University of Zagreb Centre for Mediterranean Studies, Dubrovnik The Mediterranean Memory Project The Second Reunion/Meeting

of the Cities - Dubrovnik’s Consulates Dubrovnik, October 15th – 17th, 2010-10-11 Dr.sc.Darko Bekić PRILOG POZNAVANJU DIPLOMATSKIH ODNOSA DUBROVNIKA I MAROKANSKOG SULTANATA U POSLJEDNJIM DESETLJEĆIMA REPUBLIKE Uvodna razmatranja Druga polovica 18.stoljeća u europskoj politici bila je obilježena propašću apsolutističkih monarhija, pa tako i vrste diplomacije, koja je bila pokretana dinastičkim interesima i sukobima europskih dvorova i aristokracija. Nova britanska diplomacija, ulazak mlade američke države na međunarodnu pozornicu i, osobito, Francuska revolucija, potpuno su izmijenili međunarodne odnose i diplomatsku aktivnost, pa tako i u mediteranskom bazenu. Umjesto feudalno-dinastičkih, religioznih i političkih sukoba, u prvi plan dolaze interesi mlade građanske klase, kapitalista i trgovaca, koji su tražili drugačiju, moderniju diplomaciju, baziranu na njihovoj želji za novom podjelom interesnih sfera, za širenjem nacionalnog tržišta, osiguranjem trgovačkih putova, najvažnijih sirovina i manufakturnih proizvoda. U takvim okolnostima, za prevlast na zapadnom Mediteranu borile su najveće trgovačke, ali i pomorske sile: V.Britanija, Španjolska, Francuska i Nizozemska, a u istočnom dijelu Mediterana, pripremao se konačni obračun s “bolesnikom s Bospora”, Otomanskim carstvom, u kojem su - uz navedene zapadne sile - sudjelovale još i Rusija i Austrija. Venecija i Dubrovačka Republika, dvije teritorijalno male, ali značajne trgovačke sile u mediteranskom prostoru, u drugoj polovini 18.stoljeća, već su se oporavile od krize u koju su 200 godina ranije upale zbog premještanja svjetske trgovine na Atlantik i Daleki istok (pri čemu je Dubrovnik morao prevladati i posljedice katstrofalnog potresa iz 1667. godine !). U svakom slučaju, u tom razdoblju, dubrovački kapetani i trgovci uspjeli su se uklopiti u nove strateško-političke odnose i prioritete međunarodne diplomacije, pa je Dubrovačka Republika već 60-ih godina 18.stoljeća, u regiji Mediterana imala 80-ak konzulata, dok je, primjerice, golemo Austrijsko carstvo, imalo samo njih 23.(1)Treba reči da je Dubrovačka Republika ulazak Napoleonove vojske u Grad, pa tako i svoj kraj, dočekala s čak 277 brodova, ukupne nosivosti od 25.512 kola nosivosti, koji su bili neprkidno angažirani u pomorskom prijevozu ili/i trgovini između svih važnijih luka na Mediteranu. U tom razdoblju, dubrovački su brodovi, osim u europske luke na atlantskoj obali, prelazeći Ocean, sve više doticali i luke Sjeverne i Južne Amerike, ali i one na drugj

1

za svoje ciljeve . jer je Moulay Ismail imao harem od tisuću žena i nekoliko stotina sinova.Mekzen). reprezentativnu prijestolnicu. Okružen sa svih strana Otomanskim carstvom. 1806. te geostrateški vrlo nepovoljno smještena država. na vlast došao sultan Sidi Muhamed ili Muhamed III (17571790). Vlaho). da će princeza i u braku smjeti zadržati svoju krščansku vjeru. ako se želi oženiti s kčeri francuskog “Kralja Sunca”.strani.godine. u sklopu portugalske kolonije Goa. velikodušno je najavio ocu. svoje interese mogao braniti samo vještom diplomacijom. kralju Luju XIV. pod upravom močne i sveprisutne administracije (tzv.mala. 1757. enklavu “Sao Braz” (Sv. u zemlji je nastupilo 30-godišnje razdoblje političke anarhije. nakon što se. ali samo do pada Dubrovačke Republike.. Austrije. te vladavine njegovih nasljednika. da je Moulay Ismail taj koji bi trebao promijeniti vjeru. također oporavljao od stanovite krize koja je zemlju zahvatila nakon smrti sultana Moulaya Ismaila(1672-1727). nekom prilikom. da bi tek 1757. a koje se razdoblje u marokanskoj historiografiji naziva “zlatnim dobom” alawitske dinastije i marokanske države. naravno. Dubrovačka Republika. !). prisutne u mediteranskom bazenu. sultanat je prerastao u – za tadašnje prilike – uređenu i visoko centraliziranu državu. i u drugoj polovini 18. Maroko je u to vrijeme dobio i novu. u uvjetima de facto vazalnog odnosa napram Visokoj Porti (uspostavljenog još 1512. imali u svom posjedu. Prvi diplomatski kontakti Dubrovnika i alauitske dinastije u Maroku Naše razmatranje diplomatskih odnosa između Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata odnosi se na razdoblje od dolaska na prijestolje pripadnika alauitske dinastije Sidi Muhammeda.Versailles je bio više nego šokiran ovom ponudom. smatrajući. koji je vladao punih 57 godina. Međutim. tijekom koje se na prijestolju izmijenilo sedam međusobno zavađenih prinčeva. sastavljena od crnačkih robova (Abid Al Boukhari). Od vjenčanja nije bilo ništa. Jedna epizoda slikovito opisuje vladavinu Moulaya Ismaila. Venecije i Carigrada na istočnom. i dalje je trpjela podređenu ulogu u odnosu na najveće sile. Marokanski sultanat se. Ovo razdoblje bilateralnih odnosa dviju država u hrvatskoj je historiografiji 2 . zagledao u francusku princezu od Contija te zaprosio njezinu ruku.stoljeća. Dubrovnik je.iskoristiti sukobe interesa Francuske. Francuske i Velike Britanije na zapadnom dijelu Sredozemlja. sinova Moulaya Yezida (17901792) i Moulaya Slimanea (1792-1822).teritorijalno i po naseljenosti . ali i suvremeno ustrojenu vojsku u kojoj se posebno isticala sultanova osobna garda. još u 16. tako da njezin porod ne bi imao velike šanse da se domogne marokanskog prijestolja. također značajan državnik i reformator. u drugoj polovici 18. imali su konzulati Dubrovačke Republike. ali princeza od Contija mogla je smatrati da je dobro prošla. u kojoj je nastojao . Tijekom njegove vladavine. uostalom. (2) Međutim. Veliku ulogu u živoj diplomatskoj aktivnosti Dubrovačke Republike – kao što je dobro poznato i temeljito obrađeno u našoj historiografiji.(3) I doista: poslije smrti Moulaya Ismaila. od Perzije do Indije. gdje su Dubrovčani. grad Meknes. a Španjolske.stoljeću.stoljeća .

. kao predmeta istraživanja. o službenim i diplomatskim odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata nemamo podatka sve do druge polovice 18. u Sarajevu. tj.Mitić (8) Na žalost. prvi pisao A.(6) Nesumnjivo. Dne 1.(5). koji . u nas se nije pojavio ni jedan važniji znanstveni tekst. (9) Zbog toga. zabranio da uspostavlja izravne odnose s jednom islamskom kraljevinom.Šundrica i B. u odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata pošlo je još više po zlu. ali dramatične događaje opet su se osvrnuli Z. o neugodnoj epizodi dubrovačko-marokanskog pomorskog rata u 18. 1765.. Kao kuriozitet navodimo da je prvi rad o marokanskoj dinastiji Alauita (koja. u “Dubrovačkom listu”. Zaustavio se i u Dubrovniku te ga opisao kao velik i lijep grad. Naime. prošao hrvatskom obalom. uzged rečeno. Međutim. da Dubrovnik sve svoje odnose sa muslimanskim vladarima mora obavljati samo uz posredovanje Carigrada. Poslije II sv. međutim.(3) 3 .stoljeću.bacaju novo svjetlo i na Dubrovnik i na Maroko.ponovno vratimo temi diplomatskih odnosa i sukoba Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata u 18. naime. prvenstveno zbog općenite popularnosti dubrovačke diplomacije.(4). kao svom vazalu. Međutim..(7) Osim navedenih . Tek tada.stoljeću tamo je živio i stvarao dubrovački Židov Aaron Cohen de Ragusa.koristeći i nove izvore .u duhu Breudelove historijske škole . Na Visokoj porti smatrali su.stoljeću. a ne neku marokansku luku. da njihovi brodovi marokanske hodočasnike imaju sigurno prevoziti i iskrcavati samo u marokanskim a ne u tuniskim. u posljednja dva desetljeća. tek je u novije vrijeme. za dinastije Almoravida. Ovo je bilo suprotno njegovoj noti upućenoj svim europskim kon-zulima još u studenom 1776. Tijekom 16. pisac djela “Zakat Aaron” (žlj) Međutim. koje je 1960/1.nekoliko radova o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka objavio je i I. godine 1928. a u 17.(2) Prvo zaoštravanje bilateralnih odnosa Dubrovnika i Maroka Dvanaest godina kasnije. Carigrad je za to doznao i Dubrovniku. s konca XVIII stoljeća. osme godine vladavine Muhameda III. od marokanskih hodočasnika koji su. vračajući se iz Meke. alžirskim ili tripolitanskim lukama. doznao je da se u Aleksandriji jedna druga skupina hodočasnika ukrcala na neki dubrovački brod koji je. posvećen ovoj zanimljivoj temi.Lukić. kao odredište imao Tunis.stoljeća. još i danas vlada Marokom!) u Zagrebu objavljen još daleke 1801.Korkut. upravo doplovili u Tanger.Vučetić. 1778. temeljito ju kartografski obradio i dao jedan od prvih srednjovjekovnih opisa mnogih naših gradova.godine. čini se opravdanim da se . Istovremeno. u svijetu je objavljen čitav niz važnih historiografskih djela i do sada neobjavljene građe.obrađeno začuđujuće mnogo ali.tijekom 60-ih i 70-ih godina . objavio B.stoljeća. srpnja te godine.rata.stoljeću. izaslanici Dubrovačke Republike prvi su puta pregovarali sa sultanom radi otvaranja konzulata u Maroku. dubrovački su trgovci imali svoju koloniju u marokanskom gradu Fezu. sultan Sidi Muhammed dao je pozvati u audijenciju sve europske konzule da bi im prenio svoju “uvrijeđenost na Dubrovčane”.. temeljnim djelom o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka može se smatrati popis i sadržaj najvažnije primarne građe iz Dubrovačkog arhiva. na ove zaboravljene. Marokanski putopisac i kartograf Al-Idrissi već je u 12. s puno brodova i kamenih zgrada.

31. I doista. ustvari. Charles-Marie i Antoine Casilarija.kolovoza 1779. vojno intervenira radi njihova spašavanja. neformalnu.. došli u sukob s Carigradom. u Maroko poslali dvojicu svojih pregovarača. Sidi Muhammed. ali i razbojnika koji su harali nesigurnim. Caille Daudiberta. ali ne i čvrstom kotrolom Otomanskog carstva. nije mislio na dvo-jicu navedenih dubrovačkih izaslanika. Konzul Chenier nije se . što bi marokanskog vladara prisililo da protestira u Carigradu ili. javio Parizu kako su “europski intriganti. s boravištem u Maroku. Britaniju ili Nizozemsku. što je u praksi značilo da su marokanski korsari (tj.zbog stalnih napetosti u odnosima između otomanskih upravitelja Alžira i Tunisa. predviđenu za iskrcaj u Tunisu i Aleksandriji. Sidi Muhammed III .. Chenier. karavanskim putovima. vrlo lukav i sposoban pregovarač. 1. htio upozoriti velike europske pomorske sile. gu-sari u kraljevoj službi) dobili odobrenje da napadaju i pljačkaju dubrovačke brodove a njihove posade i putnike . bila je pod formal-nom vlašči.listopada 1778. samo 15 dana kasnije. istog iznosa kojeg su Dubrovčani plačali i Otomanskom carstvu. kao službenog predstavnika francuske krune. njihova je misija bila uspješna. možda.diskretno zastupao i interese drugih zemalja s kojima marokanski vladar nije imao formalne diplomatske odnose ili ugovore o miru.ako bi bili iskrcani u Tripoliju. tako što su dogovorili isplatu godišnjeg tributa od 1000 mletačkih cekina. čak. u depešama francuskom dvoru. naravno. budući da je on – suprotno volji konzula Cheniera – održavao paralelnu. Cheniera. jer je on 16. kojeg su dubrovački izaslanici. Marokanski sultani pribo-javali su se eventualnih ambicija Carigrada da se domogne njihove.odvode u roblje. U ovom slučaju.(4) Iz današnje perspektive. Francusku. koji se ne ravna prema nikakvim 4 . Španjolsku. pa je ekspresnu normalizaciju njihovih odnosa pripisao hirovitosti sultana Muhameda III. strani konzuli. od Egipta do alžirskih granica s Marokom. čini se. tj. tj. pa su u travnju 1780. ali treba uzeti u obzir tadašnje političke i društvene prilike: čitava Sjeverna Afrika. eventualno. Zbog toga je Daudibert. atlantske obale Sjeverne Afrike pa su nastojali izbjeći svaki incident zbog kojeg bi. koji bi mu “odrađivao” poslove o kojima se nije mogao dogovarati ili.(7) Iako do formalne objave mira još nije ni došlo. već na jednog francuskog trgovca i mešetara. sigurno je htio imati bar još jednog povjerljivog Francuza. bio “trn u oku” Chenieru. što bi se moglo dogoditi ako i ka-petani njihovih brodova ne budu poštovali marokanske interese i njihove osjetljive odno-se s Visokom Portom. akreditirani u Maroku. Dubrovčani su. marokanski hodočasnici ..(5) Prema saznanjima francuskog konzula u Maroku.Dana 27. Drugi mogući razlog objave rata Dubrovačkoj Republici mogao bi biti “pedagoške” naravi . da je objavom rata najmanjoj pomorskoj sili na Mediteranu. Naime. navedeni casus belli čini se. angažirali. Sultan je Dubrovačkoj Republici objavio rat. odmah angažirali svoju diplomaciju. S druge strane.kao i svaki drugi makijavelistički vladar . mogli su lako stradati.(6) Pri tomu. Essauira) otkrili su kako jedan dubrovački brod već ukrcava hodočasnike za Meku i raznu robu. često žalio na svog sunarodnjaka. izgleda. čak. koji se. ali je – kako se može razabrati iz Chenierove korepondencije s Parizom . bizaran.kolovoza 1779. francuski uhode u marokanskoj luci Mogador (danas. ali izravnu vezu sa Sultanom. spominjati Chenieru. koji se u sve miješaju” izborili prekid rata. Tunisu ili Alžiru .u izvještaju kralju Luju XVI .mogao načuditi tolikoj pragmatičnosti Maroka i Dubrovnika..osim Cheniera. Na objavu rata. obaviješteni su da sultan namjerava objaviti rat Dubrovačkoj Republici. Daudibert je djelovao kao neformalni “agent” Dubrovnika.rujna te godine. nastojeći izgladiti neugodni spor sa sultanom.

On je odgovorio da je riječ o nesporazumu. “već na putu”. u Tunisu iskrcao dubrovački. Naravno. dobro” . ova tvrdoglava upornost marokanskog vladara može se objasniti jedino njegovom gramzivošću. već da će se pričekati dubrovačko izaslanstvo.” Međutim. Ako je doista riječ o mletačkom kapetanu.”(9) Međutim. listopada u Tanger i predana židovskim trgovcima robljem. u Maroko je konačno stiglo dubro-vačko izaslanstvo. Kada su ih oni doveli u prijestolnicu Meknes. Maltežana. zato što je prethodne godine neki kapetan. francuski konzul Chenier o tome je odmah izvijestio svoga kralja.prema njegovim izvorima . uživa zaštitu Visoke Porte. Ali. obdari baš dubrovačkim bro-dom. Venecija plačala alžirskom veziru. umjesto u marokanskoj luci. pred sultana. u čijem je sastavu opet bio i Carlos Maria Dodero.(12) Pregovori dubrovačkih izaslanika sa sultanom Afera sa zarobljenim dubrovačkim brodom i posadom otegla se do početka 1780. On je.onda ću vas poslati. ovaj je naredio da se Maltežani odmah puste na slobodu. koje je. da su marokanski hodočasnici krivo razumjeli riječ dubras. da tamo konačno utvrdi jesu li za iskrcavanje hodočasnika u Tunisu odgovorni Dubrov-čani ili Mlečani. računao da će . u kojem ovaj Du-brovačku Republiku preporučuje velikodušnosti i pravičnosti marokanskog vladara. iskrcao marokan-ske hodočasnike u Tunisu. robu koju su Maltežani prevozili na Kanarske otoke. prije nekoliko godina. njihov sunarodnjak. kao poklon. za račun Dvora.(11) Istovremeno. u Cadiz da se tamo sve objasni. ocjenjujući da oni ipak neće biti prodani. Dubrovčanima je. jer je prvih dana rujna jedna marokanska fregata zarobila i u luku Larache privela jedan dubrovački brod s 13 članova posade i šest putnika. ne baš uvjeren u vjerodostojnost svjedočanstva marokanskih hodočasnika.dubrovački brod mogao biti poslan. sultan odredio da budu prodani u roblje.ako se pokaže da su za navedeni incident ipak odgovorni Mlečani – i od njih iskamčiti godišnji tribut od 1000 cekina.(8) Samo nekoliko dana kasnije.(10) Zbog toga. op. početkom ožujka iste godine. navodno. da carigradskog Velikog Gospodara. (13) Međutim. do sul-tana je protiv njih došla i optužba samih hodočasnika. prethodne godine. Ustvari. valjda. u Veneciju je hitno poslao nekog Đenovežana.B. isti tribute koliki je. tamo bio vrlo lijepo primljen. a ne mletački brod. dubrovački konzul u Cadizu. tj. s obrazloženjem da je “ jedan marokanski veleposlanik na Malti. dubrovački se kapetan nije dao smesti. kako zbog 5 . pokazalo se da je Chenierova karakterizacija marokanakog vladara bila točna.principima. Oni su sa sobom donijeli i pismo carigradskog sultana. kada francuski konzul Chenier javlja Parizu da bi . tj. već “sve ovisi o njegovom raspoloženju i vladarskoj volji…”. Sidi Muhammed dobro je znao da Dubrovačka Republika.). to je bio mletački brod poznat po nazivu dubra-veneto:”Pa.odgovorio je sultan “. pa mu se učinilo praktičnim. kao da je riječ o “raguzanskom” brodu. Carigradskom sultanu. kao vazal. Sidi Muhammed. pak. imenom Crocco (koji je na njegovu dvoru radio kao slikar !). Naime. Naravno. neka vam Mleci plate brod i vrijednost robe (koje ćemo zadržati). 13orica Dubrovčana vraćena su 25. nakon što su zarobljeni Dubrovčani već odvedeni u španjolski Cadiz. treba dopremiti u Meknes i tamo je. u to vrijeme. da ih otkupi. koji su svom vladaru potvrdili da ih je. zajedno s mojim tajnikom (sidi Achmet ben Othmanom. prodati..D.

primječujući čak i to da su donijeli “preskromne darove. tako i zbog žara kojeg su pokazali te žrtava koje su Dubrovčani podnijeli. (17) Na kraju. ali ih je Sultan – čim je to osjetio – zaskočio novom optužbom: da su za vrijeme rusko-turskog rata. budući da ga. na njihovu zamolbu.lipnja. ali na plačanje tributa i dalje nisu pristajali.čuvao da ovu itekako važnu pojedinost ne pripiše u zaslugu dubrovačkim diplomatima. Tako je francuski konzul Chenier još 28.travnja. Sidi Muhammedu.(20) Ipak. izgleda. Dubrovčani Rusima prodali šestoricu Marokanaca kao roblje! (16) Nakon ove. ali pritisnuti i činjenicom da su za svoga boravka u Maroku već potrošili gotovo 30 tisuća funti. postignuto je kompromisno rješenje: s nadnevkom 10.svibnja 1780. francuski konzul Chenier izvješčuje da su dubrovački izaslanici još u Essauiri.. u Tunisu ili Alžiru. kojom ih obavještava da je “stanovnicima Raguze odobrio mir. gdje je bio usidren i njihov zarobljeni jedrenjak. 18. čni se. već Veliki vezir. gdje je stolovao francuski konzul. pa su dubrovački izaslanici bili prisiljeni tražiti i sultanu poslati nove preporuke i jamstva koje su. Usprkos to-mu. s kojeg su uspjeli preuzeti posadu. spokoj i uvjera-vanja o našoj dobroj volji. ova pisma nisu odmah dospjela u ruke ni dubrovačkim niti ostalim. I to bi bilo podnošljivo.“oprašta” a svojim korsarima naređuje da prekinu sva neprijateljstva i oslobode zarobljene Dubrovčane. javljao da je dubrovačko izaslanstvo zadržano u Mogadoru (današnjoj Essauiri ). ali dosta hladno te da na njega pismo iz Carigrada nije ostavilo značajniji dojam. Sultan je posebnu diplomatsku notu uputio i konzulima drugih zemalja u Maroku.u svojoj depeši Parizu . ali je odbio vratiti dubro-vački brod i njegov teret te ponovnu uspostavu mira s Dubrovačkom Republikom uvjeto-vao plačanjem godišnjeg tributa. alžirski vezir i aleksandrijski kadija. nije potpisao vrhovni vladar Otomanske imperije. a da nisu postigli nikakav uspjeh. (18) Istog dana. ali da su do njih i drugih stranih konzula. u depeši kralju Luju XVI.”(19) Međutim. koji su tamo pristigli. ali se francuski konzul Chenier . kaida Muhammeda al-Guedira i odred konjice.. Međutim. zlokobne optužbe. pomažući Portu u ratu s Rusijom. stigla je nova informacija iz Meknesa da je sultan Muhammed primio dubrovačko izaslanstvo.”(14) Dne 19. konačno došla dva navedena sultanova pisma. pretpostavljamo. francuski konzul – uvijek sumnjičav prema Dubrovčanima i njihovim odnosima s Marokom – izrazio je sumnju da će njihova misija biti brzo okončana. Svi su odmah zapazili da se u pismu Dubrovačkoj Republici ne spominje plačanje tributa. činili neprihvatljivi pa su oklijevali s odgovorom. svibnja 1780. uputili tuniski beg.nakon postignutog dogovora s izaslanicima . primijetili da Chenier ne pokazuje nimalo solidarnosti sa zlosretnim dubrovačkim izaslanstvom. ali ne i teret i sam brod.(21) U Parizu su. Svečano su se obvezali da njihovi brodovi više nikada neće iskrcavati marokanske hodočasnike.(15) Dubrovačkim su se pregovaračima ovi uvjeti. do rabatske luke Sale. već samo u njihovoj domovini. da ih sigurno doprate do Marakeša. pa su mu poslli instrukciju da uloži svaki mogući napor da se 6 .njezine lojalnosti i ovisnosti o Porti. da im sultanove vlasti u Mogadoru nisu i dalje sprečavale odlazak iz zemlje. dubrovački izaslanici ipak su se morali pomiriti s gubitkom broda. stranim izaslanicima. Marokanski vladar poslao je po njih visokog dvorjanina. marokanski vladar oslobodio je 13-oricu članova posade. koja su im javno pročitana. sultan Muhammed III na Dubrovačku Republiku adresirao je formalno pismo u kojem izjavljuje da joj .

samo dva mjeseca kasnije. ali naširoko poznat i po svom prijekom karakteru. iako su znali da ne nastavljaju plovidbu prema marokanskim lukama već samo do Libije ili Tunisa. Nizozemska. prema kojemu je stari sultan. ali da.svojim korsarima naredio da opet počnu napadati i otimati dubrovačke brodove. u prosincu 1780. koje su marokanskom sultanu plačale tribut (također i Švedska. dubrovačko izaslanstvo konačno je napustilo Maroko i sa sobom povelo kapetana i 12 mornara s njihovog zarobljenog broda. Sultan Muha-mmed III je 4. ali ponekad su. neki dubrovački brodovlasnici. a koje su govorile o tome da je do marokanskog sultana ponovno došla vijest kako dubrovački kapetani hodočasnike na povratku iz Meke. danas je teško utvrditi. riječ je bila o pobunama marokanskih putnika-hodočasnika. Chenier je doznao da hiroviti marokanski suveren namjerava još jednom normalizirati odnose s Dubrovačkom Republikom. Danska. 9. koji su na brod ukrcavali Marokance. u tomu. čini se.pregovori Dubrovčana i marokanskog sultana što prije. novo zaoštravanje i – rat ! Koncem lipnja 1780.prihvačali i prijevoz samo do Tunisa. Švedska. ali su . (24) Međutim. nakon koje su mogli početi novu. odnosno. Portugal. veću ulogu igrala podrška koju su Dubrovčanima pružili otomanski regenti u Alžiru. koji bi na brodu došli u sukob s krščanskim putnicima ili posadom. Venecija i dr. rata objavljenog od strane sultana. princ Moulay Yezid. primjerice. Dubrovačka se Republika – i nakon neugodnog incidenta s hodočasnicima. u tuniskim lukama Soussa i Sfaqs !(23) Tumačenja za ovak-vo neodgovorrno ponašanje dubrovačkih (ali ne samo njih već i nekih francuskih. Ponekad su to hodočasnici i znali. za razliku od nekih drugih europskih država. ali i trezori Dubrovačke Republike. Danske i Venecije. Umjesto mira. konzul Chenier javlja francuskom dvoru kako je upravo doznao da je Sultan dao pozvati u Tanger dubrovačkog konzula iz španjolskog grada Cadiza. a ponekad je bila riječ i o kratkovidnoj gramzivosti kapetana.). najveće zasluge za to ima njegov sin. ali bit će da su i jedna i druga okol-nost odigrale svoju ulogu. njihove posade i robu. imao slabost.zbog povoljne cijene .veljače 1781. protestirali zbog slabe hrane ili slično. i to uspješno. očigledno. bez obzira da li je riječ o dubrovačkoj ili robi koja se prevozi za potrebe građana drugih država. odlučujuća bila čvrsta pregovaračka pozicija i vješ-tina dubrovačkih izaslanika.. pak... Ovdje treba razjasniti da je Moulay Yezid bio najstariji sin i prijestolonasljednik. Od svog povjerljivog izvora. ali u naturi!). plodonosniju suradnje dviju država. pritivno njihoovj volji. pa i sama Visoka Porta ili je. uputio notu. Tako je tri godine 7 . Tunisu i Egip-tu. završe. po-slao u Pariz. bili i prevareni ! U svakom slučaju. umjesto u Maroku – iskrca-vaju. bili su najveće žrtve takva postupanja pojedinih kapetana ! Tako je i bilo i ovaj put: stalnim diplomatskim predstavnicima europskih država u Maro-ku (Francuska. “izvukla” bez plačanja godišnjeg tributa ! Da li je. samo nekoliko mjeseci kasnije. I kada je svakom Dubrovča-nu trebalo laknuti zbog prevladane krize u odnosima s Marokom.(22) Naime. pomalo nevjerojatno zvuče informacije što ih je francuski konzul Chenier.. Carlosa Mariu Dodera.prosinca 1780. mletačkih i drugih kapetana !) su različita: u pojedinim slučajevima. kojom ih je informirao da je – zbog ponovnog prijestupa Dubrovačke Republike u postupanju s marokanskim hodočasnicima . ovaj puta. koji je i sam bio Španjolac.

zahvalivši na susretljivosti i prijateljskim gestama prema Dubrovniku te od njega zamolio odobrenje za povratak u Španjolsku. poslao ga je. marokanski ministar i valija od Doukkale.” Ali. adresiranom na velikog vezira u Carigradu. (25) Mjesec dana kasnije. Međutim. opet doplovi u luku Sale. ovoga puta. radi obavljanja sličnih poslova.(26) Uspostava mira. također izvještava o normalizaciji odnosa Maroka i Dubrovnika te o gotovo privilegiranom položaju. do Aleksandrije. razboljelo se više članova njihove velike prat-nje. po cijeni i na bilo kojim rutama. svom ocu toplo su preporučili Dubrovčane i založili se za normalizaciju odnosa s njihovom Republikom. Na povratku iz Meke.travnja 1781. U znak zahvalnosti. koji su plaćale druge zemlje. umjesto da mu odrubi glavu. Što je najvažnije. dubrovački konzul Dodero dobio je još dva pisma. u marokanskim lukama. kojim se službeno obnavlja mir između Maroka i Dubrovnika. sultanovo. Međutim. s puno poštovanja. koji im je ponudio da čitavu marokansku ekspediciju svojim brodom besplatno preveze do Aleksandrije. marokanski su mu prinčevi izdali pismeno jamstvo da može slobodno sidriti u bilo kojoj marokanskoj luci. koje je marokanski prijestolonasljednik nastojao poštediti mukotrpnog puta kroz pu-stinju. sultanovo pismo sadržavalo je i dozvolu dubrovačkim brodovima da slobodno ukrcavaju i prevoze marokanske hodočasnike. imenom Jakov Kizlar. Nakon 6-mjesečnog angažmana. što je razbijesnilo građane prijestolnice. koji će se otamo “vratiti vrlo zadovoljan”.ranije. (27) Osim ovog. umjesto.. “…baš kao što ste pod zaštitom Otomanskog sultana. U političkom metežu koji je nastao. početkom ožujka 1781. Dubrovnik nije mogao proći bez da plati odštetu. a u njemu marokanski vladar.. sultan mu je odgovorio da mu dozvoljava ostati u Saleu. s tim da narednog ljeta. ali pod nezadovoljajućim uvjetima I doista ! Konzulov sekretar donio je svome šefu u Sale sultanovo pismo adresirano na Senat Dubrovačke Republike. Tijekom hodočašća. dubrovački je konzul stigao u rabatsku luku Sale ali se razbolio. bilo je adresirano na carigradskog sultana. s nadnevkom 4. 1778. Dubrovačka Republika je – slično kao i Švedska – dobila obvezu u naturi: da svakog ljeta u Maroko pošalje po jedan jedrenjak nosivosti tisuću kvintala. informira svoga močnog susjeda da je prihvatio njegovu preporuku i obnovio mir s Dubrovčanima te da ih nije opteretio nikakvom velikom obvezom. isti ili neki drugi brod. U drugom pismu. koji bi šest mjeseci razvozio robu (ponajviše žitarice) za potrebe raznih marokanskih vilaja. Zato je poslao pismo sultanu. Ipak. zajedno s mlađim i također problematičnim bratom Moulayem al-Salamom na hodočašče u Meku. njegov otac ga je odmah uhapsio ali.. tributa u novcu. koje dogovore s putnicima. paša Achmet ben Achmet. princ Moulay Yezid dao se od svojih odanih jedinica proglasiti sultanom. a po povratku u domovinu. Našao se tamo i jedan dubrovački kapetan. Dapače. prinčevi Moulay Yezid i al-Salam opet su za plovidbu do Tunisa unajmili neki dubrovački brod. pa nije imao snage produžiti put do prijestolnice. u Meknesu uveo neki novi porez. Prvo. Sultan je Dubrovačku Republiku stavio pod svoju zaštitu. koji će odsada. ali da u Meknes svakako pošalje svoga tajnika. brod bi se mogao vratiti u Dubrovnik. uživati dubro- 8 . pa je izbila pobuna. da se tamo smire i posvete vjerskim pitanjima.

tim više što je Dubrovčanin nosio i pismo carigradskog sultana. marokanski je ministar htio pokazati duboko poštovanje svoga sultana prema Visokoj Porti. već privatnih bro-dovlasnika. dubrovački poklisar ispričao se što su ga netočno najavili kao velepos-lanika. adresiranom na marokanskog sultana. (30) Po njegovu prispijeću u Meknes. ali ga pripreme za rat s “nevjernicima” sprečavaju da ih pošalje. jedan izaslanik Dubrovačke Republike. Također. ali koji – po ocjeni francuskog konzula . objašnjavajući da marokanski suveren očigledno ne vodi računa o činjenici da dubrovački brodovi nisu u vlasništvu Republike. francuski konzul Chenier je protokolarnu gestu sultana prema dubrovačkom poklisaru protumačio kao dobar znak za interese Dubrovnika. odnosno. carigradski) i onaj “od Zapada” (tj.(29) Dubrovački su sena-tori ovaj zahtjev marokanskog vladara dočekali s velikim negodovanjem i odmah se požalili carigradskom sultanu. odnosi Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata su se višemanje normalizirali. među kojima i čuveni arapski konji. Valija od Sa-lea nije ga htio pustiti u zemlju bez dozvole sultana. nije znao da po marokanskim cestama luta puno očajnih prosjaka i razbojnika. koje bi mu mogle zagorčati diplomatsku misiju. nije daleko od pameti pretpostavka da je hinjenom skromnošću dubrovački diplomat. porculana i srebrenine. marokanski je sultan jednim pismom od dubrovačkog Senata zatražio da mu pošalje tri broda. posebno zato što stoje pod zaštitom Otomanskog carstva. na koji bi se mogli ukrcati pokloni za cari-gradskog sultana. dodajući kako se dva sultana .onaj “od Istoka” (tj. već unaprijed htio pokazati svoju dobru volju i pri-jateljstvo. tijekom lipnja 1782. Sa svoje strane..(28) Poslije ovih događaja.. budući da su mu potrebni baš svi brodovi. K tome. ustvari. koja se jedva nazire na karti svijeta. Zato marokanski ministar moli velikog vezira da pošalje jedan “veliki i komotni” dubrovački jedrenjak. koji su dopratili dubrovačkog “veleposlanika” do Meknesa. dubrovački su brodovi redovno doticali marokanske luke. S tim pismom. On. u marokansku luku Sale stigao je. očigledno. dubrovački Senat požalio se Carigradu i zbog sve razvidnijih pretenzija marokanskog sultana da Dubrovačku Republiku pretvori u svoga vazala.. svojem domačinu htio odmah dati do znanja kako Dubrovnik. budući da je marokanski vladar. čokolade. čije brodove Senat ne može samo tako rekvirirati i stavljati u službu države. Izaslaniku koji. ali u travnju 1782. bilo u 9 . nije u stanju zadovoljiti zahtjeve marokanskog vla-dara. očigledno. zajedno s još jednom porukom od dubrovačkog Senata. pa je zatražio njegovo odobrenje. stranih vladara. nije bio profesionalni diplomat (ili se takvim samo gradio !) pompozan doček i pratnja bili su neobični. Ovim gestama prema Dubrovačkoj Republici. U tom smislu. Tijekom 1781. koji su se sastojali od izbora čajeva.” Međutim. Sultan je u Sale odmah poslao jednog visokog dvorjanina i čak pedeset konjanika. ali i raznih pobunjeničkih skupina. najavio je da Sidi Muhammed ima spremne velike i lijepe poklone za carigradskog sultana. iako ona već plača tribut i uživa zaštitu Visoke Porte. objektivno. sultan je odmah primio dubrovačkog izaslanika koji mu je predao pisma i poklone.marokanski) – moraju još više zbližiti. kave. očigledno.vački pomorci. koji bi trebali oslobođene muslimanske robove s Malte prevesti u Aleksandriju i u Tunis.nisu posebno impresionirali sultana. skromno naglašavajući kako je on tek izaslanik “jedne male republike. tim više što je u njegovoj pratnji bio samo jedan sluga. od Salea do Essauire. Carigradski sultan promp-tno je podržao Dubrovčane i to potvrdio pismom.

. u zimu 1796. koji se dao proglasiti sultanom u Marakešu te napravio još i pogrom marokanskih Židova.To je.(x) Naslijedio ga je njegov brat. poznat po nasilništvu. a sve veće trgovačke autarkije i ovisnosti o stranim silama.samo dvije godine poslije ustoličenja . možda. na kraju. bila blagotvorna s političkog gledišta. također hinjenom ljubaznošću. nije imao smisla za zadovoljstva kao što su lov. koji su također pretendirali na prijestolje. pa su 10 . Naime zbog velikog broja stradalih od neizlječive bolesti. smrtno su stradala i sva tri njegova pobunjena brata. Međutim.na tlu britanskog posjeda. 1792. Moulay Slimane kojeg su. kojem je jačanje međunarodne trgovine s europskim zemljama i Otomanskim carstvom bio jedan od prioriteta vanjske politike. i njegovo kraljevanje bilo je prve četiri godine obilježeno neprestanim sukobima s trojicom od mnogobrojne brače..”(y) Međutim. pomoć došla od samoga Alaha ! U nagloj provali epidemije kuge koja je poharala čitavi Maroko. u koji su se interesi dubrovačkih kapetana i trgovaca odlično uklopili. Ubrzo nakon što je skršio pobunu svog brata Hichama. naravno. muzika. ovog puta. na prijestolje se popeo njegov najstariji sin Moulay Yazid. od posljedica ranjavanja u jednoj bitci protiv vojske “katoličkog kralja” Karlosa III.novcu. Sultan je. uleme podržali malo promišljenije nego njegova starijeg brata. ali je ostavila teške posljedice za marokansko gospodarstvo. dubrovački je izaslanik u marokanskoj prijestolnici ostao do konca kolovoza. Pad Dubrovačke Republike i polagano propadanje Marokanskog sultanata Nakon smrti Sidi Muhameda. ali i popularan među ulemama(vjerski učitelji i mudraci. do 179 u marokanskom gradu Tangeru otvorila svoj konzulat. skoro tri mjeseca. bilo u naturi. kao da je velikom vjerniku. članovi Dvorskog vijeća !) zbog svoje neukrotive mržnje prema krščanima i Židovima. odgovorio da će učiniti sve što mu je u svom “kališerifu” poručio carigradski Veliki Gospodar. dakle.”(32) Dodati dogašaje od 1793. Moulay Yazid je poveo sveti ratdžihad protiv Španjolske.već je bio mrtav. kada je riječ o Dubrovčanima. Gibraltara. Kuga je za sultana. zemlja se godinama ni demografski nije mogla oporaviti. bilo učinjeno s dozvolom marokanskog sultana. povučenosti i inteligenciji(…) nikada.(31) Na iznenađenje uvijek pomalo ciničnog francuskog konzula. ovdašnji suveren “tražiti od ove majušne republike. pak. sultanu Slimaneu. za razliku od svoje starije i mlađe brače. ali Chenier nije uspio precizno ustanoviti o kakvoj se diplomatskoj misiji radilo i što će. uživanja s kurtizanama i svega ostalog što narušava dostojanstvo. I . pored onog kojeg je već imala odmah preko puta . zbog sve manje proizvodnje. Moulay Slimane postao je sultanom jer:“…zahvaljujući svojoj pobožnosti.

a gospodarska hegemonija moćne Francuske sve više se nadvijala nad Sultanat. za kralja Dviju Sicilija.stoljeću: slučaj naseobine Sveti Vlaho kod portugalske Goe u Indiji. (4) F. najnapredniju u čitavom arapskom svijetu. a da će francuske jedinice . Dubrovački vjesnik (Dubrovnik). ako bi se potpuno odrekao Engleza. 23 au 29 Janvier 2010.pp. Lukić.832. Tako je ostalo zabilježeno da je 1797.118-119. tek poslije 100 godina strane hegemonije i protektorata. Josepha.. koji ga je jednim pismom izvijestio o najnovijim događajima na europskim bojištima a posebno o francuskom zauzeću Napulja i Dubrovačke Republike te o imenovanju Louisa Bonapartea za kralja Nizozemske. i u takvoj. Rabat.von Dombay. „La vraie histoire des Alaouites“(TelQuel). nalazili su za sebe posla u Maroku. nezavidnoj situaciji.III/Nos. Pomorski rat Maroka protiv Dubrovnika. Maroko je padao sve dublje u apatiju. u istom pismu.Ivančević.No3. Zagreb. i 19. dubrovački Senat konzulu Branki naredio da osigura brod koji bi iz Maroka prevezao tovar voska do luke Livorno..Šundrica.145-151. Neprijateljski stav Maroka prema brodovlju dubrovačke zastave.Darko Bekić. pp. sultan Moulay Slimane doznao je o padu Dubrovačke Republike. francuski ministar izvještava marokanskog vladara da se engleskim brodovima zabranjuje uplovljavanje u bilo koju europsku luku.p. Zbornik simpozija. alauitske dinastije i Njegova Veličanstva. 11 . i početkom 19.Korkut. 1806. MVPRHDiplomatska akademija.(ž) U atmosferi obilježenoj teškim gospodrskim stanjem u zemli.”(z) Tako se završava naše podsjećanje na diplomatske odnose i sukobe Dubrovačke Republike i marokanskog sultanata. (2) Vidi o tome. koji su najpokvarenija i najperfidnija nacija svijeta.čim to bude moguće – ući i u Ceutu. gospodarski i društveno.III. Dr. (3) S. naravno.u svoj svojoj ljepoti i dostojanstvu .II. I. Diplomatski odnosi i sukob između Dubrovačke Republike i Maroka u XVIII stoljeću.pod žezlom još uvijek iste. Napoleonov ministar vanjskih poslova.poljoprivreda a s njom i izvoz. Geschichte der Scherifen oder der Koenige des jetzt regierendem Hauses in Marokko. Pomorski zbornik. Muha-meda VI ubrzano pretvara u modernu državu. odnosno.Vol.. Agram. Marokanski sultanat se. Bencheikh. 1928.1954. politički. ali ipak. španjolski posjed na tlu Maroka! Španjolska i Portugal ubrzo će postati obične francuske provincije.stoljeća.Vučetić. (7) B.stoljeću. Diplomatsko-konzularna predstavništva Dubrovačke Republike u 18. mož-da. Talleyrand. u Italiji.. (6) B.3. pola stoljeća ranije. ali i općim ratom u Europi. Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku. u Diplomacija Dubrovačke Republike.1801. 1998. opet osamostalio i danas se .uskrsnuo kao jedan od dragulja suverene i neovisne hrvatske države. Dubro-vački kapetani. a Dubrovnik je .Također. Začeci kolonijalne ekspanzije Dubrovačke Republike u 16.. a marokanskom sultanu Talleyrand zloguko savjetuje “da bi učinio najbolju stvar. Dubrovački list (Dubrovnik).V/br. _____________________________________________________________________ (1) V. teško trpjeli. 1952.Vol. Vol. Knjiga I. O tome mu nije javio dubrovački konzul u Tangeru već.(1965). drugog Napoleonova brata.40-47. Otada je prošlo više od 200 godina. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku (Dubrovnik). (5) A. potkraj 18. B.

P. La Correspondance du consul Louis Chenier 1767-1782. ograničavamo se na samo nekoliko temeljnih. Prema J..cit.163.231. Naše more (Dubrovnik)Vol.N. p. čini se. (4) U pismu kojeg je sultan Sidi Muhamed tog dana uputio francuskom konzulu u Maroku Louisu Chenieru. zbog istog razloga. Grillon. pp.Sveska1: Dokumenti o odnosima Dubrovnika i Maroka. Pomorstvo Dubrovnika od XII do početka XX stoljeća.prema jednom pismu konzula Cheniera .Bašić.772.. p. objavljenih 2009. 758.755. nalazi se u Dubrovačkom arhivu. 1989. Paris..166-7.775. p.pp. izvora za bilateralne odnose Dubrovnika i Maroka: G.Tazi. Također. (7) Osim što je.E.766.XI/1963. Der Mond ist Kein Kochtopf . strogo ga podsjeća da je. Loubida Diaz. Paris. La Republica de Ragusa y los Alawies de Marruecos.E. (9) R.) (5) J.Loubida Diaz. Sarajevo. kaže se kako marokanski suveren „prihvaća obrazloženja“ koja mu je konzul dao glede jednog sličnog incidenta. cif.V. itd. 12 .de//geschichte/handbuch) (2) Đ.692-3. kada je kapetan francuskog broda neke marokanske hodočasnike iskrcao u Tunisu. sve do marokanskih luka. (žlj) E. R.169-70. La Correspondance du Consul Louis Chenier.. Daudibert je sultana obavijestio o želji Washingtona da uspostvi odnose s Marokom te ga nagovorio da odobri dolazak i zajamči sigur-nost za prvo američko izaslanstvo u Maroku.pp. Les accords internationaux du Sultan Sidi Mohammed Ben Abdallah.vifaost.Grillon. op. Naime. Histoire de l’empereur du Maroc Mohamed Ben Abdellah. te dva toma “Annexes”. do nedavno nepoznatih. u Digitales Handbuch zur Geschichte und Kultur Ruslands und Osteuropas (www.op.168-9. Pomorski zbornik 44(2006).Mitić. 1998.1960. 1757-1790 (zbirka dokumenata). Jedan značajan uspjeh dubrovačkog konzulata u Cadixu.1. Marruecos y el mundo Exterior en la segunda Mitad del Siglo XVIII.Mitić. Marruecos….svibnja 1780.(izviješća agenta danske trgovačke kompanije iz 1791) te P. Rabat. op.P. (3) P..Host.Vol.506.cit. 13. Također. (2) R. stajao i iza prvih pregovora između predstavnika SAD i marokanskog vladara.E. (9) Budući da na ovom mjestu ne možemo navesti svo bogatstvo objavljenih naslova. p..) (8) Ibidem.Stolberg (Bonn)..(diplomatske depeše francuskog konzula u Maroku).p.V/1958.P. Otpravnik poslova Dubrovačke Republike u Maroku. S. Daudibert je . p.Rue du Four. I.( Ibidem. 1767-1782. „objavio rat Dubrovačkoj Republici“. 1970.1970.Grillon.Grillon. Rabat. sultanovo pismo od 10. (10) Ibid.Cailleu. treba izdvojiti kapitalno djelo marokanske historiografije u deset tomova: A.Loubida Diaz. (Ost-)Europaeische Geschichte und Globalgeschichte. (6) P. 733.navodno. Un Chargee d' affaires au Maroc. odigrao ključnu ulogu u pregovorima između sultana Muhameda III i dubrovačkih poklisara. pp.M..672.115.507..(Ibidem.E.V.N.cit.p.pp.. Editions LaPorte. te mu preporučio da hodočasnike iz Egipta francuski brodovi ne prevoze duž sjevernoafričke obale već preko Marseillesa i duž španjolske obale. Naše more (Dubrovnik). S.p. L’Histoire de la Diplomatie Marocaine des origines a nos jours. Caille. (8) I.

1760-1808.812. p.Ianlević.Grillon. p.. Travels through the Empire of Marocco. (x) J.13.807-8.(11) Ib..827 (17) Ib.pp. P. (24) P.34-37. op.Grillon.Korkut.p.42-45. (22) Ibid. p. 1936:.cit.1032.20-22. (16) Ib.Caille. op. (25) B. (18) J. Kitab Al Istiqsa.827.833.pp. (23) B. navedno prema S.cit.op. (y) Al Nasri.1968. op. La vraie histoire….. (20) B.52-54.Physician to the Forces.p.p.cit.784.M.Korkut.cit. 1994.1810 (http://dp. 46-51..890. 1268-1971.238..881.cit. (28) P. Arapski dokumenti u državnom arhivu u Dubrovniku. Dokumenti o odnosima Dubrovnika I Maroka.Buffa.op.p.p.1017.cit. Luka Livorno i dubrovački brodovi.Grillon. 13 .. (14) Ib.net) (ž) V.Grillon.Pomorski muzej. op... (21) Ibidem.pp.p. (15) Ib.24-27.. (32) Ibid.pp. op.rastko. Histoire des Alauites.. P.830. (27) J.p. (30) P.912. op.cit. (z) J.pp.p... (12) Ib.Grillon. Sarajevo.p.934..p.Caille.p. p..cit.cit.Bencheikh. op.1023.p.Grillon.Grillon. op.Korkut. 1960.899.cit.pp.London. op. Perrin.p.Benoist-Mechin.786.145.232.45.885-6. (19) Ibidem.op.. Part III. P.cit.Zavod za historijska istraživanjapomorstva južne Dalmacije. (26) P. (31) Ibidem. (13) Ib.p.cit.Paris.D. (29) B.p.p.28-30..798.231.Korkut.p.1027..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful