P. 1
Zbirka Zadataka Iz Matematike 2.Razred Srednje Skole

Zbirka Zadataka Iz Matematike 2.Razred Srednje Skole

|Views: 10,395|Likes:
Published by Elvis Slanjankic

More info:

Published by: Elvis Slanjankic on Jun 12, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/27/2015

pdf

text

original

,tWIC{1 77 t

,-- '\\
" '-' v ' - ,,-- r",1
Adem Huskic
i ;
')
C /;
", ('(,' ',I
(," /(
MATEMATIKA
za (irugi razred gimnazije i drugih srednjih skala
!
r\
\J\
i
IP "SVJETLOSl1", d.d.
ZAVOD ZA UDZBENIKE I NASTAVNA SREDSTVA
SARAJEVO, 2003.
,
tfIIii'-
\
I
1
It
g
,
,
/1
! !
i I I
Vi
/
o
L'I
I
! I
J
Izdavac:
Direktor:
Za izdava6a:
IP "SVJETLOST" d.d.
Zavod za udibenike i nastavna sredstva Sarajevo
Sefik ZUPCEVIC
Abduselam RUSTEMPMac
Ured.nik: j\nte Barrie
Recenzenti: Prof. Dr. Scfket ARSLANAGIC; Sarajevo
Nura HLJSKIC, Sarajevo
Vesna PAVlC'::, Tuzla
Zulejha TERZIC
Korektm: Autar
Tehnicki urednik: Vanda BABOVIC
Naslovna strana: Mira GOCHC
DTP; Autor
Stampa: C.P.A. Tojsici
Tiraz: 1.000 primjeraka
elP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Basne i Hercegovine, Sarajevo
51(075.3)
Huskic, Adem
Matematika za 2. razred gimnazije 1 drugih srednjih skala!
Adem Huski6. - Sarajevo: Svjetlost, 2003-. - 356 str. :
graf. prikazi ; 24. em
ISBN 9958'10-5.82-9
COBISS.BH-lD.12079878
ISBN 9958-10-582-9
Federalno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i odobrenja Vijeca za odabir
udzbenika od 12.03 .200 1. godine, RjdenJem broj'UP..:1-01c38-9-2517 III Qdbbrilo je ovaj udzbenik
za upotrebu. .
Strogo je zabranjeno svako kopiranje,._ i u cjelini ili
pojedinih njegovih diJelova, bez odobrenJa"lzgilvaca. . .
. "'ifiP ...
I
PREDGOVOR
Udzbcnik je pisan prema Nasta\'IlOm planu i programu za drugi razred gimnazije i
tehnickih skola. Njime su obuhvaccne sve oblasti prcdvidcne Nastavnim
programom U obimu koji je odreden nastavnim planol11. Nije ispustena nijedna
ob!ast, nijedna tema, a u cilju potpunijeg uvida u tematsku gradu u pojedinom
icmama uvedena su neznatna prosirenja koja nisu eksplicitno navedena u Programu
predmeta.
Sire oblasti navedene u Programu, u udzbcniku su podijeUene na manje
tematskc cjeIine koje se mogu obraditi na jednom iIi dva nastavna sata.
Svaka takva cjelina je obradena tako da se mogu uociti cetiri odvojena
dijela ito:
1. Teorijska obrada materije uz odgovarajuce ilustracijc i komentare,
2. Pailjivo odabrani i rijeseni prakticni primjcri (zadaci).
3. Na poseban nacln formulirana pitanja za ponavljanje i
4. Zadaci za vjezbu i utvrdivanje (sa ljesenjima, uputama iii rezultatima na
kraju knjige).
DijeJovi se prekIapaju i dopllnjuju s teznjom da ponavljanje i utvrdivanje dopuni i
osvjezi u teoretskom dijelu datu materiju. Cesto se informacija koja nijc ekspIicitno
data u teorijskom dijelu, prezentira nenametljivo kroz primjcr(e), iIi podesno
f'ormulirano pitanje iii kroz zadat?-k za vjezbu. Svi navcdcni dijelovi posmatrani
zajcdno zaokruzuju tcmu j obuh-vatajll je u potpunosti.
Sve cksplicitno navedene definicije i teoreme su napisane na poseban nacin
(podebljano, ukoseno i 81.). To je uradeno i sa terminima koji su vczani za istaknute
pojmove prilikom prvog pojavljivartia. NajvaZnije forrnule, definicije, teoreme su
pored navedenog stavljene i II posebne okvire kako bi i vizuelno privukle painju
ucenika.
U dijelovima tematskih cjclina koji su ovdje nazvani "'odabrani zadaci i
praktiCni primjeri" u Udzbeniku jc navcdcno oko 240 detaljno uradcnih zadataka
koji ilusiriraju pray i!a, teoreme, osobine pojedinih pojmova i s1..
U Udzbenikuje preko 120 gratickih iIustracija (crteza, skica, slika) kojima
se zorno prcdocavaju pojcdini pojmovi i njihovi uzajamni odnosi. To se posebno
odnosi na poglavlje u kome se obraduje homotetija i slicnost. Graficke ilustracije su
ubacivane tamo gdje je njihova didrikticka vrijednost nezamjenljiva i u tome se nije
pre1jcrivalo.
Slike u knjizi su posebno oznaccnc. Njihova.oznaka ukazuje na poglavlje i redni
brqj slike u -njemu. Potpisi ispod stika (clteia), skoro uvijck, daju posebnu poruku
kojom sc dopunjuje tekst koji prcthodi cliezu (iii se naIazi iza njega).
3
Na mjestima u Udzbeniku gdje su informacije, podaci, veze izmedu podataka i
slieno, mogle da se predstave u tabelarnolll obliku, to je i uradeno tako da je 8 tabela
sastavni dio Udzbenika.
U dijelovima koji slijede iza svake tematske oblasti pod nazlvom "Zadaci za
vjezbu (i utvrdivanje)", u Udzbeniku je navedeno preko 1300 zadataka s ciljem da se
ucenicima omoguei utvrdivanje gradiva izradom zadataka i bez posebnih zbirki
zadataka, a profesorima matematike omoguci izbor dodatnih zadataka za vjezbu u
skoli, kao j odabir 7...adataka koje ueenici mogu j trebaju rjesavati,u dlju uvjezbavanja i
provjeravanja stepena usvojenosti grad iva, samostalno kod kuee (domaea zadaea).
Na kraju Udzbenika naveden je spisak literature koja je,uz visegodlsnje
iskustvo autora, kOrlstena prilikom izrade mkopisa 1 koja se preporucuje profesorima
matematike i predavaeima, za daUu analizu i pripreme za nastavu za pojedine-teme, kao
i za izbor tema za izradu maturskih radova ucenika.
Uz obradu iogaritama i trigonometrijskih funkcija uobicajeno je da se koriste
posebne tablice ("logaritamske tab lice"). U udzbeniku je djelimicno ukazano kako se
koriste te tab lice, ali je poseban naglasak dat na upotrebu malih dzepnih kalkulatora
(cija je nabavka dostupna i llcenicima, a ne bi bila veHki izdatak l1i skolama) koji
efikasno zamjenjuju navedene tab lice i sto je jos vainije, osavremenjuju i dizu na vist
111VO nastavni proces U odgovarajueim oblastima matematike.
Namjena Udzbenika je prvenstveno da bude sredstvo za realizaciju programa
matematike za dr1.1gi razred gimnazije i tehniekih skola koje imaju i5ti program
matematike kao i u gimnaziji. Udzbcnik je namijenjen ucenicima navedenih skola, a
za profesore matematike i predavace je okvir u kome i oko koga ee se kretatl
realizirajuCl program matematike u drugOtTl razredu.
Za realizaciju pojedillih oblasti, Udzbenik mogu koristiti profesori i napredniji
ucenici drugih srednjih skola (preostale tehnicke skole, tehnicke i srodne skole, sirucna
skola).
Na kraju izrazavarn veliku zahvalnost recenzentima koji su savjesno preglcd2.li
rukopis i svojim sugestijama i konkretnim prijedlozima znatno doprinijeli podizanJu
kvaliteta rukopisa.
Autor
4
1. S T E PEN I (POTENCIJE) I K 0 R I J E N I
1.1. Stcpcni (potencije) s prirodnim izlozioccm (cksponcntom)
Proizyodjedna\dh faktora 5·5·5, a·a·a·a, x·x·x·x·x, b·b·b·b, c·c materno krace
pisati ovako:
Uopste,za rna koji rcalan bmj a j rna koji prirodan braj n (11)1), po dcfi11iciji,je
a·a· ... ·a

iJ !ilklom
Ozna1<u all zovemo aAi stepen (iIi n-{a potcncija) broja a. Broj a sc 70ve baza (iii
05no\'3.) stepcna, a broj n zovemo izlozilac (iii eksponent) stcpena. Oznaku an
chama "a na enti" iii "a na entu". 1,J prvom sluc.aju mislimo na stepeo, au drugom
na poteoc-iju.
Ako je izloziiac jednak brojll 1, tada je Xl = x.
M-nozcn,je stepenajednakih baza vrsi so na slijedeci nacin:
m n m+n
3 ·3 = a
Zaistaje
am·a
ll
= a·a· ... ·a . o·o· ... ·a 1= o·o· ... ·a
(
, ( i
" faka"a J l "iakW") "' '" ("lw'O
I
\T
.. d·. 0"-0 1 n ( )2.k Ik ( )2k+1 _ 2.k+!
rlJc I. -, -, -a, -3 .. -"a .
(1 )
baza sc'tako sto se haza .JI

5
Primjer 1. Izracunati: 2
3
.2
4
,
x 3x 6x 3m 2n 4
a·a ·a , x 'x ·x
Rjesenjc:
Proizvod realnih brojcva stepc11ujemo sa n tako sto svaki faktor stepenujemo sa n.
Zaista je
(ab)·(ab) ... (ab) ... ·a·b·b· ... ·b
n
Dokazali smo da vrijcdi: (ab)"= anb
n
Primjer 2: lzracunati (100·5)', 125
2
8
2
Rjescnjc: 1000000·125= 1250000.00,
125
2
8
2
(125·8)' = 1000
2
= lOOOO.oO.
(2 )
Kolicnik realnih brojeva stepcllujemo sa 11 taka stO steperiujemo sa n i brojnik i
nazivnik. Zaista,
Dakle,
( 4 \3
rrimjer 3: lzracunati: ls j
., . (4" 4
3
64 (_·1\'
RJesenJe: i-I = = -_._, l- I =-'-+c";;t-;
\5) 5' 125 8)
Primjer 4: lzracunati
, 4 )
145 '.1' . (=4
5
,),3 = (14
5

6
a"
bee
(3 )
I
f
1
I
I
1
j
t
I
I
1
1
I
w
j
1
II
I
Stepene jednakih baza dijelimo ovako:
afu: a
11
'= am 11
( 4 )
l
s. jC.d .. naki.,·hbaz.a .. se sto se baza OnC?,.!."',
dJelJcnlka I - : '" ': ,
U relaciji (4) mora se voditi racuna 0 tome da baza ne bude nula i da prvi eksponent
budc veCi od drugog. To je potrebno da hi se eliminisala pojava nule u djeliocu i pojava
stepena koji jos nisu definisani.
Primjer 5: Izracunati:
2J 14
a :a ,
Stepen moi,cmo stepenovati. To radimo na slijedeCi nacin:
Zaista, vrijedi:
(am)'l ani . am ' ... am = alll+lII+ .. +111 = alllon
'------,,-----'
n jok/ara
Primjcr 6. lzracunati: (4
3
)" (a
4
)' , (x')".
1.2. Stcpcni sa cijclim izloziocem (eksponcntom)
( 5 )
RacllnajuCi sa stepenima uocavamo da smo u relaciji (4) imali uslov daje m>n. Sta bi
se dcsilo ako taj uslov nije ispunjen? Ako je m=n, tada bi se na desnoj strani jednakosti
(4) pojavilo aD. Ova oznaka po obliku podsjeca na stepen, medutim, mi smo upoznali
samo stepene sa prirodnim eksponentom. Ako hocemo da i aD zovemo stepen, moramo
o. odrediti znacenje tog stcpena. Morama ovaj stepen definisati.
7
i,
Kako je all: all =1, kao kolicnik dvajednaka broja, to uzimamo, po definiciji, daje
( 6)
Tako je, na primjer ,
4°= 1,2°= 1,734
0
= 1, (-4997)°= 1, (234+11)"= 1, (78-345)°= 1,."
3ao=3, (5a)"=I, 7ao+2·30= 7+2 = 9, (_11)°+ 25·(-33)°= 1+25 = 26.
Sada relacija (4) vrijedi i u slucaju kadaje m = n.
Nekaje m<n. Tada postoji prirodall broj k, takav daje m+k = n. Zato vrijedi:
111 raklm'Q

am a.a ..... a
an
a·o" ... ·o

/I filklora
m 1aklura

a·a· ... ·a
a·a· ... ·o

k fiIkl(>ra
Primijenimo Ii reJacijll (4) dobijemo a
lll
:a
ll
=a--k. Izraz a-
k
ima ob!ik stepena i
rukovodeCi se zahtjevom'da pravila za stepene sa prirodnim izloziocem vrijede j za
stepene sa cijelim izloziocem, definisacemo vrijednost stepena a-
k
oa slijedeCi naCin:
-'k de! 1
.a =" "",d)
a
Primjer 1: 5-' = 1 3"
5' 3' 9 ' (+f =+=4'
(4Y'= (5)'
ls') "4
= 25
16
Dakle, vrijedi
(
)
"
,b a
8
b"
an
4
( 7 )
125
8a'
I
I
1
j
l
I
I
I
I
!
1.3. Opcracije sa stepenima jednakih osnova, odnosno jcdnakih izloziiaca.
Za operacije sa stepenima ciji su izlozioci cijeli brojcvi vrijede ista pravila kao za
stepene sa prirodnim eksponentom:
Cab)" =a" ·b"
-::
am'::an'.-::::;'a
m
-
n
, {aiOi.
{am)'l :::::: a
m
-
n
Primjcr 1: Napisati U obliku stepcna sa izioziocC111 x izraz
Rjesenjc:
Primjer 3: Uprostiti izraz:
3 \ ,-
I
2)
I (2a'b "c -6)' l-3 . (2ab')'
---
L 5b
4
c-
3
I' ab-
4

125b"c
27
1
( 8 )
9
r
Zadaci za vjczbu i utvrdivanje
1.1. Izracunati vrijednost stepena:
(_2)3,
! .2. Reduciraj izraz:
a) 3a
3
- 4a
2
+ 5a
3
+7a
2
1.3 .. Pomnoziti stepene:
a) 4
3
-4
2
4
'
1.4. Odredi kolicnike stepena:
a) 4":4
5
b)
Izracunati vrijcdnost izraza:
(-3)' ,
12 9
a :a
c)
c)
!2 2 3 4
X ·X·X·X .
X23:
X
!2
0, I' ,
d) b
1'
: b
8
1.5,a) (2')' b) (4
3
)'
(a')' b)
c) (_3
2
)' d) [(-5)']' ,
1,6,a) (x') ,
c) (b
2
)7 d)
[(-a) 3
1
, ,
1.7. lzracunati vrijednost izraza x4·--2x2 + 17 za x = 1, x = -1, x = O.
I .8. lzracunati vrijcdnost izraza 3y - 2y2z - + Z3 za y = -2, z = -].
1 .9. lzvrsi naznacene operacije:
a) (a")3(a")2 b) (x")':(x')" c) (b
3m
)2(b
S
)'n,
LI 0,
a) (a+2) b) (x-1)' c) (x + 2y)' d) (I-5x)' ,
11. Napisati U obliku stcpena sa izloziocem x :
12-' 4.(
a)
3'
Uprostiti date izraze:
( ')"' ')'
l
10
2"
7'6"
c)
21 '
r--
I,'
I
'1"

1
1

I
l
I
!
1
I
I
l
I
I
J
1
1.4. Korijeni
1.4.1. Po jam korijena. Aritmeticki korijen
Opcracija korjcnovanje poznata namje jz osnovnc skoJc. Da vidimo staje to
korijen7 Kako bi odgovorili na pita!}.ie koliki je korijen iz 97 To je broj ciji je kvadrat
jednak broju 9. Dakle, toje broj 3. Staje sa brojcm -3. Da lije i to korijen broja 97
Odgovor ostavimo za ncke ad naredni,h redova.
Svaki puta kada se koristila rijec korijen u prethodnim redovima podrazulllijcvalo se da
se radi 0 drugom iIi kvadratnom korijcnu. Medutim, korijen ne mora biti kvadratni.
Korijen se oznacava na slijcdcci nacin: Va , gdje se n zove eksponent iii izlozilac
korijena, realan broj a se zove potkorjena velicina iii radikand, a cijeli izrazje
korijell (i to n-ti korijen broja a).
U slucaju kadaje eksponent korijena 2, tada se oznaka eksponcnta ne pise.
Primjeri: J36 = 6, jcr je 6
2
= 36 ,
V64 =4, jerje 4
3
= 64,
v=27 = -3, jcr jc (,3)3 = ,27,
V32 = 2 , jcr je 2' = 32 .
_Mi cemo se ograniciti na korijenc kod k(?/ih su potkOljena veliCina i vrijednost korijena
nenegativni brojevi. OvaA"vi korijeni se zovu aritmeticki.
Dcfinicija korijcna:
I N-ti aritmcticki korijen iz broja a je nenegativan broj b ciji je I
n-ti stepcn jcdnak broju a, tj.:
L-.,, __ -"--.9-,' __ _
Sada mozemo reCi daje drugi (kvadratni) korijen iz broja 9 samo 3 Gcr druga
vrijcdnost ne zadovoljaya uslovc navedene za aritmcticki koi-ijen).
Neposredno iz navedcne definicije korijena slijedc
Cl;;)" =a, (;;;>0) 'U =a, (0;>0). (*)
11
,
r··
c:'
I
kao i "JO = 0, "J! = 1, v-;; = a .
. ..." I I {a, a 2: 0
DalJc, vnJcdl -va- = QI = i opcenito
"I; r a, a::::O
-Va =Ial=j ,akoje n
--a,a<O l-a,a<O
paran broj i ia" a, ako je n neparan broj.
104.2. Pravila korjenovanJa. Operacije s korijenima
Koristeci se osobinama operacija sa stcpenima (1) - (5) navedcnim u poglavlju 1. j.
reiacijama (*), dokazuju se pravila kOljenovanja.
1.4.2.1. i skraCivanje korijcna
Korijen se maze prosiriti. Ako se eksponcnt Imrijena i eksponent potkorjcnc
velicine pomnoze istirn brojcm (razIiCitim od kazc se rla je korijcn prosiren
tim brojem. Evo neko!iko korijena koji su prosircni sa ocigm'arajucim brojem:
3 "52 )"Jw k -.. v' 4
v = = v) orlJen JC proslren sa .
r
"J" 10(-15
"\; x = -V x , korijen je prosiren sa 5.
Ako gornje jcdnakosti citamo sa desna u lijevo, onda kazemo da je korijen skracen sa
odgovarajucirn brojcm.
Daidc, vrijedi:
n J-;;;; _ P ,II .--- P ( > 0)
"a --\ a } -a, a_ .
L
I -eksponent i d{sponent podwr. ,jel1c
sa istim brojem (razliCitim (ld 0). ______ __
U opcem siucaju vrijedi:
.
=>
Prilikom racunanja sa korijenima rezultate operacija cemo uvljek ostavljati u takvom
obtiku koji se ne !11ogu dalje skraclvati.
12
I
I
I
,
,
I
I
t
1
1
I
I
j
!
I
j
j
,
1
1
I
I
1.4.2.2. Korijell proizvoda. Mnoieflje korijena
proizyot1a dva bro,ia jcdnal{ je proizYodu korijena tih
brojeva: . .
.·[VA:B:0A.0B\
Tako je, na primjer: ;;64 ·125 =;;64. ms = 4·5 = 20.
='V81
4
fi56 =34=12.
=("JA)" =AB]
=A·B J
Dokaz:
=> r => "JA:B
Posmatramo Ii gornju jednakost sa desna u lijevo uOClcemo pravilo mnozcnja korijena
jednakih izlozilaca:
Proizvod korijcna jcpnalri"tt 'izlozilaca je korijen istng iziozioca je potlwrjena
velicina jednaka proizvodu potkor.ienih velicina: faktora.
Kada treba pomnoziti korijene koji nemajujcdnake eksponente, tada se prosirivanjem
korijena oni dovode na zajednicki eksponent i onda mnoze. Kako se to radi pokazimo
na primjerima:
Primjer 1: Pomnoziti korijene
a) .fi. J8 b) vg.'j3
3/: f3
c) -va'va
13
Rjesenje: a) J2·Js 128 JiG
b) V9 . Vi = = 2./27 = 3
c) =
Posmalrajmo slijedeCi postupak racunanja sa korijenima:
c:
a) ,,12='v'4·3 =·,j4·-.j3 =2,;3
b) '[;7 ·X ='Jx(,
,,) ul};b_ b 2 'Vc,>b
..... \I _··va a -va ·....;a'b-a
()!5
=0 -va .
U svakom od navedenih primjera korijen nije potpuno izracunat ali se moze reci da je
izraCLlnat njegov dio. U rezu!tatLl svakog navedcnog primjera izracunati dio nalazi se
ispred novog korijena lao faktor. Novi korijcn .Ie jednostavnij i od polaznog. Na ovaj
nacin se vrsi pojednostav!jivanje izraza, a ova transforll1acija korijena se cesto koristi
kao priprcma za neku drugu (na primjer, skracivanje izraza). Navedenu transforma;.;iju
nrtzivamo djelimicno (pal'cijalno) korjenovanje.
Obrnuta transfOrm[lcija ad navedenc jeste ta kada se faktor ispred korijena unosi pod
korijcn. Kako se to radi uocilllo analizirajuc':i slijedece primjere:
a) 5.J3 = .JS2.J3 = ,,)5' 3 = ...}75
b) 2V5 = V2ivs = = V40
c) 2a" = t/(2a
3
x = = ;/1- = V16a
l4
x .
104.2.3. Korijcn kolicnika. Dijeljenje korijena
Dokaz:
14
Za aritmcticki korijen vrijedi:
r ('VBr =A:B
\ ) \ I
(
V'
,'VA:B)' =A:B
\ .
=>
Otuda zakljucujcmo da je korijen kolicnika jednak kolicniku korijena brojnika i
nazivnika tog razlo111ka. i obrnuto, kolicnik dva korijena jednakih eksponenata je
korijcn istog eksponcnta eija je potkorjena vc!icina jednaka kolicniku potkOljenih
ve!icina datih korijena.
r-:-::
\/i
I5
5
-.13 Primjcr 2: a) J " - ,
3 sr;;- 31g 5· 3 24rs=:5 24("-=7
c) ...,/a:....;a- -.,jl.,a)· = va:a = = lia
1.4.2.4. Slepenovallje i korjenovanje korijena
Korijen se moze i stepenovati. Korijcll se stepenujc tako sto sc stepenujc samo
potkorjena veliCina. Dakle, vrijedi
r-(ifi·)·.· A m-l
_ __ J
Dokaz [(:j;.),,]m => [('1;;)"']"
(
"r;-) n __ n!
\a ·--0
("r::)n! _ fir;;;
'Va -va"'.
Primjer 3: a) (f5)3 Is] 5 f5
3 r:z:. ') 3 3 1'42 3 ,.-:;
b) (va xt x) =va'x
c) (-2aifa'b-2)' 4a
2
'Ja
4
b-
4
=
4
2 4 3b- 1
= a a ....;ab· = a . ;Jab' .
Ako su min prirodni brojevi i tada vrijedi:
15
r
Gornjajednakost pokazuje da se korijen korjenuje tako 5tO se pomnoze eskponenti
korijcna, a potkorjena velicina prepise. Dokaz ove relacije je anaJogan dokazu pravila
za stcpenovanje korijena. Uvjczbajrno ovu operaciju na slijedccim primjerima:
a) [J2 b) VJ5 ='15 c) =%
Kako postupiti kada korijen nije "jedan do drugog"? U tom slucaju koristimo so
ranije poznatom operacijom "uvlacenje" faktora ispred korijena pod korijen i
nastavljamo kako je naprijed navedeno. Ovo je pokazano oa slijedecim primjerima:
d) ]aJ;; = 17;; a = Va'
5 t;r:f-"-i,- 5 5 30 f!85 30 rn
e) ·va =Ij\j a -a = va -a = va"'" .
1.4.3. Racionalisanje nazivllika (imenioca)
Posmatrajmo slijedece razlornke:
4 ../3 4 11
3' 2 ' ../3' ../3-1'
Prva tri razlomka lmaju u nazivniku raclonalne brojeve, a svi ostali navedeni
razlomci imaju iracionalne nazivnike. PriJikom racunanja sa razlomcima, razlomke
testo treba dovesti na zajedni;3ki nazivnik, a to je mnogo jednostavnije kada su im
nazivnici racionalni. Zato se namece potrcba transformacije razlomka sa iracionalnim
nazivnikom u jednak razlomak kod koga je nazlvnik racionaJan. Ova operacija se
naziva racionalisanje naz1vnika. Slljedeci primjerl pokazuju kako se prakticno vrsi
racionalisanje ne1dh nazlvnika:
fl5
3
r
5(-,/3-1)
(../3 + J)(J3-1)
d)
fi fi J7 +2 fiU] +2) fi(J7 +2) fi(J7 +2) fi(J7 +2)
J7 -2 -2 J7 +2 (J7 -2)(J7 +2) (J71' _22 7-4 3
3 3 (l+-fi)+J3 3(l+fi+J3) _3(1+-fi+J3L
e) 1-,/3 +fi (1+12)-;;' (l +fi)+J3 (J+-fi)' _(J3)2 -1+1fi +2-3
16
3(1 + fi + J3) fi
lJ2 . fi
3(1 + fi + J3)J'2
2fi.fi
3fi (1 + fi + J3)
4
'-fi - 1 '-fi - 1
h) '.i4 + '-fi + 2 'J4 + '-fi + 2 . '-fi -I - ('J4 + '-fi 1-+-1-)(,"';=2 ---I)
fl-1 fl-J fl-1 fl-1 V4 2-V4
(V4+'J2+1)(fl-1)+(V2-1) (fl)'-::"ii'+'J"i-i 2-1+V2-1
Vidimo da se racionalisanje nazivnika postize prosmvanjem razlomka podesno
odabranim izrazom s ciJjem da se u nazivniku pojavi kvadratni korijen iz kvadrata,
tree] korijen 1z treceg stepena i slicno. U navedenim primjerima predstavljeni su samo
neki tipicni slucajevi racionalisanja nazivnika.
Kao 5tO se vrsi racionalisanje nazivnika, na anaJogan naCin, se moze racionalisatl
brojnik razlomka.
1.4.4. Dva posebna zadalka
Primjer 1: Dokazatijednakost:

= x.
'facia vrijedi
( + 2Ji 0 + 2J5 + 0;- 2JS)' x', odak!e se, da1je, dobijc:
8+2JlIJ+2.Js +8-1JIO+Z.Js x
2
17
f(:-- r;: 1 2
"" 16+2y(8+2Jl0+2"5 }(S-2Jl0+2J5) =X
"" =X' ""
16+2-!64-40--SJ5 = "" 16 + 2.[24--8J5 =x
2
""
-X' => 16+4kJ5 -I)' =x' => 16+4(,/5 -1)=x
2
12+4J5=x' "" 2(,/5+1)2=X' => x=12(,/5+1).
Qvim jc jednakost dokazana.
Rjcscnje: Prvi raz!omak maze se transformirati na sIiede6i naCin: ,.--
(/'--.Ja .Ja(a'/-;;-I) .Ja(a.Ja-I) a+l-,/a .Ja(a/i-I)(a+I-,Ja)_
a -1- -,./a --;;',:;-'j;; +-1- a + 1 + ... + 1- --..;r; (a + 1 + Ja )(a + 1 - \lr;;-)
.Ja .Ja + -I +/;; = (.Ja -1)+(.Ja
.Ja(.Ja-I)(a' +a+l) _ '( __ Ina
= -..------ - -,Ja -va a \I .
a
2
+a+1 ..
I
I
j
1
Koriste6i rezuitate gornjih transformacija, sada se maze pisati:
2 r 2,--1 I r: I
a --..;a =
a+Fa+1 a-.Ja+l
1
= a ,"-Fa -a, Fa +a+ 1=a-2Fa +1=(-'/;; _1)2.
Ovimje jednakost dokazana.
18
Pitanja za pouavljanje:
l. Kako se definile n-·ti korijen nenegatil'J'log braja a?
2. Sta je aritmcticki korijen nenegativnog broja a?
3. Kako se korijen pro.firuje?
4. :::naci skratiti korijen?
5. Kako se korijeni mnoze?
6. Objasni postupak dijeljenja korijena.
7. IHogu Ii se korijeni stepenovati?
8. Kako se racuna korijen korijena?
9. Sta znaCi racionalisati nQzivnik?
10. Objasni poslupak racionalisanja nekih nazivnika.
Zadaci za vjezbu i utvrdivanje
1.15. Izracunaj:
a) J16 b),jj2J
c) 164
d) 'm c) ''11024
, aritmcticki korijen?
.16. Za koju vrijcdnost od aje izraz ....fa 3
17. Iznijcti faktor ispred korijena:
a) 175 b) M8 c) 180
d) M
18. Unijeti faktor pod korijcn:
a) 2JJb) 2'15 c) aV:;;;
d) a
2
Fa
e) (a+b).Ja-b
Izracunaj vrijednost datog izraza:
1.19.a) 3,/5 + sIS
c) 11.[i - 3 'fi + 4'fi - 817
1.20_a) J% + J150 - -1294
c) Jx
3
yz - Jxyl; - Jxyzl
1.21.a) ,/5. /3 b) .ra;; . .r;;
1.22. Pomnoziti korijene
)
C::2 'h2 b) "r:; 50
a .y"/·v vA- ·V);.
1.23. Koliko je:
a) (IS + 1)(4-IS) b)
1.24. Odrediti kvadrat datog izraza:
a) 2-/3 b) 4-312
1.25. Podije!i korijene:
c:: r: 1-
b) 4,;3-"2+,J3-5,;2
b) -1320 - 2'/40S + 3J125
d)
"r b) va ova

c)
Eo
e) --
12
19
Izracunati vrijednost izraza:
1.26.a) 'J4:..fi b)

c)
'H',{xYr
d)
,la17b3c5.,!a8c5x
;/3a-;-
x . xy:l/X
1J x'y' . V b'y'
1.27.a) ('./3)' b)
('Ja'b·3 )2
C)
d) (x..Jx)' . (3..Jx)2
1.28. Karjenuj korijen:

a) VVax
2
b) JX2 'ix
3
c) [V;:-J:
1.29. Racionalisi nazivnik razlomka:
a) E. b) 3..fi c)..fi + 3
..fi 13 .J5
5 2
d) -- e) ._-
.J5-4 1-13
1.30. * Racionalisati nazivnik:
5
V4
3
c) V2 -I
1
b)
1 + -r2 +.J3
a)
1 J 1.* Izracunati vrijednost izraza
x+l x-I
_. +. aka je
X-..JX1_X'
1.32. Uprostiti izraz:
. a) + 2;6
c) .2.}2-J'J
1.33. Transformisati izraz:

)
x+vx'-I x- x -I (' I I)
a +----', Ix> .
x+)x
2
-1
x-I x..Jx-1 r
b)---+2vx, (x>O).
x+..Jx+l ..Jx+1
1.34. Odrediti brojnu vrijednast izraza (a+ I r' + (b+ 1 r' aka je
a=(2+13r' b=(2-.J3r'.
1.35. Uprostiti izraz:
(_xE + )-'
l
r- 'r
..Jl-x
3
X-vX
20
7
d) 1_ if2 + .J2
1.36. Uprostiti izraze:
(a+rabJ
2ab 2ab /
b)
Dokazati date jednakosti:
1.37.*a) <)20+1412 +V'2-0---1-
4
""C.j=2 =4
JabC
a
!.4. ( )
r;- ,G,b.c > O. abc < 4
...;ahc - 2
b)
1.38*a)
b)
1.39. *a)
(
\
.Jx-a x-a J IX
b) 1,---- " .. + :\-:;:-1 =1,(x>a>O)
,,-rx+a +-rx-a _a
2
-x+a a
Uprostiti date izraze:
1.40*
2 c·- r- 2 [- ,- -2'- ,-
(X'+YvXY+X'\)lx:r+y)("x+\,1.1") -\/.xy 2vY
y..c:.._--,-,-,-_.'..C. + -..Jx-.-+ JY-y .
1.41. *a) (ll-aFa +FaJ.(I+ag -fa II
I-Fa 1+,0 /
1.42. *a) + 2,/2
21
1.45, * U prostiti izraz:
1.46, * Dati izraz dovesti na sto jednostavuiji obJik:
2af:1 - J
r' r ,2
H If, +±(
1
- Stcpeni sa racionalnim i realnim eksponentom (izloZiocem)

Izraz
24 svojim izgledom podsjc6a na stepen u kome bi baza bi!a 2, a eksponent
3 ,Mi, do sada, nismo poznavali ovakve stepene, ali pokusajmo da sa ovim izrazom
4
racun,arno kao sa stepenom sa 4:
=24 =2
3
=8.
b
"l· 03 To z,·,"lcvi daJ'e 24 bro]' ciJ·iJ'c cctvrtl stepenjcdnak 23. Raniie smo
Do 1 I smo L. • , " • •. -.
nalleili da se broj fiji je cetvrti stepen jednak broju a naZlva cetvrtl kOriJen broJa a.
3
Sada mozemo nas posmatrani izraz 24 definisati kao korijen ovako:
3 _
2' = 1../23
U opcem slucaju, po definiciji, je:
,
specijalno je a; = '1;; .
22
:!Ldd --
n .:..: Il I III
a _"\ja,
a " 0
;"!
-'-'I
Dakle, -stepeni sa racionalnim eksp()nento'm su-'korijeni. To da s'e:'Sva'lQ:, ,
l H:.()rije-n maze napisa:ti :u obliku stepena sa 'racionaJnirn, el{SllQ'nentom i obrIiut0.::.:.....j
I
Primjeri: a) 4' =.J4 =, 2 b) 8
3
= Vs' = V64 = 4
c) 32 5 =
2
32
5
2' 4
Koristeci definiciju stepena s racionalnim eksponcntom, dokazane opcracije s
korijenima, kao i osobine stepena s cijelim eksponcntom, jednostavno se dokazuju
slijede6a pravila:
m E !2+E.. '
a -II>' a n,';:::;:' Ll',n", n
I
I
-, iii m
= a';; ·b" (TV)
m
m
(fY
a
m
"
(V)
Dokazimo relacije (I) (IV). Krenirno od lijeve strane relacije (I) i provedimo
slijedeci racun:
m p _ _ __ m ... p m p
- - fir-;, nr-;;-- til m+
a".a'J"",.vani.\/aP=-valll.aP=;.Ja P=a n =an n.
Ovim jc relacija (I) dokazana.
Pokalimo sada vazenje jednakosti (TV). Krenimo od lijeve strane relacije (rV) i
stepenujmo je sa n:
m III
(ab) "
JlI( .b)"" llib lil nG --;;
l) a = a = va . V = a· .
Dobili smo daje lijeva strana relacije (IV)jednaka desnoj strani sto znaci da relacija
(lV) vrijedi.
23
Na analogan nacin utvrduje se tacnost preostalib relacija 0 operacijarna sa stepenima
koji imaju racionalan eksponent.
Primjeri:
3 i 3 4
-+-
7
i 10 10-9
d) X
6
:X
4
=XI2:X!2 =x 11 =x12,
3 18+10+3 41
g) a
4
'a
6
,as =a
4
fi 8 =a 24 =a
24
, a>O.
Pored svih navedenih stepena definisu se i stepeni sa realnim eksponentom i sa njima
se racuna po istim pravilima kao i za stepenima sa racionalnim eksponentom.
Pitanja za pOl1al'fjanje:
m
1. Ohjasni smisao izraza an,
2. Koje operacije se mogu vdili sa sfepenima ajjje eksponent racionalan bra}?
3. iVavedi OSI101'l1a svojstva stepena sa raeiona/l1im ekspOl1entom,
Zadaci za vjezbu i utvrdivanje
1.47. Napisati U obliku korijena slijedece stepene:
3 2
a) 54 b)7
5
c) x'
1.48. Navedene korijene napisati LJ obliku stepena:
3CC 4'5 13
a) "4 b) "3' c) ,a'
Izracunati vrijednost datog izraza:

5
4
d) a
3
d) 7[;l
2
1.49.a) 64
3
b) 81
4
c) 27 3 d) 0,008 3
, 3 2
,
5
1.50.a) 5
2
.25
4
b) 49
3
·7
]
c) 64
2
2 5 5 2
e) x
8
9
·16
2
1.51.a) }"2·814 b) 3
3
·9]
·27,,·3
c)
5
5
.125.25-
0

2
.5-'
24
] 5 ,
5 3
- - -
1.52.a) a
4
,a
6
,a
S
b) a
6
:a'
1.53. Uprostiti izraz: a) a)i
1.54. Broj 0,00000023 napisi U ob!iku proizvoda cijeJog broja i stcpena baze 10.
1,55. Dokazati da vrijedi jednakost:
'y
la
2
+a
2
-I) a
2
_a
2
+1 - a-a
2
+IJa+a
2
-1 =a"(a-l). a>O.
liprostiti date izraze:
,
x
2
+ 1
. XU 1
x + x
2
+ 1
1.56. a)
1.57.a)
,
a' _ -=a_--=a_
, ,
1 - a-' 2
+-,-_._] +J
a
2
-a 2 a
2
+a 2 a
2
V;;;2-J::-=i
1- T· I b)
(/;=1+1)·' (.ja-I-l)-'
1,58. Izracunati vrijedllost izraza
1
(a + hx)' + (a-bx)'
I ' ako je x =
1
(a+bx)2 -(a-bx)'
1.60. * lIprostiti izraz:
b)


a-2
2am
b(l+m')
r 1 1 I 1 l-'
I
· (a+x)-'(x+b)·' +(a-x)-'(x-b)-' . - c·.··
i ..... 1 i 1 J ,za x - "\; ab , a>o., b>O.

25
2. HOM 0 T E T I J A I SLICNOST
2.1. Kruznica i krug
Definicija 1: Skup tacaka u rm-ni kaje Sll jednako udaUene od jedne ta(ke (0) Ie
ravni nazil'a se kruZnica. Tacka () naziva se srediste (centar) kruinice, a dui cUije
jedan kraj sredi/;te kruinice, a drugi pripada kruinici naziva se poluprecllik iii
radijus kruznicc. Duz ciJi krajevi pripadaju kruinici nQzivQ se fetiva, l'/ajveca {etiva
kruinice nQzivQ se precnik (promjer) kruinicc.
Ravan U kojoj se nalazi jedna kruznica podijeljena je na tri oblasti ito: jcdnu oblast
cine tacke ravni koje se na!aze ullutar kruznice , drugu obIast cine tacke kruznice i
treca oblast je sastavljena od tacaka ravni izvan kruznicc. Dakte, svaka kruznica
ima svoju unutrasnju i vanjsku oblast.
Definicija 2: [Jnija unulrasnje oblasti kruznice i kruinice naziva se krug.
SI.2_1. Vat_no je razlikovati pojll1ovc kruY.nice i kruga!
2.1.1. P%iaj tacke prema kruZllici
c
k A
51.2.2. Tacka A je na kruznici, B je
unutaL a C je izvan kruznice
o
Ako jc data kruznica k(O, r) i tacka A koja pripada ravni krllznice, tada su rnoguca
dya sJuc.ja: AEk(O, f) iii Agk(O, f). U pfYOm silicajuje raslojanje taeke A ad
sredista kruznicejcdnako dllzini radijusa kruznice. U drugorn slucajuje
tacke A od sredista kruznice manjc i!i veee od duzine radijusa, Ako jc rastojanje.
26
tacke A od sredista kruznice rnanje od njcnog radijusa, tada se tacka A nalazi unutar
kruznicc (S1.2.2).
2.1.2. Poloiaj prave prema J,;ruinici
Posmatrajmo kru;l,nicu k(O, r) i ma koju pravu a u ravni ove kruznice. Neka normala
na pravu a koja prolazi sredistcm 0 date kruznice sijece pravu a u tacki A. Tada
duzina duzl OA moze biti manja, jednaka iIi veca od duzinc radijusa date kruznice
(SI.2.3.).
B
M
p
S1.2.4. Ccnlralno rastojanjc tangente
Sl.2,3. Pm\-a s jc sjecica. a prava t tangcnta kruznicc jcdnako je radij1l5u!
Teorema 1: Za svaku kruznicu k(O, r) i svaku pravu t vrijedi: aim jc ccntralno
rastojanjc pl'ave t jcdnako radijusu r kruzllice k(O, r), ouda prava t ima samo
jednu zajednicku tacku T sa kruznicom k(O, r).
Dokaz: Neka je OT = r central no rastojanjc prave t od date kruznice k(O, r). Ovo
znaci da ta6ka T pripada kruznici. Uzmimo rna koju ta6ku M (MtT) na pravoj t
(SI.2.4.). Kaka je OT.1 t • to je trougao Ll.OTM pravougli, pa je 01\11 > 01', sto
znaci da tacka M ne pripada kruznici.
Definicija 3: Prava koja sa kruznicom ima samo jednu zajednicku naziva se
tangeflta kruinice. Zajednicka tacka tallgente i kruZllice naziva se dodirna lacka
langente. Radijus kruinice koji odg01.-'ara dodirnoj laCld naziva se dodirni radiju.\'.
Prava koja sa kruznicom ima dvije lacke naziva se 5jecica kruZnice.
Primjer 1: Data je kruznica k(O, r)
koja sadrii tacku P.
tatka P. Konstruisati tangentu date kruznicc
Analiza: Prctpostavimo daje prava PI trazena tangenta kruznice pri cemuje T
njena dodirna ta6ka (SL2.5). Posmatrajmo pravougli trougao POT. Na duzi PO
27
odredimo tacku S tako da bude <OTS = <TOP =(a). Kako b.OTS ima dva jednaka
ugla, to je jednakokraki i vrijedi
Uglovl <TOP i <OPT (odnosno a i 13) su komplementnl (zbir im 90°), a 15to 1'3ko
su i uglovi <OTS i <PTS komplcmentni. Kako je <OTS <TOP, to jc
paje i trougao PST jednakokraki j vrijedi ST=SP. Dakle, tacka S je jednako udaljena
od tacaka 0, TiP, paje to srediste kruinice koja prolazi ()vim tackama. Ovo znaci cia
se tacka T moze odrediti I.<:ao presjek date kruznice i kruznice cije je srediste tacka S. a
precnik OP.
r
SLZS Tackom P sc rnogll povuCi dvijc tangcntc na datu kruznictL
Konstrukcija: 1) SEOP; SO=SP
2) k(S, SO)
3) k(S, SO) n k(O, r) T')
4) t PT Ct' PT).
Dolmz: da je pnrva PT tangenta date kruznice.Prcma konstrukciji vidimo
da je T tacka date kruznice. Kako tacke 0, TiP pdpadaju kruznici k(S, SO), to je
SO'·-=ST=SP, pa su trouglovi AOST i b.STP jednakokraki sa osnovicama 0'1', odnosno
TP. Zato za uglove a, \3, f-; i <p vrijedi a = s i <p = [3. Kako je zbir ova cetiri ugla
jednak 180°, to je s+<p =90°) sto znaci da je ugao <OTP pravi, odnosno da je prays PT
tangenta kruznice.
Diskusija: Ako je tacka P van kruz.nice, tada postoje dvije tangente na kruznicu koje
sadrze tacku P. Ako je tacka P oa kruzoici, tada tom tackom proiazi sarno jedna
tangenta i ako je tacks P u kruznicl, onda oema tangenata koje sadrze tu tachi.
2.i.3. Tangentne duli kruznice
Definicija 4: Aka tangenta ! kruznice proIa::! tackam P i ima dadirnu lacku T, lada .'Ie
duz PT naziv(1 tangentnfl dilZ kruznice ka/a odgovara tacki P.
28
Prema navedenom pf1lTIJeru tackom P iz.van kruznice pro laze dvije tangente na
kruznicu, pa joj odgovaraju dvije tangentne duzi. Za te te duij navodimo sljcdccu
teoremu:
Teorcrna 2: Tangentnc duzi kojc odgovaraju tacki P na istu kruznicu su
jcdnake.
Dokaz: Neka su PT i PT' tangentne duzi tacke P koje odgovaraju kruznici k(O, r)
(SL2.S.). trouglovi L\OPT i .6.0PT' su pravougli sa zajednico111 hipotenuzom OP.
Kako su i katete ovih trouglova AT i OT' jednake (kao radijusi iste kruznice), to su
ovi trouglovi, na osnovu stava SSU 0 podudarnosti trouglova, podudarni. Otuda je
PT PT' , sto je i trebalo dokazati.
2.1.4. Tangentni cetverougao (cetrerokut)
Definicija 5: Cetverougao cije 5U Sl--'e 51ranice djje!ovi tangenata i.'ile kruinice
naziva se tanJ;entni cetverougao. Drugim rijccima, tangentni cetverougao je onaj
cetverougao u koji se moZe upisati kruznica.
Tcorema 3: Cetverougao ABeD je tallgentni aim i samo ako jc zbir dvi.ju
snprotnih stranica jcdnak zbiru drugih dviju suprotnih stranica, tj. aIm i samo
ako je
AB+ Cl)=BC + AD.
Dokaz: 1) Neka je cetvcrougao ABeD tangentni. Dokazill1o da vrijcdi
AB + + AD.
Oznacimo dodirnc lacke stranica cetverougla ABeD i u Iljega upisanc kruz.nice,
redom, sa M, N, P i Q (S1.2.6.). KoristeCi teoremu 0 tangentnim duz.ima dohijc se:
Al.l + CD = AM + MB' CP + PD AQ + BN + NC + QD BC + AD.
S1.2_6 !<od tangcn1nog cet\,'erollgla
LlOCayamo 8 tangentnih duzi.
SL2./.
29
2) Pretpostavimo sada da za stranice cetverougla ABeD vrijedi
AB+CD = BC+AD i dokaiimo daje cetverougao tangcntni.
Odredimo presjek simetrala Ax i By uglova <A i <B cetverougla ABCD. Neka
je presjck ov111 simetrala tacka S. Ncka su tacke M, NiP, redorn, na stranicama
cetverougla AB, BC i AD tako da je SN-"-BC i SP J_AD. Tada jc
SM'=SN;::;;SP (Lacke simctra!e ug!a jcdnako su uda!jcne od njegovih krakova), pa
kruznica k(S, SM) dodiruje tri stranice datog cetverougia ABeD. Treba dokazati da
ova kruzllica dodiruje i pravu CD (cetvrtu stranicu). Ako kruznica k(S, SM) ne bi
dodirivala stranicu CD, tada bi se tackom C mogla povuei tangenta CE na ovu
kruznicu, pri cemu so tacka E l1alazi na pravoj AD. Tako bi dobiE tangentni
cetverougao ABCE, za koji vrijcdi (prcma 1) O\'e teoremc):
AB+CE BC+AE.
Koristeci prctpostavku AB+CD = BC+AD i gornji zakljucak, oduzimanjem, dobije
se:
CD-CE -> CD-CE -DE.
Kako su CD, CE i DE stranicc trongla CDE, to je posUednja jednakost nemoguea
(svaka stranica trougla veea je od raz!ike drugih dviju stranica), sto znaci da ACDE
ne posloji, odnosno, tacka E se mora poklopiti sa tackom D. Znac] cetverougao
ABCD je tallgentni.
Koji od poznalih cetverouglova su tangentni?
Da li je pravOLlgaonik tangcntlli cetvcrougao?
2.1.5. [(ruZllica (kruZllu /illiju) i ag/vri (centra/ni i per([erijski ugao)
Dcfinicija 6: (jgao ciji sc vrh nalazi u sredislu (centru) krulnicl? n(1zi"'a se centrailli
ugao. Ugao ciji l'rh pripada kruznici, a kraci sijeku tu kruinicu naziva se
periferijski (obodn;) ugao (kat).
Svakom central nom uglu kruznicc odgovara jedan kruzni luk, odnosno jedna tetiva
te kruz.nice. lsto tako s\'akom periferijskom uglu odgovara kruzni iuk, odnosno
tdiva. Zato se cesto govori 0 ccntra!nolTI, odnosno peri ferijskorn uglu nad kruznim
lukom iii nad letivoIn.
Teorema 4: Syaki periferijski ugao kruznice jcdnak jc polovini ccntralnog ugIa
nad istim Inkom.
30
Dokaz: Posmatrajmo centraini (a) i periferijski (13) ugao nad lukom AB (SI.2.8a),
l.S.b) i 2.8.c)).
A
S!.2.8.Centralni ugaoje dva pUla \,t:ci oJ periferij::;kog ugla nad istim lukoffi.
I) Neka krak perifcrijskog ugla ACB proJazi srcdistem 0 kruznice (SI.2.8.a).
Trougao BOC jc jcdnakokraki sa osnovico1n BC. Zato su uglovi <BCO=B i <OBC
jednaki. Ugao <AOB = a je \'anjski ugao trougla BOe, paje
<AOB <BCO + <OBC 2p. Dakle vrijedi
2) Neka je srediste 0 kruznice u .unutrasnjoj oblasti perifcrijskog ugla <ACB=p
(SI.2.8.b). Tackom C povucimo preenik CD. Dobili S1110 d\'ajednakokraka trougla i to
AAOC i ABOC. Praya CD podijclilajc pcrifcrijski ugao 13 na dva periferijska ugla [31
j [32 , p-aje [3=[3:+[32, a centralni ugao a na dva centralna ugla aj i a2 ,.(a=Cl.I+cx2).
Kako SLI uglovi oa oSllovici jednakokrakog trougla jednaki, to je <OAC=p i
<OBC=u. Ugao <AOD=u, je vanjski ugao .6.AOC, a ugao <.BOD=U2jC vanjski ugao
"'BOC, pa vrijedi: <AOD 2P, i
Otudajc <AOB a <AOD + <BOD 213,+213, 2(P,+ 13,) - 2p.
Vidimo da i U ovom slucaju vrijedi a=2[3.
3) Neka je srediMe kruznice u vanjskoj oblasti periferijskog ugla
(SI.2.8.c). Tae-korn C povucimo precnik CD. Uocirno dva jednakokraka trougla i to
i1AOC i l'!.BOC sa osnovicama AC, odnosno Be. Koristeci teoremu 0 vanjskol11 uglu
trougla i oznake sa slike, dobije se:
OVilll je tcorema dokazana.
31
SL2.8.c) Centm\ni llgaojed"Ya puta "Yeel
od periferijskog ngla nad istim Illkom
SI.2.9. Ugao izmedu tan Ie i tetive
jednakje pcrifcrijsk uglu nad tom te\ivom
Posljcdicc tcorcme 4:
1. Svi pcriferijski uglovi nad istim lulmrn (iii istom tctivom) su jednaki.
2. Svaki perifcrijski ugao nad precnikom je pra"\;.
Tcorema 5: Ako krajnjom tackom tetivc jednc kruznice povuc.cmo tangcntu tada
je ugao izrncdu tangcnte i tetivc (cp) jcdnak pcrifcrijskorn ngiu nad tom tetivorn
pri cernu vrh ugla f3 ne pripada oblasti ugia <p.
lloiiaz: Neka je u krajnjoj tacki tetive BT povucena tangenta t na k(O,r)
(SI.2.9.).· Neka je ugao izmedu tangcnte i tetive a periferijskj ugao nad tetivom [3.
Akoje tacka C srediste tetive BT, tadaje periferijski ugao f3jcdnak polovini centralnog
ugla BOT, odnosno, 13=cx.. Kako su uglovi ex. i (P, dva ugla sa normalnim kracima, to
vrijedi <p=a, odnosno (p=!3, sto je i trebalo dokazati.
2.1.6. Tetil'ni cetverougao
Dcfinicija 7: Cetverougao cije .'>1.1 stranice teffve iste kJ'lIinice naziva se tetivni
cetverollgao.
Drugim rljecima, cctverougao oko koga se moZe opisati kruznica na7jvamo tetivni
cetverougao.
32
Teorema 6: Cetverougao ABeD jc tctivni ako i sarno ako su mu suprotni uglovi
supJerncntni, tj. ako i sarno ako vrijedi <A+<C = <B + <D = 180°.
Dolruz: I) Ncka je cetverougao ABCD lelivni (SI.2.IO.). Povucimo dijagonalu AC
posmatrajmo centralne uglove AOC (jedan ima luk ABC, a drug; ADC).
D
S!.2.10. Centra!ni ugao f: jc dva puta
yeti od perifcrijskog ugla B
D
C
SL2.11. UgloVJ <, I <E su jcdnaki!
Uglovi !3 i £ Sll periferijski i ccntralni ugao nad tetivom AC, paje c; = 213. 15to tako su
(3 i rp periferijski i odgovarajuci ceniralni ugao nad istom tetivom, pa vrUedi cp = 28.
Otudaje: 'Jl + E 28 + 2/3 2(8 + /3) 360
0
2(8 + 13)
8+ 180"'
Kako je zbir ugJova cetveroug!a 360
0
, to vrijedi:
0: + i3 + y + 8 360
0

a + "(.;. ! 80
0
= 360
0
=> a + y = 180
0
.
Dakle, dokazano je da Sll suprotni nglo\'i tetivnog cetverougla suplementni.
2) Neka su suprotni uglovi cetverougla ABeD suplemcntni (S1.2.11.), tj. ncka
vrijedi <A+<C = <B+<D (= 180°). Tacke A, B i C odreduju kruznicu k. Neka je E
tacka oa kruznici k van luka ABC. Tadaje cetvcrougao ABCE tctivni, pa S1.1 ITIll
uglovi suplementni (preme prvom dijelu aYe teroemc), odnosno, vrijedi:
<A + <C <B + <E (=180(').
Kako je po pretpostavcl <A+<C = <B+<D, zakljLlcujcmo da lllora biti <E = <D.
Odavde slijedi da jc tacka D na kruznlei k, jer za sve tacke izvan kruznice ugaa nad
tetivorn AC je manj1, a za tacke unutar kruznicc jc ved ad pcriferijskog llgla nad tom
tetivom.
Ovim je teorcma doka7.1wa.
33
2.1. 7. Meausobni polozaj dvije kruznice
Definicija 8: izmeilu sredisla dvUu kruinica nQzivQ se centralno
rllstojanje kruinica.
Neka Sll date dvije kruznice k(O, R) i k'(O', r). U zavisnosti od centralnog
rastojanja (d) i radijusa (R i r, R r) kruznice 1110gU biti ujednom od pet
uzajamnih poloZaja 0 kojima govori slijedeca teorcma (navodimo je bez dokaza).
Teorcma 7:
1. Ako je d > R+r jedna kruznica se nalazi u vanjskoj oblasti druge i one nemaju
zajednickih tacaka (SI.2.12.)
2. Aka je d = R+r jedna kruznica se nabzl u vanjskoj oblasti druge i one imaju
jednu zajcdnicku lacku (SL2.13.). U OV0111 slucaju kaicmo da se kruznice dodiruju
lzvana.
R
o o
su.! 2. Jedna kruznicajc iz\'un drugc. SL2.i3. Ovdjcje OO'=d=R+r.
3. Aka je R-r < d < R+r kruznice se sijcku (i imaju dvije zajednicke tackc).
(51.2.14.).
4. Ako je d = R-r jedna kruznic.a se nalazi u unutrasnjoj oblasti druge i one imaju
jednu zajednicku tacku (SL2.15.). U OV0111 slucaju ka7£mo da se kruznice dodiruju
iznutra.
k k'
Sl.2.l4. K..rllZnice se sijekll. Sl.2.15. Krllzniec sc dodiruju iznutra. SLL16Xruznicajc u kruZ.lllCi
34
5. Ako je d < R-r jedna krllzoica se nalazi u uOlltrasnjoj oblasti druge i one
nemaju zajedoickih tacaka (SI.2.16.).
2.1.8. Zajednicke tangente dviju kruznica
Dcfinicija 9: Prava koja je langenta dviju kruinica nLlziva se zajednicka tangenta
tiJi kruinica.
Ako se sredisla kruzoica nalaze sa iste strane ojihove zajednickc tangente, tangentu
nazivano va.njska zajednicka tallgcnta , a aka se sredista kruzoica nalaze sa raznih
strana tangenlc, tangentu zovemo ullutrasnja zajednicka tangcnta kruznica.
Primjer: Konstruisati zajednicke vanjskc tangcnte dviju daUh kruznica k(O, R) i
k(O'. f).
Analiza: Neka je prava t zajednicka spoljasnja tangenta datih kruznica k(O, R) i
k(O', r), (R > r) i neka su dodirne tacke Dve tangente sa kruznicama MiN (SI.2.17.)
M
SI.2.17. Pravc 1 j t' SU vUlljske zajcdnickc tangclltc kruznica k 1 k'.
Ako srcdistem kruinice 0' pOVllcemo paralelu t" sa tangentom t, ona ce presjeCi
poluprayu OM u tacki A. Neka je k'(O, OA) pomocna kruznica. Kako jc ugao
<OrvIN prayi (ugao izmeClu tangcnte i dodirnog radijusa), to je i ugao pravi,
pa je praya t" tangcota pomo6ne. kruznice. je cetverougao Ai"vfNO'
pravougaonik, to je Aiv1=O'N, pa za radijus OA pomocnc kruznice vrijedi:
OA OM-AM R-r .
35
36
Prava t" se moze konstruisati kao tangen1a na pomocnu kruznicu koja prolazi
tackoll1 0'. Njenom konstrukcijom dobije se tacka A' (kao dodhna tatka tangente i
kruznice). Poluprava OA sijece datu kruznicu k(O, R) u tacki M. Prava koja prolazi
tackom M paralelno sa t" je traicna zajednicka (vanjska) tangenta dviju datih
kruznic3.
Konstrukcija:
I) Odrediti razliku R-r R',
2) Konstruisati pomocnu kruznicu t'(O, R'),
3) Konstruisati tangentu t" na kruznicu k' koja sadrzi tacku 0' (Vidi SI.2.S.).
4) A E k' n t
n
5) M E OA n k(O, R)
6) Prava t; MEt, t -LOM .
Dokaz: Dokazill1o da je prava t zajcdnicka tangenta datih kruznica. Neposrcdno iz
konstrukcije se vidi da je t tangenta kruznice k(O, R) jer jc t norma Ina na radijus
OM tc kruznice. Prave t" i t su paralelne Oer Sll obje normalne na prayu OA) paje
udaljcnost sredista 0' druge date kruznice od pravc t jednako 1\1\1, odnosno 1". Ova
znaci dajc prava t tangenta j kruznice k(O', r).
Diskusija: Kako se tackom 0' mogu konstrulsati dvije tangente na pomocnu
kruznicu k
t
, to pos1oje dvije 7.3jednicke vanjske tangcnte datih J..:.ruznica.
Ako se kruznice dodiruju tada one imaju samo jednu zajcdnicku tangentu.
U slucaju da je jedna kruznica uoutar druge, tada one nemaju zajcdnickih tangenti.
Kako se konstruisll zajednicke ul1utrasnje tangcnte dyjju kruznica?
,
t'
SU. 18. Prayc tit' su z<ucdnicke unutrasnjc j,mgcntc kruz.nic<1.
Pitanja za pOf1avljanje:
1) 5,'0 koliko tacakaje odrede17(J kruznica? Kaln'c moraju biti /e racke?
2j /;taje te/iva kruinice?
3) Kako se naziva najveca re/iva Icruinice?
4) Gdje se s(jeku svi precnici kruznicc?
5) Kakav odnas magu il11mi facka i krui'nica?
6) U kojem odnosu mogu biti prova i k/"l/znica?
7) Za koju pravu kazemo daje tangenta krl1inicc?
8) Koliko kruznica ima tangenala? Staje sku]7 S1"ih lih prm·jh?
9) Koja dllz jma naziv tangentna dui?
10) Koliko langen/nih dllZi odgovarajednqj tacki l'an krllznice?
11) Za koji cC/1'crougao kaicll10 daje fangentni?
J 2) ... zna,f 0 sfranicama (angen/nog
13) Koji ugao nazivamo periferijski ugao?
14) Kada za ugao kazemo do je ccn/ralni?
J 5) Pos/oji Ii periferijski lIgao od 200()?
10) Kokra je veza izmeau centralnog i pcr?j"er?iskog ug/o nad istim /ulwlJI?
J 7) J(o(iki je centra/ni ugao nod prebliko7n kruinice?
18) U kojem cCf'veroug!u SlI supro(ni uglori suplementl7i?
19) U kakvol11 od!1oSU mogu hiti drije krl.linice?
20; T(nkFc kruinice nazivamo /wflc(!ntricl1f: kruin;c'e?
21) Koju pral'u nazirmno zajedllicka tangenta dl'ijlJ kru!!.nico?
Ko!iko najvi/;c,.a ko/ikn najmm!je 2ajednickih langenti inlaju dnje kruinice?
2.1. Konstruisi kruznicu datog poluprccnika r koja pro!azi chjcma datim tackall1(l
A iB.
2.2. Konstruisi kruz.nicu koja pro[azi kroz tri date tacke.
2.3. Dvije kruznicc K(O, R) i k(O', R') se sljcku II tackama.i\ i B. Dokazati dajc dll?:
AB normalna n3 duz 00
1

2.4. Data je praya a i kruznica k(O, r). Konstruisati krul.nicu koja dodiruje d(l\"n
pravu a II datoj tacki A i datu kruznicu.
2.5. Konstruisati zajcdnicke unutrasnjc tangcntc datih kruznica k(O, R) i k(S., r).
2.6. Konstrnisati kruznicu koja dodirujc d\"ijc date kr\lznice i to jednll od njih u
datoj tacki A.
2.7. lz tackc P van kruznicc fla krU7Jlicu su pOYllCCnC d\"ijc tangcntc PA i PB koje
su IllCc.lllsobno llormalnc. Na luku A13 , 11 uglu ;,\PB, Ul.eta jc rna koja tacka C
kojom je povllcena tangcnta t. Prcsjck tangenle t sa tangcntama PA i PE suo
redolll, tacke 1Vf i N. Odrediti obim trougla l'vfNP.
2.8. 'Nekaje s pohr()him, a c hipotenuZ3 pravougiog trougla. Dokazali dajc' radUus
upisane kruznice r=s-c.
37
2.9. Tctivi AB date kruinice odgovaraju elva periferijska ugla eiii se vrhovi nalaze
na razlicitim lukovima odrcdcnim datom tetivom. -
Dokazati cia su ovi ugJovi suplementni.
2.l O. Tctiva je kruznicu podijelila na dva luka koji se odnose kao 4:5.
Odrediti perifcrijske uglove nad ovim lukovima.
2.11. Ugao na osnovicijednakokrakog trouglaje 64°. Pod kojim uglom se vidi
osnovica trougla iz centra opisane kruznice?
2.12. Jedan ugao pravougJog trougJajc 22{). Pod kojim uglom se vide stranice
ovog trougla iz srcdista opisanc kruznice?
2.! 3. Ugao izmeau tangcnte i tetive jcdne kruznice je ZOo. Odrediti centralne
uglove nad ovom tetivom?
2.14. Dui AB je precnik date kruznice. Na tangenti t date kruznice u tacki B
odabranaje tacka C tako da duz AC sijece kruznicu u tacki D tako daj;
Odrcditi velicinu ugla ACE.
2.15. Ako je tacka H ortocentar troug!a ABC, dokazati da su kruinice opisane oko
trouglova "ABH, "BCH i "ACH podudarne.
2.2. Mjercnje auzi. Mjera duzi. Zajcdnii'ka mjcra (ZM) i uajveca
zajednicl,a mjcra (NZM) dvijc duii. Samjcrljivc i ncsamjcrl.iivc dnii
Posmatrajmo dvijc duzi: AB j M1\". Ncka se duz MN moze k puta nanUeti na
dui AB. Tada vrijcdi: .
a
__ _____ 6
A e
B
M C oN
SI.2.19. Broj ;1=6 jc Juzina Juz.i AB.
Na ovaj nacin smo duz AB uporedili sa duzi l\fIN. Kazemo da smo duz AB
izmjerili. Ako se sve duzi uporeduju sa datom duzi !v1N, tada ovu duz uzimarno kao
jedinicnu duz. Duz,inajedinicnc duzi jc 1. Ma koja dui se moze uzeti kao jedinicna.
Da ne bi bilo zabune u !1lcdusobn0l11 kOllluniciranju raznih ljudi i raznih naroda, u
cije!om svijetu u internacionalnom sistemu jedinica (SI) za OS110YOU jedinicnu duz
uzeta je dUL od I 111.
Pozitivan broj k je duiina duzi AS u odnosu na duz MN 1<.ao jedinicnu. S
obzirom da je duzina duzi jedina njena osobina, p.onekad se istim sirnbolom
oznacava i duz i njcna duzina. Tako ccmo ccsto govoriti i pisati dllZ: a=12 em, duz
b:::-5 lll, duz c=24 em , itd.
1
: Sa AB. CD .... cerno o:macavali ULlZi, a sa A13, CD ... duzine duzl. Ponckada cemo uui:, bo j
njcnu du:l.inu oznacavati sa a, b, C"" __ a iz samog konteksta cc se \'idjeti da Ii se raui () duzi ili duzini
38
Definicija 10: Ka.zemo da smo duz AB izmjerili jedinicnom duzi MN ako
odredimo pozitivan broj k tako da vrijedi
AB=kMN.
Prilikom mjerenja duzi AB jedinicnom duzi MN uvijek se dobija pozitivan realan broj
koji smo nazvali duzina duzi. Ako se desi da je duzina duzi AB(=a) prirodan broj,
Lada kazemo da jc duz MN(=e) mjera dU7..i a. Tako, na prirnjer, m·(O za duzi a, b, c, d
vrijedi
tadaje du? e mjera i duzi a i duzi b i duzi c i duzi d. Kaze se daje e zajednicka mjera
(ZM) ovih duzi.
Defittici/a 11: AIm se duz e mou nanijeti na duz a Ii. puta (kEN) bez ostatka,
kazcmo da je e mjera duzi a.
Dejinicija 12: Duz e koja je mjera dviju duzi ( a i h ) naziva se zajednicka mjera
tib duzi i oznacava ZM(a, b) = c.
Ako dvije duii (a i b) imaju zajednicku mjcru e, tada one imaju vise zajednickih
mjera. Tako je i duz eva je duzina jednaka poIovini duzi e sigmno zajcdnicka mjera
duzi a i b. I duz cija je duzina cetvrtina duzine duii e je zajednicka mjera duzi a i b.
r.1euu svim zajcdnickim mjerama dyiju duzi uvijek postoji najveca (NZM). Kako
odrediti n3jve6u zajednicku mjeru dviju duzi?
Teorema 8: Ako dvije duzi a i b (a>b) imaju zajcdnicku mjeru, tada vl"ijedi:
a) Ako se manja duz b sadrzi u vecoj duzi a prirodan broj puta, tada je
NZJVI(a, b) = b.
b) AIm se manja dul. b ne nalazi prirodan broj puta u vccoj duzi 3, tada
postoji prirodan broj k i ostatak r dun a tako da jc:
a= kb + r
pri "emu je r<b, i vrijedi NZJVI(a, b) NZM(h, r).
a

S1.2.20. Ovdjcje a""S'l;l+r ·lvrijeJiNDvl(a.b)="J'.;ZM(b,r).
Dokazit110 navedenu teoremu.
39
a) U ovom s!ucaju je receno da se duz b nalazi u duzi a prirodan broj puta, pa je b
zajcdnicka mjcra duzi a i h. Kako mjcra duzi ne moze biti veta od nje same, a
zajednicka mjera ne moZe biti veta od najmanje duzi, to jc NZM(a, b) = h.'
b) Nekaje a = kb+r i nekaje NZM(a, b) = e. Tada postoje dva prirodna broja m i
n (m>n) za koje vrijedi:
o·e.
Dalje je:
k·b + f => m·e = k·(o·e) + r f = (m-ok)·e .
Kako je m>nk to .Ie prirodan hroj. pa sc jz posljednje .iednakosti zakljuclue da
je e mjcra i ostatk3 r. Znaci vrijedi ZM(b, r) = e .
.los treba dokazati da je NZM(b. 1') = c.
Pretpostavlmo suprotno, da NZ\1(b, r}t-e.Tada bi postojala duz e'>e za koju bi
vrijedi!o NZM(b, r) = e'_ To znaci da hi postqjala dva prirodna hroja m' i n' za koja
\'fijedi -
pa se, dalje, dobije:
a. = k·b+r => a = k·(m'·e')+n'·e' => a = (km'+n'}e'.
DobiH srno daje e' I11jera i duzi a. Ova] zak!jucak nas navodi nn to da duzi a i b imajl1
zajecinicku mjem c' koja je veea od njihoH': naj'vece zajednickc mjere e! Kako je ovo
pos!jednjc ncmoguce, to duz e! ne postoji 51'0 dalje znaci daje
1'\Z1\1(b, r) = e, odnosno,
NZM(a, b) NZ'v!(b, r)
sto smo i trcbali dokazati.
Kako se prakticno odreouje :-\Ztv1(a, b) duzi a j b, (a>b) pokazacemo II narcdnim
redovima. Po stupak odreaivanja N7;V1 dYiju duzi f.asniYa sc l1a /"rhimcclovoi aksiomi
(za rna kakve d\"ijc duzi a i b , a>b posloji prirod::10 hroj n takav da jc nh>a, drugim
rijecima nanoscCl duz b na duz a ros1ije konacno koraka uvijek t.emo prcmasi1i duz
a). Poslupak odredi\"3nja NZM dviju duzi pozna! jc pod n32:1<'0111 [ukJidO\/ postupak
(a!goritam). O\'aj postupak sc sastoji II s!ijcdecem:
1. Nanesemo duz b na dut a onoliko puta koliko je to llloguce. Ako se nc dobije
nikakav ostatak onda jc NTv1(a, b) = b. Ako se pc:javi ost31'<lk rio tad a prclazirno
na s!ijedeci ko1'a1-.::
2. Ostatak rl nanosilllo nn duz b onoiiko puta kO]lko jc to moguce.
Ako se ne dobije nikakay ostatak ondaje '\JZM(a, h) = 1'7?vf(b, I;) rJ.
Ako se pojayi ostatak r:<r;, tada p1'elazimo na s!ijedeci korak:
3. 051'atak. f2 nan0511110 n3 oSl.atak rj onoliko puta ko!iko je 10 moguee. /\ko sc DC
dobijc nikakav ostatak onda jc
NZM(a, b) r:l N7M(ri, r:J fc.
Ako se pojavJ ostatak r3, tadn na513.\·\jaI110 dalje:
2 .''',himed (2877-·212 pr!jc n.c.) jc jcdan od najpOlJ18.tijib slamgrckih i s\jC1skih malcmaticara
3 Eul<.!id (365 -- 300? prije no\'c ere) jc p07.n<lii grcki maiernatjcar. • .-
40

4. Ostatak 1'3 nanosimo na ostatak o11oliko pu1a koliko jc to mogucc. Ako se nc
dobije nikakav ostatak onda.ic
NZM(a, b) NZM(b, I'd NZM(r" ro) NZM(r,. r,.
Ako se pojavi ostatak Lj, poslupak se na5tavlja.
I\1oze sc desiti da se pos!ije n koraka postupak z3.nsi i da je posljednji ostatak I'll
najveca zajednicka rnjcra duzi a 'j b. U tom slucaju kazcmo da Sll duzj a i b
samjerljive. Meoutim, posturak sc ne Jllora zavrsiti, sto zi1acl da ncma kraja. Za takve
duzi a ! b za koje se prethodnl postupak ne zavrsava u konacno mnogo ko1'aka k;.rzelllo
da Stl nf!samjerljive.
Prim jeri samjerfjivih duzi:
a) DllZi a=3nl i b=5m Sll sal11jerljiyc i N[M(a, b) ,,;;; c, C = 1m.
b) DtLZi 1ll=12 em i !F"16 em Stl sal1ljcr!jh'c i "\Tijedi :.JZM(rn, n) ,-,-' p, p =:,-,4 em
c) Kateta a j hipotenuza c prayoklltnog trokuta sa kutom <-J\=30
u
su samjerlji,"c
duzi i vrijedi NZM(a, c) = a.
d) Hipotcnuza c i tezisnica t koja oJgovara hipotCl111Zi s\"akog prayouglog
(pravokutnog) trougla (trokuta) su samjerljiyc dU7,i i nijccli l) t.
Oa postoje i ncsarnjcrljiYe duzi pokaz3ccmo najedllom primjeru.
Tcorema 9: Dijagona!a i stnmica svakog livadrata su uul,i.
Dokaz: Posmatrajmo dijagonalu .b,C 1 stranicu BC. Pokazimo cia Sll ove chije duzi
nesClilljedjivc. 0Pisimo Iuk BE sa ccntrorn u tac.ki A i radijtisol1l AD pri t<lcka
E na dijagonaJi AC, Trougao BCEjc lupougli sa tupim ngloJl1 u nllu E, paje
EC<BC. Duz Ee je ostatak duzi AC. Sada duz Be lrcba mjcriti sa Fe. POYllcimo EF
nonna!no na AC. Kako je trongao jcdnakokraki, to je CE=FE. Duz'; FB i FE su
tangentnc dnzi tackc F paje Bfooo:fE.
Kako je BF=FE=CE to sc daljnji postupak mjel"cnja syodi na Illjcrcnjc hipoj·enuzc rc
jednakokrakog pravouglog troug!a sa njcgovol1l katcto!n CEo :Vljcrcnjc hipotcnuze
jednakokrakog prayouglog trougla sa njcg(rVOlll katctom jcdnolll !las jc doyclo do
ostatka, pa ce se svaki puta pojaviti noyj jcdnakokraki trougao i ostalak, 5\0 z-naci do
se ovaj posturak ncce l..:1.vrsiti.
D C
/

/ \\rr
l// \1
Ao B
Na osnoyu proycdenog razmatranja yidi se da
su dijngona1a i strnnica kyadrata d"vijc
ncsamjedjivc duzi je i lrcbalo dokazafi.
lVloze sc doknzati da vrijedi:
a) Ako su duzi a i .icdinicna duz e sal11jerijivc,
{ada je duzina duz,j !J raciona!an
b) Ako dUl: a nije smnjcrlji\'a sajcdinic!lom dllZi
c, tadnje duzina duzi a iracionalan broj.
S1.2.21. AC j AB Sll 11csamjcr!ji"vc
41
Pitanja za pOnaFfjanje:
1. Sta :maCi izmjeriti duz?
2. Koja dui se maze uzeti zajedinicnu?
3. Kojaje osnovnajedinicna dui?
4. /"lavedi neke manje i neke veee duii U odnosu na osnovnu.
5. ie duzina duif?
6. Sta je mjcra duzi?
7 Staie zajednieka mjera dv[je duB?
8. Da Ii svake dl1ije duif imaju zajednicku mjeru?
9. Kako se odredI(fe NZ\1 dvije duii?
10. Kakve dufi se zovu samjerUh!c du.zi?
! 1. ;.Vavedi prirnjer nesamjerljivih dufi.
12. Kada je duiina duii raejonalan broil
! 3.· U kojem slucajuje duiina duti iracionalan broj?
Zadaci za vjezbu:
2.l6. Odrediti NZM duzi cije su duzinc a=35 cm i b=21 em.
2.17. Odrediti NZM duii cije su dULine cm i cm.
2.18. Odrediti NZM duzi cije su duzine a=57 em i b=24 em.
2.19. Dokazati da su krak i osnovieajednakokrakog trougla sa uglom pri
vrhu od 36°, nesamjerljivc duzi.
2.3. Proporcionalnost duzi, geomctrijska proporcija, geometrijsi{a
sredina dvijn duZi, produzena proporcija
Gcomctrijska proporcija
Ncka su a i b dvijc cluz! i e jedinicna dul:. Ncka su p i q rcalni brojevi za koje vrijedi
a=p·e i b=q·c. 'fada se broj k=p:q naziva razmjera duzi a i b, a to se moz.e pisati
a:b=k.
Znaci, razm,jera dviju duzi je odnos njihovih duzina.
Svake duzi imaju svoju razmjeru. Taka j za duzi e i d vrijedi da je
c:d = kl, gdje je k\ razmjera ovih duzi
Maze se desiti daje razmjcra dviju duzi jednaka razllljeri nekih drugih dviju duzi:
a:b = k, c:d = k .
U OV0111 sJucaj-u moze se pisati
a:b c:d (P)
Gornju relaciju nazivama geometrijska proporciju duzi a, b, c i d. Vidi se da jc
proparcija sastavljena od cetl!"i duzi. Dvije od ovih duz.i (b i c) zovu se unutrasnji
c!anm·j proporcije, a druge dvije duz! (a i d) nazivaju se spoljasnji (vanjski)
42
clanov! proporcijc. Jedna, l11a koja, dui naziva se cetvrta proporeionala preostale tri
duzi. Posmatrajuci rcJaciju (P) mozcmo kazati da su duzi a i b proporcionaine duzima
c i d sto znaci cia su cetiri duzi proporcionalne ako cine jednu geometrijsku proporciju.
Geomctrijska sredina dviju duzi
Ako se duz b nalazi dva puta kao unutrasnji iIi vanjski clan proporcije:
a:b = b:c iii b:a c:b
tada za tu dul. kazemo clajc geomctrijska sredina duzi a i c.
Produzcna proporcija
Ako z.a sest duzi a, b, c, d, e i fvrijedi a:b = k, c:d = k, e:f= k, tacla mozemo pisati
a:b c:d = c:f iii a:c:c = b:d:f (PP)
Rclacija CPP) naziva se produzcna proporcija.
Pitanja za pOlltlvljanje:
1. Sla naZil'Ql}1{) odnas (razmjeraj d'-'iju duii?
2. J;akl'c duif se na::ivaiu proporcionalnim?
3. Slaje geometrijskaproporcija?
4. dui nazivamo geometrijska sredina dviju datil! duii?
5. Kako se deJinise prodl.licna proporcija?
2.4. Il-roporcionalnost duZi na pravama (Talcsova
4
tcorema)
Za pral'u koja sijece (dl'ije) druge pra)'c,kaiemo daje J?jihova Iransvcrzala.
Teorcma 10: Neka SU 3, b i c tri paralelnc pravc, a p i q njihovc transvcrzale.
Xcka. su presjecne tacke prave [J sa pravima b i c, rcdom, A, B j C, a presjccne
tacke prave q sa istim pl'avima ncka su A', H' i C
'
. (SL2.22). Tada vrijcdi
=> A'B'"" Bre.
43
"
L ..
D,okaz: ,Nckaje raspored pravih i tacaka kao na SI.2.22. Tackom B' povucil11o
pI P da para!clna sa pravom p. Ncka prava p' sijece prave a i c,
Q_.!....E, Kako su cetverollgkwl ABB'D i._BCEB' paraJelograllli,
to .DB' 0;: AB. 1 BrE = Be. KoristeCi pre.!1?2stavku daje AB = Be i posUcdnje
dVIJc Jcdnakosll, zakUucujemo da vrijedi DB' -=:- Ii' E. .
Za ug!ove Yrljcdi:
<A'B'D" <£B'C' (lIllakrsni llglovi sujedllaki),
<B. 'DA' <B'£·('.' ( , , '" I '
. nmzlTljcmcm ug 0\'1 na transverzalj paraleinih prayih su
jednaki).
Na 05110\'11 staYa 0 tronghw(J, "\TUcdi: /\/\ 'B'D:::o J.I3'C'E,
odaklc s!ijcdi daje ArB'=B'C, stoje i trebalo dokazati.
IJ>os.I,fcdica tcoreme 1.0: Ako para!c!ne prave na jednoj odreduju jcdnake
dUZJ, onda n£1 svakoj prayoj koju sijeku odsljecajujednakc dnzi.
b
c
01
a
B 1 B''<---c-
b
--
2.n.
rl
AkO ell pm
y
, a i h pacaiclaclada '"
duzi prop(ll"c:ioll<l!nc
Teorema11 (Taicsov3 tcorcma):
se i q sijeku u tacki O. Ncka Sll a i b paraidne tnmsycrzalc
pranh p I q ,( a I! b). Ncka su presjecI1c tackc pnlYC p sa prasima a i h, rcdom,
A i a pnwe q sa istim pr:lvim A' i (SI.2.23.), Tada vrijedi:
a) Duzi koJc tnmsycrzalc na propordonalne su
OA OA'
odgovarajuCim duzirna n3 drugoj :
"""===.
08 OB'
Duzi na transvcrzaiama odgoyamjucirn duzima na svakoJ
OA AN
od datih p i q :
OB BB'
44
OA m .
Dokaz: a) Prctpostavimo da su duzi OA i OB samjer!jivc i <fa .1' e -= = , adJC su
. OB n' b.
In i n cUeji brojc·vi (uzmimo dajc m < n). Tada duz 0;\ mozemo podijc!iti na m,
a dl1z 08 na 11 jcdnakih dijclova. Diobcnim tackama mogu se povu6i prave
parale!ne sa transvcrzalama a (i h). Ove para!elne pr,ne na pravoj q odsijecaju
jednakc duzi (prema prcthodnoj teoremi) i to na dllZi OA' jc m, a na duil OB' je n
jednakih dUZ1. Ako jednu od ovih dui.i uzmemo za jcdinicnu duz i njcllu duzinu
oznacimo sa e', tadaje
OA' m·e' III OA
OA'= In· e' i OB' "" n ·e' ,pa \Tijcdi =.=" = -- :::: =.
OB' n ·e' n OB
o
b
B'
C
p p'
B q
SL2.24. Duzi nil transYcr7.alama propon:ionalnc 5\1 odgoyarajuCi11l dul.ima na (po!li)pr;wimll r I q
b) Neka su a i b dvije paralelnc transverzale pravih p i q (S!.2.24).
Tackom A poyucimo pravll p' paralclno sa p. Ncka ova prava sijcc.e transvcrza!u b
u tacki C. Aka se primijeni prethodno (pod a) dokazana teorcma, posmatraju6i
prave b i q i njihovc parale!nc transvcrzale pip', dobUc sc propon.;ija:
-,,-
All CB
====
Oil B'B
- -
,-
-
Otudajc
AB CB
¢;>
OB-OA B'B-B'C
¢;>
OA B'C
===
-_._._-

OB B'B Oil B'B OB B'B
¢;>
OA B'C
¢;>
OA A'A
=== -==-= , JCfJe

OB B'B Oil B'B
OVim.ie i drugi dio tcoremc dokazan.
Prilikom formu!acije Talcsove teoreme nije naglaseno cia se objc transycrzalc a i b
moraju nalaziti sa iste strane prcsjecne rackc 0 prayih p i q. Teorema vrijcdi i u
stucaju kada se a i b. nalazc sa raznih strana U odnosu na tacl\u 0 (SL2.25.).
45
p
y
a
a"
B"
B' A' b
SL2.25. Talcsova leorema vrijedi i II slLlcaju kada se 0 na!azi izmcdu a i b.
2.4.1. Postjedice Talesove teoreme
Dejinicija 13: Skup svih pravih ravni kojc se sijeku u jcdn?j nazi"va se
pramcn pravih. Simp svih polupravih ravni kojc imaju zaJcdlllcku pocctou
tacku oaziva sc pramen polupravih.
n' C'

,/
s'
/?
/ ;
n A / B/
--
m At,// B/ ___ . _____ . ___ c,
-.7'
a b , ,
SI.2.26. Pranlcn pravih a. b i c prcsjcccflje trima parakinim trans\"crzalama rn, n 1 n
c
Aka pravc (polupravc) pramena presjecemo dvjcma paraiclnim iransverzalama min
adnosna mIn', onda vrijedi: . v'
a) Duzi fla jednoj pravoj (polupravoj) proporciona!ne su korespondentmm duzlma na
s\"akoj d"rugoj pravoj (po!upravoj) pramena.
SA, SB, SC,
._=
SA' SB' SC'
--=- ,
SA SB SC SA SB SC
b) Korespondentne duzi na transvcrzalarna su korespondentnirn
duzinia na svakoj pravoJ (polupravoj) pramena.
46
51
A,B, SA, SB, SC,
B,C, SA, SB, SC,

--=--=--=--
AB SA SB SC Be SA SB SC
AIBI
SA' SB' SC' BIC' SA' SB'
SC'
--=-- --

AB SA SB SC BC SA S13
SC
c) Duii najednoj transvcrzali proporcionalne su odgovarajucim duzima na drugoj
transverzali prarnena.
A,B, AB A' B' AB
B,C, BC B'C' BC
2.4.2. Prilnjene Talesove teoreme
1) Ako su a i b date duzi odrediti duz x za koju vrijedi x = a
2
:b .
RjeScnjc: Dati uslav x = a
2
:b se maze napisati u abliku proporcije x:a=a:b
(iii a:x=b:a) u kojoj je nepoznata samo duz x. Nepoznatu duz mOLemo odrediti
prirnjcnom Talesove tcorerne. Posmatrajrno clvije, ma kojc, polupravc Op i Oq. Na
polupravoj Oq odredinlO tacku A tako daje OA=a i tacku 13 tako da vrijedi OB=b
(SL2.27). Na drugoj po!upravoj Op odrcdimo tacku C taka da \Tijedi OC=a. Aka na
poJupravoj Op odrcdimo tacku D taka cia budc AD II Be, tada primjenolTl Talesove
tcoremc vrijcdi:
odnosno,
OD: OC = OA : OB ,
OD: a=a: b,
Kako je x:a = a:b, to zaldjucujemo da za traZ,enu dut x vrijcdi x = 00.
iX
M!
/>
/
y
, .•-'-'
«
+-
SJ.2.27. Tralcna uuL.je OD.
m/ N'!
o / ,'Ii/ ..
--o'j,
, I
'tl
S1.2.28. Tack:.! C dijcli duz AB U odnosu m:n.
47
2) Datu duz AB rodijeliti u odnosu Ill:n.
Rjesen.ie: U zadatku se trazi tacka C za koju vr]jedi AC:BC = m:n. Pretpostavimo
prvo da se tacka C nalazi na dU73 AB (Sl.2.28.).Tackom A puyucimo ma koju
po!upravu Ax, a tacko1l1 B polupravu By koja je para!elna po!upravoj Ax. Aka na
prvoj polupra\'oj odredimo tacku M taka da je AM = m, a na drugoj po!upravoj
tacku N taka da bude BN = n, presjek pravc MN i date duzi AB jc traicna tacka C.
Dokaz: Kako su pravc AB i 1\1N koje se sijeku II tacki C prcsjecene sa dvjema
para!elninl trans'verzalama (AM iBN), to prema Talesovoj teorcmi \'rijcdi:
CA:CB AM:BN .
Kako je, prema konstrukciji, AM=rn i BN:=.n, dobije se AC:BC=m:n, pa tacka C
zaista dijeli duz AB u traienom odnosu.
U OV0111 primjeru data duz AB podijeljena je tackom C ul1utrasnjom podjelom II
odnosu m:n.
Duz. se moze podijeliti i vanjskom podjelom. Data duz AB tackom C je vanjskom
podje!om podijeljena U omjelll m:n. Dokaz slijedi neposredno iz konstrukcije i
Talesove teoreme (SI.2.28.).
3) Odrediti tacke C i D kojc datu duz AB dijelc na tri jcdnaka dijcia.
RJdcnje: Tackom A povucimo polupravu Ax. Na ovoj polupravoj odredimo tacke
A!, A2 i A
3
·tako da vrijedi AA1 = A
1
A
1
= A
2
A}, Spojimo tacke B i A}.
A,
//'\
/"
A3/

A.,;;;---.... t----"lifl)----' ....S
S1.2.29. DllZ AB jc podijeljcna na tri jednaka dijcia.
Tackama Ai i A:; povucimo paralele s pravom A3B, Presjecne tacke ovih para lela sa
duzi AB su traiene tacke C i D (SI.2.29.).
Nairne, neposredno, na osnovu Ta!esove teoreme, vrUedi,
AA,: AC: CD i AtA,: CD: DB
pa kako su duzi AA" A,A, i A,A,jednake, to sujednake i duzi AC, CD i DB.
Navedenim postupkom se data duz maze podijeliti na proizsoljan broj jednakih
duzi.
48
W'
Pilanja za ponavljanje:
1. Koju pravu nazivamo transverzala dviju pravih?
2, Aka su dvije neparalelne prave ravni so dvjema paralelnim
t;:ansl'erzalama, pronatli sve cetvorke proporcionalnih duii.
3. Sla tvrdi Talesova feorema?
4. l'./avedi neke posljedice Talesove teoreme.
5. Kako se dut dije/i na njednakih dije/ova?
Zadaci za vjezbu:
2.20. Duz AB iSija je duzina 28 em podijeljenaje tackom C na dva dijela tako
daje AC=8 em. Odrediti razmjere:
a) AC:CB b) AC:AB c) CB:AB
2.21. Kolikije odnos teziSnice trougla i njenog manjeg dijela odredenog tezistem.
2.22. Dokazi ekvivalentnost proporcija:
a) a:b m:n ¢:> (a-b ):b = (m-n):n
b) a:b m:n ¢:> (a-b):a = (m-n):m
2.23. Izracinati cetvrtu proporcionalu za duz.i a=4, b=3, c=8.
2.24. Izracunati geometrijsku sredinu G za duzi a=9 i b=l.
2.25. Odrediti geometrijsku sredinu G duzi a=3 i h=12.
2.26. Podijeliti datu dui AB=20 em na tri dijela koji su U odnosu 2:3:5.
2.27. Datu duz AB podijeli!i na 5 jcdnakih dijelova.
1,28. U trouglu ABC dataje tezisnica AA'. Odrediti teziste T trougta oe ertajuci
nove tezisnice.
2.29. Odrediti teziste trougla Cijijejedan vrh
2.30. Zadane su dvije duzi Cijc su duzine a j b. Konstruisi duz x cija je duzina abo
1,31. Date su duzi a i b. Konstruisati duz x tako daje x=a:h.
2.32. Ako je a data duz, konstruisati dui x a
2
.
2.33. Date su duzi a, b, c i d. Konstruisati duzi x i y aim vrijedi a:b:c = d:x:y.
2,5. Osobinc simetrala unutrasnjeg i uporcdnog vanjskog ugla trougla
Poznat nam je pojam simetrale ugJa 1 simetrala unutrasnjih i vanjskih uglova trougla.
Ovdje se navodc teoreme 0 simetralama.
Tcorema 12: Simetrala unutraJnjeg ugla trougla dijeli suprotnu stranicu na dva
dijela koji su proporcioflalni drugim dvjema stranicama trougla. Iobrnuto, ako
neka prava koja prolazi kroz vrh fro ugh" dijeli suprotnu stranielt na dijelove koji
sa proporcionalni drugim dvjema stranicama traugla, tada je fa pral'a simetrala
ugla,
49
Dokaz: a) Pretpostavimo daje je prava BM simetrala ugla kod vrha B troug!a ABC
(SI.2.30). Tada je <ABM=<MBC=il. Vrhorn A povueimo paralelu sa BM i sa D
oznacimo njen presjek sa pravom BC. Tada su uglovi <BAD i <ABM, kao
naizmjenicni uglovi na transverzali dviju paraJelnih pravihjednaki «BAD == <ABM
=£). Kako Sli saglasni uglovi na transverzali dviju paralelnih pravih jednaki, to je
<ADB=<MBC=£. Sada vidimo da su dva ugla trougla ABD jednaka sto znaci da je
taj trougao jednakokraki, paje AB=BD. Zato vrijedi AB:BC=BD:BC.
Iz Talesove teoreme neposredno slijedi da je BD:BC=AM:MC, pa ako ovu
proporciju uporedimo sa prethodnom dobije se:
AB:BC = AM:MC
sto je i trebalo dokazati.
D
CAB
SL2.30.DI,Izi Aid i_AlB SI, proporcionalne sa AB j BCI S1.2.31.DlIzi A£ i BE proporcionalne SII
saACiBC.
b) Pretpdstavimo sada da je M tacka na stranici AC trougla ABC takva da vrijedi
AM:MC=AB:BC i dokaiirno da je prava BM simetrala ugJa ABC (SI.2.30.).
Produzimo stranieu BC preko vrha B do tacke D tako da je BD=AB. Trougao ABD
jc jcdnakokraki pa su uglovi na njcgovoj osnovici AD jednaki: <BAD = <BDA ,
Kako je AB=BD to se iz uslova AM:MC=AB:BC dobija AM:MC=BD:BC, pa su,
po Talesovoj teoremi, prave AD i BM paraielne. Zato vrijedi:
<SAD = <ABM (naizmjenicni ugJovi na transverzali paralelnih pravih),
<ADB = <MBC (saglasni uglovi na transverzali paralclnih pravih),
a odavde, zbog <BAD = <ADB, jc <ABM <MBC, sto znaci da je prava BM
simetrala ugla ABC.
Postoji teorema, analogna prethodnoj, koja govori 0 simetrali vanjskog ugla trougla,
Navedimo i tu teoremu:
50
Teorema 13: Simetrala vanjskog ugla (rougla dijeli suprotnu stranicu vanjskom
podjelom nu dije/ove koji su proporcionalni drugim dvjema stranicama trougla, i
obrnuto, ako pruva koja sadrii vrh trougla dije/i vanjskom podjelom suprolnu
stranleu trougla nu dijelove koji su proporcionalni drugim dvjema stranicama, tada
je ta prava simetrala vanjskog ugla trougla.
Dokaz: a) Neka je Prava CE simetrala vanjskog ugla kod vrha C trougla ABC, pri
cemu tacka E pripada pravoj AB (Sl.2.31.). Tackom B povucimo paralelu sa pravorn
CE i tacku prcsjeka te paralele sa stranicom AC oznacimo sa D. Na osnovu Talesove
teoreme moze se zakljuciti da vrijedi:
AE:BE AC:DC .
Na analogan nacm kao u dokazu prethodne teoreme dolazi se do zakljucka da je
DC=BC, pa ako se ova uvrsti u prethodnu proporciju dobije se
AE:BE AC:BC,
znaci da je duz" AB tackolll E podijeUena vanjskom podjelom u omjeru koji je
Jcdnak omjeru odgovarajucih drugih dviju stranica trougla.
b) Neka je E tatka poluprave AB takva da je AE:EB=AC:CB. Ako na stranici AC
uzmemo tacku D tako da bude SO paralclno sa CE, tada vrijedi:
AE:EB = AC:CD
pa se (l"a osnovu datog uslova (AE:EB=AC:CB) zakljucuje daje CB=CD sto znaci daje
trougao BCD jednakokraki sa osnovicom BD. Zato vrijedi jednakost uglova
<CBD=<BDC.
Uglovi <CBD i <BCE su naizmjeniCni na transverzali parale!nih pravih i kao takyi su
jednaki. Isto tako su uglovi <BDC i <ECx jcdnaki (kao saglasni uglov i na transverzali
dviju pravih), Otuda je <BCE=<ECx sto znaci da je CE simetrala vanjskog ugla kad
vrha C.
Pitanja za pOl1avljanje:
1. !ita je simetrala ugla?
2. Koja znacajna lacka trouglaje vezana za simetrale njegovih uglova?
3. Koje osobine imaju simetrale unutrasnjih uglova trougla?
Zadaci za vjezbu:
2.34. Trougao ABC ima stranice a=12, b=15 i c=18. Odrediti odsjccke na koje
, ......, simctrala unutrasnjeg ugla iz vrha A dijeJi stranicu a.
C Odrediti duiine duzi koje simctra!e uglova trougla ABC gradc na njegovi-m
---.-. stranicama ako je:
51
b)
2.36'.'Stranice trougla su 2, 3 i 4. Na koje dijelova sirnetraie njegovih ugJova dijeJe
njegove stranice?
2.37. Nekaje M tacka u kojoj simetrala ugla C troug!a ABC sijece stranicu AB.
Izracunati AM i MB kao funkciju od stranica i trougla.
2.38. Nekaje N tacka u kojoj simetrala vanjskog ugla kod vrha C trougla ABC
sijece polupravu AB. Izracunati AN i NB kao funkciju od stranica BC=a,
i trougla.
Simetrala ugla A na osnovici jednakokrakog trougla ABC na kraku Be gradi
odsjecke min. Izraziti osnovicu a trougla kao funkciju od min.
2.6. Homotetija geometrijskih figura
2.6.1. Pojam 0 homotetiji. Homotetija kao preslikavanje
Nekaje 0 stalna tacka ravni, X rna koja tacka te ravni i k feaian broj, Svakoj tacki
X ravni moze se pridruziti tacno jedna tacka X' te ravni,tako da vrijedi
(SI.2.32.).
B
'.
c . .E'

A f!{
..

", S'
,
S1.2.32. Svakoj tncki X ravni pridruzena je tacka X' tc rami.
Definicija 14: koje svakoj tacki X pridruiuje lacku X' tako da vrijedi
vektorska jednakast = k· OX ,gdje je 0 rna koja stalna lacka ravni i k rna
ko}i realan bra), naziva se homotetija. Tacka 0 se love centar homotetije,a realan
bro) k koejicijent nomotetije, a lacke Xi ,X1 korespondentne locke homotetije.
Za korespondentne tacke homotetije ka7-erno i cia Sli hcimoteticne tacke ..
Homotetija s centrom 0 i koeficijentom k oznacava se H(O, k).
52
Ako se figura F homotetijom preslikava u figuru F', tada kazemo da su F F'
homotcticne figure,
Homotetijaje odredena svojim centrom i koeficijentom,
Ako je koeficijent k homotetije pozitivan (k>O), za homotctlju kazemo da ie direktna.
U s[ucaju kada je kocficijent homotetijc negativan braj (k<O), kaiemo da .Ie
homotetija inverzna.
Ako za koeficijent k homotetijc vrijedi k= 1, tada se syaka tacka ravni preslikaya u
samu sebe paje ovakva n01110tetija identicno pres!ikayanje.
Homotetija s koeficijentom je, iz prvog razreda poznata, centra Ina simetrija s
centrOI11 koji se poklapa s centrom homotetije.
2.6.2. Homotetija nekih geometrtjskihfigura
Posmatrajmo vektor AS i njegovu hOl1loteticJ1u sliku A'S' U odnosu na hOl11otctiju
HCO, k) (SI.2.33.).
SL2.33. HomoletUom se vektor prcsliknva u paraldan vcktor.
Teorema 14: Homoteti,jom H(O, k) sc vektor AS transformise u kolincaran
"ektor A'B' k AS ,
Dokaz: Prema definiciji homotetijc jc
--
OA' 08'
Prema S1.2.33. j definiciji zbira 1 raz!ike vcktoraje
A'B'

-k·OA +k·OB =k'(OB-OA)=k·AB
53
PosJjedice teoreme 14:
I) Aka je k>O homotetijom H(O, k) se vcktor preslikava 1I vektor istog pravea i
smjera.
2) Ako jc k<O homotetijom H(O, k) se vektor preslikava u vektor istog pravca, a
suprotnog smjera.
3) Homotetijom se duz presiikava u paralelnu duz.
4) Homotetijom se prava preslikava u paralelnu pravu.
5) Homotetijom se po!uprava presiikava u paralelnu polupravu istog smijera ako
je k>O i sllprotnog smjera ako je k<O.
Tcorema 15: Homotetijom se ugao preslikava upodudaran ugao.
Dokaz: Ako je homotetija BCO, k) direktna tada se ugao <xOy OV0111 homotetijom
transformise II ugao <x'O'y'. Prema posJjedici 5 prethodne teoreme uglovi <xOy i
<x'O'y' su uglovi sa paralelnim kracima istog 5l11jera. Poznato nam je da su ovakvi
ugJovi jednaki.
U slucaju daje homotetija H(O, k) invcrzna, tada 5U uglovi <xOy i <x'oy uglovi
sa paralell1im kracima suprotnog smijcra, pa su opetjednaki.
Teorema 16: Za sve mnogouglove vrijedi: Ako su dva mnogougla homoicticna
tada su ll.jihovi korespondentni uglovi jednaki i korcspondentne strallicc
proporcionalne.
Dokaz: Prema prethodnoj leorcmi SH korespondentni uglovi homoteticnih
mnogouglova jednaki. Ako stranica AB jednog mnogougla odgovara stranici A'B'
njemu homolctic!log mnogougla, tada je, prcllla teorcllli 7, A'B': AB = k., gdje je k
kod'lcijcrit hOlllotetije. Ovo vrijedi za svake dvije odgovarajuce duzi. OLuda su
odgovarajuce duzi homoteticnih mnogoug!ova proporcionalne.
Posljcdica 1: Homoteticni troug!ovi imaju jednake odgovarajucc uglove
proporcionatne odgovarajuce stranice.
Dvije kruznice koje se nalaze u istoj ravni su uVljck hOlllotcticnc. U slucaju da su
radijusi kruznica razliciti, kruznicc su bomoteticl1c direk.tno i inverzno. Navcdenu
konstataciju dokazacemo u d\jema sljedecim tcorcmama.
Teorema 17: I\ieka su date dvije kruznkc k(S, R) i k(S', R'). Tada vrijedi:
1) Prave odrcdjcne krajnjim hlckama paralclnih radijusa R i R' koji imaju isH
smjer sijclm OStl kl<uinica u istoj tacki.
Prave odredjenc krajnjim tackama paralelnih radijusa R i H' koji imaju
suprotan sllljer sijeku osu kruznica u istoj .. _
54
Dokaz: I) Neka su krllznice k(S, R) i k(S', R'), R>R', predstavljene na SI.2.34.
Neka su paraJelni radijusi u istom smijcru R=SM i R'=S'M'. Ozna6imo ta6ku
presjeka pravih MM' iSS' sa O. Tada prema Talesovoj teoremi vrijedi:
OS : OS' SM : S'M' (=R:R').
Vidirno daje tacka 0 podijelila duz SS' vanjskom podjelom U omjeru R:R'. Kako
su dliZine radijusa kruznica, kao i njihova sredista, fiksnc, to je i tacka 0 fiksna sto
znaci da ojen polofuj ne zavisi od toga koji polozaj radijusa R i R' je Hzet.
Dakle, prave koje sadrze krajnje ta6ke paralc[nih radijusa dviju kruznica istog
smijera, sijeku se u istoj tacki O.
M
Dvije kruznice II istoj rami uvijck Sll homoteticne
2) Posmatrajmo sada paralelne radijuse R=SM i R'=S'M 1 koji imaju sup rotan
smijer (S1.2.34.). Neka se pravc SS' i MM I sijcku u tacki 0'. Prema Talesovoj
teoremi vrijedi:
O'S : O'S' = SM : S'M I (= R:R').
Iz posijednje proporcijc se vidi da je duz SS' podijc!jena tackom 0' u razmjeri
R:R'. Kako samo jedna tacka dijeli duz u datoj razmjcri to polozaj tacke 0' ne
zavisi od izbora suprotnih radijusa SM i S'M! sto znaci da je za svaki njihov izbor
presjecna tacka prave odreaene njihovim krajnjim tackama s osom kruznlca ista
tacka 0'.
Teorema 18: Dvije kruznicc razlicitih radijusa kojc pripadaju istoj ravni
homoteticne su direktno i inverzno.
Dol",,,: Dokaiimo, prvo, da su kruznice Ic(S, R) j k(S', R') direktno bomoteticne.
Prema SI.2.34. vrijedi:
as OM R
odnosno,
R' OS' OM'
as _1<.. oS' .. OM'.
R' R'
55
Posljednje dvije jednakosti kazuju da su sredista kruznica homoteticne tacke U odnosu
na homotetiju H( 0, :,), i isto tako da su u istoj homotetiji homoteti"ne tacke M i
M'. Kako su radijusi SM i S'M' uzeti proizvoljno, koristcCi prethodnu teoremu, mozemo
tvrditi da svakom paru paralelnih radijusa istog smijcra odgovaraju krajnje tacke koje su
homoteticne u odnosu na lsti centar 0 i sa istim koeficijcntom (R : R'). Na osnovu
recenog zakljucujemo da su date kruz,nice direktno homoteticne.
Na analogan naein se dokazuje da su posmatrane kruznice inverzno homoteticne u
odnosu na homotetiju H( 0' _ _ l!:...) ,
\. ' R'
Centar homotetije oekih kruznica moze se odrediti pomocu njihovih zajednickih
tangenata. Tako, ako kruznice imaju dvije vanjske zajednicke tangente, njihov centar
homotetije je presjck 1'ih tangenata. Centar invcrzne homotctije dviju kruznica je prcsjek
njlhoyih z<ticdnickih unutrasnjih tangena1'a.
Pitanja za ponavljanje:
1. Kada kaiemo da su vcktori kolinearni?
2. Kako se dejiniJe hamatetUa?
3. Kada za hamotetiju kaiemo daje inverzna?
4. Za kaje jigure kaiemo da su homoteticne?
5. Da Ii su homotetienejigure padudarne?
6, Je Ii centralna .'limetrija hamotetija?
7 Kako se homOfefijom prcslikava prara?
8 Kada se prava hOl1lotctijom preslikava u samu sebe?
9. Staje homoteliena duzi?
j O. Kako se homotetijom prcslikava pravi ugao?
11. /{;ta vrijedi za odgavarajuce uglave homolelienih mnagaug!ova?
12, Kakl'i su ugfavi h0l71otetih7ih trouglova?
J 3. Kakve 8U stranice hmno!cticnih trouglova?
} 4. Ako su odgovarajuce sfranice dva trDugla proporcianalne,da Ii su frouglOl'i
homoteticni?
15. Kada su dvije krlfinice hal11oteti(:ne?
16. Staje centar i kolikije koeficijent hOl11otcfije dl'iju kruinica?
Zadaci za vjczbu:
2.40. Datje troll gao ABC i tacka 0 "an njcga. Konstruisati homoteticnu sliku
A'B'C'datog traugla za homotetiju: a) Il(O, 2) b) B(O, -I)
2.41. Konstmisati trougao koji jc direktno i inverzno hOJ11otetican sa da!im
trougloni A Be ako je centar homotetije:
56
;;:1
a) vrh A tmugla,
b) teziste T trougla
c) tacka 0 van trougla.
2.42, Konstruisati homotetiCl1u slikll date prave a aka je:
J) centru' homotetije 0 van prave,i koeficijent k=3
2) centar homotetije 0 na pravoj i k=-2
2.43, Dataje duz AB=5 em j tacka 0 van nje. Konstruisati homoteticnu dnz ove
dllZi u homotetiji:
r I !
aJ HI 0'0)·
, -
2.44. Konstruisati homoteticnu sliku datog ugla <xOy u odnosll na centar
homotetije S i koeficijent 1\=-3.
2.45. Konstruisati trollgao ABC u komc Sll dati vrh A, teziste T i prave b i c na
Kojima leze stranice AC i AB.
2.46. Konstruisati trougao ciji su uglovi jednaki,a stranice dva puta vcce od
stranica datog trougJa.
2.47. Dvajednakostranicna trougla irnaju paralelne odgovarajuce stranice.
Odrediti centar homotetije ovih trougJova.
2.48. Datje ugao <xOy i tacka M u oblasti ugla. Konstrulsati kruznicu koja
dodiruje krake ugla u prolazi tackom M.
2.49. Dokazati daje teziSte datog trougJa ABC centar hOl11otctijc ovog trollgla i
trougla ciji su vrhovi srcdista stranica datog,
2.50. DCite Stl kruznice k(SI, R) i k(S], !!:... ). Centralno rastojanje OY1h kruznica
2
je
S 1 S2 = 2R. Konstruisati centar homotctijc kruznica.
·2.5 J. U datu kruznicLl upisati trougao cije Sll stranicc para!clllc stranicama cia tog
trougla.
2.52. U trouglu ABC vrhm'i A i B su fiksnc tacke, a stranica BC=a ima stalnu
velicinu. Odrediti skup srcdista M promjcnljive stranice AC troug!a.
2.7. Slicnosl geomchijsldh fignra
2,7.1. Sficf10st kao preslifwl'anje. () slic!losti geometrii\"kih figura
Ranije smo upoznali preslikavanja geometrijskib figura kao 5tO sn translacija,
simetrija, rotacija. O"a preslikavanja imaJa su zajcdnicku osobillu da su cuvaJa
rastojanje izmeau tacaka i jednu figuru su preslikayala u njoj podudarnu flgurtl.
Sada upoznajmo jedno drukcije preslikavanjc:
57
Definicija 15: Aka ZG dv?je jigure F i F' pastoji preslikavary'e kaje svakom paru
fa(aka AI iN prvefigure pridruiuje par tacaka M' i N' druge taka daje odnos duif
M'N':1'vIN stalan broj i ohrnuto,svakom paru taeaka M' i AT' drugejigure pridruiuje
par MiN prve tako daje odnos M'N':MN i>lalan broj, naziva se sliCnOSl. Za
figure F i F' kaiemo da su slicne.
:ridimo .. da slicno.st ne cuva rastojanje medu tackama. To znaci da sJicnost nije
IzometnJa. Meauhm, ovim preslikavanjem se zadrzava odnos korespondentnih duzi
sto rezultira time da se njime ne mijenja oblik figure. Preslikavanjem slienoseu, figura
se preslikava u manju i!i veeu (specijaJno, i u podudarnu).
Vee smo dciillisali kada za dvije figure kaiemo da su slicne. Slicnost dviju figura se
maze definisati i POJ1l0CU homotetijc i podudarnosti na sljcdecj nacio:
Dcfinicija 16: Za dvUefigure F iF' kaiemo da su sliene aka pastaje Irecafigura Ffl
kojaje sajednom od jigura F iii F' podudarna a sa drugam hamateliena.
Ako su figure F iF! slicnc to pisemo i ovako F - F'.
s
o SL2.35. Figme F j F" su homotcticnc, F" i F' podudamc, a r i F' Sll slicne.
c
Sliene figure imaju ccntar i kocficijent siicnosti. Centar sJicnostije centar hOll1otetije
jcdne od figura i trcce figure koja je sa ojom homoteticna a s drugom figurom
podudarna. Na S1.2.35. ccntar sliCllosti figura F i F' je tacka O.
Koeficijent slicnosti figura Fir' jc kocficijent homotetijc figura f iF".
U z3visnosti da Ji su figure F i F" direktno iIi invcrzno hOll1oteticne i figure F i P'
mogu bit! direktno ,iIi inverzno slicne.
Kako je svaka figura podudarna sa samom sobom,to su dvijc hOll1oteticne figure
u\'ijek slicne.
58
,ji
Vidjeli smo da su dvije kruznice uvijek homoteticne,a sada mozemo kazati da su sve
kruznice slicne.
Za ostale figure ne vrijedi gornja tvrdnja. Posebno cemo se zabaviti proucavanjem
slicnosti mnogouglova.
2.7.2. Slicl10st mnogouglova
Kako je svaki mnogougao geometrijska figura, koristeci definiciju 16 mozemo kazati:
Dcfinicija 17: Za dva mnagougla kazema da su slicni aka postaji treti mnagaugaa
kajije sajednim padudaran, a sa drugim hamate/iean.
Odredivanjem mnogougla koji je s jednim od dva l11nogougla podudaran, a s drugim
homotetican, siieoi moogouglovi se dovode u polozaj kada se mogu odrediti
korespondentni vrhovi, korespondentni ugJovi i korespondcntne stranice.
Teorcma 19: Dva mnogougla ARenE i A'B'C'D'E' slicni su ako i sarno ako su im
korcspondcntni uglovi jednaki i Imrespondcntnc stranice proporcionalne.
Dokaz: a) Neka su mnogouglovi ABCDE i A'8'C'D'E' s!icni. Dokaiimo da su
korespondentni uglovi jednaki i korespondentne stranicc proporcionaJne.
Kako su mnogouglovi ABCDE i A'B'C'D'£' po pretpostavci s1i6ni, to postoji
mnogougao A"B"C"D"E" koji je s prvim mnogouglom homotetican, a s drugim
podudaran, pa za uglove vrijcdi:
<A=<A", <B=<B", <C=<C", <D=<D", <E=<E"
<A'=<A", <B'=<Bll, <C'=<C", <D'=<DH, <8'=<E",
odakle se neposredno z.akljucujc
</\=<A', <B=<B', <C=<C', <D=<D', <E=<E',
Za stranice rnnogouglo\'a wijedi:
AnB" BI! ell C
II
])t1 ])I! Ett AI! Ett

AB BC CD DE AE
A'B'=A"B", 8'C'=B"C", C'D'=C"D", D'£'=D"E", A'D'=A"D" ,
odakle zakUucujemo da vrijedi
AI Bl B' C
I
C'DI D' E' .AI EI

AB BC CD DE AE
_sto znaci da su stranice slicnih mnogoug!o\'a proPQ[cionalne.
59
b) Pretpostavimo da mnogollglovi ABCDE j A'B'C'D'E' imajujednake
odgovaraju6e llglove i propoicionalne odgovaraju6e stranicc. Dokaiimo da su o"i
mnogouglovi slicni.
Prema pretpostavci teoremc je
<A=<A', <B=<Bl, <C=<C', <D=<D', <E=<E'
A'B' B'C' C'D' D'E' A'E'
-- ··-=k
AB Be CD DE AE '
"
D
'
SL2.36. Mnogouglo\'i ABeDE i A 'B'C'D'E' su s!icni
Uzmimo ma koju tacku 0 ina polupn1Yima OAt, OB', OC, OD' i OE' odrcdilllo tacke
A", B", C
n
, D" i En tako cia bude
C'D' D'E' A'E'
= k.
C"D" D"E'! AilE"
Dobiveni mnogougao A"B"C"D"E" je hOlllotctican sa c1atim mnogougJO!1l A'B'C'D'E'
U odnosu na homotetljll H(O, k).
Kako SlJ odgoyarajuci ug!OYl h011loteticnih mnogougloyajednaki to je
60
pa na osnovu pretpostavke vrijedi:
<A"=<A, <B"=<B, <C"=<C, <D"=<O, <E"=<E.
A'B'
Iz -- =k
AB
A'B'
---=k ,zakljucujemo daje AB=A"B".
A"B"
Na anaJogan nacin dobije se: BC=B"C", CD=C"D", D8=D"E", AD=A"D".
Na osnovu dobtjenog vidt se da mnogoug[ovi ABeDE j A"B"C"D"E" imaju jednake
odgovaraju6e uglove i jednake odgovaraju6c stranice,pa su podudarni. To znaci da je
mnogougao A"B"C"D"E" podudaran sa mnogouglom ABCDE , a homotetiCan sa
A'B'C'D'E', pa su prema definiciji 16 mnogouglovi ABCDE i A'B'C'D'E'slicni.
Prethodna teorema sluzi kao kriterij priJikom ispitivanja da Ii su dva mnogougJa
slicna, pa se slicnost mnogouglova maze definisati i na slijedeci naCin:
Dcfinicija 18: Za dva mnogougla sa isfim brcy·em stranica kaiemo da su slicni ako je
redomjedan ugao prvog mnogouglajednak sa pojednim ug/om drugog idud u is(om
smijeru i ako su fm odgovarajuce slran;ce proporcionalne.
Teorema 20: Svaka dva pravilna n-tougla (n>2) su sliena.
Dokaz: Svaki ugao pravilnag h-tougJaje en =2) 80° ,pa dva pravilna
n
imajujednake sve odgovarajuce ugJove. Kako su sve stranice pravilnog rnnogougJa
meausobno jednake to SD odgovarajuce stranice dva pravilna n-tougla proporcionalne
sa koeficijentom koji je jcdnak odnosu dviju (odgovarajucih) stranica. Tako, prema
definiciji 17, pravilni n·-tougloyi su sJicnt.
Teorema 21: Obimi slicnih mnogougluva proporcionalni 8U svaimm paru
odgovarajucih stranica ovih mnogouglova.
Uokaz: Neka su dva mnogougla ABCDEF i A'T3'C'D'E'F' slieni. Tada vrijcdi:
AB BC CD DE EF AF
--= --- = -_.- = --= --= --- = k. adakle .Ie dobiia
A'B' B'C' C'D' D'E' E'F' A'F'
Za ohimc 0 j 0) mnogoug!ova vrijed!:
o AB+BC+CD+DE+EF+FA
0, NB'+B'C'+C'D'+D'E'+'E'F'+FA'
kA 'S'+kB' C+kC'D'+kD'E"1-kE'F'+kF' A'
A'B'+ B'C'+C' D'+ D' E'+E'F'+F' A'
61
k('\'B'+B'C'+C'D'+D'E'+E'F'+F'A') _ _ AB _ BC _ CD _ DE EF AF
A'B'+B'C'+C' D'+D' E'+E'F'+F' A' - k (" A'B' -fi:C- C'D' - D'E' E'F' AT)'
2.7.3. Slicnosf trouglova. Sfaw)vi 0 slicnim trouglovima
Kako je trougao jedan od mnogouglova, to sve sto je receno 0 slicnosti
mnogouglova vrijedi i za trouglovc vodeci raeuna 0 broju stranica,odnosno uglova.
Ipak, kako se trougao veoma testo susrece u raznim zadacima i primjenama,
posebno ccmo obraditi siicnost trouglova.
Dcfinicija 19: Za dva trougla kaiemo da su sfiena aka je jedan od I1jih podudaran, a
drugi homotetican sa nekim treCim trouglom.
Iz teoreme 19 neposredno slijedi slijedeca:
TCOI'cma 22: Dva trougla i i1A'B'C' su sliena ako i sarno ako su im
odgovarajuci ugiovi jednaki i odgovarajuce stranice proporcionalne.
Da bi se utvrdilo da Ii Sli dva trougla stiena iii nisu, nije potrebno prona!aziti tred
trougao koji je sa jednim ad datih podudaran, a sa drugim slican, niti je potrebf)o
provjeravati da Ii je ispunjeno svih sest uslova: jednakost tri para uglova i
proporcionalnost tri para stranica.
Za ispitivanje da Ii ,Sll trouglovi slient iii ne koristiCemo jednu od slijedecih teorema
koje 5e nazivaju i stavovi slicnosti:
Teorcma 23 (Prvi stay 0 slicnosti trouglova):
Dva trougla su slieua aim su dva ugia jedoog trougla jednaka
odgovarajucim uglovima drugog trougla.
C'
A' B'
__ -L ______________ L---1B
SI.2.37. Dva trollgla sa po dvajednaka ugla Sll sl!cni.
62
I
Dokaz: Neka za dva trougla !lABC i !lA'B'C' vrijedi: i
Dokaiimo da su trouglovi slieni (S1.2.37.).
Kako je zbir uglova svakog trougla 180
0
to je i <C=<C.
Na polupravoj CA uzrnimo tacku A" tako da bude CA"=CA', a na polupravoj CB
tacku B" tako da je CB"=CB'. Trouglovi !'\A'B'C i irnaju jednake po
dvije stranice i nj ima zahvacene uglove, pa SU, prema stavu SUS 0 podudarnosti
trouglova, podudarni.
S druge strane su duzi AB i A"B" paralelne (zasto?), pa aka posmatramo
homotetiju sa centrom u C i koeficijentom AB:A
11
B
H
, pokazace se da je AABC
homotetican sa AA"B"C.
To znaci da su uglovi AA'B'C' jednaki odgovarajucim uglovima a njegove
stranice su proporcionaine sa odgovarajucim stranicama dABe, pa su, prema
teoremi 22, posmatrani trollglovi slicni.
Teorcma 24 (Drugi stay 0 slicnosti trollglova):
Dva trougla su sticna ako je jedan ugao u prvom trouglu jcdnak jcdnom uglu
u drugom i ako su korcspondcntne stranice koje obrazuju ove uglove
proporcionalne.
Dokaz: Ncka su dati trouglovi 6.ABC i AA'B'C za koje vrijedi
AR:NR' AC: NC' i <A <A' (S1.2.38.).
Na po[upravoj A'B' odredimo tacku B" tako da bude AB=A'B", a na polupravoj
A'C' odredimo tacku C" tako da je AC=A'C
II
• Trouglovi AABC i AA'B11C" su ,
prema stavu SUS 0 podudarnosti trouglova, podudarni, paje <B = <B".
Prema prctpostavci teoreme je AC: NC', pa vrijedi
A'B":A'B'= A'C": A'C', odakle, prema Talesovoj teoremi, slijedi daje prava Bile"
paralclna sa pravom B'C'. Zato su ugJovi <A'B'C' i <A'BIIC", kao saglasni uglovi
na transverzali paralelnih pravih, jednaki.
Sada vidimo da trouglovi !lABC i !lNB'C' ImaJu po dva jednaka ugla, pa su,
prema prethodnoj teoremi, slicni.
A
C C
n
R N B' B
n
SL2.38. Dva trougla su sliena ako Sll dvije stranice jednog proporcionalne sa
dvjema stranicama drugog i ako ovirn stranicama zahvaccni ugJovi jednakL
63
Teorema 25 (Treei stay 0 slicnosti trouglova):
Ako su sve hi stranice jednog trougla proporcionainc sa odgovarajucim
stranicama drugog onda su ova dva trougla sliena.
Dokaz: Neka trouglovj ABC i A 'we' (SL2.39.) imaju proporcionalnc odgovarajuee
stranice tj. neka vrijcdi:
AB _ BC _ AC _ k
A'B--;- B'C'- A'C'- .
Dokazimo da su ovi trouglovi sllcni.
C'
SJ.2.39. Tronglovi 6ABC i flA'B'C' SH sliCni.
Konstruisimo ,1AB"C
n
tako da tacka en pripada polupravoj AC i da vrijedi
a tacka B" da pripada polupravoj AB ida bude Tada vrijedi:
Trouglovi ,1ABC i AA nB"e Sll h01110teticni sa cent rom homotetijc A
kocficijentom k. Za duzi BC i BnC" vrijedi
BC
B"C"
k, a na osnovu pretpostavke {eoreme ie_BC = AC = k
ACt! . B'C' A'e' '
pa, kako je, AC"=A'C' , to vrijedi B"C"=B'C'. Sada vidimo da trouglovi AA'R'C'
AAB"C" imaju jednake sve tr1 odgovarajuce stranice, pa su, prema stavu SSS 0
podudarnosti trouglova, podudarni. Ovo znaci da AABC 1 L\A'B'C' j l11aju po jedan
jednak ugao «A=<A') , a kako Sll im sve odgoyarajuce stranice proporclonalne, to su
oni, prcma prethodnoj teoremi, slicni.
Teorcma 26 (Cetvrti stay 0 s!icnosti trouglova):
Ako su dvije stranicc jcrlnog trougb proporcionainc sa odgovarajncim dvjema
stranicama drugog i aim Sil ugiovi nasuprot vcCih od ovih stranica jcdnaki, onda
su ova ova tnmgla stiena.
'.-Te9remu·ostavljamo ne navodcci dokaz.
64
Stavovi slicnosti trouglova rnogu se pri!agoditi pravougllm trouglovima pri cemu se
dobije:
Prvi stay 0 slicnosti pravouglih trouglova:
Dva pravougla lrouga su slicna ako imajujcdnak pojedan (),{'far ugao .
Drugi stay 0 slicnosti pra-vouglih trougloya:
Dva pravougla trougla su s/i(na ako Sli katete jednof; proporciOllalJlc
odgovarqjui'i}}1 katetama drugog.
Treci staY 0 slicnosti pravouglih trouglova:
Dva pravougla trougla su sli(na aka su hipotenuza i katetajednog praporcionalne s
hipotenuzom i kafetol11 drugog troug/a.
2.7.4. Odnos visina, obima i povr,'fina slicnih trouglOl.'a
Ranije (T.2 J.) smo vidje!i da su obimi slicnih mnogouglova proporcionalni
odgovarajucim stranicama. Navedena teorema vrijedi za sve sticne mnogouglove, pa
i za troug!ove. OVdje cemo upoznati jos neke osobine slicnih trouglova. Zato
navedimo s!ijedecu tcoremu:
Teorema 27: Za <Iva sliena trougla vrije<li:
a) Obimi siicnih trouglova su proporcionalni odgovarajuCim stranicama.
b) Visine slicnih trouglova proporciortainc su njihovirn odgovarajuCim
stranicarna.
c) Povrsine slicnih trouglova propordonalnc su kvadratima njihovih
odgovarajuCih stranica.
Dokaz: a) Ovaj diD teoreme dokazan je prilikom dokaziYanja T,21,
C'

b
'
hI
A' D' B' A D B
SJ.2.40. Visine slicnih trouglm'a propol'Cionaine su odg.o\·arajucim stranicama
b) Reka su trouglilvi L'.ABC i L'.A'B'C' slieni (S1.2AO} Tada za
stranice i uglove ovih trouglova vrijedi:
65
abc

a' b' c'
< A A',< B', < C' (*)
Ncka su CD=n i C'D'=h' dvije odgovarajuce visine datih troug!ova. Tada pravoug!i
trouglovi i 6.B'D'C' imaju jcdnake ostre uglove , <B = <B', pa SU, prema
prvom stavu 0 s!icnosti pravouglih trouglova, slicni. Zato vrijedi:
h a
h' a'
Sada, lla osno\'u reiacija (*), mozcmo pisati:
h:h' = a:a' = b:b' = c:c' ,
5tO znaci da su visinc s!icnih trouglova proporcionainc njihovim odgo\'arajucim
stranicama.
c) Neka su P 1 p' pO\Tsine odnosllo t\A'B'C'. Kako je, prema oznakama sa
SI.2.40.:
2 '
to imamo, zbog b):
c· h c'-h'

2 2
Pee
=> =>
P' c ' c'
p c'
P' =;12
P c h
P' c' h'
Primjcr 1: Visinc ujcdnom trouglu obrnuto su proporcionalne odgovarajucim
stranicama. Dokazati.
RjcSenje: Neb su AA' i CC' ,isine lrnugla ABC (SI.2.41.).
SL2.41. Visine trougla su ObllLlLO pmporcionalnc
stranicama
66
C
S1.2.42. Tciislc lrollgla dijdi sYaku te2iSnicu
U omjc.m 2:1
Pravougli trollgiovi j,BCC i j,AA'B imaju zajednicki jedan osiar ugao (SI.2.41.), pa
Sll slicni. Kako su odgovarajuce stranice sli6nih trougtova proporcionalne, to vrijcdi:
AA' : CC' AB:BC
Analogno se dobiju proporcije:
Prill1jer 2: Prtmjcnol11 slicnosti dokazati da leziste lrougJa svaku tczisnicu u
omjeru 2: 1.
RjcScnjc: Posl1latrajmo ,:\ABC (S!.2.42). Neka su tacke A' i B' redoll1 sredista siranica
Be i AC. Oznacilllo leziste tj. tacku tezisnica AA' i BB' sa T:Duz
B'A' jc srednja dui .6.ABC paje AB=2·A'B' i AB it A'8
1
• Trouglovi .6.ABT i b.NB'T
su slicni jer imaju po dva jGdnaka ugla «ATB=<A'TB' -unakrsni uglovi,
<BAT=<TA'B'''"naizmjenicni uglovi na transvcrzali dviju paralelnih pravill), pa su
njihove odgovarajuce stranice proporciona!ne:
AT : TA' AB : A'B', BT: TB' AB : A'B'.
Kako je AB:A'B' 2: 1, to vrijcdi
AT : T A' BT : TB' 2 : I.
Analogno se dokazuje dajc i CT:TC'=2: 1, gdje je CC treca tezisnica L\ABC,
Primjer 3: Konstruisati trougao s!ican datom koji ima dva pula vece stranice.
Analiza: Nekaje .6.ABC dati trougao (SL2.43). N"a po!upravoj AS odrcdimo tacku B'
tako da bude BB':::.AB. Ncka prava koja prolazi tackom 8' , paralc!no sa BC, sijece
potupravu AC u tacki C'. Trougao f...AB'C' je traieni trougao.
x c
C'
A B
Sl.2.43. Strallice ,:\AB'C d\'a puta Sll vece
.)d slranica jABC
Konstrukcija:
I) Poluprava Ab; BEb
2) k(B,AB)nAb={B'}
3) B'x II BC
4)
5) .MB'C'
Dokaz:Trcba dokazati da
BI b dobiveni L\ABIC ispunjava
datc uvjetc,odnosno daje
slican datolll trouglu i da ima
67
dva pu1a veee stranice. Prema tacki 2) konstrukcije, vidi se da je ABt:AB=2: 1 , a
prema tackama 3) i 4) duzi BtC' i BC su paralelne. Kako je, prema Talesovoj
teoremi, to je i pa su
stranice dobijenog trougla proporcionalne sa stranicama datog i dva puta vece od nj111.
Ovim je dokazano da je dobijeni trougao sliCaIl datom i da ima dva puta vece stranicc.
Diskusija: Zadatak uyijek imajedinstveno ljeScnjc bez obzira na to kakav je dati
trougao.
Primjer 4: Dat je i\ABC i ohim 2s' trougla A'B'C'. Konstruisati /\A'B'C' ako je
poznato daje s datim AABC.
Analiza: Neka je dati trougao sa stranicama a, b i c (S1.2A4). Obim datog
tfOugla je 2s=a+b+c. Kako su obimi slicnih trougJova proporcionalni odgovarajucim
stranicarna to je
25':25 = a':a
odakle se maze odrediti stranica a' trazenog trougla 1<ao jedlna nepoznata II
proporciji (primjene Talesove teoreme, S1.2.44.a»).
Nakon toga se na polupravoj Be odrcdi tacka C' tako da bude BC'=a'. Paralela kroz C'
sa AC sijece polupravu BA u tacki A' (S1.2.44.b»). Trazcni trougao je
A'
__ _
a'
o
b)
A
c
s
B
S1.2.44. Tf()ugao A'BC' jc sliean datom L\Al1C i zaoovolja\'(j date uvjc.te
Dokaz: Trena dokazati daje dobivcnj trougao slieall sa datim i da 1ma ohim kojijc
jednak datoj duzi 2s'.
F'rcma konstrukciji duzi BC' je: BC':BC = 2s':25.
Kako su duzi AC i A'C' paralelne, to je: A'C':AC BA':BA BC':BC.
Otlldaje LlA'BC' slican sa AABC i daUc
68
A'C':AC BA':BA BC':BC 25':2s, pajc
A'C
s' s'
AC, BC=--BC,
s s s
odnosno,
A'C+BA'+BC = s' (AC -I 13A + BC) = s'2s = 20" _
S S
Dakle, obim dobi\'cnog trougla z,aistajc jcdnak datoj duzi 25'.
Pitanja za ponavljanje:
J podrazumijcramn pod pojmom s1icllosl?
2. Za kakve fizure kaiemo da su sfi{ne?
3. slienosti dl'UU slicnihfif!,ltra?
4. Sta naziramo kocJicfjent slic'!nosti drfju s!ienii1ji711ra?
5. Kada su dYije figure dirckf110, a kada illVCrZ170 s/i/!nc?
6. Kolikije kOr!ficijent sli510Sti fJodudarnihfigura?
I. ;;a kakrc mnogouglow; kaicmo cia SLl slicni?
8. Sta sc moze kazoti za stranicc, a .(ta za uglrrre slicl1ih mnogm!gfora?
9. Koji prayifni nmogoug!ovi su sfic"nf?
1 aSia vrfjcdi .::0 ohime s{i(nih mnogmrgioyo?
J J. Kada koicl1!o do Sii d1"a trough; shena?
j 2. Kakve su slranicc, a kakrj uglori slicl1ih troliglora?
13. ?'Vavedt stavol'C 0 slirnim froug/(JYima?
J 4. Koj! slaro)'i s!i/:nosfi l'i'Ucdc ::0 prarollgle rrouglorc?
15 Kalea ,Ie odn()se l'isine slicnih tro:tglm-o?
J 6. Ji?SU Ii pm'dine slicl7ih trolfgiol'o proporciol101ne odgorarajuCim
stranicama?
Zadaci za Y,lczhu:
2.53. Ako SH dY3 trollg!a sliclI8.. tada su tdisnc duzi ovih trouglova proporcionalnc
stranic3ma. Dokanti.
2.54. Rastojanje tczista trougla od strnnicc jednako jc trecini Ylsinc na ttl stranicu.
Dokazati.
2.55. /\ko su dY[l tmugla slicna, tada.':ill td.isne cluzi jcdnog troughl proporclonalne
odgoyarajucini tc2isnim duzima drugog. Dokazati.
2.56. A.ko su d\'a trougla silcn3. tada.':ill radijusi upisanih kruznka 0,\,111 trouglova
proporcinnalni ue] III stranicama. Dok(jzati.
2.57. Ako Sl1 ova tmllg!(j slicna, (C1.d.3;':;u radijllsi opisnnih krnznica o\'ih trou'glova
proporcionalni odgo\'arajucirn stranicama. Dokazati.
69
2.58. Dokazati da su dva trougla slicna ako su stranice jednog paralelne sa
stranicama drugog.
2.59. Srcdine stranica trougla ABC su vrhovi trougla A'B'C'. Dokazati da su ovi
trouglovi slicni i odrediti kocficijent slicnosti.
2.60. Ako dvajednakokraka trougla imajujcdnake uglove pri vrhu tada su slicni.
Dokazati.
2.61. Dvije visine u troug[u sUeku se tako daje proizvod odsjccaka na jednoj
jednak proizvodu odsjecaka na drugoj. Dokazati.
2.62. DUl, DE koja odgovara straniei AB, jc srcdnja duz troug!a ABC.
Dokazati daje trougao ABC sliean troUghl CDE.
2.63. Ostar ugao jcdnog prawHlglog trouglaje 50°, a drugog 40
0
• Da Ii su ova dva
pravougla trougla slicna? Zasto?
2.64. Jedan trougao ima pri vrhu ugan 72°, a drugi ima ugaa na
osnovici 36'). Ispitati da Ii su oVI trouglovi slienT.
2.65. Stranica trougJa je 10 i vis ina koja odgO\'ara ovoj stranici 15.
Pamielno sa datom stranicom poyucenaje pai'aJela ciji odsjecak koji
pripada trouglu ima dllzinu 4. Ko!iko je vrh trollgla udaljen od paraJcle?
2.66. DYije yisine u trouglu razlikuju se za 8, a njihovc pripadne stranice iznose 15
i 20 jedinica. Odrediti visine.
2.67. Visina trougla duzine 6 dijcli pripadnu stranicu na odsjecke 3 i 4.
Koliko je rastojaqje ortocentra troug!a ad date stranice?
2.68. Jedan trougao irna stranice a=25, b=30 i c=45, a obim drugog slicnog trougla
jc 60. Ko!ikc su stranice drugog trougla?
2.69. Osno\'ice trapeza su 45 i 20. Jedna dijagona!a trapcza dijeli trapcz na dva
slicna trougla. Odrediti duz.lnu oYe dijagonaJe.
2.70. Stranice parale!ograma s1l20 i 8. Manja \·jsina paraJclog,ramajednakaje 6.
Odrcditi vceu visillu.
2.7!. Ova slicnajednakokraka trougla imaju zajcdnicku stranicu duz.ine 12.
Osnoyica manjcg trougla jednakajc 9. Odrediti obime ovih troug!ova.
2.72. Srednja duz trapczajcdnaka je 9. Tacka prcsjcka dijagonala trapcza
udaljcnaje od njego\'ih osnovica 7 i 5. Odrediti osnoyice trapeza.
2.73. Povrsine d\'aju s!icnih mnog,ouglova su 75 i 48, a obim drugog iznosi 20.
Odrediti obim prvog mnogougla.
2.74. Stub da!ekoyoda baea sjcnku duzine 1001, a stap duzinc I m baca sjcnku
dugu 50 ern. Izracunati visinu stuba.
2.75. Tacke Ai B nalaze sc na dostupnirn mjestirna a njihovo meausobno
rastojanje se nc moze Jirektno izmjcriti. Pokazati kako se maze izracunati
rastojanjc izmccIu tih tacaka.
2.76. M07,e Ii se odrediti sirina nekc rijckc bez prclaska na drugu obalu?
2.77. Konstruisati trougao s!iean datom ako muje datajedna stranica.
2.78. Konstruisati troLlgao sliean dalOm ako muje datajcdna yisina.
2.79. Konstruisati trougao slican datorn ako muje datajcdna tczisniea
2.80. Konstruisati trokut s!iean datorn koji im<1 tri puta \'cce stranice.
2.81. Konstruisati trokl1t stiean datom koji ima dya puta veee visinc.
2.82. Konstruisati trakut slican datom koji ima dva puta vccc tezisnicc.
2.83. Konstruisati pra\'ougl! trougao u kome je kaLcla b=6 i odnos druge katete
i hipotenuze 3:5.
70
2.84. Konstruisati jcdnakokraki trougao u kome je visina h
a
=6 i odnos os novice
i kraka a:b=4:3.
2.85. Konstruisati trougao ako je poznato a:b:c=3:5:6 i h
a
=4.
2.86, Konstruirati jcdnakostranicni trougao u kome je poznat zbir stranice i visine.
2.87. Konstruirati jednakokraki trougao u kome jc poznata tezisnica koja odgovara
kraku i ugao pri vrbu koji obrazuju kraci.
2.88. Konstruisati pravougli trougao u komcje poznatjcdan ostar ugaa i zbir
hipotenuzc i visinc koja odgovara hipotcnuzi.
2.89. Konstruisati trougao u kome su poznata dva ugla i stranica na kojoj lcze ti
uglovi.
2.90. Konstruisati trougao ako muje poznatajcdna stranicajedan ugao na njoj i
razmjera druge dvijc stranicc.
2.9]. Konstruisati trougao sliean datom aka muje poznat radijus r upisane
kruznice.
2.92. Konstruisati trougao slican datom ako mu je poznat radiju$' R opisane
kruznicc.
2.93. Konstruisati pra\'ougaonik stican dalom ako mujc datajedna stranica.
2.8. Primjcna slicnosti na pravougli trougao. Pitagorina
5
tcorcma
Primjenol1l s!ienosti dokazaccmo nekc va.zne tcorcmc ;a pravoug!i trougao.
Tcorcma 28: a) Katcta pravouglog trougla je gcometrijska sredina hipotcnuze i '
s\'oje ortogonaille projckcije na hipotcnuzu.
b) Visina pravouglog trougla na hipo-tenuzu je srcdina
odsjecaka kojc gradi na hipotcnuzi.
Neka je MeB pravougli trougao sa pravim uglorn u vrh1.1 C i katetarna AC=b,
BC=a. Hipotenuzu AB oznacimo sa c. Neka je CD visina troug1a koja odgovara
hipotenuzi, a odsjecci na hipotcnuzi su AD=q j BD=p.
a) Pravougli LiADC ima zajednicki ostri ugao kod vrha A sa pravouglim tiACB, pa
su ova dva troug1a slicna. Zato vrijedi slijcdeca proporcija:
iii c:b=b:q.
Dobijena proporcija pokazuje daje b
2
:::;:;cq, odnosno dajc kateta b gcomctrijska srcdina
hipotenuze c i svoje projekcije q na hipotcnuzu.
PosmatrajuCi druga dva pravougla trougla, ilACB i tiBDe, na analogan nacin se dolazi
do zaklj ucka da je a
2
= cp cimc je prvi dio teoremc dokazan.
5 Pilagora (aka 530-510. pt"ijl' novc erc) - [ilozof. malClll:lticar i drzamik. OSI11nlC lZY. pilagorejske
skolc
71
b h a
q

I
P
A D B
SI.2.45, h2=pq; a
1
=cp; b" = cq
b) Uglovi <CAD i < BCD su dV<1 ostra ugJa sa normalnim kracima, pa sujcdnakL
Kako su troug\ovl ,6.ACD i pnwougli sa po jednim jednakim ostrim uglom,
to su oni slicni. Zato vrijedi:
AD:CD CD.BD , odnosno g.h hop ,
sto znacl daje hi. = pq, paje yisina h geomctrijska sredina odsjecaka p i q koje gradi
na hipotcnllzi.
Tcorcma 29 (PitagoIina tcorema ):
, , ,\ , ,',' " ,., ' "
Kvadrat nad lupotcnnzom Jcdnalqc IJHru i(Yadra1a.nad katctama.
Dokaz; Upra\'o iz teoreme 28.a) daje a
2
= cp i cq nakon sabiranja dobijame:
J 1 _, 1
a' + b' cp+cq c(p+q) c' ,
Da\de vrijedi:
1z pre1hodne jcdnakosti slijedi:
U _ 2 ,,2
U-C-a.
Teorcma 30 (Obrnuta Pitagorinoj ): I
Aim za ndd trougao vrijedi da jc kyadrat nad jed nom stranicQm jcdnal{ zhiru
kvadrata nad drugim dvjema, tada Jc taj trougao prm'ougH.
Dokaz: ;-;cka za !\ABC sa stranicarna a , b Yrijedi
.'
(*)
U ravni "ABC odredimo tacleu D tako da bude <DCB pray; ; Neb je
hip
o
tenuZ3 BD pravouglog l\BCD jednaka x. Tada, prcma Pitagorinoj teoremL
vdjedi:
(**)
Uporeaujuci reiacije (*) i (**),
zak!ju6ujemo daje x=c. Ovo, dalje,
maci da trouglo'vi i)./\.BC j /\BCD
imaju jednake sve tri odgovarajucc
stranice,pa su podudarni, PodlH.brni
1':011gI0\,1 jcdnakc i odgm arajucc
Taka je
/
A
B
c
C
<ACB = <BCD, a kako jc <BCD Si,2.46. Tr"0l1gi10 ;\ilCje prav(lLigii!
pr(1\-j t2kav je j <ACB. Dalde, i\ABC .Ie p.rayougli. sto jt' i lrebalo dokaza1i.
D
Zadatak 1: "\;eka su dYijc duzi m ; n (m>n). Konstruisati geometrijsku Sl"cdillu x
., . v'·
(WH) dUZI, tJ. \,=,,'/1J·n.
R.jdcnjc: Zadatak cemo rijesid primjcnom woreme 28 ! to na (h'a nacina:
I) Konstrukcijom prayouglog trol1g1a u kome jc hipotenuza A13 jcdnaka datoj duzi Ill,
a prnjekcija jedne katcte na hipotenllZU jednaka datoj duz,j n, da tralkna
duj, upravo ta katct3 " .
2) KODstrukcijom prayoufdog trougla kc:jcm odgm'ara yisinD 11 koja na hipotenuzi
odsijcca kc:ji su llprayO jednaki datilll dlL!,im3 dohijc sc cia jt.; trazcna duz
jednaka \'!sin; h (S1.2.48.) .
c
X h
I
n (:'I
A D B
Sl.2,47. DUl, x je .Isk?
d?tih duzi ;';1 i n
n nl
Ar--D B
\ /
> 2 " n", ,c geo,,,'
C,l, ';;,: •....J]l.....L.-

Zadatak 2: .Ako jc 3 data duz, konstruisati duz \. "" .....,1 a
Rje.scnjc (analiza): Ako u prethodnom zadatku llzmemo da je m=a, n= I, Lada se
trazena duz x moze odrediti na svaki ad navcdena dva nacina.
Zadatak 3: Date su dvije dllZi a i b. Konstruisati duz x =.J a
2
+ b2
Rje.scnje (analiza): Konstrukcijolll pravouglog trougla u kome su katctc jednake
datim duzima a i b dobije se hipotenuza c kojajejednaka traienoj dllZi x.
Pitlll1ja ZlI pOllal'ljllllje:
}, Koje leoreme su dokazane primjenom slicnosti?
2. lma Ii sl·'akf trokll! 11lj)otenuzu?
3. Sia tl'rdi Pilagorina feoremu?
4. }/avedi teoremu obrnu/u Pilagorinoj.
Zadaci za "jczhu i utvnlivanje:
2.94. Katcte pravoug!og troug!a Sll a=3 i b=4. Izracunati hipotcnuzinu visinll i
"",_" odsjecke koje gradi na hipotcnuzi.
pravouglog trouglajc c=12, a odsjecak p=6, Odrcditi katctc i
hipotenuzinu visinu.
2.96. Dljagonalc romba su 12 i 16. Odrediti radijus u romb upisane kmznice.
2.97. Ako Sll a i b katete, a h hipotcnuzina visina, dokazatijcdnakost
I 1 I

r':'''"_', a
7
be h]
Ako za stranice troug!a a, b i C \Tijedi a = 2m11, b = m
2
_n
2
, c = m2+n2 ,gdje
,- su In i n ma koji renlni brojevi i l11>n. dokazati dajc trougao pnwoug!i.
2.99. Suma ksadrata stranica pravOLlgaonikajednakaje sumi kvadrata njegovih
dijagonaJa. Dokazati.
2, I 00. Kolikaje \'isinajednakostranicnog troug!a cijaje stranica l?
:2 10 l. Osnovice jednakokrakog trapeza su a=44 i c=4, a krakje b=29.
Odrediti visinu trapeza.
77
2. j 02. Osnovicajednakokrakog trollglajc a=18, a visina l1a krakjc hcc::; .
lzracunati drugu visinu trougla,
"10" 'I d dO. ·b I ··d 0
.... .). j-\ \.0 su ate UZl a 1 ,wnstrUlsatI uz x = --.,; +
2.104'. Za date trl duzi a, b i c konstruisati duz x ako je x
2
-:= i+bc.
2.1 OS. Ako su poznatc duzi a, b i c kOllstruisati dul. x ako je x
2
= b
2
+ ac.
2.1.06. Ako su date dul.i a, i b i a<b, konstruisati duz x = i:b,
2,! 07. Konstruisati sredinu duzi a=2 i b=18.
74
5
2.108. Konstruisati duz x = J21 .
2,109, Konstruisati dUl x ako je Xl ,-'" 14. '"
2,! 10, Data su dva trougla. Konstruisati trougao jednak prvom, a shean drugom
od datih trouglova. .
2.1 ! I. Konstruisati kvadrat cijajc povrSinajednaka povrsini datog pravougaoOlka.
2.112. Krak AB trapcza ABeD normalan je na njcgovu osnovicu AD.
Dijagonale trapeza su uzajamno norma!nc i vrijedi ;Z = Ie Odrediti
2.113. Duzine stranica trough su a, b i c. Dokazati da za visinu ha trougla
vrijcdi formula:
2 ..[s""C(-, -a-C) 7:( ,:--. -b") ( ,
a
2.9. Potcncija tacke U odnosu na kruinicu
a + b + c
c) . =----:c--
2
Posmalraccmo kruznicu i tackc u ravoj kruznicc .. ,takvoj
odgovara karakteristican broj koji ccmo ,potcnC,lj3 III .moc,tc u
odnosu na datu kruznicu. Vidjecemo koja taeka l!1la veeu, a kOJa manJu 1 od
cega to zavisi,
Nckajc data kruznica k(O, r) i tacka P u ravni ?vije p!a.vc a ,i b
koje prolaze tacko111 P i sijeku datu kruznicu. Ncka p:'va prava SIJcce k, U
tackama A i E, a druga u C i D (SL2A9). Prcma oznakama \ rIJedl slJcdcca
teorcma:
Tcorcmu 31: Proizvod odsjccaka kO,jc kruzuica odsijcca na pravoj koja prolazi
tackom P je konstantan,odnosno
l'A·PB=PC·PD=cOIlSt.
A c
B
b
a) a
I " 4" pc«izvod na syakoJ' praH)j koja pwiazi lacko S .L... ")". , :) P je ;';labn.
75
Dokaz: Neka se tacka P nalazi van kruz!1ice (SL2.49,a)). Tada su uglo\'i <A DC i
<ABC jednaki jer su periferijski uglovi iste kruznice nad lstim lukom Ae. Zato
trouglovi ,:"lPAD i APBe imaju po d\'ajednaka ugla. sto znacl da su slicni. Kako su
stranice sHeni!! troUg!O\"3 proporciona!nc to wijedi:
PA:PC PD:Pfl' PAPa PC-PD.
Ako se tacka P nalazi II unutraslljoj oblasti kruzni.:.:e (SI 2A9b.) tada Sl: ug!o\'i <ACP
i <PBD perifer!jski ugloyi nad lstim lukom AD, pa sujcdnaki. Otuda slijcdi siicl10st
trougloY<l ACP i BPD .leI' imaj\] po dvajednaka ug!a. Jz oye siicnosti s!ijedi:
PA:PC PD:PB PApB PC-PD.
Kako smo navcdenu teoremu dokazali ncoyisno 00 izhora pra\'ih a i b, to ona nijcdi
za svaki izhor till pravih.
Teorcma 32 (ohrnuta tcorcmi 31):
Ako sc prayc a i b sijelm n tack:i P i pri tome prava a sadrzi tackc A I B ,a prayu
b sandi tackc C i D ! ako vrijcdi PA·PB=PC·Pl), tad a su tackc A) B, C i D
konciklicne (pripada.iu isto.i lo+uznki).
Dokaz: Tri neko!lnearne lacke u\"ijck pripad;:0u istoj kruznici hlyijck su koncik!icilei.
Posrnatrajmo krnznicu kojoj pripadaju tacke A, B i C i dokazimo da mora
pripadati j tacka D.
Ncka ova kruznica sijece pra\'ll.b (pored Tacke C) u tacki E. Tada, prcma prcthodnoj
teorcmi vrijedi:
K.ako je, po pretpOSl<IYCl ove teoreme, PA·PB=PCPD, uporCOtUllCi pos!jcdnje dyije
jednakosti dolazimo d0- zakijucka da jc PE=PD. sto znaci da sc tac'!-:a E pu]dapa sa
t(lc\W!1l D,
Dalde, taeke A, B, C i D pripadaju istoj krnznici.
Hcfinicija 20: KOl1stanta p kqja .Ie jedlIcka proi:::vodu odsjccaka kaje krllinica
nj'ijcca no k(:ja sadrii tac'!ku r noziro Sf! poteNcija j/i moe locke P.
Prema oznakama u prcthodnim dyjcma teorcmama, potencija tackc r jc

Tcore-ma 33: Ako je tacka P \'nn kruznicc 1ada jc njcna potendja 11 odnosH na
nYU kruznicu jcdnaka kyudratu tangcntnc duH kO.I,a jnj odgovara.
Dnkaz: POs111atrajmo S1.2.50. KOr!stcci teorcmu 5 (egao izme(1n t;:mgcnlc i tctiyc
icdn8k jc Dcrifcrijskorn tn:du Ilad iom letiYomJ. 7akliucujcmo da Sll ulI[()\,i <.ATP i
--'<ABT jedr;aki. Tl:ougkwi TP i \BTP ima.ill po ugh, pa :;1i611t. Zato
vrljcdi slijedcca proporcija:
PA: PT PT: PH ,
76
odak!e se dobije trazenajednakost: PA·PB = pf'.
Kako je potcncija tacke P jednaka proizvodu PA·PB, aPT je njena tangentna duz,
ovim je teorema dokazana.
T
R
o
p
SI.2.50. Trouglovi AATP 1 !-.BTP su slien!. SI.2.51 Po!cncija lacke P maze se odrcditi
iz pravoug!og (.\POT.
Teorema 34: Ako .Ie d ccntralno rastojanje tacke P od knd:nice R),
tada za potenciju p tacke P vrijcdi: p = d
2
R2.
Dokaz: Kako je ugao izmedu tangentc kruinice i pripadnog radijusa uvijek pravi to
je, prcma Sl.2.51., trougao POT prayougli sa katctama R i PT i hipotenuzom d.
Primjcnom Pitagorinc teoreme na ovai trougao dobije sc
R' .
a kako 23 potcnciju p tac.ke P, prerna prethodnoj teorcmi, vrUedi p = PT2, daljc jc:
. p
51'0 je i trebalo dokazati. '
Na osnovu tvrcinje prethodnc teorcme, analizom izraza p = d
1
_ R: dolazimo do
zakljucka da je potcncija s\'akc taekc koja je \'an kruznice lJ odnosu na tu kruznicu
pozitivan broj. Potencija tacke na kruznici je oula.
Kakva je potencija tacke unutar kruznicc pokazacc n3m slijcdcca teorema.
Teorema 35: Ako jc tacka f-' uiluiar kruznicc k(O, R), potendja ovc tacke
suprotna je kvadratu polutcti-ve normaine na radi.ius kruznicc koji proIaz)
tackflfU P.
Dakaz: Nekaje (SI.2.52.) tacka P u unutrasnjoj oblasti kruznice. Tada \Tijedi
p=PA·PB=PD·PE. Duzi PD i PE lTIozcmo shvatiti kao mjcrc suprotnih vcktora PD i
PE na osi DE, pajc proizvod PD·PE negatlvan broj. lato vri.Jed!:
P
= Pj"'!. !pt:;'i
'----'I i I
·TrougJO !.iCDE.ie pravollgii sa hipotenuzom DE i visinom CP, pa prem;). teoremi 21
vrijedi
77
lz dvije posljednjc jednakosti zak!jucujemo da vrijedi:
p
pa kako je CP polovina tetive nor-maIne na radijus koji prolazi tackom P ovimje
lvrdnja teorcmc dokazana.
Aka sa d oznacilllo uda!jenost tacke P od sredista kruznice k(O, R), tada se iz
pravougtog trollgia COP, primjeno!1l Pitllgorine teorcme dobije
CP2 "'"
Kako je Cp2;o.;o -p, koristenjcm ove jednakosti, dobije se
,
odakle zakUllclljemo da isti obrazac za potenciju tacke u odnosu n3 kruznicu i
kada se tacka nalazi \'an kruznicc i kada .Ie lI!1utar kruznicc, Narm'oo, obrazac vrijed; i
za tacke na kruznici (d=R, p=O).
Kako .Ie za tacke LlDUlar kruzilice d<R, to .Ie potcncija svakc tacke u kruznici negativan
broj.
Dak!e, mozemo zakljuciti s!ijedcce:
1. Ako .Ie d>r, tacka P van k . .ruznice, ondaje p>O,
1. Ako .Ie d=r, tacka P na kruznici, tada .Ie p=O i
2. /\ko je d<r, tacka P u kruznici, tadajc p<O.
IE
SI.2.52. Pole!lcija Ulcke u kruznici je nt:gativna S1.2.53.
Zadatak 1: Tz lacke P van krui,nicc pm'uccnc su dvijc sjecice Cijc su Juzine jcdnakc
360 i 300.
Vanjski dio drugc sjecicc je 192. Odrediti vanjski dio prve sjecice.
Rjdcllje:Nckaje I'B 360, Kako je, prema leoremi 24,
P A-PB=PC.PD, to je
78
PA= P('.PD.= 192·300
FE 360
Zadatak 2: Date su tacke A i B i prava k. Konstruisati kruznicu koja sadrzi ta6ke A
i B i dodirujc datu pravu k.
Rjesenje:
Analiza: Neka prava odredena tackama A i B sijcce datu pravu k u tacki P.
(S1.2.53.). Pretpostavimo da je T dodirna tacka trazenc kruznice i date prave.
Pokazimo put kojim cemo doei do lacke T. Prema 1.26., vrijedi PA·PB=PT
2

Posmatrajmo 111a koju kruznicu koja sadrzi tacke A i B. Iz tacke P povucimo
tangentu na ovu krllznicu. Neka ova tangcnta dira kruznicu u tacki C. Tadaje istinita
jednakost PC
2
=PA·PB. Sada, naosnovu, PA·PB=PT
2
i PC
2
=PA·PB, zakljucujemo
da je PT=PC. Konstrukcijom kruz.nice sa cent rom u P i radijusom PC, na njenol11
prcsjeku sa datom pravom k, dobice se trazena tacka T (i '1"). Srediste 0 trazene
kruznice na!azi se na presjeku nonnale na datu pravLl u tacki T i simetrale duzi AB, a
radijus je OA.
Konstrukcija: "Nacin konstrukcije slijedi neposredno iz analize.
Dokaz: Dokazimo da dobi\'ena kruznica saddi date tacke A i B i dodiruje datu
pravu k. Kako se srediste kruznice nalazi na simetrali duzi AB, a svaka tacka
simetralc duzu je jednako udaUcna od njenih krajeva, to je OB=OA, pa s obzirom na
to dajc radijus kruznice tacke Ai B pripadajli kruznici k(O, OA).
Kako je PA·PB=PT
1
, to kruznica k(O, OA) dodiruje pravu PT u tacki T. U
suprotnom, kada krul,nica k(O, OA) nc bi dodirivala pravu PT u tacki T, lacla bi
posloja!a neka tatka D pran: PT koja bi bi!a dodirna tacka 7.a pra\"ll PT i kruznicu,
pa bi, prema T.:26., vrijedilo: PA·PB=PD
2

lz PA·PB=PT
2
i PA·PB=PD
2
neposredno se zakljucuje da \TUedi PT=PD, sto daUe
znaci da se D mora poklopili sa T.
0\'1111 je teorema dokazana.
Diskusija: Uz date llvjete da su obje date tacke sa iste strane date prave, zadatak
ima rjdenje 1 to:
a) Ako prava AB sijece datu pravu k, tada postojc dva ljesenja, dobice sc tacka T i
'1", i dobi\'cne kruznice imaju razliCite radijuse.
b) Ako je prava AB paralelna sa datol11 pravom k, ili je jcdna od tacaka na datoj
pravoj k, tada zadatak irnajcdno JjeSenje.
c) C s!ucaju kadajc pra\'a AB okomita na datu pravu k, zadatak ima dva podudarna
rjesenja.
d) Aka su tacke A i B sa raznih strana date prave k, 2,adatak nc:ma Ijescnja.
79
2.10. Nckc primjenc potcncijc tacke U odnosu na kruznicu
2.10.1. [(arnoovl' obl'asci. Pitagorina teorema
Posmatrajmo trougao ABC sa stranicama AB=c, BC=a i AC=b. Neka je M
normalna projekcija vrha A na pravu Be. Nckaje x=CM (SI.2.54.).
Tada vrijedi:
Tcorema 36: a) Ako je ugao kod vrha Costar, tada jc c
2
= a
2
-I- b
2
_ 2ax
b) Ak" je ugao kod vrho C lupi, tada ic c
2
= a
2
+ h
2
+ 2ax
c) Ako jc ugan kod vrha C pravi, tada jc c
2
= 3
2
+ b
2
(Pitagorina teorema) .
SJ.2.54 Koristcci osohinc potencijc lackc B, KflrnOOVe obrascc.
Dokaz: a) Kruznica k(A, b)"sijcce duz CB u tacki D, a stranicu AB u tacki E. Neka
je F tacka ove kruznice kojaje suprotna tacki E (S!.2.S4.a). Tada vrijedi:
BD·BC=BE·BF,odnosno •
a7._2ax=c
2
_b
2
=>
b) Ako je ugaa kod vrha C tupi, tada kruznica k(A, b) sijece duz AB u tacki E,a
po!upravu Be u tacki D (SI.2.54.b). Prema uvedcnim oznakama vrijedi:
(a+2x)a (e-b)( c+b) ,
c) Ako je nABC pravougli sa pravirn ugiom kod vrha C, tada konstrukcijom
kru:lJ1ice k(A, b) dobivamo da je Be tangcntna duz tacke B i vrijedi
(c-b)(c+b) a'
Doka1.an1 obrasci pod a) i b) nazivajll se Karnooyi obrasci.
(, Lazare Carnot. (]753-! 823) - l'rancmki n"llcnlk i po!iliC<lI'
80
2.10.2. Z/atni presjek duzi
Ako posmatramo duz AB onda svaka njena tacka vrsi podjclu duzi na dva dijcla.
Drugim rijeCima, moze se kazati da svaka tacka duzi vrsi jedan presjek te duzi. Mi
cerno ovdje upoznati jedan specijalan presjek koji ima zvucno ime. To je z1atni
presjek duzi.
Definicija 21: Tacka koja dijeli duz na dva dijela tako da je veci dio geometrijska
sredina manjeg dijela i cijele duzi,naziva se zlatni presjek duzi, a za duz kazemo da
je podijeljena po zlatnom presjeku.
Prema navedenqj definiciji vrijedi da je dUl: a podijeJjena po zlatnom prcsjeku na
dijelove x i a-x, (x>a-x), ako je a:x = x:(a-x).
Ako ie dul' a= J5 + 1 em podijeljena nekorn tackom na dijelove F2 i
Y -1, limeje duz podijeljena po zlalnom presjekuJer je J5 + 1 'c __ 2_.
2 J5-1
Zadatak: Data je dul: AB=a. Odredili tacku M koja datu duz dijeli po zlalnom
presjeku.
Rjesenje: Odredimo tacku C tako da je ugao ABC pravi i da je '::.
. 2
Neka kruznica k(C, CB) sijece pravu AC u tackama DiE (SI.2.55). Tadaje, prema
teoremi 33,
,
sto, uz 0711akU AD=x, mozemo pisati i ovako:
x(x + a) a
2
=> x'=a(a-x)
=> x
2
+ax=a
2
=> a:x = x:(a-x).
=>
Posljednja jednakosl, shodno definieiji 20, pokazl1je da je dUl: a podijeljena po
zlatnom presjek.'U ako je veei dio pri toj podjeli jednak duzi x=AD. To znaci da sada
trebamo iz tacke A nanijeti dliZ AD na duz AB i lako dobivena tacka M datu dul'
dijeli po zlalnom presjeku.
81
A
c
M a-x B
a
2
.. '
.. '
SU.S5. Tacku \1 uuz An dijcli po 'zlatnom prcsjcku
Prema St.2.55. je AC
2
= ABl-+- Be::', odnosno,
,-
+a- a a(-)5 -I)
x=AC -DC= -
o 2 2
2.11. Polara tacke U odnosu na kruznicu
lz lacke P \an kruznice mogu se povuci d\"ije tangcnte oa datu kruznicu. Ncka su
dodirnc Lackc oyih tangenata redom, A i B.
Dcfiuidja 22: Pruyn koja proiiui dodirnim tackama A i B tangcnata povucenih iz
tacke P na datu kruznicu, nazi\'a se po[ara tacke P U otinmm na posmatranll
kruZnicu. 'facta P nazi\'a se pol polare p.
I'
k
B
. k
S
SL2.56 Prina k.jc polar'a lackc (rob) P.
nO:OS=OP:ilO
82
p
Tcorcma 37:Ako je k polara kruznice
k(O, R) i tacka P pol, tadaje proizvod
rastojanja po!a P i polare k od centra
kruinice konstantan i jednak kvadratu
radijusa kruznicc.
Dokaz: Neka su A i B dodirne tacke
tangcnata povucenih 1Z pola PiS
tacka presjeka polare k sa pravol11 PO .
Trougloyi 6-BOP i il-BOS su pravougli i
vrijedi <OBS = <OPB (nglovi sa
normalnim kracima) pa su slicni. Otudaje
=> OS· 01' = 130'-
Pitanja zo pon{lvljanje:
j, nazivamu mac' facke U odnosu fla kruinicu?
2. Kadajc poteflcija la{kc negatil'ull broj?
3. Kaje ta{ke imaju potencijujednaku lluh?
4. Kaje prirnjene pOfenc{je tacke U odllosu fla kruinicu poznajes?
5. Kakva podjela duii .<;e naziva zlatni
6. kOllstrukciju zlatnog prcsjcka!
- Staje polaNllaike U odnosZl na dall! kruillicu?
Zadaci za vjezbu:
2.1 ! 4. lz tacke van kruznicc povucenaje najveca sjecica i tangenta. Odrediti
duzjnu tangente (tangentne dull) ako je duzina sjecicc (veceg odsjecka koji
kruznica gradi na sjecici) 50, a radijus kruznicc R=2 J.
2.115. Jz tacke van kruznice povLlcenaje najveca sjecica i tangenta Cijaje duzina
jednaka 8. Vanjski dio sjeCicejc dva puta manji od odsjecka tangente.
Koliki je radijus kruzniec?
2.116. Ta61\.0111 P kojajc od srcdista kruz.nice radijusa 5, llda!jcna 13 jedinica,
poyucenajc sjecica koja je popolovljcna kruznicom. Odrcditi du2.inu
sJecice.
2.117. tz iacke van krulnice povucenc SLl tangenta i sjecica. Kruznica jc sjecicll
podijc1ila na dva dijela: uuutrasnji 60 em i \'anjski 20 em. Odredili duzinu
tangente.
2.118. Od srcdista kruznice radijusa R=7 tacka P je 9 jedinica. Tackom P
povuccriaje sje6ica koju kruznica polo\i. Kolikaje dllzina sjecice?
2.119. 1z tacke P van kruznice povucenc Sll tangcnta i sjecica. Tangenta je za 20
jedinica manja od unutrasncjg, a 8 jedinica veca ad vanjskog dijeJa sjecice.
Odrcditi duzine tangente i sjecice.
2. 120.Teti"a kruz,nice ima duzinu 12. Najedn0111 kraju te1ivc povuccnaje langcnta
kojajc udaljena od drugog kraja tetive 8 jcdinica. Kolikije radijus kruznice?
2.121. Konstruisati kruznicu koja sadrzi dvijc date tackc A i B i dodiruje datu
kruznicu KeO, R).
2.122. Primjcnom osobine pOlcncije tacke U odnosu na kruznicu dokazati
Pitagorinu leorcmu.
2.123. * Konstruisati kruznicu koja dodinuc krake datog ugJa i datu kruz,nicu k(O, R)
2.124. Stranice trougla su c= 15,b=13 i a=4. [spitati cia 1i jc trougao pravougli,
tupougJi ili ostrougli.
2.125. Stranica pravilnog deselouglajednakaje vecern dije!u radijusa opisane
kruznice ako sc on podijcli po z!atnoll1 prcsjcku. Dokazati.
2.126. Konstruisati prayjlni desetougao ako jc pozna1 radijus R opisane kruznice.
83
2.127. Kvadrat stranice pravilnog petougla upisanog u kruznicu radijusa Rjednak
je zbiru kvadrata stranice pravilnog sestougla i stranice pravilnog
desetougla koji su upisani u istu kruznicu. Dokazati!
2.128. Konstruisati pravilni petougao aka fiuje poznat radijus R opisane kruznice.
2.129. Presjecna tacka dviju dijagonala pravilnog petougla dijeli svaku od
dijagonala po zlatnom presjeku. Dokazati!
2.130. Konstruisati pravilni petougao ako muje poznata dijagonala.
2.131. Konstruisati pravi!ni petougao ako su poznata sredista njegovih stranica.
2. I 32. Konstruisati kruznicu ako je dat pol P, polara p koja odgovara polu P i
jedna od tangenata kruznice koja sadrzi pol P.
84
j
3. SKUP KOMPLEKSNIH BROJEV A
3.1. Fonniranje skupa kompleksnih brojeva
U osno'vnoj skali sma upozna!i Sh.tlPOVC brojcya 0 kojima sma nesto vise govorili i u
prvom razredll srednje skole. Taka smo govorili: 0 prirodnim brojevlma ciji skup
oznacavamo sa N, 0 cijelim brojevima (ciji skup oznacavamo sa Z), raciooalnim
brojevima (ciji simp oznacavama sa 0), iracionalnim brojcvima (eiji skup
oznacavamo sa I) i rcalnim brojcvima (ciji skup oznacavamo sa R). U svakom od
navedenih skupova definisane su operacije sabirarUc, oduzimanje, 111110l:Cnje, ...
Osnovne algebarske operacijc (sabiranje, oduzimanje, mnozenje i dijeJjenjc) u skupu
realnih brojeva mogu se izvoditi bez ogranicenja (uz jedini uslo\" da se nc dijeli sa
nuJom). Posmatramo Ii, medutim, jednacine i ll1ogucnost njihovog rjesavanja II
skupu realnih brojeva, nailazimo na niz potcSkoca. Uzmimo, oa primjer, slijedccu
jecinacinu
i pokusajmo pronaci ojeno u skupu R. lcdnacina se moze napisati II ob!iku
x = --4 , odakle vidimo da treba pronaCi takav broj x Ciji jc kvadrat jednak -4.
Prouc3\'ajuC1 rcalne hrojcyc uocili smo da je k\"adrat ma ko.1eg realnog hroja
neoegativan. To znaci da ne postoji reaian broj ciji jc k"adrat negath·an, pa nCl11a
nijednog reatnog broja koji ima kyadrat jednak ---4. lato sc moze kazati da navedena
.ie-dnacina u skupu realnih brojeva R !jescnja.
Pored navcdene jednostavne kyadratnc jcdnaCinc i Citay niz drugih ].;:yadratnih
jednacina ncma rjcscnja u Skllpll rcainih brojenl.
Zbog svcga navcdenog namctnula se potrcba za prosirivanjem skupa realnih brojcva.
Uvcdenje, prvo, pojam irnaginarnc jcdninicc i to oa sJ1jedeci nacin:
Deflnicija:
..

·2 1 '
I =-
"8mj" ko.1i ima osabinu da je njegov kl"adrat jednak - J oznac3vamo sa i j nazi·yama
imaginarna jedinicn. Sa imaginarnom jedinicom sc moze facunati. Koristeci
navedenu dcfiniciju i osobine kaje vrijcde za stepcnc, a kaje sc shodno principu
permanencije, prenose iz jednog skupa brojc\'a II drugi I\oji jc dobijcn njegovim
prosirivanjem, dalazi slijedecih jednakosti:
i·'=ti=-l·i= -i ,
·4.. ·2·2 (1) ( ) 1
I 1 ·1 - . -1
·5 .·4· l' .
1=-1 '1=
1-(-1) -1,
85
·7 ·4·7. I ( ].. .
1 = 1 'C -I =-...:: .. Y.l = -1,
i
8
(i4)2 I' = 1 , ...... .
iz koji se maze zak!juciti da za $\'aki prirodan broj n vrijedi:
i411 1 , j411+ 1 1', 1-4n'2 = . 1-4n+ 3 EN'
; 11 ,0.
Navedcno znaci Ja postojc sarno cetiri razlicite vrijednosti stepcna ($ prirodIlim
cksponentom) imaginarne jedinice.
Primjer 1: Odrediti vrijcdnost stepcna: a) ;25
Rj
·es'e111·c'.a) I·2L. ,·24 l' ·46· (.4)6. 16. .
- . - 1 -I = 1 -1:= -I = 1 ,
Imaginarne jcdinice se mogu i sabirati. Taka je
i'-j-·j = 2i ,
3i , i+1..1·'i+i+i = 5i, 1+i+i+i+i+i+i+i = 81,
Braj oblika b·i, koji se sastoji odjednog rea!nog broja i imaginarnejedinice izmedu
kojih jc znak mnoz:cnja (koji se abieno ne pise) naziva se imaginarni broj. Sa
imaginarnim brojevima racuna se na Isti !lacin kao sa monomima uz uslov cia se
vrijednosti stepcna ill1aginarne jedinice racllnaju po ovuje naycdcnim pravilima.
Primjer 2:
2i+4i 6i, 17i+lli 28i, lOi, = 12i,.
Primjcr 3: lzracunati
a) ,r::'4 b) "C:Sl
Rjdcn,ic: a)
,'4" .... ':;-4 -(-1-' '-;-:4 . i' Ie 0 . )2 o·
)j- --..j = ...1.
b) = .. 9i c) ..j:::J'44 .J(i2i)' 12i.
d)J=16 +,/ 2 5 4i + 5i 6i = 3i.
Sada mozemo kazati aa ranije spol1lcnuta kvadratna jcdnacina x/.+4=O ima dva
Ijc.scnja i to jedno x. =- 2i i drugo x = -2i, jeT je
(2i)' + 4 -4 + 4 0
Formirajmo sada izraze
86
4 .. -4 + 4 O.
2 + 3i, 4 7i, 11 + 5i , 345 + 2i , 89i, 4 + i,
7 5
Svaki od navedenih izraza predstavlja zbir jednog realnog broja i jednog
imaginarnog broja i ima oblik
I a+bi!
Izraz , sU,a i b mno].! rea.lrii 6rojc\;j, 1 i naziva se
kompleksm broJ . fo JC algeharskl obilk komp{eksnog broJa.
Svaki komplcksan broj sasloji se od dva rea!na broja,pri cemu sc uzjedan broj, kao
faktor, nalazi imaginarna jedinica. Onaj realni broj uz ko]i se nalazi imaginarna
jedinica naziva se imaginarni dio kompleksnog broja, Drugi realni broj koji se
pojavljuje u sastavu kompleksnog broja,naziva se realni dio kompleksJ1og broja.
Tako za kompleksan broj z = 3+4i, reaini dio je 3, a imaginarni dio je 4.
Realni dio kompieksnog broja z oznacava se Re(z), a irnaginarni dio sa Im(z).
Takoje
Re(3+4i) .. 3 ,
Re( ..J3 ,
Im(3+4i) 4 ,
Im(..f3

Realni dio kompleksnog je a imaginami dioje realni
broj
Posmatramo 1i kompIeksnc brojevc koji imaju realni diD jednak nuli, uocicemo da su
to imaginarni brujevi. Isto tako, kompleksni brojcvi kod kojih je imaginarni dio Hula
SLl, ustvari, realni brojevi. Tako je skup realnih brojeva R jedan podskup skupa
kompleksnih. brojcva. Podskup skupa kompleksnih brojeva je i skup imaginamib
brojeva,
Skup kompleksnih brojcva oznacava se sa C. Vri]edi:
.. -... .• ,
(:> { bita ER,bE R, i' C' .
.. '. '.' .
Sada se maze pisati
N c No c Z c Q eRe C.
gdjc je :-J oznaka za simp prirodnih, Z za sImp cijetih, Q za skup racionalnih, R za
skup rcalnih i C za skup komp!eksnib brojeva.
7 S\uki komp!cksan bmj z=a+·bi moze se prcdslayiti U oblikllllfcdcnog para rcalnih brojc\'a z·"(a,b). Sa
0\ ako u\ cdenim kompkksnim bmjc\-ima qefiuisll se opcl"acijc i t-clacij..:, ali La pott·cbe programa
'drugog l"azrcda pmklicnijc jc odmah u\,csti algebarski oblik. .
87
Pitanja za ponavljanje:
1. Kaji razlazi su doveli do uvadenja kompleksnih brojeva?
2. Kako se dejinise imaginarnajedinica?
3. Kaje vrijednosti moze imati stepen imaginarne jedinice?
4. imaginaran braj.Staje to?
5. Kako se racuna s imaginarnim brojevima?
6. Sia je kampleksni bra}?
7. Od kojih dUelova se sastoji svaki kompleksan bra}?
8. Da lije realan broi 3 komplekwn?
9. Sta je imaginarni dio kompleksnog braja?
10. Staje skup kompleksnih brojeva?
Zadaci za vjezbu:
3. J .Sabrati imaginarne brojeve:
a)7i+ 1 I i b) 34i-20i c) 2i+9i-3i d) 76i-54i+32i
Odrediti vrijednost izraza:
3.2.a) 2i2 b) (2i)2 c) (-2i)' d) (_i)'
e) ._p
3.3.a) i} b) i7 d)
-35
eJ
·1977
1 1
3.4.a) (_i)5 b) H)l c) (_i)4 d) (-i/ e) (-i) iO
3.5.0drediti realni dio kompleksnog broja:
a) ·-11 b) 4i c) 24+5; d) -2-8i eJ 465+5i
3.6.0drediti imaginarni clio datog kompleksnog broja:
a) 16 b) 23; cJ -II-i d) 27+4i e) -2-91
3.7.0drcditi realni i imaginarni dio datog komp!eksnog broja z:
..
9 5
Izracunati Yrijcdnost datog izraza:
3.8.a) j200+ j201 + j202+ j203 b) ,100+ ilOI + jlO2+ jiO}
c) i300 + j301 ..;.. j302 + j303 d) ?OO I + + _ ji004
3.9.a) .J=-i6 +.J=I b) 121 +;:::-49 +.J=-625
cJ 5-.r:49 -2./-25
3. 1 O.a) .J=l8 +.) - 5 0 - b) ;:::-u +.f=T68 + ;:::-48
c) S.J=-8 +3.)- 27 ..
3.1 ia) +4.)- 45 +2.J:' 72
88
Vi
I
j
i1
b) .J- 24 +4.J=20- - 3.J= 150 +2.J- 125
3.12. Dokazati da je za s\'ak1 prirodan broj n vrijedi: j4])+2 = -1.
3.2. .Tcdnakost dva komplcksna broja
Za dva kompleksna broja zi=a+bi i zz=c+di kazerno da Sll jcdnaki ako i sarno ako
su il11 jednaki realni dijelovi i imaginarni dijclovi, odnosno vrijedi ckvlvaJencija:
a+bi = c+di (a=c, b=d).
Kompteksan broj 2+5ijednakje kompleksnom broju sarno onda ako je x=-5.
Primjer 1: Odrcditi vrijednost \'arijabJe x tako cia \Tijcdi slijedc6a jcdnakost:
x-3+2i = 5+21.
RjeSen.ie: Na lijevoj stralli gornje jednakosti je komp!cksan broj ciji je realni diD x-3
, a imaginarni dio.ie 2. Komplcksan broj na desnoj strani jcclnakosti ima realni dio
jednak 5 i imaginarni dio 2. Vidi se da su imaginarni dijelov! oyih broje\'a jednaki.
Da hi i komp!cksni brojcvi bili jcdnaki, moraju itllati jcdnake i realm: dijciovc. To
waci cia mora biti: = 5, odakle se dobija lra7£na vrijcdnost \'arijable x=8.
Primjcr 2: Odrediti \Tljcdnosti yarijabli xi)' izjednaCine: 4x+xi-3y = y;,,,,i-2.
Rjdcnje: Na"\.'cdenu jcdnacinu mozemo pisati II obliku:
4x+xi--3y = yi-i-2 (4x-3y)+xi=·-2+(y-l)i 4x-3y=-2,x=y-·1
4x-3y=-1, x-y=-I ¢:> x=1,y=2.
Primjer 3: Odrcditi vrijcdnost reajllih varijabli x i y tako da dati kompleksan broj z
bude ako je:
z= 5m-l + (2m-4)i.
Rje.scnjc: Komplcksan broj jc rcalan ako mu je imaginarni dio jednak nu!i. Dn bi
dati kompleksan brQj bio mora hiti:
2m-4 = 0 ,odnosno, 111=2.
Za dobijenll nijcdnost yarijab!e nijedi z = 9.
89
Zadaci za vjezbu:
Odrediti vrUednost varijabJe x tako da vrijcdi data jednakost:
3.13.a) b) 1+5i
c) x-3+i = 2x+i d) 3x + 45i = 45i
3,!4.a) 5+4i= 5+xi b) 3 +xi=3+5i
c) 788-8i 788-2xi d) 2x;
2[i2. Datajejcdnacina x""'-yi = 8-22i. Odrediti vrijcdnosti varijab!i xi y.
W!. Odrediti vrijednosti varijabli xi y tako da vrijedi: 2+5xi-3yi=14i+3x-5y.
Q....17)Odrediti vrijednosti varijab!i x j y tako da vrijedi:
2i+ 3x+2xi+y = x--4y+23--5xi-yi.
3.3. Operacijc u slmpu kompicksnih hrojeva
(sabiranje, oduzimanjc i mnozcnjc)
Vidje1i smo da sc svaki kompleksan broj moze shvatiti kao jedan binol11. Operacije sa
binomil11a su l1am poznate iz prvog razreda, a sada cel110 kazati da se sa kompleksnim
brojevima raclina na isti !latin kao s binomima.
Pokaiimo prvo, 11a nekoliko primjera, kako se kompleksni broje\!j sabiraju
oduzimaju:
Primjer 1: Dati su komp!cksni brojevi zl=2+5i Z2 = 4·-31. Odrediti:
c) ZI- (zr,zl) a) ZI+Z2 b) Zr-Z2
Rjdenje: a)" ZI+Z2 = (2+5i) + (4-31) = 2 + 5i "i- 4 - 3i = 6+2i.
b) ZI--22 = (2'+5i) - (4-3i) = 2 + 5i -:. 4 +- 3i = -2-r8i.
c) ZdZ2-Z1) (275i) 2+5i-[2-8i] 2+5i-2+8i
Prim.ier 2: Odrediti zbir kompleksnih brojeva z]=a+bi i z2=c+di.
RjeScnjc: ZI+Z, (a+c)+(b+d)i.
I'v1oicmo kazati:Zbir dnl komplcksna broja, zl=a+bi i z2=c+di, jc kompleksall
broj z Ciji je reallli dio jcdnak zhiru reaInih a imaginarni dio je jcdnak
zbiru imagillanIih di,iClov:l datih komplel{Snih bl'Ojcva.
(a + bi) + (c + di) = (a + c) + (b + d)i
1z navcdene dcfinicije sabiranja kompleksnih brojeva moze se zakljuCiti da za
sabirarlje II skupu C \Tijedc isti ont zakoni koji vrijede u skupu R. Tako je
(a+hi) + (c+di) = (a+c) + (b+d)i (c+a) + (d+h)i = (c+di)+(a+bi)
90
fi
sto znaci da je sabiranje komplcksnih brojeva kOlTlutativno.
Na analogan nacin se dokazuje asocijativnost sabiraqja komp!eksnih brojcva.
Osobine kompleksnih brojeva iskazimo sJUedecomteoremom:
Tcorella (0 sabiranju kompleksnih brojeva):
U skupu kompleks nih brojeva vrijedi:
(zakon komutati\"!10sti za sabiranje)
(zakon asocijativlJosti za sabiranje)
(Broj 0 je neutralni clement sabiranja)
4) Postoj i jcdan i samo jedan kompleksan broj z za koji vrijedi Z+Z2=ZI.
(gdje su z), Z2 ,1.3 ma koji, dati, kompleksni brojevi).
Oduzimanje dva komplcksna broja, kao sto smo vidjeli, svodi se na sabiranje prvog
sa sllprotnim brojcm od drugog. Nckaje zl=a+bi, z2=c+di. 'fada vrijedi:
Zl - z, = (a+hi) - (c+di) (a+bi) + (-c-di) (a-c) + (b-d)i.
Pl'imjcr 3: Akoje z)=13-5i, 22=-7+2i. Odrediti Z)-Z2·
RjeScnjc: Zl - Z2 (13-5i)-(-7+2i) Ih5i+7-2; 20-7;.
Kompleksni brojcvi se mnozc kao binomi s tom razJikom sto se obavczno stepcn
imaginarne jedinice i zamjenjujc S odgovarajucol11 vrijednoscu (i
2
se zall1jenjujc s
1, j"' s -I, j4 s 1, itd.).
Analizirajmo sljedcce primjere:
Primjer 4: Pomnoziti date kompleksne brojeve zl=6-2i i z2=-2+4i.
RjcScnjc: J 2+24i+4i-8i' -12+28i+8 -4+28i.
Primjer 5: TZ\Tsiti navcdenc opcracije 5 komp!cksnim broje\ .. ima:
a) (2i)" b) (2-3i)' c) (4+;)'
Rjeselljc: a) (2i)'·" 22i
2
"" 4{-·1) -4.
b) (2-3i/ 2
2
-12i+9i'
91
Primjer 6: Odrediti reaJni i imaginarni dio kompleksnog broja
z = (1 +3i)(2-i) + (1-2i)(3+5i).
Rjesenjc: Izvrsimo operacije mnozenja i sabiranja i dovedimo broj z na algebarski
oblik Fa+bi:
z = (1+3i)(2··i)+(1-2i)(3+5i) = 2-i+61-31
2
+ 3+5i···6i··1 01
2
=
= 2+5i+3+3-i+10 = 18+41.
Iz dobijenog rezultata neposredno odrcdujemo realni i imaginarni diD broja:
Re(z) = Re(18+4i) = 18; Im(7.)=Im(J8+4i)=4.
Sada mozemo navcdeni nacin mnozenja uobliciti s!ijcdecom definicUom:
Proizvod kompleksnih brojcva zj=a+bi i z2=c+di je komp!eksan broj z za koji
vrijedi
..
Z =;(a+bi)(c+di) =; (ac -bd) + (ad + bc)i
Za mnozenje kompleksnih brojcva vrijedi slijedeca tcorema:
Tcorema (0 mnoicn,ju komplcksnih bj"ojeva):
Za svaka tri komp!eksna broja ZI, Z2 i 23 vrijedi:
1) ZjZ2= 22Z1 (zakon komlltativnosti za mnozenje)
2) (ZIZ:::JZ3 = Zj(Z2Z3) (zakon asocijativnosti za mnoicnje)
3) ZI(Z2+Z3) = ZIZ::,+ZI23 (zZlkon mn9z.enja U odnosu na sahlranjc)
4} 1·z) = z) (Broj 1 je neutralni clement mnozenja)
5) Ako je 7.;;::;i:O, tada postojijedan i S3mo jcdnn kompleksan brr;i z za koji
vrijedi zz::.= z).
Dokaz: 2) Neka je z) = a + bi, Z2 = c + di, Z3 = e +- fi , Tada vrijcdi:
[(a+bi)(e+di)l(e+fJ) = [(ae·bd)+(ad+be)iJ-\e+fi) =
= [(ae·· bd)e - (ad + be)fJ + [Cae - bd)f + (ad+be)e]i = (*).
K.ako za mnozenje rcalnih brojcya ·vrijede zakon kOlllut(lcijc i 3socijacijc, kao i zakon
distribllcijc mnozenja U odnosu na moze sc pisati:
[Cae - bd)e - (ad + bc)f] = ace - hde - adf·· a(cc-dl) ... beef + de) ;
[Cae - bd)f + (ad + bejel = acf- bdf + ade + bee = a(er + de) + b(ee- dl) .
Sana 1ll0ZCli10 nastayiti (*):
92
(*) = [a(ce - dl) - beef +de») + [a(cf+de) + b(ee - dl))i =
= (a+bl)f( ee - dl) + (cf+de );] = (a+bi)[( e+dl)( e+fJ)) = Z,(l22).
OVlm je asocijativnost mnozenja kompleksnih brojeva dokazana.
5) Dokazimo osobinu 5. Neka je je zj=a+bi, z2=c+di i c;t:O, d:;t:O. Dokazimo da
postojijedan I sarno jedan kompleksan broj z = x+yi tako da vrijedi ZZ2 = z,.
Prema definiciji mnozcnja komplcksnih brojcva i jednakosti dva komplcksna broja
moze se pisatl:
(x+yi)(c+di) = a+bi ¢:> eX - dy + (dx+cy)i = a+bi
¢:> {ex -dy = a
dx + cy = b
x=.".c + bt!_ y=bc - ad., (c;"O, MO).
c
2
+d
2
' c
2
+d
2
1z gornjih ekvivalencija vidi se da, prcma uslovima zadatka, uvijek postoji
jedinstveni par realnih brojeva x i y koji zadovoljava uslov ZZ2=ZI cime je tvrdnja
dokazana.
Dokazana tvrdnja pokazuje da se komplcksni brojevi mogu i dijeliti. Kako je ZZ2=Zj
to se moze pisatl Z=ZJ:Z2, pa se broj z naziva kolicnik brojcva Zj i Z2·
Ovdje je pokazano kako se moze odrediti kolicnik dva kompleksna broja, ali mi cemo
koristitijedan drug; postupak dljeUenja kompleks nih brojeva.
Na anaiogan natin se dokazuju i prcostaie tvrdnje teoremc.
Pitanja Zll.ponal'ljanje:
1. Kako se sabiraju dva komplehna broja?
2. Koje osobine ima sabiranje u skupu C?
3, lskaii rijeCima leoremu 0 sabiranju kompleksnih brojeva!
4, Kako mnoiimo kompleksne brojeve?
5, Navedi osobine proizvoda kompleksnih brojev!
Zadaci za vjezbu:
Ako su dati kompJeksni brojevi Z1 i Z2 odrediti broj z = 21+Z2:
3.18.a) z,=3+5i, b) z,=20+ l2.i,
3.19.a) z,=13-5i,z,=32+i b)
=<", Ako su dati kompleksni brojevi z} i Z:; odrediti broj z =
<l1&a) ·z1=23-2i, z2=3+7j b) Zj= 8+12i, Z2= 151--4i
3.21.8) ZI= 4-Si, Z2 = -3+2i b) z!= 9-2i, Z2= - J 0-3i
93
3.22.Tzracunati proizvod z datih kompleksnih brojeva z! I Z'):
a) b) zi=:-A+8i, z}"""-!-i c) ZJ=--2-3i
lzracunati vrijeunost dutog izraza:
3.23.a) (2-3;)(4+i) b) (!+i)(3-2i) c) (-li)(5+4i)
3.24.,,) (I "2i)(2-i)+(! -2i)(2+i) b) (3 4i)(hi)··(S-2i)(8-4i)
k\'adrat, i, datog komp!cksnog broja z:
__ a) b) z=-!-i c) 7=4+3i
kub, Z3 ,datog komp!cksnog .broja z: ,..,',.
. .1) 7.-·41 b) z= )+1 c) z=.;;-t-·.J!
Ako je z = I-J-i izraCllnati \Tijednost izraza - 2z -1 ')
(3.28; Ako:ic fez) -z"3i+z·'2, odredili [(3+2;).
"-../
3.29. Odrediti realni i imaginarni dio kompJeksnog broja
(2c3i)'- (2-3;)'.
3.30. RijcSitijednacillLl Z2+ i = O.
3.4, Konjugovano·-komplcksni bro.icvi
d)
Kompleksni brojeyj 4----7i i 4,\ Ii imajujednakc realne dijeloyc,dok im se imaginarni
dijcic)\'i razlikuju samo po znaku. La ovakv'-\ dva kOlllpleksna broja kazemo da su
brojevi
La dya kompleksna broja kazemo da su konjugo\'ano kompieksni ako imajujcdnake
reainc dijclo\'c j suprotne irnagillarne dijclo\'c.
Brojeyi 3+23i i 3-23i; ---45-1 i -9-t-8i j -9-8i su tri para konjugovano·_·
komp!eksnih broje\'a.
je z=a+bi, 1ada se konjugoyano-kompkksan broj z oznacaya sa z
z = a- bi.
Primjc: ___l: Ako su dati komplcksni brojevi zj=7---5i i zz=3+4i, odrcditi:
a) Z, b) Z, +Z2 c) Zi ·z, d)
Rjescnje: a) Z, = 7 - 5; 7+5i b) z, T Z2 (7+5i)+(3 'Ai) 10+9i.
94
cJ Ii· = (7-5i)- :3 + 4 i = = 4 - i .
d) •. = (7- S i),' U+41) l():-; 10'i.
e)_ = (7 - S'!) - (3 4 i) = = 4+9i.
PI-imjcr 2: Ako su dati kompJcksni brojevi i 22=2-1, odrcditi:
a)z]+2z2 b)Z]-Z2 c)3z
l
-Z
2

Rjesenjc:a) Z, +2z, = 3-4; + 2(2+;) = 3-4;+4+2; 7-2;.
b) z, ·z, = (3+ 4i)(2-i) 10-Si.
c) 3z,· z: = (9 + 12;)(2 - i) = lSi = 30-15i.
Teorema (0 konjugovano-kompleksllim hrojc"ima):
Za syaka dva kompleksna broja z] i Z2 vrijedi:
1) ZI + z;: = Z:+Z2
( .., Z .....
4) I -"'- I = (Z, ,cO). 3) z, . z, z, . z,
\z,) ..
Dokaz:
1) Neka Sll d:1ti brojcvi z!=a 'bi i Zi:"c+di, (a,b,c,dER). Tada nijcdi:
Zi (a+ bi)+(c+di) (a+c)+(b+d)i = (a+c)-(b+d)i =
z, + z,
3) z,· z, bd)+ (ad':bc)Hac-bd)-(ad+bcJ;c
(a-bi)-( c-di) z, . z,
Dyije preostalc tvrdqjc se na analogan naGin.
Pital1ja Zll fJonarljanje:
1. [.-' (emu se ra:::likLy'u dl'a kOl?jugovallo--komp!cksIlJ broja?
2. Kakil\'je :::.bir dra kO!1jllgol'ano kompleksna broja?
3. Kako moiemo iskazati /eorell1u 0
brojevima?
Zadaci za vjezhu:
3.31.0drediti konjugovano -kompleksan broj datog broja z:
a) z=15 b) z=!2i c) d) e)
/"""'-" .....'\
( J9ko z =
a) z+z 0) z-z c) z·z· d) 2z+3 z e) 4z-Sz
95
3.33. Za koje vrijednosti varijable m su dati kompleksni brojevi konjugovano-
kompleksni:
a) 12+3mi, 12-9i b) 44x-8mi, 44x+8i c) -··111-2i, -111+8m?
3.34. Odredlti vrijednosti parametara In i n tako da kompleksni brojevi
Z, 2m-n-{n'-4)i i Z2 8m-1 +( 4m+ 3 oJi budu koojugovano--kompleksni.
3.35. Ako je z I +i, dokazati da vrijedi z'+(z-Z )i+2Z O.
- -
3.36. Dokazati da su brojevi z + z i z· z uvijek realni.
3.5. Dijeljenje komplcksnih brojeva
U teoremi 0 mnozenju kompleksnih brojeva (tacka 5) pokazano je da za svaka dva
kompleksn. broja Z, i Z2 ,(Z2*0) postoji kompleksao broj z takav da vrijedi Taj
kompleksal1 broj z naziva se kolicnik kompleksnih brojeva Zl i Z2.
Pokazimo na slijedecim primjerirna kako se, prakticno, vrsi dijeljenje kompleksnih
brojeva.
Prirnjer 1: Odrcditi kompleksan broj z = ZI: Z2 ako je z]=3+4i
Rjesenje: z 3 + 4i 3 + 4i . 5 + 2i (3 + 4i)(5 + 2i) __
z 5-2i 5-2i 5+2i (5-2i)(5+2i)
2
._ 15+16i+20i-8 _ 7+26i_7+26i_ 7 26.
- 2 ----------+-/.
5 -(2i)2 25+4 29 29 29
AnalizirajuCi prethodni primjer moze se uoCiti da se kolicnik dva kompleksna broja
moze odrediti na taj nacin sto se razlomak prosiri sa brojem koji je
kompl"eksan nazivniku razlomka i nakon izvodenja operacija mnozenja, sabiranja i
oduzimaoja kompleksnih brojeva, na kraju se dobija kompleksao broj koji je traZeni
kolicnik.
Primjer 2: Odrediti realni i imaginarni dio kompleksnog broja z = 3 - 2i .
1 + i
Rjesenje: Z 3 - 2i 3 - 2 i . I - i (3 - 2i)(1 -i)
I+i I+i l-i (l+,)(I-,)
3-3;-2;+2;' ]-5i R( I 5
e Z -_.
1-;' 2 2 2
Primjcr 3: Odrediti kompleksan broj Z odreden izrazom
(1 + i)(2+ i) (1- i)(2 - i)
z- --.
2-i 2+1
(I + i)(2 + i) (I - ;)(2 - i)
Rjesenje: z =
2-i 2+i
96

II
2+i+2i+;' 2-i-2i+;'
2-i 2+i
(1+3i)(2+i)-(1-3i)(2-i)
(2. i)(2 + i)
1 + 3i 1 - 3i
2-i 2+i

------'-"-... ,, .. ---- -I.
22 _i
2
4+1 5
Pi/anjo za ponavljanje:
1. Posfoji Ii kolicnik svaka dva kompleksna braja?
2, Kako se izvodi opcracija dijeljenje kompleksnih brojeva?
3. Na koji poslupak nos podsjef:a poslupak dijeljenja komp/eksnih brojeva?
Zadaci za vjezbu:
3.37.0drediti kolicnik ZI:Z2 datih kompleksnih brojeva ZI i Z2:
a) z1=4,z2= l+i b)
c) d)
3J8.Izracunati rcciprocan broj datog broja z:
a) I-i b) c) d) 6+8i
3.39.Izracunati vrijerlnost lzraza:
3+i l_i
3
a) (2-i)' b) (l + i)'
2+i
c)
4. - 5 i
5
d) -'----=-'-
(3 _ i)2
3.40. Izracunati
I )
Z 2
ako je Z, = 5-14i, -2+i.
3.41. Odrediti realni i imaginarni diD kompJcksnog broja z ako je:
13+12i (1+2i)'
z ---+
-8-6i 2+i
3.42. Kojim brojem treba pomnoziti broj Z1= 3+i da bi se dobio broj
16+2i?
2 •
3.43. Rijesiti (po z)jednacinu (1+3i)z= 3'-4i.
3.44. Odrediti rjeseoje jednacine: (2i-z)(1 +i) + (I +iz)(3-i) 2-i.
3.45. Izracunati:
2 + 3i
(I + 2i)' - (1- ij'
a)
(3 + 2i)3 - (2 + i)2
(1+ i) 100
b)
(l+i)96_ i (l+i)98
c)
(1- i) 1000
(I-i)'oo + i(l_i)5110
97
3.46. Odrediti vrijednasti varijabli x i y aka je:
a) __ I __ __ I_+ 1 b)
X + yi 2 + i - 2 + 4i .
3.47.a)
c) (i"'+i")'
i
21
1
3.48.a)
b)
3.49.a)
( r:::-\ 60
b) I - 1 + i-v 3 I
" 2 )
(
-)" c)
3.50. Aka je Z: = 2+i, odrediti kompleksan broj z = x + yi taka da vrijedi:
(
Z\ 11 -
Re , Im(z
z, 5
3.51. Rijditi sistem jednacina:
I
(l-i)x+ (I-i)y= i.
3.6. Modul (apsolutna vrijcdnost) kompleksnog hroja
Pojam apsolutne wijednosti broja susreli smo prvo kod cijclih brojeva, a kasnije
se o\'aj pojam prenosio na racionalne, realnc i evo sada i na kompleksne brojeve.
Aka je dat kompleksan broj z = 5 + 12i • tada se broj
+12'
nazi va apsolutna vrijednost iii modul datog kampleksnag broja z.
U opstem siucaju, ako je dat kompleksan broj z = a+bi , gdje su a i b ma koji realni
brojevi, njegov modu! izl, definise se na slijedeci nacin:
r--- .. ---..... ----.-....- .)-=:----1
L
' . <! I h"1 'b' .
'.. I iii
98
r dalje vrijedi daje modul nenegativan broj. Modul je nula samo ako je kompleksan
broj jednak nuli.
Primjcr 1: Odrediti madul datog kompleksnog braja:
a) b) c) d) z -3-4i
RjeSenje: a) ]zl = ]3i] C" -!O'+ji" = .J9 =3
b) ]zl 1-171 ..JC=17)' + 0' -1289
c)
d) ]zl = 1- 3 - 4i] .J9+l6 = 5.
Primjcr2: Akoje Izl=1 i Idk
·d"b·z-I
Z¢- 0 Ca7AtI a JC raj --' -
z + I
imaginaran.
Rjdcnjc: Da bi dokazali dajc z - 1. imaginaran braj, treba dokazati daje realni dio
z + I
a\"og komplcksnog brojajednak nuli. Nekaje z = x + yi. Tada vrijedi:
z - ! X + yi --:.! __ X - I + yi . X + 1- yi = ex -1 + yi)(x + I yi)
z + 1 X + yi + 1 x + I + yi x + 1 -- yi (x + 1+ yi)(x + 1 "" yi)
_ x
2
+ x -xyi -x·-l + yi +xyi + yi _(yi)2
---. (x+l)2-(yi)' -
x
2
+ y2 _ 1 + 2 yi
(x+ 1)2 + y'
A.
Kako je Izi =Ix + yil = J; 2 + Y 2 - 1 to je x
2
+y2 = 1 , pa se gornji izraz moze
dalje transform irati i dobija se:
x' + y' -1+2yi
_ 1 - 1 + 2 yi _ 2 yi
-" - ---
- y .
- ---I'
x'+y'+2x+! ! + 2x + ! 2 + 2x I + x
Dobili smo jcdan imaginaran broj Cime je zadatak rijesen.
Da Ii vrijedi obrnuto, akaje imaginaran broj, tadaje Izl=l?
z +!
Tcorcma (0 modulu komplcksnog broja):
Za svaka d'va kampleksna broja z) i .Z2 vrijedi:
I) Iz,.z,I=lz,lhl
3) 12.IJzJ, z,;'"'O 4)
Z2 IZ21 -
99
Dokaz:
J) Nekaje zl = a+bi i z2 = c+di. Tada vrijedi
Iz, . I(a+ bi)· (c + di)1 = I(ae +(ad + bc)il
+(ad+bc)2
= Jalc/ - 2abed + b
Z
d
2
+ a
l
d
2
+ labed + b7.c' -
= .Ja
2
c' + b1d
1
+ ald
I
+ b"e! -
= ..r;;' (c' + d' ) + b' (e' + d') -,j( a' + b')( c' + d') =
= .Ja' + b'· .Jc' + d' + billc +
4) Iz,I=la+bil=.,J;.;'+b'
5) Iz,. -(bi)2Ha' +
Preostale tvrdnje teorcme dokazuju se na analogan naCin.
Pitanja za ponavljanje:
1. Staje apso/utna vrijedno:·if realnog hraja?
2. Kako se dejinise apsoiufna vrijednost kornpleksnog braja?
3. Kadaje modul kompleksnag brojajednak Huh?
4. Iskazi rijeCima tvrdnje teoreme 0 kmnpTeksnog hI-oja.'
Zadaci za vjezbu:
Odrediti apsolutnu vrijednost (modul) datog kompleksnog broja z, aka je
3.52.a) z II
3.53.a) z 3+4i
b) c) d) e) c=3i
b) c) z=··3+4i d) e) zo=6-8i
b) F3.Q. c) z= IS. -.-l.". i d) ..f3 -l.i
29 29 2 2 2 2
3.55. Izracunaj IZI + 22 + ZjZ21 akoje ZI = 1--21, Z2= 5+2i!
3.56. Ako je Zj 3'+-4i, Z2 = 5-i ,odrediti + - + z/I·
(l )"
3.57. Odrediti modul komp!cksnog broja z ako jc: z =
(1- i)
r;"
3.58. Odrediti kompJeksan broj z ako je Rez =....; 2 ,)z! =:: ·,./3 1
. 2
100
3.59. Izracunati modul kompleksnog
(I.,. i)200 (6 + 2i) - (I - i)'98 (3 - i)

(I.,. i)'" (4 +5i) - (1 - i)'" (I 0 2i)
3.60. Rije.sitijednacinu: Izl-z= 1+2i!
, ,
z 1
3.61. Dokazati da je broj realan ako i samo ako je z rcaJan broj z::f::- - J !
z + 1
3.7. Prcslikavauja skupa kompleksuih bro.icYa u simp tacaka
komplcksue ravui
Prilikom prollcavanja skupa Z cije1ih brojeva vidjcJi smo da se svakom cUdom broju
na orijentisanoj pravoj (osl) moze pridruziti jedna tacka. To vrijcdi i za racionalnc
brojcve, S tim 5to su tacke koje odgovaraju racionalnim brojevima na pmvoj "guste".
Kod prcdstavljanja realnih brojeva tackama prave postignuto je potpuno prckrivanjc,
odnosno ohostrano jednoznacna korespondencija iZllledu brojeva i tacaka.
su.!.
Z= 4+3i
:l
-:;. '.' L",----' ----1. 4 ---r
Z= 3-2i
z=-5+i
1
.J
:1-
Svakoj tacki ravni hroj i ohrnUlo,svakom kompicks!lom
hrojli odgo\"arajcdna lackil ravni
Posmatrajmo sad a skup svih kompieksnih brojcva i pokazimo kako sc syaki
komplcksan broj moze grafic.ki predstaviti. "Ncka je xOy pravough koordinatni sistem
u ravni i nekaje z=4+3i dati k0111p!eksan braj (SI.3.1.). Kako je svaki komplcksan broj
odreden uredenim parom realnih hrojeva,3_ s':(akom paru brojeya II ravni
koorEiinatnog sisi"cma ·odgoyara jedna tack a, to wakom komp!cksnom brojll odgovara
tacka II ravni. Tako se s\'i kompleksni brojevj mogu «posijatl" po ravnl i pri tome U J 0 J
ravni neee ostati nijedna tacKa kojoj nije pridruzen neki kompleksan broj.
Ravan u kOjll su prcsJikani svi komp!eksni brojevi naziva se kompleksna iii
Gaussova
8
favan.
Posmatraju Ii se dva konjugovano-komplcksna broja z = a+bi i "- - a-bi u
Gaussovoj ravni njima odgovaraju OSl10 simetricne tacke U odnosu na x-osu.
Modu! komplcksnog broja izj = la + hil je udaUenost tacke koja odgovara broju Z od
koordinatnog pocctka.
Pitanja za ponavljanje:
1. Kako se no pravojpredstavljcU·lI realni brojevi?
2. Sfa se maze pridruii1i svokorn kompieksnol11 bl'oju u rartli?
3. Staje kompleksno ravan?
4. Posto}i Ii 11 kompleksno} ravni ncka lacka u ko}aj nc "sjedi" kompleksan braj?
Zadaci za vjezhu:
3.62. U pravouglom koordinatnom sistemu odredi tacku koja odgovara datom
kompleksl1om broju:
a) Z = 2-5i b) z = -3+2i c) z = 4+5i d) z = -4-5i
3.63. Odrediti komplcksall broj kojcm odgovara data ta6ka:
a) A(3, 5) b) B(-4,3) c) q-2,
d) D(5, -I)
3.64. Za svaki dati broj Z odredi tacku koja odgovara broju z, ako je:
a) b) c) z
co
5+2i d)
3.65. Odrediti zbir,raz!iku,proizvod i kolicnik kompleksnih brojcva odredcnih
ta"kama A(-1,2) i 8(4, -3)!
3.66. Odrediti modul zbira vcktora odredenih tackama t\/1(-2, 3) i N(8,5).
3.67. Kolikije modul kolicnika komplcksnih brojeva kojima odgovaraju tacke
A(2,-I) i 8(-3,5)?
Car! friedrich Gallss (l777-1855) ·"-jedanje od tli\jYc{:ih njemacklb i svjetskih ma1emaiicaraS\'ih
\Temcna
'i
3.8. Graficka illterpretacija sabiranja i oduzirnanja kompleks nih brojcva
Kako svakoj tacki ravni odgovara jedan radijus vektor, to svakom kompleks nom
broju Ll ravoi koordinatnog sistema odgovara jcdan vektor. Zato kompleksne brojeve
mazerna shvatiti kao radijus vektore tacaka cije su koordinate rcaini i imaginarni dio
tog broja, Pokazimo kako se operacije sabiranja i odnzimanja
kompleksnih brojcva predocavaju odgovarajucim vektorima.
Ncka su dati komp[cksni brajevi z]=5+2i i z2=2+4i. Tadajc Z]-f-z
1
=7+6i=z. Uocimo
tackc A(5, 2) i B(2, 4) koje, redom, odgovaraju datirn kompJeksnim brojevima i
radijus vektore OA i OB , Yektor OC OA + OB je radijus vektor tacke C(7, 6),
Tacki C odgovara kornpleksan broj 7+6i koji je upravo jednak kompleksnorn broju z
(=ZI+Z2)'
y C
4
;/
,I
/
3
/
2 A
-2 -1 5 6 7 X
-1
-2
S1.3.2. Gratlck' illlcrpl·dacija Ibim i razlike kornplcksnih bl·OjC\':l
Navedeni zakljucak vrijedi i U opcem slucaju. Ncka su dati kompleksni brojevi
Zi=XA+Y/) Z2=Xs+Yni. Prvorn komplcksnom broju odgovara tacka A(XA' YA), a
drugom B(XLI, YB),Uocimo radijLls vektore OA i OB Prvi vektor odgovara
kompleksnom broju ZI, a drugi kompleks nom broju Z2. Neka je C cetvrti vrh
paralclograma OACB. Prema pravilll paralclograma, poznatom iz prvog razreda, 0
sabiranju vektora, za vektor OC vrijedi:
- --
lOB.
Tacka C ima koordinatc Xc i Yc za koje vrijcdi: Xc= XA+Xn, Yc= YA-I.-Yn .
Tacki C(xc,yc) = C(XA+XB, YA+Yfl) odgovara komp1cksan broj
z ( XA +XB) + ( Y A +YB)i ,
102 103
Vidimo da zbiru kompJeksnih brojeva, graficki odgovara zbir vektora.
Staje s razlikom kompleksnih brojeva? Kako se ona graficki maze interpretirati?
Posmatrajrno 1ste kompleksne brojeve zl=5+2i i z2=2+4i i njihovu razliku
Z,-Z2 3-2i z' (SlJ.2). Nekaje lacka D lakya da vrUedi
--OB.
Vektor 00 je radijus vektor lacke D(3, -2) kojoj odgovara kompleksan broj 3-2i
koji je jednak kompleksnom broju z' (=Zl z]).
Dakle, oduzimanje kompleksnih brojeva moze se interpretirati kao oduzimanje
(radijus) vektora.
Teorcma; Ako.'iu z, i Z2 kompleksni broje),i predocclli odgovarajuCim
Jlektorima, tada rrijedi:
1) Zbir kompleksnih hrojcl'a z/ + Z2 geometrijski predstavlja vektor koji je
jednak zbiru l'ektora ZJ i Z2
2) Razlika Zj Z2 gcometrijski prcdstal'lja l'cktor jednak razlici odgovarajuCfh
l'eRtora Zr i Z.-:.
3) Kakojc Z1-Z2=(XA-Xn) + Ll'A-Yn)i,toje
Pitlll1ja za pOIlUl'ljanje:
1. Koji vektor mozemo pridruiifi :,;vako/11 kompleksnom broju?
2. Koja operacija s vektorimG odgol'ara sabiranju kompleksnih brojeva?
3. Moze li se oduzimanje kompleksnih brojcl'G l'r§iti oduzimanjem odgorarc!juCih
radijus vektora? Kako?
Zadaci :fa vjezhu:
3.68. Predstayi radijus ycktore datih kornplcksnih brojeva:
a) b) c) z=5-4i d)
3.69.Grafickiodreditizbirvcktora z!=7+2i i
3.70. Odredili graGeki zhir veklora 4 , z}= lSi.
3.71. Koji vektor odgovara raz!ici vcktora zi=c:. 4-2i, z]= 2+5i?
3.T2. Odrediti graficki zhir tri vektora Zj ":: 1 +i, ZJ= -2-3.i, Z3 = 4+5i.
) .. 73. Provjeri gr"aficki asoc\jativnost sabiranja komp!cks!iih brojcva.
104
4. KV ADRA TNE JEDNACINE (JEDNADZBE)
Posmatrajmo siijedece jcdnacinc:
Prva jcdnacina sadrzi nepoznahl x na prvi stepen i zovc se jednacina prvog stepena iIi
linearna jednacina. U drugoj i cetvJ10j jednacini nepoznata se pojavljuje na prvi i drugi
step en. Ovc dvije jednacine naziyaju sC jcdnacine drugog reda iIi kvadr'atnc
jcdnacine. Treea jednacina je jednaclna treceg stcpena ili kubna jednacina.
Vidimo da jcdnacina dobija nazi" prcma naj"isem stepcnu nepoznate koji se u njoj
pojavtjuje. Ranije smo upoznali !incarnc jednaCine,njihovo Ijesayanje i diskusiju
rjcScnja. Sada cemo posmatrati i prollcavati kyadratnc jednacine (jednadzbc).
JednaCina (jednadiha) kojo) je stepen 17CpozlIule dva l1a:::i1'a se kl'adratna
jednocina (jednadiba).
Evo nekoliko k\'adratnihjednacina:
x
2
-9 0, x'=4x, 5x' ---4x x'-2" 7, 5x-7>;' -11 X+X2, .
Svaka kvadratna jcdnacina sc moze transformisati u jcdnacinu koja ima oblik
ax
2
+ bx + c = 0
gdje su Ii. b i c hrojevi i ai'O.
;\Ia-vedenc kyadratncjednacine tl transformiranom ob!iku redoln izgledaju ovako:
X2
9
-0 X2 4'-() 4x' 4--0 8,,2 <"'1]-0 ) • /\. - • < ---, , "" , _J, ',- - _, '-' - 'Tl'> , -- •.
Vidimo da kvadratn8 jcdnac.ina ima tri Glana. Pry! clan sadrzi k\'adrat ncpoznate i
naziva se k"vadratni clan jcdnacine. Drugi clan sadrii Ilcpoznatu na prvi step en i
naziY(i se Hnearni clan kvadratne jcdnacine i tret1 clanje slnhorlni. koji ne
sadr:rj ncpoznatu.
105
Za kvadratnu jednacinu 7x
2
- 22x - 11 = 0 vrijedi:
7x
2
•.• je kvadratni clanjednacine,
-22x ... je linearni clan i
---II ' .. jc s!obodni clan kvadratne jednacine,
Broj 7 nazi va se kocficijcnt kYadratnog clana kvadratne jednacine J 1 =0
braj ---22 se zovc kocficijent Jincarnog clalla iste kvadratnejednacine.
a
U k\'adratnoj jednacini ax:'+bx+c-:---:oO , a JC koeficijent kvadratnog Clana, b je
kocficijcnt Jinearnog ciana, a c je slobodni clan.
Ako je koeficijent linearnog clana iii slobodni clan kvadratnc jednacine jednak nuli,
takyu kvadratnu jednacinu nazivamo nepotpuna kvadratna jcdllacina. Kod
nepotpune kvadratne jednaCine pojaYijuju se dva ciana iii sarno jedan.
Eva nckoliko nepotpunih kvadratnihjednacina:
Ako sc u kvadratnoj jednacini pojavljuju sva tri clana, tada ka7emo da je kvadratna
jednacina potpuna.
S lijedcce kvadratnc jednacine su potpunc:
'-61);' -', 2
K"-)X+ = , _x- = 0, ;.;."+3x--4:= 0, )4x--··2:2x--l-l t =0, 872x --457x+3 = 0, ,.
Osnov:ni zadatak kod prollcavanja jcdnacina je pronalazcnjc njiho\'og (qjihovih)
ljeScnJ3 iii utndivanje da Latxih dcsenja neOla. Ovo vrijedi za sve jcdnacine,pa i
kvadratnu.
Sta se nazi va rje.scnje jedllacinc? Rjesenje jednacine je onaj broj (mi cemo uzimati da
kompleksan) koji zadovoljava jednacinu. To znaci kada nepoznata u
Jcdnacml Ima \TIJcdnost jcdllaku tom broju, jednaCina sc prctvara u obicnu istinitu
jednakost.
Navcdimo nckoliko priuliera:
Primjcr 1: Broj --3 je Jjcscnje jednacillc x
2
_9:= 0 ,jer je (_3)2_ 9:= O.
Primjer 2: Bro] 2]c rje.serUcjednacinc x2-5x+6:= 0, jer je 2
2
-5.2+6:= O.
3: Broj 5 nije rjeselue jednacinc x2+x-2=O, jer je 52 +. 5 -,2 = 28 , pa 5 ne
zadovotJava datu kvadratuu jednacinu (nije rjcsenjc ove jednaclne).
Kako pronaci rjcsenje kyadratne jednac.ine?
Put do t:jescnja kvadratne jcdnacine pokazaccl1lO ljeS::l\'ajllci prvo ncpotpune, a zatim
potpune kvadratne jcdnacinc.
106
,i
t!
\J.
Pitanja za ponavljanje:
1. Qbjasnz razliku i=meaujednakosti,jednaCine z identiteta!
2. Staie rjdenje jednaCine?
3, Sta rijeSiti jednaL'{inu?
4. KaJ,,--vu jednac"iJltl nazivamo kvadralna jednacina?
5. Kofiko Clano'l'Q zilla kvadralna jednaCina?
6. JVavedi nazive Clanova /..--vadratne jednaCine!
7. Koje koejicijenfl? susrei:cmo kod kradralne jednaCine?
8, Kada za f0..'adara!llujednaCinu kaiemo daje nepotpuna?
9 .. Voredi nekoliko nepotpullih kvadratnihiednaCina!
10. Kada za kFadratnujednacinu kaiemo da je potpuna?
Zadaci za vjefbu:
4.1. Odrcdi rjcsenje date jednacine:
a) b) d) 5-30x 0
4.2. Transformi!;i datu kyadratnujednacinu na oblik ax
2
+bx+c = 0:
a) b) c) 3x+l-x'-7x-9
4.3. OdrediLi kvadratni clan datejednacine:
b) cJ 8x'-8x-1
4.4. Odrediti linearni clan date.ksadratne jednacine:
a) 4x2-58x-1 0 b) 7 c) 23x-4x'+55 6x
4.5, Odrcditi kocficijent kvadratnog c!ana k\'adratne jcdnacine:
a) Ilx'-44x .. b) x'+88x 757 ....3x' c) x
2
-x_I=4x
2
+55
4.6. l\apisati kocficijci1t {incarnog claIM date k\'adratne jednacine:
a) b) x
2
+33x+82=O c) 3x-x'= 34-4x-5x'
4.7. Napisi slobodni clan kvadratne jednacine:
a) b) 6x'-45x+3=7 c) 45-45x'+45x 45
4.8. Napisi jednu ncpotpunu kvadratnu jednacinu bez slobodnog clana!
4.9. Napisi nepotpunu kvadratnujednacinu koja ne sadrzi tinearni clan!
4.10. !'Japisi nepotpunu kvadratnujednacinu u kojoj nema ni slobodnog ni
linearnog clana !
4.1. RjeS3vanjc ncpotpullc kvadratnc jcdnaCillc
Pudsjdilllo se poznatog svojstYI:l proizyoda rcainih hrojcva:
kB 0 <=> iii (B=O)]
sto sc rijccima moze iskazati ovako:
107
Proizvod dva broja je jednak nuli aka i soma aka je bar jediln od filklora jednak
nulL
Navedena osobina proizvoda koristi se pri rjesaYal1ju nepotpunih kvadratnih
jednacina.
Primjer 1: RijesitijednaCinu
Rjcsenje: x
2
-25 = 0 Q X'-S2= 0
Q x+S = 0 iIi
(x+5)(x-5) = 0
x=-5 iIi x=5.
Vidimo dajednacina ima dva Ijescnjajednoje broj a drugo broj 5. Tom piscmo
na ovaj nacin:
Postupak rjesavanja navcdene kyadratne jcdnacinc moze sc krace pisati na slijedeci
oaeio:
x
2
- 25 •• 0 Q i = 25
Rjdcnja jednacine su elva suprotna braja.
Na navedeni naCin se rjeSavaju sye nepotpunc kyaclratne nejednacine kad kojihjc
b=O, tj. nepotpune kyadratnc jednacine oblika ax? +- c = o.
Primjer 2: Rijcsitijednacinu x
2
+ 16=0.
RjeScn,jc: Kao i u prcthodnom primjcru,lijcyu stranu jcdnacine Jnoz,cmo rastaviti oa
faktore:
x'+ 16=0 x
2
_ 16i
2
=0 x
2
_ (4i)2= 0
Q (x---4i)(x+4i)=O Q X - 4i = 0 iii x+4i=O
Rjesenja Qve jcdnacine su dva 5uprotna (konjugoyano--kompleksna) hroja.
U s!ucaju kada je c=O, nepotpuna kvadratna jcdnacina ima oblik pa se
njcna lijcva strana uyijck moze rastaviti na faktore izviaccnjcm varijahle x ispred
zagrade: x(ax+b )=0. '
P'rimjer 3: Odrediti rjcsel\ja i..;vadratnejednacinc 7x = O.
Rjescnjc: Jednacina U kojoj nema slobodnog ciana je nepotpuna. LijcY3 stran3
ovakve jcdnacine uvijek sc rnozc" rasta\'iti na faktore tako 5tO se ispred zagrade
izvuce faktor x:
x
2
+7x=O Q x(x+7)=O Q x=O iIi x+7=O Q
108
Mozemo zakljuCiti da nepotpuna kvadratnajednacina kojoj nedostaje slobodni clan
tlvijek imajedno rjesenje x=O. .
Primjer 4: Rijesiti jednacinu: 5x
2
- 2x = O.
Rjescnjc: 5x2_2x = 0 <=> x(5x-2) = 0
2
xl=O x2=--
, 5··
Primjer 5: Rijesiti jednacinu x
2
_·6x+9 = O.
Rjescnje: Navedena jednaCina nije nepotpuna, ali se pazljivim posmatranjem
trinoma na njenoj lijevoj strani mo:l.e zakijuciti da je to potpuni kvadrat. Na osnovu
toga sc moze jednostavno doti do njenih rjcicnja:
<=> x'-2x·3+3'=0 <=> <=> <=> x,,=3.
Ovajednacina ima dvostruko rjesenje x=3.
Pitanja za ponavljanje:
I. Koju osobinu proizroda koristimo prilikom JjeSavanja nepotpunih kvadratnih
jednaCina?
2. S{a se maze kazati za rjesenja nepotpune kvadratne jednac.'":ine koja nema
slabodnog Clana?
3. Koja kvadratnajednaCiJ1a uvfjek imajedno rjeSeJyjejednako nuli?
4. Kada su oba ljdcrtja jednaCine jednaka nuli?
Zadaci 7.a vjezbu:
4.! 1.0drediti rjesenja date nepotpune kvadratne jednacine:
a) b) 2X2=0 c) -888x
2
=O d)
Rijesiti date (nepotpune) kvadratne jednacine:
4.12.a) x
2
---4=0 b) x-+36=0 c) 4X2-9=0 d) 25x
2
+ 16=0
4.13.a) x(x-5)=O b) (x-l)(x+4rO
c) (2x-I)(3x+5) = 0 d)
4.14.a) x
2
+x=0 b) 5X
2
-4FO c)
4.15.Provjeriti da lije x=5 rjesenje date b"adratnejcdnacil1e:
a) . b) 3X2-x-70=O
c) 4x2+4x-11=0 d) 7x2+x-ISO=O
109
Rijesiti date kvadratne jednacine:
4.16.a) b)
4.17.a) (x-4 )(x+4)+ 5 2X2_2
c) 2(6-x)(6+x) + 5_x
2
c)
b) 3x
2
-12 (2--x)(2+x)
4.18.a) (x+ll'-(2x-I)(x-I)+5x+4
c) 14+2x
b)
b)
3Xl + 1
3
x
1
_·5 x
2
+5
c) --- + ___ ._ - 3
2 6
4.20.a) 5
c) x'-5x+11
b) (x-I)(x+2)+(x+2)(x+5) - 8
4.2l.a) b) a'x'-b'FO
4.22.a) x'-4x+4-0 b)
c) x
2
+45aFO
c)
4.2. RjcSavanje potpune kvadratne jednacine
Formnla za rjdavanjc kvadratnc jednacinc
d) 16x+4bx
2
-0
d) x'--5x+6-0
U prethodnom paragrafu prilikom rjeSavanja nepotpunih kvadratnih jcdnacina, lla
kraju sma vidjeli kako se j neke potpune kvadratne jednaCine mogu rijeSiti, aka je
trinom na lijevoj strani jednacine potpuni kvadrat Uzmimo sada jednu, ma koju,
potpunu kvadratnu jcdnacinu i potrazimo put do qjCl10g rjeSenja.
Primjer 1: RijcSitijednacinu = 0 .
Rjesenje: eilj nam je kvadratni trinom na lijcvaj strani rastaviti na linearne faktore, a
zatim koristcci se osobinam proizvoda, kao II prethodnom paragrafu, dob do Ijesenja
jednacine. Dovedimo JijevlI stranu na oblik razlike kvadrata, rastavimo na faktore tu
razliku i rijesimo dvUe nastale linearnejednaCine. Krenimo redom:

2 4 4

2 4 4

2
-0
¢> (x-_3..)'- 50 -0
2 2 4
(x - -FsifJ(lx _
I, 2 2 2 2
3 FsO 3 FsO
x---
2 2 2
110
_ 3 5.Ji
XI-_+ ___ x,- 5.Ji.
2 2 2 2
Navedeni postupak rjesavanja kvadratne jednaCine karisti se i pri izvodenju formule
za rjcSavanje opee kvadratne jednacinc:
, b b' b'
ax
2
+bx+c=O,a:t:O ¢:) a(x __ ? )--l-c=O
2a 4a' 4a-
a( x +tJ' -( 4ac r
b b' b'
a(x' +2. - ·x+--
2a 4a
2
4a
(x +.IJ... _ .Jb
'
- 4ac J(x +.IJ... + .Jb
2
- _ 0
2a 2a 2a 2a
b b .Jb' -4ac
x+-- 0 v x+-+ =0
2a 2a 2a 2a
b .Jb' - 4ac b
¢:) XI V x
7

2a 2a - 2a 2a
Dobijeni brojevi XI i Xl su Jjesenja kvadratne jednacine ax
2
+bx+c=O
Ova Ijesenja se, obicno, pisu II slijede6em oblikll:
..------------_.--- ---
;====- ------
I .
I
.Jb
2

2d
I
I.. Xl.2
(a *- OJ
L..... __
sto predstavlja fonnulu za Ijesenja rna kaje kvadratne jednacine.
Primjer 2: RijeSiti kvadratnujcdnacinu 2x2-x-l=O.
Rjesenje: Uocimo da su koeficijenti date jednacine a = 2, b = 1
c = --I, a zatim primijenima naprijed izvedcnu formulu:
- b ± +D_±)H)'--42,(-1)
X),2 =
2a
2·2
= I...=t_:-II + 8 -I ± -19.. = 1_:1:.2.
4 4 4
slobodni clan
Uzimajuci znak "-" dobije se jedno rjeSenje, a kada uzmemo znak "+" dolazimo do
drugog Jjesenja:
Xl = ! - 3 = =2 = _ X2= = = 1.
4 4 2 4 4
III
- - --
Primjer 3: Odrediti rjesenja kvadratne jednacine x' + 3x - ] 0 O.
Rjesenje: Neposrednom primjcnom fonTIule za rjesavanje kvadratne jcdnaCine
dobije se:
- b ± -Jb' - 4ac -4·]-(-10)
2a
2·1
3± _J49 - 3± ? .
2 2 2
Brojevi Xl = -5 i X2 = 2 su rjesenja date jednacine.
Odrediti rjesenja kvadratne jednacine Xl - 6x + 34 = O.
Rjescnje: Primjenom formule za rjesavanje kvadratne jednacillc dobije se:
- b ± -Jb' - 4ac_6± ,(6-; -4·1-34
2a 2·1
6±.J=lOO _6± 10i =3±5L
2 2
Rjeseqjajednacine U ovom primjcru su dva konjugovallo ·kompleksna broja xi=3-5i
i
Primjer 5: Odrediti rjesenja kvadratne jednacine 2X2 = -6+ 7x.
Rjescnje: U ovom slucaju potrebno jo kvadratnu jednaCinu dovesti na oblik
ax2+bx+c=O, procltati odgovarajuce koeficijcnte i uvrstiti ih u formulu:
2x'=-6+7x w 2X2-7x+6=O => a=2,b=-7,c=6_
- b ± -Jb' - 4ac _ 7 ± - 4·2·6 = 7 ± - 48
X[.2 -:;::::
2a
7±.J1=7±1
4 4
Rjesenjajednacine su Xl =
2
Primjer 6: Rijesiti jednacinu
-----_ .._---
2·2 4
Xz= 2.
x - 2 _1
-c---+ --
x' - 3x 2x - 6 x
RjeScnje: Transformacijama se jednacina dovodi na jcdnaciou u kojoj nema
razlomaka, a zatim u zavlsnosti od toga kakva se jcdnacina dobije, nastavlja njeno
Ijesavanje.
112
Da bi se oslobodili razlomaka U datoj jednacinu cerno pomnoziti s
najmanjim zajednickim sadrziocem svih nazivnika koji se pojavljuju u jednacini i
izvrsiti naznacene operacije:
+ X - 2
-xC:'-_-=-3 x- 2 x - 6 x
2+x(x-2) 2(x-3)
2x(x - 3) 2x(x - 3)
--:--::-:+
x(x - 3)
x - 2 = 1
2(x-3) x
w 2 + x(x-2)-2(x-3) = 0, 2x(x-3),oO w x
2
--4x+8 = 0, x(x-3) * 0 _
Nakon sredivanja dobili smo kvadratnu jednacinu koju rjeSavamo neposrednom
primjenom formule:
- b:.t _4±.Jj6- 41·8 _4 ±
2a 2 2
= 4 ± .J=J_6_ = ."..:t 4 i = 2±2i.
2 2
Rjesenjajednacine su konjugovano-kompleksni brojevi x[=2-2i i x2=2+2i.
Primjcr 7: Rijesiti kvadratnujednaCinu (x_a)2_2b(x_a)_(a
2
_b
2
) = 0, a>O.
Rjescnje: Nepoznata u jednacini je x, dok osta!e varijable smatramo paramctrima
jednacinc. Izv.rsimo naznacene operacije u jcdnacini da bi se dovela na oblik ns koji
mOZemo primijeniti formulu:
, , ')
(x--ar-2b(x-a)-(a'-b- <=> x
2
·"-2ax+a
2
--2bx+ 2ab-a
2
+b
2
= 0
x
2
- 2(a+b)x + b(2a+b) = O.
U dobijenoj kvadratnoj jednaCini koeficijent kvadratnog clana je 1, koeficijent
linearnog clanaje -2(a+b) i slobodni clan iznosi b(2a+b).
PrimjenolTI formu!e za ove vrijednosti koeficijcnata dobije se:
2(a + b)± ,f4(a + b)' -
Xu = 2
_2(a + b)± .[4(a' + 2ab + b')- 8ab - 4b'
Xl 2 - -
. 2
_ 2 (a + b ) ± fu ,'-+-S-a-c
b
-+-
4
-c-
b
cc
':-_---=-S b - 4 b' = 2 (a + b) ± .,r;;:;;;:
Xl 2 - --..- .
-. 2 2
X
_2a+2b±2a =a+b+a
12 - -
2
=>
113
Pitanja za ponavljanje:
1. Kako se izvodi formula za rjelavanje potpune kvadratne jednaCine?
2. 1'.1oie Ii se pOl11oi:u dobijene Jormule za rjdavanje potpune kvadratne jednacine
rijeSiti i nepotpuna kvadratna jednaCina?
Zadaci za vjezbu:
Rijesiti slijede6e kvadratne jednacine:
4.23.a) b)
4.24.a)
c)
4.25.a)
c)
4.26.a)
c)
4.27.a)
c)
4.28.a)
cJ
4.29.a) 8x'+6x-I-7x'+3x+27
c) 4x2-IOx+10 2x
2
+x+4
c) x'-x-2-0 d) -x'-x+2-0
b) x
2
+
d)
b)
d) 8x
2
-6x+ 1-0
b)
d)
b) 4x
2
-4x+1 0
d)
b)
d) x'-6x+27 6x
b) 3-5x--x
2
- 5x-2x
2
-23
4.30.a) b)
c) (x-I )(x-2)(x-3) - (x'+ 3)(x-5) + 2x-33 0
4.3l.a) x'-2(a+l)x+4a 0 b) 0
c) 0 .
4.32.a) b) ax'--(a+J)x+l
c) /-2(p+q)y+4pq 0
4.33.a) (3-x)'+(20+4x)' (x+ IS)'
0) x2-2(a+4)x+8a 0
4.34. X + I __ x - I
x-I x+1 3
4.36. Sx
x-I x+1 x'-I
x(x+2b)
a' + 2ab + b'
a-b
+---
alb
2x
a+b
_!... + __ 1 __ -0
a ax- 2
114
b) x'-(2a+l)x + a'+ 2 - 0
4x - 21 _ _ 8_-_x_ I

2x - I 1 x - 5
a-x a+x
I
21
,[

,I
,I
iI
I
I
i
11
11'"
$1
l-'
\1
il
I
'ii
4.3. Diskriminanta i ispitivanjc prirode rjcScnja kvadratne jednacine
Izraz
-----,.-,,-'--- -
n-.b
2
-4ac
l
1
koji se pojavljuje u fOfmuli za rjesavanje kvadratne jednacine nazlva se
diskriminanta kvadratne jednacine.
U zaVlsnosti od toga da [j je diskriminanta vcca od nulejednaka nuli iIi manja od
nule, kvadratna jednacina ima realna i razlicita, realna i jednaka iii konjugovano-
kOl1lpleksna rjesenja, tj, vrijedi:
D>O <=> (XI'7:=XI, Xl, xzER) - !jescnja Sil rca Ina i razlicita,
D=O <=> Xj=X2 E R, - rjesenja su realna j jednaka
D<O q Xl=X
1
, -rje.scnja su konjugovano---komplcksna.
Poznavanjem diskriminante kvadratne jednacinc moze se odrediti priroda njenih
rjeSenja bez rjesavanja jednacine.
Primjer 1: Odrediti priroduljesenja kvadratne jednaCine 3x
2
-5x+ 11 =0.
Rjescnjc: Diskriminanta ove kvadratne jednacine je:
D -b'- 25-4·3·11 25-132 --107 < 0
pajednacina ima konjugovano--kompleksna rje.scnja.
Primjer 2: Za koje vrUednosti parametra mjednaCina x2+2x-m+2=O , imajednaka
rjesenja?
Rjesenje: Da bi kvadratna jednacina imala jednaka rjeSenja njena diskriminanta mora
bitijednaka nuH:
<=> <=> <=>
RjeSenja date jednaCine Sli jednaka ako je vrijednost parametra m jednaka 1.
Pitanja za ponavljanje:
1. Staje diskriminanta kvadrdtne jednaCine?
2. Kada kvadratnajednaco.;ina ima diskriminanfujednaku null?
3. Kakva veza postoji izmedju kvadratnejednaCine i njene diskriminante?
115
Zadaci za vjezbu:
]zracunati diskrill11nantu D date kvadratne jednacine:
4.40.a) 2x'-3x+I=0 b) x2-x_I=O c) -x'+2x+3=0 d) 3x'+4x=0
2 •
4.4l.a) x -3ax+a=O b) mx
2
-2mx+3 = 0
c) -2x'+Smx+m-I=O d) Sx2-2mx = 0
4.42. lspitujuci diskrill1inantu date kvadratne jednacine odrediti prirodu njenih
rjesenja:
a) x'+Sx-1 1=0 b) 2X2_X+3=0 c) d) -3x'+x+S=O
4.43. Za koje vrijednosti parametra kjcdnaCina (2k-1 )x
2
" (k+ I)x + k - 4 = 0,
ill1ajednaka rjdenja?
4.44. Za koje vrijednosti parametra mjednacina
(Sm-i )x' - (Sm+2)x + 3m-2 = ° imajednaka rjesenja?
4.4, Normirani oblik kvatlratne jctlnacinc. Vietcovc formule
U kvadratnoj jednaCini ax
2
+bx+c=O koeficijent kvadratnog clana a moze biti ma
koji realan broj (osim-a=O). U slucaju kadaje a=l za kvadratnujednacinu kaZCIl10 da
je l)orll1irana i takav oblik nazivamo normirani oblik kvadratne jednacine.
Slijedece kvadratne jednaCine su napisane u normiranoll1 obliku:
x
2
-3x·,1 = 0, x
2
+44x = 0, x
2
_·i x-5SS=O, x2+(a+b)x-·I=O, ...
7
Svaka kvadratna jednacina maze se dovesti na normirani obIik tako sto se zamijeni s
ekvivalentnomjednacinom koja se dobija dijeljenjem date jednaCine s koeficijentom
kvadratnog clana.
Primjer 1: Datujednacinu dovesti na normirani oblik: = O.
RjeSenje: Dijeljenjem date jednacine sa 3 dobija se normirana kvadratna jednacina
ekvivalentna datoj: x
2
- 4x + i = O.
3
Normiranjem kvadratne jednacine ax:! + bx + C = 0, dobija se jedllacina:
x
2
+ !!.. x + !:. = 0 .
a a
Normirana kvadratnajednaCina se obicno pise u ob!iku:
2 If b c\
x +px+q=O; q=;,;).
Rijesimo normiranu kvadratnu jednacinu po poznatoj forrnu1i:
116
- b ± .Jb' - 4ac
2a
.. . p p' -4q .
'X1,2=-2± 2 '
Ovim smo
jednacine:
dosli do nove formule koja vrljedi za rjesavanje norll11rane kvadratne
..__
I P If p)'
L
X, =--7_11'- -q
.' .. 2 1 \ ?
.. ,\ ..
_ ..,..
Vidimo da se u formuli pojavljqjc poiovina kocficijenta p, pa je ova formula
pogodnija od prethodne u slucaju kadaje p paran broj. Aka koeficijent p nije paran
broj, onda ova formula nerna neku veeu prednost nad ranije izvedenom formulom za
rjcsavanje kvadratne jednacine.
X1.2=2±J4+5; x1,2=2±3 => x
1
c=-l,x2=5.
Odredimo zbir i proizvod Ijescnja kyadratne jednacine koju SOlO upravo rijcSili:
xl+x::=4, xl·x2=-5.
Poglcda1l1o !i koeficijente kvadratnc jednacine 4x-.. 5 = 0 , p= -4 i q= ····5 i
uporedimo ih sa dobijcnilll zbirom i proizvodom tc jcdnaCine llocavamo da
je zbir rjdenjajcdnacine suprotan koeficijentu p, a proizvod jc .iednak clanu q.
Naprijed uocena osobina jcdnacine vrijedi za svaku jcdnacinu. Dokazilllo to U opcem
slucaju.
RjesenjajednaCine ax?+-bx-i-c=O su x:
- b ± - 4ac
___ .... Odrcdimo njihoy
2a
2a a
- b - .J!;,-4a"Z - b + .Jb' .. · 4ac
2a la
117
I) 1=,--
-4ac)_
4a
2
b' -(b' -4ac) _ b' - b' + 4ac c
4a
2
4a
2
4a
2
a
Dobili smo veze izmeduljescnja i koeficijenata kvadratne jednacine Ll obliku :
odnosno
Xl '
__ ---2{I __ J
l
,
-,"-----..
Dobijenc forlllulc koje pokazuju vczu izrncau rjesenja kvadratne jednacine i njenih
kocficijcnata nazivaju se Vieteove
9
formule.
Primjer 3: Odrediti zbir i proizvod Ijesenja date kvadratne jednacine:
a) x'- 445x + 122 = 0 b) . 3x
2
+36x-20 0
Rjescnje: Prema Victcovim formulama vrijedi:
a) XI+X2=-p=445, XI'X2=q= 122
b) x,+x,= _!J.- _ =·-12, "- =-20
a 3 a 3
Primjer 4: Napisati k\'adratnujednaeinu eija su Jjescnjc xI=-6 i x2=5.
Rjescnje: Kako je xl+x2=-G--t-5=--1 , to jc koeficijent p = -(xl+xz)=l.
Proizvod !jdcnja je Xi-X2"=--6-5 = -30, paje Q=XI'X2 = -30.
Sada se trazena k\'adratnajednacina maze napisati u nonniranom obliku
X2+pX+q=O, odnosno, x
2
+x-·JO=O.
Primjer 5: Koja kvadratnajednacina ima Ijescnja Xl = -3-5i, X2= -3+5i ?
Rjescnje: Kako jc p = -(XI-+X2)'= -{-3-5i·--3-+5i) = 6, q = XI-XZ = (-3-5;)(-3+5i) =
= (-3 f ..-(5i)2 = 9+25 = 34, to je trazenajednacina: x
2
+ 6x -+ 34 = O.
Primjer 6: Izmedu Jjdcnja Xi i X:; kvadratl1e jednacil1e x
2
-!- mx + 12 = 0 postoji
veza XI X2 = I. Odrediti vrijcdnost kocficijcnta m.
9 Viele (i 540- J 6()3)_ l'mncuski pravlliL politicar i matematicar. Jcdan je od najislaknutijih
f["ancuskih matcmalicara XVI vijeka
118
XI + Xl = --m a za proizvod X!+X2 = 12, pa koristeCi se dalim uslovom moze se
forrnirati sistem
Xt-X2= 1
xl+x2=rn
XI-X2= 12
cij im rjesavanjern dolazimo do traiene vrijednosti parametra m.
x, - x, I 1
XI -+X2 =mr

2x] =m -+ 1 } =>
x,(x,-I)=12

2 2
m'+2m+

=> m
2
-49=O => m1,2=±7.
Postoje dvije vrijcdnosti parametra rn za koje vrijedi dati uslov za rjesenja
date jednacine i to mu=±7.
Primjer 6: Neka su Xl i Xl rjesenja kvadratne jcdnaCinc 3x
2
+4x-+ !=o. Nc rjesavajllci
Xl X
2
ovujednacinu odreditijednacinu ai-+by+c=O cija su ljcscnja YI=-- 'Y2=--
4
R,jcSenje: Iz date jednacine neposredno se cita XI+X2 = -p = -"3
Odredimo' YI+Y2 i Yj'Y2'
2 2 2 2 '?
)'1+Y2 = _X_l + = _x-,,_+_X-,-2 _ = Xl + XjX2 + Xl -
X
z
XI X
1
X
2
X1X
I
Xl XI
( )
2 7
Xl -+ X
z

16 2 16
-----3--
2
16 10
_9_.1. ...__ __ 2
X
I
X
2
- x[ X
z
- 1
Y1-Y2- -'--- - .
X
z
x[
I I 3 3
3
TraZenajednaCinaje /- (Yl-+YZ)Y + )'IY2= 0 , odnosno ,
y'- J..Cl. y + 1
3
119
Pitanja za ponavljanje:
1. Koji oblik kvadratne jednaCine se naziva normirani?
2. Navediformulu za lje§avanje normirane kvadratfle jednaCine.
3. za ljeSavanje l10rmirane kvadratnejednaCine pogodl7ija od
opceformule?
4. C! cemu govore Vietoveformule?
5. Cemujejednak zhir lje.fC1?J'a kvadralne jednaCine?
6. Kada je proizvod rjc/ienja kvadratne jednaCine jednak J?jenol11 slobodnom
clanu?
Zadaci za vjezbu:
4.45. Napisati datu jednacinu u normiranorn obliku:
a) b)
4.46. Koliki je zbir rjesenja date jednacine:
a) b)
4.47. Odrediti proizvod rjesenja datejcdnacine:
2 2
a) x b) x
c) 1 Ox
2
+2x+ 15""'0
c) x
2
+202x+5=O
c) x
2
+20x+55=O
4.48. Odrediti zbir rjesenja kvadratne jednacine:
a) b)
4.49. Odrediti proizvod Jjdcnja jednacine:
a) b)
c) 1 Ox
2
+50x+ 3=0
c) Sx
2
+
Napisati kvadratnu jednacinu koja ima rjdcnja:
4.50.a) b) c)
4.51.a) x)=2+i, x2'="2-i b) xJ=----4-2i,xz=----4+2i c) xj=5+3i, x2=5-3i
4.52, Jeduo rjesenjc kvadratne jednacinc 2X2+X_1i=O je Odrcditi drugo
2
Ijesenje!
4.53. Odrediti vrijednost parametra m i rjcscnja kvadratnejcdnacinc
x
l
-2mx+m
2
_1 =0 ako je jedno !jesenje dva puta vc6e od drugog.
4.54. Za kqje vrijednosti pararnetra kjednacina 9x
2
-18kx-8k+ 16=0 ima jcdno
JjeScnje dva puta ·veee od drugog?
4.55. U jednacini x2-2x+q=O kvadrat razlike je 16. Odrcditi slobodni clan q!
4.56. Za koje vrijcdnosti od p i q su JjcsenjajednaCine X2+pX+q=O jednaka p i q?
4.57. Alw SU Xl i Xz rjdcnja kyaclratoe jednacine ax
2
+bx+c::::O, odrcditi nijednost
'. I 1 I j' I" db'
lzr3za _;;-" + --2 (aO 'un <.CIJU 0 a, 1 c!
Xi . x
2
4.58. U jednaCiol x2-5x+m=O odreditl vrijednost para metra m tako da korve-oi
- r 1 _.1.3 I
(Jjdcnja) jodoaCinc zadovouavajli"'rca)ciju: .,._ + = ___ .
X
l
2
x
2
2
36
120
4.59. Za koju vrijednost parametra m se rjesenjajcdnaCine
(2m-l)x'+ (5m+l)x + 3m + I 0, odnose kao 3:2?
4.60. Dataje jednacina ax
2
+bx+c=O, cija su rjesenja a i p. Sastaviti novu
kvadratnu jednacinu cija ce rjesenja biti ex + , 0 + !
, 'a p
4.6/. Ako su ex j p rjesenjajednacine x
2
_··5x+3=O, nc rjesav:ljuci datujednacinu,
sastaviti novu jcdnaeinu cija S11 rjcsenja 0'.4 i f34j
4.62, Dataje jednacina x
2
+px+q=O Cija su rjesenja a j p. Ne IjcS3vajuci jednacinu,
odrediti vrijcdnost izraza ___ ) ..;. __ I_cc
(2a +3t (2P +3)'
4.63. Ako su ex. i 13 !jesenja kvadratne jcdnacinc X2+pX-l--q=O i ako je
ex = + , kakva veza postoji izmedu koeficijenata p i q?
213 - 1
4.64. Napisati kvadratnujednaeinu eija su kubovima rjeseoja
jedoacine ax
2
-+bx+c=O.
4.65. Ispitaj ka}(\<a Sli rjcsenjajedoac,ine x
2
--2(rn-3)x+m
L
---4=O kada parametar rn
varira izmedu i +ccl
4.5. Znaci rjescnja in"adratne jednacinc
Posmatrajmo kvadratnujcdnacinu napisanu u normiranom obliku
X2+pX+q=O.
Na osnovu vrijednosti diskriminante D i parametara p i q u rrcthodnoj jednaCini, moze se
goyoriti 0 znacima rjeScnja i bcz rjcsayanjajcdnaCine,
51"0 se tice diskriniinantc D, intcrcsanlanjc samo s)llcaj kadaje D ncncgatiyan hroj (ier u
suprotnom kvadratnajcdnacina im3 konjugirano"' kompJcksna rjcscnja za koja ne definiramo
znak).
Na osnOVll vrijednosti clana q, (q=x I x2). mozc111o izvcsti slijcdcce zakljuckc:
1. Ako je q=O, bar jedno !:jdienjc kvadratne jcdnaCine je O.
2. Ako.ie q>O, rjescnja kvadratnc jednacinc su istog znaka,znaCi, oba su pozilivna iIi
oba negativna.
3. Akoje q<O, rjesenja su razliCitih prcdznaka,jedno pozitiv3fl. a drugo
negativan broj.
Koristcci sc samo vrijcdnoscu para metra p. (--p=x I,Lx2) , 0 znacima xli Xl kvadratnc
jednacine maze se ka7..ati slijedcce:
a) Aka je p=o. Sl1 dva suprotna broja.
b) Aka jc p>O, bar jedno rjcscnje kvadratne jednaCine jc pozitivan broj.
c) Aka je p<O, bar jedno rjeserJe je ncgativan broj.
Z:wisnosf znakuva rjeScnja od z.na.!(()va paramctara p i'q vidljivaje 1.1 slijedecoj·tabe!j:
121
lnak ad D lnak od q lnak ad p Znaci rjeSenja Xj i X2
o
+ o
+ o
+ +
+ +
+-
+
o
+
+
+
o
Xl =x?=o
Xl < 0 - X2
Xj i Xl SU
komplcksni broicvi
4.6. Primjena kvadratnih jednacina
Kvadralne jednacinc pojavljuju se pri rjesavanju velikog broja prakticnib
problema u raznim oblastima djeJovanja, Ovdjc se navode neki problem! koji se
rje.savaju primjenom kvadratnihjednacina.
Primjer 1: ZbiI kvadrata tri uzastopna cije!a brejaje 770. Koji su to brojevi?
Rjdcnjc: Ako najmanji od tri uzastopna cijela broja oznaC-imo sa X, tada Sll trazeni
brojevi:
x, x + 1 i x + 2.
Prema uslov ima 7 ... vrijedi: x? +. (x + ! i + (x + 2/ = 770
I<jd3vanjem gornjc kvadratne jednacine dobija se broj x, a onda se neposrcdno
mogu napisti sva tri broja:
=>
=>
x
2
+ (x+ I J' + (x+2)' 770
3,,'+6x-765 = 0
=> Xl -I- x2+2x +1+x
2
+-4x+4=770
=> x
2
+2x-255=0
I ' ,--. ...M __ •
-b±vb--4ac =-2±v'4+I020 =-1+16
--,,------ ------,--- ..
2a 2
Za trateni broj x dobili sma dvijc vrUednosti i to xl = 15 i x2 = -17.
Trazcna trojka uzastopnih brojevaje: 15, 16, 17, odnosno, -17,-·16,-·15,
Primjer 2: Ako se svaka od tri dul.i 3=9, b=11 i c=13 umanji za istu duzinu
dobiju se duzi kojc mogu biti stranice pravouglog troug!a. Odredlti za koliko treba
umanjitl syaku da,tu dul:.
122
Rjesenje: Ncka svaku dUl; treba umanjiti za dUl; x. Kako jc c najveca stranica, prema
Pitagorinoj teoremi vrijedi:
(c-x)' = (a-x)'+(b-x)' ¢;>
169-26x+x' = Sl-18x+x'+ 121-22x+x2
(13-x)'= (9-x)'+(II-x)'
¢;> x'-14x+33=O
=>
14±-J196-132 14±-J64 14±8
..--= ....- => x=3,
2 2 2
Tralena dui je x=3,Drugo ,jesenje (x=ll) dobijene kvadratne jednaCine no
zadovoljava prirodu zadatka jcr bi se pojavile negativne vrijednosti duzine sto je
nemoguce.
km
Primjer 3: Terctni brod ployi rijekom krccu6i se brzinom v=20. h
Rastojanjc izmedu dva mjcsta od 75 km bred pre!azi dva puta i to jcdnol11 uzvodno, a
drugi puta nizvodno. Kada sc brad kretao uzvodno trcbalo mu je 2 sata vise vremena
nego pri kretanju niz vodu. Odrcditi brzinu kretanja vode u ovoj rijcci.
km . b d '1'1 k ' ,
Rjcscnjc: Neka je brzina kretanja vode x -. Tada Je ro pn 1 <.Om 'retarua n[Z
h
vodu imao relativnu brzinu u odnosu na obalu v+x, a pri!ij.:;olll uzvodnog kretanja
njcgova brzina U odnosu na obaJuje bila manja i iznosila je
Kako su put (s), vrijemc (t) i brzina (v) kretanja vczani re!acijom s=v·t, to se, prcma
usiovima zadatka, mozc pisati:
..J.5.... ..J.5.... _ 2 ,
v+x v-x
, - d ,-- 75, d
Jcr se brod l11Z vo u Kfctao -- satl , a uz vo u
v+x
75
sati.
v x
vrijednosti za v dobije se:
75 75
----2
v+x v-x
75(20-x) = 75(20+x) - 2(20+x)(20-xJ
=>
1500-75x= 1500+ 75x-800+2x
2
- 75 + -J5625 + 1600 - 75 ± 85
2
x
2
+75x--400 = 0
=> x=5.
Brzina kretanja vode je 5
km
. (Orugo rjcsenje dobijenc kvadratne jednacine -80 ne
h
zadovoljava prirodu zadatka.)
Primjcr 4: Ako se u kolo struje II kome dada napon U=220V uk!juci otpor od 50,
jacina struje se smanji za 22 amrera. Koliki jc pocetni olpor u strujnom ko!u?
123
Rje.sen,ie: lz fizike je poznato da su napon (U), jaCina stmje (I) i atpor (R) u kolu
. . I .. U
struJc vezam re aC1Jom 1 "'" - .
R
Neb je x pocetni otpor. Tada je jaCina strujc u kalu, prije ukijuCivanja otpora od 5
220
oma bila . Nakon ukljucivanja atp'ora od 5 oma jacina struje je manja za 22
x
ampera j iznosi
220
x+5
lato se moze formirati jednacina
rjesenje daje trazeni pocetni otpor x.
220 220
220 220
--=--+22, fije
x x-+-5
Q 220(x+5) 220x + 22x(x+5)
x x+5
220x+ J 100 = 220x -+- 22x
2
+ 11 Ox
=>
5±'/25+200 -5+15
5, XI_2 =
2 2
U strujnom kolu je pacctn] otpor bio 5 oma (drugo ljdcnje dobijcne kvadratnc
jednaCine je negativilo i ne maze biti otpor).
Zadaci za vjezbu:
4.66. Proizvod poJovinc i treeine nekog brqjaje 96. Odrcditi taj
4.67. Ako se ncki broj za 5 uveca i za S"umanji, tadajc zbir kvadrata tako
dobUenih brojeva 178. Koji je to broj?
4.68. Zbir cifara dvocifrenog broja iznosi 4. Kada se on pomnozl 1.;:oj1 je
sastavljen od istih cifara u obrnutom redu dobijc se 403. Koji je to broj?
4.69. Ako sc svaka stranica troug!a produzi za isti vrijednost, dobljaju se stranice
pravouglog trougla. Za koliko treba produziti svaku stran1cU ako 5U one a=3,
i
4.70. Pravougaonik ima dijagona!u d=26, a stranicc mu se razlikuju za 14. Odrcditi
stranicc pravougaonika!
4.71. Polovinu bazcna napuni jcdna cijcY,a drugu p%vinu druga. Cijcvi su bile
llkupno otvorene 25 sati. Ako se obje cijeyj otvorc istovrcmeno bazen se
napuni za 12 sati. Za koiiko sati svaka cijev poscbno moze napuniti bazen?
4.72. Kada se ivica kocke smanji za 2, zaprcmina kocke smaqji se za 98. Za koliko
se smanji!a povrsina kocke?
4.73. Kada bi bicik!ista vozio 4 km na sat brzc, put od 240 km bi presao za 3 sata
manje. Kojom Drzinom se krcce biciklista?
4.74. PovrSina trougla c.ije su straniee tri uzastopn3 parna brojajc P=24.
Odrediti stranicel
4.75. Zizna daljina sabirnog socivajc f=20 em, a rastojanjc predmcta od likajc
d=81 em. Odrcditj·-rastojanje Jika t. pod sociva,
124
.... "-,..... _---------'-------------_._----

.
•. r .•..
A

4.7. K vadratni trinom. Rastavljanje kvadratnog trinoma na
lincarnc faktore ({'jnioce, cimbenike)
lzraz oblika ax
2
+bx+c, (a, b, c#-O) nazivamo k"adratni tdnom.
Za svaku vrijednost vartiabIc x kvadratnom trinomu odgovara njegova brqjna
vrijednost. Za one vrijednosti vartjable x za koje je vrijednost trinoma jednaka nuli
kazemo da su nule trinoma.
Trinom x2+4x-21 lma dvije realne nulc. To su brojevi x]=-7 i x2 = J.
Znajuci nule kvadratnog trinoma,trinom se mo.z,e rastaviti na linearne faktore.
Pokazimo to, prvo, na primjeru navedcnog trinorna, a onda i U opcem sJucaju:
x'+ 4x - 21 x'+ 7x-3x-21 x(x+7)-3(x+ 7) (x-3)(x+7).
Krenimo, sada, od opceg kvadratnog trinorna axl+bx+c i pokaiimo kako se rastavlja
na linearne faktore.
Kvadratni trinom se moze napisati na slijcdeci nacin:
.., 2 b c
aX-+ bx + a(x +-x +--).
a a
Ako su Xl Xl nu!e trinoma, prema Vieteovim formulamaje
b c
= - (x) + Xl), ....- = X)XI .
a a
Koristenjem navedenih relacija daUe se moze pisati:
.., b c 1
ax2 + bx + c = a(x" +- x +-) = =
. a a
a[x2-x,X-X2X+X,X2] a[x(x-x,)-X2(X-X,)] a(x-x,)(x-x,),
Vidirno da vrijedi:
l-
i
l
I
J
Primjer 1: Rastaviti kvadratni trinom 2x
2
+x-15 na !inearnc faktore
Rjescnjc: Prvo je potrebllo odrediti nule trinoma, a zatim izvedenu
forrnulu. Nule trinoma kvadratne Jcdnacl11c:
-I ± -Jl + 120 -1 ± Ji2J
2X2+ x-15 = 0 => Xu = 4
-I± 11
4
125
5
=> XI = -3, X2 = -
2
2 5
2x + x-IS = 2(x-x I )(x-x2) = 2(x+3)(x-
2
) = (x+3)(2x-S).
a
2
+6a-91
Primjer 2: Skratiti dati razlomak :
a'+8a-105
Rjesenje: Kvadratne trinome u brojniku i nazivniku razlomka, prvo treba rastaviti na
Iinearne faktore:
a
'
+6a--91=0 =>
- 6± .J36+ 364 - 6±20
au = 2 2
=>
a
2
+6a-91 = (a+I3)(a-7).
-8±j64+420 -s±n
a =------=
" ? 2
=>
a
2
+ 8a- 105 = (a+IS)(a-7).
Sada se dati razlomak maze napisati na slijedeci naCin:
0
2
+6a-91 (0+13)(a-7) 0+13
a'+8a-105 = (a+1S)(a-7) =
12x + I 4 3
a,=-13,a2=7.
Primjcr 3: Rijesiti jednacinu: -2-'---' - - --_.- - -- = 0 .
. 2x -7x + 5 2x - 5 X --1
Rjescnjc: Da bi se oslobodili razlqmaka u jednacini, potrebno je jednacinu
pomnoziti sa najmanjim zajcdnickim sadrziocem svih nazivnika. Za odredivanje
NZS nazivnika sve nazivnike morama rastaviti na linearne faktorc. Jedan nazivnikje
kvadratni trinom. Rastavimo ga na faktore:
5
2X2_7x+5=O => xl=l, x
2
='2 ; 2x
2
-7x+5 = (x-l)(2x--5).
Sada jednacinu l11oZel110 napisati ovako:
12x+1 4 3
--- --- ---
2x' - 7 X + 5 2x - 5 x-I
12x+1 4 3
¢:> ----........ - - --- -- 0
(x-I)(2x-5) 2x-5 x-I
¢:> 12x +1--4(x-l) - 3(2x-5) 0
¢:> 2x +20 0
126
12x +1- 4x

Pitanja za ponavljanje:
1. znaCi rastaviti izraz nafakiore?
2. Kako se kvadratni irinom rastavlja na linearne faktore?
3. Gdje se prinifenjuje rastavljanje kvadratnog trinoma ?
Zadaci za vjezbu:
4.76. Dati kvadratni trinom rastavi na linearne faktore:
a) x'-5x+4 b) x'+IOx+21 c) x'--4x+13 d) x'-x-6
Rastaviti na linearne faktore date izraze:
4.77.a) -3x'+1Ix+70 b) IOx'+9x+2 c) 4x
2
-8x+3 d)
4.78.a) x'-2ax+a'-b' b) x
'
-ax--j)a
2
c) abx'- (a'+b
2
)x + ab
4.79. Skratiti date razlomke:
x
2
+x-12
a)
c)
x' -16
2x' +5x-3
+ lOx + 3
4.80. Oduzeti razlomke
b)
d)
x+ 1 x
+x-2 x'_I'
.. 7
4.81. * Izvrsiti naznacene operaClJe: 2
2a ·-5a - 3
RijeSiti date jednaCine:
X' + lOx + 25
x'+14x+45
2a' -11a-6
2a
2
+3a+l
4
+ ----c;---:c-____::_
4a' + Sa + 3
a a-I
4.82.* --- - " 2 I, (fiZl, a?2).
nx-x x
2
-2nx- +n-x
4.83*a) x'-6Ixl+8=0 b) Ix+31
21 I
4.84.* 2 -x+4x-6=0.
x - 4x + 10
4.85.*
4.86*
4.87*
2x 13x
+
2x' -5x+3 2x' +x+3
3x 2x 8
x' + 1-4x x
2
+ 1 + x 3
(x-l)x(x+I)(x+2) = 24.
c) (2x-3j2 - 31
127
5. KVADRATNE FUNKCLJE
Funkciju sa skupa rcaJnih brojcva R u skup R definisana relacijom:
x H y=ax
2
+bx+c
gdje su a, b i c rna koji realni brojevi i a::;tO, naziYamo kvadratna funkcija. Osobine
kvadratne funkcije proucavacerno prvo na specijalnim, a oa kraju i U opccm slucaju.
5.1. Kvadratna funkcija oblika y = ax"
Kvad,ratna funkcija za cije koeficijente b i c vrijedi b=c=O ima oblik y=ax
2
gdje je a
rna koji realan broj koji nije nula. Osobine ove kvadmtne funkcije upozoajmo
prQucavajuci stijedece primjcrc:
") 2 1 2
Y
=x- v=2x y=----x
, J '2
Prvo cerno nacrtati grafike navedenih funkcija. Da bi to uradili odabracemo nekoliko
tacaka koje imaju za prvu koordinatu neki fealan broj, a druga koordinata jc bro] koji
funkcija pridruzuje prvoj. Odabrane prve i izracnnate druge koordinate predstavimo u
slijedecoj tabeli:
x --3 -1 0 1 2 3 4
f(x) = X 9 4 1 0 I 4 9 16
f(x) = 2x" 18 8 2 0 2 8 18 32
f(x) = x
2 9 1 ! 9
-
2
-
0
-- 2 -
8
2 2 2 2 2
'---
U koordinatni sistem ucrtane i spojene izabrane tacke odreduju po jednu parabolu za
svaku funkciju (SIS!)_
Sa slike se vidi da je graiik svake od navedenih funkcija parabola koja je
simetricna U odnosu na Svi grafici prolaze kroz ta(sku (0, 0), svi su
okrenuti otvorom prerna gore i svi su x--ose.
128
Dalje se vidi da je grafik funkcije y = 2X2 uzi od grafika funkcije y = x
2
, a grafik
1
funkcije y =2 x
2
je siri od grafika funkcije y x'-
y
. -
SI.5.I.Svc parabole su okrenutc nagorc .(n>O) i jc a veee to su "uze", a sto je a manje to Sll "sire".
Navedene osobine ima svaka od funkcija y=ax2, za a>O. Navedimo ih redom:
_ grafik funkcije y=ax
2
je parabola simetricna 11 odnosu na y-osu
-- tjeme parabole je tacka (0, 0),
_ za x=O, funkcija y=ax
2
dostize najmanju y=O,.. "
_ za a> 1 i x>O funkcija raste brze,a za O<a.< J funkclJa raste spoflJe od funkcIJe
_ 2
1 i x<O funkcija opada brZe, a za O<a<l funkcija opada sporije od funkcije
=x
2
za' a; 1 parabola y=ax
2
je uz,a, a za 0<a<1 je sira od parabole y=x
2
.
Posmatrajmo, sada funkcije y = -- x
2
, Y = _2X2 , Y = x
2
, formirajmo odgoyarajuce
tabele i nacrtajmo grafike:
129
x -3 -2 -I 0 I 2 3 4
f\x)
_XL
-9 -4 --I 0 I -4 9 16
f(x)
_?x
T
-18 -8 -2 0 -2 8 18 32
f(x) x
2 9 I 1 9
- -
-2 - -
0 -- -2 -- -8
2
2 2 2 2
Analiziraju6i dobijenc parabole triju izabranih funkcija mazerna uoCiti da sliean
grafik ima svaka funkcija y = ax
2
za a<O. Navedimo osobinc funkcije Fax
2
za a<O:
- grafik funkcije y = ax
2
je parabola simetricna U odnosu na y-osu
- tjeme parabole je tacka (0, 0),
- za x = 0, funkcija y = ax
2
dostiie najvecu vrijednost y=0,
",- za a<-l i x<O funkcija raste brie, a za -1 <a<O funkcija raste sporije od funkcije
y=_x
2
,
- za a< -I i x>O funkcija opada brie, a za -I <a<O funkcija opada sporije od funkcije
y =_x
2
,
za lai > 1 parabola y=ax? je Ula, a za 0< !al < 1 je sira od parabole y = _Xl.
S\.5.2. Sve pambole su okrenute na dole (a<O) i sto je a vcce po apso!utnoj vrijednosti to su "nze",
a sto je lalmanjc to su "i;ire".
130
...
IT
I
'i
".:.'.·1
··:··.·1
'J


I
I
J
I
I
Pitanja za pOnal'ljanje:
1, Sta je funkcija sa skupa A na skup B?
2. I<;ojufunkciju nazivamo kvadratnafunkcija?
3. Staje grafik kvadratnefunkc[je y=ax.??
4. Kadafimkcije .v=a/ rasle?
5. Kadafonkcijay=ax2 irna maksimum?
6. Sta je nula kvadratne funkcije y=a:x
2
?
Zadaci za vjezbu:
S.l. U istom koordinatnom sistemu konstruisati grafike funkcija y=x
2
, y = 2x.? i
y=.l xl, pa napisati kako se mijenja parabola y=ax] mijenjanjem pararnetra a?
4
5.2. Odrediti tok svake ad funkcija iz prethodnog zadatka.
5.3. Za koju vrijednost svaka funkcija iz prethodnog zadatka ima najmanju, a za
koju najvecu vrijednost?
5A. U istom koordinatnol11 sistemu konstruisati grafike funkcija y=_x
2
, y=_3x
2
i Y = - J.. Xl pa napisati kako se mijenja parabola y=ax
2
mijenjanjem
3
parametra a?
5.5. Odrediti tok svake od funkcija iz prethodnog zadatka.
5.6. Za koju vrijcdnost svaka funkcija iz prethodnog zadatka ima najmanju, a za
koju najvecu vrijednost?
5.2, K vadratna funkcija oblika y = ax
2
+c
Ako posmatramo kvadratnu funkciju y=ax
2
+c vidimo da se ona razlikuje od
funkcije y=ax
2
po tome sto je vrijednosti funkcije 7..3. svaku vrijednost varijable
dodana vrijednost c. To znaci da se svaka vrijednost funkcije y=ax
2
pove6a (aka .Ie
c>O) ili umanji za c (aka .Ie c<O) i dobije se odgovaraju6a vrijednost funkcije y=ax
2
+c.
Posmatrajmo slijedece funkcije:
Y=2x', y=2x'+I, y=_2X2, Y'=-2x
2
-3
i njihove grafike na SL5J. i SL 5.4.
131
SI.5.3.
1 .J
-] -2
y= 2x',
SI.5.3.i 5.4. Clan c "pomjera" osnovnu parabolu )=ax
2
za c po y-osi i to u pozitivnom smjcfu kada
je c pozitivno, a u negativnom kadajc c negativno.
Grafik svake od posmatranih fl1nkcija moze se dobiti iz grafika funkcijc y=2X2
(y= _2X2) na taj nacin sto se izvrsi njegova translacija pO pravcu y-ose za c (u
pozitivnom slTljeru ako je c>O iIi u negativnom smijeru karla je c<O).Ovu cinjenicu
koristimo prilikom crtanja grafika funkcija y=ax
2
+c tako sto se skicira grafik funkclje
y=ax
2
i onda same translatira za c kako je gore navedeno.
Vidim'o da grafik funkcije y=ax
2
+c , a>O, ima slijedece osobjne:
- grafik ftmkcije y=ax
2
+c je parabola sirnetricna U odnosu na y-osu
- tjeme paraboleje tacka (0, eJ,
-- za x""'O, a>O,funkcija y=ax
2
+c dostize najrnanju vrljednost y=c,
- za x=O, a<O, fnnkcija y=ax
2
+c dostize najvecu vrijednost y=c,
.- za a> 1 i x>O funkcija raste brie, a za O<a<1 funkcija raste sporije od funkclje
y = x
2
-- za a> 1 i x<O funkcija opada brie, a za O<a<1 funkcija opada sporije od funkcije
v = x
2
-;a a> I' parabola y=ax
2
je uza, a za 0<a<1 je slra od parabole y=x
2
.
- ako je ac<O, kvadratna funkcija y=ax
2
+c, ima dvije realne nule X
12
:= ±J- .
, v a
. Uzimajuci kvadratnu fnnkciju y=ax
2
+c za slucaj daje a<O, vrijede analogni zakljucci.
132
II
J
'I
I
i
I
• 1
I
I
I
11

\
Pitanja za ponav/janje:
I. Kako nastaje grafikfullkcije iz grajikajullkcije y=ax' 7
2. Kadafunkcija y=ax-
2
+c ima minimum? Kolikije minimum ovefimkc?Je?
3. Sfa su nulefimkcije y=ax2+c?
4. Kadafimkctfa.v=ax'"'+c nema realne nule?
Zadaci za vjezbu:
5.7. Odrediti nu!e kvadratne funkcije
5.8. Koliki je maksimum funkcije )'=-':'3x
2
+14?
5.9. Nacrtati grafike funkcija: ,y=x
2
+3
5. i O. Nacrtati graflke funkcija: y= _3x
2
, ,y= .
5.11. Za koje vrijednosti parametra m funkclJa y=(4m-20 144 lI11a minimum?
5.3, Kvadratna funkcija oblika y=a(x-xo)'
Na SI.5.5. predstavljena je graficki funkcija Posmatrajuci ave
funkcije U odnosu na funkciju rx
2
vidirno da se translacijom parabo!e u smijeru
ose Ox za 3 dobija parabola y=(x-3 t
I 2
y=(x-f3)
!
51.5.5. GraiJ ;.--=(x__J)2dohije St pomjeranjem
grafika fl1nkcijc y=x
2
\I smjeru osc Ox za 3
\
I 2

• !

J!
I
;,
/ i
/ I
/
I
51.5.6 Ovd)cje Po!}liC-nH).JC iz\ rseno za _21
Mozerna zakljuciti s!1jedece: ..
grafik fnnkcije je parabola podudarna sa paraholom y=x- kOJ3 Je
pomjercna za 3 u pozitivnom x-ose,
- \jeme parabole je tacka'(3, 0).
- osa simetrije paraboJe je prava x=3,
133
-.
- kad x raste od .......a) do 3 funkcija opada ad +00 do 0 , a kada x raste od 3 do +00,
funkcija raste od 0 do +00,
- minimum funkcijcje Ymin =0 za x=3.
Na SI.5.6. predstavljcna je parabola y=2(x+2)2. I na ovoj slici se vldi da se
translacijom parabole y = 2X2 u smijeru ose Ox za -2 dohija parabola y = 2(x+2i.
Navcdi osobine funkcije y = 2(x+3l
y=_x
2
i y=-(x-4i.
r ovdJe vlduno da Sll dobijcne parabole podudarne i da se transiacijom prve parabole u
smijeru x-ose za 4 dobije druga.
Sa grafika procitaj osobine funkcije y = _(X __4)2.
\
\ ,
y \' -(x--4t
-3
\
·9
\
SI.5.7. Tnlnslacijorn La <1 parabola y = _x
2
preiazi 1I parabolu 'j "'" _(x-4)2.
Mozemo zak!ju6iti:
- grafik funkcije y=a(x-xo)2 je parabola koja je podudarna sa parabolom y=ax2
koja se moze dobiti njenom translacijom za Xo po pravcu x--{)sc.
- tjeme parabole je tacka (xc, 0),
"- osa simetrije paraboie y=a(x-Xoi je prava x=Xo,
. _. ako je a>O : za x<xo, funkcija opada i za x>x:o funkcija raste.
- ako je a<O : za x<xo, funkcija raste i za x>xo funkcija opada.
za X=Xo funkcija ima ekstrem:minimutn ako jc a>O, maksimum al\O je a<O. U oba
slucaja ekstremjc Hula.
-- za a>O funkcija y=a(x-xoi je pozitivna za svako x osim x=X{j, a za a<O ova funkcija
JC uvijck negativna osim za x=xo ..
I\1oze se kazati da funkcija y=a(x-xo)2 za sve vrijcdnosti 'varijablc X.:;i:Xo ima zoak
koeficijcnta a (aka je a pozitivan broj i funkcijaje pozitivna, a ako je a negativan broj i
funkcijajc negativna).
134
II
Pitanja za ponavljanje:
1. Kako nastaje grafik funkc,ije y=a(x-xoi iz grajika funkcije y=ax.? ?
2. Kadafunkcija y=a(x-xut ima maksimwn? Kolikije maximum ovefunkcije?
3. Koliko realnih nula imafunkcija y=a(x-xr/ ?
Zadaci za vjezbu:
5.12. Predstavi graficki funkciju y = (?C-1/ i sa grafika procitaj u kojcm intervaiu
ova funkcija opada.
5.13. Nacrtaj grafik funkcije y = X2, pa na osnovu njega,na istoj siici, nacrtaj grafike
slijedecih funkcija:
a) y (x-3)' b) y (x+2)' c) y (x+S),
5.14. Nacrtaj grafik funkcije y= _X2, pa na osnovu njega, na istoj slici, nacrtaj
grafike slijedeCih funkcija:
a) y _(X_3)2 b) Y -(x+2)' c) y -(x+5),
5.15. Nacrlaj grafik funkcije y x
2
-lOx+25. Stajc nula ove funkcije?
5.16. Odrediti koordinate tjemena parabolc y = x
2
+6x+9.
5.4. Kvadratna funkcija oblika y = a(x-xo)2 +)'0
ProucavajuCi prethodna dva paragrafa vidjcli smo kakav uticaj ima broj c kod
funkcije y=ax2+c j broj Xo kad funkcije y=a(x--xo)2. Sada Ilije tesko izvesti
zakljucak sta se desava kada se u iSlaj funkciji pojavijuju oba posmatrana broja. To je
upravo funkcija koju posmatramo U ovoni paragrafu .
Kod funkcije y=a(x-xo)2+yo broj Yo ce "vuci" parabolu y=ax
2
u pravcu y ose, a broj Xo
Vllce istu parabolu po pravcu x-osc. Slaganjem ovih dvaju kretanja, analogno
slaganju sila poznatol11 iz fizike, parabola y=ax
2
6e se translatirati u praveu y-"-0se za
Yo i u pravcu za Xo s10 znaci cia ce njeno biti u tacki T(xo, Yo).
Posmatrajmo, kao primjcr, funkciju y=2(x-5/-3 Cijije grafik prikazan oa S1.5.8.
135
y
-3 -1
,
-1
-1
-1
-3
,.
SL5X Translacijom pa -abole y=2x
2
za YCklor OT nastaje parabola
Posmatrajuci grafik na S1.5.8, uocavamo slijedcce osobine k:vadratne funke-lie:
a) Grafik funkcije v=a(x-x )2, , ' b I' k ' , ..
_ :: • .J _ ' 0 T)i)JC para 0 a oJa nastaJc translaclJom parabole
y-ax P? X--D$l za Xo (udesno aka jc xo>O, a ulijcvo aka je xo<O), a 7.alim
translaCljOm u pravcu y--ose za Vo (prcma gore akoJ"c v >0 d I' j.
, 0) 0 ,a prema 0 JC a ,-0
JC Yo< , .
l
b) je a>? otvorom okrenuta prcma gore (konkavna), a ala je a<O
parabola JC SVOJllTI otvorom okrenuta prema dolje (konveksna).
c) cfJeme parabole y = a (x - xoi+yo je tacka T(xo. Yo).
d) Osa parabole y = a ex - xoi'- + Yo je praYa x = Xo_
e) Aka Je a>O: za x<xo funkcija opada, a za x>xo funkcija rastc.
Ako JC a<O: za X<Xo funkcija rasre, a za X>Xo funkcija opada.
f) Akojc a>O, funkcija ima najmanju vrijednost (minimum) i nijedi
. .. n: x = Xo, Y min = Yo.
Ako JC a<O, funkclJa una najvccu vrijednost (maksimum) i vrijedi
za = xo, Ymax = Yo.
136
Ove dvije vdjednosti funkcije, maksimum i minimum, jednim imenorn se nazivaju
ekstremi funkcije.
Kvadratna funkcija y=a(x-xo)2+Y[l uvijek ima samo jedan ckstrem, iii minimum iii
maksimul11.
Pitallja za ponavljanje:
1. Kako naslaje grafikfunkcUe y=a{-T-xoy2+yo iz grafikafunkcije ?
2. KadafunkcUa y=a(x-xl/+.vlI frna maksfmum? Kolikije maximum ove funkcUe?
3. Koje koordinale irna Ijeme parabole
4. Kadafunkcija parabola ,v=a(y-xu/+J'(I ne sijece x-osu?
Zadaci za vjezhu:
5.17. Nacrtaj grafik funkcije y=2x
2
, pa na osnovu njcga skiciraj grafike funJ\cija:
a) b)
5.18. Nacrtaj grafik funkcije y = _x
2
, pa na osnovu njega skiciraj grafike funkcija:
a) Y=-(X_I)2+2 b) F-(x+3)2_1
5.19. Tzracunati maksimum funkcije y = --(X_3)2+ 11.
5.20. Kolikijc minimum funkcije Y = x
1
+4x+19?
S.2l. U kojem intervalu funkcija y = 3x
2
-12x-l raste?
5.22. Odrediti koordinate tjemcna paJ'abole y = 2x
2
--20x-1.
5.5. Kvadratna funkcija oblika y=ax
2
+bx+e (grafik, nule, zuak,
ekstrom, tok)
Proucavajuci kvadratnu funkciju dosli smo do opceg oblika ove funkcijc:
)=ax
2
+bx+c. Pokazimo na primjeru kako se ovaj slucaj syodi na prcthodne.
Primjer 1: Odrcditi grafik j ispitati osobine funkcije
y=2X2_12x+19.
Rjcscnjc: Datu funkeiju transformisimo na slijedeCi nacin:
y=2x2-12x+19 <=> F2x
2
-12x+18+1 q F2(x
2
-6x+9)+1 q
Dobili smo posmatranu funkcijll napisanu U obliku koji 51110 proucili u prethodnom
paragrafl.l. Zato mozemo kazati:
137
- grafik funkcije y=2x2-12x+!9 je parabola koja se dobije translacijom parabole
,
za vektor 07 ,T(3, 1),
- funkcija kao OSH ima pravu x=3,
-za XE(---..{1), 3) funkcija opada, a za xE(3, +(0) funkcija raste,
- minimum funkcije jc Ymin=l za x=3.
- funkcijaje konkavna, ,
.nj zajednu .realnu vrijednost varijable x funkcija y=2x
2
-]2x+!9 nema vrijednost
Jednaku nuh. Kazemo da funkcija nema realnih nula.
,
-,
S1.5.9. Ovako nastajc gr'ailk Cunkcije y = 2x
2
-12x+19, [y = 2(x_3)2+ 1 ]
slucaju. Pasmatrajmo funkciju y=ax
2
+bx+c za rna kaje realne
vnJcdnostI koe11clJcnata a, b i c (a*O) i izvedimo slijcdece transformacije:
<=> <=> b
2

a a 2a 2a 4a
2
a
C) __ b
2
-;ac1
\ 2a 4a-
,
b
2
-4ac
4a
O\'im jc apca kvadratna funkcija y = ax2+bx+c svcdena na kanonski obJik
v r a(x )2" ' " b b
2
- 4ac
." ,"--Xo - Yo, pn cetnu JC Xo= i Vo= -----
, 20' 4a
koji smo upoznali u prcthodnom paragratll.
Izraz D = b
2
- 4ac nazivarno diskriminania kvadratnc funkcije y=ax
2
+bx+c.
Nule kvadratne funkcije y --;;;: ax
2
+ bx +- c su brojcvi xl i x2 koji su rjesenja
kyadratne jcdnacine ax
2
-+- bx + c = O.
138
Od ranije namje poznato da kvadratnajednacina ima dva razlicita realna rjesenja ako
je njena diskriminanta D pozitivna, jedno dvostruko realno ako je jednaka nuli i nema
rea!nih rjesenja aim je 0<0.
Sada mozemo kazati da kvadratna funkcija y=ax
2
+bx+c ima dvlje realne i razlicite
nule kada je njena diskriminanta 0>0, jednu dvostruku realnu nulll kada je D=O i
nema realnih nula ako je D<O. Posmatraju6i parabolu koja je grafik kvadratne
funkcijc y=ax
2
+bx+c mazemo, dalje, kazati da parabola sijece x--osu kada je D>O,
dadiruje x--osu aka je D=O i ncma zajednickih tacaka sa x--osom kadajc 0<0.
Navedeni zakljucci ilustrirani su na S!.5.]0. i na S1.5.11.
" < 9, I
" -, -" -<--:;
I J '
S1.5.10. T ri moguca, bitno rdziicita, pol()7.aja parabo!c y=a,,(2'!-bx+c ako jc a>O.
Na kraju 0 funkciji y = ax
2
+ bx + C mozemo kazati:
- grafik funkcijc je parabola koja sc -dobiva translacijom parabole
, b " b
2
-4ac
y=ax- za - - po a zatun za -- -_ ...._- 11 pra\'clI y-'ose.
, 2a' 4a
- Osa parabole
, " b
y = aX"+bx-t-c Je prava x = --: ,
_a
b k "d b
Ako je a>O: za x<- - fun 'c1Ja opa a, a za x >
2a 20
funkcija ima minimum
2a
b
2
- 4ac
-----
4a
funkcija raste i za
I
' bfl" b
fk
" d'
A \.0 JC a<O: za x<- -- un ,;,clJa raste, a za x> - --- lin clJa opa a 1 za
2a 2a
b f k'" 1 '
un 'clJa 1ma ma';'SU11um y
2a mal.
b' - 4ac
4a
- Za a>O funkcijaje konkavna, a za a<O funkcijajc kaflvcksna.
Ako je diskriminanta D:2:0, tada kvadratna funkcija y = ax
2
+bx+c im3 nule

2a
139
,F
,ID>O,a<O
,1 "" -,-",q.,;".,-,-,j---;--'-"
,/,D<O, a<O __ ,
D=O,a<O
lY· /
I
j ,
\
SIS! LTri mogura, bitna razlicita,pO!O:{Hja parahole yo-ax
2
+bx+c ako je koeficijcnt a<O.
Primjcr 1: Kvadratnu funkciju y=2x
2
+8x-24 dovcsti n3 oblik y = a(x+al + 13, a
zatim odrediti: nuie, ekstrem, intervale monotonosti, znak 1 koordinate tjemena.
RjcScnje: Pr\'o dovcdimo datu funkciju na oblik y = a (x+ai + /3.
y = 2x
2
+8x-24 = 2(x
2
+4x),,24 = 2(X2+4x+4-4}-24 = 2(x+2)2-32,
y = 2(x+2)2, 32,
Nule funkcije odrcoujemo rjcsa\'anjem [.;:yadratnc jednacinc
2x'+8x-24 = 0, adnosno 2(x+2) 2" 32 = 0:
2(x+2J'-32=0 => (x+2)'=16 => x+2=±4 ,'" Xl=-6,x2=2,
Kako je a=2>0 to posmatrana ].;:yadratna funkcija illla minimum i vrijedi
Ymm = za x = -2 sto neposrcdno "Citamo" iz kallonskog oblika funkcije
y = 2(x+2)" 32,
Kako jc osa parabole y,:c= 2(x+2)2 - 32 prava x = -2 to je tl interva!u (--00, --2) funkcija
opadajuca, dok je u interva III (-2, +00) rastuca.
Koordinate ljemena su x = -2 i Y =-32 paje T(-2, -32).
Na S1.5.12. skiciran je grafik funkcije y = 2X2 + 8x - 24 pomocu kojcg mozemo
odrediti njen znak.
Na slici se vidi da je )'<0 za sve yrijcdnosti varijablc x koje se nalaze izmedu -6 1 2.
Funkcijaje pozitivna za vrijednosti varUable XE(----o'J, ---6)U{2, +cc).
140
SI.5.12. Dijelu graJ-lka funkdje koji se nalazi ispod odgoyaraju ncgativnc, a dijelovima
iznad x-ose pozitivne vdjcdnosti tlmkcije.
Zoak fUllkcije se moze prikazati i tabelarno:
I I: I
+00
i -6
+00
\ 0 +
Grafik kvadratne funkcije y=ax
2
+bx+c mozemo skicirati koristeci njegove cetiri
karaktcristicne tacke: Zjerne, presjecnll tacku sa y-osom i llule.
Pitanja za ponal'fjanje:
1. diskriminanta kvadratnc funkcfje?
2. Kako se odreduju l1ule kvadratnefunkcije y=m?+bx+c?
3. Ima Ii kvadratnafimkcija uvUek realne nule?
4. Kako se odreiluje graJikfunkcije y=a)?+bx+c?
5. Za ko}u vrtjednost varijable xfunkc(ja y=ax
2
-+bx+c ima ekstrem?
6. Kolikije ekstremfunkcije y=a).?+bx+c?
7. Kadaje parabola +hx+c kr;mvcksna?
8. [] kojem intervalufunkcfia ),=ax£-, raSfe?
Zadaci za vjezbu:
5.23. Odrediti koordinate ijemena parabole y = 3x
2
-x+ [2.
5.24. Odredi nuJe funkcije y = x
2
--_7x+ 10.
5.25. U tacki funkcija y = 4x
2
- J 7x-i-15 sijece y-osu?
5.26, Nacrtaj grafik funkcije y = x'-5x+6,
5.27. Nacrtaj grafik funkcije y = _2X2+X+ l.
5.28. Odrediti koordinate tjemena, nllle, tacku presjeka sa y-osom, a zatim
skicirati grafik funkcije y = x
2
-2x-3. .
141
5.29. Odrediti koordinate tjemena, nuie, tacku presjeka sa y-osom, a zatim
skicirati grafik funkcije y =
5.30. Odrediti ekstrem funkcUe y = ·-x'+ 16x+5.
5.3 J. Odrediti ekstrem funkcije X = x
2
-6x+ 10.
5.32. Kvadratnu funkciju y = 2x"-4x--6 dovesti na oblik a zatim
odrediti: nule, ekstrem, l11onotonosti,znak i koordinate
5.33. Po planu prcthodnog zadatka ispitati funkciju y = -2x
2
-8x+ I i skicirati grafik
ove funkcije.
5.34. Napisatijednacinu parabole koja nastajc kada se parabola y=3x
2
pomjeri Za
3 jedinice udcsno i zatim za pet jedinica navise.
5.35. Napisati jednacinu parabole koja nastaje kada se parabola y = pomjeri za 4
jedinice ulijevo i zatim za trijedinice na dole,
5.36. Obilll pravougaonikaje 20 m. Odrediti stranice pravougaonika tako da mu
povrsina bude najveca.
5.37. Broj 12 rastaviti na dva pozitivna dijela tako da suma k\'adrata tih dijclova
bude najmanja.
5.38. Nacrtaj grafik funkcije y = Ixl - 41.
5.39. Kako izgleda graiik funkcije y = 1- (x -1)' + II?
5.40. Nacrtaj graflk funkcije y = Ix2 - 4xl.
142
1
I
I
I
I
i
I
I
I
I
I
,!
i
i
I
I
1\
i'
;!
iii
6. KVADRATNE NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE)
6.1. Znak kvadratnog trinoma ax
2
+ bx + c
Ako trebamo odrediti znak kvadratnog trinoma ax
2
+bx+c najjednostavnije je
skicirati grailk funkcije y = ax
2
+bx+c koristeci karakteristicne tacke i sa grafika
procitati za koje vrijednosti varijable xje trinom pozitivan, a za kojc je negativan.
Ako trinol11 ima reaInc fluIe, dovo!jno je povuei parabolu koja prolazi tim nulama
vodeci racuna samo 0 znaku koeficijenta a da bi se mogao odrediti znak trinoma
(funkcije).
Kada nule kvadratnog trinoma nisu maIne, to ce se desiti onda kada je diskriminanta
trinoma O=b
2
-4ac negativna, tada odgovaraju6a parabola nigdje ne sijece x-osu, a
trinom ima znak koeficijenta a.
Primjcr 1: Odrediti znak kvadratnog trinoma x
2
-9x+ 14.
Rjesenje: Nule kvadratnog trinorna odredujeino rjeSavanjcm kvadratne jednacine
x2-9x+ 14=0. Taka se dobiva xl =2, x2=7. Posmatrajmo tacke koje odgovaraju nulama
trinoma na x-osi (S1.5.13.). Kako je koeficijent a=1 >0, to je odgovarajuca parabola
otvorom okrenuta prema gore pa se sa slike vidi da je trinom ncgativan za sve
vrijednosti varijable x iz intervala (2, 7), a trlnom je pozitivan za vrijednosti
varijable x<2 iii x>7.
\ /
+-< -+--h\lk"rf-+ --7:
2'-:;,/ x
St.5.! 3. Za odredivanjc znaka hadratnog trinoma dovoljnajc i o,-aha .'ikica.
143
/",
l
6.2. Kvadratna nejednacina (nejednadzba)
Nejednacina u kojoj je najvisi stepeo varijable dva naziva se nejednacina drugog
stepena iii kvadratna nejednacina (nejednadzba). Ako se u kvadratnoj nejednacini izvrse
sve navedene operacije i svi clanovi prebace na lijevu stranu, tada se nejednaCina
dovodi na jedan od oblika
iIi
Vidimo da kvadratna nejednacina irna tri clana: kvadratni
brojevi a, b nazivaju se koeficijent kvadratnog, odnosno
nejednacine. Realan braj D za koji vrijedi

linearni i slobodni, Realni
linearnog clana kvadratnc
naziva se diskriminanta kvadratne nejednacine (ncjednadzbe).
Kad kvadratne nejednacine osnovni problem je odrediti rjesenja, odnosno prona6i sve
rcalne brojeve koji zadovoljavaju nejednaCinu. Kako se dolazi do rjdcnja kvadratne
nejednacine pokazacemo na primjerima,
Primjer 1: RijeSiti nejednacinu 2X2+Jx-S<O.
Rjescnje I: Posmatrajmo nuIe kYadratnog trinoma 2X2+3x-S koje se odreduju
rjesavanjem kvadratnejcdnacine 2x
2
+3x-5=O. Tako se dohivaju brojevi X]=_
2
RjeScnja kvadratnc ncjednacine su one vrijednosti varijable x za koje je trinom
negativan. Posmatraju6i- S1.5.14. vidi se da je rjescnje m.;jednacine 2X2+3x--S<O skup
'I b' , d 5, I
SVll roJcva lZl11e u - - I .
, 2
S1.5.14. Rjescnje ncjcdnacineje skup (_ 1)
2
x
Rjesenjc II: Kvadratni trinom 2x
2
+-3x-5 ima realne nuJc xl i x2 pa se u skupu realnih
brojeva moze ra5taviti na l-inearne faktore. Tako se dobije
2(x-xl)(x-x2)<O, odnosno, )(x-l)<O ,
2
kqja se, dalje, dva sistema nejednacina
144
!
I
':i
I
I
I
,
,
,
,
i
I
I
"
I
I
I
I
;.1,
I
i
,I
iIi
x+%>o1
x--I<O J
cijirn rjesavanjem dobijamo rjesenje polazna kvadratne nejednacine.
Rjesenje pTVOg sistemaje prazan skup, a rjcsenje drugogjc interval brojeva
I), Rjesellje posmatrane kvadratnc nejednacinejc unija rjesenja dobijenih
2
sistema, odnosno, to je skup brojeva 1).
2
Napomena: K vadratna nejednacina napisana u obliku a(x-x I )(x-X2)<0 iii
a(x-xI)(x-x2»O moze se rijesiti j pomocu tabele.
Primjer 2: RijeSiti nejednacinu -x2+3x-5<O.
Rjescnjc: Diskriminanta kvadratne nejednacine je D=b
2
-Aac=..-ll <0 pa kvadratni
trinom -x
2
+3x-5 nema realnih nuIa. U ovakvom sJucaju kvadratni trinom ima znak
k.oeficijenta a. Kako jc a=-1 negativan broj, to jc i kvadratni trinom negativan za
svaku vrijednost varijablc x. To znaci da je rjesenje ncjednacinc _xl--+- 3x-S<O skup
svih realnih brojeva R.
Primjcr 3: RijeSiti nejednacinu -5x
2
+x-ll>O.
Rjescnje: Diskriminanta D=1-220=--119<O nejcdnacine je negativna pa kvadratni
trinom ":"'Sx
2
+x··-ll nema realnih nula. Kako je koeficijent kvadratnog clana a=--5
ncgativan, to je trinom negativan za svaku realnu vrijednost varijablc x. Ovo dalje
znaCi da trinom -5x
2
+x·-ll nije pozitivan ni Z3 jednu \Tijednost realne yarijable pa
nejednacina -5x
2
+x-l1>O nema rjescnja, odnosno rjesenje posmatrane nejednaCine je
prazan skup,
Pilanja za ponavljanje:
1. Staje kvadratni trinom?
2. Kako se odrethgu nule /n!adratnog trinoma?
3. Kada kvadratni lrinom ima znak koejicijenfD a za sve vrijednosfi varijable?
4. Kakva nejednaCina se naziva kvadratna l1ejednaCina?
5. Kako se izracunava diskriminanta kvadratne nejednaCine?
6. OpiSi postupak ljdavanja kvadratne l1ejedna(ine.
145
Zadaci za vjezbu:
6.1. Ko!ike su nule kvadratnog trinoma:
a) x'-4x-12 b) x'+6x-7 c) -x'+2x-35
d) 4x'+4x-3
62. Odrediti znak kvadratnog trinoma:
a) x
2
--4x+4 b) 2x
2
+x-l c) -x
2
+4x-5
d) x
2
-2x+5
Rijditi datu kvadratnu nejednacinu:
6.3.a) x'-4x>O b) x'+2x<0 c) 2x'--x>0
d) 4x'-9x<0
6.4.a) 12x'-17x-I05<0 b) 2x'-7x-15;O:O c) 12x2-4x+3<0
6.5.a) 3x
2
+2x+I>0
x-2 2x--J
6.6.a) --> --
x+ 2 4x-)
b) -5+4x-3x2<O c) 4x'+9>12x
b) x'-2x+J >-3 c) 7_
x
-
2
>.:-=2
x
2
-4x+3 - x-I x-2·
3x
2
2 x+ 1 I-x
6.7.a)-2--·--<2 b) x+->-3 c) ---2<--
x - 2x + 3 x 1 x x
I 2 3 6.9. (x-I)(x+l)+.(3+x)'>(3-x)'+3x.
6.8. ---.- + -- > -- .
x+1 x+3 x+2 3 8 4
6.10. Za koje vrijednosti parametra m kvadratnajednacina ima realna i razlicita
rjcScnja:
aJ b)
c) (m+l)x
2
-2(3m--2)x c- d) (m+2)x'+5x+2--m - O?
6.11. Za kojc vrijednosti paramctra m kvad.ratnajcdnacina ima konjugovano-
komp!eksna rjesenja:
a) (4m-9)x2+2mx+2m-15=D
c)
b) (m-2)x'- 2mx +
d) (m+3)x2+ 7x + 3 -m
6.12. Za koju vrijcdnost parametra mjc trinom (m-8)x
2
-3x pozitivan za
4
svako realno x?
6.13. Odrcditi vrijednost paramctra m pod uslovom da za svako x budc.
a) (m+I),," 4x + 2m > 0 b) _3x
2
+ 2mx-12 < O.
6.14. Za koje vrijednosti varijable xje definisana funkcija y = .Js2 ?
6. J 5. Odrediti oblast definisanosti funkcije y = .J- 3x
2
+ 6x +"9" .
6. J 6. * Odrediti do menu funkcije: y = I "m 1
vx
2
-x-2
Rijesiti nejednacinc:
6.1 pix' - 2x -- 31--2>0
,
6.18.*
x -+ 3 + 2 > O.
Ix- 41
6.19. * Rijesiti nejednacII1lLax
2
-x-l>O za vrijednosti parametra a.
146
7. JEDNACINE (JEDNADZBE) VISEG REllA
7.1. Bikvadratna jednacina 'liednadiba)
Je..dnacinu oblika ax
4
+ bx
2
+ c '::::::.0 gdje Sll a,b i c realni brojcvi i a;t:O, nazivamo
bilwadratna jcdnacina Oednadzba).
Rjcsavanjc bikvadratnc jcdnacine sv.odi se srnjenom x
2
=t, na kvadratne
jcdnaCine po promjcnljivoj t. Pokaiimo to na slijedccim primjerima.
Primjer 1: Rijesiti jednacinu x
4
_13x
2
+36 = O.
RjcSenjc: Uzmimo daje x
2
=t. Tada se datajednacina transformise na sUedeCi nacin:
¢> ¢>
Dobivcna kvadratna jcdnacina rjeSava se po poznatoj formuli:
-b ± .Jb' - - (3) + )(-13)' -- 4 ·1·36 13 ±.JJ 69 -144
t -, -- -- - -----.:..:..:-'---'-'-
1,2 -- 2a 2·1 2
13±5
Otudaje
2
Dobili smo dvijc jednostavne kvadratne jednacine x
2
=4 i x
2
=9 Cija rjesenja su
rjcSenja date bikvadratne jednacine:
Xl). = t2, X3,4 = ±3.
Bikvadratna jednacina u skupu komp1eksnih brojeya uvijek ima cetiri rjesenja meau
kojima moze biti ijednakih.
Primjcr 2: Rijesiti jednacinu X4 + 5x
2
- 36 = O.
RjcSenjc: Nekaje x
2
=t. Tada se datajcdnaCina moze transformisati na sUedeci nacin:
X4+ 5x'- 36 0 ¢> (x')' + 5x
2
_ 36 0 ¢> _ t'+5t-36 0 ..
147
t
RjesenjajednaCine t'+5t--36 0 su 4, t,
RJesavar\icrn jednacina x
2
=4 i x
2
= -9 dobije se X!'2 = ±2, X3,4 = ±3 i.
Rjesenje: Uvedimo smjenu x
2
= t. Tada se datajednacina dobiva oblik:
sto je kvadratna jednacina po t. Potrazimo Dve kvadratne jednaCioe:

tu
2-1 2
2a± f4i1
2
Rjesavanjem jednacina
jednaCine
2a±2b
---=a±b.
2
x
2
= a-b i x
2
= a+b dobiju se rjesenja date bikvadratne
Primjer 4: Rijcsiti jcdnacinu + 100 = 0 .
RjcScnje: Nekaje (X-3)2=t. se dobije kvadratnajednacina po proIT'jcnljivoj t:
C -- 29t + 100 = 0 .
RJesavanjem pretliodne kvadratne jednacine dobije sc t 1 =4 i t2=25.
Zamjenom dobijeoth vrijednosti za t u (X-3)2=t dobiju sc dYlje kvadratne jednaCine ;
to:
25,
odnosno,
x
2
--6x+5 = 0 O.
cijim se dolazi do cetiri rjeserDa po!aznc jcdnaCine
Pitanja za pOl1avljanje:
1. KojujednaCinu naZiWlll70 bikFadralnajednaCina?
2. Kako rje/;ai'D bikvadralna jednaCina?
148
II
[I
\i
'I
n
il
I
',I
I
-,J
I
I
I
1
'I
'I
1
'\
Zadaci za vjeZbu:
Rijesiti bikvadratne jednacine:
7.l.a) b)
7.2.a) b)
7.3_a) b)
7.4.a) b) x'+9k' k'x
2
+9x'
7.5.a)
7.6.a)
7.7.a)
Rijesiti jcdnacine:
x' + 3 1

17 - Xl X2 + 3
82a
4
c)
c)
c) 3x
4
_7x
l
+2=O
c)
b)
Xl + 1
b) x'+13 1+
b)
7.8. Koja bikvadratna jednacina ima ljesenja XI,l = ±2 i X3,4 = ±s.
7.9. Napisati bikvadratnu jednacinu cija su rjcsenja Xi) = ±3, xJ,4 = ±2i.
7.10. Rijesitijcdnacinu 6x
4
5x
2
-I I O.
7.2. Kulma jcdnaCina ax
3
+ bx' + ex + d = 0
lednacina u kojoj se nepoznata pojayljuje najvise na treci stepen naziva se
jednaCina treccg stepcna iIi kubna jcdnacina.
Svakajednacina trceeg stepena moze se dovesti na obllk:
A>2 + Bx
2
+ Cx + D = 0 (*)
gdje su A, B, C i D realni brojcvi pri cemu je A;t:-O. Iv1i cemo posmatrati kubne
jednacine ciji koeficijenti su eije!i brojcvi.
Kuhns jednacina nije llvijek pogodna za ljda\'anje, kao sto je k·yadratna. Mi cemo
ovdje izvesti forll1ulu za ljcsavanje kubnejednacine u OpCClll obliku, ali prije toga
cel110 pokazati kako se neke specijalne kubne jednacine l1logu rijesiti na drugi
nacin, bez formule.
Prirnjer 1: Rijesiti jednacinu 8x
3
- 27 = 01
Rjesenje: Ovdje se radi 0 jednosta\'noj, binomnoj. kubnoj jednacini koja se
rjesava na s1jedeci"'nacin:
149
----
<=> <=>
x
2
.} =
3
=> =>
2 '
- 6 ±
8
6±,/--I08
8

8
Primjcr 2: Rijesiti jednacinu x
3
_7x
2
+ 16x-12 "'" 0 !
-- 3 ± 3i,/3
4
Rjescnje: Koris"ticemo metodu rastavljanja lijcvc stranejednacine na faktore. Naime,
ako polinom x·'-7x
2
+ 16x-12 rastavimo na faktorc, tada se maze koristiti osobina
proizvoda: proizvod dva broja je jednak nuli ako je bar jcdan od faktora nula, i
posmatrana kubna jednacina se moze zamijeniti sa dvije (iii tri) jednacine hizeg
Jednacine Ilizeg stepcna su kvadratna i lincarna i obje znamo rijesiti bez
Ikakvih ogranicenja.
Rastavimo polinol11 x
3
_,,7x
2
+ 16x--12 na faktore:

rastav po!inoma na Jijcvoj stranijednacinc,jcdnacina se rjesava
na shJedecl nacm:
<=>
x 5 ± I25 - 24 5 ± 5 ± J
I -, X 2 ,3 = = = 2-·
Dobili smo tri IjcScnja xl=2, x2=2 ,x3=3.
Dakle, ako po!inom na lijcvoj strani kubnc jednacine rastavil110 na faktorc tada se
JjeSenja jednacinc dobivaju IjesavanjclTl lincarne i kvadratnc jednacine. '
!i se polinom trecc? stcpena rastaviti na f'aktore? U skupu kompleksnih
rasta;' IJanJe svakog polll1oma teorijski je mogu6e, ali se kod velikog broja
.faktorizacijc komplikuje, sto otezava ljesavanje
odJO\alaJuce Jcdnacll1c na naCln pnkazan u pethodnom primjcru.
Ovdje na.Yodimo jO.5 jed.an nacin Ijdavanja nekih jednacina tre6eg stepena.
JC da s\'akl n-Aog stcpena ima n !lula. Tako poJinom trc6cg stepena
lln,a tn )nule (meau kOJll)1a moze biti i jednakih). Ako su XI_ XI i X3 nuJe poJinoma
ax-'+bx-+cx·-:-d tada se polinom moze napisati u obliku --
J 50
JI
'I

II
odakle se, uporeduju6i odgovaraju6e koeficijente polinoma dolazi do jednakosti
PosUednja jednakost kazuje da jc slobodni Clan polilloma d djeljiv s njegovom
nulom. Ovu cinjenicu mozemo koristiti prilikom rjcsavanja onih kubnih jednaCina
koje imaju cjclobrojna Ijesenja.
Pokaiimo to na sljede6em primjeru.
Primjcr 3: Rijesiti jednacinu x
3
-3x
2
+5x-6 = O.
Rjesen.ie: Siobodni clan ove jednaCine je -6. Faktori slobodnog ciana su:
±I, ±2, ±3, ±6
Ako jcdnacina x
3
-3x
2
+5x-6=O ima cjeJobrojnih rjesenja, tada su to neki od
navedenih osam brojeva. Neposrednom provjerom trazimo jcdno rjesenje jednacine.
Pro\-jeru, obie-no, poe-injcmo od manjih brojeva.
Lahko se provjerava da brojevi -1 i 1 nisu rjesenjajednacine,aii se uvrstavanjem
2 u jcdnacinu zakljucuje daje to jedno Ije.senje. Jedno rjescnje jednacine
x'--3x="t-5x-6=O jc x)=2 sto je i nula po!inoma x
J
-3x
2
+5x-6.
Sada koristimo teoremu: Ako je a nula polbwma j(x) tada je polinom j(x) djeljiv sa
binomom x-a.
Kako smo pronasli jednu nulu (xl=2) polinoma x
3
-3x
2
+5x-6, to je ovaj po\inom
djeJjiv sa binomom x-2.
Odrcdimo kolicnlk
(x
3
-3x'+5x-6):(x-2) = x
2
-x+3
x
3
-2x?
--x?+5x-6
-x
2
+2x
Dakle, vrijedi: x'-3x'+5x-6
o
Sada se nasa kubnajednacilla moze napisati ovako:
(x-2)(x
2
-x+3) 0 =>
J ± J1=I2 J ± -!=Ii I ± iF!
xj=2, x7..J 0:;; ----- -----
222
Taka smo .. do Ijesenja pos·matrane jednacine;
151
Primjer 4: Rijesiti jednacinu = O.
Rjesenje: PotraZimo jedno cjeJobrojno rjesenje medu faktorima slobodnog clana:
±I, ±2, ±3, ±6.
Nekaje f(x) x
3
-2x
2
-17x-6. Tada vrijedi:
f(-1)=8, f(1)=-24, f(-2)=12, f(2)=-40,f(-3)-0.
do polinoma f(x). To je broj -3. Polinomje djeJjiv sa x+3. Odredimo
kOl1c01k: (x'-2x -17x-6): (x+3).
(x' -2x'-1 7x--{)):(x+3) x'-5x-2
K'+3x
2
-5x
2
-17x-6
-5x
2
-15x x
3
_2x
2
_ 1 7x--{) = (X+3)(X2 -5x-2).
-2x-6
-2x--{)
o
Preostala dva rjesenjajednacine X3_2x2-J7x-6=O dobiju se rjesavanjem kvadratne
jednacine x
2
-5x-2=O.
x
2c
5x-2-0
5 ± .,J25+8 5 ± .JD
X 2. 3
2 2
Posmatrajmo, sada. kubnujednacinu u optcm slucaju:
Ax' + BXl + ex + D "" 0
I.')
Dijeljcnjcmjcdnacine (*) sa A",oO,jednacina se svodi na n0011irani oblik
Uvc:dimo smjcnu
x
3
+ax
2
+ bx + c=O
a
x=y- -
3
j transformisimo jcdnaCinu (**) 1I noy! oblik:
152
'( a' '\ (2a' ab )
y + b--Iv+ ----+c =0
3/ \,27 3
Ako uvedcmo smjcne P'"" b
ab
3
.', c, onda cc:mo
dobi!i slijedecujcdnaCinu koju ccmo z\'a!i imnonski ohlikjednaCinc treceg stepcna:
i +py+q=j} (***)
Odredimo postllpak rjcsayanja kanonskc jednaCinc tl'eceg stupnja.
RjcScnjc Ie jcdn<lCinc traziccrno II ohJikll
y=u+v
gdje Sll U i \' ncb hrojevi koje treba odrediti tako da bude zad{)\-oJjcna jednaCina ("**-). ali pored toga
moz.e se lr..abrati jos neki llS]OV koji moraju zadoyoJjiti ti hrojc\'i, Uyrstavanjcm :ell-' v II (Hot) dohijc SC
(u + vi + p(u + v) +- q '''' 0
(311V+p)(U + v) +- (u
3
+-v' + q) = O.
Odabcrimo hrojcvc tl j v lako da hude
3uy + P =0.
1 osnnVl1 toga SG, daDe, dobije :
Vidimo daje potrehno rijesi!i sistcmjcc1naCina
3uy +- r = 0,
u}+y
3
=-q
da hi rijdili kanonsku jednacinu trcccg stepena Ta,] sistcirl mozel11o I'amijcnili jcdnim dmgim
sislcmom Cija sadrze l:idcnja navcdcpog:
153
u\'
Koris\cci Viclc---{)vc tonnulc za k vadmlnu jcdnaCinu. \ idimo da ;;u u' i / Ijdcnja kvadratnc jednucinc
o (\ J
1'- ql.-l j = 0
cijim Ijduvanjem sc dobije:
t , _'1.. ± l'
'- 2 Vl2) 3)
Odarie je
r- r _ .., -------: ..:,-
+'1.+ /('1.)- + (E.'J
V 2 11',2 3,
r-----------
if '.2
_ ::L I! q :
V 2yl,"2j
v II =
J cd no rjcscnjc jednacinc *) jc
Dobin;na fommb LOve "e Kardanova
9
formula.
Karclano\'a formula nijc pi-akticna /u [la sc ccsto \ rse modifikadjc u cilju jconoslavnijeg
do)aska do
"'-:d(aje

3u
1
1.( q 'I'
II -)
\,2
( \ J
( P i
+[-,
\ 3 )
bilo koja ITijcdno;;( lreceg korijena i nckaje
Ako jt (J
1 + i.J3
treei kOl"ijcnjedinice, ondajc
t ·-rJ3
2
2
'0 = IT
cr'\=cr,a
5
,0 ;; = 1 Hd.
J\jdenjajednilcinc (""**) mugu se napbali na sljcdcti naCin:
YI=UI+ V [.
Y2=UiG +v 10
Y.1 u
l
a:2 ""-vlO"
" Girolamo Cardal10 11 1-15
7
6, - ilaliymsKI uttm doktur kOJi .It U svt)Joj knjiZl - AI'S magna" objavio i mdodu
rjcS81 Jnja jtdnUCHlll trcccg steptml kOJ U 111\1 Je povjcnn priptclJ Tartalja ("J lcolo Tartag.lia; eea 1500--1567)
154
Daj"e = 1I: + VI 1jesenjcjednacinc (***) vidjcli smo u do sada navcdcllom pri izvodenju Kardanoyc
fmmllk.
Pokazimo daje Y2 = Uia + \'iG 2 ljeScnjcjednacine (*H). JeunostavninlllVrstavanjem u ("'**) dobije
se
(lilO" +vla 2)3+p(llta +v]a 2)+q=
=Ui3CJ 3+3(llICJ )"v)a 2.,-3ll.]CJ (Via ?)2'f(vla 2/+
PUI
CJ +pv[0'" 2+q=
=U1
3
cr 3 1-3u:2 G \'1
2
+VI'cr 6+PUIG +pv]G 2+ q ""
=u
i
'-f311
1
1
cr \1+3ll
l
cr 2\-12+VI "pUla +PV1G l+q=
=u
j
}+\}+3U
1
1
cr \;I-'-Plll() +3u[CJ 2V?+_pV
1
G 2+q=
",- a/-.;-·\' IC-t-ll
l
G (311
i
V ,+p)+v I cr "(3u] vl+p)+q c.-
=UI
3
+\j3+ Ci {UI-+VICi )(3Ulv i-1-P)+q=O
jtr ll! i \' 1 zadoyo!javajll gore navcdeni
Pokazimo da je i)} = lIj Ci 2 -+ \ i cr Ijescnjc jcdnacinc \ ""*).
Sada sc dobiju s!jedcce formuic 7.a IjdcnjajednaCinc (*H'}:

2
+q =
;fi (u, - v,)
2
Priiikom prakticnog rjda\'anja jcdnacine lreccg stcpcna pOIllOCU Kardanove formll1e najceSce se
gornje formllle.
Primjcr 5: Primjcnol11 Kardanovc formule rijdili jednabllll:
18x+ 140=0.
RjeScnje: Do\ edimo jcdnacinu na kanollski oblik. Uvedimo sl1ljenu x = y-1.
Tadaje:
(y-li -+ 3() i --;- J8(y-l) -I- J49 =0
i -- 3y" -I- 3)' - 1 + 3/-- 61' -t- 3 + 18y - 18 1- 140 = 0
v} 15.y 1- 124 = O.
155
U dobivenom kanonskom obliku date jednacine je p""15 i Q""·124.a )'=u+v, pri cemu se u i v odrectuju
primjenom Kardanovc torn-IDle:
V-62+-J62'+S'
v- 621 63 VI
TreCi korijcr. iz jedan 1ma slijcdctc iri vrijcdnosti:

I, _____ ._
2
koje su U o\'om slllcaju i \ rijcdnosti vadjablc u:
u("I'U2= 'U3=
2 2
1z 3uv+p=0 dobiju se·odgovarajucc vrijcdnosti za v:
.. => 5(l+i·J3)
3u 2 2
Vrijednosti \'arijabJe y "" u + v su:
Yr=UI+VI ="4.
Y2=Uz+v
1
=2+3ij3,
Y3 = U3 + v
J
"'" 2-
w
31 J3.
Konacno, koristc6i VCZll izmcdu x i y datu rclacijoIl1 >.:=y-1 dobiju sc rjescnja datcjcdnacine:
Primjer 6: Primjcnom Kardanoyc f-ormulc rijesitijcdnacinu: >.:3-2x----2=0.
Rjdienje: Jcdnacinajc u kanonskom obliku iz koga citamo: p = -2, q = Primjenom Kardanovc formu!e
odredimo \1, a zatim Y. pa onda izracunajmo x=u+v:
.----- r-c--
= \/1 + 1,13855 = \/2,13855 = 1,288J68
-2
0.517450
3.865104
Xi = U1 -I- Vi = 1,288368 + 0.517450 = L805818.
156
_ u, +1', i.J3(u,-v,)_ 1,805818
------
2 2 2
1,335269i
2
0.902909 - 0,667635i
Vidimo da Kardanova Jormula nema neku vrijcdnost Njen znaeaj.ic teorijski jer ona pokazllje
da sc ma koja jcdnaCina trcccg stepena maze rijditi na algcbarski natin. 1\·fi cerno prilikom Ijcsa-vanja
kubnih jcdnacina uvijck nastojati da zaobidemo Kardanovll formulu j da jcdnacinu rijcsimo na ncki drugi
nacin.
Pitanja za pOllavljallje:
1. KojujednaCinu nazivamo kubna?
2. Posioji liformula za ljdaval1je kubllejednaCillc?
3. kanonski oblik kubnejedna6ne?
4. Kolikaje prakticnostJormule za rjdavanje kubnejednac.";ine?
5. Kako se mogu rUe.fiti neke kubnejedna6nc bezJormule?
Zadad za vjezhu:
Rijditi datu jednacinu:
7.I1.a) xl_I b) c)x
3
+1=O d)
7,12.a) b) c) 125x
3
+27=O d) 27x)- J
7.13. Odrediti Hijcdnost korijena:
a) Vi b) V8 c) Vi? d) J,f::] e)
7.14. Dokazati da slijedece jednacine ncmajll cjelohrojn-ih
a) x'-3x
3
-x-l
o
=O b)
c) x
5
-3x+3 0 d)
7.15. Pro\jeriti da Ii Sll dati brojevi rjcsenja date jednacinc:
a) x
3
-19x+30=O ; b) ;{-5, 1, 7}
Ako je dato jccino !jeSenjc kllbnc jcdnacine odrediti prcostala dva (jesenja:
7 3 7
7.16.a) 0) -2x
7.17.a) x
3
_6x
1
+21 x-26=O, x1=2+31 b) 3x
3
-23x
2
+132x-170=O,Xl=3-5i
7.18. Ako je dato jedno ;jcscnjc kubnc jcdnacine odrcditi wijednost para metra m i
preostala dl!a ljesenja:
a) mx
3
-+3x
2
+1=O,akojex]=1.
c) x
3
-+3x
1
+m=O, akoje xl=--2.
b) x3+3mx+'l=O,akojexj=-1.
d) 6x3-2mx2+x-l=O,akojcx1=1.
7.19. Rastay]janjem na faktorc rijcsiti jednacinc:
a) X
3
+X
2
+X+J=O b) x
3
_x
2
+x_l=O
c) X3+2x2--x_2-=O d) 6x
J
+7x
1
--1=O
157
7.20. TragajuCi zajednim rjesenjem meau faktorima slobodnog Clana rijesiti
jednacinu:
a) x
3
-x
2
-5x-3=O
c) x
3
-8x
2
+25x·-26=O
7.21. RijeSiti date jednacine:
a) x
3
-x
2
:"'-8x+12=O
c) X
3
+X
2
+X_3=O
722. Dovesti na ka1"10115ki oblikjednaCinu:
a) x
3
-3,,'-x+ 12=0
b) x
3
-5x
2
+x+7=O
d) X4+X3_2x2-4x-8=0
b) x
3
-9x'+27x-27=0
d) x'-9x'+16x---14=0
b) 2x
3
-9x'+27x-I=0
Primjcno!1l Kardanovc tommie rijdi
7.23.a) x
3
-3x-..2=0 b)
7.24.a) 3x
3
-8x·,8=C() b) x3-3x-3=0.
Rijc.siti jednacine:
7.25.a) X3 + J 5x + 124 = D.
c) x
3
-3x
2
-x+3=O.
7.26.a) x
3
+6x
2
+6x-13=O
7.27.a) x
3
-9x
2
+23x-15=O
b) x
3
-12x+ 16=0.
d) x
3
- Sx- 8 = 0 .
b) x
3
+6x
2
+9x+4=.o.
b) x
3
_3ax
2
+(2a
2
_3b
2
)x--2a? b+ 3ab
2
+2h
3
= O.
7.28.0drediti n, bEZ tako dajednacina x-'+ax?"-5x+b=O ima dva
X2 = -I, a zatim odrediti i trcce Ijcsenje x3'
7.3. JcdnaCina yiseg rcda sa simetricnim kocficijentima
Posmatrajmo k0e11cijente jednaCine
To SU, redom, brojevi 7,3,2,2,3,7.
rjesenja: xl =2 i
Uocavamo da je prvi koeficijcnt jednak posljednjem, drugi je jednak
predp05ljcdnjem, tred sa lijeve strane jednak je trecem sa desne strane (i tako redom
ako je jednaeina \'iseg stepena). Ako zamislimo da sma sve koeficUcntc prcdstavili na
brojnoj pravoj i ako uoeimo srednji koeficUent (ako je broj kaeficijenata neparan) iii
srcdisnju tacku izmedu d\'aju srednjih kocficijenata (ako je braj koeficijenata paran),
tada SLl simetricni koeficijenti U odnosu na srcdnji odnosno zamisljenu
tacku jednaki.
lednacina Ucdnadzba) s jcdnakim simetricnim kociicijentima nazi\'a se simetricna
jednacina (jednadzba). -'
158
Prilikom Ijesavanja simetricne jednaCine uvijck 5e moze dobiti novajednacina S 01zi111
stepenom. Kako 5e to radi pokaza6emo odvojeno za simetricne jednacine s neparnim i
s parnirn stepenom.
Rjcscnje: Navedena jednacina ima jednake simetricnc koeficijente i stepen neparan.
Nije tcsko zakljuciti da svaka simetricna jednacina neparnog stepena ima jedno
rjescnje xl= -1. To znaci da sc lijcva strana ovakve jednacine maze rastaviti n3
l'aktore pri cemu je jedan faktor (x+ 1). Drugi [aktor treba odrediti i on ima stepen 1,a
jedan rnanji od stepena prvobitne jcdnacine. U nasem primjeru drugi faktor je stepena
dva.
(x+ I )(X2_X+ 1)-2x(x+ 1)=0
<0> Q (x+l)(x'-3x+l)=O
x2-3x+l=O => 3. ± .J9=4
2.J 2
2
Tako smo dosli do Jjesenja date simclricne, kubne jednacine.
Primjcr 2: Rijditj jcdnacinu 3x
4
+ 4x
3
- 14x2 + 4x + 3 = O.
Rjesenjc: Jednacinaje simclricna sa parnim stepenom. Podijelimo je sa x
2
(glavni dio
srcdnjeg claIm):
¢> 3x
2
+4x-14+'±+ 3 =.0
x
¢O 3(X2 ¢O
x
1
) \. x)
f 1,2 ( I
3lx + I +4 x + !- 1-20 = 0 .
x) x)
Uvocl'enjcm smjene (x + 1= t posljednjajednacina se transformiSe u kvadratnu
X)
jcdnacinu po varijabli t, zbog x
2
+ = t
2
-1 :
r
3(2 +4t-20=0 => {, - 4 ±
',- 6
10
Otudaje: t,=2,{=-_.
2 3
--4± )256
6
Sada se dobiju clvDe jednacinc po x, koje se svode na kvadratne:
- 4± 16
6
159
x
2
+1 =2x
=> 3x
2
+3=-IOx =>
=> X
H
lo±JiOO-=3ii _ -IO±J64
6 6
x2-2x+I=0 => (x_I)' =0
Xj=x2=1.
3x
2
+10x+3=O
-10 ± 8
6
P
- - 7 R-- "- - - d"- 0 '+5 4 I' 1 13 2," +0 0
rImJcr....,: IJCSltI JC nacmu ... x X - _JX· --. X -,)X, ",= .
Rjesenjc: Jednacina 1ma simetricnc koeficijente i neparnogje stepena, pajejedno
ojena rjesenje XI = Polinom na Iljevoj strani jednacine djeljiv je sa x+ 1.
Odredimo ovaj kolicnik:
(2x'+5x
4
"13x
3
-13x'+5x+2):(x+ I) = 2x
4
+3x
3
-16x'+3x+2
2x
5
+2x
4
-----4-----::;- ?
3x "" 13,c"·13x-+5x+2
3x
4
+3x-'
---"-"---_._-
3x
2
+5x+2
3x
2
+3x
2x+2
2x+2
Preosta!a dcscnja datejednacine su i rjc.scnjajcdnacine cetvrtog stepena:
" 2x
4
+3x
3
-16x
2
+3x+2=O,
Ponovo smo dobi!i simetricnu jednacinu, sarno je stepeo jednacine za jedan nizi i
paran broj. Podijciimo jcdnacinu sa x
2
, (vidi srednji clan jednaCine):
2x+3x-16 T -+
2
-O <=> 2x+-
z
+ x+-'--
, ,3 2_ (2 I) 3( I) 16-0
x A X x
q
x J \ x
Uyodenjem smjcnc
( 1)_
I x -+ - -t
\ x
pos!jednja jcdnac.ina se transfonnisc u kyadratnu
jednacinu po t:
- 3 ± ,19 + 160
;:=? ! 1,2 :::::: __ -.C-:-
4
-3±AA 3±13
------ =., "----
_ 4 4
160
Vratimo se uvedeooj smjeni gdje smo lIvelj varijablu t i odredimo vrijednosti
varijable x:
(x+ => x'+1 =-8x => X
2
"i8x+I=O
=>
X 2,3
- 8 ± "'64 - 4 - 8 ± J60
2 2

-8±2'J'15
2
= -4 ± -../15.
(
x+l !=5 =>
X)
X 4 ,5
2 2
Pitanja za ponGrfjanje:
1. Kakvujednaanu nazivamo simctricnajedllaCina?
2. Kaje ima simcfricnajedl!aCina ,!cparnog sfcpcna?
3. Kako se smanjuje stcpen simetricnejcdno(inc s ncpamim slcpenom?
4, Kry'ije postupak 17'davaJ?ja simetricnejednaCinc sparnim stepcnom?
Zadad za vjezhn:
7.29, vrijednost mora lmati parametar J1l da bi data jednacina bila simetricna:
) ,,1 0, 1 0 I) 0 '+ '7" 0
a mx -.)X -.)X'j = ) .lX' .. x·t'_)=
c) 2x
4
+5x
3
+44x
2
+mx+2=O d)
7.30. Rijesiti simetricnc jcdnacine:
a) x
3
-3x'-3x+ I 0'
c) 3x
3
·-7x
2
_·7x-l-:) = 0
RUditi date jcdnaCine:
7_3 La) x'_·x
2
-4x
c
4=O
7,32,3) x·
1
+x
J
--4x:+x+ I =-0
7.33,*a)
7.34.*a)
7.35. *a) 7x
3
_2x
2
+ 13x-i-6=O
b)
d)
b) 2x
3
";"7x
2
+7x+2c-;::O
b) 6X4_!'5:.\? ..
b) 6x
4
_x
3
-1-5x
2
-x-J
b) X4_ 1-5x
2
+4x+ 12'.;.:0
b) :\4 -I Ox'-r-43x
2
---66x+50'=O
16l
8. SISTEMI (SUSTAVI) KVADRATNIH JEDNACINA
8.1. Sistemi jcdnacina sa dvijc nepoznat. od kojih ie jcdll3
prvog a jcdna drugog stepena
Konjunkcija od dvije jednacinc s dvije ncpoznatc naziva se sistcm sastavijen od
ovih dviju jcdnacina. Rjesenje sistemajc simp uredenih parova, takav da svaki par iz
tog skupa zadovoJjava abje jednacine sistema.
Sistcm od d\'ijc jednacinc od kojih jc jcdna jinearna,a druga k\'adratna ljcsava se
mctodom supstitucije (zamjene). Jedna nepoznata se iz linearne jcdnacine izrazi
pomo6u druge i izvrsi se u kvadratnu jcdnacinu. Na taj naciIl se doLi va
jedna kYadratnajcdnacina s jcdnolTl ncpoznatol11 cije namje poznalo.
Pl'imjcr 1: RijeSiti sistcm jednaCina
x+v-6 0
" .
x"y-2(xy+2) - 0
njeScnje: Iz !inearne jcdnacine je Y".=6,,- x.. Zal11ijenimo dobivenu vrijcdnost za y u
kvadratnu jednacinu:
¢;>
Kako jc x to vrijedi:
y, 6-2 4,
Y2 6-X2 6·4 2.
Rczultat: Postoje ch-a rjesenja sistema ito (2, 4) i (4, 2),
frimjer 2: Rijesiti sistemjednacina
162
x + Y 12
x
2
v
2
-+-'
J!. x
RjeS:Cllje: TransformiSimo drugu jednacinu:

(x + Y)(X2 - "y + yO) 18

l'
x xy
12(x' -xl'+ y')
....
xy
2(x'-xy+/) = 3xy
¢) 2x
2
-5xy+2/= o.
Aka, sada, y;;;;: 12-x dobiveno iz prvc jednacine sistema, zamijenimo u
transfonnisanu drugujednacinu, imamo:
2x?' -5xy+2/=O
¢;> 2x'-60x+Sx
2
+2(
¢;> 2x
2
·Sx( 12-x)+2( 12-x)' 0
¢-:> 2X2_60x+5x7.+288,-48x+2x2= 0
Rezultat: (4, 8), (8, 4).
Zadaci za vjczbu:
8.0!. Provjcriti da [i jc dati uredcni par (x, y) Jjesenje datog sistema:
a) 2x+Sy-S ,(-1,2) b) 14,(3,2)
x'-SOy' 200
RijeSiti dati sistem jedllaCina:
8.02.a)
xy
8.03.a)
x
2
+x-5y+4;;;;:O
8.04.a)

8.0S.a)
2x-3y+I=O

b) 3
3x'-2y' 10
b) I
x-y+5 0
b)

b)
x-y-2
·b)
x
3
+i Cc 28
163
8.07.a) x
2
+y'=5a
2
x-y=a
b) x+v=2a

8.2. Sistcmi (sustavi) kvadratnih jeduacina (jednad'zbi) sa dvijc
ncpoznate u slucaju da su objc jcdnaCinc nclinearnc
Ako su obje jednacine u sistemu kvadratne, kaZell10 daje dat sistcm kvadratnih
jednacina. Pokazllno kako se r:jesavaju jednosta"\"lliji sistemi kvadratnih jednacina:
Prirnjer 1: Rijesiti sistemjednacina
x
2
+/= 68
xy= 16
Rjesenje: Ako se pn:oj jednaCini dada druga prethodno pOlllllozena sa 2, dobije se
kvadratnajednacina:
x'+2xy+y'= 100.
Ako se od prve jednacine oduzme druga prcthodno pomnozcna sa 2, dobije se
kvadratna jednacina:
x
2
_·2xY+/=36.
Sada mozemo pisati:
x
2
+l=68 x
2
+2xy+/=100
¢> 36

¢>
x+y=±lO
¢.;. x--y =:t=6
Posmatrani sistem kvadratnih jednacina "raspao" se na s!jcdcCa cetiri sistema
!inearnih jcdnacina tije nam je rjesavanjc poznato 17 pr\'og razreda:
2F16
x-y=6 ¢> 2y= 4 ¢> Prve Ijcsenjc je (8, 2).

-{i
x+ye··IO
6
x+y= ···10
x-y .. 6
164
2x=4
¢) 2y=16 ¢>
2x=-4
¢> 2y=-16 ¢>
2x
¢> - 4 ¢>

Drugo rjescnjejc (2, 8).
x=-2
y = ··8. Treec rjcscnje je (-2, -8).
x=-8
y = -2. Cetvrto rjesenje 5e (-8, ··2).
Primjer 2: RijeSiti sistemjednacina
. 7
xy(x+y) ··2
Rjesenjc: Transforrnirajmo drugu jednacinn sistema na sljedeci nacin:

X +y' = 7 x"+y =7 x·'+3x"'y+. xy-+y"=J
xy(x+y) = -2 ¢> x
2
y+x/= -2 ¢> 3x'Y+3x/= -6 ¢> xy(x+y) = -2
(x+y)3=1
¢>
xy·1 =··2
¢>

;"_x
2
+2=O
Yl=2 y,
x]=-l, x2=2
x+y=l
¢>
xy=-2
y=1-x
¢> x2-x-2=0
Primjer 3: Rijesiti system jcdnacina
5xy + 6v
2
"'" 0
'x' + y' = 10
y= l-x
x( 1-x)=-2
y= I-x
<=> Xj= -J, x2=2
Rezultat: (-I, 2), (2, -1).
Rjesenje: Podijcjimo prvnjedn'aCinu sistema sa :/*O .. Tako se dobije
-5 . + 6 = 0 . Uvodenjem smjene t, posljednjajednacina se
transformise u kvadratnu po t:
t' - 5t + 6 O.
Rjesenja ove jednaclne su t] = 2, t2 = 3,
Zamjenom dobijene vrijednosti za t U llvedenu smjcnu, dohije se:
x x
(*)
y y
KoristeCi posljednjc vezc izmedu varijabli i uYfstavanjem II drugu jednacinu
sistema, dobije se:
4/+/= 10 ¢>
¢>
5v
2
= 10
J(ly' =1 0
r;:
YI,2= ±;J2
Y3.4 ± 1
165
Zamjenolll dobijenih vrijcdnosti u (*) dobijcmo vrijednosli varijable x:
Xl 2 = ± 212, XH = ± 3.
" 0,
Rezultat: (2.[2, ·Ii ),( - 2,/2, ",/2), (3, I), (-3, -1).
Primjcr 4: Rijesiti sisternjednacina:
x2+xv+2v
2
= 37
.., -' -' 2
= 26
Rjdcnje 1: Sabiranjem, a zatim oduzimanjcm ad prvc drugejcdnacinc, dobijc se:
X
2
+xy+2y2=37
2X2+ lxy
32
21
3x
2
+3xy+3/""'63 1:3
¢::> _Xl -xy-l-/ = ! 1
/=16
¢:> x
2
+xy=5
21
¢;> -x'-xy+y' 11
VI2 = ±4
0, x' -4x-5=O
Sistem ima cetiri ljescnja: (-5, 4), (1,4), (5, -4), (-1,
Rjdcnjc 2: Sabiranjcm, a zatirn oduzimanjem od prvc druge jednacine, dobije se:
21'=37 /·(-26)
2x' '-2xy+y'=26 /·(37)
= 37+--26)
74x
2
+74xy-t-37Y'=26.37
Sabiranjcl11 jednaCina i prcpisi \'anjc-m druge dobije se ek vi\ aJentni system:
48x2+48xy .. 0
2x
2
+2xy+y'", 26
Dijcljenjcm prve jcdnacine sistema sa -/ dobije se jcdnacina
( \2
lx' x
16,-1
\y) y
koja sc u\"odcnjem smjene .::. = f transformise u kyadratnu po t:
y
16t'+ 16t-5=0.
1 5
Rjescnja ove jcdnacine Sll t] = - J t2 = - -.
-- -4 4
166
4
Dobilismodaje y=4x i y=-"Sx. (**)
Koristcnjc!ll ovih veza izmedu varijabli, iz drugc jednacinc sistema dobije se:
2x
1
+8x
2
+ 16x2 = 26 ¢::> 26x
2
= 26 ¢::> x
2
= 1 => X!.2 = ± 1.
') 8") 16 ? 2 ")
+-x- =26 ¢::> 26x'=26·25 ¢:> x-=25 => X3,4=±5.
5 25
Iz dobijenih vrijednosti za x j (**) dobijemo: YI,2= ±4, Y3 = -.4, Y4 = 4 .
RCZllltat: (1, 4), (,,1,-4), (5,-4),(5, 4).
l'rimjcr 5: Naci rcalna tjesenja datog sistemajednacina:
x'
xy+24= -
y
I\Xy_6=y3.
X
Rjcscnjc: Mnozcnjem jednacina sistema dobije se:
(xy+24 )(xy-6) = x
2
y' (xy)' - 6xy + 24xy -- 144 = (xy)'
18xy= 144 => xy= 8.
Zamjenom xy=8 U objc jednacine sistema dobUc se novi sistem:
J

Y
v
3

x
¢;>
x
3
= 32y1
y3 = 2x J
¢;>

v ¢:>
> =2xJ
x=±:2y 1
YI =: -2, )'2 = 2. J
<.
,,' 2x r
¢;>
y" =2x
(i;J 16
y3
= 2x
x = ±2y ')'
y3 = ±4y
x[7=±4, =+4l
>- '" (
Y1 = Y2 = 2 J
1
y!
--.1
X
J
Rezllital: (-4,2), (4, -2), (4, 2), (-4, 2).
Primjcr 6: Izracunati drugi korijcn kOlllplcksnog broja
Rjdcnjc: Trcba odrcditi kompleksan broj z=x+yi za koji vrijedi
(x + yi)' 8- 6i.
167
Koristeci operaclje sa komplcksnim brojcvima i dcfinicijujednakosti dva kompieksna
broja dobije se:
x
1
+2xyi--/ = 8--6i
, 2 }
- y = 8
2xy
Elminacijom varijabJe y dobije se
(x
2
-y') + 2xyi 8 - 6i
x' y' 8}.
XY= -3
x
2
-- = 8 ::::? x4-8x2_9=O ::.:) XI,2 = ±3 , ( X3,4 = ±i ).
x'
Zarnjenom realnih vrtjednosti varijable x u drugu jednaCinu sistema dobiju se
vrijednosti y:
Postoje dva komplcksna broja koji su korijeni broja 8-6i i to:z;=3-i,Z2=---3+i.
Pitanja za ponaJ'ljanje:
1. Sia je sistem jednac';ina?
2. Koje me/ode l:jdavanja sistema jednaCina poznajes?
3. Staje sistemajednaCina sa dvije nepoznate?
4. Kojom metodom se ':jesava sistem od jedne !ineame i jedne kvadratne
iednaCine?
5. Koliko ':ie§enja ima sis/em od dvije kvadratnejednaCine sa dvije nepoznate?
Zadaci za vjezhu:
8.08. Odrediti rjesenja datog sistema:
a) 12x
x
2
+/= 45
RijcSiti date sisteme jednacina:
x
2
+y2 2S1
8.09.a) J

168
b) 2x
2
·3y'+
3y'-8x-II =0
8.10.a)
8.1I.a)
8.12.a)
8.13.a)
8.14.a)
8.15.a)
;
xy-x-y=29 f
x' + y2 - (x + y) = 72,
, 2 1 2x- +xy- y = 0
x' +y' -10)'+21 =OJ
x
2
+ y' = 10 }
x+xy+}'-7=Oj
x
2
-xy+ 2y 2=01
2X2 +3.xy- 5y2 =oJ
xy(x+y)=301
. x
3
+ y3 = 35 J
(x+3y-2)' }
x' +2xy+3y' =24
b)
b)
b)
2X2 +xv-2x- .:v=5 I
2
2
3
. 0.0
x "- <'T-.:.x+.J}'= J
2 ) 'I
12x -7xy-12y =O!
)
X 2. + y2 _ 2x - J 4 y = 0 I
. ,
x' + y' -lOy + 20 = 01
,
2X2 + ;\"1-' - v
2
::::0 0 1
b) " (
2X2 --3xy+ y2 = OJ
b)
(x' + /)(x
3
+ '/)=1801
x+y=4 J
16)"2 =54-3(3x-4y)1
b) X
2
_xy+y2=7 J
1
X2
3x'y' _3y2 '4 2
8.16.*a) 'f b)
..!..x2-xY+l+2Y-X=3JI
4 ..
8.17. Odrediti drugi korijen kompleksnog broja 1 +4i j5- .
169
9. IRACIONALNE JEDNACINE (JEDNADZBE)
9.1. Pojam iracionalnc jcdll3cine Uednadzbc)
lednaCine II kojima se nepoznata (varijabla) nalazi pod znakol11 korijena
naziva se iracionalna jcunaCina. Na primjcr, prve tri medu slijcdecim jcdnacina su
iracionatne, a cetvrta nije iraciona!na.
x .. 3-2=0,
Ako je eksponcnt korijena u iracionalnoj jednacini paran broj, smatramo da se radl
o aritmetickolll korijenu, sto znaci da njegovu potkorjcna veiicina mora biLi
ncnegati\'un broj (po ziti van iii jcdnak nuli). Ako je u iraciollalnoj jednacini
pojavljl1jc korijen sa ncparnim cksponcntom, njegova potkol:jena velicina moze bitt
i poziti\'na i ncgativna i jednaka nuli.
Proubl\-ajuci iracionalne jcdllucinc llIi ccmo sc, ug!avllom, ograniciti na one
iracionalnc jednacinc u kojima imamo samo kvadraLnc korijene, U isto vrijeme
yodice sc raCllna da se pri !jesavanju iracionalnih jednacina nailazi samo na one
tipovejednacina cije ljdu\'anje smo upoznuli (linearne, kvadratne i neke specijalne
jednacillc viseg stepcna).
Za razliku od svih do sad a upoznatih jednacina, kod iracionalnih jcdnacina
llaglascllo se mora voditi racuna 0 tome pod koj 1m uvjetima je jedllacina
(jednadzba) dcfi!lirana,
I racionalna jednacina
.Jx-3
jc dcfinirana ako jc x-3:2: 0 , odnosllo ako je x2:3.
Jrac iOllalna jednacina
+ +2=0
ddlniran3 jc za s\'c vrijcdnosti varijable x za koje jc x+22:0, odnosno ako je x:2:-2,
lednacina
dcfil1irana je·ako Sll ispunjeni uyjeti ! x;,,"22:.0.To mac! da njena rjesenja
trcba trazlti meau JjeScnj ima sisteiiia jcdnacina:
170
x+3 2: 0
x-2
-----
x2:-3
=> x2: 2.
Daklc. ako data iracionalna jednacina ima tjesenja, svako od tih rjeser\ja mora biti
veee ili jcdnako broju dva.
U iracionalnoj jednacini sa Vise korijena, svaka potkorjcna velicina korijena sa
parnil1l eksponentol11 mora biti ncnegativna.
Oblast deiiniranosti (domena) iraciona!nc jcdnacine, obicno, se odredi prije
Ijesavanju, a kasnijc kada se odl'ede vrijcdnosti varijab!e koje bi magic biti rjesenjc,
prO\jcri se da Ii pripadaju domenL
Primjer 1: RijcSiti jednacinu
Rjdcnjc: Jednacinajc definirana ako je korijen koji se pojavljujc u n.1oj
aril!l:lcticki. To znaci oa njcgova potkoljcna vclicinu kao i njegova \']'ijcdnost
l1loraju biti ncncgativni bro.1evi:
I T 3x 0 I - x o.
Rjcsa\'ajuci gornji sistem nejednacina, dobije se:
I q

I
x2:--
3
x:S; 1
K.vadriranjem obje strane date iral.:ionalne jednacine dobija se no\'a jednad:l.ba
(koja, po pravilu, nijc ekvivaJentna pocetnoj i cija ljcSenja ne ITIOr;;\ju biti i rjescnja
prvobitnejednadzbc, ali svako tjesenje prvobilnejednadzbeje i ljesenje dobijcnc):
=> (JI+3xJ'
-=> x
2
-5x==0
1+3x=! 2x+x
2
Xl 0,
Dobijcnl brojevi ° i 5 su "kandidati" za ljesenja date iracionalne jcdnacine. Da Ii Sll
oba broja Ijesenje, jedan od njih iii cak ni jedan, to ccmo saznati ako prmjerimo da
Ii pripadaju njcnoj domeni.
Pry i braj (Xj=O) nalazi se izmeou minus jcdnc lreeine i broja jedan, pa je on
Ijesenjc posmatrane jcdnacine, Drugi braj (x2=5) nijc rjesenjc nase jednacinc,
Rjcscnjc jednacine je x=O.
171
9.2. Iradonalne jednaCine (jednadzbe) u kojima so pojavljuje fiW,
gdje je f(x) funkcija prvog iii drugog stepena(stupnja)
Ovdje cerna Jjcsavati iradonalnc jcdnaCinc u kojima sc pojavljuje kvadratni
korijen iz f(x), pri cemu cemo dozvoliti da f(x) bude polinom prvog iii drugog
stepena.
Primjer 1: Rijesitijednacinu

( I )
Rjesenjc: Odredimo domenu jednaCine:
x+3::::0
=> 2 => x;, 2.

RjeScnje jednacine mora biti vece iii jednako broju dva.
Da bi se oslobodili korijena, prebacirno jcdan korijen sa lijevc strane na desnu i zatim
kvadrirajmo jednacinu:
3Fx+3

=;>
=>
(3Jx+3)2 + Jx-2)'
14Jx-2 =;>
(2)
Dobijena jednacina (2) nije ekvivalentna pocetnoj jednacini (l}. Kako korijen u
jednaCini (2) mora biti aritmeticki, to je domena jednacine (2) rjesenje slijedeceg
sistema nejednacina:
x,,-2 ;, 0
4x-IO;'0
x2:2
2xc 5

x>2,5.
Da bi dosti do trazenog rjeSenjajednacine (1), nastaYljamo rjes3v3nje jednaCinc (2).
Kvadriranjem ovejednacine dohije se:
, 2
(4x-IO) =(7 x-2)
16x
2
,-80x+ I 00 49x-98
129 ± .)129' - 4 ·16·198
x
l
,2 ::::: ... ..-.. 32
=> 16x'-80x+100 49(x-,2)
=> 16x
2
-129x+198 = 0
129 ± 63
32
Da Ii su dobijeni brojevi ljesenja date jeanacine?"Na prvi poglcd.ril0g1i bi zakljllciti da
···jesu jer su oba broja veea ·od dva j pripadaju domeni jednatine (1).
172
Medutirn, sarno prvi od ovih brQjeva pripada i domeni jednacine (2). Jednacina 1ma
jedno rjesenje x=6.
Ponckad je jednostavnlje (i hrzc) odrediti brojevc koji bi mog!i biti tjcscnja pocetne
iracionalnc jednacine (ne odreaujuCi njcnu dornenu), a zatirn neposrednim
uvrstavanjem tih brojeva t1 polaznu jednacinu ustanoviti da Ii je neki od njih l:jesenje
Hi nije.
Navedcni zadatak llkaznje !lam da je potreban oprez pri odredivanju domenc
iraejonalne jednac.ine i pri odrcolvanju njenih !jdcnja. Isto\Tcmeno nam se ukazujc
nacin na koji mozerno odreditl Ijesenja iracionalne jcdnacinc bez prethodnog
odredivanja njcne domene. Da hi to uradi]i potrehno jc c]iminiranjcm korijena doci
do brojeva koji bi mog!i biti ljesenja jednaClne, a za1im proYjcriti za syaki (waj
posebno cia Jije rjesenje iii nijc.
Primjer 2: Rijditi jednacinu: 2,/1 _. x
1
= X _. 2.
Rjesenje: Kvadriranjemjcdnacine dobije se
4(I-x') (x-2)'
4x = 0
= x
2
-- ilx + 4
x(5x,,4) 0
Provjcrimo cia Ii Sll dobijcni brojcvi ljcscrua datc jcdnacine. U\Tstavanjem nijcdnosti
x=O n3 lijevoj strani jednaCine, dobija se hroj 2, a n3 desnoj Znaci da broj 0 !1ijc
rjesenje jednacinc.
Ako u datn jcdnaCinu uvrstimo drugi broj ex =0,8) ponoyo ce sc lla raz111m stranama
jednacine naci dva Sllprotna broja. Ni broj nije Ije.senje jednacine.
Daklc, posmatranajednaCina ncma ljdenja,
Primjcr 3: Rijesiti jednac-inu:

.,.j 4 - 6x - x = x ' 4
Rjcscnje: Datajcdnacinaje ckyiv3Jc.ntna slijcdecem sistcmu:
x+4 ;> 0
4-6x-x
'
(x+4)' ,
cijim rjesavanjem dolazimo do l:jesenjajednacine:
x-Hl::::0 x;' -4 x ---4
cc (x+4)' <c:> 4-6x-x' ,,",8x+ 16 ¢.."> x'!+7x+6:::cO :....0:> x = . 1,
RjcSenje jednacine jc x = -·1.
Pdmjcr 4: RijeSit·i jcdnatillu; ·,jx...;, 5.;. + 8 7
173
Rjcsenje: Datajednacinaje definisana aka vrijedi:
x+5;,0 x;'-5
2x +8 () :::::> x:2:--4 => x --4,
Pod us!ovom da je x?--4 jednacil1u se kvadrira i dobijc se:
x + 5 + 2.Jx + 5· -J2x ;'-8 -+ 2x + 8:::: 49 ,
2,/x+5··12x+8;:::. 36-3x
Ponovnim kvadriranjem, liZ novi USIOV daje i x:S:;12, dobije se:
4(x+5 )(2x+8) (36-3x)2
(*)
8(x
2
+9x+20) 1296·-216x+9x'
9x'-288x+ IU6 0

4, x2 284.
Drugi broj ne pripada domeni jednacine (*), pajednacina ima sarno Jedno ljesenjc
F4.
Primjcr 5: Rijesili jednacinu: ,/-; -i- to -,}x + 3 = .J 4x - 23 .
Rjeselljc: Domena date jednacine jc sLup ljdcnja sistema:
:-::+10 2: ()
x+3 ? 0
4x-23;' 0
x ;'·10
x ;?:-3
x :<: 23/4 => x2>23/4.
K vadriranjcm date jcdnacinc i dobije sc:
x+ =
'"1" 10 · ..../x+J = 2x-36
.[t+TO-·-/;-=i-3 = 18-x
(x+ I 0)(x+3) (18·x)'
x?+13x+30 = 324-36x-t-x
2
=>
I: (2)
,2
,
49x= 294 ;0::> x=6.
!\cposrcdnom prO\jcrom dobijcne nijednosti za x uV'jeravamo sc da je x=6
date jednaCine.
Prim.ler 6: RijeSiti jcdi13cinu: '\iTl.\' T 3 - ,/2 - x ::::c - 2
174
Rjesenje: Domena date jednacine je skup fjesenja sistema nejednacina:
IIX+3;'0]
2·- x;?: ()
9x+7;>0 r

3

II

7
x>---
9
x;,2

Iz datih uslova se vidi da samo broj 2 moze biti rjesenjc jednacine. Sadajc naj lakse
provjeriti da Ii je ovaj broj Ijesenje iii nije. UHstavanjcm x=2 u jednacinu dobije
se:
=> 5=5.
Dakle, x=2 jeste rjeSenje date iracionalne jednacine.
llrimjer 7: Rijesiti jednacinu x - Fx - 6 = O.
Rjesenjc: Uvodenjem smjene x = t
2
, t2.0, datajednacina postaje kvadratna po t:
1±Ji+2"4· 1±5
2 2
t' - t - 6 = 0 1
1
,2 ::::::
Negati\'na nijednost \'arijable t ne odgovara posiavljenom uslovu, paje x=9 jedino
Ijesenjc date jednacine.
Rjcscnjc: Uvodenjcm smjene x
2
-x+9 =t
2
, t:::::O, datajednacina postaje kvadratna po
t, pa se dobije:

U\Tstavanjcm dobijenc vrijednosti za t
i njcnim rjesavanjem nalazimo:
x
2
--x+9 = 9 => Xl -x = 0 =>
-I J: 7
2
(t=3) dobije se nova Izvadratnajednacina
U\Tstavanjem dobijcnih \'rijcdnosti za x II polaznu jcdnacinu utvratycmo da su oba
broja ljescnja.
Rezul1"at: xc {O, i}.
175
Pitanja za ponavljanje:
1. KakvujednaCinu nazivamo iracionalnajednafina?
2. Staje domena iracionalnejednaCinc?
3. Kako odredl(jemo domenu iracionalne jednaCine?
4. Kako se oslobaaamo korUena u iracionalnoj jednaCini?
5. Da Ii se In'adriranjemjednaCine dohija ekl'ivalentnajednaCina?
6. Sta freba uraditi u iracionalnoj jcdnaCini prije njenog In'adriranja?
Zadaci za vjcihu:
9.1. Odrcditi oblast definisanosti date iracionalnc jednacine:
a) b) -J2x+8=6
c) -!-;'-;Sx-6=2 d) -p2
9.2. U kojoj oblasti je deflnirana data jednadzba:
a) b) c) )-8+6x ::::: X -I?
9.3. Doka7ati cia datajednacina nema rcalnih ljesenja:
r r-:-; ')
a) +7+-J3-4x+x' b) vx-6+v3-x=4x-3x-+l
9.4.a)
9.5.a)
9.6.3)
9.7.a)
9.8.a)
9.10.a)
Rijditi date iracionalne jednacine:
0::::2-x
x+.r::=j = 3

x' -4x= 4x+20-IO
-./7 x + 1 =2-Jx+4
+5-};-3=2
9.ll.a) -Jx' +x-3 =3
9.12. +5
9.14.
176
b)
b) +6=0
b) x' .,. -3x+11 =,3x+4
b) = x
b) -Jx!3
_, ')
b) \. 4 + - ): ,--- x - _
b) -./2x-4- +5
..-.-.-----
b)
9.13. E+-Jx-5= -x
9.15. - 1- 3 ,/3x -1- 4
9.16. - -Jx+2 --J5x-IO 0 9.17 . ..[3;+4 - -J5x+ 5 3-J2x+ I
9.18. ..r;:;I + -J 4x+ 13 ..)7;;-;;;' + &:"2
9.19.
9.20. ,!lx' -I +)x' +2x+3+
-x+2
Rijesiti datujednacinu:
9.21. F+x)x' +24 9.22. j;+3-4-Jx-1 I
9.2S.

-J2+x--J2-x
9.24.
2
9.26.
x
9.27. ) x' + 4x + 8 + -J x' .+ 4x + 4 = + 4x + 6)
9.28. -Jllx+12-Vllx+12-2=0
j Ir---=, ==- C"
9.29. vy-2+-J2y-5 +;/y+2+3-v2y-S
9.30.
Rijesiti date jednacine:
9.31.* + Vx-=-I I. 9.32.*
9.33.* ;,)76 +..r; + ;,)76 - Fx 8.
9.34.* Koliko cjelobrojnih (pozitivnih) ,jesenja imajednacina:
I I I
?
Fx fY .JIOOO .
177
10. IRACIONALNE NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE)
10.1. Pojam iracionalne nejednaCine (nejednadzbe)
NcjcdnaCina u kojoj se nepoznata pojavljuje u potkorjenoj velicini (radikandu)
nekog korijena naziva se iracionalna ncjednaCina.
Sljedece ncjednacine Sll iracionalne:
• , ix+5 +-f2x> 3 ,
Posmatrajmo ncjednacinu:
Izraz koji se pojavljuje pod korijenom mora biti ncnegativan. Pod tim uvjetom
ncjednadzba se maze kvadrirati i pri tome se dobija sistem
2x-5:? 0
> 9
kojije ekvivalentan polaznoj iracionainoj nejednadzbi. Rjescnje sistemaje:
> 0
> 9 => > 9 => 2x>14 => x>7.
Dakle, posmatranu nejednadzbu zadovoljavaju svi realni brojevi koji su veci od 7.
lO.2. Iracionalne nejcdnacine (nejednadzbe) u kojima se pojavljuje
Ji(ij, gdje je f(x) funkcija prvog iii drugog stepena (stupnja)
178
U opcem s!ucaju nejednaCina oblika
'V (x) < 2f)g(X) , n E N,
ekvivalentnaje sistemu nejednaCina
+ .,'.
a nejednaCina
f(x) > 0 }
g(x) > f(x) ,
"'i/f(x) < ''''i/g(x), n E N,
je ekvivalentna nejednaCini j(x) < g(x).
Primjer 1: Rijesiti nejednaCinu:
<'/4x' +12x+ll.
Rjesenje: Ncjednacina je ekvivalentna sislernu
> 0
4x'+ 12x+ 11 >
0
5x'+7x+17>O.
Kako je diskriminanta kvadratnog trinoma 5x
2
+7x+17 negativna (D=-291) , a
koeficijent kvadratnog clana a=5 pozitivan, to je polinom 5x
2
+ 7x+ 17 pozitivan za
svaki reaIan broj x. Zato je rjeScnje posljednjeg sistema, rjesenje njegove prve
nejednacine.
Nule polinoma -x
2
+5x-6 su xl=2 x2=3, pa parabola y = -x
2
+5x-·6 ima oblik
x
S1.1 0.1.
odaklc chama rjesenja prve nejednacine sistema: 2 ;:;; x;:;; 3.
Rjesenje date iracionalne nejednaCineje simp {xER 12:'5: x:'5: 3}.
NejednaCina oblika
<g(x), nEN,
ekvivalcntlla je sistemu nejednaCina
f(x);> 0 J'
g(x» 0 ,
f(x)< [g«)f"
a nejedllacina oblika
2n1f(x) <g(x), nEN,
ekvivalentna je nejednacini . rcx) < Ig(x)]2n+r ..
179
Primjer 2: Rijesiti nejednacinu: J 2X2 - 3x - 5 < x 1 .
Rjesenje: Data nejednacinaje ekvivalentna sistemu nejednacina
0
> 0
o 2
< (x--I) ' __
Rjesavanjem gornjeg sistema dolazimo do rjesenja date iracionalne nejednaCine:
;> 0
x--I >0

=>

x> 1

2x' ;> 0
>0
=> 2x
2
-3x-5 <x2-2x+l
=>
x5-1 iIi
21
x> 1\
-2<x<3
0
x>1
=> x?-x-6 < 0
=>
5
- -s;x< 3.
2
,
Rjesenje posmatrane nejednacine je skup svih realnih brojeva x E [%' 3) ,
Primjer 3: Rijesiti nejednacinu
<
Rjesenjc: Kako je eksponent korijena neparan, to je data nejednaCina ekvivalentna
sa nejednacinom
x' 4x
2
+ 1 <
cijim rjesavanjem dobijamo i njena rjesenja.
2x
2
+3,,--4 < 0
¢;> < 0
=>

180
Nejednacina oblika

2;jf(x»g(x), nEN,
ekvivalentna je sa disjunkcijom dva sistema nejednacina
g(x) < 0
f(x) ;> 0
dok jc nejcdnacina ohlika
iii
g(x);> 0
f(x) > [g(x)J2n ,
'''17(x) > g(x), n E' N,
ekvivalcntna ncjednaCini
f(x) > [g(x)]2n+I,
Primjer 4: Rijditi nejednacinu: --J - x
2
+ 6x - 5 > 8-2x .
Rjesenje: Nejednacinaje ekvivalentna sisternu
8 2x < 0
--x
2
+6x 5 > 0 iii
8 - 2x;::: 0
-x'+6x--5 > (8 2X)2.
Rjcsavanjel1l navedcnih sistema dobijamo ljesenje date, irac.iona!ne nejednaCine
.
x
2
--6x+5 -s; 0 iii -x
2
+6x-5 > 64-32x-+4x
2
x>4
l"x,,5
4<x:s;:5
4<xS;5
iIi
x:S;:4
·5,,2+3 8x+69 > 0
00
iii 3 <x < L.J
5
iIi 3 <x::;;4.
:.olazne je posmatranih sistema, odnosno rjdcnje
JC "kup s\ lh realnm broJeva x kOJI zadovolJavaju uslov: " .
3 < x" 5,
Primjer 5: Rijesiti nejednacinu
- Xl 1- ,;'';2---;::;-; > 3 .
181
RjcScnje: Nejednaclnaje definisana ako su ispunjeni uslovi:
x' -; 2S I x I -; S
0
x
2
+7x >-: 0 => x(x+7)>-:O => x50-7 iIi x>-:O => O:S;x:s;S.
Rjesenje date nejedoaCinc pripada dobijcnorn intervalu [0, 5].
KYadriranjcm nejcdnacine dobije se
+7x+x
2
+7x >9

2·,J25-x
2
·..)x
2
+7 >-16--7x.
Kako je izraz 7x negativan za svaku vrijednost varijable x koja pripada
intervaJu [0, SJ, a pri tome je i proizvod faktora na lijevoj strani uvijek nenegativan,
to jc rjesenje nejednacine skup svih brojeva iz intervala [0, 5].
Primjcr 6: Rijditi nejedoaCinu
Rjcs.enje: Odredi!TIo domenu (oblast definisanosti) nejednacine:
3--x >-: °
x-5>-:O =>
-_._._---
-x >-:·-3
x
x:S::3
=> => XEel.
Kako je domena nejednacine prazan skup,to navedena nejednacina nema rjesenja.
Pitanja za ponavljanje:
1. Kakvu nejednaCinu zovemo iracionalnorn?
2. Sta je domena iracionalne nejednaCine?
3. Opisi postupak ljdavanja nekih tipova iracionalnih nejednaCina.
182
Zadaci za vjezbu i utvrdivanje:
Odrediti oblast definisanosti (dornenu) iracionalne nejednacine:
10.1.a) )x-7>3 b) )2x+10<2
10.2.a) )2x-6+.[;=7»x-2 b)
Rijditi date iracionalnc nejednacine:
10.3.a) b) .Jx-3<1 10A.a) b) Vx+2 <-S
i J
10.S.a) ;/x- -:>x+4 <x-3
10.6.a) .Jx'-4x>x-3
10.7.a) .Jx+14 < x+ 2
10.8.a) Jx' -Sx-24 >x+2
[Ex
10.9.a) ,,-. -- < 3
.2x-S
10.10.a) rx+1
10.I1.a) )1=-; <)3+ x
b)
b)
b)
b)
b)
b)
b)
<x
-Jxl-5x+4 >x-5
.J(x+2)(x-S) <8-x
,f-x2 -8x-"12 >x+4
I3x -I I
V->
2-x
+3 >.Jx
2
-8x+12
x>.Jx'-x-12
10.12. )4-.Ji--x._.J2-x>0.
10.14.a) .J3-x+.Jx-5 ;:>-10
10.IS . <4
10.!3. .J2 -.)3 + x - rx+4 < o.
b) 3.[;-)x+3 >1
Rijesiti sisteme ncjednacina:
Ix--11>21
10.27. ',-;- I
"x-4 <I)
10.16. Jx-6--JI0-x >1
10.18.
10.20.* -Ixl < x-I
10.22.* < I
2x
10.24.* + 4x_::3.;> 2
x

10.28. Ix 11<4 J
183
11. EKSPONEl'iCIJALNE JEDNACINE (JEDNADZBE) I
NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE) .
11.1. Eksponcncijalna funkcija y=ax, (a>O). Pojam, grafik, svojstva
R --? koja za svaki pozitivan hroj a, realnom broju x pridruzuje
pozltIvan broJ y=a\ nazIVa se cksponcncijalna funl{cija. Braj a nazivamo osnova iii
baza eksponencijalne funkcije.
Ovo su neke eksponencijaille fUllkcije:
10" _I ± I , ...
(
1\' (Y
2 2) 5 )
Grafik eksponencija!ne funkcije odredicemo tako !ito cemo izabrati dovoljan broj
tacaka koje pripadaju grafiku, a zatim cerno te tacke spojiti. Uradimo to za funkcije
x
y=2x

a)
184
_,. (1\'
y-2 J _I :
2)
-3 -·2 -1 0 1
1
-
2
1 I 1
.fi
- - -
1 2
8 4 2
8 4 2 1
1
If
--
2
,
1
,
b)
y=2'
FGr
"
2
4
1
4
3
8
1
-
8
:r
:1
4
16
I

16
Sl.l ! .! Graflk syakc cksponcncijalnc funkcijc Fax p(o.!azi tackom A(O. !)
5
32
I
-
32
Neposredno sa grafika eksponencijalne funkcije (SL 11.I.a)) odredujemo njena
svojstva:
- funkcija y=2x je pozitivna za sve vrijednosti varijable x
kako vrijedi Xl < X2 => 2
xJ
< 2
x
, , to funkcija -y=2
x
stalno raste
- kada varijabla x ra5te desoo od nule, to funkcija sve brze raste, a ojen grafik
je sve strmiji.
- kada se varijabla x smanjuje ad oule ulijevo, funkcija y=2x se stalno smanjuje
i njena vrijednost S0 sve vise pribliz,ava k nuli (madaje nikada ne dostize). U ovom
slucaju se grafik funkcije pribiizava k x--osi, ali se ne dodiruje s njome. Prava y=O,
(x-osa) se nazi va horizon/alna asimptota grafika
- eksponencijalna funkcija nema nu lu,
- eksponencijalna funkclja nema naj-vecu vrijednost (maksimurn).
- eksponencijalna funkcija nerna najmanju vrijednost (minimum)
Osobine navedene za eksponencija!nu funkciju y=2x vrijede z.a svaku funkciju y=a
x
,
akc je a> 1. Razlika je u tome SlO za vecu bazu a, grafik desno od nule izgleda
strmije, a lijevo se sporije penje.
U s!ucaju kada je baz4 a izmedu nule i jedinice (0<a<1), (SL 1 J .l.b)) esponencijalna
funkcija y=ax ima slijedece osobine:
- funkcija y=a
x
je pozitivna za sve vrijednosti yarijablc x
- kako vrljedl Xi < X2 => a
Xi
> a
Xz
,to fllnkcija y=a
x
stalno opada
- kada varijab!a x raste od ----OJ do 0, fl.lnkcij"a y=·a
x
se staillo smanjuje i njena
vrije-· lost se priblizava vrijednosti 1 koju dostize 711 x=Q.
- kaoa varijabla x raste od 0 do +00 , vrijednosti funkcije y=a
x
se stalno
smanjuju i pribliZavaju k null. 1 U O\;om siucaju se grafik funkcije pribiizava k
x--osi, ali se ne dodiruje s njome. Prav3 y=O, (x-osa) je i sada horizontalna
asimptota grafika eksponel1cijaine funkcije.
..- oi U ovom slucaju eksponencijalna funkcija ncma nulu, maksimum oj
mlntmum.
Ako je baza a=l, tada funkcija y=a\ syakom realllom broju pridruzuje broj I. Sta jc
grafik ove funkcijc?
Pitanja za ponavljanje
1. Sla se naziva jimkcija sa skupa A na skup B?
2. eksponencijalnc.fzmkcije y=aX ?
3. Kada eksJ7onenc(jalnafimkcija y=d'- rasle?
4. Kojom tackom prolazi graftk svake eksponencUainefunkcije?
5. Kc<ja·pravaje asimpfofa cksponencijalne.fimkc{je .V=d' ? .
185
Zadaci za vjczbu
Nacrtaj grafik eksponencijaine funkcije:
I I. La) y=3' b) y=lO' c) y = 5'
11.2.a) y=I-- b) y= -
(I)' (1)'
- \2 3
c) -(1 r
y- -
10
d) y=
e) y,i
l
.1.
iJx
]
. 4)
f)
/} \+1+
1
y=l2)
I L3. Opisi tok funkcija iz prelhodna dva zadalk. pod a)
11.2.
f(x) g(x)
Eksponencijalna jednaCina oblika a = a
Ako se u jednacini nepoznata pojavljuje u eksponentu nekog stepena,
ka.zcmo da je jednaCina cksponencija!na. Slijede6e jednaCine su eksponencijalnc:
8'=2,25'=125, 3'=11, 10'+llx-34=0.
Mi cemo birati one eksponcncijalne jednaeine koje se poznatim operaClJama sa
stcpcnima mogu dovesti na ohlik
(*)
pri cemu su J{x) i g(x) polinomi iii racionalne funkcije najvise drugog stepena.
Siozenije cksponencijalne jednacine ljesavaju se metodama kaje prevazilaze ok:vire
drugog razreda srednje skole.
Koristeci osobinu stcpena 5 poztitivnom bazom koja nijejcdnakajedinici:
m = n, O<a*l
koju mozemo rijecima iskazati ovako: jednakim stepenima pozitivnc baze koja
nijc jcdnaka jedinici odgovaraju jednako cksponenti i obrnuto, eksponencijalna
jednacina (*) se rnoze zamijeniti sa ek\'ivalentnol1l jednacinom:
a f(x) = a g(x)
rex) = g(x), (O<a*l),
koja nije eksponcncijalna i cije namje Ijesavanje poznato.
Prfmjcr 1: RijeSifijcdnacinu gX=4! -
186
Rjesenjc: Dovedimo jednacinu na oblik (*) i radimo na sljedeci naCin:
3x=2 =>
2
X=-.
3
Rjesenje jednaCine.je
x= 2
3
Primjer 2: Rijesitijednacinu 4
2x
-
1
= 128.
Rjesenjc: Desna stranajednacine je 128.0vaj broj je stepcn broja 2 jer je
2·2·2·2·2,2·2 = 27 = 128, a lijeva stranaje stepen sa osnovom 4. Kako se i broj 4
moZe napisati u obliku stepena sa osnovom 2 to imamo:
4',·1 = 128 ¢> (2
2
),'-1 = 2
7
¢> 2
2
(2x-l) = 2
7
¢>
2(2x-1 = 7
¢>
4x-2=7
¢>
4x=9
9
=> x=-
4
Primjcr 3: RijeSiti jednaeinu 5
2x
+
l
_ 3_S
2x
-
1
= 550.
Rjdcnjc: Rastavljanjem lijeve strane jednacine na faktore dobije se:
¢> 5,,-1 (5
2
-3)=550 ¢> 5"-1 25-3) 550
¢> 22·5,,-1 550 ¢> 5
2x
-
1
= 25
"
¢> 5
2x
-
1
= 52 ¢>
2x-1 = 2
J
¢>
x= -.
2
Primjcr 4: Rijcsitijednacinu 5
X
'-5x+6 = 1.
RjcSenje: Desna stranajednacinc se moze napisati kao 1=5°, pa vrijedi:
Jednacina ima dva rjesenja: XJ = 2, X2= 3.
Primjcr 5: Odrediti rjesenjajcdn.cine: 2'5'= 0,
Rjescnjc: Jednacina se na s!jedec.j nacin:
2'5'=0,1(10,·1)5 ¢>
lOx=105(X-l)-1
¢> x=5(x-J)-1 x= 5x-6 =>
3

2
187
Primjer 6: Rijesiti jednacinu: 15·2
x
+ 1+ 15·2
2
-
x
135.
Rjdenje: Ova eksponencijalnajednaclna moze se dovcsti na oblik kvadratne
jednaCine na sljedeCi nacin:
15.2 x+! +15.2 2_x =135 <d 15·2·2' +15·2 2_, /:2
X
<d (30·2' + 15·2'- 'P' <d (30·2'·2' +15·2 2 •. , ·2'
<d 30·(2')'+ 15·2'·135·2
x
<d 30-(2,)2 -135·2' +60 0
<d 2·(2 ')'-9·2' + 4 0 <d t = 2 x.
Rjesenja dobivene kvadratne jednacine 2t 2 -- 9t + 4 = 0 su:
9 ± .j9i-_
N
9 ± .Jsi-=3i 9 ± .J49 9t 7
1
1
0::::;:. =-----
.. 4 4 4 4
Nepoznatu x odredujemo Ijesavajuci slijedece jednostavne eksponencijalne
jednaCine:
2
x
=l <=> 2
x
=2-
1
=> x=-1.
2
->
Pocetna eksponencijalna jednacina 1ma dva Ijc.scnje i to: Xl = -1, x2=2.
Rjdcnje: lednaCina se ljesava na s!ijede6i nacil1:
<d 5x6(5LS-2) 2·3
x
-4
<d IS·5x-6 2·3
x
-4 1:2
<d 9·5
x
-
6
= 3
x
·-4 i:9
<d 5
x
-
6
= 3
x
-4:9
I: 15

5x··6 = 3x- 6
5
x
-
6
(H'-I
<d --I <d
3-,,--6
<d
(
1- i
\.3)
<d x-6 0

Poceina jednacina ima ljescnjc" x:::, 6.
188
Primjer 8: Rijesitijednacinu: 42x+ 1+22x+6 4.8x+ I.
Rjescnje: I ova jednaCina se moze dovesti na oblik kvadratne. lzvedimo dijeljenje date
jednaCine sa 8x+ 1 :
4
2nl
2
2x
+
6

8X+l gX+l
22(2x+l)-3(x+l) + 22.T+6-3(Hl)
2
X
-
1
+2-x+3 =4 j·2
x
22x+ 16-8.2x.O
t
2
-8t+ t=2 x ,
Pitanja za pOllavljanje:

1. Koje jednaCine nazivamo eksponencijalnim?
4
2
x+l 22x+6
--+--
8
x
+
1
8X+l
2 2(2-r+l) 22H6
4·8x+]
---+--
23(HI) 23(HI)
=4
24x+2-3x-3 + 2
2
x+6-3x-3 = 4
(2
X
-
1
+2-
x
+
3
)-2X 4·2
x
2
2x
.
- + 8- 1-2
2
(2X)2 - 8·2X+ 16
(1-4)2 0, t = 2
x
x=')
2. Kakve eksponenctjalne jednaCine smo naucili rjeJm-'ati?
3. Koju osobinu_stepena koristimo prilikom ljdavanja eksponencUalnih
jednaCina?
Zadaci za vjczbu:
11.4. PrO\jeri da Ii je dati broj rjesenje date eksponencijalne jednacine:
a) b) 125
x
-99
x
c)
Rijesiti date eksponencijalne jednaCine:
11.5.3) 2
x
= 8 b) 4
k
64 c) 3
k
SI d)
11.6.a) b) 6
3
-
k
216 c) 7
2
99 d)
11.7.a) 42x - 64
2
b) c) d) 125
3x
-
1
25
(2)' 9 (7\"" '2\' .(_9
8
,)'.
11.8.a) i.- = - b) l- I . - 1 . c) l- I
\3 c .. 4 7) 3)
27
64
189
11.9.a) 2
x
- 2x-2 = 3
1 UO.a) 2·3 '+3-5-3 ,-2=1443
ILll.a) 10x+IOx-l=0.1 1
lUl.a) 33·2
x
-
L
4
x
+
1
=2
b) 3"--3
x
-
2
=8 c) 2·3
x
+
3
+7·3
x
-
2
= 493
b) 6'+6'+1=252 c) 4"2+5A'=336
b) 10"--5
x
- L2
x
-
2
=950 c) 42x-L 3Ax-2_1=0
b) 4"··9·2
x
+8=0 c) 52x-I+5x+l=250
b) xx
2
-Sx+6 = 1 c) xx
z
+8.r+12 = 1 I J .13.a) 3-,1+1 + 3
X
'-1 =270
11.14.a) +2
L
S
X
+2
x
+
2
=0
11.IS.a)
b) I 12x-I_132x- l +1I 2x-2+1 32x-2=0
b) 5"-7'-35·5"+35·7'=0
11.16.a)
11.17.a) 2·{1+X-6 2
X1
+
X
--
9
= 56
1 Ll8.a)
) . 1
2,t --..>X =_
4
>..-1 x X-I
11.19.a) 5 + 5 + 5 = 155
b) 3·4
x
+2·9
x
=5·6
x
c) 22x+I+32x+I=5-6x
b) 0,5'" ·22->-'1"2 :::: 64-
1
b) 52' -3' -15·25' +15·3' =0
2x 2x-1 2x--2
b) 3 -2·3 -2·3 = L
x x+1 x x+1 x-'-2
11.20*
11.2 L*
6 + 6 = 2 +2 +2
5
3x
+ 5
3
([--x) + 15 (5
x
+ 5
1
-
X
) = 216.
11.3. Eksponencijalna nejednaCina oblil", af(x) < ag(x)
Nejednacina u kojoj se nepoznata pojavJjuje u eksponentu stepena naziva
se cksponcncijaina ncjedllacina. Pokazacemo kako se rjesavaju eksponencijalne
oejedoacine oblika af(xl<ag(x). odooson, af(xl>ag(x), pri ceOlU su f(x) i g(x)
polinomi iii racionalne. funkcije najvise drugog stepcna. Slozenije eksponencijaine
nejednacine nisu predmet razmatranja U ovom razredu.
Rjcsavanje eksponencUalne nejednacine navedenog obJika zasniva se na slijedecim
osobinama stcpena:
aill<an,a>l => m<n
am < an, O<a<l => m>n iii
-3x
Primjer 1: Rijesiti nejednacinu 16 < 8!
atn>a
n
, a> 1 => m>n
a
m
>a
n
,O<a<l => m<n.
Rjesenje: Nejednacina 5e moze napisati u obliku al(x) < ag(r) na sIijedeCi
naCin:
16.
3
, <8 w (2')-3'<2
3
w 2-
12
'<2
3
w -12,,<3 w x>-2..
4
Rjesenje nejednacineje skup svih realnih brojeva iz interval •. _( - ±,+oo ).
190
Primjer 2: Rijesiti nejednacinu: (:1.1 ,., . (147)' <
\7) 20 625
Rjdcnjc: Lijeva i desna strana nejcdnacine se transformisu izvrsavanjem operacija sa
stepenima na slijedeci nacin:
(
:1.)" . J w
7 20 l625

7
2
20 54
w (2'. <
7' 20 5
w (2.. < w
49 20 5
w x> 4x w x--4x>O w -3x>0 x <0.
Rjesenje nejednaCine je sImp svih ncgativnih brojeva.
Primjcr 3: Rijesiti nejednacinu 2X+2 _l+3 _ 2x+4 > 5
x
+! 5x.+2 .
Rjesenje: Stepeni na i desnoj strani nejednacine se mogu napisati ovako:
2
x
+2 = 4-2
x
8·2
x
16·2
x
5-5
x
25·5
x
. , , , ,
pa se nejednaCina transformise na slijedeCi nacin:
w 2"(4--8-16) > 5
X
(5-25) w -20·2x > --20·5
x
2'
< 1
5'
w x>O.
Rjesenje date nejednacine je skup svih pozitivnih brojeva.
Primjer 4: Odrediti skup rjeSenja nejednacine
Rjesenje: Grupisanjem stepena sa isLom osnovom najednoj strani nejednacine i
sredivanjem dobi,I' e se:
5
2x
+2
2x
+2
2x
+
2
> 0
w 2" (1+2') > (5-1)
22-'< 5
2x
-
1
->----
22 5
1:5-4
w

2
2
;:r-2 > 5
2x
-
2
2x-2 <0
2
2x
+ 22x+2 > 52x _ S2x.......1
2"(1+4» 5'd·4
5.2
2x
4·5
2x
-
1
--> ---::----:----
5·4 5·4
w
22 -,<-2
---> 1
5 h-2
w 2x<2 w x<l.
191
Rjesenje ncjednacineje skup svih brojeva iz intervala (----<Xl, 1).
Primjer 5: Odrediti skup rjescnja nejednacine
Rjescnjc: Ncjednacina se transformise u niz ekvivalentnih nejednaCina na
slijedeci naCin:
2,+1 +4'<80 2·2'+(2')'<80
2
2
, +2·2 '-- 80 <0
2.2'+2
2
'<80
(2')2+2·2'-80<0.
Uvedenjem smjene 2 x = t, t>O posljednja nejednacina prelazi u kvadratnu:
12 + 2t - 80 < 0 .
Nule kvadralnog trinoma 12 +21 - 80 su II -10 I 1[8, pa nejednacinu
zadovo!javaju one vrijednosti varijable t koje ispunjavaju uslove:
-IO<t<8 i 1>0
odaklc se dobije 0 < t < 8.
Kako je t = 2)\ to, na osnovu prethodnog, mora da vrijedi:
0< 2
x
< 8

x<3.
Pitanja za ponavljanje:
1. Koju nejednaCinu zovemo eksponenc!jalna nejednaCina?
2. Kaje eksponencijalne nejednaCine rjesavamo u drugom razredu?
3. Kaje o,wbine stepena koristimo prilikom r:/eSavanja eksponencijalnih
nejednaCina?
192
Zadaci za vjezbu:
Rijesiti date eksponencijalne nejednacine:
11.22.a) 2
x
> 8 b) 8
x
< 16 c) 4
x
< 32 d) 27
x
> 9
(
4\"-- 4 (9)" 81 (2\"-' 9 d) 5
11.23.a) -)' > _ b). _ < - c) I -) , > - > -
5 5 " 7 49 \ 3 4 ,.5 3
11.24.a) 24x <16 b) 7
x
> 343 cJ (0,04)X--1 < 62S
6x
-
5
11.25.a) I3
x
< 7
x
b) 5
x
-
3
>7
3
-
x
11.26.a) I < 0
c) 3- +3 -3 <315
11.27.a) - - 03"X
b) 2 + 2 - 2 < 2 + 2 -·2
11.28.a) 2"+3.< >8·Y b) 25" <6-5"-5
11.29.a) 3
2x
- 1O-3
x
+ 9,; 0
4
I I 30 ) 5
x
+ 3 - -- > I
.. a 5H2
)_.:::::-2 x-2
II.31.a) (O,7f .,-, >(0,7),-1
II.32.a) (2X - 4)(x2 - 2x-3) > 0
c) Ilx-7 < 19
7
-
x
b) 2x_2x-4 < 15
c) 9' +27 <12·3'
b) 4
x
+2
x
+
l
+l;, 0
9 28
b) 3,-1+_<_
3
x
3

b) 25
3
+-,- < 5
x
-
3
b) (S-4')(x
2
-5x+4)<O
193
12. LOGARITMI, LOGARITAJY,J:SKE JEDNACINE,
(JEDNADZBE) I NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE)
12.1. Pojam inverzne funkcije
Pojam inverzne funkcije upoznali smo prilikom abrade samog pojrna
funkcije cak i U osnovnoj skoli. fpak, ovdje se podsjecamo na to sta
podrazumijevamo pod inverzllom funkcijom i navodimo neke njene osobine.
Aka je till1kcija f: B sa skupa A na skup B bijekcija ako je svaki
elemenat skupa B slika jednog i sarno jednog elementa iz skupa A i aka se razliCiti
clementi skupa A prcslikavaju u razlicite clemente skupa B), tada je odredena jos
jedna funkcija definisana u skupu B sa vrijednostima u skupu A koja svakom
elementu b skupa B pridruzuje upravo onaj elemenat a iz skupa A kojem funkcija f
pridruiuje elemenat b.
Taka, na primjer, za funkciju f:R --? R definisaou fonnulom y = inverzna
funkcijaje
II: R R kojajc odredena formulom
I 3
y=-x+-.
2 2
Pri tome, za po voUi izabarane realne brojeve, vdjedi:
f(-I) =-5
f(4) = 5
I(! I) =19
f(-7) =-17
flO) =-3
fH)=-9
f-I(-5) =-1
[-1(5)=4
f-
I
(l9) = II

f-
I
(-3)=0
[-1(-9)=-3, ....
U opcem sluc.aju, za funkciju y = f(x) i njcnu inverznu funkcijl1 y = f-l(x) vrijedi:
f(a) = b
Navedcna osobina funkcije i n.lenc inverzne [unkcijc graficki se odrazava
simetrijom 11 odnosu na pravu y=x (simetrala I kvadranta pravouglog koordinatnog
sistema).
Naime, ako je tada tacka M(a, b) pripada grafiku fLLllkcije rt'(x). Kako je, LL
isto vrijeme, a=f-
1
(b), to tacka M'(b, a) pripada grafiku inverzne funkcije y=f-
1
(x).
Nije te.sko dokazati da su tacke M i M' simetricne u odnosu na pravu y=x. Kako je
tacka M proizvoljna tacka grafika funkcije to je svaka tacka ovog grafika
simetric_na s jednom tackorn grafika inverzne funkcije (SI.12.0).
194

SI.12.0. Na slici se vide grafici dviju inverz-nih funkcija i prava)=x
Znac.i, grafik funkcije i njene inverznc funkcije su simetricni U odnosu na simetralu
prvog (i tre6eg) kvadranta i vail
(for')(x)=(r' o/)(x)=x, ('hER).
Pitanja za ponavljanje:
1. Ima Ii svakafunkcija inverznujunkciju?
2. Koji mora ispunjavali nekajunkcija da hi imala svoju inverznuJunkciju?
3. Kako se maze nacrtati grajik inverzne funkcije na OSI10VU poznatog grafika
junkcije? .
4. Funk.c(ja .J.! =/""1 (:Y) je inverznaJijnkc(jajimkcije y=f(x}.Da lije junkcija
y = j(x) inverznajunkciji y = rl (x)?
Zadaci za vjezbu:
12.1. Odrcditi invcrznu funkciju date funkcije definisane u skupu realnih brojeva R:
a) b) y=x-I 0) d) y=2x-4
12.2. Nacrtati g.r:afik funkcije y=2x+2, pa na osnovu odrediti gratik njene
inverzne funkcije.
12.3. Na osnovu skiciranog grafika funkcije y=x2 definirane na skupu R+ odrediti
grafik njene·inverzne funkcije.;
195
12.2. Pojarn logantrna i logaritarnske fuukcijc.
Osobine, svojstva i grafik logaritarnske funkcije
Podsjetim'o se stepena. Izraz 2
3
nazivamo stepeo. Broj 2 je baza stepena, a broj
3 nazivamo njegov eksponent. Vrijednost ovog stepenaje 8. Vrijedi: 2
3
=8.
V rijednost stcpena je uvijek odredena njegovom hazom i eksponentom. Govoreci 0
korijenima, vidjeli sma da se u kada je poznat eksponent i Yrijcdnost stepena,
maze izracunati njegova baza. Taka vrijedi:
x' 8 <d x V8 2 .
Sta sc desava u slucaju kada poznajemo bazu stepena i njegovu vrijednost, a nepoznat
nam je eksponent?
Posmatrajrno slijedece primjere:
lOX 0,0] , .
U prvom sIucaju x jc ona) bro) kOjim (reba sfepenovati broj 2 da bi se dobio bro) 8.
U drllgom s/ucqju xje anaj brqj kojim freba stepenovafi bra} 3 da bi se dobia braj 81.
U treeem slucaju xje onqj brqj koji11l treba stepenavati brqj 10 da bi se doNo bra} 1000.
U cetvrtom sfuca)u xje ana) brqj kojim treba stepenovafi brqj 10 da hi se dobio bra) 0.01.
U pelom sfucaju xje onaj bro} kojim treba stepenovati bra} 4 da bi se dobia bra) 256.
U §esfom sfllcaju x)e ona} bra) Iwjim freba stepenovati brqj 2 da hi se dobio brqj 3.
Primjcri SU odabrani tako da u prvih pet slu.cajeva trazeni eksponent x mozema
odrediti bez veCih potesk-oca (napamet).
To su, redom, brojevi: 3, 4, 3, -2, 4.
U sestom slucaju z.a eksponent x mozemo kazati da sc nalazi izmedu brojeva 1 i 2.
Ogranicicemo se na slucajeve kada je baza a stepena aX=b pozitivna i razlicita ad
jedinice, a vrijednost stepena b pozitivan broj. Pod ovim uslovima uv\jek pastaji
jedinstven eksponent x za koji vrijedi jednakost aX=b.
Sada mourno uvesti deftniciju:
Eksponent kojint treba siepellol'uti bazl{ a (O<ail) do hi se' dobio pozltil'ul1 broj b
nazlva se /ogaritam broja b za bllZu
Prema navedenoj definiciji vrijedi:
=> Broj 3 je !ogaritam za bazu 2, pise.rna 3=log28.
196
10
4
10000
10-
2
0,01
Broj 4 je logaritam od 10000 za bazu 10,
pisemo 4 loglOIOOOO.
Broj -2 je logaritam ad 0,01 za bazu 10.
pisemo -2 log I 00,0 1.
U op6em slucaju vrijedi:
def.
<d
1z gornje ekvivalencije neposredno zakljuc.ujemo da vrijedi i jednakost:
x
Primjer 1: IzraCllnati
log i 16 ,
I
Ion
I 81
RjcScnjc:
log2128 7
1
log -
3 9
jer je
. . 3 2 1 ]
Jer Je - = - = - ,
3' 9
.'
Jer.Jc 53 125,
log I 16
2
.. (ly4 24 ]6
Jer Je l2) ,
] 4' . (1 \ 4
log - Jcr Je l- I
81 3)
Primjer 2: Tzracnnati: 100 i
102
ji) <Hog
li
) 2
RjeScnjc: Vrijednost gornjeg izraza mozemo izracunati na s!jedeci nacin:
.!..logio 9-1()£11l 2 ') 1M
100' (10·)2 " .,
9 9 9
= (101;;£, lt J)2 = 2: ="4
] OiO£ID
9
10:'1[');,,, 2
81
Vidjeli SOlO da za izabranu bazu, s\"aki poz.itlvan broj ima svoj iogaritam. 7a razlicite
baze isti broj ima razlicite logaritme.
Dvajednaka broja uvijek imajujednake logaritme 11 odnosu na istu bazu,
Funkcija koja svakom pozitivnom hroju x pridruzuje njegov logaritam 11 o.dnosu na
- neku bazu, naziva se logaritamska funkcija za t11 hazlL
]97
Evo nckoliko logaritarnskih funkcija:
y = 10gI0"
Posrnatrajmo argumcnte navedenih funkcijal To SU, redom, izrazi: x, x, x-I, x. Svaki
od oVlh argumenata mora biti pozitivan. To znaci da je treca funkcija delmisana za
vrijcdnosti x koje su veee od 1, a sve ostale funkcije su definisane za sve
pozitivne vrijednosti varijable x.
Logaritamska funkcija pozitivnom broju x pridruzujc broj logax:
x 4 y = logax , O<a -* 1 .
Posmatrajmo cksponcncijalnu funkciju )'=2x i logaritamsku funkciju y=Jog2x. Vrijedi:
x-> 2
x
x -> log2x
2 ->
22=4 4 -> iog24 = 2
0 -> 2°=1 -> iog21 = 0
3 -> 2
3
=8 8 -> log28 = 3
6
_ ...)-
2
6
=64 64 -> log264=6.
Gornji primjer pokazuje da su navedene d\'ijc funkcije jedna drugoj inverzne. To
vrijedi U opcem slucaju.
Za logariramsku funkciju y=logax , eksponencijalna fllnkcija y=a
x
je inverzna i
obrnuto. Na osnovu navedenog u prcthodnoj tacki, sada rnoZemo kazati da se grafik
!ogaritamske funkcijc moze dobiti na osnovlI grafika odgovarajucc eksponencijalne
funkcije koristcei osnu simetriju.
Na SLl2. j .a) predstavIjena je logarilamska
logaritamska funkcija y= log 1 X .
1,
"'I
,
SI !' . La)
2
)' = iog
l
( X
(I
y _ i-
2
funkcija y=loglOx , a na Sl.12.1.b)
2, J.b) y= 10 1
2
=x
2sl ·2'1
SI.l2_-l Grafici funkcija y-"'logax i y=a;'; su simdricni U odnosu nOl pra\'u y-ry 111 s\'aku haw a (0<a,*1)
198
Prema definicij i logaritamske funkcije y=Jogax, i prema S1.12. 1, zakljucujerno da
logaritamska funkcija ima slijede6e osobine:
- domena funkcije je skup pozitivnih realnih brojeva
kodomena funkcije je skup svih realnih brojeva
- nula funkcije jc braj 1 za ma koju dozvoljenu bazu
grafik logaritamskc funkcije ima vertikalnu asimptotll x=O (y-osa)
- logaritamska funkcija nema ekstrerna (minimuma i maksimuma)
- ako je baza a> 1 tada vrijedi: za O<x<l ,y<O
za x> 1 y>O.
- ako je baza 0<a<1 tada vrijedi: za O<x<l ,y>O
za x>l, y<O.
- ako je baza veea od 1 logaritamska funkcijaje rastuca II cijeloj domeni,
ako je baza izmedu nule i jedinice, logaritamska funkcija stalno Opada.
Pitanja za ponavljanje:
1. na::ivamo logaritam nekog broja?
2. Ima Ii svaki bro) svoj logaritam?
3. Kolika braj 3 ima lagaritama?
4. Zasfo logariiamska baza ne moze biti 1?
5. A10ze Ii logaritam biti negativan?
6. Kadaje logarifarn broja 5 negativan?
7. Koju/unkciju nQzivama logaritamskom?
8. Kojajimkcijaje inverzna logaritamskoj funkciji y=logax?
9. Kako se moze skicirati grajik logarilamskefunkcije bezjormiranja
o4zovarajuce tabele?
10. Siaje asimpfota logaritamskejunkcije?
j 1. Kada /agaritamskajunkcija raste,Q kada apada?
12. Za kaje vrijednosii varijable x je funkcija y=logax negativna?
Zadaci za vjczbu:
]2.4. Date jednakosti napisati U obliku !ogaritamskih:
a) b) 5
3
=125 c)
16
! 2.5. Date jednakosti napisati II eksponencijaJnom obliku:
a) b) log464=3 c) log10100000=5
IzraCllnati slijedeee logaritrne:
12.6.a) log28 b) log327 c) log416
199
12.7.a)
I
log
2 4
12.8.a) log, 1
I
b) log -
5 125
b) log,l
c) log, 16
:;
c) log" 1
12.9. lzracunati vrijednost varijable x ako jc:
a) b) c)
Izracunati vrljednost datog izraza:
d) log, 81
:;
d) log" 1 e) loglO 1
12.1O.a) Slog,2 b) lOlog",4 c) lio£lz45
d) 7io
g
,,8 e) 3
2
!0£9
7
12.11.a) 3
310g
,2 b) 4-10g43 c) d) 5
1
-
log
,}
12.12.a) log,log,16 b) log, log2 log, 2
16
. c) log21og, log, 81
12.13. Odrediti nulu date funkcije:
a) y logJx b) y
12.14. Odrediti domenu (ohlas! definiranosti) funkcije:
a) y b) y = cJ y log
,
12.15. Nacrtati grafik funkcijc:
a) log,x b) lab'"
f) y log ,./3 - 2xl
2
12.3. Pravila logaritmiranja
Za logaritamsku funkciju y=!ogax, O<a;t: 1, vrijedi:
, (M>O, nER)
200
Dokaz: 1) Nekaje !ogaM=x i logaN=y. Tada, prema definiciji logaritma, vrijedi:
log, M x q aX M}
log a N = y ¢::> aY: AN =>
Koristeci uvedene vrijednosti za xi y, dobije se:
x+y loga(M·N) =>
Dokazanu osobinu !ogaritma mozemo rijecima iskazati o\'ako: Logaritam proizvoda
jedl1akje zbiru fogaritamafaktora tog proizl'oda za ma koju bazu a (O<a-:f:-l).
2) Dpkaz druge osobine logaritma moze se izvesti na analogan naein kao 11
pretbodnom slucaju. Ovdje cerna, ipak, asobinu doka7-ati oa drugi nacin.
Ocito je da vrijcdi jednakost
N.
M


Na osnovu cinjenicc dajednaki brojevi imajujednakc logaritme U odnosu na i5tu bazu,
dalje vrijedi:
log (N.MNI=log"M.
. a\ j
Koristeci osobinu iogaritma proizYoda, lijeva strana prcthodne jednakosti sc rastavlja
na zbir logaritama:
log N + log M log Ai.
a a 1'1 a
"Prebacivanjem" izraza logaN sa lijeve strane oa dCSllU,dobiva se
M
log -' log M -log N
a lv' a (1
sto je i trebala dokazati.
Rijecima se dokazana osobina moze iskazati: Logaritam ko/icllikajednukje razlici
{ogaritma brojnika i logal'itma nazivl1ika u od110SlI nil istu baZli.
3) logaM=x. Tada, 11a osno"\'u definicije logaritma j osobina stepena, ·vrijedi
201
aX=M
Neposredno po definiciji logaritma iz a
llX
= MJl vidimo da .Ie eksponent nx
logaritam broja Mn U odnosu na bazu a, pa vrijedi :
=>
Ovim je dokazana osobina: Logaritam stepcna jcdnak jc proizvodu eksponenta
stcpena i logaritma haze stepena.
Navedcne i dokazane tri osobine nazivaju se i osnovna logaritamska pravila.
Napomene: 1) Ponekada se navodi i pravilo 0 logariunu korijena:
"r- I
loga '!..;A =-Iog
a
A,
n
koje se dokazuje na osnovu treceg pravila jer se korijen Llvijek moze napisati U obliku
stepena.
2) Aka je logaritamska baza a=\O tada se ne pise oznaka za bazu, na
primjer, svi navedeni logaritmi imaju bazu 10: iog200, log346, log45,511 i zovu
se dekadski !ogaritmi.
3) Za iogaritamsku bazu korlsti se i realan broj e (0 kojel11 ce se detaljnije
govoriti 1I cetvrtom razredu). Aka je logaritamska baza e tada se uvodi oznaka
log¢x""'lnx.
(Oznaka In je skracenica latinskih rijeci: logaritmus naturalis - prirodni logari/am,
a pribiizna vrijedfJost za e je 2, 718).
Primjer I: Logaritmirati date izraze uzimajuci bazu 10:
a) 25 b) 329·90 c) 12(x+2)
Rjesenje: a) log(2·5) log2 + log5
b) log(3·29·90) = log3 + log29 + log90
c) log[12(x+2)] log12 + log(x+2)
d) log[23·(x
L
y2)] = log23 + log(x
L
y2) =
= log23+1og(x-y)+log(x+y) ; <!xi > Iyl)·
Primjcr 2: Logaritmirati date izraze uzimajuci za baz,u a:
a) 4 b) 127 c) 2xb
5 300 4
23x
d)
6bc
RjdclljC: a)
127 1"7 I 30
b). loga =- toga i.L -- oga 0
300 . ,
202
1
I
I
I
J
!
\
I
I
1
!
I
I
i
Jl
,
'I
i
j
I
i
t
1
2xb
C) log, = log,2xb - log,4 = log,2+ 10g,x + 10g,b ., log, 4 ,
4
d) log, 23x = 10g,23x- 10g,6bc =
6bc
= loga23+- Jogax-( loga6+- logab+ IOlSaC) =
Primjcr 3: Logaritmirati date izraze uzimajuCi bazu 10:
a) 4x2 b) a'b'
Rjeselljc: a)
b)
3x
= 21oga+-
(';'1
4,; Sa" r:-1 r--c:
c) log-"7b'-' log 4,; Sa} - log7b
2
= log4+10g v'5a
J
·{log7+10gb
2
)
log Sa' 2
= log4 + - log7 -10gb = log4 +
log5+10ga'
2
.- log7 - 210gb =
.._ log 5 +- 3log a
- log4 + ------ - log7 .. 210gb.
2
Primjcr 4: Odrediti vrijcdnost od x ako je poznat njegoy \ogaritam:
aJ 10gx = log3+10g4 b) 10gx = log15-10g3 c) 10gx - 210g5+10g5
RjeSenje: aJ logx-log3:,!-log4 = log3·4 = log12
b) 10gx=log 15-10g3 = log 00 logS
3
=> x=12,
=> x=5,
cJ logx = 21ogS+logS -logS2+1og5 - log25+10g5 = log25·5 -
=logl25 => x=125.
Pitanja za ponavljanje:
I. Koja prcl1-'ila za /ogaritmiranje poznajes?
2. lskaii rijeCima cemu jejednak logarifam proizvoda.
3. Kako bi sc rijeCimaformulisalo pravilo za /ogaritam korijena?
4. Kada se logariLamska baza nc pise 11 o::naci logaritma?
203
Zadaci za vjczbu:
12.16. Logaritmiraj dati izraz koriste6i proizvoljnu bazu:
a) 5·6 b) 5·23-43 c) 7-87·b d) 3·4·90·x
12.17. Logaritmiraj dati izraz koristeCi proizvoljnu bazu:
d)
33
xy
5
4c'
a) b) 2x c) 7x'
127 19 2b
12.18. Logaritmirati izraz x koristeci bazu 10:
c) x=
/)3 + av'z
V Vil7
4 /42- c
7
b)x=V --a.,j
J37n-;; if2 5 x 4
12.19. Odrediti izraz x aka je poznato logx:
a) 10gx= log3+log11 b) logx= log34-log2 c) logx= 310g4
! 2.20. Odrediti vrijednost broja x aka je poznato togx:
a) logx = log3+log5-log4 b) logx = log8-log3-log5
c) logx = 210g3+310g5 d) logx = 410g2-log3+ I
12.21. Odrediti x ako je:
a) log x = 210g 6-210g 2
'-'} 3 3
c) !ogx = 61og2-3!og8+log4
12.22. Odrediti x aka je:
a) logx =2. (loga+logb)
2
c) logx =2. (310g2+210g5).
4
b) log,x = 310g
3
5-310g
3
4 ..
d) logx = I + log5 _ log2 v
b) logx= 3 (log2+loga--log4)
4
d) logx= 2.( 2 + 2. IOg2 J
2, 3
12.4. Prebzak sa jcdnc logaritamskc haze na drugu
l)vodeci pojam togaritma, vidjeii sma da se za logaritamsku bazl1 maze uzetl
ma I<oji pozitivan broj razlicit od jedinice. Svakoj logaritamskoj bazi odgo\'ara jedan
sistem logaritama svih pozitivnih brojeva. Tih sistema ima 01loJiko kO!1ko i baza.
Zato je potreboo znati logaritam broja za jednu logaritamsku bazu zamijeniti s
!ogaritmom tog broja U odnosu oa neku drugu bazu. Znaci, potrebno je znati
izracunat'i logaritam U odnosu ns rna koju bazll ako se zna !ogaritam II odnosu n3
jednu bazll,.
Pokazimo kako se preiazi s jedne logaritamske baze 03 drugu.
Neka je iogarilamska baza a ,(O<a:;o 1) i neka je M rna koji pozitiYa.n broj i neka jc pri
tome
204
1
j
1
I
.1
I
!
I
I
!
I
I
I
J
I
t
I
I
I
logaM=x .
Tada, oa OS110VU definicije logaritrna, vrijedi: aX = M ,
odnosno,
= M
Odaberimo novi broj za iogaritamsku bazu. Nekaje to broj b (O<b:;i: 1),
Logaritmirajrno posljednju jednakost uzimajuci za bazu broj b:
10g
b
(a
'o
,"") 10g
b
M => logo Ai 10g
b
a 10£bM
Dobili smo formulu
=> logo M = log, M
10g
b
a
loga M= Jog; M
10g
b
a
koja pokazuje kako se logaritam po bazi a moze zamijeniti sa logaritmom po bazi
b ma kojeg pozitiv!1og broja M.
Specijalno vrijedi:
Primjer 1: Izracunati vrijednost izraza log927 -lOg179.
RjeScnjc: 27 i 9 napisimo U obliku stepena, pnmiJcnimo
logaritam stepena i zatim predimo na Jogaritamsku bazu 3:
pravilo za
3 J log 3 log}3
= Jog
9
3 = 3·]og93-2·log
n
3 = 3· - 2·
-3 I "1 _ 3 2 9-4 5
- . - -.:.' - - - - - = --' = -.
2 3 2 3 6 6
Primjer 2: Ako je iog72=a, izracunati Jog I 28.
2
log,9 log, 27
Rjesenje: Transfonnacijom logaritma od 28 i koristenjcm poznatog logaritma od
broja 2 dobije se:
log I 28
2
205
I 1 1 -2a-l
--- =-2+ -2+ - =-2- - =
log, I-log, 2 O-a -a a a
Pitanja za ponavljanje:
1. Zbog cega je korisno znati prelaziti s jedne logaritamske baze na drugu?
2. Kako se vrsi prelazak s haze na bazu?
Zadaci za vjczbu:
Izracunati vrijednost datog izraza:
12.23.a) log,5·1og,,27 b) log,5·1og258
12.24.a) b) 125
1og2
,16
12.25. Staje vece:
a) log,8 iii log
5
8 b) log,3 iii log,2
12.26. Aka je iog
12
27=a, izracunati iog6 16.
12.27. Akoje \og2=a, tog3=b i
a) iOg
25
4
log5=c, ad-fediti:
b) log, V2
12.28.lzracunati iogg9,8, akoje log2=a i log7=b.
12.29. Akoje log3=a i log2=b, izracunati iogs6.
12.30. Akoje IO&l125=a, izracunati log64.
12.5. Dckadski i prirodni logaritmi
c) log25·1og,,8
c) 4
1ogl
,,64
c) log, .J125
Logaritamska baza maze biti svaki pozitivan broj izuzev jedinice. Medutim, U
racunanjima s iogaritmima najceSce se susrecemo sa dvije [ogaritamske
baze. Jedna baza je broj 10 i logaritmi U odnosu na ovu bazu se zovu dekadski
logaritmi.
Druga logaritamska baza koja se koristijc iracionalan broj cijaje vrijednost izmedu 2 i
3 (0 kome e.e biti rijcci u cctvrtol11 razredu) i koji se oznacava sa e. Logaritmi U odnosu
na bazu e nazivaju se prirodni logaritmi.
Dogovoreno je da se logaritmi S ovim bazama posebno oznacavaju ne navodeci
oznaku baze:
log 10M = logM ,
206
I
1
t
I
Mi cerno se U ovom dijelu baviti dekadskim logaritmima.
Prema definiciji iogaritma vrijedi:
logO,J=-J, JogO.Ol=·-2, log]O=I, logI00=2, logI0000=4, ..
Nekaje a ma koji broj izmedu 1 i 10.Tada vrijedi:
l<a<IO logJ<loga<logIO => O<loga<J =>
Znaci, iogaritam svakog broja iz intervala (1, 10) je braj iz intervala (0, 1). (Oznaka m
u izrazu O,m predstavlja neki niz decimala).
Uzmirno, sada, rna koji broj b iz intervala (l0, ]00). Tada vrijedi:
JO<b< 100 logI0<logb<logI00 I <logb<2
I,m.
Vidimo daje: ; log45,26=],m; log87,92l=1,m, ...
Logaritam svakog broja izmedu 10 i 100 ima vrijcdnost izmedu ] i 2, pa kada se napise
u decimalnom obliku ima oblik l,m. (Ovdje m u svakol11 posebnom sJucaju ima i
posebnu vrijednost).
Nastavimo li gornji postupak dolazilllo do zakljuc.ka da se logaritam svakog hroja:
iz inlervala (l00, 1000) nalazi u intervalu (2,3),
iz intervala (1000, 10000) nalazi u intervalu (3,4),
iz intervala (10000, 100000) nalazi " intervalu (4, 5),
iz intervala (100000, 1000000) nalazi "interval" (5,6), ".
Uzmemo li brojeve iz intervala (0, 1), tada vrijedi:
0,1 <x< 1
0,01 <x<O,l
=>
0,001 < x < 0,01
logO, I < logx < logl
logx=-I+O,m
=> .. ·1 < logx < 0
logO,O 1 < logx < logO, I -2 < logx < -1
logx = -2+0,m
10gO,001 < logx < 10gO,01 => -3 < logx <-2
=> logx=-3+0,m , ...
Vidimo da se logaritam svakog broja moze napisati U obliku
I
logx = k, m'
207
gdje je k neki cijeli broj, a mje niz decimalnih cifara.
U slucaju da je broj manji od jedinice, tada je broj k negativan i izraz obiika -4+0,m
po dogovoru, mazemo pisati na slljedeci nacin:
--4 + 0, m = 4, m .
Cijeli diD logaritma nckog broja naziva se karakteristika logaritma.
Decimalni diD logaritma se zove mantisa.
Karakteristika logaritma se odreduje oa osnovu broja cifara prije decimalnog zareza,
alm je braj veei od jedinice, odnosno oa osnovu broja nula na pocetku, aka je broj
manji od jedinice.
Karaktcristika od Iog23,456 I,m je I (dvije cifre minus I),
Karakteristika od log470,65I 2,m je 2 , (tri cifre minus 1),
Karakteristika od log21 0737,651 5,111 je 5 , (sest cifara minus 1),
Karakteristika od -2+0,m 2,m je -2, (dvije nule)
Karaktcristika od logO,OOSOO 1 -3+0,m 3,m je ·-3, (tri nule), ...
Mantise iogaritama se ne mogu odrediti na ovako jednostavan nacio. Mcautirn i ovdje
postoje razna sredstva koja nam to omogucavaju. U posljednje vrijeme skaro svim
ucenicima,i ne samo njima,sll dostupni mali kalkulatori koji osirn osnovnih racunskih
operacija posjeduju i funkcije. Medu tim funkcijama nalazi se i logaritamska funkcija.
Da bi se adredio iogaritam rna kojeg broja, dovoljno je taj broj otipkati i nakon toga
nritisnuti tipku sa oznakom logaritamske funkcije. Na dispJeju kalkulatora pojavi se
potpuna vrijednost logaritma tog broja
1o
• Tu je i karakteristika i mantisa. Velicina
mantise je ogranicena brojern cifara moze prikazati izabrani kalkulatoL
Primjeri: 154 <log> --> 2,187520721,
4,6547 <log> --> 0,667891695, log4,6547 0,667891695.
0,02597 <log> --> -1,58552805,
logO,02597 - 1 ,58552805+2-2
2,414471949
Posjedovanje navedenog kalkulatora olaksava i ubrzava racunanje iogaritama brojeva i
njihovu primjenu.
Drugi naein odredivanja potpunog logaritmajeste upotreba posebnih tablica. To su
tablice u koj ima su poredane izracunate vrijednosti logaritama, i na nama je sarno
10 Svaki kalkulator odrcduje logaritme pribiizno.Tacnost zayisi od kyaliteta kalku!atora.lJ "a5im
primjc:·imu k1:l1kulatoraje ma!a.pa sc svuda nuvodi znak "=" umjesto "z".
208
da naucimo procitati te vrijednosti. Tablice Sil stampane il posebnoj knjizici koja
sadrzi razne formule i podatke i koja obieno nosi naziv Logaritamske tablice.
U logaritamskim tablicama su posebno izdvojeni prirodni brojevi do 100 i napisani
njihovi potpuni logaritmi. Za sve ostale brojevc u tablicama se moze odrediti sarno
rnantisa dok se karakteristika odreduje na naprijed navedeni nacin. Tablice koje se
koriste kod nas, obieno su sastavljene na'pet decimnala.
Navedimo jedan dio stranice iz logaritarnskih tablica koje se kod nas mogu nati:
N. L. 0 I 2 3 4 5 6 7 8 9 P.P.
430 63 347 357 367 377 387 397 407 417 428 438
431 448 458 468 478 488 498 508 518 528 538
432 548 558 568 579 589 599 609 619 629 639 10
433 649 659 669 679 689 699 709 719 729 739 111,0
434 749 759 769 779 789 799 809 819 829 839 212,0
435 849 859 869 879 889
313,0
899 909 919 929 939 414.0
436 949 959 969 979 988 998 *008*018* 028*038 515,0
437 64 048 058 068 078 088 098 108 118 128 137 616,0
438 147 157 167 177 187 197 207 217 227 237 717,0
439 246256 266 276 286 296 306 316 326 335 818,0
919,0
*
* * *
* * * *
*
450 65 321 331 341 350 360 369 379 389 398 408 9
451 418 427 437 447 456 466 475 485 495 504 110,9
452 514 523 533 543 552 562 571 581 591 600 211,8
453 610 619 629 639 648 658 667 677 686 696 312.7
454 706 715 725 734 744 753 763 772 782 792 413,6
514,5
455 801 811 820830839
1849 858 868 877 887 615,4
456
I 66
896 906 916 825 935
944 954 963 973 982 716,3
457 992 '001'011'020 '030
039 '049 '058 '068'077 817,2
458 087096106 115 124 134 143 153 162 172 918,1
459 181 191 200 210 219 229 238 247 257 266
IN. L. 0 1 2 3 4
.-
5 6 7 8 9 P.P.
Odredimo logaritme nekih brojeva cije se rnantise mogu procitati s navedene stranice
tablica. .
Primjer 1:
'3) log45,37 b) log431,9 c) IogO,45
209
d) logO,00435 e) log4,3568 f) log45786
Rjesenje: Karakteristike svih logaritama odrcdujemo prema broju cifara prije
decimalnog zareza, odnosno prema broju nula na pocetku logaritmanda.
a) Karakteristika od 10g45,37 je 1. Mantisu odredujemo na taj naein sto uocimo
prve tri cifre broja,to Sll 453 i u tablicama u koloni N potraiimo ovaj broj. Kada se
broj pronade potrazimo kolonu iznad kaje se nalazi cctvrta cifra broja. U nascm
primjeru to je cifra 7. Zatim pronademo presjek kolone ispod cifre 7 i vrste u kojoj je
broj 453. Na torn presjeku se nalaze uvijek tri cifre, sada su to dfre 677. Ovaj skup
cifara prcdstavlja dio mantise. Prve dvije dfre mantise su "zaostalel1 i iz prakticnih
razloga se ne ponavljaju. U nascm primjeru to Sll cifre 65. Sada moZelUo napisati
tfaicni logaritam:
10g45,37 1,65677 .
b) 0) d) logO,00435 ,63849
e) Kada broj Ciji logaritam tra.zimo ima vise ad cetiri cifre, tada sc koristimo I
tablieama koje se uvijek nalaze sa dcsne strane na svakoj stranici. Evo kako se
odreduje iogaritam u nasem primjeru:
10g4,356 0,63909
Ra7.1ika izmedu slUede6eg troeifrenog broja i pronadenog (tablicka
razlika) odreduje tablicu s desne stmne koju treba koristiti. U nascm slucaju to je
tabliea S oznakom 10. U tablici 10 potrazimo slijedecu, petu, cifru broja ciji logaritam
1ra2:iI110. Sada jc to cifra 8. Dcsno od ove cifre pise 8,0. Ovaj broj potpisujemo ispod
procitanog i vrsimo sabiranjc:
log4,356'" 0,63909
80 +
0,639170 .
t) log45786
10g45780 4,66068
54+
log45786 4,660734
Pomo6u kalkulatora i logaritamskih tablica odredujemo logaritme brojeva, ali i
obrnuto, odredujemo brojeve kada su nam logaritmi poznat!. Postupak odredivanja
broja cijijc poznat obieno sc naziva antilogaritmiranje. . .
Primjenom kalkulatora s funkcijama odredivanje broja cijije poz?at svodl
sc na tipkanje poznatog logaritma i pritisak na tipku (to Je tlpka kOJa
oznacava inverznu funkciju od logaritamske funkcije i obicno je za nj.eno
210
aktiviranje potrebno pritisnuti j funkcijsku tipku). Na "ekranu" kalkulatora pqjavi se
antilogaritam (broj ciji smo logadtam otipkali).
Ako je broj 1,36589 logarilam nekog broja x, tj. ako je tada se broj x
odreduje na slijedcCi naein (prema kalkulatoru kojije meni na raspolaganju):
logx 1,36589 <2ndf> <log> ._> 23,22148558 x,
<2ndf> <log> -7 4,509921681 x,
logx -2,76448 <2ndf> <log> -> 0,001719966 x .
Naravno, kad nekih drugih kalkulatora oznake tipki mogu biti i nesto druga6ije, ali je
postupak ovakav:
Koristenjem logaritamskih tablica antilogaritam se odreduje na taj naein sto se obrnu
radnje koristene za odredivanje logaritma. Pokaiimo to na
Primjer 2: Ako su dati logaritmi brojeva, odrediti te brojeve:
a) loga 2,63819 b) 10gb 0,65389 c) 3 ,66030
RjeScnje: Karakteristika svakog logaritma odrcduje broj clfara zareza, odnosno
broj nula na poeetku broja, ako je karakteristika negativan (cijeli) broj. Same eifre se
odreduju P01110CU mantise.
a) Broj a jc izmedu 100 j 1000 pa ima trl cifre prije dccimalnog zareza.Kojc su to
cifre odredicemo pomocu mantise njegovog logaritma. Uoeimo prve dvije cifre
mantise 63. Pronadimo u tablicama ove dvije cifre u koJoni L. Zatim traiimo desno
od njih slijcdece tri cifre mantise. OVdje su to cifre 819. Lijevo od cifara 819 na
samom pocetku eitamo tri cifre broja a, a eetvrta cifra je ona na vrhu kolone iznad
njih, odnosno na dnu Imlone. Broj aje, dakle a=434,7.
b) c)
Primjer 3: Nekaje logx=2,65746. Pomo';u tablica odrediti broj x.
Rjesenje: Karakteristika 2 pokazuje daje broj veCi od 100 i manji od 1000. Znaei
broj lma tri cifte prije decimalnog zareza. U tablicama se ne nalazi potpuna mantisa
65746. Najblizi manji broj koji se nalazi u tablieamaje 65744. Prve cetiri cifre
traiCnog broja su 4544, paje traieni broj, odreden najednu decimalu, 454,4. Narednu
cifru odredujemo na sljedeci nacin. Razlika izmedu broja koji se traiio i broja kojije
Pfonadje:n u tablicamaje -65746--65744 = 2. Ovaj broj tra2:imo u tablici odredenoj
tablickom razlikom na dcsnoj strani. Najblizi
211
manji broj koji nalazirno u tablici 9 je 1,8. Lijevo od ovog broja je cifra 2. Ovo je
peta cifra trazenog broja. Sada trazeni broj x moze da se piSe x=4S4,42. Ako nam je
potrebno jos cifara, tada razliku izmedu broja koji srno traiili i pronasli u tablici 9
pomnozenu sa 10 trazimo u istoj tablici. Slijedeca cifTaje 2, itd.
x=454,422 ...
Ako logaritarn ima vise od pet decimaia, tada se iogaritam zaokrliZl na pet decimala
(iIi na onoliko decimala koliko imaju Iogaritmi u tabiicama) pa se postupa na
navedeni naCin.
Pitanja za ponavljanje:
1. Koje Zogaritme nazivamo dekad')ki logaritmi?
2. Kakvi se Zogaritmi nazivaju prirodni?
3. Staje karakteristika logaritma?
4. Kako se odretluje logaritamska karakteristika?
5. Sta je mantisa logarilma?
6. Kako se odreduje mantisa?
Zadaci 7.11 vjezbu:
12.31. Ako je log2=O,30 I 03, log3=0,47712 , odrediti:
a) log6 b) log24 c) log2. dJ log-Jl8'
4
1 2
5
.3
2
e) ,og .J6
12.32. Date'logaritme napisati U obJiku lz koga se Inoze neposredno procitati
vrijednost karakteristike i mantise:
a) b) -1,88211 c) -3,77237 d) -2,91272
12.33. Date logaritme napisati U ob!iku negatlvnog broja:
a) 2,J5439 b) I ,41582 c) 3 ,02064 d) 4 ,13731
Odrediti Jogaritme datih brojeva:
12.34.a) 15 b) 453
12.35.a) 4121 b) 4,121
12.36.a) 89344 b) 487329
cJ 5002
c) 0,412J
c) 0,50081
Odredi brojeve ciji su logaritmi dati brojevi:
12.37.a) 1,95904 b) 2,]9562 c) 0,65068
12.38.a) 0,45501 b) 2,89461 c) 1,44077
212
dJ 8709
d) 0,0412J
d) 0,0400092
d) 5,71223
d) 3,22557
'1
I
12.6. Primjena logaritama
Logaritamski racun je i nastao iz potrebe da se olaksa racunanje s obicnim
brojevima. Logaritmi, naime, omogucavaju da se operacije viseg reda svedu na
operacije nizeg za jednu stepenicu. Tako se mnozenje svodi na sabiranje, dijeljenje na
oduzimanje, stepenovanje na mnozenje, korjenovanje na dUeljenje.
Kako se prakticno primjenjuju logadtmi pokazace slijedeci primjcri.
Primjer 1: Primjenom logaritama izracunati 4·15.
Rjesenje: Ako sa x oznaCimo dati proizvod tada \Tijedi:
logx = log4·15 => logx = log4 + log 15
logx 0,60206+ 1, J 7609 logx=J,77815
Primjer 2: Primjenom logaritama izracunati 23.45·3,R954.
Rjesenje: Oznacimo dati proizvod sa x. Tacia vrijedi
x = 23,45·3,8954
=> logx = log23,45+1og3.8954
=> logx = 1,96069
=> logx = log23,45·3,8954
logx= 1,37014+0,59055
x = 91,346098.
Traieni proizvod je 23,45·3,8954 = 91 ,3460n.
Naravno, primjenom logaritama rezultati koji sc dobiv3jU 5U, uglavnom, prihliznl.
Njihova tacnost je uvjctovana kvalitctom kalkulatora odnosno brojem dcclmalnih
cifara na kqje su svedeni logaritmi u tablicama.
. . . 43,2·175,433
PnmJer 3: IzracunatI vrlJcdnost lzraza x=
655,244
Rjdcnje: Logaritmiranjem izraza dobiv3 se log x:
I
-I 43,2 ·175,433
ogx·-
655,244
=> - log65S,244
=> logx = log43,2+1og175,433 - log655,244
=> logx 1,63548+2,244 J 1-·2,8 J 640 logx= U)6319 '=> x=ll ,566.
213
Vrijednost izrazaje: 43,2 ·175,433 11.566 .
655,244 .
P
· . 4 P" I . " . 63,06·0,055'
rtIDJer : nmJcnom ogantama IzracunatI x =
0,009744
Rjdenje: Logaritmiranjern izraza dobije se:
. _ 63,06·0,055'
logx - log ...... ...... ..-
0,009744
=> logx log(63,06'0,055
3
) -logO,009744
logx = log63,06+3Iog0,055 -logO,009744
=> logx = 1,79975 + 3· 2 ,74036 - 3 ,98874
logx= 1,79975 + 4 ,22108 - 3 ,98874
=> logx = 0,03209 => x=1,076688.
P
· . 5 P" I . " . 84,35-'JO,5477
TlmJer : fll1lJenom ogantarna IzracunatJ :
63,7' . 2,213
5
Rjescnjc: Aka se izraz oznaci sa x i izvrsi njcgovo logaritmiranje dobije se:
logx = log 84,35.;J0:5477 = log(84,35· VO,541'1 ) -logj63,7'·2,213
5
) =
63,7
2
-2,213
5
= log84,35 + L ·logO,5477 -log63,72 - log2,213
5
=
3
I
= 1,92609+ --(-026146)-2·180414-5·0,34498-
3' ,
= 1,92609··0,08715- 3,60828 -1,72490 =-3,49424 = 4 ,50576.
Odredivanjcm antilogaritma dobivenog broja dobije se trazena vrijcdnost izraza
x = 84,35 VciT477 = 0.0003204
63,7' .2,213
5

Zadaci za vjezbu:
Primjenom logaritama izracunati vrijcdnost datog izraza:
12.39.a) 65·34 b) 452·9721 c) 3,982·9,466 d) 7,906·3,0972
45,873 b) 4,5
2
8,6.13,5
3
d) 41,23
2
12.40.a) --, c). 2 2
11,34) 34,) 4),68 6,77·7,11
12.4l.a) %Ii b) :;,/765,3 c) V8,954
214
12.42.a) 35,42· VO,96782
32,15· V16,79'
12.43.a) -----. -
87,45
12.44.a) 7,27
3
• ..JI7,94
3,846
5
• ljS,0987
12.45.*a)
63,06.0,055
3
0,009744
b) 823,8'
b) J46,43. VOJ,%
0,097
b) 0,345
3
.!J2,005
0,09
5
. fg,46
3
I:' 2'("-
I",IS '\16,983
b) V .0,973
2
46
*) 0,2· V65,37
12. . a
2,4539
2
19,69
34
. ..[i2:i 3'09
c)
88,34'"
c) .J2,34.
2,15
3
·V6,87'
c)
.J98,15
c)
5,24' ·J7,31
c) V9+V4
12.7. Logaritamske jcdnacine oblika log"f(x) = log"g(x), pri cemu su
f(x) i g(x) polinomi iii racionalne funkcije najvise drugog stepena
lednacine U kojima se nepoznata nalazi u sa$tavu logaritmanda nekog logaritma
naziva se logaritamska jednacina.
lednacinc:
log(x-l)=3, logx + 2x = log(x-3),
Sll logaritamske.
Znamo da su logaritmi definirani samo za pozitivne brojeve, pa logaritmandi koji se
pojavljuju U \ogaritamskoj jednaCini moraju biti pozitivni. Zato se prilikom Ijesavanja
logaritamskih jednacina prvo odredi njena damena, a kada se odrede brojevi koji bi
magli biti JjeScnje, pro\jeri se da Ii pripadaju domeni. U slucaju da ti brojeYl ne
pripadaju domeni jednacine, ne mogu biti ni njena rjesenja.
Ovdje cemo rjesavati, uglavnom, lagaritamske jednacine koje se mogu dovesti na
oblik
\ log" f(x) = loga g(x), a odavde f(x) - g(x),
pri cemu su f(x) i g(x) po!inomi ili racionalne funkcije najvise drugog stepena.
Pokazimo, na slijcde:eim_ primjerima, kako_ se neke Jogaritamske jednaCine:
215
Primjer 1: Rijesiti logaritamskujednacinu logx = 3 -log4.
Rjescnje: Data iogaritamskajednacinaje dcfinirana aka je x>O.
Transformirajmo jednacinu na slijedeCi nacin:
logx ¢;> logx+log4 = 3 ¢;> log4x 3 ¢;> log4x logl 000
=> 4x = 1000
Rjesenje date jednacine je x = 250.

Primjer 2: Rijcsitijednacinu IOg2(X2-9x+28) = 3.
x = 250.
Rjescnje: Kako je diskriminanta kvadratnog trinoma x
2
-9x+28,
o = 81-112= ,-31 negativna, a kocficijent kvadratnog clana a= 1 pozitivan, to je trinom
pozitivan za sve vrijednosti varijabJe x, pa je domena date jednaCine skup svih rcalnih
brojeva. PotraZimo rjesenje jednaCinc:
log,(X2-9x+28) ,0 3 ¢;> x'-9x+ 28=2
3
¢;> x
2
- 9x + 28 8

Datajednacina irna dva rjescnja ito: x1=4, X2= 5.
x =
'.'
Primjer 3: Rijesitijednacinu lag3(x-2) + log3x =
Rjeseuje: Data jednacina ckvivaJcntnaje sistemu:
2
9 ± I
2
r
x
-
2
>0
1 x> 0
llog, (x - 2)+ log, x = log, 8
{
x> 2
Jog
3
(x - 2)x = log] 8
{
X> 2
x' 2x 8 = 0
fX>2 . __
l
x = 2±"'4+32
1,' 2
x=4.
Rjesenje date logaritamske jednaCine je x = 4.
.Primjcr 4: RljesitijednaCinu
1 4
__ m ___ + =3.
5-41ogx l+logx
RJdcnjc: Jednacinaje definirana za x>O i 5--4Ic;gx¢O, l+logx:;t-O. Pod ovim
216
uslovima jednaCina se maze pomnoziti sa
ekvivalentnu jednaCinu:
(5-4logx)(I+logx) prj cemu prelazi u
1 4
3
1 + logx+20-16Iogx = 3(5+5Iogx-4logx--4log'x)
21-151ogx = 3(5+logx-4!og'x)
21 15logx = 15+ 3logx-12log2x ¢;> I 210g'x + 6 - 1810gx = 0

)
H,!9-8 HI
Zlog'x - 31Mx + I = 0 => logx = ----- = -- =?
1,2 4 4
1
=> logx = - ,logx = 1
2
=>
Jednacina ima d\'a rjeScnja: XI =.JiO i X2 = 10
Primjer 5: Rijeslti jednacinu loglx + !Og,lX + ioggx = 11 .
RjeSenje: lednacina je definirana za sve pozlt1vne vrijednosti varijabJc x. Kako sc u
jednacini pojadjuju razlicite logaritamske baze, polrcbno je sve iogaritl1le
transfonnirati u !ogaritme po istoj bazi. Neka to bude baza 2:
Jog2x + + loggx = 11
log2 X
¢c:> log,x + ---
= 2
+ !.og2 x = J i / 6
3
¢;> Illo£2x 66 1:66
Primjer 6: Rijesitl jednacinu log(24x -- 13) ...:;: x - xIogS.
RjesenJe: U oblasti u kojoj je definirana jednacina sc maze transform irati na sljedeCi
naCin:
log(2X+x-J3) = x-xlog5
<d log(2X-L-x-13)+iog5
X
= x
<d log[(2x+x-13)5
X
] = iogl0X
¢;> 2
x
5
x
+(x-13)5
X
= lOx
¢;> = 0 =>
log(2X+x-J3) = x -log5
X
!og[(2x+x-13)5
X
] = x
J3)5
X
lOx
lOX
=> ,,=13.
Za dobivenu vrijednost varijable x po!aznajcdll3cina je paje x=13 ljdcnjc
jednacll1e.
217
,
4
!og, 3--1
Primjer 7: Rijesiti jednacinu = 0.5 .
Rjesenje: lednacinu mozemo transformirati na sljedeci nacio:
log
4 '3 = 05
, ,
log ,- -
4' 3 = 42
I ' ,
--=x-
3
, ,
Jog, :--1
¢;> 4·' =4
2
I I
log -=-
'3 2
1

9
Pitanja za ponavljanje:
), KojujednaCinu nazivamo logaritamska?
log, 1
4·' ,-
¢;> --= 4 2 1-4
4
I "
Jog - = log x
2
x 3 x
x='- .
9
2. Kako se odreiluje domena logaritamske jednaCinc?
3. Kakve logarilamske jednaCine smo naucili rjdavati?
Zadaci za vjezbu:
Rijesiti datu logaritamsku jednacinu: _ .1/
12.47.a) b) 210gx+log6=logI5<y"c) 10g(x"l )=2
12.48.a) log2F1og2(6,x2) b) log2(x-I)+log2(5x-r3)=2 »<.i
cJ 210g(x-l) - log4=0'
12.49.a) IOM(X+3)-log4<x"1 ) = 2"log48 b) log4(x+3)"log4(X-I) = 2-loM8
i 2.50.a) 7S)·log(x--4) = 2 b) 2Iog(x-3) = log(x2_21)
12.5I.a) log7(x-2)-log7(x+2) = 1 ····log7(2x-7)
b) log(x-2)+iog(x+2) = log(2x-l) l)V'
12.S2.a) log2x = 2Iog(4x-IS)
I
, '0' 10g(x+l)
".)o.a) = 2
log4- log2
b) log(8-lOx,,1 2x2) = log(2xl)
logFx':;:? -log2
b) -I
log8-log(x-5)
i, II
12.54.a) 10gll'"\ "Xi __ . = 0
x + x - 2:
b) + 3log.JI - x = 10g,;t::"7
12.55.a) log, (2x' 2x-I)="J.
2
12.57.a) !og3Iogg1og2x_= log31- r
218
b) log(x2 -;-19) log(x-8)=2
1
b) log410g210g3x -
2
b) logxlog3logx2x3=0
12,58.a) log[3-210g(1 +x)]=O
12.59.a) log2x+loggF8
12.60.a) log3x + 10g)3 x + log, x = 6
3
12.6I.a) log" 25" log," 125 = 0
12.62.a) log, 2 ·log x 2 = log, 2
16 64
12,63.a) (log 10)3 ,,(log 10)2-610gxl0=0
, ,
b) log3(1og,2x-310g,x+5)=2
b) log3x+log,x=2
b) log , 4 + log 4 = 5
x x
b) log, 16 + log, 64 = 3
x _x
b) log] 8'" . Jog
2
27 = x + 7
, 5
b) (loa x) + Joa ,,= I
1:05 D5x X
12.64.a) log X + Jog, 3 = I
9 .,
b) 210g 3 + log 3 + 310g 3 = 0
x OJx 9x
12.65.a) log,8
X
-
I
.log,125 = x+7
12.66.a) logx+2(2x+3) = 2
12.67.a) log(2x+x--4) = x(l-log5)
12.68.a) log2(9-2
X
) = 3-x
b) log3x+log27x = 4
b) 2log
2
x+4log
16
x = 3Iog
x
16
b) log(3
x
+x-17) = xlog3
b) ]og2(2"--3)+x" 2
12.69.a) xl-logx=O,OI b) xl+logx= 100
12.70.a) X
IOg
l
x+2:::: 256 b) X
1og
,3x = 9
12.71. 2x+2x+l+2x+2+2x+3 = 3"-+3x+I+3x+2+3x+3
12.72.a) 9"-+6
X
= 4
x
b) 22x,'-2
x
3
x
= 3
2x
12.73.a) 3x+3x+I+3x+2=5x+5x+l+5x+2 b)
12.S. Logaritamske ncjcdllacinc oblika log"f(x) < logag(x), pri ccmn Sn
I(x) i g(x) poiinomi iii racionalne fUllkcijc najvise drugog stepena
Nejednacine u kojima 5e pojadjuju logaritmi koji u logaritmandu sadde
\'arijablu nazivaju se logaritamskc nejednacine.
T akve su sIjedece ncjednacine:
logx> log25 ,
x-3
> In45 .
x+2
Mi ccmo IjeSaY3ti samo one nejednacine koje se mogu napisati U obliku
log" f(x) < log" g(x),
pri cemu su f(x) i g(x) polinomi ili racionalne funkcijc najvise drugog stepcna, jer ce
se one sycsti na nejednacine koje smo ranije naucili -
Kako je logarita!11ska U odnosu ua bazu a> 1 rastuca, a U odnosu na bazu -:-
0< a < 1 opadajuca, t<Yvrijedi:
219
logo f(x) < loga g(X)} 0
a> I
loga f(x) < loga g(X)} 0
o <a < I
{
f(X) > 0
a> I .
f(x) < g(x)
{
g(X) > 0
'O<a<l
fex) > g(x)
Vidimo da se logaritamska nejednacina svodi oa elevivalentan sistcm nejednacina cije
rjesavanje nam je poznato od ranije.
Pokaiimo na nizu prirnjera kako se rjeSavaju neke, jcdnostavoije, logaritamske
nejednacine,
Primjer 1: RijeSiti nejednacinu log2C2x-l) <-2.
RjeScn,jc: Logaritamska bazajc veca od 1, pa sc maze plsati:
logZ(2x-]) <-2
f2x> I
W I W
l2x < 2 ·2 + I
I 5
¢;> -<x<
2 8
r2x -1>0
12x-1<2-
2
Dakle, rjeScnje logaritamskc nejcdnaCinc jc skup brojeva iz intervata
Primjcr 2: RijeSiti nejedna"inu log I (x
L
5x+6) > - L
1
RjeSenje: Logaritamska bazaje lzmedu ou[e ijeciinicc,pa vrijedi:
log I >-J
220
log I (x
L
Sx+6) > log I 2
,
IX2 -5x+6 > 0
lx' -5x+6 < 2
JCx-2)(x-3) > 0
l(x-I)(x-4)<0
W I < x < 2 iii 3 < x < 4.
{
X' -5x+6>0
x' -5x+4 < 0
[x<2 iii x>3
l l<x<4
Rjesenje nejednaclne je unija intervaJa (1,2) U (3, 4).
Primjer 3: Rijesiti nejednacinu
2x - g
log3 --<0
2" x - 2
Hjescnje: Logaritamska baza je veca od jcdinice, pa vrijedi:
1
'2X- 8> 0
I
2x - 8 0 W I 2x - 8 I I W x - 2
og, --- < ag, -_. __ .- < ag, 1
2x
_ 8
-2·' x-2 ::. x-2
, 2 --<I
w
W
[e2x-8)(x-2) > 0
1
2X
-8 _\ < 0
l x _. 2
r(x-4)(x-2» 0
I
1 x - 6
--<0
x-2
r x < 2 iii x>4
1
2<x<6
W
w
x-2
{
lex - 4)(x - 2) > 0
2x- 8 - x + 2
.., < 0
x-2
!ex-4)ex-2»O
lex -6)(x - 2) < 0
4 < x< 6.
Rjesenje date logaritamske nejednacineje skup realnih brojeva iz intervala (4,6).
Primjer 4: Rijesiti nejednatinu 2]og, (x-I) -Iog,(lx-S) > I.
Rjesenje: Nejednacinu mozemo rjdavati na slijedeCi nacin:
[X-I> 0
12x - 5> 0
,log, « -I)' -log, (2x - 5» log, 3
21og
3
(x-I) -log
3
e2x-S) > 1
22!
I
X> I
¢:> 2x>5
(x _I)'
llOg] 2x _ 5 > log] 3
[' 5
¢:> jX>2
I "
Lx - 2x -+- I > 6x - 15
¢:>
LX'" 4
r x> 1
>5
I
l(x-I)'
l
-->3
2x-5
5
- < x < 4, x> 4.
2
Rjesenje nejednacinc je unija intervala (%,4) U (4, +00).
Primjer 5: Rijesiti nejednacinu log I (lx-+- 1-4) > -2.
Rjescnjc: Ncjednactnaje definisana ako .Ie
2
x
- 2 > 0 i 2
x
+ I - 4 > 0 .
Rjesavanjem sistema navedenih cksponcncijalnih nejcdnacina dobije se:
2
X
- 2 > 0
2x-+-1_·4>O
x>1
2
x
+
I
>2
2
=> x> 1,
Pod uslovom x> I data nejednacina se transformira na sljedeCi nacin:
log2(2
X
- 2)· log I (2x+ I 4) >·2
:;
log (2"ci - 4)
2 >-2
-I
IOg2(2
N1
- 4)
log2(2
L
2)- --"--1- >-2
log -
22
log2(2
X
- 2)· log, - 2) < 2
¢:> log2(2X-2)· [log,2+log
2
(2" -2)] <2
¢:> log2(2
X
- 2)- [1+ IOg2(2"- 2) J < 2.
Nckaje '!og2(2
X
-2) = t. Tada se prethodna svodi na kvadratnu:
222
t(l+t)<2 ¢:> t+t2<2 ¢:> t
2
+t-2<0 ¢:> (1+2)(1-1)<0
¢:>-2 < t < 1 .
Zamijcnimo t:
-Z < t < I
¢:>
-2 < logZ(2"-Z) < I
¢:>
log,z-2 < log2 (Z"-Z) < log,2
¢:> 2-
2
< ZX-2 < 2 ¢:> <2"-Z < 2
¢:>
4 4
¢:>
<2
x
<2
2 ¢:>
<x<Z
¢:>
1,1699 < x < 2.
4
-4
Tako sma dobili rjesenje nejedn.cine xE(J.1699, Z).
Pitllnja za ponavljanje:
1. KaA'Ta se naziva logaritamska?
2. Kakve logaritamske nejednacine sma naucili rjesavati?
Zadaci za vjezbu:
Rijesiti date logaritamske nejednaCine:
12.74.a) log,x>2 b) log,x<1 c) log,x>3 d) logx>O
d) logs(2-x)<1 12.75.a) log,(x-I»2 b) log(x+3)<1 c) log4(x-5»loIl47
12.76 .• ) IOg2(2x+4»log,(5x+3) b) logo.,(x+3)<-2
12.77 .• ) log I (Zx
2
-3x+5) < log, (x
2
+2x+l) b)
c) logo.1 (x-5»-1
log 1 (2x2+5x+ I) < 0
x-?
12.78.a) log7 --- < 0
x -·3
3x + 1
c) log,-->-l
i x _+ 1
12.79.a)
x-4
b) log I <-2
"2 x +-'
. x+2
d) log] --> 0
x
b) logs(x
L
llx+43»2 c)· < 1
223
35 _Xl 1
12.80.a) log, ---> .. -
4 X 2
c) log,
Xl -1
log,--<O
x-2
12.8I.a) log2x-logx-2>0 b) log,x -log,32<4 c) log,x -\og,125<2
I I
12.82.a) + > 2
1+logx I-Iogx
12.83.a) log,log
4
(x'-5»O
12.84.a) log3(13 - 4X) > 2
12.85*.a) log2(2"-1)'\og 1 (2'+' - 2) >-2
,
224
b) log2 x-310gx+3 <I
logx-I
b) log, log2 log,., 9 > 0
b) log2(2
4
'42
2x
) < 2108412
18-2'
b) 1084(18-2X} log, S;-I
2
13. OSNOVI TRIGONOMETRIJE
13.1. Orijentisani ugao. Stepen (stupanj). Radijan
U oS11o\'noj skoli kao i u prvom razredu srednje,upoznali sma pojam
ugla. Vidjeli smo da svaki ugao ima svoj nh i dva kraka. Redoslijed krakova
nije nam bio bitan. Medutim, ako se kraci ugla uzmu kao ureden par polupravih,
takav ugao se nazi va orijentisani ugao (orjentirani liut). Kod orijentisanog ugla
tacno se zna koji krak je prvi, a koji je drugi. Prilikom crtanja orijentisanog
ugla, na luku koji pdpada unutrasnjoj oblasti ugla obavczno se nacrta strelica
je usmjerena od prvog kraka ka drugom. Orijentisani ugao moze biti
pozitivan iii ncgativan. To smo vezali za krctanjc kazaljkl na klasicnom satu, pa
smo rekli smijer kretanja kazaljki oa satu nazivamo negativnim,a njemu
suprotan smijer je pozltivan.
Sta sma dobili ovim prosirenjem pojma ugJa?
Prvo, govoreCi 0 rotaciji u ravni, mogli 51110 prccizno da definisC1110 tu
izomctriju.
Drugo, lllozcmo shvatiti cia dvije poluprave sa zajednicldm pocetkolll
odreduju nc 5amo dva, vec beskonacno mnogo ugkva. Kako to shvatamo?
Posmatrajmo slijedccu sllku:

q
p
p
Sl.! 3. 1. Dvije poluprave odredujll beskonact)o mnogo ugloya
Na SI.13.1.a) predstavlje;je ugao a sa pi q. fste hake ima i ugao a]
koji je za 360
0
veci od ugla u. Tuje i ugao 13] na S1.l3.1 b) za koji vrijcdi
131 = a + 2-360
0
225
Zato je ncophodno usmjerenim [Uk0111 koji pocinje na prvotll, a zavrsava se na
drugom kraku ugia, oznaciti svaki orijentisani ugao.
Prilikom proucavanja mjerenja uglova II prvom razredu, uveden je pojam stepena
(stupnja) kao i pojam radijana.
Receno je da je stepcn devedeseti dio pravog ugJa, minuta sezdeseti dio stepena,
a sekunda sezdeseti dio minute. Tako vrijedi:
1°=60', 1'=60",1°=3600"
Radijanje vccajedinica. Toje centralni ugao Cijije pripadni lukjednak, po
duiini, radijusu kruznice.
Osnovna veza izmedu radijana i stepena je da ugao od 180° u isto vrijeme ima 11:
radijana :
a odavdc 1 rad
180
0
7l radi.iana = 180
0
1 () = _2":__ rad.
180
Ova veza omogucava preracllnavanje stepena II radijanc obrnuto, radijana u
stepene.
])rimjer 1: Uglove date u stepenima izraziti u radijanima:
a) 45' b) 90° c) 21 0° d) 80°
Rjdenje: Koristeci osnovnu vezu izmedu stepcna i radijana i osobinc proporcije
dobUe se:
x:45
45n 1T
aJ =>
x=--
180 4
b) x:90 = n:180
90n IT
=>
x= -- =-
180 2
x:210 = n:180
210n
7"
c) =>
x=--=-,
180 6
x:80 = 7t: 180
80n 411:
d) => x=-'
180 9
226
'·'·.···1··
:l
';
Primjer 2: Ug[ove date u radijanima izraziti u stepenirna:
a) 2n b) 4 c) -II d
5"
)-
4
Rjescnjc: Neka je x trazena vrijednost ugJa u stepenima. Koristenjem osnovne
veze izmedu stepena i radijana i osobine proporcije d6bije se:
a) x: 27t 180:7t =>
x = 27t . IS() 3600 .
IT
b) x: 4 = 180:n
=>
=229,1831°=229°10'59"
7t
c) x: (-11)= 180:7t
=>
_ -II ·180 _ 600 0 '0 57460 °0°,,,
x----"--J,_)J 1513
7t
d) x: 2". 180:n
=>
5n ·180
= 225° . x=
4 4n
P01110Cll osnovne veze izmec1u stepcna i radijana dobije se i :
I rad 57,2957795° 5rl7'45" , I 0 0,01745329 radijana.
Pitanja za ponavljanje:
1. J<;ada je ugao pozitivan, a kada negativan?
2. Sta znaci saznanje daje dat ugao od-600?
3. Kako se dejinise radijan?
4. Koja veza posloji izmeau stepena i radijana?
5. Koliko slepeni ima ugao od T[ radijana?
Zadaci za vjezbu:
13.1. Koliko radijana ima ugao od 150°?
13.2. Ugao od 50° izrazi 1I radijanima.
13.3. Ugao ad 3n radijana izrazl u stepenima,
13.4. Koliko stepeni irna lIgao od 2nlS radijana?
13.5. Dati ugao izrazen II radijanima 1zrazi u stepenima:
a) 5 b) 10 c) -20 d) 0,18 0) 0,085
227
13.2. Definicije trigonometrijskih funkcija ostrog ugla u
pravonglom trouglu
Prilikorn rjesavanja raznih zadataka, kaka u matematici, tako i u
predmetima fizii<a, mehanika, astronomija i dr. najccsce susrecemo ostre uglove.
lato cemo se nesto vise zadrzatl na pravougJom trouglu, koji pored jednog
pravog, 1ma dva ostra ugla. Poznato nam je da stranicc pravougtog trougla imaju
posebne nazive. Najveca stranica pravouglog trollg!a (ona nasuprot pravorn
se hipotenuza, a estale dvije stranice nazivaju se liatcte. ,
. f! I" 10'/> . BC. b = AC su katete
V \ c = AD JC hlpotenuza
a i f3 su ostri uglovi i vrljedi:


C
Za duzine stranica pravouglog
trougla vrijedi Pitagoflna
teorema:
Navedene veze izmeau llglova pravouglog trougla omogucavaju izr3cunavanje
velicine ostrih uglova ako je poznata velicina jednog. Veza izmeau stranica
pravoug!og trougla omogucava nam cia iz poznate velicinc njegovlh dviju
stranica (ma kojih) odrcdimo velicinll trcce stranicc.
Prirnjer 1 : Poznate su stranice a = 5 c = 13 pravouglog trougla. Odrcdlti
katetu b i ugao 13..
Rjesenjc: Konstrukcijom prayouglog trougla cija je kateta
hipotenuza AB=c (=13) dobije se trazena kateta AC=b i ugao 13·
Isti zadatak maZe se qesavati i racunski. Primjenom Pitagorine tcoreme dobije se
veiicinakateteb: 144 12.
Kako izrabmati vclicinu ug!a ?
Prakticne Dotrebe izracunavanja velicine uglova u (pravoug!om) trouglu dovele
su do uvo'c1enja noyih funkc.ija. Posmatrajmo pravougli trougao ABC na slid
132. Ako uocimo ostar ugao a i katetc a i b, vidimo da se katcta a nalazi
nasuprot ovom ug!n , pa nju nazivamo suprotna kateta. Druga kateta, katetn b,
je naicgia katcta za llgao a.. 1 ugao pima svoju naleglu i suprotnu katetu.
Uvedimo sada de-finiciju funkcija:
I sino:. _.a. KAmA
. . . c· HlPOTENUZA
. -
b NALEGLA KATETA]
cosa :::::::-::::> .- i
c.
228
___ -
a StJPROTNA KAfETA b NALEGLA KATETA
tga :::::: - ct{Ta = - =
b NALEGLA KATETA 0 a SUPROTNA KATETA
Oznaku s'inQ citamo "sinus ugla a'/ iIi "sinus od a",' oznaku casa citamo
"kosinus ugla a" iIi "kosinlls od a"; oznaku tga 1 \.1 citamo "(angens ugla a" iii
t/tangen.v od a" i ()znaku ctga citamo "kotangens ugla a" iii "kotangens od
r.t..".
Navedene funkcije nazivaju se trigonomctrijskc funlicije (prema grckom:
trigonon = trougao = trokut, metrein = mjcriti).
Ponekada se spominju i trigonometrijske funkcije sekans i kosekans. One se
definisu na slijcdcci na611:
I 1
seca = --- , coseca:::::::
cosa SinO:
[z navcdcllib dcfinicija vidimo da trigonol11ctr\jskc funkcijc sinus i kosinus svakoll1
1
. . t 1 ( TI' ·d _. 1 b .. 1 (0 f k··
ug U !Z!11 C)'Y3 a i 0, - j pn rtlZlqU rca an rOJ U Inler\'3 U ,I), a un "ClJe
\, 2/ . .
tangcns i kOlangens svakom uglu iz intcrvala
( r:: \[
: 0, - I pridruzuju reaJan broj u
\ 2 )
intervalu (0, -h::Q).
Navcdcnc definicije trigono!1lctrijskih funkcUa ostrog ugla 1110zcmo formulisati i
0\'31<0:
r Sinus ostrog ugYa -u ,jc odJwsu
I hipotenuzc.
\ KosillUS ostrog ugla u pravoug}nlU trough! jcdnak Jc odnosu nalcgk katctc i
: hipotenuze. ' '
II Tang:ns OSti.·og ugla u pravouglom trouglu odnnsu suprotnc i
naiegle katctc. .
I Kotangens ostrog u pravouglmn trough! jednak je o,dnosH naleglc i
L Sup!'otne k::at=c"tc::.__
"Kandcne dcfinicijc vrijcde. za ma kc:ji ostar ugao U svako111 pravouglolTl trollglu.
l n Ponckada za oznaku m'c funkcijc koristi \311(;{. '0\ 0 sCJ1Osc:hno odnosi nil' oznakc funkc:ije u
n:17:nim progmn15kimjt:zitima i kod kall;uialO:'a _.
229
230
13.3. Trigonometrijske funkcijc komplementnih uglova (kutova)
Za dva ugla kazcmo da su komplemcntni ako je njihov zbir 90° iii n
2
Ostri ug!ovi u svakol11 pravouglom trouglu su komplementni.
Neka su ex i f3 ostri ugJovi pravouglog trougla ABC. Tada vrijedi
ex + 13 90°, odnosno, a 90" - 13, 13 90° - ex, (SI.I3.3.)
B
a
A
SU3.3. Ostri ugJo\i pravouglog trong,Ja Sli kompkmentni.
Prema dcfini.ciji trigonol11ctrijskih funkcija vrijedi:
,
=> sina=cosfl
cosB-=.5:
c
a
tga
b
ctgf3 =
b
I
I
II
'I
13.4. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija uglova 30
0
( ':'..),45
0
(':'..)
6 4
i 60° (':'..)
3
Neka je 6ABC jednakostranlcnl trougao (SL 13.4.). Stranleu ovog traugla
oznacimo sa a. Svaki njegov ugao je po 60°.Iz vrha C povucimo visinu CC'=h
trangla. Tako sc doblju dva pravougla traugla 6ACC' 1 6BCC'.
a
al2
Trougao Ace je pravougli S ostrim
uglovima od 60° i 30°. Prema definiciji
sinusa i kosin usa, iz ovog trougla
dobijcmo:
CC'
sin60° =--
AC
AC'
cos60° = --
, AC
Visillu CC' moremo, pomocu
Pitagorino toorcme, izraziti preko
stranicc jednakostranicnog
trougla na slijedeci nacin:
a.J3

2
A C' B cljom u maze za
S!.I3.4. VisinajcdnakosLranicnog troug!a sinus i kosinus dobijcl1lo:
dijeli taj trougao na d\'a pravougla
a
sln600 = _2 a.J3. =.J3 cos600 = = 3:.
a 2a 2 a2a2
Za tg60° ctg60°, prerna dcfiniciji, iz trougla ACC', dobijemo:
a.J3
'r;
to-60° = CC' =J3
C ACt a 2a
2
a
AC' -
ctg60° -- --2 ..
CC' a.J3
2
2a
- 2a.J3
Koristeci isti pravougli trougao (.6.ACC') uz pomoc defillicija sinusa, kosinusa,
tangensa i kotangensa ostrog ugla u pravouglom trouglu, dobije se:
a a-J3
13 AC' a CC' 013
sin30° =-- ---- , cos30° = -----
AC a 2a 2 AC a 2a 2
231
1 .f3
o sin 30° - J.f3 cos 30°
tg30 --- --
cos 30° .f3 .f3 3' sin 30°
2 2
Posmatrajmo, sada, kvadrat ABeD sa stranicom a (SLl3.5.)
Lj---"-_-':C
a a
45°
A B
su 3.5. Ostri uglo\'i jcdnakokrakog
pravouglog trougla su po 45°
Be 1
AB a
Dijagona!a AC dijeli kvadrat na dya
pravougla jednakokraka trougla.
DijagonaJa kvadrata je d=a 12 .
Iz trougla ABC odredimo vrijcdnosti
trigonometrijskih funkcija ugla 45°:
ctg45° "C AB = = I .
Be a
Kako sc ug!ovi od 30° , 60° i 45° vcoma cesto pojavljuju u raznim z..adacima vcoma
je korisno vrijednosti trigonomI1ctrijskih funkcija oyih nglov3 poznavati
Predstavimo sve dobivene rezultatc U oblikujcdne tahele: .
Podatke iz m'e tabelc korisno .Ie ::nati
232
Pitanja za pOl1avljanje:
r sinus as/rag ltg/a u pravouglom trouglu?
, Kako se de/iniJe kosinus ostrog ugla u pravoug[om trouglu?
3. Kako se d(!jinise-tangens, a kako kOlangens o.<;trog ug/a u pra1'ollgioJJ1 trouglu?
4. Kolikaje najvei;a vrijednost sinusa ?
Zadaci za vjczbu:
13.6. Katcte pravouglog trougla su a= 12 i b=5. Odrcdi vrijednosti trigonomctrijskih
funkcija ostrih uglova ovog trongJa.
I J. 7. Izracunati svih trigonometrijskih funkcija ostrih llglova
pravouglog trougla kod koga Xe:
a) b) c) d)
J 3.8. Konstruisi ostar ugao a aka je:
. 4 b 5
a) SlllCX=- ) cosa=--
5 9
lzracunati vrijednost izraza:
sin30o+cosJO°, tg3OC'-ctg3OC'

TC 7r TC
1 :;.11.(1) 5111---- + COS -_. tCT·--·
3 4 0
6
.Tt TC n: 'IT
- cos-ctg-
6 b 3 6 3
4
c)
7
10
d)
h)
b) 6C0545°';' 3ctg45°- i J ctg4SC'
'IT n it
b) 2cos-
4
+2sin
4
-tg 4"
2sin300-J
13 ()
2sin30 + 1
b)
s1n300 + cos 60°
, sin
2
30
0
+ sin.:' 45°
c) .
cos
2
30° + cos: 45()
13.5. Vrijcdnosti trigonomctdjsldh funkcija proizvol,inih uglo,'a
( upotrcba kalkulatora iii tablica )
Vrijednosti trigonometrijskih funkcija, za rna koji llgao, mogu se odrcditi pomocll'
kalkulatora (sa trigonomctrijskim a za ostre uglove mogu sc proCitati iz
tab!ica prirodnih \Tijednosti trigonol1'1ctrijskih funkcija koje Sll ohicno stampane II
istoj knjiYic.i u kojoj i logaritmi.
233
Primjeri: Slijedecc vrijednasti trigonomctrijskih funkcija izracunate su neposredno
pomocu kalkulatora:
sin 12' = 0,20791169, cos49' = 0,656059029, sin3 1 0 = 0,515038
tg23,87° 0,442513, cos39,7° = 0.7693995, ctg53° = 1 :tg53° = 0,75355
Postupak odreaivanja ovih vrijednosti je : Otipkati ugao u stepcnima :2) (iIi
radijanill1a) i pritisnuti tipku sa oznakam adgavarajuce trigonometrijskc funkcijc
(liIDl, Na displeju kalkulatora pojavi sc traicna Vl"ijcdnost izabranc
trigonolllctrijske funkclje.
Eva jos nekoJiko vrijcdnosti trigonometrUskih funkcija uglova izrazenih u
radijanima:
sill I = 0,841471 ,
si110,45 = 0,4349655 ;
cos 1,5::;;; 0,070737;
cos 1 ,48 = 0,09067l6;
tgl,22 = 2,732754
tgO,67 = 0,792254 .
Ponekada jc poznata vrijcdnost trigonometrijske funkcijc nckog ug!a (iJi broja), a
potrebno je odrcditi taj ugao (braj). PriJikOl1l upotrcbe kalkulatora to jc sasvim
jcdnostavno. Potrcbno jc otipkati poznatu vrUednost trigol1ometrijske funkcijc i zatim
pritisnuti tipku sa oznakom tc funkcije liZ prethodno aktiviranje funkcijske tipke.
Evo neko!iko primjcra:
sinx. = 0,4565
cosy = 0,73681
tga = 45,6543
=>
=>
x 27,161488° = 27°9'4l" = 0,474054 (radijana).
y 42,5396192° = 42" 32' 23" = 0,74245642
a = 88"44'43" l,5488961.
Pokazimo kako s&praYicno odreduje x ako je sinx=0,4565.
1) Tipkom (DEG, RAD, GRAD) podesimo jedinicu stepenc (na
displeju se pojavi "DEG").
2) Na kalkuJatorll 0,4565.
3) Pritisnimo tipku (iIi [21uljjJ iii slieno sto zavisi od kalkulatora).
4) Pritisncmo tipku si !.
5) Sa displcja kaikulatora procitamo x = 27,16]48847° .
Aka ze!imo da dobivcnu vrijednost ug!a x izrazirna ll· stcpcnima, minutama 1
sckundama, to radimo na slijedeCi nacin:
x 27,16l48847° = 27')., 0,]6148847·60' = 27°" 9,689308'
I") PriiikolTl koristenja kalkuialol"a. wijednost ugia nijc ogranicena samo na ostre uglO\c. \-1ogu se
otipk<lli rml koji ugio·Yi. kaikuia.101" J"aCllna odgo';·arajucu wijcdnosl funkcije.
234
= 270 ., 9' ., 0,689308·60" = 27° ., 9' + 4]" = 27' 9' 4l "B)
Ako zclimo vrijednost ugla x. dobiti u radijanima, potrebno je u prvom koraku tipkolll
!oRGi izabrati jedinicu radijan (obicno se na displcju vldi "RAD").
Napomena: Pri!ikom upotrebc kalkulatora neophodno je stalno paziti na to u kojim
jedinicarna su izrazcni ugtovi i da !ije ukljucena odgovarajuca opcija "DEG" (stepen),
"RAD" (radijan) ili "GRAD" (grad)"
Za odrcaivanje prirodnih vrijcdnosti trigonometrijskih tunkcija. u tablicama i
ako su date vrijcdnosti trigonometrijskih fUllkcija, potrebno Je prcthodno procltatI
uputstvo u samim tablicama.
Pitanja za ponavljanje:
1. Kako se odreauje sinus ma kojeg ugla pomocu kalkulatora?
2. Kako se odreauje ugao iz poznate vrijednosti rijegovog kosin usa?
3. Kako pomocu kalkulatora odrediti kotangens ugla?
Z11daci za vjczbu:
Odrcditi vrijednosti trigollometrijskih funkcija datih uglova:
]3.15.a) 34° b) 73° c) 87' d) 12,34° e) 3456°
;3.16.a) 2 b) 5 c) 12 d) -3 e) -456,12
13.1 7. Odrediti ugao x u stepcnima,minutama i sekundama ako je data:
a) sinx = 0,54327 b) cosx = 0,93645 c) tgx=0,53456 d)
! 3 .18. Odrcdili ugao x u radijanima ako je dato:
a) sinx 0,83327 b) cosx -0,23745 c) tgx = -23,43 d) clgx=54
13,6. Trigonomctrijska kruznica
Skup tacaka u ravni koje su jednako udaljcne, od jcdnc
kruznica. Ta tacka nazi va se centar kruznicc, a udaiJcnost ma kOJc tacke kruzll1\.:.c od
njenog centra naziva sc radijus iii poluprecnik ,
Sta podrazumijevamo pod pojrnom trigonometnJska kruzmca?
To je kruznica koja ima tri posebne osobine:
kalkuialora (ili tablica) su pribtiznc rnada llli u
relacijama pi8crno znak "=". 235
- radijus kruznice jednakje 1, (jcdinicna kruznica),
- centar kruznice nalazi se u koordinatnom pocetku i
- svakoj tacki kruznice pridruZcnje neki reaJan brQj i obrnuto, svakom rcalnom broju
pddruzenaje jedna tacka na kruznici. Zbog ove osobine, ovakvu kruznicu nazivamo
hrojna (brojcYna) kruznica.
Na S1.13.5. predstavljena je jedna trigonometrijska kruznica:
y
m
x
S1. 13.5. Svakoj laNd trigonometrijske kruznicc odgoyara ncki rcalun broj i obrnuto.
Kako se tackama kruznice pridruzuju brojcvi?
Posmatrajmo brojnu osu t (SU3.S.) cijoj dodirnoj tacki A, sa trigonomctrijskol1l
krUZ111C0I11, odgovara broj O.
Svakoj tackj ove pravc odgovara ncb rca!ail broj. Tacka A pripada j kruznici radijllsa
r-l. Pridruzimo j ovoj tacki broj O. Zamis!imo da se prava "Uc\Tstj" u tack! A j
"naillotava" oko kruznicc.Tada cc svaka tacka fla pravoj da nade svoje mjesto na
kruz.nici. Aka tacki M na pravoj t odgovara rca!an broj x, tad a i Jacki kruznice u koju
hi pala tac,ka M n3\'cdenim namotavanjem odgovara broj x. Ako pozitlYan clio Pr<::l\'c t
"namotalllo" u pozitivnom, a ncgativni dio U ncgativ!1om smijeru, tada ce se SV\ realn!
brojevi nac] na klllznici. Svaki rcalan broj ima svoje mjesto. T pri tomc, kako je ohim
kruznice: 2m:::;;2rc, (1"= 1) syakoj tacki kruznice odgo\"ara beskonacno mnogo brojcva.
Tako, oa primjer, ako tacki M kr1l7J1icc odgovara broj x, tuda istoj tacki odgo\"ara i
bcskonacno brojc\'a oblika x+2kn:, gdje jc Ie ma koji cijc!i broj. Ovo 113\'odi na
zakljucak da pre51ikaYanje rca!nih brojCY3 na tacke kruznice nije bijcktiYflO, 5\'31<0111
realnom hrojn odgovara tacno jedna lacka krnznicc, ali obrnuto ne vrijed\' Syakoj
tacki kruznice odgoyara (beskoJlacno moogo) real nih brojC\'3.
U trigonomctrijskoj kruznici orijcntisane uglove prcdstavljamo tako sto 1m vrh
postavimo u cental" kruznicc, prvl krak posta\'imo n3 pozitiyni clio a drugi krak
nade svoje Il1jcsto u zavisnosti od ve!iCine i orijen!acije ugla. Ako se drug! krak ug!a
nalazi u prvom kyadrantu mi kazemo da jc i ugao iz pr\"og k\"adranta. Ako drug] krak
ug!a pacine u drugj kYadrant, za takav ugao kazcmo da je ugao iz drugog kyadranta.
za ma koji ugao koji smjcstimo utrigolloJllctrijsku ll10icl1]o kazati da Ii
je iz. prvog, drugog., treccg iii cetYrtog kyadranta.
236
Ncka su dati uglovi u=60°, 13=240° i [480°. Pogledajmo na s!ijcdecoj slici kako su
OVI ugJovi predstavljeni u trigonolT1ctrijskQi kruznici:
h
i
\ /
Sl.! 3.6. Uglovi od 60°, 240
0
i 480
0
u trigonomctrijskoj kruznici
Pitanja za ponavljallje:
1. Koje osobine ima trigonomerrijska kruinica?
.:.. Koja lacka na /I"igonometrijsiroj kruinici odgovara broju 3?
3, Pokaii na trigonometrijskoj kl'uinici gdje se nalazi bro} -·5.
4. Objasni kako se IT.fi preslikavanje izmetJu tacaka brojne prove i tacaka kru.inice.
5. Kako se smjesfaju UglOl:i If lrigol1ol17etrijsku kruinicu?
6. Gdje se nalazi drugi krak ugla od 270
11
kojije srnjr.:.ffen u trigonometrUsku
kruiflicu?
Zadad za yjezhu:
13.19. U trigonometrijsku kruinicu ucrtaj uglove:
a) 60° b)! 50° c) 240
0
d) 330° 0) 450
0
f) -120°
13 . .20. Predstavi u trigonometrijskoj kruznici uglove:
a) n: b) .:::.. c) 5n: d) e) 5n t) .
4 6 4 3
13.21. Pronadi tacku na trigonometrijskoj kruznici koja odgovara datom broju:
aJ 3 bJ 10 c) -2 d) 21 oj -I f) 12
237
13.7. DCfinicije trigonometrijskih fuukcija na trigonometrijskoj
kruznici
Neka je data trigonometrijska kruznica SI.13.7a. (SI.!3.7b , S1.13.7c •
SLl3.7). Uzmimo ma koji orijentisani ugao a i smjcstimo ga u kruznicu. Drugi
krak ovog ugla prcsijcca trigonometrijsku kruinicu u tacki M. Kako svaka tacka
ravni u kqjoj se nalazi ova kruznica jl11a svoje koordinate, tako i M lma svoju
apscisu (x) i svoju ordinatu (y). Kolika ce biti ova apscisa i ordinata zavisi sarno
od velicine i orijentacijc ugla. Znaci ordinata tacke M je veticina koja zavisi od
ugJa a, to je jedna flmkcija tog ugla. I apscisa tacke M je funkcija ugla Q.
i Definicija sinusa: koja svakofll uglu II trigonometrijskoj kr'lrinici
! pridruzzde bra} jednak ordinati lacke u kojoj drugi krak ugla s{jece
i
lrigO!lOmetri)sku kruinicu naziva se sinus, j
Aka je dati ugaoa, anda .'Ie odgovarqjuca l'rijednosl jimkcije sinus ozna{ava silla 1
I. i:efta "sinlls ugl!! a" iii "sinus (Jd aft: No nas(?j slid sinO'. predstavljenje s OF, , !
y
a)
b)
p
c
Ax
SL 13.7 Sinus (kOSIIlUS) ugla ajc ordinata (apscisa) taeke u kojoj drugi krak llgJa sijece
lrigonomclrijsku kruznicu,
x
'1 Detinidja kosinusa: Funkcija koja svakom uglu u trigonomctrijskoj kruznic'i"'j
pridruiuje broj jednak apscisi tacke u kojoj drugi krak ugla sijece trigonometrijsku i
I kruznicu nazi va se kosinus. ' 1
! Aka je dati ugao 0'., onda se odgovarajuca vrUednast fLLnkcije kosinus azhacava I
I
i ,eita "kosin us ugla a" iii "kOSin. us od a.", Na !la. soj sJici cosO'. p:.eds.ta\'ljen .1
Je sa OQ. . . ". .. 1
Ako uzmcmo ugaa od 90° iIi 7r i smjestimo ga Ll trigonometrijsku kruZnicll,
2
drugi krak ugla sijeee trigonometrijsku kruz,nicll U tacki B(O, l),To znaei daje,
prema navedenim definicljama:
,81090° = I, cos90° ='.0 iIi 1, 0.
2 2
238
c)
c
y
B d)
A x
c
y
B
SI.13.7. Ugao a mot se nll.laz.iti u pr\'om. drugom. tree-em ili cetvrtom vadrantu.
Na ovim s!ikama a je u trecem, odnosno, cetvrtom k\'adrantu.
Na ana!ogan nacin, direktno sa SI.13,7, citamo slijedece:
sinO° = 0, cosoo=l
0,
sin270°'-= -1, cos270o=0
sinO O.
sinn = 0,
cosO = ]
cosn=-J.
. 3n 1 311 0
, .
2 2
sin2n=O , cos2n = 1.
x
'I' Dorm. icija t.aIl.gensa: Funk .. cija k.oja svalom uglu . ."'" (a*90
o
+k:JSO
O
.•...., ..• I.,,:Z) ...1.··.e ....
'I broj jednak oqndsu sinusa i kosinusa tog se tangens loznacava .::. '.
. .
.• .
'. . tga= --'. ... . . "".1
' cosa. " 1
I.
DCfi.lli ..Cija .• k ..o ... ... g.en.sa,: koja sv. 'akom l:glu a (a:;t:k,1,80o,. fidrllZUje.]1
I broj Jednak odnosl! kosll1usa 1 Slllusa tog ugla nazrva kotangens 1 oznacava
i .. .. casa •
... ',' , :" ", ctga.=-.-. ,;
- .;: " ',.: , ,:,., ,,' SJUp:.",.", ',. "" '
Prema navedenim dcfinicijamaje



ctg-""--O).
2' 2 2
239
Za ugao 90° tangens nije definisan, a za ugao 0° stepeni kotangens nije definisan.
Tangens nije definisan za one vrijednosti ugla za kojc je kosinus jednak nuii. To 5U
uglovi oblika 90
0
+kI80°, gdjeje k ma koji cijeli broj.
Kotangcns nije definisan za one vrijednosti ugJa za koje je sinus jednak nulL To su
oglovi oblika k 180°, (kTI), gdjc je k rna koji cijeli broj.
Ovdje de"finisane cetiri funkcijc (sinus, kosinus, tangens i kotangens) jednim imcnom
mi nazivamo trigonomctrijskc funkcije rna kojeg ugJa (broja). Ranije definisane
trigonometrijske funkcije ostrog ugJa u pravoug!om trougJu su sarno specija!an slucaj
ovih (opcih) funkcija.
Sta jc sinus ugla a..? Na avo pitanje moze se dati slijcdcCi odgovor: To)e bra) ko)ije
jednak ordinati one lac"":ke na triga!1ometrijskoj kruinici kojam prolazi drugi krak ugla
'x.
SIa je sinus bro,ia [3? Odgovor na ovo pitanjc je slijedeei: To je broj koji je jedllak
ordinati one lacke na trigonometrijskoj kruzinici koja odgovara broju 13.
Tangens i kotangens ugla mogu se definirati pomocu trigonomctrijske kruznice.
Posmatrajmo St.13 .8).
Neka je tangenta t trigonomctrijske kruznice u tacki /\. brojna osa. Neka prava koja
sadrzi drugi krak ugJa sijece OSH t u tacki T. Apscisa tacke T je uvijek 1 bez oQzira na
velicinu ugJa a. Ordinata ove tacke se mijenja i z3visi od veliCine i orijentacije ugla.
Ova ordinata se i naziva tangcns ugla.
Definicija tangensa pomocu trigonometrijske kruznice: Ordinata tacke u kojoj
prava koja sadrzi drugi krak ugla a. sijece OSH t naziva se tangens llgJa a.. Na slikama
13.8. je tga.= AT.
Nekaje prava k brojna osa koja dodiruje trigonometrijsku kruz.nicu II tacki B(O, 1).
Dcfinicija kotangcnsa pomocu trigonometrijske kruznice: Apscisa tacke u kojoj
prava koja sadrzi drugi krak ugJa a.. sijece aSH k nazi va se kotangens ngla a. N"a slici je
c1ga=BK.
240
a)
C
y t
Y
B
b K ctga
M
a
0
N
SL! 3.8. Tangens (kotangens) ugJa 0: je ordinata (apscisa) tacke II kQjoj drugi krak ugla
sijctc osu t (k).
T
Napolncna: Nije tesko zakljuciti da su trouglovi !\OMN i ".,OAT (SI. J 3.8.a))
slieni odaklc se zakljllcuje da je MN: ON AT: OT.
Kako jc MN:::o: sinu , ON ::::-. cosu i OA = 1 , to je
. AT I d l' sin a
SinO. : coso.. = :, 0 n05no, A = ._- = Igo.. .
coso.
y t y t
c) _____ ...
B K
d) ctGa k

x (
S1. J 3.8. Opca dcfinicija tangensa i ko angcnS<l ogia (broja) u. vrijcdi bel obzira na to u kojc
se k"\'adranlll ug;l(1 (broj) n nalazi.
241
Pitanja za ponavljanje:
1. Staje sinus?
2. Staje sinus ugla p?
3. Staje kosinus?
4. Sta je kosin us ugla 13?
5. Staje kosinus broja 4?
6. Kako se definise funkcija tangens?
7. Staje tangens od a?
8. Kada tangens nije dejinisan?
9. Staje kotangens?
10. Sta je kotangens od 3?
11. Da Ii je kotangens uvijek definisan?
J 2. Kako se tangens i kotangens dejinisu pomocu trigonometrijske kruznice?
13. Kolikaje najmanja vrijednost sinusa?
14. Kolikaje najveea vrijednost kosinusa?
15. Kolika je najveca vrijednost tangensa?
16. lma Ii kolangens najmanju vrfjednost?
Zadaci za vjcibu:
Nacrtaj na trigonometrijskoj kruznici dati ugao i odredi grafickc vrijednosti
njcgovog sinusa:
13.22.a) 60' b) 150
0
c) 240'
13.23.a) "
b) n
4
c) SIT
6
d) 330
0
d)
3n
4
e) 450
0
e)
3
f) -120
0
f) -3n.
Nacrtaj na trigonometrijskoj kruznici dati ugao i odredi graficke vrijednosti
njegovog kosinusa:
13.24.a) 60
0
b) 150
0
c) 240
0
d) 330
0
e) 450' t) -120°
13.25.a) rc b) rc c) 5n d) 3rc e) 5rc I) -3rc.
3 6 4 3
Nacrtaj na trigonometrijskoj kru7,nici dati ugao i odredi graficke vrijednosti njegovog
tangensa:
13.26.a) 60° b) 150
0
c) 240' d) 390
Q
0) 450
0
f) -120'
13.27.a) rc b)
rc
4
c)
IT
6
d)
3rc
e)
5rc
f) -3n
4 3
Nacrtaj na trigonometrijskoj kruznici dati ugao i odredi graficke vrijcdnosti njegovog
kotangensa:
13.28.a) 60' b) 150° c) 240'
13.29.a) 7t._ b)
TI
c)
2n
. 3
4 3
242
d) 330° e)
d)
3n
4
·e)
450°
5n
3
f) -120°
fJ-37i
I
..
¥

I
13.30. Konstruisi ostar ugao a ako je:
1
a) b) c)
2 2
d) e)
13.3 1. U kojern kvadrantu 5e nalazi drugi krak ugla a ako je:
a) a00400' b) c) d) -·6275°?
Izracunati vrijednost izraza:
13.32.a) 3sin2700-7cos900+5tgI80°
13.33.a) 3sin2rc-7cosrc+3tgn
b) 5cosOo-3sin90o+4tg360°
b)
2
13.8. Osnovni trigonometrijski identiteti
Trigonomctrijske funkcije nisu medusobno nezavisne. Izmedu tih funkcija
postojc veze koje omogu6avaju odredivanje vrijednosti svake funkcije kada se zna
vrijednost jednc od njih. Ovdje cemo navcsti osnovne veze medu trigonometrijskirn
funkcijama.
Na Sl.I3.9 predstavljenje proizvoljan ugao .a. Posmatrajmo trougao OMM'.
Prema Pitagorinoj teoremi vrijedi:
---2 --2 --2
MM' +OM' =OM
y sto se moze napisati ovako:
Ovo je osnovni trigonometrijski
identitet. On nam omogucava
x da iz poznatog sinusa nekog
ugla izracunamo kosinus
tog ugla i ohmuto, da iz
poznatog kosinusa izracunamo
sinus tog ugla.
SU3.9.Zaista je Iz dobivene formule slijedi:
-,,-,-c_o_sa_=..c._l_- 1_-_S1_· n_'_u-'.---,I '
, Znak ispred korijemJ odredujemo prema tome u kojcm se kvadranturialazi drugi krak
ugla. .
243
Primjer 1: Ako jc sina = izracunati cosa, (O<a<90°).
13
Rjcscnje: Prcma naycdcnoj osnovnoj idcnticnosti mozemo pisati:
,_ • 2 _ (5"\ 2 25 169 - 25 144
COSCX-I-SIna--I.-(i3) -1-
169
- 169 -169 =>
cosa= 12
13
Kako je tangens ugla, po deliniciji, odnos sintlsa i kosinllsa tog ugla, a kotangens,
odnos kosinusa i sinusa, mozemo pisati:
L
___ ___ _____ I.
. cos.a slll,a"
lz oavedcnih relacija mozemo izvesti relac1ju:
tga·ctga = 1
adakle je
I
.
clga ._ tga-----.J
Primjcr 2: Ako jc cosa 12 , a ugao iz drugog kvadranta, odrediti vrijednosti
2 .
trigonometrijskih funkcija sin a, tga i ctga.
• ' .. 2 _ .2 _ ( .fir _ 2
RJcsenJc. SIn a-J-cos a-]- - -J--
2) 4
4-2
4
sma
tgex = --_ ..
cosu
.fi-
cosa
ctga- --.-
sma
2 => sioa= Jz .
4
.fi
2 --I.
Ii
2
2
Veza iZll1cGU tangcnsa kosinllsa, odnosno tangcnsa i sinusa dobijc se na s!ijcdeci
nacio.
Pocnimo od osno\'ne ideoticnosti i izvedimo sljedece transformacije:
244
l
sin\x + cos
2
a = 1 l:cos
1
a
sin
2
a cos
2
a 1
+ --- =---
cos
2
a, cos
2
a, cos
2
a
2. 1 , 1
tg ex -\- 1 = -,- => cos-a = -----.-- =>
cos a tg'a+l
Dalje vrijedi:
. , , 1 19 'ex + 1 -I
-cos-a=
tg"a + 1 Ig'cx + 1
Iga

Primjer 3: Aim je tga. = 3 a u trecem kvadrantu, odrediti vrUednosti ostalih
trigonometrijskih funkcija.
Rjcscnjc: Prema naprijed izvedenim vezama izmeau smusa i tangcnsa istog ugla
vrijcdi:
... tga_ 3 _ 3 3.J10
slna - ± ..fi\;"+ 1 - _ ,j} 2 ;-1 - .. .fl-O - ]()
_ 1 .._I_M
coso:: - --
± -V tg 2ex + 1 - "I] 0 J 0
Na kraju, napisimo i vrijednost za ctga: ctga = _1_
Iga 3
Primjer 4: Dokazati identitet:
sin 3 a _ cos 3 a.
1 + sin a cosa
sina - cosa, sinacosa -:t. O.
Rjescnje: Prcpisimo lijevu stranu jednakosti i lzxrsimo transformacije oa slijedeci
nacin:
sin'a -cos"ex
1 + sina cos a
(sin ex - cosex )(sin2 a + sino: coso: + cos
2
ex)
1 + sina cosO':
= (sinu .... cosu) = sinn cosec
sina coset.
245
Primjer 5: Uprostiti izraz:
sinx sinx
1 - cos x 1 + cos x
Rjesenje: Oduzimanjem razlomaka i primjenom osnovnih trigonomnetrijskih
idcntiteta dobije se:
sin x sin x
1 - cos x 1 + cos x
sinx(1 (l
(1- casx) (1 + cosx)
sinx+sinxcosx-sinx+sinxcosx = 2sinxcosx
1 - cos 2 X
. ,
2 cos x
sin x
2ctgx.
P
· . 6 U -' . . 1 - ? sin 2 x
rImJcr : prostltI Izraz: ..-:'--_
2cos
z
x-1
sIn - x
Rjesenje: Primjenom osnovne veze innedu sinusa i kosin usa dobije se:
1 -- 2 sin 1 x 1- 2 sin 2 x 1 -- 2 sin 2, x 1 - 2 sin 1 x
2cos'x-l 2(I-sin'x)-1 2-2sin'x-l 1-2sin
'
x
Formule kojim se izraZavaju trigonometrijske funkcije P01110CU jedne od njih
predstavljene su u slijede6aj labeli:
I Trazena
funkcija

Funkcija prcko [(oie je izraicna _____ --j
1- COSK "- tgx" - I ctgx
I _ tgx I
I ±.jl+tg x.
.'
sinx
I I ' I ctgx
I
± v .. l - SID - X" ..::osx r:- -., --f:-'. . .. ;....,
. _ ±,-yl+lg-x

I sIn A • i ± -VI - -t1-..c.'-(g-x"'--·-cc-f
,
--'---:1--'''---·'--''-i
±-Vl-sin
1
x I cosx
cosx
-'
("{Sf x
' ..
ctgx
"
Pitanja za ponuvljal1je:
1. Kojaje osn01ma veza izmeilu kosinlfsa i sinusa istog ugla?
2. Kojom relacijom su vezani tangens i sinus i kosin us istogugla?
3. Kakva veza postqji izmedu tangensa i kotangensa jedl10g ugla?
4. Kako je sinus povezan sa tangensom?
5. Kako se maze izracunati kosin-us iz qatog .
246
Zadaci za vjezbu:
13.34. Ako je sina = - 2- , ex, u cetvrtom kvadrantu) odrediti coso..
13
13.35. Aka je cosj3 = 40 ,j3 u celvrlam kvadrantu, odrediti sinj3.
41
13.36. Akoje sina = , au drugom kvadrantu, odrediti cosa, tga
29
ctga.
13.3 7. Ako je tgJ3 = 2, J3 u prvom kvadrantu, odrediti vrijednosti ostalih
trigonometrijskih funkcija ugJa [3.
13.38. Dokazati iden(itet:
13.39. Dokazati identitet:
• 3
SIn a
tga cosu *" o.
coso. - a
tgx + ctgx = __ ,,_1 __ , sinX't:O,cosx:;t:O.
.... sin xcosx
Uprostiti dati izraz:
13.40.a) 1--sin'x b) colx-l c) 1 +sin
2
x cos
2
x d)
13.41.a)
cosx
ctgx-----
l+sinx
cos
2
x
13.42.a)
1- sin x
,
cos- x
1 + sin x
b)
sin
2

cos
2
x-I
b)
-SlDX
1 + cosx
c)
t + cosx
+ tgx·ctgx gx --'
l+sinx
sinx
c)
cosx

cosx
.. 1 1 sm x 1 +sinx
Dovestl na sto jednostavniji oblik izraze:
13.43 ,a)
sin a
1 + sin x
13.44.
cos
2
x
13.45.
1+cos
2
x
-----
sin 2. x
4 - 2sin x
cos x
b)
sina cosa
2sinx-cosx-l +
1 -- sin x
c)
1 + cos 2 a _ sin 2 a
sin
2
a
3 cos x
1 + sin x
2 cos x + sin x ]
- 4ctgx - C-'.c.. __ --"--'
1- cos x
cos x - sin x+-2
1 + cos x
247
13.9. Periodicnost funkcije. Periodicnost trigonometrijskih funkcija
Nekaje data funkcija y [(x), xER. Aka postaji broj p>O takav dajc funkcija
definisana za x-p i x+p, kad god je definisana za x, i ako vrijedi
f(x+p) f(x)
za svako x lz domene funkcijc,mi kazemo daje funkcija y=f(x) periodicna i daje njen
period broj p.
Akoje p period funkcije, tadaje i broj -p period te iste funkcije. Zaista:
f(x) t(x+O) f(x-p+p) fT(x-p)+p] f(x-p), odnosno
Ako funkcija ima period p, tadaje i broj 2p period ove funkcije. Pokazimo to:
f(x+2p) f(x+p+p) fT(x+p)+p] f(x+p) rex).
Sada mozerno tvrditi: ako fUllkcija y=f(x) ima period p tada su i hrojevi ±2p, ±3p.
±4p, ±5p, ... periodi ove junkcije. Ovo znaci da periodicna funkcija ima beskonacno
mnogo perioda. Medu svim periodima periodicne funkcijc uvijek postoji najrnanji
pozitivan period. Najmanji pozitivan period periodicne funkcije naziva se osnovni
period. Osno\'ni period funkcije oznacavacerno sa T.
Posmatrajmo, sada, trigonometrijske funkcije i trigonometrijsku kmznicu na S!.13.1 O.
Kako svakoj tacki M
trigonometrijske kruznice odgovara
beskonacno mnogo brojeva oblika
x+2kn, gdje je k ma koji cijc1i broj,
a ta tacka ima samo jednu ordinatu
(sinus) i sarno jednu apscisu
(kosinus) to su trigonometrijske
funkcije y=sinx i y=cosx periodicne
pri cemuje svaki broj oblika x+2kn,
kEZ, period funkcije.
Tako su periodi navedenih funkcija lIT, 41I,
M
--Kf't::-:"'o. x+ 2kn
(EZ
o M' x
-6rc, -48rc, 2541I itd. S1.13.1O, Svakom broju odgo ara tacno jedna tacka na
trigonometrijskoj krnznici
Kako odrediti osnovni period ovih funkcija? Nekaje p period funkcije y=sinx. Tada
vrijedi:
sin(x+p)=sinx, za svaku vrijednost varijable x.
Uzmimo daje x=O: Tadaje
sinp = sinO = 0 => sinp = 0 => p = 2kn:, J(EZ.
248
Kako je medu brojevima 2kn, kEZ, najrnanji pozitivan braj 2n:, to je T=2n osnovni
period funkcije y=sinx.
I funkctJa y=cosx ima osnovni period T=2n.
Ako na trigonometrijskoj kruznici uocirno tacke kojima odgovaraju brojevi x i x+k1I,
kEZ, uocavamo da se radi 0 tackama koje Sll simetricne II odnosu na koordinatni
pocetak i!i 0 istoj tacki bez obzira na vrijednost cijeJog broja k.
Tangens broja je detlnisao kao ordinata tacke n kojoj se sijeku prava koja pro!azi
kroz tacku na trigonometrijskoj kruinici koja odgovara datom broju i osa tangensa.
Kako tackama simetricnim u odnosu na koordinatni pocetak odgovara ista tacka na
osi tangcnsa, to vrijedi:
tg(x + kIT) = tgx , kEZ.
Aka je p period funkcijc y=tgx, tada vrijedi tg(x+p)=tgx, pa ako uzmemo da je x=o
dobije se tgp=O .
Kako je tgp=O ?.a p=kn, kEZ, to je najmanji pozitivan hroj za koji je tgp=O upravo
broj n. Znaci hroj n: je oSllovni period funh,cije y=tgx.
1\a analogan nacin zakljucuje sc da je i funkcija )r-""ctgx pCrlodicna sa periodom kIT,
i oSl1ovnim period om n.
r- Dakle, Sl'e irigQ'llometrqske fUl1kcije periqdiCite jUllkcije pri cema je oSlloVlli
! pl!:riodjullkcija'sil1us i kosin liS 21I, afullkcije tangells i kotallgells su sa oSIl(}l"nim i
I pe,riodo"! n. ,. ,.', _ J
Kod proucavanja osobina periodicnih fttnkcija dovo!jno je ispitati osobine na
interva!u duiine jednog osnovnog perioda. PomjerajuCi grafik funkcije na talikom
intervalu lijevo iii desno za veli61nu osnovnog (iii nckog drugog) pcrioda osobinc se
ponavljaju.
Primjer 1: Izracunati vrijednost izraza 2sin 14 70
0
+-3cas 1125°.
Rjesen,je: 2sin 1470° -1-- 3cos1260° - tg1125° =
= 2sin (1440°+30°) + 3cos(10800+ 180°) tg(1 080° + 45°)=
= 2sin (4·360°+30°) + 3cos(3·3600+1800) - tg(3360° +
=2sin300+3cosI800-tg45°= 1-3-1 =-3.
. .. d' . 23" 4 911 t 5
Primjer 2: Izracnnatl VflJe oost lzraza Slil-_ - ·cos -, g TI.
2 4
"311 911 . 20" + 3" -4 811 + 11 + t (4 ' )-
Rjesenjc: sin - 4·cos _ + tg51I = SIn __ .....:...._ - ·cos --.....- g 1'[-. n: -
2 4 2 4 249
.( 3rr 4 on .3rr
4
n
=SIn lO1t+_'_)- ·cos(Ln+_)-rtgn=sm_ - cos_ + tgrc =
2 4 2 4
=_1_4 . ..J2 +0=-1-2J2.
2
Primjer 3: Odrediti osnovlli period funkcije y=sinx+cosx.
Rjesenje: Data funkcija je :z.bir dviju periodicnih funkcija. U opcem slucaju vrijedi:
Zbir dviju periodiCnih funkcija je nova periodicna funkcija 6iji je osnovni period
najman]i zajednicki sadrzilac 05110voih perioda datih funkcija.
Neka su y = f(x) i Y = g(x) pcriodicne sa osnovnim periodima PI, odnosno P2 i nekaje
F(x) = f(x)+g(x). Nekaje. dalje, P najmanji zajcdnicki sadrZilac ad PI i p, pri cemuje
P = mpI i P = op?_ Tada vrijedi:
F(x+P) = t\x+P)+g(x"P) = f(x+mp 1 )+g(x+nP2) = f(x)+g(x) = F(x).
Za funkciju u konkretnom slucaju vrijedi:
F(x+T) = sin(x+T) + cos(x+T) = sin(x+2n) + cos(x+2n) = sinx + cosx.
pa je njen osnovni period T=--:2n.
Pittll1ja za
I. Za kakvujunkciju kazemo daje periodie.."na?
2. /:;,a je period periodicne jimkcije?
3. osnovni period fonkcije?
4. Staje osnovniperiodfunkcija y""'sinx i y=cosx?
5. Koliki je osnovni period funkcija y=tgx i y=ctgx?
Zadaci za yjczbu:
Odrediti osnovni period date funkcije:
[3.46.a) y=sinx+tgx b) y=sinx-cosx
13.47.a) y=sin2x b) y=4sin2x
13.48. Provjeri da Ii je 2" period funkcije y = 9sin3x.
3
13.49. Izracunati:
c) y= 3sinx+cosx
c) y=8cos4x
a) 6sin750" - 4cos420" b) tg765"+5tg405" - sinl J70°
c) 5eos630° + 35in990° t 3ctg765° d) 4cos1500° + 3sin540° - tg900°
250
J3.50.lzracunati:
a)
2 3
c) 6sin 13rr + 2eos
6 2
13.51. * Odrcditi period funkcijc y = leas xl +3
b) cos 2':.. + sin 71t
4
d) t
9n + 3 t 19n
g--4 c g-
3
-
13.10. Trigonomctrijske funkcije negativnog argumenta. Pamc
i nepame trigonometrijske funkcije
Za funkciju y = f(x), za koju za svaku vrijcdnost varijablc x iz njene
dOl1lcne, vrijedi:
I) f(-x)= f(x) • kaiemodajeparna,
2) fe-x) = -f(x) , kazemo daje neparna.
Ispitajmo da Ii su trigonomctrijske funkcijc parne, neparne ili nisll ni jedno ni
drugo.
Na SI.13.11. predstavUcna je trigonomctrijska kruznica sa brojcvima x i-x. Broju
x odgovara tacka M, a broju -x tacka M'. Obje tacke imaju istH apscisu, pa vrijcdi:
y
cos(-x) = cosx . M
Kako je x ma koji realan broj,
to funke-ija kosinus parna.
Ordinate tacaka M i M' su dva
r
suprotna broja, pa za sinuse
brojeva x i-x vrijedi:
sine -x) = -sinx.
P x
sin,
o
sine-x)
-x
x
Ovo znaCi da je funkcija sinus neparna.
§lJli1.Samoje y= parna!1
Osobinu parnosti funkcija y = tgx i y = ctgx mozemo ispitati na slijedeci nacin:
sine-x) -sinx sin x
tg(·-x) = =- -_ .. =-tgx.
cos(-x) cosx cosx
cost-x) eosx cosx
ctg(-x)= -.--- = =- =-ctgx.
sm(-x) -smx smx
ViJimo da su i tangens i kotangens neparne funkcijc.
251
Gratik svake parne funkcije os no je simetrican II odnosu na y-osu, a grafik neparne
funkcije je centralno sirnetrican u odnosu na koordinatni pocetak.
Primjer I: Ispitati parnost funkcije f(x) = xcosx.
Rjcsenie: Treba odrediti fe-x):
fe-x) = ·-xcas(-x) = -xcasx = --{xcosx) = -f(x).
Data funkcijaje neparna.
Pilanja za ponavljanje:
I. Kada zafimkciju kaiemo daje parna?
2. Kakva se fimkcija nazi·va neparna funkcfia?
3. Mora Ii svakafunkcija biti parna iii neparna?
4. Kaje trigonometrijske funkcije su neparne?
5. Ima Ii parnih trigonometrijskihfimkcija?
6. Kako se grajicki odraiavqju parne,a kako 17cparne jimkcije?
Zadaci za vjezbu:
Ispitati parnost slijedecih funkcija:
13.52.a) y=5sinx b) y=sin
2
x c) y=-cosx d) Y = sinx + cosX
13.53.a) Y=7Isin3x[ b) y=x+sinx c) y=x-cosx d) y = 2
cosx
13.11. Znaci trigonometrijskih fuukcija
Trigonometrijske funkcije broju pridruznju ncku koordinatu. Sinus j tangens
brojn pridruzjuju ordinatu odgoyarajuce tacke, a kosinus i kotangens broju pridruzuju
ap;cisu. Kako su u prvom kyadrantu obje koordinate pozitivnc, to su sve
trigonomctrijske funkcije uglova (brojeya) iz prvog k.Yadranta pozitivne. U drugom
kvadrantu apscisaje negativna, a ordinata pozitivna. Zato su, za svc uglove (brojeve)
iz drugog kvadranta, kosinus, tangens i kotangens negativni, sinus je pozitivan.
U trccem kvadrantu su sinus i kosinus negatiyne funkcije, dok su tangens i
pozitivne,
2S2
11 cetvrtom kvadrantu sarno je kosinus pozitivna funkcija, a sve tri preostale
trigonometrijske funkcije su negatlYne.
lnad trigonometrijskih funkcija se mogu predociti simbolicno kao na slijedecoj slici:
x
+
Znak sim:sa Znak kosinllsa Zililk tangcnsa i kotangcnsa
SL 13. ! 2. U prvom kyadrantu svc trigonomctrij5kc su poziti\,llC
Pitanja za ponal'ljanje:
1. U kojcm kvacirantuje sinus po;:jtivan?
2. [; kojim intervalimaje kosinus negativan?
3. Gelje su sinus i kosin uS negalivni?
4. Karla tangens i kotangcns imaju iSfi znak?
Zadaci za v.jczbu:
13.54. U kojem k"adrantu sc nalazi drugi krak ugla a ako je sina<O, cosa>O ?
D.55. U kojem ]";vadrantu se nalazi drugi krak llgla ex aknjc cosa<O, tga<O?
13.56, Odrediti znakc datih izrazu:
a) sinlS]" b) cos264° c) tg32S0 d) clg(-122°)
13.57. Odrediti znak proizvoda:
a) sin243°cos164° b) tg220°ctgJ29° c) sinJ62°ctg52°
13.58. U kojim intervalima \"rijedi nejcdnakost:
a) sinx>O h) cos2x<O c) tgx<O d) ctg2x>O?
13.12. Svoilcnjc na prvi kvailrant
Primjenom osobine pcriodicnosti trigonometr\jskih funkcija vrijcdnost
wake trigonomctrijskc hll1kcije se u\'ijck moze izraziti pomocll vrijcdnosti
tri.gonometrijske f'unkcije cUi je argument manji od lIt (l600). Ovdje cemo pokazati
kako sc vrijcdnost svakc trigonometrijske funkcije sa argu!11cnl'om iz. drugog. trcccg
iii cefvr-tog kvaclranta moze: zamUcnili nijcdnosc.u trigol1omctrijskc funkcijc sa .
argll!11Cntom iz prvog ksadranta. -
253
13.12.1. Sv(}ilenje drugog na prvi A:-vadrant
Svaki ugao 13, (90°<13<180°), ciji se drugi krak na!azi u drugom kvadrantu moze se
napisati U obliku (iIi gdjeje a ostar ugao, Posmatrajmo tacke na
kruinici kojima odgovaraju brojevi 0:. i 1t-iX (st 13 .13.). Ove tacke
su simetricne u odnosu ·na y-osu sto znaci da imaju suprotne apscise i jednake
ordinate. Ovo, dalje, znaci da vrijedi:
sin(1t- ex) "'" sino:
cos(rr - 0:) = ---coso: iii cos( 180°- ex)= --coso:..
Koristeci definicije tangensa i kotangensa i gornje relacije dobije se:
t ( )
- sin(rr -al _
gn:-a- -
cos(lt -a)
sma:
-coso:
--tga iii tg( -tga,
cos(rr -ex) -cosex
ctg(rr - a) -,--
sin(n: sma
iIi ,·ctga,
Primjer 1: lzracunati vrijednost date trigonometrijske funkcije:
)
, 1'00 5rr
a SIn ) b) cos- c) tgl35"
RjeSenjc:
6
a) sin150° = sine 180°- 30°) = sin300"", .
2
5n IT n../3
b) cos- -)=-<oos-
6 6 6 2
../3
c) tgl35"=tg(lSO"-45")=-tg30"=- '-,
3
2IT IT n 13
d) ctg- = ctg(rr --) -ctg-
3 3 3 3
2rr
d) ctg_
3
Napomena 1: Ugao iz drugog kvadranta, moze se napisati i u obliku
90
o
+a (iii fl +ex), gdje je ex ostar ugao, pa se mogu dobiti i nove
2
formule svodenja drugog kvadranta na prvi:
, l' n) , s!n 2·+a "" coset.,
(n' ) ,
'cosl
2
+u
254
I
I
i
.I
!
I

'I

1
I
i
I
tg ( +a ) = ;
y
ex
x x
n+a.
Sl.13.13.Vrijcdnost trigonometrijske funkcije ugla iz
drugog kvadranta uvijek se moze zamijcniti
vrijednosti trig. funkcije ostrog ugla.
Sl.13.14. I trcCi kvaJrant se "syodi" llU prvi.
13.12.2. Svoilenje treceg kvadranta naprvi
Svaki ugao Ciji se dugi krdk nalazi u trecem kvadrantu moze se
napisati u obJiku j3=n+a. , gdje je a ostar ugao. Posmatrajrno tacke na
trigonometrijskoj kruznici kojima odgovaraju brojevi ex i n+a (Sl.13.14.). Ove
tacke su simetricne U odnosu na koordinatni pocetak sto znaci da imaju suprotne
apsdse i suprotne ordinate. avo, dalje, znaci da vrijedi:
sin (n + a)=-sina
cos (n + a) -cosa
iIi sin (180° + a) "'" -sina,
iii cos (180
0
+ a.) "'" -coso..
KoristeCi definicije tangensa i kotangensa i gornje reJacije moZe se pisati:
sin(n +a) _ - sina _ ,'1,' (IS00) I
_._- - --- -tga tg +a ga.
cos(n +a) - CGsa
cos(rc +0.) = - = ctga ,']',
.......
sin(n +a) - sina
etg (IS0"+ ex) olga,
Plimjer 2: Izracunati vrijednost datih trigonometrijskih funkcija:
a) sin225° b) c) tg240"
Rjesenje: a)
3
sin225" sin(180"+ 45") _ .J2 ,
2 ..
5rr
d) ctg_
4
255
4lt rr It J3
b) cos_ ctg(lt +-) ctg- __ _
3 3 3 3
c) tg240° tg( J 80°+ 60°) - -tg600- - J3
d) L
4 4 4
Napomena 2: Ugao iz treceg kyadranta. moze 5C napisati i U obliku f,3=270
D
--u (iii
p 3rr ) d- - - d kl " . c
p=-::;- ---a , g Je JC a ostar ugao, 0 a e se mogu 1zves11 1 nove lormule svodenja treceg
L
kvadranta na prvi.
13.12.3. SI'oaenje cetvrtog kvadranta nle prv;
y
a
P'
P
SI.13.15. KosiollS ugJn i7 CClvrlog (yadran[il jcdnak jc kosinusu ostrog ugla u:
Svaki llgao f), (270°<(3<360°), eiji se dugi krak nalazi II cel-vrtom kvadrantu moze se
napisati U ooliku (ill !3=360
D
--{x). gdje je ex 05ta1' ugao. Posma1rajmo tacke n3
trigonometrijskoj kruznici kojima odgovaraju hrojcyj a i 2n:--(1 (SI.13. J 5.). Ove tacke
su simetricne U odnosu na x-osu sto zoaei da apscise i sllprotne ordinate.
To zoaei da vrijedi:
sin (2n: - a) = ,-sina
iii sin (360°- a) - -sina,
cos (2i! - a) cosa
iIi cos (360° - a)" cosa
KoristeCi definicije tangensa i kotangcnsa i gornjc re!acije maze se pisati:
--'::2. = - sina =-··tga iii _tg(300°··a) -,tgIL.
_ cos(2n .- (x) cosa
256
ctg (2rr - ex) cos(2n ·-a)
sin(21t
coso..
- sina
= --ctgo: iIi ctg(3600-a) = ---ctgo:.
Primjer 3: lzracunati vrijednost datih trigonometrijskih funkcija:
a) sin 51t_ b) cos300° c) tg315° d)
3
c-
o 51t _ 0 (" TI) _ . n: _. ..,;3
RjeScnjc:a) SlD_ - Sll1 LTI-_ - -510- - ___ .
3 3 3 2
J
b) cos300° cos (360° - 60°)
2
c)
l1TI 7t 1t r:;
d) ctg. __ = ctg(27t- -) =----ctg- =-,n
6 6 6

- 6
Napomena 3: Ugao !3 iz cetvrtog kvadranta, moze se napisati i U obliku j3=270o+a
(iii !3 = 3TI + a), gdje je a ostar ugao, odakle se mogu dobiti druge formule
2
svodeqja cetvrtog kvadranta na prvi.
Ranije smo vidjeli da za komplementne uglove a i 13, (a+13=900) vrUedi
sina sin(900- 13) = cos/3
cosa =005(900-13) - sin[:l
tga = tg(900- 13) ctg13
ctga - ctg(900- 13) tgf:\.
Sve navedene formuJe svodcnja na prvj kvadrant, kao j one kojc su nagovUestenc 11
prethodnim napomenama, sakupljene su u slijedecoj tabeli:
SvakuformU!ll sv(.:aerrja llq piT; kvadratl! imamo 11 oro} tcbeli!
257
Pitanja za ponal'ljanje:
1. se podrazulrl!ieva pod nazivom "svoaenje na prvi /..-vadrant"?
2. Kako se trigonometrijske funkcije uglova iz drugog kvadranta zamjenjuju sa
trigonometrijskim jUnkcijama ugla iz prvog?
3. Kako se !reCi hadran! svodi na prvi?
4. Kako se trigonometrijske fonkcije uglova iz cetvrtog kvadranta zamjenjzlju sa
trigonometrijskimfunkcijama ugla iz prvog?
Zadaci za vjezbu:
13.59. Datu funkciju zamijcniti funkcijolTI kompiementnog ugla:
a) si034° b) cos67' c) tg82' d) ctg44°
Izracunati po formulama svodenja na prvi kvadrant:
13.60.a) siol50° b) cosl20' c) tg135°
13.6I.a) si0210' b) cos240' c) 19225'
13.62.a) sin300° b) cos330' c) tg315°
d) ctgl50°
d) ctg210'
d) ctg300'
t3 .63. Vrijednosti datih trigonometrijskih funkcija zamijcniti s vrijcdnostima
trigonomctrijskih funkcija uglova koji su manji od 45°:
a) si065' b) sio14S' c) si0260° d) si0354' e) sio1364'
13.64. Vrijcdnosti datih trigonometrijskih funkcija zamijcniti sa
vrijednostima trigonomctrijskih najmanjih pozitivnih ugloya:
aJ siol5rc b) cosl2,5n c) sin4,1271 d) tg7,ln e) ctg6,3rc
13.65. Izracunati:
a) sin660° b) cos870' cJ Ig930'
13.13. Grafici trigonometrijskih funkcija
d) ctg585' eJ sin 1215'
13.13.1. GraJici trigonometrijskihfunkcijay=sinx y = asillx, y = asinhx
Gratik h.mkcije y=sinx posmatracemo na intervalu (0. 271), a dobicemo ga
biranjern vrijednasti za x i odredivanjem odgovarajucih vrijednosti za y.
Izabrane i izracunate vrijednosti mogu se srnjestiti u odgovarajucu tabelu,
medulirn,mi ccmo ovdje koristiti pomocnu trigonometrijsku kl1lznicu
(SI.13.16.). Kru.znieu cerna smjestiti taka da sa Jijeve strane y-{)se dodiruje y-
OSli U koordinatnorn pocetku. Na kruinici ccmo izabrati dovoljanbroj tacaka
(sto je vise lacaka izabral1Olo je grafik tUllkcije precizniji) i brojeve koji
odgovaraju tim tackama odredicemo na
258
S trigonometrijske kruznicc sc neposredno graticki odrcduju ordinatc
tacaka (to su sinusi odgovarajucih brojcva) i ih nal1esemo
tackama x-ose dobi6cmo niz tacaka grafika funkcIJe. Sada ove tacke treba SpOjlt1 1
dobijc se grafik funkcijc y=sinx u intervalu (0, 2n).
y = sinx;
3 2 3
-I 0
Sl.13.16. Grafik funkcije y = sinx nuziva se osnov!\a sinus(lidu.
Posmatrajuci slilm i koristeCi definiciju funkcije y=sinx, zakljucujcmo da
ova funkcija ima slijedcce osobine:
funkcijaje definirana za sve vrijednosti argumcnta x,
__ nule funkcije su 0, n, 2n, 3rr, ... , kn, kEZ,
osnovni period funkc·ijc je T=2n, .'
__ funkcijajc pozitivna u intervalu (0, n), a negatlvna u JOtcrvalu (n, 2n),
- u intervalu (0,::::'-) funkcija raste ,
. 2
7t 37t)0 k" d
.._ u intervalu (- - fun elJa opa a,
2' 2
_ u intcrvalu 211:) funkcija faste.
2
3rc
_ najmanja vrijednost funkcije je -1 i to za x = 2'
n
_ najveca vrijednost funkcije je 1 ito za x = 2" .
KoristeCi periodicnost funkcije y=sinx, pomjcranjcm
ulijcvo i udesno za 2n, 4n, 6n, ... dobijc se "cijeH" graftk funkcIJe kOJ1 se
naziva sinusoida.
Grafik funkcije y = sinx naziva se OSllovna sinusoida.
259
S1.13.17 Osnoyna sinusoida sc prote.zc na objc stranc be? ograniccnja
Aka crtama grafik funkcije y = asinx , broj a nece uticati na nule,
je grafik y=asiox se od funkcije y=sinx razlikuje samo po tomc sto
JC sada mInnTIum funkclJe -a, a maksill1um a.
Ako je funkcija .ce biti F?zitivna tamo gdje je ftmkcija y=sinx neg,ativna,
a
l
I?egatlvna tamo gdJe Je y=SlllX pozltlvna. Minimum funkcije je -Iaj, a maksimum je
a
i
·
y
n n
6 3 2 3 6
y = 2sinx
y= sinx
y (0,5)sil1x
n
, 6
'. /

SL J 3.1 8. Grafici filnkcija y=asinx za nekc vrijednosti a.
sada funkciju y=asinbx. Odredimo, prvo, period ave funkcijc. Ako je T
osnovni period funkcije, tacia vrijedi .
asin [b(x+T) J = asinbx
=> sin [ b(x+ T) 1 sinbx
=> bx + bT bx + 2n
=>
b(x+T) bx + 2n
T= 2rc t' T=2TI
b ,0· [bl .
Vidimo cia parametar b lltice oa period funkcije i to tako ako je ihl > 1, fllnkcija
y=asinbx ima osnovni period manji od 2IT, a ako je !bi <1 tadajc period o\-c funkcije
veCi od 2TC,.
260
I
I
I
I
"1
I
I
li
,
I
I
I
I
)
Na SI.13. J 9. predstavljene su funkcije y=sinx, y=sin2x, y=2sin2x i v=sin .
, 2
2
-1
-2
SI.l3.!9. Grafici funkcija: y=sinx.y=sin2x.y=2sin2x i y-=-sin"2
Pitanja za pOlluvljanje:
1. Kako se naziva gr«fikfunkcije y""sinx?
2. Kakm-' ulic«i i111a koefic{ient a zafullkcUu :v=asinx?
3. Kako parametar b utice na periodfunkcije y,;:;::asil1hy?
4. U kojem intervalu raste funkcija y=sinx?
5. Gdje je funkcija y=3sinx negativna?
6. y=5sin4x ima Hula?
Zadaci za vjezbu:
U istom koordinatnom sisternu nacrtati grafike funkcija
13.66. Y = sinx, Y = 2sinx , y = 4sinx , y = 0,5 sinx.
13.67. y = sinx, Y = sin2x, y = 2sin2x, y = --2sin2x.
13.13.2. Grafici trigonometrijskih junHcija y=cosx, y=acos.:\", y=aco.'t'hx
Grafik funkcije y=cosx maze se dobiti na analogan nacin kao grafik funkcije
V=S1l1X.
mi celTIo, ovdje, na drugi nacill doci do grafika funkcije y=cosx.
Koristeci relaciju cos('::' -...:. ex) = sina i osobinu parnosti funkcije kosinw;; vrijedi:
2
261
2
cosx = cos (x + !!- - ) = cos[(x = cos )] = sin(x +2:.)
22 22 2 2 2'
pa se funkcija y = cosx maze zamijeniti s funkcijom y = sin
2
Kako posljednja funkcija dobija za x iste vrijednosti koje funkcija y=sinx dobija za
to se pomjeranjem grafika funkcijc y=sinx u lijevu stranu za . dobiJ"e
• 2 "
grafik funkcije y = sin(x odnosno, dobije se grafik funkcije y = cosx.
Znaci .. grafik funkcije y=cosx je jedna sinusoida. Uobicajeno je da se grafik ave
funkcl.Jc naz[\,a kosinusoida.
y
y=slnx
:; ....
. .,
S!.l3.20. Gralik I'unkcije dobijt: se y=sinx
2
Osobine funkcije y = cosx:
- funkcija je dcfinirana za sve vrijednosti argumenta x,
- uule funkciJ' e su . 5n. 7n (2k)IT
2'2'2'2"'" '+J'2,kEZ,
_. osnovni period funkcije je T=2n,
funkcija je pozitivna u intervalima (0,'::' )
2
a negativna u intervalu (::. 371)
2 ' 2 '
u intervalu (0, IT) funkcija opada,
u intervalu (n, 2n) funkcija raste ,
JIT
("2,2n),
- najrnanja vrijednost funkcije je 1 i to za x=n,
- najvcca vrijednost funkcije je 1 i to za x=O i x=2rr.
Grafici funkcija y = acosx dobiju sc oa analogan nacin kao i za funkciju sinus.
262
Sl.! 3.21. Grafld funkcija y = 2cosx, Y = -2cosx.
Koeficijent b u funkciji y=acosbx ima uticaj oa osnovni period funkcijc, kao kod
slnusa, i vrijedi T = 37:.
ibi
""Y
2
-2


Sl, 13 .22. Grafici funkcija y = cosx i y = cos2x.
Pitanja za ponavljanje:
1, Kako se naziva grajikfunkcije y=cosx?
2, Kako se grafikfimkcije y=cosx moze dobiti iz grafikafunkcije y=sinx?
3. Da Ii je graflk funkcije y=cosx neka sinusoidal
4. Po cemu se razlikLqu sinusoida i kosinusoida?
5. U kojem intervalu opada funkcija y=cosx?
6. Gdje je jimkcija y= 3cosx pozitivna?
7. Koliko funkcija y=-4cos8x ima nula?
263
Zadaci za vjezbu:
U istorn koordinatnorn sistemu nacrtati grafikc funkcija
13.68. y=cosx, y=2cosx, y=3cosx, y=O,5cosx.
13.69. y=cosx, y=cos2x, y=2cos2x,
13.13.3.
Grafikfunkcija y = tgx i y = ctgx
Treba odrediti grafik funkcije y = tgx. Funkciju celTIo posmatrati u intervalu
(0, 2IT): Postavimo pomocnu trigonometrijsku kruznicu uz y-osu sa Jijeve strane
pravouglog koordinatnog sistema. Tada je, po definiciji tangensa, ordinata tacke u
kojoj drugi krak ugla, smje§ten u navedenu trigonometrijsku kruznicu,sijece y-osu
jednaka tangensu datog ugla. Tako se, povlacenjem polupravih iz centra izabranim
tackama (brojevirna) kruinice do presjeka sa y-osom dobivaju odgovarajuce
vrijednosti tangensa koje se prenose u tacke x-ose. Spajanjem ovih tacaka nastaje
grafik funkcije y = tgx koji se naziva tangensoida (SI.13.23.).
y
2
X
7 9
-2
I'
(
-3
I
1
13.23. Gratik funkcijc tgx nazivamo tangensoida,
264
:1 "
I
I
Funkcija y = tgx ima slijedece osobine:
definisanaje za sve vrijednosti varijable x z.a koje kosinus nije jednak nuli
(x oF· i + 1m, kEZ).
nule funkcijc su x=krc, k f::.Z,
O5novn1 period funkcijc je T=n,
funkcija stalno raste,
funkcija nema ekstrcmnih vrUcdnosti (minimuma ni maksimuma)
- grafik funkcije ima vertikalne asimptote.To su prave x = + Krc, kEl.
funkcijaje pozitivna u intervalima (0,1-) i (n,li')' a ncgativna u interva!ima
n ). (3n n)
(_., n 1 -, -'"'"IT •
2 2
Grafik funkcije y=ctgx predstavljenje na SL13.24. i dobije sc na analogan nacill kao
grafik funkcije y=tgx.
y
y = ctgx
3n n
rr
2 2
1
[3.24. Grafik funkdje y = ctgx ima naziv kotangcnsoida.
Pitanja za ponaJ!ljanje:
1. se naziva grafikfunkcije )'=tgx,a kakofunkctje y=ctgx?
2. Sla SII asimptote funkcije y=fgx, a Jlafunkctje y""clgx?
3/I
2
265
3. Kolikofunkcija y=tgx ima asimptota?
4. Kakve aSimptole imafunkcija y=ctgx?
5. Kadafunkcijay=tgx rasre?
6. Gdje je funkcija rastuea?
Zadaci za vjezbu:
13.70. Nacrtati prccizno grafik funkcije y=tgx.
13.71. Preciz.no nacrtaj graHk funkcije y=ctgx.
13.13.4. Grafii'ko pretistavljanje funkcija y=asin(bx+c), y=acos(bx+c)
pomocu karakteristicnih tacall.a
Grafici funkcija y = asin(bx+c) i y = acos(bx+c) mogu se skicirati koriste6i
njibove karakteristic.nc tacke. Za te tacke uzimaju se nuIe funkcije i tacke u kojima
funkcija ima ekstremne vrijednosti (minimum i maksimum).
Primjer 1: Nacrtati grafik funkcijc y = 2sin(2x-2:. ).
2
Rjcsenjc: Osnovni period funkcijc je T=3f = n, paje dovoUno nacrtati graftk na
intervaIu duzine 1t.
Nule funkcije su:
y=Oza sin(2x-::-.)" =0 =:> 2x-:::-=kn => 2x=2:...+kn =:> x =::. + !!!:.. kEZ
- 2 2 2 42"
. . . IT IT
DoyolJno Je da odabererno tn nule: -- , - I
4 4 4
IT
Maksimum funkcijeje u tackama u kojimaje sin (2x--- )=1, odnosno,
2
=::. + 21m =;> 2x=n+2kn =:> x= '::'+kn,kEZ.
2 2 2
IZllberimo maksimum u tacki x= 2... koji iZflosi 2.Ta6ka M(::'" ,2) je tacka maksimuma
2 2
funkcijc.
Odredimojos minimum funkcije. Minimumjc u onoj tacki u kojojje
sin( ) = -1, odnosno, 2x-2::.. = 3n + 2kn
2 2 2
=:> 2x = 2n+2kn: x = n+kn x = (k+ 1)", keZ.
Uzmimo mitlirnum u.tacki x=O. Tacka (0, je minimuma.
266
Pasrnatrajmo grafik funkcije u intervalu (
IT 3IT) d ".
-- - uzme n.
4 ' 4
Tu irnamo tri Dule,
tacku minimurna i tacku maksimuma. Crtanjern ovih tacaka i njihovirn spajanjem
dobije se traZena sinusoida (St.13 .25.).
y
Y=Sin2(2X-%)
3rr
2
SI.13.25. Sinusoida y = 2sin(2x- 2::.. ) nacrlana pornocu karakterislicnih lacaka
2
Pitanja za ponavljanje:
I. Stajc period funkcijc rasin(bx+c)?
2. U kojim tackama funkcija y=acos(bx+c) ima flule?
3. Ko!ikije maksinum funkcije)r;,",..oasin(bx+c)?
4. Pomocu kojih tacal<a se moze skicirati grafik funkcije y=asin(bx+c)?
Zadaci za vjezbu:
13.72. Odrediti nule date funkcije:
a) y = sin4x b) y
13.73. Nacrtati gratlk funkcije y = 2·sin(3x-"- ).
4
3
c) y 20cos(3x + "- )
2
13.74. Nacrtati grafik j ispitati tak funkcije y = cas( 2:. x _.2::.. ).
2 3
267
13.14. Adicione teoreme (formnle)
Kada kaicmo da za funkciju y = f(x) vrijcdi adiciona formula?
Aka se za svake dvije vrijednosti argumenta x, x=a i x=b, maze izracunati vrijednost
f(a+b) pomoou vrijednosti f(a) i feb), kaiemo da za funkciju vrijedi adiciona
formula. Drugim rijeCima, kazemo da za funkciju y=f(x) vrijedi adiciona formula ako
se vrijcdoost funkcije zbira dva argumenta, maie izraziti pomocu vrijednosti funkcije
ciji su argumenti sabirci:
f(a+b) F(f(a), feb)).
Nas ovdje zanimaju trigonometrijske funkcije. Zanima nas kako se svaka
trigonometrijska funkcija zbira (razlike) moze izraziti pomocu trigonometrijskih
funkcij a sabiraka.
Znaci, aka su nam paznate vrijednosti trigonometrijskih fu"nkcija ugloya (brojcva) a i
P trazima naciD da izracunamo slijedece:
sin(a+I3), sin(a-I3), cos(a+I3), cos(a-I3), tg(a+I3), tg(a--i3), ctg(a+I3), ctg(a-I3)_
DokaZimo da vrijedi: cos (a - 13) cosacos13 + sinasinl3.
Dokaz: Posmatrajmo trigonomctrijsku kruznicu (Sl.13.26.). Odaberimo dva ma koja
realna broja, odnosno dva ma koja ugla a i Pretpostavimo da smo sa a oznacili
veci od ova dva ugJa. Ncka uglu odgovara na trigonometrijskoj kruznici tacka M.
Tada su koordinate ove tacke Neka uglu a odgovara tacka N na
kruznici. Koordinatc ove tacke su N(cosa, sina).
y
sinf))
N (cosu, sina
A(1,O) x
SI.13.26. Tetive MN i AP trigonometrijske krllznice sujednake
Tacka A ima koordinate A(I, 0). Neka je P ana tacka na trigonometruskoj kruznici
kojoj odgovara brej a-f3- Tada 711 koordinate tacke P vrijedi
P (cos (a -13), sin (a- 13))·
268
Svaki od centra!nih ugJova MON i AOP jednak je razlici pa su i njlma
pripadajucc tetive l'v1N i AP jednakc. 1z prvog razreda !lam je poznato kako se
izracunava udaljenost izmedu dviju tacaka ako su date njihove koordinate. Koristeci
tu formuJu j koordinate tacaka A, P, MiN dobije sc.
MN
=> Ccosa - cosP), + (sina - sinfl)' [cos(a-p)- 1]'+[sin (a-I)) - 0]'
=>
cos'(a-fl) 2cos (a-D) + 1 + sin\a-f_1)
cos
2
(a 13) + sin2(a-13) - 2cos( a-I3)+ 1
1 - 1.cosacosf3 + 1 - 2sinasinp = 1- 2eas (a + 1
2C05 (a = + 2sinasin/3
=>
(* )
Ovim je. iz\'cdena jedna adiciona formula.
OstaJe adicionc for111ule dobice se na osnon] izvcdcnc
trigonolTIctr1jskih funkcija.
poznatih osobina
:-Jeposrcdno iz aclicione formuJc (*) slijcdi:
cos (a + 13) cos[ a - (- fl)] cos a cos (3) + sina sin Hl).
Kako je kosinlls parmI, a sinus ncparna funkcija, to jc
cos (-fl) cos[3, sin (-13) ,
po, cialje, Hijedi:
cos (CL+ J3) == COSCLCOSP SillCLSill13
Oyim sma dosJi dojosjedne 3dicione formu!e.
;: lzrac.unati cos ( + x). (.",05 :. x).
)
169
RjeScnjc: Neposredno primjenorn adicionih formula za kosinus i zamjenom vrijednosti
sin lisa i kosinusa pravog ugla, dobije se:
cas(.2.- + x) = cos'::- cosx - sin sinx = O·cosx J·sinx = -sinx.
2 2 2
cos( -- x) = cos cosx + sin sinx = O·cosx + I·sinx = sinx.
2 2 2
P
· . 2 I " .. (n ). . (1t )
nmjcr : zracunat, SlIl - X I sm - + X .
2 2
. 1t,
RjeScnje: 1z prethodnog primjcra vidima daje smx = cas( -- x),
2
pa se moze pisati:
· (n ) [IT (n ] [n n
Sin - - X = cos - - - x) = cos - - -
2 2 2 2 2
+ xJ = cosx.
· (n . [n IT )] n IT J
sin - + X) = cos - - ( ....- + x = COS['- .- - - X = cosx.
2 2 2 2 2
[skoristimo rezuitate prcthodnih primjera za izvodenjc adicionih formula za funkciju
sinus.
· n n n
cost --(a+i3)] cost ---{X-13] cost (- - a) - 13]
2 2· 2
= cas( + sin ··'·a)sinj3- = sinacosj3 + casasin!3.
2 ) .
DobiE smo
,---:::.:sl:=o( = slnexcosp + cosexsinP
Da!je, koristeci prethodnu formulu i cinjenice da je kosinus pama, a sinus neparna
funkcija, vrijedi:
sin (ex - 13) sinacos(-p)+cosasin(-13) sinacos13·· cosasin13.
Tako, za sinus raztike vrijedi:
sin (ex - p)=sinexcQsp -
Primjcr 3: Ako je sina = ,cos!3= ..... a ostar,p u drugorn kvadrantu, izracunati
5 17
sin (a + (3) i cos (a - (3).
270
i
,
Rjcscnjc: Prema adicionoj formuli za sinus zbira vrijedi:
sin (a + 13) sinacos13 + cosasin13
pa kako su sino: i cos!"} poznati, potrebno je izracunati coso: i sin!"} i sye vrijednosti
uvrsttiti u gornju formulu,
=> => r 1-· ;5 i%
4
==> coso. =-
5
==> sin
2
!"} = 1- cos
2
!}
=> sin
2
13 1- (_ 225
17 289 289
=> sin13 I2 .
17
Uvrstavanjem datih i izracunatih vrUednosti trigonometrijskih
formulu za sinus zbira, odnosno kosinus razlike, dobUe se:
funkcija u adicionu
. ( (3). 13 . 13 3 - 8 4 15
Sill a + = Slnacos + cosasIO = -' - + --._
24
+
60
36
- - -
5 17 5 17 85 85 85
cos (a. - 13) cosacosfl
,. ·13 4 -8 + 3 IS 32
+
45 13
- smastn = -'- .- -
-
5 17 5 17 85 85 85
Primjcr 4: Ako su a i P ostri i sino. = 40 , sin!} = odrcditi 0.+13.
41 41
Rjdenje: Odredirno prvo cosu i cos!3, a zatim i sin (0.+13).
sin
2
a+cos
2
a=1 ==> cos
2
a=J--sin
1
a => cos
2
a =J-i..±Q.)'
,41
=>
coso: = .
41
:::....-:> cos P =
41
1_
1600

1681 1681
1- 1600
1681 1681
. R· R . " 40 40 9 9
SlJ1( a+fJ )=smacos!-,+cOSO:Slil!-,= - . - + -'-
41 41 41 41
1600 + . 1.
1681 1681 1681
Kako jc ,pri cemu su a i fl ostri uglovi to mora hiti
Adicione formule za tangens i kotangens izvodimo koristeCi prethodne formule i
defirridje tangensa i kotangen'sa, ...
271
,I
tg Cet + fl) sinCa + sina cos Jl + cosa sin Jl
cos (a + fl) cosa cos fl - sina sin fl
sina cos Jl cosa sin fl
+ .
sina sin fl

cosa cos fl cosa cos fl
cosa cos fl tga +
cosfl _ sina_ sin fl
cosa cos fl cos a cos J3
DobiJi smo daje
Odredimo i formulu za tangens razlike:
1- sma sin fl
cosa cos fl
Iga +lgJ3_
I-Iga tgfl

tga -tgfl
tg(a-fl)=
., 1 + tga tgfJ
Na anaJogan riacln se mogulzyesti i formulc za kotangens:
ctaCa+(3)= cos(a +13) +sina sini3
b sinCa + p) sina cos fl - cosa sin fl
cosa J3 _ sin a sin fl. cos -I
sin a sin fl sin a sin fl sin a sin fl clga ctgfJ -I
-
sin a cos fl cosa sin 11 cos P cos a
.. --- + --
sina sin J3 sina sin i3 sin p sina
Ciga GIgB -I
ctg(o: +j3}= -- --'--
+cfga

clg (a - 13) =
Primjer 5: l:prostiti izraz
(
" " (n 'I fg -----+a I +tg -A--a
4 ) , /
-r;---y'--(-;-)
etg-i -+a) +cta ----a
\ 4 0 \ 4
27'2
ctgfl +ctga
ctga clg13 + t I.
clgB - ctga 1
Rjdcujc:
(1 __
= __ (1
....
(uga + 1) (ctgu. -J)
1 + tgo. 1 ,.- fga
------- + ---
I-fra 1+ tga
-I + I

cIga + 1 C(gel-]
= 5::: ... ff?' -+ ---;) [(1 + -'- (1
(l-tgu.)(l+rga)l(crgCt +lr}
+ + 21ga rg!(l +1., 1=
0-' (gCL HI !ga) ['tg (X 2clga +1 + clg-a .;" 2cfga +1]
2rg2a L (C/g2U,-::.I)Jc (gea J
(l fgCL )(1 + (gu ... ) +- 2] - (1 -- 19=(L) kfg2a + 1]
,
I i [I rg'a.] L i
" !_---r-tg2: \11!:,U)llrf,o.,j ... J
( 1 if:}. -(X)
( !
rrimier 6: Dokazati jedlwkosl
Dokaz: Primjcnol1l adicionih formula na iZ]"(17.c kceji se nalaze na lijcyoj strani i
srcaiYanjcll1 dobijc se:
rg(45
G
+X)--fg( _. x)
(tiS\) - x J
____ . tgx
. .=-- __
__ L 1 -
1 "-fgx I+- Igx
1- fg45°fgx 1 + fg4S0 rg\
(1+/gx)2-(1-
(_J -- fgx) () + __
(1 + rgx)2 -+ (1- rgx):
-- - -,-,---- -"--
(l-tgT) (1 i- rgx)
1+ 2/gy rg: x __ __ =
J T f-fg'x+ (1 2igx + !g-x)
41gx 41gx _ 21gx
2+21g2X 2 (l+tg
2
x) l+tg
2
x

cos x
1 + (sin:.)'
cos x
2 sin x 2sin x 2.
__
1 . sin 2 x
--. cos 2 X
cosx = cosx = 2sinxcosx .
cos
2
x+sin1x 1
Pitanja za pon01lljanje:
1. a cemu govore adicione leoretne?
2. Kako .ye izraiava sinus zbira preko trigonometrijskihjunkcija sabiraka?
3. Da Ii za kosin us vrijede adicione Jormule?
4. Kako se izraiava kosin us zbira?
4, /YJoze Ii se adiciona formula za kotangens izvesti sarno pomocu adicione jormuie
za tangens?
Zadaci za vjczbu:
lzracunati vrijednost izraza:
13.75.a) sin 18°cos 12° + cos J gOsin 12°
13.76.a) sin56°cosllo- cos560sinllo
13.77.a) cos63°c;os27°- sin6rsin::?70
13.7S.a) cos 1 09°cos49°+ sin 109°sin49°
b) sin43°cos17°+cos43°sin17°
b) sin77°cos47°--cos77°sin47°
b) cos2Iocos39°-sin21°sin39°
b) cos 170°cos20o+sin 170osin20°
lzracunati vrijednost izraza:
13.79.a) tg33' +tgI2" b) tg39° +lg6"
I-tg33°lg12° l-tg39"tg'6"
13.80.a) tg84" -lg39' . b) Ig71" - Ig41°
1+ Ig84° Ig39° 1+ Ig710tg41'
sin 21 °cos 24 °+ cos 21 °sin 24 °
13.81.a)
cos 34° cosll ° - sin 34° sin 11 0
b) sin 130° cos1400 + cos 130° sin1400
cos 28° cos 88° + cos 1"78° sin 208
0
13.82. Bez upotrebe kalkulkatora i tablica izracunati:
a) sin7S' b) cO.5IS' cJ Igl05'
274
c) (g42° + tglS"
1 - tg42° tg18°
c) Jg138" - tg78°
1+tg138°tg78°
d) clg H5')
60 11·" ' .. , .
13.83. Ako je cosa = , cosp = _ , a 1 I--' ostn, lzracunatl:
61 61
a) sin (0:+[3) b) cos (0:+[3) c) sin (0:-[3) d) cos(o:-[3)
13.84. Ako je sina = _ i a iz cetvrtog kvadranta, izracnnati:
17
a) sin(60'+0:) b) sln(60°-a) c) cos(60°-a) d) cos(300+0:)
tgo:=.t.. ,tg[3= 13.85. Izracunati ako su a i 13 ostri uglovi za koje vrijedi
2 3
Uprostiti date izraze:
13.86.a) sin3acos2a - cos3asin2a
87 )
sin(a + (3) + sin (0: -(3)
13. .a .
sin (0: + (3) -sin(o: -(3)
J 3.88.a) sin68°+sin 17°sin51 o-sin39°sin73°
b) cos
2
(30o-a)+cos
2
(30o+a)+sin
2
a
c) tgatgl3 + (tga+tgl3) ctg(o:+l3)
Dokazati date jcdnakosti:
b) cos(a+l3) + 2sinasin13
b) cas(a+I3)+slna sin 13
cos(a-[3)-sino: sin 13
d) (sina+sinl3)' + (cosa+cosi3)'
13.89.a) cas(4S'+a)cos(4S' - a) - sine 45°+a) sin (45' - a) = 0
b) sin2a + cos2actga = ctga
cas(300 -a)-cos3300 cosa
13.90.a) 0 0 tgo:
cos(30 "'a)+sinI20 sina
b) {go: +tgl3 + (ga =2.
tg( 0: + 13 ) tg( a - 13 )
. 3 n 12 63 . , t' . 13 f
,coSp=- , cosy = -,Izr<;l-ctma1 aT '.'''1,
5 . 13 65
S . 99 K 1'1" I . t' I ?
13.92. Sinusi dva ugta troug[a su redom - 1 -. 0 1 \.l Je wsmus receg ug a.
13 101
1 2 I" n' ,. I'
13.93. Akoje tga tgy=-, pn cemu su a, I--' 1 Y ostn ug OV1,
12 5 3
7t
daka7.ati daje a + 13 + Y =-.
4
275
.r
13.15.
Trigonometrijske funkcijc dvnstrukog nola i poluuofa
" '"
13.15.1.
Trigollometrijske funkciJe dV(Jstrukog ugla
Nepos.,.cdnom primjenom adicionih fornluJa p_okazaC'C[",10 I,"aj',o "
. . . . se tngo!1ometrij ske
funkcljC dvostrukoll ll;:da IllOgU lzrazltl '( . .. I 'h
ugla.
'-' ...., - pomocu ngonomctTlJs \,1 funkcija samog
Ako se u adicionoj formuli
sin(x+y) = sinxcosy + cosxsin),
izvr,se zamjene x=a y=u, tada se dobUe
sill(a+o:) = sincxcosa +- cosexslna = 2sinacosa.
Na ovaj nacin se dolazi do fOnlmle

[ sin2ct :::;0 2sincJ.cosa - l
-.. _--'----____.,--....J.
Ako se u nciiciOlloj fonnuli za kosin us zbira
COS(X-+')i) = cosxcosy .,. sinxsiny
xi :-.! zamijcne S3 a, tada se dobije:
Dobi!.i smo formulc koiima sc sinus i ]-0"1' d" ..c' I·
.j " ::, nus lYOSd'UKOg ugia lzrazavaju pomocu
i"rigonomctrijskih funkcija tog ugla.
RjcScnje: :,"..,121 osno\'u date yriJ'cdnosti slnusa " 05'10"'1" t··[·00110 ("'-,1' . j " .
'"' .' - • ,. - \, j "" me I l).,> \.e l( cntlcnos1l
odrcdi se C'o'OCt_=-=-, pa neposrednolll primjcnoJl1 formula za ;:;it'llS i kosi'ws
5 '- , .. ' .. ' >.
dyostrukog ugla, imamo:
276
sin2a. = 2si.naxosa = 2. i . = 24
5 5 25
cos2cx cos
2
g:::= sin
2
cx = (3
. \ 5
eel''' r 9
\, 5) '25
16
25
9 16
25
7
25
P
·· 2DI t"dl I 13 4
rIffiJcr : o<aza lJC na(Ost --- - -_._-- = .
sin 10° coslO
o
Dokaz: Pocnimo od lijeve strane i transformirajmo izraz izvrsavajuci opcracije
primjenjuju6i poznate formule dok nc dobijemo izraz na desnoj strani:
o 13. 0
. cos 10 - -'". Sin 10
coslOO J3 sin 10°
sinJOocoslOo
2 __ _
2sin 10' cosIO'
sin 30° . cos 1 0° - cos 30° . sin 10°
sin 20°
4
Primjer 3: Dokazati identi!e!
4
4·sio(30'-IOO)
sin 20°
Dokaz: Transformiranjem lijeve strane dobije se:
4·sin20
0

sin 20
0
[(
.2)2
2
" 2 ( ')'] 3" ,
= SIn X + sm xeGS x+ - sm xcoS-X =
Prirnjer 4: Dokazati formule:
a) cos2x = 2cos
2
x-l b) cos2x = 1-2sin'x
c) cos
2
x 1+cos2x
2
Dokaz: a) cos2x = cos
2
x-sin
2
x = cos
2
x--(1-cos
2
x) = cos
2
x - 1 + cos
2
x = 2cos
2
x - J.
b) cos2x = cos
2
x-sin
2
x = = 1-sin
2
x - sin
2
x = 1-- 2sin
2
x.
c) Prema dokazanom pod a) je cos2x = 2cos
2
x-I, odakle sl1jedi:
cos2x = 2cos
2
x- J => 2cos
2
x = 1 +cos2x -=> cos
2
x = 1 + cos 2x
2
i formule za tangens i kotangens dvostrukog ugla.
277
d
" ,.. Igx +tgy
Aka u a lelOnD] formuh tg (x+y) := --"'----''''-
I-Igxtgy
uzmemo da je x=y=a, dobije se
formula
Iga +Iga
tg2a = , odnosno,
1- tgalga
2tga
tg2a= .
I-tg'a
n . n
, a,,-(2k+1),a,,-(2m+1),k,IlIEZ
2. . . .. '. 4.
Na analogan nacin, polazc6i od formule
ctgxcIgy-1
ctg (x+y) = •
clgy +clgx
Primjer 5: Aka je tga = 3, a u trccem kvadrantu, izracunati tg2O',.
Rjdenjc: tg2a =
21ga
1 - Ig20:
6
1-9
6
-8
3
4
Primjer 6: Ako je SIIlX = a odrediti sin3x, cos3x i tg3x.
dobije se:
Rjescnjc: Zadatak cerna rijesiti u opccm siucaju, a na kraju cerno uvrstiti konkretnu
vrijednost:
sin3x = sin (2x+x) = sin2xcosx+cos2xsinx = 2sinxcos
2
x+cos2xsinx =
, [ 0 (I '2) ,2 1 ' [3 0' 2 ,1 1 ' (3 4' 2
= SInx .> - SIn X - sm x = S111X - .JSlO X ~ sm x = SIllX - sm x).
Zamjenom date vrijcdnosti u dobivenu formulu za sin3x dobije se:
sin3x = sinx (3 - 4sin
2
x) = a (3 - 4a
2
),
278
Odredimo cos3x U opcem slucaju:
cos3x = cos(2x+x) = cos2xcosx - sin2xsinx =
= (cos
2
x _ sin
2
x)cosx - (2sinxcosx)sinx = cosx(cos
2
x - sin
2
x .... 2sin
2
x)=
Na kraju odredimo tg3x:
tg3x = sin 3x =
cos 3x
a(3-4a
2
)
JI-a'" (1-4a
2
)
279
13.15.2. Trigonometrijske funkcije poloville ugla
P.,:imjenom se dobiti formule kojima se izracunavaju
.. polovme ugla pomocll trigonornetrijskih funkcija ugla.
POkazilTIO to u sli]edeCIlTI redovima!
Sabiranjem dviju poznatih formula dobije se:
cos2 1+ cosu
2 Z
2eDs
2

2
cos a = ±Jl.+ cos a .
2 ···2
Oduzimanjem istih relacija dobije se:
1
cos' - sin' cO{Z
• 2 ct 1- cosu
SIn -=----
2 Z
2
' ,U
sm
2
. a
sm 2' = ±v
KoristeCi definicije tangensa i kotangensa i izvedene relacije dobije 5e:
s'in ± JI -. cOSO'. ,-,,- f""1"'------'
0: ? " .2 __ CQSO:
Ig - = --- =
2 cos"'- /11 + cos.':. 1+ cosa
2 '\ 2
0:
ctg 0:.= COSi = ± 1+ c.osa
2 sin 5'.. 1 - GOSU
2
Primjcr 1: Aka je 180
0
< a < 270
0
izracunati . ex
5 ,SIll
2
,
Rjesenje: Prvo treba odrediti cosa._
280

2
tg': .
2
cos'ex + sin'o: = I "" COS'" = I - sin'a = I - ( -1)' =1- = ;5
_ 3
=> cosa---.
5
Sada se Yrijednost izracunatog kosinusa neposredno uvrstava u formule za polovinu
ugla:
P
· 2lJ ." 2 ,a
rtmjer : prostttl lZfaz cos - - cosa.
2
r I ""12
R
"" . J 2 a J I ! I + coset !
jCSCDJC: ... COS' - - CDSU = .... i I I
2 L j 2 J
- coso:. =
1 + coso:
= 2. ----- - COSCX = 1 + casu - cosO!. = 1.
2
x x
Primjer 3: Dokazati identitet: sinx - cosx·tg- :;;: tg-
2 2
Dokaz: Svaka trigonometrijska funkcija se maze izraziti pomocu tangensa poIDvine
x
argument'!._ Ovdje celTIO sinx i cosx izraziti pomocu tg-- i zamijeniti-u-
2
281

izraz na Iijevoj strani. Nakon izvrscnih operacija sa izrazima dobije se desna strana
identiteta:
. • X X x
smx = 5111(2· - ) = 2sin cos-
2 sin cos'::
2 ?
2 2 2
. x X


2
x
COS
2 X . 2 X
COS - + Sin
___ 2
7 X
cos- -
2
2sin .x:
___ .£.
x
cos-
2
2 X
coS ._-
2
2 X • 2 X
X X X cos - - sm
cosx:= cos(2· - ) = cos
l
__ sin
l
_ = 2
222
x
. x 21g-
SInX - cosx.tg _ = __ -,2'-...
2
x X '3 x
21g - - Ig- + tg -
2 2 2
1 + tg 2 x:.
2
Pitanja za p0I111vljal1je:
cos2 + sin 2 x
2 2
x
1+ tg
2
-
2
x
2Ig-·
2
, x
l+lg-··-
2
2 X
1 + tg .-
2
1+tg2 x:.
2
1. Kako se izvodeformule za trigonometrijskefunkcije dvostrukog ug/a?
x
Ig-.
2
2. Preka kaje funkcije se, obicno, izrazavaju trigonometrijskefunkcije p%vine
ugia?
282
Zadaci za vjezbu:
J 3.94. Aka je eosa = a ostar ugao, odrediti sin2a, cos2a, tg2a i ctg2a.
5
13.95. Aka je tgx = 2, xu trecem kvadrantu, izracunati sin2x, cos2x i tg2x.
13.96. Izraziti sinx, cosx i tgx pomacu tg -==- ,
2
13.97. Aka je tg':: = 2, izracunati vrijednast izraza sm x
2 3-2cosx
13.98. Izracunati:
a) 2sinI5°cosI5° b) 2sin22°30'cos22°30'
13.99. Aka je casx = odrediti sin2x, cas2x i tg2x.
l+a
c) 1-2sin
2
15°
! 3,100. Ako su date vrijednosti cosa= ,slnJ3= , a u cetvrtom, J3 u dmgom
3 3
kvadrantu, izracunati
13.1 0 I. Uprostiti izraz:
a) 1-8sin
2
aeas
2
a b) 2cos40°cos50°
Dokazati da vrijcde jednakosti:
13.102.a) 4sin 18°cos36° I
13.103.a) 1+cos2x+2sin
2
x=2
b)
c) cos2a+2sin
2
a
13.104.a) 8cosIO°cos20°cos40° = ctglO° b) _ =2
sin x cos x
13.105. Dokazati identitet: sinxsin( 60
0
-x)sin( 60
0
+x) .I. ·sin3x.
4
, x 1 cosx
13.106. Dokazatt: tg- = , (x*k1t, kEZ).
2 sin x
x '" ... . sinx+2cosx
13.107. Ako je tg- 2 IzracunatI vflJcdnost Izraza ------
2 tgx-ctgx
13.108. Bez upotrebe ka!kulatora i tablica izracunati:
a) cosl5° b) sinl5° c) tgl5° d) ctgl5°
13.109. Izracunati vrijednosti svih trigonometrijskih funkcUa od
8
13.110. Odrediti vrijcdnosti triganamctrijskih funkeija ad , ako je
2
.if2 , c( E (n, 3TI.) ..
9 ,2 .
283
13.111. Odrediti vrijednosti trigonometrijskih funkeija od . akoJ'e
2 .
12 (311 '\
cosa.= -13' a E 1('2)-
13.112. Ako je eos2x =- i 45° < x < 90°, izracunati etg!·.
2 2
X X
13.113. Izraziti tg- i ctg·· pomoeu tgx.
2 2
Uprostiti date izraze:
smx l+cosx x 2
13.114.a)-- b) --_·tg'--{;osx e)
. x 1 - cos x 2 .
sm --
l-sinx 2(n xl
- erg - -)
l+sinx 2 2/
2
13.IIS.a)
cos
2
a. -sin
2
a,
sina cosa
b) 2eos'a -I
1-2sin
2
a
cosa Sina
e) -- - ....
sina cosu
Dokazati datu identiCnost:
13.1I6.a) cos
4
2x-sin
4
2x=cos4x
b) sin2x-tgx = cos2xtgx
sin2x+ 2sinx 2 x
13.1 17.a) =elg-
2sinx-sin2x 2
1 1
b) - ... - - -- =tg2x
1- tgx 1 + tgx
abc
cosy =
b+c a+c a+b
dk
'd" 2
U
2i> 2Y 1
o azall. a vf1Jedi: tg - + tg + tg .- = .
222
13.119. Akoje a+I3+y= 11 dokazati daje:
sina + sinl3 + sin'V = 4·cos cos cos L .
, 2 2 2
284
13.16. Transformacija zhira trigonometrijskih fllnkcija u proizYod
(pmuukt)
Zbir (raz!ika) dviju trigonometrijskih funkcija moze se transformirati u proizvod
trigonomclrijskih funkcija. Poksz,imo 10 za slijcdc6e slucajc\'c:
sinx ± siny , cosx ± cosy, tgx ± tg)' , ctgx ± ctgy .
Pooill1o od i-ldicionih formula za sinus:
= sinacosjJ+ coso_sinD -+-
= cosasin!J -=>
Aka iZYfSimo s!ijedece


i rijcsimo sistClll po a i P dohiyamo:
X -1- l'

x - 1}
D=" .J
" --.
2
o
7nll:jenolll nijednosti 0:+ p, CL-jJ, (L i (3 dohijc se:
!lto prcdst3\'Ua formulu za transformiranjc zbil'tl d\'i1 simlsa u proi:z:yod.
Koristcci npravo doblycnu formuiu i osobine parnosti SllltlSiJ i kosinns<l, dobijc 5C
s!ije-deb formula:
sinx - siny = sinx -+- sine -y) =:=: 2·51n x - y cos
x-
= 2sin
'";,
Pdmjcr 1; PrctYoriti n proiz\"od:
2 2
a) sin43°+sin17° b)
285
b)
"42° "780 2" 42' -7So 42
0
+78°
sm -Sin. = SIll
2 2
=2sin (-ISO)cos60° =-5inI8°,
c)
"110° "1300 ?" 110°-130' _1_IO,--'_+ __
sm - sm = _sm
2 2
= 2sin(-lOO)cos120° = 2sinl O°cos60° = sin 1 0°.
Primjer 2: Transfonnisati u proizvod:
a) sina+2sin2a+sin3a
Rjdcnje: a) sina+2sin2a+sin3cx = (sina+sin3a)+2sin2a =
. a +3a a-30:.. .
= 25m ---cos + 2sm2a = 2sm2acos(-a) + 2sm2a =
2 2
= 2sin2acosa+2sin2a = 2sin2a(cosa+ 1) =
= 2sin2a( cos' "c - sin' "'. + cos' "c + sin' "c ) =
2 2 2 2
= 2sin2a·2cos
2
= 4·sin2acos
2

2 2
b) sin54°+sin40
o
+sinJ4° = 2sin 54° + 40°
2
54° _40
0
"
+ sm14° =
2
2
· 94
0
14
0
• 40 " ° 70 "14°
= SIn --cos -- + sm 1 = 25m47 cos + SIll =
2 2
Pokailmo sada kaka se zbir i razlika kosinusa pretvaraju u proizvod. Ponovo cerna
koristiti adicione tOrI1mle, samo ovoga puta za kosinus:
= cosacosp-sincxsinp +
cos(a-lJ) = cosacosll+sinasinlJ "" cos(ex+lJ)+cos(ex-13) = 2cosacoslJ "
Uvedimo iste smjene:

i rijeSimo sistem po a i B: a = x , f3 = x; y .
<_ Zamjenom vrijednosti a+{3, a i j3 u navedenu zq zbir kosin usa, dobije se:
286
. .x+y x- y
'COSX,+ cCisy=;2cos,- .. -. -/:--'cos- .. -.-
............. .. 2 . 2
Analogno se dobije i sljedeca formula kojom se razlika kosin usa pretvara u proi:tvod:
. .. ; x+y " x- y
c,osx:"" cosy = - 2sm --sln--·-..
.. ;2 2
Primjcr 3: Pretvoriti u proizvod date izraze:
a) eos65°+eos55° b) eos35°--cos85° c) cosl000+sin10°
Rjcsenje:a)
_ 65° + 55° 65° - 55°
eos6jo+cos55° = 2eos cos---- =
2 2
120° 10° 2 600 50 50
= 2eos --cos -- = cos cos = cos .
2 2
" 35° +85
0
" 35° -85° " 120° " - 50°
b) eos35°-cos85° =-2SIn =-2SIll--stn--- =
2 2 2 2
= -2sin600sin( _25°) = .J3 sin25°"
100°+80
0
100
0
-80
0
c) cos 100
0
+ sin 10
0
.:::. cos lOO°,sin80° = 2eas cos -----
2 2
Primjer 4: Transformisati u proizvod:
a) sina+sinlJ+sin(ex+i3) b) eos2a+eos3a+cos4a
Rjcscnje: Primijenimo formulu za pretvaranje zbira sinusa u proizvod i formulu za
sinus dvostrukog ugla, a zatim racunajmo:
a) sina+sinlJ+sin( 0:+13) = 2sin '" + Peas a - 13_ + 2sin '" + p. cos '" + p. =
2 2 2 2
= 2sin '" + P (cos ex -lJ +cos '" + P )
2 2 2
a - lJ a + 13 "'-::"Jl. _ ex
---+----
= 2sin'" + P __
2 2 2
= 4sin·'" + P cos a -""",,13'-.+'-.a:::.....+--"..13 cos ex - i3 - (0: + 13)
244
287
;:;:;: cos 2a C05= 2(3 ::::: 4sin a +
2 4 4 2 2 2
b) cos2a + cos3a + cos4o:. = (cos20'. + cos4a) + cos3a. =
,.., 2ex +4a 2a
= Leos cos + cos3a =
2 2
= 2cos30'.c05 (--a) + cos3a = cos3a (2cosa + 1) =
__ "" I
- ..c,cos-,a(cosa + -) = 2cos3a(cosa + cos600):::::
2
" ex + 60° a 60° ex
= 4·cos.)0'.cos --..- cos = 4cos3acos (_ + 30°) cos( - 30°).
2 2 2 2
Pokazimo kako se zbir (razlika) dva tange,nsa iii elva kotangensa prctYardju II
proizvod.
I
-,-. , SIn X SID v
19X + tgy = + ---.::::..- =
cosx COS)"
SIn X
COSx
sm x COST + cos X Sill .1'
Cos.yeOS y
cosxcos )'
sin y) .
cos.\ cos y
cos X COS.r
1III !gx tgy
co:::: x
{'tgx + ctgy = - +
cos
=
y)
- -----
r smx sin y
'---
Sl1l,Xslny

Pyimipy 5: Transformisati u proi/\'od:
a) tg19° + tgl1°
b) tg40° + ctg40°
sin(190+110) sb30
0
sin XS111 Y
c) - tgx
Hjdcnjc: a) tg 19° + tg 11 °=
c0519° cos] 1° cos 19{) cos 111)
b) tg40° -+ ctg40° = tg400-,
= 3!O
cos 40° cos 50°
sin 90°
..-
cos 40° cos
288
i
I
c)
c sin (60
0
x)
y 3 -. tgx tg60" tgx
cos 60° COS);

I
. cos):
25;n(600
cosx
Pitanja za ponavljanjc:
1. Kako sc :bir Sil1llSa pretvara u proi::vod?
2. iv/aie li sc ra::lika kosinlfsa prelvoriti u proi::vod kosinusa?
3. Zhir dl'(l tangen'}(J .'Ie prclvara 11 kolicnik Kako?
Zadaci za yjczhu:
Date izraze pretvoriti u proizvod:
13.120.a) I 0° h) sin] 10°-i--sin70°
13.121.a) cos700-cos20° b) cos33°'--C0577°
c) sinJ62°-sin18°
c) cos 10°
13,122.3) sin28°+sin8°+sin20°
13.123.a) cosx-t-cos3x+cos5x+cos7x
b) sin7Go - sln20° -+ sinSO°
b) sinx + sin2x + sin3x
13.1:24.a) tg12°+tglW'
13.125.a) ctgl02°-i--ctg8° b) sinx + tgx
c") +- ,./3 d) tg?x ctg'\
c) C05X -+ ctgx
1 J .126.3) tg300 --1- tg40° --i tg50° -+ tg60°
13.127, Cpros1iti izraz:
I
a) ___ _
c)
tg2a tg<:l + 1
sinu. sin3a +sin:ia -+5in7:.:-1
cos a -,. cos 3(1 + cos 5n cos 7u.
13.128. DokJ7alr identicnosti:
COSO" cos 3et
b) .----c
sin 3fJ sma.
a)
casa -- 3a +":05 Sa -=_ c=; tg(X
sina + sin 30: + sin 5a -t- sin 7a -
b)
sina-2sin2a +sin3rr '"'
... = tg-.:a.
cosa ·_·2 cos 2ft + cos 30:
tgRI
O
:.89
13.17. Primjeri transformacija trigonometrijskih izraza
Primjer 1: Uprostiti izraz: sinacoscxcos2acos4acos8a.
. '" . . (2sinacosa)cos2acos4acos&x
RJcsenJc: smacosacos2acos4acos8a := =
2
= sin2acos2acos4acos8a = (2sin2ac<:s2a.)cos4acos&x =
2 4
= sin4acos4acos8a = (2sin4acos4a)cos&x
4 8
= 2sin8a cos8a
16
sin 16a
---.
16
sin Sa cosSa
8
Primjcr 2: Uprostiti izraz: -.!,g8?- - tg3a -(cos4acosa _ sin4o:sina).
l+tg8a tg3a
Rjcsenjc: tgSa - tg3a .(cos4acosa _. sin4asina) tg(8a-3a).cos(4a+a)
1+ tg8a tg3a
sin 5a "5 .
= tgSa-casSa = - __ -cos5a = SIn a.
cos5a
I 2J1t: ex
Primjcr 3: Uprostiti izraz
(
" \ (")
---CX)TCOS1a +C05 -+a 2tg-
2 \ 2 . __ 2_
sin(2a +7r) 1-tg' a_
2
Rjesenje: Aka dati izraz oznacimo sa A, tada vrijedi:
(-cosa)'+cos2a+(sina)' .
ti
l
2
.':.) =
sin 2a COS 11: + cos2a sinn 2
2 2 '2'2 2 2
ex + cos a - Sill ex + 510 a .tga = cos ex
- sin 20:' 2 sin a cosa
Primjer 4: Dokazati jcdnakost:
7r 27< 4n _ I
cos _ -cos.-_ - -cos -- - -;:: <
9 9 9 8
290
. sino:: =-1.
cosa
'I
,
f
( 7r n ) 2n 4n
l
2<sin <cos- cos-cos-
7r 27r 4n 9 9 9 9_
Rjdenje: cos - -cos -cos - = " ___ -.
9 9 9 2. sin '-'-
9
2 2n 4n . 2" 2" 47r
2-SlD'---cos-cos-
• 47< 47r
sm - cos --..
9 9 __-'1...-= ___ 9 __ 9 9 9 9
. 7r
Z ·sm-
9
. n
4· sm·-
9
_ 4n 4n
25lD
9 9
. n
g -5m-
9
. 8n
Slll-
9
. 7r
g-sm-
9
Primjer 5: Dokazati idcntitet
sinl" -J}
. 7r
8· Sin ......
9
. n
SlD-
9
8 -sin
9
1
8
- . . a+f3 a+
sin(a+i3) + smeary) + sm(i3-y) 4·slO--- ·cos
2 2
Dokaz: sin(a+i3) + sin(a+y) + sin(i3-y) =
.cos 13 -y .
2
ex +y +[3 -y (a+y)-([3-y)_
sine a+(3) + 2sin '-Z-'--''-----'- cos ---2····---
= 2sin ex. + f3 cos ex. + + 2sin ex. + P cos a 2y - f3
2 2 2 2
= 2S1'n a + 13 ( a -I- [3 a + 2y -. 13 i =
I cos--- + cos )
2 \ 2 2
a+13 a+2y-[3
--+ ... ..
= 2sin a -I- 13_ .2eos 2 2 cos __ :--... --" __
2 2 2
.a+13 a+l3+a+2y-13 a+I3-·a···2y+l3=
= 4·sm --_ cos "-- cos __
2 4 4
. a + [3 a +y 13 -y
= 45111--- cos --cos -- .
2 2 2
Primjcr 6: Ako je a+[3+y 7r dokazati daje:
+tg2'..tg':. 1.
2 2 2 2 2 2
Rjcienjc: Koristeci dati uslov j odgovarajuce formule dobije se:
n 13 y y a a [3 + y (a 13)
tg"---tg'='- +tg--tg-- +tg -. tg-=tg-tg-- ,tg- tg-+tg-
22222222222
291
,
r sin( "- + F)\ 1 , s;/l"- I
tgJl.. + tgL i I tg"---- tgJl.. + tg 1C - (a + 1 2 2/ =
- 2 11 a 2 2 2 a i3
l cos'2cos2 J cos-
2
cos'
2
(
a p', . a. 0 .fa 0\,
a B ( n\ SlU
l
Sll1---SlIl--- .. s.ml-.
2
--+-
2
)!
,,2 2) = 2 2 _ u+P.__ =
2 b 2 1,2 2) ----;·0 --a- '-il + a B
=-=- =-=-
2 2 2 2 2 2
. ex . 0 a + i3 . (a 0! a (1 (a B) (a, 0 \
sm sm .. sm .--+---') sin-sin- _ C0st-----1--- sin! --r-,f-:'-I
- 2_.1._ + -_.....L... -..\..2. 2 2 2 -j- \ 2 . 2 _.\3..... 2 )
. "S. a + i3 C( -p ------U-""j3'-(;;'--o\
cos cos- S111- -- oo5--cos--- cos cos--- sin--...L1:::'!
22 2 22 22"7')1
-I

.. .1._L+_\.2 2 2 \2 2
ex i3 ex i3 --
cos - cos cos - cos - cos ---- cos __ _
2 L 2 2 2 2
·,<X,·fl a P .a.p a B
Sll'-;'Slil
2
+COS cOS---Slll-----SID- cos-cos--
--=-.__..2 ___ 2 __ ...1.._2_ = -------.l....-l. J.
a B a 13
cos -, cos ,- cos ---- cos -
2 2 2 2

2 2
l3.129. Napisati II obliku prflizyoda:
cosu + cos B
a) -"-,-. __ ' _
b)
sina + sin 2et -1- sin 30_
1 + cos (rr +-
Uprostiti dati izraz:
.: 3.130.a) l--cos4a+2sin22acos2a
b)
13.131.a) b)
sinG -+- sin 3et '. sin Sa + sin 7a
Dokazati date jednakosti:
13.132.a) cos20° c0540° = !
8
292
sina -sin2a +si03(1
Slna + sin 3et + sin Sa
cose + cos 3a cos So.
.ctga
ctga - tgf3
13. J 33. sin 1 00sin'200sin30osin40°cos 1 0°coS20°C0530°C0540° = _2_ .
256
13.134. sino:+sini3+siny-sin(a+r3+y)=4sinu +_E..sin 13 +[ __L.
2 2 '2
13. [35. rx ..
2
<X+P. y--"---j3
cos cos _. _' ___ -1 .
2 2
l3 136. Ako jc dokazati da vrijcdi: = J
13 137.* Aka je sina + sin!3 = a i cosa+cos!3 = b, dokazati daje tada
b
2
_a' 2ab
---,
a"+b' a-+b-
13.18. Sinusna tcorcma
Neka su a, b i c stranice, a ex. , P i 'i' njima, redom, naspramni uglovi u AABC
(SI.13.27.). Ncka .Ie CD visina trougla koja odgovara stranici c.
c
a) b)
a

h
L1 ...........
A D B DAB
S!'13.27.U svakorn trouglu su stranice trougla propol"cionaine sinusima naspramnih ugiova.
l; pravouglom hipotenuza je AC=b a katete AD i Ugao nasuprot
kateti CD je a, odnosno 180°-a. Koristeci dcfiniciju slnllsa ostrog ugla 11
pravouglom troug!u, se:
sinO'.= CD
AC
h
b
lz pravollg[og dohije se:
293
CD
BC a
Daljc, vrijedi:
h b· si.na 1
( a· sin p = b . sina
h a . sm 13 )
h .
a : b = sina : sin p
Na analogan nacin dokazuje se proporcija b:c = sinf3:siIl"f .
Dvije posljednje proporcije mogu se napisati u vidu produzene proporcije
a : b : c = sina : : siny
koju rijecima mazemo iskazati O\!ako: stranice trollgill Sll proporcionaine sinusima
naspramnih ltg/ova.
Navedcna tvrdnja se naziva sillusn3 teorema.
Sinusna teorema se mO;l,e napisati u drugom obliku:
a:b =
a b
sma sin 0
odnosno:
b "
sin Il smy
Posljednje jcdnakosti rlJCClma se mogu iskazati o\'al\.o: odnos strllllice i StllllSa
l111spramnog ug/a II jednom troug/u je kOllstanta.
Kakvo znacenje ima ova konstanta?
Neka je .6.ABC upisan u kruznicu. Ncka je radijus ove kruznice R a srediste O.
Povllcimo precnik AC'. Uglovi y i AC'B su periferijski ugJovi nad istim lukom, pa su
jednaki. Znaci ugao (SI.13.28.)
Trougao ABC' je pravougJi sa pravim uglom ABC' (periferijski ugao nad
precnikom je pravil. pa koristeci se definicijom sinusa, dobije se:
294
c
. AB c

AC 2R
c
=> --
siny
Na osnovu dobjene jednakosti,
sada mOZemo pisati:
abc

sina sin
Odnos stranice i sinusa
naspramnog uglajednakje
precniku opisane !(fUznice aka
SL 13,28. Perifcrijski uglovi nad istim Jukom su jednaki trougla.
Sinusna teorema daje jednu vezu izmedu stranica i ug!ova trougla, pa je moguca
njena primjena prilikom IjeSavanja trougla.
Pod Ijesavanjem trougla podrazumjjeva se izracunavanje nepoznatih stranica i ugJova
trougla na osnovu datih elemcnata. Da bi se trougao mogao rijesiti uvijek moraju biti
poznata tri mec1usobno nezavisna elementa (tri stranice iii dvije stranice i jedan ugao
iii dva ug,la i jedna stranica). Sil1usna teorcma pogodna je za rjesavanje trougla kada
su poznatc dvije stranice i jedan od njima naspramnih uglova i kada sc znaju dva ugla
i ma koja stranica. Pokazacemo na primjeru primjenu sinusne teorcmc.
Primjcr 1: Rijcsiti trougao u kome je a = 39, b = 42, a = 95°27'9".
• ... . a b I 1 _... . R
Rjcscnje: Prema slnusnoJ teoremIJe-:---. ..---, oda\. e se moze IzracunatI 8mI--',
SIO a SlD 13
a onda i 13:
39sio(1800 -84°32'51") bsina 39sin 95°27'9"
sinl3 -------
a 42
42
39.0,.9954.:0. 38,823525
0,9243696.
42 42 42
sinj3 0,9243696 =>
Zbir uglova trougJaje 180°, pa vrijedi:
180' => y=
Prema sinusnoj,teorcmi vrijedi i slijedecajednakost: --!!-- =
. '" 'sma smy
295
I
/
odakJe sc dobijc nepoznata stranica c:
C"'"
a· sin
sina
39sin 16'58'26"
sin 95"Zr:;;-
39·0,2919358
0,9954753
J 1,3854962 1 J 44 .
0,9954753 '
Od:edivanjcm .?snovnih elemenata trougla (s'vih stranica i syih uglova) smatramo
daJc trougao flJcsen.
1.
2.
1.
2.
5.
6.
Pitanja za pOllavljanje:
l!ako se odnose stranice i sinusi suprotnih uglova tmugla?
Sla tvrdi sinusan teorema?
Vrijedi Ii sinusna teorema za pravougli trougao?
Kakvaje veza izmeau radijusa opisane kruinice,jedne stranice i ugla
trougla?
znaCi rije§ili trougao?
Kada se sinusan teorcma koristi za lje§al'anje trougla?
Zadaci za vjezbu:
Rijesti trougao aka je dato:
13.138.a) a=20, b=27,
b) a=17, b=15, f3=60°
13.139.a) a=25, 14, a=30
n
, f3=45
0
13.J40. Odredi uglove trougla u komeje:
13.19.
a) b=J4, y=67°22'48"
8
Kosinusna (corema
b) b=5,a=36°5!"y=J0401S.'
b) R:b=7.J3 :9, y = 60°
Sinusna teorema nUe uvijek pogodna za rjesayanje trougla. Na primjer,
ak.o su date sve tri stranice trougla iIi ako su date dvije stranice j ugao izmeau njih,
tada nije pogodno primijeniti sinusnu teoremu. U navedenim slucajevima koristi se
kosinusna teorcma. Evo ?ita tvrdi ova teorema:
296
Alw su 3 , b i c stranicc, a a , !3 i"{ naspramni uglovi trougla, tada vrijcde
jcdnakosti
a
2
= b
2
+ c
2
-2bc:co$a
b'.=a
2
+
c
2
=a
2
+ b
2
- 2ab·cosy.
b
x
c
c B
SI.13.29. Duzi x i su dijcloyi stranicc AB. Sli! cc sc dcsili ako jc ugao J3 [upi?
Dokaz: Neka je .6.ABC sa stranicama a, b i c i odgovarajucim uglovima a,p i J
(S\.13.29.). Neka je CD=hc visina trougla koja odgovara stranici AB. Tada su
trouglo\'i I..1ACD i pravougli. Oznacimo katetu AD pravouglog l\ACD sa x.
Tada je DB=c-x.
Prema definiciji kosinusa ostrog ugla, iz pravouglog dobije se:
AD
cosa= -- ::::::> AD = AC.cosa => x = b'cosa .
AC
Primjenom Pitagorine teoreme na pravougle trouglove AACD i /\.BCD dobije se:
h
2
=b
2
_X
2
,
h/ =a
2
_(C._X)2
2 2 2 2
a = b + (c-x) - x
a
2
= b
2
+ c
2
- 2ex
a
2
_ (c - xl' b
2
_ x
2
a
2
= b
2
+ c
2
--2cx + X
2
_X
2
a
2
= b
2
+ c
2
- 2cb·cosa.
Na analogan nacin se dokazuju preostale dvije jednakosti.
Iz navedenih jednaktrsti dobiju se nove jednakosti:
b
2
+:c
2
:':"a
2
a
2
+c
2
_b
1
a
2
+b
1
_c
2
I
__ __ __ __ ·-_-__ ' ___ __ __
koje koristimo za odredivanje uglova trougla kada su poznate sve njegove stranice.
Treba istaknuti da u slucaju kada je trougao pravougli i ;,=90° , treca jednakost
kosinusne teoreme, jcr je cos90° = 0, postqje
297
5tO .Ie tvrdnja Pitagorinc teoreme.
Primjer 1: Odrediti ncpoznate uglove i stranicu trougla akoje dato:
i
Rjcscnjc: KoristeCi kosinusnu teoremu i lIvrstavaqjem datih vrijednosti, dobije sc:
=>
2 2 )
C _. a -+ b- -- 2abcosy
'

=> 64 = a
2
+ 49 -14acos60°
=> a
2
-7a-15=0
r-c-c-
7+,,'109 8
a:;;; <':j 7?
2 '
76+64-4991
. = -- 0,6522362
2,8,72·8 139,52
fh 49,289582" = 49" 17,3751' = 49" 17' 22",
Preostati nepo7.nati ugao mozerno odrediti koriste6i teorernu 0 zbiru uglova trougla.
(1"/3+y= 180" => a.= 180"_(13+'1)= 180"-109" IT 38".
Pitanjll Zll ponm'ljanje:
r tvrdi kosinusnQ teorema?
2. U Slllcajel'imaje kosinusna teorema pogodna za rjesavanje trougla?
3. }'doze lz se kosinusna teorema primijeniti za !jdavanje pravouglog trougla ?
Zadaci za vjezbu:
RijcSiti trougao ako je dato:

13.142.a) a=13,
b) c=7
b) b=18,
! 3.143. Odrediti ugJove trongla u kome je:
c) c=25
cJ
a) b)
298
II
13,20, Rjesavanje pravonglog i kosouglog trougla
U prcthodnim paragrafima upoznali smo kako se prunJenom sinusnc i
kosinusne teoreme rjeSa"va trougao. Rjesavanje trougla primjenom navedenih teorema
nije uslovljeno time da lije trougao ostrougli) pravougli iIi tupougli. Svaki trougao se
maze rijcsiti primjenom navedcnih teorema. Medutim, ako je traugao pravougli, tada
se njegovom Ijesavanju maze pristupiti bez poznavanja navedenih teorcma. U ovom
slucaju .ie dovoljno poznavati definicije trigonometrijskih funkcija ostrog ugla u
pravouglom trouglu (i, naravno, odredivanje vrijednosti trigonometrijskih funkcija
bilo pomocu kalkulatora iii posebnih tabJica). U navedenim primjcrima cemo pokazati
kako se rje.savaju trouglovi od kojih ce ncki biti i pravougli.
Primjcr 1: Rijesit, pravougli trougao ako je data hipolenu7....a c=30 i kateta a=18.
Rjescnjc: Koristeci dcfinkiju sinusa ostrog ugla dobije se:
c
ex
Sl.l3.30. Pri !jcsavaojll trougla nautaj siikul
sina. = = = 0,6 ==> a=36°52'! 2"
c 30
Ugao !3 odredujc se iz uslova daje
zbir ostrih uglova pravouglog trougJa
jednak 90":
}1 = 90°-u = 53°7'48".
Druga katcta (b) se maze odrediti pnmJcnom Pitagarine teorCl11e iii koristcnjem
odabranih trigonometrijskih funkcija ugla a. ili /3 .. Odaberimo, ovdje, funkciju
kotangens.
b a'ctga 18'ctg36'52'12" 18·0,56250418 10,13
Odredivanjcm ostrih uglova i ncpoznatc katete trougao je rijesen.
Primjer 2: Rijditi pravougli trougao u kome je data hipotenuza c=45 i ugao
a=34°45'.
Rjcsenje: U ovom s!ucaju najlaksejc odrcditi ugao!3. Trcba same od 90° oduzeti dati
ugao:
90°--(X 90°-34'45' = 55° 15',
DaUc, prema SL13.30. i definiciji trigonometrijskih funkcija, nijcdi:
b
cosa = =>. I:i::::::c·cosa "" b 45,c0534°45'
c
299
a
tga b =/ a b·tga 36,9Hg34°45' 36,97·0,6937246 25,65.
. Primjer 3: Rijesiti trougao u kame je a=11, b=20, c='j O.
Rjdcnje: Prerna kosinusnoj teoremije
b
2
+c
2
_a
2
20
2
+10
2
_.,11
2
coso, = _ ._. __ =_.....:.
400 + 1 00 - 121
._------
2bc 2·20·10 40.O
0,9475
=> cosa 0,9475
.<:' +"2 -b' lJ.'.:c.2CJ'..=20' 121+100-400.
2ac 2 ·11 ·10 220
···179
-- .. -0,813636 cosf3 -0,813636 =/
220
Kako jc zbir unutrasnjih uglova trougla 180
0
to "rijedi:
Prilikom rjesavanja trougJa pored osnovnih elClllcnata (uglova 1 stranica), ponekada
se izracunava i povrsina trougla.
p absil1L 16°53'57" 220 791274
2 2 2'
])rimjcr 4: Odrediti uglove trougla u kome je a:b=9:8, p=60°.
Rjescnjc: Prcma siollsnoj teoremi je a:b =: sina:sinp odakle se dobije
. _ 9 . sin II _ 9·0,866025
sina : sinp = 9:8 :::::::> SlOa - ______ - ------
8 8
=/ sina 0,9742785 => a 76°58'36".
Dalje vrijedi:
a+I3+, 180
0
=>
Primjer 5: Dvije silo N i N djeluju u istoj tacki pod uglom
a=109°34
1
34l!, Kolikaje rezultanta ovih sila i koje ug!ove zatvara sa datim silama?
300
Rjescn,ie: Prema SJ.13,31. intcnzitet rezuitante jednak je trecoj stranjci trougla cijc 51.1
dvije stranice jednake intenzitetim3 datih sila. Aka vclicinu rezullante QznaCimo sa R
tada, prema kosinl1snoj teoremi, vrijedi:
R2 = F)2 + F/ - 2FJf.ccos(180Q---cx)
R2 = 48
2
+ 60
2
---L- 09°34'34"
R2 = 2304 + 3600 - 5760·cos70025'26''
R2 = 5904 - 5760.0)35058
7
6 = 3974,0615
FI
=> R 63,04 N.
S! 13.31 Sile sc zhmjaju po "p1"<\\ iill paralclograma".
Koristeci kosinusllu teoremu, da!jc se dobUc:
= R
J
=F/ ,.18
2
_ .. = OA425169
casu: ,
2F,R 2·48·
Rljeslti pravOllgli trougao ako jc dato (a, b--katetc, c---hipotenuza):
13.144.a) a=9,('1°-oo24°43' b) b=16, P=1,1°]5' c)
13.145.a) a=20, b=21 b) b=63, c=65 c) a=44 , C"'"80
Rijditi trougao ako jc dCltO:
13.146.a)
13.147.a) R=26, hb=31
b) a"'o::31 , 0=37,12, c=29,01
h) fl, R,
13.148. Rijesiti trougao n korne je ("£""'98°47'51", p=53°7'48".
13.149. Rljditi trougao ako jc d(lto
3)a=4,ha=12,a=14°jS' b) R.0."y
] 3. j SO. Odrediti l.lg1ovc (rapcza su OSrlm icc a= 13 i c=5,a kraci b .,'7 i d=3.
13.1 51. Odrcditi Llg[OYC 1 rapcza cije Sll osnoyic:c a=) 5, c=-6, Cl kraci h=7 i d=4.
13.152. D\-ijc sllc Fir djc!uju li isto.i jncki pod pr.lyim uglom. Odrcditi
rezuilan1"1.l 'ii Oyih siia i ugloyc kojc l:ezu!tanla zaklapa sa F i P 8ko.je:_
a) N 0)
301
REZULTATI, UPUTE, RJESENJA
L STEPENI (POTENCIJE) I KORIJENI
1.1. 125,49, -8,81,4 , 0,0001
l.2.a) 8a
3
+3a' b) 2x'+x'
1.4.a) 4'0 b) a'
1.5.a) 64 b) 4'
1.6.a) a
lO
b) XIS
1.7. 16,16,17
1.9.a) a'" b) x
3
'
1.10.a) a'+4a+4 b) x
3
-3x'+3x-l
LILa) 16' b) 15" c) 12'
1.14.a) 8a'b'c' b) r'x-
7

1.3. a) 4
6
c) Xl)
c) _3'
c) b
14
1.8. -7
c) bJ!n
b) a"
d) b'
d) 58
d)_a
l5
c) x'+4xy+41 d) 1 -15x+75x'-125x'
1.12. a-
5
b' 1.13. a-
27
b
1.15.a) 4 b) 11 cJ 4 d) 2 c) 2
1.16 .• 23 1.17.a) 5J3 b) 6..J3 c) 4..f5 d) x..JxY e) y
1.18.a) Jl2 b) V40 c) Va
6
x d) eJ J(a+b)2(a-b)
1.19.a) s..f5 b) 5..J3-6.fi c) 317+V7
1.20 .• ) 4J6 +5J6-7J6 b)
c) (x-y-z)
1.21.a) .Ji's
1.22.a) iffi
1.23 .• ) 3 J5 - 1
1.24 .• ) 7-4 J3
1.25.a) 3
1.26 .• ) 0fi
b) x.Ja c) J(a + x)x d) xJ2i
b) x 3!fJ3 c) !:?:/X
12n
+
4
=VX
3n
+
1
b) 2JW+4Ji-.J30-5 c) 6(J2-J3)
b) 34-24.fi
b) a
b) ';,18a:81
0) 30-1216
c) 0,4
)
12"-,
C "I/x-y
d) 2(a+Ja' -b')
d) 4 e) 5
d) ab
x
1.27.a) 19
1.28.a) ax'
b) Va'b-6 ? V 2
c) (a-by (a-b) d) 9x
5
.Jx
1.29.a) 6.Ji
'd) 5(/5+4)
-II
l.30:af 5'.[i
2 ,
b) V=xW c)
b) 16 c)
r;:
e) -(1+;,3) f)
b)
d) -;J;1
(.fi+3)/5
5
(17 -8)(15 -J3)
2
(1 + f2-J3)Ji
'4
303
c) 3(3./4 +V2 +1)
1.31. Uputa: Racionalisati nazivnike, sabrati ih, a zatjm zamijeniti vrijednosti za).
d =3-
Analogno je:
Rezultat: 1.
1.32.,,) ]
1.33.a) 2(2x'-!)
1.34. I
b) 7
b) x + I
b
1.35. -
2a
)
612· 1
3
-.
C V ·hl
a
1.36.a) --
2
b) M
1.37. *a) Uputa: Oznaciti !ijeyu stranll jednakosti sa x. Kublranjem jednakosti i
srediYanjem dobijc se jcdnacina )C' = 40+6x. Ova jednacina moze napisati II
oblikn:
(x __ 4)(X2+4x+ iO) 0
=:> x = 4.
b)
1.J9.*a)t'puta: 6+2F =(-,/5 + 1)2

L40.*a) 1 b) -Va +- 1 1.41.* (1 ___a)1, a:20, a+:1. 1.42.*a) Ii +li 0) E
1.43.*a) lJputa: 25 +- 416 ;;:: (1 + 2-/6)2. Rczultat: 0
i .44.* A=3.
] ,47,a)
I
1.48.3) 4'
1.49.a) ] 6
1.50.a) 25
! .52.a)
41
I)
1.53.a) a
ls
1.56.a) x-·J.
!.57.a) 0
30A
b) ;fr'
b) 3'
b) 3
b) 7 c) 8
-'-
b) all

cJ
J
c) a
2
c)
')-5
.,
1.51.a)
1.46. * a+b, ab>O
d) V7l e) if;!
d) a·
d) 25
3
bJ
1
c) 5
3
.. ::;J a
C
' • V b" . x
b)
1.54. 23· ! 0-
8
2
,)a+l -a3
D ----,za a> 2; ---, za a < 2
a+2 a+2
,b)
i
I
,j
!I'
'I'
1.58.
m
2. HOMOTETIJA I SLICNOST
2.17. NZM(a, 16
1.60* b
a
2.1S. "ZM(a. b)=1
2.18. Ncka je jednakokraki trollgao s ug!om pri 'IThu od 36° .Na kraku Be
odredimo tacku D tako da je AD=AB.Tada je trougao ABD jednakokraki s
osnovicom BD i uglom pri nhu od 36°. lato je j trougao ACD jcdnakokraki i
vrijcdi CD=AD (=AB). Znacl, ako osnoyicl1 AB nancsemo na krak CD trougJa
dobijemo ostatak DB. Sad a oyaj ostatak treba nanijcti na AB. 1\·1cdutim, ponoyo sc
radi 0 jednakokrakom tronglu koji pd vrhu ima ugao od 36°. DaJde, radi sc 0
jednakokrakom trouglu koji pri vrhu 1ma ugao od 36°. To LilaC! cia ce se u
C nastavku dobiti novi jednakokraki trougao u kome
A
2.22.a) a:b = m:n
2.23. a:b=c:x ==>
=
treba krak mjeriti osnoyicom itd. Postupak se nece
zansiti, sto znaCi da su OSnOYTCa i krak posmatranog
jcdllakokrakog trongla dvije ncsamjcrljjyC duZi.
2.20.a) :2:5
2.21. 3:1
a m
b n
a-b m-n
b) 2:7 c) 5:7
a m
= --I
b n
<=> ------ = (a-b): (m--n): n.
b n
=> x=6. 2.24. G M =3
2.26. Zadatak se maze rijcsiti racuJlski i graficki. Nckaje x:y:z = 2:3:5. Tada se iz
x.+y+z = 20 i x:20::. k, y:3 = k, z:5 = k dobije:
2k+3k+5k=20 ,odnosno 10k=20. k=2; x=4, y=6, z=10.
Koristeci posljedice Talesove teoreme, zadatak se jednostaYllo i
graflcki.
2.27.
}\
,
2.28. Odrediti tackll T tako daje AT: TA' = 2: I ..
305
Nekaje vrh A trougla ABC nepristupacan. Povucimo dvije prave od kojih
Je yrva sa AB a druga sa AC. Neka prva prava sijece stranice trougla Lt
taekama P , Q, a druga u tackama MiN. Neka su E i F sredista duti PQ i MN.
Presjek prav,h CE i BF je teiiste trougla. Nacrtaj sliku i dokaii.
2.30.
a:l =x:b x=ab
b
a
2.31.x:J =a:b
2.32. x:a = a: 1
2.33. Primijeni TalesovLt teoremu.
2.34. b:c = m:n 15:18 = m:(J2··m)
60
.:::::)
11
0
0
5 ) Nt" d'''' 70.
""'.-' .a ,a s !'antel a 0 SJCCCI SU _
11
stranici C odsjecci su 3 i 4.
2.36.
8 . 12 8. 6 .
-1'--'-;_1_ ;211.
5 5 7 7

a+b a+b
2.37.
.150. .. " 35 lOG.
r -. na stialllci b su - f na
II 9 9
b) 6 i 8; i 150.. ; 300 i 280..
. 17 17 29 29
-. be ae
2.J8. AN= -- ,BN= _ ....
b .. ·a b-a
2.39. Krak b=m+n. m:n=a:b .:::::) m:n=a:(m+n) => a= m(m+n)
n
306
'F!
2.41.a) b)
C'
2.45. Ako se odredi tacka D koja je hOl11oteticna sa datom tackom A u odnosu na
homotetiju H(T, -2), prave koje sadrie tacku D i paralelne su s datim prayima b i e
sijeku te prave u vrhovima B i C traZenog trougla, ...
2.46, Odrediti hOl11oteticnu sliku datog trougla uzimajuci koeficijcnt homotetije
k""2. Za cental' homotetije se l110ze uzeti rna koja tacka.
2.47. Centar hOl11otetije je presjek pravih koje prolaze krajevima paralelnih
stranica datih trouglova.
2.48. Konstruisc se rna koja kruznica k(S" R') koja dodiruje krake datog ugla, a
zatim se odredi tacka M' na kruznici koja odgovara tacki M.
Centar S traZcnc kruznice odredi sc iz uslova OM:OM' = OS:OS'.
2.49. Koristiti osobinu tezista i uzeti koeficijent homotetijc k = -0,5
2,50. Centar homotetije je presjek zajednickih vanjskih tangenata kruznica
(direktna homotetija) i presjek zajednickih unutrasnjih tangenata (inverzna
homotetija).
2.51. Odrediti kruznicu opisanu oko datog trougla, a zatim pronaci centar
homotetijc date kruznice i dobivene opisane kruznice.
Tra.zeni trollgao je homoteticna stika datog,
2.52, Skup sl'cdistaje kruznica kojaje homoteticna s kruznicom k(B, a) u
homotetiji H(A, I. ).
2
2.53. Nekaje Ll.ABC - Ll.DEF i neka su A', B' i C' srediSla odgovarajuCih stranica
prvog, aD', E' iF' sredista straniea drugog trougla (81.2.53.).
Vrijedi: Ll.ABA' - ADED' (Zasto?). Otudaje AA':DD'=AB:DE .
Na ana!ogan nac-in se dokazuje da su i preostale tezisnice proporcionaine
odgovarajllCiin strallicarna.· .
307
F
SI.2.S3.
B
2.54. POVllc11ll0 jcdnu tezisnicu, odredimo na lljqj tcl.iste T, pOyucimo visinu na istu
straniCll i spustimo normalu 1Z T na tu stranicll. Pronadi dva s]icna trough! iz cijcg
odnosa s.tranica slijedi tndnja u zadatku!
2.55. Koristiti dokazano u zadatku 2.53.
2.61. Nacrtati d\cjje \'isine troug!a. T)oCiti da su dva pravougla trougla sa
zajednickim vrholll U ortocentru s!icna. [z proporciona!nosti stranica oyih trouglova
slijedi tvrdnja.
2.63. Jesu. Oba trougJa imaju ostre uglove od 50° i 400.
2.64. Nisu slicni !
2.65. Nekaje L\ABC dail trougao cljajc stranica A1-3=1 0 i visina CC'=15.
Neka paralela sa AB sijcce druge t.J-\'ije stranice u tackama
C DiE, (DE = 4). Tadaje I1ABC-I1DEC pa vrijcdi:
E
CC" : CC'= AB : DE
x: IS=4:10
IOx=60'
x=6.
iO
"'-----<l-------O
B
2.66. h]-h
2
=8
AABA' -I1BCC'
IS
=> h,=b,+8, AB=30,BC=1 S
=> b,:h,=AB:BC
=> 11
1
=24
=> h!=24+8=32.
A
C' B
Neka Sll CD i BE \ l'lIle /l()t]gla A..BC i ncka je

'"

A D B
H njihoy presjek. l ;glovi <ACD 1 <DBFt Sll
jednaki (uglovi sa nOfma1nil11 kracima), pa
vrijedi: I1BHD-,\/\ DC f-lD: 4 3 : 6
d = 12:6 2.
2.68.0 = a+b+c=]0, 0'= a'+b'+c' = 60,
= = "- = = , a'=15, b'=18, c'=27.
a' b' c' 60 3
308
2.69. d:20 = 45:d
d' = 20-45
d' = 900
d = 30
2.71. x:12=12:9
20 2.70.
45
=> x=16.
11:20=6:8
11'"120:8
0=12+12+9=33
0'=16+16+12=44
9
7
a
B
C
? 5 T- brati tacku C i posmatrati .&ABC (Slika gore dcsno). CA
_.7 .. za '« .. " aralelu A'B' sa AB. Nastala Stl dva shena trougJa.
1 CB, a zatllll povne] p. A' B'.A C
2.76.
AABC-AA'B'C => AB:A'B'=AC:A'C => AB A'e"
N
M
B
Odaberimo tacku A na obali na kojoj se.
nalazimo. Nasuprot Oyoj tacki,na drugoJ
obali izaberimo tacku M. L\jevo i desno
od tacke A izaberirno tacke BiN tako
da bude AB=Il1, AN=n. Na pravoj AM
izabcrimo tacku C tako daje Be paralelno
sa BN. Izmjerlmo AC. Tadaje
AN ·AC
AABC-AAMN => x:AN=AC:AB => x=-----;;-B.
1'- 'N Jr . !\A'B'C' dati trougao i J1l data duz.Na polupravoj A '8'
2.77.Ana lza.: db' t cku B t.1ko da bude A'B""'I11.
C 0 a erlmo a _ . .
)d
In ' ... ' .' N. cka pra\'a kO.ja sadrzi tacku 13 i kOJaJC.
C .... B'C' .. " lupravu
' - ' paralelna sa stranicom ' po .
A 'c' u tacki C. Trazeni trougao JC -Be.
I( . .. B
309
2.78.Analiza: Nekajc M 'B'C' dati trougao i h data dui. Odredimo visiou
I
C ' datog trougla. Na polupravoj C'D'
odredliTIO taiSku D tako daje
hi Neka norma/a u tacki D sijece poluprave
C"A' i C'B', redom, u tackama A i B.
Traieni trougao je i\ABC'.
2.79./\oaliza: Neka je i\AB'C' dati trougao i t data dui. Srcdiste
A
-0 stranice B'C' neka je tacka A' .Na polupravoj
AA' odredimo tacku AI tako daje AAI=t Ncka
praya koja sadrzj tacku AI i paralelnaje sa
pravom B'C' sijece po!uprave A'B' i A'C'
redol11,u tackama B i C. Trazeni trougao jc '
B' B MBe. Dokazati!
2.g0.Analiza: Nekajc !lAB'C' dati trougao. Na poJupravoj AB' odabcrimo taiSku
C B taka da bude AB 3AB',
C'
A B'
B
Neka paralcla sa pravom B'C', koja sadrzi
tatku B, sijece polupravu AC' u tacki C.
Traulli trougao je L\ABC.
2.8 LAnaJiza: Nckaje dati Povucimo visinu AD' datog trougla.
C Na polupravoJ AD' odredimo tacku D tako da bude
0
D
=2AD'. Neka prava !wja sadrzi tacku D i koja je
Je paralelna sa B'C' sijece poluprave AB' i AC' redom
D u tack:ama BiD. Trazeni trougao je.MBc.' ,
Izvesti konstrukciju i uraditi dokaz!
2.82.Analiza: Nekaje AAB'C' dati trougao. Nekaje AA' jedna tezisnica datog
trougla. Na polupravoj AA 'odredimo tacku A"
A" tako daje
Pra\'a kroz tacku A" paralelno sa pravom B'C'
sijcce poJuprave AB' i AC', redol11, u tackama
B i C. !lABC je tra7""ni trougao.
2.S3.Analiza: Konstruisimo pravougli trougao A'B'C cijaje kateta CB'=3

i hipotenuza Na polupravoj CA' odredimo
tacku A tako daje CA=6.Ncka prava koja
.J tackom A i kojaje paralelna sa pravom A'B',
A slJece polupravu CB' u tacki B.
LiABe je trauni trougao.
3JO
2.84.AnaJiza: Nekaje !lA'B'C' jednakokraki
trougao cija je osnovica A 'B '=4 i kraci po 3.
Nekaje A'D visina i nekaje DA=6.
Tacka A je vrh traz..enog trougla. ltd ...
2.S5.Analiza: Konstruisati trougao A'B'C' cije su straniee 3,5 i 6. Na pravoj
1&
=4 koja sadrzi visinu na stranicu B'C' odrecliti
C' tacku D tako daje Neka prava koja
5 3 saddi tacku D i paralelnaje sa B'C' sijece
poluprave A'B' i A'C' u tackama B i C.
A . B Trazcni trougao je !lA'Be.
2.86.Analiza: Kons1.ruisati proizvoljan jednakostranicni trougao ABC i
In naertati .njegovu visinu C'D'. Na polupravoj
. D'C' odrediti taiSku D" tako da bude C'D"=A'C'.
Na istoj polupravoj odrediti tacku D tako daje
(gdje je I1l data duz).
Neka prava koja sadrzi tacku D i kojaje paralelna
sa pravom D'A' sijece pravu A'B' u tacki A.
Simctrala duli AD sijcce pravu C'D u vrhu C traZenog
AABC. Izves1i konstrukciju, dokaz i diskusiju.
2.87.Analiza:Nekaje A'8'C' jednakokraki trougao kod kogaje ugao pri vrhu
C B' B
C'
SI.2.88.
A B B'
jednak datom tiglu. Neka je AD' tezisnica koja odgovara kraku. Na poJupravoj
AD' odredimo tacku D tako da je (gdje je t data duz). Ako prava koja
sadrzi tacku D i kojaje parale!na sa pravom B'C' sijece po!uprave AB' i AC' u
taiSkama B i C, tadaje traieni trougao ABC (SI.3,87,).
2.88. Analiza: Nckaje ABC trougao koji imajedan ostar ugao «B) jednak
datolTI.
Na polupravoj CD' kojaje normalna na hipotenuzu A 'B' odredimo tacku E' tako
daje Na polupravoj CD' odredimo tacku E tako daje
gdje jc 111 data cluz .. Neka Prava koja sadrzi tacku E i paralelnaje sa E'B sijece
polupravu CA' u tacki A i neka prava koja prolazi tackom A paralelno sa
praVOll! A'B'sijece polupravu CB' u tacki B. Traieni trougao je
(SI.2.88.).'
311
'(
"
2.89. Anaiiza: Konstruisati ,1AB'C' koji ima dva ugJajednaka datim. Ncka su to
uglovi kod vfha A i vrha B'. 'Na polupravoj AB' odredimo tacku B tako da je
AR.:::m (gdjc je m data duz jednaka straniei trongJa koji treba konstruisati). Aka
prava koja sadrzj tacku B i paraJeJnaje sa pravom B'C', sijece poJupravu AC' u
tac1<i C, tadaje L\/\BC trazcni trougaa. Dokazati! (SL2.89.)
2.90. Analiza: Nckaje poznat ugaa kad vrha Ana stranic.i c, stranica c i razmjera
drugih dviju stranica a:b = m:n.
Konstruisimo L\AB'C' koji na stranici AB' ima lIgao <A
jednak datom uglu i druge dvije stranice su AC'=m i
BC'=I1. Na polupravoj AB' odredil11a tacku B tako
da je AB '= c (gdje je c data duz).
Prava koja prolazi tackam B i parale!naje sa pravom B'C
A B' B sijecc polupravu AC' u trecem vrhu trazenog 1lABC.
2.91. Analiza: U dati trougao ABC upisimo kruznicu k(O, ,') (S1.2.91.).
Povllcimo normale iz centra kruznice na stranicc trougJa. Konstruisimo krul.nicu
k(O, r), gdjc je r dati poluprecnik. Neka ova kruzl1ica presljeca normale u
tackama M, NiP. Prave koje prolaze tackama M, N iti P i paralelne su
stranicama datog troug!a sijeku so u vrhovima trazenog troug!a.
SI.2.93.
SI.2.91.
D C
.
,
0 C'
.
I
A B' B
2.92. Analiza: Zadatak se rjesava analogno prethodnom!
2.93. Analiz.a: Nekaje AB'C'D' dati pravougaonik i 111 data dul' (SI.2.93.). Na
polupravoj AB' odredimo tacku B tako da je AB=m. Na polupravoj AD'
odredimo tacku D tako da je AD:AD'=AB:AB'. Tackama BiD povuclmo
paralole sa stranicama datog pravougaonika. Na presjeku ovih paralclaje cctvrti
vrh C traienog pravougaonika ABC-D.
2.94. Prema Pitagorll1oj teoremi mozemo odrediti hipotenuzu c=5.
Kateta pravouglog trouglaje geometrijska sredina
hipotenuze i svoje projekcije na hipotenuzu, pa je
') 2 __ a
2
b
1
9 16
a-=cp, b = cq => P---, q = => p=-, g= .
c c 5 5
Hipotenuzina vis ina h je geometrijska sredina odsjccaka k?je gradi na
hipotenuzi, pa vrijedi h
2
= pq . => h
2
= => h = 12 ..
5 5 5 .
312
I

1.95. a=b=6.J2, h=6
2.96. Dijagonale romba so po love i grade cetiri pravaugla trougla.
- 10 Visina svakog od ovih tfouglo\'a
jcdnakaje radijusu upisane kruznice.
32
=>q=-.
5
=>
24
F-.
2.97. +.
h' a'b'
5
c
pc· qc p' q
= 4m2n2+m4_.2m2n2+n4 = m'1+2m
2
n
2
+n
4
=
2 2 2 2
= (m +n) = c,
pa prcma teorelni 30 slijedi daje trougao pravougli sa katetama a i hi
hipotenuzom c. ,
2.99. Dijagonala dijeli pravQugaonik na dva pravollgla trougla. Ako na svakl od
ovih trougloya primijenimo Pitagorinu tcoremu,
b I d dobije se:
2a:+2b
2
=2d
2
. 2.100. h=J3:2
2.1 01.Vrho111 C trapcza povucimo paralelu CA' sa krakom AD. Nckajc CE=h
lit
e vislnajednakokrakog A'.sC. Tad.a se pravoug\og
trougla A 'CE, prema PltagonnoJ teore!l11, doblJC
b b h b
( ..,2 (44 4\2
PI, c B i1'=b'-i a-ci =841 .. => h=21.
\2; '\2)
2.102.11=12
2.103. Trazcna duz. x je hipotcnuza trougla cije su katetc dvije date duZi.
2.104. Neka su a, b i c date dU7i Duz y=CD za kqju /=bc, mol.emo
C konstruisati kao visinu pravougJog
@

trougla kOJ .. a na hiPotenuz. i gra. di .odsjecke
koji sujednaki datim duzima b 1 C.
j\1 c B _ Trazena dnz x moze se dobiti kao
a hipotenuza prayouglog trougla cije su
katetc data duz a i dobivcna duz y.
2.105. Zadatak se rjcsava analogno prethodno!l1.
2.106. Kako je ¢:;> a
2
=bx, to se nepoznata duz x moze dobiti ..
pravouglog troug!a cijaje Y1S111a koja odgova.ra Jcdnaka
datoj dul.i a i pri tome je jedan od odsjec:aka na k?\e \'1Sma
jerlnak datoj 9-uzi b. Drugi 'odsjecak na hipoten.uzi Je trazena duz x. Izvestl
konstrukciju i dokaz.
313
SI.2.106. 0
b a
2.107. x IS
. pravougli trougao kad koga hipotenu;ina visina h odsijeca
sJccke Jednake datim duzima. Trazena geometrijska sredina je upravo
2.108. Kakoje
O
I=3.! to et ' 'd' , ..
d '"") . 7 ,.:'"' ' s razend liZ x maze odredltl kao geomctrijska sredina
liZ! .J I . (\ ld! prethodni zadatak!).
2.109. Trazcna duz x je geomctrijska sredina duzi 7 i 2.
2.110. Jednaki trouoj )v" . " I . k ,. .
. . b ( I UDaJU jee 1M e povrsme. Aka JC strani"a prvorr tro 1
Vlsma h, stranica druo-o " ," I ' " w 0 ug a a,
o g a, a \ 15ll1a 1, a stranlca trazenog x a visina H t d' ," d·
. ' • , a a VrIJe 1
ah = xH 1 a':x = h':H
odakle se maze d d" .. II , ..
(
. " 0 re III VISll1a -- clJom konstrukcijom dalje nije tcsko odredit"
fazenl trougao. " I
2.ll] Aka SU stranice' "k' b
. x2=ab '.a ,a strar:ica kvadrata x tada vrijedi
') .. Kollstrukcljom dUZI x doblje sc stramca traienog kvadrata
•. 1 12. OSIlOvlce (rape AD . BC T 'k .
AC P . J <: za s.u I . ac 'om B povucimo paraJeJu s dijagonalolTI
J' . resJe ( OVe I prave AD oznaeilTIO sa M. Trouoao BMD je ravouoli s
llpotenuzom MD 1 na njoj MA i AD. Zato \Tijedi' P t>
K'.
ako je AMBC paralelogram, to \Tijede jednakosti:
" _,. MA BC i BM AC.
Konstcnjcm navcdenih jcdnakosti dobijc se:
lJD l!.12 =:!MD AD = )AD -JAn- = r;;
. AC B.A.! J.lvlD.AfA .,./MA -lEe ,.k.
2.1 13. Ncka JC L\ABC ma kakav dati trougao. Povucimo visinu AD=ha>
Prcma Pitagorinoj teorcmi primijenjenoj na
oba i L\BCD, dobije se:
ha -b '-x, h
a
-= c--(a-xr
-> b2 2 7 .., I 7 ,
- ..,-x,-'c -(a-xt => h"-x-=
'>b--
JJ
2' "
--= -x =C-a"+ ax-x- => 2ax = a-+b-_c
2
x
h,
c
a-x
C
D
B
2a
D· r . I 2 .., ") , ( 2 -I b
2
2
<I)eJe, 1" = b'-[= 'l'
2a
(?ab 2 b' " l 2"'''' '\
= + -c 'I' 2ab-a -b- +C-j_
I ') - -
\ ) 2a
314
I
i
I
2.114.
2.115.
= (a' +2ab+b
2
)-'c')(c
2
_(a' -2ab+b
2
)1_
2a 2a

( b
' 2 , ( b)2
= _-"+ ) -c C - a- ..,(a+b+c)(a+b--c)
2a 2a 2a 2a
= (a+b+0Sa+b+c-2c). (a+b+c-2b)(a+b+c-2a)
2a 2a
2s(2s - 2a)(2s - 2b)(2s - 2c) ales - b )(s - c) 4s(s - ales - b )(s - c)
=>
4a
2
, 2 (rc-----;-:--:-:-:--c
h;= -·,s(s-·a)(s-b)(s--c).
a
a'
t
2
= (50-R)'-R2= (50-R-R)(25-R+R) I OO(25-R) = 400
4(2R+4)=8' R = 6 .
2.116. PkPB=8·18 PB2 = 16·18 PB=121"2
2.117. t
2
=20·80 => t = 40.
2.11.8. PkPB=2·16 => PA
2
=16
2.119. t'=(2(+12)(t-8) => .
2.120. (R-8)2+ 80 =R' =>
2.! 21, Uputa z.a analizu: Srediste S trazene kruznice pripada simetrali date duzi AB.
Ako je T dodirna tacka date kruznice k(O, R) i trazene knl.znjce k(S), tada su taeke
0, S -i T kolinearne, paje tacka S na presjeku ptave OM i simetrale date duzi AB,
2. J 22. Up uta: Posmatraj pravougli trougao ABC sa hipotenuzom c=AB i katctama
a=BC i b=AC i nacrtaj kminicu k(A, b) ....
2.123. SrediSte traZ.ene kruznice pripada simetrali 5 datog ugla. Trazena kruznica
prolazi 0 i tackom 0' kojaje s njo111 simetricna U odnosu na
simetra!u datog ugla i dodirujc pravu kojaje para!clna 5 krakom ugJa na
rastojanju R od njega.
2.124. Tupougli 5 tupim uglom kod vrha C.
2.125. Nekaje 0 srediste kruznice opisane oko pravilnog desetougla i neka je AB=a
jcdna njegova stranica. Tada je u jednakokrakom trouglu AOB ugao pri vrhu 0
jednak 36°, a ugJovi l1a oSl1ovici AB su po 72°. Neka simetrala ugla kod vrha A
sijece krak OB u tacki C. Tadaje i i1ABC jednakokraki sa osnovicom Be (Zasto?).
Jednakokrald je i L1AOC sa osnovicom AO. Otudaje
AB AC = OC a.
Kako je jednakokraki ;').AOB sliean sa I1ABC, to vrijedi:
, odllo5no, R:a a:CR-a), time je tvrdnja u ?.adatku dokazana.
2.126. Podjeliti radijus R po zlatnom presjcku. Veei dio pri ovoj podjeli jcdnak je
stranici pravilnog desetougla upisanog u kruznicu. DaJja konstrukcijaje oeita.
2.127. Nekaje AS stranica pravilnog petougla upisanog u kruznicu radijusa R
(SJ.2.2a.), a Be stranica pravilnog desetougla kojije upisan u istu kruznicu. Kako je
ugaa AO)3 jednak uglu OBC (oba su po nO), to 5U duzi Be i AO paralelne
3J5
(teorema 0 naizrnjenicnim uglovima). Neka je tacka D presjck pravc Be i paraleJe kroz
tacku 0 sa stranicom AB.
Tadaje i BD=AO=R=3(,.
Nekaje DE tangentna duz koja odgovara tacki D. Tada vrijedi
DE' = DCDB, odnosno
DE'=(R-a,o)R "'" R:DE=DE:(R-a,o).
Uporedujuci ovu relaciju sa re!acijom R:a 1 0 = a I o:(R-a I 0) koristcnu u
pretbodnom zadatku, zakljucujc se dajc DE = aiD'
Kako je tangenta kruznice normalna na radijus u dodirnoj tacki, to je L\ODE
pravougli, odak!e lla osno\'u Pitagorine teoreme s!ijcdi:
OD2=DE2+0E' "'" AB'=DE2+0E' "'" a/=a,0
2
+a/.
E E c
A
A as
B
SJ.2.2a.
?
a5-=a
IO
-+a6- SI.2.2b.
1.128. Konstrukcijom zlatnog presjeka radijusa R date" kruznice, odredi se straniea aro
pravilnog dcsetougla upisanog u istu kruznicu, a zatilll se konstrukcijom pravouglog
trougla cije su katete aID i R(=%) dobije as kao hipotenuza ....
2.129. Neka je ABCDE pravillli petougao (SI.2.2h.). Neka sc dijagonalc AC i BD
sijeku u tacki M. Kako je ugao pravilnog pclougla 10So, to su trouglovi AABC i ABCD
podudarni i jednakokraki s uglom pri vrhu od lOgo. Dalje Se Yidi da su u L\BMC uglovi
liZ stranicu Be jednaki i svaki iznosi po pa jc j ovaj trougao jednakokraki. To
znaci da je 1\,1B=ivfC. I trougao ABMje jednakokraki S osnovicom BM (svaki ugao na
ovoj stranici je po 72°).
Iz jednakokrakog hARM vidimo da jc AM>MB (nasuprot vcceg ugla u trougJu lczi
veca stranica), a kako je to je AM>MC, jednakokraki AABC slii,an je
jednakokrakorn .6.BYv1C, pa vrijcdi:
=> "'" d,:a,=a,:(d,-a5)'
Kako .ie AM>MC, to znacl da je tackolll M clijagopala AC podijeljena po zlatnom
prcsjeku.
Tz provedenog razmatranja moze sezakljuciti i to daje veci diD dijagonale
pravill}og pctougJa podijc!jcnc P.O z!atnom presjekujednal\ stranici tog pcloufl!a.
316
::\

j
I
2.130. Prcma prethodnom zadatku) stranica pctollg!aje veci dio dijagonalc
fJodijeljcne po zlatnom presjek
u
. ,..'
2.131. Sredista straniea trazcnog pctoug!a odreduJu Jcdan petougao.
Trazeni pctougao ima vrhove na prcsjeku simetrala datog petougla 1 normaJa II
whO\'im3 da10g lla ove sirnetrale.
2.132. Up uta: "Nekaje A prcsjck po!are p i k(P. OA) sijcce
po{aru p u dodirnoj lacki B druge tangente kOJa tackom P. Srcdistc trazene
kru7"nice je presjck sirnetr3!e duzi AD i nonnalc u tack! A na datu tangentu.
3. SKUP KOMI'LEKSNUI BRO.TEV A
3.1.3) 18i
3.2.3) -2
3.3.a) -"i
3.4.a) --I
3.5.a) \1
3.6.a) 0
b) Hi
b) -4
b) _.\ c) i
b) I
b) 0
b) 23
c) 8;
c) -4
c) I
c) 24
e) -I
d) \
d) 54i
dJ-1
oj
d)
dJ -2
d) 4
e) I
e) -I
ej 465
0) -9
3.7.a) Rez= \ 1mz=-4
b) 14 0)
Rez _4:.. Imz 11
J 9
3.8.3) 0 b) 0 c) 0
b) 12i ,/3
b) lSi -3i ,,/6
h) 43i c) lSi 3.10.3) 4iJ2
r:; .r:::: ].r::
c) 16i 12 ..J-9i ,/3 3.11.a) 20r '\;'2 "-1 1.,,<)
3.9.a) 8i
3.12. =i
4
".;'-(i't-(-1)-(I)"(-I)- J{I) -I.
3.I3.a) b) x=O c) d) x"O _ "_ _, __
- '14 -) -4 h'J x=5 c) x=4 d) x-2" j,b,x--8,j--2L
J. .3,.\. ' , ", '"1
3.16. Iz sistema jcdnacina 3x-5y = 2, 5x--:?y = 14 dohlJe :e 4, Y = L.. . __
3.17. RicS3nlnjem sistema = O. 0 dobUe se x = - ).
. I"" ') z=', '"1 +'1 ',;. 3 J9a) z·--45-41 b)
z= -.:\1 D" - l ", .--
3.20.a)z-20-9i b)z=-7:4; 3.21.3)7--'-'
3.2:2.£1) z=-3+61 h) c) z=--34+-i
3.23.a) 1\-1Oi b) c) -1-9i
3.24.a) 8
b) -25+35i
b)i=2i (.')[=;,,24i 0)
3
Z =
-16-30i
2--11 i
3.25.a) 3+4!
3.26")
3.27. 0
h) --2-+:2i c) d)
3.28. i-2;) = I (--c-841 3.29. Rez = 0, 1mz = 24
3.30
3.3-I.a)z=15
3.32.a) 6
3.33.3) m=3
b)
b) -16;
0) tn"!
C') z '-'O-::+5i
c) n
c) m=-
4
d) :=-12-'·7i c) z--o;-::I·4+4i
di 15-;-Ei e) -]-i-Si
-,
7
3.34. m n

4 2
317
iitr
3.37.a) 2-2i b) -'±i
5 5
c) 2.1. + .I2i
I 5
d) - --i
3 3
I I I I .
3.38.a) - - +-1
Z I-i 2 2
c) ._1_=1. - 2..1
2+3i 13 13
""9 ) I + 3 .
.>.J .a - _1
5 5
3.40. 2..
2
+ 234 i .
5 5
3.44. F-l-.!. i 3.45.a)
2
3.46.a) 1,2; y= 1,6
50 50
I
b) -
i
)
I I .
c - +_1
10 5
d) 2.
50 50
d) _ 22 i
13 13
3.41. .lmz- Q
22 5
-+-·i
159 318
3.43.
b)
25 . 50
9 13.
Z=----1
10 10
c) 2
249
Q_l)
4
3
b) iIi x=2,y=1.
2' 2
3.47.a) 2
3.49.a)·1
3.50. z = 3+5i
3.52.a) !zl =11
3.53a) \zl =5
3.54.a) Izl=13
b)
2
c) -I 3.48.a) 2 b) 0
( I" h,3
¥ i-,hJjl
b) c) puta: j ) _ I Rezultat: I
\. 2 , ..
c) I
b) 17! =??
I"-! cJ Izl=l
bJ Izi =5 c) IzI=5
bJ Izl=l c)
171 = 5£8
I": -2-
3.57. Izl =8 J2
3.51. x = 0, y= -.!. +i
2 2
d) Izl=1 e) Izi =3
d) Izi =5 eJ Izl =10
d) Izl=1 3.55. Izl = 17
_../2 iM
3.58. Z"- + .. _-
2 - 2
3.60. Z = -21 (Upula: Uzmi z .. x+yi).
k
3.61. Neka je z = X + iy, x, yER. Zamjenom u dati izraz, dobije se:
x -(- 1 . x + I :.: y1 x
2
-+ x - x)'i --7 xyi + yi + y2 - x -1 + yi _
x +),i + 1 x + 1- yi 1)1 + y2-"--'--
x2+/-1+2Yi __ 2y .
o - 7' I·
(x + lr + . (x + lr + (x + IY- + y1
318
Ako je z realan broj, tada je y=O, pa dati izraz ima x E R, sto je
x
2
+ l'
realan broj.
Ako jc dati izraz realan braj, tadaje = a
(x+l)2 +y2 -
->
y = 0, paje z=x, sto
znaci da je z realan broj.
3.63.a) z = 3+5i b)
c) z=-2-5i d) z=5-i
3.65. z, -l+2i, Z2 4-3i,
. 2 2 1.
zJ+z2=3-1, Zj'Z2= +!li,
5 5
3.66.z,-2+31, z2=8+5i,
3.67. z, = 2-i, Z2= -3+51,
z,+z?=6+8j Iz +z 1=10 _ , 1 2
z, :Z2= J170 :34.
4. KVADRA TNA .JEDNACINA (JEDNADZBA)
d)
4.1.a) x= b) x=4: c) x=-l
6
c)
c) 6x'
2 3
4.2.a) 9x
2
-8x+3=0 b)
4.3.a) 4x
2
b) 45x'
4.4.a) -58x b) 2x
4.5.a) II b) 4
4.6.a) -5 b) 33
4.7.a) 777 b) -4
4.8. Na prlmjcr: 6x'+5x = a
4.10. Na primjer: 48x'= 0
b) XI.2=O
4.12.a)xl,2=±2
c) -·17x
c) 3
c) 7
c) 0
4.9. Na primjer: Ilx'-55 = 0
c)Xl,2=O
3
C)Xl"=±-
.. 2
4.13.a) x,=O, x2=5
I 5
b) x)=1,x2=---4 c) XJ=-,X2=--
2 3
4.14.a) x,=O,x,=-1 b) x,=a, x, 4: c) x,=a,
4n
d) x,=O, x,=--
5 a
4.15. Pod a) b) 1 d) x=5 je Ijesenje.
Pod c) x=5 nije JjeSenje jednacine
4.16.a) xu= ±m' b) Xl,2= ±l
x!,2=±2
Xl,2=±i
4.I7.a) Xu = ±3i b)
4.18.a) x1,2=±2i b)
4.19.a)
4
4.20.a)- x,=a, X2=-
. . 17
b)
3
b) Xj= 0, x,=-4
c) xl,2=±1
c) Nema rjesenja
c) x2=14
c) X
1
,2 = ±-J7
c)
m
319
"j

b
4.2I.a) x, = 0, -
a
b'
b) x,=O,x,=-,
a-
c) XI=O, xz=-45a
d) x, = 0, x,
- 4
xu=2
b) x',2=-3 c) xl.1=7 d) (x-2)(x-3)=0 =:> x,=2, x,=3.
4.22.a)
4.23.a)
4.24.3)
4.25.a)
xj=2, xz=3
x]=6, xz=4
x!=l-i, x]=l+i
b) x,=-2, x,=-3 c) x,=-·J, x,=2 d) x,=[
I 1
d)
. 4' 2 .
c) x,=3, X2=
3
4.27.a) x,=x2=3
4.28.a) x,=2
4.29.a) x, = -7, x,=4
4.30.a)
4.31.3) x,=2, x2=2a
4.32.a) x [-=a-- !, Xl = a-2
b) x[=4, Xz= -6 c) x[= X2= -7 d) x2=5
h) xI=[-2i, c) x,=-2+3i, x2=-2-3i
4.26.3) X,=2,X2=-,-3, b) ,X2=
224
7 4
d) XJ =::_, X2='---'
3 5
b) x,=x,=,]. c) X,=X2= 2 d)
2 5 2 5
_ . -0 .. 4(-1±12)
b) X2- c) x],Z- -_.--- cl) x(,'''-3, xz=9
b) x,=5+i, 5"1
b)
b) xl=-'2a, X2 =3a
I
b) Xj=-.:J, Xz=-, a*' 0
a
_ 2a + 1 ±
b) xl.2-"--"- ... _
2
5
c) xl.1= ll..,=,----
4
c) xj=3, x2=7
c) Xu = m-J. n
4.38. a + b, a-b, (a*--b)
4
a+1
xJ=-1,x2=-- [,x---I;
I
za a = --2, x = -. __
a-I
4.40.a) b'J\ac 1 b)
4.41.a) D=9a
2
-4a b) D = 4m2-12m
4.42.a) D=69>0 => Xl.:;i:XZ, xl, X2ER
konjugovano-komplcksni brojevl.
d) D = 61 => Xj¢Xb x], X2ER.
4.43. D=O, k)=5,
7
c)
c) D=25m
2
-j-8m-8
3
d) D=16
d) D=4m
2
b) xli X2SU
c) D=O =:> x,=x,.
4.45.a) x
2
_'2.x + 5

0 0) c) x
2
x - 0
3 2 5 2
31046 a)
x,
..
X2= 4 0) Xj+X2 = 45 c) Xj+ X2= --=202
4.47.a)
4.48.a) x,+x, 4
4.49.a)
4.50.a) x
2
-6x+8=0
4.5I.a) x'-4x+5=0
b) x,·x,=99
b) x!+x2=-7
b)
cJ x,'X,= 55
4.52. Xl+X2= ::::>
2
b)
b)
1 [ ..
)\2=--- --XI =-- - --=-- =-2.
2 2 2
c) XI-+X2 =-5
c)
c) x
2
-!-6x+5=O
c) x'-IOx+34=0
4.54. k:= -2, k2= 1.
4.55. q
4.56. P q -- ° iii p" L q =·2
150
4.58. m=6 m = --.
, 13
31
4.59.111 =--
85
4.61. x' .. · 343x + 81 -- °
4.62.
4p'-8q-12p+[S
(4q-6pI9)'
4.63. 4.64. a'y2+(b
3
-3ahc)y+c
3
=0.

D=O =:> i2 ; D>O
6
x x
4.66. -- ---=96 ::::) X
2 3
m< i2 ; D<O =:>
6
4.67. :1:.8
4.69. Za 3. 4.70. a=24,b=10
4.72. PmTsina kocke sc smanjila za 96 kyadratnihjcdinica.
4.68.131li 3L
4,71. 20 sa1i
321
4.73. 16 km na sat
4.75. PI 45, 36
4.74.
(Uputa: Koristiti zakan optike +
p q f
4.76.a) b) (x+3)(x+7) c)
4.77.a) (3x+l0)(7-x) b) (5x+2)(2x+l) c) (2x-3)(2x-l)
d) (x+2)(x-3)
d) (x-5)(2x-l)
4.78.a) (x-·a-b)(x-a+b) b) (x-3a)(x+2a)
c) (bx-a)(ax-b)
x - 3 x + 5 2x 1
4.79.a) -- b) c) _,-=-
x - 4 x + 9 3x + I
4.80. - __ :..., ___ 4.81.* ____ 9_,_
(x -1)(x + J)(x + 2) (2a + 3)(a - 3)
d) x - 6
x + 1
a -I 1
4.82.
11-1 n-I
4.84. Uvesti srnjenu: x
2
--4x+1O "'" 1. Rezultat: xl=l, xz=3; X3A= 2±3i
4.85. Uputa: Brojnik j nazivnik oba razlomka podijeliti sa x, pa uvcsti smjenu
3 3
2x +.- "'" t. Rezultat: xl=2, X2= __ .
x 4
4 86 U
" I
. . vestl smJenu: x = t, oakon po stupka kao L1 prethodnom zadatku.
x
Rezultat: X, 2 5 ± .J21 .
. 2
4.87. lcdnacina se transforrnise u (X2+X)(X2+X_2)=24. Uvesti srnjenu x
2
+ X "'" 1.
5.
5.1.
KV ADRA TNE FUNKClJE
-5 . -4 " "
I
5.2. Svaka ad funkclja ii prethodriog zada
intervalu (0, +co):
322
Rezultat: X, -3,
y

1 ,
v ""'-x
, 4
_f>
53. Svaka funkcija ima najmanju vrijednost za x""O. Najvece vrijednosti nema.
SA. • 59
2
J'x'+3
,
y=x'
2 '
y=x-)
5.5. Svaka od funkcija iz prethodnog zadatka raste u intervalu (---00, 0), a opada u
intervalu (0, +eO).
5.6. Svaka funkcija ima najvccu vrijednost za x""'O. Ni jedna od posmatranih
funkcija nema najmanju vrijednosti.
5.7.x'2=±2 5.8.y
., max
5.10.
5.11. m>5
5.13.
y = (x+5)'
..
y=-3x
2
+5
2
Y = -31<
y =_3X2_2
·S -5 -3 ·2
5.12.
\
323
5.14.
5.15.
,r .
, \
I
, "\
\
y
- 2 -
/
8
5.16. TH,O).
v=_x
2
_(X_I)2+
2
_ -- . ry 2
y- -(X+.2) -·1
-6 -s -4
\
\ \
\ \
\ \
x
5,]9.v =lizaxo:=" -
..' _.,.J ;:'.20. Y min"" 6 za X = -2. 5.21. Fllnkcija rastc 78 x>2,
5.22.1'(5, -51) 5.23. .. 2._) 5.24. 5.25. qo, 15)
\/65 12
324
:1
5.26. 5.27.

) - x
2
-5x-6
; I
1\ I
I ' I
-.-.lV;
I
5.28. T(I,-4), x,=3, qO,-3).
5 3 _ _ 3±J3
T(._, _), Xu - ..... _-, qo, -3).
13 2 2
5.29. 5.30. V = 69 za x=8
- max
5.31. Y
mm
= 1 za x=3.
5.32. y=2(x-I)'-·8, -8, u intervalu (-w, I) funkcUa opada,u
intervalu (I, +00) funkcija rasle, y>O za x<··1 iii x> 3, y<O za -I <x<3, T( I, -8).
5.33.
,
1\:
/\1
I 1
r
I
5.34. Y = 3(x-3)'+5 ,odnosno,

5.35. Y --2(x+4)2-3, odnnsno,
y--2x'-16x-35
5.36. P=xy ,
=> P(x)=x(IO-x)

P
ma
:>.. = 25 za x=5.
Stranic.e pravougaonika su jednake 5.
Od 5yih pravougaonika stalnog obima
najvetu povrsinu ima kvadrat.
5.37. X + Y 12, S = x' + y', Sex) x
2
+(l2-X)2 2X2_24x+ 144.
S. =72 za x=6.
mm
Zbir kvadrata dije!ova broja 12 je najmanji kada su ti dijelovi jednaki 6.
325
6. KV ADRATNA NEJEDNACINA (NEJEDNADZBA)
6.l.a) x,=-2.X2=6 b) x,=-7.x2=1
c) Trinom oema realnih nula. d) XI= X2:= _
6.2.a) x
2
-4X+4 = (x-2) 2, Trinom ima nulu 2 a za sve ostale Y[ijednosti varijable x
je pozitivan.
2 2
b) Trinomje pozitivan u interva!ima (--oo,--2)U(I,+oo), a negativan u intervalu
(-2, I).
c) Trinomje negativan za sve vrijcdnosti varijable x.
d) Trinomje pozitivan za sve (realne) vrijednosti varijable x.
6.3.a) XE(-OO, 0)U(4, +00) b) xE(-2.0) c) XE(O. Jc) d) XE(O, 2.)
2 4
6.4.a) < x <
3 4 c) Nema rjesenja.
6.5.a) xER
b) xER
c) Svaki fealan broj osim xc:::.i,.
6.6.a) x<-2, Jc < x < 1, x>4. b) x<l, < x < 2, x>3
4 2
6.7.a) -4<x< 1
b) -2<x<··I, x>o
6.8. -3<x<-2, -1<x<1 7
6.9. x<-_ ,x>5.
5
6.10.a) 1ll'''C--=,-L)U(I,+cx:) b) .-2<m<3
3
6.II.a) )U(9, +00) b) mEl-co. -2)U(3, TOC)
. /
6.12. lTIE(17,+co) 6.13.a) mE(I,'roo)
6.i4. x ,x ::=.1._ -'--.1
5
326
2
c) x>2.
2
c) x<-I, O<x<Jc ,x>1.
2
1 1
c) m<
c) mE(-I,
II
b) mE(-4,4)
I 16 x>1+16 l-J2 <x<l+J2 6* -1<xS;1,x>2. 6.17.* x< - .'. .'
6,1. RJ'esenJ'e nejednacineje skup svih reall1lh OSlm 4.
6.] 8* 1 1 4
1-.Ji+40 + + 0
- i x> --;:--
6.19,* Akojea>OtadaJex< 2a 2a
Aka je a = 0, tadaje x< .. 1.
1 . I ..
Aka je -- < a < 0, tada]e 2a

< x < ----. __ .
4 20
I . 0 •
Akoje a.:S:-- ,IJesenJanema.
4
7. JEDNACINE (JEDNADZBE) VISEG REDA 7
b) 0, ±JOi c) 0, ±2 7.1.a) 0,±5
7.2.a) -3,-1, I ,3'
7.3.a) ±i.fi., ±iJ5
1
7.4.a) ±I, ±_
2. 2
b) ±3, ±4
b) ±3i, ±Ili
b) ±3, ±k
c) ±2, ±5
J:
.. .J3
c) ± 2'±3
c) ±5, ±k
7.5.a) Smjena: (x+3) = t, 2 l x-S",=-I Xl= - , Xl = , 3- - ,
b) Smjena: x
2
-4x=t,
7.6.a) ±l, ±2iJ2
7.7.a) ±2a, ±aiM
X = 0 x = 4 X34 = H J6 1 ,2 , .
7.8. x
4
_29x
2
+ 1 00 = 0
-1±i.J3
7.1 La) x,=l, X2,3=-- 2--
l±i.J3
c) Xl= --1, X2,3 =--2
3 _3± 3i.J3
7 12.a) x,= --, X2,' 4
. 2
3 3 ± 3i.,[j
c) XI=--;,X2,3 10
)
- 3± 3i.J3
c) xl=3,
. e)'-xl=-2, Xl) = I±i.J3
7.9.
r::; +2'
b)±'vo,_1
b) ±3, ±i 3in
X4-5x2-36=O 7.10. ± J2 , ±.,f3
-3 ±3i.J3
b) x,=3, X2.,--""""""C2::--
d) x, = -2, X2.) =-1 ± i.J3
5
d) X, ="3 X
2
,3 =-··6·····
b) X =2 x,,=- J±i.J3
1 , _,"
327
:.14.a) Faktori slobodnog clana su ±l. Neposrednom prO\jerom utvrduje se da ni
Jcdan od brojeva + 1 , -1 nije rjesenje jednacine. Ovo znaci da jednacina nema
cjelobrojnih rjesenja.
. za b) c) i d): PrO\jeriti da lije neki faktor s!obodnog clanajcdnacinc njeno
rJcsenJe.
7.15.a) Sva tri data broja su rjesenja jednacine.
b) Sva tri data broja su rjesenjajcdnacine.
7.16:a) P?llnom x] -5x2-2x+24 je djcljlv sa OVI01 dljeUenjem dobijc se
X-;-2x--8. Preostala dva rjesenja date kubne jednacine su rjdcnja kvadratne
Jednac1I1c x -2x-8 = O. Rezultat: X2= -2, X3 = 4
b) I,
2
7.19.a) ..i
b) I, x)=-i
c)
d) 6x]+7x
2
_1
7.2I.a) x,=2, x2=2, x]=-3
c) x,=I,
2 3
b) x,=-I, x2=3+.[2,
_ _ _-I,:i1'7
d) X,- -2, x,.-2, x - ......
3,4 2
b) x,=3, x2=3,
d) x,=7, x2=I-i, x3=I+i
b) y'+62Sy+'iS ..
2 4 2
7.22.a) Smjena x y-I, i+8y+9=0
7.23.a) p =-3, q =-2, il, = I, v, = I ,x,=u, +v, = 2,
X2=U +" + -1+i../3 = -1-i../3 -I + i../3
I'a ·j·a -----
2 2 2
x,=u, 2+y, =-J+i.J3 __ .. 1+rJ3 = -l+i.J3 -l-i./3 =_1
J ·cr - -(J ..
2 2 2
b) x x _-I±im
I ,2,3
2
7.24.a) x, = -2, X2) 3 ± iJ'i
3
b) x,=2, I 038034, X2)=
_ 7.25.a)
328
c) x2=1 , x]=-I
7.26.a) X,.] = .- 7 + i../3
2
. r--
d) -2,
b)
b) x]=2a+-b, Xl"'b, x} = a-2b 7.27.a) x]=1
7.28. --6, 7.29.a) b) -7 c) d)
7.32.a)
7.33.a)
7.35.a) - J, x]=2,
2
8. SYSTEMI (SUSTA VI) KVADRATNIH JEDNACINA (JEDNADZBI)
8.01.a) Da b) Ne.
34 218
8.03.a) (2,2),(--,-)
8.02.a) (6,2), (-4, -3) b) (2, I), (-14,17)
b) (-2,3), (3, 8)
3 9
8.04.a) (4, -3), (5, 0)
J 1
8.0S.a) (-2, -1), ( -, -)
4 2
6 48
8.06.a) (6,0), (-, )
13 13
b) (-5,3),(-2,-3)
9 13
b) (3,1),(--,--)
2 2
b) (3, I), (I, 3)
8.07.a) (-a, -2a), (2a, a) b)
(a+l, a-I), (a-I, a+l)
b) (2,-3),(2,-3)
b) (2, I), (I, 2)
8.08.a) (3,6), (3, -6), (-15, 6i 15), (-15, 15)
8.09.a) (4,3), (3, 4), (-4, (-3,-4)
8.10.a) (6,7), (7, 6), (-S± 16 ,-5-(± 16 »
I
b) (2,1), (-I, --)
7
8.1 La) Nema rjesenja
8.12.a) (3, I), (I, 3), (-3±2i, -3--{±2i»
8.13.a) (0, 0)
b) (0,0), (8, 6), (-6, 8)
b) (-2,4)
l?) x proizvoljan brQj, y = 2x.
329
8.14.a) (2,3), (3, 2) b) (3, I), (I, 3), (2±F, 2-(±i (19»)
8 IS
J
U
. , 3 II 3
. ,a vestl smJenu: x+3y-2 = t, (2, 2), (-2, 1013), (-6, 2), (6, -2),
b) Smjena: 3x-4y = t, (-2 -3) (I 3) (-.J..I.
13 13 "" , .
816') Er "" 2 13 13
. .a "lffilI11satl clan sa y." a z.atim rijesiti dobivenu jednaCinu
(xy)" - 1 I xy + 18 = 0,
b) U " y x
'ycst! srnJcne: x +"2"' u, "2 -y = \' , a 7Altim r1je5i1i sistem:
u
L
-u-2=O
y2 -2v-3=0. -Lt.d.
8.17. ZI =·./5 +2i, z2=-..J-S"-2i
9. lRACIONALNE JEDNACINE (JEDNADZBE)
9,I,a) x;>3 b) x;>-4 c) 2';x,;3
d) xER
x;> I b) -2';x,;3 c) 2';x,;4
?j,a! U iraciol,l.alno} aritmeticki (uvijek nenegativni), to
JC d\a 1-..of1]cna na hJcvoJ stram date Jcdnacine neneoativan broi pa ako se to
bro,u dod b . 2 . d b' . b",' me
. _ _ a fOJ. ) nc se 0 111 Dula. ZnaCi jednacina nema rjesenja.
b) Domena Jcdnacme JC prazan skup.
9.4.a) XEO b) x=25
9.6.a) [·1, 5} b) {1,2}
9.8.a) x=4 b) ,,=6
9.5.a) x = 2
9.7.a) FS
9,9,a) x=1O
b) x=_8 F8
9' .
9.IO,a) FI b) x=20 9.1I.a) x,=-4, x2=3
b) x=3
b) F3
b) F6
9.12. x=4 9.13,
9.14. x=4
9,16.F2 9.17, 9.18. x=3
9.19. x=2
9.20. Uputa: JednaCinu napisati U obliku
r------
"J2x" I - .; x
2
_. X + 2 = ...j2x + 2x + 3 - J x
1
- 3x
pa je Nakon sredivanja dobije se jednacina
, 7 2") !
-1)(x' -x+2)=,](2x+2x+3)(x' -3x-2), ... itd,
Rezultat: x = -2,
9.21. (0, S}
9.2:2. x E- [5, 10J . Liputa: lednacina se moze napisati U obliku:
9.23. x=
25
330
1,------ Jr-----'
\/(,,');-1 2)" +\iC,'/x-l _3)2 =1.
9,24, x = 5
<I
I
I
9.25. {-2, 2}. Uputa: Osloboditi se razlomaka , a zatim lijevu stranu rastaviti na
faktore.
9.26, 9.27. X = -2, Uputa: Uvesti smjenu x
2
+4x+6=y.
9.28, x .. Uputa: Uvesti smjenu I Ix +12 = t
4
II
9,29. Y = 15, Uputa: Uvedi smjenu 2y-5 1', t;>O,
9
"0 25 UP'"
.j • y =!6' puta: omnOZltJ sa y + v y
9.31. x=1. Dputa: Kubiratijednacinu u datom obliku, srediti, a zatim koristlti pocctnu
jednacinu i po novo kubirati.
9.32.* Uputa: Prebaciti drugi korijen na desl1u stranu i stepenovati sa 3. Nakon
srcdivanja dobije sc jednacina: (x-l)(x-2)(x-10) = 0 Gija Sll rjdcnja x]=l, x2=2 i

9.33. * Nakon kubiranja date jcdnacine i sredivanja dobije se
3 3,,/76
2
- X (06+ Fx + V76 .. -:.r;:-) = 360
odakle se, zamjenom izraza u zagradi sa 8, sredivanjem i ponovnim
kubiranjem dobije rezultat x = 240 1.
9.34, Uputa: z, tEN . .1.. + J... => (z-IO)(HO)=IOO,
z t 10
Aka je d djelitelj broja 100, tada je z 10+d i t = 10 + 1.ll.o. .
d
Kako braj 100 ima 9 djclitelja to i datajcdnacina ima 9 razlicitih cjelobrojnih
rjesenja.
10. IRACIONALNE NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE)
10,1.a) x;>7
10.3.a) x> 8
10.5,a) 4,;x<S
b) x;>-5
b) 3';x<4
b) x;>4
10,7.a) x>2 b) xE(-oo,-2)
b) (,-3,,2)
19 4
10.II.a) xE( .. I, IJ
5 f0"
10.12. __ 1
2
10,14,a) XEO
IOel5,5';x<86
10.2,a) x;>7
10.4,a) x>4
10.6.a) x,; 0, x> 2.
2
10.8.a) XE(-OO, -3]
10.10.a) xE[I, +a2)
bJ [4,+00)
b) xER
b) XE(-OO, -127)
b) x,;-2, x>39
5
b) XE [-6,-4+ J2 )
b) XE(-OO, I]
10.13. -3.::.,./5 <x< 3+./5
2 2
b) (1, +a2)
f7 . .r
10,16, xe[6, U [8+...2., 10J
2
331
10.17* xE[-2,2]
10.18. xE[4, +00) 10.19. x> 5
10.20* Nejednacina je ekvivalentna sistcmu nejednacina:
r x2:0
J x-I2:0
[2 -[xl < (x _I)'
I
1+)5
Rezu tat: < x ::;; 2 .
2
10.21. NejednaCina je ekvivalentna sistemu
¢? ... Rezultatx < 0 , 0 < x <; 2.

"Ix - 3\ -:; -:jo 0 X -:t- 0, X 7: 6
10.22. - $ x < 0, < x <
10.23. Data nejednacinaje ekvivalentna nejcdnacini:
3 7 6 (x+1}x 5)
--+ < -__ < 0
x+l x+2 x-I ¢? (x+I)(x+2)(x-l) ¢? ...
Rezul!at: XE(--«>, --2] U ( U (I, 5).
. 7
10.24. XE(--«>, 0) U [1, - ]. 10.25. x 2: 1 10.26. 1 < x <; 2
4
10.27.4<;x<5 10.28.3 <x<4
11. EKSPONENCIJALNE .TEDNACINE (.TEDNADZBE) I NEJEDNACINE
(NEJEDNADZBE)
1 1 I.
t'
"1 11
I
y = 5'
.J ·2 ., I
. -11
332
II'
! 1.3. Funkcija staloo raste. FunkcUa y =:;. sLalno je opadajuca.
2)
11.4.a) Da
11.5.a) x=3
. 9
11.6.a) x =-
4
11.7.0) x = J
to) Da
b) x = 3
b) X = 0
c) Da
c) x = 4
cJ x= I
I
0) x =--
3
11.8.a) x=-2 b) x= I c) x=3
11.9.a) x=2 b) x
c
'2 c) x=2
d) x = 3
d) x=-I
d) x =
9
11.10.o)x=3 b) x=2 oj x=2 11.11.0) x=-1 b)x=3 cJ x=2
11.12.a)x,=-3, ",=2 b) x,=O,x,=3 oj x=2
11.13.a) xu=±2 b) x
t
=l, x/"2, x3=3 c) xi=l, x
2
=-2, x3=-6
11.14.a) Jednacina sc moze Jjesavati ovako:
5)(--i + 2>' _ 5\ + 21..;-2 =0
¢;. 5'-'( 1-5)= -2'(1+4) ¢?
11.15.a)
,)-,--2 0 (5 y- ( 5 "\;0
<=> -=---""- = 1 'n' I.::; i = I - I
2'-' , " ) \,2 )
= 5
2
"')(_7.3
1
,.)(
5
2
-'(5-1) = 3"'(3)-71
5,,-1-5>' = _2" _
4·5:1.·1 = 5·2
x
/:20 ¢::>
x=2 _
5:1..-2 = 2>.--2
b) x=1
¢) 3
4
-'-.\_7_3
1
--;>;
¢::> /:20
F--I. b) FO
-_.' c'"- t
!\ 3)
2
!= I, (=-.
3
(21'
l3)
2
=> x=i. => 1'=0;
3
= '6
¢.:> 7·
=> Xl = --4, :\2=3.
333
b) x=O
11.18.a) x,=I, x,=2
11.19.a) 5"'+5'+5"'=155
¢; 5"'(5
2
+5+1)=155
¢; 5"'=5
¢; 31·5''''=155 1:31
¢; x-l=1 ¢; x=2.
11.20. x=O
b) x=1
1 1.21. XI=O, X2=1. Uputa: Napisati jednacinu U obliku
(5
x
+5
1
--
x
)3 = 6
3
, paje onda 5)(+5)"')(= 6, itd.
4 5
II.22.a) x>3 b) x<_ c) x<_
?
d) x>::.
3 3 2
11.23.a) x<2 b) x<2
1l.24.a) x<1
b) x>3
I 1.25.a) 13' < 7'
¢;
1 J .26.a) 152x+4_33x·54x-4<0 ¢::>
¢;> < 0
¢:;> 3
4
·25
4
· __r·25
x
< 0
b) x<4
x-3>0 ¢; x>3.
d) x
2
¢; x<O.
c) x<7
(3·5)2x+4 _ 3
2x
.y.S2x.S2x--4 < 0
3
2x
+
4
, 5
2x
+
4
_ 3
2x
, 3
x
·5
2x
·5
2x
--4 < 0
¢:;> 34·58_3x·52x<0
¢; (3·25)'«3·25)' ¢; x>4.
c) x < 3
11.27.a) x>5 b) x<,s,
3
11.28.a) x<-3,x>1 b) O<x<1 c) l<x<2
11.29.a) 0 <; x·Q b) xER
3
11.3I.a) x<1 iii .... < x < 2
2
11.30.a) x>-2 b) 0<x<3
b) O<x< 13 - J16T, x> 13 + J16T.
2 2
3
11.32.a) xE(-I, 2)1)(3, +ro) b) XE(1, - )U(4, +00)
2
12. LOGARlTMI. LOGARITAMSKE JEDl'iACINE I NEJEDNACIl'iE
12.1.a) y=x
12.2.
334
<
·'r
c) y=x-5
12.31'
!
11
I
'I
"it
d) y=.::+4
2
12.4.a) 5=log
2
32
12.5.a) 2
4
=16
12.6.a) 3
b) 3=]ogsI25 c) 4=log
lO
I 0000
I
d) -2 = log -
, 16
12.7.a) -2
12.8.a) 0
12.9.a) 5
12.10.a) 2
12.1 La) 8
12.12.a) 2
12.13.a) x=1
12.14.a) x>3
12.15.
·2 ·1
b) 4
3
=64
b) 3
b) -3
b) 0
b) 16
b) 4
b)
3
y
0) 10
5
=100000
0) 2
c) -4
c) 0
c) 4
c) 45
c) 12
b) 2
b) x=6
b) x<2
y = log, x
·2
.,
d) 0
d) 2
d) 8
d)
3
d) 7
x
=5
d) 4
d) -4
e) 0
e) x>O
e)7
0)
c) Xl,2= ±2
c) 2<x<3
y =' log3 X
y =log,x
12.16.a) loga5+log,,6" b) loga5+lbga2J+loga43
0) loga7+loga87+logab d) loga3+loga4+loga90+logax
12.17.a) loga45-logal27 b) loga2+1ogax-logaI9
c) loga7+2Iogax-loga2-logab d) loga33+logax+5IogaY-loga4-3Iogac
1 7 I
12.18.a) logx = log5+._ logm+-Iogn -- log3
2 2 2
b) logx log( 42.. a.J7) - log25 - .± logx
2 3 3
l[ 1
c) 2: log.)3+afl -sUogll+4IogX)J
12.19.a) x=33 b) x=17 c)x=64
335
15
12.20.a) x = _.
4
8
b) x = '.-
15
12.2\.a) x=9 b)
64
c)x=1125
14
0
c) d) x = 25
12

12.22.a) x=.jab
3 J7
b) x= Vs
c) x=V:WO
a' -b'
d) X = 10;,3'3'
12.23.a) 100" 5 log15 27 "" log3 5 ·!og25 3' :0:: 3log] 5· !oo- 3 = 3 log_ 5. _1 ___ 3
b} 07.5 3 log,25 2
I

7
I
52 f5
7 7
b) 125
1og15
!6 =1251og2s4) =125210g2s4 = 251og254J =4
3
=64
c) 8
12.25.a) log18 < log58 b) log23 > log)2 0) 10gA = IOgl69
12.26. log,,27 = a
3
---=a => 31og
12
3 = a =>
=>
3
_;c::. a
log3 3 + log3 4
=>
log] 12
3
=a
1+21og]2
=> a(1+210g3 2)=3 => a + 2a'[og)2 = 3
2a
log,3=--·
=>
3-a
log. 2.=--
C> 2a
=>
- 3 a
4 4 4 4(3-a)
log,16=410g
6
2=-·-=· =_ .... _=_ .....
!og26 log2 2 + iog
2
3 I + ____ 3 a + 2a
3-a
a
12.27.a) -
c
b) ."...
6b
4(3 - a)
a+3
12.28. a_ + 2b _ .. 1 12.29. a + b 12.30. log64 = _18. __
3a J-b 2a+3
12.3 La) log6=\og2+\og3 =0,77815 b) log24 = !og2·2·2·3 = 31og2+1og3= 1,38021
0) -0,12494 d) 0,62764 eJ ":070315
12.32a) j ,65439 b) 2, [[789 c) 4,22763 d) 3,08728
12.33.a) -1,84561 b) --0,58418 c) -2,97936 d) -3,86269
1234.a) 1,17609 b) 2,65610 c) 3,69914 d) 3,93997
1235.a) 3,61500 b) 0,61500 c) 1,61500 d) 2,61500
12.36,a) 4,95107 b) 5,68782 c) -0,30033 d) ·1,39784
12.37,a) 91 b) 156,9 c) 4,474'< d) 515501,6
12.38.a) 2,851 I b) 0,07845 c) 27,5912 d) 1681,0088
336
12.39.a) 2210
12.40.a) 4,043
12.4l.a) 6.717
12.42.a) 35,036
12.43.a) 1,411
12.44.a) 1,1237
12.45.a) 1,0767
12.46,a) 1,881
12.47,a)
12.48.a) x = 0
b) 4393892
b) 0,587
b) 9,147
b) 491290,5
b) 67,722
b) 64,64
b) 0,3357
b) 2,2894
b) x = 5
b) x = 2.
2
c) 37,693612 d) 24,486463
c) 10,140 d) 4,96705
c) 1,7298 d) 3,5176
c) 1,285
c) 2,168
c) 0,000236
c) 1,603
c) 0,0363
c) 101
c) x=3
12.49.a) x = 3
1250.a) X, 5; X2= 95
9
b) x=.J6-1
b) x = 5 12.51.a) x=9 b) x=3
12.52.a) X =- b) Nema !jesenja! 12.53,a) x=3 b) x=29
2
_1 _./6 _./6
12,54.a) x-- , x-. __ , x - "-
2 2 2
b) x=o
12.55.a) x -I, x=1 b) x=9, x=91 1256.a) x=27 b) x-81
12.57.a) x = 16 b) Nema
1
12.58.a) x = 9 b) x-2"' x=16
12.60.a) x=27
! 2.62,a) x=4, x=8 b) x=2
b) x= 1 x=5 x= .1...
, . , 25
12.65.a) x=2 b) x=17
12,59.a) x=64
12.61.a) x= '[4
b)
3'4
b)
,,... 1
12.63.a) x= via,
.J1O
12.64.a) x-3
12.66.a) x =-1
12.67.a) x=4 b) x=17 12,68.a) x=0.x=3 b)
12.69.a) Uputa: Logaritmiraj datujednacinu uzimajuci za bazu 101
Rezultat: x 1 00, x - 0,1 h) x = i 0, x - 0,0 I
12.71. x
310g 2 __ 3
log2·log3
73
. x = }og31-- = -1..701
12. .aJ
logJ·- iogS
b) Jeonacina ie definisana za x<O.
1.2.74.3) x>4" + "h) :\<3
b) x 1.., x = 3
9
l2,72.a) 3,50974
.
0) x>G4 d) x> I
337
12.75.a) x>5
b) -3<x<7 c) x> 12 d)-3<x<2
12.76.a) _,3. < x < ..I
5 3
b) x>1 c) S<x<IS
12.77.a) x<-I, x>4 b) x<-2,5,x>0
16 I
c)--<x<1
3 3
12.78.a) x<2
d) x>O
12.79.a) XE(-<Xl, -2)U(4, +00) b) xE(-w,-2) U (9, +w)
c) xc(-I, I) U (3,5)
I
12.80.a) xE(-7, - fi5) U (5, +f35)
c) xE(2, 3) U (5, +00)
I
12.8I.a) xc(O, --)U(IOO.+oo)
10 '
c) xc( -2
1
,11U (I, 12S)
\ J
b) XE('-«), -2) U (--
2'
b) xc U,I) U (1,32)
I
12.82.a) xc( __ " 10) b) xc(O, 10)
10
12.83.a) xE(--3,-Fs)U(.J5,3)
12.84.a) x< I
b)4<x<10
b) x < log23
12.85.a) <x< log23
4
b) log214<;x<; log 35 .
, 2
13. OSNOVI TRIGONOMETRIJE
13.1. 5
6
rr 13.2. 5rr
18 .
13.3. 540° 13.4. 72°
l3.5.a) 286,4789 b) 572,9578 c) 1145,91559 d) 10,31324 e) 4,8701
136" _12 5 12 5 5 12
. J. SlOa --:;-, cosa tgO" =-:C-' ctga=_"., cosj3 tgj3
1., 13 ) 12 13 13 12
137 ) . ,,3 4 3 4 4 3
.. a sllla--,cosa=_,tga=_,ctga=_ sin
Q
=- cos
Q
=-
5 5 4 3' I" 5' I" 5'
338
tgj3 = .4., ctgj3 = .
3 4
b) sina cosa tga ctga =.4. sinj3 =.4. cosj3 =2
5 5 4 3' 5' 5'
tgj3 =.":., ctgj3 =2.
3 4
c)
. 7 8
cosa=_
.Jli 3 ' liD '
sinj3 = __ 8_._ , cosj3= _.l_ .
.Jli3 . .Jli3 '
8
ctga .
7
ctgj3 =2. .
8
£- i

d)
4
cosa= 7
sina=--,
J65
165'
sinj3 =_7_,
J65

165
4
tga=-
7 '
tgl3 = 2.,
4
7
ctga= - .
4
ctgj3 =.4: .
7
13.8.a) sina=415 b) cosa=5/9 c) tga=417
d) ctga= 1 Oil 7

7

5
17
13.9.a) .3 - 513 b) 2+f2 13.10.a) 1-213 b)3.J2-8
6
13.1I.a) f5 +3.J2
6
b)2f2-1 13.12,a)
f5 -1
b) 4 + J2
2 4
13.13.a) 0 b) 0 c) 13.14. a+b
5
13.15.a) sin34°=0,559192, cos34° = 0,829037, tg34° = 0,674508,
b) sin73°=0,95630, cos73°=0,29237, 1973°=3,270648,
c) sin87°=0,99863, tg87°=19,OSI, ctgS7°=0,05241
d) sinI2,34°=0,21371 , 0,976897, tg34°=0,21877
e) sin3456°= -0,587785, cos3456°= -0,80902,
13.16.a) sin2=0,909297, cos2= -0,416147, -2,18504
b) sin5= -0,95892, cos5 = 0,28366, -3,38051
c) sin 12= -0,53657, cos 12 = 0,84385, tgl2= -0,6358599
d) sin(-3)= -0,14112, cos(-3) -0,989992, 1425465
c) sin(-456, cos(-456, 12)= -0,83146
13.17.a) x=32°54'23" b) x=20032'11" c) x=28°7'38" d) x=14°2'10"
13.18.a) x=0,984996 b) x=I,810536254 c) x =-1,52814189
13.22.d) 330° l3.23.d) 13.24.c) 240
0
13.25.e) _5;
339
,
-','-
13.26.e) 390
0
A
13.29.c) 2n
3
13.31.a) U prvom
13.32.a) -3 b) 2
12
13.34.
13
5n
13.27.e) ---
4.3
13.30.3)
t
b) U drugom
13.35.
41
13.37.
2 .J5 .J5
sin 3 a
13.38. _ .. ___ _
coso, - cos -'a
13.28.1) -120°
b) cOs(FO,5
c) U drugol11
13.33.a) 7
d) lJ trecem.
b) 2
21 20
,]3.36. Cosa= - _ , tga:=
29 21
. • 2 2
13.39. tgx+ctgx-= SIl1 x_+ cosx = SIn x + cos _ . ..:::. = __ . _____ .
13.40.a)
13.41.a)
] + sin x
13.42.a) 2sinx
13.43.a) clg
2
a
13.45. ·-2clgx
13.47.a)
13.49.3) --I
13.50.a) 3
13.52.a) Neparna
13.53.a) ParDa
340
cosx sin x sin XGOSX
b) -sin
2
x
b)
I
sin x
b)
2
51D X
b) 19oo
13,46.0)
b) T=n
b) 5
b) .J2 c)3
2
SlDXCOSX
c) 2sin
2
x
c)
cos x
c)
2
cos x
c) 2ctg
2
(X
b)
c)
2
c) 0
d) H.J3
d) 0
13.44. 2
c) T=2n
13.48. Da
d) 2
13.51. Jr
b) parna
b) neparna
c) paroa d) ni parna ni neparna
c) ni parna-ni d) puma -
13.54. U cctvrtom.
13.56.a) sinl5)o>0 b) cos264°<0 c) tg325°<O
13.57.a) sin243°cos164°>O b) tg220°ctg329°<O
13.55. U drugom.
d) ctg(--122°»O
c) sin162°ctg52°>O
13.58.a) (2kn.1t+2Im), kEZ b) (".+kn,3TC +kre). kEZ
c) (".+kn, n+kn), kEZ
2
13.59.a) cos56° b) sin23°
1 1
13.60.a) 2:
b) .. -
2
1
13.6I.a)- '2
1
b)--
2
.J3
13.62.a) -2
b) .J3
2
13.63.a) cos25" b) sin32"
13.64.a) sinn b) cosO,5n
.J3
b) - Jf. 13.65.a) --
2 2
13.66.
4 4
d) ("":..... "-+ kn ), kEZ
2 4 2
G) GtgS" d) tg46"
c) --I
r;:;
d)
c) I d) .J3
.J3
c) -1 d)--
3
c) -cosiO" d) -sin6" e)---cos14°
c) sinO.12rc d) tgO.ire e) ctgO,3n
G) jj'
d) I e)
J2
-
3 2
y
y = sinx
5
'.i"" 281'-""
y = "'lsinx
, . --. (! "'0;,,-,-<
13.67. Y = sinx, Y = sin2x, y = 2sin2x, y = :2sin2x
341
13.68,
13.69,
13,70.
342
y
5
4
2
-3
-4
y
3
-3
5
4
3
[
y
-3
·4
'·5
y = cosx
y = 2cos.x
y = 3co.sx
iJ.5ccs>:
,y=tgx
13,.71
13.72.a)
13.73.
kn
x=-, kEZ
13.74.
3
I
13.75.a) -
2
4
r;'
b) ,,3
2
y
y= ctgx
x
n kn
b) x=_+_,kEZ
kn
c) X=-, kEZ.
3 6 2
y
3
·3
.,
2
13.76.a) ..fi
2
: (Xl<
v=cos ~ ­
. , \2
b)
2
13.77.a} 0 b) !.
2
x
343
I
13.78.a) -
2
13.80.a) I
13.82.a) 75° 45°+30°;
13.83.a)
15.J3 -8
13.84.a) __ -..c
34
13.85.
13.87.a) tgactgf:l
b) 0
b)
J5
.J3+8
34

b) I 13.88.a) 0
13.79.a) b) I c).J3
13.81.a) b)-2
b) 15° 60° - 45° ; fi + 16
4
d) . .1.:':.. J3
2
c) _374Jl.
3721
c) 15-8,/3
34
13.86.a) sina
3
b) - c) I
2
d)
1320
3721
d)
15.J3+8
34
b) cos( a-j3)
d) 2[I+cos(a-j3)]
13 91
' 4 ." 5 . 16 . " .
. . sJn(X- __ sm[(a+[3)+y]-
5 13 65
- sin(a+[3) cosa, + cos(a+p) siny
= (sinacosl3 + cosasinl3) cos)' + (cosacosf) - sinasinj3) siny =
- . ..s:..) . .<'.3.+(:3.. . ..s:..). _ ('l! +12).63 +( 36 _ 20).I.?
5 13 5 13 65 5 13 5 13 65 65 65 65 65 65 65
_ 63 + _ _ 4225 _ I.
65 65 65 65 65
2
4225
sin(a+I3+Y) = I a+i3+y = 90° 13.92. 255
1313
13.93. tg(a+j3+y) = I a+j3+y - 45°
13 94
. 2 - 24 _ 7 24 7
. - sm a- __ .,cos2a--_ ,tg2a=--
25 25 7 24
'2 4 0 3 4 3
13.95. Sin x=S ctg2X--
4

x x
2· tg - 1- tg' -
13.96. sinx=2sin'::cos':: =
2 2
x
2tg --
13.97. .'i... tgx
2 x 21
I-II,' -
• 2
344
2 2
= _L;cosx= 2
x
1 + tg 2 _
2
I
13.98.a) -
2
b)
.J2
---
2
2 X
1+ Ig-·
2
e)
J3
2
. 4a(1-a') 6a' _a
4
_1
13.99.sm2x=±---·--- ,cos2x=, ') ')
4a(l-a
2
)
tg2x=+ 4 2 .
(I + a
2
)2 (1+ aT a -60 + 1
13.100. s;na=- J5, cosj3=_2.J2;
3 3
cos(a-2j3) = 14 + 12.fiO _
27
12.fiO-1
s;n(2a+131 = --'---
. 27
13.10I.a) 1-8s;n'acos'a= 1-2(2sina·cosa)' = 1-·2s;n
2
2a=
= cos
2
2a+sin
2
2a-2sin
2
2a = cos
2
2a-sin
2
2cx = cos4a.
b) s;n80° c) 1
1310
" ) 4' 180 36o_4sinlSocos18°cos36°2
.. _.a 5111 cos --_
cosl8° cos18°
_ 2sin 36° cos36
D
_ sin 72° _" 5il1(900 - ! 8°) = cos 18° =J
cos!So cos18°'
b)
. 70°' 50°' 10°- 2sinl0°cosl00sin700s;n500
sm I 510 sm - --------- '-:-::;;,--
2 cos 1 0
= sin 20[) 5in(900 - 20
o
)sin 50° = 2 sin 20° cos 20° S!l1 50° .
2 cos 1 0° 4 cos 10°
sin 40° sin 50°
4cosl00
_sin40osin(900··400)_2sin40ocos400 _ sin 80° .._s;n(900-·IOo)_ cosl00 _I
-. 4e0510° -SeoslOo - 8c05100-8
x
13.107. Sve trigonometrijske funkcije izrazitl preko
2
Rezultat: 24
35
TO r:::
tg-=1+v2.
8 -
B.lOS.a) .J2;""J3
2
7 a 1. a 21"i a r;;- a
13.110, COS-=--, 5111-= --, tg-=-2-v2, ctg'""-=
923232 2
. a 5 a_ 1 a a 1
cos-- ___ , tg-?- =-5, ctg?=--5'-
2 ...;26 2 J26 _
13.112.
J - x
C05X=- __ , ctg-=,13
2 2
4
345
At.
13.114.a)
13.11S.a)
13116.a)
b) sin'x c) 0
2ctg20; b) 1 c) 2ctg20;
cos
4
2x - sin
4
2x = (cos
2
2x+sin22x)(cos
2
2x - sin
2
2x) ;;;0:
sinx
b) sin2x - tgx = 2sinxcosx -
1-( cos12x-sin
2
2x) = cos4x.
2sinxcos
1
x-sinx
cosx cosx
sinxC2cos
2
x-I) sinx(2cos
1
x-cos
2
x-sin
l
x)
cosx cosx
sin x (cos
2
x - sin 2 x)
cos2xtgx .
cosx '

2 2Y _ I-coso; I-cosy
13.118. ,g-,g-- +
2 2 2 1+ COSci I + cos 1 + cosy
abc
1- 1--·-·· 1---
= __ h...-:t.£ + + a + b
b+c-a a+c-b a+b-c
---+-_ ... _+---...... =
abc
1+···- 1+·-·· 1+--·
a+b+c a+b+c a+b+c
b+c a+c a+b
b+c-a+a+c-b+a+b-c a+b+c
- -_. =-.. _-- = 1.
a+b+c a+b+c
13.119. = sina + sin[3 + sin(a+f3) =
= sina+sin(3+sinacos!3+cosasinf3 = sina(l+cosl3) + sinf3(l+cosa) =
=
2 2 2 2 2 2
4cos 0; cos.fl. (sin cos.fl. + cos .. 4cos a cos i3 s y
2 2 2 2 2 2 .. - . '2 2
cO
'2 '
13.120.a) cos20° b) 2cos20°
[-
13.121.a) ,,2 cos2S0 b) 2sinSSosin22°
13.122.3) 4sin14°coslO°cos4° b) 4sin25°cos35°coslO°
13.123.a) cosx+cos3x+cos5x+cos7x = (cosx+cos7x)+(cos5x+cos3x) =
346
x+7x x-7x 5x+3x 5x-3x
= 2eos cos --- + 2eos cos =-=
2 2 2 2
= 2eos4xcos3x -;- 2cos4xcosx = 2cos4x(cos3x+cosx)=
3x+x 3x --x .
= 2cos4x·2cos ---cos ---' .. = 4·cos4x·cos2x·cosx
22'
b
') ;. 3x . X
'-tSlll-" cosx eOJi-
2 2
c) a
c) 0
13.124.a)
c)
2cos12° cos 18°
2.)3 sin (60° + x)
sin x
2 sin(x - 60
0
)
b)
cosx
d) .si,n (y + x)sin(y- x)
. 2 • 2
sm x sm y
sin 70°
13.125.a) b) 2tgx.cos
2
.:':
sin 7So sinSo 2
c)
13.126.a) tg30° + tg40° + tg50° + tg60
C
(tg30° + tg400) + (tg50° + tg60')
sin (30° + 40
0
) + sin(50
C
+ 60
0
) _ sin 70° + sin 11 0
0
cos30
o
- cos 30
0
cos40o cos 60°
sin 70° .I- sin(1800 -70°) _ 2sin 70° 25in 70° _
. -+ --
-J3 °
---. cos40
cosSOo .. .)3. cos 40° cosSOo
2
2
=2l( 1 1\
sin 18° cos 36° )
=2(COS36
0
-sin18°1=2sin54° -:--sinJ8° =
sin 18° cos 36°) sin 18° cos 36°

sin 18° cos36
Q
13.127.a) cos20: b) ctg20:
13.128.a) +cosSa -cos.7
a
sino, + sin 30, + sin 5a + sin 7a
2sina sin 20, + 2sina sin 6a
2sin 4a cos3a + 2sin 4a coso,
c) tg40:
(cos<x-cos3a)+(cosSa -cos70:) =
(sin7a +sina)+(sin5a +sin3a)
2sina (sin 2a + sin 6a)
2sin4u(co,:)a + casa)
347
= 2sina: sin4a: cos2a = sina: = tou
o .
cosa:
2sin 4a: cos2a: cos a
a - p

13. I 29.a)
0)4
·' ,
13.13.a SllnXCOs··a b) tg3a 13.131.a) tga b) tg(a+!3)ctg(l
J3.132.a) cos200cos400cos800 = 20° coslOo cos 40° cos80
n
--;
348
2sin 20°
= 40° cos 40° cos _ 2 sin 40° cos 40° cos gOO sin 80° cosSO
o
2 sin 20° 4 sin 20°
_.-----._- -
4 sin 20°
sin 80_° cos 8.<J'. sin I 60° ._ sin (180°- 20°) _ sin 20
0
8 sin 20° 8 sin 20° 8 sin 20° 8 20°
. ?Oo . 40° . 60° . 80°
b) tg200tg400tg600tg800 = sm - Sin sm sm __ =
cos 20° cos 40° cos 60° cos80
0
I
8
sin 80
0
sin 60
0
sin 20° sin 40° sin(900 - 10°). J3 sin 20
0
sin 40
0
2
-
, .... cos60
8
r::; cos 1 OU sin 20° sin 40°
4,; 3 . sJ3 . cos 100 sin 20° sin 40°
2
::::: 413. 2sin J 0° cos 1 0° sin 20° sin 40°
sin 1
4J3.
[cos(20" - 40°) - cos(20
0
+ 40") ] sin 20"
(
JO() 0· 0 r cos 20
0
- !JSill 20°
2J3. cos- -.".os60 )sm2Il_=2 J3.1. 2
sinlOo sinJOo
J3 . 2 cos 20° sin 20° .- sin 20°
sin 10°
. 40" . ?O"
.J3 " SIn - SIn
sin 1 0°

"'" 2 sin 1 0° cos 1 0°, .. . 2sin 30° cO$30o . _2_si_n_4_0"_c_o_s =
2 2 2 2
= coslOosin20osin40o sin 60° sin60
1l
8 2 16sinlO' 2
sin200sin400sin200 sln600 = foS(20o -40o)-cos(20
D
.4.-40°)] sin 20° ,,/3 __
32sinl00 i}
= sin200 -.J3 2sin20l'cos200-sin200 ··./3
32sin 10
0
4 64sin I 0
0
4
--.sin:Wl'
r::;
,j .J 2sin I 0(1 cos30O ,,/3
cos 30°
y'3
64sin I 0
0
4 64sin 1 0° 4 32 4 64 4 256
13.136. + ctgac.tgy + ctg!3ctgy = ctgCi.ctg!3 -+ ctgy (ctga + ctg!3) =
cos + Gig [IT _ (a + 1 _
sma sm S11HJ. 5J11 f3
cosa cos _,' sin (ex -+ _
c· B)·:--:-----
sm ex Sin 13 5m a 5111 [3
_ cos!.l .co..' . .lu_.+Jll. sin (a casa c()s_,,- _ cos (a +
sina sin [3 sin ((r + (3) sino: sin f3 sina sin.R
= cos _ -- sinn =
sina sin f3 sinex sin f3
= cos5: ..
cos
.::-::y?sa cos!3 sin j3 = (;( sin [3 = 1.
sinnsinj3 sinasinj3
i 3.137.
sina + Slll!3 = a I sina -+ SiD f3 a
I =;. -------.. -
=>
=>
coscx+cos!3=bJ c()sa+cos[) b
/i.:::: cos = {)
\l1+cos(a+i3) b
l-co.'(a +1l2 a
2
l+cos(a+[\)
a
b
=>
=>
o.a+fl
.L S 111 --------
2
(a
2
+b
2
)cos(a + [l)=b
2
_a
2
a
=>
=>.
349
sin(a+fl)
13.138.a) Prema sinusnoj teoremije: Otudaje
sina sin
sin 13 bsina 27'sin300

13 42°27'15".
a 20
y 180" - (a+13) 179°59'60" -72°27'15" 107°32'45".
=> c=Qsiny _ 20'sinl07°27'15"
sino, sin), sina- - sin 30
1l
20 ·0,95348 = 38, 139.
0,5
b) a 78°57'38"
13.139.a) b)
a c
13.140.a) '-- = 2R
sinn SIllY
b
sin 0
c
siny

c 2Rsiny 15.
=> 13=59°29'23",
a 180° - (y+13) 179°59'60" - 126°52'1 I" = 53°7'49".
b)
13.14 J .a) Prema kosinllsnoj teoremi vrijedi:
cosu= b"+c
Z
_a
2
- => a=28°ST18", 13=46034'3"
2bc 2·3·4 24
b) a=50045'14", c) a=83°16',
13.142.a) 169+225-2·13·15·cos600= 199,
14,11,
b) a=29,462, °56'44" c) b = 20)5 - 2.J3 z 24,79
13.143.a) sina =::
sin Jl b
II
sin 213
sin i3
II
6
2 sin i3 cos i3
sin Jl
11
6
=> cosi3 =
12
a=47"6'46"
5iDa 35
b)
8
sino, 35
=> sin[1800-(a+i3)rg-
sin)'
sino,
=>
sin (a + Jl)
35
8
=> 8sina = 35sin(a+f}) => 8sina = 35(sinacosj3+cosasinj3)
=> 8sinex = 35sino:cos36°52'121! +- 35cosa·sin36°52'12"
=> 8sina = 28sincx +- 21 coso. => -20sina = 21 cosa
21
tga - -- tga =-1,05 a 133°36'1
20

13.144.a)
350
b) c)
13.145.a) a=43°36'10"
13.146.a)
b) c)
b) a = 45°57'17", Jl 76°20'33"
13.147.a) 2R
sin a.
=> sina 42 0,80769 16".
2R 52
sina = hb
C
h
=> c- . b 31 -38,381
sma 0,80769
ace· sino.
" => siny 0,738095
Slnu siny a
a y 47°34'10"; Jl 180°- (a + y)
= 179°59'60"-101°26'26"= 78°33'34!!;
a·sinJl 50,9669. b)
sina 2R a
13.148. = b + 4 b
sina sin P sin a sin j3
bsina (b+4) sinJl b = 4sinJl
4sin i3 = 4·0,799999 17;
sin a - sin Jl 1,1 88236
a· siny
----= 10.
sina
13.149.a)
y = 180
0
- = 28°4'21"
P a· ho 4 . 12 24
2 2 '
=>

p = bcsina
2
+ c
2
- 2bc coso;
2P

sina
2P
be ==
Slna
b
2
+ c
2
- 2bccosa
2P 1
}
=> f
2 2 2 2 4P 4P 2 -
b +2bc+c -2bc-2becosa=a (b+c) --.-"",'--cosa=a J
2P
sina r
2 2 (1 cosa I
(b+c) =a +4PI-.-+-.-'i
\smu sma).-
sino.
=>
SIna smo:
2P 1
be
.
sma
(b )
2 2 4P 1+ cos a J
+c =a + .
sina
bc=-- ).
+4P. [/I+cosaJ'
sma
2P l
sino,
+4P.
V l-cos'a
351
=>
=>
=>
2P )
bc=--
sino.
2 fl1:"cosa)2
(b+c) +4P.
(1 +cosu, )(1 - cos a)
2P 2
bc=-- f
sina
(b+C)2 =a
2
+4P.
Vl-casa)
bc= 2P
sino.
(b+C)2 "'u
2
+4P clg'!:
2
}
,b + e = -J16 + 96 ,8,00002
=>
sina
)
b+c= Ja
2

be = 195 1
i => b = 1 5, c = J 3
b+c= 28J
a b
sina
sin f3
=> sinl3 = b 'sin,=- = 0,799998
a
=> 13 = 53"7'48",
b) a = 2Rsina, b = 2Rsin13

7 7 . 3

49 + 64 - 9
casu = = 0,9285714
2,7,8
=> a = 21 °47'12"
13.151,0:=25°12'32",
13,IS2,a) R""29 N ,
cJ R=13N,
352
i3 = 48° J 1'23" , )' = 13 J °48'3 7" , 0 = 154°47'28"
a=46'23'SO",13=43'36'10" b) R=6SN,u= 14'IS'
ex = 22°37'12"
* * * * *
LITERATURA:
I, MJAbramovic,MT,Stardubcev:MATEMATlKA - geometrija i
trigonometrijske funkcUe, "Visaja skola", Moskva, 1976.
2- M-LAbramovic,M,T5tardubcev:MATEMA TIKA - algebra i elernentarne
funkcije, "Visaja skolal!, Moskva, 1976.
3. P.P.Andreev,Z.Z.Suvalova: Geometrija, "Nauka", Moskva, 1975.
4. P.T.Apanasov,M.I.Orlov:Sbornik zadac po matematike,
"Visaja skala", Moskva, 1987,
5. j zadaCi po elementarnoi
maternatike. "Nauka", Moskva, 1974.
6, RBogetic: Zbirka zadataka iz maternatike, Beograd, 1975,
7, A,Combes et D,Bargues:MATHEMA TlQUES Terminales C et E Tom 1
Exercises avec solution VUIBERT? Paris, 1974.
8. A.Huskic: Zbirka rijesenih 71ldataka iz matematike za tre6i razred srednje skole
"Svjetlost" Sarajevo, 2000,
9, S,Klasnja:Kurs elementarne maternatike I (Algebra) Sarajevo, 1963,
10, SXlasnja:Kurs elernentarne matematike II (TriganometrijaJ Sarajevo, 1965,
11 , S, i A, Kurepa : MA TEMA TlKA za drugi razred gimnazije,
"Skolska knjiga", Zagreb, 1994,
12, S, Kurepa : MA TEMA TlKA 1 za prvi razred srednje skple,
"Skolska knjiga", Zagreb, 1995,
13. A.K.Kutepov,A.T.Rubanov:Zadacnik po algebre i elementarnim funkcijam
"Vissaja skola", Moskva, ] 974.
14. C.E.Ljapin, T.V .Baranova,Z.G .Borcugova:Sbornik zadac po elementarnoi
algebre, Prosvescenie", Moskva, 1973.
15. M.Malenica: Potencija tacke u odnosu na kruznicu i primjene,
Strucna metodicki casopis MA TEMA TlKA 2/9 J Zagreb, 1991,
16. V.Mihailovic: Geometrija za drugi razred gimnazije, Beograd,1976.
17, LMilin,ZJvanovic,S-Ognjenovic: MA TEMA TISKOP zhirka zadataka za II
razred "Nauena knjiga" Beograd, 1988,
18, S,Mintakovic:Zbirka zadataka iz matematike za II razred srednjih skola,
IISvjetlost", Sarajevo,1977.
19, S,Mintakovic:Zbirka zadataka iz trigonometrije, Sarajevo, 1971,
20, M,KPONTJAGIN:ELEMENT ARNA MATEMA TlKA-teorija i praktika
"Visaja skola", Moskva, t 970.
21. A,V .Pogorelov:E1ementarnaja geometrija, "Naukal!, Moskva, 1977.
22- Ki D,Stefanovic: Zbirka zlldataka iz a1gebre za II razred , Beograd, 1972,
23, DJ,Strojk: Kratak pregled istorije matematike, Beograd, 1969,
24, M,Snajder,S,Tornic:Metodicka zbirka zadataka iz matematike,
"Svjetlost'" Sarajevo, 1981.
25. Z.Z.Suvaiova,V.LKaplun:GeometrUa, "Visaja skola!!, Moskva, 1980.
26, TR1ANGLE, Udruienje matematicara BiB, Sarajevo, 1997,-1999,
27. R.Zivkovic, H.Fatkic, Z.Stupar:Zhlrka z..adataka iz matematike
sa rjesenjima llputama i rezultatima, 987.
353
SADRZAJ
PREDGOVOR
I. STEPENI (POTENClJE) I KORlJENI
1. J, sa pnrodnim izloziocem (eks anento )
1.2. Stepcru .. sa cijclim izloziocem (ckspo%entom ill ...•........... " .. " .. ' ..... .
J J. Operacljc sa stepenima . ednaVh ) .... -: ........................ .
Zadac! za vjezbu i osnova, odnosno Jcdnakih cksponenata
1.4. Korijeoi ........... .
lA. kor(!ena. ............... _ ... _
I Pra\ da kOfjCnOVaUj3 OperaciJ·'· 1 ... ... -.......... .
j 4? 1 P ..' e sa (OfljelUma
· _ I skracivanje korijena.
j .4.2 . .<-' Konlen prorzvoda Moo'e . k ..
J 7;' 'v.· Z oJe 'orqena
I Korljeo koilen.ka Di]· er . k . ."
1 4 2 4 S· .,' JCnJc 'onJcna
· .. ' 1 korjenovanje korijena
1.4.3. RaClOnallsanJc nazivnika .
1.4.4. Dva poseboa zadatka
. . . . . . . . . . ; . . . . . . . . . . . . . . . . .'
Zadaci .za vjczbu i :: ... :: .....
1.5. ?:eper:l sa i realnim ........... .
Zadacl za vjezbu 1 utvrdivanje ............ .
2. I-lOMOTETIJA I SLlCNOST
2.1. Kru7 ...nica i krug ...... .
2.1.1. PoI.ozaj tacke prema kruznici
2.1.2. prave prcma kruznici
2.1.3. duzi kruznice
2.1.4. Tangcntni cctverougao ..
165. (kruzna_linija) i uglovi
; ... e{I\Ol cet.verougao ................... . ........ .
_.1.7. Medusobm poloZai dviJ' e 1 v' ............... .
? I 8 Z",' , . (fllZOlCe .. ..
_ ... _ ajedl?lCke tangentc dVlju kruznica .... .. ............ .
vjezbu i utvrdivanje ................ ..
2.2.
r • _. - nesamjer Jlvc duzl.
-").., Zadacl \Jczbu i utvrdivanje -.......... ............................ .
.:-.J. ProporclOnalnost duzi G t .. j. .. .. :: .......................... ..
dvi}'u duzi prod ,v • eome .. f1Js\.a proporClja, geometrijska sredina
. .' uzena proporelp. ......... .
2.4. ProporelOnalnost duzi na pravama (Tales·· ·t .. · .. · .. · ........ ·
2 4 J P -r . , ova eorcma)
· . . os JC Ice J alesove tcorcme ...
2.4.2. PrimJcne Talesove teoreme ............... .
Zadaci za vjezbu i utvrdivanje
2.5. Osobine sirnctrala u ut ': . - . .. ............................. ..
Zadaci za \-j'eibu i I uporednog vanjskog ugla trougJa
"' _" \fulvanJe
2.6. Ho.motctJJa geometrijskih figura
2.6. J. 0 h,ornotetiji. Homotetija kao
354
3
5
7
9
10
I I
I I
12
12
13
14
15
16
17
19
22
24
26
26
27
28
29
30
32
34
35
37
38
42
42
43
46
47
49
49
51
52
52
r-

2.6.2. Homotetija nekih geometrijskih figura
................................
53
56
57 Zadaei za vjez.bu
2.7. Slicnost geometrijsklh figura ............... ..
2.7.1. Slicnost kao preslikavanje. Pojam 0 slicnosti geometrijskih figura ........ ' 57
2.7.2. Slicnost mnogougl
ova
............ ................. 59
2.7.3. Siicnost trouglova. Stavovi 0 slicnim trouglovima ............................ 62
2.7.4. Odnos visina, obima i povrsina slicnih troug{ova .... ........................ 65
Zadaci za vjezbu 69
2.8. Primjena slicnosli na pravougli trougao ...... ......... ....... 71
Zadaei za vjezbu j utvrdivanje 74
2.9. potencija tacke u odnosu na kl'uznicu ....... ............ ..... 75
2.10. Ncke primjcnc potencija tacke U odnosu na kruznieu ................ 80
2.10.1. Karnoovi obrasei. Pitagorina teorema ............................. 80
2.10.2. Zlatoi presjekduzi ............................... 81
2.11. Polara tacke u na kru.znicu ........................... ................. 82
3.
3.1.
3.2.
3.3.
3.4.
3.5.
3.6.
3.7.
·3.8.
4.
Zadaci za vjezbu 83
SKUP KOMPLEKSNII-l BROJEV A
formiranje skupa kompieksnih brojeva .................. ,...................... 85
Zadaei loa vjezbu 88
Iednakost dva kompleksna broja .................. .......................... 89
Zadaci za vjezbu 90
Operacije u skupu kompleksnih brojeva (sabiranje, oduzimanjc, mnoZ.enje) 90
Zadaci za vjezbu 93
Konjugovano-kompleksni brojevi .............................................. 94
Zadaci za vjeZbu 95
Dijeljeoje kompleksnih brojeva .......... ... ...... ... ...... ............ ... .... 96
Zadaci za vjezhu 97
Modul (apsolutna vrijednost) kornpleksnog broja ........... ··············,····· 98
Zadaci za vjezbu 100
Preslikavanje skupa komp!eksnih brojeva u skup tacaka kompleksne ravni 101
Zadaci za vjezbu 102
Graficka interpretacija sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva 103
Zadaci za vje'lhu 104
KVADRATNE JEDNACINE (JEDNADZBE) ................................. 105
Zadaci za vjczbu 107
4.1.
Rjesavanjc nepotpunc kvadratne jednacinc ...... ............ ....... ............ 107
Zadaci za vje'l,bu 109
RjeSavanje potpwle kvadratnc jednacine. Formula za za rjesavanje kvadratne
4.2.
4.3.
44.
4.5.
jednacine .................................. ............................... 11
0
Zadaci za vjezbu 114
Diskriminanta 1 ispitivanje prirode rjesenja kvadratnejednacine.... 115
Zadaci za vjezbu 116
Normirani ol?lik b:adratne jednacine" Vieteove- formule.... ............... 116
Zadaci za vjezbu 120
Znad rjesenja kvadratne]ednaci'ne -......................................... 121
355
4.6.
Primjena kvadratnihjednacina
Zadaci za vjezbu
4.7.
5.
5.1.
5.2.
5.3.
5.4.
5.5.
6.
6.1.
6.2.
........•••........•..................... ,
Kvadratni trinom. Rastavljanje na linearne faktore " ........ " ........... "
Zadaci za vjezbu
KV ADRATNE FUNKClJE
Kvadratna funkcija oblika y=ax
2
•••••••••••••••••••.••••••••••••••••••.•••
Zadaci za vjezbu
Kvadratna funkcija oblika y=ax
2
+c ............. .
Zadaci za \jezbu
Kvadratna funkcija oblika y=a(x-xli
Zadaci za vjezbu
Kvadratna funkcija oblika y=a(x-xoi+Yo ................ .
Zadaci za vjezbu
Kvadratna funkcija oblika y=ax
2
+bx+c (graftk, nu!e, znak, ekstrem, tok)
Zadaci za vjezbu
KV ADRA TNE NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE)
Znak kvadratnog trinoma ax
2
+bx+c " .................. ,.
Kvadratna nejednacina .................. .
Zadaci za vjezbu
7. JEDNACINE (JEDNADZBE) VISEG REDA
7. J. Bikvadratnajcdnacina
Zadaci za \jezbu
7.2, Kubnajednacina ax
3
+bx
2
+cx+d=O
Zadaci za vjezbu
7.3. Jednacine viscg reda sa simetdcnim koeticijentima ..
Zadaci za vjezbu
8.
8.1.
8.2.
9.
9.1.
9.2.
SISTEMI (SUSTA VI) KV ADRA TNlH JEDNACINA (JEDNADZBI)
Sistemijednacina s dvije nepoznate od kojihjejedna prvog ijedna
drugog stepena .......................... . ...... , ..... .
Zadaci za vjezbu
Sistemi kvadratnihjednacina s dvije nepoznate ..
Zadaci za \jezbu
IRACIONALNE JEDNACINE (JEDNADZBE)
Pojam iracionalne jednacine ............. . ..................... .
lracionalnejednacine u kojima se pojavljuje .Jf(x) , gdjeje rex) funkeija
prvog jli drugog stepena
Zadaci za vjezbu
10. IRACIONALNE NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE)
10.1. Pojam iracionalne nejednac.ine ...... , .. .
356
122
124
125
127
128
131
131
133
133
135
135
137
137
141
143
144
146
147
149
149
157
158
161
162
163
164
168
170
172
176
178
10.2. Iracionalne nejednacine u kojima se pojavljuje .Jf(x), gdjeje f(x)
funkcija prvog ili drugog stepena
Zadad za vjezbu i utvrdivanje
II. EKSPONENCIJALNE JEDNACINE (JEDNADZBE) I NEJEDNACINE
(NEJEDNADZBE) .
11.1. Eksponencijaina funkcija obJika y=a\ a>O. Pqjam, grafik, svoJstva .....
Zadaci za vjczbu
J 1.2. Ekspooencijalna'jednacina oblika aft x) c:c::: ag(x) ......................... .
Zadaci za \jezbu
11.3. Eksponencijalna nejednacina oblika < ag(x) ........................ .
12.
12.1.
12.2.
12.3.
12.4.
12.5.
12.6.
12.7.
Zadaci za vjezbu
LOGARITMI.LOGARJTAMSKE JEDNACINE (JEDNADZBE) I
NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE)
Pojam inverzne funkcije
Zadaci za vjezbu
Pqjam \ogaritma i logaritamske funkcije. Osobine, svojstva i grafik
logaritamske funkcije
Zadaci za vjezbu
Pravila logaritmiranja
Zadac! za vjezbu
Prelazak s jedne logaritamske baze oa drugu ......
Zadaci za vjezbu
Dekadski i prirodni logaritmi
. Zadaci za vjezbu
Primjena iogaritama
Zadad za vjezbu
178
183
184
186
186
189
190
193
194
195
196
199
200
204
204
206
206
212
213
214
Logaritamske jednacine oblika logaf(x)=iogag(x), pri cemu Sll f(x) j g(x)
poiinomi iii racionalne funkcije najviSe drugog stepena 215
Zadaci za vjezbu . 218
Logaritamske nejednaCine oblika logaf(x)<logag(x), pri cemu su f(x) 1 g(x) 12.8.
po!inomi m racionalne funkcije najvise drugog stcpena ........... 219
Zadaci za vjezbu 223

13. OSNOVI TRIGONOMETRIJE
13.1. Orijentisani ugao. Radijan ....................... ..
Zadaci za \jezhu
13.2. Definicijc trigonometrijskih funkcija ostrog ugia u pravollgJom trouglu
13.3. Trigoncmetrijske funkcije komplementnih uglova (kutova) ..
13.4. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija uglova od 30°, 45° i 60°
Zadaci za vjezbu
13.5. Vrijednosti trigonometrijsklh funkcija proizvoIjnog llglova
( upotreba kalkulatora iii tablica) ...
Zadaci za vjezbu
13.6. _ Tl'igonometrijska kruznica ............ .
225
227
228
230
231
233
_235
'''J'1,\'
-
357
Zadaci za vjezbu
13.7. Definicije trigonometrijskih funkcija na trigonometrijskoj kruinici
Zadaci za vjezbu
13.8. Osnovni trigonometrijski idcntiteti ........................ .
Zadaci za vjezbu .......................... < ••••••••
13.9. Periodicnost funkcija. Pcriodicnost trigonometrijskih funkcija
Zadac! za vjczbu . . ................................... .
13.10. Trigonometrijske funkcijc negativnog argumenta.
Pame i ncparne trigonometrijske funkcijc ................... .
Zadaci za vjezbu ................. .
13.1!' Znaci trigonometrijskih funkcija ............... .
Zadac! za \"jczbu ....................... .
13.12. Svodcnjc na prvi kvadrant .................................. .
13.12.1. Svodenje drugog na prvi kvadrant ............ . ......... .
13.12.2. Svodenjetreccgnaprvi kvadrant ................................. .
13.12.3. S\"odellje cetvrtog na prvi h.\-'adrant ......... " ..................... .
Zadaci za vjezbu ...................................... .
13.13. Grafici trigonometrijskih funkcUa ..................... .
13.13.1. Grafici trigonornctrijskib funkcija y=sinx, y=asinx, y=asinbx ... .
Zadaci za vjezbu ....................................... .
13. J 3 .2. Grafici trigonometrijskih funkcija y=cosx, y=acosx, y=acosbx ..
Zadaci za vjezbu ................................... .
1313.3. Grafici funkcija)=tgx i y=ctgx ...... " ........................... .
Zadaci za \jezbu ................................ .
13.13.4. Graficko funkcija rasin(bx+c),
pomocu karakteristicnih tacaka ...................................... .
Zadaci za vjczbu
13.14. Adicionc teoremc (formuJe)
Zadaci za vjezbu
13.15. Trigonolllctrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla
l3.15, 1. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugJa ............. .
13.15.2. Trigonometrijske funkcijc polovine ugla" ..... , ............. .
Zadaci za vjezbu
l3.16. Transfonnacija zbira trigonometrijskih funkeija u proizvod
Zadaci za \:jezbu
13,17. Primjeri transfonnacije trigonometrijskih izraza ................... ..
Zadaci za vjezbu
13.18. Sinusna teorema
Zadaci za vjezbu
13.19. Kosinusna teorema
Zadaei za vjezbu
13.20, RjcSavanje pravouglog i kosouglog trougla
Zadaci za \jezbu
14. .REZULTA TI, UPUTE, RJESENJA
Literatura
358
237
" 238
242
243
247
248
250
251
252
252
253
253
254
255
256
258
258
4l§)
261
261
264
264
266
266
267
2..68
2'74
276
276
280
283
285
289
290
292
293
296
296
298
299
301
303
353
,I

i
I

Izdavac:

IP "SVJETLOST" d.d. Zavod za udibenike i nastavna sredstva Sarajevo Sefik ZUPCEVIC Abduselam RUSTEMPMac
j\nte Barrie Prof. Dr. Scfket ARSLANAGIC; Sarajevo

I
PREDGOVOR
Udzbcnik je pisan prema Nasta\'IlOm planu i programu za drugi razred gimnazije i tehnickih skola. Njime su obuhvaccne sve oblasti prcdvidcne Nastavnim programom U obimu koji je odreden nastavnim planol11. Nije ispustena nijedna ob!ast, nijedna tema, a u cilju potpunijeg uvida u tematsku gradu u pojedinom icmama uvedena su neznatna prosirenja koja nisu eksplicitno navedena u Programu predmeta. Sire oblasti navedene u Programu, u udzbcniku su podijeUene na manje tematskc cjeIine koje se mogu obraditi na jednom iIi dva nastavna sata. Svaka takva cjelina je obradena tako da se mogu uociti cetiri odvojena dijela ito: 1. Teorijska obrada materije uz odgovarajuce ilustracijc i komentare, 2. Pailjivo odabrani i rijeseni prakticni primjcri (zadaci). 3. Na poseban nacln formulirana pitanja za ponavljanje i 4. Zadaci za vjezbu i utvrdivanje (sa ljesenjima, uputama iii rezultatima na kraju knjige). DijeJovi se prekIapaju i dopllnjuju s teznjom da ponavljanje i utvrdivanje dopuni i osvjezi u teoretskom dijelu datu materiju. Cesto se informacija koja nijc ekspIicitno data u teorijskom dijelu, prezentira nenametljivo kroz primjcr(e), iIi podesno f'ormulirano pitanje iii kroz zadat?-k za vjezbu. Svi navcdcni dijelovi posmatrani zajcdno zaokruzuju tcmu j obuh-vatajll je u potpunosti. Sve cksplicitno navedene definicije i teoreme su napisane na poseban nacin (podebljano, ukoseno i 81.). To je uradeno i sa terminima koji su vczani za istaknute pojmove prilikom prvog pojavljivartia. NajvaZnije forrnule, definicije, teoreme su pored navedenog stavljene i II posebne okvire kako bi i vizuelno privukle painju ucenika. U dijelovima tematskih cjclina koji su ovdje nazvani "'odabrani zadaci i praktiCni primjeri" u Udzbeniku jc navcdcno oko 240 detaljno uradcnih zadataka koji ilusiriraju pray i!a, teoreme, osobine pojedinih pojmova i s1.. U Udzbenikuje preko 120 gratickih iIustracija (crteza, skica, slika) kojima se zorno prcdocavaju pojcdini pojmovi i njihovi uzajamni odnosi. To se posebno odnosi na poglavlje u kome se obraduje homotetija i slicnost. Graficke ilustracije su ubacivane tamo gdje je njihova didrikticka vrijednost nezamjenljiva i u tome se nije pre1jcrivalo. Slike u knjizi su posebno oznaccnc. Njihova.oznaka ukazuje na poglavlje i redni brqj slike u -njemu. Potpisi ispod stika (clteia), skoro uvijck, daju posebnu poruku kojom sc dopunjuje tekst koji prcthodi cliezu (iii se naIazi iza njega).
3

Direktor:
Za izdava6a:
Ured.nik: Recenzenti:

Nura HLJSKIC, Sarajevo Vesna PAVlC'::, Tuzla
L~ictor:

Zulejha TERZIC
Autar

Korektm:

Tehnicki urednik: Naslovna strana:
DTP;

Vanda BABOVIC Mira GOCHC
Autor

Stampa:

C.P.A. Tojsici

Tiraz:

1.000 primjeraka

elP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Basne i Hercegovine, Sarajevo
51(075.3) Huskic, Adem Matematika za 2. razred gimnazije 1 drugih srednjih skala! Adem Huski6. - Sarajevo: Svjetlost, 2003-. - 356 str. : graf. prikazi ; 24. em ISBN 9958'10-5.82-9 COBISS.BH-lD.12079878

ISBN 9958-10-582-9

Federalno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i -sport~,'-ti,tosnovu- odobrenja Vijeca za odabir udzbenika od 12.03 .200 1. godine, RjdenJem broj'UP..:1-01c38-9-2517 III Qdbbrilo je ovaj udzbenik za upotrebu. . Strogo je zabranjeno svako kopiranje,._ u~n'~zav[mj~e i p-reStampav~nje.ovog-prirucnika u cjelini ili
pojedinih njegovih diJelova, bez odobrenJa"lzgilvaca. . .

.

"'ifiP

...

Na mjestima u Udzbeniku gdje su informacije, podaci, veze izmedu podataka i slieno, mogle da se predstave u tabelarnolll obliku, to je i uradeno tako da je 8 tabela sastavni dio Udzbenika. U dijelovima koji slijede iza svake tematske oblasti pod nazlvom "Zadaci za vjezbu (i utvrdivanje)", u Udzbeniku je navedeno preko 1300 zadataka s ciljem da se ucenicima omoguei utvrdivanje gradiva izradom zadataka i bez posebnih zbirki zadataka, a profesorima matematike omoguci izbor dodatnih zadataka za vjezbu u skoli, kao j odabir 7...adataka koje ueenici mogu j trebaju rjesavati,u dlju uvjezbavanja i provjeravanja stepena usvojenosti grad iva, samostalno kod kuee (domaea zadaea). Na kraju Udzbenika naveden je spisak literature koja je,uz visegodlsnje iskustvo autora, kOrlstena prilikom izrade mkopisa 1 koja se preporucuje profesorima matematike i predavaeima, za daUu analizu i pripreme za nastavu za pojedine-teme, kao i za izbor tema za izradu maturskih radova ucenika. Uz obradu iogaritama i trigonometrijskih funkcija uobicajeno je da se koriste posebne tablice ("logaritamske tab lice"). U udzbeniku je djelimicno ukazano kako se koriste te tab lice, ali je poseban naglasak dat na upotrebu malih dzepnih kalkulatora (cija je nabavka dostupna i llcenicima, a ne bi bila veHki izdatak l1i skolama) koji efikasno zamjenjuju navedene tab lice i sto je jos vainije, osavremenjuju i dizu na vist 111VO nastavni proces U odgovarajueim oblastima matematike. Namjena Udzbenika je prvenstveno da bude sredstvo za realizaciju programa matematike za dr1.1gi razred gimnazije i tehniekih skola koje imaju i5ti program matematike kao i u gimnaziji. Udzbcnik je namijenjen ucenicima navedenih skola, a za profesore matematike i predavace je okvir u kome i oko koga ee se kretatl realizirajuCl program matematike u drugOtTl razredu. Za realizaciju pojedillih oblasti, Udzbenik mogu koristiti profesori i napredniji ucenici drugih srednjih skola (preostale tehnicke skole, tehnicke i srodne skole, sirucna skola). Na kraju izrazavarn veliku zahvalnost recenzentima koji su savjesno preglcd2.li rukopis i svojim sugestijama i konkretnim prijedlozima znatno doprinijeli podizanJu kvaliteta rukopisa. Autor

1.

S T E PEN I (POTENCIJE) I

K 0 RIJ ENI

1.1. Stcpcni (potencije) s prirodnim izlozioccm (cksponcntom)
Proizyodjedna\dh faktora 5·5·5, a·a·a·a, x·x·x·x·x, b·b·b·b, c·c materno krace pisati ovako:

Uopste,za rna koji rcalan bmj a j rna koji prirodan braj n (11)1), po dcfi11iciji,je

a·a· ... ·a

'-----~j iJ !ilklom

Ozna1<u all zovemo aAi stepen (iIi n-{a potcncija) broja a. Broj a sc 70ve baza (iii 05no\'3.) stepcna, a broj n zovemo izlozilac (iii eksponent) stcpena. Oznaku an chama "a na enti" iii "a na entu". 1,J prvom sluc.aju mislimo na stepeo, au drugom na poteoc-iju. Ako je izloziiac jednak brojll 1, tada je Xl = x.
M-nozcn,je stepenajednakih baza vrsi so na slijedeci nacin:

3

m

·3

n

=

a m+n

(1 )

Zaistaje
am·all =

, ( (
~

a·a· ... ·a . o·o· ... ·a
" faka"a

J

l

~

i 1= I

o·o· ... ·a
'--~-..----------'

=am~!\.

"iakW")

"' '" ("lw'O

.. I. \T rlJc d·. 0"-0 1n -,

"'~1 -,

(~a )2.k -a, ~ Ik

( -3 )2k+1 _ ~ ..

-"a 2.k+! .

St~Ijerjj jcdhaki'~ baza ilin~ie sc'tako sto se haza st<:peiluje',zbir~m'njihovjh
,"cFspoitc~ata.

.JI
5

4

3 ~ 5 = 5 (14 o.. +111 = alllon '------. Ako hocemo da i aD zovemo stepen. lzracunati: (4 3)" (a4 )' .fah-"c-a-'--~ ~a·a· .I Primjer 1. mi smo upoznali samo stepene sa prirodnim eksponentom. se ~ij. 43 I 1. . 125 2 82 ~ (125·8)' = 1000 2 = lOOOO.·hbaz. (JOO·5!. .~ razli~oDJ.. ~iG'p. (ab) n .t-. tada bi se na desnoj strani jednakosti (4) pojavilo aD.!. To je potrebno da hi se eliminisala pojava nule u djeliocu i pojava stepena koji jos nisu definisani.~ 100353~ 1000000·125= 1250000. ·a·b·b· .d naki._. rrimjer 3: lzracunati: .. a·a ·a ..a .. (x')". (=4 .24 Rjesenjc: . . Izracunati: 2 3 . 7 5' 125 Primjer 4: lzracunati . dJelJcnlka ~Cp'Cl1:~ jC.2.. To radimo na slijedeCi nacin: (5) a" bee I w 1 Zaista. x 3x 6x x 'x ·x 3m 2n 4 1 f Proizvod realnih brojcva stepc11ujemo sa n tako sto svaki faktor stepenujemo sa n.. am ' .-----' n jok/ara Dakle. Morama ovaj stepen definisati. Rjescnjc: I I 1 t 0 tome da baza ne bude nula i da prvi eksponent budc veCi od drugog... U relaciji (4) mora se voditi racuna Dokazali smo da vrijcdi: (ab)"= anb 125 2 82 n Primjer 2: lzracunati (100·5)'.1' . I I j Stepene jednakih baza dijelimo ovako: afu: a 11 '= am 11 (4) Zaista je (ab)"~ (ab)·(ab) . Stepen moi. medutim.).cmo stepenovati. I ek'Sp()ne~ta dJelu~ca. moramo odrediti znacenje tog stcpena. vrijedi: (am)'l ~":o: ani .oO._OnC?. Sta bi se dcsilo ako taj uslov nije ispunjen? Ako je m=n."'. Stcpcni sa cijclim izloziocem (eksponcntom) RacllnajuCi sa stepenima uocavamo da smo u relaciji (4) imali uslov daje m>n. 1 (2 ) ~'-J j~ ~ l s. am = alll+lII+ . (4" RJesenJe: \5) (4 ls j\3 64 (_·1\' l-)I =-'-+c". 8 1 II i-I = ~ = -_..... (3 ) j Primjcr 6.00..~le ta~u sto se baza :Stepcnui. Ova oznaka po obliku podsjeca na stepen. Kolicnik realnih brojeva stepcllujemo sa 11 taka stO steperiujemo sa n i brojnik i nazivnik. - : '" ': . 4 ) Rj~senjc: 145 '. Primjer 5: Izracunati: a 2J :a 14 . 6 . Zaista. ·b ~a"·b".

Kako je all: all =1, kao kolicnik dvajednaka broja, to uzimamo, po definiciji, daje

I I
1
j

1.3. Opcracije sa stepenima jednakih osnova, odnosno jcdnakih izloziiaca.
Za operacije sa stepenima ciji su izlozioci cijeli brojcvi vrijede ista pravila kao za stepene sa prirodnim eksponentom:

( 6)

Tako je, na primjer ,
4°= 1,2°= 1,734 = 1, (-4997)°= 1, (234+11)"= 1, (78-345)°= 1,." 3ao=3, (5a)"=I, 7ao+2·30= 7+2 = 9, (_11)°+ 25·(-33)°= 1+25
=
0

26.

I I
I
I
!

l

Cab)" =a" ·b"

Sada relacija (4) vrijedi i u slucaju kadaje m = n. Nekaje m<n. Tada postoji prirodall broj k, takav daje m+k = n. Zato vrijedi:
111 raklm'Q ~

(~r
Primjcr 1: Napisati
Rjesenjc:
U

am'::an'.-::::;'a m - n , {aiOi.
{am)'l :::::: a m -n

-::

(8)

1

m 1aklura
~

am

a.a ..... a

a·a· ... ·a a·a· ... ·o
'----v--~

an

a·o" ... ·o
~ /I filklora

k fiIkl(>ra

obliku stepcna sa izioziocC111 x izraz
3 \ ,I

Primijenimo Ii reJacijll (4) dobijemo alll :all=a--k. Izraz a-k ima ob!ik stepena i rukovodeCi se zahtjevom'da pravila za stepene sa prirodnim izloziocem vrijede j za stepene sa cijelim izloziocem, definisacemo vrijednost stepena a-k oa slijedeCi naCin:

2)

.a
Primjer 1: 5-' = 1 3"

-'k

de!

1 =" a

"",d)

(7)

5'

3'

9 '

(+f

=+=4'
4

Primjer 3: Uprostiti izraz:
125 8a'

I (2a'b "c -6)' l-3 . - - (2ab')' I--~-~I

L

5b 4 c- 3

I'

ab- 4

i,

(4Y'=

= 25 ls') (5)' 16 "4

Dakle, vrijedi

(~) ,b

"

=~,te
a

b"

an

125b"c 27
8

9

r
Zadaci za vjczbu i utvrdivanje

r-1.4.

Korijeni
Pojam korijena. Aritmeticki korijen

I,'
0, I' ,

1.4.1.

1.1. Izracunati vrijednost stepena: (_2)3, (-3)' ,
! .2. Reduciraj izraz:

a) 3a

3

-

4a2 + 5a3 +7a2

'1"

I ,~

Opcracija korjcnovanje poznata namje jz osnovnc skoJc. Da vidimo staje to korijen7 Kako bi odgovorili na pita!}.ie koliki je korijen iz 97 To je broj ciji je kvadrat jednak broju 9. Dakle, toje broj 3. Staje sa brojcm -3. Da lije i to korijen broja 97 Odgovor ostavimo za ncke ad naredni,h redova. Svaki puta kada se koristila rijec korijen u prethodnim redovima podrazulllijcvalo se da se radi 0 drugom iIi kvadratnom korijcnu. Medutim, korijen ne mora biti kvadratni.

1.3 . Pomnoziti stepene:
a) 4 3 -42 4 '
1.4. Odredi kolicnike stepena: a) 4":4 5

c)

X ·X·X·X .

!2

2

3

4

b) a :a

12

9

c)

X23: X !2

d) b

1'

:

b

8

Izracunati vrijcdnost izraza: 1.5,a) (2')' b) (43 )' 1,6,a) (a')' b) (x') ,

gdje se n zove eksponent iii izlozilac Korijen se oznacava na slijcdcci nacin: korijena, realan broj a se zove potkorjena velicina iii radikand, a cijeli izrazje korijell (i to n-ti korijen broja a). U slucaju kadaje eksponent korijena 2, tada se oznaka eksponcnta ne pise.

Va ,

c) (_3 2)' c) (b 2)7

d) [(-5)']' , d) [(-a) 31, ,

Primjeri:

J36 = 6,

jcr je 6 2 = 36 ,

1.7. lzracunati vrijednost izraza x4·--2x2 + 17 za x = 1, x = -1, x = O. I .8. lzracunati vrijcdnost izraza 2y 2 z - 5yz~ + Z3 za y = -2, z = -]. 1.9. lzvrsi naznacene operacije: a) (a")3(a")2 b) (x")':(x')" c) (b 3m )2(b S )'n, LI 0, Izracun~: a) (a+2) b) (x-1)' c) (x + 2y)' d) (I-5x)' ,

3y -

V64 =4, jerje 4 3 = 64, v=27 = -3, jcr jc (,3)3 = ,27,

V32 = 2 , jcr je

2'

= 32 .

_Mi cemo se ograniciti na korijenc kod k(?/ih su potkOljena veliCina i vrijednost korijena nenegativni brojevi. OvaA"vi korijeni se zovu aritmeticki. Dcfinicija korijcna:

11. Napisati 12-' 4.( a)

U

obliku stcpena sa izloziocem x :
2"

3'

c)

7'6"
21 '

1
I
~
l

1

I N-ti aritmcticki korijen iz ne~~-g~tivnog broja a je nenegativan broj b
n-ti

ciji je

I

stepcn jcdnak broju a, tj.:

Uprostiti date izraze:

')"' \2~2: l :~l :~:')'
(

!
1
I
I

I

L-.,,_ _

~r~_~_1 -"--.9-,'_l~)n_=~~~'_~_O,_b_'~_O)_j_._ _ _ a~=~b
relacij~:

Sada mozemo reCi daje drugi (kvadratni) korijen iz broja 9 samo 3 Gcr druga vrijcdnost ne zadovoljaya uslovc navedene za aritmcticki koi-ijen). Neposredno iz navedcne definicije korijena slijedc

10

I
I J
1

l

Cl;;)" =a, (;;;>0)

'U =a,

(0;>0).

(*)

11

c:' ,
r··

I

"JO = 0, "J! = 1, v-;; = a . . ..." I I 2: 0 DalJc, vnJcdl -va- = QI =
kao i

{a, a

--a,a<O

"I; a, a::::O i opcenito -Va =Ial=j ,akoje n l-a,a<O

r

paran broj i

ia"

a, ako je n neparan broj.

1.4.2.2. Korijell proizvoda. Mnoieflje korijena

~orijen proizyot1a dva n~negatiyita bro,ia jcdnal{ je proizYodu korijena tih

brojeva:

.

.

104.2.

Pravila korjenovanJa. Operacije s korijenima

Koristeci se osobinama operacija sa stcpenima (1) - (5) navedcnim u poglavlju 1. j. reiacijama (*), dokazuju se pravila kOljenovanja.

.·[VA:B:0A.0B\
Tako je, na primjer: ;;64 ·125

1.4.2.1.

Pro.~irivanje

i skraCivanje korijcna

=;;64. = 4·5 = 20. 4 ~81256 ='V81 fi56 =34=12.

ms

Korijen se maze prosiriti. Ako se eksponcnt Imrijena i eksponent potkorjcnc velicine pomnoze istirn brojcm (razIiCitim od nulc)~ kazc se rla je korijcn prosiren tim brojem. Evo neko!iko korijena koji su prosircni sa ocigm'arajucim brojem: 3"52 = 3~5H = )"Jw korlJen. proslren sa 4 . v v) ~, - . JC v'

"J" 10(-15 "\; x = -V x , korijen je prosiren sa 5. Ako gornje jcdnakosti citamo sa desna u lijevo, onda kazemo da je korijen skracen sa odgovarajucirn brojcm. n J-;;;; _ "/~( ,II -a, > Daidc, vrijedi: "a --\ a P } .--- P ( a_ 0) .

r

I I
I t
I
1
1

("JA·~r =("JA)" (~r =AB]
Dokaz:

(~r

=A·B
=>

J
"JA:B ='VA.~.

L

I Skr-~titt-Iwrijen ~~aCi po~ijeHti -eksponent k~;·ijeila i d{sponent podwr.,jel1c
~dicine sa istim brojem (razliCitim (ld 0). ._~.______~_ _~_

I

, ,

I

=>

("JA~r =(~AB

r

Posmatramo Ii gornju jednakost sa desna u lijevo uOClcemo pravilo mnozcnja korijena jednakih izlozilaca:

U opcem siucaju vrijedi:

.

[·ra~"0
=>

Proizvod korijcna jcpnalri"tt 'izlozilaca je korijen istng iziozioca c-jj~ je potlwrjena velicina jednaka proizvodu potkor.ienih velicina: faktora.

I j
I
j

!
Prilikom racunanja sa korijenima rezultate operacija cemo uvljek ostavljati u takvom obtiku koji se ne !11ogu dalje skraclvati.

Kada treba pomnoziti korijene koji nemajujcdnake eksponente, tada se prosirivanjem korijena oni dovode na zajednicki eksponent i onda mnoze. Kako se to radi pokazimo na primjerima:

,

j
I
I

Primjer 1: Pomnoziti korijene
a)

1

.fi. J8

b)

vg.'j3

3/: f3 c) -va'va

12

1
13

3. tada vrijedi: Dokaz: ..)" ("r::)n! -va"'..·H =V-:Z2.. i obrnuto..~ = lia U svakom od navedenih primjera korijen nije potpuno izracunat ali se moze reci da je izraCLlnat njegov dio.a'b-a b 2 'Vc... = .~Q =~laZ·a9 =V..l2-ac..)"'l' ("r./1-6-a-.31g :?4~( 24~!5 24rs=:5 24("-=7 5· 3 . _ fir...j4·-..a~: -.Jab' 4a 2 a b-13~b'l = 4 a 3b..... 'Va 104.j3 =2.-.-) n \a ~am} => ~> [('1. 3~b-1 .jl.iju nrtzivamo djelimicno (pal'cijalno) korjenovanje.. kolicnik dva korijena jednakih eksponenata je korijcn istog eksponcnta eija je potkorjena vc!icina jednaka kolicniku potkOljenih ve!icina datih korijena...12='v'4·3 =·. Korijcn kolicnika. ·~r..JS2. Dakle. -..4. U rezu!tatLl svakog navedcnog primjera izracunati dio nalazi se ispred novog korijena lao faktor.>b ul}.Rjesenje: a) b) c) J2·Js ~ 128 ~ JiG ~4 V9 . x) =va'x ~avax- c) (-2aifa'b-2)' ~(-2a)'V(~2b-2/ = 4a 2'Ja 4 b-4 = .]m __ n! ·--0 c) 2a" Va~~' = t/(2a 3 )4~2 x = ~116(~··7~':i.2. =r.1.'VA:B)' \ ( V' . =A:B 14 15 . ...-~~ c: '[.)..2. skracivanje izraza). Dijeljenje korijena Za aritmcticki korijen vrijedi: Primjer 3: a) (f5)3 b) 3 (va xt r:z:..Ie jednostavnij i od polaznog.J525 ~ 5 f5 ~v(a 3~ 3 1'42 3 .j --"!~b:'i )b-"~b2U ·.)5' 3 = .13 sr. Kako se to radi uocilllo analizirajuc':i slijedece primjere: a) 1. Navedenu transforma.J3 = .. ~('VA \ ) r ('VBr \ I =A:B Ako su min prirodni brojevi i a~O. ·X ='Jx(. vrijedi b) 5..~ = =0 -va => ()!5 Otuda zakljucujcmo da je korijen kolicnika jednak kolicniku korijena brojnika i nazivnika tog razlo111ka.Vi = Z!9-~'3 = 2.J3 = .. '~lal!)Jb2"./a:.b_ \I _··va a -va Primjcr 2: a) c) J" ~~155 ~ \/i I5 3~ r-:-:: r~· 5 ... Korijcll se stepenujc tako sto sc stepenujc samo potkorjena veliCina.}75 2V5 = V2ivs = ~ = V40 Dokaz r-(ifi·)·. Novi korijcn ..4. Obrnuta transfOrm[lcija ad navedenc jeste ta kada se faktor ispred korijena unosi pod korijcn. Posmalrajmo slijedeCi postupak racunanja sa korijenima: a) .a.../27 = 3 ~r..~x = V16a l4 x . k~r.-:. ') ~ Is] ~.a)· = va:a = -vau..ab· .· 1:-~-~ A ___J m-l L_~____ [(:j.=x2 ~r... a ova transforll1acija korijena se cesto koristi kao priprcma za neku drugu (na primjer..3 b) .="'.....)"']" ~(:j. Slepenovallje i korjenovanje korijena Korijen se moze i stepenovati..7 =~rxr.) . Na ovaj nacin se vrsi pojednostav!jivanje izraza.

na anaJogan naCin./3-1) r 1."'..3ki nazivnik..4. Dokaz ove relacije je anaJogan dokazu pravila za stcpenovanje korijena. tree] korijen 1z treceg stepena i slicno. Ova operacija se naziva racionalisanje naz1vnika.r:f-"-i./3 + J)(J3-1) d) fi J7 -2 ~77 -2 3 e) 1-.)8-zJlo+2is +8-1JIO+Z. se moze racionalisatl brojnik razlomka.' (l +fi)+J3 ~ (J+-fi)' _(J3)2 -1+1fi +2-3 (l+-fi)+J3 ( ~8 + 2Ji 0 + 2J5 + ~ 0. = x.. a potkorjena velicina prepise./3' 11 . a svi ostali navedeni razlomci imaju iracionalne nazivnike. Zato se namece potrcba transformacije razlomka sa iracionalnim nazivnikom u jednak razlomak kod koga je nazlvnik racionaJan. a to je mnogo jednostavnije kada su im nazivnici racionalni./3 +fi fi J7 +2 fiU] +2) fi(J7 +2) J7 +2 ~ (J7 -2)(J7 +2) (J71' _22 3 fi(J7 +2) 7-4 fi(J7 +2) 3 'facia vrijedi 3(l+fi+J3) _3(1+-fi+J3L (1+12)-. razlomke testo treba dovesti na zajedni.Js +2~8+2J10+2J5.Js ~fi(J5+1). fl5 3 5(-.va~ ·va =Ij\j a 5 r~~F(':"'3)6 -a 5 = 30 va f!85 -a = va"'" . odak!e se. Uvjczbajrno ovu operaciju na slijedccim primjerima: 3(1 + fi + J3) lJ2 fi . a = Va' 5 t.. Racionalisanje nazivllika (imenioca) Posmatrajmo slijedece razlornke: fl-1 V4 2-V4 flV4~~ 4 3' .1 '. Kao 5tO se vrsi racionalisanje nazivnika. dobijc: 8+2JlIJ+2. da1je.i4 + '-fi + 2 'J4 + '-fi + 2 .4.r Gornjajednakost pokazuje da se korijen korjenuje tako 5tO se pomnoze eskponenti korijcna.../3-1' Prva tri razlomka lmaju u nazivniku raclonalne brojeve. Ovo je pokazano oa slijedecim primjerima: d) e) [J2 ~1j2 VJ5 ='15 ~~m =% ]aJ.2JS)' ~ x'. 30 rn h) '-fi ..('J4 + '-fi ~:-1-+-1-)(.=2---I) fl-1 fl-J (V4+'J2+1)(fl-1)+(V2-1) ~ (fl)'-::"ii'+'J"i-i fl-1 2-1+V2-1 1.Js ~x 2 16 17 . (. U navedenim primjerima predstavljeni su samo neki tipicni slucajevi racionalisanja nazivnika. fi 3(1 + fi + J3)J'2 3fi (1 + fi + J3) 4 2fi.fi a) b) c) Kako postupiti kada korijen nije "jedan do drugog"? U tom slucaju koristimo so ranije poznatom operacijom "uvlacenje" faktora ispred korijena pod korijen i nastavljamo kako je naprijed navedeno.3.4.1 '-fi . = 17.Js +~8-2~lO+2. PriJikom racunanja sa razlomcima.. Slljedeci primjerl pokazuju kako se prakticno vrsi racionalisanje ne1dh nazlvnika: Vidimo da se racionalisanje nazivnika postize prosmvanjem razlomka podesno odabranim izrazom s ciJjem da se u nazivniku pojavi kvadratni korijen iz kvadrata. '-fi -I . Dva posebna zadalka Primjer 1: Dokazatijednakost: ~8+2Fo+l./3 2 ' 4 .

J3-5.15./a a + 1+ ~/.--. ·V).-'j.25. . = FaJ~2 (.. 6..-----.Ja( -va +a+l) _ ' ~_I).Jxyl. 10. sada se maze pisati: 2 r 2.: 1 =X 2 16+2~82_(2JIO+2J5r 16+2-!64-40--SJ5 = =X' "" "" 16 + 2./5 -1)=x 2 x=12(..:~: -1)+(.20_a) b) 4./a '1~'1 ~'" +-1- --.a -~--=--~+a+l=a-.[i .19.. 5.--1 I r: I a --.Ja-b 18. __ a 2 +a+1 I I Izracunaj vrijednost datog izraza: 1.r..Ja-I) a+l-. Kako se definile n-·ti korijen nenegatil'J'log braja a? Sta je aritmcticki korijen nenegativnog broja a? Kako se korijen pro.'.-I) a -1.jj2J c) J16 d) 'm c) ''11024 . Fa +a+ 1=a-2Fa +1=(-'/. Unijeti faktor pod korijcn: a) 2JJb) 2'15 c) aV:. .Ja+l = a .-1294 3 c) Jx yz .. Ovimje jednakost dokazana.50 1.Ja(a.Ja = . Zadaci za vjezbu i utvrdivanje 1..r."-Fa -a. /3 b) 1.[24--8J5 =x => 2 "" 16+4~6-2J5 -X' => 16+4kJ5 -I)' =x' 2(. 2.-) 17..JO.48:~3 e) .Ja + a:1:+~'_-: +/.-. . Za koju vrijcdnost od aje izraz .Ja(a/i-I)(a+I-..Ja)_ (a + 1+ Ja )(a + 1.:.-- 164 . .. ~ + 1.a) 3. vA.Ja~ . Koliko je: 1 . a+Fa+1 a-..a \IIna .\lr.y"/·v b) "r:.3-"2+..3 'fi + 4'fi 1.21.a) ./5 + sIS c) 11.23.Jxyzl 1.Pitanja za pouavljanje: "" 16+2y(8+2Jl0+2"5 }(S-2Jl0+2J5) "" f(:-- r.Ja ../5+1)2=X' 16+4(.. 3. 9. 4../5. => l. -I .Ja -I~.Ja(a'/-..firuje? ~~ta :::naci skratiti korijen? Kako se korijeni mnoze? Objasni postupak dijeljenja korijena...-.... aritmcticki korijen? d) d) (/'--. 12+4J5=x' "" Qvim jc jednakost dokazana....16.24. Pomnoziti korijene C::2 'h2 a ) .Ja-I)(a'-. Podije!i korijene: b) b) 1. .ra.22./5+1).2 r: ~ 1- 817 b) -1320 ..Ja(.fa ~ 3 a) b). IHogu Ii se korijeni stepenovati? Kako se racuna korijen korijena? Sta znaCi racionalisati nQzivnik? Objasni poslupak racionalisanja nekih nazivnika./a-(a+"Va)+a+ = J% + J150 . _1)2. 8...2'/40S + 3J125 j 1 Koriste6i rezuitate gornjih transformacija.. Iznijcti faktor ispred korijena: a) 175 b) M8 c) 180 M a 2 Fa c:: e) (a+b). Izracunaj: Rjcscnje: Prvi raz!omak maze se transformirati na sIiede6i naCin: .- 18 Eo 12 19 . 7. Odrediti kvadrat datog izraza: 4-312 ~R" d) ra+b+~ "r va ova c) . a) (IS + 1)(4-IS) a) 2-/3 b) 1. .

..fi c).fi + 3 13 . + -...._--.* Izracunati vrijednost izraza .Jx-.30..~2..42.27.- E.- 1. Karjenuj korijen: (a+rabJ ~ 2ab '+(~Fb'I" 2ab / a) VVax a) 2 b) JX2 'ix 3 c) [V. a r.c:. Uprostiti izraz: b=(2-..a) ('.{xYr x ...- Dokazati date jednakosti: 1.37.0 / ~-J3 -13~ 2. Uprostiti izraz: .40* Uprostiti date izraze: 2 c·r2 [.-.ahc ..26.+ 2 v x ./3a-.JX1_X' 1.-x-.. Vb'y' d) (x. (3.a) 'J4:. x+l X+~X2+X +..Jx+l . Odrediti brojnu vrijednast izraza (a+ I (ll-aFa +FaJ.Jx)' .Jx-a 1..2 -r2 c) V2 -I aka je 3 7 d) 1_ if2 + .:-1 =1.-'-_.-_..J2 1.2 ' (X'+YvXY+X'\)lx:r+y)("x+\.-+JY-y . Ix> .C. *a) x-I x.'.39.x -I (' I I) + .J3 1J 1. )-' X-vX 'r 21 .-. l 20 (_xE r./3)' b) ~2a3 1.32. Uprostiti izraze: c) C) .28.. * Racionalisati nazivnik: 1 5 a) b) r::~ V4 1+ +.*a) 1.---. _ - 1-13 ~. .fi 1..1") -\/.Izracunati vrijednost izraza: 1.. *a) + a=(2+13r' 1.xy ·-'-'.Jx+1 1. Racionalisi nazivnik razlomka: <)20+1412 +V'2-0---1-""C.4. abc < 4 ) b) 1. (x>O).(x>a>O) IX ~-- a ..!.c > O./2 r' + (b+ 1r' aka je 1.41.2. x+.3.~.' . ( .Jx-1 r b ) .- 'H'.29. x-~x2-1 x+)x 2 -1 ~ ..38*a) b) _.33.:-J: 5 d) .35...6 ..... *a) X-.34.j=2 =4 4 JabC !. x-I 1.J~2- 1.C. + ~x-a 2 ~X' _a -x+a \ J:\-:.(I+ag -faII I-Fa 1+.36. xy:l/X ..y.G. 2vY . Transformisati izraz: a) x.J5-4 2 e) ..J3r'.!a8c5x d) 1J x'y' .6 ~2+J'J b) ( .b. a) c) ~5 + 2.}2-J'J x+vx'-I 1.1.la17b3c5.." .-rx+a +-rx-a .fi b) 3.Jl-x 3 + ~l_X.Jx)2 b) b) ('Ja'b·3 )2 ~~ [~b)2r 1.J5 .

Dobili smo daje lijeva strana relacije (IV)jednaka desnoj strani sto znaci da relacija (lV) vrijedi.p)e4nUjll1~4ga sa 4: =24 =2 =8. •..: Il I III _"\ja.:::. -stepeni sa racionalnim eksp()nento'm su-'korijeni.. . - - n~ fir-.:. 2af:1 (J~ -~~ J r' r 32 5 .45.aP=.."lcvi Raniie.n . Primjeri: a) 1.:' Ll'..\/aP=-valll. n~bm = a · b~l..a~1 da s'e:'Sva'lQ:.46.. dokazane opcracije s korijenima.arno kao sa stepenom i(S2t:.~. Krenimo od lijeve strane relacije (rV) i stepenujmo je sa n: ..:. • . 2 = 2 b) 8 3 =Vs' = V64 = 4 c) 32 ----~". jednostavno se dokazuju slijede6a pravila: ..smo Do b1 I smo L.Mi. do sada. Koristeci definiciju stepena s racionalnim eksponcntom.. To zn.2 -'-'I 2' 4 H -ff)+~1 +±(~. iii m = a'.~.. ' n 1 "~" Stcpeni sa racionalnim i realnim eksponentom (izloZiocem) Izraz 24 svojim izgledom podsjc6a na stepen u kome bi baza bi!a 2. -~~) If. _ _ __ m .. el{SllQ'nentom i obrIiut0.. po definiciji. nismo poznavali ovakve stepene. ·b" m (TV) (V) (fY Dokazimo relacije (I) slijedeci racun: m a I~. specijalno je a 0 (ab) " JlI( a l) .a'J"". = nG . * U prostiti izraz: l H:. Krenirno od lijeve strane relacije (I) i provedimo "l· 03 To z. .'.. . p --~- m p nr-.J4 =. 3 I I (ab)~ m -. 3 p Sada mozemo nas posmatrani izraz 24 definisati kao korijen ovako: 3 _ a". = '1.-- til m+ P=a n =an n.n". ali pokusajmo da sa ovim izrazom 4 racun.::.j I Dakle. ~+- 2' = 1. a eksponent 3 .()rije-n maze napisa:ti :u obliku stepena sa 'racionaJnirn. je: :!Ldd . * Dati izraz dovesti na sto jednostavuiji obJik: 4' 5 =. a " Pokalimo sada vazenje jednakosti (TV). m E !2+E."! a -II>' a n.. va V m III a./23 U opcem slucaju. m " (IV)..·.~ daJ'e 24 bro]' ciJ·iJ'c cctvrtl stepenjcdnak 23. 22 23 ..1.vani.b)"" lil = ~ a llib --. kao i osobine stepena s cijelim eksponcntom. " • nalleili da se broj fiji je cetvrti stepen jednak broju a naZlva cetvrtl kOriJen broJa a.Ja Ovim jc relacija (I) dokazana..

a>O. ] 13 7[.125. Koje operacije se mogu vdili sa sfepenima ajjje eksponent racionalan bra}? 3.60. ab .47.56.c·. 1.52. b>O.00000023 napisi U ob!iku proizvoda cijeJog broja i stcpena baze 10.49.2-J::-=i 1. ~._] + J 2 1 .53.as =a 4 8 =a 24 =a 24 . 5 3 S b) a 6 :a' Primjeri: 3 i 3 4 -+- 7 1.=1+1)·' (.·· . XU ~ 1 1.T· 1 Zadaci za vjezbu i utvrdivanje (/.a) x + x 2 +1 b) ~(a-1)2 ~ Pitanja za pOl1al'fjanje: m ."\.. 1 i 1J I L~+~'(x+02_~_~2(X-0' l-' . 2. Uprostiti izraz: a) ~ 10 ~ X 6 :X 4 =XI2:X!2 (a~ a~ a)i ' y 2 -1 =a"(a-l). 1.a 6 - 5 - . a' _ -=a_--=a_ a-2 .a .·3 c) 25 .48. 3 b) 81 4 c) 27 2 3 3 d) 0.55.0 •2 . 1..25 4 b) 49 ·7 64 2 ·16 2 5 5 .54.. Dokazati da vrijedi jednakost: (3. Izracunati vrijedllost izraza (a + hx)' + (a-bx)' 4 1 I ' ~ 1.za x . a2 b) -a a 2 +a 2 a2 I V.50. .a) 64 3 . . +-.51. ·9] ·27.57.a) a - ] 4 .a-' 2 1.. Navedene korijene napisati LJ obliku stepena: a) 54 x' d) d) a3 e) x 8 (a+bx)2 -(a-bx)' 2am b(l+m') a) "4 3CC b) "3' 4'5 c) . Broj 0. a>o..'I[~~J( la -I) +1 2 +a 2 a 2 _a 2 3 ~ ~ i+~+~ fi 18+10+3 41 g) a 4 'a 6 . x2 + 1 ~ . * lIprostiti izraz: 1 1 I 1 Izracunati vrijednost datog izraza: ~ 5 2 1.25.008 c) 5 3 5 9 1.58.-_..a) 5 2 .. liprostiti date izraze: . a-a 2 +IJa+a ~)" i 10-9 ~ d) =x 11 =x12.ja-I-l)-' 1..5-' 2 1. Ohjasni smisao izraza an.Na analogan nacin utvrduje se tacnost preostalib relacija 0 operacijarna sa stepenima koji imaju racionalan eksponent. Napisati 3 U obliku korijena slijedece stepene: 2 ako je x = b)7 5 c) 1.a' .. iVavedi OSI101'l1a svojstva stepena sa raeiona/l1im ekspOl1entom.a) }"2·814 24 b) 2 33 5 r · (a+x)-'(x+b)·' +(a-x)-'(x-b)-' i . a>O. Pored svih navedenih stepena definisu se i stepeni sa realnim eksponentom i sa njima se racuna po istim pravilima kao i za stepenima sa racionalnim eksponentom. a) 1.l 1.

3.3. pa je znaci da tacka M ne pripada kruznici.-'ara dodirnoj laCld naziva se dodirni radiju. Konstruisati tangentu date kruznicc Analiza: Prctpostavimo daje prava PI trazena tangenta kruznice pri cemuje T njena dodirna ta6ka (SL2. Ravan U kojoj se nalazi jedna kruznica podijeljena je na tri oblasti ito: jcdnu oblast cine tacke ravni koje se na!aze ullutar kruznice .te kruinice. U drugorn slucajuje rastojar~je tacke A od sredista kruznice manjc i!i veee od duzine radijusa. r) koja sadrii tacku P. jednaka iIi veca od duzinc radijusa date kruznice (SI.4. U pfYOm silicajuje raslojanje taeke A ad sredista kruznicejcdnako dllzini radijusa kruznice. f).2. Pm\-a s jc sjecica. Neka normala na pravu a koja prolazi sredistcm 0 date kruznice sijece pravu a u tacki A.2. Tacka A je na kruznici. Posmatrajmo pravougli trougao POT.4. r). Tada duzina duzl OA moze biti manja. Dakte. Na duzi PO 27 26 .2.1. Kruznica i krug M Definicija 1: Skup tacaka u rm-ni kaje Sll jednako udaUene od jedne ta(ke (0) Ie ravni nazil'a se kruZnica.\'. a dui cUije jedan kraj sredi/. c k A o 01\11 > 01'. a prava t tangcnta kruznicc S1. Uzmimo rna koju ta6ku M (MtT) na pravoj t (SI.nice i kruga! 51. B 2.l. tada su rnoguca dya sJuc. 2.. Teorema 1: Za svaku kruznicu k(O. drugu obIast cine tacke kruznice i treca oblast je sastavljena od tacaka ravni izvan kruznicc.1.2. Radijus kruinice koji odg01.1.2.5). Prava koja sa kruznicom ima dvije zajedni(~ke lacke naziva se 5jecica kruZnice.1 t • to je trougao Ll. B je unutaL a C je izvan kruznice Definicija 3: Prava koja sa kruznicom ima samo jednu zajednicku taL~ku naziva se tangeflta kruinice. Ako jc rastojanje.). Primjer 1: Data je kruznica k(O. sto SI. Ccnlralno rastojanjc tangente jcdnako je radij1l5u! kruinice naziva se krug. r).2. tada se tacka A nalazi unutar kruznicc (S1. Ovo znaci da ta6ka T pripada kruznici. f) iii Agk(O. Dokaz: Neka je OT = r central no rastojanjc prave t od date kruznice k(O. r) i tacka A koja pripada ravni krllznice. Poloiaj prave prema J. P%iaj tacke prema kruZllici Ako jc data kruznica k(O. a drugi pripada kruinici naziva se poluprecllik iii radijus kruznicc.). r).OTM pravougli.tacke A od sredista kruznice rnanje od njcnog radijusa.nicu k(O. Definicija 2: [Jnija unulrasnje oblasti kruznice i ta[~aka p Sl. ouda prava t ima samo jednu zajednicku tacku T sa kruznicom k(O.2_1.ruinici Posmatrajmo kru. r) i svaku pravu t vrijedi: aim jc ccntralno rastojanjc pl'ave t jcdnako radijusu r kruzllice k(O. Duz ciJi krajevi pripadaju kruinici nQzivQ se fetiva.2). Zajednicka tacka tallgente i kruZllice naziva se dodirna lacka langente. HOM 0 T E T I J A I SLICNOST 2.ja: AEk(O. svaka kruznica ima svoju unutrasnju i vanjsku oblast.1. l'/ajveca {etiva kruinice nQzivQ se precnik (promjer) kruinicc. r) i ma koju pravu a u ravni ove kruznice. Tacka () naziva se srediste (centar) kruinice. Vat_no je razlikovati pojll1ovc kruY. Kaka je OT.2. tatka P. 2.2.

Prcma konstrukciji vidimo da je T tacka date kruznice. to jc <PTS~<OPT./. to je jednakokraki i vrijedi OS~ST. onda oema tangenata koje sadrze tu tachi.'ile kruinice naziva se tanJ. Dokazill1o da vrijcdi AB + CD~l. podudarni. Kako su i katete ovih trouglova AT i OT' jednake (kao radijusi iste kruznice).STP jednakokraki sa osnovicama 0'1'. r) (SL2. Dokaz: Neka su PT i PT' tangentne duzi tacke P koje odgovaraju kruznici k(O.S.'Ie duz PT naziv(1 tangentnfl dilZ kruznice ka/a odgovara tacki P. Za te te duij navodimo sljcdccu teoremu: Teorcrna 2: Tangentnc duzi kojc odgovaraju tacki P na istu kruznicu su jcdnake.van kruznice pro laze dvije tangente na kruznicu. to je s+<p =90°) sto znaci da je ugao <OTP pravi. trouglovi L\OPT i . Kako tacke 0. a 15to 1'3ko su i uglovi <OTS i <PTS komplcmentni. lada .lC + AD.6. Ako je tacka P oa kruzoici. Kako je zbir ova cetiri ugla jednak 180°. SO) k(S.l + CD = AM + MB' CP + PD ~ AQ + BN + NC + QD ~ BC + AD.nice. tacka S je jednako udaljena od tacaka 0. SO=SP k(S. to je SO'·-=ST=SP. N. T') Dolmz: D~kazjmo da je pnrva PT tangenta date kruznice.2. Tangentne duli kruznice Definicija 4: Aka tangenta ! kruznice proIa::! tackam P i ima dadirnu lacku T. tj.nice.ima dohijc se: Al. KoristeCi teoremu 0 tangentnim duz. Dokaz: 1) Neka je cetvcrougao ABeD tangentni. Ovo znaci cia se tacka T moze odrediti I. \3. SO). SO) n k(O. a precnik OP. Zato za uglove a.).entni cetverougao.0PT' su pravougli sa zajednico111 hipotenuzom OP. Oznacimo dodirnc lacke stranica cetverougla ABeD i u Iljega upisanc kruz. Diskusija: Ako je tacka P van kruz.ju snprotnih stranica jcdnak zbiru drugih dviju suprotnih stranica. Uglovl <TOP i <OPT (odnosno a i 13) su komplementnl (zbir im j~ 90°). sa M.<:ao presjek date kruznice i kruznice cije je srediste tacka S. pa su trouglovi AOST i b. f-. paje i trougao PST jednakokraki j vrijedi ST=SP.6. S1. ~{T. r) t ~ PT Ct' ~ PT). aIm i samo ako je AB+ Cl)=BC + AD. Kako je <OTS ~ <TOP. tangentni cetverougao je onaj cetverougao u koji se moZe upisati kruznica. r 2. sto je i trebalo dokazati. Tangentni cetverougao (cetrerokut) Definicija 5: Cetverougao cije 5U Sl--'e 51ranice djje!ovi tangenata i.odredimo tacku S tako da bude <OTS = <TOP =(a). 28 29 . Prema navedenom pf1lTIJeru tackom P iz. Kako b.2_6 !<od tangcn1nog cet\. Dakle. TiP pdpadaju kruznici k(S. paje to srediste kruinice koja prolazi ()vim tackama.i. to su ovi trouglovi. na osnovu stava SSU 0 podudarnosti trouglova. TiP. SL2. Tcorema 3: Cetverougao ABeD je tallgentni aim i samo ako jc zbir dvi. 2.'erollgla LlOCayamo 8 tangentnih duzi. tada tom tackom proiazi sarno jedna tangenta i ako je tacks P u kruznicl.OTS ima dva jednaka ugla. pa joj odgovaraju dvije tangentne duzi.4. odnosno da je prays PT tangenta kruznice. odnosno TP.3.1. Otuda je PT ~ PT' . Drugim rijccima. i <p vrijedi a = s i <p = [3. redom. SLZS Tackom P sc rnogll povuCi dvijc tangcntc na datu kruznictL Konstrukcija: 1) 2) 3) 4) SEOP. tada postoje dvije tangente na kruznicu koje sadrze tacku P.). P i Q (S1.

CE i DE stranicc trongla CDE.8. Ugao <AOB = a je \'anjski ugao trougla BOe. Trougao BOC jc jcdnakokraki sa osnovico1n BC.c). Koristeci teoremu 0 vanjskol11 uglu trougla i oznake sa slike. odnosno peri ferijskorn uglu nad kruznim lukom iii nad letivoIn. SM) ne bi dodirivala stranicu CD. to je <OAC=p i <OBC=u. Uocirno dva jednakokraka trougla i to i1AOC i l'!. SM) dodiruje tri stranice datog cetverougia ABeD. 30 31 . paje <AOB ~ <BCO + <OBC ~ 2p. sto znaci da ACDE ne posloji.2.SP (Lacke simctra!e ug!a jcdnako su uda!jcne od njegovih krakova). redorn. I) Neka krak perifcrijskog ugla ACB proJazi srcdistem 0 kruznice (SI.8. Tackom C povucimo preenik CD.+ 13..1. [(ruZllica (kruZllu /illiju) i ag/vri (centra/ni i per([erijski ugao) Dcfinicija 6: (jgao ciji sc vrh nalazi u sredislu (centru) krulnicl? n(1zi"'a se centrailli ugao.::.nice. lsto tako s\'akom periferijskom uglu odgovara kruzni iuk. Ugao ciji l'rh pripada kruznici.kog ugla nad istim lukoffi. Odredimo presjek simetrala Ax i By uglova <A i <B cetverougla ABCD. odnosno Be.2. a ugao <. Kako su CD.BOD=U2jC vanjski ugao "'BOC.(a=Cl. OVilll je tcorema dokazana. 3) Neka je srediMe kruznice u vanjskoj oblasti periferijskog ugla <ACB~P (SI.2. Ugao <AOD=u.b) i 2.AOC. Zato su uglovi <BCO=B i <OBC jednaki.6.S. Koji od poznalih cetverouglova su tangentni? Da li je pravOLlgaonik tangcntlli cetvcrougao? Dokaz: Posmatrajmo centraini (a) i periferijski l. Ncka su tacke M. Svakom central nom uglu kruznicc odgovara jedan kruzni luk. Otudajc <AOB ~ a ~ <AOD + <BOD ~ 213.b). dobije se: CD-CE ~AD-AE -> CD-CE -DE. Praya CD podijclilajc pcrifcrijski ugao 13 na dva periferijska ugla [31 j [32 . Tada jc SM'=SN. odnosno jedna tetiva te kruz. Koristeci prctpostavku AB+CD = BC+AD i gornji zakljucak. Treba dokazati da ova kruzllica dodiruje i pravu CD (cetvrtu stranicu). Zato se cesto govori 0 ccntra!nolTI.5.8a).) ugao (kat). je vanjski ugao .a).Centralni ugaoje dva pUla \. Dakle vrijedi a~213.unutrasnjoj oblasti perifcrijskog ugla <ACB=p (SI. p-aje [3=[3:+[32. tacka E se mora poklopiti sa tackom D. Kako SLI uglovi oa oSllovici jednakokrakog trougla jednaki. odnosno tdiva. a centralni ugao a na dva centralna ugla aj i a2 ..BOC sa osnovicama AC. 2) Neka je srediste 0 kruznice u .2. pa vrijedi: <AOD ~ 2P. Tako bi dobiE tangentni cetverougao ABCE.c)). (13) ugao nad lukom AB (SI. Ako kruznica k(S. tada bi se tackom C mogla povuei tangenta CE na ovu kruznicu.2. to je posUednja jednakost nemoguea (svaka stranica trougla veea je od raz!ike drugih dviju stranica). a kraci sijeku tu kruinicu naziva se periferijski (obodn.2p. Dobili S1110 d\'ajednakokraka trougla i to AAOC i ABOC. oduzimanjem.t:ci oJ periferij::. za koji vrijcdi (prcma 1) O\'e teoremc): AB+CE ~ BC+AE.8. odnosno. Znac] cetverougao ABCD je tallgentni. A S!.) . BC i AD tako da je S~LLAB. pri cemu so tacka E l1alazi na pravoj AD. dobije se: Teorema 4: Syaki periferijski ugao kruznice jcdnak jc polovini ccntralnog ugIa nad istim Inkom. ~ 2(P. 2.+213. Tae-korn C povucimo precnik CD. Vidimo da i U ovom slucaju vrijedi a=2[3. na stranicama cetverougla AB. SN-"-BC i SP J_AD.8. NiP. Neka je presjck ov111 simetrala tacka S. pa kruznica k(S.I+cx2).8. i <BOD~i32.2) Pretpostavimo sada da za stranice cetverougla ABeD vrijedi AB+CD = BC+AD i dokaiimo daje u~ cetverougao tangcntni.

2.2. ako i sarno ako vrijedi <A+<C = <B + <D = 180°.cmo tangcntu tada je ugao izrncdu tangcnte i tetivc (cp) jcdnak pcrifcrijskorn ngiu nad tom tetivorn (~) pri cernu vrh ugla f3 ne pripada oblasti ugia <p.2. Otudaje: 'Jl + E ~ 28 + 2/3 ~ 2(8 + /3) ~> 360 0 ~ 2(8 + 13) ~> 8+ 13~ 180"' Kako je zbir ugJova cetveroug!a 360 0 . 2. tj.9. paje c. S!. pa vrUedi cp = 28. Uglovi !3 i £ Sll periferijski i ccntralni ugao nad tetivom AC. Dolruz: I) Ncka je cetverougao ABCD lelivni (SI. lloiiaz: Neka je u krajnjoj tacki tetive BT povucena tangenta t na kru~nicu k(O. Tadaje cetvcrougao ABCE tctivni.IO. Dakle.). Povucimo dijagonalu AC posmatrajmo centralne uglove AOC (jedan ima luk ABC. 2. Kako su uglovi ex..Teorema 6: Cetverougao ABeD jc tctivni ako i sarno ako su mu suprotni uglovi supJerncntni. jer za sve tacke izvan kruznice ugaa nad tetivorn AC je manj1..2.c) Centm\ni llgaojed"Ya puta "Yeel od periferijskog ngla nad istim Illkom SI. Tacke A.11. Tetil'ni cetverougao Dcfinicija 7: Cetverougao cije cetverollgao. dokazano je da suprotni nglo\'i tetivnog cetverougla suplementni. odnosno. dva ugla sa normalnim kracima. 13=cx. 15to tako su i rp periferijski i odgovarajuci ceniralni ugao nad istom tetivom.2.10. . = 213. ADC).. odnosno (p=!3.). pa S1.r) (SI. I <E su jcdnaki! Tcorema 5: Ako krajnjom tackom tetivc jednc kruznice povuc.8. Svi pcriferijski uglovi nad istim lulmrn (iii istom tctivom) su jednaki. 2) Neka su suprotni uglovi cetverougla ABeD suplemcntni (S1.9. Neka je E tacka oa kruznici k van luka ABC. Centra!ni ugao f: jc dva puta yeti od perifcrijskog ugla B SL2. to vrijedi: (3 0: + i3 + y + 8 ~ 3600 Sll ~> a + "(. cctverougao oko koga se moZe opisati kruznica na7jvamo tetivni cetverougao. Ovim je teorcma doka7. ! 80 0 = 3600 => a + y = 1800 . tadaje periferijski ugao f3jcdnak polovini centralnog ugla BOT. a periferijskj ugao nad tetivom [3.'>1.1. tj. i (P. Akoje tacka C srediste tetive BT. sto je i trebalo dokazati. zakljLlcujcmo da lllora biti <E = <D.1wa.11.· Neka je ugao izmedu tangcnte i tetive ~.. UgloVJ <. 32 33 . B i C odreduju kruznicu k.1 ITIll uglovi suplementni (preme prvom dijelu aYe teroemc). Ugao izmedu tan jednakje pcrifcrijsk Ie i tetive uglu nad tom te\ivom Posljcdicc tcorcme 4: 1. to vrijedi <p=a. Svaki perifcrijski ugao nad precnikom je pra"\.6.).1 stranice teffve iste kJ'lIinice naziva se tetivni Drugim rljecima. a drug. Kako je po pretpostavcl <A+<C = <B+<D. odnosno. a za tacke unutar kruznicc jc ved ad pcriferijskog llgla nad tom tetivom. Odavde slijedi da jc tacka D na kruznlei k. ncka vrijedi <A+<C = <B+<D (= 180°). vrijedi: <A + <C ~ <B + <E (=180('). D D C SL2.

2. kruznice. Primjer: Konstruisati zajednicke vanjskc tangcnte dviju daUh kruznica k(O. k k' Ako srcdistem kruinice 0' pOVllcemo paralelu t" sa tangentom t. R ~ r) kruznice 1110gU biti ujednom od pet uzajamnih poloZaja 0 kojima govori slijedeca teorcma (navodimo je bez dokaza). 7.).15.. U OV0111 slucaju ka7£mo da se kruznice dodiruju iznutra. Dcfinicija 9: Prava koja je langenta dviju kruinica nLlziva se zajednicka tangenta tiJi kruinica. Kako jc ugao <OrvIN prayi (ugao izmeClu tangcnte i dodirnog radijusa). Aka je d = R+r jedna kruznica se nabzl u vanjskoj oblasti druge i one imaju jednu zajcdnicku lacku (SL2. 3. f).1. (51.17.14. r).i3.njska zajednicka tallgcnta . R) i k(O'. to je i ugao <~AO' pravi.2.2. Neka je k'(O.! 2. SL2. Ako je d > R+r jedna kruznica se nalazi u vanjskoj oblasti druge i one nemaju zajednickih tacaka (SI. Ovdjcje OO'=d=R+r. a aka se sredista kruzoica nalaze sa raznih strana tangenlc. Ka1-~o je cetverougao Ai"vfNO' pravougaonik.) 2. OA) pomocna kruznica.rllZnice se sijekll. 5. 4. pa za radijus OA pomocnc kruznice vrijedi: OA ~ OM-AM ~ R-r .12. Krllzniec sc dodiruju iznutra.15. SLL16Xruznicajc u kruZ.2. U zavisnosti od centralnog rastojanja (d) i radijusa (R i r. Aka je R-r < d < R+r kruznice se sijcku (i imaju dvije zajednicke tackc). 2.a se nalazi u unutrasnjoj oblasti druge i one imaju jednu zajednicku tacku (SL2. r).). Pravc 1 j t' SU vUlljske zajcdnickc tangclltc kruznica k 1 k'. (R > r) i neka su dodirne tacke Dve tangente sa kruznicama MiN (SI. R) i k'(O'.2.2. o R o Analiza: Neka je prava t zajednicka spoljasnja tangenta datih kruznica k(O. tangentu zovemo ullutrasnja zajednicka tangcnta kruznica. ona ce presjeCi poluprayu OM u tacki A. U OV0111 slucaju kaicmo da se kruznice dodiruju lzvana.13.2.2. Neka Sll date dvije kruznice k(O. Sl.17.lllCi 34 35 .8. SI. R) i k(O'. Ako se sredisla kruzoica nalaze sa iste strane ojihove zajednickc tangente. tangentu nazivano va.) M su.). Zajednicke tangente dviju kruznica Teorcma 7: 1. K.1. to je Aiv1=O'N. Meausobni polozaj dvije kruznice Definicija 8: RaSf(~janje izmeilu sredisla dvUu kruinica nQzivQ se centralno rllstojanje kruinica.l4.16. Ako je d < R-r jedna krllzoica se nalazi u uOlltrasnjoj oblasti druge i one nemaju zajedoickih tacaka (SI. Jedna kruznicajc iz\'un drugc.). Ako je d = R-r jedna kruznic. pa je praya t" tangcota pomo6ne. Sl.

Prave t" i t su paralelne Oer Sll obje normalne na prayu OA) paje udaljcnost sredista 0' druge date kruznice od pravc t jednako 1\1\1. a c hipotenuZ3 pravougiog trougla.f 0 sfranicama (angen/nog c~eh·'erou[!. 36 2. Konstruisi kruznicu datog poluprccnika r koja pro!azi chjcma datim tackall1(l A iB. Prcsjck tangenle t sa tangcntama PA i PE suo redolll. r).7. Kako se konstruisll zajednicke ul1utrasnje tangcnte dyjju kruznica? 1) 5.1. 3) Konstruisati tangentu t" na kruznicu k' koja sadrzi tacku 0' (Vidi SI.nic<1. Ova znaci dajc prava t tangenta j kruznice k(O'. Dokazali dajc' radUus upisane kruznice r=s-c. 11 uglu .S.c. U slucaju da je jedna kruznica uoutar druge. t -LOM . tacke 1Vf i N. R'). Poluprava OA sijece datu kruznicu k(O. tada one nemaju zajcdnickih tangenti. r). Diskusija: Kako se tackom 0' mogu konstrulsati dvije tangente na pomocnu kruznicu k t.8. Konstruisati krul.nicu koja dodiruje d(l\"n pravu a II datoj tacki A i datu kruznicu.Pitanja za pOf1avljanje: Prava t" se moze konstruisati kao tangen1a na pomocnu kruznicu koja prolazi tackoll1 0'.c'e? 21) Koju pral'u nazirmno zajedllicka tangenta dl'ijlJ kru!!. 2.\PB. R) i k(S. Dokazati dajc dll?: AB normalna n3 duz 00 2. Konstruisi kruz.2.6. Konstrukcija: I) Odrediti razliku R-r ~ R'. Prayc tit' su z<ucdnicke unutrasnjc j. Ako se kruznice dodiruju iznutl~a.'0 koliko tacakaje odrede17(J kruznica? Kaln'c moraju biti /e racke? 2j /. lz tackc P van kruznicc fla krU7Jlicu su pOYllCCnC d\"ijc tangcntc PA i PB koje su IllCc. Prava koja prolazi tackom M paralelno sa t" je traicna zajednicka (vanjska) tangenta dviju datih kruznic3.. R) u tacki M. 2.ruznica. T(nkFc kruinice nazivamo /wflc(!ntricl1f: kruin. R) 6) Prava t.a ko/ikn najmm!je 2ajednickih langenti inlaju dnje kruinice? .eta jc rna koja tacka C kojom je povllcena tangcnta t.:. 18. Dokaz: Dokazill1o da je prava t zajcdnicka tangenta datih kruznica. r). Njenom konstrukcijom dobije se tacka A' (kao dodhna tatka tangente i kruznice).nico? Ko!iko najvi/.).3jednicke vanjske tangcnte datih J. MEt. 37 1 • . 2.lllsobno llormalnc. 4) A E k' n t n 5) M E OA n k(O. R') se sljcku II tackama. 2. 13) Koji ugao nazivamo periferijski ugao? 14) Kada za ugao kazemo do je ccn/ralni? J5) Pos/oji Ii periferijski lIgao od 200()? 10) Kokra je veza izmeau centralnog i pcr?j"er?iskog ug/o nad istim /ulwlJI? J 7) J(o(iki je centra/ni ugao nod prebliko7n kruinice? 18) U kojem cCf'veroug!u SlI supro(ni uglori suplementl7i? 19) U kakvol11 od!1oSU mogu hiti drije krl.5. to pos1oje dvije 7.2. 2.taje te/iva kruinice? 3) Kako se naziva najveca re/iva Icruinice? 4) Gdje se s(jeku svi precnici kruznicc? 5) Kakav odnas magu il11mi facka i krui'nica? 6) U kojem odnosu mogu biti prova i k/"l/znica? 7) Za koju pravu kazemo daje tangenta krl1inicc? 8) Koliko kruznica ima tangenala? Staje sku]7 S1"ih lih prm·jh? 9) Koja dllz jma naziv tangentna dui? 10) Koliko langen/nih dllZi odgovarajednqj tacki l'an krllznice? 11) Za koji cC/1'crougao kaicll10 daje fangentni? J2) . Data je praya a i kruznica k(O.3.. Neposrcdno iz konstrukcije se vidi da je t tangenta kruznice k(O.. R) i k(O'.i\ i B.mgcntc kruz.la? . Na luku A13 . Konstrnisati kruznicu koja dodirujc d\"ijc date kr\lznice i to jednll od njih u datoj tacki A. 2) Konstruisati pomocnu kruznicu t'(O. R) jer jc t norma Ina na radijus OM tc kruznice. 2. 'Nekaje s pohr()him. Konstruisati zajcdnicke unutrasnjc tangcntc datih kruznica k(O. Odrediti obim trougla l'vfNP.nicu koja pro[azi kroz tri date tacke. odnosno 1". Ul. tada one imaju samo jednu zajcdnicku tangentu.4. Dvije kruznicc K(O.linice? 20. t' SU. ~/a zna..

19. I duz cija je duzina cetvrtina duzine duii e je zajednicka mjera duzi a i b.b)="J'..i AB. r... m·(O za duzi a. Mjera duzi. Tctiva je kruznicu podijelila na dva luka koji se odnose kao 4:5. Na ovaj nacin smo duz AB uporedili sa duzi l\fIN. Tako ccmo ccsto govoriti i pisati dllZ: a=12 em. na prirnjer. bo j njcnu du:l. tada postoji prirodan broj k i ostatak r dun a tako da jc: a= kb + r pri "emu je r<b. b. AD~DC. duz c=24 em . Pod kojim uglom se vidi osnovica trougla iz centra opisane kruznice? 2. kazcmo da je e mjera duzi a. Odrediti perifcrijske uglove nad ovim lukovima.. Odrediti centralne uglove nad ovom tetivom? 2. Dejinicija 12: Duz e koja je mjera dviju duzi ( a i h ) naziva se zajednicka mjera 2. Ugao izmeau tangcnte i tetive jcdne kruznice je ZOo. duz b:::-5 lll. Broj . Odrcditi velicinu ugla ACE. r). Tctivi AB date kruinice odgovaraju elva periferijska ugla eiii se vrhovi nalaze na razlicitim lukovima odrcdcnim datom tetivom. Tako.15. a 'r----------~----~----~-- tib duzi i oznacava ZM(a. Pod kojim uglom se vide stranice ovog trougla iz srcdista opisanc kruznice? 2. b) = c. tada ovu duz uzimarno kao jedinicnu duz. b) ~ NZM(h. b. tada one imaju vise zajednickih mjera.11. Ako dvije duii (a i b) imaju zajednicku mjcru e.1euu svim zajcdnickim mjerama dyiju duzi uvijek postoji najveca (NZM). Ncka se duz MN moze k puta nanUeti na dui AB.2.9.inajedinicnc duzi jc 1. Kazemo da smo duz AB izmjerili. tada vl"ijedi: a) Ako se manja duz b sadrzi u vecoj duzi a prirodan broj puta.14. u cije!om svijetu u internacionalnom sistemu jedinica (SI) za OS110YOU jedinicnu duz uzeta je dUL od I 111.zemo da smo duz AB izmjerili jedinicnom duzi MN ako odredimo pozitivan broj k tako da vrijedi AB=kMN. Ako je tacka H ortocentar troug!a ABC. b) = b. C"" __ a iz samog konteksta cc se \'idjeti da Ii se raui () duzi ili duzini Dokazit110 navedenu teoremu. dokazati da su kruinice opisane oko trouglova "ABH. "BCH i "ACH podudarne. Definicija 10: Ka. Pozitivan broj k je duiina duzi AS u odnosu na duz MN 1<. CD . Ugao na osnovicijednakokrakog trouglaje 64°.. Lada kazemo da jc duz MN(=e) mjera dU7.12. a sa A13. Dui AB je precnik date kruznice.2. Tada vrijcdi: AB~kMN .l O.ZM(b. Kako odrediti n3jve6u zajednicku mjeru dviju duzi? A __~_____6 B e M C oN Teorema 8: Ako dvije duzi a i b (a>b) imaju zajcdnicku mjeru.2. S obzirom da je duzina duzi jedina njena osobina. a . Defittici/a 11: AIm se duz e mou nanijeti na duz a Ii. CD . Samjcrljivc i ncsamjcrl. p. Tako je i duz eva je duzina jednaka poIovini duzi e sigmno zajcdnicka mjera duzi a i b. 38 39 . Duz.! 3. Ponckada cemo uui:. Ovdjcje a""S'l. Jedan ugao pravougJog trougJajc 22{). duzine duzl. 2... d vrijedi D tadaje du? e mjera i duzi a i duzi b i duzi c i duzi d. c.l+r ·lvrijeJiNDvl(a.i a. Da ne bi bilo zabune u !1lcdusobn0l11 kOllluniciranju raznih ljudi i raznih naroda.2.iivc dnii Posmatrajmo dvijc duzi: AB j M1\". Mjercnje auzi. Ako se sve duzi uporeduju sa datom duzi !v1N. Na tangenti t date kruznice u tacki B odabranaje tacka C tako da duz AC sijece kruznicu u tacki tako daj. Ako se desi da je duzina duzi AB(=a) prirodan broj.a mjcra (NZM) dvijc duii. Prilikom mjerenja duzi AB jedinicnom duzi MN uvijek se dobija pozitivan realan broj koji smo nazvali duzina duzi.&-------~--------~----------------~------~r_--~O SI.inu oznacavati sa a.ao jedinicnu. 2. b) AIm se manja dul. 1 S1. : Sa AB. 2. b ne nalazi prirodan broj puta u vccoj duzi 3. cerno o:macavali ULlZi. itd. tada je NZJVI(a. i vrijedi NZJVI(a. Kaze se daje e zajednicka mjera (ZM) ovih duzi.onekad se istim sirnbolom oznacava i duz i njcna duzina.r). Zajcdnii'ka mjcra (ZM) i uajveca zajednicl. Dokazati cia su ovi ugJovi suplementni.1=6 jc Juzina Juz. Ma koja dui se moze uzeti kao jedinicna. puta (kEN) bez ostatka.20.

POYllcimo EF nonna!no na AC. Dokaz: Posmatrajmo dijagonalu . b) = b. r) = e .V1 dYiju duzi f. 41 S1. 5\0 z-naci do se ovaj posturak ncce l. r) = e'_ To znaci da hi postqjala dva prirodna hroja m' i n' za koja \'fijedi pa se. d) Hipotcnuza c i tezisnica t koja oJgovara hipotCl111Zi s\"akog prayouglog (pravokutnog) trougla (trokuta) su samjerljiyc dU7. to duz e! ne postoji 51'0 dalje znaci daje 1'\Z1\1(b.i. 051'atak. r}t-e. Kako je trongao /~CrT jcdnakokraki.tijib slamgrckih i s\jC1skih malcmaticara 3 Eul<. ~> f Dalje je: a~ k·b + f => m·e = k·(o·e) + r = (m-ok)·e .r~to je i lrcbalo dokazafi. odnosno. tada p1'elazimo na s!ijedeci korak: 3. to je CE=FE. r:l ~ N7M(ri.-' p. pa sc jz posljednje . sto zi1acl da ncma kraja. b) . Kako je m>nk to . l) t.~ rJ. b) DtLZi 1ll=12 em i !F"16 em Stl sal1ljcr!jh'c i "\Tijedi :.4 em c) Kateta a j hipotenuza c prayoklltnog trokuta sa kutom <-J\=30 u su samjerlji.ic NZM(a. tadnje duzina duzi a iracionalan broj.i i nijccli ~71'vT(c. I\1oze sc desiti da se pos!ije n koraka postupak z3. Poslupak odredi\"3nja NZM dviju duzi pozna! jc pod n32:1<'0111 [ukJidO\/ postupak (a!goritam).'''.Tada bi postojala duz e'>e za koju bi vrijedi!o NZM(b. r:J ~ fc.c. pa je b zajcdnicka mjcra duzi a i h.icdinicna duz e sal11jerijivc.:~ a) U ovom s!ucaju je receno da se duz b nalazi u duzi a prirodan broj puta.himed (2877-·212 pr!jc n. Ostatak rl nanosilllo nn duz b onoiiko puta kO]lko jc to moguce..b. Trougao BCEjc lupougli sa tupim ngloJl1 u nllu E.. (a>b) pokazacemo II narcdnim redovima. = k·b+r => a = k·(m'·e')+n'·e' => a = (km'+n'}e'. c.. dobije: nf!samjerljive.iednakosti zakljuclue da je e mjcra i ostatk3 r. Ako se pojayi ostatak r:<r. -~ lVloze sc doknzati da vrijedi: a) Ako su duzi a i . Tada postoje dva prirodna broja m i n (m>n) za koje vrijedi: b~ 4. b) ~ NZ'v!(b. drugim rijecima nanoscCl duz b na duz a ros1ije konacno koraka uvijek t. Primjeri samjerfjivih duzi: a) DllZi a=3nl i b=5m Sll sal11jerljiyc i N[M(a. Znaci vrijedi ZM(b.emo prcmasi1i duz a). to jc NZM(a. U tom slucaju kazcmo da Sll duzj a i b samjerljive.rzelllo da Stl o·e. D C Na osnoyu proycdenog razmatranja yidi se da su dijngona1a i strnnica kyadrata d"vijc / ncsamjedjivc duzi . Oa postoje i ncsarnjcrljiYe duzi pokaz3ccmo najedllom primjeru.!id (365 -.. Ako se ne dobije nikakay ostatak ondaje '\JZM(a.los treba dokazati da je NZM(b. n) .) jc jcdan od najpOlJ18. Za takve duzi a ! b za koje se prethodnl postupak ne zavrsava u konacno mnogo ko1'aka k. b) duzi a j b. O\'aj postupak sc sastoji II s!ijcdecem: 1.-.\·\jaI110 dalje: Tcorema 9: Dijagona!a i stnmica svakog livadrata su ll(~samj{·rl. r) sto smo i trcbali dokazati. Ostatak 1'3 nanosimo na ostatak r~ o11oliko pu1a koliko jc to mogucc. Pretpostavlmo suprotno. b) = h. h) = 1'7?vf(b. /\ko sc DC dobijc nikakav ostatak onda jc NZM(a. dalje. 1') = c. a.j !J raciona!an br(~j. Kako mjcra duzi ne moze biti veta od nje same.-. Duz Ee je ostatak duzi AC.. r) = e.C 1 stranicu BC. AC 11csamjcr!ji"vc 40 . Ako se pojavJ ostatak r3. a zajednicka mjera ne moZe biti veta od najmanje duzi. Kako se prakticno odreouje :-\Ztv1(a. paje EC<BC. c) = a.jivc uul. p =:. Ako se pc:javi ost31'<lk rio tad a prclazirno na s!ijedeci ko1'a1-. I. DobiH srno daje e' I11jera i duzi a. Po stupak odreaivanja N7.JZM(rn. FB i FE su tangentnc dnzi tackc F paje Bfooo:fE. I'd ~ NZM(r" ro) ~ NZM(r. Ako se nc dobije nikakav ostatak onda.. Ako se nc dobije nikakav ostatak onda jc NTv1(a. b) ~ NZM(b.' b) Nekaje a = kb+r i nekaje NZM(a. Nanesemo duz b na dut a onoliko puta koliko je to llloguce. da NZ\1(b. Meoutim. Kako je BF=FE=CE to sc daljnji postupak mjel"cnja syodi na Illjcrcnjc hipoj·enuzc rc jednakokrakog pravouglog troug!a sa njcgovol1l katcto!n CEo :Vljcrcnjc hipotcnuze jednakokrakog prayouglog trougla sa njcg(rVOlll katctom jcdnolll !las jc doyclo do ostatka.. a>b posloji prirod::10 hroj n takav da jc nh>a. pa ce se svaki puta pojaviti noyj jcdnakokraki trougao i ostalak. tadn na513.. Ova] zak!jucak nas navodi nn to da duzi a i b imajl1 zajecinicku mjem c' koja je veea od njihoH': naj'vece zajednickc mjere e! Kako je ovo pos!jednjc ncmoguce.- B AB Sll b) Ako dUl: a nije smnjcrlji\'a sajcdinic!lom dllZi c.n<lii grcki maiernatjcar.:1.300? prije no\'c ere) jc p07. poslupak se na5tavlja.21. b) ~NZM(b. .:: 2."c duzi i vrijedi NZM(a. l// Ao / j \\rr \1 2 . r))~· r. C = 1m.Ie m~nk prirodan hroj. Sada duz Be lrcba mjcriti sa Fe. Duz'.nsi i da je posljednji ostatak I'll najveca zajednicka rnjcra duzi a 'j b. Pokazimo cia Sll ove chije duzi nesClilljedjivc.ki A i radijtisol1l AD pri (cJ~mjc t<lcka E na dijagonaJi AC. f2 nan0511110 n3 oSl.) "'.2. Ako se pojavi ostatak Lj. b) = e. {ada je duzina duz.atak rj onoliko puta ko!iko je 10 moguee. 0Pisimo Iuk BE sa ccntrorn u tac.asniYa sc l1a /"rhimcclovoi aksiomi (za rna kakve d\"ijc duzi a i b . NZM(a..vrsiti. posturak sc ne Jllora zavrsiti. • .

akl'c duif se na::ivaiu proporcionalnim? Slaje geometrijskaproporcija? K(~iu dui nazivamo geometrijska sredina dviju datil! duii? Kako se deJinise prodl. c:d = k .kaiemo daje J?jihova Iransvcrzala. U OV0111 2. Svake dv~je duzi imaju svoju razmjeru. Znaci. Sta je mjcra duzi? 7 Staie zajednieka mjera dv[je duB? 8. gdje je k\ razmjera ovih duzi Maze se desiti daje razmjcra dviju duzi jednaka razllljeri nekih drugih dviju duzi: a:b = k.22).19. c. dui naziva se cetvrta proporeionala preostale tri duzi. produzena proporcija Gcomctrijska proporcija Ncka su a i b dvijc cluz! i e jedinicna dul:. rcdom.17. Kakve dufi se zovu samjerUh!c du.. a presjccne tacke prave q sa istim pl'avima ncka su A'. Dokazati da su krak i osnovieajednakokrakog trougla sa uglom pri vrhu od 36°. a p i q njihovc transvcrzale. 12.18. b. Xcka. 3. b i c tri paralelnc pravc. 4.a sest duzi a. razm. Koja dui se maze uzeti zajedinicnu? 3. Dvije od ovih duz. geometrijsi{a sredina dvijn duZi. d. 2. e i fvrijedi a:b a:b ~ c:d = Zadaci za vjezbu: 2. Vidi se da jc proparcija sastavljena od cetl!"i duzi. Odrediti NZM duzi cije su duzine a=57 em i b=24 em. su presjecne tacke prave [J sa pravima a~ b i c.i (b i c) zovu se unutrasnji c!anm·j proporcije.~ne duii U odnosu na osnovnu. Tada vrijcdi => A'B'"" Bre. tacla mozemo pisati (PP) = c:f iii a:c:c = b:d:f Rclacija CPP) naziva se produzcna proporcija. Posmatrajuci rcJaciju (P) mozcmo kazati da su duzi a i b proporcionaine duzima c i d sto znaci cia su cetiri duzi proporcionalne ako cine jednu geometrijsku proporciju.jera dviju duzi je odnos njihovih duzina. ~~ta ie duzina duif? 6.Vavedi prirnjer nesamjerljivih dufi. Sta :maCi izmjeriti duz? 2. 5. J. B j C. Kojaje osnovnajedinicna dui? 4. Proporcionalnost duzi. A. 'fada se broj k=p:q naziva razmjera duzi a i b. sJucaj-u moze se pisati a:b ~ c:d (P) Gornju relaciju nazivama geometrijska proporciju duzi a.licna proporcija? 2. b. Geomctrijska sredina dviju duzi Ako se duz b nalazi dva puta kao unutrasnji iIi vanjski clan proporcije: a:b = b:c iii b:a ~ c:b tada za tu dul.l6. Kada je duiina duii raejonalan broil ! 3.e pisati a:b=k. a druge dvije duz! (a i d) nazivaju se spoljasnji (vanjski) 42 43 . kazemo clajc geomctrijska sredina duzi a i c. Il-roporcionalnost duZi na pravama (Talcsova 4 tcorema) Za pral'u koja sijece (dl'ije) druge pra)'c. /"lavedi neke manje i neke veee jedinic. Sla naZil'Ql}1{) odnas (razmjeraj d'-'iju duii? 2.Pitanja za pOnaFfjanje: 1.zi? ! 1. 2. c:d = k. Pitanja za pOlltlvljanje: 1. H' i C ' . k. Produzcna proporcija Ako z. l11a koja. geomctrijska proporcija. . c i d..3. Ncka su p i q rcalni brojevi za koje vrijedi a=p·e i b=q·c. 5. Jedna. e:f= k. a to se moz. 2. Taka j za duzi e i d vrijedi da je c:d = kl.· U kojem slucajuje duiina duti iracionalan broj? clanov! proporcijc. Teorcma 10: Neka SU 3.4. Kako se odredI(fe NZ\1 dvije duii? 10. nesamjerljivc duzi. Odrediti NZM duii cije su dULine a~16 cm i b~48 cm. Da Ii svake dl1ije duif imaju zajednicku mjeru? 9. Odrediti NZM duzi cije su duzinc a=35 cm i b=21 em. (SL2.

OA OA' 08 OB' Duzi na transvcrzaiama proporcionaine".\ mozemo podijc!iti na m. dobUc sc propon. a na duil OB' je n jednakih dUZ1. Tackom B' povucil11o re~Om. 0.ne duzi b prop(ll"c:ioll<l!nc b) Neka su a i b dvije paralelnc transverzale pravih p i q (S!.. JCfJe Oil B'B OB B'B OVim. OB OA n IJ>os.1' e -= = .22.> I--~I-== OA B'C B'B OB OA B'B Oil OB B'C~A'A. onda n£1 svakoj prayoj koju sijeku odsljecajujednakc dnzi.Nckaje raspored pravih i tacaka kao na SI.okaz: .jed_~~j p~~'oj propordonalne su odgovarajuCim duzirna n3 drugoj : """===.!Ltac!~l11~ Q_.D.ne na pravoj q odsijecaju jednakc duzi (prema prcthodnoj teoremi) i to na dllZi OA' jc m. OA OB ~ . B'C OA A'A ¢. AkO ell pm y . zakUucujemo da vrijedi DB' -=:. odaklc s!ijcdi daje ArB'=B'C.23.).> ¢. Ncka ova prava sijcc. Be Dokaz: a) Prctpostavimo da su duzi OA i OB samjer!jivc i <fa . Kako su cetverollgkwl ABB'D i.alama propon:ionalnc 5\1 odgoyarajuCi11l dul.=" = -- m·e' n ·e' III :::: OB' =.~~~arnosti tronghw(J.~ ==== All CB Teorema11 (Taicsov3 tcorcma): Nck~ se ~ravc ~) i q sijeku u tacki O..( a I! b).> OB-OA . 05110\'11 OA'= In· e' i OB' "" n ·e' .i uzmemo za jcdinicnu duz i njcllu duzinu oznacimo sa e'. 'DA' ~ <B'£·('.~p(lndcn.25. Aka se primijeni prethodno (pod a) dokazana teorcma. posmatraju6i prave b i q i njihovc parale!nc transvcrzale pip'. Tada duz 0.pa \Tijcdi OA' =. Tackom A poyucimo pravll p' paralclno sa p. 1 BrE = Be.fcdica tcoreme 1._BCEB' paraJelograllli.: pI ~Vl. b p p' B' 01 C a b B1 B''<---c-.24. .2.!.2. Ncka prava p' sijece prave a i c. Za ug!ove Yrljcdi: <A'B'D" <£B'C' (lIllakrsni llglovi sujedllaki).ie i drugi dio tcoremc dokazan.. pranh p I q .~u odgoyamjucirn duzima na svakoJ od datih pra~'ih p i q : OA OB AN BB' Prilikom formu!acije Talcsove teoreme nije naglaseno cia se objc transycrzalc a i b moraju nalaziti sa iste strane prcsjecne rackc 0 prayih p i q.2.I. tadaje Na staYa US~J 0 pO~!.. nalazc sa raznih strana U odnosu na tacl\u 0 (SL2._B'B - ¢.- B'B-B'C -_..). 44 45 " L . Teorema vrijcdi i u stucaju kada se a i b. a i h pacaiclaclada '" ~~ k{)f(..> === -==-= . rcdom.e transvcrza!u b u tacki C. a dl1z 08 na 11 jcdnakih dijclova.DB' AB.Ii' E. Ncka su presjecI1c tackc pnlYC p sa prasima a i h. Tada vrijedi: a) Duzi koJc odn~duju tnmsycrzalc na . Ako jednu od ovih dui.l P tal~o da bud~ para!clna sa pravom p.ija: -..24)..I3'C'E. <B. KoristeCi pre. jednaki).- o B q SL2.0: Ako para!c!ne prave na jednoj praV(~j odreduju jcdnake dUZJ.!1?2stavku daje AB = i posUcdnje dVIJc Jcdnakosll.wimll r I q c rl 2. stoje i trebalo dokazati. ._.2.E. n' m adJC su b.ima na (po!li)pr.' ( nmzlTljcmcm ug I0\'1' na transverzalj paraleinih prayih su . In i n cUeji brojc·vi (uzmimo dajc m < n).n. '" . to ~~ . . "\TUcdi: /\/\ 'B'D:::o J. Ncka Sll a i b paraidne tnmsycrzalc Oil B'B Otudajc === AB CB ¢. Ove para!elne pr. . A i B~ a pnwe q sa istim pr:lvim A' i B~ (SI. Diobcnim tackama mogu se povu6i prave parale!ne sa transvcrzalama a (i h). Duzi nil transYcr7.

. B.~~". SA SC' -SC BIC ' --=--=-~=-- BC SB. .7' -- -?---~. onda vrijedi: .------r2~B ~ b) Korespondentne duzi na transvcrzalarna propo. I N'! « --o'j.2. SB SA' --=-AB SA SA. Postjedice Talesove teoreme Dejinicija 13: Skup svih pravih ravni kojc se sijeku u jcdn?j ta.! C dijcli duz AB U odnosu m:n. SB' SB SC' SC ~'-a' '-~(C. SC SB' S13 SC' SC a" c) Duii najednoj transvcrzali proporcionalne su odgovarajucim duzima na drugoj transverzali prarnena.1. A' b SL2.'Ii/..-=-- A. Talcsova leorema vrijedi i II slLlcaju kada se 0 na!azi izmcdu a i b. Tralcna uuL.enu dut x vrijcdi x = 00. Be SA. SC SA' SA --=.27. SA SB.C. 46 47 . v' M! /> .""".pC odnosno._= SA. AB BC A' B' B'C' AB BC 2.___~~ c.27).---~c- m a -.B. n 1 n iX Aka pravc (polupravc) pramena presjecemo dvjcma paraiclnim iransverzalama min adnosna mIn'. Simp svih polupravih ravni kojc imaju zaJcdlllcku pocctou tacku oaziva sc pramen polupravih.. i c prcsjcccflje trima parakinim trans\"crzalama rn.. b b /-~ B/ ___.•-'-' +SJ. Posmatrajrno clvije.26. Kako je x:a = a:b.// SI. SB SA' SA SC. Na polupravoj Oq odredinlO tacku A tako daje OA=a i tacku 13 tako da vrijedi OB=b (SL2. AB SB. a) Duzi fla jednoj pravoj (polupravoj) proporciona!ne su korespondentmm duzlma na s\"akoj d"rugoj pravoj (po!upravoj) pramena. Na drugoj po!upravoj Op odrcdimo tacku C taka da \Tijedi OC=a. 'tl S1. Nepoznatu duz mOLemo odrediti prirnjcnom Talesove tcorerne.B. Tack:. tada primjenolTl Talesove tcoremc vrijcdi: 2 C' ~~ s' / .4. polupravc Op i Oq. SC SB' SB --=--=--=-- B. SA AIBI SC. 2. . RjeScnjc: Dati uslav x = a :b se maze napisati u abliku proporcije x:a=a:b (iii a:x=b:a) u kojoj je nepoznata samo duz x. At. B/ c --..C. Aka na poJupravoj Op odrcdimo tacku D taka cia budc AD II Be./ n A / /? .2. / m/ o / y . to zaldjucujemo da za traZ.~cionalne su korespondentnirn duzinia na svakoj pravoJ (polupravoj) pramena. A. A0.2..je OD.28. Prilnjene Talesove teoreme 1) Ako su a i b date duzi odrediti duz x za koju vrijedi x = a 2 :b . ma kojc. SB ~~=-- SC.c~ki nazi"va se pramcn pravih.25. OD: OC = OA : OB .2. Pranlcn pravih a.4. _____. n' ~. . OD: a=a: b.y B" B' p a 51 --=-~=-.

DllZ AB jc podijeljcna na tri jednaka dijcia. Konstruisati duzi x i y aim vrijedi a:b:c = d:x:y. 48 49 .. Odrediti teziste T trougta oe ertajuci nove tezisnice.28. 2. to sujednake i duzi AC.n.29.31. Ako je a data duz. Konstruisi duz x cija je duzina abo 1. AA. AM=rn i BN:=. Tcorema 12: Simetrala unutraJnjeg ugla trougla dijeli suprotnu stranicu na dva dijela koji su proporcioflalni drugim dvjema stranicama trougla.32. Odrediti geometrijsku sredinu G duzi a=3 i h=12. Tackama Ai i A:.27. U OV0111 primjeru data duz AB podijeljena je tackom C ul1utrasnjom podjelom II odnosu m:n.28. Aka na prvoj polupra\'oj odredimo tacku M taka da je AM = m. a na drugoj po!upravoj tacku N taka da bude BN = n. presjek pravc MN i date duzi AB jc traicna tacka C.24.:ansl'erzalama.2. 2.: A.2.: A. Dokaz slijedi neposredno iz konstrukcije i Talesove teoreme (SI.---. pronatli sve cetvorke proporcionalnih duii. Dokaz: Kako su pravc AB i 1\1N koje se sijeku II tacki C prcsjecene sa dvjema para!elninl trans'verzalama (AM iBN). //'\ /" A. b. W' Pilanja za ponavljanje: 1. povucimo paralele s pravom A3B. A2 i A 3·tako da vrijedi AA1 = A 1A 1 = A 2 A}. pa tacka C zaista dijeli duz AB u traienom odnosu.. se moze podijeliti i vanjskom podjelom.). 3) Odrediti tacke C i D kojc datu duz AB dijelc na tri jcdnaka dijcia.. Presjecne tacke ovih para lela sa duzi AB su traiene tacke C i D (SI. Navedenim postupkom se data duz maze podijeliti na proizsoljan broj jednakih duzi.28. 2. CD i DB.29. 2. Nairne. to prema Talesovoj teorcmi \'rijcdi: CA:CB ~ AM:BN . b=3. Date su duzi a. Odrediti razmjere: a) AC:CB b) AC:AB c) CB:AB 2. Izracunati geometrijsku sredinu G za duzi a=9 i b=l.2. Aka su dvije neparalelne prave ravni pre.'." l i f l ) . A3/ y~\ A. Duz. Iobrnuto. prema konstrukciji. 5. Podijeliti datu dui AB=20 em na tri dijela koji su U odnosu 2:3:5.. Na ovoj polupravoj odredimo tacke A!. ako neka prava koja prolazi kroz vrh fro ugh" dijeli suprotnu stranielt na dijelove koji sa proporcionalni drugim dvjema stranicama traugla. Konstruisati duz x tako daje x=a:h. Kako se dut dije/i na njednakih dije/ova? Zadaci za vjezbu: 2.i a=4.~jeceJ1e so dvjema paralelnim t. Date su duzi a i b. Pretpostavimo prvo da se tacka C nalazi na dU73 AB (Sl.Tackom A puyucimo ma koju po!upravu Ax. Duz AB iSija je duzina 28 em podijeljenaje tackom C na dva dijela tako daje AC=8 em. Spojimo tacke B i A}. Rjesen.... S t S1.30. . 2. U trouglu ABC dataje tezisnica AA'. 2. 2.A. c i d. i A. Koju pravu nazivamo transverzala dviju pravih? 2. neposredno. Kako je.25. tada je fa pral'a simetrala ugla. 3.A3~ CD: DB pa kako su duzi AA" A. a tacko1l1 B polupravu By koja je para!elna po!upravoj Ax. Dokazi ekvivalentnost proporcija: ¢:> (a-b ):b = (m-n):n a) a:b ~ m:n b) a:b ~ m:n ¢:> (a-b):a = (m-n):m 2. 2. c=8.). Kolikije odnos teziSnice trougla i njenog manjeg dijela odredenog tezistem. konstruisati dui x ~ a2 .21. dobije se AC:BC=m:n. Datu duz AB podijeli!i na 5 jcdnakih dijelova.22.26..29. Data duz AB tackom C je vanjskom podje!om podijeljena U omjelll m:n. 1. Zadane su dvije duzi Cijc su duzine a j b. Sla tvrdi Talesova feorema? 4.2. vrUedi. ...jednake..23.5. AC: CD i AtA.20. l'.2) Datu duz AB rodijeliti u odnosu Ill:n.A2~ 2. RJdcnje: Tackom A povucimo polupravu Ax. Ovdje se navodc teoreme 0 simetralama. Izracinati cetvrtu proporcionalu za duz.33.ie: U zadatku se trazi tacka C za koju vr]jedi AC:BC = m:n. Osobinc simetrala unutrasnjeg i uporcdnog vanjskog ugla trougla Poznat nam je pojam simetrale ugJa 1 simetrala unutrasnjih i vanjskih uglova trougla. na osnovu Ta!esove teoreme. Odrediti teziste trougla Cijijejedan vrh nepris~pacan..A../avedi neke posljedice Talesove teoreme.). 2.

Isto tako su uglovi <BDC i <ECx jcdnaki (kao saglasni uglov i na transverzali dviju pravih). jc <ABM ~ <MBC. Odrediti odsjccke na koje .2. proporcionalne sa AB j BCI S1. tada je ta prava simetrala vanjskog ugla trougla. 2.' Odrediti duiine duzi koje simctra!e uglova trougla ABC gradc na njegovi-m ---. Ako na stranici AC uzmemo tacku D tako da bude SO paralclno sa CE.3. simctrala unutrasnjeg ugla iz vrha A dijeJi stranicu a. Zato vrijedi AB:BC=BD:BC. Iz Talesove teoreme neposredno slijedi da je BD:BC=AM:MC.34. sto znaci da je prava BM Postoji teorema. Dokaz: a) Neka je Prava CE simetrala vanjskog ugla kod vrha C trougla ABC.DlIzi A£ i BE proporcionalne SII saACiBC.30.2. to je <ADB=<MBC=£.~. Vrhorn A povueimo paralelu sa BM i sa D oznacimo njen presjek sa pravom BC. = Pitanja za pOl1avljanje: 1. Tackom B povucimo paralelu sa pravorn CE i tacku prcsjeka te paralele sa stranicom AC oznacimo sa D. C 2. !ita je simetrala ugla? 2. ako pruva koja sadrii vrh trougla dije/i vanjskom podjelom suprolnu stranleu trougla nu dijelove koji su proporcionalni drugim dvjema stranicama. Produzimo stranieu BC preko vrha B do tacke D tako da je BD=AB. Tada je <ABM=<MBC=il.). kao naizmjenicni uglovi na transverzali dviju paraJelnih pravihjednaki «BAD == <ABM =£). tada vrijedi: CAB SL2. stranicama ako je: . Teorema 13: Simetrala vanjskog ugla (rougla dijeli suprotnu stranicu vanjskom podjelom nu dije/ove koji su proporcionalni drugim dvjema stranicama trougla. .Dokaz: a) Pretpostavimo daje je prava BM simetrala ugla kod vrha B troug!a ABC (SI.-. koja govori Navedimo i tu teoremu: 50 0 simetrali vanjskog ugla trougla. b=15 i c=18. b) Neka je E tatka poluprave AB takva da je AE:EB=AC:CB. .31. pa su. Koja znacajna lacka trouglaje vezana za simetrale njegovih uglova? 3.31.2. prave AD i BM paraielne. Zato vrijedi jednakost uglova <CBD=<BDC.2. pa ako se ova uvrsti u prethodnu proporciju dobije se AE:BE ~ AC:BC. Sada vidimo da su dva ugla trougla ABD jednaka sto znaci da je taj trougao jednakokraki. analogna prethodnoj. zbog <BAD simetrala ugla ABC. i obrnuto.30).). D ~to znaci da je duz" AB tackolll E podijeUena vanjskom podjelom u omjeru koji je Jcdnak omjeru odgovarajucih drugih dviju stranica trougla. AE:EB = AC:CD pa se (l"a osnovu datog uslova (AE:EB=AC:CB) zakljucuje daje CB=CD sto znaci daje trougao BCD jednakokraki sa osnovicom BD. Kako Sli saglasni uglovi na transverzali dviju paralelnih pravih jednaki. pa ako ovu proporciju uporedimo sa prethodnom dobije se: AB:BC = AM:MC sto je i trebalo dokazati. Uglovi <CBD i <BCE su naizmjeniCni na transverzali parale!nih pravih i kao takyi su jednaki. Trougao ABC ima stranice a=12. b) Pretpdstavimo sada da je M tacka na stranici AC trougla ABC takva da vrijedi AM:MC=AB:BC i dokaiirno da je prava BM simetrala ugJa ABC (SI. Otuda je <BCE=<ECx sto znaci da je CE simetrala vanjskog ugla kad vrha C. a odavde. Na analogan nacm kao u dokazu prethodne teoreme dolazi se do zakljucka da je DC=BC. Trougao ABD jc jcdnakokraki pa su uglovi na njcgovoj osnovici AD jednaki: <BAD = <BDA .Izi Aid i_AlB SI. 51 . pri cemu tacka E pripada pravoj AB (Sl. Koje osobine imaju simetrale unutrasnjih uglova trougla? Zadaci za vjezbu: <ADB. Na osnovu Talesove teoreme moze se zakljuciti da vrijedi: AE:BE ~ AC:DC . po Talesovoj teoremi. Tada su uglovi <BAD i <ABM. paje AB=BD. .DI. <ADB = <MBC (saglasni uglovi na transverzali paralclnih pravih).30. Zato vrijedi: <SAD = <ABM (naizmjenicni ugJovi na transverzali paralelnih pravih). Kako je AB=BD to se iz uslova AM:MC=AB:BC dobija AM:MC=BD:BC.

i njegovu hOl1loteticJ1u sliku A'S' U odnosu na hOl11otctiju (SI. Homotetija s 0 i koeficijentom k oznacava se H(O.).?je koje svakoj tacki X pridruiuje lacku X' tako da vrijedi vektorska jednakast OX~ = k· OX . OA' ~-- ~kOA -- 08' ~kOB. . k). Ako je koeficijent k homotetije pozitivan (k>O).6. iz prvog razreda poznata. Svakoj tncki X ravni pridruzena je tacka X' tc rami. 3 i 4. . Prema S1..gdje je 0 rna koja stalna lacka ravni i k rna ko}i realan bra).2. Izracunati AN i NB kao funkciju od stranica BC=a.2. b~15. c~7 b) a~14. Homotetija kao preslikavanje Nekaje 0 stalna tacka ravni. c~20.38. Nekaje M tacka u kojoj simetrala ugla C troug!a ABC sijece stranicu AB. Nekaje N tacka u kojoj simetrala vanjskog ugla kod vrha C trougla ABC sijece polupravu AB.32. AC~b i AB~c trougla. Teorema 14: Homoteti.2. • .Ie homotetija inverzna. naziva se homotetija. k) (SI. Dokaz: Prema definiciji homotetijc jc Definicija 14: Presli~~. . kaiemo da .2. ~A'O+OB' ~-OA'+OB' ~ -~-. Tacka 0 se love centar homotetije._~ Simetrala ugla A na osnovici jednakokrakog trougla ABC na kraku Be gradi odsjecke min. B '. c A .. centra Ina simetrija s centrOI11 koji se poklapa s centrom homotetije.E' • f!{ SL2. U s[ucaju kada je kocficijent homotetijc negativan braj (k<O). Izraziti osnovicu a trougla kao funkciju od min. Svakoj tacki X ravni moze se pridruziti tacno jedna tacka X' te ravni. b~15.1.36'.~. (.6. HomoletUom se vektor prcsliknva u paraldan vcktor. Homotetija geometrijskih figura 2.a realan bro) k koejicijent nomotetije. Homotetija s koeficijentom k=-~l je. 2.37.tako da vrijedi Posmatrajmo vektor AS HCO._~ AC~b i AB~c trougla. za homotctlju kazemo da ie direktna.X1 korespondentne locke homotetije. Na koje dijelova sirnetraie njegovih ugJova dijeJe njegove stranice? 2.33.33. Ako se figura F homotetijom preslikava u figuru F'.6.jom H(O. Ako za koeficijent k homotetijc vrijedi k= 1. tada kazemo da su F homotcticne figure. j definiciji zbira 1 raz!ike vcktoraje A'B' Za korespondentne tacke homotetije ka7-erno i cia Sli hcimoteticne tacke . tada se syaka tacka ravni preslikaya u samu sebe paje ovakva n01110tetija identicno pres!ikayanje. Homotetija nekih geometrtjskihfigura 2.(a)~a~20. ". S' S1. 2. Izracunati AM i MB kao funkciju od stranica BC~a.'Stranice trougla su 2. a lacke Xi . Pojam 0 homotetiji. k) sc vektor AS transformise u kolincaran "ektor A'B' ~k AS .2. F' 2.33.). Homotetijaje odredena svojim centrom i koeficijentom.~ centrom ~ -k·OA +k·OB =k'(OB-OA)=k·AB 53 52 .32. X rna koja tacka te ravni i k feaian broj.

2) Posmatrajmo sada paralelne radijuse R=SM i R'=S'M 1 koji imaju sup rotan smijer (S1. Ozna6imo ta6ku presjeka pravih MM' iSS' sa O.2. Kako samo jedna tacka dijeli duz u datoj razmjcri to polozaj tacke 0' ne zavisi od izbora suprotnih radijusa SM i S'M! sto znaci da je za svaki njihov izbor presjecna tacka prave odreaene njihovim krajnjim tackama s osom kruznlca ista tacka 0'.. prcllla teorcllli 7.. Prema Talesovoj teoremi vrijedi: O'S : O'S' = SM : S'M I (= R:R'). Neka su paraJelni radijusi u istom smijcru R=SM i R'=S'M'. U slucaju daje homotetija H(O. Ovo vrijedi za svake dvije odgovarajuce duzi. fiksnc. Ako jc k<O homotetijom H(O. sijeku se u istoj tacki O. M Tcorema 15: Homotetijom se ugao preslikava upodudaran ugao.~ .. tada je.34. prave koje sadrze krajnje ta6ke paralc[nih radijusa dviju kruznica istog smijera. Prave odredjenc krajnjim tackama paralelnih radijusa R i H' koji imaju suprotan sllljer sijeku osu kruznica u istoj tacki..34.. Kako su dliZine radijusa kruznica. Dol". k) se vektor preslikava u vektor istog pravca. a suprotnog smjera.I) 2) 3) 4) 5) PosJjedice teoreme 14: Aka je k>O homotetijom H(O.: Dokaiimo. OLuda su odgovarajuce duzi homoteticnih mnogoug!ova proporcionalne. Dokaz: Ako je homotetija BCO. k) invcrzna.). Dakle.tno i inverzno. pa su opetjednaki. U slucaju da su radijusi kruznica razliciti. Neka se pravc SS' i MM I sijcku u tacki 0'. k) direktna tada se ugao <xOy OV0111 homotetijom transformise II ugao <x'O'y'. k) se vcktor preslikava 1I vektor istog pravea i smjera. Ako stranica AB jednog mnogougla odgovara stranici A'B' njemu homolctic!log mnogougla.jihovi korespondentni uglovi jednaki i korcspondentne strallicc proporcionalne._ 54 as OS' OM OM' R R' ~ odnosno. Teorema 17: I\ieka su date dvije kruznkc k(S. Dvije kruznice II istoj rami uvijck Sll homoteticne Teorema 16: Za sve mnogouglove vrijedi: Ako su dva mnogougla homoicticna tada su ll. Homotetijom se prava preslikava u paralelnu pravu. R') direktno bomoteticne. . Poznato nam je da su ovakvi ugJovi jednaki. tada 5U uglovi <xOy i <x'oy uglovi sa paralell1im kracima suprotnog smijcra. R>R'. vrijedi: j k(S'. da su kruznice Ic(S. Teorema 18: Dvije kruznicc razlicitih radijusa kojc pripadaju istoj ravni homoteticne su direktno i inverzno. Homotetijom se duz presiikava u paralelnu duz.34. kao i njihova sredista. Posljcdica 1: Homoteticni troug!ovi proporcionatne odgovarajuce stranice. prvo. gdje je k kod'lcijcrit hOlllotetije. R'). Tada vrijedi: 1) Prave odrcdjcne krajnjim hlckama paralclnih radijusa R i R' koji imaju isH smjer sijclm OStl kl<uinica u istoj tacki. R) i k(S'. oS' R' OM~'~.2.~.2.34. OM'. Navcdenu konstataciju dokazacemo u d\jema sljedecim tcorcmama. Vidirno daje tacka 0 podijelila duz SS' vanjskom podjelom U omjeru R:R'. Dokaz: Prema prethodnoj leorcmi SH korespondentni uglovi homoteticnih mnogouglova jednaki. predstavljene na SI.. Dvije kruznice koje se nalaze u istoj ravni su uVljck hOlllotcticnc. Homotetijom se po!uprava presiikava u paralelnu polupravu istog smijera ako je k>O i sllprotnog smjera ako je k<O. as ~ _1<. Dokaz: I) Neka su krllznice k(S. to je i tacka 0 fiksna sto znaci da ojen polofuj ne zavisi od toga koji polozaj radijusa R i R' je Hzet. R) i k(S'. R) Prema SI. R' 55 . imaju jednake odgovarajucc uglove Iz posijednje proporcijc se vidi da je duz SS' podijc!jena tackom 0' u razmjeri R:R'. Prema posJjedici 5 prethodne teoreme uglovi <xOy i <x'O'y' su uglovi sa paralelnim kracima istog 5l11jera. A'B': AB = k. R'). kruznicc su bomoteticl1c direk. Tada prema Talesovoj teoremi vrijedi: OS : OS' ~ SM : S'M' (=R:R').

Konstruisati centar homotctijc kruznica.Posljednje dvije jednakosti kazuju da su sredista kruznica homoteticne tacke U odnosu .45. R) i k(S]. Centralno rastojanje OY1h kruznica 2 6. mozemo tvrditi da svakom paru paralelnih radijusa istog smijcra odgovaraju krajnje tacke koje su homoteticne u odnosu na lsti centar 0 i sa istim koeficijcntom (R : R'). Tako.1. Sficf10st kao preslifwl'anje. Konstruisati trollgao ABC u komc Sll dati vrh A. Kako su radijusi SM i S'M' uzeti proizvoljno.48.. S 1 S2 = 2R. 15. Konstruisati trougao ciji su uglovi jednaki. !!:. 2. 2. O"a preslikavanja imaJa su zajcdnicku osobillu da su cuvaJa rastojanje izmeau tacaka i jednu figuru su preslikayala u njoj podudarnu flgurtl. b) teziste T trougla c) tacka 0 van trougla. j je ·2. 2) b) B(O.da Ii su frouglOl'i homoteticni? Kada su dvije krlfinice hal11oteti(:ne? Staje centar i kolikije koeficijent hOl11otcfije dl'iju kruinica? kruznice k(SI. Sada upoznajmo jedno drukcije preslikavanjc: 2. 2.49. () slic!losti geometrii\"kih figura Zadaci za vjczbu: 2.7.46. a stranica BC=a ima stalnu velicinu.40.7.a stranice dva puta vcce od stranica datog trougJa.50. } 4. Datje ugao <xOy i tacka M u oblasti ugla. Konstruisati homoteticnu sliku datog ugla <xOy u odnosll na centar homotetije S i koeficijent 1\=-3. koristcCi prethodnu teoremu. Dokazati daje teziSte datog trougJa ABC centar hOl11otctijc ovog trollgla i trougla ciji su vrhovi srcdista stranica datog. 2.i koeficijent k=3 2) centar homotetije 0 na pravoj i k=-2 2.ta vrijedi za odgavarajuce uglave homolelienih mnagaug!ova? Kakl'i su ugfavi h0l71otetih7ih trouglova? Kakve 8U stranice hmno!cticnih trouglova? Ako su odgovarajuce sfranice dva trDugla proporcianalne. 12. njihov centar homotetije je presjck 1'ih tangenata. 0'0)· - 2.41.52. 2.43. Konstrulsati kruznicu koja dodiruje krake ugla u prolazi tackom M. Konstruisati homoteticnu dnz ove dllZi u homotetiji: r I ! isto tako da su u istoj homotetiji homoteti"ne tacke M i M'. i a) vrh A tmugla. 2.47. 2. J 3. 3. Odrediti skup srcdista M promjcnljive stranice AC troug!a. Pitanja za ponavljanje: 1.'limetrija hamotetija? Kako se homOfefijom prcslikava prara? Kada se prava hOl1lotctijom preslikava u samu sebe? Staje homoteliena slik~ duzi? Kako se homotetijom prcslikava pravi ugao? /{. U datu kruznicLl upisati trougao cije O. ako kruznice imaju dvije vanjske zajednicke tangente.. Centar invcrzne homotctije dviju kruznica je prcsjek njlhoyih z<ticdnickih unutrasnjih tangena1'a. Slicnosl geomchijsldh fignra P{~iam 2. Na analogan naein se dokazuje da su posmatrane kruznice inverzno homoteticne u odnosu na homotetiju aJ H( 0' _ _l!:. Kada kaiemo da su vcktori kolinearni? Kako se dejiniJe hamatetUa? Kada za hamotetiju kaiemo daje inverzna? Za kaje jigure kaiemo da su homoteticne? Da Ii su homotetienejigure padudarne? Je Ii centralna . 11. Konstruisati homoteticnu sliku A'B'C'datog traugla za homotetiju: a) Il(O.. DCite Stl Centar homotetije oekih kruznica moze se odrediti pomocu njihovih zajednickih tangenata..). \. 7 8 9. Konstmisati trougao koji jc direktno i inverzno hOJ11otetican sa da!im trougloni ABe ako je centar homotetije: 56 57 .5 J. -I) Ranije smo upoznali preslikavanja geometrijskib figura kao 5tO sn translacija.:1 na homotetiju H( 0. teziste T i prave b i c na Kojima leze stranice AC i AB. Na osnovu recenog zakljucujemo da su date kruz. Datje troll gao ABC i tacka 0 "an njcga. 4. rotacija. Dvajednakostranicna trougla irnaju paralelne odgovarajuce stranice. U trouglu ABC vrhm'i A i B su fiksnc tacke. Odrediti centar homotetije ovih trougJova. 2. simetrija. Konstruisati homotetiCl1u slikll date prave a aka je: J) centru' homotetije 0 van prave. 2.) . )..nice direktno homoteticne.44. :. ' R' HI. Sll stranicc para!clllc stranicama cia tog trougla. Dataje duz AB=5 em j tacka 0 van nje.42. 5. 16. 2.

i u podudarnu). Kako su mnogouglovi ABCDE i A'B'C'D'£' po pretpostavci s1i6ni. odakle se neposredno z. U z3visnosti da Ji su figure F i F" direktno iIi invcrzno hOll1oteticne i figure F i P' mogu bit! direktno . Za ostale figure ne vrijedi gornja tvrdnja. s Vidjeli smo da su dvije kruznice uvijek homoteticne. a sa drugim hamate/iean. Za stranice rnnogouglo\'a wijedi: AnB" AB BI! e l l CII ])t1 CD ])I! Sliene figure imaju ccntar i kocficijent siicnosti. Preslikavanjem slienoseu. Slicl10st mnogouglova Kako je svaki mnogougao geometrijska figura. <B'=<Bll.a sada mozemo kazati da su sve kruznice slicne. Posebno cemo se zabaviti proucavanjem slicnosti mnogouglova. Za figure F i F' kaiemo da su slicne. <D'=<DH. 8'C'=B"C". A'D'=A"D" . 2. Dokaz: a) Neka su mnogouglovi ABCDE i A'8'C'D'E' s!icni. <C'=<C". Vee smo dciillisali kada za dvije figure kaiemo da su slicne. Ett AI! Ett AE DE A'B'=A"B". 58 BC ="--=~-"=--=k. Figme F j F" su homotcticnc.2. C'D'=C"D". a s drugim homotetican. figura se preslikava u manju i!i veeu (specijaJno..Definicija 15: Aka ZG dv?je jigure F i F' pastoji preslikavary'e kaje svakom paru fa(aka AI iN prvefigure pridruiuje par tacaka M' i N' druge taka daje odnos duif M'N':1'vIN stalan broj i ohrnuto.iIi inverzno slicne. 59 . Ako su figure F iF! slicnc to pisemo i ovako F .svakom paru taeaka M' i AT' drugejigure pridruiuje par tac~aka MiN prve tako daje odnos M'N':MN i>lalan broj.F'. to postoji mnogougao A"B"C"D"E" koji je s prvim mnogouglom homotetican. Centar sJicnostije centar hOll1otetije jcdne od figura i trcce figure koja je sa ojom homoteticna a s drugom figurom podudarna. a r i F' Sll slicne. <E=<E'. ccntar sliCllosti figura F i F' je tacka O.to su dvijc hOll1oteticne figure u\'ijek slicne. Koeficijent slicnosti figura Fir' jc kocficijent homotetijc figura f iF". siieoi moogouglovi se dovode u polozaj kada se mogu odrediti korespondentni vrhovi. pa za uglove vrijcdi: . korespondentni ugJovi i korespondcntne stranice. <C=<C'.7. a s drugim podudaran. <C=<C". Kako je svaka figura podudarna sa samom sobom. Meauhm.2. <8'=<E". da slicno. koristeci definiciju 16 mozemo kazati: Dcfinicija 17: Za dva mnagougla kazema da su slicni aka postaji treti mnagaugaa kajije sajednim padudaran. <B=<B'. Odredivanjem mnogougla koji je s jednim od dva l11nogougla podudaran. Teorcma 19: Dva mnogougla ARenE i A'B'C'D'E' slicni su ako i sarno ako su im korcspondcntni uglovi jednaki i Imrespondcntnc stranice proporcionalne.st ne cuva rastojanje medu tackama. oc SL2. <E=<E" <A'=<A".ji <A=<A". Dokaiimo da su korespondentni uglovi jednaki i korespondentne stranicc proporcionaJne. naziva se sliCnOSl. To znaci da sJicnost nije IzometnJa. Na S1. D'£'=D"E". <D=<D'. F" i F' podudamc.AI EI AB BC CD DE AE _sto znaci da su stranice slicnih mnogoug!o\'a proPQ[cionalne.35.akljucujc </\=<A'. <D=<D". odakle zakUucujemo da vrijedi ~=-"--=--"=--=--=k AI Bl B' C I C'DI D' E' .35. ovim preslikavanjem se zadrzava odnos korespondentnih duzi sto rezultira time da se njime ne mijenja oblik figure. Slicnost dviju figura se maze definisati i POJ1l0CU homotetijc i podudarnosti na sljcdecj nacio: Dcfinicija 16: Za dvUefigure F iF' kaiemo da su sliene aka pastaje Irecafigura Ffl kojaje sajednom od jigura F iii F' podudarna a sa drugam hamateliena. :ridimo . <B=<B".

<E=<E' A'B' B'C' C'D' D'E' A'E' -··-=k pa na osnovu pretpostavke vrijedi: <A"=<A.pa dva pravilna n-~tougla n imajujednake sve odgovarajuce ugJove. Tako.= --. A"B" AB Be CD DE AE ' " D' Na anaJogan nacin dobije se: BC=B"C".. A'B' Iz .pa su podudarni. prema definiciji 17. <E"=<E. Prema pretpostavci teoremc je <A=<A'. <D=<D'. pa su prema definiciji 16 mnogouglovi ABCDE i A'B'C'D'E'slicni. D8=D"E".zakljucujemo daje AB=A"B". OB'. OC. OD' i OE' odrcdilllo tacke A".=k AB A'B' .ce proporcionalne. NB'+B'C'+C'D'+D'E'+'E'F'+FA' kA 'S'+kB' C+kC'D'+kD'E"1-kE'F'+kF' A' A'B'+ B'C'+C' D'+ D' E'+E'F'+F' A' 60 61 . pa se slicnost mnogouglova maze definisati i na slijedeci naCin: Dcfinicija 18: Za dva mnogougla sa isfim brcy·em stranica kaiemo da su slicni ako je redomjedan ugao prvog mnogouglajednak sa pojednim ug/om drugog idud u is(om smijeru i ako su fm odgovarajuce slran..b) Pretpostavimo da mnogollglovi ABCDE j A'B'C'D'E' imajujednake odgovaraju6e llglove i propoicionalne odgovaraju6e stranicc.= k..= . AD=A"D". Kako SlJ odgoyarajuci ug!OYl h011loteticnih mnogougloyajednaki to je Za ohimc 0 j 0) mnogoug!ova vrijed!: o AB+BC+CD+DE+EF+FA 0. Tada vrijcdi: = k. AB BC A'B' B'C' CD DE EF AF = -_. <C"=<C. <C=<C'. a homotetiCan sa A'B'C'D'E'.36. <D"=<O. Na osnovu dobtjenog vidt se da mnogoug[ovi ABeDE j A"B"C"D"E" imaju jednake odgovaraju6e uglove i jednake odgovaraju6c stranice. pravilni n·-tougloyi su sJicnt. <B"=<B. Mnogouglo\'i ABeDE i A 'B'C'D'E' su s!icni Uzmimo ma koju tacku 0 ina polupn1Yima OAt.. .. Teorema 20: Svaka dva pravilna n-tougla (n>2) su sliena. adakle C'D' D'E' E'F' A'F' . CD=C"D".=k . 8U svaimm paru C'D' C"D" D'E' D"E'! A'E' Uokaz: Neka su dva mnogougla ABCDEF i A'T3'C'D'E'F' slieni... k). Dokaz: Svaki ugao pravilnag h-tougJaje en =2) 80° SL2. . To znaci da je mnogougao A"B"C"D"E" podudaran sa mnogouglom ABCDE . D" i En tako cia bude Teorema 21: Obimi slicnih mnogougluva proporcionalni odgovarajucih stranica ovih mnogouglova. B". <B=<Bl. Kako su sve stranice pravilnog rnnogougJa meausobno jednake to SD odgovarajuce stranice dva pravilna n-tougla proporcionalne sa koeficijentom koji je jcdnak odnosu dviju (odgovarajucih) stranica.Ie dobiia Dobiveni mnogougao A"B"C"D"E" je hOlllotctican sa c1atim mnogougJO!1l A'B'C'D'E' U odnosu na homotetljll H(O. Dokaiimo da su o"i mnogouglovi slicni.= . C n . Prethodna teorema sluzi kao kriterij priJikom ispitivanja da Ii su dva mnogougJa slicna.= --- AilE" ~.

prema prethodnoj teoremi.2. paje <B = <B". niti je potrebf)o provjeravati da Ii je ispunjeno svih sest uslova: jednakost tri para uglova i proporcionalnost tri para stranica.). Na po[upravoj A'B' odredimo tacku B" tako da bude AB=A'B". posmatrani trollglovi slicni. a sa drugim slican. Na polupravoj CA uzrnimo tacku A" tako da bude CA"=CA'.C'D' . Za ispitivanje da Ii .). Dokaz: Neka za dva trougla !lABC i !lA'B'C' vrijedi: <A~<A' i <B~<B'. prema stavu SUS 0 podudarnosti trouglova. Slicnosf trouglova. pa SU. Sada vidimo da trouglovi !lABC i !lNB'C' ImaJu po dva jednaka ugla. Dcfinicija 19: Za dva trougla kaiemo da su sfiena aka je jedan od I1jih podudaran. Dokaiimo da su trouglovi slieni (S1. C' Cn A' B' A ~ R N B' Bn __. S druge strane su duzi AB i A"B" paralelne (zasto?). pokazace se da je AABC homotetican sa AA"B"C. to sve sto je receno 0 slicnosti mnogouglova vrijedi i za trouglovc vodeci raeuna 0 broju stranica. prema teoremi 22. C I Teorcma 23 (Prvi stay 0 slicnosti trouglova): Dva trougla su slieua aim su dva ugia jedoog trougla jednaka odgovarajucim uglovima drugog trougla. Trouglovi !'\A'B'C i ~A"B"C irnaju jednake po dvije stranice i nj ima zahvacene uglove. podudarni. pa su. Zato su ugJovi <A'B'C' i <A'BIIC". Iz teoreme 19 neposredno slijedi slijedeca: TCOI'cma 22: Dva trougla ~ABC i i1A'B'C' su sliena ako i sarno ako su im odgovarajuci ugiovi jednaki i odgovarajuce stranice proporcionalne. Sfaw)vi 0 slicnim trouglovima Kako je trougao jedan od mnogouglova.38. Dokaz: Ncka su dati trouglovi 6. a na polupravoj CB tacku B" tako da je CB"=CB'. To znaci da su uglovi AA'B'C' jednaki odgovarajucim uglovima ~ABC. Dva trougla su sliena ako Sll dvije stranice jednog proporcionalne sa dvjema stranicama drugog i ako ovirn stranicama zahvaccni ugJovi jednakL SI.k('\'B'+B'C'+C'D'+D'E'+E'F'+F'A') _ _ AB _ BC _ CD _ DE A'B'+B'C'+C' D'+D' E'+E'F'+F' A' . kako se trougao veoma testo susrece u raznim zadacima i primjenama. prema stavu SUS 0 podudarnosti trouglova. a na polupravoj A'C' odredimo tacku C" tako da je AC=A'C II • Trouglovi AABC i AA'B11C" su .3.L______________L---1B SL2.37. Dva trollgla sa po dvajednaka ugla Sll sl!cni.k (" A'B' -fi:C. pa aka posmatramo homotetiju sa centrom u C i koeficijentom AB:A 11 B H .2.7.38. pa su. podudarni. jednaki. prema Talesovoj teoremi. slicni. odakle.37.2.odnosno uglova. 62 63 .ABC i AA'B'C za koje vrijedi AR:NR' ~ AC: NC' i <A ~ <A' (S1. Prema prctpostavci teoreme je AB:NB'~ AC: NC'. nije potrebno prona!aziti tred trougao koji je sa jednim ad datih podudaran.Sll trouglovi slient iii ne koristiCemo jednu od slijedecih teorema koje 5e nazivaju i stavovi slicnosti: Teorcma 24 (Drugi stay 0 slicnosti trollglova): Dva trougla su sticna ako je jedan ugao u prvom trouglu jcdnak jcdnom uglu u drugom i ako su korcspondcntne stranice koje obrazuju ove uglove proporcionalne. a drugi homotetican sa nekim treCim trouglom. kao saglasni uglovi na transverzali paralelnih pravih. pa vrijedi A'B":A'B'= A'C": A'C'. Da bi se utvrdilo da Ii Sli dva trougla stiena iii nisu. Kako je zbir uglova svakog trougla 1800 to je i <C=<C. a njegove stranice su proporcionaine sa odgovarajucim stranicama dABe. Ipak.D'E' ~ E'F' ~ AT)' EF AF 2. slijedi daje prava Bile" paralclna sa pravom B'C'. posebno ccmo obraditi siicnost trouglova.

to vrijedi B"C"=B'C'. to su oni.39.B'C'.39.1ABC i AA nB"e Sll h01110teticni sa cent rom homotetijc kocficijentom k.. pa. Dokazimo da su ovi trouglovi sllcni.2. podudarni.{'far ugao . Navedena teorema vrijedi za sve sticne mnogouglove.1AB"C n tako da tacka en pripada polupravoj AC i da vrijedi AC"~A'C'.-Te9remu·ostavljamo ne navodcci dokaz. Tronglovi 6ABC i flA'B'C' SH sliCni.21.40. a ACt! na osnovu pretpostavke {eoreme ie_BC = AC = k .A'C'. neka vrijcdi: Stavovi slicnosti trouglova rnogu se pri!agoditi pravougllm trouglovima pri cemu se dobije: Prvi stay 0 slicnosti pravouglih trouglova: Dva pravougla lrouga su slicna ako imajujcdnak pojedan (). OVdje cemo upoznati jos neke osobine slicnih trouglova. c) Povrsine slicnih trouglova propordonalnc su kvadratima njihovih odgovarajuCih stranica. C' SJ. slicni.) smo vidje!i da su obimi slicnih mnogouglova proporcionalni odgovarajucim stranicama. a kako Sll im sve odgoyarajuce stranice proporclonalne.o\·arajucim stranicama b) Reka su trouglilvi L'. hI D' B' A h~a D B 65 A' SJ.7.) imaju proporcionalnc odgovarajuee stranice tj.Teorema 25 (Treei stay 0 slicnosti trouglova): Ako su sve hi stranice jednog trougla proporcionainc sa odgovarajucim stranicama drugog onda su ova dva trougla sliena. Za duzi BC i BnC" vrijedi A BC B"C" . Drugi stay 0 slicnosti pra-vouglih trougloya: Dva pravougla trougla su s/i(na ako Sli katete jednof.2 J. C' b' Teorcma 26 (Cetvrti stay 0 s!icnosti trouglova): Ako su dvije stranicc jcrlnog trougb proporcionainc sa odgovarajncim dvjema stranicama drugog i aim Sil ugiovi nasuprot vcCih od ovih stranica jcdnaki. pa su. a tacka B" da pripada polupravoj AB ida bude AB"~B'C'.'fina slicnih trouglOl. pa i za troug!ove. 2.A'B'C' slieni (S1. Dokaz: Neka trouglovj ABC i A'we' (SL2.1_~ ~ k. b) Visine slicnih trouglova proporciortainc su njihovirn odgovarajuCim stranicarna. '. Treci staY 0 slicnosti pravouglih trouglova: Dva pravougla trougla su sli(na aka su hipotenuza i katetajednog praporcionalne s hipotenuzom i kafetol11 drugog troug/a. Visine slicnih trouglm'a propol'Cionaine su odg.ABC i L'.4. Zato navedimo s!ijedecu tcoremu: Teorema 27: Za <Iva sliena trougla vrije<li: Trouglovi .2AO} Tada za stranice i uglove ovih trouglova vrijedi: 64 . AC"=A'C' .2. obima i povr. proporciOllalJlc odgovarqjui'i}}1 katetama drugog. Ovo znaci da AABC 1 L\A'B'C' j l11aju po jedan jednak ugao «A=<A') .. Odnos visina. prema stavu SSS 0 podudarnosti trouglova. onda su ova ova tnmgla stiena. Tada vrijedi: Ranije (T. AB _ BC _ AC _ k A'B--.'a Konstruisimo . kako je. prcma prethodnoj teoremi. Dokaz: a) Ovaj diD teoreme dokazan je prilikom dokaziYanja T. B'C' A'e' ' a) Obimi siicnih trouglova su proporcionalni odgovarajuCim stranicama. Sada vidimo da trouglovi AA'R'C' AAB"C" imaju jednake sve tr1 odgovarajuce stranice.

BT: TB' ~ AB : A'B'.:\AB'C d\'a puta Sll vece . BEb 2) k(B. Dokazati. Strallice . prema prvom stavu 0 s!icnosti pravouglih trouglova. Analogno se dokazuje dajc i CT:TC'=2: 1.m 2:1 66 67 . <BAT=<TA'B'''"naizmjenicni uglovi na transvcrzali dviju paralelnih pravill). slicni. Ncka prava koja prolazi tackom 8' . Oznacilllo leziste /~ABC. Neka su tacke A' i B' redoll1 sredista siranica Be i AC. sijece potupravu AC u tacki C'.AB)nAb={B'} 3) B'x II BC 4) B'xnAc~{C'} 5) .6. tacku pre~leka tezisnica AA' i BB' sa T:Duz B'A' jc srednja dui .isine lrnugla ABC (SI.NB'T su slicni jer imaju po dva jGdnaka ugla «ATB=<A'TB' -unakrsni uglovi. RjcScnjc: Posl1latrajmo . to vrijcdi: AA' : CC' ~ Ncka su CD=n i C'D'=h' dvije odgovarajuce visine datih troug!ova.. < C~< C' (*) Pravougli trollgiovi j. Analiza: Nekaje . Tciislc lrollgla dijdi sYaku te2iSnicu U Sl.41. gdje je CC treca tezisnica L\ABC.----~-~-~k abc b' a' c' < A ~< A'.42.43. Trougao f. to vrijcdi AT : T A' ~ Pee c' =. prema oznakama sa SI. Primjer 3: Konstruisati trougao s!ican datom koji ima dva pula vece stranice. mozcmo pisati: = b:b' = c:c' .2.6.2.< B~< B'.ABC paje AB=2·A'B' i AB it A'8 1• Trouglovi . Tada pravoug!i trouglovi ~BDC i 6. zbog b): c· h c'-h' 2 => P' 2 => c ' c' P'=~ ~> 2 ' P:P'~-:-- P P' p P' c h AB : A'B'.6.2. Kako je.BCC i j. lla osno\'u reiacija (*). pa su njihove odgovarajuce stranice proporciona!ne: AT : TA' Kako je AB:A'B' ~"'" ~ 5tO znaci da su visinc s!icnih trouglova proporcionainc njihovim odgo\'arajucim stranicama. RjcSenje: Neb su AA' i CC' .AA'B imaju zajednicki jedan osiar ugao (SI..MB'C' Dokaz:Trcba dokazati da BI b dobiveni L\ABIC ispunjava datc uvjetc. paralc!no sa BC.12 BT : TB' ~ 2 : I. c' h' 2: 1. Zato vrijedi: AB:BC Analogno se dobiju proporcije: h a a' h' h:h' = a:a' Sada.AB'C' je traieni trougao. pa SU.41.ABT i b.41. N"a po!upravoj AS odrcdimo tacku B' tako da bude BB':::. pa Sll slicni.B'D'C' imaju jcdnake ostre uglove .)d slranica jABC Konstrukcija: I) Poluprava Ab.odnosno daje slican datolll trouglu i da ima omjc.AB.:\ABC (S!. Visine trougla su ObllLlLO pmporcionalnc stranicama B S1. <B = <B'.42). C x C' c A SL2. Kako su odgovarajuce stranice sli6nih trougtova proporcionalne.43).2.2.ABC dati trougao (SL2.40.2. c) Neka su P 1 p' pO\Tsine !~ABC.: to imamo. Primjcr 1: Visinc ujcdnom trouglu obrnuto su proporcionalne odgovarajucim stranicama. tj. odnosllo t\A'B'C'. Prill1jer 2: Prtmjcnol11 slicnosti dokazati da leziste lrougJa d~jdi svaku tczisnicu u omjeru 2: 1.).).

A'C':AC A'C ~ BA':BA ~ BC':BC ~ 25':2s. vidi se da je ABt:AB=2: 1 .3.aistajc jcdnak datoj duzi 25'.ltra? 4.44.55. tada su tdisnc duzi ovih trouglova proporcionalnc odgo\'ar(~uciJ1l stranic3ma.Ie odn()se l'isine slicnih tro:tglm-o? J 6. b i c (S1.':ill td.r{~r slienosti dl'UU slicnihfif!. prema Talesovoj teoremi. Za kakve fizure kaiemo da su sfi{ne? 3. Koji prayifni nmogoug!ovi su sfic"nf? I.2.a»).::0 ohime s{i(nih mnogmrgioyo? J J. Dokazati.53. 2. Dokaz: Trena dokazati daje dobivcnj trougao slieall sa datim i da 1ma ohim kojijc jednak datoj duzi 2s'. a kakrj uglori slicl1ih troliglora? 13. obim dobi\'cnog trougla z.ko su d\'a trougla silcn3.(ta za uglrrre slicl1ih mnogm!gfora? 9. B'C':BC~AC':AC~AB':AB.isne cluzi jcdnog troughl proporclonalne odgoyarajucini tc2isnim duzima drugog. Kako su duzi AC i A'C' paralelne. AB'~2-AC i AB'~2-AB. A. Kako je. odnosno.()dgo\'an~j ue] III stranicama. Tf()ugao A'BC' jc sliean datom L\Al1C i zaoovolja\'(j date uvjc. Analiza: Neka je L~ABC dati trougao sa stranicama a. Dok(jzati.~fa podrazumijcramn pod pojmom s1icllosl? 2. Sta naziramo kocJicfjent slic'!nosti drfju s!ienii1ji711ra? 5. 2. 2. tada.44. Kakve su slranicc.d. kaicmo cia SLl slicni? 8. Ako SH dY3 trollg!a sliclI8.~taje CC1.lczhu: 2. Paralela kroz C' sa AC sijece polupravu BA u tacki A' (S1. Koj! slaro)'i s!i/:nosfi l'i'Ucdc ::0 prarollgle rrouglorc? 15 Kalea .u radijllsi opisnnih krnznica o\'ih trou'glova proporcionalni odgo\'arajucirn stranicama. Obim datog tfOugla je 2s=a+b+c.2. Rastojanje tczista trougla od strnnicc jednako jc trecini Ylsinc na ttl stranicu.. F'rcma konstrukciji duzi BC' je: BC':BC = 2s':25.54. Dokazati. Ovim je dokazano da je dobijeni trougao sliCaIl datom i da ima dva puta vece stranicc. Kako su obimi slicnih trougJova proporcionalni odgovarajucim stranicarna to je 25':25 = a':a odakle se maze odrediti stranica a' trazenog trougla 1<ao jedlna nepoznata II gorn~oj proporciji (primjene Talesove teoreme.57.. a kada illVCrZ170 s/i/!nc? 6. pa su stranice dobijenog trougla proporcionalne sa stranicama datog i dva puta vece od nj111. 68 69 . Kada su dYije figure dirckf110. a .2. Ako Sl1 ova tmllg!(j slicna. A'C+BA'+BC = s' (AC -I 13A + BC) = s'2s = 20" _ S S Primjer 4: Dat je i\ABC i ohim 2s' trougla A'B'C'. /\ko su dY[l tmugla slicna.dva pu1a veee stranice.':.b»).111 trouglova proporcinnalni .44. to je: Otlldaje LlA'BC' slican sa AABC i daUc vrUe:~i A'C':AC ~ BA':BA ~ BC':BC. shena? j 2. Dokanti. s s' Diskusija: Zadatak uyijek imajedinstveno ljeScnjc bez obzira na to kakav je dati trougao. Trazcni trougao je ~A'BC'.te 1 aSia vrfjcdi . Sta sc moze kazoti za stranicc. tada. Kada koicl1!o do Sii d1"a trough. S1.\. Ji?SU Ii pm'dine slicl7ih trolfgiol'o proporciol101ne )~iiho)'im odgorarajuCim stranicama? Zadaci za Y. ~' BA'~--BA s BC=--BC. (C1.a kakrc mnogouglow. A' Dakle.2A4). Konstruisati /\A'B'C' ako je poznato daje s1iC~an s datim AABC.':ill radijusi upisanih kruznka 0. Dokazati. a prema tackama 3) i 4) duzi BtC' i BC su paralelne. Pitanja za ponavljanje: J . pajc s' s AC. a)~ _ _ b) A o a' c s B S1. Nakon toga se na polupravoj Be odrcdi tacka C' tako da bude BC'=a'. Kolikije kOr!ficijent sli510Sti fJodudarnihfigura? . to je B'C'~2-BC.56. . ?'Vavedt stavol'C 0 slirnim froug/(JYima? J4. 2. Prema tacki 2) konstrukcije.

Ostar ugao jcdnog prawHlglog trouglaje 50°. a obim drugog slicnog trougla jc 60. Odrcditi vceu visillu. ilACB i tiBDe. Dokazati daje trougao ABC sliean troUghl CDE.lnu oYe dijagonaJe. Dokaz~ Neka je MeB pravougli trougao sa pravim uglorn u vrh1. 2.cq.7!.gr~ki [ilozof.9]. Srednja duz trapczajcdnaka je 9. Dokazati. Konstruisati pra\'ougl! trougao u kome je kaLcla b=6 i odnos druge katete i hipotenuze 3:5. Jedna dijagona!a trapcza dijeli trapcz na dva slicna trougla.92. 2. Srcdine stranica trougla ABC su vrhovi trougla A'B'C'.93.ramajednakaje 6. Pamielno sa datom stranicom poyucenaje pai'aJela ciji odsjecak koji pripada trouglu ima dllzinu 4. malClll:lticar i drzamik. 2. Konstruisati trougao sliean datom aka muje poznat radijus r upisane kruznice.2. 2. Dokazati da su dva trougla slicna ako su stranice jednog paralelne sa stranicama drugog. Hipotenuzu AB oznacimo sa c. Ako dvajednakokraka trougla imajujcdnake uglove pri vrhu tada su slicni.a pravoug!i trougao.62. Tcorcma 28: a) Katcta pravouglog trougla je gcometrijska sredina hipotcnuze i ' s\'oje ortogonaille projckcije na hipotcnuzu. BC=a.76.89. 2. Konstruirati jednakokraki trougao u kome jc poznata tezisnica koja odgovara kraku i ugao pri vrbu koji obrazuju kraci.77. Tacka prcsjcka dijagonala trapcza udaljcnaje od njego\'ih osnovica 7 i 5. M07. Konstruisati troLlgao sliean dalOm ako muje datajcdna yisina. 2.90. Osnoyica manjcg trougla jednakajc 9.58. Koliko je rastojaqje ortocentra troug!a ad date stranice? 2.73. 2.1 C i katetarna AC=b. Konstruisati trougao u kome su poznata dva ugla i stranica na kojoj lcze ti uglovi. na analogan nacin se dolazi do zaklj ucka da je a2 = cp cimc je prvi dio teoremc dokazan. Konstruisati trakut slican datom koji ima dva puta vccc tezisnicc. Konstruisati trokl1t stiean datom koji ima dya puta veee visinc. 2. Povrsine d\'aju s!icnih mnog. 2. pt"ijl' novc erc) . Ko!iko je vrh trollgla udaljen od paraJcle? 2. Konstruisati trokut s!iean datorn koji im<1 tri puta \'cce stranice. 2. Ova slicnajednakokraka trougla imaju zajcdnicku stranicu duz. Stranica trougJa je 10 i vis ina koja odgO\'ara ovoj stranici 15. DE koja odgovara straniei AB. 2. 2.66. Konstruisati pravougli trougao u komcje poznatjcdan ostar ugaa i zbir hipotenuzc i visinc koja odgovara hipotcnuzi.78. pilagorejske 71 .64. DUl. 2.80. Tacke Ai B nalaze sc na dostupnirn mjestirna a njihovo meausobno rastojanje se nc moze Jirektno izmjcriti.86.zne tcorcmc .63.81.59. Ispitati da Ii su oVI trouglovi slienT. Manja \·jsina paraJclog. jc srcdnja duz troug!a ABC. 2. Odrediti osnoyice trapeza. Konstruirati jcdnakostranicni trougao u kome je poznat zbir stranice i visine. 2. Odrediti duz. Konstruisati trougao ako muje poznatajcdna stranicajedan ugao na njoj i razmjera druge dvijc stranicc.69. Dvije visine u troug[u sUeku se tako daje proizvod odsjccaka na jednoj jednak proizvodu odsjecaka na drugoj.ine 12. a odsjecci na hipotcnuzi su AD=q j BD=p. Konstruisati jcdnakokraki trougao u kome je visina ha =6 i odnos os novice i kraka a:b=4:3. Dokazati da su ovi trouglovi slicni i odrediti kocficijent slicnosti. Stub da!ekoyoda baea sjcnku duzine 1001.84. 2. 70 5 Pilagora (aka 530-510. 2. Visina trougla duzine 6 dijcli pripadnu stranicu na odsjecke 3 i 4. Odrediti obime ovih troug!ova. 2. 2. Primjcna slicnosti na pravougli trougao. 2.72. b) Visina pravouglog trougla na hipo-tenuzu je geomc~rijska srcdina odsjecaka kojc gradi na hipotcnuzi.83.65.79. 2. pa su ova dva troug1a slicna. Dobijena proporcija pokazuje daje b 2:::.61. Jedan trougao irna stranice a=25. Neka je CD visina troug1a koja odgovara hipotenuzi.67. Zato vrijedi slijcdeca proporcija: AB:AC~AC:AD iii c:b=b:q. 2.87.60.e Ii se odrediti sirina nekc rijckc bez prclaska na drugu obalu? 2. odnosno dajc kateta b gcomctrijska srcdina hipotenuze c i svoje projekcije q na hipotcnuzu. a drugog 40 0 • Da Ii su ova dva pravougla trougla slicna? Zasto? 2. 2. Konstruisati trougao s!iean datom ako muje datajedna stranica. Osno\'ice trapeza su 45 i 20.:. 2. Ko!ikc su stranice drugog trougla? 2. Dokazati. a stap duzinc I m baca sjcnku dugu 50 ern.ouglova su 75 i 48. Konstruisati trougao ako je poznato a:b:c=3:5:6 i ha =4. 2.8. 2.74. Stranice parale!ograma s1l20 i 8.70. Izracunati visinu stuba.88. a njihovc pripadne stranice iznose 15 i 20 jedinica.85. Konstruisati pra\'ougaonik stican dalom ako mujc datajedna stranica.68. Konstruisati trougao slican datorn ako muje datajcdna tczisniea 2. Pitagorina 5 tcorcma Primjenol1l s!ienosti dokazaccmo nekc va. 2. Pokazati kako se maze izracunati rastojanjc izmccIu tih tacaka. DYije yisine u trouglu razlikuju se za 8. Odrediti obim prvog mnogougla. skolc OSI11nlC lZY. Jedan jcdna~okraki trougao ima pri vrhu ugan 72°. b=30 i c=45. Odrediti visine.82. a drugi ima ugaa na osnovici 36'). a obim drugog iznosi 20. PosmatrajuCi druga dva pravougla trougla. 2. 2. Konstruisati trougao slican datom ako mu je poznat radiju$' R opisane kruznicc.75. a) Pravougli LiADC ima zajednicki ostri ugao kod vrha A sa pravouglim tiACB. 2.

Uporeaujuci reiacije (*) i (**).a) daje a 2 = cp i b2~". konstruisati duz \.jdcnjc: Zadatak cemo rijesid primjcnom woreme 28 ! to na (h'a nacina: I) Konstrukcijom prayouglog trol1g1a u kome jc hipotenuza A13 jcdnaka datoj duzi Ill.48.j d?tih duzi . upravo ta katct3 " . . Tada.rayougli.. paje yisina h geomctrijska sredina odsjecaka p i q koje gradi na hipotcnllzi...J]l.' l~c Yrijedi Zadatak 2: . odnosno g.Ie p. . b) Uglovi <CAD i < BCD su dV<1 ostra ugJa sa normalnim kracima.2. h2=pq.' " Kvadrat nad lupotcnnzom Jcdnalqc IJHru i(Yadra1a.eka su ~. . Konstruisati geometrijsku Sl"cdillu x .'/1J·n.'. a kako jc <BCD Si. Dokaz. h (S1. '.Ako jc 3 data duz. i\ABC ..pa su podudarni.cka za !\ABC sa stranicarna a . to su oni slicni..j n. sto jt' i lrebalo dokaza1i.2.6..emo da j~ tralkna duj.- ~~ / . Tr"0l1gi10 . D (WH) dUZI. .47... . a prnjekcija jedne katcte na hipotenllZU jednaka datoj duz.45. b" = P B cq A SI.. sto znacl daje hi../\.l.\ilCje prav(lLigii! pr(1\-j t2kav je j <ACB. Dalde..im3 dohijc sc cia jt. a . Neb je hip o tenuZ3 BD pravouglog l\BCD jednaka x.U ravni "ABC odredimo tacleu D tako da bude <DCB pray.nad katctama.L. R.\ . Upra\'o iz teoreme 28. Tcorcma 29 (PitagoIina tcorema ): . ' " 2) KODstrukcijom prayoufdog trougla kc:jcm odgm'ara yisinD 11 koja na hipotenuzi odsijcca od~jecke kc:ji su llprayO jednaki datilll dlL!. d~bic. Zato vrijedi: AD:CD ~ CD. DUl.) . Dokaz: . b Sl.1 i n > 2 " n".. x je g~()mC:i . pa sujcdnakL Kako su troug\ovl ..=. . v'· ~ tJ.~1e dYijc duzi m .1 ~ 2~i+~ (*) . \. CD~b. n (m>n).1 iml:~ju jcdnakc i odgm arajucc ugk~\'e.ACD i ~BCD pnwougli sa po jednim jednakim ostrim uglom. Zadatak 1: "\.2.. A D B n Ar--D ~ nl \ B Teorcma 30 (Obrnuta Pitagorinoj ): I Aim za ndd trougao vrijedi da jc kyadrat nad jed nom stranicQm jcdnal{ zhiru kvadrata nad drugim dvjema.-. "" . tada Jc taj trougao prm'ougH.BD . trazcna duz jednaka \'!sin.2. Da\de vrijedi: X c h I n (:'I 1z pre1hodne jcdnakosti slijedi: U _ 2 . cq nakon sabiranja dobijame: J 1 _. Taka je A C <ACB = <BCD..'. . Ovo.c geo. PodlH.:• .brni 1':011gI0\.h ~ hop .' C. prcma Pitagorinoj teoremL vdjedi: (**) B b h a q •I D a1 =cp. zak!ju6ujemo daje x=c. .. 1 a' + b' ~ cp+cq ~ c(p+q) ~ c' .2 U-C-a. = pq.. maci da trouglo'vi i). . dalje.46.Isk? s~cdin.BC j /\BCD c imaju jednake sve tri odgovarajucc / stranice.

Ako su poznatc duzi a. 5 lzracunati drugu visinu trougla. I 00. Vidjecemo koja taeka l!1la veeu.99._" odsjecke koje gradi na hipotcnuzi. n= I. Odrediti visinu trapeza. b = m 2_n 2. 2.takvoj ~t~cki odgovara karakteristican broj koji ccmo m~ na~lvatJ .lj3 III . Dljagonalc romba su 12 i 16.! 10...vc a . 3. Konstruisati gcome~rijsku sredinu duzi a=2 i b=18. Konstruisati trougao jednak prvom. konstruisati duz x = i:b. Konstruisati duz x = J21 .wnstrUlsatI uz x = --..0 su date dO. . b i c.113.L. i b i a<b. Suma ksadrata stranica pravOLlgaonikajednakaje sumi kvadrata njegovih dijagonaJa.Ja 2 + b2 2.su In i n ma koji renlni brojevi i l11>n. Osnovicajednakokrakog trollglajc a=18..\~c~e u odnosu na datu kruznicu. a visina l1a krakjc hcc::. j 02. b i c kOllstruisati dul. a druga u C i D (SL2A9). Katcte pravoug!og troug!a Sll a=3 i b=4. . '2. 4" pc«izvod :) a 74 odsjecak~ na syakoJ' praH)j koja pwiazi lacko P je . 75 . b i c konstruisati duz x ako je x 2 -:= i+bc. ~. Ncka p:'va prava SIJcce .scnje (analiza): Konstrukcijolll pravouglog trougla u kome su katctc jednake datim duzima a i b dobije se hipotenuza c kojajejednaka traienoj dllZi x.[s""C(-. a +b + c =----:c-2 2.104'.06. c) . Zadatak 3: Date su dvije dllZi a i b.109.labn.).. 2. . Za date trl duzi a. a shean drugom od datih trouglova. Pol~azacemo .~ }.gdje . Odrcditi katctc i hipotenuzinu visinu. Nckajc data kruznica k(O.moc.1 ! I. '" 2. Data su dva trougla. Duzine stranica trough su a. 4. Prcma O~'Jnl oznakama \ rIJedl slJcdcca teorcma: Tcorcmu 31: Proizvod odsjccaka kO. Kolikaje \'isinajednakostranicnog troug!a cijaje stranica l? :2 10 l.~(ru~l1l~U k. Dokazati.Rje. 2.96. Posmatrajn:~) ?vije p!a.""~b2 ·b I ··d .1 OS. c = m2+n 2 .:--. 2.-a-C) 7:( . 2. Krak AB trapcza ABeD normalan je na njcgovu osnovicu AD. Konstruisati duz x =.potcnC. U tackama A i E. b i C \Tijedi a7 be h] A c B b "10" j-\ \. Dijagonale trapeza su uzajamno norma!nc i vrijedi Rje. Izracunati hipotcnuzinu visinll i "".112.9~: Ako za stranice troug!a a. 2. Osnovice jednakokrakog trapeza su a=44 i c=4.'.! 07. 77 2. Koje leoreme su dokazane primjenom slicnosti? lma Ii sl·'akf trokll! 11lj)otenuzu? Sia tl'rdi Pilagorina feoremu? }/avedi teoremu obrnu/u Pilagorinoj... a odsjecak p=6. 2. dokazati dajc trougao pnwoug!i.jc kruzuica odsijcca na pravoj koja prolazi tackom P je konstantan.i b koje prolaze tacko111 P i sijeku datu kruznicu. a 1 .. 2. Konstruisati dUl x ako je Xl ..~a :~akoj . a = 2m11. a kOJa manJu po~enelJU 1 od cega to zavisi. Dokazati da za visinu ha trougla vrijcdi formula: 2 a . Lada se trazena duz x moze odrediti na svaki ad navcdena dva nacina. 0 a) " ")".tc .95·~'rlipotcnuza pravouglog trouglajc c=12. Odrediti radijus u romb upisane kmznice. -b") ( . 2. 'I UZl a~ + 2. 2. r) i tacka P u ravni kr~nice.9. . Potcncija tacke U odnosu na kruinicu Zadaci za "jczhu i utvnlivanje: 2.97. Ako su date dul. a h hipotcnuzina visina.odnosno l'A·PB=PC·PD=cOIlSt. I 1 I r':'''"_'.108.i a.-'" 14. dokazatijcdnakost ~+--=-> Posmalraccmo kruznicu i tackc u ravoj kruznicc . 2.1.~ . Ako Sll a i b katete. a krakje b=29. S I.Z = Ie Odrediti ~~ Pitlll1ja ZlI pOllal'ljllllje: 2.94. .scnjc (analiza): Ako u prethodnom zadatku llzmemo da je m=a. Konstruisati kvadrat cijajc povrSinajednaka povrsini datog pravougaoOlka. x ako je x 2 = b2 + ac.. 2.

Dokaz: Tri neko!lnearne lacke u\"ijck pripad.2.51. sto znacl da su slicni. Dalde. vrUedi p . KOr!stcci teorcmu 5 (egao izme(1n t.2. Otuda slijcdi siicl10st trougloY<l ACP i BPD . Jz oye siicnosti s!ijedi: PA:PC ~ o p SI. tad a su tackc A) B.ako je.2.Dokaz: Neka se tacka P nalazi van kruz!1ice (SL2.49. potencija tackc r jc p~PA·pB=pC-PD.ius kruznicc koji proIaz) tackflfU P. C i D pripadaju istoj krnznici. uporCOtUllCi pos!jcdnje dyije jednakosti dolazimo d0.i lo+uznki). ovim je teorema dokazana. lato vri. B i C i dokazimo da krn7Jl1. to ona nijcdi za svaki izhor till pravih. pa sujcdnaki. trougao POT prayougli sa katctama R i PT i hipotenuzom d.b (pored Tacke C) u tacki E. pajc proizvod PD·PE negatlvan broj. prcma prcthodnoj teorcmi vrijedi: K. Tada \Tijedi p=PA·PB=PD·PE. taeke A.aki."~i mora pripadati j tacka D. vrijedi 76 77 . Trouglovi AATP 1 !-.a jnj odgovara. T R PAPa ~ PC-PD. C i D konciklicne (pripada. sto znaci da sc tac'!-:a E pu]dapa sa t(lc\W!1l Teorema 34: Ako .i\ TP i \BTP ima.:. Teorcma 32 (ohrnuta tcorcmi 31): Ako sc prayc a i b sijelm n tack:i P i pri tome prava a sadrzi tackc A I B . Dokaz: Kako je ugao izmedu tangentc kruinice i pripadnog radijusa uvijek pravi to je. Tada su uglo\'i <A DC i <ABC jednaki jer su periferijski uglovi iste kruznice nad lstim lukom Ae. teoremi 21 Dnkaz: POs111atrajmo S1.2. Tada. pa prem.zakijucka da jc PE=PD.iCDE. Kakva je potencija tacke unutar kruznicc pokazacc n3m slijcdcca teorema.52. Zato vrljcdi slijedcca proporcija: PA: PT ~ PT: PH . potendja ovc tacke suprotna je kvadratu polutcti-ve normaine na radi.50.ATP i --'<ABT jedr.'iI ·TrougJO !. prcma Sl.leI' imaj\] po dvajednaka ug!a.Jed!: '----'I i _L~ P = ~ii~Pj"'!. 7akliucujcmo da Sll ulI[()\.Ie d ccntralno rastojanje tacke P od knd:nice tada za potenciju p tacke P vrijcdi: p = d 2 ~ R2.) tacka P u unutrasnjoj oblasti kruznice.2. p ~d2_R2 = PT2. Kako su stranice sHeni!! troUg!O\"3 proporciona!nc to wijedi: PA:PC ~ PD:Pfl' ~> odak!e se dobije trazenajednakost: PA·PB = pf'.a)). Prema 51'0 je i trebalo dokazati.:0u istoj kruznici hlyijck su koncik!icilei. Primjcnom Pitagorinc teoreme na ovai trougao dobije sc PT2~ d2~ R' . Hcfinicija 20: KOl1stanta p kqja . Tl:ougkwi ~\.ie pravollgii sa hipotenuzom DE i visinom CP. Duzi PD i PE lTIozcmo shvatiti kao mjcrc suprotnih vcktora PD i PE na osi DE.:e (SI 2A9b. a kako 23 potcnciju p tac. analizom izraza p = d1 _ R: dolazimo do zakljucka da je potcncija s\'akc taekc koja je \'an kruznice lJ odnosu na tu kruznicu pozitivan broj.). ' Na osnovu tvrcinje prethodnc teorcme. daljc jc: D. 11 odnosH na Dakaz: Nekaje (SI.i <..I.Ie jedlIcka proi:::vodu odsjccaka kaje krllinica nj'ijcca no praw~j k(:ja sadrii tac'!ku r noziro Sf! poteNcija j/i moe locke P. R). po pretpOSl<IYCl ove teoreme.iu isto.51 Po!cncija lacke P maze se odrcditi iz pravoug!og (. Kako smo navcdenu teoremu dokazali ncoyisno 00 izhora pra\'ih a i b. Posrnatrajmo krnznicu kojoj pripadaju tacke A. R). prerna prethodnoj teorcmi. Ncka ova kruznica sijece pra\'ll. PA·PB=PCPD.) tada Sl: ug!o\'i <ACP i <PBD perifer!jski ugloyi nad lstim lukom AD.1i611t. !pt:. Ako se tacka P nalazi II unutraslljoj oblasti kruzni. aPT je njena tangentna duz. Teorema 35: Ako jc tacka f-' uiluiar kruznicc k(O. Potencija tacke na kruznici je oula.50. Tcore-ma 33: Ako je tacka P \'nn kruznicc 1ada jc njcna potendja nYU kruznicu jcdnaka kyudratu tangcntnc duH kO. SI. Zato trouglovi .:"lPAD i APBe imaju po d\'ajednaka ugla. Kako je potcncija tacke P jednaka proizvodu PA·PB.BTP su slien!.:mgcnlc i tctiyc icdn8k jc Dcrifcrijskorn tn:du Ilad iom letiYomJ.a prayu b sandi tackc C i D ! ako vrijcdi PA·PB=PC·Pl). pa ~ll :. I{(O~ PD:PB ~> PApB PC-PD.ke P. oznakama u prcthodnim dyjcma teorcmama.\POT.ill po d\"~:jednaka ugh. B.

1. Zadatak 1: Tz lacke P van krui. Kako je PA·PB=PT1 . a radijus je OA. PD~300. dobice se trazena tacka T (i '1"). to .lz dvije posljednjc jednakosti zak!jucujemo da vrijedi: p ~_Cpl. obrazac vrijed. Pretpostavimo da je T dodirna tacka trazenc kruznice i date prave.PD.Ie lI!1utar kruznicc.53. Kako je.Ie p=O i 2. na njenol11 prcsjeku sa datom pravom k. vrijedi PA·PB=PT • Posmatrajmo 111a koju kruznicu koja sadrzi tacke A i B. tada . to je OB=OA. tada se iz pravougtog trollgia COP. PA·PB=PT i PC =PA·PB. Sada. Srediste 0 trazene kruznice na!azi se na presjeku nonnale na datu pravLl u tacki T i simetrale duzi AB. PA= P('. to je ~ Diskusija: Uz date llvjete da su obje date tacke sa iste strane date prave. dobije se p~d'_Ro . OA).nice sa cent rom u P i radijusom PC.a pra\"ll PT i kruznicu. tadajc p<O.2. Dokaz: Dokazimo da dobi\'ena kruznica saddi date tacke A i B i dodiruje datu pravu k. Konstrukcija: "Nacin konstrukcije slijedi neposredno iz analize. to kruznica k(O. PC~J92.Ie potcncija svakc tacke u kruznici negativan broj. pa bi.52. Konstrukcijom kruz.. 78 79 . OA) dodiruje pravu PT u tacki T. tacka P u kruznici. dobice sc tacka T i '1". i za tacke na kruznici (d=R. p=O).ruznice.nica k(O. vrijedilo: PA·PB=PD 2 • lz PA·PB=PT2 i PA·PB=PD 2 neposredno se zakljucuje da \TUedi PT=PD. Kako je Cp2. ondaje p>O. koristenjcm ove jednakosti.o -p. tada zadatak irnajcdno JjeSenje. tacka P na kruznici. Odrediti vanjski dio prve sjecice. i dobi\'cne kruznice imaju razliCite radijuse.o. prema T. Narm'oo.26. Neka ova tangcnta dira kruznicu u tacki C. /\ko je d<r.Ie d=r.:26. sto daUe znaci da se D mora poklopili sa T.nicc pm'uccnc su dvijc sjecice Cijc su Juzine jcdnakc 360 i 300. 2 Pokazimo put kojim cemo doei do lacke T. zadatak ima rjdenje 1 to: a) Ako prava AB sijece datu pravu k. pa kako je CP polovina tetive nor-maIne na radijus koji prolazi tackom P ovimje lvrdnja teorcmc dokazana.adatak nc:ma Ijescnja.2. 0\'1111 je teorema dokazana. a svaka tacka simetralc duzu je jednako udaUcna od njenih krajeva. Ako .Ie za tacke LlDUlar kruzilice d<R. Kako . Ako . odakle zakUllclljemo da isti obrazac za potenciju tacke u odnosu n3 kruznicu \T~jcdi i kada se tacka nalazi \'an kruznicc i kada . primjeno!1l Pitllgorine teorcme dobije CP2 "'" R1~d2. OA) nc bi dodirivala pravu PT u tacki T. ili je jcdna od tacaka na datoj pravoj k. naosnovu.. Pole!lcija Ulcke u kruznici je nt:gativna S1. zadatak ima dva podudarna rjesenja. tacka P van k. prema leoremi 24. Konstruisati kruznicu koja sadrzi ta6ke A i B i dodirujc datu pravu k. kada krul.53.= 192·300 ~J60. ..). lacla bi posloja!a neka tatka D pran: PT koja bi bi!a dodirna tacka 7. c) C s!ucaju kadajc pra\'a AB okomita na datu pravu k.PD.Ie d>r. Prema 1. mozemo zakljuciti s!ijedcce: 1. IE SI. d) Aka su tacke A i B sa raznih strana date prave k.2. Vanjski dio drugc sjecicc je 192. 360. (S1. 2. b) Ako je prava AB paralelna sa datol11 pravom k. R). zakljucujemo da je PT=PC. Zadatak 2: Date su tacke A i B i prava k. Dak!e. Rjesenje: Analiza: Neka prava odredena tackama A i B sijcce datu pravu k u tacki P. Iz tacke P povucimo tangentu na ovu krllznicu. Rjdcllje:Nckaje I'B PA-PB=PC. pa s obzirom na to dajc radijus kruznice R~~OA tacke Ai B pripadajli kruznici k(O. tada postojc dva ljesenja. U suprotnom. FE 360 Aka sa d oznacilllo uda!jenost tacke P od sredista kruznice k(O. Tadaje istinita 2 2 jednakost PC 2=PA·PB. Kako se srediste kruznice nalazi na simetrali duzi AB.

2 Neka kruznica k(C.10. Tadaje. Prema uvedcnim oznakama vrijedi: Rjesenje: Odredimo tacku C tako da je ugao ABC pravi i da je BC~ '::. a za duz kazemo da je podijeljena po zlatnom presjeku. Tada vrijedi: BD·BC=BE·BF. => => c) Ako je nABC pravougli sa pravirn ugiom kod vrha C.b 2 _ 2ax 2 b) Ak" je ugao kod vrho C lupi.b). Mi cerno ovdje upoznati jedan specijalan presjek koji ima zvucno ime.2. limeje duz podijeljena po zlalnom presjekuJer je J5 + 1 'c __ 2_. b) sijece duz AB u tacki E. moze se kazati da svaka tacka duzi vrsi jedan presjek te duzi. Definicija 21: Tacka koja dijeli duz na dva dijela tako da je veci dio geometrijska sredina manjeg dijela i cijele duzi. Zadatak: Data je dul: AB=a. sto. .54. CB) sijece pravu AC u tackama DiE (SI. b) Ako je ugaa kod vrha C tupi.1.an1 obrasci pod a) i b) nazivajll se Karnooyi obrasci.2. AD-AE~AB' . shodno definieiji 20.a).l'rancmki n"llcnlk i po!iliC<lI' 80 81 .a po!upravu Be u tacki D (SI. 2 J5-1 SJ. To znaci da sada trebamo iz tacke A nanijeti dliZ AD na duz AB i lako dobivena tacka M datu dul' dijeli po zlalnom presjeku. BC=a i AC=b. b) dobivamo da je Be tangcntna duz tacke B i vrijedi (c-b)(c+b) ~ a' Doka1. Ako ie dul' a= J5 + 1 em podijeljena nekorn tackom na dijelove F2 i Y ~J5 -1.2. Nckaje x=CM (SI. Z/atni presjek duzi Ako posmatramo duz AB onda svaka njena tacka vrsi podjclu duzi na dva dijcla. pokazl1je da je dUl: a podijeljena po zlatnom presjek. Drugim rijeCima. Neka je M normalna projekcija vrha A na pravu Be.10. Prema navedenqj definiciji vrijedi da je dUl: a podijeJjena po zlatnom prcsjeku na dijelove x i a-x. uz 0711akU AD=x. ako je a:x = x:(a-x). tada konstrukcijom kru:lJ1ice k(A. tada jc c 2 = a 2 -I. a7. Odredili tacku M koja datu duz dijeli po zlalnom presjeku. (]753-! 823) .2. Lazare Carnot. To je z1atni presjek duzi.10._2ax=c2_b 2 => c2~-=a2+b2_2ax. Pitagorina teorema Posmatrajmo trougao ABC sa stranicama AB=c.54 Koristcci osohinc potencijc lackc B. [(arnoovl' obl'asci.odnosno • (a-2x)a=(r~b)(c+b).S4.54. (x>a-x). (a+2x)a ~ (e-b)( c+b) . tada ic c = a 2 + h 2 + 2ax 2 c) Ako jc ugan kod vrha C pravi.naziva se zlatni presjek duzi. tada kruznica k(A. mozemo pisati i ovako: x(x + a) ~ a2 x'=a(a-x) => => x 2 +ax=a2 a:x = x:(a-x). Nckc primjenc potcncijc tacke U odnosu na kruznicu 2.55). Dokaz: a) Kruznica k(A. 2.2. b)"sijcce duz CB u tacki D. Posljednja jednakosl. Neka je F tacka ove kruznice kojaje suprotna tacki E (S!. prema teoremi 33.). Tada vrijedi: Tcorema 36: a) Ako je ugao kod vrha Costar. dokaZl~icmo KflrnOOVe obrascc. a stranicu AB u tacki E.2. (.2.'U ako je veei dio pri toj podjeli jednak duzi x=AD. tada jc c = 3 2 + b2 (Pitagorina teorema) .

Trougloyi 6-BOP i il-BOS su pravougli i vrijedi <OBS = <OPB (nglovi sa normalnim kracima) pa su slicni. Vanjski dio sjeCicejc dva puta manji od odsjecka tangente.119. 2. Dcfiuidja 22: Pruyn koja proiiui dodirnim tackama A i B tangcnata povucenih iz tacke P na datu kruznicu.124.-----= o 2 +a- a a(-)5 -I) . - nazivamu mac' facke U odnosu fla kruinicu? Kadajc poteflcija la{kc negatil'ull broj? Kaje ta{ke imaju potencijujednaku lluh? Kaje prirnjene pOfenc{je tacke U odllosu fla kruinicu poznajes? Kakva podjela duii . Konstruisati prayjlni desetougao ako jc pozna1 radijus R opisane kruznice. poyucenajc sjecica koja je popolovljcna kruznicom..k SL2. x=AC -DC= .~.Teti"a kruz. k B I' p Tcorcma 37:Ako je k polara kruznice k(O. 120. nO:OS=OP:ilO => OS· 01' = 130'83 82 .56 Prina k. 2. ' ' a 2 2. A i B. 5. Najedn0111 kraju te1ivc povuccnaje langcnta kojajc udaljena od drugog kraja tetive 8 jcdinica. [spitati cia 1i jc trougao pravougli. tadaje proizvod rastojanja po!a P i polare k od centra kruinice konstantan i jednak kvadratu radijusa kruznicc.55. a radijus kruznicc R=2 J.2.e naziva zlatni pre~jek? q~jasl1i kOllstrukciju zlatnog prcsjcka! Staje polaNllaike U odnosZl na dall! kruillicu? A M a-x B SU. Kolikije radijus kruznice? 2. tz iacke van krulnice povucenc SLl tangenta i sjecica.115.118.Be::'. Kruznica jc sjecicll podijc1ila na dva dijela: uuutrasnji 60 em i \'anjski 20 em. odnosno.126.1 ! 4. Ta61\.S5.123. R) 2.inu sJecice.122. Od srcdista kruznice radijusa R=7 tacka P je udaJjen~ 9 jedinica.. 3. Polara tacke U odnosu na kruznicu lz lacke P \an kruznice mogu se povuci d\"ije tangcnte oa datu kruznicu. .0111 P kojajc od srcdista kruz. Konstruisati kruznicu koja sadrzi dvijc date tackc A i B i dodiruje datu kruznicu KeO. * Konstruisati kruznicu koja dodinuc krake datog ugJa i datu kruz. R). 4. Koliki je radijus kruzniec? 2.nice ima duzinu 12.nicu k(O. Tangenta je za 20 jedinica manja od unutrasncjg. lz tacke van kruznicc povucenaje najveca sjecica i tangenta. 2.~ta c . 2.b=13 i a=4. 2.121. Tacku \1 uuz An dijcli po 'zlatnom prcsjcku Zadaci za vjezbu: 2.116.nice radijusa 5. Kolikaje dllzina sjecice? 2. 6. Stranica pravilnog deselouglajednakaje vecern dije!u radijusa opisane kruznice ako sc on podijcli po z!atnoll1 prcsjcku. tupougJi ili ostrougli. Odrcditi du2. je AC 2 = ABl-+.2 2. nazi\'a se po[ara tacke P U otinmm na posmatranll kruZnicu. Odrcditi duzine tangente i sjecice.Pitanja zo pon{lvljanje: j. Jz tacke van kruznice povLlcenaje najveca sjecica i tangenta Cijaje duzina jednaka 8. a 8 jedinica veca ad vanjskog dijeJa sjecice. Dokaz: Neka su A i B dodirne tacke tangcnata povucenih 1Z pola PiS tacka presjeka polare k sa pravol11 PO .125. R) i tacka P pol. 2.jc polar'a lackc (rob) P. 2. llda!jcna 13 jedinica.<. Tackom P povuccriaje sje6ica koju kruznica polo\i. Odredili duzinu tangente. Primjcnom osobine pOlcncije tacke U odnosu na kruznicu dokazati Pitagorinu leorcmu. Prema St. .117. 2. Ncka su dodirnc Lackc oyih tangenata redom. Odrediti duzjnu tangente (tangentne dull) ako je duzina sjecicc (veceg odsjecka koji kruznica gradi na sjecici) 50. 1z tacke P van kruznice povucenc Sll tangcnta i sjecica.11. Stranice trougla su c= 15. Dokazati. 'facta P nazi\'a se pol polare p. Otudaje S .

Fonniranje skupa kompleksnih brojeva U osno'vnoj skali sma upozna!i Sh. Posmatramo Ii. dalazi se~do slijedecih jednakosti: i·'=ti=-l·i= -i . oa primjer. oduzimanje. 2. Pored navcdene jednostavne kyadratnc jcdnaCinc i Citay niz drugih ]. Konstruisati kruznicu ako je dat pol P. medutim. 2. Konstruisati pravi!ni petougao ako su poznata sredista njegovih stranica.·4· 1=-1 '1= l ' . ·2·2 I ~ 1 ·1 ~ (1) . jednacine i ll1ogucnost njihovog rjesavanja II skupu realnih brojeva. Sa imaginarnom jedinicom sc moze facunati. Dokazati! 2. Zbog svcga navcdenog namctnula se potrcba za prosirivanjem skupa realnih brojcva.. a kaje sc shodno principu permanencije. Konstruisati pravilni petougao aka fiuje poznat radijus R opisane kruznice. pojam irnaginarnc jcdninicc i to oa sJ1jedeci nacin: Deflnicija: ·~··~~l I·2 =-1 ~. raciooalnim brojevima (ciji simp oznacavama sa 0). 2. prenose iz jednog skupa brojc\'a II drugi I\oji jc dobijcn njegovim prosirivanjem. Koristeci navedenu dcfiniciju i osobine kaje vrijcde za stepcnc. ·4.2.1. Presjecna tacka dviju dijagonala pravilnog petougla dijeli svaku od dijagonala po zlatnom presjeku. odakle vidimo da treba pronaCi takav broj x Ciji jc kvadrat jednak -4.131. Uvcdenje..127. mnozenje i dijeJjenjc) u skupu realnih brojeva mogu se izvoditi bez ogranicenja (uz jedini uslo\" da se nc dijeli sa nuJom). U svakom od navedenih skupova definisane su operacije sabirarUc.130. oduzimanje. Taka smo govorili: 0 prirodnim brojevlma ciji skup oznacavamo sa N. Konstruisati pravilni petougao ako muje poznata dijagonala. 111110l:Cnje. iracionalnim brojcvima (eiji skup oznacavamo sa I) i rcalnim brojcvima (ciji skup oznacavamo sa R). prvo.1i ima osabinu da je njegov kl"adrat jednak .. slijedccu jecinacinu i pokusajmo pronaci ojeno ~jcsenjc u skupu R. Kvadrat stranice pravilnog petougla upisanog u kruznicu radijusa Rjednak je zbiru kvadrata stranice pravilnog sestougla i stranice pravilnog desetougla koji su upisani u istu kruznicu... I 32. nailazimo na niz potcSkoca.ie-dnacina u skupu realnih brojeva R nCl~a !jescnja.J oznac3vamo sa i j nazi·yama imaginarna jedinicn. ' "8mj" ko.--. i6~ i4-i'~ 1-(-1) ~ -1. Uzmimo. 0 cijelim brojevima (ciji skup oznacavamo sa Z). pa nCl11a nijednog reatnog broja koji ima kyadrat jednak ---4. ~'1=1..( -1 ) ~ 1 ·5 .128.1eg realnog hroja neoegativan.:yadratnih jednacina ncma rjcscnja u Skllpll rcainih brojenl. .tlPOVC brojcya 0 kojima sma nesto vise govorili i u prvom razredll srednje skole. Prouc3\'ajuC1 rcalne hrojcyc uocili smo da je k\"adrat ma ko. 84 j 85 .129. Dokazati! 2. lcdnacina se moze napisati II ob!iku x = --4 . lato sc moze kazati da navedena . To znaci da ne postoji reaian broj ciji jc k"adrat negath·an. SKUP KOMPLEKSNIH BROJEVA 3. 3. Osnovne algebarske operacijc (sabiranje. polara p koja odgovara polu P i jedna od tangenata kruznice koja sadrzi pol P.

Sada mozemo kazati aa ranije spol1lcnuta kvadratna jcdnacina x/. 3 . 12i. Navedcno znaci Ja postojc sarno cetiri razlicite vrijednosti stepcna ($ prirodIlim cksponentom) imaginarne jedinice.1 -I - . = -1.. 1-4n+ 3 ~ ~I' .. Re( . gdjc je :-J oznaka za simp prirodnih.! rea./ ~ 2 5 ~-.. =-.-- .. Takoje Imaginarne jcdinice se mogu i sabirati. . 4 + ~ i.-:4i' ~ Ie 0 .scnja i to jedno x. Realni dio kompieksnog broja z oznacava se Re(z). ustvari..2i i drugo x = -2i. 11 EN' .. broja~2-17i Re(~2~i) ~ ~2. Izraz .. Z za sImp cijetih.pri cemu sc uzjedan broj. Braj oblika b·i.j':. nalazi imaginarna jedinica. 4 ~ 7i. Skup kompleksnih brojcva oznacava se sa C. R za skup rcalnih i C za skup komp!eksnib brojeva. . )2 .. ·~)-\j4·1·-\j..J(i2i)' ~ d)J=16 +. 17i+lli ~ 28i. 7 5 Svaki od navedenih izraza predstavlja zbir jednog realnog broja i jednog imaginarnog broja i ima oblik i411 ~ 1 ..(. realni brojevi.. brojcva. = 1 -1:= -I . kao faktor. Im(. . z=a+~i g?)~ I a+bi! 1 ima~inarnajcdinica naziva se Primjer 1: Odrediti vrijcdnost stepcna: a) ~ ·46· Rj·es'e111·c'. 5i+J4i~7i = 12i. c) ~"81 ~{JiJ . 7 S\uki komp!cksan bmj z=a+·bi moze se prcdslayiti U oblikllllfcdcnog para rcalnih brojc\'a z·"(a. 11 + 5i .ic: a) b) )j- .lrii 6rojc\.~. Isto tako.. Sada se maze pisati ~f bita ER. . Tako za kompleksan broj z = 3+4i. je Re(~2-J7i)=~2. . a imaginarni dio je 4. Sa imaginarnim brojevima racuna se na Isti !lacin kao sa monomima uz uslov cia se vrijednosti stepcna ill1aginarne jedinice racllnaju po ovuje naycdcnim pravilima.J3 ~2i) ~.l .4)6. -4 + 4 ~ O. 16.• Rjdcn.bE R. ~-.naziva se realni dio kompleksJ1og broja. ali La pott·cbe programa 'drugog l"azrcda pmklicnijc jc odmah u\. 1. i+1. Podskup skupa kompleksnih brojeva je i skup imaginamib brojeva. a imaginami dioje realni 2i+4i ~ 6i. Svaki komplcksan broj sasloji se od dva rea!na broja.r::'4 .' .a) I·2L. =.·24 .. Vri]edi: . a irnaginarni dio sa Im(z)...4 . i 8~ (i4)2 ~ I' = 1 . koji se sastoji odjednog rea!nog broja i imaginarnejedinice izmedu kojih jc znak mnoz:cnja (koji se abieno ne pise) naziva se imaginarni broj. sU. Drugi realni broj koji se pojavljuje u sastavu kompleksnog broja. .csti algebarski oblik.J3 .. fo JC algeharskl obilk komp{eksnog broJa.-1 = (:> { = o·1. uocicemo da su to imaginarni brujevi.j..'4" --. 1+i+i+i+i+i+i+i = 81... i' C' ~j} . 1-4n'2 = ~1 . Q za skup racionalnih. '.... .:: I . Y... 9i N c No c Z c Q eRe C. '.j:::J'44 ~ .-4-(-1-' ~ '-. Taka je Re(3+4i) ..a i b mno]. Posmatramo 1i kompIeksnc brojevc koji imaju realni diD jednak nuli. Im(~2~i) ~~I. kompleksni brojcvi kod kojih je imaginarni dio Hula SLl.1 = 1 'C -I ·7 ·4·7. 2i .1·'i+i+i = 5i.+4=O ima dva Ijc. Sa 0\ ako u\ cdenim kompkksnim bmjc\-ima qefiuisll se opcl"acijc i t-clacij.r::l6-" 4i + 5i ~ 6i = 3i. Primjer 2: Realni dio kompleksnog broj Im(~2~17i)=~]7. .]. iz koji se maze zak!juciti da za $\'aki prirodan broj n vrijedi: 2 + 3i.. i'-j-·j = Im(3+4i) ~ 4 . i kompleksm broJ . Tako je skup realnih brojeva R jedan podskup skupa kompleksnih..b). jeT je (2i)' + 4 ~ -4 + 4 ~ 0 Formirajmo sada izraze (~2i)'-j... ~ ~ 89i. reaini dio je 3. l' . . Primjcr 3: lzracunati a) b) "C:Sl 23i~l3i~ lOi..:. Onaj realni broj uz ko]i se nalazi imaginarna jedinica naziva se imaginarni dio kompleksnog broja. 345 + 2i .0. 86 87 ..f3 ~2i) ~ ~2. j411+ 1 ~ 1'.25 = (. i+i+i'~ 3i .

1O.J=I cJ 5-. 6.2. 3.5.a) j200+ c) i300 + j201 + j202+ j203 j301 .. j302 ako je: z= 5m-l + (2m-4)i.a) . Rjdcnje: Na"\.y=2. 2./-25 . moraju itllati jcdnake i realm: dijciovc. a)z~3-4i b)z~·-5+14i c)z~~+. Da hi i komp!cksni brojcvi bili jcdnaki.a) i} b) i7 b) H)l c) (_i)4 d) -35 1 eJ ·1977 3. Dn bi dati kompleksan brQj bio re~·tlan mora hiti: 2m-4 = 0 .a) .:::-49 +. Dokazati da je za s\'ak1 prirodan broj n vrijedi: Vi = -1.:::-48 9. . x-y=-I 4x-3y=-2.4..8..8~5.45 +2. odnosno vrijedi ckvlvaJencija: a+bi = c+di (a=c.1 ia) 2. RjeSen.J=-8 +3.. odakle se dobija lra7£na vrijcdnost \'arijable x=8.f=T68 + .J= 150 +2... Staje skup kompleksnih brojeva? b) .Tcdnakost dva komplcksna broja Za dva kompleksna broja zi=a+bi i zz=c+di kazerno da Sll jcdnaki ako i sarno ako su il11 jednaki realni dijelovi i imaginarni dijclovi.24 +4. 3.·I~32 c) S.125 j4])+2 1. Da lije realan broi 3 komplekwn? 9.J:' 72 89 88 .scnjc: Komplcksan broj jc rcalan ako mu je imaginarni dio jednak nu!i.6.x=y-·1 3..a) (_i)5 d) (-i/ e) (-i) iO 3. Primjer 1: Odrcditi vrijednost \'arijabJe x tako cia \Tijcdi slijedc6a jcdnakost: c) 2i+9i-3i d) 76i-54i+32i e) I j x-3+2i = 5+21.0drcditi realni i imaginarni dio datog komp!eksnog broja z: ¢:> x=1.3.J~ +. 4.ie 2. 5.).J=20.'cdenu jcdnacinu mozemo pisati II obliku: ~ d) 27+4i e) -2-91 4x+xi--3y = yi-i-2 ~ ~ (4x-3y)+xi=·-2+(y-l)i 4x-3y=-1..). 111=2.J. 3.J~20 +4.Staje to? Kako se racuna s imaginarnim brojevima? Sia je kampleksni bra}? 7.).J=-i6 +.odnosno. Vidi se da su imaginarni dijelov! oyih broje\'a jednaki. b=d)._p 1 3.12.100+ ilOI + jlO2+ jiO} ?OO I + j200~ + i2(1)~ _ ji004 3. a imaginarni dio. To waci cia mora biti: x~3 = 5.. Sta je imaginarni dio kompleksnog braja? 10.~i 9 dJz~3~ 5 i1 Primjer 3: Odrcditi vrijcdnost reajllih varijabli x i y tako da dati kompleksan broj z bude re~t!an Izracunati Yrijcdnost datog izraza: 3.3.J. 3. 2~-xi Zadaci za vjezbu: 3.. Od kojih dUelova se sastoji svaki kompleksan bra}? 8.2. cJ -II-i d) -2-8i eJ 465+5i Primjcr 2: Odrediti \Tljcdnosti yarijabli xi)' izjednaCine: 4x+xi-3y = y. Za dobijenll nijcdnost yarijab!e nijedi z = 3.) .J=-625 Rje.Pitanja za ponavljanje: Kaji razlazi su doveli do uvadenja kompleksnih brojeva? Kako se dejinise imaginarnajedinica? Kaje vrijednosti moze imati stepen imaginarne jedinice? imaginaran braj.0drediti imaginarni clio datog kompleksnog broja: a) 16 b) 23.:::-u +..0drediti realni dio kompleksnog broja: a) ·-11 b) 4i c) 24+5.Sabrati imaginarne brojeve: a)7i+ 1 I i b) 34i-20i Odrediti vrijednost izraza: 3.27 . 3.ie: Na lijevoj stralli gornje jednakosti je komp!cksan broj ciji je realni diD x-3 . c) (-2i)' d) (_i)' .7.9.a) 2i2 b) (2i)2 Kompteksan broj 2+5ijednakje kompleksnom broju sarno onda ako je x=-5.5 0 . Komplcksan broj na desnoj strani jcclnakosti ima realni dio jednak 5 i imaginarni dio 2.i-2.r:49 -2. J . + j303 b) d) . b) b) 121 +.J=l8 +.

kako se kompleksni broje\!j sabiraju oduzimaju: Primjer 1: Dati su komp!cksni brojevi zl=2+5i a) ZI+Z2 b) Zr-Z2 Rjdenje: a)" ZI+Z2 Z2 Oduzimanje dva komplcksna broja. = 4·-31. (a+hi) + (c+di) = (a+c) + (b+d)i ~ (c+a) + (d+h)i = (c+di)+(a+bi) 91 90 . Odrediti RjeScnjc: Zl ... jc kompleksall broj z Ciji je reallli dio jcdnak zhiru reaInih dijelova~ a imaginarni dio je jcdnak zbiru imagillanIih di. 22=-7+2i. ~ (a~bi)+(c-'di) ~ (a+c)+(b+d)i.17)Odrediti vrijednosti varijab!i x j y tako da vrijedi: 2i+ 3x+2xi+y = x--4y+23--5xi-yi. oduzimanjc i mnozcnjc) (Broj 0 je neutralni clement sabiranja) 4) Postoj i jcdan i samo jedan kompleksan broj z za koji vrijedi Z+Z2=ZI. W!.3 ma koji. ~-46i 2[i2. dati.a) 5+4i= 5+xi b) 3 +xi=3+5i c) 788-8i ~ 788-2xi d) 2x. j4 s 1.z. itd.iClov:l datih komplel{Snih bl'Ojcva. fi Primjer 5: TZ\Tsiti navcdenc opcracije 5 komp!cksnim broje\. Vidje1i smo da sc svaki kompleksan broj moze shvatiti kao jedan binol11. ima: a) (2i)" b) (2-3i)' c) (4+. Odrediti: c) ZI. 'fada vrijedi: Zl . Tako je (2-3i/ ~ 22-12i+9i' ~ 4--12i-9~-5-12i.3i = 6+2i. 4 +. Datajejcdnacina x""'-yi = 8-22i.J 2+24i+4i-8i' ~ -12+28i+8 ~ -4+28i.3i = -2-r8i. a sada cel110 kazati da se sa kompleksnim brojevima raclina na isti !latin kao s binomima. = (2+5i) + (4-31) = 2 + 5i (2'+5i) . RjeScnjc: ZI+Z. Odrediti vrijcdnosti varijab!i xi y. (gdje su z). sto znaci da je sabiranje komplcksnih brojeva kOlTlutativno. svodi se na sabiranje prvog sa sllprotnim brojcm od drugog. = (a+hi) - (c+di) ~ (a+bi) + (-c-di) ~ (a-c) + (b-d)i. b) (a + bi) + (c + di) = (a + c) + (b + d)i 1z navcdene dcfinicije sabiranja kompleksnih brojeva moze se zakljuCiti da za sabirarlje II skupu C \Tijedc isti ont zakoni koji vrijede u skupu R.1. z2=c+di.. Pokaiimo prvo. Analizirajmo sljedcce primjere: Prim.13. kao sto smo vidjeli. ~ b) ZI--22 = = 2 + 5i -:. kompleksni brojevi). Q. Operacije sa binomil11a su l1am poznate iz prvog razreda..)' Rjeselljc: a) (2i)'·" 22i2"" 4{-·1) ~ -4. I'v1oicmo kazati:Zbir dnl komplcksna broja. zl=a+bi i z2=c+di.. Na analogan nacin se dokazuje asocijativnost sabiraqja komp!eksnih brojcva.ier 2: Odrediti zbir kompleksnih brojeva z]=a+bi i z2=c+di.Zadaci za vjezbu: Odrediti vrUednost varijabJe x tako da vrijcdi data jednakost: 3. Primjer 4: Pomnoziti date kompleksne brojeve zl=6-2i i z2=-2+4i.a) x+2i~3+2i b) x+I+5i~ 1+5i c) x-3+i = 2x+i d) 3x + 45i = 45i 3.3. c) ZdZ2-Z1) (275i) -l(4-Ji)-(2+5i)J~ 2+5i-[2-8i] 2+5i-2+8i ~13.zl) Pl'imjcr 3: Akoje z)=13-5i. Z2 . 11a nekoliko primjera.Z2 ~ Z)-Z2· (13-5i)-(-7+2i) ~ Ih5i+7-2. j"' s -I. Osobine sabira!~a kompleksnih brojeva iskazimo sJUedecomteoremom: Tcorella (0 sabiranju kompleksnih brojeva): U skupu kompleks nih brojeva vrijedi: (zakon komutati\"!10sti za sabiranje) (zakon asocijativlJosti za sabiranje) 3. Kompleksni brojcvi se mnozc kao binomi s tom razJikom sto se obavczno stepcn 2 imaginarne jedinice i zamjenjujc S odgovarajucol11 vrijednoscu (i se zall1jenjujc s 1.(zr.(4-3i) ~ "i- 4 . RjcScnjc: Zi·Z2~(6-2i}( -2+4i)~. ~ 20-7.). Operacijc u slmpu kompicksnih hrojeva (sabiranje. Odrediti vrijednosti varijabli xi y tako da vrijedi: 2+5xi-3yi=14i+3x-5y.!4. Nckaje zl=a+bi.

z2=c+di i c. tada postojijedan i S3mo jcdnn kompleksan brr.i:O. Z3 = e +.dy = a dx + cy x=.=32+i Z1 bcf'~ a(cc-dl) .bdf + ade + bee = a(er + de) + b(ee.=13-5i.(ad + be)fJ + [Cae . Kako se sabiraju dva komplehna broja? Koje osobine ima sabiranje u skupu C? lskaii rijeCima leoremu 0 sabiranju kompleksnih brojeva! Kako mnoiimo kompleksne brojeve? Navedi osobine proizvoda kompleksnih brojev! Z2 = c + di.i. Im(7.adf·· [Cae .18. postupak dljeUenja kompleks nih brojeva. (ac -bd) + (ad + bc)i 1z gornjih ekvivalencija vidi se da.enja U odnosu na sahlranjc) (Broj 1 je neutralni clement mnozenja) 4} 1·z) = z) 5) Ako je 7. Z2 = -3+2i odrediti broj z = ~1-Z2: b) Zj= 8+12i. 2. <l1&a) ·z1=23-2i.=3+5i. MO)... 1) ZjZ2= 22Z1 (zakon komlltativnosti za mnozenje) 2) (ZIZ:::JZ3 = Zj(Z2Z3) (zakon asocijativnosti za mnoicnje) 3) ZI(Z2+Z3) = ZIZ::.~---.t:O.i z za koji vrijedi zz::. Neka je je zj=a+bi.a) z. prcma uslovima zadatka. ali mi cemo koristitijedan drug.ako za mnozenje rcalnih brojcya ·vrijede zakon kOlllut(lcijc i 3socijacijc.dl) + (cf+de ). z2=3+7j =<".. Z2= 151--4i b) z!= 9-2i.::.a) z. = acf. beef + de) .] = (a+bi)[(e+dl)( e+fJ)) = Z. moze sc pisati: [Cae .ponal'ljanje: 1.bd)f + (ad+be)e]i = (*).~2-8i 3.=11+2i.= z). Sada mozemo navcdeni nacin mnozenja uobliciti s!ijcdecom definicUom: Proizvod kompleksnih brojcva zj=a+bi i z2=c+di je komp!eksan broj z za koji vrijedi . Z2 i 23 vrijedi: Ovdje je pokazano kako se moze odrediti kolicnik dva kompleksna broja. pa se broj z naziva kolicnik brojcva Zj i Z2· ZZ2=Zj Za mnozenje kompleksnih brojcva vrijedi slijedeca tcorema: Tcorema (0 mnoicn.dl) .beef +de») + [a(cf+de) + b(ee .t:O."O. Tada vrijcdi: [(a+bi)(e+di)l(e+fJ) = [(ae·bd)+(ad+be)iJ-\e+fi) = [(ae·· bd)e .. c 2 +d 2 ' c 2 +d 2 ~---..fi . Iz dobijenog rezultata neposredno odrcdujemo realni i imaginarni diD broja: Re(z) = Re(18+4i) = 18. = K.hde .=20+ l2. =b + bt!_ y=bc . Ako su dati kompleksni brojevi z} i nastayiti (*): 3..ad. 5. OVlm je asocijativnost mnozenja kompleksnih brojeva dokazana. Z =.8) ZI= 4-Si.)=Im(J8+4i)=4. i Z2 odrediti broj z = 21+Z2: b) z.21. kao i zakon distribllcijc mnozenja U odnosu na sahiral~je. Na anaiogan natin se dokazuju i prcostaie tvrdnje teoremc.".z. (c.dl))i = = (a+bl)f( ee .(a+bi)(c+di) =.dy + (dx+cy)i = a+bi (x+yi)(c+di) = a+bi ¢:> ¢:> {ex . (~iZ:)Z3 ~ Pitanja Zll. uvijek postoji jedinstveni par realnih brojeva x i y koji zadovoljava uslov ZZ2=ZI cime je tvrdnja dokazana. Dokazana tvrdnja pokazuje da se komplcksni brojevi mogu i dijeliti.ju komplcksnih bj"ojeva): Za svaka tri komp!eksna broja ZI.dl) . 3.Primjer 6: Odrediti reaJni i imaginarni dio kompleksnog broja z = (1 +3i)(2-i) + (1-2i)(3+5i).(ad + bc)f] = ace . Kako je to se moze pisatl Z=ZJ:Z2. 5) Dokazimo osobinu 5. d:.. Z2= . Prema definiciji mnozcnja komplcksnih brojcva i jednakosti dva komplcksna broja moze se pisatl: eX .19.bd)f + (ad + bejel Sana 92 1ll0ZCli10 Zadaci za vjezbu: Ako su dati kompJeksni brojevi 3.+ZI23 (zZlkon distribllc~jc mn9z. Dokaz: 2) Neka je z) = a + bi.(l22). z.c . z2~8+4i b) z.z2~18-J4i Z:. Rjesenjc: Izvrsimo operacije mnozenja i sabiranja i dovedimo broj z na algebarski oblik Fa+bi: z = (1+3i)(2··i)+(1-2i)(3+5i) = 2-i+61-31 2 + 3+5i···6i··1 01 2 = = 2+5i+3+3-i+10 = 18+41. Dokazimo da postojijedan I sarno jedan kompleksan broj z = x+yi tako da vrijedi ZZ2 = z.J 0-3i 93 .bd)e .~ (*) = [a(ce . 4.

S i).)'. Kompleksni brojeyj 4----7i i 4. . datog komp!cksnog broja z: Teorema (0 konjugovano-kompleksllim hrojc"ima): d) z~-2-.\ Ii imajujednakc realne dijeloyc. z2c~3i b) zi=:-A+8i. ---45-1 i komp!eksnih broje\'a. 3) z.broja z: ... 3) z. Dyije preostalc tvrdqjc dokaZL~iu se na analogan naGin. RijcSitijednacillLl Z2+ i = O.4.) ( .cO). ~ 7+5i b) z. Z ..) = 3-4. 3. ~-45-+i..dER). ~O~:-e~it! kub. Ako:ic fez) ~ -z"3i+z·'2.. ~ 7-2.c ~ (a-bi)-( c-di) ~ z.(3 ..23. d) . b) z= )+1 .=~~ 94 = (7 - S'!) .: ~ = Z:+Z2 3.I = ~.1) 7. 4) I -"'.!. = 7 .. -9-t-8i j -9-8i su tri para konjugovano·_· Pital1ja Zll fJonarljanje: .-t-·.'..31. ~ 10'i. Dokaz: 1) Neka Sll d:1ti Zi +Z2~ kom~leksni brojcvi z!=a 'bi i Zi:"c+di.datog komp!cksnog . . odredili [(3+2. i. (a. + 2(2+. 1. Z3 b) z=-!-i c) 7=4+3i .(2-3.-. + z.'\ ( J 9 k o j~ z = 3-~8i iz:~cunatj: d) 2z+3 z a) z+z 0) z-z c) z·z· b) Z.)+(c·~d.. Tada nijcdi: ~ (a+ bi)+(c+di) (a+c)+(b+d)i = (a+c)-(b+d)i = 3. Odrediti realni i imaginarni dio kompJeksnog broja z·~ (2c3i)'. (Z.i) 30~+ lSi 30-15i.). Konjugovano·-komplcksni bro.icvi ~ (a-b.-·41 ~ c) z=. . z. Z2 ~ (7+5i)+(3 'Ai) ~ 10+9i.~ko je z=a+bi..2z (3. ~1O+5i ~ = lzracunati vrijeunost dutog izraza: b) (!+i)(3-2i) c) (-li)(5+4i) 3. ... \z. +Z2 c) Zi ·z. Kakil\'je :::. . "-. Primjc:___l: Ako su dati komplcksni brojevi zj=7---5i i zz=3+4i. = (7-5i). T d) e) z~34-4i Rjescnje: a) Z.. . 1ada se konjugoyano-kompkksan broj br(~ia z oznacaya sa z ~yrijedi z = a...dok im se imaginarni dijcic)\'i razlikuju samo po znaku..22.+4+2. z.' U+41) ~ l():-.30. odrcditi: a) Z.)(4+i) 3. = (3+ 4i)(2-i) c) 3z..J! -1 ') ~! Ako je z = I-J-i izraCllnati \Tijednost izraza ~2 . z. e) 4z-Sz 95 .Tzracunati proizvod z datih kompleksnih brojeva z! I Z'): a) z!"'''2-~-i.. ZJ=--2-3i a)z]+2z2 b)Z]-Z2 c)3z l -Z 2 • Rjesenjc:a) b) Z. odrcditi: 3.c.b. La ovakv'-\ dva kOlllpleksna broja kazemo da su konjtIgovano~komplcksni brojevi La dya kompleksna broja kazemo da su konjugo\'ano kompieksni ako imajujcdnake reainc dijclo\'c j suprotne irnagillarne dijclo\'c.i . +2z. = 3-4. z.bir dra kO!1jllgol'ano kompleksna broja? 3.28.-__ a) z=2~i z. ·z..bd)+ (ad':bc)Hac-bd)-(ad+bcJ. ~(a·+ bi)~(c' di)~(ac. = = (9 + 12.. Brojeyi 3+23i i 3-23i. . Kako rijeL~ima moiemo iskazati /eorell1u 0 korifugol'al1o~-komplek5nim brojevima? Zadaci za vjezhu: 3.) (I "2i)(2-i)+(! -2i)(2+i) b) (3 4i)(hi)··(S-2i)(8-4i) ~Odrcditj k\'adrat.-' (emu se ra:::likLy'u dl'a kOl?jugovallo--komp!cksIlJ broja? 2.24.5.· z: 10-Si..'~ . e)_ ~.~ = (7.bi.29.a) (2-3. z}"""-!-i c) ·~zi=5-8i.PI-imjcr 2: Ako su dati kompJcksni brojevi ~~=3+4i i 22=2-1..~ 4 i) = ~-9T = 4+9i./ Za syaka dva kompleksna broja z] i Z2 vrijedi: 1) ZI + z..:3 + 4 i = 7-5i-{3~-4i) ~ 7-5i~3+4i = 4 . cJ Ii· ~~.) ~ z.0drediti konjugovano -kompleksan broj datog broja z: a) z=15 b) z=!2i c) z~2-S.)(2 . [.~•.· z. d) z~12-7i /"""'-"..~"'--~-.

- 4+1 -I.5 i 5 d) -'----=-'2 + 3i Z2~ -2+i.Z2~3i 3J8. dokazati da vrijedi z'+(z-Z )i+2Z ~ O. Rijesiti (po z)jednacinu (1+3i)z= 3'-4i. 2+i+2i+.i) 2-i --..35..ij' b) a) (l+i)96_ i (l+i)98 (3 + 2i)3 .. Kako se izvodi opcracija dijeljenje kompleksnih brojeva? 3.z)=1-7i d) zl~5+i.i ~ (3 .i) 2+i (I-i)'oo + i(l_i)5110 97 96 . I .2 i .2i)(1 -i) ~ I+i I+i l-i (l+.3..i) 1000 c) Primjcr 3: Odrediti kompleksan broj Z odreden izrazom (1 + i)(2+ i) (1... 3. Odrediti realni i imaginarni diD kompJcksnog broja z ako je: 13+12i (1+2i)' z ~ . Pi/anjo za ponavljanje: 1. i)(2 + i) 22 ~ 2+i+6i+3i'-(2-i-6i+3i')~ 2+7i-3~~ 2+7i+3~14.7'2=2+i c) zl~3'-4i.. 2+1 Rjesenje: z = (I + i)(2 + i) 2-i (I . broja Z.36. 5 3.z2= l+i b) zj=2~i. vrsi dijeljenje kompleksnih brojeva.(2 + i)2 (1. 3.+2. _i 2 .0drediti kolicnik ZI:Z2 datih kompleksnih brojeva ZI i Z2: a) z1=4. Na koji poslupak nos podsjef:a poslupak dijeljenja komp/eksnih brojeva? Zadaci za vjezbu: Prirnjer 1: Odrcditi kompleksan broj z = ZI: Z2 ako je z]=3+4i Rjesenje: z ~ 2~ 3 + 4i ~ 3 + 4i .)(2 .' . Dijeljenje komplcksnih brojeva U teoremi 0 mnozenju kompleksnih brojeva (tacka 5) pokazano je da za svaka dva kompleksn.' 1-.' 2-i ~ 2-i-2i+. Odredlti vrijednosti parametara In i n tako da kompleksni brojevi Z.. Taj kompleksal1 broj z naziva se kolicnik kompleksnih brojeva Zl i Z2.3i ~ 2+i (1+3i)(2+i)-(1-3i)(2-i) (2..' z- ]-5i 2 R( Z )~I I (z)~ .37.42._ 15+16i+20i-8 _ 7+26i_7+26i_ 7 26.5. Pokazimo na slijedecim primjerirna kako se. . Z2 3-3._ ..40. 12-9i 3.~ II 3...39. 5 e ~. Primjer 2: Odrediti realni i imaginarni dio kompleksnog broja z = 3 .2i . 3. Za koje vrijednosti varijable m su dati kompleksni brojevi konjugovanokompleksni: b) 44x-8mi....Izracunati rcciprocan broj datog broja z: a) z~ I-i b) z~i c) z~2+3i 3. Ako je z ~ I +i.)(I-." -. Izracunati zz-3·~ ako je Z.(Z2*0) postoji kompleksao broj z takav da vrijedi ZZ2~Z.m 2 2 3.43. ~ 2m-n-{n'-4)i i Z2 ~ 8m-1 +( 4m+ 3 oJi budu koojugovano--kompleksni.i)(2 .34. Kojim brojem treba pomnoziti broj Z1= 3+i da bi se dobio broj z~ 16+2i? 2 • 3. 5 + 2i ~ (3 + 4i)(5 + 2i) __ z 2 5-2i 5-2i 5+2i (5-2i)(5+2i) .' 2+i ~ 1 + 3i 2-i 1 . 2 ----------+-/. 44x+8i c) -··111-2i.. 3. Odrediti rjeseoje jednacine: (2i-z)(1 +i) + (I +iz)(3-i) ~ 2-i.Izracunati vrijerlnost lzraza: 3+i l_i 3 2+i c) (3 _ i)2 a) (2-i)' b) (l + i)' 3..-2. Dokazati da su brojevi z + z i z· z uvijek realni.44.2i ~ 3 .(1. i Z2 . sabiranja i oduzimaoja kompleksnih brojeva. 5 -(2i)2 25+4 29 29 29 AnalizirajuCi prethodni primjer moze se uoCiti da se kolicnik dva kompleksna broja moze odrediti na taj nacin sto se razlomak prosiri sa brojem koji je konjugovano~ kompl"eksan nazivniku razlomka i nakon izvodenja operacija mnozenja. Izracunati: (1+ i) 100 (I + 2i)' .) . na kraju se dobija kompleksao broj koji je traZeni kolicnik.45. 1+ i Rjesenje: Z ~ 3 . Posfoji Ii kolicnik svaka dva kompleksna braja? 2.33. prakticno. I ) ~ d) z~ 6+8i 4. = 5-14i.41..+ "--~ -8-6i 2+i 3. -111+8m? a) 12+3mi.

. 1 b) ]zl ~ c) d) 1-171 ~ .:.J9+l6 = 5. imaginaran braj. Odrediti vrijednasti varijabli x i y aka je: r dalje vrijedi daje modul nenegativan broj. realnc i evo sada i na kompleksne brojeve... nazi va apsolutna vrijednost iii modul datog kampleksnag broja z.-2..yi (x + 1+ yi)(x + 1"" yi) Rjdcnjc: Da bi dokazali dajc z ..Idk 0 Ca7AtI dJC b · z .47. akaje . r------.Z2 vrijedi: I Z2 Iz..! __ ex 3.lhl z...48.J6-i+(-8y ~. Da Ii vrijedi obrnuto.'~"'''--- Aka je dat kompleksan broj z = 5 + 12i • tada se broj izl=15+12il~ +12' ~.I~I~~1 99 98 . (l-i)x+ (I-i)y= i. Modul (apsolutna vrijcdnost) kompleksnog hroja A~ Pojam apsolutne wijednosti broja susreli smo prvo kod cijclih brojeva.. IZ21 - 4) Iz. z...JlOO=IO" ]zl = .)-=:----1 ..1 + 2 yi ..:.. pa se gornji izraz moze dalje transform irati i dobija se: 3.JC=17)' + 0' 1..I 3.IJzJ.I + yi .3 4i] ~ izl~16-8ii=.-.J9 =3 ~ -1289 ~17.z. Za svaka d'va kampleksna broja z) i I) 3) ... Modul je nula samo ako je kompleksan a) ____ I X + yi ~ __ I_+ 2+ i - 1 2 + 4i b) (x+y)2i-~-x=-y+5i(x+y)-l .a) c) (i"'+i")' i 21 ~ RjeSenje: a) ]zl = ]3i] C" -!O'+ji" = . (x+l)2-(yi)' Kako je x 2 + y2 _ 1 + 2 yi (x+ 1)2 + y' A..=~~ <! . _ yi y x' + y' -1+2yi _ 1 . a kasnije se o\'aj pojam prenosio na racionalne.51.! X + yi X . Nekaje z = x + yi. ako je dat kompleksan broj z = a+bi . broj jednak nuli. Primjcr 1: Odrediti madul datog kompleksnog braja: a) z~3i b) z~-17 c) z~6-8i d) z ~ -3-4i 3. Tada vrijedi: z.I=lz.J25+144~. tadaje Izl=l? iii 'L' .izl. odrediti kompleksan broj z = x + yi taka da vrijedi: Z\ 11 Re ( -j~-' Im(z z.yi = -1 + yi)(x + I yi) z +1 X + yi + 1 x + I + yi x + 1 -. z b) Primjcr2: Akoje Izl=1 i · a " raj --'Z¢..Ji.slijedeci nacin: .~ z +! imaginaran broj. 5 ( 1-~. a\"og komplcksnog brojajednak nuli. U opstem siucaju.I. .J3 -)" +I imaginaran.3. Tcorcma (0 modulu komplcksnog broja): I h"1 'b' ..46.'"'O 12.50.---=~~~_' =~. . gdje su a i b ma koji realni brojevi. Izi =Ix + yil = J.a) 3.. Aka je Z: = 2+i. X + 1.69-=13. 2 + Y2 - 1 to je x 2+y2 = 1 . treba dokazati daje realni dio z +I --:.49. definise se na . ----. . njegov modu! Dobili smo jcdan imaginaran broj Cime je zadatak rijesen. Rijditi sistem jednacina: (l+i)x-(l+i)y~ I _ x 2 + x -xyi -x·-l + yi +xyi + yi _(yi)2 ---.a) b) I- ( 1 + i-v 3 r:::-\ I 60 c) " 2 ) 3.1.6.' -" 2 + 2x I+x x'+y'+2x+! ! + 2x + ! -.)~""7.

svakom kompicks!lom 3'+-4i. Tako se s\'i kompleksni brojevj mogu «posijatl" po ravnl i pri tome U J 0 J 100 .)z! ·.. Kod prcdstavljanja realnih brojeva tackama prave postignuto je potpuno prckrivanjc.7.".f3 -l./3 1 Posmatrajmo sad a skup svih kompieksnih brojcva i pokazimo kako sc syaki komplcksan broj moze grafic.61.... S tim 5to su tacke koje odgovaraju racionalnim brojevima na pmvoj "guste". 4.60.Jc' + d' ~Ia + billc + dil~lz.l~ = a+bi i z2 = c+di." ~! (1.Ja 2 c' + b1d 1 + ald I + b"e! = 1 realan ako i samo ako je z rcaJan broj z +1 = .----' :1- :l ----1.icYa u simp tacaka komplcksue ravui Prilikom prollcavanja skupa Z cije1ih brojeva vidjcJi smo da se svakom cUdom broju na orijentisanoj pravoj (osl) moze pridruziti jedna tacka. Svakoj tacki ravni OdgO\O.3..3_ s':(akom paru r~alnih brojeya II ravni koorEiinatnog sisi"cma ·odgoyara jedna tack a.58..Ja'+(~b7 =la-bil=I~1 3.59. i 2 5+2i! Zl~ + d) z~ .."-...J 3.sitijednacinu: 3. .a) z ~ 3+4i b) b) b) z~3-4i c) z~i c) z=··3+4i d) d) z~-i z~-3-4i e) c=3i e) zo=6-8i F3.I'lzJ Iz.1. 2 . to wakom komp!cksnom brojll odgovara tacka II ravni.i) =:: (l 3.II 3. "Ncka je xOy pravough koordinatni sistem u ravni i nekaje z=4+3i dati k0111p!eksan braj (SI. 2 ZI -.3.. L". Odrediti modul komp!cksnog broja z ako jc: z = r.52.Ja' + b'· .2abed + b Z 2+ a l d 2 + labed + b7.J ! ~ J(-. i)'" (4 +5i) . Izracunaj 3.'(c' 4) 5) + d' ) + b' (e' + d') -. Kako je svaki komplcksan broj odreden uredenim parom realnih hrojeva.57. Dokazati da je broj I(a+ bi)· (c + di)1 = I(ae ~bd) +(ad + bc)il ~ Izl-z= . Z2= - su..C~)2 +(ad+bc)2 ~ Jalc/ .c' d = . .r. Staje apso/utna vrijedno:·if realnog hraja? Kako se dejinise apsoiufna vrijednost kornpleksnog braja? Kadaje modul kompleksnag brojajednak Huh? Iskazi rijeCima tvrdnje teoreme 0 moduJj~1Q kmnpTeksnog hI-oja..!.(I . +~i c) z= IS. Odrediti kompJeksan broj z ako je Rez =.i 2 2 3. 2 .55. = 5-i . Pitanja za ponavljanje: Z= 4+3i 1. Rije. z ~- 1+2i! z::f::. 3.. ~1=I(a'bi)(a-biHa2 -(bi)2Ha' + b'l~ I~I' Preostale tvrdnje teorcme dokazuju se na analogan naCin.-j-Cd-a-n-k-o~mej~Jcksan -:.53.I=la+bil=.).j( a' + b')( c' + d') = =.J. aka je 1 z~22i .i)'" (I 0 2i) J) Nekaje zl Iz.. 4 Z= 3-2i ---r hroj i ohrnUlo. Izracunati modul kompleksnog br(~ja Dokaz: z~ (I. '.i) (I.. odnosno ohostrano jednoznacna korespondencija iZllledu brojeva i tacaka.Q. Ako je Zj IZI + 22 29 29 + ZjZ21 akoje Z2 = 1--21..'+b' ~. Prcslikavauja skupa kompleksuih bro.odrediti IZI~ + ~Zl z/I· )" hrojli odgo\"arajcdna lackil ravni 3. Iz.' z=-5+i Zadaci za vjezbu: Odrediti apsolutnu vrijednost (modul) datog kompleksnog broja z..a) z ~. i)200 (6 + 2i) .(1 .ki predstaviti. Tada vrijedi 3..56.i)'98 (3 . 2. To vrijcdi i za racionalnc brojcve..-l. z...

6). ako je: c) z co 5+2i d) z~-I-i S1. Tadajc Z]-f-z1=7+6i=z. u 3.a-bi Gaussovoj ravni njima odgovaraju OSl10 simetricne tacke U odnosu na x-osu. Odrediti zbir. Ncka su dati kompleksni brojevi Zi=XA+Y/) Z2=Xs+Yni. 3) i N(8.2. Odrediti modul zbira vcktora odredenih tackama t\/1(-2.. 5) b) B(-4.raz!iku. a 3. Neka je C cetvrti vrh paralclograma OACB. 4) koje. 3. Kolikije modul kolicnika komplcksnih brojeva kojima odgovaraju tacke A(2.64. 3. Tacka C ima koordinatc Xc i Yc za koje vrijcdi: Yc= YA-I. -I) -1 -1 -2 5 6 7 X b) z~4+i odredi tacku koja odgovara broju z.5). redom.2) i 8(4. OC~OA Xc= XA+Xn. Ravan u kOjll su prcsJikani svi komp!eksni brojevi naziva se kompleksna iii Gaussova 8 favan.ravni neee ostati nijedna tacKa kojoj nije pridruzen neki kompleksan broj. 102 103 . odgovaraju datirn kompJeksnim brojevima i izj = la + hil je udaUenost tacke koja odgovara broju Z od Pitanja za ponavljanje: radijus vektore OA i OB . Za svaki dati broj a) z~-3+4i Z .Uocimo radijLls vektore OA i OB Prvi vektor odgovara kompleksnom broju ZI.3.-I) i 8(-3. Modu! komplcksnog broja koordinatnog pocctka.63. za vektor OC vrijedi: .proizvod i kolicnik kompleksnih brojcva odredcnih ta"kama A(-1. Pokazimo kako se operacije sabiranja i odnzimanja kompleksnih brojcva predocavaju odgovarajucim vektorima. Graficka illterpretacija sabiranja i oduzirnanja kompleks nih brojcva Kako svakoj tacki ravni odgovara jedan radijus vektor. to svakom kompleks nom broju Ll ravoi koordinatnog sistema odgovara jcdan vektor. YB). poznatom iz prvog razreda. Zato kompleksne brojeve mazerna shvatiti kao radijus vektore tacaka cije su koordinate rcaini i imaginarni dio tog broja.-Yn ./ 4 Zadaci za vjezhu: 3. Prema pravilll paralclograma. U pravouglom koordinatnom sistemu odredi tacku koja odgovara datom kompleksl1om broju: a) Z = 2-5i b) z = -3+2i c) z = 4+5i d) z = -4-5i 3. Gratlck' illlcrpl·dacija Ibim i razlike kornplcksnih bl·OjC\':l 3. a drugi kompleks nom broju Z2.66.lOB. Yektor OC ~ OA + OB je radijus vektor tacke C(7. 'i Tacki C(xc.3) c) q-2. Tacki C odgovara kornpleksan broj 7+6i koji je upravo jednak kompleksnorn broju z (=ZI+Z2)' y 1.62.5)? ~ Car! friedrich Gallss (l777-1855) ·"-jedanje od tli\jYc{:ih njemacklb i svjetskih ma1emaiicaraS\'ih \Temcna drugom B(XLI. Kako se no pravojpredstavljcU·lI realni brojevi? 2. Uocimo tackc A(5.yc) = C(XA+XB. Posmatraju Ii se dva konjugovano-komplcksna broja z = a+bi i ". Sfa se maze pridruii1i svokorn kompieksnol11 bl'oju u rartli? 3. 2) i B(2. Odrediti komplcksall broj kojcm odgovara data ta6ka: a) A(3. -3)! Navedeni zakljucak vrijedi i U opcem slucaju.-. YA+Yfl) odgovara komp1cksan broj z ~ ( XA+XB) + ( YA +YB)i . Staje kompleksno ravan? 4. Ncka su dati komp[cksni brajevi z]=5+2i i z2=2+4i.65.67. 0 sabiranju vektora.8. Posto}i Ii 11 kompleksno} ravni ncka lacka u ko}aj nc "sjedi" kompleksan braj? C . Prvorn komplcksnom broju odgovara tacka A(XA' YA).I 3 2 / A / -2 d) D(5.

ina ima tri Glana. 5x-7>. Drugi clan sadrii Ilcpoznatu na prvi step en i naziY(i se Hnearni clan kvadratne jcdnacine i tret1 clanje slnhorlni. Ranije smo upoznali !incarnc jednaCine.' -11 ~ X+X2.Grafickiodreditizbirvcktora z!=7+2i i Z]=-4M~-Ji. . Koji vektor odgovara raz!ici vcktora zi=c:.-:. ZJ= -2-3. 3. 4.-Z2 ~ 3-2i ~ z' (SlJ. 4-2i. c~~an koji ne sadr:rj ncpoznatu. 3) Kakojc Z1-Z2=(XA-Xn) + Ll'A-Yn)i. U drugoj i cetvJ10j jednacini nepoznata se pojavljuje na prvi i drugi step en. graficki odgovara zbir vektora. Provjeri gr"aficki asoc\jativnost sabiranja komp!cks!iih brojcva. 3x"+X-'2~6. Z3 = 4+5i.toje Prva jcdnacina sadrzi nepoznahl x na prvi stepen i zovc se jednacina prvog stepena iIi linearna jednacina. '. 3. JednaCina (jednadiha) kojo) je jednocina (jednadiba)..Vidimo da zbiru kompJeksnih brojeva. ?"~'7~() .njihovo Ijesayanje i diskusiju rjcScnja.'iu z. - 8.i. i Z2 kompleksni broje).T2. Treea jednacina je jednaclna treceg stcpena ili kubna jednacina. Sada cemo posmatrati i prollcavati kyadratnc jednacine (jednadzbc). _J. ~ ) . Nekaje lacka D lakya da vrUedi OD~BA~OA --OB.2). 104 9 -0 ~ ) X2 • ~ 4'-() 4x' /\.• .71.68. 105 .\Ia-vedenc kyadratncjednacine tl transformiranom ob!iku redoln izgledaju ovako: X2 Zadaci :fa vjezhu: 3. Posmatrajmo siijedece jcdnacinc: Teorcma. najvi. Vidimo da jcdnacina dobija nazi" prcma naj"isem stepcnu nepoznate koji se u njoj pojavtjuje. oduzimanje kompleksnih brojeva moze se interpretirati kao oduzimanje (radijus) vektora.i predocclli odgovarajuCim rad~iu. Moze li se oduzimanje kompleksnih brojcl'G l'r§iti oduzimanjem odgorarc!juCih radijus vektora? Kako? x2-9 ~ 0. Ovc dvije jednacine naziyaju sC jcdnacine drugog reda iIi kvadr'atnc jcdnacine. °x'~x -4--0 _.2 .69. Odredili graGeki zhir veklora Zi~ 4 . Koja operacija s vektorimG odgol'ara sabiranju kompleksnih brojeva? 3. Koji vektor mozemo pridruiifi :. • < ---..'f Jlektorima. z]= 2+5i? 3. Odrediti graficki zhir tri vektora Zj ":: 1+i. Pry! clan sadrzi k\'adrat ncpoznate i naziva se k"vadratni clan jcdnacine. z}= lSi.'Tl'> . <"'1]-0 '-' Vidimo da kvadratn8 jcdnac. . Svaka kvadratna jcdnacina sc moze transformisati u jcdnacinu koja ima oblik ax2 + bx + c = 0 gdje su Ii. -. Dakle. Ako. Staje s razlikom kompleksnih brojeva? Kako se ona graficki maze interpretirati? Posmatrajrno 1ste kompleksne brojeve zl=5+2i i z2=2+4i i njihovu razliku Z. x'=4x. 5x' ---4x ~ x'-2" 7. tada rrijedi: 1) Zbir kompleksnih hrojcl'a z/ + Z2 geometrijski predstavlja vektor koji je jednak zbiru l'ektora ZJ i Z2 2) Razlika Zj ~ Z2 gcometrijski prcdstal'lja l'cktor jednak razlici odgovarajuCfh l'eRtora Zr i Z. KV ADRA TNE JEDNACINE (JEDNADZBE) Vektor 00 je radijus vektor lacke D(3. -2) kojoj odgovara kompleksan broj 3-2i koji je jednak kompleksnom broju z' (=Zl ~ z]). Predstayi radijus ycktore datih kornplcksnih brojeva: a) z~3+2i b) z~-2+i c) z=5-4i d) z~-2-3i 3.70. b i c r~a!ni hrojevi i ai'O.~i stepen 17CpozlIule dva l1a:::i1'a se kl'adratna Evo nekoliko k\'adratnihjednacina: Pitlll1ja za pOIlUl'ljanje: 1.. 73. "" .vako/11 kompleksnom broju? 2.

Broj 7 nazi va se kocficijcnt kYadratnog clana kvadratne jednacine 7x2~22x. To znaci kada nepoznata u Jcdnacml Ima \TIJcdnost jcdllaku tom broju. b je kocficijcnt Jinearnog ciana. pa 5 ne zadovotJava datu kvadratuu jednacinu (nije rjcsenjc ove jednaclne).Za kvadratnu jednacinu 7x2 . Napisi jednu ncpotpunu kvadratnu jednacinu bez slobodnog clana! 4... jc s!obodni clan kvadratne jednacine.ksadratne jednacine: a) 4x2-58x-1 ~ 0 b) x'+2~+4x'= 7 c) 23x-4x'+55 ~ 6x 4.·234~O b) x'+88x ~ 757.j b) 23-5x+x'~-6x2+X c) 3x+l-x'-7x-9 4.jednaCine z identiteta! 3.9. jer je 22-5.• = 0 vrijedi: Pitanja za ponavljanje: je kvadratni clanjednacine. Qbjasnz razliku i=meaujednakosti. )4x--··2:2x--l-l t =0. Kofiko Clano'l'Q zilla kvadralna jednaCina? 6. a 1. Sta zn~G'{i rijeSiti jednaL'{inu? 4.. _xK"-)X+ 1 ) .. Koje koejicijenfl? susrei:cmo kod kradralne jednaCine? 8.J 1=0 braj ---22 se zovc kocficijent Jincarnog clalla iste kvadratnejednacine.. Transformi!.8. JVavedi nazive Clanova /.2.~ kompleksan) koji zadovoljava jednacinu.2+6:= O.ine? Put do t:jescnja kvadratne jcdnacine pokazaccl1lO ljeS::l\'ajllci prvo ncpotpune..jer je (_3)2_ 9:= O.1. Eva nckoliko nepotpunih kvadratnihjednacina: Zadaci za vjefbu: 4.pa i z~ kvadratnu. Primjer 2: Bro] 2]c rje. a c je slobodni clan. jednaCina sc prctvara u obicnu istinitu jednakost.--vu jednac"iJltl nazivamo kvadralna jednacina? 5. Pl'imjc~ 3: Broj 5 nije rjeselue jednacinc x2+x-2=O. jer je 52 +. Kod nepotpune kvadratne jednaCine pojaYijuju se dva ciana iii sarno jedan. OdrediLi kvadratni clan datejednacine: a)4x2-45x-121~0 b) 7x-45x'~21 cJ 8x'-8x-1 ~2X2+5 4. = 0. kB ~ 0 <=> [(A~O) iii (B=O)] sto sc rijccima moze iskazati ovako: 107 . Odrcdi rjcsenje date jednacine: a) 2x-5~O b) 3x-4~O c)x+l~O d) 5-30x ~ 0 Ako sc u kvadratnoj jednacini pojavljuju sva tri clana. a zatim potpune kvadratne jcdnacinc. ' +x~·! ~ -'.i datu kyadratnujednacinu na oblik ax2+bx+c = 0: a) 4x'-3x~5x-5x2. KaJ..4. !'Japisi nepotpunu kvadratnujednacinu u kojoj nema ni slobodnog ni linearnog clana ! Osnov:ni zadatak kod prollcavanja jcdnacina je pronalazcnjc njiho\'og (qjihovih) ljeScnJ3 iii utndivanje da Latxih dcsenja neOla."+3x--4:= 0. Napisi nepotpunu kvadratnujednacinu koja ne sadrzi tinearni clan! 4. Staie rjdenje jednaCine? U k\'adratnoj jednacini ax:'+bx+c-:---:oO .. 872x2--457x+3 = 0. tada ka7emo da je kvadratna jednacina potpuna. . Odrcditi kocficijent kvadratnog c!ana k\'adratne jcdnacine: a) Ilx'-44x. je linearni clan i ---II ' .'adara!llujednaCinu kaiemo daje nepotpuna? 9. Kada za kFadratnujednacinu kaiemo da je potpuna? 2.. RjeS3vanjc ncpotpullc kvadratnc jcdnaCillc Pudsjdilllo se poznatog svojstYI:l proizyoda rcainih hrojcva: Kako pronaci rjcsenje kyadratne jednac. Ako je koeficijent linearnog clana iii slobodni clan kvadratnc jednacine jednak nuli.. takyu kvadratnu jednacinu nazivamo nepotpuna kvadratna jcdllacina.2 = 28 . Sta se nazi va rje. Navcdimo nckoliko priuliera: Primjcr 1: Broj --3 je Jjcscnje jednacillc x 2_9:= 0 .scnje jedllacinc? Rjesenje jednacine je onaj broj (mi cemo uzimati da ~aj br~~ f:1~ze biti.6..6 = . Napisi slobodni clan kvadratne jednacine: b) 6x'-45x+3=7 c) 45-45x'+45x ~ 45 a) 77X2_77x+777~O 4. Kada za f0.--vadratne jednaCine! 7. -22x .22x .10. 4. . 5 -. l\apisati kocficijci1t {incarnog claIM date k\'adratne jednacine: 2 a) 6x'-5x-33~O b) x +33x+82=O c) 3x-x'= 34-4x-5x' 4.serUcjednacinc x2-5x+6:= 0.3..1. S lijedcce kvadratnc jednacine su potpunc: ' . 106 \J.5..11 7x 2 •.7. Ovo vrijedi za sve jcdnacine..3x' c) x2 -x_I=4x2+55 4. a JC koeficijent kvadratnog Clana.i t! 4. .. Odrediti linearni clan date.Voredi nekoliko nepotpullih kvadratnihiednaCina! 10.

0drediti rjesenja date nepotpune kvadratne jednacine: a) X2~O b) 2X2=0 c) -888x2=O Rijesiti date (nepotpune) kvadratne jednacine: 4.c = o.a) x 2+x=0 b) 5X2-4FO c) ax2-b~=0 Rjesenja Qve jcdnacine su dva 5uprotna (konjugoyano--kompleksna) hroja.cmo rastaviti oa faktore: Q I. x2 .vadratnejednacinc x~-+ 7x = O..jc: Kao i u prcthodnom primjcru.12.Provjeriti da lije x=5 rjesenje date b"adratnejcdnacil1e: a) x2~2x-15=0 . tj.13.25 •• 0 Q i = 25 Ovajednacina ima dvostruko rjesenje x=3.. 2 xl=O . Kada su oba ljdcrtja kvadl~atne jednaCine jednaka nuli? x'+ 16=0 (x---4i)(x+4i)=O x 2 _ 16i2=0 Q x 2_ (4i)2= 0 X- 4i = 0 iii x+4i=O Zadaci 7.15. nepotpune kyadratnc jednacine oblika ax? +.a vjezbu: 4. Rjescnjc: Jednacina U kojoj nema slobodnog ciana je nepotpuna.=3. Rjescnjc: 5x2_2x = 0 Primjer 1: RijesitijednaCinu x'-25~0. nepotpuna kvadratna jcdnacina ima oblik ax~+hx. U s!ucaju kada je c=O. LijcY3 stran3 ovakve jcdnacine uvijek sc rnozc" rasta\'iti na faktore tako 5tO se ispred zagrade izvuce faktor x: 4.. x2=-5·· Primjer 5: Rijesiti jednacinu x 2_·6x+9 = O. Vidimo dajednacina ima dva Ijescnjajednoje broj ~5. b) 3X2-x-70=O c) 4x2+4x-11=0 d) 7x2+x-ISO=O 2 x +7x=O Q x(x+7)=O Q x=O iIi x+7=O Q xJ=O. ali se pazljivim posmatranjem trinoma na njenoj lijevoj strani mo:l.Proizvod dva broja je jednak nuli aka i soma aka je bar jediln od filklora jednak nulL Navedena osobina proizvoda koristi se pri rjesaYal1ju nepotpunih kvadratnih jednacina. Rjcsenje: x 2-25 = 0 Q Q <=> x(5x-2) = 0 X'-S2= 0 x+S = 0 iIi x~5=O (x+5)(x-5) = 0 x=-5 iIi x=5. Mozemo zakljuCiti da nepotpuna kvadratnajednacina kojoj nedostaje slobodni clan tlvijek imajedno rjesenje x=O.:.x2=~7. Tom piscmo na ovaj nacin: Rjescnje: Navedena jednaCina nije nepotpuna. Primjer 2: Rijcsitijednacinu x2+ 16=0.lijcyu stranu jcdnacine Jnoz.'":ine koja nema slabodnog Clana? 3.14.a) x(x-5)=O b) (x-l)(x+4rO c) (2x-I)(3x+5) = 0 d) (7~x)(4x+2)=0 4. Pitanja za ponavljanje: Na navedeni naCin se rjeSavaju sye nepotpunc kyaclratne nejednacine kad kojihjc b=O. Rjdcnja jednacine su elva suprotna braja.·'O. ' d) ---4895x2~0 d) 25x2+ 16=0 P'rimjer 3: Odrediti rjcsel\ja i. 109 108 . Na osnovu toga sc moze jednostavno doti do njenih rjcicnja: x'-6x+9~O Postupak rjesavanja navcdene kyadratne jcdnacinc moze sc krace pisati na slijedeci oaeio: <=> x'-2x·3+3'=0 <=> (x·-3)'~O <=> x--3~0 <=> x. pa se njcna lijcva strana uyijck moze rastaviti na faktore izviaccnjcm varijahle x ispred zagrade: x(ax+b )=0. Primjer 4: Rijesiti jednacinu: 5x2 .! 1. Koju osobinu proizroda koristimo prilikom JjeSavanja nepotpunih kvadratnih jednaCina? 2.e zakijuciti da je to potpuni kvadrat. Koja kvadratnajednaCiJ1a uvfjek imajedno rjeSeJyjejednako nuli? 4. a drugo broj 5. S{a se maze kazati za rjesenja nepotpune kvadratne jednac.a) x2 ---4=0 b) x-+36=0 c) 4X2-9=0 4. . RjeScn.2x = O.

IJ.2.~+ 2.b± Jb'~ ~ +D_±)H)'--42. b 2a 3 x 1 _·5 x 2 +5 c) .- ax2 +bx+c=O..4ac 2a 0 v x+-+ b . a zatim primijenima naprijed izvedcnu formulu: X). x..Jb' ..a) (4x-IJ'+(x+2)2~ 5 b) (x-I)(x+2)+(x+2)(x+5) . Primjer 1: RijcSitijednacinu 4x~-12x--41 = 0 . Primjer 2: RijeSiti kvadratnujcdnacinu 2x2-x-l=O.Jb ' 2a4ac J(x +. ¢:) XI =~--+ b 2a V x7 - =~---------- b 2a Jb2~4ac 2a Dobijeni brojevi XI i Xl su Jjesenja kvadratne jednacine ax 2+bx+c=O Ova Ijesenja se. L.+ ___ .16.. Krenimo redom: I I.8 c) (3-x)(2-x)+x'~ x'-5x+11 4. aka je trinom na lijevoj strani jednacine potpuni kvadrat Uzmimo sada jednu.)-41~0 2 4 4 ~1 slobodni clan ~ 4(x'-2x.20.-41~O 2 2 ~ 4(x-~)'-9-41-0 2 4 ¢> 4 (x-_3..------------_..Rijesiti date kvadratne jednacine: 4. Rjesenje: Uocimo da su koeficijenti date jednacine a = 2.~I. 2 -FsifJ(lx _ ~+ ~) ~O 2 Uzimajuci znak "-" dobije se jedno rjeSenje. lla kraju sma vidjeli kako se j neke potpune kvadratne jednaCine mogu rijeSiti. obicno.2l. rastavimo na faktore tu razliku i rijesimo dvUe nastale linearnejednaCine.17.Jb 2a 4a~J _0 2a 2a x+-2a b fi}-~4ac 2a .a) x'-4x+4-0 b) x'+6x+9~O c) x2-14x+49~0 d) x'--5x+6-0 a(x' +2.. b = c = --I.18.Jb 2 ~4ac Xl.a) (x+ll'-(2x-I)(x-I)+5x+4 c) (4-xr-2(x+I)'~ 14+2x c) 7(3x+2)(3x-2)+1~36 b) 3x 2 -12 ~ (2--x)(2+x) b) (2x-3)'+(x-I)(x+2)~2-llx b) 3Xl _3 5. ma koju..====. + .a:t:O + 1 ¢:) a(x +2·-·x+~-·· __ )--l-c=O ? ..(-1) 2a 2·2 ~ 4(x-~1'-50~O ~ (x-~)'.=t_:-II + 8 -I 4 ± -19..)--+c~O b' b' 2a 4a 2 4a ~ a( x +tJ' -( )b'.a) 5(x-3)(x+3)~IO b) 11(2x-I)(2x+I)~33 4. pisu II slijede6em oblikll: .~4ac 2 - b' 4a' b' 4a- r ~O ~ ~ (x +. - b ·x+-.3 = =2 = _ ~.a) (x-4 )(x+4)+ 5 ~ 2X2_2 c) 2(6-x)(6+x) + X2~ 5_x2 4..)-4.2. Dovedimo JijevlI stranu na oblik razlike kvadrata. a zatim koristcci se osobinam proizvoda.2 4x2-12x-4I~O ~ 4(x'-3x)--41~0 ~ 4(x2_2x·~+2. kao II prethodnom paragrafu.Jb' -4ac 2a 2a =0 4.50 -0 2 4 2 2 = .--. I ~b::l: . = 1_:1:. a kada uzmemo znak "+" dolazimo do drugog Jjesenja: Xl = x--- 3 2 FsO ~O. _ . dob do Ijesenja jednacine.2 ---''---'--~ ._ . Rjesenje: eilj nam je kvadratni trinom na lijcvaj strani rastaviti na linearne faktore..)'.3 2 6 4. 2 2 2 2 Navedeni postupak rjesavanja kvadratne jednaCine karisti se i pri izvodenju formule za rjcSavanje opee kvadratne jednacinc: ~. 4 4 (x .a) ax'-bx~O b) a'x'-b'FO c) x2+45aFO d) 16x+4bx 2 -0 4.. 4 4 2 X2= L~}_ 4 = ~= 4 1..(~r -0 = I.Ji XI-_+ ___ ~_ 5.-----(a *- 2d __ OJ sto predstavlja fonnulu za Ijesenja rna kaje kvadratne jednacine.-2.x--+--=O 3 FsO 2 ! . 2 110 III . potpunu kvadratnu jcdnacinu i potrazimo put do qjCl10g rjeSenja.2..22..IJ..I .Ji.. RjcSavanje potpune kvadratne jednacine Formnla za rjdavanjc kvadratnc jednacinc U prethodnom paragrafu prilikom rjeSavanja nepotpunih kvadratnih jcdnacina.

. PrimjenolTI formu!e za ove vrijednosti koeficijcnata dobije se: Xu 4 Rjesenjajednacine su 4 Xl = ~ 2 = 2(a + b)± .-. 2 => -----.'-+-S-a-c-+-4 b ':-_---=-S ~ b b -c- 4 b' = -.4b' Primjer 6: Rijesiti jednacinu -c---+ ." 2 (a + b) ± . Primjer 5: Odrediti rjesenja kvadratne jednacine 2X2 = -6+ 7x.-- .2 112 113 ~~ . Rjesenje: Neposrednom primjcnom fonTIule za rjesavanje kvadratne jcdnaCine dobije se: .3) 2(x-3) 2x(x . x' . dok osta!e varijable smatramo paramctrima jednacinc.b:. a>O. a zatim u zavlsnosti od toga kakva se jcdnacina dobije.r. ') <=> x2·"-2ax+a2--2bx+2ab-a2+b2 = 0 (x--ar-2b(x-a)-(a'-b.. Izv. koeficijent 7±.- _2(a + b)± .2(a+b)x + b(2a+b) = O..] 0 ~ O.4·2·6 = -----_.-~.J=J_6_ = .b ± -Jb' ..: 2 X 12 _2a+2b±2a =a+b+a .Jbi~ _4±.2 --:--::-:+ -xC:'-_-=-3x._-. -4·1-34 ~ 2a 2·1 ~ 6±. x(x-3) *0 _ Primjer~: Odrediti rjesenja kvadratne jednacine 6x + 34 = O. Rjeseqjajednacine U ovom primjcru su dva konjugovallo ·kompleksna broja xi=3-5i i x2~3+5i_ Primjcr 7: Rijesiti kvadratnujednaCinu (x_a)2_2b(x_a)_(a2 2) _b = 0. 2x(x-3).3) 2·1 ~ :::_3_±_~_9_+~4~O ~:: 3±_J49 ~ 2 -5 i X2 = - 3± 2 ?. Xl 2 .2a 2·2 4 Rjescnje: Nepoznata u jednacini je x.:t 4 i 2 2 = 2±2i.2 -:..6 x x(x . Xl - 2 + x(x-2)-2(x-3) = 0.~..[4(a' + 2ab + b').rsimo naznacene operacije u jcdnacini da bi se dovela na oblik ns koji mOZemo primijeniti formulu: ..6 x RjeScnje: Transformacijama se jednacina dovodi na jcdnaciou u kojoj nema razlomaka.4ac ~ _3±~32 -4·]-(-10) 2a 2 Brojevi Xl = Da bi se oslobodili razlomaka U datoj jednacjni~ jednacinu cerno pomnoziti s najmanjim zajednickim sadrziocem svih nazivnika koji se pojavljuju u jednacini i izvrsiti naznacene operacije: x .. x .4b(i~+b) 2 Xz= 2.(6-. x U dobijenoj kvadratnoj jednaCini koeficijent kvadratnog clana je 1.41·8 _4 ± ~32 ~ 2a 2 2 =4± ..b ± -Jb' .2 =1 + X .4ac _ 7 ± ~49 .-.:.8ab .b=-7.oO w x2 --4x+8 = 0. ..~.~O 2 .c=6_ .Jj6.4ac_6± .---- _ 2 (a + b ) ± Xl 2 - cc fu . procltati odgovarajuce koeficijcnte i uvrstiti ih u formulu: 2x'=-6+7x X[.J=lOO _6± 10i =3±5L Nakon sredivanja dobili smo kvadratnu jednacinu koju rjeSavamo neposrednom primjenom formule: .b ± -Jb' .. w 2 su rjesenja date jednacine. Rjescnje: U ovom slucaju potrebno jo kvadratnu jednaCinu dovesti na oblik ax2+bx+c=O. nastavlja njeno Ijesavanje.2 _1 .".J1=7±1 linearnog clanaje -2(a+b) i slobodni clan iznosi b(2a+b).3x 2x . 2 --.3) 2(x-3) x 2+x(x-2) 2x(x . 2 2 Rjesenjajednacine su konjugovano-kompleksni brojevi x[=2-2i i x2=2+2i.2 x .48 7 ± ~49 ..f4(a + b)' .Primjer 3: Odrediti rjesenja kvadratne jednacine x' + 3x . Rjescnje: Primjenom formule za rjesavanje kvadratne jednacillc dobije se: .t . -~.:::: w 2X2-7x+6=O => a=2.

I 1 x . iI Primjer 1: Odrediti priroduljesenja kvadratne jednaCine 3x2-5x+ 11 =0.?nja kvadratnejednaCine i njene diskriminante? x(x+2b) 2x a+b a' + 2ab + b' a 114 _!.4ac~ 25-4·3·11 ~ 25-132 --107 < 0 pajednacina ima konjugovano--kompleksna rje.33. tj.!jescnja Sil rca Ina i razlicita.29. 1'.21 _ _ 8_-_x_ ~ I -=-~"'C' + I __ x .. realna i jednaka iii konjugovanokOl1lpleksna rjesenja. 8x2-2x-I~0 15x'-22x+8~0 b) 4x2-4x+1 ~ 0 IOX2_X-3~0 D=O D<O <=> q R.30.a) x2-6x+9~O c) 25x'+20x+4~O 4.a) x'-2x+2~O c) x2+4x+13~0 4.27.a) (x-2)(x-3)~2 b) (x+2»)--(x-2J'-16(x-4)2~0 c) (x-I )(x-2)(x-3) .3.a) x2-IOx+24~0 c) x2+IOx+21~0 4..a) x2-Sx+6~O b) x2+Sx+6~O 4..scnja su konjugovano---komplcksna. x-I a-x a+x Pitanja za ponavljanje: 1.I c) 4x2-IOx+10 ~ 2x2+x+4 4.23.scnja.. .5x-2x2-23 x2-IOx~200 x'-6x+27 ~ 6x .I . cJ 8(2-5x)~25x' 4.n-.0 4x .a) x(x+3)+a(a-3)~2(ax-J) c) /-2(p+q)y+4pq ~ 0 4.[ 21 I Poznavanjem diskriminante kvadratne jednacinc moze se odrediti priroda njenih rjeSenja bez rjesavanja jednacine. ~t .b2 -4ac ----~-1 l 1 Zadaci za vjezbu: Rijesiti slijede6e kvadratne jednacine: 4. Primjer 2: Za koje vrUednosti parametra mjednaCina x2+2x-m+2=O . + ____ -0 1 11'" $1 l-' 115 il \1 'ii I . U zaVlsnosti od toga da [j je diskriminanta vcca od nulejednaka nuli iIi manja od nule.25.-'--.34. Xj=X2 E Xl=X 1 .a) 2x2-x-6~O c) 3x'-·IOx+3~O 4. Staje diskriminanta kvadrdtne jednaCine? 2. imajednaka rjesenja? Rjesenje: Da bi kvadratna jednacina imala jednaka rjeSenja njena diskriminanta mora bitijednaka nuH: D~O I I i 4..a) x'-2(a+l)x+4a ~ 0 b) x2·5ax+6a'~ 0 c) x2_2mx+m2~n2= 0 . xzER) .Pitanja za ponavljanje: 1.24.a) (3-x)'+(20+4x)' ~ (x+ IS)' 0) x2-2(a+4)x+8a ~ 0 4. Diskriminanta i ispitivanjc prirode rjcScnja kvadratne jednacine Izraz -----.rjesenja su realna j jednaka -rje.3l.(x'+ 3)(x-5) + 2x-33 ~ 0 4. vrijedi: D>O 8x2-6x+ 1-0 <=> (XI'7:=XI.ina ima diskriminanfujednaku null? 3. Xl.a) 8x'+6x-I-7x'+3x+27 3-5x--x2 . 4.5 <=> 4-4(-111+2)~0 <=> 1+m--2~0 <=> 11l~1.-. Kakva veza postoji izmedju rje~.26.I ~! x-I x+1 3 Sx 2x .28. Kada kvadratnajednaco. Rjescnjc: Diskriminanta ove kvadratne jednacine je: D -b'. Kako se izvodi formula za rjelavanje potpune kvadratne jednaCine? 2.a) x2~6-x c) b) d) b) d) b) d) d) b) d) b) x'-x-2-0 d) -x'-x+2-0 x2+ 2x-24~0 x2-2x-15~0 x2-2x+5~0 koji se pojavljuje u fOfmuli za rjesavanje kvadratne jednacine nazlva se diskriminanta kvadratne jednacine.36.1oie Ii se pOl11oi:u dobijene Jormule za rjdavanje potpune kvadratne jednacine rijeSiti i nepotpuna kvadratna jednaCina? 4. kvadratna jednacina ima realna i razlicita.32. X b) ax'--(a+J)x+l ~O b) x'-(2a+l)x + a'+ 2 .2 11 RjeSenja date jednaCine Sli jednaka ako je vrijednost parametra m jednaka 1. +~~~ x+1 x'-I a-b +--alb ax.

· 4ac 2a Rijesimo normiranu kvadratnu jednacinu po poznatoj forrnu1i: la 117 116 . a a Normirana kvadratnajednaCina se obicno pise u ob!iku: If b x +px+q=O..(Sm+2)x + 3m-2 = imajednaka rjesenja? .4. Odrcdimo njihoy b± . x1. x 2 x-5SS=O. Normirani oblik kvatlratne jctlnacinc.4l. x2+(a+b)x-·I=O. = 0 . RjesenjajednaCine ax?+-bx-i-c=O su x: RjeSenje: Dijeljenjem date jednacine sa 3 dobija se normirana kvadratna jednacina ekvivalentna datoj: x2 . lspitujuci diskrill1inantu date kvadratne jednacine odrediti prirodu njenih rjesenja: a) x'+Sx-1 1=0 b) 2X2_X+3=0 c) Sx2-30x~45=O d) -3x'+x+S=O 4. Dokazilllo to U opcem slucaju. Naprijed uocena osobina jcdnacine vrijedi za svaku jcdnacinu. 5 = 0 . onda ova formula nerna neku veeu prednost nad ranije izvedenom formulom za rjcsavanje kvadratne jednacine. .42. 3 Normiranjem kvadratne jednacine ax:! + bx + C = 0..~_~..Zadaci za vjezbu: ]zracunati diskrill11nantu D date kvadratne jednacine: 4. Slijedece kvadratne jednaCine su napisane u normiranoll1 obliku: 2 x -3x·. p 'X1.4ac 2a x2 + !!.... Aka koeficijent p nije paran broj._~. .. ill1ajednaka rjdenja? 4.. x2+44x = 0. pa je ova formula pogodnija od prethodne u slucaju kadaje p paran broj.a) x -3ax+a=O b) mx2-2mx+3 = 0 c) -2x'+Smx+m-I=O d) Sx2-2mx = 0 4. __ _.a) 2x'-3x+I=0 b) x2-x_I=O c) -x'+2x+3=0 d) 3x'+4x=0 2 • 4..43.44. a proizvod jc ..4x + i = O.. c\ 2a a .2=2±3 => x 1c=-l. xl·x2=-5. Poglcda1l1o !i koeficijente kvadratnc jednacine 4x-. Vidimo da se u formuli pojavljqjc poiovina kocficijenta p.Jb' . Vietcovc formule U kvadratnoj jednaCini ax +bx+c=O koeficijent kvadratnog clana a moze biti ma koji realan broj (osim-a=O).). 4..4ac 2a . dobija se jedllacina: . 2 ' Ovim smo dosli do nove formule koja vrljedi za rjesavanje norll11rane kvadratne jednacine: I~--o--~~~_C_~_"_ ~_ ° L . U slucaju kadaje a=l za kvadratnujednacinu kaZCIl10 da je l)orll1irana i takav oblik nazivamo normirani oblik kvadratne jednacine.iednak clanu q.J!.b ± .40. x + !:. 2 _·i X1.. 2 q=.. Za koje vrijednosti parametra mjednacina (Sm-i )x' ."..x2=5. . ~p=-.. .2=-2± ~ p' -4q . Primjer 1: Datujednacinu dovesti na normirani oblik: 3x2~1'2x+4 = O. p= -4 i q= ····5 i uporedimo ih sa dobijcnilll zbirom i proizvodom ~jeScnja tc jcdnaCine llocavamo da je zbir rjdenjajcdnacine suprotan koeficijentu p. ___ ~_"_.1 = 0.. Odredimo zbir i proizvod Ijescnja kyadratne jednacine koju SOlO upravo rijcSili: xl+x::=4.b- . . 7 Svaka kvadratna jednacina maze se dovesti na normirani obIik tako sto se zamijeni s ekvivalentnomjednacinom koja se dobija dijeljenjem date jednaCine s koeficijentom kvadratnog clana.b + . 2 P If =--7_11'1 \ ? .\ p)' -q .2=2±J4+5..Jb' .-4a"Z . . Za koje vrijednosti parametra kjcdnaCina (2k-1 )x2 " (k+ I)x + k .' I X. --~---..4 = 0.

paje Q=XI'X2 = -30. 3 Primjer 4: Napisati k\'adratnujednaeinu eija su Jjescnjc xI=-6 i x2=5...mx + 12 = 0 postoji veza XI X2 = I..-- -4ac)_ XI + Xl = --m a za proizvod forrnirati sistem X!+X2 = 12..b' + 4ac ~ c 4a 4a 4a 2 Dobili smo veze izmeduljescnja i koeficijenata kvadratne jednacine 2 2 Xt-X2= 1 xl+x2=rn a Ll obliku : XI-X2= 12 cij im rjesavanjern dolazimo do traiene vrijednosti parametra m. x2+x-·JO=O. Sada se trazena k\'adratnajednacina maze napisati u nonniranom obliku X2+pX+q=O. xr·~x2=1 Postoje dvije vrijcdnosti parametra rn za koje vrijedi dati uslov date jednacine i to mu=±7.+x. q = XI-XZ = (-3-5. 118 119 .-.J. XI'X2=q= 122 => m2-49=O => m1.. I 3 I 3 3 16 16 X I X2 Y1-Y2- - x[ X z -'--.445x + 122 = 0 b) .2 16 10 _9_.(x.~X!X2 7 -----3-.)(-3+5i) = = (-3 f . " . odnosno. Proizvod !jdcnja je Xi-X2"=--6-5 = -30.-I)=12 => ~> (~)2 -~-12=O 2 ~> m'+2m+ 1·-2m-2--48~0 ~> (m+1J'-2(m+I)--48~O Dobijenc forlllulc koje pokazuju vczu izrncau rjesenja kvadratne jednacine i njenih kocficijcnata nazivaju se Vieteove9 formule. ~ I XI Xl ' _ _---2{I _ _ odnosno J -+X2 =mr 2 1 ..~ =-20 a 3 ovujednacinu odreditijednacinu ai-+by+c=O cija su ljcscnja YI=-._+_X-. 9 Fran~ojs Viele (i 540.x. Nc rjesavajllci Xl X2 b) x. X z x[ TraZenajednaCinaje / ._ _ ~ __ 2 ~-. y'. odnosno . to je trazenajednacina: x 2 + 6x -+ 34 = O.jcSenje: Iz date jednacine neposredno se cita XI+X2 = -p = Odredimo' YI+Y2 -"3 4 i Yj'Y2' 2 2 )'1+Y2 = _X_l Xz +~= XI _x-. Primjer 3: Odrediti zbir i proizvod Ijesenja date kvadratne jednacine: a) x'. .. Primjer 6: Izmedu Jjdcnja Xi i X:. . Primjer 6: Neka su Xl i Xl za rjesenja 2 rjesenja kvadratne jcdnaCinc 3x +4x-+ !=o.1.(-b-~b--4ac)(-b+-Vb I) 1=.. Jcdan je od najislaknutijih f["ancuskih matcmalicara XVI vijeka -+ X z) 2 -. Rjescnje: Kako je xl+x2=-G--t-5=--1 .- 1. ----~------ l xJx2~12J 2x] =m -+ 1 } x. x.'Y2=-Xl XI R.x..(5i)2 = 9+25 = 34.~ _ ~ a =·-12. ~ . X2= -3+5i ? ( Xl Rjescnje: Kako jc p = -(XI-+X2)'= -{-3-5i·--3-+5i) = 6. to jc koeficijent p = -(xl+xz)=l..= _!J. y + 1 ~O 3 ~> 3y'-10y+3~O.. 3x2+36x-20 ~ 0 Rjescnje: Prema Victcovim formulama vrijedi: a) XI+X2=-p=445. pa koristeCi se dalim uslovom moze se 4a 2 b' -(b' -4ac) _ b' . Primjer 5: Koja kvadratnajednacina ima Ijescnja Xl = x.~ ".Cl. kvadratl1e jednacil1e x 2 -!.2=±7. Odrediti vrijcdnost kocficijcnta m.~X[X7 X 1X 2 X1X I -3-5i.J 6()3)_ l'mncuski pravlliL politicar i matematicar.-2 _ = Xl 2 + 2 XjX2 + Xl 2 '? .(Yl-+YZ)Y + )'IY2= 0 . .

Pitanja za ponavljanje:
1. Koji oblik kvadratne jednaCine se naziva normirani? 2. Navediformulu za lje§avanje normirane kvadratfle jednaCine. 3. Ka~ajeformula za ljeSavanje l10rmirane kvadratnejednaCine pogodl7ija od

4.59. Za koju vrijednost parametra m se rjesenjajcdnaCine (2m-l)x'+ (5m+l)x + 3m + I ~ 0, odnose kao 3:2? 4.60. Dataje jednacina ax 2+bx+c=O, cija su rjesenja a i p. Sastaviti novu
kvadratnu jednacinu cija ce rjesenja biti ex +
, ' a

~

,

0+~ ! p

opceformule? 4. C! cemu govore Vietoveformule?
5. Cemujejednak zhir lje.fC1?J'a kvadralne jednaCine? 6. Kada je proizvod rjc/ienja kvadratne jednaCine jednak J?jenol11 slobodnom clanu?
Zadaci za vjezbu:

4.6/. Ako su ex

nc rjesav:ljuci datujednacinu, sastaviti novu jcdnaeinu cija S11 rjcsenja 0'.4 i f34j 2 4.62, Dataje jednacina x +px+q=O Cija su rjesenja a j p. Ne IjcS3vajuci jednacinu,
j

p rjesenjajednacine x 2_··5x+3=O,

odrediti vrijcdnost izraza

~_I___ ..;. _ _ ) I_cc
(2a +3t

(2P +3)' 4.63. Ako su ex. i 13 !jesenja kvadratne jcdnacinc X2+pX-l--q=O i ako je

4.45. Napisati datu jednacinu u normiranorn obliku: a) 3x2-7x+15~O b) 2x2+1Ix-{j~O 4.46. Koliki je zbir rjesenja date jednacine: a) x2-4x+15~O b) x2-45x-9~O 4.47. Odrediti proizvod rjesenja datejcdnacine: a) x 2-8x-35~O b) x 2-49x+99~0 4.48. Odrediti zbir rjesenja kvadratne jednacine: a) 2X2-8x-5~O b) 7x2+49x+ll~O 4.49. Odrediti proizvod Jjdcnja jednacine: a) 2X2-3x+12~O b) 7X2+9x+14~O

ex = ~ + ~ , kakva veza postoji izmedu koeficijenata p i q? 213 - 1
c) 1Ox2+2x+ 15""'0 c)
x +202x+5=O
2

4.64. Napisati kvadratnujednaeinu eija su ~jesenjajednaka kubovima rjeseoja jedoacine ax 2-+bx+c=O. 4.65. Ispitaj ka}(\<a Sli rjcsenjajedoac,ine x2--2(rn-3)x+m L---4=O kada parametar rn varira izmedu ~-CIJ i +ccl

c) x 2+20x+55=O
c) 1Ox2+50x+ 3=0
4.5. Znaci rjescnja in"adratne jednacinc
Posmatrajmo kvadratnujcdnacinu napisanu u normiranom obliku X2+pX+q=O. Na osnovu vrijednosti diskriminante D i parametara p i q u rrcthodnoj jednaCini, moze se goyoriti 0 znacima rjeScnja i bcz rjcsayanjajcdnaCine, 51"0 se tice diskriniinantc D, intcrcsanlanjc samo s)llcaj kadaje D ncncgatiyan hroj (ier u suprotnom kvadratnajcdnacina im3 konjugirano"' kompJcksna rjcscnja za koja ne definiramo znak).
Na osnOVll vrijednosti clana q, (q=x I x2). mozc111o izvcsti slijcdcce zakljuckc:

c) Sx 2+ 17x-30~0

Napisati kvadratnu jednacinu koja ima rjdcnja: 4.50.a) X,~2,X2~4 b) xl~-4,X2~3 c) xl~5, x2~-l 4.51.a) x)=2+i, x2'="2-i b) xJ=----4-2i,xz=----4+2i c) xj=5+3i, x2=5-3i 4.52, Jeduo rjesenjc kvadratne jednacinc 2X2+X_1i=O je xJ=~. Odrcditi drugo 2 Ijesenje! 4.53. Odrediti vrijednost parametra m i rjcscnja kvadratnejcdnacinc l 2 x -2mx+m _1 =0 ako je jedno !jesenje dva puta vc6e od drugog. 4.54. Za kqje vrijednosti pararnetra kjednacina 9x2-18kx-8k+ 16=0 ima jcdno JjeScnje dva puta ·veee od drugog? 4.55. U jednacini x2-2x+q=O kvadrat razlike ~jeSenja je 16. Odrcditi slobodni clan q! 4.56. Za koje vrijcdnosti od p i q su JjcsenjajednaCine X2+pX+q=O jednaka p i q? 4.57. Alw SU Xl i Xz rjdcnja kyaclratoe jednacine ax 2+bx+c::::O, odrcditi nijednost

1. Ako je q=O, bar jedno !:jdienjc kvadratne jcdnaCine je O. 2. Ako.ie q>O, rjescnja kvadratnc jednacinc su istog znaka,znaCi, oba su pozilivna iIi oba negativna. 3. Akoje q<O, rjesenja su razliCitih prcdznaka,jedno ~jesenjcje pozitiv3fl. a drugo negativan broj. Koristcci sc samo vrijcdnoscu para metra p. (--p=x I,Lx2) , 0 znacima ~jesenja xli Xl kvadratnc jednacine maze se ka7..ati slijedcce: a) Aka je p=o. ~jesenja Sl1 dva suprotna broja. b) Aka jc p>O, bar jedno rjcscnje kvadratne jednaCine jc pozitivan broj. c) Aka je p<O, bar jedno rjeserJe je ncgativan broj.
Z:wisnosf znakuva rjeScnja od z.na.!(()va paramctara p i'q vidljivaje
1.1

'. I 1 lzr3za _;;-" + --2 I(aO j' I " 0 d b ' c! 'un <.CIJU a, 1
Xi .

x2

4.58. U jednaCiol x2-5x+m=O odreditl vrijednost para metra m tako da korve-oi 1 (Jjdcnja) jodoaCinc zadovouavajli"'rca)ciju: - r + ~_. =_.1.3 .I .,._ ___
X 2 l

slijedecoj·tabe!j:

x2

2

36 121

120

lnak ad D

lnak od q

lnak ad p

Znaci rjeSenja Xj i
Xl

X2

+ +

o o o
+ +

o
+
+

=x?=o
< 0 X2

Rjesenje: Ncka svaku dUl; treba umanjiti za dUl; x. Kako jc c najveca stranica, prema Pitagorinoj teoremi vrijedi: (c-x)' = (a-x)'+(b-x)' ¢;> 169-26x+x' = Sl-18x+x'+ 121-22x+x2 =>
.~~--

Xl

+
+
+-

(13-x)'= (9-x)'+(II-x)' ¢;> x'-14x+33=O

+
+

o
Xj i Xl SU konjugovano~ komplcksni broicvi

14±-J196-132 14±-J64 = 14±8 ..- ....x=3, => 2 2 2 Tralena dui je x=3,Drugo ,jesenje (x=ll) dobijene kvadratne jednaCine no zadovoljava prirodu zadatka jcr bi se pojavile negativne vrijednosti duzine sto je nemoguce. Primjer 3: Terctni brod ployi rijekom krccu6i se brzinom v=20.

h

km

4.6.

Primjena kvadratnih jednacina

Rastojanjc izmedu dva mjcsta od 75 km bred pre!azi dva puta i to jcdnol11 uzvodno, a drugi puta nizvodno. Kada sc brad kretao uzvodno trcbalo mu je 2 sata vise vremena nego pri kretanju niz vodu. Odrcditi brzinu kretanja vode u ovoj rijcci.

Kvadralne jednacinc pojavljuju se pri rjesavanju velikog broja prakticnib problema u raznim oblastima djeJovanja, Ovdjc se navode neki problem! koji se rje.savaju primjenom kvadratnihjednacina. Primjer 1: ZbiI kvadrata tri uzastopna cije!a brejaje 770. Koji su to brojevi? Rjdcnjc: Ako najmanji od tri uzastopna cijela broja oznaC-imo sa X, tada Sll trazeni brojevi: x, x + 1 i x + 2. Prema uslov ima 7. .ad~tka vrijedi: x? +. (x + ! + (x + 2/

km . '1'1 ' , Rjcscnjc: Neka je brzina kretanja vode x - . Tada Je bro d pn 1 <.Om k 'retarua n[Z h
vodu imao relativnu brzinu u odnosu na obalu v+x, a pri!ij.:;olll uzvodnog kretanja njcgova brzina U odnosu na obaJuje bila manja i iznosila je v~x. Kako su put (s), vrijemc (t) i brzina (v) kretanja vczani re!acijom s=v·t, to se, prcma usiovima zadatka, mozc pisati:

..J.5.... ~ ..J.5.... _ 2 ,
v+x v-x

i

=

770

I<jd3vanjem gornjc kvadratne jednacine dobija se broj x, a onda se neposrcdno mogu napisti sva tri broja:
x + (x+ I + (x+2)' ~ 770 3,,'+6x-765 = 0
2

75 , ,-75, sati. Jcr se brod l11Z vo du Kfctao - - satl , a uz vo du v x v+x U\TstavaI~em vrijednosti za v dobije se:
----~

75

J'

=>

=> =>

=>

x 2+2x-255=0
,--....
M _ _•

Xl -I-

x2+2x +1+x2+-4x+4=770

----2
v-x
2

75

75(20-x) = 75(20+x) - 2(20+x)(20-xJ x2+75x--400 = 0 - 75 ± 85 =>

v+x

I

'

1500-75x= 1500+75x-800+2x
~.

--,,------

-b±vb--4ac =-2±v'4+I020 =-1+16 ------,--.. 2a 2
=

=>

- 75 + -J5625 + 1600

x=5.

2

Za trateni broj x dobili sma dvijc vrUednosti i to xl = 15 i x2 Trazcna trojka uzastopnih brojevaje: 15, 16, 17, odnosno,

-17.

km
-17,-·16,-·15, Brzina kretanja vode je 5

h

. (Orugo rjcsenje dobijenc kvadratne jednacine -80 ne

zadovoljava prirodu zadatka.) Primjer 2: Ako se svaka od tri dul.i 3=9, b=11 i c=13 umanji za istu duzinu dobiju se duzi kojc mogu biti stranice pravouglog troug!a. Odredlti za koliko treba umanjitl syaku da,tu dul:.
122
Primjcr 4: Ako se u kolo struje II kome dada napon U=220V uk!juci otpor od 50, jacina struje se smanji za 22 amrera. Koliki jc pocetni olpor u strujnom ko!u?

123

Rje.sen,ie: lz fizike je poznato da su napon (U), jaCina stmje (I) i atpor (R) u kolu
. . I .. U struJc vezam re aC1Jom 1 "'" - .

•A•r. . .
~

~

R

Neb je x pocetni otpor. Tada je jaCina strujc u kalu, prije ukijuCivanja otpora od 5 oma bila

4.7. K vadratni trinom. Rastavljanje kvadratnog trinoma na lincarnc faktore ({'jnioce, cimbenike)
lzraz oblika ax +bx+c, (a, b, c#-O) nazivamo k"adratni tdnom. Za svaku vrijednost vartiabIc x kvadratnom trinomu odgovara njegova brqjna vrijednost. Za one vrijednosti vartjable x za koje je vrijednost trinoma jednaka nuli kazemo da su nule trinoma.
Trinom x2+4x-21 lma dvije realne nulc. To su brojevi x]=-7 i x2 = J. Znajuci nule kvadratnog trinoma,trinom se mo.z,e rastaviti na linearne faktore. Pokazimo to, prvo, na primjeru navedcnog trinorna, a onda i U opcem sJucaju:
2

220
x
iznosi

. Nakon ukljucivanja atp'ora od 5 oma jacina struje je manja za 22 220

ampera

j

x+5

lato se moze formirati jednacina --=--+22, fije x x-+-5
Q

220

220

rjesenje daje trazeni pocetni otpor x. 220 220
-~----+22

x

x+5

220(x+5)

~

220x + 22x(x+5)

220x+ J 100 = 220x -+- 22x2+ 11 Ox

=>

XI_2

=

5±'/25+200 2

-5+15
2

x'+ 4x - 21 ~ x'+ 7x-3x-21 ~ x(x+7)-3(x+ 7) ~ (x-3)(x+7).
~>

x~

5, Krenimo, sada, od opceg kvadratnog trinorna axl+bx+c i pokaiimo kako se rastavlja na linearne faktore. Kvadratni trinom se moze napisati na slijcdeci nacin: .., 2 b c aX-+ bx + c~ a(x +-x +--). a a Ako su Xl Xl nu!e trinoma, prema Vieteovim formulamaje
~

U strujnom kolu je pacctn] otpor bio 5 oma (drugo ljdcnje dobijcne kvadratnc jednaCine je negativilo i ne maze biti otpor).

Zadaci za vjezbu:
4.66. Proizvod poJovinc i treeine nekog brqjaje 96. Odrcditi taj broj~ 4.67. Ako se ncki broj za 5 uveca i za S"umanji, tadajc zbir kvadrata tako dobUenih brojeva 178. Koji je to broj? 4.68. Zbir cifara dvocifrenog broja iznosi 4. Kada se on pomnozl b[(~jcm 1.;:oj1 je sastavljen od istih cifara u obrnutom redu dobijc se hf(~i 403. Koji je to broj? 4.69. Ako sc svaka stranica troug!a produzi za isti vrijednost, dobljaju se stranice pravouglog trougla. Za koliko treba produziti svaku stran1cU ako 5U one a=3, b~5 i c~7? 4.70. Pravougaonik ima dijagona!u d=26, a stranicc mu se razlikuju za 14. Odrcditi stranicc pravougaonika! 4.71. Polovinu bazcna napuni jcdna cijcY,a drugu p%vinu druga. Cijcvi su bile llkupno otvorene 25 sati. Ako se obje cijeyj otvorc istovrcmeno bazen se napuni za 12 sati. Za koiiko sati svaka cijev poscbno moze napuniti bazen? 4.72. Kada se ivica kocke smanji za 2, zaprcmina kocke smaqji se za 98. Za koliko se smanji!a povrsina kocke? 4.73. Kada bi bicik!ista vozio 4 km na sat brzc, put od 240 km bi presao za 3 sata manje. Kojom Drzinom se krcce biciklista? 4.74. PovrSina trougla c.ije su straniee tri uzastopn3 parna brojajc P=24. Odrediti stranicel 4.75. Zizna daljina sabirnog socivajc f=20 em, a rastojanjc predmcta od likajc d=81 em. Odrcditj·-rastojanje Jika t. pr~dmeta· pod sociva,
124

b

a

=-

(x)

+ Xl), ....-

c a

= X)XI .

Koristenjem navedenih relacija daUe se moze pisati: ., b c 1 ax2 + bx + c = a(x" +- x +-) = a[x~-(x)+X2)X+·(X1Xl)]

.

a

a

=

~ a[x2-x,X-X2X+X,X2] ~ a[x(x-x,)-X2(X-X,)] ~ a(x-x,)(x-x,),

Vidirno da vrijedi:
l-

i

l
2

J
Xu = ----4~·~

I

Primjer 1: Rastaviti kvadratni trinom 2x +x-15 na !inearnc faktore

Rjescnjc: Prvo je potrebllo odrediti nule trinoma, a zatim ~rimjjcl.1iti izvedenu forrnulu. Nule trinoma odredt~jemo ~jeSa\"anjem kvadratne Jcdnacl11c:

2X2+ x-15 = 0 =>

-I ± -Jl + 120

-1 ± Ji2J
4

-I± 11
4
125

........._---------'-------------_._---"-,

.a) x'-2ax+a'-b' Rastaviti na linearne faktore date izraze: b) IOx'+9x+2 c) 4x2 -8x+3 d) 2x'-1Ix+5~0 2 b) x' -ax--j)a2 c) abx'.* 4.J36+ 364 2 .-.- --. Za odredivanje NZS nazivnika sve nazivnike morama rastaviti na linearne faktorc.80. 12x+1 2x' ..a2=7.4x +4-6x+15~0 x~-IO.4x + 10 2x 13x -~+ ~6. 2 21 4.' ..6±20 => 2 a.=> 2 XI = -3. Skratiti date razlomke: a) c) Sada se dati razlomak maze napisati na slijedeci naCin: 2 0 +6a-91 (0+13)(a-7) 0+13 x +x-12 2 X' + lOx + 25 a'+8a-105 = (a+1S)(a-7) 12x + I 2x -7x + 5 = ~+15 x' -16 2x' +5x-3 + lOx + 3 x+ 1 x b) x'+14x+45 2a' -11a-6 d) 2a 2 +3a+l Primjcr 3: Rijesiti jednacinu: 4 ..-.76.- a nx-x " 2 x 2 -2nx... a " =------= -8±j64+420 -s±n ? 2 a2 + 8a. x . Gdje se prinifenjuje rastavljanje kvadratnog trinoma ? a 2 +6a-91 a'+8a-105 Rjesenje: Kvadratne trinome u brojniku i nazivniku razlomka.78.3 2 + ----c.... Jedan nazivnikje kvadratni trinom. 4.. 2x' -5x+3 2x' +x+3 3x 2x 8 2 x' + 1-4x x + 1 + x 3 (x-l)x(x+I)(x+2) = 24..6± .83*a) x'-6Ixl+8=0 ~O b) (x+Ij2~ Ix+31 -x+4x-6=0. X2 =- 5 Pitanja za ponavljanje: 2 2x + x-IS = 2(x-x I )(x-x2) = 2(x+3)(xPrimjer 2: Skratiti dati razlomak : 2 )= (x+3)(2x-S). a?2). (fiZl. a) x'-5x+4 b) x'+IOx+21 c) x'--4x+13 d) x'-x-6 a 2 +6a-91 = (a+I3)(a-7).81.=-13. ~~ta znaCi rastaviti izraz nafakiore? 2.~ 4 2x ... * Izvrsiti naznacene operaClJe: +x-2 .--.'- 2x .--. x'_I' 7 2a ·-5a .(a'+b )x + ab 4.5 X --1 0. Dati kvadratni trinom rastavi na linearne faktore: a' +6a--91=0 => au = . potrebno je jednacinu pomnoziti sa najmanjim zajcdnickim sadrziocem svih nazivnika.5 4 4..3(2x-5) ~ 0 2x +20 ~ 0 12x +1.82..* 4.* . Oduzeti razlomke = .2 .7 X + 5 ¢:> . 5 1.31 Sada jednacinu napisati ovako: 4. x 2 ='2 .85.a) -3x'+1Ix+70 4.86* 12x+1 (x-I)(2x-5) 3 0 2x-5 x-I ¢:> ¢:> 12x +1--4(x-l) . .84.--_. 3 x-I 5 2x 2 -7x+5 = (x-l)(2x--5).+n-x I a-I ~ I. => 4.87* 126 127 . 4.77. Kako se kvadratni irinom rastavlja na linearne faktore? 3. prvo treba rastaviti na Iinearne faktore: Zadaci za vjezbu: 4.79.. c) (2x-3j2 ~12x ..---:c-____::_ 4 4a' + Sa + 3 Rjescnjc: Da bi se oslobodili razlqmaka u jednacini.. Rastavimo ga na faktore: 2X2_7x+5=O RijeSiti date jednaCine: => l11oZel110 xl=l.105 = (a+IS)(a-7).- 3 -- 4.

x 2 .a za O<a.~? x--ose. svi su okrenuti otvorom prerna gore i svi su izn. Da bi to uradili odabracemo nekoliko tacaka koje imaju za prvu koordinatu neki fealan broj.Dalje se vidi da je grafik funkcije y = funkcije y 2X2 uzi od grafika funkcije y = x 2 .~ - Sll "sire".I. Kvadratna funkcija oblika y = ax" Kvad.tO. x f(x) = X f(x) = 2x" f(x) = ~ x 2 '--- --3 9 18 - ~2 4 8 -1 1 0 0 2 1 - 0 0 1 I 2 2 4 3 9 18 - 4 16 8 2 32 8 Navedene osobine ima svaka od funkcija y=ax2.. . 1 parabola y=ax2 je uz. a za 0<a<1 je sira od parabole y=x2 . 0).5..tjeme parabole je tacka (0.~~ 1 i x<O funkcija opada brZe.. Y = tabele i nacrtajmo grafike: 129 _2X2 . KVADRATNE FUNKCLJE Funkciju sa skupa rcaJnih brojcva R u skup R definisana relacijom: x H y=ax2 +bx+c gdje su a. Y= simetricna U odnosu na y~osu_ Svi grafici prolaze kroz ta(sku (0. Odabrane prve i izracnnate druge koordinate predstavimo u slijedecoj tabeli: SI.a. " _ za a> 1 i x>O funkcija raste brze. a oa kraju i U opccm slucaju. a druga koordinata jc bro] koji funkcija pridruzuje prvoj. Osobine kvadratne funkcije proucavacerno prvo na specijalnim. 2 _ za x=O. 1 v=2x2 ' y=----x2 2 J Prvo cerno nacrtati grafike navedenih funkcija.1. 5. za a>O.. funkcija y=ax dostize najmanju vrijcdno~! y=O. a sto je a manje to . a grafik 1 =2 x 2 je siri od grafika funkcije y ~ x'y 5. sada funkcije y = -. Navedimo ih redom: _ grafik funkcije y=ax 2 je parabola simetricna 11 odnosu na y-osu -. Osobine ove kvadmtne funkcije upozoajmo prQucavajuci stijedece primjcrc: Y=x- ") .. Posmatrajmo. formirajmo odgoyarajuce . 128 ~~ x 2 . b i c rna koji realni brojevi i a::.(n>O) i ~to jc a veee to su "uze". a za O<a<l _ 2 U koordinatni sistem ucrtane i spojene izabrane tacke odreduju po jednu parabolu za svaku funkciju (SIS!)_ Sa slike se vidi da je graiik svake od navedenih funkcija parabola koja je funkcija opada sporije od funkcije =x2 ~yza' a.ratna funkcija za cije koeficijente b i c vrijedi b=c=O ima oblik y=ax 2 gdje je a rna koji realan broj koji nije nula.Svc parabole su okrenutc nagorc .< J funkclJa raste spoflJe od funkcIJe 9 2 2 2 2 ! -- 9 2 2 _y. naziYamo kvadratna funkcija. 0).

y~2x2-3. y~-2x'+2.Ie 2 c>O) ili umanji za c (aka .? i !al < 1 je sira od parabole y = _Xl. x . a za 0< Zadaci za vjezbu: S..za a<-l i x<O funkcija raste brie.l xl. Xl pa napisati kako se mijenja parabola y=ax mijenjanjem 2 I J I I I 5.?? 4.2. Sve pambole su okrenute na dole (a<O) i sto je a vcce po apso!utnoj vrijednosti to su "nze".6. Za koju vrijcdnost svaka funkcija iz prethodnog zadatka ima najmanju.IT 4. Navedimo osobinc funkcije Fax2 za a<O: . y=2x'+I.2. To znaci da se svaka vrijednost funkcije y=ax pove6a (aka .·1 16 32 -8 Pitanja za pOnal'ljanje: 'J ··:··. Sta je nula kvadratne funkcije y=a:x 2 ? Analiziraju6i dobijenc parabole triju izabranih funkcija mazerna uoCiti da sliean grafik ima svaka funkcija y = ax 2 za a<O. Odrediti tok svake od funkcija iz prethodnog zadatka.·1 ~ ~ 1..ire".'.grafik funkcije y = ax 2 je parabola simetricna U odnosu na y-osu .5. Za koju vrijednost svaka funkcija iz prethodnog zadatka ima najmanju. Y'=-2x2 -3 130 131 .Ie c<O) i dobije se odgovaraju6a vrijednost funkcije y=ax +c. pa napisati kako se mijenja parabola 3 parametra a? 5. Kadafonkcijay=ax2 irna maksimum? 6. a za koju najvecu vrijednost? 2 2 5A. K vadratna funkcija oblika y = ax 2 +c Ako posmatramo kvadratnu funkciju y=ax 2+c vidimo da se ona razlikuje od funkcije y=ax 2 po tome sto je vrijednosti funkcije 7. . 5.2. 5.v=a/ rasle? 5.ojufunkciju nazivamo kvadratnafunkcija? 3. i njihove grafike na SL5J. a za -I <a<O funkcija opada sporije od funkcije y =_x2 . .l. ". I<. i SL 5. za lai > 1 parabola y=ax? je Ula.3. y=_3x i Y= - y=.. svaku vrijednost varijable 2 dodana vrijednost c. 0). U istom koordinatnol11 sistemu konstruisati grafike funkcija y=_x . I x -3 -2 -4 f\x) f(x) _?x 2 _XL -9 T 2 -18 9 -2 -8 -2 f(x) =-~. a za -1 <a<O funkcija raste sporije od funkcije y=_x 2..za x = 0.- -I --I -2 I 0 0 0 0 I I 2 -4 -2 1 -2 8 2 -2 -2 3 9 18 9 4 'i ".~ . y=ax] mijenjanjem pararnetra a? 4 5.tjeme parabole je tacka (0.:. Odrediti tok svake ad funkcija iz prethodnog zadatka.3. Staje grafik kvadratnefunkc[je y=ax.za a< -I i x>O funkcija opada brie. funkcija y = ax 2 dostiie najvecu vrijednost y=0. Posmatrajmo slijedece funkcije: S\. a za koju najvecu vrijednost? J. Y=2x'.4. U istom koordinatnom sistemu konstruisati grafike funkcija y=x 2 . Sta je funkcija sa skupa A na skup B? 2.5. a sto je lalmanjc to su "i. y = 2x. y=_2X2. Kadafimkcije ..

a>O.5.za x=O.grafik ftmkcije y=ax +c je parabola sirnetricna U odnosu na y-osu .funkcija y=ax +c dostize najrnanju vrljednost y=c.-3X2+5 . 133 132 .x+2) I ! 2 ! .za a> 1 i x>O funkcija raste brie. 2 -.--=(x __J)2dohije St pomjeranjem \I = x2 -. I SI. ima dvije realne nule 2 2 2 51.ako je ac<O.4. fnnkcija y=ax 2+c dostize najvecu vrijednost y=c.~ ..5..2+c ima minimum? Kolikije minimum ovefimkc?Je? 3.v=ax'"'+c nema realne nule? . Koliki je maksimum funkcije )'=-':'3x2+14? 5.JC iz\ rseno za _21 I .za a> 1 i x<O funkcija opada brie.5. Kadafimkctfa. Nacrtati grafike funkcija: y=x~. 5.kOJ3 Je pomjercna za 3 u pozitivnom ~. ima slijedece osobjne: 2 . .a a> I' parabola y=ax je uza. a za O<a<1 funkcija opada sporije od funkcije v 2 t I 11 '~! I \ y=(x-f3) I 2 \ • v~2. a u negativnom kadajc c negativno. .3.J 'I I i -] -2 Zadaci za vjezbu: 5.9. Clan c "pomjera" osnovnu parabolu )=ax2 za c po y-osi i to u pozitivnom smjcfu kada je c pozitivno. ~ grafik fnnkcije y=(x-3)~ je parabola podudarna sa paraholom y=x. 0).Ovu cinjenicu koristimo prilikom crtanja grafika funkcija y=ax 2+c tako sto se skicira grafik funkclje 2 y=ax i onda same translatira za c kako je gore navedeno. Vidim'o da grafik funkcije y=ax +c . predstavljena je graficki funkcija y=(x~3{ Posmatrajuci p~!072j ave funkcije U odnosu na funkciju rx 2 vidirno da se translacijom parabo!e y=x~ u smijeru ose Ox za 3 dobija parabola y=(x-3 Grafik svake od posmatranih fl1nkcija moze se dobiti iz grafika funkcijc y=2X2 (y= _2X2) na taj nacin sto se izvrsi njegova translacija pO pravcu y-ose za c (u pozitivnom slTljeru ako je c>O iIi u negativnom smijeru karla je c<O). y=x2_~5 . i O. 5. Kako nastaje grafikfullkcije y~ax2ic iz grajikajullkcije y=ax' 7 J 1 2. Kvadratna funkcija oblika y=a(x-xo)' Na SI. a>O.7. grafika fl1nkcijc y=x 2 smjeru osc Ox za 3 Mozerna zakljuciti s!1jedece: ~ .5. y~. .tjeme paraboleje tacka (0. Kadafunkcija y=ax.za x""'O. .~nijeru x-ose.5.11.. eJ. vrijede analogni zakljucci.5. Uzimajuci kvadratnu fnnkciju y=ax +c za slucaj daje a<O. .3.6 Ovd)cje Po!}liC-nH). II I.r·--2 .. Za koje vrijednosti parametra m funkclJa y=(4m-20 )x~+ 144 lI11a minimum? I •1 y= 2x'.i 5. 5. Nacrtati graflke funkcija: y= _3x .Pitanja za ponav/janje: SI.. / i / I ~ I J!' / lirn~ciJc .osa simetrije paraboJe je prava x=3. X 12 := ±J.8. v a .5. a za O<a<1 funkcija raste sporije od funkclje y = x2 -. a za 0<a<1 je slra od parabole y=x 2 .y=x 2 +3 ~ 2 5.\jeme parabole je tacka'(3.3. Odrediti nu!e kvadratne funkcije 'y=2x~-8. GraiJ 51.y= ~3. Sfa su nulefimkcije y=ax2+c? 4. a<O. kvadratna funkcija y=ax +c.

-. 5. . Kako nastaje grafik funkc. .i:Xo ima zoak koeficijcnta a (aka je a pozitivan broj i funkcijaje pozitivna.7. ako je a>O : za x<xo. funkciju y=2(x-5/-3 Cijije grafik prikazan oa S1. Kadafunkcija y=a(x-xut ima maksimwn? Kolikije maximum ovefunkcije? 3.. Sa grafika procitaj osobine funkcije y = _(X __ 4)2. I na ovoj slici se vldi da se translacijom parabole y = 2X2 u smijeru ose Ox za -2 dohija parabola y = 2(x+2i.ako je a<O : za x<xo.5..5.. Predstavi graficki funkciju y = (?C-1/ i sa grafika procitaj u kojcm intervaiu ova funkcija opada. Odrediti koordinate tjemena parabolc y = x2+6x+9...minimum funkcijcje Ymin =0 za x=3. parabola y=ax2 6e se translatirati u praveu y-"-0se za Yo i u pravcu x~ose za Xo s10 znaci cia ce njeno ~eme biti u tacki T(xo. maksimum al\O je a<O. 134 Kvadratna funkcija oblika y = a(x-xo)2 +)'0 ProucavajuCi prethodna dva paragrafa vidjcli smo kakav uticaj ima broj c kod funkcije y=ax2+c j broj Xo kad funkcije y=a(x--xo)2. Slaganjem ovih dvaju kretanja. a za a<O ova funkcija JC uvijck negativna osim za x=xo .6.na istoj siici. .5._.4. Nacrtaj grafik funkcije y= _X2. funkcija raste od 0 do +00.5. funkcija opada i za x>x:o funkcija raste. SI.7. Mozemo zak!ju6iti: . . kao primjcr.tjeme parabole je tacka (xc. \\ -3 y \' -(x--4t . Tnlnslacijorn La <1 parabola y = _x 2 preiazi 1I parabolu ·9 \\ 'j "'" _(x-4)2. nacrtaj grafike slijedecih funkcija: b) y ~ (x+2)' c) y ~ (x+S). predstavljcna je parabola y=2(x+2)2. pa na osnovu njega. nacrtaj grafike slijedeCih funkcija: b) Y ~ -(x+2)' c) y ~ -(x+5).grafik funkcije y=a(x-xo)2 je parabola koja je podudarna sa parabolom y=ax2 koja se moze dobiti njenom translacijom za Xo po pravcu x--{)sc.8..? ? 2. U oba slucaja ekstremjc Hula.12. 5. a ako je a negativan broj i funkcijajc negativna). za X=Xo funkcija ima ekstrem:minimutn ako jc a>O. Koliko realnih nula imafunkcija y=a(x-xr/ ? r ovdJe vlduno da Sll dobijcne parabole podudarne i da se transiacijom prve parabole u smijeru x-ose za 4 dobije druga.predstavljenefunkcije y=_x 2 i y=-(x-4i. a kada x raste od 3 do +00. Nacrlaj grafik funkcije y ~ x2 -lOx+25. Navcdi osobine funkcije y = 2(x+3l Neka.a) do 3 funkcija opada ad +00 do 0 . 1. Posmatrajmo. a broj Xo Vllce istu parabolu po pravcu x-osc. analogno slaganju sila poznatol11 iz fizike. Pitanja za ponavljanje: Na SI.16.osa simetrije paraboie y=a(x-Xoi je prava x=Xo. na istoj slici.za a>O funkcija y=a(x-xoi je pozitivna za svako x osim x=X{j. Sada Ilije tesko izvesti zakljucak sta se desava kada se u iSlaj funkciji pojavijuju oba posmatrana broja.15.kad x raste od . a) y ~ (x-3)' 5.:. I\1oze se kazati da funkcija y=a(x-xo)2 za sve vrijcdnosti 'varijablc X. To je upravo funkcija koju posmatramo U ovoni paragrafu . . Kod funkcije y=a(x-xo)2+yo broj Yo ce "vuci" parabolu y=ax 2 u pravcu y ose. Zadaci za vjezbu: 5. pa na osnovu njega.ije y=a(x-xoi iz grajika funkcije y=ax. Stajc nula ove funkcije? 5. funkcija raste i za x>xo funkcija opada..su~a~anaSI.13. Yo). a) y ~ _(X_3)2 5. Nacrtaj grafik funkcije y = X2. ".. 0). II 135 -.14.

a za X>Xo funkcija opada.J _ ' 0)2. 4. Tzracunati maksimum funkcije y = --(X_3)2+ 11. -3 Zadaci za vjezhu: .v=ax~ ? KadafunkcUa y=a(x-xl/+. 3.xoi+yo je tacka T(xo.5. b) Ak~ je a>? par~?olaje otvorom okrenuta prcma gore (konkavna). a ala je a<O l parabola JC SVOJllTI otvorom okrenuta prema dolje (konveksna). _ :: • y-ax P? X--D$l za Xo (udesno aka jc xo>O. tok) c) cfJeme parabole y = a (x . f) Akojc a>O. Ako JC a<O: za X<Xo funkcija rasre.+ Yo je praYa x = Xo_ e) Aka Je a>O: za x<xo funkcija opada.20. SL5X Translacijom pa -abole y=2x 2 za YCklor OT nastaje parabola y=2(x-5)2~3. pa na osnovu njcga skiciraj grafike funJ\cija: a) y~2(x-I))+4 b) y~2(x'.8.~ 0>0 . . .alim translaCljOm u pravcu y--ose za ~. . Zato mozemo kazati: U . U kojem intervalu funkcija y = 3x2-12x-l raste? 2 5. uocavamo slijedcce osobine k:vadratne funke-lie: a) Grafik funkcije . Yo). 0) JC .v=a(y-xu/+J'(I ne sijece x-osu? -3 -1 -1 -1 -1 . Posmatrajuci grafik na S1. 2. Kvadratna funkcija y=a(x-xo)2+Y[l uvijek ima samo jedan ckstrem. a 7. zuak.l. ekstrom. Odrediti koordinate tjemcna paJ'abole y = 2x --20x-1.-0 JC Yo< . nule. Ako JC a<O. Ymax = Yo. Primjer 1: Odrcditi grafik j ispitati osobine funkcije y=2X2_12x+19. -~ 5.18. Kako naslaje grafikfunkcUe y=a{-T-xoy2+yo iz grafikafunkcije . n: za F2(x2-6x+9)+1 obliku koji 51110 q y~2(x-3)'+1 ~ = xo. ' para b0 I'a koJa nastaJc translaclJom parabole v=a(x-x T)i)JC ' . Vo (prcma gore akoJ"c v . Pitallja za ponavljanje: 1. jednim imenorn se nazivaju ekstremi funkcije. . a ulijcvo aka je xo<O). Rjcscnjc: Datu funkeiju transformisimo na slijedeCi nacin: y=2x2-12x+19 <=> F2x 2-12x+18+1 q Dobili smo posmatranu funkcijll napisanu paragrafl. iii minimum iii maksimul11. 5..3)2-3 5.a prema d 0 I' aj. Nacrtaj grafik funkcije y=2x 2 . funkclJa una najvccu vrijednost (maksimum) i vrijedi Proucavajuci kvadratnu funkciju dosli smo do opceg oblika ove funkcijc: )=ax2+bx+c.xoi'. maksimum i minimum. proucili u prethodnom 136 137 . Pokazimo na primjeru kako se ovaj slucaj syodi na prcthodne.17. pa na osnovu njega skiciraj grafike funkcija: a) Y=-(X_I)2+2 b) F-(x+3)2_1 5.y Ove dvije vdjednosti funkcije. Ymin = Yo. Kvadratna funkcija oblika y=ax2+bx+e (grafik.5. Nacrtaj grafik funkcije y = _x 2.2l.. d) Osa parabole y = a ex .vlI frna maksfmum? Kolikije maximum ove funkcUe? Koje koordinale irna Ijeme parabole ¥v=a(x··~xl/+)"II? Kadafunkcija parabola . funkcija ima najmanju vrijednost (minimum) i nijedi x = Xo. 1 5. a za x>xo funkcija rastc.22.19. Kolikijc minimum funkcije Y = x +4x+19? S.

.ac1 . 1).nj zajednu ."-<--:.aja parabo!c y=a.grafik funkcijc y=ax~+bx+c je parabola koja sc -dobiva translacijom parabole y=ax.l:-X+(l:.Za a>O funkcijaje konkavna.funkcija raste i za x=-~ 2a funkcija ima minimum ----- b2 - 4ac 4a 2a b' .grafik funkcije y=2x2-12x+!9 je parabola koja se dobije translacijom parabole y~2x- .c. S1. I J ' bitno rdziicita.--. b i c (a*O) i izvedimo slijcdece transformacije: b " b -4ac po X-~'OSl a zatun za -.--.. -~- b i Vo= ..... . " I -.5.9. : ax + bx +. za vektor 07 . pn' cetnu JC Xo= " . a za xE(3. " --: ?~- 2 11 pra\'clI y-'ose. Pasmatrajmo funkciju y=ax 2+bx+c za rna kaje realne vnJcdnostI koe11clJcnata a. V!:~timo s~. " < 9. a za x> . [y = 2(x_3)2+ 1 ] Na kraju 0 funkciji y = ax 2 + bx + C mozemo kazati: .T(3. 20 b -4ac 4a 2a "d b fun k'c1Ja opa a. pol()7. y~ax2+bx+c C) <=> y~a(x'+!>. 2 ~. 2a' 4a .c su brojcvi xl i x2 koji su rjesenja kyadratne jcdnacine ax 2 -+. +(0) funkcija raste. a za x > ~. Kazemo da funkcija nema realnih nula. jedno dvostruko realno ako je jednaka nuli i nema rea!nih rjesenja aim je 0<0.-f---. ~.{1).clJa raste.'SU11um y 1 ' 'clJa mal.b b _a .~pcem slucaju. . Ako je diskriminanta D:2:0.5. 2 Sada mozemo kazati da kvadratna funkcija y=ax +bx+c ima dvlje realne i razlicite nule kada je njena diskriminanta 0>0.11.. jednu dvostruku realnu nulll kada je D=O i nema realnih nula ako je D<O.bx + c = O. .5. kazati da parabola sijece x--osu kada je D>O. dadiruje x--osu aka je D=O i ncma zajednickih tacaka sa x--osom kadajc 0<0."r b un " b lin " ' A I\.10.. 3) funkcija opada. . .f k clJa opad ' za a 1 v a(x )2" Yo.4ac 20' 4a 2 2a x=---~ koji smo upoznali u prcthodnom paragratll. .minimum funkcije jc Ymin=l za x=3.- .realnu vrijednost varijable x funkcija y=2x 2-]2x+!9 nema vrijednost Jednaku nuh. tada kvadratna funkcija y = Nule kvadratne funkcije y --._. 4ac nazivarno diskriminania kvadratnc funkcije y=ax 2+bx+c. Posmatraju6i parabolu koja je grafik kvadratne funkcijc y=ax2+bx+c mazemo..(2'!-bx+c ako jc a>O.. 138 -b±fi/~~ 2a 139 . ~-.' S1. dalje.4ac 4a 2 ax +bx+c im3 nule O\'im jc apca kvadratna funkcija y = ax2+bx+c svcdena na kanonski obJik . a a y~a[x2+2.b ."--Xo .. sad~. a za a<O funkcijajc kaflvcksna._. Ovako nastajc gr'ailk Cunkcije y = 2x2-12x+19. T ri moguca. -za XE(---.) 2 <=> y~alr(x+J'_)2 __ b \ 2a ~ 4a- -..0 JC a<O: za x<. = b2 - .funkcijaje konkavna.. Navedeni zakljucci ilustrirani su na S!.f l ....za . Izraz D 2a b f un k'" 1ma ma'. .x+.)'_ 2a 2a 2 2 b 4a +-~l 2 a Osa parabole y = aX"+bx-t-c Je prava x = Ako je a>O: za x<. Od ranije namje poznato da kvadratnajednacina ima dva razlicita realna rjesenja ako je njena diskriminanta D pozitivna. -..funkcija kao OSH ima pravu x=3.--. i na S1.5.]0.

tacku presjeka sa y-osom. presjecnll tacku sa y-osom i llule.-". +cc). '·7t'~d I lY· / j . Na S1. 140 . Kako se odreduju l1ule kvadratnefunkcije y=m?+bx+c? Ima Ii kvadratnafimkcija uvUek realne nule? Kako se odreiluje graJikfunkcije y=a)?+bx+c? Za ko}u vrtjednost varijable xfunkc(ja y=ax 2 -+bx+c ima ekstrem? Kolikije ekstremfunkcije y=a)... adnosno 2(x+2) 2" 32 2(x+2J'-32=0 => (x+2)'=16 => = Xl=-6. ekstrem.ID>O.27.=ax£-. ---6)U{2.a<O " "-. x~osc odgoyaraju ncgativnc. a zatim .D<O.'" y = 2(x+2)2. 2 5. intervale monotonosti. znak 1 koordinate tjemena.mvcksna? 8.23. -32).25. Nacrtaj grafik funkcije y = _2X2+X+ l.5. Funkcijaje pozitivna za vrijednosti varUable XE(----o'J.26. 32. skicirati grafik funkcije y = x2-2x-3.J 7x-i-15 sijece y-osu? 5.24 i -6 + \ 0 +00 +00 13. \ SI. bx~~c.a<O .5.?+bx+c? Kadaje parabola y~"'ax +hx+c kr.x2=2.:c= 2(x+2)2 .pO!O:{Hja parahole yo-ax 2 +bx+c ako je koeficijcnt a<O. Dijelu graJ-lka funkdje koji se nalazi ispod iznad x-ose pozitivne vdjcdnosti tlmkcije.--'-" . 0: x+2=±4 . +00) rastuca. a Grafik kvadratne funkcije y=ax 2+bx+c mozemo skicirati koristeci njegove cetiri karaktcristicne tacke: Zjerne. RjcScnje: Pr\'o dovcdimo datu funkciju na oblik y = a (x+ai + y = 2x +8x-24 = 2(x2+4x). skiciran je grafik funkcije odrediti njen znak.".. Pitanja 2 za ponal'fjanje: = 2(X2+4x+4-4}-24 = 2(x+2)2-32. Odrediti koordinate tjemena. 2. 4. [] kojem intervalufunkcfia ). ~~!aje diskriminanta kvadratnc funkcfje? 2x'+8x-24 = 0.-. a dijelovima Zoak fUllkcije se moze prikazati i tabelarno: SIS! LTri mogura.. 5. 3. Nacrtaj grafik funkcije y = x'-5x+6.28.. 141 2 y = 2X2 + 8x . nllle. a<O__.j---. 7.1 D=O.:yadratna funkcija illla minimum i vrijedi Ymm = "~32 za x = -2 sto neposrcdno "Citamo" iz kallonskog oblika funkcije y = 2(x+2)" 32. /3. dok je u interva III (-2. Kako je a=2>0 to posmatrana ]. --2) funkcija opadajuca.:yadratnc jednacinc 1.F . I ~ I: I Primjcr 1: Kvadratnu funkciju y=2x2+8x-24 dovcsti n3 oblik y = a(x+al + zatim odrediti: nuie. 5./.32 prava x = -2 to je tl interva!u (--00.24. Koordinate ljemena su x = -2 i Y =-32 paje T(-2.q. 6. Zadaci za vjezbu: 5. Nule funkcije odrcoujemo rjcsa\'anjem [.a<O. raSfe? Kako jc osa parabole y. U k~joj tacki funkcija y = 4x . 5. bitna razlicita.-. Odredi nuJe funkcije y = x2--_7x+ 10.12... Odrediti koordinate ijemena parabole y = 3x -x+ [2. 5.24 pomocu kojcg mozemo Na slici se vidi da je )'<0 za sve yrijcdnosti varijablc x koje se nalaze izmedu -6 1 2.12.

a trlnom je pozitivan za vrijednosti varijable x<2 iii x>7. Ako trinol11 ima reaInc fluIe. 5. a zatim skicirati grafik funkcije y = ~2X2+6x~3.1. KVADRATNE NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE) 6. Odrediti ekstrem funkcije X= x 2-6x+ 10. 5.36. interval~ l11onotonosti.. to ce se desiti onda kada je diskriminanta trinoma O=b 2-4ac negativna.! 3. Znak kvadratnog trinoma ax2 + bx + c 1 Ixl .40. Odrediti ekstrem funkcUe y = ·-x'+ 16x+5. to je odgovarajuca parabola otvorom okrenuta prema gore pa se sa slike vidi da je trinom ncgativan za sve vrijednosti varijable x iz intervala (2. Posmatrajmo tacke koje odgovaraju nulama trinoma na x-osi (S1.34.). I 1\ 142 I ./ --7: x 143 St. 5.32.h \ l k " r f .5.39.41.+ . Nacrtaj grafik funkcije y = 6. 5. 5.5.29. x2=7.37. 5.-aha . Po planu prcthodnog zadatka ispitati funkciju y = -2x2-8x+ I i skicirati grafik ove funkcije.znak i koordinate ~emena. Kvadratnu funkciju y = 2x"-4x--6 dovesti na oblik y=a(x+al+~. 5.33.13. ekstrem.! Rjesenje: Nule kvadratnog trinorna odredujeino rjeSavanjcm kvadratne jednacine x2-9x+ 14=0. Obilll pravougaonikaje 20 m.5. tacku presjeka sa y-osom. Napisati jednacinu parabole koja nastaje kada se parabola y = ~2X2 pomjeri za 4 jedinice ulijevo i zatim za trijedinice na dole. I i i +-<. Nacrtaj graflk funkcije y = 1. 5.! i' iii . Napisatijednacinu parabole koja nastajc kada se parabola y=3x 2 pomjeri Za 3 jedinice udcsno i zatim za pet jedinica navise. Broj 12 rastaviti na dva pozitivna dijela tako da suma k\'adrata tih dijclova bude najmanja.(x -1)' + II? I I Ako trebamo odrediti znak kvadratnog trinoma ax 2+bx+c najjednostavnije je skicirati grailk funkcije y = ax2+bx+c koristeci karakteristicne tacke i sa grafika procitati za koje vrijednosti varijable xje trinom pozitivan.3 J.4xl. nuie.'ikica. Za odredivanjc znaka hadratnog trinoma dovoljnajc i o. Kada nule kvadratnog trinoma nisu maIne. Odrediti koordinate tjemena. 5. a zatim odrediti: nule. Taka se dobiva xl =2. Ix2 .35. I I Primjcr 1: Odrediti znak kvadratnog trinoma x 2-9x+ 14. 7). Kako je koeficijent a=1 >0. dovo!jno je povuei parabolu koja prolazi tim nulama vodeci racuna samo 0 znaku koeficijenta a da bi se mogao odrediti znak trinoma (funkcije). Odrediti stranice pravougaonika tako da mu povrsina bude najveca. Kako izgleda graiik funkcije y = 5.+ \ / 2'-:. a za kojc je negativan. 5.38. a trinom ima znak koeficijenta a. tada odgovaraju6a parabola nigdje ne sijece x-osu.30.. i I I I I .

14. raspad~_. Realni brojevi a. odnosno. 2 RjeScnja kvadratnc ncjednacine su one vrijednosti varijable x za koje je trinom negativan. Realan braj D za koji vrijedi D~b2-4ac C-~.2.1. Primjcr 3: RijeSiti nejednacinu -5x 2+x-ll>O.S1. . odnosno prona6i sve rcalne brojeve koji zadovoljavaju nejednaCinu.jednacine 2X2+3x--S<O skup I . Primjer 2: RijeSiti nejednacinu -x2+3x-5<O. 2. roJcva lZl11e d u . Tako se dohivaju brojevi 2 X]=_ I I Rjescnjc: Diskriminanta kvadratne nejednacine je D=b2-Aac=. 144 145 .3x-S<O skup svih realnih brojeva R. Kad kvadratne nejednacine osnovni problem je odrediti rjesenja. Kvadratna nejednacina (nejednadzba) Nejednacina u kojoj je najvisi stepeo varijable dva naziva se nejednacina drugog stepena iii kvadratna nejednacina (nejednadzba). Posmatraju6i. Tako se dobije n~jednaCina: 2 2 kqja se.~a dva sistema ~inearnih nejednacina 2(x-xl)(x-x2)<O.. 4. 3. b nazivaju se koeficijent kvadratnog. ! I Primjer 1: RijeSiti nejednacinu 2X2+Jx-S<O. i 'I SVll l b' . 6. I i .oeficijenta a. Ako se u kvadratnoj nejednacini izvrse sve navedene operacije i svi clanovi prebace na lijevu stranu. to jc i kvadratni trinom negativan za svaku vrijednost varijablc x.5.14. . I).-ll <0 pa kvadratni 2 trinom -x +3x-5 nema realnih nuIa. to je trinom negativan za svaku realnu vrijednost varijablc x. Rjesenje pTVOg sistemaje prazan skup. to je skup brojeva XE(-~. " I I I x S1. Rjesenjc II: Kvadratni trinom 2x +-3x-5 ima realne nuJc xl i x2 pa se u skupu realnih brojeva moze ra5taviti na l-inearne faktore.. 2 Napomena: K vadratna nejednacina napisana u obliku a(x-x I )(x-X2)<0 iii a(x-xI)(x-x2»O moze se rijesiti j pomocu tabele. vidi se da je rjescnje m.5.iIi x+%>o1 x--I<O J 6. tada se nejednaCina cijirn rjesavanjem dobijamo rjesenje polazna kvadratne nejednacine. ':i Rjescnje I: Posmatrajmo nuIe kYadratnog trinoma 2X2+3x-S koje se odreduju rjesavanjem kvadratnejcdnacine 2x +3x-5=O. 1).-5. a rjcsenje drugogjc interval brojeva dovodi na jedan od oblika iIi Vidimo da kvadratna nejednacina irna tri clana: kvadratni linearni i slobodni. Ovo dalje znaCi da trinom -5x2+x·-ll nije pozitivan ni Z3 jednu \Tijednost realne yarijable pa nejednacina -5x2+x-l1>O nema rjescnja. I 2 I. Rjescnje ncjcdnacineje skup (_ ~. Pilanja za ponavljanje: 1. 1) 2 I I I . dalje. /". odnosno linearnog clana kvadratnc nejednacine.X2=1. Kako se dolazi do rjdcnja kvadratne nejednacine pokazacemo na primjerima. odnosno rjesenje posmatrane nejednaCine je prazan skup. 5. Kako je koeficijent kvadratnog clana a=--5 ncgativan.I Staje kvadratni trinom? Kako se odrethgu nule /n!adratnog trinoma? Kada kvadratni lrinom ima znak koejicijenfD a za sve vrijednosfi varijable? Kakva nejednaCina se naziva kvadratna l1ejednaCina? Kako se izracunava diskriminanta kvadratne nejednaCine? OpiSi postupak ljdavanja kvadratne l1ejedna(ine. naziva se diskriminanta kvadratne nejednacine (ncjednadzbe). Rjesellje posmatrane kvadratnc nejednacinejc unija rjesenja dobijenih 2 sistema. Kako jc a=-1 negativan broj. Rjescnje: Diskriminanta D=1-220=--119<O nejcdnacine je negativna pa kvadratni trinom ":"'Sx2+x··-ll nema realnih nula. ~. U ovakvom sJucaju kvadratni trinom ima znak k. odnosno. To znaci da je rjesenje ncjednacinc _xl--+. . 2(x+~ )(x-l)<O .. .

2 6.JJ 69 -144 --.~4.-. Dobivcna kvadratna jcdnacina rjeSava se po poznatoj formuli: t -.:-=2 I 2 3 6...t:O.* Ix. Za koju vrijcdnost parametra mjc trinom (m-8)x -3x +~:::'.18. Ko!ike su nule kvadratnog trinoma: a) x'-4x-12 b) x'+6x-7 c) -x'+2x-35 62.8. Odrediti znak kvadratnog trinoma: a) x 2--4x+4 b) 2x2+x-l c) -x2+4x-5 Rijditi datu kvadratnu nejednacinu: 6..a) x'-4x>O b) x'+2x<0 c) 2x'--x>0 6.2x -.1. nazivamo bilwadratna jcdnacina Oednadzba). JEDNACINE (JEDNADZBE) VISEG REllA b) -5+4x-3x2<O c) 4x'+9>12x 6. 2 a) (m+I).b i c realni brojcvi i a..Zadaci za vjezbu: 6.. Tada se datajednacina transformise na sUedeCi nacin: x4_J3x2+36~0 ¢> 4 >.. -b ± . J 5.7. 6.3. Za koje vrijednosti parametra m kvadratnajednacina ima realna i razlicita rjcScnja: aJ (2m+I)x'-2x+2-3m~O b) (m+l)x2-2(3m-l)x+2m+I~O c) (m+l)x2 -2(3m--2)x c. 2 Rjcsavanjc bikvadratnc jcdnacine sv.5.> .6. * Rijesiti nejednacII1lLax2-x-l>O za ~ve vrijednosti parametra a. RjcSenjc: Nekaje x2 =t.2x + 3 x 1~ x x 7. ---. J 6. (x-I)(x+l)+. pozitivan za 2 4 svako realno x? 6.2 --. Odrcditi vrijednost paramctra m pod uslovom da za svako x budc.:-'---'-'2·1 2 13±5 6.4~~ 2a .a) 12x'-17x-I05<0 b) 2x'-7x-15.a) .13. 3 8 4 6.4.9.> . = 6.12.J.2mx + 2m+3~0 a) (4m-9)x2+2mx+2m-15=D d) (m+3)x2+ 7x + 3 -m ~O c) (m+l)x'+(m+l)x+3m-2~0 x+1 x+3 x+2 2 (x)'-13x2+36~O ¢> t'-13t+36~0.x . pix' .+ .(3+x)'>(3-x)'+3x.4 = ±3.x-I x-2· x+ 2 4x-) 3x 2 ~x+2 2 x+ 1 I-x 6.dnacinu oblika ax 4 + bx2 + c '::::::.Jb' .a)-2--·--<2 b) x+->-3 c) .a) 3x2 +2x+I>0 x-2 2x--J b) x'-2x+J >-3 c) 7_ x .0 ~ gdje Sll a.36 ~ 0 ¢> (x')' + 5x2_ 36 ~ 0 ¢> _ t'+5t-36 ~ 0.. Odrediti oblast definisanosti funkcije y = 6..-----. X4 + 5x2 . Tada se datajcdnaCina moze transformisati na sUedeci nacin: 6. Pokaiimo to na slijedccim primjerima. 2 Dobili smo dvijc jednostavne kvadratne jednacine x 2=4 i x 2=9 Cija rjesenja su rjcSenja date bikvadratne jednacine: Xl).11.odi se srnjenom x =t.:.. RjcSenjc: Uzmimo daje x =t.31--2>0 .3x 2 + 6x +"9" .mTI~O d) (m+2)x'+5x+2--m .19. Bikvadratna jednacina u skupu komp1eksnih brojeya uvijek ima cetiri rjesenja meau kojima moze biti ijednakih.(x'oq). na ~jesa\'anje kvadratne jcdnaCine po promjcnljivoj t.O:O d) 4x'+4x-3 d) x 2-2x+5 d) 4x'-9x<0 c) 12x2-4x+3<0 7..2 x -4x+3 .. Za kojc vrijednosti paramctra m kvad.O? 6. * Odrediti do menu funkcije: y = Rijesiti nejednacinc: 6..ratnajcdnacina ima konjugovanokomp!eksna rjesenja: b) (m-2)x'.1 = . t2~9.10. Otudaje t. 6.1.:..Js2 ~ 6x~+1 ? Primjcr 2: Rijesiti jednacinu t2..41 x -+ 3 + 2 > O. ~ 1 vx 2 -x-2 "m I .2 < .36 = O.14. 1." 4x + 2m > 0 b) _3x + 2mx-12 < O. 147 . X3. Primjer 1: Rijesiti jednacinu x _13x2 +36 = O.--~-. Bikvadratna jednacina 'liednadiba) Je.(3) + )(-13)' -. Za koje vrijednosti varijable xje definisana funkcija y 6.4 ·1·36 13 ±. 146 X4+ 5x'.

t.10.8.(a2~b2) 2-1 2a±.a) x4~25x2~O b) x4+IOOX2~O x4~JOX2+9~O b) x4--25x2+144~O x4+7x2+IO~O b) x4+J30X2+I089~O 4x4~5x2+ I~O b) x'+9k' ~ k'x 2+9x' (x'+6x+9)'~5(x+3)'+4~O c) c) c) c) 4x4--49x'~O x4~29x'+IOO~O 3x4_7xl +2=O x4_25x2~k'x2~25k2 b) (x2--4x+3)'~8(X2--4X)~9~O Rijesiti jcdnacine: 7.2. to: (X~3)2~ 25.2.4 = ±2i. 7.ai'D bikvadralna jednaCina? 148 27 = 01 Rjesenje: Ovdje se radi 0 jednosta\'noj. Zamjenom dobijeoth vrijednosti za t u (X-3)2=t dobiju sc dYlje kvadratne jednaCine . 'I n il '. Kako s~ rje/. lednacina u kojoj se nepoznata pojayljuje najvise na treci stepen naziva se jednaCina treccg stepcna iIi kubna jcdnacina.l '\ 7. Sad~ se dobije kvadratnajednacina po proIT'jcnljivoj t: C -.4 = ±s. Iv1i cemo posmatrati kubne jednacine ciji koeficijenti su eije!i brojcvi. xJ.I I I -. kubnoj jednacini koja se rjesava na s1jedeci"'nacin: 149 t . KojujednaCinu naZiWlll70 bikFadralnajednaCina? 2. binomnoj.4 = ±3 i. 7. x2--6x+5 = 0 cijim ~jeSavanjem x'---6x~16 ~ O.4. Mi cemo ovdje izvesti forll1ulu za ljcsavanje kubnejednacine u OpCClll obliku. Potrazimo ~ieSenja Dve kvadratne jednaCioe: tu _~(~2a)±J(~2a)2~4.a) 7.t:-O. Kulma jcdnaCina ax3 + bx' + ex + d = 0 RjcScnje: Nekaje (X-3)2=t. bez formule. gdje su A. Prirnjer 1: Rijesiti jednacinu 8x 3 - Pitanja za pOl1avljanje: 1. Koja bikvadratna jednacina ima ljesenja = ±2 i Xi) X3. kao sto je k·yadratna.5.a) 7.J4a2~4a2+4b' 2 I I 'I 'I 1 1 I 7. Rijesitijcdnacinu 6x 4 ~ 5x 2 -I I ~ O.a) 7. ali prije toga cel110 pokazati kako se neke specijalne kubne jednacine l1logu rijesiti na drugi nacin.1. C i D realni brojcvi pri cemu je A.J Rjesenje: Uvedimo smjenu x 2 = t. Tada se datajednacina dobiva oblik: sto je kvadratna jednacina po t. 2a± f4i1 2 2a±2b ---=a±b. Svakajednacina trceeg stepena moze se dovesti na obllk: A>2 + Bx2 + Cx + D = 0 (*) odnosno. se dolazi do cetiri rjeserDa po!aznc jcdnaCine Kuhns jednacina nije llvijek pogodna za ljda\'anje.29t + 100 = 0 .3_a) 7.a) x' + 3 --~- 1 X2 Xl +1 1+ 17 - Xl (x+a)4+(x~a)4~ 82a 4 +3 b) x'+13 b) (X~3)4+(x+3)4~648 XI.6.~ 4.l.9.RjesenjajednaCine t'+5t--36 ~ 0 su t. Primjer 4: Rijcsiti jcdnacinu (X~3)4 ~ 29(x~3)' + 100 = 0 . B. X3. RJesavanjem pretliodne kvadratne jednacine dobije sc t 1=4 i t2=25. 2 Rjesavanjem jednacina x jednaCine = 2 a-b i x2 = a+b dobiju se rjesenja date bikvadratne 7. Napisati bikvadratnu jednacinu cija su rjcsenja = ±3. ~ ~9_ II[I \i Zadaci za vjeZbu: Rijesiti bikvadratne jednacine: RJesavar\icrn jednacina x2 =4 i x2= -9 dobije se X!'2 = ±2.7.a) 7.

6± x 2 . Dakle. ~)ozna:o JC da s\'akl p~!lnom n-Aog stcpena ima n !lula.} = J36~~~~~~I 4~4 (2x-3)(4x2+6x+9)~O 3 4X2+6x+9~0 => xI~- <=> 'III odakle se. obie-no. Faktori slobodnog ciana su: ~ ±I. ali se kod velikog broja PO. x2=2 . ±6 ~ Rastavimo polinol11 x _.' IJanJe svakog polll1oma teorijski je mogu6e.J J± => 0:.Yodimo jO. Pro\-jeru. Jednacine Ilizeg stepcna su kvadratna i lincarna i obje znamo rijesiti bez Ikakvih ogranicenja. Lahko se provjerava da brojevi -1 i 1 nisu rjesenjajednacine.. Rjesen. i posmatrana kubna jednacina se moze zamijeniti sa dvije (iii tri) jednacine hizeg ~tepena.an nacin Ijdavanja nekih jednacina tre6eg stepena./3 8 8 4 Primjcr 2: Rijesiti jednacinu x 3_7x2+ 16x-12 "'" 0 ! Rjescnje: Koris"ticemo metodu rastavljanja lijcvc stranejednacine na faktore.JI :~ 8x'-27~O <=> (2x/-3<~O => 2x-3~O . Sada koristimo teoremu: Ako je a nula polbwma j(x) tada je polinom j(x) djeljiv sa binomom x-a. Kako smo pronasli jednu nulu (xl=2) polinoma x 3 -3x2+5x-6. tI:ec~g st~~cna pos:~pak .5 jed.ie: Siobodni clan ove jednaCine je -6.24 5 ± Ji~ 5±J 2-· Dobili smo tri IjcScnja xl=2.aii se uvrstavanjem b~·oja 2 u jcdnacinu zakljucuje daje to jedno Ije.3 = --~. poe-injcmo od manjih brojeva.faktorizacijc komplikuje.x3=3. to je ovaj po\inom djeJjiv sa binomom x-2. tada se maze koristiti osobina proizvoda: proizvod dva broja je jednak nuli ako je bar jcdan od faktora nula. x2-x+3~O . tada su to neki od navedenih osam brojeva. Naime. Kori~../--I08 8 -6±6I~3 -.a tn )nule (meau kOJll)1a moze biti i jednakih). Tako poJinom trc6cg stepena lln. uporeduju6i odgovaraju6e koeficijente polinoma dolazi do jednakosti 2 ' 6±. ±2. Pokaiimo to na sljede6em primjeru. x-2~O. ako polinom x·'-7x + 16x-12 rastavimo na faktorc.. Ako su XI_ XI i X3 nuJe poJinoma ax-'+bx-+cx·-:-d tada se polinom moze napisati u obliku -- -x2+2x Dakle... Neposrednom provjerom trazimo jcdno rjesenje jednacine.. PosUednja jednakost kazuje da jc slobodni Clan polilloma d djeljiv s njegovom nulom.. J1=I2 J 50 151 ---- .senje. ako po!inom na lijcvoj strani kubnc jednacine rastavil110 na faktorc tada se JjeSenja jednacinc dobivaju IjesavanjclTl lincarne i kvadratnc jednacine. Ovdje na. ' Odrcdimo kolicnlk (x'-3x'+5x-~6):(x-2)~ 2 3 (x -3x'+5x-6):(x-2) = x -x+3 x3 -2x? --x?+5x-6 Mo~e !i se uvij~k polinom trecc? stcpena rastaviti na f'aktore? U skupu kompleksnih bro~eva rasta. do Ijesenja pos·matrane jednacine. x'-5x+6~O x ~7 I . Ovu cinjenicu mozemo koristiti prilikom rjcsavanja onih kubnih jednaCina koje imaju cjclobrojna Ijesenja. Jedno rjescnje jednacine x'--3x="t-5x-6=O jc x)=2 sto je i nula po!inoma xJ -3x2 +5x-6.= 2~ = 5 ± I25 .teci ?obi\'~ni rastav po!inoma na Jijcvoj stranijednacinc. sto otezava ljesavanje odJO\alaJuce Jcdnacll1c na naCln pnkazan u pethodnom primjcru. ±3. 2 Primjcr 3: Rijesiti jednacinu x3-3x2 +5x-6 = O. vrijedi: x'-3x'+5x-6 ~ (x-2)(x'-x+3)~ o Sada se nasa kubnajednacilla moze napisati ovako: (x-2)(x2-x+3) ~ 0 xj=2. X 2 .--.7x + 16x--12 na faktore: 3 2 ~ (X_2)(X2-5x+6)~ Ako jcdnacina x 3-3x 2 +5x-6=O ima cjeJobrojnih rjesenja.1fl~:1~~.jcdnacina se rjesava na shJedecl nacm: (X~2)(X2-5x+6)~O <=> x-2~O.3 ± 3i. x7..----- J ± -!=Ii I ± iF! ~ ~ 222 Taka smo do~l_i.

J25+8 2 .jednacina se svodi na n0011irani oblik x3 +ax 2 + bx + c=O Uvc:dimo smjcnu x=y. Odredimo kOl1c01k: (x'-2x -17x-6): (x+3). Ta. (x' -2x'-1 7x--{)):(x+3) ~ x'-5x-2 K'+3x 2 Sti. I.') Odabcrimo hrojcvc 1osnnVl1 toga SG. f(1)=-24. Polinomje djeJjiv sa x+3.-ab c ) =0 -+ 3/ \.] sistcirl mozel11o I'amijcnili jcdnim dmgim sislcmom Cija ~ieScnja sadrze l:idcnja navcdcpog: 152 153 . Tada vrijedi: f(-1)=8.).'.j daDe. Rjesenje: PotraZimo jedno cjeJobrojno rjesenje medu faktorima slobodnog clana: ±I.r = 0. u}+y3 =-q noy! oblik: da hi rijdili kanonsku jednacinu trcccg stepena (~".e se lr. dobije : Vidimo daje potrehno rijesi!i sistcmjcc1naCina a 3 transformisimo jcdnaCinu (**) 1I 3uy +. f(2)=-40.f(-3)-0. ±3. ±2.(u 3+-v' + q) = O.oO. To je broj -3. ±6. ali pored toga moz. onda cc:mo -5x2-17x-6 dobi!i slijedecujcdnaCinu koju ccmo z\'a!i imnonski ohlikjednaCinc treceg stepcna: -5x -15x -2x-6 -2x--{) 2 x _2x 3 2 _ 17x--{) = (X+3)(X2-5x-2). Nekaje f(x) ~ x 3-2x 2-17x-6. x 2c5x-2-0 X3_2x2-J7x-6=O dobiju se rjesavanjem kvadratne 5± 5± X 2.. sada. i +py+q=j} (***) Odredimo postllpak rjcsayanja kanonskc jednaCinc tl'eceg stupnja. kubnujednacinu u optcm slucaju: Ax' + BXl + ex + D "" 0 (311V+p)(U + v) +. f(-2)=12.JD 2 gdje Sll U i \' ncb hrojevi koje treba odrediti tako da bude zad{)\-oJjcna jednaCina ("**-). tl j v lako da hude 3uy + P =0. Dijeljcnjcmjcdnacine (*) sa A".q '''' 0 vi Posmatrajmo. do ~ule polinoma f(x). o RjcScnjc Ie jcdn<lCinc traziccrno II ohJikll y=u+v Preostala dva rjesenjajednacine jednacine x 2-5x-2=O.27 3 Ako uvedcmo smjcne P'"" b ab 3 . Uyrstavanjcm :ell-' v II (Hot) dohijc SC (u + + p(u + v) +.abrati jos neki llS]OV koji moraju zadoyoJjiti ti hrojc\'i.Primjer 4: Rijesiti jednacinu x3··-2x2~17x-6 = O.!??s~no ( a' '\ y ' + b--Iv+ (2a' . c.3 ..

.0 . 154 155 .a = 1 Hd. J\jdenjajednilcinc (""**) mugu se napbali na sljcdcti naCin: YI=UI+ V [. u\' ~_ (~ (\ J Pokazimo daje Y2 = Uia se + \'iG 2 ljeScnjcjednacine (*H). = racunal~jc [la sc ccsto \ rse modifikadjc u cilju jconoslavnijeg "'-:d(aje 1.( lreceg korijena i nckaje Sada sc dobiju s!jedcce formuic IjdcnjajednaCinc (*H'}: 7.I-'-Plll() +3u[CJ 2V?+_pV 1G 2+q= c.v.-3ll. V 2yl..c l' 2 Vl2) v =u i '-f311 1 cr \1+3ll l cr 2\-12+VI "pUla +PV1G l+q= 3) if I! 1 =u j }+\}+3U 1 cr \. +q Dobin.It U svt)Joj knjiZl . Ci 2 -+ \ i cr Ijescnjc jcdnacinc \ ""*).ilaliymsKI uttm doktur kOJi .) 2 t ·-rJ3 2 5 '0 Priiikom prakticnog rjda\'anja jcdnacine lreccg stcpcna pOIllOCU Kardanove formll1e najceSce se k(}ri~te gornje formllle..'J 3.y 1- 140 = 0 124 = O.+p)+v I cr "(3u] vl+p)+q r _ -------:..Daj"e y~ = 1I: + VI 1jesenjcjednacinc (***) vidjcli smo u do sada navcdcllom pri izvodenju Kardanoyc fmmllk.61' -t.2 Vl=-:~_' II .2 =UI 3 +\j3+ Ci {UI-+VICi )(3U l v i. cr'\=cr.]CJ (Via ?)2'f(vla 2/+ PUI CJ +pv[0'" 2+q= =U1 3 1'- ~- ql.18 1v} 15.3)' - i . ondajc .J8(y-l) -I.. Y2=UiG +v 10 Y.J3 2 = IT treei kOl"ijcnjedinice.3y" -I.1 u l a:2 ""-vlO" Tadaje: (y-li -+ 3() ~1 " Girolamo Cardal10 11 ~O 1-15 7 6..1 -P)+q=O jtr ll! i \' 1 zadoyo!javajll gore navcdeni Pokazimo da je i)} = lIj si~tcm. .:. + r----------- V 2 11'.na fommb LOve "e Kardanova 9 formula. \ idimo da ..+ /('1. ± h)'~(J.AI'S magna" objavio i mdodu rjcS81 Jnja jtdnUCHlll trcccg steptml kOJ U 111\1 Je povjcnn priptclJ Tartalja ("J lcolo Tartag.fi (u."2j _ ::L q : '.. .. Karclano\'a formula nijc pi-akticna /u do)aska do [~idenja.( q 'I' \.a/-... Primjcr 5: Primjcnol11 Kardanovc formule rijdili jednabllll: xJ_~'3X2+ 18x+ 140=0.2 Jcd no rjcscnjc jednacinc (*~' *) jc II +'1. eea 1500--1567) i -..J49 =0 1 + 3/-.u u' i / Ijdcnja kvadratnc jednucinc o (lilO" +vla 2)3+p(llta +v]a 2)+q= =Ui3CJ 3+3(llICJ )"v)a 2.-l ~ j = 0 cr 3 1 3u :2 G 1 ~vI+-311lcr \'1 2 +VI'cr 6+PUIG +pv]G 2+ q "" cijim Ijduvanjem sc dobije: Odarie je = t .a 3u Ako jt (J 1 ~~ 1+ i.!i~='Jl 2 . Uvedimo sl1ljenu x = y-1. . JeunostavninlllVrstavanjem u ("'**) dobije Koris\cci Viclc---{)vc tonnulc za k vadmlnu jcdnaCinu.-·\' IC-t-ll l G (311 i V . '- ~ _'1..) ( P +[-. RjeScnje: Do\ edimo jcdnacinu na kanollski oblik.3 + 18y .lia.- r- ".i \ 3 ) ( \ J bilo koja ITijcdno.)- (E.

+1'. a zatim Y. 7. . q odredimo \1.288J68 3. xl~3 0) -2x +13x~-IGx+5~O.31 w J3.335269i 2 0.----= r-c-- \/2.ine? 5.17.805818 2 2 1. 156 157 .902909 . Rijditi datu jednacinu: 7.:=y-1 dobiju sc rjescnja datcjcdnacine: d) X3+g~O d) 27x).517450 7.. 3u => vl~-5. ~V-62+. [2. Kolikaje prakticnostJormule za rjdavanje kubnejednac. pri cemu se u i v odrectuju primjenom Kardanovc torn-IDle: u~H-~Kir +(~r ~ V-62+-J62'+S' ~6~2-. 2 ------ i.3969 ~ TreCi korijcr. c) x 3-+3x +m=O. Rastay]janjem na faktorc rijcsiti jednacinc: a) X3 +X 2 +X+J=O b) x3_x 2+x_l=O c) X3+ 2x2--x_2-=O d) 6xJ +7x 1--1=O = U 1 -I.517450 = L805818.667635i Vidimo da Kardanova Jormula nema neku pra~1icnu vrijcdnost Njen znaeaj.~-5.13855 = 1.:3-2x----2=0.Xl=3-5i \/1 + 1.288368 + 0. Dokazati da slijedece jednacine ncmajll cjelohrojn-ih l~jcScnja: a) x'-3x3-x-l o=O b) 2Xl-X2-6x-5~O c) x 5-3x+3 ~ 0 d) 3X5-X+4c~O 7. xl~5 ~ 7.akojexj=-1.Vi = 1.jcscnjc kubnc jcdnacine odrcditi wijednost para metra m i preostala dl!a ljesenja: b) x3+ 3mx+'l=O.13.{-5.a) xO-5x~-2x+24~O.~~-C-~ -2 0.19.0.f::] e) ~C8 Vi b) V8 c) Vi? Primjer 6: Primjcnom Kardanoyc f-ormulc rijesitijcdnacinu: >.3} b) x3~3x1-33x+35=O . ~~I+iJ3 _____. Ako je dato jedno .v2~ 5(l+i·J3) 'V3~_5(_1~_i.a) xl_I ~O b) x3_27~O 7. Pro\jeriti da Ii Sll dati brojevi rjcsenja date jednacinc: a) x 3-19x+30=O . KojujednaCinu nazivamo kubna? 2.a) x 3_6x1 +21 x-26=O.621 63 ~ VI X3"-~---- _ u.".)_ 1. 1\·fi cerno prilikom Ijcsa-vanja kubnih jcdnacina uvijck nastojati da zaobidemo Kardanovll formulu j da jcdnacinu rijcsimo na ncki drugi nacin.akojex]=1. iz jedan 1ma slijcdctc iri vrijcdnosti: I..-v.J 25c~O d) J.12. Zadad za vjezhu: Y2=Uz+v1 =2+3ij3. 1.akojcx1=1.J3(u.16. akoje xl=--2. Posioji liformula za ljdaval1je kubllejednaCillc? 3.a )'=u+v. koristc6i VCZll izmcdu x i y datu rclacijoIl1 >.J3844+125 v. Y3 = U3 + v J "'" 2.a) 8xJ+27~O b) 6'h3-1~() 7. Kako se mogu rUe. 7} Ako je dato jccino !jeSenjc kllbnc jcdnacine odrediti prcostala dva (jesenja: 7 3 7 7. pa onda izracunajmo x=u+v: = ~2. _ -1~~i-J3 2 koje su U o\'om slllcaju i \ rijcdnosti vadjablc u: u("I'U2= ~:i-J3 2 'U3= ~1~iJ3 2 Pitanja za pOllavljallje: 1. a) mx 3-+3x 2+1=O.fiti neke kubnejedna6nc bezJormule? 1z 3uv+p=0 dobiju se·odgovarajucc vrijcdnosti za v: v~_J:. Odrediti Hijcdnost korijena: a) c)x 3+1=O c) 125x 3+27=O Konacno.865104 Xi .-:.13855 . Primjenom Kardanovc formu!e 7.18.15.14.f_3_) 2 2 Vrijednosti \'arijabJe y "" u + v su: Yr=UI+VI ="4.--~laje kanonski oblik kubnejedna6ne? 4. x1=2+31 = b) 3x 3-23x2+132x-170=O. Rjdienje: Jcdnacinajc u kanonskom obliku iz koga citamo: p = -2.U dobivenom kanonskom obliku date jednacine je p""15 i Q""·124.ic teorijski jer ona pokazllje da sc ma koja jcdnaCina trcccg stepena maze rijditi na algcbarski natin. 1 d) 6x3-2mx2+x-l=O.I1.

4± 16 6 Otudaje: 10 t.2.8=C() b) x3-3x-3=0.J ~ 3.' 158 jcdnacinu po varijabli t.3.siti jednacine: 7.7.2. kubne jednacine. (x + ~1= X) x) 1.2 3lx + ~ I +4 ( x+ !.6 --4± )256 6 . Nije tcsko zakljuciti da svaka simetricna jednacina neparnog stepena ima jedno rjescnje xl= -1.26. 2 3 Sada se dobiju clvDe jednacinc po x. U nasem primjeru drugi faktor je stepena dva. Dovesti na ka1"10115ki oblikjednaCinu: 3 3 a) x -3. . Primjcr 2: Rijditj jcdnacinu 3x + 4x3 . lednacina Ucdnadzba) s jcdnakim simetricnim kociicijentima nazi\'a se simetricna jednacina (jednadzba).a) x 3 +6x 2 +6x-13=O b) x3 +6x2 +9x+4=. drugi je jednak predp05ljcdnjem. Uocavamo da je prvi koeficijcnt jednak posljednjem. TragajuCi zajednim rjesenjem meau faktorima slobodnog Clana rijesiti jednacinu: a) x3-x2-5x-3=O b) x 3-5x2+x+7=O d) X4+X3_2x2-4x-8=0 c) x 3-8x2 +25x·-26=O 7. Rijc. x) x) f t posljednjajednacina se transformiSe u kvadratnu redom.0 x 3(X2 +_I_I+4(x+~1-14~O x 1 ) \.28. Rjcscnje: Navedena jednacina ima jednake simetricnc koeficijente i stepen neparan.a) x3 -9x 2 +23x-15=O b) x3_3ax 2 +(2a 2 _3b 2 )x--2a? b+ 3ab 2 +2h 3 = O. ± .21.Sx.{=-_. b) x3 -12x+ 16=0. Podijelimo je sa x 2 (glavni dio srcdnjeg claIm): 4 7.2=0 b) x~+5x-6=O 7.a) 3x3-8x·. brojevi 7. tred sa lijeve strane jednak je trecem sa desne strane (i tako redom ako je jednaeina \'iseg stepena).a) x 3-3x-.a jedan rnanji od stepena prvobitne jcdnacine.4 ± Jl6·~:-240 '. 7. ¢O Uvocl'enjcm smjene To SU.20.x 2.I1-20 = 0 .14x2 + 4x + 3 = O. RijeSiti date jednacine: 3 a) x -x2 :"'-8x+12=O b) x 3-9x'+27x-27=0 c) X3+X 2+X_3=O d) x'-9x'+16x---14=0 722. 7.J9=4 2 2 Tako smo dosli do Jjesenja date simclricne.o.3.'-x+ 12=0 b) 2x -9x'+27x-I=0 Primjcno!1l Kardanovc tommie rijdi jednaClnu~ 7. odnosno zamisljenu tacku jednaki. a zatim odrediti i trcce Ijcsenje x3' Prilikom Ijesavanja simetricne jednaCine uvijck 5e moze dobiti novajednacina S 01zi111 stepenom.25. Drugi [aktor treba odrediti i on ima stepen 1.=2. Rjesenjc: Jednacinaje simclricna sa parnim stepenom.7. Ako zamislimo da sma sve koeficUcntc prcdstavili na brojnoj pravoj i ako uoeimo srednji koeficUent (ako je broj kaeficijenata neparan) iii srcdisnju tacku izmedu d\'aju srednjih kocficijenata (ako je braj koeficijenata paran). To znaci da sc lijcva strana ovakve jednacine maze rastaviti n3 l'aktore pri cemu je jedan faktor (x+ 1).27. x2-3x+l=O => xl~-I. tada SLl simetricni koeficijenti U odnosu na srcdnji koefic~jent.. 7.24. zbog x 2 + ~ = t 2 -1 : r 3(2 +4t-20=0 => {.3. (x+ I )(X2_X+ 1)-2x(x+ 1)=0 <0> (x+1)(x2-x+I-2x)~0 Q (x+l)(x'-3x+l)=O x+l~O.a) X3 + J 5x + 124 = D. JcdnaCina yiseg rcda sa simetricnim kocficijentima Posmatrajmo k0e11cijente jednaCine ¢O ¢> 3x2 +4x-14+'±+ 3 =.0drediti n. d) x3 . Kako 5e to radi pokaza6emo odvojeno za simetricne jednacine s neparnim i s parnirn stepenom.23. bEZ tako dajednacina x-'+ax?"-5x+b=O ima dva rjesenja: xl =2 i X2 = -I.8 = 0 .. koje se svode na kvadratne: 159 . ~ . 3 2 c) x -3x -x+3=O.

*a) 2X4~7x 3_2x 2 + 13x-i-6=O b) 6x4 _x 3 -1-5x 2-x-J ~~O b) X4_ 1-5x 2+4x+ 12'.3 2_ -O <=> q (2 2x+-I) + z X 3( x + . .3) x·1+x J --4x:+x+ I=-0 7.JC d"Rjesenjc: Jednacina 1ma simetricnc koeficijente i neparnogje stepena..lX''+ mx~.x '+5 X4.7 0 IJCSltI . Kako se smanjuje stcpen simetricnejcdno(inc s ncpamim slcpenom? 4.4 2 ( x+l!=5 X) 2 = -. => X 4 .. Polinom na Iljevoj strani jednacine djeljiv je sa x+ 1.2 x :::::: _ _-.+ 2 x A .!cparnog sfcpcna? 3.... => (x_I)' =0 Vratimo se uvedeooj smjeni gdje smo lIvelj varijablu t i odredimo vrijednosti varijable x: (X+~)=-130 => XH => 3x2+3=-IOx 6 6 => 3x2+10x+3=O -10 ± 8 6 (x+ ~)=-8 => X 2 ..33..ina se transfonnisc u kyadratnu \ x jednacinu po t: ....3 ± .nacmu ._3x2+5x+2 3x2+3x 2x+2 Preosta!a dcscnja datejednacine su i rjc.-t pos!jednja jcdnac.)X'j 1= 0 -. Kry'ije postupak 17'davaJ?ja simetricnejednaCinc sparnim stepcnom? 3x4"" 13.29.? 2 2 Pitanja za ponGrfjanje: 1..I' 1--.= P rImJcr.". ". _JX· -.:0 b) :\4 -I Ox'-r-43x 2---66x+50'=O 3±13 4 160 16l . sarno je stepeo jednacine za jedan nizi i paran broj.32.. pajejedno ojena rjesenje XI = ~1.34.8 ± J60 2 -8±2'J'15 ~­ => X 2 "i8x+I=O -4 ± lo±JiOO-=3ii _ -IO±J64 ."7x2 +7x+2 c-. Kakvujednaanu nazivamo simctricnajedllaCina? 2. .35.8 ± "'64 .. 1-. Rijesiti simetricnc jcdnacine: a) x3-3x'-3x+ I ~ 0' c) 3x 3·-7x 2_·7x-l-:) = 0 b) 2x3t_X2+X+2~O d) x1-4x'+4x-I~O b) 2x 3".scnjajcdnacine cetvrtog stepena: " 2x4+3x3-16x2+3x+2=O...'16-0 I) -x \ 7.- -3±AA _4 RUditi date jcdnaCine: 7_3 La) x'_·x 2-4xc 4=O 7. Kaje rje§Cl~jc ima simcfricnajedl!aCina .)X 4 3 2 c) 2x +5x +44x +mx+2=O 0.=. (vidi srednji clan jednaCine): 2x+2 Zadad za vjezhn: 7. <)8x?"1-5x~6=O 2(x+~r-4+3(x+l)-16=O_ x J Uyodenjem smjcnc I x -+ .. x·t'_)= 0 '7" ) d) 6x4-xJ+5x2·~mx+6=O 0 2x+3x-16 T .5 .30.\? . Podijciimo jcdnacinu sa x 2 ..*a) x~+x3··5x-5=O 7.C-:- .19 + 160 4 ..: R-."-"---_. J1l da bi data jednacina bila simetricna: I) .)X. KOjl~ vrijednost mora lmati parametar a ) mx ..x 2+1 =2x x2-2x+I=0 Xj=x2=1.. Odredimo ovaj kolicnik: (2x'+5x4 "13x3-13x'+5x+2):(x+ I) = 2x4 +3x3-16x'+3x+2 2x5 +2x4 -----4-----::.::O b) 6X4_!'5:.*a) x~+2xJ-16x2-2x-L15=O 7.c"·13x-+5x+2 3x +3x-' ./15.. Ponovo smo dobi!i simetricnu jednacinu." +0 0 .:=? ( 1)_ ! 1. " . 13 X2...3 => x'+1 =-8x .

·-~18 ¢) 2(x'-xy+/) = 3xy 8. Sistemi jcdnacina sa dvijc nepoznat.. Pl'imjcr 1: RijeSiti sistcm jednaCina Zadaci za vjczbu: Rezultat: (4. od kojih prvog a jcdna drugog stepena ie jcdll3 ¢.2) b) x-3y~ 14.a) x'+y'-2S~·O 3x~y~15 x2+xy~IO 2x+y+7~O 8.:.a) Kako jc y~-. sada.0 njeScnje: Iz !inearne jcdnacine je Y". Aka.03. Provjcriti da [i jc dati uredcni par (x.(-1. SISTEMI (SUSTAVI) KVADRATNIH JEDNACINA 2x2-5xy+2/= o. x+v-6 ~ 0 " .a druga k\'adratna ljcsava se mctodom supstitucije (zamjene).x..02....04.> ¢-:> 8.> 2x2 ·Sx( 12-x)+2( 12-x)' ~ 0 2X2_60x+5x7. Y2 8.-- ~18 +i Cc 28 162 163 . 2). x"y-2(xy+2) . y) Jjesenje datog sistema: a) 2x+Sy-S ...a) x-2y-2~0 b) xy 8..21~0 8. zamijenimo u transfonnisanu drugujednacinu. Rczultat: Postoje ch-a rjesenja sistema ito (2. takav da svaki par iz tog skupa zadovoJjava abje jednacine sistema.(3..a) 2x'-3xy-y'+2x-2y+I~0 b) 5xy+3x2-4y'~38 2x-3y+I=O frimjer 2: Rijesiti sistemjednacina x + Y ~ 12 x-y-2 ·b) x+y~4 x v -+-' J!. Na taj naciIl se doLi va jedna kYadratnajcdnacina s jcdnolTl ncpoznatol11 cije namje ~jesavaflje poznalo.-48x+2x2= 0 Konjunkcija od dvije jednacinc s dvije ncpoznatc naziva se sistcm sastavijen od ovih dviju jcdnacina. Zal11ijenimo dobivenu vrijcdnost za y u kvadratnu jednacinu: x:+/-·2(xy+2)·~0 ¢. 8). Rjesenje sistemajc simp uredenih parova.: 12-x dobiveno iz prvc jednacine sistema.RjeS:Cllje: TransformiSimo drugu jednacinu: ~18 (x + Y)(X2 -~y "y + yO) ~ 18 l' x ·---~ xy 12(x' -xl'+ y') xy . y.1.~ y.2) xy+2~0 x'-SOy' ~ 200 RijeSiti dati sistem jedllaCina: 8.=6.. Sistcm od d\'ijc jednacinc od kojih jc jcdna jinearna. 4) i (4.0!. (8.6 -12~0 x+y~ 3 3x'-2y' ~ 10 5x+3y-16~0 b) x'~y ~ I x 2 +x-5y+4..:O x to vrijedi: x-y+5 b) ~ 0 6-2 ~ 4.> x'+(6x)'-2[x(6-x). 4).+288. imamo: 2x?' -5xy+2/=O 2x'-60x+Sx2+2( 144·24x+x')~0 ¢. x 2 2 x3 -----~. Jedna nepoznata se iz linearne jcdnacine izrazi pomo6u druge i izvrsi se zan~jcna u kvadratnu jcdnacinu.. ~ 6-x.0S. ~ 6-X2 ~ 6·4 ~ 2..

-8).. dobije se kvadratnajednacina: x'+2xy+y'= 100.. dohije se: (*) II x-y~ x+ye··IO 6 ¢> 2x=-4 2y=-16 2x ~-16 ¢> x=-2 y = ··8.odnosno. Primjer 3: Rijesiti system jcdnacina X2~. Sada mozemo pisati: 2 (x+y)2~IOO x +l=68 x 2+2xy+/=100 x+y=±lO ¢> (x-y)2~36 xy~16 ¢> x2-2xY+l~ 36 ¢. Treec rjcscnje je (-2. Pokazllno kako se r:jesavaju jednosta"\"lliji sistemi kvadratnih jednacina: Prirnjer 1: Rijesiti sistemjednacina Rjesenjc: Transforrnirajmo drugu jednacinn sistema na sljedeci nacin: 3~ "~·'3 ~~3!' X +y' = 7 x·'+y~=7 x"+y =7 x·'+3x"'y+. 2). posljednjajednacina se t' . Tako se dobije (~r Posmatrani sistem kvadratnih jednacina "raspao" se na s!jcdcCa cetiri sistema !inearnih jcdnacina tije nam je rjesavanjc poznato 17 pr\'og razreda: x+y~IO - 5. -{i ¢) ¢> y~8 Drugo rjescnjejc (2.2.. 6 x=-8 ¢> ¢> 2y~ . ··2). x2=2 Rezultat: (-I. drugu jednacinu YI. Zamjenom dobijene vrijednosti za t x x llvedenu smjcnu.F2Y. dobije se kvadratna jednacina: 2 x _·2xY+/=36. 2). Cetvrto rjesenje 5e (-8. t2 = 3. Uvodenjem smjene ~ ~ t.8. xy-+y"=J 2 xy(x+y) = -2 ¢> x y+x/= -2 ¢> 3x'Y+3x/= -6 ¢> xy(x+y) = -2 ¢> (x+y)3=1 xy·1 =··2 v~l-x ¢> x+y=l xy=-2 y= l-x x( 1-x)=-2 x2+/= 68 xy= 16 Rjesenje: Ako se pn:oj jednaCini dada druga prethodno pOlllllozena sa 2. Ako se od prve jednacine oduzme druga prcthodno pomnozcna sa 2. U transformise u kvadratnu po t: Rjesenja ove jednaclne su t] = x-y=6 x+y~IO x-y~ ¢> 2F16 2y= 4 2x=4 2y=16 x~8 ¢> y~2 x~2 Prve Ijcsenjc je (8. Sistcmi (sustavi) kvadratnih jeduacina (jednad'zbi) sa dvijc ncpoznate u slucaju da su objc jcdnaCinc nclinearnc Ako su obje jednacine u sistemu kvadratne.-=3. (2.2= ±.07.: Y3."_x2+2=O y=1-x ¢> y= I-x x2-x-2=0 <=> Xj= -J. x2=2 Yl=2 y. x+y= ···10 x-y ~ .. ~ + 6 = 0 . 2. dobije se: 5v2 = 10 4/+/= 10 ¢> J(ly' =1 0 9y'+y'~10 ¢> -~2.J2 r. 5xy + 6v 2 "'" 0 'x' + = 10 y' Rjesenje: Podijcjimo prvnjedn'aCinu sistema sa :/*O . ~-I x]=-l.4 ~ ± 1 164 165 . 8).4 y = -2.5t + 6 ~ O. y y KoristeCi posljednjc vezc izmedu varijabli i uYfstavanjem sistema. x--y =:t=6 ¢> . -1). X3+y'~ 7 xy(x+y) ~ ··2 8.F3y.a) x 2+y'=5a 2 x-y=a b) x2-2a2~/=2 x+v=2a Primjer 2: RijeSiti sistemjednacina . kaZell10 daje dat sistcm kvadratnih jednacina.

X~4 >'" =+4l ( -2. iz drugc jednacinc sistema dobije se: 2x1 +8x2+ 16x2 = 26 ¢::> 26x2 = 26 ¢::> x2 = 1 => X!. 15y'~ 0 2x2 +2xy+y'". I). 4 5 Rjdcnjc: Trcba odrcditi kompleksan broj z=x+yi za koji vrijedi (x + yi)' ~ 8. 4.1.2. Y4 = YI. 26 Dijcljenjcm prve jcdnacine sistema sa -/ dobije se jcdnacina >=2xJ x=±:2y YI =: ~ ¢:> x = ±2y ')' y3 = ±4y 1 )'2 x[7=±4. (4.4). J Y1 = ~2..4=±5. dobije se: 21'=37 /·(-26) 2x' '-2xy+y'=26 /·(37) -26x2~26XV--52y2 = 37+--26) v 8-6~'-~ x 3 y3 = 2x J r ¢.-.2 = ± 1. = ± 3. X x~ .> <.+y = 26 ') 8") 5 25 Iz dobijenih vrijednosti za x j (**) dobijemo: 16 ? +-x. a zatim oduzimanjcm ad prvc drugejcdnacinc. 4). -1).4.=26 ¢::> 26x'=26·25 2 ¢:> x-=25 ") => X3.' Rjdcnjc 2: Sabiranjcm. RCZllltat: (1.. x' -4x-5=O Rjcscnjc: Mnozcnjem jednacina sistema dobije se: (xy+24 )(xy-6) = x 2y' (xy)' . (-1. ·Ii ). Rjdcnje 1: Sabiranjem. 166 167 ./2. -2). Y2 = 2 J lx' 16.-xY-~~l= 21 2V2~ 32 ¢:> x 2+xy=5 /=16 VI2 = ±4 x'+4~"':5 ~ 0. =-~. 4).. Rezultat: (2.. Rjescnja ove jcdnacine -Sll t] Primjcr 6: Izracunati drugi korijcn kOlllplcksnog broja 8~6i. (-4. (5.> J = 32y1 ¢..-1 ( \2 \y) +16·--5~O x Rezllital: (-4. 4 (**) XH 0.-4). y koja sc u\"odcnjem smjene . 4).~~l 2x y" =2x . (-3./2). = f transformise u kyadratnu po t: y 16t'+ 16t-5=0. (1.[2. ".-4). Dobilismodaje y=4x i y=-"Sx.::. 2).1 y! X 1 2x J 74x2+74xy-t-37Y'=26. = 2. 2x-~---x- Primjcr 4: Rijesiti sisternjednacina: x2+xv+2v2= 37 . a zatirn oduzimanjem od prvc druge jednacine.6i. ~--4). -4). Sistem ima cetiri ljescnja: (-5.144 = (xy)' 18xy= 144 => xy= 8.37 ':'~±21 v Sabiranjcl11 jednaCina i prcpisi \'anjc-m druge dobije se ek vi\ aJentni system: 48x2+48xy. Koristcnjc!ll ovih veza izmedu varijabli. (3.J ~ y3 = 16 --.(5. (4.2).> (i. =- 1 -4 J t2 = .6xy + 24xy -. 2).Zamjenolll dobijenih vrijcdnosti u (*) dobijcmo vrijednosli varijable x: Xl 2 " = ± 212.> X2+xy+/~-= 21 -x'-xy+y' ~ 11 l'rimjcr 5: Naci rcalna tjesenja datog sistemajednacina: xy+24= - x' y I\Xy_6=y3. Zamjenom xy=8 U objc jednacine sistema dobUc se novi sistem: x 3 8+24=~ Y ¢. Y3 = -.( . dobijc se: 2 X +xy+ 2y 2=37 2X2+lxy -i-y~=26 ¢::> 3x2+3xy+3/""'63 1:3 _Xl-xy-l-/ = ! 1 ¢. (5. (. -' -' 2 2X~T2x).2= ±4.

ina? Koje me/ode l:jdavanja sistema jednaCina poznajes? Staje rjese.OJ 'f b) +XV+~yl_X_.16.a) x +2xyi--/ x~ .Z2=---3+i. Sia je sistem jednac'.y 2 = 8} x' ~ y' ~ 8}. Odrediti drugi korijen kompleksnog broja 1+4i j5. Koliko ':ie§enja ima sis/em od dvije kvadratnejednaCine sa dvije nepoznate? b) X2 _xy+y2=7 J X2 8. f 1 = 8--6i (x2-y') + 2xyi ~ 8 .12.~ x' = 8 ::::? x4-8x2_9=O ::.5y 2 =oJ b) 2X2 8..(x + y) = 72.6i x' + y2 .J 4 y = 0.. + y2 _ 2x .<'T-.1I.Koristeci operaclje sa komplcksnim brojcvima i dcfinicijujednakosti dva kompieksna broja dobije se: 8.*a) 3x'y' _3y2 +5xv~6=0 1 3x2y2_4y"2+3xy-2~-o.\"1-' ::::0 .x+. .4 = ±i ). 3. Zarnjenom realnih vrtjednosti varijable x u drugu jednaCinu sistema dobiju se vrijednosti y: 8.xy. 2x.a) Postoje dva komplcksna broja koji su korijeni broja 8-6i i to:z.!. 4..+xy.=3-i.:. . Zadaci za vjezhu: 8. xy-x-y=29 .13. x ".a) (x+3y-2)' -4(x+3y~2)-11=0 } 9x2~24xy+ 16)"2 =54-3(3x-4y)1 Pitanja za ponaJ'ljanje: 1.08.14.0 I~ 2 2 3....a) .15. 8. . XY= -3 1 2X2 +xv-2x.x2-xY+l+2Y-X=3JI 4 8. x 3 + y3 = 35 J x' +2xy+3y' =24 b) (x' + /)(x + 3 x+y=4 '/)=1801 J 8.~je sistemajednaCina sa dvije nepoznate? Kojom metodom se ':jesava sistem od jedne !ineame i jedne kvadratne iednaCine? 5.a) x 2 +y2 2S1 xy~12 J 169 168 .J}'= J 2 ) 'I ) 2xy ~ ~6 x' +y' -10)'+21 =OJ 8.y=21 '4 2 .a) 2X2 2X2 +3. ( X3.:v=5 I 0.!.17.. Odrediti rjesenja datog sistema: a) y'~ 12x 2 x +/= 45 b) 2x 2 ·3y'+ 19~0 3y'-8x-II =0 RijcSiti date sisteme jednacina: 8.:) XI.a) x + y' = 10 } x+xy+}'-7=Oj x 2 -xy+ 2y 2=01 2 b) 12x -7xy-12y =O! X 2.I Elminacijom varijabJe y dobije se x -2 b) x' + y' -lOy + 20 = 01 + v2 0 1 " ( --3xy+ y2 = OJ .2 = ±3 . xy(x+y)=301 .10.09.y 2 = 0 b) . 2.

Za razliku od svih do sad a upoznatih jednacina. odnosno ako je x:2:-2.To mac! da njena rjesenja trcba trazlti meau JjeScnj ima sisteiiia jcdnacina: 170 Dobijcnl brojevi i 5 su "kandidati" za ljesenja date iracionalne jcdnacine.:ionalne jednacine dobija se no\'a jednad:l. 9. obicno. 1 I K. a cetvrta nije iraciona!na. Ako je eksponcnt korijena u iracionalnoj jednacini paran broj. nijc ekvivaJentna pocetnoj i cija ljcSenja ne ITIOr. lednacina dcfil1irana je·ako Sll ispunjeni uyjeti x+3~0 ! x.1oj aril!l:lcticki.."22:.. Da Ii Sll oba broja Ijesenje. po pravilu. prve tri medu slijcdecim jcdnacina su iracionatne. kvadratne i neke specijalne jednacillc viseg stepcna). prO\jcri se da Ii pripadaju domenL lednaCine II kojima se nepoznata (varijabla) nalazi pod znakol11 korijena naziva se iracionalna jcunaCina.1evi: I T 3x ~ 0 I .. sto znaci da njegovu potkorjcna veiicina mora biLi ncnegati\'un broj (po ziti van iii jcdnak nuli). Drugi braj (x2=5) nijc rjesenjc nase jednacinc. Na primjcr.. Primjer 1: RijcSiti jednacinu x . kod iracionalnih jcdnacina llaglascllo se mora voditi racuna 0 tome pod koj 1m uvjetima je jedllacina (jednadzba) dcfi!lirana. X2~5. ° 171 . odnosllo ako je x2:3. dobije se: I +3X~O} q l-x~O x2:-3 x:S. smatramo da se radl o aritmetickolll korijenu.Jx-3 -2~O jc dcfinirana ako jc x-3:2: 0 . To znaci oa njcgova potkoljcna vclicinu kao i njegova \']'ijcdnost l1loraju biti ncncgativni bro. Rjcsa\'ajuci gornji sistem nejednacina. svako od tih rjeser\ja mora biti veee ili jcdnako broju dva. + +2=0 ddlniran3 jc za s\'c vrijcdnosti varijable x za koje jc x+22:0. ograniciti na one iracionalnc jednacinc u kojima imamo samo kvadraLnc korijene. Proubl\-ajuci iracionalne jcdllucinc llIi ccmo sc.0. Oblast deiiniranosti (domena) iraciona!nc jcdnacine. ali svako tjesenje prvobilnejednadzbeje i ljesenje dobijcnc): Iracionalna jednacina . se odredi prije r~jenog Ijesavanju. U isto vrijeme yodice sc raCllna da se pri !jesavanju iracionalnih jednacina nailazi samo na one tipovejednacina cije ljdu\'anje smo upoznuli (linearne. to ccmo saznati ako prmjerimo da Ii pripadaju njcnoj domeni. Rjdcnjc: Jednacinajc definirana ako je korijen koji se pojavljujc u n..1. Pry i braj (Xj=O) nalazi se izmeou minus jcdnc lreeine i broja jedan. njegova potkol:jena velicina moze bitt i poziti\'na i ncgativna i jednaka nuli. 3-2=0... Ako je u iraciollalnoj jednacini pojavljl1jc korijen sa ncparnim cksponcntom.x ~ o. svaka potkorjcna velicina korijena sa parnil1l eksponentol11 mora biti ncnegativna. IRACIONALNE JEDNACINE (JEDNADZBE) Pojam iracionalnc jcdll3cine Uednadzbc) U iracionalnoj jednacini sa Vise korijena. a kasnijc kada se odl'ede vrijcdnosti varijab!e koje bi magic biti rjesenjc.x+3 2: 0 x-2 . ako data iracionalna jednacina ima tjesenja. Rjcscnjc jednacine je x=O.vadriranjem obje strane date iral. Daklc. Jrac iOllalna jednacina => (JI+3xJ' ~(I_X)2 1+3x=! 2x+x2 Xl ~ -=> x2-5x==0 0.ba (koja. jedan od njih iii cak ni jedan.~O x2:-3 => -.g~ x2: 2. ug!avllom. 9. pa je on Ijesenjc posmatrane jcdnacine.\ju biti i rjescnja prvobitnejednadzbc.

Jednacina 1ma jedno rjesenje x=6. Da Ii su dobijeni brojevi ljesenja date jeanacine?"Na prvi poglcd."> x ~ ---4 :. Isto\Tcmeno nam se ukazujc nacin na koji mozerno odreditl Ijesenja iracionalne jcdnacinc bez prethodnog odredivanja njcne domene.. Provjcrimo cia Ii => (2) ex Dobijena jednacina (2) nije ekvivalentna pocetnoj jednacini (l}...' -4 ¢.2) 16x2-129x+198 = 0 x-H l::::0 ~-6k'X' cc x.Medutirn.jx. 5. -.. Kako korijen u jednaCini (2) mora biti aritmeticki.. Kvadriranjem ovejednacine dohije se: ~---·2- Primjcr 3: Rijesiti jednac-inu: .6x ./1 _..~ 4x = 0 4'~X2 = x 2 -. Ako u datn jcdnaCinu uvrstimo drugi broj =0.4) 0 ~> (3Jx+3)2 ~(7 + Jx-2)' 8x-20~ 14Jx-2 =.2... dobija se hroj 2. Navedcni zadatak llkaznje !lam da je potreban oprez pri odredivanju domenc iraejonalne jednac.-80x+ I 00 ~ 49x-98 . ·.ntna slijcdecem sistcmu: x+4 .0:> (x+4)' <c:> 4-6x-x' ~ . cijim rjesavanjem dolazimo do l:jesenjajednacine: (4x-IO) =(7 x-2) 16x2.> Sll dobijcni brojcvi ljcscrua datc jcdnacine. 1..'0 2xc 5 Da bi dosti do trazenog rjeSenjajednacine (1)..4 ·16·198 ::::: .ril0g1i bi zakljllciti da ···jesu jer su oba broja veea ·od dva j pripadaju domeni jednatine (1). 2. pri cemu cemo dozvoliti da f(x) bude polinom prvog iii drugog stepena. a zatirn neposrednim uvrstavanjem tih brojeva t1 polaznu jednacinu ustanoviti da Ii je neki od njih l:jesenje Hi nije.--"..j 4 . 0 x~2 x2:2 x>2. 172 Pdmjcr 4: RijeSit·i jcdnatillu.5 4x-IO.> 9(x+3)=49+14~x-2+x-2 ~ 4(I-x') ~ (x-2)' 5X2. U\Tstavanjem nijcdnosti x=O n3 lijevoj strani jednaCine.. a n3 desnoj ~2. a za1im proYjcriti za syaki (waj bn~j posebno cia Jije rjesenje iii nijc... 9... Ponckad je jednostavnlje (i hrzc) odrediti brojevc koji bi mog!i biti tjcscnja pocetne iracionalnc jednacine (ne odreaujuCi njcnu dornenu). Rjesenje: Kvadriranjemjcdnacine dobije se RjeScnje jednacine mora biti vece iii jednako broju dva."..8x+ 16 x'!+7x+6:::cO x= .8) ponoyo ce sc lla raz111m stranama jednacine naci dva Sllprotna broja.ilx + ~ 4 x(5x.. Znaci da broj 0 !1ijc rjesenje jednacinc.2 129 ± . ---~- 32 129 ± 63 RjcSenje jednacine jc x = -·1. ~. Da hi to uradi]i potrehno jc c]iminiranjcm korijena doci do brojeva koji bi mog!i biti ljesenja jednaClne..x = x ' 4 Rjcscnje: Datajcdnacinaje ckyiv3Jc. J~- 2 => => 32 16x'-80x+100 ~ 49(x-. prebacirno jcdan korijen sa lijevc strane na desnu i zatim kvadrirajmo jednacinu: 3Fx+3 ~ 7+~ =. Da bi se oslobodili korijena.> 0 4-6x-x' ~ (x+4)' . x~2.senje jednacine. = X _. Daklc. Iradonalne jednaCine (jednadzbe) u kojima so pojavljuje gdje je f(x) funkcija prvog iii drugog stepena(stupnja) fiW. x 1 Primjer 1: Rijesitijednacinu 3. posmatranajednaCina ncma ljdenja. sarno prvi od ovih brQjeva pripada i domeni jednacine (2). nastaYljamo rjes3v3nje jednaCinc (2). Primjer 2: Rijditi jednacinu: 2.. ( I) Rjesenjc: Odredimo domenu jednaCine: x+3::::0 X2~J x-2~O => x~ 2 ~-.)129' .Jx+'3-~ ~7.. => x. x l . to je domena jednacine (2) rjesenje slijedeceg sistema nejednacina: x. +8 7 173 . Ni O\'~~ broj nije Ije. 2.5..-2 . Ovdje cerna Jjcsavati iradonalnc jcdnaCinc u kojima sc pojavljuje kvadratni korijen iz f(x)..ine i pri odrcolvanju njenih !jdcnja.

>0 Pod us!ovom da je x?--4 jednacil1u se kvadrira i dobijc se: x + 5 + 2.?:-3 x :<: 23/4 => x2>23/4. Drugi broj ne pripada domeni jednacine (*). l:ieSe!~e !\cposrcdnom prO\jcrom dobijcne nijednosti za x uV'jeravamo sc da je x=6 date jednaCine. UHstavanjcm x=2 u jednacinu dobije se: Ponovnim kvadriranjem. Sadajc naj lakse provjeriti da Ii je ovaj broj Ijesenje iii nije. to -./x+J = 2x-36 I: (2) Rjcscnjc: Uvodenjcm smjene x 2-x+9 =t2. Prim.12./x+5··12x+8. datajednacina postaje kvadratna po t: 2 2 Negati\'na nijednost \'arijable t ne odgovara posiavljenom uslovu.?:-~ IIX+3.?: () x~2 9x+7. Primjcr 5: Rijesili jednacinu: .'·10 x . pa se dobije: t2+t-12~O .. pajednacina ima sarno Jedno ljesenjc F4.'-8 -+ 2x + 8:::: 49 . -i- llrimjer 7: Rijesiti jednacinu x - Fx - 6 = O. 2 U\Tstavanjcm dobijenc vrijednosti za t (t=3) dobije se nova Izvadratnajednacina i njcnim rjesavanjem nalazimo: x 2--x+9 = 9 => Xl -x = 0 => U\Tstavanjem dobijcnih \'rijcdnosti za x broja ljescnja..2 49x= 294 -I J: 7 .0 2x +8 ~ () x. datajednacina postaje kvadratna po t. dobije se: 4(x+5 )(2x+8) ~ (36-3x)2 8(x2+9x+20) ~ 1296·-216x+9x' 9x'-288x+ IU6 ~ 0 ~> => Xl~ 5=5.0::> x=6. 4.. K vadriranjcm date jcdnacinc i srcdi'var~elll. Rjesenje: Domena date jednacine je skup fjesenja sistema nejednacina: 3 x.-=i-3 = 18-x (x+ I0)(x+3) ~ (18·x)' x?+13x+30 = 324-36x-t-x2 => . Rjesenjc: Uvodenjem smjene x = t 2 . x=2 jeste rjeSenje date iracionalne jednacine.J. Dakle. dobije sc: x+ !O-2. 2.'~ - 2 174 175 .-~~-lO-·-Jx+3·+x+3 = 4x~23 '"1" 10 · .Rjcsenje: Datajednacinaje definisana aka vrijedi: x+5.\' T 3 . 36-3x r ~> x-2~OJ (*) x>--9 7 x. II polaznu jcdnacinu utvratycmo da su oba Rezul1"at: xc {O. paje x=9 jedino Ijesenjc date jednacine.[t+TO-·-/.2 1±Ji+2"4· :::::: 1±5 :-::+10 2: () x+3 ? 0 4x-23.x ::::c \.'0] II 2·.' 0 x . x2 ~ 284.ler 6: RijeSiti jcdi13cinu: '\iTl.:::..'-5 x:2:--4 :::::> => x ~ --4.. t:::::O.2 Iz datih uslova se vidi da samo broj 2 moze biti rjesenjc jednacine.J 4x . .Jx + 5· -J2x .23 .0. Rjeselljc: Domena date jednacine jc sLup ljdcnja sistema: t' .}x + 3 = .x.6 =0 11. i}. liZ novi USIOV daje i x:S:. t2./2 .t ./-.

* +.Fx I ~ 8.-.-. vy-2+-J2y-5 +.): .J8+x-6~ ~ I 9.15.4 177 . 4. Doka7ati cia datajednacina nema rcalnih ljesenja: a) +7+-J3-4x+x' +2~O b) vx-6+v3-x=4x-3x-+l Rijesiti date jednacine: 9._ b) 9.5./y+2+3-v2y-S ::::: X Ir---=.1.!lx' -I +)x' -3x-2~)2x2 +2x+3+ Rijesiti datujednacinu: 9.' + &:"2 -x+2 9.-Jx+2 --J5x-IO ~ 0 9.* Koliko cjelobrojnih (pozitivnih) .16. .33.* Rijditi date iracionalne jednacine: 9.-~-~---~~~ b) 3x-10J~+j +6=0 4x+20-IO b) x' .-3=2 b) -Jx!3 ~1-J3~~=7 ~-'~""'-'--~'2 _. 5. . Odrcditi oblast definisanosti date iracionalnc jednacine: a) -Jx-3~4 c) -!-..a) 9.Pitanja za ponavljanje: 1. KakvujednaCinu nazivamo iracionalnajednafina? Staje domena iracionalnejednaCinc? Kako odredl(jemo domenu iracionalne jednaCine? Kako se oslobaaamo korUena u iracionalnoj jednaCini? Da Ii se In'adriranjemjednaCine dohija ekl'ivalentnajednaCina? Sta freba uraditi u iracionalnoj jcdnaCini prije njenog In'adriranja? 9.r. -Jllx+3-~~-J9x+7-l"..a) -.----- +5 ~1 -x 1- 9. ~ ') 9.+ 4x + 4 = ~2(X2 + 4x + 6) 9.2. +.3) -Jx~-8 0::::2-x 9.-J5x+ 5 ~ 3-J2x+ I . 4 + ~:7i .* ~ + Vx-=-I ~ I./2x-4~-- b) V3x'-20x+16~x-~4 9.34. 9. b) 7E-2x+15~0 x+. 9..I + -J 4x+ 13 ~ . j. ~+~ -J2+x--J2-x 2 b) -J2x+8=6 d) -p2 x 9. 2~ .14.:. ) x' + 4x + 8 + -J x' .4.+4 . 6..JIOOO .2S.18.17 .13.+3-4-Jx-1 9.21.jesenja imajednacina: -+-~--- -3x+11 =. U kojoj oblasti je deflnirana data jednadzba: a) ~x+1 9.-. F+x)x' +24 Zadaci za vjcihu: 9..28.7./3x -1.8..29. ==- ~7.)76 .10. 9.22.x .[3.32...=2 9.30.)7. E+-Jx-5= . +5 +-J~=f4x+9 -~3 ~2E -.6.j2 C" -I? 9. b) -Ji2-=~ 9.HI~x-1 b) -Jx+2+-J3-x~3 c) )-8+6x r 9. ? 9..a) -Jx' +x-3 =3 9.12.24. -Jlx+~l·. + .Sx-6=2 9.)76 r-:-..20..a) 9. 3. ') b) \.19..a) 9. 2. 176 9..r..'-. -Jllx+12-Vllx+12-2=0 j ~ -J5.26./7 x + 1 =2-Jx+4 =x +5-}.3x+4 Fx fY I I .a) 9.--.3.r::=j x' -4x= =3 . .31.ll. \(5'~~'-~~:-7 - 3~ .27.

IRACIONALNE NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE) Pojam iracionalne nejednaCine (nejednadzbe) Primjer 1: Rijesiti nejednaCinu: J~x' +5x~6 <'/4x' +12x+ll.'. 3.o. 178 179 .. to je polinom 5x2 +7x+ 17 pozitivan za svaki reaIan broj x.2.. odaklc chama rjesenja prve nejednacine sistema: 2 . ~> Sljedece ncjednacine Sll iracionalne: )x~1>5 • Jx2~4<2x . 'V E N.1. nEN. 0 5x'+7x+17>O. Rjesenje date iracionalne nejednaCineje simp {xER 12:'5: x:'5: 3}. Nule polinoma -x +5x-6 su xl=2 2 x2=3.:.:. NejednaCina oblika Dakle. ekvivalcntlla je sistemu nejednaCina lO. >0 >9 => 2x~5 2x~5 > 9 => 2x>14 => x>7.> 0 J' g(x» 0 f(x)< [g«)f" . je ekvivalentna nejednaCini j(x) < g(x). Pod tim uvjetom ncjednadzba se maze kvadrirati i pri tome se dobija sistem x 2x-5:? 0 2x~5 > 9 kojije ekvivalentan polaznoj iracionainoj nejednadzbi. gdje je f(x) funkcija prvog iii drugog stepena (stupnja) a nejedllacina oblika U opcem s!ucaju nejednaCina oblika (x) < 2f)g(X) . Posmatrajmo ncjednacinu: Kako je diskriminanta kvadratnog trinoma 5x2+7x+17 negativna (D=-291) . pa parabola y = -x2 +5x-·6 ima oblik Izraz 2x·~5 koji se pojavljuje pod korijenom mora biti ncnegativan. 2n1f(x) <g(x). Iracionalne nejcdnacine (nejednadzbe) u kojima se pojavljuje Ji(ij. 10. x. rjesenje njegove prve nejednacine. n ekvivalentnaje sistemu nejednaCina f(x).f(x) > 0 } g(x) > f(x) . posmatranu nejednadzbu zadovoljavaju svi realni brojevi koji su veci od 7. ix+5 +-f2x> 3 . Rjescnje sistemaje: 2x~5 S1. n E N. rcx) < Ig(x)]2n+r. Zato je rjeScnje posljednjeg sistema. a koeficijent kvadratnog clana a=5 pozitivan.. Rjesenje: Ncjednacina je ekvivalentna sislernu ~x'+5x--6 > 0 4x'+ 12x+ 11 > ~x'+5x--6 ~x'+5x--6. 2~f(x) <g(x). ekvivalentna je nejednacini . 10..1. J3~x2+1»x+2. NcjcdnaCina u kojoj se nepoznata pojavljuje u potkorjenoj velicini (radikandu) nekog korijena naziva se iracionalna ncjednaCina. + . a nejednaCina "'i/f(x) < ''''i/g(x).1 0. nEN.

2 Rjesenje: Nejednacinaje ekvivalentna sisternu 8 ~ 2x < 0 --x2+6x 5 > 0 8 .5 > 8-2x .5 (x~I)(x+4) <0 => ~4<x<1.::: 0 .4.x + 6x .> '''17(x) > g(x). 0 iii -x2 +6x-5 > 64-32x-+4x2 x:S. 2 5 . ekvivalcntna ncjednaCini f(x) > [g(x)]2n+I.> 0 x~1 >0 => 2x2 -3x-5 <x2-2x+l 2X2~3x~5.J 5 iIi 3 <x::. irac. Rjcsavanjel1l navedcnih sistema dobijamo ljesenje date.o: x~1 o >0 iii 2x~~3x--5 < (x--I) '__ dok jc nejcdnacina ohlika Rjesavanjem gornjeg sistema dolazimo do rjesenja date iracionalne nejednaCine: 2X2~3x~5 . 2x2+3. to je data nejednaCina ekvivalentna sa nejednacinom 00 x' ~ 4x2+ 18x~16 < (x~2)' cijim rjesavanjem dobijamo i njena rjesenja.:4 Primjer 3: Rijesiti nejednacinu Vx3~4x2 +18x~16 < x~2. 4<xS.''.jf(x»g(x).3x 0 2 5 <x ~ 1.Primjer 2: Rijesiti nejednacinu: J2X2 .--4 < 0 ¢. odnosno rjdcnje JC "kup s\ lh realnm broJeva x kOJI zadovolJavaju uslov: " .-s.> 4<x:s. 3< 5. nEN.iona!ne nejednaCine ~2x <~8 ~2x ..>0 => x5-1 => x> 1 (x+2)(x~3)<O 21 x> 1\ -2<x<3 iIi x~21 Primjer 4: Rijditi nejednacinu: => --J . Rjesenje posmatrane nejednacine je skup svih realnih brojeva x E [%' 3) . x>4 l"x. > 3.-.> 0 f(x) > [g(x)J2n .5 iIi ·5.olazne ~cjedl:aC1ne je ~njja l~jes~nja posmatranih sistema.:5 iii 3 <x < L.::..2+3 8x+69 > 0 Rjesenjc: Kako je eksponent korijena neparan.. Nejednacina oblika ~ 2.2---.2x. n E' N. ~j~senje :... Rjesenje: Data nejednacinaje ekvivalentna sistemu nejednacina 2X2~3x~5. x 2--6x+5 -s. x" Primjer 5: Rijesiti nejednacinu . ekvivalentna je sa disjunkcijom dva sistema nejednacina g(x) < 0 f(x) .x< 3.>~8 . 0 x--I >0 2X2~3x~5 «x~ll' 2x'~3x~5 .> 0 g(x). 181 180 . iii -x'+6x--5 > (8 2X)2.Xl 1- .O: 0 x>1 => x?-x-6 < 0 2(XII+~%).

J~-5 <4 10.a) .)3 + x - Primjcr 6: Rijditi nejedoaCinu 10. Opisi postupak ljdavanja nekih tipova iracionalnih nejednaCina. )x-7>3 b) )2x+10<2 b) x(x+7)>-:O => 10.J2 -.Jx'-4x>x-3 x~12 <x b) b) -Jxl-5x+4 >x-5 2·.J3-x+.J25-x ·.J1-8~i 2x x Pitanja za ponavljanje: 1. Sta je domena iracionalne nejednaCine? 3...6.a) => O:S./x.22.a) .-:>x+4 <x-3 +7x+x +7x >9 ~.x:s.10._..-- i J ~ 2 10..Jx-5 . <)3+ x )4-.* -Ixl < x-I <I Kako je domena nejednacine prazan skup.* ~ + 4x_::3.a) )2x-6+.I "x-4 <I) 10. 10.< 3 .14.a) [Ex I3x -I V-> I 2-x +3 >. S x50-7 iIi x>-:O 10.!3.2x-S 10.Ji--x.> 2 Ix--11>21 10. x 10.Jx+14 < x+ 2 Jx' -Sx-24 >x+2 b) .24. Rijesiti sisteme ncjednacina: 10.18. 5].Jx 2 -8x+12 rx+1 >~ )1=-.to navedena nejednacina nema rjesenja.16. a pri tome je i proizvod faktora na lijevoj strani uvijek nenegativan.. rx+4 < o.1.a) 10. 3--x >-: x-5>-:O -_.9.12.3. SJ.-.f-x2 -8x-"12 >x+4 b) b) b) 10. '.I1. KYadriranjcm nejcdnacine dobije se Rijditi date iracionalnc nejednacine: 10.2.Jx-3<1 10A.J2x-3-.a) ~>2 b) .=> ° -x >-:·-3 x:S::3 => => XEel.28.IS .* ~2 10.enje: Odredi!TIo domenu (oblast definisanosti) nejednacine: b) 3.a) 10.x~3>x+1 Rjesenje date nejedoaCinc pripada dobijcnorn intervalu [0.)x +7 >-16--7x.a) .[.20.-. 2 2 .7. 10..::: Odrediti oblast definisanosti (dornenu) iracionalne nejednacine: 0 x 2+7x >-: 0 x' -.Jx'-x-12 .:>-10 Rjcs.Zadaci za vjezbu i utvrdivanje: RjcScnje: Nejednaclnaje definisana ako su ispunjeni uslovi: 25~Xl.27. to jc rjesenje nejednacine skup svih brojeva iz intervala [0. 1-. 5]. Kako je izraz -16~7x negativan za svaku vrijednost varijable x koja pripada intervaJu [0._--.8. . 2S => Ix I-.J(x+2)(x-S) <8-x b) . Jx-6--JI0-x >1 10.=7»x-2 . Kakvu nejednaCinu zovemo iracionalnorn? 2.a) 10._.J2-x>0.-)x+3 >1 10.a) . x>. Ix R~<ll 11<4 J 183 182 .[.S.S.a) ~>2 b) Vx+2 <-S 10.

Sla se naziva jimkcija sa skupa A na skup B? 3. a zatim cerno te tacke spojiti.fimkc{je .fi y~(U a) 4 1 1 2 If 1 4 1 I -~ 16 I 32 .b)) esponencijalna funkcija y=ax ima slijedece osobine: . ali se ne dodiruje s njome. a ojen grafik je sve strmiji. a lijevo se sporije penje.to fllnkcija y=a x stalno opada . U ovom slucaju se grafik funkcije pribiizava k x--osi. Y~~e" y~ _I (Y ± Neposredno sa grafika eksponencijalne funkcije (SL 11. Pojam. y~ 10" y~3'.rasle? 4. !) 1. ~~taje domen~ eksponencijalnc.. Braj a nazivamo osnova iii baza eksponencijalne funkcije.kako vrljedl Xi < X2 => a Xi > a Xz . Kojom tackom prolazi graftk svake eksponencUainefunkcije? 5.1. . to funkcija -y=2x stalno raste .ava k nuli (madaje nikada ne dostize). . fl. 1 b) y=2' " FGr :r :1 smanjuju i pribliZavaju k null. EKSPONEl'iCIJALNE JEDNACINE (JEDNADZBE) I NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE) .a svaku funkciju y=a x .funkcija y=a x je pozitivna za sve vrijednosti yarijablc x .om siucaju se grafik funkcije pribiizava k x--osi. to funkcija sve brze raste. Prav3 y=O. (1\' : _I J y~ 2) x y=2x -3 1 8 8 -·2 - -1 - 0 1 1 2 -- - 1 2 2 4 3 8 8 4 16 5 32 - I 4 1 2 2 . 11. . akc je a> 1.. maksimum oj mlntmum.~ponel1cijalnefunkcije. grafik. 1 U O\. Ovo su neke eksponencijaille fUllkcije: 1\' y~ I .a)) odredujemo njena svojstva: .kada varijabla x ra5te desoo od nule. vrijednosti funkcije y=a x se stalno _. grafik desno od nule izgleda strmije. . Razlika je u tome SlO za vecu bazu a.kaoa varijabla x raste od 0 do +00 .V=d' ? . funkcija y=2x se stalno smanjuje i njena vrijednost S0 sve vise pribliz.funkcija y=2x je pozitivna za sve vrijednosti varijable x x kako vrijedi Xl < X2 => 2 xJ < 2 .eksponencijalna funkclja nema naj-vecu vrijednost (maksimurn). . Eksponcncijalna funkcija y=ax. Kc<ja·pravaje asimpfofa cksponencijalne..!azi tackom A(O. tada funkcija y=a\ syakom realllom broju pridruzuje broj I.l. (SL 1 J . (x-osa) je i sada horizontalna asimptota grafika eksponel1cijaine funkcije.kada se varijabla x smanjuje ad oule ulijevo. 185 184 . Kada eksJ7onenc(jalnafimkcija y=d'.. .eksponencijalna funkcija nema nu lu. (a>O).fzmkcije y=aX ? Sl. (x-osa) se nazi va horizon/alna asimptota grafika ek.l ! . Uradimo to za funkcije y-2 y~2'. .lnkcij"a y=·a x se staillo smanjuje i njena vrije-· lost se priblizava vrijednosti 1 koju dostize 711 x=Q. Ako je baza a=l. .. Prava y=O. U s!ucaju kada je baz4 a izmedu nule i jedinice (0<a<1).kada varijab!a x raste od ----OJ do 0.I.oi U ovom slucaju eksponencijalna funkcija ncma nulu. ( 2) 2 5) Grafik eksponencija!ne funkcije odredicemo tako !ito cemo izabrati dovoljan broj tacaka koje pripadaju grafiku. ali se ne dodiruje s njome. svojstva ~~nkcija ~a R --? ~+ koja za svaki pozitivan hroj a.! Graflk syakc cksponcncijalnc funkcijc Fax p(o.11. realnom broju x pridruzuje pozltIvan broJ y=a\ nazIVa se cksponcncijalna funl{cija.eksponencijalna funkcija nerna najmanju vrijednost (minimum) Osobine navedene za eksponencija!nu funkciju y=2x vrijede z. Sta jc grafik ove funkcijc? Pitanja za ponavljanje 2.

1(10. x=5(x-J)-1 x= 5x-6 => x=~. pa vrijedi: m = n. iJx] f) y=l2) /} \+1+ 1 Primjer 2: Rijesitijednacinu 4 2x. O<a*l koju mozemo rijecima iskazati ovako: jednakim stepenima pozitivnc baze koja nijc jcdnaka jedinici odgovaraju jednako cksponenti i obrnuto.cine: 2'5'= 0. ka.a) y=I-- - \2 b) y= e) (1)' 3 5' 10 c) y- -(1 r 3x=2 Rjesenje jednaCine. 3'=11. Eksponencijalna jednaCina oblika a f(x) = a g(x) 4x-2=7 => 2(2x-1 = 7 9 x=4 Ako se u jednacini nepoznata pojavljuje u eksponentu nekog stepena. a lijeva stranaje stepen sa osnovom 4.-1 (5 2 -3)=550 22·5. Slijede6e jednaCine su eksponencijalnc: 8'=2. (O<a*l). Opisi tok funkcija iz prelhodna dva zadalk. l4) y.. 10'+llx-34=0.-1 ~ 550 52x. pri cemu su J{x) i g(x) polinomi iii racionalne funkcije najvise drugog stepena.1. lOx=105(X-l)-1 koja nije eksponcncijalna i cije namje Ijesavanje poznato.1 = 25 2x-1 =2 ¢> J " x= -. La) y=3' b) y=lO' (I)' 11.2. X2= 3.i . Primjcr 5: Odrediti rjesenjajcdn. Primjcr 3: RijeSiti jednaeinu 52x+ l _ 3_S 2x.. 1(IO~I)5 Rjescnjc: Jednacina se ~jeSava na s!jedec.·1)5 ¢> (2·5r~IO-I·105('-I) ¢> a f(x) = a g(x) rex) = g(x). 2 3 d) y= I L3. Kako se i broj 4 moZe napisati u obliku stepena sa osnovom 2 to imamo: 4'. Prfmjcr 1: RijeSifijcdnacinu gX=4! - 3 2 186 187 .zcmo da je jednaCina cksponencija!na.1 = 52 ¢> ¢> ¢> 5"-1 25-3) ~ 550 52x. pod a) . Rjesenjc: Desna stranajednacine je 128. Rjdcnjc: Rastavljanjem lijeve strane jednacine na faktore dobije se: Mi cemo birati one eksponcncijalne jednaeine koje se poznatim operaClJama sa stcpcnima mogu dovesti na ohlik (*) ¢> ¢> ¢> 5.1 = 128.Zadaci za vjczbu Rjesenjc: Dovedimo jednacinu na oblik (*) i radimo na sljedeci naCin: c) y = Nacrtaj grafik eksponencijaine funkcije: I I.0vaj broj je stepcn broja 2 jer je 2·2·2·2·2.1 = 550. eksponencijalna jednacina (*) se rnoze zamijeniti sa ek\'ivalentnol1l jednacinom: Jednacina ima dva rjesenja: XJ = 2. Siozenije cksponencijalne jednacine ljesavaju se metodama kaje prevazilaze ok:vire drugog razreda srednje skole.2.·1 = 128 ¢> ¢> (22).j nacin: 2'5'=0.25'=125. RjcSenje: Desna stranajednacinc se moze napisati kao 1=5°.2·2 = 27 = 128.'-1 = 27 ¢> ¢> 22(2x-l) = 27 4x=9 ¢> 11. Koristeci osobinu stcpena 5 poztitivnom bazom koja nijejcdnakajedinici: 2 Primjcr 4: Rijcsitijednacinu 5 X'-5x+6 = 1.je x= 2 3 => X=-.

6 = 3x·-4 i:9 11.O t 2-8t+ 16~O . Rjdenje: Ova eksponencijalnajednaclna moze se dovcsti na oblik kvadratne jednaCine na sljedeCi nacin: 15.)'.3) 2 x = 8 b) 4k 64 c) 3k SI 3. t ~ 4 2 2 2(2-r+l) 22H6 -3(HI) + 3(HI) =4 2 .--6 5x .24x+2-3x-3 + 2 2 x+6-3x-3 (2 X . ~135 /:2 X -x..2x. 2 X.3) ( 51'~" ~(tr <d x-6 ~ 0 d) 5x-125~O d) 39x+I~93x-1 d) 125 3x.2 x+! +15.a) 4x~S2x-3 b) 6 c) 7299 2 11.:.x ~ 135.)2 -135·2' +60 2t2-9t+4~O..6 <d --I 3-.64 b) O..8·2X+ 16 ~O (1-4)2 ~ 0.9x+I=1 b) x~O.a) i.(_9.Primjer 6: Rijesiti jednacinu: 15·2 x+ 1+ 15·2 2.Jsi-=3i 9 ± . =----. t=2 x ~> 2 2x 2 . lzvedimo dijeljenje date jednaCine sa 8x+ 1: 15·2·2' +15·2 2_.~ (7\"" ~3J 7) I .1+2-x +3)-2X ~ 4·2x 0 I: 15 22(2x+l)-3(x+l) + 2 2. 4 (2)' 9 b) (3\h~' l. c) l- ..5x~0.0625 c) 82x+I~2 1:2 <d 3 x.scnje i to: Xl = -1.7.1 . PrO\jeri da Ii je dati broj rjesenje date eksponencijalne jednacine: a) x~-1.9t + 4 = 0 su: 9 ± . . x2=2.1 ~ 25 '2\' I 3) ~> Poceina jednacina ima ljescnjc" x:::. x=') 2x =l Pitanja za pOllavljanje: 1. Koju osobinu_stepena koristimo prilikom ljdavanja eksponencUalnih jednaCina? Rjdcnje: lednaCina se ljesava na s!ijede6i nacil1: <d <d <d ~ 5x6(5LS-2) ~ 2·3 x-4 IS·5x-6 ~ 2·3 x-4 5x. 125 x -99 x c) x~1.= \3 c .'P' ~135·2' 30·(2')'+ 15·2'·135·2 x 2·(2 ')'-9·2' + 4 ~ 0 (30·2'·2' +15·2 2•.5'23x-3_3'25-3x+7-0 Rijesiti date eksponencijalne jednaCine: 11.k 216 11.T+6-3(Hl) j·2 x =4 = 2 x..a) 42x . Kakve eksponenctjalne jednaCine smo naucili rjeJm-'ati? 3.+8X+l -8 +1 2nl 2x 6 + --+--~4 8X+l gX+l 4 2x+l 22x+6 4·8x+] (30·2' + 15·2'.8x+ I. 4 4 4 4 Nepoznatu x odredujemo Ijesavajuci slijedece jednostavne eksponencijalne 22x+ 16-8. + 8- 4·2"~O 1-2 N (2X)2 .i \.1 => x=-1.4. 8 27 64 188 189 . t = 2 x jednaCine: -> <=> 2x =2.6 = 3 x-4:9 5x··6 = Zadaci za vjczbu: 9·5 x.2 2_x =135 <d <d <d <d <d <d <d Primjer 8: Rijesitijednacinu: 42x+ 1+22x+6 ~ 4.1 +2-x+3 =4 Rjesenja dobivene kvadratne jednacine 2t 2 -. Rjescnje: I ova jednaCina se moze dovesti na oblik kvadratne. <d 1. ·2' ~135·2' 30-(2. 2 Pocetna eksponencijalna jednacina 1ma dva Ijc.6 <d (H'-I x~6. 11. 6.J49 9t 7 11 0::::.2.8.j9i-_ 9 ± . Koje jednaCine nazivamo eksponencijalnim? 2.6.5.

1 .a) 5x~! +2L SX+2 x + 2=0 11.16..1 4 X-I 2x 2x-1 2x--2 11.19.) = 216. Rjcsavanje eksponencUalne nejednacine navedenog obJika zasniva se na slijedecim osobinama stcpena: aill<an. 191 .a) 2·{1+X-6 ~ 2 X1 + X -.2 2x 4·5 2x ..a) 33·2x.)" .3 . ~)' < (~)4' (2.a) 5 + 5 + 5 = 155 b) 3 -2·3 -2·3 = L x x+1 x x+1 x-'-2 11.9 = 56 stepenima na slijedeci nacin: ~)' (:1. pri ceOlU su f(x) i g(x) polinomi iii racionalne. Slozenije eksponencijaine nejednacine nisu predmet razmatranja U ovom razredu. 1 Ll8.<3 w x>-2. 16·2 x.3.13.+oo ). _( .I' e se: 52x ~ +2 2x ~52x +2 2x+2 > 0 w 2" (1+2') > 5'~1 (5-1) 2 2x + 22x+2 > 52x _ S2x. 4 5 w w· 2 2.a) 2x'2~22-x=lS b) 3·4 11.1 w ---> 1 5 h-2 2x<2 Rjesenje nejednacineje skup svih realnih brojeva iz interval •. af(x) < ag(x) Nejednacina u kojoj se nepoznata pojavJjuje u eksponentu stepena naziva se cksponcncijaina ncjedllacina.2 = 493 b) 6'+6'+1=252 c) 4"2+5A'=336 b) 10"--5 x.2=8 c) 2·3 x+ 3+7·3 x.(147)' < (~)' b) xx -Sx+6 = 1 c) xx +8.2x-2 = 3 1 UO.)' «~)' 7 20 54 2 b) 0.1 1 lUl. Rjesenje: Stepeni na lije~oj i desnoj strani nejednacine se mogu napisati ovako: 2 x+2 = 4-2 x 8·2 x.1+1 + 3 X '-1 =270 b) I 12x-I_13 2x. w x>O.O<a<l => a m>n m<n..(~)' Jl625 7 20 w w w ( 2')'.1 ->---22 1:5-4 16.2=950 c) 42x-L 3Ax-2_1=0 b) 4"··9·2 x +8=0 2 Primjer 2: Rijesiti nejednacinu: c) 52x-I+5x+l=250 z \7) 20 625 Rjdcnjc: Lijeva i desna strana nejcdnacine se transformisu izvrsavanjem operacija sa (:1.> ---::----:---5·4 5·4 2 2 -. pa se nejednaCina transformise na slijedeCi nacin: 11. af(xl>ag(x).a) 2. a> 1 => m>an.-2=1443 ILll.20* 6 + 6 = 2 +2 +2 3x 3 x 1 X 11. 190 w w x<l. .-1 ) .5'" ·22->-'1"2 :::: 64..9. ~)' < (~)" w x <0. .<-2 5.11.L 4 x+ 1=2 b) 3"--3 x.t --.1 Primjer 1: Rijesiti nejednacinu 16 < 8! al(x) 2"(1+4» 5'd· 4 Rjesenje: Nejednacina 5e moze napisati u obliku naCin: < ag(r) na sIijedeCi 22-'< 5 2x . funkcije najvise drugog stepcna.a) 53+x~34-·'x=52+x~7·31·~x b) 5"-7'-35·5"+35·7'=0 x +2·9 x =5·6 x c) 22x+I+32x+I=5-6x 11..a) 3-.a>l => m<n m>n atn>a n.. w 2"(4--8-16) > 5X (5-25) -~ w -20·2x > --20·5 x 2' <1 5' Rjesenje date nejednacine je skup svih pozitivnih brojeva.12 '<2 3 w -12.17. 25·5 x .. Primjcr 3: Rijesiti nejednacinu 2X+2 _l+3 _ 2x+4 > 5x+! ~ 5x. (2'.±.. odooson.IS.. Primjer 4: Odrediti skup rjeSenja nejednacine am < an..2 L* 5 + 5 ([--x) + 15 (5 + 5 ..(~±z..>X 1 =_ x b) 52' -3' -15·25' +15·3' =0 7' 20 5 49 20 5 w x> 4x w x--4x>O w -3x>0 Rjesenje nejednaCine je sImp svih ncgativnih brojeva.+2 . Eksponencijalna nejednaCina oblil".r+12 = 1 I J . <8 w (2')-3'<2 3 w 2.a) 10x+IOx-l=0.a) 2·3 '+3-5-3 .l +1I 2x-2+1 32x-2=0 11.. 5-5 x. Pokazacemo kako se rjesavaju eksponencijalne oejedoacine oblika af(xl<ag(x).a) 2 x .2 2x-2 <0 ..:r-2 > 52x.L 2x. O<a<l => iii -3x Rjesenje: Grupisanjem stepena sa isLom osnovom najednoj strani nejednacine i sredivanjem dobi. >.14.

2'+2 2'<80 (2')2+2·2'-80<0..wbine stepena koristimo prilikom r:/eSavanja eksponencijalnih nejednaCina? 193 192 .27.7f .52:~ .3 2)\ to.-1 9 28 3 b) 25 3 +-. Kako je t = b) +2 .-. t>O posljednja nejednacina prelazi u kvadratnu: 12 + 2t .26. pa nejednacinu zadovo!javaju one vrijednosti varijable t koje ispunjavaju uslove: -IO<t<8 i 1>0 odaklc se dobije 0 < t < 8.1O-3 x + 9. 0 b) 3.a) (2X .~. ~ b) 5x.a) I3 x < 7x 11.+1 +4'<80 ~ 11..80 < 0 .a ) 5x+3 ..25.a) I ~~_~+4 2'~?X 5~X.-1+_<_ 11.> I 30 5H2 )_. Koju nejednaCinu zovemo eksponenc!jalna nejednaCina? 2.5X-~_~ 2X~. 0 4 I I .04)X--1 < 62S 6x. b) (S-4')(x 2 -5x+4)<O 0< 2x < 8 Pitanja za ponavljanje: 1. Nule kvadralnog trinoma 12 +21 .24.< >8·Y b) 25" <6-5"-5 11.~x> 03"X 2 Uvedenjem smjene 2 x = t.80 <0 ~ ~ 2. . 1).a) b).a) 32x . Kaje o. Kaje eksponencijalne nejednaCine rjesavamo u drugom razredu? 3.x b) 2x_2x-4 < 15 2·2'+(2')'<80 2 2.3>7 3. mora da vrijedi: ~> II..29.5 3 81 <49 (2\"-' 9 c) I -).2x~J x 3 < 5x .Rjesenje ncjednacineje skup svih brojeva iz intervala (----<Xl.23.a) 5~:~ .32.-4 < 0 c) 3.2x-3) > 0 x<3. na osnovu prethodnog.31.x 11. +2·2 '-.5 c) Ilx-7 < 19 7..a) 24x <16 b) 7x > 343 cJ (0.a) 2"+3.80 su II ~ -10 I 1[8. >\ 3 4 Rjescnjc: Ncjednacina se transformise u niz ekvivalentnih nejednaCina na slijedeci naCin: 2. Zadaci za vjezbu: Primjer 5: Odrediti skup rjescnja nejednacine Rijesiti date eksponencijalne nejednacine: b) 8x < 16 c) 4x < 32 4\"-4 -)' >_ ( 5 5 11..2 <2 +2 -·2 c) 9' +27 <12·3' b) 4x+2 x+ l +l.28.:::::-2 x-2 II. >(0. _ "7 (9)" d) 27x > 9 d) (~j""5 > .22.4)(x2 .7).a) (O.+3 -3 <315 11..a) 2x > 8 11.

fpak.I (l9) = II f~I(-17)=-7 (for')(x)=(r' o/)(x)=x.sko dokazati da su tacke M i M' simetricne u odnosu na pravu y=x..1.. ako je 12. tada tacka M(a.12.1. pa na osnovu I~jega odrediti gratik njene inverzne funkcije. vdjedi: Znac.0). b) pripada grafiku fLLllkcije rt'(x).12. tada je odredena jos jedna funkcija definisana u skupu B sa vrijednostima u skupu A koja svakom elementu b skupa B pridruzuje upravo onaj elemenat a iz skupa A kojem funkcija f pridruiuje elemenat b.3. ~J SI.1(b). Taka. Pitanja za ponavljanje: 1.J:SKE JEDNACINE. ovdje se podsjecamo na to sta podrazumijevamo pod inverzllom funkcijom i navodimo neke njene osobine. na primjer. to tacka M'(b. Pojam inverzne funkcije Pojam inverzne funkcije upoznali smo prilikom abrade samog pojrna funkcije cak i U osnovnoj skoli.I (-3)=0 [-1(-9)=-3. Nije te. Odrcditi invcrznu funkciju date funkcije definisane u skupu realnih brojeva R: a) y~x b) y=x-I 0) y~x+5 d) y=2x-4 12. za funkciju f:R --? R definisaou fonnulom y = 2x~3. Ima Ii svakafunkcija inverznujunkciju? 2.aju. . 194 Zadaci za vjezbu: Naime.! =/""1 (:Y) je inverznaJijnkc(jajimkcije y=f(x}.r:afik funkcije y=2x+2. to je svaka tacka ovog grafika simetric_na s jednom tackorn grafika inverzne funkcije (SI.Da lije junkcija y =j(x) inverznajunkciji y = (x)? fH)=-9 f.. za funkciju y = f(x) i njcnu inverznu funkcijl1 y = f-l(x) vrijedi: f(a) = b rl Navedcna osobina funkcije i n. Kako je. Funk. LOGARITMI.c(ja . inverzna funkcijaje I 3 II: R ~ R kojajc odredena formulom y=-x+-. LOGARITAJY. U opcem sluc.0.lenc inverzne [unkcijc graficki se odrazava simetrijom 11 odnosu na pravu y=x (simetrala I kvadranta pravouglog koordinatnog sistema).i. Na slici se vide grafici dviju inverz-nih funkcija i prava)=x 2 2 Pri tome. Aka je till1kcija f: A~-> B sa skupa A na skup B bijekcija (tj~ ako je svaki elemenat skupa B slika jednog i sarno jednog elementa iz skupa A i aka se razliCiti clementi skupa A prcslikavaju u razlicite clemente skupa B). za po voUi izabarane realne brojeve. a=f. Koji u~jet mora ispunjavali nekajunkcija da hi imala svoju inverznuJunkciju? 3. Nacrtati g.J. b~f\a). Kako je tacka M proizvoljna tacka grafika funkcije y=f~x). ('hER).2..1(x). LL isto vrijeme.12. 12. Kako se maze nacrtati grajik inverzne funkcije na OSI10VU poznatog grafika junkcije? . grafik funkcije i njene inverznc funkcije su simetricni prvog (i tre6eg) kvadranta i vail U odnosu na simetralu f(-I) =-5 f(4) = 5 I(! I) =19 f(-7) =-17 flO) =-3 f-I(-5) =-1 [-1(5)=4 f. Na osnovu skiciranog grafika funkcije y=x2 definirane na skupu R+ odrediti grafik njene·inverzne funkcije. 4. (JEDNADZBE) I NEJEDNACINE (NEJEDNADZBE) 12. 195 . a) pripada grafiku inverzne funkcije y=f.

2. Vrijedi: 23=8. -2. U cetvrtom sfuca)u xje ana) brqj kojim treba stepenovafi brqj 10 da hi se dobio bra) 0.01 za bazu 10.. Broj 2 je baza stepena.01 Broj -2 je logaritam ad 0.. 7a razlicite baze isti broj ima razlicite logaritme. o. U op6em slucaju vrijedi: V rijednost stcpena je uvijek odredena njegovom hazom i eksponentom. RjcScnjc: log2128 ~ 7 1 log .~ Jcr Je I ~ 81 3) l- 81 Primjer 2: Tzracnnati: 100 i 102 <Hog li ) 2 Sada mourno uvesti deftniciju: RjeScnjc: Vrijednost gornjeg izraza mozemo izracunati na s!jedeci nacin: 100' Eksponent kojint treba siepellol'uti bazl{ a (O<ail) do hi se' dobio pozltil'ul1 broj b nazlva se /ogaritam broja b za bllZu a~ . ] 4' . log i 16 . Izraz 23 nazivamo stepeo.!. naziva se logaritamska funkcija za t11 hazlL 11 => 196 Broj 3 je !ogaritam od~8 za bazu 2.' 81 ~I 9 jer je 27~128. . U sestom slucaju z. Jer Je 3. 4. U drllgom s/ucqju xje anaj brqj kojim freba stepenovafi bra} 3 da bi se dobia braj 81. U §esfom sfllcaju x)e ona} bra) Iwjim freba stepenovati brqj 2 da hi se dobio brqj 3.a eksponent x mozemo kazati da sc nalazi izmedu brojeva 1 i 2.~-2 3 Ion I . Pojarn logantrna i logaritarnske fuukcijc.0 1. pise. (ly4 l2) ji) ~ 24 ~ ]6 . 2 = 9 9 (101. Ogranicicemo se na slucajeve kada je baza a stepena aX=b pozitivna i razlicita ad jedinice.logio 9-1()£11l 2 ~ ') ~IOgIil9-iogII12 1M ()~'")lo" (10·)2 ~10'" " . U pelom sfucaju xje onaj bro} kojim treba stepenovati bra} 4 da bi se dobia bra) 256. log5]25~3 . Funkcija koja svakom pozitivnom hroju x pridruzuje njegov logaritam .O<a*l) <d x~!og"b x' ~ 8 <d x~ ~2 . pisemo -2 ~ log I 00.neku bazu. Jer.1 = -] . redom. pisemo 4 ~ loglOIOOOO. Broj 4 je logaritam od 10000 za bazu 10. U treeem slucaju xje onqj brqj koji11l treba stepenavati brqj 10 da bi se doNo bra} 1000. Dvajednaka broja uvijek imajujednake logaritme 11 odnosu na istu bazu. x Primjer 1: IzraCllnati U prvom sIucaju x jc ona) bro) kOjim (reba sfepenovati broj 2 da bi se dobio bro) 8. 3. To su.. 4. Taka vrijedi: def. (1 \ 4 log . Pod ovim uslovima uv\jek pastaji jedinstven eksponent x za koji vrijedi jednakost aX=b.0] . Osobine.dnosu na ]97 . s\"aki poz. lt J)2 = 2: ="4 9 Prema navedenoj definiciji vrijedi: Vidjeli SOlO da za izabranu bazu.£. brojevi: 3. log I 16 2 ~-4 Jer Je .10 4 ~ 10000 12. vidjeli sma da se u sluc~ju kada je poznat eksponent i Yrijcdnost stepena. (aX~b. Govoreci 0 korijenima.01.rna 3=log28. 3' 9 Primjcri SU odabrani tako da u prvih pet slu.. Vrijednost ovog stepenaje 8. a broj 3 nazivamo njegov eksponent. a nepoznat nam je eksponent? Posmatrajrno slijedece primjere: lOX ~ 0. .itlvan broj ima svoj iogaritam. ] OiO£ID 9 10:'1['). ~> 10-2 ~ 0.ujemo da vrijedi i jednakost: ...Jc 53 ~ 125.2= . 2X~3 V8 1z gornje ekvivalencije neposredno zakljuc. svojstva i grafik logaritarnske funkcije Podsjetim'o se stepena. a vrijednost stepena b pozitivan broj. maze izracunati njegova baza. Sta sc desava u slucaju kada poznajemo bazu stepena i njegovu vrijednost.cajeva trazeni eksponent x mozema odrediti bez veCih potesk-oca (napamet).

x. ako je baza izmedu nule i jedinice. Date jednakosti napisati U obliku !ogaritamskih: a) 25~32 b) 53=125 c) 104~10000 ! 2. 3. SI a) La) Sl~' 2. 8.6. 64 -> log264=6.. Posmatrajmo cksponcncijalnu funkciju )'=2x i logaritamsku funkciju y=Jog2x. . sada rnoZemo kazati da se grafik !ogaritamske funkcijc moze dobiti na osnovlI grafika odgovarajucc eksponencijalne funkcije koristcei osnu simetriju. 7.a) predstavIjena je logarilamska funkcija y=loglOx . X ]2.domena funkcije je skup pozitivnih realnih brojeva ~. Kada /agaritamskajunkcija raste. To vrijedi U opcem slucaju. .'. 2.y>O za x>l. eksponencijalna fllnkcija y=ax je inverzna i obrnuto..5.Evo nckoliko logaritarnskih funkcija: y = 10gI0" Posrnatrajmo argumcnte navedenih funkcijal To SU. 5.a) log28 b) log327 c) log416 2sl SI. .)- 2x 22=4 x -> log2 x 4 -> iog24 = 2 -> iog21 = 2°=1 2 3=8 8 0 Pitanja za ponavljanje: -> log28 = 3 1. x-I. 2 Ima Ii svaki bro) svoj logaritam? Kolika braj 3 ima lagaritama? Zasfo logariiamska baza ne moze biti 1? A10ze Ii logaritam biti negativan? Kadaje logarifarn broja 5 negativan? Koju/unkciju nQzivama logaritamskom? Kojajimkcijaje inverzna logaritamskoj funkciji y=logax? Kako se moze skicirati grajik logarilamskefunkcije bezjormiranja o4zovarajuce tabele? 10. x.kodomena funkcije je skup svih realnih brojeva . 4. J.logaritamska funkcija nema ekstrerna (minimuma i maksimuma) za O<x<l . Logaritamska funkcija pozitivnom broju x pridruzujc broj logax: Prema definicij i logaritamske funkcije y=Jogax.*1) 198 199 .Q kada apada? 12. a na Sl.nula funkcije jc braj 1 za ma koju dozvoljenu bazu grafik logaritamskc funkcije ima vertikalnu asimptotll x=O (y-osa) .l2_-l Grafici funkcija y-"'logax i y=a. zakljucujerno da logaritamska funkcija ima slijede6e osobine: . Za kaje vrijednosii varijable x je funkcija y=logax negativna? y _ i- (I =x Zadaci za vjczbu: 2 )' = iog l ( 1. redom. j .ako je baza veea od 1 logaritamska funkcijaje rastuca II cijeloj domeni. a sve ostale funkcije su definisane za sve pozitivne vrijednosti varijable x. y<O.b) iog216~4 eksponencijaJnom obliku: b) log464=3 c) log10100000=5 II "'!'I . izrazi: x. Vrijedi: x-> 2 -> 0 -> 3 -> 6 _. 9. To znaci da je treca funkcija delmisana za vrijcdnosti \'ar~jable x koje su veee od 1. y= 10 1 2 IzraCllnati slijedeee logaritrne: 12.ako je baza a> 1 tada vrijedi: za x> 1 y>O.12. logaritamska funkcija stalno Opada.--~ta na::ivamo logaritam nekog broja? Za logariramsku funkciju y=logax .b) logaritamska funkcija y= log 1 X .1. i prema S1. Svaki od oVlh argumenata mora biti pozitivan. 2 6=64 Gornji primjer pokazuje da su navedene d\'ijc funkcije jedna drugoj inverzne. O<a -* 1 .y<O .12. Na SLl2. Siaje asimpfota logaritamskejunkcije? j 1. Date jednakosti napisati 16 . 1. su simdricni ·2'1 U odnosu nOl pra\'u y-ry 111 s\'aku haw a (0<a. 6. Na osnovu navedenog u prcthodnoj tacki.ako je baza 0<a<1 tada vrijedi: za O<x<l . x 4 y = logax .4.

} x+y ~ loga(M·N) => 12. O<a.8 e) 3 2 !0£9 7 b) 4-10g43 . (M>O.a) 3 310g g .t: 1. d) log" 1 Dokaz: 1) Nekaje !ogaM=x i logaN=y. vrijedi: log N + log M a a 1'1 ~ log a Ai.x b) 2) Dpkaz druge osobine logaritma moze se izvesti na analogan naein kao pretbodnom slucaju. . "Prebacivanjem" izraza logaN sa lijeve strane oa dCSllU..4 =y aY: AN M} => c) lio£lz45 Koristeci uvedene vrijednosti za xi y.8.. c) log21og. ~ log2(x~5) 12. Ocito je da vrijcdi jednakost 11 N./3 . Tada.12. nER) 3) Ne!~aje logaM=x.a) log. ·vrijedi 200 201 .16 b) log. Odrediti nulu date funkcije: a) y ~ logJx b) y 12.12.15. Nacrtati grafik funkcijc: a) y~ log.9. vrijedi: 12. asobinu doka7-ati oa drugi nacin. lab'" f) y Na osnovu cinjenicc dajednaki brojevi imajujednakc logaritme U odnosu na i5tu bazu.(2~x) a) y ~ log.a) Slog.11.1O. log2 log. prema definiciji logaritma.3. 1 e) loglO 1 log.2xl 2 log (N.2 b) lOlog". Tada. dobije se: d) 7io 12. lzracunati vrijednost varijable x ako jc: a) logx5~1 b) log2x~4 c) Iog381~x Izracunati vrljednost datog izraza: 12. M ~ x log a N q ¢::> aX ~ 12.a) log. y~ M ~\r ~M. 11a osno"\'u definicije logaritma j osobina stepena. Pravila logaritmiranja Za logaritamsku funkciju y=!ogax. .2 c) 22+log2~ d) 5 1. ipak. Ovdje cerna. c) log" 1 d) log.log.13. Odrediti domenu (ohlas! definiranosti) funkcije: b) y = log. Rijecima se dokazana osobina moze iskazati: Logaritam ko/icllikajednukje razlici {ogaritma brojnika i logal'itma nazivl1ika u od110SlI nil istu baZli.14. 81 :. (~x2+5x~6J 12. 16 :.dobiva se M log .MNI=log"M.a) log 2 ~ I 4 b) log 5 125 b) log. a\ j Koristeci osobinu iogaritma proizYoda.(x~3) cJ y ~ log. lijeva strana prcthodne jednakosti sc rastavlja na zbir logaritama: 12. 2 16 .log . log. dalje vrijedi: log .l I c) log. 81 Dokazanu osobinu !ogaritma mozemo rijecima iskazati o\'ako: Logaritam proizvoda jedl1akje zbiru fogaritamafaktora tog proizl'oda za ma koju bazu a (O<a-:f:-l).7.' ~ log M -log N a lv' a (1 sto je i trebala dokazati.

6bc = 6bc = loga23+..4 = log. Kako bi sc rijeCimaformulisalo pravilo za /ogaritam korijena? Kada se logariLamska baza nc pise 11 o::naci logaritma? 6bc 127 b). 3) Za iogaritamsku bazu korlsti se i realan broj e (0 kojel11 ce se detaljnije govoriti 1I cetvrtom razredu). Aka je logaritamska baza e tada se uvodi oznaka log¢x""'lnx.L 300 .10g...u a: ..... b) a'b' 3x Navedcne i dokazane tri osobine nazivaju se i osnovna logaritamska pravila. Koja prcl1-'ila za /ogaritmiranje poznajes? lskaii rijeCima cemu jejednak logarifam proizvoda.log4 + .log7b 2 = log4+10g v'5a ·{log7+10gb2) 4.511 i zovu se dekadski !ogaritmi. b) 10gx=log 15-10g3 = log 1~ 3 Rjesenje: a) log(2·5) ~ log2 + log5 b) log(3·29·90) = log3 + log29 + log90 c) log[12(x+2)] ~ log12 + log(x+2) d) log[23·(xL y 2)] = log23 + log(x L y2) = = log23+1og(x-y)+log(x+y) . 4. 4 .!-log4 Primjer I: Logaritmirati date izraze uzimajuci bazu 10: a) 25 b) 329·90 c) 12(x+2) i Jl = log3·4 = 00 log12 logS => => x=12.'1 21oga+. pa vrijedi : I ! J I \ C) log. Primjcr 2: Logaritmirati date izraze uzimajuci za baz. =. Primjcr 3: Logaritmirati date izraze uzimajuCi bazu 10: a) 4x 2 Ovim je dokazana osobina: Logaritam stepcna jcdnak jc proizvodu eksponenta stcpena i logaritma haze stepena.aX=M 1 I vidimo da .logab+ IOlSaC) = loga23+1o&x~!oga6-1ogab--logac. 23x = 10g. svi navedeni logaritmi imaju bazu 10: iog200. log45. a pribiizna vrijedfJost za e je 2.210gb = 2 .prirodni logari/am. Sa" c) log-"7b'-' I I ! log Sa' 2 log5+10ga' = log4 + --2~. na primjer. I I 1 b) = ('.log7 .Ie eksponent nx => Neposredno po definiciji logaritma iz allX = MJl logaritam broja Mn U odnosu na bazu a. log. Napomene: 1) Ponekada se navodi i pravilo 0 Rjeselljc: a) logariunu korijena: "rI loga '!.. i t 202 203 . (Oznaka In je skracenica latinskih rijeci: logaritmus naturalis .Ioga 30 0 i.. Sa} . 4 2xb d) log..23x.toga 1"7-.x + 10g.log.= log. <!xi > Iyl)· d) 'I a) 4 5 RjdclljC: a) b) 127 300 c) 2xb 4 23x i j I 1 Pitanja za ponavljanje: I.210g5+10g5 RjeSenje: aJ logx-log3:.A =-Iog a A.log7 . log346. 718).. r:-1 r--c: J log 4. 2) Aka je logaritamska baza a=\O tada se ne pise oznaka za bazu.b . . cJ logx = 21ogS+logS -logS2+1og5 . 2 Primjcr 4: Odrediti vrijcdnost od x ako je poznat njegoy \ogaritam: aJ 10gx = log3+10g4 b) 10gx = log15-10g3 c) 10gx .2xb .2+ 10g. loga ~-. n koje se dokazuje na osnovu treceg pravila jer se korijen Llvijek moze napisati U obliku stepena.log25+10g5 = log25·5 =logl25 => x=125._ log 5 +.log7 -10gb = log4 + .. 2. 3. ~...Jogax-( loga 6 +.31ogb-'log3~logx. 210gb.3log a .. x=5.

- 2 3 = . Znaci.-3 "1 _ 2 3 2 .( 2 + 2.1 d) 3·4·90·x d) 33 xy 5 a) ~..(O<a:. 27 l)vodeci pojam togaritma. Prebzak sa jcdnc logaritamskc haze na drugu RjeScnjc: Br~jeve 27 i 9 napisimo U obliku stepena. vrijedi: odnosno.4.17.19. -I -. vidjeii sma da se za logaritamsku bazl1 maze uzetl ma I<oji pozitivan broj razlicit od jedinice.:. /42c b)x=V --a. Logaritmiraj dati izraz koriste6i proizvoljnu bazu: a) 5·6 b) 5·23-43 c) 7-87·b 12. Neka je iogarilamska baza a .16. Odrediti x aka je: a) logx =2.20. Odrediti izraz x aka je poznato logx: a) 10gx= log3+log11 b) logx= log34-log2 c) logx= 310g4 loga M= Jog. Nekaje to broj b (O<b:. M 10g b a 12. Svakoj logaritamskoj bazi odgo\'ara jedan sistem logaritama svih pozitivnih brojeva..i: 1). Tada. IOg2 2. Logaritmiraj dati izraz koristeCi proizvoljnu bazu: . Odrediti x ako je: a) log x = 210g36-210g32 '-'} c) !ogx = 61og2-3!og8+log4 b) logx = log8-log3-log5 d) logx = 410g2-log3+ I b) log..n broj i neka jc pri tome 204 -3 . 2 Rjesenje: Transfonnacijom logaritma od 28 i koristenjcm poznatog logaritma od broja 2 dobije se: I log I 28 2 I 205 . d) logx = I + log5 _ log2 v Specijalno vrijedi: 12. =M Odaberimo novi broj za iogaritamsku bazu. (loga+logb) 2 b) logx= 3 (log2+loga--log4) 4 Primjer 1: Izracunati vrijednost izraza log927 -lOg179.. 9-4 6 5 6 Primjer 2: Ako je iog 72=a.22. c) logx =2. 4 d) logx= 2.. oa OS110VU definicije logaritrna. Logaritmirajrno posljednju jednakost uzimajuci za bazu broj b: 10gb(a 'o .. alog~M aX Zadaci za vjczbu: 12. Tih sistema ima 01loJiko kO!1ko i baza. potrebno je znati izracunat'i logaritam U odnosu ns rna koju bazll ako se zna !ogaritam II odnosu n3 jednu bazll.18. M 10g b a koja pokazuje kako se logaritam po bazi a moze zamijeniti sa logaritmom po bazi b ma kojeg pozitiv!1og broja M.x = 310g3 5-310g34 . Zato je potreboo znati logaritam broja za jednu logaritamsku bazu zamijeniti s !ogaritmom tog broja U odnosu oa neku drugu bazu.?_ b) 2x 127 19 12.' . ! 2. pnmiJcnimo pravilo za logaritam stepena i zatim predimo na Jogaritamsku bazu 3: 3 J log 3 log}3 log927-!og~79 = Jog 93 -log2~3. izracunati Jog I 28.' = -. Logaritmirati izraz x koristeci bazu 10: a)x=~ 4 c) 7x' 2b 4c' J37n-.= 3·]og93-2·logn 3 = 3· ~ .1 j 1 I logaM=x .j 7 5x 4 if2 c) x= /)3 + av'z V Vil7 I ! I I I J I ! I =M . Pokazimo kako se preiazi s jedne logaritamske baze 03 drugu."") ~ 10gb M => logo Ai 10g b a ~ 10£bM => Dobili smo formulu logo M = log.o 1) i neka je M rna koji pozitiYa. 3 J I I t 12. (310g2+210g5).21. Odrediti vrijednost broja x aka je poznato togx: a) logx = log3+log5-log4 c) logx = 210g3+310g5 12.2· log.9 log.

log]O=I. 12.3). . (3.O 1 < logx < logO. ]ogI000~3. izracunati iog6 16.m . iogaritam svakog broja iz intervala (1.1 <x< 1 logO. tada vrijedi: se logaritam svakog hroja: (2. (Ovdje m u svakol11 posebnom sJucaju ima i posebnu vrijednost). 10) je braj iz intervala (0. . Staje vece: a) log. I logx = -2+0. Akoje log3=a i log2=b.e biti rijcci u cctvrtol11 razredu) i koji se oznacava sa e...6).·1 < logx < 0 prakticnim~ racunanjima s iogaritmima najceSce se susrecemo sa dvije [ogaritamske baze. akoje log2=a i log7=b..5·1og.Ol=·-2.01 => -3 < logx <-2 logx=-3+0.m. 12. Zadaci za vjczbu: Izracunati vrijednost datog izraza: b) log.l => 0.a) log..01 logO.4).~-2+ --- log. sada. Kako se vrsi prelazak s haze na bazu? l<a<IO ~> logJ<loga<logIO => O<loga<J => loga~O.16 12. Druga logaritamska baza koja se koristijc iracionalan broj cijaje vrijednost izmedu 2 i 3 (0 kome e. I-log.. 1). Nastavimo li gornji postupak dolazilllo do zakljuc. Akoje IO&l125=a.a) iog4~5-1 b) 125 1og2. Dogovoreno je da se logaritmi S ovim bazama posebno oznacavaju ne navodeci oznaku baze: log 10M = logM .. Tada vrijedi: c) log25·1og. (Oznaka m u izrazu O. V2 a) iOg25 4 12. I < logx < logl logx=-I+O. izracunati log64. U Vidimo da se logaritam svakog broja moze napisati obliku 1 206 I I logx = k.m. Jedna baza je broj 10 i logaritmi U odnosu na ovu bazu se zovu dekadski logaritmi. Akoje \og2=a. Logaritmi U odnosu na bazu e nazivaju se prirodni logaritmi. .ka da iz inlervala (l00. (5.lzracunati iogg9.8 c) 4 1ogl . 100000) nalazi " intervalu iz intervala (100000.3 iii log.m ~> => .. logI0000=4.26. JogO. logl~O. 1).92l=1.8 iii log5 8 Znaci. logI00=2. (4.8. 12. . ".24.m. rna koji broj b iz intervala (l0.26=]. 12.. 1000000) nalazi "interval" Uzmemo li brojeve iz intervala (0. ]00). izracunati iog s6.m. log87. 5).m ~> -2 < logx < -1 ~> => 10gO. U 0.2 log30~1.27 12. Aka je iog 1227=a. m' 207 t I .J125 Logaritam svakog broja izmedu 10 i 100 ima vrijcdnost izmedu ] i 2. Uzmirno. Dckadski i prirodni logaritmi Logaritamska baza maze biti svaki pozitivan broj izuzev jedinice.29..= -a a a Mi cerno se U ovom dijelu baviti dekadskim logaritmima. Vidimo daje: b) log.28.m predstavlja neki niz decimala). Zbog cega je korisno znati prelaziti s jedne logaritamske baze na drugu? 2.25. 0.. log45. 10000) nalazi u intervalu iz intervala (10000.m.J=-J.30. Prema definiciji iogaritma vrijedi: logO. pa kada se napise u decimalnom obliku ima oblik l. Pitanja za ponavljanje: Nekaje a ma koji broj izmedu 1 i 10. Medutim.27. 2 =-2+ --~ I O-a -2+ - 1 1 -2a-l =-2. ad-fediti: b) log. 12.01 <x<O. c) log. tog3=b i log5=c.Tada vrijedi: 1.001 < x < 0. 1000) nalazi u intervalu iz intervala (1000.m .5·1og25 8 12.001 < logx < 10gO.5.23.64 JO<b< 100 ~> ~> logI0<logb<logI00 logb~ ~> I <logb<2 I.

5 615.65I ~ 2. 0.m ~ 2.. Karakteristika od log21 0737.0 919.02597 <log> --> -1.456 ~ I. 10 Svaki kalkulator odrcduje logaritme pribiizno. Cijeli diD logaritma nckog broja naziva se karakteristika logaritma. U posljednje vrijeme skaro svim ucenicima.8 312.0 616.6547 <log> --> 0.9 c) IogO.m je 2 .m je ·-3. Mantise iogaritama se ne mogu odrediti na ovako jednostavan nacio. logI54~2.- IN.sll dostupni mali kalkulatori koji osirn osnovnih racunskih operacija posjeduju i funkcije. Tablice Sil stampane il posebnoj knjizici koja sadrzi razne formule i podatke i koja obieno nosi naziv Logaritamske tablice. Karakteristika od logO.45 208 209 . 4. 63 0 347 448 548 649 749 2 I 3 4 357 367 377 387 458 468 478 488 558 568 579 589 659 669 679 689 759 769 779 789 869 969 068 167 266 879 979 078 177 276 889 988 088 187 286 5 397 498 599 699 799 899 998 098 197 296 6 407 508 609 709 809 7 417 518 619 719 819 8 428 528 629 729 829 9 438 538 639 739 839 P.i ne samo njima.6547 ~ 0. (dvije nule) N. m = 4.OOSOO 15~ -3+0. 436 437 438 439 * * * 450 451 452 453 454 455 456 457 458 459 65 64 849 859 949 959 048 058 147 157 246256 909 919 929 939 *008*018* 028*038 108 118 128 137 207 217 227 237 306 316 326 335 10 111. Drugi naein odredivanja potpunog logaritmajeste upotreba posebnih tablica.0 414.1.0 717. obieno su sastavljene na'pet decimnala.7 413.3 817. 0 1 2 3 4 1849 858 868 877 887 944 954 963 973 982 039 '049 '058 '068'077 134 143 153 162 172 229 238 247 257 266 5 6 .Tacnost zayisi od kyaliteta kalku!atora.m Karakteristika od log470. (tri cifre minus 1). je I Karaktcristika od Iog23. Na dispJeju kalkulatora pojavi se potpuna vrijednost logaritma tog broja 1o • Tu je i karakteristika i mantisa.9 211. Navedimo jedan dio stranice iz logaritarnskih tablica koje se kod nas mogu nati: Karakteristika logaritma se odreduje oa osnovu broja cifara prije decimalnog zareza. Velicina mantise je ogranicena brojern cifara koj~ moze prikazati izabrani kalkulatoL Primjeri: 154 <log> --> 2. . alm je braj veei od jedinice.58552805+2-2 ~ 321 418 514 610 706 331 427 523 619 715 341 437 533 629 725 logO. Da bi se adredio iogaritam rna kojeg broja. tada je broj k negativan i izraz obiika -4+0. U logaritamskim tablicama su posebno izdvojeni prirodni brojevi do 100 i napisani njihovi potpuni logaritmi.gdje je k neki cijeli broj.0 818.0 313. U slucaju da je broj manji od jedinice. je -2.37 b) log431.187520721.087015~ -2+0. 430 431 432 433 434 435 L.m ~ 3.414471949 Posjedovanje navedenog kalkulatora olaksava i ubrzava racunanje iogaritama brojeva i njihovu primjenu.667891695. Karaktcristika od logO. .651 ~ 5.187520721.m po dogovoru. mazemo pisati na slljedeci nacin: --4 + 0. Mcautirn i ovdje postoje razna sredstva koja nam to omogucavaju. dovoljno je taj broj otipkati i nakon toga nritisnuti tipku sa oznakom logaritamske funkcije. Primjer 1: Odre~iti: '3) log45. (tri nule).02597 ~ 2.P. odnosno oa osnovu broja nula na pocetku.58552805.667891695.1 log4. Odredimo logaritme nekih brojeva cije se rnantise mogu procitati s navedene stranice tablica. Tablice koje se koriste kod nas. Decimalni diD logaritma se zove mantisa. To su tablice u koj ima su poredane izracunate vrijednosti logaritama.m (dvije cifre minus I). . Za sve ostale brojevc u tablicama se moze odrediti sarno rnantisa dok se karakteristika odreduje na naprijed navedeni nacin.. i na nama je sarno ~ I 801 811 820830839 896 906 916 825 935 992 '001'011'020 '030 66 087096106 115 124 181 191 200 210 219 L. m .pa sc svuda nuvodi znak "=" umjesto "z".2 918.4 716. da naucimo procitati te vrijednosti. (sest cifara minus 1). aka je broj manji od jedinice.111 je 5 . 7 8 9 P.0 515.6 514. a mje niz decimalnih cifara.lJ "a5im primjc:·imu gr~Bku k1:l1kulatoraje :~eoma ma!a.0 212.P. Medu tim funkcijama nalazi se i logaritamska funkcija.0 * * * 350 447 543 639 734 360 456 552 648 744 369 466 562 658 753 * 379 475 571 667 763 * 389 485 581 677 772 * 398 495 591 686 782 408 504 600 696 792 9 110.

d) logO,00435

e) log4,3568

f) log45786

aktiviranje potrebno pritisnuti j funkcijsku tipku). Na "ekranu" kalkulatora pqjavi se antilogaritam (broj ciji smo logadtam otipkali). Ako je broj 1,36589 logarilam nekog broja x, tj. ako je logx~I,36589, tada se broj x odreduje na slijedcCi naein (prema kalkulatoru kojije meni na raspolaganju): logx ~ 1,36589 <2ndf> <log>
10gx~0,654169

Rjesenje: Karakteristike svih logaritama odrcdujemo prema broju cifara prije decimalnog zareza, odnosno prema broju nula na pocetku logaritmanda. a) Karakteristika od 10g45,37 je 1. Mantisu odredujemo na taj naein sto uocimo prve tri cifre broja,to Sll 453 i u tablicama u koloni N potraiimo ovaj broj. Kada se broj pronade potrazimo kolonu iznad kaje se nalazi cctvrta cifra broja. U nascm primjeru to je cifra 7. Zatim pronademo presjek kolone ispod cifre 7 i vrste u kojoj je broj 453. Na torn presjeku se nalaze uvijek tri cifre, sada su to dfre 677. Ovaj skup cifara prcdstavlja dio mantise. Prve dvije dfre mantise su "zaostalel1 i iz prakticnih razloga se ne ponavljaju. U nascm primjeru to Sll cifre 65. Sada moZelUo napisati tfaicni logaritam: 10g45,37 ~ 1,65677 . b)
log431,9~2,63538

._> 23,22148558 ~ x,
-7

<2ndf> <log>

4,509921681

~

x,

logx

~

-2,76448 <2ndf> <log>

-> 0,001719966 ~ x .

Naravno, kad nekih drugih kalkulatora oznake tipki mogu biti i nesto druga6ije, ali je postupak ovakav: Koristenjem logaritamskih tablica antilogaritam se odreduje na taj naein sto se obrnu radnje koristene za odredivanje logaritma. Pokaiimo to na primjcrim~! Primjer 2: Ako su dati logaritmi brojeva, odrediti te brojeve: a) loga ~ 2,63819
b) 10gb ~ 0,65389

0)

log0,45~1,6532'1

d) logO,00435

~3

,63849

e) Kada broj Ciji logaritam tra.zimo ima vise ad cetiri cifre, tada sc koristimo I tablieama koje se uvijek nalaze sa dcsne strane na svakoj stranici. Evo kako se odreduje iogaritam u nasem primjeru: 10g4,356 ~ 0,63909 Ra7.1ika izmedu slUede6eg troeifrenog broja i pronadenog 919-909~IO (tablicka razlika) odreduje tablicu s desne stmne koju treba koristiti. U nascm slucaju to je tabliea S oznakom 10. U tablici 10 potrazimo slijedecu, petu, cifru broja ciji logaritam 1ra2:iI110. Sada jc to cifra 8. Dcsno od ove cifre pise 8,0. Ovaj broj potpisujemo ispod procitanog i vrsimo sabiranjc: log4,356'" 0,63909 80 +
log4,3568~

c)

loge~ 3

,66030

0,639170 .

RjeScnje: Karakteristika svakog logaritma odrcduje broj clfara pr~je zareza, odnosno broj nula na poeetku broja, ako je karakteristika negativan (cijeli) broj. Same eifre se odreduju P01110CU mantise. a) Broj a jc izmedu 100 j 1000 pa ima trl cifre prije dccimalnog zareza.Kojc su to cifre odredicemo pomocu mantise njegovog logaritma. Uoeimo prve dvije cifre mantise 63. Pronadimo u tablicama ove dvije cifre u koJoni L. Zatim traiimo desno od njih slijcdece tri cifre mantise. OVdje su to cifre 819. Lijevo od cifara 819 na samom pocetku eitamo tri cifre broja a, a eetvrta cifra je ona na vrhu kolone iznad njih, odnosno na dnu Imlone. Broj aje, dakle a=434,7. b)
b~4,507

t)

log45786 ~? 10g45780 ~ 4,66068 54+ log45786
~

c)

c~0,004574

Primjer 3: Nekaje logx=2,65746. Pomo';u tablica odrediti broj x. 4,660734 Rjesenje: Karakteristika 2 pokazuje daje broj veCi od 100 i manji od 1000. Znaei broj lma tri cifte prije decimalnog zareza. U tablicama se ne nalazi potpuna mantisa 65746. Najblizi manji broj koji se nalazi u tablieamaje 65744. Prve cetiri cifre traiCnog broja su 4544, paje traieni broj, odreden najednu decimalu, 454,4. Narednu cifru odredujemo na sljedeci nacin. Razlika izmedu broja koji se traiio i broja kojije Pfonadje:n u tablicamaje -65746--65744 = 2. Ovaj broj tra2:imo u tablici odredenoj tablickom razlikom (753·-744~9) na dcsnoj strani. Najblizi
211

Pomo6u kalkulatora i logaritamskih tablica odredujemo logaritme brojeva, ali i obrnuto, odredujemo brojeve kada su nam logaritmi poznat!. Postupak odredivanja broja cijijc log~ritam poznat obieno sc naziva antilogaritmiranje. . . Primjenom kalkulatora s funkcijama odredivanje broja cijije log~nt~m poz?at svodl sc na tipkanje poznatog logaritma i pritisak na po~ebnu tipku (to Je tlpka kOJa oznacava inverznu funkciju od logaritamske funkcije i obicno je za nj.eno 210

manji broj koji nalazirno u tablici 9 je 1,8. Lijevo od ovog broja je cifra 2. Ovo je peta cifra trazenog broja. Sada trazeni broj x moze da se piSe x=4S4,42. Ako nam je potrebno jos cifara, tada razliku izmedu broja koji srno traiili i pronasli u tablici 9
(2--1,8~0,2) pomnozenu sa 10 trazimo u istoj tablici. Slijedeca cifTaje 2, itd.

x=454,422 ...
Ako logaritarn ima vise od pet decimaia, tada se iogaritam zaokrliZl na pet decimala (iIi na onoliko decimala koliko imaju Iogaritmi u tabiicama) pa se postupa na navedeni naCin.

12.6.

Primjena logaritama

Logaritamski racun je i nastao iz potrebe da se olaksa racunanje s obicnim brojevima. Logaritmi, naime, omogucavaju da se operacije viseg reda svedu na operacije nizeg za jednu stepenicu. Tako se mnozenje svodi na sabiranje, dijeljenje na oduzimanje, stepenovanje na mnozenje, korjenovanje na dUeljenje. Kako se prakticno primjenjuju logadtmi pokazace slijedeci primjcri.

Pitanja za ponavljanje: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Koje Zogaritme nazivamo dekad')ki logaritmi? Kakvi se Zogaritmi nazivaju prirodni? Staje karakteristika logaritma? Kako se odretluje logaritamska karakteristika? Sta je mantisa logarilma? Kako se odreduje mantisa?

Primjer 1: Primjenom logaritama izracunati 4·15.

Rjesenje: Ako sa x oznaCimo dati proizvod tada \Tijedi:
logx
~>

= log4·15

=>
~>

logx = log4 + log 15

logx ~ 0,60206+ 1, J 7609

logx=J,77815

~> x~4·15=60.

Zadaci

7.11

vjezbu:
'1

Primjer 2: Primjenom logaritama izracunati 23.45·3,R954.

12.31. Ako je log2=O,30 I 03, log3=0,47712 , odrediti: a) log6

b) log24

c) log2. 4

dJ log-Jl8'

e) ,og

1

2 5 .3 2

Rjesenje: Oznacimo dati proizvod sa x. Tacia vrijedi

.J6

x = 23,45·3,8954
=> logx = log23,45+1og3.8954 => logx = 1,96069

=>
~> ~>

12.32. Date'logaritme napisati U obJiku lz koga se Inoze neposredno procitati vrijednost karakteristike i mantise: a) ~,34561 b) -1,88211 c) -3,77237 d) -2,91272
12.33. Date logaritme napisati
U

logx = log23,45·3,8954 logx= 1,37014+0,59055 x = 91,346098.

ob!iku negatlvnog broja:

Traieni proizvod je 23,45·3,8954 = 91 ,3460n.
d) 4 ,13731

a) 2,J5439

b) I ,41582

c) 3 ,02064

Naravno, primjenom logaritama rezultati koji sc dobiv3jU 5U, uglavnom, prihliznl. Njihova tacnost je uvjctovana kvalitctom kalkulatora odnosno brojem dcclmalnih cifara na kqje su svedeni logaritmi u tablicama.

12.34.a) 15 12.35.a) 4121 12.36.a) 89344

Odrediti Jogaritme datih brojeva: b) 453 b) 4,121

cJ

b) 487329

5002 c) 0,412J c) 0,50081

dJ 8709 d) 0,0412J d) 0,0400092

PnmJer 3: IzracunatI vrlJcdnost lzraza x=

. .

~...

.

~~-~---

43,2·175,433
655,244

Rjdcnje: Logaritmiranjem izraza dobiv3 se log x:
-I 43,2 ·175,433 Iogx·- og~--~-~

12.37.a) 1,95904 12.38.a) 0,45501 212

Odredi brojeve ciji su logaritmi dati brojevi: b) 2,]9562 c) 0,65068

d) 5,71223

=>

logx=logC43'~'17\433)

- log65S,244

b) 2,89461

c) 1,44077

d) 3,22557

=> logx = => logx ~ 1,63548+2,244 J 1-·2,8 J640

655,244 log43,2+1og175,433 - log655,244
~>

logx= U)6319 '=> x=ll ,566. 213

I

Vrijednost izrazaje:

43,2 ·175,433 ~ 11.566 . 655,244 .

12.42.a) 35,42· VO,96782

b) 823,8' :~(3,641
b)

c) .J2,34.
3

Vl,~8

· . . " 63,06·0,055' P rtIDJer 4 : P" nmJcnom Iogantama IzracunatI. x = --'c-~ 0,009744 Rjdenje: Logaritmiranjern izraza dobije se:

12.43.a) - - - - - .3

32,15· V16,79' 87,45
7,27 • ..JI7,94 5 3,846 • ljS,0987
3

J46,43. VOJ,%
0,097 0,345
3

c)

2,15 ·V6,87'

.J98,15
c)

12.44.a)

b)

.!J2,005
.

0,169'.~
5,24' ·J7,31

._ 63,06·0,055' logx - log ............~. => logx ~ log(63,06'0,055 3 ) -logO,009744 0,009744 ~> logx = log63,06+3Iog0,055 -logO,009744
=>
~>

0,09
I:'

5

fg,46

3

12.45.*a) 63,06.0,055

logx = 1,79975 + 3· 2 ,74036 - 3 ,98874 logx= 1,79975 + 4 ,22108 - 3 ,98874 logx = 0,03209 => x=1,076688. 12. 46 .*) a

0,009744
2,4539

b)

V8,09~i .0,973

I",IS '\16,983
2

2'("-

c)

V9+V4

=>

V8'~~.22- 0,2· 2 V65,37
19,69 34 .

· . . " . 84,35-'JO,5477 P TlmJer 5 : P" fll1lJenom Iogantarna IzracunatJ : -_~_.".m·~C':":7' 63,7' . 2,213 5 Rjescnjc: Aka se izraz oznaci sa x i izvrsi njcgovo logaritmiranje dobije se:

c)

..[i2:i 3'09

88,34'" .~6,7°·3

logx = log 84,35.;J0:5477 = log(84,35· VO,541'1 ) -logj63,7'·2,213 5 ) 63,7 2 -2,213 5

=

= log84,35 + L ·logO,5477 -log63,72 - log2,213 5 =
3

12.7. Logaritamske jcdnacine oblika log"f(x) = log"g(x), pri cemu su f(x) i g(x) polinomi iii racionalne funkcije najvise drugog stepena
lednacine U kojima se nepoznata nalazi u sa$tavu logaritmanda nekog logaritma naziva se logaritamska jednacina.

I = 1,92609+ --(-026146)-2·180414-5·0,344983' , ~

= 1,92609··0,08715- 3,60828 -1,72490 =-3,49424 = 4

,50576.

Odredivanjcm antilogaritma dobivenog broja dobije se trazena vrijcdnost izraza

lednacinc:

x = 84,35

VciT477

log(x-l)=3,
Sll

logx + 2x = log(x-3), logkx2+7x-2)~1

=

0.0003204

63,7' .2,213 5

logaritamske.

Zadaci za vjezbu:

Primjenom logaritama izracunati vrijcdnost datog izraza: 12.39.a) 65·34 b) 452·9721 c) 3,982·9,466 d) 7,906·3,0972 12.40.a)
-.~;-

45,873 11,34)

b) 4,5 2 --, 34,)
b) :;,/765,3

c). c)

8,6.13,5 2 4),68

3

d)

41,23

2

Znamo da su logaritmi definirani samo za pozitivne brojeve, pa logaritmandi koji se pojavljuju U \ogaritamskoj jednaCini moraju biti pozitivni. Zato se prilikom Ijesavanja logaritamskih jednacina prvo odredi njena damena, a kada se odrede brojevi koji bi magli biti JjeScnje, pro\jeri se da Ii pripadaju domeni. U slucaju da ti brojeYl ne pripadaju domeni jednacine, ne mogu biti ni njena rjesenja. Ovdje cemo rjesavati, uglavnom, lagaritamske jednacine koje se mogu dovesti na oblik \ log" f(x) = loga g(x), a odavde f(x) - g(x),
pri cemu su f(x) i g(x) po!inomi ili racionalne funkcije najvise drugog stepena. Pokazimo, na slijcde:eim_ primjerima, kako_ se !jesav~ju neke Jogaritamske jednaCine:

6,77·7,11

2

12.4l.a)
214

%Ii

V8,954

215

Primjer 1: Rijesiti logaritamskujednacinu logx = 3 -log4. Rjescnje: Data iogaritamskajednacinaje dcfinirana aka je x>O.
Transformirajmo jednacinu na slijedeCi nacin: logx
~ 3~-log4
¢;>

uslovima jednaCina se maze pomnoziti sa ekvivalentnu jednaCinu: 1 4 3

(5-4logx)(I+logx) prj cemu prelazi u

logx+log4 = 3

¢;>

log4x
~>

~

3

¢;>

log4x

~

logl 000

=> 4x = 1000 Rjesenje date jednacine je x = 250.

x = 250.

1 + logx+20-16Iogx = 3(5+5Iogx-4logx--4log'x) 21-151ogx = 3(5+logx-4!og'x) 21 ~- 15logx = 15+3logx-12log2x ¢;> I210g'x + 6 - 1810gx = 0
Zlog'x - 31Mx + I
~

Primjer 2: Rijcsitijednacinu IOg2(X2-9x+28) = 3.
Rjescnje: Kako je diskriminanta kvadratnog trinoma x 2-9x+28, o = 81-112= ,-31 negativna, a kocficijent kvadratnog clana a= 1 pozitivan, to je trinom pozitivan za sve vrijednosti varijabJe x, pa je domena date jednaCine skup svih rcalnih brojeva. PotraZimo rjesenje jednaCinc: log,(X2-9x+28) ,0 3
¢;>

=0

=>

~logx )
i

1,2

= ----- = --

H,!9-8 4

HI 4

=?

=>

logx =

-

1

2

,logx = 1
XI

=>

Jednacina ima d\'a rjeScnja:

=.JiO

X2

= 10

x'-9x+28=23

¢;>
~>

x 2- 9x + 28 ~ 8
x

Primjer 5: Rijeslti jednacinu loglx + !Og,lX + ioggx = 11 .
9 ± I

'.'

=

2

2

Datajednacina irna dva rjescnja ito: x1=4, X2= 5.
Primjer 3: Rijesitijednacinu lag3(x-2) + log3x = iog3~L Rjeseuje: Data jednacina ckvivaJcntnaje sistemu:

RjeSenje: lednacina je definirana za sve pozlt1vne vrijednosti varijabJc x. Kako sc u jednacini pojadjuju razlicite logaritamske baze, polrcbno je sve iogaritl1le transfonnirati u !ogaritme po istoj bazi. Neka to bude baza 2: Jog2x +
Jo~x

+ loggx = 11

¢c:>

log2 X log,x + - - - +
=

rx - 2 >0

2

!.og2 x
3

=

Ji / 6

~o

1x> 0
llog, (x
x> 2 { Jog (x - 2)x = log] 8 3

¢;>

Illo£2x ~ 66

1:66

-

2)+ log, 8= 0

x=

log, 8 Primjer 6: Rijesitl jednacinu log(24x -- 13) . .:;: x - xIogS. RjesenJe: U oblasti u kojoj je definirana jednacina sc maze transform irati na sljedeCi naCin: log(2X+x-J3) = x-xlog5
<d <d
¢;>

X> 2 { x'
~~~

2x

fX>2

._ _
x=4.
2

Rjesenje date logaritamske jednaCine je x = 4.
.Primjcr 4: RljesitijednaCinu

l

x
1,'

= 2±"'4+32

log(2X+x-J3) = x -log5 X !og[(2x+x-13)5 X ] = x

log(2X-L-x-13)+iog5 X

=

x

log[(2x+x-13)5 X ] = iogl0X 2 x 5x+(x-13)5 X = lOx
(x~-13)5X =

_ _m

1 4 + =3. 5-41ogx l+logx
_ _ _

¢;>

0

=>

lOx lox+(x--13)5X~ lOX => ,,=13.
~

J3)5 X

RJdcnjc: Jednacinaje definirana za x>O i 5--4Ic;gx¢O, l+logx:;t-O. Pod ovim

Za dobivenu vrijednost varijable x po!aznajcdll3cina je jednacll1e.

d~finirana,

paje x=13 ljdcnjc

216

217

10)3 . KojujednaCinu nazivamo logaritamska? 2.i 12.125 = x+7 12.log. 3--1 .1/ 12.a) log2x = 2Iog(4x-IS) b) log(8-lOx.JI .57. II b) log~ + 3log. = .8 X - I .55. 10g(x+l) logFx':.a) logx+2(2x+3) = 2 12. 12.x2) cJ 210g(x-l) .67.a) log9X + Jog. Kakve logarilamske jednaCine smo naucili rjdavati? 12.6I.> 4·' 4 log. (2x' 2x-I)="J.a) (log. 4 + log x 4 = 5 1-4 3 4' 3 I log .)o.l o g 4 = 0 ' 12.50.a) log2x+loggF8 1 b) log3(1og. T akve su sIjedece ncjednacine: logx> log25 .58.71.65.:? -log2 I".63.. -~ -- =4 . In-·~ > 12.5 . t<Yvrijedi: U b) log410g210g3x ~ - 1 2 12.2: 12. = 0 x + x .a) log. 3 = I . Kako se odreiluje domena logaritamske jednaCinc? 3.a) 3x+3x+I+3x+2=5x+5x+l+5x+2 b) log2(x-I)+log2(5x-r3)=2 12.a) log[3-210g(1 +x)]=O 12. 64 x _x =3 2 Jog -I = log x " x 3 x b) log] 8'" ." 125 = 0 12.a) !og3Iogg1og2x_= log31218 r b) logxlog3logx2x3=0 odnosu na bazu -:- 219 .3x Zadaci za vjezbu: Rijesiti datu logaritamsku jednacinu: _ 12.Primjer 7: Rijesiti jednacinu 4 = 0.2 12. 2 i. Mi ccmo IjeSaY3ti samo one nejednacine koje se mogu napisati U obliku pri cemu su f(x) i g(x) polinomi ili racionalne funkcijc najvise drugog stepcna.a) log3x + 10g)3 x + log.1 2x2) = log(2xl) .a) log(x2~ 7S)·log(x--4) = 2 b) 2Iog(x-3) = log(x2_21) 12.a) log7(x-2)-log7(x+2) = 1 ····log7(2x-7) b) log(x-2)+iog(x+2) = log(2x-l) l)V' 12.- .69. Kako je logarita!11ska f~l!1kcija U odnosu ua bazu a> 1 rastuca.a) IOM(X+3)-log4<x"1 ) = 2"log48 b) log4(x+3)"log4(X-I) = 2-loM8 i 2. Rjesenje: lednacinu mozemo transformirati na sljedeci nacio: !og.47.a) log" 25" log.a) 12.59. IOg l b) log(3 x +x-17) = xlog3 b) ]og2(2"--3)+x" 2 b) xl+logx= 100 b) X 1og .x=2 4 log ~~I '3 = 05 42 - ¢. 9 12.a) log2F1og2(6.62. x = 6 b) log x . 16 + log.a) xl-logx=O.(log. ..a) log. = I 1:05 D5x X --=x3 ' .54.49..a) =2 b) -I log4. Jog 2 27 = x + 7 . Logaritamske ncjcdllacinc oblika log"f(x) < logag(x)..a) 9"-+6 X = 4x 12.> 4·' Jog. =4 2 ¢. 5 b) (loa x) + Joa .'-2 x 3x b) ~3Jog2(-x)"log2. 10)2-610gxl0=0 12.log2 log8-log(x-5) '0' »<.S2. a 0< a < 1 opadajuca.a) logx-log48~logI6=O b) 210gx+log6=logI5<y"c) 10g(x"l )=2 X x+2:::: 256 =9 = 32x 2x+2x+l+2x+2+2x+3 = 3"-+3x+I+3x+2+3x+3 b) 22x.48.60.-19) log(x-8)=2 x-3 x+2 log" f(x) < log" g(x).70. b) 210gx 3 + log 3 + 310g9x 3 = 0 OJx b) log3x+log27x = 4 b) 2log2x+4log 16 x = 3Iog 16 x Pitanja za ponavljanje: ).x+5)=2 b) log3x+log. In45 . .t::"7 b) log(x2 -.Jx2 . jer ce se one sycsti na nejednacine koje smo ranije naucili ~jeSavati.OI 12.a) log(2x+x--4) = x(l-log5) 12.73.72.a) log. pri ccmn Sn I(x) i g(x) poiinomi iii racionalne fUllkcijc najvise drugog stepena Nejednacine u kojima 5e pojadjuju logaritmi koji u logaritmandu sadde \'arijablu nazivaju se logaritamskc nejednacine.64. 2 ·log x 2 = log. 9 x='.a) log2(9-2 X ) = 3-x 12.x = 10g.5I. :--1 .68.S.66.a) 10gll'"\ "Xi__ . 2 16 64 I I log . 12.= '3 2 1 ~=X b) log..2x-310g.

x-2 w W 1 I r(x-4)(x-2» x.logo f(x) < loga g(X)} 0 f(X) > 0 a> I . .2) U (3.6 --<0 x-2 x < 2 iii x>4 0 W lex . 220 22! .> I 5 -<x< 2 8 r w 4 < x< 6.5» log. 3 log I (x2~~5x+6) >-J log I (x L Sx+6) > log I 2 .8 . pa vrijedi: 2x .L 1 [X-I> 0 21og3 (x-I) -log3 e2x-S) > 1 RjeSenje: Logaritamska bazaje lzmedu ou[e ijeciinicc. l 0 'O<a<l { Rjesenje nejednaclne je unija intervaJa (1..pa vrijedi: 12x .2 Hjescnje: Logaritamska baza je veca od jcdinice..__. Pokaiimo na nizu prirnjera kako se rjeSavaju neke. jcdnostavoije. rjeScnje logaritamskc nejcdnaCinc jc skup brojeva iz intervata Primjcr 2: RijeSiti nejedna"inu log I (x L 5x+6) > . 2 W 1 2x 1 '2X. logaritamske nejednacine. 4).x + 2 <0 { . (2x .jc: Logaritamska bazajc veca od 1. «-I)' -log. pa sc maze plsati: logZ(2x-]) <-2 r2x -1>0 12x-1<22 12X -8 _\ < 0 l x _.8> 0 x -_28 --<I Primjer 1: RijeSiti nejednacinu log2C2x-l) <-2. Rjesenje: Nejednacinu mozemo rjdavati na slijedeCi nacin: Dakle. x-2 .(lx-S) > I.8 0 Iog.2) < 0 !ex-4)ex-2»O W f2x> I I l2x < 2 ·2 +I W ¢. { IX2 -5x+6 > 0 X' { -5x+6>0 a> I lx' -5x+6 < 2 JCx-2)(x-3) > 0 W I < x < 2 iii x' -5x+4 < 0 l<x<4 f(x) < g(x) [x<2 iii x>3 g(X) loga f(x) < loga g(X)} o <a < I >0 l(x-I)(x-4)<0 3 < x < 4.. Primjer 4: Rijesiti nejednatinu 2]og.g log3 .5> 0 .8 ag. -_.< -2·' W x-2 I 2x .4)(x .6). 1 2<x<6 Rjesenje date logaritamske nejednacineje skup realnih brojeva iz intervala (4. (x-I) -Iog.< Iag. I ::.. 2 2x.< 0 2" x . 2x ..6)(x . fex) > g(x) Primjer 3: Rijesiti nejednacinu Vidimo da se logaritamska nejednacina svodi oa elevivalentan sistcm nejednacina cije rjesavanje nam je poznato od ranije..2) > 0 RjeScn. x-2 [e2x-8)(x-2) > 0 lex .log.

4 > 0 .2)· log.4) 2). log (2"ci ..x<1 c) log.»3c.>-2 log 22 N1 12.a) log7 ..75.2 ¢:> ¢:> jX>2 Lx ~ 2x -+. Pitllnja za ponavljanje: 1.I > 6x .2 > 0 2x-+-1_·4>O ~> x>1 x+ I >22 2 => x> 1.1699. 2 ¢:> 2-2 < ZX-2 < 2 ~ <2 x <2 2 4 ¢:> ~ <2"-Z < 2 4 ~+Z<2x<4 4 1..-->-l i x _+ 1 x-? -I ¢:> ¢:> >-2 log2(2 X .4) U (4.2 > 0 i 2x+ I .x>3 b) log(x+3)<1 c) log4(x-5»loIl47 Pod uslovom x> I data nejednacina se transformira na sljedeCi nacin: 12.1-4) > -2.. KaA'Ta nejedna(~iJ1a se naziva logaritamska? 2.a) log.Ie 2x .74.¢:> I [' I " X> I (x _I)' rx> 1 ~2x I t(l+t)<2 ¢:> t+t2<2 ¢:> t2 +t-2<0 <t< 1 .x>2 log2(2 X .2)· log I (2x+ I 4) >·2 log2(2 L d) logx>O d) logs(2-x)<1 :.1699 < x < 2..2) J< 2.•) log I (Zx2-3x+5) < log.(x-I»2 12..79. ¢:> ¢:> ¢:> ~x>~ LX'" 4 5 -4 Tako sma dobili rjesenje nejedn.15 .:.(x2~2x. Tada se prethodna nejed~aCina svodi na kvadratnu: 12.a) log. log?~ <x<Z ¢:> Rjesenje nejednacinc je unija intervala (%. x+2 d) log] . Nckaje '!og2(2 X -2) = t.76 .(5x+3) b) logo.2)- "2 x +-' .2) < 2 b) log I ~-. Rjescnjc: Ncjednactnaje definisana ako .(x+3)<-2 c) logo. Primjer 5: Rijesiti nejednacinu logl(2~2} log I (lx-+.cine xE(J.• ) IOg2(2x+4»log..78.z-2 < log2 (Z"-Z) < log. x> 4. Z).< x < 4.> 0 x [1+ IOg2(2".1 .2+log 2(2" -2)] <2 log2(2 X .4) 2 IOg2(2 . 2~" .< 0 x -·3 3x + 1 c) log.1 (x-5»-1 12." b) logs(xL llx+43»2 c)· IOg8(~2-4x+3) < 1 223 222 ." .77 . Kakve logaritamske nejednacine sma naucili rjesavati? Rjesavanjem sistema navedenih cksponcncijalnih nejcdnacina dobije se: 2X . ¢:> (1+2)(1-1)<0 2x>5 >5 ¢:>-2 llOg] 2x _ 5 > log] 3 5 l l(x-I)' -->3 2x-5 Zamijcnimo t: -Z < t < I ¢:> -2 < logZ(2"-Z) < I ¢:> log. (x2 +2x+l) b) log 1 (2x2+5x+ I) < 0 12.a) log. x-4 <-2 log2(2X-2)· [log. Zadaci za vjezbu: Rijesiti date logaritamske nejednaCine: b) log. +00).

Orijentisani ugao moze biti pozitivan iii ncgativan.a njemu suprotan smijer je pozltivan.85*. lllozcmo shvatiti cia dvije poluprave sa zajednicldm pocetkolll odreduju nc 5amo dva. ~. log2 log.-. Medutim.> . Dvije poluprave odredujll beskonact)o mnogo ugloya Na SI.a) predstavlje.4X) > 2 12.32<4 I x-2 12.a) log.je ugao a sa k'l~a~ima pi q.2) >-2 b) log2(2 4'42 2x) < 2108412 b) 1084(18-2X} log. . OSNOVI TRIGONOMETRIJE Orijentisani ugao. a koji je drugi..82.1.. pa smo rekli smijer kretanja kazaljki oa satu nazivamo negativnim. 1.--<O Xl -1 2 b) log.l3..-I 2 U oS11o\'noj skoli kao i u prvom razredu srednje. Kod orijentisanog ugla tacno se zna koji krak je prvi. Stepen (stupanj).x -log.80. 13.1 b) za koji vrijcdi 131 = a + 2-360 0 224 225 .1. ako se kraci ugla uzmu kao ureden par polupravih.a) log2(2"-1)'\og 1 (2'+' . Drugo.! 3. Kako to shvatamo? Posmatrajmo slijedccu sllku: ~ ~ q p p Sl. . 18-2' S. Sta sma dobili ovim prosirenjem pojma ugJa? Prvo. takav ugao se nazi va orijentisani ugao (orjentirani liut)..35 _Xl 1 12. mogli 51110 prccizno da definisC1110 tu izomctriju. vec beskonacno mnogo ugkva. 4 X c) log.a) log2x-l ogx-2>0 12..upoznali sma pojam ugla. Vidjeli smo da svaki ugao ima svoj nh i dva kraka.log 4 (x'-5»O 12.8I.a) I c) log.125<2 1+logx + I-Iogx >2 b) b) log2 x-310gx+3 <I logx-I log. Prilikom crtanja orijentisanog ugla. Tuje i ugao 13] na S1. To smo vezali za krctanjc kazaljkl na klasicnom satu.x -\og.84. Redoslijed krakova nije nam bio bitan. na luku koji pdpada unutrasnjoj oblasti ugla obavczno se nacrta strelica k~je je usmjerena od prvog kraka ka drugom.83. log. 9 > 0 13. Radijan 12.13.a) log. fste hake ima i ugao a] koji je za 360 0 veci od ugla u.a) log3(13 . govoreCi 0 rotaciji u ravni.

" ..=7" .1°=3600" '·'·.1831°=229°10'59" 7t _ . a kada negativan? Sta znaci saznanje daje dat ugao od-600? Kako se dejinise radijan? Koja veza posloji izmeau stepena i radijana? Koliko slepeni ima ugao od T[ radijana? ])rimjer 1: Uglove date u stepenima izraziti u radijanima: a) 45' b) 90° c) 21 0° d) 80° Rjdenje: Koristeci osnovnu vezu izmedu stepcna i radijana i osobinc proporcije dobUe se: 45n 1T x=-aJ x:45 ~n:180 => 4 180 90n IT x= . 4.3.iana = 1800 P01110Cll osnovne veze izmec1u stepcna i radijana dobije se i : I rad ~ 57. radijanc obrnuto.2. 5. a sekunda sezdeseti dio minute.2957795° ~ 5rl7'45" . 180 II Ova veza omogucava preracllnavanje stepena stepene. Ugao ad 3n radijana izrazl u stepenima. 1'=60". on~j centralni ugao Cijije pripadni lukjednak. 2. I 0 ~ 0. radijusu kruznice. Prilikom proucavanja mjerenja uglova II prvom razredu. IT Radijanje vccajedinica.. _ ) '0 57460 ~-6J 1513 7t c) x: (-11)= 180:7t Osnovna veza izmedu radijana i stepena je da ugao od 180° u isto vrijeme ima radijana : 11: d) x: 2". x . 3.. J<...085 226 227 . 7l radi. Koristenjem osnovne veze izmedu stepena i radijana i osobine proporcije d6bije se: a) x: 27t ~ 180:7t => x = 27t . a odavdc 1 rad 180 0 1() = _2":__ rad.= b) x:90 = n:180 => 180 2 c) x:210 = n:180 d) x:80 = 7t: 180 Zadaci za vjezbu: => => x = . Receno je da je stepcn devedeseti dio pravog ugJa. Dati ugao izrazen II radijanima 1zrazi u stepenima: a) 5 b) 10 c) -20 d) 0. 6 180 411: 80n x=-' 180 9 210n 13.-II. ~ 180:n 4 x= 5n ·180 4n = 225° .1.J . po b) x: 4 = 180:n => => => x~ ~'180 =229. Koliko radijana ima ugao od 150°? 13.01745329 radijana.18 0) 0. radijana u Pitanja za ponavljanje: 1.4. IS() ~ 3600 .. a zavrsava se na drugom kraku ugia. Ugao od 50° izrazi 1I radijanima.5. Zato je ncophodno usmjerenim [Uk0111 koji pocinje na prvotll. Tako vrijedi: 1°=60'. oznaciti svaki orijentisani ugao.·180 _ 600 0 J °0°. uveden je pojam stepena (stupnja) kao i pojam radijana. Koliko stepeni irna lIgao od 2nlS radijana? 13. 13.:l '. Toje duiini.ada je ugao pozitivan. minuta sezdeseti dio stepena.···1·· Primjer 2: Ug[ove date u radijanima izraziti u stepenirna: a) 2n b) 4 c) -II d)5" 4 Rjescnjc: Neka je x trazena vrijednost ugJa u stepenima. 13.

- c..t.. ~ ~ C Ponekada se spominju i trigonometrijske funkcije sekans i kosekans. Posmatrajmo pravougli trougao ABC na slid 132.= a b NALEGLA KATETA SUPROTNA KATETA ___- Oznaku s'inQ citamo "sinus ugla a'/ iIi "sinus od a".~=·-:------:-----:c~=-::--:--=c tga :::::: - a Prilikorn rjesavanja raznih zadataka. a~ BC. HlPOTENUZA --:-~. ug1 U . najccsce susrecemo ostre uglove. je naicgia katcta za llgao a. ' ' II Tang:ns OSti..naziva se hipotenuza. Ako uocimo ostar ugao a i katetc a i b.. 228 229 . TI' 2/ _. . mehanika.".~-te-t-c-i-' I hipotenuzc. Uvedimo sada de-finiciju funkcija: rSinus ostrog ugYa -u pravougi~m trougiu'jed~. Druga kateta. tako i u predmetima fizii<a.. 1ma dva ostra ugla. lato cemo se nesto vise zadrzatl na pravougJom trouglu._ _ "Kandcne dcfinicijc vrijcde..13. !Z!11 a \.. Odrcdlti intervalu (0. =5 c = 13 pravouglog trougla..jc odJwsu s~protne-J-<-. ( r:: \[ tangcns i kOlangens svakom uglu iz intcrvala : 0.. I . Veza izmeau stranica pravoug!og trougla omogucava nam cia iz poznate velicinc njegovlh dviju stranica (ma kojih) odrcdimo velicinll trcce stranicc.v od a" i ()znaku ctga citamo "kotangens ugla a" iii "kotangens od r. .·og ugla u pravouglom trouglu jcdn~l{. a f un k·· .I).ic odnnsu suprotnc i naiegle katctc.' oznaku casa citamo "kosinus ugla a" iIi "kosinlls od a".I pridruzuju reaJan broj u \ 2) Prirnjer 1 : Poznate su stranice a katetu b i ugao 13 . One se definisu na slijcdcci na611: Za duzine stranica pravouglog trougla vrijedi Pitagoflna teorema: I 1 seca = . -h::Q).i :::::::-::::> . b = AC su katete c = AD JC hlpotenuza a i f3 su ostri uglovi i vrljedi: Navedene funkcije nazivaju se trigonomctrijskc funlicije (prema grckom: trigonon = trougao = trokut. Navcdcnc definicije trigono!1lctrijskih funkcUa ostrog ugla 1110zcmo formulisati i 0\'31<0: Rjesenjc: Konstrukcijom prayouglog trougla cija je kateta BC~a (~5) hipotenuza AB=c (=13) dobije se trazena kateta AC=b i ugao 13· Isti zadatak maZe se qesavati i racunski. Poznato nam je da stranicc pravougtog trougla imaju posebne nazive. Kako izrabmati vclicinu ug!a ~ ? Prakticne Dotrebe izracunavanja velicine uglova u (pravoug!om) trouglu dovele su do uvo'c1enja noyih funkc.--~--- cosa b NALEGLA KATETA] lliPOTENUZ~ . sino:. cosa SinO: [z navcdcllib dcfinicija vidimo da trigonol11ctr\jskc funkcijc sinus i kosinus svakoll1 Navedene veze izmeau llglova pravouglog trougla omogucavaju izr3cunavanje velicine ostrih uglova ako je poznata velicina jednog. I Kotangens ostrog u~la u pravouglmn trough! jednak je o.U Inler\'3 1 (0 . oznaku tga 1 \. ~. brOJ. j pn·d rtlZlqU rca 1 an . kaka u matematici. t C)'Y3 1 i( 0. Definicije trigonometrijskih funkcija ostrog ugla u pravonglom trouglu ~----·-----. 1 ugao pima svoju naleglu i suprotnu katetu. pa nju nazivamo suprotna kateta.. f! ~ ~ V\ I" 10'/> 6~ .. .uialO:'a _. astronomija i dr.c·.2.. za ma kc:ji ostar ugao U svako111 pravouglolTl trollglu.dnosH naleglc i LSup!'otne k::at=c"tc::. Primjenom Pitagorine tcoreme dobije se veiicinakateteb: b-~e2_a2~ 169-25~ 144 ~> h~ 12.1 citamo "(angens ugla a" iii t/tangen. metrein = mjcriti). a estale dvije stranice nazivaju se liatcte. katetn b. b StJPROTNA KAfETA NALEGLA KATETA ct{Ta 0 =.. \ KosillUS ostrog ugla u pravoug}nlU trough! jcdnak Jc odnosu nalcgk katctc i : hipotenuze. _....:.{. koji pored jednog pravog.a ~?UPROTNA KAmA .ak . U "ClJe . l n Ponckada ~c za oznaku m'c funkcijc koristi \311(.ija. . Najveca stranica pravouglog trollg!a (ona nasuprot pravorn ug~. . coseca::::::: ----:--~. vidimo da se katcta a nalazi nasuprot ovom ug!n . '0\ 0 sCJ1Osc:hno odnosi nil' oznakc funkc:ije u n:17:nim progmn15kimjt:zitima i kod kall.

J3. cos30° =---~ CC' AC = ----a 013 13 2a 2 230 231 . prerna dcfiniciji. Trougao Ace je pravougli S ostrim uglovima od 60° i 30°.J3 . izraziti preko stranicc jednakostranicnog trougla na slijedeci nacin: CC'~h~-- a al2 a.~=2a'Y3 C ACt a 2a 2 ctg60° ~ .13.ex. Stranleu ovog traugla oznacimo sa a.. Trigonometrijske funkcijc komplementnih uglova (kutova) Za dva ugla kazcmo da su komplemcntni ako je njihov zbir 90° iii n 2 Ostri ug!ovi u svakol11 pravouglom trouglu su komplementni. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija uglova 30 0 ( ':'.J3 =J3 b b ctgf3 = ~ AC' CC' - a 2a a.. Tada vrijedi ex + 13 ~ 90°...6.) 4 i 60° (':'. (SI. kosinusa.4.ACC') uz pomoc defillicija sinusa.4. Svaki njegov ugao je po 60°.J3 2a 2 a cos600 = ~ = 3:.I3. dobijemo: a 'r.2a. 13 ~ 90° . Ostri ugJo\i pravouglog trong.Iz vrha C povucimo visinu CC'=h trangla.3. tangensa i kotangensa ostrog ugla u pravouglom trouglu. iz trougla ACC'.4. a~3 Prema dcfini. Neka su ex i f3 ostri ugJovi pravouglog trougla ABC. odnosno.cos(900-a)~sillex.Ja Sli C' S!.AC a ---- a-J3 a a 2a 2 . sln600 = _2 a ~ a.I3.) 3 Neka je 6ABC jednakostranlcnl trougao (SL 13..). VisinajcdnakosLranicnog troug!a dijeli taj trougao na d\'a pravougla B cljom zan~enom u maze za sinus i kosinus dobijcl1lo: kompkmentni.J3 2 Koristeci isti pravougli trougao (.J3 2 A A SU3.. iz ovog trougla dobijcmo: sin60° =-- CC' AC . cos60° = -- AC' AC a Visillu CC' moremo.ciji trigonol11ctrijskih funkcija vrijedi: cosB-=.). to-60° = CC' _.) B I I II 'I 13.13.~ --2. a ~ 90" .3.5: c SIt1a=~f' tga =~ . pomocu Pitagorino toorcme.-. =.3.45 0 6 (':'. a. dobije se: AC' sin30° = . => sina=cosfl ~> sin(900-13)=cosfl. a2a2 Za tg60° ctg60°. Prema definiciji sinusa i kosin usa. Tako sc doblju dva pravougla traugla 6ACC' 1 6BCC'.

mogu se odrcditi pomocll' kalkulatora (sa trigonomctrijskim fHnkc~jama).tg it 4" Sln~-to-~ b .f3 ..<. Kako se de/iniJe kosinus ostrog ugla u pravoug[om trouglu? 3.) Lj---"-_-':C 2 Dijagona!a AC dijeli kvadrat na dya pravougla jednakokraka trougla.b~7.~.Ie ::nati l~apamef/ Vrijednosti trigonometrijskih funkcija. 4 TC 7r ~ tCT·--· 0 TC 6 4 +2sin n 4 . tg3OC'-ctg3OC' TC 5111---- ~sin30o+cos60D_tg600-ctg30° h) 2sin45°+5tg45°~-3ctg45°. sin 2 30 0 + sin. cos 2 30° + cos: 45() ~-.f3 cos 30° tg30 ~ . a a 45° DijagonaJa kvadrata je d=a 12 .i u kojoj i logaritmi..i J ctg4SC' b) 2cos'IT Kako sc ug!ovi od 30° . Izracunati \T~jednostj svih trigonometrijskih funkcija ostrih llglova pravouglog trougla kod koga Xe: a) a~3.c~5 b) b~8. J 3.trog ug/a u pra1'ollgioJJ1 trouglu? 4.cos-ctg- 6 3 +1 b) _~_~n30o-cos600 s1n300 + cos 60° c) . Katcte pravouglog trougla su a= 12 i b=5. Konstruisi ostar ugao a aka je: a) tg450~ Be ~ ~= 1 AB a SlllCX=- . 4 5 b) cosa=-5 9 c) tga~- 4 7 d) ctga~17 10 ctg45° "C AB = . a kako kOlangens o.~!aje sinus as/rag ltg/a u pravouglom trouglu? .inih uglo..f3 ~.f3 3' sin 30° o . 7.~~ ~-oo . 233 232 .'a ( upotrcba kalkulatora iii tablica ) Podatke iz m'e tabelc korisno . Iz trougla ABC odredimo vrijcdnosti trigonometrijskih funkcija ugla 45°: Zadaci za vjczbu: A su 3. Odrcdi vrijednosti trigonomctrijskih funkcija ostrih uglova ovog trongJa.6. Kako se d(!jinise-tangens.Tt 13 13~a) 6 3 2sin300-J 2sin30 () n: 'IT . Kolikaje najvei.' 3ctg45°..5. kvadrat ABeD sa stranicom a (SLl3. a za ostre uglove mogu sc proCitati iz tab!ica prirodnih \Tijednosti trigonol1'1ctrijskih funkcija koje Sll ohicno stampane II istoj knjiYic. a ~ lzracunati vrijednost izraza: sin30o+cosJO°.a vrijednost sinusa ? 2 Posmatrajmo.ctg300~ cos 30° . sada. Vrijcdnosti trigonomctdjsldh funkcija proizvol.8.b~8 d) a~4.c~JO c) a~7. 1:. I J..5. = Be I.:' 45° .11. b) 6C0545°'. za rna koji llgao.(1) 3 + COS -_.1 sin 30° J. 60° i 45° vcoma cesto pojavljuju u raznim z.f3.--:----- 13.adacima vcoma je korisno vrijednosti trigonomI1ctrijskih funkcija oyih nglov3 poznavati n~pamet. Pitanja za pOl1avljanje: r . Ostri uglo\'i jcdnakokrakog pravouglog trougla su po 45° B 13. Predstavimo sve dobivene rezultatc U oblikujcdne tahele: .5.

a potrebno je odrcditi taj ugao (braj).:.minutama i sekundama ako je data: c) tgx=0.93645 ! 3 .16l48847° = 27').689308·60" = 27° .20791169. = 0.5::.23745 c) tgx = -23.474054 (radijana). Napomena: Pri!ikom upotrebc kalkulatora neophodno je stalno paziti na to u kojim jedinicarna su izrazcni ugtovi i da !ije ukljucena odgovarajuca opcija "DEG" (stepen).]6148847·60' = 27°" 9. tgl.161488° = 27°9'4l" = 0. 9' .~j:~. RAD.4349655 .4565.34° e) 3456° .7° = 0. a) sinx ~ 0.656059029. GRAD) podesimo jedinicu stepenc (na displeju se pojavi "DEG").12 13.6.4565. Eva jos nekoJiko vrijcdnosti trigonometrUskih funkcija uglova izrazenih u radijanima: sill I = 0. ~.3. cos 1.22 = 2.43 d) clgx=54 13.83327 b) cosx ~ -0. Pokazimo kako s&praYicno odreduje x ako je sinx=0. PriJikOl1l upotrcbe kalkulatora to jc sasvim jcdnostavno..75355 Postupak odreaivanja ovih vrijednosti je : Otipkati ugao u stepcnima :2) (iIi radijanill1a) i pritisnuti tipku sa oznakam adgavarajuce trigonometrijskc funkcijc (liIDl.5488961.a) 34° b) 73° c) 87' d) 12. dobiti u radijanima. kaikuia.7693995. 9' + 4]" = 27' 9' 4l "B) Ako zclimo vrijednost ugla x. 1) Tipkom ~RG (DEG. 235 234 . Trigonomctrijska kruznica Skup tacaka u ravni koje su jednako udaljcne.. potrebno je u prvom koraku tipkolll izabrati jedinicu radijan (obicno se na displcju vldi "RAD"). 0.6543 => => x ~ 27. \-1ogu se otipk<lli rml koji ugio·Yi. Pitanja za ponavljanje: 1. tg23.16. cos39. Kako se odreauje ugao iz poznate vrijednosti rijegovog kosin usa? 3. Potrcbno jc otipkati poznatu vrUednost trigol1ometrijske funkcijc i zatim pritisnuti tipku sa oznakom tc funkcije liZ prethodno aktiviranje funkcijske tipke. Odrediti ugao x u stepcnima.73681 tga = 45.Primjeri: Slijedecc vrijednasti trigonomctrijskih funkcija izracunate su neposredno pomocu kalkulatora: sin 12' = 0.070737.87° ~ = 270 .54327 b) cosx = 0.48 = 0. ~ .45 = 0.1 7.5396192° = 42" 32' 23" = 0. rnada llli u relacijama pi8crno znak "=". minutama sckundama. 2) Na kalkuJatorll otip~mo 0.c od njenog centra naziva sc radijus iii poluprecnik k~znice. 3) Pritisnimo tipku ~~ (iIi [21uljjJ iii slieno sto zavisi od kalkulatora).101" J"aCllna odgo'. cos49' = 0. Evo neko!iko primjcra: Z11daci za vjczbu: Odrcditi vrijednosti trigollometrijskih funkcija datih uglova: ]3.67 = 0. wijednost ugia nijc ogranicena samo na ostre uglO\c.792254 . 0.15. Kako se odreauje sinus ma kojeg ugla pomocu kalkulatora? 2.732754 tgO. Ta tacka nazi va se centar kruznicc.. ctg53° = 1:tg53° = 0. Sta podrazumijevamo pod pojrnom trigonometnJska kruzmca? 1 Aka ze!imo da dobivcnu vrijednost ug!a x izrazirna ll· stcpcnima. ~). 5) Sa displcja kaikulatora procitamo x = 27. "RAD" (radijan) ili "GRAD" (grad)" Za odrcaivanje prirodnih vrijcdnosti trigonometrijskih tunkcija. Na displeju kalkulatora pojavi sc traicna Vl"ijcdnost izabranc trigonolllctrijske funkclje. to radimo na slijedeCi nacin: x ~ 27.53456 d) ctgx~4 a) sinx = 0. Kako pomocu kalkulatora odrediti kotangens ugla? Ponekada jc poznata vrijcdnost trigonometrijske funkcijc nckog ug!a (iJi broja).·arajucu wijcdnosl funkcije. 4) Pritisncmo tipku si !.689308' ~ To je kruznica koja ima tri posebne osobine: I") PriiikolTl koristenja kalkuialol"a..4565 cosy = 0. cos 1.18.09067l6. 0.i~~~~-~~-:~~~)-ij~I~~:~:~l~~U· kalkuialora (ili tablica) ugta·\"!.442513. od jcdnc tac~e te~ravni n~z!~amo kruznica.16]48847° .~. si110. a udaiJcnost ma kOJc tacke kruzll1\. Odrcdili ugao x u radijanima ako je dato: sinx.~.n su pribtiznc vfiJ~d~l(lsti. sin3 10 = 0.841471 .. potrebno Je prcthodno procltatI uputstvo u samim tablicama.a) 2 b) 5 c) 12 d) -3 e) -456.515038 !oRGi 0. y ~ 42. u tablicama i ug~?va: ako su date vrijcdnosti trigonometrijskih fUllkcija..74245642 a = 88"44'43" ~ l.. ---.

fi preslikavanje izmetJu tacaka brojne prove i tacaka kru. Pronadi tacku na trigonometrijskoj kruznici koja odgovara datom broju: aJ 3 bJ 10 c) -2 d) 21 oj -I f) 12 237 . Koje osobine ima trigonomerrijska kruinica? . a drugi krak nade svoje Il1jcsto u zavisnosti od ve!iCine i orijen!acije ugla. za ma koji ugao koji smjcstimo utrigolloJllctrijsku l~ruzllicll ll10icl1]o kazati da Ii je iz. svakom rcalnom broju pddruzenaje jedna tacka na kruznici. sa trigonomctrijskol1l krUZ111C0I11..o. Gdje se nalazi drugi krak ugla od 270 kojije srnjr. Zamis!imo da se prava "Uc\Tstj" u tack! A j "naillotava" oko kruznicc. kako je ohim kruznice: 2m:::.5. Na S1.! 3. Kako se smjesfaju UglOl:i If lrigol1ol17etrijsku kruinicu? 11 6. Tako.2rc. ovakvu kruznicu nazivamo Ncka su dati uglovi u=60°. 5. Ako drug] krak ug!a pacine u drugj kYadrant. T pri tomc. Koja lacka na /I"igonometrijsiroj kruinici odgovara broju 3? 3. treccg iii cetYrtog kyadranta.. ali obrnuto ne vrijed\' Syakoj tacki kruznice odgoyara v~sc (beskoJlacno moogo) real nih brojC\'3. tada ce se SV\ realn! brojevi nac] na klllznici. 240 0 i 480 0 u trigonomctrijskoj kruznici S1. Uglovi od 60°.20. prvl krak posta\'imo n3 pozitiyni clio x~osc.Tada svaka tacka fla pravoj da nade svoje mjesto na kruz.. Zbog ove osobine. Objasni kako se IT. drugog. ako tacki M kr1l7J1icc odgovara broj x. Pokaii na trigonometrijskoj kl'uinici gdje se nalazi bro} -·5. tad a i Jacki kruznice u koju hi pala tac.:::.nici. gdje jc Ie ma koji cijc!i broj. Tacka A pripada j kruznici radijllsa j ovoj tacki broj O. U trigonometrijsku kruinicu ucrtaj uglove: 0 a) 60° b)! 50° c) 240 0 d) 330° 0) 450 13 .. Svakoj laNd trigonometrijske kruznicc odgoyara ncki rcalun broj i obrnuto. a ncgativni dio U ncgativ!1om smijeru. Pitanja za ponavljallje: 1. Ako pozitlYan clio Pr<::l\'c t "namotalllo" u pozitivnom. odgovara broj O. 4 ~ 6 4 3 13..svakoj tacki kruznice pridruZcnje neki reaJan brQj i obrnuto. Ako se drug! krak ug!a nalazi u prvom kyadrantu mi kazemo da jc i ugao iz pr\"og k\"adranta. r-l.) cijoj dodirnoj tacki A. oa primjer.13.inice. Svaki rcalan broj ima svoje mjesto. 13=240° i [480°. (jcdinicna kruznica). (1"= 1) syakoj tacki kruznice odgo\"ara beskonacno mnogo brojcva. c) 5n: d) ~_:.:. Pogledajmo na s!ijcdecoj slici kako su OVI ugJovi predstavljeni u trigonolT1ctrijskQi kruznici: \ h i / hrojna (brojcYna) kruznica. ·~!1k.:_ e) 5n t) ~3n: . prvog.21. za takav ugao kazcmo da je ugao iz drugog kyadranta.ka M n3\'cdenim namotavanjem odgovara broj x.5. predstavljena je jedna trigonometrijska kruznica: y m x Sl. .S. Predstavi u trigonometrijskoj kruznici uglove: a) n: f) -120° U trigonomctrijskoj kruznici orijcntisane uglove prcdstavljamo tako sto 1m vrh postavimo u cental" kruznicc.:. 236 b) . Svakoj tackj ove pravc odgovara ncb rca!ail broj.ffen u trigonometrUsku kruiflicu? Kako se tackama kruznice pridruzuju brojcvi? Posmatrajmo brojnu osu t (SU3.6. Aka tacki M na pravoj t odgovara rca!an broj x.. tuda istoj tacki odgo\"ara i bcskonacno brojc\'a oblika x+2kn:.centar kruznice nalazi se u koordinatnom pocetku i . 5\'31<0111 realnom hrojn odgovara tacno jedna lacka krnznicc. Ovo 113\'odi na zakljucak da pre51ikaYanje rca!nih brojCY3 na tacke kruznice nije bijcktiYflO. Pridruzimo cc Zadad za yjezhu: 13.radijus kruznice jednakje 1. 4.19. 13.

.. " . prema navedenim definicljama: .. 311 Slfl-=~ 2 2 c sin2n=O .13.gensa: Funk. . k"EZ)~. Znaci ordinata tacke M je veticina koja zavisi od ugJa a..~n '. ' .cija k.• I. cos90° ='.l...~J. cos~_= 0..13. 0. :" ". g. ..". • tg27[~0). .: .eds. SL 13..13.7a. .To znaei daje. ' .. .13.. direktno sa SI. y a) p b) Na ana!ogan nacin. ..• ..'. 2 2 2 drugi krak ugla sijeee trigonometrijsku kruz. tg1t~O Ll trigonometrijsku kruZnicll. .aIl. ctga. S1.7).7. Na !la. 2 2 239 .7.: ..o . F.".0 iIi 238 sin~= 1.n~C~ja tga= .". ctg-""--O)..•. ctg2700~0.: " '. 1 I Je sa OQ. . us od a. citamo slijedece: sinO° = 0. to je jedna flmkcija tog ugla. "". (SI. 1.. ~. I I.]1 broj Jednak odnosl! kosll1usa 1 Slllusa tog ugla nazrva ~e kotangens 1 oznacava casa • . '. cos2n = 1. Ugao a mot se nll.:Z) 'I broj jednak oqndsu sinusa i kosinusa tog Ug~::~zlva se tangens loznacava .sa.soj sJici cosO'.7b . t.··.nicll Utacki B(O. cosoo=l cos180o~-1 sin180o~ sin270°'-= -1. ' .81090° = ctg4500~O. (tgO~O.' .' i I .lliCija k. cosa.• .7 Sinus (kOSIIlUS) ugla ajc ordinata (apscisa) taeke u kojoj drugi krak llgJa sijece lrigonomclrijsku kruznicu.. p:. tako i M lma svoju apscisu (x) i svoju ordinatu (y).e .1 . koja sv. cosn=-J. "" ' Prema navedenim dcfinicijamaje tg1800~O.t:k. " . cos-~ 0 . DCfinicije trigonometrijskih fuukcija na trigonometrijskoj kruznici y y Neka je data trigonometrijska kruznica SI.7c • SLl3.'Ie odgovarqjuca l'rijednosl jimkcije sinus ozna{ava silla I. . Aka je dati ugaoa.oja svalom uglu ..iti u pr\'om.!3..en.:. i Detinidja kosinusa: Funkcija koja svakom uglu u trigonomctrijskoj kruznic'i"'j pridruiuje broj jednak apscisi tacke u kojoj drugi krak ugla sijece trigonometrijsku I kruznicu nazi va se kosinus. fidrllZUje..laz. ' 1 ! Aka je dati ugao 0'. . ctg~~O. Na ovim s!ikama a je u trecem.P.-.11 .. SJUp:.eita "kosin us ugla a" iii "kOSin. . 2' I.'akom l:glu a (a:.l.. l). i:efta "sinlls ugl!! a" iii "sinus (Jd aft: No nas(?j slid sinO'... 3n 1 ... Kako svaka tacka ravni u kqjoj se nalazi ova kruznica jl11a svoje koordinate. tree-em ili cetvrtom vadrantu. cos270o=0 cosO = ] sinO ~ O. drugom.1. '..=-.13. +k:JSO O pridrUZ. onda se odgovarajuca vrUednast fLLnkcije kosinus azhacava ~osa i . Drugi krak ovog ugla prcsijcca trigonometrijsku kruinicu u tacki M.. anda . '1 DCfi. odnosno. c) B d) B c A x c x i Definicija ! i sinusa: FlI~kcUa koja svakofll uglu II trigonometrijskoj kr'lrinici pridruzzde bra} jednak ordinati lacke u kojoj drugi krak ugla s{jece lrigO!lOmetri)sku kruinicu naziva se sinus. sinn = 0.. (ctg"-~O. . .."'" (a*90 .ta\'ljen . cetvrtom k\'adrantu. I apscisa tacke M je funkcija ugla Q..7...icija t. .::.80o. predstavljenje s OF. Ako uzmcmo ugaa od 90° iIi 7r i smjestimo ga tg3600~O. Uzmimo ma koji orijentisani ugao a i smjcstimo ga u kruznicu.. Kolika ce biti ova apscisa i ordinata zavisi sarno od velicine i orijentacijc ugla. o Ax x 'I' Dorm. j ! 1 SI.

pomocu trigonomctrijske kruznice. Na slikama x tacki B(O. N"a slici je c1ga=BK. : coso. S1.ia [3? Odgovor na ovo pitanjc je slijedeei: To je broj koji je jedllak ordinati one lacke na trigonometrijskoj kruzinici koja odgovara broju 13.8. SinO. Tangens (kotangens) ugJa sijctc osu t (k). = AT :I . (kTI). ( Dcfinicija kotangcnsa pomocu trigonometrijske kruznice: Apscisa tacke u kojoj prava koja sadrzi drugi krak ugJa a. cosu i OA = 1. To 5U uglovi oblika 90 0 +kI80°. Apscisa tacke T je uvijek 1 bez oQzira na velicinu ugJa a.. 0: je ordinata (apscisa) tacke II kQjoj drugi krak ugla 'x.8.? Na avo pitanje moze se dati slijcdcCi odgovor: To)e bra) ko)ije jednak ordinati one lac"":ke na triga!1ometrijskoj kruinici kojam prolazi drugi krak ugla SL! 3. (~+"'n). SIa je sinus bro.8).\tlii:u: -A+_-~I'j..8. je tga.OAT (SI. Tangens nije definisan za one vrijednosti ugla za kojc je kosinus jednak nuii.. Ordinata ove tacke se mijenja i z3visi od veliCine i orijentacije ugla... Neka prava koja sadrzi drugi krak ugJa sijece OSH t u tacki T. to je .a)) slieni odaklc se zakljllcuje da je MN: ON ~ AT: OT. Kako jc MN:::o: sinu . tangens i kotangens) jednim imcnom mi nazivamo trigonomctrijskc funkcije rna kojeg ugJa (broja).. brojna osa.. sin a 0 d n05no.l(1 (broj) n nalazi. Kotangcns nije definisan za one vrijednosti ugJa za koje je sinus jednak nulL To su oglovi oblika k 180°.nicu II OSH t naziva se tangens llgJa a. gdjeje k ma koji cijeli broj. c)_____--::::o'i'+_~c. gdjc je k rna koji cijeli broj. sijece 13.= AT. J 3. t y y t Neka je tangenta t trigonomctrijske kruznice u tacki /\. d) B K ctGa k ~K-.· . Al' = . Ranije definisane trigonometrijske funkcije ostrog ugJa u pravoug!om trougJu su sarno specija!an slucaj ovih (opcih) funkcija. a za ugao 0° stepeni kotangens nije definisan.. kosinus.Za ugao 90° tangens nije definisan. 1).8._.13 . coso. 240 241 . Nekaje prava k brojna osa koja dodiruje trigonometrijsku kruz... Tangens i kotangens ugla mogu se definirati Posmatrajmo St. sijece aSH k nazi va se kotangens ngla a. J 3. Napolncna: Nije tesko zakljuciti da su trouglovi !\OMN i ". Ova ordinata se i naziva tangcns ugla. vrijcdi bel obzira na to u kojc se k"\'adranlll ug. a) y B t b K ctga M Y a Ovdje de"finisane cetiri funkcijc (sinus. Opca dcfinicija tangensa i ko angcnS<l ogia (broja) u.--~~~B~c---~~ Definicija tangensa pomocu trigonometrijske kruznice: Ordinata tacke u kojoj prava koja sadrzi drugi krak ugla a. C 0 N T Sta jc sinus ugla a. .= Igo. ON : : -.

I3.I ' . 15. U kojern kvadrantu 5e nalazi drugi krak ugla a ako je: a) a00400' b) a~2270' c) a~51700 d) -·6275°? Izracunati vrijednost izraza: 13.:v~'1_-_S1_·n_'_u-'.. Ovdje cemo navcsti osnovne veze medu trigonometrijskirn funkcijama.25. Na Sl. 11.27.a) rc c) 3 4 4 6 13.nici dati ugao i odredi graficke vrijednosti njegovog tangensa: 0) 450 0 f) -120' 13._ . Posmatrajmo trougao OMM'. ugla.28. 3 6 4 3 Nacrtaj na trigonometrijskoj kru7. 3.a) 60' 13. J2.a) " 4 3 4 6 Nacrtaj na trigonometrijskoj kruznici dati ugao i odredi graficke vrijednosti njegovog kosinusa: 13. 4..23.22. Staje sinus? Staje sinus ugla p? Staje kosinus? Sta je kosin us ugla 13? Staje kosinus broja 4? Kako se definise funkcija tangens? Staje tangens od a? Kada tangens nije dejinisan? Staje kotangens? Sta je kotangens od 3? Da Ii je kotangens uvijek definisan? Kako se tangens i kotangens dejinisu pomocu trigonometrijske kruznice? Kolikaje najmanja vrijednost sinusa? Kolikaje najveea vrijednost kosinusa? Kolika je najveca vrijednost tangensa? lma Ii kolangens najmanju vrfjednost? -II~·. 13.a) rc Q x Ovo je osnovni trigonometrijski identitet. Iz dobivene formule slijedi: Nacrtaj na trigonometrijskoj kruznici dati ugao i odredi graficke vrijcdnosti njegovog kotangensa: 13.. 9. Osnovni trigonometrijski identiteti Zadaci za vjcibu: Nacrtaj na trigonometrijskoj kruznici dati ugao i odredi grafickc vrijednosti njcgovog sinusa: f) -120 0 e) 4500 13. 5. Konstruisi ostar ugao a ako je: a) sina~0._l_-. 10. 2 13. On nam omogucava da iz poznatog sinusa nekog ugla izracunamo kosinus tog ugla i ohmuto.3 1. 1 2 c) sina~-- 2 d) tga~2 e) ctga~-2 13. d) 13.a) 7t. 8.-c_o_sa_=.a) 3sin2700-7cos900+5tgI80° 13.---.a) 3sin2rc-7cosrc+3tgn b) 5cosOo-3sin90o+4tg360° b) 2cos2rr-3sinrr+ctg~. 2. Prema Pitagorinoj teoremi vrijedi: ---2 MM' +OM' =OM --2 --2 y sto se moze napisati ovako: b) rc c) 5n d) 3rc e) 5rc I) -3rc.32. 7. 243 4 c) 240' 2n c) 3 d) 330° 3n d) 4 ·e) e) 450° 5n f) -120° 3 fJ-37i . Znak ispred korijemJ odredujemo prema tome u kojcm se kvadranturialazi drugi krak . 16..30.24. da iz poznatog kosinusa izracunamo sinus tog ugla.-.9.a) 60 0 b) 150 0 c) 240 0 d) 330 0 e) 450' t) -120° Trigonomctrijske funkcije nisu medusobno nezavisne.c. 3 242 b) 150° b) TI SU3.8. 14.26.29.a) 60' b) 150 0 c) 240' d) 330 0 3n c) SIT b) n e) ~ f) -3n.I Pitanja za ponavljanje: 1.9 predstavljenje proizvoljan ugao .33.' ¥ ~ 13.5 b) cosa~- .a) 60° b) 150 0 c) 240' d) 390 rc 5rc IT 3rc e) f) -3n b) d) 13.a.Zaista je sj~2a+~os2a=1l L-_s_in~a_=_·_±~·~_!~I~-_c_'o_s~2_a_'-. 6.. Izmedu tih funkcija postojc veze koje omogu6avaju odredivanje vrijednosti svake funkcije kada se zna vrijednost jednc od njih.

a kotangens. odnosno tangcnsa i sinusa dobijc se na s!ijcdeci Pocnimo od osno\'ne ideoticnosti i izvedimo sljedece transformacije: 1 + sina cosO': = (sinu ~ cosc:_2~1. ..sma cosa . ~ ' .o_.fir _ 2 RJcsenJc. 13 Rjcscnje: Prcma naycdcnoj osnovnoj idcnticnosti mozemo pisati: (5"\ 2 25 169 .j} 2 .:s-::a~l l .-. 3 .1= Dalje vrijedi: sm~a_=] 2. ± -V tg 2ex + 1 0 J0 trigonometrijskih funkcija sin a.. a u trecem kvadrantu. = 3 trigonometrijskih funkcija.J I_""-~_tg~a_=_.25 144 COSCX-I-SIna--I.:. odrediti vrUednosti ostalih L Rjcscnjc: Prema naprijed izvedenim vezama izmeau smusa i tangcnsa istog ugla vrijcdi: . slna .cosu) ~l·+ sina coset..a s l _____ tg"a +1 +1 Iga lz oavedcnih relacija mozemo izvesti relac1ju: ~ .fitgex = . napisimo i vrijednost za ctga: ctga = _1_ Iga 3 4-2 4 ~ 2) 4 2 => sioa= Jz 4 2 .± ... sinacosa -:t. sina . tga i ctga. Primjer 3: Aim je tga.2 a-]. odrediti vrijednosti . a "I.( .. po deliniciji._ tga-----.~ 12 . = sinn cosec 244 245 .fi\. a 2 _ coso:: - _~~ --~ _I_M -"I] ugao iz drugog kvadranta. 2 kosinllsa. izracunati cosa. sma cosu ctga..cosex )(sin2 a + sino: coso: + cos ex) sin'a -cos"ex 1 + sina cos a Veza iZll1cGU tangcnsa nacio._.fi 2 --I.-(i3) -1169 -169 169 . 1 cos 2 a tg ex -\. O._ .=..cosa. odnos sintlsa i kosinllsa tog ugla.~~_?.]() 3. odnos kosinusa i sinusa.fl-O . -cos-a= .-_~.-. (O<a<90°).SIn 2a-J-cos. l-~-. . Primjer 4: Dokazati identitet: sin 3 a _ cos 3 a. _ 3 .-1 .. -.-- => tg'a+l Kako je tangens ugla..- 1 cos a => cos-a = -----.-- 1 19 'ex + 1-I Ig'cx ___ L ... _ _ . cos. cos 2 a.--.l Primjer 1: Ako jc sina = ~.S"l"n~a~_ _ _~~c_t_g_a_=-. tga·ctga = 1 adakle je clga ."+ 1 1 tga_ . mozemo pisati: . t_g_a_=--. => cosa= 12 13 2 2 =--- l:cos 1a 1 .. Ii 1 + sin a cosa Rjescnje: Prcpisimo lijevu stranu jednakosti i lzxrsimo transformacije oa slijedeci nacin: 2 (sin ex . ...J10 Primjcr 2: Ako jc cosa =.'-"~! -J-• Na kraju.-___ct_g_a_==l::.--~-._ • 2 _ sin\x + cos 2a = 1 sin a cos a + --2 cos a._c.

..' l+sinx b) sin x~l 2 I I . Dokazati iden(itet: tga =~_. b) ±-Vl-sin x cosx ' ("{Sf x .3 7. 4.-yl+lg-x I --f:-'. 1 ..... Ako je sina = 13. -' r:. 2 cos x ~ 2ctgx.. = sin x 13. odrediti vrijednosti ostalih trigonometrijskih funkcija ugJa [3. odrediti sinj3..a) --~ cos 2 x cos.42. Dovestl na sto jednostavniji oblik izraze: 13. ctgx 1..j3 u celvrlam kvadrantu.t:O.C-'. J3 u prvom kvadrantu.. - cos~ a *" o.sin x+-2 1+cos x .cos x 1 + cos x (1.40.~ . odrediti cosa...sin x cos x cos 2 x 2 2 cos x + sin x ~ ] cos x . . 247 246 . au drugom kvadrantu.39.-. P rImJcr 6 : U prostltI .a) 1--sin'x cosx 13._ 2cos z x-1 Rjesenje: Primjenom osnovne veze innedu sinusa i kosin usa dobije se: 1 -..~jc:'u.34.45.. ex.."n... Formule kojim se izraZavaju trigonometrijske funkcije P01110CU jedne od njih predstavljene su u slijede6aj labeli: tgx + ctgx = __..35. sin xcosx I Trazena funkcija sinx ---~~~--~~~~--~~~------~ Funkcija prcko [(oie je izraicna 1- sin~ COSK "- traZena.4ctgx .2 sin 2.c.x sinx+sinxcosx-sinx+sinxcosx 1 . Akoje sina = 40 .a) ctgx----- 2 2 b) colx-l c) 1+sin x ~ cos x d) tgx·cosx~sinx I I _ tgx ±.jl+tg x.2 sin 2 x 1 -._1__ .2 sin 1 x 1. 13.' l+sinx cosx +-~~~.j tgx" ctgx Uprostiti dati izraz: 13. ctgx " 13.. gx i I _ .a) 13.cos 2 X 2sinxcosx .l sIn I ' SID .41... 5. 1 c) cosx c) tgx + . sinX't:O. ±. 13.Primjer 5: Uprostiti izraz: sinx sinx 1 . 2.43 .x .: ' ..38.2sin x 2sinx-cosx-l + 1 + sin x 1 -. . Dokazati identitet: SIn • 3 a ~. I I ±~1+ctg2x 13. Izraz: .36. 13 + cosx) sIn ..c. cos 2 x-I -SlDX + tgx·ctgx sinx cosx .casx) (1 = Zadaci za vjezbu: 13. x 1 ..c"ij.. Aka je cosj3 - 2._ _--"--' 1 + cos x 1. sin a sina cosa 3 cos x 4 ..X " A 1 • ~ 1.? sin 2 x · .. Ako je tgJ3 = 2.44.sin x 1+ sin x b) 1 + cosx ±"\JI+ctg~:.2 sin 1 x 13.. 41 ctga. cosu 2cos'x-l 2(I-sin'x)-1 2-2sin'x-l 1-2sin ' x coso. 3.. x sin a 1 + sin x c) 1 + cos 2 a _ sin 2 a 2 Pitanja za ponuvljal1je: Kojaje osn01ma veza izmeilu kosinlfsa i sinusa istog ugla? Kojom relacijom su vezani tangens i sinus i kosin us istogugla? Kakva veza postqji izmedu tangensa i kotangensa jedl10g ugla? Kako je sinus povezan sa tangensom? Kako se maze izracunati kosin-us iz qatog kotangensa~ .cos x sin 2.. tga 29 -' .cosx:.\ ... -~~ . I . u cetvrtom kvadrantu) odrediti coso..::osx ± -VI - CO=sc2'=X~'-t1-."k.'-(g-x"'--·-cc-f--'---:1--'''---·'--''-i .ea_____.cos x 1 + cos x Rjesenje: Oduzimanjem razlomaka i primjenom osnovnih trigonomnetrijskih idcntiteta dobije se: sinx(1 +cosx)~sinx (l ~cosx) sin x sin x 1 .~ 1 sm x 1 +sinx cosx ± v.

kEZ. kEZ. VflJe d 'lzraza Slil-_ - .. Periodicnost funkcije. Medu svim periodima periodicne funkcijc uvijek postoji najrnanji pozitivan period. Uzmimo daje x=O: Tadaje sinp = sinO = 0 248 =2sin300+3cosI800-tg45°= 1-3-1 =-3. 20" _ .+ t g (4 1'[-.je: 2sin 1470° = = -1-- 3cos1260° . Sada mozerno tvrditi: ako fUllkcija y=f(x) ima period p tada su i hrojevi ±2p. Tako su periodi navedenih funkcija lIT. Najmanji pozitivan period periodicne funkcije naziva se osnovni period. kEZ.4·cos _ + tg51I = SIn . "311 911 ...-4 ·cos .' n: )2 4 2 4 249 . periodi ove junkcije. 23" 2 4 ·cos ... to vrijedi: tg(x + kIT) = tgx . gdje je k ma koji cijc1i broj. Ovo znaci da periodicna funkcija ima beskonacno mnogo perioda.Dakle.cije y=tgx. to je T=2n osnovni period funkcije y=sinx. Akoje p period funkcije. kad god je definisana za x. . period funkcije. oost Primjer 2: Izracnnatl. t g 5 TI. _ J Kod proucavanja osobina periodicnih fttnkcija dovo!jno je ispitati osobine na interva!u duiine jednog osnovnog perioda.. 41I. -48rc. kEZ. Ako na trigonometrijskoj kruznici uocirno tacke kojima odgovaraju brojevi x i x+k1I._~ _+ 3" .13. ±5p.. tadaje i broj -p period te iste funkcije.. a ta tacka ima samo jednu ordinatu (sinus) i sarno jednu apscisu (kosinus) to su trigonometrijske funkcije y=sinx i y=cosx periodicne o M' x pri cemuje svaki broj oblika x+2kn.. tada vrijedi tg(x+p)=tgx. Periodicnost trigonometrijskih funkcija Nekaje data funkcija y ~ [(x). PomjerajuCi grafik funkcije na talikom intervalu lijevo iii desno za veli61nu osnovnog (iii nckog drugog) pcrioda osobinc se ponavljaju. 1\a analogan nacin zakljucuje sc da je i funkcija )r-""ctgx pCrlodicna sa periodom kIT. Pokazimo to: f(x+2p) ~ f(x+p+p) ~ fT(x+p)+p] ~ f(x+p) ~ rex). Zaista: f(x) ~ t(x+O) ~ f(x-p+p) ~ fT(x-p)+p] ~ f(x-p). . i ako vrijedi f(x+p) ~ Kako je medu brojevima 2kn. ±3p. tadaje i broj 2p period ove funkcije. kEZ._ 811 + 11 Rjesenjc: sin ~ . afullkcije tangells i kotallgells su sa oSIl(}l"nim i I pe.. Rjesen.tg1125° = tg(1 080° + 45°)= 2sin (1440°+30°) + 3cos(10800+ 180°) 2sin (4·360°+30°) + 3cos(3·3600+1800) . -6rc.9. to je najmanji pozitivan hroj za koji je tgp=O upravo broj n..:. najrnanji pozitivan braj 2n:. Kako tackama simetricnim u odnosu na koordinatni pocetak odgovara ista tacka na osi tangcnsa. I funkctJa y=cosx ima osnovni period T=2n. Primjer 1: Izracunati vrijednost izraza 2sin 14 70 0+-3cas 12600~tg 1125°. S1.'... trigonometrijske funkcije i trigonometrijsku kmznicu na S!. Tada vrijedi: sin(x+p)=sinx. Kako je tgp=O ?. xER. Posmatrajmo. x+ 2kn beskonacno mnogo brojeva oblika (EZ x+2kn.tg(3360° + 45°)~ Kako odrediti osnovni period ovih funkcija? Nekaje p period funkcije y=sinx.a p=kn. uocavamo da se radi 0 tackama koje Sll simetricne II odnosu na koordinatni pocetak i!i 0 istoj tacki bez obzira na vrijednost cijeJog broja k. ±4p.. . Kako svakoj tacki M trigonometrijske kruznice odgovara M --Kf't::-:"'o.1 O... Aka postaji broj p>O takav dajc funkcija definisana za x-p i x+p. Znaci hroj n: je oSllovni period funh. Sl'e irigQ'llometrqske fUl1kcije !J'~ periqdiCite jUllkcije pri cema je oSlloVlli ! pl!:riodjullkcija'sil1us i kosin liS 21I..-.riodo"! n. j. sada..mi kazemo daje funkcija y=f(x) periodicna i daje njen period broj p. za svaku vrijednost varijable x. Aka je p period funkcijc y=tgx. Ako funkcija ima period p. J(EZ. odnosno f(x-p)~f(x). Osno\'ni period funkcije oznacavacerno sa T.13. 2541I itd. pa ako uzmemo da je x=o dobije se tgp=O .13. . f(x) za svako x lz domene funkcijc.~EZ i oSl1ovnim period om n.1O.. Tangens broja je detlnisao kao ordinata tacke n kojoj se sijeku prava koja pro!azi kroz tacku na trigonometrijskoj kruinici koja odgovara datom broju i osa tangensa. 911 ~ 4 => sinp = 0 => p = 2kn:. Svakom broju odgo ara tacno jedna tacka na trigonometrijskoj krnznici r.

3.bir dviju periodicnih funkcija.47. Na SI. 4.a) y=sin2x b) y=4sin2x Osobinu parnosti funkcija y c) y= 3sinx+cosx c) y=8cos4x tg(·-x) ~ §lJli1. Broju x odgovara tacka M. vrijedi: I) f(-x)= f(x) • kaiemodajeparna. kazemo daje neparna.3rr n =SIn( lO1t+_'_). Izracunati: a) 6sin750" .. Ispitajmo da Ii su trigonomctrijske funkcijc parne. za koju za svaku vrijcdnost varijablc x iz njene dOl1lcne. a broju -x tacka M'. Za funkciju u konkretnom slucaju vrijedi: F(x+T) = 13. predstavUcna je trigonomctrijska kruznica sa brojcvima x i-x.4cos420" b) tg765"+5tg405" . * Odrcditi period funkcijc y = leas xl +3 b) cos 2':..-:~ =-ctgx. 9n d) t g--4 + 3 ct g .~ne fonkcije? Staje osnovniperiodfunkcija y""'sinx i y=cosx? Koliki je osnovni period funkcija y=tgx i y=ctgx? o sine-x) x -x Ovo znaCi da je funkcija sinus neparna.tg900° 250 sine-x) -sinx sin x = ~. . 3 13. 2) fe-x) = -f(x) . pri cemuje P = mpI i P = op?_ Tada vrijedi: F(x+P) = t\x+P)+g(x"P) = f(x+mp 1)+g(x+nP2) = f(x)+g(x) = F(x). . 2..Samoje y= ~osx parna!1 = tgx i y = ctgx mozemo ispitati na slijedeci nacin: 13.46. Provjeri da Ii je 2" period funkcije y = 9sin3x. pa vrijcdi: y sin(x+T) + cos(x+T) = sin(x+2n) + cos(x+2n) = sinx + cosx.19n 3 Rjesenje: Data funkcija je :z.a) y=sinx+tgx b) y=sinx-cosx 13.4 cos_ 2 4 2 4 + tgrc = J3. odnosno P2 i nekaje F(x) = f(x)+g(x). Pittll1ja za ponavljal1je.= ~. neparne ili nisll ni jedno ni drugo.. 2 Primjer 3: Odrediti osnovlli period funkcije y=sinx+cosx. Za kakvujunkciju kazemo daje periodie. sm(-x) -smx smx ViJimo da su i tangens i kotangens neparne funkcijc.11. Obje tacke imaju istH apscisu. dalje. to j~ funke-ija kosinus parna.J2 +0=-1-2J2.50.cos7~ 2 3 c) 6sin 13rr + 2eos 23~ 6 2 13.-_ .. + sin 71t 4 =_1_4 . cos(-x) = cosx . sin. Zadaci za yjczbu: Odrediti osnovni period date funkcije: [3.. Trigonomctrijske funkcije negativnog argumenta. Nekaje..~'aje osnovni period periodie. Ordinate tacaka M i M' su dva suprotna broja. U opcem slucaju vrijedi: Zbir dviju periodiCnih funkcija je nova periodicna funkcija 6iji je osnovni period najman]i zajednicki sadrzilac 05110voih perioda datih funkcija.4 ·cos(Ln+_)-rtgn=sm_ . cos(-x) cosx cosx cost-x) eosx cosx ctg(-x)= . Neka su y = f(x) i Y = g(x) pcriodicne sa osnovnim periodima PI. pa za sinuse brojeva x i-x vrijedi: sine-x) = -sinx. P najmanji zajcdnicki sadrZilac ad PI i p."na? /:.49. =-tgx.a je period periodicne jimkcije? . r x I.=..10..=..~ M P Kako je x ma koji realan broj.48.51. 3rr on .. pa je njen osnovni period T=--:2n.sinl J70° c) 5eos630° + 35in990° t 3ctg765° d) 4cos1500° + 3sin540° . 251 ..13. 5. Pamc i nepame trigonometrijske funkcije Za funkciju y = f(x).lzracunati: a) sin~ +4.

+ Znak sim:sa Znak kosinllsa Zililk tangcnsa i kotangcnsa SL 13.55. a sve tri preostale trigonometrijske funkcije su negatlYne. Gelje su sinus i kosin uS negalivni? 4. Kako su u prvom kyadrantu obje koordinate pozitivnc. 253 . a ordinata pozitivna. Sinus j tangens brojn pridruzjuju ordinatu odgoyarajuce tacke. drugog.cisu. tangens i kotangens negativni. x Data funkcijaje neparna. trcccg iii cefvr-tog kvaclranta moze: zamUcnili nijcdnosc. U kojcm kvacirantuje sinus po. Karla tangens i kotangcns imaju iSfi znak? Zadaci za vjezbu: Ispitati parnost slijedecih funkcija: 13. dok su tangens i kotang~ns pozitivne. U trccem kvadrantu su sinus i kosinus negatiyne funkcije. 2.52. Rjcsenie: Treba odrediti fe-x): fe-x) = ·-xcas(-x) = -xcasx = --{xcosx) = -f(x). U kojim intervalima \"rijedi nejcdnakost: h) cos2x<O a) sinx>O a ako je sina<O. cosa>O ? ex aknjc cosa<O.56. U drugom kvadrantu apscisaje negativna.12. ! 2.58.a) y=5sinx b) y=sin 2x c) y=-cosx Zadaci za v.u trigol1omctrijskc funkcijc sa . lnad trigonometrijskih funkcija se mogu predociti simbolicno kao na slijedecoj slici: Primjer I: Ispitati parnost funkcije f(x) = xcosx.a kako 17cparne jimkcije? I. Kako se grajicki odraiavqju parne. argll!11Cntom iz prvog ksadranta. 4. za svc uglove (brojeve) iz drugog kvadranta. U kojem ]". U prvom kyadrantu svc trigonomctrij5kc f\Jnkc~jc su poziti\. kosinus. kojim intervalimaje kosinus negativan? 3. U kojem k"adrantu sc nalazi drugi krak ugla D. sinus je pozitivan. Svoilcnjc na prvi kvailrant Trigonometrijske funkcije broju pridruznju ncku koordinatu. 2S2 Primjenom osobine pcriodicnosti trigonometr\jskih funkcija vrijcdnost wake trigonomctrijskc hll1kcije se u\'ijck moze izraziti pomocll vrijcdnosti tri. Ima Ii parnih trigonometrijskihfimkcija? 6.11.57.54.a) Y=7Isin3x[ b) y=x+sinx c) y=x-cosx c) sinJ62°ctg52° c) tgx<O d) ctg2x>O? 13. Pitanja za ponal'ljanje: 1. Odrediti znak proizvoda: a) sin243°cos164° b) tg220°ctgJ29° 13.Gratik svake parne funkcije os no je simetrican II odnosu na y-osu.gonometrijske f'unkcije cUi je argument manji od lIt (l600). Ovdje cemo pokazati kako sc vrijcdnost svakc trigonometrijske funkcije sa argu!11cnl'om iz.llC Pilanja za ponavljanje: Kada zafimkciju kaiemo daje parna? Kakva se fimkcija nazi·va neparna funkcfia? Mora Ii svakafunkcija biti parna iii neparna? Kaje trigonometrijske funkcije su neparne? 5. to su sve trigonomctrijske funkcije uglova (brojeya) iz prvog k.Yadranta pozitivne. 11 cetvrtom kvadrantu sarno je kosinus pozitivna funkcija. tga<O? c) tg32S0 d) clg(-122°) d) Y = sinx + cosX d) y = 2 cosx 13.:jtivan? 2. [. a kosinus i kotangens broju pridruzuju ap.vadrantu se nalazi drugi krak llgla 13. 3. Odrediti znakc datih izrazu: a) sinlS]" b) cos264° 13.jczbu: 13. Znaci trigonometrijskih fuukcija 13. Zato su. a grafik neparne funkcije je centralno sirnetrican u odnosu na koordinatni pocetak.53.

etg('" iIi .13.) sin(n +a) = - cos~ ._ _ . Ove tacke su simetricne u odnosu ·na y-osu sto znaci da imaju suprotne apscise i jednake ordinate. Posmatrajmo tacke na 13.']'.CGsa . Ove tacke su simetricne U odnosu na koordinatni pocetak sto znaci da imaju suprotne apsdse i suprotne ordinate. I trcCi kvaJrant se "syodi" llU prvi. pa se mogu dobiti i nove s!n Plimjer 2: Izracunati vrijednost datih trigonometrijskih funkcija: .I = sine 180°. ~ olga..J2 .. +0. Svoilenje treceg kvadranta naprvi Primjer 1: lzracunati vrijednost date trigonometrijske funkcije: ./3 -)=-<oos.. gdje je ex ostar ugao. dalje.13..) ~ -ctg- 2IT IT n ~-- 13 3 3 3 3 sin(n +a) _ .. i 1t-iX (st 13 . 'cosl +u ..). Sv(}ilenje drugog na prvi A:-vadrant tg ( Svaki ugao napisati U obliku j3~rr--a. gdje je a ostar ugao.13.12. Sl. 255 I i I . KoristeCi definicije tangensa i kotangensa i gornje reJacije moZe se pisati: tg(n+a)~ d) ctg. ~ +a ) = ~ctga . Posmatrajrno tacke na trigonometrijskoj kruznici kojima odgovaraju brojevi ex i n+a (Sl.= ctg(rr . dalje. ciji se drugi krak na!azi u drugom kvadrantu moze se 0:. ) a ) SIn 1'00 5rr b) cosc) tgl35" 6 RjeSenjc: a) sin150° 2rr d) ctg_ ~ 3 I I .12. Sl.1.) "'" -coso. Ovo. 6 6 2 c) tgl35"=tg(lSO"-45")=-tg30"=.13.·ctga.. avo.'1. (iIi j3~180D--a).=~slna Napomena 1: Ugao ~ iz drugog kvadranta.-sma ~. znaci da vrijedi: trigonometr~jskoj kruinici kojima odgovaraju brojevi y sin(1t.Vrijcdnost trigonometrijske funkcije ugla iz drugog kvadranta uvijek se moze zamijcniti vrijednosti trig.. +ex).a) ~ sin(rr -al _ sma: --tga cos(lt -a) -coso: cos(rr -ex) -cosex sin(n: -~o:) ~ n+a..' . ~ sin(180"+ 45") ~-sin45° ~ _ .. ~ .-sina -tga cos(n +a) .14. l' n) "" coset.~--.30°) = sin300"". cos (180 0 + a. znaci da vrijedi: 5n b) cos6 n.sina ..13. ctg(lS0"--a)~ -. . 13.0:) = ---coso: iii cos( 180°.' tg (IS00) +a etg (IS0"+ ex) ~ Iga.ex)= --coso:. 2 formule svodenja drugog kvadranta na prvi: (n' ) . 2 ~cos(ltIT i Svaki ugao ~. funkcije ostrog ugla... . moze se napisati i u obliku ~ ~ o 90 +a (iii fl ~1T. _ . = ctga . cos(rc ctg(1t+a)~ ~=--'.14. x Koristeci definicije tangensa i kotangensa i gornje relacije dobije se: t gn:-a( ) x ctg(rr . gdjeje a ostar ugao..13.)./3 3 sin (n + a)=-sina cos (n + a) ~ -cosa iIi iii sin (180° + a) "'" -sina. ex (90°<13<180°).2..ex) "'" sino: cos(rr . 2·+a 2 254 'I ~ 1 ~ I ! a) sin225° Rjesenje: a) sin225" b) cos~ 3 c) tg240" 5rr d) ctg_ 4 2 . (180o<~<270o) Ciji se dugi krdk nalazi u trecem kvadrantu moze se