You are on page 1of 10

Menadment tehnologije i razvoja

1. HIJERARHIJSKA STRUKTURA POSLOVNOG SISTEMA -Hijerarhijska struktura poslovnog sistema stvara mogunost za adekvatnije upravljanje organizacijom koja predstavlja sistem sastavljen od podsistema koji su poreani hijerarhijski. Poslovni sistem je definisan okruenjem. -Zajednike karakteristike su: vertikalni raspored, podreene i nadreene jedinice, uspeh sistema u celini

2. OPTI MODEL TEHNOLOKOG SISTEMA -U okviru tehnolokog sistema izdvaja se tehnoloki proces u kome se obavlja transformacija ulaza sistema u eljeni izlaz. -Tehnoloki sistemi predstavljaju izraz tehnologije delovanja radnog procesa. Tehnoloki sistem nije jedna maina ili neki drugi pojedinani elemenat sistema obrade ve iskljuivo njegova integralna sadrina i povezanost svih elemenata u ostvarivanju odgovarajueg cilja. -Osim maina, alata i ureaja, elementi tehnolokog sistema su sirovine i drugi ulazni materijali, energija, kadrovi, gotovi proizvodi i tehnoloki proces.

3. STRUKTURA TEHNOLOKOG SISTEMA - Struktura tehnolokog sistema zavisi pre svega od prirode tehnologije, sloenosti proizvoda i delom od sistema upravljanja. Tehnoloki sistem je podsistem proizvodnog sistema pa e i njegova struktura biti podsistem strukture proizvodnog sistema. -Strukturu tehnolokog sistema odreuju tri osnovna faktora: (1) sloenost tehnologije; (2) sloenost proizvoda; (3) sistem upravljanja. -Tehnoloki sistemi po svojoj prirodi ubrajaju se u vetake, otvorene, dinamike i stohastike sisteme. -Tehnoloki sistemi se izuavaju kako u sferi proizvodnje tako i van nje, pa je njihova osnovna podela na: (1) proizvodne tehnoloke sisteme, i (2) neproizvodne tehnoloke sisteme.
1

4. VEZE IZMEU TEHNOLOKIH SISTEMA -Tehnoloki sistemi mogu biti meusobno uslovljeni, povezani ulaznim elementima ili nezavisni.

(1) Meusobno uslovljeni tehnoloki sistemi izlaz iz jednog predstavlja ulaz u drugi sistem. Npr. tehn.sistem za proizvodnju sirovog gvoa i teh.sistem za proizvodnju elika. (2) Povezani tehnoloki sistemi povezani jednim ili vie zajednikih ulaznih elemenata (npr. maina, ureaj, alat...). Povezanost se gleda kroz potrebu usklaivanja tehnolokih operacija tehnolokih procesa, a takoe i zbog mogunosti kvara, loma i nekih nepredvienih smetnji. (3) Nezavisni tehnoloki sistemi nemaju nijedan zajedniki element 5. TEHNOLOKI MAKROPROCESI -Makroprocesi se sastoje od jednog ili vie tehnolokih procesa koji se mogu i posebno posmatrati, a vezuju se za pojedine faze i operacije koje se obavljaju na predmetu rada, sve do izrade gotovih proizvoda eljenih karakteristika. Prema redosledu makroprocesa razlikuju se tehnoloki procesi: a) pripreme sirovina, b) hemijske prerade, c) fizike prerade, d) zavrne obrade finalizacije. -Ova ema ukazuje na mogue tehnoloke procese koji uz razliitu kombinaciju operacija stvaraju izlazni proizvod. Svaki od ovih koraka se moe dalje razdvojiti na razliite tehnoloke operacije, koje su veoma blisko vezane za specifine karakteristike materijala jer se u njima neposredno deluje na materijal.

6. UTICAJ IZLAZA TEHNOLOKOG SISTEMA NA ULAZ EMA -Kao izlaz iz tehnoloskog sistema javljaju se gotovi proizvodi i/ili usluge. Izlaz iz procesa transformacije ulaznih elemenata kree se od cistih dobara do istih usluga. -isto dobro je materijalizovani proizvod koji se moze skladititi, transportovati i kupiti radi kasnije korienja. -ista usluga je neopredmeeni proizvod koji se no moze skladititi, ve se troi im se proizvede. -Proizvodi kao izlaz iz tehnolokog sistema odreeni su koliinom, kvalitetom, cenom i vremenskom dimazijom. Ove karakteristike izlaza uslovljene su ulazom i karakteristikama ulaza, tehnolokog procesa i uslovima koji vladaju na tritu prodaje.

7. OSNOVNA PODELA OPREME U TEHNOLOKIM SISTEMIMA -Oprema se u tehnolokim sistemima moe klasifikovati: prema nameni, s obzirom na tehnoloke operacije i savremena proizvodna tehnologija. (1) Podela prema nameni: a) specijalna za obavljanje specijalizovanih zadataka i teko se prilagoavaju za neku drugu namenu. b) univerzalna povoljniji za manje obime proizvodnje, mogu da obavljaju vie funkcija i iri spektar operacija. (2) Podela prema tehnolokim operacijama za usitnjavanje, grubo drobljenje, mlevenje, klasiranje asortimana, sabijanje i oblikovanje, isparavanje, suenje, peenje, kristalizaciju i dr... (3) Savremena proizvodna tehnologija roboti, CAD(computer aided design)/CAM(computer aided manufacturing) sistemi, FPS.

8. RAUNARSKI INTEGRISANA PROIZVODNJA (CIM) - OSNOVNE KARAKTERISTIKE -Nastala je kao posledica napretka u proizvodnoj raunarskoj tehnologiji. Osam karakteristika fleksibilnih sistema za mainsku obradu FMS po kojima se oni razlikuju od istih klasinih sistema su: (1) Stepen automatizacije maina i unutranjeg transporta mnogo je vii od fleksibilnih (2) Fleksibilni sistem za mainsku obradu se sastoji od manjeg broja maina (3) Raspored maina u FS mainske obrade odredjen je tipom i vrstom opreme ut. (4) Predvidjeni broj operacija pripreme alata u planu procesa FS znaajno je manji od KS. (5) Vreme obrade pri jednom punjenju maine mnogo je due u FS (6) Koliina i dinamika informacija u FS daleko je vea nego kod klasinih (7) U FS mainske obrade veliina serije zavisi od veliine narudbiina, kapaciteta opreme i ogranienog veka alata. -Primena kompjuterske tehnologije uslovljava i pojavu: CAD (projektovanje), CAM (voenje procesa), CAPP (planiranje procesa), CAQC (kontrola kvaliteta), ASR (automatizovano skladitenje) 9. GRUPNA TEHNOLOGIJA I FLEKSIBILNI PROIZVODNI SISTEMI OSNOVNE KARAKTERISTIKE -U osnovi fleksibilnih sistema, primenjuje se odgovarajui koncept grupisanja maina i delova koji nije nov i koji je prisutan u koncepciji grupne tehnologije. Grupna tehnologija je zasnovana na proizvodnji na grupi maina ili radnih mesta. -Grupe maina proizvode samo deo nekog proizvoda, radi se o prekidnoj porizvodnji. Za prekidni proces je karakteristino da se obavlja diskretna proizvodnja i radno je intenzivniji od kontinuiranog procesa. -Koncepcija koja se danas usko vezuje za FPS je grupna tehnologija (GT) u ijoj je osnovi zahtev da se tehnoloki proces organizuje s obzirom na karakteristike proizvoda. Podrazumeva grupisanje slinih delova proizvoda u familije delova koje imaju zajednika svojstva. -Praktina primena grupne tehnologije ima dva osnovna koraka: 1) identifikovanje i determinisanje familija delova, 2) organizacija proizvodne opreme u odgovarajue elije -Grupna tehnologija kao tip organizacije moe da bude uspena kod realizovanja FPS samo uz dobro razraenu konstrukciju proizvoda i uz usku povezanost konstrukcije proizvoda sa projektovanjem samog tehnolokog procesa proizvodnje. -Problem uspostavljanja grupne tehnologije se moe reavati metodom: (1) Metod klasifikacije koristi se da bi se grupisali delovi u familiju delova i to u zavisnosti od njihovih konstrukcionih karakteristika. (2) Metod ukrupnjavanja koristi se da bi se maine grupisale u mainske elije a delovi u familije delova.
3

10. OCENA FLEKSIBILNOSTI TEHNOLOGIJE -Ocena fleksibilnosti postaje sloenija s obzirom da fleksibilnost predstavlja meru potencijalnih mogunosti koje sistem poseduje. -Prvi korak je ocena tipa fleksibilnosti koja je od primarnog znaaja kada je u pitanju proizvodni sistem. Razlikujemo fleksibilnost: 1) proizvodnog miksa (broj delova koji se 5) toka materijala, mogu proizvesti u odreenom vremenu), 6) ekspanzije, 2) opusa proizvoda, 7) inovacija, 3) maina (lakoa sa kojom se menja 8) obima, proizvodni proces), 9) materijala. 4) modifikacije, -Ovi tipovi se grupiu u dve osnovne kategorije: procesna fleksibilnost i proizvodna fleksbilnost. -Sledei korak je sagledavanje sposobnosti sistema da obezbedi upravo takav tip fleksibilnosti, i to se obavlja ispitivanjem inputa i outputa. -Teko je uspostaviti jedinstvenu meru fleksibilnosti FPS, i ona moe da se razradi u vezu i sa razliitim aspektima: 1) fleksibilnost modula, 4) organizaciona fleksibilnost (u pogledu posla, rasporeda radnih mesta i maina, kratkorona i 2) fleksibilnost sistema unutranjeg transporta, dugorona fleksibilnost). 3) raunarskog sistema,

11. OSNOVNI ELEMENTI FPS -FPS su automatizovani sistemi sa razliitim mogunostima primene. -Tehnoloke promene znaajne za nastanak i razvoj FPS (1) razvoj i unapreivanje maina radilica NC, CNC, DNC (2) razvoj i unapreenje tehnologije unutranjeg transporta (3) razvoj i unapreenje kompjuterske tehnologije u celini -FPS ima znaajnu ulogu objedinjavanja razliitih organizacionih i tehnolokih oblika i jedinstveni automatizovani proizvodni sistem -Osnovni elementi FPS-a su: fleksibilna automatizacija, grupna tehnologija, CNC maine, automatizovani unutranji transport, kompjuterska kontrola maina i unutranjeg transporta. 12. KLASIFIKACIJA FPS PREMA BROJU ODGOVARAJUIH KOMPONENTI U FPS -Postoje pet klasa FPS-a: (1) Fleksibilni Proizvodni Modul (FPM) najprostija proizvodna struktura, sastoji se iz numeriki kontrolisane maine. (2) Fleksibilna Proizvodna elija (FP) sadri vie FPM i definie se u zavisnosti od konstrukcije i zahteva proizvoda. (3) Fleksibilna Proizvodna Grupa (FPG) zbir FPM i FP u istoj oblasti, kojima se pridruuje sistem unutranjeg transporta i kompjuterski sistem. (4) Fleksibilni Produkcioni Sistem (FPS) sastoji se od FPG koji se nalaze u razliitim proizvodnim oblastima. (5) Fleksibilna Proizvodna Linija (FPL) skup odgovarajuih maina radilica koje su meusobno povezane. Tipovi: automatski dirigovano vozilo, robot, konvejer, vua, pokretno vozilo.
4

13. TEHNOLOKA DOKUMENTACIJA -Kao ulazni element, tehnoloka dokumentacija ima osnovni zadatak da definie redosled i nain izvoenja tehnolokih operacija u tehnolokom procesu, vrste alata, sredstva za rad i naina rada sa njima, vrste materijala i ponaanja ljudi kao nosilaca radne aktivnosti, izvrne funkcije.Najei oblici tehnoloke dokumentacije su: (1) Tehnoloka karta pregled redosleda toka predmeta koji se obrauje, sa obeleavanjem pomou simbola svih promena koje se deavaju. Sadri simbole za: operaciju (O), transport (=>), ekanje (D), kontolu (), i skladitenje (). Moe da se sastavi po dva osnova: a) da se poe od postojeih sredstava za rad i rasporeda maina i da se zatim za odgovarajue maine definie redosledi vrste operacija koje se izvode na njima; ili b) da se poe od redosleda tehnolokih operacija uz definisanje broja i vrste sredstava za rad na kojima se izvode. (2) Tehnoloki postupak definie naziv i broj operacija sa opisom radnji u tehnolokoj operaciji uz definisanje i nekih drugih veliina: koliina materijala, vreme obrade i sl. Polazi se od izbora tehnoloke varijante vodei rauna o godinjem planu proizvodnje odreenog proizvoda. (3) Operacijski list daje detaljan opis tehnoloke operacije sa opisom sredstava za rad, alata, sa opisom rada i detaljnim crteom proizvoda koji se proizvodi odgovarajuom operacijom. Obuhvata: broj, naziv operacije, oznaku maine ili radnog mesta, broj i, naziv i kvalitet elementa, dimenzije i bruto teinu materijala, sloenost posla, elemente rada, opis izvoenja operacija, reime rada. 14. KANBAN SISTEM KARTICA -KANBAN je informacioni sistem koji je skrojen tako da kontrolie proizvodne zalihe u svakom koraku proizvodnog procesa. U Japanu KANBAN znaci kartica. -Ovo je sistem povlaenja koji znai da radni centri kojima su potrebni delovi iz drugih centara izvlae ih prema svojim potrebama. Za neometano delovanje ovog sistema mora se ispuniti odgovarajui plan. -Sistem koristi tromeseni planski horizont i meseni planski ciklus. -Kartice se koriste sa dva cilja: (1) da se delovi transportuju sa jednog mesta na drugo (transportni KANBAN) (2) da se ovlasti proizvodnja delova (proizvodni KANBAN) 15. IZLAZ TEHNOLOKOG SISTEMA -Kao izlaz tehnolokog sistema javljaju se proizvodi i usluge, ista dobra i iste usluge. -isto dobro materijalizovani proizvod koji se moe skladititi, transportovati i kupiti radi kasnijeg korienja -ista usluga neopredmeeni proizvod koji se ne moe skladititi, nego se troi im se proizvede. Upravljanje tehnologijom, kroz upravljanje tehnolokim operacijama se ne razlikuje za proizvode i usluge. -eljene karakteristike izlaza i sam ostvareni izlaz preko svojih karakteristika uslovljavaju ulaz i promene ulaznih elemenata kao to je predstavljeno ematski, informacionim tokom i povratnom spregom. -Elementi upravljake povratne sprege: praenje, merenje, planski parametri, uporeivanje stvarnog i eljenog stanja, zavisnost ulaza i izlaza i upravljaka akcija. -Proizvodi kao izlazi, odreeni su koliinom, kvalitetom, cenom i vremenskom dimenzijom -Usluge kao izlazi imaju karakteristina svojstva u odnosu na proizvod. Usluge se mogu i klasifikovati s obzirom na opipljivost ili opredmeenost usluge u zavisnosti od toga u kojoj meri je u pruanju usluge prisutna i prodaja materijalnih dobara.

Menadment inovacija i tehnolokog razvoja

1. MATRICA CILJEVA -Matrica ciljeva se koristi za sagledavanje promena u preduzeu poto je uvedena nova tehnologija. -Osnovna prednost ove matrice sastoji se u tome to se oba aspekta efikasnost i efektivnost u odnosu na produktivnost mogu ukljuiti u kvantitativno razmatranje na taj nain to je izvrena dekompozicija ili dezagregacija sveukupnih faktora produktivnosti. -U matrici mogu biti predstavljeni razni faktori: rokovi isporuke zadovoljeni, fleksibilnost procesa, fleksibilnost proizvoda, globalna produktivnost, jedinina cena, ivotni ciklus tehnologije, tehnoloki nivo opreme, kanjenje u primeni nove tehnologije, kvalifikaciona struktura radnika, ukupni kart, korienje kapaciteta maina, materijalni trokovi proizvodnje, stepen automatizacije, stepen mehanizacije. -Na dnu matrice, teinski koeficijenti se dodeljuju svakoj od promenjivih navedenih na vrhu i to predstavlja ocenjenu znaajnost pojedinih faktora koju daju eksperti. -Na krajnjoj levoj strani nalaze se ocene od 1 do 10, koje se odnose na kvantifikovanje pojedinih stvarnih vrednosti posmatranih faktora u odreenom periodu. Sobzirom na ove vrednosti odreuje se ukupna vrednost za matricu u celini, a prosena reperna vrednost je 300. -Korienjem matrice ciljeva za izraunavanje indeksa produktivnosti u jednakim vremenskim razdobljima menadment preduzea stie mogunost uvida u promene koje su nastupile primenom nove tehnologije.

2. POKAZATELJI TEHNOLOKOG NAPRETKA -Tehnoloki razvoj je deo privrednog i drutvenog razvoja. Pokazatelji tehnolokog napretka grupiu se na isnovu njihove prirode na: ekonomsko-finansijske, tehnoloke i organizacione. Mogu se analizirati kvantitativno i kvalitativno. -Komponente tehnoloskog napretka: 1) Oprema Tehnika opremljenost rada (Tos) i Koeficijent poveanja tehnolokog nivoa i napretka opreme Fi/o 2) Proizvod Globalna produktivnost (Gp) predstavlja sintetski pokazatelj tehnolokog progresa 3) Materijal 4) Energija Pokazatelj potronje elektrine energije (Pe) 5) Istraivanje i razvoj Odnos prihoda i trokova vezanih za IR delatnost (Pi) 6) Investicije - Pokazatelj inteziteta investicija u preduzeu (L) 7) Kadrovi - Kvalifikaciona struktura radnika 8) Zatita ovekovog okruenja 9) Organizacija 10) Upravljanje
6

3. GLOBALNA I PARTIKULARNA PROIZVODNA FUNKCIJA -Proizvodnom funkcijom se kvantitativno izrazuju relacije proizvodnih faktora i postignutih nivoa proizvodnje sa datom tehnologijom. (1) Globalna proizvodna funkcija jednoznano ukazuje na kombinaciju proizvodnih faktora da bi se dobio odreeni autput, pri emu to nije bilo kakva kombinacija koja dovodi do proizvodnje nekog autputa, ve je to iskljuivo efikasna kombinacija inputa. To je projektovana proizvodna funkcija za odreenu tehnologiju. Tehnologija se posmatra kao makrofenomen. (2) Partikularna proizvodna funkcija u konkretnim situacijama primene tehnologije u preduzeu pokazuje upotrebljene kombinacije inputa u proizvodnji autputa, pri emu su mogua odstupanja u odnosu na projektovani, efikasni model. Tehnologija se posmatra kao mikrofenomen. Pokazuje upotrebljive inouta u proizvodnji autputa.

4. STOPA TEHNOLOKOG PROGRESA -Promene izazvane tehnolokim progresom odraavaju se na sve delove drutva, a i sam drutveni sistem deluje povratno na tehnoloki progres menjajui njegovu stopu rasta. -Neki od pokazatelja i metoda za merenje tehnolokog progresa: razni aspekti produktivnosti, tehnoloski nivo opreme, brzina i stepen irenja novih tehnologija, proizvodnja i troenje elektrine energije, unapreenje IR i inovativne aktivnosti itd -Praenje tehnolokog progresa u konkretnim uslovima preduzea znaajno je sa aspekta unpareenja proizvodnje i poslovanja u tim konkretnim uslovima. Takoe prouavanje i merenje tehnolokog progresa i poreenje sa stopom progresa u grani, zemlji, inostranstvu daje dragocene informacije. Analiza progresa je znaajna i sa strane budueg napredovanja preduzea.

IZVOENJE: Stopa tehnolokog progresa odreuje se polazei od kvantitativnog modela KobDaglasove proizvodne funkcije: Q=ALK (Q obim proizvodnje; L proizvodni faktor rad; K proizvodni faktor capital; , elasticiteti obima proizvodnje u odnosu na proizvodne faktore rad i capital, za industriju iznose =0.58 i =0.31). Zamenom A=emt (e - prirodan broj, m stopa the. progresa, t - vreme) u Q=ALK dobijamo: Q= emt LK Logaritmovanjem dobijamo: lnQ = mt + *lnL + *lnK Diferenciranjem pod t dobijamo: Q/Q = m + *L/L + *K/K Konani izraz: m = Q/Q *L/L *K/K

5. TEHNOLOKI PROGRES I PROMENA PROIZVODNE FUNKCIJE -Tehnoloki progres se moe smatrati pojavom koja izraava svaku promenu u sredstvima za proizvodnju, tehnolokim procesima i organizacionim formama proizvodnje i raspodele. Tehnoloki progres se manifestuje kroz poveanja proizvodnje, porast upotrebne vrednosti proizvoda, redukciju utroaka drutvenog rada po jednicini proizvoda, napredak u znanju i uslovima rada proizvodjaa. -Rast kapitala sa nivoa na nivo je uslovio poveanje proizvodnje sa take A na tacku F koja pripada proizvodnoj funkciji. Ovo je pojednostavljeni prikaz odnosa tehnolokog progresa i proizvodne funkcije.U tacki F tehnoloki progres se ostvaruje putem: bolje metode rada, vii nivo organizacije, savremenija oprema.

6. METODE I TEHNIKE KREATIVNOG MILJENJA -Kreativnost je razvoj nove i originalne ideje koja je od vrednosti za pojedinca, preduzee ili drutvo u celini. Kreativno razmiljanje obuhvata dva tipa procesa razmiljanja: (1) Divergentno razmiljanje razvija i iri proces razmiljanja poinje specifinom idejom na koju dalje generie razliite perspektive. Ignoriu se ogranienja i prihvataju se razne mogunosti. (2) Konvergentno razmiljanje prati divergentno i suava opcije koje su raspoloive u cilju postizanja odreenog broja zadovoljavajuih reenja problema. -Problemi koji se oslanjaju na kreativno reavanje su: (1) Inovacije postojeih proizvoda i usluga u skladu sa zahtevima kupaca (2) Sniavanje trokova kroz efikasnije i efektivnije metode proizvodnje, odnosno inovacije procesa (3) Radikalne inovacije proizvoda, usluga i procesa (4) Formulisanje strategije (5) Identifikovanje novih trisnih mogunosti -Problemi u kojima kreativno miljenje ima znaajnu ulogu su problemi koji nemaju samo jedno reenje tzv. open-ended problemi. Korienje meoda za kreativno reavanje problema omoguava da se na kvalitetan nain iskoristi kreativni potencijal pojedinaca ili timova. -Metode i tehnike kreativnog miljenja mogu se grupisati po tipu: (1) Za generisanje ideja Brainstorming, Brainwriting, simulacije itd. (2) Za evaluaciju ideja komparacija prednosti i nedostataka, Scoring Screens, Obrnuti Brainstorming, multifaktorska matrica itd. (3) Za implementaciju ideja RPD i PERT metoda 7. BRAINWRITING METODA -Brainwriting metoda se primenjuje u fazi prikupljanja to veeg broja ideja i omoguava nalaenje jo vie predloga nego metoda Brainstorming. Pogodna je za ljude koji ne vole javno da iznose predloge. Svi uesnici su podjednako aktivni, odnosno izbegava se dominacija pojedinaca. -Primenjuje se u manjim grupama od 4 do 7 osoba i zahteva heterogenost gurpe radi kreativnije atmosfere. -Izgled radnog lista u brainwriting metodi:

8. FAZE IZVOENJA METODE BRAINWRITING 6-3-5 -Ime Brainwriting 6-3-5 potie iz procesa koji podrazumeva 6 ljudi koji zapisuju 3 ideje za 5 minuta. -Faze Brainwriting-a su: 1. faza: Problem se paljivo analizira od grupe (6 uesnika). Problem je potrebno to je mogue tanije formulisati u pisanoj formi. Za kompleksnije probleme preporuuje se pridruivanje kompetentnih eksperata za analiziranje problema. Svaki od uesnika zapisuje 3 ideje u roku od 3 do 5 minuta. 2. faza: Po isteku 5 minuta ili kada svi zavre pisanje, radni list se prosleuje osobi sa desne strane. Zatim se u radni list dodaju tri nove ideje koje se mogu oslanjati na prethodne ili mogu biti potpuno razlite. 3, 4, 5 i 6 faza: Analogno drugoj fazi - nakon 3-5 minuta ponovo se meusobno razmenjuju listovi sa predlozima reenja, sve dok formular ne doe do osobe od koje je krenuo, tj sve dok se radni listovi ne ispune. Sastanak traje 50-60 minuta. Na kraju se iz 6 radnih listova dobija ukupno 108 ideja koje se dalje mogu procenjivati.

9. METODE EVALUACIJE IDEJA -Metode za evaluaciju ideja: (1) Komparacija prednosti i nedostataka ideja najjednostavniji metod evaluacije ideja se moe prikazati u obliku tabele koja omoguava poredjenje prednosti i nedostataka razliitih ideja. Ova tehnika se moe koristiti za grubu evaluaciju, prilikom preliminarnog vrednovanja ideja. Njena osnovna slabost je u tome to pretpostavlja da svi kriterijumi imaju istu teinu. (2) Scoring Screens metoda koja kriterijume formira tako da se za svaki od njim moe odrediti rejting kao slab, osrednji ili dobar. Za svaki kriterijum odredjuje se odgovarajui teinski koeficijent. Svaka pojedinana ideja se posmatra u odnosu na pojedinane kriterijume i njima dodeljene teine. Zatim se sumiraju izraunate vrednosti u konaan rezultat za posmatranu ideju. Za svaki skup kriterijuma odredjuje se minimalan rezultat. (3) Obrnuti Brainstorming - Metod je veoma slian klasinom Brainstorming-u izuzev injenice da se umesto ideja generiu kritike. Zbog toga je ovo metod za evaluaciju ideja. Obrnuti Brainstorming se preporuuje za evaluaciju manjeg broja ideja (max 8 do 10) koje su prole kroz prvi proces selekcije. (4) Multifaktorska matrica metoda kojom se odbacuju loe ideje i identifikuju dobre, korienjem sistema dodeljivanja teina idejama. U matrici je na horizontalnoj osi prikazana atraktivnost ideje, a na vertikalnoj kompatibilnost sa zahtevima organizacije, i one doputaju razmatranje dodatnih faktora prilikom pozicioniranja ideja u matrici. 10. METODE EVALUACIJE, RANGIRANJA I SELEKCIJE TEHNOLOGIJE (1) Metoda poreenja trkova je jedan od ncina rangiranja tehnologija. Za uporeivanje se koristi bruto profit i odnos bruto profita i fiksnih investicija. U zemljama u razvoju se ipak moraju razmotriti i neki drugi faktori jer esto trokovi nisu presudni za rangiranje ve to moe biti npr. minimalno korienje oskudnih resursa. (2) Metode rangiranja se koriste za ocenu efikasnosti tegnologije uzimajui u obzir ogranienja u zemlji domainu vezane za investicije, energiju uvozne sirovine radnu snagu i druge
9

(a) Metoda rangiranja bez dodeljivanja teinskih faktora - na osnovu efikasnosti se dodeljuju ocene. Na kraju tehnologija sa najvise utede odnosi prevagu. Ovakav nain rangiranja ne odgovara realnom stanju jer se ne uzimaju u obzir teinski faktori koji daju realniji pogled na teinu odreenog ograniavajueg faktora. (b) Metoda rangiranja sa dodeljivanjem teinskih faktora - metoda u kojoj se svakom ograniavajucem faktoru dodeljuje teinski faktor, a raunica za odreeni parametar se izvodi na sledei nain: -Teina = rang parametra za odreenu tehnologiju/najvii rang parametra meu kompariranim tehnologijama X teinski faktor parametra. -Tehnologija sa najveim teinskim faktorom trokova tj. tehnologija koja najefikasnije koristi oskudne resurse je naravno ona koju treba preferirati. Naravno i meu otpalim tehnologijama ima onih koje po nekom parametru su neuporedivo bolji izbor, ali ovde se radi o celini i kompromisu koji planer mora postii. (3) AHP metod (4) NEWTECH expert choice 11. OSNOVNI KORACI AHP METODE -AHP metoda obuhvata sledee korake: (1) Definisanje centralnog problema odluivanja (2) Definisanje alternativa (3) Definisanje kriterijuma, njihova dekompozicija na podkriterijume i definisanje relativnih teina kriterijuma (4) Evaluacija alternativa (5) Izbor najbolje alternative 12. STRUKTURA NEWTECH MODELA -NEWTECH Expert Choice je ekspertski sistem za podrku odluivanju o novim tehnologijama. Ovaj model je primenjen uz pomoc Expert Choice softverskog paketa. -Pitanje koje se postavlja preduzeima, da li usvojiti novu tehnologiju ili ne, podrazumeva da se odluka mora doneti uvaavajuci mnotvo faktora. Donosilac odluke treba da rangira relativni znaaj svake od promenjivih prema konkretnim uslovima u njegovom preduzeu. -Kriterijumi za utvrivanje faktora koji su relevantni za donosenje konane odluke su: KFU, oprema, proizvod, finansije, kadrovi, okruenje, organizaciona struktura. -Na kraju se kao rezultat dobija skala na kojoj se rangiraju dve alternative: (1) Usvojiti novu tehnologiju (nova tehnologija DA), ili (2) Odrati postojee stanje ( nova tehnologija NE) -Kao metod zakljuivanja NEWTECH koristi AHP metod Analitikog Hijerarhijskog Procesa, a to znai da se u ovom modelu svaki element (faktor) vrednuje u odnosu na druge na istom nivou, i u vezi sa elementom na viem nivou hijerarhije, i to prema znaaju, preferenciji i verovatnoi. -Expert Choice i AHP metod su ugraeni u softverski paket NEWTECH koji je prilagodjen za donosenje kompleksne odluke o tome da li usvojiti novu tehnologiju u preduzeu.

10

You might also like