University of Zagreb Centre for Mediterranean Studies, Dubrovnik The Mediterranean Memory Project The Second Reunion/Meeting

of the Cities - Dubrovnik’s Consulates Dubrovnik, October 15th – 17th, 2010-10-11 Dr.sc.Darko Bekić PRILOG POZNAVANJU DIPLOMATSKIH ODNOSA DUBROVNIKA I MAROKANSKOG SULTANATA U POSLJEDNJIM DESETLJEĆIMA REPUBLIKE Uvodna razmatranja Druga polovica 18.stoljeća u europskoj politici bila je obilježena propašću apsolutističkih monarhija, pa tako i vrste diplomacije, koja je bila pokretana dinastičkim interesima i sukobima europskih dvorova i aristokracija. Nova britanska diplomacija, ulazak mlade američke države na međunarodnu pozornicu i, osobito, Francuska revolucija, potpuno su izmijenili međunarodne odnose i diplomatsku aktivnost, pa tako i u mediteranskom bazenu. Umjesto feudalno-dinastičkih, religioznih i političkih sukoba, u prvi plan dolaze interesi mlade građanske klase, kapitalista i trgovaca, koji su tražili drugačiju, moderniju diplomaciju, baziranu na njihovoj želji za novom podjelom interesnih sfera, za širenjem nacionalnog tržišta, osiguranjem trgovačkih putova, najvažnijih sirovina i manufakturnih proizvoda. U takvim okolnostima, za prevlast na zapadnom Mediteranu borile su najveće trgovačke, ali i pomorske sile: V.Britanija, Španjolska, Francuska i Nizozemska, a u istočnom dijelu Mediterana, pripremao se konačni obračun s “bolesnikom s Bospora”, Otomanskim carstvom, u kojem su - uz navedene zapadne sile - sudjelovale još i Rusija i Austrija. Venecija i Dubrovačka Republika, dvije teritorijalno male, ali značajne trgovačke sile u mediteranskom prostoru, u drugoj polovini 18.stoljeća, već su se oporavile od krize u koju su 200 godina ranije upale zbog premještanja svjetske trgovine na Atlantik i Daleki istok (pri čemu je Dubrovnik morao prevladati i posljedice katstrofalnog potresa iz 1667. godine !). U svakom slučaju, u tom razdoblju, dubrovački kapetani i trgovci uspjeli su se uklopiti u nove strateško-političke odnose i prioritete međunarodne diplomacije, pa je Dubrovačka Republika već 60-ih godina 18.stoljeća, u regiji Mediterana imala 80-ak konzulata, dok je, primjerice, golemo Austrijsko carstvo, imalo samo njih 23.(1)Treba reči da je Dubrovačka Republika ulazak Napoleonove vojske u Grad, pa tako i svoj kraj, dočekala s čak 277 brodova, ukupne nosivosti od 25.512 kola nosivosti, koji su bili neprkidno angažirani u pomorskom prijevozu ili/i trgovini između svih važnijih luka na Mediteranu. U tom razdoblju, dubrovački su brodovi, osim u europske luke na atlantskoj obali, prelazeći Ocean, sve više doticali i luke Sjeverne i Južne Amerike, ali i one na drugj

1

enklavu “Sao Braz” (Sv. od Perzije do Indije. Dubrovačka Republika. također značajan državnik i reformator. prisutne u mediteranskom bazenu.iskoristiti sukobe interesa Francuske.Mekzen). sinova Moulaya Yezida (17901792) i Moulaya Slimanea (1792-1822). Od vjenčanja nije bilo ništa. ali samo do pada Dubrovačke Republike. Venecije i Carigrada na istočnom. te vladavine njegovih nasljednika. Maroko je u to vrijeme dobio i novu. reprezentativnu prijestolnicu. Marokanski sultanat se. velikodušno je najavio ocu. također oporavljao od stanovite krize koja je zemlju zahvatila nakon smrti sultana Moulaya Ismaila(1672-1727). imali u svom posjedu. (2) Međutim. Okružen sa svih strana Otomanskim carstvom.teritorijalno i po naseljenosti .mala. da će princeza i u braku smjeti zadržati svoju krščansku vjeru. da bi tek 1757. Austrije. Međutim. i dalje je trpjela podređenu ulogu u odnosu na najveće sile. !). Veliku ulogu u živoj diplomatskoj aktivnosti Dubrovačke Republike – kao što je dobro poznato i temeljito obrađeno u našoj historiografiji. 1806.stoljeća . Tijekom njegove vladavine.(3) I doista: poslije smrti Moulaya Ismaila. u zemlji je nastupilo 30-godišnje razdoblje političke anarhije. u uvjetima de facto vazalnog odnosa napram Visokoj Porti (uspostavljenog još 1512. svoje interese mogao braniti samo vještom diplomacijom. u sklopu portugalske kolonije Goa. još u 16.. uostalom. a Španjolske.strani.stoljeća. sastavljena od crnačkih robova (Abid Al Boukhari). zagledao u francusku princezu od Contija te zaprosio njezinu ruku. gdje su Dubrovčani. Francuske i Velike Britanije na zapadnom dijelu Sredozemlja. u drugoj polovici 18. sultanat je prerastao u – za tadašnje prilike – uređenu i visoko centraliziranu državu. pod upravom močne i sveprisutne administracije (tzv. kralju Luju XIV. tako da njezin porod ne bi imao velike šanse da se domogne marokanskog prijestolja. tijekom koje se na prijestolju izmijenilo sedam međusobno zavađenih prinčeva.za svoje ciljeve . Vlaho). Ovo razdoblje bilateralnih odnosa dviju država u hrvatskoj je historiografiji 2 . nekom prilikom. Prvi diplomatski kontakti Dubrovnika i alauitske dinastije u Maroku Naše razmatranje diplomatskih odnosa između Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata odnosi se na razdoblje od dolaska na prijestolje pripadnika alauitske dinastije Sidi Muhammeda. ako se želi oženiti s kčeri francuskog “Kralja Sunca”. grad Meknes. u kojoj je nastojao . jer je Moulay Ismail imao harem od tisuću žena i nekoliko stotina sinova.Versailles je bio više nego šokiran ovom ponudom. te geostrateški vrlo nepovoljno smještena država. Dubrovnik je. nakon što se. smatrajući. 1757.stoljeću. i u drugoj polovini 18. na vlast došao sultan Sidi Muhamed ili Muhamed III (17571790). koji je vladao punih 57 godina. ali i suvremeno ustrojenu vojsku u kojoj se posebno isticala sultanova osobna garda.godine. da je Moulay Ismail taj koji bi trebao promijeniti vjeru. naravno. imali su konzulati Dubrovačke Republike. ali princeza od Contija mogla je smatrati da je dobro prošla. Jedna epizoda slikovito opisuje vladavinu Moulaya Ismaila. a koje se razdoblje u marokanskoj historiografiji naziva “zlatnim dobom” alawitske dinastije i marokanske države.

u svijetu je objavljen čitav niz važnih historiografskih djela i do sada neobjavljene građe. Dne 1. a ne neku marokansku luku. Tek tada.(7) Osim navedenih . (9) Zbog toga. kao svom vazalu. Carigrad je za to doznao i Dubrovniku. objavio B.(5).(6) Nesumnjivo. Kao kuriozitet navodimo da je prvi rad o marokanskoj dinastiji Alauita (koja.stoljeća. da Dubrovnik sve svoje odnose sa muslimanskim vladarima mora obavljati samo uz posredovanje Carigrada.stoljeću..Mitić (8) Na žalost.nekoliko radova o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka objavio je i I. tj.(4). Ovo je bilo suprotno njegovoj noti upućenoj svim europskim kon-zulima još u studenom 1776. Tijekom 16. prvenstveno zbog općenite popularnosti dubrovačke diplomacije. osme godine vladavine Muhameda III. 1778. o službenim i diplomatskim odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata nemamo podatka sve do druge polovice 18. Marokanski putopisac i kartograf Al-Idrissi već je u 12.(2) Prvo zaoštravanje bilateralnih odnosa Dubrovnika i Maroka Dvanaest godina kasnije. čini se opravdanim da se . doznao je da se u Aleksandriji jedna druga skupina hodočasnika ukrcala na neki dubrovački brod koji je. s konca XVIII stoljeća. ali dramatične događaje opet su se osvrnuli Z. Naime. srpnja te godine. kao predmeta istraživanja. od marokanskih hodočasnika koji su.u duhu Breudelove historijske škole . još i danas vlada Marokom!) u Zagrebu objavljen još daleke 1801.stoljeću tamo je živio i stvarao dubrovački Židov Aaron Cohen de Ragusa. vračajući se iz Meke.obrađeno začuđujuće mnogo ali. pisac djela “Zakat Aaron” (žlj) Međutim. dubrovački su trgovci imali svoju koloniju u marokanskom gradu Fezu. sultan Sidi Muhammed dao je pozvati u audijenciju sve europske konzule da bi im prenio svoju “uvrijeđenost na Dubrovčane”. posvećen ovoj zanimljivoj temi. temeljnim djelom o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka može se smatrati popis i sadržaj najvažnije primarne građe iz Dubrovačkog arhiva. Poslije II sv. izaslanici Dubrovačke Republike prvi su puta pregovarali sa sultanom radi otvaranja konzulata u Maroku.stoljeću.stoljeća.. 1765.koristeći i nove izvore . u “Dubrovačkom listu”. upravo doplovili u Tanger. tek je u novije vrijeme. a u 17.Lukić. Istovremeno. s puno brodova i kamenih zgrada. kao odredište imao Tunis. međutim.bacaju novo svjetlo i na Dubrovnik i na Maroko.. za dinastije Almoravida. temeljito ju kartografski obradio i dao jedan od prvih srednjovjekovnih opisa mnogih naših gradova. u nas se nije pojavio ni jedan važniji znanstveni tekst.tijekom 60-ih i 70-ih godina . prošao hrvatskom obalom. zabranio da uspostavlja izravne odnose s jednom islamskom kraljevinom.(3) 3 . Međutim. Međutim.rata. alžirskim ili tripolitanskim lukama. na ove zaboravljene. u odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata pošlo je još više po zlu.Šundrica i B. Zaustavio se i u Dubrovniku te ga opisao kao velik i lijep grad. Na Visokoj porti smatrali su.Vučetić. koji . naime.ponovno vratimo temi diplomatskih odnosa i sukoba Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata u 18. o neugodnoj epizodi dubrovačko-marokanskog pomorskog rata u 18.godine. u posljednja dva desetljeća. prvi pisao A..stoljeću. koje je 1960/1. godine 1928. uzged rečeno.Korkut. da njihovi brodovi marokanske hodočasnike imaju sigurno prevoziti i iskrcavati samo u marokanskim a ne u tuniskim. u Sarajevu.

Drugi mogući razlog objave rata Dubrovačkoj Republici mogao bi biti “pedagoške” naravi . tako što su dogovorili isplatu godišnjeg tributa od 1000 mletačkih cekina. s boravištem u Maroku.(4) Iz današnje perspektive..osim Cheniera. navedeni casus belli čini se. strani konzuli. Caille Daudiberta. akreditirani u Maroku. obaviješteni su da sultan namjerava objaviti rat Dubrovačkoj Republici. Britaniju ili Nizozemsku. kao službenog predstavnika francuske krune. Dubrovčani su. koji se. što je u praksi značilo da su marokanski korsari (tj. Na objavu rata. I doista. odmah angažirali svoju diplomaciju.. ali i razbojnika koji su harali nesigurnim.Dana 27. pa je ekspresnu normalizaciju njihovih odnosa pripisao hirovitosti sultana Muhameda III. nastojeći izgladiti neugodni spor sa sultanom. izgleda. U ovom slučaju. bio “trn u oku” Chenieru. Sidi Muhammed. Konzul Chenier nije se . Essauira) otkrili su kako jedan dubrovački brod već ukrcava hodočasnike za Meku i raznu robu. možda. njihova je misija bila uspješna. atlantske obale Sjeverne Afrike pa su nastojali izbjeći svaki incident zbog kojeg bi.diskretno zastupao i interese drugih zemalja s kojima marokanski vladar nije imao formalne diplomatske odnose ili ugovore o miru. Daudibert je djelovao kao neformalni “agent” Dubrovnika. marokanski hodočasnici . javio Parizu kako su “europski intriganti. koji se u sve miješaju” izborili prekid rata.odvode u roblje. bizaran.(5) Prema saznanjima francuskog konzula u Maroku. 1.zbog stalnih napetosti u odnosima između otomanskih upravitelja Alžira i Tunisa.(6) Pri tomu.mogao načuditi tolikoj pragmatičnosti Maroka i Dubrovnika. spominjati Chenieru. Marokanski sultani pribo-javali su se eventualnih ambicija Carigrada da se domogne njihove. ali izravnu vezu sa Sultanom. istog iznosa kojeg su Dubrovčani plačali i Otomanskom carstvu.. samo 15 dana kasnije. jer je on 16. nije mislio na dvo-jicu navedenih dubrovačkih izaslanika. francuski uhode u marokanskoj luci Mogador (danas. ali treba uzeti u obzir tadašnje političke i društvene prilike: čitava Sjeverna Afrika. Charles-Marie i Antoine Casilarija. tj. već na jednog francuskog trgovca i mešetara. što bi se moglo dogoditi ako i ka-petani njihovih brodova ne budu poštovali marokanske interese i njihove osjetljive odno-se s Visokom Portom.(7) Iako do formalne objave mira još nije ni došlo. došli u sukob s Carigradom. Španjolsku.rujna te godine. ali je – kako se može razabrati iz Chenierove korepondencije s Parizom . predviđenu za iskrcaj u Tunisu i Aleksandriji. sigurno je htio imati bar još jednog povjerljivog Francuza. Zbog toga je Daudibert.listopada 1778. koji bi mu “odrađivao” poslove o kojima se nije mogao dogovarati ili.. karavanskim putovima. vrlo lukav i sposoban pregovarač. htio upozoriti velike europske pomorske sile. čak. Tunisu ili Alžiru . u depešama francuskom dvoru. Sidi Muhammed III . kojeg su dubrovački izaslanici. ali ne i čvrstom kotrolom Otomanskog carstva. u Maroko poslali dvojicu svojih pregovarača. Francusku. da je objavom rata najmanjoj pomorskoj sili na Mediteranu. često žalio na svog sunarodnjaka. tj. neformalnu. ustvari. eventualno. Naime. koji se ne ravna prema nikakvim 4 . budući da je on – suprotno volji konzula Cheniera – održavao paralelnu. 31. S druge strane. čak. čini se.kao i svaki drugi makijavelistički vladar . vojno intervenira radi njihova spašavanja. Cheniera. angažirali.u izvještaju kralju Luju XVI . Sultan je Dubrovačkoj Republici objavio rat. od Egipta do alžirskih granica s Marokom. mogli su lako stradati. bila je pod formal-nom vlašči.ako bi bili iskrcani u Tripoliju. naravno.kolovoza 1779. gu-sari u kraljevoj službi) dobili odobrenje da napadaju i pljačkaju dubrovačke brodove a njihove posade i putnike . Chenier. što bi marokanskog vladara prisililo da protestira u Carigradu ili. pa su u travnju 1780.kolovoza 1779.

računao da će . s obrazloženjem da je “ jedan marokanski veleposlanik na Malti. dubrovački se kapetan nije dao smesti. prethodne godine. Venecija plačala alžirskom veziru.(8) Samo nekoliko dana kasnije. u Maroko je konačno stiglo dubro-vačko izaslanstvo. robu koju su Maltežani prevozili na Kanarske otoke. iskrcao marokan-ske hodočasnike u Tunisu. prije nekoliko godina. pokazalo se da je Chenierova karakterizacija marokanakog vladara bila točna.B. Maltežana.). kao vazal. “već na putu”. dobro” . a ne mletački brod. Kada su ih oni doveli u prijestolnicu Meknes. isti tribute koliki je. u to vrijeme. njihov sunarodnjak. tamo bio vrlo lijepo primljen. u kojem ovaj Du-brovačku Republiku preporučuje velikodušnosti i pravičnosti marokanskog vladara. umjesto u marokanskoj luci. koji su svom vladaru potvrdili da ih je. treba dopremiti u Meknes i tamo je. u Cadiz da se tamo sve objasni. u čijem je sastavu opet bio i Carlos Maria Dodero. On je odgovorio da je riječ o nesporazumu. tj. da tamo konačno utvrdi jesu li za iskrcavanje hodočasnika u Tunisu odgovorni Dubrov-čani ili Mlečani. ne baš uvjeren u vjerodostojnost svjedočanstva marokanskih hodočasnika. Sidi Muhammed dobro je znao da Dubrovačka Republika. op. ovaj je naredio da se Maltežani odmah puste na slobodu. zato što je prethodne godine neki kapetan. francuski konzul Chenier o tome je odmah izvijestio svoga kralja. Sidi Muhammed. Carigradskom sultanu. pred sultana. Naime. Ali. da ih otkupi. 13orica Dubrovčana vraćena su 25. (13) Međutim. nakon što su zarobljeni Dubrovčani već odvedeni u španjolski Cadiz. Ako je doista riječ o mletačkom kapetanu. obdari baš dubrovačkim bro-dom. listopada u Tanger i predana židovskim trgovcima robljem.(11) Istovremeno. tj.” Međutim. Oni su sa sobom donijeli i pismo carigradskog sultana. početkom ožujka iste godine. sultan odredio da budu prodani u roblje. kao poklon. ova tvrdoglava upornost marokanskog vladara može se objasniti jedino njegovom gramzivošću. koje je. u Veneciju je hitno poslao nekog Đenovežana. Dubrovčanima je. ocjenjujući da oni ipak neće biti prodani. kao da je riječ o “raguzanskom” brodu. On je. za račun Dvora. već “sve ovisi o njegovom raspoloženju i vladarskoj volji…”. zajedno s mojim tajnikom (sidi Achmet ben Othmanom.(10) Zbog toga.prema njegovim izvorima . već da će se pričekati dubrovačko izaslanstvo. to je bio mletački brod poznat po nazivu dubra-veneto:”Pa.odgovorio je sultan “.onda ću vas poslati. do sul-tana je protiv njih došla i optužba samih hodočasnika. da su marokanski hodočasnici krivo razumjeli riječ dubras. dubrovački konzul u Cadizu.dubrovački brod mogao biti poslan. imenom Crocco (koji je na njegovu dvoru radio kao slikar !). valjda. da carigradskog Velikog Gospodara. pak. uživa zaštitu Visoke Porte. Ustvari.ako se pokaže da su za navedeni incident ipak odgovorni Mlečani – i od njih iskamčiti godišnji tribut od 1000 cekina.(12) Pregovori dubrovačkih izaslanika sa sultanom Afera sa zarobljenim dubrovačkim brodom i posadom otegla se do početka 1780.”(9) Međutim. prodati. Naravno. jer je prvih dana rujna jedna marokanska fregata zarobila i u luku Larache privela jedan dubrovački brod s 13 članova posade i šest putnika.principima. pa mu se učinilo praktičnim.D. neka vam Mleci plate brod i vrijednost robe (koje ćemo zadržati). kada francuski konzul Chenier javlja Parizu da bi . navodno. kako zbog 5 . Naravno.. u Tunisu iskrcao dubrovački.

ali se francuski konzul Chenier . ali na plačanje tributa i dalje nisu pristajali. gdje je stolovao francuski konzul. dubrovački izaslanici ipak su se morali pomiriti s gubitkom broda. sultan Muhammed III na Dubrovačku Republiku adresirao je formalno pismo u kojem izjavljuje da joj . postignuto je kompromisno rješenje: s nadnevkom 10.(21) U Parizu su. tako i zbog žara kojeg su pokazali te žrtava koje su Dubrovčani podnijeli. ali pritisnuti i činjenicom da su za svoga boravka u Maroku već potrošili gotovo 30 tisuća funti. francuski konzul Chenier izvješčuje da su dubrovački izaslanici još u Essauiri. ali je odbio vratiti dubro-vački brod i njegov teret te ponovnu uspostavu mira s Dubrovačkom Republikom uvjeto-vao plačanjem godišnjeg tributa. uputili tuniski beg. Dubrovčani Rusima prodali šestoricu Marokanaca kao roblje! (16) Nakon ove. činili neprihvatljivi pa su oklijevali s odgovorom. marokanski vladar oslobodio je 13-oricu članova posade. kojom ih obavještava da je “stanovnicima Raguze odobrio mir. izgleda. pa su dubrovački izaslanici bili prisiljeni tražiti i sultanu poslati nove preporuke i jamstva koje su. budući da ga. stigla je nova informacija iz Meknesa da je sultan Muhammed primio dubrovačko izaslanstvo. Svečano su se obvezali da njihovi brodovi više nikada neće iskrcavati marokanske hodočasnike. Usprkos to-mu. već Veliki vezir. francuski konzul – uvijek sumnjičav prema Dubrovčanima i njihovim odnosima s Marokom – izrazio je sumnju da će njihova misija biti brzo okončana.u svojoj depeši Parizu . ali dosta hladno te da na njega pismo iz Carigrada nije ostavilo značajniji dojam. da ih sigurno doprate do Marakeša.(15) Dubrovačkim su se pregovaračima ovi uvjeti. koji su tamo pristigli.. nije potpisao vrhovni vladar Otomanske imperije. primječujući čak i to da su donijeli “preskromne darove. spokoj i uvjera-vanja o našoj dobroj volji. konačno došla dva navedena sultanova pisma. Svi su odmah zapazili da se u pismu Dubrovačkoj Republici ne spominje plačanje tributa. ali ne i teret i sam brod. gdje je bio usidren i njihov zarobljeni jedrenjak.(20) Ipak. (18) Istog dana. 18. ali ih je Sultan – čim je to osjetio – zaskočio novom optužbom: da su za vrijeme rusko-turskog rata. koja su im javno pročitana. čni se. alžirski vezir i aleksandrijski kadija. Tako je francuski konzul Chenier još 28.njezine lojalnosti i ovisnosti o Porti.svibnja 1780. a da nisu postigli nikakav uspjeh.”(14) Dne 19. (17) Na kraju. ali da su do njih i drugih stranih konzula. već samo u njihovoj domovini.. u depeši kralju Luju XVI.”(19) Međutim. ova pisma nisu odmah dospjela u ruke ni dubrovačkim niti ostalim. pa su mu poslli instrukciju da uloži svaki mogući napor da se 6 . pretpostavljamo. pomažući Portu u ratu s Rusijom. Marokanski vladar poslao je po njih visokog dvorjanina. svibnja 1780.“oprašta” a svojim korsarima naređuje da prekinu sva neprijateljstva i oslobode zarobljene Dubrovčane. Međutim. kaida Muhammeda al-Guedira i odred konjice.čuvao da ovu itekako važnu pojedinost ne pripiše u zaslugu dubrovačkim diplomatima.nakon postignutog dogovora s izaslanicima . zlokobne optužbe. Sidi Muhammedu. do rabatske luke Sale. s kojeg su uspjeli preuzeti posadu. Sultan je posebnu diplomatsku notu uputio i konzulima drugih zemalja u Maroku. u Tunisu ili Alžiru. I to bi bilo podnošljivo. da im sultanove vlasti u Mogadoru nisu i dalje sprečavale odlazak iz zemlje. primijetili da Chenier ne pokazuje nimalo solidarnosti sa zlosretnim dubrovačkim izaslanstvom.lipnja.travnja. stranim izaslanicima. na njihovu zamolbu. javljao da je dubrovačko izaslanstvo zadržano u Mogadoru (današnjoj Essauiri ).

Danske i Venecije. veću ulogu igrala podrška koju su Dubrovčanima pružili otomanski regenti u Alžiru. u tomu. umjesto u Maroku – iskrca-vaju. mletačkih i drugih kapetana !) su različita: u pojedinim slučajevima. Sultan Muha-mmed III je 4. nakon koje su mogli početi novu..pregovori Dubrovčana i marokanskog sultana što prije. Tunisu i Egip-tu. očigledno. koji bi na brodu došli u sukob s krščanskim putnicima ili posadom.svojim korsarima naredio da opet počnu napadati i otimati dubrovačke brodove. neki dubrovački brodovlasnici. Chenier je doznao da hiroviti marokanski suveren namjerava još jednom normalizirati odnose s Dubrovačkom Republikom. pritivno njihoovj volji. ali i trezori Dubrovačke Republike. “izvukla” bez plačanja godišnjeg tributa ! Da li je. i to uspješno. prema kojemu je stari sultan. najveće zasluge za to ima njegov sin.veljače 1781. Tako je tri godine 7 . 9. a koje su govorile o tome da je do marokanskog sultana ponovno došla vijest kako dubrovački kapetani hodočasnike na povratku iz Meke. Ovdje treba razjasniti da je Moulay Yezid bio najstariji sin i prijestolonasljednik. plodonosniju suradnje dviju država. Ponekad su to hodočasnici i znali. kojom ih je informirao da je – zbog ponovnog prijestupa Dubrovačke Republike u postupanju s marokanskim hodočasnicima . po-slao u Pariz. pa i sama Visoka Porta ili je. novo zaoštravanje i – rat ! Koncem lipnja 1780. Nizozemska. primjerice.prosinca 1780. pak. samo dva mjeseca kasnije. konzul Chenier javlja francuskom dvoru kako je upravo doznao da je Sultan dao pozvati u Tanger dubrovačkog konzula iz španjolskog grada Cadiza. samo nekoliko mjeseci kasnije. a ponekad je bila riječ i o kratkovidnoj gramzivosti kapetana. ali da. njihove posade i robu. završe. Od svog povjerljivog izvora. rata objavljenog od strane sultana.prihvačali i prijevoz samo do Tunisa. I kada je svakom Dubrovča-nu trebalo laknuti zbog prevladane krize u odnosima s Marokom. iako su znali da ne nastavljaju plovidbu prema marokanskim lukama već samo do Libije ili Tunisa. ali ponekad su. (24) Međutim. odlučujuća bila čvrsta pregovaračka pozicija i vješ-tina dubrovačkih izaslanika. protestirali zbog slabe hrane ili slično.. bez obzira da li je riječ o dubrovačkoj ili robi koja se prevozi za potrebe građana drugih država. Dubrovačka se Republika – i nakon neugodnog incidenta s hodočasnicima. čini se.. u prosincu 1780. Švedska. koji je i sam bio Španjolac. koji su na brod ukrcavali Marokance. uputio notu. Danska. pomalo nevjerojatno zvuče informacije što ih je francuski konzul Chenier.). Portugal. Carlosa Mariu Dodera. ali naširoko poznat i po svom prijekom karakteru. ali u naturi!). Venecija i dr. princ Moulay Yezid.zbog povoljne cijene . riječ je bila o pobunama marokanskih putnika-hodočasnika. imao slabost. Umjesto mira. danas je teško utvrditi. za razliku od nekih drugih europskih država. koje su marokanskom sultanu plačale tribut (također i Švedska. bili su najveće žrtve takva postupanja pojedinih kapetana ! Tako je i bilo i ovaj put: stalnim diplomatskim predstavnicima europskih država u Maro-ku (Francuska. dubrovačko izaslanstvo konačno je napustilo Maroko i sa sobom povelo kapetana i 12 mornara s njihovog zarobljenog broda.(22) Naime. u tuniskim lukama Soussa i Sfaqs !(23) Tumačenja za ovak-vo neodgovorrno ponašanje dubrovačkih (ali ne samo njih već i nekih francuskih. bili i prevareni ! U svakom slučaju. ali bit će da su i jedna i druga okol-nost odigrale svoju ulogu.. ali su . ovaj puta. odnosno.

travnja 1781. umjesto. marokanski su mu prinčevi izdali pismeno jamstvo da može slobodno sidriti u bilo kojoj marokanskoj luci. s nadnevkom 4. Dubrovnik nije mogao proći bez da plati odštetu.” Ali. “…baš kao što ste pod zaštitom Otomanskog sultana. Dapače. Zato je poslao pismo sultanu. U znak zahvalnosti. isti ili neki drugi brod.. ali da u Meknes svakako pošalje svoga tajnika. s tim da narednog ljeta.. tributa u novcu. Međutim. adresiranom na velikog vezira u Carigradu. koji im je ponudio da čitavu marokansku ekspediciju svojim brodom besplatno preveze do Aleksandrije. Što je najvažnije. ovoga puta. marokanski ministar i valija od Doukkale. zahvalivši na susretljivosti i prijateljskim gestama prema Dubrovniku te od njega zamolio odobrenje za povratak u Španjolsku. po cijeni i na bilo kojim rutama. Našao se tamo i jedan dubrovački kapetan. Sultan je Dubrovačku Republiku stavio pod svoju zaštitu. paša Achmet ben Achmet. Tijekom hodočašća. koje dogovore s putnicima. Međutim.ranije. Ipak. do Aleksandrije. sultanovo. brod bi se mogao vratiti u Dubrovnik. u marokanskim lukama. bilo je adresirano na carigradskog sultana. Prvo. njegov otac ga je odmah uhapsio ali. koji bi šest mjeseci razvozio robu (ponajviše žitarice) za potrebe raznih marokanskih vilaja.(26) Uspostava mira. poslao ga je. koji su plaćale druge zemlje. (25) Mjesec dana kasnije. informira svoga močnog susjeda da je prihvatio njegovu preporuku i obnovio mir s Dubrovčanima te da ih nije opteretio nikakvom velikom obvezom. ali pod nezadovoljajućim uvjetima I doista ! Konzulov sekretar donio je svome šefu u Sale sultanovo pismo adresirano na Senat Dubrovačke Republike. (27) Osim ovog. pa nije imao snage produžiti put do prijestolnice. princ Moulay Yezid dao se od svojih odanih jedinica proglasiti sultanom. početkom ožujka 1781. U drugom pismu. prinčevi Moulay Yezid i al-Salam opet su za plovidbu do Tunisa unajmili neki dubrovački brod. koji će odsada.. u Meknesu uveo neki novi porez. dubrovački je konzul stigao u rabatsku luku Sale ali se razbolio. 1778. da se tamo smire i posvete vjerskim pitanjima. uživati dubro- 8 . a po povratku u domovinu. koje je marokanski prijestolonasljednik nastojao poštediti mukotrpnog puta kroz pu-stinju. koji će se otamo “vratiti vrlo zadovoljan”. Na povratku iz Meke. razboljelo se više članova njihove velike prat-nje. radi obavljanja sličnih poslova. sultanovo pismo sadržavalo je i dozvolu dubrovačkim brodovima da slobodno ukrcavaju i prevoze marokanske hodočasnike. umjesto da mu odrubi glavu. opet doplovi u luku Sale. kojim se službeno obnavlja mir između Maroka i Dubrovnika. a u njemu marokanski vladar. Dubrovačka Republika je – slično kao i Švedska – dobila obvezu u naturi: da svakog ljeta u Maroko pošalje po jedan jedrenjak nosivosti tisuću kvintala. zajedno s mlađim i također problematičnim bratom Moulayem al-Salamom na hodočašče u Meku. svom ocu toplo su preporučili Dubrovčane i založili se za normalizaciju odnosa s njihovom Republikom. Nakon 6-mjesečnog angažmana. dubrovački konzul Dodero dobio je još dva pisma. s puno poštovanja. što je razbijesnilo građane prijestolnice. imenom Jakov Kizlar. također izvještava o normalizaciji odnosa Maroka i Dubrovnika te o gotovo privilegiranom položaju. pa je izbila pobuna. U političkom metežu koji je nastao. sultan mu je odgovorio da mu dozvoljava ostati u Saleu.

Tijekom 1781. carigradski) i onaj “od Zapada” (tj. na koji bi se mogli ukrcati pokloni za cari-gradskog sultana. najavio je da Sidi Muhammed ima spremne velike i lijepe poklone za carigradskog sultana. Carigradski sultan promp-tno je podržao Dubrovčane i to potvrdio pismom. Valija od Sa-lea nije ga htio pustiti u zemlju bez dozvole sultana. od Salea do Essauire. budući da su mu potrebni baš svi brodovi.nisu posebno impresionirali sultana.(29) Dubrovački su sena-tori ovaj zahtjev marokanskog vladara dočekali s velikim negodovanjem i odmah se požalili carigradskom sultanu. stranih vladara.(28) Poslije ovih događaja. objektivno. kave. dubrovački su brodovi redovno doticali marokanske luke. francuski konzul Chenier je protokolarnu gestu sultana prema dubrovačkom poklisaru protumačio kao dobar znak za interese Dubrovnika. čokolade.” Međutim. objašnjavajući da marokanski suveren očigledno ne vodi računa o činjenici da dubrovački brodovi nisu u vlasništvu Republike. tim više što je u njegovoj pratnji bio samo jedan sluga. nije u stanju zadovoljiti zahtjeve marokanskog vla-dara. Sultan je u Sale odmah poslao jednog visokog dvorjanina i čak pedeset konjanika. već privatnih bro-dovlasnika. koji bi trebali oslobođene muslimanske robove s Malte prevesti u Aleksandriju i u Tunis. dubrovački poklisar ispričao se što su ga netočno najavili kao velepos-lanika. ali u travnju 1782. koje bi mu mogle zagorčati diplomatsku misiju. svojem domačinu htio odmah dati do znanja kako Dubrovnik. koji su dopratili dubrovačkog “veleposlanika” do Meknesa.marokanski) – moraju još više zbližiti. K tome. Sa svoje strane. posebno zato što stoje pod zaštitom Otomanskog carstva. S tim pismom. On. marokanski je ministar htio pokazati duboko poštovanje svoga sultana prema Visokoj Porti. tijekom lipnja 1782...vački pomorci. očigledno. zajedno s još jednom porukom od dubrovačkog Senata. Zato marokanski ministar moli velikog vezira da pošalje jedan “veliki i komotni” dubrovački jedrenjak. U tom smislu. sultan je odmah primio dubrovačkog izaslanika koji mu je predao pisma i poklone. dubrovački Senat požalio se Carigradu i zbog sve razvidnijih pretenzija marokanskog sultana da Dubrovačku Republiku pretvori u svoga vazala. jedan izaslanik Dubrovačke Republike.onaj “od Istoka” (tj. nije znao da po marokanskim cestama luta puno očajnih prosjaka i razbojnika. ustvari. nije bio profesionalni diplomat (ili se takvim samo gradio !) pompozan doček i pratnja bili su neobični. koji su se sastojali od izbora čajeva. ali i raznih pobunjeničkih skupina. pa je zatražio njegovo odobrenje. iako ona već plača tribut i uživa zaštitu Visoke Porte. očigledno. adresiranom na marokanskog sultana. (30) Po njegovu prispijeću u Meknes. dodajući kako se dva sultana . odnosno. budući da je marokanski vladar. Ovim gestama prema Dubrovačkoj Republici. očigledno. već unaprijed htio pokazati svoju dobru volju i pri-jateljstvo. marokanski je sultan jednim pismom od dubrovačkog Senata zatražio da mu pošalje tri broda. koja se jedva nazire na karti svijeta. nije daleko od pameti pretpostavka da je hinjenom skromnošću dubrovački diplomat. skromno naglašavajući kako je on tek izaslanik “jedne male republike. Izaslaniku koji. ali ga pripreme za rat s “nevjernicima” sprečavaju da ih pošalje. porculana i srebrenine. ali koji – po ocjeni francuskog konzula .. tim više što je Dubrovčanin nosio i pismo carigradskog sultana. Također. među kojima i čuveni arapski konji. u marokansku luku Sale stigao je. bilo u 9 . odnosi Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata su se višemanje normalizirali. čije brodove Senat ne može samo tako rekvirirati i stavljati u službu države.

Pad Dubrovačke Republike i polagano propadanje Marokanskog sultanata Nakon smrti Sidi Muhameda. Sultan je. uleme podržali malo promišljenije nego njegova starijeg brata. ali Chenier nije uspio precizno ustanoviti o kakvoj se diplomatskoj misiji radilo i što će.”(32) Dodati dogašaje od 1793. I . zbog sve manje proizvodnje.(x) Naslijedio ga je njegov brat. naravno.To je. smrtno su stradala i sva tri njegova pobunjena brata. Gibraltara. za razliku od svoje starije i mlađe brače.već je bio mrtav. a sve veće trgovačke autarkije i ovisnosti o stranim silama. kojem je jačanje međunarodne trgovine s europskim zemljama i Otomanskim carstvom bio jedan od prioriteta vanjske politike. dakle. bila blagotvorna s političkog gledišta. Moulay Slimane kojeg su. 1792. do 179 u marokanskom gradu Tangeru otvorila svoj konzulat. na kraju. također hinjenom ljubaznošću. sultanu Slimaneu.na tlu britanskog posjeda. na prijestolje se popeo njegov najstariji sin Moulay Yazid. Naime zbog velikog broja stradalih od neizlječive bolesti. pored onog kojeg je već imala odmah preko puta . od posljedica ranjavanja u jednoj bitci protiv vojske “katoličkog kralja” Karlosa III. skoro tri mjeseca. bilo učinjeno s dozvolom marokanskog sultana.. koji se dao proglasiti sultanom u Marakešu te napravio još i pogrom marokanskih Židova. kada je riječ o Dubrovčanima. muzika. pak. Moulay Slimane postao je sultanom jer:“…zahvaljujući svojoj pobožnosti.. uživanja s kurtizanama i svega ostalog što narušava dostojanstvo. ali je ostavila teške posljedice za marokansko gospodarstvo. dubrovački je izaslanik u marokanskoj prijestolnici ostao do konca kolovoza. Međutim. pomoć došla od samoga Alaha ! U nagloj provali epidemije kuge koja je poharala čitavi Maroko. bilo u naturi. u zimu 1796.samo dvije godine poslije ustoličenja . Moulay Yazid je poveo sveti ratdžihad protiv Španjolske. odgovorio da će učiniti sve što mu je u svom “kališerifu” poručio carigradski Veliki Gospodar. i njegovo kraljevanje bilo je prve četiri godine obilježeno neprestanim sukobima s trojicom od mnogobrojne brače. Kuga je za sultana. Ubrzo nakon što je skršio pobunu svog brata Hichama. koji su također pretendirali na prijestolje. ali i popularan među ulemama(vjerski učitelji i mudraci. poznat po nasilništvu. možda. ovdašnji suveren “tražiti od ove majušne republike. u koji su se interesi dubrovačkih kapetana i trgovaca odlično uklopili. povučenosti i inteligenciji(…) nikada. kao da je velikom vjerniku. pa su 10 .novcu. članovi Dvorskog vijeća !) zbog svoje neukrotive mržnje prema krščanima i Židovima. ovog puta.(31) Na iznenađenje uvijek pomalo ciničnog francuskog konzula.”(y) Međutim. zemlja se godinama ni demografski nije mogla oporaviti. nije imao smisla za zadovoljstva kao što su lov.

Lukić. i 19..pod žezlom još uvijek iste.II. Knjiga I. španjolski posjed na tlu Maroka! Španjolska i Portugal ubrzo će postati obične francuske provincije.Ivančević. a Dubrovnik je . (4) F. 1806.V/br. u Diplomacija Dubrovačke Republike. Zbornik simpozija..40-47. Tako je ostalo zabilježeno da je 1797.stoljeću: slučaj naseobine Sveti Vlaho kod portugalske Goe u Indiji.poljoprivreda a s njom i izvoz. Napoleonov ministar vanjskih poslova.stoljeća. gospodarski i društveno.145-151. nalazili su za sebe posla u Maroku. Pomorski zbornik. Agram.1954. Josepha. B. odnosno. ako bi se potpuno odrekao Engleza.Šundrica. (5) A..u svoj svojoj ljepoti i dostojanstvu . Anali Historijskog instituta u Dubrovniku (Dubrovnik).von Dombay. pp.p.”(z) Tako se završava naše podsjećanje na diplomatske odnose i sukobe Dubrovačke Republike i marokanskog sultanata. koji su najpokvarenija i najperfidnija nacija svijeta. 11 . Neprijateljski stav Maroka prema brodovlju dubrovačke zastave. u istom pismu. a da će francuske jedinice . Bencheikh.. (3) S. sultan Moulay Slimane doznao je o padu Dubrovačke Republike.uskrsnuo kao jedan od dragulja suverene i neovisne hrvatske države. Začeci kolonijalne ekspanzije Dubrovačke Republike u 16.832.1801. (6) B. 1928.III.118-119.3. i početkom 19. naravno. O tome mu nije javio dubrovački konzul u Tangeru već. ali i općim ratom u Europi. Vol. a marokanskom sultanu Talleyrand zloguko savjetuje “da bi učinio najbolju stvar. Maroko je padao sve dublje u apatiju.Također. Dubrovački vjesnik (Dubrovnik). Otada je prošlo više od 200 godina. dubrovački Senat konzulu Branki naredio da osigura brod koji bi iz Maroka prevezao tovar voska do luke Livorno. Zagreb. u Italiji.(1965). Diplomatski odnosi i sukob između Dubrovačke Republike i Maroka u XVIII stoljeću. (2) Vidi o tome.No3. alauitske dinastije i Njegova Veličanstva. MVPRHDiplomatska akademija. koji ga je jednim pismom izvijestio o najnovijim događajima na europskim bojištima a posebno o francuskom zauzeću Napulja i Dubrovačke Republike te o imenovanju Louisa Bonapartea za kralja Nizozemske. najnapredniju u čitavom arapskom svijetu. ali ipak. 1998. Pomorski rat Maroka protiv Dubrovnika. (7) B. „La vraie histoire des Alaouites“(TelQuel). a gospodarska hegemonija moćne Francuske sve više se nadvijala nad Sultanat. Geschichte der Scherifen oder der Koenige des jetzt regierendem Hauses in Marokko.. Talleyrand.III/Nos. i u takvoj.pp. Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku.(ž) U atmosferi obilježenoj teškim gospodrskim stanjem u zemli.čim to bude moguće – ući i u Ceutu. drugog Napoleonova brata. Diplomatsko-konzularna predstavništva Dubrovačke Republike u 18. mož-da. Rabat. tek poslije 100 godina strane hegemonije i protektorata. teško trpjeli. za kralja Dviju Sicilija. Marokanski sultanat se. Muha-meda VI ubrzano pretvara u modernu državu. Dr. 23 au 29 Janvier 2010.Korkut. Dubro-vački kapetani. francuski ministar izvještava marokanskog vladara da se engleskim brodovima zabranjuje uplovljavanje u bilo koju europsku luku. pola stoljeća ranije.Darko Bekić. _____________________________________________________________________ (1) V. opet osamostalio i danas se .Vučetić.Vol. politički.Vol. I. potkraj 18.stoljeću. 1952. Dubrovački list (Dubrovnik). nezavidnoj situaciji.

. te mu preporučio da hodočasnike iz Egipta francuski brodovi ne prevoze duž sjevernoafričke obale već preko Marseillesa i duž španjolske obale.Rue du Four.P. ograničavamo se na samo nekoliko temeljnih. 733. zbog istog razloga. Marruecos y el mundo Exterior en la segunda Mitad del Siglo XVIII.755. (8) I.cit.. Otpravnik poslova Dubrovačke Republike u Maroku.) (5) J.Bašić. Prema J. Pomorski zbornik 44(2006).Grillon. 12 . pp. Grillon. sve do marokanskih luka. Paris.N.Mitić.Grillon. S. (9) Budući da na ovom mjestu ne možemo navesti svo bogatstvo objavljenih naslova.168-9.P. do nedavno nepoznatih. Un Chargee d' affaires au Maroc. Rabat.1970. (10) Ibid.E. Pomorstvo Dubrovnika od XII do početka XX stoljeća..V. p.169-70.. Paris.svibnja 1780.pp.1. u Digitales Handbuch zur Geschichte und Kultur Ruslands und Osteuropas (www.M. sultanovo pismo od 10. (3) P.1960. L’Histoire de la Diplomatie Marocaine des origines a nos jours.( Ibidem. 13. Naše more (Dubrovnik)Vol. (2) R. Der Mond ist Kein Kochtopf . objavljenih 2009.. stajao i iza prvih pregovora između predstavnika SAD i marokanskog vladara. pp.P.506.. Marruecos…. (Ost-)Europaeische Geschichte und Globalgeschichte. Naime.V/1958. I.Cailleu.pp. kaže se kako marokanski suveren „prihvaća obrazloženja“ koja mu je konzul dao glede jednog sličnog incidenta. Daudibert je sultana obavijestio o želji Washingtona da uspostvi odnose s Marokom te ga nagovorio da odobri dolazak i zajamči sigur-nost za prvo američko izaslanstvo u Maroku.Grillon. itd.Host.672.166-7.cit. p. (žlj) E.op.pp.vifaost. Također.. Sarajevo. 1757-1790 (zbirka dokumenata).N. treba izdvojiti kapitalno djelo marokanske historiografije u deset tomova: A. 1970.de//geschichte/handbuch) (2) Đ. strogo ga podsjeća da je.. (7) Osim što je.231.prema jednom pismu konzula Cheniera .p.p.775. op. Loubida Diaz. La Correspondance du Consul Louis Chenier.766. La Republica de Ragusa y los Alawies de Marruecos. p. Naše more (Dubrovnik).772. 1989. čini se.E. Histoire de l’empereur du Maroc Mohamed Ben Abdellah. Daudibert je .(izviješća agenta danske trgovačke kompanije iz 1791) te P.p. 1767-1782.Sveska1: Dokumenti o odnosima Dubrovnika i Maroka. R. 758.115...E. op. Les accords internationaux du Sultan Sidi Mohammed Ben Abdallah.) (8) Ibidem. cif. S.163. te dva toma “Annexes”.V.Loubida Diaz. p.692-3.(Ibidem.E. Također. La Correspondance du consul Louis Chenier 1767-1782.507. Rabat.Stolberg (Bonn). nalazi se u Dubrovačkom arhivu. 1998.Vol. (9) R. (6) P.Mitić. odigrao ključnu ulogu u pregovorima između sultana Muhameda III i dubrovačkih poklisara. kada je kapetan francuskog broda neke marokanske hodočasnike iskrcao u Tunisu.Loubida Diaz.Tazi. Editions LaPorte.cit.XI/1963. „objavio rat Dubrovačkoj Republici“. izvora za bilateralne odnose Dubrovnika i Maroka: G. Jedan značajan uspjeh dubrovačkog konzulata u Cadixu. (4) U pismu kojeg je sultan Sidi Muhamed tog dana uputio francuskom konzulu u Maroku Louisu Chenieru. p.(diplomatske depeše francuskog konzula u Maroku). Caille.navodno.

..Buffa. P. (31) Ibidem. navedno prema S. op. op.pp.Bencheikh.881.Pomorski muzej.20-22. (22) Ibid. 1936:...cit. (15) Ib..1968. (13) Ib. (12) Ib.45. (14) Ib.cit.Physician to the Forces.. op.Korkut.cit.. Luka Livorno i dubrovački brodovi.Caille.p.Grillon.885-6.p.pp.827. Kitab Al Istiqsa.812.p. (19) Ibidem.1017.rastko.D.op.p.Korkut.42-45. (24) P. op. op.231.Ianlević.. Travels through the Empire of Marocco. 1994.p.p.Grillon.1810 (http://dp.. 1960. Histoire des Alauites.24-27.1023. Part III. (26) P.p. p.899. p.cit. (27) J.934. (25) B.13.pp.Grillon.Korkut. (23) B. op.Caille. (30) P. op.cit.p. La vraie histoire…. Arapski dokumenti u državnom arhivu u Dubrovniku. P.Grillon.34-37.p. (21) Ibidem.net) (ž) V.145.cit. (29) B..op.Grillon.p.786.Grillon..890.232.cit.Grillon.cit.p. op.. P.1027.. (z) J.Benoist-Mechin.pp.Zavod za historijska istraživanjapomorstva južne Dalmacije.p.p. p.London.pp. 1268-1971.pp.238. 46-51. (x) J. op.. 13 .p.p.830. (28) P.Korkut.p. (20) B.1032.cit.. Dokumenti o odnosima Dubrovnika I Maroka.28-30.cit.807-8.784.p.cit.M.833..cit.798.(11) Ib.52-54. Perrin.Paris. (32) Ibid. 1760-1808. p. (16) Ib. (y) Al Nasri.827 (17) Ib.912. Sarajevo. (18) J.op..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful