You are on page 1of 9

POPIS STANOVNITVA U BOSNI I HERCEGOVINI I PROBLEM RELIGIJSKE (SAMO)IDENTIFIKACIJE1 - Sead S.

Fetahagi -

tekst je objavljen u asopisu Novi pogledi br. XIX. Sarajevo: ACIPS, 2012. str. 23-27. 1

Fetahagi - Popis stanovnitva u BiH i problem religijske (samo)identifikacije

1. Religijska identifikacija kao sporno pitanje u popisu Parlamentarna skuptina BiH je, nakon viegodinjih meustranakih pregovora, poetkom ove godine usvojila "Zakon o popisu stanovnitva, kuanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 godine" (SG BiH 10/12), koji je stupio na snagu 15.02.2012. Time su stvoreni zakonski uvjeti za obavljanje popisa tokom aprila 2013 godine, ime e se ispuniti jedan od preduslova da BiH stekne status kandidata za pristup EU. Kako se navodi u biltenu Delegacije Evropske komisije u BiH (2011, br. 5-6) izvrenje popisa stanovnitva bilo je izdvojeno kao jedan od prioriteta jo u martu 2008 godine prilikom sklapanja "Sporazuma o partnerstvu izmeu BiH i EU" u kontekstu procesa stabilizacije i pridruivanja. Izvjetaj o napretku prireen od strane EU za 2011 godinu naglaava vanost popisa za drutveno-ekonomski razvitak i buduu evropsku integraciju zemlje, te podsjea na injenicu da je vrenje popisa tehniki, a ne politiki zadatak. Meutim, poslanici u Parlamentarnoj skuptini BiH nisu tako shvatali ovu zadau ve su od 2008 godine, kada je prvi prijedlog ovog zakona uao u parlamentarnu proceduru, ovo pitanje konstantno politizirali. Sutinu spora predstavljalo je pitanje: da li u popisne obrasce ukljuiti i pitanja o tzv. etno-kulturnom identitetu ili ne; te ukoliko takva pitanja i budu ukljuena, da li statistiki rezultati dobiveni na taj nain mogu dovesti u pitanje legitimitet djelimine Odluke Ustavnog suda BiH u predmetu U-5/98 (SG BiH 23/00) kao i odluke Visokog predstavnika iz 2002 godine, o izmjenama i dopunama ustava entiteta (Republika Srpska i Federacija BiH) kako bi se uee predstavnika "konstitutivnih naroda" u pojedinim institucijama uskladilo sa rezultatima popisa stanovnitva iz 1991 godine. Uvidom u Transkript 36. sjednice Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine BiH odrane 8.10.2008. zapaamo da su predstavnici SDA (uz povremenu podrku iskazanu od strane predstavnika SBiH, HDZBiH te SDPBiH) bili protiv prijedloga zakona koji bi ukljuivao pitanja o etno-kulturnim karakteristikama (etnika pripadnost, jezik i vjeroispovijest), dok su predstavnici SNSD (te DP-Dragan avi iji je poslanik i bio predlaga zakona) bili za usvajanje tog prijedloga. Protivnici prijedloga pozivali su se izmeu ostalog na "Preporuke za popise stanovnitva i stambenog fonda u 2010" usvojene na Konferenciji evropskih statistiara juna 2006 godine, po kojima ova pitanja nisu obavezna (non core topics), uz dopunu da bi popisivanje etno-kulturnih karakteristika u situaciji dok se sva izbjegla i raseljena lica nisu vratila svojim prijeratnim domovima predstavljalo "legaliziranje etnikog ienja". Zagovornici prijedloga su, s druge strane, argumentirali da je BiH specifina zemlja "tri konstitutivna naroda" te da je zbog toga neophodno utvrditi brojnost pripadnika ove tri grupe, kao i da e upravo rezultati takvog izjanjavanja omoguiti uvid u "pravo stanje stvari" u pogledu izmijenjene etnike strukture stanovnitva nakon ratnih deavanja iz 1990-ih. Oba navedena argumenta imaju meutim ozbiljnih manjkavosti. to se tie prvog shvatanja, koje je rasprostranjeno u dijelu javnosti kojim dominira "bonjaka" etnopolitika, treba naglasiti da popisivanje i utvrivanje nekih objektivnih injenica ne moe samo po sebi legalizirati bilo ta, ve moe eventualno posluiti kao materijalni osnov za neku buduu ustavnu ili zakonsku promjenu. Tek usvajanje zakona u propisanoj zakonodavnoj proceduri moe "legalizirati" neku drutvenu materiju. Drugo shvatanje, koje se u ovom kontekstu moe poistovijetiti sa dijelom javnosti kojim
Fetahagi - Popis stanovnitva u BiH i problem religijske (samo)identifikacije 2

dominira "srpska" etno-politika, zanemaruje prostu injenicu da se cjelokupno stanovnitvo BiH ne moe bez ostatka svoditi na iskljuivu pripadnost samo jednom od "tri konstitutivna naroda", o emu na jedan formalan nain jasno govori i posljednja alineja Preambule Ustava BiH: "... Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i graani Bosne i Hercegovine..." No, obzirom da je zakon o popisu konano na snazi vano je ukazati na kompleksnost problema etno-kulturnih identiteta i na mogue modalitete izjanjavanja graana prigodom popisa stanovnitva koji e se, sad je ve izvjesno, desiti od 1-15. aprila 2013 godine. U nastavku teksta obratit emo pozornost na problem vjerske pripadnosti odnosno religijske identifikacije kao jednog od segmenata etno-kulturolokog izjanjavanja. Pitanjem jezika se neemo baviti, dok emo etniku pripadnost spomenuti jedino ukoliko to bude neophodno obzirom na njenu estu konfuziju s religijskom pripadnou. Osvrt na neke rezultate ranijih popisa stanovnitva BiH, poev od posljednjeg osmanskog zvaninog prorauna stanovnitva iz 1876 pa do posljednjeg jugoslovenskog popisa 1991, pruit e nam uvid u religijski profil BiH puanstva u prolosti. Nakon toga ukazujemo na neka teorijski sporna pitanja religijske pripadnosti odnosno samoidentifikacije u suvremenom kontekstu. Na kraju teksta nudimo moguu klasifikaciju pitanja o religijskoj pripadnosti u popisnim obrascima, te ukazujemo na prava koja graani imaju u trenutku popisa imajui u vidu dosadanju relevantnu praksu. 2. Religijska identifikacija u ranijim popisima Prije nego to ukaemo na neke teorijsko-praktine probleme pitanja religijske (samo)identifikacije u aktuelnom trenutku priprema za predstojei popis, moe biti korisno osvrnuti se na historijske popise stanovnita koji su obavljeni na podruju koje veim ili manjim dijelom korespondira sa suvremenom BiH. Panju emo naroito obratiti na modalitete religijske identifikacije, kao i na neke kvalitativne i kvantitative podatke. U periodu osmanske uprave, koji de facto zavrava 1878 godine, izvreno je tokom XIX vijeka vie popisa odnosno prorauna broja stanovnika koji zbog ogranienog opsega popisanih osoba (uglavnom su popisivani samo punoljetni mukarci radi regulisanja vojne obaveze ili poreza) te nerazvijene metodologije i prometne infrastrukture mogu pruiti samo aproksimativne podatke (Shaw 1978, 328). Stoga se tek za popis koji je zavren 1885 godine moe rei da je bio prvi moderan osmanski popis koji sadri u velikoj mjeri sveobuhvatne demografske podatke, ukljuujui i ensku populaciju. Budui da se BiH nakon 1878 nalazila pod upravom Austrougarske monarhije ovaj popis nam ne moe pruiti vjerodostojne podatke o BiH puanstvu. Ipak, jedan sekundarni izvor (Pejanovi 1955, Prilozi-Tabela 2) nam daje podatke za 1876 godinu (posljednji zvanini proraun u doba osmanske uprave) kada je religijski profil tadanjeg dijela Bosanskog vilajeta u suvremenim "avnojskim" granicama BiH aproksimativno izgledao kako je prikazano u Tabeli 1.

Fetahagi - Popis stanovnitva u BiH i problem religijske (samo)identifikacije

Tabela 1. "Bosna i Hercegovina za vrijeme turske vladavine-u dananjim granicama, 1876 godine" muslimani 480000 (45,55%) pravoslavni 410000 (38,92%) katolici 160000 (15,23%) ostali 3000 (0,30%) svega 1053000

(izvor: Pejanovi 1955, prilog-Tabela 2, broj aproksimativan)

Tokom austrougarske uprave odrana su etiri popisa stanovnitva i to 1879, 1885, 1895 i 1910 godine. Konfesionalnu sliku stanovnitva BiH na posljednjem austrougarskom popisu detaljno prikazuje Tabela 2.
Tabela 2. "Prisutno civilno iteljstvo BiH po konfesijama 1910 godine" jevreji sefardi (panj.) 825418 612137 434061 8219 (43,49%) (32,25%) (22,87%) (0,43%) (izvor: Statistiki odsjek Zemaljske vlade 1912)
1

srpskopravoslavni

muslimani

rimokatolici

grkokatolici 8136 (0,43%)

evangelici1

jevreji drugi2 3649 (0,19%)

ostali3

6342 (0,33%)

82

ukupno civilno iteljstvo 1898044

92% navedenih su pripadnici augsburke konfesije (Luterani), a ostatak su pripadnici helvetske konfesije (Kalvini); 2 akenazi i ortodoksni; 3 39 nazarena, 20 bezvjeraca, 7 baptista, 6 unitaraca, 5 armenskih krana, 4 starokatolika, te 1 anglikanac.

Jugoslavenska monarhija je dva puta izvrila popis stanovnitva - 1921 i 1931 godine. Iako su rezultati popisa iz 1931 donosili statistiki prikaz po banovinama, srezovima i optinama koje su tada sainjavale Kraljevinu Jugoslaviju gdje BiH kao posebna administrativna jedinica nije postojala (ulazila je u sastav etiriju banovina - Vrbaske, Drinske, Primorske i Zetske), Pejanovi (1955, Tabela 7) navodi rezultate ovog popisa koji sadre izdvojene podatke za BiH, kako prikazuje Tabela 3.
Tabela 3. "Stanovnitvo BiH po vjerama prema popisu od 1931 godine" pravoslavni 1028139 (44,25%) muslimani 718079 (30,90%) katolici 547949 (23,52%) ostali 29388 (1,26%) ukupno 2323555

(izvor: Pejanovi 1955, prilog-Tabela 7)

U periodu socijalistike Jugoslavije odrano je ukupno est popisa stanovnitva - 1948, 1953, 1961, 1971, 1981 i 1991 godine. Pitanje vjerske pripadnosti bilo je sadrano jedino u obrascima za popise 1953 i 1991 (Zavod za statistiku RBiH 1993, 9). Tabela 4 prikazuje profil stanovnitva BiH prema izjanjenju o vjerskoj pripadnosti prilikom popisa 1991 godine, koji predstavlja posljednji popis odran za vrijeme postojanja SFR Jugoslavije, kao i zasad jedini izvor koji sadri relevantne popisne podatke za BiH, u nedostatku novijeg popisa.

Fetahagi - Popis stanovnitva u BiH i problem religijske (samo)identifikacije

Tabela 4. "Stanovnitvo RBiH prema izjanjenju o vjerskoj pripadnosti 1991 godine" islamska pravoslavna rimokatolika ateisti katolika neopredijeljeni nepoznato srpska grkokatolika hrvatska protestantska vjernici koji ne pripadaju nijednoj vjeroispovijesti ostale vjeroispovijesti islamskokatolika pripadnici proorijentalnih kultova1 judaistika starokatolika bosanski katolici pravoslavci srbi slobodna katolika pravoslavnokatolika katolikopravoslavna pravoslavnoislamska makedonska islamska zajednica rumunska ZIDRA2 katolici muslimani katolici hrvati ukupno (izvor: Zavod za statistiku RBiH 1993)
pod ovom oznakom misli se na pripadnike tzv. novih religijskih pokreta koji u svom nauavanju slijede neke religijske tradicije hinduizma, budizma ili drugih junoazijskih i istonoazijskih religija (Kuburi 2010, 18) 2 "Zajednica islamskih dervikih redova Alije"
1

1871882 (42,77%) 1286828 (29,40%) 593908 (13,57%) 250913 (5,73%) 172085 (3,93%) 95031 (2,17%) 64252 (1,47%) 30349 (0,69%) 3139 (0,07%) 2924 (0,07%) 1823 (0,04%) 1092 (0,02%) 1072 (0,02%) 515 (0,01%) 429 (0,01%) 228 (0,01%) 122 (<0,01%) 106 (<0,01%) 102 (<0,01%) 73 (<0,01%) 42 (<0,01%) 26 (<0,01%) 24 (<0,01%) 19 (<0,01%) 16 (<0,01%) 15 (<0,01%) 9 (<0,01%) 7 (<0,01%) 2 (<0,01%) 4377033

Poreenjem prikazanih tabela uoavamo znaajnu kvalitativnu i kvantitativnu razliku u modalitetima religijskog identificiranja prije i poslije 1945. U monarhijskim ustavnopravnim porecima do II svj. rata (osmanski, habsburki i karaoreviki) vrijedio je tzv. sistem priznatih vjeroispovijesti. U takvom pravnom sistemu veinske, "tradicionalno zasnovane" kao i neke manjinske, "priznate" vjerske zajednice imale su odreene javnopravne nadlenosti, prvenstveno u oblasti voenja matinih knjiga graana (roenih, vjenanih, umrlih), tako da su njihovi izdati dokumenti imali snagu javne isprave. Stoga se popisivanje religijskog identiteta graana vie oslanjalo na objektivne pravne injenice (npr. sklapanja braka unutar odreene vjerske zajednice - institut graanskog braka u BiH prije 1945 nije ni postojao!) nego na subjektivno iskazanu pripadnost ili uvjerenje. Otud se u popisima iz ovog perioda nalazi relativno mali broj navedenih konfesija koje po pravilu odgovaraju
Fetahagi - Popis stanovnitva u BiH i problem religijske (samo)identifikacije 5

nazivima "priznatih" vjerskih zajednica, uz statistiki zanemarljiv broj "bezvjeraca". Osim toga, u periodu prije usvajanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (1948) i Evropske konvencije o ljudskim pravima (1950) pojam slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja kao jedno od temeljnih ljudskih prava nije mogao ni priblino biti od znaaja kakvog ga ima danas. Proces sekularizacije koji je nakon 1945 godine uslijedio u cijeloj bivoj Jugoslaviji, omoguio je, izmeu ostalog, dokidanje ovih elemenata "slubene" ili "dravne" religije. Ustavnopravna separacija izmeu drave i vjerskih zajednica znaila je da graanin sada vie ne mora, makar i formalno, pripadati jednoj vjerskoj zajednici kako bi npr. stupio u brak i dobio odreenu javnu ispravu (vjenani list), ve da to pravo moe ostvariti u svjetovnoj, dravnoj instituciji (matini ured). S druge strane, iako je socijalistiki period karakteriziralo ideoloko i politiko suprotstavljanje religiji, ovaj proces sekularizacije postavio je osnove jednom slobodnijem subjektivnom iskazivanju religijskog uvjerenja ili identiteta, to je evidentno u rezultatima popisa iz 1991 godine. Ovdje uoavamo znatnu kvantitativnu i kvalitativnu pluralizaciju modaliteta religijske samoidentifikacije, uz evidentiranje desetak "neobinih" iskaza koji ne korespondiraju sa nazivima formalno registriranih vjerskih zajednica. Pored toga, prisutna je i konfuzija izmeu etnikog/nacionalnog i religijskog identiteta, kao i porast broja "ateista" i religijski "neopredijeljenih". 3. Vjerovati i/ili pripadati? Ali, ta uopte znai vjerska pripadnost i da li je nepreciznost formulisanog pitanja prilikom popisa uzrokom ovakve situacije? Svodi li se takva pripadnost na pitanje vjeroispovijesti odnosno konfesije ili je u pitanju neto iri drutveni fenomen? Kakav je odnos izmeu vjerske odnosno religijske pripadnosti i vjerske odnosno religijske (samo)identifikacije i postoje li razlike izmeu ovoga dvoga? Postoje li razumne granice slobode samoidentificiranja? Da bismo pokuali odgovoriti barem na neka od ovih pitanja moramo se osloniti na odreena teorijska saznanja koja nam nudi suvremena znanost o religiji, posebno sociologija religije. Pokuajmo stoga razgraniiti neke pojmove koje koristimo u ovom tekstu. Religija predstavlja "vjerovanje u nadnaravno i sveto, izraeno religijskim obiajima, obredima i simbolima o kojima se skrbe religijske organizacije i religijsko vostvo i koje sljedbenike date religije opskrbljuju udorednim definicijama" (Cvitkovi 2005, 379). Treba osim toga naglasiti da religija u jednom irem socio-kulturnom smislu moe postojati i bez jasno definiranog vjerovanja u natprirodno ili boansko bie (npr. budizam) kao i da se religija moe ticati prvenstveno odnosa ovjeka spram prirode (npr. neke "domorodake" religije ili neopaganski pokreti). Vjera predstavlja subjektivni aspekt religije i znai prihvaanje religijskih stavova o nadnaravnom, svetom i ostalim religijskim uenjima te uvjerenje da postoji boansko bie ili via sila (Cvitkovi 2005, 474). Konfesija ili vjeroispovijed je jedan formalni i kodificirani aspekt vjere, a vezuje se za pripadnost odreenoj konfesionalnoj zajednici, kojih moe biti vie unutar jedne religije, kao npr. katolika, pravoslavna, protestantska ili anglikanska konfesija unutar kranstva (Cvitkovi 2005, 231). Religijska samoidentifikacija "podrazumijeva cjelokupno socijalno dranje pojedinca i njegov osjeaj, a ne samo formalno pripadanje religijskoj zajednici" (Cvitkovi 2005, 389). Otud je broj osoba koje imaju izraenu religijsku samoidentifikaciju u pravilu znatno

Fetahagi - Popis stanovnitva u BiH i problem religijske (samo)identifikacije

vei od broja tzv. vjerskih praktikanata odnosno osoba koje se dosljedno dre konfesionalne discipline u svakodnevnom ivotu. U suvremenim post-industrijskim drutvima Zapadne Evrope (npr. Velika Britanija) uoen je fenomen "vjerovanje bez pripadanja", gdje naroito plima religijskih sadraja putem elektronskih i drugih medija omoguuje izrazito samosvojno i posve individualizirano "vjerovanje iz udobnosti fotelje pred malim ekranom" (Davie 1994, 113) dok je privrenost institucionalnim ili historijskim vjerskim zajednicama u opadanju. Nasuprot ovome primjeru, u nekim zemljama kontinentalne Evrope (npr. Francuska) uoen je i opozitni fenomen, "pripadanje bez vjerovanja". Ovaj stav podrazumijeva postojanje jednog dalekosenog zajednikog sjeanja koje ne podrazumijeva zajedniku vjeru ili uvjerenje, ali - ak i sa distance - jo uvijek upravlja kolektivnim refleksima u pitanjima identiteta (Hervieu-Leger 2006). Tako, ak i otvoreno nereligiozni ljudi mogu u odreenim situacijama nai za shodno da podre ili da se identificiraju sa tradicionalnom vjerskom institucijom radi brige za ouvanje kulturnog ili nacionalnog identiteta s kojim smatraju da je ova u neraskidivoj vezi. 4. Ka zakljuku... Vidimo dakle da pitanje "vjerske pripadnosti" u sebi moe sadrati barem etiri razliita (pod)pitanja, te je stoga zadatak dravne uprave da na popisnim obrascima precizira koju vrstu informacije eli dobiti od ispitanika. Ovo u izvjesnoj mjeri korespondira sa Preporukama (2006, Para 439) prema kojima se mogu prikupljati sljedei podaci: a) formalno lanstvo u crkvi ili vjerskoj zajednici, b) identifikacija sa odreenom religijom, vjerskom zajednicom ili denominacijom, c) religijsko uvjerenje, d) religija u kojoj je osoba odgojena i e) prisustvo religijskoj slubi. U svakom sluaju, ispitanik mora imati mogunost dati negativan odgovor na pitanje o vjerskoj/religijskoj pripadnosti ("ne pripadam", "ne vjerujem" ili sl.) koji se nee evidentirati kao "ne eli se izjasniti" (Preporuke 2006, Para 440). Podatak mora biti baziran na slobodnom izjanjavanju osobe, a upitnik bi trebao ukljuivati i tzv. otvorena pitanja (bez unaprijed zadatih opcija) (Preporuke 2006, Para 441). Klasifikacija religija bi trebala biti sveobuhvatna kako bi ukljuila detalje o religijskim grupama, podgrupama, organizacionim oblicima, denominacijama, sljedbama kao i drugim sistemima vjerovanja koji se esto i ne smatraju religijama (Preporuke 2006, Para 443). Preporuke daju i primjer jedne takve klasifikacije (2006, Para 444) koju emo ovdje prikazati, prilagodivi je BiH kontekstu.

Fetahagi - Popis stanovnitva u BiH i problem religijske (samo)identifikacije

Tabela 5. Primjer mogue klasifikacije pitanja o vjerskoj pripadnosti na popisu 2013 u BiH 1.0 1.1 1.2 1.3 Kranstvo Katolianstvo (ukljuuje rimo-katolike, grko-katolike, starokatolike, slobodne katolike...) Pravoslavlje (ukljuuje srpsko, makedonsko, crnogorsko, rumunsko...) Protestantizam (ukljuuje anglikance, adventiste, baptiste, reformiranekalviniste, evangelike-luterane, metodiste, pentekostne evaneoske krane, druge protestantske grupe...) Jehovini svjedoci druge kranske grupe Islam Sunije iije Sufije Vehabije-selefije Bahaije Ahmedije druge islamske grupe Judaizam Budizam Hinduizam druge religijske grupe bez religije ne eli se izjasniti

1.4 1.5 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 3.0 4.0 5.0 6.0 7.0 8.0

Na ovaj nain bi se mogli izbjei problemi na koje je ukazao predstavnik jedne manjinske vjerske zajednice u predveerje popisa u Hrvatskoj 2011 (Mili 2011), kada je uoio da je cjelokupan broj na prethodnom popisu samoidentificiranih "kalvina" od strane Vlade RH "pripisan" samo jednoj (Reformiranoj kranskoj kalvinskoj crkvi) od tri registrirane kalvinske denominacije (druge dvije su: Protestantska reformirana kranska crkva i Reformatska kranska crkva Maara), te je na taj nain prvospomenuta zajednica (s kojom Vlada ima potpisan ugovor o finansijskoj pomoi) stavljena u povoljniji poloaj. To bi znailo da bi popisni obrasci trebali na neki nain sadravati i pitanja o formalnoj vjerskoj pripadnosti (bez obzira na osobno vjerovanje), a tu bi statistiari prilikom sastavljanja obrazaca morali konsultovati vjerske zajednice i nadleno ministarstvo koje vodi registar vjerskih zajednica, radi ispravne klasifikacije. S druge strane, najira sloboda religijske samoidentifikacije (bez obzira na formalno pripadanje) predstavlja ve visoko utvren standard koji se ne moe dovoditi u pitanje. No, da bi se izbjegli problemi uoeni prilikom prologodinjeg popisa u Srbiji, kad je u znatnom broju zabiljeenih sluajeva bila od strane popisivaa naruena sloboda identifikacije ateista ili nereligioznih ispitanika (Suboti 2011), potrebno je sainiti popisne obrasce dovoljno detaljnim da omogue svaku vrstu samoidentifikacije (putem otvorenih pitanja), obuiti popisivae kako da upisuju tano ono to im graanin izjavi, te informirati graane da insistiraju na dosljednom biljeenju onoga kako se sami osjeaju odnosno identificiraju.

Fetahagi - Popis stanovnitva u BiH i problem religijske (samo)identifikacije

LITERATURA:

Cvitkovi, Ivan. 2005. Rjenik religijskih pojmova. Sarajevo: DES. Davie, Grace. 1994. Religion in Britain Since 1945: Believing Without Belonging. Oxford: Blackwell. Delegation of the European Union to BiH. 2011. Newsletter No. 5-6. Hervieu-Leger, Daniele. 2006. "The Role of Religion in Establishing Social Cohesion". Eurozine. http://www.eurozine.com/articles/2006-08-17-hervieulegeren.html (pristupljeno 17.04.2012). Kancelarija Visokog predstavnika (OHR). 2002. "Odluka o izmjenama i dopunama Ustava Republike Srpske". http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp? content_id=7477 (pristupljeno 01.05.2012). Kuburi, Zorica. 2010. Verske zajednice u Srbiji i verska distanca. Novi Sad: CEIR. Mili, Jasmin. 2011. "Popis stanovnitva i broj pripadnika vjerskih zajednica". Blog: Kranin na drugi nain. http://jasminmilic.blog.hr/2011/02/1629003620/popisstanovnistva-i-broj-pripadnika-vjerskih-zajednica.html (pristupljeno 7.5.2012). Parlamentarna skuptina BiH. 2008. "Transkript 36. sjednice Predstavnikog doma PS BiH, 8.10.2008". https://www.parlament.ba/sadrzaj/plenarne_sjednice/Default.aspx? id=1098&langTag=bs-BA&pril=b (pristupljeno 01.05.2012). Pejanovi, ore. 1955. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine. Beograd: Nauna knjiga. Shaw, Stanford J. 1978. The Ottoman Census System And Population, 1831-1914. International Journal of Middle East Studies 9 No. 3:325-338. Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 23/00 i 10/12. Statistiki odsjek Zemaljske vlade. 1912. Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 27. septembra 1910: sa preglednom kartom konfesija. Sarajevo: Zemaljska tamparija. Suboti, Branislav. 2011. "Diskriminacija ateista na popisu stanovnitva". Peanik. http://pescanik.net/2011/11/diskriminacija-ateista-na-popisu-stanovnistva/ (pristupljeno 7.5.2012). United Nations Economic Commission for Europe and the Statistical Office of the European Communities. 2006. Recommendations for the 2010 Censuses of Population and Housing, Geneva: Conference of European Statisticians. Ured Visokog predstavnika (OHR). 2002. "Odluka kojom se vre izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine". http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=28093 (pristupljeno 1.5.2012). Ustavni sud BiH. "Ustav Bosne i Hercegovine". http://www.ccbh.ba/bos/p_stream.php?kat=83 (pristupljeno 4.5.2012). Zavod za statistiku Republike BiH. 1993. Etnika obiljeja stanovnitva, rezultati za Republiku i po optinama 1991. Statistiki bilten 233. Sarajevo: Zavod za statistiku Republike BiH.

Fetahagi - Popis stanovnitva u BiH i problem religijske (samo)identifikacije

You might also like