P. 1
Vrjednovanje_zemljista-skripta

Vrjednovanje_zemljista-skripta

|Views: 754|Likes:

More info:

Published by: Naja Djordjevic Krstev on Jun 14, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/16/2012

pdf

text

original

AGRONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU ZAVOD ZA PEDOLOGIJU

Materijal za modul

VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA I RACIONALNO KORIŠTENJE PROSTORA

Autor: prof.dr.sc. Matko Bogunović

Zagreb, 2009.

2

SADRŽAJ

1. UVOD 2. PRIRODNA PROIZVODNA SPOSOBNOST TLA
2.1. NERAZVIJENA TLA 2.2. HUMUSNO AKUMULATIVNA TLA 2.3. KAMBIČNA TLA 2.4. ELUVIJALNO ILUVIJALNA TLA 2.5. ANTROPOGENA TLA 2.6. TEHNOGENA TLA 2.7. PSEUDOGLEJNA TLA 2.8. FLUVIJALNO TLO (FLUVISOL) 2.9. SEMIGLEJNA TLA 2.10. GLEJNA TLA 2.11. TRESETNA TLA 2.12. HALOMORFNA TLA

4. 5. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 10. 11. 11. 12. 13. 14. 14. 15. 16. 17. 19. 24. 25. 26. 27. 27. 27. 29. 29. 30. 31. 33. 38. 38. 42. 43. 3

3. VIŠENAMJENSKO VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA (TLA)
3.1. VRSTE OGRANIČENJA I KRITERIJI ZA RAZVRSTAVANJE ZEMLJIŠTA 3.1.1. Ograničavajuće osobine zemljišta 3.1.2. Ograničavajuća obilježja tla 3.2. VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA ZA OBRADU I UZGOJ RATARSKIH KULTURA 3.3. VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA ZA HIDROMELIORACIJE 24. 3.3.1. Važnost osobina jedinica hidromorfnih tala 3.3.2. Potrebe melioracija prema načinu vlaženja 3.3.3. Hidraulička provodljivost tla za vodu kao faktor melioracija 3.3.4. Važnost položaja podine i pištavaca 26. 3.4. VRJEDNOVANJE TLA ZA POTREBE AGROMELIORACIJA 3.4.1. Fizikalno-mehanički zahvati u tlo 3.4.1.1. Ocjena potrebe vertikalnog dubinskog rahljenja 3.4.1.2. Ocjena potrebe korekcije mehaničkog sastava 3.4.2. Kemijski zahvati u tlo 3.5. VRJEDNOVANJE TALA PREMA RIZIKU EROZIJE TLA VODOM 3.5.1. Metodika istraživanja erozije prema CORINE programu 3.5.2. Kriteriji vrjednovanja elemenata 3.5.3. Primjer izrade karte erodibilnosti tla u Hrvatskoj 37. 3.5.3.1. Određivanje sloja s klasama erodibilnosti tla 3.5.3.1.1. Izdvajanje klasa teksture tla 3.5.3.1.2. Izdvajanje klasa dubine tla 41. 3.5.3.1.3. Izdvajanje klasa kamenitosti tla 3.5.3.1.4. Izdvajanje klasa erodibilnosti tla

3.5.3.2. Izrada sloja erozivnosti oborina 3.5.3.2.1. Izdvajanje klasa varijabilnosti oborina 3.5.3.2.2. Izrada karte erozivnosti oborina 3.5.3.2.3. Izrada sloja karte nagiba 3.5.3.2.4. Izrada sloja vegetacijskog pokrova 50. 3.5.3.3. Izrada karte potencijalnog rizika od erozije tla vodom 3.5.3.4. Izrada karte stvarnog rizika od erozije tla vodom 3.6. VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTE ZA KAMPOVE, UŽA REKREACIJSKA PODRUČJA, STAZE I SPORTSKE TERENE 3.6.1. Vrjednovanje zemljišta za smještaj šatora i kamp-prikolica 3.6.1.1. Značajke tla 3.6.1.2. Značajke lokaliteta 3.6.1.3. Kategorije zemljišta za kampove i izletišta 3.6.2. Vrjednovanje zemljišta za uže rekreativne zone 3.6.2.1. Značajke tla 3.6.2.2. Značajke lokaliteta 3.6.2.3. Kategorije zemljišta za užu rekreativnu zonu 3.6.3. Vrjednovanje zona zemljišta za staze 3.6.3.1. Značajke tla 3.6.3.2. Značajke lokaliteta 3.6.3.3. Kategorije zemljišta za staze 3.6.4. Vrjednovanje zemljišta za golf igrališta 3.6.4.1. Kriteriji za procjenu terena za golf igrališta 3.6.5. Vrjednovanje zemljišta za nogometno igralište 4. RACIONALNO KORIŠTENJE PROSTORA (ZEMLJIŠTA) 4.1. METODIKA ODREĐIVANJA BONITETA ZEMLJIŠTA 4.1.1. Bonitet tla 4.1.2. Bonitet klime 4.1.3. Bonitet reljefa 4.1.4. Ostali prirodni uvjeti (korekcijski faktori) 4.2. ODREĐIVANJE PROSTORNIH KATEGORIJA TLA (ZEMLJIŠTA) 4.3. PRIMJER VRJEDNOVANJA NEKIH PROSTORNIH OBJEKATA 4.4. BONITETNO VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA ZA PROSTORNO PLANIRANJE I UREĐENJE 4.4.1. Bonitetno vrjednovanje zemljišta 4.4.2. Prostorne kategorije zemljišta 4.4.3. Pogodnost zemljišta i uvjeti uređenja LITERATURA

45. 45. 48. 48. 51. 54. 57. 58. 58. 60. 60. 61. 61. 62. 62. 63. 63. 64. 64. 65. 66. 68. 70. 71. 71. 73. 75.

76. 78. 78. 79. 79. 81. 82. 84.

4

UVOD
Tlo je neumnoživo dobro svakog čovjeka, naroda i države. Ono je osnova življenja i obitavanja. Tlo je najvažniji edafsko krajobrazni i poljoprivredni čimbenik prirode, stoga ga treba racionalno koristiti i gospodariti s njim, posebno za potrebe poljoprivrede, šumarstva, prostornog planiranja i uređenja, te zaštite od erozije, onečišćenja i sveukupnog racionalnog korištenja tla odnosno zemljišta. Ranije su date definicije tla koji predstavlja rastresiti medij koji se uzorkuje, analizira i popravlja. Zemljište je širi pojam tla. On predstavlja fizikalni prostor, koji je zadan geografskim parametrima, svojstvima matične podloge, hidrologije, klime, vegetacije i sadašnjih i prošlih uvjeta učinjenih od strane čovjeka. Naravno, tu treba uvrstiti i ekonomske parametre vrednovanja. Upravo ovaj modul VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA I RACIONALNO KORIŠTENJE PROSTORA proizlazi iz potrebe višenamjenskog vrjednovanja tla, odnosno zemljišta, pa će poslužiti studentima Agroekologije da se sagledaju vrijednost zemljišta s gledišta različitih grana u poljoprivredi i dr., što znači posebno s gledišta voćarstva, vinogradarstva, ratarstva, povrtlarstva, maslinarstva, južnog voća, ribarstva, stočarstva, a potom vrjednovanje zemljišta s gledišta drugih korisnika tla kao što su prostorni planeri i korištenje za razne vrste urbanizacije, izgradnje raznih sportskih objekata, luka, aerodroma, autocesta, te drugih s gledišta racionalnog korištenja, što znači svrsishodno prostorno planiranje i urbana izgradnja i njegova zaštita. Time je ostvarena osnovna poanta racionalnog korištenja, da svaki prostor treba optimalno koristiti, što znači ono što je pogodno za vinogradarstvo ne mora biti pogodno za ratarstvo ili onaj prostor koji je nepogodan za bilo kakvu poljoprivrednu ili šumarsku proizvodnju, npr. strme stijene Paklenice, pogodan je za sportsko penjanje i slično. Zato će se u ovom modulu vrjednovanja zemljišta i racionalnog korištenja prostora najprije poći od definicije prirodne proizvodne sposobnosti tla koja je rezultanta sprege pedogenetskih čimbenika i njegove varijabilnosti u različitim uvjetima pedogeneze. Istina, to će biti ponovljeno bonitetno vrjednovanje zemljišta po tipovima koje smo apostrofirali u okviru Pedologije na Bs studiju. Potom će se obaviti vrjednovanje zemljišta s različitih gledišta i potreba. Najprije ćemo vrjednovati zemljišta prema FAO namjenskoj klasifikaciji pogodnosti zemljišta na općoj razini privređivanja, odnosno pogodnosti za obradu, prvenstveno u ratarskom tipu korištenja. Zatim će se vrjednovati zemljište s gledišta korištenja zemljišta u voćarstvu, vinogradarstvu, povrtlarstvu, ribnjačarstvu i dr. Potrebe proizvodnje hrane u razvoju čovječanstva i proširenje populacije će biti stalno aktualne. Zato će se iskazivati stalne potrebe osvajanja novih površina, bilo da su to močvarne šume, livade ili pašnjaci. Pri tome, morat će se vrjednovati zemljište s aspekta melioracija, odvodnje i natapanja. Naravno, istraživat će se oni parametri koji ugrožavaju to tlo-zemljište za normalnu poljoprivrednu proizvodnju. Također, postojeća poljoprivredna proizvodnja na određenom zemljištu nije adekvatna potencijalima koji bi se mogli mjerama popravke poboljšati. Prvenstveno pri tome dolaze do izražaja agrotehničke mjere, koje su često u funkciji poboljšanja odvodnje, ali i u regulaciji biljno-hranidbenog sustava. 5

Posebni kriteriji zemljišta postavit će se za vrednovanje zemljišta za prostorno uređenje i planiranje kojima će se primijeniti kriteriji koji će najviše zaštititi tla od neracionalnog korištenja, s tim da se neracionalno korištenje smatra sve ono što nije u službi proizvodnje hrane, dakle njegove primarne namjene. Specijalne klasifikacije i vrjednovanje zemljišta primijenit će se kod izgradnje važnih sportskih terena kao što su nogometna igrališta, golf tereni i drugi sportsko-rekreacijski objekti. U zaštiti tala važno je vrjednovanje s obzirom na intenzitete erozije, pa će i to biti jedna od okosnica snimanja potencijalne i stvarne erozije. Vrjednovanje tala prema eroziji ima za cilj zaštitu tala i saniranje otvorenih erozijskih procesa, posebno na prostoru fliša, prapora i drugih erodibilnih nanosa u našem brdsko-gorskom području. Uz vrjednovanje, koristiti će se suvremene metode GIS tehnološke podrške. Na kraju će se vrjednovati zemljište s gledišta krajobraznih elemenata u prostoru s ciljem uređenja, čuvanja i unapređenja krajobraza. Naravno, ovo poglavlje nije u domeni pedologije, već u arhitekturi krajobraza, pa će se koordinatori ovoga modula pozabaviti s ovim pitanjem.

2. PRIRODNA PROIZVODNA SPOSOBNOST TLA
Prema redoslijedu naše klasifikacije tala (Škorić i dr., 1985) opisat će se temeljne proizvodne vrijednosti naših tala uz naznaku ograničenja za svaki tip naznačen po klasama tala. 2.1. NERAZVIJENA TLA Kamenjar (litosol), pokretni pijesak (arenosol), sirozem na rastresitom supstratu (regosol) i koluvijalno tlo (koluvijum) su tla nerazvijene klase. Kamenjar (litosol) je kod nas rasprostranjen na oko 33.000 ha. To je veoma plitko tlo, kamenito, s manje od 10% sitnice, s vrlo niskom prirodnom proizvodnom sposobnošću. Razlike u kvaliteti dolaze od vrste izvorne stijene koje imaju nejednaku drobivost i trošnost. U suvremenim uvjetima poljoprivrede postoje strojevi (freze) koje mogu drobiti takav kamen odnosno stijene, čime se mogu stvoriti, uz navodnjavanje, staništa za uzgoj vinove loze i koštuničavog voća. Ako su kamenjari razvijeni na mezozojskim vapnencima, onda je bonitet ovih tala trajno nepogodan, a na tercijarnim vapnencima, neogenim i paleogenim, kamenjari mogu biti i uvjetno pogodni. Pokretnih pijesaka (arenosola) kod nas ima veoma malo. Pjeskovita tekstura uvjetuje vrlo slabo držanje vode u tlu i nisku biljno-hranidbenu vrijednost. To su duboka tla. Prema bonitetu, to su daleko povoljnija tla koja možemo prema FAO klasifikaciji procijeniti na granici tala s velikim ograničenjima do uvjetno pogodnih tala. Sirozem na rastresitom supstratu (regosol) je kod nas dosta rašireno tlo nerazvijene klase (71.000 ha). Svoju plodnost zahvaljuje povećanoj ekološkoj dubini koju uvjetuje matični supstrat, a ima sposobnost da drži vodu i oslobađa hranjiva. Produbljivanjem i 6

prozračivanjem rastresitog matičnog supstrata uvelike se poboljšavaju proizvodna svojstva ovih tala koja su u kontinentalnim dijelovima pretežito razvijena na laporu, a u Istri i Dalmaciji na flišu i koriste se, s obzirom na svoje geomorfološke značajke, prvenstveno za vinograde. Ograničenja u reljefu, prisutna erozija i nedostatak hraniva, kao i suvišak karbonata glavna su ograničenja ovih tala. Matični supstrat, lapor i fliš uvjetuju da ova tla spadaju u tla s velikim ograničenjima ili su uvjetno pogodna tla, koja se velikim zahvatima trebaju terasirati i privesti vinogradarskoj i/ili maslinarskoj proizvodnji. Najpogodniji regosoli su oni razvijeni na praporu. Oni tu predstavljaju erodibilne varijetete drugih razvijenih tala. Koluvijalno tlo (koluvium) je prema svojstvima najvarijabilnije tlo nerazvijene klase. Zato po bonitetu možemo susreti koluvije prvog boniteta, ali isključivo skeletne koluvije koji su satkani od samog kamena i šljunka i spadaju u uvjetno pogodna ili trajno nepogodna tla. Njihova varijabilnost plodnosti ovisi o vrsti sitnice i matičnog supstrata. U krškom području translocirani skeletni materijal često je izmiješan sa sitnicom, pa je njegova proizvodna sposobnost veća. U prostoru to pokrivaju niži uravnjeniji konusi deluvijalnih procesa. Kombinacija aluvijalno-koluvijalnog procesa uvjetuje ova tla bez skeleta i većih boniteta, ali zato može biti prisutno jače oglejavanje i utjecaj suvišnog vlaženja bilo poplavnom ili slivenom vodom. Ova tla mogu biti također vrlo visoke plodnosti, naročito ako izostaje jače vlaženje suvišnim vodama. Kod nas su najrasprostranjeniji karbonatni koluviji. Sveukupno koluvijalnih tala ima oko 92.000 ha. 2.2. HUMUSNO AKUMULATIVNA TLA U humusno akumulativna tla ubrajamo vapneno dolomitnu crnicu (kalkomelanosol), humusno silikatno tlo (ranker) i rendzinu kao tla nižih bonitetnih vrijednosti, te černozem kao izrazito dobro tlo i smolnicu (vertisol) kao umjereno dobro tlo. Kalkomelanosol je veoma plitko tlo, koje dolazi na visoko stjenovitom području, pristrancima velikih nagiba i često su skeletna. To su većinom tla naših gorskih predjela koja dolaze na oko 255.000 ha. Spada u trajno nepogodna tla, iako na visokim područjima zbog klimatskih razloga, mogu biti šumska tla s umjerenim do velikim ograničenjima. Na zaravnima, na njima se mogu nalaziti pašnjaci i livade, posebno ako dolaze na dolomitu i u tim slučajevima pogodnost ovih jedinica je veća. Humusno silikatno tlo (ranker) dolazi na nekarbonatnim čvrstim i rastresitim silikatnim stijenama. Rankeri razvijeni na čvrstim stijenama spadaju u nepovoljnatrajno nepogodna tla, dok na rastresitim silikatnim stijenama rankeri mogu biti pogodna tla s umjerenim do velikim ograničenjima. Posebno je to slučaj u planinskim krškim poljima gdje ova tla mogu biti i oranična. Njihova ekološka dubina je produbljena rastresitim matičnim supstratom, pa se ova tla mogu koristiti kao oranice. Često ograničenje kod rankera može biti i ekstremna kiselost. Ranker je pretežito šumsko tlo i kod nas ga ima oko 87.000 ha. Rendzina je jako rasprostranjeno tlo u Hrvatskoj. Površina u Hrvatskoj iznosi oko 420.000 ha. Dolazi na karbonatnim i rastresitim supstratima, ali i na mekim vapnencima 7

i dolomitu. Najbolje rendzine su one koje dolaze na rasresitim karbonatnim supstratima (prapor, lapor, morena, deluvij), dok rendzine nastale na dolomitu ili mekim vapnencima imaju veća ograničenja u odnosu na prve. Rendzine su plitka do umjereno duboka tla kojima rasresiti matični supstrat može povećati proizvodnost i ekološku dubinu tla. Rendzine na laporu su većinom vinogradarska tla i s obzirom da su kod nas ova tla najvažnija, najdetaljnije mjere popravke pri podizanju vinograda na njima trebaju biti najvažnije. Na praporu su oranična ili također vinogradarska tla. Ona su rezultat antropogenih procesa (oranja, erozije i dr). Rendzine obično ne bi smjela biti voćarska tla, jer karbonati predstavljaju ograničenje za tu vrstu poljoprivrede. Dakle, može se sumirati da rendzine na rastresitim supstratima spadaju u pogodna tla s velikim ograničenjima, a na dolomitu u uvjetno pogodna do trajno nepogodna tla. Černozem je prema pedofizikalnim i pedokemijskim svojstvima općenito najbolje tlo. Mala diferencirajuća plodnost proističe iz reljefa i dubine humusno akumulativnog horizonta, kao i nedostatka vode i hranjiva. Kod nas ga ima svega 52.000 ha i to na praporu ili pretaloženom praporu uz Dunav u krajnjem istočnom dijelu Hrvatske. Černozem je ograničen podnebljem i nedostatkom ili slabim rasporedom oborina. Naš černozem je često jako degradiran i osiromašen biljno hranidbenim kapacitetom. Često je jako zbijen, posebno u „prapornim vrtačama“, pa su agrotehničke mjere također jedan od aduta popravke ovih tala. Smolnica (vertisol) je teško teksturno tlo s ograničenjima u teksturi i profilnoj drenaži. Kod nas se isključivo javlja na laporima ili vapnencima i flišnim pristrancima Istre (terra rossa). Spada u umjereno dobro tlo do tlo s velikim ograničenjima. 2.3. KAMBIČNA TLA U kambična tla spadaju eutrično smeđe tlo (eutrični kambisol) i distrično smeđe tlo (distrični kambisol) iz grupe tala razvijenih na silikatno karbonatnim i silikatnim stijenama, te crvenica (terra rossa) i Smeđe na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol) koji se razvijaju na vapnencima i dolomitima ili njihovim derivatima. Eutrično smeđe tlo (eutrični kambisol) je vrlo dobro tlo s prosječno dobrim fizikalnim i kemijskim svojstvima. Ima ga u Hrvatskoj oko 172.000 ha. Varijabilnost plodnosti i upotrebljivosti ovih tala ovisi najviše o matičnom supstratu i reljefu. Rastresiti matični supstrati uvjetuju srednje duboke i duboke jedinice ovoga tipa. Najplodnija tla su svakako razvijena na praporu i prapornim sedimentima, potom na aluvijalnim, koluvijalnim i eolskim pjeskovitim nanosima. Manje plodnosti su tla razvijena na jezerskim sedimentima (lapor, fliš, pliocenske gline i sl.), jer mogu biti vertična, a manju diferenciranost unutar nižih jedinica prouzrokovat će uznapredovalost procesa počev od tipičnog do pseudoglejnog stadija. Najnižu plodnost imaju litični i regolitični varijeteti razvijeni na eruptivnim i metamorfnim bazama bogatim stijenama. Reljef odnosno nagib je također faktor koji će uvjetovati ukupnu kvalitetu ovih tala. Distrično smeđe tlo (Distrični kambisol) je tlo za razliku od eutričnog koje je ograničeno i lošim pedokemijskim osobinama, prvenstveno visokim aciditetom koji predstavlja ograničenje za mnoge kulturne biljke. Drugo ograničenje je vrsta matičnog 8

supstrata i reljef. Čvrsti (stjenoviti) matični supstrati obično su vezani za gorske i jače nagnute terene, pa će stupanj inklinacije odrediti ukupnu vrijednost ovog tla. U Hrvatskoj ga ima više nego eutričnog – oko 316.000 ha. Poznato je da su ova tla pretežito šumska, ali u gorskim poljima mogu biti i oranična, dakle poljoprivredna tla. Njihova veća ekološka dubina uvjetovat će donekle više povoljnu plodnost, a varijabilnost unutar takvih slučajeva odredit će uznapredovanost pedogenetskih procesa. S obzirom na sve uvjete i svojstva, distrični kambisol, iako može biti pogodan za poljoprivredu, bit će tlo s velikim ograničenjima, ali niže jedinice na čvrstim matičnim supstratima, uz to varijabilnog, ponekad isključivo strmog nagiba, bit će trajno nepogodno tlo. Crvenica (terra rossa) je kambično tlo razvijeno na čvrstim, manje ili više okršenim mezozojskim vapnencima i dolomitima. Glavno ograničenje ovih tala je njegova dubina i stjenovitost. Dubina je određena unutarnjim litoreljefom, ali i nagibom. Kontinuiranost veličine elementarnog areala tla određena je stijenama, pa su ti kriteriji najvažniji za procjenu sveukupne plodnosti tla. Znači, kvalitetu crvenica će najviše odrediti ekomorfološka svojstva i to stjenovitost i nagib. Ukupna površina crvenice u nas iznosi oko 245.000 ha. Iako je crvenica pretežito glinasto tlo, to svojstvo u crvenici je korigirano dobrom strukturom, koja garantira dobre vodozračne odnose. Neutralna do slabo kisela reakcija ovih tala nije ograničenje za uzgoj bilja. Nedostatak aktivnih hranjiva fosfora i dušika također su dinamičke vrijednosti koje je lako popraviti. Uvažavanjem svega rečenog, crvenica je tlo koje u većim homogenim elementarnim arealima može biti umjereno dobro tlo, pa do onih visoko stjenovitih i strmih prostora gdje je trajno nepogodno. Smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol) je veoma slično tlo crvenici i ima ga više od crvenice (475.000 ha). S obzirom da je to tlo koje dolazi u još više stjenovitom krajoliku i većim nagibima u prostoru Hrvatske, za poljoprivredu je daleko više trajno nepogodnih tala nego pogodnih. Dakle, ograničenja ovih tala koja određuju njihovu ukupnu kvalitetu su stjenovitost, reljef i dubina tla. Pedokemijska i pedofizikalna svojstva ovih tala mogu biti vrlo dobra, ali ona ne određuju sveukupnu vrijednost ovih tala. 2.4. ELUVIJALNO-ILUVIJALNA TLA U eluvijalno iluvijalna tla spadaju lesivirano (luvisol), Smeđe podzolasto (brunipodzol) i podzol. Lesivirano tlo je najrasprostranjenije tlo u Hrvatskoj i po načinu korištenja spada u oranična (ratarska, voćarska i vinogradarska), travnjačka i šumska tla. Brunipodzol i podzol su isključivo šumska tla. Lesivirano (luvisol) tlo je jako diferenciranog profila koje u Hrvatskoj dolazi na 704.000 ha. U poljoprivredi je jako važno, jer većina ovih tala je pod oranicama, a ova tla pod šumom mogu predstavljati potencijale za proširenje oraničnih tala i veću proizvodnju hrane u našoj državi. 9

Varijabilnost kvalitete ovog tla proizlazi iz kvalitete matičnog supstrata, ekološke dubine tla, reljefa, stjenovitosti i unutarnjih svojstava tla. Luvisoli koji su razvijeni na rastresitim supstratima kao što su prapor, lapor, aluvijalni sedimenti, deluvijalni sedimenti, uvjetovat će vrlo veliku ekološku dubinu tla, koja je ustvari produbljena kvalitetom matičnog supstrata. Međutim, ova tla koja su razvijena na vapnencima i dolomitu najčešće ostaju srednje duboka jer čvrsti matični supstrat predstavlja barijeru prodiranju korijena. Isto tako kod ovih tala na vapnencu ili dolomitu može se pojaviti veća ili manja stjenovitost koja smanjuje homogenost parcela i umanjuje agrotehničku mogućnost obrade. Ova stjenovitost često je povezana s nagibom, pa prostori s većim nagibom su stjenovitiji od drugih prostora. Ponekad u Dalmaciji na to djeluje i ekspozicija. Naime, južni položaji zbog sunčane insolacije su jače stjenoviti, a sjeverna izloženost daje nižu stjenovitost. Svakako ovo pitanje je povezano s erozijom, koja je jača na južnim nego na sjevernim ekspozicijama. Nadalje, varijabilnost je određena intenzitetom uznapredovalih procesa. Luvisol tipični možemo reći nema ili ima vrlo malo većih ograničenja u razvoju korijena kulturne biljke, međutim pseudoglejni varijetet je već toliko zbijen i pogoršanih vodozračnih odnosa, smanjene ekološke dubine profila i predstavlja kvalitetno lošija tla koja zahtijevaju znatne mjere intervencije (agrotehničke mjere). Zbog geneze luvisola hendikepirana će biti svojstva strukture, pa će njeno rješavanje u mjerama agrotehnike biti od izuzetne važnosti radi poboljšanja vodozračnih odnosa. Dakle, teže propusni horizont nepovoljnih svojstava i njegova nepropusnost, praškasta i stabilna struktura, donekle nepovoljna i kisela reakcija tla i nedostatak osnovnih hranjiva su glavni nedostaci koje mjerama popravke treba regulirati. Opisani uvjeti prostora i svojstva tala definirat će luvisol kao umjereno pogodno tlo, preko pogodnog tla s vrlo velikim ograničenjima, pa do trajno nepogodnih tala u prostoru vapneno dolomitnih stijena koje strše van u većem postotku. Smeđe podzolasto tlo (brunipodzol) i podzol su šumska tla koja dolaze u gorskim područjima i obično se isključuje iz bilo kakve poljoprivredne proizvodnje zbog ekstremne kiselosti <4,0 i eventualno nagiba. To mogu biti jako dobra staništa za šumu smreke, jele i bukve. Prirodna proizvodna sposobnost ovog tla procijenjena je kao trajno nepogodna za poljoprivrednu proizvodnju ili bolje rečeno dajemo im silvikulturni prioritet načinu korištenja,

2.5. ANTROPOGENA TLA Antropogena tla iz oba odjela tla su agrotehničkim i hidrotehničkim mjerama popravljena tla. Međutim, izvršene mjere često puta nisu izvršene ili projektirane da bi tlo dostiglo svoju maksimalnu proizvodnost. Zato i ova tla ponekad poslije analiziranja zahtijevaju dodatne mjere radi postizanja pune potencijalne plodnosti. Tako npr. močvarno glejna tla jesu hidromeliorirana cijevnom drenažom, ali bez izvršenih mjera

10

eventualno podrivanja ili krtičenja ona ne mogu dati svoj maksimum i zato ih treba dodatno popraviti. Vrste ograničenja se mogu utvrditi samo detaljnim pedološkim istraživanjima i prikupljanjem svih parametara koji određuju potrebne mjere popravke. 2.6. TEHNOGENA TLA Tehnogena tla su rezultat raznih građevinskih i energetskih redova pri kojem nanašamo otkopni ili sagorjeli materijal na određeno područje. Takva tla tipa deposola-deponiranog materijala, te flotisola-fluvijalno deponiranog materijala, kao i utjecaja aeroprecipitata – nanosa iz zraka označavaju materijale, a ujedno i tla koja zahtijevaju razne mjere rekultivacije u određenoj zaštiti prirode i prostora. Važno je utvrditi koja vrsta materijala je deponirana, da li su to solumi i supstrati prekopanih tala ili su to deponirane ugljene ili željezne ili druge vrste jalovina raznih ruda koje se vade pri iskopu. Naravno, mnogi od tih materijala mogu biti velike onečišćenosti, pa tim više mjere sanacije trebaju biti potpune. 2.7. PSEUDOGLEJNA TLA Naše po površini drugo najrasprostranjenije tlo pseudoglej je s velikim ograničenjima kao stanište za biljnu proizvodnju. Ima ga 577.000 ha, od toga je oko polovica pod poljoprivrednim načinom korištenja, većinom kao oranice, a manje kao travnjaci, te šume koje predstavljaju rezervne potencijale za proširenje poljoprivrednih površina. Pseudoglej kao pseudoglejno tlo ima velika ograničenja, prvenstveno u svojim tipskim obilježjima. Glavno ograničenje je zbijenost podoraničnog horizonta čime je evidentna nepropusnost tla za vodu i stagniranje vode na tom nepropusnom horizontu, koja izaziva duže ili kraće vrijeme hidromorfizam u vidu pseudooglejavanja, zbog čega je pseudoglej hidromorfno tlo čiji režim vlažnosti najviše ovisi o oborinama. Kako postoje različiti načini postanka pseudogleja, tako su diferencirani pristupi za njegovo popravljanje. Sekundarni pseudogleji najčešće imaju prepoznatljiv matični supstrat, a to je kod nas najčešće prapor, ali mogu biti i mramorirane ilovače koje pliće ili vrlo duboko leže na pliocenskim materijalima, a najčešće su to gline. Sekundarni pseudoglej koji ima solum 70-90 cm najbolje je rješavati agrotehničkim mjerama, rigolanjem ili podrivanjem. Primarni pseudogleji imaju vrlo duboki zbijeni mramorirani horizont, koji ponekad seže i do preko 2 m dubine. Rješavanje ovakvih pseudogleja je kompleksnije, zahtijeva hidromelioracije, ali i agrotehničke mjere vertikalnog dubinskog rahlenja. Međutim, u okviru pseudoglejnih tala važna su ograničenja u nepovoljnoj reakciji-povišena kiselost i nepovoljna struktura oraničnog i podoraničnog horizonta. Zato u pravcu rješenja tih ograničenja potrebne su mjere kalcizacije i humizacije.

11

S obzirom na ograničenja, pseudoglej se prema prirodnoj proizvodnoj sposobnosti uvrštava u pogodna tla s velikim ograničenjima u pedofizikalnom i pedokemijskom kompleksu, a pseudogleje koji imaju dugu mokru fazu svrstavamo čak u privremeno nepogodna tla. Znači da se za sve niže jedinice pseudogleja trebaju utvrditi odgovarajući parametri koji će dati suvisla rješenja za poboljšanje ovoga tipa tla. 2.8. FLUVIJALNO TLO (FLUVISOL) Fluvisol je nerazvijeno tlo hidromorfnog odjela tala koje nastaje recentnom sedimentacijom nošenog nanosa rijekama za vrijeme poplava, ali mogu biti i jezerski sedimenti. Glavna ograničenja u tlu su poplavne vode koje se izlijevaju za vrijeme visokih vodostaja. Naše najveće rijeke su većinom reguliranog vodotoka, ograđene u nasipe pa danas fluvisole najviše nalazimo u inundacijskoj zoni uz korita rijeke. Takvi prostori fluvisola predstavljaju poplavne zone koje omogućuju nesmetan protok vode za vrijeme visokih vodostaja. Fluvisoli koji su izvan nasipa obranjeni su od poplava i predstavljaju najbolja tla jer su im pedofizikalna svojstva jako povoljna zbog svoje rahlosti, prozračnosti, propusnosti i povoljnosti reakcije tla. Naravno, uvjet je da su duboki. Ekološka dubina ovog tla je određena dubinom do šljunka ili do razine podzemne vode. Uz obranjenost od poplava dubina tla i razina podzemne vode, odnosno oglejenost su tri faktora koja najviše diferenciraju ovo tlo prema prirodnoj proizvodnoj sposobnosti. Fluvisol stoga može biti vrlo pogodno tlo, naročito za povrtlarstvo pa sve do privremeno ili uvjetno pogodnih tala. Varijabilnost kvalitete tla može imati tekstura. Najpovoljnija je svakako ilovasta, a potom pjeskovita i glinasta tla. Ove forme fluvisola u prostoru dolina rijeka su pravilno raspoređene. 2.9. SEMIGLEJNA TLA U semiglejnoj klasi tala nalazimo humofluvisoli koji često predstavlja naše najplodnije tlo. U gornjem metru tla ono ima automorfni razvoj, a ispod ima hidromorfni. To su tla s vrlo malim ograničenjima. Varijabilnost plodnosti je mala i okarakterizirana je mehaničkim sastavom. Znači da ilovasti humofluvisoli su najbolji, a pjeskoviti i glinasti nešto manje kvalitete, slično kao fluvisoli obranjeni od poplava. Razina podzemne vode nema većeg utjecaja na plodnost jer je nebitno da li je podzemna voda na 1, 1,5 ili 2 m dubine. Jedna i druga povoljno djeluje na izrast kulturnog bilja. 2.10. GLEJNA TLA U glejna tla ubrajamo humoglej (ritsku crnicu), močvarno glejno tlo (euglej) i pseudoglej-glej. To su vrlo važna tla jer predstavlja rezervne potencijale koji se hidromelioracijama mogu popraviti do vrlo povoljnih poljoprivrednih tala. 12

Ritska crnica (humoglej) je hidromorfono tlo istočnog dijela naše domovine, koje je većim dijelom hidromeliorirano. Humoglej koji nije hidromelioriran u istočnoj Slavoniji obično je u šumama ili pod pašnjacima. Glavno ograničenje ovih tala su suvišne vode i to podzemne, a rjeđe poplavne, pa njihovim otklanjanjem ova tla mogu biti izvanredne poljoprivredne oranice, prvenstveno za ratarske kulture i povrće. Prirodna proizvodna sposobnost ovih tala je ograničena suvišnim vlaženjem i ova tla predstavlja uvjetno pogodna tla. Prednost za melioraciju ovih tala je matični supstrat koji predstavlja pretaloženi prapor i ima vrlo povoljne propusne karakteristike, pa intenzitet melioracija može biti i niži. Osim nepovoljnog vodnog režima, ova tla imaju ograničenja ako su vertična, pa zbog teže teksture mogu imati problema prilikom obrade u različitim uvjetima konzistencije. Pri melioracijama ovih tala treba voditi računa i o sadržaju soli. Naime, u blizini Tovarnika postoje oaze zaslanjenih humogleja koje pri isušenju mogu imati povećan sadržaj soli. Močvarno glejna tla (eugleji) su jedna od najrasprostranjenijih tala u Hrvatskoj. Također su važna jer predstavljaju rezervne potencijale poljoprivrednih površina. Od ukupnu 66???? ha ovih tala, 163.000 ha su hidromeliorirana. To su topogeno uvjetovana tla pa je suvišak vode, koja se nakuplja u najnižim predjelima, glavni ograničavajući faktor kvalitete. Vlaženje suvišnom vodom može biti raznovrsno. Vlaženje gornjim (površinskim) vodama i podzemnom vodom. Poplavne i slivene vode se reguliraju nasipima i sabirnim kanalima, a podzemne se reguliraju prvenstveno cijevnom drenažom. Znači, vrlo je važno kod ovih tala ustanoviti način i intenzitet vlaženja. Intenzitet vlaženja može se donekle odrediti prema poziciji glejnih horizonata. Ako je glejni redukcijski horizont (Gr) bliže površini, to je intenzitet vlaženja veći, a dužina ležanja vode na tlu dugotrajna. Pozicija glejno redukcijskog (Gr) i glejnog sekundarno oksidacijskog (Gso) horizonta povezana je sa mehaničkim sastavom. Tla lakše teksture uvjetuju stvaranje Gso pothorizonata, izuzev donjeg dijela profila gdje je podzemna voda tokom cijele godine, pa i u pjeskovitom tlu može biti Gr pothorizont. Ako je intenzitet vlaženja jak (ležanje vode u tlu više od 6 mjeseci), onda u glinastom horizontu imamo Gr pothorizont, bez obzira gdje se nalazi glinasti sloj u poziciji profila. U slabije do umjerenom vlaženju glinasti sloj ne mora biti označen kao Gr pothorizont, već se može u njemu javiti i Gso pothorizont. To znači da prema intenzitetu vlaženja imamo slabo, umjereno i jako vlaženje suvišnim vodama različitog porijekla. Osim suvišnih voda, mehanički sastav je bitan za postmelioracijsko eksploatiranje i ponašanje ovih tala, odnosno popravak vodozračnih odnosa. Vertično svojstvo ovih tala je vrlo važno svojstvo koje određuje efikasnost hidromelioracija. Ako je vertični horizont dubok preko 1 m, onda je bolje ne pokušavati meliorirati ova tla u kontinentalnog dijelu Hrvatske (dolina Save i Drave). Međutim, u Dalmaciji i Istri

13

(Neretva, Vrana i Mirna), bez obzira na vertičnost ova tla mogu biti korištena za oranice (vertični eugleji Filip Jakova u Vrani). Popravke euglejnih tala su veoma složene i raznovrsne u ovisnosti od načina vlaženja (amfiglejnog, hipoglejnog ili epiglejnog). Mjere odvodnje ponekad mogu biti riješene samo podizanjem nasipa ili prokopom tunela u krškim jezerima, a ponekad ni najkompleksnije mjere odvodnje, agrotehničkih mjera i dodavanje pijesaka ne mogu zadovoljiti potencijalnu razinu plodnosti ovih tala. Zato ova tla prema prirodnoj proizvodnoj sposobnosti spadaju u uvjetno pogodna do trajno nepogodna tla, a to se odnosi na duboke vertične eugleje. Pseudoglej-glej je također tlo hidromorfnog odjela, a glejne klase. Samo ime kaže da predstavlja kombinaciju pseudoglejnog i euglejnog načina vlaženja. Tlo u gornjem dijelu profila do 60-ak cm u morfologiji i vlaženju ima pseudoglejni karakter, a niže je hidromorfni hipoglejni karakter vlaženja. Zato su i mjere popravki kombinacija hidromelioracija i agromelioracija, a uz to i mjere kalcifikacije i meliorativne gnojidbe, koja nije trebala za euglejna tla. Ova tla su u gornjem dijelu profila lakše teksture, a u donjem teže, a pri agrotehničkim melioracijama o tome treba voditi računa. 2.11. TRESETNA TLA U klasi tresetnih tala nalazimo niski, prijelazni i visoki treset. S obzirom da kod nas nalazimo isključivo niski treset, opisat ćemo ga u daljnjem tekstu. Niski treset je hidromorfno tlo kojeg u Hrvatskoj ima oko 2.500 ha, većinom u dolini rijeke Neretve. Dijelom je hidromelioriran. To su organski sedimenti, vrlo male volumne gustoće, nekad bez ili s malim količinama mineralne tvari. Njegove melioracije su veoma složene jer se često puta nalazi u kriptodepresdijama iz kojih je teško odvoditi suvišne vode. Pri melioracijama treba voditi računa o slijeganju treseta prilikom mineralizacije organske tvari, zato melioracije treseta treba povezati s nanošenjem zemljišnog materijala iz riječnih tokova okolnog područja i njegovim miješanjem s tresetom. Prema prirodnoj proizvodnoj vrijednosti treseti su obično uvjetno pogodna do trajno nepogodna tla. U području doline Neretve ova tla preporučuju ostaviti kao prirodna staništa ptica močvarica i drugih vrsta zoobiocenoza koje žive u vodi i rogozu. 2.12. HALOMORFNA TLA Halomorfnih tala u Hrvatskoj također imamo vrlo malo. Prema OPK Hrvatske ima ih oko 530 ha. Solončak i solonec su glavni tipovi tala koji dolaze uz morsku obalu (solončaci) ili kao manje oaze u Slavoniji i Baranji (solončaci i soloneci). Glavno ograničenje solončaka je suvišna količina soli,. To je akutno zaslanjeno tlo. Obično ova tla imaju preko 1% soli sulfatnog (Na2SO4) ili kloridnog (NaCl) tipa ili 14

preko 0,7% sode (Na2CO3). Također su ova tla ugrožena s visokom razinom podzemne vode koja je također zaslanjena. Te količine soli mogu doći u profilu u raznim visinama, od površine, pa do 125 cm dubine. Svakako su najteži slučajevi ako je sol na površini, a manje i lakše upotrebljivo takvo tlo je ako je sol dublje. Zato je njihova prirodna proizvodna sposobnost tla mala i spada u uvjetno pogodno do trajno nepogodno tlo. Glavne mjere popravke su ispiranje soli čistom vodom i kemijske melioracije (gips, sumporasta kiselina i dr). S manjim sadržajem meliorirana tla su dobra za proizvodnju kamilice. Solonec je alkalno tlo, što znači ne mora imati soli, ali ima preko 15% Na+ iona vezanog na adsorpcijskom kompleksu. Natrij djeluje destruktivno na strukturu i teksturu, pa su fizikalna svojstva ovih tala veoma loša, što se očituje u nepropusnosti, zbijenosti, koherentnoj i/ili stubastoj strukturi. Solonec se još teže popravlja od solončaka. Zahtijeva intenzivne kemijske melioracije gipsom, koje su često puta bez rezultata. Spada u uvjetno pogodna do trajno nepogodna tla.

3. VIŠENAMJENSKO VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA (TLA)
Tlo u užem smislu i zemljište u širem su ograničeni i neobnovljivi resursi i s njima treba racionalno gospodariti i postupati. Pedologija je prirodna znanost koja proučava postanak, razvoj, osobine i sistematiku tala. Povezana je s drugim prirodnim znanostima i primjenjuje njihove metode zbog čega je njena uporaba utkana u mnogim drugim prirodnim i primijenjenim znanostima, kojima je poznavanje tla važno za sagledavanje i rješavanje problema koji se tiču tla (geologija, geografija, biologija, poljoprivreda, šumarstvo, melioracije, građevinarstvo, ekologija, zdravstvo, zaštita tla, kriminalistika i dr). Znači, pedologija, a time i tlo (zemljište) ima vrlo širok značaj i primjenu, pa je višenamjensko vrjednovanje od posebnog interesa za sve struke kojima je tlo predmet korištenja, rada, uređenja i zaštite. Do sada smo u Bs studiju u okviru modula Pedologija definirali temeljna genetska i fiziografska svojstva tala koja ćemo upotrijebiti za daljnje namjenske i strogo određene pravce procjene i određivanja kvalitete u različitim uporabama. Analiza i razvrstavanje tala određivano je po prirodnoznanstvenim kriterijima, koji su imali za cilj produbiti dosadašnja znanja o tlu, posebno njegovim morfološkim, fizikalnim i kemijskim osobinama, a klasifikacija tala je izvršena prema pedogenetskim saznanjima gdje su analizirani kriteriji za tip tla, kao osnovnu i središnju interpretacijsku jedinicu tla, a klasu i odjel kao kategorije iznad, a podtip, varijetet i forma kao niže jedinice ispod tipa kao osnovne jedinice tla. U višenamjenskom vrjednovanju tala broj kategorija kriterija je promjenjiv i specifičan. Kriterij koji vrijedi za jednu vrstu vrjednovanja ne mora biti korišten u drugoj vrsti vrjednovanja tala, ili mogu biti drugačije poredani. Na primjer, južni nagnuti tereni boduju se za vinogradarsko vrjednovanje u kontinentalnoj dijelu Hrvatske bolje nego sjeverni, zna se zašto.

15

U namjenskom vrjednovanju tala kriteriji za razvrstavanje bit će tehničke prirode, naime oni koji najbolje ukazuju na kvalitetu tla (zemljišta) na razlike i mjere popravke koje će se izvesti na tom tlu, a to su interventne mjere u vidu hidromelioracijskih, agrotehničkih, protuerozijskih i uputa o racionalnom korištenju i zaštiti zemljišta. Vrijednost zemljišta određena je ograničenjima u prostoru, dakle zemljištu ili u osobinama tla. S obzirom da su ograničenja zemljišta i/ili tla zajednička za sve namjenske interpretacije, najprije će se iznijeti vrste glavnih ograničenja i njihovi kriteriji s graničnim vrijednostima. 3.1. VRSTE OGRANIČENJA I KRITERIJI ZA RAZVRSTAVANJE ZEMLJIŠTA Vrste ograničenja određuju potklasu namjenske klasifikacije zemljišta (tla), a intenzitet ograničenja upućuje na pravac gospodarenja i zaštite od tog ograničenja, a svi zajedno određuju red i klasu pogodnosti zemljišta. U vrednovanju i procjeni zemljišta za namjenske svrhe možemo izdvojiti dvije vrste ograničenja i to: ograničenja u prostoru ili vanjskim obilježjima zemljišta i ograničenja u tlu ili unutarnjim osobinama soluma (i matičnog supstrata). 1. Ograničenja u prostoru (zemljišta) su: stjenovitost (st), skeletnost ili kamenitost (sk), nagib (n), prirodna dreniranost (ocjeditost) (dr), višak vode (v) i klima (k) 2. Ograničenja u tlu odnose se na pojedina svojstva u tlu (t) i to: dubina tla (td), kiselost (tk), alkaličnost (ta), niska razina hraniva (th), osjetljivost na polutante (tp), tekstura (tt). Ovdje su date granične vrijednosti prema vrstama i intenzitetu ograničenja. Klasifikacija prema svakoj vrsti ograničenja data je prema intenzitetu prisutnosti. Zapravo taj intenzitet ograničenja određivat će klasu pogodnosti. Tako će stjenovitost prostora određivati klase, npr. • prostor bez stjenovitosti ili do 0,01% stijena, može pripadati P1 klasi; • prostor od 0,01 do 2% stjenovitosti umanjuje pogodnost zemljišta i može maksimalno biti P2 klase pogodnosti; • stjenovitost prostora od 2 do 10% može biti tek P3 klase pogodnosti, • a svaka stjenovitost veća od 10% izdvaja tla u trajno nepogodna tla (N2) za biljnu proizvodnju s obzirom na mehaniziranu obradu.

3.1.1. Ograničavajuće osobine zemljišta (prostora) Ograničavajuće osobine zemljišta u prostoru (krajobrazu) su stjenovitost (st), kamenitost (ili skeletnost) (sk), nagib (n), dreniranost (ocjeditost) (dr), višak vode (v) i klima (k). Bitno je u navedenoj klasifikaciji da svaki intenzitet svojstva predstavlja njegovu klasu pogodnosti, npr. st3 mora uvijek biti u P3 klasi ili sk4 predstavlja uvijek četvrtu klasu intenziteta, dakle privremeno nepogodna klasa (N1) tala. Dalje se daju granične vrijednosti za svako pojedino obilježje. Stjenovitost (st) je ektomorfološko svojstvo prostora. Ona je ranije (vidi ektomorfološka svojstva) podijeljena u više klasa (šest klasa). Pojava stjenovitosti 16

svakako je ograničenje za intenzivnu biljnu proizvodnju i ona je razvrstana u onoliko klasa koje se predviđaju s obzirom na mjerilo karte. Obično se upotrebljava pet klasa (razreda). Obično se izostavlja klasa privremeno nepogodnih tala s obzirom na stjenovitost, pa se već tla s preko 10% stijena uvrštavaju u trajno nepogodna tla (N-2 klase). Stoga pojavu stjenovitosti s obzirom na mogućnost obrade možemo svrstati u tri intenziteta ograničenja, plus najpovoljniji prostor bez stijena i to: st1 – prostor koji nema stjenovitost ili do 0,01% stijena, što znači da tlo prema ovom svojstvu može pripadati najboljoj (P1) klasi, ako druga svojstva tla, reljefa i klime to dozvoljavaju. st2 – stjenovitost iznosi od 0,01-2%, a njihova pojava neznatno utječe na obradivost poljoprivrednog zemljišta. Tla ne mogu biti svrstana u bolju klasu od P2. st3 – stjenovitost iznosi od 2-10%, a njihova pojava predstavlja veće ograničenje za nesmetanu obradu, a time i gospodarenje s tlom. Tla ne mogu biti svrstana u bolju klasu od P3. st4 – stjenovitost iznosi preko 10%. U suvremenoj mehaniziranoj obradi tla ovi prostori nisu pogodni za obradu i svrstava ih se u nepogodna tla (N2). Skeletnost (kamenitost) (sk) je također ektomorfološko ograničenje u prostoru. Prema izvornoj američkoj klasifikaciji ova ektomorfološka osobina podijeljena je također u šest klasa. Podijelili smo je u pet odgovarajućih razreda (klasa): sk1 – nema skeletnosti (kamenitosti) ili je ona manja od 0,1 %, što znači da tlo prema ovom svojstvu može pripadati najboljoj (P1) klasi, ako to druga svojstva omogućuju. sk2 – skeletnost (kamenitost) je slabijeg intenziteta, iznosi od 0,1- 2% površine tla i nema većeg negativnog utjecaja na mehaniziranu obradu. Tlo ne može pripadati u višu klasu od P2. sk3 – skeletnost od 2-50% površine. Mehanizirana obrada je već otežana i skuplja zbog jačeg habanja oruđa za obradu. Tlo ne može pripasti većoj klasi pogodnosti od P3. sk4 – skeletnost veća od 50 do 90% površine. Mehanizirana obrada je vrlo jako otežana. Biljna proizvodnja na takvim tlima je uvjetno pogodna (eventualno uz fertirigaciju). Tla pripadaju najčešće privremeno nepogodnoj klasi tala (N1). sk5 – skeletnost (kamenitost) preko 90%, prema ekonomskim izračunima ne omogućava uzgoj drvenastih kultura (bajam, maslina, vinova loza) ni uz fertirigacijske mogućnosti. Nagib (n) zemljišta je element reljefa i bitno je svojstvo za intenzivnu biljnu proizvodnju. Poljoprivredno zemljište prema nagibu podijelili smo u slijedeće razrede: n1 – nagib manji od 3% imaju ravnice i zaravni s eventualno mikro ili nižim mezouvalama. Nema posljedica od erozije, posebno ako se vrši konturna obrada. Ovi prostori, ako druga svojstva tla i zemljišta zadovoljavaju mogu pripadati P1 klasi. n2 – nagib od 3-8% imaju blage padine na kojima u uvjetima obrade je prisutan umjereni proces erozije tla vodom, pa su uz konturnu obradu potrebne mjere slabijeg terasiranja. Ovi prostori mogu maksimalno pripadati P2 klasi. n3 – nagib od 8-15% imaju umjerene padine gdje su procesi erozije jaki, što predstavlja veliko ograničenje za plodnost tla. Ovi prostori mogu maksimalno pripadati P3 klasi. 17

n4 – nagib 15-30% imaju umjereno strme do strme padine, gdje nesmetana obrada izaziva vrlo veliku eroziju, pa je mogućnost obrade uvjetno pogodna, što znači da su to za oranice privremeno nepogodna tla (N1). Ovi prostori, ako se žele koristiti, trebaju se obvezno terasirati. n5 – nagib preko 30% imaju jako strme padine i najbolje ih je pošumiti. Takav prostor nije za intenzivnu proizvodnju. Prirodna dreniranost (dr) ili ocjeditost terena je rezultanta svih ektomorfoloških i endomorfoloških značajki u ovom slučaju poljoprivrednog zemljišta. Predstavlja svojstvo ocjene brzine ocjeđivanja tla nakon obilnih kiša i mogućnost zadržavanja vode u njima. Prirodna dreniranost se dijeli u sedam razreda (SSM, 1992). Bez većih obrazloženja to su: 1. razred prekomjerno ocjedita tla; 2. razred ponešto ekcesivna tla; 3. razred dobro ocjedita tla; 4. umjereno dobro ocjedita tla; 5. nepotpuno ili nešto slabije ocjedita tla; 6. slabo ocjedita tla; 7. razred vrlo slabo ocjedita tla. Tla najveće plodnosti imaju dobru ocjeditost, a potom prema plodnosti slijede umjereno dobra i ponešto ekcesivna tla. Dakle, iz ovoga proizlazi da će dr1 – biti tla s dobrom ocjeditošću, što znači da će optimalno zadržavati i propuštati vodu kroz solum tla. Tla ovog razreda mogu pripasti P1 klasi ako to drugi uvjeti dozvoljavaju. dr2 – bit će zemljišta koja imaju umjereno dobru ocjeditost, znači tla koja imaju suzdržanu drenažu zbog teže propusnog horizonta. Maksimalno mogu pripadati P2 klasi pogodnosti. dr3 – bit će zemljišta koja s jedne strane imaju nepotpunu ili nešto slabije ocjeditu prirodnu dreniranost, a s druge su toliko propusna (ponešto ekcesivna tla), da slabo zadržavaju vodu. I jedno i drugo svojstvo predstavljaju ograničenja i tla ne mogu biti bolja od P3 klase pripadnosti. dr4 – bit će zemljišta koja su uvjetno pogodna kao što su vrlo propusna tla, prekomjerno ocjedita i s druge strane zemljišta koja su slabo ocjedita. Ova zemljišta pripadaju obično klasi privremeno nepogodnih tala (N1). dr5 – su zemljišta koja imaju vrlo slabu ocjeditost zbog nepropusnih horizonata te zbog prevlaživanja u depresijama i većinom su vertične građe. Suvišak vode (v) je rezultanta topografsko stratigrafskih uvjeta u poljoprivrednom zemljištu. Najbolja tla u zoni rizosfere nemaju prekomjerno navlaživanje vodom, ali zato dobro drže vodu. v1 – vlaženje podzemnom vodom ispod 1 m dubine od površine, nema nepovoljnog djelovanja tim načinom vlaženja. Obično su to najbolja tla P1 klase pogodnosti, ako to drugi uvjeti dozvoljavaju. v2 – vlaženje je slabijeg intenziteta, podzemna voda do 80-ak cm ispod površine, ili su to stagnirajuće oborinske vode koje izazivaju kratku mokru fazu u tlu (P2). v3 – vlaženje je umjerenog intenziteta, podzemna voda do 50-ak cm ispod površine, ili su to stagnirajuće oborinske vode koje izazivaju umjereno dugu mokru fazu (P3). v4 – prevlaživanje poplavnim, slivenim i podzemnim vodama iznad 50 cm dubine, ili su to stagnirajuće oborinske vode koje izazivaju dugu mokru fazu. Potrebne su hidromelioracije i to su uvjetno pogodna tla, pripadaju N1 klasi pogodnosti. v5 – su trajno preplavljivana tla zbog depresije i akumulacija vode, nemoguće gravitacijsko otjecanje, ne isplati ih se crpnim postajama odvodnjavati (N2).

18

Klima (k) se razmatra kao ograničavajući faktor sa svojim negativnim obilježjima. Dakle, uvjetovana je vrlo niskim i visokim temperaturama. Kod nas najočitije dolaze u obzir niske temperature koje se nalaze u planinsko brdskim područjima pa zato klimu možemo razvrstati na: • k1 – nema negativnih pojava za dotičnu kulturnu vrstu toga podneblja. Nema negativnih pojava mraza i ekstremno visokih temperatura. • k2 – pojava kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazeva, ostavlja manje štete za poljoprivredne kulture • k3 – uslijed nepovoljnih klimatskih obilježja (snijeg, hladnoća, vrućina) štete u biljnoj proizvodnji su velike • k4 - uslijed nepovoljnih klimatskih obilježja nije moguća biljna proizvodnja 3.1.2. Ograničavajuća obilježja tla Pojedine osobine tla također mogu biti ograničavajuća svojstva, jer diktiraju određeni intenzitet u svakoj vrsti ograničenja. Glavna ograničavajuća svojstva tla (t) su dubina tla (ekološka) (td), kiselost tla (tk), alkaličnost (ta), razina hranjiva (th) i osjetljivost na polutante (tp). Ekološka dubina tla (td) je obilježje mogućeg zakorijenjavanja biljke. U našem kršu dubina tla je često produbljena pukotinama stijena, pa o tome treba voditi računa. Prema dubini, procjena vrijednosti intenziteta plodnosti s obzirom na dubinu svodila bi se na slijedeće: td1 – predstavljaju duboka tla koja imaju preko 80 cm dubine, smatrajući da ta dubina može osigurati korijenovom sustavu u normalnim uvjetima dovoljno vode, zraka i hranjiva (P1) td2 – predstavljaju srednje duboka tla koja imaju od 50-80 cm ekološku dubinu tla, znači da se kod takvih tala mogu javiti problemi u opskrbi tla vodom, hranom i zrakom. Obično pripadaju P2 klasi pogodnosti, ako to drugi uvjeti dozvoljavaju. td3 – predstavljaju plitka tla, 25-50 cm ekološke dubine tla, gdje se javljaju ozbiljni problemi tla u ishrani bilja, prvenstveno vodom i hranom. Obično pripadaju P3 klasi pogodnosti zemljišta. td4 – predstavljaju vrlo plitka tla, < 25 cm, obično su uvjetno pogodna ili trajno nepogodna ili je dubina smanjena za postotak skeleta. Međutim treba naglasiti da svaki postotak skeleta smanjuje dubinu tla za 1 cm. Pripadaju N1 razredu pogodnosti. Ovdje je poanta da je svako tlo po dubini pogodno ako mu se dodaje voda i hranjiva fertirigacijom. Ograničenje u tlu (t) se evidentira kroz ograničenja pojedinih fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava svakog tipa tla ili proizvodne table zemljišta. Pojedina svojstva u tlu mogu se i odvojeno prikazivati kroz teksturu (tt), hraniva (th), kiselost (tk), alkaličnost (ta) itd., ili t1 – slabi intenzitet ograničenja, zbog razine hranjiva. To su tla bez većih ograničenja u fizikalnom, kemijskom i biološkom kompleksu (neutralna, prozračna i propusna tla). t2 – pripadaju tla sa slabijim vodozračnim i hranidbenim kompleksom. Tla poremećenih vodozračnih odnosa, slabo kisela (tk2) (pH 5,5-6,5) ili slabo alkalična (ta2) (pH 7,5-8,0). Razina hranjiva slaba (th2). t3 – pripadaju tla sa slabijim vodozračnim odnosima, vrlo niskim sadržajem hranjiva (th3), kisela (tk3) (pH 4,5-5,5) ili alkalična (ta3) (pH 8,0-8,5). 19

t4 – ekstremno kisela (tk4) (pH manji od 4,5), ili ekstremno alkalična (pH >8,5) (ta 4), izrazito skeletna ili kamenita i tla slabih vodozračnih odnosa. Osjetljivost tla na polutante (tp). Prema stupnju osjetljivosti pojedinog tipa tla i općenito poljoprivrednog zemljišta na kemijske polutante, a ona ovisi prvenstveno o adsorpcijskim značajkama i pufernom sustavu pojedinog tipa tla, tla smo podijelili na: tp1 – tla slabe osjetljivosti na kemijske polutante (ilovasta i glinasta tla), bogata humusom. Sadržaj teških metala je na minimumu. tp2 – tla srednje osjetljivosti na kemijske polutante, vrlo slabo humozna, mineralna i pjeskovita tla. Sadržaj teških metala je na 75% granice maksimalno dozvoljenih količina. tp3 – tla jake osjetljivosti i visoke doze onečišćenja, odnosno na granici maksimalno dozvoljenih normi onečišćenosti. tp4 – tla onečišćenja s teškim metalima, i/ili pesticidima, i/ili policikličkim aromatskim ugljikovodicima i dr. onečišćivačima iznad maksimalno dozvoljenih granica. U ovisnosti od namjene razvrstavanja prostora ili zemljišta mogu se upotrijebiti i drugi kriteriji za vrjednovanje i razvrstavanje ako to tehnički uvjeti traže. Tako za izgradnju sportskih terena bitno obilježje tla je propusnost za vodu. Iako je to obilježje sadržano donekle i u uvjetima ocjeditosti (dreniranosti), potrebno je navesti klase propusnosti tla prema tehničkim normama za sportska (nogometna ili golf) igrališta. 3.2. VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA ZA OBRADU (UZGOJ RATARSKIH KULTURA) Ova praktična namjenska klasifikacija procjene zemljišta (land evaluation) je rezultat višegodišnjeg rada FAO-ovih stručnjaka za tlo, uvažavajući sve dosadašnje nacionalne namjenske klasifikacije, a ima za cilj dati jednostavan, sveobuhvatan i ekonomski razložan sustav, te da dade jedan jedinstven sustav klasifikacije zemljišta s obzirom na dotadašnju šarolikost sustava u raznim nacijama svijeta. Zbog praktične svrhe za to je i koncept razvrstavanja proširen na zemljište (land), što znači da predmet procjene obuhvaća tlo, fizikalni prostor (reljef), klimu, hidrološke uvjete, geološki supstrat i vegetaciju, te prošle i sadašnje aktivnosti čovjeka uz mogućnost uključivanja ekonomskih odnosa. Može se koristiti za sve namjene u poljoprivredi, šumarstvu, prostornom planiranju i uređenju, gdje je prisutno i potrebno detaljno razvrstavanje tala u određenim prostornim uvjetima zemljišta, kao što su hidromelioracije, agromelioracije, navodnjavanje, prostorno planiranje i uređenje, podizanje dugoročnih nasada, uporabna vrijednosti tla i zemljišta, pogodnost i mogućnost uporabe i dr., pa će u budućim namjenskim razvrstavanjima tala za specijalističke svrhe ova klasifikacija biti osnova za razvrstavanje tala, odnosno zemljišta. Ovdje će se primijeniti klasifikacija zemljišta prema općenitoj upotrebi u poljoprivredi i to u ratarstvu, kojeg određuje mogućnost obrade s gledišta mehaniziranog načina obrađivanja tla od najoptimalnijih do tala s najvećim ograničenjima pri obradi tla. Time

20

će se prikazati bit ograničavajućih čimbenika u tlu i sveukupne vrijednosti odnosno kvalitete tla. Procjena kvalitete tla za nesmetanu obradu je proces izučavanja, uspoređivanja i interpretacije formi prostora, tla, vegetacije, klime i drugih značajki zemljišta u smislu utvrđivanja alternativno mogućih načina korištenja ili mjera za njegovo poboljšanje, sve sa ili bez sagledavanja socijalno-ekonomskih uvjeta. Za to postoje dvije metode procjene zemljišta i to: a) dvostepena metoda, u kojoj se u prvoj fazi uglavnom provodi kvalitativna procjena zemljišta, a kasnije u drugoj fazi socijalno – ekonomska analiza, i b) paralelna metoda, gdje se istovremeno provodi analiza zemljišta, način korištenja i socijalno-ekonomska analiza (vidi shemu odnosa).

Dvostepena i paralelna metoda procjene zemljišta

POČETNE KONZULTACIJE PARALELNA METODA OSNOVNA ISTRAŽIVANJA

DVOSTEPENA METODA OSNOVNA ISTRAŽIVANJA

PRVI PRVI STUPANJ STUPANJ

KVALITATIVNA KLASIFIKACIJA ZEMLJIŠTA EKONOMSKA I SOCIJALNA ANALIZA
DRUGI DRUGI STUPANJ STUPANJ

KVALITATIVNA I KVANTITATIVNA KLASIFIKACIJA

EKONOMSKA I SOCIJALNA ANALIZA

KVANTITATIVNA KLASIFIKACIJA ZEMLJIŠTA P L A N I R A NJ E

Dvostepena metoda često se koristi za grubo planiranje i procjenu bioloških potencijala, a paralelna metoda je pretežito pogodna kod razvijenih projekata semidetaljnog i detaljnog istraživanja. Paralelna metoda osigurava točnije podatke u kraćem vremenskom razdoblju. Iako postoje razne mogućnosti korištenja zemljišta, kao što su poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, lovišta, rekreacijska i sportska područja, urbani i industrijski zemljišni prostori, rudnički kompleksi i dr., ovu klasifikaciju procjene zemljišta 21

usredotočit ćemo prema pogodnosti tla za obradu, a to bi značilo razvrstavanje zemljišta prema pretežito ratarskim kulturama, što znači da svi postavljeni kriteriji i granične vrijednosti ne mogu vrijediti za vrednovanje zemljišta s obzirom na pogodnost, npr. za vinogradarstvo ili voćarstvo. S obzirom na strukturu klasifikacije pogodnosti zemljišta postoje četiri vrste interpretativnih klasifikacija pogodnosti, prema tome da li je neka klasifikacija prema sadašnjoj pogodnosti KVALITATIVNA prema potencijalnoj pogodnosti prema sadašnjoj pogodnosti KVANTITATIVNA prema potencijalnoj pogodnosti Osnovna hijerarhijska struktura vrednovanja svojstava zemljišta svrstana je u četiri kategorije. Svaka kategorija zadržava osnovni smisao unutar konteksta različitih klasifikacija, a koje mogu biti primijenjene za različite namjene korištenja zemljišta. P – pogodno N - nepogodno P1 – dobra tla P2 – umjereno dobra tla P3 – veća ograničenja N1 – privremeno nepogodna tla N2 – trajno nepogodna tla Prema vrsti ograničenja (nagib, stjenovitost, dubina, kiselost, dreniranost, voda i dr.) Prema intenzitetu ograničenja (npr. voda – plitka podzemna, srednje duboka, duboka)

RED

KLASA

POTKLASA

JEDINICA

1. Prva kategorija je RED pogodnosti i odražava vrstu pogodnosti, odnosno ukazuje da li je dotično zemljište (tlo) pogodno ili nepogodno za namjensko korištenje, odnosno ukazuje da li je pretpostavljeno korištenje ekonomski opravdano. Ima dva reda pogodnosti koja se mogu prikazati na kartama i/ili tablicama jednostavno simbolima: P (pogodno) ili N (nepogodno). Red pogodno P je zemljište na kojem namjensko korištenje daje dobit i opravdava ulaganja bez štetnih posljedica – oštećenja zemljišnih resursa.

22

Red nepogodno N je zemljište koje ne omogućuje dobit u namjenskoj vrsti korištenja 2. Druga kategorija je KLASA pogodnosti i odražava stupanj ograničenja unutar reda. Klase pogodnosti zemljišta ukazuju na stupanj pogodnosti. Označavaju se arapskim brojevima. Unutar reda pogodan (P) broj klasa nije određen, ali preporuča se od dvije do najviše pet klasa. Obično su samo tri (P1, P2, P3) klase pogodnosti. (Vidi namjensku pedološku kartu Republike Hrvatske mj. 1: 300 000) P1 – označavaju prvu klasu tala, najbolja tla. U optimalnim uvjetima klime, tla u okviru zemljišta koja nemaju ograničenja za dotičnu proizvodnju niti u tlu niti u fizikalnom prostoru, ili su ta ograničenja zanemariva i lako popravljiva (npr. nedostatak hraniva) P2 – označava drugu klasu tala koja imaju umjereni stupanj ograničenja u jednom ili više svojstava tla ili zemljišta. P3 – označava treću klasu tala koja imaju veća ograničenja u jednom ili više vrsta svojstava, tla ili zemljišta. Unutar reda nepogodno (N) najčešće postoje dvije klase i to: Klasa N1 – privremeno nepogodna, što znači da je sadašnje stanje tla nepogodno za dotičnu oraničnu proizvodnju, ali se mjerama melioracija kao što je odvodnja, navodnjavanje i drugo može dovesti do određene klase u redu pogodnosti tla. Klasa N2 – trajno nepogodna predstavlja prostor (stjenoviti, vrlo strmi, plitka tla) koji nikakvim mjerama nije ekonomično privesti dotičnom ciljanom načinu proizvodnje. To su uvjeti kod stjenovitih, ekstremno kamenitih i vrletnih područja Dinarida. 3. Treća kategorija je POTKLASA. Potklase pogodnosti zemljišta odražavaju vrstu ograničenja ili glavne vrste potrebnih mjera za poboljšanje unutar klase, npr. stjenovitost (st), skeletnost (sk), nedostatak ili suvišak vlage (v), nagib (n), klima (k), dreniranost (dr), nedostatak u tlu (t) (kiselost (tk), alkaličnost (ta), nedostatak hraniva (th), nepovoljnost teksture (tt), utjecaj polutanata (tp), dubina tla (td)) i dr. Označavaju se malim slovima i dolaze treće u nizu izraza N2 st; P2v itd. Broj utvrđenih klasa i ograničenja koja potvrđuju njihovo postojanje ovisi o cilju razvrstavanja, ali uz preporuku da definiranje ograničenja bude što jednostavnije a to se postiže da se: • broj potklasa zadrži na minimumu kako bi se jednostavnije prikazala i raznolikost zemljišta unutar klase koja ima definiran način gospodarenja ili potrebe potencijalnih poboljšanja postojećih ograničenja • ako je moguće označavati sa što manjim brojem ograničenja i to dominantnih jedan ili dva. Ako su ograničenja jednakog intenziteta, onda označiti oba • Unutar reda nepogodnih u potklasi je dovoljno naznačiti dominantno ograničenje, jer ionako to tlo ne dolazi u obzir za namjensko korištenje. 4. Četvrta kategorija je JEDINICA pogodnosti koja odražava manje razlike potrebnog gospodarenja ili ograničenja unutar potklase odnosno vrste ograničenja. Jedinice se međusobno razlikuju u proizvodnim značajkama ili manjim 23

dijelom u potrebama gospodarenja, često kao posljedica ograničenja. Jedinice pogodnosti su označene arapskim brojevima P2n1 ili P2n2, što znači prostor s nagibima koji uvjetuju razlike u korištenju (vidi slijedeće poglavlje). Treba napomenuti da u klasifikaciji procjene zemljišta ne treba uvijek koristiti sve kategorije klasifikacije od reda do jedinice, već u posebnim slučajevima, a to su izrade karata sitnog mjerila, samo više hijerarhijske kategorije namjenske pogodnosti tla za obradu, naročito za karte sitnijeg mjerila. Na temelju postavljenih kriterija može se izvesti shema klasifikacije zemljišta prema pogodnosti tala za obradu, odnosno korištenje u ratarstvu. Vidljivo je iz donje sheme da je varijabilnost pojedinih jedinica vrlo velika u prostoru, a da su najbolja tla prema homogenosti i najplodnija (černozem, humofluvisol i eutrični kambisol). Najveća varijabilnost uvjetovana je kod tala koja dolaze na manje ili više stjenovitim područjima (crvenica, lesivirano i kalkokambisol). Također je bitno napomenuti da intenzitet i jačina pojedinih ograničenja, kao što su stjenovitost, kamenitost, nagib, dubina i dr., određuju varijabilnost svakog tipa tla po kvaliteti.

Klasifikacija prema pogodnosti (plodnosti) tala za obradu
P1 P2 K Černozem S m o n i c a Eutrično smeđe C r v K a l k e n o k i R e n d z i na R a n k e r c a a m b i s o l s m e đ e
Podzol i Brunipodzol

P3 Regosol o l u v i j

N1

N2 Kamenjar

Na kraju ovoga dijela trebamo se vratiti primjeni ove klasifikacije u raznim granama poljoprivrede. Osnovna poanta razvrstavanja treba poći od toga da isti prostor može biti jako povoljan i pogodan za uzgoj ratarskih kultura, pa čak i povrtnih kultura, a vrlo nepovoljan za uzgoj vinove loze, odnosno voćnih vrsta. To znači da svako namjensko razvrstavanje prostora treba klasificirati s gledišta kulture koja se predmijeva uzgajati, jer npr. aluvijalna tla oko rijeke Save su vrlo povoljna za ratarske i povrćarske kulture, a totalno su nepovoljna za vinogradarstvo. Znači, procjena edafskih čimbenika treba biti 24

Složenost tipa građe profila

Kalkomelanosol

D i s t r i č n o L e s i v i r a n o

A n t r o p o g e n a Pseudoglej Humofluvisol F l u v i s o l Humoglej Močvarno glejno Tresetno Hidromeliorirana Halomorfna i Subhidrična

cjelovita, što znači procijeniti i tlo i klimu i reljef i druge uvjete kako bi se dobila objektivna procjena zemljišta. Navedeni primjer nije bitan za područje Dalmacije, Istre i Hercegovine, jer u tim područjima klima nije bitan čimbenik ograničenja uzgoja vinove loze u navedenim regijama. Sada je jasno zašto u kontinentalnoj Hrvatskoj su najbolji nagnuti položaji za uzgoj vinove loze, a najbolja ratarska tla su trajno nepogodna tla za vinogradarstvo. To znači da svaku kulturu treba poznavati, poznavati uvjete za uzgoj te kulture, a tek onda se ona može primijeniti. Iz toga proizlazi da su bitni uvjeti poznavanja općih prilika u jednoj regiji, što znači da ovu klasifikaciju ne može se promatrati statično, jer uspostavljeni kriteriji nisu podesni za svaku regiju, svako mjerilo karte i svaku kulturu. Ako se želi ocijeniti koje kriterije treba uvažavati, onda procjena zemljišta za svaku kulturu treba sadržavati odabrane uvjete toga kraja, odnosno odgovore na pitanje gdje najbolje uspijeva vinova loza, pojedine voćke, povrće ili razne povrćne vrste, travne vrste i dr. Poznavajući to moći će se dati odgovor za svaku parcelu zemljišta, što je najbolje saditi, uzgajati i gdje je najveća dobit. To znači da ovu klasifikaciju i razvrstavanje ne može raditi samo pedolog, već treba čitav tim stručnjaka za kulture, zemljište, ekonomsku analizu i dr. Iz prednje postavljenih načela i kriterija može se izvući klasifikacija zemljišta za razne svrhe po kulturama ili grupi kultura. Kako će to biti za vinogradarstvo, voćarstvo i to pojedine voćne vrste, povrće, travnjake i pojedine travne vrste itd., po pojedinim regijama, studenti će moći slušati i na vježbama za ovaj modul. 3.3. VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA ZA HIDROMELIORACIJE Hidromorfna tla su ugrožena suvišnim vodama pa za potrebe odvodnje treba prikupiti važne parametre koji će odrediti pravce melioracija. Suvišna voda kao ograničavajući faktor može biti različitog karaktera. Od ranije su poznati pseuglejni, pseudoglejglejni, hipoglejni,epiglejni, amfiglejni, aluvijalni i semiglejni način vlaženja. Svi oni, osim semiglejnog načina vlaženja trebaju slabije i jače intenzitete odvodnje. Semiglejni načini vlaženja, kada je podzemna voda ispod 1 m ne trebaju nikakve mjere odvodnje. Međutim, ostali načini vlaženja opet ovise o intenzitetu vlaženja i dužini trajanja kritičnog načina i intenziteta vlaženja. Naravno, kritična razina vlaženja ovisit će i o obilježjima hidromorfnih tala. To znači da će putevi melioracija za pojedine tipove tala biti veoma različiti. Ponekad će trebati jednostavne mjere odvodnje, npr. obrana od poplava koja će se riješiti podizanjem nasipa i lateralnih kanala, a ponekad ni najsloženije mjere odvodnje neće dati zadovoljavajuća rješenja. Za sve to potrebno je prikupiti što više parametara koji će odrediti pravce, načine i intenzitete odvodnje, a to se treba predvidjeti u pedološkim istraživanjima za potrebe hidromelioracija. Snimanje i analizu terena treba dobro obaviti, kako na topografskim kartama tako i na snimcima, ali treba i prikupiti podatke koji postoje u vodoprivrednim organizacijama. Ako takvih podataka nema, onda su vrlo dobre i ankete od domicilnog stanovništva. Tu će se saznati o poplavama, kolike su, koliko traju, u koje doba dolaze itd. Naravno, snimanjem morfologije u profilu tla može se približno odrediti intenzitet vlaženja. S obzirom da su močvarno glejna tla najčešće lokaliteti hidromelioracija 25

glinaste teksture, to će dubina glejnog redukcijskog horizonta najbolje locirati intenzitet vlaženja. Ako je taj horizont pri vrhu, unutar 50 cm, onda se radi o vrlo jakom prirodnom intenzitetu vlaženja. Pri tome treba voditi računa da li su u bližoj i široj okolici izvršene nekakve regulacijske mjere odvodnje, ako jesu onda takva opažanja nisu pouzdana. Za pripremu pedoloških istraživanja potrebno je utvrditi: • • • • • Tipove tala i niže jedinice sa pedofizikalnim i pedokemijskim osobinama i stratigrafiju pedoloških profila da se utvrdi homogenost tla Način vlaženja zemljišta koje se hidromeliorira Hidrauličku provodljivost tla za vodu Donje vodonosive (nepropusne i/ili teže propusne) horizonte Da li ima izvora i pištavaca na tom području

3.3.1. Važnost osobina jedinica hidromorfnih tala Što treba znati da bi se donijelo ispravno rješenje o odvodnji tala. Odmah treba naglasiti da svaki tip, odnosno jedinica tla nosi svoja rješenja, nekad jednostavna, nekad vrlo složena. Dat ćemo kratko slijedeće naputke. Za aluvijalna tla pod mlađom riječnom terasom nekad je dovoljno obraniti prostor od poplava. Ako se fluvisoli nalaze na najmlađoj i vrlo propusnoj holocenskoj podlozi, onda uz obranu od poplava treba primijeniti polderski način odvodnje – crpnim postajama, ali nekada i takvim mjerama nisu zagarantirani dobri rezultati odvodnje. Za naš pseudoglej je najvažnije utvrđivanje dužine trajanja mokre faze koja je rezultanta dužine stagniranja vode na površini. Dužina ležanja vode bit će i u korelaciji s geomorfološkim prilikama. Udubljene forme reljefa (mikrodepresije) na zaravnima pseudogleja najviše će biti izložene hidromorfizmu, pa zato takve lokalitete treba odvodnjavati kolektorima-random sustavom. Uz hidromelioracijske mjere obvezne su dopunske mjere, kao agrotehničke mjere podrivanja ili rigolanja. Međutim, osim odvodnje cijevnom drenažom neki pseudogleji, kraće mokre faze, biti će odvodnjeni samo s agromelioracijskim mjerama (rigolanje ili podrivanje). Pseudoglej-glej u nas zahtijeva kombinirane mjere odvodnje i agrotehničkih operacija, prvenstveno podrivanja. Tu treba paziti na stratigrafiju soluma i nižih težepropusnih slojeva (podina). Podina na kojoj se nakuplja podzemna voda određuje razmake drenskih cijevi. Prijedlozi melioracija hipogleja su veoma različiti. Najprije se mora utvrditi gdje se lokalitet hipogleja nalazi. Nekad može biti ispod razine vodostaja rijeka, jer se nalazi u inundacijskoj zoni obranjenoj od poplava. Znači, treba procijeniti mogućnost gravitacijskog otjecanja suvišne vode. Ako je gravitacijsko otjecanje omogućeno, onda je dovoljna cijevna drenaža. Razmak drenova opet će ovisiti o hidrauličkoj provodljivosti tla za vodu i stratigrafskoj građi donjih slojeva (podine). S obzirom da je hipoglejno tlo obično lakše teksture (pjeskovito i ilovasto), isto kao i većina naših humogleja, ta tla ne zahtijevaju dodatne mjere agromelioracija. Ako je gornji dio hipogleja glinast (vertičan), onda će takvi hipogleji i humogleji zahtijevati dodatne mjere podrivanja. 26

Melioracije amfigleja su svakako složenije od hipogleja. Amfigleji su teža tla. Gornji glinoviti sloj na kojem leži površinska voda je nepropustan (teže propustan) i zahtijeva agrotehničke melioracije. To mogu biti mjere podrivanja ili krtičenja. Donji horizonti su pod utjecajem podzemne vode koja nekad dopire do vrha. Znači treba i sniziti razinu podzemne vode što se čini prvenstveno odvodnjom putem cijevne drenaže. Ponekad su ova tla vertična pa će i to svojstvo zahtijevati specifične načine obrade ovih tala. Epiglejna tla prema našim klasifikacijskim normativima imaju na površini glinasti teže propusni sloj na kojem duže vrijeme leži voda. To su vertični epigleji koje je najbolje izuzeti od melioracija zbog drugih otežavajućih konzistentnih osobina pri obradi tla. Ipak, ako se ulazi u eksploataciju tih tala onda se mogu meliorirati ova tla koja imaju glinasti sloj plići od 50-60 cm. Nadalje, ova tla u Dalmaciji i Istri ne ponašaju se istovjetno. Naravno, razlog je klima, pa će se u tom dijelu moći meliorirati ova tla i s dubljim glinastim slojem. 3.3.2. Potrebe melioracija prema načinu vlaženja Tlima koja imaju isključivo aluvijalni način vlaženja s jako kolebajućom i poplavnom vodom melioracije će ovisiti o geomorfološkoj poziciji, kao što smo istakli kod aluvijalnih tala. Isto za pseudoglejni način vlaženja važi sve što smo rekli za pseudoglejni tip tla. Pseudoglej-glejni i amfiglejni način vlaženja treba eliminirati hidromelioracijama i agromelioracijama (podrivanjem). Kod hipogleja i ritske crnice treba eliminirati visoku razinu podzemne vode. Epiglejni način vlaženja također treba eliminirati hidro i agromelioracijama. Naravno da će intenzitet hidromelioracija određivati dužina ležanja suvišne vode i razina trajanja visokih podzemnih voda. 3.3.3. Hidraulička provodljivost tla za vodu kao faktor melioracija Važna osobina tla koja odlučuje o efikasnosti izvedenih melioracija je hidraulička provodljivost tla za vodu. Ona je različita za pojedine tipove tala, ali i za pojedine horizonte u istom tipu (jedinici) tla. Dobra propusnost tla odredit će šire razmake drenskih cijevi i kanala, a slabija propusnost će zahtijevati uže razmake, što naravno utječe na cijenu koštanja izvedenih melioracija. Prema našim normativima ova tla prema hidrauličkoj provodljivosti za vodu su razvrstana na: Koeficijent propusnosti K Klasa propusnosti 10-5cm/sek m/dan Vrlo brza >700 >6 Brza 350-700 3-6 Umjereno brza 170-350 1,32-3 Umjerena 60-170 0,52-1,42 Umjereno mala 15-60 0,13-0,52 Mala 3-15 0,026-0,13 Vrlo mala <3 <0,026 27

Prema gornjoj klasifikaciji prvoj klasi pogodnosti pripadala bi tla čija je potencijalna propusnost veća od 3 m/dan. Drugoj klasi tla sa 0,13-3 m/dan i trećoj klasi potencijalne pogodnosti pripadala bi tla manje od 0,13 m/dan. 3.3.4. Važnost položaja podine i pištavaca Nepropusni sloj gline ili zbijena ilovača na kojem se nakuplja podzemna voda u bitnom određuje razinu i uspješnost melioracija. Ona određuje razmake drenskih cijevi. Kako smo podijelili meliroativne grupe tala prema dubini podine (teže propusnog donjeg sloja) u istu vodopropusnost ispod 1 m, pokazuje raspodjela od 1 m, 2 m, 3 m, 4 m itd. Razni izvori i pištavci se obično nalaze na priterasnim dijelovima dolina, kroz koje protiče voda, s više terase. Obično se to dešava na poligenetskim slojevima glina, ilovača i pijesak na granici plio-pleistocena-holocena. Oni se rješavaju posebnim sustavima odvodnje, gdje se suvišne vode odvode u postavljene recipijente. Na kraju ovog dijela treba reći da se potrebe melioracija za hidromorfna tla u osnovi razvrstavaju prema vrednovanju tala za obradu (ratarstvo). To znači da će većina tala za koje su potrebne melioracije biti svrstana u N1 klasu pogodnosti, što znači da su tla zbog suviška vode uvjetno ili privremeno nepogodna, ali nakon melioracija ona su pogodna. Neka intenzivno vlažena tla kao što su duboko vertični eugleji, te poneki treseti spadaju u trajno nepogodna tla (N2). Znači, potencijalna vrijednost hidromorfnih tala bit će na razini (P1) klase koju imaju ona tla koja su ilovasta, glinasto ilovasta, s dobro opskrbljenim hranjivima i humusom, a uspješno su izvedene melioracije. (P2) klase koju imaju nešto teža ilovasto glinasta tla, čiji sloj te tekstura ne prelazi preko 80 cm, a hidromeliroacije su uspješno provedene, uz agrotehničke mjere. (P3) klase koju imaju vertični euglej koji će i dalje imati problema u posteksploatacijiskoj fazi iskorištavanja, a potrebne mjere podrivanja ili krtičenja bit će obvezne svake 3-4 godine. 3.4. VRJEDNOVANJE TLA ZA POTREBE AGROMELIORACIJA Agromelioracijske mjere čine agrotehničke i agrokemijske mjere kojima su potrebne intenzivne mjere popravke fizikalno-mehaničkih i pedokemijskih osobina tla. Temelje se dakle na: 1) fizikalno-mehaničkim zahvatima u tlo 2) kemijskim zahvatima u tlo 3.4.1. Fizikalno-mehanički zahvati u tlo Fizikalno-mehanički zahvati temelje se na potrebi popravljanja ograničene profilne drenaže koja uvjetuje nepravilne vodozračne odnose, preveliku zbijenost i otežava redovnu eksploataciju tala, te popravke nepovoljnog mehaničkog sastava (izrazita glina ili pijesak). 28

3.4.1.1. Ocjena potrebe vertikalno dubinskog rahlenja Problem zbijenosti tla čija je posljedica otežana profilna drenaža i nedostatak zraka, je jedan od najaktualnijih faktora intenzivne proizvodnje i obrade uopće, posebno kod nekih tala koja imaju veliku zbijenost podoraničnih horizonata, kao što je luvisol, pseudoglej, te većina tala glinastog soluma. Da bismo te zahtjeve dokumentirali i potrebe razgraničili, zbijenost možemo odrediti na više načina. Za sagledavanje ograničene profilne drenaže, odnosno zbijenosti tla važno je izračunati parametre koji ukazuju na ta ograničenja. Jedan od tih je gustoća pakovanja (GP) po Rengeru. Vrijednost gustoće pakovanja po Rengeru se izračunava na temelju postotka čestice gline (određenih u Na ili Li dispergentu), faktora 0,009 i volumne gustoće (Stv). Naime, veće vrijednsoti GP od 1,70 ukazuju na veće potrebe rahljenja. Vrijednost GP manje od 1,50 ukazuje na vrlo malu zbijenost koja ne zahtijeva mjere vertikalnog rahljenja, a tla s parametrom većim od 1,90 ukazuju na vrlo jaku zbijenost i isključivu primjenu rahljenja. S obzirom na svojstva tla, njegovu teksturu i način pakovanja, ovo svojstvo i nakon učinjenih mjera rahljenja može se godinama, zbog zbijanja i prohoda strojeva povećati, pa dužina efikasnosti razrahljenog horizonta traje u ovisnosti od svojstva tla, 3 do 5 godina. Svakako, pri tome treba voditi računa da se rahljenje izvodi pri optimalnim uvjetima vlage u tlu, a to je u nas vremenski period od polovice srpnja do polovice rujna mjeseca. Drugi parametar koji ukazuje na probleme zbijenosti u tlu je koeficijent pora (e), kao indikator konsolidacije sitnice soluma tla. Ako se u većini tala radi o vrijednostima (e) ispod 1, možemo reći da su to kompaktni i konsolidirani materijali, kojima je potrebna vanjska intervencija, odnosno vertikalno dubinsko rahljenje. Posebno su kritični oni podoranični horizonti koji imaju koeficijent pora (e) mali (ispod 0,80), pa se za te horizonte postavlja potreba za vertikalnim rahljenjem. Istina, zbog kompleksnosti ostalih svojstava, ovdje se može izvršiti i okretanje zemljišne mase putem rigolanja. Potreba rahljenja može se ocijeniti i na temelju njemačkih DIN-normi, koje ukazuju na potrebu rahljenja koja se može izvesti vertikalnim dubinskim podrivačima, krutim ili labilnim, ili krtičnom drenažom. Slijedeći dijagram nam ukazuje na to. On je prikazan i u Bs studiju u okviru modula Pedologija. Ocjena potrebe izvođenja podrivanja ili krtične drenaže temelji se na vrijednostima teksture za kritične horizonte (od 35-70 cm). Iz toga se vidi da potrebe vertikalnog dubinskog rahljenja imaju luvisoli, pseudogleji i druga zbijena ilovasta do ilovasto glinasta tla, a čista glinasta tla većinom zahtijevaju mjere krtične drenaže. Istina, postoje razlike u primjeni krtične drenaže u ovisnosti i kvaliteti gline i saturiranosti tla vodom. Naime, nije svejedno da li je glina kaolinitnog ili smektitnog tipa. Stabilnije i efikasnije „mul“ cijevi se izvuku ako se radi o kaolinitnoj glini.

29

Vrijednost zbijenosti tla može se utvrditi raznim penetrometrima. U praksi se primjenjuje Ringov i džepni penetrometar (vidi modul Pedologija Bs studij). Ako su zbijenosti tla veće od 4,5 N, onda je očita potreba za rahljenjem. Obično je to stanje zbijenosti pri lentokapilarnoj vlažnosti. 3.4.1.2. Ocjena potrebe korekcije mehaničkog sastava Korekcija teksture može se vršiti za izrazito glinasta tla pjeskanjem, a pjeskovita tla oglinjavanjem. Pjeskanje je potrebna, ali skupa mjera dodavanja pijeska glinovitim tlima. To se primjenjuje onda kada sadržaj gline u tlu prelazi preko 70%, a tlo se nalazi u uvjetima veće vlažnosti. Izvodi se samo onda ako je sirovina na licu mjesta ili u neposrednoj blizini. Ako se nalazi dalje, onda su transportni troškovi tako visoki da se ne isplati. Ovim načinom tlu popravljamo teksturni sastav, propusnost i vodozračne odnose. Dodavanje gline(oglinjavanje) vrši se za pjeskovita tla. Opet se može reći isto kao i gore, što znači da sirovina treba biti, zbog transportnih troškova, u blizini. 3.4.2. Kemijski zahvati u tlo U kemijske melioracijske mjere spadaju popravak kiselosti (kalcizacija), popravak alkaliteta i meliorativna gnojidba. Kalcizacija je mjera popravke reakcije tla i vrši se s vapnenim materijalima. Osim popravke kiselosti, odnosno regulacije i ostvarenja neutralne reakcije, kalcizacija se vrši i zbog popravke strukture, te dodavanja kalcija kao biogenog elementa. Kalcizacija 30

ovisi o svojstvima tla i to prvenstveno o reakciji tla, sadržaju gline i humusa. Ako je sadržaj humusa i gline veći, onda je potreba za kalcizacijom niža. Naravno, ovisi i o vrsti kulture koju ćemo uzgajati, jer neke biljke (lucerka, šećerna repa i dr.) ne podnose nikakvu kiselost, a neke (krumpir, zelje i dr) tolerantne su na slabo kisela tla. Na temelju hidrolitskog aciditeta ocjenjujemo koje količine kalcijevog karbonata potrebne za neutralizaciju kiselosti. • • • Ako je Y1 hidrolitski između 8 do 12, potrebne su niže količine CaCO3 (3644 dt/ha) Ako je Y1 hidrolitski između 12 do 20, potrebne su srednje količine CaCO3/ha (44-90 dt/ha) Ako je Y1 hidrolitski preko 20, potrebne su velike količine CaCO3/ha (preko 90 dt/ha)

Potencijalna klasa pogodnosti poslije agrotehničkih mjera je uvijek viša barem za jednu klasu. Ako je ona u sklopu hidrotehničkih mjera, onda potencijalnu vrijednost tla određuje hidromelioracijsko uređenje. Regulacija alkaliteta dolazi u obzir kod raznih slanih tala tipa solončaka i soloneca. Kod nas ta regulacija je vrlo rijetka. Ipak, u Istočnoj Slavoniji u sklopu „normalnih“ tala, nalazimo i alkalizirana tla koja se reguliraju dodavanjem gipsa (CaSO4) ili otpadaka tvari sumporaste kiseline kao nusprodukata raznih proizvodnji. Intenziteti količine materijala trebaju se odrediti prema individualnim potrebama svake parcele. Meliorativna gnojidba se dodaje u slučaju vrlo niskih doza fiziološki aktivnih fosfora i kalija od tala na kojima se podižu nasadi voćnjaka ili vinograda, rijeđe oranica. Ova agrotehnička mjera smatra se osnovnom agrotehničkom mjerom u sferi gnojidbe. Doze gnojiva se određuju na temelju utvrđenih razina fiziološki aktivnih hranjiva u tlu, pa se razlike do željene razine opskrbljenosti trebaju dodavati. Treba istaći da se prije meliorativne gnojidbe trebaju izvršiti popravke kiselih odnosno alkalnih tala. 3.5. VRJEDNOVANJE TALA PREMA RIZIKU EROZIJE TLA VODOM U ovom poglavlju prikazujemo metodologiju snimanja potencijalnog i stvarnog rizika erozije tla vodom prema CORINE programu, usvojenom od strane zemalja Europske unije. Prikazat će se metodologija i primjer snimanja erozije tla na području R Hrvatske. Ova metoda je primjenjiva za globalna područja, znači karte srednjeg i sitnog mjerila. Predmet istraživanja je procjena rizika od erozije tla vodom kao najznačajnijeg vida oštećenja tala u svijetu. Oštećenja tala danas se ubrajaju među najozbiljnije probleme na našem planetu. Erozija tla vodom zasigurno predstavlja najznačajniji i najopasniji proces oštećenja tala u svakoj državi. Na važnost problema koji se javljaju uslijed erozije tla ukazuje i jedna opća procjena da je praktički 90 posto obradivih površina u Hrvatskoj izloženo eroziji vodom, od vrlo slabog do jakog intenziteta (Bašić et al., 1992). Pokušaji da se stekne potpunija slika o stupnju oštećenosti tla erozijom su 31

općenito bili sporadični. Osnovni uzrok takvom stanju bio je, pored ostaloga, i u nedostatku jedinstvene i pouzdane kartografske metode na temelju koje bi se mogla izvršiti procjena oštećenosti tla erozijom ili procjena opasnosti od erozije tla vodom. Također, donedavno gotovo da nije bilo niti egzaktnih istraživanja erozije tla. Procjena rizika od erozije tla vodom s klasama potencijalne i stvarne opasnosti određuje se prema CORINE metodi. Ime CORINE je zapravo kratica engleskog naziva za program koordiniranih informacija o okolišu u zemljama Europske Unije, koji je dovršen 1985. godine (CORINE – Coordination of Information on the Environment). Spomenutim programom i naknadno formiranom agencijom za okoliš željelo se postići slijedeće: - pomoći zemljama članicama i potaknuti ih da formiraju jedinstvenu politiku gospodarenja i upravljanja okolišem te da u to ugrade ekološki pristup održivog razvoja; - da se osigura optimalno korištenje raspoloživih informacija o okolišu organizirajući, potičući i usmjerujući inicijative i financijska sredstva nacionalnih uprava i međunarodnih organizacija; - razviti zajedničku terminologiju, metode i modele istraživanja, kako bi se postojeći podaci i dobiveni rezultati mogli uspoređivati i koristiti na razini EU-a. Naime, od osnutka agencije za okoliš EU-a 1973. godine rasla je potreba za znanjem o okolišu, a u svezi s time i potreba za kvalitetnijim informacijama za planiranje upravljanja i zaštite okoliša. Nakon toga bio je napravljen veliki broj programa i projekata u svezi s okolišem, međutim bili su rađeni od slučaja do slučaja za rješavanje specifičnih problema. Stoga su neki programi bili i duplicirani, a korištene su razne metode za ista istraživanja. Zbog toga su podaci i rezultati između dviju država ili u jednoj državi između različitih regija bili nekompatibilni i nisu se mogli uspoređivati niti se mogla dobiti slika o stanju okoliša na razini EU-a. Upravo su to bili razlozi formiranja zajedničkog projekta nazvanog program CORINE. Državno ministarstvo za okoliš EU-a je 1990. godine transformiralo CORINE u jedan permanentni sustav unutar Europske agencije za okoliš. U razdoblju od 1985. do 1990. godine projekt pod nazivom CORINE je završen. U okviru programa CORINE trebalo je zatim izraditi i testirati metodu procjene rizika od erozije tla vodom, što je i učinjeno za mediteransko područje obuhvativši države Portugal, Španjolsku, južni dio Francuske, Italiju i Grčku (Giordano et al., 1991). Kako bi se na nacionalnoj razini sačuvali postojeći zemljišni resursi i zaštitili od daljnjeg oštećenja erozijom, te kako bi se revitalizirala oštećenja tla, nužno je izraditi i provesti program za zaštitu tla od erozije vodom. U sklopu takvog programa prvi bi korak trebao biti izrada karti s procjenom rizika od erozije tla vodom po programu CORINE, na temelju kojih se procjenjuje opasnost ili rizik od erozije tla vodom. U ovom radu prikazujemo preliminarne rezultate procjene rizika erozije tla vodom na području Republike Hrvatske prema metode CORINE – soil erosion risk and importan land resources – koja se najčešće koristi u europi, posebno u zemljama Europske Unije, a temelji se na računalnoj tehnologiji GIS. Izrađene karte erozije predstavljat će temeljne podloge kako za kontrolu erozije, tako i za izradu cjelovitog programa zaštite tla i voda.

32

3.5.1. Metodika istraživanja erozije prema CORINE programu Temeljni je cilj ove metode istraživanja određenog područja izrada dviju vrsta karata erozije obično sitnog do srednjeg mjerila (npr. 1:300.000). Znači treba izraditi • • Kartu s potencijalnim rizikom od erozije tla vodom, Kartu sa stvarnim rizikom od erozije tla vodom.

U okviru tako definiranog cilja istraživanja koncipirani su i slijedeći zadaci za ostvarenje toga cilja, a to su izrada tematskih karti u mjerilu 1:300.000, kao pretpostavke izrade navedenih karti erozije. U prvoj fazi metode utvrđuje se erodibilnost tla, a u drugoj erozivnost oborina u određenom prostoru, iz čega se dobija: - Karta s teksturnim klasama, - Karta s klasama dubine tla - Karta s klasama kamenitosti, - Karta s indeksima erodibilnosti tla, - Karta s indeksima varijabilnosti oborina - Karta s indeksima aridnosti klime, - Karta s indeksima erozivnosti oborina, - Karta s indeksima nagiba terena, - Karta s indeksima vegetacijskog pokrova Integracijom ovih karata (slojeva) dobiju se gore navedene karte. Kako je navedena metoda procjene rizika erozije tla zanimljiva i za našu zemlju, koja nastoji primijeniti zapadnoeuropske standarde gdje god je to moguće i svrsishodno, započelo se s primjenom te metode i u Hrvatskoj (Racz et a., 1983.; Bogunović et al., 1995). Spomenuta metoda procjene rizika od erozije tla vodom je kvalitativna kartografska metoda, a temelji se na izradi i preklapanju pojedinih tematskih karti prema shemi 1. U sklopu spomenutih istraživanja koristi se danas najsuvremenija računalna oprema koju posjeduje Zavod za pedologiju agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Svi potrebni podaci, odnosno unos podataka, njihova analiza i obrada, procesiranje i formiranje za bazu podataka obavlja se prema temeljnim principima tehnologije izrade geografsko-informacijskih sustava (GIS). Za jedinstveni koordinativni sustav podataka koji se odnose na prostorne odrednice kao i za baze podataka za pojedine slojeve (karte) odabrana je GaussKrugerova projekcija sa središnjim meridijanom 1630, linearnim mjerilom na središnjem meridijanu 0,9997 i konstantom y-koordinate 2,500.000. Digitalizacija svih potrebnih podataka vrši se pomoću programskog paketa AutoCad na digitalizatoru CalComp formata a-1, model 34360. Obrada tih podataka, njihovo procesiranje i analiza kao i njihovo preklapanje i povezivanje u jedinstveni informacijski sustav vrši se pomoću programskog paketa ArcInfo. Karte za svaki sloj (layer) kao i sintetizirane karte s potencijalnom i stvarnom opasnošću od erozije tla 33

vodom bit će tiskane na ploteru CalComp TechJet formata A-0, model 5336. Svi podaci kao i rezultati istraživanja, te

34

Shema 1.

Karta s klasama teksture tla Karta s klasama dubine tla Karta s klasama kamenitosti tla Karta s klasama vrijabilnosti oborina Karta s klasama aridnosti klime Karta s klasama erodibilnosti tla Karta s klasama potencijalnog rizika od erozije tla vodom Karta s klasama erozivnosti oborina

Karta s klasama stvarnog rizika od erozije tla vodom

Karta s klasama nagiba terena

Karta s klasama vegetacijskog pokrova

i sintetizirani rezultati, bit će na kraju obrađeni i povezani u jedinstvenu bazu geografskog informacijskog sustava. Baza podataka GIS formira se tako da se na relativno jednostavan i brzi način mogu dobiti sve potrebne informacije u svezi s procjenom opasnosti od erozije tla vodom za bilo koje područje, bilo pretraživanjem baze bilo postavljanjem upita pomoću programskog paketa ArcView. Pored toga, baza podataka GIS formira se i tako da se u daljnjim kartografskim istraživanjima erozije tla vodom novi podaci mogu jednostavno ukomponirati u postojeću GIS-bazu kroz unos podataka i analizu bilo kojeg parametra. 3.5.2. Kriteriji vrednovanja elemenata Prema temeljnim principima ovog programa i ranije spomenutim zadacima istraživanja izrađen je plan rada sukladan izradi karti sitnog ili srednjeg mjerila. Karte s klasama 35

teksture, dubine, kamenitosti i erodibilnosti tla rađene su u adekvatnom mjerilu, na temelju postojećih podataka za kartirane jedinice s Osnovne pedološke karte 1:50.000, koji su interpretirani i u druge svrhe, te na temelju baze podataka koju čini veći broj reprezentativnih pedoloških profila izvedenih posebno za potrebe procjene rizika od erozije tla vodom. Teksturne klase izdvajaju se na temelju slijedećih kriterija:
Teksturna klasa 1 2 3 Teksturna oznaka Glina, pjeskovita glina, praškasta glina Pjeskovito glinasta ilovača, glinasta ilovača, praškasto glinasta ilovača, ilovasti pijesak, pijesak Ilovača, praškasta ilovača, prah, pjeskovita ilovača

Kriteriji za izdvajanje klasa dubine tla:
Klasa dubine tla 1 2 3 Dubina (mm) >750 250-750 <250

Kriteriji za izdvajanje klasa kamenitosti tla:
Klasa kamenitosti tla 1 2 Kamenitost, % >10 ≤10

Karta s klasama erodibilnosti tla radi se metodom preklapanja karti s klasama teksture tla, dubine i kamenitosti tla, te na temelju proračuna indeksa erodibilnosti tla: Indeks erodibilnosti tla = Klasa teksture x Klasa dubine x Klasa kamenitosti

Klase erodibilnosti zatim se izdvajaju na temelju slijedećih kriterija: Klasa erodibilnosti tla 1 2 3 Indeks erodibilnosti tla 0-3 3-6 >6

Indeks varijabilnosti oborina određuje se prema modificiranom Fournierovom indeksu (FI) koji je definiran kao: FI = ∑
i =1 12

Pi 2 P

gdje su:

Pi = ukupne mjesečne oborine za mjesec i (mm), P = ukupna godišnja količina oborina (mm).

36

Za određivanje indeksa varijabilnosti oborina potrebno je imati što veći broj klimatoloških postaja s podacima o oborinama za što dulje razdoblje. Klase Fournierovog indeksa varijabilnosti oborina, na temelju čega se izrađuje karta varijabilnosti oborina, izdvajaju se prema slijedećim kriterijima: Klasa varijabilnosti tla 1 2 3 4 5 Indeks varijabilnosti oborina <60 60-90 90-120 120-160 >160

Indeks aridnosti određuje se na temelju Bagnouls-Gaussenovog indeksa (BGI) koji je definiran kao: BGI = ∑ (2t i − Pi ) ⋅ k i
i =1 12

gdje su

ti – srednja temperatura zraka za mjesec i (oC), Pi – ukupne mjesečne oborine za mjesec i (mm), ki – koeficijent udjela mjeseca tijekom kojeg je 2ti – Pi >0, a koji se izračunava iz podataka za srednju dnevnu temperaturu zraka i ukupnu dnevnu količinu oborina za razdoblje istraživanja za svaku klimatološku postaju posebno. Za određivanje indeksa aridnosti odabrane su, naravno, iste klimatološke postaje i isto vremensko razdoblje kao i za određivanje indeksa varijabilnosti oborina. Klase Bagnouls-Gaussenovog indeksa aridnosti koje služe za izradu karte aridnosti, izdvajaju se na temelju slijedećih kriterija: Klase aridnosti 1 2 3 4 Indeks aridnosti 0 0 do 50 50 do 130 >130

Karta erozivnosti oborina izrađuje se integracijom karti varijabilnosti oborina i aridnosti klime u sklopu čega je potrebno odrediti indeks erozivnosti te zatim izdvojiti klase erozivnosti oborina. Indeks erozivnosti oborina određuje se na temelju slijedećeg proračuna: Indeks erozivnosti oborina = Klasa varijabilnosti oborina x Klasa aridnosti

Na temelju indeksa erozivnosti oborina izdvajaju se klase erozivnosti oborina prema slijedećem:

37

Klase erozivnosti oborina 1 2 3

Indeks erozivnosti oborina <4 4-8 >8

Karta nagiba terena izrađuje se digitalizacijom izohipsa s topografske karte uz određenu ekvidistancu, te izradom digitalnog modela terena. Na karti se izdvajaju pojedine klase nagiba prema slijedećim kriterijima: Klasa nagiba 1 2 3 4 Nagib terena, % <5 5-15 15-30 >30

Karta s klasama vegetacijskog pokrova izrađuje se na temelju topografskih karti i vegetacijskih karti. Izdvajaju se dvije klase vegetacijskog pokrova: Klasa vegetacijskog pokrova 1 2 Vrsta Vegetacije Šuma, permanentni pašnjak i gusta makija Obradive površine i golo tlo

Karta s klasama potencijalne opasnosti (rizika) od erozije tla vodom izrađuje se metodom preklapanja karti s klasama erodibilnosti tla, erozivnosti oborina i nagiba terena. Klase se izdvajaju na temelju indeksa potencijalnog rizika erozije tla vodom koji se određuje prema slijedećem: Indeks potencijalnog rizika od erozije tla vodom Klasa = erodibilnosti tla x Klasa erozivnosti x oborina Klasa nagiba

Klase s potencijalnim rizikom od erozije tla vodom na temelju kojih se izrađuje karta potencijalnog rizika od erozije izdvajaju se na temelju slijedećih kriterija: Klasa potencijalnog rizika od erozije tla vodom 0 1 2 3 Indeks potencijalnog rizika od erozije tla vodom 0 0-5 5-11 >11

Stvarni rizik od erozije tla vodom određuje se na temelju klasa potencijalnog rizika od erozije tla vodom i klasa vegetacijskog pokrova prema slijedećim kriterijima:

38

Klase potencijalnog rizika 0 od erozije tla vodom Klase vegetacijskog 1 0 pokrova 2 0

1 1 1

2 1 2

3 2 3

Temeljem toga izrađuje se karta s četiri klase stvarne opasnosti od erozije tla vodom. 3.5.3. Primjer izrade karte erodibilnosti tla u Hrvatskoj U metodama rada naveli smo cjeloviti postupak istraživanja, međutim u ovom priopćenju prikazujemo rezultate istraživanja isključivo prve (I) faze projekta, koji se odnose na izradu karti (slojeva) s teksturnim klasama tla, s klasama dubine, s klasama kamenitosti te s integriranim klasama erodibilnosti tla. Kriteriji i normativi korišteni u ovom radu prilagođeni su izradi karte srednjeg mjerila, odnosno mjerila 1:300.000. Kako se na takvoj karti nisu mogle izdvojiti „gole stijene“, korišteni su podaci o stjenovitosti tla s Namjenske pedološke karte Republike Hrvatske mjerila 1:300.000 (Bogunović et al., 1998). Zbog toga su za sve klase u sklopu izrade pojedinih slojeva (karti) ili sintetiziranih karti formirane potklase koje ukazuju na postotak stjenovitosti pojedine klase. Na taj je način na cjelovitom području Republike Hrvatske izdvojeno 16 mogućih potklasa stjenovitosti (tablica 1). Taj parametar po metodici nije predmet klasificiranja u razrede, iako je rezultat izričito jake erozije tla. Tablica 1: Potklase i postotak stjenovitosti u sklopu procjene rizika od erozije tla vodom Broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Potklasa Oznaka 00 01 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 % stjenovitosti 0 0–1 0–3 0–8 0 – 10 1–5 2–5 2 – 10 5 – 20 20 – 30 20 – 50 30 – 50 50 – 60 50 – 70 50 – 80 50 – 90

3.5.3.1. Određivanje sloja (karte) s klasama erodibilnosti tla

39

Za određivanje erodibilnosti tla Republike Hrvatske u sklopu određivanja rizika od erozije tla vodom metodom CORINE, uključena su tri osnovna svojstva tla – tekstura, dubina i kamenitost, na temelju čega je izvršena kvalitativna procjena erodibilnosti tla na području Republike Hrvatske. Osim navedenih parametara, erodibilnost tla, općenito govoreći, najviše ovisi o stabilnosti strukture (zbog manjeg ili većeg otpora prigodom odvajanja čestica tla uslijed jakih pljuskova i površinskog otjecanja vode), mogućnosti upijanja oborina (odnosno kapacitetu infiltracije i propusnosti tla za vodu), sadržaju organske tvari, sadržaju karbonata, slanosti i reakcije (pH) tla. Za potrebe izrade karte teksture, dubine i kamenitosti tla Republike Hrvatske u mjerilu 1:300.000, izrađena je baza podataka pedoloških profila koja obuhvaća analitičke podatke za 1088 reprezentativnih pedoloških profila, čija je rasprostranjenost prikazana u originalnom radu. 3.5.3.1.1. Izdvajanje klasa teksture tla Izdvajanje teksturnih klasa izvršeno je na temelju podataka o teksturi tla površinskog horizonta s Osnovne pedološke karte Republike Hrvatske mjerila 1:50.000, zatim na temelju podataka o teksturi tla dominantne pedosistematske jedinice s Namjenske pedološke karte Republike Hrvatske mjerila 1:300.000 (Bogunović et al., 1996), te na temelju podataka o teksturi površinskog horizonta tla iz baze podataka pedoloških profila, formirane posebno za ovu svrhu. Mnogi autori za ocjenu erodibilnosti tla predlažu interpretaciju pedoloških karti FAO-UNEPUNESCO (1980), iako se u većini slučajeva mjerila pedoloških karti razlikuju od mjerila karti procjene erozije tla. Takve karte predlaže se interpretirati u smislu izdvajanja pojedinih slojeva (između ostalih i sloja teksture tla) koji imaju svega nekoliko klasa pa ta generalizacija omogućuje korištenje pedoloških karti i znatno sitnijeg i krupnijeg mjerila od mjerila karti rizika erozije koja se izrađuje u sklopu ovog projekta. Spomenuta baza podataka obuhvaća podatke o mehaničkom sastavu, teksturnoj oznaci i sadržaju skeleta za sve u bazu uvrštene pedološke profile. Interpretacija rezultata mehaničkog sastava tla izvršena je sukladno američkoj klasifikaciji teksture na temelju slijedećih veličina čestica: Glina - čestice <0,002 mm promjera Prah - čestice 0,002-0,05 mm promjera Pijesak - čestice > 0,05 mm promjera Procjena erodibilnosti ili podložnosti tla eroziji vodom pokazuje da su tla koja sadrže čestice praha najpodložnija eroziji, dok su, s druge strane, tla koja imaju veći sadržaj čestica gline ili pijeska manje podložna eroziji. Na temelju toga formirane su tri klase teksture tla, u koje se svrstavaju pojedine teksturne oznake s obzirom na procijenjenu podložnost tla eroziji vodom (tablica 2).

40

Tablica 2: Teksturne klase za procjenu erodibilnosti tla Klasa Opis klasa teksture tla Neznatno erodibilna 1 tla Osrednje erodibilna tla 2 3 Visoko erodibilna tla Pripadajuće teksturne oznake tla Glina, pjeskovita glina, praškasta glina Pjeskovito glinasta ilovača, glinasta ilovača, praškasto glinasta ilovača, ilovasti pijesak, pijesak Ilovača, praškasta ilovača, prah, pjeskovita ilovača

Teksturna oznaka za konture kartiranih jedinica određena je na temelju površinskog horizonta dominantno zastupljene pedosistematske jedinice unutar pojedine kartirane jedinice tla. Za pojedine pedosistematske jedinice tla teksturna je oznaka tla određena na temelju podataka većeg broja profila iz baze. Uz digitalizaciju se istodobno vršila i djelomična generalizacija, odnosno spajanje onih kontura čije teksturne oznake ulaze u pojedinu klasu. Daljnja generalizacija sukladno kriterijima i normativima izrade karti srednjeg mjerila, kao i analiza i obrada podataka, izvršeni su pomoću programa ArcInfo, dok su pomoću ArcView izvršeni obrada karte s teksturnim klasama i priprema za tisak. Karta je izrađena u digitalnom obliku za daljnju procjenu erodibilnosti tla, te kao tiskana karta mjerila 1:300.000. Tiskana je u tri boje koje označuju pojedine klase teksture tla. Izdvojene su vodene površine (rijeke, jezera i ribnjaci), te veća naselja. Daljnjom analizom i obradom karte s teksturnim klasama utvrđeno je da je na području Republike Hrvatske najzastupljenija treća klasa teksture tla, koja zapravo predstavlja tla s visoko erodibilnim teksturama, što ukazuje da je većina tala u Hrvatskoj, s obzirom na teksturu tla, vrlo podložna erozijskim procesima. Ukupna površina s trećom klasom teksture tla iznosi 2,860.168 ha, što čini 51,4 posto ukupne kartirane površine, bez površina većih naselja i vodenih površina – rijeka, jezera i ribnjaka, sukladno kriterijima izrade karti srednjeg mjerila. U okviru navedene treće klase najzastupljenija je potklasa bez stjenovitosti 3.00, koja zauzima 83,6 posto površine u odnosu na ukupnu površinu treće klase ili čak 42,9 posto površine u odnosu na ukupnu kartiranu površinu. Teksturne oznake tla koje pripadaju drugoj klasi, odnosno klasi s osrednje erodibilnim teksturama tla, zauzimaju ukupno 2,080.546 ha ili 37,4 posto površine, što je također vrlo značajno u pogledu na eroziju tla vodom. Najzastupljenija potklasa je 2.14, koja zauzima 25,3 posto u odnosu na ukupnu površinu druge klase ili 9,5 posto u odnosu na ukupnu kartiranu površinu. Prva klasa teksture tla, koja obuhvaća tla s neznatno erodibilnim tlima po teksturi, najmanje je zastupljena, te zauzima svega 11,2 posto kartirane površine. Najzastupljenija potklasa unutar prve klase je 1.13 ili potklasa koju karakterizira stjenovitost 50-70 posto (tablica 3).

41

Tablica 3: Teksturne klase i potklase tala Republike Hrvatske
Klasa 1 1 1 1 1 Ukupno 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 Ukupno 3 3 3 3 3 3 3 3 Ukupno SVEUKUPNO Potklasa 1.00 1.01 1.03 1.13 1.15 5 2.00 2.01 2.02 2.04 2.08 2.10 2.11 2.12 2.13 2.14 10 3.00 3.01 3.05 3.06 3.07 3.09 3.13 3.15 8 23 Broj poligona 95 111 58 130 35 429 241 127 4 270 168 19 269 64 193 314 1669 450 120 9 13 46 19 35 270 962 3060 Površina, ha 175.881,55 120.883,94 59.995,50 223.468,50 43.142,31 623.371,80 351.158,08 86.443,74 9.026,11 104.169,12 224.617,84 8.727,88 273.271,93 167.214,01 328.891,89 527.025,74 2,080.546,34 2,391.347,23 182.835,51 10.144,31 73.301,86 53.327,32 32.023,31 36.363,04 80.825,28 2,860.167,8 5,564.086,00 % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu površinu 28,21 3,16 19,39 2,17 9,62 1,08 35,85 4,02 6,92 0,78 100,00 11,20 16,88 4,15 0,43 5,01 10,80 0,42 13,13 8,04 15,81 25,33 100,00 83,61 6,39 0,35 2,56 1,86 1,12 1,27 2,83 100,00 6,31 1,55 0,16 1,87 4,04 0,16 4,91 3,01 5,91 9,47 42,98 3,29 0,18 1,3 0,96 0,58 0,65 1,45 51,40 100,00 % stjenovitosti 0 0-1 0-8 50-70 50-90 0 0-1 0-3 0-10 5-20 20-50 30-50 50-60 50-70 50-80 0 0-1 1-5 2-5 2-10 20-30 50-70 50-90

Temeljem navedenog može se zaključiti da se na području Republike Hrvatske na praktički 88,8 posto površine nalaze visoko i osjetno erodibilna tla odnosno teksturne oznake tla koje su visoko i osjetno podložne erozijskim procesima. 3.5.3.1.2. Izdvajanje klasa dubine tla Dubina tla definirana je kao pedološka dubina. Ovisno o dubini tla i ovdje je dana ocjena erodibilnosti tla na temelju pojedinih klasa dubine tla (tablica 4) Tablica 4: Klase dubine tla za procjenu erodibilnosti tla Klase dubine tla 1 2 3 Opis klasa Neznatno erodibilna Osrednje erodibilna Visoko erodibilna Dubina tla (mm) > 750 250-750 < 250

42

Izdvojene klase ukazuju na znatno veću opasnost koju uzrokuje erozija tla vodom na plitkim tlima koja su iz tog razloga i visoko erodibilna u odnosu na dublja tla. Sloj (karta) s navedenim klasama dubine tla izrađen je također na temelju podataka o dubini tla pojedinih kartiranih i pedosistematskih jedinica tla iz prije spomenutih izvora. Dubina pojedinih pedosistematskih jedinica tla određena je na temelju prosječne vrijednosti dubine tla za veći broj pedoloških profila. Na temelju navedenoga je digitalizacijom i istodobnom generalizacijom psotojećih kontura izrađena karta s klasama dubine tla u digitalnom obliku za daljnju procjenu erodibilnosti tla. Karta je tiskana u tri boje koje označuju različite klase dubine tla, u mjerilu 1:300.000. Vodene površine (rijeke, jezera i ribnjaci) te veća naselja posebno su izdvojeni (slika ???). Daljnjom analizom karte s klasama dubine tla utvrđene su površine pojedinih klasa i potklasa dubine tla. Najzastupljenija je prva klasa, odnosno klasa neznatno erodibilna tla prema dubini tla, koja uključuje tla dublja od 750 mm. Ukupna površina prve klase iznosi 2,877.956 ha, što predstavlja 51,7 posto od ukupne kartirane površine. Najzastupljenija potklasa unutar te prve klase je potklasa 1.00, dakle potklasa bez stjenovitosti, čija površina iznosi 2,620.155 ha, što čini 91,0 posto od površine prve klase ili čak 47,1 posto od sveukupne površine Hrvatske (tablica 5). Tablica5: Klase i potklase dubine tla Republike Hrvatske Klasa 1 1 1 1 1 Ukupno 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 Ukupno 3 3 Ukupno SVEUKUPNO Potklas a 1.00 1.01 1.02 1.06 1.07 5 2.00 2.01 2.03 2.04 2.05 2.08 2.09 2.10 2.12 2.13 2.14 11 3.11 3.15 2 18 Broj poligona 431 116 4 13 46 610 194 236 58 270 9 168 19 19 64 285 314 1636 269 298 567 2813 Površina, ha % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu površinu 2,620.154,70 91,04 47,09 122.141,20 4,24 2,20 9.026,11 0,31 0,16 73.301,86 2,55 1,32 53.329,14 1,85 0,96 2,877.953,01 100,00 51,72 298.232,09 268.021,97 59.995,50 104.169,12 10.144,31 224.617,84 32.023,31 8.727,88 167.214,01 588.723,41 527.025,74 2,288.895,19 13,03 11,71 2,62 4,55 0,44 9,81 1,40 0,38 7,31 25,72 23,03 100,00 5,36 4,82 1,08 1,87 0,18 4,04 0,58 0,16 3,01 10,58 9,47 41,14 4,91 2,23 7,14 100,00 % stjenovitosti 0 0-1 0-3 2-5 2-10 0 0-1 0-8 0-10 1-5 5-20 20-30 20-50 50-60 50-70 50-80 30-50 50-90

273,271,93 68,79 123.965,87 31,21 397.237,80 100,00 5,564.086,00

43

Druga klasa također zauzima veliki broj površine Republike Hrvatske. Ukupna površina druge klase, koja ukazuje na osrednju erodibilnost, a definirana je dubinom 250-750 mm, iznosi 2,288.895 ha ili 41,2 posto od sveukupne površine. Najzastupljenija potklasa druge klase je 2.13, odnosno potklasa koju karakterizira stjenovitost 50-70 posto, a zauzima 25,7 posto površine druge klase ili 10,6 posto ukupne kartirane površine. Treća klasa, koja uključuje sva tla plića od 250 mm, zauzima površinu od svega 397.238 ha, što čini 7,2 posto od kartirane površine. Unutar treće klase uključene su i dvije potklase, 3.11 i 3.15, koje imaju visoku stjenovitost i to od 30-50 i 50-90 posto, a što je u korelaciji s podatkom da se na područjima s visokom stjenovitošću nalaze uglavnom plitka tla. 3.5.3.1.3. Izdvajanje klase kamenitosti tla Klase kamenitosti izdvojene su na temelju postojećih podataka o kamenitosti tla s Osnovne i Namjenske pedološke karte, a za manji broj pedosistematskih jedinica tla i na temelju postojećih podataka o kamenitosti tla iz baze pedoloških profila. Kamenitost je definirana kao postotak površine tla koja je prekrivena česticama kamena čija je veličina određena prema procjeni rizika od erozije tla vodom po metodi CORINE. Izdvajaju se samo dvije klase kamenitosti,ovisno o postotku, a prema kriterijima u tablici 6. Tablica 6: Klase kamenitosti za procjenu erodibilnosti tla Klase Opis klasa kamenitosti 1 Potpuno zaštićena 2 Nepotpuno zaštićena Postotak površine prekriven kamenitošću > 10% ≤ 10%

Izdvajanje klasa kamenitosti na temelju postotka površine prekrivene česticama kamena, sukladno je poznatoj činjenici da čestice kamena štite tlo od destrukcije kišnim kapima, te na taj način bitno utječu na eroziju tla vodom. Digitalizacijom kontura kartiranih jedinica tla s Osnovne pedološke karte Republike Hrvatske mjerila 1:50.000, te kontura kartiranih jedinica tla s Namjenske pedološke karte mjerila 1:300.000, uz istodobnu generalizaciju i spajanje susjednih kontura koje idu u istu klasu kamenitosti, sukladno kriterijima izrade karti srednjeg mjerila, izrađen je sloj (karta) s klasama kamenitosti u mjerilu 1:300.000. Rezultati istraživanja klasa kamenitosti prikazani su u vidu karte u digitalnom obliku za daljnju procjenu erozije tla, te na tiskanoj karti mjerila 1:300.000. Karta je tiskana u dvije boje koje predstavljaju dvije klase kamenitosti, a koje ukazuju na stjenovitost tla. Vodene površine (rijeke, jezera i ribnjaci) i naselja posebno su izdvojeni (slika 4). Analizom i obradom sloja (karte) s klasama kamenitosti utvrđeno je da se na većem području Republike Hrvatske nalaze tla s kamenitošću manjom od 10 posto. Naime, druga klasa, koja predstavlja tla s kamenitošću manjom od 10 posto, zauzima 68,9 posto, dakle više od dvije trećine ukupne površine. Od toga na potklasu 2.00, dakle na potklasu bez stjenovitosti, otpada 76,2 posto u odnosu na ukupnu površinu druge klase, ili 52,5 posto u odnosu na ukupnu kartiranu površinu (tablica 7).

44

Tablica 7: Klase i potklase kamenitosti tla Republike Hrvatske Klasa 1 1 1 1 1 1 1 1 Ukupno 2 2 2 2 2 2 2 2 Ukupno SVEUKUPNO Potklasa 1.05 1.09 1.10 1.11 1.12 1.13 1.14 1.15 8 2.00 2.01 2.02 2.03 2.04 2.06 2.07 2.08 8 16 Broj poligona 9 19 19 269 64 285 314 298 1277 454 334 4 58 270 13 46 168 1347 2624 Površina, ha % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu površinu 10.144,31 0,59 0,18 32.023,31 1,85 0,58 8.727,88 0,50 0,16 273.271,93 15,79 4,91 167.214,01 9,66 3,01 588.273,41 34,01 10,58 527.025,74 30,44 9,47 123.967,93 7,16 2,23 1,731.098,53 100,00 31,11 2,918.386,54 390.163,18 9.026,11 59.995,50 104.169,12 73.301,86 53.327,32 224.617,84 3,832.987,47 5,564.086,00 76,14 10,18 0,24 1,57 2,72 1,91 1,39 5,86 100,00 52,45 7,01 0,16 1,08 1,87 1,32 0,96 4,04 68,89 100,00 % stjenovitosti 1-5 20-30 20-50 30-50 50-60 50-70 50-80 50-90 0 0-1 0-3 0-8 0-10 2-5 2-10 5-20

Prva klasa odnosno klasa unutar koje se nalaze tla s kamenitošću većom od 10 posto zauzima 31,1 posto od ukupne kartirane površine. Od potklasa najraširenije su 1.13 i 1.14, odnosno potklase koje zajedno zauzimaju 64,5 posto površine u odnosu na ukupnu površinu prve klase, odnosno 20,0 posto u odnosu na ukupnu kartiranu površinu. Navedene potklase imaju i visoku stjenovitost, 50-80 posto, a što je u korelaciji s činjenicom da se na područjima s visokom stjenovitošću uglavnom nalaze i tla s visokom kamenitošću. 3.5.3.1.4. Izdvajanje klasa erodibilnosti tla Tri osnovna svojstva tla, koja imaju dominantan utjecaj na erodibilnost tla, jesu tekstura, dubina i kamenitost. Kao što je prije spomenuto, rezultati izdvajanja klasa teksture, dubine i kamenitosti tla izrađeni su i u digitalnom obliku. Preklapanjem tih digitalnih slojeva izrađena je karta erodibilnosti tla. U okviru toga prvo je izračunat indeks erodibilnosti tla do kojeg se dolazi na temelju slijedećeg proračuna: Indeks erodibilnosti tla = Klasa teksture tla x Klasa dubine tla x Klasa kamenitosti tla

Nakon proračuna indeksa erodibilnosti tla izdvajaju se poligoni s pojedinim klasama erodibilnosti, koje se određuju na temelju kriterija prikazanih u tablici 8.

45

Tablica 8: Klase erodibilnsoti tla za procjenu rizika erozije tla vodom Klase erodibilnosti tla 1 2 3 Opis erodibilnosti Niska erodibilnost Osrednja erodibilnost Visoka erodibilnost Indeks erodibilnosti tla 0-3 3-6 >6

Karta s klasama erodibilnosti tla izrađena je dakle na temelju preklapanja slojeva s klasama teksture, dubine i kamenitosti tla, pomoću programskog paketa ArcInfo i spomenutog proračuna. Naime, ovaj programski paket omogućuje preklapanje slojeva i zatim složenim operacijama proračun indeksa erodibilnosti tla, svrstavanje indeksa u pojedine klase erodibilnosti tla, te izvlačenje novih kontura, odnosno granica pojedinih klasa erodibilnosti tla uz poštivanje normativa i kriterija izrade karti srednjeg mjerila. Daljnja obrada te karte kao i priprema za tisak izvršeni su pomoću programskog paketa ArcView. Karta s klasama erodibilnosti tla također je izrađena u digitalnom obliku, koji opet predstavlja temeljnu podlogu za daljnju procjenu rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana karta mjerila 1:300.000. Tiskana je u tri boje koje ukazuju na tri klase erodibilnosti tla. Također su posebno izdvojene vodene površine i veća naselja (slika 5). Daljnjom analizom karte s klasama erodibilnosti tla utvrđeno je da je na području Republike Hrvatske najzastupljenija druga klasa erodibilnosti tla, koja zauzima čak 4,034.422 ha površine ili 72,5 posto od ukupno kartirane površine. Ti podaci ukazuju da se na više od dvije trećine područja Republike Hrvatske nalaze osrednje erodibilna tla. Najzastupljenija potklasa unutar ove klase je 2.00, odnosno potklasa bez stjenovitosti, koja zauzima 60,8 posto u odnosu na ukupnu površinu druge klase ili 44,1 posto u odnosu na ukupnu kartiranu površinu. Treća klasa erodibilnosti tla, koja uključuje visoko erodibilna tla, dakle tla s indeksom erodibilnosti većim od 6, zauzima 971.076 ha površine ili 17,5 posto u odnosu na ukupnu kartiranu površinu. Najzastupljenije potklase unutar ove klase su 3.00 i 3.01, dakle površine bez ili s izrazito malim postotkom stjenovitosti, koje zajedno zauzimaju 57,8 posto od ukupne površine treće klase ili 10,1 posto od ukupne kartirane površine. Prva klasa, koja zapravo uključuje sva tla s indeksom erodibilnosti manjim od 3, a predstavlja nisko erodibilna tla, zauzima najmanju površinu u odnosu na preostale dvije klase. Ukupna površina prve klase je 558.586 ha ili 10,1 posto u odnosu na ukupnu kartiranu površinu. Najzastupljenija potklasa je 1.13, dakle potklasa s visokom stjenovitošću, koja zauzima 50-70 posto. Ta potklasa zauzima 40,0 posto u odnosu na ukupnu površinu prve klase ili 4,0 posto u odnosu na ukupnu kartiranu površinu. Nešto manje zastupljena je potklasa 1.00, dakle bez stjenovitosti, koja zauzima 30,6 posto u odnosu na ukupnu površinu prve klase, ili 3,1 posto u odnosu na sveukupnu kartiranu površinu (tablica 9).

46

Tablica 9: Klase i potklase erodibilnosti tla Republike Hrvatske
Klasa 1 1 1 1 Ukupno 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 Ukupno 3 3 3 3 3 Ukupno SVEUKUPNO Potklasa 1.00 1.01 1.13 1.15 4 2.00 2.01 2.02 2.03 2.05 2.06 2.07 2.09 2.10 2.11 2.12 2.13 2.14 13 3.00 3.01 3.04 3.08 3.15 5 22 Broj poligona 89 111 130 35 365 447 5 4 58 9 13 46 19 19 269 64 220 314 1487 189 236 270 168 270 1133 2985 Površina, ha 171.092,22 120.883,94 223.468,50 43.141,56 558.586,22 2,453,852,64 1.257,27 9.026,11 59.995,50 10.144,31 73.301,86 53.327,32 32.023,31 8.727,88 273.271,93 167.214,01 365.254,93 527.025,74 4,034.422,80 293.422,76 268.021,97 104.169,12 224.617,84 80.825,28 971.076.98 5,564.086,00 % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu površinu 30,63 3,07 21,64 2,17 40,01 4,02 7,72 0,78 100,00 10,04 60,82 0,03 0,22 1,49 0,25 1,82 1,32 0,79 0,22 6,77 4,14 9,05 13,06 100,00 30,22 27,60 10,73 23,13 8,32 100,00 44,10 0,02 0,16 1,08 0,18 1,32 0,9,6 0,58 0,16 4,91 3,01 6,56 9,47 72,51 5,27 4,82 1,87 4,04 1,45 17,45 100,00 % stjenovitosti 0 0-1 50-70 50-90 0 0-1 0-3 0-8 1-5 2-5 2-10 20-30 20-50 30-50 50-60 50-70 50-80 0 0-1 0-10 5-20 50-90

3.5.3.2. Izrada sloja (karte) erozivnosti oborina Najvažniji klimatski čimbenici koji utječu na eroziju tla vodom su oborine i temperatura. Režim oborina kao i temperatura značajno utječu na razvoj erozijskih procesa, Bašić (1992). Više je istraživača koji su utvrdili visoku korelaciju između količina oborina, odnosno intenziteta oborina i erozijskog nanosa, među kojima su Lal (1976), Wischmeier et al. (1958), Wischmeier (1962), Rejman (1995), Kisić (1998) i drugi. Kad je riječ o oborinama posebno se naglašava varijabilnost i erozivnost oborina, a kad je riječ o temperaturi onda se ona povezuje s aridnošću. 3.5.3.2.1. Izdvajanje klasa varijabilnosti oborina Sloj (karta) s klasama varijabilnosti oborina izrađen je na temelju modificiranog Fournierovog indeksa. Fournier (1960) je na temelju vlastitih istraživanja utvrdio korelaciju između količine erozijskog nanosa i koeficijenta kiše. No zbog nedostataka je njegovu metodu modificirao Arnoulds (1977). On je utvrdio da postoji visoka korelacija između indeksa zbroja kvadrata i mjesečnih oborina i godišnjeg zbroja oborina na temelju čega je izvršio promjene. Stoga je izdvajanje 47

klasa varijabilnosti oborina izvršeno na temelju modificiranog Fournierovog indeksa (FI) koji je definiran kao Pi 2 FI = ∑ i =1 P
12

gdje su:

Pi = ukupne mjesečne oborine (mm) za mjesec i P = ukupna godišnja količina oborina (mm). Za izradu sloja (karte) s klasama Fournierovog indeksa obrađeni su podaci za 70 klimatoloških postaja, za koje je izračunat Fournierov indeks za razdoblje 1981-1995. godine, i to tako da je prvo izračunat godišnji FI, odnosno posebno za svaku godinu, zatim je konačni FI za određenu postaju određen na temelju prosječne vrijednosti 15godišnjih Fournierovih indeksa. Klase varijabilnosti oborina određene su na temelju kriterija prikazan u tablici 10. Nakon proračuna FI obavljena je digitalizacija lokacija 70 klimatoloških postaja, te je formirana baza podataka koja sadrži ime klimatološke postaje, nadmorsku visinu, geografsku dužinu i širinu, te rezultate Fournierovog indeksa varijabilnosti oborina kao i rezultate koji se odnose na klasu varijabilnosti oborina. Na temelju podataka iz navedene baze i lokacija klimatoloških postaja, uz korištenje odgovarajućih programskih paketa, sukladno kriterijima i normativima izrade karata srednjeg mjerila, izdvojene su konture, odnosno granice pojedinih klasa Fournierovog indeksa, temeljem čega je izrađena karta varijabilnosti oborina u digitalnom i tiskanom obliku. Analizom sloja (karte) varijabilnosti oborina po pojedinim klasama, utvrđeno je da je prostorno najzastupljenija treća klasa, koja prikazuje područja s umjerenom varijabilnošću oborina, a koja zauzima ukupno 2,303.783 ha ili 40,7 posto područja Hrvatske. Po rasprostranjenosti zatim slijedi druga klasa, koja ukazuje na nisku varijabilnost oborina, a koja zauzima 1,700.959 ha ili 30,04 posto područja Hrvatske. Značajno je istaći da ukupna površina klasa s visokom i vrlo visokom varijabilnošću iznosi 1,657.257 ha ili 29,2 posto, što je nešto manje od jedne trećine u odnosu na ukupnu površinu. Najmanje je zastupljena prva klasa, koja predstavlja područja s vrlo niskom varijabilnošću oborina, budući da pokriva samo područje otoka Palagruže, te stoga zauzima samo 32 ha (tablica 10). Tablica 10: Klase varijabilnosti oborina na području Republike Hrvatske Indeks varijabilnosti oborina <60 60-90 >90-120 >120-160 >160 Klasa varijabilnosti oborina Broj Opis klase 1 2 3 4 5 Vrlo niska Niska Umjerena Visoka Vrlo visoka Površina ha 32 1.700.959 2.303.783 729.465 927.792 % 0,0006 30,04 40,69 12,88 16,38

Sloj (karta) s klasama aridnosti, izrađen je na temelju Bagnouls-Gaussenovog indeksa (BGI) aridnosti. Osnovni razlog uključenja i ovog indeksa u proračun procjene erozivnosti oborina jest što modificirani Fournier-ov indeks ne uzima u obzir 48

općenitu aridnost klime nekog područja, zatim također ne uzima u obzir ni kratkotrajne oluje tijekom ljetnog sušnog razdoblja, kao i stres vlage koji reducirajući vegetacijski pokrov povećava mogućnost pojave erozije tla na nekom području., Briggs et al. (1989), te Giordano et al. (1992). Bagnouls-Gaussenov indeks (BGI), (Bagnouls i Gaussen, 1973), definiran je kao: 12 BGI = ∑ i = 1 (2tim - Pim) • ki gdje su

tim = srednja mjesečna temperatura zraka (o C) za mjesec i; Pim = ukupne mjesečne količine oborina (mm) za mjesec i; ki = faktor koji se izračunava na temelju slijedećeg proračuna (Briggs, 1998): ki = k / ud gdje su

k = broj dana u mjesecu kad je 2tid - Pid )> 0 (u obzir se uzimaju i dani kad nije bilo oborina) ud = ukupan broj dana u mjesecu tid = srednja dnevna temperatura zraka (o C) Pid = dnevna količina oborina (mm) BGI je također izračunat za 70 klimatoloških postaja Republike Hrvatske, odnosno za iste postaje te za isto razdoblje za koje je izračunat i obrađen Forunierov indeks varijabilnosti oborina. Ovaj je indeks također izračunat tako da se prvo za svaku godinu (od ukupno 15 godina) izračunato BGI, a zatim se BGI za pojedinu klimatološku postaju izračunao kao srednja vrijednost na temelju 15-godišnjih BIG-a. Na temelju kriterija prikazanih u tablici 11 određene su klase aridnosti. Rezultati BIG-a te podaci o pripadajućim klasama organizirani su potom kao baza podataka. Na temelju navedene baze BGI-a i lokacija klimatoloških postaja, uz korištenje odgovarajućih programskih paketa, izrađena je karta aridnosti klime u digitalnom i tiskanom obliku. Tablica 11: Klase aridnosti na području Republike Hrvatske Indeks aridnosti 0 >0-50 >50-130 >130 Klase aridnosti Broj Opis 1 Humidna 2 Vlažna 3 Suha 4 Vrlo suha Površina ha 486.265 4.474.017 701.717 32 % 8,59 79,02 12,38 0,0006

S obzirom na prostornu rasprostranjenost, najzastupljenija je druga klasa aridnosti koja zauzima 4,474.017 ha, što čini 79,0 posto ukupne površine Hrvatske. Ta klasa predstavlja područja s Bagnouls-Gaussenovim indeksom od >0 do 50, a definirana je kao vlažna. Po zastupljenosti zatim slijedi treća klasa, koja predstavlja suha područja s obzirom na aridnost, a koja zauzima 701.717 ha ili 12,4 posto površine Republike Hrvatske. Prva klasa koja predstavlja humidna područja, zauzima samo 486.265 ha ili 8,6 posto površine Hrvatske, dok vrlo suha klasa aridnosti zauzima tek 32 ha te pokriva samo područje otoka Palagruže (tablica 11). 49

3.5.3.2.2. Izrada karte erozivnosti oborina Sloj (karta) s klasama erozivnosti oborina izrađen je na temelju integriranja slojeva (karata) s klasama Fournierovog indeksa varijabilnosti oborina i Bagnouls-Gaussenovog indeksa aridnosti.. Budući da su ti slojevi (karte) izrađeni i u digitalnom obliku, metodom preklapanja tih slojeva bilo je moguće izraditi sloj (kartu) erozivnosti oborina. Indeks erozivnosti oborina određen je na temelju slijedećeg proračuna: Indeks erozivnosti oborina = Klasa varijabilnosti oborina x Klasa aridnosti

Integriranjem karte varijabilnosti oborina i karte aridnosti klime, uz proračun indeksa erozivnosti oborina kao i grupiranja tog indeksa u pojedine klase (prema kriterijima prikazanima u tablici 12), izrađena je karta erozivnosti oborina. I ovaj je sloj (karta) izrađen u digitalnom obliku, koji predstavlja temeljnu podlogu za daljnju procjenu rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana karta. S obzirom na prostornu zastupljenost, analizom sloja (karte) erozivnosti oborina, utvrđeno je da se na najvećem dijelu područja Republike Hrvatske javlja umjerena erozivnost – druga klasa, koja zauzima 4,072.164 ha, a što predstavlja čak 71,9 posto površine Hrvatske. Zatim po zastupljenosti slijedi treća klasa, koja predstavlja područja s visokom erozivnošću, a koja zauzima 1,544.286 ha, odnosno 27,3 posto površine Republike Hrvatske. Klasa koja predstavlja područja s niskom erozivnošću oborina zauzima samo 45.581 ha ili samo 0,8 posto u odnosu na ukupnu površinu Republike Hrvatske (tablica 12). Tablica 12: Klase erozivnosti oborina na području Republike Hrvatske Indeks erozivnosti <4 4-8 >8 Klasa erozivnosti Broj Opis klase 1 Niska 2 Umjerena 3 Visoka Površina ha 45.581 4.072.164 1.544.286 % 0,8 71,9 27,3

3.5.3.2.3. Izrada sloja (karte) nagiba terena Reljef nedvojbeno ima jedan od najpresudnijih utjecaja na razvoj erozijskih procesa kada je riječ o eroziji tla vodom. Općenito govoreći, erozija se počinje javljati kad nagib terena, kao jedna od kategorija reljefa, prelazi kritične granične vrijednosti i tako se počinje logaritamski povećavati (Finlayson i Statham, 1980). Pod nagibom terena razumijeva se vertikalni kut kojega zatvara površina padine s vodoravnom ravninom. Učinak nagiba terena izuzetno je važan već na lokalnoj razini, gdje erozija postaje inicijalna, Petraš (1991) i Kisić (1998). Upravo zbog toga, možda i više nego elementi tla i klime, podaci o nagibu terena trebaju biti što kvalitetniji odnosno detaljniji (Giordano et al., 1991).

50

Čimbenik nagiba terena u sklopu modela procjene erozije tla vodom prema metodi CORINE definiran je isključivo stupnjem nagiba terena (izraženim kao postotak nagiba), te je preporučeno da se nagib terena odredi što je moguće detaljnije, sukladno mjerilima karata koje se izrađuju, i to na temelju digitalnog modela reljefa, Giordano et al (1992), Husnjak (2000). Karta nagiba terena izrađena je na temelju karte slojnica koja je dobivena od tvrtke Hrvatske vode. U sklopu toga obavljeno je prvo uređenje podataka, a zatim su izrađene karte nadmorske visine terena, digitalnog modela reljefa i nagiba terena uz korištenje programskih paketa ArcInfo, 3D Analyst i Spatial Analyst. Karta nadmorske visine na kojoj su izdvojene klase reljefa izrađena je radi dobivanja uvida o osnovnim obilježjima reljefa na području Republike Hrvatske. Prema nadmorskoj visini reljef se može klasificirati na više načina. Jedan od načina je klasificiranje reljefa na pet klasa (Kalmeta, 1999): - nizinski i brežuljkasti (do 200 m), - brdoviti (200-500 m), - gorski (500-1.000 m), - nisko planinski (1.000-1.400 m), - visoko planinski (>1.400 m). Na temelju analize karte nadmorske visine terena, slika 9, utvrđeno je da na području Republike Hrvatske visina terena varira od 0 do 1.831 m. S obzirom na prostornu rasprostranjenost, utvrđeno je javljanje svih pet klasa reljefa. Najrasprostranjenija je klasa koja obuhvaća nizinski i brežuljkasti reljef, koji zauzima 58,4 posto površine Republike Hrvatske (tablica 13). Tablica 13: Površina klasa reljefa Klasa 1 2 3 4 5 Naziv reljefa Nizinski i brežuljkasti Brdoviti Gorski Nisko planinski Visoko planinski Nadmorska visina, m do 200 200-500 500-1 000 1 000-1 400 >1 400 Površina ha 3.308.416 1.235.856 936.627 167.433 13.699 % 58,43 21,83 16,54 2,96 0,24

Za procjenu rizika od erozije tla vodom izrađena je karta nagiba terena prema klasifikaciji nagiba metode CORINE. Karta je izrađena u digitalnom obliku za daljnju procjenu rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana tematska karta. Inventarizacijom površina pojedinih klasa nagiba terena utvrđena je najveća rasprostranjenost prve klase nagiba – ravno do blagi nagib – odnosno klase s nagibom manjim od 5 posto, koja zauzima ukupno 3,425.447 ha ili čak 60,5 posto istraživane površine. Zatim po zastupljenosti slijedi druga klasa – blagi nagib – odnosno klasa s nagibom 5-15 posto, koja zauzima 1,757.542 ha, što predstavlja 31,0 posto u odnosu na ukupnu površinu Hrvatske. Treća klasa – strmi nagib – odnosno klasa s nagibom >1530 posto, zauzima samo 411.066 ha ili 7,3 posto površine. Najmanju površinu zauzima četvrta klasa – vrlo strmi nagib – odnosno klasa s nagibom većim od 30 posto, koja zauzima samo 1,2 posto površine Republike Hrvatske (tablica 14). 51

Tablica 14: Površina klasa nagiba terena na području Republike Hrvatske prema klasifikaciji nagiba metodom CORINE Klasa nagiba 1 2 3 4 Nagib % <5 5-15 15-30 >30 Opis nagiba Ravno do blagi nagib Blagi nagib Strmi nagib Vrlo strmi nagib Površina ha 3.425.447 1.757.542 411.066 67.976 % 60,5 31,0 7,3 1,2

3.5.3.2.4. Izrada sloja (karte) vegetacijskog pokrova Na temelju karte vegetacijskog pokrova i karte potencijalne opasnosti od erozije tla vodom, procjenjuje se stvarna opasnost ili rizik od erozije tla vodom prema CORINE metodi. Vegetacijski pokrov predstavlja dakle jedan od najvažnijih elemenata u primijenjenom modelu procjene rizika od erozije tla vodom i to zbog toga jer ga se može relativno brzo promijeniti, a što zapravo omogućava samu kontrolu erozije tla. Poznata je činjenica da se i s vrlo malim promjenama vegetacijskog pokrova može značajno utjecati na intenzitet erozije, ICONA (1988). Općenito se smatra da je “stalna” vegetacija najjači čimbenik koji se suprotstavlja štetnom djelovanju erozijskih procesa. Stalni vegetacijski pokrov popravlja i održava povoljnu strukturu zemljišta, te time povećava njegov kapacitet infiltracije vode kao i brže dubinsko otjecanje suvišne vode (Racz, 1993). Time utječe na smanjenje površinskog otjecanja, čime indirektno utječe na intenzitet erozije tla vodom. Vegetacijski pokrov štiti tlo od destrukcije strukturnih agregata pod razornim udarima kišnih kapi. Svojim korjenovim sistemom učvršćuje zemljište i osigurava ga protiv naglog odnošenja. Pored toga, vegetacijski pokrov spriječava svojim korijenovim sistemom smrzavanje tla i time također smanjuje površinsko otjecanje. Zahvaljujući vegetacijskom pokrovu, posebno kod šumske ili travne vegetacije, nagomilava se listinac i ostaci biljnih dijelova što omogućava znatno zadržavanje oborinskih voda, čime se do određenog stupnja također štiti tlo od erozije vodom. Korelaciju između vegetacijskog pokrova i površinskog otjecanja ili količine erozijskog nanosa potvrdili su mnogi autori. Tako je, primjerice, Benetti (1955) utvrdio da je površinsko otjecanje vode pod stalnom šumom iznosilo 1 posto od ukupnih oborina, pod pašnjacima i livadama 3 posto, a s oranica 18 posto ukupnih godišnjih oborina. Kamara (1986) i Pabat et al. (1976) utvrdili su da je površinsko otjecanje vode, a time i gubici tla, neznatno pod travnatim pokrovom, dok su najveća otjecanja, a time i erozija tla, zabilježeni na „golom“ nezasijanom tlu. Iznose mišljenje da se odabirom odgovarajućeg vegetacijskog pokrova može utjecati na smanjenje površinskog otjecanja, a time i na smanjenje erozije tla, odnosno da se pomoću odgovarajućeg vegetacijskog pokrova može do određene razine kontrolirati erozija tla. Prema CORINE metodi, u sklopu vegetacijskog pokrova, izdvajaju se samo dvije klase. U prvu klasu uključena su područja pod šumama, trajnim pašnjacima i gustom makijom, odnosno područja pod stalnom-permanentnom vegetacijom dok su u drugu klasu svrstana sva ostala zemljišta. Vodene površine (rijeke, jezera i ribnjaci) su posebno izdvojeni. Za izradu karte rizika od erozije tla vodom, klase vegetacijskog pokrova izdvojene su na temelju tiskane topografske karte na kojoj je prikazana i rasprostranjenosti šuma u 52

Hrvatskoj, mj. 1:300.000, koja je dobivena od javnog poduzeća Hrvatske šume. Površine pod šumama su izdvojene digitalizacijom skeniranih i geokodiranih karata. Budući da nisu postojali odgovarajući podaci o površinama pod trajnim pašnjacima, prva klasa vegetacijskog pokrova izdvojena je dakle na temelju dostupnih podataka o rasprostranjenosti šuma u Republici Hrvatskoj. Ovaj sloj (karta) također je izrađen u digitalnom obliku, za daljnju procjenu rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana karta Analizom sloja (karte) s klasama vegetacijskog pokrova, izdvojenih na spomenuti način, utvrđeno je da na prvu klasu koja predstavlja površine pod šumama, otpada 2.351.270 ha, što čini 41,5% istraživane površine. Na klasu broj 2, koja predstavlja obradiva i gola-nezasijana zemljišta, odnosno sva zemljišta koja nisu pod šumama, većim vodotocima i većim naseljima otpada 3.212.816 ha, a što čini 56,7% površine (tablica 15). Tablica 15: Klase vegetacijskog pokrova na području Republike Hrvatske Klase vegetacijskog pokrova Površina Broj Opis Značajke ha 1 Šume Potpuno zaštićeno 2.351.270 2 Poljop. Zemljišta Nepotpuno zaštićeno 3.212.816 3 Veća naselja 44.586 4 Vodene površine 53.359 3.5.3.3. Izrada karte potencijalnog rizika od erozije tla vodom Potencijalni rizik od erozije tla vodom definiran je kao temeljna osjetljivost tla prema eroziji tla vodom i to ne uzimajući u obzir vegetacijski pokrov ili način korištenja. Potencijalni rizik predstavlja dakle najgori mogući slučaj, odnosno procjena potencijalnog rizika od erozije tla vodom bazira se na pretpostavci da se cjelokupno područje istraživanja koristi kao obradivo, Husnjak (2000). Osnovne značajke nekog terena koje imaju dominantni utjecaj na potencijalni rizik od erozije tla vodom su erodibilnost tla, erozivnost oborina i nagib terena. Kao što je ranije navedeno, rezultati izdvajanja klasa erodibilnosti tla, erozivnosti oborina i nagiba terena, izrađeni su i u digitalnom obliku. Preklapanjem tih digitalnih slojeva izrađen je integracijski sloj potencijalnog rizika od erozije tla vodom odnosno sloj koji sadrži sve ulazne podatke odnosno podatke o klasama i potklasama erodibilnosti tla, nagiba terena i erozivnosti oborina. Operacija preklapanja spomenutih slojeva, te proračun indeksa potencijalnog rizika od erozije tla vodom, kao i izdvajanje klasa i potklasa potencijalnog rizika obavljeni su pomoću ArcInfo NT programskog paketa. Na temelju tako formiranog temeljnog integracijskog sloja, izrađena je karta s klasama i potklasama potencijalnog rizika, pri čemu je istovremeno obavljeno spajanje onih poligona koji imaju istu ili klasu ili potklasu potencijalnog rizika od erozije tla vodom, tako da taj konačni sloj sadrži znatno manji broj poligona u odnosu na temeljni integracijski sloj što omogućuje njegovo lakše i brže korištenje i na PC računalima. Indeks potencijalnog rizika određen je na temelju slijedećeg proračuna: Indeks potencijalnog rizika = Klasa erodibilnosti tla x Klasa erozivnosti oborina x Klasa nagiba terena

% 41,5 56,7 0,78 1,02

Klasa potencijalnog indeksa od erozije izdvojene su na temelju kriterija danih u tablici 16. 53

Klasa potencijalnog rizika od erozije 1 2 3

Opis rizika Niski rizik Umjereni rizik Visoki rizik

Indeks potencijalnog rizika >0-5 > 5 - 11 > 11

Karta s klasama potencijalnog rizika izrađena je također u digitalnom obliku za daljnju procjenu stvarnog rizika od erozije tla vodom, te kao tiskana karta u mjerilu 1:300.000 (slika 12. Pored klasa, na karti su prikazane i potklase potencijalnog rizika, a koje predstavljaju postotak stjenovitosti. Izdvojene su na temelju podataka o stjenovitosti s Namjenske pedološke karte Republike Hrvatske mjerila 1:300.000 (Bogunović i sur., 1996. i 2000). Naime, iako je prema metodi CORINE predviđeno izdvajanje područja s „golim“ stijenama, nakon čega bi se ta područja trebala izuzeti od daljnje procjene rizika od erozije tla vodom, zbog nepostojanja drugih kartografskih podloga korišteni su podaci o stjenovitosti sa spomenute pedološke karte (izraženi u postotku stjenovitosti za pojedine poligone) i ukomponirani u karte rizika od erozije tla vodom. Napominjemo da su odnosi broja potklasa i postotka stjenovitosti detaljno prikazani u radu Bogunović i sur. (2000). Daljnjom obradom i analizom spomenute karte utvrđeno je da najveći dio područja Republike Hrvatske ima niski potencijalni rizik od erozije tla vodom. Naime, površina klase s niskim potencijalnim rizikom iznosi 2.397.409,8 ha, što predstavlja 42,34% u odnosu na ukupnu površinu Republike Hrvatske. Po zastupljenosti zatim slijedi treća klasa koja predstavlja područje s visokim potencijalnim rizikom od erozije tla vodom, a koje zauzima 1.800.264,9 ha, što predstavlja čak 31,80 posto površine Republike Hrvatske. Klasa s umjerenim potencijalnim rizikom od erozije tla vodom zauzima 1.366411,3 ha ili 24,13% površine (tablica 17 i graf 1). Tablica 17: Klase i potklase potencijalnog rizika od erozije tla vodom Klasa Potklase 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 16,00 Broj poligona 18878 887 16 475 858 25 125 337 380 166 308 1062 790 3736 3782 1450 33275 Površina ha 1.976.453,9 98.524,5 928,5 4.962,1 1.176,0 39,6 2.980,8 10.357,4 1.215,6 6.313,5 629,3 11.719,2 14.892,8 217.666,8 33.079,1 16.470,6 2.397.409,8 % zastupljenosti u odnosu na klasu ukupnu površinu 82,44 34,91 4,11 1,74 0,04 0,02 0,21 0,09 0,05 0,02 0,00 0,00 0,12 0,05 0,43 0,18 0,05 0,02 0,26 0,11 0,03 0,01 0,49 0,21 0,62 0,26 9,08 3,84 1,38 0,58 0,69 0,29 100,00 42,34 % stjenovitosti 0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15

1

UKUPNO

54

2

UKUPNO

3

UKUPNO

2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 16,00 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 16,00

10183 2607 38 750 1258 24 423 475 1979 385 153 2425 1682 4027 5483 1144 33036 3593 1104 77 358 737 9 427 304 565 125 51 796 615 1533 1655 349 12298 78609 350 136 79095

622.648,5 96.386,6 6.039,1 23.543,2 33.288,3 141,3 41.477,8 24.560,0 35.919,5 12.633,3 3.050,8 59.011,7 46.786,7 186.416,1 127.729,6 46.778,7 1.366.411,3 319.677,2 195.237,4 2.061,2 31.469,3 69.629,8 9.965,0 28.824,2 18.438,6 187.474,5 13.052,0 5.021,5 202.508,6 105.509,8 184.556,6 366.181,7 60.657,6 1.800.264,9 5.564.086,0 53.359,0 44.586,0 5.662.031,0

45,57 7,05 0,44 1,72 2,44 0,01 3,04 1,80 2,63 0,92 0,22 4,32 3,42 13,64 9,35 3,42 100,00 17,76 10,84 0,11 1,75 3,87 0,55 1,60 1,02 10,41 0,73 0,28 11,25 5,86 10,25 20,34 3,37 100,00

11,00 1,70 0,11 0,42 0,59 0,00 0,73 0,43 0,63 0,22 0,05 1,04 0,83 3,29 2,26 0,83 24,13 5,65 3,45 0,04 0,56 1,23 0,18 0,51 0,33 3,31 0,23 0,09 3,58 1,86 3,26 6,47 1,07 31,80 98,27 0,94 0,79 100,00

0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15 0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15

UKUPNO 1 + 2 + 3 KLASA Vodene površine Veća naselja SVEUKUPNO

55

Graf 1. Zastupljenost klasa s potencijalnim rizikom od erozije tla vodom
0,94% 0,79%

1 niski rizik
31,80% 42,34%

2 umjereni rizik 3 visoki rizik vodene površine veća naselja

24,13%

3.5.3.4. Izrada karte stvarnog rizika od erozije tla vodom. Stvarni rizik od erozije tla vodom predstavlja stvarni, aktualni ili postojeći rizik od erozije s obzirom na sadašnji vegetacijski pokrov i način korištenja. Stvarni rizik od erozije tla vodom, utvrđen je na temelju preklapanja integracijskog sloja digitalne karte potencijalnog rizika od erozije tla vodom s digitalnom kartom vegetacijskog pokrova pomoću ArcInfo NT programa. Klase stvarnog rizika izdvojene su na temelju matrice predočene u tablici 18. Tablica 18 :Matrica za određivanje klasa stvarnog rizika od erozijetla vodom Klasa Klasa Stvarni rizik od erozije tla vodom potencijalnog vegetacijskog Klasa Opis klase rizika od erozije pokrova 1 1 Niski rizik 1 2 1 Niski rizik 1 1 Niski rizik 2 2 2 Umjereni rizik 1 2 Umjereni rizik 3 2 3 Visoki rizik Na područjima s drugom klasom vegetacijskog pokrova koja predstavlja obradiva područja, odnosno sva područja koja nisu pod šumom, potencijalni rizik je ujedno i stvarni rizik od erozije tla vodom, dok se na područjima s prvom klasom vegetacijskog pokrova koja predstavlja površine pod šumom i permanentnim pašnjacima, visina rizika od erozije tla vodom smanjuje za jedan, ali samo kod druge i treće klase potencijalnog rizika, dok se prva klasa ne mijenja. Shodno tome, na područjima s umjerenim i visokim potencijalnim rizikom od erozije tla vodom i područjima s prvom klasom vegetacijskog pokrova, umjereni potencijalni rizik predstavlja niski stvarni rizik dok visoki potencijalni rizik predstavlja umjereni stvarni rizik. Temeljem preklapanja spomenutih digitalnih karata i gore navedene matrice, izrađena je karta s klasama i potklasama stvarnog rizika od erozije tla vodom. Potklase stvarnog rizika, koje predstavljaju postotak stjenovitosti, izdvojene su na temelju podataka o stjenovitosti tla s Namjenske pedološke karte Republike Hrvatske mjerila 1:300.000 (Bogunović i sur., 1996. i 2000) i to na isti način kao i kod prije spomenute 56

karte potencijalnog rizika od erozije tla vodom. I ova je karta izrađena u digitalnom obliku za buduće korištenje, te kao tiskana karta u mjerilu 1:300.000 (slika 13). Inventarizacijom površina po pojedinim klasama, utvrđeno je da je najzastupljenija prva, klasa koja ukazuje na niski stvarni rizik od erozije tla vodom, a zauzima 3,020.690,3 ha, što predstavlja čak 53,35 posto površine Republike Hrvatske. Po zastupljenosti slijedi druga klasa – umjereni stvarni rizik od erozije tla vodom – koja zauzima 1,796.921,0 ha ili 31,74 posto površine, dok treća klasa ili klasa s visokim stvarnim rizikom od erozije tla vodom zauzima samo 746.474,8 ha, što čini 13,18 posto područja Republike Hrvatske (tablica 19 i graf 2). Tablica 19: Klase i potklase stvarnog rizika od erozije tla vodom Broj Površina % zastupljenosti u odnosu na Klasa Potklase poligona ha klasu ukupnu površinu 1,00 15377 2.281.567,2 75,53 40,30 1,01 2285 120.811,1 4,00 2,13 1,02 51 3.188,9 0,11 0,06 1,03 806 15.052,3 0,50 0,27 1,04 1380 7.038,3 0,23 0,12 1,05 32 51,6 0,00 0,00 1,06 552 19.695,3 0,65 0,35 1,07 399 21.300,3 0,71 0,38 1 1,08 1623 15.101,0 0,50 0,27 1,09 286 10.524,0 0,35 0,19 1,10 320 1.010,0 0,03 0,02 1,11 2258 40.977,3 1,36 0,72 1,12 1230 43.247,7 1,43 0,76 1,13 4019 294.966,4 9,76 5,21 1,14 5522 115.958,5 3,84 2,05 1,15 1504 30.200,5 1,00 0,53 UKUPNO 16,00 37644 3.020.690,3 100,00 53,35 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 UKUPNO 16,00 13474 2257 110 765 1717 54 743 661 1714 377 158 2085 1408 4428 4341 1367 35659 480.703,3 207.484,7 4.628,2 35.373,6 46.060,8 2.449,0 40.019,5 24.965,2 145.779,3 15.683,6 3.678,4 160.053,4 88.691,1 201.644,0 296.913,6 42.793,3 1.796.921,0 26,75 11,55 0,26 1,97 2,56 0,14 2,23 1,39 8,11 0,87 0,20 8,91 4,94 11,22 16,52 2,38 100,00 8,49 3,66 0,08 0,62 0,81 0,04 0,71 0,44 2,57 0,28 0,06 2,83 1,57 3,56 5,24 0,76 31,74 % stjenovitosti 0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15 0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15

57

3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 UKUPNO 16,00
UKUPNO

3517 1332 69 428 850 22 577 309 1164 161 68 1075 621 1808 2150 437 14588 87891 350 136 88377

156.509,3 61.853,1 1.211,6 9.548,7 50.995,1 7.645,2 13.567,9 7.090,5 63.729,3 5.791,3 4.013,2 72.208,5 35.250,5 92.029,2 114.118,5 50.912,9 746.474,8 5.564.086,0 53.359,0 44.586,0 5.662.031,0

20,97 8,29 0,16 1,28 6,83 1,02 1,82 0,95 8,54 0,78 0,54 9,67 4,72 12,33 15,29 6,82 100,00

2,76 1,09 0,02 0,17 0,90 0,14 0,24 0,13 1,13 0,10 0,07 1,28 0,62 1,63 2,02 0,90 13,18 98,27 0,94 0,79 100,00

0,00 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,10 0,11 0,12 0,13 0,14 0,15

1 + 2 + 3 KLASA Vodene površine Veća naselja SVEUKUPNO

Graf 2. Zastupljenost klasa sa stvarnim rizikom od erozije tla vodom
0,94% 0,79%

13,18%

1 niski rizik 2 umjereni rizik
53,35%

3 visoki rizik vodene površine veća naselja

31,74%

Osim izrađenih karti stvarnog i potencijalnog rizika od erozije tla vodom, koje su, kako je navedeno, izrađene u digitalnom i tiskanom obliku, izrađena je i GIS baza podataka procjene rizika od erozije tla vodom, koju čine svi ulazni podaci i rezultati istraživanja. Pored ostaloga, sastavni dio baze je i temeljni integracijski sloj, odnosno završni sloj koji je nastao povezivanjem svih prethodnih ulaznih slojeva (karti) i u kojem se za svaki od oko 210.000 poligona ili kartiranih kontura mogu dobiti slijedeći podaci: broj, opseg i površina poligona, zatim indeks, klasa i potklasa vegetacijskog pokrova, kao i indeks, klasa i potklasa potencijalnog rizika od 58

erozije tla vodom, te klasa i potklasa stvarnog rizika od erozije tla vodom. Taj integracijski sloj pruža sve bitne informacije relevantne za procjenu potencijalnog i stvarnog rizika koje korisnicima ovog projekta mogu biti od velike važnosti u sklopu izrade programa zaštite tla i kontrole erozije. Naime, kako se klikom na pojedini poligon (kartiranu konturu erozije) dobivaju sve gore navedene informacije (u vidu tablice), može se točno, na temelju analize ulaznih parametara, utvrditi zbog kojih je razloga negdje visoki rizik od erozije, dok je npr. na drugom mjestu niski itd. Baza je formirana tako da se na relativno jednostavan i brz način mogu dobiti sve potrebne informacije bilo pretraživanjem baze, bilo postavljanjem upita uz korištenje odgovarajućih programskih paketa. „Otvorena“ je za unos novih podataka ili podataka nastalih kao rezultat promjena u prirodi. Na primjer, ako se utvrdi promjena nekog od ulaznih parametara tijekom daljnjih istraživanja (npr. ako dođe do promjene vegetacijskog pokrova) ili se javi potreba da se i drugi čimbenici uključe u procjenu rizika od erozije tla vodom, ti novi podaci mogu se povezati s postojećom bazom, te obaviti dalja analiza i obrada takvih podataka. 3.6. VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA ZA KAMPOVE, UŽA REKREACIJSKA PODRUČJA, STAZE I SPORTSKE TERENE Razvojem civilizacije povećala se potražnja za boravkom u prirodi što je omogućilo gradskom stanovništvu kratke posjete prirodi i veći interes za rekreacijom u njoj. U novije vrijeme trend za odmorom raste zbog povećanja mobilnosti i povećanog broja vlastitih automobila, lakšeg pristupa periferiji, koji je poboljšan autocestama i postepenim smanjenjem radnih sati, što se odrazilo dužim vremenom odmora. Stoga postoji kontinuirana potreba za razvojem rekreacijskih sadržaja i stvaranju novih kroz sadašnje kretanje limitiranog ekonomskog povećanja. U Velikoj Britaniji i Welsu oko 8% ukupne površine poljoprivrednog zemljišta odnosi se na rekreativne zone, a koliko je to kod nas nepoznata je stavka, kojoj se u posljednje doba pridaje sve veća pažnja. Krajolik je zahtijevao sadržaje kao kampove, rekreacijska područja u turističkim zonama gdje bi se turisti mogli odmoriti, odmorišta blizu autoputova za kratki predah i mjesta od važnog značaja-parkove prirode s laganim pristupom iz grada, u namjeri da se gradskoj klijenteli omogući uživanje u kratkim šetnjama i boravku u prirodi. Mreža staza koju s lakoćom možemo dopuniti već postoji, međutim postoje područja i koja to nemaju i potrebna je izgradnja istih. Cijena razvoja i održavanja je u uskoj vezi s prirodom zemljišta i vrlo je važno da troškovi budu svedeni na minimum, odabirući što jednostavnije zahvate u prirodi. Štete u prirodi uzrokovane sadržajima i pojedinim zahvatima na nepogodnim lokalitetima mogu biti značajne. Izbor pogodnog zemljišta zahtijeva detaljnu analizu tla, ostalih krajobraznih karakteristika, pregleda informacija i izvršenih elaborata. Detaljni podaci o tlu postoje u raznim zemljama na detaljnoj ili semidetaljnoj razini. Oni su posebno kvalitetno napravljeni u Americi i u Nizozemskoj, gdje su organizacije u prvom redu bile koncentrirane na prikupljanje podataka o poljoprivrednom zemljištu, o korištenju i prilagodbi istih za opću primjenu i planiranje. U tim zemljama postoji vodič koji objašnjava podataka o tlu i ocjeni pogodnosti tla za zimske sportove, golfe terene i parkove. U tim vodičima korišten je sličan pristup za ocjenu zemljišta za kamp 59

terene, rekreacijska područja i staze. Ako su predložene sheme previše tehnički za laika može se dobiti pomoć stručnjaka, pedologa. Vodič svakako pruža znanstvenu osnovu iz koje se jednostavne sheme mogu dalje nadopunjavati. Može se pretpostaviti da vrlo vrijedno zemljište zahtijeva velik trud u upravljanju i kontinuitet u održavanju, dok neodgovarajuće zemljište je u eksploatacijskoj fazi previše skupo za održavanje i teško podnosi klimatske neprilike. Vrsta i stanje vegetacijskog pokrova može vrlo pozitivno utjecati na vrijednost i kvalitetu zemljišta. 3.6.1. Vrjednovanje zemljišta za smještaj šatora i kamp-prikolica Lokacije za kampove trebaju ispunjavati čitav niz uvjeta za postizanje kontinuiranog standarda ili da imaju minimum uvjeta da bi se lokacija koristila kao perspektivni objekt. Sofisticirana zemljišta zahtijevaju visok ulog kapitala, ako se želi doći do kvlaitetnih lokacija. S pravne strane rekreacijski kampovi su pod kontrolom ureda za razvoj kampova ili drugih turističkih i rekreacijskih uprava. Ured za zaštitu okoliša Ministarstva određuje detaljno planiranje lokacije za kampove i njihov standard. Lokacije za šatorske kampove su također regulirane od Zavoda za javno zdravstvo i posebno od zavoda za regionalno planiranje. 3.6.1.1. Značajke tla Od glavnih značajki tla koje treba imati jedan kamp je slijedeće: kamp treba imati vrlo pogodno tlo, suho tijekom sezone korištenja, sposobno podnijeti težak promet. Mora biti sposobno oko šatora i kampera apsorbirati velike količine vode od kiša. Tlo ne smije biti ljepljivo i klizavo kad je vlažno, niti pretvrdo kad je suho. Mora biti sposobno zadržati dovoljno vlage za rast travnatog pokrivača u ljetnim mjesecima. Nabrojene značajke tla mogu se pratiti u laboratoriju točnim mjerenjima uzoraka tijekom sezone. Stupanj vlažnosti tla ima važan učinak na prikladnost tla za široki spektar namjena, te se na tim značajkama radi elaborat o tlu, razna istraživanja i snimanja terena. Tlo je podijeljeno u 6 razreda vlažnosti na temelju dubine sloja i dužine zadržavanja vlage u tlu. Vlažnost površinskog sloja je uvjetovana nepropusnim slojem ili visokom razinom podzemnih voda. Pjezometarskim mjerenjem razine podzemne vode i mjerenjem infiltracije i propusnosti tla za vodu, može se potvrditi povoljnost ili nepovoljnost toga zemljišta. Loše gospodarenje uzrokovano intenzivnim prometom tokom loših vremenskih uvjeta uzrokuje nabijanje slojeva i smanjenu drenažu. Manje vlažna tla imaju bolju propusnost i mogućnost većeg upijanja vode bez površinskog zadržavanja, pogotovo kod velikih kiša, slijevanja vode sa šatora i kamp prikolica. Tlo u normalnim uvjetima pod utjecajem gravitacijske sile odvodi vlagu usisnom snagom od 0,05 bara. Kapacitet tla za zrak (Kz) (jedinica za volumen zraka ispunjenih pora kod pritiska od 0,05 bara) u tlu može odrediti njegovu propusnost i brzinu infiltracije. Propusnost tla može se utvrditi količinom čestica gline i gustoće pakovanja (volumna gustoća + 0,009 umnožena sa sadržajem gline).

60

Vlažnost tla strogo utječe na promet takvim područjem. Glinasta tla brže gube mogućnost nosivosti što vlažnost tla više raste. Uslijed gaženja u tom stanju tlo gubi svoju strukturu i postaje sabijeno, reducirajući zračne pore i time narušava propusnost tla za zrak i brzinu infiltracije. S obzirom da se kampovi koriste pretežno u ljetnom periodu, kad pada manje oborina, tada je i mogućnost zbijanja vlažnog tla manja. Znači, veća šteta zbijanja tla na putovima i cestama se stvara u kratkom vlažnom periodu. Zbijanje površinskog sloja tla tijekom ljeta može otežati obnavljanje trave u zimskim mjesecima. Na prostoru s glinenim tlom ili tlom s nepropusnim podhorizontom potrebna je korekcija površinskog sloja materijalom pogodnim za izradu cesta i putove. Rizik od teškog oštećenja može se utvrditi pomoću kapaciteta gravitacijske vode od površinskog sloja, što je usko povezano s djelomičnom izmjenom organske tvari. Na pojedinim nepristupačnim lokacijama duga zima onemogućava sijanje i obnovu trave na erodiranim mjestima. Usprkos teškom oštećenju nastalom od teškog prometa, vlažna glinasta tla i tla s velikim količinama organske tvari gube silu trakcije i postaju ljepljiva i klizava, tako da hodanje ili vožnja postaju otežani. Suprotno, suha glinasta tla su vrlo tvrda, neugodna za obitavanje i otežano je pričvršćivanje šatora za podlogu. Neka tla, osobito prostrana pješčana, uz obalu ili na pješčanim dinama gube čvrstoću kad su suha i otežano se hoda po njima. Mnogi kampovi i izletišta imaju zatravnjene zone. Nasuprot problemima o očuvanju travnjaka koje se uništava povremenim „ležanjem“ kamp prikolica i šatora, dobro tlo bi trebalo biti moguće osigurati dovoljnu količinu vlage za nesmetan rast travnatog „tepiha“ u suhim ljetnim mjesecima. Sposobnost tla da osigura dovoljnu vlažnost u ljetnom periodu ovisi o količini korisne ili fiziološki aktivne vode definirane kao količina zadržane vode između 0,05-15 bara usisa. Općenito pjeskovita i glinasta tla imaju manju količinu korisne vode, a plodna i silikatna tla veću količinu fiziološki aktivne vode. Međutim, volumen u svim tlima je umanjen za udio nepropusnih stijena i nagiba soluma, neprobojnog za korijenje. Prema tome, korisna voda ovisi o značajkama tla, posebno teksturnim kategorijama čestica, količini stijena, prirodnoj vrsti stijena, dubini sloja zakorijenjavanja, organskoj tvari, što sve utječe na znčajake tla. Stupanj suhoće ili suše za svaku stranu može biti procijenjeno od deficita korisne vode i dubini zakorjenjavanja. Intenzivne oborine mogu prouzročiti jako spiranje i ogoljavanje stijena, pa se na površini mogu javiti stijene i grube neravne površine, što je vrlo nepovoljno za smještaj šatora, gdje oštre stijene mogu uništiti dno šatora. Planiranje i niveliranje prostora kampa je također otežano na stjenovitom zemljištu, kao i pričvršćivanje šatora za podlogu, gdje prisutnost tvrdih stijena na i ispod površine također uzrokuje slične probleme.

61

3.6.1.2. Značajke lokaliteta Nagib terena je važan faktor zbog toga što šatori i kamperi trebaju skoro ravan teren, što svakako utječe na vrijednost lokaliteta. Gromadne stijene i kamene ograde umanjuje dostupnost područja. Lokaliteti podložni ljetnim bujicama i poplavama imaju velika ograničenja i mogu biti vrlo opasni. Poplave u zimskom periodu nisu veliko ograničenje osim što takve lokacije imaju duži period vlažnosti ljeti, pa zbog toga takve lokacije nisu idealne. Izloženost odnosno ekspozicija lokaliteta može biti dodatno ograničenje. Zbog poteškoća u prikazu preciznih ocjena, smjernice se mogu dobiti koristeći TOPEX metodu u kojoj kut inklinacije horizonta je na osmoj glavnoj točki kompasa izmjeren i zbrojen daje TOPEX* vrijednost, što znači da je lokalitet manje vrijedan. Hortikulturno uređenje kao i infrastruktura također bi se trebali uzeti u obzir. 3.6.1.3. Kategorije zemljišta za kampove i izletišta Vrlo pogodno zemljište Zemljište s malo ili gotovo nikakvim ograničenjima. Tlo je duboko i propusno, s razinom podzemne vode ispod 70 cm u ljetnim mjesecima i dovoljnom količinom korisne vode za travnati pokrivač. Površinski sloj tla je bez kamenja ili vrlo malo stjenovit. Imaju veliki infiltracijski koeficijent i mali sadržaj gline, tako da nosivi sloj podnosi opterećenja prilikom vlažnog perioda i nije previše tvrd za vrijeme sušnog razdoblja. Mekana pjeskovita tla ne dolaze u obzir u ovoj klasi pogodnosti. Lokacije su pretežno ravne ili blago nagnute bez gromandnih stijena ili sa nižim stjenovitim učešćem i kamenim skupinama, te položaji koji nisu u kotlini i nisu izložene ljetnim bujicama. Umjereno pogodno zemljište Zemljište s umjerenim ograničenjima zahtijeva neke preinake ili poboljšanja. Tlo je umjereno duboko, umjerene sposobnosti propusnosti ili slabije propusnosti u dubljim podhorizontima; podzemna voda može doprijeti iznad 70 cm u ljetnim mjesecima, ali samo kratki period ili ponekad iznad 40 cm. Količina korisne vode je manja od optimuma za normalan rast travnatog pokrivača. Površinski sloj ima umjerenu količinu glinenih čestica, stvaraju se manje lokve na površini kad je vlažno što može uzrokovati površinska oštećenja putova i cesta. Brzina infiltracije je manja od poželjne što može povremeno utjecati na površinsko stvaranje lokvi na dobro ugaženim područjima. Izloženost ljetnim bujicama je mala.

*Metoda TOPEX ocjenjuje izloženost za pojedinu lokaciju izmjerenog kuta inklinacije na horizontu, površini u osmoj glavnoj točki kompasa. Kut se tada zbroji i daje TOPEX vrijednost. Niska TOPEX vrijednost (blizu nule) pokazuje na visok stupanj ekspozicije s obzirom na najbližu lokaciju i suprotno tome trebalo bi zabilježiti da TOPEX skala nije linearna. Probne ocjene daju se u nižoj skali: Visina TOPEX vrijednosti Ocjena ekspozicije 0.10 Teško izloženo 11-30 Vrlo izloženo 31-60 Umjereno izloženo 61-100 Umjereno zaštićeno 101-150+ Vrlo zaštićeno

62

Slabo pogodno zemljište Zemljište s nekoliko ograničenja za koje su potrebne znatne korekcije prije upotrebe. To je plitko tlo ili tlo slabe propusnost tla za vodu. Razina podzemne vode diže se iznad 70 cm kroz duži period godine i povremeno može preći iznad 40 cm. Potrebna je odvodna drenažnim sustavom. Ostala područja imaju tla s vrlo malim kapacitetom korisne vode koja je nedostatna za normalan razvoj travnog pokrivača u ljetnim mjesecima. Površinski sloj može biti pjeskovit i mekan kad je suh, ili glinovit tako da je sklizak kad je vlažan i tvrd kad je suh; glinasti površinski horizonti imaju slabi kapacitet infiltracije, što dovodi do produženog djelovanja površinske vlažnosti ili lokvi u dobro ugaženim područjima. Površinski sloj cesta potrebno je popravljati, dok je travnati pokrov vrlo teško održavati. Ostale dio lokaliteta može imati na površini sloj šljunka. Lokaliteti mogu biti ravni do blago nagnuti, a velike nagibe potrebno je korigirati na umjerene. Ima veliko učešće stijena i slobodnog kamenja. Moguće su povremene poplave. Nepogodno zemljište Zemljište s velikim ograničenjima koje dokazuje da uređenje nije moguće ili ekonomski isplativo. Tu spadaju vrlo vlažna (močvarna) područja s razinom podzemnih voda iznad 40 cm, u mineralnim ili tresetnim tlima, potom izrazito stjenovita, strma područja ili je lokacija izložena poplavama u ljetnom periodu. 3.6.2. Vrjednovanje zemljišta za uže rekreativne zone Teško je definirati veličine i potrebe zemljišta za rekreativne zone. Ona mogu biti locirana iza glavnih putova gdje biciklisti mogu uzeti kratki predah, ili mogu biti rekreacijska mjesta korištena uglavnom za vikend posjetitelje ili dnevne posjetitelje iz obližnjih gradova. Potrebna infrastruktura na takvim mjestima uključuje nadstrešnice, klupe, stolove i putokaze. Lokalitete treba postaviti tamo gdje panoramski vidici dolaze do izražaja. Zbog različitosti postoji određena fleksibilnost u vrsti zemljišta pogodnog za rekreativne zone. Izostaviti treba onu lokaciju čija estetska vrijednost je zbog glavnog značaja sadržana u prirodi tla i prostora umanjena, a to su u posebnim uvjetima prevlaživanja, nedostupne prometnosti, nemogućnosti za ozelenjavanje, strmom nagibu i prevelikom riziku od poplava. 3.6.2.1. Značajke tla Vrlo pogodna zemljišta imaju suhe površine kod slabe iskorištenosti do kraja ljeta. Tlo mora osigurati dobru nosivost kod jakog prometa i ne smije biti sklisko i ljepljivo kad je vlažno: ceste i parking mjesta kod učestale upotrebe trebaju dobru podlogu i treba biti moguće parkiranje na travnjaku sa što manjom štetom kod umjerene upotrebe. Propusnost tla za vodu je dovoljno brza da onemogući površinsko zadržavanje vode-stvaranje lokvi poslije kiše, na površini tla mora biti dosta vlage da opskrbi travu i drveće tijekom ljetnih mjeseci. Međutim, može doći do konflikta u tim 63

potrebama tla za vodu i pogodnosti pojedinih podslojeva, ako se npr. stavlja šljunak kao podloga za parkirna mjesta. Trava i drveće mogu patiti na takvim podlogama od suše u ljetnim mjesecima ili tokom sušnih godina. Sposobnost površine tla da osigura povoljne uvjete ranije je opisana. 3.6.2.2. Značajke lokacije Prostor treba ima dovoljno ravne površine za parking i blagi nagiba za pristup cestama ili putovima. Raznolikost terena može se smatrati prednošću, pogotovo ako se rekreacijska zona uklapa u pregledni panoramski vidik. Nagib terena treba iskoristiti u tom vidu. Veće stijene i kamenje u umjerenoj pojavi mogu učiniti lokalitet zanimljivijim, ali veći stjenovitost može povećati cijenu izgradnje objekta. Ako je lokacija podložna čestim poplavama tada ima smanjenu vrijednost. Rekreativne zone na višim područjima smanjuju mogućnost upotrebe takvih područja, a na nižim nadmorskim visinama zaklonjenost rekreativnih zona može se osigurati sadnjom drveća ili živih ograda ili postavljanjem klupa pored postojeće vegetacije ili prirodnih zaklona. 3.6.2.3. Kategorije zemljišta za užu rekreativnu zonu Vrlo pogodno zemljište Zemljište bez ili s malim ograničenjima, predstavlja duboka tla, propusna i suha, s podzemnom vodom razine ispod 40 cm u zimi, ili 70 cm u ljeti. Imaju dovoljnu količinu vlage za normalan rast trave i drveća tokom čitave godine osim u ljetnim mjesecima. Površinski horizonti tla imaju dobru propusnost, nisu ljepljivi i skliski kad je vlažno. Lokalitet je dovoljno velik i prostran, blago nagnut za smještaj parkirališnih mjesta i staza, s dovoljno raznolikosti za zanimljive panoramske vidike. U zimskom periodu nisu poplavljena i dobro su zaklonjena zelenilom. Umjereno pogodno zemljište Zemljišta s umjerenim ograničenjem zahtijevaju neke modifikacije ili poboljšanja. Tla mogu biti srednje duboka ili imati smanjenu propusnost površinskog horizonta. Razina podzemnih voda može biti iznad 40 cm u kratkom zimskom periodu, pogotovo na propusnim tlima. Trava ili drveće mogu patiti za vrijeme ljetnih suša. Velika količina glinenih čestica u površinskom sloju uzrokuje blatnu i sklisku stazu u zimi, na stazama i putovima potreban je nasuti površinski sloj. Umjereno kameniti površinski sloj može biti neugodan za hodanje ili padanje pogotovo kod oštrog kamenja. Pristranci su umjerene ili blago nagnuti, koji zahtijevaju niveliranje i ravnanje terena za parkirališna mjesta izvan zone. Moguće su kratkotrajne poplave. Prisutnost velikih stijena i izloženog kamenja može onemogućiti proširenje lokaliteta. Lokacija može donekle biti izložena vidiku. Slabo pogodno zemljište Zemljište s nekoliko ograničavajućih faktora, potrebna je temeljita analiza prostora prije same upotrebe. Tla su obično plitka ili jako suha da trava i drveće pati zbog suše tokom 64

cijele godine s ozbiljnim oštećenjima, drugo, tlo može biti prevlaživano dugi period zbog slabe propusnosti ili zbog visoke razine podzemnih voda koja je iznad 40 cm duže od 3 mjeseca u godini. Površinski sloj može postati blatnjav pod stalnim pritiskom hodanja u zimi ili nakon kiša. Ceste trebaju adekvatni površinski materijal i kvalitetnu drenažu. Lokacije su malih dimenzija i blago nagnute, zemljište pogodno za parkiralište bez strmih nagiba. Redovito preplavljuju u zimskom periodu. Okolno područje može biti stjenovito tako da je proširenje zone otežano. Umjereno su izložene vidicima sa zahtjevom za podizanje provizornih zaklona, najčešće drvoredima. Nepogodno zemljište Zemljište s velikim ograničenjima koje pokazuje da nije moguće uređenje ili nije ekonomski isplativo. Obuhvaća područja koja su tokom čitave godine vlažna, povremeno poplavljena, strma i vrlo izložena vidicima. Nedrenirana tresetna tla spadaju isto u tu kategoriju. 3.6.3. Vrjednovanje zona zemljišta za staze Potreba za rekreativnim stazama i putovima je sve veća. Javnih staza i zaustavnih traka u prirodnom ambijentu nikad dovoljno. Javni putovi imaju kompleksan legalan status, ako se rijetko korite u tu svrhu za koju su namijenjeni, oni predstavljaju sadržaj čiji potencijal se povećano koristi. Staze koje se često koriste, ali imaju lošu podlogu mogu se još više uništiti, pogotovo zimi, nastaje blato ili se nrušava uslijed erozije. To može biti ozbiljan problem jer postoji vrlo mala šansa za izmjenu rute dobro ucrtanog puta ili promjene namjene u lošim uvjetima. U slučajevima gdje je moguća izmjena rute puta glavnu bazu izrađuje se elaborat o tlu za identifikaciju povoljnih smjernica izrade. Važne značajke o odabiru rute za stazu uključuju vlažnost, prometnost, propusnost tla za vodu, nagib terena i rizik od erozije. Može se pretpostaviti da šetači više preferiraju suhe podloge na većoj nadmorskoj visini, a manje močvarno tlo na nižim nadmorskim visinama. 3.6.3.1. Značajke tla Zbog velikog intenziteta prometa, u stvarnosti na malim površinama zemljišta, sposobnost tla da ostane sačuvano i kod vlažnog vremena je od velike važnosti. Vrlo dobro tlo moralo bi imati dobar kapacitet nosivosti i da ne proklizava pod svim uvjetima. Vlažna tla će brzo izgubiti travni pokrivač što postaje ozbiljan problem u sprečavanju daljnjeg erodiranja. Uz to, tlo treba biti sposobno upiti velike količine vode nakon pljuskova tako da se ne stvaraju lokve po površini, te da voda brzo otječe s površine zbog smanjenja djelovanja erozije. Stijene na površini i kamenje mogu biti loši za šetače, isto tako šljunak je opasniji od oblutaka. Povećanjem nagiba raste nepovoljnost terena za staze. Tlo mora biti u mogućnosti primiti dovoljnu količinu vode za rast travnog pokrivača u ljetnim mjesecima. 3.6.3.2. Značajke lokaliteta

65

Nagib staze važan je iz dva razloga: stupanj nagiba ne bi trebao biti jako strm da ga mnogi šetači ne mogu savladati bez većih naprezanja, drugo: stupanj nagiba je važan faktor kod erozije tla. Tamo gdje je plitko tlo izloženo erozivnom djelovanju struktura staze se narušava konstantnim ispiranjem, infiltracija je reducirana konstantnim hodanjem što dovodi do sabijanja tla. Kombinacija nagiba i djelomična distribucija posebno je osjetljiva. Tlo sa 9-30% gline čini se najviše osjetljivo na nagibu od 3-5o ako je strmina najmanje 50 m dugačka. Za stazu je važno da je prisutnost umjerenog nagiba najveća, a strmi nagibi trebaju biti ublaženi i kratki. U tablici 37 nagibi su klasificirani i ne odnose se na okolno zemljište. Poplavljene staze smanjuju njezinu upotrebu, a prisutnost velikih stijena ili kamenja otežava hodanje. 3.6.3.3. Kategorije zemljišta za staze Može se pretpostaviti da šetači neće uvijek biti dobro opremljeni za planinsku šetnju. Vodiči određuju težinu staze koju zdravi odrasli ljudi mogu prijeći bez prevelikog napora, što ne uključuje one koji uživaju u izazovima napornog hodanja. Vrlo pogodno zemljište Staze s malo ili nikakvim ograničenjima. Tla sa suhom površinom osim u kratkom periodu nakon kiše, površinska voda se brzo upija, sloj se ne sabija niti je podložan eroziji. Tlo nije sklisko ili ljepljivo kad je vlažno. Travnjak je održiv osim u sušnim mjesecima. Nagib je vrlo blag i nedovoljan da izazove eroziju i ogoljavanje tla. Štete od poplava nema kao ni velikog kamenja ili stijena. Umjereno pogodno zemljište Staze s umjerenim ograničenjima kojima je potrebna preventivna konzervacija. Tla sa suhim površinskim slojem tokom većeg dijela godine, ali zbog visokog kapaciteta vlage u tlu ili smanjene propusnosti u donjem sloju, može biti mokro i blatno s površinskim zadržavanjem vode i po nekoliko tjedana u zimskom periodu ili nakon velikih kiša. Intenzivno hodanje može biti korisno. Rast trave može biti ograničen za vrijeme ljetnih suša. Erozija je moguća na strmim dijelovima staza. Povremene bujice mogu uzrokovati vidljivost površinskog kamenja što može stvoriti oštećenje na ucrtanim rutama. Slabo pogodno zemljište Staze s velikim ograničenjima zahtijevaju temeljnu analizu prije upotrebe. Tla ove klase su obično mokra, blatna i skliska, s površinskim lokvama u dugom periodu tokom zime. Prometnost je slaba, a da se smanje štete staze trebaju površinsko učvršćenje. Neka tla jako erodiraju na umjereno ili strmim padinama. Ovisno o stupnju nagiba hodanje može biti otežano većini ljudi bez dodatnih korekcija ruta hodanja. Veliki broj stijena i izloženog kamenja može otežati izgradnju lake staze za šetače, poplave mogu biti povremene i povremeno onemogućiti korištenje staze. Nepogodno zemljište

66

Staze s vrlo velikim ograničenjima gdje je nemoguće poboljšanje ili su vrlo veliki troškovi uređenja, predstavljaju strma zemljišta, nepropusna tla, tresetišta slabe nosivosti, pa i povremeno poplavljena zemljišta su neprikladna za izgradnju staza i putova. 3.6.4. Vrjednovanje zemljišta za golf igrališta Golf kao sport kod nas za sada nema važnost kao drugi sportovi, ali sve više i više se izgrađuju sportski golf tereni i upražnjava igranje golfa, posebno u široj turističkoj ponudi, a vjerojatno da će i kod naših ljudi ovaj sport biti šire prihvaćen. Zato se kod nas planira izgraditi 70-ak golf igrališta. Neki su već postojali, a neki su se već izgradili. Izgradnja tih terena u sklopu širih sportsko-rekreacijskih objekata je veoma skupa i zato je važno sagledati sve aspekte, mogućnosti, održivosti i rentabilnosti takvih izgradnji. Dionica sagledavanja pedoloških uvjeta za izgradnju golf terena pretpostavka je uspješnosti planiranja. Izgradnja golf terena može se realizirati na različitim prostorima. Jedni uvjeti vladaju u kontinentalnoj Hrvatskoj u području kvartarnih naslaga i tala na praporu ili riječnim sedimentima, a drugi na tercijarnim i sličnim lokalitetima. Posebni uvjeti vladaju na krškim terenima, na koncu gdje se najviše planiraju graditi golf igrališta, naravno zbog turizma. Izgradnja golf terena na krškim terenima nije nimalo lagan zadatak. Teren mora zadovoljiti osnovne geografske i zemljišne pretpostavke koje bi osigurale dugovječnost i stabilnost tih igrališta. Faze istraživanja na procjenu prihvatljivosti (pogodnosti) zemljišta za golf terene svode se na slijedeće: 1. Terenskim i laboratorijskim radom utvrditi dubinu tla, prirodnu dreniranost, teksturu, strukturu, propusnost tla za vodu, vododržnost kod različitih konstanti, te hranjiva. Tu treba primjenjivati standardne metode iskazane u priručnicima za pedološka istraživanja. 2. Utvrditi tipove tala s nižim sustavim jedinicama i prikazati njihovu rasprostranjenost na pedološkoj karti detaljnog mjerila (1:2.000). Primijeniti zvaničnu klasifikaciju tala ili internacionalni WRB sustav. 3. Bonitetno vrjednovati zemljišta i izračunati njihovu prostornu kategoriju u skladu sa Zakonom o prostornom planiranju. 4. Ocijeniti pogodnost (prihvatljivost) zemljišta za podizanje golf igrališta, te odrediti globalne uvjete uređenja pojedinih kartiranih jedinica. Bonitetno vrjednovanje zemljišta i metoda vrjednovanja prikazana je u poglavlju 4 (Racionalno korištenje prostora-zemljišta), a prihvatljivost zemljišta za podizanje golf terena ocijenjeno je prema kriterijima za procjenu zemljišta za golf terene. 3.6.4.1. Kriteriji za procjenu terena za golf igralište

67

U svrhu planiranja izgradnje golf igrališta budući prostor u sklopu šireg sportsko rekreacijskog i hotelskog smještaja treba biti pažljivo biran i pozicioniran kako bi troškovi izgradnje, a kasnije i održavanja bili potpuno minimalizirani. U travnjacima golf terena najviše se gaze početna i završna zona igrališta, pa se tome prostoru treba pridavati najveća pažnja. Tu se često upotrebljavaju umjetna staništa od pijeska i treseta, ali o tome se treba najviše odrediti projektant. Kriteriji koji određuju pojedine klase terena za travnjake golf igrališta opisani su kroz slijedeće klase. Vrlo pogodna: zemljište bez ili s vrlo malim ograničenjima. Tla su duboka i propusna do znatne dubine. Podzemna voda ne smije biti iznad 70 cm dubine u većem dijelu godine. Površinski sloj tla je bez prisutnosti kamenja i ima veliki sadržaj finog i srednje krupnog pijeska, te dovoljnu nosivost kada je vlažno, da se izbjegne zbijanje tla. Fiziološki aktivna voda je dovoljna za održavanje travnatog pokrivača tijekom aridnih (suhih) mjeseci. Tereni mogu biti od ravnih do umjereno nagnutih (0-7 stupnjeva), te bez opasnosti od poplava. Umjereno pogodna: zemljišta s umjerenim ograničenjima koja zahtijevaju neke preinake i poboljšanja. Tla su umjereno duboka. Mogu biti umjereno ili sporo propusna, te mokra unutar 70 cm dubine tijekom većeg dijela zime, ali rijetko unutar 40 cm dubine. Često je potrebna odvodnja drenskim cijevima. Površinski slojevi tla mogu imati malu prisutnost kamenja, te su zbog male nosivosti tla umjereno osjetljivi na zbijanje. Lokacije mogu biti od ravnih do umjereno nagnutih (0-7 stupnjeva) za 80% ukupnog područja, što znači da 20% područja može biti i većeg nagiba. Poplave su rijetke i mogu povremeno spriječiti upotrebu terena. Slabo pogodna: zemljišta s velikim ograničenjima koja obično zahtijevaju velika poboljšanja prije uporabe. Tla mogu biti sporo propusna s razinom podzemne vode iznad 40 cm dubine, zbog čega zahtijevaju intenzivnu odvodnju drenskim cijevima. Površinski sloj tla može imati slabu kamenitost, dobru teksturu i humus, a s obzirom na visok nivo podzemne vode, potrebne su meliorativne mjere. Lokacije uključuju i nagibe do 11%. Bujice i poplave mogu ograničiti uporabu u većini godine. Nepogodna: zemljišta s takvim ozbiljnim ograničenjima, da su poboljšanja neizvediva i/ili ekonomski neisplativa. Ovo uključuje zemljišta s trajno vlažnim tlima koja imaju visoku razinu podzemnih voda ili s glinastim nepropusnim tlima. Druga zemljišta mogu biti tresetna ili tla s visokom kamenitošću, umjereno nagnuta, s čestim poplavama i visokom stjenovitošću. Prema Palmeru i Jarvisu (1979), svojstva tla i lokacije koja utječu na pogodnost tla za izgradnju golf terena su slična onima za zimska igrališta, ali zbog manje intenzivne upotrebe kriteriji nisu toliko strogi. Tako je npr. klasa veličine čestica površinskog sloja tla manje kritična, a prihvatljivi stupanj vlažnosti širi. Mala područja umjerenog nagiba se mogu uspješno uklopiti pod uvjetom da postoje dovoljno široka područja blagog nagiba za smještanje travnjaka. Različite padine, kutovi i oblici su poželjni kako bi pružili uvjete za raznolikost igre, te izradili atraktivni teren. Tla bi trebala imati sposobnost zadržavanja dovoljne vlage za rast trave tijekom suhih ljetnih razdoblja. Kriteriji za procjenu golf terena sažeti su u slijedećoj tablici.

68

Tablica 1: Kriteriji za procjenu terena za golf igralište (Palmer i Jarvis, 1979)
Klasa Vrlo pogodna Umjereno pogodna Karakteristike tla u profilu Klase vlažnoZnačajke za sti (Hodgson propusnost2) 1976.) Kz 20% ili više I i II do 80 cm; K>1 m/dan Kz 10% ili više I-III, IV u do 50 cm, 5% sušnim ili više dubolje; 4) područjima K>0,1 m/dan Kz 10% ili više u površinskom I-IV sloju; može biti <10% dublje; K>0,01 m/dan Kz <10% u površinskom V i VI sloju; K<0,01 m/dan Karakteristike površinskog sloja Klase suhoće prema Hodgsonu (1976) A ili B Kapacitet za vodu <30% Klase veličine čestica3) PI (sa 70% pijeska) fini i srednje IP i P Isto kao gore plus krupni IP i P; PI i P (sa <70% P) PPrI Isto kao gore plus PG, PrG, G. Svaka s <45% gline. Svi humusni horizonti PG, PrG, G sa >45% gline, treset Stjenovitost <6% Karakteristike prostora Kamenitost Nema Opasnost od poplava Nema Ne više od 2 puta godišnje, trajanje manje od 3 dana Ne više od 5 puta godišnje, trajanje manje od 3 dana >5 puta godišnje Nagib Većinom od 0 do 7 stupnjeva Većinom od 0 do 7 stupnjeva Većinom od 0 do 11 stupnjeva Većinom >11 stupnjeva

A do C

<45%

<16%

<2%

Slabo pogodna

A do D

<55%

<36%

<10%

Nepogodna5)
1) 2)

55% ili više

36% ili više

10% ili više

Da se položaj postavi u bilo koju klasu mora zadovoljiti kriterije u svim svojstvima te klase Kz je kapacitet za zrak, K je hidraulička provodljivost za vodu Klase veličine čestica su dane slijedećim kraticama: P-pijesak PPrI-pjeskovito praškasta ilovača IP-ilovasti pijesak PGI-pjeskovito glinasta ilovača PI-pjeskovita ilovača PG-pjeskovita glina PrI-praškasta ilovača PrGI-praškasto glinasta ilovača PrG-praškasta glina GI-glinasta ilovača G-glina

3)

4) 5)

Tla IV klase u područjima s manje od 700 mm prosječnih godišnjih oborina, ako imaju srednju ili brzu propusnost potpovršinskog horizonta Zemljište koje premašuje granice slabo pogodne klase u bilo kojoj značajki bi se trebalo označiti kao nepogodno

69

3.6.5. Vrjednovanje zemljišta za nogometno igralište Nogometna igrališta kao i drugi travnati tereni, zahtjevni su objekti koji se moraju dobro osmisliti s mogućnošću da se najmodernije izvedu dodatna grijanja travnatih terena, uzgoja trave i polaganje zelene tratine, te urade i uklope u buduće moderne stadione. Da bi prihvatljiva zemljišta za nogometna igrališta bila što veća, treba poći od slijedećih pretpostavki kojima će se sagledati slijedeće kvalitete: • • • • • Tlo treba biti sposobno dobro procjeđivati vodu; Tlo koje ima dovoljnu snagu nosivosti, posebno kada je mokro; Tlo mora biti dovoljno duboko i homogeno s dostatnim kapacitetom za vodu, kako bi se što bolje oduprlo jakom isušivanju i sušenju tratine; Tlo čija će nosivost dopustiti prolazak strojeva za košnju, odvoz povrijeđenih igrača i drugo, bez većeg zbijanja i utabavanja tla; Tlo treba biti na ravnom reljefu, jer je to osnovna pretpostavka prihvatljivosti, ravničarski teren treba biti toliko veliki da se na njemu mogu planirati i izraditi prateći objekti (tribine, svlačionice i dr).

Treba istaći da su za nogometna igrališta bitna svojstva tla koja utječu na kvalitetu, te propusnost tla za vodu, kapacitet tla za vodu i zrak i njihovi odnosi, te biljno-hranidbeni sustav tla radi izrasta i održavanja zelenog pokrivača. Nogometno igralište treba suhu površinu terena, što mu omogućava ubrzano procjeđivanje vode koje mora biti dovoljno brzo da ukloni negativno djelovanje naglih i obilnih padalina. Na to će svakako utjecati količina i raspored grubih pora (većih od 60 µm) koje provode vodu kroz cijeli profil. Ovi faktori utječu na: 1. dubinu natopljenog horizonta i sezonskog trajanja vlažnosti na određenoj dubini, te 2. hidrauličkoj provodljivosti tla za vodu. Tla se obično iscjeđuju gravitacijom do potencijala od otprilike 0,05 bara. Volumen pora punih zraka tijekom ovog usisa je dakle mjera volumena pora sposobnih da odvedu (propuste) cijednu vodu s površine igrališta, a to se dešava kroz pore > 60 µm promjera. Dakle, kapacitet za zrak, tj. sadržaj krupnih pora u tlu je glavni čimbenik koji utječe na propusnost tla za vodu. Propusnost tla za vodu svakako ovisi i o ukupnom sadržaju čestica gline (čestice <2 µm) i gustoći pakovanja. Površinski sloj tla na nogometnom igralištu koji ima veliki kapacitet za zrak (Ca >20%) će osiguravati brzu hidrauličku provodljivost tla za vodu, tla koja imaju kapacitet za zrak između 5-10% bit će sporo propusna, a ona s jako malim kapacitetom tla za zrak (<5%) se smatraju nepropusnim. Dakle, ona tla koja imaju kapacitet tla za zrak između 10 i 20% dobro propuštaju vodu, ali ju i zadržavaju, što je važno za opstanak i izrast tratine (travnog pokrivača).

70

Dubina do koje će se tlo navlažiti padalinama i vodni režim tla su funkcije klime, hidroloških uvjeta tla i lokacije, te može biti predmet poboljšanja ili pogoršanja, kao rezultat mjera uređenja ili intenziteta uporabe. Ako su izvršene drenažne mjere nanosa šljunčanog i/ili kamenitog materijala, treba vidjeti da li je taj šljunčani sloj ispravno nanesen i da li održava namjensku funkciju. Intenzivno igranje, naročito po mokrom terenu, može u svakom tlu jako utjecati na smanjenje krupnih pora, koje uzrokuju smanjenje propusnosti tla za vodu. Zato se smatra prema engleskim normama da mješavina pijeska s manjim postotkom praha, bi dopustila nesmetan rast tratine (agrostis sp. i dr.) kao travnog pokrivača. Ta mješavina pijeska u dijametru zrna od 100 do 500 µm zadovoljila bi uvjete koja zahtijevaju nogometna igrališta, a to su: >15% dostupne vode u gornjih 15 cm; >10% pora punih zraka na 5 cm dubine; >30% ukupnog poroziteta i hidrauličku provodljivost tla za vodu veću od 1,2 m/dan. Znači da dijametar pijeska treba biti od 100 do 500 µm, što znači da je to po teksturi fini (sitni) pijesak. Ukoliko je u tlu sadržaj krupnog pijeska veći, tada dovodimo u pitanje mogućnost držanja vode u tlu, a time se ubrzava sušenje i ugibanje tratine za vrijeme nedostatka vode. Neki autori smatraju da je raspon dijametra finih pora od 100 do 600 µm. Engleski autori preporučaju da od ukupne površine sitnice koju čini površinski sloj 75% tla treba biti od ove preporučene veličine zrna (100 do 600 µm). Također treba imati u vidu da veće količine praha, gline i organske tvari u odnosu na preporučeni fini pijesak izazivaju u mokrim uvjetima pojačano klizanje igrača, ali i zbijanje terena, smanjenje vodopropusnosti, manju nosivost i drugo. Međutim, i kod takvih slučajeva može se vršiti okomita drenaža bušenjem rupa u koje se sipa pijesak koji povećava hidrauličku provodljivost površinskog sloja tla. Ovakva intervencija je svakako nužno zlo. Nosiva snaga površinskog sloja igrališta je obrnuto proporcionalna s vlagom tla, znači da se s većom vlagom smanjuje nosiva snaga površinskog sloja. Navodnjavanje je jedna od bitnih mjera za održavanje tratine, naročito preko ljeta i vrućih dana, kada je malo vlage u tlu i atmosferi. Preporuke izvedbe Najprije se nanosi drenažni, kameniti ili šljunčani sloj kojeg treba dosljedno iznivelirati. Najbolje bi bilo kada u njemu ne bi bilo kamena, a prevladavajući šljunak bi bio od 0,5 do 2 cm promjera. U tom drenažnom sloju ne bi smjelo biti nikako sitnice. Ako teren ima nagib, a po propisima ga može imati do 1,50, onda teren treba besprijekorno iznivelirati radi eventualne naknadne erozije i odnošenja tla s drenažnog sloja. Prema preporukama, najbolje je drenažni sloj zastrti sa slojem finog pijeska (oko 75% finog pijeska) i 25% praha, ili umjesto praha može biti i dio krupnog pijeska. Nepovoljne razloge zastiranja sloja s krupnim pijeskom smo ranije naveli. Ako pripremljeno tlo za zastiranje ima npr. prema mehaničkoj analizi 10% krupnog pijeska, 59% sitnog pijeska, 18% praha i 13% gline, onda ova analiza teksture nije baš dobro odabrana, jer nema adekvatnu raspodjelu granulacije zrna prema preporučenim normama pojedinih kategorija čestica, ipak ju u grubim crtama možemo prihvatiti, jer 71

dominiraju zrna sitnog pijeska od 20 do 200 µm, koji dosljedno ne spadaju u preporučenu dimenziju (100 do 600 µm) veličine. Pripremljeno tlo s kojim će se zastrti drenažni sloj po teksturi predstavlja sitno pjeskovitu ilovaču. Pripremljeno je 1.500 m3 tog materijala. Preporuča se da se on treba izmiješati s barem još toliko sitnog pijeska (od 100 do 600 µm promjera). Mogu zabrinjavati kemijski podaci za tlo. Naime, ako je pH veoma visok (alkaličan), u vodi i npr. iznosi 8,41, s vrlo velikim sadržajem karbonata (48%), manjim sadržajem aktivnog vapna (7,95%). To se treba ispravljati s većim doziranjem biogenim elementima. Sadržaj dušika i humusa također treba biti optimalan. Ako su niske vrijednosti opskrbljenosti s fiziološki aktivnim fosforom i kalijem, očito je da se radi o sterilnom tlu koje nema dovoljno biogenih elemenata Gnojidbu treba izvršiti s organskim i mineralnim gnojivima. U naknadnom zalijevanju preporuča se otopiti hranjiva i dodati ih fertirigacijom, ako se prostirka ne izvodi s travnatim tepihom.

4. RACIONALNO KORIŠTENJE PROSTORA (ZEMLJIŠTA)
Dužnost je svakoga da čuva tlo svoje obitelji, udruge, općine, županije i države, jer je ono neumnoživo dobro svakoga naroda. Racionalno korištenje tla i prostora određeno je našim zakonima, prvenstveno Zakonom o prostornim planovima republike, županije i općine. Bit je da se svakom prostoru da njegova maksimalna uloga. Primarna uloga svakog tla je proizvodnja hrane, ali zbog viših interesa, to se može i drugačije zakonski odrediti. Istina, takve odredbe ne smiju biti zlorabljene. Ali isto tako, ne može se forsirati neka poljoprivredna proizvodnja (vinogradi), ako je jako strmi teren i slično, znači treba voditi računa o eroziji i koristiti adekvatni način obrade da se ne pojavi erozija. Racionalno korištenje prostora kod nas je određeno Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, Zakonom o prostornim planovima, Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o sadržaju i mjerilima prostornih planova. Bit svake odredbe je taj da se svakom prostoru da njegova optimalna namjena, što znači da će se svako dobro obradivo tlo zaštititi od druge vrste korištenja, izuzev ako se to drugim zakonskim odlukama ne opovrgne. U prostornim planovima izdvajaju se slijedeće klase tla: • • • • • • • Osobito vrijedno obradivo tlo, P-1 kategorija Vrijedno obradivo tlo, P-2 kategorija Ostala obradiva tla, P-3 kategorija Ostala poljoprivredna tla sa šumarcima, PŠ kategorija, međutim obično u okviru šuma izdvajaju se slijedeće kategorije Š1 – šume gospodarske namjene Š2 – šume koje imaju zaštitnu ulogu protiv erozije tla vodom Š3 – endemske šume i nacionalni i drugi parkovi

72

Dalje se prikazuju metode bonitiranja koje će najpotpunije razvrstati zemljišta u svrhu racionalnog korištenja i zaštite. Vrednovanje tala izvršeno je prema principima bonitiranja zemljišta (Kovačević, 1983) i Pravilnika o sadržaju, mjerilima…, N.N. 106/98, koje uključuje vrednovanje tla, klime, reljefa i ostale korektivne čimbenike, kao što je stjenovitost, kamenitost i zasjenjenost. Vrijednost tla je izražena u bodovima čije su vrijednosti uvrštene u odgovarajuće prostorne kategorije. Metoda rada po fazama dana je u shemi vrednovanja zemljišta za prostorno planiranje, slika 1. Zato u prvom dijelu donosimo metodiku određivanja boniteta zemljišta s prijedlogom razvrstavanja tala u određene bonitetne klase koje se će u drugom dijelu razvrstati prema Pravilniku o sadržaju, mjerilima…. (N.N. 106/98) u određene prostorne kategorije.

4.1. METODIKA ODREĐIVANJA BONITETA ZEMLJIŠTA Bonitet zemljišta određuje se na temelju vrijednosti (boniteta) tla, pogodnosti klime i reljefa te ostalih korektivnih faktora kao što su stjenovitost, kamenitost, poplave i dr., prema formuli B = TxKxR , gdje B znači bonitet zemljišta bez korekcija, T – broj bonitetnih poena za tlo; K – broj bonitetnih poena za klimu i R – broj bonitetnih poena za reljef. 4.1.1. Bonitet tla Bonitet tla utvrđuje se na osnovi razvojnog stupnja, teksture i geološkog porijekla. Razvojni stupanj određuje se na temelju unutarnjih svojstava tla i razvojnih procesa, a to su: efektivna dubina tla, reakcija tla (pH), dubina humusnog horizonta, stupanj vlažnosti, odnosno prirodna dreniranost ili eventualno zaslanjenost. Razvojni stupnjevi se razvrstavaju u sedam raspona od 1najpovoljnijeg do 7-najnepovoljnijeg (Kovačević, 1983), prema slijedećem: 1. Prvi razvojni stupanj ima postepen prijelaz između gornjeg humusnog horizonta i zdravice, povoljan vodno-zračni režim, dobru mrvičastu strukturu, nema znakova prekomjerne vlažnosti i zakiseljavanja, pH u vodi 6-7,5. Dubina preko 100 cm, dobra prirodna dreniranost, podzemna voda ispod 200 cm. 2. Drugi razvojni stupanj ima efektivnu dubinu od 80-100 cm, dubina podzemne vode 150-200 cm i tla mogu biti na prijelazu od svježih prema poluvlažnim ili polusuhim tlima (1± do 2± ), prirodna dreniranost je dobra. 3. Treći razvojni stupanj-prijelaz iz gornjeg u donji horizont nije tako povoljan, postoji izbljeđenje gornjeg horizonta. Do veće dubine došlo je do gubitka vapna. pH je 5-6 ili 7,5-8,5. Efektivna dubina tla iznosi 50-80 cm. To su poluvlažna ili polusuha tla (2± ), dreniranost je umjereno dobra ili ponešto ekcesivna. Dubina glejnog horizonta kreće se između 120-150 cm. 4. Četvrti razvojni stupanj efektivne dubine je 30-50 cm, pH je 5,0-5,5 ili 8,0-9,0. Tla su vlažna ili polusuha (3+ ili 2-), prirodna dreniranost je nepotpuna ili ponešto ekcesivna; dubina glejnog horizonta je između 90-120 cm. 5. Peti razvojni stupanj. Prijelaz gornjeg horizonta u zdravicu je oštar, jako izbljeđivanje. Zdravica je zbijena, išarana, rđasto obojena, reakcija tla je 4,5-5,0 ili 9,010,0; efektivna dubina tla je 15-30 cm, tla su mokra ili suha (4+ ili 3-), a prirodna 73

dreniranost je slaba ili ponešto ekcesivna; dubina glejnog horizonta je između 50-90 cm.

74

Slika 1: Shema vrednovanja boniteta zemljišta za prostorno planiranje
Efektivna dubina tla Prirodna dreniranost Stupanj vlažnosti Reakcija tla Razina podzemne vode Dubina glejnog horizonta Prijelaz iz gornjeg horizonta u zdravicu

RAZVOJNI STUPANJ TLA

+ +

GEOLOŠKO PORIJEKLO MEHANIČKI SASTAV TLA BONITET RELJEFA BONITET KLIME

BONITET TLA

BONITET ZEMLJIŠTA
Stjenovitost i kamenitost Poplave

Ekspozicija

Zasjenjenost

Otvoreni, zatvoreni i zaštićeni položaj

KOREKCIJSKI BONITET ZEMLJIŠTA
P1 osobito vrijedna obradiva tla 80-100 poena PROSTORNE obradiva tla POLJOPRIVREDI P2 vrijedna KATEGORIJE TLA UP3 ostala obradiva tla 60-79 poena 40-59 poena PŠ ostala poljoprivredna tla 7-39 poena

Prostorne kategorije šumskih tala (Š1, Š2, Š3) mogu pripadati bilo kojoj bonitetnoj klasi zemljišta sa 7 do 100 bodova, ali u stvarnosti šumska tla su niže bonitetne vrijednosti, obično ispod 40 poena

75

6. Šesti razvojni stupanj ima efektivnu dubinu tla 6-15 cm, reakcija tla u vodi je 4,0-4,5, a kod alkaličnih i zaslanjenih tala 9,0-11,0, stupanj vlažnosti označava mokra do vrlo mokra ili vrlo suha tla (4+ do 5+ ili 4-), a prirodna dreniranost je slaba do vrlo slaba ili ekcesivna, dubina glejnog horizonta između 25-50 cm. 7. Sedmi razvojni stupanj ima oštre granice između gornjeg sloja i zdravice, veliko zakiseljavanje, pH ispod 4,0, a kod halomorfnih tala >11,0. Efektivna dubina je 1-5 cm. Stupanj vlažnosti označava vrlo mokra ili ekstremno suha tla (5± ), prirodna dreniranost je vrlo slaba ili ekcesivna, dubina podzemne vode 0-25 cm. Tekstura ili mehanički sastav tla se određuje prema odnosu kategorija čestica. Najpovoljnija je ilovača, a vrijednost teksture pada prema glini i pijesku. Zbog skeletnosti ukupna efektivna dubina tla se umanjuje za volumno postotno učešće skeleta ili/i kamena. Geološko porijeklo određuje kvalitetu i vrijednost matičnog supstrata. Ono se raspoređuje u četiri grupe i to: a) aluvijalno i praporno porijeklo-kao najpovoljnije; b) vapneni lapori i fliš-kao povoljni; c) pleistocenska ilovača (deluvij)-kao srednje povoljna (odnosi se isključivo na zbijene pleistocenske ilovače, uglavnom pseudoglej jače izraženi; i d) litogeno (stjenovito) porijeklo tla-kao najnepovoljniji matični supstrati za razvoj dobrih poljoprivrednih tala. Bonitet tla ocjenjuje se sa 7-100 poena. 4.1.2. Bonitet klime Bonitet klime ocjenjuje se s 1 do 10 poena, što znači deseterostruko manje nego samo tlo. Pri ocjenjivanju boniteta uzimaju se u obzir ovi klimatski elementi i indeksi: srednja godišnja temperatura zraka; srednja godišnja suma oborina; srednja suma oborina vegetacijskog razdoblja; godišnji i mjesečni kišni faktori; i indeks humiditeta i toplinskog karaktera klime. Svako područje klime u Hrvatskoj određuje i klimatsko-vegetacijsko područje i potpodručje. Zato se klima u prostoru može interpretirati pomoću fitocenoloških zajednica. Naime, svaka fitocenološka zajednica ima svoje određene klimatske uvjete. Zato je cijelo područje Hrvatske podijeljeno na 11 klimatsko-vegetacijskih područja: I. Područje klekovine bora (n.v. 1500 m) 1 poen

II. Područje pretplaninske bukove šume (n.v. iznad 1500 m), 4,0 oC srednje godišnje temperature zraka, 1843 mm godišnjih oborina, a u vegetacijskom razdoblju 491-797 mm, godišnji kišni faktor 461, perhumidna klima 1-2 poena III. Područje bukove šume s jelom (n.v. 600-1500 m), visoko vrijedna šuma, polj. povr. livada i pašnjaka, do 700 m n.v. uspijevaju ozimi, a do 1000 m n.v. jari usjevi. Ovo se područje dijeli na dinaridsko i panonsko područje: III.a. dinaridsko područje (Zalesina-Delnice) 3 poena III.b. panonsko područje (Sljeme, Stubička gora) 3-5 poena 76

IV. Područje gorske bukove šume, n.v. 500-1000 m. Stanice: Plitvički Ljeskovac, Skrad, srednja godišnja temperatura zraka 7,9 oC, 1696 mm godišnjih oborina, 714-875 mm u vegetacijskom razdoblju, kišni faktor 217, perhumidna umjereno hladna do umjereno topla klima 3-4 poena V. Područje primorske bukove šume 700-1000 m n.v. na prijelazu između primorskog i kontinentalnog pojasa 3-4 poena VI. Područje hrasta kitnjaka s običnim grabom VI.a. krško potpodručje Like (9,6 oC srednja godišnja temperatura zraka, 1614 mm godišnjih oborina, 559-680 mm u vegetacijskom razdoblju) godišnji kišni faktor 168, n.v. 300-600 m) 5-6 poena VI.b. prijelazno brežuljkasto brdovito potpodručje hrasta kitnjaka i običnog graba (Topusko, Kastel, Stubičke Toplice, Križevci, Bjelovar) 10,2 oC srednja godišnja temperatura zraka, 951 mm godišnjih oborina, 462591 mm u vegetacijskom razdoblju, kišni faktor 94 6-7 poena VI.c. središnje brežuljkasto-brdovito i nizinsko potpodručje ispod 600 m n.v. (Petrinja, Karlovac, Sisak, Zagreb, Koprivnica, Lipovljani, Garešnica, Lipik, Daruvar i Virovitica), 10,6 oC srednja godišnja temperatura zraka, 904 mm godišnjih oborina, u vegetacijskom razdoblju 437-552 mm, kišni faktor 85 7-8 poena VI.d. istočno potpodručje (Slav. Požega, Sl. Brod, Đakovo) 10,8oC srednja godišnja temperatura zraka, 766 mm godišnjih oborina, u vegetacijskom razdoblju 401-427, kišni faktor 71 9 poena VII. Područje šume hrasta sladuna i cera – Istočna Slavonija (Vinkovci, Spačva, Ilok), 11,1 oC srednja godišnja temperatura zraka, 742 mm godišnjih oborina, u vegetacijskom razdoblju 372-433 mm, kišni faktor 68 9-10 poena VIII. Područje stepskih šuma na lesu (Osijek, Polje), 11,1 oC srednja godišnja temperatura, 662 mm godišnjih oborina, u vegetacijskom razdoblju 351370, kišni faktor 60 10 poena IX. Područje šume hrasta medunca i crnogorice IX.a. toplije područje (Centralni dio Istre, uže područje Hrvatskog primorja i dugi pojas Dalmacije (Pazin, Mosor-Ljuvač) 11,1 oC srednja godišnja temperatura zraka, 1364 mm godišnjih oborina, 470-549 u vegetacijskom razdoblju mm, kišni faktor 124, humidna umjereno topla klima 6-7 poena IX.b. hladnije područje (toplije područje Like i planinsko područje Dalmacije) 6 poena 77

X. Područje šume hrasta medunca i bijelograba – jadranski poljoprivredni rajon X.a. toplije područje (Poreč, Opatija, Rijeka, Kraljevica, Crikvenica i Senj) 14,4 oC srednja godišnja temperatura zraka, 1294 mm godišnjih oborina, 412-655 mm u vegetacijskom razdoblju, kišni faktor 90 6-7 poena X.b. hladnije područje (Knin, Sinj i Imotski) 13,3 oC srednja godišnja temperatura zraka, 1880 mm godišnjih oborina, 427-484 mm u vegetacijskom razdoblju, kišni faktor 89 7 poena XI. Područje šume hrasta crnike XI.a. sjeverno potpodručje (meteorološka stanica Rovinj, Fažana, Pula, Cres, Mali Lošinj, Rab i Lun-Gager), 14,7 oC srednja godišnja temperatura zraka, 971 mm godišnjih oborina, 325-433 mm u vegetacijskom razdoblju, kišni faktor 66 5-6 poena XI.b. srednje potpodručje (Pag, Zadar, Biograd, Šibenik, Kaštel Stari, Split, Hvar, Praznice, Makarska, Vela Luka, Korčula, Orebić, Opuzen i Ston) 15,7 oC srednja godišnja temperatura zraka, 1035 mm godišnjih oborina, 241-403 mm u vegetacijskom razdoblju, kišni faktor 66 4-6 poena XI.c. južno potpodručje (Dubrovnik, Čibača, Gruda) 15,8 oC srednja godišnja temperatura zraka, 1360 mm godišnjih oborina, 397-445 mm u vegetacijskom razdoblju, kišni faktor 86 5-6 poena Napomena: Na prostoru X i XI klimatskog područja na hidromorfnim tlima bonitet se, zbog vlažnosti, koja predstavlja povoljnost povećava prema slijedećem: X.a. Xb. XI.a. XI.b. XI.c. XI.d. automorfna 6-7 7 5-6 4-6 5-6 3-4 hidromorfna 7-9 7-9 6-10 6-10 6-10 4-7

klimatsko veg. potpodručje

4.1.3. Bonitet reljefa Bonitetni poeni za reljef u rasponu od 1-10 utvrđuju se prema ovoj klasifikaciji reljefa:

78

Tablica 2: Klasifikacija reljefa prema bonitetu stupnjevi o postoci % naziv reljefa 0-2 0-3 ravan 0-2 0-3 ravan s mikrouvalama 2-6 3-11 valovit ili vrlo blage padine 6-9 11-16 umjereno blage padine 9-12 16-21 umjereno strme padine 12-17 21-31 strme padine 17-24 34-45 jako strme padine 24-33 45-65 vrlo jako strme padine 33 >65 vrletne padine

poeni 10 8-9 8-9 7-8 6-7 4-5 2-5 1-2 1

Dakle, na temelju poena boniteta tla, poena boniteta klime i poena boniteta reljefa izračunava se bonitet zemljišta prema jednadžbi: B = TxKxR , broj poena bez korekcije 4.1.4. Ostali prirodni uvjeti (korekcijski faktori) Ako su u prostoru prisutni neki od ostalih korekcijskih faktora, npr. stjenovitost, kamenitost, poplave, ekspozicija, utjecaj otvorenih i zatvorenih položaja i zasjenjenosti, onda treba opći bonitet zemljišta korigirati s njihovom vrijednošću. U prisutnosti jednog ili više korekcijskih faktora, vrijednost zemljišta se umanjuje s negativnim postocima, kao što je to prikazano za a) stjenovitost i kamenitost u tablici 3 i dalje (b), c), d) i e) Tablica 3: Klasifikacija stjenovitosti i kamenitosti prema bonitetu
a)Stjenovitost i kamenitost u % do 2 2-10 10-25 25-50 50-70 70-90 90 Negativni % 2-6 6-24 24-48 48-60 60-72 72-80 >80 Iskoristivost zemljišta Neznatne smetnje za izbor kultura Stanovite teškoće u primjeni mehanizacije, izbor kultura ponešto ograničen Samo za lakšu mehanizaciju. Za pašnjake i livade, lošija za voćnjake i vinograde, a najlošija za oranice Pretežno ručni rad. Iskoristivost za pašnjake, livade i šume, a bolja za voćnjake i vinograde Veliko ograničenje za polj. šuma, ekstenzivni pašnjaci, maslinici i ekstenzivni uzgoj višanja, badema i vinograda Vrlo velika ograničenja za polj. šuma i ekstenzivni pašnjaci Slabije šume, vrlo ekstenzivni pašnjaci, te goleti i neplodna zemljišta

b) Poplave – 2-70% (negativnih postotaka) poplava i to samo za površine oranica, livada i pašnjaka, a u ovisnosti o dobu i duljini trajanja poplava. 79

c) Ekspozicija – južna se ne korigira do 1000 m n.v., a sjeverna se korigira u rasponu od 1-12% negativnih poena. Naprotiv, na plitkim i vrlo suhim tlima krša, tla južne ekspozicije se korigiraju sa 112% negativnih postotaka, a sjeverna se ne korigiraju na takvim tlima. Iznad 1000 m n.v. za livade i pašnjake također se južne ekspozicije ne korigiraju, a sjeverne se korigiraju s 1-12% negativnih poena. d) Utjecaj otvorenih i zatvorenih položaja (za oranice, voćnjake i vinograde) d1) položaji izloženi vjetru korigiraju se sa 1-24% negativnih poena d2) položaji zatvorenih drenaža ocjenjuju se sa 1-36% negativnih poena e) Utjecaj zasjenjenosti zemljišta uslijed blizine šume, visokih građevina (zgrada i dr.) korigira se sa 6-24% negativnih poena. Ukupan broj poena korigiranih boniteta zemljišta utvrđuje se jednadžbom BxSnp Bk = B − 100 Bk – ukupan broj poena korigiranog boniteta zemljišta B – ukupan broj poena boniteta zemljišta bez korekcije Snp – suma negativnih postotaka bonitetnih poena (do 7 najniže vrijednosti – jer se dalja korekcija ne provodi) Integrirajući sve četiri kategorije boniteta zemljišta (tlo + reljef + klima + korekcijski faktori) iz jednadžbe korigiranog boniteta dobije se konačna suma poena, koja sva tla dijeli u osam (8) klasa i 16 potklasa, prema slijedećoj tablici 4 (Kovačević i dr., 1983). Tablica 4: Razvrstavanje zemljišta prema bonitetnim klasama i potklasama
Korigirani poeni (konačni) 100-94 93-88 87-82 81-76 75-70 69-64 63-58 57-52 51-46 45-40 Bonitetna klasa i potklasa 11 12 21 22 31 32 41 42 51 52 Korigirani poeni (konačni) 39-34 33-28 27-22 21-16 15-10 9-7 Bonitetna klasa i potklasa 61 62 71 72 81 82

80

Dakle, najveći broj poena određuje najplodnije zemljište, a prvih pet klasa obično spada u obradiva tla, dakle tih prvih pet klasa treba zaštititi od nenamjenskog korištenja.

81

4.2. ODREĐIVANJE PROSTORNIH KATEGORIJA TLA (ZEMLJIŠTA) Na temelju utvrđenih vrijednosti boniteta zemljišta, u drugom dijelu metode bonitiranja tla za prostorno planiranje stoji potreba prevođenja bonitetnih klasa u prostorne kategorije. S obzirom da u Zakonu o prostornom uređenju (N.N. 30/94 i 68/98) i Zakonu o poljoprivrednim zemljištu (N.N. 66/01) stoji obveza da se sva bolja tla sačuvaju za primarnu biljnu proizvodnju, odnosno proizvodnju hrane, a to su tla od 11; 12; 21; 22; … do 52 bonitetne potklase, odnosno pet klasa i deset potklasa (vidi gornju tablicu 4), to znači da njih treba prevesti u prostorne kategorije (P1, P2, P3), a ostale bonitetne klase (61; 62; 71; 72; 81; 82) spadale bi u PŠ kategoriju u poljoprivrednom načinu korištenja zemljišta. To znači da će prema Pravilniku o sadržaju, mjerilima …. (N.N. 106/98) sva poljoprivredna tla biti podijeljena u slijedeće prostorne kategorije: P1 – osobito vrijedna obradiva tla, bila bi ona zemljišta koja imaju vrijednost boniteta zemljišta od 80-100 poena P2 – vrijedna obradiva tla, bila bi ona čiji bonitet zemljišta iznosi 60-79 poena P3 – ostala obradiva tla, bila bi ona čiji bonitet zemljišta iznosi 40-59 poena PŠ – kategorija ostalih poljoprivrednih tala imaju bonitet zemljišta koji se ocjenjuje s 39 i manje bodova Time smo dobili relevantno točni način procjene zemljišta koji do sada prema Pravilniku o sadržaju, mjerilima… (N.N. 106/98) nije bio dovoljno jasan, niti dokumentiran, jer nije dovoljno egzaktno definirao što znače pojedini razredi prostornih kategorija. 4.3. PRIMJER VRJEDNOVANJA NEKIH PROSTORNIH JEDINICA Na temelju terenskih i laboratorijskih istraživanja prostora neke općine ili objekta izvršeno je vrednovanje zemljišta za izradu prostornog plana. Razvrstavanje tala izvršeno je prema kriterijima naše klasifikacije (Škorić i dr., 1985). Popis utvrđenih i imenovanih tala obavljen je prema sustavnoj pripadnosti i redoslijedu koji se daje u tablici 5. Tablica 5: Popis utvrđenih tipova tala s nižim sustavnim jedinicama
Tip 1. Kamenjar Podtip Vapnenački Tipična 2. Crvenica (terra rossa) Koluvijalna Antropogenizirana 3. Smeđe na vapnencu 4. Tla deponija Koluvijalno Kamenita Varijetet Kameniti Vrlo plitka Plitka Srednje duboka Duboka Duboka Duboka Srednje duboka Srednje duboko Plitko Forma Skeletna Glinasto ilovasta Glinasta Glinasta Ilovasta Glinasta Glinasto ilovasta Glinasto ilovasto

Svojstva ovih tala su opće poznata (Škorić, 1986, vidi Bs studij, modul Pedologija). 82

4.4. BONITETNO VRJEDNOVANJE ZEMLJIŠTA ZA PROSTORNO PLANIRANJE I UREĐENJE Prije navedenim metodama rada izvršeno je bonitetno vrednovanje zemljišta svih kartiranih jedinica, pa i nižih sustavnih jedinica u prostoru ispitivanog objekta. Vrjednovane sustavne i kartirane jedinice razvrstane su u prostoru, i obično se prikazuju na pedološkim kartama detaljnog mjerila (1:2.000 do 1:5.000). U drugom potpoglavlju opisan je način izdvajanja prostornih kategorija, uz iskaz njihove bonitetne vrijednosti zemljišta kroz ukupni broj poena i prikazom klasa i potklasa. U trećem potpoglavlju daju se globalni uvjeti uređenja prostora s obzirom na postojeće stanje i potrebe u svakoj kartiranoj jedinici odnosno prostornoj kategoriji. To je u cilju očuvanja postojećeg siromašnog fonda sitnice (tla bez skeleta) čime bi se dale smjernice za uređenje, posebno u predviđenoj zoni golf igrališta.

4.4.1. Bonitetno vrjednovanje zemljišta Utvrđena tla bonitetno smo vrjednovali s gledišta svojstava tla i vanjskih obilježja prostora koje određuju bonitetnu vrijednost svake sustavne jedinice tla odnosno kartirane jedinice. Bonitet kartiranih jedinica određen je prema dominantnoj sustavnoj jedinici koja najčešće zauzima preko 60% prostora, uvažavajući u procjeni učešće i drugih nižih sustavnih jedinica tla. Uvažavajući sve kriterije i granične vrijednosti pojedinih svojstava i faktora za raspodjelu, u tablici 8 prikazali smo na koji način i s koliko poena smo ocijenili svako pojedinačno svojstvo tla ili prostora relevantno za procjenu boniteta tla. Kao što se vidi iz tablice, za ukupni bonitet zemljišta važni su unutarnja svojstva tla, vrijednost i pogodnost klime i reljefa, a potom od korekcijskih faktora u ovom slučaju iznos stjenovitosti i kamenitosti, a inače i drugi korekcijski faktori kao što su poplave, zatvorenost položaja i nepovoljnost ekspozicije. Jasno nam je da se stjenovitost i kamenitost prostora javlja različito i zato smo u obračun uzeli njihove srednje vrijednosti koje smo procijenili prilikom opisa svake sondažne bušotine i iskopa profila.

83

Tablica 8: Bonitetno vrjednovanje zemljišta
Svojstvo procjene 1. Bonitet tla 2. Bonitet klime 3. Bonitet reljefa KARTIRANA br. 1 br. 2 23-28 24-34 6 6 8 8 37 35 5 0 0 0 0 40 15 5 0 0 0 0 JEDINICA br. 3 br. 4 23-28 29-34 6 6 8 7 37 30 5 0 0 0 0 38 48 5 0 0 0 0

br. 5 35-46 6 8 44 18 3 0 0 0 0

br. 6 35-46 6 8 44 18 4 0 0 0 0

br. 7 47-58 6 8 50 6 2 0 0 0 0

br. 8 29-34 6 7 38 20 3 0 0 0 0

br. 9 59-60 6 10 62 0 0 0 0 0 0

br. 10 35-46 6 7 41 40 10 0 12 0 0

br. 11 17-22 6 8 29 70 10 0 0 0 10 90

Opći bonitet zemljišta 4. Korekcijski faktori:
4.1. Stjenovitost, % 4.2. Kamenitost, % 4.3. Poplave 4.4. Zatvorenost ili otvorenost položaja 4.5. Ekspozicija 4.6. Utjecaj zaslanjenosti

5. Σ negativnih postotaka (Snp) 6. Iznos korekcijskog faktora izraženog u poenima 7. Korekcijski bonitet

40

20

35

53

21

22

8

23

0

62

15

8

13

18

9

11

4

9

0

25

26

22

32

24

20

35

33

46

29

62

16

3

zemljišta *Prema metodici, ni jedna prostorna jedinica tla ne boduje se s nižim bonitetom od 7 poena (Kovačević, 1983). **Kartirane jedinice broj 12, 13, 14 i 15 nisu procjenjivanje, jer ne predstavljaju prostore zemljišta. 84

4.4.2 Prostorne kategorije zemljišta Kriteriji za razvrstavanje zemljišta u prostorne kategorije temelje se na Pravilniku o sadržaju, mjerilima … (N.N. 106/98), iako je temelj tog razvrstavanja bonitet zemljišta utvrđen prema uputama o bonitiranju (Kovačević, 1983). Pojedine specifičnosti interpretacije opisane su u ranijim elaboratima samih autora (Bogunović i Bensa, 2007). Utvrđeni bonitet zemljišta prema modelu vrjednovanja zemljišta za prostorno planiranje i njegova interpretacija u prostorne kategorije tala prikazana je u nižoj tablici 9. Tablica 9: Prostorne kategorije tala na području istraživanog objekta
Broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Kartirana jedinica Crvenica vrlo plitka i plitka, vrlo blagih padina (stjenovitost 10-30%) Crvenica plitka i vrlo plitka, vrlo blagih padina (stjenovitost 1-10%) Crvenica vrlo plitka i plitka, krških zaravni (stjenovitost 5-20%) Crvenica plitka do srednje duboka, umjerenih padina (stjenovitost 20-30%) Crvenica srednje duboka i duboka, ponegdje plitka, krških zaravni, niske stjenovitosti 2-10% Crvenica srednje duboka i plitka, krških zaravni, niske stjenovitosti 2-5% Crvenica duboka i srednje duboka, blagih krških padina, niske stjenovitosti (0-3%) Crvenica plitka i srednje duboka blagih krških padina, niske stjenovitosti (2-10%) Crvenica duboka, antropogenizirana, krških poljica Crvenica koluvijalna i smeđa koluvijalna tla krških dolina (stjenovitost 10-30%) Gole stijene i kamenjar Bonitet Poeni 22 32 24 20 35 33 46 29 62 16 3 Klasa i potklasa 72 62 71 72 61 62 52 62 41 81 82 Prostorna kategorija


PŠ PŠ PŠ PŠ PŠ P3 PŠ P2 PŠ PŠ

Iz priložene tablice vidljivo je da na istraživanom prostoru ima vrlo malo zemljišta koje bi mogli obrađivati, a time i zaštititi. S obzirom da su to manje oaze u krškim poljicima, s njima će biti i najmanje problema prilikom izgradnje infrastrukture, jer imaju duboki zemljišni materijal. Ova tla su uvrštena u vrijedna obradiva tla P2 prostorne kategorije iako se danas sve manje obrađuju. Antropogenizirane duboke crvenice (kartirana jedinica 9) su jedina poljoprivredna oaza u tom području, a sve ostale su šume i makija, stoga će trebati prenamijeniti osnovnu svrhu tih prostora, ili bi bilo bolje te oaze zadržati kao svojevrsne centre poljodjelske proizvodnje (npr. maslinici i vinogradi), gdje bi turistička klijentela učestvovala u pojedinim vrstama agrotehničkih operacija kao posebnoj vrsti rekreacije (npr. berba maslina ili grožđa), a sve bi se odvijalo u okviru sportsko-turističkog kampa. Također tla kartirane jedinice br. 7 spadaju u pogodna tla za poljoprivrednu proizvodnju, istina u klasu s velikim ograničenjima zbog nemogućnosti nesmetane 85

obrade. To su duboke crvenice, koje su pod šumom crnikom i bez obzira na njihovu trenutačnu pogodnost ova tla se mogu koristiti za izgradnju sportsko-rekreacijskih objekata. Ostala tla (kartirane jedinice 1-6, 8 i 10-14) predstavljaju prostore koji imaju nisku i vrlo nisku bonitetnu vrijednost i s gledišta zaštite tla (Zakon o poljoprivrednom zemljištu, N.N. 66/01) mogu se nesmetano koristiti za bilo kakvu drugu namjenu, naravno ako to drugi uvjeti dozvoljavaju. 4.4.3. Pogodnost zemljišta i uvjeti uređenja Ovdje se iznose globalni prijedlozi uređenja prostora po izdvojenim kartiranim jedinicama. Svakako da će u zoni izgradnje sportsko-rekreacijskih objekata trebati izvoditi vrlo velike građevinske zahvate jer već dio terena, a to znači preko 70% prostora prema Palmer i Jarvis-u (1979) spada u kategoriju slabo pogodnih zemljišta. Procjena kartiranih jedinica prema klasama pogodnosti za izgradnju golf igrališta daje se u tablici 10. Procijenjene su sve kartirane jedinice koje dolaze u predviđenom prostoru sportsko-rekreacijskog. Tablica 10: Pogodnost (prihvatljivost) zemljišta za podizanje golf igrališta
Kartirana jedinica 1. Prostorna kategorija Klasa prihvatljivosti za golf igralište Slabo pogodna zemljišta Slabo pogodna zemljišta. Slabo pogodna zemljišta Slabo pogodna zemljišta Umjereno pogodna zemljišta Slabo pogodna zemljišta. Vrsta ograničenja u zemljištu Prisutnost stijena i kamena do 30%. Dubina. Nedostatak adekvatnog sloja tla. Prisutnost stijena i kamena do 10%. Dubina tla. Nedostatak adekvatnog sloja tla. Prisutnost stijena i kamena do 20%. Dubina tla. Nedostatak adekvatnog sloja tla. Prisutnost stijena i kamena do 30%. Dubina tla. Nedostatak adekvatnog sloja tla. Prisutnost stijena do 10%. Nedostatak lakšeg i propusnog materijala. Prisutnost stijena do 5%. Veći nedostatak lakšeg materijala. Uvjeti uređenja i globalne mjere popravke Ravnanje. Nanošenje adekvatnog sloja tla. Ravnanje. Nanošenje adekvatnog sloja tla. Ravnanje. Nanošenje odgovarajućeg sloja tla. Intenzivno ravnanje. Nanošenje odgovarajućeg sloja tla. Nanošenje odgovarajućeg sloja tla. Ravnanje i nanošenje odgovarajućeg sloja tla.

2.

3.

4.

5. 6.

PŠ PŠ

86

Kartirana jedinica 7. 8. 9. 10. 11.

Prostorna kategorija P3 PŠ P2 PŠ PŠ

Klasa prihvatljivosti za golf igralište Umjereno pogodna zemljišta Slabo pogodna zemljišta Umjereno pogodna zemljišta Slabo pogodna zemljišta. Nepogodna zemljišta

Vrsta ograničenja u zemljištu Prisutnost stijena do 3%. Nedostatak lakšeg materijala. Prisutnost stijena do 10%. Nedostatak lakšeg materijala. Nedostatak lakšeg materijala. Propusnost i količina zraka u tlu. Stijene, kamen, nagib i dubina tla. Stijene i kamen uz obalu mora.

Uvjeti uređenja i globalne mjere popravke Nanošenje odgovarajućeg sloja tla. Ravnanje. Nanošenje odgovarajućeg sloja tla. Nanošenje odgovarajućeg sloja tla. Ravnanje. Nanošenje odgovarajuće dubine tla. Izmjestiti golf igralište.

Kao što je u tablici 10 prikazano istraživani prostor je većinom slabo pogodan za izgradnju golf igrališta, a tako i za ostali sportsko rekreacijski prostor. Naime, sve je moguće napraviti, ali uz vrlo velika financijska ulaganja. Ekonomisti trebaju proračunati da li će se isplatiti. Nadalje, pitanje vode u eksploatacijskoj fazi ostaje jedno od važnih problema za održavanje tratine, jer za sada se ne vide posebno veći izvori vode na tom području. Prirodna dolinica koja se može pregraditi u okviru prostora kartirane jedinice br. 10, a zatim urediti za spremanje i akumuliranje vode je pogodan prostor za tu namjenu.

87

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->