~ '"'

~
~

..iiI is'ill la ~

ili

liiO

Iii
~

'1:1 II!

1\1 ~ iii lIIi ~i!\!i! OSlT!

Dr. in. Pavao Krikovic

00

O@ili@

00 O moo ~ !YOO 00 ili

u -
Proizvodnja zdrave i jeftine hrane
Prvo izdanje

Et
IZDAVACKA RADNA ORGANIZACIJA

ml~.dos'
ZAGREB 1989

BIBLIOTEKA

-I=or<ma"t
Dr. in. PAVAO KRIKOVIC BIOAGRIKUL
Copyright

TURA

U PRAKSI

@ 1989. Pavao Krikovic

Urednik prof. dr. JAN CIEK Likovna oprema IRISLA V METROVIC Crtei NADA PAULIC MILIVOJ MERVAR Fotografije Dr. PAVAO KRIKOVIC Recenzenti prof. dr. IVO MILJKOVIC prof. dr. DUAN STANKOVIC

I~-.--

-2-.

!@!III'

;;;.0111~

'iii ,j,-"~"

1!!&Jr"III.

'" -r.!'1fr

- iI'.rtI

Maci, nezaboravnoj supruzi i velikom suradniku

RIJEC ZAHVALE

Ovim odajem svoje priznanje izdavackom poduzecu MLADOST na odluci izdavanja knjige BIOAGRIKUL TURA. Unatoc pocetnim preprekama, knjiga ce zahvaljujuci njegovom zalaganju ipak ugledati svjetlo dana. Zatim odajem priznanje tiskarskom poduzecu TIPOGRAF iz Rijeke koje je kreditiralo izdavanje mojih knjiga Osnove biolokog vocarstva, Francuski nacin sadnje krumpira, Uzgoj kukuruza mulciranjem i Homeopatija, to sam ih bio prinuden izdati u vlastitoj nakladi, jer se nije mogao naci pogodan izdavac, buduci da se materijal u knjigama znatno razlikovao od do tada kod nas poznatih saznanja u poljoprivrednoj proizvodnji. Navedene knjige prevedene su zatim na francuski, njemacki i engleski jezik kod cega je i navedeno poduzece nalo svoju racunicu. U izdavackom poduzecu MLADOST svoje priznanje odajem direktoru Stipanu Medaku i drugu Ivanu Bitunjcu koji nisu dozvolili da se iz teksta izostavi Bioelektronika, bez koje bi bilo vrlo teko prikazati bio agrikulturu, odnosno dobivanje zdravih i jeftinih poljoprivrednih proizvoda. Pri araniranju teksta i likovnih priloga znatno su mi pomogle dipl. in. Nada Horvat i mr. Nada Paulic koja je izradila prvu verziju crtea. Za likovnu opremu dugujem zahvalnost drugovima Metrovicu i Vujanovicu. Drugu Brani ilavcu iz Ljubljane zahvaljujem se za uloeni trud kod prevodenja rukopisa na slovenski i to prije nego to je knjiga objavljena na hrvatskom jeziku.

Kakvu drugu hranu moemo proizvoditi ako ne zdravu? Odmah u pocetku navest cemo neke podatke iz kojih se moe zakljuciti kako moemo proizvoditi nezdravu a k tome i skupu hranu, uz obrazloenje da je to jedini izlaz iz sadanje svjetske situacije u kojoj je veliki dio stanovnitva neishranjen i umire od gladi. Pocetkom prolog stoljeca postojala je takozvana humu sna teorija o hranidbi bilja. Tu teoriju zastupao je lijecnik Albert von Thaer. Prema toj teoriji, biljka iz humusnog tla moe izravno primati hranu i to je tlo sadrajnije humusom, to je i ishrana bilja izdanija i postiu se veci urodi. To je ujedno bio povod intenzivnoj upotrebi stajnjaka u hranidbi bilja. Nije dugo potrajalo da je tu teoriju opovrgao kemicar Justus von Liebig. On je dokazao da se biljka moe izdano hraniti iz mineralnog kompleksa u tlu, u kojemu su pojedina hraniva kompletno razgradena do elementarnog oblika (duika, fosfora, kalija i dr.) tako da biljka i iz humusnog tla prima hranu u mineralnom obliku. Rezultat te teorije dao je povoda razvoju kemijske industrije umjetnih gnojiva i to ponajprije u Engleskoj, a zatim i u ostalim dravama u svijetu. Nagli razvoj kemijske industrije umjetnih gnojiva potaknuo je razvoj kemijske industrije sredstava za zatitu bilja, jer bez potonje nije uopce bilo moguce nastaviti dalje razvijati hranidbu bilja umjetnim gnojivima. Uvodenjem umjetnih gnojiva u hranidbi bilja i sredstava za zatitu bilja, tvz. pesticida, ucinjena je osnova za povecanje proizvodnje. Tu cinjenicu moramo priznati; ali kod takve proizvodnje nastali su novi problemi koji do tada nisu ili bili prisutni ili barem ne u tako akutnoj formi. Zdrava hranidba bilja i ivotinja, a dosljedno tome i covjeka, mora biti imperativ svake poljoprivredne proizvodnje. Zato se pocelo sve vie ispitivati kako hrana proizvedena umjetnim gnojivima i kemijskim sredstvima za zatitu bilja djeluje na zdravlje ljudi i ivotinja. Kao posebno vaan zadatak navest cemo ispitivanja koja je vrio mikrobiolog-lijecnik dr. Hans Peter Rusch. Njega je kao lijecnika posebno zanimalo kakav ucinak ima na covjeka hrana proizvedena od biljaka hranjenih umjetnim gnojivima i kemijskim sredstvima za zatitu bilja. On je posebno razradio metodu kompostiranja, prema kojoj se postupak 7

kompostiranja skracuje od 2 do 3 godine na svega nekoliko mjeseci, i dokazao da tako skracen postupak daje vecu vrijednost kompostu, cime je znatno pridonio biolokom nacinu hranidbe bilja. On je, nadalje, dokazao da biljka moe primiti hranu direktno iz molekule humusa, te da nije potrebno da ista bude potpuno razgradena do elementarnog oblika (duika, fosfora, kalija i dr.). Njegovim je istraivanjima dokazano da su bakterije i ostala mikrofiora u podrucju korijenovog sistema biljaka, pomocu kojeg biljka prima hranu iz tla, slicni i spadaju u istu grupu bakterija i ostalih mikroba u crijevima covjeka i ivotinja. Ujedno je takva hrana, koju je biljka primila posredstvom mikrofiore u podrucju korijenovog sistema, a ne izravno topivim gnojivima (NPK i dr.), jedino pode sna za zdravu ishranu ljudi i ivotinja. Kao posljedica hranidbe bilja umjetnim gnojivima sve se vie u lijecenju ljudi i ivotinja upotrebljavaju antibiotici jer tako proizvedena hrana ne sadri sve potrebne komponente za zdravu ishranu ljudi. Hrana proizvedena iz tla bogatog humusom sadri sve prirodne sastojke za zdravu ishranu, zbog cega kod lijecenja ljudi i ivotinja nije potrebno posebno dodavati antibiotike. Dr. Hans Peter Rusch je izracunao da jedna litra antibiotika u lijecenju ljudi stoji 120 DM, a jedna litra antibiotika koje sadri prirodno proizvedena hrana stoji svega 0,20 DM. Ovo je samo jedan od pokazatelja koji govore u prilog zdravoj i jeftinoj proizvodnji hrane proizvedene iz humusom bogatog tla bez umjetnih gnojiva. Ne moe se osporiti da je uvodenje kemizacije u poljoprivrednu proizvodnju pridonijelo povecanju poljoprivredne proizvodnje tako da je, na primjer, od prosjecno 12 do 15 q penice povecan urod na 50 i vie mtc., kukuruza od 40 mtc. na 80 do 100 i vie mtc., ecerne repe od 100 na 500 i vie mtc. po jednom ha. No kad se poblie analizira to povecanje, ustanovit cemo da je do toga dolo uslijed: - bolje agrotehnicke pripreme i odravanja tla (30 posto); - intenzivne gnojidbe umjetnim gnojivima (30 posto); - selekcije visokorodnih sorti (40 posto). U vezi s povecanjem od cca 30 posto s obzirom na hranidbu bilja umjetnim gnojivima navest cemo neke podatke. Na podrucju Francuske u Agenu gnojili su pokusno 1 ha ljiva aenke umjetnim gnojivom uz natapanje i 1 ha bez umjetnog gnoja pod obicnim uvjetima. Rezultat toga pokusa bio je da je 1 ha ljiva gnojenih umjetnim gnojivom uz natapanje dao urod od 3,5 vagona, a onaj drugi hektar svega 2 vagona ljiva. Dakle, povecanje uroda je gotovo za 50 posto. Buduci da se ljiva aenka uzgaja uglavnom za suenje, to je cijeli urod s jednog i drugog hektara osuen. Nakon suenja urod sa oba hektara bio je po kolicini gotovo isti. Viak uroda iz held:ara gnojenog um8

J III-

I~

ii

..-

jetnim gnojivom uz natapanje sastojao se od vika vode koja je pri suenju isparila, ali je zato kvaliteta suenih ljiva sa hektara koji nije bio gnojen umjetnim gnojivom bila za 2,5 posto ecera veci nego od ljiva gnojenih umjetnim gnojivom. Osim navedenih znanstvenih dokaza, koje je vodio dr. H. P. Rusch, i ovih dobivenih egzaktnim pokusima sa ljivom, navest cemo neke podatke koji nas upucuju na to da dobre rezultate koje postiemo hranidbom bilja umjetnim gnojivima valja promatrati i s drugoga stanovita. Tako je poznato da je lucerna sedmakinja, kako je inace naziva narod, postala trecakinja, to jest nakon intenzivne gnojidbe duicnim gnojivima mora se vec nakon trece godine preoravati. Penicu ne smijemo sijati na povrinama neposredno nakon to je uzgajan kukuruz tretiran herbicidima. Sve se vie smanjuju raspoloive povrine za uzgoj ecerne repe uslijed prevelikog razmnoavanja nematoda itd. Kako stoji s uzgojem stoke? Poznat nam je uzgoj krava na podrucju Velike Britanije, kod predsjednika tvrtke Siol Association, koji uzgaja 400 muznih krava prosjecne starosti od 12 godina. Neke krave i nakon 16 gooina daju vie od 5000 litara mlijeka godinje. Umjetno hranjene krave u talskom uzgoju moraju vec nakon treceg telenja pod no. Ako se jo nismo uvjerili u navedene dokaze o problemima s kojima smo suoceni u vezi uvodenja intenzivnih mjera hranidbe bilja umjetnim gnojivima i, dosljedno tome, kemijskim sredstvima za zatitu bilja, pokuajmo se sami uvjeriti kako je proizvedena hrana nepodesna za ishranu. Pokuajmo sami hraniti, primjerice, svinje kukuruzom proizvedenim umjetnim gnojivom i onim iz obicne proizvodnje bez umjetnih gnojiva, pa cemo vidjeti da one uopce nece jesti hranu proizvedenu umjetnim gnojivom sve dode dok imaju prirodnog kukuruza u izobilju. U istu svrhu mogu nam posluiti ostale domace ivotinje, narocito ptice. Piuci ovu knjigu nismo imali iluzije da ce se kotaci tzv. progresa u hranidbi poljoprivrednog bilja umjetnim gnojivima i sredstvima za zatitu biljapesticidima odmah zaustaviti i vratiti natrag na prirodnu hranidbu bilja, osobito ne kod onih proizvodaca koji su povecanim novcanim dohotkom osjetili prednost primjene kemizacije u poljoprivrednoj proiz-

vodnji. Kada su objavljene moje knjige Bioloka agrikultura i Osnove biolokog vocarstva, neki strucnjaci su rekli da ce do upotrebe doci tek u iducem stoljecu, a:neki su se pobojali za svoj presti postignut intenzivnom primjenom kemizacije u poljoprivrednoj proizvodnji. Govorili su da te knjige izazivaju zabunu medu proizvodacima, te da ti stavovi mogu tetno djelovati na proizvodnju. Od tada (1972. godine) do danas, prolo je vie od desetak godina. Mnogima je doprlo do svijesti da se upitaju: je li intenzivna primjena kemizacije u poljoprivredi doista korak naprijed, ili je to samo farsa iza koje se kriju mnogi drugi do sada neistraeni problemi, za cije ce rjee9

nje trebati uloiti mnogo truda i novaca kako bi se ispravio pogreno ucinjen korak. Prema istraivanjima Tretjakova, oranicni sloj jednog hektara podzolastog tla moe sadrati do 4500 kg fosfora, 3600 kg duika i do 70.000 kg kalija. Prema podacima prof. Gutchia, unutarnje rezerve duika u tlu su velike. Tako u podzolastom tlu do dubine od 40 cm dostiu i do 7000 kg cistog duika, a u cernozemu je ta kolicina znatno veca, i do 18.000 kg. Slicne podatke navode i prof. Gracanin i drugi. To su tzv. unutarnje rezerve hraniva o kojima se sve manje vodi racuna uvodenjem intenzivnih mjera u gnojidbi sa NPK. To je ujedno odgovor na pitanje zato je uvodenje intenzivnih mjera kemizacije u poljoprivredi skupo, a proizvedena hrana nezdrava. Prvim naim knjigama o biolokoj poljoprivredi eljeli smo pobuditi interes za bioloku upotrebu sredstava u hranidbi bilja i njihovoj zatiti, te upoznati se s opasnostima upotrebe kemijskih sredstava po zdravlje ljudi i ivotinja. Nakon toga produbili smo svoje znanje i stekli odredena iskustva o primjeni biolokih metoda u proizvodnji krumpira, kukuruza i voca, o cemu su objavljene posebne male knjiice. Izradili smo' knjiicu o homeopatiji u kojoj je posebno obradena opasnost od upotrebe pesticida time to je dokazano da sredstva za zatitu bilja - pesticidi - i dalje ostaju velika opasnost ako se kao kriterij za njihovu neotrovnost uzimaju tzv. letaine doze. 1 Isto tako pronali smo prirodno mineraino gnojivo (KPMG) kojim s~ uspostavlja prirodna ravnotea za odravanje plodnosti tla, cime se omogucuje proizvodnja zdrave i jeftine hrane za covjeka i domace ivotinje. Ako smo ovom novom knjigom uspjeli ugraditi samo jo jednu ciglu u prakticnoj primjeni bioloke agrikulture, to ce nam biti nagrada za uloeni trud.

10

HRANITI LJUDE

,.

Prvi zadatak poljoprivrede jest ishrana ljudi. To se mora posebno is-

taknuti jer se to cesto zaboravlja. Ispunjava li suvremena poljoprivreda taj zadatak? Na prvi pogled ona to uspijeva vrlo dobro; sve zemlje koje upotrebljavaju suvremenu poljoprivrednu tehniku ne samo da ne znaju vie za glad, vec ne znaju to ce raditi s vikovima: maslac se nagomilava u hladnjacama, ito u silosima, a milijuni tona voca bacaju se kako bi se rasteretilo trite jer za tako proizvedenu hranu nema dovoljno kupaca. Gledajuci to izbliza, valja rijeiti dva glavna problema. Ako nismo odvie siromani, moemo zadovoljiti nau glad, samo to se pitamo, omogucava li nam naa hrana ZDRAVLJE? Doista, ako imamo osnovno znanje o ishrani, zadovoljit cemo nae potrebe kalorijama, bjelancevinama, aminokiselinama, vitaminima, itd. Ali to nije sve. U ovoj cemo knjizi pokazati da ivene namirnice mogu sadravati po prilici sve to trebamo, ali su ipak nesposobne da nas odre u dobrom zdravlju: jer hranjiva vrijednost onoga to mi jedemo ne ogranicava se samo na one sastojke koje uzima u obzir suvremena znanost o ishrani. N eravnotea i nedostaci o kojima ne vodimo racuna (jer su vezani uz hranidbu bilja i uz poljoprivrednu tehniku), zatim prisutnost nepoeljnih kemijskih ostataka i, naposljetku, odsutnost vitalnosti vecine proizvoda suvremene poljoprivrede cine da naa hrana nije vie sposobna zadovoljiti na organizam svime onime to mu je potrebno. Vecina strucnjaka tvrdi da samo suvremena poljoprivredna tehnika i, poglavito, njezina tri glavna udarna oruja: gnojiva, sredstva za zatitu bilja protiv parazita i selekcionirane sorte, mogu brzo unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju siromanih zemalja. Ali pri tome se cesto za-

boravlja nekoliko problema:

Suvremena poljoprivredna tehnika uvjetuje proizvodnju skupih iQdustrijskih proizvoda (poglavito onih kemijske industrije), koje vecina nerazvijenih zemalja ne mogu proizvoditi (zbog pomanjkanja industrijske infrastrukture) ni kupiti (zbog pomanjkanja novca) to je sve povezano s njihovim vrlo sporim razvojem poljoprivrede. 13

Suvremena tehnika, ako se upotrebljava cak i razborito, osobito je opasna za tropska tla koja su vrlo lako podlona eroziji. Postoji i druga poljoprivredna tehnika, ona bioloke poljoprivrede, koja omogucava znatno povecanje uroda bez navedenih nedostataka. Svrha ove knjige je da ukae na krivi put suvremene poljoprivrede i da naglasi kako poljoprivreda koja respektira zakon ivota, odnosno bioloka poljoprivreda iskljucivo moe proizvoditi dovoljnu kolicinu hrane za ljudsku ishranu sutranjice, te kvalitetne ivene namirnice koje pridonose zdravlju.

14

rKV ALITET A HRANE J

Nikada se prije nije toliko govorilo o kvaliteti hrane kao danas: sve veci brQj potroaca zahtijeva namirnice besprijekorne kvalitete. S druge strane, proizvodaci i prehrambena industrija nastoje zadovoljiti takve zahtjeve. Ali o kakvoj se kvaliteti radi?

VIZUALNA ILI PRIVIDNA KVALITETA

N ajlaka za procjenu, ako ne i za mjerenje, je ona kvaliteta koja se vidi. Tu je potroac narocito osjetljiv: on ce radije kupiti jabuke jednake velicine, jednolicne boje, zdrave, nego otecene i nejednake plodove. Suvremena poljoprivredna proizvodnja je u tom pogledu postigla znacajne rezultate: nikad prije nije bilo voca, povrca, sireva ili mesa tako lijepa izgleda. KVALITETA OKUSA ILI ORGANOLEPTICKA KVALITETA

Nije potrebno posebno naglaavati vanost ukusne hrane. Ali ostaje pitanje, zadovoljavaju li proizvodi suvremene poljoprivrede naa ocekivanja? Mi cemo se ograniciti na nekoliko primjera: . Najvie su poznati pilici iz baterije, koji svojim mekanim i bezukusnim mesom (a jo k tome ukusa po ribarna) nemaju vie nita zajednicko s mesom pilica s nekadanjih farmi. . Danas znamo kako je teko pronaci jabuke koje nisu branjave i bez ukusa, jagode koje imaju prirodni ukus, ili breskve koje su sacuvale svoju slast. . I sir cesto gubi kvalitetu po kojoj je nekada bio cijenjen. Imena su ostala ista, izgled takoder, okus koji je nekad bio bogat postao je bezizraajan i kojekakav. Mi cemo kasnije ispitati uzroke takvog stanja. Preostaje nam ispitati treci aspekt kvalitete, najvaniji a ujedno i najvie zapostavljen u dananje vrijeme: bioloku kvalitetu.
15

BIOLOKA

KVALITETA

Namirnice trebaju, koliko je to moguce, zadovoljiti nae oko i na okus, ali im je prvenstveni zadatak da nas hrane, to jest, da nam kolicinski i kvalitetom daju one elemente to su potrebni naem tijelu. Zadatak znanosti o ishrani je da u pogledu zdravlja utvrdi koje kolicine i u kojem omjeru razlicita hraniva trebamo uzimati kako bismo odrali dobro zdravlje. To je ujedno i zadatak poljoprivrede. Mlijeko ostaje uvijek samo mlijeko, ali ovisno je li proizvedeno od zdrave ili bolesne krave, ili je podojeno i konzervirano u dobrom ili loem stanju, ono ce biti korisno ili tetno za zdravlje. Isto vrijedi i za plod: ovisno o tome kojoj sorti pripada, je li vocka bila obrezivana, gnojena, natapana 1tretirana na odredeni nacin, njegova hranidbena vrijednost moe varirati u irokim granicama. To je osnovni pojam za hranidbenu vrijednost jednog poljoprivrednog proizvoda u usporedbi s proizvodnjom istog tipa (iste biljne ili ivotinjske vrste) ali dobivene razlici-

tom tehnikom.

Opcenito kaemo da je bioloka kvaliteta neke namirnice njena sposobnost da uzdrava covjeka koji je konzumira u dobrom zdravlju. Zacudujuca je cinjenica da je osnovni pojam bioloke kvalitete potpuno zanemaren kako od strane javnosti tako i od instituta za poljoprivredna istraivanja, poljoprivrednika a i konzumenata. Taj je problem donekle reguliran samo sa dva aspekta: bakterioloka kvaliteta s jedne strane i ostaci pesticida i dodaci (aditivi) u namirnicama, s druge strane. a) Bakterioloke norme (neprisutnost patogenih klica i ogranicenje njihova ukupnog broja) utvrdene su uglavnom za mljecne proizvode, meso i konzervirane namirnice. Drimo, da je u toj oblasti reguliranje obavljeno dostatno i opcenito dobro. b) Relativno obavljeno reguliranje ostataka pesticida i aditiva u ivenim namirnicama valja dalje razmotriti. Isti se proizvod u jednoj zemlji zabranjuje Uer ga se dri otrovnim), a doputa se u drugoj (gdje je bezopasan). Iste primjedbe vrijede za hormone kod ishrane stoke i peradi, koji su dozvoljeni samo u nekim zemljama. Ali postoje i drugi .faktori, ne manje vani za bioloku kvalitetu koje pak potpuno zanemaruju aktualni propisi. Glavni uzrok zbog kojeg se to zaboravlja jest, izgleda, nepoznavanje tih faktora ineobavijetenost. Mnogi ljudi, kako znanstvenici, tako i veci dio pucanstva, uvjereni su da poljoprivredna tehnika ima neznatan utjecaj na bioloku kvalitetu proizvoda a time i na nae zdravlje.

16

.....

FAKTORI

I KRITERIJI

BIOLOKE

KVALITETE

Je li moguce da od dvije jabuke ili dvije mrkve jednakog izgleda jedna podrava ljudsko zdravlje, a druga uzrokuje bolest? U cemu se one medusobno razlikuju? Time smo postavili osnovno pitanje o kojem ovisi izbor tehnike u poljoprivrednoj proizvodnji. Odgovor je jo daleko od toga da bude evidentan: nae znanje o ivotu je jo ograniceno a znanstvene spoznaje na koje se moemo osloniti mogu nam dati samo neke elemente za djelomican odgovor. Faktori bioloke kvalitete su viestruki i sloeni. Neki su faktori do sada otkriveni kemijskim analizama, dok se drugima moemo pribliiti samo biolokim putem.

FAKTORI BIOLOKE KVALITETE, KOJI SU OTKRIVENI KEMIJSKOM ANALIZOM a) Bioloka kvaliteta jedne namirnice varira s njezinim sadrajem mineralnih i organskih tvari. Do sada su nam poznati slijedeci osnovni faktori bioloke kvalitete: ecer, masti, bjelancevine, vitamini i mineraine soli. Zadovoljavajucu bioloku kvalitetu nema plod s malim kolicinama vitamina ili mlijeko siromano bitnim aminokiselinama. Ali optimalna ravnotea razlicitih sastojaka ostaje vrlo malo poznata. Tako, na primjer, ne znamo idealan sadraj minerala u biljkama, posebice sadraj mikroelemenata. Prije svega, u namjeri da se popravi jedan faktor nastaje opasnost da se utjece na smanjenje drugog. Isto tako moe se pretpostaviti da povecanjem kolicine proteina nekoj itarici (pomocu selekcije ili dodatkom duicnog gnojiva) popravlja se njezina bioloka kvaliteta. To je povecanje, u stvari, praceno snienjem kvalitete proteina (tj. smanjenjem odnosa u aminokiselinama, kako se to vidi iz analize kukuruza). Isto tako, postoji mogucnost da se izazove neravnotea mineralnih sastojaka, visoke doze duika mogu izazvati smanjene kolicine mikroelemenata (osobito bakra). Naposljetku, izvjesni bitni elementi, kao to su, primjerice, encimi, (vjerojatno i drugi koji jo nisu otkriveni), opcenito su malo poznati a da bi se moglo utvrditi koliko ih biljke trebaju sadravati i kojih tipova. Zakljucimo da kemijska analiza moe utvrditi neravnoteu koja se pokazuje, ali ne moe dati odredeni kriterij za prosudivanje bioloke kvalitete. b) Namirnice mogu sadravati i kodljive sastojke.
2
BIOAGRIKULTURA

17

Ne elimo govoriti o prirodnim otrovima, nego o onima koji prirodno nisu prisutni u biljkama, kao to su, na primjer, ostaci kemijskih proizvoda to se upotrebljavaju u poljoprivredi (insekticidi, fungicidi, herbicidi, itd.) i dodaci (aditivi) ivenim namirnicama (konzervansi, bojadisari, itd.). Kemijska analiza moe utvrditi kolicinu ostataka proizvoda i njihovih metabolita upotrijebljenih u poljoprivredi, ali ostaje da se rijei kako utvrditi prag ili stupanj toksicnosti. Tu je kemijska analiza nedostatna kao pouzdano sredstvo. c) Faktori bioloke kvalitete izmicu kemijskoj analizi. Pod pretpostavkom da je potpuna kemijska analiza ivotinjskih ili biljnih sastojaka moguca, nije dostatna da nam dade sve pojedinosti, a pofiajmanje da utvrdi kriterij bioloke kvalitete i to iz slijedecih razloga:

. Optimalni kemijski sastav je nepoznat. . Analiza opcenito ne omogucuje da se na posve zadovoljavajuci nacin utvrdi u kakvom se obliku nalaze sastojci u ivom bicu i kakve veze postoje izmedu njih. . ivot sam, kao osobina koja karakterizira ivo bice, izmice naim sredstvima analize; utvrdujemo njegovo postojanje bez mogucnosti da tocno protumacimo njegov mehanizam. Suvremena znanost nas uci da se hranimo kemijskim sastojcima koje sadre hraniva, ali nita ne dokazuje o ivotnoj snazi biljaka i ivotinja to sudjeluju na jednaki nacin u naoj ishrani. Sve tvari, i ive i neive, posjeduju snagu, kako to pokazuju pokusi s homeopatskim razrjedenjima od 1030 (jedan dio supstance na 1030 dijelova vode) u kojima i zadnji sastojci nestaju, a ipak ostaju jako aktivni. iva bica posjeduju mnogo vecu snagu jer su sposobna rasti, prilagodavati se okolini i razmnoavati se. Znanost ne uspijeva kontrolirati radijaciju svih ivih bica i ivih tkiva, ukljucujuci i izolirane supstance. Razliciti pokusi su omogucili da se ove snage samo djelomicno kontroliraju u namirnicama, kao i njihov medusobni odnos s vecim ili manjim stupnjem intenziteta. Isto je sa zdravljem ivotinja hranjenih u laboratoriju s odgovarajucim namirnicama. VITALNOST KAO OSNOVNI KRITERIJ BIOLOKE KVALITETE Vitalnost je, prema tumacenju u malom Larousseu, ivotna snaga bica. Buduci da tu snagu ne moemo izmjeriti, moemo je ocijeniti kroz njezinu vizualnu manifestaciju. a) Kod biljaka vitalnost se prvenstveno tumaci: 18

. . . .

sposobnocu klijanja, otpornocu protiv parazita i klimatskih nepogoda, visinom proizvodnje, konzerviranjemproizvoda.

b) Kod ivotinja postoji gotovo isti kriterij: .plodnost,

. . . .

dobrozdravlje, otpornostprotivbolestii klimatskihnepogoda, dugovjecnost, visokarazinaproizvodnje.

Drimo da se moe govoriti o ivotnoj snazi, ne oznacujuci tocno to se misli pod sposobnocu ivih bica da rastu, da se prilagodavaju na okolinu i da se razmnoavaju. Izmedu takvih manifestacija vitalnosti izgleda da je najznacajnije i najlake kontrolirati: . Otpornost protiv bolesti i parazita, koja se ocituje sposobnocu biljaka i ivotinja da ostanu u dobrom zdravlju bez umjetne zatite koju pruaju bezbroj ni pesticidi i medikamenti koje upotrebljava suvremena poljoprivreda. . Plodnost se u biljaka ocituje visokom sposobnocu klijanja i mogucnocu da se umnaaju kroz dugi niz godina s istim sjemenom, bez znakova degeneracije, a u ivotinja sposobnocu normalnog razmnoavanja kroz cijeli ivot. Intenzitet ivotne snage varira od jedne do druge ivotinje, ovisno o nasljednosti i sredini u kojoj se ona nalazi. Ako je ovaj intenzitet veliki, to se ocituje u velikoj vitalnosti i dobrom zdravlju, a ako je, naprotiv, smanjen, to se ocituje u osrednjoj vitalnosti s velikom podlonocu raznim bolestima. Tvrdnja da je jedna namirnica utoliko bolja za nae zdravlje ukoliko je biljka ili ivotinja od koje potjece zdravija i posjeduje jacu ivotnu snagu, nece ni najmanje zadovoljiti ucenjaka koji vjeruje samo znanstvenim dokazima, a zaboravlja ono bitno, da samo hrana proizvedena iz bioloki aktivnog tla moe biti zdrava za covjeka. Velika je uloga ivotne snage u naoj ishrani, koja, pak, izmice naem utvrdivanju. To nas ne ovlacuje da negiramo njezino postojanje jer smo uvjereni da ce to znanost jednog dana utvrditi, te da su zdravlje, a osobito vitalnost biljaka i ivotinja koje sudjeluju u naoj rshrani bitni

kriterij za bioloku kvalitetu.

Usprkos svemu, ako ovi kriteriji i nisu potpuno zadovoljavajuci sa znanstvenog stanovita, mi nemamo boljih; a kemijski kriterij ostaje, kako smo to vec prije vidjeli, nepotpuno

19

fK'VANTiTATIVNI I KVALITATIV~

RANDMAN

I RENTABILNOST

PROIZVODNJE

Je li bioloka poljoprivreda, kako tvrde mnogi, luksuzna poljoprivreda koja, uz visoke proizvodne trokove i osrednje urode, moe proizvoditi skupu robu namijenjenu bogatim kupcima, ili je ona uistinu poljoprivreda sutranjice? Randman je kvantitet proizvoda na jedinici povrine. Ali to znaci osnovni pojam? Slijedeci primjer ce nam pokazati njegov samovoljni karakter. Prije nekoliko godina ucinjen je jedan eksperiment s natapanjem aenke (ljive ciji se plodovi upotrebljavaju za suenje), u svrhu povecanja proizvodnje. Rezultati su bili izvrsni buduci da je urod ljiva povecan za 50 posto; ali kod suenja ljiva primijeceno je da su prinosi ponovo pali na proizvodnju ljiva bez natapanja. Prema tome, natapanjem je , povecana kolicina vode u ljivama a da se nije promijenila ukupna kolicina suhe tvari. Odakle taj paradoks: prinos je bio povecan za 50 posto, ali realna proizvodnja suhe tvari nije bila izmijenjena. Ta pojava nije jedinstvena; to se isto svagda dogada s drugim kulturama kada se obilno natapaju i kada se u isto vrijeme unose visoke doze topivih gnojiva. Time se dolazi do visokih uroda kultura koje se intenzivno natapaju: 100 tona jabuka po hektaru, 40 kg krastavaca po jednom kvadratnom metru, itd. Ali, dobiveni proizvodi imaju neprirodno velike kolicine vode, dok je stvarni urod osjetljivo manji i prema sadraju suhe tvari odgovara prirodnoj proizvodnji. Usporedujuci proizvodnju po kolicini suhe tvari pribliavamo se realnosti, ali se pri tome ostavlja po strani kvaliteta. U velikoj proizvodnji bez natapanja taj je problem manje izraen (variranje suhe tvari je u manjim omjerima) i moguce je usporediti urode. Ispitajmo randmane to se postiu ubiolokoj nom tipu bioloke poljoprivredne proizvodnje. agrikulturi kao glav-

20

itarice, okopavine i leguminoze

Urodi su opcenito isti kao u proizvodnji istog tipa s kemijskim gnojivima. No valja priznati da mnoge bioloke proizvodnje ne postiu urode kemijskih proizvodnji ponajvie zbog loe primjene bioloke tehnike. Bioloki proizvodaci kao pioniri ponajvie su preputeni sami sebi, bez dovoljno uhodane tehnike. Druga je potekoca bioloke poljoprivrede to se ne zadovoljava univerzalnim receptima. Metoda mora biti prilagbdena lokalnim prilikama, a to od proizvodaca zahtijeva inteligenciju i smisao za izotreno opaanje. Uprkos tome, tvrdimo da su urodi visoki kada je bioloka tehnika bila korektno primijenjena, a cesto i veci nego kod kemijske proizvodnje, cak i onda kada se ova..pot~nja osnivala na naprednoj tehnici. Povrtlarske kulture Sve ono to smo kazali o itaricama, okopavinama i leguminozama kao glavnim kulturama, najvecim dijelom vrijedi i za povrtlarske kulture: urodi su isto toliki, a katkada i veci, kao i oni temeljeni na kemiji. Jedina iznimka odnosi se na povrce s vecim sadrajem vode (rajcice, krastavci i druge) kada su podvrgnute forsiranoj kulturi (natapanje i gnojenje visokim dozama topivog gnoja). U tim slucajevima postiu se izobliceni proizvodi s abnormalno malim kolicinama suhe tvari, ali s krajnje velikim urodima. Namjera bioloke tehnike nije u postizanju tako velikih uroda jer ona daje proizvode s kojima se oni prvi ne mogu usporediti.

Vocarstvo i vinogradarstvo Ovdje opcenito vrijede ista opaanja kao i kod povrtlarstva: urod je slican kao i kod vocnjaka u kemijskoj proizvodnji pod normalnim uvjetima.

Proizvodnja

mlijeka

Kolicine mlijeka su najmanje isto tolike kao i one u suvremene intenzivne proizvodnje.

21

Proizvodnja

mesa

Potrebno je, kao i kod izvjesnih biljnih proizvoda, znati sa cime se usporeduje. Ako se usporeduje s proizvodnjom koja se prakticira u uzgoju pod relativno normalnim uvjetima (uzgoj goveda na otvorenom) randman je isto tako visok, s mnogo manje sanitarnih problema. S visoko industrijskim uzgojem (poglavito teladi za klanje, brojI era i svinja) nemogucaje bilo kakva usporedba. Ocigledno je da se tako brzo ne moe proizvesti koko na farmi kao onu u bateriji, ali usporedba nema smisla jer je kvaliteta proizvedenog mesa posve drukcija. To vrijedi isto i za proizvodnju jaja. PROIZVODNA CIJENA U BIOLOKOJ POLJOPRIVREDI

U kakvom se odnosu nalaze cijena u biolokoj poljoprivredi i ona u kemijskoj? Cesto se cuje prigovor da je bioloka poljoprivreda vrlo sku- . pa zbog velikih izdataka za rucnu radnu snagu prilikom rasprostiranja komposta i za izvjesne poslove okapanja. No ti argumenti ne vrijede iz slijedecih razloga: . Dobrim strojevima (mehanickim okopacima i rasprostiracima gnoja) dodatni posao to ga zahtijeva kompost nije osobito velik; . u mnogo slucajeva moe se izbjeci posao oko kompostiranja; . okapanje kao problem pojavljuje se iskljucivo kod nekih kultura (na primjer, mrkve, luka); . trokovi obrade su jo manji (jer se duboka obrada izostavlja); . osobito povoljno snienje trokova postie se utedom na kupnji umjetnih gnojiva i sredstava za zatitu. Ta uteda opcenito nadoknaduje (a cesto i premauje) dodatne trokove povecane uslijed rucne radne snage za organsku fertilizaciju, rucno ili mehanicko okapanje.
Bioloka proizvodnja opcenito ima jednake trokove, a katkada i manje nego kemijska proizvodnja istoga tipa. Oni mogu biti neto veci u posebnim slucajevima kada se radi o kulturi mrkve (i u slucaju da je potrebno rucno okapanje). To to smo naveli vrijedi za slucajeve normalne proizvodnje s usporedivom strukturom, a ne vrijedi kada se radi o istinskoj industrijskoj proizvodnji, industrijskom uzgoju teladi, svinja, peradi, proizvodnji velikih brojaka, visoko mehaniziranoj i specijaliziranoj. Taj tip proizvodnje ima uvijek znatno niu cijenu proizvodnje od istoga tipa manje proizvodnje (bilo da se radi obiolokoj, obiteljskoj ili grup~oj proizvodnji).

22

Je li bioloko gospodarenje unosno? Pitanje je, dakle, kljucno za proizvodaca. Odgovor je potvrdan pod uvjetom da je tehnika ispravno primijenjena. Mi, na alost, raspolaemo s vrlo malo tocnih knjigovodstvenih podataka; bioloka gospodarstva ne posluju s redovnim organizacijama za uredovanje i vrlo rijetko dre knjigovodstvo prilagodeno utvrdenim normama u centrima za upravljanje, to sve oteava mogucnost usporedbe sa slicnim tipovima gospodarenja. Ipak, iznijet cemo nekoliko primjera koji pokazuju rentabilnost dobro vodenog biolokog gospodarstva. Dobra rentabilnost sastoji se u slijedecem: . Urodi su na istoj visini (a katkada jo i veci) od onih u proizvodnji istog tipa klasicnih kultura (osim u izvjesnom broju vec prije naznacenih sluc~eva u vocarstvu i vinogradarstvu s intenzivnim natapanjem, kulturama u staklenicima, proizvodnji mesa u usporedbi s industrijskom proizvodnjom). . Trokovi proizvodnje su isti ili manji (osim nekih posebnih slucajeva). . Zbog svoje kvalitete proizvodi biolokih kultura vrlo cesto postiu vie cijene.

23

Malo je znanstvenih ispitivanja obavljeno u svrhu usporedbe kvalitete proizvoda kemijske poljoprivrede s proizvodima bioloke poljoprivrede.
\' , ti

~ ~
KVALITETA IZGLEDA Ispravno izvedena bioloka poljoprivreda omogucuje da se svojim izgledom postignu proizvodi koji ne zaostaju za proizvodima klasicne poljoprivrede. Oteceno, krljavo i zgnjeceno povrce koje nam katkada prezentiraju pod naljepnicom ponajmanje je proizvod dobre bioloke kulture. Ispitivanja obavljena u SAD pokazuju upravo suprotno: superiorno st proizvoda dobivenih biolokom tehnikom (radi se o proucavanju ucinaka razlicitih nacina fertilizacije na proizvodnju jabuka). KVALITETA OKUSA

Znanstveno dokazivanje kvalitete okusa biolokih proizvoda je vrlo teko izvedivo i, prije svega, beskorisno. U vecini slucajeva dostaje da se u tome svaki sam uvjeri usporedbom.
II]

POTTINGEROVI
~

EKSPERIMENTI

Osobito znacajno iskustvo dra Pottingera iz Kalifornije (SAD) pokazalo je zapaenu stabilnost izvjesnih organskih sastojaka u biolokom krue nju, to zasluuje da se posebno iznese. Cetiri su se skupine macaka uzgajale kroz 2 godine u cetiri odjela, cije se tlo sastojalo iz ispranog pijeska (cistog kvarca). Macke su u ogradenom prostoru dobivale potpuno istu hranu s iznimkom mlijeka: A kondenzirano mlijeko B mlijeko u prahu C pasterizirano mlijeko D sirovo mlijeko 24

II

'Ii flo ~ ...

Macji urin i izmetine bile su jedine tvari koje su se gomilale na pijesku u ogradenom prostoru. Na kraju druge godine macke su bile odstranjene. Vegetacija koja se nakon toga razvila u ogradenim prostorima bila je vrlo raznolika. Vrlo obilna u prostoru D (gdje su macke bile hranjene sirovom hranom), a u drugima je bila mnogo slabija. Nakon to je trava bila icupana, bio je posijan grah. Ustanovljene su dvije zacudujuce cinjenice: . Grah zasaden u ogradenom prostoru A, B, C (macke hranjene kondenziranim mlijekom, mlijekom u prahu i pasteriziranim mlijekom) ostao je patuljastog rasta, dok je onaj u prostoru D (macke hranjene sirovim mlijekom) dosegao visinu do 2 metra. . Grah iz ograda A, B, C imao je jak okus po macjim izmetinama, dok je grah iz ograde D imao prirodan okus. Jedino tumacenje drugog pokusa jest da su biljke u tri odjela apsorbirale molekule koje su sadravale macje izmetine. Molekule koje su dale izmetinama njihov karakteristican miris prvenstveno su sastavljene od bjelancevina (indola i skatola). Gtuda i pitanje, nisu li i drugi proteinski sastojci normalno apsorbirani od biljaka? Ne radi li se tu o jednom biolokom kruenju od kapitalne vanosti za hranidbu biljaka. Napomena: taj se miris izmetina nalazio cak u sjemenkama graha, a ne samo u zelenim dijelovima biljke.

PROIZVODNJA JAJA KOD KOKOI HRANJENIH REDOVITIM I BIODINAMSKIM ITOM

TABLICA I

Ucinak nacina kuJtiviranja ita na kokoi

KOKOI HRANJENE REDOVITIM ITOM KOKOI HRANJENE BIOLOKIM ITOM

Proizvodnja 10 kokoi u 9 mjeseci Proizvodnja 10 kokoi u 7 mjeseci Postot~k valjenja 2 serije od 40 jaja u inkubatoru pod jednakim uvjetima Postotak kvarenja jaja nakon 2 mjeseca nakon 4 mjeseca nakon 6 mjeseci

1945 jaja 977 jaja 35% 14% 47% 60%

1916 jaja 1213 jaja 68% 20% 20% 27% 25

Navedene brojke pokazuju da se kvantiteta i kvaliteta proizvedenih jaja ocituje u postotku gotovo dvostrukog broja nosivosti i bolje konzervacije jaja iznesenih od kokoi koje su hranjene bioloki proizvedenim itom.

BIOLOKI Cilj biolokog ispitivanja

TEST NA BILJKAMA biljaka je u mjerenju vitalnosti.

. Testklijanja
Snaga klijanja sjemena ocituje njegovu vitalnost, ali to nece dati zadovoljavajuci ispit: sjeme koje slabo klija ima slabu vitalnost, ali sjeme srednje vitalnosti moe imati dovoljnu snagu klijavosti. Ovaj test vrijedi samo ako se obavlja sa jo jednim. . Test otpornosti protiv uvenuca Moe se koristiti kao nadopuna testu klijanja: kad se klica dobro razvije, sjemenu se prestaje dodavati voda, i tada se mjeri vrijeme koje protece dok se ne pocnu javljati znakovi uvenuca. To je vrijeme toliko due, koliko sjeme posjeduje vecu vitalnost.

26

-""'"

BIOAGRIKUL TURA U PRAKSI

e
Tlo je ivotna zajednica i izvor hraniva za biljke. Velik dio hraniva biljke crpe iz tla, a ostatkom se hrane iz atmosfere. Zdravlje i vitalnost biljaka velikim dijelom ovise o zdravom tlu. ivotnu zajednicu u tlu France je nazvao zajednickim imenom edafon, a njegova je karakteristika u tome to clanovi te zajednice trajno ive u tlu i za njega su ishranom ivotno vezani. Nae znanje o clanovima te zajednice vrlo je oskudno i vezano uz mnoge tajne ivota u tlu. Prema Burgesu, u jednom gramu plodnog tla nalazi se:

.
. . .

700.000 aktinomiceta 400.000 gljivica

2,5 milijarde bakterija 50.000algi

30.000 protozoa i dr.

Vano je napomenuti: iako je vec do sada uspjelo determinirati mnogo vrsta tih zajednica - edafona - ipak strucnjaku ne bi bio dostatan cijeli ivot da razvrsta sva iva bica to se nalaze samo u jednom gramu tla! Svrha naeg izlaganja nije da drimo tecaj iz mikrobiologije tla vec da se letimicnim pregledom upoznamo s glavnim predstavnicima te zajednice te da iz takvog upoznavanja moemo izvuci odredene zakljucke u vezi s pripremanjem tla za odredenu biljnu kulturu, odravanjem tla i pravilnom hranidbom bilja.
FIZlKALN A SVOJSTVA TLA Karakteristike i oblika. ne: fizikainih svojstava tla jesu cestice tla razlicite velicine sastavu tla razlikujemo cestice tla razlicite velici-

Prema mehanickom

. . .

cestice tla vece od 2 cm, cestice ljunka velicine 0,2-2 cm, cestice pijeska velicine 0,05-2cm, 29

. .

cestice praine velicine 0,01-0,05 mm, cestice gline frakcije 0,0I-O,I mikrona.

Za plodnost tla veliko znacenje imaju cestice gline, pa prema kolicini glinenih cestica tla dijelimo na: . . . . . . glineno tlo sa 50 i vie posto glinenih cestica, glinasto tlo sa 40-50 posto glinenih cestica, ilovasto tlo sa 30-40 posto glinenih cestica, ilovasto-pjeskovito tlo sa 20-30 posto glinenih cestica, pjeskovito-ilovasto tlo sa 10-20 posto glinenih cestica, pjeskovito tlo s ispod 10 posto glinenih cestica.

Prva dva tla ubrajamo u prilicno teka tla kojima kod prijelaza na bioloku agrikulturu moramo posvetiti izuzetnu panju. Druga dva tla ubrajamo u vrlo prikladna tla za proizvodnju bilja, osobito za bioloki nacin proizvodnje. Treca dva tla takoder su prikladna za proizvodnju bilja. U proizvodnji bilja na tim tlima postiemo mnogo bre uspjehe nego na prva dva tla, ali uz odredeni postupak. Kod prva dva tla potencijalna plodnost je velika, ali fakticka vrlo niska, a kod treca dva tla potencijalna je plodnost vrlo niska, a fakticka moe biti povoljna, ali je za to potreban poseban postupak.

KEMIJSKA SVOJSTVA TLA Svi elementi koji sudjeluju u hranidbi bilja dijele se prema agrikulturnoj kemiji na bio, makro i mikroelemente. U vezi s takvom podjelom, u hranidbi bilja posebno su izdvojena tri bioelementa: duik, fosfor i kalij u tzv. NPK gnojivima, dok se ostalim elementima poklanja manja panja. Ubiolokoj agrikulturi ne izdvaja se posebno ni jedan od naprijed navedenih elemenata; isto tako, elementi se ne dijele na makro i mikroelemente, vec se smatra da su za pravilnu ishranu svi elementi podjednako vani. Iako neki elementi sudjeluju u hranidbi bilja u vecim, a drugi u manjim kolicinama, bioloka agriku1tura pridaje posebnu vrijednost mikroelementima. U pravilnoj hranidbi bilja oni nisu nita manje vani od makroelemenata iako sudjeluju u neznatnim kolicinama, ali ba te male kolicine pokazuju da su vrlo utjecajni jer njihovo djelovanje tek tada dolazi do izraaja. U vezi s takvim prilaenjem rjeavanju hranidbe bilja, mi cemo se ograniciti navodeci sve potrebne elemente koji sudjeluju u tlu i hranidbi bilja, a necemo ih posebno razdvajati na mikro i makroelemente. 30

....

U sastavu tla i u hranidbi bilja sudjeluju slijedeci elementi: kisik (O), silicij (Si), aluminij (Al), eljezo (Fe), kalcij (Ca), magnezij (Mg), natrij (Na), kalij (K), titan (Ti), fosfor (P), sumpor (S), duik (N), ugljik (C), klor (Cl), jod (J), bor (B), arsen (As), mangan (Mn), bakar (Cu), nikal (Ni), kobalt (Co), selen (Se), a postoji vjerojatnost da u odravanju plodnosti tla sudjeluju i radioaktivni elementi kao to su uran, torij, radij i drugi. Kako je vec prije istaknuto, klasicna hranidba bilja prema kemijskoj metodi izdvojila je posebno duicna, fosforna i kalijeva gnojiva i njima poklanja posebnu panju. Prema takvoj ishrani sve se vie upotrebljavaju navedena takozvana NPK gnojiva u razlicitim kombinacijama kao kompleksna gnojiva razlicitih kombinacija, na primjer, NPK 7-14-21, NPK 12-12-12, itd. Jednostranom upotrebom navedenih gnojiva razlicitih kombinacija poceli su se u tlu razvijati pojedini patogeni organizmi i tetnici. Da se tome doskoci, pocelo se navedenim kombinacijama gnojiva dodavati i razne pesticide kako bi sprijecili prekomjerno umnoavanje parazita u tlu. Kakve su posljedice za zdravlje ljudi i ivotinja, teko je predvidjeti, ali se s velikom vjerojatnocu moe pretpostaviti da su one prije negativne nego pozitivne. U biolokoj proizvodnji bilja zabranjena je upotreba: . mineralnih duicnih gnojiva (nitratnih i amonijskih), . kemijskih kalijevih gnojiva (s iznimkom Patent-kalija pri prijelazu na bioloki nacin proizvodnje), . kemijskih fosfornih gnojiva (tu ne ubrajamo fino mljeveni fosfat, fosratnu drozgu). Odgovor na pitanje zato ubiolokoj agrikulturi nije dozvoljena upotreba umjetnih mineralnih gnojiva obrazloit cemo u poglavlju o hranidbi bilja. REAKCIJA TLA Reakciji tla u plodnosti pripada znacajno mjesto jer o njoj ovisi aktivnost organizama u tlu, a posebno mikroorganizama kojima u biolokoj proizvodnji bilja pridajemo posebnu vanost. Reakcija tla moe biti:

. kisela, . bazicna, . neutralna,

a mjeri se koncentracijom vodikovih (H') i hidroksilnih (OH') iona. 31

Kad prevladavaju H' ioni, onda je reakcija kisela, kada prevladavaju OH' ioni, onda je reakcija bazicna, a kad se H' i OH' ioni nalaze u podjednakoj koncentraciji, onda je reakcija tla neutralna. Mi se dalje necemo zadravati na tumacenju ove dobro poznate cinjenice iz agrikulturne kemije. Nas ovdje vie zanima kako se navedena stanja odnose na plodnost tla i kakvu reakciju ima plodno tlo u biolokoj proizvodnji bilja. Iz objanjenja elektricne osmoze vidjet cemo da to se tlo vie gnoji umjetnim gnojivima (NPK), to ono vie posjeduje elektricna svojstva jer rastvaranjem umjetnih gnojiva nastaju elektroliti. Za dobro koritenje umjetnih gnojiva u fertilizaciji tla potrebno je da . u tlu bude prisutno dovoljno vlage, da tekuca faza tla ne bude suvie koncentrirana jer tada nastaje zastoj u elektroosmozi. Prije smo istakli da su za kiselost tla odgovorni H' ioni, a za bazicnost OH' ioni. Da bi biljka mogla primiti hraniva iz tla fertilizacijom umjetnim gnojivima potrebno je vriti disocijaciju vode na H' i OH' ione, koji se dalje veu na NO3, P2Os, K2O i druge ione. Uslijed toga dolazi do trajnog kolebanja reakcije tla vezanjem H' i OH' iona. REAKCIJA TLA U ORGANSKOJ HRANIDBI

BILJA

Iz prakse o plodnosti tla prijelazom na organsku fertilizaciju utvrdeno je da je pocetna reakcija tla bila 5,5 pH, a to se tlo vie obogacivalo humusom, to se reakcija tla trajno pribliavala neutralnoj tocki. Kod sadraja humu sa od 3 posto u tlu reakcija je iznosila 6,5 pH, i to se u tlu vie nagomilavao humus, reakcija se sve vie pribliavala neutralnoj. Iz prakse bioloke proizvodnje bilja isto je tako poznato da je reakcija u pocetku iznosila 7,5 pH, bila je dakle bazicna, a to se vie u tlu gomilala kolicina humusa, reakcija tla se sve vie pribliavala 7 pH, tako da je nakon 5 godina iznosila 7,1 pH. Ispitivanjem je utvrdeno da je mikrobioloka aktivnost tla to veca to se reakcija tla vie pribliava neutralnoj. Ovo je osobito vano u hranidbi bilja organskim duikom, to ga u bioloki aktivnom tlu akumuliraju takozvani fiksatori duika iz atmosfere izravno u tlo, dakle, bez dodavanja mineralnih duicnih gnojiva. Ispitivanjem je, nadalje, utvrdeno da u jednom aktivnom i humusom dobro snabdjevenom tlu ne postoje velike oscilacije u reakciji tla, to jest reakcija ostaje manje vie konstantna, a to je veca mikrobioloka aktivnost u tlu, to se ono vie pribliava neutralnoj reakciji. Konstantnost reakcije tla ima odlucujucu zadacu u trajnom povecanju plodnosti tla, a kolebanje reakcije pokazuje loe stanje plodnosti tla.
32

...

Iz organske fertilizacije tla vidjet cemo, nadalje, temeljne razlike izmedu fertilizacije organskim gnojivima kod koje biljka posjeduje mogucnost vlastitog izbora odgovarajucih hraniva iz tla putem njoj svojstvene skupine mikroba. Tako postoji acidofilna mikrobioloka aktivnost u hranidbi tla, alkalofilna mikrobioloka aktivnost tla, itd. Iz fertilizacije tla umjetnim gnojivima vidjeli smo da biljke iz tla primaju hraniva otopljena u vodi u fizioloki aktivnom obliku. Isto tako, kod takvog primanja hraniva biljka nema mogucnost izbora odgovarajucih hraniva, vec ih prima otopljena neposredno u podrucju korijena. Takvim nacinom hranidbe bez mogucnosti izbora hraniva koja joj ponajbolje odgovaraju, biljka ih mora istom preraditi u svome tkivu u onome obliku koji odgovara procesu metabolizma. Promatranjem biljaka fertiliziranih umjetnim gnojivima vidi se da one gube na otpornosti od parazita, i to su vece doze duicnih mineralnih gnojiva, to one postaju osjetljivije na napad raznih gljivicnih bolesti i ostalih tetni-ka. ELEKTROOSMOZA Na temelju Attenbergovih pokusa ustanovljeno je da se voda u umjetno ucinjenom tlu kod promjera cestica od 0,01 do 0,02 mm moe podici maksimalno 2,43 m uvis. Fenomen uspona vode (sokova) moe se mnogo bolje objasniti elektroosmozom. Na uspon i silaenje vode u biljci djeluju i tzv. kozmicke sile: sunce (centrifugalna sila) i mjesec (centripetaina sila). Na uspon vode (soka) u biljci djeluje elektroosmoza koja se temelji na potencijalnoj razlici elektricnog napona izmedu korijena i nadzemnih dijelova biljke.
Elektroosmoza

I I I
0I
I i I

~~;

'~ 'i~~fbt
~

o-

-I

~
~I~

'VI
o

"

w ~~
/

"

((\

JS I

:1

il

Ir

1)

&

:~

ii

-00

il 00

Primjer: Ako ukopamo jedan dobar vodic elektricne struje (izoliranu bakrenu icu) i zabodemo ga jednim dijelom u tlo u predjelu korijena, a drugi dio veemo za vrh biljke i izmedu ukopcamo miliampermetar, primijetit cemo da protjece struja. Ako sada upotrijebimo i osjetljivi voltampermetar, rtJ.oci cemo izmjeriti razliku u potencijalu. Ako se, pak, dobrim vodicem struje vee vrh biljke s dobrim zaustavljacem struje (debeo namotaj bakrene ice), kako se to vidi na crteu, neposredno vezan uz korijenov sistem, zaustavit ce se daljnja cirkulacija sokova, pa ako takvo stanje potraje due, biljka moe i uginuti. Iz navedenog se vidi da u biljci postoji provodljivost elektricne struje od vrha ( + ) prema dnu ( - ) i obratno. Nadalje, za elektricnu provodljivost tla ustanovljeno je da slui i kao mjera bogatstva tla elektrolitima; to je tlo bogatije elektrolitima (gnojeno umjetnim gnojivima), to je vie nabijeno elektricitetom. U svjetlu takvog tumacenja cirkulacije sokova pomocu elektroosmoze moemo poblie objasniti stimulativno djelovanje NPK gnojiva, kao i ione NO3, P2.li K20 u hranidbi bilja. Fertilizacijom umjetnim i organskim gnojivima vidljivo je da postoje razlike u kvaliteti plodova jabuke koje su bile gnojene mulciranjem i raznim dozama duicnih gnojiva.
TABLICA 2

Ucinak fertilizacije na randman i kvalitetu jabuka

URODPO STABLU U BUELIMA 14,3 14,1 16,2 17,0 22,4 22,4 18,2 16,2 18,9 15,2
UROD PLOUROD PLO-

OTPOR

NACIN FERTILIZACIJE (KOLICINA PO VOCKI)

PLODOVA NA KVALITETE KVALITETE TLACENJE

DOVAI U 71,3 79,5 71,1 54,6 28,3 28,3 30,2 56,1 42,1 55,8

DOVAII U 10,9 1I,2 1I,5 9,3 6,2 6,2 5,5 9,1 8,0 8,5

POSTOCIMA POSTOCIMA

Mulciranje (3-5 kg sijena) Mulciranje (70 kg sijena) Mulciranje (105 kg sijena) 35 kg sijena + 1 kg amonijevog nitrata 1 kg amonijevog nitrata 2 kg amonijevog nitrata 3 kg amonijevog nitrata 0,7 kg duika u kompletnom gnojivu 1 kg duika u kompletnom gnojivu + 1 kg amonijevog nitrata 0,5 kg duika u folijarnoj gnojidbi 34

16,6 16,6 16,0 16,0 15,0 15,0 14,9 15,4 14,9 15,6

....

~[>

Ova se fertilizacija cetiri godine primjenjivala na jabukama sorte mackintosh. Karakteristika jabuka I kvalitete bila je crvena boja u najmanje 50 posto plodova, otpornost plodova na tlak bila je mjerena upotrebom penetrometra (to je u isto vrijeme sredstvo za ocjenjivanje sposobnosti cuvanja plodova). [> Mulciranje vocaka provodilo se shodno praksi u SAD, koja je prema novim saznanjima i iskustvima potpuno izmijenjena. Mulciranje prema novim iskustvima provodi se tako da je kolicina materijala za mulciranje smanjena na osjetno manju mjeru. Povrinski sloj tla oko zdjelice vocaka pokrije se sa svega 2-3 cm debelim slojem materijala za mulciranje, a ne kao to je naprijed navedeno 30-50 cm debelim slojem. Takav sloj se stalno obnavlja kad rastrta kolicina materijala istrune. Ako se kod materijala koji trune osjeti miris plijesni, to je siguran znak da se procesi rastvaranja mase krecu u neeljenom pravcu jer se stvaraju toksicni nusproizvodi koji isto tako djeluju toksicno na prirodnu hranidbu vocaka. - I prema naim iskustvima utvrdeno je da je ovakav nacin mulciranja vocaka vrlo uspjean i da vocke vrlo povoljno reagiraju na takav nacin ishrane. Razlika izmedu fertilizacije vocaka umjetnim gnojivom i organske gnojidbe je ocita. Fertilizacija tla organskim gnojivima podrava rad mikroorganizama na taj nacin da se interakcijom mikroorganizama tla i vocke vocka hrani prema svojoj potrebi, a ujedno se razvija plodnost tla kao osnovni nosilac njezine otpornosti prema parazitima. Fertilizacija tla umjetnim gnojivima samo prividno povisuje urod vocaka, a s druge strane trajno kvari njegovu plodnost; to je takoder vano, smanjuje otpornost vocaka prema parazitima. To, pak, uzrokuje povecani broj prskanja, a time i poskupljenje trokova proizvodnje. Drugim rijecima, fertilizacija vocaka umjetnim gnojivima djeluje stimulativno na rast i urod vocaka, stvarajuci povecani urod i vece plodove s povecanim sadrajem vode, dok se sadraj suhe tvari ne razlikuje mnogo od vocaka gnojenih organskim gnojivima. Postoje, medutim, osjetne razlike u kvaliteti plodova i cuvanju plodova nakon branja. Kvaliteta plodova vocaka gnojenih organskim gnojivima znatno je bolja u pogledu sadraja ecera i mineralnih tvari, a ujedno se takvi plodovi daleko bolje cuvaju u skladitu, kako pod obicnim uvjetima, tako i u hladnjacama.

35

BIOLOKA

SVOJSTVA TLA

Prema grubom razvrstavanju, organizme tla moemo podijeliti na: . Vidljiva iva bica (makroorganizme); u tu skupinu ubrajamo gliste, paukove, i dr. . Nevidljiva iva bica (mikroorganizme); najveci broj ivih bica koje nastanjuju tlo jesu mikroorganizmi. Dijelimo ih uglavnom na one koji pripadaju biljnom carstvu: alge, gljive, aktinomicete, bakterije, i one koje pripadaju ivotinjskom carstvu: protozoe, nematode, ratari oligochaetae i dr. . U daljnjem razvrstavanju organizme u tlu moemo podijeliti na: Korisne, koji djeluju povoljno na:

humusom. . tetne, koji se hrane na tetu ivih biljaka i ivotinja. . Saprofite koji se hrane mrtvom organskom materijom. . Faku1tativne (djelomicne) parazite koji se stanovito vrijeme hrane ivom, a stanovito vrijeme mrtvom organskom hranom. . Poluparazite (hemiparazite) koji djelomicno koriste hranj ive tvari domacina, a djelomicno se sami hrane (cvjetnice Viscum album i druge). . Superparazite: to su takva bica (vecinom gljive) koje se razvijaju kao paraziti na parazitima viih biljaka (Cincinobulus cesatii i druge); . Simbionte: medusobni odnos simbionta s biljkom domacinom dobrovoljan je odnos dvaju partnera u zajednici, od cega imaju korist oba partnera. Tako, na primjer, simbiotske bakterije koje ive na korijenu lepirnjaca (1eguminoza), snabdijevaju vie biljke duikom, a ove njih, za uzvrat, ugljikohidratima. Izmedu pojedinih vrsta organizama koji sacinjavaju ivotnu zajednicu tla za nas su od pos~bnog interesa alge, gljive, aktinomicete i bakterije.

- strukturu tla, sljepljujuci pojedine fine cestice tla i tvoreci tako njegovu poroznost, stabilne agregate i propusnost tla za vodu i zrak; - rastvaranje organske supstance cime doprinose obogacivanju tla

Postoje razlicite vrste alga. Nas ovdje zanimaju one koje rastu normalno u tlu navlaenom vodom iz atmosfere. Alge rastu kako na ku1tiviranim, tako i na nekultiviranim tlima. Njihova je karakteristika da sacinjavaju skupinu organizama koji sadravaju klorofil pa prema tome posjeduju sposobnost obogacivanja tla organskom materijom. Vie vrsta alga sposobno je da prima duik izravno iz atmosfere, cime doprinose snabdijevanju tla duikom. 36

GLJIVE Od nie f1ore koja nastanjuje tlo gljive imaju posebno znacenje kako prema broju koji se nalazi u tlu, tako i prema svojem radu. Kolicina gljiva moe preci i jednu tonu na povrini od jednog hektara. Gljive povoljno djeluju na strukturu tla, jer razgranatim micelijem sljepljuju cestice tla i time doprinose formiranju poroznosti tla. Izlucuju razlicite encime i time sudjeluju u: . rastvaranju organske materije u tlu. Izlucuju CO2 i pomau . troenju mineraIne tvari u tlu. Vie tipova mikroskopskih gljiva transformira organski oblik duika u mineraIni i sudjeluje u . forrhiranju humusa: svojom protoplazmatskom aktivnocu sudjeluje u izgradnji organskog kompleksa u tlu ugradujuci u njega biljne ostatke; . odgovome su za interakciju s ostalim ivim organizmima tla i viim biljkama. U takvom radu posebno mjesto zauzima mikoriza, o cemu cemo posebno govoriti.
AKTINOMICETE Brojem vrlo znacajnu skupinu organizama tla cine aktinomicete. One sudjeluju urastvaranju organske materije u tlu kako duicnih, tako i ugljikohidrata. Vecina aktinomiceta spada u organizme koji ive u prisutnosti zraka. One su vrlo otpome na suu, a izravna sunceva svjetlost im ne teti, zbog cega ih najvie i nalazimo u povrinskom dijelu tla. Podnose prilicno visoke temperature, to narocito dolazi do izraaja kod izrade komposta (i do 70C).

Vie od 80 posto svih organizama u tlu sacinjavaju bakterije i to kako kolicinom, tako i prema ulozi koju vre u ivotu tla i u hranidbi viih biljaka. Kako je vec prije navedeno, samo u jednom gramu tla nalazi se, prema Burgesu, 2,5 milijarde bakterija. Tako veliki broj bakterija u tlu zasluuje posebnu panju. Bakterije se medusobno razlikuju i prema potrebi za kisikom. Vecina ih uspijeva samo u prisutnosti kisika u tlu; to su tzv. aerobne bakterije. Postoje i bakterije kojima kisik nije neophodno potreban za ivot - to su anaerobne bakterije.

37

Vecina bakterija osjetljiva je na suncevu svjetlost, tako da se njihov broj na povrini tla znatno smanjuje. Najvie aerobnih bakterija ivi u dubini izmedu 5 i 25 cm. Optimalna temperatura razvoja za vecinu bakterija je izmedu 25 i 35 ac, no i u tome postoje znatne razlike izmedu pojedinih vrsta. Za njihov uspjean razvoj u tlu potrebna je odredena kolicina hrane, zraka, vlage i topline. Optimalna reakcija tla za vecinu vrsta bakterija jest izmedu pH-v.rijednosti 6 i 7. Za bolje razumijevanje hranidbe bilja od osobite vanosti su bakteri-

je koje ive li podrucju korijenovog sistema - rizosfere.

U pocetnoj fazi razvitka biljaka (klijanje) u podrucju korijena nalazi se veoma mali broj bakterija. Promatramo li sjeme koje klija, vidimo da s povecanim rastom klice raste i broj bakterija, po cemu se moe zakljuciti da je broj bakterija u neposrednoj vezi s rastom korijena. Prema nacinu ishrane bakterije dijelimo na one koje same priskrbljuju hranu - to su tzv. autotrofne bakterije. Ovdje spadaju bakterije koje same pribavljaju hranu oksidacijom raznih spojeva, na primjer, duika,

sumpora, eljeza, vodika, metana i drugih.

Za odravanje plodnosti tla, a time i za hranidbu biljaka od posebne su vanosti nitrifikacijske bakterije koje su sposobne oksidirati amonijski duik cime dobivaju energiju za asimilaciju ugljika iz zraka. Na slican nacin cine to i sumporne bakterije i druge. U drugu skupinu spadaju bakterije koje za svoj razvoj trebaju gotov ugljik iz organskih spojeva - to su tzv. heterotrofne bakterije. Neke od njih sudjeluju i u izravnoj fiksaciji duika iz zraka.

Uloga bakterija (mikroorganizama)

u kruenju

duika.

Nitrogene bakterije nalazimo gotovo u svim tlima, a odlikuju se sposobnocu vezanja slobodnog duika iz zraka. Te bakterije moemo uglavnom podijeliti na nesimbiotske i simbiotske. Nesimbiotske nitrogene bakterije ive slobodno u tlu i asimiliraju duik iz zraka pomocu energije koju dobivaju rastvaranjem ugljikohidrata, a najvanije su one koje to rade uz kisik - aerobne: Azotobakter-chrococcum, Bacterium radiobacter, Bacterium aerogenes i mnoge druge. Od nesimbiotskih anaerobnih bakterija moemo spomenuti samo neke: Clostridium pastorianum, Bacterium sacharobuturycus i druge. Prije smo naveli samo one za koje se do sada ustanovilo da sudjeluju u kruenju duika. No postoji i velik broj dosad nepoznatih bakterija kao i ostalih mikroorganizama koji sudjeluju u kruenju duika. Simbiotske nitrogene bakterije ive u simbiozi s viim biljkama, snabdijevaju ih duikom, a one njih ugljikohidratima.

38

U 19. stoljecu Bausingau1t je eksperimentalno utvrdio da leguminoze obogacuju tlo duikom. Neto kasnije uspio je Beijrinck izolirati cistu kulturu ovih bakterija nazvavi ih BaciJJum radicicola, da bi kasnije dobile ime Bacterium radicicola. Dri se da od svih nitrogenih bakterija najvece znacenje za obogacivanje tla duikom ima Bacterium radicicola za koju se u pocetku smatralo da godinje moe obogatiti tlo povrine jednog hektara s 30 kg duika. Prema istraivanjima Fedorova (1960. g.) utvrdeno je da je ta kolicina mnogo veca i da iznosi 100 kg/ha godinje. Prema najnovijim istraivanjima istoga autora, pomocu savrenijih metoda ispitivanja utvrdeno je da ta ista bakterija moe opskrbiti tlo u toku jedne godine s 300 kg/ha duika. Povrinski slojevi tla naseljeni su mikro i makrofaunom koja u tlu nalazi vrlo pogodan supstrat za ishranu i zaklon, razarajuci razne organske spojeve, tvoreci sklonita, rovove i ostavljajuci razne izlucevine. Medu takvim stanovnicima tla nalazimo kukce, nematode, myriapode, oligochaete, arachnide, crustacae, molusca i druge.
Samo jedan dio navedene faune tla je autotrofan

fIagelati, dok su

vecina njih heterotrofni organizmi, to jest oni koji se hrane drugim organizmima, na primjer, bakterijama, algama i drugim. Osobito vaan zadatak u odravanju zdravog stanja u tlu obavljaju protozoe. One se, kako je to utvrdeno, hrane patogenim mikroorganizmima tla. Oni su mnogo osjetljiviji od bakterija na pesticide, koji na njih djeluju vrlo tetno. GUSTE U TLU Od svih stanovnika makrofaune tla najvaniju ulogu u odravanju plodnosti tla imaju gliste. One su u tlu utoliko brojnije, ukoliko je tlo bogatije organskom materijom. Na povrini od jednog hektara njihov broj iznosi od nekoliko tisuca do vie milijuna. Dr. Stoeckli je utvrdio da se u jednom cetvornom metru livade za golf nalazi 133 kinih glista. Svake noci one su izbacile na povrinu 550 grama preradenog tla, ne uracunavajuci ono to je ostalo u njihovim hodnicima. Kada se to preracuna za povrinu od jednog hektara, onda to iznosi 5500 kg preradenog tla svake noci, a kad se preracuna za jednu godinu, onda to iznosi 81.200 kg, to u toku 30 godina predstavlja 20 cm debeo sloj tla na jednom hektaru. Prema tome, vrijedi ona poznata izreka: Davno prije nego to je covjek poceo obradivati tlo, radile su to gliste. Rad glista moe se podijeliti na: . Mehanicki ucinak na plodnost tla:
- hodnicima kojima omogucuju prodiranje zraka u tlo, 39

probavljene

biljne otpatke mijeaju sa tlom.

Biokemijski ucinak na plodnost tla.

Prema izucavanju Lunta i Jacobsona izmetine gliste bogatije su u odnosu na okolno tlo: - pet puta nitratnim duikom, - dva puta zamjenjivim kalcijem, - dva i pol puta zamjenjivim magnezijem, - sedam puta asimilirajucim fosforom, - jedanaest puta zamjenjivim kalijem. Gliste ujedno obogacuju tlo mikroelementima. Zbog povoljnog djelovanja na plodnost tla, gliste slue kao test fauna za odredivanje plodnosti tla. Prema ispitivanjima H. P. Ruscha, to je povoljniji bioloki indeks plodnosti tla, to je u njemu prisutan veci broj glista bez izravne veze s kolicinom organske tvari u tlu. Postoje razlicite vrste glista koje sudjeluju u rastvaranju organskog dijela tla. Tako se posebno razlikuju gliste koje rastvaraju organsku tvar prigodom kompostiranja raznog materijala. Te su gliste svojim oblikom iljaste i znatno manje od tzv. kinih glista koje na povrini vidimo obicno nakon kie. Za iljaste je utvrdeno da ugibaju nakon to su preradile organske tvari u kompostu. Posebno vrlo korisnu vrstu glista cine takozvane kine gliste, medu kojima je osobito vana Allo1obophora aliginosa koja prema ispitivanjima, moe preraditi najvecu kolicinu organskih otpadaka mijeajuci ih sa tlom.

I
..

I
JI

IZMEU ORGANIZAMA TLA

Zajednica organizama tla ivi u medusobnoj borbi za osvajanje ivotnog prostora i hrane i to kako izmedu pojedinih vrsta, tako i unutar vrsta stvarajuci medusobno antagonisticke odnose. Sutina tih odnosa otkrivena je pronalaskom antibiotika, to jest tvari to ih izlucuju pojedini organizmi a koje djeluju inhibirajuce na druge organizme. Otkrice antibiotika predstavlja pronalazak koji se narocito u posljednje vrijeme obilno koristi za odravanje zdravlja ljudi i ivotinja. Antagonisticko djelovanje osobito se dobro koristi u biolokoj proizvodnji bilja. Uzgajajuci biljke biolokom metodom, uspostavljaju se u tlu antagonisticki odnosi izmedu korisnih i patogeIiih organizama, posebice mikroorganizama. Podravanje takvog stanja u tlu pogoduje korisnim organizmima koji prevladavaju i time paraliziraju djelovanje tetnih organizama, koji inace uzrokuju razna otecenja i oboljenja bilja.

I
i

I I

40

--

Medu antagonistickim gljivama poznata je Trichoderma lignorum, koja antagonisticki djeluje protiv Pythium i Rhizoctonia spp. Ona proizvodi antibiotik gliotoksin koji djeluje fungicidno u koncentraciji 1 : 300.000. Penicilium expensum izlucuje antibiotik patulin koji djeluje inhibitomo na mnoge osjetljive vrste u koncentraciji 1 : 50.000. Mnoge vrste aktinomiceta (koncastih bakterija) vrlo su jaki antagonisti patogenih gljiva i bakterija. Trichoderma viride proizvodi antibiotik viridin i gliotoksin, koji sprecavaju razvitak Armilarie melea; Aktinomyces praecox sprecava razvoj Aktinomyces scabies. Slicni antagonisticki odnosi ustanovljeni su i kod mnogih drugih gljiva i bakterija, to se obilato koristi ubiolokoj agriku1turi. MIKROBIOLOKA RAVNOTEA TLA

Izravno koritenje antagonistickih odnosa nije dalo odredene rezultate protiv patogenih mikroorganizama u tlu. Unoenje antagonistickih organizama u svrhu da se izazove unitenje patogenih mikroorganizama ostalo je bez vidljivih rezultata. Razlog je tome to se u prirodno plodnom tlu nalazi obilna mikroflora koja djeluje inhibitomo protiv patogenih mikroorganizama. Tu ravnoteu koja sprecava veliko umnaanje pojedinih vrsta mikroorganizama zovemo mikrobiolokom ravnoteom tla. U svrhu postizanja antagonistickog djelovanja novog mikroorganizma protiv patogenog ponajprije je potrebno unititi postojecu mikrofloru kako bi se omogucio njegov nesmetani razvoj. Unitenje postojece ravnotee u tlu postie se u praksi sterilizacijom i to obicno povienjem temperature pomocu pare. Izvjesna sterilizacija tla, odnosno sprecavanje razvoja patogenih mikroorganizama u tlu, postie se unoenjem vecih kolicina dobro ugorenog stajskog gnoja, odnosno komposta. Na taj se nacin tlo obogacuje saprofitskom mikroflorom koja je bolje prilagodena saprofitskom nacinu ivota u tlu od fakultativnih parazita (na primjer, Victoriae inequylis) cime se sprecava njihovo tetno djelovanje. Sterilizacija tla postie se i zalijevanjem tla vodenom otopinom komposta. Na osnovnim postavkama antagonistickih odnosa izmedu pojedinih
mikroorganizama

inhibitora

i patogenih

organizama

temelji

se i

bioloko odravanje

zdravlja biljaka.

41

HUMUS Organski sastojci biljaka, koji se nalaze u tlu (korijenje, otpaci etve i drugo) ili oni koji se ugraduju u tlo (stajsko gnojivo, slama, zelena gnojidba) rastvaraju se pod utjecajem organizama tla i transformiraju u razlicite organske supstance smede do crne boje, koje opcenito nazivamo humusom. Za humu s se moe reci da je jedno posredno intermedijarno stanje, relativno stabilno u procesu razgradnje organske tvari biljnog i ivotinjskog podrijetla. Kemijski sastav humusa vrlo je kompleksan i malo poznat. Karakterizira ga prisutnost huminskih kiselina koje su topive u alkalnoj sredini a koje ne postoje u svj!!~imbiljkama. Huminske kiseline sastavljene su od ligno-proteinskog koloidnog kompleksa koji posjeduje veliki kapacitet apsorpcije i izmjene iona. Prema klasicnoj teoriji, transformacijom humusa oslobadaju se mineralne materije, odnosno mineralizacijom humusa postupno se oslobadaju hranjivi elementi potrebni za hranidbu biljaka. Osim toga, humus slui i kao hrana velikom broju mikroorganizama koji njegovom rastvorbom oslobadaju pojedine organske materije, a sintezom stvaraju razne antibiotike, encime - katalizatore raznih bio-kemijskih procesa, a njihova je zadaca od neprocjenjive vrijednosti u bio!okoj aktivnosti. Svjea organska masa \~staci etve, zelena gnojidba, slama i drugo) v~!ose brzo raspada tvore Clhumus, kada je omjer ugljika i duika 10 i Vlse,a takva rastvorba tece mnogo polaganije kada je odnos nii od 10. Formiranje humusa u tlu ovisi o: . Prirodi organske tvari: brzina rastvorbe organske tvari ovisi o njezinoj prirodi. Rastvaranje glukoze (ecera) vrlo je brzo, dok se celuloza i hemi-celuloza rastvaraju znatno polaganije. . Stupnju aktivnosti mikroorganizama: to je mikrobioloka aktivnost u tlu veca, a uvjeti za njezin rad povoljniji, to i procesi rastvorbe teku bre. . Temperaturi: najpovoljniji uvjeti za rastvorbu i rad mikroorganizama su pri temperaturi izmedu 30 i 35 ac. . Vlazi: najpovoljnija vlanost tla je izmedu 60 i 70 posto. Da se proces humifikacije odvija to bolje, tj. da postoji povoljna ravnotea izmedu formiranja i rastvorbe humusa, temperatura i vlanost tla ne smiju biti odvie nepovoljni (u odvie vlanoj klimi mineralizacija se odvija odvie sporo), ni suvie jaki (u ekvatorijalnoj klimi mineralizacija organske tvari odvija se suvie brzo), jer je tada stabilnost humusa vrlo slaba. 42

---01

. Aedzaciji: uz pristup dovoljne kolicine zraka humifikacija se odvija dobro jer je za pravilnu tvorbu humusa od posebnog znacenja rad aerobnih bakterija tla, koje imaju odlucujucu ulogu. . Kulturi i obradi tla: umjerena, ne suvie duboka obrada tla povoljno utjece na stvaranje humusa, dok trajna kultura bez dodavanja organske tvari snizuje sadraj humusa u tlu. ULOGA ORGANSKE TVARI I HUMUSA U ODRAVANJU PLODNOSTI TLA a) Utjecaj na fizikaIna svojstva tla: . Struktura tla: humu s doprinosi formiranju apsorpcijskog kompleksa tla te vee cestice pijeska u tlu. U pjeskovitom tlu organska tvar popravlja strukturu tla u pomanjkanju mineralnih koloida tla (glinenih cestica). U glinenim tlima humus popravlja strukturu tla. . Zadravanje vlage u tlu: tlo bogato humusom ima veliki apsorpcijski kapacitet za vodu. Dobro humusno tlo moe primiti i do 200 litara vode na jedan cetvorni metar bez povrinskog zabarivanja tla. . Smanjenje otpora ratilima kod obrade tla: prvi vidljivi znak loeg odravanja tla organskom tvari praceno je povecanim otporom ratilima kod obrade tla. To se opaa mnogo prije nego to se pocnu sniavati urodi, a to je ujedno prvi znak smanjenja plodnosti tla. b) Utjecaj na kemijska svojstva tla: Zadatak humusa u odravanju plodnosti tla razlicito se tumaci, ovisno o tome na koji se nacin interpretira njegova uloga u hranidbi bilja. Ipak, vanost humusa opce je priznato svojstvo tla. Prema klasicnoj teoriji, hranj ivi elementi duika, fosfora i kalija (NPK gnojiva) unijeti u tlo u obliku fizioloki aktivnih hraniva fiksiraju se na koloide humusa gdje se onda nalaze kao rezerve u obliku u kojem ih biljka najlake prima. Tako u kamenitim (lateritnim) tlima siromanim humusom, fosforna kiselina tvori s aluminijem i eljezom netopive spojeve koji su biljci nepristupacni; nasuprot tome, u lateritnim tlima bogatim humusom veliki se dio fosforne kiseline podrava u lako topljivom stanju. Prije svega humus podrava rast biljaka preko intermedijarnih proizvoda rasta, koji su sintetizirani pomocu mikroorganizama u tlu. Ispitivanja su potvrdila da humus sudjeluje ne samo u snabdijevanju biljaka mineralnim tvarima nego i: . Na pijesku: kulture na pijesku ispitivane su u slijedeca dva slucaja: - U dodavanju same mineraIne otopine. - U dodavanju mineraIne otopine i humusa. Postignuti su znatno veci urodi uz prisustvo humusa, iako je mineralna otopina sadravala dovoljne kolicine za rast potrebnih makro i mikroelemenata. 43

. Na tlu: slicna ispitivanja bila su izvedena na muljevitom tlu u kojem je zdravica bila siromana humusom. Pri tom su ispitivana tri slucaja: - sirova zdravica, - sirova zdravica + 0,2 posto huminske kiseline, - sirova zdravica + 0,4 posto huminske kiseline. Pri tome ispitivanju bilo je dodano jednolicno fosforno-kalijevo gnojivo u fizioloki aktivnom obliku. Nakon toga dodavale su se razlicite kolicine mineralnog duika kako bi se ustanovilo koja kolicina vie ne povecava urod. Ustanovljeno je da su najveci urodi postignuti uvijek uz prisustvo humusa, pa prema tome on ima odlucujucu ulogu u povecanju uroda bilja. ENCIMI - FERMENTI Encim je rijec grckoga podrijetla, a znaci u kvascu. Encimi su neive tvari koje sudjeluju u izmjeni tvari (metabolizmu) u biljci, a djeluju kao katalizatori, to jest pospjeuju razne bioloke reakcije a da sami ne ulaze u te reakcije. Oni su po svojoj prirodi koloidi velike usitnjenosti s velikom apsorpcijskom povrinom. Vrlo su osjetljivi na kiselost, odnosno bazicnost (R' i OR' ioni). IstQ su tako osjetljivi na temperaturne razlike, a optimum njihova djelovanja nalazi se izmedu 30 i 60 DC.Grada im je vrlo fine globularno-micelarne strukture, a rasporedeni su u biljkama izmedu molekula. Sastoje se iz dva dijela i to jednog dijela bjelancevine termolabilne komponente koja
se zove apoferment (nosilac) i nekoloidne termostabilne komponente

koferment. Ta dva sastavna dijela cine potpuni encim ili ferment (od latinske rijeci ferveo = prevreti). Molekula encima vrlo je nestabilna i ima sposobnost da se brzo razdvaja i opet sastavlja. Rad encima dosad je vrlo slabo poznat, no zna se da u njemu djeluju dvije sile: sila spajanja je uvjetovana hranjivim supstratom, a sila razdvajanja je svojstvena bjelancevinama kao u nosi ocu encima (apo fermenta). Uglavnom se razlikuju dvije skupine encima: hidrolaze, koje pospjeuju reakcije hidrolize (rastvaranja u prisucu vode) i oksireduktaze, koje pospjeuju spajanje i razdvajanje s kisikom. Za pravilan rad encima od vrlo je velike vanosti da je biljka pravilno hranjena, kako tzv. makroementima, tako, jo vie, mikroelementima. Tako, na primjer, bakar ima vrlo vanu ulogu za rad encima oksireduktaze, cink je sastavni dio encima disanja (karboanhidraze), isto tako molibden, mangan i drugi. Za pravilan rad encima hidrolaze potrebno je posebno naglasiti da se biljke redovito snabdijevaju vodom. Nedostatak u snabdijevanju vo44

--'"

dom uzrokuje nepravilnost u ritmu rada ovog encima u metabolizmu ugljikohidrata i bjelancevina, pa prema njegovu ritmu rada razlikujemo biljke otporne i neotporne na suu. Rad encima oksireduktaze vaan je u procesima disanja i fotosinteze. Encim oksidaze sastoji se takoder od dvije komponente, jedne koja vee kisik iz zraka, dok druga slui kao primalac vodika. Cijeli oksidacijski aparat biljke sastoji se od fermenata: - oksigenaze, - peroksidaze i - polifenola. Encim oksireduktaze vaan je u otpornosti biljaka prema parazitima kod cega je utvrdena nedvojbena veza izmedu njegove aktivnosti i otpornosti biljaka prema parazitima. Otpornost biljaka koja se sastoji iz naslijedene i stecene otpornosti, jest aktivni fizioloki proces prema kome ona reagira na vanjske uvjete. to je biljka otpornija prema parazitima, to se u njoj odigravaju intenzivniji procesi oksidacije i redukcije. Nadalje, utvrdeno je da se pri procesu oksi-redukcije stvaraju fenoli. Postoji miljenje da laka oksidacija fenola u biljnom tkivu oduzima kisik parazitima i tako ih sprecava u razvOJU. U hranidbi bilja potrebno je, takoder, naglasiti da oni djeluju u cikloforaznom sistemu. Kao primjer takvog rada encima navest cemo hranidbu biljaka nitratima u svrhu njihova snabdijevanja duikom. U svrhu hranidbe biljaka nitratima potrebno je da se nitrati rastvore prije nego to ih biljka moe koristiti za hranu. Prema opcenito prihvacenoj teoriji o rastvaranju nitrata taj proces tece ovako:

HNO3 -nitrati

HNO2nitriti

(HNO2) OH-hiponitrit

'NHpH-amqnijak

NH3
hidro~silamin

Da bi se navedeni procesi mogli pravilno odvijati, potrebno je da pri toj rastvorbi sudjeluje cikloforazni sistem encima tzv. reduktaze. Proces tece ovako: encim nitrat-reduktaze rastvori nitrate, encim nitrit-reduktaze rastvori nitrite, encim hiponitrit-reduktaze rastvori hiponitrite i encim hidroksil-amin reduktaze rastvori hiponitrite, itd. Vec je prije naglaeno da su za pravilan rad encima, pored makroelemenata, potrebni i mikroelementi od kojih su narocito vani: bakar, molibden, eljezo, mangan, magnezij i drugi. Ako biljka oskudijeva jednim od navedenih elemenata, u cikloforaznom sistemu redukcije ne dolazi do aktivizacije encima reduktaze, pa prema tome ni do redukcije nitrata i ostalih encima. Uslijed toga pronalaze se nerastvoreni nitrati u biljkama koje su hranjene nitratnim gnojivima. Kako se takvo stanje odrazuje na zdravlje biljaka vidi se iz prak45

ticne upotrebe mineralnih duicnih gnojiva: to je intenzivnija upotreba mineralnih duicnih gnojiva, to se ispoljava veca osjetljivost biljaka na parazite. Bakar je sastavni dio encima katalaze koji je temeljni encim to sudjeluje u obrambenom sistemu od infekcije, pa smanjenje bakra uzrokuje njegovo smanjeno djelovanje. Pokusi vreni sa takorima kojima je u hranidbi nedostajao bakar pokazuje da su oni bili znatno osjetljiviji na infekcije, a cim se obrocima dodao bakar, pojacao se rad encima katalaze i u isto vrijeme otpornost takora prema infekcijama. Ovaj letimican pregled o radu encima i njihovoj ulozi u pravilnoj hranidbi biljaka upucuje nas na to da ubuduce revidiramo svoj stav prema jednostranoj primjeni mineralnih gnojiva (NPK) jer je to ocito u suprotnosti s pravilnom hranidbom.

46

-.I

IOSNOVE

BIOLOKE

AGRIKULTURE

Svrha dosadanjeg naeg izlaganja bila je da prikae bioloku agrikulturu sa znanstvenog stanovita. Cilj naeg daljnjeg izlaganja jest da prikaemo bioloku agrikulturu to jednostavnije kako bi se njome mogli koristiti svi oni koji je ele provoditi u praksi. U naoj dosadanjoj praksi imali smo uspjeha upravo samaterima koji se poljoprivredom zanimaju iz ljubavi, stoga su njima i namijenjena naa daljnja razmatranja. ivot na zemlji ovisi, prije svega, o suncu jer je ono izvor ivota. ivot se rada i nestaje u tlu. Prema tom saznanju postoje velike razlike izmedu tzv. klasicne i bioloke agrikulture. Klasicna agrikultura osniva se na Liebigovim postavkama o hranidbi bilja. On smatra da sva iva bica, poglavito biljke koje ugibaju, prolaze kroz proces rastvorbe-mineralizacije do njihovih osnovnih elemenata. Tako mineralizirane organske tvari, N, P, K, Ca, Mg i druge, prema tim postavkama, ponovo apsorbira korijenov sistem biljaka i u lako topivom stanju slue za hranu. Bioloka agrikultura, naprotiv, razlikuje se od klasicne po tome to dokazuje da biljni i ivotinjski svijet koji ugiba na tlu i u tlu ne prolazi proces rastvorbe do potpune mineralizacije, to jest do razgradnje na pocetne elemente N, P, K, Ca, Mg i druge, te da njihovom rastvorbom ostaju osnovni elementi ivota, odnosno njihovi dijelovi ive materije, to jest molekule - mikrosomi i dr. U skladu s tim postavkama hranidba bilja ubiolokoj agrikulturi osniva se na rastvorbi organskih tvari, kojima se prema potrebi dodaju i prirodna mineralna gnojiva (fino mljeveni sirovi fosfati, eruptivno kamenje, alge, KPMG i dr.). Hranidba bilja klasicnim nacinom temelji se na umjetnim gnojivima - u fizioloki aktivnom obliku topivim u vodi - a utvrdivanje potreba obavlja se analizom tla. To je, prema naem miljenju i iskustvu, krivi put u hranidbi bilja. Bioloka agrikultura temelji hranidbu bilja na bioloki aktivnom tlu bogatom mikroorganizmima. Hranidba se ne obavlja izravno prema tzv. potrebama bilja, vec posredno, time to se hrane mikroorganizmi tla, a oni svojom djelatnocu i biolokom aktivnocu djeluju na rastvaranje or47

ganske materije i u interakciji skorijenovim sistem om, izmjenom tvari, hrane biljke. Klasicna hranidba bilja ne samo da zanemaruje mikrobioloku aktivnost tla, kojom se stvaraju povoljni uvjeti za rast i urod biljaka, vec ona tu aktivnost cak i unitava. Dodavanjem umjetnih gnojiva remeti se mikrobioloka ravnotea u tlu, a time se ujedno vri negativna selekcija koja redovito sprecava rad korisnih mikroorganizama na racun patogenih. Zbog toga dolazi do prevelikog razmnoavanja pojedinih vrsta patogenih mikroorganizama. U postojecoj mikrobiolokoj ravnotei tla postoji medusobna borba za odravanje ivota i razmnoavanje pojedinih vrsta mikroorganizama, to nazivamo antagonizmom. Takvim antagonizmom stvaraju se razni inhibitori i antibiotici koje luce pojedine vrste mikroorganizama, a svrha im je samoodranje. Poremecaj bioloke ravnotee u tlu ustanovljen je narocito onda kada se pored umjetnih gnojiva u tlo dodaju i razna sredstva za zatitu bilja - pesticidi, herbicidi i druga. Ta se ravnotea u tlu toliko mijenja da se pocinju razvijati neke do tada potpuno nepoznate vrste patogenih mikroorganizama. Kako bi se takvo veliko umnoavanje sprijecilo, poduzimaju se razne mjere, i to uvijek novim i sve teim otrovima, kojima se eli sprijeciti razvoj patogenih mikroorganizama. Time se stvara zacarani krug iz kojeg je vrlo teko pronaci izlaz. Prilicno jasne cinjenice u suvremenoj poljoprivredi ne daju mnogo izgleda da se u dogledno vrijeme u tome postigne uspjeh jer se sve vie upotrebljavaju suvremena sredstva kemizacije, cime sve vie nastaje potreba da se u lijecenju ljudi i ivotinja upotrebljavaju antibiotici. Sredstva, dakle, koja medusobno luce pojedini mikroorganizmi u borbi za samoodranje nedostaju u hrani proizvedenoj sredstvima kemizacije u poljoprivredi. Proucavanje cinjenica kako proizvedena hrana suvremenim sredstvima kemizacije u poljoprivredi djeluje na zdravlje ljudi i ivotinja izlazi iz okvira ove knjige.

DEFINICIJA

PLODNOSTI

TLA

U BIOLOKO] AGRIKULTURI
Tlo je ivotna zajednica razlicitih organizama koji ga nastanjuju. I samo tlo djeluje kao organizam, a njegova je vlastitost da djeluje kao bioloki regulator. Buduci da tlo kao organizam ne posjeduje mogucnost vlastitog izbora hraniva, kao to to imaju nadzemni organizmi, ono ima sposobnost 48

.....

da obavi za(Jacu biolokog regulatora. U toj zadaci rastvara organske i mineralnekomponente i tako stvara proizvode prikladne za hranidbu bilja. Biljke posjeduju vlastite mikroorganizme koji djeluju u podrucju korijenovog sistema (rizosfere) a koja joj omogucuje izbor onakve vrste hraniva koja joj ponajbolje odgovara. Racionalnim i strpljivim postupkom prema odredenom planu stvaramo uravnoteeno tlo koje posjeduje optimalni bioloki kapacitet. Plodnost se ne sastoji u kolicini raspoloivih hraniva, vec u nesmetanom odvijanju odredenih ivotnih funkcija. Plodnost tla se ne stvara umjetnom smjesom fizioloki aktivnih NPK i drugih sredstava u tlu, vec nesmetanim odvijanjem ivotnih funkcija svojstvenih tlu. Plodnost tla jest lancana reakcija krunog kretanja ishrane koja je toliko jaka koliko njena najslabija karika. Svaki umjetni zahvat u tu lancanu reakciju ivotnih funkcija tla donosi sa sobom neizostavnu opasnost gubitka njegove plodnosti. Plodnost tla ukljucuje funkciju samoodranja i razmnoavanja kao bioloki regulativ koji se od plodnosti ne moe odijeliti. Plodnost se odvija u krunom lancanom kretanju ive supstance, to s.e, pak, ocituje u zdravlju svega ivoga. Plodnost je nedjeljiva vlastitost ivog bica. ivot je nastao u toku razlicitih zemljinih epoha iz jednostavnih ivotnih oblika pod utjecajem djelovanja ive prafunkcije. Uprkos razlikama unutar bioloke vlastitosti, od jednostanicno do viestanicno organiziranih bica, ta je vlastitost ivota do danas ostala nedjeljiva kod svih ivih bica.

PRIRODNA

PLODNOST

TLA

Temeljno pravilo bioloke agrikulture jest: medusobni antagonizam ivih bica tla jest motor pokretac ivotnih aktivnosti u tlu. ivot u tlu bit ce to intenzivniji i snaniji, to je veci broj organizama u tlu i to je vie razlicitih vrsta i veci njihov antagonizam. Njihov zajednicki ucinak je rastvorba razlicitih komponenata organskog i mineralnog sastava, a ocituje se u stvaranju povoljnog stanja izmedu krute, tekuce i plinovite faze tla neophodno potrebne za rast i rodnost bilja. Njihova najveca aktivnost je u gornjem sloju tla, u dubini od 3 - 8 cm. Tijela mikroba i ostaci njihove aktivnosti sljepljuju se sa cesticama organsko mineralnog dijela tla i tvore vec prostim okom vidljivu mrvicastu strukturu tla, koja je sastavn~ dio prhline (Zell gara). Osnovni uvjet za uspjeno djelovanje mikroorganizama u tlu jest dovoljna kolicina organske i mineraIne tvari: vode, zraka i topline.
4
BIOAGRIKULTURA

49

Iz jedne bakterije u toku 2 - 3 dana mogu nastati kolonije od vie milijuna, koje se, pak, narocito brzo umnaaju u gornjem dijelu tla (prhlini). Mnoge vrste bakterija mogu dobro djelovati samo uz pristup dovoljne kolicine zraka (aerobne bakterije). One same svojom aktivnocu stvaraju sebi povoljne uvjete za razvoj i rad - mrvicastu strukturu tla, koja je ujedno vanjski vidljivi znak njihove aktivnosti. Daljnji vaan preduvjet za mikrobioloku aktivnost tla jest zemljini pokrivac koji izmedu ostalog slui i kao zatita od svjetlosti, to vecina bakterija ne podnosi. On ujedno slui kao zavjesa protiv isuivanja tla i za zadravanje topline u njemu. Zaticuje, nadalje, od erozije (ispiranja), koja je narocito jaka za vrijeme snanih kia, zbog kojih je inace potrebno cesto rahljenje tla (ako zemljani pokrivac nije prisutan). Ni najsnaniji pljusak nije u stanju razoriti prirodno porozno tlo, koje su izgradili mikroorganizmi tla, jer su kolonije mikroba sadrane u mrvicastoj strukturi sposobne da izdre tlak od vie stotina atmosfera. Ipak i prhlina ima svoju lou stranu - cim se izvor ugljikohidrata (hrana za mikrobe tla) istroi, pocinje se raspadati, nakon cega ostaje njezin ostatak koji ovisi o: . kolicini preradene tvari; . kvaliteti preradene tvari; . vrsti tla (sadraju glinenih i drugih cestica); . kolicini organskog gnojiva.
Navodimo osnovne principe prakticne funkcije organske gnojidbe: . prema kolicini organsko se gnojivo moe dodati i previe i premalo; . to je razlicitije organsko gnojivo, to je i ugaranje tla bolje; . teko i lako tlo imaju razlicite potrebe gnojidbe; . nije uputno odjednom dodavati velike kolicine gnojiva, vec manje kolicine u vie navrata. Iz navedenog se vidi da svaki proizvodac mora dobro poznavati svoje tlo i potrebe hranjenja mikroorganizama u njemu. Ujedno se vidi da nema opceg recepta prema kojem bi se postupalo jednako na svim tlima. Kao organsko gnojivo moe posluiti stajsko gnojivo, prvenstveno govedsko, zatim gnojivo od peradi, gnojnica (uz poseban nacin pripreme), korovi, zelena gnojidba, kompost, organsko tvornicko gnojivo (kotano brano, krvno brano, rogovina i drugo) mljeveno eruptivno kamenje, sirovi fosfati, gradsko smece... RIZOSFERA
Nakon to su mikrobi u gornjem sloju tla (3 do 8 cm) rastvorili organsku tvar do prhline (Zell gara), daljnji procesi razgradnje nastavljaju

I:

50

...

Marelica - razvoj korjenovog sistema u sloju prahline

se do tzv. prahline (Plazma gara). U podrucju korijenovog sistema razvija se posebna vrst bakterija, i zavisno o aktivnosti korijenovog sistema (rizosfere). Sjeme koje klija odmah se okruuje sferom mikroba, koja se povecava u zavisnosti od daljnjeg rasta korijena. Broj mikroba stalno se povecava u tiskom krugu oko korijena i postie svoj maksimum za vrijeme razvoja plodova.
TABLICA 3.

Razdioba bakterija u rizosferi pamuka

UDALJENOST OVRATNIKA UZORKA TLA Dodir korijena Rizoplan (neposredni) Od 0,05 - 0,5 cm od korijena UKUPNI BROJ BAKTERIJA U STOTINAMA TISUCA U I GRAMU TLA

510 129,9 54,7 52,6 51

Od 0,5 - 2,5 cm od korijena Od 10 - 15 cm od korijena

Pokrivac tla 2-3 cm

aktivnost u tlu makro fauna

prhlina 3-8 cm (zell gare)

simbionti (rizosfere) 30-50 cm

zdravica

Profil tla

Hranidba

vocaka

presjek tla

52

Svaka biljna vrsta ima svoju specificnu vrstu bakterija. Ispitivanjima mikroorganizama u podrucju korijenovog sistema utvrdeno je: . da je intenzivno umnaanje mikroorganizama bilo uvijek zavisno o intenzitetu asimilacije; . da se mikroorganizmi iz podrucja rizosfere nisu uopce dalje razmnaali ako se upotrijebio samo hranj ivi supstrat rizosfere bez kontakta s .njegovim sistemom; ~. da je razmnoavanje mikroba pocelo istom intenziviranjem asimilacije u neposrednom kontaktu skorijenom. Zakljucujemo da je rijec o bakterijama koje su ivotno vezane za asimilate koje proizvodi biljka, koje ona putem korijena izlucuje, to jest da tu postoje simbiotski odnosi izmedu korijenovog sistema biljaka i bakterija koje ive u njegovoj neposrednoj blizini. Biljke snabdijevaju mikrobe asimilatima, a one njih mineralnim supstancama i drugim tvarima. Ispitivanjem je, nadalje, utvrdeno da su te bakterije prema svojoj gradi nalik bakterijama koje nalazimo u debelom crijevu kod preivaca: Escherichia coli, Lactobacil1us acidofilus, Lactobacillus bifidus i drugi. Priroda tih mikroorganizama za sada je jo slabo poznata, ali je eksperimentalno utvrdeno: . da postoji interakcija izmedu rada bakterija rizosfere i viih biljaka; . da korijenje bilja izlucuje razlicite supstance (asimilate), koji unapreduju razvoj bakterija: to je intenzivnija asimilacija, to je intenzivniji i razvoj i razmnoavanje mikroorganizama u podrucju korijenovog sistema; . da se u medusobnom radu mikroorganizmi rizosfere ili potpomau (sinergicno djelovanje), ili sprecavaju u radu (antagonisticko djelovanje) lucenjem inhibitora - antibiotika; . da mikroorganizmi rizosfere aktivno sudjeluju u snabdijevanju biljaka duikom, mineralnim tvarima koje imaju utjecaja na odvijanje ivotnih funkcija (zdravlje i otpornost bilja od patogenih mikroorganizama); . da svaka biljna vrsta ima svoju specificnu vrst mikroorganizama u podrucju korijenovog sistema, tako da biljke kojima odgovara kisela re. akcija razvijaju odgovarajuce mikroorganizme kojima odgovara takva reakcija, na primjer, jabuke; druge (breskve, marelice), pak, kojima vie odgovara neutralna ili slabo alkalicna reakcija, potpomau isto takve bakterije. S druge strane, postoji bitna razlika u hranidbi biljaka hranjenih klasicnim sistemom, umjetnim gnojivima u fizioloki aktivnom obliku, to jest hranivom otopinom u vodi. Biljke hranjene klasicnim nacinom izgubile su mogucnost primanja hrane iz tla selekcijom odgovarajucih hraniva. Iz postojece otopine hraniva u tlu primaju sorpcijom korijena onakvu vrst i omjer hraniva koja se nalazi otopljena u vodi u neposrednom dodiru skorijenom. 53

Hraniva ,koja biljka crpi iz tla direktnom sorpcijom pomocu korijena, a koja nisu prethodno selekcionirana prema njezinim vlastitim potrebama, tj. selekcijom preko odgovarajucih vrsta bakterija, nisu prikladna
.

za njihovu pravilnu hranidbu.

U prethodnom poglavlju upoznali smo se s radom encima, koji kao neiva tvar obavljaju vrlo znacajnu ulogu u izmjeni tvari unutar biljnog organizma. Takoder smo vidjeli da postoji cikloforazni rad encima, to jest rad jedne vrste encima, to se nadovezuje na rad druge vrste, a ti se procesi u biljci odvijaju simultano. Tako se razgradnja nitrata u nitrite odvija pomocu encima nitrataze, a nitrita dalje pomocu encima nitritaze itd. Ako se u biljnom organizmu nade vie nitrata nego to ih encim nitratamoe preraditi, ostaje viak nitrata koji koci razvoj encima to sudjeluju u daljnjem lancu razgradnje a to je redovita pojava kod biljaka koje su hranjene mineralnim duicnim gnojivima. Uslijed zastoja u izmjeni tvari dolazi, takoder, do zastoja u odvijanju ostalih funkcija vanih za ivot biljaka. Iz prakse hranidbe biljaka umjetnim gnojivima poznato je slijedece: to je intenzivnija gnojidba mineralnim duicnim gnojivima, to je veca potreba za primjenom zatite biljaka od parazita. Time se ujedno potvrduje da umjetna hranidba djeluje na smanjenje obrambenog sistema bilja od parazita.

MIKO RIZA Mikoriza je ivi most kojim micelij gljive spaja humusom bogato tlo s korijenom bilja. Prethodno pripremljena hraniva od gljiva mogu biti izravno prenesena u korijen biljaka a da korijen nije izravno u dodiru s tlom. M~lo nam je poznato kako Se odvija taj medusobni odnos gljive i korijena biljaka s obzirom da biljka snabdijeva gljivu asimilatima ugljika, a gljiva biljku duikom i ostalim mineralnim tvarima. U prvom smo dijelu govorili o odnosu gljiva i korijenja biljaka, pa smo spomenuli tzv. endotrofnu i ektotrofnu mikorizu. Ovdje cemo ukratko spomenuti naa iskustva o mikorizi u jednom vocnjaku ljiva to se nalazi pod naom kontrolom vie od dvadeset godina. Simbiotski odnos izmedu gljive koja tvori mikorizu, a koja je determinirana kao RhodophyJus c1ypeatus saudersii. i korijena ljiva u nasadu na povrini od I ha u Naicama, uspostavljen je, prema onome to se moglo ustanoviti na povrini tla a u vezi s plodnim tijelom gljive, u neposrednoj blizini zdjelice vocaka, u cetvrtoj godini nakon sadnje ljiva. Do tog vremena nasad ljiva je bio redovito svake godine prilicno izloen bolestima: PoJystigma rubrum (Pers) D. C. i Taphrina pruni (Fuckaj) TuI.

54

...

Napad navedenih bolesti na ljivama bio je samo u pocetku prilicno jak, kasnije srednje jak i, naposljetku, nakon pojave gljive u nasadu potpuno je izostao. Vano je napomenuti da nikakva sredstva u obrani ljiva od navedenih bolesti nisu poduzimana (u vezi s time strucna komisija za zatitu bilja SR Hrvatske dala je primjedbu da bi trebalo poduzeti mjere zatite da se otklone tako nastale pojave bolesti). Prvi veci urod iz toga nasada vocke su dale u petoj godini nakon sadnje, a u puni rod ljivik je doao u 7. godini, kada je dao 4,5 vagona/ha. U nasadu ljiva, kako je to vec istaknuto, ne poduzimaju se nikakve posebne mjere zatite vocaka od bolesti. Prskanje, i to biolokim sred-

i.

Rhodophylus clypeatus saundersii simbioza gljive i ljivinog korijena

stvima, provodi se samo protiv ljivine osice (Hoplocampa m. i f.) i to samo U godinama kada je slabiji urod ljiva. U godinama pune rodnosti ovaj tetnik upravo povoljno djeluje na rod ljiva jer djelomice prorjeduje plodove, cime ljive postaju krupnije. Pravilnom biolokom hranidbom vocaka, dakle, zatita se svodi na najmanju mjeru, a posebne mjere zatite poduzimaju se samo onda kada se u nasadu pojavi tetnik koji ih povremeno napada. U pet godina u nasadu pojavio se gubar (Hyphantria dispar), koji je bio odloio veliki broj jaja. Mjere zatite protiv toga tetnika provedene su spaljivanjem gubarovih legla (jaja) s let-lampom. Postoji opce miljenje da je za plodnost tla od osobitog znacenja prisutnost Azotobacter crococuma u tlu. U vezi s time izvreno je ispitivanje tla u navedenom nasadu ljiva. Materijal za ispitivanje nabavljen je iz instituta Radicin u SR Njemackoj. Ispitivanja su pokazala da u tlu ljivika nije bilo Azotobactera, iako bi se to moglo zakljuciti prema bujnom rastu ljiva. Ispitivanja na tlu ljivika vrena su na istom objektu na kome su rasle i jabuke koje su redovito svake godine gnojene umjetnim gnojivima i to visokim dozama, a tlo je redovito obradivano za vrijeme vegetacije. U tom tlu pronadena je zacudujuce velika zastupljenost Azotobactera. Jabuke na istom objektu, a pet godina starije od ljiva, gotovo su prema svojoj bujnosti dvostruko manje od ljiva, a svake godine ih redovito napadaju razni tetnici i bolesti, posebice ui, dok se ui u nasadu ljiva uopce ne pojavljuju. Kod ovog je vano napomenuti da do sada, u 22 godine, ljivik nije gnojen ni najmanjom kolicinom mineralnih duicnih gnojiva, a od ostalih gnojiva dodavani su, samo u pocetku, Patent - kalij i Thomasova drozga, dok je u kasnijim godinama od mineralnih gnojiva dodavan samo fino mljeveni fosfat. Bujan rast i rodnost vocaka ljiva uvjetovani su plodnim tlom. Kolicina humusa u tlu iznosila je prigodom sadnje (1960. godina) svega 1,4 posto. Nakon 5 godina biolokog vocarenja kolicina humu sa u tlu povisila se na 3,2 posto. Nakon to je kolicina humusa u tlu prela 3 posto, zdravstveno stanje ljiva vidljivo se popravilo. Sad se u tom tlu nalazi u neposrednoj blizini zdjelice vocaka 7,2 posto humusa. Trokovi uzdravanja nasada ljiva svedeni su na minimum, asastoje se uglavnom u snabdijevanju tla organskim gnojivima i samo povremeno mineralnim. Umjesto obrade, trajno se provodi mulciranje vocaka, dok je suzbijanje bolesti i tetnika potpuno izostavljeno. Trokovi ovog ljivika po jednom hektaru iznose svega 40 posto trokova jabuka. Ovaj nasad ljiva moe posluiti kao kolski primjer da je za rast i urod vocaka potpuno nepotrebno gnojiti tlo umjetnim gnojivima, osobi56

I ti

I I

!o

...

to ne duicnim, kao i obradivati tlo u nasadu. Tlo za podizanje ovog nasada pripremljeno je podrivanjem, a ne rigolanjem, stoga to moe posluiti kao dokaz da je rigolanje tla potpuno nepotrebna mjera koja se do sada opcenito smatrala neophodnom za uspjeno podizanje vocnih nasada. Trokovi pripremanja tla podrivanjem iznosili su svega 20 posto trokova rigolanja. S takvim pripremanjem tla detaljno cemo se upoznati u kasnijem izlaganju raznih nacina pripremanja tla za podizanje vocnih nasada.

KAKO NADOKNADITI ODNOENJE MINERALNIH ELEMENATA IZ TLA

i

Iz dosadanje prakse bioloke agrikulture vidi se da je moguce postizati visoke urode kvalitetnog bilja, a da pritom nije bilo potrebno gnojiti velikim kolicinama mineralnih gnojiva, to na prvi pogled izgleda paradoksalno. U klasicnoj poljoprivredi, na temelju analize tla o potrebama hraniva, kroz godinu se dodaje 1000 - 1500 kg i vie NPK gnojiva. Cesto se samo mineralnog duicnog gnojiva dodaje za vrijeme vegetacije 400 500 kg/ha. No pitanje je koliko bi iznosilo po jednom hektaru ako bi se dodav(ilo u obliku organskih gnojiva. Ako pretpostavimo da se u 100 kg -stajskog gnojiva nalazi svega 0,35 kg duika, 0,16 kg fosfora i 0,40 kg kalija, onda bi trebalo dodati neto manje od 3 vagona stajskog gnojiva godinje. Kad bi i bilo moguce dodavati tako veliku kolicinu stajskog gnojiva, s obzirom na ogranicene izvore, to ne bi bilo prikladno jer bi tako velike kolicine u pomanjkanju oborina u doba vegetacije mogle imati vrlo tetan ucinak. Ubiolokoj agrikulturi, ovisno o teini i strukturi tla, u povrinskom kompostiranju po jednom hektaru dodajemo svega 1500 do 2000 kg organskog gnojiva i to ne svake godine, vec svake druge, trece, ovisno o mikrobiolokoj aktivnosti tla. Svake godine, i to narocito u pocetku, dodaje se 150- 200 kg fino mljevenog eruptivnog kamenja, odnosno sirovih fosfata, a prelaskom na bioloku agrikulturu isto tolike kolicine Patent-kalija. elimo li povuci neki komparativni zakljucak, onda izgleda da u tome nije rijeeno osnovno pitanje.

57

KAKO NADOKNADITI NEDOSTATAK HRANIVA U TLU Duik Navedene dodane kolicine duika u organskom obliku ne bi bile dostatne da se nadoknade kolicine duika koje biljke trebaju kroz godinu kad ne bi bilo prirodne fiksacije duika iz atmosfere pomocu mikroorganizama. U stvari, u plodnom tlu dobre mikrobioloke aktivnosti kolicina duika koje vezuju mikroorganizmi iz zraka daleko prelaze stvarne potrebe koje trebaju biljke za svoj razvoj i redovitu plodnost. Uslijed toga svako dodavanje mineralnog duicnog gnojiva postaje suvino, a za odravanje dobrog zdravstvenog stanja biljaka i tetno, to je potvrdila praksa bioloke agrikulture.
Kalij

Vecina diluvijalnih tala (nastalih troenjem mineralnih stijena i dr.) dostatno su snabdjevena potrebnim kolicinama kalija za rast i rodnost biljaka. Da je u takvim tlima mikrobiolokom aktivnosti moguce aktivirati dovoljne kolicine kalija, potvrduje praksa iz bioloke agrikulture. Osim toga, naknada potrebnih kolicina kalija postie se i dodavanjem fino mljevenog eruptivnog kamenja (KPMG, bazalta, gnajsa, granita i dr.). Pored navedenih tala kojima je kalij zastupljen u dovoljnim kolicinama, postoje i aluvijalna (nanosna) tla i tla koja su se razvila iz vapnenih sedimenata. U tim tlima nedostaju potrebne kolicine kalija (biljkama), a nadoknaduje ih se prijelazom na bioloku agrikulturu dodavanjem Patent-kalija, a kasnije mljevenim eruptivnim kamenjem koje u sebi sadri i do 7 posto kalija. Isto tako, organsko gnojivo i drugi biljni i ivotinjski otpaci sadre dovoljne kolicine kalija da zadovolje potrebe biljaka. Fosfor
Vecina tala ima dovoljne kolicine fosfora, zbog cega je potpuno nepotrebno posebno unoenje fosfora u obliku umjetnih fosfornih gnojiva. Ukoliko u tlu ipak nedostaju potrebne kolicine fosfora, iste se nadoknaduju unoenjem fino mljevenih sirovih fosfata (a da nisu prethodno kemijski preradeni) to ga obilno koriste mikroorganizmi tla. Fino mljeveno eruptivno kamenje koje se u obliku praha dodaje tlu uz kalij sadri i fosfor. 58

--.I

Ostali elementi Ostali elementi potrebni za rast i rodnost bilja i odravanje zdravstvenog stanja, tzv. mikroelementi, unose se u tlo u dovoljnim kolicinama u obliku fino mljevene praine eruptivnog kamenja. Unoenje navedenih elemenata u takvom stanju omogucuje prirodno doziranje potrebnih hraniva bez opasnosti od njihova prekomjernog unoenja. Ovo je potrebno posebno naglasiti jer ne znamo optimalne kolicine pojedinih elemenata; stoga dodavanjem umjetnih gnojiva raznih kombinacija postoji opravdana opasnost da se doda i odvie nekog hraniva, a nekog premalo. Dodavanjem, pak, fino mljevenog eruptivnog kamenja ta se opasnost sigurno otklanja.

L t

59

I PRIPREMANJE

TLA I

Vec smo naveli opce postavke bioloke agrikulture iz kojih se vidi da je tlo ivotna zajednica razlicitih organizama i da samo tlo ima karakter organizma, pa je o takvim njegovim svojstvima potrebno posebno voditi racuna kod njegova pripremanja. RIGOLANJE TLA Od 1962. godine do danas izvrene su mnoge pripreme tla, ali stara praksa pripremanja tla rigolanjem toliko se uvrijeila u,nau praksu da
Rigolanje tla za podizanje vocnih i loznih nasada

--

- -- -

60

---

ce i ubuduce predstavljati vrlo teak zadatak. Valja nam raditi na suvremenijem nacinu pripremanja tla. Kad se odlucujemo za pripremanje tla, imajuci u vidu postizanje visokih uroda, onda nam izgleda logicno da to dublje pripremi mo tlo za sadnju, to ce se stvoriti povoljniji uvjeti za visoke urode. Navika da ba rigolanjem pripremimo tlo, na primjer, za sadnju vocaka, ula je u nau praksu a da za to nismo imali vlastitih iskustava. Da bismo taj vaan posao osvijetlili s vie strana i dokumentirali potrebnim podacima, iznijet cemo najprije ono to bismo trebali znati prije nego to donesemo takvu odluku.

h a

-1
/'

fb

Shematski prikaz rada pl uga rigolera a) dubina brazde, b) irina braz de, h) humusni sloj

Prije pripremanja tla potrebno je znati: . do koje dubine prodire korijen bilja u tlo; . na kojoj dubini se razvija glavni dio korijenovog sistema; . to se dogada ako se preplitko ili preduboko pripremi tlo za podizanje novih nasada. Kod vocaka, na primjer, korijen prodire u dubinu od 1,2 m i vie, dok se glavni njegov dio razvija na dubini izmedu 30 i 40 cm (vidjeli smo i zato) ovisno o vrsti vocaka, tipu i teini tla, visini podzemne vode, nepropusnosti donjeg sloja tla i drugome. Prema tome, izgleda da obicnim oranjem na dubinu 20 do 30 cm tlo ne bi bilo dobro pripremljeno za podizanje novih nasada, tim prije ako se ispod toga nalazi nepropusni sloj koji sprecava prodiranje korijena u njegove dublje slojeve.
61

'!--

Uvidajuci potrebu dubljeg pripremanja tla, u nas se opcenito prelo na rigolanje, i to na dubinu od 60 do 70 cm i dublje, pod slijedecom pretpostavkom: to ga dublje pripremimo za sadnju, to cemo postizati vece urode. Prema ispitivanjima T. G. Botova, na tekim tlima postie se negativan ucinak kad se preokrece gornji oranicni sloj jer se tada stvaraju nepovoljni uvjeti za ivot postojece mikrobioloke aktivnosti u tlu. Da bi se to izbjeglo, on preporuca upotrebu trodjelnog pluga specijalne konstrukcije. Loe strane rigolanja tla: . Rigolanjem tla izbacuje se na povrinu ili blie njoj velike kolicine mrtvog (inertnog) tla i time naruava mikrobioloka ravnotea u tlu. . Uspostavljanje prvotne mikrobioloke ravnotee u tlu i njegovo obogacivanje humusom jest dugotrajan posao koji iziskuje mnogo vremena 1 novaca. . Prividno povoljni uvjeti stvoreni rigolanjem za rast u dubinu brzo se kvare (ispitivanjem rigolanog tla u Borincima vec nakon jedne godine). Korijenje biljaka koje je pocelo rasti u dubinu ponovo se vraca na povrinu jer mu nedostaje zraka u dubljim slojevima. . Prijelaiom na rigolanje na vece dubine trokovi rada rastu geometrijskom progresijom.

PODRIVANJE TLA U traenju suvremenijeg nacina pripremanja tla za podizanje novih nasada u nekim se zemljama (Francuska, SAD i dr.) prelo na pripremanje tla podrivacima. Na podrivac se moe vrlo lako nadograditi depozitor (deep-feeder) za unoenje mineralnih gnojiva u dublje slojeve tla. Prednosti podrivanja tla su slijedece: . Podrivac ne izbacuje donji mrtvi (ihertni) sloj tla na povrinu, vec samo produbljuje njegov oranicni sloj, a time cuva postcjecu mikrobioloku ravnoteu u tlu i ujedno stvara povoljne uvjete za njezin razvoj. . Na podrivac se moe vrlo uspjeno adaptirati depozitor za dubinsko gnojenje (meliorativnu gnojidbu) jer vrimo i produbljivanje tla i gnojenje i to njegovih dubinskih slojeva. . Trokovi podrivanja tla su u odnosu na rigolanje nekoliko puta nii. Prema naim ispitivanjima na pogonu Kuklja (PIK Naice) u 1953. godini dobiveni su slijedeci rezultati: Podrivanje tla izvreno je podrivacem iz Francuske (tvrtka Charrues Fondeur Toulouse), koji je konstruirao inenjer R. Monier. Podrivac 62

Podrivanje

tla

je konstruiran tako da ima 3 podrivacka tijela na razmaku od 60 cm, a radi na ukupnu dubinu od 70 cm dok mu je irina zahvata u jednom smjeru 2,2 m. Na podrivac je adaptiran depozitor za mineralna gnojiva, to ga je konstruirao i ugradio strojarski majstor Ivan Jamuljak iz Naica. Sadraj sanduka depozitora iznosi 300 kg mineralnih gnojiva. Rezultati ispitivanja rada podrivaca: Podrivac je vukao traktor TG 90 KS, a njegov radni ucinak bio je 4800 m2 na I sat uz slijedece trokove (1963. godine): - podrivanje na dubinu 70 cm s unoenjem gnojiva u dublje slojeve - doprema mineralnih gnojiva na lice mjesta - radna snaga kod pripremanja gnojiva - drljanje iza sadnje vocaka Ukupni trokovi na I ha 12.500 din. 500 din. 1.550 din. 1.350 din. 15.900 din.

Za usporedbu navodimo podatke trokova rigolanja tla izvrenih u isto vrijeme na PIK Borinci u Vinkovcima prema podacima iz knjigovodstva na 1 ha: 63

rigolanje na prosjecnu dubinu 70 cm planiranje nakon rigolanja rasipanje mineralnog gnojiva (meliorativna gnojidba) zaoravanje mineralnog gnojiva drljanje nakon sadnje Ukupni trokovi Vec sama usporedba trokova pripremanja

81.730 din. 17.000 din. 1.452 din. 1.369 din. 1.350 din. 101.551 din. i rigola..

tla podrivanjem prakse pripremanja

njem govori u prilog podrivanja.

Radi boljeg pregleda nae tvrdo uhodane golanjem, navest cemo jedan primjer.

tla ri-

Rahljenje tla podrivacem

U obrazloenju trokova navedeno je da su trokovi rigolanja tla iznosili 40.000 dinara po I ha. Kad smo upitali zato je bilo potrebno rigolati cisti pijesak za podizanje nasada jabuka, receno nam je da se ta mjera pripremanja tla za sadnju vocaka opcenito smatra neophodnom. Zbog takvog stava u pripremanju tla, rukovodilac nasada nije se htio izvrgnuti osobnoj odgovornosti jer se bojao neuspjeha sadnje vocaka, a koji bi mogao nastati zbog slabo obavljene pripreme tla. Stoga je on dao rigolati i cisti pijesak!? Komentar je nepotreban. Nai pokusi podrivanja tla obavljeni su 1963. godine, a podaci su objavljeni u Agronomskom glasniku br. 7 (1964. godine) te u Savremenoj poljoprivredi, u Novom Sadu, br. 10, iste godine. Od tada do danas podignuti su u nas mnogi novi vocnjaci i to na velikim povrinama za koje je tlo pripremljeno rigolanjem. Ako i nakon ovog prikaza i obrazloenja nedostataka koji nastaju rigolanjem tla kod podizanja novih nasada postoji i najmanja sumnja u podrivanje, svaki koji sumnja moe se o tome uvjeriti na licu mjesta u nasadu jabuka i kruaka na objektu Kuklja PIK-a Osijek u Naicama.

BIOAGRIKULTURA

65

~
It

t-

U pocetku naeg izlaganja o hranidbi bilja navodimo poznate rijeci Timirjazeve: Svi zadaci agronomije, ako elimo prodrijeti u njihovu sutinu, svode se na to odredenije i po mogucnosti to tocnije ostvarenje uvjeta pravilne hranidbe bilja. Hranidbu biljaka moemo promatrati s dva potpuno suprotna stanovita: . Primanje hraniva iz tla u fizioloki aktivnom obliku - otopljenih u vodi. . Primanje hraniva iz tla u procesu metabolizrna, to jest u interakciji mikroorganizama tla i korijenovog sistema biljaka. Prvo razmatranje vodi proucavanju cisto kemijsko-fiziolokih procesa, to je prema postavkama i iskustvu bioloke agriku1ture nepotpuno i ne moe nam dati odgovor na niz pitanja u vezi s proizvodnjom zdravog i kvalitetnog bilja otpornog na parazite. Kako bismo poblie razmotrili nedostatke hranidbe bilja u vezi s primanjem fizioloki aktivnih hraniva, narocito NPK, iznijet cemo neke cinjenice koje to potvrduju.

PRIMANJE HRANIV A U FIZIOLOKI AKTIVNOM OBLIKU UGLAVNOM DUIKA, FOSFORA I KALIJA Fertilizacija tla klasicnim sistemom obavlja se na osnovi analize tla u svrhu odredivanja potreba hraniva, kojih temelje u fertilizaciji predstavljaju takozvana NPK umjetna gnojiva. Analiza tla obavlja se na temelju AL metode (Egner-Rhim-Domingo). Evo to o tome kae profesor M. Gracanin: Nauka je svjesna da nema univerzalnih kemijskih metoda koje bi bile jednako podesne za ispitivanje svih tala. AL metoda ne daje zadovoljavajuce rezultate. Znanost, na alost, ne moe dati jednostavan odgovor na pitanje koliki je koeficijent iskoritavanja hraniva to se fertilizacijom unese u tlo. 66

Ona samo govori da su ti koeficijenti kolebljive velicine i da mogu varirati od Odo 100 posto. Moe li nam u tu svrhu pomoci folijarna analiza? to se tice tocnosti folijarne analize, postoje velika kolebanja u odredivanju fosfora; kalij se moe mnogo tocnije odrediti dok podaci o potrebama duika nisu zadovoljavajuci. Da bi se navedeni nedostaci u odredivanju to tocnijih kolicina hraniva otklonili, bilo bi potrebno naci odredeni odnos izmedu analize tla po AL metodi, folijarne analize i postignutih uroda na pojedinim parcelama, te bi se istom tada tocnije mogla odrediti kolicina hraniva koju je potrebno dodavati tlu u svrhu hranidbe pojedinih kultura. Ovo je, nedvojbeno, veliki nedostatak aktualnih metoda za odredivanje kolicine hraniva, no, na alost, nije i jedini. Daljnju tekocu u odredivanju hraniva predstavlja odredivanje dinamike potrebe hraniva u toku vegetacije. Poznato je da se pojedina hraniva brzo ispiru ili dezaktiviraju. Da se to to vie kompenzira, prilo ,se takozvanom prihranjivanju u toku vegetacije pojedinih kultura, zatim dodavanju startnih doza prije pocetka vegetacije. Kako je ovo stanje u ishrani nesigurno i puno razlicitih nepoznanica, vidi se dalje iz podataka o koritenju duicnih gnojiva. Navodimo rijeci profesora M. Gracanina: Nakon sorpcije korijenovog sistema nitrati - ioni podlijeu redukciji u kojoj sudjeluju encimi zvani reduktaze. Prema opcenito priznatoj teoriji, nitrati se u biljnom organizmu reduciraju po shemi: nitrati
~

nitriti

hiponitrit

amonijak

hidroksilamin

Sve te promjene pracene su promjenom valentnosti atoma duika, a odigravaju se uz pomoc encima: nitrat-reduktaze, nitrit-reduktaze, hiponitrit-reduktaze i hidroksilamin-reduktaze (vidi: djelovanje encima u biljci). Ovi elementi pripadaju skupini flavoproteida, tj. encimima kojima kao faktori slue flavinoadeninnukleotidi (FAD), kao i njihovi aktivni metali: molibden (Mo), bakar (Cu), eljezo (Fe), mangan (Mn), pa i magnezij (Mg). Valja istaci da je nitrat-reduktaza inducirajuci encim, tj. encim koji brzo nastaje u stanicama usporedo s nagomilavanjem nitrata. Aktivator te nitratne reduktaze je molibden. Ako biljke oskudijevaju molibdenom, onda ne dolazi do aktivacije nitratne reduktaze, pa prema tome ni do redukcije nitrata u nitrite. Pomanjkanje molibdena moglo bi, dakle, biti razlogom nagomilavanja nitrata u biljnim organizmima. Ovo vrijedi sigurno i za ostale navedene elemente koji sudjeluju u procesu redukcije.
67

II'

Kako nagomilavanje nitrata koji nisu reducirani u biljkama (pinatu, mrkvi i dr.) djeluje na zdravlje ljudi i ivotinja opisano je u knjizi Claude Auberta Bioloka agrikultura. Prije je navedena, da tako kaemo, samo jedna strana medalje, pa je potrebno nadodati da u fertilizaciji visokim dozama umjetnih gnojiva, narocito duicnih, nastaje sve veca potreba za poduzimanjem mjera zatite biljaka od parazita. Dokazano je: to se veca doza duika primjenjuje u hranidbi bilja, to nastaje veca potreba za provodenjem prskanja protiv gljivicnih bolesti (fuzikladija, monilie, zatita od truljenja voca u skladitu i dr.). Da se to sprijeci, potrebno je trajno povecati broj prskanja i povisivati doze, odnosno mijenjati sredstva zatite. Donedavno je opcenito vrijedilo da su sredstva, primjerice DDT, potpuno nekodljiva za ljude i toplokrvne ivotinje. Trebalo je prilicno dugo cekati da se opovrgne tako optimisticko miljenje i da dode do zabrane upotrebe tih sredstava. Koliko cemo dugo cekati da se to uradi i s ostalim sredstvima koja se jo danas nalaze u upotrebi djelujuci tetno na zdravlje ljudi i ivotinja? Tenja je kemijske industrije da pronade takva sredstva zatite, koja ce unititi samo odredenog tetnika ili bolest, to jest, da proizvodi tzv. selektivne pesticide. Nece li takvi pesticidi biti otrovni za ljude i ivotinje? Osim navedenih nedostataka upotrebe kemijskih sredstava u fertilizaciji tla i zatiti bilja od parazita, postoji jo jedan veliki nedostatak, a to je pitanje ekonomicnosti takve upotrebe. Ako je koeficijent iskoritavanja umjetnih gnojiva u tlu kolebljiva velicina koja moe varirati od O do 100 posto, a vec sada se u fertilizaciji upotrebljavaju za gnojidbu bilja kolicine izmedu 1000 i 1500 kg/ha NPK umjetnih gnojiva u jednoj godini, jesu li tako visoke doze umjetnih gnojiva i ekonomicne? Moe se pretpostaviti da nisu jer se dodaju na temelju nesigurnih podataka iz analize tla o potrebama hraniva. Doda li se tome da je uslijed tako visokih doza umjetnih gnojiva potrebno poduzimati i intenzivne mjere zatite biljaka od parazita, onda je to zapravo vrtnja u krugu iz kojeg se ne vidi izlaz. Potrebno je, nadalje, pitati: kako se navedena fertilizacija tala i upotreba pesticida u zatiti bilja od parazita odrazuje na zdravlje ljudi i ivotinja? S pravom se postavljaju daljnja pitanja: Ako uslijed intenzivne upotrebe kemijskih sredstava postoji opasnost po zdravlje ljudi i ivotinja trovanjem od ostataka neharmonicnog sastava bilja, cemu uopce slui takva proizvodnja voca? Hrani li ona ili, moda, truje ljude? Ako postoji samo i najmanja sumnja da takva hranidba bilja dovodi u pitanje zdravlje ljudi, onda je prioritetni zadatak pronaci izlaz iz navedenog zacaranog kruga.

I f

il

lli

68

PRIMANJE HRANIV A U PROCESU METABOLIZMA U poglavlju o tlu opisane su pojedine vrste mikroorganizama, koje sudjeluju u ivotnoj zajednici u tlu. Za odravanje plodnosti tla posebno mjesto zauzimaju bakterije. Veliki broj mikroorganizama tla (2,5 milijarde u jednom gramu tla)

ima odlucujucu ulogu u pravilnoj hranidbi bilja.

Zanemariti ulogu koju imaju mikroorganizmi u plodnosti tla i hranidbi bilja znaci ici krivim putem, tim vie to mikroorganizmi, a posebno bakterije, igraju odlucujucu ulogu u pravilnoj ishrani ljudi i ivotinja. Temelji hranidbe biljaka na mikrobiolokoj aktivnosti tla i proizvodnji asimilata, koji slue za hranu ljudima i ivotinjama, znaci podravati zdravu proizvodnju, a isto tako zdravu rastvorbu takvih asimilata u ljudskom i ivotinjskom tijelu, jer tu rastvorbu obavljaju i mikroorganizmi, poglavito bakterije. Prema ispitivanjima H. P. Ruscha, samo ona hrana koja je proizvedena u procesu metabolizrna u interakciji bakterija tla i biljaka sposobna je da ujedno bude prikladna hrana ljudskom i ivotinjskom organizmu. Odravanje zdravlja ljudi i ivotinja biljnim proizvodima koji su proizvedeni sorpcijom direktno topivim NPK hranivom, potrebno je u lijecenju ljudi dodavati razne antibiotike jer tako proizvedena hrana ne sadri sve potrebne elemente za zdravu ishranu. U poglavlju o tlu vidjeli smo da u zdravom tlu vladaju antagonisticki odnosi izmedu pojedinih clanova te zajednice. Isto smo tako upoznali neke antibiotike koje izlucuju pojedini mikroorganizmi, a koji, pak, djeluju kao inhibitori na druge organizme. Takvom aktivnosti mikroorganizama tla hrana sadri sve elemente potrebne za zdravu ishranu ljudi i ivotinja. Biljke dobivene iz tala fertiliziranih topivim NPK gnojivima ne sadre sve elemente potrebne za zdravu ishranu ljudi.

69

KOMPARATIVNI

KLASICNA HRANIDBA TOPIVIM NPK GNOJIVIMA

HRANIDBA BILJA PREMA BIOLOKOJ METODI

. Optimalno doziranje NPK gnOjIVa nije moguce. . Prekomjerno doziranje i nepravilna ishrana su pravilo. . Visoki gubici uslijed ispiranja duicnih gnojiva. . Postepeni gubitak strukture tla je redovita pojava. . Potreba dodavanja NPK gnojiva
trajno se povecava.

. Zadravanje vlage u tlu ovisi o kolicini oborina. . Postupno sve vece umnaanje bolesti i tetocina.

. Postupno gubljenje bioloke kvalitete. . Gubi se sposobnost cuvanja plodova u skladitu. . G~bljenje plodnosti tla je redovita poJava. . Povisuju se izdaci za zatitu bilja.

. Optimalno doziranje hraniva obavljaju organizmi u tlu. . Krivo doziranje hraniva nije uopce moguce. . Gubici uslijed ispiranja duicnih gnojiva su iskljuceni. . Gnojidba organskim gnojivima struktura tla se trajno popravlja. . Potreba za organskim gnojivima postupno se smanjuje. . Optimalno je snabdijevanje biljaka vlagom. . Kako se u tlu povecava kolicina humusa, tete od bolesti i tetocina postupno se smanjuju. . Bioloka kvaliteta proizvoda trajno
se povecava.

. Gubici uslijed uskladitenja plodova krecu se u dopustivim granicama. . Plodnost tla se trajno povecava. . I~d~ci za zatitu bilja trajno se smanJuJu. .

70

~NIKE
~

W:OLOK.EAG~

FERTILIZACIJA Kljuc fertilizacije ubiolokoj agrikulturi jest organsko gnojivo. Cilj fertilizacije nije direktno hraniti biljke fizioloki aktivnim hranivima, nego iva bica tla - mikroorganizmi - koji preraduju hranu dodatu fertilizacijom i u interakciji izmedu tla i korijenja biljaka (u procesu metabolizma) snabdijevaju biljke svim elementima potrebnim za rast i rodnost. Ubiolokoj agrikulturi postoji nekoliko metoda koje se razlikuju u tehnici fertilizacije. Neke od njih cemo navesti. .

1.

Kompostiranje u hrpama Za kompost se dugo dralo da je temelj bioloke poljoprivrede, no danas mu izvjesne kole pridaju manju vanost smatrajuci da je izrada komposta skup posao koji se moe zamijeniti drugim, mnogo jeftinijim metodama, s mnogo manjim utrokom radne snage, a koji ujedno daju mnogo bolje rezultate. Izlauci razne rezultate u biolokoj poljoprivredi ici cemo povijesnim putem. Prvi koji je dao naucni temelj kompostiranju, a prema cijoj se metodi i danas provodi kompostiranje u biolokoj poljoprivredi u Velikoj Britaniji, bio je Sir Albert Howard, predstavnik engleske bioloke kole. Po zavretku studija na Oksfordskom univerzitetu on se kao agronom specijalizirao u zatiti bilja i proveo veliki dio svog ivota radeci u Indiji. Potjece iz poljoprivredne obitelji, stoga je znao cijeniti rad poljoprivrednika u Indiji i prije nego to je poceo primjenjivati steceno znanje promatrao je i proucavao kako se poljoprivrednici u Indiji bore protiv raznih parazita. Nakon dugogodinjeg studija i prakse napisao je knjigu An Agricultural Testament u kojoj je buducim generacijama namro svoja iskustva iz bioloke poljoprivrede. Toliko je bio oduevljen u praksi postignutim rezultatima da ih nije uspio i naucno obraditi, to su mu njegovi protivnici upisali u veliki gri71

l'

..

jeh. Posebno je obradio postupak kompostiranja po takozvanoj Indor metodi, po kojoj se postiu vrlo dobri rezultati u odravanju tla i zdravstvenom stanju u biljnoj proizvodnji. Buduci da smo i mi radili po toj metodi kompostiranja i postigli vrlo dobre rezultate, posebno cemo je opisati.

~ Ii ~

Indor metoda kompostiranja

Postoje dva nacina kompostiranja tom metodom, i to u hrpama (heap) i u jamama (pit). Kod kompostiranja vecih kolicina redovito se kompostira iznad tla u hrpama. Kod manjih kolicina, da ne dode do vecih gubitaka, komposti-, Tanje se obavlja u jame. Postupak u pripremanju pojedinih slojeva je isti, stoga cemo opisati postupak kompostiranja u hrpama (iznad tla). Visina komposta u hrpama iznosi1,5 - 1,8 m, irina na dnu 1,5 m, a duina prema potrebi. Na svaki 1,5 m duine ostavlja se po jedan otvor koji slui za ventilaciju. Postupak pripremanja kom posta je slijedeci: . Prije kompostiranja skine se jedan sloj tla (ledine) od 8 - 10 cm, irine 1,5 m i duine prema kolicini materijala, odnosno buducoj hrpi

~.

II II! ~ I

komposta. . . Nakon toga se najprije jednolicno rasprostre materijal za kompostiranje u visini do 15 cm. To moe biti ili svjei materijal (trava, djete1ina ili razni drugi otpaci) ili suhi (slama, sijeno, utrine i drugo). . Nato se ponovo razastre u visini do 5 cm sloj svjeeg stajskog gnoja, najbolji je govedski gnoj, a ako se koristi gnoj od peradi, tada sloj moe biti visok do 2 cm. Ovako razastrti sloj gnoja slui za inokulaciju mikroba. . Kako navedeni otpaci imaju u najvie slucajeva kiseo sadraj, to se u svrhu neutralizacije dodaje mljeveni vapnenac u vrlo finom prahu. Umjesto toga moe se dodati i fino mljeveni sirovi fosfat. . Ako su kao materijal sluili zeleni otpaci (trava, djetelina) tada se prskanje vodom provodi istom nakon dodavanja vapnenca, odnosno fino mljevenog fosfata. A ako su kao materijal upotrijebljeni suhi otpaci (sijeno, slama), tada se nakon svakog dodanog sloja (gnojiva, vapnenca) prska s dovoljno vode. . Nakon toga posipa se tanki sloj tla (to plodnijeg) do 1,5 cm visine. . Navedeni redoslijed nastavlja se do vrha, to jest do visine 1,5 do 1,8 m. . Vrh se obloi 10-15 cm debelim slojem tla.

I w

i .~

72

.-

. Kako je vec navedeno, na svakih 1,5 m duine zemljita ostavlja se po jedan otvor za cirkulaciju zraka. Otvori se mogu izraditi od svjeeg pruca ili drugog prikladnog materijala koji moe posluiti za ventilaciju.

Ovako nacinjene hrpe ostavljaju se 3 - 4 tjedna,

to se primjecuje

po slijeganju materijala u hrpi, a zatim se citavi sadraj prekopa i medusobno izmijea. . Nakon mijeanja materijala nije vie potrebna ventilacija koja je imala zadatak da zraci, da se hrpa odvie ne ugrije i da se u njoj odvijaju najvecim dijelom aerobni mikrobioloki procesi za koje je potreban pristup zraka (kisika). . Nakon toga postupka nastavlja se mikrobioloki proces bez pristupa zraka, a traje oko 5 tjedana.

Za potpuno dovrenje ovakvog nacina kompostiranja potrebno je

ukupno 8 tjedana (otprilike 2 mjeseca). . Nakon toga moe se kompost upotrijebiti u odredene svrhe. Za razvoj mikroorganizama koji sudjeluju u kompostiranju prema Indor metodi potrebni su: zrak, voda, toplina i hrana. U pocetnoj fazi kompostiranja mjeavina bakterija, gljiva,' protozoa, aktinomiceta koristi gotove ugljikohidrate i proteine. Oksidacijom ugljiokohidrata od strane mikroorganizama oslobada se energija u obliku topline koja uzrokuje povienje temperature i do 70 o C. Kako se temperatura povecava, mjeavinu mikroorganizama zamjenjuje termofilna mikrof-

lora sposobna da se razvije iznad 45 o C. Ova sadri malo bakterija i

\. gljiva, a najvie aktinomiceta. Brzina ove faze rastvorbe ovisna je o odnosu u materijalu za kompostiranje. to je taj odnos veci od 10, to proces tece bre i obratno. Vrlo znacajna funkcija termofilne faze kompostiranja jest unitenje patogenih bakterija, gljiva i, opcenito, parazita. Normalno postignuta temperatura vie je nego dostatna za unitenje navedenih parazitskih organizama. Nakon hladenja komposta, odnosno mijeanja, nastupa druga faza u kojoj prevladavaju antagonisticki odnosi izmedu pojedinih mikroorganizama koji imaju daljnju vanu ulogu u unitenju patogenih mikroorganizama. Bijelu prainu, to se javlja iza termofilne faze, na povrini sacinjavaju uglavnom aktinomiceti koji imaju znacajnu ulogu u antagonistickim odnosima jer djeluju inhibitorno na druge organizme, tvoreci antibiotike koji imaju veliku prakticnu i medicinsku vrijednost. Iz antagonistickih odnosa pojedinih mikroorganizama kao nusproizvodi nisu vani samo antibiotici, vec su tu prisutni kompleksni medusobni odnosi izmedu flore i faune. Bakterije, gljive i aktinomiceti, osim to ih napadaju antibiotici, koje isto tako proizvode bakterije, gljive i aktinomiceti, mogu isto tako uniti73

ti i protozoe koje su i kao jednostanicni mikroorganizmi sposobni upotrebljavati ostale mikroorganizme kao hranu. Antibiotici nisu jedini nusproizvodi mikrobioloke aktivnosti u kompostu. Tu se proizvodi i jedna velika kolicina drugih supstanci od kojih se neke mogu oznaciti pod nazivom faktora za ubrzavanje rasta (auksini i dr.). Dodavanjem komposta u tlo nastavljaju se procesi mikrobioloke aktivnosti zapocete kompostiranjem, a nastavljaju se samo uz povoljne uvjete u tlu, tako da kompost slui kao kvas za buduci razvoj mikrobioloke aktivnosti u tlu a koja je ujedno temelj bioloke poljoprivrede.

1 Dr Pfeifer osnovao je u Texasu (SAD) 1939.godine laboratorij bio diIfamske met'ode kompostiranja. Osnovne postavke biodinamske metode kompostiranja polaze od saznanja da nas namirnice hrane vie svojom vitainom snagom nego sadrajem kalorija i ostalih elemenata. Te se snage sastoje u vitalnosti i otpornosti biljaka od parazita. U vezi s takvim saznanjem postavlja se temeljno pitanje, kako moemo ocekivati zdravu ishranu od biljaka koje same ne posjeduju vlastitu snagu kojom se odupiru otecenjima, odnosno unitenju od parazita? Izrada komposta prema ovoj metodi sastoji se u izmjenicnom mijeanju raznih biljnih i ivotinjskih otpadaka. Po dovrenju postupka kompostu se dodaju razne trave: stolisnik, kamilica, kopriva, preslica, baldrijan, maslacak, valerijana i to rukoveti koje se utiskuju u kompost na razlicitim mjestima, duboko do 30 cm. U svrhu dinamiziranja mikrobioloke aktivnosti kompost se isto tako prska cajem od navedenih trava. U pripremanju caja za prskanje primjenjuje

se postupak dinamizacijetekucine za prskanje.

U tu svrhu koriste se i gotovi preparati oznaceni brojevima od 500 do 508. Ti preparati se izraduju na bazi ljekovitog bilja, gnojiva ili silicija. . Preparat 500 dobiva se iz kravlje balege, a stimulira rast korijena. . Preparat 50I dobiva se na bazi silicija a stimulira rast zelenih dijelova biljke, zaustavlja cvatnju i utjece na zrenje. . Preparati od 502 do 507 slue za dinamizaciju komposta: preparat 502 jest stolisnik ljekoviti, 503 kamilica, 504 koprive, 505 hrastova kora, 506 maslacak, 507 valerijana, 508 preslica. Navedeni preparati djeluju prema snagama u otopini s velikim razrijedenjima (kako je to vec prije opisano), pa je nekoliko grama dostatno za nekoliko kubika komposta. Razlika u postupku pravijenja komposta izmedu dviju opisanih metoda jest i u tome, to se prema prvoj metodi vri mijeanje komposta, dok se kod druge ono ne obavlja, vec se u kompost dodaju gliste koje, probavljajuci kompost vre ujedno i mijeanje. 74

Ovakvo dozrijevanje komposta pomocu glista traje znatno dulje, ali se zato tedi na radnoj snazi koju one zamjenjuju. Kad gliste prorade sadraj komposta u jednoj hrpi, one se same sele u drugu hrpu koja je pripremljena za kompostiranje.

-{

~\~~

//( \\\\\\ ,.II '/////////////-//// // //// / /-///////////////// ij //////////

)<~

0;))~
o

'""",m'",-, "

0*-

- _;""h

,
gnojivo preparata

mOj."""

Posuda za tekuce

Kompostiranje

U hrpama UZ dodatak biodinamskih

75

KOMPOSTIRANJE

NA POVRINI

TLA

(SheetcoInposdng)

Osnovni princip ovakvog nacina kompostiranja jest u tome to se tlo nikada ne ostavlja nepokriveno (golo). Ono se pokriva bilo vegetacijom bilo raznim otpacima, cak i preko zime. Gnojivo i biljni otpaci razastru se po povrini tla i zakopaju se samo vrlo plitko (svega nekoliko centimetara), i to nekoliko tjedana prije nego to se tlo koristi za sjetvu.
TEHNIKA POVRINSKOG KOMPOSTIRANJA

U vezi s odravanjem plodnosti tla potrebno je posebno naglasiti vanost povrinskog kompostiranja. Opisali smo proces rastvaranja organske mase u tlu i uvjete koji su potrebni da se ono postigne uzdravajuci i hraneci mikrobioloku aktivnost u tlu. Sada cemo opisati tehniku povrinskog kompostiranja u vezi s iznijetim uvjetima o kojima se mora voditi racuna. Tehnika povrinskog kompostiranja sastoji se u tome, to se na povrinu tla ne nanosi odvie debeo sloj biljnih i ivotinjskih otpadaka i prirodnih mineralnih gnojiva. U pravilu, materijal za kompostiranje unosi se u tlo u jesen tako da se rastvorba vri u toku zime, a ukapanje u tlo u proljece, nekoliko tjedana prije sjetye, kad se radi o ratarskim kulturama. U jesen naneseni materijal ostavlja se na povrini tla bez ukapanja i ostavi da slobodno trune. Nadalje, cim se naneseni materijal rastvori (sloj ne smije biti odvie debeo), na njemu izraste trava (zeleni pokrivac), koja se, kad dostigne izvjesnu visinu, pokosi. Kosidbu treba svakako iz-

vriti neposredno prije cvatnje trave.

Pokoenom zelenom travom (prije nego to se osui) mulcira se prvenstveno tlo oko biljke, a ostatak se jednolicno razastre. Kod mulciranja potrebno je naglasiti da sloj materijala - zelene mase ili drugih otpadaka - ne smije biti odvie debeo vec, naprotiv, vrlo tanak, toliko da prekrije tlo, a ne, kako se to prije opcenito dralo, da sloj mora biti debeo 30 i vie centimetara. Rastrti materijal treba da trune a da se pritom osjeca miris umskog tla, a ne miris na plijesan. Prije se dralo, to je veci sloj mase koja trune, to je veca korist. No upravo je obrnuto. Nepravilnim koritenjem procesa truljenja nanosi se vie tete, nego koristi. Nanoenjem velikih kolicina mase koja, umjesto da trune, pocinje pljesniviti, koci se rad korisnih mikroorganizama jer se time sprecava normalno disanje tla (procesi oksidacije i prozracivanja ugljicne kiseline) i stvaranje nusproizvoda koji, umjesto da unapreduju,
76

..JI

koce rad mikroorganizama zbog toksicnih nusproizvoda to se pritom stvaraju. U bioloki aktivnom tlu potpuno je nepotrebno posebno dodavati: . Sva kemijska dl.!~icn<l gnojiva (jer duik u tlo unosi bakterije u dovoljnim kolicinama). . Sva;-'umjetna kalijeva gnojiva (osim u izvjesnim slucajevima Patent-kalij). . Sva umjetna fosforna gnojiva (narocito ne superfosfat) uz iznimku fino mljevenih prirodnih fosfata i Thomasove drozge. Iz naeg izlaganja vidljivo je zato treba izostaviti upotrebu mineralnih duicnih gnojiva, pa i ostalih umjetnih gnojiva. Iako se ovakav stav bioloke agrikulture opcenito teko prihvaca i dri suvie jednostranim, dosadanja praksa ga je jasno potvrdila u naucnom, strucnom i ekonomskom pogledu, dakako i zdravstvenom, to nije predmet ovog razmatranja.

Zelena gnojidba

Zelena gnojidba koristi se izdano u svakom intervalu izmedu dviju kultura, kako kao trajno zelena tako i kao povremeno zelena gnojidba.

PLODORED

U AGRIKULTURI

Pocetak uvodenja plodoreda u biljnu proizvodnju datira se od vremena kada su potrebe za proizvodnjom hrane postale sve vece, a raspoloive povrine za proizvodnju sve manje. Kako se broj stanovnika povecavao, tako se sve vie osjecala potreba da se u proizvodnju biljne hrane uvede neki sistem iskoritavanja tla, koji ce osigurati povecane urode biljaka i povecati plodnost tla. U pocetku je postojao jednopoljni sistem koji se postupno razvio u tropoljni, medu kojima je norfolki sistem dugo vremena zauzimao znacajno mjesto. Nakon uvodenja mineralnih gnojiva u svrhu povecanja proizvodnje itarica, krmnog i industrijskog bilja, dolo je do izmjene tropoljnog i norfolkog sistema u plodoredu. Odravanje plodnosti tla za poviene urode, uz smanjenje stajskog gnoja, u plodored je uvedena djetelinsko-travna smjesa koja je pored obogacivanja tla duikom ostavljala tlo u dobrom strukturnom stanju. Sve vecim uvodenjem kemizacije u poljoprivrednu proizvodnju, narocito duicnih umjetnih gnojiva, sve se vie naputao plodored, a pogo77

tovo viegodinja djetelina jer se postupno ulazilo u praksu obogacivanja tla sintetskim duikom proizvedenim umjetnim putem. K tome je bilo prisutno i miljenje da izmedu duika kojeg ostavljaju leguminoze u tlu i onog umjetnog, kojeg se dobiva sintetskim putem u tvornicama umjetnih gnojiva, nema nikakve razlike u hranidbi bilja, tim prije to se umjetni duik proizveden u tvornici umjetnih gnojiva moe dodavati prema planiranim potrebama za povecani urod, dok se onaj proizveden leguminozom ne moe umjetno dozirati. Uz uvodenje umjetnih gnojiva nastala je potreba da se i dotadanja praksa pripreme tla to vie prilagodi novim potrebama. Djetelinsko travne smjese u plodoredu ostavljale su tlo duboko prorahljeno i u dobrom strukturnom stanju. Uvodenjem umjetnih gnojiva dolo je do toga da se duboko prorahljivanje tla i popravljanje strukture izvodi na drugi nacin, cime je sve vie ulazila u praksu duboka zimska brazda bez koje nije bilo moguce primjenjivati poviene doze umjetnih gnojiva i u vezi s time postizati visoke urode. Praksa intenzivnog gnojenja umjetnim gnojivima, narocito duicnim, i uz primjenu duboke zimske brazde pokazala se nedostatnom za primjenu povecanih doza umjetnih gnojiva i postizanje visokih uroda ponajprije na tekim tlima, na kojima je, uza sve povecanje doze umjetnih gnojiva, visina uroda bila limitirana u odnosu na sadraj organske tvari u tlu. Cak i povecanje doza umjetnih gnojiva nije dalo eljene rezultate. To je bio ujedno putokaz da u tako nastaloj situaciji neto treba mijenjati elimo li uloena sredstva i rad dalje racionalno koristiti. elimo li, pak, na teim i tekim tlima proizvoditi vece urode uz poviene doze umjetnih gnojiva, moramo prijeci na zaoravanje vecih kolicina organske tvari, jer je organska tvar nosilac plodnosti tla. Bez nje nema mogucnosti da se tlo, prije svega ono tee, privede u stanje koje ce moci koristiti poviene doz0-'tlmjetnih gnojiva za poviene urode. Najprij~ na teim i tekim, a poslije i na laganijim tlima intenzivnu primjenu kemizacije u proizvodnji sve vie su poceli ugroavati razne bolesti i'tetocine, koji prije ili nisu bili prisutni ili barem ne u tako velikom broju. Uslijed pojave sve vecih napada bolesti i tetnika na poljoprivrednim kulturama na kojima je uvedena umjetna gnojidba pocelo se s intenzivnijom primjenom sredstava za zatitu bilja. U takvoj situaciji, u kojoj je zanemarena izmjena plodova (plodored), dolo se ponovo do saznanja da bez izmjene kultura prema odredenom sistemu, koji treba da bude prilagoden prvenstveno potrebama tla, a zatim i pojedinim kulturama, ne moe se s uspjehom trajno koristiti tlo i odravati njegovu plodnost i strukturu. To saznanje, do kojeg se dolo intenzivnim koritenjem kemizacije u biljnoj proizvodnji, da bez organske komponente nema plodnosti tla jer je ona nosilac ivota u tlu, obilno koristi bioagrikultura. Tla koja su nastala na mjestu.(in silu) prirodno sadre dovoljne kolicine fosfora, kalija 78

...al

i ostalih potrebnih bio i mikroelemenata. Ukoliko je za povieni urod potrebno u tlu akumulirati vece kolicine duika, to se ubioagrikulturi postie plodoredom u kome znacajno mjesto zauzimaju leguminoze. Za odravanje plodnosti tla od leguminoza se narocito koristi soja koja je nosilac proizvodnje zdrave i jeftine hrane i ujedno kamen temeljac plodnosti -tla.
TABLICA 4

Koristi od soje u plodoredu Sastav sojina zrna (u %) Voda Bjelancevine Masti Ugljikohidrati Pepeo
8 33 18 25 3,5 14 42 22 32 6

Sastav sojina pepela (u %) Kalij Natrij Kalcij Magnezij Fosforna kiselina Sumpor Klor eljezo u tragovima Kremena kiselina u tragovima 44,56 0,98 5,32 8,92 36,98 2,70 0,27

Sastav aminokiselina u soji (u %) Valin Leucin Phenilamin Arginin Lysin Tryptopan 6,2 8,5 3,9 5,2 8,1 1,9

Sastav ugljikohidrata u soji (u %) Galaktan Pentozan Sukroza Rafinoza Invertni ecer krob Celuloza Dekstrin Organska kiselina Ukupno ugljikohidrata 5,26 5,43 3,65 1,36 0,80 0,48 2,84 4,07 1,71 30,10

Iz navedenih podataka vidi se da soja zauzima vano mjesto u odravanju plodnosti tla i da je nezamjenjiva u plodoredu, osobito u bioagrikulturi. Iz biolokih podataka o uzgoju soje vidi se da je ona vrlo skromnih zahtjeva na tlo i njegov sastav hraniva. S druge strane, ona obogacuje tlo duikom i to u odnosu na ostale leguminoze u velikim kolicinama, to je za nas u bioagrikulturi osobito znacajno. Postoji miljenje da je za visoke urode poljoprivrednih kultura neophodno gnojiti tlo visokim dozama sintetskih duicnih gnojiva bez kojih se takvi urodi ne mogu ostvariti. Ujedno se smatra da je visoke urode moguce postici dodavanjem duicnih gnojiva u amonijskom obliku (urea i dr.), i da nitratni oblik duicnih gnojiva nije dovoljno jamstvo za visoke urode. Iskustvom se dolo do saznanja da se i uz dodavanje sintetskih duicnih gnojiva u amonijskom obliku ne mogu postici visoki 79

urodi na tekim i polutekim tlima a da se u njima ne nalaze odgovarajuce kolicine organskih tvari, odnosno da se uz dodavanje visokih doza sintetskih gnojiva dodaju isto tako zadovoljavajuce kolicine organskih gnojiva. S obzirom na sastav soje i obogacivanje tla duikom i u isto vrijeme s puno vrijednom organskom tvari, posebno mjesto u plodoredu zauzima uzgoj soje, bilo kao glavne kulture bilo kao medukulture u postrnoj sjetvi. Soja se u plodoredu ponajvie koristi nakon okopavina koje ostavljaju cisto tlo od korova. To posebno isticemo jer se soja nakon sjetve u pocetku dosta sporo razvija pa ako je tlo zakorovljeno, dolazi do uguenja. Osim toga, potrebno je naglasiti da je za uspjeh soje u sjetvi posebno vano inokulirati (cijepiti) sjeme prije sjetve s jednim od cjepiva za soju, primjerice nitraginom, jer bez inokulacije sjetva soje moe potpuno zatajiti. Soja, dakle, obogacuje tlo velikim kolicinama duika, cime uteduje u izdatku za sintetska duicna gnojiva. Ona u isto vrijeme obogacuje tlo organskim tvarima po cemu je njezina vrijednost neusporedivo veca od sintetskih duicnih gnojiva. U ljudskoj prehrani uzgojem soje postiu se uspjesi, jer ona moe potpuno zamijeniti prehranu mesom, mlijekom i jajima. Soja je odlicna krmna biljka bilo u zelenom bilo u suhom stanju. U prehrani mljecnih krava osigurava visoku mljecnost, a u uzgoju podmlatka nezamjenjivu kvalitetnu hranu. Usporedimo li bioloku vrijednost bjelancevina i drugih sastojaka soje i kukuruza, za kojeg raste interes proizvodaca s obzirom na visoke urode, visoku cijenu i sve manje proizvodnog rada, iz navedenog grafickog prikaza vidimo da je kukuruz po svom sastavu znatno manje vrijedan od soje. Radi usporedbe njegove vrijednosti sa sojinom, uzmimo srednje vrijednosti proizvodnje po I ha, za kukuruz 80 mtc, a za soju 25 mtc.
TABLICA 5

Vrijednost sastojaka soje j kukuruza SOJA

U POSTOCIMA UKUPNO KG

U POSTOCIMA UKUPNO KG

Bjelancevine Masti krob Pepeo Lecitin 80

33,58 17,06 28,76 5,82 0,90

839,50 426,50 719,00 68,75 2,25

9,36 4,95 57,65 1,47

736 396 5464 117

urodi na tekim i polutekim tlima a da se u njima ne nalaze odgovarajuce kolicine organskih tvari, odnosno da se uz dodavanje visokih doza sintetskih gnojiva dodaju isto tako zadovoljavajuce kolicine organskih gnojiva. S obzirom na sastav soje i obogacivanje tla duikom i u isto vrijeme s puno vrijednom organskom tvari, posebno mjesto u plodoredu zauzima uzgoj soje, bilo kao glavne kulture bilo kao medukulture u postrnoj sjetvi. Soja se u plodoredu ponajvie koristi nakon okopavina koje ostavljaju cisto tlo od korova. To posebno isticemo jer se soja nakon sjetve u pocetku dosta sporo razvija pa ako je tlo zakorovljeno, dolazi do uguenja. Osim toga, potrebno je naglasiti da je za uspjeh soje u sjetvi posebno vano inokulirati (cijepiti) sjeme prije sjetve s jednim od cjepiva za soju, primjerice nitraginom, jer bez inokulacije sjetva soje moe potpuno zatajiti. Soja, dakle, obogacuje tlo velikim kolicinama duika, cime uteduje u izdatku za sintetska duicna gnojiva. Ona u isto vrijeme obogacuje tlo organskim tvarima po cemu je njezina vrijednost neusporedivo veca od sintetskih duicnih gnojiva. U ljudskoj prehrani uzgojem soje postiu se uspjesi, jer ona moe potpuno zamijeniti prehranu mesom, mlijekom i jajima. Soja je odlicna krmna biljka bilo u zelenom bilo u suhom stanju. U prehrani mljecnih krava osigurava visoku mljecnost, a u uzgoju podmlatka nezamjenjivu kvalitetnu hranu. Usporedimo li bioloku vrijednost bjelancevina i drugih sastojaka soje i kukuruza, za kojeg raste interes proizvodaca s obzirom na visoke urode, visoku cijenu i sve manje proizvodnog rada, iz navedenog grafickog prikaza vidimo da je kukuruz po svom sastavu znatno manje vrijedan od soje. Radi usporedbe njegove vrijednosti sa sojinom, uzmimo srednje vrijednosti proizvodnje po I ha, za kukuruz 80 mtc, a za soju 25 mtc.
TABLICA 5

Vrijednost sastojaka soje j kukuruza SOJA

U POSTOCIMA UKUPNO KG

U POSTOCIMA UKUPNO KG

Bjelancevine Masti krob Pepeo Lecitin 80

33,58 17,06 28,76 5,82 0,90

839,50 426,50 719,00 68,75 2,25

9,36 4,95 57,65 1,47

736 396 5464 117

~UZA~

U poljoprivrednoj proizvodnji mnogi faktori o kojima ovisi visoka i rentabilna proizvodnja nisu pod naom kontrolom. Medu takve spada, prije svega, klima. Pod klimom podrazumijevamo utjecaj Sunca, svjetlosti, topline i velikim dijelom vode o kojoj, takoder, ovisi rodnost i rentabilnost poljoprivredne proizvodnje. U ishrani poljoprivrednih kultura, u pogledu visokih uroda, ucinjen je u novije vrijeme znatan korak naprijed. No nae znanje ni u tome nije dostiglo onakvo stanje s kojim bismo mogli biti potpuno zadovoljni. U ostvarenju visokih uroda kukuruza vrlo dobri rezultati postignuti su vec 1957. godine, a upotreba kompleksnih sintetskih mineralnih gnojiva (NPK) pocela je tek 1956. godine. Prije 1954. godine ovakav nacin primjene umjetnih gnojiva nije bio raireno Danas se primjenjuju sintetska gnojiva NPK prema raznim kombinacijama kompleksnih gnojiva (primjerice 12-12-12) prema zahtjevima za pojedine kulture, a manje prema zahtjevima tla. Tako se u pocetku prije sjetve dodaju tzv. startne doze raznih kombinacija, a zatim odredene doze gnojiva prije same sjetve, da bi se, naposljetku, obavilo prihranjivanje bilja. Kolicine gnojiva krecu se ovisno o planiranom prirodu za pojedine kulture: 600, 800 pa cak i do 1500 kg na jedan hektar. Kad se gnoji kukuruz, postoji miljenje da i najplodnije tlo nije dovoljno plodno za visoku proizvodnju hibridnog kukuruza. Za postizanje visokih uroda hibridnog kukuruza preporuca se dodavati visoke doze kompleksnih umjetnih gnojiva raznih kombinacija, s napomenom da se pri tom ipak vodi racuna o rentabilnosti, to jest da prirod bude veci nego to su bila sredstva ulaganja. Ovako visoke doze sintetskih gnojiva dolaze do izraaja u visokoj proizvodnji ako su i drugi faktori u optimumu, i to narocito s obzirom na vlanost tla. Ako nastane suna godina, onda visoke doze gnojiva mogu cak i tetno djelovati na urod. Postoje podaci o kolicini oborina koje su potrebne za postizanje visokih uroda, a koje se temelje na racunu tzv. transpiracionog kvocijenta, prema kome je za proizvodnju 1 kg suhe tvari kukuruza potrebno 270 litara vode (prema ispitivanjima Wisconsina i Kinga). Na temelju tako iz82

racunatog transpiracionog kvocijenta izracunato je da je za urod 100 mtc. suhog zrna kukuruza na 1 ha potrebno 665 mm oborina za vrijeme vegetacije~ Ovaj nam podatak moe donekle posluiti da dobijemo uvid kako je snabdjevenost vodom jedan od limitirajucih faktora za postizanje visokih uroda kukuruza i da je o tome potrebno takoder voditi racuna. Mi smo se u naoj praksi bioloke poljoprivrede sreli s neto drugacijim nacinom gledanja na plodnost tla u vezi postizanja visoke i rentabilne proizvodnje poljoprivrednih kultura. Prema podacima Tretjakova, u oranicnom sloju 1 ha podzolastog tla moe se naci i do 4500 kg fosfora, 3900 kg duika i do 75.000 kg kalija. Prema podacima profesora Gutchia, unutranje rezerve duika u tlu su velike. Tako u podzolastom tlu do dubine od 40 cm ima i do 7000kg cistog duika, a u cernozemima ta je kolicina znatno veca, i do 18.000 kg. Slicne podatke nalazimo i u ispitivanjima profesora M. Gracanina. Ako se uzme da je za postizanje uroda od 100 mtc. suhog zrna kukuruza na 1 ha potrebno dodati u tlo 358 kg cistog duika, 119 kg P2Os,i 283 kg K2O, onda su postojece unutranje rezerve navedenih hraniva dostatne za nekoliko decenija unaprijed. Buduci da je pod obicnim uvjetima brzina aktiviranja unutranjih rezervi spomenutih hraniva u tlu spora, to je prioritetni zadatak nauke o hranidbi bilja da pronade najbolji postupak za aktiviranje tih unutranjih rezervi. To se, pak, moe postici jacanjem mikrobioloke aktivnosti tla. U vezi s time, naa smo nastojanja oko postizanja visokih i rentabilnih uroda kukuruza ispitivali na objektu Kuklja (IPK Osijek) u Naicama. Znajuci da visina uroda kukuruza ovisi i o vlanosti tla, nastojali smo kukuruz optimalno snabdijevati vodom, a da su pri tom izostali svi oni radovi koji nisu neophodni, kao to su okapanje i ogrtanje kukuruza i upotreba herbicida za suzbijanje korova. Rezultate koje smo kod tih pokusa postizali iznosimo u ovoj knjizi kao prilog za razmiljanje.

PORIJEKLO KUKURUZA Izgleda da je pradomovina kukuruza Amerika, iako do sada to nije tocno utvrdeno. No prema najbliim njegovim srodnicima koji tamo uspijevaju, moe se pretpostaviti da je tamo i njegova pradomovina. Kukuruz je donesen u Evropu negdje sredinom 15, a poceo se brzo iriti u 16. stoljecu. Vjerojatno se vec tada poceo iriti i u naim krajevima. Rasprostranjenocu u nas i prema vrlo velikom broju raznih sorata, 83

koje vie ili manje dobro uspijevaju, moe se vec na prvi pogled zakljuciti da kod nas postoje vrlo povoljni klimatski i zemljini uvjeti za intenzivnu proizvodnju kvalitetnog kukuruza. Iz njegove zastupljenosti u odnosu na ostale poljoprivredne kulture vidi se, takoder, da kukuruz predstavlja izdano vrelo prihoda za nae proizvodace. U proizvodnji kukuruza naa zemlja zauzima 5. mjesto u svijetu, a prema visini uroda po jedinici povrine nalazimo se negdje u sredini. Veliki urodi kukuruza izmjenjuju se s velikim urodima penice, tako da su vrlo rijetke godine s velikim urodima i kukuruza i penice. Ovo je jedan od pokazatelja iz kojeg se moe vidjeti da je veliki urod kukuruza vezan vie uz povoljne klimatske uvjete nego uz pravilnu ishranu. U odnosu na ukupnu proizvodnju ratarskih kultura urodi kukuruza iznose cca 35 posto. Za ishranu stoke namijenjeno je 70 - 80 posto njegove proizvodnje a ostatak se upotrebljava u industrijskoj preradi i za ishranu ljudi.

PRIRODNI

UVJETI PROIZVODNJE Klima

KUKURUZA

Rasprostranjenost razlicitih sorti kukuruza u svijetu pokazuje da je kukuruz biljka vrlo plasticnih nasljednih osobina, koja se moe prilagoditi razlicitim uvjetima okoline, ako ne izravno pojedina sorta, onda njezini krianci. Unatoc takvoj nasljednoj osnovi, postoje samo odredeni areali za njegovu visoku i kvalitetnu proizvodnju. Medu takve spada i naa zemlja, gdje je kultura kukuruza postigla visoki stupanj razvoja. Raspored oborina

Pravilan. raspored oborina za vrijeme vegetacije jedan je od bitnih faktora za visoku, kvalitetnu i rentabilnu proizvodnju kukuruza. Od osobite je vanosti raspored oborina i dobro snabdijevanje vlagom u 6, 7. i 8. mjesecu. Ako u to vrijeme nastupi period sue, tada urod kukuruza sigurno podbaci.
Temperatura

Visoke temperature za vrijeme met1icanja takoder su vane za visoki urod kukuruza, jer se njegova najvia proizvodnja u svijetu postie u 84

podrucju gdje se srednja ljetna temperatura krece izmedu 21,1 i 26,7 aC, sa srednjom nocnom temperaturom vecom od 14,4 aC, i gdje nema mrazeva u razdoblju od 140 do 150 dana (1. Gotlin). U pocetku rasta kukuruzu je potrebna temperatura tla od najmanje 10 C, dok je optimalna temperatura tla za dobro klijanje 12 C. Iz navedenog se vidi da je kukuruz biljka toplog klimata, stoga niske temperature za vrijeme vegetacije uzrokuju zastoj u rastu, a ako se one zadre dulje vrijeme, uzrokuju znatne gubitke u urodu.

Tlo
Kukuruz je prema svojim biolokim osobinama biljka koja preferira kiselija tla (spada u acidofilne biljke), za razliku od penice koja voli neutralna: do slabo alkalicna tla. Razvoju i uspijevanju kukuruza pogoduju duboko prorahljena tla koja omogucuju snabdijevanje potrebnom vlagom u vrijeme ljetnih mjesecI. Ukoliko je tlo zbito i plitko, kukuruz razvija korijenov sistem povrinski i stradava uslijed pomanjkanja vlage za vrijeme ljetnih mjeseci. Prije nego je zapocela duboka obrada tla (duboka zimska brazda) na plitkim tlima kukuruz se redovito ogrtao. Korijenov se sistem u pocetku razvija povrinski, a istom kad nastupi suni period, pocinje njegov rast u dubinu.

OPCENITO O SJETVI KUKURUZA

1.

Izbor sorte
Od raznih tipova kukuruza koji su se kod nas uzgajali, a i danas u neto manjoj mjeri, navest cemo skupinu tvrdunaca. Od tvrdunaca u nas je ponajvie bila rasprostranjena sorta hrvatica. Ovu sortu sve vi.e potiskuju hibridi, a vec ju je prije potisnuo zuban. Ta je sorta bila narocito rasprostranjena u sjeverozapadnom podrucju nae republike. U pogledu kvalitete to je vrlo dobra sorta, osobito kad se upotrebljava za ljudsku prehranu. Vegetacija joj traje od 120 do 125 dana, to je ujedno razlog njenog potpunog sazrijevanja. Osmak spada takoder medu tvrdunce. U nas je manje rairena sorta, vrlo je dobre kvalitete, acijenjena u ljudskoj prehrani. Od zubana spomenut cemo samo koricev brzak, maksimirski rani zuban, M. beljski zuban, vukovarski zuban i druge.

85

Mulciranje kukuruza na objektu Kuklja - Naice

Tvrdunce i zubane sve vie potiskuju razni hibridi i to kako oni dvostruki, medulinijski, tako i jednostruki, tzv. singJe cross krianci. Ove hibride moemo uglavnom podijeliti u 3 glavne skupine: SK 300, SK 400 i SK 500. SK 300 je grupa jednostrukih krianaca s vegetacijom ispod 130 dana. To su najraniji hibridi. SK 400 su srednje kasni hibridi s vegetacijom izmedu 130 i 145 dana. SK 500 su kasni hibridi s vegetacijom izmedu 140 i 150 dana.

86

Izmedu navedenih skupina veliki je broj u nas uzgojenih hibrida, pa je vrlo teko preporuciti koji sijati u pojedinom kraju. Najvie rode oni s brojem 500, ali zato njihova vegetacija traje najdulje, tako da je njihovo dozrijevanje problematicno za pojedina podrucja ako vremenske prilike nisu povoljne. Visoke urode kukuruza moguce je postici i s hibridima manjeg broja uz pravilnu agrotehniku i hranidbu. Izbor sjemena Prvi uvjet za postizanje visokih i kvalitetnih uroda kukuruza jest dobro odabrani tip sjemena hibrida s obzirom na duljinu vegetacije i dob dozrijevanja za pojedino proizvodno podrucje. Sjeme mora biti vrlo dobre klijavosti, kvalitete ineoteceno, zapraeno protiv gljivicnih oboljenja, jer su to osnovni preduvjeti za dobru sjetvu i urod.

Gnojidbeni pokus s kukuruzom na objektu Kuklja - Naice

87

Vrijeme sjetve Postoje optimalni rokovi sjetve u kojima je moguce postici visoke urode kukuruza. Buduci da je za sjetvu kukuruza potrebno tlo ugrijano barem na 10 o C, a optimalno na 12 oC, to je kod nas, ovisno o godini i podrucju, izmedu 12. i 26. lipnja. Kako je pogrena kasna sjetva, jo je vie pogrena prerana sjetva, jer tada kukuruz uslijed niskih temperatura zakasni nicati te ga cesto napadaju gljivicne bolesti i tetnici (klisnjak i dr.). Gustoca sjetve Za svaku skupinu hibrida postoji odredeni broj biljaka - sklop koji treba postici za visoki UI::odkukuruza. Tako, na primjer, za skupinu izmedu 300 i 400 optimalni broj biljaka na I ha iznosi negdje oko 55.000. Broj biljaka na I ha prema pojedinim skupinama krece se izmedu 30.000 i 60.000. Povecanjem broja biljaka iznad optimalnog broja dolazi do smanjene teine klipa odnosno do smanjenog uroda kukuruza. Isto tako manji broj biljaka od optimalnog djeluje nepovoljno na visinu uroda. Nacin sjetve

Ovdje cemo u kratkim crtama opisati postupak prigodom sjetve kukuruza u pokusne svrhe na objektu Kuklja u Naicama. Kako je vec prije navedeno, svrha ovog biolokog pokusa bila je da se prvenstveno koriste postojece unutranje rezerve hraniva u tlu. Polazeci od pretpostavke da visina uroda kukuruza ovisi dobrim dijelom o njegovoj snabdjevenosti vlagom u vrijeme vegetacije, i to narocito u 6, 7. i 8. mjesecu kad je njegov rast i razvoj najintenzivniji, agrotehnickom proizvodnjom nastojali smo ga optimalno snabdijevati vodom. Ujedno smo izostavili dotadanji klasicni nacin odravanja tla okapanjem, ogrtanjem, odnosno upotrebom herbicida.
Postupak kod sjetve Tlo na kome je pokus izveden bilo je prethodno pod vocnim rasadnikom. Zbog toga je cijela povrina prije sjetve istanjurana i zatim izbranana. Nakon toga je predvidena povrina za izvodenje pokusa podijeljena u 5 skupina parcela i to: prva skupina negnojena, druga gnojena sa 88

....

NPK (kombinacija i 1-11-16) u kolicini 1000 kg/ha, treca gnojena sa NPK (kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom) u kolicini 1000 kg/ha, cetvrta gnojena sa stajnjakom 100 mtc/ha + NPK i peta skupina gnojena stajnjakom + KPMG. Navedeni raspored po skupinama ponovljen je cetiri puta prema metodi randomized b1ock (slucajni raspored). Za sjeme smo uzeli jednostavni hibrid SK br. 358 selekcije Osijek. Odmah nakon sjetve citava povrina pokrivena je natrulim sijenom i na to je dodana odgovarajuca kolicina navedenih gnojiva prema pojedinim skupinama.

Njega kukuruza

nakon sjetve

Nakon to je sjetva obavljena, citava je povrina pokrivena natrulim sijenom, kako je to vidljivo na slici 11 u usporedbi sa slikom 10 gdje je zasijani kukuruz tretiran s herbicidom. Nikakve se druge mjere nisu vie poduzimale. Takvim nacinom odravanja tla nakon sjetve kukuruza izostali su radovi na okapanju i ogrtanju te tretiranju tla protiv korova s herbicidima. Sa slika je uocljiva razlika u sklopu i uzrastu kukuruza posijanog u isto vrijeme, s tim to je jedna parcela mulcirana natrulim sijenom, dok je na drugoj nakon sjetve obavljeno tretiranje herbicidom protiv korova. Nakon to je kukuruz nikao i izrasla 2-3 lista, obavljeno je prorjedivanje kukuruza tako to su ostavljene dobro razvijene biljke u kolicini od 55.000 komada na 1 ha. Za cijelo vrijeme vegetacije kukuruz se vidljivo razlikovao od kukuruza na susjednoj parceli, kako je to vidljivo iz slike 13 klisnjaci su ucinili prilicno tete, dok se takve tete na pokusnim parcelama koje su bile pokrivene natrulim sijenom nisu mogle pronaci.

PRIROD

KUKURUZA

Iz navedenih podataka o gnojidbi na pokusnim parcelama vidi se da je najbolji prirod kukuruza postignut s KPMG (kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom, 173,99 mtc. suhog zrna po 1 ha u odnosu na 110,39 mtc. koliki je bio prosjecni prirod kukuruza na parcelama gnojenim NPK mineralnim gnojivom). Prirod kukuruza s navedenim gnojivima uz dodatak stajnjaka nije dao povieni urod kukuruza, pa je urod kukuruza gnojidbom NPK uz 89

TABLICA 6

VRST GNOJIDBE

BROJ PARCELE

PRIRODI NA PARCELI KG U KLlPU

PROSJECNI PRIROD PRERACUNATO NA 1 ha/mtc KUKURUZA U KLlPU

I Negnojeno

( 1) (10) (13) (16)

Prosjek Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 5 posto vlage) II Gnojeno s NPK
( 2) ( 6) (12) (20)

14 9 8 8 9,75

140 90 80 80 97,5 76,76 mtc. 180 160 110 140 140 110,39 mtc.

Prosjek Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 5 posto vlage) III Gnojeno s KPMG
( 5) ( 8) (11) (19)

18 16 11 14 14

Prosjek Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 5 posto vlage) IV Gnojeno s NPK + stajnjak ( 3) ( 9) (14) (17)

19 18 20 13 17,5

190 180 200 130 175 137,99 mtc.

Prosjek Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 5 posto vlage) V Gnojeno s KPMG + stajnjak

15 13 12 12 13

150 130 120 120 130 102,51 mtc.

( 4) ( 7) (15) (18)

Prosjek Preracunato na 1 ha suhog zrna (17 posto na oklasak + 4 posto vlage) 90

19 18 9 13 14,75

190 180 90 130 147,5

116,31 mtc.

dodatak stajnjaka bio 102,51 mtc, a urod kukuruza s KPMG uz dodatak stajnjaka 116,31 mtc/ha. Iz toga se moe zakljuciti da gnojidba s NPK i KPMG mineralnim gnojivima uz dodatak stajnjaka nije dala povecani urod kukuruza uz ovakav nacin uzgoja kukuruza sa natrulim sijenom. Tome je vjerojatno uzrok to se stajnjak dodavao ispod natrulog sijena neposredno prije sjetve kukuruza, pa njegovo rastvaranje i djelovanje nije moglo doci u toku vegetacije do punog izraaja. Iz navedenih podataka vidi se da je postignut razmjerno visoki urod kukuruza bez ikakve gnojidbe samo to je tlo bilo pokriveno natrulim sijenom - urod 76,76 mtc. suhog zrna kukuruza na I ha. Svrha ovog pokusa bila je, kako smo obrazloili, primjena bioloke metode u hranidbi kukuruza te da se ujedno ispitaju postojece efektivne i potencijalne mogucnosti plodnosti tla. Prema kemijskoj analizi tla na kome je izveden pokus imalo je pR u R2O = 5,2, humusa 1,43 posto; P2Os = 3,7 mg i K2O = 8,1, sve u 100 grama tla. Bez primjene sintetskog i prirodnog mineralnog gnojiva i stajnjaka samo s mulciranjem postignut je prirod kukuruza od 76,76 mtc. suhog zrna na 1 ha. Za postizanje tolikog uroda suhog zrna na I ha u tlu, prema proracunu M. Gracanina u fizioloki aktivnom obliku trebalo bi biti 233 kg duika, 77 kg PPs i 184 kg K2O. Iz analize proizlazi da je u tom tlu bilo raspoloivo 166,5 kg P2Os, 364,5 kg K2O, a u humusu 2,45 kg duika u lignoproteinskom kompleksu. Prema tome, tlo je bilo snabdjeveno dostatnim kolicinama fosfora i kalija u fizioloki aktivnom obliku za postignuti prirod kukuruza, dok su potrebne kolicine duika dobivene djelomicno raspadanjem natrulog sijena, a djelomicno mikrobiolokom aktivnosti iz lignoproteinskog kompleksa (humusa) u tlu. Za postizanje 100 mtc. suhog zrna na I ha u tlu bi, prema proracunu M. Gracanina, u fizioloki aktivnom obliku trebalo bi biti 358 kg duika, 119 kg P2Osi 283 kg K2O. Iz podataka o prisutnosti fosfora i kalija vidi se da su ta dva elementa bila prisutna u tlu u dovoljnim kolicinama u fizioloki aktivnom obliku. Za toliki prirod kukuruza nedostajale su potrebne kolicine duika u proracunu, jer je isti bio sadran u lignoproteinskom kompleksu (humusu), koji se nije mogao aktivirati u dovoljnim kolicinama u prvoj godini uzgoja biolokom metodom. Za postignute urode kukuruza gnojidbom sa NPK i KPMG bilo je dovoljno i u pristupacnom obliku odgovarajucih hraniva. Pokusi s uzgojem kukuruza biolokom metodom nastavit ce se na istim povrinama i u iducim godinama, kako bi se ustanovilo do koje se 91

granice mogu aktivirati dovoljne kolicine sada nepristupacnog duika za postizanje visokih uroda kukuruza. Izvodenjem pokusa na objektu Kuklja u Naicama utvrdeno je da se biolokom metodom u uzgoju kukuruza mulciranjem mogu postici vrlo dobri rezultati. Najveci prirod kukuruza postignut je primjenom KPMG (kompletnog prirodnog mineralnog gnojiva), a iznosi 137,99 mtc. suhog zrna na 1 ha. Gnojidba s NPK i KPMG uz dodatak stajnjaka nije dala adekvatno povecanje kukuruza u navedenom pokusu. Kukuruz uzgajan samo mulciranjem s natrulim sijenom bez mineraIne gnojidbe i stajnjaka dao je prirod od 76,67 mtc. suhog zrna na 1 ha. Toliki urod kukuruza moguce je bilo postici i prema racunici o zalihama raspoloivih fizioloki aktivnih hraniva P2Os i K2O, a potrebne kolicine duika mogle su se aktivirati iz natrulog sijena i pomocu mikrobioloke aktivnosti tla iz lignoproteinskog kompleksa (humusa). Uzgajanjem kukuruza mulciranjem s natrulim sijenom bilo je moguce potpuno izostaviti: okapanje kukuruza, ogrtanje kukuruza i suzbijanje korova u kukuruzu s herbicidima.

TABLICA 7

Analiticki prikaz rezultata biolokog uzgoja kukuruza gnojenog samo mulciranjem i kukuruza gnojenog sa NPK gnojivima u odnosu na sadraj aminokiselina prema ispitivanju Prehrambeno-tehnolokog fakulteta u Zagrebu, Jagiceva 31:
GNOJEN SAMO . GNOJEN NPK MULCIRANJEM UMJETNIM + KPMG 100g GNOJIVOM 100g 0,67 0,32 0,42 1,63 0,62 0,38 0,64 0,42 0,15 0,28 0,97 0,31 (0,40) 0,61 0,31 0,39 1,56 0,64 0,34 0,60 0,42 0,16 0,27 0,92 0,37

Asparaginska Treonin Serin Glutamin Prolin Oleucin Alanin Valin Metionin Izoleucin Leucin Tirozin Fenilalanin 92

kiselina

+0,06 +0,01 +0,03 +0,07 -0,02 +0,04 +0,04 O -0,01 +0,01 +0,05 -0,06

GNOJEN SAMO GNOJEN NPK MULCIRANJEM UMJETNIM + KPMG 100g GNOJIVOM 100g 0,31 0,21 0,23 0,44 7,00 -0,10 0,28 0,22 0,20 0,39 6,68

RAZLIKA

Lizin Histidin Amonijak Arginin Ukupno Triptofan

+0,03 -0,01 +0,03 +0,05 +0,32

Prema tome, proizvedeno je 0,32 gr u 100 grama kukuruza, odnosno 4,7 posto vie ukupnih proteina u bioloki proizvedenom kukuruzu. Analiza je izradena prema metodici S. Moore, D. H. Speckman W. H. Stein - Ana!. elem 30/1958/1185 na aminoanalizatoru Beckman tipa Unikron.

93

Soja (Soja hispida, GJycine hispida) je jednogodinja biljka iz porodice lepirnjaca (leguminoza). Izgledom je prilicno nalik grabu. Stabljika joj je razgranata i cvrsta, naraste u prosjeku od 40-60cm, a moe doseci i do 1,5 m. Listovi su joj trodjelni i obrasli sitnim dlacicama, cvjetovi sitni i sjede u pazucu lista, a boje razlicite, od ljubicaste do bijele. Plod je mahuna dugacak 6 do 8 cm. U svakoj se mahuni nalazi od 2 do 5 zrna. Do sada je poznato vie od 800 raznih vrsta soje.

(3 O
~...
Habitus soje 94

.JftIJla,

PORIJEKLO
Soja je porijeklom iz Azije, a rairila se preko Mandurije, Koreje, Indokine i Japana. Ne zna se tocno pocetak njezina uzgoja, ali prema nekim podacima bila je poznata vec prije vie od 5000 godina. irenje soje u Evropi pocelo je krajem devetnaestoga stoljeca, a veci razvoj oko 1908. godine. U toj godini uvezene su vece kolicine soje u Englesku, Ameriku i ostale zemlje. U Jugoslaviju uvezao ju je 1921. godine Stjepan Cmelik, pa je njegovom zaslugom rasprostranjen uzgoj cak u Bugarsku i Rumunjsku.

UZGOJ

Soja nema posebnih zahtjeva za tlo, ali vrlo dobro uspijeva na ilovasto-glinenim, ne odvie kiselim tlima. Moe se s uspjehom sijati i na pjeskovitom tlu uz uvjet izdane gnojidbe. Prilicno je otporna protiv sue, a podnosi i obilne oborine na propusnom tlu na kome se ne zadrava voda. U pogledu zahijeva na tlo, nalik je kukuruzu. Narocito joj pogoduje duboko tlo koje u proljece treba dobro prorahliti. Narocitu panju treba posvetiti da tlo bude cisto od korova jer se soja u pocetku prilicno sporo razvija, pa ako je tlo zakorovljeno, tada je korovi prerastu i ugue njezin daljnji razvitak. U bioagrikulturi tlo za sjetvu pripremamo produbljivanjem oranicnog sloja (mekote), a ne oranjem, na dubinu od 30 do 40 cm, i to podrivacem u jesen. U proljece, neposredno prije sjetve, tako priredeno tlo samo prorahlimo i pristupimo sjetvi.

SJETVA Kao i kukuruz, i soju moemo sijati u redove u razmaku od 40 do 60 cm, cak i do 80 cm. Soju, takoder, moemo sijati i u kucice. To radimo narocito u kucnim vrtovima na razmaku od 40 do 50 cm, s tim da u kucicu stavimo 4 do 5 zrna. Kao i kod kukuruza, najpovoljnije vrijeme za sjetvu je druga polovica mjeseca travnja, kada se tlo vec dobro ugrije i kada prosjecna temperatura tla iznosi oko 12ac. Ako sijemo i kukuruz, onda se soja sije ipak neto kasnije.

95


Posebno valja naglasiti da soju nije potrebno dodatno gnojiti duicnim gnojivima. Prema ispitivanjima, soja ne reagira vidljivo na gnojenje duikom. Zrno soje sadri velike kolicine lecitina koji je vezan s fosforom, stoga vrlo dobro reagira na izdanu gnojidbu fosforom. Osim toga, sojini su zahtjevi za kalcijem prilicno veliki, pa joj odvie kisela tla u kojima nema dovoljne kolicine kalcija ne pogoduju za razvoj. Soja nema posebne zahtjeve za kalijem, ipak joj u vrtnom uzgoju za razvoj odgovaraju odredene kolicine drvenog pepela. Njezine potrebe u pogledu hraniva u tlu moemo nadoknaditi primjenom prirodnih mineralnih gnojiva, naeg' KPMG, sirovog fosfata i dr.

INOKULACIJA
Za postizanje visokih uroda soje od prvorazredne je vanosti da sjeme prije sjetve bude cijepljeno, tj. da izvrimo tzv. inokulaciju sjemena. Ta je mjera od osobitog znacenja jer se njome mogu podvostruciti urodi soje. Cjepivo za soju proizvodi se pod nazivima Radicin, odnosno Nitragen u Njemackoj, zatim Azotogen itd. To se vri tako da se sjeme prije sjetve nakvasi vodom u kojoj je prethodno otopljeno cjepivo.

KAKO UZGAJA TI SOJU Soji posebno odgovaraju velike kolicine sunca jer i sama potjece iz toplih krajeva. Njezina priroda trai da se ne sije previe gusto te da svaki strucak ima svoj ivotni prostor, jer biljke u sklopu donose svega 30 do 40 zrna, dok pojedinacni strukovi mogu donijeti i 300 do 500 zrna. Pomocu kvrica na korijenu soja skuplja duik, kojega u zraku ima i do 79 posto, stoga tlo u podrucju korijena treba da bude rahlo kako bi zrak mogao nesmetano cirkulirati, a u isto vrijeme odlazi ugljicna kiselina koja, inace, u tlu djeluje kao otrov, a nad tlom povecava rast (asimilaciju). U pogledu toga zahtjeva potrebno je prorahliti tla u doba kada mlade biljcice dostignu visinu od 12 do 15 cm. U pocetku njezin razvoj tece prilicno sporo, stoga je potrebno paziti da je korovi ne ugue. Dva do tri okapanja godinje moemo izbjeci tzv. mulciranjem. U tu svrhu odmah nakon sjetve prekrijemo tlo sa svega 2 do 3 cm debelim slojem komposta ili ostalog otpadnog organskog materijala kojega obicno imamo pripremljenog u vrtu. Kako se rast biljaka povecava, tako tu nastirku 96

--'

Kvrice na korijenu soje

moemo povecati na svega 5 do 8 cm. Tim postupkom postaje nepotreb.

no posebno rahljenje tla, a ujedno izbjegavamoupotrebu herbicida.

Bri rast soje pocinje istom krajem lipnja, nakon cega prestaje opasnost od isuivanja tla i rasta korova jer ona tada zauzima sve raspoloive povrine, cime okapanje postaje nepotrebno. Ako sijemo soju u kucice, u kucnim vrtovima, moemo je i presadivati. Tada nam daje i do dva puta veci urod. Soju moemo nekoliko godina sijati na istom mjestu, s time to ce kasnije davati veci urod od pocetnoga jer je tada tlo bogato bakterijama koje naseljuju njezin korijen. Soju i nadalje treba sijati u plodoredu jer time bolje koristimo tlo. Ako je sijemo na vecim povrinama otvoreno, onda u plodoredu dolazi dobro nakon kukuruza koji ostavlja tlo nezakorovljeno. Nakon sjetve soje postiu se vrlo dobri urodi penice, nakon koje rodi ecerna repa, zatim ponovo penica, kukuruz i ponovno soja. VRIJEME ETVE Soju anjemo kada joj listovi pocnu venuti i kada mah une postanu tvrde i tamne, a zrna u mahuni zaute kad je protr,esemo. Zrno treba da bude zrelo, ali ne cekati da mahune pocnu pucati jer tada vece kolicine zrna ispadnu.
7
BIOAGRIKULTURA

97

U kucnim vrtovi ma anjemo je srpom, zatim kosom, a na vecim povrinama kombajnom. Prigodom etve prethodno odabiremo najrazvijenije biljke od kojih uzimamo sjeme za buducu sjetvu. Pokoenu soju slaemo u snopove od kojih pravimo krieve, kao i za penicu. Zatim ostavimo 3 do 4 dana da se dobro osue, apotom pristuparno vridbi. Kod vridbe soje potrebno je posebno podesiti bubanj da ne dode do otecenJa zrna. Proizvedenu soju u kucnim vrtovima vrimo mlacenjem.

SPREMANJE SOJE Ako nije dovoljno suha treba je rasprostrti na suhom ozracenom prostoru u sloju koji ne smije biti deblji od 20 do 30 cm. Kada je dobro osuena, moe leati u hrpama i do 1,5 m visine. Soju treba cuvati na suhom i ozracenom mjestu, a ne preporuca se cuvati u vtecama, osobito ne u plasticnim vrecama, jer sjeme die, a najlon ne proputa zrak.
TABLICA 8

Kemijski sastav soje u uspore4ki s ostalim socivicama i itaricama (u postocima)

BJELANCEVINE Soja Penica Kukuruz Zob Ria Ostale leguminoze TABLICA 9 36-43 13 10 14 8 20-22 MASTI 18-20 1,5 3,1 1,5 3 2 UGLJIKOHIDRATI 20 73 72 67 79 60 MINERALNE TVARI 4,1-5,3 3,1 2,8 3 3,1 3

Hranjiva vrijednost soje u odnosu na ostaje namirnice (u postocima)

BJELANCEVINE Soja Krav. mlijeko Jaja Govedina Svinjetina Grah 98 36,0 3,7 12,5 20 19 24 MASTI 18,0 3,5 12,0 7,0 6,0 1,7 UGLJIKOHIDRATI 20,0 4,9 MINERALNE TVARI 5,0 0,7 1,1 1,0 1,1 2,3 LECITIN 1,8 0,7 3,6 1,0 1,1 0,8

44

Iz tablica se vidi da soja sadri dva puta vecu kolicinu bjelancevina nego sve ostale socivice, 9 do 10 puta vie masti nego to sadre itarice i ostale socivice. Osim toga, ona je bogata lecitinom i mineralnim tvarima. Sojina bjelancevina je u obliku biljnog kazeina koji je vrlo srodan s kazewom u kravljem mlijeku. U njezinoj bjelancevini nalaze se spojevi koji su potrebni za potpuni razvoj covjecjeg organizma, a ujedno su nalik bjelancevinama mesa, jaja i mlijeka. Te bjelancevine koristi nae tijelo u kolicinama od 90 do 93 posto svih bjelancevina, dok od bjelancevina ostalih socivica nae tijelo koristi svega 50, a najvie 80 posto. Razgradnjom soje u ljudskom organizmu ne stvaraju se nusproizvodi koji izazivaju lucenje mokracne kiseline u miicima i zglobovima, stoga se njezino koritenje preporuca svim reumaticarima i drugim bolesnicima. Prednost soje je i u tome to je ona najjeftinija ivena namirnica s bogatim sadrajem bjelancevina, mineralnih tvari, anarocito lecitina koji pored ostalog slui za rastvaranje kolesterola u covjecjem organizmu i na taj nacin sprecava sklerozu. Od posebne je vrijednosti njezino ulje. Od ugljikohidrata su velikim dijelom prisutni arahini i galaktati, a samo 5 do 6 posto eceri, zbog cega je vrlo dobra hrana za dijabeticare. Od minerala u soji se nalaze velike kolicine kalija i fosfora, dva elementa od golema znacenja za povecanu otpornost organizma od infekcije. Kalij i fosfor se nalaze u stanicama i zadravaju vodu dok se klor i natrij nalaze izvan stanica. Zadravajuci vodu u stanicama sprecavaju razvoj patogenih organizama jer nemaju mogucnost veceg razvoja izvan stanica. Sadraj lecitina u soji je takoder od velike vanosti. To je fosfatid na koji se vee fosforna kiselina. Stoga je lecitin narocito potreban za izgradnju ivcanog sustava, pa se soja koristi u lijecenju osoba bolesnih ivaca. Soja je bogata vitamini ma A i B, kojih ima vie nego u jajima, mlijeku i mesu. Osim tih vitamina dokazan je i vitamin E, tzv. vitamin plodnosti - vaan za normalno odvijanje trudnoce.

SOJA KAO GNOJIVO

Zbog velikog sadraja duika, fosfora i kalija, otpaci soje imaju izuzetno veliku vrijednost kao gnojivo. U biolokoj proizvodnji hrane soja ima nezamjenjivu funkciju, pa je vrlo teko dobro planirati bioloku proizvodnju hrane i odravanje tla u dobroj plodnosti ako je izostavIjena u programu. Neposredno nakon etve itarice soju sijemo za zelenu gnojidbu u redove u razmaku od 40 do 50 cm, a u redu od 7 do 10 cm; do pojave prvih jesenjih mrazeva toliko se razvije da je moemo pl itko zaorati. 99

Soja u plodoredu dolazi nakon okopavina, koje ostavljaju nezakorovljeno tlo, radi obogacivanja tla duikom. Prema istraivanjima, vrlo slabo ili upoce ne reagira na dodatne kolicine duika u tlu.
TABLICA 10

Kolicine duika koje veu bakterije razlicitih vrsta mahunjaca nakon obavljene inokulacije Soja Grah Graak Grahorica Lupina plava Lupina uta Crvena djetelina Lucerka
120-300 158-234 223-385 120-185 59-221 75-270 121-127 158-234 kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha kg/ha

100

..I

NACIN SADNJE KRUMPIW

Citajuci francuski casopis Nature et progres naili smo na clanak pod naslovom Uzgoj krumpira za lijenog vrtlara. Dreci da bi clanak mogao zanimati proizvodace krumpira, prenosimo ga u cijelosti. ! vi moete uzgajati krumpir biolokom metodom a da tlo ne orete, okapate ili ogrcete krumpir prema staroj klasicnoj metodi. Takvu metodu sadnje iskuao sam prole godine, jer mi moji poslovi nisu doputali da druk~ije postupim. Vrijeme je bilo poodmaklo, a preostalo mi je neto krumpirovog sjemena. Bio sam odvie zaposlen a da bih mogao pripremiti tlo za sadnju. Neki moj prijatelj farmer rekao mi je prole godine da proizvodaci na Zapadu uzgajaju krumpir tako da ga poloe na povrinu tla, da ga ne zakapaju, te ga nakon toga samo prekriju slamom (sijenom). Na to sam rekao: 'Zato i ja ne bih tako postupio?' U zalihama sam imao stare slame i trebalo mi je samo malo. vremena da preostalo sjeme krumpira poloim na tlo bez zakapanja. Trava je vec bila izrasla 7 do 8 cm visine na mjestu kojeg sam odabrao za sadnju. Nakon to sam poloio krumpir na povrinu tla u ravnim linijama, na njega sam poloio oko 8 cm debeo sloj stare slame i na to dodao jednu malu kolicinu kotanog bra"na.Na to sam ponovo dodao slame tako .da je ukupna debljina slame iznad krumpira iznosila oko 20 cm. Prilicno je dugo vremena prolo dok su se klice krumpira probile iznad slame, a ja sam se vec pcrceo pitati, hoce li se jednog dana uopce pojaviti? Klice krumpira su se, naposljetku, ipak pojavile i to prilicno tanke, no ubrzo zati1Jlpocela se razvijati stabljika (cima), koja je vrlo brzo dostigla debljinu od 2 cm u promje"ru, a lice je postalo tamnozelene boje. Nakon nekog vremena poceli su se razvijati mali krumpirici, a zatim i debljati ispod slame. Za vrijeme sue biljke nisu pokazivale nikakve znakove po kojima bi se moglo zakljuciti da trpe od nedostatka vlage u tlu. Krumpir je ostao vrlo dugo u vegetaciji, do kasno u jesen. Druga su krumpirita, na kojima je krumpir uzgajan starim klasicnim nacinom, vec odavno bila ostala bez lica. 101

Berba tako poloenog krumpira bila je vrlo jednostavna. Trebalo je samo otkriti slamu i ispod nje se nadohvat ruke pojavio krumpir. Krumpir je bio tako cist i tako lijepog izgleda, kao da je prethodno bio opran. Bolesnog krumpira bilo je vrlo malo, dok je na ostalim krumpiritima, gdje je uzgajan na stari nacin, bilo prilicno bolesnog ideformiranog krumpira. Nekoliko krumpira bilo je zelene boje, a razlog je tome to nisu bili dovoljno pokriveni slamom pa su pozelenjeli na svjetlu. To se moe vrlo lako izbjeci ako se pokriju vecom kolicinom slame. Slijedeci put poloit cu sloj slame od 25 do 30 cm visoko iznad gomolja krumpira. Na 4,5 m2 urodilo je 50 kg krumpira. Prema tome, ako vam nedostaje vremena, ili ako vam je tlo kroz dulje vrijeme vegetacije izvrgnuto utjecaju sue, ovakav uzgoj krumpira moe biti vrlo dobro rjeenje. Nakon procitanog clanka i mi smo postavili pitanje: Zato da i mi ne iskuamo tu metodu povrinske sadnje krumpira? PORIJEKLO KRUMPIRA

Pradomovina krumpira je visoko gorje Anda u Junoj Americi. Krumpir je uvezen u Evropu u toku 16, a jace se poceo iriti istom u 18. stoljecu. Razlog za pocetno sporo irenje krumpira valja traiti u otporu kojeg su pruali proizvodaci jer su drali da je krumpir, prema starom nacinu proizvodnje, okopavina te je kao takav traio temeljitu izmjenu dotadanjeg nacina pripreme tla i odravanja za vrijeme njegove vegetacije. Priprema tla za sadnju krumpira zahtijevala je temeljitu obradu, zatim kopanje jaraka za sadnju, nekoliko puta okapanje za vrijeme vegetacije i nekoliko ogrtanja, na to do tada proizvodaci nisu bili navikli. Otuda njihov otpor i nepovjerenje prema takvom nacinu proizvodnje. Proizvodaci zaziru od novosti, kao i danas, ali kada se jednom uvjere da to novo zavreduje njihovu panju i povecava napore kao i ulaganja sredstava za proizvodnju, njihov otpor brzo poputa i pocinje se razvijati ono to je do tada izgledalo nemoguce i teko. Iako se u pocetku teko probijao put, a i tadanji potroaci su davali otpor, danas se ne moe zamisliti ishrana pucanstva u kojoj krumpir ne bi bio zastupljen i to ne samo kao nadopuna ostalim ivenim namirnicama, vec cesto i kao glavni nosilac prehrane. U odnosu na ukupnu potronju krumpira po stanovniku izgleda da vodece mjesto u tome zauzima SR Njemacka (200 kg po stanovniku), dok je kod nas potronja krumpira znatno nia (svega 60 do 100 kg). Zato je u nas potronja kruha znatno veca (otprilike 190 kg po stanovniku), dok je u SAD svega oko 70 kg po stanovniku. 102

Krumpir je danas u vecini zemalja jedan od glavnih nosilaca prehrane. Bez krumpira bilo bi vrlo teko organizirati prehranu stanovnitva, koja je ionako bremenita uslijed njegova brzog rasta. Naime, prema nekim podacima, stanovnitvo raste po stopi od 2,5 posto, a proizvodnja hrane po stopi od svega 2 posto godinje.

PRIRODNI

UVJETI PROIZVODNJE Klima

Proizvodnji kvalitetnog krumpira pogoduje umjereno vlana klima sa to manje ekstremno sunih dana za vrijeme vegetacije. Raspored oborina kroz godinu, a posebice za vrijeme vegetacije, odlucujuci je faktor za postizanje visokih uroda kvalitetnog krumpira. Visina uroda krumpira ovisi o raspoloivoj vlazi tla u toku godine. Obilje oborina u pocetku vegetacije pogoduje formiranju velikog broja gomolja, ali ako u toku vegetacije nastupi suni period, onda gomolji ostaju sitni. Zbog toga u vlanoj godini krumpir daje uglavnom visoke urode, a u sunoj urod redovito podbaci. U prvoj fazi razvoja gomolja, to jest od nicanja do cvatnje, svoje potrebe za vodom biljka podmiruje iz sjemena. U drugoj fazi razvoja, od cvatnje do zametanja novih gomolja, potreba za vodom sve je veca. Ako u to vrijeme nastupi sua, tada dolazi do smanjenog uroda. U posljednjoj fazi razvoja krumpir trai suncano vrijeme radi dozrijevanja gomolja i umjerenu kolicinu vlage u tlu. Najbolje podrucje za uspijevanje kvalitetnog krumpira je ono u kojem je jednolican raspored oborina u doba vegetacije, a cije se ukupne kolicine krecu izmedu 700 i 800 mm godinje.
Temperatura Krumpir pocinje klijati pri temperaturi od 2 do 4,5 oC, a rasti kada temperetura tla do stigne 10 o C. Temperatura koja ljeti prelazi 30 o C djeluje nepovoljno na njegov razvoj. Opcenito se uzima da je za razvoj kvalitetnog krumpira kroz godinu, ovisno o sorti, potrebno izmedu 1500 i 3000 suncanih sati.

103

Tlo Krumpir kao okopavina ima specificne zahtjeve u pogledu tla, pa od svih poljoprivrednih kultura ponajbolje koristi lagano pjeskovito i ilovasto tlo. On trai rahla i prozracna tla radi formiranja gomolja. Krumpir uspijeva i na teim tlima, samo mu je gomolj tada sitniji i 'vie ga napadaju bolesti. Na lakim t1ima krumpir je krupniji i bolje kvalitete. Krumpir uspijeva na tlima s vrlo irokim rasponom pR izmedu 4,75 do 8,5. Ipak najbolju kvalitetu postie na kiselim tlima sa pR vrijednocu oko 6. Ako je tlo zbito, onda krumpir troi velike kolicine energije za svladavanje mehanickog otpora cvrstih cestica tla, i to je redovito razlog za njegov smanjeni urod. Na teim tlima visina uroda krumpira ovisi vie o obradi tla nego o gnojidbi. Odnos tekuce i plinovite faze (zraka i vode) u tlu podvrgnut je neprestanim promjenama, stoga je prvenstveni zadatak obrade tla da regulira te odnose i da ih dovede u povoljno stanje. Prema tome, zadatak obrade tla je da sacuva vlagu u tlu i da mu poveca sadraj humusa, cime se povecava njegova sorptivna sposobnost i

njegov kapacitet za vodu i zrak. . Postici sklad izmedu zraka, vode i topline u tlu glavni je zadatak obrade tla za uzgoj krumpira.

OPCENITO O SADNJI KRUMPIRA

Izbor sort.e

. .

. kasnesorte

U odnosu na dob sadnje razlikujemo: rane sorte polurane sorte

90 - 100 dana vegetacije 110 - 120 dana vegetacije

150-

160 dana vegetacije

Neke rane sorte: Ruevac rani, Saskia, Erstling, FruemhoeJJe i dr. Polurane sorte: Bilje, Desiree, EJJa, Urgenta i dr. Kasne sorte: Woltman, Varan, Ackersegen i dr.
Izbor gomoJja za sadnju

Za sadnju je ponajbolje upotrijebiti gomolje od 50 do 60 grama. Ukoliko su gomolji tei od 80 grama, tada se redovito reu. U slucaju da 104

reemo gomolje, potrebno je to uciniti barem 8 do 10 dana prije sadnje, da se rezovi osue prije polaganja u tlo. Ujedno je potrebno da se no prigodom svakog reza dezinficira namakanjem u 30 postotnu otopinu formalina, cime se sprecava irenje zaraze krumpira.

Vrijeme sadnje Najbolje vrijeme za sadnju krumpira je dan-dva poslije punog Mjeseca te kada tlo dostigne temperaturu od 10 o C. Kod prerane sadnje, uslijed hladnog tla moe propasti veliki dio sjemena. Valja, takoder, izbjegavati prekasnu sadnju jer se zbog pojacanog disanja krumpira mnogo kroba pretvori u slador, cime krumpir postaje manje podesan za sjeme.

Gustoca sadnje Gustoca sadnje utjece u znatnoj mjeri na visinu uroda krumpira. Razmak sadnje kako izmedu redova tako i u samom redu ovisi o:

. . . .

sorti, klimii plodnostitla, velicinigomoljai nacinusadnje.

Za bujne i kasne sorte preporuca se razmak sadnje - 60 x 40 cm. Za slabije bujne i rane sorte neto manji razmak - 50 x 35 cm.

Kolicine sjemena za sadnju

Kod razmaka sadnje 60 x 40 cm kolicina sjemena po 1 ha iznosi 1600 do 1800 kg. Kod razmaka sadnje 50 x 35 cm kolicina sjemena po 1 ha iznosi 3200 do 3500 kg. Za sadnju 1 ha krumpira prosjecno je potrebno otprilike 2000 kg sjemenskog krumpira.

Nacin sadnje

Opisat cemo nacin sadnje krumpira onako kako smo ga mi izveli 1974. godine na pokusnom nasadu na objektu Kuklja u Naicama. 105

Povririska sadnja krumpira

Tlo na kome je bio zasaden krumpir prethodno,je bilo pod vocnim rasadnikom. Neposredno prije sadnje krumpira izvadene su preostale divljake iz tla, a tlo je samo poravnato brananjem zbog preostalih gruda.

Plan sadnje

Predvidena povrina za sadnju krumpira podijeljena je u 5 skupina parcela:

. Prva:negnojena. . Druga:gnojenas NPK. . Treca:gnojenas KPMG. 106

. .

Cetvrta: gnojena sa stajnjakom + NPK. Peta: gnojena sa stajnjakom + KPMG.

Navedeni raspored skupina ponovljen je jo cetiri puta prema metodi randomized block (slucajni raspored). Stajnjak je dodavan u kolicini od I vagon na I ha; NPK (u sastavu 7-14-21) u kolicini od 1000 kg/ha; KPMG u kolicini od 1000 kg/ha. Za sjeme je uzet krumpir sorte Ella.koji je poloen na naklijevanje 28. oujka, a sadnja je izvrena 5. travnja 1974. Razmak sadnje: izmedu redova bilo je 60 cm, u redu 30 cm.
Povrinska sadnja

Sadnja je obavljena tako to je krumpir polagan na povrinu tla (bez ukapanja), a zatim prekriven napola natrulim sijenom do visine od 10 cm. Na to su u navedenim kolicinama dodati stajnjak, NPK i KPMG prema rasporedu pojedinih skupina parcela. Nakon toga ponovo je poloeno trulo sijeno do visine od 25 cm iznad gom'olja.

Urod krumpira u jednoj kucici prethodno pokrivenoj natrulim sijenom

107

Nakon to je izvreno polaganje krumpira, natrulog sijena i gnoja, nikakve druge agrotehnicke mjere nisu bile poduzete do branja krumpira. U povrinskoj sadnji krumpira potpuno je bila izostavljena priprema tla za sadnju, prvo i drugo okapanje i ogrtanje krumpira, kao i upotreba herbicida za suzbijanje korova. Poloeni krumpir pokriven natrulim sijenom, normalno je razvio klice, a zatim stabljiku (cimu), koja je u pocetku bila svijetle, a odmah potom tamnozelene boje i vrlo bujna. Krumpir je ostao u bujnoj vegetaciji do kasno u jesen, dok su ostala krumpirita, vec davno prije bila izgubila lice i osuila se. SUZBIJANJE KRUMPIROVE ZLATICE

Vrlo zanimljiva ispitivanja vrili smo u suzbijanju krumpirove zlatice. Dio terena na kome je bio zasaden krumpir bio je djelomice izvrgnut pojacanoj vlanosti tla uslijed oborinske vode koja se slijevala s brijega (povrinsko zabarivanje). Da nisu bile poduzete mjere zatite (prskanje sa Diazinonom), krumpir bi bila potpuno unitila krumpirova zlatica. Na drugom, ocjeditom terenu, gdje se voda nije zadravala, krumpirova zlatica nije mogla jace ugroziti krumpir. Iz tog ispitivanja moglo se potvrditi (ono to se i vec prije znalo u biolokoj proizvodnji krumpira), da bolesti i tetnici mogu ugroziti samo oslabljeni organizam. Biljka koja se nalazi u optimalnim uvjetima za rast u pogledu klime, tla i hranidbe posjeduje vlastiti obrambeni sistem zatite koji joj omogucuje da se vlastitim snagama odupre napadu tetnika i bolesti.

VAENJE KRUMPIRA Vadenje krumpira zasadenog na povrinu tla bilo je vrlo jednostavno. Trebalo je samo otkriti natrulo sijeno ispod kojeg se nalazio krumpir nadohvat ruke. Krumpir je bio cist i lijepa izgleda, kao da je neposredno prije bio pod mlazom vode. Ujedno je bio zdrav, bez znakova bolesti i deformacija.
Vaganjem krumpira prema pojedinim smo slijedece rezultate: skupinama i parcelama dobili

108

TABLICA 11 Urod krumpira UROD NA PARCELI U kg 35 12 29 26 26 41 29 30 39 34 39 36 43 39 39 38 25 41 30 33 45 31 39 37 38 PROSJECNI UROD U VAGONIMA NA 1 ha 3,5 1,2 2,9 2,9 2,6 4,1 2,9 3,0 3,9 3,4 3,9 3,6 4,3 3,9 3,9 3,8 2,5 4,1 3,0 3,3 4,5 3,1 3,9 3,7 3,8

VRSTA GNOJIDBE I Negnojeno

BROJPARCELE (3) (6) (13) (20) ( I) (10) (12) (19) (2) (9) (Il) (18) (5) (7) (14) (16) ( 4) ( 8) (15) (17)

Prosjek II Gnojeno s NPK

Prosjek III Gnojeno s KPMG

Prosjek IV Stajnjak + NPK

Prosjek V Stajnjak + KPMG

Prosjek

Iz navedenih rezultata vidi se da su najbolji rezultati postignuti, kako u prosjeku tako i na pojedinim parcelama, gnojidbom krumpira sa KPMG (kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom) s prosjekom od 3,9 vagona na I ha prema 3,4 vagona koliko je postignuto gnojidbom NPK gnojivima. Urodi krumpira postignuti gnojidbom s KPMG i NPK bez dodatka stajnjaka bili su veci nego istim gnojivom u kombinaciji sa stajnjakom. Iz toga se moe zakljuciti da gnojidbom s KPMG i NPK u kombinaciji sa stajnjakom, povrinska sadnja krumpira pokrivenog natrulim sijenom nije imala ekonomski efekt jer nije dala povieni urod uz povecana ulaganja. 109

Nai rezultati gnojidbe krumpira donekle su u skladu s rezultatima koje je dobio Lemmermann. U njegovim pokusima urod krumpira bez stajnjaka iznosio je 140 q/ha, a uz dodatak stajnjaka 147 q/ha, dakle svega 6 q vie po 1 ha sa stajnjakom. Iz njegovih se pokusa da zakljuciti da se za gnojidbu krumpira ne smije upotrijebiti svjea slama ni svjee sijeno, jer se za rastvaranje slame (sijena) mikrobiolokom aktivnosti troe velike kolicine duika, to ide na utrb urodu krumpira.

Analiza rezultata Povrinskom sadnjom krumpira uz pokrivanje natrulim sijenom postignuti su vrlo dobri rezultati, a najveci urod primjenom KPMG (kompletnog prirodnog mineralnog gnojiva). Urod krumpira tim gnojivom kretao se prema pojedinoj parceli izmedu 3,6 i 4,3 vagona na 1 ha. Sve parcele krumpira uzgajane opisanim nacinom bile su vrlo bujne za vrijeme vegetacije, i ostale su prosjecno 30 dana due u vegetaciji nego onaj na susjednim krumpiritima, koji je uzgajan starim nacinom (sadnjom u jarke, okapanjem i ogrtanjem). Iz ritma razvoja krumpira za vrijeme vegetacije vidi se da krumpir troi najvece kolicine hraniva u srpnju - 39,5 posto, zatim ,u lipnju 20,8 posto, u svibnju 16,2 posto, u kolovozu 14,9 posto i u rujnu 2,6 posto. Ako za vrijeme intenzivnog rasta u srpnju izostanu oborine, to ce biti ujedno jedan od glavnih razloga to ce krumpir uzgajan klasicnim nacinom urodom podbaciti. . Krumpir uzgajan povrinski i prekriven natrulim sijenom (slamom) jednolicno je snabdjeven vlagom za vrijeme vegetacije, to je ujedno i razlog povecanog uroda i njegove kvalitete. Ovako uzgajani krumpir, bez posebne gnojidbe i prekriven samo natrulim sijenom postigao je prosjecni urod od 2,6 vagona po 1 ha, dok se urod po pojedinim parcelama kreta o od 1,2 do 3,5 vagona po 1 ha. To potvrduje cinjenicu da visina uroda na tekim tlima vie ovisi o obradi tla nego o gnojidbi, jer krumpir na takvim tlima troi velike kolicine energije za svladavanje mehanickog otpora tla. To je redovito razlog, pored pomanjkanja oborina, to krumpir na takvim tlima urodom podbacuje. Povrinskom sadnjom krumpira prekrivanjem natrulim sijenom na objektu Kuklja u Naicama postignuti su vrlo dobri rezultati. Takvom sadnjom bilo je moguce potpuno izostaviti: . pripremu tla za sadnju krumpira oranjem;

okapanje krumpira nakon sadnje;

110

.
.

ogrtanje krumpira i
suzbijanje korova herbicidima.

Najbolji rezultati u urodu krumpira postignuti su gnojidbom kompletnim prirodnim mineralnim gnojivom (KPMG), kako u prosjeku tako i u urodu na pojedinim parcelama (od 3,6 do 4,3 vagona na 1 ha). Gnojidba stajnjakom uz dodatak NPK i KPMG nije dala adekvatno povienje uroda u naem pokusu. Ovako uzgajani krumpir ostao je u vegetaciji u prosjeku 30 dana due nego krumpir susjednih krumpirita, koji je uzgajan klasicnim nacinom, to je djelovalo povoljno na njegov povieni urod. Branje tako uzgajanog krumpira bilo. je znatno olakano, a krumpir je bio cist, zdrav i vrlo dobre kvalitete, bez znakova bolesti i deformacija. Zdravstveno stanje krumpira, kako za vrijeme vegetacije tako i kod vadenja, bilo je vrlo dobro. . Sadnjom uz prekrivanje natrulim sijenom (slamom) moguce je znatno sniziti trokove proizvodnje i postici visoki urod kvalitetnog krumpira.

f. .

111

~OVRTLARSTVO

TO JE BIOLOKO POVRTLARSTVO?
Rijec bios na grckom znaci ivot. Prema tome, proizvoditi bioloki znaci proizvoditi zdravo povrce koje je rezultat bioloke aktivnosti tla. Kako cemo to postici? Da ivot u tlu bude to intenzivniji valja hraniti organizme u tlu njima prikladnom hranom. Osim hrane za odravanje ivota u tlu potreban je:

. .

zrak i njegova to veca izmjena; toplina, da ivot u tlu bude to je moguce intenzivniji;

. zatita od svjetla i drugih vremenskih nepogoda, vjetra, prekomjerne topline, naglih kia i dr. Ukoliko uspijemo odrati navedene mjere u to povoljnijem odnosu, utoliko cemo imati veci uspjeh u biolokoj proizvodnji povrca.

ORGANIZMI

U TLU I NJIHOV ZADATAK

tlu.

Kakvu zadacu imaju razliciti organizmi u tlu? Veliko mnotvo organizama ima zadatak da u zajednickom radu priprema hranu za biljke, koju putem korijena koriste u svom razvoju. Mineraine i organske sastojke tla preraduju mikroorganizmi tla, a koje zatim biljke izmjenom tvari koriste u svom razvoju. U tom radu sudjeluju kako prostim okom vidljivi organizmi, kao to su zemljine gliste, razni pauci te ostali korisni kukci tla, tako jo vie prostim okom nevidljivi organizmi, kao to su razne alge,. gljive, posebno bakterije u

Svi oni najprije rade na razgradnji organske i mineraine tvari u tlu, a zatim na njihovoj izgradnji, to poslije koriste biljke. to je veci broj i raznolikost organizama u tlu, to je i njihov ucinak na plodnost tla veci. U zajednickom radu, odravajuci tzv. bioloku ravnoteu oni osiguravaju nesmetanu cirkulaciju zraka potrebnog za pro-

112

zracivanje tla; sljepljujuci cestice razlicite velicine stvaraju strukturu tla i sistem razlicitih upljina u tlu. MRVICASTA STRUKTURA TLA

mrvicastu

Sve mjere koje poduzimamo za stvaranje i odravanje plodnosti tla treba da nas vode k cilju stvaranja dobre mrvicaste strukture tla. Dobra mrvicasta struktura tla proputa suviak vode bez zadravanja, rastace je prema potrebama biljaka, a odvodi suviak u dublje slojeve bez povrin-

skog zadravanja vode (zabarivanja).

Tlo dobre strukture djeluje kao spuva koja zadrava potrebnu kolicinu vode za biljke, a puta suvinu vodu u dublje slojeve. Pore u tlu dijele se na grube, vece od 0,03 mm, koje slue za prozracivanje tla, srednje grube, od 0,03 do 0,003 mm, koje slue za zadravanje vode u tlu, i fine, ispod 0,03 mm, kao posljednja rezerva koja slui u radu mikroorganizama. Nakon istjecanja vode u tlu ostaju zracni kanali koji omogucuju ulaz zraka, a ujedno isputaju suvinu ugljicnu kiselinu, koja inace u tlu djeluje kao otrov na biljke dok iznad tla povecava ucinak asimilacije, cime djeluje povoljno na rast biljaka. Ta se izmjena treba odvijati bez zastoja, a njome se stvaraju povoljni uvjeti za disanje ivota u tlu i oksidaciju raznih hranjivih sastojaka u podrucju korijenovog sistema, te ujedno za odvodenje nepoeljnih sastojaka, kao to je, primjerice, ugljicna kiselina. Rahli mrvicasti sloj omogucuje trajno zagrijavanje tla i slui kao izolator za odravanje topline u tlu, koja je potrebna ivim bicima tla, jer djeluje kao izolator od nepovoljnog utjecaja sunca na ivot mikroorganizama u tlu. Time se stvaraju povoljni uvjeti koji su potrebni za intenzivan rast bez zastoja u podrucju korijenovog sistema biljaka. Mrvicasta struktura tla izradena prirodnim putem uvelike se razlikuje od mrvicaste strukture koju nastojimo postici obradom tla mehanickim sredstvima, koja je, pak, nestabilna - prvi jaci pljusak kie odnosi fine cestice tla i humusa u dublje slojeve ili ih odnosi povrinski. Na taj nacin vri brtvljenje izgradenih upljina, te uzrokuje zadravanje vode na povrini (zabarivanje). Brtvljenjem unutranjih upljina sprecava se disanje tla, ulaenje zraka i izlaenje ugljicne kiseline i time se stvaraju nepovoljni uvjeti za ivot u tlu i rast biljaka. Uslijed toga smanjuju se povoljni uvjeti za rast biljaka, koji se u pocetku postiu mehanickim obradom tla, a to se, pak, ocituje povremenim zastojem u rastu. Na gornjem dijelu tla stalno se stvara kora koju je potrebno neprestano rahliti, pogotovo ako se radi o teem tlu bogatom glinenim cesticama. Donji slojevi trpe uslijed pomanjkanja kisika i izlaenja suvika ugljicne kiseline, a i zbog nedostatka potrebne kolicine vlage potrebne bilju i ivotu u
8 BIOAGRIKULTURA

113

tlu. Time tlo stalno gubi na plodnosti, a to iziskuje stalno dodavanje vih, sve vecih kolicina gnojiva topivih u vodi.

no-

BILJNI POKRIVAC Livada je majka oranice (Al. v. Thaer). Posvuda gdje tlo gubi plodnost, to jest gdje urodi biljaka stalno padaju, na djelu je nedostatak ivota u tlu, poglavito mikroorganizama tla. Postizanje plodnosti tla dodatkom topivih umjetnih gnojiva zahtijeva trajno povecanje njihove kolicine ukoliko se eli povecati urod. Radi boljeg razumijevanja toga stanja, navest cemo slijedece tumacenje. Cirkulacija hraniva u biljci vri se kruenjem sokova i njihovim prolaenjem kroz polupropusnu (semipermeabilnu) membranu stanice. Kako bi se utvrdile potrebne kolicine gnojiva za postizanje odredenih uroda poljoprivrednog bilja obavlja se analiza tla, kojom se utvrduje kolicina hraniva koja se odnosi iz tla prigodom etve, kao i raspoloive kolicine koje slue za potencijalnu plodnost tla. Na temelju izvrenih analiza tla i folijarne analize biljaka za vrijeme vegetacije utvrduju se kolicine gnojiva, uglavnom NPK i to kako startne doze tako i one potrebne za prihranjivanje u toku vegetacije. Potrebne kolicine racunaju se kao fizioloki aktivne kolicine hraniva koje su potrebne za odredenu visinu uroda. Ni najpodrobnije analize ne daju tocne podatke o potrebnim kolicinama hraniva za odredene urode jer im redovito nedostaju one kolicine hraniva koje ce se aktivirati u toku vegetacije uvjetovane ivotom tla. Osim toga od dodatnih kolicina gnojiva (NPK) biljke mogu koristiti najvie do 50 posto. Kroz polupropusnu membranu, kroz koju se vri cirkulacija dodatnih hraniva (NPK), mogu protjecati samo lijevo orijentirane molekule. Kod djelovanja gnojiva (NPK) molekule se rasporeduju u lijevo i u desno, to se moe lijepo promatrati elektronskim mikroskopom. Kroz polupropusnu membranu mogu proci samo lijevo orijentirane molekule, dok desno orijentirane ostaju neiskoritene. Taj dio neapsorbiranih hraniva sve se vie nagomilava u tlu i blokira rad mikroorganizama. Uslijed toga potencijalna plodnost tla postupno sve vie opada, a biljke mogu primiti samo onu kolicinu hraniva koja je topiva u vodi; ostatak ostaje neiskoriten i postupno zagaduje tlo. Jednostrano dodavanje hraniva u obliku NPK uzrokom je sve vece neravnotee u hranidbi biljaka u odnosu na mikroelemente. Uslijed takve neuravnoteene hranidbe biljke postaju sve osjetljivije na napad raznih bolesti i tetnika, to izaziva sve vecu potrebu povecanja mjera zati. te od bolesti i tetnika.

114

UMJETNA

HUMUS U TLU - TEMELJ TRAJNE HRANIDBE BILJA, GNOJIVA - KRATKOTRAJAN USPJEH U HRANIDBI

Albert v. Thaer, utemeljitelj humusne teorije u hranidbi bilja, tvrdio je da se biljke mogu pravilno hraniti samo iz tla bogatog humusom. Tu je tvrdnju opovrgao Justus v. Liebig dreci da se biljke mogu hraniti samo postupno razgradenim hranivima topivim u vodi. Ta tvrdnja bila je povodom razvoju kemijske industrije umjetnih gnojiva, osobito NPK. Iako nikada do temelja nije opovrgla humusnu teoriju o hranidbi bilja, praksa je uglavnom prihvatila Liebigovu teoriju o hranidbi fizioloki aktivnim NPK gnojivima. Ta je praksa donijela izvjesne koristi u povecanju uroda poljoprivrednih kultura, ali i mnoge tekoce u provodenju zatitnih mjera od bolesti i tetnika na biljkama. Biljke hranjene samo umjetnim gnojivima postaju sve osjetljivije na napad bolesti i tetnika, a njihovi proizvodi sve neprikladniji za zdravu ishranu ljudi i ivotinja. Novija istraivanja biologa H. P. Ruscha potvrduju da se biljke mogu dobro i zdravo hraniti iz tla bogatog humusom, te da iz njega mogu crpsti hraniva i u obliku molekula koje nisu potpuno razgradene u pocetne elemente NPK i druge, kako je to nekada tvrdio J. v. Liebig. Biljke hranjene iz tla bogatog humusom daju visoke urode kao i one hranjene topivim gnojivima, ali zato daju proizvode zdrave za ishranu ljudi i ivotinja, te su najvecim dijelom otporne na bolesti i tetnike. Zadatak je proizvodaca da proizvodi prvenstveno zdravu hranu, da postie to kvalitetnije urode ne zanemarujuci pritom ni ekonomiku proizvodnje. Proizvodeci zdravu hranu za covjeka i ivotinje, on trajno povecava plodnost tla, a ujedno smanjuje trokove proizvodnje. Spomenuti biolog utvrdio je da izmedu mikroorganizama koji sudjeluju u hranidbi bilja u podrucju korijenovog sistema (rizosfere) i mikroorganizama u covjecjem i ivotinjskom tijelu, koji razgraduju hranu, postoji uska veza i veoma velika slicnost u nacinu ivota i razmnoavanju. Poznato je da se u lijecenju ljudi sve vie upotrebljavaju razni antibiotici. Razlog tome jest to proizvedena hrana samo topivim NPK gnojivima ne posjeduje prirodene antibiotike. U bioloki proizvedenoj hrani u ishrani ljudi i ivotinja nije potrebno posebno dodavati antibiotike, jer ih takva hrana vec sadri u sebi. Biljke u humusom bogatom tlu moraju se boriti za svoj opstanak proizvodeci antibiotike za svoje odranje. Hraneci se pjima, hranimo se zdravom hranom.

115

1
OSNOVNO PRAVILO BIOLOKOG POVRTLARSTV A

Osnovno pravilo u povrtlarskoj proizvodnji jest da tlo mora biti trajno pokriveno bilo vegetacijom bilo organskim ili mineralnim otpacima u obliku mulca. Takav pokrivac rastvaranjem zaticuje tlo od vanjskih nepogoda a svojim rastvorenim materijalom slui kao hrana organizmima tla. Kao daljnji izvor hrane organizmima u tlu jest kompost. Ni jedan vrt koji se vodi biolokom metodom ne smije biti bez dobro uredenog i trajno odfavanog kompostita. Osim kompostita u biolokom povrtlarstvu obilno koristimo tzv. mulciranje. to je to mulciranje i to se pod tim podrazumijeva? Mulc je tanki, svega 1/2 do 1 cm debeo sloj raznih otpadaka biljnog, ivotinjskog i mineralnog porijekla, koji se u tankom sloju nastire na gredice. Taj tanki sloj, koji treba povremeno obnavljati, slui kao hrana mikroorganizmima u tlu, zaticuje tlo od isuivanja, za vrijeme ege zaticuje od djelovanja sunca, a za vrijeme niskih temperatura cuva tlo od smrzavanja. Ujedno popravlja mrvicastu strukturu tla, cime trajno podrava i unapreduje plodnost tla. PRAKTICNE MJERE ZA PRIJELAZ NA BIOLOKO POVRTLARSTVO Vrijeme koje najbolje odgovara prijelazu na bioloki nacin vrtlarenja jest jesen, nakon to se iskopao krumpir i ostalo povrce. Povrce koje se nece koristiti u ishrani ljudi i ivotinja, zatim ostali materijal, poglavito zeleni, sabere se u hrpe. Da bi se materijal lake rastvorio, isjecka se na to je moguce sitnije dijelove, duine od 5 do 10 cm, i medusobno izmijea, te ce tako preko zime sluiti kao pokrivac za tlo. U svrhu usitnjavanja materijala moe dobro posluiti i stroj-sjeckara.

PREZIMLJENJE GREDICA I PRIPREMA ZA ZIMSKO MIROVANJE Tlo se priprema za zimsko mirovanje tako da se porahli prije pokrivanja navedenim materijalom. Ako se radi o teem tlu i tlu koje nije prije sluilo za povrtlarsku proizvodnju, moe se iznimno prekopati (itihati). Laka tla i ona koja su vec prije sluila za proizvodnju povrca ne prekapaju se, nego se samo porahle na dubinu od 10 do 20 cm. To se moe uciniti razlicitim orudem. Vrlo prikladno orude jest tzv. Wolfovo orude,
116

odnosno eljezne vile s neto irim zupcima (ne one za skupljanje sijena) koji nisu jako svinuti, tek neznatno prema vrhu. Rahljenjem se tlo to manje preokrece, a time se tite organizmi u tlu, osobito gliste. To se radi tako da se pocne rahliti na dubinu od 10 do 20 cm od polovine gredice s jedne strane, a vraca se s druge strane. Klasicni nacin pripremanja tla prekapanjem, to dublje to bolje, i ostavljanje tla u velikim grudama preko zime, da se tlo zamrzne, s biolokog je stanovita potpuno pogreno, te je naputeno. Prekapanjem se ne tede organizmi u tlu, jer svaki sloj tla ima svoje organizme; nekima od njih prisutnost zraka pogoduje vie, nekima manje, a svi su vie ili manje osjetljivi na svjetlo, odnosno na djelovanje sunca. Stoga se kod biolokog povrtlarstva tlo priprema rahljenjem a ne preokretanjem, cime se zaticuje vecina mikroorganizama i slojevi tla. U tlu postoji nepregledno mnotvo organizama i to ne samo onih koje vidimo prostim okom, kao to su gliste, razni pauci i ostali vidljivi insekti, nego i onih koje prostim okom ne vidimo, kao to su alge, a ponajvie bakterije. U povrinskom sloju debljine 2 do 5 cm ne ive iste vrste organizama kao u dubljim slojevima, od 15 do 20 cm. Prekapajuci tlo dovodimo organizme kojima je potreban zrak u nepovoljne ivotne uvjete. Stoga organizmima kojima je potreban zrak valja omoguciti da dodu do njega, dok one kojima nije potreban, narocito u dubljim slojevima, valja ostaviti tamo gdje jesu jer na zraku ugibaju. Potrebno je naglasiti da se gnojivo ne zakapa u tlo, osobito ne svjee. U svakom gnojivu se nalaze organizmi koji ga rastvaraju. Organizmi koji razgraduju gnojivo dovlace svojim mirisom druge organizme tako da jedni nadopunjuju rad drugih. Oni, pak, koji razgraduju organske otpatke redovito su tetni za korijenje.kulturnog bilja, ai njihovejzlucine djeluju tetno na korijen.

ZIMSKI

ZEMLJINI

POKRIVAC

Zimski zemljini pokrivac titi organizme u tlu, te oni bez zastoja mogu nastaviti rastvarati organski materijal nanesen na tlo, cime pripremaju hranu za rast povrca u slijedecoj vegetaciji. Kao dodatak na taj materijal dolazi ivotinjsko gnojivo bilo koje ivotinjske vrste, a ako takav nije raspoloiv, onda otpaci koe, rogovina, krvno brano, zatim fino mljevena kamena praina (u nas KPMG). Svu navedenu kolicinu raspoloivog materijala potrebno je rahlo rasporediti uzdu gredice i to onolike debljine da tlo i ivi organizmi u njemu mogu imati dovoljno zraka za disanje. Debljina rasporedenog materijala ne bi smjela iznositi vie od 5 do 8 cm; kod laganog tla i rastresitog materijala moe biti i neto veca, a kod teeg i zbitog neto manja. Valja naglasiti 117

da od vie dodanog materijilla moe biti vie tete, nego koristi. N akclll toga tlo mora ostati rahlo, ane glancasto. Vec je prije spomenuto da se tako rasporeden materijal posipa kamenom prainom (KPMG ili dr.), koje je zadatak da vee amonijak to nastaje rastvaranjem organskog materijala, to je osobito vano ako se nastiranje vri stajnjakom. Mulciranjem izravno na gredicama tedimo na radu oko prevoenja komposta kojeg pripremamo odvojeno na drugom mjestu. Nakon izvrenog mulciranja uredimo putove tako da cijeli vrt poprimi uredan izgled. Tako pripremljeno mulciranje na gredicama slui kao hrana buducem razvoju biljaka, a zanemaruje posebno pripremanje komposta na drugom mjestu. Koncem veljace i pocetkom oujka ispod poloenog materijala nalazi se mnogo zemljinih glista (ne kompostnih), koje su vec do tada preradile veliki dio materijala pretvorivi ga u fino vrtno tlo.
RAZNE VRSTE TLA Svi postupci za pripremanje tla za povrtlarske kulture nisu isti; mnogi ovise o vrsti tla, tj. o tipovima tla. Razlikujemo nekoliko vrsta tla. Najprikladnije tlo za povrtnjak jest duboko rahlo tlo s mnogo humusa. O kolicini humusa u tlu ovisi s kakvim uspjehom moemo racunati u biolokom povrtlarstvu. Mi cemo samo ukratko nabrojiti neke vrste tla.

Glineno tlo Sadri vie od 30 posto finih glinenih cestica. Vrlo je teko za obradu i odravanje plodnosti. Ima veliku potencijalnu plodnost dok mu je aktivna plodnost redovito mala. Za dobru povrtlarsku proizvodnju takvo tlo treba imati najmanje 4 posto humusa. Ipak i u takvom tlu dobro uspijevaju sve lepirnjace (1eguminoze) - grah, graak, soja i dr. , zatim repe, kupusnjace, pinat, a od vocaka jabuke i ljive. Ovo tlo dobro podnosi kalcifikaciju uz dodatak stajnjaka.
Karbonatna tla

Ova tla nisu osobito plodna. Narocito ih je potrebno dobro gnojiti kompostom, odnosno stajnjakom (od 40 do 60 kg na 100 m2).

118

SiJjkatna i jako pjeskovita

tla

Vrlo su propusna za vodu, brzo se griju i hlade, ne posjeduju mnogo organskih tvari, stoga ih je potrebno dobro gnojiti sa 40 do 70 kg komposta (odnosno stajskog gnojiva) na 100 m2. Na takvim tlima vrlo se dobro razvijaju lepirnjace, zatim crveni i bijeli luk, mrkva, krumpir, graak

i drugo povrce.

Vrlo bogata tla ilovacom i vapnena tla nisu osobito pogodna za povrtlarsku proizvodnju, stoga je za vodenje biolokog povrtlarenja na njima potrebno uciniti dodatne napore za dobar uspjeh. IZMJENA POVRTNIH KULTURA (PLODORED)
Najprije cemo navesti nekoliko vrsta poljoprivrednih zahtijevaju razmjerno velike kolicine duika: . kultura koje

Repa, celer, kelj, krastavci, pinat, salata, poriluk, koraba i dr.

Iza toga slijedi povrce sa manje zahtjeva za duik: . Mrkva, cikorija, endivija, radic, cenjak, crveni luk i dr. . Grah, graak, soja i ostale leguminoze (povrce koje ne trai toliko duika, vec moe tlo obogatiti duikom). Vano je napomenuti da treba izbjegavati sjetvu istih kultura ko godina kao to su kupus, cvjetaca, repa, celer, mrkva, radic biljke zahtijevaju da se u plodoredu sade svake trece, odnosno godine. U tom pogledu navest cemo slijedeci raspored kultura prema redu: nekolii dr. Te cetvrte plodo-

. . . .

Prva godina: uglavnom lisnato povrce. Druga godina: gomoljasto povrce. Treca godina: posebno krumpir. Cetvrta godina: povrce s plodovima (rajcica, patlidan i dr.)

Ujedno je potrebno znati koje se kulture mogu uzgajati na pojedinim gredicama nekoliko godina, kao to je, primjerice, rajcica. Nekoliko godina ostaju na istoj gredici jagode, paroga i dr. Ako nam je koja gredica jace zakorovljena, dobro je da na njoj zasadimo krumpir kao okopavinu koja iza sebe ostavlja prilicno cisto tlo. Ako nam je tlo zaraeno nematodama, prije biolokog povrtlarenja dobro je kao kulturu koja djeluje uspjeno potiv nematoda posijati heljdu. Heljda takoder dobro djeluje

protiv gljivicnih oboljenja na grahu, graku i soji.

Raspolaemo li vecim kolicinama stajnjaka za gnojidbu povrtnjaka, onda se navedenog plodoreda ne moramo tocno pridravati, a ako ne

119

raspolaemo, onda u plodored valja uvesti ze1enu gnojidbu, primjerice, sjetvu djetelinsko-travne smjese prema zahtjevima tla. ZDRUIV ANJE POJEDINIH POVRTNIH KULUTRA

U rastu se neke biljke medusobno pomau, a neke ne podnose. Za bolje koritenje kultura tokom godine, a ujedno i jacinu svjetlosti, odnosno zasjenjivanje, dobro je znati koje se biljke medusobno ne podnose. Biljke koje se medusobno ne podnose:

. . . . . . . . . .

cenjak(bijeliluk)i graak, repe i poriluk, kupusi rajcice, graaki krumpir, krumpiri krastavci, krumpiri rajcica, krumpiri graak, krumpiri radic, rajcicai kupus, rajcicai graak.

Zdruivanje pojedinih povrtnih kultura

120

MJESECEV

UTJECAJ

NA RAST POVRTNIH

KULTURA

U opcem dijelu ove knjige opcenito smo naveli o djelovanju Mjeseca i Sunca. Ovdje cemo se zadrati na utjecaju Mjeseca na povrtne kulture i koritenje njegove svjetlosti u vrijeme njegovih mijena. Za vrijeme Mjeseca koji raste valja sijati povrce ciji se dijelovi upotrebljavaju za jelo, a rastu iznad tla. To su razne salate, kupus, grah, graak, bob, soja i dr. Najveci uspjeh postie se kada se siju dva dana prije punog Mjeseca. Za vrijeme Mjeseca koji se smanjuje treba sijati povrce ciji se plodovi razvijaju pod zemljom: mrkvu, repu, ce1er, krumpir i dr. Najpovoljnije vrijeme jest dva dana nakon punog Mjeseca. Dva puta u toku mijene Mjeseceva putanja sijece Suncevu. Od trenutka kad Mjesec pocinje rasti pa do trenutka kad se pocinje smanjivati nastupaju tzv. Mjesecevi cvorovi koji su inace vrlo nepovoljni za sve poljoprivredne radove, i to u trajanju od 4 sata prije nego to Mjeseceva putanja presijece Suncevu putanju i 4 sata poslije. Zato je tako, djelomice smo odgovorili u opcem dijelu naeg izlaganja o djelovanju Sunca i Mjeseca. Valja napomenuti da utjecaj Sunca i Mjeseca na rast poljoprivrednih kultura i drugih ivih organizama na Zemlji ne iskljucuje djelovanje i drugih nebeskih planeta, tzv. kozmickih sila, cije negativno djelovanje posebno dolazi do izraaja u vrijeme navedenih Mjesecevih cvorova.

RAD U POVRTNJAKU

I ORUE

Radovima u vrtu valja nastojati unaprijediti ivot organizama u tlu. U vezi s tim potrebno je voditi racuna o sloju tla debljine do 15 cm, koji predstavlja uglavnom plodni dio vaan za razvoj organizama u tlu, a zatim o sloju koji se nalazi odmah ispod. Dubina navedenih slojeva ovisna je takoder o teini tla, a i o njegovoj pripremljenosti za bioloko povrtlarenje. Stoga je potrebno birati takvo orude kojim ce se sacuvati navedeni slojevi kako bi to vie ostali na istoj razini, a to znaci da onaj gornji ostane nepromijenjen, a da se donji samo prorahljuje i ostaje dolje.

Orude za obradu Za rahljenje gornjeg dijela tla bez prekretanja najprikladnije orude su posebne vile, koje se od onih za prekretanje i rad sa sijenom razlikuju svojim pojacanim i ravnim zupcima. Imaju 3 do 4 zupca neznatno svinuta prema naprijed. 121

Orude za rad u vrtu

TRCALJKA MJERACA VRPCA

[)~~~~

LOPATJCAZA VAENJE BILJAKA

SADILlCE

---I

Najprikladnije orude za povrinsko rahljenje je tzv. Wolfovo orude. Osim navedenog rucnog oruda, s velikim uspjehom upotrebljava se podrivac (sous soleuse). Dobro odravanje tla i njegovo snabdijevanje organskim tvarima u rastvaranju cini suvinim intenzivan rad strojevima. Valja naglasiti da rad freze u vrtu nije preporucljiv. Mjere koje poduzimamo za odravanje plodnosti tla slue za stvaranje to bolje strukture tla, a freza je upravo takav stroj koji postupno naruava strukturu tla. U pocetku nam izgleda da se radeci njome stvara mrvicasta struktura, medutim, rahljenjem s frezom izlae se intenzivnoj oksidaciji veliki dio organskog a i mineralnog dijela tla, cime se gubi njegova struktura koja nam je toliko potrebna za obnavljanje ivota u tlu. Na organizme koji sudjeluju u razgradnji organskog kompleksa radom se nadovezuju organizmi koji sudjeluju u stvaranju povoljnije strukture tla.

Uredenje gredica za sjetvu

Nakon to se tlo u oujku dobro osuilo, u primorskim krajevima i prije, moe se poceti sa sjetvom otvoreno na gredicama. Ako elimo radove u vrtu neto ubrzati, na primjer, nicanje salate, hrena i dr., razastremo preko gredice plasticni tunel, to djeluje povoljno na suenje tla i ugnJavanJe. Za rad u vrtu treba uzeti: vile, grablje, vrpcu za mjerenje, kanticu za vodu, gnojivo, pepeo od drveta, prirodno mineraIno gnojivo (KPMG). Radove valja izvoditi ovim redoslijedom: . Najprije je potrebno izgrabljati grubi dio organskog materijala na gredicama, koji u toku zime nije do kraja istrunuo. Njega skupimo u manje hrpe i nosimo na posebno mjesto za pripremanje komposta. Sitniji dio materijala, duine od 3 do 5 cm, ostavimo po strance, a sluit ce nam za pokrivanje tla nakon sjetve. . Zatim porahlimo tlo do one dubine do koje se vile bez veceg naprezanja mogu utisnuti u tlo do zgloba. Ako tlo jo nije dovoljno pripremljeno, a radove treba izvriti bez veceg naprezanja, to znaci da tlo jo nije bioloki aktivno, tada vilama za kopanje (kako smo vec opisali pri izvedbi radova u jesen) temeljito razrahlimo tlo. Ako navedene radove obavimo strucno i na vrijeme, mrkva i crni korijen nece se racvati, glavice salate bit ce cvrste i velike, kelj nece zaostajati u rastu itd. . Vrpcu za mjerenje valja dobro pricvrstiti sa strane tako da nam irina gredice bude posvuda jednaka, izmedu 1,10 i 1,20 m, zbog cega je mora123

mo ucvrstiti izvan ruba gredice. Izmedu gredica ostavimo stazu irine 30 do 35 cm. . Moramo zatim iznijeti kompost i rairiti ga po gredici u visini od 1 do 2 cm te po njemu posipati prirodno gnojivo (KPMG), 30 do 40 g na 1 m2. . Cijelu povrinu gredice po ravnati grabljama, ali tako da povrina ne bude previe usitnjena jer se tada izgubi velika kolicina vlage iz tla. . Sa svake strane gredice treba odstraniti suvinu zemlju, stazice dobro izgaziti i ukloniti vrpcu. Potrebno je otprilike 20 minuta da se gredica dugacka do 6 m i iroka 1,2 m pripremi za sjetvu.

Sjetva (sadnja)

Sjetvu odnosno sadnju treba izvriti odmah nakon to smo gredice pripremili. Pripremljene gredice ne smiju ostati nezasijane, odnosno nezaticene od sunceva utjecaja. Ponajbolje je sjetvu vriti u redove jer to olakava kasnije rahljenje tla i unitavanje korova. Redovi se prave tako da se sa svake strane ostavi 6 do 8 cm nezasijana tla. U sredini gredice ucini se jedan lijeb dubine oko 3 cm, a sa svake strane jo po '2 lijeba. Time se dobiva ukupno 5 ljebica. ljebovi, osim onog sredinjeg, prave se do dubine od 1 do 2
Pikiranje ili postupak presadivanja mladih biljcica

~--

124

cm. Te ljebice briljivo zalijemo vodom tako da ostali dio gredice ostane suh. Nakon zalijevanja ljebici se pospu tankim slojem suhog tla te se obavi sjetva. Time zalijevanje nakon sjetve postaje suvino. Ujedno se postie da se nakon zalijevanja na tlu ne stvara kora koju je inace potrebno posebno razrahliti. Nakon sjetve sjeme pokrijemo tankim slojem suhog tla i to tako da prekrijemosjeme. Tim postupkom zasijano sjeme ima sve to mu je potrebno za dobro klijanje: mokro tlo je ispod, a suho i toplo iznad. Time

cemo pospjeiti brzo i ujednaceno klijanje sjemena.

Za dobar uspjeh u tom poslu vano je, takoder, poznavati klijavost sjemena. Ako sijemo vece povrine, nije naodmet da prije sjetve naklijavanjem provjerimo klijavost sjemena. U tu svrhu odbroji se odredeni broj zrna (otprilike 100), poloe se na upijac (bugacicu) na tanjuricu i povremeno ga vlaimo u toploj prostoriji. Za dobar uspjeh sjetve neobicno je vano provjeriti klijavost sjemena ukoliko nemamo jamstvo o njegovoj klijavosti. Redove sjetve posipamo malom kolicinom treseta. Time nam je omoguceno da dobro kontroliramo nicanje sjemena, a i korova koji se lako moe drati pod kontrolom radi pravovremenog cupanja. Takvim postupkom olakavamo rad na cupanju korova koji u pocetku uvelike ometa dobar uspjeh u vrtiarenju. Nakon sjetve, odnosno sadnje povrca pocinje drugi vaan dio za bioloki nacin proizvodnje povrca: pokrivanje tla izmedu redova tankim slojem organskih otpadaka. Vec smo prije naveli da organski materijal kojim su gredi ce bile pokrivene za vrijeme zime treba prosijati. Prosijani dio predstavlja buduce humusno tlo. Ostatak ostavljamo sa strane gredice i njime onda prekrivarno tlo izmedu redova nakon izvrene sjetve, odnosno sadnje. Briga za dobar uzgoj povrca mora biti nadopunjena brigom za neprestanu ishranu organizama u tlu. Rast biljke bez zastoja dobrim dijelom ovisi o trajnom pripremanju hrane od strane organizama u tlu. Organski materijal kojim je pokriveno tlo postupno se rastvara i treba ga postupno nadopunjavati novim svjeim materijalom kako bi se iznova izvrila hranidba ogranizama u tlu. Ako raspolaemo i ostalim gnojivom, dodajemo ga samo povrinski u tankoj naslazi (lajeru) bez ukapanja u tlo. Na njega se ponovo moe dodati u vrlo malim kolicinama kamena praina (KPMG). Ako dodajemo gnojivo od peradi, moramo biti sigurni da nije zagaden antibioticima, to ih obicno prima perad u modernom uzgoju. Kad zasijane biljke izniknu, imamo na raspolaganju zeleni materijal koji se, nakon to smo ga pokosili, upotrebljava kao dodatak na vec prije zapoceto mulciranje gredica.
125

Zemljini pokrivac

- mulc

Osnovni zadatak pokrivanja tla jest da se hrane organizmi tla i da ih se titi od izravnog djelovanja sunca i drugih atmosferilija, kao i da se odrava toplina tla sa to manje kolebanja. O pokrivanju tla vegetacijom vec smo prije govorili. Kad se jednom priviknemo na trajno pokrito tlo, onda nam golo, nepokriveno tlo izgleda kao neto potpuno neprirodno jer nas podsjeca na gladovanje organizama tla, naih velikih pomagaca u odravanju trajne plodnosti tla. Kad se prvi put susretnemo s takvim nacinom gledanja na plodnost i odravanje plodnosti tla, izgleda nam da se u navedenim postavkama preuvelicava uloga organizama u tlu. No kad se uvjerimo u rezultate koji se na taj nacin postiu, onda nam tek postaje jasno da je golo, nepokriveno tlo, u stvari, degradacija prirodne plodnosti tla, koja vodi osiromaenju tla u odnosu na ivot u njemu. Da se tome doskoci, suvremena poljoprivreda prela je u drugu krajnost time to je pocela nadoknadivati plodnost tla i hraniti biljke izravno topivim mineralnim gnojivima, a posljedica toga je poduzimanje intenzivnijih mjera zatite bilja od bolesti i tetocina. Osim intenzivnih mjera zatite povrtnih kultura, kod takve proizvodnje potrebno je stalno vriti obradu tla jer se njegova struktura trajno kvari. Posljedica toga jest stalno rahljenje povrine tla bilo strojevima bilo rucno. Kad se jednom uspostavi razgradnja dodanog materijala u obliku mulca i nova izgradnja hrane za biljke koje rastu u gredic.i, tada posebna obrada tla postaje potpuno nepotrebna jer se time stvaraju povoljni uvjeti za hranidbu bilja, ulaenje zraka i vode i izlaenje nepoeljne ugljicne kiseline, a to je, zapravo, ono to se eli postici obradom tla. Prema to.me, obrada tla postaje suvina. Pokrivac tla - mulc - moe biti od suhog otpadnog materijala, kao i od zelenog, netom pokoenog. Materijal se mora dodavati u tankom sloju. Debljina toga sloja ovisi i o tlu. Na teim i slabije proztacnim tlima materijal treba biti to tanji jer mora trunuti, ane pljesniviti. Ne smije vonjati na plijesan, nego na miris umskog tla. Rastvaranjem debelog sloja materijala dodanog kao mulc na gredice stvaraju se nusproizvodi koje kia ispire u dublje slojeve i koji djeluju otrovno na biljke. Materijal koji se dodaje, sijeno, slama, cima od krumpira i drugo, treba da bude to manjih dimenzija jer ga lake preraduju zemljine gliste. Duina, dakle, treba da bude izmedu 5 i 8 cm. Kao biljke za pokrivanje ne mogu sluiti biljke koje jo imaju korijen ili sjeme jer se one na takvom materijalu brzo ukorjenjuju i oteavaju plijevljenje gredica. Pocetno uspostavljanje trajnog pokrivaca na tlu osobito je vano da se odmah plijeve svi korovi. Zatim, dok se ne uspostavi prilicno debeo 126

--01

zatitni sloj onoga to je vec istrunulo i onoga to trune, gredicu je potrebno povremeno zalijevati ustajalom vodom, po mogucnosti kinicom, ili barem vodom koja je dulje vrijeme bila izvrgnuta zraku. Nakon to se uspostavio deblji prekrivac tla, svako daljnje zalijevanje tla postaje suvino, kao i plijevljenje korova jer se vie ne razvijaju na debljem sloju materijala. Takav nacin odravanja tla znatno snizuje trokove proizvodnje povrca, a samo povrce kvalitetom se znatno razlikuje od povrca proizvedenog topivim NPK gnojivima, te prvenstveno slui kao zdrava prehrana za ljude. Da se ovakav nacin odravanja tla moe provoditi bez zastoja, potrebno je uvijek imati u pricuvi izvjesnu kolicinu materijala u rastvaranju. Kao pokrivac tla moe se s uspjehom koristiti stajsko gnojivo, najprikladnije je govedsko, ali i ono od peradi. Ponovo napominjemo da gnojivo peradi hranjene antibioticima nije prikladno kao pokrivac za tlo u biolokom povrtlarstvu. Takvo gnojivo uslijed antibiotika koji due vrijeme ostaju aktivni u tlu blokira rad mikroorganizama, naih izdanih pomagaca koji pripremaju hranu u naem vrtu. Gnojeci vrt tim gnojem nanosi se vie tete nego koristi. Kao nastor na gredicama moe se upotrijebiti i svjee stajsko gnojivo, s time da se razastre u tankom sloju, poput lajera, uz napomenu da se ni u kom slucaju ne smije ukapati u tlo. Postoji prigovor da kod takvog nacina dolazi do velikih gubitaka duika iz gnojiva, ali je neosnovan jer njegovo rastvaranje na povrini tla odmah napadaju razne gljivice i ostali organizmi koji u svojim nitastim micelijima konzerviraju sastojke duika. Kako bi se gubici potpuno smanjili, dobro je da se gnojivo jo u staji pospe finom kamenom prainom (KPMG) jer se time zadravaju svi tekuci i ostali sastojci gnojiva koji bi se eventualno mogli izgubiti prilikom prenoenja gnojiva na gredice. Stajsko se gnojivo prvenstveno koristi kod uspostave gredica uz istu napomenu da ga se nikako ne smije svjeeg ukapati u tlo. Osim toga, u zbijenom, svjeem i nerastvorenom gnojivu ostaju aktivni jo razni prenosioci bolesti, kao to su crveni vjetar, dizenterija, paratifus, tetanus i drugi. . Neosnovanje i prigovor da se nanoenjem svjeeg gnojiva na gredice gubi mnogo duika jer se u zraku nalazi 78,4 posto duika, u govedem gnojivu svega 0,45 posto, a u gnojivu od peradi 1,63 posto. Svjee gnojivo naneseno na gredice odmah napadaju razni mikroorganizmi koji svojim koncastim micelijem zadravaju (konzerviraju) duik, a neki od njih svojom aktivnocu djeluju na povecanje sadraja duika. Prednosti takvog nacina pokrivanja tla su ocite, pa kad se jednom priviknemo na takav red, onda nam preoravanje i prekopavanje vrta, posebice ostavljanje nepokrivenog tla za vrijeme vegetacije i poslije, izgleda potpuno neprirodno. Ako vec prekopamo tlo te ga ostavimo neko vrijeme golim i dalje ga ne obradujemo, na njemu se odmah nasele korovi, 127

a kad 'se stvore povoljniji uvjeti za rast, postupno takvu povrinu osvajaju i ostale biljke (djetelina i dr.). Golo tlo je, dakle, neto to je protivno prirodnom odravanju tla jer nam to ponajbolje dokazuje samo priroda. DODATNE MJERE ZA VRIJEME Kinica U biolokoj proizvodnji povrca potrebno je uvijek imati stanovitu kolicinu kinice. U usporedbi s vodom iz vodovodne mree kinica bolje djeluje. Kinica ne sadri klor koji vrlo nepovoljno djeluje na pojedine vrste povrca, kao to su krumpir i neke druge gomoljace. Kinica posjeduje neka svojstva koja obicna voda iz vodovoda nema. Ta njezina dobra svojstva su u vezi s tzv. kozmickim zracenjem. Voda ozracena na zraku i suncu vrlo dobro djeluje na biljke, dok je voda iz vodovodne mree mrtva i redovito klorirana. Voda ozracena suncem, ako
.

VEGETACIJE

je pritom jo bez klora, ima sva pozitivna svojstva kao i voda s izvora.
Kinica je vrlo pogodna za razredivanje gnojnice koju narocito koristimo za onu vrst povrca kojoj takva vrst hranidbe daje posebno dobre rezultate, primjerice u proizvodnji lisnatog povrca (pinat, salate i dr.).

Gnojnica Gnojnicu se moe upotrijebiti za povrtne kulture samo ako se prije upotrebe temeljito prozraci. Zracenje se provodi tako da se u vrijeme od 2 do 3 tjedna dva do tri puta dnevno temeljito izmijea, time gubi jak ne-

Pripremanje gnojnice

"""

-'"

ugodan miris, a ako se gnojnica prethodno na razrijedi vodom, moe izazvati pale. U tu je svrhu najpogodnija kinica. Ako imamo pri ruci kamene praine (KPMG), moemo ubrzati oduzimanje mirisa gnojnici. Uvarak od koprive U biolokoj proizvodnji povrca vrlo cesto se koristi kopriva. Ako u blizini nema koprive koja raste kao divlja, posebno je sijemo na jednu ili nekoliko gredica koje su inace manje prikladne za uzgoj povrca. Za dobro koritenje koprivu je potrebno 2 do 3 puta godinje koristiti i ne dopustiti da se osjemeni. Pokoenu koprivu stavimo u jednu drvenu posudu da kisne i to otprilike 10 dag na 10 litara vode, pokrijemo je i dnevno 2 do 3 puta dobro izmijeamo. Koprivi zatim moemo dodati 3 do 4 ake gnojiva od peradi (bez antibiotika! ) ili neto rogovine. Pustimo je da kisne ne vie od 3 do 4 dana. Nakon toga ovako prireden koncentrat razrijedimo vodom u omjeru od 10:1 do najvie 10:5, ovisno o povrcu za koje cemo je upotrijebiti. Razrijedena gnojnica kao i razrijedena kopriva upotrebljavaju se u prvoj polovici vegetacije redovito za lisnato povrce. Valja naglasiti da povrtnica, luk i jo neke kulture ne podnose upotrebu gnojnice, makar i razrijedene. Osim u hranidbi povrtnih kultura, tako priredena kopriva djeluje kao vrlo uspjeno sredstvo za suzbijanje raznih insekata kao to su razne ui na povrcu, zatim cenjakov moljac, muhe na kelju i dr. Razni cajevi slue kao dobro sredstvo u suzbijanju tetocina i bolesti na povrcu: . Caj od pelina djeluje vrlo uspjeno protiv ui i raznih gusjenica. . Caj od aloje djeluje vrlo uspjeno protiv pueva. . Caj od pres lice djeluje vrlo uspjeno protiv razlicitih parazita i gljivicnih oboljenja povrca. Priprema se tako da se 15 dag suhe preslice kuha 20 minuta u 10 litara vode. Nakon toga se pusti da kisne dva dana. Kod upotrebe se razrijedi s vodom u omjeru 1 : 10. Razrijedenom otopinom prska se protiv pepelnice, oidiuma, kao i protiv pjegavosti lista. . Uvarak od kamilice djeluje vrlo uspjeno protiv ui na grahu. Koristi se tako da se desetak cvjetova kamilice stavi u 10 litara kipuce vode i njime se prska grah napadnut uima.
-

BOLESTI

NA POVRCU

. Pepelnica napada rajcicu, krumpir, celer, a osobiti lozu. Bolest se pojavljuje pri prijelazu na bioloki nacin proizvodnje povrca, dok je kasnije vrlo rijetka.
9
BIOAGRIKULTURA

129

. Oidium napada mrkvu, articoku i repe. Borba se provodi sumporenjem.

KUKCI KOJI NAPADAJU POVRCE . Krumpirova zlatica napada krumpir u pocetku dok tlo jo nije postalo bioloki aktivno. Poslije je njena pojava u krumpiritu vrlo rijetka. Od uspjenih stedstava protiv zlatice kao biljni preparat navest cemo Rotenon. Biodinamska metoda suzbijanja sastoji se u tome da se krumpirova zlatica skupi, osui i spali, pa se tim pepelom posipa krumpirova cima. Prema podacima tom se metodom postiu dobri rezultati. . Upotreba velikih kolicina svjeeg i nerastvorenog stajnjaka redovito izaziva jaku navalu ui. Borba protiv ui kemijskim sredstvima donekle je uspjena, ali se takvim suzbijanjem izaziva neravnotea izmedu korisnih i tetnih (patogenih) insekata, te nastaju nove potekoce u suzbijanju tetnika. Stoga je najbolje da se ne upotrebljavaju povecane doze gnojiva, pa makar i komposta, vec je potrebno provoditi tzv. izbalansiranu hranidbu. To je prvi uvjet da se ne javljaju ui. Prirodnim uzgojem i hranidbom najbolje se suzbijaju ui coccinele(tzv. buba-mara). Za kontinuirano suzbijanje ui, potrebno je da cijeli ambijent u kojem raste povrce ima dovoljno mogucnosti za ishranu coccinela, tako da one, kad unite ui na povrcu, imaju dosta hrane i na ostalim biljkama koje se nalaze neposredno uz povrce. Potrebno je, dakle, stvoriti prirodan ambijent za ivot.

KOMPOSTIRANJE Ni jedno bioloki vodeno gospodarstvo ne moe se pravilno postaviti i razvijati a da se u proizvodnji izdano ne koristi otpadni materijal kojega ima u izobilju. U povrtlarskoj proizvodnji od proizvedenog ogranskog materijala nita ne smije propasti, jer se bioloko povrtlarstvo temelji na planskom koritenju svega onoga to se izravno ne koristi za ishranu ljudi i ivotinja. ivot bilja to je proizvedeno na gospodarstvu nastavlja se bilo proizvodima bilo u preostalom materijalu, to se dalje koristi u hranidbi bilja. Prema tome, ivotni ciklus odvija se tako da se najprije stvaraju organskiproizvodi, a zatim se ono to nije moglo biti izravno upotrijeblje130

humusno tlo treseti!, grubi kompost lice ili suha trava tratina grubi- biljni otpaci, granje i dr.

no kao hrana ljudima i ivotinjama koristi za razgradnju u kompostitu ili izravno mulciranjem na gredicama, cime se lanac ivota zatvara. to su u takopostavljenom ivotnom ciklusu gubici izgradnje i razgradnje manji, to je ekonomska proizvodnja veca, a proizvodi sigurniji za zdravu ishranu ljudi i ivotinja. U biolokoj poljoprivredi postoji razlika u proizvodnji itarica, povrtnog bilja i voca. Dok se u proizvodnji itarica odnose iz tla velike kolicine mineralnih sastojaka, koje onda za odravanje visine proizvodnje moramo stalno nadoknadivati izvana, dotle se u povrtlarskoj i vocarskoj proizvodnji odnose asimilati koje biljka prima iz zraka bilo u obliku vode ili C asimilata, a tek u mnogo manjim kolicinama mineraine sastojke, kao to su fosfor i kalij. Tla nastala na mjestu (in silu) redovito sadre dovoljne kolicine kalija i fosfora, koje uz;pravilnu aktivizaciju u biolokoj poljoprivredi mogu uglavnom zadovoljiti potrebe biljaka. U tom je pogledu mnogo tee u proizvodnji itarica jer su potrebe za tim elementima u itarica mnogo vece. Zbog toga je postavljanje dobrog temelja u biolokoj proizvodnji itarica potrebno izvoditi prema dobro uhodanom plodoredu, u kojem se proizvodnja obavlja u kombinaciji s djetelinsko-travnom proizvodnjom, pa se itarice nakon odredenog plana takve proizvodnje mogu ponovo vratiti na iste povrine. Prinosi itarica u tako postavljenom gospodarstvu ne zaostaju za prinosima na klasicnim gospodarstvima, u kojima se nastali gubici navedenih elemenata nadoknaduju umjetnim gnojivima. Razlike ipak postoje, a one se sastoje u zdravoj proizvodnji kvalitetnih itarica u kojoj se ne upotrebljavaju herbicidi i drugi pesticidi. 131

Uredno pripremljeno kompostite

Bioloka proizvodnja povrca, dakle, mnogo je jednostavnija. U pocetku je vano izgraditi aktivno bioloki plodno tlo cime se postie jeftina i, prije svega, zdrava proizvodnja bilja. Vidimo, dakle, kakvu vrijednost ima koritenje otpadaka u svrhu pripremanja komposta, odnosno mulciranja gredica na mjestu. Nova saznanja o vrijednosti materijala nakon kompostiranja i bioloki vodenog gospodarstva iz temelja su izmijenili prijanji, tzv. klasicni nacin kompostiranja. Dok se ranije materijal u kompostnim hrpama cuvao i po nekoliko godina do potpune razgradnje, cime se dobila gotovo mrtva crna zemlja, dotle suvremena metoda kompostiranja ide na skraceni postupak kompostiranja. Da se dobije uvid u stanje kako se dugotrajnim kompostiranjem gubi na vrijednosti tako dobivenog materijala, navest cemo podatke o gubicima koji njime nastaju. Prema podacima dr Hansa Petera Ruscha o razgradnji biljnog materijala upotrijebljenog za kompostiranje, hranj iva vrijednost kompostiranog materijala krece se kako slijedi: 132

TABLICA

12

1 m3 stajskog 1 m3 stajskog 1 m3 stajskog 1 m3 stajskog 1 m3 stajskog

gnojiva gnojiva gnojiva gnojiva gnojiva

ima ima ima ima ima

6400 hranjivih jedinica u za 4 tjedna svega 2600 za 3 mjeseca svega 1160za 1 godinu svega 780 za 3 godine svega 490 -

svjeem stanju

gubici 60 posto
gubici 82 posto svega 88 posto

gubici 92 posto

Suvremena metoda kompostiranja nastoji to vie skratiti VrIjeme kompostiranja pomocu slijedecih mjera: . Kratki materijal bre trune i bolje se mijea sa tlom; . Mali krovasti oblik kompostita visine do 50 cm i irine do 1,5 m. U njega lake prodire zrak, pa kompost ne treba prekretati. . Posipanje materijala izmedu slojeva kamenom prainom (KPMG) obogacuje kompost mikroelementima. . Nakon 4 do 6 tjedana kompost je vec za upotrebu (dok je prije trebalo 2 do 3 godine). Tako pripremljen kompost prostire se na gredice uz napomenu da se ne smije ukapati u tlo jer treba da slui samo kao mulc za prekrivanje tla. Truljenje se, nadalje, nastavlja potpuno prirodno, a, to je najvanije, bez gubitaka vrijednih sastojaka. Naime daljnju razgradnju vre organizmi u tlu, kojima tako pripremljen kompost slui kao hrana a oni opet svojim raspadanjem slue biljci kao hrana. Kao materijal za kompostiranje koristi se pokoena trava, trulo sijeno, slama, ako se ne radi o itaricama koje su bile tretirane herbicidima, razni korovi (bez korijena i koji jo nisu osjemenjeni), kucni otpaci, gnoj raznih ivotinja i peradi (ako perad nije imala ishranu kojoj su dodavani antibiotici). Dugacak organski materijal prethodno se usitni jer je tada njegovo rastvaranje bre. Kako je vec prije navedeno, pojedine slojeve komposta kod pripremanja posipamo kamenom orainom (KPMG). cime obogacujemo kompost potrebnim mikroelementima. Ako u toku razgradnje komposta ima dovoljno oborina, tada u njemu nije potrebno posebno vlaiti materijal. Materijal se slae u slojevima do visine od otprilike 50 cm, irine do 1,5m, a duine prema kolicini raspoloivog materijala. Dobro je ako se kompost smjesti u blizini zida ili nekog veceg drveta, to se nalazi na onoj strani odakle najcece puu vjetrovi. Nakon dva tjedna cijeli se materijal moe izmijeati i pritom ponovo posuti kamenom" prainom. Ako nemamo raspoloivog gnoja, u hrpu moemo dodati kotanog ili krvnog brana jer ce tada kompost biti sadrajniji hranivom. Ako je nae tlo neutralne reakcije, ovako pripremljenom kompostu nije potrebno dodavati vapna. A ako je tlo prilicno kiselo, preporucljivo je hrpu prema pojedinim slojevima posipati vapnenom prainom. 133

Tako pripremljen kompost moe se vec nakon 4 do 6 tjedana prosijati i njime povrinski nagnojiti gredice. Ostatak se ponovo skuplja za daljnje rastvaranje. Za pospjeenje rastvaranja materijala u kompostu postoje i razni preparati kao to je Humofix i dr. Zatim, prema biodinamskoj metodi mipremanja u kompost se dodaju razni cajevi: od preslice, kamilice, koprive i dr. (vidi poglavlje o pripremanju komposta prema biodinamskoj metodi). Svemu tome je cilj da se kompostom u tlo une su oni sastojci koji stimuliraju rad onih mikroorganizama koji ga pospjeuju i pridonose kvaliteti biolokih proizvoda. Kompostu se moe dodati na domaci proizvod, kao to je praina KPMG koji se vec do sada pokazao vrlo djelotvornim, a posebno dobro djeluje na mrvicastu strukturu tla. Za dobro bioloko povrtlarenje vano je to vie povecati sadraj humusa u tlu. Radi boljeg pregleda odravanja vlanosti tla., navest cemo neke podatke kako pojedini sastojci djeluju na zadravanje vlanosti tla: 1 kg cistog pijeska moe zadrati i kg glinenog tla moe zadrati i kg humusa moe zadrati 250 g vode 1000g vode 2000 g vode

Ako u toku vegetacije padnu samo ogranicene kolicine oborina, i ukoliko ne raspolaemo mogucnosti natapanja tla odnosno ucestalijeg zalijevanja, onda ce tlo s povienim sadrajem humusa ostati due vremena prikladno za vrtne kulture nego tlo s malo humusa. Stoga je obogacivanje tla humusom na trajni zadatak u povrtlarskoj proizvodnji. Sadraj humusa u tlu vaan je i zbog pre obilnih oborina, jer tlo bogato humusom moe primiti i do 200 mm oborina na i m2bez zadravanja vode na povrini, dok tla siromana humusom zadravaju vece kolicine vode na povrini (zabarivanje),odnosno omogucuju odnoenje plodnih cesticatla. Dodavanjem odred~nih kolicina KPMG obogacujemo tlo mikroelementima, a vrijednost mirkoelemenata za biljke moe se donekle usporediti s vrijednocu vitamina u ishrani ljudi. Vrijednost kamene praine KPMG ne iscrpljuje se samo u njegovoj hranjivoj vrijednosti, sadraju mikro i ostalih elemenata vec koristi p..osvuda gdje postoji neko vrenje, gdje se isparuje amonijak ili drugi plinovi koji privlace muhe i druge insekte. Sadraj kremicne kiseline u KPMG djeluje vrlo povoljno protiv gljivicnih oboljenja, gnjiloce plodova, kelja, kupusa i dr. Prema tome, dodavanje kamene praine i treseta predstavljaju uspjeno dodatno sredstvo za vodenje biolokog nacina vrtlarenja.

134

....

TOPLA KLIJALITA

U svrhu pospjeenja i ubrzanja rasta pojedinih vrtnih kultura koristimo tzv. topla klijalita. Topla klijalita se koriste kada se u sijecnju i veljaci ne moe vriti sjetva na otvorenom. U njima uzgajamo mlade biljcice koje cemo, kad vrijeme dopusti, presaditi na otvorenom. Postupak za izradu toplih klijalita Na duini od 2 do 3 metra i irini od 1,2 do 1,5 m poloi se konjskog gnoja u visini od 30 do 40 cm, prethodno nakvaenog vodom. Na njega se polae sloj dobrog vrtnog tla debljine 20 cm i sve se to pokrije ustakIjenim okvirom. Gnoj koji se pod ustakljenim okvirom ugrije podie

temperaturu klijalitu izmedu 40 i 70 o C. Zatim se sije ustakljeno sjeme.

Nakon to biljke izniknu, klijalite se preko dana zraci tako to mu se otkrivaju krila do odredene visine, a preko noci ih se pokriva. Mjesto konjskog moe se upotrijebiti i svje kravlji ili ovcji gnoj uz isti postupak. Pritom se moe postici temperatura od 20 do 30" C. Pospjeivanje klijanja sjemena koristi se u ono vrijeme kada se sjeme jo ne moe sijati na otvorenom, a kada nastupe topliji dani, to redovito biva koncem veljace i pocetkom oujka, tada se iznikle sadnice presaduju na otvoreno.

MIJEANE KULTURE ILI KOMBINIRANE GREDICE

(

Radi boljeg koritenja kako zracnog prostora iznad gredica, tako i na samim gredicama, uzgajaju se tzv. mijeane kulture na gredicama koje zauzimaju posebno mjesto u biolokoj proizvodnji povrca. Pritom je potrebno razlikovati planiranje proizvodnje za male kucne vrtove, gdje se veliki dio poslova moe obavljati rucnom radnom snagom, od proizvodnje na velikim povrinama gdje se gotovo svi poslovi obavljaju strojevima. U biolokom povrtlarenju od posebne su vanosti mjeovite vrtne kulture. Postoje, naime, biljke koje imaju veliku potrebu za svjetlom i suncem, kao i one koje nemaju tih potreba, cak i bolje uspijevaju u polusjeni. < manjim kucnim vrtovima pravimo gredice duine od 2 do 3 metra U i od 1,1 do 1,3 metra irine. Gredice razdijelimo u 5 redova, pa se 1,3. i 5. red zasiju glavnim kulturama, a drugi i cetvrti medukulturama. Za takav raspored na gredicama moemo navesti nekoliko kombinaC1ja.
135

Plan I Rano zelje kombinirano sa salatom glavaticom U 1. 3. i 5. redu: cvjetaca i kelj - razmak 50 cm. U 2. i 4. redu: salata glavatica - razmak 25 cm. Moguce su slijedece izmjene: elimo li uzgajati cijelu gredicu cvjetace, kombinirat cemo s ostalim gredicama na kojima sadimo kelj, tako da na svaka tri reda kelja sadimo jedan red cvjetace. Moemo kombinirati i tako da jednu gredicu zasadimo cvjetacom, a drugu korabicom, i to kasnijom sortom. Pri uzgoju salate koja raste na gredici s keljom valja odabrati od one sorte salate koja pravovremeno zrije, cime se rastu kelja moe osigurati dovoljno mjesta.

Plan II Kombinacija endivije sa zimskim luko"m U 1. 3. i 5. red zasadimo endiviju, U 2. i 4. red zasadimo zimski luk. Plan III Graak ili grah kif1a s rotkvicom ili keljom U 1. 3. i 5. red zasadimo graak ili grah. U 2. i 4. red zasadimo rotkvicu ili povrtnicu. Kao meduku!ture mogu biti: hren, salata ili ljetni pinat. Ova je kombinacija uzeta zato to rotkvica i povrtnica podnose lagano zasjenjivanje. Kod ovog plana postoji mogucnost naknadne sjetve: U 2. 3. i 4. red sadimo kelj, U 1. i 5. red salatu endiviju. Plan IV Krastavci, salata i ljetni pinat U 3. red sadimo krastavce (salatu glavaticu). U 1. i 5. red sadimo salatu: U 3. i 5. red sadimo ljetni pinat. Krastavci su osjetljivi na mraz, stoga ih se moe saditi istom nakon ledenih svetaca, bilo da ih prethodno sijemo u lonce ili kupimo gotove. Plan V Niski grah, hren ili salata Niski grah sadi se sredinom svibnja, a hren koncem oujka: U 1. 3. i 5. red sadimo niski grah. U 2. i 4. red sadimo hren ili salatu. I

f ,.

136

...-

Plan VI Luk i salata glavatica U 1. 3. i 5. red sadimo salatu glavaticu. U 2. i 4. red sadimo sadnice luka. Plan VII Mrkva i salata U 4 reda sadimo mrkvu. U 3 reda sadimo salatu. Redovi se mrkve mogu oznaciti (markirati) tresetom, ili se sjetva mrkve pokrije plasticnom folijom. Osim navedenih kombinacija, prema vlastitim potrebama svatko moe odabrati ono povrce koje najbolje uspijeva na njegovom tlu. No potrebno je posebno birati one kulture koje se medusobno podnose. U svrhu planskog koritenja vrtnih povrina u biolokom povrtlarstvu dobro je uciniti mali nacrt gredica u vrtu. U nacrtu valja brojevima oznaciti gredice a to pomae vodenju evidencije o koritenju kultura. U pocetku biolokog povrtlarenja, dok nae tlo oskudijeva humusom i organizmima tla, gredice valja koristiti prema unaprijed utvrdenom plodoredu tako da na njima bude slijedeci raspored kultura: lisnjace, okopavine, lepirnjace. Kad je nae tlo postalo bioloki aktivno, tada se neke vrste povrca mogu sijati na istom mjestu i nakon kraceg vremena. Sjemenom se treba opskrbiti pravovremeno jo u toku zime, kako zbog pomanjkanja kvalitetnog sjemena ne bismo bili prinudeni sijati manje kvalitetno i manje klijavo sjeme, ili, pak, odustati od sjetve pojedinih vrsta.
ZELENA GNOJIDBA

;~

Vana mjera za odravanje plodnosti vrtnog tla jest koritenje zelene gnojidbe. Zbog intenzivnog koritenja sa po dvije ili tri kulture kroz godinu, vrtno tlo postupno sve vie gubi na mrvicastoj strukturi koja je neophodna biolokoj proizvodnji. Dok izvedba zelene gnojidbe u ratarskoj proizvodnji ne mora predstavljati veci problem, dotle je njezina provedba u proizvodnji povrca mnogo tea. Za pravilno koritenje zelene gnojidbe u povrtnoj proizvodnji potrebno je da prethodno ucinimo plan koritenja pojedinih gredica. U svrhu zasijavanja pojedinih gredica sa zelenom gnojidbom vrlo dobro se moe koristiti djetelinsko-travna smjesa, odnosno soja koja odgovara tlu. Od djetelina koristimo prvenstveno one cija vegetacija traje jednu godinu, kao to je aleksandrijsko-perzijska djetelina sa 10 posto zobi, zatim smjesa trave i grahorice, ljetna repica (Hho raps). Mjere kojih se treba pridravati sjetvom biljaka za zelenu gnojidbu: 137

. Biljke za zelenu gnojidbu moraju prekrivati cijelu povrinu, tj. moraju biti zasijane tako gusto da izmedu njih ne izniknu ostale trave, odnosno korovi. . Za stvaranje to vece kolicine zelene mase potrebno je prethodno izvriti temeljnu gnojidbu kompostom ili drugim raspoloivim organskim gnojivom, tako da rast zelene mase bude to izdaniji i da u to kracem roku prekrije tlo. . Organizme u tlu koji slue kao posrednici u hranidbi biljaka valja hraniti njima pristupacnom hranom: organski otpaci moraju biti to kraci kako bi ih organizmi tla to bolje mogli koristiti u hranidbi.
KINE GUSTE

Postoji nekoliko vrsta kinih glista koje nastanjuju tlo, kao i onih to preraduju organske otpatke u kompostu. Vano je znati da se gliste koje nastanjuju tlo razlikuju od glista koje preraduju organske otpatke u kompostu. Kompostne gUste ne mogu ivjeti u tlu, pa ako smo ih uveli u uzgoj onda je vano da uvijek ima novog nepreradenog organskog materijala u blizini komposta u kojemu gliste preraduju organske otpatke. Nakon to prerade otpatke u jednoj hrpi komposta, one se same sele u novu koja se mora nalaziti u neposrednoj blizini vec preradene hrpe. Gliste se ne hrane izravno organskim otpacima, vec ih mijeaju sa tlom, cime stvaraju povoljne uvjete za rast povrtnog bilja. Njihove izmetine su izvanredno stabilni agregati za mrvicastu strukturu tla, koji kasnije napadaju razne alge, gljive i bakterije tla. Izmetine glista, odnosno zemlja koju one mijeaju pomocu encima za probavu, postaju bogatije: . duikomza 5do 7 puta, . fosforomza 7 puta, 3 puta, . kalijemza 2 puta, . vapnomza 6 puta. . magnezijem za Dr Stockli je izracunao da se na jednom igralitu golfa na 1 m3 nalaze 133 gliste koje svaku noc izbace na povrinu 550 grama izmeta. Kad se to izracuna za jedan hektar, onda to iznosi 110 vreca po 50 kg to izbaci 1 330.000 glista u toku svake noci; ako se racuna kroz 30 godina, to je adekvatno dubini tla od 20 cm povrine od 1 ha. Velike kolicine tla kojeg preraduju gliste predstavljaju stalan izvor novih kolicina hraniva za biljke, pa se prema broju glista u tlu moe s prilicno velikom sigurnosti odrediti prikladnost pojedinog tla za uspjean uzgoj povrtnih kultura. 138

-'"

POSLOVI U POVRTNJAKU KROZ GODINU

U jesen treba ledinu plitko preko pati motikom, a sav materijal skupi-

ti na hrpu da preko zime istrune.

U svibnju moe se u tako pripremljen materijal zasaditi krumpir, povrinski, bez ukapanja u tlo (francuski nacin sadnje krumpira). Sadnju izvodimo rahljenjem na potrebnu dubinu bez prevrtanja tla. Mjesto za sadnju prikladnim grabljama pripremimo na potrebnu dubinu, pa odmah zalijemo i pokrijemo suhim tlom, kako bismo sadno mjesto odrali "lanim bez potrebe naknadnog zalijevanja.

'(a>

c
~

"'~

~
/

." .'~"

"""\.
*'

):
//

.~--/IW
wr",~,
'f".!': ffi

. -."
~
.

krum~ir ~

g-'~~"
ff:'>;4'tlo
ostaje trajno vlano

?'.r ~ !7'??JW

~g'.})

i'!NbW."~r

Ji2!tJM';

11:?f{~,i~

139

Prekrivanje tla preko zime: (zimska grahorica, inkarnatka i ra). Najprije pokosimo sve gredi ce, zatim prema predvidenom planu kultura kosimo izmedu gredica. Gredice prekrijemo tankim slojem pokoene trave. Kultivatorom ili prikladnim grabljama pripremimo tlo za sadnju odnosno sjetvu.

~= ~=
vezanje duika iz zraka

';~. ~.

Preostala kolicina zelene mase ponovo raste (titi zasadene kulture i obogacuje tlo hranom i stvaranjem humusa). Pojedine kulture dalje oslobadaju tlo, a gredi ce oslobadamo od korova kojeg prema potrebi povremeno kosimo.

50 cm

Oslobadanje potrebnih povrina za sadnju: Prije nastupa ljetne sue sve se zelene povrine pokose. Pokoeni materijal se u prozracnom i tankom sloju rasprostre po gredicama. Osim to cuva tlo od isuivanja on i hrani biljke. To je tzv. povrinsko kompostiranje.

'~F ~.~_:DJ
mrkva rajcica cikla ceier saiata

140

--"""III

. Sijecanj: u toplo klijalite pod staklo sijemo: mrkvu, cvjetacu, ljetnu salatu (kraljica maja), ljetni poriluk, radic i dr. . Veljaca: sjetva pod staklo: mrkva, celer, luk, kasni kupus, cvjetaca, krastavci, meloni, radic, rajcica. Otvoreno se moe na kraju veljace sijati graak, cenjak, luk. . Oujak: sjetva u hladno klilo ili plasticni tunel: mrkva, repa, salata, radic. Otvoreno: graak, kasni luk, repa (okrugla kasna), ljetni pinat, kasna mrkva, grah, perin, radic. . Travanj: sjetva u plasticnom tunelu: krastavci, dinje, lubenice, cikorija, graak, salata, celer. Otvoreno: zelje, cvjetaca, salata, perin, pinat, graak, krumpir. . Svibanj: sjetva na otvorenom: celer, salata, cikorija, zimska mrkva, radic, zeleni grah, crveni luk, zimsko zelje, cvjetaca, pinat, perin, kukuruz. Pikirati: zelje, krastavce, salatu, poriluk. Radovi na zalijevanju. . Lipanj: sjetva svih vrsta salata, zimskog zelja, rajcice, radica, graka, mrkve za zimu, repe, crvenog luka, perina i dr. Presadivanje: celer, zelje, salata, porjak. . Srpanj: sjetva: luk, graak, grah, mrkva, cikorija, perin, radic, pifiat. Presadivanje: celer, kelj, salata. . Kolovoz: sjetva cikorije, graka, salate, pinata, cvjetace, jagoda. . Rujan: sjetva proljetnog kelja, cvjetace, pinata, salate, radica. Presadivanje: jagode. . Listopad: sjetva pinata, poriluka, radica. Presadivanje: cvjetaca, salata. Radovi: izrada trapova za mrkvu, sjetva grahorice i rai za zelenu gnojidbu. . Studeni: presadivanje zimske salate na otvorenom. Radovi: branje povrca osjetljivog na smrzavanje. Zatita od smrzavanja: articoka, cikorija, pinat, mrkva. . Prosinac: zatititi ostalo povrce od smrzavanja, priprema toplih klijalita, forsiranje endivije, trapljenje povrca u zatiti od smrzavanja.

KAKO ZATITITI POVRTNE KULTURE OD PARAZITA

1

. . . .

Plodnost tla podravati prirodnim sredstvima. Izbjegavati ukapanje svjeegstajnjaka u tlo. Izbjegavatizracenje tla prekretanjem njegovih slojeva. Zatita ptica i njihovo hranjenje preko zime. 141

. Zalijevati uvijek predvecer ili rano ujutro, nikad na suncu. . Obrube gredicaa i vrtova zasaditi aromatskimbiljem (pelinom i dr.). . Odravati plodored i izmjenu kultura na gredicama. . Upotrebljavati prirodno mineraino gnojivo (KPMG i dr.). . Upotrebljavati prirodna sredstva za suzbijanje bolesti i tetnika (Rotenom, Bact. Thuringiens,cajeve, koprive, kamilice, preslice i dr.).

142

WOLO~O

VOCA~

PROIZVODNJA

VOCA

Prvi zadatak proizvodnje voca jest proizvodnja zdravog i kvalitetnog voca za covjeka. To se mora posebno naglasiti jer se to sve vie zaboravlja. Nikada se prije nije toliko govorilo o kvaliteti voca kao danas. Sve se vie trai voce lijepa izgleda, na primjer, jabuke jednake velicine, to je moguce vece, bez otecenja. Tome se doista nema to zamjeriti. Suvremenaproizvodnja voca postigla je zavidne rezultate. No to se tice okusa takvog voca, onda stvari ne izgledaju tako jasne. Lijepo voce nije isto tako dobrog okusa. Jabuke su cesto branjave, bez okusa i brzo se kvare. Breskve naoko lijepe nemaju nikakve slasti, kad jedemo kruke imamo osjecaj da jedemo repu itd. Temeljni princip proizvodnje voca u suvremenim vocnim plantaama jest maksimalna proizvodnja na jedinici povrine uz to manje trokove. I tome se nema to prigovoriti, samo se postavlja pitanje, postoji li i druga tehnika u proizvodnji voca kojom bi se to moglo postici? Tri su glavna udarna oruja u suvremenim vocnim plantaama za postizanje visokih. uroda: . Visokorodne sorte. . Intenzivna fertilizacija (gnojidba) s umjetnim gnojivima; . Intenzivne mjere zatite vocaka od parazita pesticidima.

Visokorodne

sorte voca

Prije se proizvodnja voca temeljila na sortama prilagodenim na ua uzgojna podrucja. U savremenim vocnim nasadima uzgajaju se uglavnom selekcionirane sorte na visoku rodnost, lijepa izgleda i velicinu plodova, a donekle i na otpornost protiv odredenih bolesti i tetocina. Tako uzgajane sorte treba da imaju dobru prodaju na tritu i da postiu visoku cijenu. 143

Postavi Ii se pitanje sadraja vitamina, koji imaju veliku vrijednost za odravanje zdravlja ljudi, onda vec stvari ne izgledaju tako dobro.

SADRAJ C VITAMINAU JABUKAMA Sorte: Kalv;1bijeli London peping Renata Orleanska Ontario Kanada Boskop Koks oran Jonathan Zlatni delies Kaivii crveni I

t
t
t [

~ ~ Ii

10

15

20

25

30

35mll

Uzmemo li da je odrasloj osobi dnevno potrebno 50 mg vitamina C (askorbinske kiseline), dovoljno je pojesti jednu jabuku sorte london peping (cca 200 g). Za toliku kolicinu C vitamina moramo pojesti 5 jabuka zlatni delies, a ta se sorta sve vie trai na tritu.
Fertilizacija

U svrhu postizanja visokih uroda voca u suvremenim nasadima provodi se intenzivna gnojidba s umjetnim gnojivima. Gnojidba se izvodi na temelju analize tla i folijarne analize (analiza lica) o potrebama pojedinih fizioloki aktivnih hraniva. Prema tako utvrdenim potrebama hraniva odreduju se kolicine duicnih, fosfornih i kalijevih (NPK) gnojiva. Pri dizanju novih nasada izvodi se meliorativna gnojidba za popravak opceg stanja u tlu, zatim se prije pocetka vegetacije dodaju startne doze gnojiva, a za vrijeme vegetacije vri se prihranjivanje vocaka. U novije vrijeme sve se vie upotrebljavaju tzv. kombinirana gnojiva u kojima je odreden omjer izmedu pojedinih hraniva (NPK kombinacija: (7-14-21, 12-12-12). 144

Da se sprijeci razvoj parazita u tlu, pojedinim kombinacijama dodaju se jo razlicita sredstva za zatitu - pesticidi. Tako se kombinaciji 12-12-12 dodavalo 1 posto aldrina, to jest, vrilo se aldriniziranje gnojiva. Uslijed jednostranog nacina ferti1izacije dodavanjem uglavnom NPK gnojiva izmijenio se sadraj u sastavu hranivih elemenata u vocu to se dobro vidi iz tablice:
TABLICA 14

Ucinak fertilizacije na sadraj mineralnih elemenata kod jabuka MINERALNI ELEMENTI TLO GNOJENO ISKLJUCIVO UMJETNIM GNOJIVIMA (mg) 1,380 0,229 1,613 0,172 0,026 TLO GNOJENO ISKLJUCIVO ORGANSKIM GNOJIVIMA (mg) 0,211 0,179 0,998 0,060 0,139

Duik Fosforna kiselina Kalij Kalcij Magnezij

Podaci iz tablice jasno pokazuju da se jednostranom gnojidbom umjetnim gnojivima (NPK) odnos pojedinih elemenata u sadraju hranjivih tvari u jabukama u odnosu na gnojidbu s organskim gnojivima sadrajno mijenja. Tako se znatno povecava sadraj nitrata (duika), zatim fosfora, kalija i kalcija, a smanjuje sadraj magnezija.

Intenzivne mjere zatite od parazita Praksa je pokazala: to se poduzimaju intenzivnije mjere ferti1izacije vocaka, narocito duicnim umjetnim gnojivima, to nastaje veca potreba izvodenja intenzivnih mjera zatite vocaka od parazita. Plansko izvodenje mjera zatite u nas pocelo je pojavom kalifornijske titaste ui (San Jose). Od tada zatita se nastavlja cas jacim cas slabijim intenzitetom, osobito vocaka u plantanim nasadima. U praksi se. prskanje izvodi uglavnom prema unaprijed utvrdenom planu koji se temelji na pojedinim razvojnim fazama vocaka. Prskanja se izvode prije, za vrijeme te neposredno nakon cvatnje. Svrha tih prskanja je u potpunom unitenju parazita, iako to do sada nije nikada potpuno uspjelo. Time se broj prskanja trajno povecava iz godine u godinu, te nerijetko taj broj iznosi dvadeset i vie za vrijeme vegetacije. Prskanje se vri razlicitim sredstvima. Broj tih sredstava je tako velik,
10. BIOAGRIKULTURA

145

a sredstva toliko razlicita da je potrebno pozvati strucnjake da nam u tome pomognu. No, izvjesno je da su za covjekovo zdravlje posljedice prskanja pesticidima velike.
TABLICA 15 DDT i DDE prisutni KATEGORIJA PUCANSTVA Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo Vegetarijancl Osobe nastanjene u blizini vocnjaka Poljoprivrednici koji koriste te proizvode Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo Ukupno pucanstvo u masnom tkiyu ljudi DDT (ppm) O 5,3 4,9 3,9 2,3 6,0 14,0 1,6 1,0 DDE (ppm) O 6,8 9,0 3,6 9,6 21,1 3,3 1,3 UKUPNO DDT+ DDE (ppm) O 5,3 11,7 12,9. 5,9 15,6 35,1 4,9 2,3 2,2

SAD SAD SAD SAD SAD SAD SAD Kanada SR Njemacka Engleska

GODINA 1942 1950 1954.56 1961-62 1955-56 1954-56 1954-56 1959-60 1958-59 1961-62

Iz tablice o ostacima pesticida u masnom tkivu kod covjeka vidi se da se koncentracija takozvanih kloriranih ugljikovodika u masnom tkivu iz godine u godinu povecava. Ove brojke pokazuju: . Stalno povecanje sadraja DDT-a u covjecjem tijelu (SAD). . Stalno povecanje u zemljama koje upotrebljavaju vece kolicine pesticida (Kanada, SAD) od drugih zemalja. Druga studija, ucinjena u Engleskoj, pokazala je prisutnost DDT, BHC i die1drina u covjecjem masnom tkivu i mlijeku. Srednje kolicine kod 64 uzorka u masnom tkivu i 19 uzoraka u mlijeku bile su slijedece: DDT 3,33 ppm BHC 0,42 ppm Dieldrin 0,26 ppm U tablici nisu navedeni podaci iz Jugoslavije. Prema podacima Zavoda za zatitu zdravlja SR Hrvatske, kolicina kloriranih ugljikovodika u ljudskom masnom tkivu povecala se u nas u posljednjoj godini za 100 posto (to je ustanovljeno kod ljudi umrlih od malignih tumora). Predstavljaju li ostaci pesticida u tkivu covjeka opasnost za zdravlje? 146

"

.....

Izmedu onih koji misle da su te kolicine suvie male a da bi mogle izazvati tetne posljedice za zdravlje ljudi i onih koji dre da te kolicine imaju teke posljedice za zdravlje covjeka, nije teko ustanoviti tko ima pravo? Oni koji brane upotrebu pesticida tvrde: . Otrovnost pesticida regulirana je zakonom i kontrolira se. Postoje propisi koji odreduju posljednji doputeni rok prskanja prije berbe plodova. . Koristi od upotrebe pesticida (smanjenje teta od parazita, odstranjenje prenosi oca parazita itd.) su takve da pojedini nesretni slucajevi trovanja ne mogu umanjiti njihovu korist. Navedeni argumenti koji govore u korist upotrebe pesticida ne mogu pruiti dovoljno jamstvo da se ozbiljno ne uzmu u obzir slijedece opasnosti : . Pridravaju li se svi proizvodaci doista rokova, tj. najkasnije dozvoljenog roka prskanja prije berbe voca? To je vrlo teko kontrolirati, a i sami rokovi nisu posvuda u svim zemljama jednako postavljeni. . Otrovnost pesticida ispitivana je prema otrovnosti koju pojedini pesticidi izazivaju kod ivotinja (letaIne doze, LD, za takore), to nije dovoljno siguran kriterij otrovnosti za ljude. . N eki pesticidi i nisu toliko otrovni kad ih se primjenjuje pojedinacno, ali se njihova otrovnost povecava u kombinaciji s drugim pesticidima (a prskanje se redovito vri u kombinaciji). . Neki se akumuliraju u dugom nizu (lancu), kao DDT i dr., koji preko ivotinjskih proizvoda konacno zavravaju u covjeku. . I male kolicine pesticida mogu biti vrlo otrovne dugotrajnom upotrebom. Kako onda gledati na upotrebu umjetnih gnojiva i pesticida u svjetlu biolokog vocarstva? - Je li moguce postici visoke urode voca bez primjene umjetnih gnojiva u fertilizaciji tla? - Je li moguce proizvoditi zdravo i kvalitetno voce sposobno za prodaju na tritu bez primjene sredstava za zatitu (pesticida) od parazita? Prije detaljnog odgovora na ta pitanja potrebno je, prije svega, znati na cemu se osniva bioloko vocarstvo. Osnovni princip biolokog vocarstva je potivati zakon ivota. Ako se ne zna, odnosno ako znanost do danas nije dala odgovor na pitanje to je to ivot, kako se onda moe potivati njegov zakon?

147

TLO Vocke crpe veliki dio hraniva koja su im potrebna za rast i radanje iz tla, a ostatkom se hrane iz atmosfere. Zdravlje vocaka i njihovih plodova ovisi velikim dijelom o zdravom tlu. Kakvo treba da bude tlo a da osigura vockama ishranu prilagodenu njihovim fiziolokim potrebama i kakva je za to potrebna tehnika? Poslije J. V. Liebiga kao opce pravilo prihvaceno je da biljke primaju hraniva iz tla u obliku mineralnih iona otopljenih u vodi. To je otkrice bilo neposredni povod za brzi razvoj kemijske industrije umjetnih gnojiva, poglavito duicnih, kalijevih i fosfornih, tzv. NPK gnoJIva. Rezultati novijih istraivanja pokazuju da biljke iz tla mogu primiti direktno i razne organske tvari. Neki idu cak i dalje pa tvrde da se normalna hranidba biljaka sastoji iskljucivo u primanju organskih tvari, a sorpcija mineralnih iona ima samo dopunsku ulogu kada potrebne organske molekule nisu prisutne u tlu. Kod pravilne hranidbe bilja odlucujucu ulogu imaju mikroorganizmi tla (fIora i fauna). Glavni prigovor umjetnoj hranidbi bilja jest da su optimalne kolicine pojedinih elemenata za ishranu slabo poznate. Bioloko vocarstvo zahtijeva da se vockama hraniva dodaju u onoj formi koja im ponajbolje odgovara i koja je pri!agodena njihovim potrebama. Iskustva iz uzgoja biljaka u hidroponima pokazuju da za sada nismo u stanju uspostaviti - u odnosu na tlo - takvu hranidbu bilja kao onu to se vri u plodnom tlu. To je ujedno jedan od dokaza da mikroorganizmi kao posrednici u interakciji izmedu tla i vocke igraju odlucujucu ulogu u pravilnoj hranidbi vocaka. Sastavni dio pravilne hranidbe sastoji se u tome da obrada tla unapreduj~ni~govu bioloku aktivnost (zracenjem se izbjegava stvaranje nepovoljnih uvjeta za razmnoavanje i ivot ll1ikroorganizama u tlu) i podrava dobru strukturu tla. Iskustva biolokih vocara potvrduju da je moguce rijeiti se vecine parazita koji napadaju razne vrste vocaka. Vocka se hrani tako da joj se omogucuje hrana koja joj ponajbolje odgovara. Ukoliko s~ javljaju paraziti, narocito pri prijelazu na bioloko vocarstvo, tada se oni odstranjuju sredstvima koja ih tjeraju od doticne kulture. U tome je temeljna razlika u odnosu na klasicni nacin suzbijanja parazita, koji ih unitava. U nastojanju da unitimo parazite izazivamo neravhoteu izmedu parazita i njihovih predatora. Time se javljaju novi paraziti koji do tada nisu predstavljali posebnu opasnost za vocke (crveni pauk i dr.). Upotrebljavajuci sredstva za otjerivanje (repelent) parazita, cuvamo 148

postojece stanje antagonizma izmedu pojedinih parazita i time znatno olakavamo potekoce oko zatite vocaka. Osim toga, cilj svih nastojanja u biolokom vocarstvu je jacati vlastitu otpornost vocaka od parazita.

BIOLOKA

KVALITETA

VOCA

Definicija A. Voisena: Bioloka kvaliteta je suma individualnih faktora prisutnih u biljci koji podravaju normalni metabolizam u ivim bicima i covjeku koji konzumira takvu biljku. Jednostavnije receno: Bioloka kvaliteta voca jest svojstvo voca da nas podrava u dobrom zdravlju i otpornosti od bolesti. Bioloku kvalitetu voca vrlo je teko tocno definirati, a jo tee izmjeriti. Bioloka kvaliteta voca ovisi: . O sadraju mineralnih tvari. Vidjeli smo kakve razlike mogu nastati gnojidbom voca umjetnim gnojivima. . O sadraju vitamina. Iz prikaza o sadraju vitamina kod navedenih sorti jabuka, vidjeli smo koliko su velike razlike u sadraju vitamina C. . O ostacima pesticida na vocu. Intenzivna sredstva za suzbijanje bolesti i tetnika ostavlja na vocu ostatke otrova. Kemijskom analizom moemo donekle utvrditi kolicinu tih ostataka, ali je vrlo teko i nesigurno utvrditi prag otrovnosti, to jest granicu kad ti otrovi postaju opasni za covjeka. ~
Vitalnost kao mjerilo bioloke kvalitete vocaka

U suvremenoj znanosti o ishrani detaljno je razraden kemijski sastav voca, hranidbena vrijednost u kalorijama i dr., ali se nita ili gotovo nita ne govori o vitalnosti - ivotnoj snazi vocaka. Vitalnost vocaka ocituje se u: . Energiji klijanja sjemena, uvenucu mladih biljcica, razmnaanju i dr. . Otpornosti od bolesti, tetnika i niskih temperatura i dr.

.
.

Kolicini i kvaliteti uroda.

Cuvanju voca na skladitu pod obicnim uvjetima i dr.

Teko je izmjeriti imaju li navedena svojstva utjecaja za podravanje covjekova zdravlja. Je li voce zdravije za covjeka ukoliko vie posjeduje navedenih svojstava - vitainosti, to zasigurno nece zadovoljiti ucenjake, ali ipak ostaje cinjenica da nauka, na alost, nije u stanju o tome neto pouzdanije reci. No to ne znaci da i navedena svojstva vocaka nemaju utjecaja na nae zdravlje. 149

1
I

EKONOMICNOST BIOLOKOG VOCARSTV A

Bioloko vocarstvo je prvenstveno ekonomicna proizvodnja zdravog i kvalitetnog voca jer: . Respektira bioloke zakone, podrava i unapreduje prirodnu plodnost tla i bioloke procese u njemu. . Koristi mikrobioloku aktivnost tla, koja sudjeluje u pravilnoj hranidbi vocaka. Time znatno pojeftinjuju proizvodnja i provodenje zatitnih mjera od parazita. Rezultat takvog rada je jeftina i zdrava proizvodnja voca. Fertilizacija vocaka umjetnim gnojivima i intenzivnom primjenom sredstava za zatitu pesticida, trokovi proizvodnje voca stalno se povecavaju, a voce je ujedno sve manje prikladno kao zdrava hrana za covjeka.
IZBOR VOCAKA

Pocetne forme raznih vrsta vocaka nastale u njihovoj pradomovini sluile su kao pocetni materijal iz kojega su dalje nastale mnoge sorte i odlike vocaka, a to se vrilo odabirom onih najboljih. Izmedu pojedinih vrsta vocaka covjek je vec odavno odabirao one najbolje i dalje ih razmnaao. Ovaj se izbor u pocetku vrio spontano, iskustvom. Od pojedinih vrsta vocaka covjek je najprije uzimao sjeme i dalje razmnaao sjetvom. Selekcija vocaka u posljednjih deset godina potpuno je obnovila uzgoj. Kriterij selekcije bio je:

. Visina uroda. . Rana i redovita rodnost vocaka. . Boja i vanjski izgled. . Sposobnost za transport. . Otpornost na odredenu bolest i tetnike.

U pogledu utvrdivanja bioloke kvalitete novih sorti vocaka, najsigurnije sredstvo je usporedba kako one djeluju na zdravlje covjeka u od-

nosu na prijanje sorte. Takva ispitivanja, koliko znamo, nisu do sada obavljana. Iz tablice 13 vidjeli smo da postoje uocljive razlike izmedu navedenih sorti jabuka u sadraju vitamina, zatim mineralnih tvari, a ne bi se smjelo zanemariti ni ostatke pesticida uslijed intenzivnih mjera zatite.
150

RAZMNAANJE

VOCAKA

. Sjemenom generativno -

Vocke se mogu razmnaati uglavnom na dva nacina:

(spolno).

Razmnaanje vocaka sjemenom bilo bi srazmjerno jednostavan i ekonomican nacin, ali, na alost, nije najuspjeniji. Vocka proizvedena iz sjemena (sjemenjak) redovito se razlikuje od vocke od koje smo uzeli sjeme po svojim morfolokim svojstvima: velicini, boji, kakvoci plodova i dr. Osim toga, sami sjemenjaci razlikuju se medusobno: rastom, debljinom, oblikom lista itd. Ta nejednakost sjemenjaka nastaje zato to su vocke u vecini slucajeva strano oplodene biljke (alogamne) pa i njihovi sjemenjaci medusobno variraju kako u kvantitativnim, tako i u kvalitativnim svojstvima. . Kljucicima, korenjacima, izdancima, grebanicama, cijepljenjem vegetativno (nespolno). Razmnaanje vocaka kljucicima, korenjacima, izdancima, grebenicama je, takoder, donekle jednostavan nacin. Njime moemo razmnaati dunje, smokve, narance, maline, kupine i dr. Neke glavne vrste vocaka, kao to su jabuke, kruke, trenje, breskve, marelice, limune, veci dio ljiva, ne moemo razmnaati na taj nacin jer se slabo ukorjenjuju, ili se tako ukorjenjuju da se razmnaanje ekonomski ne isplati. Posijemo li sjeme velikog i lijepog ploda jabuke, kruke, ljive, trenje, vinje, breskve ili marelice, vocka koja ce se iz njega razviti nece donositi onakve plodove kakvi su bili oni iz kojih smo sjeme uzeli.
:t.

CIJEPLJENJE

VOCAKA

Cijepljenje jest bespolno (vegetativno) razmnaanje vocaka, asastoji se u tome da se na podlogu (hipobiot) prenese dio druge vocke - plemku (epibiot) i tako spojene nastave zajednicki rast. ~ovo nastalu kombinaciju zovemo cijep-okulant-kalem. to su medusobno spojene komponente srodnije, to je njihovo medusobno primanje (sracivanje) bolje. Lake sracuju vrste istoga roda, a tee pripadnici raznih rodova, pa kaemo da izmedu podloge i pl emke mora postojati srodnost (afinitet, kompatibilnost). Vocke moemo cijepiti na razne nacine:

. . .

okulacijom, obicnim spajanjem, engleskimspajanjem,

151

. . . .

cijepljenjem pod koru, cijepljenjem u trokut, na raskol postranim cijepljenjem, cijepljenjem na most i dr.

Unutar pojedinih nacina cijepljenja postoje razni zahvati (manire). Vano je znati da se kod cijepljenja moraju medusobno poklapati oni dijelovi podloge i plemke koji vre iste ivotne funkcije. To znaci da kora plemke mora prileci na koru podloge, stanice lika na stanice lika, a stanice kambija na stanice kambija, jer se samo tako moe postici uspjeh. Medusobni utjecaj podloge i plemke od velike je vanosti u praksi. Izborom podloga slabog rasta moemo utjecati na visinu uzrasta vocnih stabala, ranu i redovitu rodnost, kvalitetu plodova, otpornost od bolesti i tetnika, djelovanje niskih temperatura i dr.

I I

PODLOGA

ZA VOCKE

. Zajabuku:
- sjemenjak divlje jabuke (Malus silvestris), sjemenjak pitome jabuke (Pirus malus) za visoki i poluvisoki uzgoj;

~ H

- vegetativne podloge: E. M. (East Malling) slabe bujnosti VII i IX,

neto bujniji II i V, bujni I i IV, i vrlo buj ni XIII i XVI i novije M. M. (Malling Merton): 104, 106, 109 i dr.

. Za kruku:

- sjemenjak divlje kruke (Pirus communis var.piraster) i sjemenjak nekih kulturnih sorti (vilijemovke, salcburgerice, boskove i dr.).

. Za breskvu:

Sjemenjak vinogradske breskve (za sjevernu Hrvatsku) i badem (za primorsku Hrvatsku).

. Za marelicu:

. Zatrenju:
. Zavinju:
. Za orah:

Sjemenjak divlje marelice i ljiva.

.

~ !Ii ~ Ii j

Divlja trenja za kbntinentalni i primorski dio, a raeljka (Pr. mahaleb) za primorski dio. Divlja vinja za kontinentaini i primorski dio i raeljka za primorski
.

dio.

Orah se kod nas bez izuzetka uzgaja izravno iz sjemena. Takav nacin uzgoja uzrokom je vrlo raznolikoj kvaliteti oraha, od tvrdo lupinastog, tzv. kotunjaka, do onih sa mekanijom ljuskom. 152

I "

...

Ubuduce bi trebalo preci na uzgoj cijepljenih oraha, a kao podlogu upotrijebiti crni orah (Juglans nigra). Ujedno bi trebalo ispitati mogucnost uzgoja pek{JBa.

RASADNICKA PROIZVODNJA Podizanje suvremenih vocnih nasada usko je povezano s proizvodnjom kvalitetnog sadnog materijala - poznatog biolokog potencijala i pouzdano zdravog. Pored svojih morfolokih svojstava uzrasta, promjera debla, razvijenosti korijena, sadnica, posjeduje i odredena nasljedna svojstva: ranu i redovitu rodnost, otpornost na bolesti i tetocine, niske temperature, zatim cistocu sorte, to cini njena genetska svojstva. Vocka, kao i sve ivo, nastala je pod odredenim utjecajem okoline u kojoj se formirala njezina nasljedna osnova. Pojedine sorte nastale su ili spontano, ili uzgojem nakon krianja, ili drugim uzgojnim metodama. Svojstva sorte mogu biti prilagodena uskim uvjetima okoline u kojoj je nastala i izvan nje sama sorta ne ispoljava svoja svojstva. To su takozvane lokalne sorte. Postoje sorte koje su po svojoj nasljednoj osnovi prikladne za uzgoj na vecim prostranstvima pod razlicitim klimatskim uvjetima. To su takozvane plasticne sorte (kao jonatan, razni deliesi kod jabuka, pastorcica kod kruaka). Ipak i navedene plasticne sorte postiu najbolju kvalitetu samo pod odredenim optimalnim uvjetima okoline. Promatramo li pojedina svojstva sorte (uzrast, oblik, boju, sadraj ecera, kiselinu i dr.), vidjet cemo da se srednja vrijednost tih svojstava krece u odredenim granicama, to jest za svaku sortu postoji odredeni prosjek. Iznad i ispod tog prosjeka postoji manji broj pojedinacnih vocki.
Promatramo li, pak, vocke u vocnom nasadu, vrlo cesto cemo opaziti da se plodovi pojedinih vocnih stabala ili cak pojedinih grana kod iste sorte medusobno razlikuju. Te razlike mogu biti u obliku i velicini plodova, boji i dr. Takva odstupanja u izvjesnom pravcu mogu biti pozitivna jer donose neto novo i korisno za daljnji uzgoj, ali mogu biti i negativna jer donose slabije koristi za uzgoj. Takvim je pojavama potrebno posvetiti posebnu panju. One su ucestale, osobito one negativne. Cijepljenjem razmnoavamo vocke vegetativno, to znaci i vjerno, no ipak pojave mutacije vrlo su ceste, i bez sistematskog pracenja tih pojava i potomstva nismo nikad sigurni to, zapravo, razmnoavamo u rasadniku. U svrhu osiguranja cistoce pojedinih sorti i pracenja njihova potomstva potrebno je da u rasadnickoj proizvodnji postoje maticna stabla vocaka koja razmnoavamo. Takva se maticna stabla nalaze pod posebnom zatitom. 153

Pored navedenih mutacijskih pojava koje kvare cistocu sorte potrebno je posebno istaknuti pracenje zdravstvenog stanja maticnih stabala. U pravilu sva maticna stabla za uzimanje oka-plemki moraju se ispitati na virusnaoboljenja (test), jer samo tako moemo biti dQnekle sigurni da se radi o sadnom materijalu koji nije zaraen virusom.

PROIZVODNJA

SADNICA

U BIOLOKOM

VOCARSTVU

Pored iznijetih opcih principa u proizvodnji kvalitetnog vocnog sadnog materijala, u biolokom vocarstvu i hranidbi vocnih sadnica posvecuje se osobita panja. U proizvodnji zdravih vocnih sadnica potrebno je posebno istaknuti odlucujucu ulogu pravilne hranidbe. Poznato je da se u klasicnom vocarstvu u proizvodnji vocnih sadnica radi pospjeenja rasta sadnica u sadniku u pocetku i u toku vegetacije koristi takozvano nitriranjevocaka s duicnim mineralnim gnojivima. Ta se praksa pokazala vrlo tetnom jer vocne sadnice proizvedene nitriranjem vrlo cesto imaju nedozrelo tkivo koje je prijemljivo na razne gljivicne bolesti i tetnike. Takve sadnice vrlo cesto promrznu za vrijeme zime jer im je tkivo spuvasto i ispunjeno vodom, te stoga neotporno, sklono smrzavanju. U nastavku cemo opisati pravilnu hranidbu vocaka i kako ona utjece na njihovo zdravstveno stanje i njihovu otpornost na parazite. To to ce biti receno za vocke na stalnom mjestu u nasadu, jo vie vrijedi za proizvodnju mladih vocaka u rasadnicima. Iz dosadanje prakse u proizvodnji vocnih sadnica u usporedbi prema biolokoj metodi nedvojbeno proizlazi: ukoliko se u proizvodnji vocnih sadnica u rasadniku primjenjuje nitriranje u svrhu pospjeenja njihova uzrasta, utoliko su proizvedene sadnice vie izvrgnute napadu parazita, vrlo se cesto smrzavaju i trae posebne intenzivne mjere zatite od . parazita.

UZGOJNI OBLICI U BIOLOKOM VOCARSTVU U biolokoj proizvodnji voca bilo je potrebno obaviti mnoga ispitivanja kako bi se pronala najbolja rjeenja.
Uzgojni oblik

U starim klasicnim nasadima prevladavala su uglavnom dva tipa uzgojnih oblika: 154

- u prostornom uzgoju kronja vocaka razvija se u prostoru podjednako u svim pravcima; - u usmjerenom (palirnom) uzgoju (kordonci, palmete i dr.) rast je usmjeren u jednom ili u oba smjera, ovisno o sistemu uzgoja.
Visina rasta

U traenju najpovoljnijeg rjeenja neke zemlje pocele su uzgajati vocke na slabo rastucim podlogama (E. M. VII, IX, dunje A, u novije vrijeme M. M. 104, 109 i dr.) Engleska, Nizozemska itd. Uzgojem vocaka na slabo rastucim podlogama uspjelo je znatno sniziti visinu uzrasta vocaka na svega 2,5 do 3 m, cime su olakani i pojeftinjeni radovi oko njege i branja voca, to u nasadima s visokim uzgojem predstavlja problem od prvorazredne vanosti jer se berba voca uspijeva samo djelomicno rijeiti strojevima.

Medusobni

odnos sorte i podloge

Medusobni odnos sorte i podloge, kao dvije komponente u sastavu, i kako se taj odnos odrazuje na ranu i redovitu rodno st vocaka, daljnji je faktor o kome ovisi rana i redovita rodnost vocaka. Samo poznavanje kompatibilnosti afiniteta navedenih komponenata nije dovoljno da se osiguraju visoki i redoviti urodi vocaka. Taj odnos odrazuje se i na skladitenje voca, pa je i u tome, takoder, trebalo postici izvjesna saznanja. Rjeavajuci problem mehanizirane obrade tla i uzgoja koji to olakava, u Italiji i nekim zemljama, a u novije vrijeme i u nas, i to na velikim vocnim plantaama, prelo se na uzgoj vocaka prema sistemu Palemente s kosim granama (sistem Baldassari), a u Francuskoj i u Madarskoj, i to na velikim povrinama, na uzgoj vocaka po metodi Bouche- Thomas.

Rana i redovita rodnost

vocaka

Za uspjeno rjeavanje rane i redovite rodnosti vocaka potrebno je poznavati to vie faktora koji to uvjetuju. Pritom narocito je vano rijeiti pitanje izmjenicne rodnosti vocaka. To je narocito vano u suvremenim velikim vocnim plantaama. U tu svrhu prvenstveno se koriste sorte vocaka cije je genetsko svojstvo redovita rodnost a k tome i odgovarajuce podloge koje takvu rodnost podravaju.
155

L.

Kad se uzmu svi faktori koje je bilo potrebno ispitati prije nego se prelo na podizanje suvremenih vocnih nasada, vidi se da je za to bilo potrebno mnogo vremena i temeljitih ispitivanja.

UZGOJNI OBLIK BOUCHE- THOMAS - SISTEM BARKA Sistem barka je modificirani uzgojni oblik Bouche~Thomas. Osnovne prednosti koje prua sistem barka mogu se ukratko saeti: . Niski uzgoj narocito prilagoden suvremenom uzgoju vocaka u plantaama, a isto tako i u malim kucnim vrtovima.

Rani urod jabuka u nasadu sistemom barka

. Uzgoj vocaka na vlastitom korijenu sorte, cime je ujedno rijeen veliki dio problema u vezi medusobne ovisnosti sorte i podloge.

Uzgoj bez reza

- Za odravanje niskog uzgojnog oblika nije potrebno uzimati podloge slabog rasta, (kod jabuke E. M. VII, IX, kod kruaka dunju A, kod treanja raeljku itd.). Niski uzgojni oblik postie se prema nacinu kose sadnje, kako cemo to kasnije vidjeti. 156

......

- Izborom podloga, cime se bave mnogi instituti u svijetu i u nas, postignuti su znacajni rezultati (u East Mallingu u Engleskoj i drugdje). Ipak, odnos podloge i sorte je cesto kamen kunje za mnoge nove sorte koje se uzgajaju u nasadu: radi rane i redovite rodnosti vocaka, zatim pronalaenja odgovarajuce podloge za pojedine tip ove tla u odnosu na sortu. Pored obilja do sada pronadenih podloga s dobrim afinitetom za pojedine sorte, ostaje zadatak pronalaenja novih podloga, kao i ispitivanje njihove prikladnosti za pojedine sorte i uzgojna podrucja. - Uzgoj vocaka bez reza. Naprijed su iznijete tekoce koje je zadavao rez vocaka u klasicnom uzgoju. Suvremeni sistemi uzgoja znatno su olakali taj posao, no rez vocaka nije se ni kod tih uzgoja mogao potpuno izostaviti. Pridravajuci se tocno uputa, kod uzgoja po ovoj metodi rez vocaka moe se potpuno izostaviti i to kako za uzgoj, tako i poslije, za odravanje nasada. Opis om uzgoja vocaka upoznat cemo se s tom metodom koja kao i sve druge podlijee trajnoj izmjeni i usavravanju. Vec 25 godina provodimo tu metodu na raznim vrstama i sortama vocaka: jabukama, krukama, trenjama, vinjama (maraske), orasima, breskvama i marelicama. Sve navedene vrste vocaka mogle su se uspjeno uzgojiti po toj metodi uz stanovite napomene koje cemo naknadno navesti. Osnivac te metode, Edmund Bouche- Thomas, prije nego ju je obznanio imao je vec 30 godina iskustva. Iako je ta metoda uzgoja u nas slabo poznata, postoji dugogodinje iskustvo u svijetu a i kod nas. Profesori Coutanceu i Trenkl dre da bi tu metodu trebalo istom ispitati pod raznim klimatskim uvjetima prije nego to se o njoj donese konacan sud. No za to ne postoji nikakvo naucno a ni strucno opravdanje. Sve metode pa i metode uzgoja podlijeu izvjesnoj dinamici razvoja. Uzgajajuci navedene vrste po metodi Bouche- Thomas vidjeli smo da uslijed gustoce sklopa kod nekih vrsta vocaka nastaje potreba zapoduzimanjem mjera zatite od parazita. Buduci da je na zadatak bio uzgoj vocaka prema biolokoj metodi, dakle, bez upotrebe kemijskih sredstava u zatiti, to smo nastojali poduzeti sve da se vocke same to vie zatite od parazita. Nastojali smo to vie osvijet1iti unutranji dio kronje i izvrgnuti je izravnom utjecaju sunca, znajuci da bolest nece tamo gdje je sunce. U tu svrhu ucinili smo izvjesne izmjene u metodi tako to smo uveli sistem razdvajanja osnovnih i drugih grana unutar kronje. Razvedene grane dale su neto izmijenjeni oblik - unutranji dio kronje otvoren prema suncu. Novi oblik kronje nalik je obliku barke. Tu smo metodu nazvali metodom uzgoja Bouche- Thomas, sistem barka.

157

Usmjeravanje

redova

Sunce vri neprocjenjivi utjecaj na rast, rodnost i zdravlje vocaka te kvalitetu plodova.

I I I I I I
50

I
I I I I
100

I I I I I -1100

I I I

I I

I
I

I
I

f- "1-

I I -I'" .1
50 cm

Sadnja vocaka

Radi ujednacene i maksimalne insolacije, redove vocaka treba usmjeriti u pravcu sjever - jug, posvuda gdje nagib tla to doputa. Odstupanje od tog smjera moe donekle opravdati nagib tla u istom smjeru, pa smo tada prinudeni usmjeriti redove u pravcu istok - zapad. Od tog pravca moemo donekle odstupiti ako u tom smjeru puu najjaci vjetrovi. No i tada je bolje podici vjetrozatitne 'pojasove nego odstupiti od smjera sjever - jug. 158

Vjetrozatitni

pojasevi

cijepljeno mjesto //////'

tlo

30 cm

-i
sadnje vocaka

Razmaci

Ne postoje standardni razmaci sadnje vocaka od kojih se ne bi moglo odstupati. Razmak sadnje treba prilagoditi konkretnim uvjetima vrste tla, njegovoj propusnosti, plodnosti, teini i dr. to je tlo boljih fizikaInih svojstava, to ce i bujnost vocaka biti veca, a time i razmaci sadnje neto veci. Uvijek je bolje da razmak, kako izmedu redova, tako i u samom redu, bude neto veci jer je tada nasadom lake vladati bez intervencije reza, to se protivi uzgoju vocaka po ovoj metodi.

TABLICA

16

VRSTE

RAZMAK IZMEU REDOVA CUMETRIMA) 4

RAZMAKUREDU
CUMETRIMA)

labuke Kruke ljive Trenje Vinje Breskve Marelice Dunje Orasi

3,5 3,5 4 4 3,5 4 3,5 4,5

4,5
4

3,5
2,5

4 4,5 4,5 4 4,5 4 5

3,5 7 4 3,5 4 3 7

4 3,5 4 7 5 4 4,5 3,5 8 159

Priprema sadnica

Za sadnju se u pravilu upotrebljavaju samo jednogodinje vocne sadnice dobro razvijene i s dobrim korijenom. Kod iskapanja sadnica iz rasadnika i prigodom transporta treba narocito paziti da se ne izloe izravnom utjecaju sunca i isuivanju od vjetra. Sadnice se zasaduju koso u tlo, stoga onaj dio korijena koji ce biti okrenut prema gore (prema povrini tla) treba prorijediti i to tako da rezovi budu to manji. U pravilu, na teren se iznosi toliko sadnica koliko se moe zasaditi u jednom danu. A ako nema pogodnog mjesta za cuvanje sadnica na odvojenom mjestu, tada treba sve sadnice u vocnjaku solidno utrapiti, na licu mjesta. Kod trapljenja vocaka treba unaprijed predvidjeti tete koje bi mogle nastati od glodavaca (mieva, voluharica i dr.). O pravilnom postupku sa sadnicama prigodom sadnje uvelike koristi uspjeh sadnje vocaka. Priprema sadnice za sadnju sastoji se u slijedecim radovima. Nakon to smo prorijedili korijen sadnice namacemo je u kau koju pripremamo na slijedeci nacin: . Iskoparno vecu jamu i to posebno za svaku sortu koju cemo saditi u nasadu. Kaa se priprema tako da se uzme jedan dio dobro ugor'enog, po mogucnosti govedskog gnoja, i dva dijela ilovace. U to dodamo mnogo vode tako da smjesa ne bude ni odvie gusta ni odvie rijetka. -, . Ovisno o broju vocaka u kau dodamo fino tucanog stakla (po 1 vocki 1 do 2 dag), i dobro ga izmijeamo s navedenom masom. Staklo u kai ima zadacu da vocke u nasadu osigura od glodavaca, a ima i drugu svrhu. Ovo je osobito vano za kasniji postupak mulciranja vocaka,pri cemu je korijen izvrgnut otecenju od glodavaca. . Za sadnju vecih povrina potrebna su 4 do:5 radnika: dvojica otvaraju jame, jedan sadi i jedan zgrce jame. U dobro pripremljenom tlu dostajat ce iskop od 30 cm dubine i irine. . Na mjestu kopanja prethodno je potrebno oznaciti sadno mjesto malim kolcicim{l, Pri kopanju jama kolcic treba da ostane na svom mjestu, a jama se obICno kopa u obliku trokuta i to sa sjeverne strane kolcica jer ce vocka biti koso posadena, okrenuta prema jugu. Time se osigurava odravanje pravca kako u redu, tako i izmedu redova.
Postupak kod sadnje

Sadilac lijevom rukom dri ,~adnicunamjestu do kojeg ce cijepljeno mjesto biti umetnuto u tlo i polae je koso pod kutom od 30 stupnjeva u jamu, a zatim ravna sadnicu kako u redu tako i izmedu redova. Desnom
160

...

rukom rasporeduje korijenje i puta da po njemu klizi [ino usitnjeno tlo. U tom poslu pomae se kratkom motikom. Na usitnjeno tlo dodaje se do odredene kolicine dobro ugorenog stajskog gnoja (uvijek govedskog) ili komposta. Zatim se jama ispuni do vrha s preostalim tlom i zavri laganim pritiskom ruke (nikad noge) tla oko korijena vocke. Ako se sadnja obavlja u proljece, vocku je potrebno zaliti s mnogo vode, a ako se sadnja obavlja u jesen, onda to nije nuno. Istom nakon 8 do 14 dana lagano se prigazi tlo oko vocke i poravna sadnica, kako u redu, tako i izmedu redova. Uz uvjet da je sadnja izvrena pravilno i da su sadnice bile dobre kvalitete, tlo dobro pripremljeno, rast vocaka u prvoj godini nije nikada odvie bujan. Promjena poloaja rasta vocke od okomitog u kosi ocituje se u rastu vocaka u prvoj godini. U prvoj godini najvanije je da vocka zauzme svoj poloaj u tlu i da razvije i ojaca pupove po duini nagnute sadnice. U pocetku vegetacije redovito najprije raste pup na vrhu sadnice, to je tzv. terminaini pup, a s njim ujedno i nekoliko pupova uokolo vrha. Ako se ti pupovi nalaze u neposrednoj blizini vrnog pupa i dobro su razvijeni, mogli bi postati konkurenti vrnom pupu u rastu, te ih tada oslijepimo. Ako je tlo plodno, a sadnice zdrave i bujne, vec u toku druge vegetacije u prvoj godini (pocetkom lipnja) mladica se moe poceti jace razvijati rastuci okomito pri dnu nagnute sadnice (gourmand). Tu mladicu kao i onu na vrhu ostavimo da se slobodno razvijaju. Isto ucinimo i s mladicama s lijeve i desne strane. Sve mladice koje zapocinju rastom okomito uvis (tzv. jahace), prikratimo (pinciramo), cime jacamo rast mladice na vrhu i one na dnu vocke. Ako je prigodom transporta sadnica bila otecena tako da joj je vrni pup bio otecen, tada potraimo prvi dobro razvijeni pup do vrha sadnice i iz njega pustimo da se razvije termalni (vrni) pup, a sve ostale u njegovoj neposrednoj blizini oslijepimo.

Druga godina nakon sadnje

U drugoj godini pocetkom vegetacije bujnijim rastom redovito pocinje mladica okomito uvis na dnu sadnice (gourman d). Sok koji sve vie nadolazi pronalazi najkraci put u okomitom rastu, stoga je izbijanje mladice sa dna vocke i njezin bujan rast redovita pojava kod takvog uzgoja vocaka. Tu mladicu kao i sve ostale (osim jahaca) ostavimo dalje nesmetano razvijati. Najvecu panju posvecujemo uima na vrhu da ne otecuju list
11
BIOAGRIKULTURA

161

\ \ \

, , "

300

I' '-

, \

Druga godina nakon sadnje

Vlastiti korijen sorte

uzgoj po sistemu barka

A - vlastiti korijen sorte, B - zakrljali dio korijena podloge

i poduzimamo' sve mjere da se bez zastoja dalje razvijaju kako mladica sa dna vocke, tako i sam vrh. Ako zbog povecane bujnosti ili otecenja vrha dode do racvanja na vrhu, ostavljamo da se nesmetano razvija samo vrh, a sve ostale mladice odstranimo. Te dvije mladice slue nam za buduci razvoj okosnice (skeleta) pa su nam one od posebne vrijednosti. Kad bujno rastuca mladica sa dna vocke po visini i debljini do stigne koso poloenu vocku, to je redovito tokom druge godine rasta, prije zavretka vegetacije posve malo je zakosimo i to u suprotnom pravcu. Prigodom sadnje vocka je bila poloena koso u smjeru prema jugu, a sada novoizraslu mladicu naginjemo u pravcu sjevera. Prethodnim nagibom mladice zaustavljamo cirkulaciju sokova prema gore i time postiemo njezinu elasticnost. Kod prethodnog nagibanja okomito rastuce mladice sa dna treba osobito paziti kod kotunicavog voca (ljiva, mare lica, breskva), jer ako se to ne ucini pravovremeno, onda rastuce mladice otvrdnu i kasnije, kad ih naginjemo, moe se lako dogoditi da se otkole (prelome). Mladice. koje rastu po strance putamo nesmetano razvijati. Ukoliko je takvih mladica izraslo suvie mnogo uslijed bujnosti, onda vrimo proredivanje. Na svakih 20 do 30 cm ostavljamo sa svake strane naizmjence po jednu da se nesmetano razvija bez racvanja. Ukoliko dode do racvanja, tada oslijepimo mladicu koja raste prema unutra, a ostavljamo onu koja raste prema van. Vec krajem druge, a sigurno pocetkom trece godine sve se vie osjeca pojacana bujnost vocaka. Bujnost je uzrokovana stvaranjem vlastitog korijena sorte, to jest sorta se pocinje oslobadati korijenovog sistema podloge.
Treca, cetvrta i ostaje godine nakon sadnje

Ukoliko bujno rastuca mladica sa dna vocke, koja je do sada bila samo malo zakoena u smjeru sjevera, pod konac druge godine nije bila potpuno nagnuta pod kutom od 30 stupnjeva u pravcu sjevera, to cemo uciniti pocetkom trece godine rasta. Valja posebno naglasiti da se s potpunim nagibanjem te mladice ne treba uriti, to jest, svojom debljinom i visinom ona mora biti jednaka koso poloenoj vocki prigodom sadnje. Ukoliko bi potpuno nagibanje ucinili odvie rano, tada ce se pri dnu vocke pojaviti mnotvo mladica jer se time gue sokovi koji nadolaze. N agibanjem bujno rastuce mladice u pravcu sjevera, kada je dostigla debljinu i visinu koso poloene vocke, postiemo potpunu ravnoteu izmedu koso poloene vocke i novoizrasle mladice. Odmah po nagibu
163

-~

--

,/

Presjek vocke zasadene po sistemu barka

Tlocrt vocke zasadene po sistemu barka

Formiranje

kronje po sistemu barka

164

mladice pocnu se obilno zametati pupovi i na koso zasadenoj vocki i na novoizrasloj mladici, tako da vec u trecoj godini moemo ocekivati prvi rod. Cim ostale prostrano rastuce mladice postignu odredenu visinu i debljinu, nagibamo ih u protivnom smjeru od vocke na kojoj rastu. Takvim sistemom rasta inagibanja novo izraslih mladica koje izbijaju sa strane osnovnih grana (skeletnih), dobivamo gradu s unutranjom upljinom kronje koja je potpuno otvorena i izloena utjecaju sunca i svjetla i to uzdu redova vocaka. Time je ujedno obavljena naa dopuna prvotne metode Bouche- Thomas. Izmijenjeni sistem razvodenja novoizraslih mladica pokazao je do sada vrlo dobre rezultate kod svih vrsti vocaka kako u kontinentalnom dijelu Hrvatske tako i u primorskom (kod uzgoja maraske). Potpuno vladamo nasadom jer odravanjem uspravnog rasta vocke podravamo ujedno i bujnost porasta, a nagibanjem mladica u protivnom smjeru pod kutem od 30 stupnjeva podravamo zametanje cvjetnih pupova. Posebno je vano naglasiti da treba dobiti osjecaj za ritam rasta izametanje cvjetnih pupova. Promatrajuci vocku odmah cemo uociti kako ona napreduje a time i rast njenih novih mladica izametanje cvjetnih pupova. U pocetku putamo da nekoliko mladica rastu okomito, a kad se postigne dovoljna bujnost, sve vie naginjemo mladice koje su postigle odredenu visinu i debljinu u suprotnom smjeru od grane na kojoj su izrasle.

I~
1

Vezanje vocaka u redu po sistemu barka

..' ,

Najveca bujnost novih mladica pocinje s punim oslobadanjem korijenovog sistema podloge. To se dogada kod slabije bujnih podloga koncem druge, odnosno pocetkom trece godine, a kod bujnih podloga koncem trece i u toku cetvrte godine nakon sadnje. Kad je vocka postigla odredenu bujnost i razvila lijepu okosnicu (skelet), nagibamo novonastale mladice i to svake godine do konca lipnja. Na nagnutim mladicama jo u toku godine formiraju ~e cvjetni pu165

povi za rod u iducoj godini. Ovo vrijedi za vecinu kotunicavih vocaka, ovisno o pojedinim sortama i za jabucaste vocke.

REZULTATI UZGOJA VOCAKA METODOM BOUCHE-THOMAS - SISTEM BARKA Jabuke Na objektu Kuklja - Naice (PIK Osijek), na 10 ha podignut je nasad jabuka kao Fiil1eri u meduredove na razmaku 5 x 3,3 m. Zasadene su slijedece sorte jabuka: zlatni i crveni delies, stajman red, bjelicnik, nekoliko redova bobovca i dr. Zlatni delies rodio je vec u trecoj godini, a u petoj je dao 2,5 vagona/ha, u estoj 4,2 vagona/ha. Crveni delies - sorta poznata zbog kasnog dolaenja u rod - prvi rod dala je u cetvrtoj godini, a u estoj godini urod je bio 2,5 vagona/ha. Metodom uzgoja Bouche- Thomas crveni delies rodio je dvije godine ranije nego na palmeti s kosim granama. Bobovec koji je zasaden samo u dva reda, a poznat kao sorta koja kasno dolazi u rod, dao je vec u trecoj godini 2 kg po stablu. U estoj godini dao je 50 kg po stablu. Brzina branja u uzgoju vocaka po ovom sistemu pokazuje da jedan radnik za 8 sati rada ubere 2000 kg jabuka, a na palmeti s kosim granama u isto vrijeme radnik ubere svega 550 kg (razlog je u visini kronje i do 6 m). Kako trokovi branja iznose 47 posto trokova za odravanje nasada (prema Vintzeru), to se uzgojem vocaka metodom Bouche- Thomas, sistem barka, trokovi smanjuju za vie od 50 posto.
. ljive

Na objektu Kuklja na povrini od I ha zasadena je sorta bistrica na izdanku, a na razmaku 3,5 x 3 m. Ukupno: 930 vocaka. Nasad ljiva rodio je u trecoj godini (poznato je da ljiva bistrica kasno stupa u rod). Prvi veci urod ljive su dale u estoj godini (7800 kg/ha), sa visokim sadrajem suhe tvari koja je bila za 1,5 posto veca nego suha tvar sorte bistrice u susjednom vocnjaku. U osmoj godini ovaj je vocnjak dao 1,1 vagona/ha, a u desetoj 4,5 vagona/ha. Uzgajane ljive svake godine rode (ljiva bistrica je poznata zbog svoje alternativnosti uroda, pa se dri da se ta alternativno st moe umanjiti jedino rezom). Kod te metode uzgoja rez se uopce ne provodi. 166

....

Nasad je osim toga voden po strogo biolokoj metodi, a trokovi njegova uzdravanja su 35 do 40 posto manji u odnosu na uzdravanje nasada klasicn()m metodom uzgoja.

Vinja maraska

Na povrini od 1 ha na objektu Smiljcic - P. d. Zadar - podignut je nasad 1960. godine. Prvi rod dao je vec druge godine. Prvi veci rod dao je u petoj godini (2500 kg/ha), u estoj godini 68$0 kg/ha, u osmoj

8500kg/ha, a u desetoj vie od 1 vagon/ha.

"

Navedeni urodi maraske spadaju medu najvie uro de na tom podrucju. Postignuti urodi odlikuju se visokim sadrajem suhe tvari (vie od 24,5 posto), dok je suha tvar maraske uzgajane na palmeti s kosim granama bila u prosjeku za 3 do 4 posto nia nego kod uzgoja metodom Bouche- Thomas. Razlika je u tome to se maraska u takvom uzgoju oslobada utjecaja korijenovog sistema raeljke (Pr. Mahaleb) i time postie kvalitetu, dok maraska u uzgoju metodom palmete s kosim granama ostaje trajno na Pr. Mahalebu, a ta podloga djeluje negativno na njezinu kvalitetu. Odmah u pocetku taj je nasad pretrpio mnoge havarije (loe sadnice, napad potkornjaka i dr.), zbog cega je sve do pete godine bio vrlo loeg izgleda. Prijelazom na uzgoj biolokom metodom, nasad se vidljivo popravi o i postao odvie bujan za predvideni razmak (4 x 3 m).

REZ VOCAKA

Rez vocaka nas ponajprije cini malodunima te obeshrabruje da postanemo dobri vocari. Naime, klasicno vocarstvo ne da se zamisliti (barem tako pie u vecini knjiga) bez primjene reza vocaka, jer bez reza nema dobre berbe, potpuno obojenih plodova sa svojstvima punog ukusa itd. Kako se na rez vocaka gleda u biolokom vocarstvu, nastojat cemo prikazati u kratkim crtama. Evo opcih po stavki o rezu voca, koje imaju narocito znacenje kada se radi o uzgoju vocaka metodom Bouche- Thomas: U uzgoju metodom Bouche- Thomas rez je potpuno nepotreban za: . Formiranje mladih vocaka nakon sadnje. . Odravanje vocaka u vocnom nasadu.

167

Kako bi nam bilo potpuno jasno to elimo postici uzgojem vocaka, ponajprije moramo temeljito upoznati zakon polariteta koji je prikazan na slijedecem crteu:

-------- -------

,
Zakon polariteta bujnost vegetacije ~
"" "" "" "" '" "-

I ~

""'x \ \ \ \ \

i
H II

I
II

Iz crtea zakljucujemo: . Da okomiti rast vocaka daje najvecu bujnost te da produenjem pupa na vrhu bez pupova sa strane vocka raste okomito u vis. . Da je visina uzrasta vocke svojstvena biolokom potencijalu sorte u kombinaciji s podlogom. Kod podloga slabog rasta (primjerice, kod jabuka E. M. VII, IX), potencijal rasta bit ce manji nego kod podloga bujnog rasta (na primjer, divljake kod jabuka) kod kojih ce potencijal rasta biti znatno veci.

Ako se nastavi rast terminalnog (vrnog) pu pa bez reza i konkurencije postranih pupova u njegovoj neposrednoj blizini, nie smjeteni pupovi ce se automatski pretvarati u cvjetne pupove. To nece nastati odmah nakon to se vocka zasadi, vec tek kad nastanu povoljni uvjeti za rast. Zametanje cvjetnih pupova na mladici temelji se na aktivnosti koja je sadrana u terminaInom pupu. . Savijanjem mladice u odredenom pravcu, ovisno o kutu nagiba, nastaje izvjesni poremecaj 168 u, vrnom rastu terminalnog pupa. Uslijed toga

SI !JI

Rezom termin,alnog pupa svi se nie smjeteni pupovi pretvaraju u mladice

ce njegovu ulogu regulatora rasta preuzeti nie smjeteni pupovi. Koji i koliko njih - to ovisi o kutu nagiba koji je prikazan na crteu. . Kad se vocka zasadi koso pod kutom od 30 stupnjeva, ili se kasnije pod istim kutom sagne mladica, nastaje jo veci poremecaj u funkciji vrnog (terminalnog) pupa; tada njegovu ulogu regulatora preuzimaju svi pupovi smjeteni na kosini. U pocetku, dakle, nijedan pup ne pocinje okomitim rastom jer su tada svi raspoloivi asimilati (sokovi) jednako raspodijeljeni po duini kosine. Kada pocnu doticati novi asimilati koje je stvorilo novo lice, pocinje se tjerati najprije vrni (terminalni) pup, a poslije, u toku vegetacije pup pri dnu mladice. Tada cemo oslijepiti sve pupove koji pocinju rastom na gornjoj strani kosine, odstranjujuci razvoj takozvanih jahaca. Ti169

Produenjem terminalnog rupa svi se nie smjeteni pupovi pretvaraju u cvjetne pupove

..

me poticemo razvoj mladice navrhu vocke i razvoj okomito rastuce mladice na dnu vocke. -Rastom mladice na vrhu vocke (bez konkurencije pupova sa str~ne) i okomito rastucom mladicom sa dna vocke svi ostali pupovi uzdu.-kosine pretvaraju se u cvjetne pupove. Ukoliko podloga nije odvie bujna, vec u drugoj godini nakon sadnje, a najkasnije u trecoj moemo ocekivati prve plodove. Kad okomito rastuca mladica sa dna vocke postigne visinu i debljinu koso posadene mladice, nagnut cemo je u suprotnom smjeru koso zasadene mladice. Tada temeljito upoznajemo zakon polariteta: okomiti rast znaci bujnost i porast mladica u visinu, a nagib mladice pod kutom od 30 stupnjeva znaci zametanje cvjetnih pupova. 170

Ravnomjernim ostavljanjem izvjesnog broja mladica da rastu okomito - to podrava bujnost porasta - i pravovremenim nagibom (do odredenog vremena u godini) mladica u kosi poloaj pod kutom od 30 stupnjeva reguliramo rast izametanje cvjetnih pupova bez pomoci i upotrebe reza vocaka. Promatrajuci rast u odredenom ritmu kroz godinu, upoznajemo bioloku mogucnost kako pojedinih vrsta, tako i sorti vocaka. Rez u klasicnom smislu te rijeci, dakle, postaje nepotreban. Rez unosi poremecaj u cirkulacije sokova, a ujedno omogucuje napad raznih parazita, gljivicnih i drugih oboljenja koje u biolokom vocarstvu nastojimo sprijeciti bez upotrebe kemijskih sredstava (pesticida). to smo rekli o rezu vocaka, vrijedi s izvjesnom manjom razlikom kod uzgoja bresaka. U klasicnom uzgoju bresaka rez se smatra neophodnom mjerom. Takvo miljenje uz izvjesne korekture bilo je u pocetku prihvaceno i u uzgoju metodom Bouche- Thomas. Naa iskustva u uzgoju bresaka u tome se znatno razlikuju. Umjesto upotrebe reza kod uzgoja bresaka metodom Bouche- Thomas primijenili smo bioloku hranidbu vocaka. Vec petnaest godina uspjeno uzgajamo razne sorte bresaka: Spring-time, CoJJins, Sunhaven, Coronel, Jerseyland, Triogen, Sunhigh, Pieri 81,1. H. Halle Rio-Roso gem, Pistoia i dr. Umjesto reza primjenjivali smo prorjedivanje plodova i to narocito kod sorte spring-time koja je redovito tako rodna da plodovi ostaju sitni. Umjesto klasicnog reza vrimo rez suhih grana i onih grana koje su se uslijed plodova svinule ispod horizontale i time izgubile na bujnosti. Za redovitu rodnost vocaka i postizanje visokih uroda kvalitetnog voca od odlucujuceg je znacaja uspostavljanje fizioloke ravnotee izmedu korijenovog sistema i nadzemnih dijelova vocaka. Fizioloku ravnoteu popularizirao je Pcmicke na temelju rezultata istraivanja Klebsa, no tadanja nauka nije mogla dati cjelovito tumacenje. Istom otkricem hormona i njihova djelovanja na rast i rodnost vocaka bilo je moguce poblie protumaciti fizioloke ravnotee. Posljednjih desetak godina kod vocaka su pronadeni hormoni iz skupine A, tzv. auksini koji upravljaju rastom (a iz biljnih organa mogu se ekstrahirati eterom) i hormoni iz grupe B, koji upravljaju embrionalnim razvojem i dijeljenjem stanica, tzv. skupina bios (a ekstrahirati se mogu alkoholom). Prema kemijskom sastavu obje su navedene skupine prilicno stabilne za razliku od encima (fermenata), koji se raspadaju pod utjecajem visoke temperature. 171

Hormoni iz skupine B sastavljeni su iz tri podskupine, od kojih nas najvie zanimaju aneurin, poznat kao vitamin BI, i biotin koji je istovjetan s vitaminom H. Biotin utjece na rast stabla, a aneurin na rast korijena. To su, zapravo, tvari koje cirkuliraju unutar vocaka u vrlo malim kolicinama, od kojih biotin djeluje vec u omjeru 1 mg na 400 m3vode, odnosno 4 x 1010. U biljnom organizmu najaktivniji su kada djeluju zajedno. Vocke stvaraju hormone u najmladem, veoma aktivnom tkivu, obicno u licu i primarnom meristemu terminainih pupova. Kako je vocka polivalentni organizam, tako su njezini hormoni polivalentni. Kad se vocka razvija normalno, hormona biosa najvie se nalazi u licu i terminalnim pupovima, a cim nastupi bilo kakav poremecaj u fiziolokoj ravnotei (bolest), najvie tih hormona nalazi se u korijenu. Ako u svjetlu takvog tumacenja promatramo rez vocaka, vidimo da kada odreemo terminaini pup na vrhu mladice, dakle sredite u kome se stvara najvie hormona iz grupe biosa, svi nie smjeteni pupovi u pazucima lista pretvaraju se u drvene pupove. Hormone koje je izgubila rezom vocka nastoji nadoknaditi stvaranjem novih pupova - grana. Prema tome, rezom vocaka, posebno skracivanjem grana nastaje poremecaj u hormonainom sistemu a time u rastu i radanju vocaka. Produenjem terminalnog pupa nastaje automatsko zametanje nie smjetenih pupova u cvjetne, dok se rezom ono odlae. To je znanje potvrdeno u biolokoj praksi uzgoja vocaka bez reza.

'"

BOLESTI I TETNICI
G

Opci podaci

Vrlo je teko tocno odgovoriti na pitanje to je to bolest ako prethodno ne odgovorimo na pitanje to je to zdravlje. Ako se jednostanicne biljke i ivotinje hrane i razmnoavaju, znaci da su i zdrave. Jednostanicna iva bica ne mogu biti bolesna jer tada ugibaju. Kod viestanicnih ivih bica mogu biti bolesni pojedini organi kada njihovu ulogu preuzimaju drugi organi. Biljka na izgled moe biti zdrava, a da to ipak nije. Drimo da je bolest svaki poremecaj metabolizrna (izmjene tvari) i anatomsko-histoloke grade uzrokovane ivim i neivim faktorima koji otecuju i slabe ivotni potencijal (snagu biljke). Iako definicija samo do izvjesne granice objanjava pojam bolesti, ona se ipak pribliava onom to se eli posebno istaknuti ubiolokoj agrikulturi. 172

---10

Poremecaj u izmjeni tvari znacajan je faktor koji sprecava biljku da se sama uspjeno moe oduprijeti napadu parazita. Ako se izmjena tvari odvija u biljci bez smetnje i zastoja, ona posjeduje rezervnu snagu kojom se uspjeno bori od napada parazita. Pojednostavljenim tumacenjem otpornosti biljaka od parazita moemo poblie rastumaciti ono to smo vec u prethodnim poglavljima iznijeli. Objanjena je uloga encima disanja u vezi s jacanjem otpornosti organizma od napada parazita. Kod tog je istaknuta vanost fenola i drugih spojeva. Istaknuta je vanost pravilne hranidbe na kojoj se temelji bioloka agrikultura. Zatim vanost vlastitih mikroorganizama u podrucju rizosfere, pomocu koje biljka vri odabir hraniva koja joj najbolJe odgovaraju. Osvrnuli smo se i na nepravilnost hranidbe u klasicnoj agrikulturi u kojoj se fertilizacija tla vri fizioloki aktivnim NPK gnojivima i kakve su posljedice za pravilno odvijanje izmjene tvari kod biljaka. Zatim ulogu cikloforaznog sistema rada encima nitrataze, nitritaze i dr., i zastoj u njihovu radu uslijed ostataka nitrata u biljci. U opisu mikorize vidjeli smo kakvu ulogu ona ima u vezi s hranidbom bilja i odravanjem zdravlja i bujnosti porasta, te sa simbiozom. Zakljucujemo da pravilna hranidba odlucujuce utjece na zdravlje i otpornost (rezistentnost) bilja od napada parazita, drugim rijecima: iz bolesnog stanja bilja zakljucujemo da se ne provodi pravilna hranidba bilja. Kompostiranje oboljelih biljaka
Nai se stavovi protive principima klasicne poljoprivrede koja preporuca da se bolesne biljke spale. U homeopatiji se upravo bolesne biljke upotrebljavaju u izradi velikih razrijedenja odnosno u kompostiranju. Ustanovljeno je da se moe uspjeno suzbiti pepelnicu na rajcici koristeci kompost koji je ucinjen od oboljelih rajcica od pepelnice. Poznato je da dunju vrlo cesto napada monilija koju je unatoc prskanju i kemijskim sredstvima vrlo teko izlijeciti u nasadu. Kompostirajuci lice i plodove dunja zaraenih monilijom, i to neposredno u zdjelici oko dunje, ustanovili smo da je zaraenost u drugoj godini nakon kompostiranja bila znatno manja, a da je u trecoj godini bilo zaraeno svega nekoliko plodova. Dakako, na temelju ovih pokusa preuranjeno je stvarati odredene zakljucke, no drimo da bi u tom pravcu valjalo nastaviti s ispitivanjima.

173

OSNOVNE POSTAVKE SUZBIJANJA BOLESTI I TETNIKA U BIOLOKOM VOCARSTVU U zatiti vocaka od parazita postoji nacelna razlika u pristupu izmedu: . primjene kemijskih sredstava i . primjene biolokih metoda. U suzbijanju parazita na vockama prema klasicnim postavkama polazi se od pretpostavke da se totalno unite paraziti u vocnjacima. U biolokom vocarstvu, naprotiv, sva nastojanja idu za tim da se primjenom biolokih metoda odstrani parazita iz vocnog nasada, odnosno od plodova. Prije nego to predemo na opis pojedinih parazita koji napadaju vocke te na nacin njihova suzbijanja biolokom metodom, ponovit cemo ukratko to je parazit: Rijec parazit dolazi od grckih rijeci para = pored i zitos = hrana. To su heterotrofni organizmi koji se hrane na tetu drugih ivih organizama. U parazitizmu postoje dvije jedinke - parazit i njegov domacin, biljka hraniteljica. Parazitima nazivamo takve tetocine koji se hrane iskljucivo ivom tvari. Saprofiti su, pak, takvi organizmi koji se hrane mrtvom tvari. Paraziti: . Obligatni paraziti mogu ivjeti i dalje se razmnoavati samo na ivoj biljci (zovemo ih jo i biofiti). Tu ubrajamo Podospheru leucutrichu koja izaziva bolest pepelnicu (na jabuci). . Fakultativni paraziti ive u zemlji kao saprofiti, a na biljkama kao izraziti paraziti. Tu spada Venturia inequalis (Scerlotinia fructugena), koji na plodovima jabuke izaziva bolest krastavost. . Hemiparaziti ili poluparaziti kao to su cvjetnice: imela (Viscum album, Loranthus i dr.). One ive na drugim biljkama uzimajuci od njih vodu i mineraIne tvari, a same proizvode organsku tvar pomocu klorofila. . Endoparaziti ive kao paraziti na drugim parazitima. Jedan od takvih je gljiva Cincinobulus cesatii koja parazitira pepelnicu jabuka. . Bakteriofagi (aktinofagi) su virusi koji unitavaju razne bakterije i aktinomicete. Parazite nazivamo i patogenim organizmima, jer izazivaju oboljenja drugih organizama (pathos = bolest, genein = radati). Simbionti su organizmi koji ive u zajednici u kojoj oba partnera imaju zajednicku korist. To je dobrovoljan odnos dvaju partnera koji se potpomau. Kao izraziti primjer simbiotskih odnosa smatrao se do nedavna odnos Rhizobiuma (Bacterium radicicola) i korijena leguminoza 174

J.

na kojem tvori kvrice. Bakterija snabdijeva nju ugljikohidratima.

domacina

duikom, a on

Porijeklo parazitizma

Poznato je da u promjenama koje se odigravaju u stanicama sudjeluju encimi, i to cikloforazni sistem encima koji automatski djeluju kao neive tvari. Za njihov je rad, na primjer, kod razgradnje nitrata potreban encim nitrataze, a nitrita encim nitritaze, itd. A da bi se za rad tog encima mogli razgraditi nitrati, potrebni su i molibden i drugi navedeni elementi. Ako ti elementi nisu prisutni u biljci, zaustavlja se navedeni cikloforazni sistem razgradnje nitrata u nitrite itd. Uslijed poremecenog cikloforaznog sistema u hranidbi biljaka umjetnim gnojivima, posebno duicnim, nastaje zastoj u normalnoj izmjeni tvari, zbog cega vocka gubi otpornost u borbi s parazitskim gljivama i mikroorganizmima. Postoji miljenje da biljka hranjena topivim umjetnim gnojivima, osobito duicnim, postaje neotporna na parazite koji je napadaju.

Antagonisticki odnosi Zajednica organizama, kako rodovi tako i vrste, ivi u medusobnoj borbi za ivotni prostor. Sutina tih odnosa utvrdena je pronalaskom antibiotika kojima se pojedini mikroorganizmi slue u medusobnoj borbi za samoodranje. !

I
Otpornost vocaka na parazite

Otpornost vocaka na parazite ovisi o nekoliko faktora koje moemo sa cisto prakticnog stanovita podijeliti uglavnom u nekoliko skupina: . Genetski faktori otpornosti Iz prakse je poznato da su pojedine sorte vocaka otporne, a druge su, pak, osjetljive na neke parazite. Od najucestalijih tetocina koji napadaju jabuke poznat je jabucni savijac (Corpocapsa pomonella). Taj tetocina mnogo jace napada neke sorte jabuka, na primjer zlatnu zimsku parmenku, Charlamovsku i dr., dok su neke druge sorte manje izvrgnute napadu (crveni delies, stajman red i dr.). Ne postoje potpuno otporne sorte na taj parazit. Rane sorte ljiva napada ljivina osica (Hoplocampa m. i f.), rane 175

sorte Ringloe Ruth Gerstaeter i dr. dok su od tog tetnika razmjerno potedene kasnije sorte kao bistrica, Stanley i dr. Pepelnica mnogo vie napada jabuku jonatan nego crveni delies, no ako se ne provode redovito mjere suzbijanja te bolesti a u nasadu su zastupljene i sorte razmjerno otporne na tu bolest, i te ce sorte poslije napasti pepelnica. Krastavost plodova (Fusicladij) jace napada crveni delies nego jonatan. Kad govorimo o otpornosti sorti na parazite s obzirom na njihovu prirodnu otpornost, onda je ona vezana uz njihove nasljedne genetske osobine. Selekcionari sve vecu vanost pridaju uzgoju suvremenih sorti vocaka otpornih na pojedine parazite, u cemu su postignuti odredeni rezultati. Pored navedenih otpornosti vocaka vezanih uz nasljednu (genetsku) osnovu u biolokom vocarstvu, nas posebno zanima otpornost vocaka koja je povezana s pravilnom hranidbom i ekolokim faktorima, jer na tu otpornost moemo izravno utjecati.

Ekoloki

[aktori otpornosti

vocaka

Udaljavanjem od svojih prirodnih domicila, vrste gube izvorne bioloke karakteristike pa postaju osjetljive i manje otporne na razne vanjske faktore, kao to su paraziti, niske temperature, sue i dr. Kao primjer osjetljivosti mogu posluiti marelice u naim uvjetima. Poznato je da kod nas marelice naglo ugibaju od tzv. apopleksije. Nakon to su u proljece razvile veliku kolicinu lica, ili nakon lijepog cvata, naglo se pocinju suiti. U pocetku se mislilo da ugibanje izazivaju gljivicne bolesti jer su se na uginulim marelicama narocito pri dnu stabla pronalazila razna gljivicna oboljenja. Kasnije je ipak utvrdeno da se radilo o pozebi. U svojoj pradomovini (Armeniji) marelica ima ujednacene faze razvoja bez vecih kolebanja temperature, osobito u proljece. U nas se ba u proljece javljaju jaka kolebanja temperatura, osobito ako je sijecanj bio topao, a do znatnih kolebanja dolazi u veljaci (tzv. februarske oscilacije). Marelica rano pocinje s vegetacijom, a ako je sijecanj bio topao, to za vrijeme kolebanja temperature u veljaci njezino aktivno tkivo (kambium) pozebe. Ove pozebe dok je vocka mlada i nalazi se u takozvanom vegetativnom stadiju razvoja, ona ponovo reparira. Prijelazom na generativni stadij razvoja, a to je obicno od pete godine nadalje, dolazi uglavnom do zastoja u razvoju, onemoguceno je repariranje tkiva i dolazi do

ugibanja.
176

.
Obilje jeseni - organski uzgojene
kruke i jabuke

Kako bi se osjetljivost od pozebe donekle popravila, marelice obicno cijepimo na podlogu ljive koja u proljece znatno kasnije pocinje s vegetacijom i time posredno djelujemo na povecanu otpornosnnarelice. Time se vijek trajanja marelica u naim uvjetima produuje na 10, 12 i vie godina. Slican nedostatak postoji u uzgoju agruma u nas. Mandarinka uniju je osjetljiva na niske temperature. Kako bismo povecali njezinu otpornost, cijepimo je na podlogu Poncirus trifoliatu koja joj daje vecu otpornost od pozebe.

Mehanizam

otpornosti

vocaka na parazite

Temeljni princip biolokog vocarstva u suzbijanju parazita jest stvaranje povoljnih uvjeta za rast i radanje vocaka, to jacaju vlastitu obranu. U prvom dijelu knjige naglasili smo vanost uzgoja vocaka na vlastitom soctnom korijenu. Zatim smo govorili o uspjehu u samoobrani koji

Mulciranje ljiva

Kuklja (Naice)

12

BIOAGRIKULTURA

177

se time moe postici kod sorti, te o raznim nedostacima koje sobom donosi uzgoj sorti na tudem korijenovom sistemu. U opisu tla govorili smo o njegovoj prikladnosti za uzgoj vocaka i osvrnuli se na vanost biolokih faktora (plodnosti tla, aktivnosti mikroorganizama u tlu) i njihov povoljan utjecaj na mikrobioloku ravnoteu u tlu, djelovanje inhibitora (antibiotika) i njihovu ulogu u odravanju zdravlja vocaka. Posebno smo opisali nacin pripreme tla za podizanje vocnih nasada (rigolanje - podrivanje), ekonomicnost takvog rada i njegove tetne posljedice u hranidbi vocaka. U vezi uzgoja vocaka posebno smo se osvrnuli na pogreno tretiranje reza vocaka, kojim se trajno naruava fizioloka ravnotea izmedu korijenovog sistema i nadzemnih dijelova vocke (fermenta iz skupine bios i njegove uloge), kao i posljedica fizioloke neravnotee na otpornost vocaka na parazite. U biolokom vocarstvu pravilna hranidba jest osnova i kamen temeljac na kome pociva aktivna otpornost vocaka od parazita. Hranidbom biolokom metodom vocka pomocu svojih mikroorganizama uzima iz tla ona hraniva i onu kolicinu koju joj doputa njezin bioloki potencijal. Pod utjecajem vanjske sredine postaje toliko otporna na parazite, koliko joj doputaju njezine genetske sposobnosti i ekoloki uvjeti. Ukoliko je vocka svojim genetskim svojstvima neotporna na parazite (jonatan od pepelnice), i nije prilagodena ekolokim uvjetima sredine u kojoj se uzgaja, onda i sve mjere zatite mogu imati samo ograniceni uspjeh, kako u klasicnom, tako i u biolokom vocarstvu.

SUZBIJANJE BOLESTI
Bolesti ja buke

Jedna od najvanijih i najrairenijih bolesti koja napada jabuke u vocnim nasadima (plantaama) jest krastavost plodova. Ta je bolest uzrokom velikog broja prskanja vocaka i najvecih izdataka u zatiti vocaka od parazita. Kad ne bi bilo te bolesti i jabucnog savijaca (crvljivosti jabuka), moglo bi se potpuno izostaviti prskanje kao zatitna mjera. U suzbijanju te bolesti u biolokom vocarstvu postoji olakotna okolnost. U svom razvoju taj parazit prolazi dva stadija, jedan kondijski, kad gljiva ivi kao pravi parazit na listovima, a drugi peritecijski (Venturia inqualis), kad gljiva ivi na otpalom licu na tlu kao saprofit. Tlo bogato humusom ujedno je bogato saprofitskom mikroflorom. Ta je gljiva prilagodenija saprofitskom nacinu ivota nego fakultativno parazitskom nacinu. 178

.....

Cilj biolokog vocarstva je trajno obogacivanje tla humusom pa, prema tome, i saprofitskom mikrof1orom. Ispitivanjem je utvrdeno: to je tlo bogatije humusom, to je i napad ovog parazita mat}ji. Akumulacijom humusa od 3 posto i vie ovo gljivicno oboljenje ne predstavlja za nasad vecu opasnost. Prijelazom na bioloko vocarstvo, dok jo tlo nije bogato humusom (saprofitskom mikrof1orom), u nasadu jabuka ikruaka vrlo uspjeno se vri suzbijanje ovog parazita prskanjem voca neposredno prije cvatnje jabuka (1 do 2 tjedna) s otopinom modre galice od 2 posto. Uspjeh prskanja ovisi o dobro priredenoj otopini modre galice (bordoke juhe). Ako se pravilno postupi, time se mogu zatedjeti 2 do 3 prskanja koja se obicno provode zbog drugih fungicida. Kad tlo postane bogatije humusom i bioloki aktivnije, umjesto modre galice moe se uspjeno upotrijebiti caj od preslice (Equisetuma), o cemu ce biti govora u suzbijanju gljivicnih bolesti. Kao jedna od mjera u suzbijanju ovog parazita u klasicnom vocarstvu preporuca se skupljanje i spaljivanje zaraenog lica. U biolokom vocarstvu postignuti su vrlo dobri rezultati na jacanju. otpornosti vocaka od ovog parazita mulciranjem vocaka kompostom priredenim od otpalog lica. Prskanja protiv ovog parazita mogu se ponoviti prema potrebi a od srpnja kao sredstvo prskanja moe se upotrijebiti jednopostotnu otopinu tekuceg stakla (Wasserglas).

Pepelnica jabuka Podosphera leucotricha (Ellv. Ev.) Salm. U biolokom vocarstvu pepelnica je mnogo opasnija od krastavosti plodova. Ona je izraziti parazit. Bioloko vocarstvo nema nekih osobitih prednosti u suzbijanju te bolesti na jabukama. Bolest se pojavljuje prvenstveno na jabukama cija je osjetljivost na nju genetski uvjetovana (jonatan, steiman, bjelicnjak i dr.). U biolokom vocarstvu u suzbijanju pepelnice uopce se ne sade vocke cija je osjetljivost na tu bolest prirodno-genetski uvjetovana, jer do sada nisu pronadena bioloka sredstva koja slue uspjeno u obrani od ovog parazita, a kemijska sredstva se ne upotrebljavaju. Trule plodova (Monilija) Sclerotinia fructigena (pers) Svrh. Kondijski stadijMoniliafructigena Vrlo rasprostranjena bolest koja napada gotovo sve vrste vocaka. I kod te bolesti, kao i kod krastavosti plodova jabuka, postoji kondijski
179

stadij - Monilia fructigena, koji ivi izrazito parazitski, i drugi - Sc1e-

rotinia - koji se razvija kao fakultativni parazit. Kao i kod krastavosti plodova utvrdeno je: to je tlo bogatije humusom, to je i napad trulei manji. U vocnjacima uzgajanim biolokom metodom pod naom kontrolom, ova bolest nije predstavljala posebnu opasnost u nasadu jabuka, kruaka, bresaka, marelica, vianja, te nije bilo potrebno poduzimati posebne zatitne mjere. Pokazalo se da je vrlo uspjena mjera za suzbijanje te bolesti skupljanje i kompostiranje otpalih i mumificiranih plodova od monilije.
Kovrcavost lica breskve Taphrina deformans (Fuck) TuI.

Kovrcavost lica breskve vrlo je opasna bolest koja je jako rasprostranjena u naem obainom podrucju, gdje moe izazvati potpuno ugibanje nasada bresaka ukoliko se ne vri suzbijanje. I od te bolesti u biolokom vocarstvu borimo se preventivno prskanjem otopinom modre galice (bordoke juhe) od 2 do 3 posto, 3 do 4 tjedna prije cvatnje bresaka. U predjelima gdje su breskve napadane i od upljikavosti lista (Clasterosporium carpophilum) vrlo je uspjeno bilo i jesensko prskanje prije otpadanja lica s otopinom modre galice od 2 posto. U nasadu bresaka uzgojenih metodom Bouche- Thomas posljednjih pet godina nije se uopce provodilo prskanje protiv kovrcavosti lica, a vocke su potpuno zdrave.
.

Izgleda da su breske uzgajane tom metodom otporne protiv te bolesti jer se sorta nalazi na vlastitom korijenu, pa je u tome nalik vinogradskoj breskvi koja je takoder potedena kovrcavosti i bez upotrebe prskanja.

SUZBIJANJE

TETOCINA Jabuka

NA VOCKAMA

Jabucni savijac (crvljivost plodova) Laspeyresia (Carpocapsa) pomonella L. Ono to je receno za krastavost plodova jabuke i moniliju vrijedi i za crvljivost plodova jabuke. Kad ne bi bilo ovog tetocine, ne bi bilo potrebno provoditi bilo kakvo prskanje u nasadu jabuka i kruaka. Ovako jabucni savijac moe otetiti i do 50 posto plodova, a napad mnogo ovisi i o sorti. 180

....

Neke sorte su posebno prijemljive na ovog tetnika, na primjer, zlatna zimska parmenka, arlamovski i dr.; neke manje napada, primjerice crveni delies, no potpuno otpornih nema. U biolokom vocarstvu potrebno je, dakle, poduzimati mjere za zatitu vocaka od ovog parazita. Ipak, te se mjere znatno razlikuju od mjera koje se poduzimaju u klasicnom vocarstvu. U klasicnom vocarstvu mjera suzbijanja ovog tetocine jest njegovo totalno unitenje. U biolokom vocarstvu nekim se sredstvima nastoji udaljiti tetnika kako ne bi odlagao jaja, odnosno kako se ne bi ubuio u plodove jabuka, kruaka i drugog voca. Ta se sredstva zovu repelenti. Poznato je da jabucni savijac ne podnosi izvjesne mirise koji ga sile da ne odlae jaja na plodove. Osim repelenata, upotrebljavaju se i mehanicka sredstva, kao to je hvatanje pomocu lovnih pojasova i dr.

Lovni pojas za hvatanje jabucnog savijaca

Svjet1osni mamac

U svakom slucaju, za uspjeno suzbijanje sieta od ovog parazita potrebno je pratiti njegovo stanje razvoja u nasadu kao i njegov broj, a to se postie pomocu svjetlosnih mamaca i drugim sredstvima. Lovnipojasovisu vrpce valovitog papira irine 18 do 20 cm. Stavljaju se oko debla jabuke u visini od cca 1,5 m iznad tla. Trake se veu na dva mjesta, 1 do 3 cm od gornjeg i donjeg ruba, a stavljaju se pocetkom lipnja. Svakih 8 do 10 dana trake se pregledavaju. Kad se pojave, gusjenice

se unitavaju.

Lovni se pojasovi ponovo postavljaju u kolovozu i ostavljaju preko zime. U proljece prije pocetka vegetacije spale se zajedno s gusjenicama. Za vrijeme vegetacije redovito se vri skupljanje otpalih plodova koji se mogu koristiti u razne svrhe. Svjetlosni mamci postavljaju se u vocnjaku radi pracenja leta leptira jabucnog savijaca. Iz broja dnevno ulovljenih leptira utvrduje senajpovoljniji rok prskanja vocaka (kao i s repelentima). Repelenti.Iz prakse je poznato da je leptir jabucnog savijaca osjetljiv na mirise koji djeluju odbojno. Medu takva sredstva spadaju obrano mlijeko, ivotinjska krv, kravlja balega i dr. U svrhu pripremanja takvih sredstava uzima se odredena kolicina gline (prema potrebi), te preko noci nakvasi obranim mlijekom, uslijed
182

--

cega nastaje bubrenje koloidnih cestica gline. Nakon toga se uz neprestano mijeanje dodaje svjee obrano mlijeko tako da nastane jednolicna kaasta masa. U to se posebno ukuha odredena kolicina preslice (Equisetum vulgare). Ta se kolicina preslice kuha jedan sat i ostavi leati preko noci. Ujutro se ukuhanoj preslici doda svjea kravlja balega i ucini kaasta masa. Nakon toga se uzima jedan dio mlijekom raskvaene gline i jedan dio preslice s kravljom balegom i uz neprestano mijeanje dodaje u vecu posudu za pripremanje materijala za prskanje. Naposljetku se sve dobro izmijea (to vie to bolje, barem 15 minuta). Kaasta masa preslice s kravljom balegom i glina s obranim mlijekom upotrebljava se za prskanje u koncentraciji od otprilike 2 posto. Prateci let leptira jabukovog savijaca pomocu svjetlosnih mamaca na Institutu za zatitu bilja u Stuttgartu, ustanovili smo da se on pojacava s rastom mjeseca. Za vrijeme punog mjeseca let naglo prestaje i dolazi do veceg odlaganja jaja. Pokus prskanja repelentom izvrili smo u jednom vocnjaku u blizini Bjelovara, a trajao je tri godine. Najbolji uspjeh u sprecavanju jabukovog savijaca da odlae jaja na plodove jabuka postignut je kad smo prskali tim sredstvom 2 do 3 dana prije punog mjeseca. Rezultat: svega 3 do 5 posto plodova bilo je oteceno od savijaca, to je potpuno zadovoljavajuce, jer se bolji uspjeh ne postie ni prskanjem olovnim arsenatom, za kojeg se svojevremeno dralo da je najbolji insekticid protiv ovog tetnika. Dodatak preslice slui kao vrlo uspjeno sredstvo za suzbijanje krastavosti plodova (fuzikladija). SREDSTVA PROTIV BOLESTI I TETOCINA Osnovna pretpostavka za uspjeno djelovanje sredstava u suzbijanju parazita, koja upotrebljavamo u biolokom vocarstvu, jest optimalna bioloka aktivnost tla i ukupnog ambijenta koji okruuje vocni nasad (biotopa) :

. Vjetrozatitni pojasovi. . Zatitaprirodnihneprijatalja- predatora.

. Zatita lisica u borbi protiv zeceva, a lasica u borbi protiv mieva i voluharica.
j'

Sredstva koja se koriste u zatiti od insekata: Duhanski ekstrakt protiv svih vrsti uiju i gusjenica. . Ryania- biljni ekstrakt protiv jabukovog savijaca. . Piretrindjeluje kao izvrstan insekticid biljnog porijekla (buhac), bezopasan za ljude i ivotinje. Uslijed brzog rastvaranja dodaje mu se sezamovo ulje. Upotrebljava se vrlo uspjeno protiv svih vrsta insekata. .
183

. Rotenon se upotrebljava kao insekticid, a pojacava se sezamOVlm uljem. Sredstva koja se koriste u zatiti od bolesti: . Preslica (Equisetum vulgaTe) sadri 70 do 80 posto SiO2. Upotrebljava se kao sredstvo za suzbijanje krastavosti plodova jabuka i kruaka, zatim kod monilije kod nekoliko vrsta vocaka. Priprema caja od preslice opisana je kod suzbijanja jabukovog savijaca. . Kopriva (Urtica dioica). Svjee narezane koprive moce se 48 sati uz povremeno mijeanje. Tekucina od namocene koprive poprima jak miris. U otopini koncentracije od 2 posto upotrebljava se uspjeno za suzbijanje ui. . Pelin (Artemisia absithium). Caj od pelina uz dodatak od I posto na.trijevog tekuceg stakla (Wasserglas) upotrebljava se kao uspjeno sredstvo protiv jabukovog savijaca, zatim zelene i crne ui, gusjenica te kao kombinirano sredstvo protiv krastavosti plodova. . Luk vlasac (Allium schoenoprasum). Caj od luka (luk preliven toplom vodom) upotrebljava se protiv pepelnice na jabukama i rde na ljivama.
.PTICE KAO POMAGACI U ZATITI VOCAKA OD KUKACA

Uspjeni pomagaci u suzbijanju raznih kukaca na vockama su ptice. Posebno mjesto u tome zauzimaju sjenice (velika i mala), una, zimnica, krstokljun i druge. I vrapci su vrlo korisni i to narocito u vrijeme kada hrane mlade.

Korisne ptice

~
una

crvendac

.~
Q

~ ~
cepa

~'}~ :~~

.
,.,u

" ~

carevic

\ :m

'k:~tokljUn

4(
, -~~~.}~--

plavetna sjenica

184

Za uspjeh u suzbijanju kukaca vano je da se broj ptica u vocnjaku stalno povecava. To se postie hranidbom ptica zimi, narocito kada padne snijeg (jer im oteava hranidbu, uslijed cega im se broj znatno smanjuje ). U jednom vocnjaku velicine 1 ha treba biti otprilike 12 kucica smjetenih na raznim mjestima. U njih se zimi doprema hrana: proso, konoplja, loj i drugo. Ptice valja prestati hraniti neposredno prije pocetka vegetacije, u proljece, kada ih se mora prisiliti da same trae hranu u raznim licinkama i insektima koji se upravo u to vrijeme pocinju intenzivno razvijati.

Razni nacini hranjenja

ptica

NEPOKRIVENA HRANILITA

POKRIVENA HRANILITA

1\ I

\ ,ili I~ II III!II! U

1(1

I,,I! "\~

185

"

KV ANTITA TIVNI I KV AUT ATIVNI REZULTATI U BIOLOKOM VOCARSTVU

Rentabilnost vocnog nasada s obzirom na kvalitetu tla

H. P. Rusch izvrio je analizu odnosa izmedu rentabilnosti proizvodnje i kvalitete tla i doao do zakljucka da se povecanjem humusa u tlu povecava i rentabilnost proizvodnje.
TABLICA 17

Otpornost vocaka na parazite ovisno o povecanju humusa u tJu

VRIJEME POVECANJE HUMU SA U POSTOCIMA POVECANJE RENTABILNOSTI U POSTOCIMA

1951-1961.g 1950-1961.g. 1950-1961.g. 1954-2961.g.

26 51 214 263

16 114 163 178

Podaci iz pokusnog nasada ljiva na objektu Kuklja - Naice, PIK Osijek. U petogodinjem odravanju tla u nasadu zasijanom djetelinsko travnom smjesom povecao se sadraj humusa od 1,4 do 3,04 posto. U nasadu neposredno nakon sadnje vocaka postojao je prilicno jak napad bolesti Polystigma rubrum, slabi napad Puccnia pruni spinosae, raznih Aphidea, Tropinotha i povremeno Lymantria dispar, a kad su ljive stupile u rod Hoplocampa m. i f. Grapholita funebrana. Nakon to je sadraj humusa u tlu preao 3 posto, u nasadu se vie nisu pojavljivale bolesti Polystigma rubrum i Puccinia pruni spinosae. Od tetocina jedinu opasnost je predstavljao Hoplocampa m. i f. Suzbijanje tog tetocine vrilo se samo u pocetku, kada je urod ljiva bio jo mali, i to samo onda kada je osica odloila svoja jaja na vie od 20 posto cvjetova. Kad su ljive dole u puni rod, nije se vie vrilo suzbijanje ni toga tetnika jer se pokazalo da u punom rodu on vri prorjedivanje plodova, te zbog toga ljiva bistrica postaje krupnijom. Slaba strana ove ljive u odnosu na ostale, jest u tome to je razmjerno sitna (zaostaje za velicinom aenke a sada i nove sorte Stanley).

,"",

186 .-

.-

Vocarska farma u Velikoj Britaniji

Posjetom vocarskoj farmi Mr. i Mrs. Peak Honey Tue Farm Lavenheth nedaleko Co1chestera u Velikoj Britaniji mogli smo se osvjedociti o slijedecem:

. Tloje ljunkovito- pjeskovito. . Oborineiznosesvega475mmgodinje, bogcegasevocnjaknatapa. z . Odravanje u nasadu. tla

Plodnost tla odrava se djetelinsko travnom smjesom koja se sastoji od bijele djeteline i klupcaste otrice s neto cikorije. Trava se kosi samo jednom godinje (zbog pomanjkanja oborina) i ostavlja se na mjestu (povrinsko mulciranje), a poslije se ne koristi vec se ostavlja osjemenjivati na mjestu, tako da se vegetacija obnavlja sama od sebe. Vie od 25 godina na ovoj farmi nije upotrijebljena ni najmanja kolicina umjetnog gnoja, a samo na jednom dijelu, u povrini od 20 ha, u vrijeme od 6 godina nisu upotrijebljeni ni stajski gnoj ni kompost. Na tom dijelu trava se sama zasijava, a konja se u pravilu odvija svake druge godine. Glavna sorta jabuka jest Cox orange s potrebnim opraivacem, a pokusi se vre s uzgojem zlatnog deliesa (pokuse obavlja stanica u East Mallingu). Podloga za navedene jabuke je E. M. XVI, a \:1zgojnioblik je polustablaica. Razmak sadnje je 7 x 7 m. Rez se upotrebljava samo za uzgoj, dok se kasnije uopce ne vri. Vocke su toliko opterecene plodom da se grane potpuno prirodno same povijaju. Nakon to se povinuta grana izrodi, reu se samo suhe grane. Urodi jabuka u posljednjih 15 godina krecu se od 3 do 5 vagona na 1
.

ha. Kad smo posjetili farmu prosjecni urod je iznosio 4 vagona na 1 ha

prvorazrednih jabuka visoke kvalitete. Na farmi se nalazi vlastita hladnjaca za otprilike 70 vagona jabuka. Voce se prodaje izravno hotelima u Londonu. Voce je pakirano u kartonskoj ambalai s naznakom farme i natpisom: Nije prskano kemijskim sredstvima. Postiu cijenu vecu za jedan iling po kutiji nego to su cijene vocu koje se prska pesticidima. Prska se najvie 8 puta godinje i to biolokim sredstvima (sea weed). Trokovi prskanja smanjili su se posljednjih godina od 50 na 30 funti po 1 ha godinje. Vlasnik smatra da trokove uzgoja i odravanja nasada treba to vie smanjiti uslijed velike konkurencije voca na svjetskom tritu (proizvodnja voca na komercijalnim farmama, gnojenjem i prskanjem kemijskim sredstvima smanjila je kvalitetu, apovisila proizvodnju).
.

187

 ZATITA VOCAKA
Upotreba raznih sredstava za zatitu bilja bila je vec odavno poznata. Prema nekim podacima vec su stari Egipcani upotrebljavali sredstva za zatitu bilja. Prije drugog svjetskog rata bila su u upotrebi razna sredstva za zatitu vocaka na bazi sumpora, bakra, nikotina, piretrina, kvasine i dr. Veca primjena kemijskih sredstava za zatitu vocaka od parazita datira neposredno prije pocetka drugoga svjetskog rata (1940. g.), a intenzivna upotreba pesticida po zavretku rata. Razna sredstva namijenjena u ratne svrhe pocela su se intenzivno koristiti za unitavanje parazita. Tada je zavladalo miljenje da se suvremena poljoprivredna proizvodnja ne moe provoditi bez primjene kemijskih sredstava. To miljenje ne dijele proizvodaci u biolokoj proizvodnji voca, to su to i prakticki dokazali. Neto umjereniji od zagovornika upotrebe kemijskih sredstava u poljoprivredi su oni koje zabrinjava velika kolicina otrova koja se danas planski koristi u zatiti vocaka. Oni su na temelju ispitivanja zakljucili da suzbijanjem patogenih parazita unitavamo i korisne (predatore), koji su i te kako vani u suzbijanju parazita jer taj posao vre besplatno, a ujedno smanjuju kolicinu ostataka na vocu. Ako nita drugo, oni odlau trovanje ljudi i ivotinja na due vrijeme. Osnivaci integralne zatite vocaka su Hans Steiner s Landesanstalt mr Pf1anzenschutz, iz Stuttgarta, SR Njemacka, i M. Baggiolini iz vicarske. Prema njihovoj definiciji, integralna zatita vocaka jest sistem upravljanja u zatiti vocaka u kome se posebno vodi racuna kako o prekomjernom umnaanju parazita u vocnom nasadu, tako i o stanju korisnih insekata (predatora). Akcija suzbijanja tetnih parazita vri se samo onda kada umnaanje parazita u nasadu prede doputenu granicu, a ujedno se postie veca ekonomska korist. Nakon pojave raznih nedostataka u intenzivnoj primjeni kemijskih sredstava u zatiti vocaka, kojih je cilj bio potpuno unitenje parazita, zapocela su ispitivanja na raznim institutima u svijetu i kod nas. Ispitivalo se:

,.

,.

.. ....

. Racionalnu primjenu kemijskih sredstava u zatiti bilja. . Pronalaenje selektivnih pesticida (koji djeluju samo na jednog ili uu skupinu kukaca i bolesti). . Poduzimanje odredenih mjera zatite samo kada je to i ekonomski opravdano itd. Kako bi se rijeio problem zatite, bilo je potrebno utvrditi kakvo stanje nastaje na vockama primjenom razlicitih pesticida, buduci da uz
188

tetne postoje i korisni insekti. Ispitivanja se provode s lijevcima za skupljanje insekata (Klopftrichterom) prema sistemu H. Steinera. Za svaki vocni nasad prethodno se morala utvrditi prisutnost razlicite entomofaune u nasadu. U tu svrhu nasad se podijeli u nekoliko sektora i u svakom se utvrduje kolicina i kvaliteta zastupljenih vrsta insekata. Ako postoje razlike u pojedinim sektorima, prosjecni uzorak se uzima s nekoliko mjesta u nasadu. Uzorak se uzima tako da se prolazeci redovima vocaka u nasadu udara tapom s gumenim nastavkom na vrhu cas s jedne cas s druge strane po granama na razlicitim visinama od tla. Prosjecni uzorak dobiva se iz 33 udarca. Zatim se skupljene insekte umrtvi dodatkom smjese dietiletera, etilestera octene kiseline i kloroforma u omjeru 3:3: 1. Nakon toga vri se
.

determinacija.

1
J..

..

Lijevak za hvatanje insekata

Iz dobivenog broja prisutnih insekata, kako onih tetnih tako i korisnih, donosi se odluka o mjerama koje treba poduzeti. Akcija se poduzima utvrdivanjem praga (kriticnog broja insekata), prema kojem se zatim izracuna korist od te akcije.

Ucinak prskanja

vocaka u nasadu

NEPRSKANO

PRSKANO INSEKTICIDIMA

PRSKANO FUNGICIDIMA

tetni

korisni

indi!erentni

Takvim ispitivanjima utvrdeno je da je na neprskanim vockama u vrijeme vegetacije prisutno otprilike 1000 razlicitih vrsta insekata. Od tog broja oko 30 posto je korisnih, 30 posto tetnih i 40 neutralnih. Nakon prskanja insekticidima slika se naglo mijenja time to je uniten veliki broj korisnih insekata. Rezultati ispitivanja su, nadalje, pokazali: to se ucestalije vre prskanja pojedinim sredstvima, narocito onima na bazi organofosfornih preparata i s jacim koncentracijama, to se vie vri pritisak na selekciju insekata otpornih na takva sredstva. Time nastaju otporni insekti na koje vie takva sredstva ne djeluju. Tako se iz jednog cisto jednostavnog problema stvara citavi niz mnogo teih. Ispitivanja su pokazala da je borba protiv rezistentnog crvenog pauka (Panonychus U1ni Koch) vrlo sloena. Iako postoje specijalna sredstva za njegovo suzbijanje, kao to su akaricidi (Animert i dr.), ona se mogu upotrijebiti samo u najvecoj nudi. Jer ako se poslije upotrebe tih sredstava ponovo upotrijebe sredstva na bazi organofosfornih preparata, javljaju se ponovo crveni pauci na koje vie ni navedena specijalna sredstva ne djeluju. 190
.,,-

"I

---"

Nadalje, ako se due vrijeme prska olovnim arsenatom protiv jabukovog savijaca (Carpocapse) onda se crv sve manje zadrava na plodu, te se odmah ubuuje u plod, pa prskanja tim sredstvom vie ne koriste. U integralnoj zatiti l\.oriste se i: . Bioloka sredstva, uzgoj raznih parazita tetnih insekata (predatora) i dr. . Ose najeznice (Trichogramme embriophage) protiv jabukovog savijaca (Carpocapse).

. Prospa1telle perniciosi protiv titaste ui San Jose. . Baccilus thuringiensis protiv raznih gusjenica (kod nas batuke). . Kulturna sredstva zatite: odravanje tla u vocnjaku, prekapanje zdjelice vocaka prije zime protiv ljivine osice (Hoplocampe m. i f.), gnojidba organskim umjesto umjetnim gnojivima u svrhu jacanja otpornosti biljaka od napada ui itd. Metodu koritenja razlicitih sredstava u zatiti vocaka nazivamo integralnom zatitom vocaka. Primjena te metode zahtijeva veliko znanje entomologa pri utvrdivanju stanja entomofaune u.vocnom nasadu, te njegovu suradnju s voditeljem radova u nasadu. Metodi provodenja mjera u zatiti vocaka odaje puno priznanje i bioloki uzgoj vocaka jer je njome naglaeno ocuvanje korisnih insekata u vocnom nasadu, odnosno bioloka ravnotea kako u tlu tako i nad tlom. Pesticidnim unitavanjem dijela ivih bica na tlu, primjerice, na vocki, unitava se veliki dio ivih bica u tlu jer je ivot integralna cjelina. U temelju biolokog uzgoja vocaka je njihova pravilna hranidba cime se izbjegava izravno poduzimanje mjera zatite od parazita. Cvrsto smo uvjereni da bismo morali traiti drugu vrstu zatite vocaka u slucaju i najmanje sumnje u tetnost (otrovnost) voca koje je zaticeno pesticidima, pa makar dobivali i bolje rezultate. Neki su strucnjaci skloni tvrdnji da je bioloka agrikultura vrlo skupa i da proizvedeno voce moe jesti vrlo mali broj ljudi s vecim primanjima, a da vecina ljudi mora jesti jeftino voce proizvedeno koritenjem kemijskih sredstava. Da je takva tvrdnja potpuno pogrena, nastojali smo dokazati koritenjem plodnosti tla mikrobiolokom aktivnosti koja je podrava bez skupih kemijskih gnojiva, cime se, pak, ujedno postie veoma povoljan ekonomski ucinak u proizvodnji jeftinog i, prije svega, zdravog voca. Problem proizvodnje biolokog, to jest zdravog voca je mnogo dublji nego to ele prikazati pristalice ekonomskog gledanja na proizvodnju. Kao primjer navest cemo izjavu naeg kolege vocara iz SR Njemacke: Nai tvornicari kemijskih sredstava ne jedu ivene namirnice koje se mogu kupiti u redovitoj prodaji na tritu. Vecina njih kupuje bioloki proizvedene namirnice. 191

r
~

t
~

Dodao bih tome rijeci Claudea Auberta iz njegove knjige L'Agriculture biologique (koja je i kod nas prevedena) - da vrtlari proizvode povrce posebno za svoje potrebe, a posebno za trite. Posve je jasno, dakle, u cemu lei problem bioloke proizvodnje u svijetu pa i kod nas.

ULOGA PCELA U OPLODNJI (OPRAIVANJU) VOCAKA Iz izlaganja o oplodnji vocaka vidi se da kod vecine vrsta postoji stranooplodnja (opraivanje). U takvom nacinu oplodnje (opraivanja) vanu ulogu vri vjetar. O djelovanju vjetra na opraivanje voca)m postoje kontradiktorna miljenja. Opcenito se dri da se pomocu vjetra mogu uspjeno oploditi vocke koje imaju cvijet na dugackoj peteljci, kao na primjer, trenje, vinje, dok se vocke ciji je cvijet smjeten na kratkoj peteljci, kao u jabuke i kruke, ne mogu uspjeno opraivati pomocu vjetra. Drimo da i tu postoje iznimke. Promatrali smo jednu veliku vocnu plantau jabuka za vrijeme cvatnje i ustanovili da u njoj ne samo da nisu bile prisutne pcele vec ni ostali insekti za koje se obicno dri da sudjeluju u oplodnji. U tom se vocnjaku provode intenzivna prskanja protiv parazita, i do 20 puta za vrijeme vegetacije, tako da u njemu doista vlada mrtvo proljece (silent spring, R. Carson). Unatoc takvom stanju za vrijeme cvatnje, oplodnja jabuka je razmjerno dobra jer se vocnjak nalazi na povienom terenu, uzdignut iznad ravnice u pravcu istok-zapad, tako da su preko dana stalno prisutni vjetrovi. U nasadu su sorte jabuka tako rasporedene da je doista moguce opraivanje pomocu vjetra. U drugom, znatno manjem vocnjaku koji je bio pod naom kontrolom ustanovili smo da je rod vocaka bio upravo minimalan, na 5 ha svega 3000 do 4000 kg. Bez ikakvih drugih mjera tzv. po mo-tehnike, uvodenjem pcela za vrijeme cvatnje vec u prvoj godini urod jabuka je iznosio 3,5 vagona. Nakon to smo u nasadu uveli mulciranje vocaka i ostale mjere hranidbe u prisustvu pcela za vrijeme cvatnje, urod se vec u trecoj godini povisio na 5 vagona jabuka, tj. vagon jabuka na jedan hektar. Vocnjak je zasaden na vecim razmacima i ekstenzivnim sortama jabuka (bobovec, laka trdika, maanka) na podlozi E. M. XI. Ta je podloga bila neprikladna za jabuke sorte crveni delies (stabla krljava) a plodovi sorte jonatan i crveni delies bili su vrlo osrednje kvalitete. Najbolju kvalitetu u nasadu davale su ekstenzivne sorte: maanka, laka trdika i bobovec. Tome je pogodovala sjeveroistocna ekspozicija i otvorenost sa sjeverne strane prema velikoj nizini. Iz navedenog primjera zakljucu192

~ , cr C ~ !I II II Ii

.. ...

.J

.J

jemo da su pcele neophodno potrebne za dobro opraivanje vocaka, s tim to mogu postojati iznimke. Prema proracunima optimalnog leta, pcele za vrijeme cvatnje vocaka u jednom letu mogu posjetiti oko 100 cvjetova. Ukoliko su konice smjetene do 500 m udaljenosti od vocaka, tada pcela u jednom danu moe izletjeti do 40 puta i, prema tome, opraiti otprilike 4000 cvjetova. Ako se u jednoj konici nalazi 15.000 do 20.000 pcela, onda pod povoljnim uvjetima dvije konice mogu uspjeno opraiti jedan hektar vocnjaka. Najvecu zapreku za uspjeno opraivanje vocke pomocu pcela predstavlja upotreba pesticida u borbi protiv parazita za vrijeme cvatnje. Kako je upravo za vrijeme cvatnje. vrlo intenzivan napad raznih parazita na vocke, kako fuzikladija tako i raznih insekata cvjetara (Antonom usa kod produene cvatnje uslijed kie, i dr.), to je korisna upotreba pcela za opraivanje vocaka u intenzivno prskanom vocnjaku vrlo oteana. Kao primjer navodimo jedan nasad jabuka velicine 40 ha, u koji su bile dopremljene pcele u svrhu opraivanja. U tom vocnjaku vre se, inace, prilicno intenzivne mjere prskanja voca raznim pesticidima. Pcele su se vracale u konice omamljene i na licu mjesta ugibale. Uslijed toga vlasnik konice bio je prinuden konice otpremiti iz nasada. No i pored intenzivne gnojidbe vocaka umjetnim gnojivima, posebno nitriranjem prije pocetka i za vrijeme vegetacije, vlasnik postie osrednje prinose. Razlog tome lei i u pomanjkanju opraivaca za vrijeme cvatnje.

13 BioAGRIKULTURA

193

J BIOLOKO

VINOGRADARSTVO

Sadnja Joze pod kutom od 30 stupnjeva

Sadnjom vocaka pod kutom od 30 stupnjeva postie se optimalni rast, ne samo kod vocaka, nego i kod svega ostalog drvenastog bilja, gdje ubrajamo i lozu. U Francuskoj je metodom barka zasadeno 30 novih vocnjaka. U toj zemlji postoje i vinogradi zasadeni pod kutom od 30 stupnjeva. Posjetili smo jedan vinograd star 75 godina koji svake godine daje vie od 70 hi

300

7f'/// II III
,1
1

// J///

///////,

II II. III 1:1 \~ 't

WJf
Kosa sadnja loze pod kutom od 30

vina mukata. Uzgoj vinograda vrlo je jednostavan: nizak s dvostrukim kordoncem koji se podrava jednom icom iznad tla u visini od 50 cm. Rez se na dvokrakom kordoncu izvodi na kratke reznike, a buduci da se vrlo skromno gnoji otpacima loze i tek svake druge, trece godine s malo komposta, to i razvoj loze nije odvie bujan. Unatoc tome vinograd rodi redovito bez izraene alternativnosti. 194

Taj jedinstveni nasad bio je povod za razgovor s jednim talijanskim kolegom na podrucju Bolzana u Trentu. U razgovoru sam doznao da se na tom podrucju uzgaja loza po sistemu Pergola Trentina. Nakon analize tog uzgojnog oblika, moglo se utvrditi da je temelj uzgoja razvoj nadzemnog dijela loze pod kutom od 30 stupnjeva. Prilikom kose sadnje cijepljene loze potrebno je imati u vidu da njezina duina izmedu 35 i 45 cm ne bi bila podesna za ovakav nacin sadnje jer bi tada njezin korijen doao preblizu povrine tla, pa bi cijep uslijed toga mogao stradati od sue. Iz navedenog razloga potrebno je da cijepovi budu znatno dui, 55 do 65 cm i vie, kako bi se time za ljetnih mjeseci sprijecilo isuivanje korijena i uginuce loze. Isto tako vano je napomenuti da se cijepovi mogu saditi koso pod kutom od 30 stupnjeva u cijeloj svojoj duini na tlima s kvarcitnim ili ivim pijeskom, gdje ne postoji opasnost da ce korijen koji ce se razviti iz plemenitog dijela loze biti napadnut od filoksere (zbog otrine pijeska filoksera se ne moe kretati u tlu). Na svim ostalim tlima kosi uzgoj loze moe se kombinirati tako da se cijep posadi okomito, a kosi uzgoj pocinje tek iznad tla, 50, 60 i vie centimetara, ovisno o visini uzgoja. Loza se ree vrlo kratko na dvokrakom kordoncu. Ako se kod toga obavlja uravnoteena gnojidba, rez se svodi na najmanju mogucu mjeru. Tlo je redovito pokriveno djetelinsko-travnom smjesom koja se kosi dva do tri puta godinje, te se tom masom obavlja mulciranje loze u redu. Urod loze je bez izrazito naglaene alternativnosti. Navedene sisteme uzgoja koje smo vidjeli u Francuskoj i Italiji povezali smo s otprije poznatim uzgojem loze u Hrvatskom primorju, tzv. uz-

--

E o o u)

6 ...

'7.

Okomita sadnja loze -

razvodenje

pod kutom od 30 o 195

gojem na baras. Loza se uzgaja priblino pod kutom od 30 stupnjeva, cokot se nalazi svega 1-1,2 m iznad tla. Do te se visine sadi okomito, a dalje pod kutom od 30 stupnjeva. Tim nacinom uzgoja postie se ujednacen urod groda. Sadnjom vocaka pod kutom od 30 stupnjeva i visokih uroda koje smo iskusili kroz vie od 25 godina, uvjereni smo da bi se slicni rezultati postigli i kod vinove loze. Takvu sadnju trebalo bi izvoditi kod srednje tekih i tekih tala, i to tako da se loza uzgaja okomito do visine 1-1,5 ni, a dalje kao jednokraki ili dvokraki kordonac tocno pod kutom od 30 stupnjeva, kao pergola trentina u Italiji. Na laganim pjeskovitim tlima gdje ne postoji mogucnost zaraze filokserom, loza se moe odmah saditi pod kutom od 30 stupnjeva. Uz pomoc ice iznad tla razvija se isto tako tocno pod kutom od 30 stupnjeva, onako kako smo to vidjeli u Francuskoj. Valja naglasiti da uzgoj vocaka i loze pod kutom od 30 stupnjeva ima velike prednosti nad ostalim uzgojnim oblicima. Stoga bi bila doista teta ne primijeniti taj uzgojni oblik i kod loze.

196

Pl..,.,

BIOLOKA POLJOPRIVREDA DANAS

VELIKA BRITANIJA

Ideje osnivaca A. Howarda preuzela je tvrtka Soil association, glavno englesko udruenje bioloke poljoprivrede.

Eksperimentalna farma u Haughleyu (Suffolk) Dijeli se na tri dijela: bioloki, mjeoviti i odjel bez stoke. . U biolokom odjelu primjenjuje se bioloka tehnika (kompost bez kemijskog gnojiva). Glavne kulture su penica, kukuruz, jecam, zob, grah i graak a povremeno s livadom prema plodoredu. Od ivotinja uzgaja se stado muznih krava (15 krava i junica), stado ovaca (13 ovaca) i 250 kokoi. . U mjeovitom odjelu primjenjuje se tehnika klasicne poljoprivrede (kemijska gnojiva, duicna, fosforna, kalijeva i stajski gnoj i kemijska tretiranja). Redoslijed kultura i uzgoj koji se prakticira je isti kao i u biolokom odjelu, s istim plodoredom od 10 godina ukljucujuci povremeno i livadu od 4 godine. .. U odjelu bez stoke uzgajaju se itarice, ecerna repa, jecam, grah, djetelina prema plodoredu od 5 godina. Fertilizacija je samo mineralna gnojidba s iznimkom zelene gnojidbe u rotaciji sa zaoravanjem slame, lica i ostataka repe. Iznosimo glavne rezultate postignute na trima odjelima u razdoblju od 1952. do 1961.g., a koji odgovaraju jednoj potpunoj izmjeni (rotaciji) za prva dva dijela i dvije rotacije za treci dio.

'" 'tov

Proizvodnja

mlijeka

UKUPNA PROIZVODNJA

GODINJA PROIZVODNJA PO 1 KRA VI

KOLICINA MASTI

KOLICINA SUHE TVARI

Bioloki dio Mjeoviti dio

37 800 I 35 200 I

2840 I 2620 I

4,58 4,96

13,71 14,23 199

-/

SREDNJA PROIZVODNJA JAJA PO JEDNOJ KOKOI

li i

Bioloki dio Mjeoviti dio SREDNJI URODI JEDNOGODINJIH KULTURA Penica (1952-1961) Zob (1953-1961) Jecamjari (1952-1955) Jecam ozimi (1955-1961) Grah (1952-1961)

157 157 KULTURA MJEOVITI ODJEL (q/ha) 33 30 27 34 13,3 ODJEL BEZ STOKE (q/ha) 30

BIOLOKI ODJEL (q/ha) 28 29 25 35 14,5

28 40 20

Relativno niska proizvodnja mlijeka razlog je neselekcioniranog stada u Soil Associationu (koji ne prima nikakve dotacije ni subvencije), jer nije bila u mogucnosti nabaviti krave vece muznosti. Osrednja plodnost tla opravdava niske prinose, ali u svjetlu rezultata dobivenih u drugim proizvodima drimo da bi bioloka tehnika koja se koristi na eksperimentalnoj farmi u Haughleyu mogla biti savrenija, a urodi veci. Iz navedenih brojeva mogu se izvuci slijedeci zakljucci: . Proizvodnja itarica i leguminoza mjeovitog odjela veca je za oko 10 posto od biolokog odjela. . U biolokom odjelu proizvodnja koncentriranih namirnica i zobi je manja, ali je u isto vrijeme dala vecu proizvodnju mlijeka. . To govori u prilog tvrdnji da je u biolokom odjelu hraniva vrijednost namirnica veca. Gospodarstvo Sama Mayalla (Shrewsbury) Povrina 240 ha. Sam Mayall koristi bioloku tehniku vec 20 godina. Proizvodnja je uglavnom usmjerena na stoku. . 200 mlijecnih krava (pasmine ayrshire) i mladih junica; muku telad prodaje u dobi od sedam dana; . 80 krmaca (velika bijela pasmina) i 700 pracica; . 200 ovaca. Povrina tla je podijeljena (1968. g.) na:

. . . . .

36ha penice; 28 ha jecma; 9 ha graka; 1,5ha mrkve. Ostatakje povremenolivada.

200

Fertilizacija se obavlja samo kompostom (20 tiha svake 3 godine), a povremeno gnojnicom livade. Glavne vrste biljaka na livadama su: bijela djetelina, repak, vlasulja, engleski Ijulj, antoksantun, cikorija. Proizvodnja mlijeka iznosi oko 4500 I po laktaciji (sa 4,5 posto masti i 13 posto suhe tvari). Srednja starost krava je relativno visoka. Neke krave stare su 18 godina i jo uvijek daju otprilike 4000 I mlijeka za vrijeme laktacije. Stanje zdravlja ivotinja je izvrsno. Sva hrana za krave proizvodi se na imanju s dodatkom alga i kotanog brana. Rentabilnost gospodarenja je izvrsna. Svakog mjeseca 12 proizvodaca mlijeka iz okolice sastaju se i usporeduju cijenu proizvoda. Cijena proizvodnje S. Mayalla je najnia, a nju omogucuje: . Visoka starost krava. koje ostaju dugo vremena produktivne. . Kvaliteta ishrane (trava i koncentrati) te proizvodnja na farmi, koja omogucuje da se ne kupuje nijedna namirnica izvana.
Gospoda"rstvo A. E. Keymera (Sussex)

Povrina gospodarstva: 145 ha (vezano za proizvodnju stoke). A. E. Keymer uzgaja krave pasmine jersey, koja daje 3375 I mlijeka godinje u laktaciji (sa 5,57 posto masti i 15,95 posto suhe tvari). Srednji broj laktacije je 9. Stado je slobodno (slobodna ispaa i vrijes). Veterinarski trokovi iznose 1/10 onih od susjednih farmera. Svake godine se proizvodi 2000 tone komposta iz svih raspoloivih tvari (slame, tratine, blata iz jarka, gradskog smeca itd.). Livade se podrivafu na 60 cm svake pete godine. Primjera radi, navodimo da se s livade starosti II godina dobiva svake druge ili trece godine 20 tona komposta i 60 tona trave u 2 otkosa.

201

SR NJEMACKA I VICARSKA

Vecina njemackih proizvodaca prakticira biodinamsku metodu. Tu je rijec gotovo uvijek o malim obiteljskim posjedima. U svakoj regiji nalazi se po jedan tehnicki savjetnik pod cijim se nadzorom proizvodi. Postoje dva centra za biodinamska istraivanja. Jedan je u Darmstadtu, SR Njemacka, a drugi u Dornachu, vicarska. Centar u Darmstadtu dvomjesecno izdaje znanstveno-tehnicki casopis Lebendige Erde.
Gospodarstvo E. CalJe (Hennebergu Bavarskoj)

M. J. Leibold prakticira biodinamsku metodu vec 14 godina. Od 50 ha povrine na 25 ha su ume, 8 ha livade i 17 ha plodoreda. Plodored Prva godina: Druga godina: Treca godina: Cetvrta godina: Od 5. do 8. godine: Nakon 9. godine: krumpir; ozime itarice; mjeavina zobi, jecma i rai; djetelina (zasijana u ito); eventualno livada; jare itarice.

Srednji urod penice 36 q/ha. Stado se sastoji od 30 goveda, od cega je 15 muznih krava. Proizvodnja je 4000 1mlijeka u laktaciji (4 posto masti). Sva hrana za stoku proizvodi se na gospodarstvu. Fertilizacija je istog tipa kao i na prethodnoj eksploataciji. M. Leibold cijeni da je njegova eksploatacija rentabilnija od njegovih susjeda.

202

.I.

Gospodarstvo G. Oswalda u vicarskoj Ovo je istog tipa kao i prethodno, ali ipak dvije cinjenice valja posebno naglasiti: . Kulture itarica su ciste od korova. Iako se nijedan herbicid ne upotrebljava, urodi penice se krecu oko 40/ha. . Sorta krumpira Ementhal uzgaja se na gospodarstvu unazad 30 godina i svake godine se uzima sjeme iz vlastite proizvodnje, a do sada se nisu pokazali nikakvi znaci degeneracije. Stanje kulture krumpira je izvrsno, jedino tretiranje koje se izvodi je zapraivanje s biodinamskim preparatima broj 500 (na bazi silicija).

Organizacija

dr Miillera u vicarskoj

Ova organizacija obuhvaca 700 gospodarstava. Ona se s jednog mjesta snabdijeva tehnickim i komercijalnim kadrom. Preporuca metodu na bazi mljevenog kamena. Urodi od svih kultura su u najmanju ruku jednaki, a cesto puta superiorniji onima iz susjednih klasicnih gospodarstava. Evo nekoliko primjera:
PROSJECNI UROD U biolokom gospodarstvu dr MiiIIera Mrkva Crvena repa Mlijeko (u laktaciji) 50-55 tiha 60 tiha 4000-5000 I U klasicnom gospodarstvu rajona 35-40 tiha 35-40 tiha 3500 I

Gospodarstvo E. ('alle (na sjeveru vicarske) Farma povrine 30 ha od cega je 10 ha u trajnim livadama i 20 h pod plodoredom. Normalni plodored je slijedeci:

. povremenalivada; . kukuruzza krmu;

. penica;

. jecam; . zob.

203

. . . .

Fertilizacija: gnoj (svake 3. ili 4. godine); gnojnica (na livade); fosf~tna drozga (svake 5. i 6. godine); morske alge.

Urodi itarica (penica, jecam, zob) krecu se oko 40 q/ha, dakle, na istoj visini kao i onih u kemijskoj proizvodnji kod susjeda. Valja ipak priznati da mnogi proizvodaci koji primjenjuju bioloku poljoprivredu (odnosno dre da je primjenjuju) dobivaju osrednje rezultate. Razlog za takvo stanje je vrlo jednostavan: proizvodaci odvie cesto vjeruju da je za bioloku poljoprivredu dovoljno da se obustave kemijska gnojiva i tretiranja i da se zamijene organskim i prirodnim mineralnim gnojivom koje odabiru nasumce. Takvo shvacanje dovodi do neuspjeha. Bioloka tehnika se ne moe polovicno izvoditi.

204

--I

DRUGE ZEMLJE

Podaci s kojima raspolaemo za ostali svijet su samo pojedinacni. Evropa Izvan vec nabrojenih zemalja (SR Njemacke, vicarske, Engleske i Francuske), bioloka poljoprivreda se osobito provodi u Nizozemskoj i Belgiji, a vrlo malo u panjolskoj i Italiji. Srednji istok Koliko znamo, jedino Izrael provodi bioloku poljoprivredu. SAD
Bioloki pokret u SAD je dobro utemeljen, premda je neznatan u odnosu na ukupnu proizvodnju u toj zemlji. Glavni periodicki americki list o poljoprivredi i biolokom povrtlarstvu jest Organic Farming and Gardening, a izlazi u 525.000 primjeraka. Bioloka gospodarstva nalaze se i u brojnim ostalim zemljama poimence u Indiji, Japanu, Australiji, Junoj Africi, Brazilu, Kanadi i dr.

205

" 1

COVJEK I iVI SVIJET

Veliki san suvremene znanosti jest da sintetizira ivu tvar. Tko ce u tome uspjeti? Mi ne znamo, ali do sada su svi pokuaji ostali uzaludni. ivot ostaje tajna, zacudujuca i nedokuciva. Cak i najjednostavnija iva bica su toliko sloena da malo znamo o njihovu djelovanju. Zato na stav prema ivotu treba da bude pun potovanja. Poljoprivredu se ne moe voditi a da se ne intervenira u ivotni proces i ne mijenja prirodna ravnotea: u prirodi ne postoje gotova polja ita i nasadi jabuka. Mi smo, prema tome, duni usmjeravati i modificirati rast bilja i ivotinja. Protivnici bioloke poljoprivrede iz toga zakljucuju da podravati mit o prirodnoj ravnotei u najmanju ruku vodi odricanju od cijele poljoprivrede. Ali ako je istina da moramo odravati prirodnu ravnoteu, ne treba zaboraviti da postoje mnogi nacini kojima se to postie. Kako prepoznati ispravan nacin? Prije ili kasnije po plodovima: prema kvaliteti ubranih plodova i prema odravanju plodnosti tla. Ali katkada je za rezultate potrebno mnogo vremena. Ipak, ne moramo cekati na rezultate pa da bismo istom tada saznali kako su izvjesne intervencije u biolokom procesu bile pogrene. Mi, dakle, trebamo intervenirati, ali oprezno. Valja nastojati prije svega favorizirati ivot u svim oblicima a ne ga unitavati ili primoravati u suprotnom pravcu od njegovih zakona. Opcenito se misli da se zna to je potrebno biljkama i ivotinjama: posebno pripremljena hrana, topiva gnojiva, a uskoro ce stici i sintetska hrana ivotinjama. Jedini nacin dobre hranidbe biljaka i ivotinja sastoji se u tome ako im omogucimo da izaberu ono to im najbolje odgovara, a to znaci: . Da biljke ive u onom tlu u kojem se mogu organizirati i udruiti s mikroorganizmima prema svojim fiziolokim potrebama. . Da ivotinje pasu na livadama uzgajanim biolokom metodom. Sve druge intervencije u biolokom procesu mogu imati nepredvidive posljedice. Cuvajmo se, dakle, nerazboritih intervencija. Mudrost - to je prva lekcija izvucena iz razumno provodene poljoprivrede, znaci bioloke. Drugi zadatak je: cijeniti ivot. Umjesto da se borimo protiv prirode, treba u prvom redu prouciti njezine zakone, a zatim primijeniti one metode koje su u skladu s njom: prema tome suradivati s prirodom, a ne boriti se protiv nje; takav je rad suvie skup, a njegovi proizvodi su nezdravi za covjeka.
14 BIOAGRJKULTURA

209

~IOLOSKU

AGRIKULTURU

U uvodnom izlaganju o povrtlarstvu naveli smo najpovoljnije vrijeme za pocetak rada u biolokom vrtu. Svaki je pocetak u izvjesnom smislu teak, a posebno prijelaz iz klasicnog nacina pripremanja i odravanja tla i hranidbe bilja NPK gnojivima na bioloki nacin odravanja i pripreme tla te hranidbe bilja.
.

Osnovna razlika jest u tome to upotrebom

NPK gnojiva planiramo

urode prema odnoenju hraniva iz tla sa etvom u nastojanju da dobijemo planirane urode i odrimo plodnost tla. Time hranimo biljke izravno prema planiranim urodima. Biolokom hranidbom ne hranimo biljke izravno nego, ponajprije, organizme u tlu, a biljke izmjenom tvari u podrucju korijenova sistema. Da tu osnovnu razliku u hranidbi to bolje objasnimo, navest cemo nekoliko primjera iz klasicne poljoprivrede. Prije prijelaza na intenzivnu primjenu kemijskih sredstava postojala su tzv. penicna tla, na kojima je uzgoj penice davao najbolje rezultate, isto kao i uzgoj kukuruza, krumpira, ecerne repe i dr. Uvodenjem intenzivne gnojidbe sa NPK gnojivima to se iz temelja izmijenilo. Na primjer, na tlima na kojima je penica prije davala dobre rezultate danas se s uspjehom uzgaja kukuruz, a isto tako podrucja za uzgoj kukuruza danas daju obilate etve penice. Zna se da penica vrlo dobro uspijeva na neutralnim i slabo alkalicnim tlima, a kukuruz obratno, na kiselim tlima. to se, dakle, izmijenilo uvodenjem kemizacije u poljoprivrednu proizvodnju? Izmijenila se reakcija tla! Od neutralnog i slabo alkalicnog postalo je vie kiselo, a od kiselog neutralno i slabo alkalicno. To pokazuje da su se izmijenili prirodni uvjeti za proizvodnju, ali su se povisili urodi. Da je to samo djelomice tocno, pokazali smo rezultatima dobivenim uzgojem ljive aenke u Francuskoj. elimo li se, dakle, vratiti biolokoj agrikulturi, moramo tlu vratiti njegove prirodne uvjete za proizvodnju, dakle, reakciju tla podesiti tako da biljka ima prirodne uvjete koji joj odgovaraju.

TO JE REAKCIJA

TLA?

Ne eleci se uputati u cisto kemijsko tumacenje odnosa iona 0 i OH kojima se objanjava kiselost i alkalicnost, zadrat cemo se na re210

--i

akciji tla u odnosu na iva bica koja ga nastanjuju. U kiselom tlu ive posve druge vrste organizama od onih u neutralnom i alkalicnom. Uvodenjem kemizacije u proizvodnju izmijenili smo reakciju tla, a time i ivot u nje'rnu, bolje reci unitili ga. Zato? Jo je L. Pasteur utvrdio da se hranidba bilja vri tako da kroz polupropusnu membranu (semipermiabilnu) mogu prolaziti samo lijevo orijentirane molekule, dok desno orijentirane to ne mogu. to se dogada u procesu hranidbe bilja? Dio hraniva to ih dodajemo u obliku sintetskih NPK gnojiva ostaje neiskoriten u tlu. Taj neiskoriteni dio gnojiva blokira rad mikroorganizama i ujedno mijenja reakciju tla, drugim rijecima, stvara umjetne uvjete za proizvodnju i unitava rad korisnih mikroorganizama u tlu.

IVOTU

TLU

Vec je prije bilo govora o tome da se bioloka agrikultura temelji na respektiranju ivota u tlu. Svaki sloj tla ima svoje specificne organizme kojih se broj povecava pocam od dubine od 5 cm pa dalje sve do 20 i vie, ovisno o rastresitosti i prozracnosti tla. Do dubine od 5 cm tlo je djelomice nastanjeno aktinomicetima i jo nekim mikroorganizmima, jer svjetlo i sunce djeluju nepovoljno na razvitak organizama u tom povrinskom sloju. to idemo dalje u dubinu, broj mikroorganizama je sve veci, a njihov rad sve intenzivniji. Rad mikroorganizama u tlu se medusobno upotpunjuje i nadograduje, stoga je temeljno pravilo u pripremanju tla da se njegovi slojevi medusobno ne preokrecu, jer u svakom sloju ivi posebna, njemu svojstvena vrsta mikroorganizama; jedni pripremaju hranu za druge, te se u rastvaranju sastojaka tla medusobno upotpunjuju. Rekli smo, takoder, da sunce i svjetlo smetaju razvoju mikroorganizama u tlu. to raditi da bismo postupili u skladu s potrebama organizama u tlu? Organizam u tlu moramo zatititi od utjecaja svjetla i sunca, a to radimo pokrivanjem povrine tla. Odmah nakon to smo prorahlili tlo i posijali odredenu kulturu, povrinu tla valja prekriti tankim slojem otpadnog organskog materijala. Rad mikroorganizama u tlu je to intenzivniji, to su povoljniji uvjeti za njihov ivot, a to su zrak, voda i toplina. Rastvaranjem organske materije u tlu te uslijed aktivnosti mikroorganizama podrava se u tlu odredena toplina. to je rad na rastvaranju intenzivniji, to je i toplina koja se pri tome razvija veca. Razlika u ocjeni plodnosti tla izmedu bioloke i kemijske proizvodnje jest u tome to se prema kemijskom poimanju plodnosti i prikladnosti za visoke urode ocjenjuje koliko se u tlu nalazi hraniva u fizioloki aktivnom obliku, dok se ubiolokoj agrikulturi plodnost tla i priklad211

nost za visoku proizvodnju ocjenjuje prema intenzitetu disanja, odnosno kolicini proizvoda disanja tla, to jest izlucivanju CO2. Promatrajuci razlike izmedu primjene kemijskih hraniva u odravanju plodnosti tla i postizavanju visokih uroda i biolokog pristupa rjeavanju plodnosti tla i stanja koje se time postie, postaje nam jasno zato su prije postojale razlike u tlima na kojima se s vecim uspjehom uzgaja, na primjer, penica, i u tlima na kojima se prije s vecim uspjehom uzgajao kukuruz i ostale kulture. Ta su tla bila prirodno podesnija za proizvodnju navedenih kultura, to je uvodenjem intenzivne gnojidbe NPK gnojivima potpuno izmijenjeno. Za odravanje plodnosti tla ubiolokoj agrikulturi i postizanje visokih uroda potrebno je, dakle, vratiti tlu prirodnu reakciju, to znaci oivjeti ga s onim organizmima koji su mu svojstveni, jer je ivot u tlu pokretac svih aktivnosti u ishrani bilja. No, kako cemo kod navedenih kultura postici visoke urode? U vezi s uvodenjem biolokih mjera u proizvodnju poljoprivrednih kultura mnogo je lake prijeci na proizvodnju povrca, voca i groda nego, na primjer, na proizvodnju itarica, jer u navedenim vrstama poljoprivrednih kultura veliki dio proizvoda je voda, a manji dio suha tvar; stoga uz obicne uvjete proizvodnje mnogo je laki pristup u povecanju sadraja bez posebne naglaenosti i potrebe za izmjenom plodoreda, kao osnove za postizanje visokih uroda. Kod itarica visoke urode u proizvodnji moguce je postici uvodenjem odredene vrste plodoreda u kojem djetelinsko travne kulture i soja imaju vaan zadatak. Djetelinsko-travne kulture i soja u plodoredu ostavljaju tlo u dobrom strukturnom stanju i obogacuju ga potrebnim kolicinama duika. Ovo je osobito vano jer itarice trae veci sadraj raspoloivog duika u tlu bez kojeg je vrlo teko postici visoke urode. Praksa nam pokazuje da se i u proizvodnji itarica ubiolokoj agrikulturi postiu visoki urodi penice (po hektaru 40, 50 i vie mtc.) tamo gdje se njome zasijavaju odredene povrine u plodoredu nakon njegova odravanja kroz 3 do 4 godine djetelinsko-travnim kulturama, uzgojem soje, uz uvjet da se poduzimaju i ostale mjere u hranidbi (primjenom komposta i ostalih prirodnih mineralnih gnojiva). Ako iz navedenog izlaganja elimo izvuci neki putokaz za prijelaz iz kemijske na bioloku poljoprivredu, onda prije svega valja naglasiti da takav postupak treba biti postupan. Ako, kao primjer, uzmemo gospodarstvo sa 10 k. j. povrine u kojem su sekao glavne kulture uzgajale itarice, tada je za pocetak najbolje da pocnemo uzgajati povrce za potrebe vlastitog domacinstva, prije svega stoga to se u proizvodnji povrca ponajprije postie uspjeh. Ujedno je potrebno steci izvjesnu preorijentaciju u vlastitom miljenju. Iz prakse preoravanja tla u kojem duboka zimska brazda ima svoje odredeno mjesto u pripremi tla, valja se sada odjednom usmjeriti iskljucivo na
212

1 I

I I I 1

. ..

prorahljivanje tla uz produbljivanje dubljih slojeva tla. Zatim, isto tako vana mjera je oivljavanje tla. Znamo da je ivot u tlu gotovo uniten nakon intenzivnog gnojenja NPK gnojivima. Ostaci gnojiva i pesticida potpuno su paralizirali rad mikroorganizama u tlu koji su nosioci ishrane. Preci na zasijavanje itarica moguce je donekle na povrinama koje do tada nisu uopce bile obradivane, primjerice, na trajnim livadama ili panjacima. Te se povrine prireduju tako to se prije jeseni izveze stajski gnoj, po mogucnosti kravlji, i njime prekrije sloj debljine od 3 do 5 cm. Gnoj moe biti i svje. Ne stoji zamjerka da se time iz gnoja gubi mnogo duika jer eventualni gubitak nadoknaduju mikroorganizmi koji se odmah po iznaanju naseljujuu gnoj te ga rastvorbom organskih materija obogacuju duikom. U proljece ili jo u toku zime, dok je jo snijeg, na tim povrinama posipamo prirodno mineraino gnojivo (KPMG, sirove fosfate i dr.), koji ce jo u toku zime dobro doci za pojacanu ishranu mikroorganizama, kako u tlu tako i onih koji se razvijaju na povrini. Ovo predstavlja neku vrstu povrinskog kompostiranja koje u novijoj primjeni biolokih metoda zauzima sve znacajnije mjesto. Jo se bolji rezultati postiu ako na povrinu za proljetnu sjetvu nanesemo kompost i to nakon plitkog preoravanja povrina. S obzirom na ono to je vec prije receno, preoravanje se vri vrlo plitko, dubine najvie do 20 cm. Kompost se priprema prema novoj metodi kompostiranja koja traje svega 4 do 6 tjedana. Tako pripremljeni kompost znatno se razlikuje od uobicajenog pripremanja koje je trajalo 2 do 3, pa i vie godina. Rezultati koje postiemo u pocetku biolokog odravanja tla nisu spektakularni, ako ih usporedujemo s onima koje postiemo primjenom kemijskih metoda. No svakako su veci ako raspolaemo dovoljnom kolicinom stajskog gnoja koji prethodno kompostiramo. Slicne rezultate postiemo u vocarstvu i vinogradarstvu. Ako postupimo po metodi uzgoja vocaka Bouche- Thomas sistem barka, vec nakon tri-cetiri godine moemo osigurati razmjerno visok urod voca vrlo dobre kvalitete. Glavna potekoca prilikom prijelaza na bioloko gospodarenje je u tome to je potrebno stalno nadgledati ono to se dogada na tlu i biljkama. Za to je potrebno steci odredena iskustva. Potpuno je pogreno bilo kakvo abloniziranje i postupanje po unaprijed odredenom receptu. Treba temeljito ovladati spoznajama o tlu i ivotu u njemu, kao i o tome to ivot u tlu unapreduje, a to ga unitava. Treba povremeno pratiti stanje pH (kiselosti i alkalicnosti u tlu) te sadraj organske materije - humusa. Iz iskustva se zna da povecanom kolicinom humu sa za 2,5 do 3 posto znatno pojednostavnjuju sve mjere zatite biljaka od bolesti i tetocina. Pratimo li kroz godine sadraj humusa i kiselost odnosno alkalicnost tla, te ako doista pravilno odravamo tlo i hranimo biljke, vidjet cemo da se stanje pH sve vie pribliava neutralnoj tocki, to jest pH 7. To nam
213

je ujedno pokazatelj da je u tlu sve intenzivniji rad mikroorganizama, narocito bakterija i mikorize koja inace predstavlja ivotni most izmedu tla i korijenovog sistema biljaka.

PRIMJENA ZATITNIH MJERA U BIOLOKOJ POLJOPRIVREDI

Potreba primjene zatitnih mjera u biolokom nacinu odravanja tla i hranidbe bilja predstavlja ogledalo naeg rada u pravilnoj primjeni biolokih mjera. to je nae tlo sadrajnije humusom i to je u njemu ivot mikroorganizama intenzivniji, to se smanjuje potreba za primjenom posebnih mjera zatite poljoprivrednih kultura. Vec smo iznijeli podatak koji se temelji na iskustvu iz prakse: cim se sadraj humusa u tlu pribliuje postotku od 3 posto, tada nema potrebe za posebnom primjenom zatitnih mjera. U klasicnoj poljoprivredi, u kojoj se primjenjuju intenzivne zatitne mjere, polazi se od krive pretpostavke kojom se eli totalno unititi tetocine i bolesti. Time se, prije svega, unitavaju i nai pomag'aci, to jest predatori tetocina, te se tako stvara zacarani krug iz kojeg je vrlo teko naci izlaz. U biolokoj proizvodnji polazimo od spoznaje da je totalno unitenje tetnika neostvarivo jer se ivot jednoga nadovezuje na ivot drugoga, stoga, unitavajuci manje vanog tetocinu omogucujemo razvoj drugome i za kojeg je vrlo teko pronaci uspjeno sredstvo obrane.
.

Kao primjer za to moe nam posluiti crveni pauk koji u biolokom vocarenju uopce ne predstavlja nekog tetnika o kojem bi trebalo posebno voditi racuna, a kod intenzivne primjene pesticida ni do danas ga se nije uspjelo definitivno rijeiti. Poduzimanjem biolokih mjera za unapredenje ivota u tlu nastojimo u prvom redu prilagoditi ishranu koja u principu treba da bude to raznovrsnija, kako organskog tako i mineralnog porijekla. Svaki proizvodac mora sam dobro poznavati svoje tlo i potrebe hranidbe mikroorganizama u njemu. U kolicinskom pogledu moe se do.davati premalo mineralna gnojiva, uslijed cega nastaje manjak u hranidbi, a moe i previe, nakon cega se javljaju neki tetocine kao to su, na primjer, lisne ui na vocu i povrcu. Organskom hranidbom, dakle, ne smije se pretjeravati ako se ele izbjeci dodatne mjere zatite protiv tetocina i bolesti. Osim hranidbi, punu panju potrebno je posvetiti odravanju tla i njegovoj to boljoj strukturi i prozracnosti. Povrce na tlu odravano mulcom, a dobro prozraceno bilo je potpuno zdravo i bez ikakvog vidljivog znaka otecenja. Isto povrce na slabo odravanom tlu i u rastresitom stanju bilo je loeg izgleda i puno razlicitih tetocina i bolesti.
214

--

tetocine i bolesti, dakle, napadaju uglavnom oslabljeni organizam, ili zbog loe hranidbe ili zbog nepravilno odravanog tla, uz uvjet da je izbor vrsta i sorti izvren pravilno. ZAKLJUCAK Znanost, dakle, potvrduje da poljoprivreda koja potiva ivot i njegove zakone moe proizvoditi zdrave i za ljude korisne namirnice. Ovom smo knjigom eljeli potaknuti poljoprivrednike na proizvodnju takve hrane. Bioloka poljoprivreda je znanstveno utemeljena i do sada je poloila ispit svoje uspjenosti. Ona se moe, takoder, saeti u dvije rijeci: sluiti covjeku. Drimo da nesreca nae civilizacije dolazi otuda, to smo zaboravili istinu koju je davno izrekao francuski knjievnik Rabelais: Znanost bez savjesti je ruevina due, a kad se radi o poljoprivre- . di, i due i tijela!

I ..

215

~A

SAZ~A

~
,

;
.

Vec smo opisali elektroosmozu i stimulativno djelovanje umjetnih gnojiva NPK na povecanu proizvodnju poljoprivrednih kultura. Sada cemo poblie objasniti u cemu se sastoji to stimulativno djelovanje a u vezi s time i ivot organizama koji nastanjuju tlo. Tlo nastanjuju razliciti organizmi. Razne vrste organizama nastanjuju kiselo, slabo alkalicno i neutralno tlo. Vec smo opisali da se intenzivnom gnojidbom tla umjetnim gnojivima mijenja reakcija tla, a time i vrsta mikroorganizama koji ga nastanjuju. Ujedno smo naveli zato upotrebom umjetnih gnojiva u hranidbi bilja dolazi do izmjene reakcije tla s time to biljke mogu koristiti u sorpciji hraniva samo lijevo orijentirane molekule koje mogu prolaziti kroz polupropusne membrane, dok desno orijentirane molekule, koje cine 50 posto od ukupnog broja, biljke ne mogu koristiti. Tako orijentirane molekule ostaju u tlu neiskoritene, kao ostatak koji zagaduje tlo i mijenja njegovu reakciju, a time i ivot u njemu. Da predemo na bioloku agrikulturu, moramo prije svega vratiti tlu njegovu prirodnu reakciju, drugim rijecima, moramo oivjeti tlo onim organizmima koji su mu svojstveni. Mijenjanjem reakcije tla mijenja se njegov elektromagnetski potencijal koji se izraava u pH vrijednostima. U vezi stimulativnog djelovanja umjetnih gnojiva naveli smo, takoder, da biljka uslijed povecane koncentracije fizioloki aktivnih hraniva u tlu prima vece kolicine vode cime uskladuje povecani elektromagnetski potencijal koji nastaje uslijed dodatnih kolicina umjetnih gnojiva. Iz prakse je poznato da se veci urodi postiu za vrijeme vlane godine (kao to je bila 1984.), dok urodi redovito podbace za vrijeme sune godine. Novija saznanja o plodnosti tla dokazuju da je za njegovu plodnost vaan odnos izmedu kozmickih i terestrickih sila. Koje su to kozmicke sile? U kozmicke sile ubrajamo utjecaj Sunca, Mjeseca i ostalih planeta. Medu terestricke sile spadaju razne elektromagnetske i druge sile koje su vezane za sastav naeg planeta. Da bi se postigla plodnost tla, potrebno je da se odnos izmedu kozmickih i terestrickih sila dovede u ravnoteu jer u slucaju da ona ne postoji, uza sva naa nastojanja oko rodnosti pojedinih kultura, rezultati ce biti ograniceni.
216

1-

.l

Da ova saznanja nisu samo plod nekih teoretskih postavki, moemo se vrlo lako sami uvjeriti. Za to postoje vrlo razliciti dokazi, a mi cemo ovdje navesti samo dva. Primjerice, kod vocaka koje ne radaju postavit cemo izoliranu spiralu od elektricne ice, s tim da jedan kraj zabodemo neposredno u tlo uz vocku, a drugim ovijemo stablo u smjeru kazaljke na satu. Broj namotaja kontrolira se viskom. Visak ce se zaustaviti kad se postigne sklad izmedu terestrickih i kozmickih sila za pojedinu vocku. Ako smo taj namotaj obavili pravovremeno, to jest kada jo u istoj godini postoji mogucnost za formiranje cvjetnih pupova za rod u iducoj godini, vidjet cemo da ce vocka koja je bila poznata po nerodnosti postici veliki urod. U istu svrhu moe nam posluiti mala naprava, tzv. biorevitalizator. Biorevitalizator je mala dacica odredenih dimenzija na kojoj se na gornjoj strani nalazi ugraviran nacrt Keopsove piramide. Iz povijesti je poznato da su stari Egipcani 2800. g. pr. n. e. u njoj konzervirali leeve bez posebnog konzervansa.

Biorevitalizator

Ako takav biorevitalizator postavimo na vocku koja je poznata po svojoj neplodnosti i to pravovremeno, to jest tako da u istoj godini postoji mogucnost formiranja cvjetnih pupova za rod u iducoj godini, njezina ce se rodnost povecati. U cemu se sastoji djelovanje takvog biorevitalizatora? Tim biorevitalizatorom postie se zapravo ravnotea u djelovanju kozmickih i terestrickih sila. Na biorevitalizatoru je oznaceno slovom H mjesto koje treba okrenutiprema~re. 217

Postoji razlika u upotrebi biorevitalizatora. Za zrnasto voce Uabuke, kruke, dunje) biorevitalizator se postavlja s istocne strane stabla, a kod kotunjicavog (ljive, breskve, marelice i dr.) sa zapadne strane. Razlika izmedu upotrebe spirale i biorevitalizatora jest u tome, to spiralu moe uspjeno aktivirati sam radiestezist, jer je potrebno da prethodno ustanovi tzv. temeljnu zraku koja je za svaku vrst vocaka drukcija; ujedno ne smije uciniti veci broj namotaja nego to je nuno jer se u protivnom vocka moe vrlo lako osuiti i uginuti. Biorevitalizator, naprotiv, moe upotrijebiti svatko, s time da pazi na koju ga stranu vocke postavlja. Osim navedenog, biorevitalizator se moe s uspjehom upotrijebiti i u druge svrhe. Svrha koritenja spirale i biorevitalizatora jest u tome da pojasni spoznaju o plodnosti tla, to jest da se plodnost tla, a time i povecani urodi ne postiu vecim kolicinama fizioloki aktivnih hraniva u tlu, nego dovodenjem ravnotee izmedu djelovanja kozmickih i terestrickih sila u tlu i nad tlom.
>-

"
Pomocu spirale moe se neutralizirati
.

negativan utjecaj tla

Buduci da smo objasnili razlog zato umjetna gnojiva sa svojim ostacima mijenjaju reakciju tla, a time ujedno i stanje ivota u tlu, sada cemo objasniti kako pojedina umjetna gnojiva djeluju na promjenu reakcije u tlu. Radi boljeg razumijevanja toga navest cemo 3 osnovna elementa koja su vana za te promjene.
218

. Pomocu pH se dobiva uvid u stanje odnosa H i OH iona, odnosi kiselosti, neutralnosti odnosno alkalicnosti pojedinog tla; . rH2 faktor, tzv. redoks-potencijal tla, oznacava brzinu promjena oksidacijskih procesa u tlu i biljci; . RO faktor oznacava bioelektrootpor koji biljka prua na .pojedina gnoJIva.
TABLICA 1

pH Superfosfat Vapneni duik Fosforna drozga Trikalcijski fosfat Kalcijski nitrat Urea 4,9 6,9 8,3 7,3 7,3 7,3

rH2 30,8 31,5 32,8 32,0 31,2 31,0

RO 780 250 2700 3400 210 3250

Iz navedenih podataka vidi se kako pojedina gnojiva djeluju na tri osnovna faktora koja mijenjaju reakciju tla i otpor to ga biljka pri cirkulaciji sokova prua na primjenu umjetnih gnojiva. Da tako poremeceni odnosi ne bi izazvali uginuce biljke, za izravnavanje osmotskog pritiska ona upija vecu kolicinu vode nego to je to potrebno u prirodnim uvjetima, a time povecava obujam i ujedno postaje osjetljivijom na napad raznih tetnika i bolesti. Mjerenjem redoks potencijala kod biljaka hranjenih umjetnim gnojivima ustanovljeno je, primjerice, kod uzgoja krumpira (dr J. Rouseau), da zlatica napada krumpir gnojen umjetnim gnojivima zbog toga to njegovo lice posjeduje vecu oksidativnu povrinu, dok lice krumpira hranjenog prirodnim gnojivima ima veliku reduktivnu povrinu lista, to ne odgovara zlatici. Pasteur je utvrdio da za napad bolesti nije odgovoran mikrob nego hranj ivi supstrat, dakle za napad zlatice krivac je list krumpira hranjen umjetnim gnojivima. Kada je sorta potpuno prilagodena svojstvima tla a time i ivotu u njemu, te kada se primjenjuje uzgojni oblik i ne remeti prirodna ravnotea kozmickih i terestrickih sila, vocka uspijeva vlastitim snagama odoljeti svim ostalim nepovoljnim faktorima. kao to su napadi raznih insekata i bolesti. Pod naom kontrolom nalazio se jedan veliki nasad jabuka, koji je zasaden 1981. godine sa 4 sorte: me1rouz (75 posto), ajdared (12 posto), zlatni delies (10 posto), greni smit (3 posto). Prve dvije godine nakon sadnje nisu se poduzimale nikakve mjere za suzbijanje tetnika i bolesti. Sorta melrouz koja najbolje odgovara tome tlu, bila je u tom razdoblju potpuno zdrava i bez otecenja, dok je sortu ajdared napala fusikladija, 219

a zlatni delies pepelnica. Nakon to smo napustili strucno vodenje toga nasada (1983. godine), potpuno se zapustio i ostao bez njege i zatite. U ljeto 1985.godine, uslijed zaputenosti, sve su vocke sorti ajdared, zlatni delies i greni smit gotovo propale, dok je, naprotiv, sorta melrouz, pruala zdrav izgled te donijela manji broj zdravih plodova (za veci broj plodova nije imala opraivaca).

UTJECAJ MJESECA I KOZMICKIH SILA NA RAST I UROD BILJAKA Opcenito je poznato da Mjesec utjece na velike morske povrine djelujuci na stvaranje plime i oseke. O utjecaju Mjeseca na rast i radanje biljaka manje je poznato, a kad su seljaci o tome vodili racuna, smatralo se to manje-vie pukim praznovJerJem. Ukratko cemo se osvrnuti na neka ranija saznanja koja spominje rimski historicar Plinije u svojoj knjizi Historia naturale. Plinije navodi da su u staro doba trgovci drvom kupovali samo ono drvo koje je posjeceno za vrijeme mladog Mjeseca. Neki poljoprivrednici u Istri naklijavaju krumpir za vrijeme mladog Mjeseca. Seljaci izvoze gnoj samo onda kada nema Mjeseca jer postoji vjerovanje da gnoj iznesen za vrijeme Mjeseca koji raste utjece na jace naklijavanje raznih korova. Profesor Burr s Medicinskog fakulteta Yale, SAD, ustanovio je da kod vocaka postoji potencijalna razlika u kolanju sokova u radu kambijuma izmedu dvije tocke, koje se nalaze na istoj okomici a na visinskoj razlici od 1,55 m za vrijeme mladog i punog Mjeseca. Pomocu svjetlosnih mamaca pratili smo let leptira jabukovog savijaca (Corpocapse pomonelle) na Institutu za zatitu bilja u Stuttgartu. Broj izlijetanja leptirova pocetkom mladog Mjeseca stalno se povecavao. U pocetku je bilo uhvacen o svega 4 leptira, zatim se ulov dnevno povecavao dok konacno nije postignut broj 27 za vrijeme punog Mjeseca. Odjednom je let potpuno prestao, odnosno nismo ih vie mogli uhvatiti na svjetlosni mamac. To se dogodilo upravo za vrijeme punog~jese~ ~

-i

U vrijeme ribarenja vie smo puta prisustvovali zacudujucem fenomenu to ga izaziva Mjesec. Pokuali smo loviti ribu nocu, ali nismo uspijevali jer su valovi bili toliko veliki da nije bilo moguce pristupiti blie obali. N o nakon pola sata, kako se Mjesec uzdigao nad morsku pucinu, more se postupno pocelo stiavati i tako se brzo smirilo da je nastupila potpuna tiina.
220

i'

Fenomen o utjecaju Mjeseca na smirivanje morske povrine promatrali smo mnogo puta tako da smo stekli cvrsto uvjerenje o njegovoj velikoj snazi. U vezi s ribarenjem vano je spomenuti da riba za vrijeme punog Mjeseca naprosto nece da grize. Pokusima su E. i L. Kolisko eksperimentalno dokazali utjecaj Mjeseca na klijanje penice, jecma i zobi. Najbolji rezultati u naklijavanju sjemena postignuti su kad je sjetva obavljena 2 do 3 dana prije punog Mjeseca. Isto je utvrdeno i kod drugih biljaka, na primjer, mrkve, rajcice, krumpira i dr. Kod reza (prorjedivanja) vocaka utvrdeno je da su najbolji rezultati zarastanja rezova postignuti u vrijeme punog Mjeseca. Preporuca se, takoder, da se branje voca obavlja u vrijeme punog Mjeseca, no izgleda da se takvo voce bre kvari. Kakva je to sila koju posjeduje Mjesec? Je li ona povezana sa svjetlosnim refleksom (odrazom Sunceve svjetlosti) ili necim drugim? Tumacenje naeg velikog francuskog prijatelja Mattea Tavere doista je originalno, jer ga dosad nismo mogli pronaci ni u jednoj znanstvenoj knjizi. Po njemu, rast bilja i ostalog ivota na zemlji ne podrava Mjesec nego Sunce. Sunce i Mjesec krecu se nebeskim svodom od istoka prema zapadu. . Mladi Mjesec vidimo redovito samo na zapadu neposredno nakon to je zapalo Sunce. . Puni Mjesec vidimo samo na istoku, nakon to je zapalo Sunce. To su, dakle, dva razlicita poloaja Mjeseca - mladi Mjesec na zapadu i puni Mjesec na istoku. Kako se Mjeseceve mijene odrazuju na ivot na zemlji? Matteo Tavera dri da Sunce podrava centrifugalnu silu, to jest silu koja intenzivira rast biljaka i ivotinja, dok Mjesec podrava centripetaInu silu, to jest silu koja djeluje suprotno sili Sunca - ona zadrava rast. Kad vidimo mladi Mjesec na zapadu, on se na svojoj putanji oko zemlje pocinje odvajati od Sunca i u to vrijeme pocinje sve vie djelovati centrifugalna sila, to jest sila koja stimulira rast, a sve manje centripetaIna sila Mjeseca, koja suprotno djeluje. . U vrijeme punog Mjeseca, odnosno 2 do 3 dana prije, centrifugalna sila Sunca je najveca jer je tada Sunce samo na nebeskom svodu, a Mjesec je na suprotnoj strani Zemlje odvojen od Sunca i tada je njegov negativan utjecaj na rast bilja potpuno paraliziran. To je ujedno i najpovoljniji trenutak za sjetvu i za ostale radove koje stimulira Sunce. . Poslije punog Mjeseca, on se putanjom oko Zemlje ponovo pocinje pribliavati Suncu i kada do izraaja sve vie dolazi njegova centripetaina sila, koja je najjaca kada ga vie ne vidimo, za onih 14 dana. To je ujedno vrijeme kada je stimulativna snaga Sunca najvie potisnuta, to jest kad je i rast biljaka mnogo slabiji. 221

Istok

zapad

OM
-------

--0-

--

-~.

11.8M

r\
~ - - -\.J -- --

~
EJM
-

.8"
I
~

"'~
..
" . . . .

O
,. , MA '~.,-----"

""'~
"

.. . "

"

I I

IV.

-- -

- -

-0

--

--

--

J,

Z - zemlja,S - sunce, M - mjesec I. - mladi mjesec, II. - puni mjesec, III.- zadnja cetvrt, IV.- mjesec i sunce zajedno na nebu

Mjeseceve mijene

To tumacenje, koliko znamo, nije nigdje znanstveno potvrdeno, ali nam izgleda najprihvatljivijim i to iz slijedecih razloga. ivot na Zemlji ovisi o Suncu iako nam izgleda da pritom dolaze do izraaja Mjeseceve mijene. Kad bi se na nebeskom svodu nalazio samo Mjesec (koji tada ne bismo vidjeli jer nema vlastitog sjaja), ivot bez Sunca ne bi bio moguc. Iz toga slijedi logican zakljucak da je Sunce izvor ivota na Zemlji, a da

222

Mjesec djeluje na dinamiku rasta. ivot je, dakle, najintenzivniji neposredno prije i za vrijeme punog Mjeseca, a najmanje intenzivan kada ga ne vidimo. RITMICKE VARIJACIJE U mnogim biljkama ustanovljene su ritmicke varijacije u sadraju izvjesnih hranjivih elemenata. Osim kruenja u 28 dana, postoji odredeni ritam Mjeseca i u toku 24 sata. Ustanovljeno je da se sadraj nikotina u duhanu mijenja u toku dana, tako da je najveci sadraj nocu, a najmanji u podne. Sadraj, pak, biljke valerijane najveci je u podne, a najmanji nocu. Poznavanje tih cinjenica od osobite je vrijednosti kod skupljanja ljekovitog bilja u medicinske svrhe. OSTALI KOZMICKI UTJECAJI Ispitivanjem su E. i L. Kolisko dokazali da postoje utjecaji kozmickih sila na rast ita. Oni su provodili pokuse naklijavanja ita u jami dubine 15 metara gdje je bio iskljucen utjecaj svjetlosti i topline. Pritom je ustanovljeno da rast biljaka pokazuje znacajne varijacije prema vremenu sjetve, pa se maksimalni rast nije poklapao s maksimalnom toplinom. Kako se navedene varijacije nisu mogle pripisati utjecaju svjetlosti, toplote i plodnosti tla, to ih treba pripisati nepoznatim ciniocima, vjerojatno centripetalnoj sili Mjeseca, centrifugalnoj sili Sunca, ili elektromagnetskim utjecajima Zemlje. UTJECAJ SUNCEVIH PJEGA NA RAST VOCAKA Utjecaj Suncevih pjega na rast drveca proucavao je M. Tocque (L'Astronomie Moderne). Rastom u drvecu nastaju koncentricni krugovi koji se vide prerezom stabla. U proljece formiraju se slojevi velikog stanicja, a u jesen su ti slojevi manji i zbijeniji. Krugovi se mogu lako izbrojiti i prema njima se ocjenjuje starost stabla. Starost se ocjenjuje tako to se svaki trostruki sloj stanicja broji kao rast stabla u jednoj godini (god), a to odrazuje i klimatske prilike koje su vladale u toj godini. U hladnoj i suhoj godini formira se relativno uzak prsten, dok kina i vlana godina formira veci i zbijen krug (god). Time se moe izraditi krivulja koja predstavlja razne varijacije djelovanja klimatskih prilika u proteklom razdoblju. 223

Grafikon predstavlja fluktuaciju koja je u skladu s krugom Suncevih pjega od 11 godina, uslijed cega je teko ustanoviti korelacije izmedu promjena izazvanih klimatskim prilikama i krugom pjega. To ide u prilog stavu da je drvece opcenito osjetljivo na povecanu aktivnost Sunca.

VODA PODRAVA IVOT I OBRATNO

U knjizi L'Energie Cosmique au Service de la Sante et du Progres M. Violet navodi slijedeci pokus: Za vrijeme ispitivanja ucinio sam kemijski cistu vodu sagorijevanjem vodika u cijevi plamenom uz prisustvo kisika. Litru te vode ulio sam u kristalizator i u nju pustio ivog punoglavca. ivotinjica je ostala nepomicna i odmah je uginula. Kako bih osigurao dovoljnu kolicinu kisika, u vodu sam uvodio zrak i pustio novog punoglavca. Ucinak je bio isti - punoglavac je uginuo. Nakon toga tu sam vodu ulio u stakleni balon, zacepio i zapecatio, a zatim ga iznio na balkon. Pokus sam obavio ljeti. Mjesec dana nakon toga ponovo sam uzeo balon, otvorio ga i u vodu pustio punoglavca. Ovaj put punoglavac je ostao iv i dalje se razvijao. Ova mrtva, kemijski cista voda postala je, nakon to je bila izloena utjecaju sunca na balkonu, ivom vodom. Taj je pokus pokazao da je voda koja je bila izvrgnuta radijaciji, a kojom se napaja zemlja, postaje vitainom, to jest vodom koja podrava ivot. Grijanjem iznad 65 DC ili vremenski duim dodirom ona gubi svoju radijaciju i postaje mrtvom. Kemijski je ostala nepromijenjena kao i ona prije, ali se od nje ipak znatno razlikuje. M. Violet uspio je konstruirati poseban stroj koji se sastoji od kondenzatora izoliranog pcelinjim voskom. Tim je strojem uspio kaptirati nepoznatu radijaciju koju je nazvao biolokim valovima. Ucinio je mnoge pokuse u svrhu testiranja takve vode a zakljucci iz njegovih pokusa su slijedeci:

. Dinamizirana voda izvrgnuta utjecaju Sunca nema toksicki ucinak na iva bica. . Takva voda nema posebne kurativne osobine, ali pojacava mehanizam obrane organizma, poboljava opce stanje i trajanje ivota, ukratko, ima djelotvoran ucinak na covjeka. . Upotrijebljena za bilje (uranjanjem sjemena u dinamiziranu vodu, ili zalijevanjem), povecava urode i uzrokuje raniju i vecu rodnost, kod kravlje repe za 26 posto, krumpira za 6 do 10 posto, s povecanjem sadraja kroba za 17 do 23 posto. 224

Prema M. Violetu, dinamizirana voda pod utjecajem radijacije posjeduje svojstva ive vode s izvora, dok voda izvrgnuta utjecaju metala (kao to je voda iz vodovodnih cijevi) gubi svojstva ive izvorske vode jer joj nedostaju bioloki valovi. O prirodi tih biolokih valova mi, dosad, ne znamo nita.

15 BIOAGRIKULTURA

225

1HOMEOPATIJA)

RAZVOJ HOMEOPATIJE

Homeopatijske metode lijecenja stare su vie od stotinu godina. No, homeopatiju opovrgavaju suvremeni znanstvenici prvenstveno dreci da ljekovito djelovanje homeopatskih lijekova nije moguce zbog smanjene kolicine ljekovite supstancije. Zakon slicnosti, to jest, slicno se lijeci slicnim (similia simiJjbus curentur), mogao bi se i prihvatiti da pripremanje lijeka nije bilo cesto pra:..... ceno velikim razrjedivanjima ljekovite supstancije. Tumacenja znanstvenika koji su se protivili velikim razrjedivanjima ljekovite supstancije, narocito onim vecim od 12 CH, to jest vecim od Avogadrove konstante (6,05 x 1023), emeljila su se na tvrdnji da u takt vim razrjedenjima nema ni traga ljekovitoj tvari, vec da su ona cista destilirana voda. Iz tih razloga suvremena znanost odbacuje homeopatsku metodu. Homeopaticari stoga djeluju kao vracevi koji vie lijece sugestijom nego homeopatskim liiekom. Suvremena dostignuca znanstvenih istraivanja u podrucju velikih razrjedenja srecom su potpuno izmijenila dojuceranja poimanja o homeopatiji i time omogucila da se kao nauka postavi na cvrste temelje. Tumacenja o djelotvornosti lijekova to se dobivaju velikim razrjedenjima prihvatili su mnogi znanstvenici koji su temeljito ovladali takvim ispitivanjima. Profesor Heinz iz CNRS u Strasbourgu dokazao je da destilirana voda, koja je u pocetku sadravala supstanciju (homeopatski lijek), zadrava specificnu strukturu otopljene supstancije i onda kada te .f3czrijedenost otopine prela Avo&adrov broj. Time je ujedno prihvaceno da je vibracija uzrok djelovanja jako razrijedenog lijeka i da farmakoloko dinamicko djelovanje lijeka spada u podrucje !!l~h~n.ik~y"al..9ya-=. Vibracijom i njenim ljekovitim djelovanjem moguce je protumaciti i analizirati sve ono to se zbiva u ivom organizmu.

229

PRIPREMANJE HOMEOPATSKOG LIJEKA

Otopina se pravi tako da se uzme jedan dio maticne otopine i mijea sa 99 dijelova destilirane vode (voda se redovito dva puta destilira) cime se dobiva prvo razrjedenje ili 1 CH. To se razrjedenje zatim potresa ritmicki kroz odredeno vrijeme (svakih 2 - 3 minute). Zatim se iz te otopine uzme jedan dio i mijea sa 99 dijelova nove destilirane vode i dobiva razrjedenje od 2 CH. Ovo se razrjedenje opet potresa ritmicki kroz odredeno vrijeme. Na isti se nacin postupa dalje cime se dobivaju razrjedenja od 3 CH, 4 CH, 5 CH, 6 CH, itd., ovisno o supstanciji koja se razrijeduje te predvidenoj reakciji koju ona treba da izazove u covjecjem, biljnom ili ivotinjskom organizmu. Razrjedujuci aktivnu supstanciju na vie od 12 CH, odnosno 10-24 dobivamo razrjedenje koje se nalazi iznad Avogadrovog broja (6,05 x 1023)*, o jest ono u kojem nema vie ni traga prvotno otopljenoj supt stanciji. Ispitivanja radio aktivnim izotopima pokazala su da se vec kod razrjedenja od 9 CH ne mogu vie pronaci tragovi prvotno otopljene supstancije. Suvremeni znanstveni istraivaci nastojali su objektivirati dokaz o djelovanju visokih razrjedenja. Oni su pronali odgovarajuce sredstvo kojim su izvrili intoksikaciju ive tvari. Proucavajuci postupak eliminiTanja toksickog djelovanja dodavanjem homeopatskog lijeka u visokom razrjedenju utvrdili su objektivno uspjeno djelovanje visokih homeo-. patskih razrjedenja. L. Wurmser, J. Ney i profesor Lapp obavili su prva ispitivanja na zamorcima. Davali su im subletainu dozu natrijevog arsenata koja je odgovarala kolicini od 1000 mg arsena. U prvim satima nakon trovanja utvrdeno je izlucivanje 35 posto injektiranog arsena putem urina. To je trajalo 90 slijedecih sati. Nakon izlucivanja navedene kolicine arsena,

* AVOGADROVO PRAVILO: jedan grammol bilo koje tvari u normalnim prilikama zaprema isti volumen i to upravo 22,4litre kod oDe pod tlakom od I atmosfere. Avogadrova konstanta jest 6,05 x 1023molekula. Stoga I grammol bilo koje tvari sadri 6,05 x 1023 molekula.

230

arsena je jo preostalo u tkivu zamoraca i to u jetri i spuvastom tkivu kostiju. Nakon to su injektirali odredenom broju zamoraca homeopatska razrjedenja, uspjeli su izazvati ponovno izlucivanje preostalog arsena putem urina. Zamorci kojima nisu bila injektirana homeopatska razrjedenja nisu izlucili preostali arsen iz organizma. Homeopatska razrjedenja kretala su se izmedu 4 CH (10 - 8) i 7 CH. Njihovo djelovanje pocelo se ocitovati tri tjedna nakon intoksikacije, zatim nakon sedam tjedana, dok su izlucivanja potpuno prestala nakon tri mjeseca. Tim pokusima nepobitno su d~a homeoDatski lijek ne djeluje autosugestiiom (ucinak placebo). Ipak, ti su pokusi bili ograniceni na razrjedenja do 7 CH, u kojima se djelomice jo uvijek nalazila prvotno otopljena supstancija homeopatskog razrjedenja. Stoga ti pokusi nisu dokazivali o ljekovitom djelovanju visokih razrjedenja iznad Avo adrovo bro.a. Drugi istraivaci, me utIm, po uzeh su daljnja ispitivanja obavljajuci ih s razrjedenjima koja su veca od Avogadrovog broja. Za sada cemo se zaustaviti na istraivanjima profesora Barangera koji dri katedru na Politehnickoj koli u Parizu. Baranger je obavljao ispitivanja na pilicima zarazivi ih leukemijom. Ta bolest nemilice pogada perad nanoseci smrtnost i do 100 posto. Baranger je zarazio veliki broj pilica koje je, zatim, razdijelio u dvije skupine. U jednoj skupini ostavio je veci broj netretiranih pilica, koji su mu sluili kao kontrola, a drugu skupinu tretirao je razrjedenjima homeopatske kulture od 30 CH. Nakon petnaest dana svi netretirani pilici su uginuli, dok je od tretiranih 50 posto bilo na putu ozdravljenja. I ovim se okusom dokazalo da se ne radi o au osu esti"i lacebo) te da u razrjedenju nije ilo ni traga otoplienoi supstanciii,

231

KAKO DJELUJE

HOMEOPATSKO

RAZRJEENJE

.
il

Znanstveno dokazati Hahnemanovo otkrice zahtijeva odgovor na dva temeljna pitanja:

Djeluje li uistinu homeopatski lijek? - Ako djeluje, u cemu se sastoji to djelovanje? U tu svrhu eksperimentalno smo ispitivali djelovanje homeopatskih razrjedenja, cak i vecih od Avogadrovog broja: . Izvor snage homeopatskog razrjedenja, to se naziva aktivno fizikaIno terapeutsko djelovanje lijeka. . Nacin pripremanja homeopatskog razrjedenja kako bi se omogucilo oslobadanje snage homeopatskog lijeka. . Sredstva pomocu kojeg se ta snaga odrava u otopini i to kada u njoj nema ni najmanjih tragova prvotno otopljene supstancije. . Mijenja li ta energija izvjesne sastojke postupnim razrjedivanjem (primjerice, zato 7 CH neke supstancije djeluje, a 15 CH ne"djeluje). Teorija govori da se ljekovito djelovanje homeopatske otopine ne moe vie osjecati iznad 11 CH. Ipak, iskustva homeopata koji su upotrebljavali visoka razrjedenja, kao i laboratorijska ispitivanja lijeka, nedvosmisleno potvrduju pozitivno djelovanje razrjedenja, i vrlo cesto je ono bilo zacudujuce djelotvorno. Ispitivanja se odnose kako na biljke tako i na ivotinje. Profesor Netien, uz pomoc gospode Gavion i J. Boirona 1966. godine obavljali su pokuse s visokim razrjedenjima modre galice na biljkama. Ispitivali su niski graak koji je uzgajan u loncima. Zalijevali su ga 3 puta tjedno otopinom modre galice u kolicini od 20 mg na 1 litru vode za vrijeme citavog trajanja vegetacije. Svaka je biljka upila 1,4 g modre galice cime je izvrena tzv. subintoksikacija graka. Uzgajane biljke ipak su sazrele i donijele odredeni urod graka. Taj je graak posluio kao materijal za izvodenje pokusa. Prije svega, promatralo se klijanje sjemena koje je bilo tretirano modrom galicom te usporedivalo s netretiranim sjemenom. Mjerenjem se ustanovilo da su intoksicirane biljke dale manji urod zrna koji je i velicinom bio za trecinu manji od uroda netretiranog graka. Osim toga, intoksicirane biljke sadravale su 3 puta vie modre galice. .
232 <

I
I

Prva. svrha drugoga pokusa, koji je izvren istodobno kao i prethodni, bila je u traenju nacina da se pomocu smanjenih (subletalnih) doza modre galice intoksicirani graak ponovno dovede u normalno stanje. Jedna kolicina graka se namoci u destiliranu vodu, a druga kolicina u razrijedenu otopinu modre galice od 15 CH. Njihovim pokusima utvrdeno je da homeopatska razrjedenja modre galice utjecu da se prvobitno intoksicirane biljke graka mogu vratiti u normalno stanje i da razrjedenje od 15 CH stimulira razvoj korijena koji je dosegao istu velicinu kao i korijen kontroliranih biljaka. Razrjedenja modre galice od 15 CH omogucuju ujedno da se izluci modra galica iz biljaka graka cije je sjeme bilo prethodno intoksicirano modrom galicom. J. Boiron je zakljucio da razrjedenje modre galice od 15 CH odstranjuje modru galicu iz biljaka graka, pri cemu krivulja razvitka graka pokazuje da je razvoj biljaka prethodno intoksiciranog sjemena nalik onoj kontroliranih biljaka. Tim se pokusima jo jednom potvrdila djelotvornost visokih razrjedenja. Eksperimentalni dokaz djelovanja takvog razrjedenja ponovno je potvrdio da svako spajanje otopine s otopljenom tvari na neodredeno vrijeme izaziva da otopina poprima specifican karakter (strukturu) i onda kada u otopini nema vie ni traga prvotno otopljenoj tvari. J. Boiron je zakljucio da se zakon o identicnosti i slicnosti moe utvrditi (verificirati) eksperimentima u laboratoriju i da sva razrjedenja, cak i veca od Avogadrovog broja, bioloki razlicito djeluju ovisno o konstituciji i temperamentu ivotinje, njezinoj zoolokoj pripadnosti, i o samoj supstanciji koja se razrijeduje.

233

HOMEOPATSKO RAZRJEENJE

U ispitivanjima razrjedenja vecih od 9 CH, kod kojih su koriteni radioaktivni izotopi, nije bilo moguce pronaci tragove prvotno otopljenoj tvari. Na temelju tih eksperimenata moemo tvrditi da u pokusima sa razrjedenjima od 15 CH, a pogotovo onima sa 30 CH, ciji su rezultati bili pozitivni, postoji izvjesni fizikaIno djelujuci faktor koji ne pripada prvotno otopljenoj tvari. Odakle dolazi ta energija u homeopatskom lijeku? Izgleda da je djelovanje homeopatske otopine (lijeka) vezano uz oslobadanje unutranje energije atoma. Profesor Dufor je dokazao da zrak koji se izdie sadri radioaktivne cestice kao posljedica rastvaranja materije. Uvidom u intraatomsku energiju pocinju se otkrivati goleme mogucnosti. Time je moguce protumaciti teoriju L. Kervrana obiolokoj transmutaciji. Kokoi uzgajane na tlu ilovace bez kalcija, hranjene hranom kojoj nedostaje kalcij, nesu jaja bez ljuske. Dade li se pak tim kokoima tinjac, u vremenu od 24 sata kokoi ce nesti jaja s ljuskom. Jedino moguce tumacenje za to jest: K~~+ Hi

--

Cai~

Nakon to je analizirao zakljucke L. Kervrana, dr Bernard je protumacio oslobadanje energije u homeopatskom razrjedenju. Postupnim razrjedenjem uz ritmicko potresanje otapalo dolazi u dodir s otopljenom supstancijom uslijed cega atomi prelaze s onu stranu njihova normalnog stanja. Iz ovako nastalog nestabilnog stanja djeluju na otapalo u obliku vibracijskih valova koji prirodnu energiju otopljene tvari prenose na otopinu.

234

TEMELJNI PRINCIPI HOMEOPATIJE

.
. .

Tri su temeljna principa homeopatije:

Zakon slicnosti

Zakon velikih razrjedenja Originalni postupak kod bolesti i pacijenta.

Homeopatija je lijecenje koje se sastoji u doziranju velikih razrjedenja lijeka, koji u zdrave osobe izaziva simptom nalik onome to se pojavljuje u bolesne osobe. Pravilno upotrijebljen homeopatski lijek djeluje uspjeno sve dok bolesnikov obrambeni sistem nije doao u krizu, to se dogada obicno u 85 do 90 posto slucajeva. U slucajevima kad bolesnikov obrambeni sistem dode u krizu, tada je bolje upotrijebiti alopatski lijek.

235

PRIMJENA

HOMEOPATIJE

U POLJOPRIVREDI

Prije petnaestak godina sreli smo se prvi put s primjenom homeopatskih preparata u suzbijanju bolesti i tetocina na vockama. Takav nacin suzbijanja bolesti i tetocina u poljoprivredi nije bio za nas od osobite vanosti jer su postojala kemijska sredstva zatite za koje se tada dralo da je njihova primjena mnogo jednostavnija i ujedno bezopasna za zdravlje ljudi i ivotinja. Od tada do danas mnogo se toga izmijenilo, kako u nacinu i intenzitetu primjene kemijskih sredstava, tako i u spoznaji da je intenzivna primjena takvih sredstava opasna po zdravlje ljudi i ivotinja. Osnovna razlika izmedu upotrebe pesticida i homeopatskih preparata sastoji se u tome to je doziranje pesticida sracunato na potpuno unitenje parazita (to do sada nikada nije potpuno uspjelo), a upotrebom homeopatskih preparata koristeci visoka razrjedenja u smanjenim, tzv. subletalnim dozama, eli se parazite udaljiti od poljoprivrednih kultura, a ne unititi. Primjenom homeopatskih preparata pojednostavljuje se a ujedno i pojeftinjuje zatita poljoprivrednih kultura, jer se njima tede prirodni neprijatelji pojedinih parazita. Primjenom pesticida unitavaju se prirodni neprijatelji parazita, stvara se njihova rezistentnost te uvjetuje pojava novih koji do tada nisu bili opasni. U ekonomskom pogledu to poskupljuje zatitu. Osim navedenih razlika u primjeni vec je mnogima postalo jasno da .intenzivna primjena pesticida u zatiti poljoprivrednih kultura predstav- . lja ozbiljnu opasnost po zdravlje ivotinja i ljudi. Otrovnost pesticida za ljudsko zdravlje bila je neposredan povod da se vec do sada zabrani upotreba nekih pesticida, kao to su DDT, HCH, ENDRIN i dr., za koje se u pocetku dralo da nisu opasni. Koliko ce preostalih pesticida ostati u upotrebi? Primjena homeopatskih preparata u lijecenju ljudi rasprostranjena je u mnogim zemljama. Koliko je nama poznato homeopatski preparati za suzbijanje bolesti i tetnika na poljoprivrednim kulturama proizvode se samo u Francuskoj. S francuskim preparatima dvije godine smo suzbijali jabukov savijac (Carpocapse pomonelle) i krastavost plodova (Fusic1adium dendriticum) na jabukama na objektu Kuklja u Naicama. Rezultati tih pokusa
236

.r

daju naslutiti da ce njihova primjena i kod nas dati dobre rezultate. Osim navedenih preparata u Francuskoj se proizvode i drugi homeopatski preparati za suzbijanje bolesti i tetnika na ostalim poljoprivrednim kulturama. Primjenom homeopatskih preparata u zatiti poljoprivrednih kultura: . Smanjuju se doze aktivne materije za provodenje prskanja u odnosu na tzv. subletaine doze. . Provodenjem prskanja smanjenim dozama homeopatskih otopina smanjuje se opasnost od trovanja ljudi i ivotinja. . Smanjenim dozama aktivne materije smanjit ce se veliki trokovi zatitnih mjera. . Smanjenim dozama tite se prirodni neprijatelji parazita jer oni odravaju bioloku ravnoteu i besplatno vre zatitu bilja. U tu svrhu predlaemo: . Da se i kod nas znanstveno ispitaju homeopatski preparati u lijecenju ljudi, bilja i ivotinja. . Da se pristupi razmatranju mogucnosti proizvodnje homeopatskih preparata u nas. . Da se prede na dokolovanje odgovarajucih kadrova koji ce znanstveno primjenjivati homeopatski nacin lijecenja ljudi, bilja i ivotinja.

237

RAD IESTEZIJA U VOCARSTVU

ZNACENJE

RADIESTEZIJE

Svako bice ima svoj bioelektromagnetski sustav koji se manifestira kako u njegovoj cjelini tako i u svakom pojedinom dijelu, a predstavlja njegovu bioloku ravnoteu. Tu se ravnoteu moe mjeriti pomocu radiestezijskog brojila (pendule). Kao radiestezijsko brojilo mogu koristiti razni predmeti od kovina (zlato, bakar i ostale kovine), a kao nemetalni predmeti staklo, vrba i dr. Kad s radiestetskim priborom radiestezist stupi u kontakt s bioelektromagnetskim poljem, primjerice neke vocke, onda mu radiestetsko brojilo odbrojava odredeni broj impulsa. Taj je broj impulsa kod svake vrste, odnosno sorte vocaka uvijek stalan: breskva od 50 do 70 marelica od 70 do 90 jabuka od 110 do 150 trenja od 170 do 240 kruka od 110 do 150 Ti se brojevi mijenjaju kod pojedinih sorti unutar vrste, tako na primjer, broj impulsa kod kruke dobra lujza iznosi 170, a kod Dpyenne de comice 240. Kod svake vocke razlikujemo jednosmjerna odbrojavaqja, na primjer, u pravcu sjever-jug, i kruna odbrojavanja prema kojima se brojilo vrti u pravilnim krugovima ili elipsama i to: kad oznacava zdravo i pozitivno, zdesna na lijevo, u smjeru kazaljke na satu, a kad oznacava bolesno i negativno, u nepravilnim krugovima ili elipsama, i to slijeva na desno. Svaku od navedenih vrsta vocaka karakterizira odredeni broj impul. Kod vocaka broj jednosmjernih impulsa ostaje stalan za pojedinu vrstu isortu, a mijenja se broj krunih impulsa. Kad se vocka nalazi u vegetativnom (mladom) stadiju razvoja, broj jednosmjernih i broj krunih impulsa je otprilike isti. Prijelazom na generativni stadij (kada rada) u odnosu na jednosmjerne broj krunih impulsa je znatno manji. to vocka vie stari, to joj je broj krunih impulsa u odnosu na jednosmjerne sve manJI.

sa, kako jednosmjernih, tako krunih.

16

BIOAGRIKULTURA

241

'! \ f \ f f I I I / I I / \ \ \ \ \ \ \ \ \
."

\
\

I
I
I
f

\\
\

ZDRAV PLOD

/ I

BOLESTAN PLOD

Koritenje radiestezije u vocarstvu

ej
Postoje, dakle, velike razlike izmedu pojedinih vrsta jednosmjernih impulsa, pa se one mogu dovesti u vezu s vecom vitalnocu pojedinih vrsta vocaka. Iz razlike izmedu jednosmjernih i krunih impulsa moemo zakljuciti o stadijskom razvoju vocke. Nadalje, postoje razlike u broju izmedu stabla i ploda vocke. Kod stabla najprije dolazi do odbrojavanja jednosmjernih impulsa, a zatim krunih, kod plodova obratno, najprije odbrojavanje krunih, a zatim jednosmjernih impulsa. . Broj krunih impulsa kod plodova priblino se poklapa s brojem jednosmjernih impulsa kod stabala pojedinih vrsta vocaka, primjerice kod plodova: jabuke od 110 do 150 trenje od 170 do 240 kruke od 110 do 150 Broj jednosmjernih impulsa kod plodova znatno se razlikuje. to su plodovi zeleniji i nerazvijeniji, to je broj jednosmjernih impulsa manji, a to plodovi vie dozrijevaju to se i broj jednosmjernih impulsa povecava. 242

KORITENJE
1-

RADIESTEZIJE

U VOCARSTVU

Metodom Bouche- Thomas vocke se sade pod kutom od 30 stupnjeva. Ako radiestetsko brojilo primaknemo vocki (grani) koja raste okomito, odbrojavat ce odredeni broj impulsa svojstven toj vrsti, odnosno sorti. to vocku (granu) vie sagibamo, to ce broj impulsa biti manji, a brojilo ce se zaustaviti kad vocku (granu) poloimo pod kutom od 30 stupnjeva. Kut od 30 stupnjeva je kut idealne ravnotee za vocku. Okomiti poloaj vocke uvjetuje bujnost (rast) stabla, a kosi poloaj pod kutom od 30 stupnjeva predstavlja idealnu ravnoteu elektromagnetskih sila koje djeluju na rast i rodnost vocke. . Isto vrijedi za.podloge koje se upotrebljavaju za pojedine sorte. Dobre podloge za pojedine vrste i sorte vocaka treba istom odabrati, to je cesto vrlo dugotrajan i nerjeiv posao (pitanje podloge za ljivu bistricu bio je i ostao predmet mnogih diskusija, a pravilno. rjeenje nije ni do danas pronadeno). Mjerenjem impulsa sorte i podloge moci ce se mnogo lake pronaci odgovarajuca podloga. Suglasnost dvaju komponenata (podloge i sorte) ocituje se u pravilnom krunom kretanju radiestetskog brojila (slijeva nadesno), kod indiferentnih komponenata visak na spojnom mjestu zastaje, a kod inkompatibilnih pocinje krunim nepravilnih kretanjem zdesna nalijevo. Zakljucujemo da se u selekciji podloga radiestezija moe uspjeno koristiti. Visak se u dodiru s elektromagnetskim poljem vocnih plodova proizvedenih biolokom metodom krece slijeva nadesno (zdravo), a kod plodova fertiliziranih umjetnim gnojivima krece se u nepravilnim krugovima i to zdesna nalijevo (te smo pokuse demonstrirali na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu).

243

BOLESTI VOCAKA UZROKOVANE PATOGENIM ELEKTROMAGNETSKIM ZRACENJEM

U vocnom nasadu nailazimo vrlo cesto na bolesne vocke kojima ne znamo uzrok bolesti. U nasadu bresaka nedaleko Zagreba nekoliko godina nakon sadnje pocela su se pojedina stabla utjeti, a zatim i suiti. Neki su strucnjaci tvrdili da je prema vanjskim simptomima uzrok propadanja pomanjkanje eljeza, drugi mangana itd. Folijarno dodavanje eljeza i mangana nije dalo rezultate. Nasad se na kraju morao iskrciti. Ustanovili smo da pojedina vocna stabla stalno zaostaju u rastu, slabo radaju i daju neke izoblicene plodove, a vrlo cesto se i potpuno osue. Analizirajuci tlo ispod takvih vocaka i pregledavajuci korijen nismo mogli pronaci odredene uzroke za takvo stanje. U nekom velikom vocnom nasadu (otprilike 100 ha) jabuka, kruaka, ljiva i bresaka utvrdio sam da su vocke koje su pokazivale znakove slabog zdravlja bile izvrgnute jakom zemnom elektromagnetskom zracenju. Iskapanjem nekoliko stabala na korijenu je pronaden Bacterium tumefaciens. Ujedno se ustanovilo da na tom mjestu postoji jako elektromagnetsko zracenje, pa je Bacterium tumefaciens vjerojatno bio sekundarni uzrok propadanju. Kako je vocka bila trajno izvrgnuta elektromagnetskom zracenju , njezina ivotna snaga (vitalnost) je toliko oslabila, da ju je bolest mogla lake svladati. Prolazeci vocnim nasadom primijetio sam da su pojedina stabla jako nagnuta. Uzrok tome nije bio vjetar i slabo ukorjenjivanje, vec neka sila, od koje kao da vocka eli pobjeci jer joj smeta u rastu. Kod svih nagnutih vocnih stabala u tom nasadu mogao sam ustanoviti da su bila izvrgnuta jakom elektromagnetskom zracenju. Za vecinu bolesnih stabala, za koje se tvrdilo da ih je napao rak a cije rane nisu bile uzrokovane nepotpunim kalusiranjem ucinjenih rezova, ustanovio sam da su izvrgnuta jakom elektromagnetskom zracenju. Neke kruke i jabuke u nasadu, uz potpuno jednaku njegu i fertilizaciju vrlo slabo radaju i plodovi su im cesto deformirani. Uzrok tim pojavama otkrio sam u jakom zracenju. Ovime ne elimo tvrditi da je svim bolestima i propadanju vocaka u nasadima uzrok patogeno elektromagnetsko zracenje, jer postoje i drugi uzroci, kao to su klimatski i zemljini uvjeti, slaba kompatibilnost, loa hranidba, razne gljivicne i ostale bolesti i tetnici. Ipak, poja've bolesti i propadanja vocaka, zatim slaba
244

rodno st pojedinih stabala, krljavi i izobliceni plodovi, pojave raka i virusnih oboljenja vrlo cesto su uzrokovane patogenim elektromagnetskim zracenjima kojima su izvrgnute vocke na ravnim i slabo ocjeditim dima s nepropusnim donjim slojevima. Stoga bi na tim dima prije podizanja vocnog nasada trebalo prethodno obavljati radiestetska istraivanja.

245

Kompostiranje

u hrpama

r: Sjeme soje O klijavosti inokulirane soje ovisi uspjeh u proizvodnji

'I: ii' t f I

Mulciranje

vocaka strojem -

mulcerom

Formiranje

kronje -

po sistemu barka

.
Cvjetna stjenica Anthocoris nemorum glavni neprijatelj crvenog pauka

Vratai Rhapidides hrane se lisnim uima

Boja ovcica Anatis ocellata neprijatelj lisnih ui broj jedan

,-

Nasad jabuka posadenih po sistemu barka

Sadnjom vocaka pod kutom od 300 postiu se visoki urodi i redovita

rodnost "'---

I
I

Radovi u povrtnjaku

zdruenom

sadnjom povrca

postiu se visoki urodi

Francuski nacin sadnje krumpira urod krumpira u jednoj kucici

,;;.

,I Soja u punoj vegetaciji

~

"

Il 11\,111':

.' - .. l1J<t 11>-

., ...

Soja igra vanu ulogu u snabdijevanju

tla duikom

I ;:L

Gujavice odravaju tlo u rastresitom stanju

Pergola trientina

loza se gadi okomito, a zatim savija pod kutom od 30

Vinograd zasaden pod kutom od 30

LITERATURA

1. Aubert, C.: L'Agricu1ture biologique, Paris, 1960. 2. Bouche-Thomas: La Methode Bouch{:-Thomas, Angers, 1953. 3. Coutanceau, F. M.: Arboriculture Fruitiere, J. B. Bailliere et Fils Edit, Paris, 1962. 4. Chaboussou, F.: Les Plantes Malades des Pesticides, Debard, Paris 6 5. Easey, B.: Practical Organic Gardening, London 6. Friedrich, R: L 'infJuence de la Lune sur les Culture, La Maison Rustique, Paris, 1979. 7. Hilkenbaumer, F.: Obstbau, Paul PaTer, Berlin-Hamburg, 1953. 8. Howard, A.: An Agricultural Testament, London 9. Josifovic,M.: Opcafitopatologija,Beograd, 1964 10. Konemann, E.: Bi1ogischer Obstbau, BLV Verlagsgeselschaft, Munchen-Bonn-Wien Il. Krikovic, P.: Osnove biolokog vocarstva, Zagreb, 1972. 12. Krikovic, 'p.: Arboriculture Fruitiere Biologique, Paris, 1974., 1977. 13. Krikovic, P.: Der Biologische Obstbau in der Praxis, Stuttgart, 1984. 14. Louis, A.: Fertilisation en culture biologique, Bull. Nature & Progres, No. 2, Paris, 1963. 15. Meurius, J.: Homeopathie V{:g{:tale, es annales homeopathiques FranyaiL geg,Paris, 1960. 16. Micurin, L.: Socinenia, Moskva, 1948. 17. Niketic, M., Gavrilovic. M.: Savremeno vocarstvo, Beograd, 1958. 18. Abbc Mermet: Commentj'op{:re, Paris, 1952. 19. Muller, M.: Praktische Anleitung zum organisch-biologischen Gartenbau, Grosshochstetten, 1970. 20. Pfeiffer, E.: Fecondit{: de la Terre, Triades, Paris, 1966. 21. Rassmussen, E.: Therapeutique des arbres [ruitieres en Bio-Dynamique, Bull. Nature & Progres, No. I, Paris, 1965. 22. Rodale and starr: How to Grow Vegetables and Fruits by Organic Method, Emanus, Pennsylvania, 1961. 23. Rusch, H. P.: Boden[ruchtbarkeit, Heidelberg, 1968. 24. Steiner, H.: Zwolf Jahre integrierter PfJanzenschutz im Obstbau, Stuttgart, 1965. 25. Steiner, H.: Niitzlinge im Garten, Eugen UlmerVerlag, 1985. 26. Sykes, F.: Modem Humus Farming, Emmanus, Pennsylvannia 27. Stankovic, D.: Oplemenjivanje vocaka i loze, Beograd, 1960. 28. Tavera, M.: Agriculture Biologique, Bull. Nature & Progres, Paris, 1963. 29. Voisin, A.: Lebendige Grasnarbe, Bonn-Wien, 1961. 30. iher, R.: Ralje vilinske - Radiestezija, Zagreb, 1965.

247

'"-

ZAKLJUCAK

Temelj BIOAGRIKULTURE jest primjena BIOELEKTRONIKE u proizvodnji poljoprivrednih kultura. BIOELEKTRONIKOM u proizvodnji dovodi se u ravnoteu djelovanje kozmickih i terestickih sila i time se omogucuje proizvodnja zdrave i jeftine hrane u poljoprivredi. Ishranom bilja upotrebom u vodi topivih soli u fizioloki aktivnom obliku djeluje se stimulativno na povienje prinosa koji su nezdravi zbog upotrebe pesticida, a skupi jer se u takvoj proizvodnji ne koristi djelovanje kozmickih i terestickih sila kao jeftinog prirodnog resursa u proizvodnji. Temeljem vrenih ispitivanja i postignutih rezultata u koritenju kozmickih i terestickih sila u proizvodnji poljoprivrednih kultura utvrdeno je da je na taj nacin moguce proizvesti dovoljne kolicine zdrave i jeftine hrane za ishranu ljudi, bilja i ivotinja bez upotrebe pesticida, koji su inace sastavni dio proizvodnje poljoprivrednih kultura u ishrani bilja proizvodnjom u upotrebi u vodi toplih soli. Primjenom u pr9izvodriji ,poljoprivrednih kultura moguce je znatno unaprijediti pr()i?:v()dIijuzdravih i jeftinih proizvoda u poljoprivredi i time znatnosnizititr()kove proizvodnje u proizvodnji zdrave i jeftine hrane za ishranu ljudi, bilja i iyotinja.

248

SUMMARY

BIO-AGRICULTURE' is based on the application fo BIO-ELECTRONICS in the production of agricultural products. Making use of BIO-ELECTRONICS in food-production leads to a balance of the effect of cosmic and terrestrial forces and in this way enables production of healthy and cheap food in agriculture. Fertilizing plants with dissolving salts which are in physiological1y active form stimulates an increased harvest, but an unhealthy one, due to the use of pesticides. It is also an expensive production because there is no use made of the effect of cosmic and terrestrial forces as cheap and natural resources in food production. Based upon experiments and obtained results in applying cosmic and terrestrial forces in the growing of agricultural products we have come to the conc1usion that sufficient quantity of healthy and inexpensive food can be obtairied for human, animal and plant nourishment without using pesticides which are usual1y so largely applied in agriculture. Applying BIO-ELECTRONICS in agriculture makes possible an improvement in food production and a considerable reduction of costs in production of healthy and inexpensive nourishment for people, plants and animals.

249

SADRAJ

KVALITETAHRANE
-

5 7

HRANITI LJUDE

. . . . . Vitalnostkao osnovnikriterij biolokekvalitete. . . . . . . . . . . . . . . KVANTITATIVNI KVALITATIVNIREZULTATI. . . . . . . . . . . . I

koji su otkrivenikemijskomanalizom.

Randman rentabilnost roizvodnje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . i p

itarice, okopavine i leguminoze ...................... Povrtlarskeku1ture .............................. Vocarstvoivinogradarstvo.......................... -
. .

. . . . . . . . . . . . .

KVALITETA PROIZVODA
- Pottingerovieksperimenti

. Proizvodnja kodkokoihranjenih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . jaja

Bioloki test na biljkama ............................

15 15 15 16 17 17 18 20 20 21 21 21 21 22 22 24 24 24 24 25 26 29 29 29 31 32 33 36 36 37 37 37 251

BIOAGRIKULTURAU PRAKSI TLO

Fizikalnasvojstvatla

..............................

Kemijskasvojstvatla .............................. Reakcijatla.................................... Reakcijatla u organskojhranidbi bilja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Elektroosmoza.................................. Biolokasvojstvatla............................... Alge. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .'. . . . . . . . . . . . . . . . Gljive....................................... Aktinomicete............................... Bakterije .............................

Uloga bakterija (niikroorganizama) ukruenju duika. . . . . . Gliste . . . . . . '. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Antagonisticki odnos izmedu organizama tla. . . . . . . . . . . . . . . . . Mikrobiolokaravnoteatla .......................... Humus ...................................... Uloga organske materije i humusa u odravanju plodnosti tla ....... Encimi-fermenti................................
OSNOVE BIOLOKE AGRIKULTURE

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Funkcionalna definicija plodnosti tla ubiolokoj agrikulturi . . . . . . . . Prirodnaplodnosttla .............................. Rizosfera..................................... Mikoriza ..................................... Kako nadoknaditi odnoenje mineralnih elemenata iz tla . . . . . . . . . . Kako nadoknaditi nedostatak hraniva u tlu . . . . . . . . . . . . . . . . . . Duik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kalij ... '. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Fosfor ..................................... Ostali elementi................................. PRIPREMANJETLA.............................. Rigolanjetla ................................... Podrivanjetla .................................. HRANIOBABILJA............................... Primanje hraniva u fizioloki aktivnom obliku, uglavnom duika, fosfora i
kalija

38 39 40 41 42 43 44 47 48 49 50 54 57 58 58 58 58 59 60 60 62 66 66 69 70 71 71 71 72 76 76 77 77 82 83 84 84 84 84 85 85 85 87 88 88

....................................... . . . . . . .

Primanje hraniva u procesu metabolizma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . Komparativni pregled.hranidbe bilja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

OSNOVNETEHNIKE BIOLOKEAGRIKULTURE Fertilizacija.................................... Kompostiranjeuhrpama........................... Indormetodakompostiranja......................... Kompostiranjena povrinitla (Sheet composting). . Tehnikapovrinskogkompostiranja. . . . . . . . . . Zelenagnojidba................................ PLODOREDUAGRIKULTURI....................... PROIZVODNJAKUKURUZAMULCIRANJEM . . Porijeklokukuruza................................ Prirodniuvjetiproizvodnjekukuruza. . . . . . . . . . Klima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rasporedoborina............................... Temperatura.................................. Tlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Opcenitoosjetvikukuruza.......................... Izborsorte................................... Izborsjemena ................................. Vrijemesjetve ................................. Gustocasjetve.................................
252

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . .
;

. . . . . . . . . . .

Nacinsjetve -- -

88 88 89 89 94 95 95 95 96 96 96 97 98 99 101 102 103 103 103 104 104 104 104 105 105 105 105 106 107 108 108 110 112 112 112 113 114 115 116 116 116 117 118 119 120 121 253

- - NACIN SADNJE KRUMPIRA. . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

- - - -
- - - -

- -
- -

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . .

. . . . . . BIOLOKO POVRTLARSTVO . . . . . . . to je bioloko povrtlarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Organizmi u tlu i njihov zadatak. . . . . . . . . . . . . . . Mrvicastastruktura Humus u tlu - temelj trajne hranidbe bilja Umjetna gnojiva - kratkotrajan uspjeh u hranidbi Osnovno pravilo biolokog povrtlarstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prakticne mjere prijelazna biolokopovrtlarstvo . . . . . . . . . . . . Prezimljenje gredica i priprema za zimsko mirovanje. . . . . . . . . . . - Raznevrstetla

.
.

. .
.

Izmjenapovrtnih kultura (plodored) . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zdruivanjepojedinih povrtnih kultura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mjesecevutjecaj na rast povrtnih kultura. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Rad upovrtnjaku i orude ............................ Orude za obradu ,................... Uredenjegredicaza sjetvu .......................... Sjetva(sadnja)................................. Zemljinipokrivac-mulc.......................... Dodatnemjereza vrijemevegetacije. . . . . . . . . . . Bolestinapovrcu ................................ Kukcikojinapadajupovrce .......................... Kompostiranje.................................. Toplaklijalita.................................. Mijeanekultureili kombiniranegredice. . . . . . . . Zelenagnojidba ................................. Kinegliste.................................... Posloviu povrtnjakukroz godinu. . . . . . . . . . . . Kako zatititipovrtne kulture od parazita. . . . . . . . BIOLOKOVOCARSTVO Proizvodnjavoca................................. Visoko rodne sortevoca Fertilizacija .................................. Intenzivnemjerezatiteod parazita. . . . . . . . . . Tlo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Biolokakvalitetavoca ............................. Ekonomicnostbiolokogvocarstva ...................... Izborvocaka ................................... Razmnaanjevocaka .............................. Cijepljenjevocaka................................ Podlogazavocke................................. Rasadnickaproizvodnja............................. Proizvodnjasadnica............................... Uzgojniobliciu biolokomvocarstvu. . . . . . . . . . Uzgojnioblik ................................. Visinarasta .................................. Medusobniodnossorteipodloge
UzgojnioblikB-T-sistembarka

. . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . .

Rana i redovita rodnost vocaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

...................... Usmjeravanjeredova Razmacikodsadnje.............................. Pripremasadnica ............................... Postupakkodsadnje ............................. Drugagodinanakonsadnje ......................... Treca,cetvrtai ostalegodine nakon sadnje. . . . . . . . . . . . . . . Rezultatiuzgojavocakapo sistemubarka. . . . . . . . . . . . . . . . . Rezvocaka.................................... Bolestii tetnici ................................. Opci podaci .................................. Kompostiranjeoboljelihbiljaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Osnovnepostavkesuzbijanjabolestii tetnikau biolokomvocarstvu. Suzbijanjebolesti ................................
254

. . . .

. . . .

121 121 123 124 126 128 129 130 130 135 135 137 138 139 141 143 143 143 144 145 148 149 150 150 151 151 152 153 154 154 154 155 155 155 156 158 159 160 160 161 163 166 167 172 172 173 174 178

Ji

~ I

Suzbijanje tetocina navockama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180 Sredstva protivbolestii tetocina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

Ptice kao pomagaci u zatiti vocaka od kukaca

Kvantitativnii kvalitativnirezultatiu biolokomvocarstvu. . . . . . . . .

Integralnazatitavocaka

. . . . . . . . . . . . . . . .

............................

Ulogapcelauoplodnjivocaka.........................
BIOLOKO VINOGRADARSTVO BIOLOKA POLJOPRIVREDA DANAS VELIKA BRITANIJA .............................
SRNJEMACKAIVICARSKA

.
.......................

184 186 188 192 194

DRUGE ZEMLJE................................ COVJEK I IVI SVIJET PRIJELAZ NA BIOLOKU AGRIKULTURU . . . . . . . tojereakcijatla................................. ivot u tlu .................................... Primjena zatitnih mjera u biolokoj poljoprivredi. . . . . . Zakljucak..................................... NOVIJA SAZNANJA O PLODNOSTI TLA. . . . . . . . . Utjecaj Mjeseca i kozmickih sila na rast i urod biljaka. . . . Ritmickevarijacije
Ostalikozmickiutjecaji

199 202 205

. . . . . . . . 210
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
210 211 214 215 216 220 223 223 223 224

.............................
. . . . . . . . . . .

Utjecaj Suncevih pjega na r~t vocaka. . . . . . . . . . Voda podrava ivoti obratno ......................... HOMEOPATIJA RAZVOJHOMEOPATIJE PRIPREMANJE HOMEOPATSKOG LIJEKA. . . . KAKO DJELUJE HOMEOPATSKO RAZRJEENJE HOMEOPATSKORAZRJEENJE ..................... TEMELJNI PRINCIPI HOMEOPATIJE. . . . . . . PRIMJENA HOMEOPATIJE POLJOPRIVREDI.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . .

229 230 232 234 235 236

RADIESTEZIJA U VOCARSTVU ZNACENJERADIESTEZIJE KORITENJE RADIESTEZIJE U VOCARSTVU. . . . . . . . . . . .. BOLESTI VOCAKA UZROKOVANE PATOGENIM ELEKTROMAGNETSKIMZRACENJEM

241 243 244 247

Literatura

255

Izdavacka radna organizacija MLADOST Zagreb, Ilica 30 Generalni direktor BRANKO VUKOVIC

Likovni urednik BRANKO VUJANOVIC Tehnicki urednik RATKO HUDINA Korektori LELA COFFOU MARIJA MOLNAR
TISAK: RO ZRINSKI, CAKOVEC
-

1989.

Naklada:

4000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveucilina biblioteka, DOK 631 :613.2](035)

Zagreb

KRIKOVIC, Pavao Bioagrikultura u praksi: proizvodnja zdrave i jeftine hrane / Pavao Krikovic ; [crtei Nada Paulic... [et aL] ; fotografije Pavao Krikovic]. - I. izd. Zagreb: Mladost, 1989. - 247 str. : ilustr. ; 24 cm. -(BibliotekaFormat) Bibliografija: str. 246. Summary.

ISBN

86-05-00276-X