Etažno vlasništvo vlasništvo nad poserbnim djelovima zgrade ili vlasništvo nad stanovima i popslovnim prostorijama,je institut koji

je do danas imao veoma interesantan razvoj u bivšoj sfrj,odnosno bih.u kraljevini jugoslaviji etažno vl.postojalo je samo u nekim gradovima slovenije,dalmacije i bih.jedan od 3 zemljišnoknjižna zakona iz 1930/31 zabranio je dalju mogučnost osnivanja prava vlasništva na posebnim djelovima zgrade.načelno je ta zabrana postojala sve do 1959 kada je donesen zakon o svojini na djelovima zgrade,i ako je nizom propisa bilo dozvoljeno osnivanje u korist određenih subjekata ili promet fizičkim djelovima zgrade.i nakon što više nije bilo prepreke da se osniva etažno vlasništvo,ograničenje je postojalo na drugi način,pretežan broj stanova bio je u državnom/društvenom vlasništvu,a na njima je zasnovano stanarsko pravo.raniji savezni zakon o svojini na djelovima zgrade iz 1959 uspostavio je određeni koncept etažnog vlasništva koji je bio na snazi sve do disolucije sfrj,odnosno na snazi je i danas u onim djelovima bivše sfrj,koje nisu izvršile reformu vlasničkih odnosa među kojima je bih. Vlasništvo na stanovima de lege lata prema trenutnom stanju propisa nije više moguče govoriti o jedinstvenom uređenju etažnog vlasništva u bih.posebni entitetski propisi su na različit način regulisali određena pitanja etažnog vlasništva ne promjenjivši osnovni koncept etažnog vlasništva koncipiran još 1959. Koncept etažnog vlasništva u pozitivnom pravu bih osnovna karakteristika ovog koncepta jeste da on polazi od vlasništva na posebnom djelu zgrade,kao glavnog prava kojeg prate 2 sporedna prava-pravo na zajedničkim djelovima zgrade i pravo na zemljištu.time je prihvačena tzv dualistička teorija o pravnoj prirodi etažnog vlasništva u kome se vide dvije grupe ovlaštenja-ona na privatnim djelovima koja proizilaze iz vlasništva i druga na zajedničkim djelovima zgrade i zemljištu.pri tome je prihvačena ona varijanta dualističke teorije koja primat daje pravu na stan,a ostala prava smatra akcesornim.ova dva sporedna prava su se bitno razlikovala s obzirom na činjenicu da li je zgrda bila u društvenom ili privatnom vlasništvu ili da li je bila izgrađena na zemljištu u društvenom/državnom vlasništvu ili na zemljištu u privatnom vlasništvu. U situaciji da se radilo o privatnoj zgradi,vlasnici stanova su na zajedničkim djelovama zgrade bili nosioci zajedničkog prava vlasništva,ako se radilo o zgradi u društveno/državnom vlasništvu,bili su nosioci zajedničkog prava korištenja. U slučaju da je zemljište bilo u državnom vlasništvu,odnosno da je zgrada bila podignuta na području grada ili naselja gradskog karaktera vlasnici posebnog djela zgrade imali su pravo trajnog korištenja zemljišta ispod zgrade,a u slučaju da je zemljište bilo u privatnom vlasništvu bili su suvlasnici građevinske parcele srazmjerno vrijednosti posebnog djela prema ukupnoj vrijednosti cjele zgrade. Ipak koncept etažnog vlasništva u bih ne uklapa se lahko u rješenja prihvačena u uporednom pravu.u uporednom pravu se konstrukcija etažnog vlasništva se u principu kreče u okviru suvlasničke konstukcije,bez obzira da li se radi o unitarnoj ili dualističkoj koncepciji,i bez obzira

već i zbog napuštanja načela superficies slo cedit.zajedničko i suvlasništvo.a kod unitarnog koncepta etažnog vlasništva se etažno vlasništvo tretira kao posebno oblikovano suvlasništvo. .navedeni koncept etažnog vlasništva u bivšoj sfrj bio je uvjetovan općim okvirom nevlasničkog koncepta društvenog vlasništva.što je opet suprotno izvornim rješenjima ovog zakona.kako na društvenim sretstvima nije moglo postojati pravo vlasništva sljedstveno tome nije moglo postojati ni pravo suvlasništva.odnosno načela pravnog jedinstva nekretinine. Suvlasnička konstukcija u pravu sfrj nije bila moguča. Time je bila isključena primjena suvlasničke koncepcije.kod dualističkog koncepta vlasništvo na zajedničkim djelovima ili uređajima zgrade regulira kao suvlasništvo.ne samo zbog posebne prirode društvenog vlasništva.zajedničkim prostorijama i stanu postoje čak tri modeliteta vlasništva(individualno.iz tog razloga je bilo moguče da na zemljištu.bez obzira na to da li je stan ili su zemljište i zgrada glavna stvar.budući da su ti vlasnici ex lege postali vlasnicima zemljištima i to zajednički vlasnici. I ako je zakon o svojini na posebnim djelovima zgrade.određene su odredbe donošenjem novih propisa postale bezpredmetne ili su izgubile svaki praktični značajtako se nakon donošenja entitetskih zakona o građevinskom zemljištu uopšte ne može gevoriti o pravu korištenja etažnih vlasnika na zemljištu ispod i oko zgrade.koncept etažnog vlasništva se u toliko uveliko razlikovao od rješenja u uporednom pravu.na onim zemljištima na kojima je postojalo pravo privatnog vlasništva primjetan je utjecaj suvlasničke koncepcije-u ranijem saveznom zakonu kao i u kasnijim republičkim zakonima.odnosno trajno pravo korištenja.na takvim zemljištima je postojalo suvlasništvo etažnih vlasnika.još formalnopravno na snazi.na to da li se na posebnim djelovima priznaje pravo vlasništva ili neka prava sui generis.što ne treba nužno vidjeti kao posebnu vrijednost i dio pravne tradicije koje treba čuvati već kao palijativno rješenje u uvjetima društvenog vlasništva i narušavanja pravnog jedinstva nekretnine.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful