AGRONOMSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU ZAVOD ZA PEDOLOGIJU

Materijal za modul

VRJEDNOVANJE ZEMLJITA I RACIONALNO KORITENJE PROSTORA

Autor: prof.dr.sc. Matko Bogunovi

Zagreb, 2009.

SADRAJ

1. UVOD 2. PRIRODNA PROIZVODNA SPOSOBNOST TLA

2.1. NERAZVIJENA TLA 2.2. HUMUSNO AKUMULATIVNA TLA 2.3. KAMBINA TLA 2.4. ELUVIJALNO ILUVIJALNA TLA 2.5. ANTROPOGENA TLA 2.6. TEHNOGENA TLA 2.7. PSEUDOGLEJNA TLA 2.8. FLUVIJALNO TLO (FLUVISOL) 2.9. SEMIGLEJNA TLA 2.10. GLEJNA TLA 2.11. TRESETNA TLA 2.12. HALOMORFNA TLA

4. 5. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 10. 11. 11. 12. 13. 14. 14. 15. 16. 17. 19. 24. 25. 26. 27. 27. 27. 29. 29. 30. 31. 33. 38. 38. 42. 43. 3

3. VIENAMJENSKO VRJEDNOVANJE ZEMLJITA (TLA)

3.1. VRSTE OGRANIENJA I KRITERIJI ZA RAZVRSTAVANJE ZEMLJITA 3.1.1. Ograniavajue osobine zemljita 3.1.2. Ograniavajua obiljeja tla 3.2. VRJEDNOVANJE ZEMLJITA ZA OBRADU I UZGOJ RATARSKIH KULTURA 3.3. VRJEDNOVANJE ZEMLJITA ZA HIDROMELIORACIJE 24. 3.3.1. Vanost osobina jedinica hidromorfnih tala 3.3.2. Potrebe melioracija prema nainu vlaenja 3.3.3. Hidraulika provodljivost tla za vodu kao faktor melioracija 3.3.4. Vanost poloaja podine i pitavaca 26. 3.4. VRJEDNOVANJE TLA ZA POTREBE AGROMELIORACIJA 3.4.1. Fizikalno-mehaniki zahvati u tlo 3.4.1.1. Ocjena potrebe vertikalnog dubinskog rahljenja 3.4.1.2. Ocjena potrebe korekcije mehanikog sastava 3.4.2. Kemijski zahvati u tlo 3.5. VRJEDNOVANJE TALA PREMA RIZIKU EROZIJE TLA VODOM 3.5.1. Metodika istraivanja erozije prema CORINE programu 3.5.2. Kriteriji vrjednovanja elemenata 3.5.3. Primjer izrade karte erodibilnosti tla u Hrvatskoj 37. 3.5.3.1. Odreivanje sloja s klasama erodibilnosti tla 3.5.3.1.1. Izdvajanje klasa teksture tla 3.5.3.1.2. Izdvajanje klasa dubine tla 41. 3.5.3.1.3. Izdvajanje klasa kamenitosti tla 3.5.3.1.4. Izdvajanje klasa erodibilnosti tla

3.5.3.2. Izrada sloja erozivnosti oborina 3.5.3.2.1. Izdvajanje klasa varijabilnosti oborina 3.5.3.2.2. Izrada karte erozivnosti oborina 3.5.3.2.3. Izrada sloja karte nagiba 3.5.3.2.4. Izrada sloja vegetacijskog pokrova 50. 3.5.3.3. Izrada karte potencijalnog rizika od erozije tla vodom 3.5.3.4. Izrada karte stvarnog rizika od erozije tla vodom 3.6. VRJEDNOVANJE ZEMLJITE ZA KAMPOVE, UA REKREACIJSKA PODRUJA, STAZE I SPORTSKE TERENE 3.6.1. Vrjednovanje zemljita za smjetaj atora i kamp-prikolica 3.6.1.1. Znaajke tla 3.6.1.2. Znaajke lokaliteta 3.6.1.3. Kategorije zemljita za kampove i izletita 3.6.2. Vrjednovanje zemljita za ue rekreativne zone 3.6.2.1. Znaajke tla 3.6.2.2. Znaajke lokaliteta 3.6.2.3. Kategorije zemljita za uu rekreativnu zonu 3.6.3. Vrjednovanje zona zemljita za staze 3.6.3.1. Znaajke tla 3.6.3.2. Znaajke lokaliteta 3.6.3.3. Kategorije zemljita za staze 3.6.4. Vrjednovanje zemljita za golf igralita 3.6.4.1. Kriteriji za procjenu terena za golf igralita 3.6.5. Vrjednovanje zemljita za nogometno igralite 4. RACIONALNO KORITENJE PROSTORA (ZEMLJITA) 4.1. METODIKA ODREIVANJA BONITETA ZEMLJITA 4.1.1. Bonitet tla 4.1.2. Bonitet klime 4.1.3. Bonitet reljefa 4.1.4. Ostali prirodni uvjeti (korekcijski faktori) 4.2. ODREIVANJE PROSTORNIH KATEGORIJA TLA (ZEMLJITA) 4.3. PRIMJER VRJEDNOVANJA NEKIH PROSTORNIH OBJEKATA 4.4. BONITETNO VRJEDNOVANJE ZEMLJITA ZA PROSTORNO PLANIRANJE I UREENJE 4.4.1. Bonitetno vrjednovanje zemljita 4.4.2. Prostorne kategorije zemljita 4.4.3. Pogodnost zemljita i uvjeti ureenja LITERATURA

45. 45. 48. 48. 51. 54. 57. 58. 58. 60. 60. 61. 61. 62. 62. 63. 63. 64. 64. 65. 66. 68. 70. 71. 71. 73. 75.

76. 78. 78. 79. 79. 81. 82. 84.

UVOD
Tlo je neumnoivo dobro svakog ovjeka, naroda i drave. Ono je osnova ivljenja i obitavanja. Tlo je najvaniji edafsko krajobrazni i poljoprivredni imbenik prirode, stoga ga treba racionalno koristiti i gospodariti s njim, posebno za potrebe poljoprivrede, umarstva, prostornog planiranja i ureenja, te zatite od erozije, oneienja i sveukupnog racionalnog koritenja tla odnosno zemljita. Ranije su date definicije tla koji predstavlja rastresiti medij koji se uzorkuje, analizira i popravlja. Zemljite je iri pojam tla. On predstavlja fizikalni prostor, koji je zadan geografskim parametrima, svojstvima matine podloge, hidrologije, klime, vegetacije i sadanjih i prolih uvjeta uinjenih od strane ovjeka. Naravno, tu treba uvrstiti i ekonomske parametre vrednovanja. Upravo ovaj modul VRJEDNOVANJE ZEMLJITA I RACIONALNO KORITENJE PROSTORA proizlazi iz potrebe vienamjenskog vrjednovanja tla, odnosno zemljita, pa e posluiti studentima Agroekologije da se sagledaju vrijednost zemljita s gledita razliitih grana u poljoprivredi i dr., to znai posebno s gledita voarstva, vinogradarstva, ratarstva, povrtlarstva, maslinarstva, junog voa, ribarstva, stoarstva, a potom vrjednovanje zemljita s gledita drugih korisnika tla kao to su prostorni planeri i koritenje za razne vrste urbanizacije, izgradnje raznih sportskih objekata, luka, aerodroma, autocesta, te drugih s gledita racionalnog koritenja, to znai svrsishodno prostorno planiranje i urbana izgradnja i njegova zatita. Time je ostvarena osnovna poanta racionalnog koritenja, da svaki prostor treba optimalno koristiti, to znai ono to je pogodno za vinogradarstvo ne mora biti pogodno za ratarstvo ili onaj prostor koji je nepogodan za bilo kakvu poljoprivrednu ili umarsku proizvodnju, npr. strme stijene Paklenice, pogodan je za sportsko penjanje i slino. Zato e se u ovom modulu vrjednovanja zemljita i racionalnog koritenja prostora najprije poi od definicije prirodne proizvodne sposobnosti tla koja je rezultanta sprege pedogenetskih imbenika i njegove varijabilnosti u razliitim uvjetima pedogeneze. Istina, to e biti ponovljeno bonitetno vrjednovanje zemljita po tipovima koje smo apostrofirali u okviru Pedologije na Bs studiju. Potom e se obaviti vrjednovanje zemljita s razliitih gledita i potreba. Najprije emo vrjednovati zemljita prema FAO namjenskoj klasifikaciji pogodnosti zemljita na opoj razini privreivanja, odnosno pogodnosti za obradu, prvenstveno u ratarskom tipu koritenja. Zatim e se vrjednovati zemljite s gledita koritenja zemljita u voarstvu, vinogradarstvu, povrtlarstvu, ribnjaarstvu i dr. Potrebe proizvodnje hrane u razvoju ovjeanstva i proirenje populacije e biti stalno aktualne. Zato e se iskazivati stalne potrebe osvajanja novih povrina, bilo da su to movarne ume, livade ili panjaci. Pri tome, morat e se vrjednovati zemljite s aspekta melioracija, odvodnje i natapanja. Naravno, istraivat e se oni parametri koji ugroavaju to tlo-zemljite za normalnu poljoprivrednu proizvodnju. Takoer, postojea poljoprivredna proizvodnja na odreenom zemljitu nije adekvatna potencijalima koji bi se mogli mjerama popravke poboljati. Prvenstveno pri tome dolaze do izraaja agrotehnike mjere, koje su esto u funkciji poboljanja odvodnje, ali i u regulaciji biljno-hranidbenog sustava. 5

Posebni kriteriji zemljita postavit e se za vrednovanje zemljita za prostorno ureenje i planiranje kojima e se primijeniti kriteriji koji e najvie zatititi tla od neracionalnog koritenja, s tim da se neracionalno koritenje smatra sve ono to nije u slubi proizvodnje hrane, dakle njegove primarne namjene. Specijalne klasifikacije i vrjednovanje zemljita primijenit e se kod izgradnje vanih sportskih terena kao to su nogometna igralita, golf tereni i drugi sportsko-rekreacijski objekti. U zatiti tala vano je vrjednovanje s obzirom na intenzitete erozije, pa e i to biti jedna od okosnica snimanja potencijalne i stvarne erozije. Vrjednovanje tala prema eroziji ima za cilj zatitu tala i saniranje otvorenih erozijskih procesa, posebno na prostoru flia, prapora i drugih erodibilnih nanosa u naem brdsko-gorskom podruju. Uz vrjednovanje, koristiti e se suvremene metode GIS tehnoloke podrke. Na kraju e se vrjednovati zemljite s gledita krajobraznih elemenata u prostoru s ciljem ureenja, uvanja i unapreenja krajobraza. Naravno, ovo poglavlje nije u domeni pedologije, ve u arhitekturi krajobraza, pa e se koordinatori ovoga modula pozabaviti s ovim pitanjem.

2. PRIRODNA PROIZVODNA SPOSOBNOST TLA

Prema redoslijedu nae klasifikacije tala (kori i dr., 1985) opisat e se temeljne proizvodne vrijednosti naih tala uz naznaku ogranienja za svaki tip naznaen po klasama tala. 2.1. NERAZVIJENA TLA Kamenjar (litosol), pokretni pijesak (arenosol), sirozem na rastresitom supstratu (regosol) i koluvijalno tlo (koluvijum) su tla nerazvijene klase. Kamenjar (litosol) je kod nas rasprostranjen na oko 33.000 ha. To je veoma plitko tlo, kamenito, s manje od 10% sitnice, s vrlo niskom prirodnom proizvodnom sposobnou. Razlike u kvaliteti dolaze od vrste izvorne stijene koje imaju nejednaku drobivost i tronost. U suvremenim uvjetima poljoprivrede postoje strojevi (freze) koje mogu drobiti takav kamen odnosno stijene, ime se mogu stvoriti, uz navodnjavanje, stanita za uzgoj vinove loze i kotuniavog voa. Ako su kamenjari razvijeni na mezozojskim vapnencima, onda je bonitet ovih tala trajno nepogodan, a na tercijarnim vapnencima, neogenim i paleogenim, kamenjari mogu biti i uvjetno pogodni. Pokretnih pijesaka (arenosola) kod nas ima veoma malo. Pjeskovita tekstura uvjetuje vrlo slabo dranje vode u tlu i nisku biljno-hranidbenu vrijednost. To su duboka tla. Prema bonitetu, to su daleko povoljnija tla koja moemo prema FAO klasifikaciji procijeniti na granici tala s velikim ogranienjima do uvjetno pogodnih tala. Sirozem na rastresitom supstratu (regosol) je kod nas dosta raireno tlo nerazvijene klase (71.000 ha). Svoju plodnost zahvaljuje poveanoj ekolokoj dubini koju uvjetuje matini supstrat, a ima sposobnost da dri vodu i oslobaa hranjiva. Produbljivanjem i 6

prozraivanjem rastresitog matinog supstrata uvelike se poboljavaju proizvodna svojstva ovih tala koja su u kontinentalnim dijelovima preteito razvijena na laporu, a u Istri i Dalmaciji na fliu i koriste se, s obzirom na svoje geomorfoloke znaajke, prvenstveno za vinograde. Ogranienja u reljefu, prisutna erozija i nedostatak hraniva, kao i suviak karbonata glavna su ogranienja ovih tala. Matini supstrat, lapor i fli uvjetuju da ova tla spadaju u tla s velikim ogranienjima ili su uvjetno pogodna tla, koja se velikim zahvatima trebaju terasirati i privesti vinogradarskoj i/ili maslinarskoj proizvodnji. Najpogodniji regosoli su oni razvijeni na praporu. Oni tu predstavljaju erodibilne varijetete drugih razvijenih tala. Koluvijalno tlo (koluvium) je prema svojstvima najvarijabilnije tlo nerazvijene klase. Zato po bonitetu moemo susreti koluvije prvog boniteta, ali iskljuivo skeletne koluvije koji su satkani od samog kamena i ljunka i spadaju u uvjetno pogodna ili trajno nepogodna tla. Njihova varijabilnost plodnosti ovisi o vrsti sitnice i matinog supstrata. U krkom podruju translocirani skeletni materijal esto je izmijean sa sitnicom, pa je njegova proizvodna sposobnost vea. U prostoru to pokrivaju nii uravnjeniji konusi deluvijalnih procesa. Kombinacija aluvijalno-koluvijalnog procesa uvjetuje ova tla bez skeleta i veih boniteta, ali zato moe biti prisutno jae oglejavanje i utjecaj suvinog vlaenja bilo poplavnom ili slivenom vodom. Ova tla mogu biti takoer vrlo visoke plodnosti, naroito ako izostaje jae vlaenje suvinim vodama. Kod nas su najrasprostranjeniji karbonatni koluviji. Sveukupno koluvijalnih tala ima oko 92.000 ha. 2.2. HUMUSNO AKUMULATIVNA TLA U humusno akumulativna tla ubrajamo vapneno dolomitnu crnicu (kalkomelanosol), humusno silikatno tlo (ranker) i rendzinu kao tla niih bonitetnih vrijednosti, te ernozem kao izrazito dobro tlo i smolnicu (vertisol) kao umjereno dobro tlo. Kalkomelanosol je veoma plitko tlo, koje dolazi na visoko stjenovitom podruju, pristrancima velikih nagiba i esto su skeletna. To su veinom tla naih gorskih predjela koja dolaze na oko 255.000 ha. Spada u trajno nepogodna tla, iako na visokim podrujima zbog klimatskih razloga, mogu biti umska tla s umjerenim do velikim ogranienjima. Na zaravnima, na njima se mogu nalaziti panjaci i livade, posebno ako dolaze na dolomitu i u tim sluajevima pogodnost ovih jedinica je vea. Humusno silikatno tlo (ranker) dolazi na nekarbonatnim vrstim i rastresitim silikatnim stijenama. Rankeri razvijeni na vrstim stijenama spadaju u nepovoljnatrajno nepogodna tla, dok na rastresitim silikatnim stijenama rankeri mogu biti pogodna tla s umjerenim do velikim ogranienjima. Posebno je to sluaj u planinskim krkim poljima gdje ova tla mogu biti i oranina. Njihova ekoloka dubina je produbljena rastresitim matinim supstratom, pa se ova tla mogu koristiti kao oranice. esto ogranienje kod rankera moe biti i ekstremna kiselost. Ranker je preteito umsko tlo i kod nas ga ima oko 87.000 ha. Rendzina je jako rasprostranjeno tlo u Hrvatskoj. Povrina u Hrvatskoj iznosi oko 420.000 ha. Dolazi na karbonatnim i rastresitim supstratima, ali i na mekim vapnencima 7

i dolomitu. Najbolje rendzine su one koje dolaze na rasresitim karbonatnim supstratima (prapor, lapor, morena, deluvij), dok rendzine nastale na dolomitu ili mekim vapnencima imaju vea ogranienja u odnosu na prve. Rendzine su plitka do umjereno duboka tla kojima rasresiti matini supstrat moe poveati proizvodnost i ekoloku dubinu tla. Rendzine na laporu su veinom vinogradarska tla i s obzirom da su kod nas ova tla najvanija, najdetaljnije mjere popravke pri podizanju vinograda na njima trebaju biti najvanije. Na praporu su oranina ili takoer vinogradarska tla. Ona su rezultat antropogenih procesa (oranja, erozije i dr). Rendzine obino ne bi smjela biti voarska tla, jer karbonati predstavljaju ogranienje za tu vrstu poljoprivrede. Dakle, moe se sumirati da rendzine na rastresitim supstratima spadaju u pogodna tla s velikim ogranienjima, a na dolomitu u uvjetno pogodna do trajno nepogodna tla. ernozem je prema pedofizikalnim i pedokemijskim svojstvima openito najbolje tlo. Mala diferencirajua plodnost proistie iz reljefa i dubine humusno akumulativnog horizonta, kao i nedostatka vode i hranjiva. Kod nas ga ima svega 52.000 ha i to na praporu ili pretaloenom praporu uz Dunav u krajnjem istonom dijelu Hrvatske. ernozem je ogranien podnebljem i nedostatkom ili slabim rasporedom oborina. Na ernozem je esto jako degradiran i osiromaen biljno hranidbenim kapacitetom. esto je jako zbijen, posebno u prapornim vrtaama, pa su agrotehnike mjere takoer jedan od aduta popravke ovih tala. Smolnica (vertisol) je teko teksturno tlo s ogranienjima u teksturi i profilnoj drenai. Kod nas se iskljuivo javlja na laporima ili vapnencima i flinim pristrancima Istre (terra rossa). Spada u umjereno dobro tlo do tlo s velikim ogranienjima. 2.3. KAMBINA TLA U kambina tla spadaju eutrino smee tlo (eutrini kambisol) i distrino smee tlo (distrini kambisol) iz grupe tala razvijenih na silikatno karbonatnim i silikatnim stijenama, te crvenica (terra rossa) i Smee na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol) koji se razvijaju na vapnencima i dolomitima ili njihovim derivatima. Eutrino smee tlo (eutrini kambisol) je vrlo dobro tlo s prosjeno dobrim fizikalnim i kemijskim svojstvima. Ima ga u Hrvatskoj oko 172.000 ha. Varijabilnost plodnosti i upotrebljivosti ovih tala ovisi najvie o matinom supstratu i reljefu. Rastresiti matini supstrati uvjetuju srednje duboke i duboke jedinice ovoga tipa. Najplodnija tla su svakako razvijena na praporu i prapornim sedimentima, potom na aluvijalnim, koluvijalnim i eolskim pjeskovitim nanosima. Manje plodnosti su tla razvijena na jezerskim sedimentima (lapor, fli, pliocenske gline i sl.), jer mogu biti vertina, a manju diferenciranost unutar niih jedinica prouzrokovat e uznapredovalost procesa poev od tipinog do pseudoglejnog stadija. Najniu plodnost imaju litini i regolitini varijeteti razvijeni na eruptivnim i metamorfnim bazama bogatim stijenama. Reljef odnosno nagib je takoer faktor koji e uvjetovati ukupnu kvalitetu ovih tala. Distrino smee tlo (Distrini kambisol) je tlo za razliku od eutrinog koje je ogranieno i loim pedokemijskim osobinama, prvenstveno visokim aciditetom koji predstavlja ogranienje za mnoge kulturne biljke. Drugo ogranienje je vrsta matinog 8

supstrata i reljef. vrsti (stjenoviti) matini supstrati obino su vezani za gorske i jae nagnute terene, pa e stupanj inklinacije odrediti ukupnu vrijednost ovog tla. U Hrvatskoj ga ima vie nego eutrinog oko 316.000 ha. Poznato je da su ova tla preteito umska, ali u gorskim poljima mogu biti i oranina, dakle poljoprivredna tla. Njihova vea ekoloka dubina uvjetovat e donekle vie povoljnu plodnost, a varijabilnost unutar takvih sluajeva odredit e uznapredovanost pedogenetskih procesa. S obzirom na sve uvjete i svojstva, distrini kambisol, iako moe biti pogodan za poljoprivredu, bit e tlo s velikim ogranienjima, ali nie jedinice na vrstim matinim supstratima, uz to varijabilnog, ponekad iskljuivo strmog nagiba, bit e trajno nepogodno tlo. Crvenica (terra rossa) je kambino tlo razvijeno na vrstim, manje ili vie okrenim mezozojskim vapnencima i dolomitima. Glavno ogranienje ovih tala je njegova dubina i stjenovitost. Dubina je odreena unutarnjim litoreljefom, ali i nagibom. Kontinuiranost veliine elementarnog areala tla odreena je stijenama, pa su ti kriteriji najvaniji za procjenu sveukupne plodnosti tla. Znai, kvalitetu crvenica e najvie odrediti ekomorfoloka svojstva i to stjenovitost i nagib. Ukupna povrina crvenice u nas iznosi oko 245.000 ha. Iako je crvenica preteito glinasto tlo, to svojstvo u crvenici je korigirano dobrom strukturom, koja garantira dobre vodozrane odnose. Neutralna do slabo kisela reakcija ovih tala nije ogranienje za uzgoj bilja. Nedostatak aktivnih hranjiva fosfora i duika takoer su dinamike vrijednosti koje je lako popraviti. Uvaavanjem svega reenog, crvenica je tlo koje u veim homogenim elementarnim arealima moe biti umjereno dobro tlo, pa do onih visoko stjenovitih i strmih prostora gdje je trajno nepogodno. Smee tlo na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol) je veoma slino tlo crvenici i ima ga vie od crvenice (475.000 ha). S obzirom da je to tlo koje dolazi u jo vie stjenovitom krajoliku i veim nagibima u prostoru Hrvatske, za poljoprivredu je daleko vie trajno nepogodnih tala nego pogodnih. Dakle, ogranienja ovih tala koja odreuju njihovu ukupnu kvalitetu su stjenovitost, reljef i dubina tla. Pedokemijska i pedofizikalna svojstva ovih tala mogu biti vrlo dobra, ali ona ne odreuju sveukupnu vrijednost ovih tala. 2.4. ELUVIJALNO-ILUVIJALNA TLA U eluvijalno iluvijalna tla spadaju lesivirano (luvisol), Smee podzolasto (brunipodzol) i podzol. Lesivirano tlo je najrasprostranjenije tlo u Hrvatskoj i po nainu koritenja spada u oranina (ratarska, voarska i vinogradarska), travnjaka i umska tla. Brunipodzol i podzol su iskljuivo umska tla. Lesivirano (luvisol) tlo je jako diferenciranog profila koje u Hrvatskoj dolazi na 704.000 ha. U poljoprivredi je jako vano, jer veina ovih tala je pod oranicama, a ova tla pod umom mogu predstavljati potencijale za proirenje oraninih tala i veu proizvodnju hrane u naoj dravi. 9

Varijabilnost kvalitete ovog tla proizlazi iz kvalitete matinog supstrata, ekoloke dubine tla, reljefa, stjenovitosti i unutarnjih svojstava tla. Luvisoli koji su razvijeni na rastresitim supstratima kao to su prapor, lapor, aluvijalni sedimenti, deluvijalni sedimenti, uvjetovat e vrlo veliku ekoloku dubinu tla, koja je ustvari produbljena kvalitetom matinog supstrata. Meutim, ova tla koja su razvijena na vapnencima i dolomitu najee ostaju srednje duboka jer vrsti matini supstrat predstavlja barijeru prodiranju korijena. Isto tako kod ovih tala na vapnencu ili dolomitu moe se pojaviti vea ili manja stjenovitost koja smanjuje homogenost parcela i umanjuje agrotehniku mogunost obrade. Ova stjenovitost esto je povezana s nagibom, pa prostori s veim nagibom su stjenovitiji od drugih prostora. Ponekad u Dalmaciji na to djeluje i ekspozicija. Naime, juni poloaji zbog sunane insolacije su jae stjenoviti, a sjeverna izloenost daje niu stjenovitost. Svakako ovo pitanje je povezano s erozijom, koja je jaa na junim nego na sjevernim ekspozicijama. Nadalje, varijabilnost je odreena intenzitetom uznapredovalih procesa. Luvisol tipini moemo rei nema ili ima vrlo malo veih ogranienja u razvoju korijena kulturne biljke, meutim pseudoglejni varijetet je ve toliko zbijen i pogoranih vodozranih odnosa, smanjene ekoloke dubine profila i predstavlja kvalitetno loija tla koja zahtijevaju znatne mjere intervencije (agrotehnike mjere). Zbog geneze luvisola hendikepirana e biti svojstva strukture, pa e njeno rjeavanje u mjerama agrotehnike biti od izuzetne vanosti radi poboljanja vodozranih odnosa. Dakle, tee propusni horizont nepovoljnih svojstava i njegova nepropusnost, prakasta i stabilna struktura, donekle nepovoljna i kisela reakcija tla i nedostatak osnovnih hranjiva su glavni nedostaci koje mjerama popravke treba regulirati. Opisani uvjeti prostora i svojstva tala definirat e luvisol kao umjereno pogodno tlo, preko pogodnog tla s vrlo velikim ogranienjima, pa do trajno nepogodnih tala u prostoru vapneno dolomitnih stijena koje stre van u veem postotku. Smee podzolasto tlo (brunipodzol) i podzol su umska tla koja dolaze u gorskim podrujima i obino se iskljuuje iz bilo kakve poljoprivredne proizvodnje zbog ekstremne kiselosti <4,0 i eventualno nagiba. To mogu biti jako dobra stanita za umu smreke, jele i bukve. Prirodna proizvodna sposobnost ovog tla procijenjena je kao trajno nepogodna za poljoprivrednu proizvodnju ili bolje reeno dajemo im silvikulturni prioritet nainu koritenja,

2.5. ANTROPOGENA TLA Antropogena tla iz oba odjela tla su agrotehnikim i hidrotehnikim mjerama popravljena tla. Meutim, izvrene mjere esto puta nisu izvrene ili projektirane da bi tlo dostiglo svoju maksimalnu proizvodnost. Zato i ova tla ponekad poslije analiziranja zahtijevaju dodatne mjere radi postizanja pune potencijalne plodnosti. Tako npr. movarno glejna tla jesu hidromeliorirana cijevnom drenaom, ali bez izvrenih mjera

10

eventualno podrivanja ili krtienja ona ne mogu dati svoj maksimum i zato ih treba dodatno popraviti. Vrste ogranienja se mogu utvrditi samo detaljnim pedolokim istraivanjima i prikupljanjem svih parametara koji odreuju potrebne mjere popravke. 2.6. TEHNOGENA TLA Tehnogena tla su rezultat raznih graevinskih i energetskih redova pri kojem nanaamo otkopni ili sagorjeli materijal na odreeno podruje. Takva tla tipa deposola-deponiranog materijala, te flotisola-fluvijalno deponiranog materijala, kao i utjecaja aeroprecipitata nanosa iz zraka oznaavaju materijale, a ujedno i tla koja zahtijevaju razne mjere rekultivacije u odreenoj zatiti prirode i prostora. Vano je utvrditi koja vrsta materijala je deponirana, da li su to solumi i supstrati prekopanih tala ili su to deponirane ugljene ili eljezne ili druge vrste jalovina raznih ruda koje se vade pri iskopu. Naravno, mnogi od tih materijala mogu biti velike oneienosti, pa tim vie mjere sanacije trebaju biti potpune. 2.7. PSEUDOGLEJNA TLA Nae po povrini drugo najrasprostranjenije tlo pseudoglej je s velikim ogranienjima kao stanite za biljnu proizvodnju. Ima ga 577.000 ha, od toga je oko polovica pod poljoprivrednim nainom koritenja, veinom kao oranice, a manje kao travnjaci, te ume koje predstavljaju rezervne potencijale za proirenje poljoprivrednih povrina. Pseudoglej kao pseudoglejno tlo ima velika ogranienja, prvenstveno u svojim tipskim obiljejima. Glavno ogranienje je zbijenost podoraninog horizonta ime je evidentna nepropusnost tla za vodu i stagniranje vode na tom nepropusnom horizontu, koja izaziva due ili krae vrijeme hidromorfizam u vidu pseudooglejavanja, zbog ega je pseudoglej hidromorfno tlo iji reim vlanosti najvie ovisi o oborinama. Kako postoje razliiti naini postanka pseudogleja, tako su diferencirani pristupi za njegovo popravljanje. Sekundarni pseudogleji najee imaju prepoznatljiv matini supstrat, a to je kod nas najee prapor, ali mogu biti i mramorirane ilovae koje plie ili vrlo duboko lee na pliocenskim materijalima, a najee su to gline. Sekundarni pseudoglej koji ima solum 70-90 cm najbolje je rjeavati agrotehnikim mjerama, rigolanjem ili podrivanjem. Primarni pseudogleji imaju vrlo duboki zbijeni mramorirani horizont, koji ponekad see i do preko 2 m dubine. Rjeavanje ovakvih pseudogleja je kompleksnije, zahtijeva hidromelioracije, ali i agrotehnike mjere vertikalnog dubinskog rahlenja. Meutim, u okviru pseudoglejnih tala vana su ogranienja u nepovoljnoj reakciji-poviena kiselost i nepovoljna struktura oraninog i podoraninog horizonta. Zato u pravcu rjeenja tih ogranienja potrebne su mjere kalcizacije i humizacije.

11

S obzirom na ogranienja, pseudoglej se prema prirodnoj proizvodnoj sposobnosti uvrtava u pogodna tla s velikim ogranienjima u pedofizikalnom i pedokemijskom kompleksu, a pseudogleje koji imaju dugu mokru fazu svrstavamo ak u privremeno nepogodna tla. Znai da se za sve nie jedinice pseudogleja trebaju utvrditi odgovarajui parametri koji e dati suvisla rjeenja za poboljanje ovoga tipa tla. 2.8. FLUVIJALNO TLO (FLUVISOL) Fluvisol je nerazvijeno tlo hidromorfnog odjela tala koje nastaje recentnom sedimentacijom noenog nanosa rijekama za vrijeme poplava, ali mogu biti i jezerski sedimenti. Glavna ogranienja u tlu su poplavne vode koje se izlijevaju za vrijeme visokih vodostaja. Nae najvee rijeke su veinom reguliranog vodotoka, ograene u nasipe pa danas fluvisole najvie nalazimo u inundacijskoj zoni uz korita rijeke. Takvi prostori fluvisola predstavljaju poplavne zone koje omoguuju nesmetan protok vode za vrijeme visokih vodostaja. Fluvisoli koji su izvan nasipa obranjeni su od poplava i predstavljaju najbolja tla jer su im pedofizikalna svojstva jako povoljna zbog svoje rahlosti, prozranosti, propusnosti i povoljnosti reakcije tla. Naravno, uvjet je da su duboki. Ekoloka dubina ovog tla je odreena dubinom do ljunka ili do razine podzemne vode. Uz obranjenost od poplava dubina tla i razina podzemne vode, odnosno oglejenost su tri faktora koja najvie diferenciraju ovo tlo prema prirodnoj proizvodnoj sposobnosti. Fluvisol stoga moe biti vrlo pogodno tlo, naroito za povrtlarstvo pa sve do privremeno ili uvjetno pogodnih tala. Varijabilnost kvalitete tla moe imati tekstura. Najpovoljnija je svakako ilovasta, a potom pjeskovita i glinasta tla. Ove forme fluvisola u prostoru dolina rijeka su pravilno rasporeene. 2.9. SEMIGLEJNA TLA U semiglejnoj klasi tala nalazimo humofluvisoli koji esto predstavlja nae najplodnije tlo. U gornjem metru tla ono ima automorfni razvoj, a ispod ima hidromorfni. To su tla s vrlo malim ogranienjima. Varijabilnost plodnosti je mala i okarakterizirana je mehanikim sastavom. Znai da ilovasti humofluvisoli su najbolji, a pjeskoviti i glinasti neto manje kvalitete, slino kao fluvisoli obranjeni od poplava. Razina podzemne vode nema veeg utjecaja na plodnost jer je nebitno da li je podzemna voda na 1, 1,5 ili 2 m dubine. Jedna i druga povoljno djeluje na izrast kulturnog bilja. 2.10. GLEJNA TLA U glejna tla ubrajamo humoglej (ritsku crnicu), movarno glejno tlo (euglej) i pseudoglej-glej. To su vrlo vana tla jer predstavlja rezervne potencijale koji se hidromelioracijama mogu popraviti do vrlo povoljnih poljoprivrednih tala. 12

Ritska crnica (humoglej) je hidromorfono tlo istonog dijela nae domovine, koje je veim dijelom hidromeliorirano. Humoglej koji nije hidromelioriran u istonoj Slavoniji obino je u umama ili pod panjacima. Glavno ogranienje ovih tala su suvine vode i to podzemne, a rjee poplavne, pa njihovim otklanjanjem ova tla mogu biti izvanredne poljoprivredne oranice, prvenstveno za ratarske kulture i povre. Prirodna proizvodna sposobnost ovih tala je ograniena suvinim vlaenjem i ova tla predstavlja uvjetno pogodna tla. Prednost za melioraciju ovih tala je matini supstrat koji predstavlja pretaloeni prapor i ima vrlo povoljne propusne karakteristike, pa intenzitet melioracija moe biti i nii. Osim nepovoljnog vodnog reima, ova tla imaju ogranienja ako su vertina, pa zbog tee teksture mogu imati problema prilikom obrade u razliitim uvjetima konzistencije. Pri melioracijama ovih tala treba voditi rauna i o sadraju soli. Naime, u blizini Tovarnika postoje oaze zaslanjenih humogleja koje pri isuenju mogu imati povean sadraj soli. Movarno glejna tla (eugleji) su jedna od najrasprostranjenijih tala u Hrvatskoj. Takoer su vana jer predstavljaju rezervne potencijale poljoprivrednih povrina. Od ukupnu 66???? ha ovih tala, 163.000 ha su hidromeliorirana. To su topogeno uvjetovana tla pa je suviak vode, koja se nakuplja u najniim predjelima, glavni ograniavajui faktor kvalitete. Vlaenje suvinom vodom moe biti raznovrsno. Vlaenje gornjim (povrinskim) vodama i podzemnom vodom. Poplavne i slivene vode se reguliraju nasipima i sabirnim kanalima, a podzemne se reguliraju prvenstveno cijevnom drenaom. Znai, vrlo je vano kod ovih tala ustanoviti nain i intenzitet vlaenja. Intenzitet vlaenja moe se donekle odrediti prema poziciji glejnih horizonata. Ako je glejni redukcijski horizont (Gr) blie povrini, to je intenzitet vlaenja vei, a duina leanja vode na tlu dugotrajna. Pozicija glejno redukcijskog (Gr) i glejnog sekundarno oksidacijskog (Gso) horizonta povezana je sa mehanikim sastavom. Tla lake teksture uvjetuju stvaranje Gso pothorizonata, izuzev donjeg dijela profila gdje je podzemna voda tokom cijele godine, pa i u pjeskovitom tlu moe biti Gr pothorizont. Ako je intenzitet vlaenja jak (leanje vode u tlu vie od 6 mjeseci), onda u glinastom horizontu imamo Gr pothorizont, bez obzira gdje se nalazi glinasti sloj u poziciji profila. U slabije do umjerenom vlaenju glinasti sloj ne mora biti oznaen kao Gr pothorizont, ve se moe u njemu javiti i Gso pothorizont. To znai da prema intenzitetu vlaenja imamo slabo, umjereno i jako vlaenje suvinim vodama razliitog porijekla. Osim suvinih voda, mehaniki sastav je bitan za postmelioracijsko eksploatiranje i ponaanje ovih tala, odnosno popravak vodozranih odnosa. Vertino svojstvo ovih tala je vrlo vano svojstvo koje odreuje efikasnost hidromelioracija. Ako je vertini horizont dubok preko 1 m, onda je bolje ne pokuavati meliorirati ova tla u kontinentalnog dijelu Hrvatske (dolina Save i Drave). Meutim, u Dalmaciji i Istri

13

(Neretva, Vrana i Mirna), bez obzira na vertinost ova tla mogu biti koritena za oranice (vertini eugleji Filip Jakova u Vrani). Popravke euglejnih tala su veoma sloene i raznovrsne u ovisnosti od naina vlaenja (amfiglejnog, hipoglejnog ili epiglejnog). Mjere odvodnje ponekad mogu biti rijeene samo podizanjem nasipa ili prokopom tunela u krkim jezerima, a ponekad ni najkompleksnije mjere odvodnje, agrotehnikih mjera i dodavanje pijesaka ne mogu zadovoljiti potencijalnu razinu plodnosti ovih tala. Zato ova tla prema prirodnoj proizvodnoj sposobnosti spadaju u uvjetno pogodna do trajno nepogodna tla, a to se odnosi na duboke vertine eugleje. Pseudoglej-glej je takoer tlo hidromorfnog odjela, a glejne klase. Samo ime kae da predstavlja kombinaciju pseudoglejnog i euglejnog naina vlaenja. Tlo u gornjem dijelu profila do 60-ak cm u morfologiji i vlaenju ima pseudoglejni karakter, a nie je hidromorfni hipoglejni karakter vlaenja. Zato su i mjere popravki kombinacija hidromelioracija i agromelioracija, a uz to i mjere kalcifikacije i meliorativne gnojidbe, koja nije trebala za euglejna tla. Ova tla su u gornjem dijelu profila lake teksture, a u donjem tee, a pri agrotehnikim melioracijama o tome treba voditi rauna. 2.11. TRESETNA TLA U klasi tresetnih tala nalazimo niski, prijelazni i visoki treset. S obzirom da kod nas nalazimo iskljuivo niski treset, opisat emo ga u daljnjem tekstu. Niski treset je hidromorfno tlo kojeg u Hrvatskoj ima oko 2.500 ha, veinom u dolini rijeke Neretve. Dijelom je hidromelioriran. To su organski sedimenti, vrlo male volumne gustoe, nekad bez ili s malim koliinama mineralne tvari. Njegove melioracije su veoma sloene jer se esto puta nalazi u kriptodepresdijama iz kojih je teko odvoditi suvine vode. Pri melioracijama treba voditi rauna o slijeganju treseta prilikom mineralizacije organske tvari, zato melioracije treseta treba povezati s nanoenjem zemljinog materijala iz rijenih tokova okolnog podruja i njegovim mijeanjem s tresetom. Prema prirodnoj proizvodnoj vrijednosti treseti su obino uvjetno pogodna do trajno nepogodna tla. U podruju doline Neretve ova tla preporuuju ostaviti kao prirodna stanita ptica movarica i drugih vrsta zoobiocenoza koje ive u vodi i rogozu. 2.12. HALOMORFNA TLA Halomorfnih tala u Hrvatskoj takoer imamo vrlo malo. Prema OPK Hrvatske ima ih oko 530 ha. Solonak i solonec su glavni tipovi tala koji dolaze uz morsku obalu (solonaci) ili kao manje oaze u Slavoniji i Baranji (solonaci i soloneci). Glavno ogranienje solonaka je suvina koliina soli,. To je akutno zaslanjeno tlo. Obino ova tla imaju preko 1% soli sulfatnog (Na2SO4) ili kloridnog (NaCl) tipa ili 14

preko 0,7% sode (Na2CO3). Takoer su ova tla ugroena s visokom razinom podzemne vode koja je takoer zaslanjena. Te koliine soli mogu doi u profilu u raznim visinama, od povrine, pa do 125 cm dubine. Svakako su najtei sluajevi ako je sol na povrini, a manje i lake upotrebljivo takvo tlo je ako je sol dublje. Zato je njihova prirodna proizvodna sposobnost tla mala i spada u uvjetno pogodno do trajno nepogodno tlo. Glavne mjere popravke su ispiranje soli istom vodom i kemijske melioracije (gips, sumporasta kiselina i dr). S manjim sadrajem meliorirana tla su dobra za proizvodnju kamilice. Solonec je alkalno tlo, to znai ne mora imati soli, ali ima preko 15% Na+ iona vezanog na adsorpcijskom kompleksu. Natrij djeluje destruktivno na strukturu i teksturu, pa su fizikalna svojstva ovih tala veoma loa, to se oituje u nepropusnosti, zbijenosti, koherentnoj i/ili stubastoj strukturi. Solonec se jo tee popravlja od solonaka. Zahtijeva intenzivne kemijske melioracije gipsom, koje su esto puta bez rezultata. Spada u uvjetno pogodna do trajno nepogodna tla.

3. VIENAMJENSKO VRJEDNOVANJE ZEMLJITA (TLA)

Tlo u uem smislu i zemljite u irem su ogranieni i neobnovljivi resursi i s njima treba racionalno gospodariti i postupati. Pedologija je prirodna znanost koja prouava postanak, razvoj, osobine i sistematiku tala. Povezana je s drugim prirodnim znanostima i primjenjuje njihove metode zbog ega je njena uporaba utkana u mnogim drugim prirodnim i primijenjenim znanostima, kojima je poznavanje tla vano za sagledavanje i rjeavanje problema koji se tiu tla (geologija, geografija, biologija, poljoprivreda, umarstvo, melioracije, graevinarstvo, ekologija, zdravstvo, zatita tla, kriminalistika i dr). Znai, pedologija, a time i tlo (zemljite) ima vrlo irok znaaj i primjenu, pa je vienamjensko vrjednovanje od posebnog interesa za sve struke kojima je tlo predmet koritenja, rada, ureenja i zatite. Do sada smo u Bs studiju u okviru modula Pedologija definirali temeljna genetska i fiziografska svojstva tala koja emo upotrijebiti za daljnje namjenske i strogo odreene pravce procjene i odreivanja kvalitete u razliitim uporabama. Analiza i razvrstavanje tala odreivano je po prirodnoznanstvenim kriterijima, koji su imali za cilj produbiti dosadanja znanja o tlu, posebno njegovim morfolokim, fizikalnim i kemijskim osobinama, a klasifikacija tala je izvrena prema pedogenetskim saznanjima gdje su analizirani kriteriji za tip tla, kao osnovnu i sredinju interpretacijsku jedinicu tla, a klasu i odjel kao kategorije iznad, a podtip, varijetet i forma kao nie jedinice ispod tipa kao osnovne jedinice tla. U vienamjenskom vrjednovanju tala broj kategorija kriterija je promjenjiv i specifian. Kriterij koji vrijedi za jednu vrstu vrjednovanja ne mora biti koriten u drugoj vrsti vrjednovanja tala, ili mogu biti drugaije poredani. Na primjer, juni nagnuti tereni boduju se za vinogradarsko vrjednovanje u kontinentalnoj dijelu Hrvatske bolje nego sjeverni, zna se zato.

15

U namjenskom vrjednovanju tala kriteriji za razvrstavanje bit e tehnike prirode, naime oni koji najbolje ukazuju na kvalitetu tla (zemljita) na razlike i mjere popravke koje e se izvesti na tom tlu, a to su interventne mjere u vidu hidromelioracijskih, agrotehnikih, protuerozijskih i uputa o racionalnom koritenju i zatiti zemljita. Vrijednost zemljita odreena je ogranienjima u prostoru, dakle zemljitu ili u osobinama tla. S obzirom da su ogranienja zemljita i/ili tla zajednika za sve namjenske interpretacije, najprije e se iznijeti vrste glavnih ogranienja i njihovi kriteriji s graninim vrijednostima. 3.1. VRSTE OGRANIENJA I KRITERIJI ZA RAZVRSTAVANJE ZEMLJITA Vrste ogranienja odreuju potklasu namjenske klasifikacije zemljita (tla), a intenzitet ogranienja upuuje na pravac gospodarenja i zatite od tog ogranienja, a svi zajedno odreuju red i klasu pogodnosti zemljita. U vrednovanju i procjeni zemljita za namjenske svrhe moemo izdvojiti dvije vrste ogranienja i to: ogranienja u prostoru ili vanjskim obiljejima zemljita i ogranienja u tlu ili unutarnjim osobinama soluma (i matinog supstrata). 1. Ogranienja u prostoru (zemljita) su: stjenovitost (st), skeletnost ili kamenitost (sk), nagib (n), prirodna dreniranost (ocjeditost) (dr), viak vode (v) i klima (k) 2. Ogranienja u tlu odnose se na pojedina svojstva u tlu (t) i to: dubina tla (td), kiselost (tk), alkalinost (ta), niska razina hraniva (th), osjetljivost na polutante (tp), tekstura (tt). Ovdje su date granine vrijednosti prema vrstama i intenzitetu ogranienja. Klasifikacija prema svakoj vrsti ogranienja data je prema intenzitetu prisutnosti. Zapravo taj intenzitet ogranienja odreivat e klasu pogodnosti. Tako e stjenovitost prostora odreivati klase, npr. prostor bez stjenovitosti ili do 0,01% stijena, moe pripadati P1 klasi; prostor od 0,01 do 2% stjenovitosti umanjuje pogodnost zemljita i moe maksimalno biti P2 klase pogodnosti; stjenovitost prostora od 2 do 10% moe biti tek P3 klase pogodnosti, a svaka stjenovitost vea od 10% izdvaja tla u trajno nepogodna tla (N2) za biljnu proizvodnju s obzirom na mehaniziranu obradu.

3.1.1. Ograniavajue osobine zemljita (prostora) Ograniavajue osobine zemljita u prostoru (krajobrazu) su stjenovitost (st), kamenitost (ili skeletnost) (sk), nagib (n), dreniranost (ocjeditost) (dr), viak vode (v) i klima (k). Bitno je u navedenoj klasifikaciji da svaki intenzitet svojstva predstavlja njegovu klasu pogodnosti, npr. st3 mora uvijek biti u P3 klasi ili sk4 predstavlja uvijek etvrtu klasu intenziteta, dakle privremeno nepogodna klasa (N1) tala. Dalje se daju granine vrijednosti za svako pojedino obiljeje. Stjenovitost (st) je ektomorfoloko svojstvo prostora. Ona je ranije (vidi ektomorfoloka svojstva) podijeljena u vie klasa (est klasa). Pojava stjenovitosti 16

svakako je ogranienje za intenzivnu biljnu proizvodnju i ona je razvrstana u onoliko klasa koje se predviaju s obzirom na mjerilo karte. Obino se upotrebljava pet klasa (razreda). Obino se izostavlja klasa privremeno nepogodnih tala s obzirom na stjenovitost, pa se ve tla s preko 10% stijena uvrtavaju u trajno nepogodna tla (N-2 klase). Stoga pojavu stjenovitosti s obzirom na mogunost obrade moemo svrstati u tri intenziteta ogranienja, plus najpovoljniji prostor bez stijena i to: st1 prostor koji nema stjenovitost ili do 0,01% stijena, to znai da tlo prema ovom svojstvu moe pripadati najboljoj (P1) klasi, ako druga svojstva tla, reljefa i klime to dozvoljavaju. st2 stjenovitost iznosi od 0,01-2%, a njihova pojava neznatno utjee na obradivost poljoprivrednog zemljita. Tla ne mogu biti svrstana u bolju klasu od P2. st3 stjenovitost iznosi od 2-10%, a njihova pojava predstavlja vee ogranienje za nesmetanu obradu, a time i gospodarenje s tlom. Tla ne mogu biti svrstana u bolju klasu od P3. st4 stjenovitost iznosi preko 10%. U suvremenoj mehaniziranoj obradi tla ovi prostori nisu pogodni za obradu i svrstava ih se u nepogodna tla (N2). Skeletnost (kamenitost) (sk) je takoer ektomorfoloko ogranienje u prostoru. Prema izvornoj amerikoj klasifikaciji ova ektomorfoloka osobina podijeljena je takoer u est klasa. Podijelili smo je u pet odgovarajuih razreda (klasa): sk1 nema skeletnosti (kamenitosti) ili je ona manja od 0,1 %, to znai da tlo prema ovom svojstvu moe pripadati najboljoj (P1) klasi, ako to druga svojstva omoguuju. sk2 skeletnost (kamenitost) je slabijeg intenziteta, iznosi od 0,1- 2% povrine tla i nema veeg negativnog utjecaja na mehaniziranu obradu. Tlo ne moe pripadati u viu klasu od P2. sk3 skeletnost od 2-50% povrine. Mehanizirana obrada je ve oteana i skuplja zbog jaeg habanja orua za obradu. Tlo ne moe pripasti veoj klasi pogodnosti od P3. sk4 skeletnost vea od 50 do 90% povrine. Mehanizirana obrada je vrlo jako oteana. Biljna proizvodnja na takvim tlima je uvjetno pogodna (eventualno uz fertirigaciju). Tla pripadaju najee privremeno nepogodnoj klasi tala (N1). sk5 skeletnost (kamenitost) preko 90%, prema ekonomskim izraunima ne omoguava uzgoj drvenastih kultura (bajam, maslina, vinova loza) ni uz fertirigacijske mogunosti. Nagib (n) zemljita je element reljefa i bitno je svojstvo za intenzivnu biljnu proizvodnju. Poljoprivredno zemljite prema nagibu podijelili smo u slijedee razrede: n1 nagib manji od 3% imaju ravnice i zaravni s eventualno mikro ili niim mezouvalama. Nema posljedica od erozije, posebno ako se vri konturna obrada. Ovi prostori, ako druga svojstva tla i zemljita zadovoljavaju mogu pripadati P1 klasi. n2 nagib od 3-8% imaju blage padine na kojima u uvjetima obrade je prisutan umjereni proces erozije tla vodom, pa su uz konturnu obradu potrebne mjere slabijeg terasiranja. Ovi prostori mogu maksimalno pripadati P2 klasi. n3 nagib od 8-15% imaju umjerene padine gdje su procesi erozije jaki, to predstavlja veliko ogranienje za plodnost tla. Ovi prostori mogu maksimalno pripadati P3 klasi. 17

n4 nagib 15-30% imaju umjereno strme do strme padine, gdje nesmetana obrada izaziva vrlo veliku eroziju, pa je mogunost obrade uvjetno pogodna, to znai da su to za oranice privremeno nepogodna tla (N1). Ovi prostori, ako se ele koristiti, trebaju se obvezno terasirati. n5 nagib preko 30% imaju jako strme padine i najbolje ih je poumiti. Takav prostor nije za intenzivnu proizvodnju. Prirodna dreniranost (dr) ili ocjeditost terena je rezultanta svih ektomorfolokih i endomorfolokih znaajki u ovom sluaju poljoprivrednog zemljita. Predstavlja svojstvo ocjene brzine ocjeivanja tla nakon obilnih kia i mogunost zadravanja vode u njima. Prirodna dreniranost se dijeli u sedam razreda (SSM, 1992). Bez veih obrazloenja to su: 1. razred prekomjerno ocjedita tla; 2. razred poneto ekcesivna tla; 3. razred dobro ocjedita tla; 4. umjereno dobro ocjedita tla; 5. nepotpuno ili neto slabije ocjedita tla; 6. slabo ocjedita tla; 7. razred vrlo slabo ocjedita tla. Tla najvee plodnosti imaju dobru ocjeditost, a potom prema plodnosti slijede umjereno dobra i poneto ekcesivna tla. Dakle, iz ovoga proizlazi da e dr1 biti tla s dobrom ocjeditou, to znai da e optimalno zadravati i proputati vodu kroz solum tla. Tla ovog razreda mogu pripasti P1 klasi ako to drugi uvjeti dozvoljavaju. dr2 bit e zemljita koja imaju umjereno dobru ocjeditost, znai tla koja imaju suzdranu drenau zbog tee propusnog horizonta. Maksimalno mogu pripadati P2 klasi pogodnosti. dr3 bit e zemljita koja s jedne strane imaju nepotpunu ili neto slabije ocjeditu prirodnu dreniranost, a s druge su toliko propusna (poneto ekcesivna tla), da slabo zadravaju vodu. I jedno i drugo svojstvo predstavljaju ogranienja i tla ne mogu biti bolja od P3 klase pripadnosti. dr4 bit e zemljita koja su uvjetno pogodna kao to su vrlo propusna tla, prekomjerno ocjedita i s druge strane zemljita koja su slabo ocjedita. Ova zemljita pripadaju obino klasi privremeno nepogodnih tala (N1). dr5 su zemljita koja imaju vrlo slabu ocjeditost zbog nepropusnih horizonata te zbog prevlaivanja u depresijama i veinom su vertine grae. Suviak vode (v) je rezultanta topografsko stratigrafskih uvjeta u poljoprivrednom zemljitu. Najbolja tla u zoni rizosfere nemaju prekomjerno navlaivanje vodom, ali zato dobro dre vodu. v1 vlaenje podzemnom vodom ispod 1 m dubine od povrine, nema nepovoljnog djelovanja tim nainom vlaenja. Obino su to najbolja tla P1 klase pogodnosti, ako to drugi uvjeti dozvoljavaju. v2 vlaenje je slabijeg intenziteta, podzemna voda do 80-ak cm ispod povrine, ili su to stagnirajue oborinske vode koje izazivaju kratku mokru fazu u tlu (P2). v3 vlaenje je umjerenog intenziteta, podzemna voda do 50-ak cm ispod povrine, ili su to stagnirajue oborinske vode koje izazivaju umjereno dugu mokru fazu (P3). v4 prevlaivanje poplavnim, slivenim i podzemnim vodama iznad 50 cm dubine, ili su to stagnirajue oborinske vode koje izazivaju dugu mokru fazu. Potrebne su hidromelioracije i to su uvjetno pogodna tla, pripadaju N1 klasi pogodnosti. v5 su trajno preplavljivana tla zbog depresije i akumulacija vode, nemogue gravitacijsko otjecanje, ne isplati ih se crpnim postajama odvodnjavati (N2).

18

Klima (k) se razmatra kao ograniavajui faktor sa svojim negativnim obiljejima. Dakle, uvjetovana je vrlo niskim i visokim temperaturama. Kod nas najoitije dolaze u obzir niske temperature koje se nalaze u planinsko brdskim podrujima pa zato klimu moemo razvrstati na: k1 nema negativnih pojava za dotinu kulturnu vrstu toga podneblja. Nema negativnih pojava mraza i ekstremno visokih temperatura. k2 pojava kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazeva, ostavlja manje tete za poljoprivredne kulture k3 uslijed nepovoljnih klimatskih obiljeja (snijeg, hladnoa, vruina) tete u biljnoj proizvodnji su velike k4 - uslijed nepovoljnih klimatskih obiljeja nije mogua biljna proizvodnja 3.1.2. Ograniavajua obiljeja tla Pojedine osobine tla takoer mogu biti ograniavajua svojstva, jer diktiraju odreeni intenzitet u svakoj vrsti ogranienja. Glavna ograniavajua svojstva tla (t) su dubina tla (ekoloka) (td), kiselost tla (tk), alkalinost (ta), razina hranjiva (th) i osjetljivost na polutante (tp). Ekoloka dubina tla (td) je obiljeje mogueg zakorijenjavanja biljke. U naem kru dubina tla je esto produbljena pukotinama stijena, pa o tome treba voditi rauna. Prema dubini, procjena vrijednosti intenziteta plodnosti s obzirom na dubinu svodila bi se na slijedee: td1 predstavljaju duboka tla koja imaju preko 80 cm dubine, smatrajui da ta dubina moe osigurati korijenovom sustavu u normalnim uvjetima dovoljno vode, zraka i hranjiva (P1) td2 predstavljaju srednje duboka tla koja imaju od 50-80 cm ekoloku dubinu tla, znai da se kod takvih tala mogu javiti problemi u opskrbi tla vodom, hranom i zrakom. Obino pripadaju P2 klasi pogodnosti, ako to drugi uvjeti dozvoljavaju. td3 predstavljaju plitka tla, 25-50 cm ekoloke dubine tla, gdje se javljaju ozbiljni problemi tla u ishrani bilja, prvenstveno vodom i hranom. Obino pripadaju P3 klasi pogodnosti zemljita. td4 predstavljaju vrlo plitka tla, < 25 cm, obino su uvjetno pogodna ili trajno nepogodna ili je dubina smanjena za postotak skeleta. Meutim treba naglasiti da svaki postotak skeleta smanjuje dubinu tla za 1 cm. Pripadaju N1 razredu pogodnosti. Ovdje je poanta da je svako tlo po dubini pogodno ako mu se dodaje voda i hranjiva fertirigacijom. Ogranienje u tlu (t) se evidentira kroz ogranienja pojedinih fizikalnih, kemijskih i biolokih svojstava svakog tipa tla ili proizvodne table zemljita. Pojedina svojstva u tlu mogu se i odvojeno prikazivati kroz teksturu (tt), hraniva (th), kiselost (tk), alkalinost (ta) itd., ili t1 slabi intenzitet ogranienja, zbog razine hranjiva. To su tla bez veih ogranienja u fizikalnom, kemijskom i biolokom kompleksu (neutralna, prozrana i propusna tla). t2 pripadaju tla sa slabijim vodozranim i hranidbenim kompleksom. Tla poremeenih vodozranih odnosa, slabo kisela (tk2) (pH 5,5-6,5) ili slabo alkalina (ta2) (pH 7,5-8,0). Razina hranjiva slaba (th2). t3 pripadaju tla sa slabijim vodozranim odnosima, vrlo niskim sadrajem hranjiva (th3), kisela (tk3) (pH 4,5-5,5) ili alkalina (ta3) (pH 8,0-8,5). 19

t4 ekstremno kisela (tk4) (pH manji od 4,5), ili ekstremno alkalina (pH >8,5) (ta 4), izrazito skeletna ili kamenita i tla slabih vodozranih odnosa. Osjetljivost tla na polutante (tp). Prema stupnju osjetljivosti pojedinog tipa tla i openito poljoprivrednog zemljita na kemijske polutante, a ona ovisi prvenstveno o adsorpcijskim znaajkama i pufernom sustavu pojedinog tipa tla, tla smo podijelili na: tp1 tla slabe osjetljivosti na kemijske polutante (ilovasta i glinasta tla), bogata humusom. Sadraj tekih metala je na minimumu. tp2 tla srednje osjetljivosti na kemijske polutante, vrlo slabo humozna, mineralna i pjeskovita tla. Sadraj tekih metala je na 75% granice maksimalno dozvoljenih koliina. tp3 tla jake osjetljivosti i visoke doze oneienja, odnosno na granici maksimalno dozvoljenih normi oneienosti. tp4 tla oneienja s tekim metalima, i/ili pesticidima, i/ili policiklikim aromatskim ugljikovodicima i dr. oneiivaima iznad maksimalno dozvoljenih granica. U ovisnosti od namjene razvrstavanja prostora ili zemljita mogu se upotrijebiti i drugi kriteriji za vrjednovanje i razvrstavanje ako to tehniki uvjeti trae. Tako za izgradnju sportskih terena bitno obiljeje tla je propusnost za vodu. Iako je to obiljeje sadrano donekle i u uvjetima ocjeditosti (dreniranosti), potrebno je navesti klase propusnosti tla prema tehnikim normama za sportska (nogometna ili golf) igralita. 3.2. VRJEDNOVANJE ZEMLJITA ZA OBRADU (UZGOJ RATARSKIH KULTURA) Ova praktina namjenska klasifikacija procjene zemljita (land evaluation) je rezultat viegodinjeg rada FAO-ovih strunjaka za tlo, uvaavajui sve dosadanje nacionalne namjenske klasifikacije, a ima za cilj dati jednostavan, sveobuhvatan i ekonomski razloan sustav, te da dade jedan jedinstven sustav klasifikacije zemljita s obzirom na dotadanju arolikost sustava u raznim nacijama svijeta. Zbog praktine svrhe za to je i koncept razvrstavanja proiren na zemljite (land), to znai da predmet procjene obuhvaa tlo, fizikalni prostor (reljef), klimu, hidroloke uvjete, geoloki supstrat i vegetaciju, te prole i sadanje aktivnosti ovjeka uz mogunost ukljuivanja ekonomskih odnosa. Moe se koristiti za sve namjene u poljoprivredi, umarstvu, prostornom planiranju i ureenju, gdje je prisutno i potrebno detaljno razvrstavanje tala u odreenim prostornim uvjetima zemljita, kao to su hidromelioracije, agromelioracije, navodnjavanje, prostorno planiranje i ureenje, podizanje dugoronih nasada, uporabna vrijednosti tla i zemljita, pogodnost i mogunost uporabe i dr., pa e u buduim namjenskim razvrstavanjima tala za specijalistike svrhe ova klasifikacija biti osnova za razvrstavanje tala, odnosno zemljita. Ovdje e se primijeniti klasifikacija zemljita prema openitoj upotrebi u poljoprivredi i to u ratarstvu, kojeg odreuje mogunost obrade s gledita mehaniziranog naina obraivanja tla od najoptimalnijih do tala s najveim ogranienjima pri obradi tla. Time

20

e se prikazati bit ograniavajuih imbenika u tlu i sveukupne vrijednosti odnosno kvalitete tla. Procjena kvalitete tla za nesmetanu obradu je proces izuavanja, usporeivanja i interpretacije formi prostora, tla, vegetacije, klime i drugih znaajki zemljita u smislu utvrivanja alternativno moguih naina koritenja ili mjera za njegovo poboljanje, sve sa ili bez sagledavanja socijalno-ekonomskih uvjeta. Za to postoje dvije metode procjene zemljita i to: a) dvostepena metoda, u kojoj se u prvoj fazi uglavnom provodi kvalitativna procjena zemljita, a kasnije u drugoj fazi socijalno ekonomska analiza, i b) paralelna metoda, gdje se istovremeno provodi analiza zemljita, nain koritenja i socijalno-ekonomska analiza (vidi shemu odnosa).

Dvostepena i paralelna metoda procjene zemljita

POETNE KONZULTACIJE PARALELNA METODA OSNOVNA ISTRAIVANJA

DVOSTEPENA METODA OSNOVNA ISTRAIVANJA

PRVI PRVI STUPANJ STUPANJ

KVALITATIVNA KLASIFIKACIJA ZEMLJITA EKONOMSKA I SOCIJALNA ANALIZA

DRUGI DRUGI STUPANJ STUPANJ

KVALITATIVNA I KVANTITATIVNA KLASIFIKACIJA

EKONOMSKA I SOCIJALNA ANALIZA

KVANTITATIVNA KLASIFIKACIJA ZEMLJITA P L A N I R A NJ E

Dvostepena metoda esto se koristi za grubo planiranje i procjenu biolokih potencijala, a paralelna metoda je preteito pogodna kod razvijenih projekata semidetaljnog i detaljnog istraivanja. Paralelna metoda osigurava tonije podatke u kraem vremenskom razdoblju. Iako postoje razne mogunosti koritenja zemljita, kao to su poljoprivreda, umarstvo, ribarstvo, lovita, rekreacijska i sportska podruja, urbani i industrijski zemljini prostori, rudniki kompleksi i dr., ovu klasifikaciju procjene zemljita 21

usredotoit emo prema pogodnosti tla za obradu, a to bi znailo razvrstavanje zemljita prema preteito ratarskim kulturama, to znai da svi postavljeni kriteriji i granine vrijednosti ne mogu vrijediti za vrednovanje zemljita s obzirom na pogodnost, npr. za vinogradarstvo ili voarstvo. S obzirom na strukturu klasifikacije pogodnosti zemljita postoje etiri vrste interpretativnih klasifikacija pogodnosti, prema tome da li je neka klasifikacija prema sadanjoj pogodnosti KVALITATIVNA prema potencijalnoj pogodnosti prema sadanjoj pogodnosti KVANTITATIVNA prema potencijalnoj pogodnosti Osnovna hijerarhijska struktura vrednovanja svojstava zemljita svrstana je u etiri kategorije. Svaka kategorija zadrava osnovni smisao unutar konteksta razliitih klasifikacija, a koje mogu biti primijenjene za razliite namjene koritenja zemljita. P pogodno N - nepogodno P1 dobra tla P2 umjereno dobra tla P3 vea ogranienja N1 privremeno nepogodna tla N2 trajno nepogodna tla Prema vrsti ogranienja (nagib, stjenovitost, dubina, kiselost, dreniranost, voda i dr.) Prema intenzitetu ogranienja (npr. voda plitka podzemna, srednje duboka, duboka)

RED

KLASA

POTKLASA

JEDINICA

1. Prva kategorija je RED pogodnosti i odraava vrstu pogodnosti, odnosno ukazuje da li je dotino zemljite (tlo) pogodno ili nepogodno za namjensko koritenje, odnosno ukazuje da li je pretpostavljeno koritenje ekonomski opravdano. Ima dva reda pogodnosti koja se mogu prikazati na kartama i/ili tablicama jednostavno simbolima: P (pogodno) ili N (nepogodno). Red pogodno P je zemljite na kojem namjensko koritenje daje dobit i opravdava ulaganja bez tetnih posljedica oteenja zemljinih resursa.

22

Red nepogodno N je zemljite koje ne omoguuje dobit u namjenskoj vrsti koritenja 2. Druga kategorija je KLASA pogodnosti i odraava stupanj ogranienja unutar reda. Klase pogodnosti zemljita ukazuju na stupanj pogodnosti. Oznaavaju se arapskim brojevima. Unutar reda pogodan (P) broj klasa nije odreen, ali preporua se od dvije do najvie pet klasa. Obino su samo tri (P1, P2, P3) klase pogodnosti. (Vidi namjensku pedoloku kartu Republike Hrvatske mj. 1: 300 000) P1 oznaavaju prvu klasu tala, najbolja tla. U optimalnim uvjetima klime, tla u okviru zemljita koja nemaju ogranienja za dotinu proizvodnju niti u tlu niti u fizikalnom prostoru, ili su ta ogranienja zanemariva i lako popravljiva (npr. nedostatak hraniva) P2 oznaava drugu klasu tala koja imaju umjereni stupanj ogranienja u jednom ili vie svojstava tla ili zemljita. P3 oznaava treu klasu tala koja imaju vea ogranienja u jednom ili vie vrsta svojstava, tla ili zemljita. Unutar reda nepogodno (N) najee postoje dvije klase i to: Klasa N1 privremeno nepogodna, to znai da je sadanje stanje tla nepogodno za dotinu oraninu proizvodnju, ali se mjerama melioracija kao to je odvodnja, navodnjavanje i drugo moe dovesti do odreene klase u redu pogodnosti tla. Klasa N2 trajno nepogodna predstavlja prostor (stjenoviti, vrlo strmi, plitka tla) koji nikakvim mjerama nije ekonomino privesti dotinom ciljanom nainu proizvodnje. To su uvjeti kod stjenovitih, ekstremno kamenitih i vrletnih podruja Dinarida. 3. Trea kategorija je POTKLASA. Potklase pogodnosti zemljita odraavaju vrstu ogranienja ili glavne vrste potrebnih mjera za poboljanje unutar klase, npr. stjenovitost (st), skeletnost (sk), nedostatak ili suviak vlage (v), nagib (n), klima (k), dreniranost (dr), nedostatak u tlu (t) (kiselost (tk), alkalinost (ta), nedostatak hraniva (th), nepovoljnost teksture (tt), utjecaj polutanata (tp), dubina tla (td)) i dr. Oznaavaju se malim slovima i dolaze tree u nizu izraza N2 st; P2v itd. Broj utvrenih klasa i ogranienja koja potvruju njihovo postojanje ovisi o cilju razvrstavanja, ali uz preporuku da definiranje ogranienja bude to jednostavnije a to se postie da se: broj potklasa zadri na minimumu kako bi se jednostavnije prikazala i raznolikost zemljita unutar klase koja ima definiran nain gospodarenja ili potrebe potencijalnih poboljanja postojeih ogranienja ako je mogue oznaavati sa to manjim brojem ogranienja i to dominantnih jedan ili dva. Ako su ogranienja jednakog intenziteta, onda oznaiti oba Unutar reda nepogodnih u potklasi je dovoljno naznaiti dominantno ogranienje, jer ionako to tlo ne dolazi u obzir za namjensko koritenje. 4. etvrta kategorija je JEDINICA pogodnosti koja odraava manje razlike potrebnog gospodarenja ili ogranienja unutar potklase odnosno vrste ogranienja. Jedinice se meusobno razlikuju u proizvodnim znaajkama ili manjim 23

dijelom u potrebama gospodarenja, esto kao posljedica ogranienja. Jedinice pogodnosti su oznaene arapskim brojevima P2n1 ili P2n2, to znai prostor s nagibima koji uvjetuju razlike u koritenju (vidi slijedee poglavlje). Treba napomenuti da u klasifikaciji procjene zemljita ne treba uvijek koristiti sve kategorije klasifikacije od reda do jedinice, ve u posebnim sluajevima, a to su izrade karata sitnog mjerila, samo vie hijerarhijske kategorije namjenske pogodnosti tla za obradu, naroito za karte sitnijeg mjerila. Na temelju postavljenih kriterija moe se izvesti shema klasifikacije zemljita prema pogodnosti tala za obradu, odnosno koritenje u ratarstvu. Vidljivo je iz donje sheme da je varijabilnost pojedinih jedinica vrlo velika u prostoru, a da su najbolja tla prema homogenosti i najplodnija (ernozem, humofluvisol i eutrini kambisol). Najvea varijabilnost uvjetovana je kod tala koja dolaze na manje ili vie stjenovitim podrujima (crvenica, lesivirano i kalkokambisol). Takoer je bitno napomenuti da intenzitet i jaina pojedinih ogranienja, kao to su stjenovitost, kamenitost, nagib, dubina i dr., odreuju varijabilnost svakog tipa tla po kvaliteti.

Klasifikacija prema pogodnosti (plodnosti) tala za obradu

P1 P2 K ernozem S m o n i c a Eutrino smee C r v K a l k e n o k i R e n d z i na R a n k e r c a a m b i s o l s m e e
Podzol i Brunipodzol

P3 Regosol o l u v i j

N1

N2 Kamenjar

Na kraju ovoga dijela trebamo se vratiti primjeni ove klasifikacije u raznim granama poljoprivrede. Osnovna poanta razvrstavanja treba poi od toga da isti prostor moe biti jako povoljan i pogodan za uzgoj ratarskih kultura, pa ak i povrtnih kultura, a vrlo nepovoljan za uzgoj vinove loze, odnosno vonih vrsta. To znai da svako namjensko razvrstavanje prostora treba klasificirati s gledita kulture koja se predmijeva uzgajati, jer npr. aluvijalna tla oko rijeke Save su vrlo povoljna za ratarske i povrarske kulture, a totalno su nepovoljna za vinogradarstvo. Znai, procjena edafskih imbenika treba biti 24

Sloenost tipa grae profila

Kalkomelanosol

D i s t r i n o L e s i v i r a n o

A n t r o p o g e n a Pseudoglej Humofluvisol F l u v i s o l Humoglej Movarno glejno Tresetno Hidromeliorirana Halomorfna i Subhidrina

cjelovita, to znai procijeniti i tlo i klimu i reljef i druge uvjete kako bi se dobila objektivna procjena zemljita. Navedeni primjer nije bitan za podruje Dalmacije, Istre i Hercegovine, jer u tim podrujima klima nije bitan imbenik ogranienja uzgoja vinove loze u navedenim regijama. Sada je jasno zato u kontinentalnoj Hrvatskoj su najbolji nagnuti poloaji za uzgoj vinove loze, a najbolja ratarska tla su trajno nepogodna tla za vinogradarstvo. To znai da svaku kulturu treba poznavati, poznavati uvjete za uzgoj te kulture, a tek onda se ona moe primijeniti. Iz toga proizlazi da su bitni uvjeti poznavanja opih prilika u jednoj regiji, to znai da ovu klasifikaciju ne moe se promatrati statino, jer uspostavljeni kriteriji nisu podesni za svaku regiju, svako mjerilo karte i svaku kulturu. Ako se eli ocijeniti koje kriterije treba uvaavati, onda procjena zemljita za svaku kulturu treba sadravati odabrane uvjete toga kraja, odnosno odgovore na pitanje gdje najbolje uspijeva vinova loza, pojedine voke, povre ili razne povrne vrste, travne vrste i dr. Poznavajui to moi e se dati odgovor za svaku parcelu zemljita, to je najbolje saditi, uzgajati i gdje je najvea dobit. To znai da ovu klasifikaciju i razvrstavanje ne moe raditi samo pedolog, ve treba itav tim strunjaka za kulture, zemljite, ekonomsku analizu i dr. Iz prednje postavljenih naela i kriterija moe se izvui klasifikacija zemljita za razne svrhe po kulturama ili grupi kultura. Kako e to biti za vinogradarstvo, voarstvo i to pojedine vone vrste, povre, travnjake i pojedine travne vrste itd., po pojedinim regijama, studenti e moi sluati i na vjebama za ovaj modul. 3.3. VRJEDNOVANJE ZEMLJITA ZA HIDROMELIORACIJE Hidromorfna tla su ugroena suvinim vodama pa za potrebe odvodnje treba prikupiti vane parametre koji e odrediti pravce melioracija. Suvina voda kao ograniavajui faktor moe biti razliitog karaktera. Od ranije su poznati pseuglejni, pseudoglejglejni, hipoglejni,epiglejni, amfiglejni, aluvijalni i semiglejni nain vlaenja. Svi oni, osim semiglejnog naina vlaenja trebaju slabije i jae intenzitete odvodnje. Semiglejni naini vlaenja, kada je podzemna voda ispod 1 m ne trebaju nikakve mjere odvodnje. Meutim, ostali naini vlaenja opet ovise o intenzitetu vlaenja i duini trajanja kritinog naina i intenziteta vlaenja. Naravno, kritina razina vlaenja ovisit e i o obiljejima hidromorfnih tala. To znai da e putevi melioracija za pojedine tipove tala biti veoma razliiti. Ponekad e trebati jednostavne mjere odvodnje, npr. obrana od poplava koja e se rijeiti podizanjem nasipa i lateralnih kanala, a ponekad ni najsloenije mjere odvodnje nee dati zadovoljavajua rjeenja. Za sve to potrebno je prikupiti to vie parametara koji e odrediti pravce, naine i intenzitete odvodnje, a to se treba predvidjeti u pedolokim istraivanjima za potrebe hidromelioracija. Snimanje i analizu terena treba dobro obaviti, kako na topografskim kartama tako i na snimcima, ali treba i prikupiti podatke koji postoje u vodoprivrednim organizacijama. Ako takvih podataka nema, onda su vrlo dobre i ankete od domicilnog stanovnitva. Tu e se saznati o poplavama, kolike su, koliko traju, u koje doba dolaze itd. Naravno, snimanjem morfologije u profilu tla moe se priblino odrediti intenzitet vlaenja. S obzirom da su movarno glejna tla najee lokaliteti hidromelioracija 25

glinaste teksture, to e dubina glejnog redukcijskog horizonta najbolje locirati intenzitet vlaenja. Ako je taj horizont pri vrhu, unutar 50 cm, onda se radi o vrlo jakom prirodnom intenzitetu vlaenja. Pri tome treba voditi rauna da li su u blioj i iroj okolici izvrene nekakve regulacijske mjere odvodnje, ako jesu onda takva opaanja nisu pouzdana. Za pripremu pedolokih istraivanja potrebno je utvrditi: Tipove tala i nie jedinice sa pedofizikalnim i pedokemijskim osobinama i stratigrafiju pedolokih profila da se utvrdi homogenost tla Nain vlaenja zemljita koje se hidromeliorira Hidrauliku provodljivost tla za vodu Donje vodonosive (nepropusne i/ili tee propusne) horizonte Da li ima izvora i pitavaca na tom podruju

3.3.1. Vanost osobina jedinica hidromorfnih tala to treba znati da bi se donijelo ispravno rjeenje o odvodnji tala. Odmah treba naglasiti da svaki tip, odnosno jedinica tla nosi svoja rjeenja, nekad jednostavna, nekad vrlo sloena. Dat emo kratko slijedee naputke. Za aluvijalna tla pod mlaom rijenom terasom nekad je dovoljno obraniti prostor od poplava. Ako se fluvisoli nalaze na najmlaoj i vrlo propusnoj holocenskoj podlozi, onda uz obranu od poplava treba primijeniti polderski nain odvodnje crpnim postajama, ali nekada i takvim mjerama nisu zagarantirani dobri rezultati odvodnje. Za na pseudoglej je najvanije utvrivanje duine trajanja mokre faze koja je rezultanta duine stagniranja vode na povrini. Duina leanja vode bit e i u korelaciji s geomorfolokim prilikama. Udubljene forme reljefa (mikrodepresije) na zaravnima pseudogleja najvie e biti izloene hidromorfizmu, pa zato takve lokalitete treba odvodnjavati kolektorima-random sustavom. Uz hidromelioracijske mjere obvezne su dopunske mjere, kao agrotehnike mjere podrivanja ili rigolanja. Meutim, osim odvodnje cijevnom drenaom neki pseudogleji, krae mokre faze, biti e odvodnjeni samo s agromelioracijskim mjerama (rigolanje ili podrivanje). Pseudoglej-glej u nas zahtijeva kombinirane mjere odvodnje i agrotehnikih operacija, prvenstveno podrivanja. Tu treba paziti na stratigrafiju soluma i niih teepropusnih slojeva (podina). Podina na kojoj se nakuplja podzemna voda odreuje razmake drenskih cijevi. Prijedlozi melioracija hipogleja su veoma razliiti. Najprije se mora utvrditi gdje se lokalitet hipogleja nalazi. Nekad moe biti ispod razine vodostaja rijeka, jer se nalazi u inundacijskoj zoni obranjenoj od poplava. Znai, treba procijeniti mogunost gravitacijskog otjecanja suvine vode. Ako je gravitacijsko otjecanje omogueno, onda je dovoljna cijevna drenaa. Razmak drenova opet e ovisiti o hidraulikoj provodljivosti tla za vodu i stratigrafskoj grai donjih slojeva (podine). S obzirom da je hipoglejno tlo obino lake teksture (pjeskovito i ilovasto), isto kao i veina naih humogleja, ta tla ne zahtijevaju dodatne mjere agromelioracija. Ako je gornji dio hipogleja glinast (vertian), onda e takvi hipogleji i humogleji zahtijevati dodatne mjere podrivanja. 26

Melioracije amfigleja su svakako sloenije od hipogleja. Amfigleji su tea tla. Gornji glinoviti sloj na kojem lei povrinska voda je nepropustan (tee propustan) i zahtijeva agrotehnike melioracije. To mogu biti mjere podrivanja ili krtienja. Donji horizonti su pod utjecajem podzemne vode koja nekad dopire do vrha. Znai treba i sniziti razinu podzemne vode to se ini prvenstveno odvodnjom putem cijevne drenae. Ponekad su ova tla vertina pa e i to svojstvo zahtijevati specifine naine obrade ovih tala. Epiglejna tla prema naim klasifikacijskim normativima imaju na povrini glinasti tee propusni sloj na kojem due vrijeme lei voda. To su vertini epigleji koje je najbolje izuzeti od melioracija zbog drugih oteavajuih konzistentnih osobina pri obradi tla. Ipak, ako se ulazi u eksploataciju tih tala onda se mogu meliorirati ova tla koja imaju glinasti sloj plii od 50-60 cm. Nadalje, ova tla u Dalmaciji i Istri ne ponaaju se istovjetno. Naravno, razlog je klima, pa e se u tom dijelu moi meliorirati ova tla i s dubljim glinastim slojem. 3.3.2. Potrebe melioracija prema nainu vlaenja Tlima koja imaju iskljuivo aluvijalni nain vlaenja s jako kolebajuom i poplavnom vodom melioracije e ovisiti o geomorfolokoj poziciji, kao to smo istakli kod aluvijalnih tala. Isto za pseudoglejni nain vlaenja vai sve to smo rekli za pseudoglejni tip tla. Pseudoglej-glejni i amfiglejni nain vlaenja treba eliminirati hidromelioracijama i agromelioracijama (podrivanjem). Kod hipogleja i ritske crnice treba eliminirati visoku razinu podzemne vode. Epiglejni nain vlaenja takoer treba eliminirati hidro i agromelioracijama. Naravno da e intenzitet hidromelioracija odreivati duina leanja suvine vode i razina trajanja visokih podzemnih voda. 3.3.3. Hidraulika provodljivost tla za vodu kao faktor melioracija Vana osobina tla koja odluuje o efikasnosti izvedenih melioracija je hidraulika provodljivost tla za vodu. Ona je razliita za pojedine tipove tala, ali i za pojedine horizonte u istom tipu (jedinici) tla. Dobra propusnost tla odredit e ire razmake drenskih cijevi i kanala, a slabija propusnost e zahtijevati ue razmake, to naravno utjee na cijenu kotanja izvedenih melioracija. Prema naim normativima ova tla prema hidraulikoj provodljivosti za vodu su razvrstana na: Koeficijent propusnosti K Klasa propusnosti 10-5cm/sek m/dan Vrlo brza >700 >6 Brza 350-700 3-6 Umjereno brza 170-350 1,32-3 Umjerena 60-170 0,52-1,42 Umjereno mala 15-60 0,13-0,52 Mala 3-15 0,026-0,13 Vrlo mala <3 <0,026 27

Prema gornjoj klasifikaciji prvoj klasi pogodnosti pripadala bi tla ija je potencijalna propusnost vea od 3 m/dan. Drugoj klasi tla sa 0,13-3 m/dan i treoj klasi potencijalne pogodnosti pripadala bi tla manje od 0,13 m/dan. 3.3.4. Vanost poloaja podine i pitavaca Nepropusni sloj gline ili zbijena ilovaa na kojem se nakuplja podzemna voda u bitnom odreuje razinu i uspjenost melioracija. Ona odreuje razmake drenskih cijevi. Kako smo podijelili meliroativne grupe tala prema dubini podine (tee propusnog donjeg sloja) u istu vodopropusnost ispod 1 m, pokazuje raspodjela od 1 m, 2 m, 3 m, 4 m itd. Razni izvori i pitavci se obino nalaze na priterasnim dijelovima dolina, kroz koje protie voda, s vie terase. Obino se to deava na poligenetskim slojevima glina, ilovaa i pijesak na granici plio-pleistocena-holocena. Oni se rjeavaju posebnim sustavima odvodnje, gdje se suvine vode odvode u postavljene recipijente. Na kraju ovog dijela treba rei da se potrebe melioracija za hidromorfna tla u osnovi razvrstavaju prema vrednovanju tala za obradu (ratarstvo). To znai da e veina tala za koje su potrebne melioracije biti svrstana u N1 klasu pogodnosti, to znai da su tla zbog suvika vode uvjetno ili privremeno nepogodna, ali nakon melioracija ona su pogodna. Neka intenzivno vlaena tla kao to su duboko vertini eugleji, te poneki treseti spadaju u trajno nepogodna tla (N2). Znai, potencijalna vrijednost hidromorfnih tala bit e na razini (P1) klase koju imaju ona tla koja su ilovasta, glinasto ilovasta, s dobro opskrbljenim hranjivima i humusom, a uspjeno su izvedene melioracije. (P2) klase koju imaju neto tea ilovasto glinasta tla, iji sloj te tekstura ne prelazi preko 80 cm, a hidromeliroacije su uspjeno provedene, uz agrotehnike mjere. (P3) klase koju imaju vertini euglej koji e i dalje imati problema u posteksploatacijiskoj fazi iskoritavanja, a potrebne mjere podrivanja ili krtienja bit e obvezne svake 3-4 godine. 3.4. VRJEDNOVANJE TLA ZA POTREBE AGROMELIORACIJA Agromelioracijske mjere ine agrotehnike i agrokemijske mjere kojima su potrebne intenzivne mjere popravke fizikalno-mehanikih i pedokemijskih osobina tla. Temelje se dakle na: 1) fizikalno-mehanikim zahvatima u tlo 2) kemijskim zahvatima u tlo 3.4.1. Fizikalno-mehaniki zahvati u tlo Fizikalno-mehaniki zahvati temelje se na potrebi popravljanja ograniene profilne drenae koja uvjetuje nepravilne vodozrane odnose, preveliku zbijenost i oteava redovnu eksploataciju tala, te popravke nepovoljnog mehanikog sastava (izrazita glina ili pijesak). 28

3.4.1.1. Ocjena potrebe vertikalno dubinskog rahlenja Problem zbijenosti tla ija je posljedica oteana profilna drenaa i nedostatak zraka, je jedan od najaktualnijih faktora intenzivne proizvodnje i obrade uope, posebno kod nekih tala koja imaju veliku zbijenost podoraninih horizonata, kao to je luvisol, pseudoglej, te veina tala glinastog soluma. Da bismo te zahtjeve dokumentirali i potrebe razgraniili, zbijenost moemo odrediti na vie naina. Za sagledavanje ograniene profilne drenae, odnosno zbijenosti tla vano je izraunati parametre koji ukazuju na ta ogranienja. Jedan od tih je gustoa pakovanja (GP) po Rengeru. Vrijednost gustoe pakovanja po Rengeru se izraunava na temelju postotka estice gline (odreenih u Na ili Li dispergentu), faktora 0,009 i volumne gustoe (Stv). Naime, vee vrijednsoti GP od 1,70 ukazuju na vee potrebe rahljenja. Vrijednost GP manje od 1,50 ukazuje na vrlo malu zbijenost koja ne zahtijeva mjere vertikalnog rahljenja, a tla s parametrom veim od 1,90 ukazuju na vrlo jaku zbijenost i iskljuivu primjenu rahljenja. S obzirom na svojstva tla, njegovu teksturu i nain pakovanja, ovo svojstvo i nakon uinjenih mjera rahljenja moe se godinama, zbog zbijanja i prohoda strojeva poveati, pa duina efikasnosti razrahljenog horizonta traje u ovisnosti od svojstva tla, 3 do 5 godina. Svakako, pri tome treba voditi rauna da se rahljenje izvodi pri optimalnim uvjetima vlage u tlu, a to je u nas vremenski period od polovice srpnja do polovice rujna mjeseca. Drugi parametar koji ukazuje na probleme zbijenosti u tlu je koeficijent pora (e), kao indikator konsolidacije sitnice soluma tla. Ako se u veini tala radi o vrijednostima (e) ispod 1, moemo rei da su to kompaktni i konsolidirani materijali, kojima je potrebna vanjska intervencija, odnosno vertikalno dubinsko rahljenje. Posebno su kritini oni podoranini horizonti koji imaju koeficijent pora (e) mali (ispod 0,80), pa se za te horizonte postavlja potreba za vertikalnim rahljenjem. Istina, zbog kompleksnosti ostalih svojstava, ovdje se moe izvriti i okretanje zemljine mase putem rigolanja. Potreba rahljenja moe se ocijeniti i na temelju njemakih DIN-normi, koje ukazuju na potrebu rahljenja koja se moe izvesti vertikalnim dubinskim podrivaima, krutim ili labilnim, ili krtinom drenaom. Slijedei dijagram nam ukazuje na to. On je prikazan i u Bs studiju u okviru modula Pedologija. Ocjena potrebe izvoenja podrivanja ili krtine drenae temelji se na vrijednostima teksture za kritine horizonte (od 35-70 cm). Iz toga se vidi da potrebe vertikalnog dubinskog rahljenja imaju luvisoli, pseudogleji i druga zbijena ilovasta do ilovasto glinasta tla, a ista glinasta tla veinom zahtijevaju mjere krtine drenae. Istina, postoje razlike u primjeni krtine drenae u ovisnosti i kvaliteti gline i saturiranosti tla vodom. Naime, nije svejedno da li je glina kaolinitnog ili smektitnog tipa. Stabilnije i efikasnije mul cijevi se izvuku ako se radi o kaolinitnoj glini.

29

Vrijednost zbijenosti tla moe se utvrditi raznim penetrometrima. U praksi se primjenjuje Ringov i depni penetrometar (vidi modul Pedologija Bs studij). Ako su zbijenosti tla vee od 4,5 N, onda je oita potreba za rahljenjem. Obino je to stanje zbijenosti pri lentokapilarnoj vlanosti. 3.4.1.2. Ocjena potrebe korekcije mehanikog sastava Korekcija teksture moe se vriti za izrazito glinasta tla pjeskanjem, a pjeskovita tla oglinjavanjem. Pjeskanje je potrebna, ali skupa mjera dodavanja pijeska glinovitim tlima. To se primjenjuje onda kada sadraj gline u tlu prelazi preko 70%, a tlo se nalazi u uvjetima vee vlanosti. Izvodi se samo onda ako je sirovina na licu mjesta ili u neposrednoj blizini. Ako se nalazi dalje, onda su transportni trokovi tako visoki da se ne isplati. Ovim nainom tlu popravljamo teksturni sastav, propusnost i vodozrane odnose. Dodavanje gline(oglinjavanje) vri se za pjeskovita tla. Opet se moe rei isto kao i gore, to znai da sirovina treba biti, zbog transportnih trokova, u blizini. 3.4.2. Kemijski zahvati u tlo U kemijske melioracijske mjere spadaju popravak kiselosti (kalcizacija), popravak alkaliteta i meliorativna gnojidba. Kalcizacija je mjera popravke reakcije tla i vri se s vapnenim materijalima. Osim popravke kiselosti, odnosno regulacije i ostvarenja neutralne reakcije, kalcizacija se vri i zbog popravke strukture, te dodavanja kalcija kao biogenog elementa. Kalcizacija 30

ovisi o svojstvima tla i to prvenstveno o reakciji tla, sadraju gline i humusa. Ako je sadraj humusa i gline vei, onda je potreba za kalcizacijom nia. Naravno, ovisi i o vrsti kulture koju emo uzgajati, jer neke biljke (lucerka, eerna repa i dr.) ne podnose nikakvu kiselost, a neke (krumpir, zelje i dr) tolerantne su na slabo kisela tla. Na temelju hidrolitskog aciditeta ocjenjujemo koje koliine kalcijevog karbonata potrebne za neutralizaciju kiselosti. Ako je Y1 hidrolitski izmeu 8 do 12, potrebne su nie koliine CaCO3 (3644 dt/ha) Ako je Y1 hidrolitski izmeu 12 do 20, potrebne su srednje koliine CaCO3/ha (44-90 dt/ha) Ako je Y1 hidrolitski preko 20, potrebne su velike koliine CaCO3/ha (preko 90 dt/ha)

Potencijalna klasa pogodnosti poslije agrotehnikih mjera je uvijek via barem za jednu klasu. Ako je ona u sklopu hidrotehnikih mjera, onda potencijalnu vrijednost tla odreuje hidromelioracijsko ureenje. Regulacija alkaliteta dolazi u obzir kod raznih slanih tala tipa solonaka i soloneca. Kod nas ta regulacija je vrlo rijetka. Ipak, u Istonoj Slavoniji u sklopu normalnih tala, nalazimo i alkalizirana tla koja se reguliraju dodavanjem gipsa (CaSO4) ili otpadaka tvari sumporaste kiseline kao nusprodukata raznih proizvodnji. Intenziteti koliine materijala trebaju se odrediti prema individualnim potrebama svake parcele. Meliorativna gnojidba se dodaje u sluaju vrlo niskih doza fizioloki aktivnih fosfora i kalija od tala na kojima se podiu nasadi vonjaka ili vinograda, rijee oranica. Ova agrotehnika mjera smatra se osnovnom agrotehnikom mjerom u sferi gnojidbe. Doze gnojiva se odreuju na temelju utvrenih razina fizioloki aktivnih hranjiva u tlu, pa se razlike do eljene razine opskrbljenosti trebaju dodavati. Treba istai da se prije meliorativne gnojidbe trebaju izvriti popravke kiselih odnosno alkalnih tala. 3.5. VRJEDNOVANJE TALA PREMA RIZIKU EROZIJE TLA VODOM U ovom poglavlju prikazujemo metodologiju snimanja potencijalnog i stvarnog rizika erozije tla vodom prema CORINE programu, usvojenom od strane zemalja Europske unije. Prikazat e se metodologija i primjer snimanja erozije tla na podruju R Hrvatske. Ova metoda je primjenjiva za globalna podruja, znai karte srednjeg i sitnog mjerila. Predmet istraivanja je procjena rizika od erozije tla vodom kao najznaajnijeg vida oteenja tala u svijetu. Oteenja tala danas se ubrajaju meu najozbiljnije probleme na naem planetu. Erozija tla vodom zasigurno predstavlja najznaajniji i najopasniji proces oteenja tala u svakoj dravi. Na vanost problema koji se javljaju uslijed erozije tla ukazuje i jedna opa procjena da je praktiki 90 posto obradivih povrina u Hrvatskoj izloeno eroziji vodom, od vrlo slabog do jakog intenziteta (Bai et al., 1992). Pokuaji da se stekne potpunija slika o stupnju oteenosti tla erozijom su 31

openito bili sporadini. Osnovni uzrok takvom stanju bio je, pored ostaloga, i u nedostatku jedinstvene i pouzdane kartografske metode na temelju koje bi se mogla izvriti procjena oteenosti tla erozijom ili procjena opasnosti od erozije tla vodom. Takoer, donedavno gotovo da nije bilo niti egzaktnih istraivanja erozije tla. Procjena rizika od erozije tla vodom s klasama potencijalne i stvarne opasnosti odreuje se prema CORINE metodi. Ime CORINE je zapravo kratica engleskog naziva za program koordiniranih informacija o okoliu u zemljama Europske Unije, koji je dovren 1985. godine (CORINE Coordination of Information on the Environment). Spomenutim programom i naknadno formiranom agencijom za okoli eljelo se postii slijedee: - pomoi zemljama lanicama i potaknuti ih da formiraju jedinstvenu politiku gospodarenja i upravljanja okoliem te da u to ugrade ekoloki pristup odrivog razvoja; - da se osigura optimalno koritenje raspoloivih informacija o okoliu organizirajui, potiui i usmjerujui inicijative i financijska sredstva nacionalnih uprava i meunarodnih organizacija; - razviti zajedniku terminologiju, metode i modele istraivanja, kako bi se postojei podaci i dobiveni rezultati mogli usporeivati i koristiti na razini EU-a. Naime, od osnutka agencije za okoli EU-a 1973. godine rasla je potreba za znanjem o okoliu, a u svezi s time i potreba za kvalitetnijim informacijama za planiranje upravljanja i zatite okolia. Nakon toga bio je napravljen veliki broj programa i projekata u svezi s okoliem, meutim bili su raeni od sluaja do sluaja za rjeavanje specifinih problema. Stoga su neki programi bili i duplicirani, a koritene su razne metode za ista istraivanja. Zbog toga su podaci i rezultati izmeu dviju drava ili u jednoj dravi izmeu razliitih regija bili nekompatibilni i nisu se mogli usporeivati niti se mogla dobiti slika o stanju okolia na razini EU-a. Upravo su to bili razlozi formiranja zajednikog projekta nazvanog program CORINE. Dravno ministarstvo za okoli EU-a je 1990. godine transformiralo CORINE u jedan permanentni sustav unutar Europske agencije za okoli. U razdoblju od 1985. do 1990. godine projekt pod nazivom CORINE je zavren. U okviru programa CORINE trebalo je zatim izraditi i testirati metodu procjene rizika od erozije tla vodom, to je i uinjeno za mediteransko podruje obuhvativi drave Portugal, panjolsku, juni dio Francuske, Italiju i Grku (Giordano et al., 1991). Kako bi se na nacionalnoj razini sauvali postojei zemljini resursi i zatitili od daljnjeg oteenja erozijom, te kako bi se revitalizirala oteenja tla, nuno je izraditi i provesti program za zatitu tla od erozije vodom. U sklopu takvog programa prvi bi korak trebao biti izrada karti s procjenom rizika od erozije tla vodom po programu CORINE, na temelju kojih se procjenjuje opasnost ili rizik od erozije tla vodom. U ovom radu prikazujemo preliminarne rezultate procjene rizika erozije tla vodom na podruju Republike Hrvatske prema metode CORINE soil erosion risk and importan land resources koja se najee koristi u europi, posebno u zemljama Europske Unije, a temelji se na raunalnoj tehnologiji GIS. Izraene karte erozije predstavljat e temeljne podloge kako za kontrolu erozije, tako i za izradu cjelovitog programa zatite tla i voda.

32

3.5.1. Metodika istraivanja erozije prema CORINE programu Temeljni je cilj ove metode istraivanja odreenog podruja izrada dviju vrsta karata erozije obino sitnog do srednjeg mjerila (npr. 1:300.000). Znai treba izraditi Kartu s potencijalnim rizikom od erozije tla vodom, Kartu sa stvarnim rizikom od erozije tla vodom.

U okviru tako definiranog cilja istraivanja koncipirani su i slijedei zadaci za ostvarenje toga cilja, a to su izrada tematskih karti u mjerilu 1:300.000, kao pretpostavke izrade navedenih karti erozije. U prvoj fazi metode utvruje se erodibilnost tla, a u drugoj erozivnost oborina u odreenom prostoru, iz ega se dobija: - Karta s teksturnim klasama, - Karta s klasama dubine tla - Karta s klasama kamenitosti, - Karta s indeksima erodibilnosti tla, - Karta s indeksima varijabilnosti oborina - Karta s indeksima aridnosti klime, - Karta s indeksima erozivnosti oborina, - Karta s indeksima nagiba terena, - Karta s indeksima vegetacijskog pokrova Integracijom ovih karata (slojeva) dobiju se gore navedene karte. Kako je navedena metoda procjene rizika erozije tla zanimljiva i za nau zemlju, koja nastoji primijeniti zapadnoeuropske standarde gdje god je to mogue i svrsishodno, zapoelo se s primjenom te metode i u Hrvatskoj (Racz et a., 1983.; Bogunovi et al., 1995). Spomenuta metoda procjene rizika od erozije tla vodom je kvalitativna kartografska metoda, a temelji se na izradi i preklapanju pojedinih tematskih karti prema shemi 1. U sklopu spomenutih istraivanja koristi se danas najsuvremenija raunalna oprema koju posjeduje Zavod za pedologiju agronomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Svi potrebni podaci, odnosno unos podataka, njihova analiza i obrada, procesiranje i formiranje za bazu podataka obavlja se prema temeljnim principima tehnologije izrade geografsko-informacijskih sustava (GIS). Za jedinstveni koordinativni sustav podataka koji se odnose na prostorne odrednice kao i za baze podataka za pojedine slojeve (karte) odabrana je GaussKrugerova projekcija sa sredinjim meridijanom 1630, linearnim mjerilom na sredinjem meridijanu 0,9997 i konstantom y-koordinate 2,500.000. Digitalizacija svih potrebnih podataka vri se pomou programskog paketa AutoCad na digitalizatoru CalComp formata a-1, model 34360. Obrada tih podataka, njihovo procesiranje i analiza kao i njihovo preklapanje i povezivanje u jedinstveni informacijski sustav vri se pomou programskog paketa ArcInfo. Karte za svaki sloj (layer) kao i sintetizirane karte s potencijalnom i stvarnom opasnou od erozije tla 33

vodom bit e tiskane na ploteru CalComp TechJet formata A-0, model 5336. Svi podaci kao i rezultati istraivanja, te

34

Shema 1.

Karta s klasama teksture tla Karta s klasama dubine tla Karta s klasama kamenitosti tla Karta s klasama vrijabilnosti oborina Karta s klasama aridnosti klime Karta s klasama erodibilnosti tla Karta s klasama potencijalnog rizika od erozije tla vodom Karta s klasama erozivnosti oborina

Karta s klasama stvarnog rizika od erozije tla vodom

Karta s klasama nagiba terena

Karta s klasama vegetacijskog pokrova

i sintetizirani rezultati, bit e na kraju obraeni i povezani u jedinstvenu bazu geografskog informacijskog sustava. Baza podataka GIS formira se tako da se na relativno jednostavan i brzi nain mogu dobiti sve potrebne informacije u svezi s procjenom opasnosti od erozije tla vodom za bilo koje podruje, bilo pretraivanjem baze bilo postavljanjem upita pomou programskog paketa ArcView. Pored toga, baza podataka GIS formira se i tako da se u daljnjim kartografskim istraivanjima erozije tla vodom novi podaci mogu jednostavno ukomponirati u postojeu GIS-bazu kroz unos podataka i analizu bilo kojeg parametra. 3.5.2. Kriteriji vrednovanja elemenata Prema temeljnim principima ovog programa i ranije spomenutim zadacima istraivanja izraen je plan rada sukladan izradi karti sitnog ili srednjeg mjerila. Karte s klasama 35

teksture, dubine, kamenitosti i erodibilnosti tla raene su u adekvatnom mjerilu, na temelju postojeih podataka za kartirane jedinice s Osnovne pedoloke karte 1:50.000, koji su interpretirani i u druge svrhe, te na temelju baze podataka koju ini vei broj reprezentativnih pedolokih profila izvedenih posebno za potrebe procjene rizika od erozije tla vodom. Teksturne klase izdvajaju se na temelju slijedeih kriterija:
Teksturna klasa 1 2 3 Teksturna oznaka Glina, pjeskovita glina, prakasta glina Pjeskovito glinasta ilovaa, glinasta ilovaa, prakasto glinasta ilovaa, ilovasti pijesak, pijesak Ilovaa, prakasta ilovaa, prah, pjeskovita ilovaa

Kriteriji za izdvajanje klasa dubine tla:

Klasa dubine tla 1 2 3 Dubina (mm) >750 250-750 <250

Kriteriji za izdvajanje klasa kamenitosti tla:

Klasa kamenitosti tla 1 2 Kamenitost, % >10 10

Karta s klasama erodibilnosti tla radi se metodom preklapanja karti s klasama teksture tla, dubine i kamenitosti tla, te na temelju prorauna indeksa erodibilnosti tla: Indeks erodibilnosti tla = Klasa teksture x Klasa dubine x Klasa kamenitosti

Klase erodibilnosti zatim se izdvajaju na temelju slijedeih kriterija: Klasa erodibilnosti tla 1 2 3 Indeks erodibilnosti tla 0-3 3-6 >6

Indeks varijabilnosti oborina odreuje se prema modificiranom Fournierovom indeksu (FI) koji je definiran kao: FI =
i =1 12

Pi 2 P

gdje su:

Pi = ukupne mjesene oborine za mjesec i (mm), P = ukupna godinja koliina oborina (mm).

36

Za odreivanje indeksa varijabilnosti oborina potrebno je imati to vei broj klimatolokih postaja s podacima o oborinama za to dulje razdoblje. Klase Fournierovog indeksa varijabilnosti oborina, na temelju ega se izrauje karta varijabilnosti oborina, izdvajaju se prema slijedeim kriterijima: Klasa varijabilnosti tla 1 2 3 4 5 Indeks varijabilnosti oborina <60 60-90 90-120 120-160 >160

Indeks aridnosti odreuje se na temelju Bagnouls-Gaussenovog indeksa (BGI) koji je definiran kao: BGI = (2t i Pi ) k i
i =1 12

gdje su

ti srednja temperatura zraka za mjesec i (oC), Pi ukupne mjesene oborine za mjesec i (mm), ki koeficijent udjela mjeseca tijekom kojeg je 2ti Pi >0, a koji se izraunava iz podataka za srednju dnevnu temperaturu zraka i ukupnu dnevnu koliinu oborina za razdoblje istraivanja za svaku klimatoloku postaju posebno. Za odreivanje indeksa aridnosti odabrane su, naravno, iste klimatoloke postaje i isto vremensko razdoblje kao i za odreivanje indeksa varijabilnosti oborina. Klase Bagnouls-Gaussenovog indeksa aridnosti koje slue za izradu karte aridnosti, izdvajaju se na temelju slijedeih kriterija: Klase aridnosti 1 2 3 4 Indeks aridnosti 0 0 do 50 50 do 130 >130

Karta erozivnosti oborina izrauje se integracijom karti varijabilnosti oborina i aridnosti klime u sklopu ega je potrebno odrediti indeks erozivnosti te zatim izdvojiti klase erozivnosti oborina. Indeks erozivnosti oborina odreuje se na temelju slijedeeg prorauna: Indeks erozivnosti oborina = Klasa varijabilnosti oborina x Klasa aridnosti

Na temelju indeksa erozivnosti oborina izdvajaju se klase erozivnosti oborina prema slijedeem:

37

Klase erozivnosti oborina 1 2 3

Indeks erozivnosti oborina <4 4-8 >8

Karta nagiba terena izrauje se digitalizacijom izohipsa s topografske karte uz odreenu ekvidistancu, te izradom digitalnog modela terena. Na karti se izdvajaju pojedine klase nagiba prema slijedeim kriterijima: Klasa nagiba 1 2 3 4 Nagib terena, % <5 5-15 15-30 >30

Karta s klasama vegetacijskog pokrova izrauje se na temelju topografskih karti i vegetacijskih karti. Izdvajaju se dvije klase vegetacijskog pokrova: Klasa vegetacijskog pokrova 1 2 Vrsta Vegetacije uma, permanentni panjak i gusta makija Obradive povrine i golo tlo

Karta s klasama potencijalne opasnosti (rizika) od erozije tla vodom izrauje se metodom preklapanja karti s klasama erodibilnosti tla, erozivnosti oborina i nagiba terena. Klase se izdvajaju na temelju indeksa potencijalnog rizika erozije tla vodom koji se odreuje prema slijedeem: Indeks potencijalnog rizika od erozije tla vodom Klasa = erodibilnosti tla x Klasa erozivnosti x oborina Klasa nagiba

Klase s potencijalnim rizikom od erozije tla vodom na temelju kojih se izrauje karta potencijalnog rizika od erozije izdvajaju se na temelju slijedeih kriterija: Klasa potencijalnog rizika od erozije tla vodom 0 1 2 3 Indeks potencijalnog rizika od erozije tla vodom 0 0-5 5-11 >11

Stvarni rizik od erozije tla vodom odreuje se na temelju klasa potencijalnog rizika od erozije tla vodom i klasa vegetacijskog pokrova prema slijedeim kriterijima:

38

Klase potencijalnog rizika 0 od erozije tla vodom Klase vegetacijskog 1 0 pokrova 2 0

1 1 1

2 1 2

3 2 3

Temeljem toga izrauje se karta s etiri klase stvarne opasnosti od erozije tla vodom. 3.5.3. Primjer izrade karte erodibilnosti tla u Hrvatskoj U metodama rada naveli smo cjeloviti postupak istraivanja, meutim u ovom priopenju prikazujemo rezultate istraivanja iskljuivo prve (I) faze projekta, koji se odnose na izradu karti (slojeva) s teksturnim klasama tla, s klasama dubine, s klasama kamenitosti te s integriranim klasama erodibilnosti tla. Kriteriji i normativi koriteni u ovom radu prilagoeni su izradi karte srednjeg mjerila, odnosno mjerila 1:300.000. Kako se na takvoj karti nisu mogle izdvojiti gole stijene, koriteni su podaci o stjenovitosti tla s Namjenske pedoloke karte Republike Hrvatske mjerila 1:300.000 (Bogunovi et al., 1998). Zbog toga su za sve klase u sklopu izrade pojedinih slojeva (karti) ili sintetiziranih karti formirane potklase koje ukazuju na postotak stjenovitosti pojedine klase. Na taj je nain na cjelovitom podruju Republike Hrvatske izdvojeno 16 moguih potklasa stjenovitosti (tablica 1). Taj parametar po metodici nije predmet klasificiranja u razrede, iako je rezultat izriito jake erozije tla. Tablica 1: Potklase i postotak stjenovitosti u sklopu procjene rizika od erozije tla vodom Broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Potklasa Oznaka 00 01 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 % stjenovitosti 0 01 03 08 0 10 15 25 2 10 5 20 20 30 20 50 30 50 50 60 50 70 50 80 50 90

3.5.3.1. Odreivanje sloja (karte) s klasama erodibilnosti tla

39

Za odreivanje erodibilnosti tla Republike Hrvatske u sklopu odreivanja rizika od erozije tla vodom metodom CORINE, ukljuena su tri osnovna svojstva tla tekstura, dubina i kamenitost, na temelju ega je izvrena kvalitativna procjena erodibilnosti tla na podruju Republike Hrvatske. Osim navedenih parametara, erodibilnost tla, openito govorei, najvie ovisi o stabilnosti strukture (zbog manjeg ili veeg otpora prigodom odvajanja estica tla uslijed jakih pljuskova i povrinskog otjecanja vode), mogunosti upijanja oborina (odnosno kapacitetu infiltracije i propusnosti tla za vodu), sadraju organske tvari, sadraju karbonata, slanosti i reakcije (pH) tla. Za potrebe izrade karte teksture, dubine i kamenitosti tla Republike Hrvatske u mjerilu 1:300.000, izraena je baza podataka pedolokih profila koja obuhvaa analitike podatke za 1088 reprezentativnih pedolokih profila, ija je rasprostranjenost prikazana u originalnom radu. 3.5.3.1.1. Izdvajanje klasa teksture tla Izdvajanje teksturnih klasa izvreno je na temelju podataka o teksturi tla povrinskog horizonta s Osnovne pedoloke karte Republike Hrvatske mjerila 1:50.000, zatim na temelju podataka o teksturi tla dominantne pedosistematske jedinice s Namjenske pedoloke karte Republike Hrvatske mjerila 1:300.000 (Bogunovi et al., 1996), te na temelju podataka o teksturi povrinskog horizonta tla iz baze podataka pedolokih profila, formirane posebno za ovu svrhu. Mnogi autori za ocjenu erodibilnosti tla predlau interpretaciju pedolokih karti FAO-UNEPUNESCO (1980), iako se u veini sluajeva mjerila pedolokih karti razlikuju od mjerila karti procjene erozije tla. Takve karte predlae se interpretirati u smislu izdvajanja pojedinih slojeva (izmeu ostalih i sloja teksture tla) koji imaju svega nekoliko klasa pa ta generalizacija omoguuje koritenje pedolokih karti i znatno sitnijeg i krupnijeg mjerila od mjerila karti rizika erozije koja se izrauje u sklopu ovog projekta. Spomenuta baza podataka obuhvaa podatke o mehanikom sastavu, teksturnoj oznaci i sadraju skeleta za sve u bazu uvrtene pedoloke profile. Interpretacija rezultata mehanikog sastava tla izvrena je sukladno amerikoj klasifikaciji teksture na temelju slijedeih veliina estica: Glina - estice <0,002 mm promjera Prah - estice 0,002-0,05 mm promjera Pijesak - estice > 0,05 mm promjera Procjena erodibilnosti ili podlonosti tla eroziji vodom pokazuje da su tla koja sadre estice praha najpodlonija eroziji, dok su, s druge strane, tla koja imaju vei sadraj estica gline ili pijeska manje podlona eroziji. Na temelju toga formirane su tri klase teksture tla, u koje se svrstavaju pojedine teksturne oznake s obzirom na procijenjenu podlonost tla eroziji vodom (tablica 2).

40

Tablica 2: Teksturne klase za procjenu erodibilnosti tla Klasa Opis klasa teksture tla Neznatno erodibilna 1 tla Osrednje erodibilna tla 2 3 Visoko erodibilna tla Pripadajue teksturne oznake tla Glina, pjeskovita glina, prakasta glina Pjeskovito glinasta ilovaa, glinasta ilovaa, prakasto glinasta ilovaa, ilovasti pijesak, pijesak Ilovaa, prakasta ilovaa, prah, pjeskovita ilovaa

Teksturna oznaka za konture kartiranih jedinica odreena je na temelju povrinskog horizonta dominantno zastupljene pedosistematske jedinice unutar pojedine kartirane jedinice tla. Za pojedine pedosistematske jedinice tla teksturna je oznaka tla odreena na temelju podataka veeg broja profila iz baze. Uz digitalizaciju se istodobno vrila i djelomina generalizacija, odnosno spajanje onih kontura ije teksturne oznake ulaze u pojedinu klasu. Daljnja generalizacija sukladno kriterijima i normativima izrade karti srednjeg mjerila, kao i analiza i obrada podataka, izvreni su pomou programa ArcInfo, dok su pomou ArcView izvreni obrada karte s teksturnim klasama i priprema za tisak. Karta je izraena u digitalnom obliku za daljnju procjenu erodibilnosti tla, te kao tiskana karta mjerila 1:300.000. Tiskana je u tri boje koje oznauju pojedine klase teksture tla. Izdvojene su vodene povrine (rijeke, jezera i ribnjaci), te vea naselja. Daljnjom analizom i obradom karte s teksturnim klasama utvreno je da je na podruju Republike Hrvatske najzastupljenija trea klasa teksture tla, koja zapravo predstavlja tla s visoko erodibilnim teksturama, to ukazuje da je veina tala u Hrvatskoj, s obzirom na teksturu tla, vrlo podlona erozijskim procesima. Ukupna povrina s treom klasom teksture tla iznosi 2,860.168 ha, to ini 51,4 posto ukupne kartirane povrine, bez povrina veih naselja i vodenih povrina rijeka, jezera i ribnjaka, sukladno kriterijima izrade karti srednjeg mjerila. U okviru navedene tree klase najzastupljenija je potklasa bez stjenovitosti 3.00, koja zauzima 83,6 posto povrine u odnosu na ukupnu povrinu tree klase ili ak 42,9 posto povrine u odnosu na ukupnu kartiranu povrinu. Teksturne oznake tla koje pripadaju drugoj klasi, odnosno klasi s osrednje erodibilnim teksturama tla, zauzimaju ukupno 2,080.546 ha ili 37,4 posto povrine, to je takoer vrlo znaajno u pogledu na eroziju tla vodom. Najzastupljenija potklasa je 2.14, koja zauzima 25,3 posto u odnosu na ukupnu povrinu druge klase ili 9,5 posto u odnosu na ukupnu kartiranu povrinu. Prva klasa teksture tla, koja obuhvaa tla s neznatno erodibilnim tlima po teksturi, najmanje je zastupljena, te zauzima svega 11,2 posto kartirane povrine. Najzastupljenija potklasa unutar prve klase je 1.13 ili potklasa koju karakterizira stjenovitost 50-70 posto (tablica 3).

41

Tablica 3: Teksturne klase i potklase tala Republike Hrvatske

Klasa 1 1 1 1 1 Ukupno 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 Ukupno 3 3 3 3 3 3 3 3 Ukupno SVEUKUPNO Potklasa 1.00 1.01 1.03 1.13 1.15 5 2.00 2.01 2.02 2.04 2.08 2.10 2.11 2.12 2.13 2.14 10 3.00 3.01 3.05 3.06 3.07 3.09 3.13 3.15 8 23 Broj poligona 95 111 58 130 35 429 241 127 4 270 168 19 269 64 193 314 1669 450 120 9 13 46 19 35 270 962 3060 Povrina, ha 175.881,55 120.883,94 59.995,50 223.468,50 43.142,31 623.371,80 351.158,08 86.443,74 9.026,11 104.169,12 224.617,84 8.727,88 273.271,93 167.214,01 328.891,89 527.025,74 2,080.546,34 2,391.347,23 182.835,51 10.144,31 73.301,86 53.327,32 32.023,31 36.363,04 80.825,28 2,860.167,8 5,564.086,00 % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu povrinu 28,21 3,16 19,39 2,17 9,62 1,08 35,85 4,02 6,92 0,78 100,00 11,20 16,88 4,15 0,43 5,01 10,80 0,42 13,13 8,04 15,81 25,33 100,00 83,61 6,39 0,35 2,56 1,86 1,12 1,27 2,83 100,00 6,31 1,55 0,16 1,87 4,04 0,16 4,91 3,01 5,91 9,47 42,98 3,29 0,18 1,3 0,96 0,58 0,65 1,45 51,40 100,00 % stjenovitosti 0 0-1 0-8 50-70 50-90 0 0-1 0-3 0-10 5-20 20-50 30-50 50-60 50-70 50-80 0 0-1 1-5 2-5 2-10 20-30 50-70 50-90

Temeljem navedenog moe se zakljuiti da se na podruju Republike Hrvatske na praktiki 88,8 posto povrine nalaze visoko i osjetno erodibilna tla odnosno teksturne oznake tla koje su visoko i osjetno podlone erozijskim procesima. 3.5.3.1.2. Izdvajanje klasa dubine tla Dubina tla definirana je kao pedoloka dubina. Ovisno o dubini tla i ovdje je dana ocjena erodibilnosti tla na temelju pojedinih klasa dubine tla (tablica 4) Tablica 4: Klase dubine tla za procjenu erodibilnosti tla Klase dubine tla 1 2 3 Opis klasa Neznatno erodibilna Osrednje erodibilna Visoko erodibilna Dubina tla (mm) > 750 250-750 < 250

42

Izdvojene klase ukazuju na znatno veu opasnost koju uzrokuje erozija tla vodom na plitkim tlima koja su iz tog razloga i visoko erodibilna u odnosu na dublja tla. Sloj (karta) s navedenim klasama dubine tla izraen je takoer na temelju podataka o dubini tla pojedinih kartiranih i pedosistematskih jedinica tla iz prije spomenutih izvora. Dubina pojedinih pedosistematskih jedinica tla odreena je na temelju prosjene vrijednosti dubine tla za vei broj pedolokih profila. Na temelju navedenoga je digitalizacijom i istodobnom generalizacijom psotojeih kontura izraena karta s klasama dubine tla u digitalnom obliku za daljnju procjenu erodibilnosti tla. Karta je tiskana u tri boje koje oznauju razliite klase dubine tla, u mjerilu 1:300.000. Vodene povrine (rijeke, jezera i ribnjaci) te vea naselja posebno su izdvojeni (slika ???). Daljnjom analizom karte s klasama dubine tla utvrene su povrine pojedinih klasa i potklasa dubine tla. Najzastupljenija je prva klasa, odnosno klasa neznatno erodibilna tla prema dubini tla, koja ukljuuje tla dublja od 750 mm. Ukupna povrina prve klase iznosi 2,877.956 ha, to predstavlja 51,7 posto od ukupne kartirane povrine. Najzastupljenija potklasa unutar te prve klase je potklasa 1.00, dakle potklasa bez stjenovitosti, ija povrina iznosi 2,620.155 ha, to ini 91,0 posto od povrine prve klase ili ak 47,1 posto od sveukupne povrine Hrvatske (tablica 5). Tablica5: Klase i potklase dubine tla Republike Hrvatske Klasa 1 1 1 1 1 Ukupno 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 Ukupno 3 3 Ukupno SVEUKUPNO Potklas a 1.00 1.01 1.02 1.06 1.07 5 2.00 2.01 2.03 2.04 2.05 2.08 2.09 2.10 2.12 2.13 2.14 11 3.11 3.15 2 18 Broj poligona 431 116 4 13 46 610 194 236 58 270 9 168 19 19 64 285 314 1636 269 298 567 2813 Povrina, ha % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu povrinu 2,620.154,70 91,04 47,09 122.141,20 4,24 2,20 9.026,11 0,31 0,16 73.301,86 2,55 1,32 53.329,14 1,85 0,96 2,877.953,01 100,00 51,72 298.232,09 268.021,97 59.995,50 104.169,12 10.144,31 224.617,84 32.023,31 8.727,88 167.214,01 588.723,41 527.025,74 2,288.895,19 13,03 11,71 2,62 4,55 0,44 9,81 1,40 0,38 7,31 25,72 23,03 100,00 5,36 4,82 1,08 1,87 0,18 4,04 0,58 0,16 3,01 10,58 9,47 41,14 4,91 2,23 7,14 100,00 % stjenovitosti 0 0-1 0-3 2-5 2-10 0 0-1 0-8 0-10 1-5 5-20 20-30 20-50 50-60 50-70 50-80 30-50 50-90

273,271,93 68,79 123.965,87 31,21 397.237,80 100,00 5,564.086,00

43

Druga klasa takoer zauzima veliki broj povrine Republike Hrvatske. Ukupna povrina druge klase, koja ukazuje na osrednju erodibilnost, a definirana je dubinom 250-750 mm, iznosi 2,288.895 ha ili 41,2 posto od sveukupne povrine. Najzastupljenija potklasa druge klase je 2.13, odnosno potklasa koju karakterizira stjenovitost 50-70 posto, a zauzima 25,7 posto povrine druge klase ili 10,6 posto ukupne kartirane povrine. Trea klasa, koja ukljuuje sva tla plia od 250 mm, zauzima povrinu od svega 397.238 ha, to ini 7,2 posto od kartirane povrine. Unutar tree klase ukljuene su i dvije potklase, 3.11 i 3.15, koje imaju visoku stjenovitost i to od 30-50 i 50-90 posto, a to je u korelaciji s podatkom da se na podrujima s visokom stjenovitou nalaze uglavnom plitka tla. 3.5.3.1.3. Izdvajanje klase kamenitosti tla Klase kamenitosti izdvojene su na temelju postojeih podataka o kamenitosti tla s Osnovne i Namjenske pedoloke karte, a za manji broj pedosistematskih jedinica tla i na temelju postojeih podataka o kamenitosti tla iz baze pedolokih profila. Kamenitost je definirana kao postotak povrine tla koja je prekrivena esticama kamena ija je veliina odreena prema procjeni rizika od erozije tla vodom po metodi CORINE. Izdvajaju se samo dvije klase kamenitosti,ovisno o postotku, a prema kriterijima u tablici 6. Tablica 6: Klase kamenitosti za procjenu erodibilnosti tla Klase Opis klasa kamenitosti 1 Potpuno zatiena 2 Nepotpuno zatiena Postotak povrine prekriven kamenitou > 10% 10%

Izdvajanje klasa kamenitosti na temelju postotka povrine prekrivene esticama kamena, sukladno je poznatoj injenici da estice kamena tite tlo od destrukcije kinim kapima, te na taj nain bitno utjeu na eroziju tla vodom. Digitalizacijom kontura kartiranih jedinica tla s Osnovne pedoloke karte Republike Hrvatske mjerila 1:50.000, te kontura kartiranih jedinica tla s Namjenske pedoloke karte mjerila 1:300.000, uz istodobnu generalizaciju i spajanje susjednih kontura koje idu u istu klasu kamenitosti, sukladno kriterijima izrade karti srednjeg mjerila, izraen je sloj (karta) s klasama kamenitosti u mjerilu 1:300.000. Rezultati istraivanja klasa kamenitosti prikazani su u vidu karte u digitalnom obliku za daljnju procjenu erozije tla, te na tiskanoj karti mjerila 1:300.000. Karta je tiskana u dvije boje koje predstavljaju dvije klase kamenitosti, a koje ukazuju na stjenovitost tla. Vodene povrine (rijeke, jezera i ribnjaci) i naselja posebno su izdvojeni (slika 4). Analizom i obradom sloja (karte) s klasama kamenitosti utvreno je da se na veem podruju Republike Hrvatske nalaze tla s kamenitou manjom od 10 posto. Naime, druga klasa, koja predstavlja tla s kamenitou manjom od 10 posto, zauzima 68,9 posto, dakle vie od dvije treine ukupne povrine. Od toga na potklasu 2.00, dakle na potklasu bez stjenovitosti, otpada 76,2 posto u odnosu na ukupnu povrinu druge klase, ili 52,5 posto u odnosu na ukupnu kartiranu povrinu (tablica 7).

44

Tablica 7: Klase i potklase kamenitosti tla Republike Hrvatske Klasa 1 1 1 1 1 1 1 1 Ukupno 2 2 2 2 2 2 2 2 Ukupno SVEUKUPNO Potklasa 1.05 1.09 1.10 1.11 1.12 1.13 1.14 1.15 8 2.00 2.01 2.02 2.03 2.04 2.06 2.07 2.08 8 16 Broj poligona 9 19 19 269 64 285 314 298 1277 454 334 4 58 270 13 46 168 1347 2624 Povrina, ha % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu povrinu 10.144,31 0,59 0,18 32.023,31 1,85 0,58 8.727,88 0,50 0,16 273.271,93 15,79 4,91 167.214,01 9,66 3,01 588.273,41 34,01 10,58 527.025,74 30,44 9,47 123.967,93 7,16 2,23 1,731.098,53 100,00 31,11 2,918.386,54 390.163,18 9.026,11 59.995,50 104.169,12 73.301,86 53.327,32 224.617,84 3,832.987,47 5,564.086,00 76,14 10,18 0,24 1,57 2,72 1,91 1,39 5,86 100,00 52,45 7,01 0,16 1,08 1,87 1,32 0,96 4,04 68,89 100,00 % stjenovitosti 1-5 20-30 20-50 30-50 50-60 50-70 50-80 50-90 0 0-1 0-3 0-8 0-10 2-5 2-10 5-20

Prva klasa odnosno klasa unutar koje se nalaze tla s kamenitou veom od 10 posto zauzima 31,1 posto od ukupne kartirane povrine. Od potklasa najrairenije su 1.13 i 1.14, odnosno potklase koje zajedno zauzimaju 64,5 posto povrine u odnosu na ukupnu povrinu prve klase, odnosno 20,0 posto u odnosu na ukupnu kartiranu povrinu. Navedene potklase imaju i visoku stjenovitost, 50-80 posto, a to je u korelaciji s injenicom da se na podrujima s visokom stjenovitou uglavnom nalaze i tla s visokom kamenitou. 3.5.3.1.4. Izdvajanje klasa erodibilnosti tla Tri osnovna svojstva tla, koja imaju dominantan utjecaj na erodibilnost tla, jesu tekstura, dubina i kamenitost. Kao to je prije spomenuto, rezultati izdvajanja klasa teksture, dubine i kamenitosti tla izraeni su i u digitalnom obliku. Preklapanjem tih digitalnih slojeva izraena je karta erodibilnosti tla. U okviru toga prvo je izraunat indeks erodibilnosti tla do kojeg se dolazi na temelju slijedeeg prorauna: Indeks erodibilnosti tla = Klasa teksture tla x Klasa dubine tla x Klasa kamenitosti tla

Nakon prorauna indeksa erodibilnosti tla izdvajaju se poligoni s pojedinim klasama erodibilnosti, koje se odreuju na temelju kriterija prikazanih u tablici 8.

45

Tablica 8: Klase erodibilnsoti tla za procjenu rizika erozije tla vodom Klase erodibilnosti tla 1 2 3 Opis erodibilnosti Niska erodibilnost Osrednja erodibilnost Visoka erodibilnost Indeks erodibilnosti tla 0-3 3-6 >6

Karta s klasama erodibilnosti tla izraena je dakle na temelju preklapanja slojeva s klasama teksture, dubine i kamenitosti tla, pomou programskog paketa ArcInfo i spomenutog prorauna. Naime, ovaj programski paket omoguuje preklapanje slojeva i zatim sloenim operacijama proraun indeksa erodibilnosti tla, svrstavanje indeksa u pojedine klase erodibilnosti tla, te izvlaenje novih kontura, odnosno granica pojedinih klasa erodibilnosti tla uz potivanje normativa i kriterija izrade karti srednjeg mjerila. Daljnja obrada te karte kao i priprema za tisak izvreni su pomou programskog paketa ArcView. Karta s klasama erodibilnosti tla takoer je izraena u digitalnom obliku, koji opet predstavlja temeljnu podlogu za daljnju procjenu rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana karta mjerila 1:300.000. Tiskana je u tri boje koje ukazuju na tri klase erodibilnosti tla. Takoer su posebno izdvojene vodene povrine i vea naselja (slika 5). Daljnjom analizom karte s klasama erodibilnosti tla utvreno je da je na podruju Republike Hrvatske najzastupljenija druga klasa erodibilnosti tla, koja zauzima ak 4,034.422 ha povrine ili 72,5 posto od ukupno kartirane povrine. Ti podaci ukazuju da se na vie od dvije treine podruja Republike Hrvatske nalaze osrednje erodibilna tla. Najzastupljenija potklasa unutar ove klase je 2.00, odnosno potklasa bez stjenovitosti, koja zauzima 60,8 posto u odnosu na ukupnu povrinu druge klase ili 44,1 posto u odnosu na ukupnu kartiranu povrinu. Trea klasa erodibilnosti tla, koja ukljuuje visoko erodibilna tla, dakle tla s indeksom erodibilnosti veim od 6, zauzima 971.076 ha povrine ili 17,5 posto u odnosu na ukupnu kartiranu povrinu. Najzastupljenije potklase unutar ove klase su 3.00 i 3.01, dakle povrine bez ili s izrazito malim postotkom stjenovitosti, koje zajedno zauzimaju 57,8 posto od ukupne povrine tree klase ili 10,1 posto od ukupne kartirane povrine. Prva klasa, koja zapravo ukljuuje sva tla s indeksom erodibilnosti manjim od 3, a predstavlja nisko erodibilna tla, zauzima najmanju povrinu u odnosu na preostale dvije klase. Ukupna povrina prve klase je 558.586 ha ili 10,1 posto u odnosu na ukupnu kartiranu povrinu. Najzastupljenija potklasa je 1.13, dakle potklasa s visokom stjenovitou, koja zauzima 50-70 posto. Ta potklasa zauzima 40,0 posto u odnosu na ukupnu povrinu prve klase ili 4,0 posto u odnosu na ukupnu kartiranu povrinu. Neto manje zastupljena je potklasa 1.00, dakle bez stjenovitosti, koja zauzima 30,6 posto u odnosu na ukupnu povrinu prve klase, ili 3,1 posto u odnosu na sveukupnu kartiranu povrinu (tablica 9).

46

Tablica 9: Klase i potklase erodibilnosti tla Republike Hrvatske

Klasa 1 1 1 1 Ukupno 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 Ukupno 3 3 3 3 3 Ukupno SVEUKUPNO Potklasa 1.00 1.01 1.13 1.15 4 2.00 2.01 2.02 2.03 2.05 2.06 2.07 2.09 2.10 2.11 2.12 2.13 2.14 13 3.00 3.01 3.04 3.08 3.15 5 22 Broj poligona 89 111 130 35 365 447 5 4 58 9 13 46 19 19 269 64 220 314 1487 189 236 270 168 270 1133 2985 Povrina, ha 171.092,22 120.883,94 223.468,50 43.141,56 558.586,22 2,453,852,64 1.257,27 9.026,11 59.995,50 10.144,31 73.301,86 53.327,32 32.023,31 8.727,88 273.271,93 167.214,01 365.254,93 527.025,74 4,034.422,80 293.422,76 268.021,97 104.169,12 224.617,84 80.825,28 971.076.98 5,564.086,00 % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu povrinu 30,63 3,07 21,64 2,17 40,01 4,02 7,72 0,78 100,00 10,04 60,82 0,03 0,22 1,49 0,25 1,82 1,32 0,79 0,22 6,77 4,14 9,05 13,06 100,00 30,22 27,60 10,73 23,13 8,32 100,00 44,10 0,02 0,16 1,08 0,18 1,32 0,9,6 0,58 0,16 4,91 3,01 6,56 9,47 72,51 5,27 4,82 1,87 4,04 1,45 17,45 100,00 % stjenovitosti 0 0-1 50-70 50-90 0 0-1 0-3 0-8 1-5 2-5 2-10 20-30 20-50 30-50 50-60 50-70 50-80 0 0-1 0-10 5-20 50-90

3.5.3.2. Izrada sloja (karte) erozivnosti oborina Najvaniji klimatski imbenici koji utjeu na eroziju tla vodom su oborine i temperatura. Reim oborina kao i temperatura znaajno utjeu na razvoj erozijskih procesa, Bai (1992). Vie je istraivaa koji su utvrdili visoku korelaciju izmeu koliina oborina, odnosno intenziteta oborina i erozijskog nanosa, meu kojima su Lal (1976), Wischmeier et al. (1958), Wischmeier (1962), Rejman (1995), Kisi (1998) i drugi. Kad je rije o oborinama posebno se naglaava varijabilnost i erozivnost oborina, a kad je rije o temperaturi onda se ona povezuje s aridnou. 3.5.3.2.1. Izdvajanje klasa varijabilnosti oborina Sloj (karta) s klasama varijabilnosti oborina izraen je na temelju modificiranog Fournierovog indeksa. Fournier (1960) je na temelju vlastitih istraivanja utvrdio korelaciju izmeu koliine erozijskog nanosa i koeficijenta kie. No zbog nedostataka je njegovu metodu modificirao Arnoulds (1977). On je utvrdio da postoji visoka korelacija izmeu indeksa zbroja kvadrata i mjesenih oborina i godinjeg zbroja oborina na temelju ega je izvrio promjene. Stoga je izdvajanje 47

klasa varijabilnosti oborina izvreno na temelju modificiranog Fournierovog indeksa (FI) koji je definiran kao Pi 2 FI = i =1 P
12

gdje su:

Pi = ukupne mjesene oborine (mm) za mjesec i P = ukupna godinja koliina oborina (mm). Za izradu sloja (karte) s klasama Fournierovog indeksa obraeni su podaci za 70 klimatolokih postaja, za koje je izraunat Fournierov indeks za razdoblje 1981-1995. godine, i to tako da je prvo izraunat godinji FI, odnosno posebno za svaku godinu, zatim je konani FI za odreenu postaju odreen na temelju prosjene vrijednosti 15godinjih Fournierovih indeksa. Klase varijabilnosti oborina odreene su na temelju kriterija prikazan u tablici 10. Nakon prorauna FI obavljena je digitalizacija lokacija 70 klimatolokih postaja, te je formirana baza podataka koja sadri ime klimatoloke postaje, nadmorsku visinu, geografsku duinu i irinu, te rezultate Fournierovog indeksa varijabilnosti oborina kao i rezultate koji se odnose na klasu varijabilnosti oborina. Na temelju podataka iz navedene baze i lokacija klimatolokih postaja, uz koritenje odgovarajuih programskih paketa, sukladno kriterijima i normativima izrade karata srednjeg mjerila, izdvojene su konture, odnosno granice pojedinih klasa Fournierovog indeksa, temeljem ega je izraena karta varijabilnosti oborina u digitalnom i tiskanom obliku. Analizom sloja (karte) varijabilnosti oborina po pojedinim klasama, utvreno je da je prostorno najzastupljenija trea klasa, koja prikazuje podruja s umjerenom varijabilnou oborina, a koja zauzima ukupno 2,303.783 ha ili 40,7 posto podruja Hrvatske. Po rasprostranjenosti zatim slijedi druga klasa, koja ukazuje na nisku varijabilnost oborina, a koja zauzima 1,700.959 ha ili 30,04 posto podruja Hrvatske. Znaajno je istai da ukupna povrina klasa s visokom i vrlo visokom varijabilnou iznosi 1,657.257 ha ili 29,2 posto, to je neto manje od jedne treine u odnosu na ukupnu povrinu. Najmanje je zastupljena prva klasa, koja predstavlja podruja s vrlo niskom varijabilnou oborina, budui da pokriva samo podruje otoka Palagrue, te stoga zauzima samo 32 ha (tablica 10). Tablica 10: Klase varijabilnosti oborina na podruju Republike Hrvatske Indeks varijabilnosti oborina <60 60-90 >90-120 >120-160 >160 Klasa varijabilnosti oborina Broj Opis klase 1 2 3 4 5 Vrlo niska Niska Umjerena Visoka Vrlo visoka Povrina ha 32 1.700.959 2.303.783 729.465 927.792 % 0,0006 30,04 40,69 12,88 16,38

Sloj (karta) s klasama aridnosti, izraen je na temelju Bagnouls-Gaussenovog indeksa (BGI) aridnosti. Osnovni razlog ukljuenja i ovog indeksa u proraun procjene erozivnosti oborina jest to modificirani Fournier-ov indeks ne uzima u obzir 48

openitu aridnost klime nekog podruja, zatim takoer ne uzima u obzir ni kratkotrajne oluje tijekom ljetnog sunog razdoblja, kao i stres vlage koji reducirajui vegetacijski pokrov poveava mogunost pojave erozije tla na nekom podruju., Briggs et al. (1989), te Giordano et al. (1992). Bagnouls-Gaussenov indeks (BGI), (Bagnouls i Gaussen, 1973), definiran je kao: 12 BGI = i = 1 (2tim - Pim) ki gdje su

tim = srednja mjesena temperatura zraka (o C) za mjesec i; Pim = ukupne mjesene koliine oborina (mm) za mjesec i; ki = faktor koji se izraunava na temelju slijedeeg prorauna (Briggs, 1998): ki = k / ud gdje su

k = broj dana u mjesecu kad je 2tid - Pid )> 0 (u obzir se uzimaju i dani kad nije bilo oborina) ud = ukupan broj dana u mjesecu tid = srednja dnevna temperatura zraka (o C) Pid = dnevna koliina oborina (mm) BGI je takoer izraunat za 70 klimatolokih postaja Republike Hrvatske, odnosno za iste postaje te za isto razdoblje za koje je izraunat i obraen Forunierov indeks varijabilnosti oborina. Ovaj je indeks takoer izraunat tako da se prvo za svaku godinu (od ukupno 15 godina) izraunato BGI, a zatim se BGI za pojedinu klimatoloku postaju izraunao kao srednja vrijednost na temelju 15-godinjih BIG-a. Na temelju kriterija prikazanih u tablici 11 odreene su klase aridnosti. Rezultati BIG-a te podaci o pripadajuim klasama organizirani su potom kao baza podataka. Na temelju navedene baze BGI-a i lokacija klimatolokih postaja, uz koritenje odgovarajuih programskih paketa, izraena je karta aridnosti klime u digitalnom i tiskanom obliku. Tablica 11: Klase aridnosti na podruju Republike Hrvatske Indeks aridnosti 0 >0-50 >50-130 >130 Klase aridnosti Broj Opis 1 Humidna 2 Vlana 3 Suha 4 Vrlo suha Povrina ha 486.265 4.474.017 701.717 32 % 8,59 79,02 12,38 0,0006

S obzirom na prostornu rasprostranjenost, najzastupljenija je druga klasa aridnosti koja zauzima 4,474.017 ha, to ini 79,0 posto ukupne povrine Hrvatske. Ta klasa predstavlja podruja s Bagnouls-Gaussenovim indeksom od >0 do 50, a definirana je kao vlana. Po zastupljenosti zatim slijedi trea klasa, koja predstavlja suha podruja s obzirom na aridnost, a koja zauzima 701.717 ha ili 12,4 posto povrine Republike Hrvatske. Prva klasa koja predstavlja humidna podruja, zauzima samo 486.265 ha ili 8,6 posto povrine Hrvatske, dok vrlo suha klasa aridnosti zauzima tek 32 ha te pokriva samo podruje otoka Palagrue (tablica 11). 49

3.5.3.2.2. Izrada karte erozivnosti oborina Sloj (karta) s klasama erozivnosti oborina izraen je na temelju integriranja slojeva (karata) s klasama Fournierovog indeksa varijabilnosti oborina i Bagnouls-Gaussenovog indeksa aridnosti.. Budui da su ti slojevi (karte) izraeni i u digitalnom obliku, metodom preklapanja tih slojeva bilo je mogue izraditi sloj (kartu) erozivnosti oborina. Indeks erozivnosti oborina odreen je na temelju slijedeeg prorauna: Indeks erozivnosti oborina = Klasa varijabilnosti oborina x Klasa aridnosti

Integriranjem karte varijabilnosti oborina i karte aridnosti klime, uz proraun indeksa erozivnosti oborina kao i grupiranja tog indeksa u pojedine klase (prema kriterijima prikazanima u tablici 12), izraena je karta erozivnosti oborina. I ovaj je sloj (karta) izraen u digitalnom obliku, koji predstavlja temeljnu podlogu za daljnju procjenu rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana karta. S obzirom na prostornu zastupljenost, analizom sloja (karte) erozivnosti oborina, utvreno je da se na najveem dijelu podruja Republike Hrvatske javlja umjerena erozivnost druga klasa, koja zauzima 4,072.164 ha, a to predstavlja ak 71,9 posto povrine Hrvatske. Zatim po zastupljenosti slijedi trea klasa, koja predstavlja podruja s visokom erozivnou, a koja zauzima 1,544.286 ha, odnosno 27,3 posto povrine Republike Hrvatske. Klasa koja predstavlja podruja s niskom erozivnou oborina zauzima samo 45.581 ha ili samo 0,8 posto u odnosu na ukupnu povrinu Republike Hrvatske (tablica 12). Tablica 12: Klase erozivnosti oborina na podruju Republike Hrvatske Indeks erozivnosti <4 4-8 >8 Klasa erozivnosti Broj Opis klase 1 Niska 2 Umjerena 3 Visoka Povrina ha 45.581 4.072.164 1.544.286 % 0,8 71,9 27,3

3.5.3.2.3. Izrada sloja (karte) nagiba terena Reljef nedvojbeno ima jedan od najpresudnijih utjecaja na razvoj erozijskih procesa kada je rije o eroziji tla vodom. Openito govorei, erozija se poinje javljati kad nagib terena, kao jedna od kategorija reljefa, prelazi kritine granine vrijednosti i tako se poinje logaritamski poveavati (Finlayson i Statham, 1980). Pod nagibom terena razumijeva se vertikalni kut kojega zatvara povrina padine s vodoravnom ravninom. Uinak nagiba terena izuzetno je vaan ve na lokalnoj razini, gdje erozija postaje inicijalna, Petra (1991) i Kisi (1998). Upravo zbog toga, moda i vie nego elementi tla i klime, podaci o nagibu terena trebaju biti to kvalitetniji odnosno detaljniji (Giordano et al., 1991).

50

imbenik nagiba terena u sklopu modela procjene erozije tla vodom prema metodi CORINE definiran je iskljuivo stupnjem nagiba terena (izraenim kao postotak nagiba), te je preporueno da se nagib terena odredi to je mogue detaljnije, sukladno mjerilima karata koje se izrauju, i to na temelju digitalnog modela reljefa, Giordano et al (1992), Husnjak (2000). Karta nagiba terena izraena je na temelju karte slojnica koja je dobivena od tvrtke Hrvatske vode. U sklopu toga obavljeno je prvo ureenje podataka, a zatim su izraene karte nadmorske visine terena, digitalnog modela reljefa i nagiba terena uz koritenje programskih paketa ArcInfo, 3D Analyst i Spatial Analyst. Karta nadmorske visine na kojoj su izdvojene klase reljefa izraena je radi dobivanja uvida o osnovnim obiljejima reljefa na podruju Republike Hrvatske. Prema nadmorskoj visini reljef se moe klasificirati na vie naina. Jedan od naina je klasificiranje reljefa na pet klasa (Kalmeta, 1999): - nizinski i breuljkasti (do 200 m), - brdoviti (200-500 m), - gorski (500-1.000 m), - nisko planinski (1.000-1.400 m), - visoko planinski (>1.400 m). Na temelju analize karte nadmorske visine terena, slika 9, utvreno je da na podruju Republike Hrvatske visina terena varira od 0 do 1.831 m. S obzirom na prostornu rasprostranjenost, utvreno je javljanje svih pet klasa reljefa. Najrasprostranjenija je klasa koja obuhvaa nizinski i breuljkasti reljef, koji zauzima 58,4 posto povrine Republike Hrvatske (tablica 13). Tablica 13: Povrina klasa reljefa Klasa 1 2 3 4 5 Naziv reljefa Nizinski i breuljkasti Brdoviti Gorski Nisko planinski Visoko planinski Nadmorska visina, m do 200 200-500 500-1 000 1 000-1 400 >1 400 Povrina ha 3.308.416 1.235.856 936.627 167.433 13.699 % 58,43 21,83 16,54 2,96 0,24

Za procjenu rizika od erozije tla vodom izraena je karta nagiba terena prema klasifikaciji nagiba metode CORINE. Karta je izraena u digitalnom obliku za daljnju procjenu rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana tematska karta. Inventarizacijom povrina pojedinih klasa nagiba terena utvrena je najvea rasprostranjenost prve klase nagiba ravno do blagi nagib odnosno klase s nagibom manjim od 5 posto, koja zauzima ukupno 3,425.447 ha ili ak 60,5 posto istraivane povrine. Zatim po zastupljenosti slijedi druga klasa blagi nagib odnosno klasa s nagibom 5-15 posto, koja zauzima 1,757.542 ha, to predstavlja 31,0 posto u odnosu na ukupnu povrinu Hrvatske. Trea klasa strmi nagib odnosno klasa s nagibom >1530 posto, zauzima samo 411.066 ha ili 7,3 posto povrine. Najmanju povrinu zauzima etvrta klasa vrlo strmi nagib odnosno klasa s nagibom veim od 30 posto, koja zauzima samo 1,2 posto povrine Republike Hrvatske (tablica 14). 51

Tablica 14: Povrina klasa nagiba terena na podruju Republike Hrvatske prema klasifikaciji nagiba metodom CORINE Klasa nagiba 1 2 3 4 Nagib % <5 5-15 15-30 >30 Opis nagiba Ravno do blagi nagib Blagi nagib Strmi nagib Vrlo strmi nagib Povrina ha 3.425.447 1.757.542 411.066 67.976 % 60,5 31,0 7,3 1,2

3.5.3.2.4. Izrada sloja (karte) vegetacijskog pokrova Na temelju karte vegetacijskog pokrova i karte potencijalne opasnosti od erozije tla vodom, procjenjuje se stvarna opasnost ili rizik od erozije tla vodom prema CORINE metodi. Vegetacijski pokrov predstavlja dakle jedan od najvanijih elemenata u primijenjenom modelu procjene rizika od erozije tla vodom i to zbog toga jer ga se moe relativno brzo promijeniti, a to zapravo omoguava samu kontrolu erozije tla. Poznata je injenica da se i s vrlo malim promjenama vegetacijskog pokrova moe znaajno utjecati na intenzitet erozije, ICONA (1988). Openito se smatra da je stalna vegetacija najjai imbenik koji se suprotstavlja tetnom djelovanju erozijskih procesa. Stalni vegetacijski pokrov popravlja i odrava povoljnu strukturu zemljita, te time poveava njegov kapacitet infiltracije vode kao i bre dubinsko otjecanje suvine vode (Racz, 1993). Time utjee na smanjenje povrinskog otjecanja, ime indirektno utjee na intenzitet erozije tla vodom. Vegetacijski pokrov titi tlo od destrukcije strukturnih agregata pod razornim udarima kinih kapi. Svojim korjenovim sistemom uvruje zemljite i osigurava ga protiv naglog odnoenja. Pored toga, vegetacijski pokrov sprijeava svojim korijenovim sistemom smrzavanje tla i time takoer smanjuje povrinsko otjecanje. Zahvaljujui vegetacijskom pokrovu, posebno kod umske ili travne vegetacije, nagomilava se listinac i ostaci biljnih dijelova to omoguava znatno zadravanje oborinskih voda, ime se do odreenog stupnja takoer titi tlo od erozije vodom. Korelaciju izmeu vegetacijskog pokrova i povrinskog otjecanja ili koliine erozijskog nanosa potvrdili su mnogi autori. Tako je, primjerice, Benetti (1955) utvrdio da je povrinsko otjecanje vode pod stalnom umom iznosilo 1 posto od ukupnih oborina, pod panjacima i livadama 3 posto, a s oranica 18 posto ukupnih godinjih oborina. Kamara (1986) i Pabat et al. (1976) utvrdili su da je povrinsko otjecanje vode, a time i gubici tla, neznatno pod travnatim pokrovom, dok su najvea otjecanja, a time i erozija tla, zabiljeeni na golom nezasijanom tlu. Iznose miljenje da se odabirom odgovarajueg vegetacijskog pokrova moe utjecati na smanjenje povrinskog otjecanja, a time i na smanjenje erozije tla, odnosno da se pomou odgovarajueg vegetacijskog pokrova moe do odreene razine kontrolirati erozija tla. Prema CORINE metodi, u sklopu vegetacijskog pokrova, izdvajaju se samo dvije klase. U prvu klasu ukljuena su podruja pod umama, trajnim panjacima i gustom makijom, odnosno podruja pod stalnom-permanentnom vegetacijom dok su u drugu klasu svrstana sva ostala zemljita. Vodene povrine (rijeke, jezera i ribnjaci) su posebno izdvojeni. Za izradu karte rizika od erozije tla vodom, klase vegetacijskog pokrova izdvojene su na temelju tiskane topografske karte na kojoj je prikazana i rasprostranjenosti uma u 52

Hrvatskoj, mj. 1:300.000, koja je dobivena od javnog poduzea Hrvatske ume. Povrine pod umama su izdvojene digitalizacijom skeniranih i geokodiranih karata. Budui da nisu postojali odgovarajui podaci o povrinama pod trajnim panjacima, prva klasa vegetacijskog pokrova izdvojena je dakle na temelju dostupnih podataka o rasprostranjenosti uma u Republici Hrvatskoj. Ovaj sloj (karta) takoer je izraen u digitalnom obliku, za daljnju procjenu rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana karta Analizom sloja (karte) s klasama vegetacijskog pokrova, izdvojenih na spomenuti nain, utvreno je da na prvu klasu koja predstavlja povrine pod umama, otpada 2.351.270 ha, to ini 41,5% istraivane povrine. Na klasu broj 2, koja predstavlja obradiva i gola-nezasijana zemljita, odnosno sva zemljita koja nisu pod umama, veim vodotocima i veim naseljima otpada 3.212.816 ha, a to ini 56,7% povrine (tablica 15). Tablica 15: Klase vegetacijskog pokrova na podruju Republike Hrvatske Klase vegetacijskog pokrova Povrina Broj Opis Znaajke ha 1 ume Potpuno zatieno 2.351.270 2 Poljop. Zemljita Nepotpuno zatieno 3.212.816 3 Vea naselja 44.586 4 Vodene povrine 53.359 3.5.3.3. Izrada karte potencijalnog rizika od erozije tla vodom Potencijalni rizik od erozije tla vodom definiran je kao temeljna osjetljivost tla prema eroziji tla vodom i to ne uzimajui u obzir vegetacijski pokrov ili nain koritenja. Potencijalni rizik predstavlja dakle najgori mogui sluaj, odnosno procjena potencijalnog rizika od erozije tla vodom bazira se na pretpostavci da se cjelokupno podruje istraivanja koristi kao obradivo, Husnjak (2000). Osnovne znaajke nekog terena koje imaju dominantni utjecaj na potencijalni rizik od erozije tla vodom su erodibilnost tla, erozivnost oborina i nagib terena. Kao to je ranije navedeno, rezultati izdvajanja klasa erodibilnosti tla, erozivnosti oborina i nagiba terena, izraeni su i u digitalnom obliku. Preklapanjem tih digitalnih slojeva izraen je integracijski sloj potencijalnog rizika od erozije tla vodom odnosno sloj koji sadri sve ulazne podatke odnosno podatke o klasama i potklasama erodibilnosti tla, nagiba terena i erozivnosti oborina. Operacija preklapanja spomenutih slojeva, te proraun indeksa potencijalnog rizika od erozije tla vodom, kao i izdvajanje klasa i potklasa potencijalnog rizika obavljeni su pomou ArcInfo NT programskog paketa. Na temelju tako formiranog temeljnog integracijskog sloja, izraena je karta s klasama i potklasama potencijalnog rizika, pri emu je istovremeno obavljeno spajanje onih poligona koji imaju istu ili klasu ili potklasu potencijalnog rizika od erozije tla vodom, tako da taj konani sloj sadri znatno manji broj poligona u odnosu na temeljni integracijski sloj to omoguuje njegovo lake i bre koritenje i na PC raunalima. Indeks potencijalnog rizika odreen je na temelju slijedeeg prorauna: Indeks potencijalnog rizika = Klasa erodibilnosti tla x Klasa erozivnosti oborina x Klasa nagiba terena

% 41,5 56,7 0,78 1,02

Klasa potencijalnog indeksa od erozije izdvojene su na temelju kriterija danih u tablici 16. 53

Klasa potencijalnog rizika od erozije 1 2 3

Opis rizika Niski rizik Umjereni rizik Visoki rizik

Indeks potencijalnog rizika >0-5 > 5 - 11 > 11

Karta s klasama potencijalnog rizika izraena je takoer u digitalnom obliku za daljnju procjenu stvarnog rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana karta u mjerilu 1:300.000 (slika 12. Pored klasa, na karti su prikazane i potklase potencijalnog rizika, a koje predstavljaju postotak stjenovitosti. Izdvojene su na temelju podataka o stjenovitosti s Namjenske pedoloke karte Republike Hrvatske mjerila 1:300.000 (Bogunovi i sur., 1996. i 2000). Naime, iako je prema metodi CORINE predvieno izdvajanje podruja s golim stijenama, nakon ega bi se ta podruja trebala izuzeti od daljnje procjene rizika od erozije tla vodom, zbog nepostojanja drugih kartografskih podloga koriteni su podaci o stjenovitosti sa spomenute pedoloke karte (izraeni u postotku stjenovitosti za pojedine poligone) i ukomponirani u karte rizika od erozije tla vodom. Napominjemo da su odnosi broja potklasa i postotka stjenovitosti detaljno prikazani u radu Bogunovi i sur. (2000). Daljnjom obradom i analizom spomenute karte utvreno je da najvei dio podruja Republike Hrvatske ima niski potencijalni rizik od erozije tla vodom. Naime, povrina klase s niskim potencijalnim rizikom iznosi 2.397.409,8 ha, to predstavlja 42,34% u odnosu na ukupnu povrinu Republike Hrvatske. Po zastupljenosti zatim slijedi trea klasa koja predstavlja podruje s visokim potencijalnim rizikom od erozije tla vodom, a koje zauzima 1.800.264,9 ha, to predstavlja ak 31,80 posto povrine Republike Hrvatske. Klasa s umjerenim potencijalnim rizikom od erozije tla vodom zauzima 1.366411,3 ha ili 24,13% povrine (tablica 17 i graf 1). Tablica 17: Klase i potklase potencijalnog rizika od erozije tla vodom Klasa Potklase 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 16,00 Broj poligona 18878 887 16 475 858 25 125 337 380 166 308 1062 790 3736 3782 1450 33275 Povrina ha 1.976.453,9 98.524,5 928,5 4.962,1 1.176,0 39,6 2.980,8 10.357,4 1.215,6 6.313,5 629,3 11.719,2 14.892,8 217.666,8 33.079,1 16.470,6 2.397.409,8 % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu povrinu 82,44 34,91 4,11 1,74 0,04 0,02 0,21 0,09 0,05 0,02 0,00 0,00 0,12 0,05 0,43 0,18 0,05 0,02 0,26 0,11 0,03 0,01 0,49 0,21 0,62 0,26 9,08 3,84 1,38 0,58 0,69 0,29 100,00 42,34 % stjenovitosti 0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15

UKUPNO

54

UKUPNO

UKUPNO

2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 16,00 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 16,00

10183 2607 38 750 1258 24 423 475 1979 385 153 2425 1682 4027 5483 1144 33036 3593 1104 77 358 737 9 427 304 565 125 51 796 615 1533 1655 349 12298 78609 350 136 79095

622.648,5 96.386,6 6.039,1 23.543,2 33.288,3 141,3 41.477,8 24.560,0 35.919,5 12.633,3 3.050,8 59.011,7 46.786,7 186.416,1 127.729,6 46.778,7 1.366.411,3 319.677,2 195.237,4 2.061,2 31.469,3 69.629,8 9.965,0 28.824,2 18.438,6 187.474,5 13.052,0 5.021,5 202.508,6 105.509,8 184.556,6 366.181,7 60.657,6 1.800.264,9 5.564.086,0 53.359,0 44.586,0 5.662.031,0

45,57 7,05 0,44 1,72 2,44 0,01 3,04 1,80 2,63 0,92 0,22 4,32 3,42 13,64 9,35 3,42 100,00 17,76 10,84 0,11 1,75 3,87 0,55 1,60 1,02 10,41 0,73 0,28 11,25 5,86 10,25 20,34 3,37 100,00

11,00 1,70 0,11 0,42 0,59 0,00 0,73 0,43 0,63 0,22 0,05 1,04 0,83 3,29 2,26 0,83 24,13 5,65 3,45 0,04 0,56 1,23 0,18 0,51 0,33 3,31 0,23 0,09 3,58 1,86 3,26 6,47 1,07 31,80 98,27 0,94 0,79 100,00

0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15 0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15

UKUPNO 1 + 2 + 3 KLASA Vodene povrine Vea naselja SVEUKUPNO

55

Graf 1. Zastupljenost klasa s potencijalnim rizikom od erozije tla vodom

0,94% 0,79%

1 niski rizik
31,80% 42,34%

2 umjereni rizik 3 visoki rizik vodene povrine vea naselja

24,13%

3.5.3.4. Izrada karte stvarnog rizika od erozije tla vodom. Stvarni rizik od erozije tla vodom predstavlja stvarni, aktualni ili postojei rizik od erozije s obzirom na sadanji vegetacijski pokrov i nain koritenja. Stvarni rizik od erozije tla vodom, utvren je na temelju preklapanja integracijskog sloja digitalne karte potencijalnog rizika od erozije tla vodom s digitalnom kartom vegetacijskog pokrova pomou ArcInfo NT programa. Klase stvarnog rizika izdvojene su na temelju matrice predoene u tablici 18. Tablica 18 :Matrica za odreivanje klasa stvarnog rizika od erozijetla vodom Klasa Klasa Stvarni rizik od erozije tla vodom potencijalnog vegetacijskog Klasa Opis klase rizika od erozije pokrova 1 1 Niski rizik 1 2 1 Niski rizik 1 1 Niski rizik 2 2 2 Umjereni rizik 1 2 Umjereni rizik 3 2 3 Visoki rizik Na podrujima s drugom klasom vegetacijskog pokrova koja predstavlja obradiva podruja, odnosno sva podruja koja nisu pod umom, potencijalni rizik je ujedno i stvarni rizik od erozije tla vodom, dok se na podrujima s prvom klasom vegetacijskog pokrova koja predstavlja povrine pod umom i permanentnim panjacima, visina rizika od erozije tla vodom smanjuje za jedan, ali samo kod druge i tree klase potencijalnog rizika, dok se prva klasa ne mijenja. Shodno tome, na podrujima s umjerenim i visokim potencijalnim rizikom od erozije tla vodom i podrujima s prvom klasom vegetacijskog pokrova, umjereni potencijalni rizik predstavlja niski stvarni rizik dok visoki potencijalni rizik predstavlja umjereni stvarni rizik. Temeljem preklapanja spomenutih digitalnih karata i gore navedene matrice, izraena je karta s klasama i potklasama stvarnog rizika od erozije tla vodom. Potklase stvarnog rizika, koje predstavljaju postotak stjenovitosti, izdvojene su na temelju podataka o stjenovitosti tla s Namjenske pedoloke karte Republike Hrvatske mjerila 1:300.000 (Bogunovi i sur., 1996. i 2000) i to na isti nain kao i kod prije spomenute 56

karte potencijalnog rizika od erozije tla vodom. I ova je karta izraena u digitalnom obliku za budue koritenje, te kao tiskana karta u mjerilu 1:300.000 (slika 13). Inventarizacijom povrina po pojedinim klasama, utvreno je da je najzastupljenija prva, klasa koja ukazuje na niski stvarni rizik od erozije tla vodom, a zauzima 3,020.690,3 ha, to predstavlja ak 53,35 posto povrine Republike Hrvatske. Po zastupljenosti slijedi druga klasa umjereni stvarni rizik od erozije tla vodom koja zauzima 1,796.921,0 ha ili 31,74 posto povrine, dok trea klasa ili klasa s visokim stvarnim rizikom od erozije tla vodom zauzima samo 746.474,8 ha, to ini 13,18 posto podruja Republike Hrvatske (tablica 19 i graf 2). Tablica 19: Klase i potklase stvarnog rizika od erozije tla vodom Broj Povrina % zastupljenosti u odnosu na Klasa Potklase poligona ha klasu ukupnu povrinu 1,00 15377 2.281.567,2 75,53 40,30 1,01 2285 120.811,1 4,00 2,13 1,02 51 3.188,9 0,11 0,06 1,03 806 15.052,3 0,50 0,27 1,04 1380 7.038,3 0,23 0,12 1,05 32 51,6 0,00 0,00 1,06 552 19.695,3 0,65 0,35 1,07 399 21.300,3 0,71 0,38 1 1,08 1623 15.101,0 0,50 0,27 1,09 286 10.524,0 0,35 0,19 1,10 320 1.010,0 0,03 0,02 1,11 2258 40.977,3 1,36 0,72 1,12 1230 43.247,7 1,43 0,76 1,13 4019 294.966,4 9,76 5,21 1,14 5522 115.958,5 3,84 2,05 1,15 1504 30.200,5 1,00 0,53 UKUPNO 16,00 37644 3.020.690,3 100,00 53,35 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 UKUPNO 16,00 13474 2257 110 765 1717 54 743 661 1714 377 158 2085 1408 4428 4341 1367 35659 480.703,3 207.484,7 4.628,2 35.373,6 46.060,8 2.449,0 40.019,5 24.965,2 145.779,3 15.683,6 3.678,4 160.053,4 88.691,1 201.644,0 296.913,6 42.793,3 1.796.921,0 26,75 11,55 0,26 1,97 2,56 0,14 2,23 1,39 8,11 0,87 0,20 8,91 4,94 11,22 16,52 2,38 100,00 8,49 3,66 0,08 0,62 0,81 0,04 0,71 0,44 2,57 0,28 0,06 2,83 1,57 3,56 5,24 0,76 31,74 % stjenovitosti 0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15 0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15

57

3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 UKUPNO 16,00
UKUPNO

3517 1332 69 428 850 22 577 309 1164 161 68 1075 621 1808 2150 437 14588 87891 350 136 88377

156.509,3 61.853,1 1.211,6 9.548,7 50.995,1 7.645,2 13.567,9 7.090,5 63.729,3 5.791,3 4.013,2 72.208,5 35.250,5 92.029,2 114.118,5 50.912,9 746.474,8 5.564.086,0 53.359,0 44.586,0 5.662.031,0

20,97 8,29 0,16 1,28 6,83 1,02 1,82 0,95 8,54 0,78 0,54 9,67 4,72 12,33 15,29 6,82 100,00

2,76 1,09 0,02 0,17 0,90 0,14 0,24 0,13 1,13 0,10 0,07 1,28 0,62 1,63 2,02 0,90 13,18 98,27 0,94 0,79 100,00

0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15

1 + 2 + 3 KLASA Vodene povrine Vea naselja SVEUKUPNO

Graf 2. Zastupljenost klasa sa stvarnim rizikom od erozije tla vodom

0,94% 0,79%

13,18%

1 niski rizik 2 umjereni rizik

53,35%

3 visoki rizik vodene povrine vea naselja

31,74%

Osim izraenih karti stvarnog i potencijalnog rizika od erozije tla vodom, koje su, kako je navedeno, izraene u digitalnom i tiskanom obliku, izraena je i GIS baza podataka procjene rizika od erozije tla vodom, koju ine svi ulazni podaci i rezultati istraivanja. Pored ostaloga, sastavni dio baze je i temeljni integracijski sloj, odnosno zavrni sloj koji je nastao povezivanjem svih prethodnih ulaznih slojeva (karti) i u kojem se za svaki od oko 210.000 poligona ili kartiranih kontura mogu dobiti slijedei podaci: broj, opseg i povrina poligona, zatim indeks, klasa i potklasa vegetacijskog pokrova, kao i indeks, klasa i potklasa potencijalnog rizika od 58

erozije tla vodom, te klasa i potklasa stvarnog rizika od erozije tla vodom. Taj integracijski sloj prua sve bitne informacije relevantne za procjenu potencijalnog i stvarnog rizika koje korisnicima ovog projekta mogu biti od velike vanosti u sklopu izrade programa zatite tla i kontrole erozije. Naime, kako se klikom na pojedini poligon (kartiranu konturu erozije) dobivaju sve gore navedene informacije (u vidu tablice), moe se tono, na temelju analize ulaznih parametara, utvrditi zbog kojih je razloga negdje visoki rizik od erozije, dok je npr. na drugom mjestu niski itd. Baza je formirana tako da se na relativno jednostavan i brz nain mogu dobiti sve potrebne informacije bilo pretraivanjem baze, bilo postavljanjem upita uz koritenje odgovarajuih programskih paketa. Otvorena je za unos novih podataka ili podataka nastalih kao rezultat promjena u prirodi. Na primjer, ako se utvrdi promjena nekog od ulaznih parametara tijekom daljnjih istraivanja (npr. ako doe do promjene vegetacijskog pokrova) ili se javi potreba da se i drugi imbenici ukljue u procjenu rizika od erozije tla vodom, ti novi podaci mogu se povezati s postojeom bazom, te obaviti dalja analiza i obrada takvih podataka. 3.6. VRJEDNOVANJE ZEMLJITA ZA KAMPOVE, UA REKREACIJSKA PODRUJA, STAZE I SPORTSKE TERENE Razvojem civilizacije poveala se potranja za boravkom u prirodi to je omoguilo gradskom stanovnitvu kratke posjete prirodi i vei interes za rekreacijom u njoj. U novije vrijeme trend za odmorom raste zbog poveanja mobilnosti i poveanog broja vlastitih automobila, lakeg pristupa periferiji, koji je poboljan autocestama i postepenim smanjenjem radnih sati, to se odrazilo duim vremenom odmora. Stoga postoji kontinuirana potreba za razvojem rekreacijskih sadraja i stvaranju novih kroz sadanje kretanje limitiranog ekonomskog poveanja. U Velikoj Britaniji i Welsu oko 8% ukupne povrine poljoprivrednog zemljita odnosi se na rekreativne zone, a koliko je to kod nas nepoznata je stavka, kojoj se u posljednje doba pridaje sve vea panja. Krajolik je zahtijevao sadraje kao kampove, rekreacijska podruja u turistikim zonama gdje bi se turisti mogli odmoriti, odmorita blizu autoputova za kratki predah i mjesta od vanog znaaja-parkove prirode s laganim pristupom iz grada, u namjeri da se gradskoj klijenteli omogui uivanje u kratkim etnjama i boravku u prirodi. Mrea staza koju s lakoom moemo dopuniti ve postoji, meutim postoje podruja i koja to nemaju i potrebna je izgradnja istih. Cijena razvoja i odravanja je u uskoj vezi s prirodom zemljita i vrlo je vano da trokovi budu svedeni na minimum, odabirui to jednostavnije zahvate u prirodi. tete u prirodi uzrokovane sadrajima i pojedinim zahvatima na nepogodnim lokalitetima mogu biti znaajne. Izbor pogodnog zemljita zahtijeva detaljnu analizu tla, ostalih krajobraznih karakteristika, pregleda informacija i izvrenih elaborata. Detaljni podaci o tlu postoje u raznim zemljama na detaljnoj ili semidetaljnoj razini. Oni su posebno kvalitetno napravljeni u Americi i u Nizozemskoj, gdje su organizacije u prvom redu bile koncentrirane na prikupljanje podataka o poljoprivrednom zemljitu, o koritenju i prilagodbi istih za opu primjenu i planiranje. U tim zemljama postoji vodi koji objanjava podataka o tlu i ocjeni pogodnosti tla za zimske sportove, golfe terene i parkove. U tim vodiima koriten je slian pristup za ocjenu zemljita za kamp 59

terene, rekreacijska podruja i staze. Ako su predloene sheme previe tehniki za laika moe se dobiti pomo strunjaka, pedologa. Vodi svakako prua znanstvenu osnovu iz koje se jednostavne sheme mogu dalje nadopunjavati. Moe se pretpostaviti da vrlo vrijedno zemljite zahtijeva velik trud u upravljanju i kontinuitet u odravanju, dok neodgovarajue zemljite je u eksploatacijskoj fazi previe skupo za odravanje i teko podnosi klimatske neprilike. Vrsta i stanje vegetacijskog pokrova moe vrlo pozitivno utjecati na vrijednost i kvalitetu zemljita. 3.6.1. Vrjednovanje zemljita za smjetaj atora i kamp-prikolica Lokacije za kampove trebaju ispunjavati itav niz uvjeta za postizanje kontinuiranog standarda ili da imaju minimum uvjeta da bi se lokacija koristila kao perspektivni objekt. Sofisticirana zemljita zahtijevaju visok ulog kapitala, ako se eli doi do kvlaitetnih lokacija. S pravne strane rekreacijski kampovi su pod kontrolom ureda za razvoj kampova ili drugih turistikih i rekreacijskih uprava. Ured za zatitu okolia Ministarstva odreuje detaljno planiranje lokacije za kampove i njihov standard. Lokacije za atorske kampove su takoer regulirane od Zavoda za javno zdravstvo i posebno od zavoda za regionalno planiranje. 3.6.1.1. Znaajke tla Od glavnih znaajki tla koje treba imati jedan kamp je slijedee: kamp treba imati vrlo pogodno tlo, suho tijekom sezone koritenja, sposobno podnijeti teak promet. Mora biti sposobno oko atora i kampera apsorbirati velike koliine vode od kia. Tlo ne smije biti ljepljivo i klizavo kad je vlano, niti pretvrdo kad je suho. Mora biti sposobno zadrati dovoljno vlage za rast travnatog pokrivaa u ljetnim mjesecima. Nabrojene znaajke tla mogu se pratiti u laboratoriju tonim mjerenjima uzoraka tijekom sezone. Stupanj vlanosti tla ima vaan uinak na prikladnost tla za iroki spektar namjena, te se na tim znaajkama radi elaborat o tlu, razna istraivanja i snimanja terena. Tlo je podijeljeno u 6 razreda vlanosti na temelju dubine sloja i duine zadravanja vlage u tlu. Vlanost povrinskog sloja je uvjetovana nepropusnim slojem ili visokom razinom podzemnih voda. Pjezometarskim mjerenjem razine podzemne vode i mjerenjem infiltracije i propusnosti tla za vodu, moe se potvrditi povoljnost ili nepovoljnost toga zemljita. Loe gospodarenje uzrokovano intenzivnim prometom tokom loih vremenskih uvjeta uzrokuje nabijanje slojeva i smanjenu drenau. Manje vlana tla imaju bolju propusnost i mogunost veeg upijanja vode bez povrinskog zadravanja, pogotovo kod velikih kia, slijevanja vode sa atora i kamp prikolica. Tlo u normalnim uvjetima pod utjecajem gravitacijske sile odvodi vlagu usisnom snagom od 0,05 bara. Kapacitet tla za zrak (Kz) (jedinica za volumen zraka ispunjenih pora kod pritiska od 0,05 bara) u tlu moe odrediti njegovu propusnost i brzinu infiltracije. Propusnost tla moe se utvrditi koliinom estica gline i gustoe pakovanja (volumna gustoa + 0,009 umnoena sa sadrajem gline).

60

Vlanost tla strogo utjee na promet takvim podrujem. Glinasta tla bre gube mogunost nosivosti to vlanost tla vie raste. Uslijed gaenja u tom stanju tlo gubi svoju strukturu i postaje sabijeno, reducirajui zrane pore i time naruava propusnost tla za zrak i brzinu infiltracije. S obzirom da se kampovi koriste preteno u ljetnom periodu, kad pada manje oborina, tada je i mogunost zbijanja vlanog tla manja. Znai, vea teta zbijanja tla na putovima i cestama se stvara u kratkom vlanom periodu. Zbijanje povrinskog sloja tla tijekom ljeta moe oteati obnavljanje trave u zimskim mjesecima. Na prostoru s glinenim tlom ili tlom s nepropusnim podhorizontom potrebna je korekcija povrinskog sloja materijalom pogodnim za izradu cesta i putove. Rizik od tekog oteenja moe se utvrditi pomou kapaciteta gravitacijske vode od povrinskog sloja, to je usko povezano s djelominom izmjenom organske tvari. Na pojedinim nepristupanim lokacijama duga zima onemoguava sijanje i obnovu trave na erodiranim mjestima. Usprkos tekom oteenju nastalom od tekog prometa, vlana glinasta tla i tla s velikim koliinama organske tvari gube silu trakcije i postaju ljepljiva i klizava, tako da hodanje ili vonja postaju oteani. Suprotno, suha glinasta tla su vrlo tvrda, neugodna za obitavanje i oteano je privrivanje atora za podlogu. Neka tla, osobito prostrana pjeana, uz obalu ili na pjeanim dinama gube vrstou kad su suha i oteano se hoda po njima. Mnogi kampovi i izletita imaju zatravnjene zone. Nasuprot problemima o ouvanju travnjaka koje se unitava povremenim leanjem kamp prikolica i atora, dobro tlo bi trebalo biti mogue osigurati dovoljnu koliinu vlage za nesmetan rast travnatog tepiha u suhim ljetnim mjesecima. Sposobnost tla da osigura dovoljnu vlanost u ljetnom periodu ovisi o koliini korisne ili fizioloki aktivne vode definirane kao koliina zadrane vode izmeu 0,05-15 bara usisa. Openito pjeskovita i glinasta tla imaju manju koliinu korisne vode, a plodna i silikatna tla veu koliinu fizioloki aktivne vode. Meutim, volumen u svim tlima je umanjen za udio nepropusnih stijena i nagiba soluma, neprobojnog za korijenje. Prema tome, korisna voda ovisi o znaajkama tla, posebno teksturnim kategorijama estica, koliini stijena, prirodnoj vrsti stijena, dubini sloja zakorijenjavanja, organskoj tvari, to sve utjee na znajake tla. Stupanj suhoe ili sue za svaku stranu moe biti procijenjeno od deficita korisne vode i dubini zakorjenjavanja. Intenzivne oborine mogu prouzroiti jako spiranje i ogoljavanje stijena, pa se na povrini mogu javiti stijene i grube neravne povrine, to je vrlo nepovoljno za smjetaj atora, gdje otre stijene mogu unititi dno atora. Planiranje i niveliranje prostora kampa je takoer oteano na stjenovitom zemljitu, kao i privrivanje atora za podlogu, gdje prisutnost tvrdih stijena na i ispod povrine takoer uzrokuje sline probleme.

61

3.6.1.2. Znaajke lokaliteta Nagib terena je vaan faktor zbog toga to atori i kamperi trebaju skoro ravan teren, to svakako utjee na vrijednost lokaliteta. Gromadne stijene i kamene ograde umanjuje dostupnost podruja. Lokaliteti podloni ljetnim bujicama i poplavama imaju velika ogranienja i mogu biti vrlo opasni. Poplave u zimskom periodu nisu veliko ogranienje osim to takve lokacije imaju dui period vlanosti ljeti, pa zbog toga takve lokacije nisu idealne. Izloenost odnosno ekspozicija lokaliteta moe biti dodatno ogranienje. Zbog potekoa u prikazu preciznih ocjena, smjernice se mogu dobiti koristei TOPEX metodu u kojoj kut inklinacije horizonta je na osmoj glavnoj toki kompasa izmjeren i zbrojen daje TOPEX* vrijednost, to znai da je lokalitet manje vrijedan. Hortikulturno ureenje kao i infrastruktura takoer bi se trebali uzeti u obzir. 3.6.1.3. Kategorije zemljita za kampove i izletita Vrlo pogodno zemljite Zemljite s malo ili gotovo nikakvim ogranienjima. Tlo je duboko i propusno, s razinom podzemne vode ispod 70 cm u ljetnim mjesecima i dovoljnom koliinom korisne vode za travnati pokriva. Povrinski sloj tla je bez kamenja ili vrlo malo stjenovit. Imaju veliki infiltracijski koeficijent i mali sadraj gline, tako da nosivi sloj podnosi optereenja prilikom vlanog perioda i nije previe tvrd za vrijeme sunog razdoblja. Mekana pjeskovita tla ne dolaze u obzir u ovoj klasi pogodnosti. Lokacije su preteno ravne ili blago nagnute bez gromandnih stijena ili sa niim stjenovitim ueem i kamenim skupinama, te poloaji koji nisu u kotlini i nisu izloene ljetnim bujicama. Umjereno pogodno zemljite Zemljite s umjerenim ogranienjima zahtijeva neke preinake ili poboljanja. Tlo je umjereno duboko, umjerene sposobnosti propusnosti ili slabije propusnosti u dubljim podhorizontima; podzemna voda moe doprijeti iznad 70 cm u ljetnim mjesecima, ali samo kratki period ili ponekad iznad 40 cm. Koliina korisne vode je manja od optimuma za normalan rast travnatog pokrivaa. Povrinski sloj ima umjerenu koliinu glinenih estica, stvaraju se manje lokve na povrini kad je vlano to moe uzrokovati povrinska oteenja putova i cesta. Brzina infiltracije je manja od poeljne to moe povremeno utjecati na povrinsko stvaranje lokvi na dobro ugaenim podrujima. Izloenost ljetnim bujicama je mala.

*Metoda TOPEX ocjenjuje izloenost za pojedinu lokaciju izmjerenog kuta inklinacije na horizontu, povrini u osmoj glavnoj toki kompasa. Kut se tada zbroji i daje TOPEX vrijednost. Niska TOPEX vrijednost (blizu nule) pokazuje na visok stupanj ekspozicije s obzirom na najbliu lokaciju i suprotno tome trebalo bi zabiljeiti da TOPEX skala nije linearna. Probne ocjene daju se u nioj skali: Visina TOPEX vrijednosti Ocjena ekspozicije 0.10 Teko izloeno 11-30 Vrlo izloeno 31-60 Umjereno izloeno 61-100 Umjereno zatieno 101-150+ Vrlo zatieno

62

Slabo pogodno zemljite Zemljite s nekoliko ogranienja za koje su potrebne znatne korekcije prije upotrebe. To je plitko tlo ili tlo slabe propusnost tla za vodu. Razina podzemne vode die se iznad 70 cm kroz dui period godine i povremeno moe prei iznad 40 cm. Potrebna je odvodna drenanim sustavom. Ostala podruja imaju tla s vrlo malim kapacitetom korisne vode koja je nedostatna za normalan razvoj travnog pokrivaa u ljetnim mjesecima. Povrinski sloj moe biti pjeskovit i mekan kad je suh, ili glinovit tako da je sklizak kad je vlaan i tvrd kad je suh; glinasti povrinski horizonti imaju slabi kapacitet infiltracije, to dovodi do produenog djelovanja povrinske vlanosti ili lokvi u dobro ugaenim podrujima. Povrinski sloj cesta potrebno je popravljati, dok je travnati pokrov vrlo teko odravati. Ostale dio lokaliteta moe imati na povrini sloj ljunka. Lokaliteti mogu biti ravni do blago nagnuti, a velike nagibe potrebno je korigirati na umjerene. Ima veliko uee stijena i slobodnog kamenja. Mogue su povremene poplave. Nepogodno zemljite Zemljite s velikim ogranienjima koje dokazuje da ureenje nije mogue ili ekonomski isplativo. Tu spadaju vrlo vlana (movarna) podruja s razinom podzemnih voda iznad 40 cm, u mineralnim ili tresetnim tlima, potom izrazito stjenovita, strma podruja ili je lokacija izloena poplavama u ljetnom periodu. 3.6.2. Vrjednovanje zemljita za ue rekreativne zone Teko je definirati veliine i potrebe zemljita za rekreativne zone. Ona mogu biti locirana iza glavnih putova gdje biciklisti mogu uzeti kratki predah, ili mogu biti rekreacijska mjesta koritena uglavnom za vikend posjetitelje ili dnevne posjetitelje iz oblinjih gradova. Potrebna infrastruktura na takvim mjestima ukljuuje nadstrenice, klupe, stolove i putokaze. Lokalitete treba postaviti tamo gdje panoramski vidici dolaze do izraaja. Zbog razliitosti postoji odreena fleksibilnost u vrsti zemljita pogodnog za rekreativne zone. Izostaviti treba onu lokaciju ija estetska vrijednost je zbog glavnog znaaja sadrana u prirodi tla i prostora umanjena, a to su u posebnim uvjetima prevlaivanja, nedostupne prometnosti, nemogunosti za ozelenjavanje, strmom nagibu i prevelikom riziku od poplava. 3.6.2.1. Znaajke tla Vrlo pogodna zemljita imaju suhe povrine kod slabe iskoritenosti do kraja ljeta. Tlo mora osigurati dobru nosivost kod jakog prometa i ne smije biti sklisko i ljepljivo kad je vlano: ceste i parking mjesta kod uestale upotrebe trebaju dobru podlogu i treba biti mogue parkiranje na travnjaku sa to manjom tetom kod umjerene upotrebe. Propusnost tla za vodu je dovoljno brza da onemogui povrinsko zadravanje vode-stvaranje lokvi poslije kie, na povrini tla mora biti dosta vlage da opskrbi travu i drvee tijekom ljetnih mjeseci. Meutim, moe doi do konflikta u tim 63

potrebama tla za vodu i pogodnosti pojedinih podslojeva, ako se npr. stavlja ljunak kao podloga za parkirna mjesta. Trava i drvee mogu patiti na takvim podlogama od sue u ljetnim mjesecima ili tokom sunih godina. Sposobnost povrine tla da osigura povoljne uvjete ranije je opisana. 3.6.2.2. Znaajke lokacije Prostor treba ima dovoljno ravne povrine za parking i blagi nagiba za pristup cestama ili putovima. Raznolikost terena moe se smatrati prednou, pogotovo ako se rekreacijska zona uklapa u pregledni panoramski vidik. Nagib terena treba iskoristiti u tom vidu. Vee stijene i kamenje u umjerenoj pojavi mogu uiniti lokalitet zanimljivijim, ali vei stjenovitost moe poveati cijenu izgradnje objekta. Ako je lokacija podlona estim poplavama tada ima smanjenu vrijednost. Rekreativne zone na viim podrujima smanjuju mogunost upotrebe takvih podruja, a na niim nadmorskim visinama zaklonjenost rekreativnih zona moe se osigurati sadnjom drvea ili ivih ograda ili postavljanjem klupa pored postojee vegetacije ili prirodnih zaklona. 3.6.2.3. Kategorije zemljita za uu rekreativnu zonu Vrlo pogodno zemljite Zemljite bez ili s malim ogranienjima, predstavlja duboka tla, propusna i suha, s podzemnom vodom razine ispod 40 cm u zimi, ili 70 cm u ljeti. Imaju dovoljnu koliinu vlage za normalan rast trave i drvea tokom itave godine osim u ljetnim mjesecima. Povrinski horizonti tla imaju dobru propusnost, nisu ljepljivi i skliski kad je vlano. Lokalitet je dovoljno velik i prostran, blago nagnut za smjetaj parkiralinih mjesta i staza, s dovoljno raznolikosti za zanimljive panoramske vidike. U zimskom periodu nisu poplavljena i dobro su zaklonjena zelenilom. Umjereno pogodno zemljite Zemljita s umjerenim ogranienjem zahtijevaju neke modifikacije ili poboljanja. Tla mogu biti srednje duboka ili imati smanjenu propusnost povrinskog horizonta. Razina podzemnih voda moe biti iznad 40 cm u kratkom zimskom periodu, pogotovo na propusnim tlima. Trava ili drvee mogu patiti za vrijeme ljetnih sua. Velika koliina glinenih estica u povrinskom sloju uzrokuje blatnu i sklisku stazu u zimi, na stazama i putovima potreban je nasuti povrinski sloj. Umjereno kameniti povrinski sloj moe biti neugodan za hodanje ili padanje pogotovo kod otrog kamenja. Pristranci su umjerene ili blago nagnuti, koji zahtijevaju niveliranje i ravnanje terena za parkiralina mjesta izvan zone. Mogue su kratkotrajne poplave. Prisutnost velikih stijena i izloenog kamenja moe onemoguiti proirenje lokaliteta. Lokacija moe donekle biti izloena vidiku. Slabo pogodno zemljite Zemljite s nekoliko ograniavajuih faktora, potrebna je temeljita analiza prostora prije same upotrebe. Tla su obino plitka ili jako suha da trava i drvee pati zbog sue tokom 64

cijele godine s ozbiljnim oteenjima, drugo, tlo moe biti prevlaivano dugi period zbog slabe propusnosti ili zbog visoke razine podzemnih voda koja je iznad 40 cm due od 3 mjeseca u godini. Povrinski sloj moe postati blatnjav pod stalnim pritiskom hodanja u zimi ili nakon kia. Ceste trebaju adekvatni povrinski materijal i kvalitetnu drenau. Lokacije su malih dimenzija i blago nagnute, zemljite pogodno za parkiralite bez strmih nagiba. Redovito preplavljuju u zimskom periodu. Okolno podruje moe biti stjenovito tako da je proirenje zone oteano. Umjereno su izloene vidicima sa zahtjevom za podizanje provizornih zaklona, najee drvoredima. Nepogodno zemljite Zemljite s velikim ogranienjima koje pokazuje da nije mogue ureenje ili nije ekonomski isplativo. Obuhvaa podruja koja su tokom itave godine vlana, povremeno poplavljena, strma i vrlo izloena vidicima. Nedrenirana tresetna tla spadaju isto u tu kategoriju. 3.6.3. Vrjednovanje zona zemljita za staze Potreba za rekreativnim stazama i putovima je sve vea. Javnih staza i zaustavnih traka u prirodnom ambijentu nikad dovoljno. Javni putovi imaju kompleksan legalan status, ako se rijetko korite u tu svrhu za koju su namijenjeni, oni predstavljaju sadraj iji potencijal se poveano koristi. Staze koje se esto koriste, ali imaju lou podlogu mogu se jo vie unititi, pogotovo zimi, nastaje blato ili se nruava uslijed erozije. To moe biti ozbiljan problem jer postoji vrlo mala ansa za izmjenu rute dobro ucrtanog puta ili promjene namjene u loim uvjetima. U sluajevima gdje je mogua izmjena rute puta glavnu bazu izrauje se elaborat o tlu za identifikaciju povoljnih smjernica izrade. Vane znaajke o odabiru rute za stazu ukljuuju vlanost, prometnost, propusnost tla za vodu, nagib terena i rizik od erozije. Moe se pretpostaviti da etai vie preferiraju suhe podloge na veoj nadmorskoj visini, a manje movarno tlo na niim nadmorskim visinama. 3.6.3.1. Znaajke tla Zbog velikog intenziteta prometa, u stvarnosti na malim povrinama zemljita, sposobnost tla da ostane sauvano i kod vlanog vremena je od velike vanosti. Vrlo dobro tlo moralo bi imati dobar kapacitet nosivosti i da ne proklizava pod svim uvjetima. Vlana tla e brzo izgubiti travni pokriva to postaje ozbiljan problem u spreavanju daljnjeg erodiranja. Uz to, tlo treba biti sposobno upiti velike koliine vode nakon pljuskova tako da se ne stvaraju lokve po povrini, te da voda brzo otjee s povrine zbog smanjenja djelovanja erozije. Stijene na povrini i kamenje mogu biti loi za etae, isto tako ljunak je opasniji od oblutaka. Poveanjem nagiba raste nepovoljnost terena za staze. Tlo mora biti u mogunosti primiti dovoljnu koliinu vode za rast travnog pokrivaa u ljetnim mjesecima. 3.6.3.2. Znaajke lokaliteta

65

Nagib staze vaan je iz dva razloga: stupanj nagiba ne bi trebao biti jako strm da ga mnogi etai ne mogu savladati bez veih naprezanja, drugo: stupanj nagiba je vaan faktor kod erozije tla. Tamo gdje je plitko tlo izloeno erozivnom djelovanju struktura staze se naruava konstantnim ispiranjem, infiltracija je reducirana konstantnim hodanjem to dovodi do sabijanja tla. Kombinacija nagiba i djelomina distribucija posebno je osjetljiva. Tlo sa 9-30% gline ini se najvie osjetljivo na nagibu od 3-5o ako je strmina najmanje 50 m dugaka. Za stazu je vano da je prisutnost umjerenog nagiba najvea, a strmi nagibi trebaju biti ublaeni i kratki. U tablici 37 nagibi su klasificirani i ne odnose se na okolno zemljite. Poplavljene staze smanjuju njezinu upotrebu, a prisutnost velikih stijena ili kamenja oteava hodanje. 3.6.3.3. Kategorije zemljita za staze Moe se pretpostaviti da etai nee uvijek biti dobro opremljeni za planinsku etnju. Vodii odreuju teinu staze koju zdravi odrasli ljudi mogu prijei bez prevelikog napora, to ne ukljuuje one koji uivaju u izazovima napornog hodanja. Vrlo pogodno zemljite Staze s malo ili nikakvim ogranienjima. Tla sa suhom povrinom osim u kratkom periodu nakon kie, povrinska voda se brzo upija, sloj se ne sabija niti je podloan eroziji. Tlo nije sklisko ili ljepljivo kad je vlano. Travnjak je odriv osim u sunim mjesecima. Nagib je vrlo blag i nedovoljan da izazove eroziju i ogoljavanje tla. tete od poplava nema kao ni velikog kamenja ili stijena. Umjereno pogodno zemljite Staze s umjerenim ogranienjima kojima je potrebna preventivna konzervacija. Tla sa suhim povrinskim slojem tokom veeg dijela godine, ali zbog visokog kapaciteta vlage u tlu ili smanjene propusnosti u donjem sloju, moe biti mokro i blatno s povrinskim zadravanjem vode i po nekoliko tjedana u zimskom periodu ili nakon velikih kia. Intenzivno hodanje moe biti korisno. Rast trave moe biti ogranien za vrijeme ljetnih sua. Erozija je mogua na strmim dijelovima staza. Povremene bujice mogu uzrokovati vidljivost povrinskog kamenja to moe stvoriti oteenje na ucrtanim rutama. Slabo pogodno zemljite Staze s velikim ogranienjima zahtijevaju temeljnu analizu prije upotrebe. Tla ove klase su obino mokra, blatna i skliska, s povrinskim lokvama u dugom periodu tokom zime. Prometnost je slaba, a da se smanje tete staze trebaju povrinsko uvrenje. Neka tla jako erodiraju na umjereno ili strmim padinama. Ovisno o stupnju nagiba hodanje moe biti oteano veini ljudi bez dodatnih korekcija ruta hodanja. Veliki broj stijena i izloenog kamenja moe oteati izgradnju lake staze za etae, poplave mogu biti povremene i povremeno onemoguiti koritenje staze. Nepogodno zemljite

66

Staze s vrlo velikim ogranienjima gdje je nemogue poboljanje ili su vrlo veliki trokovi ureenja, predstavljaju strma zemljita, nepropusna tla, tresetita slabe nosivosti, pa i povremeno poplavljena zemljita su neprikladna za izgradnju staza i putova. 3.6.4. Vrjednovanje zemljita za golf igralita Golf kao sport kod nas za sada nema vanost kao drugi sportovi, ali sve vie i vie se izgrauju sportski golf tereni i upranjava igranje golfa, posebno u iroj turistikoj ponudi, a vjerojatno da e i kod naih ljudi ovaj sport biti ire prihvaen. Zato se kod nas planira izgraditi 70-ak golf igralita. Neki su ve postojali, a neki su se ve izgradili. Izgradnja tih terena u sklopu irih sportsko-rekreacijskih objekata je veoma skupa i zato je vano sagledati sve aspekte, mogunosti, odrivosti i rentabilnosti takvih izgradnji. Dionica sagledavanja pedolokih uvjeta za izgradnju golf terena pretpostavka je uspjenosti planiranja. Izgradnja golf terena moe se realizirati na razliitim prostorima. Jedni uvjeti vladaju u kontinentalnoj Hrvatskoj u podruju kvartarnih naslaga i tala na praporu ili rijenim sedimentima, a drugi na tercijarnim i slinim lokalitetima. Posebni uvjeti vladaju na krkim terenima, na koncu gdje se najvie planiraju graditi golf igralita, naravno zbog turizma. Izgradnja golf terena na krkim terenima nije nimalo lagan zadatak. Teren mora zadovoljiti osnovne geografske i zemljine pretpostavke koje bi osigurale dugovjenost i stabilnost tih igralita. Faze istraivanja na procjenu prihvatljivosti (pogodnosti) zemljita za golf terene svode se na slijedee: 1. Terenskim i laboratorijskim radom utvrditi dubinu tla, prirodnu dreniranost, teksturu, strukturu, propusnost tla za vodu, vododrnost kod razliitih konstanti, te hranjiva. Tu treba primjenjivati standardne metode iskazane u prirunicima za pedoloka istraivanja. 2. Utvrditi tipove tala s niim sustavim jedinicama i prikazati njihovu rasprostranjenost na pedolokoj karti detaljnog mjerila (1:2.000). Primijeniti zvaninu klasifikaciju tala ili internacionalni WRB sustav. 3. Bonitetno vrjednovati zemljita i izraunati njihovu prostornu kategoriju u skladu sa Zakonom o prostornom planiranju. 4. Ocijeniti pogodnost (prihvatljivost) zemljita za podizanje golf igralita, te odrediti globalne uvjete ureenja pojedinih kartiranih jedinica. Bonitetno vrjednovanje zemljita i metoda vrjednovanja prikazana je u poglavlju 4 (Racionalno koritenje prostora-zemljita), a prihvatljivost zemljita za podizanje golf terena ocijenjeno je prema kriterijima za procjenu zemljita za golf terene. 3.6.4.1. Kriteriji za procjenu terena za golf igralite

67

U svrhu planiranja izgradnje golf igralita budui prostor u sklopu ireg sportsko rekreacijskog i hotelskog smjetaja treba biti paljivo biran i pozicioniran kako bi trokovi izgradnje, a kasnije i odravanja bili potpuno minimalizirani. U travnjacima golf terena najvie se gaze poetna i zavrna zona igralita, pa se tome prostoru treba pridavati najvea panja. Tu se esto upotrebljavaju umjetna stanita od pijeska i treseta, ali o tome se treba najvie odrediti projektant. Kriteriji koji odreuju pojedine klase terena za travnjake golf igralita opisani su kroz slijedee klase. Vrlo pogodna: zemljite bez ili s vrlo malim ogranienjima. Tla su duboka i propusna do znatne dubine. Podzemna voda ne smije biti iznad 70 cm dubine u veem dijelu godine. Povrinski sloj tla je bez prisutnosti kamenja i ima veliki sadraj finog i srednje krupnog pijeska, te dovoljnu nosivost kada je vlano, da se izbjegne zbijanje tla. Fizioloki aktivna voda je dovoljna za odravanje travnatog pokrivaa tijekom aridnih (suhih) mjeseci. Tereni mogu biti od ravnih do umjereno nagnutih (0-7 stupnjeva), te bez opasnosti od poplava. Umjereno pogodna: zemljita s umjerenim ogranienjima koja zahtijevaju neke preinake i poboljanja. Tla su umjereno duboka. Mogu biti umjereno ili sporo propusna, te mokra unutar 70 cm dubine tijekom veeg dijela zime, ali rijetko unutar 40 cm dubine. esto je potrebna odvodnja drenskim cijevima. Povrinski slojevi tla mogu imati malu prisutnost kamenja, te su zbog male nosivosti tla umjereno osjetljivi na zbijanje. Lokacije mogu biti od ravnih do umjereno nagnutih (0-7 stupnjeva) za 80% ukupnog podruja, to znai da 20% podruja moe biti i veeg nagiba. Poplave su rijetke i mogu povremeno sprijeiti upotrebu terena. Slabo pogodna: zemljita s velikim ogranienjima koja obino zahtijevaju velika poboljanja prije uporabe. Tla mogu biti sporo propusna s razinom podzemne vode iznad 40 cm dubine, zbog ega zahtijevaju intenzivnu odvodnju drenskim cijevima. Povrinski sloj tla moe imati slabu kamenitost, dobru teksturu i humus, a s obzirom na visok nivo podzemne vode, potrebne su meliorativne mjere. Lokacije ukljuuju i nagibe do 11%. Bujice i poplave mogu ograniiti uporabu u veini godine. Nepogodna: zemljita s takvim ozbiljnim ogranienjima, da su poboljanja neizvediva i/ili ekonomski neisplativa. Ovo ukljuuje zemljita s trajno vlanim tlima koja imaju visoku razinu podzemnih voda ili s glinastim nepropusnim tlima. Druga zemljita mogu biti tresetna ili tla s visokom kamenitou, umjereno nagnuta, s estim poplavama i visokom stjenovitou. Prema Palmeru i Jarvisu (1979), svojstva tla i lokacije koja utjeu na pogodnost tla za izgradnju golf terena su slina onima za zimska igralita, ali zbog manje intenzivne upotrebe kriteriji nisu toliko strogi. Tako je npr. klasa veliine estica povrinskog sloja tla manje kritina, a prihvatljivi stupanj vlanosti iri. Mala podruja umjerenog nagiba se mogu uspjeno uklopiti pod uvjetom da postoje dovoljno iroka podruja blagog nagiba za smjetanje travnjaka. Razliite padine, kutovi i oblici su poeljni kako bi pruili uvjete za raznolikost igre, te izradili atraktivni teren. Tla bi trebala imati sposobnost zadravanja dovoljne vlage za rast trave tijekom suhih ljetnih razdoblja. Kriteriji za procjenu golf terena saeti su u slijedeoj tablici.

68

Tablica 1: Kriteriji za procjenu terena za golf igralite (Palmer i Jarvis, 1979)

Klasa Vrlo pogodna Umjereno pogodna Karakteristike tla u profilu Klase vlanoZnaajke za sti (Hodgson propusnost2) 1976.) Kz 20% ili vie I i II do 80 cm; K>1 m/dan Kz 10% ili vie I-III, IV u do 50 cm, 5% sunim ili vie dubolje; 4) podrujima K>0,1 m/dan Kz 10% ili vie u povrinskom I-IV sloju; moe biti <10% dublje; K>0,01 m/dan Kz <10% u povrinskom V i VI sloju; K<0,01 m/dan Karakteristike povrinskog sloja Klase suhoe prema Hodgsonu (1976) A ili B Kapacitet za vodu <30% Klase veliine estica3) PI (sa 70% pijeska) fini i srednje IP i P Isto kao gore plus krupni IP i P; PI i P (sa <70% P) PPrI Isto kao gore plus PG, PrG, G. Svaka s <45% gline. Svi humusni horizonti PG, PrG, G sa >45% gline, treset Stjenovitost <6% Karakteristike prostora Kamenitost Nema Opasnost od poplava Nema Ne vie od 2 puta godinje, trajanje manje od 3 dana Ne vie od 5 puta godinje, trajanje manje od 3 dana >5 puta godinje Nagib Veinom od 0 do 7 stupnjeva Veinom od 0 do 7 stupnjeva Veinom od 0 do 11 stupnjeva Veinom >11 stupnjeva

A do C

<45%

<16%

<2%

Slabo pogodna

A do D

<55%

<36%

<10%

Nepogodna5)
1) 2)

55% ili vie

36% ili vie

10% ili vie

Da se poloaj postavi u bilo koju klasu mora zadovoljiti kriterije u svim svojstvima te klase Kz je kapacitet za zrak, K je hidraulika provodljivost za vodu Klase veliine estica su dane slijedeim kraticama: P-pijesak PPrI-pjeskovito prakasta ilovaa IP-ilovasti pijesak PGI-pjeskovito glinasta ilovaa PI-pjeskovita ilovaa PG-pjeskovita glina PrI-prakasta ilovaa PrGI-prakasto glinasta ilovaa PrG-prakasta glina GI-glinasta ilovaa G-glina

3)

4) 5)

Tla IV klase u podrujima s manje od 700 mm prosjenih godinjih oborina, ako imaju srednju ili brzu propusnost potpovrinskog horizonta Zemljite koje premauje granice slabo pogodne klase u bilo kojoj znaajki bi se trebalo oznaiti kao nepogodno

69

3.6.5. Vrjednovanje zemljita za nogometno igralite Nogometna igralita kao i drugi travnati tereni, zahtjevni su objekti koji se moraju dobro osmisliti s mogunou da se najmodernije izvedu dodatna grijanja travnatih terena, uzgoja trave i polaganje zelene tratine, te urade i uklope u budue moderne stadione. Da bi prihvatljiva zemljita za nogometna igralita bila to vea, treba poi od slijedeih pretpostavki kojima e se sagledati slijedee kvalitete: Tlo treba biti sposobno dobro procjeivati vodu; Tlo koje ima dovoljnu snagu nosivosti, posebno kada je mokro; Tlo mora biti dovoljno duboko i homogeno s dostatnim kapacitetom za vodu, kako bi se to bolje oduprlo jakom isuivanju i suenju tratine; Tlo ija e nosivost dopustiti prolazak strojeva za konju, odvoz povrijeenih igraa i drugo, bez veeg zbijanja i utabavanja tla; Tlo treba biti na ravnom reljefu, jer je to osnovna pretpostavka prihvatljivosti, ravniarski teren treba biti toliko veliki da se na njemu mogu planirati i izraditi pratei objekti (tribine, svlaionice i dr).

Treba istai da su za nogometna igralita bitna svojstva tla koja utjeu na kvalitetu, te propusnost tla za vodu, kapacitet tla za vodu i zrak i njihovi odnosi, te biljno-hranidbeni sustav tla radi izrasta i odravanja zelenog pokrivaa. Nogometno igralite treba suhu povrinu terena, to mu omoguava ubrzano procjeivanje vode koje mora biti dovoljno brzo da ukloni negativno djelovanje naglih i obilnih padalina. Na to e svakako utjecati koliina i raspored grubih pora (veih od 60 m) koje provode vodu kroz cijeli profil. Ovi faktori utjeu na: 1. dubinu natopljenog horizonta i sezonskog trajanja vlanosti na odreenoj dubini, te 2. hidraulikoj provodljivosti tla za vodu. Tla se obino iscjeuju gravitacijom do potencijala od otprilike 0,05 bara. Volumen pora punih zraka tijekom ovog usisa je dakle mjera volumena pora sposobnih da odvedu (propuste) cijednu vodu s povrine igralita, a to se deava kroz pore > 60 m promjera. Dakle, kapacitet za zrak, tj. sadraj krupnih pora u tlu je glavni imbenik koji utjee na propusnost tla za vodu. Propusnost tla za vodu svakako ovisi i o ukupnom sadraju estica gline (estice <2 m) i gustoi pakovanja. Povrinski sloj tla na nogometnom igralitu koji ima veliki kapacitet za zrak (Ca >20%) e osiguravati brzu hidrauliku provodljivost tla za vodu, tla koja imaju kapacitet za zrak izmeu 5-10% bit e sporo propusna, a ona s jako malim kapacitetom tla za zrak (<5%) se smatraju nepropusnim. Dakle, ona tla koja imaju kapacitet tla za zrak izmeu 10 i 20% dobro proputaju vodu, ali ju i zadravaju, to je vano za opstanak i izrast tratine (travnog pokrivaa).

70

Dubina do koje e se tlo navlaiti padalinama i vodni reim tla su funkcije klime, hidrolokih uvjeta tla i lokacije, te moe biti predmet poboljanja ili pogoranja, kao rezultat mjera ureenja ili intenziteta uporabe. Ako su izvrene drenane mjere nanosa ljunanog i/ili kamenitog materijala, treba vidjeti da li je taj ljunani sloj ispravno nanesen i da li odrava namjensku funkciju. Intenzivno igranje, naroito po mokrom terenu, moe u svakom tlu jako utjecati na smanjenje krupnih pora, koje uzrokuju smanjenje propusnosti tla za vodu. Zato se smatra prema engleskim normama da mjeavina pijeska s manjim postotkom praha, bi dopustila nesmetan rast tratine (agrostis sp. i dr.) kao travnog pokrivaa. Ta mjeavina pijeska u dijametru zrna od 100 do 500 m zadovoljila bi uvjete koja zahtijevaju nogometna igralita, a to su: >15% dostupne vode u gornjih 15 cm; >10% pora punih zraka na 5 cm dubine; >30% ukupnog poroziteta i hidrauliku provodljivost tla za vodu veu od 1,2 m/dan. Znai da dijametar pijeska treba biti od 100 do 500 m, to znai da je to po teksturi fini (sitni) pijesak. Ukoliko je u tlu sadraj krupnog pijeska vei, tada dovodimo u pitanje mogunost dranja vode u tlu, a time se ubrzava suenje i ugibanje tratine za vrijeme nedostatka vode. Neki autori smatraju da je raspon dijametra finih pora od 100 do 600 m. Engleski autori preporuaju da od ukupne povrine sitnice koju ini povrinski sloj 75% tla treba biti od ove preporuene veliine zrna (100 do 600 m). Takoer treba imati u vidu da vee koliine praha, gline i organske tvari u odnosu na preporueni fini pijesak izazivaju u mokrim uvjetima pojaano klizanje igraa, ali i zbijanje terena, smanjenje vodopropusnosti, manju nosivost i drugo. Meutim, i kod takvih sluajeva moe se vriti okomita drenaa buenjem rupa u koje se sipa pijesak koji poveava hidrauliku provodljivost povrinskog sloja tla. Ovakva intervencija je svakako nuno zlo. Nosiva snaga povrinskog sloja igralita je obrnuto proporcionalna s vlagom tla, znai da se s veom vlagom smanjuje nosiva snaga povrinskog sloja. Navodnjavanje je jedna od bitnih mjera za odravanje tratine, naroito preko ljeta i vruih dana, kada je malo vlage u tlu i atmosferi. Preporuke izvedbe Najprije se nanosi drenani, kameniti ili ljunani sloj kojeg treba dosljedno iznivelirati. Najbolje bi bilo kada u njemu ne bi bilo kamena, a prevladavajui ljunak bi bio od 0,5 do 2 cm promjera. U tom drenanom sloju ne bi smjelo biti nikako sitnice. Ako teren ima nagib, a po propisima ga moe imati do 1,50, onda teren treba besprijekorno iznivelirati radi eventualne naknadne erozije i odnoenja tla s drenanog sloja. Prema preporukama, najbolje je drenani sloj zastrti sa slojem finog pijeska (oko 75% finog pijeska) i 25% praha, ili umjesto praha moe biti i dio krupnog pijeska. Nepovoljne razloge zastiranja sloja s krupnim pijeskom smo ranije naveli. Ako pripremljeno tlo za zastiranje ima npr. prema mehanikoj analizi 10% krupnog pijeska, 59% sitnog pijeska, 18% praha i 13% gline, onda ova analiza teksture nije ba dobro odabrana, jer nema adekvatnu raspodjelu granulacije zrna prema preporuenim normama pojedinih kategorija estica, ipak ju u grubim crtama moemo prihvatiti, jer 71

dominiraju zrna sitnog pijeska od 20 do 200 m, koji dosljedno ne spadaju u preporuenu dimenziju (100 do 600 m) veliine. Pripremljeno tlo s kojim e se zastrti drenani sloj po teksturi predstavlja sitno pjeskovitu ilovau. Pripremljeno je 1.500 m3 tog materijala. Preporua se da se on treba izmijeati s barem jo toliko sitnog pijeska (od 100 do 600 m promjera). Mogu zabrinjavati kemijski podaci za tlo. Naime, ako je pH veoma visok (alkalian), u vodi i npr. iznosi 8,41, s vrlo velikim sadrajem karbonata (48%), manjim sadrajem aktivnog vapna (7,95%). To se treba ispravljati s veim doziranjem biogenim elementima. Sadraj duika i humusa takoer treba biti optimalan. Ako su niske vrijednosti opskrbljenosti s fizioloki aktivnim fosforom i kalijem, oito je da se radi o sterilnom tlu koje nema dovoljno biogenih elemenata Gnojidbu treba izvriti s organskim i mineralnim gnojivima. U naknadnom zalijevanju preporua se otopiti hranjiva i dodati ih fertirigacijom, ako se prostirka ne izvodi s travnatim tepihom.

4. RACIONALNO KORITENJE PROSTORA (ZEMLJITA)

Dunost je svakoga da uva tlo svoje obitelji, udruge, opine, upanije i drave, jer je ono neumnoivo dobro svakoga naroda. Racionalno koritenje tla i prostora odreeno je naim zakonima, prvenstveno Zakonom o prostornim planovima republike, upanije i opine. Bit je da se svakom prostoru da njegova maksimalna uloga. Primarna uloga svakog tla je proizvodnja hrane, ali zbog viih interesa, to se moe i drugaije zakonski odrediti. Istina, takve odredbe ne smiju biti zlorabljene. Ali isto tako, ne moe se forsirati neka poljoprivredna proizvodnja (vinogradi), ako je jako strmi teren i slino, znai treba voditi rauna o eroziji i koristiti adekvatni nain obrade da se ne pojavi erozija. Racionalno koritenje prostora kod nas je odreeno Zakonom o poljoprivrednom zemljitu, Zakonom o prostornim planovima, Zakonom o zatiti prirode i Pravilnikom o sadraju i mjerilima prostornih planova. Bit svake odredbe je taj da se svakom prostoru da njegova optimalna namjena, to znai da e se svako dobro obradivo tlo zatititi od druge vrste koritenja, izuzev ako se to drugim zakonskim odlukama ne opovrgne. U prostornim planovima izdvajaju se slijedee klase tla: Osobito vrijedno obradivo tlo, P-1 kategorija Vrijedno obradivo tlo, P-2 kategorija Ostala obradiva tla, P-3 kategorija Ostala poljoprivredna tla sa umarcima, P kategorija, meutim obino u okviru uma izdvajaju se slijedee kategorije 1 ume gospodarske namjene 2 ume koje imaju zatitnu ulogu protiv erozije tla vodom 3 endemske ume i nacionalni i drugi parkovi

72

Dalje se prikazuju metode bonitiranja koje e najpotpunije razvrstati zemljita u svrhu racionalnog koritenja i zatite. Vrednovanje tala izvreno je prema principima bonitiranja zemljita (Kovaevi, 1983) i Pravilnika o sadraju, mjerilima, N.N. 106/98, koje ukljuuje vrednovanje tla, klime, reljefa i ostale korektivne imbenike, kao to je stjenovitost, kamenitost i zasjenjenost. Vrijednost tla je izraena u bodovima ije su vrijednosti uvrtene u odgovarajue prostorne kategorije. Metoda rada po fazama dana je u shemi vrednovanja zemljita za prostorno planiranje, slika 1. Zato u prvom dijelu donosimo metodiku odreivanja boniteta zemljita s prijedlogom razvrstavanja tala u odreene bonitetne klase koje se e u drugom dijelu razvrstati prema Pravilniku o sadraju, mjerilima. (N.N. 106/98) u odreene prostorne kategorije.

4.1. METODIKA ODREIVANJA BONITETA ZEMLJITA Bonitet zemljita odreuje se na temelju vrijednosti (boniteta) tla, pogodnosti klime i reljefa te ostalih korektivnih faktora kao to su stjenovitost, kamenitost, poplave i dr., prema formuli B = TxKxR , gdje B znai bonitet zemljita bez korekcija, T broj bonitetnih poena za tlo; K broj bonitetnih poena za klimu i R broj bonitetnih poena za reljef. 4.1.1. Bonitet tla Bonitet tla utvruje se na osnovi razvojnog stupnja, teksture i geolokog porijekla. Razvojni stupanj odreuje se na temelju unutarnjih svojstava tla i razvojnih procesa, a to su: efektivna dubina tla, reakcija tla (pH), dubina humusnog horizonta, stupanj vlanosti, odnosno prirodna dreniranost ili eventualno zaslanjenost. Razvojni stupnjevi se razvrstavaju u sedam raspona od 1najpovoljnijeg do 7-najnepovoljnijeg (Kovaevi, 1983), prema slijedeem: 1. Prvi razvojni stupanj ima postepen prijelaz izmeu gornjeg humusnog horizonta i zdravice, povoljan vodno-zrani reim, dobru mrviastu strukturu, nema znakova prekomjerne vlanosti i zakiseljavanja, pH u vodi 6-7,5. Dubina preko 100 cm, dobra prirodna dreniranost, podzemna voda ispod 200 cm. 2. Drugi razvojni stupanj ima efektivnu dubinu od 80-100 cm, dubina podzemne vode 150-200 cm i tla mogu biti na prijelazu od svjeih prema poluvlanim ili polusuhim tlima (1 do 2 ), prirodna dreniranost je dobra. 3. Trei razvojni stupanj-prijelaz iz gornjeg u donji horizont nije tako povoljan, postoji izbljeenje gornjeg horizonta. Do vee dubine dolo je do gubitka vapna. pH je 5-6 ili 7,5-8,5. Efektivna dubina tla iznosi 50-80 cm. To su poluvlana ili polusuha tla (2 ), dreniranost je umjereno dobra ili poneto ekcesivna. Dubina glejnog horizonta kree se izmeu 120-150 cm. 4. etvrti razvojni stupanj efektivne dubine je 30-50 cm, pH je 5,0-5,5 ili 8,0-9,0. Tla su vlana ili polusuha (3+ ili 2-), prirodna dreniranost je nepotpuna ili poneto ekcesivna; dubina glejnog horizonta je izmeu 90-120 cm. 5. Peti razvojni stupanj. Prijelaz gornjeg horizonta u zdravicu je otar, jako izbljeivanje. Zdravica je zbijena, iarana, rasto obojena, reakcija tla je 4,5-5,0 ili 9,010,0; efektivna dubina tla je 15-30 cm, tla su mokra ili suha (4+ ili 3-), a prirodna 73

dreniranost je slaba ili poneto ekcesivna; dubina glejnog horizonta je izmeu 50-90 cm.

74

Slika 1: Shema vrednovanja boniteta zemljita za prostorno planiranje

Efektivna dubina tla Prirodna dreniranost Stupanj vlanosti Reakcija tla Razina podzemne vode Dubina glejnog horizonta Prijelaz iz gornjeg horizonta u zdravicu

RAZVOJNI STUPANJ TLA

+ +

GEOLOKO PORIJEKLO MEHANIKI SASTAV TLA BONITET RELJEFA BONITET KLIME

BONITET TLA

BONITET ZEMLJITA
Stjenovitost i kamenitost Poplave

Ekspozicija

Zasjenjenost

Otvoreni, zatvoreni i zatieni poloaj

KOREKCIJSKI BONITET ZEMLJITA

P1 osobito vrijedna obradiva tla 80-100 poena PROSTORNE obradiva tla POLJOPRIVREDI P2 vrijedna KATEGORIJE TLA UP3 ostala obradiva tla 60-79 poena 40-59 poena P ostala poljoprivredna tla 7-39 poena

Prostorne kategorije umskih tala (1, 2, 3) mogu pripadati bilo kojoj bonitetnoj klasi zemljita sa 7 do 100 bodova, ali u stvarnosti umska tla su nie bonitetne vrijednosti, obino ispod 40 poena

75

6. esti razvojni stupanj ima efektivnu dubinu tla 6-15 cm, reakcija tla u vodi je 4,0-4,5, a kod alkalinih i zaslanjenih tala 9,0-11,0, stupanj vlanosti oznaava mokra do vrlo mokra ili vrlo suha tla (4+ do 5+ ili 4-), a prirodna dreniranost je slaba do vrlo slaba ili ekcesivna, dubina glejnog horizonta izmeu 25-50 cm. 7. Sedmi razvojni stupanj ima otre granice izmeu gornjeg sloja i zdravice, veliko zakiseljavanje, pH ispod 4,0, a kod halomorfnih tala >11,0. Efektivna dubina je 1-5 cm. Stupanj vlanosti oznaava vrlo mokra ili ekstremno suha tla (5 ), prirodna dreniranost je vrlo slaba ili ekcesivna, dubina podzemne vode 0-25 cm. Tekstura ili mehaniki sastav tla se odreuje prema odnosu kategorija estica. Najpovoljnija je ilovaa, a vrijednost teksture pada prema glini i pijesku. Zbog skeletnosti ukupna efektivna dubina tla se umanjuje za volumno postotno uee skeleta ili/i kamena. Geoloko porijeklo odreuje kvalitetu i vrijednost matinog supstrata. Ono se rasporeuje u etiri grupe i to: a) aluvijalno i praporno porijeklo-kao najpovoljnije; b) vapneni lapori i fli-kao povoljni; c) pleistocenska ilovaa (deluvij)-kao srednje povoljna (odnosi se iskljuivo na zbijene pleistocenske ilovae, uglavnom pseudoglej jae izraeni; i d) litogeno (stjenovito) porijeklo tla-kao najnepovoljniji matini supstrati za razvoj dobrih poljoprivrednih tala. Bonitet tla ocjenjuje se sa 7-100 poena. 4.1.2. Bonitet klime Bonitet klime ocjenjuje se s 1 do 10 poena, to znai deseterostruko manje nego samo tlo. Pri ocjenjivanju boniteta uzimaju se u obzir ovi klimatski elementi i indeksi: srednja godinja temperatura zraka; srednja godinja suma oborina; srednja suma oborina vegetacijskog razdoblja; godinji i mjeseni kini faktori; i indeks humiditeta i toplinskog karaktera klime. Svako podruje klime u Hrvatskoj odreuje i klimatsko-vegetacijsko podruje i potpodruje. Zato se klima u prostoru moe interpretirati pomou fitocenolokih zajednica. Naime, svaka fitocenoloka zajednica ima svoje odreene klimatske uvjete. Zato je cijelo podruje Hrvatske podijeljeno na 11 klimatsko-vegetacijskih podruja: I. Podruje klekovine bora (n.v. 1500 m) 1 poen

II. Podruje pretplaninske bukove ume (n.v. iznad 1500 m), 4,0 oC srednje godinje temperature zraka, 1843 mm godinjih oborina, a u vegetacijskom razdoblju 491-797 mm, godinji kini faktor 461, perhumidna klima 1-2 poena III. Podruje bukove ume s jelom (n.v. 600-1500 m), visoko vrijedna uma, polj. povr. livada i panjaka, do 700 m n.v. uspijevaju ozimi, a do 1000 m n.v. jari usjevi. Ovo se podruje dijeli na dinaridsko i panonsko podruje: III.a. dinaridsko podruje (Zalesina-Delnice) 3 poena III.b. panonsko podruje (Sljeme, Stubika gora) 3-5 poena 76

IV. Podruje gorske bukove ume, n.v. 500-1000 m. Stanice: Plitviki Ljeskovac, Skrad, srednja godinja temperatura zraka 7,9 oC, 1696 mm godinjih oborina, 714-875 mm u vegetacijskom razdoblju, kini faktor 217, perhumidna umjereno hladna do umjereno topla klima 3-4 poena V. Podruje primorske bukove ume 700-1000 m n.v. na prijelazu izmeu primorskog i kontinentalnog pojasa 3-4 poena VI. Podruje hrasta kitnjaka s obinim grabom VI.a. krko potpodruje Like (9,6 oC srednja godinja temperatura zraka, 1614 mm godinjih oborina, 559-680 mm u vegetacijskom razdoblju) godinji kini faktor 168, n.v. 300-600 m) 5-6 poena VI.b. prijelazno breuljkasto brdovito potpodruje hrasta kitnjaka i obinog graba (Topusko, Kastel, Stubike Toplice, Krievci, Bjelovar) 10,2 oC srednja godinja temperatura zraka, 951 mm godinjih oborina, 462591 mm u vegetacijskom razdoblju, kini faktor 94 6-7 poena VI.c. sredinje breuljkasto-brdovito i nizinsko potpodruje ispod 600 m n.v. (Petrinja, Karlovac, Sisak, Zagreb, Koprivnica, Lipovljani, Garenica, Lipik, Daruvar i Virovitica), 10,6 oC srednja godinja temperatura zraka, 904 mm godinjih oborina, u vegetacijskom razdoblju 437-552 mm, kini faktor 85 7-8 poena VI.d. istono potpodruje (Slav. Poega, Sl. Brod, akovo) 10,8oC srednja godinja temperatura zraka, 766 mm godinjih oborina, u vegetacijskom razdoblju 401-427, kini faktor 71 9 poena VII. Podruje ume hrasta sladuna i cera Istona Slavonija (Vinkovci, Spava, Ilok), 11,1 oC srednja godinja temperatura zraka, 742 mm godinjih oborina, u vegetacijskom razdoblju 372-433 mm, kini faktor 68 9-10 poena VIII. Podruje stepskih uma na lesu (Osijek, Polje), 11,1 oC srednja godinja temperatura, 662 mm godinjih oborina, u vegetacijskom razdoblju 351370, kini faktor 60 10 poena IX. Podruje ume hrasta medunca i crnogorice IX.a. toplije podruje (Centralni dio Istre, ue podruje Hrvatskog primorja i dugi pojas Dalmacije (Pazin, Mosor-Ljuva) 11,1 oC srednja godinja temperatura zraka, 1364 mm godinjih oborina, 470-549 u vegetacijskom razdoblju mm, kini faktor 124, humidna umjereno topla klima 6-7 poena IX.b. hladnije podruje (toplije podruje Like i planinsko podruje Dalmacije) 6 poena 77

X. Podruje ume hrasta medunca i bijelograba jadranski poljoprivredni rajon X.a. toplije podruje (Pore, Opatija, Rijeka, Kraljevica, Crikvenica i Senj) 14,4 oC srednja godinja temperatura zraka, 1294 mm godinjih oborina, 412-655 mm u vegetacijskom razdoblju, kini faktor 90 6-7 poena X.b. hladnije podruje (Knin, Sinj i Imotski) 13,3 oC srednja godinja temperatura zraka, 1880 mm godinjih oborina, 427-484 mm u vegetacijskom razdoblju, kini faktor 89 7 poena XI. Podruje ume hrasta crnike XI.a. sjeverno potpodruje (meteoroloka stanica Rovinj, Faana, Pula, Cres, Mali Loinj, Rab i Lun-Gager), 14,7 oC srednja godinja temperatura zraka, 971 mm godinjih oborina, 325-433 mm u vegetacijskom razdoblju, kini faktor 66 5-6 poena XI.b. srednje potpodruje (Pag, Zadar, Biograd, ibenik, Katel Stari, Split, Hvar, Praznice, Makarska, Vela Luka, Korula, Orebi, Opuzen i Ston) 15,7 oC srednja godinja temperatura zraka, 1035 mm godinjih oborina, 241-403 mm u vegetacijskom razdoblju, kini faktor 66 4-6 poena XI.c. juno potpodruje (Dubrovnik, ibaa, Gruda) 15,8 oC srednja godinja temperatura zraka, 1360 mm godinjih oborina, 397-445 mm u vegetacijskom razdoblju, kini faktor 86 5-6 poena Napomena: Na prostoru X i XI klimatskog podruja na hidromorfnim tlima bonitet se, zbog vlanosti, koja predstavlja povoljnost poveava prema slijedeem: X.a. Xb. XI.a. XI.b. XI.c. XI.d. automorfna 6-7 7 5-6 4-6 5-6 3-4 hidromorfna 7-9 7-9 6-10 6-10 6-10 4-7

klimatsko veg. potpodruje

4.1.3. Bonitet reljefa Bonitetni poeni za reljef u rasponu od 1-10 utvruju se prema ovoj klasifikaciji reljefa:

78

Tablica 2: Klasifikacija reljefa prema bonitetu stupnjevi o postoci % naziv reljefa 0-2 0-3 ravan 0-2 0-3 ravan s mikrouvalama 2-6 3-11 valovit ili vrlo blage padine 6-9 11-16 umjereno blage padine 9-12 16-21 umjereno strme padine 12-17 21-31 strme padine 17-24 34-45 jako strme padine 24-33 45-65 vrlo jako strme padine 33 >65 vrletne padine

poeni 10 8-9 8-9 7-8 6-7 4-5 2-5 1-2 1

Dakle, na temelju poena boniteta tla, poena boniteta klime i poena boniteta reljefa izraunava se bonitet zemljita prema jednadbi: B = TxKxR , broj poena bez korekcije 4.1.4. Ostali prirodni uvjeti (korekcijski faktori) Ako su u prostoru prisutni neki od ostalih korekcijskih faktora, npr. stjenovitost, kamenitost, poplave, ekspozicija, utjecaj otvorenih i zatvorenih poloaja i zasjenjenosti, onda treba opi bonitet zemljita korigirati s njihovom vrijednou. U prisutnosti jednog ili vie korekcijskih faktora, vrijednost zemljita se umanjuje s negativnim postocima, kao to je to prikazano za a) stjenovitost i kamenitost u tablici 3 i dalje (b), c), d) i e) Tablica 3: Klasifikacija stjenovitosti i kamenitosti prema bonitetu
a)Stjenovitost i kamenitost u % do 2 2-10 10-25 25-50 50-70 70-90 90 Negativni % 2-6 6-24 24-48 48-60 60-72 72-80 >80 Iskoristivost zemljita Neznatne smetnje za izbor kultura Stanovite tekoe u primjeni mehanizacije, izbor kultura poneto ogranien Samo za laku mehanizaciju. Za panjake i livade, loija za vonjake i vinograde, a najloija za oranice Preteno runi rad. Iskoristivost za panjake, livade i ume, a bolja za vonjake i vinograde Veliko ogranienje za polj. uma, ekstenzivni panjaci, maslinici i ekstenzivni uzgoj vianja, badema i vinograda Vrlo velika ogranienja za polj. uma i ekstenzivni panjaci Slabije ume, vrlo ekstenzivni panjaci, te goleti i neplodna zemljita

b) Poplave 2-70% (negativnih postotaka) poplava i to samo za povrine oranica, livada i panjaka, a u ovisnosti o dobu i duljini trajanja poplava. 79

c) Ekspozicija juna se ne korigira do 1000 m n.v., a sjeverna se korigira u rasponu od 1-12% negativnih poena. Naprotiv, na plitkim i vrlo suhim tlima kra, tla june ekspozicije se korigiraju sa 112% negativnih postotaka, a sjeverna se ne korigiraju na takvim tlima. Iznad 1000 m n.v. za livade i panjake takoer se june ekspozicije ne korigiraju, a sjeverne se korigiraju s 1-12% negativnih poena. d) Utjecaj otvorenih i zatvorenih poloaja (za oranice, vonjake i vinograde) d1) poloaji izloeni vjetru korigiraju se sa 1-24% negativnih poena d2) poloaji zatvorenih drenaa ocjenjuju se sa 1-36% negativnih poena e) Utjecaj zasjenjenosti zemljita uslijed blizine ume, visokih graevina (zgrada i dr.) korigira se sa 6-24% negativnih poena. Ukupan broj poena korigiranih boniteta zemljita utvruje se jednadbom BxSnp Bk = B 100 Bk ukupan broj poena korigiranog boniteta zemljita B ukupan broj poena boniteta zemljita bez korekcije Snp suma negativnih postotaka bonitetnih poena (do 7 najnie vrijednosti jer se dalja korekcija ne provodi) Integrirajui sve etiri kategorije boniteta zemljita (tlo + reljef + klima + korekcijski faktori) iz jednadbe korigiranog boniteta dobije se konana suma poena, koja sva tla dijeli u osam (8) klasa i 16 potklasa, prema slijedeoj tablici 4 (Kovaevi i dr., 1983). Tablica 4: Razvrstavanje zemljita prema bonitetnim klasama i potklasama
Korigirani poeni (konani) 100-94 93-88 87-82 81-76 75-70 69-64 63-58 57-52 51-46 45-40 Bonitetna klasa i potklasa 11 12 21 22 31 32 41 42 51 52 Korigirani poeni (konani) 39-34 33-28 27-22 21-16 15-10 9-7 Bonitetna klasa i potklasa 61 62 71 72 81 82

80

Dakle, najvei broj poena odreuje najplodnije zemljite, a prvih pet klasa obino spada u obradiva tla, dakle tih prvih pet klasa treba zatititi od nenamjenskog koritenja.

81

4.2. ODREIVANJE PROSTORNIH KATEGORIJA TLA (ZEMLJITA) Na temelju utvrenih vrijednosti boniteta zemljita, u drugom dijelu metode bonitiranja tla za prostorno planiranje stoji potreba prevoenja bonitetnih klasa u prostorne kategorije. S obzirom da u Zakonu o prostornom ureenju (N.N. 30/94 i 68/98) i Zakonu o poljoprivrednim zemljitu (N.N. 66/01) stoji obveza da se sva bolja tla sauvaju za primarnu biljnu proizvodnju, odnosno proizvodnju hrane, a to su tla od 11; 12; 21; 22; do 52 bonitetne potklase, odnosno pet klasa i deset potklasa (vidi gornju tablicu 4), to znai da njih treba prevesti u prostorne kategorije (P1, P2, P3), a ostale bonitetne klase (61; 62; 71; 72; 81; 82) spadale bi u P kategoriju u poljoprivrednom nainu koritenja zemljita. To znai da e prema Pravilniku o sadraju, mjerilima . (N.N. 106/98) sva poljoprivredna tla biti podijeljena u slijedee prostorne kategorije: P1 osobito vrijedna obradiva tla, bila bi ona zemljita koja imaju vrijednost boniteta zemljita od 80-100 poena P2 vrijedna obradiva tla, bila bi ona iji bonitet zemljita iznosi 60-79 poena P3 ostala obradiva tla, bila bi ona iji bonitet zemljita iznosi 40-59 poena P kategorija ostalih poljoprivrednih tala imaju bonitet zemljita koji se ocjenjuje s 39 i manje bodova Time smo dobili relevantno toni nain procjene zemljita koji do sada prema Pravilniku o sadraju, mjerilima (N.N. 106/98) nije bio dovoljno jasan, niti dokumentiran, jer nije dovoljno egzaktno definirao to znae pojedini razredi prostornih kategorija. 4.3. PRIMJER VRJEDNOVANJA NEKIH PROSTORNIH JEDINICA Na temelju terenskih i laboratorijskih istraivanja prostora neke opine ili objekta izvreno je vrednovanje zemljita za izradu prostornog plana. Razvrstavanje tala izvreno je prema kriterijima nae klasifikacije (kori i dr., 1985). Popis utvrenih i imenovanih tala obavljen je prema sustavnoj pripadnosti i redoslijedu koji se daje u tablici 5. Tablica 5: Popis utvrenih tipova tala s niim sustavnim jedinicama
Tip 1. Kamenjar Podtip Vapnenaki Tipina 2. Crvenica (terra rossa) Koluvijalna Antropogenizirana 3. Smee na vapnencu 4. Tla deponija Koluvijalno Kamenita Varijetet Kameniti Vrlo plitka Plitka Srednje duboka Duboka Duboka Duboka Srednje duboka Srednje duboko Plitko Forma Skeletna Glinasto ilovasta Glinasta Glinasta Ilovasta Glinasta Glinasto ilovasta Glinasto ilovasto

Svojstva ovih tala su ope poznata (kori, 1986, vidi Bs studij, modul Pedologija). 82

4.4. BONITETNO VRJEDNOVANJE ZEMLJITA ZA PROSTORNO PLANIRANJE I UREENJE Prije navedenim metodama rada izvreno je bonitetno vrednovanje zemljita svih kartiranih jedinica, pa i niih sustavnih jedinica u prostoru ispitivanog objekta. Vrjednovane sustavne i kartirane jedinice razvrstane su u prostoru, i obino se prikazuju na pedolokim kartama detaljnog mjerila (1:2.000 do 1:5.000). U drugom potpoglavlju opisan je nain izdvajanja prostornih kategorija, uz iskaz njihove bonitetne vrijednosti zemljita kroz ukupni broj poena i prikazom klasa i potklasa. U treem potpoglavlju daju se globalni uvjeti ureenja prostora s obzirom na postojee stanje i potrebe u svakoj kartiranoj jedinici odnosno prostornoj kategoriji. To je u cilju ouvanja postojeeg siromanog fonda sitnice (tla bez skeleta) ime bi se dale smjernice za ureenje, posebno u predvienoj zoni golf igralita.

4.4.1. Bonitetno vrjednovanje zemljita Utvrena tla bonitetno smo vrjednovali s gledita svojstava tla i vanjskih obiljeja prostora koje odreuju bonitetnu vrijednost svake sustavne jedinice tla odnosno kartirane jedinice. Bonitet kartiranih jedinica odreen je prema dominantnoj sustavnoj jedinici koja najee zauzima preko 60% prostora, uvaavajui u procjeni uee i drugih niih sustavnih jedinica tla. Uvaavajui sve kriterije i granine vrijednosti pojedinih svojstava i faktora za raspodjelu, u tablici 8 prikazali smo na koji nain i s koliko poena smo ocijenili svako pojedinano svojstvo tla ili prostora relevantno za procjenu boniteta tla. Kao to se vidi iz tablice, za ukupni bonitet zemljita vani su unutarnja svojstva tla, vrijednost i pogodnost klime i reljefa, a potom od korekcijskih faktora u ovom sluaju iznos stjenovitosti i kamenitosti, a inae i drugi korekcijski faktori kao to su poplave, zatvorenost poloaja i nepovoljnost ekspozicije. Jasno nam je da se stjenovitost i kamenitost prostora javlja razliito i zato smo u obraun uzeli njihove srednje vrijednosti koje smo procijenili prilikom opisa svake sondane buotine i iskopa profila.

83

Tablica 8: Bonitetno vrjednovanje zemljita

Svojstvo procjene 1. Bonitet tla 2. Bonitet klime 3. Bonitet reljefa KARTIRANA br. 1 br. 2 23-28 24-34 6 6 8 8 37 35 5 0 0 0 0 40 15 5 0 0 0 0 JEDINICA br. 3 br. 4 23-28 29-34 6 6 8 7 37 30 5 0 0 0 0 38 48 5 0 0 0 0

br. 5 35-46 6 8 44 18 3 0 0 0 0

br. 6 35-46 6 8 44 18 4 0 0 0 0

br. 7 47-58 6 8 50 6 2 0 0 0 0

br. 8 29-34 6 7 38 20 3 0 0 0 0

br. 9 59-60 6 10 62 0 0 0 0 0 0

br. 10 35-46 6 7 41 40 10 0 12 0 0

br. 11 17-22 6 8 29 70 10 0 0 0 10 90

Opi bonitet zemljita 4. Korekcijski faktori:

4.1. Stjenovitost, % 4.2. Kamenitost, % 4.3. Poplave 4.4. Zatvorenost ili otvorenost poloaja 4.5. Ekspozicija 4.6. Utjecaj zaslanjenosti

5. negativnih postotaka (Snp) 6. Iznos korekcijskog faktora izraenog u poenima 7. Korekcijski bonitet

40

20

35

53

21

22

23

62

15

13

18

11

25

26

22

32

24

20

35

33

46

29

62

16

zemljita *Prema metodici, ni jedna prostorna jedinica tla ne boduje se s niim bonitetom od 7 poena (Kovaevi, 1983). **Kartirane jedinice broj 12, 13, 14 i 15 nisu procjenjivanje, jer ne predstavljaju prostore zemljita. 84

4.4.2 Prostorne kategorije zemljita Kriteriji za razvrstavanje zemljita u prostorne kategorije temelje se na Pravilniku o sadraju, mjerilima (N.N. 106/98), iako je temelj tog razvrstavanja bonitet zemljita utvren prema uputama o bonitiranju (Kovaevi, 1983). Pojedine specifinosti interpretacije opisane su u ranijim elaboratima samih autora (Bogunovi i Bensa, 2007). Utvreni bonitet zemljita prema modelu vrjednovanja zemljita za prostorno planiranje i njegova interpretacija u prostorne kategorije tala prikazana je u nioj tablici 9. Tablica 9: Prostorne kategorije tala na podruju istraivanog objekta
Broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Kartirana jedinica Crvenica vrlo plitka i plitka, vrlo blagih padina (stjenovitost 10-30%) Crvenica plitka i vrlo plitka, vrlo blagih padina (stjenovitost 1-10%) Crvenica vrlo plitka i plitka, krkih zaravni (stjenovitost 5-20%) Crvenica plitka do srednje duboka, umjerenih padina (stjenovitost 20-30%) Crvenica srednje duboka i duboka, ponegdje plitka, krkih zaravni, niske stjenovitosti 2-10% Crvenica srednje duboka i plitka, krkih zaravni, niske stjenovitosti 2-5% Crvenica duboka i srednje duboka, blagih krkih padina, niske stjenovitosti (0-3%) Crvenica plitka i srednje duboka blagih krkih padina, niske stjenovitosti (2-10%) Crvenica duboka, antropogenizirana, krkih poljica Crvenica koluvijalna i smea koluvijalna tla krkih dolina (stjenovitost 10-30%) Gole stijene i kamenjar Bonitet Poeni 22 32 24 20 35 33 46 29 62 16 3 Klasa i potklasa 72 62 71 72 61 62 52 62 41 81 82 Prostorna kategorija

P
P P P P P P3 P P2 P P

Iz priloene tablice vidljivo je da na istraivanom prostoru ima vrlo malo zemljita koje bi mogli obraivati, a time i zatititi. S obzirom da su to manje oaze u krkim poljicima, s njima e biti i najmanje problema prilikom izgradnje infrastrukture, jer imaju duboki zemljini materijal. Ova tla su uvrtena u vrijedna obradiva tla P2 prostorne kategorije iako se danas sve manje obrauju. Antropogenizirane duboke crvenice (kartirana jedinica 9) su jedina poljoprivredna oaza u tom podruju, a sve ostale su ume i makija, stoga e trebati prenamijeniti osnovnu svrhu tih prostora, ili bi bilo bolje te oaze zadrati kao svojevrsne centre poljodjelske proizvodnje (npr. maslinici i vinogradi), gdje bi turistika klijentela uestvovala u pojedinim vrstama agrotehnikih operacija kao posebnoj vrsti rekreacije (npr. berba maslina ili groa), a sve bi se odvijalo u okviru sportsko-turistikog kampa. Takoer tla kartirane jedinice br. 7 spadaju u pogodna tla za poljoprivrednu proizvodnju, istina u klasu s velikim ogranienjima zbog nemogunosti nesmetane 85

obrade. To su duboke crvenice, koje su pod umom crnikom i bez obzira na njihovu trenutanu pogodnost ova tla se mogu koristiti za izgradnju sportsko-rekreacijskih objekata. Ostala tla (kartirane jedinice 1-6, 8 i 10-14) predstavljaju prostore koji imaju nisku i vrlo nisku bonitetnu vrijednost i s gledita zatite tla (Zakon o poljoprivrednom zemljitu, N.N. 66/01) mogu se nesmetano koristiti za bilo kakvu drugu namjenu, naravno ako to drugi uvjeti dozvoljavaju. 4.4.3. Pogodnost zemljita i uvjeti ureenja Ovdje se iznose globalni prijedlozi ureenja prostora po izdvojenim kartiranim jedinicama. Svakako da e u zoni izgradnje sportsko-rekreacijskih objekata trebati izvoditi vrlo velike graevinske zahvate jer ve dio terena, a to znai preko 70% prostora prema Palmer i Jarvis-u (1979) spada u kategoriju slabo pogodnih zemljita. Procjena kartiranih jedinica prema klasama pogodnosti za izgradnju golf igralita daje se u tablici 10. Procijenjene su sve kartirane jedinice koje dolaze u predvienom prostoru sportsko-rekreacijskog. Tablica 10: Pogodnost (prihvatljivost) zemljita za podizanje golf igralita
Kartirana jedinica 1. Prostorna kategorija Klasa prihvatljivosti za golf igralite Slabo pogodna zemljita Slabo pogodna zemljita. Slabo pogodna zemljita Slabo pogodna zemljita Umjereno pogodna zemljita Slabo pogodna zemljita. Vrsta ogranienja u zemljitu Prisutnost stijena i kamena do 30%. Dubina. Nedostatak adekvatnog sloja tla. Prisutnost stijena i kamena do 10%. Dubina tla. Nedostatak adekvatnog sloja tla. Prisutnost stijena i kamena do 20%. Dubina tla. Nedostatak adekvatnog sloja tla. Prisutnost stijena i kamena do 30%. Dubina tla. Nedostatak adekvatnog sloja tla. Prisutnost stijena do 10%. Nedostatak lakeg i propusnog materijala. Prisutnost stijena do 5%. Vei nedostatak lakeg materijala. Uvjeti ureenja i globalne mjere popravke Ravnanje. Nanoenje adekvatnog sloja tla. Ravnanje. Nanoenje adekvatnog sloja tla. Ravnanje. Nanoenje odgovarajueg sloja tla. Intenzivno ravnanje. Nanoenje odgovarajueg sloja tla. Nanoenje odgovarajueg sloja tla. Ravnanje i nanoenje odgovarajueg sloja tla.

2.

3.

4.

5. 6.

P P

86

Kartirana jedinica 7. 8. 9. 10. 11.

Prostorna kategorija P3 P P2 P P

Klasa prihvatljivosti za golf igralite Umjereno pogodna zemljita Slabo pogodna zemljita Umjereno pogodna zemljita Slabo pogodna zemljita. Nepogodna zemljita

Vrsta ogranienja u zemljitu Prisutnost stijena do 3%. Nedostatak lakeg materijala. Prisutnost stijena do 10%. Nedostatak lakeg materijala. Nedostatak lakeg materijala. Propusnost i koliina zraka u tlu. Stijene, kamen, nagib i dubina tla. Stijene i kamen uz obalu mora.

Uvjeti ureenja i globalne mjere popravke Nanoenje odgovarajueg sloja tla. Ravnanje. Nanoenje odgovarajueg sloja tla. Nanoenje odgovarajueg sloja tla. Ravnanje. Nanoenje odgovarajue dubine tla. Izmjestiti golf igralite.

Kao to je u tablici 10 prikazano istraivani prostor je veinom slabo pogodan za izgradnju golf igralita, a tako i za ostali sportsko rekreacijski prostor. Naime, sve je mogue napraviti, ali uz vrlo velika financijska ulaganja. Ekonomisti trebaju proraunati da li e se isplatiti. Nadalje, pitanje vode u eksploatacijskoj fazi ostaje jedno od vanih problema za odravanje tratine, jer za sada se ne vide posebno vei izvori vode na tom podruju. Prirodna dolinica koja se moe pregraditi u okviru prostora kartirane jedinice br. 10, a zatim urediti za spremanje i akumuliranje vode je pogodan prostor za tu namjenu.

87