1

UVOD – BOSANSKOHERCEGOVAČKA POEZIJA IZMEĐU DVA RATA

Evropski kontekst - dva svjetska rata kao dva najveća događaja u XX stoljeću; dva planetarna događaja; ujedno i dvije najveće nesreće; - poslije ovih ratova mijenjala se slika svijeta; svijet više nije bio isti; - te promjene odražavale su se u svim sferama života, pa i u književnosti; - avangarda: nekoliko raznorodnih književnih pokreta i stilskih formacija koji se mogu nazvati imenom avangarda; avangarda (fr. avantgarde, tal. avanti garde – prethodnica) je periodizacijski termin za oznaku modernih književnih pravaca u prvoj polovini XX stoljeća: futurizam, ekspresionizam, konstruktivizam, dadaizam, nadrealizam; Aleksandar Flaker ukazuje na dva bitna aspekta avangarde: 1) negirajući ili osporavajući odnos prema postojećim i starim pravcima i formacijama te 2) usvajanje novih poetičkih načela i afirmacija nove formacije ili pokreta; težište avangardnih pokreta je na osporavanju, tako da je Flaker s pravom avangardnu okvalificirao kao poetiku osporavanja (Flaker Poetika osporavanja); - 1910. godina: je prijelomna godina za pojavu novih težnji, novih pokreta – futurizma i ekspresionizma; sa završetkom Prvog svjetskog rata ova dva pokreta ulaze u završnu fazu svoga trajanja; - modernizam: prema jednima avangarda je samo nastavak ideje moderne o književnoj zbilji kao zasebnoj zbilji; ideje da se jezikom može baš sve iskazati i sve oblikovati bez obzira na svakodnevnu zbilju; prema drugima avangarda je nastavak prosvjetiteljske ideje o inovativnosti, ideje o traganju za novim izrazima a ne slijeđenju zadatih antičkih obrazaca; avantura “umjetničke samovolje” (Šlegel); - osjećaj egzistencijalne nesigurnosti: izazvan spoznajom o autodestruktivnosti ljudske civilizacije; potvrda u literaturi: U potrazi za izgubljenim vremenom Prust (1913-1927); Proces Kafka (1925.); - futurizam: 1) talijanski – (lat. futurum – budućnost) i umjetnički i politički pokret; Filipo Tomazo Marineti proglas (program) Manifest futurizma 1909; radikalan raskid sa svim tradicionalnim vrijednostima i obnova talijanske književnosti i umjetnosti; Futurizam ustaje protiv svih postojećih institucija, veliča borbu i opasnost te staje u odbranu rata. Umjetnost se mora zasnivati na ritmu nove mašinske civilizacije, na energiji i ludoj smjelosti, na drskosti i pobuni, na brzini automobila i aviona, na ljepoti i zanosu borbe, na plamenu rata. Za talijanske futuriste rat “predstavlja jedinstvenu higijenu svijeta”, što se nimalo ne razlikuje od fašističke apologije rata. Stoga je i logično bilo što su futuristi završili u fašizmu kao zvanični propagatori Musolinijevih ideja;

pa do radikalnijih i značajnijih grupa centrifuga i kubofuturisti. expressio – izraz) je književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910.2 2) ruski . Van Gog. jezik oblikovati tako da najbolje izrazi sav taj užas i strah a najprirodniji odgovor na sve to je bio ljudski krik.javlja se godinu dana kasnije 1910. Književno djelo ne smije nastajati kao rezultat površnih impresija o stvarnosti. na čisto književnome planu. Naziv dolazi iz slikarstva. Munk.Ekspresionizam Definicija Ekspresionizam (lat. preko grupe mecanin poezija. Futuristi zagovaraju umjetnost primjerenu novoj tehničkoj civilizaciji. Krik Raspala se cjelovita slika svijeta. Prije nego što će se definitivno nazvati tako ekspresionisti su sebe nazivali neopatetičarima (“novi zanesenjaci”). Impresionistički usitnjenoj slici svijeta treba suprotstaviti cjelovitu viziju toga svijeta. . Majakovski. gdje je pokret već odranije postojao (slikari Sezan. Najznačajniji pisci dolaze iz treće i četvrte grupe: Boris Pasternak. . To je krik uplašenog čovjeka u svijetu koji je imperijalističke antagonizme pretvarao u klaonicu Prvog svjetskog rata. Vladimir Majakovski i Velimir Hljebnikov.Možda je taj krik najbolje izrazio slikar Advard Munk na svojoj čuvenoj slici istoimenog naslova Krik. treba sprovesti i u umjetnosti. apstraktistima. međutim. Istovremeno. ono mora biti istinski izraz doživljaja te stvarnosti. Ruski futuristi su na strani socijalnog bunta a samim time i na strani revolucije. Ritam . subjekt se našao u čudu i užasu. aeternus – vječan). Kle. posebno na materijalu riječi. zahtijevaju “izlazak umjetnosti na ulice” i njenu estradnu prezentaciju pred najširim masama. Pobuna Dok su futuristi slavili tehnološki napredak i ratove dotle su ekspresionisti dizali svoj glas protiv mehanizacije života i stravične sudbine čovječanstva. aktivistima itd. pokret koji pravi revolucionaran zaokret u tematskom i u pogledu jezičkog izraza. eternistima (lat. Odatle borba za nova značenja riječi koja je dovela do čudesnog zaumnog jezika i potpunog napuštanja smisla. Prilično dinamična i heterogena književna pojava koju sačinjavaju čak četiri grupe: od još uvijek tradicionalnih egofuturista. pa traje do 1919. Kandinski. ekspresionizam je bio pobuna protiv impresionizma. Trebalo je. godine. Programski članak neobičnog naslova Šamar društvenom ukusu potpisuje V. pritisnut strahom i beznađem. Kokoška. Revoluciju. Barlah i dr. i traje do 1925.). stoga. futuristima.

Ernest Toler. i drama kao razvijanje i sudaranje akcija. osim rušilačkog revolta prema naslijeđenoj tradiciji. Goerg Hajm. Za razliku od drugih avangardnih pokreta nadrealizam. U tu nadrealnost može se prodrijeti jedino psihičkim automatizmom. Bertolt Breht i dr. Drama: 1. Borci protiv stroja. gdje se sa vanjskih/formalnih manifestacija prešlo na unutrašnji doživljaj ritma Drama se raspada na niz scena i ima skokovitu radnju. Tradicionalnu logičku strukturu rečenice. 2. tu “građansku jezičku arhitekturu”. Franc Verfl. Masa čovjek. treba jednostavno minirati. Kavkaski krug kredom.3 Cilj je sada tako uhvaćenu viziju ritmički oblikovati. nadrealnost. godinu kada Andre Breton objavljuje Manifest nadrealizma. Žanrovi Žanrovski preovladavaju lirika i drama. Pripovijetke imaju malo epskog u sebi a roman je bio jednostavno neprimjeren ekspresionističkoj poetici. Zvanični početak nadrealizma pada u 1924. pokazuje i konstruktivan graditeljski duh. u kojoj vlada prvobitni haos. a nastavlja da traje i poslije Drugog svjetskog rata. Iz zahtjeva za novim ritmom javila se potreba za slobodnim stihom. Bertolt Breht: Majka Hrabrost i njezina djeca. pri čemu su glagoli nosioci emocionalno-vizionarskog značenja. DOVDEEEE!!! Nadrealizam Manifest nadrealizma Književni pokret koji se javlja u Francuskoj kao produžetak dadaizma i kao francuska varijanta ekspresionizma. do probijanja strukture rečenice. bez kontrole razuma. Opis ustupa mjesto radnji. Rečenica se redukuje na nizanje glagola i imenica. Georg Trakl. Pisci i djela Poezija: Gotfrid Ben. Ernest Toler Prepobrazba. Ekspresionističko razumijevanje ritma dovodi do rušenja forme. To naročito dolazi do izražaja priklanjanjem nadrealista uz ideje Oktobarske revolucije 1930. lirika kao trenutak u akciji saznavanja svijeta. pomoću metode koju je Rembo nazvao . Osnovna nadrealistička teza “Izmijeniti život!” tada se zamjenjuje Marksovom devizom “Izmijeniti svijet!” Psihički automatizam Cilj je da se otkrije jedna viša skrivena stvarnost.

Iako ima pobornike i u redovima avangardnih pokreta ekspresionizma. Rasprava o stilu Antoan Arto Umjetnost i smrt Andre Breton Nađa. Glavni pisci socijalističkog realizma u Sovjetskom Savezu bili su Gladkov (Cement) i Šolohov (Uzorana ledina). Spojni sudovi. Pisci i djela Luj Aragon: Seljak iz Pariza. Tvorci doktrine socijalističkog realizma su tražili od pisaca “da istinito. Očigledno je da nadrealisti svoje ideje temelje na psihoanalizi Sigmunda Frojda. Javna ruža Socijalna literatura U najširem smislu književna pojava labavog stilskog jedinstva. što je u Rusiji značilo obnovu realističkih postupaka. Termin je definitivno prihvaćen na Prvom kongresu Saveza sovjetskih pisaca 1934. Najpogodniji žanr za takve pothvate bio je roman sa tradicionalnom socijalno-psihološkom motivacijom karaktera. Eriha Kestnera. Aleksandar Falker ga definira kao “normativnu književnu doktrinu i stilsku formaciju koja se konstituirala u 30-tim godinama XX stoljeća” u sovjetskoj književnosti. . dadaizma i nadrealizma. Da bi se to postiglo moralo se posezati za tradicionalnim stilskim oblicima.4 “rastrojstvo čula”. javlja se kao posljedica promjena izazvanih Oktobarskom revolucijom. Maksima Gorkog. koja se javlja 20-tih pa traje sve do 50-tih godina XX stoljeća. To znači da književnost u društvu ima odgojnu i socijalno-pedagošku funkciju i da je treba maksimalno približiti širokom krugu čitalaca. historijski konkretno prikazuje zbilju u njezinu revolucionarnom razvitku” (Statut Saveza sovjetskih pisaca). Socijalistički realizam Unutar prilično razuđenog pokreta socijalne literature može se socijalistički realizam posmatrati kao njegova krajnje ekstremna varijanta. Ima svoje preteče u djelima sa početka XX stoljeća Džeka Londona. ruskog futurizma. a poslije Drugog svjetskog rata i u drugim socijalističkim zemljama. Luda ljubav Pol Elijar Umrijeti da se ne bi umrlo. Hajnriha Mana i dr.

što je posledica naših sadržaja”.) – Ljubomira Micića Hipnos – Rade Drainca Nova svetlost i Raskrsnica – časopisi Velibora Gligorića Putevi i Svedočanstva – časopisi nadrealista Umetnost i Večnost – časopisi neoromantičara Srpski književni glasnik Ekspresionizam Prvi modernistički talas Ekspresionizam u srpskoj književnosti počinje sa imenom Miloša Crnjanskog. futurizam. sumatraizam. izuzev nadrealizma. sa njegovim časopisom “Dan”. Pisci koji se vraćaju iz emigracije. . koji izlazi od 1918-1919. nju ne interesuje ni historijska ni socijalna dimenzija čovjeka. Sumatraizam izražava čežnju za visinama i daljinama. naročito iz Francuske.). i sa Objašnjenjem sumatre (1920. hipnizam i zenitizam. Kao najprivatljiviji naziv za sve pokrete. Sve počinje sa časopisom “Slovenski jug”. dadaizam.) Dragiše Vasića. najvažnijim programskim člankom o ekpsresionizmu. u Zagrebu. U vremenu između dva rata pojavit će se i ugasiti mnogo različitih pokreta: ekspresionizam. Beograd ponovo postaje kulturno središte. Nova književnost odlučno raskida sa tradicionalnom književnošću. Bio je to zajednički časopis hrvatskih i srpskih pisaca. Nove generacije raskidaju sa prošloću. mogao bi se uzeti ekspresionizam. “Pišemo slobodnim stihom. već čovjek “u kosmičkim tajanstvenim visinama” (Crnjanski). pisao je Crnjanski.) – uređivao Miloš Crnjanski Progres (1920. presudno utiču na oblikovanje književnog života.) – Dragiše Vasića Zenit (1921-1926. koji je bio prvi poslijeratni časopis u Srbiji.5 Južnoslavenski kontekst SRPSKA KNJIŽEVNOST IZMEĐU DVA RATA Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata donosi burno rasplamsavanje pokidanih književnih tokova. sa njegovom zbirkom pjesama Lirika Itake (1919. vjeru da su sve stvari povezane nevidljivim nitima i da se svi udaljeni predjeli stapaju u jedan lirski fluid. Glavni ekspresionistički časopis bio je “Progres” (1920.). Takvo kosmopolitsko osjećanje čovjeka Crnjanski naziva sumatraizmom (po ostrvu Sumatra u Malajskom arhipelagu). ruše nekadašnje idole i odbacuju sistem vrijednosti koji su uoči rata uspostavili Jovan Skerlić i Bogdan Popović. Časopisi Dan (1919-1920.

na njegovu konstrukciju. Dedinac. Oskar Davičo. b) nadrealistička faza 1930-1932. . Davičo).6 Središnja ličnost beogradskog modernističkog kruga bio je svestrani književnik Stanislav Vinaver. grupa se praktično raspada: jedni se javno odriču nadrealizma (Jovanović). Središnja ličnost te grupe bio je Risto Ratković.). Dušan Matić. autor Manifesta ekspresionističke škole. čak i u godinama poslije Drugog svjetskog rata. treći se približavaju Krleži (Ristić). Nadrealizam Beogradski nadrealizam pojavio se i razvijao kao ogranak jednog šireg evropskog pokreta sa središtem u Parizu. Matić. Đorđe Jovanović. drugi pristupaju pokretu socijalne literature (Vučo.) itd. Sličnih ideja bio je i dadaizam. jedan od najznačajnijih avangardnih pjesnika i prozaista. nadrealizam se javlja kao organiziran književni pokret. Marko Ristić. Međutim. kojega. godine. Pozicija nadrealizma (1931. a 30-tih godina će približiti pokretu sicijalne literature. Aleksandar Vučo. Ovaj vid konstruktivizma slijedi Rastko Petrović. a osim njega tu su još pripadali Desimir Blagojević. Nadrealizam danas i ovde (1931-1932. Đorđe Kostić. Nadrealisti pokreću brojne publikacije: almanah Nemoguće (1930. Ovi drugi su sebe nazivali još i neoromantičarima. predvodi Dragan Aleksić. Rade Drainac i dr. po uzoru na francuske dadaiste. Zenitizam je zagovarao konstruktivističko ustrojstvo književnog djela. na geometriju odnosa unutar djela. i poslije raspada većina članova grupe nastavlja da piše nadrealistički. Ljubomir Micić je pokrenuo časopis “Zenit” i lansirao novi pokret – zenitizam. sa prvobitne pobune protiv tradicije akcenat se prenosi na način građenja djela. folklorni modernisti Momčilo Nastasijević i Desimir Blagojević i pripadnici lijeve struje ekspresionizma. Drugi modernistički talas U drugom modernističkom talasu oko 1922. Poslije 1932. Srpski nadrealizam prolazi kroz dvije faze: a) prednadrealistička faza 1922-1930: prihvatanje nadrealističkih stavova ali pod drugim imenom. Grupu čine Koča Popović. Milan Dedinac i dr. Jovan Popović. Socijalna lietratura Izvan aktuelnih avangardnih tokova našli su se tzv.).

).).) i potpuno se posveti književnom radu. grada i siromaha. kasniji pokretač prvog ekspresionističkog časopisa Kokot. Zbirka je označena kao “kamen temeljac modernog hrvatskog pjesništva”. Sa svojom prvom knjigom Lude priče (1915. Do te pozicije će ga dovesti dva sudbonosna “dramatična zaokreta” u životu. sve ono što je ukus. te pokreće svoj drugi časopis istoga naslova “Juriš” (1919. U kritičkim člancima sažeto obrazlaže suštinu pobune protiv dotadašnje književnosti. Ulderiko Donadini. Otkriva nam pjesnika tijela. metonimije. Raskid sa starim ogleda se više simbolično u smrti najznačajnijeg pisca moderne Antuna Gustava Matoša 1914. Zbornik sačinjavaju pjesme dvanaestorice pjesnika. što je retorika i ‘lepota’. a među njima i Ive Andrića i Tina Ujevića.) i Michelangelo Buonarotti (1918. te iste godine. figure. kao i za programsko-manifestne interpretacije pokreta. Prilično štura u izrazu zbirka je na najefikasniji način demonstrirala Šimićev “stiješnjeni ekspresionizam”. Antun Branko Šimić Centralna ličnost ekspresionizma u Hrvatskoj. Ekspresionizam Prva djela Rat za hrvatsku književnost nije značio prekid kontinuiteta. Najveći doprinos novoj književnosti daje. Nova književnost mora iz sebe odbaciti sve trope.7 MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U HRVATSKOJ Godina 1914. pokrene časopis “Vijavica” (1917. ipak. Već sljedeće godine pridružit će mu se i Antun Branko Šimić sa časopisom “Vijavica” (1917. Kristofor Kolumbo (1917. svojom jedinom i kratkom zbirkom Preobraženja (1920. Prvi časopisi Prvi ekspresionistički časopis “Kokot” pokreće 1916.) pojavit će se i Ulderiko Donadini. pjesnika astralnih prostora ali i čovjekovih egzistencijalnih ponora.). aliteracije. Pojavom ovih časopisa osvaja se prostor za objavljivanje djela u duhu nove škole.).). klimakse.). Već u godini početka Prvog svjetskog rata dešava se sudbonosni raskid sa modernom i najava novih avangardnih pravaca. asonance. a prve poslijeratne godine i Krleža sa svojim časopisom “Plamen” (1919. a najava “nove književnosti” dolazi sa objavljivanjem zbornika Hrvatska mlada lirika i Krležine prve drame Legenda. Na pragu u Novo ovo su tek vrata. O značaju zbornika Ljubo Vizner (Ljubo Weisner) je zapisao: Ovo su obećanja. Prvi je odlazak iz Bosne i Hercegovine u Zagreb. Nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom “Juriš” (“Der Sturm”) nastupa kao pjesnik i kritičar. . a drugi je odluka da napusti svoje školovanje. Poslije dramskog prvijenca Krleža nastavlja objavljivati poetsko-ekspresionističke drame Kraljevo (1915. to će reći sve ono što je suvišno i da govorimo istinu.

Ipak. Cesarec će već u svojim prvim ekspresionističkim radovima (novele Za novim putem. 1926. u prvim dramama. U tom smislu se “čisti” ekspresionizam” Donadinija i Šimića može posmatrati kao prijelazna faza ka “lijevo začinjenom” ekspresionizmu Krleže i Cesareca i dalje ka “čistom” socrealizmu (neorealizmu ili “modernom objektivizmu”) Mile Budaka. Pokret socijalne literature I Krleža i Cesarec istovremeno su bili utemeljivačima ekspresionizma i predvodnicima lijeve struje hrvatske književnosti.). Vjekoslava Majera i dr.).).). u kojemu obznanjuje lenjinističku obojenost svoga ekspresionizma.).). Do početka Drugog svjetskog rata će pokrenuti još tri časopisa: “Književna republika” (1923.). u zbirci Novela Hrvatski bog Mars.) popustiti pred jakim dojmovima ideja Oktobarske revolucije. Auto na korzu (1932. Kolajna (1926.). i iste godine objavljuje prvu ekspresionistički nadahnutu zbirku pjesama Lirika (1919.8 Pred kraj života pokreće i treći časopis “Književnik” (1924-1925. Gustav Krklec sa Šimićem uređuje časopis “Juriš”. njegovo djelo se otima jednostranim programskim razvrstavanjima. “Danas” (1934.). Slavka Kolara. javlja se i veliki pjesnik Tin Ujević.).) i Ojađeno zvono (1933. Vjekoslava Kaleba. čime svoj kratki život još više ispunjava a hrvatsku književnost još više zadužuje. dramski ciklus o Glembajevima itd. zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922. pod uticajem njemačkih neorealista. i obimom i umjetničkim dometima.) i Banket u Blitvi IIII (1938/39/62. ali i nesvodiv ni na jednu od njih. Iz impozantnog književnog upusa izdvajamo samo neka djela: romane Povratak Filipa Latinovicza (1932. Pobrojanim ekspresionističkim dramama Krleža pridodaje i svoj prvi časopis “Plamen” (1919. samo što će njegovo skretanje biti još radikalnije. autor četiri zbirke pjesama između dva rata: Lelek sebra (1920.).). Od pasivističkog do lijevog ekspresionizma Već je Krleža u svojim djelima napravio put od pasivističkog. Sličan put prevalit će i njegov sauređivač iz časopisa “Plamen” August Cesarec. . Poslije toga će. a dvije godine kasnije i još jednu – Srebrna cesta (1921. Miroslav Krleža Stupio je u hrvatsku književnost kao “razbarušeni ekspresionista” a nastavio i završio kao pisac naglašene socijalne i političke orijentacije. ni pokret socijalne literature se nisu izdiferencirali do kraja kao samostalni pokreti. skrenuti u socijalni aktivizam i otvorenu pobunu protiv pasivističkog ekspresionizma. do lijevo orijentiranog ekspresionizma. Tin Ujević i Gustav Krklec U sjeni novih avangardnih ideja.) i “Pečat” (1939. Na rubu pameti (1938. Ovaj detalj jasno govori da ni ekspresionizam (izuzev kod Donadinija i u “stiješnjenoj” varijanti kod Šimića).

nego su se poduhvatili slijeđenja revolucionarnih ideja i u samoj zbilji. Radikalizacijom ovog drugog – utilitarnog! – aspekta književnosti. .9 Zapravo. Krleža i Cesarec se nisu mogli zadovoljiti samo sa dosljedno izvedenom revolucijom u oblasti književnosti. kao u pojedinim Cesarčevim djelima i djelima brojnih revolucionarnih pisaca koje je povijest književnosti brzo zaboravila. To je nadalje značilo stavljanje književnosti u službu opće revolucije. gubila je na značaju sama književnost.

Centralna ličnost bio je Dimitrije Mitrinović a njihov se rad može pratiti od vremena aneksije 1908. Svoj književni rad podredili su političkoj borbi za ideju jugoslavenstva kao jedinom mogućem rješenju. nastavlja tamo gdje je stala pred početak rata. Bašagić i Mulabdić.za vrijeme rata knjiž stvaranje zamire: mladobosanski pisci su silom prilika utihnuli. Ćatić umiru 1915. i. Kočić i Vl Gaćinović umiru 1916. pa do početka rata 1914. Risto RAdulović i M. bilo u službi klasnosocijalnih (pokret socijalne literature) ideja. aktivnu recepciju aktuelnih književnih ideja iz evropskih književnosti. Uz aktivnosti “Mlade Bosne” treba spomenuti još imena pisaca Miloša Vidakovića i Borivoja Jevtića. na unutrašnjem planu.) objavio svoje prve pjesme u slobodnom stihu. Miloš Vidaković. Sv Ćorović. posebice ekspresionizma i futurizma. U vrijeme mladalačkog književnog stasavanja i Ivo Andrić je bio blizak ovome naraštaju. bošnjački pisci prestaju da pišu: Osman-Aziz. na čisto književnom ili vanjskom planu. Ć. hrvatska knjiž u BiH poslije rata gotovo da se sasvim gasi. . obnovu rada nacionalnih kulturnih društava i nacionalnih časopisa kao centara književnog života. ovim činom su uticali na dalji tok povijesti.10 Bosna i Hercegovina MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI Međuratna književnost u Bosni i Hercegovini. . On je već u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914. što će kulminirati sarajevskim atentatom 1914. . Svoje književne ideje crpili su iz evropske avangarde. Za Vladimira Gaćinovića književnost je bila samo sredstvo političke i nacionalne akcije.Književnost se i dalje djelimice koristi kao sredstvo političke borbe. te ideje radikalnog prevrata u književnosti i kulturi. Risto RAdulović i Jovan Palavestra otjerani su u internaciju. 1919 umire Sv Ćorović. . poslije četverogodišnjeg ratnog zatišja.Kao direktna posljedica nepriznavanja bosanskohercegovačke zasebnosti unutar nove državne zajednice Sarajevo gubi status kulturnog centra a bh pisci se sve više okreću ka Beogradu i Zagrebu kao političkim i kulturnim središtima nove države. ne samo u Bosni i Hercegovini. Ivo Andrić i Borivoje Jeftić doplai su zatvora. - Književnost “Mlade Bosne” “Mlada Bosna” je bio naraštaj buntovnih intelektualaca okupljenih oko ideje otpora protiv austro-ugarske i južnoslavenskog ujedinjenja. Njegovali su kult mučeništva i jake potrebe za žrtvovanjem. Ako ičim drugim. A to znači. bilo u sprovedbi nacionalnih (književnici oko “Mlade Bosne”).

Vl Ćorović.11 Dvije književne struje . struju oko “Književnog juga” uglavnom su sačinjavali preživjeli mladobosanci. Kraljevinu Jugoslaviju (01.U rat Bosna i Hercegovina ulazi kao sastavnica Austro-Ugarske a poslije rata ulazi u novu državnu zajednicu – Kraljevinu Srba. koji su na ovaj način produžavali svoju borbu za jugoslavenski (književni i jezički) integralizam. «Jevrejska tribina» od 1921 i «Jevrejski život» od 1924. 1920. okrećući se sve više ka Beogradu kao novom političkom središtu. još Studije i feljtoni Ilije Jakovljevića. naporedo sa prihvatanjem ekspresionizma Šimić pokreće svoj prvi časopis Vijavica. Jevrejsko društvo “La Benevolencia” kontinuirano izdaje svoje časopise sve do 1941. sarađuju još Tugomir Alaupović. . Vidakovića. Andrić objavljuje dijelove svoje pripovijetke Put Alije Đerzeleza i Ex Ponto. - Obnova rada nacionalnih časopisa U novim političkim i kulturnim okolnostima dolazi do obnove rada nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava i njima pripadajućih časopisa.) sa urednikom NIkom Bartulovićem i saradnicima iz BiH Vladimirom Ćorovićem i Ivom Andrićem. izvan BiH Andrić objavljuje Put Alije Đerzeleza u Bg a Nemire u Zg. godine. «Židovska svijest» od 1918. u slijedili su ideju književnog jugoglovenstva: jedno narječje i jedno pismo. kojega izlaze samo 4 broja u razdoblju od dec 1917. Al Šantić. Godine 1927.). Časopis srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” prvi kreće sa izlaženjem već 1919. kao novina hrvatskog društva. i “Napredak”. Jeftić Zalasci 1918. . Bašagić objavljuje prepjev Hajjamovih Rubaija. iste godine i posthumno Carski soneti M. 1921. pokreće se “Novi Behar”. do febr 1919. “Pregled” i Sarajevska grupa .Već pri kraju rata u Zagrebu su se oglasile dvije književne struje. a “Gajret”. čiji su saradnici bili Nika Milićević. Bosanskohercegovački pisci su stvaranje jugoslavenske države dočekali sa mnogo nada. Hamza Humo i Ahmed Muradbegović. sa namjerom da se ekavica uzme kao zajedničko narječje svih pisaca Bih. koje će imati uticaja na književni život Bosne i Hercegovine. odnosno.. nasljednik starog “Behara” iz 1900-1910. Preobraženja Šimića u Zg. Nutarnji život Hume i Stihovi F Kurtagića. 1919. zatim objavljuje još tri broja časopisa Juriš. 1918. Prva je bila grupa oko časopisa “Književni Jug” (1918-1919. sa svojim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. kao novina muslimanskog (bošnjačkog). Borivoje Jeftić. Slovenaca. Fadil Kurtagić.Drugu grupu je predvodio Antun Branko Šimić. 12. Hrvata. Bjelevac Rene Logotetides i drugo izdanje Minke. Srbije i Hrvatske. prvi se književno oglašavaju Andrić Ex Ponto i B.

pod jakim dojmom lijevih ideja. U bošnjačkoj književnosti posebno mjesto zauzima časopis “Putokaz”. Hasan Kikić. Muradbegović: . Borivoje Jevtić. što je od njih tražio ekspresionizam. svojim djelima. Humo i Muradbegović. Časopis postaje glasilom Sarajevske grupe pisaca koja se osniva već sljedeće godine. Jovan Kršić i dr. Hamza Humo. Rizo Ramić. Isak Samokovlija.) ima najvećeg uticaja na književne prilike u Bosni i Hercegovini između dva rata. Muradbegović u svojim dramama i pripovjetkama). Eli Finci i dr. odgovorili na izazove ekspresionističkog prevrata u književnosti. Scene i O profanim stvarima) pisanim ekspresionističkim manirom. Husnija Čengić. Ekspresionizam Bosanskohercegovački pisci su odmah poslije rata aktivno.). otvara svoje stranice za pisce sa ljevice. . u kojoj uzimaju učešća i bh pjesnici Novak Simić. nisu mogli a ni htjeli zadovoljiti samo književnim prevratom. prvi izlaze sa svojim ekspresionističkim djelima: Humo sa pjesničkom zbirkom Nutarnji život (1919. Jakša Kušan.Kao protivteža Grupi sarajevskih književnika pisci okupljeni oko lijevih ideja obznanjuju Knjigu drugova (1929. Po njemu samosvojnost pripovjedačke Bosne crpi se iz usmene poezije: iz orijentalnog senzualizma sevdalinke i epskog narativa. Bosanskohercegovački se pisci. Njega su pokrenuli lijevo orijentirani bošnjački pisci Hasan Kikić. knjigu “ekspresionističkog napona i socijalnog temperamenta” (Rizvić). “Knjiga drugova” i književna ljevica . Rizo Ramić. Humo Grozdanin kikot i Slučaj Raba slikara. Safet Krupić. pisac iz zagrebačke grupe oko Književnog juga. koji je izlazio u Zagrebu od 1937-1939.) Jovan Kršić piše predgovor pod naslovom Pripovedačka Bosna. Stoga je kasnih tridesetih godina nastala čudna kombinacija lijevog ekspresionizma ili ekspresionističkog neorealizma (pokreta socijalne literature) u djelima Novaka Simića i Hasana Kikića. Grupu čine: Borivoje Jevtić.Uz već pobrojane nacionalne časopise “Pregled” (1927-1940. I “Pregled” od 1935.).12 . . I jedan i drugi će i kasnije djelimice slijediti zahtjeve ekspresionističke poetike (npr. koji su u Zagrebu sarađivali u Šimićevim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. Skender Kulenović. a kasnije će im se pridružiti još i Zija Dizdarević. Hamid Dizdar.) a Muradbegović sa pripovjedačkom zbirkom Nojemova lađa (1924. također se oglasio pripovjetkama (zbirke Zalasci.o književnom životu: A. Ilija Grbić.U prvom almanahu grupe Sa strana zamagljenih (1928. pod Kršićevim uredništvom.

).). Hamza Humo Nutarnji život (1919.). 3.). 6. Zvonimir Šubić Fazliša potok (1934. Antun Branko Šimić Preobraženja (1920. Branko Ćopić Pod Grmečom (1938. Ivo Andrić Ex Ponto (1918.) 4.) 2. Zija Dizdarević.). Grad rima i ritmova (1924. Planinci (1940. Put Alije Đerzeleza (1920. Jovan Radulović Za utehom (1926. 2. Marko Marković Kriva Drina (1935.).).).). Isak Samokovlija Od proljeća do proljeća (1929. Isus i moja sjena (1934.).). Ana Zolotti (1927. 4. Heroj u papučama (1935. Ho-ruk (1936.). Grozdanin kikot (1927. Jevrejski: 1.).).). Borivoje Jevtić Zalasci. pripovjetke. Novak Simić Nepoznata Bosna (1937. Zapisi u kamenu (1936. Scene (1918.). 5. Pripovijetke (1936. Sa ploča istočnih (1925.) 2. Hamid Dizdar Arabeske (1929.). Nocturno (1928. .).).). Pod žrvnjem vremena (1928. Na Božijem putu (1936.).). Mak Dizdar Vidovopoljska noć (1936. Bukve (1938. 5.).) Hrvatski: 1. Haremske novele (1924. 2. Od ranih do kasnih pijetlova (1934.). Zgrada na ruševinama (1939. O profanim stvarima (1920. Jesenja pregaranja (!928.).). Voćnjak (1938. Srpski: 1. Ahmed Muradbegović Nojemova lađa (1924. 8.). Slučaj Raba slikara (1930.).13 Pisci i djela Bošnjački: 1.).).). Jakša Kušan Pesme (1925.).).). Laura Papo-Bohoreta.).).) 6.). Abdurezak Hifzi Bjelevac Rene Logotetides (1919.). Suton Tašlihana (1937. Bojovnici i bjegunci (1939. Dobri Bošnjani (1937. Nemiri (1920. Alija Nametak Bajram žrtava (1931.). Hasan Kikić Provincija u pozadini (1935. Kaljuga (1937.). 4. 3. 7. Nikola Šop Pjesme siromašnog sina (1926. 3.

14 .