1

UVOD – BOSANSKOHERCEGOVAČKA POEZIJA IZMEĐU DVA RATA

Evropski kontekst - dva svjetska rata kao dva najveća događaja u XX stoljeću; dva planetarna događaja; ujedno i dvije najveće nesreće; - poslije ovih ratova mijenjala se slika svijeta; svijet više nije bio isti; - te promjene odražavale su se u svim sferama života, pa i u književnosti; - avangarda: nekoliko raznorodnih književnih pokreta i stilskih formacija koji se mogu nazvati imenom avangarda; avangarda (fr. avantgarde, tal. avanti garde – prethodnica) je periodizacijski termin za oznaku modernih književnih pravaca u prvoj polovini XX stoljeća: futurizam, ekspresionizam, konstruktivizam, dadaizam, nadrealizam; Aleksandar Flaker ukazuje na dva bitna aspekta avangarde: 1) negirajući ili osporavajući odnos prema postojećim i starim pravcima i formacijama te 2) usvajanje novih poetičkih načela i afirmacija nove formacije ili pokreta; težište avangardnih pokreta je na osporavanju, tako da je Flaker s pravom avangardnu okvalificirao kao poetiku osporavanja (Flaker Poetika osporavanja); - 1910. godina: je prijelomna godina za pojavu novih težnji, novih pokreta – futurizma i ekspresionizma; sa završetkom Prvog svjetskog rata ova dva pokreta ulaze u završnu fazu svoga trajanja; - modernizam: prema jednima avangarda je samo nastavak ideje moderne o književnoj zbilji kao zasebnoj zbilji; ideje da se jezikom može baš sve iskazati i sve oblikovati bez obzira na svakodnevnu zbilju; prema drugima avangarda je nastavak prosvjetiteljske ideje o inovativnosti, ideje o traganju za novim izrazima a ne slijeđenju zadatih antičkih obrazaca; avantura “umjetničke samovolje” (Šlegel); - osjećaj egzistencijalne nesigurnosti: izazvan spoznajom o autodestruktivnosti ljudske civilizacije; potvrda u literaturi: U potrazi za izgubljenim vremenom Prust (1913-1927); Proces Kafka (1925.); - futurizam: 1) talijanski – (lat. futurum – budućnost) i umjetnički i politički pokret; Filipo Tomazo Marineti proglas (program) Manifest futurizma 1909; radikalan raskid sa svim tradicionalnim vrijednostima i obnova talijanske književnosti i umjetnosti; Futurizam ustaje protiv svih postojećih institucija, veliča borbu i opasnost te staje u odbranu rata. Umjetnost se mora zasnivati na ritmu nove mašinske civilizacije, na energiji i ludoj smjelosti, na drskosti i pobuni, na brzini automobila i aviona, na ljepoti i zanosu borbe, na plamenu rata. Za talijanske futuriste rat “predstavlja jedinstvenu higijenu svijeta”, što se nimalo ne razlikuje od fašističke apologije rata. Stoga je i logično bilo što su futuristi završili u fašizmu kao zvanični propagatori Musolinijevih ideja;

aktivistima itd. Odatle borba za nova značenja riječi koja je dovela do čudesnog zaumnog jezika i potpunog napuštanja smisla. Kandinski. Vladimir Majakovski i Velimir Hljebnikov. . pa do radikalnijih i značajnijih grupa centrifuga i kubofuturisti. pokret koji pravi revolucionaran zaokret u tematskom i u pogledu jezičkog izraza. treba sprovesti i u umjetnosti. futuristima. na čisto književnome planu. Naziv dolazi iz slikarstva. ono mora biti istinski izraz doživljaja te stvarnosti. Prilično dinamična i heterogena književna pojava koju sačinjavaju čak četiri grupe: od još uvijek tradicionalnih egofuturista.2 2) ruski . posebno na materijalu riječi. stoga. subjekt se našao u čudu i užasu. Književno djelo ne smije nastajati kao rezultat površnih impresija o stvarnosti. Trebalo je.javlja se godinu dana kasnije 1910. Kokoška. Istovremeno. pritisnut strahom i beznađem. Ruski futuristi su na strani socijalnog bunta a samim time i na strani revolucije. Programski članak neobičnog naslova Šamar društvenom ukusu potpisuje V. godine. apstraktistima. Najznačajniji pisci dolaze iz treće i četvrte grupe: Boris Pasternak.Ekspresionizam Definicija Ekspresionizam (lat. aeternus – vječan). eternistima (lat.). expressio – izraz) je književni pokret koji se javlja u Njemačkoj i Austriji 1910. Revoluciju. Kle. gdje je pokret već odranije postojao (slikari Sezan. . Van Gog. Pobuna Dok su futuristi slavili tehnološki napredak i ratove dotle su ekspresionisti dizali svoj glas protiv mehanizacije života i stravične sudbine čovječanstva. Barlah i dr. Futuristi zagovaraju umjetnost primjerenu novoj tehničkoj civilizaciji. Prije nego što će se definitivno nazvati tako ekspresionisti su sebe nazivali neopatetičarima (“novi zanesenjaci”). zahtijevaju “izlazak umjetnosti na ulice” i njenu estradnu prezentaciju pred najširim masama. međutim. pa traje do 1919. Krik Raspala se cjelovita slika svijeta. preko grupe mecanin poezija.Možda je taj krik najbolje izrazio slikar Advard Munk na svojoj čuvenoj slici istoimenog naslova Krik. ekspresionizam je bio pobuna protiv impresionizma. Munk. i traje do 1925. To je krik uplašenog čovjeka u svijetu koji je imperijalističke antagonizme pretvarao u klaonicu Prvog svjetskog rata. Impresionistički usitnjenoj slici svijeta treba suprotstaviti cjelovitu viziju toga svijeta. Ritam . Majakovski. jezik oblikovati tako da najbolje izrazi sav taj užas i strah a najprirodniji odgovor na sve to je bio ljudski krik.

Osnovna nadrealistička teza “Izmijeniti život!” tada se zamjenjuje Marksovom devizom “Izmijeniti svijet!” Psihički automatizam Cilj je da se otkrije jedna viša skrivena stvarnost. Tradicionalnu logičku strukturu rečenice. Bertolt Breht: Majka Hrabrost i njezina djeca. Bertolt Breht i dr.3 Cilj je sada tako uhvaćenu viziju ritmički oblikovati. To naročito dolazi do izražaja priklanjanjem nadrealista uz ideje Oktobarske revolucije 1930. Ekspresionističko razumijevanje ritma dovodi do rušenja forme. Opis ustupa mjesto radnji. pokazuje i konstruktivan graditeljski duh. u kojoj vlada prvobitni haos. Rečenica se redukuje na nizanje glagola i imenica. Franc Verfl. Borci protiv stroja. Goerg Hajm. pomoću metode koju je Rembo nazvao . tu “građansku jezičku arhitekturu”. Zvanični početak nadrealizma pada u 1924. lirika kao trenutak u akciji saznavanja svijeta. 2. Pisci i djela Poezija: Gotfrid Ben. treba jednostavno minirati. gdje se sa vanjskih/formalnih manifestacija prešlo na unutrašnji doživljaj ritma Drama se raspada na niz scena i ima skokovitu radnju. nadrealnost. Ernest Toler Prepobrazba. Georg Trakl. Masa čovjek. Kavkaski krug kredom. U tu nadrealnost može se prodrijeti jedino psihičkim automatizmom. Ernest Toler. i drama kao razvijanje i sudaranje akcija. Drama: 1. Iz zahtjeva za novim ritmom javila se potreba za slobodnim stihom. Pripovijetke imaju malo epskog u sebi a roman je bio jednostavno neprimjeren ekspresionističkoj poetici. bez kontrole razuma. pri čemu su glagoli nosioci emocionalno-vizionarskog značenja. godinu kada Andre Breton objavljuje Manifest nadrealizma. Za razliku od drugih avangardnih pokreta nadrealizam. osim rušilačkog revolta prema naslijeđenoj tradiciji. a nastavlja da traje i poslije Drugog svjetskog rata. Žanrovi Žanrovski preovladavaju lirika i drama. DOVDEEEE!!! Nadrealizam Manifest nadrealizma Književni pokret koji se javlja u Francuskoj kao produžetak dadaizma i kao francuska varijanta ekspresionizma. do probijanja strukture rečenice.

Ima svoje preteče u djelima sa početka XX stoljeća Džeka Londona. historijski konkretno prikazuje zbilju u njezinu revolucionarnom razvitku” (Statut Saveza sovjetskih pisaca). Luda ljubav Pol Elijar Umrijeti da se ne bi umrlo. Tvorci doktrine socijalističkog realizma su tražili od pisaca “da istinito. Socijalistički realizam Unutar prilično razuđenog pokreta socijalne literature može se socijalistički realizam posmatrati kao njegova krajnje ekstremna varijanta. . ruskog futurizma. To znači da književnost u društvu ima odgojnu i socijalno-pedagošku funkciju i da je treba maksimalno približiti širokom krugu čitalaca. javlja se kao posljedica promjena izazvanih Oktobarskom revolucijom. Hajnriha Mana i dr. Pisci i djela Luj Aragon: Seljak iz Pariza. Najpogodniji žanr za takve pothvate bio je roman sa tradicionalnom socijalno-psihološkom motivacijom karaktera. Maksima Gorkog. Da bi se to postiglo moralo se posezati za tradicionalnim stilskim oblicima.4 “rastrojstvo čula”. a poslije Drugog svjetskog rata i u drugim socijalističkim zemljama. Glavni pisci socijalističkog realizma u Sovjetskom Savezu bili su Gladkov (Cement) i Šolohov (Uzorana ledina). Spojni sudovi. Javna ruža Socijalna literatura U najširem smislu književna pojava labavog stilskog jedinstva. što je u Rusiji značilo obnovu realističkih postupaka. Rasprava o stilu Antoan Arto Umjetnost i smrt Andre Breton Nađa. Aleksandar Falker ga definira kao “normativnu književnu doktrinu i stilsku formaciju koja se konstituirala u 30-tim godinama XX stoljeća” u sovjetskoj književnosti. Eriha Kestnera. Termin je definitivno prihvaćen na Prvom kongresu Saveza sovjetskih pisaca 1934. dadaizma i nadrealizma. koja se javlja 20-tih pa traje sve do 50-tih godina XX stoljeća. Iako ima pobornike i u redovima avangardnih pokreta ekspresionizma. Očigledno je da nadrealisti svoje ideje temelje na psihoanalizi Sigmunda Frojda.

Nova književnost odlučno raskida sa tradicionalnom književnošću. najvažnijim programskim člankom o ekpsresionizmu. Pisci koji se vraćaju iz emigracije. U vremenu između dva rata pojavit će se i ugasiti mnogo različitih pokreta: ekspresionizam. Kao najprivatljiviji naziv za sve pokrete.). presudno utiču na oblikovanje književnog života. koji izlazi od 1918-1919. i sa Objašnjenjem sumatre (1920. pisao je Crnjanski.). nju ne interesuje ni historijska ni socijalna dimenzija čovjeka. Sve počinje sa časopisom “Slovenski jug”.) – Dragiše Vasića Zenit (1921-1926. hipnizam i zenitizam. vjeru da su sve stvari povezane nevidljivim nitima i da se svi udaljeni predjeli stapaju u jedan lirski fluid.) – Ljubomira Micića Hipnos – Rade Drainca Nova svetlost i Raskrsnica – časopisi Velibora Gligorića Putevi i Svedočanstva – časopisi nadrealista Umetnost i Večnost – časopisi neoromantičara Srpski književni glasnik Ekspresionizam Prvi modernistički talas Ekspresionizam u srpskoj književnosti počinje sa imenom Miloša Crnjanskog. Bio je to zajednički časopis hrvatskih i srpskih pisaca. Nove generacije raskidaju sa prošloću. Beograd ponovo postaje kulturno središte. sa njegovim časopisom “Dan”. koji je bio prvi poslijeratni časopis u Srbiji. Takvo kosmopolitsko osjećanje čovjeka Crnjanski naziva sumatraizmom (po ostrvu Sumatra u Malajskom arhipelagu). sa njegovom zbirkom pjesama Lirika Itake (1919. futurizam. mogao bi se uzeti ekspresionizam. “Pišemo slobodnim stihom. naročito iz Francuske.) – uređivao Miloš Crnjanski Progres (1920. Glavni ekspresionistički časopis bio je “Progres” (1920. već čovjek “u kosmičkim tajanstvenim visinama” (Crnjanski). ruše nekadašnje idole i odbacuju sistem vrijednosti koji su uoči rata uspostavili Jovan Skerlić i Bogdan Popović. što je posledica naših sadržaja”. sumatraizam. izuzev nadrealizma. dadaizam. Sumatraizam izražava čežnju za visinama i daljinama.) Dragiše Vasića.5 Južnoslavenski kontekst SRPSKA KNJIŽEVNOST IZMEĐU DVA RATA Vrijeme poslije Prvog svjetskog rata donosi burno rasplamsavanje pokidanih književnih tokova. u Zagrebu. . Časopisi Dan (1919-1920.

Grupu čine Koča Popović. . Središnja ličnost te grupe bio je Risto Ratković. kojega. godine. Ovaj vid konstruktivizma slijedi Rastko Petrović. jedan od najznačajnijih avangardnih pjesnika i prozaista. Oskar Davičo. Drugi modernistički talas U drugom modernističkom talasu oko 1922. a osim njega tu su još pripadali Desimir Blagojević. folklorni modernisti Momčilo Nastasijević i Desimir Blagojević i pripadnici lijeve struje ekspresionizma. nadrealizam se javlja kao organiziran književni pokret. na njegovu konstrukciju. grupa se praktično raspada: jedni se javno odriču nadrealizma (Jovanović). Socijalna lietratura Izvan aktuelnih avangardnih tokova našli su se tzv. Jovan Popović. Marko Ristić. Đorđe Jovanović.) itd. Ovi drugi su sebe nazivali još i neoromantičarima. predvodi Dragan Aleksić. drugi pristupaju pokretu socijalne literature (Vučo. Rade Drainac i dr. Davičo). Ljubomir Micić je pokrenuo časopis “Zenit” i lansirao novi pokret – zenitizam. Aleksandar Vučo.6 Središnja ličnost beogradskog modernističkog kruga bio je svestrani književnik Stanislav Vinaver. na geometriju odnosa unutar djela. Zenitizam je zagovarao konstruktivističko ustrojstvo književnog djela. treći se približavaju Krleži (Ristić). Srpski nadrealizam prolazi kroz dvije faze: a) prednadrealistička faza 1922-1930: prihvatanje nadrealističkih stavova ali pod drugim imenom. Milan Dedinac i dr. po uzoru na francuske dadaiste. Nadrealizam Beogradski nadrealizam pojavio se i razvijao kao ogranak jednog šireg evropskog pokreta sa središtem u Parizu. Matić. autor Manifesta ekspresionističke škole. Đorđe Kostić. Dedinac. Međutim. a 30-tih godina će približiti pokretu sicijalne literature.). i poslije raspada većina članova grupe nastavlja da piše nadrealistički. Nadrealizam danas i ovde (1931-1932. Nadrealisti pokreću brojne publikacije: almanah Nemoguće (1930. čak i u godinama poslije Drugog svjetskog rata. b) nadrealistička faza 1930-1932.). Poslije 1932. Dušan Matić. Sličnih ideja bio je i dadaizam. Pozicija nadrealizma (1931. sa prvobitne pobune protiv tradicije akcenat se prenosi na način građenja djela.

Do te pozicije će ga dovesti dva sudbonosna “dramatična zaokreta” u životu. te pokreće svoj drugi časopis istoga naslova “Juriš” (1919. Sa svojom prvom knjigom Lude priče (1915. Nova književnost mora iz sebe odbaciti sve trope. a prve poslijeratne godine i Krleža sa svojim časopisom “Plamen” (1919. a drugi je odluka da napusti svoje školovanje. . Zbornik sačinjavaju pjesme dvanaestorice pjesnika. pokrene časopis “Vijavica” (1917. asonance. O značaju zbornika Ljubo Vizner (Ljubo Weisner) je zapisao: Ovo su obećanja. pjesnika astralnih prostora ali i čovjekovih egzistencijalnih ponora. kasniji pokretač prvog ekspresionističkog časopisa Kokot. Pojavom ovih časopisa osvaja se prostor za objavljivanje djela u duhu nove škole. Prvi je odlazak iz Bosne i Hercegovine u Zagreb. ipak.). metonimije.) pojavit će se i Ulderiko Donadini. Ulderiko Donadini.) i potpuno se posveti književnom radu. sve ono što je ukus. Prvi časopisi Prvi ekspresionistički časopis “Kokot” pokreće 1916. Zbirka je označena kao “kamen temeljac modernog hrvatskog pjesništva”. Otkriva nam pjesnika tijela. Najveći doprinos novoj književnosti daje. kao i za programsko-manifestne interpretacije pokreta.). a među njima i Ive Andrića i Tina Ujevića. Raskid sa starim ogleda se više simbolično u smrti najznačajnijeg pisca moderne Antuna Gustava Matoša 1914. figure.) i Michelangelo Buonarotti (1918.). to će reći sve ono što je suvišno i da govorimo istinu. Prilično štura u izrazu zbirka je na najefikasniji način demonstrirala Šimićev “stiješnjeni ekspresionizam”. svojom jedinom i kratkom zbirkom Preobraženja (1920. grada i siromaha. Već sljedeće godine pridružit će mu se i Antun Branko Šimić sa časopisom “Vijavica” (1917. što je retorika i ‘lepota’. a najava “nove književnosti” dolazi sa objavljivanjem zbornika Hrvatska mlada lirika i Krležine prve drame Legenda. Na pragu u Novo ovo su tek vrata. te iste godine.). Antun Branko Šimić Centralna ličnost ekspresionizma u Hrvatskoj. Već u godini početka Prvog svjetskog rata dešava se sudbonosni raskid sa modernom i najava novih avangardnih pravaca. Poslije dramskog prvijenca Krleža nastavlja objavljivati poetsko-ekspresionističke drame Kraljevo (1915.). Kristofor Kolumbo (1917. Nadahnut bečkim ekspresionističkim časopisom “Juriš” (“Der Sturm”) nastupa kao pjesnik i kritičar. klimakse.7 MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U HRVATSKOJ Godina 1914. U kritičkim člancima sažeto obrazlaže suštinu pobune protiv dotadašnje književnosti. aliteracije. Ekspresionizam Prva djela Rat za hrvatsku književnost nije značio prekid kontinuiteta.).

8 Pred kraj života pokreće i treći časopis “Književnik” (1924-1925. Vjekoslava Majera i dr. u kojemu obznanjuje lenjinističku obojenost svoga ekspresionizma.). Pokret socijalne literature I Krleža i Cesarec istovremeno su bili utemeljivačima ekspresionizma i predvodnicima lijeve struje hrvatske književnosti.).). pod uticajem njemačkih neorealista.) i “Pečat” (1939.). a dvije godine kasnije i još jednu – Srebrna cesta (1921. njegovo djelo se otima jednostranim programskim razvrstavanjima. 1926. Tin Ujević i Gustav Krklec U sjeni novih avangardnih ideja. i iste godine objavljuje prvu ekspresionistički nadahnutu zbirku pjesama Lirika (1919. Na rubu pameti (1938.). dramski ciklus o Glembajevima itd. Kolajna (1926. skrenuti u socijalni aktivizam i otvorenu pobunu protiv pasivističkog ekspresionizma. Auto na korzu (1932.).) popustiti pred jakim dojmovima ideja Oktobarske revolucije. u prvim dramama. i obimom i umjetničkim dometima. Cesarec će već u svojim prvim ekspresionističkim radovima (novele Za novim putem. Iz impozantnog književnog upusa izdvajamo samo neka djela: romane Povratak Filipa Latinovicza (1932. U tom smislu se “čisti” ekspresionizam” Donadinija i Šimića može posmatrati kao prijelazna faza ka “lijevo začinjenom” ekspresionizmu Krleže i Cesareca i dalje ka “čistom” socrealizmu (neorealizmu ili “modernom objektivizmu”) Mile Budaka. Gustav Krklec sa Šimićem uređuje časopis “Juriš”. .) i Banket u Blitvi IIII (1938/39/62. do lijevo orijentiranog ekspresionizma. u zbirci Novela Hrvatski bog Mars.). Od pasivističkog do lijevog ekspresionizma Već je Krleža u svojim djelima napravio put od pasivističkog.). javlja se i veliki pjesnik Tin Ujević. Poslije toga će. “Danas” (1934. ni pokret socijalne literature se nisu izdiferencirali do kraja kao samostalni pokreti.). Slavka Kolara. Do početka Drugog svjetskog rata će pokrenuti još tri časopisa: “Književna republika” (1923. samo što će njegovo skretanje biti još radikalnije. ali i nesvodiv ni na jednu od njih. Miroslav Krleža Stupio je u hrvatsku književnost kao “razbarušeni ekspresionista” a nastavio i završio kao pisac naglašene socijalne i političke orijentacije. Ipak.).). Ovaj detalj jasno govori da ni ekspresionizam (izuzev kod Donadinija i u “stiješnjenoj” varijanti kod Šimića). Sličan put prevalit će i njegov sauređivač iz časopisa “Plamen” August Cesarec. Pobrojanim ekspresionističkim dramama Krleža pridodaje i svoj prvi časopis “Plamen” (1919. čime svoj kratki život još više ispunjava a hrvatsku književnost još više zadužuje. Vjekoslava Kaleba. autor četiri zbirke pjesama između dva rata: Lelek sebra (1920.) i Ojađeno zvono (1933.). zbirka novela Hrvatski bog Mars (1922.

nego su se poduhvatili slijeđenja revolucionarnih ideja i u samoj zbilji. Radikalizacijom ovog drugog – utilitarnog! – aspekta književnosti. Krleža i Cesarec se nisu mogli zadovoljiti samo sa dosljedno izvedenom revolucijom u oblasti književnosti. To je nadalje značilo stavljanje književnosti u službu opće revolucije. kao u pojedinim Cesarčevim djelima i djelima brojnih revolucionarnih pisaca koje je povijest književnosti brzo zaboravila. gubila je na značaju sama književnost. .9 Zapravo.

1919 umire Sv Ćorović. Ako ičim drugim. Njegovali su kult mučeništva i jake potrebe za žrtvovanjem. Miloš Vidaković. Uz aktivnosti “Mlade Bosne” treba spomenuti još imena pisaca Miloša Vidakovića i Borivoja Jevtića. A to znači. bilo u sprovedbi nacionalnih (književnici oko “Mlade Bosne”). Centralna ličnost bio je Dimitrije Mitrinović a njihov se rad može pratiti od vremena aneksije 1908. poslije četverogodišnjeg ratnog zatišja. . posebice ekspresionizma i futurizma. U vrijeme mladalačkog književnog stasavanja i Ivo Andrić je bio blizak ovome naraštaju.za vrijeme rata knjiž stvaranje zamire: mladobosanski pisci su silom prilika utihnuli. pa do početka rata 1914. - Književnost “Mlade Bosne” “Mlada Bosna” je bio naraštaj buntovnih intelektualaca okupljenih oko ideje otpora protiv austro-ugarske i južnoslavenskog ujedinjenja. aktivnu recepciju aktuelnih književnih ideja iz evropskih književnosti. te ideje radikalnog prevrata u književnosti i kulturi. što će kulminirati sarajevskim atentatom 1914. . bošnjački pisci prestaju da pišu: Osman-Aziz.Kao direktna posljedica nepriznavanja bosanskohercegovačke zasebnosti unutar nove državne zajednice Sarajevo gubi status kulturnog centra a bh pisci se sve više okreću ka Beogradu i Zagrebu kao političkim i kulturnim središtima nove države. obnovu rada nacionalnih kulturnih društava i nacionalnih časopisa kao centara književnog života. Svoj književni rad podredili su političkoj borbi za ideju jugoslavenstva kao jedinom mogućem rješenju. Za Vladimira Gaćinovića književnost je bila samo sredstvo političke i nacionalne akcije. Ćatić umiru 1915. . na čisto književnom ili vanjskom planu. . Ć. hrvatska knjiž u BiH poslije rata gotovo da se sasvim gasi. bilo u službi klasnosocijalnih (pokret socijalne literature) ideja. Bašagić i Mulabdić. Kočić i Vl Gaćinović umiru 1916. i. nastavlja tamo gdje je stala pred početak rata. On je već u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914.10 Bosna i Hercegovina MEĐURATNA KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI Međuratna književnost u Bosni i Hercegovini.) objavio svoje prve pjesme u slobodnom stihu. ne samo u Bosni i Hercegovini.Književnost se i dalje djelimice koristi kao sredstvo političke borbe. Sv Ćorović. Ivo Andrić i Borivoje Jeftić doplai su zatvora. na unutrašnjem planu. ovim činom su uticali na dalji tok povijesti. Risto RAdulović i Jovan Palavestra otjerani su u internaciju. Svoje književne ideje crpili su iz evropske avangarde. Risto RAdulović i M.

a “Gajret”. Jeftić Zalasci 1918. izvan BiH Andrić objavljuje Put Alije Đerzeleza u Bg a Nemire u Zg. Bosanskohercegovački pisci su stvaranje jugoslavenske države dočekali sa mnogo nada. još Studije i feljtoni Ilije Jakovljevića. Preobraženja Šimića u Zg. Kraljevinu Jugoslaviju (01. Vl Ćorović. i “Napredak”. prvi se književno oglašavaju Andrić Ex Ponto i B. Borivoje Jeftić. - Obnova rada nacionalnih časopisa U novim političkim i kulturnim okolnostima dolazi do obnove rada nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava i njima pripadajućih časopisa. godine. .Već pri kraju rata u Zagrebu su se oglasile dvije književne struje. pokreće se “Novi Behar”. koji su na ovaj način produžavali svoju borbu za jugoslavenski (književni i jezički) integralizam. struju oko “Književnog juga” uglavnom su sačinjavali preživjeli mladobosanci. Al Šantić. Bjelevac Rene Logotetides i drugo izdanje Minke. Hamza Humo i Ahmed Muradbegović. «Jevrejska tribina» od 1921 i «Jevrejski život» od 1924. kao novina muslimanskog (bošnjačkog). sa svojim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. do febr 1919.U rat Bosna i Hercegovina ulazi kao sastavnica Austro-Ugarske a poslije rata ulazi u novu državnu zajednicu – Kraljevinu Srba. “Pregled” i Sarajevska grupa . 1920. Prva je bila grupa oko časopisa “Književni Jug” (1918-1919. «Židovska svijest» od 1918.) sa urednikom NIkom Bartulovićem i saradnicima iz BiH Vladimirom Ćorovićem i Ivom Andrićem. naporedo sa prihvatanjem ekspresionizma Šimić pokreće svoj prvi časopis Vijavica. odnosno. Srbije i Hrvatske. Bašagić objavljuje prepjev Hajjamovih Rubaija. Hrvata. . Fadil Kurtagić. koje će imati uticaja na književni život Bosne i Hercegovine. okrećući se sve više ka Beogradu kao novom političkom središtu. Časopis srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” prvi kreće sa izlaženjem već 1919. Andrić objavljuje dijelove svoje pripovijetke Put Alije Đerzeleza i Ex Ponto. Godine 1927. 1921. čiji su saradnici bili Nika Milićević. Nutarnji život Hume i Stihovi F Kurtagića. 1919.Drugu grupu je predvodio Antun Branko Šimić. 1918. sa namjerom da se ekavica uzme kao zajedničko narječje svih pisaca Bih. iste godine i posthumno Carski soneti M. u slijedili su ideju književnog jugoglovenstva: jedno narječje i jedno pismo.. kojega izlaze samo 4 broja u razdoblju od dec 1917.). Vidakovića. zatim objavljuje još tri broja časopisa Juriš. kao novina hrvatskog društva. 12.11 Dvije književne struje . Jevrejsko društvo “La Benevolencia” kontinuirano izdaje svoje časopise sve do 1941. sarađuju još Tugomir Alaupović. nasljednik starog “Behara” iz 1900-1910. Slovenaca.

Bosanskohercegovački se pisci.). U bošnjačkoj književnosti posebno mjesto zauzima časopis “Putokaz”. Njega su pokrenuli lijevo orijentirani bošnjački pisci Hasan Kikić. . Hamid Dizdar. odgovorili na izazove ekspresionističkog prevrata u književnosti. Muradbegović: . pisac iz zagrebačke grupe oko Književnog juga. I “Pregled” od 1935.12 . također se oglasio pripovjetkama (zbirke Zalasci. Eli Finci i dr. koji su u Zagrebu sarađivali u Šimićevim časopisima “Vijavica” i “Juriš”. prvi izlaze sa svojim ekspresionističkim djelima: Humo sa pjesničkom zbirkom Nutarnji život (1919. I jedan i drugi će i kasnije djelimice slijediti zahtjeve ekspresionističke poetike (npr. otvara svoje stranice za pisce sa ljevice.U prvom almanahu grupe Sa strana zamagljenih (1928. Hasan Kikić. koji je izlazio u Zagrebu od 1937-1939. Borivoje Jevtić. Hamza Humo. Po njemu samosvojnost pripovjedačke Bosne crpi se iz usmene poezije: iz orijentalnog senzualizma sevdalinke i epskog narativa. nisu mogli a ni htjeli zadovoljiti samo književnim prevratom. Scene i O profanim stvarima) pisanim ekspresionističkim manirom. knjigu “ekspresionističkog napona i socijalnog temperamenta” (Rizvić). Časopis postaje glasilom Sarajevske grupe pisaca koja se osniva već sljedeće godine. Grupu čine: Borivoje Jevtić. Muradbegović u svojim dramama i pripovjetkama). “Knjiga drugova” i književna ljevica . . pod Kršićevim uredništvom. Jovan Kršić i dr.). Humo Grozdanin kikot i Slučaj Raba slikara. a kasnije će im se pridružiti još i Zija Dizdarević. što je od njih tražio ekspresionizam.) Jovan Kršić piše predgovor pod naslovom Pripovedačka Bosna. svojim djelima. Skender Kulenović. pod jakim dojmom lijevih ideja.) ima najvećeg uticaja na književne prilike u Bosni i Hercegovini između dva rata. Jakša Kušan.o književnom životu: A. Safet Krupić. Husnija Čengić. Ekspresionizam Bosanskohercegovački pisci su odmah poslije rata aktivno.Kao protivteža Grupi sarajevskih književnika pisci okupljeni oko lijevih ideja obznanjuju Knjigu drugova (1929. Ilija Grbić. Stoga je kasnih tridesetih godina nastala čudna kombinacija lijevog ekspresionizma ili ekspresionističkog neorealizma (pokreta socijalne literature) u djelima Novaka Simića i Hasana Kikića.Uz već pobrojane nacionalne časopise “Pregled” (1927-1940. u kojoj uzimaju učešća i bh pjesnici Novak Simić. Rizo Ramić. Rizo Ramić. Humo i Muradbegović.) a Muradbegović sa pripovjedačkom zbirkom Nojemova lađa (1924. Isak Samokovlija.

Voćnjak (1938.).).) Hrvatski: 1.). . Slučaj Raba slikara (1930. Branko Ćopić Pod Grmečom (1938. 2. Isak Samokovlija Od proljeća do proljeća (1929.). 6.).). Abdurezak Hifzi Bjelevac Rene Logotetides (1919.).) 2. Ivo Andrić Ex Ponto (1918.). 4. 7.).). Planinci (1940. Zvonimir Šubić Fazliša potok (1934.).).). 3.). Laura Papo-Bohoreta. O profanim stvarima (1920. pripovjetke. Borivoje Jevtić Zalasci. Jakša Kušan Pesme (1925. Haremske novele (1924.) 2. Heroj u papučama (1935. Grozdanin kikot (1927.). Suton Tašlihana (1937. Ho-ruk (1936. Scene (1918. Bukve (1938.). 5. Hasan Kikić Provincija u pozadini (1935.). 5.). Hamid Dizdar Arabeske (1929. Na Božijem putu (1936.). Mak Dizdar Vidovopoljska noć (1936. Alija Nametak Bajram žrtava (1931.). Ana Zolotti (1927.). 4.). Dobri Bošnjani (1937.). Grad rima i ritmova (1924. Pripovijetke (1936. Jovan Radulović Za utehom (1926. Zija Dizdarević. Sa ploča istočnih (1925.).).). Nocturno (1928. 3.). Srpski: 1. Put Alije Đerzeleza (1920. Jevrejski: 1. Ahmed Muradbegović Nojemova lađa (1924.).).) 4. Zapisi u kamenu (1936. Jesenja pregaranja (!928. 3.).).). Antun Branko Šimić Preobraženja (1920.).) 6.).). Isus i moja sjena (1934.). Od ranih do kasnih pijetlova (1934. Hamza Humo Nutarnji život (1919.13 Pisci i djela Bošnjački: 1. 2. Zgrada na ruševinama (1939. Marko Marković Kriva Drina (1935.).).). Kaljuga (1937. Nemiri (1920. Pod žrvnjem vremena (1928. Novak Simić Nepoznata Bosna (1937.). Bojovnici i bjegunci (1939. 8. Nikola Šop Pjesme siromašnog sina (1926.

14 .