University of Zagreb Centre for Mediterranean Studies, Dubrovnik The Mediterranean Memory Project The Second Reunion/Meeting

of the Cities - Dubrovnik’s Consulates Dubrovnik, October 15th – 17th, 2010-10-11 Dr.sc.Darko Bekić PRILOG POZNAVANJU DIPLOMATSKIH ODNOSA DUBROVNIKA I MAROKANSKOG SULTANATA U POSLJEDNJIM DESETLJEĆIMA REPUBLIKE Uvodna razmatranja Druga polovica 18.stoljeća u europskoj politici bila je obilježena propašću apsolutističkih monarhija, pa tako i vrste diplomacije, koja je bila pokretana dinastičkim interesima i sukobima europskih dvorova i aristokracija. Nova britanska diplomacija, ulazak mlade američke države na međunarodnu pozornicu i, osobito, Francuska revolucija, potpuno su izmijenili međunarodne odnose i diplomatsku aktivnost, pa tako i u mediteranskom bazenu. Umjesto feudalno-dinastičkih, religioznih i političkih sukoba, u prvi plan dolaze interesi mlade građanske klase, kapitalista i trgovaca, koji su tražili drugačiju, moderniju diplomaciju, baziranu na njihovoj želji za novom podjelom interesnih sfera, za širenjem nacionalnog tržišta, osiguranjem trgovačkih putova, najvažnijih sirovina i manufakturnih proizvoda. U takvim okolnostima, za prevlast na zapadnom Mediteranu borile su najveće trgovačke, ali i pomorske sile: V.Britanija, Španjolska, Francuska i Nizozemska, a u istočnom dijelu Mediterana, pripremao se konačni obračun s “bolesnikom s Bospora”, Otomanskim carstvom, u kojem su - uz navedene zapadne sile - sudjelovale još i Rusija i Austrija. Venecija i Dubrovačka Republika, dvije teritorijalno male, ali značajne trgovačke sile u mediteranskom prostoru, u drugoj polovini 18.stoljeća, već su se oporavile od krize u koju su 200 godina ranije upale zbog premještanja svjetske trgovine na Atlantik i Daleki istok (pri čemu je Dubrovnik morao prevladati i posljedice katstrofalnog potresa iz 1667. godine !). U svakom slučaju, u tom razdoblju, dubrovački kapetani i trgovci uspjeli su se uklopiti u nove strateško-političke odnose i prioritete međunarodne diplomacije, pa je Dubrovačka Republika već 60-ih godina 18.stoljeća, u regiji Mediterana imala 80-ak konzulata, dok je, primjerice, golemo Austrijsko carstvo, imalo samo njih 23.(1)Treba reči da je Dubrovačka Republika ulazak Napoleonove vojske u Grad, pa tako i svoj kraj, dočekala s čak 277 brodova, ukupne nosivosti od 25.512 kola nosivosti, koji su bili neprkidno angažirani u pomorskom prijevozu ili/i trgovini između svih važnijih luka na Mediteranu. U tom razdoblju, dubrovački su brodovi, osim u europske luke na atlantskoj obali, prelazeći Ocean, sve više doticali i luke Sjeverne i Južne Amerike, ali i one na drugj

1

Ovo razdoblje bilateralnih odnosa dviju država u hrvatskoj je historiografiji 2 . na vlast došao sultan Sidi Muhamed ili Muhamed III (17571790). smatrajući. tijekom koje se na prijestolju izmijenilo sedam međusobno zavađenih prinčeva. kralju Luju XIV. uostalom.mala. Veliku ulogu u živoj diplomatskoj aktivnosti Dubrovačke Republike – kao što je dobro poznato i temeljito obrađeno u našoj historiografiji. svoje interese mogao braniti samo vještom diplomacijom. tako da njezin porod ne bi imao velike šanse da se domogne marokanskog prijestolja..teritorijalno i po naseljenosti . Dubrovnik je. ali princeza od Contija mogla je smatrati da je dobro prošla. gdje su Dubrovčani. nakon što se.strani. Francuske i Velike Britanije na zapadnom dijelu Sredozemlja. Austrije. velikodušno je najavio ocu. (2) Međutim. imali u svom posjedu. još u 16. u drugoj polovici 18. te geostrateški vrlo nepovoljno smještena država.(3) I doista: poslije smrti Moulaya Ismaila. sinova Moulaya Yezida (17901792) i Moulaya Slimanea (1792-1822). u sklopu portugalske kolonije Goa. Vlaho). Od vjenčanja nije bilo ništa. naravno. grad Meknes.stoljeća . ali samo do pada Dubrovačke Republike. koji je vladao punih 57 godina. da će princeza i u braku smjeti zadržati svoju krščansku vjeru. reprezentativnu prijestolnicu. Maroko je u to vrijeme dobio i novu. i u drugoj polovini 18. Marokanski sultanat se.stoljeća. !). ali i suvremeno ustrojenu vojsku u kojoj se posebno isticala sultanova osobna garda. a koje se razdoblje u marokanskoj historiografiji naziva “zlatnim dobom” alawitske dinastije i marokanske države. jer je Moulay Ismail imao harem od tisuću žena i nekoliko stotina sinova. također oporavljao od stanovite krize koja je zemlju zahvatila nakon smrti sultana Moulaya Ismaila(1672-1727). Dubrovačka Republika. 1757. sastavljena od crnačkih robova (Abid Al Boukhari). nekom prilikom. sultanat je prerastao u – za tadašnje prilike – uređenu i visoko centraliziranu državu. a Španjolske. Venecije i Carigrada na istočnom.stoljeću. 1806. imali su konzulati Dubrovačke Republike. i dalje je trpjela podređenu ulogu u odnosu na najveće sile. od Perzije do Indije.Versailles je bio više nego šokiran ovom ponudom. enklavu “Sao Braz” (Sv. ako se želi oženiti s kčeri francuskog “Kralja Sunca”. te vladavine njegovih nasljednika. Jedna epizoda slikovito opisuje vladavinu Moulaya Ismaila.iskoristiti sukobe interesa Francuske. zagledao u francusku princezu od Contija te zaprosio njezinu ruku.godine. pod upravom močne i sveprisutne administracije (tzv. Okružen sa svih strana Otomanskim carstvom. prisutne u mediteranskom bazenu. u zemlji je nastupilo 30-godišnje razdoblje političke anarhije. u uvjetima de facto vazalnog odnosa napram Visokoj Porti (uspostavljenog još 1512. da bi tek 1757. u kojoj je nastojao . Prvi diplomatski kontakti Dubrovnika i alauitske dinastije u Maroku Naše razmatranje diplomatskih odnosa između Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata odnosi se na razdoblje od dolaska na prijestolje pripadnika alauitske dinastije Sidi Muhammeda. da je Moulay Ismail taj koji bi trebao promijeniti vjeru. Tijekom njegove vladavine. Međutim.Mekzen).za svoje ciljeve . također značajan državnik i reformator.

a ne neku marokansku luku.(4). izaslanici Dubrovačke Republike prvi su puta pregovarali sa sultanom radi otvaranja konzulata u Maroku. 1778. u “Dubrovačkom listu”. Istovremeno. još i danas vlada Marokom!) u Zagrebu objavljen još daleke 1801. kao svom vazalu. od marokanskih hodočasnika koji su.. sultan Sidi Muhammed dao je pozvati u audijenciju sve europske konzule da bi im prenio svoju “uvrijeđenost na Dubrovčane”.(2) Prvo zaoštravanje bilateralnih odnosa Dubrovnika i Maroka Dvanaest godina kasnije.nekoliko radova o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka objavio je i I. ali dramatične događaje opet su se osvrnuli Z. Zaustavio se i u Dubrovniku te ga opisao kao velik i lijep grad. vračajući se iz Meke..tijekom 60-ih i 70-ih godina . koje je 1960/1.koristeći i nove izvore . Ovo je bilo suprotno njegovoj noti upućenoj svim europskim kon-zulima još u studenom 1776. za dinastije Almoravida. (9) Zbog toga. u svijetu je objavljen čitav niz važnih historiografskih djela i do sada neobjavljene građe. a u 17. godine 1928.Korkut. Međutim.(6) Nesumnjivo.Mitić (8) Na žalost. Carigrad je za to doznao i Dubrovniku. srpnja te godine.Vučetić. na ove zaboravljene. Marokanski putopisac i kartograf Al-Idrissi već je u 12. osme godine vladavine Muhameda III. čini se opravdanim da se . da Dubrovnik sve svoje odnose sa muslimanskim vladarima mora obavljati samo uz posredovanje Carigrada. temeljito ju kartografski obradio i dao jedan od prvih srednjovjekovnih opisa mnogih naših gradova. međutim..(5). prvenstveno zbog općenite popularnosti dubrovačke diplomacije. 1765.godine. naime. s konca XVIII stoljeća.. tj.stoljeću. s puno brodova i kamenih zgrada.rata. koji . dubrovački su trgovci imali svoju koloniju u marokanskom gradu Fezu. upravo doplovili u Tanger. Na Visokoj porti smatrali su. prošao hrvatskom obalom. Kao kuriozitet navodimo da je prvi rad o marokanskoj dinastiji Alauita (koja. da njihovi brodovi marokanske hodočasnike imaju sigurno prevoziti i iskrcavati samo u marokanskim a ne u tuniskim.stoljeću tamo je živio i stvarao dubrovački Židov Aaron Cohen de Ragusa. Međutim. uzged rečeno. Naime. u posljednja dva desetljeća. kao odredište imao Tunis. Dne 1. u Sarajevu.obrađeno začuđujuće mnogo ali. kao predmeta istraživanja.Šundrica i B.bacaju novo svjetlo i na Dubrovnik i na Maroko. Tijekom 16.u duhu Breudelove historijske škole .stoljeću. u nas se nije pojavio ni jedan važniji znanstveni tekst. posvećen ovoj zanimljivoj temi. objavio B. prvi pisao A.ponovno vratimo temi diplomatskih odnosa i sukoba Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata u 18. u odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata pošlo je još više po zlu. o službenim i diplomatskim odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata nemamo podatka sve do druge polovice 18.stoljeća. o neugodnoj epizodi dubrovačko-marokanskog pomorskog rata u 18. pisac djela “Zakat Aaron” (žlj) Međutim. doznao je da se u Aleksandriji jedna druga skupina hodočasnika ukrcala na neki dubrovački brod koji je.(3) 3 . Poslije II sv. Tek tada.Lukić. zabranio da uspostavlja izravne odnose s jednom islamskom kraljevinom. tek je u novije vrijeme.(7) Osim navedenih . alžirskim ili tripolitanskim lukama.stoljeću.stoljeća. temeljnim djelom o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka može se smatrati popis i sadržaj najvažnije primarne građe iz Dubrovačkog arhiva.

bio “trn u oku” Chenieru. Marokanski sultani pribo-javali su se eventualnih ambicija Carigrada da se domogne njihove. bizaran. Caille Daudiberta. Sidi Muhammed. čak. možda.listopada 1778. htio upozoriti velike europske pomorske sile. 31. atlantske obale Sjeverne Afrike pa su nastojali izbjeći svaki incident zbog kojeg bi. koji se.(7) Iako do formalne objave mira još nije ni došlo.. Tunisu ili Alžiru . kojeg su dubrovački izaslanici. što bi se moglo dogoditi ako i ka-petani njihovih brodova ne budu poštovali marokanske interese i njihove osjetljive odno-se s Visokom Portom. mogli su lako stradati.u izvještaju kralju Luju XVI . istog iznosa kojeg su Dubrovčani plačali i Otomanskom carstvu. eventualno. ustvari. tako što su dogovorili isplatu godišnjeg tributa od 1000 mletačkih cekina. da je objavom rata najmanjoj pomorskoj sili na Mediteranu. budući da je on – suprotno volji konzula Cheniera – održavao paralelnu.mogao načuditi tolikoj pragmatičnosti Maroka i Dubrovnika.Dana 27. već na jednog francuskog trgovca i mešetara. Dubrovčani su. obaviješteni su da sultan namjerava objaviti rat Dubrovačkoj Republici. čak.ako bi bili iskrcani u Tripoliju.osim Cheniera. akreditirani u Maroku. Francusku. Charles-Marie i Antoine Casilarija. ali ne i čvrstom kotrolom Otomanskog carstva. odmah angažirali svoju diplomaciju.kolovoza 1779. predviđenu za iskrcaj u Tunisu i Aleksandriji. pa je ekspresnu normalizaciju njihovih odnosa pripisao hirovitosti sultana Muhameda III. gu-sari u kraljevoj službi) dobili odobrenje da napadaju i pljačkaju dubrovačke brodove a njihove posade i putnike .. Chenier.(5) Prema saznanjima francuskog konzula u Maroku. koji se ne ravna prema nikakvim 4 . Drugi mogući razlog objave rata Dubrovačkoj Republici mogao bi biti “pedagoške” naravi . strani konzuli. I doista. u Maroko poslali dvojicu svojih pregovarača. neformalnu. francuski uhode u marokanskoj luci Mogador (danas. često žalio na svog sunarodnjaka. koji bi mu “odrađivao” poslove o kojima se nije mogao dogovarati ili. vojno intervenira radi njihova spašavanja. karavanskim putovima. Na objavu rata. tj. jer je on 16. ali izravnu vezu sa Sultanom. što je u praksi značilo da su marokanski korsari (tj. 1.(4) Iz današnje perspektive. Naime.(6) Pri tomu. od Egipta do alžirskih granica s Marokom. Sultan je Dubrovačkoj Republici objavio rat.odvode u roblje. koji se u sve miješaju” izborili prekid rata. pa su u travnju 1780. kao službenog predstavnika francuske krune.zbog stalnih napetosti u odnosima između otomanskih upravitelja Alžira i Tunisa. sigurno je htio imati bar još jednog povjerljivog Francuza. marokanski hodočasnici . Španjolsku..rujna te godine. samo 15 dana kasnije.. U ovom slučaju. angažirali. došli u sukob s Carigradom.kolovoza 1779. S druge strane. naravno. ali i razbojnika koji su harali nesigurnim.diskretno zastupao i interese drugih zemalja s kojima marokanski vladar nije imao formalne diplomatske odnose ili ugovore o miru. izgleda. što bi marokanskog vladara prisililo da protestira u Carigradu ili. Daudibert je djelovao kao neformalni “agent” Dubrovnika. vrlo lukav i sposoban pregovarač. ali je – kako se može razabrati iz Chenierove korepondencije s Parizom . njihova je misija bila uspješna. spominjati Chenieru. Britaniju ili Nizozemsku. nije mislio na dvo-jicu navedenih dubrovačkih izaslanika. Essauira) otkrili su kako jedan dubrovački brod već ukrcava hodočasnike za Meku i raznu robu. ali treba uzeti u obzir tadašnje političke i društvene prilike: čitava Sjeverna Afrika. bila je pod formal-nom vlašči. Konzul Chenier nije se . u depešama francuskom dvoru. Cheniera. tj. navedeni casus belli čini se. s boravištem u Maroku.kao i svaki drugi makijavelistički vladar . javio Parizu kako su “europski intriganti. Zbog toga je Daudibert. Sidi Muhammed III . nastojeći izgladiti neugodni spor sa sultanom. čini se.

u kojem ovaj Du-brovačku Republiku preporučuje velikodušnosti i pravičnosti marokanskog vladara. francuski konzul Chenier o tome je odmah izvijestio svoga kralja. (13) Međutim. već “sve ovisi o njegovom raspoloženju i vladarskoj volji…”. početkom ožujka iste godine. uživa zaštitu Visoke Porte. neka vam Mleci plate brod i vrijednost robe (koje ćemo zadržati). a ne mletački brod. prije nekoliko godina. ne baš uvjeren u vjerodostojnost svjedočanstva marokanskih hodočasnika. kao da je riječ o “raguzanskom” brodu. ovaj je naredio da se Maltežani odmah puste na slobodu. Naravno. da su marokanski hodočasnici krivo razumjeli riječ dubras. pak. tj. to je bio mletački brod poznat po nazivu dubra-veneto:”Pa. koje je. do sul-tana je protiv njih došla i optužba samih hodočasnika. već da će se pričekati dubrovačko izaslanstvo. Oni su sa sobom donijeli i pismo carigradskog sultana. u Tunisu iskrcao dubrovački. za račun Dvora. 13orica Dubrovčana vraćena su 25.D. Ako je doista riječ o mletačkom kapetanu.odgovorio je sultan “. njihov sunarodnjak. imenom Crocco (koji je na njegovu dvoru radio kao slikar !). računao da će . dubrovački konzul u Cadizu. u Veneciju je hitno poslao nekog Đenovežana. isti tribute koliki je. umjesto u marokanskoj luci. da carigradskog Velikog Gospodara. kako zbog 5 . sultan odredio da budu prodani u roblje. nakon što su zarobljeni Dubrovčani već odvedeni u španjolski Cadiz. op. jer je prvih dana rujna jedna marokanska fregata zarobila i u luku Larache privela jedan dubrovački brod s 13 članova posade i šest putnika. prethodne godine. zajedno s mojim tajnikom (sidi Achmet ben Othmanom.). iskrcao marokan-ske hodočasnike u Tunisu. tamo bio vrlo lijepo primljen. ocjenjujući da oni ipak neće biti prodani. Ustvari. dobro” . koji su svom vladaru potvrdili da ih je. tj. pokazalo se da je Chenierova karakterizacija marokanakog vladara bila točna. dubrovački se kapetan nije dao smesti.prema njegovim izvorima . u čijem je sastavu opet bio i Carlos Maria Dodero. Sidi Muhammed dobro je znao da Dubrovačka Republika.principima. obdari baš dubrovačkim bro-dom.onda ću vas poslati. kada francuski konzul Chenier javlja Parizu da bi . u Maroko je konačno stiglo dubro-vačko izaslanstvo. da tamo konačno utvrdi jesu li za iskrcavanje hodočasnika u Tunisu odgovorni Dubrov-čani ili Mlečani. Venecija plačala alžirskom veziru. s obrazloženjem da je “ jedan marokanski veleposlanik na Malti. robu koju su Maltežani prevozili na Kanarske otoke. “već na putu”. listopada u Tanger i predana židovskim trgovcima robljem.B. prodati. Naime.(12) Pregovori dubrovačkih izaslanika sa sultanom Afera sa zarobljenim dubrovačkim brodom i posadom otegla se do početka 1780. zato što je prethodne godine neki kapetan.”(9) Međutim. Sidi Muhammed. kao poklon.(11) Istovremeno. navodno. On je. pred sultana. da ih otkupi. Carigradskom sultanu. Naravno. treba dopremiti u Meknes i tamo je. u to vrijeme. u Cadiz da se tamo sve objasni. kao vazal.” Međutim. On je odgovorio da je riječ o nesporazumu.dubrovački brod mogao biti poslan.. Kada su ih oni doveli u prijestolnicu Meknes. pa mu se učinilo praktičnim. ova tvrdoglava upornost marokanskog vladara može se objasniti jedino njegovom gramzivošću.(8) Samo nekoliko dana kasnije. Dubrovčanima je. Ali.(10) Zbog toga. valjda. Maltežana.ako se pokaže da su za navedeni incident ipak odgovorni Mlečani – i od njih iskamčiti godišnji tribut od 1000 cekina.

kojom ih obavještava da je “stanovnicima Raguze odobrio mir. primijetili da Chenier ne pokazuje nimalo solidarnosti sa zlosretnim dubrovačkim izaslanstvom. u depeši kralju Luju XVI. ali pritisnuti i činjenicom da su za svoga boravka u Maroku već potrošili gotovo 30 tisuća funti. alžirski vezir i aleksandrijski kadija. svibnja 1780. gdje je stolovao francuski konzul. dubrovački izaslanici ipak su se morali pomiriti s gubitkom broda..lipnja.svibnja 1780. ali ne i teret i sam brod. pa su dubrovački izaslanici bili prisiljeni tražiti i sultanu poslati nove preporuke i jamstva koje su. pretpostavljamo.”(14) Dne 19.nakon postignutog dogovora s izaslanicima . javljao da je dubrovačko izaslanstvo zadržano u Mogadoru (današnjoj Essauiri ). pa su mu poslli instrukciju da uloži svaki mogući napor da se 6 . ali se francuski konzul Chenier . u Tunisu ili Alžiru. uputili tuniski beg. Marokanski vladar poslao je po njih visokog dvorjanina. Dubrovčani Rusima prodali šestoricu Marokanaca kao roblje! (16) Nakon ove. Sidi Muhammedu. ova pisma nisu odmah dospjela u ruke ni dubrovačkim niti ostalim. da ih sigurno doprate do Marakeša. postignuto je kompromisno rješenje: s nadnevkom 10. ali da su do njih i drugih stranih konzula. francuski konzul Chenier izvješčuje da su dubrovački izaslanici još u Essauiri. (18) Istog dana. gdje je bio usidren i njihov zarobljeni jedrenjak. pomažući Portu u ratu s Rusijom. koja su im javno pročitana.(20) Ipak.“oprašta” a svojim korsarima naređuje da prekinu sva neprijateljstva i oslobode zarobljene Dubrovčane. stigla je nova informacija iz Meknesa da je sultan Muhammed primio dubrovačko izaslanstvo. primječujući čak i to da su donijeli “preskromne darove.čuvao da ovu itekako važnu pojedinost ne pripiše u zaslugu dubrovačkim diplomatima.njezine lojalnosti i ovisnosti o Porti. sultan Muhammed III na Dubrovačku Republiku adresirao je formalno pismo u kojem izjavljuje da joj . a da nisu postigli nikakav uspjeh. izgleda. da im sultanove vlasti u Mogadoru nisu i dalje sprečavale odlazak iz zemlje. već Veliki vezir. ali dosta hladno te da na njega pismo iz Carigrada nije ostavilo značajniji dojam.. nije potpisao vrhovni vladar Otomanske imperije. stranim izaslanicima. ali na plačanje tributa i dalje nisu pristajali. Usprkos to-mu. čni se. na njihovu zamolbu. koji su tamo pristigli.”(19) Međutim. spokoj i uvjera-vanja o našoj dobroj volji. tako i zbog žara kojeg su pokazali te žrtava koje su Dubrovčani podnijeli. Svi su odmah zapazili da se u pismu Dubrovačkoj Republici ne spominje plačanje tributa.travnja. francuski konzul – uvijek sumnjičav prema Dubrovčanima i njihovim odnosima s Marokom – izrazio je sumnju da će njihova misija biti brzo okončana. Svečano su se obvezali da njihovi brodovi više nikada neće iskrcavati marokanske hodočasnike. budući da ga. ali ih je Sultan – čim je to osjetio – zaskočio novom optužbom: da su za vrijeme rusko-turskog rata. s kojeg su uspjeli preuzeti posadu. činili neprihvatljivi pa su oklijevali s odgovorom. ali je odbio vratiti dubro-vački brod i njegov teret te ponovnu uspostavu mira s Dubrovačkom Republikom uvjeto-vao plačanjem godišnjeg tributa. 18. konačno došla dva navedena sultanova pisma. Međutim.u svojoj depeši Parizu .(15) Dubrovačkim su se pregovaračima ovi uvjeti. već samo u njihovoj domovini. zlokobne optužbe. I to bi bilo podnošljivo. do rabatske luke Sale. kaida Muhammeda al-Guedira i odred konjice.(21) U Parizu su. (17) Na kraju. Tako je francuski konzul Chenier još 28. marokanski vladar oslobodio je 13-oricu članova posade. Sultan je posebnu diplomatsku notu uputio i konzulima drugih zemalja u Maroku.

ovaj puta. Od svog povjerljivog izvora. ali su . odlučujuća bila čvrsta pregovaračka pozicija i vješ-tina dubrovačkih izaslanika. koji je i sam bio Španjolac. njihove posade i robu. po-slao u Pariz. Portugal. Švedska. ali naširoko poznat i po svom prijekom karakteru. samo dva mjeseca kasnije. bez obzira da li je riječ o dubrovačkoj ili robi koja se prevozi za potrebe građana drugih država. završe. danas je teško utvrditi. pritivno njihoovj volji. plodonosniju suradnje dviju država. Nizozemska. Chenier je doznao da hiroviti marokanski suveren namjerava još jednom normalizirati odnose s Dubrovačkom Republikom. pak. a koje su govorile o tome da je do marokanskog sultana ponovno došla vijest kako dubrovački kapetani hodočasnike na povratku iz Meke. bili i prevareni ! U svakom slučaju.svojim korsarima naredio da opet počnu napadati i otimati dubrovačke brodove. kojom ih je informirao da je – zbog ponovnog prijestupa Dubrovačke Republike u postupanju s marokanskim hodočasnicima . Sultan Muha-mmed III je 4... ali u naturi!). koje su marokanskom sultanu plačale tribut (također i Švedska.prihvačali i prijevoz samo do Tunisa. prema kojemu je stari sultan. Tunisu i Egip-tu. čini se. protestirali zbog slabe hrane ili slično. princ Moulay Yezid. najveće zasluge za to ima njegov sin. veću ulogu igrala podrška koju su Dubrovčanima pružili otomanski regenti u Alžiru. a ponekad je bila riječ i o kratkovidnoj gramzivosti kapetana.veljače 1781. nakon koje su mogli početi novu. koji bi na brodu došli u sukob s krščanskim putnicima ili posadom. u tomu. ali ponekad su. ali bit će da su i jedna i druga okol-nost odigrale svoju ulogu.. imao slabost. dubrovačko izaslanstvo konačno je napustilo Maroko i sa sobom povelo kapetana i 12 mornara s njihovog zarobljenog broda. ali da. Danska.pregovori Dubrovčana i marokanskog sultana što prije. konzul Chenier javlja francuskom dvoru kako je upravo doznao da je Sultan dao pozvati u Tanger dubrovačkog konzula iz španjolskog grada Cadiza. iako su znali da ne nastavljaju plovidbu prema marokanskim lukama već samo do Libije ili Tunisa. neki dubrovački brodovlasnici. pa i sama Visoka Porta ili je. u tuniskim lukama Soussa i Sfaqs !(23) Tumačenja za ovak-vo neodgovorrno ponašanje dubrovačkih (ali ne samo njih već i nekih francuskih. I kada je svakom Dubrovča-nu trebalo laknuti zbog prevladane krize u odnosima s Marokom. Dubrovačka se Republika – i nakon neugodnog incidenta s hodočasnicima. očigledno.). Ponekad su to hodočasnici i znali. mletačkih i drugih kapetana !) su različita: u pojedinim slučajevima.. u prosincu 1780. primjerice. koji su na brod ukrcavali Marokance. Ovdje treba razjasniti da je Moulay Yezid bio najstariji sin i prijestolonasljednik.(22) Naime. i to uspješno. Carlosa Mariu Dodera. za razliku od nekih drugih europskih država. uputio notu. rata objavljenog od strane sultana. Danske i Venecije. odnosno. (24) Međutim. umjesto u Maroku – iskrca-vaju. “izvukla” bez plačanja godišnjeg tributa ! Da li je. Venecija i dr. pomalo nevjerojatno zvuče informacije što ih je francuski konzul Chenier. samo nekoliko mjeseci kasnije. Tako je tri godine 7 .zbog povoljne cijene . 9. novo zaoštravanje i – rat ! Koncem lipnja 1780. ali i trezori Dubrovačke Republike. riječ je bila o pobunama marokanskih putnika-hodočasnika. Umjesto mira. bili su najveće žrtve takva postupanja pojedinih kapetana ! Tako je i bilo i ovaj put: stalnim diplomatskim predstavnicima europskih država u Maro-ku (Francuska.prosinca 1780.

Međutim. Dubrovnik nije mogao proći bez da plati odštetu. radi obavljanja sličnih poslova. Nakon 6-mjesečnog angažmana. (25) Mjesec dana kasnije. sultanovo. koje je marokanski prijestolonasljednik nastojao poštediti mukotrpnog puta kroz pu-stinju. U političkom metežu koji je nastao. a po povratku u domovinu. opet doplovi u luku Sale. s tim da narednog ljeta. koji bi šest mjeseci razvozio robu (ponajviše žitarice) za potrebe raznih marokanskih vilaja. umjesto. marokanski ministar i valija od Doukkale. koji će odsada. poslao ga je. Zato je poslao pismo sultanu. informira svoga močnog susjeda da je prihvatio njegovu preporuku i obnovio mir s Dubrovčanima te da ih nije opteretio nikakvom velikom obvezom. u Meknesu uveo neki novi porez. zahvalivši na susretljivosti i prijateljskim gestama prema Dubrovniku te od njega zamolio odobrenje za povratak u Španjolsku.(26) Uspostava mira. sultan mu je odgovorio da mu dozvoljava ostati u Saleu. princ Moulay Yezid dao se od svojih odanih jedinica proglasiti sultanom. što je razbijesnilo građane prijestolnice. a u njemu marokanski vladar. prinčevi Moulay Yezid i al-Salam opet su za plovidbu do Tunisa unajmili neki dubrovački brod. Prvo. marokanski su mu prinčevi izdali pismeno jamstvo da može slobodno sidriti u bilo kojoj marokanskoj luci. Dapače. brod bi se mogao vratiti u Dubrovnik. dubrovački je konzul stigao u rabatsku luku Sale ali se razbolio. Međutim. zajedno s mlađim i također problematičnim bratom Moulayem al-Salamom na hodočašče u Meku. s nadnevkom 4. Ipak. ali da u Meknes svakako pošalje svoga tajnika. do Aleksandrije. (27) Osim ovog. razboljelo se više članova njihove velike prat-nje. Sultan je Dubrovačku Republiku stavio pod svoju zaštitu. po cijeni i na bilo kojim rutama. pa je izbila pobuna. bilo je adresirano na carigradskog sultana. njegov otac ga je odmah uhapsio ali. umjesto da mu odrubi glavu. 1778. koje dogovore s putnicima. svom ocu toplo su preporučili Dubrovčane i založili se za normalizaciju odnosa s njihovom Republikom. kojim se službeno obnavlja mir između Maroka i Dubrovnika. s puno poštovanja. koji im je ponudio da čitavu marokansku ekspediciju svojim brodom besplatno preveze do Aleksandrije. imenom Jakov Kizlar.. adresiranom na velikog vezira u Carigradu.. ali pod nezadovoljajućim uvjetima I doista ! Konzulov sekretar donio je svome šefu u Sale sultanovo pismo adresirano na Senat Dubrovačke Republike.ranije. Na povratku iz Meke. U znak zahvalnosti. sultanovo pismo sadržavalo je i dozvolu dubrovačkim brodovima da slobodno ukrcavaju i prevoze marokanske hodočasnike. koji su plaćale druge zemlje. tributa u novcu. pa nije imao snage produžiti put do prijestolnice.. početkom ožujka 1781. Tijekom hodočašća.” Ali. isti ili neki drugi brod. U drugom pismu. Našao se tamo i jedan dubrovački kapetan.travnja 1781. Dubrovačka Republika je – slično kao i Švedska – dobila obvezu u naturi: da svakog ljeta u Maroko pošalje po jedan jedrenjak nosivosti tisuću kvintala. koji će se otamo “vratiti vrlo zadovoljan”. uživati dubro- 8 . da se tamo smire i posvete vjerskim pitanjima. u marokanskim lukama. “…baš kao što ste pod zaštitom Otomanskog sultana. paša Achmet ben Achmet. ovoga puta. Što je najvažnije. također izvještava o normalizaciji odnosa Maroka i Dubrovnika te o gotovo privilegiranom položaju. dubrovački konzul Dodero dobio je još dva pisma.

koji su se sastojali od izbora čajeva. budući da su mu potrebni baš svi brodovi. koje bi mu mogle zagorčati diplomatsku misiju. nije bio profesionalni diplomat (ili se takvim samo gradio !) pompozan doček i pratnja bili su neobični. iako ona već plača tribut i uživa zaštitu Visoke Porte. koja se jedva nazire na karti svijeta. (30) Po njegovu prispijeću u Meknes. marokanski je ministar htio pokazati duboko poštovanje svoga sultana prema Visokoj Porti. K tome. odnosno. čokolade. dodajući kako se dva sultana . očigledno. nije daleko od pameti pretpostavka da je hinjenom skromnošću dubrovački diplomat. dubrovački poklisar ispričao se što su ga netočno najavili kao velepos-lanika. tijekom lipnja 1782. Tijekom 1781. objašnjavajući da marokanski suveren očigledno ne vodi računa o činjenici da dubrovački brodovi nisu u vlasništvu Republike.vački pomorci.onaj “od Istoka” (tj. S tim pismom. marokanski je sultan jednim pismom od dubrovačkog Senata zatražio da mu pošalje tri broda..(28) Poslije ovih događaja. Carigradski sultan promp-tno je podržao Dubrovčane i to potvrdio pismom. U tom smislu. ali koji – po ocjeni francuskog konzula .” Međutim. ali ga pripreme za rat s “nevjernicima” sprečavaju da ih pošalje. već unaprijed htio pokazati svoju dobru volju i pri-jateljstvo. porculana i srebrenine. Sultan je u Sale odmah poslao jednog visokog dvorjanina i čak pedeset konjanika. zajedno s još jednom porukom od dubrovačkog Senata. francuski konzul Chenier je protokolarnu gestu sultana prema dubrovačkom poklisaru protumačio kao dobar znak za interese Dubrovnika. Također. bilo u 9 . adresiranom na marokanskog sultana. skromno naglašavajući kako je on tek izaslanik “jedne male republike. jedan izaslanik Dubrovačke Republike.(29) Dubrovački su sena-tori ovaj zahtjev marokanskog vladara dočekali s velikim negodovanjem i odmah se požalili carigradskom sultanu. sultan je odmah primio dubrovačkog izaslanika koji mu je predao pisma i poklone. kave. među kojima i čuveni arapski konji. nije znao da po marokanskim cestama luta puno očajnih prosjaka i razbojnika. očigledno. tim više što je u njegovoj pratnji bio samo jedan sluga. ustvari. u marokansku luku Sale stigao je. On. Zato marokanski ministar moli velikog vezira da pošalje jedan “veliki i komotni” dubrovački jedrenjak. objektivno. ali i raznih pobunjeničkih skupina. koji su dopratili dubrovačkog “veleposlanika” do Meknesa. od Salea do Essauire. najavio je da Sidi Muhammed ima spremne velike i lijepe poklone za carigradskog sultana. nije u stanju zadovoljiti zahtjeve marokanskog vla-dara. posebno zato što stoje pod zaštitom Otomanskog carstva. odnosi Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata su se višemanje normalizirali. čije brodove Senat ne može samo tako rekvirirati i stavljati u službu države. ali u travnju 1782. Izaslaniku koji. budući da je marokanski vladar. tim više što je Dubrovčanin nosio i pismo carigradskog sultana. pa je zatražio njegovo odobrenje. dubrovački su brodovi redovno doticali marokanske luke. Sa svoje strane.. već privatnih bro-dovlasnika. na koji bi se mogli ukrcati pokloni za cari-gradskog sultana. stranih vladara. dubrovački Senat požalio se Carigradu i zbog sve razvidnijih pretenzija marokanskog sultana da Dubrovačku Republiku pretvori u svoga vazala. carigradski) i onaj “od Zapada” (tj.marokanski) – moraju još više zbližiti. svojem domačinu htio odmah dati do znanja kako Dubrovnik. Valija od Sa-lea nije ga htio pustiti u zemlju bez dozvole sultana.nisu posebno impresionirali sultana. Ovim gestama prema Dubrovačkoj Republici. očigledno.. koji bi trebali oslobođene muslimanske robove s Malte prevesti u Aleksandriju i u Tunis.

To je. od posljedica ranjavanja u jednoj bitci protiv vojske “katoličkog kralja” Karlosa III.. ovdašnji suveren “tražiti od ove majušne republike. Moulay Slimane kojeg su. kao da je velikom vjerniku.samo dvije godine poslije ustoličenja . kada je riječ o Dubrovčanima. na prijestolje se popeo njegov najstariji sin Moulay Yazid. Pad Dubrovačke Republike i polagano propadanje Marokanskog sultanata Nakon smrti Sidi Muhameda. Moulay Yazid je poveo sveti ratdžihad protiv Španjolske.na tlu britanskog posjeda. bilo u naturi. u koji su se interesi dubrovačkih kapetana i trgovaca odlično uklopili. uleme podržali malo promišljenije nego njegova starijeg brata. zemlja se godinama ni demografski nije mogla oporaviti. bila blagotvorna s političkog gledišta. Kuga je za sultana.(31) Na iznenađenje uvijek pomalo ciničnog francuskog konzula. Sultan je. ali je ostavila teške posljedice za marokansko gospodarstvo. dubrovački je izaslanik u marokanskoj prijestolnici ostao do konca kolovoza. na kraju. članovi Dvorskog vijeća !) zbog svoje neukrotive mržnje prema krščanima i Židovima. koji su također pretendirali na prijestolje. ali Chenier nije uspio precizno ustanoviti o kakvoj se diplomatskoj misiji radilo i što će. a sve veće trgovačke autarkije i ovisnosti o stranim silama. do 179 u marokanskom gradu Tangeru otvorila svoj konzulat. Naime zbog velikog broja stradalih od neizlječive bolesti. u zimu 1796. ovog puta. pak. skoro tri mjeseca. Ubrzo nakon što je skršio pobunu svog brata Hichama. 1792. pa su 10 . bilo učinjeno s dozvolom marokanskog sultana. odgovorio da će učiniti sve što mu je u svom “kališerifu” poručio carigradski Veliki Gospodar. dakle. Međutim.(x) Naslijedio ga je njegov brat.već je bio mrtav. koji se dao proglasiti sultanom u Marakešu te napravio još i pogrom marokanskih Židova. i njegovo kraljevanje bilo je prve četiri godine obilježeno neprestanim sukobima s trojicom od mnogobrojne brače.. Gibraltara. zbog sve manje proizvodnje. poznat po nasilništvu. smrtno su stradala i sva tri njegova pobunjena brata. pored onog kojeg je već imala odmah preko puta . za razliku od svoje starije i mlađe brače. također hinjenom ljubaznošću.novcu. nije imao smisla za zadovoljstva kao što su lov. možda. povučenosti i inteligenciji(…) nikada. ali i popularan među ulemama(vjerski učitelji i mudraci. Moulay Slimane postao je sultanom jer:“…zahvaljujući svojoj pobožnosti.”(32) Dodati dogašaje od 1793. uživanja s kurtizanama i svega ostalog što narušava dostojanstvo. naravno. kojem je jačanje međunarodne trgovine s europskim zemljama i Otomanskim carstvom bio jedan od prioriteta vanjske politike. sultanu Slimaneu. pomoć došla od samoga Alaha ! U nagloj provali epidemije kuge koja je poharala čitavi Maroko. I .”(y) Međutim. muzika.

V/br. mož-da. opet osamostalio i danas se . pp. najnapredniju u čitavom arapskom svijetu. Talleyrand. Geschichte der Scherifen oder der Koenige des jetzt regierendem Hauses in Marokko.No3. Maroko je padao sve dublje u apatiju. Tako je ostalo zabilježeno da je 1797. Pomorski zbornik.(ž) U atmosferi obilježenoj teškim gospodrskim stanjem u zemli.1801. nezavidnoj situaciji. Muha-meda VI ubrzano pretvara u modernu državu..III/Nos.. Dr. Diplomatsko-konzularna predstavništva Dubrovačke Republike u 18. i 19. u Diplomacija Dubrovačke Republike. francuski ministar izvještava marokanskog vladara da se engleskim brodovima zabranjuje uplovljavanje u bilo koju europsku luku. (2) Vidi o tome. Dubro-vački kapetani.uskrsnuo kao jedan od dragulja suverene i neovisne hrvatske države.3.118-119.Šundrica. Napoleonov ministar vanjskih poslova. Zagreb. i početkom 19. (5) A. a gospodarska hegemonija moćne Francuske sve više se nadvijala nad Sultanat. naravno. Agram. Knjiga I. Diplomatski odnosi i sukob između Dubrovačke Republike i Maroka u XVIII stoljeću.. Rabat. „La vraie histoire des Alaouites“(TelQuel). Zbornik simpozija.1954. 11 .40-47. Neprijateljski stav Maroka prema brodovlju dubrovačke zastave. odnosno. za kralja Dviju Sicilija. koji su najpokvarenija i najperfidnija nacija svijeta.Vučetić. O tome mu nije javio dubrovački konzul u Tangeru već.Darko Bekić. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku (Dubrovnik). Bencheikh. (6) B. (3) S.Vol. a da će francuske jedinice . i u takvoj. Lukić.pp. 23 au 29 Janvier 2010. u Italiji. ali ipak.u svoj svojoj ljepoti i dostojanstvu . ali i općim ratom u Europi. politički. španjolski posjed na tlu Maroka! Španjolska i Portugal ubrzo će postati obične francuske provincije. 1806..čim to bude moguće – ući i u Ceutu. tek poslije 100 godina strane hegemonije i protektorata.Također. Pomorski rat Maroka protiv Dubrovnika..von Dombay.II. u istom pismu. Vol.III.145-151. gospodarski i društveno. sultan Moulay Slimane doznao je o padu Dubrovačke Republike.Korkut. (4) F. Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku.”(z) Tako se završava naše podsjećanje na diplomatske odnose i sukobe Dubrovačke Republike i marokanskog sultanata.pod žezlom još uvijek iste. I. alauitske dinastije i Njegova Veličanstva. nalazili su za sebe posla u Maroku.stoljeću: slučaj naseobine Sveti Vlaho kod portugalske Goe u Indiji. Josepha. Dubrovački list (Dubrovnik). MVPRHDiplomatska akademija. potkraj 18. dubrovački Senat konzulu Branki naredio da osigura brod koji bi iz Maroka prevezao tovar voska do luke Livorno.Vol. B.832. Dubrovački vjesnik (Dubrovnik). a Dubrovnik je . Marokanski sultanat se. koji ga je jednim pismom izvijestio o najnovijim događajima na europskim bojištima a posebno o francuskom zauzeću Napulja i Dubrovačke Republike te o imenovanju Louisa Bonapartea za kralja Nizozemske.Ivančević. a marokanskom sultanu Talleyrand zloguko savjetuje “da bi učinio najbolju stvar. 1928. (7) B.poljoprivreda a s njom i izvoz. Otada je prošlo više od 200 godina. pola stoljeća ranije.p. drugog Napoleonova brata. 1998. 1952.stoljeća. Začeci kolonijalne ekspanzije Dubrovačke Republike u 16. _____________________________________________________________________ (1) V. teško trpjeli.stoljeću. ako bi se potpuno odrekao Engleza.(1965).

cit. (9) Budući da na ovom mjestu ne možemo navesti svo bogatstvo objavljenih naslova. Također.p. 758. „objavio rat Dubrovačkoj Republici“. 733.. treba izdvojiti kapitalno djelo marokanske historiografije u deset tomova: A. Rabat.672. Histoire de l’empereur du Maroc Mohamed Ben Abdellah.de//geschichte/handbuch) (2) Đ.163.cit.115..Grillon.Vol. Sarajevo. (4) U pismu kojeg je sultan Sidi Muhamed tog dana uputio francuskom konzulu u Maroku Louisu Chenieru.Cailleu. objavljenih 2009. stajao i iza prvih pregovora između predstavnika SAD i marokanskog vladara.(Ibidem.P.Stolberg (Bonn). 1998. do nedavno nepoznatih.. Otpravnik poslova Dubrovačke Republike u Maroku.p. S. (3) P. pp. Daudibert je sultana obavijestio o želji Washingtona da uspostvi odnose s Marokom te ga nagovorio da odobri dolazak i zajamči sigur-nost za prvo američko izaslanstvo u Maroku.vifaost. sultanovo pismo od 10.pp. p.1.Loubida Diaz. Der Mond ist Kein Kochtopf .N.Rue du Four.) (5) J.1970. op.755. kaže se kako marokanski suveren „prihvaća obrazloženja“ koja mu je konzul dao glede jednog sličnog incidenta.navodno..Bašić.766. zbog istog razloga.506. Pomorski zbornik 44(2006). p. pp. 13. p.N.V. itd. te mu preporučio da hodočasnike iz Egipta francuski brodovi ne prevoze duž sjevernoafričke obale već preko Marseillesa i duž španjolske obale. I... Daudibert je . Pomorstvo Dubrovnika od XII do početka XX stoljeća. (žlj) E.692-3.775.. čini se. Jedan značajan uspjeh dubrovačkog konzulata u Cadixu. Paris.1960. nalazi se u Dubrovačkom arhivu. Prema J. op. S.Loubida Diaz. La Correspondance du Consul Louis Chenier.V.E.P. Loubida Diaz. R.XI/1963.166-7. (7) Osim što je.168-9. cif.) (8) Ibidem.231. izvora za bilateralne odnose Dubrovnika i Maroka: G.Grillon. 1970.(izviješća agenta danske trgovačke kompanije iz 1791) te P. 1757-1790 (zbirka dokumenata).(diplomatske depeše francuskog konzula u Maroku). Paris. Marruecos y el mundo Exterior en la segunda Mitad del Siglo XVIII.Host. Rabat. Grillon. odigrao ključnu ulogu u pregovorima između sultana Muhameda III i dubrovačkih poklisara.prema jednom pismu konzula Cheniera .507.cit. (6) P. (10) Ibid. sve do marokanskih luka.Grillon. kada je kapetan francuskog broda neke marokanske hodočasnike iskrcao u Tunisu.. p. Caille.Sveska1: Dokumenti o odnosima Dubrovnika i Maroka.op.P. L’Histoire de la Diplomatie Marocaine des origines a nos jours. Un Chargee d' affaires au Maroc.E.pp.( Ibidem. strogo ga podsjeća da je.M.E. Naime.V/1958.Tazi. Marruecos….169-70. La Correspondance du consul Louis Chenier 1767-1782. Naše more (Dubrovnik)Vol. u Digitales Handbuch zur Geschichte und Kultur Ruslands und Osteuropas (www.Mitić.772. (Ost-)Europaeische Geschichte und Globalgeschichte.Mitić. (9) R. La Republica de Ragusa y los Alawies de Marruecos.pp. 1989. (8) I.p. p.. Također. 1767-1782.svibnja 1780. ograničavamo se na samo nekoliko temeljnih. 12 . te dva toma “Annexes”.E. (2) R. Les accords internationaux du Sultan Sidi Mohammed Ben Abdallah. Naše more (Dubrovnik).. Editions LaPorte.

(12) Ib.op. (18) J.Korkut.807-8.pp.op. (22) Ibid.net) (ž) V..cit. (y) Al Nasri. (31) Ibidem.London.812.p.1968..20-22.D.827. (27) J.934.912.. 13 .cit. 1936:.p. (16) Ib.881.Pomorski muzej. P.pp.Buffa. Sarajevo. 1760-1808. Histoire des Alauites.899... (28) P.Grillon.Grillon.52-54.cit.. op. p. Dokumenti o odnosima Dubrovnika I Maroka. Travels through the Empire of Marocco.p..cit.231. (29) B.827 (17) Ib.145. (15) Ib.Grillon. Arapski dokumenti u državnom arhivu u Dubrovniku. Luka Livorno i dubrovački brodovi. (21) Ibidem. 1268-1971..pp.28-30. op. P.cit.p.Grillon..13.cit.1023.p.1810 (http://dp.cit.cit. (30) P. (23) B.Ianlević.232..885-6. (x) J.798.p..34-37.784.1032.1027.Bencheikh. 1960. (24) P.Grillon. (13) Ib.cit. 46-51..Caille. Part III. (19) Ibidem.p.Paris..830. op.Grillon. 1994.cit. La vraie histoire…...45. op.p.p. (z) J.rastko. P. op.Caille.786.p.Korkut.1017.(11) Ib.238.M. p.Zavod za historijska istraživanjapomorstva južne Dalmacije. op.op.833.p. (25) B.Physician to the Forces.p.Benoist-Mechin. (26) P. (20) B..cit.p. op. navedno prema S. p.24-27. op. Kitab Al Istiqsa.p. (14) Ib. p.p.Korkut.Grillon. op. Perrin.pp.cit.pp.890.p. (32) Ibid.pp..Korkut.42-45.p.