P. 1
62491442 900 Pp Povjesni Razvoj Gradova 1

62491442 900 Pp Povjesni Razvoj Gradova 1

|Views: 642|Likes:
Published by x_girl0107

More info:

Published by: x_girl0107 on Jun 26, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/10/2013

pdf

text

original

Sections

PROSTORNO PLANIRANJE

Razvoj gradova kroz povijest Prostorno i urbanističko planiranje Primjeri prostornih i urbanističkih planova Urbanističko i graditeljsko zakonodavstvo Osnovni pojmovi i elementi uređivanja prostora Pokazatelji i standardi Prostorna organizacija grada Prostorno planiranje tehničke infrastrukture.

Ova skripta je nastala na temelju skripte prof. Fedora Wenzlera (1987.) „PROSTORNO PLANIRANJE I UREĐIVANJE PROSTORA 2 – Razvoj gradova kroz povijest“, te dopunjena predavanjima i materijalima za predavanja prof. Jasenka Horvata i predavača Zlatka Karača i dijelom materijala za predavanja na studiju arhitekture prof. Olega Grgurevića i prof. Mladena Obada Šćitarocija.

SADRŽAJ

I

RAZVOJ GRADOVA KROZ POVIJEST

NASELJA U PRETPOVJESNO DOBA GRADOVI MEZOPOTAMIJE GRADOVI EGIPTA GRČKI GRADOVI GRADOVI KRETE GRADOVI MIKENSKOGA DOBA GRADOVI U GRČKOJ U ARHAJSKO DOBA GRADOVI U GRČKOJ U KLASIČNO DOBA URBANISTIČKE TEORIJE KLASIČNOGA DOBA GRADOVI U GRČKOJ U HELENISTIČKO DOBA HELENISTIČKI GRADOVI GRADOVI RIMSKOG CARSTVA USTROJ RIMSKOGA GRADA JAVNI PROSTORI RIMSKOGA GRADA RIMSKO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO RIMSKI GRADOVI - PRAVNI I POLITIČKI STATUS RIMSKI GRADOVI - URBANISTIČKI USTROJ RIMSKE CESTE ANTIČKI GRADOVI NA HRVATSKOM TLU GRČKI GRADOVI U HRVATSKOJ RIMSKI GRADOVI NA TLU HRVATSKE GRADOGRADITELJSTVO KASNE ANTIKE (4.-6. st.) SREDNJEVJEKOVNI GRADOVI TIPOLOGIJA SREDNJEVJEKOVNOGA GRADA PLANIRANJE SREDNJEVJEKOVNOGA GRADA SREDNJEVJEKOVNO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO SREDNJOVJEKOVNI HRVATSKI GRADOVI SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI NA JADRANU SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI U SJEVERNOJ HRVATSKOJ SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI PREMA NAČINU NASTANKA GRADOVI PREMA TLOCRTNOJ SLICI GRADOVI NASTALI PREMA URBANISTIČKOM PLANU

KOMUNALNA OPREMA URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO FEUDALNI (PLEMIĆKI) UTVRĐENI GRADOVI GRADOVI RENESANSE IDEALNI GRADOVI PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA RENESANSNO GRADOGRADITELJSTVO U HRVATSKOJ PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA GRADOVI 17. I 18. STOLJEĆA (BAROK) GRADOGRADITELJSTVO 18. STOLJEĆA U HRVATSKOJ URBANISTIČKA OBILJEŽJA SJEVERNOAMERIČKIH GRADOVA 17. – 19. stoljeće (PRIJE INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE – DO 1870-ih GODINA) GRADOVI PREDINDUSTRIJSKOG RAZDOBLJA I RAZDOBLJA INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE (18. i 19. stoljeće) PREDINDUSTRIJSKO RAZDOBLJE OBILJEŽJA GRADOGRADITELJSTVA 19. STOLJEĆA GRADOGRADITELJSTVO 19. STOLJEĆA U HRVATSKOJ (19. stoljeće: 1790.-1918.) OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U PRVOJ POLOVICI 19. ST OBILJEŽJA GRADOGRADNJE U DRUGOJ POLOVICI 19. ST. RAZVOJ GRADA ZAGREBA KRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA GRADOVI 20. STOLJEĆA SUVREMENI PRISTUP PROSTORNOM PLANIRANJU GRADOVI 20. STOLJEĆA

II

PROSTORNO I URBANISTIČKO PLANIRANJE

URBANISTIČKO I GRADITELJSKO ZAKONODAVSTVO PROSTORNI PLANOVI PARTICIPANTI PRI IZRADI PROSTORNOG / URBANISTIČKOG PLANA POSTUPAK DONOŠENJA PROSTORNOG I/ILI URBANISTIČKOG PLANA

OBAVEZNI PROSTORNI POKAZATELJI PROSTORNIH PLANOVA – kontrolni mehanizmi DOZVOLE – UPRAVNI DOKUMENTI GOSPODARENJE PROSTOROM PROSTORNA (FUNKCIONALNA) ORGANIZACIJA GRADA FIZIČKA STRUKTURA GRADA PROSTORNO PLANIRANJE TEHNIČKE INFRASTRUKTURE PROMETNA INFRASTRUKTURA PROMET IZVAN NASELJA ODNOS VANGRADSKOG I GRADSKOG PROMETA DIMENZIONIRANJE MREŽE PROMETNA MREŽA NASELJA UTJECAJ PROMETNIH SUSTAVA IZVAN NASELJA ORGANIZACIJA GRADSKIH PROMETNICA ORGANIZACIJA PROMETNE MREŽE U STAMBENIM ČETVRTIMA JAVNI GRADSKI PRIJEVOZ PROMET U MIROVANJU OSTALI ELEMENTI KORIDORA GRADSKE ULICE HIDROTEHNICKA INFRASTRUKTURA GRADA VODOOPSKRBA VODOOPSKRBNI SUSTAV ODVODNJA ODVODNJA OTPADNIH VODA ČIŠĆENJE OTPADNIH VODA ISPUŠTANJE OTPADNIH VODA I MULJA ENERGETSKA INFRASTRUKTURA GRADA PLINOOPSKRBA TOPLOVOD ENERGOVOD / PRODUKTOVOD ELEKTRIČNA ENERGIJA TELEKOMUNIKACIJE POLOŽAJ VODOVA KOMUNALNE INFRASTRUKTURE U KORIDORIMA PROMETNICA MJERE ZAŠTITE MJERE ZBRINJAVANJA KOMUNALNOG OTPADA OSTALE MJERE ZAŠTITE GRADSKO ZELENILO EKOLOŠKA VAŽNOST ZELENIH POVRŠINA VRSTE GRADSKOG ZELENILA ZELENILO STAMBENOG NASELJA

Razvoj gradova kroz povijest

NASELJA U PRETPOVJESNO DOBA Poznavanje povijesti razvoja gradova značajno je za sve one koji na bilo koji način sudjeluju u procesu planiranja razvoja, projektiranja i realizacije današnjih gradova i njihovih dijelova. Potrebu za poznavanjem povijesti urbanizma možda je najbolje definirao čuveni teoretičar urbanizma Lewis Mumford u knjizi „Grad u historiji“kada je napisao:“ Da bismo mogli položiti nove temelje urbanog života moramo najprije shvatiti povjesnu prirodu grada i razgraničiti njegove prvobitne funkcije, one koje su iz njega prozašle, od onih koje se možda tek sada javljaju. Da bismo u našoj svijesti učinili hrabar skok u budućnost nije li nam potrebno da zađemo u duboku prošlost? Veliki dio naših sadašnjih planova, od kojih se mnogi ponose svojom „suvremenošću“ i „naprednošću“ samo su žalosne mehaničke kreature urbanih i regionalnih oblika koje bismo mi sada mogli ostvariti.“ Organizirana ljudska naselja sežu u daleku prošlost, u period stvaranja prvobitne rodovske zajednice. Ona su nastala u pretpovjesnom razdoblju, u vrijeme koje nam nije ostavilo pisane dokumente, pa se saznanja o njihovom obliku i prostornoj organizaciji temelje na rezultatima interpretaciji. U najranijem periodu čovječanstva ljudi nisu bili prostorno vezani, već su se kretali koristeći, prije svega, prirodna skloništa, pećine, spilje i sl. Prvi oblici stalnih naseobina pojavljuju se paralelno sa razvojem poljodjelstva koje daje mogućnost proizvodnje mnogo većih količina hrane na jednom prostoru (mjestu). Procesi stabilizacije naselja koja su potom uslijedili odvijali su se za naše pojmove veoma sporo tj. kroz više tisuća godina. U konačnici moguće je generalno zaključiti da su pretpovjesna naselja nastala u periodu neolita, a arheoloških nalaza i njihovoj

da su svoje savršenije oblike poprimilli u brončano doba. Iako pretpovjesna naselja još nisu imala prava obilježja gradova ona su morala udovoljiti nekim egzistencijalnim potrebama zaštite od divljih životinja i vodene stihije, a kasije i zaštiti od neprijateljskih plemena. Sociološko obilježje neolitskog sela vezano je uz dominaciju žene i pojavu patrijarhata. Žena je bila nosilac proizvodnje hrane, posuđa, košara, ona je rađala i podizala djecu i u svakom pogledu simbolizirala stabilnost i siguranost. Kasnijim razvojem naselja (kasni neolit), brončano doba) muškarac postaje vodeći lik što je proizašlo iz uloge koju u društvu može voditi samo on. Muškarac je lovac, vješto barata oružjem i sposoban je nametnuti svoju volju drugima. Ta povećana uloga muškarca vremenski se podudara i sa prerastanjem nekih pretpovjesnih naselja u prve gradove. Tu kvalitativnu promjenu L. Mumford ovako definira.“Dok je kultura motike mogla izdržati zaseoke, kultura pluga mogla je izdržavati cijele gradove i pokrajine. Dok su se lokalnim naporima mogli izgraditi samo manji nasipi i jarci, dotle je suradnja u gradu na širem planu omogućavala da se cijela dolina jedne rijeke pretvori u jedinstveni sklop kanala za plovidbu i natapanje u svrhu bolje proizvodnje hrane i boljeg prometnog povezivanja.“ Grad kao razvijenija dobiva i selu forma pretpovjesnog strukturu postojala. razdoblja složeniju nisu

stanovništva, mnogoznačnih zanimanja koja u pretpovjesnom Najkarakterističnija od tih zanimanja su. trgovac, vojnik, bankar i svećenik. Ovakva, sve složenija, struktura stanovništva u gradovima dovela je do toga da je grad postao jezgra čitavog niza ali i tehničkih u daljnjeg jer do izuma i unapređenja građevinarstva), produktivnosti u (posebno poljoprivredi, razvoju porasta nastanak 1

gradova nije doveo do stagnacije sela već naprotiv povećao potrebe za hranom. Tako su se pored gradova i dalje razvijala i širial sela kao ishodišna naselja poljoprivredne proizvodnje. Sa razvojem grada u uzročno-posljedičnoj vezi je i pojava prerastanja lokalnog vođe skupine, kojeg L. Mumford naziva „harambašom“ u kralja, koji u sprezi sa svećenstvom čvrsto objedinjen u jednoj osobi postaje oličenje centralne vlasti. Tako kraljevska vlast postaje odlučna snaga u formiranju gradova i promjeni njihovog oblika i sadržine. Fizički izraz te kraljevske vlasti u gradu je citadela izgrađena od čvrstog materijala koja je u sebi prema L. Mumfordu objedinila tri funkcije, a to su: palača, žitnica i hram. Sve ove transformacije oblika ljudskog naselja koje su se dogodile u završnoj fazi perioda razvoja ljudskog društva, koje nazivamo

Prapovijesni značaja: SOJENICE visoka

nalazi

od

gradograditeljskoga

razina

organiziranosti

naselja

i

tehnologije građenja; piloti postavljeni na jednakim razmacima nose ploču na kojoj su postavljene kolibe.

NASELJE SOJENICA NA BODENSKOM JEZERU

pretpovješću iako su se odvijale kroz stoljeća ipak imaju revolucionarno značenje. Što se tiče osnovne suštine grada, pa i njegove fizičke strukture, tek je industrijska revolucija donijela bitne promjene. Već na samom početku perioda razvoja ljudskog društva koje spada u povjesno doba, dakle u vrijeme iz kojeg su nam ostali pisani dokumentim moguće je ustvrditi jednu bitnu činjenicu - grad je u svojoj fizičkoj strukturi uvijek bio odraz društvenih odnosa koji su vladali u vrijeme njegova nastanka. Prapovijesna naselja datiraju od 8.000. g p.n.e., od razdoblja Neolitika. Paleolitik - starije kameno doba, do 10.000 g. p.n.e. - nomadski način života, nema potrebe za gradnjom kuća. Mezolitik - srednje kameno doba, 10.000 8.000 g. p.n.e. - prve nastambe - šatori. Neolitik - mlađe kameno doba, 8.000 - 2.000 g. p.n.e. - prve nastambe, sela i prvi gradovi.

TERRAMARE naselja brončanoga doba na poplavnim terenima nizine rijeke Po (Italija); zaštita naselja: jarak s vodom + nasip; terramare i sojenice prvi primjeri kolektivnoga stanovanja

CASTELLAZZO DI FONTANELLATO (Parma, Italija) - površina 20 ha, 20 blokova; - kanal širok 3, dubok 3,5 m; - glavna ulica širine 15 m; - trg 100 x 50 m.

2

GRADINE naselja metalnoga doba na vrhovima prototip brežuljaka 100-800 mnm

MEGALITI kamene značenja; svrha - prostor kulta i rituala ili nekropola; menhiri - vertikalni kameni blokovi; Carnac (Bretagne, Francuska); dolmeni - horizontalni kameni blokovi; lokaliteti: - Engleska - Avebury, Stonehenge - Francuska - Carnac (Bretagne) - Egejski otoci
2

građevine veličine i

(konstrukcije) simboličkoga

monumentalne

utvrđenih gradova lokaliteti: Istra, Venezia Giulia, Alto Adige; smještaj: na stožastoj uzvisini, na padini, na zaravanku ili sedlu; tlocrtni oblik: kružni, poligonalni, nepravilni gradine, površina 80-200 m . tlocrt: kružni radijalno-koncentričan, poligonalan - nepravilno ortogonalan, bez jasnoga tlocrtnoga sustava. obrambeno ziđe: neprekinuto, prekinuto, debljina 2-10 m.

STONEHENGE (Salisbury, Engleska)

JERIHON Najstariji grad na svijetu, nalazi se na utoku rijeke Jordan u Mrtvo more, obilježen visokom civilizacijskom razvijenošću. Tri sloja obrambenih zidina grada najstarije datiraju iz 8 tisućljeća p.n.e.

NURAGHI naselja brončanoga doba koncentričnog oblika s kružnim kolibama; u središtu naselja ovalni ili okrugli tornjevi (kule); kolibe: blato, trstika, pleter, drvo; kasnije kamen i opeka; Francuska: Korzika; Italija: Sardinija, Apulija (Puglia)

3

GRADOVI MEZOPOTAMIJE Sumersko-akadska kultura 2800. - 2016. p.n.e. Starobabilonska kultura Asirska kultura Novobabilonska kultura Perzijska kultura 2016. - 1245. 1245. - 606. 990. - 538. 583. - 323.

U svim gradovima Mezopotamije dominantna zgrada je zigurat – sakralna, stepenasta građevina velikih dimenzija. U odnosu na druge civilizacije Mezopotamijska civilizacija je slabije poznata i neistražena jer su ljudi tadašnjeg doba gradili nepečenom opekom (malo sačuvanih artefakata). Osnovna obilježja gradova Mezopotamije: izuma sustava UR Najstariji sačuvani plan grada je plan grada Ura. Grad nepravilne ovalne forme sa središnje postavljenim stepenastom piramidom ZIGURATOM, koji dominira gradom. velika gustoća gradskoga tkiva; tlocrt: češće ortogonalan, rijetko nepravilan; gradovi podignuti na umjetnu uzvisinu; ulice: pretežito uske, osim glavnih namijenjenih religijskim procesijama; perivoji i gajevi; gradograditeljsko (Hamurabijev zakonik). zakonodavstvo

Iz socijalne segregacije koja je nastala razvojem grada kao središta moći i ratova koji su tu moć podržavali razvilo se robovlasničko društvo koje karakterizira cjelokupni period razvoja čovječanstva u starom vijeku. Jedna od najstarijih gradskih kultura razvila se u Mezopotamiji, tj. u međurječju Eufrata i Tigrisa na tlu današnjeg Iraka. Mezopotamija je bila jedna od žitnica starog vijeka što je rezultat navodnjavanja, a čiji počeci sežu u četvrti milenij prije nove ere. Česte poplave uvjetovale su da se svi gradovi u Mezopotamiji izgrađuju na terasama. U najranijem periodu, između četvrtog i trećeg milenija nastali su gradovi plemena Sumerana i Akada. Gradove Sumera karakterizira nepravilnost ulične mreže, koja često završava i sa slijepim ulicama (suk). U trećem mileniju prije nove ere nastaje Asirska država čiji gradovi Asur, Dur-Šurukin i Niniva spadaju među najveće i najljepše gradove Starog vijeka. Za Ninivu se procjenjuje da je imala oko 200.000 stanovnika. Neki od tih gradova, kao Dur-Šurukin i novi Babilon bili su planski građeni sa širokim ulicama koje su se sjekle pod pravim kutem, a imali su i dobro rješenu vodopskrbu i odvodnju. Asirski gradovi pravilnog su kvadratnog oblika, pri čemu su vrhovi okrenuti prema stranama svijeta.

4

Dvije glavne ulice: ulica procesija (š = 10 m, vrata božice Ištar) sveta ulica (vrata boga Marduka)

BABILONA – PLAN UNUTRAŠNJEG GRADA 1 - CARSKA PALAČA 2 - NASELJE QUASR (8.st.p.n.e.) 3 - VRATA BOŽICE IŠTAR 4 - SEMIRAMIDINI VRTOVI

BABILON smješten je uz obale Eufrata i Tigrisa; grad utemeljio Hamurabi u 18. st.p.n.e.; posljednji uspon grada u 6./5. st.p.n.e.; grad u gradu: - unutrašnji grad (400 ha) - vanjski grad (20 km2)

DETALJ BABILONA

5

BORSIPA

GRADOVI EGIPTA Egipat je zahvaljujući stalnim plavljenjima rijeke Nila bio žitnica Starog vijeka. O egipatskim gradovima ima relativno malo saznanja na temelju iskopina. Najvažniji gradovi prijestolnice bili su Memfis, Teba i Ahetaton. Za razliku od oskudnih podataka o egipatskim gradovima pronadjeno je veoma mnogo pojedinačnih spomenika, umjetnina i spisa tako da postoje veoma jasne predodžbe o visokoj kulturi Starog Egipta. Najviše nam o egipatskom urbanizmu govore i iskopine dvaju stambenih blokova u gradovima Kahunu (XIX stoljeće prije n.e.) i Ahetaton (XIV stoljeće prije n.e.). Te iskopine veoma dobro ilustriraju socijalnu segregaciju u egipatskom robovlasničkom društvu. Gradovi se razlikuju prema funkciji: politička središta trgovačko-kulturna središta sveti gradovi gradovi mrtvih ustroj temelji se na

-

grad osnovan kada i Babilon; središte kaldejske astronomske matematičke škole; površina oko 250 ha; u središtu religijski prostor sa ziguratom; grad ograđen zidom i oivičen kanalima.

DUR ŠARUKIN (danas Khorsabad)

Gradograditeljski

socijalnoj i funkcionalnoj podvojenosti. Prva naselja uzduž karavanskih putova

(usporedno s Nilom), na mjestu križanja s putovima iz unutrašnjosti.

– -

osnovan oko 700. g.p.n.e.; vrhovi gradskih zidina okrenuti su prema stranama svijeta; ortogonalna mreža ulica; površina oko 300 ha; glavne ulice širine 12 m; 7 gradskih vrata nesimetrično postavljenih u gradskom zidu.
Egipatski hieroglif NIOUT – znak za naselje-grad

6

Osnovna obilježja gradova Egipta: prva utvrđena naselja: 4 tisućljeća pr.K.; planski utemeljeni gradovi/naselja; spontano nastali gradovi/naselja; socijalna segregacija vidljiva u zoniranju grada; perivoji uz palače, gajevi; ceste: široke za religijske obrede, uske u stambenim naseljima; trgovi nisu poznati; nekropole gradovi mrtvih (pogrebni kompleksi faraona). KAHUN - naselje namijenjeno graditeljima piramida za faraona Sesostrisa II, oko 2500. g.p.n.e. racionalna geometrijska shema – prototip planiranih naselja površina oko 10 ha (280x360 m) zidom podijeljen grad na dva klasno različita dijela parcele primjerne socijalnom statusu: od malenih – površine cca 125 m2 do velikih površine 2000 - 3000 m2 gustoća - 80 zgrada/ha naselja) akropola i trg (uz zid s istočne strane) (robovski dio

Tell el Amarna. Grad je nakon 25 godina bio napušten

-

linearni grad (12 km); glavna ulica usporedna s Nilom, široka 45 m, sporedne ulice š = 1,5-10 m; funkcionalno zoniranje grada: - kraljevska četvrt, - sakralni prostor, - predjeli stanovanja plemstva i visokih službenika, - naselja nižih službenika, - radnička naselja

Primjer radničkog naselja iz AHETATON-a, tj. današnje TEL-EL-AMARNA.

AHETATON /AHENATON / AKHENATON GRAD SUNCA (Egipat, Tell el Amarna) Grad je utemeljen kao nova prijestolnica oko 1380. g.p.n.e. odlukom Amenofisa IV. na istočnoj obali Nila, pokraj današnjega mjesta

7

-

oko 1350. g.p.n.e.; kvadratni tlocrt (duljina stranice = 69 m); naselje ograđeno zidom; ulaz s juga; trg uz južni zid; šest usporednih nizova kuća (5x10 m) odvojenih ulicom širine 2,2 m

GRČKI GRADOVI Kretsko-mikensko doba Arhajsko doba Klasično doba Helenističko doba 20.-10. st.p.n.e. 10.-5. st.p.n.e. 480.-338. g.p.n.e. 338.-146.(31.) g.p.n.e

NEKROPOLE prostorno-pejsažna kompozicija; geometrijski autohtoni i oblici građevina (piramide, lišen hramovi, grobnice); oblikovani krajolik geometrizma.

Iako su grčki gradovi svoj puni sjaj ostvarili u tzv. klasičnom periodu razvoja, arhajski period sa kretskom i mikenskom kulturom stvorio je temelje grčkog urbanizma i graditeljstva općenito. Grčki gradovi klasičnog perioda bili su umjerene veličine, građeni na obalama mora. Grčki grad (polis) bio je građen kao umjetničkoprostorna cjelina podijeljen na tri osnovne funkcionalne cjeline: svetište (akropola), društveno kulturni centar sa trgom (agora) i stambene četvrti. Svi grčki gradovi klasičnog perioda, među kojima se ističu oni osnovani po poznatom graditelju i trgova. Grčki polis je imao humane dimenzije i demokratske sadržaje i po tome se bitno razlikuje od gradova Asirskog i Egipatskog carstva. Većina grčkih gradova nije prelazila 10.000 stanovnika, jedino je Atena u vrijeme Perikla imala oko 100.000 stanovnika. Grčko graditeljstvo i urbanizam proširilo se u vrijeme osvajanja Aleksandra Makedonskog na cijelo Sredozemlje, Malu Aziju i Egipat. Taj period utjecaja grčke kulture naziva grad se tog helenistička kultura. Najpoznatiji gradova Hipodamu (Hipo-damos) izgradjeni su na temelju ortogonalne šeme ulica

SAKARA (Memfis)

perioda je bila Aleksandrija izgradjena po Hipodamovom sistemu (kompoziciji). OPĆA OBILJEŽJA GRČKOGA GRADA grad je djelo građana, a ne posljedica volje vladara; izbor mjesta za grad prema kriterijima:

8

- mogućnost obrane (nakon arhajskoga doba); - zadovoljavanje gospodarskih i životnih potreba; - estetska obilježja. zoniranje grada; razvijeno urbanističko zakonodavstvo gradom postavljeni su temelji

Funkcionalni elementi

grčkog

grada:

ulice,

akropola, agora, javne zgrade. Razlikuju se glsvne i sporedne ulice: - glavna ulica: - 33,0 m u Aleksandriji, - 14,5 m u Pireju - stambene ulice planiranih gradova: - 4,5 m srednja širina - stambene ulice spontanih gradova: - 1,2 m srednja širina Grč. Acrópolis = gornji grad U kretsko-mikensko i arhajsko doba (do 6. st.pr.K.) akropola je utvrda na uzvisini namjenjena stanovanju vladara i povlaštenih pojedinaca, te služi za sklanjanje okolnoga ustroja stanovništva.

Grčkim

konstituiranja europskoga grada. Smišljeni urbanizam grčkog grada posljedica je estetske kompozicije, komunalnoga ustroja, društvenoga uređenja, utemeljenja na pravilima racionalnosti i poticanja filozofskim idejama Grčke gradove razlikujemo prema: tipologiji (strukturi); zoniranju grada; svrsishodnosti (funkciji); oblikovnim elementima gradograditeljskoga

Prema tipologiji gradograditeljskog ustroja grčke gradove dijelimo na: pravilne gradove - gradovi kolonije (od arhajskog doba do helenizma); nepravilne gradove – gradovi na grčkom kopnu i gradovi svetišta. Prema načinu na koji je izvršeno zoniranje grada grčke gradove dijelimo na: gradove sa funkcionalnim zoniranjem - svetište/temenos najčešće na akropoli; - javne zgrade društveno i kulturno središte; - stanovanje - donji grad; - Aristotel razlikuje: „opći/javni dio grada (akropola, kulturni i društveni centar i privatni dio grada. gradove sa socijalnim zoniranjem: - do 6. st.p.n.e. akropola – bogati, donji grad – siromašni; - od 6. st.p.n.e. akropola – svetište, socijalna podvojenost stanovanja. 9
ATENSKA AKROPOLA

Povijesni razvoj star 5000 godina, nema osne kompozicije i simetrije, veličina 300x150 m. 3000. g.pr.K. – sklanjanje stanovništva od 16. st.pr.K. – utvrđeno sjedište heladskih vladara 6./5. st.pr.K. – pretvorba u svetište 6. st. – pretvaranje Partenona i Erehteiona u kršćanske crkve U klasično doba (od 6.st.pr.K.) akropola je posvećeni prostor (svetište, predio hramova). U novoosnovanim gradovima-kolonijama (u doba kraja klasičnog doba, početka helenizma) hramovi nisu obvezno na akropoli već mogu biti i u donjem gradu (grupirani u centru ili raspršeni).

Grč. agorá = trg, zborište, javno mjesto; skupština (agorafobija – strah od velikog otvorenog prostora) Agora u arhajsko doba ima nepravilan tlocrt, predstavlja neoblikovan vanjski prostor – mjesto okupljanja ljudi iz okolnih seoskih naselja.

Prva geometrijski pravilna agora kvadratnog oblika realizirana je u Pireju prema projektu Hippodamusa/Hipodama tlocrtni oblici: kvadrat, češće pravokutnik (odnos stranica 2:1 do 5:4) Agore u klasično doba ima prazan središnji prostor trga. Agora u Helenističko doba je često upuštena u odnosu na okolne stoe i ispunjena je građevinama (hramovi, skulpture i dr.) U središtu grčkih gradova nalazio se javni gradski prostor (agora) i niz javnih zgrada u kojima je stanovnik Grčke proveo najveći dio svoga života stanovnik: Javne zgrade dijelimo na: zgrade u svrhu političkoga života: buleuterij (vijećnica), pedesetorice areopag (vijećnica), basilike odeon oikie (dvorana za sjednice), pritanej (sjedište vijećnika), (rezidencija vladara i visokih službenika zgrade u svrhu kulturnoga i društvenoga života: theatron (kazalište), bibliotheke (knjižnica), teiseion, olympeion, delfinion (zgrade u svrhu športa i rekreacije), stadion, gimnasion (vježbalište), palaistra (hrvalište), therma (kupalište). GRADOVI KRETE prilagođeni obličju terena; bez geometrijskoga reda i pravilnosti (kretska kuća i palača su pravilni); bez gradskih zidina; nisu ih osnivali vladari; smještaj ciljevima; nije određivan vojnopolitičkim Filankopi,

Razvoj

atenske

agore

od

arhajskog

do

najpoznatiji

gradovi:

Gurnia,

helenističkog doba U klasično i helenističko doba agora (od ∼ 8. st.p.ne.) je središte političkog, društvenog, kulturnog i trgovačkoga života u gradu - trgovačka agora; politička agora

Malia, Palaikastro

10

2. posvećeni 3. podgrađe 4. akropola

prostor

u

obliku

kruga

s

grobovima vladara

5., 6. hramovi iz kasnijeg razdoblja 7. sjeverna vrata 8. stambeni predio gdje je prema Homeru bila Odisejeva palača 9. spremnik za vodu GRADOVI U GRČKOJ U ARHAJSKO DOBA gradovi u Grčkoj gradovi svetišta gradovi kolonije Gradovi u Grčkoj
GURNIA

nepravilan plan nepravilan plan pravilan plan

građeni su gradovi: Mikena, Tirint, Pylos; -

nepravilni, prilagođeni terenu; siromašni i neuredni; razlika između gornjega grada (akropole) i donjega grada (stambenih predjela); ulice uske i krivudave; ograđeni nepravilnim zidinama; površina do 10 ha; 3.000-5.000 stanovnika; “nedokučiva tajna za strance, a labirint za neprijatelje” (Aristotel)

GRADOVI MIKENSKOGA DOBA Gradovi Mikenskoga doba brežuljcima, opasani zidom (akropola i podgrađe unutar zida) na kojima su građene kula za obranu. Najpoznatiji Thera; Troia MIKENA - smještena na vrhu brežuljka (zona hramova, svetišta u sredini) u njoj nalazimo lavlja vrata. Obavijena je zidinama - 14. st.pr.K., površina oko 10 ha

ATENA do helenističkog doba

Gradovi svetišta 1. Lavlja vrata primarno utvrđena naselja ili kraljevska sjedišta; nepravilni, prilagođeni obličju terena; 11

-

mnoštvo hramova i javnih zgrada; na vizualno istaknutim mjestima; cjelovita zamisao arhitekture i krajolika; najpoznatiji gradovi: Delfi, Delos, Olimpia, Argos, Epidaurus, Egina -

- strogi geometrijski red, ortogonalna mreža ulica - četverokutni obris naselja - pravokutni sustav poljodjelskih parcela, putova i kanala - agora na križanju glavnih ulica utjecaj Staroga Istoka i Etruščana važniji kolonijalni gradovi: Massalia/Marseille; Neapolis/Napuli, Metapontum, Akragas/Agrigento), Posidonia/rimski Paestum,

Syracusa/Siracusa; Cyrene

Selinunt; Bysantion, Odessos/Odessa; Milet,

GRADOVI U GRČKOJ U KLASIČNO DOBA neoteros tropos - novi sustav izgradnje grada (neoterizo = uvoditi novosti, mijenjati; tropos=način življenja), kao posljedica obnove porušenih gradova nakon grčkoDELFI

perzijskih ratova; Hipodamova zamisao grada: - pravokutna ulična mreža, neovisna o obličju terena - jednostavnost i preglednost plana. agora - bogato oblikovana, arhitektonski definiran prostor; gradski blokovi - pravokutni (bliski kvadratu) s odnosom stranica 4:3 (Milet, Priena), 6:5 (Aleksandrija); građevine javne namjene i hramovi – oblikujući elementi grada. Gradovi planirani po Hipodamovom predlošku: Pirej – jedini grad Hipodamova koncepta u Grčkoj Pirej i Rodos – autorstvo se pripisuje Hipodamu gradovi kolonije (pretežito u Maloj Aziji) – Miletos/Milet, Cnidos/Knidos, Priene/Priena, Olinthos/Olint

Gradovi kolonije utemeljuju se od ranog arhajskog doba; psefizma - Lumbarda (otok Korčula); planirani gradovi:

SELINUNT

12

MILET trgovačko, političko, kulturno i znanstveno središte 479. (Tales, Diogen, obnova Anaksimandar, nakon ratnog Heraklit, Anaksagora, Pitagora); g.p.n.e. razaranja; P=92 ha, veličina gradskih blokova: 22x24, 45x40 m -

- centar s javnim zgradama i vojarnama (gimnazij, hipodrom, …); uokolo središta je stanovanje i poljodjelski krajolik HIPODAM IZ MILETA (5. st.p.n.e.) optimalna veličina grada: 10.000 stanovnika neoteros tropos – pravokutna mreža ulica, pravilni gradski blokovi; teoretski model grada u obliku paukove mreže (vjerojatno nigdje izveden); ARISTOTEL (384.-322. g.p.n.e.) Politika, knjiga 3 i 7 u svojim raspravama govori o obrani, higijeni i prometu; prihvaća hipodamovu zamisao grada; ističe prednost arhajskoga grada u ratnim uvjetima kada postaje labirint za neprijatelje; zoniranje - sakralno-upravne građevine u blizini agore, trgovačke građevine na rubu grada (jednostavna opskrba) veličina grada - ovisi o mogućnostima prehrane stanovnika. GRADOVI U GRČKOJ U HELENISTIČKO DOBA padinama novi gradovi - snažna urbanizacija; veliki gradovi: po broju stanovnika, po površini, po funkcijama; geometrijski (ortogonalan) plan grada; tercijarizacija gradova (trgovina i obrt); javne zgrade i prostori: povećanje broja, decentralizacija sadržaja; urbana oprema - brojnija i raskošnija.

1 – LUKA “LAVOVA”; 2 – LUKA “KAZALIŠTA”; 3 – SJEVERNA AGORA; 4 – JUŽNA AGORA; 5 – STADION; 6 – ZAPADNA AGORA 7 – KAZALIŠTE; 8 - AKROPOLA

URBANISTIČKE DOBA

TEORIJE

KLASIČNOGA

HIPOKRAT (460.-377. g.p.n.e.) utjecaj podneblja (klime) smještaj grada na istočnim (izloženost istočnim vjetrovima) PLATON (427.-347. g.p.n.e) IDEALNI KRUŽNI GRAD - ATLANTIDA grad proizvođača i ratnika pod upravom filozofa; 20-25 tisuća stanovnika – grad dovoljno brojan radi obrane, a dovoljno malen da se građani poznaju; u središtu grada: - svetište/temenos sa hramom, kipovima, fontanama, ribnjacima i perivojima; -

HELENISTIČKI GRADOVI najveća gradovi Rodos; žarišta koji su helenističke održali kulture: Aleksandrija, Pergamon, Antiohija; neprekidnost klasičnoga doba: Milet, Priena, Knidos,

13

-

novi gradovi ili znatno obnovljeni gradovi u Maloj Aziji: Pergamon, Efez, Magnezija (na rijeci Meandar), Ksantos, Halikarnas;

GRADOVI RIMSKOG CARSTVA 7 stoljeća razvoja rimskoga grada (270. g.p.n.e. – 476. g.n.e.); preuzimanje urbanizma; jednostavnost tlocrtne sheme; monumentalnost ambijenta principa etruščanskog

-

novi

gradovi

u

Egiptu:

Aleksandrija,

Filadelfija, Ptolomeide; novi gradovi ili znatno obnovljeni gradovi u Zapadnoj Aziji: Dura Europos, Antiohija, Laodiceja, Apamea, Palmira, Damask, Gerasa, Bostra, Jeruzalem, Seleukia.

Rimsko carstvo, koje je kroz više stoljeća bila ALEKSANDRIJA najjača država u Evropi i Sredozemlju ostavilo je bogato nasljeđe graditeljstva i izgradilo veliki broj gradova sve do Britanskih otoka, Rajne, Dunava, Crnog mora, Male Azije, Palestine i Sjeverne Afrike. Rimska civilizacija je vezana uz civilizaciju Etrušćana (9. - 3. st. p.n.e.).

Etrušćanski grad - utemeljenje grada, sustav obrane i tehnika gradnje – zapisani u svetim metropola helenizma, površina oko 1300 ha, oko milijun stanovnika; utemeljena 332. g.p.n.e. prema planovima arhitekata Deinokratesa i Kleomenesa; smještaj između mora i jezera Mareotis, nasuprot otoku Pharu (svjetionik); širenje grada na more; ortogonalna shema grada; uzdužna os - ulica Canopus široka 33 m, oivičena trijemovima. knjigama. Templum celeste - Cardo i Decumanus trasiraju se u odnosu na Sunce. Tloris grada ortogonalan ili prilagođen terenu. Gradske zidine nepravilne neovisno o ortogonalnom sustavu ulica - kiklopski zidovi, Voltera: 9 km, v=9 m, š=2 m Akropola unutar ili izvan zidina grada Nekropola - izvan zidina grada Grad Rim kao centar imperije razvijao se spontano i za razliku od većine novoosnovanih gradova nema ortogonalnu matricu grada što je dijelom bilo uvjetovano i brežuljkastim terenom na kojem je nastao. Grad Rim je bio prva svjetska metropola, (procjene broja stanovnika kreću se od 500.000 do 2.000.000) sa mnogim 14

problemima koji i danas muče velegradove. Jedno od dostignuća rimskog urbanizma je za ono vrijeme visoki stupanj komunalne opremljenosti. Svi rimski gradovi su imali riješen problem vodoopskrbe i kanalizacije, ali u gradu Rimu to je ipak bila privilegija bogatijih slojeva stanovnika. Gustoća naseljenosti i izgradjenosti je bila velika, najamne stambene zgrade u siromašnijim dijelovima grada imale su čak do 7 katova. Nasuprot tome u užoj okolici grada i u predgrađima bio je izgradjen pojas ljetnikovaca i vile bogataša sa prostranim vrtovima. Sve rimske gradove, a posebno grad Rim, karakterizira i veliki broj hramova i objekata javne namjene kao što su javna kupališta (terme) amfiteatri, arene, cirkusi i sl. Veliki dio trgovačkog i javnog, a posebno političkog života odvijao se na trgovima Kao naglašeno osvajačka, rimska država je na novoosvojenim teritorijima osnivala i rekonstruirala gradove koji su imali funkciju administrativnih centara provincija. Iz vojnih razloga, osiguranja granica (limesa) osnivani su utvrđeni vojni logori zvani castrum (kastrum), Rimljani su veoma veliko značenje davali izboru lokacije za svoje gradove što je veoma dobro opisao čuveni rimski teoretičar graditeljstva Vitruvije u svom djelu "De architectura Libri dicem". To kao i gusto izgrađena mreža cesta koje su medjusobno povezivale dijelove carstva doprinjele su tome da su mnogi današnji evropski velegradovi razvili na lokacijama rimskih gradova pa čak zadržali i nazive. To su npr, gradovi Londonium (danas London), Lutetia Parisiorum (danas Pariz), Vindobona (danas Beč - Wien), Massilia (danas Marsej) i Colonia Agrippinensis (danas Köln). I na tlu Hrvatske nastali su brojni rimski gradovi sa funkcijama vojnih i upravnih centara. Neki od njih su takodjer zadržali i naziv koji je nastao iz rimskog naziva kao npr; Salona (Solin), Parentium (Poreč), Pola (Pula), Siscia (Sisak) i

dr. U nekim od tih gradova postojeća ulična mreža povjesnog dijela grada identična je onoj iz rimskog castruma na pr. u Sisku, a u Poreču su ulice cardo i decumanus zadržali iste nazive do današnjeg dana. USTROJ RIMSKOGA GRADA - gradograditeljski ustroj - predložak rastera - centurijacija; kastrametacija - cardo - u smjeru sjever-jug - decumanus - u smjeru istok-zapad Kastrametacija je planimetrijski i prostorni ustroj castruma (vojnoga tabora, logora). Castrum u republikansko doba ima oblik kvadrata veličine stranice od 500 do 700 m, okružen grabištem, učvršćen palisadama, s glavnim ulazom na istoku Castrum u carsko doba (od 27.g.p.n.e.) je pravokutnog oblika, uža stranica = 2/3 dulje stranice (500 x 700m ili 600x800m).

CASTRUM – VOJNI TABOR cardo/via principalis (100 stopa); decumanus/via praetoria (50 stopa)

1 SREDIŠTE TABORA SA SVETIŠTEM 2 ZAPOVJEDNIŠTVO – PRAETORIUM 3 ORUŽARNA 4 LAZARET 5 TRG I TRŽNICA - FORUM 6 SMJEŠTAJ ČASNIKA 7 UČIONA 8 ZAROBLJENICI 9 SMJEŠTAJ VOJNIKA (VOJARNE–CANABAE) 15

CENTURIJACIJA podjela zemljišta na centurije kvadrate površine 50 ha (stranica oko 710 m; 1 centurija = 100 parcela-sortes). Centurije se dijele na agrarne parcele – jugere. agrimenzores ili gromatici - zemljomjernici groma – mjerni instrument

ZONIRANJE RIMSKOGA GRADA zoniranje sadržaja socijalni zoning stambenih četvrti (četvrti bogatih i četvrti siromašnih) specijalizirane trgovačke ulice i trgovi (ulice draguljara, pekara …) tabernae (lokali u prizemljima zgrada s uličnim ulazima) STAMBENI BLOKOVI RIMSKOGA GRADA u grčkom i helenističkom gradu stambeni blok često izdužen – dvored zgrada; u rimskome gradu stambeni blok najčešće kvadrat ili približno kvadrat – četverored obogaćen i uresima zgrada (od 21x21 m u Trier-u do 137x137 m u Lucci); u srednjovjekovnome gradu preuzet rimski tip stambenoga bloka. JAVNE GRAĐEVINE RIMSKOGA GRADA URBANISTIČKIH slabo izraženo, isprepletanje

POŠTIVANJE TRADICIJA -

LOKALNIH

prilagodba rimskoga grada etruščanskom, grčkom i helenističkom gradograditeljskom naslijeđu;

-

novi rimski grad u blizini postojećega grada (Atena, Emona, Tarsatica); naslijeđeni grada; urbani ustroj monumentalnim građevinama

-

u sjevernoj Italiji i Europi Rimljani podižu grad tipa castruma.

RIMSKI TERENA -

GRAD

PRILAGOĐEN u sustavu

OBLIČJU templum

veće, raskošnije i raznovrsnije nego u grčkom i helenističkom gradu thermae - u sklopu termi: vježbaone, čitaone, igraone, trgovine, šetališta, vrtovi; basilica - tržnica, sudnica; theatrum – kazalište; odeum - glazbena dvorana; stadium – stadion; palestra – rvalište; templum – hram; amphitheatrum/arena – borilište; circus - trkalište za konje i kola (Circus Maximus u Rimu); naumachia gledalište s vodenom površinom za natjecanja. JAVNI PROSTORI RIMSKOGA GRADA kapitolij posvećeni prostor, na povišenom mjestu, kompozicijski povezan s forumom; hramovi Jupitera, Junone i Minerve; 16

malobrojni

gradovi

celeste zbog prilagodbe terenu; decumanus usporedan sa slojnicama; cardo okomit na slojnice.

TRIER

-

-

ostali hramovi i svetišta; naziv za jedan od sedam brežuljaka grada Rima forum; gradski trg - jedini kod malih gradova, a reprezentativan kod velikih gradova; sustav foruma u gradu Rimu;

-

forum najčešće u predjelu sjecišta carda i decumanusa; forum u gradu = praetorium u castrum; tlocrtni oblik - najčešće pravokutnik (odnos stranica često 3:2), katkada izduženi pravokutnik (Ostia, Pompeji), a iznimno i kvadrat, krug, elipsa – utjecaj helenizma (Antiohia, Gerasa, Palmira)

-

javne zgrade uz forum: - trijemovi, hram, vijećnica (curia), državna riznica, zatvor, sudnica (basilica), tržnica, trgovine (tabernae)...

-

ulice glavne ulice CARDO (Via Cardinalis, Via Principalis) - u polju primarna, u gradu sekundarna - širina: 7-8 m u gradu, 100 stopa (=30,48 m) u polju

-

DECUMANUS (Decumanus Maximus, Via Decumanus) - glavna ulica grada - širina: 14-15 m (30 m) u gradu, 50 stopa (15,24 m) u polju

DECUMANUS U POMPEJIMA

Carski forumi unijeli su urbanistički red u nepravilno gradsko tkivo: - Forum Iulium Cesaris (110x70 m); - Forum Augusti (125x90 m); - Forum Pacis Vespaziani; - Forum Nervae; - Forum Traiani (280x200 m) prema projektu arhitekta Apollodorusa iz Damaska - helenistički utjecaj.

razmjerno uske stambene ulice: 2,5-5 m - ulice prekrivene kamenim pločama - povišeni pločnici za pješake - povišene kamene ploče na mjestima prijelaza pješaka “zebre”

-

parkovi, svete šume

17

ARHITEKTONSKI URESI RIMSKOGA GRADA bogatiji nego u helenističkom gradu skulpture, obelisci, stupovi, slavoluci, fontane, trijemovi GRADSKI SERVISI I KOMUNALNA OPREMA GRADA vodovod (akvedukti; potrošnja u Rimu 1 m3/st./dan; m3/st./dan); odvodnja (glavni kolektor u Rimu - “Cloaca Maxima” izveden 509. g.p.n.e.; protupožarna zaštita (u Rimu 7 postaja svaka sa 7.000 vatrogasaca); policija (u Rimu 7 postaja svaka sa 1.000 policajaca. RIMSKO URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO ZAKON XII. PLOČA (sredina 5. st.pr.K.) širina i kategorija ulica: - iter - pješačka ulica najmanje širine 0,66 m - actus - najmanje širine 1,35 m - via - kolna ulica najmanje širine 2,70 m građevna crta dubina i visina izgradnje održavanje ulica građevno redarstvo, komunalna služba potrošnja u 20. st. 0,5 -

„...odabir mjesta za utemeljenje grada u odnosu na klimatske uvjete (osunčanje, vjetrovi, temperatura, vlažnost)...“; naputak o gradnji gradskih utvrda, ulica i trgova: „...prednost ima kružni oblik zidina i radiocentrična cestovna mreža...“; preporuke o estetici, proporciji i simetriji gradskoga prostora RIMSKI GRADOVI - PRAVNI I POLITIČKI STATUS - Grad Rim - Vojni gradovi - rimski vojni tabor - castra - castra stativa - stalni vojni tabor; - castra aestiva - ljetni vojni tabor; - castra hiberna - zimski vojni tabor; - castron - manja vojna utvrda - Gradovi kolonije na osvojenom teritoriju - novoutemeljeni gradovi; - naslijeđeni gradovi iz predrimskoga doba: - žive u potpunoj ovisnosti o Rimu; - 120. g.pr.K. utemeljeno već 80-ak gradova (Firenca, Lucca, Torino, Verona; Trier, Arles, Nimes …) RIMSKI GRADOVI - URBANISTIČKI USTROJ romanizirani gradovi etruščanski gradovi;

LEX IULIA MUNICIPALIS (45. g.pr.K.) ustroj grada održavanje i oprema ulica raspored, izgradnja i popravak zgrada izvlaštenje (eksproprijacija) zemljišta javna sigurnost i higijena

Marcus Vitruvius DE ARCHITECTURA LIBRI DECEM oko 15. g.pr.K. pravila za ustroj i izgradnju grada
BOLOGNA

18

-

latinske kolonije

- gradovi tipa urbs quadrata Trier, Arles, Barcelona, London

BARCELONA

HERCULANEUM

gradovi bez prepoznatljivih urbanističkih predložaka - gradovi različitih urbanističkih sustava (Pompeji, Palmira...) Nimes, Leptis Magna,

novoutemeljeni gradovi planirani gradovi - gradovi razvijeni iz kastruma Aosta, Torino, Beč, Strasbourg

POMPEJI

- gradovi bez urbanističkog sustava i reda (Ostia (zapadni dio)...)
AOSTA

- gradovi tipa kastruma Bologna, Pariz, Firenca, Timgad

RIMSKE CESTE Apeninski poluotok: Via Flaminia,Via Cassia, Via Salaria Balkan - Mala Azija: Via Appia, Via Egnatia Sicilija - sjeverna Afrika: Via Valeria Srednja i zapadna Europa: Via Emilia Germanija – Dunav - Dacija: Via Aquileia Galija-Iberijski poluotok: Via Aurelia

TIMGAD

19

ANTIČKI GRADOVI NA HRVATSKOM TLU antički grad: danas arheološka nalazišta autohtonost: tradicija ilirskih gradina tisućljetna tradicija: 4. st.pr.K. - 614. g. (pad Salone) slaba istraženost: neki gradovi nelocirani loše današnje stanje Salona - najugroženiji i najdevastiraniji grad Zadar - najistraženiji grad Pula – najočuvaniji grad ANTIČKIH

-

neujednačena gustoća gradova: veća na Jadranu, manja u Panoniji gradovi na Jadranu: očuvaniji i istraženiji Istra: puno ilirskih naselja, malo gradova (Poreč, Pula, Nesakcij) Liburnija (od r. Raše do r. Krke/Titius): najurbaniziranije područje Dalmacija: Salona, Issa, Pharos, Tragurion, Epetion, Epidauros, Narona povećanje broja gradova u Istri i Dalmaciji na izmaku antike

RASPROSTRANJENOST GRADOVA

VELIČINA HRVATSKOJ

ANTIČKIH

GRADOVA

U

GRADOVI NA OBALI NA POČETKU ANTIKE

SALONA – najveći grad (74 ha), slijede POLA/Pula (24 ha), IADER/Zadar (14 ha), PARENTIUM/Poreč (7 ha), ISSA/Vis ( ha), PHAROS/Stari Grad ( ha), TARSATICA/Rijeka ( ha), AENONA/Nin ( ha), ARVA/Rab ( ha)...

GRADOVI NA OBALI KRAJEM ANTIKE

20

USPOREDBA POVRŠINA RIMSKIH GRADOVA veliki rimski gradovi - Rim (427 ha), Trier (245 ha), Nimes (170 ha), London (120 ha) srednje veliki rimski gradovi - Pompei (77 ha), SALONA (74 ha), Torino (54 ha), Verona (44 ha) mali rimski gradovi - POLA/Pula (24 ha), Emona/Ljubljana (21 ha), ha), Vindobona/Beč Barcino/Barcelona (19 (14 ha), ha), Florentia/Firenca (19 ha), IADER/Zadar (14 PARENTIUM/Poreč (7 ha), Ostia (2,4 ha).

TLOCRTNA SLIKA ANTIČKIH GRADOVA U HRVATSKOJ pravilan predložak: - ortogonalan (Issa, Pharos, Parentium, Iader)

ISSA

PHAROS

RAZVOJNI HRVATSKOJ -

PUT

ANTIČKIH

GRADOVA

U

- radio-centričan (Pola)

naselja koja su sazrijevala u autohtonom (ilirskom) ambijentu: - svi gradovi Liburnije, osim Zadra - mnogi gradovi u Dalmaciji

-

naselja nastala doseljavanjem grčkog i rimskog kulturnog i etničkog elementa: - svi gradovi u Panoniji - malobrojni gradovi na Jadranu

SMJEŠTAJ HRVATSKOJ -

ANTIČKIH

GRADOVA

U

na brežuljcima tipa castellum i oppidum: pretežito ilirska naselja u ravnici ili na blagim padinama: gradovi kolonije na poluotocima: Parentium, Arva, Iader, Epidauros na pješčanim sprudovima: Aenona
ASSERIA

-

nepravilan predložak: Asseria, Varvaria

GRČKI GRADOVI U HRVATSKOJ doticaji s Grčkom od 9. st.p.n.e. - nalazi keramike - utvrđenja gradina: tehnika megalitskih bunja (kiklopski zidovi - opus quadratum) 21

-

osnivanje kolonija od 4. st.pr.K. – cilj nije bio osvajački (grčki gradovi postaju kulturna žarišta)

- Pharos (Stari Grad, o. Hvar) utemeljuju ga doseljenici s otoka Parosa, 384. g.pr.K. agrarna kolonija, sačuvana grčka poljodjelska parcelacija (scamnatia)

-

Issa (Vis) - prvi grčki grad na Jadranu. Grad osnivaju doseljenici iz Sirakuze oko 389. g.p.n.e.

-

kvadratni oblik grčkoga/rimskoga grada; urbana planimetrija – urbs quadrata; trg na sjecištu glavnih ulica Knidska kolonija na otoku Korčuli -

utemeljena možda prije Isse i Pharosa, nepoznata lokacija stanovnici Issae osnivaju u 3. st.pr.K. naselja-kolonije: Lumbarda (o. Korčula), Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobreč) oblik nepravilnoga četverokuta, agora u južnom dijelu grada ostatci kiklopskoga ziđa rimsko kazalište na poluotoku Prirovo (danas samostan) - Salona – ilirsko naselje postaje glavni emporij (trgovačka luka)

22

PSEFIZMA Starogrčki natpis uklesan u kamenu (3. st.pr.K.) - najstariji poznati urbanistički dokument o osnivanju grčkoga naselja govori o_ razdiobi zemljišta na: naselje ograđeno zidom i poljodjelski prostor u okolici; imenima obitelji s pripadajućim parcelama; pravima stanovnika koji su prvi zauzeli zemlju i onih koji će doći kasnije Psefizma je nađena u Lumbardi – grčkoj agrarnoj koloniji na otoku Korčuli. RIMSKI GRADOVI NA TLU HRVATSKE rimska nazočnost 8 stoljeća: 3. st.pr.K. - 5. st. za razliku od grčke, rimska kolonizacija imala je osvajački cilj (prema rimskom pravu s osvojenim teritorijem Rim je neograničeno raspolagao)

-

početkom 2. st. pretvaranje castruma naselja; broj naselja mnogo manji nego na Jadranu; najveći castrum je Mursa (Osijek);

u

gradovi termalna lječilišta: Aquae Iassae (Varaždinske (Daruvar); Toplice), Siscia Aquae (Sisak), Ballisae Marsonia

-

veći

gradovi:

(Slavonski Brod), Cibalae (Vinkovci); manji gradovi: Andautonia (Ščitarjevo), Iovia (Ludbreg), Ad Fines (Glina), Incerum (Požega), Cuccium (Ilok) i dr. RIMSKE CESTE U HRVATSKOJ svi glavni današnji cestovni smjerovi (dijelom i trase) podudaraju se s rimskim cestama: jadranska cesta, savska cesta, podravska cesta.

DANAŠNJE STANJE RIMSKIH GRADOVA A) jasno uočljiv gradograditeljski predložak: URBANIZACIJA ISTOČNE OBALE JADRANA Rimljani nisu osnovali ni jedan novi grad osim vojnih tabora; svi rimski gradovi postojali su i u predrimsko doba kao autohtona ilirska (grčka) naselja; do početka 2. st. gradovi na Jadranu jedini su gradovi na tlu današnje Hrvatske URBANIZACIJA PANONIJE stalni vojni logori; utvrde tipa castellum; Zadar, Poreč B) dobro očuvana arheološka nalazišta: Parentium (Poreč), Pola (Pula), Nesactium (Nezakcij), Asseria (Podgrađe/Benkovac), Aenona (Nin), Iader (Zadar), Salona (Solin), Aequum (Vid/Metković); C) slabije očuvana arheološka nalazišta: Tarsatica (Rijeka), Curicum (Krk), Senia (Senj), Varvaria (Bribir/Skradin), Scardona 23 (Čitluk/Sinj), Narona

(Skradin), (Vinkovci); D) skromni,

Aquae

Iassae

(Varaždinske

Toplice), Andautonia (Šćitarjevo), Cibalae nedovoljno istraženi ostatci:

Fulfinium (Omišalj/Krk), Apsorus (Osor), Arva (Rab), Argyruntum (Starigrad/Velebit), Iovia (Ludbreg). JAVNE GRAĐEVINE RIMSKOGA GRADA AMFITEATRI POLA – početak gradnje nekoliko desetljeća prije Coloseuma u Rimu AKVEDUKTI komunalne građevine / arhitektonske građevine u krajoliku Salona dužine 4 km

Dioklecijanov akvedukt (kod Solina) dužine 9 km Iader dužine 40 km GRADOGRADITELJSTVO Salona; Iader, Siscia, Mursa, Epidaurus, Equum, Burnum (Kistanje) Svaki grad nije imao amfiteatar – forum u funkciji amfiteatra SLAVOLUCI Pola Iader - Sergijev slavoluk - slavoluk Melije Anijane uzidan u “Morska vrata” u 16. st. - slavoluk s tri otvora uklopljen u istočni bedem; Asseria - Trajanov slavoluk (4.-6. st.) U ovom razdoblju započinje preobrazba gradograditeljskoga ustroja postojećih gradova, koja je posljedica političke i gospodarske krize, te afirmacija kršćanstva. Preobrazba gradova se očituje u smanjenju javnih površina, a povećanju stambenih, te ustrojbi novoga središta oko starokršćanskih crkvenih građevina: Poreč (Eufrazijeva bazilika), Pula (kapela sv. Marije Formoze), Salona (episkopalni centar). mreža utvrđenja (castrona) duž plovnih putova na Jadranu: Veli Brijun; Cres, Rab, Kornat, Vrgada (Zadar) 24 KASNE ANTIKE

-

palače:

Kornati

(Mala

Proversa),

Mljet

-

decumanus – Calle larga (Široka ulica) – sredinom poluotoka cardo – završava s Morskim vratima (slavoluk Melije Anijane) gradski zid – ulaz u grad s jugoistoka

(Polače), Dioklecijanova palača

-

forum

i

kapitolij

na

mjestu

ilirskoga

(liburnijskoga) svetišta FORUM: 45x90 m, s tri strane okružen jednokatnim trijemom; od kapitolija odvojen
SALONA – Episkopalni centar

ulicom i razlikom u visini (1,8 m) KAPITOLIJ: obrubljen dvostrukim trijemom s tri strane; sličan francuskim primjerima (Pariz) a različit od drugih primjera u Italiji i Dalmaciji;

ZADAR (IADER) najvjernija slika antičkoga grada – ne zbog očuvanosti antičkih građevina (kao Pula) nego zbog nenarušene tlocrtne slike

-

planirani grad – urbs quadrata smješten na poluotoku P=15,4 ha; 700x230 m; 2000-3000 st.; pravokutni sustav ulica – insule: 50x25(30) m, 40x25(30) m;

25

DANAŠNJE STANJE FORUMA I KAPITOLIJA - sjeverni dio foruma: u 6. st. izgrađen ranosrednjovjekovni sakralni sklop sv. Donata i sv. Stošije.

-

forum – 81x31 m (odnos stranica 1:2,2); kapitolij – u nastavku foruma; dva hrama brojne sačuvane (arena), antičke dva građevine kazališta, – dva amfiteatar

PULA (POLA) - neuobičajeni plan rimskoga grada - nepravilan radijalno - kružni plan na ilirskoj podlozi (gradinski dojam naselja); jedan od rijetkih (možda i jedini) antički grad kružnoga tlocrta -

hrama, slavoluk, javne i stambene zgrade NIN (AENONA) smještaj na pješčanom sprudu; nepravilan kružni oblik; tlocrt - urbs quadrata (pravokutne insule različitih veličina)

-

ortogonalna planimetrija u manjoj mjeri – u predjelu foruma i kapitolija, te donekle u suburbiju; razvoj: ilirsko naselje; rimski grad; rušenje grada u 7. st.; sjedište hrvatskih kraljeva i biskupa u 10. st.; rušenje grada u 17. st. u

-

glavna ulica (decumanus) – kružna; svetište – na vrhu grada, na mjestu ilirskoga svetišta (u renesansi izgrađen kaštel)

26

ratovima između Turske i Venecije; od tada naselje ruralnoga tipa OSIJEK (MURSA) rimski grad Colonia Aelia Mursa - današnji Donji grad vojni tabor za 6000 ljudi, površina oko 50 ha, najveći rimski grad u sjevernoj Hrvatskoj (od 2. st. pretvorba u grad);

povijesna slojevitost (stratigrafija) – tri sloja: ilirsko-grčki; rimski; kasnoantički– ranosrednjovjekovni;

DIOKLECIJANOVA PALAČA – SPLIT Kasnoantička građevina, izvedena 300. godine s ciljem da car Dioklecijan provede posljednje godine života (305.-313.)

-

Vizigoti razaraju Mursu 378. g.

SOLIN (SALONA) Najveći rimski grad na tlu Hrvatske, jedan od većih rimskih gradova (približne površine kao Pompeji). Iirsko naselje (sjedište Delmata); grčki emporij; metropola rimske Provinciae Dalmatiae. Tri prostorne i vremenske cjeline (rijetko su se rimski gradovi širili izvan početnog okvira grada): 1 2 3 urbs vetus (najstariji dio grada; forum, kapitolij, kazalište) urbs nova occidentalis (amfiteatar) urbs nova orientalis (starokršćanski sklop) Slaveni iz koje i Avari se razaraju Salonu 614. g.; Split

stanovništvo se sklanja u Dioklecijanovu palaču razvio Split srednjovjekovni tako (Aspalathos). postaje nasljednik

urbanističke tradicije porušene antičke Salone. jedinstveni primjer u povijesti – polivalentna građevina: carska palača / grad / vojni tabor; 215x175(189) m; objedinjene dvije sheme: urbs quadrata i castrum;

27

-

glavne ulice (cardo i decumanus) 23 m (helenistička tradicija); gradska vrata: - porta aurea (zlatna, sjeverna); - porta argentea (srebrna, istočna); - porta ferrea (brončana, zapadna); - morska vrata

SREDNJEVJEKOVNI GRADOVI Razdoblje srednjeg vijeka počinje: 476. g. pad Zapadnoga Rimskoga Carstva 529. g. zatvorena posljednja klasična akademija u Ateni, utemeljen benediktinski red u Italiji, a završava: 1453. g. pad Carigrada 1492. g. otkriće Amerike 1517. g. početak reformacije

-

sjeverni dio: stanovanje vojske i posluge južni dio: carske odaje, Jupiterov hram, Dioklecijanov mauzolej. palače ona postaje grad

Prilagodljivost urbanistička.

pretvarajući svoja arhitektonska obilježja u U evropskom i mediteranskom prostoru početak perioda nazvanog Srednji vijek poklapa se sa raspadom Rimskog carstva i tzv. seobom naroda. Promjene su se odvijale tokom nekoliko stoljeća, a karakterizira ih dominacija kršćanstva i feudalizam kao novi društveni sistem. Rani srednji vijek (V stoljeće nove ere), period je raseljavanja stanovništva iz gradova. Tako je velegrad Starog vijeka Rim spao u VII stoljeću na svega 40.000 stanovnika Formira se nova dominirajuća klasa feudalci, a to su vlastela s jedne i svećenstvo s druge strane, iako u početku nepovjerljivi prema gradovima, prihvaćaju gradove kao nove izvore prihoda.
DIOKLECIJANOVA PALAČA - SREDNJI VIJEK

Tako dolazi do osnivanja novih gradova oko feudalnih novi zamkova, se samostana osnivaju i na crkvenih važnijim središta. Radi razvoja zanatstva i trgovine mnogi gradovi komunikacijama, kopnenim i vodenim, posebno na raskršćima cesta, prijelazima preko rijeka i morskim lukama ili na već srušenom ili polusrušenom rimskom gradu. Urbana struktura srednjevjekovnih gradova bila je veoma različita. Najveći dio njih nastajao je i razvijao spontano kroz više stoljeća - takvi gradovi imaju nepravilnu mrežu ulica. Manji dio gradova je u Srednjem vijeku bio gradjen planski najčešće sa ortogonalnom mrežom ulica i uličnih blokova.

28

Gradovi su dobivali povlastice, posebno oni izgradjivani na kraljevom zemljištu, koji su dobivali naziv "slobodni kraljevski grad", Građani su također imali posebna prava. Srednjevjekovni grad je postao veoma privlačan za seosko stanovništvo koje u feudalnom sistemu ima veoma malo sloboda. U ranom Srednjem vijeku grad je bio centar proizvodnje, prvenstveno zanatske, tako da su 80 % stanovništva činili proizvodjači i njihove obitelji. U Osnivaju se udruženja gradu se zanatlija formira tzv.cehovi koja osiguravaju kvalitetu proizvoda . srednjovjekovnom gradjanska klasa koja već u IX stoljeću počinje borbu za svoje oslobadjanje od feudalnih gospodara. Osamostaljenje gradova od feudalnih gospodara, koje je nekad bilo vršeno i nasilnim putem dovelo je do stvaranja gradske samouprave - komuna sa svojim gradskim vijećima i statuta sa zakonskom snagom. Ovakvo osamostaljenje lokalne građanske klase imalo i je se preuzimanje samouprave

bolesti i epidemija velikih razmjera. Česti su bili i požari koji su uništavali čitave četvrti. Takve prilike u gradovima uvjetovale su spor rast gradskog stanovništva koje je npr, u Engleskoj za tri stoljeća (od XI do XIV) poraslo samo za 2,2 puta. Povijest hrvatskih gradova i hrvatskog

urbanizma počinje sa srednjim vijekom. Srednji vijek je kulturno-povijesno razdoblje u kojemu nastaju prvi gradovi sa hrvatskim stanovništvom. Hrvatski srednjovjekovni gradovi nisu dostigli bogatstvo i sjaj francuskih, nizozemskih ili njemačkih gradova, ali su usporedivi i slični s talijanskim i srednjoeuropskim gradovima. Medju srednjevjekovnim gradovima izgradjenim na našoj jadranskoj obali planski su utemeljeni: Korčula, Ston, Pag i dijelovi Dubrovnika. Dubrovnik je već u XIII stoljeću dobio svoj Statut, a poslije požara 1296. godine grad je dobio novi plan sa sistemom paralelnih ulica okomito položenih na glavnu,široku ulicu Place (današnji Stradun). TIPOLOGIJA GRADA prema mjestu nastanka gradovi antičkoga naslijeđa; kontinuitet rimskoga grada: Firenca, Bologna, Lucca, Pistoia, Verona, Piacenza; - ugradnja grada u rimske građevine: Tours, Arles, Split; novi gradovi na antičkim temeljima: Strasbourg, Bordeaux, Rouen; - očuvanost rimskoga položaja: Avenche, Urbisaglia, Ljubljana gradovi nastali oko nekih žarišta (crkva, samostan, utvrda); gradovi na povoljnim mjestima (na brežuljcima, uz vodu). SREDNJOVJEKOVNOGA

odraza i na organizaciju gradskog prostora. U srednjovjekovnim posebnom trgu. gradovima Kroz to izgrađuju u reprezentativne gradske vječnice, često na mnogim srednjevjekovnim gradovima nalazimo dva trga jedan crkveni (duhovna vlast) a drug građanski (svjetovna vlast). Takvim naglašenim formiranjem dvaju gradskih centara - sakralnog (crkva) i profanog (vijećnice) srednjevjekovni gradovi poprimaju svoj karakterističan i prepoznatljiv bipolarni oblik. Gradovi Srednjeg vijeka su maleni, najveći grad srednjeg vijeka je Venecija s ~140.000 st. koncem XIII st., uz nju je po veličini Konstantinopolis (400. 000 st). Dubrovnik je po broju stanovnika bio najveći u Hrvatskoj (6.000 st.) Gustoća izgrađjenosti u tim gradovima bila je veoma visoka, većina ulica uske i bez ikakvih sanitarnih uredjaja što je pospješivalo razvoj

29

prema centričnosti monocentrični gradovi bicentrični (dvojni) gradovi (Carcassone, Budimpešta, Zagreb) policentrični gradovi (Reims, Hiledsheim) prema društveno-političkom položaju koncentrični gradovi (Bale, Nordlingen)slobodni kraljevski gradovi gradovi-države crkveni gradovi feudalni gradovi linearni gradovi (Edinburgh, Križevci) formirani uz jaku prometnicu, izduženi prema tlorisnom predlošku

nastaju prstenastim širenjem

SMJEŠTAJ SREDNJOVJEKOVNIH GRADOVA položaji koji omogućuju obranu povoljan zemljopisni položaj: prijelaz preko rijeke, spoj dviju rijeka, prestanak plovnosti rijeke, morski zaljev, raskrižje važnih putova, mjesta prije planinskog masiva

-

spiraloidni

gradovi

(Motovun)-

obično PLANIRANJE GRADA nepravilni i spontano nastali gradovi novoutemeljeni planirani gradovi u vojne, kolonizacijske i trgovačke svrhe: a) pravilna geometrijska (ortogonalna) planimetrija; b) bastide i borgade - novoutemeljeni planirani gradovi/naselja osnovani zbog: vojnoga značaja, gospodarske područja. obnove To su SREDNJOVJEKOVNOGA

«obavijeni» oko stožastih brežuljaka

-

zvijezdasti

gradovi

(Siena,

Žminj)-

na

mjestima gdje se sutiče više putnih pravaca

-

ortogonalni Poreč)-uvijek

(Klasični) planirani;

gradovi novi

(Zadar, ili

ratovima

opustošenih

gradovi

naselja poluurbanih obilježja (“između sela i grada”) neka vrsta preteča renesansnoga urbanizma – traganje za srednjovjekovnim idealnim gradom; - naziv bastide u Francuskoj i Engleskoj, a borgade (castelli franchi) u Italiji.

gradovi često rimskog podrijetla

-

vretenasti gradovi (Samobor)-linearan grad od l ulice sa proširenim «tržišnim» mjestom

ZONIRANJE SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA Etnička podjela kvartovi etničkih grupacija, židovski kvartovi kvartovi s vilama bogatih i plemstva, kvartovi sa skromnim građanskim kućama 30 Socijalna podjela -

-

radijalno koncentrični- poprečno prosječene ulice spajaju gradska vrata i trg u središtu naselja

Specijalizacija ulica prema zanimanjima torbarska, kožarska, mesarska trgovine - raspršene po gradu; “gradovi su djeca trgovine”; tržnice - u rubnim dijelovima grada; ispred gradskih vrata – podgrađe/grad trgovaca; radni predjeli - jedinstvo rada i stanovanja: proizvodi se u prizemlju, a stanuje na katu trgovi - crkveno i svjetovno središte: trg s katedralom/crkvom; vijećnicom; sveučilište. SREDNJOVJEKOVNOGA trg sa gradskom Specijalizacija gradskih četvrti

IZGRAĐENOST GRADA -

velika gustoća izgradnje: do 100% (Italija – Venecija) velika gustoća naseljenosti - prosječno 100150 st./ha, do 500-700 st./ha
FIRENZA A – PIAZZA DUOMO B - PIAZZA DELLA SIGNORIA

-

tipološka raznolikost oblik: nepravilan i geometrijski (rijetka stroga geometrija); introvertiranost glavne zgrade); (ulice ulaze na trg u uglovima i bočno, rijetko u osi pročelja

-

različiti od antičkih, renesansnih i baroknih trgova (manji i drukčijih tlocrtnih oblika).

URBINO

SREDNJOVJEKOVNI TRGOVI prostori za javne predstave specijalizacija trgova * katedralni trg * trg vijećnice * trg tržnica
SIENA – PIAZZA DEL CAMPO

31

SREDNJOVJEKOVNE BLOKOVI I PARCELE -

ULICE,

GRADSKI

-

dio urbanoga ustroja (Venezia, Amsterdam, Bruges, Nürnberg) bunari (u dvorištima, na trgovima) INFRASTRUKTURA

ulice: sustav kapilara, mala širina (7-8 m, 56 m, 2 m) različitost parcela: blokova: najčešće pravilni uska i (četvorinasti, dugačka sa

KOMUNALNA -

pravokutni), zakrivljeni, nepravilni; zabatima zgrada prema ulici.

SREDNJOVJEKOVNOGA GRADA nema kanalizacije i vodovoda; vodotoci se često koriste kao smetlišta; ulice nepopločene; prvi pločnici: Pariz (12. st.), Firenca (13. st.), Engleska (14. st.); javna kupališta; bolnice, karantena (obveza od 14. st.). KORIŠTENJA JAVNIH PROSTORA

NAČIN GRADA
LÜBECK

religijske svečanosti: velike crkvene zabave, procesije, scenske religijski predstave igrokazi); građanske svečanosti: organizirane i spontane pučke zabave; turnirske igre i natjecanja; prigodni sajmovi; u Bologni: javni izbor sudaca, rektora, sveučilišnih profesora i laureata; predstave putujućih pjevača, svirača, glumaca, žonglera i mađioničara; javna kažnjavanja: stupovi srama, vješala, lomače SREDNJOVJEKOVNO ZAKONODAVSTVO gospodarstva: procesa pomorstvo, obrtničke i sigurnost života u gradu; podizanje i održavanje gradskoga zida; zaštita od požara; izgradnja duž ulica i održavanje ulica; zabrana izbočina na zgradama prema ulici Prag, 1313. g. - potrebna dozvola za izgradnju ili dogradnju Genova - propis za zgrade prema luci URBANISTIČKO (crkvena prikazanja,

GRADSKI ZID obrambeni značaj - masivna konstrukcija i kule (utvrđenje); pravno-administrativni značaj - primjena zakona i propisa unutar gradskoga zida; društveni značaj - osjećaj zajedništva i međusobne povezanosti. VODA U SREDNJOVJEKOVNOME GRADU dio sustava utvrđenja prometnica

AMSTERDAM

-

pokretač dio

trgovačke luke tehnološkoga manufakturne proizvodnje

32

SREDNJOVJEKOVNI HRVATSKI GRADOVI STAROHRVATSKI GRADOVI 9.-12. stoljeće (do 1102. g.) Utvrđena gradišta: Mrsunjski lug (Slavonski Brod), Sv. Petar (Ludbreg), Gradina (Gudovac, Bjelovar), Bedem-gradište, Čerinci (Okučani), Tvrđa Sv. Ane u Šibeniku, Bribir (Skradin), Stari Gočan (Istra) Nove urbane jezgre: Nin, Knin, Biograd, Bribir, Šibenik, Klis, Omiš, Imotski; Zagreb, Sisak, Vinkovci, Osijek Kroatizacija antičkih gradova: Poreč, Pula, Osor, Krk, Rab, Senj, Zadar, Trogir Svrha ranosrednjovjekovnih gradova:

-

česti

sukobi

gradova

zbog

zemljišnih

posjeda na njihovim granicama. SREDNJOVJEKOVNI SJEVERNOJ HRVATSKOJ Antički gradovi nestali ili su se pretvorili u sela na mjestu ruševina Izgubljen (ratovi, svaki loš trag građevni antičkoga materijal). GRADOVI U

gradograditeljskoga naslijeđa. Uveden je novi gradograditeljski ustroj. Mala gustoća gradova. Procvat gradova u 14. i prvoj polovici 15. st. zaustavljen je krajem 15. i u 16. st. zbog turskih osvajanja. SREDNJOVJEKOVNI NAČINU NASTANKA kontinuitet iz antike kulturno-etnički kulturno-etnički i smještajni kontinuitet: Split/Salona, GRADOVI PREMA

obrambena, administrativno-crkvena, trgovačka GRADOVI KASNOGA SREDNJEGA VIJEKA (1102.-1526. države) naseljavanje Slavonije (sjeverne Hrvatske): početak urbanizacije poticaj: ratna opasnost - Tatari (13. st.), Turci (15.-16. st.) slobodni kraljevski gradovi vojna krajina (od 16. st.) – završetak srednjega vijeka brojni neki srednjovjekovni burgovi gradovi-burgovi u utvrde porušeni (napušteni) pregrađeni renesansnih obilježja - početak osnivanja novih renesansnih gradova SREDNJOVJEKOVNI JADRANU sačuvan populacijski, ustavno-pravni, urbanistički i komunalni kontinuitet iz antike; autohtone vrijednosti - mediteranski grad izvornih obilježja: Dubrovnik, Split, Korčula; velika gustoća gradova; GRADOVI NA – razdoblje Ugarsko-hrvatske

Poreč, Pula, Rab, Zadar, Trogir; kontinuitet: Dubrovnik/Epidaurus; kontinuitet imena: Sisak/Siscia, Senj/Senia, Knin/Ninia, Makarska/Muccurum; kontinuitet mjesta: Nin, Skradin, Osijek Varaždin, Krapina, Križevci, Virovitica, podgrađa utvrda Vukovar, Ilok samostalna naselja civitas na Jadranu; slobodni kraljevski gradovi u Slavoniji ilirska gradina ili staroslavensko gradište crkveno središte (biskupija, župna crkva, samostan): Đakovo, Lepoglava, Topusko mjesto trgovanja i sajmova: Varaždinske Toplice Napomena: grad Pag nastao je na razmeđi srednjeg vijeka i renesanse, po vremenu nastanka spada u renesansne, a po nekim elementima grada u srednjevjekovne.

gradovi oko nekih žarišta

33

GRADOVI PREMA TLOCRTNOJ SLICI gradovi ortogonalnoga rastera: Gradec (Zagreb), Pag, Ston...

-

gradovi tlocrta:

kružnoga Bale, Brseč,

(koncentričnoga) Grožnjan, Labin,

Motovun, Sv. Lovreč, Višnjan...

VELIKI STON

-

gradovi radijalnoga tlocrta: Beram

BALE

-

gradovi izduženoga tlocrta (duž ceste): Kaptol (Zagreb), Krapina, Križevci, Virovitica, Daruvar, Našice,Đakovo,Vinkovci, Vukovar, Osijek...

BERAM

-

gradovi geometriziranoga tlocrta: Cavtat, Dubrovnik, Hvar, Korčula...

VUKOVAR

-

gradovi

nepravilnoga

tlocrta:

Knin,

Šibenik, Omiš, Makarska, Buje, Rovinj...

ŠIBENIK

34

GRADOVI Dubrovnik,

NASTALI Korčula, Pag, Ston;

PREMA Gradec

URBANISTIČKOM PLANU: (Zagreb), Hvar DUBROVNIK 6.-7. st. - biskupsko sjedište. Kaštio – najstariji dio grada. Prvo i drugo proširenje dolaskom izbjeglica iz Epidaurusa. Obnova grada nakon potresa 1667. očuvala je srednjovjekovnu urbanu matricu (uličnu mrežu, parcelaciju, gustu blokovsku strukturu, tip kuće)

9.-10. st. - treće proširenje izgradnjom Pustijerne

KORČULA Najstariji podaci o gradu iz 10. st. Gradski statut iz 1216.

10.-11. st. – četvrto proširenje - regulacijski plan iz 1272. Početak izgradnje Lovrijenca.

- 13. st. – peto proširenje poslije požara, regulacijski plan 1296.

35

STON (VELIKI STON, MALI STON) Grad-blizanac - dva grada u dvije uvale, međusobno spojena zidom dugačkim 5,5 km. Sačuvani izvorni dokumenti (djelomice i nacrti) o planiranju grada u 14. st. Grad osnovala Dubrovačka Republika na mjestu solane (kontrola ulaska na Pelješac).

3 samostana (na uglovima grada), crkve, građanske kuće (obrtnici i trgovci); od 18. st. plemićke palače i javne zgrade

ZAGREB - Metropolis Coatiae (saborski spis iz 1557.) Bicentričan (dvojni) grad: Gradec + Kaptol

Kaptol - crkveni grad - najveći srednjovjekovni Gradec - slobodni kraljevski grad (1242.); - geometrizirani tlocrt (planirani grad); crkveni grad u Hrvatskoj. 1093./94. -

36

utemeljenje

Zagrebačke

biskupije

OSIJEK je ranosrednjovjekovno naselje istočno od ruševina Murse (6.-9. st.). Kasnosrednjovjekovni kaštel Eszek na mjestu današnje Tvrđe

(početci urbanoga razvoja). - spontani, razvoj duž glavne ulice Četiri fizički i socijalno različita dijela grada: katedrala s biskupskom utvrdom; Ves - kanoničke kurije i vrtovi; Dolac – nepravilna i gusta izgradnja, cistercitski samostan, župna crkva sv. Marije Opatovina – planirano naselje obrtnika Pisani most. Približavanje dva grada: prvi sajam - Harmica (1631.). 1850. – ujedinjenje u jedinstveni grad Zagreb HVAR Grčko i rimsko naselje Dimos (nema arheoloških tragova). Gradska vrata – Bakačeva (južna), sjeverna,

-

neutvrđeno podgrađe kaštela ispod južnih zidina 1526.-1687. turski grad; turski drveni most Osijek-Darda, 8 km, 1566., jedan je od najvećih tadašnjih graditeljskih pothvata u Europi;

Gradski trg sa nizom javnih građevina: katedrala (14.-16. st.), arsenal (1579.), kazalište (1612.), gradska loža, knežev dvor, toranj sa satom, mandrač (16. st.). VARAŽDIN se razvija od 12. st. kao građansko naselje uz feudalni grad.

Prvi slobodni kraljevski grad u Hrvatskoj (1209.). Od 15. st. naziru se obrisi gradske ulične mreže u obliku spontano nastaloga rastera. Jači urbani razvoj od 16. st. kada postaje sjedište Generalata Slavonske vojne krajine

SPLIT Tri dijela srednjovjekovnoga grada: - urastanje grada u Dioklecijanovu palaču (djelomice zadržana rimska planimetrija)

37

- širenje grada prema zapadu (nepravilna planimetrija) - seoska naselja–podgrađa: Veli Varoš (A) i Lučac (B)

POVRŠINA SREDNJOVJEKOVNIH GRADOVA U HRVATSKOJ Zadar 24,64 ha; Zagreb (Gradec) 22,95 ha; Pula 22,15 ha Varaždin 17,83 ha; Nin 16,67 ha; Dubrovnik 14,48 ha; Šibenik 10,80 ha; Krk 9,30 ha; Koprivnica 7,58 ha; Rijeka 7,49 ha; Senj 6,81 ha; Rab 6,14 ha; Veliki Ston 5,94 ha; Split 5,80 ha; Ilok 5,65 ha; Poreč 5,63 ha; Trogir 5,62 ha; Rovinj 5,48 ha; Pag 5,35 ha; Hvar 3,42 ha; Korčula 2,59 ha; Motovun 2,13 ha; Bakar 1,74 ha; Bale 0,81 ha; Hum 0,41 ha.

ŠIBENIK Srednjovjekovni mrežasta grad bez antičke tradicije; grad branile KOMUNALNA OPREMA Dubrovnik - 14. st. početak popločavanja ulica - 1407. g. odluka o popločenju gradskih ulica - 1415. g. utemeljena služba gradske čistoće - 1436. g. izgrađeni vodovod i kanalizacije Veliki Ston - 1581. g. izgrađen vodovod URBANISTIČKO ZAKONODAVSTVO Potanke gradograditeljske odredbe u gradskim statutima: - Dubrovnik 1272. i 1296. g. - Korčula 1216. i 1265. g. ROVINJ Grad na otoku (kasnije spojen s kopnom). Gusta nepravilna urbana struktura sadrži preklopljeno ilirsko, antičko i srednjovjekovno tkivo grada - Hvar 1331. g. DUBROVNIK građevna dozvola: kazne za pomicanje građevne linije Prijeko: širina ulica 10 palma (2,56 m); zabranjene vanjske stube 1332. g. - odluka o uklanjanju svih vanjskih stuba 1516. g. - odluka o uklanjanju balkona u tri ulice VELIKI STON širina glavnih ulica: 6 m; širina sporednih ulica: 2-3 m. 38 urbana struktura;

kasnosrednjovjekovno-renesansne utvrde: tri s kopna i jedna s mora

FEUDALNI (PLEMIĆKI) UTVRĐENI GRADOVI Površinom maleni i stiješnjeni gradovi, različitog izgleda i tlocrtnoga ustroja. Graditeljski elementi: gradski zid, jarak (grabište, opkop), glavna (branič) kula, ulazna kula, drveni pokretni most, zgrade za stanovanje (palas, palača, hiža), kapela. Malobrojni sačuvani gradovi (nekada ih je bilo oko 700). Napušteni i izgrađeni dvorci u nizini (Medvedgrad / Šestine, Cesargrad / Novi dvori klanječki …) Porušeni u seljačkim bunama, vlastelinskim sukobima i turskim ratovima. Porušeni u 16. st. prilikom ustrojbe Vojne krajine (između Une i Kupe).

GRADOVI RENESANSE - razdoblje XV i XVI stoljeća OTKRIĆA prekomorska otkrića – Vasco de Gama, put do Indije oko Afrike 1499; Kolumbo, otkriće Amerike 1492. tiskarstvo – širenje pismenosti i razmjene saznanja (Gutemberg 1455.) barut – znakovite promjene u ratovanju i vojno inženjerskim graditeljskim zahvatima perspektiva – u slikarstvu 14 st. (Giotto), primjena u arhitekturi u doba renesanse - mikroskop; heliocentični sustav (Kopernik oko 1500.)

Renesansa je zajednički naziv za civilizacijski i umjetnički (stilski) preporod nadahnut idealima humanizma i inspiriran antikom, što je rezultiralo nizom promjena koje su nastale u umjetnosti graditeljstvu i urbanizmu u 15 i 16 stoljeću. Mnogi
RUŽICA (ORAHOVICA)

povezuju

renesansu

sa

idejama

humanizma koja propagira potrebu gradskog čovjeka da živi i kreće se kroz umjetnički uobličene prostore. MEDVEDGRAD Građen 1245.-1250. nakon provale Tatara u Hrvatsku: kralj Bela IV dao je zemljište, papa je financijski pomagao, a zagrebački biskup je vodio gradnju. L. Mumford sasvim ispravno konstatira da su navike i oblici srednjevjekovnog života ostali još najmanje tri stoljeća nakon njegovog "prestanka“ ako šesnaesto stoljeće prihvatimo kao prijelomnu točku, Mumford ne prihvaća renesansu kao stvarni "preporod“ ali priznaje tom pokretu veliko značenje u fizičkoj transformaciji srednjevjekovnog grada i zaključuje da ne postoji renesansni grad i da je tek u razdoblju baroka u 17. i 18. stoljeću došlo do formiranja novog shvaćanja grada. Od 13. st. izmjenjuju se vlasnici - posljednji vlasnici grofovi Kulmer. Uništen u potresu 1590. Medjutim, i ako se u doba renesanse ne može govoriti o nekim revolucionarnim promjenama strukture grada postoji niz elemenata oblikovanja grada karakterističnih za renesansu. 39

To su ravne ulice i pravilno oblikovani ali ipak intimni trgovi koji su u kolijevci renesanse Italiji pod utjecajem antičke agore i foruma prenijeli društveni život u otvorene prostore - arhitektura javnog otvorenog prostora afirmira izgubljene vrijednosti društvenog života (agore, foruma). Grade se zgrade društvenog značaja (škole, bolnice, ubožnice, tržnice, hoteli, muzeji, galerije, kazališta, banke...) Život izvan grada postaje sigurniji - grade se ladanjski kompleksi u pastoralnom ambijentu, često su žarišta kulturnog i društvenog života. Stilske karakteristike arhitektonskih elemenata renesansnog grada derivirane su iz stilskog vokabulara ponavljanje antike: jednakih okrugli luk, trijem i elemenata vijenaca,

postaje žarište slobodarskih ideja, trgovine te ekonomske i političke samostalnosti. Naručitelji graditeljskog zahvata nije više samo Crkva, nego vladar i imućni građanin (često mecene umjetnosti) U renesansi se razvoja znanosti i filozofija individualizma. pojedinca Štoviše renesansa kao afirmira antitezu (homo univerzalis)

srednjevijekovnog stvaraoca – anonimusa. Kao što je to često bio slučaj i u ranijim razdobljima ljudskog društva tako je i u doba renesanse i baroka rat odigrao značajnu ulogu u razvoju gradova a posebno urbanističkih teorija. Uvođenje baruta u naoružanje dovelo je postepeno do potrebe prestrukturiranja gradskih zidina a što je za sobom povuklo i razvoj inženjerskih konstrukcija obrambenih sistema, tamo gdje je to bilo moguće vršene su rekonstrukcije postojećih gradskih zidina ali je potaklo mnoge graditelje i na rješavanje problema neosvojivog "idealnog" grada. I dok su renesansne intervencije u srednje vjekovne gradove stvarale nove pojedinačne vrijednosti u prostoru, idealni gradovi su, iako je malo njih realizirano, donijeli novu kvalitetu planskom pristupu gradskih razvoja zidina grada. Nova obrambena kružnog ili tehnika zahtjeva pravilne geometrijske oblike najčešće sa poligonalnog tlocrta zvjezdastim

prozora i stupova na pročelju. Prizemna zona kuća se rastvara (arkade, veći otvori) čime se mijenja dotašnji izgled i obogaćuje funkcija ulice. Jedno bitno obilježje renesansnog urbanizma je i uključivanje u oblikovanje grada najznačajnijih likovnih umjetnika tog vremena kao što su Bramante, Michelangelo, Leonardo da Vinci i drugi. Razvija se profesija arhitekta i urbanista (društveno cijenjena i utjecajna osoba), kao spoj znanosti, umjetnosti i zanatstva. Feudalizam, kao društveni sistem, u gradovima kasnog srednjeg vijeka biva potiskivan jačanjem utjecaja nove gradjanske klase koja postepeno pojačava svoju financijsku moć. kojeg Nasuprot zagovara (radikalni srednjevijekovnoj koncepciji božanske države i skolastičkog vrijednosti, svjetonazora sekularni

fortifikacijskim sistemima. IDEALNI GRADOVI Utopistička preokupacija renesansnih znanstvenika, umjetnika, graditelja i stratega tema traktata i teorijeskih rasprava s tek rijetkim ostvarenjima. Problemom idealnog grada bavili su se mnogi vodeći graditelji, arhitekti i umjetnici renesanse i baroka. Mnogi od njih pokušavaju naći rješenje za grad koji neće biti samo obrambeno efikasan već će zadovoljiti i drugim kriterijima harmonično oblikovane i organizirane ljudske zajednice. 40

Crkva, renesansa u žarište stavlja ovozemaljske svjetonazor raskid sa skolastičkim svjetonazorom). Utjecaj Crkve slabi djelom i kao posljedica reformacije (Martin Luther 1517.). Gradovi kao stasale komune postupno gube autonomiju, nastaju jake magnatske vladavine (Sforza, Medici), oblikuju se jake centralizirane monarhije (Francuska, Engleska, Španjolska), kneževine (Italija Njemačka). Renesansni grad

Francesco di Giogo Martini bio je čuveni graditelj utvrđenja iz druge polovice 15. stoljeća. U svojim teoretskim radovima zalaže se za razumno odgovara osnovna izgrađivanu organizmu tipa ulične cjelinu čovjeka. mreže grada Razvija koja dva

radijalno-

koncentričnu i pravokutnu.

Talijanski teoretičari - Sheme idealnih gradova

Rezultati teoretskih rasprava o idealnom gradu su brojne sheme idealnog grada, koje su osim u Italiji nastale i u drugim evropskim zemljama, Njemačkoj, Francuskoj, Holandiji i drugima. Medju teoretičarima se posebno ističu: Leone Battista Alberti koji je živio u Italiji u 15. stoljeću - Alberti je otkrio Vitruvija: De re aedificatoria, X libri. On je predlagao funkcionalno zoniranje grada i gradskih ulica, a teoretski je obrađivao i problem izbora mjesta za izgradnju novog grada. Antonio Averlino zvan Filarete, Talijan koji je takodjer živio u 15. stoljeću svojim je teoretskim radom izvršio značajan utjecaj na razvitak teorije idealnog grada. Vicenzo Scamozzi (Skamoci) živio je u Italiji od 1552. do 1616.. On se zalaže za idealni grad koji je kao cjelina umjetničko djelo stvoreno rukom jednog arhitekta. Prema njegovom projektu je izveden 1593 g. grad Palmanova s radialno-koncentričnom šemom ulica - promjer 800 m, P= 50 ha.

Tri glavne faze razvoja A, B I C osnivanje grada (kraj 16. st.) proširenje fortifikacija u doba venecijanske uprave (17.18. st.) proširenje fortifikacija u doba Napoleona I. (početak 19. st.)

41

Leonardo da Vinci – više nacrta idealnih gradova, nije ostavio traktat o urbanizmu, ali se bavio problemima grada: futuristička prometna rješenja, neshvaćena u njegovo doba – ideja dvostrukog (trostrukog) prometa;

T. Campanella - Grad sunca (1602.)

-

grad na brijegu kružnog oblika (promjera oko 3 km): radijalno-prstenasta ulična mreža sedam koncentričnih pojaseva s javnim sadržajima u središtu

-

studija za Firencu promatranu kao idealan grad (rijeka Arno svedena na kanal urbanih obilježja)

Dürer – neke upute za utvrđivanje grada, dvorca i mjesta, Nurnberg 1527. Ostvarenja: Freudenstadt (pokraj Stuttgarta), manja naselja u Njemačkoj: Schloss Horst (1558.), Schloss Meuhaus (1585.), Aschaffenburg (1615.)

-

plan za povezivanje Firence kanalom

i Pistoie

Lucijan Vranjanin (Luciano Laurana) 1420.-97.

Kvadratičan tlocrt grada, u središtu dvorac, trg ispred ulaza u dvorac, funkcionalno zoniranje grada: uprava, stanovanje, trgovine, proizvodnja, socijalno zoniranje grada: plemićke, vojničke i građanske kuće/parcele.

Franjo Petrić - Sretan grad 1551.

Planimetrija prometnica bliska shemi rimskoga grada.

42

Thomas More – Utopija (1516.)

SABBIONETA (1615.) - srednjovjekovni grad s renesansnim sustavom fortifikacija (približavanje idealnim renesansnim shemama)

-

zamišljeni

grad

Amaurot:

240.000

stanovnika, 3.300 x 3.000 m PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI Palmanova (1593.), Mannheim (1607.), Sabbioneta (1615.) MANNHEIM - osnovan 1607. oko postojeće citadele (autor: H. Schickardt), razaran i obnavljan nekoliko puta.

SABBIONETA - PLAN GRADA

UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA Palermo, Ferrara, Beč, Amsterdam, AMSTERDAM

PLAN GRADA IZ 1607. (autor: H. Schickardt);

-

sustav kanala na ušću rijeke Amstel; “plan tri kanala” - planski organiziran grad.

PLAN GRADA IZ 1699. (autor: Menno van Coehoorn)

Obilježja plana su: - hijerarhija prometa, pravokutni raster ulica; - različiti trgovi; - drvoredi; - različito arhitektonsko oblikovanje. 43

RENESANSNO GRADOGRADITELJSTVO U HRVATSKOJ Renesansa u Hrvatskoj je razdoblje: 15.-17. st. Dalmacija, djelomično Istra 16.-17. st. kontinentalna Hrvatska

Karlovac (1579.) ing. Gambon vojni i civilni grad od samoga početka 1581. - povelja povlastica kralja Rudolfa II. 1781. - povelja slobodnoga kraljevskoga grada kralja Josipa II. do 1650. - izgradnja unutar zidina nakon 1650. - stihijski razvoj predgrađa

KULTURNI UTJECAJI utjecaj Italije utjecaj Srednje Europe

POLITIČKE PRILIKE turski ratovi Hrvatska Antemurale Christianitatis, Reliquiae Reliquiarum 1493. bitka na Krbavskom polju 1593. bitka kod Siska 1683. bitka kod Beča 1699. mir u Srijemskim Karlovcima
- početak izgradnje grada 13. srpnja 1579. - autor plana nepoznat Martin Gambon - glavni graditelj (12 godina); - izmjena brojnih graditelja: - već u 17. st. zastarjela koncepcija grada - neprestani popravci zbog: čestih poplava, močvarnoga terena, nikad dovršene izgradnje, nekvalitetnoga materijala

GRADOVI SE NEUJEDNAČENO RAZVIJAJU neprekinuti razvitak Gradovi na Jadranu; Zagreb, Varaždin, Križevci, Koprivnica; novi dijelovi naselja izvan stare urbane jezgre - najčešće duž prilaznih putova; ugradnja renesansnih zgrada u srednjovjekovno tkivo grada orijentalna preobrazba Osijek, Vukovar, Ilok, Đakovo, Požega, Pakrac, Virovitica, Čazma vojni gradovi Najvažnija gradograditeljska djelatnost tijekom 16. i 17. stoljeća: - novi grad: Karlovac - utvrde i kašteli: - Sisak i Nehaj (nove građevine); dogradnja srednjovjekovnih feudalnih gradova: Varaždin, Križevci, Koprivnica… PLANSKI IZGRAĐENI GRADOVI Karlovac (1579.) Pag (1441.) Juraj Dalmatinac (?) Varaždin, Koprivnica

Pag (1441.) Utemeljen 18. ožujka 1443. prema urbanističkom planu čije se autorstvo pripisuje Jurju Dalmatincu. Plan navješćuje renesansnu urbanističku zamisao - simetrična/osna kompozicija trga

44

VARAŽDIN U 16. st. ključna fortifikacija za obranu Austrije (Štajerske) od Turaka i sjedište generalata Slavonske Wasserburg vojne krajine. se Srednjovjekovni u renesansno pregrađuje

utvrđenje (1543., Domenico dell’Allio);

UTVRDE POSTOJEĆIH GRADOVA Osijek (turski Osijek), Zadar (1630.), Šibenik (sistem utrda Coronelli), Slavonski Brod, Split
podgrađe (slobodni kraljevski grad) utvrđuje se

(1660.), Biskupski Kaptol (Zagreb 1473.-76.), Dubrovnik (15.-17. st.) ZADAR Najvažniji grad Dalmacije u doba mletačke vlasti (16.-17. st.) - sjedište generalnoga providura. Michele i Girolamo Sanmicheli grade tvrđavu na ulazu u grad, te renesansna utvrđenja grada

renesansnim bedemima i grabištem s vodom; oko renesansnoga grada (izvan Via Fossata ambiens) razvija se predgrađe, čija je naseobinska ustrojba većim dijelom sačuvana.

KOPRIVNICA Izgradnja renesansne tvrđave na srednjovjekovnoj podlozi od sredine 16. st. Od 17. st. razvija se podgrađe po liniji grabišta i duž prilaznih putova.
ZADAR PLAN GRADA

45

ŠIBENIK Srednjovjekovni grad s renesansnim tvrđavama

DUBROVNIK – PLAN GRADA 1-Lovrijenac, 2-Minčeta, 3-Bokar, 4-Sv. Ivan, 5-Revelin (autor: Antonio Ferramolino)

1. 2. 3. 4.

Sv. Ana (u sklopu gradskih bedema) Sv. Ivan Šubićevac Sv. Nikola (morska tvrđava), graditelj Girolamo Sanmicheli, 1540.-47.

RENESANSNI GRADITELJI U HRVATSKOJ Michele Michelozzi (1396.-1472.): Dubrovnik (predziđe s polukružnim kulama, kazamate na Bokaru), Ston; Michele Sanmicheli (1484.-1559.): Zadar, Šibenik, Hvar;

SPLIT Srednjovjekovni grad opasan zidinama i renesansnim bastionima

Girolamo Sanmicheli (15./16. st.): Zadar (istočni bastion), Šibenik (tvrđava Sv. Nikola, 1540.); Domenico dell’Allio (Aglio, de Lalio), 16. st.: glavni graditeljski nadzornik na hrvatsko-turskoj granici, Varaždin (1543.-1575.), Graz; Martin Gambon (16. st.): Karlovac, Cetingrad, Slunj, Trst; Cesare Porta (16./17. st.): Petrinja; Joseph Vintana (16. st.), od 1576. glavni arhitekt Hrvatske i Slavonske Krajine: Trst, Gorica; Antonio Ferramolino (16. st.): Dubrovnik (šiljati bastion - Revelin) Alessandro Pasqualino (16. st.): Ivanić Daniel Speckle (1536.-1589.): Varaždin (plan iz 1568.) Martin Stier (17. st.), neostvareni prijedlozi za gradove: Đurđevac, Koprivnica, Križevci, Varaždin, Ivanić, Sisak, Petrinja, Karlovac, Slunj, Ogulin, Otočac, Senj, Jablanac, Karlobag

PLAN GRADA , 1666. - renesansne tvrđave: Gripe (1), Bačvice (2)

DUBROVNIK – renesansne kule Gradske zidine (izgrađene u srednjem vijeku) konačan izgled dobivaju u doba renesanse (15.17. st.). Michele Michelozzi (15. st.) graditelj je: predziđa s polukružnim kulama (bragama) ispred sjevernog i zapadnog zida, kazamata na

Bokaru i Puntijeli (kazamat = sklonište), bunkera za zaštitu od artiljerijske vatre, samica u tvrđavi.

46

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->