1

UVOD – BOSANSKOHERCEGOVAČKA POEZIJA IZMEĐU DVA RATA

Evropski kontekst - dva svjetska rata kao dva najveća događaja u XX stoljeću; dva planetarna događaja; ujedno i dvije najveće nesreće; - poslije ovih ratova mijenjala se slika svijeta; svijet više nije bio isti; - te promjene odražavale su se u svim sferama života, pa i u književnosti; - avangarda: nekoliko raznorodnih književnih pokreta i stilskih formacija koji se mogu nazvati imenom avangarda; avangarda (fr. avantgarde, tal. avanti garde – prethodnica) je periodizacijski termin za oznaku modernih književnih pravaca u prvoj polovini XX stoljeća: futurizam, ekspresionizam, konstruktivizam, dadaizam, nadrealizam; Aleksandar Flaker ukazuje na dva bitna aspekta avangarde: 1) negirajući ili osporavajući odnos prema postojećim i starim pravcima i formacijama te 2) usvajanje novih poetičkih načela i afirmacija nove formacije ili pokreta; težište avangardnih pokreta je na osporavanju, tako da je Flaker s pravom avangardnu okvalificirao kao poetiku osporavanja (Flaker Poetika osporavanja); - 1910. godina: je prijelomna godina za pojavu novih težnji, novih pokreta – futurizma i ekspresionizma; sa završetkom Prvog svjetskog rata ova dva pokreta ulaze u završnu fazu svoga trajanja; - modernizam: prema jednima avangarda je samo nastavak ideje moderne o književnoj zbilji kao zasebnoj zbilji; ideje da se jezikom može baš sve iskazati i sve oblikovati bez obzira na svakodnevnu zbilju; prema drugima avangarda je nastavak prosvjetiteljske ideje o inovativnosti, ideje o traganju za novim izrazima a ne slijeđenju zadatih antičkih obrazaca; avantura “umjetničke samovolje” (Šlegel); - osjećaj egzistencijalne nesigurnosti: izazvan spoznajom o autodestruktivnosti ljudske civilizacije; potvrda u literaturi: U potrazi za izgubljenim vremenom Prust (1913-1927); Proces Kafka (1925.); - futurizam: 1) talijanski – (lat. futurum – budućnost) i umjetnički i politički pokret; Filipo Tomazo Marineti proglas (program) Manifest futurizma 1909; radikalan raskid sa svim tradicionalnim vrijednostima i obnova talijanske književnosti i umjetnosti; Futurizam ustaje protiv svih postojećih institucija, veliča borbu i opasnost te staje u odbranu rata. Umjetnost se mora zasnivati na ritmu nove mašinske civilizacije, na energiji i ludoj smjelosti, na drskosti i pobuni, na brzini automobila i aviona, na ljepoti i zanosu borbe, na plamenu rata. Za talijanske futuriste rat “predstavlja jedinstvenu higijenu svijeta”, što se nimalo ne razlikuje od fašističke apologije rata. Stoga je i logično bilo što su futuristi završili u fašizmu kao zvanični propagatori Musolinijevih ideja;

futuristima. Pobuna Dok su futuristi slavili tehnološki napredak i ratove dotle su ekspresionisti dizali svoj glas protiv mehanizacije života i stravične sudbine čovječanstva. ono mora biti istinski izraz doživljaja te stvarnosti. treba sprovesti i u umjetnosti. Kandinski. Krik Raspala se cjelovita slika svijeta. pa do radikalnijih i značajnijih grupa centrifuga i kubofuturisti. posebno na materijalu riječi. Odatle borba za nova značenja riječi koja je dovela do čudesnog zaumnog jezika i potpunog napuštanja smisla. Književno djelo ne smije nastajati kao rezultat površnih impresija o stvarnosti. pritisnut strahom i beznađem.javlja se godinu dana kasnije 1910. gdje je pokret već odranije postojao (slikari Sezan. i traje do 1925. Ritam . ekspresionizam je bio pobuna protiv impresionizma. pa traje do 1919.). Van Gog. Kokoška. Prije nego što će se definitivno nazvati tako ekspresionisti su sebe nazivali neopatetičarima (“novi zanesenjaci”). zahtijevaju “izlazak umjetnosti na ulice” i njenu estradnu prezentaciju pred najširim masama. jezik oblikovati tako da najbolje izrazi sav taj užas i strah a najprirodniji odgovor na sve to je bio ljudski krik. stoga. Trebalo je. eternistima (lat.Možda je taj krik najbolje izrazio slikar Advard Munk na svojoj čuvenoj slici istoimenog naslova Krik. Majakovski. To je krik uplašenog čovjeka u svijetu koji je imperijalističke antagonizme pretvarao u klaonicu Prvog svjetskog rata. subjekt se našao u čudu i užasu. aktivistima itd. pokret koji pravi revolucionaran zaokret u tematskom i u pogledu jezičkog izraza. Vladimir Majakovski i Velimir Hljebnikov. aeternus – vječan). Ruski futuristi su na strani socijalnog bunta a samim time i na strani revolucije. Barlah i dr. međutim. Munk. Futuristi zagovaraju umjetnost primjerenu novoj tehničkoj civilizaciji. .Ekspresionizam Definicija Ekspresionizam (lat. Najznačajniji pisci dolaze iz treće i četvrte grupe: Boris Pasternak. Prilično dinamična i heterogena književna pojava koju sačinjavaju čak četiri grupe: od još uvijek tradicionalnih egofuturista. Impresionistički usitnjenoj slici svijeta treba suprotstaviti cjelovitu viziju toga svijeta. godine. apstraktistima. Revoluciju. Naziv dolazi iz slikarstva. Istovremeno. Kle. . Programski članak neobičnog naslova Šamar društvenom ukusu potpisuje V. expressio – izraz) je književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910. preko grupe mecanin poezija.2 2) ruski . na čisto književnome planu.

Masa čovjek. Žanrovi Žanrovski preovladavaju lirika i drama. gdje se sa vanjskih/formalnih manifestacija prešlo na unutrašnji doživljaj ritma Drama se raspada na niz scena i ima skokovitu radnju. pri čemu su glagoli nosioci emocionalno-vizionarskog značenja. Opis ustupa mjesto radnji. pomoću metode koju je Rembo nazvao . DOVDEEEE!!! Nadrealizam Manifest nadrealizma Književni pokret koji se javlja u Francuskoj kao produžetak dadaizma i kao francuska varijanta ekspresionizma. Rečenica se redukuje na nizanje glagola i imenica. Pisci i djela Poezija: Gotfrid Ben. i drama kao razvijanje i sudaranje akcija. Kavkaski krug kredom. Zvanični početak nadrealizma pada u 1924. osim rušilačkog revolta prema naslijeđenoj tradiciji. Ekspresionističko razumijevanje ritma dovodi do rušenja forme. Ernest Toler. Bertolt Breht: Majka Hrabrost i njezina djeca. treba jednostavno minirati. U tu nadrealnost može se prodrijeti jedino psihičkim automatizmom. a nastavlja da traje i poslije Drugog svjetskog rata. Bertolt Breht i dr. Tradicionalnu logičku strukturu rečenice. Iz zahtjeva za novim ritmom javila se potreba za slobodnim stihom. pokazuje i konstruktivan graditeljski duh. lirika kao trenutak u akciji saznavanja svijeta. Osnovna nadrealistička teza “Izmijeniti život!” tada se zamjenjuje Marksovom devizom “Izmijeniti svijet!” Psihički automatizam Cilj je da se otkrije jedna viša skrivena stvarnost. bez kontrole razuma. Borci protiv stroja. Franc Verfl. Drama: 1.3 Cilj je sada tako uhvaćenu viziju ritmički oblikovati. u kojoj vlada prvobitni haos. Za razliku od drugih avangardnih pokreta nadrealizam. do probijanja strukture rečenice. Georg Trakl. nadrealnost. Ernest Toler Prepobrazba. godinu kada Andre Breton objavljuje Manifest nadrealizma. 2. Pripovijetke imaju malo epskog u sebi a roman je bio jednostavno neprimjeren ekspresionističkoj poetici. tu “građansku jezičku arhitekturu”. Goerg Hajm. To naročito dolazi do izražaja priklanjanjem nadrealista uz ideje Oktobarske revolucije 1930.

što je u Rusiji značilo obnovu realističkih postupaka. Pisci i djela Luj Aragon: Seljak iz Pariza. Očigledno je da nadrealisti svoje ideje temelje na psihoanalizi Sigmunda Frojda. Tvorci doktrine socijalističkog realizma su tražili od pisaca “da istinito. To znači da književnost u društvu ima odgojnu i socijalno-pedagošku funkciju i da je treba maksimalno približiti širokom krugu čitalaca. Ima svoje preteče u djelima sa početka XX stoljeća Džeka Londona. ruskog futurizma. Glavni pisci socijalističkog realizma u Sovjetskom Savezu bili su Gladkov (Cement) i Šolohov (Uzorana ledina). historijski konkretno prikazuje zbilju u njezinu revolucionarnom razvitku” (Statut Saveza sovjetskih pisaca). Najpogodniji žanr za takve pothvate bio je roman sa tradicionalnom socijalno-psihološkom motivacijom karaktera. Luda ljubav Pol Elijar Umrijeti da se ne bi umrlo. Da bi se to postiglo moralo se posezati za tradicionalnim stilskim oblicima. a poslije Drugog svjetskog rata i u drugim socijalističkim zemljama. Spojni sudovi. Aleksandar Falker ga definira kao “normativnu književnu doktrinu i stilsku formaciju koja se konstituirala u 30-tim godinama XX stoljeća” u sovjetskoj književnosti. Rasprava o stilu Antoan Arto Umjetnost i smrt Andre Breton Nađa. Eriha Kestnera. javlja se kao posljedica promjena izazvanih Oktobarskom revolucijom. Maksima Gorkog.4 “rastrojstvo čula”. dadaizma i nadrealizma. Termin je definitivno prihvaćen na Prvom kongresu Saveza sovjetskih pisaca 1934. Javna ruža Socijalna literatura U najširem smislu književna pojava labavog stilskog jedinstva. . Hajnriha Mana i dr. Iako ima pobornike i u redovima avangardnih pokreta ekspresionizma. Socijalistički realizam Unutar prilično razuđenog pokreta socijalne literature može se socijalistički realizam posmatrati kao njegova krajnje ekstremna varijanta. koja se javlja 20-tih pa traje sve do 50-tih godina XX stoljeća.

“Pišemo slobodnim stihom. ruše nekadašnje idole i odbacuju sistem vrijednosti koji su uoči rata uspostavili Jovan Skerlić i Bogdan Popović.5 Južnoslavenski kontekst SRPSKA KNJIŽEVNOST IZMEĐU DVA RATA Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata donosi burno rasplamsavanje pokidanih književnih tokova. Sumatraizam izražava čežnju za visinama i daljinama.).) – Dragiše Vasića Zenit (1921-1926. sumatraizam.) – Ljubomira Micića Hipnos – Rade Drainca Nova svetlost i Raskrsnica – časopisi Velibora Gligorića Putevi i Svedočanstva – časopisi nadrealista Umetnost i Večnost – časopisi neoromantičara Srpski književni glasnik Ekspresionizam Prvi modernistički talas Ekspresionizam u srpskoj književnosti počinje sa imenom Miloša Crnjanskog. Časopisi Dan (1919-1920. Takvo kosmopolitsko osjećanje čovjeka Crnjanski naziva sumatraizmom (po ostrvu Sumatra u Malajskom arhipelagu). što je posledica naših sadržaja”. koji izlazi od 1918-1919. futurizam. u Zagrebu. Glavni ekspresionistički časopis bio je “Progres” (1920. sa njegovim časopisom “Dan”. U vremenu između dva rata pojavit će se i ugasiti mnogo različitih pokreta: ekspresionizam. sa njegovom zbirkom pjesama Lirika Itake (1919. . izuzev nadrealizma.) – uređivao Miloš Crnjanski Progres (1920. pisao je Crnjanski.) Dragiše Vasića. već čovjek “u kosmičkim tajanstvenim visinama” (Crnjanski). mogao bi se uzeti ekspresionizam. i sa Objašnjenjem sumatre (1920. naročito iz Francuske. Bio je to zajednički časopis hrvatskih i srpskih pisaca. koji je bio prvi poslijeratni časopis u Srbiji. Kao najprivatljiviji naziv za sve pokrete. najvažnijim programskim člankom o ekpsresionizmu. presudno utiču na oblikovanje književnog života. Nova književnost odlučno raskida sa tradicionalnom književnošću. vjeru da su sve stvari povezane nevidljivim nitima i da se svi udaljeni predjeli stapaju u jedan lirski fluid. nju ne interesuje ni historijska ni socijalna dimenzija čovjeka. Sve počinje sa časopisom “Slovenski jug”.). Pisci koji se vraćaju iz emigracije. Beograd ponovo postaje kulturno središte. dadaizam. Nove generacije raskidaju sa prošloću. hipnizam i zenitizam.

Dušan Matić. Grupu čine Koča Popović.) itd. Đorđe Kostić. folklorni modernisti Momčilo Nastasijević i Desimir Blagojević i pripadnici lijeve struje ekspresionizma. grupa se praktično raspada: jedni se javno odriču nadrealizma (Jovanović). a osim njega tu su još pripadali Desimir Blagojević.). Davičo). Socijalna lietratura Izvan aktuelnih avangardnih tokova našli su se tzv. Nadrealisti pokreću brojne publikacije: almanah Nemoguće (1930. Ovaj vid konstruktivizma slijedi Rastko Petrović. Drugi modernistički talas U drugom modernističkom talasu oko 1922. nadrealizam se javlja kao organiziran književni pokret. Međutim. Ljubomir Micić je pokrenuo časopis “Zenit” i lansirao novi pokret – zenitizam. kojega. Dedinac. Oskar Davičo.6 Središnja ličnost beogradskog modernističkog kruga bio je svestrani književnik Stanislav Vinaver. Nadrealizam danas i ovde (1931-1932. Ovi drugi su sebe nazivali još i neoromantičarima. . po uzoru na francuske dadaiste. Matić. Nadrealizam Beogradski nadrealizam pojavio se i razvijao kao ogranak jednog šireg evropskog pokreta sa središtem u Parizu. Milan Dedinac i dr. predvodi Dragan Aleksić. Jovan Popović. treći se približavaju Krleži (Ristić). Aleksandar Vučo. Zenitizam je zagovarao konstruktivističko ustrojstvo književnog djela. sa prvobitne pobune protiv tradicije akcenat se prenosi na način građenja djela. Pozicija nadrealizma (1931. Poslije 1932. godine. Marko Ristić. drugi pristupaju pokretu socijalne literature (Vučo. Središnja ličnost te grupe bio je Risto Ratković. Đorđe Jovanović. čak i u godinama poslije Drugog svjetskog rata. Sličnih ideja bio je i dadaizam. a 30-tih godina će približiti pokretu sicijalne literature. Srpski nadrealizam prolazi kroz dvije faze: a) prednadrealistička faza 1922-1930: prihvatanje nadrealističkih stavova ali pod drugim imenom. Rade Drainac i dr.). b) nadrealistička faza 1930-1932. na njegovu konstrukciju. jedan od najznačajnijih avangardnih pjesnika i prozaista. i poslije raspada većina članova grupe nastavlja da piše nadrealistički. autor Manifesta ekspresionističke škole. na geometriju odnosa unutar djela.

) i Michelangelo Buonarotti (1918. to će reći sve ono što je suvišno i da govorimo istinu.). što je retorika i ‘lepota’. Već u godini početka Prvog svjetskog rata dešava se sudbonosni raskid sa modernom i najava novih avangardnih pravaca. Do te pozicije će ga dovesti dva sudbonosna “dramatična zaokreta” u životu. O značaju zbornika Ljubo Vizner (Ljubo Weisner) je zapisao: Ovo su obećanja. U kritičkim člancima sažeto obrazlaže suštinu pobune protiv dotadašnje književnosti. aliteracije.). svojom jedinom i kratkom zbirkom Preobraženja (1920. Otkriva nam pjesnika tijela. Prvi časopisi Prvi ekspresionistički časopis “Kokot” pokreće 1916.). . klimakse. te pokreće svoj drugi časopis istoga naslova “Juriš” (1919.).) i potpuno se posveti književnom radu. Ekspresionizam Prva djela Rat za hrvatsku književnost nije značio prekid kontinuiteta. Pojavom ovih časopisa osvaja se prostor za objavljivanje djela u duhu nove škole. kao i za programsko-manifestne interpretacije pokreta. a najava “nove književnosti” dolazi sa objavljivanjem zbornika Hrvatska mlada lirika i Krležine prve drame Legenda. sve ono što je ukus. Nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom “Juriš” (“Der Sturm”) nastupa kao pjesnik i kritičar. Prvi je odlazak iz Bosne i Hercegovine u Zagreb. metonimije. figure. Zbornik sačinjavaju pjesme dvanaestorice pjesnika. Zbirka je označena kao “kamen temeljac modernog hrvatskog pjesništva”. pokrene časopis “Vijavica” (1917. Raskid sa starim ogleda se više simbolično u smrti najznačajnijeg pisca moderne Antuna Gustava Matoša 1914. te iste godine. Već sljedeće godine pridružit će mu se i Antun Branko Šimić sa časopisom “Vijavica” (1917. Na pragu u Novo ovo su tek vrata.) pojavit će se i Ulderiko Donadini. Prilično štura u izrazu zbirka je na najefikasniji način demonstrirala Šimićev “stiješnjeni ekspresionizam”. Sa svojom prvom knjigom Lude priče (1915.7 MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U HRVATSKOJ Godina 1914. a drugi je odluka da napusti svoje školovanje. pjesnika astralnih prostora ali i čovjekovih egzistencijalnih ponora. ipak.).). kasniji pokretač prvog ekspresionističkog časopisa Kokot. Kristofor Kolumbo (1917. Antun Branko Šimić Centralna ličnost ekspresionizma u Hrvatskoj. grada i siromaha. a prve poslijeratne godine i Krleža sa svojim časopisom “Plamen” (1919. Najveći doprinos novoj književnosti daje. Ulderiko Donadini. a među njima i Ive Andrića i Tina Ujevića. Nova književnost mora iz sebe odbaciti sve trope. Poslije dramskog prvijenca Krleža nastavlja objavljivati poetsko-ekspresionističke drame Kraljevo (1915. asonance.

). samo što će njegovo skretanje biti još radikalnije. u kojemu obznanjuje lenjinističku obojenost svoga ekspresionizma. U tom smislu se “čisti” ekspresionizam” Donadinija i Šimića može posmatrati kao prijelazna faza ka “lijevo začinjenom” ekspresionizmu Krleže i Cesareca i dalje ka “čistom” socrealizmu (neorealizmu ili “modernom objektivizmu”) Mile Budaka. Miroslav Krleža Stupio je u hrvatsku književnost kao “razbarušeni ekspresionista” a nastavio i završio kao pisac naglašene socijalne i političke orijentacije. Tin Ujević i Gustav Krklec U sjeni novih avangardnih ideja. Pokret socijalne literature I Krleža i Cesarec istovremeno su bili utemeljivačima ekspresionizma i predvodnicima lijeve struje hrvatske književnosti.). Ovaj detalj jasno govori da ni ekspresionizam (izuzev kod Donadinija i u “stiješnjenoj” varijanti kod Šimića). Vjekoslava Majera i dr. .). skrenuti u socijalni aktivizam i otvorenu pobunu protiv pasivističkog ekspresionizma. i obimom i umjetničkim dometima. dramski ciklus o Glembajevima itd. Sličan put prevalit će i njegov sauređivač iz časopisa “Plamen” August Cesarec. ali i nesvodiv ni na jednu od njih. Ipak. “Danas” (1934. zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922. u prvim dramama. Do početka Drugog svjetskog rata će pokrenuti još tri časopisa: “Književna republika” (1923. u zbirci Novela Hrvatski bog Mars. njegovo djelo se otima jednostranim programskim razvrstavanjima. Pobrojanim ekspresionističkim dramama Krleža pridodaje i svoj prvi časopis “Plamen” (1919. čime svoj kratki život još više ispunjava a hrvatsku književnost još više zadužuje. a dvije godine kasnije i još jednu – Srebrna cesta (1921.).). 1926.). Poslije toga će.) popustiti pred jakim dojmovima ideja Oktobarske revolucije. Kolajna (1926. i iste godine objavljuje prvu ekspresionistički nadahnutu zbirku pjesama Lirika (1919.).). Auto na korzu (1932. do lijevo orijentiranog ekspresionizma.) i “Pečat” (1939. Gustav Krklec sa Šimićem uređuje časopis “Juriš”. Slavka Kolara. Vjekoslava Kaleba. Iz impozantnog književnog upusa izdvajamo samo neka djela: romane Povratak Filipa Latinovicza (1932. javlja se i veliki pjesnik Tin Ujević.). Cesarec će već u svojim prvim ekspresionističkim radovima (novele Za novim putem. pod uticajem njemačkih neorealista. autor četiri zbirke pjesama između dva rata: Lelek sebra (1920.).). Od pasivističkog do lijevog ekspresionizma Već je Krleža u svojim djelima napravio put od pasivističkog. ni pokret socijalne literature se nisu izdiferencirali do kraja kao samostalni pokreti.) i Banket u Blitvi IIII (1938/39/62.).8 Pred kraj života pokreće i treći časopis “Književnik” (1924-1925. Na rubu pameti (1938.) i Ojađeno zvono (1933.

kao u pojedinim Cesarčevim djelima i djelima brojnih revolucionarnih pisaca koje je povijest književnosti brzo zaboravila.9 Zapravo. gubila je na značaju sama književnost. nego su se poduhvatili slijeđenja revolucionarnih ideja i u samoj zbilji. Krleža i Cesarec se nisu mogli zadovoljiti samo sa dosljedno izvedenom revolucijom u oblasti književnosti. . To je nadalje značilo stavljanje književnosti u službu opće revolucije. Radikalizacijom ovog drugog – utilitarnog! – aspekta književnosti.

posebice ekspresionizma i futurizma. ne samo u Bosni i Hercegovini. na unutrašnjem planu. te ideje radikalnog prevrata u književnosti i kulturi. Ako ičim drugim. na čisto književnom ili vanjskom planu. pa do početka rata 1914. obnovu rada nacionalnih kulturnih društava i nacionalnih časopisa kao centara književnog života. Risto RAdulović i Jovan Palavestra otjerani su u internaciju. aktivnu recepciju aktuelnih književnih ideja iz evropskih književnosti. 1919 umire Sv Ćorović. . i. Uz aktivnosti “Mlade Bosne” treba spomenuti još imena pisaca Miloša Vidakovića i Borivoja Jevtića. Kočić i Vl Gaćinović umiru 1916.) objavio svoje prve pjesme u slobodnom stihu. Ivo Andrić i Borivoje Jeftić doplai su zatvora. Ćatić umiru 1915. Ć. U vrijeme mladalačkog književnog stasavanja i Ivo Andrić je bio blizak ovome naraštaju. bošnjački pisci prestaju da pišu: Osman-Aziz. Svoje književne ideje crpili su iz evropske avangarde. što će kulminirati sarajevskim atentatom 1914. Risto RAdulović i M. Bašagić i Mulabdić.10 Bosna i Hercegovina MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI Međuratna književnost u Bosni i Hercegovini. . Svoj književni rad podredili su političkoj borbi za ideju jugoslavenstva kao jedinom mogućem rješenju. Za Vladimira Gaćinovića književnost je bila samo sredstvo političke i nacionalne akcije. nastavlja tamo gdje je stala pred početak rata. On je već u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914. bilo u sprovedbi nacionalnih (književnici oko “Mlade Bosne”). .Književnost se i dalje djelimice koristi kao sredstvo političke borbe. A to znači. hrvatska knjiž u BiH poslije rata gotovo da se sasvim gasi.Kao direktna posljedica nepriznavanja bosanskohercegovačke zasebnosti unutar nove državne zajednice Sarajevo gubi status kulturnog centra a bh pisci se sve više okreću ka Beogradu i Zagrebu kao političkim i kulturnim središtima nove države. Miloš Vidaković. poslije četverogodišnjeg ratnog zatišja. Sv Ćorović. Centralna ličnost bio je Dimitrije Mitrinović a njihov se rad može pratiti od vremena aneksije 1908. ovim činom su uticali na dalji tok povijesti. - Književnost “Mlade Bosne” “Mlada Bosna” je bio naraštaj buntovnih intelektualaca okupljenih oko ideje otpora protiv austro-ugarske i južnoslavenskog ujedinjenja.za vrijeme rata knjiž stvaranje zamire: mladobosanski pisci su silom prilika utihnuli. bilo u službi klasnosocijalnih (pokret socijalne literature) ideja. Njegovali su kult mučeništva i jake potrebe za žrtvovanjem. .

Časopis srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” prvi kreće sa izlaženjem već 1919. 1919. nasljednik starog “Behara” iz 1900-1910. Borivoje Jeftić. . a “Gajret”. Godine 1927. još Studije i feljtoni Ilije Jakovljevića. prvi se književno oglašavaju Andrić Ex Ponto i B. Fadil Kurtagić. Kraljevinu Jugoslaviju (01. odnosno. kao novina muslimanskog (bošnjačkog).Već pri kraju rata u Zagrebu su se oglasile dvije književne struje.U rat Bosna i Hercegovina ulazi kao sastavnica Austro-Ugarske a poslije rata ulazi u novu državnu zajednicu – Kraljevinu Srba. «Jevrejska tribina» od 1921 i «Jevrejski život» od 1924. Bjelevac Rene Logotetides i drugo izdanje Minke. struju oko “Književnog juga” uglavnom su sačinjavali preživjeli mladobosanci. iste godine i posthumno Carski soneti M. pokreće se “Novi Behar”. 1920. Srbije i Hrvatske.). Jevrejsko društvo “La Benevolencia” kontinuirano izdaje svoje časopise sve do 1941. sa namjerom da se ekavica uzme kao zajedničko narječje svih pisaca Bih. Slovenaca. Prva je bila grupa oko časopisa “Književni Jug” (1918-1919. izvan BiH Andrić objavljuje Put Alije Đerzeleza u Bg a Nemire u Zg. 12. - Obnova rada nacionalnih časopisa U novim političkim i kulturnim okolnostima dolazi do obnove rada nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava i njima pripadajućih časopisa. naporedo sa prihvatanjem ekspresionizma Šimić pokreće svoj prvi časopis Vijavica. Andrić objavljuje dijelove svoje pripovijetke Put Alije Đerzeleza i Ex Ponto. Bašagić objavljuje prepjev Hajjamovih Rubaija.) sa urednikom NIkom Bartulovićem i saradnicima iz BiH Vladimirom Ćorovićem i Ivom Andrićem. do febr 1919. «Židovska svijest» od 1918. sarađuju još Tugomir Alaupović. . Vidakovića. Vl Ćorović. Bosanskohercegovački pisci su stvaranje jugoslavenske države dočekali sa mnogo nada. Jeftić Zalasci 1918. okrećući se sve više ka Beogradu kao novom političkom središtu. sa svojim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. Al Šantić. čiji su saradnici bili Nika Milićević. kao novina hrvatskog društva. koje će imati uticaja na književni život Bosne i Hercegovine.Drugu grupu je predvodio Antun Branko Šimić. godine. 1921. Hrvata. i “Napredak”. 1918. zatim objavljuje još tri broja časopisa Juriš. koji su na ovaj način produžavali svoju borbu za jugoslavenski (književni i jezički) integralizam.11 Dvije književne struje . Preobraženja Šimića u Zg. u slijedili su ideju književnog jugoglovenstva: jedno narječje i jedno pismo. “Pregled” i Sarajevska grupa . kojega izlaze samo 4 broja u razdoblju od dec 1917.. Hamza Humo i Ahmed Muradbegović. Nutarnji život Hume i Stihovi F Kurtagića.

I “Pregled” od 1935. Isak Samokovlija. U bošnjačkoj književnosti posebno mjesto zauzima časopis “Putokaz”. koji su u Zagrebu sarađivali u Šimićevim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. Grupu čine: Borivoje Jevtić. .) ima najvećeg uticaja na književne prilike u Bosni i Hercegovini između dva rata.) a Muradbegović sa pripovjedačkom zbirkom Nojemova lađa (1924. koji je izlazio u Zagrebu od 1937-1939. u kojoj uzimaju učešća i bh pjesnici Novak Simić. Ekspresionizam Bosanskohercegovački pisci su odmah poslije rata aktivno.) Jovan Kršić piše predgovor pod naslovom Pripovedačka Bosna. svojim djelima. Hamid Dizdar. Ilija Grbić. Hasan Kikić.12 . prvi izlaze sa svojim ekspresionističkim djelima: Humo sa pjesničkom zbirkom Nutarnji život (1919. Časopis postaje glasilom Sarajevske grupe pisaca koja se osniva već sljedeće godine. Humo i Muradbegović. pisac iz zagrebačke grupe oko Književnog juga.Kao protivteža Grupi sarajevskih književnika pisci okupljeni oko lijevih ideja obznanjuju Knjigu drugova (1929. Eli Finci i dr. Njega su pokrenuli lijevo orijentirani bošnjački pisci Hasan Kikić. Borivoje Jevtić. Muradbegović u svojim dramama i pripovjetkama). Jovan Kršić i dr. Po njemu samosvojnost pripovjedačke Bosne crpi se iz usmene poezije: iz orijentalnog senzualizma sevdalinke i epskog narativa. .U prvom almanahu grupe Sa strana zamagljenih (1928. pod jakim dojmom lijevih ideja.). pod Kršićevim uredništvom. Skender Kulenović. nisu mogli a ni htjeli zadovoljiti samo književnim prevratom. Jakša Kušan. otvara svoje stranice za pisce sa ljevice. također se oglasio pripovjetkama (zbirke Zalasci. a kasnije će im se pridružiti još i Zija Dizdarević. Humo Grozdanin kikot i Slučaj Raba slikara. Muradbegović: . što je od njih tražio ekspresionizam.).Uz već pobrojane nacionalne časopise “Pregled” (1927-1940. I jedan i drugi će i kasnije djelimice slijediti zahtjeve ekspresionističke poetike (npr. odgovorili na izazove ekspresionističkog prevrata u književnosti.o književnom životu: A. Husnija Čengić. Scene i O profanim stvarima) pisanim ekspresionističkim manirom. Rizo Ramić. “Knjiga drugova” i književna ljevica . Hamza Humo. Safet Krupić. Stoga je kasnih tridesetih godina nastala čudna kombinacija lijevog ekspresionizma ili ekspresionističkog neorealizma (pokreta socijalne literature) u djelima Novaka Simića i Hasana Kikića. Rizo Ramić. Bosanskohercegovački se pisci. knjigu “ekspresionističkog napona i socijalnog temperamenta” (Rizvić).

Slučaj Raba slikara (1930. 3.).).) 2. Ahmed Muradbegović Nojemova lađa (1924. Laura Papo-Bohoreta.).).).). Grozdanin kikot (1927. 7. Isus i moja sjena (1934.).). Hamid Dizdar Arabeske (1929.).). Pripovijetke (1936. Mak Dizdar Vidovopoljska noć (1936.).).).). Grad rima i ritmova (1924. pripovjetke. Scene (1918.). Antun Branko Šimić Preobraženja (1920. Isak Samokovlija Od proljeća do proljeća (1929. 2. Jakša Kušan Pesme (1925. 2. Abdurezak Hifzi Bjelevac Rene Logotetides (1919. O profanim stvarima (1920.).).).). 5.).). 5.) 4.). Hamza Humo Nutarnji život (1919. . Ho-ruk (1936. Haremske novele (1924. Sa ploča istočnih (1925.) Hrvatski: 1. Put Alije Đerzeleza (1920. Jevrejski: 1.) 2. Heroj u papučama (1935.). Nemiri (1920. 6. 3. 3. Pod žrvnjem vremena (1928.). Zapisi u kamenu (1936. 8. Zija Dizdarević.) 6. Dobri Bošnjani (1937.).). Planinci (1940.). Jovan Radulović Za utehom (1926. Marko Marković Kriva Drina (1935. Novak Simić Nepoznata Bosna (1937.). Od ranih do kasnih pijetlova (1934. Branko Ćopić Pod Grmečom (1938. Zgrada na ruševinama (1939.). Bojovnici i bjegunci (1939. Suton Tašlihana (1937.).). Bukve (1938. Voćnjak (1938.). Nikola Šop Pjesme siromašnog sina (1926. Zvonimir Šubić Fazliša potok (1934.). Ivo Andrić Ex Ponto (1918. Srpski: 1. Na Božijem putu (1936. Borivoje Jevtić Zalasci. 4. Kaljuga (1937.). 4.).).13 Pisci i djela Bošnjački: 1.).). Ana Zolotti (1927.). Jesenja pregaranja (!928.). Hasan Kikić Provincija u pozadini (1935. Alija Nametak Bajram žrtava (1931. Nocturno (1928.

14 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful