P. 1
Seminarski rad Komunikacije u Zdravstvu

Seminarski rad Komunikacije u Zdravstvu

|Views: 7,926|Likes:
Published by Meg Džonlić

More info:

Published by: Meg Džonlić on Jun 01, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/03/2013

pdf

text

original

Univerzitet u Sarajevu Fakultet Zdravstvenih Studija Studij:Zdravlje i ekologija- redovan studij

SEMINARSKI RAD Tema: Komunikacije u zdravstvu

Student:

Mentor:prof.dr . Besim Spahić Sarajevo 2011/2012

Sadržaj:

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

1. Uvod............................................................................................3 1.1. Šta je komunikacija................................................................3 1.2. Zašto je važna komunikacija.................................................3 2. Komunikacije u zdravstvu..........................................................4 2.1. Primjena timskog rada u zdravstvu.....................................5-6 2.2. Kakav bi trebao biti prvi kontakt između zdravstvenog radnika i pacijenta................................................................................7 2.3. Uspješna komunikacija..........................................................8 2.4. Važnost govora tijela u zdravstvu.........................................8 2.5. Komunikacijske osobine dobrog zdravstvenog radnika...........9 3. Zaključak..................................................................................10 4. Literatura.................................................................................11

2

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

1. Uvod 1.1. Šta je komunikacija: Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema znakova. Komunikologija je znanstvena disciplina koja proučava komuniciranje. Komunikacija je proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najčešće putem jezika. Riječ komunikacija doslovno znači: učiniti nešto općim ili zajedničkim. Komunikacija je obično opisana prema 3 glavne dimenzije: sadržaju, formi i cilju. Zajedno, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju prema cilju. Cilj može biti sam čovjek, druga osoba (u interpersonalnoj komunikaciji), ili drugi entitet poput tvrtke ili grupe. 1.2. Zašto je važna dobra komunikacija u zdravstvu?  komunikacija je temelj svakog međuljudskog odnosa  komunikcijom priopćavamo sebe drugima  postižemo bolji odnos i povjerenje bolesnika  postižemo bolji odnos s drugim djelatnicima te ugodno ozračje na radnom mjestu  dobivamo bolje rezultate rada i zdravstvene skrbi za bolesnika  dobivamo veće zadovoljstvo radom .

3

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

2. Komunikacija u zdravstvu Timski rad i odnosi u zdravstvu, ponašanje pojedinaca u skupinama nešto je više od ukupnog zbroja pojedinaca koji djeluju na vlastiti način. Kada su pojedinci u skupinama, ponašaju se drukčije nego kada su sami. Vrlo je važno definirati značenje pojma grupa. Grupa se definira kao dva ili više interaktivnih i međuovisnih pojedinaca koji su se udružili kako bi postigli određene ciljeve. 1979. Obozov definira: "Ako govorimo o grupi ljudi, onda je to ukupnost ljudi povezanih zajedničkim ciljem čijim ostvarivanjem mogu biti zadovoljene individualne potrebe njenih članova". Tim je manja skupina ljudi koji imaju zajednički cilj čije je postizanje moguće međusobnim upotpunjavanjem vještina i iskustava njegovih članova. Tim karakterizira veća komunikacija nego grupu. Naime, u timu se više uvažavaju mišljenja svih članova dok je u grupi vođa dominantan i o njemu ovisi koliko će se uvažiti mišljenje članova grupe. Tim osim cilja mora imati jasnu i svrhu postojanja a članovi tima u ostvarenju cilja međusobno tijesno surađuju i u svojim zadacima se nadopunjuju.

4

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

Slika broj 1.

2.1. Primjena timskog rada: Timski (ekipni) rad u zdravstvu je jedini način rada. Budući da rad u zdravstvenoj zaštiti stanovništva postaje sve kompleksniji za stručno rješavanje zdravstvenih problema potrebno je stručno znanje i iskustvo liječnika (različitih stručnih profila), medicinskih sestara, tehničara, ali i socijalnih radnika, sociologa, psihologa. U slučajevima kroničnih bolesti bolesnici sve više postaju aktivni dio tima zajedno s terapeutima.Timski rad je metoda koja omogućava nekolicini osoba sa zajedničkim ciljem da svoje sposobnosti najbolje iskoriste međusobnim upotpunjavanjem svojih vještina i iskustava. Definicija radne grupe Svjetske zdravstvene organizacije: Timski rad pretpostavlja rad više stručnjaka na postizanju zajedničkog cilja. Taj rad ne smije biti fragmentiran i nepovezan već dobro koordiniran voditeljem tima. Pitanje je da li voditelj tima mora biti ona osoba u timu koja ima najviše kvalifikacije, ona koju članovi tima izaberu ili ona koja najbolje poznaje probleme. U zdravstvu se tradicionalno smatra normalnim da tim vodi liječnik, bez obzira kakve su mu stvarne sposobnosti, što je s gledišta efikasnosti tima neopravdano. U stručnim timovima voditelj tima ne postaje netko samo zbog izbora od strane članova tima, iako takav izbor može biti koristan kao znak podrške i povjerenja. Voditelj tima mora prije svega jasno znati i željeti postići ciljeve tima te imati opće znanje o problemima kojima se tim bavi. Uz to važno je da voditelj tima posjeduje kvalitete kao što su: 1. umijeće organizacije i upravljanja 2. sposobnost komuniciranja i rada s ljudima 3. sposobnost uvažavanja tuđeg mišljenja 4. sposobnost logičkog rasuđivanja i zaključivanja Zadatak voditelja tima je da stalno upozorava na ciljeve i zadatke tima, koordinira akcije članova, te na osnovu prikupljenih mišljenja članova tima, uvažavajući ih formulira rješenje te donosi konačnu odluku u slučaju spora među članovima tima.
5

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

Važna karakteristika timskog rada je način na koji se donose odluke. U zdravstvu dominira ekipni rad hijerarhijskog tipa u kojem odluke donosi vođa tima, a ostali mu samo pomažu. Drugi tip je takozvani procesni ekipni rad gdje se odluka donosi zajednički (demokratski). Ali takav način rada često nije dovoljno efikasan za obavljanje kritičnih i vremenski određenih zadataka. Tipičan primjer za hijerarhijski tip ekipnog rada je kirurški tim za vrijeme operacije, a za procesni ekipni rad liječnika obiteljske medicine i patronažne sestre ili rad interdisciplinarnog tima s mentalno retardiranom djecom. Rukovođenje u grupi Potreba za rukovođenjem javlja se kada grupa postane prevelika za spontanu samoorganizaciju ili ima poseban sadržaj i ciljeve. Rukovođenje grupe tada preuzima vođa (lider, šef). Postoje različiti pristupi u definiranju pojma vođe, no mogu se sažeti na nekoliko osnovnih karakteristika: tnuti autoritet Vođa ima dominantan položaj u grupi, a dominantnost se manifestira moći i utjecajem. Predstavlja centralnu figuru za članove grupe i prema njemu članovi imaju razvijen intenzivan emocionalni odnos. Njegov utjecaj je uvijek dobrovoljno prihvaćen. Vođa najčešće donosi najvažnije odluke koje ostali članovi slijede. S pojavom vođe u grupi se stvara hijerarhija odnosno dolazi do podjele na nadređenog (vođu) i podređene (ostali članovi grupe). Prema načinu stjecanja položaja vođe mogu biti: postavljeni, izabrani i u grupi iznikle vođe. Također postoji podjela na formalne i neformalne vođe. 1. formalne vođe su osobe postavljene i izabrane na položaj vođe unaprijed predviđen organizacijom grupe ili drugim formalnim aktom. Za njih su utvrđeni poslovi rukovođenja, imaju fiksirana prava, ovlaštenja i predviđena sredstva moći kojima će ostvariti svoj utjecaj. 2. u neformalnim grupama koje mogu biti dio formalne grupe znaju se javiti neformalne vođe kao odgovor na neuspješno vođenje formalnog vođe. Formalni vođe se razlikuju od neformalnih u tome što su neformalni vođe uglavnom u primarnim grupama i imaju zajedničke karakteristike i interese kao i ostali članovi grupe.
6

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

2.2. Kakav bi trebao biti prvi kontakt između zdravstvenog radnika i pacijenta: Prvi kontakt između zdravstvenog radnika i pacijenta bi trebao biti: topao, susretljiv, neposredan, blag, profesionalan. Razgovor bi trebao da pocne spontano, neusiljeno, strpljivo, bez nervoze i gledanja na sat. Treba stvoriti prijateljsku, otvorenu i podržavajuću atmosferu. Pacijent se mora osjecati slobodno i sigurno. Potrebno je govoriti jezikom koji pacijen razumije, što manje koristiti strucne termine, ako je neophodno koristenje strucnih termina svaki od njih posebno i polako objasniti.

Slika broj 2.
7

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

2.3. Uspješna komunikacija: Svaki čovjek može i ne mora biti uspješan u komunikaciji, ali oni koji pružaju zdravstvenu uslugu to moraju biti, ukoliko žele da budu uspešni u svom poslu. Uspješnost rada doktora i sestara zavisi od toga u kojoj mjeri su pomogli svojim pacijentima. Kako? Svojom stručnošću, savjetom, osmjehom, ljubaznošću, posvećenošću ...Zdravstvena usluga, kao i sve ostale uslužne djelatnosti, bazira se na komunikaciji izmeðu onog koji pruža (ljekar i sestra) i onog koji prima zdravstvenu uslugu (pacijent). 2.4. Važnost komunikacije govorom tijela u zdravstvu Govor tijela predstavlja širok opseg nesvjesnih pokreta koji mogu da poboljšaju ili naruše komunikaciju. Čak i onda kada Vam se čini da mirno sedite, Vi nesvesno komunicirate i prenosite poruku o svojim osjećanjima. Kada naućite da tumaćite gestikulaciju i ostale neverbalne signale bićete u stanju ne samo da mnogo bolje razumete stavove drugih, več i da na efikasan naćin prenesete svoju poruku. Ovo su samo neki od primera: lupkanje prstima – osoba je iznervirana, nestrpljiva, ili uznemirena; premeštanje s noge na nogu – osoba je nestrpljiva (moguće je i da predugo stoji); mrštenje – osoba ne shvata o čemu je rijeć, ili se ne slaže sa onim o čemu se govori; zarumenjeno lice – osobi je neprijatno, ljuta je, a moguće je i da joj je vruće, ili da ima povišen krvni pritisak; stegnuta vilica; brz ili isprekidan govor; podizanje jačine tona – osoba je nervozna, ljuta, ili zabrinuta; izbegavanje pogleda – osoba je stidljiva ili joj je dosadno; češkanje nosa – osoba je zbunjena ili joj se nešto ne dopada (ukoliko je ne svrbi nos); - izraženo treptanje – može da znači da osoba laže. U neverbalnoj komunikaciji je veoma važno ostvariti kontakt pogledom.
8

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

Nenametljiv kontakt pogledom ne traje duže od par sekundi, a mnogi agresivni ljudi pogledom fiksiraju slušaoca, kako bi ga zaplašili. 2.5. Komunikacijske osobine dobrog zdravstvenog radnika: Poruka koju smo več definisali kao jasnu, potpunu i preciznu treba da bude i dovoljno glasna, odnosno da se «čuje» kada stigne na cilj. Da bi doprla do cilja i vratila se pošiljaocu kao povratna informacija, mora da saobraća dvosmjernom ulicom. Dvosmjerna komunikacija znači da poruka putuje neometano do onoga kome je upučena (pacijenta), ali i da njegova reakcija nesmetano «doputuje nazad». Komunikacija se, kao i svaka druga vještina, usavršava vežbanjem i traži stalnu njegu. Zdravstveni radnici nisu u prilici da biraju sagovornike (pacijente), ali zato mogu izabrati način na koji će prenijeti poruku da bi ona postigla svoj cilj. Nije svjedno da li se obraćate djetetu, ili odrasloj osobi, nekome obrazovanijem ili manje obrazovanom. Trudite se da oblik i sadržaj poruke prilagodite primaocu. Uvijek imajte na umu koji je najefikasniji način da se postigne rezultat. Ukoliko se svakodnevno budete pridržavali odredjenih pravila komunikacije SIGURNO čete postati vješt komunikator. Na taj način uspečete da uspostavite bolje odnose sa svojim pacijentima, a medjusobno poštovanje i razumevanje doprineće da Vaš posao bude ljepši i lakši.

Slika broj 3.
9

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

3. Zaključak: Vještina komunikacije je, kažu mnogi, najjaće čovjekovo oružje. Zdravstveni radnici koji vješto komuniciraju i koriste svjetska saznanja u oblasti personalne komunikacije, razlikuju se od ostalih i svojim odnosom prema pacijentima, kolegama sa posla i ostalim graðanima. Oni su uspješni zdravstveni radnici. Analizirajte bilo kog ljekara i shvatićete da je ono po čemu se on razlikuje od drugih upravo vještina prenošenja znanja: na seminarima i savjetovanjima, putem knjiga, zbornika radova, publikacija, stručnh i popularnih medija. Najvažnije je da oni to svakodnevno primenjuju u svom radu sa pacijentima i kolegama na poslu. Oni ostavljaju utisak uspješnih, jer oni to i jesu, upravo zbog svoje uspješne komunikacije.

10

Komunikacije u zdravstvu, prof.dr. Besim Spahić Fakultet zdravstvenih studija- Sarajevo

4. Literatura: 1. Internet- www.google.ba 2. Slika 1 – http://www.gmbusiness.biz/thumbnail.php?file=Zdravstvo_506609368.jpg &size=article_medium 3. Slika 2 – http://www.ordinacija.hr/repository/images/_variations/1/6/16454374785 9938cdbf59c3bf13b3739_content_medium_noaspect.jpg 4. Slika 3 – http://www.google.ba/imgres?q=medicinski+radnici&start=172&hl=hr&bi w=1280&bih=880&tbm=isch&tbnid=qrbSU5utEjHweM:&imgrefurl=htt p://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/Medicinari-odlaze-uinostranstvo.lt.html&docid=Phus9albfSZHkM&imgurl=http://static.politi ka.co.rs/uploads/rubrike/215302/i/1/lekari.jpg&w=468&h=468&ei=DPD DT_izK8LftAbWo6ixDg&zoom=1&iact=rc&sig=1094546729453706685 03&page=8&tbnh=154&tbnw=154&ndsp=25&ved=1t:429,r:6,s:172,i:19 0&tx=66&ty=70 5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Komunikacije

11

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->