Marijana Majdak, eljka Kamenov: Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela Zaprimljeno: 24.06.2009. UDK: 159.

923 : 343.9 - 053.6

41 Izvorni znanstveni lanak

STIGMATIZIRANOST I SLIKA O SEBI MALOLJETNIH POINITELJA KAZNENIH DJELA

Marijana Majdak Sveuilite u Zagrebu Pravni fakultet Studijski centar socijalnog rada eljka Kamenov Sveuilita u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za psihologiju SAETAK
Cilj istraivanja bio je ispitati razinu stigmatizacije maloljetnih poinitelja kaznenih djela te utvrditi povezanost formalne i neformalne stigmatizacije sa slikom o sebi (samopoimanjem i samopotovanjem). U istraivanju je sudjelovalo ukupno 704 mukih sudionika u dobi od 14 do 21 godine, podijeljenih u tri skupine: A. maloljetnici koji nisu poinili kazneno djelo (N = 432), B. maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama ukljuujui maloljetnike s primijenjenim naelom oportuniteta (N = 146) i C. maloljetnici smjeteni u ustanovu nakon provedenog sudskog postupka zbog poinjenog kaznenog djela ili temeljem rjeenja Centra za socijalnu skrb (N = 126). Primijenjeni su slijedei mjerni instrumenti: Upitnik za ispitivanje doivljaja neformalne stigmatizacije UNS-D, Offerov Revidirani upitnik samopoimanja OSIQ i Coopersmithov upitnik samopotovanja. Rezultati su pokazali da maloljetnici prema kojima je u pretpripremnom postupku primjenjeno naelo oportuniteta (manja formalna stigmatizacija) ne doivljavaju manje neformalne stigmatizacije u odnosu na maloljetnike kojima su nakon provedenog sudskog postupka izreene izvanzavodske odgojne mjere (vea formalna stigmatizacija). Maloljetnici smjeteni u ustanovu, koji su vie formalno stigmatizirani, doivljavaju i vie neformalne stigmatizacije u odnosu na maloljetnike s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama, te imaju loiju sliku o sebi. Maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama imaju bolje samopoimanje u odnosu na maloljetnike koji nisu poinili kazneno djelo. Maloljetnici s izreenim odgojnim mjerama koji izvjetavaju o veem stupnju stigmatizirajueg ponaanja od strane relevantnih osoba u svojoj socijalnoj okolini imaju nie samopotovanje i loije samopoimanje. Dobiveni rezultati podupiru postavke teorija etiketiranja i njihovog objanjenja razvoja delinkventnog identiteta. Kljune rijei: stigmatizacija, maloljetni poinitelji kaznenih djela, samopoimanje, samopotovanje

1. UVOD Stigma predstavlja socijalni konstrukt koji ukljuuje prepoznavanje razliitosti na temelju neke oznake i posljedino obezvreivanje osobe koja je nositelj te oznake (Heatherton i sur., 2000). Stigmatizirana osoba primorana je uz oznaku koju nosi suoavati se s predrasudama okoline prema toj oznaci (socijalne i psiholoke posljedice), a koje su esto generalizirane i utjeu na osobnost i identitet stigmatiziranog. Stigma je drutveno definirana, te o kulturi i vremenu ovisi koje su oznake stigmatizirajue za osobe koje ih posjeduju.

Prema Goffmanu (1963) postoje tri kategorije stigmatizirajuih oznaka: obiljeja tijela (npr. fizike deformacije), mrlje karaktera (npr. psihiki poremeaji, ovisnosti, nezaposlenost, delinkvencija i kriminalitet) i identitet plemena (npr. rasa, spol, religija, nacionalnost). Novija istraivanja naglaavaju vanost vidljivosti stigme i njene podlonosti kontroli (Goffman, 1963, Heatherton i sur. 2000). Vidljivost stigme moe utjecati na to kako e se stigmatizirani suoavati sa stigmom i koliko e truda ulagati u to da stigmu prikrije. Nositelji nevidljivih stigmi mogu biti poteeni socijalnog odbacivanja na prvi pogled, no nevi-

42

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 17 (2009) Br. 1, 1-96

dljive stigme takoer mogu dovesti do problema prilagodbe i psiholoke ugroenosti. Dimenzija podlonosti kontroli direktno ukljuuje odgovornost osobe koja ima stigmatizirajuu oznaku kao i odgovornost za zadravanje ili uklanjanje te oznake. Ljudi sa stigmama koje se smatraju podlonima kontroli (npr. maloljetni poinitelji kaznenih djela, alkoholiari, narkomani, homoseksualci) manje su omiljeni i vie odbacivani od onih ije stigme se smatraju nepodlonima kontroli (npr. tjelesni invalidi, psihiki bolesnici, oboljeli od PTSP-a) (Heartherton i sur., 2000). Percepcija stigme kao nepodlone kontroli dovest e do saalijevanja stigmatizirane osobe od strane okoline, dok je osobe iju stigmu smatra podlonom kontroli okolina sklona osuditi i otvorenije odbacivati. Suoavanje s diskriminacijom kod stigmatizirane osobe koja svoju stigmu percipira nepodlonom kontroli esto dovodi do pada samopouzdanja i samopotovanja. Kao rezultat toga osoba se moe povui u sebe i svojevoljno izolirati od drutva. Takve promjene u slici o sebi i socijalnoj mrei esto rezultiraju depresivnou i tjeskobom, te pojaanom osjetljivou pojedinca (Heartherton i sur., 2000). S druge strane, percepcija stigme kao podlone kontroli vjerojatno e manje rezultirati ovim negativnim efektima jer e osoba koja ima osjeaj kontrole zauzeti aktivniji pristup, te nastojati ukinuti ili umanjiti stigmatizirajue obiljeje. Stigmatizacija se vee uz pojam etiketiranja. Etiketiranje oznaava pridodavanje etikete (oznake) koja moe biti pozitivna i negativna. Stigmatizacija je posljedica negativnog etiketiranja (Goffman, 1963). Maloljetni poinitelji kaznenih djela mogu biti formalno i neformalno stigmatizirani. Formalna stigmatizacija (od strane drutvenih institucija) dogaa se ako je poinjeno kazneno djelo otkriveno i izreena odgojna mjera (jer tada dobivaju slubenu etiketu). Ovisno o vrsti mjere, a naroito o tome je li izreena izvanzavodska ili odgojna mjera izdvajanja iz obitelji i smjetanja u ustanovu, ovisit e i teina etikete i vrsta reakcije od strane okoline i drutva. Npr. za nekoga tko je jednom prijavljen dravnom odvjetnitvu i prijava protiv njega bude odbaena i/ ili izreena mu je neka od posebnih obveza, tee je da okolina (osim roditelja i/ili blie rodbine) sazna da mu je dravni odvjetnik ili sudac izrekao mjeru. Nasuprot tome, netko tko je vie puta bio prijavljen, ve su mu izricane mjere ili je smjeten u neku ustanovu, biti e jae etiketiran, pa i stigmatiziran, svi u njegovoj okolini znat e da je on izdvojen iz obitelji i poslan u ustanovu, takoer znaju da se u

ustanovu alje ako si poinio tee kazneno djelo, i percepcija okoline (neformalno etiketiranje) formira se u tom smjeru. Za razliku od formalnog, neformalno etiketiranje je etiketiranje od strane roditelja, vrnjaka, susjeda, drugih vanih osoba iz okoline samog maloljetnika. Formalno i neformalno etiketiranje povezani su, no neka istraivanja (Adams i sur., 2003; Harris, 2006) zastupaju stajalite da je neformalno etiketiranje puno jaeg intenziteta jer se radi o etiketiranju od strane vanih drugih s kojima je osoba ee i vie u kontaktu. Prema nekim ranijim istraivanjima negativno etiketiranje/stigmatizacija je povezana sa slikom o sebi (Pager, 2003, Pettit i Western, 2003, Braman, 2008). Slika o sebi obuhvaa sveukupnost doivljaja o sebi i svojem identitetu, pojam o sebi (nain na koji razmiljamo o sebi u razliitim aspektima, doivljaj sebe samoga u odnosu na razne elemente ivota i okoline), koji nazivamo samopoimanje, te doivljaj vlastite vrijednosti (prihvaanje i cijenjenje sebe), koju nazivamo samopotovanje. Kaplan i Johnson (1991), Bodwitch (1993), Adams i sur. (2003), Siegel i Senna (2000) nalaze da maloljetnici koji su izloeni drutvenim sankcijama imaju loiju sliku o sebi nego njihovi vrnjaci koji nisu bili izloeni utjecaju negativnih drutvenih sankcija. Slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela moe biti naruena pod utjecajem dogaaja vezanih uz okolnosti prije i nakon poinjenja kaznenog djela. Prema shvaanjima teorija od kojih se polazi u ovom istraivanju, drutvena reakcija na delinkventno ponaanje (teorije etiketiranja i ekoloke teorije) oznaava se kao proces stigmatizirajueg i segregacijskog nastojanja da se provede drutvena kontrola (Paternoster i Iovanni, 1989, prema Sampson i Laub, 1997), to moe dovesti do stvaranja delinkventnog identiteta (teorije simbolikog interakcionizma i teorije uenja) i uvrenja delinkventnog ponaanja uz pomo delinkventne subkulture (teorije subkulture). Formalno etiketiranje i stigmatizacija koja iz toga proizlazi stvara negativne okolnosti vezane uz drutvenu mreu, zaposlenje i samopotovanje, to pogoduje tome da osoba ustraje u delinkventnom ponaanju (teorija akumulacije nepovoljnosti) (Link, 1989, prema Sampson i Laub, 1997). Teorije etiketiranja bave se utjecajem negativnog etiketiranja ili stigmatizacije. Pripadaju u skupinu teorija drutvene reakcije koje objanjavaju razvoj delinkventnog ponaanja kao posljedicu utjecaja drutva i okoline (stigmatizacije od strane agenata drutvene kontrole), posebno formalnih

Marijana Majdak, eljka Kamenov: Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela

43

institucija kao to su policija i sudovi, ali i neformalnih: roditelji, vrnjaci i susjedi. Prema tim teorijama drutvene reakcije odreuju koje ponaanje se smatra kriminalnim ili konvencionalnim, te time stvaraju mogunost stigmatizacije pojedinaca, to moe doprinijeti razvoju njihove delinkventnosti. Utemeljena teorija etiketiranja ima osnove prvenstveno u Meadovim razmiljanjima kao i razmiljanjima Gouldnera (Gouldner, 1968, prema Melossi, 1985). Naglaava proces preuzimanja uloga kroz koji mladi mogu povjerovati ili reflektirati procjene drugih o sebi (Matsueda i Heimer, 1994). Ponaanje u skladu s time kako ih drugi vide mlade moe navesti da se ponaaju na devijantan nain umijesto na pro-socijalni (Maruna, 2001). Istovremeno precepcija mladih kao problematinih moe osobe iz njihove okoline (predstavnike vlasti, nastavnike, ravnatelje i poslodavce) potaknuti da ih kazne, iskljue ili negativno procjene. Takve reakcije mogu dovesti do nagomilavanja nepovoljnosti (Sampson i Laub, 1997) ili ukljuivanja u kriminalne mree (Hagan, 1993, prema Hirschfield, 2004). Utemeljena teorija etiketiranja govori o vezi etiketiranja i stigmatizacije sa slikom o sebi, tj. utjecaj stigmatizacije odvija se preko koncepta samopoimanja i samopotovanja. Da bi se etiketa odrala vano je da etiketiranje, tj. stigmatizacija zadovolji neke preduvjete: prvo, maloljetni poinitelj kaznenog djela i njegovo drutveno okruenje mora prepoznati etiketu kao dio njegovog moralnog karaktera, drugo, ponaanje osoba iz njegovog drutvenog okruenja treba signalizirati da je maloljetniku pripisana negativna etiketa, tree, maloljetnik mora (svjesno ili nesvjesno) razumjeti i prihvatiti etiketu i ponaati se u skladu s njom (Matsueda i Heimer, 1994). Drugi pravac u teorijama etiketiranja vaan za nae istraivanje predstavlja teorija koja razmatra sram kao osjeaj koji se javlja uz etiketiranje i stigmatizaciju, a moe biti dobar ili lo. Taj teorijski pravac naziva se Teorija posramljivanja (shaming theory, zaetnik je Braithwaite, 1989). Prema teoretiarima posramljivanja, sram ima kljuan utjecaj na razvoj identiteta, savjesti i digniteta. Prema toj teoriji sram moe biti lo (formalno etiketiranje, osramoenje) i voditi k stigmatizaciji koja poveava rizik za vrenje kaznenih djela, ili dobar, nestigmatizirajui (posramljivanje od strane vanih bliskih osoba s kojima smo svakodnevno u kontaktu), koji moe djelovati poticajno za promjenu ponaanja. Teoretiari teorije posramljivanja zastupaju miljenje da ako su mladi jae povezani s bliskim osobama (roditelji, prijatelji) i od njih doive zdravo posramljivanje (ogranienog

trajanja), onda to moe biti ozdravljujue. Zdravo posramljivanje znai izraavanje neodobravanja nekog ponaanja, ali s potovanjem prema osobi i nastojanjem da se zatiti identitet mlade osobe. Takvo posramljivanje prati postupak opratanja i izljeenja. U izuavanju stigmatiziranih osoba stavlja se naglasak na pad samopouzdanja kao posljedice podcijenjenog identiteta. Jedan od najvanijih naina na koji sebe upoznajemo je upravo kroz reakcije drugih prema nama (Dacey i Kenny, 1994). Znaajni drugi nam predstavljaju ogledalo koje nam omoguava da se vidimo u njemu. Taj odraz ukljuujemo u svoj pogled na sebe. Dio problema stigmatiziranih osoba, njihovog identiteta i samopotovanja, sastoji se u tome da se samopotovanje konceptualizira kao stabilna crta koju pojedinci nose sa sobom iz situacije u situaciju. Istraivanja o stigmatiziranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela nisu do sada provoena u Hrvatskoj. No, u svijetu postoje brojna istraivanja o ovoj tematici, a njihovi nalazi potvruju postavke ranije navedenih teorija etiketiranja. Aultman i Welfford, 1979, te Ray i Downs, 1986 (prema GrayRay i Ray, 1990) potvruju da etiketiranje vodi k daljnjem delinkventnom ponaanju, a delinkventno ponaanje vodi etiketiranju odnosno sekundarnoj devijaciji (Becker, 1963; Lemert, 1967). Edwin Lemert (1967:15) govori o postojanju primarne i sekundarne devijacije. Primarna devijacija odnosi se na mlade koji se ponaaju tako da kre zakon, ali ako to nije otkriveno ne smatra ih se loima. Oni nisu etiketirani kao devijantni od strane drutva pa nisu ni stigmatizirani. Na primjer, uenik koji ukrade neto iz duana i ne bude uhvaen nee biti etiketiran. Navedeni autori nalaze da maloljetnike koji su prvi puta poinili kazneno djelo i jo ih okolina nije ocijenila kao delinkventne vie pogaa etiketiranje nego one koji su ve vie puta poinili kazneno djelo i bili drutveno sankcionirani. Kenny, Griffiths i Grossman (2005), Adams i sur. (2003), Davenport (2004), Hirschfield (2004) te Sweeten (2006) potvruju da negativne drutvene sankcije (formalno etiketiranje) potiu daljnje delinkventno ponaanje kroz uglavnom indirektne posljedice (otuenje od konvencionalnog svijeta, druenje s delinkventnim skupinama, nedostupnost pogodnosti konvencionalnog ivota). Istraivanja o etiketiranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela razmatraju i od strane kojih osoba je stigmatizacija najvea, pa tako Ericson, 1977. (prema Farrington, Osborn i West, 1978) u

44

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 17 (2009) Br. 1, 1-96

svojim istraivanjima o stigmatizaciji zakljuuje da emo manje stigmatizirati maloljetnog poinitelja kaznenog djela ako smo s njime imali osobni kontakt i upoznali ga. Obitelj i najprisnije osobe manje e stigmatizirati maloljetnog poinitelja kaznenog djela u svojoj uoj okolini nego ostali koji imaju s njime manje kontakata jer su oni svjesni i mnogih drugih drutvenih injenica o poinitelju. Kasnija istraivanja potvruju navedene rezultate, ali i produbljuju analizu o doivljaju etiketiranosti iz perspektive etiketiranog (Morash, 1982). Ta istraivanja pokazuju da su roditelji i prijatelji najznaajniji kao podrka mladima, a policija i susjedi nisu visoko rangirani prema znaajnosti u pogledu podrke maloljetniku. Iz tog razloga je i mladima vie stalo do miljenja roditelja i prijatelja i smatraju da je njihovo miljenje vjerodostojnije od miljenja policije i susjeda. Tako reakcije i ponaanje roditelja i prijatelja imaju i vei uinak (pozitivni ili negativni) na samopoimanje mlade osobe. U nastojanju obrane samopoimanja mladi nastoje umanjivati vanost toga kako ih vide osobe koje ih etiketiraju (njihovo miljenje manje im je vano i nije im vjerodostojno). Najtee je odbaciti negativne etikete dobivene od prijatelja. Mladi koji ustraju u delinkventnom ponaanju manje e mariti za miljenje okoline o sebi, posebno onih osoba koje ih stigmatiziraju (Morash, 1982, prema Farrington, 1986). Rezultati Morashevog istraivanja takoer pokazuju da to vie formalnih procesuiranja maloljetnik doivi, to je kod njega jai osjeaj da je etiketiran i stigmatiziran. 2. CILJ I PROBLEMI ISTRAIVANJA Cilj ovog istraivanja je utvrditi razinu stigmatiziranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela i utvrditi povezanost formalne i neformalne stigmatizacije s njihovom slikom o sebi (samopoimanjem i samopotovanjem). U skladu s ciljem istraivanja postavili smo slijedee probleme i oekivanja: 1. Ispitati razlikuje li se doivljaj stigmatiziranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela s obzirom na razinu formalne stigmatizacije koja je definirana kroz izloenost postupku pred Dravnim odvjetnitvom ili sudom i izreenost mjere (primjena naela oportuniteta - maloljetnik nije iao u sudski postupak i nije evidentiran, izreenost izvanzavodske odgojne mjere nakon provedenog sudskog postupka ili smjetanje u ustanovu nakon provedenog sudskog postupka zbog poinjenog kaznenog djela ili temeljem Rjeenja Centra za socijalnu skrb). Oekuje se da e doivljaj stigmatiziranosti biti u skladu s formalnom stigmatizacijom tj. da e naj-

manji doivljaj stigmatiziranosti biti zabiljeen kod sudionika s primijenjenim naelom oportuniteta (koji su manje formalno stigmatizirani od ostalih jer nisu bili u postupku pred sudom), zatim kod maloljetnika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama, i najvei kod sudionika smjetenih u ustanove, koji su i najvie formalno stigmatizirani u odnosu na ostale. 2. Ispitati razlikuje li se slika o sebi (samopoimanje i samopotovanje) maloljetnika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama i maloljetnika smjetenim u ustanovu od slike o sebi njihovih vrnjaka koji nisu poinili kazneno djelo i kojima nisu izreene mjere. Oekuje se da e slika o sebi (samopoimanje i samopotovanje) maloljetnika koji nisu poinili kazneno djelo i nisu im izreene mjere biti pozitivnija (bolji/nii ukupni rezultat na mjeri samopoimanja, kao i na pojedinim aspektima samopoimanja, te vee samopotovanje) u odnosu na ostale, dok e slika o sebi (samopoimanje i samopotovanje) maloljetnika smjetenih u ustanovu biti negativnija (loiji/vii ukupni rezultat na mjeri samopoimanja, te loije samopotovanje) u odnosu na ostale. 3. Utvrditi povezanost doivljaja neformalne stigmatizacije maloljetnih poinitelja kaznenih djela s njihovom slikom o sebi (samopoimanje i samopotovanje). Oekuje se da e maloljetni poinitelji kaznenih djela koji izvjetavaju o veem doivljaju negativnog ponaanja drugih prema njima (neformalna stigmatizacija) imati negativniju sliku o sebi (loiji/ vii rezultat na ukupnoj mjeri samopoimanja, kao i na pojedinim aspektima samopoimanja, te nii rezultat na skali samopotovanja). 3. METODA Sudionici i postupak U istraivanju je sudjelovalo ukupno 704 sudionika mukog spola. Svrstani su u tri skupine: 1. Polaznici srednjih strunih kola u Hrvatskoj, u dobi 14-20 godina (prosjena dob je 16,76), koji nisu evidentirani kao poinitelji kaznenih djela i nisu im izreene mjere (u daljnjem tekstu maloljetnici koji nisu poinili kazneno djelo). Ova skupina ukljuuje ukupno 432 sudionika. Sudionici su ispitani grupno u kolskim razredima, u okviru jednog kolskog sata. 2. Maloljetnici u dobi 14-21 godinu (prosjena dob je 17,82) kojima je zbog poinjenog kaznenog djela.

Marijana Majdak, eljka Kamenov: Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela

45

primijenjeno neko od naela oportuniteta (bezuvjetni oportunitet l. 63, uvjetovani oportunitet l. 64 ili oportunitet radi izvrenja mjere u tijeku l. 65, te im je izreena neka od posebnih obveza: upuivanje u savjetovalite za prevenciju ovisnosti, upuivanje u savjetovalite pri Centru za socijalnu skrb, humanitarni rad, nadoknada tete ili novana kazna i izvansudska nagodba (89 sudionika) ili im je izreena izvanzavodska odgojna mjera upuivanja u savjetovalite za prevenciju ovisnosti grada Zagreba, upuivanja u savjetovalite pri Centru za socijalnu skrb, humanitarnog rada, pojaane brige i nadzora, pojaane brige i nadzora uz humanitarni rad, pojaane brige i nadzora uz dnevni boravak u Centru za odgoj, sudskog ukora i uvjetne kazne zatvora (57 sudionika) (u daljnjem tekstu maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama).

tako Cronbach alpha koeficijenti pouzdanosti due i krae verzije kreu u vrijednostima od .77 do .79 (Lackovi-Grgin, 1994). Nai rezultati pokazuju da na uzorku u ovom istraivanju Cronbach alpha koeficijent pouzdanosti iznosi .85. Offerov revidirani upitnik samopoimanja (Offers Self-Image Questionnaire Revised OSIQ, revised) Primijenjen je Revidirani Offerov upitnik samopoimanja iz 1992., jednostavniji i unaprijeen, koji se sastoji od 129 estica koje mjere samopoimanje u dvanaest podruja koje Offer smatra znaajnima za psiholoko prilagoavanje adolescenata. Na osnovi povratne informacije iz preliminarne primjene cijelog upitnika, iz upitnika su iskljuene estice koje se odnose na spolno samopoimanje, pa se upitnik za potrebe ovog istraivanja sastojao od 119 estica. Skale su grupirane u est aspekata samopoimanja (Offer, Ostrov i Howard, 1982, prema Offer i sur., 1992): psiholoko samopoimanje (osjeaji, elje i fantazije), socijalno samopoimanje (percepcija adolescentovih odnosa s drugima i percepcija morala, te obrazovni i profesionalni ciljevi), obiteljsko samopoimanje (stavovi prema obitelji), samopoimanje suoavanja (percepcija vlastitih mogunosti suoavanja s tekoama koje se susreu u ivotu), samopoimanje psihopatologije (percepcija prisutnosti psihopatolokog u svom funkcioniranju) i idealizam (mjera adolescentovih ideala i njegove volje da pomogne drugima). Psiholoko samopoimanje odreuju rezultati na tri skale: skali kontrole, skali emocionalnog raspoloenja i skali tjelesnog samopoimanja. Socijalno samopoimanje odreuju rezultati na skali socijalnih odnosa, skali morala i skali obrazovno-profesionalnih (radnih) ciljeva. Samopoimanje suoavanja odreeno je rezultatima na dvije skale: skali suoavanja s vanjskim svijetom i skali mjerenja snage ega. Obiteljsko samopoimanje, samopoimanje psihopatologije i idealizma mjere po jedna skala. Skala idealizma je najkraa i ograniene pouzdanosti pa nije ukljuena u izraun ukupnog rezultata samopoimanja. U svih jedanaest skala polovica estica je formulirano pozitivno, a polovica negativno, ali smo mi rekodirali estice u negativnom smjeru. Zadatak je sudionika da na skali od est stupnjeva zaokrui jedan od predloenih odgovora uz svaku tvrdnju, a odgovori se kreu od uope me ne opisuje do opisuje me vrlo dobro. Samopoimanje se mjeri tako da se izrauna ukupni rezultat koji sadrava bodove 10 najvanijih skala (bez skale spolnog samopoimanja i

Radi se o prigodnom uzorku od ukupno 146 sudionika. Dio sudionika ispitan je u Dravnom odvjetnitvu u Zagrebu, dio u Savjetovalitu za prevenciju ovisnosti grada Zagreba, a dio u Centrima za socijalnu skrb. 3. Maloljetnici u dobi 14-20 godina (prosjena dob je 16,86) koji su smjeteni u ustanovu (Dom za odgoj djece i mladei u Osijeku, Dom za odgoj djece i mladei u Karlovcu, Dom za odgoj djece i mladei u Splitu, Odgojni dom u Ivancu - Pahinsko i Odgojni dom u Malom Loinju) nakon provedenog sudskog postupka zbog poinjenog kaznenog djela (84 sudionika) ili temeljem rjeenja Centra za socijalnu skrb zbog poremeaja u ponaanju (42 sudionika) (u daljnjem tekstu maloljetnici smjeteni u ustanovu). Ukupno je bilo 126 sudionika, a ispitani su u manjim skupinama u ustanovama gdje borave. Mjerni instrumenti Coopersmithov upitnik samopotovanja (SEI) U istraivanju je koritena skraena verzija upitnika koja se sastoji od 25 tvrdnji uz koje sudionici trebaju zaokruiti jedan od ponuenih odgovora T (tono) ili N (netono). Totalni raspon je od 0 do 25 bodova. Ukupni rezultat je zbroj svih pozitivnih odgovora i to je on vei to je samopotovanje vee. Skraivanje nije utjecalo na pouzdanost skale, pa se

46

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 17 (2009) Br. 1, 1-96

skale idealizma). Totalni raspon je 113 - 678 bodova (jer se u izraun ukupnog rezultata ne ukljuuje skala idealizma koja se sastoji od 6 estica). Rezultati se interpretiraju po skalama i to tako da manji broj bodova oznaava bolje adolescentovo funkcioniranje u nekom podruju. Mi smo rezultate podijelili po skalama i subskalama s brojem estica na pojedinoj skali i dobili prosjene rezultate koji se mogu kretati od vrijednosti 1 do vrijednosti 6, pri emu nie vrijednosti oznaavaju bolje funkcioniranje/samopoimanje u odreenom podruju. Pouzdanost i valjanost OSIQ provjeravana je na nekoliko uzoraka amerikih adolescenata. Utvreno je da se vrijednosti Cronbach alpha na pojedinim skalama primijenjenima na mlaim adolescentima kreu u iznosima od .38 do .87. Na starijim adolescentima te se vrijednosti kreu od .48 do .88. Openito bi se moglo rei da OSIQ neto pouzdanije mjeri sliku o sebi kod starijih adolescenata. Na naem uzorku Cronbach alpha koeficijent pouzdanosti za cijeli upitnik iznosi .94. Upitnik za ispitivanje doivljaja neformalne stigmatizacije maloljetnih poinitelja kaznenih djela UNS-D (2006) Za ispitivanje doivljaja neformalne stigmatizacije koriten je Upitnik UNS-D (autorice su Majdak i Kamenov, 2006). Radi se o skali Likertovog tipa od ukupno 30 tvrdnji kojima se ispituje doivljaj stigmatizacije na 4 faktora: F1 - Strah i negativna oekivanja od strane drugih (strah prijatelja, negativan odnos susjeda, roditelja prijatelja i vrnjaka te ljudi iz kvarta) - 9 estica F2 - Poniavanje i odbacivanje od okoline (izbjegavanje od strane prijatelja i vrnjaka, zgraanje, nazivanje pogrdnim imenima, izbjegavanje od strane uenika iz razreda, nazivanje pogrdnim imenima od strane susjeda i zabranjivanje svojoj djeci da se drue s njima, openito poniavajui odnos ljudi iz okoline) - 11 estica F3 - Negativna percepcija od strane nastavnika (lo odnos nastavnika prema njima, ne pruanje potrebne pomoi i prianje runo o njima) - 4 estice F4 - Negativna percepcija od strane roditelja i roaka (nazivanje runim imenima od strane roditelja, odbacivanje od strane roditelja i roaka) - 6 estica Ukupni rezultat moe se kretati od 30 do 150, odnosno mi smo rezultat podijelili s brojem estica i dobili prosjeni rezultat koji se moe kretati od vri-

jednosti 1 do vrijednosti 5, pri emu nie vrijednosti oznaavaju manje doivljaja neformalne stigmatizacije (isto smo uinili i po dimenzijama upitnika). Cronbachov Alpha koeficijent za ukupni upitnik je .94 to izraava visoku unutarnju konzistentnost skale. Za svaki faktor pojedinano Alpha iznosi .83 za F1, za F2 .87, za F3 .88, a za F4 .76. Analiza podataka U obradi podataka koriten je t-test za nezavisne uzorke pri utvrivanju razlike izmeu dvije skupine sudionika po faktorima na Upitniku neformalne stigmatizacije, analiza varijance i post-hoc Scheffeov test, Kruskal-Wallisov i rang-test, te korelacijska analiza za utvrivanje povezanosti doivljaja neformalne stigmatizacije sa slikom o sebi. 4. REZULTATI I RASPRAVA Doivljaj stigmatiziranosti maloljetnika prema kojima je primjenjeno naelo oportuniteta, maloljetnika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama i maloljetnika smjetenih u ustanovu U Tablici 1 prikazani su rezultati usporedbe maloljetnika prema kojima je primjenjeno naelo oportuniteta, maloljetnika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama i maloljetnika smjetenih u ustanovu prema ukupnom rezultatu na Upitniku neformalne stigmatizacije. Vidljivo je da maloljetnici koji su smjeteni u ustanovu statistiki znaajno vie nego ostali doivljavaju neformalnu stigmatizaciju. Maloljetni poinitelji kaznenih djela prema kojima je primijenjeno naelo oportuniteta, bez obzira to su manje formalno stigmatizirani jer nisu bili u sudskom postupku, ne pokazuju manje iskustvo i doivljaj stigmatiziranosti u odnosu na maloljetnike s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama. Takav nalaz opravdao je odluku da se u daljnjim istraivakim postupcima u ovom radu maloljetnici s primjenjenim naelom oportuniteta i maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama promatraju kao jedna skupina (maloljetnici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama). S obzirom da se kod jae formalne stigmatizacije, tj. izdvajanja iz obitelji i okoline i smjetanja u ustanovu radi zapravo o institucionalizaciji, dobivene rezultate valja promatrati i na nain da izdvajanje maloljetnika i smjetanje u instituciju s drugim delinkventnim maloljetnicima znai i veu neformalnu stigmatizaciju.

Marijana Majdak, eljka Kamenov: Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela

47

Tablica 1. Usporedba maloljetnika s primijenjenim naelom oportuniteta, s izreenim izvanzavodskim mjerama i maloljetnika smjetenih u ustanovu na ukupnom rezultatu na Upitniku neformalne stigmatizacije
Grupa B1 B2 C Maloljetnici s primijenjenim naelom oportuniteta Maloljetnici s izvanzavodskim mjerama Maloljetnici smjeteni u ustanovu Ukupno N 83 63 126 272 M 39,70 39,90 57,70 48,10 SD 14,20 11,40 23,60 20,70 Min 30,00 30,00 30,00 30,00 Max 119,00 82,00 124,00 124,00 ANOVA: F= 30,95 p<0,01 B1 B2 C * *

*Razlika meu grupama statistiki znaajna na osnovi Scheffeova testa (p<0,01)

Izvanzavodske odgojne mjere u cjelini predstavljaju nastojanje da se maloljetniku na to manje stigmatizirajui nain pomogne da svoje ponaanje prilagodi drutveno prihvatljivom. Treba imati na umu da kod odreenog broja maloljetnika izricanje izvanzavodskih odgojnih mjera ne dovodi do oekivanih ishoda jer su odnosi i uvjeti ivota u obitelji do te mjere neprihvatljivi i rizini da je za maloljetnika bolje izdvajanje iz obitelji. Odgojne mjere izdvajanja iz obitelji izriu se onda kada sve ranije poduzimane mjere nisu dovele do oekivanih rezultata. Postoje razna promiljanja o djelotvornosti institucionalnog tretmana i o tome kako ga poboljati. Bitno je rei da se svi slau u tome kako se valja usmjeriti na prevenciju da do delinkventnog ponaanja uope ne doe i na unapreenje rada s maloljetnicima smjetenim u ustanove. Kao to je vidljivo na slici 1, maloljetnici smjeteni u ustanove zbog poinjenog kaznenog djela ili temeljem rjeenja Centra za socijalnu skrb zbog poremeaja u ponaanju doivljavaju statistiki znaajno vie negativnih iskustava i ponaanja (neformalne stigmatizacije) od osoba iz svoje okoline (roditelja, nastavnika, roaka, susjeda, vrnjaka i ostalih), dakle po svim faktorima na Upitniku doivljaja neformalne stigmatizacije u odnosu na
Slika 1. Graki prikaz prosjenih skalnih rezultata pojedine skupine na faktorima Upitnika neformalne stigmatizacije

maloljetnike s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama (F1 t=6,76; p<0,01; F2 t=6,86; p<0,01; F3 t=5,55; p<0,01; F4 t=6,48; p<0,01). Prema veini maloljetnika koji su smjeteni u ustanovu ve ranije su bile poduzimane mjere i mogue da su zbog svojeg neprihvatljivog ponaanja doivljavali reakcije okoline koje zasigurno ne mogu biti pozitivne i podravajue. Statistiki znaajno vie su navodili da ih se prijatelji boje, da su roditelji djece s kojima se drue govorili runo o njima i branili svojoj djeci da se s njima drue, da su ih ljudi iz kvarta gdje ive gledali s podcjenjivanjem, da su im neki prijatelji i vrnjaci okrenuli lea, govorili im rune rijei i nazivali ih runim imenima, rugali im se, da su ih susjedi nazivali runim imenima i branili svojoj djeci da se s njima drue, da su ih ljudi iz mjesta gdje ive podcjenjivali. Takoer, statistiki znaajno vie navodili su da su nastavnici priali runo o njima i ponaali se runo prema njima, te da su ih roditelji nazivali runim imenima i digli ruke od njih. Neformalna stigmatizacija maloljetnika iz ovog uzorka neto je jae izraena od strane nastavnika, roditelja i roaka nego od strane susjeda i vrnjaka. Radi se o mladima koji su u dobi kada je kola mjesto gdje se provodi puno vremena. Nastavnici mogu svojim odnosom prema maloljetniku odrediti status maloljetnika u koli i ini se da maloljetnici iz uzorka to i prepoznaju. Maloljetnici koji su smjeteni u ustanovu usmjereni su na okolinu u ustanovi, ali i na kolu i nastavnike. Iako su izdvojeni iz obitelji maloljetnici smjeteni u ustanovu govore o doivljenoj stigmatizaciji od strane roditelja i roaka. Radi li se o stigmatizaciji doivljenoj prije izdvajanja iz obitelji ili za vrijeme trajanja mjere bilo bi dobro istraiti kao daljnji korak u izuavanju stigmatiziranosti. Time bismo dobili odgovor na pitanje koliko je zapravo izdvajanje iz obitelji doprinijelo doivljaju neformalne stigmatizacije od strane roditelja i roaka. Prema dobivenim rezultatima ovog istraivanja mogli bismo rei da nai nalazi djelomino gov-

48

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 17 (2009) Br. 1, 1-96

ore u prilog teorijskim objanjenjima (prije svega teorijama etiketiranja) o stigmatiziranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela. Nai nalazi pokazuju da maloljetnici u ustanovama doivljavaju u velikoj mjeri stigmatizaciju od strane nastavnika i roditelja. S obzirom na teorije posramljivanja, sram od strane bliskih osoba (prije svega roditelja) trebao bi biti reintegrativan, no ini se da u sluaju naih sudionika to nije tako. No treba imati na umu dvije stvari: 1. da su odnosi maloljetnika u ustanovama s njihovim roditeljima narueni (to je i doprinijelo izricanju mjere izdvajanja iz obitelji) i 2. da su maloljetnici navodili da od strane roditelja doivljavaju sram koji nije reintegrativan (to se vidi iz estica, npr. nazivali su me runim imenima, odrekli su me se i slino). Samopoimanje maloljetnika Kruskal-Wallisov test i rang-test na rezultatima u Offerovom revidiranom upitniku samopoimanja pokazali su da sudionici koji su smjeteni u ustanovu imaju statistiki znaajno loije samopoimanje od sudionika koji nisu poinili kazneno djelo i sudionika
Grupa A B C Maloljetnici koji nisu poinili kazneno djelo Maloljetnici s izvanzavodskim mjerama Maloljetnici smjeteni u ustanovu Ukupno N 432 146 126 704

kojima su izreene izvanzavodske odgojne mjere uz rizik manji od 1%, dok sudionici s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama imaju statistiki znaajno bolje samopoimanje nego sudionici koji nisu poinili kazneno djelo (Tablica 2). Kao to postoji statistiki znaajna razlika izmeu tri skupine sudionika na ukupnom rezultatu na Upitniku samopoimanja pokazalo se da je razlika izmeu sudionika statistiki znaajna i na svim skalama i subskalama Upitnika samopoimanja. Razlike dobivene na rezultatima na Upitniku samopoimanja prikazali smo i pomou grafikog prikaza na Slici 2. Samopoimanje maloljetnika smjetenih u ustanovu statistiki znaajno je loije na ukupnom rezultatu kao i na svim skalama i subskalama (osim na skali idealizma koja nije bila ukljuena u izraun ukupnog samopoimanja) u odnosu na ostale. Samopoimanje maloljetnika kojima je izreena izvanzavodska odgojna mjera statistiki znaajno je bolje u odnosu na maloljetnike koji su smjeteni u ustanovu na ukupnom rezultatu na Upitniku samopoimanja kao i na gotovo svim njegovim skalama i subskalama, osim
M 2,51 2,29 3,02 2,55 SD 0,71 0,69 0,89 0,77 Min 1,00 1,00 1,00 1.00 Max 4,78 5,33 5,44 5,44 Kruskal-Wallisov test; 2= 56,64; p<0,01 A B * C * *

Tablica 2. Usporedba maloljetnika prema ukupnom rezultatu na Upitniku samopoimanja OSIQ

*Rang-test pokazuje da se sve tri skupine meusobno statistiki znaajno razlikuju uz rizik manji od 5%.

Slika 2. Graki prikaz rezultata koje su postigli maloljetnici po skalama i subskalama na Offerovom upitniku samopoimanja

Marijana Majdak, eljka Kamenov: Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela

49

na subskali mjerenja snage ega i skali idealizma. To je potvrdilo naa oekivanja. Meutim, suprotno od naih oekivanja, samopoimanje maloljetnika kojima je izreena izvanzavodska odgojna mjera statistiki znaajno je bolje i u odnosu na maloljetnike koji nisu poinili kazneno djelo kako na ukupnom rezultatu na Upitniku samopoimanja tako i na veini njegovih skala i subskala (osim na subskali obrazovno-profesionalno-radnih ciljeva, skali obiteljskog samopoimanja, subskali mjerenja snage ega). Mogue objanjenje za ovaj neoekivani nalaz je dob maloljetnika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama, koji su u prosjeku stariji za godinu dana od ostalih, jer je poznato da stariji maloljetnici postiu bolje rezultate na samopoimanju nego mlai (Kertesz, Ostrov i Howard, 1986). Takoer, meu njima ima i polaznika gimnazija i viih kola, to ukazuje na njihove vie obrazovne aspiracije, a one su povezane sa boljim samopoimanjem i viim samopotovanjem. Konano, oni su homogenija skupina po mjestu odakle dolaze (gotovo svi su iz Zagreba), a poznato je da adolescenti iz veih gradova iskazuju vie rezultate na mjerama samopoimanja i samopotovanja od adolescenata iz manjih sredina. U buduim istraivanjima trebalo bi provjeriti ove nalaze i interpretacije provoenjem istraivanja s maloljetnicima s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama koji u veoj mjeri odgovaraju maloljetnicima u ustanovama u pogledu sredine u kojoj ive i vrsti kola koje pohaaju. Samopotovanje maloljetnika Kruskal-Wallisov test i rang-test pokazali su da postoji statistiki znaajna razlika na Upitniku samopotovanja izmeu maloljetnika smjetenih u ustanovu u odnosu na maloljetnike koji nisu poinili kazneno djelo i maloljetnike s izvanzavodskim odgojnim mjerama, uz rizik manji od 1%. Ne postoji statistiki znaajna razlika izmeu sudionika koji nisu poinili kazneno djelo i sudionika s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama (Tablica 3).
Grupa A B C Maloljetnici koji nisu poinili kazneno djelo Maloljetnici s izvanzavodskim mjerama Maloljetnici smjeteni u ustanovu Ukupno N 432 145 126 703 M 18,88 18,64 15,45 18,21

Rezultati koji su dobiveni na ovom uzorku u pogledu samopotovanja sudionika nisu u potpunosti potvrdili nau pretpostavku. Iako su sudionici s izreenim izvanzavodskim mjerama poinili kazneno djelo za koje im je u postupku izreena neka izvanzavodska mjera (to predstavlja negativnu reakciju okoline), njihovo samopotovanje ne razlikuje se od samopotovanja njihovih vrnjaka koji nisu poinili kazneno djelo i nisu im izreene mjere. Maloljetnici koji su smjeteni u ustanovu imaju statistiki znaajno nie samopotovanje u odnosu na ostale skupine. Mjera izdvajanja iz obitelji i smjetanja u ustanovu predstavlja negativnu drutvenu reakciju, a uestalo doivljavanje negativnih reakcija od strane drugih moe dovesti do nesigurnosti u sebe. Osjeaj da smo cijenjeni i da vrijedimo (o emu nam okolina daje povratnu informaciju) slabi to vie negativnih povratnih informacija o sebi dobivamo. Nisko samopotovanje povezano je s gubitkom vjere u budunost, u svoje potencijale i ono to je dobro, ali i s nekim psiholokim problemima (problemi u stvaranju odnosa s drugima, izolacija, depresija, problemi u kolovanju) (Dacey i Kenny, 1994, Siegel i Senna, 2000, Carroll i sur. 2007). Za razvoj samopotovanja najvaniji je utjecaj znaajnih drugih u djetetovom ivotu (to su najee roditelji, braa, prijatelji, uitelji i vrnjaci), odnosno interakcije sa vanim drugima. Maloljetnici smjeteni u ustanovu izdvojeni su iz obitelji koja moda nije ni mogla potaknuti razvoj pozitivnog samopotovanja. Nadalje, kako se pokazalo i na Upitniku neformalne stigmatizacije, sudionici smjeteni u ustanovu su jae formalno i neformalno stigmatizirani, a to takoer moe biti povezano s razvojem samopotovanja. Povezanost doivljaja neformalne stigmatizacije maloljetnih poinitelja kaznenih djela s njihovom slikom o sebi Glavni cilj istraivanja bio je ispitati povezanost doivljaja neformalne stigmatizacije maloljetnika
SD 4,57 4,52 5,59 4,92 Min 4,00 2,00 2,00 2,00 Max 25,00 25,00 24,00 25,00 Kruskal-Wallisov test: 2=41,24; p<0,01 A B C * *

Tablica 3. Usporedba maloljetnika na ukupnom rezultatu na Upitniku samopotovanja

*Razlika meu grupama statistiki znaajna na osnovi rang-testa (p<0,01)

50

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 17 (2009) Br. 1, 1-96

s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama i maloljetnika smjetenih u ustanovu s njihovom slikom o sebi (samopoimanje i samopotovanje). Oekivali smo da e maloljetnici koji izvjetavaju o veem doivljaju negativnog ponaanja drugih (neformalnoj stigmatizaciji) imati negativniju sliku o sebi (loiji/vii rezultat na ukupnoj mjeri samopoimanja i na pojedinim aspektima samopoimanja, kao i nii rezultat na skali samopotovanja). Iz dobivenih rezultata prikazanih u tablici 4 vidljivo je da je trea hipoteza potvrena - maloljetnici s izreenim mjerama koji izvjetavaju o veem doivljaju negativnog ponaanja drugih (veoj neformalnoj stigmatizaciji) imaju negativniju sliku o sebi: nie samopotovanje i loije samopoimanje. Iz rezultata je takoer vidljiva statistiki znaajna povezanost formalne stigmatizacije sa slikom o sebi, no ona je manjeg intenziteta od povezanosti doivljaja neformalne stigmatizacije. ini se da doivljaj neformalne stigmatizacije od strane okoline, koji je, kao to smo vidjeli iz rezultata dobivenih u okviru prvog problema ovog istraivanja, znaajno vie izraen kod maloljetnika koji su smjeteni u ustanove, dodatno doprinosi njihovom loijem samopoimanju i niem samopotovanju. Ukupni rezultat na Upitniku neformalne stigmatizacije je u visokoj negativnoj korelaciji s ukupnim rezultatom na Coopersmithovom upitniku samopotovanja (r=-0,586; p<0,01). Takoer, to je vei rezultat na Upitniku neformalne stigmatizacije, to je loije ukupno samopoimanje na Offerovom upitniku (r=0,620; p<0,01), kao i na svim njegovim skalama i subskalama. Kao to se moe vidjeti u tablici 5, koeficijenti korelacije se kreu u rasponu od r=0,211 sa skalom idealizma do r=0,581 sa skalom psiholokog samopoimanja; p<0,01. Dobiveni rezultati idu u prilog teorijama koje govore o povezanosti stigmatizacije s loijom slikom o sebi, to moe utjecati na budunost maloljetnika (kolovanje, zaposlenje, odnosi u obitelji, stvaranje vlastite obitelji, zadovoljstvo ivotom u budunosti, poloaj u drutvu i slino). Tako npr. Link (1989, prema Sampson i Laub, 1997) zastupa miljenje da
Formalna stigmatizacija 1 ,431(**) ,426(**) -,302(**)

Tablica 5. Prikaz koecijenata korelacije Upitnika neformalne stigmatizacije i pojedinih aspekata samopoimanja na uzorku maloljetnih poinitelja kaznenih djela (N=271)
Aspekt samopoimanja iz Offerovog revidiranog upitnika samopoimanja Subskala emocionalnog tona Subskala kontrole impulsa Subskala tjelesnog samopoimanja Skala psiholokog samopoimanja Subskala socijalnih odnosa Subskala morala Subskala obr-prof-rad ciljeva Skala socijalnog samopoimanja Subskala suoavanja s vanjskim svijetom Subskala mjerenja snage ega Skala suoavanja Skala obiteljskog samopoimanja Skala psihopatologije Skala idealizma ** p<.01 r 0,553** 0,568** 0,406** 0,581** 0,510** 0,398** 0,393** 0,526** 0,471** 0,381** 0,471** 0,540** 0,576** 0,211**

formalno etiketiranje i stigmatizacija koja iz toga proizlazi stvara negativne okolnosti vezane uz drutvenu mreu, zaposlenje i samopotovanje to pogoduje tome da osoba ustraje u delinkventnom ponaanju. Svakom drutvu od velike je vanosti da pristup mladima koji su poinili kazneno djelo poticajno djeluje na maloljetnika kako bi se njegovo ponaanje promijenilo i kako bi mu se pomoglo da unato nepovoljnim utjecajima kojima je bio izloen i koji su doveli do drutveno neprihvatljivog ponaanja, postane zdrav i aktivan lan drutva. Iz tog razloga u ovom radu eli se naglasiti uloga drutva i institucija koje reagiraju na delinkventno ponaanje, ali i okoline u kojoj maloljetnik ivi (ue i daljnje), tj. vanost pravilnog pristupa maloljetnim poiniteljima kaznenih djela. S obzirom da se maloljetni poinitelji kaznenih djela ponaaju na drutveno neprihvatljiv nain, te drutvo za takvo ponaanje odreuje sankcije ime stavlja oznaku/etiketu, u ovom se radu pozornost obraa upravo na etiketiranje, i na mogui utjecaj stigmatizacije na daljnji razvoj i ivot maloljetnika. Dobiveni rezultati pokazali su da je vei doivljaj stigmatizacije povezan s negativnijom slikom o sebi. Pritom je vano naglasiti da se radi
Samopoimanje na OSIQ ,426(**) ,619(**) 1 -,694(**) Coopersmithov upitnik samopotovanja -,302(**) -,586(**) -,694(**) 1

Tablica 4. Korelacijska matrica varijabli ukljuenih u model (N=271)

Varijable Formalna stigmatizacija Neformalna stigmatizacija Samopoimanje na OSIQ Coopersmithov upitnik samopotovanja ** p<.01 Neformalna stigmatizacija ,431(**) 1 ,619(**) -,586(**)

Marijana Majdak, eljka Kamenov: Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela

51

o maloljetnicima - adolescentima koji se nalaze u razvojnom razdoblju kada su vrlo prijemljivi na sve utjecaje iz okoline, te da je to posebno osjetljivo razdoblje za formiranje njihovog samopoimanja i samopotovanja. U skladu s time kako ih drugi vide oni i sami stvaraju sliku o sebi, te se predstavljaju i ponaaju na nain koji odgovara tome kako ih drugi percipiraju (Landry, 2002). Na taj nain drutvena stigmatizacija maloljetnih delinkvenata moe negativno utjecati na njihov daljnji razvoj i ponaanje. Njihove anse za aktivnom i zdravom participacijom u drutvu su smanjene, mogunosti ukljuivanja u zajednicu su oteane, to predstavlja zaarani krug. Mladima koji poine kaznena djela bilo bi poeljno omoguiti da uz to manje stigmatizirajuih utjecaja prilagode svoje ponaanje u skladu s drutveno prihvatljivim, a u sluajevima kada drutvena reakcija vodi k stigmatizaciji potrebno je u rad s tim maloljetnicima ukljuiti strunjake i terapeute koji bi radili na njihovom zdravijem razvoju i stvaranju uvida u vlastitu linost, te vjebali s njima pozitivniji i zdraviji nain ponaanja i ivota. 5. ZAKLJUAK Ovim istraivanjem nastojali smo istraiti razinu stigmatiziranosti maloljetnih poinitelja kaznenih djela i utvrditi povezanost formalne i neformalne stigmatizacije s njihovom slikom o sebi (samopoimanjem i samopotovanjem). Na temelju dobivenih rezultata moemo zakljuiti slijedee: 1. Ispitivanjem doivljaja stigmatiziranosti sudionika ustanovili smo da maloljetnici koji su smjeteni u ustanovu (vea formalna stigmatizacija) statistiki znaajno vie nego ostali doivljavaju neformalnu stigmatizaciju od strane osoba iz okoline. Nismo ustanovili da maloljetnici s primjenjenim naelom oportuniteta (manja formalna stigmatizacija) doivljavaju manje neformalne stigmatizacije u odnosu na maloljetnike s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama. Tako smo djelomino potvrdili naa oekivanja. 2. Ispitivanjem slike o sebi (samopoimanja i samopotovanja) ustanovili smo da maloljetnici smjeteni u ustanovu imaju statistiki znaajno loije samopoimanje i nie samopotovanje, dakle loiju sliku o sebi u odnosu na ostale sudionike. Nismo ustanovili da maloljetnici koji nisu poinili kazneno djelo imaju bolju sliku o sebi (bolje samopoimanje i vie samopotovanje) u

odnosu na maloljetnike s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama. I ovdje smo djelomino potvrdili naa oekivanja. 3. Ispitivanjem povezanosti formalne i neformalne stigmatizacije sa slikom o sebi ustanovili smo da maloljetni poinitelji kaznenih djela koji izvjetavaju o veem doivljaju negativnog ponaanja drugih (veoj neformalnoj stigmatizaciji) imaju negativniju sliku o sebi: loije samopoimanje i nie samopotovanje. Rezultati ovog istraivanja idu u prilog teorijama etiketiranja: maloljetnici kojima je izreena mjera izdvajanja iz obitelji i smjetanja u ustanovu predstavljaju kritinu skupinu s kojom treba raditi na poboljanju slike o sebi, no istovremeno je potrebno educirati i njihovu okolinu o adekvatnom odnosu i postupcima prema njima, kako bi se prekinuo zatvoreni krug koji i oni svojim nepodravanjem i nerazumijevanjem potkrepljuju. Koristei prije svega kognitivno-bihevioralni pristup mogue je provoditi individualni rad s maloljetnicima po unaprijed utvrenom programu s mogunou prilagodbe, grupni rad (male radionice), postupno ukljuivanje u zajednicu i rad s obitelji maloljetnika. Takoer, vano je napomenuti da kvalitetan rad u ustanovama zahtjeva dovoljan broj strunjaka (socijalnih radnika, psihologa, socijalnih pedagoga i srodnih profesija) s osiguranim permanentnim obrazovanjem i mogunou supervizije. Rezultati koje smo dobili govore takoer i u prilog tome da su maloljetni poinitelji kaznenih djela s izreenim izvanzavodskim odgojnim mjerama heterogena skupina, u prosijeku su stariji od ostalih jednu godinu i imaju vie zatitnih faktora (postizali su bolje rezultate nego ostali, ak bolje od skupine maloljetnika koji nisu poinili kazneno djelo). Moemo rei da je u buduim istraivanjima ovakve vrste potrebno obratiti posebnu pozornost na nain izbora uzorka (reprezentativan uzorak, svaka skupina maloljetnih poinitelja kaznenih djela treba imati sebi ekvivalentnu skupinu parova koji bi bili izjednaeni po nekim karakteristikama kao npr: dob, socio-demografske karakteristike, kolovanje, vrsta mjere, u kojoj fazi provoenja je mjera, kazneno djelo i sl.). Takoer, potrebno je obratiti pozornost i na neke druge elemente koji bi mogli biti povezani sa doivljajem stigmatizacije mladih (npr. mogua stigmatizacija obitelji u kojoj maloljetnik ivi ve prije poinjenja kaznenog djela), ali i sa slikom o sebi.

52

Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 17 (2009) Br. 1, 1-96

LITERATURA
Adams, M.S., Robertson, C.T., Gray-Ray, P. & Ray, M. C. (2003): Labeling and Delinquency. www.highbeam.com/ labeling and delinquency.htm Becker, H.S. (1963): Outsiders; studies in the sociology of deviance. New York: The Free Press of Glencoe. Bodwitch, C. (1993): Getting rid of troublemakers: High School Disciplinary Procedures and the Production of Dropouts. Social Problems, 40, 493-509. Braithwaite, J. (1989): Crime, shame and reintegration. Cambridge: Cambridge University Press. Braman, D. (2008): The self-Defensive Cognition of Self-Defence. American Criminal Law Review, 1, 45. Carroll, A., Houghton, S., Wood, R.E., Perkins, C. & Bower, J. (2007): Multidimensional Self-concept. Social Psychology Inetrnational, 28 (2) 237-256. Dacey, J. i Kenny, M. (1994): Adolescent development. Boston: Brown&Benchmark. Davenport, K. (2004): Historical context of labelling theory. www.kld04e@fsu.edu Farrington, D.P. (1986): Age and Crime. U: Crime and Justice, 7 (ur;) Tonry, M. i Morris, N. Chicago: University of Chicago Press, 189-251. Farrington, D.P., Osborn, S.G. & West, D. (1978): The Persistance of Labelling Effects. British Journal of Criminology, 18, 277-284. Goffman, C. (1963): Stigma. Harmondsworth, Middlesex: Penguin Books. Gray-Ray, P. & Ray, M. C. (1990): Juvenile delinquency in the black community. Youth and Society, 22 (1) 67-84. Harris, N. (2006): Reintegrative Shaming, Shame and Criminal Justice. Journal of Social Issues, 62 (2) 327-346. Heartherton, T.F., Kleck, R.E., Hebl, M.R. & Hull, J.G. (2000): The social psychology of stigma. New York: Guilford Press. Hirscheld, P. (2004): Stigmatization or Normalization? The Declining Relevance of Labelling Theory in Disadvantaged Urban Communities. Paper submitted for consideration for the 2004. Annual Meeting of American Sociological Association in San Francisco, CA. Kaplan, H.B. & Johnson, R.J. (1991): Negative Social Sanctions and Juvenile Delinquency: Effects of Labelling in a Model of Deviant Behavior. Social Science Quarterly, 72 (1) 98-123. Kenny, M.E., Grifths, J. & Grossman, J. (2005): Self-image and parental attachment among late adolescents in Belize. http://www.sciencedirect.com Kertesz, M, Ostrov, E. & Howard, K.I. (1986): Hungarian adolescents self-concept. Journal of Youth and Adolescence, 15 (3) 275. Lackovi - Grgin, K. (1994): Samopoimanje mladih. Jastrebarsko: Naklada Slap. Landry, D. (2002): Self-fullling prophecy: Selected moments of the 20th century. Toronto: University of TorontoOntario Institute for Studies in Education. Lemert, E. (1967): Human deviance, social problems and social control. New York: Prentice Hall. Maruna, S. (2001): Making good: How ex-convicts reform and rebuild their lives. Washington: American Psychological Association. Matsueda, R.L. & Heimer, K. (1994): Role-taking Commitment and Delinquency: A Theory of Differential Social Control. American Sociological Review, 59, 365-390. Melossi, D. (1985): Overcoming the crisis in critical criminology: Toward a grounded labeling theory. Criminology, 23 (2) 193-208. Morash, M. (1982): Juvenile Reaction to Labelling. Sociology and Sociological Research, 67, 76-88. Offer, D., Ostrov, E., Howard, K.I. & Dolan, S. (1992): Offer Self-Image Questionnaire Revised. Los Angeles: Western Psychological Services Publishers and Distributors. Pager, D. (2003): The Mark of a Criminal Record. American Journal of Sociology, 108, 937-975. Pettit, B. & Western, B. (2004): Mass Imprisonment and Life Course: Race and Class Inequality in U.S. Incarceration. American Sociological Review, 69, 151-169.

Marijana Majdak, eljka Kamenov: Stigmatiziranost i slika o sebi maloljetnih poinitelja kaznenih djela

53

Sampson, R.J. & Laub, J.H. (1997): A Life-course Theory of Cumulative Disadvantage and Stablity of Delinquency. Advances in Criminological Theory, 7, 1-29. Siegel, L.J. & Senna, J.J. (2000): Juvenile delinquency. Theory, Practice and Law. California, Belmont:Wadsworth/ Thompson Learning. Sweeten, G. (2006): Who Will Graduate? Disruption of High School Education by Arrest and Court Involvement. Justice Quarterly, 23 (4) 462-480.

STIGMATIZATION AND PICTURE OF SELF IN JUVENILE PERPETRATORS OF CRIMINAL ACTS

SUMMARY
The goal of the research was to examine the level of stigmatization in juvenile perpetrators of criminal acts and to determine correlation between formal and informal stigmatization and picture of self (self-image and self-esteem). Participants were male juveniles (N=704) in age 14-21 divided into three groups: A. juveniles who did not commit crime (N = 432), B. juveniles with non-institutional measures because of committed criminal act (including juveniles with applied principle of opportunity) (N = 146) and C. juveniles with institutional measures (after the court procedure because of committed criminal act or on the ground of Social Welfare Center Resolution) (N = 126). Following questionnaire were used: Questionnaire for examination of informal stigmatization experience UNS-D, Offers Revised Self-image Questionnaire OSIQ and Coppersmiths Self-esteem Questionnaire. The results show that juveniles to whom were applied principle of opportunity (lower formal stigmatization) do not experience less informal stigmatization comparing to juveniles to whom were applied non-institutional measures after the court procedure (higher formal stigmatization). Juveniles with institutional measures, who are more formally stigmatized experience more informal stigmatization comparing to juveniles with non-institutional measures, also they have lower picture of self. Juveniles with non-institutional measures have better self-image comparing to juveniles who did not commit criminal act. Juveniles who did commit criminal acts and who experience more stigmatization from persons in their social surrounding have lower self-esteem and lower self-image. This results back up the labeling theories and their explanation of development of delinquent identity. Key words: stigmatization, juvenile perpetrators of criminal acts, self-image, self-esteem