P. 1
Dubrovnik-Maroko u 18.St.

Dubrovnik-Maroko u 18.St.

|Views: 21|Likes:
Published by Darko Bekić

More info:

Published by: Darko Bekić on May 29, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/26/2012

pdf

text

original

University of Zagreb Centre for Mediterranean Studies, Dubrovnik The Mediterranean Memory Project The Second Reunion/Meeting

of the Cities - Dubrovnik’s Consulates Dubrovnik, October 15th – 17th, 2010-10-11 Dr.sc.Darko Bekić PRILOG POZNAVANJU DIPLOMATSKIH ODNOSA DUBROVNIKA I MAROKANSKOG SULTANATA U POSLJEDNJIM DESETLJEĆIMA REPUBLIKE Uvodna razmatranja Druga polovica 18.stoljeća u europskoj politici bila je obilježena propašću apsolutističkih monarhija, pa tako i vrste diplomacije, koja je bila pokretana dinastičkim interesima i sukobima europskih dvorova i aristokracija. Nova britanska diplomacija, ulazak mlade američke države na međunarodnu pozornicu i, osobito, Francuska revolucija, potpuno su izmijenili međunarodne odnose i diplomatsku aktivnost, pa tako i u mediteranskom bazenu. Umjesto feudalno-dinastičkih, religioznih i političkih sukoba, u prvi plan dolaze interesi mlade građanske klase, kapitalista i trgovaca, koji su tražili drugačiju, moderniju diplomaciju, baziranu na njihovoj želji za novom podjelom interesnih sfera, za širenjem nacionalnog tržišta, osiguranjem trgovačkih putova, najvažnijih sirovina i manufakturnih proizvoda. U takvim okolnostima, za prevlast na zapadnom Mediteranu borile su najveće trgovačke, ali i pomorske sile: V.Britanija, Španjolska, Francuska i Nizozemska, a u istočnom dijelu Mediterana, pripremao se konačni obračun s “bolesnikom s Bospora”, Otomanskim carstvom, u kojem su - uz navedene zapadne sile - sudjelovale još i Rusija i Austrija. Venecija i Dubrovačka Republika, dvije teritorijalno male, ali značajne trgovačke sile u mediteranskom prostoru, u drugoj polovini 18.stoljeća, već su se oporavile od krize u koju su 200 godina ranije upale zbog premještanja svjetske trgovine na Atlantik i Daleki istok (pri čemu je Dubrovnik morao prevladati i posljedice katstrofalnog potresa iz 1667. godine !). U svakom slučaju, u tom razdoblju, dubrovački kapetani i trgovci uspjeli su se uklopiti u nove strateško-političke odnose i prioritete međunarodne diplomacije, pa je Dubrovačka Republika već 60-ih godina 18.stoljeća, u regiji Mediterana imala 80-ak konzulata, dok je, primjerice, golemo Austrijsko carstvo, imalo samo njih 23.(1)Treba reči da je Dubrovačka Republika ulazak Napoleonove vojske u Grad, pa tako i svoj kraj, dočekala s čak 277 brodova, ukupne nosivosti od 25.512 kola nosivosti, koji su bili neprkidno angažirani u pomorskom prijevozu ili/i trgovini između svih važnijih luka na Mediteranu. U tom razdoblju, dubrovački su brodovi, osim u europske luke na atlantskoj obali, prelazeći Ocean, sve više doticali i luke Sjeverne i Južne Amerike, ali i one na drugj

1

pod upravom močne i sveprisutne administracije (tzv. Tijekom njegove vladavine. također značajan državnik i reformator. te vladavine njegovih nasljednika. tijekom koje se na prijestolju izmijenilo sedam međusobno zavađenih prinčeva. jer je Moulay Ismail imao harem od tisuću žena i nekoliko stotina sinova.stoljeću. reprezentativnu prijestolnicu.teritorijalno i po naseljenosti . Dubrovačka Republika. imali u svom posjedu. ali i suvremeno ustrojenu vojsku u kojoj se posebno isticala sultanova osobna garda. naravno. od Perzije do Indije.mala. da je Moulay Ismail taj koji bi trebao promijeniti vjeru.Versailles je bio više nego šokiran ovom ponudom. u zemlji je nastupilo 30-godišnje razdoblje političke anarhije. zagledao u francusku princezu od Contija te zaprosio njezinu ruku. u uvjetima de facto vazalnog odnosa napram Visokoj Porti (uspostavljenog još 1512. Venecije i Carigrada na istočnom. Međutim.stoljeća . Dubrovnik je. smatrajući. sinova Moulaya Yezida (17901792) i Moulaya Slimanea (1792-1822).(3) I doista: poslije smrti Moulaya Ismaila. kralju Luju XIV. svoje interese mogao braniti samo vještom diplomacijom.Mekzen). imali su konzulati Dubrovačke Republike. Veliku ulogu u živoj diplomatskoj aktivnosti Dubrovačke Republike – kao što je dobro poznato i temeljito obrađeno u našoj historiografiji. 1757. sultanat je prerastao u – za tadašnje prilike – uređenu i visoko centraliziranu državu. Vlaho). (2) Međutim. ali samo do pada Dubrovačke Republike. nekom prilikom. 1806. na vlast došao sultan Sidi Muhamed ili Muhamed III (17571790). i dalje je trpjela podređenu ulogu u odnosu na najveće sile. ali princeza od Contija mogla je smatrati da je dobro prošla. Marokanski sultanat se. u sklopu portugalske kolonije Goa. Francuske i Velike Britanije na zapadnom dijelu Sredozemlja. Jedna epizoda slikovito opisuje vladavinu Moulaya Ismaila. gdje su Dubrovčani. nakon što se. te geostrateški vrlo nepovoljno smještena država. enklavu “Sao Braz” (Sv. !). također oporavljao od stanovite krize koja je zemlju zahvatila nakon smrti sultana Moulaya Ismaila(1672-1727).strani. Prvi diplomatski kontakti Dubrovnika i alauitske dinastije u Maroku Naše razmatranje diplomatskih odnosa između Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata odnosi se na razdoblje od dolaska na prijestolje pripadnika alauitske dinastije Sidi Muhammeda. da će princeza i u braku smjeti zadržati svoju krščansku vjeru. ako se želi oženiti s kčeri francuskog “Kralja Sunca”. Maroko je u to vrijeme dobio i novu.stoljeća. a koje se razdoblje u marokanskoj historiografiji naziva “zlatnim dobom” alawitske dinastije i marokanske države. prisutne u mediteranskom bazenu. Austrije. koji je vladao punih 57 godina. u drugoj polovici 18. grad Meknes. još u 16.godine.. i u drugoj polovini 18. Okružen sa svih strana Otomanskim carstvom. velikodušno je najavio ocu. uostalom. tako da njezin porod ne bi imao velike šanse da se domogne marokanskog prijestolja. Ovo razdoblje bilateralnih odnosa dviju država u hrvatskoj je historiografiji 2 .iskoristiti sukobe interesa Francuske.za svoje ciljeve . a Španjolske. sastavljena od crnačkih robova (Abid Al Boukhari). da bi tek 1757. Od vjenčanja nije bilo ništa. u kojoj je nastojao .

Korkut. alžirskim ili tripolitanskim lukama. kao odredište imao Tunis. dubrovački su trgovci imali svoju koloniju u marokanskom gradu Fezu.Vučetić. u posljednja dva desetljeća.(5). prvenstveno zbog općenite popularnosti dubrovačke diplomacije.stoljeću. ali dramatične događaje opet su se osvrnuli Z.godine.ponovno vratimo temi diplomatskih odnosa i sukoba Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata u 18. Ovo je bilo suprotno njegovoj noti upućenoj svim europskim kon-zulima još u studenom 1776. uzged rečeno. u “Dubrovačkom listu”.Šundrica i B.koristeći i nove izvore . objavio B. za dinastije Almoravida. s konca XVIII stoljeća. Marokanski putopisac i kartograf Al-Idrissi već je u 12. upravo doplovili u Tanger. u nas se nije pojavio ni jedan važniji znanstveni tekst.(2) Prvo zaoštravanje bilateralnih odnosa Dubrovnika i Maroka Dvanaest godina kasnije. Zaustavio se i u Dubrovniku te ga opisao kao velik i lijep grad. doznao je da se u Aleksandriji jedna druga skupina hodočasnika ukrcala na neki dubrovački brod koji je. koji .tijekom 60-ih i 70-ih godina . 1778. čini se opravdanim da se .stoljeća.stoljeću. zabranio da uspostavlja izravne odnose s jednom islamskom kraljevinom. o neugodnoj epizodi dubrovačko-marokanskog pomorskog rata u 18. Carigrad je za to doznao i Dubrovniku. tek je u novije vrijeme.bacaju novo svjetlo i na Dubrovnik i na Maroko.(3) 3 . na ove zaboravljene. osme godine vladavine Muhameda III. prvi pisao A. pisac djela “Zakat Aaron” (žlj) Međutim. Poslije II sv. vračajući se iz Meke.Lukić. a ne neku marokansku luku. kao svom vazalu. u svijetu je objavljen čitav niz važnih historiografskih djela i do sada neobjavljene građe. u odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata pošlo je još više po zlu.stoljeća.. Dne 1. naime. Tijekom 16. izaslanici Dubrovačke Republike prvi su puta pregovarali sa sultanom radi otvaranja konzulata u Maroku.(7) Osim navedenih . sultan Sidi Muhammed dao je pozvati u audijenciju sve europske konzule da bi im prenio svoju “uvrijeđenost na Dubrovčane”.obrađeno začuđujuće mnogo ali. (9) Zbog toga. posvećen ovoj zanimljivoj temi. srpnja te godine. a u 17. još i danas vlada Marokom!) u Zagrebu objavljen još daleke 1801. od marokanskih hodočasnika koji su. tj. Međutim. Kao kuriozitet navodimo da je prvi rad o marokanskoj dinastiji Alauita (koja. u Sarajevu.rata. prošao hrvatskom obalom. kao predmeta istraživanja.stoljeću tamo je živio i stvarao dubrovački Židov Aaron Cohen de Ragusa. da Dubrovnik sve svoje odnose sa muslimanskim vladarima mora obavljati samo uz posredovanje Carigrada. Na Visokoj porti smatrali su.(6) Nesumnjivo.nekoliko radova o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka objavio je i I. Istovremeno. Naime. Tek tada.u duhu Breudelove historijske škole . da njihovi brodovi marokanske hodočasnike imaju sigurno prevoziti i iskrcavati samo u marokanskim a ne u tuniskim. godine 1928... s puno brodova i kamenih zgrada. koje je 1960/1. Međutim. međutim. temeljito ju kartografski obradio i dao jedan od prvih srednjovjekovnih opisa mnogih naših gradova.(4)..stoljeću. temeljnim djelom o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka može se smatrati popis i sadržaj najvažnije primarne građe iz Dubrovačkog arhiva. o službenim i diplomatskim odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata nemamo podatka sve do druge polovice 18. 1765.Mitić (8) Na žalost.

javio Parizu kako su “europski intriganti.(5) Prema saznanjima francuskog konzula u Maroku. što bi se moglo dogoditi ako i ka-petani njihovih brodova ne budu poštovali marokanske interese i njihove osjetljive odno-se s Visokom Portom. neformalnu.diskretno zastupao i interese drugih zemalja s kojima marokanski vladar nije imao formalne diplomatske odnose ili ugovore o miru. Chenier.. ali ne i čvrstom kotrolom Otomanskog carstva. eventualno. navedeni casus belli čini se. I doista. U ovom slučaju. sigurno je htio imati bar još jednog povjerljivog Francuza. Konzul Chenier nije se . tako što su dogovorili isplatu godišnjeg tributa od 1000 mletačkih cekina. Marokanski sultani pribo-javali su se eventualnih ambicija Carigrada da se domogne njihove. spominjati Chenieru.zbog stalnih napetosti u odnosima između otomanskih upravitelja Alžira i Tunisa.Dana 27. koji se. pa su u travnju 1780. francuski uhode u marokanskoj luci Mogador (danas. Tunisu ili Alžiru . u depešama francuskom dvoru. budući da je on – suprotno volji konzula Cheniera – održavao paralelnu. pa je ekspresnu normalizaciju njihovih odnosa pripisao hirovitosti sultana Muhameda III.(7) Iako do formalne objave mira još nije ni došlo.rujna te godine.(6) Pri tomu. samo 15 dana kasnije. što je u praksi značilo da su marokanski korsari (tj. ali izravnu vezu sa Sultanom. angažirali. Sidi Muhammed III . od Egipta do alžirskih granica s Marokom. da je objavom rata najmanjoj pomorskoj sili na Mediteranu. ali je – kako se može razabrati iz Chenierove korepondencije s Parizom . Cheniera. Britaniju ili Nizozemsku. s boravištem u Maroku. mogli su lako stradati. Essauira) otkrili su kako jedan dubrovački brod već ukrcava hodočasnike za Meku i raznu robu. izgleda. Na objavu rata. nastojeći izgladiti neugodni spor sa sultanom.odvode u roblje. ali treba uzeti u obzir tadašnje političke i društvene prilike: čitava Sjeverna Afrika. predviđenu za iskrcaj u Tunisu i Aleksandriji. možda. htio upozoriti velike europske pomorske sile. čak. atlantske obale Sjeverne Afrike pa su nastojali izbjeći svaki incident zbog kojeg bi. obaviješteni su da sultan namjerava objaviti rat Dubrovačkoj Republici. S druge strane.(4) Iz današnje perspektive. nije mislio na dvo-jicu navedenih dubrovačkih izaslanika. istog iznosa kojeg su Dubrovčani plačali i Otomanskom carstvu. Dubrovčani su.kolovoza 1779. akreditirani u Maroku. čak. koji se ne ravna prema nikakvim 4 . strani konzuli. Naime..kolovoza 1779. koji se u sve miješaju” izborili prekid rata. što bi marokanskog vladara prisililo da protestira u Carigradu ili. marokanski hodočasnici . Drugi mogući razlog objave rata Dubrovačkoj Republici mogao bi biti “pedagoške” naravi . karavanskim putovima. čini se. Sultan je Dubrovačkoj Republici objavio rat. Charles-Marie i Antoine Casilarija. tj. kao službenog predstavnika francuske krune. kojeg su dubrovački izaslanici.ako bi bili iskrcani u Tripoliju. Zbog toga je Daudibert. Španjolsku.u izvještaju kralju Luju XVI . 31. Daudibert je djelovao kao neformalni “agent” Dubrovnika.osim Cheniera.. Sidi Muhammed. već na jednog francuskog trgovca i mešetara. Francusku. često žalio na svog sunarodnjaka. Caille Daudiberta.listopada 1778. ali i razbojnika koji su harali nesigurnim. vrlo lukav i sposoban pregovarač. koji bi mu “odrađivao” poslove o kojima se nije mogao dogovarati ili. vojno intervenira radi njihova spašavanja. tj. odmah angažirali svoju diplomaciju. bio “trn u oku” Chenieru.mogao načuditi tolikoj pragmatičnosti Maroka i Dubrovnika. njihova je misija bila uspješna. došli u sukob s Carigradom.. gu-sari u kraljevoj službi) dobili odobrenje da napadaju i pljačkaju dubrovačke brodove a njihove posade i putnike . bila je pod formal-nom vlašči. u Maroko poslali dvojicu svojih pregovarača. naravno. jer je on 16. bizaran. ustvari. 1.kao i svaki drugi makijavelistički vladar .

” Međutim. Oni su sa sobom donijeli i pismo carigradskog sultana. kao poklon. pokazalo se da je Chenierova karakterizacija marokanakog vladara bila točna. treba dopremiti u Meknes i tamo je. prodati. tj. kada francuski konzul Chenier javlja Parizu da bi . pak. jer je prvih dana rujna jedna marokanska fregata zarobila i u luku Larache privela jedan dubrovački brod s 13 članova posade i šest putnika. Ako je doista riječ o mletačkom kapetanu. Maltežana. njihov sunarodnjak. da su marokanski hodočasnici krivo razumjeli riječ dubras. u Cadiz da se tamo sve objasni. pa mu se učinilo praktičnim. već da će se pričekati dubrovačko izaslanstvo. nakon što su zarobljeni Dubrovčani već odvedeni u španjolski Cadiz. do sul-tana je protiv njih došla i optužba samih hodočasnika. isti tribute koliki je.principima. dubrovački konzul u Cadizu. u Maroko je konačno stiglo dubro-vačko izaslanstvo. da carigradskog Velikog Gospodara. (13) Međutim. pred sultana. navodno.(10) Zbog toga. prije nekoliko godina. robu koju su Maltežani prevozili na Kanarske otoke. tamo bio vrlo lijepo primljen. dubrovački se kapetan nije dao smesti. u Veneciju je hitno poslao nekog Đenovežana. “već na putu”. koje je. On je.ako se pokaže da su za navedeni incident ipak odgovorni Mlečani – i od njih iskamčiti godišnji tribut od 1000 cekina. to je bio mletački brod poznat po nazivu dubra-veneto:”Pa.dubrovački brod mogao biti poslan. dobro” . uživa zaštitu Visoke Porte. iskrcao marokan-ske hodočasnike u Tunisu. Sidi Muhammed. francuski konzul Chenier o tome je odmah izvijestio svoga kralja. u Tunisu iskrcao dubrovački. imenom Crocco (koji je na njegovu dvoru radio kao slikar !).(8) Samo nekoliko dana kasnije.). op. obdari baš dubrovačkim bro-dom. ovaj je naredio da se Maltežani odmah puste na slobodu.D. sultan odredio da budu prodani u roblje. prethodne godine. Venecija plačala alžirskom veziru. zajedno s mojim tajnikom (sidi Achmet ben Othmanom. umjesto u marokanskoj luci. početkom ožujka iste godine. u čijem je sastavu opet bio i Carlos Maria Dodero. za račun Dvora. zato što je prethodne godine neki kapetan. koji su svom vladaru potvrdili da ih je. s obrazloženjem da je “ jedan marokanski veleposlanik na Malti. 13orica Dubrovčana vraćena su 25.prema njegovim izvorima . kao vazal.. kako zbog 5 .(11) Istovremeno. Naravno. Carigradskom sultanu. Dubrovčanima je. Naime. valjda.(12) Pregovori dubrovačkih izaslanika sa sultanom Afera sa zarobljenim dubrovačkim brodom i posadom otegla se do početka 1780. Naravno. kao da je riječ o “raguzanskom” brodu. ocjenjujući da oni ipak neće biti prodani.B. da tamo konačno utvrdi jesu li za iskrcavanje hodočasnika u Tunisu odgovorni Dubrov-čani ili Mlečani. u kojem ovaj Du-brovačku Republiku preporučuje velikodušnosti i pravičnosti marokanskog vladara.odgovorio je sultan “.”(9) Međutim. ova tvrdoglava upornost marokanskog vladara može se objasniti jedino njegovom gramzivošću. računao da će . u to vrijeme. a ne mletački brod. Ali. Kada su ih oni doveli u prijestolnicu Meknes. On je odgovorio da je riječ o nesporazumu. neka vam Mleci plate brod i vrijednost robe (koje ćemo zadržati). da ih otkupi. Ustvari. Sidi Muhammed dobro je znao da Dubrovačka Republika. listopada u Tanger i predana židovskim trgovcima robljem. ne baš uvjeren u vjerodostojnost svjedočanstva marokanskih hodočasnika. već “sve ovisi o njegovom raspoloženju i vladarskoj volji…”.onda ću vas poslati. tj.

pa su mu poslli instrukciju da uloži svaki mogući napor da se 6 .“oprašta” a svojim korsarima naređuje da prekinu sva neprijateljstva i oslobode zarobljene Dubrovčane. stigla je nova informacija iz Meknesa da je sultan Muhammed primio dubrovačko izaslanstvo. ali da su do njih i drugih stranih konzula. kaida Muhammeda al-Guedira i odred konjice. postignuto je kompromisno rješenje: s nadnevkom 10. čni se. već samo u njihovoj domovini. da ih sigurno doprate do Marakeša. uputili tuniski beg. Svi su odmah zapazili da se u pismu Dubrovačkoj Republici ne spominje plačanje tributa. ali pritisnuti i činjenicom da su za svoga boravka u Maroku već potrošili gotovo 30 tisuća funti. već Veliki vezir. (18) Istog dana. ali dosta hladno te da na njega pismo iz Carigrada nije ostavilo značajniji dojam.čuvao da ovu itekako važnu pojedinost ne pripiše u zaslugu dubrovačkim diplomatima. na njihovu zamolbu. Tako je francuski konzul Chenier još 28.. marokanski vladar oslobodio je 13-oricu članova posade.u svojoj depeši Parizu . pa su dubrovački izaslanici bili prisiljeni tražiti i sultanu poslati nove preporuke i jamstva koje su. pomažući Portu u ratu s Rusijom. I to bi bilo podnošljivo.. budući da ga. a da nisu postigli nikakav uspjeh. konačno došla dva navedena sultanova pisma. sultan Muhammed III na Dubrovačku Republiku adresirao je formalno pismo u kojem izjavljuje da joj . s kojeg su uspjeli preuzeti posadu.nakon postignutog dogovora s izaslanicima .(21) U Parizu su. gdje je stolovao francuski konzul. da im sultanove vlasti u Mogadoru nisu i dalje sprečavale odlazak iz zemlje. Međutim.lipnja. ova pisma nisu odmah dospjela u ruke ni dubrovačkim niti ostalim.(20) Ipak. Sidi Muhammedu.”(19) Međutim. ali se francuski konzul Chenier .(15) Dubrovačkim su se pregovaračima ovi uvjeti. svibnja 1780. javljao da je dubrovačko izaslanstvo zadržano u Mogadoru (današnjoj Essauiri ). stranim izaslanicima. zlokobne optužbe. kojom ih obavještava da je “stanovnicima Raguze odobrio mir. ali ih je Sultan – čim je to osjetio – zaskočio novom optužbom: da su za vrijeme rusko-turskog rata. francuski konzul Chenier izvješčuje da su dubrovački izaslanici još u Essauiri. (17) Na kraju. gdje je bio usidren i njihov zarobljeni jedrenjak. primječujući čak i to da su donijeli “preskromne darove.travnja. izgleda. činili neprihvatljivi pa su oklijevali s odgovorom. u depeši kralju Luju XVI. dubrovački izaslanici ipak su se morali pomiriti s gubitkom broda. pretpostavljamo. ali ne i teret i sam brod. francuski konzul – uvijek sumnjičav prema Dubrovčanima i njihovim odnosima s Marokom – izrazio je sumnju da će njihova misija biti brzo okončana. koji su tamo pristigli. Svečano su se obvezali da njihovi brodovi više nikada neće iskrcavati marokanske hodočasnike. ali na plačanje tributa i dalje nisu pristajali. spokoj i uvjera-vanja o našoj dobroj volji. tako i zbog žara kojeg su pokazali te žrtava koje su Dubrovčani podnijeli. Sultan je posebnu diplomatsku notu uputio i konzulima drugih zemalja u Maroku. nije potpisao vrhovni vladar Otomanske imperije. alžirski vezir i aleksandrijski kadija. koja su im javno pročitana. Usprkos to-mu.njezine lojalnosti i ovisnosti o Porti. 18. do rabatske luke Sale. primijetili da Chenier ne pokazuje nimalo solidarnosti sa zlosretnim dubrovačkim izaslanstvom.svibnja 1780. Dubrovčani Rusima prodali šestoricu Marokanaca kao roblje! (16) Nakon ove. ali je odbio vratiti dubro-vački brod i njegov teret te ponovnu uspostavu mira s Dubrovačkom Republikom uvjeto-vao plačanjem godišnjeg tributa. u Tunisu ili Alžiru. Marokanski vladar poslao je po njih visokog dvorjanina.”(14) Dne 19.

novo zaoštravanje i – rat ! Koncem lipnja 1780. odnosno. veću ulogu igrala podrška koju su Dubrovčanima pružili otomanski regenti u Alžiru. Carlosa Mariu Dodera. ovaj puta. ali ponekad su. protestirali zbog slabe hrane ili slično. koji je i sam bio Španjolac. Portugal. Švedska. (24) Međutim. očigledno. koji su na brod ukrcavali Marokance. bez obzira da li je riječ o dubrovačkoj ili robi koja se prevozi za potrebe građana drugih država. a koje su govorile o tome da je do marokanskog sultana ponovno došla vijest kako dubrovački kapetani hodočasnike na povratku iz Meke. Ponekad su to hodočasnici i znali. I kada je svakom Dubrovča-nu trebalo laknuti zbog prevladane krize u odnosima s Marokom.svojim korsarima naredio da opet počnu napadati i otimati dubrovačke brodove.prihvačali i prijevoz samo do Tunisa. bili su najveće žrtve takva postupanja pojedinih kapetana ! Tako je i bilo i ovaj put: stalnim diplomatskim predstavnicima europskih država u Maro-ku (Francuska. Nizozemska. neki dubrovački brodovlasnici. mletačkih i drugih kapetana !) su različita: u pojedinim slučajevima. u tomu. najveće zasluge za to ima njegov sin. ali i trezori Dubrovačke Republike.prosinca 1780. kojom ih je informirao da je – zbog ponovnog prijestupa Dubrovačke Republike u postupanju s marokanskim hodočasnicima . i to uspješno. a ponekad je bila riječ i o kratkovidnoj gramzivosti kapetana. Chenier je doznao da hiroviti marokanski suveren namjerava još jednom normalizirati odnose s Dubrovačkom Republikom. Venecija i dr. koji bi na brodu došli u sukob s krščanskim putnicima ili posadom.pregovori Dubrovčana i marokanskog sultana što prije. uputio notu. rata objavljenog od strane sultana. riječ je bila o pobunama marokanskih putnika-hodočasnika. Ovdje treba razjasniti da je Moulay Yezid bio najstariji sin i prijestolonasljednik. umjesto u Maroku – iskrca-vaju. 9. Od svog povjerljivog izvora. koje su marokanskom sultanu plačale tribut (također i Švedska. primjerice. Danske i Venecije.. ali da. Danska. prema kojemu je stari sultan. njihove posade i robu.). danas je teško utvrditi. Umjesto mira. bili i prevareni ! U svakom slučaju. pa i sama Visoka Porta ili je.. za razliku od nekih drugih europskih država. čini se. samo nekoliko mjeseci kasnije. odlučujuća bila čvrsta pregovaračka pozicija i vješ-tina dubrovačkih izaslanika. po-slao u Pariz. u prosincu 1780. princ Moulay Yezid. konzul Chenier javlja francuskom dvoru kako je upravo doznao da je Sultan dao pozvati u Tanger dubrovačkog konzula iz španjolskog grada Cadiza. samo dva mjeseca kasnije. nakon koje su mogli početi novu.. iako su znali da ne nastavljaju plovidbu prema marokanskim lukama već samo do Libije ili Tunisa. ali u naturi!). pak.(22) Naime.veljače 1781. plodonosniju suradnje dviju država. ali su . završe. Tunisu i Egip-tu. u tuniskim lukama Soussa i Sfaqs !(23) Tumačenja za ovak-vo neodgovorrno ponašanje dubrovačkih (ali ne samo njih već i nekih francuskih. pomalo nevjerojatno zvuče informacije što ih je francuski konzul Chenier. Sultan Muha-mmed III je 4. “izvukla” bez plačanja godišnjeg tributa ! Da li je. Tako je tri godine 7 . imao slabost. Dubrovačka se Republika – i nakon neugodnog incidenta s hodočasnicima. dubrovačko izaslanstvo konačno je napustilo Maroko i sa sobom povelo kapetana i 12 mornara s njihovog zarobljenog broda. ali bit će da su i jedna i druga okol-nost odigrale svoju ulogu. pritivno njihoovj volji.zbog povoljne cijene .. ali naširoko poznat i po svom prijekom karakteru.

marokanski ministar i valija od Doukkale. opet doplovi u luku Sale. s tim da narednog ljeta. zajedno s mlađim i također problematičnim bratom Moulayem al-Salamom na hodočašče u Meku. princ Moulay Yezid dao se od svojih odanih jedinica proglasiti sultanom. sultanovo pismo sadržavalo je i dozvolu dubrovačkim brodovima da slobodno ukrcavaju i prevoze marokanske hodočasnike. a po povratku u domovinu.” Ali. Dubrovačka Republika je – slično kao i Švedska – dobila obvezu u naturi: da svakog ljeta u Maroko pošalje po jedan jedrenjak nosivosti tisuću kvintala. koji bi šest mjeseci razvozio robu (ponajviše žitarice) za potrebe raznih marokanskih vilaja. što je razbijesnilo građane prijestolnice. ali da u Meknes svakako pošalje svoga tajnika. prinčevi Moulay Yezid i al-Salam opet su za plovidbu do Tunisa unajmili neki dubrovački brod. po cijeni i na bilo kojim rutama. poslao ga je. isti ili neki drugi brod. umjesto. koje je marokanski prijestolonasljednik nastojao poštediti mukotrpnog puta kroz pu-stinju. Našao se tamo i jedan dubrovački kapetan. razboljelo se više članova njihove velike prat-nje. koji su plaćale druge zemlje. 1778. (25) Mjesec dana kasnije.. U znak zahvalnosti. zahvalivši na susretljivosti i prijateljskim gestama prema Dubrovniku te od njega zamolio odobrenje za povratak u Španjolsku. u Meknesu uveo neki novi porez. Međutim. sultan mu je odgovorio da mu dozvoljava ostati u Saleu. u marokanskim lukama.travnja 1781. U drugom pismu. koji im je ponudio da čitavu marokansku ekspediciju svojim brodom besplatno preveze do Aleksandrije. njegov otac ga je odmah uhapsio ali. Dubrovnik nije mogao proći bez da plati odštetu. kojim se službeno obnavlja mir između Maroka i Dubrovnika. brod bi se mogao vratiti u Dubrovnik. s puno poštovanja. do Aleksandrije. početkom ožujka 1781.. koje dogovore s putnicima. Nakon 6-mjesečnog angažmana. dubrovački konzul Dodero dobio je još dva pisma. Međutim. s nadnevkom 4. koji će odsada. U političkom metežu koji je nastao. Što je najvažnije. svom ocu toplo su preporučili Dubrovčane i založili se za normalizaciju odnosa s njihovom Republikom. koji će se otamo “vratiti vrlo zadovoljan”. Sultan je Dubrovačku Republiku stavio pod svoju zaštitu. Ipak. ovoga puta. uživati dubro- 8 . pa nije imao snage produžiti put do prijestolnice. Zato je poslao pismo sultanu.ranije. paša Achmet ben Achmet.. imenom Jakov Kizlar. Dapače. da se tamo smire i posvete vjerskim pitanjima. dubrovački je konzul stigao u rabatsku luku Sale ali se razbolio. umjesto da mu odrubi glavu. informira svoga močnog susjeda da je prihvatio njegovu preporuku i obnovio mir s Dubrovčanima te da ih nije opteretio nikakvom velikom obvezom. ali pod nezadovoljajućim uvjetima I doista ! Konzulov sekretar donio je svome šefu u Sale sultanovo pismo adresirano na Senat Dubrovačke Republike. tributa u novcu. “…baš kao što ste pod zaštitom Otomanskog sultana. sultanovo. radi obavljanja sličnih poslova. Tijekom hodočašća. bilo je adresirano na carigradskog sultana.(26) Uspostava mira. Prvo. također izvještava o normalizaciji odnosa Maroka i Dubrovnika te o gotovo privilegiranom položaju. pa je izbila pobuna. Na povratku iz Meke. (27) Osim ovog. marokanski su mu prinčevi izdali pismeno jamstvo da može slobodno sidriti u bilo kojoj marokanskoj luci. adresiranom na velikog vezira u Carigradu. a u njemu marokanski vladar.

ustvari. tim više što je u njegovoj pratnji bio samo jedan sluga. očigledno. U tom smislu. u marokansku luku Sale stigao je. Ovim gestama prema Dubrovačkoj Republici..marokanski) – moraju još više zbližiti. koji su se sastojali od izbora čajeva. iako ona već plača tribut i uživa zaštitu Visoke Porte. ali ga pripreme za rat s “nevjernicima” sprečavaju da ih pošalje. francuski konzul Chenier je protokolarnu gestu sultana prema dubrovačkom poklisaru protumačio kao dobar znak za interese Dubrovnika. adresiranom na marokanskog sultana. zajedno s još jednom porukom od dubrovačkog Senata. ali i raznih pobunjeničkih skupina. skromno naglašavajući kako je on tek izaslanik “jedne male republike. očigledno. koje bi mu mogle zagorčati diplomatsku misiju. jedan izaslanik Dubrovačke Republike. odnosi Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata su se višemanje normalizirali. Tijekom 1781. kave. dubrovački su brodovi redovno doticali marokanske luke. nije znao da po marokanskim cestama luta puno očajnih prosjaka i razbojnika. objektivno. budući da su mu potrebni baš svi brodovi. K tome. svojem domačinu htio odmah dati do znanja kako Dubrovnik. nije daleko od pameti pretpostavka da je hinjenom skromnošću dubrovački diplomat. čije brodove Senat ne može samo tako rekvirirati i stavljati u službu države. bilo u 9 . porculana i srebrenine. na koji bi se mogli ukrcati pokloni za cari-gradskog sultana.. marokanski je ministar htio pokazati duboko poštovanje svoga sultana prema Visokoj Porti. dubrovački Senat požalio se Carigradu i zbog sve razvidnijih pretenzija marokanskog sultana da Dubrovačku Republiku pretvori u svoga vazala. koji su dopratili dubrovačkog “veleposlanika” do Meknesa. očigledno. odnosno. On. Valija od Sa-lea nije ga htio pustiti u zemlju bez dozvole sultana. tim više što je Dubrovčanin nosio i pismo carigradskog sultana. najavio je da Sidi Muhammed ima spremne velike i lijepe poklone za carigradskog sultana. čokolade. marokanski je sultan jednim pismom od dubrovačkog Senata zatražio da mu pošalje tri broda. nije bio profesionalni diplomat (ili se takvim samo gradio !) pompozan doček i pratnja bili su neobični.” Međutim. stranih vladara. Carigradski sultan promp-tno je podržao Dubrovčane i to potvrdio pismom. nije u stanju zadovoljiti zahtjeve marokanskog vla-dara. sultan je odmah primio dubrovačkog izaslanika koji mu je predao pisma i poklone. Sa svoje strane. koja se jedva nazire na karti svijeta.(28) Poslije ovih događaja. ali koji – po ocjeni francuskog konzula . među kojima i čuveni arapski konji. ali u travnju 1782. koji bi trebali oslobođene muslimanske robove s Malte prevesti u Aleksandriju i u Tunis.vački pomorci. već privatnih bro-dovlasnika.onaj “od Istoka” (tj. od Salea do Essauire. tijekom lipnja 1782. Također.nisu posebno impresionirali sultana.(29) Dubrovački su sena-tori ovaj zahtjev marokanskog vladara dočekali s velikim negodovanjem i odmah se požalili carigradskom sultanu. budući da je marokanski vladar. objašnjavajući da marokanski suveren očigledno ne vodi računa o činjenici da dubrovački brodovi nisu u vlasništvu Republike. posebno zato što stoje pod zaštitom Otomanskog carstva.. pa je zatražio njegovo odobrenje. Sultan je u Sale odmah poslao jednog visokog dvorjanina i čak pedeset konjanika. (30) Po njegovu prispijeću u Meknes. carigradski) i onaj “od Zapada” (tj. dubrovački poklisar ispričao se što su ga netočno najavili kao velepos-lanika. Izaslaniku koji. Zato marokanski ministar moli velikog vezira da pošalje jedan “veliki i komotni” dubrovački jedrenjak. već unaprijed htio pokazati svoju dobru volju i pri-jateljstvo. dodajući kako se dva sultana . S tim pismom.

na kraju. I . članovi Dvorskog vijeća !) zbog svoje neukrotive mržnje prema krščanima i Židovima. nije imao smisla za zadovoljstva kao što su lov. Ubrzo nakon što je skršio pobunu svog brata Hichama. a sve veće trgovačke autarkije i ovisnosti o stranim silama. Pad Dubrovačke Republike i polagano propadanje Marokanskog sultanata Nakon smrti Sidi Muhameda. 1792. bila blagotvorna s političkog gledišta. pak. zemlja se godinama ni demografski nije mogla oporaviti. Sultan je. do 179 u marokanskom gradu Tangeru otvorila svoj konzulat. zbog sve manje proizvodnje. ali je ostavila teške posljedice za marokansko gospodarstvo.”(y) Međutim.(31) Na iznenađenje uvijek pomalo ciničnog francuskog konzula. pa su 10 .na tlu britanskog posjeda. smrtno su stradala i sva tri njegova pobunjena brata. Kuga je za sultana. odgovorio da će učiniti sve što mu je u svom “kališerifu” poručio carigradski Veliki Gospodar. pored onog kojeg je već imala odmah preko puta . i njegovo kraljevanje bilo je prve četiri godine obilježeno neprestanim sukobima s trojicom od mnogobrojne brače. u koji su se interesi dubrovačkih kapetana i trgovaca odlično uklopili... bilo u naturi. također hinjenom ljubaznošću. poznat po nasilništvu. Gibraltara.(x) Naslijedio ga je njegov brat. ali i popularan među ulemama(vjerski učitelji i mudraci. Moulay Yazid je poveo sveti ratdžihad protiv Španjolske. dubrovački je izaslanik u marokanskoj prijestolnici ostao do konca kolovoza. Moulay Slimane kojeg su. kojem je jačanje međunarodne trgovine s europskim zemljama i Otomanskim carstvom bio jedan od prioriteta vanjske politike. Moulay Slimane postao je sultanom jer:“…zahvaljujući svojoj pobožnosti.samo dvije godine poslije ustoličenja . povučenosti i inteligenciji(…) nikada. uleme podržali malo promišljenije nego njegova starijeg brata. dakle. ovdašnji suveren “tražiti od ove majušne republike. ali Chenier nije uspio precizno ustanoviti o kakvoj se diplomatskoj misiji radilo i što će. uživanja s kurtizanama i svega ostalog što narušava dostojanstvo. muzika. možda. na prijestolje se popeo njegov najstariji sin Moulay Yazid. u zimu 1796. sultanu Slimaneu. ovog puta. od posljedica ranjavanja u jednoj bitci protiv vojske “katoličkog kralja” Karlosa III. skoro tri mjeseca. Međutim. kao da je velikom vjerniku. naravno. kada je riječ o Dubrovčanima. bilo učinjeno s dozvolom marokanskog sultana. koji se dao proglasiti sultanom u Marakešu te napravio još i pogrom marokanskih Židova.novcu.već je bio mrtav.”(32) Dodati dogašaje od 1793.To je. koji su također pretendirali na prijestolje. pomoć došla od samoga Alaha ! U nagloj provali epidemije kuge koja je poharala čitavi Maroko. Naime zbog velikog broja stradalih od neizlječive bolesti. za razliku od svoje starije i mlađe brače.

145-151. Lukić. (4) F. gospodarski i društveno. Maroko je padao sve dublje u apatiju. u Italiji.1954. a gospodarska hegemonija moćne Francuske sve više se nadvijala nad Sultanat. Zbornik simpozija. i početkom 19. u istom pismu. Knjiga I. odnosno. a Dubrovnik je . za kralja Dviju Sicilija.V/br. Agram. Dubrovački vjesnik (Dubrovnik). Bencheikh. sultan Moulay Slimane doznao je o padu Dubrovačke Republike. Dubro-vački kapetani.Šundrica. politički.Darko Bekić. 23 au 29 Janvier 2010. teško trpjeli.1801. alauitske dinastije i Njegova Veličanstva. Otada je prošlo više od 200 godina.von Dombay.čim to bude moguće – ući i u Ceutu. 1928. Začeci kolonijalne ekspanzije Dubrovačke Republike u 16.. Diplomatsko-konzularna predstavništva Dubrovačke Republike u 18. Diplomatski odnosi i sukob između Dubrovačke Republike i Maroka u XVIII stoljeću. Dubrovački list (Dubrovnik). pola stoljeća ranije. Neprijateljski stav Maroka prema brodovlju dubrovačke zastave. „La vraie histoire des Alaouites“(TelQuel). ako bi se potpuno odrekao Engleza. koji ga je jednim pismom izvijestio o najnovijim događajima na europskim bojištima a posebno o francuskom zauzeću Napulja i Dubrovačke Republike te o imenovanju Louisa Bonapartea za kralja Nizozemske..Vučetić.III. opet osamostalio i danas se .u svoj svojoj ljepoti i dostojanstvu .poljoprivreda a s njom i izvoz. Muha-meda VI ubrzano pretvara u modernu državu.. 1952. potkraj 18.(ž) U atmosferi obilježenoj teškim gospodrskim stanjem u zemli. a marokanskom sultanu Talleyrand zloguko savjetuje “da bi učinio najbolju stvar. Marokanski sultanat se. _____________________________________________________________________ (1) V.II. Josepha. naravno. koji su najpokvarenija i najperfidnija nacija svijeta. Zagreb. 1806. nalazili su za sebe posla u Maroku. i 19. B.No3. Pomorski zbornik. dubrovački Senat konzulu Branki naredio da osigura brod koji bi iz Maroka prevezao tovar voska do luke Livorno.stoljeća. MVPRHDiplomatska akademija.pp.Također. 1998. drugog Napoleonova brata. i u takvoj. pp. Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku. Geschichte der Scherifen oder der Koenige des jetzt regierendem Hauses in Marokko.. (7) B. (5) A.Ivančević. O tome mu nije javio dubrovački konzul u Tangeru već.Vol. Napoleonov ministar vanjskih poslova. španjolski posjed na tlu Maroka! Španjolska i Portugal ubrzo će postati obične francuske provincije.uskrsnuo kao jedan od dragulja suverene i neovisne hrvatske države. (2) Vidi o tome. a da će francuske jedinice .118-119.Vol.40-47. Tako je ostalo zabilježeno da je 1797. Talleyrand. ali ipak. nezavidnoj situaciji. I. Rabat. Pomorski rat Maroka protiv Dubrovnika. u Diplomacija Dubrovačke Republike.Korkut.”(z) Tako se završava naše podsjećanje na diplomatske odnose i sukobe Dubrovačke Republike i marokanskog sultanata. mož-da. tek poslije 100 godina strane hegemonije i protektorata. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku (Dubrovnik). (3) S.p. 11 .(1965).3.pod žezlom još uvijek iste..832.stoljeću: slučaj naseobine Sveti Vlaho kod portugalske Goe u Indiji. ali i općim ratom u Europi. francuski ministar izvještava marokanskog vladara da se engleskim brodovima zabranjuje uplovljavanje u bilo koju europsku luku.stoljeću. Vol. najnapredniju u čitavom arapskom svijetu. (6) B.III/Nos. Dr.

treba izdvojiti kapitalno djelo marokanske historiografije u deset tomova: A. 733.V/1958.E. 12 .Stolberg (Bonn). Daudibert je .N. objavljenih 2009.P.E.) (5) J.p. Sarajevo. 1757-1790 (zbirka dokumenata). Jedan značajan uspjeh dubrovačkog konzulata u Cadixu.Grillon. Grillon.Grillon. op.cit. p.231. S. Naše more (Dubrovnik)Vol.( Ibidem. I. p.115.169-70. 758.Tazi. nalazi se u Dubrovačkom arhivu. pp.Bašić. La Correspondance du Consul Louis Chenier. Također. La Correspondance du consul Louis Chenier 1767-1782.V.Mitić. Naše more (Dubrovnik).vifaost. (9) R.(Ibidem. stajao i iza prvih pregovora između predstavnika SAD i marokanskog vladara.163. Histoire de l’empereur du Maroc Mohamed Ben Abdellah.(izviješća agenta danske trgovačke kompanije iz 1791) te P.755. zbog istog razloga. (8) I.de//geschichte/handbuch) (2) Đ. do nedavno nepoznatih.E. ograničavamo se na samo nekoliko temeljnih. Loubida Diaz.svibnja 1780.N. Un Chargee d' affaires au Maroc. te mu preporučio da hodočasnike iz Egipta francuski brodovi ne prevoze duž sjevernoafričke obale već preko Marseillesa i duž španjolske obale. (2) R. Naime.Sveska1: Dokumenti o odnosima Dubrovnika i Maroka. 1970. odigrao ključnu ulogu u pregovorima između sultana Muhameda III i dubrovačkih poklisara. Marruecos y el mundo Exterior en la segunda Mitad del Siglo XVIII. (Ost-)Europaeische Geschichte und Globalgeschichte.507.. Der Mond ist Kein Kochtopf . Marruecos…..168-9. R.E.. itd.1970.Loubida Diaz.. sultanovo pismo od 10.cit. 1989. te dva toma “Annexes”.1960. Pomorski zbornik 44(2006). (3) P.navodno.) (8) Ibidem. Caille.Grillon.XI/1963.P. kaže se kako marokanski suveren „prihvaća obrazloženja“ koja mu je konzul dao glede jednog sličnog incidenta.(diplomatske depeše francuskog konzula u Maroku).692-3.Loubida Diaz. Otpravnik poslova Dubrovačke Republike u Maroku. (žlj) E. Rabat.Rue du Four.Cailleu.op.Host. Editions LaPorte. 13.pp. Les accords internationaux du Sultan Sidi Mohammed Ben Abdallah.pp. (10) Ibid.772.Vol. kada je kapetan francuskog broda neke marokanske hodočasnike iskrcao u Tunisu. izvora za bilateralne odnose Dubrovnika i Maroka: G. p. „objavio rat Dubrovačkoj Republici“. (7) Osim što je. (4) U pismu kojeg je sultan Sidi Muhamed tog dana uputio francuskom konzulu u Maroku Louisu Chenieru.. op. Također.1.. Rabat. u Digitales Handbuch zur Geschichte und Kultur Ruslands und Osteuropas (www. L’Histoire de la Diplomatie Marocaine des origines a nos jours.V.p. strogo ga podsjeća da je.M. S. čini se. 1767-1782. p. La Republica de Ragusa y los Alawies de Marruecos. Paris.775. sve do marokanskih luka. p.P.. Pomorstvo Dubrovnika od XII do početka XX stoljeća. 1998..Mitić. Daudibert je sultana obavijestio o želji Washingtona da uspostvi odnose s Marokom te ga nagovorio da odobri dolazak i zajamči sigur-nost za prvo američko izaslanstvo u Maroku.pp..766. (9) Budući da na ovom mjestu ne možemo navesti svo bogatstvo objavljenih naslova. pp. Paris.p.prema jednom pismu konzula Cheniera ..506. cif. Prema J. (6) P.cit.672.166-7.

(21) Ibidem.830.. op..p. (25) B. 46-51. Histoire des Alauites.p.Paris. op..Grillon.912. (18) J. (x) J.786. p. (23) B. P.232. (28) P. op. Part III.p. (30) P.1968.cit.cit. op.885-6.Pomorski muzej.238.cit..Grillon.p.. 1960. (16) Ib.881. (27) J. Kitab Al Istiqsa.M. (12) Ib.Zavod za historijska istraživanjapomorstva južne Dalmacije.24-27.42-45. 1760-1808.28-30.p. (z) J.pp..Buffa.Korkut.p. Luka Livorno i dubrovački brodovi.net) (ž) V. P. (y) Al Nasri. (26) P.812.Korkut. op.p.(11) Ib.Grillon.rastko.p.827.op.p. op. (19) Ibidem..p. Dokumenti o odnosima Dubrovnika I Maroka.1810 (http://dp.Caille.cit.Physician to the Forces. (20) B.807-8. (22) Ibid. (14) Ib..cit.p.Grillon.. p.p.p.890. (24) P.p.D.13.London.p. op.cit.52-54.pp..Grillon... Sarajevo. (32) Ibid.827 (17) Ib.20-22. 1994.cit. (29) B. P.Caille.934.p..1017..45.784.145. p.Grillon. La vraie histoire….cit. 1936:.Grillon.798.op.cit.Korkut. (31) Ibidem. 1268-1971.Korkut.231.pp.op. p.pp. (15) Ib.1023..pp. Travels through the Empire of Marocco.1032.pp.1027. (13) Ib. 13 .Ianlević. Arapski dokumenti u državnom arhivu u Dubrovniku. Perrin.. op.cit.p.cit.34-37.899. op. navedno prema S..Bencheikh.Benoist-Mechin.833.cit.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->