1

UVOD – BOSANSKOHERCEGOVAČKA POEZIJA IZMEĐU DVA RATA

Evropski kontekst - dva svjetska rata kao dva najveća događaja u XX stoljeću; dva planetarna događaja; ujedno i dvije najveće nesreće; - poslije ovih ratova mijenjala se slika svijeta; svijet više nije bio isti; - te promjene odražavale su se u svim sferama života, pa i u književnosti; - avangarda: nekoliko raznorodnih književnih pokreta i stilskih formacija koji se mogu nazvati imenom avangarda; avangarda (fr. avantgarde, tal. avanti garde – prethodnica) je periodizacijski termin za oznaku modernih književnih pravaca u prvoj polovini XX stoljeća: futurizam, ekspresionizam, konstruktivizam, dadaizam, nadrealizam; Aleksandar Flaker ukazuje na dva bitna aspekta avangarde: 1) negirajući ili osporavajući odnos prema postojećim i starim pravcima i formacijama te 2) usvajanje novih poetičkih načela i afirmacija nove formacije ili pokreta; težište avangardnih pokreta je na osporavanju, tako da je Flaker s pravom avangardnu okvalificirao kao poetiku osporavanja (Flaker Poetika osporavanja); - 1910. godina: je prijelomna godina za pojavu novih težnji, novih pokreta – futurizma i ekspresionizma; sa završetkom Prvog svjetskog rata ova dva pokreta ulaze u završnu fazu svoga trajanja; - modernizam: prema jednima avangarda je samo nastavak ideje moderne o književnoj zbilji kao zasebnoj zbilji; ideje da se jezikom može baš sve iskazati i sve oblikovati bez obzira na svakodnevnu zbilju; prema drugima avangarda je nastavak prosvjetiteljske ideje o inovativnosti, ideje o traganju za novim izrazima a ne slijeđenju zadatih antičkih obrazaca; avantura “umjetničke samovolje” (Šlegel); - osjećaj egzistencijalne nesigurnosti: izazvan spoznajom o autodestruktivnosti ljudske civilizacije; potvrda u literaturi: U potrazi za izgubljenim vremenom Prust (1913-1927); Proces Kafka (1925.); - futurizam: 1) talijanski – (lat. futurum – budućnost) i umjetnički i politički pokret; Filipo Tomazo Marineti proglas (program) Manifest futurizma 1909; radikalan raskid sa svim tradicionalnim vrijednostima i obnova talijanske književnosti i umjetnosti; Futurizam ustaje protiv svih postojećih institucija, veliča borbu i opasnost te staje u odbranu rata. Umjetnost se mora zasnivati na ritmu nove mašinske civilizacije, na energiji i ludoj smjelosti, na drskosti i pobuni, na brzini automobila i aviona, na ljepoti i zanosu borbe, na plamenu rata. Za talijanske futuriste rat “predstavlja jedinstvenu higijenu svijeta”, što se nimalo ne razlikuje od fašističke apologije rata. Stoga je i logično bilo što su futuristi završili u fašizmu kao zvanični propagatori Musolinijevih ideja;

Barlah i dr. Munk. pa do radikalnijih i značajnijih grupa centrifuga i kubofuturisti. Ritam . Pobuna Dok su futuristi slavili tehnološki napredak i ratove dotle su ekspresionisti dizali svoj glas protiv mehanizacije života i stravične sudbine čovječanstva. Majakovski.javlja se godinu dana kasnije 1910. subjekt se našao u čudu i užasu.2 2) ruski . . Prilično dinamična i heterogena književna pojava koju sačinjavaju čak četiri grupe: od još uvijek tradicionalnih egofuturista. pa traje do 1919. Naziv dolazi iz slikarstva. aktivistima itd. jezik oblikovati tako da najbolje izrazi sav taj užas i strah a najprirodniji odgovor na sve to je bio ljudski krik. na čisto književnome planu. Revoluciju. posebno na materijalu riječi. zahtijevaju “izlazak umjetnosti na ulice” i njenu estradnu prezentaciju pred najširim masama. preko grupe mecanin poezija. Vladimir Majakovski i Velimir Hljebnikov. Krik Raspala se cjelovita slika svijeta. i traje do 1925. aeternus – vječan). Programski članak neobičnog naslova Šamar društvenom ukusu potpisuje V. Odatle borba za nova značenja riječi koja je dovela do čudesnog zaumnog jezika i potpunog napuštanja smisla. Futuristi zagovaraju umjetnost primjerenu novoj tehničkoj civilizaciji. eternistima (lat. međutim. ekspresionizam je bio pobuna protiv impresionizma. Impresionistički usitnjenoj slici svijeta treba suprotstaviti cjelovitu viziju toga svijeta. expressio – izraz) je književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910. Kokoška. Kle. stoga.Ekspresionizam Definicija Ekspresionizam (lat.Možda je taj krik najbolje izrazio slikar Advard Munk na svojoj čuvenoj slici istoimenog naslova Krik. Najznačajniji pisci dolaze iz treće i četvrte grupe: Boris Pasternak. apstraktistima. Van Gog. pokret koji pravi revolucionaran zaokret u tematskom i u pogledu jezičkog izraza. ono mora biti istinski izraz doživljaja te stvarnosti. To je krik uplašenog čovjeka u svijetu koji je imperijalističke antagonizme pretvarao u klaonicu Prvog svjetskog rata.). Kandinski. treba sprovesti i u umjetnosti. pritisnut strahom i beznađem. Istovremeno. godine. Književno djelo ne smije nastajati kao rezultat površnih impresija o stvarnosti. Ruski futuristi su na strani socijalnog bunta a samim time i na strani revolucije. Trebalo je. futuristima. . Prije nego što će se definitivno nazvati tako ekspresionisti su sebe nazivali neopatetičarima (“novi zanesenjaci”). gdje je pokret već odranije postojao (slikari Sezan.

godinu kada Andre Breton objavljuje Manifest nadrealizma. Georg Trakl. Opis ustupa mjesto radnji. gdje se sa vanjskih/formalnih manifestacija prešlo na unutrašnji doživljaj ritma Drama se raspada na niz scena i ima skokovitu radnju. DOVDEEEE!!! Nadrealizam Manifest nadrealizma Književni pokret koji se javlja u Francuskoj kao produžetak dadaizma i kao francuska varijanta ekspresionizma. Goerg Hajm. Borci protiv stroja. a nastavlja da traje i poslije Drugog svjetskog rata. Pisci i djela Poezija: Gotfrid Ben. i drama kao razvijanje i sudaranje akcija. do probijanja strukture rečenice. lirika kao trenutak u akciji saznavanja svijeta. Masa čovjek. u kojoj vlada prvobitni haos. bez kontrole razuma. U tu nadrealnost može se prodrijeti jedino psihičkim automatizmom. pri čemu su glagoli nosioci emocionalno-vizionarskog značenja. pomoću metode koju je Rembo nazvao . Rečenica se redukuje na nizanje glagola i imenica.3 Cilj je sada tako uhvaćenu viziju ritmički oblikovati. Tradicionalnu logičku strukturu rečenice. pokazuje i konstruktivan graditeljski duh. osim rušilačkog revolta prema naslijeđenoj tradiciji. Iz zahtjeva za novim ritmom javila se potreba za slobodnim stihom. Za razliku od drugih avangardnih pokreta nadrealizam. tu “građansku jezičku arhitekturu”. Ernest Toler. Ernest Toler Prepobrazba. Kavkaski krug kredom. Žanrovi Žanrovski preovladavaju lirika i drama. Franc Verfl. nadrealnost. Drama: 1. Zvanični početak nadrealizma pada u 1924. treba jednostavno minirati. Osnovna nadrealistička teza “Izmijeniti život!” tada se zamjenjuje Marksovom devizom “Izmijeniti svijet!” Psihički automatizam Cilj je da se otkrije jedna viša skrivena stvarnost. 2. Bertolt Breht: Majka Hrabrost i njezina djeca. Bertolt Breht i dr. Ekspresionističko razumijevanje ritma dovodi do rušenja forme. To naročito dolazi do izražaja priklanjanjem nadrealista uz ideje Oktobarske revolucije 1930. Pripovijetke imaju malo epskog u sebi a roman je bio jednostavno neprimjeren ekspresionističkoj poetici.

Luda ljubav Pol Elijar Umrijeti da se ne bi umrlo. Socijalistički realizam Unutar prilično razuđenog pokreta socijalne literature može se socijalistički realizam posmatrati kao njegova krajnje ekstremna varijanta. a poslije Drugog svjetskog rata i u drugim socijalističkim zemljama. Rasprava o stilu Antoan Arto Umjetnost i smrt Andre Breton Nađa. što je u Rusiji značilo obnovu realističkih postupaka. Najpogodniji žanr za takve pothvate bio je roman sa tradicionalnom socijalno-psihološkom motivacijom karaktera. Spojni sudovi. dadaizma i nadrealizma. Termin je definitivno prihvaćen na Prvom kongresu Saveza sovjetskih pisaca 1934. .4 “rastrojstvo čula”. To znači da književnost u društvu ima odgojnu i socijalno-pedagošku funkciju i da je treba maksimalno približiti širokom krugu čitalaca. Javna ruža Socijalna literatura U najširem smislu književna pojava labavog stilskog jedinstva. koja se javlja 20-tih pa traje sve do 50-tih godina XX stoljeća. Pisci i djela Luj Aragon: Seljak iz Pariza. Glavni pisci socijalističkog realizma u Sovjetskom Savezu bili su Gladkov (Cement) i Šolohov (Uzorana ledina). Očigledno je da nadrealisti svoje ideje temelje na psihoanalizi Sigmunda Frojda. Eriha Kestnera. ruskog futurizma. Iako ima pobornike i u redovima avangardnih pokreta ekspresionizma. Hajnriha Mana i dr. historijski konkretno prikazuje zbilju u njezinu revolucionarnom razvitku” (Statut Saveza sovjetskih pisaca). Ima svoje preteče u djelima sa početka XX stoljeća Džeka Londona. Da bi se to postiglo moralo se posezati za tradicionalnim stilskim oblicima. Aleksandar Falker ga definira kao “normativnu književnu doktrinu i stilsku formaciju koja se konstituirala u 30-tim godinama XX stoljeća” u sovjetskoj književnosti. Maksima Gorkog. Tvorci doktrine socijalističkog realizma su tražili od pisaca “da istinito. javlja se kao posljedica promjena izazvanih Oktobarskom revolucijom.

koji je bio prvi poslijeratni časopis u Srbiji. Takvo kosmopolitsko osjećanje čovjeka Crnjanski naziva sumatraizmom (po ostrvu Sumatra u Malajskom arhipelagu). sumatraizam.5 Južnoslavenski kontekst SRPSKA KNJIŽEVNOST IZMEĐU DVA RATA Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata donosi burno rasplamsavanje pokidanih književnih tokova. Beograd ponovo postaje kulturno središte.). presudno utiču na oblikovanje književnog života. Sve počinje sa časopisom “Slovenski jug”. pisao je Crnjanski. vjeru da su sve stvari povezane nevidljivim nitima i da se svi udaljeni predjeli stapaju u jedan lirski fluid. dadaizam. U vremenu između dva rata pojavit će se i ugasiti mnogo različitih pokreta: ekspresionizam. Časopisi Dan (1919-1920. koji izlazi od 1918-1919. Kao najprivatljiviji naziv za sve pokrete. naročito iz Francuske. Sumatraizam izražava čežnju za visinama i daljinama. Bio je to zajednički časopis hrvatskih i srpskih pisaca. i sa Objašnjenjem sumatre (1920. ruše nekadašnje idole i odbacuju sistem vrijednosti koji su uoči rata uspostavili Jovan Skerlić i Bogdan Popović.) – uređivao Miloš Crnjanski Progres (1920. Nova književnost odlučno raskida sa tradicionalnom književnošću. najvažnijim programskim člankom o ekpsresionizmu.) – Ljubomira Micića Hipnos – Rade Drainca Nova svetlost i Raskrsnica – časopisi Velibora Gligorića Putevi i Svedočanstva – časopisi nadrealista Umetnost i Večnost – časopisi neoromantičara Srpski književni glasnik Ekspresionizam Prvi modernistički talas Ekspresionizam u srpskoj književnosti počinje sa imenom Miloša Crnjanskog. “Pišemo slobodnim stihom. hipnizam i zenitizam. izuzev nadrealizma. što je posledica naših sadržaja”. sa njegovom zbirkom pjesama Lirika Itake (1919. Glavni ekspresionistički časopis bio je “Progres” (1920. nju ne interesuje ni historijska ni socijalna dimenzija čovjeka. sa njegovim časopisom “Dan”. u Zagrebu.) Dragiše Vasića. već čovjek “u kosmičkim tajanstvenim visinama” (Crnjanski). Pisci koji se vraćaju iz emigracije.) – Dragiše Vasića Zenit (1921-1926. Nove generacije raskidaju sa prošloću. mogao bi se uzeti ekspresionizam. futurizam. .).

treći se približavaju Krleži (Ristić). Ovaj vid konstruktivizma slijedi Rastko Petrović. Nadrealisti pokreću brojne publikacije: almanah Nemoguće (1930. Poslije 1932. b) nadrealistička faza 1930-1932. Drugi modernistički talas U drugom modernističkom talasu oko 1922. grupa se praktično raspada: jedni se javno odriču nadrealizma (Jovanović). Đorđe Kostić. folklorni modernisti Momčilo Nastasijević i Desimir Blagojević i pripadnici lijeve struje ekspresionizma. Đorđe Jovanović. Jovan Popović. jedan od najznačajnijih avangardnih pjesnika i prozaista.). Nadrealizam Beogradski nadrealizam pojavio se i razvijao kao ogranak jednog šireg evropskog pokreta sa središtem u Parizu. Nadrealizam danas i ovde (1931-1932. Ovi drugi su sebe nazivali još i neoromantičarima.) itd. a 30-tih godina će približiti pokretu sicijalne literature.6 Središnja ličnost beogradskog modernističkog kruga bio je svestrani književnik Stanislav Vinaver. autor Manifesta ekspresionističke škole. čak i u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Središnja ličnost te grupe bio je Risto Ratković. Srpski nadrealizam prolazi kroz dvije faze: a) prednadrealistička faza 1922-1930: prihvatanje nadrealističkih stavova ali pod drugim imenom. Dušan Matić. Davičo). a osim njega tu su još pripadali Desimir Blagojević. Međutim. Rade Drainac i dr. Aleksandar Vučo. Milan Dedinac i dr. na geometriju odnosa unutar djela. Socijalna lietratura Izvan aktuelnih avangardnih tokova našli su se tzv. godine. Oskar Davičo. . drugi pristupaju pokretu socijalne literature (Vučo. Dedinac. Grupu čine Koča Popović. Pozicija nadrealizma (1931. kojega. sa prvobitne pobune protiv tradicije akcenat se prenosi na način građenja djela. Sličnih ideja bio je i dadaizam. po uzoru na francuske dadaiste. Ljubomir Micić je pokrenuo časopis “Zenit” i lansirao novi pokret – zenitizam. Marko Ristić. i poslije raspada većina članova grupe nastavlja da piše nadrealistički. predvodi Dragan Aleksić. nadrealizam se javlja kao organiziran književni pokret. Matić. na njegovu konstrukciju. Zenitizam je zagovarao konstruktivističko ustrojstvo književnog djela.).

sve ono što je ukus. Najveći doprinos novoj književnosti daje. Ekspresionizam Prva djela Rat za hrvatsku književnost nije značio prekid kontinuiteta. figure. Otkriva nam pjesnika tijela.7 MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U HRVATSKOJ Godina 1914. što je retorika i ‘lepota’.). U kritičkim člancima sažeto obrazlaže suštinu pobune protiv dotadašnje književnosti.). grada i siromaha.). Prvi je odlazak iz Bosne i Hercegovine u Zagreb. Poslije dramskog prvijenca Krleža nastavlja objavljivati poetsko-ekspresionističke drame Kraljevo (1915. Antun Branko Šimić Centralna ličnost ekspresionizma u Hrvatskoj. Već u godini početka Prvog svjetskog rata dešava se sudbonosni raskid sa modernom i najava novih avangardnih pravaca. Raskid sa starim ogleda se više simbolično u smrti najznačajnijeg pisca moderne Antuna Gustava Matoša 1914. klimakse. Pojavom ovih časopisa osvaja se prostor za objavljivanje djela u duhu nove škole. Prvi časopisi Prvi ekspresionistički časopis “Kokot” pokreće 1916. asonance. a najava “nove književnosti” dolazi sa objavljivanjem zbornika Hrvatska mlada lirika i Krležine prve drame Legenda. pokrene časopis “Vijavica” (1917.) pojavit će se i Ulderiko Donadini. ipak. kasniji pokretač prvog ekspresionističkog časopisa Kokot. Sa svojom prvom knjigom Lude priče (1915.). Prilično štura u izrazu zbirka je na najefikasniji način demonstrirala Šimićev “stiješnjeni ekspresionizam”.). Zbornik sačinjavaju pjesme dvanaestorice pjesnika. a među njima i Ive Andrića i Tina Ujevića. Nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom “Juriš” (“Der Sturm”) nastupa kao pjesnik i kritičar. Do te pozicije će ga dovesti dva sudbonosna “dramatična zaokreta” u životu. metonimije. O značaju zbornika Ljubo Vizner (Ljubo Weisner) je zapisao: Ovo su obećanja.). Na pragu u Novo ovo su tek vrata. svojom jedinom i kratkom zbirkom Preobraženja (1920. a drugi je odluka da napusti svoje školovanje. Ulderiko Donadini. . a prve poslijeratne godine i Krleža sa svojim časopisom “Plamen” (1919. to će reći sve ono što je suvišno i da govorimo istinu. Nova književnost mora iz sebe odbaciti sve trope. pjesnika astralnih prostora ali i čovjekovih egzistencijalnih ponora. aliteracije. Kristofor Kolumbo (1917. Zbirka je označena kao “kamen temeljac modernog hrvatskog pjesništva”. kao i za programsko-manifestne interpretacije pokreta. te iste godine.) i potpuno se posveti književnom radu.) i Michelangelo Buonarotti (1918. Već sljedeće godine pridružit će mu se i Antun Branko Šimić sa časopisom “Vijavica” (1917. te pokreće svoj drugi časopis istoga naslova “Juriš” (1919.

Pobrojanim ekspresionističkim dramama Krleža pridodaje i svoj prvi časopis “Plamen” (1919. zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922. Kolajna (1926. u prvim dramama. ali i nesvodiv ni na jednu od njih.). . Tin Ujević i Gustav Krklec U sjeni novih avangardnih ideja. javlja se i veliki pjesnik Tin Ujević. a dvije godine kasnije i još jednu – Srebrna cesta (1921. u kojemu obznanjuje lenjinističku obojenost svoga ekspresionizma. samo što će njegovo skretanje biti još radikalnije. Ipak.). u zbirci Novela Hrvatski bog Mars. Od pasivističkog do lijevog ekspresionizma Već je Krleža u svojim djelima napravio put od pasivističkog. Auto na korzu (1932.). 1926. Vjekoslava Majera i dr. i obimom i umjetničkim dometima. Na rubu pameti (1938.) i Banket u Blitvi IIII (1938/39/62.) i “Pečat” (1939. Vjekoslava Kaleba.).). ni pokret socijalne literature se nisu izdiferencirali do kraja kao samostalni pokreti. autor četiri zbirke pjesama između dva rata: Lelek sebra (1920. Do početka Drugog svjetskog rata će pokrenuti još tri časopisa: “Književna republika” (1923. U tom smislu se “čisti” ekspresionizam” Donadinija i Šimića može posmatrati kao prijelazna faza ka “lijevo začinjenom” ekspresionizmu Krleže i Cesareca i dalje ka “čistom” socrealizmu (neorealizmu ili “modernom objektivizmu”) Mile Budaka. njegovo djelo se otima jednostranim programskim razvrstavanjima. Slavka Kolara. skrenuti u socijalni aktivizam i otvorenu pobunu protiv pasivističkog ekspresionizma. dramski ciklus o Glembajevima itd.). Poslije toga će. Pokret socijalne literature I Krleža i Cesarec istovremeno su bili utemeljivačima ekspresionizma i predvodnicima lijeve struje hrvatske književnosti.). “Danas” (1934.). Ovaj detalj jasno govori da ni ekspresionizam (izuzev kod Donadinija i u “stiješnjenoj” varijanti kod Šimića).) popustiti pred jakim dojmovima ideja Oktobarske revolucije. do lijevo orijentiranog ekspresionizma. i iste godine objavljuje prvu ekspresionistički nadahnutu zbirku pjesama Lirika (1919.). Cesarec će već u svojim prvim ekspresionističkim radovima (novele Za novim putem.) i Ojađeno zvono (1933. Miroslav Krleža Stupio je u hrvatsku književnost kao “razbarušeni ekspresionista” a nastavio i završio kao pisac naglašene socijalne i političke orijentacije.8 Pred kraj života pokreće i treći časopis “Književnik” (1924-1925.). Iz impozantnog književnog upusa izdvajamo samo neka djela: romane Povratak Filipa Latinovicza (1932. Gustav Krklec sa Šimićem uređuje časopis “Juriš”. pod uticajem njemačkih neorealista. Sličan put prevalit će i njegov sauređivač iz časopisa “Plamen” August Cesarec.).). čime svoj kratki život još više ispunjava a hrvatsku književnost još više zadužuje.

Krleža i Cesarec se nisu mogli zadovoljiti samo sa dosljedno izvedenom revolucijom u oblasti književnosti. Radikalizacijom ovog drugog – utilitarnog! – aspekta književnosti. . kao u pojedinim Cesarčevim djelima i djelima brojnih revolucionarnih pisaca koje je povijest književnosti brzo zaboravila. nego su se poduhvatili slijeđenja revolucionarnih ideja i u samoj zbilji. To je nadalje značilo stavljanje književnosti u službu opće revolucije.9 Zapravo. gubila je na značaju sama književnost.

bošnjački pisci prestaju da pišu: Osman-Aziz. - Književnost “Mlade Bosne” “Mlada Bosna” je bio naraštaj buntovnih intelektualaca okupljenih oko ideje otpora protiv austro-ugarske i južnoslavenskog ujedinjenja. On je već u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914. i. Ako ičim drugim. bilo u službi klasnosocijalnih (pokret socijalne literature) ideja. na unutrašnjem planu. Uz aktivnosti “Mlade Bosne” treba spomenuti još imena pisaca Miloša Vidakovića i Borivoja Jevtića. Ć. Risto RAdulović i M. Ćatić umiru 1915. bilo u sprovedbi nacionalnih (književnici oko “Mlade Bosne”). Centralna ličnost bio je Dimitrije Mitrinović a njihov se rad može pratiti od vremena aneksije 1908. aktivnu recepciju aktuelnih književnih ideja iz evropskih književnosti. Risto RAdulović i Jovan Palavestra otjerani su u internaciju. Bašagić i Mulabdić. . te ideje radikalnog prevrata u književnosti i kulturi. A to znači. obnovu rada nacionalnih kulturnih društava i nacionalnih časopisa kao centara književnog života. Sv Ćorović. U vrijeme mladalačkog književnog stasavanja i Ivo Andrić je bio blizak ovome naraštaju. Kočić i Vl Gaćinović umiru 1916. što će kulminirati sarajevskim atentatom 1914. Njegovali su kult mučeništva i jake potrebe za žrtvovanjem. Svoje književne ideje crpili su iz evropske avangarde.za vrijeme rata knjiž stvaranje zamire: mladobosanski pisci su silom prilika utihnuli. 1919 umire Sv Ćorović. .Kao direktna posljedica nepriznavanja bosanskohercegovačke zasebnosti unutar nove državne zajednice Sarajevo gubi status kulturnog centra a bh pisci se sve više okreću ka Beogradu i Zagrebu kao političkim i kulturnim središtima nove države.Književnost se i dalje djelimice koristi kao sredstvo političke borbe. ovim činom su uticali na dalji tok povijesti. Ivo Andrić i Borivoje Jeftić doplai su zatvora. hrvatska knjiž u BiH poslije rata gotovo da se sasvim gasi. Svoj književni rad podredili su političkoj borbi za ideju jugoslavenstva kao jedinom mogućem rješenju. posebice ekspresionizma i futurizma. .) objavio svoje prve pjesme u slobodnom stihu. poslije četverogodišnjeg ratnog zatišja. . ne samo u Bosni i Hercegovini.10 Bosna i Hercegovina MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI Međuratna književnost u Bosni i Hercegovini. Miloš Vidaković. pa do početka rata 1914. Za Vladimira Gaćinovića književnost je bila samo sredstvo političke i nacionalne akcije. na čisto književnom ili vanjskom planu. nastavlja tamo gdje je stala pred početak rata.

izvan BiH Andrić objavljuje Put Alije Đerzeleza u Bg a Nemire u Zg. koji su na ovaj način produžavali svoju borbu za jugoslavenski (književni i jezički) integralizam.11 Dvije književne struje . «Židovska svijest» od 1918. do febr 1919. Kraljevinu Jugoslaviju (01. Andrić objavljuje dijelove svoje pripovijetke Put Alije Đerzeleza i Ex Ponto. kao novina muslimanskog (bošnjačkog). 1918. još Studije i feljtoni Ilije Jakovljevića. sa svojim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. zatim objavljuje još tri broja časopisa Juriš. pokreće se “Novi Behar”. godine. u slijedili su ideju književnog jugoglovenstva: jedno narječje i jedno pismo. Slovenaca. Bašagić objavljuje prepjev Hajjamovih Rubaija. 1920. Nutarnji život Hume i Stihovi F Kurtagića. Hamza Humo i Ahmed Muradbegović.U rat Bosna i Hercegovina ulazi kao sastavnica Austro-Ugarske a poslije rata ulazi u novu državnu zajednicu – Kraljevinu Srba. . okrećući se sve više ka Beogradu kao novom političkom središtu.). Hrvata. Vl Ćorović. nasljednik starog “Behara” iz 1900-1910. Prva je bila grupa oko časopisa “Književni Jug” (1918-1919. sa namjerom da se ekavica uzme kao zajedničko narječje svih pisaca Bih. Preobraženja Šimića u Zg. “Pregled” i Sarajevska grupa . prvi se književno oglašavaju Andrić Ex Ponto i B. Fadil Kurtagić. koje će imati uticaja na književni život Bosne i Hercegovine.Drugu grupu je predvodio Antun Branko Šimić. 1919. sarađuju još Tugomir Alaupović. Al Šantić. kojega izlaze samo 4 broja u razdoblju od dec 1917. «Jevrejska tribina» od 1921 i «Jevrejski život» od 1924. Godine 1927.. Srbije i Hrvatske. Bosanskohercegovački pisci su stvaranje jugoslavenske države dočekali sa mnogo nada. 12. kao novina hrvatskog društva. i “Napredak”.) sa urednikom NIkom Bartulovićem i saradnicima iz BiH Vladimirom Ćorovićem i Ivom Andrićem. Vidakovića. čiji su saradnici bili Nika Milićević. struju oko “Književnog juga” uglavnom su sačinjavali preživjeli mladobosanci. Jevrejsko društvo “La Benevolencia” kontinuirano izdaje svoje časopise sve do 1941. Časopis srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” prvi kreće sa izlaženjem već 1919. Bjelevac Rene Logotetides i drugo izdanje Minke. Jeftić Zalasci 1918. a “Gajret”. odnosno.Već pri kraju rata u Zagrebu su se oglasile dvije književne struje. - Obnova rada nacionalnih časopisa U novim političkim i kulturnim okolnostima dolazi do obnove rada nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava i njima pripadajućih časopisa. naporedo sa prihvatanjem ekspresionizma Šimić pokreće svoj prvi časopis Vijavica. Borivoje Jeftić. 1921. iste godine i posthumno Carski soneti M. .

o književnom životu: A. Husnija Čengić. Stoga je kasnih tridesetih godina nastala čudna kombinacija lijevog ekspresionizma ili ekspresionističkog neorealizma (pokreta socijalne literature) u djelima Novaka Simića i Hasana Kikića. Njega su pokrenuli lijevo orijentirani bošnjački pisci Hasan Kikić. Jovan Kršić i dr.U prvom almanahu grupe Sa strana zamagljenih (1928. “Knjiga drugova” i književna ljevica . Skender Kulenović. Safet Krupić.) Jovan Kršić piše predgovor pod naslovom Pripovedačka Bosna. I “Pregled” od 1935. Humo i Muradbegović.) a Muradbegović sa pripovjedačkom zbirkom Nojemova lađa (1924. također se oglasio pripovjetkama (zbirke Zalasci. Scene i O profanim stvarima) pisanim ekspresionističkim manirom. Jakša Kušan. Grupu čine: Borivoje Jevtić. nisu mogli a ni htjeli zadovoljiti samo književnim prevratom. knjigu “ekspresionističkog napona i socijalnog temperamenta” (Rizvić). koji je izlazio u Zagrebu od 1937-1939. odgovorili na izazove ekspresionističkog prevrata u književnosti. što je od njih tražio ekspresionizam. prvi izlaze sa svojim ekspresionističkim djelima: Humo sa pjesničkom zbirkom Nutarnji život (1919. Eli Finci i dr. Muradbegović u svojim dramama i pripovjetkama). Časopis postaje glasilom Sarajevske grupe pisaca koja se osniva već sljedeće godine. Hamid Dizdar. Rizo Ramić.Uz već pobrojane nacionalne časopise “Pregled” (1927-1940. pisac iz zagrebačke grupe oko Književnog juga. Borivoje Jevtić. pod jakim dojmom lijevih ideja. Hamza Humo. Ekspresionizam Bosanskohercegovački pisci su odmah poslije rata aktivno. a kasnije će im se pridružiti još i Zija Dizdarević. Hasan Kikić. Ilija Grbić.12 . . I jedan i drugi će i kasnije djelimice slijediti zahtjeve ekspresionističke poetike (npr. otvara svoje stranice za pisce sa ljevice. koji su u Zagrebu sarađivali u Šimićevim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. U bošnjačkoj književnosti posebno mjesto zauzima časopis “Putokaz”. Po njemu samosvojnost pripovjedačke Bosne crpi se iz usmene poezije: iz orijentalnog senzualizma sevdalinke i epskog narativa. .). svojim djelima.Kao protivteža Grupi sarajevskih književnika pisci okupljeni oko lijevih ideja obznanjuju Knjigu drugova (1929. Bosanskohercegovački se pisci. Isak Samokovlija. pod Kršićevim uredništvom.).) ima najvećeg uticaja na književne prilike u Bosni i Hercegovini između dva rata. Muradbegović: . Rizo Ramić. u kojoj uzimaju učešća i bh pjesnici Novak Simić. Humo Grozdanin kikot i Slučaj Raba slikara.

Jesenja pregaranja (!928.). 7. Ho-ruk (1936. Borivoje Jevtić Zalasci. 5. Zapisi u kamenu (1936.).).). 8. Dobri Bošnjani (1937.).). Heroj u papučama (1935.). Ana Zolotti (1927.).).).). Hamza Humo Nutarnji život (1919. Mak Dizdar Vidovopoljska noć (1936. Ivo Andrić Ex Ponto (1918.). Isus i moja sjena (1934. Bukve (1938.) Hrvatski: 1.). 2.). Branko Ćopić Pod Grmečom (1938. Nocturno (1928.).) 6. 3. Isak Samokovlija Od proljeća do proljeća (1929. Laura Papo-Bohoreta. Nemiri (1920. O profanim stvarima (1920.13 Pisci i djela Bošnjački: 1.). Marko Marković Kriva Drina (1935. Scene (1918. Na Božijem putu (1936.) 4. Planinci (1940. Antun Branko Šimić Preobraženja (1920. Alija Nametak Bajram žrtava (1931. Jovan Radulović Za utehom (1926. Abdurezak Hifzi Bjelevac Rene Logotetides (1919.).).).). Nikola Šop Pjesme siromašnog sina (1926.). Pod žrvnjem vremena (1928. Zgrada na ruševinama (1939. Zija Dizdarević.) 2. Slučaj Raba slikara (1930. Kaljuga (1937. Jevrejski: 1. 5. 3.).) 2. Sa ploča istočnih (1925. 6. Pripovijetke (1936.).). .). Grozdanin kikot (1927.).).). 2. Grad rima i ritmova (1924.).).). pripovjetke. Hasan Kikić Provincija u pozadini (1935.).). Hamid Dizdar Arabeske (1929. Srpski: 1.). Novak Simić Nepoznata Bosna (1937. Ahmed Muradbegović Nojemova lađa (1924. Voćnjak (1938. 4. Od ranih do kasnih pijetlova (1934.).). Haremske novele (1924. 4.). Jakša Kušan Pesme (1925.). Bojovnici i bjegunci (1939. 3. Suton Tašlihana (1937. Zvonimir Šubić Fazliša potok (1934.). Put Alije Đerzeleza (1920.).

14 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful