University of Zagreb Centre for Mediterranean Studies, Dubrovnik The Mediterranean Memory Project The Second Reunion/Meeting

of the Cities - Dubrovnik’s Consulates Dubrovnik, October 15th – 17th, 2010-10-11 Dr.sc.Darko Bekić PRILOG POZNAVANJU DIPLOMATSKIH ODNOSA DUBROVNIKA I MAROKANSKOG SULTANATA U POSLJEDNJIM DESETLJEĆIMA REPUBLIKE Uvodna razmatranja Druga polovica 18.stoljeća u europskoj politici bila je obilježena propašću apsolutističkih monarhija, pa tako i vrste diplomacije, koja je bila pokretana dinastičkim interesima i sukobima europskih dvorova i aristokracija. Nova britanska diplomacija, ulazak mlade američke države na međunarodnu pozornicu i, osobito, Francuska revolucija, potpuno su izmijenili međunarodne odnose i diplomatsku aktivnost, pa tako i u mediteranskom bazenu. Umjesto feudalno-dinastičkih, religioznih i političkih sukoba, u prvi plan dolaze interesi mlade građanske klase, kapitalista i trgovaca, koji su tražili drugačiju, moderniju diplomaciju, baziranu na njihovoj želji za novom podjelom interesnih sfera, za širenjem nacionalnog tržišta, osiguranjem trgovačkih putova, najvažnijih sirovina i manufakturnih proizvoda. U takvim okolnostima, za prevlast na zapadnom Mediteranu borile su najveće trgovačke, ali i pomorske sile: V.Britanija, Španjolska, Francuska i Nizozemska, a u istočnom dijelu Mediterana, pripremao se konačni obračun s “bolesnikom s Bospora”, Otomanskim carstvom, u kojem su - uz navedene zapadne sile - sudjelovale još i Rusija i Austrija. Venecija i Dubrovačka Republika, dvije teritorijalno male, ali značajne trgovačke sile u mediteranskom prostoru, u drugoj polovini 18.stoljeća, već su se oporavile od krize u koju su 200 godina ranije upale zbog premještanja svjetske trgovine na Atlantik i Daleki istok (pri čemu je Dubrovnik morao prevladati i posljedice katstrofalnog potresa iz 1667. godine !). U svakom slučaju, u tom razdoblju, dubrovački kapetani i trgovci uspjeli su se uklopiti u nove strateško-političke odnose i prioritete međunarodne diplomacije, pa je Dubrovačka Republika već 60-ih godina 18.stoljeća, u regiji Mediterana imala 80-ak konzulata, dok je, primjerice, golemo Austrijsko carstvo, imalo samo njih 23.(1)Treba reči da je Dubrovačka Republika ulazak Napoleonove vojske u Grad, pa tako i svoj kraj, dočekala s čak 277 brodova, ukupne nosivosti od 25.512 kola nosivosti, koji su bili neprkidno angažirani u pomorskom prijevozu ili/i trgovini između svih važnijih luka na Mediteranu. U tom razdoblju, dubrovački su brodovi, osim u europske luke na atlantskoj obali, prelazeći Ocean, sve više doticali i luke Sjeverne i Južne Amerike, ali i one na drugj

1

još u 16. Okružen sa svih strana Otomanskim carstvom.(3) I doista: poslije smrti Moulaya Ismaila. te geostrateški vrlo nepovoljno smještena država. Dubrovačka Republika. (2) Međutim. Međutim. ali princeza od Contija mogla je smatrati da je dobro prošla. Austrije. nakon što se. Od vjenčanja nije bilo ništa. zagledao u francusku princezu od Contija te zaprosio njezinu ruku.teritorijalno i po naseljenosti . ali i suvremeno ustrojenu vojsku u kojoj se posebno isticala sultanova osobna garda. nekom prilikom.godine. uostalom. 1757. sultanat je prerastao u – za tadašnje prilike – uređenu i visoko centraliziranu državu. naravno. reprezentativnu prijestolnicu.Mekzen). Francuske i Velike Britanije na zapadnom dijelu Sredozemlja. a Španjolske. Prvi diplomatski kontakti Dubrovnika i alauitske dinastije u Maroku Naše razmatranje diplomatskih odnosa između Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata odnosi se na razdoblje od dolaska na prijestolje pripadnika alauitske dinastije Sidi Muhammeda.iskoristiti sukobe interesa Francuske. sinova Moulaya Yezida (17901792) i Moulaya Slimanea (1792-1822). i dalje je trpjela podređenu ulogu u odnosu na najveće sile.stoljeća . Jedna epizoda slikovito opisuje vladavinu Moulaya Ismaila.za svoje ciljeve . Dubrovnik je. Veliku ulogu u živoj diplomatskoj aktivnosti Dubrovačke Republike – kao što je dobro poznato i temeljito obrađeno u našoj historiografiji.stoljeću. grad Meknes. Marokanski sultanat se. također značajan državnik i reformator.. u drugoj polovici 18. da je Moulay Ismail taj koji bi trebao promijeniti vjeru. 1806. pod upravom močne i sveprisutne administracije (tzv. na vlast došao sultan Sidi Muhamed ili Muhamed III (17571790). u zemlji je nastupilo 30-godišnje razdoblje političke anarhije.Versailles je bio više nego šokiran ovom ponudom. imali u svom posjedu.mala. velikodušno je najavio ocu. Maroko je u to vrijeme dobio i novu. a koje se razdoblje u marokanskoj historiografiji naziva “zlatnim dobom” alawitske dinastije i marokanske države. ako se želi oženiti s kčeri francuskog “Kralja Sunca”. u uvjetima de facto vazalnog odnosa napram Visokoj Porti (uspostavljenog još 1512. da će princeza i u braku smjeti zadržati svoju krščansku vjeru. Venecije i Carigrada na istočnom. Tijekom njegove vladavine. u sklopu portugalske kolonije Goa. te vladavine njegovih nasljednika. koji je vladao punih 57 godina. prisutne u mediteranskom bazenu. i u drugoj polovini 18. Ovo razdoblje bilateralnih odnosa dviju država u hrvatskoj je historiografiji 2 . enklavu “Sao Braz” (Sv. kralju Luju XIV. imali su konzulati Dubrovačke Republike. ali samo do pada Dubrovačke Republike. tijekom koje se na prijestolju izmijenilo sedam međusobno zavađenih prinčeva. gdje su Dubrovčani. da bi tek 1757. tako da njezin porod ne bi imao velike šanse da se domogne marokanskog prijestolja. sastavljena od crnačkih robova (Abid Al Boukhari). također oporavljao od stanovite krize koja je zemlju zahvatila nakon smrti sultana Moulaya Ismaila(1672-1727). jer je Moulay Ismail imao harem od tisuću žena i nekoliko stotina sinova. u kojoj je nastojao . Vlaho).strani. smatrajući.stoljeća. !). od Perzije do Indije. svoje interese mogao braniti samo vještom diplomacijom.

stoljeća.Šundrica i B.(2) Prvo zaoštravanje bilateralnih odnosa Dubrovnika i Maroka Dvanaest godina kasnije. srpnja te godine.Korkut. (9) Zbog toga. prvi pisao A. Kao kuriozitet navodimo da je prvi rad o marokanskoj dinastiji Alauita (koja. vračajući se iz Meke. od marokanskih hodočasnika koji su. a u 17. pisac djela “Zakat Aaron” (žlj) Međutim. Poslije II sv. međutim.. Dne 1.godine. s puno brodova i kamenih zgrada. o službenim i diplomatskim odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata nemamo podatka sve do druge polovice 18.bacaju novo svjetlo i na Dubrovnik i na Maroko.(5). 1778. izaslanici Dubrovačke Republike prvi su puta pregovarali sa sultanom radi otvaranja konzulata u Maroku. objavio B.tijekom 60-ih i 70-ih godina .(7) Osim navedenih . da njihovi brodovi marokanske hodočasnike imaju sigurno prevoziti i iskrcavati samo u marokanskim a ne u tuniskim. u odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata pošlo je još više po zlu.. Međutim.stoljeću.Lukić.stoljeću.ponovno vratimo temi diplomatskih odnosa i sukoba Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata u 18.obrađeno začuđujuće mnogo ali. Naime.rata. tj. na ove zaboravljene. doznao je da se u Aleksandriji jedna druga skupina hodočasnika ukrcala na neki dubrovački brod koji je. 1765. naime. dubrovački su trgovci imali svoju koloniju u marokanskom gradu Fezu.(3) 3 . Tijekom 16. koji . zabranio da uspostavlja izravne odnose s jednom islamskom kraljevinom.(4). u “Dubrovačkom listu”. Zaustavio se i u Dubrovniku te ga opisao kao velik i lijep grad. upravo doplovili u Tanger. kao predmeta istraživanja. uzged rečeno. kao odredište imao Tunis. Marokanski putopisac i kartograf Al-Idrissi već je u 12. godine 1928. s konca XVIII stoljeća. kao svom vazalu. Međutim. o neugodnoj epizodi dubrovačko-marokanskog pomorskog rata u 18.nekoliko radova o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka objavio je i I. Tek tada. ali dramatične događaje opet su se osvrnuli Z. temeljito ju kartografski obradio i dao jedan od prvih srednjovjekovnih opisa mnogih naših gradova. u svijetu je objavljen čitav niz važnih historiografskih djela i do sada neobjavljene građe. Carigrad je za to doznao i Dubrovniku. da Dubrovnik sve svoje odnose sa muslimanskim vladarima mora obavljati samo uz posredovanje Carigrada.Vučetić.stoljeća.stoljeću. a ne neku marokansku luku. posvećen ovoj zanimljivoj temi. prošao hrvatskom obalom. sultan Sidi Muhammed dao je pozvati u audijenciju sve europske konzule da bi im prenio svoju “uvrijeđenost na Dubrovčane”. Ovo je bilo suprotno njegovoj noti upućenoj svim europskim kon-zulima još u studenom 1776.(6) Nesumnjivo. u posljednja dva desetljeća. čini se opravdanim da se . u Sarajevu. temeljnim djelom o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka može se smatrati popis i sadržaj najvažnije primarne građe iz Dubrovačkog arhiva. tek je u novije vrijeme. u nas se nije pojavio ni jedan važniji znanstveni tekst. alžirskim ili tripolitanskim lukama.stoljeću tamo je živio i stvarao dubrovački Židov Aaron Cohen de Ragusa. Na Visokoj porti smatrali su.. još i danas vlada Marokom!) u Zagrebu objavljen još daleke 1801.. za dinastije Almoravida. prvenstveno zbog općenite popularnosti dubrovačke diplomacije.Mitić (8) Na žalost. Istovremeno. koje je 1960/1.koristeći i nove izvore . osme godine vladavine Muhameda III.u duhu Breudelove historijske škole .

S druge strane. istog iznosa kojeg su Dubrovčani plačali i Otomanskom carstvu. Konzul Chenier nije se . atlantske obale Sjeverne Afrike pa su nastojali izbjeći svaki incident zbog kojeg bi. vojno intervenira radi njihova spašavanja. Španjolsku. koji bi mu “odrađivao” poslove o kojima se nije mogao dogovarati ili.(6) Pri tomu. njihova je misija bila uspješna. Sidi Muhammed III . bila je pod formal-nom vlašči.. tj.(5) Prema saznanjima francuskog konzula u Maroku. akreditirani u Maroku. od Egipta do alžirskih granica s Marokom. karavanskim putovima. bizaran. Dubrovčani su. naravno. odmah angažirali svoju diplomaciju.u izvještaju kralju Luju XVI . angažirali. često žalio na svog sunarodnjaka. čini se. Sidi Muhammed. ali je – kako se može razabrati iz Chenierove korepondencije s Parizom .Dana 27. koji se u sve miješaju” izborili prekid rata. Essauira) otkrili su kako jedan dubrovački brod već ukrcava hodočasnike za Meku i raznu robu.kolovoza 1779. samo 15 dana kasnije. nije mislio na dvo-jicu navedenih dubrovačkih izaslanika. Britaniju ili Nizozemsku. čak. strani konzuli. francuski uhode u marokanskoj luci Mogador (danas. obaviješteni su da sultan namjerava objaviti rat Dubrovačkoj Republici. budući da je on – suprotno volji konzula Cheniera – održavao paralelnu.diskretno zastupao i interese drugih zemalja s kojima marokanski vladar nije imao formalne diplomatske odnose ili ugovore o miru. čak. ustvari. ali izravnu vezu sa Sultanom. Na objavu rata. došli u sukob s Carigradom. ali ne i čvrstom kotrolom Otomanskog carstva. neformalnu. kojeg su dubrovački izaslanici.mogao načuditi tolikoj pragmatičnosti Maroka i Dubrovnika. Drugi mogući razlog objave rata Dubrovačkoj Republici mogao bi biti “pedagoške” naravi . ali i razbojnika koji su harali nesigurnim. 1. tako što su dogovorili isplatu godišnjeg tributa od 1000 mletačkih cekina. sigurno je htio imati bar još jednog povjerljivog Francuza. javio Parizu kako su “europski intriganti. koji se ne ravna prema nikakvim 4 . marokanski hodočasnici . u depešama francuskom dvoru.zbog stalnih napetosti u odnosima između otomanskih upravitelja Alžira i Tunisa. jer je on 16.listopada 1778.(4) Iz današnje perspektive.kao i svaki drugi makijavelistički vladar . pa su u travnju 1780. Francusku. Caille Daudiberta. htio upozoriti velike europske pomorske sile. pa je ekspresnu normalizaciju njihovih odnosa pripisao hirovitosti sultana Muhameda III.(7) Iako do formalne objave mira još nije ni došlo.kolovoza 1779. navedeni casus belli čini se. Zbog toga je Daudibert. Chenier. u Maroko poslali dvojicu svojih pregovarača.. kao službenog predstavnika francuske krune. eventualno. tj.osim Cheniera. mogli su lako stradati. bio “trn u oku” Chenieru. Marokanski sultani pribo-javali su se eventualnih ambicija Carigrada da se domogne njihove. da je objavom rata najmanjoj pomorskoj sili na Mediteranu. s boravištem u Maroku. Sultan je Dubrovačkoj Republici objavio rat. gu-sari u kraljevoj službi) dobili odobrenje da napadaju i pljačkaju dubrovačke brodove a njihove posade i putnike . 31. Daudibert je djelovao kao neformalni “agent” Dubrovnika.odvode u roblje. spominjati Chenieru. vrlo lukav i sposoban pregovarač. što bi se moglo dogoditi ako i ka-petani njihovih brodova ne budu poštovali marokanske interese i njihove osjetljive odno-se s Visokom Portom. što bi marokanskog vladara prisililo da protestira u Carigradu ili. što je u praksi značilo da su marokanski korsari (tj. izgleda. nastojeći izgladiti neugodni spor sa sultanom.. U ovom slučaju. Tunisu ili Alžiru . predviđenu za iskrcaj u Tunisu i Aleksandriji. već na jednog francuskog trgovca i mešetara.rujna te godine. Cheniera. koji se.. Naime. Charles-Marie i Antoine Casilarija. I doista.ako bi bili iskrcani u Tripoliju. možda. ali treba uzeti u obzir tadašnje političke i društvene prilike: čitava Sjeverna Afrika.

Sidi Muhammed dobro je znao da Dubrovačka Republika. robu koju su Maltežani prevozili na Kanarske otoke. pa mu se učinilo praktičnim. ova tvrdoglava upornost marokanskog vladara može se objasniti jedino njegovom gramzivošću. prodati. dubrovački konzul u Cadizu. pak.B. koje je. zato što je prethodne godine neki kapetan. dobro” . već “sve ovisi o njegovom raspoloženju i vladarskoj volji…”. listopada u Tanger i predana židovskim trgovcima robljem.ako se pokaže da su za navedeni incident ipak odgovorni Mlečani – i od njih iskamčiti godišnji tribut od 1000 cekina. isti tribute koliki je. u kojem ovaj Du-brovačku Republiku preporučuje velikodušnosti i pravičnosti marokanskog vladara. pred sultana. to je bio mletački brod poznat po nazivu dubra-veneto:”Pa. tj. do sul-tana je protiv njih došla i optužba samih hodočasnika. On je odgovorio da je riječ o nesporazumu. da tamo konačno utvrdi jesu li za iskrcavanje hodočasnika u Tunisu odgovorni Dubrov-čani ili Mlečani. prethodne godine. Oni su sa sobom donijeli i pismo carigradskog sultana. uživa zaštitu Visoke Porte. kao da je riječ o “raguzanskom” brodu. 13orica Dubrovčana vraćena su 25. iskrcao marokan-ske hodočasnike u Tunisu. prije nekoliko godina. sultan odredio da budu prodani u roblje. u Cadiz da se tamo sve objasni. “već na putu”. ocjenjujući da oni ipak neće biti prodani. umjesto u marokanskoj luci. Venecija plačala alžirskom veziru. kako zbog 5 . jer je prvih dana rujna jedna marokanska fregata zarobila i u luku Larache privela jedan dubrovački brod s 13 članova posade i šest putnika.onda ću vas poslati. zajedno s mojim tajnikom (sidi Achmet ben Othmanom. kao poklon.prema njegovim izvorima . tj. Ali.principima. njihov sunarodnjak. valjda. pokazalo se da je Chenierova karakterizacija marokanakog vladara bila točna. računao da će . op. navodno. da ih otkupi. tamo bio vrlo lijepo primljen. imenom Crocco (koji je na njegovu dvoru radio kao slikar !).” Međutim. obdari baš dubrovačkim bro-dom. Naime. s obrazloženjem da je “ jedan marokanski veleposlanik na Malti. On je. a ne mletački brod. u Maroko je konačno stiglo dubro-vačko izaslanstvo. Carigradskom sultanu.”(9) Međutim.(11) Istovremeno. koji su svom vladaru potvrdili da ih je. nakon što su zarobljeni Dubrovčani već odvedeni u španjolski Cadiz. već da će se pričekati dubrovačko izaslanstvo.odgovorio je sultan “. Sidi Muhammed. Ustvari. Naravno. kada francuski konzul Chenier javlja Parizu da bi . treba dopremiti u Meknes i tamo je. ne baš uvjeren u vjerodostojnost svjedočanstva marokanskih hodočasnika. da carigradskog Velikog Gospodara.(12) Pregovori dubrovačkih izaslanika sa sultanom Afera sa zarobljenim dubrovačkim brodom i posadom otegla se do početka 1780. Dubrovčanima je.(8) Samo nekoliko dana kasnije. u Veneciju je hitno poslao nekog Đenovežana. početkom ožujka iste godine. neka vam Mleci plate brod i vrijednost robe (koje ćemo zadržati). ovaj je naredio da se Maltežani odmah puste na slobodu.(10) Zbog toga. Naravno. Kada su ih oni doveli u prijestolnicu Meknes. za račun Dvora. Ako je doista riječ o mletačkom kapetanu. u to vrijeme.dubrovački brod mogao biti poslan. u čijem je sastavu opet bio i Carlos Maria Dodero. francuski konzul Chenier o tome je odmah izvijestio svoga kralja. Maltežana. da su marokanski hodočasnici krivo razumjeli riječ dubras. kao vazal.D. dubrovački se kapetan nije dao smesti.). u Tunisu iskrcao dubrovački.. (13) Međutim.

već Veliki vezir. Usprkos to-mu. Sidi Muhammedu. stranim izaslanicima. do rabatske luke Sale. svibnja 1780.u svojoj depeši Parizu . pretpostavljamo. pa su dubrovački izaslanici bili prisiljeni tražiti i sultanu poslati nove preporuke i jamstva koje su. pomažući Portu u ratu s Rusijom.nakon postignutog dogovora s izaslanicima .“oprašta” a svojim korsarima naređuje da prekinu sva neprijateljstva i oslobode zarobljene Dubrovčane. Marokanski vladar poslao je po njih visokog dvorjanina.(21) U Parizu su. primječujući čak i to da su donijeli “preskromne darove. na njihovu zamolbu..”(19) Međutim. čni se. Sultan je posebnu diplomatsku notu uputio i konzulima drugih zemalja u Maroku. uputili tuniski beg. kojom ih obavještava da je “stanovnicima Raguze odobrio mir. Dubrovčani Rusima prodali šestoricu Marokanaca kao roblje! (16) Nakon ove. ali na plačanje tributa i dalje nisu pristajali. primijetili da Chenier ne pokazuje nimalo solidarnosti sa zlosretnim dubrovačkim izaslanstvom. 18. koja su im javno pročitana.lipnja. dubrovački izaslanici ipak su se morali pomiriti s gubitkom broda. gdje je stolovao francuski konzul. pa su mu poslli instrukciju da uloži svaki mogući napor da se 6 .svibnja 1780. Tako je francuski konzul Chenier još 28. ali da su do njih i drugih stranih konzula. postignuto je kompromisno rješenje: s nadnevkom 10.(15) Dubrovačkim su se pregovaračima ovi uvjeti. francuski konzul – uvijek sumnjičav prema Dubrovčanima i njihovim odnosima s Marokom – izrazio je sumnju da će njihova misija biti brzo okončana. (18) Istog dana. ali ne i teret i sam brod. kaida Muhammeda al-Guedira i odred konjice. ali se francuski konzul Chenier . ali ih je Sultan – čim je to osjetio – zaskočio novom optužbom: da su za vrijeme rusko-turskog rata. činili neprihvatljivi pa su oklijevali s odgovorom.”(14) Dne 19. nije potpisao vrhovni vladar Otomanske imperije. alžirski vezir i aleksandrijski kadija.. I to bi bilo podnošljivo.čuvao da ovu itekako važnu pojedinost ne pripiše u zaslugu dubrovačkim diplomatima. ova pisma nisu odmah dospjela u ruke ni dubrovačkim niti ostalim. u Tunisu ili Alžiru. ali pritisnuti i činjenicom da su za svoga boravka u Maroku već potrošili gotovo 30 tisuća funti. s kojeg su uspjeli preuzeti posadu. Svečano su se obvezali da njihovi brodovi više nikada neće iskrcavati marokanske hodočasnike. da ih sigurno doprate do Marakeša. marokanski vladar oslobodio je 13-oricu članova posade. spokoj i uvjera-vanja o našoj dobroj volji. ali je odbio vratiti dubro-vački brod i njegov teret te ponovnu uspostavu mira s Dubrovačkom Republikom uvjeto-vao plačanjem godišnjeg tributa. francuski konzul Chenier izvješčuje da su dubrovački izaslanici još u Essauiri.travnja. budući da ga. Međutim. ali dosta hladno te da na njega pismo iz Carigrada nije ostavilo značajniji dojam. zlokobne optužbe. Svi su odmah zapazili da se u pismu Dubrovačkoj Republici ne spominje plačanje tributa. a da nisu postigli nikakav uspjeh. u depeši kralju Luju XVI. (17) Na kraju. sultan Muhammed III na Dubrovačku Republiku adresirao je formalno pismo u kojem izjavljuje da joj . da im sultanove vlasti u Mogadoru nisu i dalje sprečavale odlazak iz zemlje.(20) Ipak. gdje je bio usidren i njihov zarobljeni jedrenjak. izgleda. javljao da je dubrovačko izaslanstvo zadržano u Mogadoru (današnjoj Essauiri ). stigla je nova informacija iz Meknesa da je sultan Muhammed primio dubrovačko izaslanstvo. tako i zbog žara kojeg su pokazali te žrtava koje su Dubrovčani podnijeli. već samo u njihovoj domovini.njezine lojalnosti i ovisnosti o Porti. koji su tamo pristigli. konačno došla dva navedena sultanova pisma.

(24) Međutim. Portugal. Danske i Venecije. Dubrovačka se Republika – i nakon neugodnog incidenta s hodočasnicima. veću ulogu igrala podrška koju su Dubrovčanima pružili otomanski regenti u Alžiru. dubrovačko izaslanstvo konačno je napustilo Maroko i sa sobom povelo kapetana i 12 mornara s njihovog zarobljenog broda. završe. bili su najveće žrtve takva postupanja pojedinih kapetana ! Tako je i bilo i ovaj put: stalnim diplomatskim predstavnicima europskih država u Maro-ku (Francuska. koji bi na brodu došli u sukob s krščanskim putnicima ili posadom. koji je i sam bio Španjolac. pak. Ovdje treba razjasniti da je Moulay Yezid bio najstariji sin i prijestolonasljednik. nakon koje su mogli početi novu. Danska. u tuniskim lukama Soussa i Sfaqs !(23) Tumačenja za ovak-vo neodgovorrno ponašanje dubrovačkih (ali ne samo njih već i nekih francuskih. po-slao u Pariz. Nizozemska.. ovaj puta. danas je teško utvrditi. koji su na brod ukrcavali Marokance. koje su marokanskom sultanu plačale tribut (također i Švedska. prema kojemu je stari sultan. a ponekad je bila riječ i o kratkovidnoj gramzivosti kapetana. Tako je tri godine 7 .. Carlosa Mariu Dodera.prosinca 1780. mletačkih i drugih kapetana !) su različita: u pojedinim slučajevima. u tomu. pomalo nevjerojatno zvuče informacije što ih je francuski konzul Chenier.prihvačali i prijevoz samo do Tunisa.. ali su . konzul Chenier javlja francuskom dvoru kako je upravo doznao da je Sultan dao pozvati u Tanger dubrovačkog konzula iz španjolskog grada Cadiza. neki dubrovački brodovlasnici. Švedska. njihove posade i robu.). “izvukla” bez plačanja godišnjeg tributa ! Da li je. samo nekoliko mjeseci kasnije. uputio notu. a koje su govorile o tome da je do marokanskog sultana ponovno došla vijest kako dubrovački kapetani hodočasnike na povratku iz Meke. Umjesto mira. odlučujuća bila čvrsta pregovaračka pozicija i vješ-tina dubrovačkih izaslanika. bez obzira da li je riječ o dubrovačkoj ili robi koja se prevozi za potrebe građana drugih država. 9. ali ponekad su. riječ je bila o pobunama marokanskih putnika-hodočasnika. i to uspješno.veljače 1781. iako su znali da ne nastavljaju plovidbu prema marokanskim lukama već samo do Libije ili Tunisa. ali i trezori Dubrovačke Republike. imao slabost. princ Moulay Yezid. rata objavljenog od strane sultana. ali naširoko poznat i po svom prijekom karakteru. ali da. pritivno njihoovj volji. Chenier je doznao da hiroviti marokanski suveren namjerava još jednom normalizirati odnose s Dubrovačkom Republikom.svojim korsarima naredio da opet počnu napadati i otimati dubrovačke brodove. primjerice. očigledno. Venecija i dr.pregovori Dubrovčana i marokanskog sultana što prije. najveće zasluge za to ima njegov sin. novo zaoštravanje i – rat ! Koncem lipnja 1780. plodonosniju suradnje dviju država.zbog povoljne cijene .. Od svog povjerljivog izvora. samo dva mjeseca kasnije. odnosno. kojom ih je informirao da je – zbog ponovnog prijestupa Dubrovačke Republike u postupanju s marokanskim hodočasnicima . Tunisu i Egip-tu. pa i sama Visoka Porta ili je. I kada je svakom Dubrovča-nu trebalo laknuti zbog prevladane krize u odnosima s Marokom. za razliku od nekih drugih europskih država. Ponekad su to hodočasnici i znali. protestirali zbog slabe hrane ili slično. umjesto u Maroku – iskrca-vaju. bili i prevareni ! U svakom slučaju. Sultan Muha-mmed III je 4.(22) Naime. ali u naturi!). ali bit će da su i jedna i druga okol-nost odigrale svoju ulogu. u prosincu 1780. čini se.

. sultanovo pismo sadržavalo je i dozvolu dubrovačkim brodovima da slobodno ukrcavaju i prevoze marokanske hodočasnike. Nakon 6-mjesečnog angažmana. sultan mu je odgovorio da mu dozvoljava ostati u Saleu. koji im je ponudio da čitavu marokansku ekspediciju svojim brodom besplatno preveze do Aleksandrije. Ipak. opet doplovi u luku Sale. ovoga puta. razboljelo se više članova njihove velike prat-nje.. a u njemu marokanski vladar. U političkom metežu koji je nastao. Dapače. koji će odsada. bilo je adresirano na carigradskog sultana. da se tamo smire i posvete vjerskim pitanjima. paša Achmet ben Achmet. Našao se tamo i jedan dubrovački kapetan. “…baš kao što ste pod zaštitom Otomanskog sultana. sultanovo.” Ali. s tim da narednog ljeta. a po povratku u domovinu. dubrovački je konzul stigao u rabatsku luku Sale ali se razbolio. s nadnevkom 4. umjesto da mu odrubi glavu. imenom Jakov Kizlar. dubrovački konzul Dodero dobio je još dva pisma. informira svoga močnog susjeda da je prihvatio njegovu preporuku i obnovio mir s Dubrovčanima te da ih nije opteretio nikakvom velikom obvezom. također izvještava o normalizaciji odnosa Maroka i Dubrovnika te o gotovo privilegiranom položaju. Međutim.ranije. zajedno s mlađim i također problematičnim bratom Moulayem al-Salamom na hodočašče u Meku. početkom ožujka 1781. prinčevi Moulay Yezid i al-Salam opet su za plovidbu do Tunisa unajmili neki dubrovački brod.(26) Uspostava mira. marokanski su mu prinčevi izdali pismeno jamstvo da može slobodno sidriti u bilo kojoj marokanskoj luci.. Sultan je Dubrovačku Republiku stavio pod svoju zaštitu. koji su plaćale druge zemlje. U znak zahvalnosti. 1778.travnja 1781. koji bi šest mjeseci razvozio robu (ponajviše žitarice) za potrebe raznih marokanskih vilaja. u Meknesu uveo neki novi porez. (25) Mjesec dana kasnije. s puno poštovanja. princ Moulay Yezid dao se od svojih odanih jedinica proglasiti sultanom. brod bi se mogao vratiti u Dubrovnik. Prvo. Dubrovačka Republika je – slično kao i Švedska – dobila obvezu u naturi: da svakog ljeta u Maroko pošalje po jedan jedrenjak nosivosti tisuću kvintala. uživati dubro- 8 . Na povratku iz Meke. tributa u novcu. poslao ga je. koji će se otamo “vratiti vrlo zadovoljan”. umjesto. do Aleksandrije. adresiranom na velikog vezira u Carigradu. (27) Osim ovog. U drugom pismu. koje dogovore s putnicima. zahvalivši na susretljivosti i prijateljskim gestama prema Dubrovniku te od njega zamolio odobrenje za povratak u Španjolsku. ali pod nezadovoljajućim uvjetima I doista ! Konzulov sekretar donio je svome šefu u Sale sultanovo pismo adresirano na Senat Dubrovačke Republike. Dubrovnik nije mogao proći bez da plati odštetu. pa nije imao snage produžiti put do prijestolnice. radi obavljanja sličnih poslova. Što je najvažnije. njegov otac ga je odmah uhapsio ali. koje je marokanski prijestolonasljednik nastojao poštediti mukotrpnog puta kroz pu-stinju. pa je izbila pobuna. u marokanskim lukama. isti ili neki drugi brod. Zato je poslao pismo sultanu. svom ocu toplo su preporučili Dubrovčane i založili se za normalizaciju odnosa s njihovom Republikom. što je razbijesnilo građane prijestolnice. Međutim. kojim se službeno obnavlja mir između Maroka i Dubrovnika. po cijeni i na bilo kojim rutama. ali da u Meknes svakako pošalje svoga tajnika. Tijekom hodočašća. marokanski ministar i valija od Doukkale.

budući da su mu potrebni baš svi brodovi. marokanski je ministar htio pokazati duboko poštovanje svoga sultana prema Visokoj Porti. tim više što je Dubrovčanin nosio i pismo carigradskog sultana. već unaprijed htio pokazati svoju dobru volju i pri-jateljstvo. K tome. očigledno. U tom smislu.. Tijekom 1781. odnosno. S tim pismom. marokanski je sultan jednim pismom od dubrovačkog Senata zatražio da mu pošalje tri broda. tijekom lipnja 1782. nije bio profesionalni diplomat (ili se takvim samo gradio !) pompozan doček i pratnja bili su neobični. Sa svoje strane.nisu posebno impresionirali sultana.onaj “od Istoka” (tj. koji su se sastojali od izbora čajeva. (30) Po njegovu prispijeću u Meknes. iako ona već plača tribut i uživa zaštitu Visoke Porte. ali ga pripreme za rat s “nevjernicima” sprečavaju da ih pošalje. posebno zato što stoje pod zaštitom Otomanskog carstva. Carigradski sultan promp-tno je podržao Dubrovčane i to potvrdio pismom. svojem domačinu htio odmah dati do znanja kako Dubrovnik. Također. najavio je da Sidi Muhammed ima spremne velike i lijepe poklone za carigradskog sultana. objašnjavajući da marokanski suveren očigledno ne vodi računa o činjenici da dubrovački brodovi nisu u vlasništvu Republike. očigledno. od Salea do Essauire. dodajući kako se dva sultana . pa je zatražio njegovo odobrenje. na koji bi se mogli ukrcati pokloni za cari-gradskog sultana. tim više što je u njegovoj pratnji bio samo jedan sluga. dubrovački su brodovi redovno doticali marokanske luke. sultan je odmah primio dubrovačkog izaslanika koji mu je predao pisma i poklone. porculana i srebrenine. nije u stanju zadovoljiti zahtjeve marokanskog vla-dara. Zato marokanski ministar moli velikog vezira da pošalje jedan “veliki i komotni” dubrovački jedrenjak.. dubrovački Senat požalio se Carigradu i zbog sve razvidnijih pretenzija marokanskog sultana da Dubrovačku Republiku pretvori u svoga vazala. jedan izaslanik Dubrovačke Republike. skromno naglašavajući kako je on tek izaslanik “jedne male republike. među kojima i čuveni arapski konji. ali i raznih pobunjeničkih skupina. odnosi Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata su se višemanje normalizirali. nije znao da po marokanskim cestama luta puno očajnih prosjaka i razbojnika. francuski konzul Chenier je protokolarnu gestu sultana prema dubrovačkom poklisaru protumačio kao dobar znak za interese Dubrovnika.(28) Poslije ovih događaja. ustvari. dubrovački poklisar ispričao se što su ga netočno najavili kao velepos-lanika. očigledno. koje bi mu mogle zagorčati diplomatsku misiju. objektivno. koji su dopratili dubrovačkog “veleposlanika” do Meknesa. već privatnih bro-dovlasnika. zajedno s još jednom porukom od dubrovačkog Senata. čokolade. nije daleko od pameti pretpostavka da je hinjenom skromnošću dubrovački diplomat. bilo u 9 . budući da je marokanski vladar..(29) Dubrovački su sena-tori ovaj zahtjev marokanskog vladara dočekali s velikim negodovanjem i odmah se požalili carigradskom sultanu. Sultan je u Sale odmah poslao jednog visokog dvorjanina i čak pedeset konjanika. koja se jedva nazire na karti svijeta. Valija od Sa-lea nije ga htio pustiti u zemlju bez dozvole sultana. Ovim gestama prema Dubrovačkoj Republici. stranih vladara. On. ali u travnju 1782.marokanski) – moraju još više zbližiti. Izaslaniku koji. kave. koji bi trebali oslobođene muslimanske robove s Malte prevesti u Aleksandriju i u Tunis. ali koji – po ocjeni francuskog konzula . u marokansku luku Sale stigao je.vački pomorci.” Međutim. carigradski) i onaj “od Zapada” (tj. adresiranom na marokanskog sultana. čije brodove Senat ne može samo tako rekvirirati i stavljati u službu države.

na tlu britanskog posjeda.već je bio mrtav. kada je riječ o Dubrovčanima. Moulay Slimane kojeg su. Naime zbog velikog broja stradalih od neizlječive bolesti. zbog sve manje proizvodnje. pa su 10 . Moulay Slimane postao je sultanom jer:“…zahvaljujući svojoj pobožnosti. poznat po nasilništvu. uživanja s kurtizanama i svega ostalog što narušava dostojanstvo.”(y) Međutim.novcu. na prijestolje se popeo njegov najstariji sin Moulay Yazid. također hinjenom ljubaznošću.. u koji su se interesi dubrovačkih kapetana i trgovaca odlično uklopili. ali je ostavila teške posljedice za marokansko gospodarstvo. na kraju. ali Chenier nije uspio precizno ustanoviti o kakvoj se diplomatskoj misiji radilo i što će. bilo u naturi. Moulay Yazid je poveo sveti ratdžihad protiv Španjolske. kao da je velikom vjerniku. u zimu 1796. koji se dao proglasiti sultanom u Marakešu te napravio još i pogrom marokanskih Židova. od posljedica ranjavanja u jednoj bitci protiv vojske “katoličkog kralja” Karlosa III. muzika. bilo učinjeno s dozvolom marokanskog sultana. smrtno su stradala i sva tri njegova pobunjena brata. odgovorio da će učiniti sve što mu je u svom “kališerifu” poručio carigradski Veliki Gospodar. pomoć došla od samoga Alaha ! U nagloj provali epidemije kuge koja je poharala čitavi Maroko. a sve veće trgovačke autarkije i ovisnosti o stranim silama. do 179 u marokanskom gradu Tangeru otvorila svoj konzulat. sultanu Slimaneu. kojem je jačanje međunarodne trgovine s europskim zemljama i Otomanskim carstvom bio jedan od prioriteta vanjske politike.(31) Na iznenađenje uvijek pomalo ciničnog francuskog konzula. Gibraltara. dakle. uleme podržali malo promišljenije nego njegova starijeg brata. bila blagotvorna s političkog gledišta. Međutim. pored onog kojeg je već imala odmah preko puta . i njegovo kraljevanje bilo je prve četiri godine obilježeno neprestanim sukobima s trojicom od mnogobrojne brače. 1792. I . ovdašnji suveren “tražiti od ove majušne republike. dubrovački je izaslanik u marokanskoj prijestolnici ostao do konca kolovoza.To je.. Pad Dubrovačke Republike i polagano propadanje Marokanskog sultanata Nakon smrti Sidi Muhameda. povučenosti i inteligenciji(…) nikada.”(32) Dodati dogašaje od 1793. možda. pak. Sultan je. za razliku od svoje starije i mlađe brače. skoro tri mjeseca.(x) Naslijedio ga je njegov brat. Kuga je za sultana. ovog puta. Ubrzo nakon što je skršio pobunu svog brata Hichama.samo dvije godine poslije ustoličenja . koji su također pretendirali na prijestolje. članovi Dvorskog vijeća !) zbog svoje neukrotive mržnje prema krščanima i Židovima. zemlja se godinama ni demografski nije mogla oporaviti. naravno. ali i popularan među ulemama(vjerski učitelji i mudraci. nije imao smisla za zadovoljstva kao što su lov.

gospodarski i društveno. Začeci kolonijalne ekspanzije Dubrovačke Republike u 16.p. i početkom 19.Darko Bekić.No3.stoljeću. španjolski posjed na tlu Maroka! Španjolska i Portugal ubrzo će postati obične francuske provincije... Dubrovački list (Dubrovnik). alauitske dinastije i Njegova Veličanstva. koji ga je jednim pismom izvijestio o najnovijim događajima na europskim bojištima a posebno o francuskom zauzeću Napulja i Dubrovačke Republike te o imenovanju Louisa Bonapartea za kralja Nizozemske. Agram.u svoj svojoj ljepoti i dostojanstvu .pod žezlom još uvijek iste. Bencheikh.stoljeća.V/br. Zbornik simpozija.stoljeću: slučaj naseobine Sveti Vlaho kod portugalske Goe u Indiji.(ž) U atmosferi obilježenoj teškim gospodrskim stanjem u zemli. Dubrovački vjesnik (Dubrovnik).pp.Šundrica. Neprijateljski stav Maroka prema brodovlju dubrovačke zastave. Otada je prošlo više od 200 godina. koji su najpokvarenija i najperfidnija nacija svijeta. MVPRHDiplomatska akademija. drugog Napoleonova brata.(1965). Rabat.145-151. (3) S.III. Pomorski zbornik.”(z) Tako se završava naše podsjećanje na diplomatske odnose i sukobe Dubrovačke Republike i marokanskog sultanata. naravno. ali ipak. u Diplomacija Dubrovačke Republike.III/Nos. ako bi se potpuno odrekao Engleza. Josepha. odnosno. nezavidnoj situaciji. politički.Vol. a da će francuske jedinice . 23 au 29 Janvier 2010. Geschichte der Scherifen oder der Koenige des jetzt regierendem Hauses in Marokko. Dr. Zagreb.Vol. Pomorski rat Maroka protiv Dubrovnika. a marokanskom sultanu Talleyrand zloguko savjetuje “da bi učinio najbolju stvar. i 19. Dubro-vački kapetani. Diplomatski odnosi i sukob između Dubrovačke Republike i Maroka u XVIII stoljeću. O tome mu nije javio dubrovački konzul u Tangeru već. u Italiji. Muha-meda VI ubrzano pretvara u modernu državu. 1806. Marokanski sultanat se.832. Tako je ostalo zabilježeno da je 1797. pola stoljeća ranije.1954. Vol. (5) A. Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku. 1952. ali i općim ratom u Europi. sultan Moulay Slimane doznao je o padu Dubrovačke Republike.3. francuski ministar izvještava marokanskog vladara da se engleskim brodovima zabranjuje uplovljavanje u bilo koju europsku luku. I. Napoleonov ministar vanjskih poslova.čim to bude moguće – ući i u Ceutu. _____________________________________________________________________ (1) V.40-47. za kralja Dviju Sicilija. i u takvoj. dubrovački Senat konzulu Branki naredio da osigura brod koji bi iz Maroka prevezao tovar voska do luke Livorno. potkraj 18.Ivančević. tek poslije 100 godina strane hegemonije i protektorata. (4) F.. a Dubrovnik je . Anali Historijskog instituta u Dubrovniku (Dubrovnik). (7) B.Korkut. (2) Vidi o tome. a gospodarska hegemonija moćne Francuske sve više se nadvijala nad Sultanat. mož-da.1801. Talleyrand. nalazili su za sebe posla u Maroku. u istom pismu.Također. Maroko je padao sve dublje u apatiju. najnapredniju u čitavom arapskom svijetu. „La vraie histoire des Alaouites“(TelQuel). Lukić. 11 .II.Vučetić. Knjiga I. pp. B. 1928. opet osamostalio i danas se .. (6) B.von Dombay.uskrsnuo kao jedan od dragulja suverene i neovisne hrvatske države. Diplomatsko-konzularna predstavništva Dubrovačke Republike u 18.poljoprivreda a s njom i izvoz.. teško trpjeli. 1998.118-119.

. 733. nalazi se u Dubrovačkom arhivu. Der Mond ist Kein Kochtopf .p.1. cif. Pomorstvo Dubrovnika od XII do početka XX stoljeća. La Republica de Ragusa y los Alawies de Marruecos.Host.svibnja 1780..168-9.115. Un Chargee d' affaires au Maroc. Daudibert je sultana obavijestio o želji Washingtona da uspostvi odnose s Marokom te ga nagovorio da odobri dolazak i zajamči sigur-nost za prvo američko izaslanstvo u Maroku. (3) P. Otpravnik poslova Dubrovačke Republike u Maroku. Također.(Ibidem.Bašić. ograničavamo se na samo nekoliko temeljnih. izvora za bilateralne odnose Dubrovnika i Maroka: G.) (5) J.Mitić.pp. te dva toma “Annexes”.755. (9) Budući da na ovom mjestu ne možemo navesti svo bogatstvo objavljenih naslova. Paris. p. itd. p.Vol.. Naše more (Dubrovnik). Sarajevo. (8) I. Jedan značajan uspjeh dubrovačkog konzulata u Cadixu. op. 1757-1790 (zbirka dokumenata). Histoire de l’empereur du Maroc Mohamed Ben Abdellah.de//geschichte/handbuch) (2) Đ.672.N. I.E. Caille.Cailleu.cit.Rue du Four. Naime. S. kaže se kako marokanski suveren „prihvaća obrazloženja“ koja mu je konzul dao glede jednog sličnog incidenta. kada je kapetan francuskog broda neke marokanske hodočasnike iskrcao u Tunisu.Grillon.772. (2) R. Marruecos….op.Tazi.cit.Mitić.p. (Ost-)Europaeische Geschichte und Globalgeschichte. strogo ga podsjeća da je.P. stajao i iza prvih pregovora između predstavnika SAD i marokanskog vladara.Stolberg (Bonn). (9) R. 1767-1782. sve do marokanskih luka..1960.506.163. odigrao ključnu ulogu u pregovorima između sultana Muhameda III i dubrovačkih poklisara. treba izdvojiti kapitalno djelo marokanske historiografije u deset tomova: A. 1970.(diplomatske depeše francuskog konzula u Maroku). R.P.pp.prema jednom pismu konzula Cheniera . (7) Osim što je. Loubida Diaz.169-70. objavljenih 2009.(izviješća agenta danske trgovačke kompanije iz 1791) te P.Sveska1: Dokumenti o odnosima Dubrovnika i Maroka.P. Daudibert je . (10) Ibid. 1998. La Correspondance du consul Louis Chenier 1767-1782. „objavio rat Dubrovačkoj Republici“. (6) P. p. Naše more (Dubrovnik)Vol. Rabat.1970.Grillon. p...231.E.vifaost.( Ibidem. La Correspondance du Consul Louis Chenier. Rabat. zbog istog razloga.E..766. Također..cit.. Prema J. sultanovo pismo od 10.V/1958. do nedavno nepoznatih. 1989.Loubida Diaz. te mu preporučio da hodočasnike iz Egipta francuski brodovi ne prevoze duž sjevernoafričke obale već preko Marseillesa i duž španjolske obale. pp. p.navodno. čini se. Marruecos y el mundo Exterior en la segunda Mitad del Siglo XVIII. 13. Editions LaPorte. pp.Grillon.E. 12 .XI/1963. Les accords internationaux du Sultan Sidi Mohammed Ben Abdallah.pp. 758. Pomorski zbornik 44(2006).692-3.166-7.507.. u Digitales Handbuch zur Geschichte und Kultur Ruslands und Osteuropas (www.Loubida Diaz.775.) (8) Ibidem. L’Histoire de la Diplomatie Marocaine des origines a nos jours.p. (4) U pismu kojeg je sultan Sidi Muhamed tog dana uputio francuskom konzulu u Maroku Louisu Chenieru.V. (žlj) E.V. op. Paris.N. S. Grillon.M.

46-51.784.cit.p. (13) Ib..p. p. 1760-1808.42-45.pp.. (20) B.Physician to the Forces. (19) Ibidem.24-27.. (29) B..812.pp.Caille.912.op.cit.786.. (y) Al Nasri. (24) P.p.p. (18) J. (26) P. Arapski dokumenti u državnom arhivu u Dubrovniku.Caille.238.827 (17) Ib. (32) Ibid.cit. op.pp..34-37.1810 (http://dp.p.p.D.pp.p. (31) Ibidem..1017. 13 .Ianlević. p. op.. Travels through the Empire of Marocco.pp.p. P. Sarajevo...p.Paris.807-8.833. (14) Ib.cit.Benoist-Mechin. (15) Ib.830.885-6.M.(11) Ib.Korkut.cit.cit. (16) Ib.Bencheikh.Grillon.890.1023.Zavod za historijska istraživanjapomorstva južne Dalmacije.Buffa.cit..13.231.1968.1027.p. (27) J.45. Dokumenti o odnosima Dubrovnika I Maroka.op.p.cit.cit.p.cit.Korkut. navedno prema S. (23) B.op. p.Pomorski muzej. op.Grillon. P. 1936:.28-30.London.899.Grillon. 1994. Luka Livorno i dubrovački brodovi. (x) J.934.. (30) P.p..Korkut.p. Histoire des Alauites. P.798. (z) J.1032. op.52-54.145.Grillon. Kitab Al Istiqsa. Part III. (22) Ibid.cit. 1960.Korkut. Perrin.cit.20-22.232..rastko.Grillon.pp.Grillon.p. op.881. (25) B. (28) P.p..Grillon. op. (12) Ib.. (21) Ibidem. 1268-1971. op.. op. op. La vraie histoire….net) (ž) V. p.p.827.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful