1

UVOD – BOSANSKOHERCEGOVAČKA POEZIJA IZMEĐU DVA RATA

Evropski kontekst - dva svjetska rata kao dva najveća događaja u XX stoljeću; dva planetarna događaja; ujedno i dvije najveće nesreće; - poslije ovih ratova mijenjala se slika svijeta; svijet više nije bio isti; - te promjene odražavale su se u svim sferama života, pa i u književnosti; - avangarda: nekoliko raznorodnih književnih pokreta i stilskih formacija koji se mogu nazvati imenom avangarda; avangarda (fr. avantgarde, tal. avanti garde – prethodnica) je periodizacijski termin za oznaku modernih književnih pravaca u prvoj polovini XX stoljeća: futurizam, ekspresionizam, konstruktivizam, dadaizam, nadrealizam; Aleksandar Flaker ukazuje na dva bitna aspekta avangarde: 1) negirajući ili osporavajući odnos prema postojećim i starim pravcima i formacijama te 2) usvajanje novih poetičkih načela i afirmacija nove formacije ili pokreta; težište avangardnih pokreta je na osporavanju, tako da je Flaker s pravom avangardnu okvalificirao kao poetiku osporavanja (Flaker Poetika osporavanja); - 1910. godina: je prijelomna godina za pojavu novih težnji, novih pokreta – futurizma i ekspresionizma; sa završetkom Prvog svjetskog rata ova dva pokreta ulaze u završnu fazu svoga trajanja; - modernizam: prema jednima avangarda je samo nastavak ideje moderne o književnoj zbilji kao zasebnoj zbilji; ideje da se jezikom može baš sve iskazati i sve oblikovati bez obzira na svakodnevnu zbilju; prema drugima avangarda je nastavak prosvjetiteljske ideje o inovativnosti, ideje o traganju za novim izrazima a ne slijeđenju zadatih antičkih obrazaca; avantura “umjetničke samovolje” (Šlegel); - osjećaj egzistencijalne nesigurnosti: izazvan spoznajom o autodestruktivnosti ljudske civilizacije; potvrda u literaturi: U potrazi za izgubljenim vremenom Prust (1913-1927); Proces Kafka (1925.); - futurizam: 1) talijanski – (lat. futurum – budućnost) i umjetnički i politički pokret; Filipo Tomazo Marineti proglas (program) Manifest futurizma 1909; radikalan raskid sa svim tradicionalnim vrijednostima i obnova talijanske književnosti i umjetnosti; Futurizam ustaje protiv svih postojećih institucija, veliča borbu i opasnost te staje u odbranu rata. Umjetnost se mora zasnivati na ritmu nove mašinske civilizacije, na energiji i ludoj smjelosti, na drskosti i pobuni, na brzini automobila i aviona, na ljepoti i zanosu borbe, na plamenu rata. Za talijanske futuriste rat “predstavlja jedinstvenu higijenu svijeta”, što se nimalo ne razlikuje od fašističke apologije rata. Stoga je i logično bilo što su futuristi završili u fašizmu kao zvanični propagatori Musolinijevih ideja;

Kle.2 2) ruski . zahtijevaju “izlazak umjetnosti na ulice” i njenu estradnu prezentaciju pred najširim masama. . aeternus – vječan). Prilično dinamična i heterogena književna pojava koju sačinjavaju čak četiri grupe: od još uvijek tradicionalnih egofuturista. treba sprovesti i u umjetnosti.javlja se godinu dana kasnije 1910. Majakovski. Vladimir Majakovski i Velimir Hljebnikov. aktivistima itd. Ruski futuristi su na strani socijalnog bunta a samim time i na strani revolucije. Barlah i dr. Ritam .Ekspresionizam Definicija Ekspresionizam (lat. godine. apstraktistima. Naziv dolazi iz slikarstva. pa traje do 1919. To je krik uplašenog čovjeka u svijetu koji je imperijalističke antagonizme pretvarao u klaonicu Prvog svjetskog rata. stoga. Istovremeno. Krik Raspala se cjelovita slika svijeta. na čisto književnome planu. međutim. Najznačajniji pisci dolaze iz treće i četvrte grupe: Boris Pasternak. eternistima (lat.Možda je taj krik najbolje izrazio slikar Advard Munk na svojoj čuvenoj slici istoimenog naslova Krik. Književno djelo ne smije nastajati kao rezultat površnih impresija o stvarnosti. pritisnut strahom i beznađem. Kandinski. Pobuna Dok su futuristi slavili tehnološki napredak i ratove dotle su ekspresionisti dizali svoj glas protiv mehanizacije života i stravične sudbine čovječanstva. Kokoška. Revoluciju. pokret koji pravi revolucionaran zaokret u tematskom i u pogledu jezičkog izraza. jezik oblikovati tako da najbolje izrazi sav taj užas i strah a najprirodniji odgovor na sve to je bio ljudski krik.). Odatle borba za nova značenja riječi koja je dovela do čudesnog zaumnog jezika i potpunog napuštanja smisla. Trebalo je. gdje je pokret već odranije postojao (slikari Sezan. . ekspresionizam je bio pobuna protiv impresionizma. posebno na materijalu riječi. Prije nego što će se definitivno nazvati tako ekspresionisti su sebe nazivali neopatetičarima (“novi zanesenjaci”). Futuristi zagovaraju umjetnost primjerenu novoj tehničkoj civilizaciji. futuristima. Van Gog. Programski članak neobičnog naslova Šamar društvenom ukusu potpisuje V. pa do radikalnijih i značajnijih grupa centrifuga i kubofuturisti. Munk. i traje do 1925. preko grupe mecanin poezija. expressio – izraz) je književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910. subjekt se našao u čudu i užasu. ono mora biti istinski izraz doživljaja te stvarnosti. Impresionistički usitnjenoj slici svijeta treba suprotstaviti cjelovitu viziju toga svijeta.

godinu kada Andre Breton objavljuje Manifest nadrealizma. 2. U tu nadrealnost može se prodrijeti jedino psihičkim automatizmom. Ernest Toler. tu “građansku jezičku arhitekturu”. Kavkaski krug kredom. pomoću metode koju je Rembo nazvao . Bertolt Breht: Majka Hrabrost i njezina djeca. bez kontrole razuma. DOVDEEEE!!! Nadrealizam Manifest nadrealizma Književni pokret koji se javlja u Francuskoj kao produžetak dadaizma i kao francuska varijanta ekspresionizma. Pripovijetke imaju malo epskog u sebi a roman je bio jednostavno neprimjeren ekspresionističkoj poetici. Rečenica se redukuje na nizanje glagola i imenica. Zvanični početak nadrealizma pada u 1924. Masa čovjek. Za razliku od drugih avangardnih pokreta nadrealizam. Opis ustupa mjesto radnji. i drama kao razvijanje i sudaranje akcija. Ekspresionističko razumijevanje ritma dovodi do rušenja forme. Ernest Toler Prepobrazba. Drama: 1. a nastavlja da traje i poslije Drugog svjetskog rata. Georg Trakl. To naročito dolazi do izražaja priklanjanjem nadrealista uz ideje Oktobarske revolucije 1930. Bertolt Breht i dr. do probijanja strukture rečenice. Borci protiv stroja. Goerg Hajm. nadrealnost. pri čemu su glagoli nosioci emocionalno-vizionarskog značenja. osim rušilačkog revolta prema naslijeđenoj tradiciji. treba jednostavno minirati. lirika kao trenutak u akciji saznavanja svijeta. Iz zahtjeva za novim ritmom javila se potreba za slobodnim stihom. Osnovna nadrealistička teza “Izmijeniti život!” tada se zamjenjuje Marksovom devizom “Izmijeniti svijet!” Psihički automatizam Cilj je da se otkrije jedna viša skrivena stvarnost. gdje se sa vanjskih/formalnih manifestacija prešlo na unutrašnji doživljaj ritma Drama se raspada na niz scena i ima skokovitu radnju. u kojoj vlada prvobitni haos. pokazuje i konstruktivan graditeljski duh. Pisci i djela Poezija: Gotfrid Ben. Žanrovi Žanrovski preovladavaju lirika i drama. Franc Verfl.3 Cilj je sada tako uhvaćenu viziju ritmički oblikovati. Tradicionalnu logičku strukturu rečenice.

Javna ruža Socijalna literatura U najširem smislu književna pojava labavog stilskog jedinstva. Eriha Kestnera. dadaizma i nadrealizma. koja se javlja 20-tih pa traje sve do 50-tih godina XX stoljeća. Socijalistički realizam Unutar prilično razuđenog pokreta socijalne literature može se socijalistički realizam posmatrati kao njegova krajnje ekstremna varijanta. Maksima Gorkog. Termin je definitivno prihvaćen na Prvom kongresu Saveza sovjetskih pisaca 1934. javlja se kao posljedica promjena izazvanih Oktobarskom revolucijom. što je u Rusiji značilo obnovu realističkih postupaka. Luda ljubav Pol Elijar Umrijeti da se ne bi umrlo. Hajnriha Mana i dr. Ima svoje preteče u djelima sa početka XX stoljeća Džeka Londona. Tvorci doktrine socijalističkog realizma su tražili od pisaca “da istinito. a poslije Drugog svjetskog rata i u drugim socijalističkim zemljama. Pisci i djela Luj Aragon: Seljak iz Pariza. historijski konkretno prikazuje zbilju u njezinu revolucionarnom razvitku” (Statut Saveza sovjetskih pisaca). Iako ima pobornike i u redovima avangardnih pokreta ekspresionizma. Glavni pisci socijalističkog realizma u Sovjetskom Savezu bili su Gladkov (Cement) i Šolohov (Uzorana ledina). Spojni sudovi. Aleksandar Falker ga definira kao “normativnu književnu doktrinu i stilsku formaciju koja se konstituirala u 30-tim godinama XX stoljeća” u sovjetskoj književnosti. Da bi se to postiglo moralo se posezati za tradicionalnim stilskim oblicima. Rasprava o stilu Antoan Arto Umjetnost i smrt Andre Breton Nađa. Najpogodniji žanr za takve pothvate bio je roman sa tradicionalnom socijalno-psihološkom motivacijom karaktera.4 “rastrojstvo čula”. Očigledno je da nadrealisti svoje ideje temelje na psihoanalizi Sigmunda Frojda. To znači da književnost u društvu ima odgojnu i socijalno-pedagošku funkciju i da je treba maksimalno približiti širokom krugu čitalaca. . ruskog futurizma.

Časopisi Dan (1919-1920. Beograd ponovo postaje kulturno središte. već čovjek “u kosmičkim tajanstvenim visinama” (Crnjanski). Nove generacije raskidaju sa prošloću. koji je bio prvi poslijeratni časopis u Srbiji. Sumatraizam izražava čežnju za visinama i daljinama. nju ne interesuje ni historijska ni socijalna dimenzija čovjeka.) – uređivao Miloš Crnjanski Progres (1920. . hipnizam i zenitizam. sa njegovom zbirkom pjesama Lirika Itake (1919. sumatraizam. Bio je to zajednički časopis hrvatskih i srpskih pisaca.5 Južnoslavenski kontekst SRPSKA KNJIŽEVNOST IZMEĐU DVA RATA Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata donosi burno rasplamsavanje pokidanih književnih tokova. ruše nekadašnje idole i odbacuju sistem vrijednosti koji su uoči rata uspostavili Jovan Skerlić i Bogdan Popović. sa njegovim časopisom “Dan”.) Dragiše Vasića. futurizam. najvažnijim programskim člankom o ekpsresionizmu. izuzev nadrealizma. što je posledica naših sadržaja”. i sa Objašnjenjem sumatre (1920. dadaizam. u Zagrebu. Glavni ekspresionistički časopis bio je “Progres” (1920. Kao najprivatljiviji naziv za sve pokrete. pisao je Crnjanski. vjeru da su sve stvari povezane nevidljivim nitima i da se svi udaljeni predjeli stapaju u jedan lirski fluid. U vremenu između dva rata pojavit će se i ugasiti mnogo različitih pokreta: ekspresionizam.) – Ljubomira Micića Hipnos – Rade Drainca Nova svetlost i Raskrsnica – časopisi Velibora Gligorića Putevi i Svedočanstva – časopisi nadrealista Umetnost i Večnost – časopisi neoromantičara Srpski književni glasnik Ekspresionizam Prvi modernistički talas Ekspresionizam u srpskoj književnosti počinje sa imenom Miloša Crnjanskog. “Pišemo slobodnim stihom. Sve počinje sa časopisom “Slovenski jug”. Takvo kosmopolitsko osjećanje čovjeka Crnjanski naziva sumatraizmom (po ostrvu Sumatra u Malajskom arhipelagu). koji izlazi od 1918-1919.) – Dragiše Vasića Zenit (1921-1926. mogao bi se uzeti ekspresionizam. naročito iz Francuske. presudno utiču na oblikovanje književnog života. Pisci koji se vraćaju iz emigracije. Nova književnost odlučno raskida sa tradicionalnom književnošću.).).

Ljubomir Micić je pokrenuo časopis “Zenit” i lansirao novi pokret – zenitizam. Nadrealizam danas i ovde (1931-1932. Rade Drainac i dr. na njegovu konstrukciju. Dedinac. Ovi drugi su sebe nazivali još i neoromantičarima. godine. Pozicija nadrealizma (1931. grupa se praktično raspada: jedni se javno odriču nadrealizma (Jovanović). sa prvobitne pobune protiv tradicije akcenat se prenosi na način građenja djela. Dušan Matić. b) nadrealistička faza 1930-1932. Srpski nadrealizam prolazi kroz dvije faze: a) prednadrealistička faza 1922-1930: prihvatanje nadrealističkih stavova ali pod drugim imenom. autor Manifesta ekspresionističke škole. a 30-tih godina će približiti pokretu sicijalne literature. Drugi modernistički talas U drugom modernističkom talasu oko 1922.6 Središnja ličnost beogradskog modernističkog kruga bio je svestrani književnik Stanislav Vinaver.) itd. po uzoru na francuske dadaiste. folklorni modernisti Momčilo Nastasijević i Desimir Blagojević i pripadnici lijeve struje ekspresionizma. Sličnih ideja bio je i dadaizam. Nadrealisti pokreću brojne publikacije: almanah Nemoguće (1930. Međutim. a osim njega tu su još pripadali Desimir Blagojević. nadrealizam se javlja kao organiziran književni pokret. kojega. Đorđe Jovanović. treći se približavaju Krleži (Ristić). predvodi Dragan Aleksić. čak i u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Đorđe Kostić. i poslije raspada većina članova grupe nastavlja da piše nadrealistički. Jovan Popović. Aleksandar Vučo.). Socijalna lietratura Izvan aktuelnih avangardnih tokova našli su se tzv. Poslije 1932. Oskar Davičo. Grupu čine Koča Popović. Nadrealizam Beogradski nadrealizam pojavio se i razvijao kao ogranak jednog šireg evropskog pokreta sa središtem u Parizu. Matić. Zenitizam je zagovarao konstruktivističko ustrojstvo književnog djela. jedan od najznačajnijih avangardnih pjesnika i prozaista. drugi pristupaju pokretu socijalne literature (Vučo. Milan Dedinac i dr.). . na geometriju odnosa unutar djela. Marko Ristić. Središnja ličnost te grupe bio je Risto Ratković. Davičo). Ovaj vid konstruktivizma slijedi Rastko Petrović.

figure. a najava “nove književnosti” dolazi sa objavljivanjem zbornika Hrvatska mlada lirika i Krležine prve drame Legenda.). Zbirka je označena kao “kamen temeljac modernog hrvatskog pjesništva”. Otkriva nam pjesnika tijela. klimakse. to će reći sve ono što je suvišno i da govorimo istinu. Zbornik sačinjavaju pjesme dvanaestorice pjesnika.). Sa svojom prvom knjigom Lude priče (1915. Nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom “Juriš” (“Der Sturm”) nastupa kao pjesnik i kritičar. . aliteracije. pokrene časopis “Vijavica” (1917. grada i siromaha. Ekspresionizam Prva djela Rat za hrvatsku književnost nije značio prekid kontinuiteta. Do te pozicije će ga dovesti dva sudbonosna “dramatična zaokreta” u životu. te iste godine. Antun Branko Šimić Centralna ličnost ekspresionizma u Hrvatskoj. Ulderiko Donadini. a drugi je odluka da napusti svoje školovanje. Prvi časopisi Prvi ekspresionistički časopis “Kokot” pokreće 1916. što je retorika i ‘lepota’. O značaju zbornika Ljubo Vizner (Ljubo Weisner) je zapisao: Ovo su obećanja. a prve poslijeratne godine i Krleža sa svojim časopisom “Plamen” (1919. Pojavom ovih časopisa osvaja se prostor za objavljivanje djela u duhu nove škole. Prilično štura u izrazu zbirka je na najefikasniji način demonstrirala Šimićev “stiješnjeni ekspresionizam”.).) pojavit će se i Ulderiko Donadini. metonimije. Već u godini početka Prvog svjetskog rata dešava se sudbonosni raskid sa modernom i najava novih avangardnih pravaca. Poslije dramskog prvijenca Krleža nastavlja objavljivati poetsko-ekspresionističke drame Kraljevo (1915. pjesnika astralnih prostora ali i čovjekovih egzistencijalnih ponora. asonance.) i Michelangelo Buonarotti (1918. a među njima i Ive Andrića i Tina Ujevića.). kasniji pokretač prvog ekspresionističkog časopisa Kokot. sve ono što je ukus. Već sljedeće godine pridružit će mu se i Antun Branko Šimić sa časopisom “Vijavica” (1917. Kristofor Kolumbo (1917. U kritičkim člancima sažeto obrazlaže suštinu pobune protiv dotadašnje književnosti. Nova književnost mora iz sebe odbaciti sve trope. Najveći doprinos novoj književnosti daje. Na pragu u Novo ovo su tek vrata.) i potpuno se posveti književnom radu. te pokreće svoj drugi časopis istoga naslova “Juriš” (1919. svojom jedinom i kratkom zbirkom Preobraženja (1920.7 MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U HRVATSKOJ Godina 1914.). ipak. Raskid sa starim ogleda se više simbolično u smrti najznačajnijeg pisca moderne Antuna Gustava Matoša 1914. Prvi je odlazak iz Bosne i Hercegovine u Zagreb. kao i za programsko-manifestne interpretacije pokreta.).

Slavka Kolara. i obimom i umjetničkim dometima. Gustav Krklec sa Šimićem uređuje časopis “Juriš”.). autor četiri zbirke pjesama između dva rata: Lelek sebra (1920. Cesarec će već u svojim prvim ekspresionističkim radovima (novele Za novim putem. Auto na korzu (1932. do lijevo orijentiranog ekspresionizma. u prvim dramama. 1926.). u kojemu obznanjuje lenjinističku obojenost svoga ekspresionizma. i iste godine objavljuje prvu ekspresionistički nadahnutu zbirku pjesama Lirika (1919. Ovaj detalj jasno govori da ni ekspresionizam (izuzev kod Donadinija i u “stiješnjenoj” varijanti kod Šimića). pod uticajem njemačkih neorealista. Pokret socijalne literature I Krleža i Cesarec istovremeno su bili utemeljivačima ekspresionizma i predvodnicima lijeve struje hrvatske književnosti. Pobrojanim ekspresionističkim dramama Krleža pridodaje i svoj prvi časopis “Plamen” (1919. Do početka Drugog svjetskog rata će pokrenuti još tri časopisa: “Književna republika” (1923.8 Pred kraj života pokreće i treći časopis “Književnik” (1924-1925.) i “Pečat” (1939. zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922. “Danas” (1934. ali i nesvodiv ni na jednu od njih. Kolajna (1926. Sličan put prevalit će i njegov sauređivač iz časopisa “Plamen” August Cesarec. a dvije godine kasnije i još jednu – Srebrna cesta (1921. ni pokret socijalne literature se nisu izdiferencirali do kraja kao samostalni pokreti. Vjekoslava Majera i dr.).) i Banket u Blitvi IIII (1938/39/62. javlja se i veliki pjesnik Tin Ujević.). Tin Ujević i Gustav Krklec U sjeni novih avangardnih ideja. . njegovo djelo se otima jednostranim programskim razvrstavanjima.). samo što će njegovo skretanje biti još radikalnije. Iz impozantnog književnog upusa izdvajamo samo neka djela: romane Povratak Filipa Latinovicza (1932.).).) popustiti pred jakim dojmovima ideja Oktobarske revolucije.). Od pasivističkog do lijevog ekspresionizma Već je Krleža u svojim djelima napravio put od pasivističkog. Vjekoslava Kaleba. Poslije toga će. U tom smislu se “čisti” ekspresionizam” Donadinija i Šimića može posmatrati kao prijelazna faza ka “lijevo začinjenom” ekspresionizmu Krleže i Cesareca i dalje ka “čistom” socrealizmu (neorealizmu ili “modernom objektivizmu”) Mile Budaka. skrenuti u socijalni aktivizam i otvorenu pobunu protiv pasivističkog ekspresionizma.).). Na rubu pameti (1938. dramski ciklus o Glembajevima itd.). u zbirci Novela Hrvatski bog Mars. Ipak. Miroslav Krleža Stupio je u hrvatsku književnost kao “razbarušeni ekspresionista” a nastavio i završio kao pisac naglašene socijalne i političke orijentacije.) i Ojađeno zvono (1933. čime svoj kratki život još više ispunjava a hrvatsku književnost još više zadužuje.).

nego su se poduhvatili slijeđenja revolucionarnih ideja i u samoj zbilji. To je nadalje značilo stavljanje književnosti u službu opće revolucije. kao u pojedinim Cesarčevim djelima i djelima brojnih revolucionarnih pisaca koje je povijest književnosti brzo zaboravila. .9 Zapravo. Radikalizacijom ovog drugog – utilitarnog! – aspekta književnosti. gubila je na značaju sama književnost. Krleža i Cesarec se nisu mogli zadovoljiti samo sa dosljedno izvedenom revolucijom u oblasti književnosti.

Ćatić umiru 1915. poslije četverogodišnjeg ratnog zatišja. bilo u službi klasnosocijalnih (pokret socijalne literature) ideja. Njegovali su kult mučeništva i jake potrebe za žrtvovanjem. U vrijeme mladalačkog književnog stasavanja i Ivo Andrić je bio blizak ovome naraštaju. posebice ekspresionizma i futurizma. ovim činom su uticali na dalji tok povijesti. na unutrašnjem planu. 1919 umire Sv Ćorović. hrvatska knjiž u BiH poslije rata gotovo da se sasvim gasi.) objavio svoje prve pjesme u slobodnom stihu. Svoj književni rad podredili su političkoj borbi za ideju jugoslavenstva kao jedinom mogućem rješenju. Risto RAdulović i M. obnovu rada nacionalnih kulturnih društava i nacionalnih časopisa kao centara književnog života. Ć. na čisto književnom ili vanjskom planu.za vrijeme rata knjiž stvaranje zamire: mladobosanski pisci su silom prilika utihnuli. . Sv Ćorović. Kočić i Vl Gaćinović umiru 1916. te ideje radikalnog prevrata u književnosti i kulturi. bošnjački pisci prestaju da pišu: Osman-Aziz. bilo u sprovedbi nacionalnih (književnici oko “Mlade Bosne”). Ako ičim drugim. Uz aktivnosti “Mlade Bosne” treba spomenuti još imena pisaca Miloša Vidakovića i Borivoja Jevtića. Ivo Andrić i Borivoje Jeftić doplai su zatvora.10 Bosna i Hercegovina MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI Međuratna književnost u Bosni i Hercegovini. Centralna ličnost bio je Dimitrije Mitrinović a njihov se rad može pratiti od vremena aneksije 1908. pa do početka rata 1914. i. . . Risto RAdulović i Jovan Palavestra otjerani su u internaciju. . nastavlja tamo gdje je stala pred početak rata. - Književnost “Mlade Bosne” “Mlada Bosna” je bio naraštaj buntovnih intelektualaca okupljenih oko ideje otpora protiv austro-ugarske i južnoslavenskog ujedinjenja. A to znači. aktivnu recepciju aktuelnih književnih ideja iz evropskih književnosti. Bašagić i Mulabdić.Književnost se i dalje djelimice koristi kao sredstvo političke borbe. On je već u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914. Za Vladimira Gaćinovića književnost je bila samo sredstvo političke i nacionalne akcije. Svoje književne ideje crpili su iz evropske avangarde. ne samo u Bosni i Hercegovini. Miloš Vidaković.Kao direktna posljedica nepriznavanja bosanskohercegovačke zasebnosti unutar nove državne zajednice Sarajevo gubi status kulturnog centra a bh pisci se sve više okreću ka Beogradu i Zagrebu kao političkim i kulturnim središtima nove države. što će kulminirati sarajevskim atentatom 1914.

. Preobraženja Šimića u Zg. pokreće se “Novi Behar”. Vidakovića. zatim objavljuje još tri broja časopisa Juriš. okrećući se sve više ka Beogradu kao novom političkom središtu. u slijedili su ideju književnog jugoglovenstva: jedno narječje i jedno pismo. nasljednik starog “Behara” iz 1900-1910. odnosno. 12. čiji su saradnici bili Nika Milićević. «Jevrejska tribina» od 1921 i «Jevrejski život» od 1924.Već pri kraju rata u Zagrebu su se oglasile dvije književne struje. «Židovska svijest» od 1918. Slovenaca. - Obnova rada nacionalnih časopisa U novim političkim i kulturnim okolnostima dolazi do obnove rada nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava i njima pripadajućih časopisa. a “Gajret”. sa namjerom da se ekavica uzme kao zajedničko narječje svih pisaca Bih. prvi se književno oglašavaju Andrić Ex Ponto i B. sa svojim časopisima “Vijavica” i “Juriš”.U rat Bosna i Hercegovina ulazi kao sastavnica Austro-Ugarske a poslije rata ulazi u novu državnu zajednicu – Kraljevinu Srba. iste godine i posthumno Carski soneti M. koje će imati uticaja na književni život Bosne i Hercegovine. Jeftić Zalasci 1918. Hamza Humo i Ahmed Muradbegović. Andrić objavljuje dijelove svoje pripovijetke Put Alije Đerzeleza i Ex Ponto. Bjelevac Rene Logotetides i drugo izdanje Minke. . 1920. Bašagić objavljuje prepjev Hajjamovih Rubaija. kao novina muslimanskog (bošnjačkog). Borivoje Jeftić. naporedo sa prihvatanjem ekspresionizma Šimić pokreće svoj prvi časopis Vijavica. Fadil Kurtagić. kao novina hrvatskog društva. Prva je bila grupa oko časopisa “Književni Jug” (1918-1919.). struju oko “Književnog juga” uglavnom su sačinjavali preživjeli mladobosanci. Časopis srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” prvi kreće sa izlaženjem već 1919.) sa urednikom NIkom Bartulovićem i saradnicima iz BiH Vladimirom Ćorovićem i Ivom Andrićem. 1919. Hrvata. godine. Jevrejsko društvo “La Benevolencia” kontinuirano izdaje svoje časopise sve do 1941. izvan BiH Andrić objavljuje Put Alije Đerzeleza u Bg a Nemire u Zg. Srbije i Hrvatske. 1921. i “Napredak”. još Studije i feljtoni Ilije Jakovljevića. Vl Ćorović. Bosanskohercegovački pisci su stvaranje jugoslavenske države dočekali sa mnogo nada.. do febr 1919. Al Šantić.11 Dvije književne struje . koji su na ovaj način produžavali svoju borbu za jugoslavenski (književni i jezički) integralizam. Nutarnji život Hume i Stihovi F Kurtagića. Godine 1927. sarađuju još Tugomir Alaupović. Kraljevinu Jugoslaviju (01. 1918. kojega izlaze samo 4 broja u razdoblju od dec 1917.Drugu grupu je predvodio Antun Branko Šimić. “Pregled” i Sarajevska grupa .

Hamza Humo.Uz već pobrojane nacionalne časopise “Pregled” (1927-1940. Grupu čine: Borivoje Jevtić. Humo Grozdanin kikot i Slučaj Raba slikara. pod jakim dojmom lijevih ideja.U prvom almanahu grupe Sa strana zamagljenih (1928. Ekspresionizam Bosanskohercegovački pisci su odmah poslije rata aktivno. Jovan Kršić i dr. Husnija Čengić.o književnom životu: A. Hasan Kikić. Njega su pokrenuli lijevo orijentirani bošnjački pisci Hasan Kikić. svojim djelima. I jedan i drugi će i kasnije djelimice slijediti zahtjeve ekspresionističke poetike (npr. Bosanskohercegovački se pisci. odgovorili na izazove ekspresionističkog prevrata u književnosti. pisac iz zagrebačke grupe oko Književnog juga.) a Muradbegović sa pripovjedačkom zbirkom Nojemova lađa (1924. Jakša Kušan.). Isak Samokovlija. pod Kršićevim uredništvom. Muradbegović: . u kojoj uzimaju učešća i bh pjesnici Novak Simić. otvara svoje stranice za pisce sa ljevice. I “Pregled” od 1935. knjigu “ekspresionističkog napona i socijalnog temperamenta” (Rizvić). Skender Kulenović. Po njemu samosvojnost pripovjedačke Bosne crpi se iz usmene poezije: iz orijentalnog senzualizma sevdalinke i epskog narativa. Stoga je kasnih tridesetih godina nastala čudna kombinacija lijevog ekspresionizma ili ekspresionističkog neorealizma (pokreta socijalne literature) u djelima Novaka Simića i Hasana Kikića. prvi izlaze sa svojim ekspresionističkim djelima: Humo sa pjesničkom zbirkom Nutarnji život (1919. također se oglasio pripovjetkama (zbirke Zalasci. koji su u Zagrebu sarađivali u Šimićevim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. Ilija Grbić. U bošnjačkoj književnosti posebno mjesto zauzima časopis “Putokaz”. Hamid Dizdar. što je od njih tražio ekspresionizam. . koji je izlazio u Zagrebu od 1937-1939.). . nisu mogli a ni htjeli zadovoljiti samo književnim prevratom. Eli Finci i dr. Scene i O profanim stvarima) pisanim ekspresionističkim manirom.) ima najvećeg uticaja na književne prilike u Bosni i Hercegovini između dva rata. “Knjiga drugova” i književna ljevica . Muradbegović u svojim dramama i pripovjetkama). a kasnije će im se pridružiti još i Zija Dizdarević. Safet Krupić. Rizo Ramić. Časopis postaje glasilom Sarajevske grupe pisaca koja se osniva već sljedeće godine.Kao protivteža Grupi sarajevskih književnika pisci okupljeni oko lijevih ideja obznanjuju Knjigu drugova (1929.12 . Rizo Ramić.) Jovan Kršić piše predgovor pod naslovom Pripovedačka Bosna. Borivoje Jevtić. Humo i Muradbegović.

). Pripovijetke (1936.) 2. Zija Dizdarević. Ana Zolotti (1927.). Borivoje Jevtić Zalasci.). Hasan Kikić Provincija u pozadini (1935.) 4.).) 6. Bojovnici i bjegunci (1939.). Alija Nametak Bajram žrtava (1931. Jovan Radulović Za utehom (1926.).). 2. Scene (1918.). Dobri Bošnjani (1937. Antun Branko Šimić Preobraženja (1920. Isak Samokovlija Od proljeća do proljeća (1929.).). pripovjetke.). Nocturno (1928. Novak Simić Nepoznata Bosna (1937. Ho-ruk (1936.). Planinci (1940. 4. Suton Tašlihana (1937. 3.). Ivo Andrić Ex Ponto (1918.).) Hrvatski: 1. Grad rima i ritmova (1924. Zgrada na ruševinama (1939.).). Voćnjak (1938. Ahmed Muradbegović Nojemova lađa (1924. Nemiri (1920. Branko Ćopić Pod Grmečom (1938.). 3.13 Pisci i djela Bošnjački: 1. 7. Jesenja pregaranja (!928.). 6. Slučaj Raba slikara (1930.). Jevrejski: 1. Hamza Humo Nutarnji život (1919. Grozdanin kikot (1927.).). Zapisi u kamenu (1936. Heroj u papučama (1935.). Od ranih do kasnih pijetlova (1934.). 2. Nikola Šop Pjesme siromašnog sina (1926. Zvonimir Šubić Fazliša potok (1934.) 2. Kaljuga (1937. Sa ploča istočnih (1925. Haremske novele (1924. Srpski: 1. Put Alije Đerzeleza (1920.). Isus i moja sjena (1934. Mak Dizdar Vidovopoljska noć (1936. 5.).). Abdurezak Hifzi Bjelevac Rene Logotetides (1919.). .). 3.). 5.).).). Marko Marković Kriva Drina (1935. Na Božijem putu (1936. Laura Papo-Bohoreta.). 4. Jakša Kušan Pesme (1925.).). 8. Bukve (1938.).). Hamid Dizdar Arabeske (1929.).). Pod žrvnjem vremena (1928. O profanim stvarima (1920.).

14 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful