University of Zagreb Centre for Mediterranean Studies, Dubrovnik The Mediterranean Memory Project The Second Reunion/Meeting

of the Cities - Dubrovnik’s Consulates Dubrovnik, October 15th – 17th, 2010-10-11 Dr.sc.Darko Bekić PRILOG POZNAVANJU DIPLOMATSKIH ODNOSA DUBROVNIKA I MAROKANSKOG SULTANATA U POSLJEDNJIM DESETLJEĆIMA REPUBLIKE Uvodna razmatranja Druga polovica 18.stoljeća u europskoj politici bila je obilježena propašću apsolutističkih monarhija, pa tako i vrste diplomacije, koja je bila pokretana dinastičkim interesima i sukobima europskih dvorova i aristokracija. Nova britanska diplomacija, ulazak mlade američke države na međunarodnu pozornicu i, osobito, Francuska revolucija, potpuno su izmijenili međunarodne odnose i diplomatsku aktivnost, pa tako i u mediteranskom bazenu. Umjesto feudalno-dinastičkih, religioznih i političkih sukoba, u prvi plan dolaze interesi mlade građanske klase, kapitalista i trgovaca, koji su tražili drugačiju, moderniju diplomaciju, baziranu na njihovoj želji za novom podjelom interesnih sfera, za širenjem nacionalnog tržišta, osiguranjem trgovačkih putova, najvažnijih sirovina i manufakturnih proizvoda. U takvim okolnostima, za prevlast na zapadnom Mediteranu borile su najveće trgovačke, ali i pomorske sile: V.Britanija, Španjolska, Francuska i Nizozemska, a u istočnom dijelu Mediterana, pripremao se konačni obračun s “bolesnikom s Bospora”, Otomanskim carstvom, u kojem su - uz navedene zapadne sile - sudjelovale još i Rusija i Austrija. Venecija i Dubrovačka Republika, dvije teritorijalno male, ali značajne trgovačke sile u mediteranskom prostoru, u drugoj polovini 18.stoljeća, već su se oporavile od krize u koju su 200 godina ranije upale zbog premještanja svjetske trgovine na Atlantik i Daleki istok (pri čemu je Dubrovnik morao prevladati i posljedice katstrofalnog potresa iz 1667. godine !). U svakom slučaju, u tom razdoblju, dubrovački kapetani i trgovci uspjeli su se uklopiti u nove strateško-političke odnose i prioritete međunarodne diplomacije, pa je Dubrovačka Republika već 60-ih godina 18.stoljeća, u regiji Mediterana imala 80-ak konzulata, dok je, primjerice, golemo Austrijsko carstvo, imalo samo njih 23.(1)Treba reči da je Dubrovačka Republika ulazak Napoleonove vojske u Grad, pa tako i svoj kraj, dočekala s čak 277 brodova, ukupne nosivosti od 25.512 kola nosivosti, koji su bili neprkidno angažirani u pomorskom prijevozu ili/i trgovini između svih važnijih luka na Mediteranu. U tom razdoblju, dubrovački su brodovi, osim u europske luke na atlantskoj obali, prelazeći Ocean, sve više doticali i luke Sjeverne i Južne Amerike, ali i one na drugj

1

u kojoj je nastojao . (2) Međutim. sultanat je prerastao u – za tadašnje prilike – uređenu i visoko centraliziranu državu. sinova Moulaya Yezida (17901792) i Moulaya Slimanea (1792-1822). Ovo razdoblje bilateralnih odnosa dviju država u hrvatskoj je historiografiji 2 .Versailles je bio više nego šokiran ovom ponudom. Venecije i Carigrada na istočnom. i dalje je trpjela podređenu ulogu u odnosu na najveće sile. nakon što se. !). imali u svom posjedu.mala. u drugoj polovici 18. smatrajući. od Perzije do Indije. u sklopu portugalske kolonije Goa. Francuske i Velike Britanije na zapadnom dijelu Sredozemlja. da će princeza i u braku smjeti zadržati svoju krščansku vjeru.stoljeću. i u drugoj polovini 18. Marokanski sultanat se. Od vjenčanja nije bilo ništa. Dubrovačka Republika. jer je Moulay Ismail imao harem od tisuću žena i nekoliko stotina sinova. Prvi diplomatski kontakti Dubrovnika i alauitske dinastije u Maroku Naše razmatranje diplomatskih odnosa između Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata odnosi se na razdoblje od dolaska na prijestolje pripadnika alauitske dinastije Sidi Muhammeda.godine. tako da njezin porod ne bi imao velike šanse da se domogne marokanskog prijestolja. tijekom koje se na prijestolju izmijenilo sedam međusobno zavađenih prinčeva. Dubrovnik je. nekom prilikom.(3) I doista: poslije smrti Moulaya Ismaila. Međutim. svoje interese mogao braniti samo vještom diplomacijom. također značajan državnik i reformator. zagledao u francusku princezu od Contija te zaprosio njezinu ruku. Austrije. također oporavljao od stanovite krize koja je zemlju zahvatila nakon smrti sultana Moulaya Ismaila(1672-1727). koji je vladao punih 57 godina.za svoje ciljeve . 1757. prisutne u mediteranskom bazenu. velikodušno je najavio ocu.. pod upravom močne i sveprisutne administracije (tzv. 1806.stoljeća. Maroko je u to vrijeme dobio i novu.strani. a koje se razdoblje u marokanskoj historiografiji naziva “zlatnim dobom” alawitske dinastije i marokanske države.Mekzen). u uvjetima de facto vazalnog odnosa napram Visokoj Porti (uspostavljenog još 1512. Okružen sa svih strana Otomanskim carstvom. ali i suvremeno ustrojenu vojsku u kojoj se posebno isticala sultanova osobna garda. ali samo do pada Dubrovačke Republike. u zemlji je nastupilo 30-godišnje razdoblje političke anarhije. sastavljena od crnačkih robova (Abid Al Boukhari). ako se želi oženiti s kčeri francuskog “Kralja Sunca”. na vlast došao sultan Sidi Muhamed ili Muhamed III (17571790). grad Meknes. Vlaho). a Španjolske. još u 16. uostalom. Veliku ulogu u živoj diplomatskoj aktivnosti Dubrovačke Republike – kao što je dobro poznato i temeljito obrađeno u našoj historiografiji. Tijekom njegove vladavine. enklavu “Sao Braz” (Sv. te geostrateški vrlo nepovoljno smještena država. Jedna epizoda slikovito opisuje vladavinu Moulaya Ismaila. naravno. reprezentativnu prijestolnicu.stoljeća . te vladavine njegovih nasljednika. da je Moulay Ismail taj koji bi trebao promijeniti vjeru. da bi tek 1757. kralju Luju XIV.teritorijalno i po naseljenosti .iskoristiti sukobe interesa Francuske. ali princeza od Contija mogla je smatrati da je dobro prošla. gdje su Dubrovčani. imali su konzulati Dubrovačke Republike.

.godine. Tijekom 16.(6) Nesumnjivo. još i danas vlada Marokom!) u Zagrebu objavljen još daleke 1801. naime. Tek tada.stoljeća.Korkut.tijekom 60-ih i 70-ih godina .koristeći i nove izvore . u svijetu je objavljen čitav niz važnih historiografskih djela i do sada neobjavljene građe. Na Visokoj porti smatrali su.Lukić. alžirskim ili tripolitanskim lukama. sultan Sidi Muhammed dao je pozvati u audijenciju sve europske konzule da bi im prenio svoju “uvrijeđenost na Dubrovčane”. da Dubrovnik sve svoje odnose sa muslimanskim vladarima mora obavljati samo uz posredovanje Carigrada.(4). kao odredište imao Tunis. u “Dubrovačkom listu”. prošao hrvatskom obalom. (9) Zbog toga. doznao je da se u Aleksandriji jedna druga skupina hodočasnika ukrcala na neki dubrovački brod koji je. Međutim.stoljeću.. dubrovački su trgovci imali svoju koloniju u marokanskom gradu Fezu. koji . uzged rečeno.Šundrica i B. međutim. Zaustavio se i u Dubrovniku te ga opisao kao velik i lijep grad. zabranio da uspostavlja izravne odnose s jednom islamskom kraljevinom. o službenim i diplomatskim odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata nemamo podatka sve do druge polovice 18. ali dramatične događaje opet su se osvrnuli Z. Međutim. 1765. kao predmeta istraživanja. prvenstveno zbog općenite popularnosti dubrovačke diplomacije. tek je u novije vrijeme. o neugodnoj epizodi dubrovačko-marokanskog pomorskog rata u 18. s puno brodova i kamenih zgrada. Poslije II sv.stoljeću.. za dinastije Almoravida. temeljito ju kartografski obradio i dao jedan od prvih srednjovjekovnih opisa mnogih naših gradova. Carigrad je za to doznao i Dubrovniku. Marokanski putopisac i kartograf Al-Idrissi već je u 12.Mitić (8) Na žalost. prvi pisao A.(2) Prvo zaoštravanje bilateralnih odnosa Dubrovnika i Maroka Dvanaest godina kasnije.ponovno vratimo temi diplomatskih odnosa i sukoba Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata u 18.. u nas se nije pojavio ni jedan važniji znanstveni tekst.nekoliko radova o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka objavio je i I. na ove zaboravljene. s konca XVIII stoljeća.(5). od marokanskih hodočasnika koji su.Vučetić. upravo doplovili u Tanger. Ovo je bilo suprotno njegovoj noti upućenoj svim europskim kon-zulima još u studenom 1776. Kao kuriozitet navodimo da je prvi rad o marokanskoj dinastiji Alauita (koja.rata. Dne 1. a u 17. pisac djela “Zakat Aaron” (žlj) Međutim.(7) Osim navedenih . da njihovi brodovi marokanske hodočasnike imaju sigurno prevoziti i iskrcavati samo u marokanskim a ne u tuniskim. tj. godine 1928. vračajući se iz Meke. 1778. čini se opravdanim da se . posvećen ovoj zanimljivoj temi. objavio B.bacaju novo svjetlo i na Dubrovnik i na Maroko. srpnja te godine. a ne neku marokansku luku. temeljnim djelom o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka može se smatrati popis i sadržaj najvažnije primarne građe iz Dubrovačkog arhiva.stoljeću tamo je živio i stvarao dubrovački Židov Aaron Cohen de Ragusa. Naime.stoljeća. kao svom vazalu.u duhu Breudelove historijske škole . koje je 1960/1. osme godine vladavine Muhameda III.(3) 3 . u Sarajevu. u posljednja dva desetljeća. Istovremeno.stoljeću.obrađeno začuđujuće mnogo ali. izaslanici Dubrovačke Republike prvi su puta pregovarali sa sultanom radi otvaranja konzulata u Maroku. u odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata pošlo je još više po zlu.

Španjolsku. obaviješteni su da sultan namjerava objaviti rat Dubrovačkoj Republici. Marokanski sultani pribo-javali su se eventualnih ambicija Carigrada da se domogne njihove. što je u praksi značilo da su marokanski korsari (tj. pa je ekspresnu normalizaciju njihovih odnosa pripisao hirovitosti sultana Muhameda III. navedeni casus belli čini se. čak.odvode u roblje.kolovoza 1779. S druge strane. čak. marokanski hodočasnici . što bi se moglo dogoditi ako i ka-petani njihovih brodova ne budu poštovali marokanske interese i njihove osjetljive odno-se s Visokom Portom. Chenier. čini se. došli u sukob s Carigradom. spominjati Chenieru. u depešama francuskom dvoru. često žalio na svog sunarodnjaka. koji se ne ravna prema nikakvim 4 . koji bi mu “odrađivao” poslove o kojima se nije mogao dogovarati ili.osim Cheniera. koji se. Dubrovčani su. nije mislio na dvo-jicu navedenih dubrovačkih izaslanika. gu-sari u kraljevoj službi) dobili odobrenje da napadaju i pljačkaju dubrovačke brodove a njihove posade i putnike . nastojeći izgladiti neugodni spor sa sultanom.rujna te godine. francuski uhode u marokanskoj luci Mogador (danas. možda. od Egipta do alžirskih granica s Marokom. odmah angažirali svoju diplomaciju. Francusku. istog iznosa kojeg su Dubrovčani plačali i Otomanskom carstvu. Caille Daudiberta.(5) Prema saznanjima francuskog konzula u Maroku.. ali ne i čvrstom kotrolom Otomanskog carstva. Britaniju ili Nizozemsku. bila je pod formal-nom vlašči. U ovom slučaju. vrlo lukav i sposoban pregovarač. angažirali. već na jednog francuskog trgovca i mešetara. izgleda. ustvari. sigurno je htio imati bar još jednog povjerljivog Francuza. strani konzuli.(6) Pri tomu. Naime. atlantske obale Sjeverne Afrike pa su nastojali izbjeći svaki incident zbog kojeg bi. javio Parizu kako su “europski intriganti. pa su u travnju 1780. ali i razbojnika koji su harali nesigurnim. Sidi Muhammed III . bizaran.mogao načuditi tolikoj pragmatičnosti Maroka i Dubrovnika. u Maroko poslali dvojicu svojih pregovarača. htio upozoriti velike europske pomorske sile. Essauira) otkrili su kako jedan dubrovački brod već ukrcava hodočasnike za Meku i raznu robu.kolovoza 1779. Zbog toga je Daudibert. 31.u izvještaju kralju Luju XVI . što bi marokanskog vladara prisililo da protestira u Carigradu ili. ali treba uzeti u obzir tadašnje političke i društvene prilike: čitava Sjeverna Afrika. ali je – kako se može razabrati iz Chenierove korepondencije s Parizom .diskretno zastupao i interese drugih zemalja s kojima marokanski vladar nije imao formalne diplomatske odnose ili ugovore o miru. njihova je misija bila uspješna. eventualno. Na objavu rata. koji se u sve miješaju” izborili prekid rata.(4) Iz današnje perspektive.(7) Iako do formalne objave mira još nije ni došlo. Daudibert je djelovao kao neformalni “agent” Dubrovnika. vojno intervenira radi njihova spašavanja.. tj. kao službenog predstavnika francuske krune. Drugi mogući razlog objave rata Dubrovačkoj Republici mogao bi biti “pedagoške” naravi . da je objavom rata najmanjoj pomorskoj sili na Mediteranu. I doista. Cheniera. s boravištem u Maroku. samo 15 dana kasnije. kojeg su dubrovački izaslanici. akreditirani u Maroku.listopada 1778. karavanskim putovima. predviđenu za iskrcaj u Tunisu i Aleksandriji. 1. Charles-Marie i Antoine Casilarija. mogli su lako stradati.. Sidi Muhammed.ako bi bili iskrcani u Tripoliju. Tunisu ili Alžiru .zbog stalnih napetosti u odnosima između otomanskih upravitelja Alžira i Tunisa. tj. Konzul Chenier nije se . naravno. tako što su dogovorili isplatu godišnjeg tributa od 1000 mletačkih cekina.kao i svaki drugi makijavelistički vladar . bio “trn u oku” Chenieru.Dana 27. budući da je on – suprotno volji konzula Cheniera – održavao paralelnu. jer je on 16. Sultan je Dubrovačkoj Republici objavio rat. neformalnu.. ali izravnu vezu sa Sultanom.

kao da je riječ o “raguzanskom” brodu. francuski konzul Chenier o tome je odmah izvijestio svoga kralja.” Međutim. uživa zaštitu Visoke Porte. Oni su sa sobom donijeli i pismo carigradskog sultana.(11) Istovremeno. Carigradskom sultanu. dobro” . kao vazal.(12) Pregovori dubrovačkih izaslanika sa sultanom Afera sa zarobljenim dubrovačkim brodom i posadom otegla se do početka 1780. ovaj je naredio da se Maltežani odmah puste na slobodu. koje je. sultan odredio da budu prodani u roblje. dubrovački konzul u Cadizu. za račun Dvora. Ako je doista riječ o mletačkom kapetanu. 13orica Dubrovčana vraćena su 25. navodno. da carigradskog Velikog Gospodara.). u čijem je sastavu opet bio i Carlos Maria Dodero. tamo bio vrlo lijepo primljen. kako zbog 5 . u Maroko je konačno stiglo dubro-vačko izaslanstvo.(8) Samo nekoliko dana kasnije. Naravno. listopada u Tanger i predana židovskim trgovcima robljem. da ih otkupi. kada francuski konzul Chenier javlja Parizu da bi . Sidi Muhammed. u to vrijeme. da su marokanski hodočasnici krivo razumjeli riječ dubras. op. imenom Crocco (koji je na njegovu dvoru radio kao slikar !). Kada su ih oni doveli u prijestolnicu Meknes. jer je prvih dana rujna jedna marokanska fregata zarobila i u luku Larache privela jedan dubrovački brod s 13 članova posade i šest putnika. njihov sunarodnjak.D. ova tvrdoglava upornost marokanskog vladara može se objasniti jedino njegovom gramzivošću. prije nekoliko godina.”(9) Međutim. nakon što su zarobljeni Dubrovčani već odvedeni u španjolski Cadiz. računao da će . koji su svom vladaru potvrdili da ih je. Maltežana.. u Tunisu iskrcao dubrovački. “već na putu”. do sul-tana je protiv njih došla i optužba samih hodočasnika.ako se pokaže da su za navedeni incident ipak odgovorni Mlečani – i od njih iskamčiti godišnji tribut od 1000 cekina. On je. prodati. tj. (13) Međutim. početkom ožujka iste godine. zato što je prethodne godine neki kapetan. treba dopremiti u Meknes i tamo je. kao poklon. Naravno. ne baš uvjeren u vjerodostojnost svjedočanstva marokanskih hodočasnika. Ali. obdari baš dubrovačkim bro-dom. to je bio mletački brod poznat po nazivu dubra-veneto:”Pa. neka vam Mleci plate brod i vrijednost robe (koje ćemo zadržati). isti tribute koliki je.prema njegovim izvorima . prethodne godine. pred sultana. Naime. u kojem ovaj Du-brovačku Republiku preporučuje velikodušnosti i pravičnosti marokanskog vladara. ocjenjujući da oni ipak neće biti prodani.onda ću vas poslati. a ne mletački brod. umjesto u marokanskoj luci. Sidi Muhammed dobro je znao da Dubrovačka Republika. tj. pak. pokazalo se da je Chenierova karakterizacija marokanakog vladara bila točna. Dubrovčanima je.principima. robu koju su Maltežani prevozili na Kanarske otoke.odgovorio je sultan “. da tamo konačno utvrdi jesu li za iskrcavanje hodočasnika u Tunisu odgovorni Dubrov-čani ili Mlečani. već da će se pričekati dubrovačko izaslanstvo.dubrovački brod mogao biti poslan. On je odgovorio da je riječ o nesporazumu. u Veneciju je hitno poslao nekog Đenovežana. dubrovački se kapetan nije dao smesti. Ustvari.B. u Cadiz da se tamo sve objasni. već “sve ovisi o njegovom raspoloženju i vladarskoj volji…”.(10) Zbog toga. s obrazloženjem da je “ jedan marokanski veleposlanik na Malti. zajedno s mojim tajnikom (sidi Achmet ben Othmanom. pa mu se učinilo praktičnim. iskrcao marokan-ske hodočasnike u Tunisu. valjda. Venecija plačala alžirskom veziru.

Svečano su se obvezali da njihovi brodovi više nikada neće iskrcavati marokanske hodočasnike. tako i zbog žara kojeg su pokazali te žrtava koje su Dubrovčani podnijeli. da ih sigurno doprate do Marakeša. čni se. do rabatske luke Sale. u Tunisu ili Alžiru.travnja. alžirski vezir i aleksandrijski kadija. gdje je bio usidren i njihov zarobljeni jedrenjak. izgleda. ova pisma nisu odmah dospjela u ruke ni dubrovačkim niti ostalim. ali ne i teret i sam brod. a da nisu postigli nikakav uspjeh.”(19) Međutim. 18. javljao da je dubrovačko izaslanstvo zadržano u Mogadoru (današnjoj Essauiri ). svibnja 1780. činili neprihvatljivi pa su oklijevali s odgovorom. marokanski vladar oslobodio je 13-oricu članova posade. primječujući čak i to da su donijeli “preskromne darove. ali se francuski konzul Chenier . I to bi bilo podnošljivo. Sultan je posebnu diplomatsku notu uputio i konzulima drugih zemalja u Maroku. koja su im javno pročitana.(20) Ipak. da im sultanove vlasti u Mogadoru nisu i dalje sprečavale odlazak iz zemlje.lipnja. spokoj i uvjera-vanja o našoj dobroj volji. koji su tamo pristigli. ali na plačanje tributa i dalje nisu pristajali. dubrovački izaslanici ipak su se morali pomiriti s gubitkom broda. Tako je francuski konzul Chenier još 28. (18) Istog dana. zlokobne optužbe. budući da ga. s kojeg su uspjeli preuzeti posadu. postignuto je kompromisno rješenje: s nadnevkom 10. pomažući Portu u ratu s Rusijom.svibnja 1780. već samo u njihovoj domovini. na njihovu zamolbu. već Veliki vezir. Sidi Muhammedu. stranim izaslanicima. sultan Muhammed III na Dubrovačku Republiku adresirao je formalno pismo u kojem izjavljuje da joj . Usprkos to-mu.nakon postignutog dogovora s izaslanicima .njezine lojalnosti i ovisnosti o Porti.(15) Dubrovačkim su se pregovaračima ovi uvjeti. konačno došla dva navedena sultanova pisma. gdje je stolovao francuski konzul. Svi su odmah zapazili da se u pismu Dubrovačkoj Republici ne spominje plačanje tributa. pretpostavljamo. primijetili da Chenier ne pokazuje nimalo solidarnosti sa zlosretnim dubrovačkim izaslanstvom.”(14) Dne 19.u svojoj depeši Parizu . pa su dubrovački izaslanici bili prisiljeni tražiti i sultanu poslati nove preporuke i jamstva koje su.čuvao da ovu itekako važnu pojedinost ne pripiše u zaslugu dubrovačkim diplomatima. (17) Na kraju. u depeši kralju Luju XVI. ali ih je Sultan – čim je to osjetio – zaskočio novom optužbom: da su za vrijeme rusko-turskog rata. Marokanski vladar poslao je po njih visokog dvorjanina. francuski konzul Chenier izvješčuje da su dubrovački izaslanici još u Essauiri. kaida Muhammeda al-Guedira i odred konjice.“oprašta” a svojim korsarima naređuje da prekinu sva neprijateljstva i oslobode zarobljene Dubrovčane.(21) U Parizu su. ali dosta hladno te da na njega pismo iz Carigrada nije ostavilo značajniji dojam. pa su mu poslli instrukciju da uloži svaki mogući napor da se 6 .. stigla je nova informacija iz Meknesa da je sultan Muhammed primio dubrovačko izaslanstvo. uputili tuniski beg. nije potpisao vrhovni vladar Otomanske imperije. kojom ih obavještava da je “stanovnicima Raguze odobrio mir. ali je odbio vratiti dubro-vački brod i njegov teret te ponovnu uspostavu mira s Dubrovačkom Republikom uvjeto-vao plačanjem godišnjeg tributa. Međutim. francuski konzul – uvijek sumnjičav prema Dubrovčanima i njihovim odnosima s Marokom – izrazio je sumnju da će njihova misija biti brzo okončana. ali pritisnuti i činjenicom da su za svoga boravka u Maroku već potrošili gotovo 30 tisuća funti. Dubrovčani Rusima prodali šestoricu Marokanaca kao roblje! (16) Nakon ove.. ali da su do njih i drugih stranih konzula.

Ovdje treba razjasniti da je Moulay Yezid bio najstariji sin i prijestolonasljednik. bili i prevareni ! U svakom slučaju. imao slabost. dubrovačko izaslanstvo konačno je napustilo Maroko i sa sobom povelo kapetana i 12 mornara s njihovog zarobljenog broda. Dubrovačka se Republika – i nakon neugodnog incidenta s hodočasnicima. ali bit će da su i jedna i druga okol-nost odigrale svoju ulogu. odnosno. danas je teško utvrditi.prosinca 1780.(22) Naime.). I kada je svakom Dubrovča-nu trebalo laknuti zbog prevladane krize u odnosima s Marokom. a koje su govorile o tome da je do marokanskog sultana ponovno došla vijest kako dubrovački kapetani hodočasnike na povratku iz Meke. najveće zasluge za to ima njegov sin.pregovori Dubrovčana i marokanskog sultana što prije. rata objavljenog od strane sultana. novo zaoštravanje i – rat ! Koncem lipnja 1780. Venecija i dr. Tunisu i Egip-tu.. koje su marokanskom sultanu plačale tribut (također i Švedska. protestirali zbog slabe hrane ili slično. koji su na brod ukrcavali Marokance. Chenier je doznao da hiroviti marokanski suveren namjerava još jednom normalizirati odnose s Dubrovačkom Republikom. Tako je tri godine 7 . pak. završe. nakon koje su mogli početi novu. pa i sama Visoka Porta ili je. plodonosniju suradnje dviju država. ali u naturi!). samo dva mjeseca kasnije. mletačkih i drugih kapetana !) su različita: u pojedinim slučajevima. primjerice. i to uspješno. ali naširoko poznat i po svom prijekom karakteru. veću ulogu igrala podrška koju su Dubrovčanima pružili otomanski regenti u Alžiru. Od svog povjerljivog izvora.. pritivno njihoovj volji. Danske i Venecije. a ponekad je bila riječ i o kratkovidnoj gramzivosti kapetana.svojim korsarima naredio da opet počnu napadati i otimati dubrovačke brodove. po-slao u Pariz. ovaj puta. Nizozemska. iako su znali da ne nastavljaju plovidbu prema marokanskim lukama već samo do Libije ili Tunisa. ali i trezori Dubrovačke Republike. Portugal. konzul Chenier javlja francuskom dvoru kako je upravo doznao da je Sultan dao pozvati u Tanger dubrovačkog konzula iz španjolskog grada Cadiza. Carlosa Mariu Dodera. umjesto u Maroku – iskrca-vaju. ali da. u tuniskim lukama Soussa i Sfaqs !(23) Tumačenja za ovak-vo neodgovorrno ponašanje dubrovačkih (ali ne samo njih već i nekih francuskih..prihvačali i prijevoz samo do Tunisa. u prosincu 1780. Ponekad su to hodočasnici i znali.zbog povoljne cijene . bili su najveće žrtve takva postupanja pojedinih kapetana ! Tako je i bilo i ovaj put: stalnim diplomatskim predstavnicima europskih država u Maro-ku (Francuska. (24) Međutim. njihove posade i robu.. Sultan Muha-mmed III je 4. pomalo nevjerojatno zvuče informacije što ih je francuski konzul Chenier. “izvukla” bez plačanja godišnjeg tributa ! Da li je. uputio notu. ali su . kojom ih je informirao da je – zbog ponovnog prijestupa Dubrovačke Republike u postupanju s marokanskim hodočasnicima . Švedska. prema kojemu je stari sultan. riječ je bila o pobunama marokanskih putnika-hodočasnika. koji bi na brodu došli u sukob s krščanskim putnicima ili posadom. odlučujuća bila čvrsta pregovaračka pozicija i vješ-tina dubrovačkih izaslanika. samo nekoliko mjeseci kasnije. ali ponekad su. očigledno. čini se. princ Moulay Yezid. neki dubrovački brodovlasnici. bez obzira da li je riječ o dubrovačkoj ili robi koja se prevozi za potrebe građana drugih država. Umjesto mira.veljače 1781. 9. Danska. koji je i sam bio Španjolac. za razliku od nekih drugih europskih država. u tomu.

” Ali. sultanovo. do Aleksandrije. što je razbijesnilo građane prijestolnice. marokanski su mu prinčevi izdali pismeno jamstvo da može slobodno sidriti u bilo kojoj marokanskoj luci.. zahvalivši na susretljivosti i prijateljskim gestama prema Dubrovniku te od njega zamolio odobrenje za povratak u Španjolsku. bilo je adresirano na carigradskog sultana. ali da u Meknes svakako pošalje svoga tajnika. umjesto da mu odrubi glavu. (25) Mjesec dana kasnije. 1778. uživati dubro- 8 . koji bi šest mjeseci razvozio robu (ponajviše žitarice) za potrebe raznih marokanskih vilaja. Nakon 6-mjesečnog angažmana. dubrovački je konzul stigao u rabatsku luku Sale ali se razbolio. ali pod nezadovoljajućim uvjetima I doista ! Konzulov sekretar donio je svome šefu u Sale sultanovo pismo adresirano na Senat Dubrovačke Republike. u marokanskim lukama. informira svoga močnog susjeda da je prihvatio njegovu preporuku i obnovio mir s Dubrovčanima te da ih nije opteretio nikakvom velikom obvezom. imenom Jakov Kizlar. Što je najvažnije. svom ocu toplo su preporučili Dubrovčane i založili se za normalizaciju odnosa s njihovom Republikom. adresiranom na velikog vezira u Carigradu.. razboljelo se više članova njihove velike prat-nje. U političkom metežu koji je nastao. a po povratku u domovinu. njegov otac ga je odmah uhapsio ali. brod bi se mogao vratiti u Dubrovnik. opet doplovi u luku Sale. Tijekom hodočašća. koje dogovore s putnicima. Međutim. koji su plaćale druge zemlje. ovoga puta. U znak zahvalnosti. Dubrovačka Republika je – slično kao i Švedska – dobila obvezu u naturi: da svakog ljeta u Maroko pošalje po jedan jedrenjak nosivosti tisuću kvintala.travnja 1781. u Meknesu uveo neki novi porez.ranije. s puno poštovanja. marokanski ministar i valija od Doukkale. paša Achmet ben Achmet. umjesto. sultan mu je odgovorio da mu dozvoljava ostati u Saleu. U drugom pismu. zajedno s mlađim i također problematičnim bratom Moulayem al-Salamom na hodočašče u Meku. Prvo. radi obavljanja sličnih poslova. poslao ga je. isti ili neki drugi brod. Ipak. koji će se otamo “vratiti vrlo zadovoljan”. s nadnevkom 4. sultanovo pismo sadržavalo je i dozvolu dubrovačkim brodovima da slobodno ukrcavaju i prevoze marokanske hodočasnike. dubrovački konzul Dodero dobio je još dva pisma. također izvještava o normalizaciji odnosa Maroka i Dubrovnika te o gotovo privilegiranom položaju. koji će odsada. s tim da narednog ljeta. pa je izbila pobuna. Našao se tamo i jedan dubrovački kapetan. prinčevi Moulay Yezid i al-Salam opet su za plovidbu do Tunisa unajmili neki dubrovački brod. a u njemu marokanski vladar. da se tamo smire i posvete vjerskim pitanjima. Dapače. Na povratku iz Meke.. koje je marokanski prijestolonasljednik nastojao poštediti mukotrpnog puta kroz pu-stinju. pa nije imao snage produžiti put do prijestolnice. Sultan je Dubrovačku Republiku stavio pod svoju zaštitu. Međutim. (27) Osim ovog. početkom ožujka 1781. Dubrovnik nije mogao proći bez da plati odštetu. kojim se službeno obnavlja mir između Maroka i Dubrovnika. tributa u novcu. princ Moulay Yezid dao se od svojih odanih jedinica proglasiti sultanom. koji im je ponudio da čitavu marokansku ekspediciju svojim brodom besplatno preveze do Aleksandrije. Zato je poslao pismo sultanu. “…baš kao što ste pod zaštitom Otomanskog sultana. po cijeni i na bilo kojim rutama.(26) Uspostava mira.

S tim pismom. Ovim gestama prema Dubrovačkoj Republici. skromno naglašavajući kako je on tek izaslanik “jedne male republike. koji bi trebali oslobođene muslimanske robove s Malte prevesti u Aleksandriju i u Tunis. budući da su mu potrebni baš svi brodovi. Tijekom 1781. očigledno. U tom smislu. na koji bi se mogli ukrcati pokloni za cari-gradskog sultana. nije bio profesionalni diplomat (ili se takvim samo gradio !) pompozan doček i pratnja bili su neobični. Također. u marokansku luku Sale stigao je. budući da je marokanski vladar. koji su dopratili dubrovačkog “veleposlanika” do Meknesa. kave. ali koji – po ocjeni francuskog konzula . čije brodove Senat ne može samo tako rekvirirati i stavljati u službu države. dubrovački Senat požalio se Carigradu i zbog sve razvidnijih pretenzija marokanskog sultana da Dubrovačku Republiku pretvori u svoga vazala. objektivno. On.vački pomorci. jedan izaslanik Dubrovačke Republike. marokanski je ministar htio pokazati duboko poštovanje svoga sultana prema Visokoj Porti.” Međutim. adresiranom na marokanskog sultana. među kojima i čuveni arapski konji.marokanski) – moraju još više zbližiti. tim više što je u njegovoj pratnji bio samo jedan sluga. pa je zatražio njegovo odobrenje... K tome. nije daleko od pameti pretpostavka da je hinjenom skromnošću dubrovački diplomat. ali ga pripreme za rat s “nevjernicima” sprečavaju da ih pošalje. carigradski) i onaj “od Zapada” (tj. Carigradski sultan promp-tno je podržao Dubrovčane i to potvrdio pismom.nisu posebno impresionirali sultana. francuski konzul Chenier je protokolarnu gestu sultana prema dubrovačkom poklisaru protumačio kao dobar znak za interese Dubrovnika. dubrovački poklisar ispričao se što su ga netočno najavili kao velepos-lanika. čokolade. koje bi mu mogle zagorčati diplomatsku misiju. već unaprijed htio pokazati svoju dobru volju i pri-jateljstvo.(29) Dubrovački su sena-tori ovaj zahtjev marokanskog vladara dočekali s velikim negodovanjem i odmah se požalili carigradskom sultanu. stranih vladara. Valija od Sa-lea nije ga htio pustiti u zemlju bez dozvole sultana.(28) Poslije ovih događaja. Sultan je u Sale odmah poslao jednog visokog dvorjanina i čak pedeset konjanika. ali u travnju 1782. Izaslaniku koji. marokanski je sultan jednim pismom od dubrovačkog Senata zatražio da mu pošalje tri broda. posebno zato što stoje pod zaštitom Otomanskog carstva. bilo u 9 . iako ona već plača tribut i uživa zaštitu Visoke Porte..onaj “od Istoka” (tj. koji su se sastojali od izbora čajeva. već privatnih bro-dovlasnika. dodajući kako se dva sultana . tim više što je Dubrovčanin nosio i pismo carigradskog sultana. dubrovački su brodovi redovno doticali marokanske luke. ustvari. očigledno. Zato marokanski ministar moli velikog vezira da pošalje jedan “veliki i komotni” dubrovački jedrenjak. odnosno. odnosi Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata su se višemanje normalizirali. svojem domačinu htio odmah dati do znanja kako Dubrovnik. porculana i srebrenine. objašnjavajući da marokanski suveren očigledno ne vodi računa o činjenici da dubrovački brodovi nisu u vlasništvu Republike. od Salea do Essauire. nije u stanju zadovoljiti zahtjeve marokanskog vla-dara. Sa svoje strane. tijekom lipnja 1782. očigledno. sultan je odmah primio dubrovačkog izaslanika koji mu je predao pisma i poklone. (30) Po njegovu prispijeću u Meknes. zajedno s još jednom porukom od dubrovačkog Senata. najavio je da Sidi Muhammed ima spremne velike i lijepe poklone za carigradskog sultana. nije znao da po marokanskim cestama luta puno očajnih prosjaka i razbojnika. koja se jedva nazire na karti svijeta. ali i raznih pobunjeničkih skupina.

ali je ostavila teške posljedice za marokansko gospodarstvo. a sve veće trgovačke autarkije i ovisnosti o stranim silama. nije imao smisla za zadovoljstva kao što su lov. Ubrzo nakon što je skršio pobunu svog brata Hichama. Kuga je za sultana.već je bio mrtav. za razliku od svoje starije i mlađe brače. Pad Dubrovačke Republike i polagano propadanje Marokanskog sultanata Nakon smrti Sidi Muhameda. zemlja se godinama ni demografski nije mogla oporaviti. na prijestolje se popeo njegov najstariji sin Moulay Yazid. ovdašnji suveren “tražiti od ove majušne republike. ali i popularan među ulemama(vjerski učitelji i mudraci. i njegovo kraljevanje bilo je prve četiri godine obilježeno neprestanim sukobima s trojicom od mnogobrojne brače. Moulay Yazid je poveo sveti ratdžihad protiv Španjolske. možda. kada je riječ o Dubrovčanima. dakle. Sultan je.To je. do 179 u marokanskom gradu Tangeru otvorila svoj konzulat. uleme podržali malo promišljenije nego njegova starijeg brata. kao da je velikom vjerniku. koji su također pretendirali na prijestolje. 1792. pa su 10 . bila blagotvorna s političkog gledišta. od posljedica ranjavanja u jednoj bitci protiv vojske “katoličkog kralja” Karlosa III. koji se dao proglasiti sultanom u Marakešu te napravio još i pogrom marokanskih Židova.(31) Na iznenađenje uvijek pomalo ciničnog francuskog konzula. I .(x) Naslijedio ga je njegov brat. na kraju. Naime zbog velikog broja stradalih od neizlječive bolesti. kojem je jačanje međunarodne trgovine s europskim zemljama i Otomanskim carstvom bio jedan od prioriteta vanjske politike. povučenosti i inteligenciji(…) nikada. naravno..”(32) Dodati dogašaje od 1793. pomoć došla od samoga Alaha ! U nagloj provali epidemije kuge koja je poharala čitavi Maroko. pak.novcu. uživanja s kurtizanama i svega ostalog što narušava dostojanstvo. poznat po nasilništvu. ovog puta. odgovorio da će učiniti sve što mu je u svom “kališerifu” poručio carigradski Veliki Gospodar. u koji su se interesi dubrovačkih kapetana i trgovaca odlično uklopili. sultanu Slimaneu. pored onog kojeg je već imala odmah preko puta . u zimu 1796. skoro tri mjeseca. Međutim.samo dvije godine poslije ustoličenja . smrtno su stradala i sva tri njegova pobunjena brata.na tlu britanskog posjeda. zbog sve manje proizvodnje. također hinjenom ljubaznošću.”(y) Međutim. bilo u naturi. ali Chenier nije uspio precizno ustanoviti o kakvoj se diplomatskoj misiji radilo i što će. Moulay Slimane postao je sultanom jer:“…zahvaljujući svojoj pobožnosti. dubrovački je izaslanik u marokanskoj prijestolnici ostao do konca kolovoza. bilo učinjeno s dozvolom marokanskog sultana. Moulay Slimane kojeg su.. članovi Dvorskog vijeća !) zbog svoje neukrotive mržnje prema krščanima i Židovima. Gibraltara. muzika.

a gospodarska hegemonija moćne Francuske sve više se nadvijala nad Sultanat. Pomorski zbornik. dubrovački Senat konzulu Branki naredio da osigura brod koji bi iz Maroka prevezao tovar voska do luke Livorno. (2) Vidi o tome. teško trpjeli. Bencheikh. nalazili su za sebe posla u Maroku. Napoleonov ministar vanjskih poslova. „La vraie histoire des Alaouites“(TelQuel).Korkut. u Italiji. drugog Napoleonova brata. Zbornik simpozija. 1928. B.Vučetić. O tome mu nije javio dubrovački konzul u Tangeru već.stoljeća. sultan Moulay Slimane doznao je o padu Dubrovačke Republike.stoljeću. i u takvoj. 1952. Neprijateljski stav Maroka prema brodovlju dubrovačke zastave. nezavidnoj situaciji. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku (Dubrovnik).. Zagreb.Vol. pola stoljeća ranije.Također. Muha-meda VI ubrzano pretvara u modernu državu. koji su najpokvarenija i najperfidnija nacija svijeta. mož-da. (5) A.No3.40-47. Talleyrand. ako bi se potpuno odrekao Engleza. politički. francuski ministar izvještava marokanskog vladara da se engleskim brodovima zabranjuje uplovljavanje u bilo koju europsku luku. alauitske dinastije i Njegova Veličanstva. za kralja Dviju Sicilija.III/Nos. Dubrovački list (Dubrovnik). Začeci kolonijalne ekspanzije Dubrovačke Republike u 16. koji ga je jednim pismom izvijestio o najnovijim događajima na europskim bojištima a posebno o francuskom zauzeću Napulja i Dubrovačke Republike te o imenovanju Louisa Bonapartea za kralja Nizozemske.3. (3) S. ali i općim ratom u Europi. a da će francuske jedinice . Pomorski rat Maroka protiv Dubrovnika.. tek poslije 100 godina strane hegemonije i protektorata. Dubrovački vjesnik (Dubrovnik). I. Maroko je padao sve dublje u apatiju.p.čim to bude moguće – ući i u Ceutu. u Diplomacija Dubrovačke Republike. (4) F.Darko Bekić.u svoj svojoj ljepoti i dostojanstvu . _____________________________________________________________________ (1) V. Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku. Dr.V/br.”(z) Tako se završava naše podsjećanje na diplomatske odnose i sukobe Dubrovačke Republike i marokanskog sultanata. gospodarski i društveno. 1998. Vol. Knjiga I. Agram. Lukić. i početkom 19.1954.III. Marokanski sultanat se. 1806.von Dombay. Geschichte der Scherifen oder der Koenige des jetzt regierendem Hauses in Marokko. MVPRHDiplomatska akademija.uskrsnuo kao jedan od dragulja suverene i neovisne hrvatske države.stoljeću: slučaj naseobine Sveti Vlaho kod portugalske Goe u Indiji.(ž) U atmosferi obilježenoj teškim gospodrskim stanjem u zemli.pp. španjolski posjed na tlu Maroka! Španjolska i Portugal ubrzo će postati obične francuske provincije. a marokanskom sultanu Talleyrand zloguko savjetuje “da bi učinio najbolju stvar. u istom pismu. Otada je prošlo više od 200 godina.1801..145-151. Tako je ostalo zabilježeno da je 1797. i 19. a Dubrovnik je .118-119. (6) B. najnapredniju u čitavom arapskom svijetu. Dubro-vački kapetani.832.II... naravno.pod žezlom još uvijek iste. 23 au 29 Janvier 2010. Diplomatski odnosi i sukob između Dubrovačke Republike i Maroka u XVIII stoljeću. Josepha.poljoprivreda a s njom i izvoz. opet osamostalio i danas se . (7) B. Diplomatsko-konzularna predstavništva Dubrovačke Republike u 18. odnosno.(1965). Rabat.Šundrica.Vol. 11 .Ivančević. potkraj 18. pp. ali ipak.

I. Grillon. Pomorstvo Dubrovnika od XII do početka XX stoljeća.V/1958.Stolberg (Bonn). p. 1989. izvora za bilateralne odnose Dubrovnika i Maroka: G.Mitić. Daudibert je sultana obavijestio o želji Washingtona da uspostvi odnose s Marokom te ga nagovorio da odobri dolazak i zajamči sigur-nost za prvo američko izaslanstvo u Maroku.prema jednom pismu konzula Cheniera . La Correspondance du consul Louis Chenier 1767-1782. op. 12 . čini se. itd.163..N.V. Naime.N. ograničavamo se na samo nekoliko temeljnih. Naše more (Dubrovnik)Vol. R. stajao i iza prvih pregovora između predstavnika SAD i marokanskog vladara.Vol. 1970. (6) P.p.. (Ost-)Europaeische Geschichte und Globalgeschichte.775. Rabat. L’Histoire de la Diplomatie Marocaine des origines a nos jours. sultanovo pismo od 10.Rue du Four.E. „objavio rat Dubrovačkoj Republici“. La Correspondance du Consul Louis Chenier.766..P. Histoire de l’empereur du Maroc Mohamed Ben Abdellah.1970. p. Naše more (Dubrovnik). p.506. te dva toma “Annexes”. zbog istog razloga. Caille. (7) Osim što je.672.) (8) Ibidem. op.P. Jedan značajan uspjeh dubrovačkog konzulata u Cadixu. (žlj) E. Pomorski zbornik 44(2006). Daudibert je .XI/1963.169-70. S.1.E.. 13. kada je kapetan francuskog broda neke marokanske hodočasnike iskrcao u Tunisu. Un Chargee d' affaires au Maroc. kaže se kako marokanski suveren „prihvaća obrazloženja“ koja mu je konzul dao glede jednog sličnog incidenta.cit.Sveska1: Dokumenti o odnosima Dubrovnika i Maroka.navodno.p. Der Mond ist Kein Kochtopf . (8) I. Sarajevo. La Republica de Ragusa y los Alawies de Marruecos.pp. S.Grillon.( Ibidem. strogo ga podsjeća da je. 1757-1790 (zbirka dokumenata).Mitić. pp.) (5) J.168-9.vifaost. te mu preporučio da hodočasnike iz Egipta francuski brodovi ne prevoze duž sjevernoafričke obale već preko Marseillesa i duž španjolske obale.cit.M. cif.. sve do marokanskih luka. p. 733.pp.(diplomatske depeše francuskog konzula u Maroku).V.755. u Digitales Handbuch zur Geschichte und Kultur Ruslands und Osteuropas (www.Bašić. p.. Paris. Prema J. (4) U pismu kojeg je sultan Sidi Muhamed tog dana uputio francuskom konzulu u Maroku Louisu Chenieru..cit. pp. do nedavno nepoznatih.Tazi.E.Loubida Diaz.Loubida Diaz. Paris.Cailleu. nalazi se u Dubrovačkom arhivu.692-3. 1767-1782.Grillon.507. Također. (2) R. Loubida Diaz. (9) R. (3) P.E.pp. (10) Ibid. Rabat.(Ibidem.p. Les accords internationaux du Sultan Sidi Mohammed Ben Abdallah.231.op. treba izdvojiti kapitalno djelo marokanske historiografije u deset tomova: A.Host.115.1960. 1998.166-7. Editions LaPorte.P. Marruecos…. (9) Budući da na ovom mjestu ne možemo navesti svo bogatstvo objavljenih naslova. Otpravnik poslova Dubrovačke Republike u Maroku. Također.772. Marruecos y el mundo Exterior en la segunda Mitad del Siglo XVIII..de//geschichte/handbuch) (2) Đ. 758.(izviješća agenta danske trgovačke kompanije iz 1791) te P.. objavljenih 2009.Grillon..svibnja 1780. odigrao ključnu ulogu u pregovorima između sultana Muhameda III i dubrovačkih poklisara.

Bencheikh. op.1027.cit. p.Caille.p.p.. (29) B.cit. p.45.p.786. 13 .p. 1268-1971.cit.Paris. p.pp. 1994.Korkut. Part III. (26) P. (21) Ibidem.899.cit.885-6. (12) Ib.28-30.pp. (15) Ib.. (28) P.cit. op.. (18) J.net) (ž) V.p.pp. op.Caille..cit.42-45.Korkut. Histoire des Alauites.pp.Grillon.Grillon. op.cit. Sarajevo.Grillon.Pomorski muzej.. op. (24) P.D.Physician to the Forces.p.Grillon.784.p.op.Korkut.p. La vraie histoire…..p.pp.830.rastko. (z) J.London.p. 1760-1808.cit...Grillon.812.cit. (16) Ib.Grillon.827 (17) Ib.881.pp. (31) Ibidem.827.p. (y) Al Nasri.912. (30) P. navedno prema S.. op. 1960.. (x) J.Ianlević. P.13. (19) Ibidem. 46-51.1968.52-54.. Luka Livorno i dubrovački brodovi.Buffa.890.p. (13) Ib. (27) J.807-8.238.934.p. (14) Ib..34-37.Benoist-Mechin.232. (23) B.cit.1023.145.p. op.op.Korkut.1810 (http://dp.(11) Ib. P.cit.Grillon.. (22) Ibid.Zavod za historijska istraživanjapomorstva južne Dalmacije.. Kitab Al Istiqsa.cit. op.. (32) Ibid..1032.p. p. Arapski dokumenti u državnom arhivu u Dubrovniku.p. op. (20) B.798. P. Dokumenti o odnosima Dubrovnika I Maroka. 1936:.p. Travels through the Empire of Marocco.. (25) B.op.833. Perrin.1017.20-22.24-27.231.M.