1

UVOD – BOSANSKOHERCEGOVAČKA POEZIJA IZMEĐU DVA RATA

Evropski kontekst - dva svjetska rata kao dva najveća događaja u XX stoljeću; dva planetarna događaja; ujedno i dvije najveće nesreće; - poslije ovih ratova mijenjala se slika svijeta; svijet više nije bio isti; - te promjene odražavale su se u svim sferama života, pa i u književnosti; - avangarda: nekoliko raznorodnih književnih pokreta i stilskih formacija koji se mogu nazvati imenom avangarda; avangarda (fr. avantgarde, tal. avanti garde – prethodnica) je periodizacijski termin za oznaku modernih književnih pravaca u prvoj polovini XX stoljeća: futurizam, ekspresionizam, konstruktivizam, dadaizam, nadrealizam; Aleksandar Flaker ukazuje na dva bitna aspekta avangarde: 1) negirajući ili osporavajući odnos prema postojećim i starim pravcima i formacijama te 2) usvajanje novih poetičkih načela i afirmacija nove formacije ili pokreta; težište avangardnih pokreta je na osporavanju, tako da je Flaker s pravom avangardnu okvalificirao kao poetiku osporavanja (Flaker Poetika osporavanja); - 1910. godina: je prijelomna godina za pojavu novih težnji, novih pokreta – futurizma i ekspresionizma; sa završetkom Prvog svjetskog rata ova dva pokreta ulaze u završnu fazu svoga trajanja; - modernizam: prema jednima avangarda je samo nastavak ideje moderne o književnoj zbilji kao zasebnoj zbilji; ideje da se jezikom može baš sve iskazati i sve oblikovati bez obzira na svakodnevnu zbilju; prema drugima avangarda je nastavak prosvjetiteljske ideje o inovativnosti, ideje o traganju za novim izrazima a ne slijeđenju zadatih antičkih obrazaca; avantura “umjetničke samovolje” (Šlegel); - osjećaj egzistencijalne nesigurnosti: izazvan spoznajom o autodestruktivnosti ljudske civilizacije; potvrda u literaturi: U potrazi za izgubljenim vremenom Prust (1913-1927); Proces Kafka (1925.); - futurizam: 1) talijanski – (lat. futurum – budućnost) i umjetnički i politički pokret; Filipo Tomazo Marineti proglas (program) Manifest futurizma 1909; radikalan raskid sa svim tradicionalnim vrijednostima i obnova talijanske književnosti i umjetnosti; Futurizam ustaje protiv svih postojećih institucija, veliča borbu i opasnost te staje u odbranu rata. Umjetnost se mora zasnivati na ritmu nove mašinske civilizacije, na energiji i ludoj smjelosti, na drskosti i pobuni, na brzini automobila i aviona, na ljepoti i zanosu borbe, na plamenu rata. Za talijanske futuriste rat “predstavlja jedinstvenu higijenu svijeta”, što se nimalo ne razlikuje od fašističke apologije rata. Stoga je i logično bilo što su futuristi završili u fašizmu kao zvanični propagatori Musolinijevih ideja;

ono mora biti istinski izraz doživljaja te stvarnosti. eternistima (lat. expressio – izraz) je književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910. apstraktistima. gdje je pokret već odranije postojao (slikari Sezan. Ruski futuristi su na strani socijalnog bunta a samim time i na strani revolucije. Književno djelo ne smije nastajati kao rezultat površnih impresija o stvarnosti. treba sprovesti i u umjetnosti. jezik oblikovati tako da najbolje izrazi sav taj užas i strah a najprirodniji odgovor na sve to je bio ljudski krik.Ekspresionizam Definicija Ekspresionizam (lat. To je krik uplašenog čovjeka u svijetu koji je imperijalističke antagonizme pretvarao u klaonicu Prvog svjetskog rata. Prilično dinamična i heterogena književna pojava koju sačinjavaju čak četiri grupe: od još uvijek tradicionalnih egofuturista.javlja se godinu dana kasnije 1910. Kokoška. preko grupe mecanin poezija. . . Programski članak neobičnog naslova Šamar društvenom ukusu potpisuje V. subjekt se našao u čudu i užasu.2 2) ruski . Van Gog. aeternus – vječan). Trebalo je. Futuristi zagovaraju umjetnost primjerenu novoj tehničkoj civilizaciji. aktivistima itd. Ritam . Majakovski. Pobuna Dok su futuristi slavili tehnološki napredak i ratove dotle su ekspresionisti dizali svoj glas protiv mehanizacije života i stravične sudbine čovječanstva. zahtijevaju “izlazak umjetnosti na ulice” i njenu estradnu prezentaciju pred najširim masama. pa traje do 1919. futuristima. Najznačajniji pisci dolaze iz treće i četvrte grupe: Boris Pasternak.Možda je taj krik najbolje izrazio slikar Advard Munk na svojoj čuvenoj slici istoimenog naslova Krik. i traje do 1925. posebno na materijalu riječi. na čisto književnome planu. Kandinski. pokret koji pravi revolucionaran zaokret u tematskom i u pogledu jezičkog izraza. pa do radikalnijih i značajnijih grupa centrifuga i kubofuturisti. stoga. pritisnut strahom i beznađem. Naziv dolazi iz slikarstva. Vladimir Majakovski i Velimir Hljebnikov. Krik Raspala se cjelovita slika svijeta. Odatle borba za nova značenja riječi koja je dovela do čudesnog zaumnog jezika i potpunog napuštanja smisla. Istovremeno. Impresionistički usitnjenoj slici svijeta treba suprotstaviti cjelovitu viziju toga svijeta.). Munk. Kle. Prije nego što će se definitivno nazvati tako ekspresionisti su sebe nazivali neopatetičarima (“novi zanesenjaci”). međutim. Revoluciju. godine. ekspresionizam je bio pobuna protiv impresionizma. Barlah i dr.

osim rušilačkog revolta prema naslijeđenoj tradiciji. Iz zahtjeva za novim ritmom javila se potreba za slobodnim stihom. Ernest Toler. u kojoj vlada prvobitni haos. nadrealnost. Osnovna nadrealistička teza “Izmijeniti život!” tada se zamjenjuje Marksovom devizom “Izmijeniti svijet!” Psihički automatizam Cilj je da se otkrije jedna viša skrivena stvarnost. Pisci i djela Poezija: Gotfrid Ben. To naročito dolazi do izražaja priklanjanjem nadrealista uz ideje Oktobarske revolucije 1930. Bertolt Breht i dr. Drama: 1. Ekspresionističko razumijevanje ritma dovodi do rušenja forme. Masa čovjek. Žanrovi Žanrovski preovladavaju lirika i drama. treba jednostavno minirati. Opis ustupa mjesto radnji.3 Cilj je sada tako uhvaćenu viziju ritmički oblikovati. Bertolt Breht: Majka Hrabrost i njezina djeca. Borci protiv stroja. godinu kada Andre Breton objavljuje Manifest nadrealizma. U tu nadrealnost može se prodrijeti jedino psihičkim automatizmom. Za razliku od drugih avangardnih pokreta nadrealizam. bez kontrole razuma. Goerg Hajm. Kavkaski krug kredom. Ernest Toler Prepobrazba. Franc Verfl. i drama kao razvijanje i sudaranje akcija. 2. Pripovijetke imaju malo epskog u sebi a roman je bio jednostavno neprimjeren ekspresionističkoj poetici. pomoću metode koju je Rembo nazvao . Zvanični početak nadrealizma pada u 1924. Tradicionalnu logičku strukturu rečenice. do probijanja strukture rečenice. pri čemu su glagoli nosioci emocionalno-vizionarskog značenja. tu “građansku jezičku arhitekturu”. DOVDEEEE!!! Nadrealizam Manifest nadrealizma Književni pokret koji se javlja u Francuskoj kao produžetak dadaizma i kao francuska varijanta ekspresionizma. lirika kao trenutak u akciji saznavanja svijeta. Georg Trakl. pokazuje i konstruktivan graditeljski duh. Rečenica se redukuje na nizanje glagola i imenica. gdje se sa vanjskih/formalnih manifestacija prešlo na unutrašnji doživljaj ritma Drama se raspada na niz scena i ima skokovitu radnju. a nastavlja da traje i poslije Drugog svjetskog rata.

javlja se kao posljedica promjena izazvanih Oktobarskom revolucijom. Iako ima pobornike i u redovima avangardnih pokreta ekspresionizma. dadaizma i nadrealizma. Tvorci doktrine socijalističkog realizma su tražili od pisaca “da istinito. Spojni sudovi. Javna ruža Socijalna literatura U najširem smislu književna pojava labavog stilskog jedinstva. historijski konkretno prikazuje zbilju u njezinu revolucionarnom razvitku” (Statut Saveza sovjetskih pisaca). Očigledno je da nadrealisti svoje ideje temelje na psihoanalizi Sigmunda Frojda. Najpogodniji žanr za takve pothvate bio je roman sa tradicionalnom socijalno-psihološkom motivacijom karaktera. Socijalistički realizam Unutar prilično razuđenog pokreta socijalne literature može se socijalistički realizam posmatrati kao njegova krajnje ekstremna varijanta. Pisci i djela Luj Aragon: Seljak iz Pariza. Maksima Gorkog. Ima svoje preteče u djelima sa početka XX stoljeća Džeka Londona. Aleksandar Falker ga definira kao “normativnu književnu doktrinu i stilsku formaciju koja se konstituirala u 30-tim godinama XX stoljeća” u sovjetskoj književnosti. Hajnriha Mana i dr. Eriha Kestnera. Glavni pisci socijalističkog realizma u Sovjetskom Savezu bili su Gladkov (Cement) i Šolohov (Uzorana ledina). Luda ljubav Pol Elijar Umrijeti da se ne bi umrlo. što je u Rusiji značilo obnovu realističkih postupaka.4 “rastrojstvo čula”. ruskog futurizma. Termin je definitivno prihvaćen na Prvom kongresu Saveza sovjetskih pisaca 1934. . To znači da književnost u društvu ima odgojnu i socijalno-pedagošku funkciju i da je treba maksimalno približiti širokom krugu čitalaca. koja se javlja 20-tih pa traje sve do 50-tih godina XX stoljeća. a poslije Drugog svjetskog rata i u drugim socijalističkim zemljama. Da bi se to postiglo moralo se posezati za tradicionalnim stilskim oblicima. Rasprava o stilu Antoan Arto Umjetnost i smrt Andre Breton Nađa.

) Dragiše Vasića. futurizam. Beograd ponovo postaje kulturno središte. Glavni ekspresionistički časopis bio je “Progres” (1920. Pisci koji se vraćaju iz emigracije. Sumatraizam izražava čežnju za visinama i daljinama. Nova književnost odlučno raskida sa tradicionalnom književnošću.) – Ljubomira Micića Hipnos – Rade Drainca Nova svetlost i Raskrsnica – časopisi Velibora Gligorića Putevi i Svedočanstva – časopisi nadrealista Umetnost i Večnost – časopisi neoromantičara Srpski književni glasnik Ekspresionizam Prvi modernistički talas Ekspresionizam u srpskoj književnosti počinje sa imenom Miloša Crnjanskog. naročito iz Francuske. u Zagrebu. Časopisi Dan (1919-1920. presudno utiču na oblikovanje književnog života. Sve počinje sa časopisom “Slovenski jug”. sa njegovom zbirkom pjesama Lirika Itake (1919. . i sa Objašnjenjem sumatre (1920. ruše nekadašnje idole i odbacuju sistem vrijednosti koji su uoči rata uspostavili Jovan Skerlić i Bogdan Popović. izuzev nadrealizma. hipnizam i zenitizam. dadaizam. vjeru da su sve stvari povezane nevidljivim nitima i da se svi udaljeni predjeli stapaju u jedan lirski fluid.). već čovjek “u kosmičkim tajanstvenim visinama” (Crnjanski).). Nove generacije raskidaju sa prošloću. nju ne interesuje ni historijska ni socijalna dimenzija čovjeka. koji izlazi od 1918-1919. sumatraizam. što je posledica naših sadržaja”. mogao bi se uzeti ekspresionizam.) – uređivao Miloš Crnjanski Progres (1920. sa njegovim časopisom “Dan”. Kao najprivatljiviji naziv za sve pokrete. najvažnijim programskim člankom o ekpsresionizmu. koji je bio prvi poslijeratni časopis u Srbiji. pisao je Crnjanski. U vremenu između dva rata pojavit će se i ugasiti mnogo različitih pokreta: ekspresionizam. “Pišemo slobodnim stihom. Takvo kosmopolitsko osjećanje čovjeka Crnjanski naziva sumatraizmom (po ostrvu Sumatra u Malajskom arhipelagu).) – Dragiše Vasića Zenit (1921-1926. Bio je to zajednički časopis hrvatskih i srpskih pisaca.5 Južnoslavenski kontekst SRPSKA KNJIŽEVNOST IZMEĐU DVA RATA Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata donosi burno rasplamsavanje pokidanih književnih tokova.

Nadrealizam danas i ovde (1931-1932. Zenitizam je zagovarao konstruktivističko ustrojstvo književnog djela. Grupu čine Koča Popović. Drugi modernistički talas U drugom modernističkom talasu oko 1922. Socijalna lietratura Izvan aktuelnih avangardnih tokova našli su se tzv. Ovaj vid konstruktivizma slijedi Rastko Petrović.). folklorni modernisti Momčilo Nastasijević i Desimir Blagojević i pripadnici lijeve struje ekspresionizma. Ljubomir Micić je pokrenuo časopis “Zenit” i lansirao novi pokret – zenitizam. Oskar Davičo. a osim njega tu su još pripadali Desimir Blagojević. predvodi Dragan Aleksić. Poslije 1932. na geometriju odnosa unutar djela. Nadrealisti pokreću brojne publikacije: almanah Nemoguće (1930. na njegovu konstrukciju. Ovi drugi su sebe nazivali još i neoromantičarima. Pozicija nadrealizma (1931. drugi pristupaju pokretu socijalne literature (Vučo. i poslije raspada većina članova grupe nastavlja da piše nadrealistički. čak i u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Sličnih ideja bio je i dadaizam. treći se približavaju Krleži (Ristić). Dedinac. Đorđe Jovanović. autor Manifesta ekspresionističke škole. jedan od najznačajnijih avangardnih pjesnika i prozaista. grupa se praktično raspada: jedni se javno odriču nadrealizma (Jovanović). . godine. Jovan Popović.). Matić. Nadrealizam Beogradski nadrealizam pojavio se i razvijao kao ogranak jednog šireg evropskog pokreta sa središtem u Parizu. Aleksandar Vučo. Međutim. sa prvobitne pobune protiv tradicije akcenat se prenosi na način građenja djela. Davičo). Rade Drainac i dr. b) nadrealistička faza 1930-1932.6 Središnja ličnost beogradskog modernističkog kruga bio je svestrani književnik Stanislav Vinaver. Marko Ristić. a 30-tih godina će približiti pokretu sicijalne literature. Srpski nadrealizam prolazi kroz dvije faze: a) prednadrealistička faza 1922-1930: prihvatanje nadrealističkih stavova ali pod drugim imenom. Milan Dedinac i dr. Đorđe Kostić. nadrealizam se javlja kao organiziran književni pokret. kojega.) itd. Središnja ličnost te grupe bio je Risto Ratković. Dušan Matić. po uzoru na francuske dadaiste.

). Već u godini početka Prvog svjetskog rata dešava se sudbonosni raskid sa modernom i najava novih avangardnih pravaca. Prilično štura u izrazu zbirka je na najefikasniji način demonstrirala Šimićev “stiješnjeni ekspresionizam”. Zbirka je označena kao “kamen temeljac modernog hrvatskog pjesništva”. O značaju zbornika Ljubo Vizner (Ljubo Weisner) je zapisao: Ovo su obećanja.). asonance. Sa svojom prvom knjigom Lude priče (1915.) i Michelangelo Buonarotti (1918. a prve poslijeratne godine i Krleža sa svojim časopisom “Plamen” (1919. a najava “nove književnosti” dolazi sa objavljivanjem zbornika Hrvatska mlada lirika i Krležine prve drame Legenda. to će reći sve ono što je suvišno i da govorimo istinu.). a drugi je odluka da napusti svoje školovanje. . a među njima i Ive Andrića i Tina Ujevića. aliteracije.).) pojavit će se i Ulderiko Donadini.). pjesnika astralnih prostora ali i čovjekovih egzistencijalnih ponora. Zbornik sačinjavaju pjesme dvanaestorice pjesnika. Kristofor Kolumbo (1917. figure. te iste godine. kasniji pokretač prvog ekspresionističkog časopisa Kokot. ipak. Do te pozicije će ga dovesti dva sudbonosna “dramatična zaokreta” u životu. kao i za programsko-manifestne interpretacije pokreta.7 MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U HRVATSKOJ Godina 1914. te pokreće svoj drugi časopis istoga naslova “Juriš” (1919. sve ono što je ukus.) i potpuno se posveti književnom radu. što je retorika i ‘lepota’. Već sljedeće godine pridružit će mu se i Antun Branko Šimić sa časopisom “Vijavica” (1917. Nova književnost mora iz sebe odbaciti sve trope. Antun Branko Šimić Centralna ličnost ekspresionizma u Hrvatskoj. svojom jedinom i kratkom zbirkom Preobraženja (1920. Poslije dramskog prvijenca Krleža nastavlja objavljivati poetsko-ekspresionističke drame Kraljevo (1915. Prvi je odlazak iz Bosne i Hercegovine u Zagreb. Raskid sa starim ogleda se više simbolično u smrti najznačajnijeg pisca moderne Antuna Gustava Matoša 1914. Prvi časopisi Prvi ekspresionistički časopis “Kokot” pokreće 1916.). Najveći doprinos novoj književnosti daje. Na pragu u Novo ovo su tek vrata. Nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom “Juriš” (“Der Sturm”) nastupa kao pjesnik i kritičar. Ulderiko Donadini. grada i siromaha. metonimije. klimakse. U kritičkim člancima sažeto obrazlaže suštinu pobune protiv dotadašnje književnosti. Ekspresionizam Prva djela Rat za hrvatsku književnost nije značio prekid kontinuiteta. Otkriva nam pjesnika tijela. Pojavom ovih časopisa osvaja se prostor za objavljivanje djela u duhu nove škole. pokrene časopis “Vijavica” (1917.

javlja se i veliki pjesnik Tin Ujević. i iste godine objavljuje prvu ekspresionistički nadahnutu zbirku pjesama Lirika (1919. pod uticajem njemačkih neorealista. dramski ciklus o Glembajevima itd.). skrenuti u socijalni aktivizam i otvorenu pobunu protiv pasivističkog ekspresionizma.).). Do početka Drugog svjetskog rata će pokrenuti još tri časopisa: “Književna republika” (1923. njegovo djelo se otima jednostranim programskim razvrstavanjima. Sličan put prevalit će i njegov sauređivač iz časopisa “Plamen” August Cesarec. ni pokret socijalne literature se nisu izdiferencirali do kraja kao samostalni pokreti.).). i obimom i umjetničkim dometima. Od pasivističkog do lijevog ekspresionizma Već je Krleža u svojim djelima napravio put od pasivističkog. samo što će njegovo skretanje biti još radikalnije. Slavka Kolara. u zbirci Novela Hrvatski bog Mars.) i Ojađeno zvono (1933.). Ipak. ali i nesvodiv ni na jednu od njih.) i Banket u Blitvi IIII (1938/39/62. Auto na korzu (1932. Na rubu pameti (1938. Kolajna (1926. zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922. Miroslav Krleža Stupio je u hrvatsku književnost kao “razbarušeni ekspresionista” a nastavio i završio kao pisac naglašene socijalne i političke orijentacije. Poslije toga će. . do lijevo orijentiranog ekspresionizma. Gustav Krklec sa Šimićem uređuje časopis “Juriš”.). Ovaj detalj jasno govori da ni ekspresionizam (izuzev kod Donadinija i u “stiješnjenoj” varijanti kod Šimića). u kojemu obznanjuje lenjinističku obojenost svoga ekspresionizma.) i “Pečat” (1939. Pokret socijalne literature I Krleža i Cesarec istovremeno su bili utemeljivačima ekspresionizma i predvodnicima lijeve struje hrvatske književnosti. 1926. U tom smislu se “čisti” ekspresionizam” Donadinija i Šimića može posmatrati kao prijelazna faza ka “lijevo začinjenom” ekspresionizmu Krleže i Cesareca i dalje ka “čistom” socrealizmu (neorealizmu ili “modernom objektivizmu”) Mile Budaka.). “Danas” (1934. Iz impozantnog književnog upusa izdvajamo samo neka djela: romane Povratak Filipa Latinovicza (1932.) popustiti pred jakim dojmovima ideja Oktobarske revolucije. autor četiri zbirke pjesama između dva rata: Lelek sebra (1920.8 Pred kraj života pokreće i treći časopis “Književnik” (1924-1925. Vjekoslava Kaleba. u prvim dramama.). Pobrojanim ekspresionističkim dramama Krleža pridodaje i svoj prvi časopis “Plamen” (1919.). Tin Ujević i Gustav Krklec U sjeni novih avangardnih ideja.).). Cesarec će već u svojim prvim ekspresionističkim radovima (novele Za novim putem. Vjekoslava Majera i dr. a dvije godine kasnije i još jednu – Srebrna cesta (1921. čime svoj kratki život još više ispunjava a hrvatsku književnost još više zadužuje.

kao u pojedinim Cesarčevim djelima i djelima brojnih revolucionarnih pisaca koje je povijest književnosti brzo zaboravila. nego su se poduhvatili slijeđenja revolucionarnih ideja i u samoj zbilji. Radikalizacijom ovog drugog – utilitarnog! – aspekta književnosti. To je nadalje značilo stavljanje književnosti u službu opće revolucije. Krleža i Cesarec se nisu mogli zadovoljiti samo sa dosljedno izvedenom revolucijom u oblasti književnosti. gubila je na značaju sama književnost.9 Zapravo. .

bilo u sprovedbi nacionalnih (književnici oko “Mlade Bosne”). što će kulminirati sarajevskim atentatom 1914. Bašagić i Mulabdić. bošnjački pisci prestaju da pišu: Osman-Aziz. . Sv Ćorović. .10 Bosna i Hercegovina MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI Međuratna književnost u Bosni i Hercegovini. 1919 umire Sv Ćorović. pa do početka rata 1914. . Svoj književni rad podredili su političkoj borbi za ideju jugoslavenstva kao jedinom mogućem rješenju. On je već u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914. poslije četverogodišnjeg ratnog zatišja. Njegovali su kult mučeništva i jake potrebe za žrtvovanjem. te ideje radikalnog prevrata u književnosti i kulturi. Ivo Andrić i Borivoje Jeftić doplai su zatvora.Kao direktna posljedica nepriznavanja bosanskohercegovačke zasebnosti unutar nove državne zajednice Sarajevo gubi status kulturnog centra a bh pisci se sve više okreću ka Beogradu i Zagrebu kao političkim i kulturnim središtima nove države. na unutrašnjem planu. Kočić i Vl Gaćinović umiru 1916. na čisto književnom ili vanjskom planu. nastavlja tamo gdje je stala pred početak rata. Ć. A to znači.) objavio svoje prve pjesme u slobodnom stihu. Za Vladimira Gaćinovića književnost je bila samo sredstvo političke i nacionalne akcije. . i. posebice ekspresionizma i futurizma. hrvatska knjiž u BiH poslije rata gotovo da se sasvim gasi. Svoje književne ideje crpili su iz evropske avangarde. obnovu rada nacionalnih kulturnih društava i nacionalnih časopisa kao centara književnog života. ne samo u Bosni i Hercegovini. bilo u službi klasnosocijalnih (pokret socijalne literature) ideja. Ćatić umiru 1915. U vrijeme mladalačkog književnog stasavanja i Ivo Andrić je bio blizak ovome naraštaju. Ako ičim drugim.Književnost se i dalje djelimice koristi kao sredstvo političke borbe. Risto RAdulović i Jovan Palavestra otjerani su u internaciju. Uz aktivnosti “Mlade Bosne” treba spomenuti još imena pisaca Miloša Vidakovića i Borivoja Jevtića. ovim činom su uticali na dalji tok povijesti. Miloš Vidaković. - Književnost “Mlade Bosne” “Mlada Bosna” je bio naraštaj buntovnih intelektualaca okupljenih oko ideje otpora protiv austro-ugarske i južnoslavenskog ujedinjenja. Risto RAdulović i M. Centralna ličnost bio je Dimitrije Mitrinović a njihov se rad može pratiti od vremena aneksije 1908.za vrijeme rata knjiž stvaranje zamire: mladobosanski pisci su silom prilika utihnuli. aktivnu recepciju aktuelnih književnih ideja iz evropskih književnosti.

sa svojim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. čiji su saradnici bili Nika Milićević. nasljednik starog “Behara” iz 1900-1910.Drugu grupu je predvodio Antun Branko Šimić. 1918. sarađuju još Tugomir Alaupović.).U rat Bosna i Hercegovina ulazi kao sastavnica Austro-Ugarske a poslije rata ulazi u novu državnu zajednicu – Kraljevinu Srba. Hrvata.Već pri kraju rata u Zagrebu su se oglasile dvije književne struje. izvan BiH Andrić objavljuje Put Alije Đerzeleza u Bg a Nemire u Zg. sa namjerom da se ekavica uzme kao zajedničko narječje svih pisaca Bih.. Fadil Kurtagić. godine. pokreće se “Novi Behar”. «Židovska svijest» od 1918. 1919.11 Dvije književne struje . Preobraženja Šimića u Zg. 1920. Nutarnji život Hume i Stihovi F Kurtagića. odnosno. kao novina hrvatskog društva. Jevrejsko društvo “La Benevolencia” kontinuirano izdaje svoje časopise sve do 1941. Časopis srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” prvi kreće sa izlaženjem već 1919. Bašagić objavljuje prepjev Hajjamovih Rubaija. struju oko “Književnog juga” uglavnom su sačinjavali preživjeli mladobosanci. Bjelevac Rene Logotetides i drugo izdanje Minke.) sa urednikom NIkom Bartulovićem i saradnicima iz BiH Vladimirom Ćorovićem i Ivom Andrićem. koje će imati uticaja na književni život Bosne i Hercegovine. Prva je bila grupa oko časopisa “Književni Jug” (1918-1919. Bosanskohercegovački pisci su stvaranje jugoslavenske države dočekali sa mnogo nada. prvi se književno oglašavaju Andrić Ex Ponto i B. još Studije i feljtoni Ilije Jakovljevića. Vl Ćorović. u slijedili su ideju književnog jugoglovenstva: jedno narječje i jedno pismo. 12. «Jevrejska tribina» od 1921 i «Jevrejski život» od 1924. 1921. Borivoje Jeftić. “Pregled” i Sarajevska grupa . kao novina muslimanskog (bošnjačkog). Vidakovića. Srbije i Hrvatske. naporedo sa prihvatanjem ekspresionizma Šimić pokreće svoj prvi časopis Vijavica. i “Napredak”. a “Gajret”. . Godine 1927. Al Šantić. Hamza Humo i Ahmed Muradbegović. Jeftić Zalasci 1918. - Obnova rada nacionalnih časopisa U novim političkim i kulturnim okolnostima dolazi do obnove rada nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava i njima pripadajućih časopisa. Slovenaca. okrećući se sve više ka Beogradu kao novom političkom središtu. . kojega izlaze samo 4 broja u razdoblju od dec 1917. Andrić objavljuje dijelove svoje pripovijetke Put Alije Đerzeleza i Ex Ponto. koji su na ovaj način produžavali svoju borbu za jugoslavenski (književni i jezički) integralizam. iste godine i posthumno Carski soneti M. Kraljevinu Jugoslaviju (01. do febr 1919. zatim objavljuje još tri broja časopisa Juriš.

Scene i O profanim stvarima) pisanim ekspresionističkim manirom. u kojoj uzimaju učešća i bh pjesnici Novak Simić. Po njemu samosvojnost pripovjedačke Bosne crpi se iz usmene poezije: iz orijentalnog senzualizma sevdalinke i epskog narativa. I jedan i drugi će i kasnije djelimice slijediti zahtjeve ekspresionističke poetike (npr.Kao protivteža Grupi sarajevskih književnika pisci okupljeni oko lijevih ideja obznanjuju Knjigu drugova (1929. Jovan Kršić i dr.). što je od njih tražio ekspresionizam. nisu mogli a ni htjeli zadovoljiti samo književnim prevratom. U bošnjačkoj književnosti posebno mjesto zauzima časopis “Putokaz”. I “Pregled” od 1935. koji su u Zagrebu sarađivali u Šimićevim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. Časopis postaje glasilom Sarajevske grupe pisaca koja se osniva već sljedeće godine. pod jakim dojmom lijevih ideja. Rizo Ramić. Stoga je kasnih tridesetih godina nastala čudna kombinacija lijevog ekspresionizma ili ekspresionističkog neorealizma (pokreta socijalne literature) u djelima Novaka Simića i Hasana Kikića. otvara svoje stranice za pisce sa ljevice.12 . Ilija Grbić. također se oglasio pripovjetkama (zbirke Zalasci. “Knjiga drugova” i književna ljevica . svojim djelima. Eli Finci i dr. Muradbegović u svojim dramama i pripovjetkama). odgovorili na izazove ekspresionističkog prevrata u književnosti. Bosanskohercegovački se pisci. knjigu “ekspresionističkog napona i socijalnog temperamenta” (Rizvić). Husnija Čengić. Jakša Kušan. Rizo Ramić. Muradbegović: . pod Kršićevim uredništvom. . Ekspresionizam Bosanskohercegovački pisci su odmah poslije rata aktivno.).U prvom almanahu grupe Sa strana zamagljenih (1928. Borivoje Jevtić. Njega su pokrenuli lijevo orijentirani bošnjački pisci Hasan Kikić. Grupu čine: Borivoje Jevtić. koji je izlazio u Zagrebu od 1937-1939. .o književnom životu: A. Hamza Humo. Humo i Muradbegović. Hamid Dizdar. prvi izlaze sa svojim ekspresionističkim djelima: Humo sa pjesničkom zbirkom Nutarnji život (1919.Uz već pobrojane nacionalne časopise “Pregled” (1927-1940.) a Muradbegović sa pripovjedačkom zbirkom Nojemova lađa (1924.) ima najvećeg uticaja na književne prilike u Bosni i Hercegovini između dva rata. a kasnije će im se pridružiti još i Zija Dizdarević. Skender Kulenović. Safet Krupić.) Jovan Kršić piše predgovor pod naslovom Pripovedačka Bosna. pisac iz zagrebačke grupe oko Književnog juga. Isak Samokovlija. Hasan Kikić. Humo Grozdanin kikot i Slučaj Raba slikara.

Nemiri (1920. Bukve (1938.). 8.). .). Grozdanin kikot (1927. Zija Dizdarević.).).). Na Božijem putu (1936. Hamid Dizdar Arabeske (1929.). Scene (1918.) 6.). Alija Nametak Bajram žrtava (1931. 6. Jevrejski: 1.).). 5.). Marko Marković Kriva Drina (1935. Hasan Kikić Provincija u pozadini (1935. Pripovijetke (1936. Novak Simić Nepoznata Bosna (1937.).).). Jesenja pregaranja (!928. Ivo Andrić Ex Ponto (1918.). Branko Ćopić Pod Grmečom (1938. 2. Jakša Kušan Pesme (1925. 4. Put Alije Đerzeleza (1920. Zgrada na ruševinama (1939.). Suton Tašlihana (1937.). Bojovnici i bjegunci (1939. 3. Nocturno (1928.). 2.). 5. Laura Papo-Bohoreta. Dobri Bošnjani (1937.). 4. Grad rima i ritmova (1924. pripovjetke. Heroj u papučama (1935.13 Pisci i djela Bošnjački: 1. Abdurezak Hifzi Bjelevac Rene Logotetides (1919. Hamza Humo Nutarnji život (1919.).) 4. Pod žrvnjem vremena (1928. Zapisi u kamenu (1936. Mak Dizdar Vidovopoljska noć (1936. Isak Samokovlija Od proljeća do proljeća (1929.). Ho-ruk (1936. Borivoje Jevtić Zalasci. Ana Zolotti (1927. Nikola Šop Pjesme siromašnog sina (1926. Antun Branko Šimić Preobraženja (1920.).). Zvonimir Šubić Fazliša potok (1934. Od ranih do kasnih pijetlova (1934. O profanim stvarima (1920.).).) 2.).).). Slučaj Raba slikara (1930.).) Hrvatski: 1.). Voćnjak (1938. Haremske novele (1924.).).). Isus i moja sjena (1934. 3. Jovan Radulović Za utehom (1926. 7.). Srpski: 1. Sa ploča istočnih (1925.). Ahmed Muradbegović Nojemova lađa (1924.) 2. 3. Kaljuga (1937.). Planinci (1940.).).).

14 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful