1.

BABINO POLJE naselje u sredinjem dijelu otoka Mljeta, 6 km jugozapadno od luke Sobra, 18 km jugoistono od Polae; Na podruju naselja su crkvice sv. Andrije (romaniko-gotika), Sv. Mihovila (pleterna ornamentika), ruevine crkvica sv. Pankracija (predromanika) i sv. ura (XIII. st.). Na jugozapadnoj je strani naselja upna crkva sv. Vlaha (spominje se u XV. st.), u novije vrijeme, nakon poara, preinaena. U crkvi se uva romaniki procesijski kri iz XIII. st. Ispred sela je nekadanji dvor mljetskoga kneza (datiran 1554.). 2.BAINA, naselje u junoj Dalmaciji, 7 km zapadno od Ploa. Na poloaju Sladinac su ostaci antikih zidova i mozaika rimskog naselja Praetoria. Tu su naeni ostaci starokranske bazilike iz VI. st. Kraj ruevina crkve sv. Andrije nalazila se nekropola steaka, uglavnom sanduka i ploa. Bainska jezera niz meusobno povezanih slatkovodnih krkih jezera, 1,5 km sjeverno od Ploa. Voda otjee iz jezera tunelom (prokopanim 1911-12.) u zaljev Ploe. 3.BADIJA (Otok), otoi u istonom dijelu Peljekoga kanala; oko 1 km2. Naziv Badija potjee od latinskog abbatia: opatija. Na Badiji je nekad postojala crkvica sv. Petra, jer se 1368. otoi spominje kao Scoleum sancti Petri; toj su crkvici moda pripadali kapiteli (VIII./IX. st.) etiriju stupova koji dre krovi balkona na jugozapadnom uglu dananjeg samostana. God. 1392. ondje se naseljuju franjevci iz Bosne, kojima korulanska opina poklanja zemljite za samostan, a potom i cijeli otok. Dananji samostan i jednobrodna crkva podignuti su u stilu kasne gotike, poslije 1420. Portal ima u luneti lik Majke Boje s djetetom i dva sveca, rani renesansni rad korulanskih klesara. Ispred crkve je nekoliko grobnih ploa (prema dokumentima i grob jednog od graditelja zvonika korulanske katedrale iz XV. st., Hrania Dragoevia). Klaustar s arkadama, dovren 1477., sauvao je sva obiljeja dalmatinske gotike. Samostan je dograen 1909., a 1950. preureen u sportsko odmaralite. Na brijegu iznad samostana je crkvica sv. Katarine iz XV.-XVI. st. 4.BAKA VODA, naselje i luka u Makarskom primorju, 9,5 km sjeverozapadno od Makarske; Naseljena ve u antici. Na uzvisini Gradina su tragovi naselja i kasnoantike bizantske utvrde, moda Bistona. Na junoj strani uzvisine ouvan je dio obrambenih zidina, a sa sjeverne strane potjee nekoliko stela iz II.-IV. st. (Arheoloki muzej u Splitu). Kasnobarokna crkvica sv. Lovre nastala je najvjerojatnije na antikom lokalitetu. upna crkva sv. Nikole sagraena je poetkom XX. st.; 1991. prigraen joj je zvonik i upni dvor (Ante Roi). U crkvi su vitraji Josipa Botterija-Dinija i slikane postaje krinoga puta Josipa Biffela iz 1989. Neko je Baka Voda bila ribarsko, teako i trgovako mjesto, a danas je suvremeno turistiko sredite koje nudi isto more, lijepe plae s borovom umom, kvalitetnu i raznovrsnu hotelsko-ugostiteljsku ponudu. Svje planinski zrak s Biokova posebna je dra i kvaliteta ovog podneblja. Tridesetih godina ovoga stoljea braa Sikavice podignuli su prvi ugostiteljski objekt u mjestu, hotel Slaviju, koji je 1936. dobio odlikovanje iz Londona. Nakon II. svjetskog rata grade se novi hoteli, turizam dobiva poticaj i posljednjih je desetljea glavna gospodarska grana. Vrlo su zanimljive vjerske proslave - napose procesija na Veliki petak (kroz sva mjesta u opini, ak 15 km), Dan Sv. Nikole, zatitnika Bake Vode (6. prosinca). Na Svetog Lovru (10. kolovoza) odrava se smotra klapa Makarskoga primorja. Lagane su etnje do Promajne i ribarskog seoca Bratu, dragulja puke arhitekture. 5.BENKOVAC, grad u sjevernoj Dalmaciji, 20 km sjeveroistono od Biograda na Moru; Ime je dobio po hrvatskim knezovima Benkoviima, koji se spominju u XV. st. Katel ima visoku kulu etvrtasta tlocrta i dvije krune kule na uglovima. God. 1527. osvojili su ga Turci. Od sredine XIX. st. pod katelom se razvija trgovite. U blizini je crkvica sv. Antuna iz 1743. Donje Biljane, naselje 13 km sjeverozapadno od Benkovca. U blizim bunara zvanog Begovaa su arheoloki lokaliteti razliitih razdoblja. Na poloaju Crkvina su ostaci antike gospodarske zgrade, a nad njom ruevine starohrvatske crkve iz IX. st., zasebnog tipa trobrodne crkvene arhitekture na podruju Dalmacije. Oko crkve su otkopana 604 starohrvatska groba u kojima su naene naunice i prstenje iz IX.XV. st.

Donji Kai, Selo 20 km sjeverozapadno od Benkovca. Na poloaju Manastirine ostaci su starohrvatske crkve kruna tlocrta sa est apsida, sagraene na ostacima antike arhitekture. Na nekoliko lokaliteta oko sela (Glavurak, Razbojine, Maklinovo brdo) ostaci starohrvatskih nekropola, a na erincu ostaci romanike crkvice. Donji Lepuri, Selo 12 km jugoistono od Benkovca. Ispod crkve sv. Martina (sruene u Domovinskome ratu 1992.) naeni su ostaci monumentalne starokranske crkve iz VI. st., a na njezinim temeljima ostaci crkve iz starohrvatskoga doba (IX. st.); oko crkve ima steaka. Kula Atlagia, naselje 4,5 km sjeverozapadno od Benkovca. Iz crkvice Sv. Petra s obiIjejima rane romanike potjeu ulomci vrsnoga kamenoga namjetaja (Split, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika). Crkvu sv. Nikole sagradili su 1444-46. zadarski gradite1ji. Crkva se restaurira nakon ruenja u ratu 1992. Medvia, naselje 20 km sjeveroistono od Benkovca. Vjerojatno rimsko naselje Hadra;naeni su ostaci terma i drugih graevina te tragovi ceste koja je vodila prema rimskom naselju Clambetae - Obrovac. - Uz crkvu sv. Ivana nalazi se srednjovjekovna nekropola s 40 steaka Nadin, naselje 10 km sjeverozapadno od Benkovca. Naselje gradinskoga tipa Nedinum bilo je sjedite liburnske opine; status grada dobiva vjerojatno ve u doba Augusta. 0uvani su ostaci zidina graenih od megalitikih blokova, vjerojatno iz 1. st. Medu nalazima vaan je kameni votivni spomenik lokalne boice Latre. U srednjemu vijeku naselje se obnavlja, a antike su utvrde dograene u doba turske prevlasti. Ostrovica, naselje 18 km jugoistono od Benkovca. Na vrhu uzvisine podignut je u srednjem vijeku utvreni grad iji su gospodari do sredine XIV. st. bili bribirski knezovi ubii. Na podruju Ostrovice otkriveno je vie starohrvatskih grobova (karolinke ostruge, IX. st., i nakit), ulomaka starohrvatskoga crkvenog kamenog namjetaja (uz crkvu sv. Ante), ulomci gotikih natpisa, glaziranih vaza i kasnosrednjovjekovni novac. Podgrae, zaselak 6 km isono od Benkovca. U rimsko doba grad Asseria (s municipalnom konstitucijom); forum s kapitolijem imao je originalan smjetaj i rjeenje (podignut uz rub zidina, otvoren prema jugu). U glavna gradska vrata uklopljen je poetkom II. st. Trajanov slavoluk. U Asseriji je djelovala jedna od radionica specifinih nadgrobnika - liburnskih cipusa. Polaa, naselje 12 km jugozapadno od Benkovca. Spominje se u XI. st. kao sjedite starohrvatske upanije Sidraga. Na uzvisini Bidina glavica ostaci pretpovijesnih zidina i temeIji starokranske crkve u kojoj je naeno nekoliko grobova i vie ulomaka starokranskoga crkvenoga kamenog namjetaja. Na lokalitetu Biina pronaeno je vie rimskih nadgrobnih i zavjetnih spomenika s natpisima, a jugozapadno od Biine glavice ruevine graevine koja se u ispravama naziva Palatinum. U poIju, na lokalitetu Dvorine, ostaci srednjovjekovnog naselja. Smili, naselje u Ravnim kotarima, 16 km sjeverozapadno od Benkovca. Na vie su poloaja naeni ostaci iz neolitika i ilirskog doba (neolitiko naselje, jedno od najbogatijih neolitikih nalazita u nas). RazdobIje rimske vladavine ostavilo je tragove mnogih graevina te natpise i grobove. Iz starohrvatskog razdobIja ima ostataka naselja, crkava i grobIja. Srednjovjekovna su naselja poruena turskim pustoenjem u XVI. i XVII st.; dananje je naselje nastalo poslije turskih ratova. Iz XVII i XVIII. st. ouvano je vie utvrenih gospodarskih zdanja ili dvoraca veleposjednika, npr. zadarske obitelji Tebaldi. opot, naselje u Ravnim kotarima, 2 km jugozapadno od Benkovca. Na poloaju Crkvina otkriveni su ostaci ranosrednjovjekovne crkve, te ulomci oltarne pregrade s pleternim ukrasom i dijelovima natpisa. Posebno su vani ulomci natpisa gdje se spominje knez Branimir, kao comes i dux Hrvata. Uz crkvu je grobIje koje je bilo u uporabi IX.-XVI. st. 6.BETINA, naselje i luka na sjeveroistonoj obali otoka Murtera, na sjevernom ulazu u Murterski kanal. Prvi se put spominje u XVI. st., kad je osnivaju prebjezi pred Turcima. upna crkva sv. Frane sagraena je poetkom XVII. st.; proirivana je nekoliko puta, a sredinom XVIII. st. podignut je zvonik. U blizini Betine na brdu Gradina sauvana je srednjovjekovna crkvica Gospe od Gradine. 7.BIBINJE, naselje i luka u sjevernoj Dalmaciji, 6 km jugoistono od Zadra; Prvi put se spominje u XIII. st. pod imenom Bibanum. upna crkva sv. Roka sagraena je 1673. na mjestu starije, produena 1854.;

klasicistika fasada. Na mjestu Banska punta naeni su ostaci antike arhitekture, na rtu Pulja ostaci crkve sv. Ivana iz 1376. U Bibinju se tradicionalno odrava susret klapa Raspivano Bibinje, a poznata je i Feta sv. Roka (16. kolovoza), zatitnika Bibinja. 8.BIOGRAD NA MORU grad i luka u sjevernoj Dalmaciji, 28 km juno od Zadra; U turistiko se mjesto Biograd poeo razvijati izmeu I. i II. svjetskog rata. Prvi su gosti, esi, poeli dolaziti 20-ih godina ovog stoljea. Prvi je biogradski hotel podignut 1935. na mjestu gdje se danas nalazi hotel Ilirija. Spominje se sredinom X. st. (K. Porfirogenet) kao hrvatski grad. U XI. je st. sjedite hrvatskih kraljeva. Oko 1059. u njemu je biskupija; iste godine osnovan muki benediktinski samostan sv. Ivana, a 1069. enski samostan sv. Tome. U Biogradu se 1102. Koloman okrunio za hrvatskoga kralja, a 1125. poruili su ga Mleani. Stradao u ratovima Venecije i Turaka, osobito 1646. Jezgra staroga naselja smjetena je na manjem poluotoku. Do kraja XIX. st. bile su ouvane gradske zidine s krunim kulama. Ostaci katedrale, trobrodne bazilike, su uniteni, a ostaci samostanske crkve sv. Ivana, takoer trobrodne bazilike, istraeni su i konzervirani. Od crkve sv. Tome ima samo manjih ostataka. Izvan staroga naselja pronaene su ruevine manje jednobrodne crkve s apsidom, a u blizini starohrvatski grobovi. upna crkva sv. Anastazije, sagraena 1761., ima barokne oltare, od kojih jedan od pozlaena drva. Izvan staroga naselja nalaze se crkvice sv. Roka i sv. Ante (1850.). Na irem su podruju pretpovijesni nalazi i ostaci antikog akvedukta. U Zaviajnom je muzeju arheoloka zbirka s pretpovijesnim, antikim i starohrvatskim materijalom te zbirka brodskih tereta iz kraja XVI. st. 9.BIOKOVO, planina uz sredinji dio dalmatinske obale. U XIX. st. razvijaju se obalna naseIja (Makarska, Baka Voda), koja gradnjom prometnica oko Biokova dobivaju ogranienu prometno-trgovaku ulogu. Crkveno slavlje kraj kapelice sv. Jure (na samorne vrhu Sveti Jure) odrava se zadnje subote u srpnju. 10.BIEVO, otok u junodalmatinskom arhipelagu, jugozapadno od otoka Visa. Benediktinski samostan sv. Silvestra osnovao je 1050. Splianin Ivan Grli. Zbog opasnosti od gusara poslije dva stoljea preselio se u Komiu na otoku Visu. Uz ruevine samostana vide se ostaci prvotne crkve sv. Silvestra iz XI. st. U dananjoj je crkvi uzidan dio natpisa sveenika Ivana, vjerojatno osnivaa zadubine, te ulomak grkog natpisa iz antikog doba. Na otoku ima nekoliko pilja, a najpoznatija je Modra pilja u uvali Balun. Vrlo je slina pilji na Capriju u Italiji, ali je od nje atraktivnija i raskonija. Pristupana je od 1884., a do nje se dolazi amcem. 11. BLACA, uvala zapadno od Bola, na junoj obali otoka Braa. Oko 2 km sjeverno od uvale, na 250 m, nalazi se nekadanje istoimeno pustinjako naselje (eremitorij). Osnovali su ga sredinom XVI. st. poljiki sveenici, koji su pobjegli pred Turcima. Sastoji se od nekoliko manjih zgrada, podignutih u razliito doba, meusobno povezanih hodnicima i stubama. Crkva je sagraena u XVI. st., a u doba baroka je obnov1jena. Ondje se uvaju velika knjinica, portreti iz XVIII. st., nekoliko baroknih slika, zbirka starih puaka blatakih brodara za obranu od gusara, glagoljski misali i mala tiskara. - Od 1926. tu je i astronomska postaja koju je osnovao don Niko Milievi. 12. BLACE, naselje na uu delte Neretve, 13 km jugoistono od Ploa; Pred selom je otoi (naseljen ve u rimsko doba) s crkvom graenom. na prijelazu romanike u gotiku i s ruevinama pustinjakog stana. 13. BLATO, grad u unutranjosti otoka Korule (oko 4 km od mora), 7 km jugoistono od Vele Luke. Blato je svojom skladnom urbanistikom cjelinom zadivilo mnoge putopisce jo u XVIII. st. Sreditem mjesta protee se prekrasan drvored lipa, dug vie od 1 km, pa je poseban doivljaj proi njime u lipnju, kada lipe cvatu.

Blaani su oduvijek drali do svoje tradicije i kulture, o emu svjedoi 15 drutava i udruga koje danas njeguju kulturu i obiaje mjesta. Meu njima je i Viteko udruenje Kumpanija, utemeljeno 1927. Viteka igra od boja, kumpanija, jedna je od prekrasnih blatskih tradicija, a izvodi se obvezno 28. travnja, na Blagdan Sv. Vicence, zatitnice mjesta, ije su kosti, doputenjem pape Pija VI. prenesene u Blato prije dva stoljea. Kumpanija je viteka borba dviju vojski koje ele pokazati spremnost za obranu svoga doma, a sjeanje je na daleka stoljea kada je obrana otoka bila u rukama otone domobranske postrojbe, kumpanije. Poto mjesni glavar izgovori doputenje, voa boraca, kapitan, poinje s plesom od boja kroz vie plesnih figura. Napose je zanimljiv dio igre u kojem zastavnik, alfir, izvodi ples s velikom zastavom. Kad vojnici pokau to znaju i zavri kumpanija, poinje veselje vojnika i djevojaka uz ples, tanac. Kumpanija se izvodi uz svirku mijeha i udaranje u veliki ratni bubanj, a od tisuljetnog obiaja rtvovanja vola odustalo se prije nekoliko desetljea. Sve se odvija pred crkvom Svih svetih, na plokati, u sugestivnom ambijentu, gdje se odravaju i druge sveanosti, priredbe i manifestacije. Iz rimskog su vremena ostaci imanja Junianum. Najstarije graevine su crkve sv. Kria na groblju i sv. Jeronima, podignute u romaniko-gotikom stilu (XIV. st.). Srednjovjekovna upna crkva Svih svetih proirena je u XVII. st. (korulanski graditelji i klesari). U crkvi se nalaze mramorni oltari, a poetkom XVIII. st. sagraena je klasicistika kapela sv. Vicenze s raskonom rakom svetice. Oltarne slike na drvu (Svi sveti i Madona s djetetom) rad su renesansnoga majstora Girolama da Santacrocea. Stara loa, koja se spominje jo u XV. st., zamijenjena je novom na kojoj je radio 1700. korulanski klesar Spaso Foreti. U renesansnobaroknomu katelu obitelji Arneri nalazi se Zaviajni muzej. Unutar sklopova puke stambene arhitekture izdvaja se nekoliko baroknih ladanjskih kua korulanskih plemia. U Zablau zapadno od Blata je zanimljiva jednobrodna crkva sv. Kuzme i Damjana iz XII. st. U okolici se spominje jo nekoliko srednjovjekovnih crkvica: sv. Marije u Polju (1338.), sv. Martina u Maloj Krtinji (oko 1346.) i sv. Mihovila u Dugom Podu (1346.). 14. BOBOVIA, naselje na zapadnoj strani otoka Braa, oko 1 km jugoistono od uvale Bobovia; Zaselak Bobovia na Moru razvio se na obali. Unutranja je luka dobro zatiena. U luci su naeni rimski i bizantski arheoloki nalazi, a u oblinjoj Vijoj Luci grko-ilirski predmeti i oroje (V. do IV. st. prije Krista). Na brdu iznad Bobovia je utvreni renesansno-barokni dvorac obite1ji GligoMarinevi, stara kua obite1ji Nazor i novija kua Vladimira Nazora. Spomenik pjesniku rad je kipara M. Ostoje. 15. BOL, grad i luka na junoj strani otoka Braa. Ime je nastalo od latinske rijei vallum: zemljana utvrda s palisadama. Od Bola vodi strma planinarska staza do vidikovca na Vidovoj gori. Oko 5 km zapadno od Bola je selo Murvica, iznad kojeg je naputeni samostan s peinskom crkvom. Bogat je i kulturno-zabavni ivot. Posebno mjesto zauzima proslava Gospe od Sniga (5. kolovoza), puka feta, sjeanje na dan kada je, prema legendi, i ovdje pao snijeg, ujedno i Dan opine Bol. Bol je nastao na mjestu rimskoga naselja (starokranski sarkofazi, ostaci rimskog spremnika za vodu iznad Zlatnog rata); god. 827. razorili su ga Saraceni. Iz starohrvatskog doba sauvani su ulomci pleterne ornamentike u crkvi Sv. Ivana (vjerojatno iz XI. st.) i u zidu oko dominikanskog samostana. U XV. st. uz gat je sagraen dvorac s bogato ukraenim gotikim prozorima na junom proelju. Iz doba renesanse je kua obitelji Jelii, iz poetka XVII. st. katel na obali. Djelomice je sauvan i perivoj obitelji Martinis - Marchi, rijedak hortikulturni spomenik XVII. st. u Dalmaciji. Crkva Gospe od Karmena (retardirana renesansa) dograena je i barokizirana 1785. Na rtu Glavice je crkva dominikanskog samostana (osnovanog 1475.), jednobrodna graevina s gotikim svodom, poslije proirena jo jednim brodom. Na glavnom oltaru bila je slika Madona s djetetom i svecima (sada u samostanskom muzeju), rad jednog od Tintorettovih uenika. Na kasetiranom stropu ispod kora iluzionistike slike baroknog slikara Tripa Kokolje iz 1713. (Apoteoza sv. Dominika). Zvonik crkve je iz 1751.; u dvoritu samostana vide se ostaci starog trijema. U samostanu se uva zbirka kulturno-umjetnikih predmeta (slike, rukopisi, inkunabule, oko 6000 komada starog novca). Galerija Branko Dekovi smjetena je u baroknoj palai.

16. BOAVA, naselje i mala luka na sjeveroistonoj obali Dugog otoka, uz slabo obraeno Boavsko polje. U pisanim dokumentima prvi se put spominje 1327. pod imenom Bosane. Pretpostavlja se da upna crkva potjee iz IX. st.; u njoj se uvaju tri gotika procesijska kria iz XIV. i XV. st. (radovi zadarskih zlatara Stjepana i Pavla Petrova Kotoranina). Crkvica sv. Nikole na groblju sagraena je u IX. ili X. st. (fragmenti kamene oltarne pregrade iz starohrvatskog doba; nadvratnik s reljefom sv. Nikole i uklesanom godinom 1469.; gotiko drveno raspelo iz XV. st.). Na vrhu poluotoia Nediljno je crkvica sv. Nediljice (Sv. Trojstvo) koja se spominje od XVII. st., a na breuljku Dumbovica crkva Roenja Djevice Marije. Uz pojedine kue kraj obale vide se kamenom obzidana dvorita s pukarnicama, sagraena za obranu od pirata u XVIII. st. 17. BRA, najvei otok srednjodalmatinske otone skupine, trei po veliini meu jadranskim otocima; Glavni kamenolomi poznatoga brakoga kamena su kraj Puia, Selaca, Postira, Spliske, Donjeg Humca (braki kamen ugraen je u Bijelu kuu u Washingtonu i Dioklecijanovu palau u Splitu). Naseljen od neolitika (spilja Kopaina izmeu Donjeg Humca i Supetra), preko bronanog i eljeznog doba (gradine Rat kod Loia, Katilo iznad Bola, krip - kao glavna utvrda, Velo i Malo Gradie, Hum, Gradac, gomile u okolici Nereia, Pranica, Gornjeg i Donjeg Humca i drugdje), grke kolonizacije (Vija vala), do danas. Prvi su poznati stanovnici otoka Iliri (antiki naziv Braa, Brattia, potjee vjerojatno od ilirskog brentos: jelen). Rimsko doba ostavilo je tragova (ladanjske vile, grobnice) ne samo u unutranjosti otoka ve i na obali; za cara Dioklecijana iskoritavali su se kamenolomi kod kripa. U ranom srednjem vijeku Bra je pod Bizantom, u IX. st. osvajaju ga slavenski Neretljani, a zatim dolazi u sastav hrvatske drave. Zbog opasnosti od pirata stanovnici pomalo naputaju naselja na obali i povlae se u unutranjost otoka (Nereia, Donji Humac, krip, Gornji Humac, Podhume, Gradac i dr.). U XIII. st. Bra je u rukama Omiana, kojima ga 1240. oduzimaju Spliani; u XIV. st. priznaje vlast ugarsko - hrvatskoga kralja Ludovika I., zatim bosanskoga kralja Tvrtka I. i hercega Hrvoja Vukia, uivajui pritom iroku autonomiju. God. 1420.-1797. je pod vlau Venecije, koja mu je potvrdila stare privilegije. Poslije pada Venecije pripada do 1806. Austriji, krae vrijeme je baza ruske flote za sjeverni dio Jadrana, zatim je u vlasti Francuza, a onda do 1918. pod Austrijom. Iz ranokranskoga doba je desetak svetita (trolisna crkva u Sutivanu, trobrodna bazilika s krstionicom u Povljima i Postirama, Supetar). Od X. st. javljaju se prve crkve predromanikoga stila (sv. Nikola iznad Sumartina, sv. Mihovil nad Dolom), a potom crkvene graevine prate stilski razvitak hrvatskoga graditeljstva romanikih osobina (Sv. Juraj vrh Braa, Sv. Ilija kraj Donjeg Humca). U XV. st. javljaju se sloeniji graditeljski sadraji (ljetnikovac u Bolu), a u renesansnom slogu grade se crkva u Postirama i dominikanska crkva u Bolu. Graditeljstvo baroka najizraenije je pri podizanju crkava (krip, Loia, Milna, Nereia). U XIX. st. zadrana je visoka razina graenja (Loia-zvonik, crkva u Selcima). U XX. st. graditeljska ostvarenja ine turistiki i hotelski objekti (Bol, Supetar) te kue za odmor (Povlja, Bobovia, Splitska). 18. BRBINJ, naselje u istoimenoj uvali na sjeveroistonoj obali Dugog otoka, 12 km juno od Boave; upna crkva sv. Kuzme i Damjana prvi put se spominje 1195. Na njoj je 1435.-42. radio zadarski graditelj Petar Frani-Hacuc. U jugoistonom dijelu sela su ruevine utvrena dvorca zadarske plemike obitelji Soppe s kapelom iz XVI. st. Na otoiu Utra (kolju) sjeverozapadno od sela nalaze se ostaci starokranske crkve. 19. BRELA, naselje poznato u srednjoj Dalmaciji, na obali Makarskog primorja, na strmom biokovskom podgorju, 15 km sjeverozapadno od Makarske; Na magistralnoj su prometnici (M2, E65) Split-Dubrovnik. Tu se ubicira grad Berulia, koji spominje Konstantin Porfirogenet (X. st.). Dananje naselje nastalo je u novije doba migracijom stanovnitva iz podbiokovskih zaselaka. upna crkva iz XIX. st. sagraena je na mjestu starije barokne crkve; uz groblje se nalazi srednjovjekovna nekropola s osam nadgrobnih ploa ureenih reljefima (titovi i maevi). U crkvi se nalazi vie nadgrobnih ploa iz XVIII. st. 20. BRIJESTA, naselje i luka u istoimenoj uvali na sjeveroistonoj obali poluotoka Peljeca, 8 km jugoistono od Drae. etverokutna kula za obranu od pirata sagraena je 1617. Na groblju je barokna crkvica sv. Liberana sa zvonikom na preslicu.

21. BRIST, naselje i luica u istoimenoj uvali na obali junoga Makarskog primorja, 8 km sjeverno od Ploa. Stara upna crkva posveena sv. Margariti podignuta je 1741. i u njoj se nalaze grobovi Kaia iz XVIII. st. U blizini crkve nalazi se velik ureeni steak. U zaselku Kaia, neposredno uz staru crkvu, rodna je kua pjesnika fra Andrije Kaia Mioia. Uz more je tijekom XVIII. st. sagraeno nekoliko kasnobaroknih ladanjsko-gospodarskih sklopova. Nova upna crkva sv. Mare podignuta je uz more 1870. u neoromanikom slogu; uz nju je spomenik fra A. Kaia Mioia, djelo I. Metrovia. 22. BROCE, naselje i luica na zapadnoj obali suenog dijela Stonskoga kanala na poluotoku Peljecu, 3 km juno od Stona; Naselje su osnovali Dubrovani 1349. God. 1478., prema projektu Francuza Oliviera, zapoelo je produenje gradskih bedema Stona prema Brocama, ali je taj rad obustavIjen. Uz nekoliko gotikih i renesansnih kua izgraen je 1629. dominikanski samostan s crkvom. Postoje jo crkve Navjetenja, sv. Felia i Svih svetih s grobIjem. Jugoistono od Broca su ruevine kue i kapele Ivana RabIjanina, najpoznatijeg dubrovakog ljevaa topova. 23. BRSEINE, naselje u sjeverozapadnom dijelu Dubrovakoga primorja, oko 1 km od istoimene uvale, 25 km sjeverozapadno od Dubrovnika; U morskoj uvali nalazi se ljetnikovac obitelji Zuzori iz XVI. st., a na zaravni iznad uvale utvreni ljetnikovac s kapelom i parkom obitelji Ohmuevi-Bizzaro iz XVII. st. U naselju je crkva sv. ura, a do nje ruevine crkvice sv. Stjepana. 24. CAVTAT, grad i luka u junom dijelu upskoga zaljeva, 20 km jugoistono od Dubrovnika; Prvotno grko naselje Epidauros. Oko 228.g. prije Krista nalazi se u vlasti Rimljana, poslije postaje rimskom kolonijom. Ime Cavtat nastalo je prema Civitas vetus, kako su bjegunci u novoosnovanomu Dubrovniku nazivali svoje matino naselje. Iz toga vremena ouvali su se ostaci rimskoga kazalita (?), grobovi te ostaci ceste iznad dananjega mjesta. Antiki grad razoren je poetkom VII. st. za prodora Avara i Slavena. Iz XV.XVI. st. ouvani su ostaci gradskih zidina prema kopnu i renesansni kneev dvor, rad domaih graditelja. Barokna upna crkva ima drvene oltare. U upnom dvoru nalazi se pinakoteka. U gotiko-renesansnoj franjevakoj crkvi uva se poliptih (poetak XVI. st.), rad Vicka Lovrina, a u samostanu umjetnika zbirka. Zbirka Baltazara Bogiia ima brojne grafike radove domaih i stranih umjetnika, etnografske predmete i mali arheoloki lapidarij, a u njegovoj velikoj biblioteci uva se i nekoliko osobito vrijednih knjiga. U kui Vlaha Bukovca nalazi se zbirka njegovih slika i uspomena. Na groblju je mauzolej obitelji Rai, rad Ivana Metrovia (1920.-30.), a u naselju spomenik Baltazaru Bogiiu. Mrkan, nenaseljen otoi u blizini Cavtata. Na ostacima kasnoantikog zdanja (vjerojatno memorija) izgraena je predromanika crkvica sv. Mihovila. Na dijelu ruevina oblinjega benediktinskoga samostana izgraen je novovijeki biskupski ljetnikovac, danas takoer u ruevinama. 25. CISTA PROVO, naselje u Imotskoj krajini, 18 km sjeverozapadno od Imotskog; Ovo vano cestovno kriite ima dugu sajamsku i gostioniarsku tradiciju. Posebno je ivo vikendima i blagdanima, kada se na zabavno-sportskim priredbama okuplja okolno puanstvo. Uz poznate specijalitete janjetinu, jaretinu, jela ispod peke - nude se kvalitetno vino (kujundua) te duhan. Cista Velika, naselje 5 km sjeverozapadno od Ciste Provo. Na lokalitetu Crkvina otkrivena je starokranska crkvica i memorija, te fragmenti oltarne pregrade. Na tri poloaja postoje ostaci nekropole steaka, ukupno 109 spomenika. Mnogi su ureeni figuralnim prizorima. Lovre, naselje 2 km jugoistono od Ciste Provo. Na glavnom oltaru upne crkve Sv. Duha su vrijedni barokni kipovi sv. Silvestra i sv. Tome, rad nepoznatoga mletakoga kipara. Na tri poloaja nalaze se groblja sa stecima: kraj stare upne crkve (iz 1759.), na atrnji i u Markuzinoj ogradi. 26. ARA, naselje u sredinjem dijelu otoka Korule, 4 km istono od Smokvice, na podnoju brda Konar; Jedno od najstarijih naselja (Kzarra) na otoku (XIV. st.). Iz prve polovice XIV. st. potjee crkvasSv. Marije u Polju (preureivana 1377., potkraj XVI. st. i 1680.) s prostranom laom i velikom polukrunom apsidom. Na

glavnom oltaru, sastavljenom u XVIII. st., nalazi se sedam gotikih reljefa iz Engleske od alabastera (XIV.XV. st.). upna crkva sv. Petra spominje se u XV. st.; u poetku trobrodna graevina, u XVIII. st. je preinaena i dozidan joj je zvonik. Osim zlatnoga kalea gotikog oblika u njoj se nalazi i oltarna slika Leonarda Bassana. Kraj crkve nalazila se loa iz 1770. (poruena), dok je barokni katel pania iz 1674. sasvim nagren. Jedno od najstarijih mjesta na otoku karakterizira poloaj uz lijepo arsko polje. Najpoznatiji je proizvod uveno bijelo vino, poip, ije je podrijetlo meu prvima u Hrvatskoj zatieno, a cijeni se i arsko maslinovo ulje. U crkvu Gospe od arskog polja hodoasti se na Blagdan Sv. Jakova, zatitnika are (25. srpnja) te na Malu Gospu (8. rujna). Na Svetog Jakova obvezno se izvodi kumpanija (v. Blato). Njeguje se i tradicija pjevanja dalmatinskih narodnih napjeva. 27. IOVO, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; Romanski naziv otoka (Bua, Boa, Bavo, Bubus) vjerojatno je ilirskog podrijetla. Slavenski naziv iovo dovodi se u vezu s nazivom istonoga rta otoka Caput Jovis. U srednjem vijeku na iovu postoji niz sela, pustinjakih stanova i leprozorija. Kod Slatina, u uvali Supetar, otkriveni su tragovi predromanike crkve sv. Petra. U ednom je ouvana srednjovjekovna crkva sv. Mavra. U mjestu iovu je predromanika crkva Gospe pokraj mora. Od XV. st. poveava se stanovnitvo iova doseljavanjem izbjeglica koji bjee pred Turcima, a istodobno se na iovu protegnulo i trogirsko predgrae. Crkvu i dominikanski samostan sv. Kria (5 km od Trogira) grade u XV. st. majstori Ivan Drakanovi i Nikola Mladinov. Samostan ima lijep klaustar; ouvan je polikromni svod blagovaonice, slike Matije Ponuna i dr. U franjevakom samostanu sv. Antuna uvaju se slika Palme ml. i skulptura sv. Magdalene Ivana Duknovia. Uz morsku obalu je crkva sv. Jere. Na istonom dijelu otoka je pustinjaka crkva Gospa od Prizidnice; oslikano gotiko raspelo i bizantska ikona danas su u upnoj crkvi u Slatinama. Uz jugozapadnu stranu iova prua se otoi Fumija na kojemu su ostaci kasnoantike ili ranosrednjovjekovne crkvice sv. Fumije i gospodarskih zgrada trogirskih benediktinaca. Arbanija, naselje na otoku iovu, 4 km istono od Trogira. Na podruju naselja je poznati samostan sv. Kria, a u 1 km udaljenom ednom srednjovjekovna crkva sv. Mavra. 28. DAKSA, otoi na krajnjem jugoistoku Koloepskoga kanala, na ulazu u luku Gru i Rijeku dubrovaku. Na Daksi je bila crkva sv. Sabine s franjevakim samostanom koji franjevci prisilno naputaju, a graevine se preinauju u utvrde i unitavaju. Po otoiu su izgraene postaje krinoga puta u obliku malih kapelica. God. 1994. podignuto je spomen-obiljeje hrvatskim domoljubima uz 50. obljetnicu stradanja od komunistike vlasti. 29. DEBELI BRIJEG, granini prijelaz (s nerijeenim statusom) prema Crnoj Gori u dolini Sutorine (antiko Sub Turri). Dubrovaka Republika je Poarevakirn mirorn 1718. Sutorinu odstupila Osmanlijama kako ne bi imala zajedniku granicu s Venecijom. Poslije je taj predio bio u sastavu BiH, nakon II. svjetskog rata prikljuen Crnoj Gori. 30. DOBROPOLJANA, naselje u istoimenoj uvali na sjeveroistonom dijelu otoka Pamana, ispod najvieg vrha na otoku (Bokolj, 274 m); Prvi put se spominje 1270. Intenzivnije naseljena u XVII. st. izbjeglim stanovnitvom iz zadarskog zalea. 31. DONJI KARIN, naselje u sjevernoj Dalmaciji, na junoj obali Karinskog mora, 16 km sjeverno od Benkovca. U rimsko doba (ostaci amfiteatra) Corinium; nakon doseljenja Hrvata sredite hrvatskog plemena Karinjana (ostaci oltarne pregrade s natpisom). Grad dre Gusii, potom Karlovii, od 1527. Turci, potom Mleani i opet Turci do 1685. Na oblinjoj gradini Miodrag ostaci utvrde (XIV.-XVII. st.). Na ruevinama benediktinske opatije podignut je u XV. st. franjevaki samostan koji je za turskih ratova razoren, a obnovljen poetkom XVIII. st. Crkva i franjevaki samostan uniteni su za srpske agresije na Hrvatsku 1991.

32. DRAGOVE, naselje na sjeveroistonom dijelu Dugog otoka. Okolica je naseljena ve u antiko doba (rimski ostaci podno breuljka Dumbovice), hrvatsko se naselje spominje u pisanim spomenicima od XIV. st. Ovdje je imala posjede zadarska obitelj Drago, a u XV. st. otkupila ih je zadarska obitelj Salomoni. upna crkva sv. Leonarda sagraena je u XII./XIII. st. Na istaknutu poloaju, odakle se prua lijep pogled na okolicu, crkvica je Gospe od Dumbovice koja se spominje od XV. st. 33. DRANICE, naselje u Makarskom primorju, 3 km jugoistono od Podgore; Uz more se nalazi groblje sa srednjovjekovnim nadgrobnim ploama i barokna crkva iz 1745. (poruena u potresu 1794.; obnovljena i ponovno poruena 1961.). U podu crkve uzidane su srednjovjekovne grobne ploe. Iznad sela je gotika crkva sv. Stjepana u kojoj je naen rimski natpis iz II. st. i natpis iz 1446. koji spominje hercega Stjepana. 34. DRNI, grad u Dalmatinskoj zagori, na zapadnom dijelu Petrova polja, izmeu planine Promine i Mosea (Drnika vrata), uz rijeku ikolu, 32 km sjeveroistono od ibenika. Prvi spomen imena (sub Darnis) je iz 1494., to dokazuje da je u srednjemu vijeku postojao grad (tvrava) i predgrae (varo). U razdoblju turske vladavine podignute su brojne graevine koje prikazuje Coronellijev crte (poligonalna tvrava, velika damija). Mletaki je general Foscolo razorio 1648. znatan dio grada. Sauvani su dijelovi tvrave, minaret, uz koji je crkvica Sv. Roka, dok je velika damija barokizacijom pretvorena u crkvu Sv. Ante. U javnim prostorima su djela Ivana Metrovia (Vrelo ivota, Ora, Majka rodilja), koji je pokopan u oblinjem mauzoleju u Otavicama. Muzej drnike krajine uva i neke Metrovieve odljeve. Kljake, naselje 17 km jugoistono od Drnia. Podno Baline glavice naeni su antiki ostaci i rimski natpisi. PretpostavIja se da je to bio Municipium Magnum. S istoga mjesta potjeu dva kasnoantika sarkofaga i reljef s prikazom Mitre uzidan u zid jedne staje u oblinjem zaseoku Lele. - Kraj upne crkve sv. Ilije naeni su ulomci oltarne pregrade iz IX/X. st. (Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu), a na groblju se nalazi jedan bizantski kapitel. Otavice, naselje 10 km istono od Drnia. Rodno mjesto obitelji Ivana Metrovia, koji je na glavici to dominira otavikim poIjem sagradio mauzolej (1926-30.) za sebe i svoju obitelj. Mauzolej je od kamena u obliku centralne graevine s kupolom. Na ulaznim su vratima portreti lanova obite1ji u bronci, a u unutranjosti mnogobrojni reljefi i skulpture sakralnoga sadraja. Unei, naselje u Dalmatinskoj zagori, 13km juno od Drnia. Selo se u ispravama spominje od XIV. st. GrobIjanska crkva sv. Jurja jednobrodna je graevina iz prve polovice XV. st., iznad proelja ima zvonik na preslicu. U Podumcima je prapovijesna piIja iz 3000.godine prije Krista. 35. DRVENIK, naselje i trajektna luka u istoimenoj uvali u Makarskom primorju, 29 km jugoistono od Makarske. Na glavici sjeverno od naselja vide se ruevine kule s obrambenim zidovima iz XVII. st. Gotika crkva sv. Jurja, kasnije barokizirana, ima uzidane srednjovjekovne nadgrobne ploe. 36. DRVENIK VELI, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu, sjeverozapadno od olte, izmeu Drvenikoga i oltanskoga kanala; U rimsko doba Tariona. U XIII. st. spominje se kao Giruna, Gerona, Zerona ili Ziruna. Poetkom XVI. st. sagraena je crkva sv. Jurja (ouvano gotiko svetite). U crkvi se uva vrijedan barokni namjetaj s oltarnim slikama mletakog slikara Antonija Grapinellija. Crkva posveena sv. Nikoli, sagraena 1715., nalazi se izvan naselja. Krajem XVIII. st. obitelj graditelja Macanovia gradi monumentalno proelje nove, nikad dovrene crkve. U kasnobarokne graevine trogirskih obitelji Tironi i Moretti ugraeni su antiki i romaniki spoliji. 37. DUBROVNIK, grad, luka i turistiko sredite junoga hrvatskoga primorja. Lei na podnoju vapnenakoga Sra (412 m), u dolini koju prema jugozapadu zatvara uzvisina Lapada i manji greben s najstarijim dijelom Dubrovnika. Nasipanjem movarne doline izmeu Grukoga zaljeva na sjeveru i Staroga Porta na jugu i izgradnjom Place (Straduna) stara gradska jezgra spojena je s predgraem na drugoj strani doline. Na taj je nain Stradun postao sredite grada i njegova glavna ulica, spajajui suprotna gradska vrata: Ploe na istoku i Pile na zapadu. Nakon izgradnje luke u Grukom zaljevu, Gru

postupno s Dubrovnikom postaje jedinstveno naselje. Poslije se Dubrovnik proirio i na Lapadski poluotok, na nie dijelove padina Sra i izvan gradskih zidina prema upi. Dubrovnik - grad jedinstvene politike i kulturne povijesti (Dubrovaka Republika, Gradski statut iz 1272.), svjetski poznate spomenine batine i ljepote (upisan u UNESCO-ov registar svjetske kulturne batine) jedan je od najatraktivnijih i najpoznatijih gradova Sredozemlja. Uz izuzetne prirodne ljepote i ouvanost batine, Dubrovnik je grad iznimno bogate turistike ponude. Za temeljitiji razgled Dubrovnika, njegova blaga i spomenika potrebno je vie dana. No, ve za etnje Stradunom, uskim ulicama i trgovima, monumentalnim zidinama i tvravama posjetitelji se susreu s tisuljetnom ljepotom njegove kao u koljku uvuene urbane jezgre, stoljeima uenim vjetinama zidanja, klesanja, rezbarenja, te se suouju s povijeu Kneeva dvora, bibliotenim blagom, najstarijom ljekarnicom na europskom jugu i dr. Doputajui uitak odabira, Dubrovnik nudi mnoge muzeje i galerije s draguljima hrvatske batine. Dubrovaki muzej u Kneevu dvoru u svom kulturno-povijesnom odjelu ima 15 500 predmeta. U autentinim dvoranama postavljena je zbirka namjetaja XVII.-XIX. st., odore knezova i vijenika, vlastelinske odjee. Pomorski muzej (tvrava Sveti Ivan) u stalnoj postavi izlae raznovrsnu grau vezanu uz dubrovako i hrvatsko pomorstvo, s posebnim naglaskom na povijest Dubrovake Republike. Muzej franjevakog samostana uva sav inventar stare ljekarnice, radove starih dubrovakih zlatarskih, vezilakih i slikarskih radionica. U Muzeju dominikanskog samostana prikazani su vrijedni primjerci dubrovakog slikarstva XV. i XVI. st., skulpture, zlatarski predmeti, rukopisi, inkunabule i note. U Riznici dubrovake katedrale uvaju se relikvije sv. Vlaha, zatitnika Dubrovnika, te mnoge druge umjetnike slike i predmeti. U Etnografskom muzeju Rupe moe se vidjeti prikaz tradicionalnoga gospodarstva i ruralne arhitekture dubrovakoga kraja, nonje i tekstilno rukotvorstvo. Vrlo je atraktivan Akvarij Biolokoga zavoda, smjeten u tvravi Sveti Ivan, s primjercima morske faune. Dubrovnik je po sebi posijao crkve, samostane i hotele, a s licem prema moru uresio se nizom marina, luica te etnica. Zbog velianstvena pogleda na srednjovjekovni Dubrovnik neizostavna je etnja po njegovim zidinama. Posebno mjesto ima Dubrovaki ljetni festival (od 10. srpnja do 25. kolovoza), koji se tradicionalno odrava od 1950. To je kazalini, glazbeni i folklorni festival, 1956. ukljuen u kalendar svjetskih festivala i jedan je od najpoznatijih u svijetu. Odrava se na otvorenim pozornicama u gradu (Gundulieva poljana, Drieva poljana, Lovrijenac, Revelin) ili u prekrasnim ambijentima svojih graevina (Kneev dvor, klaustri, crkve). Na repertoaru su djela hrvatskih i svjetskih klasika koje izvode vodea imena domaih i svjetskih glumaca, redatelja, dirigenata - dosad ih je nastupilo nekoliko stotina. Vaan su dio festivala folklorne izvedbe domaih (Lino, Lado) i stranih folklornih skupina. U likovnome ivotu Dubrovnika posebnu vanost imaju izlobe koje se odravaju tijekom cijele godine. Osim renomiranih galerija - Umjetnika galerija (Put Frana Supila 23), njezin izlobeni prostor Lua Art Centar (Stradun), Sebastijan - povremene i stalne izlobe odravaju se i u drugim prostorima. Nadaleko su poznate dubrovake karnevalske fete - Dubrovaki karnevo, koje se odravaju od ranoga srednjovjekovlja, kada se na dubrovaki prostor prenose iz susjedne Italije. Velika je gradska sveanost proslava Blagdana Sv. Vlaha, jedno i Dan grada Dubrovnika (3. veljae). Proslava traje cijeli tjedan, uz vjerske obrede, procesiju gradskim ulicama, koncerte, sportske, zabavne i karnevalske priredbe. Hrvatski naziv grada izveden je od rijei dubrava a romanski naziv Ragusa - Rausa nastao je od imena otoia na kojem je osnovano prvo naselje (Lave, Lausa). Dubrovnik je osnovan vjerojatno u prvoj polovici VII. st. nakon propasti oblinjeg Epidauruma (dananjeg Cavtata) u toku slavensko-avarske provale u Dalmaciju. Nasuprot tom poloaju, pod brdom Sr, razvilo se hrvatsko naselje Dubrovnik, po kojem se tijekom vremena prozvao cijeli grad; prostorna odijeljenost nastaje nasipanjem dananje Place, gdje se razvija jezgra jedinstvenoga grada. Od svog je osnutka pod zatitom Bizanta (neko vrijeme u njemu je rezidirao bizantski strateg); u vrijeme kriarskih ratova dolazi pod suverenitet Venecije (1205.-1358.), a Zadarskim mirom 1358. u sklop ugarsko-hrvatskoga kraljevstva. Stekavi potpunu samoupravu (vezan samo plaanjem danka kralju i pruanjem pomoi u brodovima), Dubrovnik od tog vremena zapoinje ivot slobodne drave koja svoj najvei uspon dostie u XV. i XVI. st. Kriza mediteranskog pomorstva te posebice

katastrofalni potres 1667. dovode do tekoga gospodarskog stanja. U takvoj situaciji doekuje Dubrovnik Napoleonove ratove. Francuzi ulaze u Dubrovnik 1806., maral Marmont 1808. ukida Dubrovaku Republiku (naziv je u upotrebi od XV. st.). Odredbama Bekoga kongresa 1815. Dubrovnik je pripao Austriji. U vrijeme samostalnosti Dubrovnika dravna je uprava u rukama aristokracije; organi su uprave Veliko i Malo vijee (od 1238.) i Senat (1253.). Na elu je drave knez koji se bira na mjesec dana. U XIII. st. Dubrovani su stekli Lastovo, a u XIV. st. Ston, Peljeac i Mljet. U tijeku nekoliko stoljea Dubrovnik se razvija u najjae gospodarsko sredite na istonoj obali Jadrana, trguje na Istoku i Zapadu, izgrauje znaajnu trgovaku i ratnu flotu (brodogradilita u Gruu, Lopudu i u Suuru na ipanu; ustanova za osiguranje brodova od druge polovice XIV. st.), odrava diplomatske veze s nizom zemalja i gradova. Od 1272. ima Statut, u kojem su, meu ostalim, kodificirani urbanistiki i higijenski propisi (organiziranje karantene), 1301. uvedena je lijenika sluba, 1317. ureena prva ljekarnica. Od 1347. postoji u gradu staraki dom, 1377. organiziran je prvi lazaret, 1424. osnovano je Vrhovno zdravstveno vijee, od 1432. sirotite, 1436. gradi se vodovod. Dubrovnik je istaknuto knjievno sredite od doba renesanse (M. Dri, I. Gunduli); sredite domae slikarske kole XV.-XVI. st.; rodno mjesto uenjaka svjetskoga glasa, meu kojima su fiziar Marin Getaldi (1568. -1626.) i Ruer Bokovi (1717.-1787.), ekonomski teoretik Benedikt Kotrulji (1400. -1468.), kompozitori Luka Sorkoevi (1734.-1789.) i Ivan Mane Jarnovi (1740. ili 1745.-1804.) i dr. Dubrovnik je bio arite humanizma i latiniteta na hrvatskoj obali Jadrana. Znanstvenu i kulturnu djelatnost propagirala su u gradu znanstveno-knjievna drutva - akademije: Akademija slonih (druga polovica XVI. st.), Akademija ispraznih (osnovana oko 1690.) i dr. Vanu ulogu u hrvatskoj kulturi Dubrovnik je zadrao do danas. Dubrovnik je grad najvee spomenine vrijednosti i bogata umjetnikoga znaenja. Gradske zidine i tvrave izvan zidina graene su, pojaavane i dograivane od XII. do druge polovice XVII. st. Na tim je radovima bio angairan niz graditelja (Nicifor Ranjina 1319., Michelozzo di Bartholomeo 1461.-64., Juraj Dalmatinac 1465.-66., Paskoje Milievi 1466.-1516., Antonio Ferramolino 1538., Mihajlo Hranjac 1617. i dr.). Glavni je zid na obilaznom hodniku dug 1940 m, prema kopnu irok 4-6 m, a prema moru 1,5-5 m, visok do 25 m. Uvruju ga tri okrugle i 14 etverokutnih kula, pet bastiona, dvije ugaone utvrde i velika tvrava Sveti Ivan. Od kula je najmonumentalnija okrugla Mineta na sjeverozapadnom uglu zidina. Prezie, koje prati glavni zid s kopnene strane, pojaavaju jedan vei i devet manjih polukrunih bastiona, i kazamatna utvrda Bokar, najstarija sauvana utvrda te vrste u Europi. Grad brane i dvije samostalne tvrave: na istonoj strani Revelin, graen 1539.-51., a sa zapadne strane Lovrijenac, na 46 m visokoj hridi nad morem; prema kronikama gradnja je poela 1050. Dubrovnik je imao etvera gradska vrata, dvoja prema luci a dvoja (s pokretnim mostovima) prema kopnu. Zidine oko grada sauvane su u izvornom stanju. Na zidine se moe doi ispod Lue zvonare ili idui uz crkvu sv. Spasa na Poljani Paskoja Milievia. Od ulaza ispod Lue zvonare put po zidu vodi iznad Ulice izmeu Vrata od Ploa (lijevo Sponza, dominikanska crkva, crkva Sv. Luke i Blagovijesti; desno pogled na gradsku luku i na Revelin), zatim se preko unutranjih Vrata od Ploa penje do kule Sv. Jakova (lijevo pogled na grad) i vodi kraj kula Drezvenik, Nad Sv. Vidom, Sveta Lucija i Sveta Barbara do Minete. Odavde se zapadnim pojasom sputa uz kule Gornji ugao i Sveti Franjo do unutranjih Vrata od Pila (tu se zavrava obilazak sjevernog dijela zida). Obilazak junog dijela zida nastavlja se uz kulu Puncijela (desno pogled na Lovrijenac) i Bokar (lijevo pogled na grad, desno na otvorenu puinu) i uz kule Sveta Marija, Mrtvo zvono, Zvijezda, Sveta Margarita, Sveti Stjepan, Sveti Spasitelj do ugaone tvrave Sveti Ivan (pogled na gradsku luku, Sr i istoni dio grada), zatim du gradske luke iznad Ulice kneza Damjana Jude, iznad Vrata od Ponte, sa stranje strane Kneeva dvora, Narodnoga kazalita i iznad Arsenala do silaska ispod Lue zvonare. 2. Sredite je javnoga ivota grada od najstarijih vremena bio trg Lua. Od njega se prema zapadu prua glavna arterija grada unutar zida, Placa (Stradun). Sa sjeverne strane trga je palaa Sponza, u sredini trga Orlandov stup iz XV. st. s uklesanim likom ratnika. Na tom su se mjestu objavljivale naredbe, najavljivale sveanosti i izvravale javne kazne. Ratnikova desnica do lakta (uklesana i u podnoju stupa) bila je slubena mjera za duinu (lakat) u Dubrovakoj Republici. Na junoj strani je barokna crkva sv. Vlaha (gradio ju je Marino Gropelli 1706.-14.); pozlaeni, srebrni kip sv. Vlaha s maketom grada iz sredine XV. st. (na glavnom oltaru) i dva kamena kipa (sv. Vlaho i

sv. Jeronim), djela brakoga kipara Nikole Lazania s kraja XVI. st., potjeu iz stare crkve sv. Vlaha iz XIV. st. Istonu stranu Lue zatvaraju Lua zvonara, Gradski zvonik i zgrada Glavne strae. Zvonima s Lue zvonare (sagraene 1463.), sazivala su se vijea i najavljivale uzbune. God. 1444. spominje se u dokumentima gradnja Gradskog zvonika. Sat s dva drvena ljudska lika (zelenci), koji otkucavaju sate, izradio je Luka, sin admirala Miha (u bronci ih je izlio nepoznati majstor 1476.). Dananje je zvono (1506.) djelo Ivana Krstitelja Rabljanina. Gradski zvonik u cijelosti je restauriran 1929. Zgradu Glavne strae gradio je 1706.-08. Marino Gropelli. Ispred zgrade Glavne strae, napola u nii, smjetena je tzv. Mala Onofrijeva esma, iju je figuralnu dekoraciju izveo Petar Martinov iz Milana potkraj prve polovice XV. st. Na zgradu Glavne strae nadovezuje se zgrada Gradske opine, graena u stilu lombardske neorenesanse (1863.-64., prema nacrtima Antonija Vecchiettija). U tom je sklopu i Narodno kazalite (nazvano Bondino kazalite) iz istog vremena. Tu su nekad stajale zgrade Velikog vijea (prvi spomen 1303., proirena 1489., izgorjela 1817.) i Velikog arsenala (prvi spomen 1272., poruena oko sredine XIX. st.; sauvan dio prema gradskoj luci). Do zgrade Gradske opine je Kneev dvor, u dananjem obliku gotiko-renesansna graevina, sagraena prema zamisli Onofria della Cave, na mjestu utvrenog dvora iz XII. ili XIII. st. koji je uniten eksplozijom baruta 1435. Portik u prizemlju obnovio je nakon druge eksplozije baruta 1463. u renesansnom stilu Petar Martinov iz Milana. Dvor je stradao u potresu 1667., a popravke je (do 1739.) obavljao korulanski graditelj Jerolim karpa. U sredini dvora je atrij s arkadama (na tri strane u prizemlju i na etiri strane u katu). Reprezentativno stubite vodi do prostorija na katu. Lijevo je ulaz u prostorije biveg arhiva (oslikani ormari iz doba rokokoa). U atriju je poprsje Miha Pracata (rad P.P. Jacomettija iz 1637.), jedini spomenik koji je Republika postavila kojemu zaslunom graaninu. Nad vratima kroz koja se nekad ulazilo u zgradu Velikog vijea stoji natpis: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravivi osobne brige, brinite se za javne poslove). Istonu stranu Poljane Marina Dria zatvara biskupska (prije Sorkoevieva) palaa. Uz nju vodi Ulica kneza Damjana Jude do tvrave Sveti Ivan (danas Akvarij, Pomorski i Etnografski muzej). Crkva Gospe od Karmena barokna je graevina (1628.-36.). Na jednoj od slika, koja se pripisuje C. Regiu, prikazan je i Sorkoeviev ljetnikovac na Lapadu. Juno od Poljane Marina Dria je stara gradska etvrt Pustijerna (prilaz ispod arkada). Tu se u Restievoj ulici nalazi renesansna palaa Skoibuha (Bizzarro-Ohmuevi; izveli Josip i Ivan Andriji 1549.-53. po nacrtima Antuna iz Padove), najbolje sauvana privatna zgrada graena prije potresa 1667. i Zamanjina gotika palaa. U Stulinoj ulici su ruevine starohrvatske, poslije dograivane crkve sv. Stjepana, koju spominje Konstantin Porfirogenet (oko polovice X. st.). Zapadnu stranu Drieve poljane zatvara monumentalno proelje barokne katedrale, graene 1672. 1713. na mjestu stare romanike katedrale koja je sruena u potresu 1667. Nacrt je dao A. Buffalini, a graditelji su bili P. Andreotti, P. A. Bazzi, fra Tommaso Napoli i Ilija Katii, koji ju je zavrio. U crkvi se uvaju slike Padovanina, J. Palme ml., G. G. Savolda, Parmigianina, Bordonea i dr. Na glavnom oltaru je veliki poliptih Marijina Uzaaa (na stranama: sv. Vlaho i Lazar, sv. Nikola i Antun opat), djelo Tiziana i njegovih pomonika, nastalo poslije 1552. U riznici katedrale (ulaz lijevo od glavnog oltara uva se mnotvo zlatnih i srebrnih relikvijara raznih oblika. Ondje se uva i veliki umivaonik s vrem od pozlaena srebra, na kojem je prikazana dubrovaka flora i fauna (rad W. Jamnitzera, oko 1550.). Androvieva ulica vodi do podnoja skalinade Uz jezuite, koju je 1735. projektirao P. Passalacqua. Skalinada vodi do Poljane Ruera Bokovia s baroknom jezuitskom crkvom sv. Ignacija (dovrena 1725. prema nacrtima A. Pozza). U apsidi iza glavnog oltara su i zidne slike G. Garcie (1737.-38.), a u zvoniku je najstarije poznato dubrovako zvono, koje su 1355. lijevali Vivencije i njegov sin Viator. Do crkve je barokna zgrada nekadanjega Dubrovakog kolegija (izvedena 1735. prema nacrtima jezuita Ranjine i Canaulija); na ulaznom stubitu je reljef s natpisom iz 1481. Strossmayerova ulica vodi od skalinade prema zapadu. U nekadanjem samostanu sv. Katarine sada je Muzika kola; u bivoj crkvi otkriveni su temelji i kripta crkve sv. Petra Velikog, prve dubrovake katedrale, s mnogo fragmenata pleterne ornamentike. U nastavku Strossmayerove ulice, u Ulici od Rupa, velika dvokatnica, tzv. Rupe, sluila je kao spremnik za ito. Graena je 1542.-90. (restaurirana 1940.); pod zgradom je 15 velikih suhih bunara (kapaciteta oko 1500 t) buenih u ivu kamenu, u kojima je stalna temperatura 17,5 C. U zgradi je sada Muzej Rupe. Otuda se Ulicom od Domina dolazi u iroku ulicu.

Crkva Domino sagraena je na mjestu stare crkve sruene u potresu 1667. Sudei po kripti, stara crkva bila je trobrodna; jedan sauvani boni brod sad je sakristija. Palu glavnog oltara radio je A. Vaccaro. Trgovaka arterija dananjeg Dubrovnika je Ulica od pua. Na njezinoj junoj strani je crkva sv. Josipa, sagraena nakon potresa 1667. na mjestu sruene crkve sv. Jakova iz 1299. Nasuprot njoj je pravoslavna crkva (1877.) s kulturno-povijesnom zbirkom i kolekcijom ikona. Prema istoku ulica vodi do Gundulieve poljane, gdje je spomenik pjesnika iva Frana Gundulia (rad I. Rendia, 1893.). 3. Na sjevernoj strani trga Lua je monumentalna Sponza (Divona, Fondik). Graena je 1515.-22. u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu, po nacrtima Paskoja Milievia; klesarske radove izvode Nikola i Josip Andriji. Sluila je kao carinarnica (stoga se povremeno nazivala Divona), kovnica novca, dravna blagajna, banka i fontik (ured za procjenu robe). U njoj su imale svoja sjedita dubrovake akademije u vrijeme renesanse i poslije nje. U prizemlju ispred fasade je renesansni portik; u prvom katu su gotiki, u drugom renesansni prozori. Dvorite zgrade okrueno je hodnicima s arkadama. Na frontalno smjetenoj loi (u kojoj su danas originali zelenka i stari satni mehanizam s Gradskog zvonika) latinski je natpis: FALLERE NOSTRA VETANT ET FALLI PONDERA MEQUE FONDERO DUM MERCES, PONDERAT IPSE DEUS (Zabranjeno nam je varati i krivotvoriti mjere, i dok ja vaem robu, sa mnom vae sam Bog). U Sponzi je Dravni arhiv Dubrovake Republike (sadri oko 2 700 000 pisanih stranica raznih dokumenata, isprava, ugovora i dr. od XIII. st. do pada Republike). Ispod Lue zvonare uz Gradski zvonik polazi se na gradski zid. Prolaz vodi kroz zid u gradsku luku. Njezina je izgradnja poela zasipavanjem kanala izmeu otoia Lave i kopna, a 1266. sagraene su etiri kule; 1305. ureena je obala. Na Arsenalu (iz XIII. st.) 1489. adaptacije izvodi Paskoje Milievi; 1535. Arsenal je produen; jedan njegov dio sruen je prilikom gradnje kazalita 1863., a drugi je 1933. preureen u gradsku kavanu. Ulicom sv. Dominika dolazi se do samostana i crkve dominikanaca (Bijelih fratara), koji su doli u Dubrovnik 1225. Izgradnja dananjega samostanskoga kompleksa zapoela je poetkom XIV. st. Prvi poznati graditelji crkve (1315.) bili su Nikola i Juraj, sinovi protomagistra Lovre iz Zadra. Crkva je ee pregraivana, osobito nakon potresa 1667., nakon francuske okupacije (kad je sluila kao konjunica i spremite) i 1883. U crkvi su s desne strane Navjetenje s nizom slika iz povijesti dominikanaca u Dubrovniku (N. Boidarevi, 1513.), izlaz u Ulicu izmeu Vrata od Ploa (nekad glavni ulaz u crkvu, jedini romaniki portal iz XIII. st. u Dubrovniku, kome je 1419. dodan vanjski gotiki okvir), oltar sv. Vinka Ferrera sa sveevim kipom iz XV. st. i slika Uzaae Marijino s vedutom Dubrovnika (potpis nepoznata majstora A.B.D. oko 1648./58.). S lijeve strane je oltar s palom sveta Magdalena izmeu sv. Vlaha i arhanela Rafaela s likom donatora iz obitelji Puci (slikao Tizian oko 1554.), oltar s baroknim raspelom, kasnogotika kamena propovjedaonica iz XV. st., oltar sa slikom udo sv. Dominika (Vlaho Bukovac, 1912.) i slika Silazak Duha Svetoga s likom donatora Skoibuhe (A. Vaccaro, prva polovica XVII. st.). U sanktuariju je s desne strane kapela obitelji Lukarevi iz XV. st. s triptihom Mihajla Hamzia iz 1512., a s lijeve strane kapela obitelji Gunduli (Luka Paskojev, 1536.) s triptihom (rad Nikole Boidarevia, poslije 1458.). Na glavnom oltaru (iz 1603.) je slika Gospa od Krunice (rad anonimnog slikara iz XVII. st.). Ispod luka koji dijeli brod od sanktuarija slikani kri P. Veneziana iz 1352. Sakristiju je gradio 1485. Paskoje Milievi; u njoj je umivaonik (kraj XV. st.), veliko raspelo (poetak XVI. st.) i nekoliko nadgrobnih ploa. Nad sakristijom se die etverokatni zvonik s lanternom. Poeo ga je graditi 1390. Cecho iz Monopolija, 1404.-1531. na njemu je radilo nekoliko domaih majstora. U zvoniku su tri stara zvona, izlivena u Dubrovniku; jedno iz 1463. (Bartolomeo de Cremona), drugo iz 1515. (Ivan Krstitelj Rabljanin) i tree iz 1622. (Gaudencije Lastovac). Klaustar samostana ima hodnike s vitkim arkadama (prijelaz iz gotike u renesansu); izveli su ga domai majstori po djelomice preinaenu nacrtu Masa di Bartolomea. Na istonoj strani klaustra je kapitulska dvorana s oltarnom slikom, radom Nikole Boidarevia iz 1513., i grobom pjesnika Dinka Ranjine (1531.1607.). U muzeju se nalaze vrijedni primjerci dubrovakoga zlatarstva. Zbirka slika obuhvaa razdoblje od XIV. st. do naih dana (Tizian, Charonton, Lorenzo di Credi, Vasari). Samostanska knjinica posjeduje 217 rukopisa (meu njima i iluminirane kodekse), 239 inkunabula, 16000 svezaka tiskanih knjiga, povelje vane za povijest Dubrovnika; istiu se inkunabule A. Paltaia i D. Dobrievia, Savonarolini govori iz 1497. Uz dominikansku crkvu prigraena je crkva sv. Sebastijana (1466.-69.); za francuske okupacije bila je

pretvorena u zatvor, pa je znatno izmijenjena. Prolaz uz baroknu crkvu Rozarija spaja Ulicu izmeu Vrata od Ploa sa sjevernom glavnom ulicom starog Dubrovnika, Prijeko. Lijevo je predromanika crkva Sv. Nikole, kojoj je poslije dograen jedan gotiki brod; 1607. je produena i dodano joj je kasnorenesansno proelje (natpis i datum na arhitravu). Kao antependij glavnog oltara slui predromanika kamena ploa s motivima pleterne ornamentike. Uzbrdo, Zlatarskom ulicom, vodi put do Ulice Peline (koja prati sjeverni potez gradskih zidina do Minete). Na uglu, ispred nekadanjih gradskih Vrata sv. Jakova, stoji crkvica sv. Jakova na Pelinama s romanikim obiljejima; prvi se put spominje 1225. S Pelina prema ulici Prijeko sputa se udioska ulica, na podruju idovskoga geta koji je u Dubrovniku postojao od 1352. Tu je sinagoga iz XV. st. (s namjetajem iz XVII. st.), jedna od najstarijih sauvanih sinagoga u jugoistonoj Europi. U Ulici od Sigurate nalazi se starohrvatska crkvica Sigurata; u kasnijim stoljeima dograeni su boni brodovi i barokno proelje. Do crkvice je samostan koludrica u kojem se uva najstarija zavjetna slika s prikazom dubrovakog broda i vezena slika Pranje nogu (po nacrtu Niccola di Pietra, XV. st.). Ulicom Celestina Medovia dolazi se na Placu. Tu je, do Vrata od Pila, samostan i crkva franjevaca (Male brae). Gradnja samostana poela je 1317. u prijelaznom stilu iz romanike u gotiku. Crkva je dovrena vjerojatno 1343., a zvonik 1424. (nakon potresa 1667. gotiki je iljak zamijenjen kupolastim krovom). Oltari i slike na njima pripadaju razdoblju od baroka naovamo, jedino je propovjedaonica iz XV. st. U crkvi je grob pjesnika iva Frana Gundulia (1588.-1638.). U sakristiji, koja nije oteena u potresu, gotika kapela obitelji Buni iz 1472.; oltar kapele ima oblik trokrilnog ormara za relikvije, sa slikama na drvu. Kasnogotika juna vrata prema Placi (u luneti Piet, na vrhu Bog Otac, a sa strane sv. Jerolim i sv. Ivan Krstitelj) djelo su kipara Leonarda i Petra Petrovia iz 1499. Najstariji sauvani dio itavoga kompleksa je s obiljejima prijelaznog stila. Hodnik je uokviren sa sve etiri strane nizom dvostrukih heksafora, s razliitim kapitelima koji pokazuju snaan utjecaj romanikog bestijarija. Prvi graditelj i klesar klaustra bio je Mihoje Brajkov iz Bara (u junom traku hodnika je njegov nadgrobni natpis). Poslije njegove smrti (1348.) na klaustru rade Miljen Radomisli 1367. i Leonardo Stjepanov iz Firence 1376. Trone dijelove popravljaju 1426. Boidar Bogdanovi i Radin Bogeti, a 1433. izvedbu kamene balustrade na terasi nastavlja Ratko Brajkovi. esma u sredini dvorita postavljena je u XV. st. Na istonoj strani klaustra je kapitulska dvorana sa sedam kapela; u njoj je ureena riznica. U samostanu se uvaju ureaji i pribor (XV.-XVII. st.) stare samostanske ljekarnice, koja je postojala ve 1317. Samostanska knjinica s vie od 30000 svezaka posjeduje 22 inkunabule, oko 1500 rukopisa, 15 iluminiranih koralnih knjiga, veinom iz XV. i XVI. st., i brojna djela stare domae glazbe; istie se martirologij iz 1541., koji je pisao i iluminirao Dubrovanin Bernardin Orsat Gueti. Nasuprot glavnom ulazu franjevake crkve je crkva sv. Spasa, graena u stilu renesanse (1520.-28., graditelj Petar Andriji). Od slika u crkvi istie se Uzaae, rad Petra iz Urbina (1527.). Uz crkvu vodi zapadni put na gradske zidine. Na zapadnom proirenju Place, na Poljani Paskoja Milievia, nalazi se Velika Onofrijeva esma, esnaesterostrani spremnik prekriven kupolom, jedna od zavrnih toaka starog vodovoda. Nacrt je 1438. izradio Onofrio della Cava, a gradnja je dovrena 1444.; kupolu je izveo Petar Martinov iz Milana. esma je dijelom stradala u potresu 1667. Junu stranu Poljane Paskoja Milievia zatvara bivi samostan sv. Klare, koji je u XIX. st. doivio razne pregradnje. Osnovan je 1290. uz najraniju crkvu sv. Vlaha (iz XII. ili XIII. st.), koja se poslije izgradnje samostana poela nazivati crkvom sv. Klare. Veliko dvorite s dvostrukim arkadama bivega klaustra danas je ljetno kino i restauracija. Glavna arterija staroga grada, Placa (Stradun), duga 292 m, spaja Vrata od Pila s Vratima od Ploa; tim potezom ide, od donoenja Statuta o sanitarnim mjerama u XIII. st., glavni kanalizacijski kolektor. S obje strane Place bile su nekad trgovine. Poploena kamenom 1468., Placa je nakon potresa 1667. obnovljena (jednostavan tipizirani barok, prema sugestijama G. Cerutija iz Rima). Neke kue sauvale su stari tip ulaza u trgovine u prizemlju. 4. Od Lue ulicom izmeu Vrata od Ploa, uz Vrata od Ribarnice i uz dominikansku crkvu s desne strane ispod gradskog zida je predromanika crkvica sv. Luke, koja se prvi put spominje 1245. U vie je navrata produivana; posljednji put 1787. Gotiki kipovi nad vratima vjerojatno su rad Leonarda i Petra Petrovia s kraja XV. st. Uz nju je crkva Navjetenja (Nuncijata) s lijepim portal om. Gradio ju je 1536. (u stilu renesanse s nekim elementima gotike) Petar, sin Marka Andrijia; obnovljena je 1910. Cesta prolazi kroz unutranja

Vrata od Ploa (poetak XIV. st.); nad vratima u nii kip zatitnika grada sv. Vlaha, najstariji od brojnih takvih kipova u Dubrovniku. Kameni most vodi preko gradskog opkopa do podnoja tvrave Revelin. Gradnja je zapoela 1463. po nacrtima A. Ferramolina, a dananji je izgled dobila 1538. Uz istoni vrh Revelina su vanjska Vrata od Ploa, glavni istoni ulaz u grad. Na njima se sauvao mehanizam za dizanje pokretnog mosta, na koji se prema kopnu nastavlja kameni most iz 1449. d malog trga ispred vrata vodi nekoliko cesta i putova prema Gruu i Lapadu, prema Bosanki i arkovici, te spojna cesta s Jadranskom magistralom. Idui kroz predgrae Ploe desno je naputeni kompleks zgrada, Lazareti (Tabor), iz 1590. U XIX. st. tu se odravao sajam. S lijeve strane ceste je stara crkvica sv. Lazara, uz koju se nalazilo najstarije sklonite za gubavce (spominje se ve 1306.). S desne strane die se Eminova kula, najistoniji objekt Lazareta; iza nje je u uvali gradsko kupalite Ploe. Put Frana Supila zaobilazi uvalu; lijevo je zgrada Umjetnike galerije, a desno su hoteli Excelsior, Orsula, Argentina i vila eherezada. 5. S Poljane Paskoja Milievia vodi put kroz unutranja vrata i meuprostor do vanjskih Vrata od Pila preko pokretnog mosta (sauvani ureaji za dizanje pokretnog mosta) do Trga ispred Vrata od Pila. Odavde jednosmjerni Put iza Grada du gradskih zidina, stube Uz Posat prema Zagrebakoj ulici. Tu su u blizini kapelica sv. Kria na Posatu (neposredno iza Minete), vrlo stara kapelica sv. Felia i crkva Sv. Andrije (njezina je apsida zapravo starohrvatska crkvica, moda ak iz IX. st.). Ispred Vrata od Pila na sjevernoj strani trga je barokni ljetnikovac Pucia. Prema moru prua se plokata Brsalje s platanama. U sredini je fontana s figurama iz Gundulieve pastorale Dubravka (rad I. Rendia, 1900.); s kolonade pogled na tvrave Bokar (lijevo) i Lovrijenac (desno). Od Brsalja silazi se stubama do male luke. Gradnja tvrave Lovrijenac, na visokoj hridi iznad mora, zapoela je (prema kronikama) 1050.; spominje se od 1301., a pregraivana je 1418., 1464. i 1571. Njezini su zidovi na nekim mjestima iroki do 6 m. Od samog poetka Dubrovakih ljetnih igara slui kao jedan od najatraktivnijih pozornica. Na tvravi je natpis: NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO (Sloboda se ne prodaje za sve zlato svijeta). Ulica Ante Starevia postupno se penje (desno hotel Imperial). Lijevo se odvaja put prema parku Gradac i poluotoku Dane. Na Danama je votivna crkva iz 1457. (na glavnom oltaru poliptih Lovre Marinova Dobrievia iz 1465., a na bonom triptih Nikole Boidarevia). Uz nju jedno od starih dubrovakih groblja. Samostan redovnica dijelom je nekadanji lazaret. S lijeve strane Starevieve ulice, uz stalnu pozornicu ljetnih igara, ljetnikovac Crijevia (poslije Pucia) s renesansnom kapelom, parkom i kolonadom. Od ceste (lijevo Opa bolnica, zatim vidikovac Boninovo) odvaja se desno put do groblja Tri crkve, nazvano po starim, poslije pregraivanim crkvicama sv. ura, Klementa i Hilarija. Iza groblja put vodi uzbrdo do najljepega ljetnikovca u Dubrovniku Skoibuha-Bonda (1675.-88.). Od Boninova jedan put vodi prema Lapadu ispod obronaka Petke. Drugi, prolazei kroz Gruko polje, izbija u vrh Grukog zaljeva. Lijevo se odvaja cesta prema Lapadu. Uz obalu u Gruu brojni su nekadanji vlastelinski ljetnikovci. Ljetnikovac Buni-Puci-Gradi ima renesansno prizemlje i gotiki kat, a na velikoj terasi gotiko-renesansnu kapelu. Renesansni ljetnikovac Buni s orsanom (spremite za manje brodove) i terasom pregraivan je u XIX. st. Renesansni ljetnikovac Gunduli (gradili su ga korulanski graditelji u XVI. st.) ima kapelu i paviljon nad nekadanjim orsanom. Renesansni dominikanski samostan blizu pristanita, osnovan 1427., a u XIX. st. pregraivan, u II. svjetskom ratu stradao je u bombardiranju. Renesansni ljetnikovac Natali ima u prizemlju portik s lukovima, a na katu ugaone loe; u neposrednoj blizini je renesansna kapela, nekad u sklopu ljetnikovca. Kasnorenesansna crkva sv. Nikole (brodograditeljskog ceha) graena je 1527.; pala glavnog oltara (na donjem dijelu prikazan dio gruke luke) pripisuje se C. Regiu. Jadranska magistrala se u Gruu sputa do obale, ide usporedno s obalom i kod rta Kantafig ulazi u Rijeku dubrovaku. Od Batale cesta ide zapadnom obalom Grukog zaljeva. U Batali su ljetnikovci Majstorovi (s renesansnim prizemljem i gotikim katom) i Getaldi-Gunduli (s kapelom i orsanom). Dalje je uz obalu ljetnikovac Petra Sorkoevia iz 1521., s renesansnim arkadama u prizemlju i gotikim monoforama i triforama na katu. Stranji, noviji dio na katu ima otvorenu lou s baroknim zidnim slikama. U prostranom vrtu su ribnjak, kapela i velika terasa. U restauriranom ljetnikovcu smjeten je Povijesni institut HAZU. Ljetnikovac Luke Pucia ima renesansno prizemlje, a na katu su gotike monofore i trifora. Sa stranje strane su arkade. Nad Lapadskim poljem je stari ljetnikovac, velika renesansna graevina s

terasom i kapelom; park ljetnikovca (u terasama) ograen je zidom. U neposrednoj blizini su ruevine franjevakog cenobija sv. Ivana s crkvicom izrazito obrambenoga karaktera. U sredini Lapada je vrlo stara crkva sv. Mihajla (prvi se put spominje 1290.) s grobljem. Blie moru je takoer stara crkva Gospe od Milosra (pregraena u XVII. st.), a iznad nje, na poloaju Gorica, crkvica sv. Vlaha, pregraena potkraj XIX. st. U uvali Sumartin, gdje zavravaju ceste iz Dubrovnika i Grua, nalazi se jedno od dubrovakih rekreacijskih sredita s brojnim hotelima i odmaralitima. Ispred najzapadnijeg rta poluotoka Lapada, Baterije, lei otoi Daksa. Zidine starog Dubrovnika zaokruuju izvanredno sauvani kompleks javnih i privatnih, sakralnih i svjetovnih graevina iz svih perioda gradske povijesti od samog osnutka u sedmom stoljeu. Tu moramo posebno spomenuti glavnu ulicu starog grada, Stradun, Kneev dvor, Crkvu svetog Vlaha, Katedralu, tri velika samostana, zgradu Carine i Vijenicu. Dubrovaka Republika predstavljala je posebnu politiku i teritorijalnu cjelinu, ponosei se svojom kulturom, uspjenom trgovinom i osobito slobodom koju su uspijeli sauvati kroz burna stoljea. 38. DUE, naselje i luica 3 km zapadno od Omia; U Duama je sauvana gotika crkva sv. Marka. Starija upna crkva Sv. Ante Padovanskog ima oltarnu sliku Vlahe Bukovca. 39. DUGI OTOK otok u zadarskoj otonoj skupini sjevernodalmatinskih otoka; Dugi otok spominje Konstantin Porfirogenet sredinom X. st. pod imenom Pizuh (sauvan u nazivu poloaja uh uz zaljev Telaicu). U X.-XI. st. otok se u ispravama naziva Insula Tilagus (naziv sauvan u imenu zaljeva Telaice). Ime Veli otok zabiljeeno je prvi put glagoljicom 1460. Na istaknutim vrhovima po otoku nalaze se ostaci ilirskih utvrenih naselja i kameni grobni humci. Na prevlaci Mala proversa bio je prostran rimski ladanjski dvorac (villa rustica), dijelom istraen i konzerviran. Iz starohrvatskog razdoblja sauvale su se u cijelosti ili djelomino, crkvice, suhozidne kuice i grobovi. 40. ELAFITSKI OTOCI zajedniki naziv za otoke sjeverozapadno od Dubrovnika, koji odvajaju Koloepski kanal od sjevernoga Dubrovakog primorja. Niu se u smjeru tzv. dinarskog brazdanja (sjeverozapad - jugoistok). Stari povijesni naziv prvi je upotrijebio Plinije Stariji (I. st.) u svom djelu Historia Naturalis, III, 152. Grki naziv (elafos: jelen) upuuje da je na tim otocima moglo biti takve divljai. Skupini pripadaju otoci Jakljan, ipan, Ruda, Lopud, Koloep i Daksa (neki ubrajaju i Lokrum) te otoii Olipa, Tajan, Crkvine i Sveti Andrija. 41. GOVEARI, naselje u unutranjosti sjeverozapadnog dijela otoka Mljeta, 5 km iznad zaljeva Veliko jezero. Naselje su osnovali potkraj XVIII. st. benediktinci za sezonske radnike iz Hercegovine i Poneretavlja, koji su radili na samostanskom imanju. 42. GRADAC, naselje i luica u Makarskom primorju, 13 km od Ploa; Na lokalitetu Crkvine, blizu mora, otkriveni su tragovi rimskog zida, a u zaseoku iznad ceste sauvana je dvokatna etverokutna kula s pukarnicama, sagraena 1661. za obranu od Turaka. Nedaleko od kule je seosko groblje sa starom, djelomice sauvanom baroknom crkvom. 43. GREBATICA, naselje u istoimenom zaljevu, 14 km jugoistono od ibenika. Na lokalitetu samostana sv. Luce i Konjuine nalaze se ostaci rimskih graevina. Na groblju su crkva sv. Marije i kapela sv. Petra, oko kojih se nalazi vie steaka i poklopac rimskoga sarkofaga. Kapela sv. Petra prizidana je uz crkvu u XV. st. U njezinoj je luneti sveev kip, to ga je izradio jedan od prvih graditelja ibenske katedrale, Antonio Busato. Istono od sela nalazi se crkva sv. Ivana, oko koje ima steaka. Na poluotoku Otrica nalaze se ostaci odlino sauvana obrambenoga zida sa zupcima iz XV. st. 44. GROHOTE, naselje na otoku olti, 3 km od obale i luke Rogaa; Uz upnu crkvu nalaze se temelji trobrodne starokranske bazilike iz VI.-VII. st. (s krstionicom i narteksom), a na groblju dva ranokranska sarkofaga. Usred sela je obrambena kula iz XVII. st., a iz istoga je vremena i nekoliko utvrenih seoskih kua. Nedaleko od sela nalazi se gotika crkvica sv. Mihovila iz XIV.-XV. st. s gotikim freskama. U grohotskoj luci Rogau stoji katel sagraen poetkom XVIII. st.

45. HVAR, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; Hvar je naseljen ve u pretpovijesno doba (spilje Grapeva i Pokrivenik, s obojenom keramikom). Poslije su otok naselili Iliri, koji su se na poetku IV. st. prije Kista, sukobili s Grcima, kad su poeli kolonizirati otok. Ilirima pripadaju brojne gomile na otoku. Hvar je, uz Korulu i Vis, primio grke naseljenike, ali je jedini imao jonsku naseobinu (Pharos, danas Stari Grad). Od stare kolonije sauvali su se dijelom zidovi, grobovi s keramikom apulskog podrijetla i brojni natpisi. Poslije se Hvar istie u rimsko - ilirskim borbama, kad mu upravljai (Demetrije Hvaranin) nastoje sauvati samostalnost. U rimsko doba gubi nekadanje znaenje. Nakon propasti Rimskog Carstva Hvar je, zajedno s itavom Dalmacijom, doao pod bizantsku vlast. U VII. st. potpao je pod vlast Neretljana, s kojima je u XI. st. uao u sastav Kraljevine Hrvatske, a u iduim stoljeima priznaje suverenitet hrvatsko-ugarskoga vladara, bosanskoga kralja Tvrtka, splitskoga hercega Hrvoja, Dubrovake Republike, Mletaka (1278. -1797., uz prekid 1358.-1420.), Francuske i Austrije, a poslije I. svjetskog rata s ostalom Dalmacijom uao je u sastav Hrvatske. U XVI. i XVII. st. Hvar je istaknuto sredite hrvatske knjievnosti (Petar Hektorovi, Hanibal Luci). Grad Hvar i drugi gradovi i naselja na otoku imaju brojne spomenike arhitekture i likovne umjetnosti koji svjedoe o bogatim umjetnikim tradicijama otoka, gospodarskom prosperitetu njegovih stanovnika i o vezama koje je odravao s umjetnikim i kulturnim aritima prolih stoljea. Pokrivenik, uvala s lijepom plaom na sjevernoj obali otoka Hvara, oko 4 km sjeverozapadno od nase1ja Gdinj. Uz ribarske kue sagraen je pristan. Na zapadnoj strani uvale je spiIja Pokrivenik, duga oko 30 m, bogato arheoloko nalazite (obojena keramika iz neolitika). 46. HVAR, grad i luka na jugozapadnoj obali istoimenog otoka; Hvar je grad izuzetnoga kulturno-povijesnog naslijea, ali i snano turistiko sredite sa stoljetnom turistikom tradicijom. Ugodna klima, obilje sunca, prirodne ljepote, razno-vrsna hotelsko-ugostiteljska i sportsko-rekreacijska ponuda privlae u grad turiste i ljeti i zimi, a zbog klimatskih karakteristika razvio se i ljeilini turizam. Davne 1868. u Hvaru je osnovano Higijeniko drutvo, koje se brinulo za ugodan boravak stranaca u gradu. Tako se, zapravo, poeo razvijati suvremeni turizam. Prvi je hotel, Carica Elizabeta, otvoren 1903. godine. Hvar posjeduje iznimnu spomeninu batinu - katedralu, franjevaki samostan, Hvarsko kazalite, tvrave s prekrasnim pogledom na Paklene otoke i Vis. Meu zanimljivim suvenirima i hvarskim proizvodima valja istaknuti jedinstvenu ipku od vlakana agave, koja se moe kupiti u samostanu benediktinki, potom uvenu hvarsku lavandu, osuen cvijet ili ulje, koja se moe koristiti kao lijek, miris ili sredstvo protiv moljaca, te ulje od rumarina. Veliku vanost u hvarskoj turistikoj ponudi imaju tradicionalne kulturne manifestacije: Hvarsko ljeto (srpanj-kolovoz-rujan), folklorne i zabavne priredbe te ribarske fete. Od vjerskih blagdana posebnom sveanom procesijom slavi se Sv. Stjepan papa (2. kolovoza), ujedno i Dan grada, zatim Sv. Prosper (10. svibnja), Sv. Kri (14. rujna), procesija Velikoga petka i dr. Postoje organizirani izleti. Rimsko naselje bilo je uz luku (III. st. prije Krista), a kasnoantiko na podnoju breuljka, gdje poslije 1278. poinje izgradnja grad-skih zidina. U XIII. st. na vrhu breuljka podignut je gradski katel. God. 1551. sagraena je nova tvrava panjol (88 m). Zapadna gradska vrata s kulom dao je podignuti pisac Marin Gazarovi (1625.). Na brdu Sveti Nikola, gdje se nalazila straarnica i uz nju kapelica, Francuzi su (oko 1810.) podignuli tvravu Napoleon (241 m), a na rtu nedaleko od franjevakog samostana Bateriju (1811.). Na otoiu Galiniku, pred ulazom u luku, Austrijanci su izgradili malu tvravu. Sredite staroga dijela grada oblikovano je u XV. st. Na sjevernom obronku iznad trga stoje, unutar gradskih zidova, dijelom sauvane palae hvarskih plemia. Na junom je obronku, na groblju, biva crkva augustinaca, Sv. Mikula, iz poetka XV. st. Najmonumentalniji spomenik civilne arhitekture, Arsenal, graen je 1579.-1611. na mjestu starijeg iz 1331. Pod velikim svodom (promjer luka 10 m) nalazilo se spremite za hvarsku galiju. Knez Pietro Semitecolo dao je 1612. podignuti jedan kat na Arsenalu i u njemu urediti kazalinu dvoranu, jednu od najstarijih u Europi, u kojoj su se davale dramske i operne predstave sve do 1796.; dananji oblik dobila je

obnovom 1880. Danas je u zgradi Arsenala Galerija suvremene umjetnosti Arsenal. Istonu stranu trga zatvara renesansna katedrala sv. Stjepana iz XVI.-XVII. st., djelo domaih majstora (Karli, Pomeni). Uz katedralu je zvonik iz XVII. st. Na baroknim kamenim intarziranim oltarima su slike Majke Boje sa svecima (Domenico Uberti, 1692.), Majka Boja s djetetom (XIII. st.), Piet (Juan Boschetuso, oko 1520.) i Majka Boja sa svecima (Palma ml., 1627.). Lijevo od ulaza uzidan je kasnogotiki reljef (kraj XV. st.), a iznad njega reljef Bievanje Krista, varijanta djela Jurja Dalmatinca s oltara sv. Staa u katedrali u Splitu. Gotika korska sjedala djela su domaih majstora iz 1573. U riznici se, uz stare slike i liturgijske predmete, uva i tap biskupa Pritia (rad Pavla Dubravia iz 1509.). Usred trga, pred katedralom, stoji gradski bunar iz 1520. Sa sjeverozapadnog dijela trga ulica sa stubama penje se prema tvravi panjol. Od te se ulice kod nedovrene palae Hektorovi (kiena gotika XV. st.) odvaja ulica koja ide usporedno s duom osi trga; u njoj je nekoliko gotikih, renesansnih i baroknih zgrada. Na samom poetku uspona je Leroj, kula sa satom, dovrena u stilu renesanse u XVI. st.; zvono iz 1562. Uz kulu se naslanja Gradska loa, dovrena 1479. (na mjestu stare koja se spominje ve 1289.). Na Lou i na Leroj naslanjao se Kneev dvor, sruen 1903., a na njegovu je mjestu podignut hotel Palace. Na obali prema zapadnom dijelu luke die se zvonik (oko 1550.) gotiko-renesansne dominikanske crkve sv. Marka, sruene 20-ih godina XIX. st.; danas je u crkvi smjetena arheoloka zbirka i lapidarij. Na poumljenom poluotoku Sveta Katarina stoji kula iz 1811., nadograena na ruevine nekadanjeg samostana sv. Venerande (XVI. st.). Na tom je mjestu ureena ljetna pozornica; poprsje Hanibala Lucia djelo je Ive Kerdia. Zapadni put uz obalu vodi dalje do kupalita i do zone s vilama i hotelima Pharos i Amfora. U starom dijelu grada su crkvice sv. Kuzme i Damjana (XV./XVI. st. s drvenim stropom) i Sv. Duha (gotika, obnovljena 1494.); u njoj je slika Majke Boje sa sv. Nikolom Alessandra Varotari-Padovanina. Na istonoj strani grada, izvan gradskih zidova, nalazi se renesansni ljetnikovac Hanibala Lucia (XVI. st.). Na rtu izmeu dvije uvale je franjevaki samostan s crkvom Gospe od Milosti, sagraeni 1465.-71. Zvonik su gradili poetkom XVI. st. Bla Andriji i F. i N. pani. U luneti na proelju je reljef Madona s djetetom, djelo radionice Nikole Firentinca iz sredine XV. st. U crkvi su tri poliptiha Francesca da Santacrocea (jedan na glavnom oltaru, iz 1583., druga dva ispod orgulja), slike Krist na kriu Leandra Bassana, Stigmatizacija sv. Franje Palme ml. (1617.), niz slika Muke Kristove Martina Benetevia (1599.) i dr. Rezbarena korska sjedala izveli su 1583. Frano ioi-ui i Antun Spija. Ispod glavnog oltara je grob Hanibala Lucia. Kroz klaustar se ulazi u samostanski refektorij sa zbirkom veziva (XIII.-XV. st.), iluminiranih rukopisa, dokumenata i knjiga (zbirka pomorskih karata Kaspijskog mora, oko 1525.). Meu slikama istie se monumentalna Posljednja veera (krug Palme ml.). Lijepe su etnje do tvrava panjol i Napoleon na brdu iznad grada, otkuda se prua pogled na okolicu grada, Paklene otoke i Vis. 47. IGRANE, naselje i luica u Makarskom primorju, 7 km jugoistono od Podgore; Naselje je postojalo ve u rimsko doba (sarkofazi). Na groblju se sauvala apsida srednjovjekovne crkvice. Na obali je u XVIII. st. sagraen barokni ljetnikovac obitelji imi - Ivanievi, a vrh sela je kula Zale, sagraena u XVII. st. za obranu od Turaka, i barokna upna crkva (1752.). U maslinicima iznad sela je crkva sv. Mihovila (XI./XII. st.), trobrodna predromanika bazilika. Vizuru sela karakterizira visok zvonik. Igrane pruaju ugoaj tipinoga dalmatinskoga turistikog mjesta pogodnog za miran odmor. Osim bistroga toplog mora i ugodnih etnji posjetiteljima su na raspolaganju boalite i minigolf; mogunost za sportove na vodi. 48. IMOTSKI, grad u Dalmatinskoj zagori, na padini sjeveroistonoga krkog oboda Imotskog polja; nadmorska visina 395 m; 4000 stan. Tvrava i grad, smjeteni na obronku brda Podi, dobili su ime po staroj upi Imota iz X. st. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, voarstvo, prerada duhana i stoarstvo u okolici grada, te tekstilna industrija i trgovina. Na kriitu je magistralne prometnice prema Grudama i Mostaru u Hercegovini i regionalne prometnice. Na klisuri iznad Modroga jezera je tvrava iz srednjovjekovnoga i turskoga doba. Na ulazu u tvravu je crkva iz XVIII. st., podignuta nakon odlaska Turaka. Franjevaki samostan iz 1738. pregraen je u prolome stoljeu. upna crkva Gospe od Anela ima vitraje J. Botterija-Dinija (1995.). U samostanskoj muzejskoj zbirci uvaju se brojni predmeti od kojih se istiu ulomci iz starokranske bazilike u Zmijavcima, rijetki primjerak antependija vezenoga na svili iz XVIII. st. i

dr. Spomenik pjesniku Tinu Ujeviu (1980.) rad je kipara Krune Bonjaka, kao i spomenik hrvatskim muenicima (1996.). Crveno jezero, ponikva, duboka provalija, 1,5 km sjeverozapadno od lmotskog, ispunjena vodom; 0,03 km. Dno jezera samo je 19 m iznad morske razine. Razina vode koleba izmeu 285 i 320 m. Ime je dobilo po crvenoj boji (crvenica) vrlo strmih, gotovo okomitih strana. Ubraja se meu najdojmljivije pojave dinarskoga kra. Zatieno kao, geomorfoloki spomenik prirode 1969. Dikovaa, breuljak u selu Zmijavcima, 8 km juno od Imotskog, gdje se nalaze steci u obliku ploe ili sarkofaga. Na lokalitetu Crkvina otkrivena je starokrganska crkva s krstionicom bazilikalnog oblika s krinim krsnim zdencem. Donji Proloac, naselje 7 km sjeverozapadno od Imotskog. Tvrava se spominje 1444. u vlasti hercega Stjepana Vukia Kosae; za turske je vlasti nadograena. Na izvoru rijeke Vrlike su ostaci srednjovjekovne crkve nastale na mjestu graevine iz rimskoga doba. Na Prolokome blatu su ostaci franjevakoga samostana (XV. st. do 1715., kada su franjevci preli u Imotski). Lokviii, naselje 16 km zapadno od lmotskog. Vie nekropola sa stecima: kraj Pezinih kua, u Berinovcu na lokalitetima Grebanik i Novina. Steci su vrsno obraeni (polumjesec, rozete, 1ji1jani, prikaz lova na jelene i dr.), no znatno oteeni. Runovii, naselje u lmotskom po1ju na obali rijeke Vrlike, 10 km jugoistono od Imotskog. Tu je bilo rimsko naselje Novae (ad Novas). Od rimskih arheolokih nalaza istiu se natpis u ast vladara Galijena i Valerijana (oko 253-59.) te nadgrobne rimske ploe uzidane u pod upne crkve i u ogradu groblja. 49. IST, otok u zadarskom arhipelagu, sjeverno od Molata, od kojega ga odvaja prolaz Zapuntel. Spominje ga u X. st. Konstantin Porfirogenet. 50. I, otok u zadarskom arhipelagu, izmeu Dugog otoka i Ug1jana, od kojih je odvojen Srednjim kanalom na istoku i Ikim na zapadu; Otok je bio naseljen ve u pretpovijesti. Konstantin Porfirogenet naziva ga u X. st. Ez; u srednjem vijeku i kasnije bio u posjedu zadarskih plemia i graana. - upna crkva sv. Petra u Velom Iu spominje se od XIV. st., ali nije sauvana u prvobitnom obliku. Sauvan je dvorac zadarske obitelji Canagietti; dvorac porodice Fanfogna, sagraen prvobitno u romanikom stilu, ali kasnije pregraivan, pretvoren je u XIX. st. u kolu. Iznad luke, navrh sela Mali I je predromanika crkvica (iz XI. st.) krunog oblika s polukrunom apsidom; u njoj je u XVII st. prigraen pravokutni brod. Nedaleko od nje je utvreni dvorac. 51. JAKLJAN, otoi u Elafitskoj otonoj skupini, jugoistono od poluotoka Peljeca, izmeu otoka Olipe na sjeverozapadu, ipana na istoku i jugoistoku te Mljeta na jugozapadu; Ruevine benediktinske crkve sv. Sidora. 52. JANJINA, naselje u unutranjosti poluotoka Peljeca, podno brda Gradine (244 m), 2 km od luke Drae na sjeveroistonoj obali; Na lokalitetu Gradina iznad mjesta ilirska gradina; u okolici grobne gomile. Kraj crkve sv. Stjepana na groblju otkriveni su zidovi rimske ladanjske vile i nadgrobne stele iz I. st. Vani su ostaci predromanike crkvice sv. Jurja s kasnosrednjovjekovnim grobljem; na ulomcima oltarne pregrade ureene pleterom je i natpis donatora Petra. Nad ulazom u bivu kneevu palau uzidan je rustini reljef sa sjedeim likom sv. Vlaha. U selu ima lijepih kapetanskih kua iz XIX. st.; dominira historicistika crkva sv. Vlaha. 53. JELSA, gradi i luka na sjevernoj obali otoka Hvara; Sredinom XIX. st. isueni su movarni tereni oko obale, gdje se postupno izgradilo novo sredite Jelse. S okolnim naseljima (Pitve, Vrisnik, Svire i dr.) Jelsa je povezana lokalnim prometnicama, a brodskom vezom sa Splitom i Bolom na Brau. Prvo je naselje nastalo oko crkvice sv. Ivana u Polju, koja je u XVII. st. pregraena u baroknu graevinu osmerostrana tlocrta. Oko crkve se oblikovao trg, koji je dananji izgled dobio XVII.-XIX. st. Utvrena upna crkva sv. Fabijana i Sebastijana, sagraena u XVI. st., trobrodna je graevina prekrivena kamenim bavastim svodom. Jedan od baroknih oltara rad je drvorezbara Antonija

Porrija. U Novom parku je skulptura hrvatskoga skladatelja A. Dobronia (1878.-1955.), rad S. Drinkovia. Nedaleko od Jelse nalaze se ostaci grke antike tvrave nazvane Tor, a na lokalitetu Crkvici ostaci rimske graevine. Jelsa je gradi bogate turistike tradicije. Prvi je hotel, Jadran, sagraen 1911., a 1913. tiska se prvi ilustrirani vodi na hrvatskom jeziku. Grapva pilja, arheoloki lokalitet ispod naselja Humac na junim padinama sredinjega dijela otoka Hvara.pilja je duga 31,5 m, a iroka 32,7 m. Najstariji kulturni sloj pripada mlaem neolitiku (obojena keramika hvarske kulture). Nalazi Ijudskih kostiju upuuju daje Grapeva pilja u to vrijeme sluila i za kult. Svire, naselje na zapadu unutranjeg dijela otoka Hvara, 6 km istono od Jelse. upna crkva sv. Marije Magdalene sagraena je 1777. Svire je ukljueno u tradicionalnu procesiju Velikoga petka koja se odrava od 1658. Poznato po kvalitetnim crnim vinima kao i cijeli predio poznat kao tzv. Hvarska plaa (Pitve, Vrisnik). 54. JESENICE, naselje u primorskom dijelu Poljica, 8 km sjeverozapadno od Omia. Oko 1064. splitski odlinik Petar Crni podignuo je na poloaju u Supetru samostan (rukopis Supetarski kartular, sastavljen uglavnom u XII. st., vaan izvor za prouavanje drutvenih, politikih i kulturnih zbivanja). Na tome mjestu su temelji starokranske crkve iz VI.-VII. st., te ostaci starohrvatske crkve iz XI. st. Tu je naen i nadgrobni natpis Petra Crnoga. Na jesenikome groblju na temeljima dvojne ranokranske bazilike podignuta je srednjovjekovna crkvica sv. Stjepana (sauvana je predromanika oltarna pregrada). Na oltaru je renesansna skulptura sv. Stjepana Prvomuenika, pripisana klesarskoj radionici Nikole Firentinca. 55. KALI, naselje i luka na jugoistonoj obali otoka Ugljana, 3 km jugoistono od Preka; Mjesto se prvi put spominje 1343. Barokna crkva zamijenila je 1698. stariju graevinu. Na breuljku iznad sela je crkvica sv. Pelegrina iz XIV. st. 56. KAPRIJE, otok u sredinjem dijelu ibenskog arhipelaga, izmeu otoka Zmajana i Kakna, od kojih je odvojen Zmajanskim, odnosno Kakanskim kanalom; U XIX. s t. Otok je u posjedu ibenske plemike obitelji Ljubi, a od 1500. plemike obitelji Divni (Difinico). Prvi stanovnici na otoku spominju se u XV.s t. Od 1510. onamo se sklanjaju prebjezi kojis kopna bjee pred Turcima. Crkva u mjestu Kaprije potjee iz XVI.-XVII.s t. (proirena 1801.). 57. KATELA, sedam naselja (upravno grad Katela) u srednjodalmatinskom primorju, sjeverozapadno od Splita; Sedam lijepih starih naselja, sedam Katela, sastavni su dio turistikog podruja izmeu Splita i Trogira. Svojim ljepotama ovo je podruje od pamtivijeka privlailo ljude, od starogrkih pomoraca, rimskih patricija, hrvatskih kraljeva i vladara, vrijednih voara i povrtlara do suvremenih turista. Tri slikovita naselja, Katel tafili, Katel Novi i Katel Stari, smjetena uz 6 km dugu obalu Katelanske rivijere, omiljeno su ljetovalite domaih i stranih gostiju. U antiko doba predio Salone i Traguriuma, s brojnim ladanjskim vilama. Poetkom VII. st. Katelansko polje naseljavaju Hrvati, stvarajui naselja podno Kozjaka, a poslije postaje kraljevski posjed Trpimirovia, sa sjeditem u Klisu i gospodarskim dvorima u Biaima. U vrijeme provale Turaka (XV./XVI. st.) splitski i trogirski posjednici katelanskih imanja osnivaju utvrene graevine na obali, oko kojih se zbog sigurnosti nastanjuju stanovnici sela podno Kozjaka. Katel Suurac, prvi katel uz more, sagradio je na svojemu posjedu splitski nadbiskup A. Gualdo 1392., obnovio ga i proirio nadbiskup B. Averoldo 1488., a konani oblik dao nadbiskup B. Zane 1510. Katel se sastoji od ostataka najstarije kule, ograena dvorita i utvrene gotike palae-ljetnikovca. Na mjestu starijega naselja na brdu nalazi se crkvica sv. Jurja od Putalja, na koju

se odnosi povelja s darovnicom knezova Trpimira (852.) i Mutimira (892.) to se uva u upnoj crkvi. Katel Gomilicu sagradile su u prvoj polovici XVI. st. splitske benediktinke na posjedu (Pustica) koji im je 1078. darovao kralj Zvonimir. Tu su 1160. posvetile romaniku crkvicu sv. Kuzme i Damjana. Poetkom XVI. st. podignut je na otoiu katel za obranu od Turaka. U naselju se nalazi barokna crkva sv. Jere, a u novoj upnoj crkvi je oslikano drveno raspelo, rad F. Bakotia (XVIII. st.). Katel Kambelovac podignula je splitska plemika obitelj Cambi 1589. Bio je okruen morem, ali je kasnijim nasipanjem spojen s obalom. Na obali se nalazi utvrena kua brae Cambi iz XVI. st., a usred naselja cilindrina kula i palaa s bogatim renesansnim balkonom. Katel Luki sagradila je trogirska plemika obitelj Vitturi krajem XV. st. Ima oblik velike utvrene renesansne palae-ljetnikovca, nekada okruene morem, a danas spojene s kopnom. U sredini je dvorite s renesansnim trijemovima. Stara upna crkva iz 1515. je gotiko-renesansnoga stila. U novu upnu crkvu prenesen je u prolome stoljeu oltar bl. Arnira iz istoimenoga splitskoga samostana, rad Jurja Dalmatinca (1445.). U polju se nalazi crkvica sv. Jurja iz IX. st., a na mjestu nekadanjega sela Ostroga crkvica sv. Jere iz XII. st. Katel Stari sagradio je trogirski humanist, pisac i vojskovoa Koriolan ipiko 1481.; nakon poara obnovljen je 1492. S morske strane izgleda poput ljetnikovca, a u sredini je dvorite s trijemom. U naselju se nalazi renesansna crkvica sv. Josipa i barokna upna crkva.Katel Novi sagradio je 1512. Pavao ipiko, neak Koriolanov. Ima oblik samostalne kule. Renesansna crkvica sv. Roka iz 1586., gradska loa (XVIII. st.) i kula sa satom, vanije su graevine toga naselja. Katel tafili nazvan je prema prvom vlasniku Trogiraninu Stjepanu Stafileu, koji je sagradio katel na otoiu i pominim ga mostom povezao s kopnom. Ouvana je kula, renesansna utvrena zgrada, a u mjestu katel obitelji Pera. upnu crkvu renesansno-baroknoga stila iz XVIII. st. sagradio je Ignacije Macanovi. Zapadno se nalazi nedovrena kula Nehaj. Na poloaju dvora hrvatskih vladara Trpimirovia u Biaima nalaze se ostaci crkvice sv. Marte. Biai (Bijai, Bihai), predio 5 km sjevero istono od Trogira, na mei trogirskoga i donjokatelanskoga Veloga polja. Prvi se put spominju u dvjema najstarijima hrvatskim ispravama iz 852. i 892. Na poloaju zvanom Stombrate otkriveni su ostaci starohrvatske crkve sv. Marte koja se spominje 1197. To je trobrodna graevina s uglastom apsidom I zvonikom na proe1ju, sagraena na ostacima starokranske trobrodne bazilike. Oko ruevine su otkriveni i ostaci drugih zdanja, te kasnoantiko i starohrvatsko groblje. Pronaeno je mnotvo fragmenata ornamentalne pleterne dekoracije iz IX. i X. St. Istiu se dijelovi oltarne pregrade, zabati i grede, a osobito rekonstruirani etverostrani ciborij (danas u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika) na kojetmu je djelomino sauvan i natpis. U blizini crkve pronaeno je est kamenih nadvratnika koji su pripadali zgradama kneevskoga dvora, jer je u Biaima bila jedna od odlinije opremljenih povremenih rezidencija hrvatskih narodnih vladara. - Crkva sv. Marte vjerojatno je sruena za provale Turaka. 58. KISTANJE, naselje 25 km zapadno od Knina; U srednjem vijeku naselje u upaniji Luka. U selu Ivoevcima kraj Kistanja ruevine rimskoga logora Burnum. U nedalekom uevu otkopani su ostaci kasnosrednjovjekovne crkvice, a juno od Kistanja, uz rijeku Krku, nalazi se pravoslavni manastir Krka. Burnum, arheoloko nalazite, rimska vojnika utvrda i grad 2,5 km sjeverno od Kistanja. U narodu poznate pod imenom uplja crkva ili Trojanov grad. Otkriveni su ostaci pretorija, s temeljima mnogih prostorija; danas su ostala dva luka od ukupno pet, koliko ih je prvobitno bilo (Alberto Fortis ih je potkraj XVIII. st. zabiljeio tri). evrske, naselje 10 km jugozapadno od Kistanja. Na podruju sela pronaena su dva starohrvatska groblja (naunice, prstenje), vie steaka te kasnosrednjovjekovno groblje s uelcima. U novije vrijeme otkrivena su i dva srednjovjekovna groblja.

Krka, manastir i crkva sv. Arhanela na rijeci Krki. Crkva sv. Arhanela iz 1422. podignuta je na mjestu ranije gotike crkve. Turci su je poruili oko 1530., vie puta obnov1jena. Samostanske zgrade (iz XVIII.XIX.. St.), crkva i zvonik poredani su oko kvadratna dvorita s trijemovima. Manastir ima arhiv i knjinicu s graom iz XVI.-XX. st., zbirku ikona (slika na drvu sv. Ivan Krstitelj iz XIV./XV. st. rad je tzv. Majstora tkonskoga raspela), srebrnih predmeta i umjetnikog veziva. Pari, naselje u Bukovici, 14 km sjeverozapadno od Kistanja. Ondje je vana ranohrvatska crkvica iz XIII. st. Smrdelje, naselje 8 km jugozapadno od Kistanja. Na irem podruju sela postoji vie prapovijesnih tumula. Ostaci rimske arhitekture nalaze se na dva lokaliteta, gdje su naeni i grobovi iz starohrvatskoga doba. Najvee je groblje bilo na Debeljaku, gdje su potvreni hrvatski poganski ukopi iz VIII/IX. St. i starohrvatski grobovi iz IX.-X. St.; pojasni okovi iz VIII. St. 59. KLEK, naselje na sjeverozapadnoj obali zaljeva Klek-Neum. U Kleku je ouvana etverokutna kula Monkovi s kapelom i ostaci zida iz XVII.-XVIII. st. Iznad Kleka su ruevine Smrden-grada (obrambeni zid, kula, kapela); nedaleko od njega je velika nekropola steaka. 60. KLEK - NEUM, zaljev jugoistono od ua Neretve, u Malostonskom kanalu, od kojega ga odvaja poluotok Klek; Podruje Klek - Neum prepustila je Dubrovaka Republika Turskoj u Morejskom ratu (druga polovica XVII St.) kao izlaz na more i kao zatitni koridor izmeu dubrovakoga i venecijanskoga teritorija (u Dalmaciji). Turci su se posljednji put koristili zaljevom u vojne svrhe pri povlaenju prilikom ulaska Austrije u Bosnu i Hercegovinu 1878. 61. KLIS, naselje u zaleu Splita, na prijevoju izmeu Mosora i Kozjaka, 9 km sjeveroistono od Splita; Vanost Klisa istie ve Konstantin Porfirogenet (X. st.). Od IX. st. sjedite je hrvatskih knezova i kraljeva Trpimirovia; knez Trpimir spominje Klis u povelji iz 852. kao svoj dvor (in curtis nostra). Nakon narodnih vladara klika tvrava i okolni posjedi pripadaju raznim hrvatskim feudalcima kao kraljevsko leno. Turska ga vojska osvaja 1537. Kao sjedite sandakata Turci ga utvruju i grade damiju s minaretom. U vrijeme Kandijskoga rata osvajaju ga 1648. Mleani i utvruju po suvremenim stratekim naelima, a damiju pretvaraju u crkvu. Dananji izgled Klisa potjee iz vremena posljednje mletake obnove. Pod tvravom je novije naselje nastalo nakon povlaenja Turaka. U naselju je stara turska esma, a u upnoj crkvi freske V. Paraa. Gornji Mu, naselje 25 km sjeverno od Splita. U rimsko doba naselje Andetrium; ostaci arhitekture i nadgrobni natpisi. Kraj crkve sv. Petra 1871. naen je dekoriran ulomak grede s natpisom hrvatskoga kneza Branimira i uklesanom godinom 888. Natpis glasi: Branimiri annor(um) Xpi (christi) Sacra de Virg(ine) carne(m) ut su(m)ps(it) s(acrum) DCCCLXXX et VIII vi q(ue) indic(tione) (Zagreb, Arheoloki muzej). Tu je bila starohrvatska crkva, vjerojatno adaptirana antika graevina. Uokolo je starohrvatsko groblje. 62. KNIN, grad u sjevernom dijelu Dalmacije, na desnoj obali rijeke Krke, 56 km sjeveroistono od ibenika; Knin lei u Kninskom polju, na podnoju srednjovjekovne tvrave, uz eljezniku prugu Zagreb-Split i cestu koja iz glavnoga grada Hrvatske vodi prema Jadranskoj obali. Drevna prijestolnica hrvatskih kraljeva bogata je vrijednim kulturno-povijesnim spomenicima. Osobito su atraktivni ostaci kninske tvrave na brdu Spas iznad samoga sredita grada, to zbog monumentalnosti same tvrave, to zbog velianstvenih vidika na grad i okolicu. Domai se turisti ne proputaju fotografirati ispod ogromne hrvatske zastave na vrhu tvrave, postavljene u spomen na pobjedu hrvatske vojske u Domovinskom ratu (1995.). U neposrednoj blizini grada izvire rijeka Krka i poinje istoimeni nacionalni park. Posebno su zanimljivi vodopadi Krke kraj Topolja. Nekoliko rimskih grobova otkrivenih ispod tvrave i ostaci arhitekture na brdu Spas potvruju da je tu bilo rimsko naselje. Knin se prvi put spominje u X. st. (Konstantin Porfirogenet) pod imenom Tenen, kao grad i sredite istoimene upe. U doba rane hrvatske drave tu je povremeno boravite narodnih vladara (Trpimir, Muncimir, Svetoslav, Drislav, Zvonimir i Petar). Oko 1040. osnovana je kninska biskupija s jurisdikcijom sve

do Drave, na elu s hrvatskim biskupom. Poslije su u Kninu povremeno stolovali hrvatski velikai (ubii Bribirski i Nelipii); gotovo dva stoljea je pod Turcima, a 1688. zauzimaju ga Mleani i dre sve do 1797. Zapadno od Knina uzdie se srednjovjekovna tvrava podignuta sredinom X. st.; konani je izgled dobila poetkom XVIII. st., kada je umjetnim prosjekom odijeljena od brda Spas koje se na nju nadovezuje sa sjeverne strane. Tvrava je jedna od najveih fortifikacijskih graevina u Dalmaciji. Podijeljena je na gornji, srednji i donji grad, koji su meusobno povezani pokretnim mostovima. Najstariji je gornji grad na sjevernom dijelu tvrave, dok su srednji i donji grad sagraeni u kasnome srednjem vijeku. U poetku XVIII. st. na gradnji zidina kninske tvrave radili su i domai majstori (Ivan Macanovi i njegov sin Ignacije). U tvravi je bio smjeten Muzej hrvatskih starina (danas Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu), osnovan 1893. Na brdu Spasu otkriveno je kasnoantiko i starohrvatsko naselje. Biskupija, naselje 5 km jugoistono od Knina. Poznata je po nalazima ranosrednjovjekovnih spomenika. Arheoloka istraivanja, koja je krajem XIX. st. proveo fra Lujo Marun, oznauju poetak hrvatske nacionalne arheologije, a pronaeni materijal posluio je za osnivanje Muzeja hrvatskih starina u Kninu. Podruje Biskupije se u povijesnim izvorima naziva Pet crkava na Kosovu i spominje kao mjesto gdje je 1088. zborovao i bio pogubljen hrvatski kralj Zvonimir. Od pet ranosrednjovjekovnih crkava otkrivene su etiri; ostaci pete crkve nalaze se pod dananjom pravoslavnom crkvom Sv. Trojice. Na poloaju Crkvina otkriveni su teme1ji trobrodne crkve i samostanskoga kompleksa. Crkva ima tri pravokutne upisane apside, a uz proelje dvije odvojene prostorije s masivnim zidovima koji su vjerojatno nosili zvonik. Sagraena je najkasnije u X. st. Uz crkvu je pronaeno mnotvo ulomaka crkvenoga kamenoga namjetaja. Posebno se istiu dijelovi oltarne pregrade, meu kojima su zabat s plono izvedenim prikazom Majke Boje, kamena reetka sa simbolima evanelista postavIjenim oko Majke Boje s djetetom iznad nepoznata sveca i lika dostojanstvenika, u iroj javnosti poznata pod imenom Gospin pralik. Meu epigrafskom graom istiu se natpisi DVX GLO (riosus) - slavni knez - i oni s imenima svetaca: Marije, Stjepana i Gabrijela. U crkvi i oko nje otkriveno je mnogo grobova s nalazima maeva karolinkoga tipa, pozlaenih i bogato ureenih ostruga, luksusno izraena nakita. GrobIje je bilo u upotrebi VIII.-XVI. st. Na Crkvini je 1938., prema projektu Ivana Metrovia, podignuta memorijalna crkva kojoj je unutranjost ureena njegovim skulpturama te freskama Joze Kljakovia (koje su gotovo potpuno unitene). Na lokalitetu Stupovi otkriveni so temelji prostrane trobrodne crkve (IX. st.) s tri istaknute polukrune apside i masivnim zvonikom na proeIju. To je crkva sv. Cecilije, uz koju se vezuje Zvonimirova pogibija (naziv predjela Cecela). Na poloaju Lopuka glavica otkriveni su temelji manje jednobrodne crkve iz IX. st. U crkvi i na okolnom prostoru otkriveno je vie starohrvatskih grobova s nakitom (naunice, prstenje). Crkva naBukorovia podvornici jednobrodna je graevina s oblom apsidom na zaeelju, takoer iz IX. st. U ouvanom prostoru crkve otkriven je dio plonika i baze oltarne pregrade. Oko crkve je otkriveno vie starohrvatskih grobova s nakitom (naunice, prstenje). Ostaci crkve na Crkvini, Stupovima i Lopukoj glavici kozervirani su i djelomice rekonstruirani. Golubi, naselje 9 km sjeverno od Knina. Kraj pravoslavne crkve otkriveno je starohrvatsko grobIje i fragmenti crkvenoga namjetaja iz IX./X. st. Iz Golubia potjee poznati zlatni nakit s poetka VII. st.; vaan za kronologiju ranohrvatskih spomenika. Kapitul, arheoloki lokalitet jugoistono od Knina; tu su 1885-86. provedena prva arheoloka istraivanja starohrvatskih spomenika. Otkriveni so ostaci trobrodne crkve sv. Bartula koju je podignuo 1203. prepozit Dobroslav. Od starije crkve iz X. st. pronaeni so dijelovi crkvenoga namjetaja ukraeni pleterom, poneki i s natpisom. Od epigrafskih nalaza najvanije su dvije pleterom omamentirane ploe (dijelovi propovjedaonice) s uklesanim imenima hrvatskih vladara Svetoslava i Drislava (X. st.), a uz njih i dux Croatorum. Na Kapitulu je otkopano i vie grobova iz starohrvatskoga i kasnijega razdoblja (naunice, prstenje i ostruge).

Kijevo, naselje 18 krn jugoistono od Knina. Oko crkve sv. Mihovila ima steaka, a na zaravanku ispod crkve nalaze se ostaci starokranske crkve. Na poloaju Prine je starohrvatsko grobIje. GrobIje sa stecima kod Vujia kua. Kri, rjeica koja na svom uu tvori dojmIjiv Topoljski slap, ispod kojeg izvire Krka. Osobito je slikovit duboki kanjon te sadreni slapovi. Prostor uz rjeicu je (1964.) u du1jini od oko, 10 km kategoriziran kao geomorfoloko-hidroloki rezervat, povrine 280 ha. Mokro PoIje, naselje 21 km sjeverozapadno od Knina. Tu su otkriveni ostaci starokranske crkve s transeptom, koji joj daje krini izgled. Crkvena je laa okruena narteksom; apsida iznutra ima polukruni, a izvana poligonalm oblik. Orli, naselje 7 km jugoistono od Knina. Ostaci rimske ladanjsko-gospodarske vile s termalnim vorom. Neke su prostorije imale mozaine podove, a u jednoj je pronaen natpis. Plavno, naselje 17 km sjeverno od Knina. Spominje se od 1423. Na vie poloaja nalaze se ostaci utvrenih prapovijesnih naselja. Na uria grobIju pronaeni su dijelovi starohrvatskoga crkvenoga kamenog namjetaja s bogatim pleternim ukrasom; tu je starohrvatsko i srednjovjekovno grobIje sa stecima. Nad gudurom Tuklea nalaze se ostaci srednjovjekovne utvrde, tzv. Turske kace, graene u vie navrata. 63. KOLOEP, otoi i istoimeno naselje u dubrovakoj otonoj skupini (Elafitski otoci), 7 km sjeverozapadno od Grua; Ostaci gospodarsko-ladanjskoga graevnog sklopa u zapadnoj uvali otoka. Crkvice sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole i sv. Sra pripadaju regionalnoj skupini predromanike arhitekture s kupolom. upna crkva, dovrena u XV. st., opremljena je skulpturama iz XIV. i XVI. st. Na zapadnoj strani otoka vitka kula sagraena je potkraj XVI. st. Stambena arhitektura od XVI., a ponajvie iz XIX. st., ima obiljeja graditeljstva s podruja dubrovakoga ladanja. 64. KOMIA, naselje i luka na podnoju brda Hum (587 m), na zapadnoj obali otoka Visa; Naselje se spominje u XII. st. Katel u luci sagraen je 1585. U XIII. st., na uzviici iznad naselja, benediktinci osnivaju samostan sv. Nikole, tzv. Muster. Najstariju jezgru samostana ini jednobrodna romanika crkva s polukrunom apsidom iz XIII. st. U XIV.-XVII. st. oblikovana je velika peterobrodna crkva: glavni brod je s poetka XVI. st., a veliko barokno svetite iz 1652. Od prvotnih samostanskih utvrda sauvane su dvije visoke etvrtaste kule romanikih obiljeja; kula nad proeljem crkve 1770. pretvorena je u zvonik. Crkva Gospe Gusarice sastoji se od triju jednobrodnih crkava iste veliine, u unutranjosti spojene lukovima. Najstarija je srednja crkva (XVI. st.), dok su bone iz XVII. i XVIII. st. U crkvi su barokni oltari, orgulje iz 1670. i vrsni srebrni reljef Gospe od Ruarija iz XVII. st. Utvrena crkva sv. Roka podignuta je 1763., a crkva Gospe od Sedam alosti (Nova crkva) je iz 1756. Secesijska zgrada Zadrunoga doma iz poetka XX. st. rad je arhitekta A. Bezia; Memorijalni dom projektirao je S. Plani, autor reljefa i mozaika je B. Mardei. U Komii od 1966. djeluje Galerija ure Tiljka, a od 1984. Galerija Borisa Mardeia. Palagrua, skupina otoia na puini Jadranskog mora, gotovo jednako udaljena od otoka Lastova i od talijanske obale. Skupina se sastoji od otoka Palagrue (20 km, 7 stan.), Male Palagrue, Sjevernog i Junog Kamika i okolnih hridi. Zbog mnogih grebena, pliina i hridi plovidba je vrlo oteana. Glavni otok Palagrua - koji ima nalaze iz neolitika (keramika), rimskoga doba do srednjovjekovne crkvice sv. Mihovila na najviem vrhu (91 m) ima atraktivni svjetionik (1875.); uvale Stara Vlaka na sjevemoj i alo na junoj obali sklonita su za ribarske brodice. More oko Palagrue ubraja se u ribom najbogatije podruje u Jadranskome moru. - Oko 5,5 km jugoistono od Palagrue je otoi Galijola. 65. KONAVLE, kraj u junoj Dalmaciji, jugoistono od Dubrovnika; Prvi put ih spominje u X. st. Konstantinb Porfirogenet. U srednjem su vijeku hrvatska upa, a poetkom XV. st. ulaze u sastav Dubrovake Republike. Konavli obiluju prapovijesnim gomilama i spiIjama. Poznat je

antiki spelej u Moiima s kultnim prikazima Silvana i Mitre. U Moluntu so ostaci rimskoga kazalita, ribnjaka i mozaika. U Gornjim Konavlima pronaeni su dijelovi vodovoda kojim se opskrbIjivao Epidaurus (Cavtat). lz srednjega je vijeka sauvano nekoliko nekropola steaka (Pridvorje, Brotnjica). Crkvica sv. Dimitra u Gabrilima je iz ranoromanikoga doba. Kraj Dunave su ruevine utvrenoga grada Sokola iz XIV. st., a u Pridvorju renesansno-barokni kneev dvor i franjevaki samostan iz XV. st., u kojem je kasnogotiko raspelo, rad Jurja Petrovia iz sredine XV. st. Veina nase1ja od starine uva slikovite sklopove starnbenih kua (ilipi). Veliku vanost ima konavoski folklor sauvan do danas, posebice narodne nonje na kojima je, uz prevladavajue dinarske elemente, vidIjiv i sredozemni (enske) i orijentalni (muke) utjecaj. ilipi, naselje 22 km jugoistono od Dubvnika. Poznato je po, svojoj bogatoj narodnoj nonji, folklornim obiajima, glazbi plesu. U tim ljepotama mogu uzivati i turisti, jer je tradicija da se svake nedjelje, od oujka do kraja listopada (a nekoliko puta i zimi), pod vedrim nebom odrava folklorna priredba. Vrijedi vidjeti i muzej, Zaviajnu kuu Konavala s prekrasnim izlocima konavoske narodne nonje, nakita i uporabnih predmeta. Konavoski Dvori, zaselak naselja Ljute, 4 km sjeverno od Grude. Ugostiteljsko sredigte Konavala, smjeteno na nekoliko kaskada bujice Ljute, koja je neko pokretala mlinice. Ugodne su etnje od izvora Ljute do Lovorana, Pridvorja i Dubravke. Pridvorje, naselje u unutranjem dijelu Konavala, 12 km jugoistono od Dubrovnika. U doba Dubrovake Republike glavno naselje podruja. U XV. st. sagraeni su Kneev dvor te franjevaki samostan s klaustrom. U samostanskoj crkvi sv. Vlaha uva se gotiki drveni kri s otoka Dakse. Uz crkvu sv. Sra nalazi se nekoliko steaka, od kojih se istie onaj s reIjefom konjanika. 66. KORULA, grad i luka na sjeveroistonoj obali istoimenog otoka, na poluotoiu koji je uskom prevlakom spojen s otokom; Od pristana uz otvorenu lou iz 1584. vodi neobarokno stubite (1907.) u stari dio grada. Usred trga je katedrala sv. Marka (od prvotne katedrale iz XIV. st. sauvane su samo apside triju brodova). Gotika graevina zavrena je potkraj XV. st. u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu. Meu prvim graditeljima je Bonino iz Milana (glavni portal 1412.); pri gradnji su sudjelovali Hrani Dragoevi, Ratko Ivani, a potkraj stoljea Marko Andriji (lanterna zvonika). God. 1525. dograuje Marko Mili Pavlovi uz sjeverni brod veliku zavjetnu kapelu sv. Roka. Oltarna slika Sv. Trojstvo u junoj apsidi djelo je Leandra Bassana. U svetitu su korska sjedala (Vicko Tironi, 1795.-96.), ciborij nad glavnim oltarom s figurama Navjetenja (klesao 1486.90. Marko Andriji), oltarna slika sv. Marko sa sv. Bartolomejem i Jerolimom (mladenako djelo Jacopa Tintoretta iz 1550.), reljef s prikazom jaganjca iz XIII. st. kao i slika Navjetenje (s obiljejima Tintorettova naina). U kapeli sv. Roka, na baroknom oltaru Gospe od Karmela, sve su tri slike rad Carla Ridolfija (1642.); autor rezbarenih svetakih likova na baroknu mramornom oltaru sv. Roka je Franjo ioi-ui (oko 1576.). U prizemlju zvonika (adaptacija 1967.-69.) ureena je krstionica; u njoj plastike: Uskrsli Krist (Frano Krini, 1968.), Piet (Ivan Metrovi, 1915.) i Majka Boja (Ivo Kerdi, 1926.). U junom je brodu crkve, kraj topovskih kugala i helebarda iz vremena ratovanja protiv Osmanlija 1571., ikona iz XIV. st., Vela Gospa iz samostana s Badije. Nasuprot katedrali je naputena palaa Arneri, graena u stilu kiene gotike, s lijepim renesansnim dvoritem. Do nje je renesansna palaa Gabrielis (XVI. st.) u kojoj je 1957. otvoren Gradski muzej s eksponatima vezanim uz korulansku brodogradnju, brodarstvo i kameno klesarstvo s galerijom korulanskih umjetnika. Uz katedralu biva je biskupska palaa (Korula je sjedite biskupije 1300.-1828.), graena u prijelaznom stilu iz renesanse u barok (XVII. st.), s bogatom Opatskom riznicom, osnovanom 1954., liturgijsko posue i ruho (poliptih Blaa Jurjeva Trogiranina iz 1431.). Na malom trgu stoji gradska vijenica (prizemlje s arkadama iz 1525., kat dograen 1866.), na koju se naslanja kapela Gospe od Ploa,

podignuta 1531. na spomen bitke Aragonaca i Venecijanaca pred Korulom 1483. U njoj su slika Majke Boje sa zlatnim pokrovom iz 1722. i dva venecijanska topa. Kula Mali revelin dobila je svoj sadanji oblik 1499. Pred vijenicom je stup, postavljen 1569., a nasuprot njoj crkva sv. Mihovila (spomen od 1408.; obnova 1615.) s renesansnom propovjedaonicom; slika na baroknu mramornom oltaru djelo je Domenica Maggiota. Iz starog dijela grada Korule vode Kopnena vrata (1650.) kroz Revelin, monumentalnu kulu pravokutna tlocrta (1493.-96.) do mosta. Odavde poinje put po nekadanjem gradskom zidu. Idui tim putem dolazi se do crkve Svih svetih (s poetka XV. st., obnovljena) koja ima kasetirani strop (oslikao oko 1713. Tripo Kokolja), poliptih Marije Suotkupiteljice Blaa Jurjeva Trogiranina (1438.-39.) i ciborij (XV. st.) ispod kojeg je rezbarena barokna Piet Raphaela Donnera. Crkva je povezana dvoranom u kojoj je Galerija ikona, slika domae kole renesanse i procesijski kri Ivana Progonovia (XV. st.). Na sjevernom je kraju poluotoka polukruna kula Tiepolo, na zapadnoj obali, uz rub pristana, kula Barbarigo. Zapadni obalni put uz draicu vodi do dominikanskoga samostana s dvobrodnom crkvom sv. Nikole; stariji brod, zavren oko 1505. a dograeni 1665. U desnom je brodu oltarna pala Muenje sv. Petra muenika (stara kopija Tizianove slike), a u novom brodu barokni oltar sv. Nikole (1629.). Samostan posjeduje zbirku umjetnina. U blizini, na rtu Sveti Nikola, smjeten je 1968. u malenu ljetnikovcu Memorijalni muzej Maksimilijana Vanke (1889.-1963.) s umjetnikovim slikama, crteima, terakotama i dokumentima. Iz predgraa ispred Kopnenih vrata vodi put u park Hober do tvrave sv. Vlaha, koju su 1813. podignuli Englezi (Fort Wellington), na breuljku koji dominira pod gradom. U predgrau Biline je klasicistika osmerostrana crkva sv. Justina. 67. KORULA, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; Otok je bio naseljen ve u mlae kameno doba (Vela spiIja kraj Vele Luke, Jakasova spiIja nad uvalom Rasohatica, rnovo) i u bronano doba. U VI. i V. st. prije Krista na otoku postoji grka kolonija; u to vrijeme otok se zvao Korkyra Melaina (ostaci gkih nase1ja u Lumbardi, u okolici Blata i Potirni). Od 35.g. prije Krista je u sastavu Rimskog imperija; tragovi rimskih nase1ja otkriveni su u okolici Lumbarde, Vele Luke (lokalitet Beneficij), Blaga i na Pelegrinu. Nakon pada Zapadnorimskog Carstva otok je pripao istonogotskoj dravi (493.), a zatim Bizantu (555.). U IX. st. osvajaju ga NeretIjani, 1000. Venecija. God. 1180. dolazi pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja (1214. donesen je statut za grad i otok). Od 1221., u tijeku dva stoljea, mijenja nekoliko gospodara - zahumske vladare, Veneciju (1298. genovska flota pobjeuje venecijansku u blizini Korule), kraIja Ludovika 1. (1358.), bosanske vladare (1390.) i Dubrovaku Republiku (1413-17.). U razdobIju 1420-1797. otok je pod vlau Venecije, ali je zadrao svoju autonomiju. Zbog estih napada turske flote i piratskih brodova (sve do poetka XVIII. st.) utvrene su neke istaknute toke na otoku (osobito grad Korula). - Nakon pada Venecije ponovno se mijenjaju gospodari (1797-1805. Austrija, 1805-13. Francuska, 1813-15. Velika Britanija, 1815-1918. Anstrija). Pod talijanskom je okupacijom 1918-21., poslije ega je prik1juen Hrvatskoj. Glavno sredite, grad Korula, batinom i slikovitou zidina, uz Dubrovnik, spada u najposjeenija junohrvatska mjesta. - U gospodarstvu otoka stoIjeima su znaajnu ulogu igrali brodogradnja (grad Korula, Vela Luka) i klesarstvo (vaenje bijelog mramora iz kamenoloma na isonoj obali otoka). 68. KORITA, naselje u unutranjosti istonoga dijela otoka Mljeta. Oko brani-kule s pukarnicama (XVII. st.) nekoliko seoskih kua s prijelaza renesanse u barok, graenih na nain dubrovakih jednostavnijih ladanjskih rezidencija. Crkve sv. Vida i Gospe od Brijega imaju slikoviti zvonik na preslicu i trijem; nose renesansno obiljeje. 69. KORNATSKI OTOCI najbrojnija i najgua otona skupina u Jadranskome moru;

Ime su dobili po Kornatu, najveem otoku (32,62 km). Plinije ih naziva Cratea. God. 1980. otoci su proglaeni nacionalnim parkom. Od XIV. st. otok Kornat naziva se Insula Sancte Marie, Stomorin otok, Tarac, Toreta (Tureta), a od XVII. st. udomaio se za otonu skupinu naziv Coronati. Kornati su bili naseljeni od neolitika. U novije doba nema stalnih naselja; posljednje se spominje u XVIII. st. pod imenom Toreta. Od davnine su bili u posjedu Zadrana. Od XVI. st. drala ih je Venecija i davala pod zakup zadarskim obiteljima. Najstariji arheoloki nalazi na Kornatu su ostaci ilirskih naselja (Straie, Toreta) i kameni grobni humci. Nalaza iz rimskog doba ima na breuljku Toreta; ispod breuljka s june strane vide se ostaci starokranske crkve s polukrunom apsidom. U njoj je kasnije sagraena, jo sauvana, manja crkvica; za donji prag te crkvice upotrijebljen je rimski votivni natpis. Na samom breuljku je velika etverokutna tvrava, sagraena na poetku srednjeg vijeka. Ostaci jedne, zacijelo srednjovjekovne, kule vide se na otoiu Panituli, a na otoku Jadri je crkva iz XVI. st. Posljednjeg dana stvaranja svijeta Bog je elio okruniti svoje djelo, te je od suza, zvijezda i daha stvorio Kornate - zapisao je George Bernard Shaw. Prekrasna priroda, splet nebrojenih otoka i otoia (narod kae: za svaki dan u godini po jedan), arobno more - sve to ini Kornate atraktivnim ciljem mnogobrojnih izletnika i nautiara. 70. KOINO, naselje u sjevernoj Dalmaciji, 9 km sjeverozapadno od Zadra; upna crkva sv. Mihovila Arkanela sagraena je 1522. 71. KRAJ, naselje na jugoistonom dijelu otoka Pamana, 3 km juno od naselja Paman; U selu je gotiki franjevaki samostan sa crkvom iz 1392. Dvorina vrata samostana obnovljena su u baroknom stilu 1669., crkva je barokizirana (na proelju renesansni reljef sv. Jerolima iz 1554.). 72. KRAPANJ, otoi u jugoistonom dijelu ibenskoga kanala. Krapanj je u srednjem vijeku bio posjed ibenskoga kaptola. Za turskih provala, od kraja XV. st., na otok se sklanjaju bjegunci iz susjednih sela na kopnu. Franjevaki samostan i crkvu gradili su u XV.-XVI. st. domai majstori. Crkva je dovrena 1523., proirena 1626.; dananji zvonik podignut je 1907. Na lijevom oltaru je slika Krapanjska Gospa, rad domaeg majstora iz XV. st. Samostan, nadograivan 1626. i popravljan 1668., ima renesansni klaustar; slika Posljednja veera u refektoriju rad je Francesca da Santacrocea (XVI. st.). 73. KUITE, rijeka u Dalmaciji; izvire na zapadnom podnoju Dinare, a u more utjee kod ibenika; duga 72,5 km. U dijelovima toka gdje prolazi laporovitim naslagama stvara proirenja (Aranelovac i dr.), a u vapnencima probija uski i duboki kanjon (do 200 m), prelijeva se preko travertinskih barijera i stvara vodopade. U gornjem su dijelu toka dva vodopada visine 10 m. Pri ulazu Krke u Kninsko polje nastaje vodopad Veliki buk (20 m). U donjem dijelu toka redaju se vodopadi: Bilui (19,6 m), Prijen (15 m), Manojlovac (tri slapa; 84,5 m), Roki slap (25,5 m) i Skradinski buk (37,5 m), najljepi od svih. Izmeu Rokog slapa i Skradinskog buka je Visovako jezero (dugo 13 km) s otoiem (v. Visovac). Na otoiu Visovcu moe se razgledati franjevaki samostana. Posjetiteljima parka pokazuju se mlinice gdje se u kamenim rvnjima melje ito, a moe se kuati kruh od tako samljevena ita.Otvorena je i etnografska zbirka. 74. KUKLJICA, naselje i luica na jugoistonom dijelu otoka Ugljana, 8 km jugoistono od Preka; Prvi se put spominje 1345.; crkva je podignuta 1666. (na proelju vie glagoljskih natpisa). U umovitoj uvali Kostanj su ruevine gotike crkvice iz XV. st. 75. KUNA PELJEKA, naselje u sredinjem dijelu unutranjosti poluotoka Peljeca; U XIX. st. Dubrovani grade katel Gueti i prvu crkvu sv. Stjepana na groblju (pregraena potkraj XIX. st.). Trobrodna crkva Gospe Loretske (1681.) najmonumentalnije je barokno zdanje dubrovakoga podruja

izvan samoga grada Dubrovnika. U crkvi su mramorni oltari radionice obitelji Brutapelle, te slike Celestina Medovia. Uz nju je 1705. podignut franjevaki samostan. U rodnoj kui Celestina Medovia nalazi se zbirka slika, a u mjestu spomenik slikaru, rad Frana Krinia. 76. KUPARI, naselje i ljetovalite na zapadnoj obali upskog zaljeva, 8 km jugoistono od Dubrovnika, smjeteno na padini manjeg breuljka. U blizini Kupara je utvrena stambena kua, zvana Toreta; sagradio ju je Orsat urevi 1623. za obranu od gusarskih napada. etverouglasta zgrada s nadsvoenim prizemljem ima na katu i stubitu pukarnice. 77. LASTOVO, otok u junodalmatinskom arhipelagu, 13 km juno od otoka Korule od koje ga dijeli Lastovski kanal; Otok se za vrijeme grke kolonizacije na Jadranu spominje pod imenom Ladesta. Ostataka graevina iz rimskoga doba i iz ranoga srednjeg vijeka ima u uvali Ubli. U ranome srednjemu vijeku bio u posjedu Bizanta, a od IX. st. pod NeretIjanima. God. 998. osvajaju ga Venecijanci, u XI. i XII. st. pripada ZahumIju (iz tog je razdoblja predromanika crkvica Sv. Luke blizu mjesta Lastova), 1185. dolazi pod vlast ugarskohrvatskih kraljeva, 1221. opet je u sklopu ZahumIja, a 1252. pripada Dubrovniku (1310. dobiva komunalnu autonomiju i statut). Francuzi vladaju otokom 1808-13., Britanci 1813-15., a Austrija 1815-1918. Rapalskim ugovorom Lastovo je (zajedno sa susjednim otocima) pripalo Italiji. Nakon II. svjetskog rata pripojeno matinoj Hrvatskoj. 78. LASTOVO, naselje iznad sjeverne obale u sjeveroistonom dijelu istoimenog otoka. Osim nekoliko kasnosrednjovjekovnih crkvica (sv. Martina,sv. Antuna, sv. Vlaha) u Lastovu je najstariji spomenik dananja upna crkva sv. Kuzme i Damjana iz 1473., kasnije proirivana (XVI./XVII. st.). Iz Lastova je bio poznati hrvatski tiskar Dobri Dobrievi (1454.-1528.). 79. LAVSA, otok u puinskom nizu Kornatskog otoja, izmeu Pikere na sjeverozapadu, te Gustaca i Klobuara na jugoistoku. Duboko uvuena uvala na sjevernom dijelu otoka sidrite je povremenoga naselja Lavse. Ostaci rimske solane. 80. LOKRUM, otoi oko 700 m jugoistono od Dubrovnika; U njegovu junom dijelu je 10 m duboko slankasto jezero Mrtvo more. Sjeveroistona obala je niska i uz nju mogu pristati samo amci, a jugozapadna je strma i nepristupana. Na istonoj obali Lokruma je mala luka Porto, iz koje vodi put do ostataka nekadanje tvrave i pristana Boine na sjevernoj strani otoka. Ime otoia vjerojatno je izvedeno od latinskoga acrumen: kiselo voe. Benediktinci su ondje 1023. sagradili samostan s crkvom. Trobrodna bazilika, graena u romanikom stilu kasnije je dva puta produivana, pa je njezin zvonik (ujedno i obrambena kula) ostao unutar crkve. Crkva, stari samostan i dio novog (iz poetka XIV. st.) stradali su u velikom potresu 1667. Na Lokrumu se navodno 1191. iskrcao engleski kralj Rikard Lavljeg Srca zateen olujom na povratku iz kriarskog rata. Od nekoliko crkvica sauvane su crkvica Navjetenja i kapela Sv. Vlaha iz 1557. Na traenje Dubrovana lokrumski samostan prikljuen je 1466. kongregaciji sv. Justine u Padovi, to je kasnije ilo u prilog namjeri Venecijancima da zaposjednu Lokrum, ali su topovskom vatrom odbijeni. Samostan je naputen 1798. Francuzi su za vrijeme Napoleonovih ratova na najvioj toki otoka sagradili Fort Royal, utvrdu u obliku zvijezde. Austrija je 30-ih godina XIX. st. utvrdu pojaala izgradnjom tzv. Maksimilijanova tornja. Lokrum je 1859. kupio nadvojvoda Maksimilijan Habsburki i na poruenom dijelu samostana dao sagraditi dvorac u obliku tornja, a oko samostana urediti park s egzotinim raslinjem. Poslije je dvorac promijenio nekoliko vlasnika, meu kojima je bio i austrijski prijestolonasljednik Rudolf. Na Lokrumu je sada Bioloki institut HAZU, prirodoslovni muzej i memorijalni muzej Ruera Bokovia. 81. LOPUD, otok s istoimenim naseljem i malom lukom u skupini Elafitskih otoka, sjeverozapadno od

Dubrovnika; U antici grko (Delaphodia), zatim rimsko naselje (Lafota), Lopud je od XI. st. u sastavu Dubrovake Republike; od 1457. sjedite kneije. U XV. st. otok naseljavaju prebjezi iz krajeva pod Turcima. Lopuani su se rano orijentirali na pomorstvo. Svojim brodovima sudjelovali su u XVI. st. u ratnim pohodima panjolskih vladara na Tunis, Alir, Portugal i Englesku, pa je u narodnu predaju ula uzreica o trista Vica udovica poginulih pomoraca s Lopuda (pjesniku verziju legende dao je Antun P. Kazali). Najstariji spomenici otoka jesu ruevine predromanike crkvice sv. Ilije (zidna slika), sv. Petra, sv. Nikole, sv. Maura i sv. Ivana (fragmenti pleterne ornamentike). Uvalu Lopud branile su dvije tvrave: jedna na poluotoku, a druga (Sutvra, iz 1563.) na podnoju najvieg vrha. Na ulazu u luku je crkva Sv. Trojstva (XVI.-XVII. st.). Nad lukom je franjevaki samostan s klaustrom iz 1483., naputen 1808. U samostanskoj crkvi sv. Marije od pilice uvaju se: poliptih venecijanskog slikara Pietra di Giovannija (1523.), triptih iz radionice Nikole Boidarevia, dijelovi poliptiha Girolama da Santacrocea, Raspee, rad lana venecijanske obitelji Bassano, slika Marija u vijencu cvijea, rad flamanskoga baroknoga slikara, rezbarena korska sjedala iz XV. st. Uz obalu je obnovljeni ljetnikovac ori (kasnije Mayneri) s lijepim parkom, naputeni dominikanski samostan, graen u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu (1482.). Na dominantnom poloaju iznad mjesta stoje ruevine Kneeva dvora, jednokatne gotike graevine s terasastim vrtom. Na jugoistonoj strani otoka je uvala unj s crkvom Gospe od unja (iz XII. st., dograivana do XVII. st.) s drvenim rezbarenim glavnim oltarom; u crkvi se uvaju slike: Majka Boja s djetetom (Jacopo Palma st.), Sveta obitelj, Navjetenje (ranobarokni umbrijski slikar), dijelovi poliptiha Mateja Junia iz 1452. 82. LOVITE, naselje na junoj obali uvale Luka na krajnjem sjeverozapadnom dijelu poluotoka Peljeca. U vrijeme rimske vladavine ondje je bila luka na pomorskoj komunikaciji Corcyra nigra (Korula) - Narona (Vid kod Metkovia), a naeni su i tragovi rimske villae rusticae. Crkva Srca Marijina iz 1885. 83. LOIA (Loie), naselje na zapadnom dijelu otoka Braa, oko 1 km istono od Bobovia; Iznad uvale Vija luka je gradina Rat (nalazi iz bronanog doba i grke kolonizacije), a sjeveroistono od naselja predromanika crkva Gospe Stomorice iz XI./XII. st. upna crkva iz 1820. (kasnorenesansnih oblika) kasnije je nadograena. 84. LUKA, naselje u istoimenoj uvali na sredinjem dijelu istone obale Dugog otoka, jugoistono od Vele strae (338 m), najvieg vrha na otoku; Srednjovjekovna crkva kasnije je pregraivana. Slika Mrtvi Krist, dio ranijeg poliptiha, rad je nepoznata domaeg slikara iz XV. st. 85. LUKORAN, naselje u sredinjem dijelu sjeveroistone obale otoka Ugljana, smjeteno uz sredinje plodno polje; Spominje se 1075. u srednjem vijeku posjed zadarskih benediktinaca. Grobljanska crkva ima romanika obiljeja; pregraena je u XVII. st. Ispod Zmoranjeg Lukorana su ostaci gotike crkvice i zgrade; po predaji sagradili su ih egipatski monasi u XIV. st. 86. LUMBARDA, naselje i luka na krajnjem istonom dijelu otoka Korule, izmeu uvala Prina i Bili al, 6 km jugoistono od grada Korule; Na breuljku Koludrtu, sjeverno od naselja, naeno je uz ruevine srednjovjekovne crkve sv. Ivana nekoliko fragmenata grkog natpisa iz IV. st. prije Krista, klesanog u kamen (danas u Arheolokom muzeju u Zagrebu). Taj natpis je psefizma (odluka skuptine) o podjeli zemlje stanovnicima novoosnovane grke kolonije. U popisu kolonista, uz grka imena susreu se i neka ilirska. S podruja Lumbarde ima i drugih grkih nalaza (keramika, novac). U Lumbardi su srednjovjekovna upna crkva sv. Roka (1561. i 1886.

dograivana), nekoliko ljetnikovaca nekadanjih korulanskih patricija (podiu se od XV. st.), rodne kue kipara Frana Krinia (1897.-1982.) i Ivana Lozice (1910.-1943., sa spomen-ploom). Tu je kolijevka grka, vinske sorte koji dio strunjaka dri autohtonom dalmatinskom, dok drugi, zbog njezina imena, zakljuuju da je u antikim vremenima stigla iz Grke. Gastronomskoj ponudi (prut, svjea i slana riba) treba dodati voe i povre iz tamonjih vrtova. Osim zanimljive batine, u Lumbardi je iva tradicijska kultura. Pomno se uvaju i njeguju narodne pjesme, obiaji i plesovi. Tako u vrijeme poklada pada obiaj trganja narani, kada cijelo mjesto, pjesmom i plesom, odaje poast mjesnim ljepoticama i seoskom glavaru. Svetom Roku posveena je sveanost 16. kolovoza. U sezoni se organiziraju prigodne zabavne i kulturne priredbe. 87. LJUBA, naselje u sjevernoj Dalmaciji na obali istoimenog zaljeva, 21 km sjeverno od Zadra; Sjeverno od sela je prapovijesna utvrda Venac. Na rtu Ljubljana ostaci su srednjovjekovne utvrde templara (castrurn Liuba) s ruevinama crkve originalna tlocrta: tri jednake polukrune apside u kvadratinu prostoru koje su naknadno prizidane uskoj lai. U upnoj crkvi vrsno izveden gotki kale. 88. MAKARSKA, grad, luka i turistiko sredite u prostranoj uvali koju s jugoistoka zatvara rt Osejava, a sa sjeverozapada poluotok Sveti Petar na podnoju Biokova. Antiko naselje, vjerojatno Muccurum, razorio je, prema tradiciji, 548. istonogotski kralj Totila. Makarska je kasnije jedno od glavnih uporita Neretljana (887. poraz venecijanske flote blizu Makarske). Do XIV. st. priznaje suverenitet hrvatskih odnosno ugarsko-hrvatskih vladara, 1324.-1463. je pod vlau bosanskih Kotromania, 1499.-1646. dre je Turci, 1646.-1797. Venecija, a od 1815.-1918. Austrija. Na obali je barokna crkva sv. Filipa Nerija i zgrada biveg samostana filipinaca, koja je sauvala svoj prvobitni vanjski izgled. Na sjevernom kraju Obale kralja Zvonimira poinje kruni put oko poluotoka Svetog Petra (svjetionik, temelj crkve sv. Petra iz XV. st. i obnovljena crkva sv. Petra, 1993.). Juno od pristana prua se Marineta s drvoredom do poumljenog rta Osejava. Nedaleko je franjevaki samostan iz 1400. (obnovljen 1540., u dananjem obliku iz 1614.) s klaustrom. Stara samostanska jednobrodna crkva, s baroknim zvonikom iz 1715., pretvorena je u pinakoteku (Uznesenje Marijino Pietera de Costera iz 1760.). U samostanskom klaustru smjetena je Malakoloka zbirka. U sredite Makarske vode od pristana stube do Kaieva trga, gdje je spomenik pjesniku Andriji Kaiu Mioiu (1889., rad Ivana Rendia); s gornje strane trga je barokna upna, do 1828. biskupska, crkva sv. Marka (1700.-76.). U crkvi je srebrni oltar Gospe od Ruarija (iz 1818.) i mramorni inkrustirani glavni oltar (venecijanski rad iz XVIII. st.). Uz junu stranu crkve je barokna esma iz 1775. 89. MALI STON, naselje i luka u uvali Malostonskoga zaljeva, na padinama Bartolomije (224 m, s vidikovcem), 1 km sjeveroistono od Stona; Osnovali su ga Dubrovani 1334. Opasan je zidinama u obliku pravokutnika koje su s kopnene strane graene 1336.-47., a s morske 1358., kad su podignuta i Luka vrata. Po regulacijskom planu iz 1335. izgraena su tri bloka kua; ulice se sijeku pod pravim kutom. Na uzvisini s june strane zapoeta je 1347. izgradnja jake tvrave (s pet kula okrenutih prema moru), kasnije nazvane Koruna. Od nje se prema Stonu protee Veliki zid, s odvojkom do tvrave Pozvizd (1335.) na vrhu istoimenog brda. Malostonska luka, zavrena 1490., graena je po ugledu na dubrovaku gradsku luku. U sredini Malog Stona je ee pregraivana crkva iz sredine XIV. st.; jedno njezino zvono lijevano je 1419. u Dubrovniku. 90. MARANOVII, naselje u unutranjosti jugoistonog dijela otoka Mljeta, 14 km jugoistono od Babina Polja. U sreditu sela je dvokatna barokna kua obitelji Pe (XVIII. st.). U prizemlju su konobe, u katu sredinja reprezentativna dvorana; ispred kue vrt s terasom. - upna crkva sv. Antuna sagraena je u XIX. st. na mjestu starije bratimske crkve (spominje se od XVII. st.); neki gotiki arhitekturni elementi uzidani u

dananju. U njoj je gotiki kale s grbom ugarske feudalne obitelji Bubek (XV. st.). Iznad sela ruevine crkve sv. Marije od Brda s prijelaza iz gotike u renesansu. U njoj grafiti izvedeni crvenom bojom (XV. st.); meu njima prikaz broda. 91. MARINA, naselje i luica na unutranjem dijelu istoimenog zaljeva, 12 km zapadno od Trogira; Naselje je planirano u XVI. st. God. 1495.-1500. trogirski su biskupi na otoiu u zaljevu podignuli etverokutnu kulu s konzolno istaknutim krunitem (kanal izmeu kopna i kule zasut je u poetku XX. st.); popravljena za Kandijskoga rata 1657. i 1717.; rekonstruirana 1971./72. Crkva sv. Ivana je gotikorenesansnih oblika, a u polju nedaleko od sela je gotika crkvica sv. Luke s grbom obitelji Sobota. 92. MASLINICA, naselje i luka u istoimenoj uvali na zapadnoj obali otoka olte; S kraja XVII. st. potjee etverokutna kula s pukarnicama (u uvali). Uz nju je 1708. dozidan jednokatni barokni dvorac sa etverokutnim dvoritem; nad glavnim ulazom je natpis s grbom obitelji Martinis-Marchi. Ribarsko naselje razvilo se uz obalu u tijeku XVIII. st. Na otoiu Stipanska su ruevine starokranske bazilike uzdunog tlocrta s polukrunom apsidom. 93. METKOVI, grad i luka na donjem toku Neretve, 20 km udaljen od utoka u more; na lijevoj obali rijeke i na pristranku brda Gledavca (247 m). Prvi se put spominje 1422., od kada je pogranino mjesto venecijanske, potom francuske i austrijske Dalmacije prema Osmanlijskom Carstvu. Na mjestu dananje neoromanike upne crkve sv. Ilije bila je starija crkva. Stara jezgra Metkovia s kamenim kuama i uskim uliicama mediteranskoga tipa iz XIX. st. Regulacija Neretve i ureenje rijene luke zavreno je oko 1890. Kula Norinska, nase1je na desnoj obali rijeke Neretve, 6 km jugozapadno od Metkovia. U selu je dobro ouvana cilindrina kula, djelomice okruena obrambenim bedemom. Dao ju je podii Koda Mustafa-paa Uuplija oko 1500., a potkraj 1685. uz pomo domaih zauzeo ju je venecijanski providur Pietro Valier. 94. MILNA, naselje i luka u istoimenoj uvali na zapadnoj obali otoka Braa, 20 km jugozapadno od Supetra; Naselje se razvilo poetkom XVII. st. upna crkva Gospe od Blagovijesti iz 1783. ima monumentalno barokno proelje i ciklus tukatura (rokoko) iz ranoga XIX. st. Kasnobarokna oltarna slika Navjetenje rad je Sebastijana Riccija. Uz skulpture sv. Josipa i Jerolima u upnoj crkvi, Ivan Rendi izradio je nadgrobni spomenik Stjepanu Tomau sa secesijsko-folklornim motivima. U uvali Osibova nalaze se ruevine gotike crkvice. Za Napoleonovih ratova u Milni je 1800. ruska flota imala svoju bazu. 95. MLINI, luica na sjevernoj obali upskog zaljeva, 11 km jugoistono od Dubrovnika. Potoci koji teku iz oblinjih izvora neko su pokretali mlinove; danas pad vode iskoritava mala hidroelektrana. U blizini plae je upna crkva sv. Ilara iz 1449. i kapela sv. Roka. Nedaleko od crkve na putu prema Cavtatu su ostaci rimskih graevina. Na zapadnom dijelu naselja je ljetnikovac Stay s orsanom. 96. MLJET, otok u junodalmatinskom arhipelagu juno od poluotoka Peljeca, od kojega ga dijeli Mljetski kanal; Na vrhu Mali Gradac (blizu Babinih Kua) ima ostataka ilirskog utvrenja. U rimsko doba otok se spominje pod imenom Melite. Iz tog doba ima nalaza na cijelom otoku - Pomena, are, Pinjevica. S prijelaza u rani srednji vijek su ruevine palaa i starokranske bazilike u Polaama. Oko 536.-537. otok je uao u sklop Istonorimskog Carstva. Kasnije je doao u vlast Neretljana, a nakon toga Zahumlja. Iz tog razdoblja su predromanike crkvice sv. Pankracija, sv. Andrije i sv. Mihovila u Babinu Polju. Veliki upan zahumski Desa poklanja 1151. cijeli otok benediktincima (iz opatije Pulsano na Monte Garganu u Apuliji), koji na otoiu u Velikom jezeru podiu svoju opatiju i crkvu. Bosanski ban Stjepan poklanja Mljet 1333. Dubrovakoj

Republici; od tog vremena otokom upravlja knez koji rezidira u Babinu Polju. God. 1345. Mljet dobiva svoj statut. U razdoblju gotike sagraeno je na otoku nekoliko crkava (upna crkva u Babinu Polju, Sv. Trojica u Prouri, sv. Vid u Koritima - sve iz XV. st.), a s prijelaza iz gotike u rnesansu su ruevine crkve sv. Marije od Brda (iznad Maranovia). Profana arhitektura zastupljena je s nekoliko karakteristinih zgrada (renesansni dvor mljetskoga kneza u Babinu Polju, nekoliko baroknih kua iz XVII.-XVIII. st. u Koritima). U junom zatonu Velikoga jezera je otoi dug oko 200, irok oko 120 m, na kojemu su benediktinci u XII. st. sagradili samostan s crkvom sv. Marije. Crkva sv. Marije ima karakteristike romanike. Predvorje s visokim reljefima (svetaki likovi) graeno je vjerojatno na prijelazu XII./XIII. st. Ispred njega renesansni je portik s grbom Gundulia iz XVI./XVII. st. Iz tog je vremena obrambena kula etverokutna tlocrta. Na sjeveroistonoj je strani crkve romaniki zvonik. U vrijeme baroka crkvi su prigraene dvije bone kapele s oltarima. Stara samostanska zgrada s klaustrom i prostranim podrumom na strani pristana uklopljena je u XVI. st. u renesansnu dvokatnu graevinu s proelnom terasom dugom 30 m. U to vrijeme samostanski je kompleks utvren (obrambeni zidovi i kule u junom uglu). Samostan je 1869. sekulariziran i naputen; u njemu je do 1941. bila uprava uma otoka Mljeta; 1959.-60. preureen u hotel. U najnovije vrijeme crkva se dovodi u sakralnu funkciju, a samostanu se trai namjena. Crkveni god je Velika Gospa (15. kolovoza). U mljetskom samostanu boravili su kao redovnici poznati dubrovaki pisci Mavro Vetranovi (1482.-1576.), Mavro Orbini (umro 1614.), Ignjat urevi (1675.-1737.), koji boravak na Mljetu opisuje u spjevu Suze Marunkove. Nacionalni park MIjet (od 1960.), nalazi se na sjeverozapadnom dijelu otoka; 54 km. Obuhvaa Malo i Veliko jezero i Soline. Meusobno i s otvorenim morem povezani su uskim i plitkim, umjetno produbIjenim prolazima. U junom zatonu Velikoga jezera je otoi dug oko, 200, irok oko 120 m, na kojemu su benediktinci u XII. st. sagradili samostan s crkvom sv. Marije. Crkva sv. Marije ima karakteristike romanike. Predvorje s visokim re1jefima (svetaki likovi) graeno je vjerojatno na prijelazu XII./XIII. st. Ispred njega renesansni je portik s grbom Gundulia iz XVI./XVII. st. Iz tog je vremena obrambena kula etverokutna tlocrta. Na sjeveroistonoj je strani crkve romaniki zvonik. U vrijeme baroka crkvi su prigraene dvije bone kapele s oltarima. Stara samostanska zgrada s klaustrom i prostranim podrumom na strani pristana uklopljena je u XVI. st. u renesansnu dvokatnu graevinu s proelnom terasom dugom 30 m. U to vrijeme samostanski je kompleks utvren (obrambeni zidovi i kule u junom uglu). Samostan je 1869. sekulariziran i naputen; u njemu je do 1941. bila uprava uma otoka Mljeta; 1959-60. preureen u hotel. U najnovije vrijeme crkva se dovodi u sakralnu funkciju, a samostanu se trai namjena. Crkveni god je Velika Gospa (15. kolovoza). U mljetskom samostanu boravili su kao redovnici poznati dubrovaki pisci Mavro Vetranovi (1482-1576.), Mavro Orbini (umro 1614.), Ignjat urevi (1675-1737.), koji boravak na Mljetu opisuje u spjevu Suze Marunkove: 97. MOLAT, otok u zadarskom arhipelagu jugoistono od otoka Ista, od kojega ga dijeli tjesnac Zapuntel; God. 1151. otok dolazi u posjed zadarskoga benediktinskog samostana sv. Krevana; od 1409. je pod vlau Venecije, koja ga daje u zakup pojedinim zadarskim obiteljima. Za vrijeme talijanske okupacije 1941.43. na Molatu je bio koncentracijski logor. 98. MOLUNAT, naselje na obali Sutorine u Konavlima; U blizini sela prapovijesne gomile, a u selu ostaci rimske arhitekture. Poluotoi je s kopnene strane zatien zidom koji su 1468.-71. podigli Dubrovani. 99. MURTER, otok u sjeverozapadnom dijelu ibenskog arhipelaga; Najstariji poznati stanovnici otoka bili su Iliri (ostaci ilirsko - rimskog naselja Collentum kraj Betine). U srednjem vijeku zvao se Srima; spominje se i ime Insula Mortari. U XIII. st. na otoku su dva naselja, Veliko Selo (dananji Murter) i Jezera; Betina i Tisno nastali su vjerojatno u doba turskih provala.

100. MURTER, naselje na sjeverozapadnom dijelu istoimenog otoka; Najprije se zvalo Veliko Selo (od XIII. st.) i Srima (Srimac), a od 1715. ima sadanje ime. Prvi put se spominje u XV. st. Na podnoju uzvisine Gradine, u uvali Hramina i drugdje ostaci rimskih graevina, vjerojatno ostaci antikog naselja Collentum. Na rtu Gradini nalazi se mjesno groblje, u kojemu su pronaeni starohrvatski grobovi. Na groblju je crkva Gospe u Gradini iz XVII. st. upna crkva sv. Mihovila ima barokni oltar, rad majstora Pija i Vicka dall'Acqua i jednu ikonu kretsko - venecijanske kole. U upnome uredu nalazi se gotiko-renesansni procesijski kri te nekoliko vrednijih slika. Iznad sela, na brdu Vrini, je crkva sv. Roka iz 1760. 101. NEUJAM, turistiko naselje i izletite u istoimenoj uvali na sjevernoj obali otoka olte. U dnu uvale, na njezinoj istonoj strani, ima ostataka iz antikog doba, a nedaleko od njih su ruevine gotike crkvice (XV. st.). Uz crkvu je jednostavna kamena kua koja je nekada pripadala Dujmu Balistriliu, prijatelju pjesnika Marka Marulia koji je u njoj boravio; u kui je memorijalna zbirka posveena Marku Maruliu, pred kuom spomen-stup podignut pjesniku Petru Hektoroviu. 102. NEREIA (Nereie), naselje u unutranjosti otoka Braa, 10 km juno od Supetra; Upravno sredite otoka do kraja XVIII. st. Starokranska crkva sv. Tudora, zapadno od naselja, pregraena je u XII.-XIII. st. U okolici su jo crkve sv. Jurja i sv. Nikole s prijelaza iz romanike u gotiku. U naselju su gotike crkve sv. Margarite i sv. Petra. U crkvi sv. Petra je kameni reljef Blaene Djevice Marije sa svecima, rad Nikole Lazania iz 1578. Od stambenih zgrada ouvala se gotika kua Garafuli i renesansna palaa Harai. Na trgu uz upnu crkvu je reljef mletakoga lava s natpisom iz 1545. i stup za koplje s lavom i otuenim grbovima. upna crkva spominje se u XIII. st., ali je 1583. pregraena; u XVIII. st. poela je ponovna pregradnja, a 1746. Ivan Macanovi gradi novi monumentalni zvonik. U crkvi je veliki renesansni drveni oltar, kasnorenesansna oltarna slika Carla Ridolfija (prva polovica XVII. st.), nekoliko baroknih slika, te orgulje Petra Nakia iz 1753. 103. NEVIANE, naselje i luka 3 km sjeverozapadno od naselja Pamana; Naselje se prvi put spominje 1067. (nazvano po tamonjem samostanu sv. Nevijane), stradalo u Kandijskom ratu u XVII. st. Uz dananju upnu crkvu (kraj XIX. st.) stoje ruevine crkve iz 1670. Na groblju su ruevine crkvice sagraene 990. (pregraena u XV. st.); iznad vrata gotiki reljef sv. Mihovila (XV. st.). Zapadno od sela ruevine crkvice sv. Martina iz IX.-XI. st. 104. NIN, naselje na obali junog dijela Ninskog zaljeva na poluotoku drijac, 17 km sjeverno od Zadra. Razvio se na niskom naplavnom poluotoku koji je prokopavanjem kanala u XIV. st. pretvoren u otoi; s kopnom je spojem mostiima. Nin je grad slavne prolosti. Budui da je bio jedno od glavnih kulturnih sredita rane hrvatske drave, istie se spomenicima specifine ranohrvatske arhitekture VIII.-XI. st. Meu njima osobita je starohrvatska crkvica sv. Kria iz IX. st., koja se dri najmanjom katedralom na svijetu, te riznica ninskog zlata i srebra. U galeriji Vieslav tijekom cijele godine odravaju se izlobe poznatih hrvatskih slikara. U ljetnoj sezoni odravaju se zabavne veeri. Sjeverno od Nina (13 km) lei otoi Zeevo, odvojen od kopna jarugom koja se za oseke moe propjeaiti. Na otoiu su redovnici-pustinjaci sagradili crkvicu u ast Gospe od Zeeva. God. 1500. Turci su zapalili crkvu i samostan, a prema legendi Gospin kip bacili u more, no Gospa je doplivala do Nina te se 5. svibnja svake godine Gospin kip prenosi na Zeevo. Podruje Nina naseljeno je od pretpovijesnih vremena. U rimsko je doba (Aenona) znaajno sredite antike

Liburnije i uiva municipalnu samoupravu. Hrvatsko srednjovjekovno naselje spominje Konstantin Porfirogenet (u X. st.) pod imenom Nona. U doba narodnih vladara Nin je sredite upe i sjedite hrvatskog biskupa, ija se jurisdikcija protezala na itav teritorij Hrvatske. U Ninu borave hrvatski kraljevi i tu se povremeno odravaju dravni i crkveni sabori. Od XII. st. Nin priznaje vlast ugarsko-hrvatskih vladara. God. 1328. stavlja se pod zatitu Venecije (potvrda privilegija 1329.) i pod njezinom vlau ostaje do 1797., s prekidom 1358.-1409. Od antikog naselja na otoiu uz obalu sauvani su ostaci foruma, na kome je stajao monumentalan hram iz I. st. U kasnijem razdoblju carstva hram je imao funkciju Augusteuma, pa su vjerojatno u njemu bili smjeteni kipovi rimskih imperatora naeni na forumu (danas u Arheolokom muzeju u Zadru). Iz predromanikog razdoblja je crkvica sv. Kria s tlocrtom u obliku kria i kupolom. Ima ukraeni kameni nadvratnik s uklesanim imenom upana Godeava. Iz nekadanje crkvice sv. Mihovila potjee i natpis s imenom kneza Branimira (druga polovica IX. st.), danas u crkvi sv. Kria. Dananja upna crkva sv. Anzelma nalazi se na mjestu stare romaniko-gotike katedrale, od koje se sauvala bona kapela i reljefi svetaca uzidani uz sjeverni portal. U njezinoj riznici uvaju se relikvijari iz vremena oko 800. Na glavnom oltaru bone kapele je gotika skulptura Madona s djetetom. Iz Nina potjee esterostrana kamena krstionica s natpisom koji spominje kneza Vieslava (oko 800.); uva se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu. Od srednjovjekovnoga fortifikacijskog sustava sauvani su dijelovi zidina. U mjesnoj Arheolokoj zbirci uvaju se kameni fragmenti iz antike i srednjeg vijeka. Nedaleko od Nina, uz cestu prema Zatonu, sauvala se predromanika crkvica sv. Nikole u Prahuljama iz XI. st., podignuta na pretpovijesnom humku. Ima trolisni tlocrt i kupolu, iznad koje je u vrijeme ratovanja s Turcima dograena kula izvidnica. Vrsi, nase1je u Ravnim kotarima, 7 km sjeveroistono od Nina. Prvi se put spominju 1387. Crkva sv. Mihovila Arkanela potjee iz XVII. St. 105. NOVIGRAD naselje i luka na junoj obali Novigradskog mora, uz potopljeno ue potoka Draga; Spominje se od poetka XIII. st. kao kastrum. Na brdu iznad mjesta tvrava iz XIII. st., koju su podignuli knezovi Gusii-Kurjakovii. U njoj su 1386.-87. bile zatoene Jelisava, udovica kralja Ludovika I. Anuvinca, i njezina ki Marija, ena kralja igmunda; Jelisava je tu i ubijena. Djelomice se sauvao fortifikacijski sustav. U predromanikoj crkvi na groblju sauvani su fragmenti kamenih ploa s pleternom dekoracijom. upna crkva sv. Martina u svom starijem dijelu, koji ima oblik trolista, potjee vjerojatno iz starokranskog vremena. Na irem podruju grada ubicira se antiko naselje Emonia (Emona); u VII. se st. spominje kao Neapolis (Civitas nova). Sjedite biskupije vjerojatno ve u kasnoj antici (biskupija je ukinuta 1831.). Povijesna jezgra smjetena na malome poluotoku, okruena je djelomino ouvanim srednjovjekovnim zidinama i kulama. Ouvane su kue i palae s arhitektonskim detaljima iz XV.-XVIII. st.; vrijedan je spomenik palaa Rigo s ukraenim baroknim portalom i biforom (1760.). upna, nekada katedralna crkva sv. Pelagija ouvala je i nakon barokizacije 1746.-75. osnovnu strukturu romanike bazilike. Ispod svetita crkve nalazi se trobrodna romanika kripta. Konfesija u kripti sastavljena je od ploa s natpisom iz 1146. i dijelova nekadanje romaniko-gotike propovjedaonice iz katedrale. U crkvi su barokni oltari (glavni oltar je rad Picca iz Palmanove iz 1749., oltare sv. Lucije i Gospe od Ruzarija izradio je Gaspare Albertini iz Pirana); pala sv. Lucije sa sv. Karlom Boromejskim i sv. Antunom rad je Aniella Fabrisa (Venecija, 1776.). U lapidariju (prizemlje palae Rigo) nalazi se bogata zbirka antikih i srednjovjekovnih spomenika (lukovi kamenoga ciborija). Na groblju je trobrodna crkva sv. Agate s tri polukrune apside; datira se u X./XI. st. Na poluotoiu Karpinjanu, sjeverno od Novigrada je ladanjska vila (stancija) Carla Rige sagraena 1762. s pogledom na polja i more. Arhitektura vile je simbioza venecijanskoga i srednjoeuropskoga baroka. Pridraga, naselje u Ravnirn kotarima, 3 km jugoistono od Novigrada. Crkva sv. Martina, sagraena u V. ili VI. st., bila je ouvana u izvornom obliku do agresije na Hrvatsku (1991-92.), kada je teko oteena. -

ponovno obnovIjena. To je jednobrodna graevina s trolisnim svetitem; uz crkvu su naeni ostaci osmerostrane krstionice. Nedaleko od nje su ostaci esterolisne starohrvatske crkve sv. Mihovila, sagraene na ostacima rimske vile. Iz crkve potjeu vrijedni ostaci crkvenoga kamenoga namjetaja. Podalje, na glavici Goriina je ranohrvatsko grobIje. 106. OBROVAC, naselje i luka na lijevoj obali rijeke Zrmanje, 11 km uzvodno od njezina ua u Novigradsko more. Na kriitu je magistralnih prometnica prema Zadru, Drniu i Kninu. Tu je bilo vano rimsko naselje Clambetae (danas Cvijina gradina oko 3 km jugozapadno od Obrovca). Otkriven je dio urbanistike cjeline antikog naselja s ostacima gradske ulice i zgrada, od kojih su najvaniji ostaci hrama i termalni ureaji. Obrovac se prvi put spominje u ispravama hrvatskih vladara pod imenom Obrovez. Do 1527. u posjedu knezova Krbavskih, potom pada pod tursku vlast; 1684. prisvaja ga Venecija. Iznad grada su ruevine utvrenoga grada koji su proirili i utvrdili knezovi Krbavski, potom Turci i Mleani. - upna crkva ispod gradine podignuta je poslije povlaenja Turaka; obnovljena u XVIII. st. Na strminama kanjona Zrmanje ostaci utvrenja koja su podizali Turci. Nedaleko od naselja (2 km) je manastir to su ga osnovali vjerojatno bosanski kalueri koji su bjeali pred Turcima. Na manastirskim zgradama ouvani su gotiki prozori; crkva je jednobrodna graevina s okruglom kupolom. U crkvi se istiu bogato rezbarene carske dveri, zbirka ikona iz XVII. i XVIII. st. te srebrni predmeti iz XVIII. st., venecijanskoga podrijetla. Krupa, naselje na padinama junog Velebita, 24 km sjeveroistono od Obrovca. Nedaleko od naselja (2 km) je manastir to su ga osnovali vjerojatno bosanski kalueri koji su bjeali pred Turcima. Na manastirskim zgradama ouvani su gotiki prozori; crkva je jednobrodna graevina s okruglom kupolom. U crkvi se istiu bogato rezbarene carske dveri, zbirka ikona iz XVII i XVIII. st. te srebrni predmeti iz XVIII. st., venecijanskoga podrijetla. Zvonigrad, ruevine srednjovjekovnoga grada povie rijeke Zrmanje. Spominje se oko 1222. u posjedu kneza Viana, 1412. Nelipia, a 1435. Frankopana, potom su ga drali Kurjakovii i Karlovii. 107. OLIB, otok u zadarskom arhipelagu, istono od Silbe; Otok je naseljen ve u rimsko doba. U X. st. spominje ga Konstantin Porfirogenet pod imenom Aloip. Od 1409. Venecija ga daje u zakup zadarskim obiteljima. God. 1476. naseljuju ga prebjezi pred Turcima koji sa sobom donose velik drveni kri (XV. st.). - upna crkva sv. Stoije u mjestu Olibu iz 1632. (obnovljena 1868.); u upnom dvoru uva se 20-ak glagoljskih kodeksa (XVI.-XIX. st.), zbirka starina i folklornih predmeta. Druga, starija crkva obnovljena je 1586. Na ulazu u luku stoji kula (Katel) iz XVIII. st. za obranu od gusara. U uvali Banjve ostaci naselja iz rimskog doba (temelji zgrada) i ruevine trobrodne crkve sv. Pavla i samostana pustinjaka koji je naputen i poruen oko 1200. 108. OMI, gradi i luka na uu Cetine u Poljikom primorju, 26 km jugoistono od Splita; Smjeten na impozantnom uu rijeke Cetine u more (u to se estetski uklopio i suvremeni most), Omi je poznat kao srednjovjekovno gusarsko sredite. Naseljen ve u rimsko doba (Oneum), Omi je u srednjem vijeku utvreni grad. U XII. i XIII. st. gradom vladaju knezovi Kaii, a u XIV. st. bribirski knezovi ubii. Kasnije mijenja gospodare; od 1444. pod vlau Venecije. Od srednjovjekovnih utvrenja sauvana su juna gradska vrata s dijelom zida, jugozapadna etverokutna kula na Foalu, utvrenje na litici iznad grada i impozantne ruevine tvrave Starigrad (Fortica) na brdu iznad Omia (311 m). Glavna ulica vodi od junih vrata prema Cetini, usporedno s Foalom. Na trgu je upna crkva iz XVII. st. s lijepim portalom (1621.) i zvonikom; u njoj su dvije slike ravenskoga slikara Mattea Ingolija i drveni gotiki kri iz XV. st. U jednoj renesansnoj kui nedaleko od crkve je mjesna muzejska zbirka (arheoloki, kulturno-povijesni i etnografski predmeti s podruja Omia i

susjednih Poljica). Na kraju glavne ulice je crkvica Sv. Duha iz XVI. st.; na drvenom renesansnom oltaru je slika Silazak Duha Svetoga venecijanskog slikara J. Palme ml. Kraj crkvice je toranj za sat ispod kojega vode stube u gornji dio mjesta. Uz rijeku je kua obitelji Radman sa zbirkom kamenih fragmenata (antika, gotika, renesansa) i kulturno-povijesnih predmeta (XVIII.-XIX. st.). Na desnoj obali Cetine je lokalitet Priko s predromanikom crkvicom sv. Petra (X. st.) koja se spominje u ispravama narodnih vladara u X. i XI. st. Franjevaki samostan, sagraen u XVIII. st., ima zbirku umjetnina, arhiv s turskim ispravama i biblioteku. Gata, naselje u podnoju Mosora u zaleu Omia, 8 km sjeveroistono od Omia. Ondje je otkrivena ranokranska bazilika iz VI. St. s kvalitetnim mramornim reljefima (Uskrsnue Kristovo) justinijanske ere. Tono u sreditu ranokranske crkve podignuta je dananja barokna upa crkva sv. Ciprijana. - U selu je spomenik rtvama etnikoga terora iz II. svjetskog rata. 109. OPUZEN, gradi na lijevoj obali Neretve, 12 km uzvodno od njezina ua; U srednjem se vijeku spominje pod imenom Posrednica. U XIV. je st. trgovite Dubrovake Republike (spaljeno 1472.); od kraja XV. st. tu je tvrava Ko, a od 1685. na istome mjestu Mleani podiu tvravu (Fort Opus). - upna je crkva podignuta u neoklasicistikom slogu. U predvorju opinske zgrade uva se nekoliko skulptura iz antike Narone. Juno od Opuzena je zaselak Podgradina s ostacima srednjovjekovne utvrde Brtanik, koju je 1373. podignuo bosanski kralj Tvrtko; poruili su je Turci u XV. st., a obnovili Mleani i Austrija (1878.). 110. ORAAC, naselje u Dubrovakom primorju na podnoju Vraeva brda (442 m) i Golog brda (298 m) koji ga tite od hladnih vjetrova sa sjevera, 8 km sjeverozapadno od Dubrovnika. Ispod sela vide se ostaci utvrenoga dvorca Arapovo-Morovo (XV. st.). Uz dvokatnu anovia kulu (XVI. st.) niu se kapelice, stambene i gospodarske zgrade. Ispod mjesta, na rubu visokih hridina, ostaci su monumentalnog dvorca u kojem je, prema predaji, boravio firentinski vojvoda Pietro Soderini napustivi 1512. Firencu. Tu je danas veliki turistiki kompleks s odlinom restauracijom, bazenima, terasama, sportskim objektima. 111. OREBI (Orebii), gradi na junoj obali poluotoka Peljeca. Nekad znaajno pomorsko sredite; do XVI. st. zvalo se Trstenica i bilo je sjedite kneza pod dubrovakom upravom (1343.-1806.). Kamene gomile i utvrenja (na breuljku Grudi, na brdu Vianjici) potjeu iz pretpovijesnog doba. Otkriveni su i tragovi rimskog naselja (ostaci villae rusticae, grobovi). U baroknoj crkvici uzidan je iznad vrata zatvorenog trijema starokranski mramorni reljef. U mjestu je Pomorski muzej. Dva kilometra zapadno od mjesta je gotiko - renesansni franjevaki samostan (XV. st.); u samostanu je zbirka umjetnina. Samostansku crkvu sagradio 1486. Miho Radii; na glavnom portalu je reljef Madone, rad nepoznatog sljedbenika N. Fiambertija, a u crkvi reljef Madone Nikole Firentinca. U brdu iznad samostana je gotika, u doba baroka obnovljena crkva Gospe od Karmena. Uz nju su antiki sarkofazi i nekoliko prastarih, golemih empresa, a neto podalje barokna loa i ruevine dvorca trstenikoga kneza. Od prvih dana Orebi se razvijao kao sredite pomorstva (nosi ime po jednoj kapetanskoj pomorskoj obitelji) pa je ondje 1865. utemeljeno Peljeko pomorsko drutvo, koje je imalo ak 33 prekooceanska jedrenjaka. Jedno od najveih pomorskih drutava Sredozemlja podignulo je i vlastito brodogradilite. Kada su parobrodi istisnuli jedrenjake, bio je to teki udarac za Drutvo i za Orebi, ali pomorac i dalje ostaje najcjenjenije zanimanje u Orebiu i na Peljecu. S groblja kraj crkve Gospe od Anela iznad Orebia, posljednjeg poivalita peljekih kapetana, prua se prelijepi pogled na otok i grad Korulu, te brojne otoie u Peljekom kanalu. Ispod franjevakog samostana i crkve prostire se uma empresa, zatiena parkuma. Brodovi koji prolaze Peljekim kanalom esto svojim sirenama pozdravljaju crkvu svoje zatitnice i poivalite mrtvih kapetana, a odatle im se odgovara zvonjavom samostanskih zvona. Nedaleko od

samostana je naselje Karmen s vie srednjovjekovnih spomenika. Odatle se mogu obii slikovita gornja sela: Ruskovii, Stankovii, Podvlatica. Iz Orebia poinje i omiljeni uspon planinara na vrh Sveti Ilija (961 m). U Orebiu i okolnim mjestima odravaju se brojne tradicionalne vjerske sveanosti, a istie se proslava Gospe od Karmena (16. srpnja). Ljeti gostuju kazalita i organiziraju se druge kulturne i zabavne priredbe. 112. PAKOTANE, naselje i luka na prevlaci koja odvaja Vransko jezero od mora, 8 km juno od Biograda na Moru. Na vie mjesta ima ostataka antikoga naselja; ispod groblja, uz more, temelji rimske vile, a u moru vidljivi su ostaci rimskoga lukobrana. Jedan odvojak rimskoga vodovoda koji je vodio od Vrane do Zadra skretao je prema Pakotanima. 113. PAMAN, otok u zadarskom arhipelagu jugoistono od otoka Ugljana, od kojega ga dijeli uski morski prolaz drelac; Otok je naseljen od prapovijesti (ilirska gradina, rimski nalazi - Paman, Banj). Uz uvalu Sveti Ante na jugozapadnoj obali predromanika jednobrodna crkvica. Od 1050. otok je u posjedu biogradske biskupije, od 1126. zadarska nadbiskupija. Naseljavali su ga prebjezi pred Turcima. 114. PAMAN, naselje i luka na sredinjem dijelu istone obale istoimenog otoka; Prvi se put spominje 1067. pod nazivom Postimana. upna crkva podignuta je u srednjem vijeku; poetkom XVIII. st. dograen je brod, a prvotna crkva pretvorena u svetite; zvonik je iz 1750. U crkvi su dva kasnogotika procesijska kria i oltarna slika, rad C. Medovia. U nedalekom Malom Pamanu srednjovjekovna crkvica sv. Roka. 115. PELJEAC, poluotok u junoj Dalmaciji, izmeu Neretvanskoga i Malostonskoga kanala na sjeveroistoku, a PeIjekoga i MIjetskoga kanala na jugozapadu; Poluotok je bio naseljen ve u pretpovijesti (gomile, ostaci gradine iznad sela Podvlatice kraj Orebia). Brojniji su nalazi iz rimskog doba (Orebi, Viganj, Ston, okolica Janjine). Plinije Stariji naziva Peljeac Rhatanae Chersonesus (odatle srednjovjekovni nazivi Art, Rat, Stonski rat), a naselje na mjestu dananjeg Stona nosi naziv Pardua (Stamnes).Nakon propasti Zapadnorimskog Carstva Peljeac dri Bizant, oko IX. st. Neret1jani, zatim zahumska kneevina, a 1333-1808. Dubrovka Republika. Starokransko razdoblje i predromanika ostavili su neto vie arhitektonskih tragova u Stonu (Gospa od Luina, Sv.Mihovil sa zidnim slikama) i Janjini (Sv. Juraj). Iz kasnoga srednjeg vijeka su gotiki franjevaki samostani u Stonu i Orebiu, dok su stonska utvrenja, jedan od najveih starih utvrenih kompleksa na istonoj obali Jadrana, izgraivana 1333-1613. Gospodarski prosperitet Peljecca od XVII. je st. vezan za razvoj peljekog brodarstva, to se odrazilo i u znatnoj graevnoj aktivnosti (kapetanske kue i barokne crkve u Orebiu, Vignju i Kuitu). 116. PETRANE, naselje i luka na obali istoimene uvale u Zadarskom kanalu, 15 km sjeverozapadno od Zadra; U srednjem vijeku posjedi zadarskih samostana sv. Krevana i Platona. Jugoistono od sela uz obalu sauvala se nekadanja crkva sv. Bartula (XII.-XIII. st.) s masivnim zvonikom na proelju, kasnije pretvorena u stambenu zgradu (Kulina). Na zidovima ostaci zidnih slika. 117. PIROVAC, naselje i luka 26 km sjeverozapadno od ibenika; Spominje se 1298. pod nazivom Zlosela (Pirovac od 1921.). U ranomu srednjem vijeku je posjed bribirskih knezova ubia. U XVII. st. dio stanovnitva povukao se pred turskom opasnou na otok Murter. U selu je djelomice sauvan obrambeni zid koji je oko 1505. dao podii Petar Dragani. upna crkva sv. Jurja iz 1506. barokizirana je u XVIII. st. U kapeli obitelji Dragani-Vrani

na groblju gotiki sarkofag s reljefom koji su 1447. izradili, prema nacrtu Jurja Dalmatinca, Andrija Budi iz ibenika i Lorenzo Pincino iz Venecije. Na otoiu Sveti Stjepan (Sustipanac) ispred sela naeni su predmeti iz rimskog doba; tu su i ruevine franjevakog samostana (iz 1511.), koji je naputen 1807. 118. PODACA, naselje u Makarskom primorju, 17 km sjeverozapadno od Ploa; Usred groblja nalazi se srednjovjekovna crkva sv. Ivana iz XII. st.; uz nju je u XVIII. st. sagraena barokna upna crkva. Na litici pri ulazu u selo stri kula s ostacima zida, podignuta za obranu od Turaka u XVII.XVIII. st. Karakteristinim kamenim kuama, s ulaznim otvorima na luk, lijepim plaama, ugostiteljskom ponudom i ljepotom krajolika (obronci Biokova) Podaca privlai velik broj stalnih gostiju. Zabava je mogua u oblinjem Gracu, dok blago franjevakoga samostana u Zaostrogu s muzejom, bibliotekom, arboretumom naprosto treba upoznati. 119. PODGORA, naselje i luka u Makarskom primorju, 9 km jugoistono od Makarske; U gornjem dijelu naselja, u zaseocima Roiima i Marinoviima, sagraene su u XVII./XVIII. st. kule za obranu od Turaka. Od baroknoga ljetnikovca obitelji Mrkui sauvao se samo portal na ulazu u park hotela i zanimljiva osmerostrana kapela. Na groblju su srednjovjekovne nadgrobne ploe i spomenik Mihovilu Pavlinoviu, rad Ivana Rendia. Na uzvisini iznad luke je monumentalni spomenik galebova krila iz 1962. Uz more je poslije potresa (1962.) podignuta nova crkva moderne koncepcije (oblik broda). 120. PODSTRANA, naselje jugoistono od Splita; Rimski nalazi, vjerojatno antiki Pituntium. Iz ranoga srednjega vijeka dvije crkvice sv. Jurja. Izvori spominju da je kod crkve sv. Martina sklopljen mir izmeu kneza Mislava i mletakoga duda Petra Tradenija. Iz baroka je upna crkva sv. Ante te kua Cindro. 121. POLAE, naselje u istoimenom zaljevu na zapadnom dijelu sjeverne obale otoka Mljeta; S naseljima na otoku povezane su regionalnom prometnicom. U Polaama su mnogi ostaci antikih graevina iz I.-VI. st. Najvaniji spomenik je monumentalna palaa, vjerojatno ljetna rezidencija germanskoga komesa Pierusa. Na uglovima proelja dvije su poligonalne kule (jedna ouvana u visini od 20 m), izmeu kojih je smjeteno pristanite. Na breuljku povie Polaa nalaze se ostaci kasnoantike utvrde; sjeverozapadno od naselja ostaci ranokranske bazilike. Zapadnije se nalaze dobro ouvani ostaci crkve iz V. st., udvostruene u VI. st. prigraenom memorijalnom kapelom, te proirene predvorjem u srednjem vijeku. 122. POLJANA, naselje i luica u istoimenoj uvali na sredinjem dijelu istone obale otoka Ugljana u Zadarskom kanalu, 2 km sjeverno od Preka.Prvi se put spominje 1534. Na rtu istono od sela crkvica iz 1348. 123. POMENA, naselje i luica u istoimenoj uvali na zapadnoj obali otoka Mljeta, 2 km zapadno od Goveara; U prolom stoljeu zvala se Pomina. U Pomeni su otkriveni ostaci rimske ladanjske vile. 124. POSEDARJE, naselje i luica na sjeverozapadnoj obali Novigradskog mora, 25 km sjeveroistono od Zadra; Spominje se 1219. Spominje se od XII. st. upna crkva sv. Ruarije starija je graevina, barokizirana 1700. Romanika crkva Uznesenja Marijina iz XII.-XIII. st. Na otoiu i zaljevu gotika crkvica Sv. Duha iz XV. st. 125. POSTIRA, naselje i luka na sjevernoj obali otoka Braa;

Spominju se pod imenom Postrena 1347. upna crkva sagraena u XVI. st. kasnije je pregraivana; od prvobitne crkve sauvana samo apsida u obliku utvrde. U crkvi je krini put, rad trojice slikara iz XVIII./XIX. st., te nekoliko slika mletake barokne kole. Od stambene arhitekture istie se rodna kua pjesnika Vladimira Nazora (1876.-1949.) s renesansnim zabatom i natpisima. Istono od Postira, u uvali Lovreine, su ruevine velike ranokranske bazilike iz V.-VI. st.; uz nju su naena dva ranokranska sarkofaga i fragmenti rimske plastike. Dol, naselje u unutranjosti sredinjeg dijela otoka Braa, 3 km juno od Postira. Spominje se ve u XIV. St., a vie srednjovjekovnih crkvica ukazuje i na raniju nase1jenost. Na brdu Miholj rt je predromania crkva sv. MihoviIa. Zapadno, na Velom brdu su temelji ranoromanike crkve sv. Vida. Na romanikoj crkvi sv. Petra je zvono iz XIV. St. s natpisom. Romanikom slogu pripada i crkvica sv. Barbare. U upnoj crkvi, obnovljenoj 1866. u jednostavnim neobaroknim oblicima, nalazi se malo drveno renesansno raspelo i slika Gospe od Karmena, mletaki rad iz XVII. St. Utvrena kua Gospodneti, dijelom opasana obrambenim zidom iz prve polovice XVII St., ima monumentalna barokna vrata s obiteljskim grbom. Lovreina, uvala na sjevernoj obali otoka Braa, 2,5 km istono od Postira. Sred plodne udoline ostaci su rimske ladanjske vile. Na zapadnom je kraju, uz ostatke kasnoantikih graevina, ranokranska jednobrodna crkva iz VI. st., s velikom apsidom, transeptom, narteksom i bonom krstionicom. Naeni su dijelovi arhitektonske plastike (portala i oltara) te ostaci fresko-slikarija; uz crkvu su tri sarkofaga iz istoga vremena. 126. POVLJA (Povja), naselje u istoimenoj uvali na sjeveroistonoj obali otoka Braa; Iz starokranskoga su doba ouvani dijelovi bazilike (V.-VI. st.) koja je dijelom ouvana do krova; osobito se istie apsidni dio s trodijelnim prozorom na stupie. Osmerokutna krstionica s kupolom (jedina sauvana u Hrvatskoj) danas je sastavni dio upne crkve; u njoj su djelomice ouvane i freske iz istoga doba. Krstionicu su u XII. st. benediktinci pretvorili u crkvu, a u XVIII. i XIX. st. dodani su brodovi i kapele. Od benediktinske su crkve ouvani nadvratnik (danas u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu) s natpisom majstora Radonje iz XII. st. i Povaljska listina, napisana zapadnoirilskim pismom, iz 1250. (najstarija povelja toga pisma u Hrvatskoj). Uz crkvu su dijelovi samostana i obrambena kula, popravljana 1551. i 1559. 127. PREKO, naselje i luka u sredinjem dijelu istone obale otoka Ugljana; razvilo se oko dviju uvala na obali Zadarskoga kanala, nasuprot Zadru; Romanika crkva sv. Ivana Krstitelja potjee iz XII. st. Barokna upna crkva iz XVIII. st. ima oltarnu sliku Franje Salghettija-Driolija. Na brdu (265 m) iznad mjesta die se velika srednjovjekovna tvrava sv. Mihovila iz XIII. st., koju su podignuli Venecijanci oko nekadanjega benediktinskog samostana i crkve. S tvrave se prua pogled na skupinu otoka pred Zadrom. Galovac (kolji), otoi udaIjen 85 km od Preka; nazvan je po zadarskoj obitelji Galle, kojoj je pripadao u XIV. st. Na njemu je franjevaki samostan, sagraen 1443. na mjestu starijega eremitorija, obnovljen u XVI. st. Crkva je iz 1569.; na oltarima slike domaih majstora Jurja Venture, Ivana Skvarine i Franje SalghettijaDriolija. 128. PRIMOTEN, naselje i luka na malom poluotoku izmeu uvala Radua i Primoten, 30 km jugoistono od ibenika; U XVI. st. sagraen je most kojim je naselje na otoiu povezano s kopnom. Na otoiu su bile podignute dvije kule i zidine; poruene krajem XIX. st. upna crkva sv. Jurja, podignuta na vrhu uzvisine u XV. st., temeljito je pregraena 1760. U njoj se uva ikona Blaene Djevice Marije sa srebrnim okovom i slikom sv. Marije sa sv. Lukom i Jurjem, rad majstora Cusija iz 1719. Na ulazu u naselje je barokna kapela iz 1790. U zaseoku Kruevo sauvana je srednjovjekovna crkva sv. Martina (na groblju su steci), u irokoj crkva sv. Jere iz 1460., a u Prhovu srednjovjekovna crkva sv. Jurja, kasnije obnavljana.

129. PRIVLAKA, naselje na jugoistonoj obali Privlakog zatona nasuprot otoku Viru, 7 km sjeverozapadno od Nina; ire podruje Privlake naseljeno je od prapovijesti (ilirske gomile, rimski natpisi). Srednjovjekovno naselje razorili su Turci 1570. Sauvana je predromanika crkva sv. Vida sagraena na ilirskom grobnom humku. Ranohrvatskih ostataka (crkvice) ima i u okolici. 130. PROMAJNA, naselje i uvala u Makarskom primorju, 6 km sjeverozapadno od Makarske; Na lokalitetu Gradine naeno je nekoliko rimskih grobova. 131. PROURA, naselje u unutranjem istonom dijelu otoka Mljeta; Crkvica sv. Trojice je iz 1477., prvotno gotika; u njoj se uvaju vrijedno romaniko raspelo iz XIV. st. i drugo raspelo iz XV. st. Kula-tvrava je iz XVII. st. U blizini su stare crkvice sv. Martina (XIV. st.) i sv. Roka. Sjeveroistono od sela u dubokoj uvali je Prourska Luka, staro ribarsko naselje Proure. 132. PRVI, otok u ibenskom arhipelagu, 1,6 km jugoistono od Vodica; U naselju Prvi Luka su crkva i samostan Gospe od Milosti sagraeni u drugoj polovici XV. st., a poslije vie puta dograivani; u crkvi je grob Fausta Vrania (1551.-1617.). Franjevaki samostan iz 1461. obnovljen 1884. U polju se nalazi crkva sv. Ambroza, romaniko-gotikih obiljeja, poslije znatno preinaena. U naselju Prvi epurine crkva sv. Jelene, u kojoj je bogato ukraen drveni barokni oltar. Na sjevernoj strani otoka nalazi se barokni ljetnikovac obitelji Dragani-Vrani, u kojemu se uva vie umjetnina, meu njima i portret Fausta Vrania iz 1605. 133. PUIA (Puie) naselje i luka na sjevernoj obali otoka Braa; Puia su sredite kamenoklesarske industrije (pilana kamena). U neposrednoj blizini su tri velika kamenoloma (Punta, Veselje i Kupinova), iz kojih se dobiva poznati braki kamen. Na regionalnoj su prometnici. Na groblju je nekadanja benediktinska crkva sv. Stjepana, a nedaleko od naselja romanikogotika crkvica sv. Jurja. God. 1467. sagradio je Ciprijan uveti prvi katel u naselju. Poslije su ih gradile i druge bogatije obitelji; ukupno ih je bilo 13 ali je ouvano svega nekoliko. U upnoj crkvi nad glavnim oltarom nalazi se drveni reljef (rad Franje ioia, 1578.), oltarna slika sv. Roka (Jacopo Palma ml.) i oltarna slika Gospe od Karmela (mletaka kola iz XVIII. st.). Kraj naselja je ranokranska crkva sv. Stjepana, pregraena u ranoj romanici. Pranica, selo u unutranjosti otoka Braa, 5 km juno od Puia. U neposrednoj su okolici mnoge prapovijesne gomile. Na grobIju je romaniko-gotika crkva sv. Ciprijana s kamenim reljefom iz 1467., radom radionice Nikole Firentinca. U blizini sela nalazi se predromanika crkva sv. Klementa s pravokutnom apsidom, presvoena polukupolom; u crkvi je re1jef iz 1535. U upnoj je crkvi ranorenesansni reljef sv. Jerolima, te barokni reljef na glavnom oltaru. 134. PUPNAT, naselje u unutranjem istonom dijelu otoka Korule, 11 km zapadno od grada Korule; Grobljanska crkva sv. Jurja spominje se od 1383., a trobrodna upna crkva Gospe od Snijega podignuta je nakon 1620. 135. PUTNIKOVI, naselje u unutranjem dijelu poluotoka Peljeca, 17 km sjeverozapadno od Stona; Crkva sv. Marije Magdalene sagraena je 1749. 136. RAIE, naselje i luica na sjevernoj obali otoka Korule, 12 km zapadno od grada Korule; Naseljeno u drugoj polovici XVII. st., nakon Kandijskog rata, izbjeglicama iz Makarskoga primorja i oko 1730. iz june Hercegovine. Do poetka XX. st. Raie je imalo vei broj brodova na jedra. Usred sela je upna crkva sv. Nikole iz doba baroka.

137. RAANAC, naselje i luica na obali junog dijela Velebitskoga kanala, 24 km sjeveroistono od Zadra; Na ibenikoj glavici, juno od sela, ruevine ilirske gradine. Srednjovjekovna naselja nastala su u vrijeme tursko-venecijanskih ratova (XVI. i XVII. st.). U luci su ostaci utvrde iz XVI. st. Jovii, naselje u Ravnim kotarima, 7 km jugoistono od Raanca. U blizini je crkvica sv. Marije Mandaline (XV. St.) gotikih oblika, zadubina knezova Markovia iz roda ubia (obiteljski grb). 138. RIJEKA DUBROVAKA (Ombla), zaljev sjeverozapadno od Dubrovnika (dug 5 km, irok 200-400 m, dubok do 26 m). Vanjski dio june obale zaljeva dio je dubrovake luke Gru. Na krajnjem su unutranjem dijelu zaljeva jaka krka vrela. Oko zaljeva niu se naselja. Naziv Rijeka sree se ve 1169.; stariji je naziv Umbla. Najstarija su naselja Mokoica, Roat i Sustjepan. Dubrovani su na izvoru blizu Komolca u davna vremena izgradili branu i mlinove; na njihovu usavravanju radio je graditelj Paskoje Milievi, koji je tu sagradio kapelu (1480.) i uredio (1507.) rafineriju bakra. Nasuprot Komolcu je Selo Roat. Na obali je franjevaki samostan iz 1393. Na junoj obali Rijeke dubrovake lei Selo Sustjepan. Romanika crkva sv. Stjepana (od XI.-XII. St.) ima na jednom pobonom oltaru triptih, rad slikara Franje Matijina iz 1534., a na drugom, sa suprotne strane, renesansnu sliku nepoznata majstora. - Uz obale zaljeva nizali su se Ijetnikovci dubrovake vlastele i pomoraca (Batakovina, ajkovii, Komolac, Roat, Mokoica i dr.). Ovo je podruje bilo najdrae ljetovalite dubrovake gospode. Smjestilo se tu 10-ak naselja, meu kojima su najvei Mokoica, novo dubrovako stambeno naselje, te Komolac i Sustjepan. Komolac, nase1je na lijevoj obali Rijeke dubrovake. Na grob1ju je srednjovjekovna crkva sv. Duha (u novije doba pregraena), u koju je ugraeno nekoliko pleternih ulomaka. Na grobIju se oko crkve nalaze nadgrobne ploe iz XV. i XVI. St. - U Komolcu je i barokni 1jetnikovac dubrovake obite1ji Bizzaro. Mokoica, naselje na lijevoj obali Rijeke Dubrovake. Ondje su ljetnikovci Bunia, Zuzoria, Ranjine, a posebno se istie Gueti-ureviev (XVI. St.), u kojemu je 1814. odrano posljednje vijeanje dubrovake vlastele. Blizu Mokoice je ljetnikovac Zamanjia (kraj XVI. St.) s kapelicom, a iznad Mokoice Petrovo Selo s ruevinama srednjovjekovne crkve sv. Pankracija. Gradnjom novih naselja naruen je arhitektonski sklad Mokoice. Roat, naselje na sjevernoj obali Rijeke Dubrovake. Prvi se put spominje 1285. Crkva sv. Marije na breuljku povie naselja obnovljena je nakon potresa 1667. Uz obalu je franjevaki samostan s crkvom Pohoenja Blaene Djevice Marije, osnovan 1393. Dananji je samostan podignut krajem XVI. st. (na mjestu starijega iz poetka XV. st.). - Kraj Roata je ljetnikovac Rasti. 139. ROGA, zaselak naselja Grohote na sjevernoj obali otoka olte, 2 km sjeverozapadno od Grohota; U luci je katel iz XVII. st. s pukarnicama. Crkva sv. Terezije ima oltarnu sliku s portretom donatora iz 1749. U uvali Banje su ostaci rimske piscine i zidina. 140. ROGOZNICA, naselje i luka u istoimenoj uvali, 25 km juno od ibenika; Naseljena ve u antiko doba. upna crkva graena je 1615., u XIX. st. pregraena. Na vrhu naselja ostaci utvrde koju su poeli graditi Francuzi 1809. U rogoznikome se polju nalaze srednjovjekovne crkve sv. Nikole (sa stecima) i bl. Ivana Trogirskoga, izgraene u oblicima srednjovjekovne dalmatinske arhitekture; u zaljevu je 1993.-96. izgraen umjetni otok za marinu. 141. ROKI SLAP, vodopad u donjem toku rijeke Krke, 7,7 Nm uzvodno od Skradinskoga buka; visok 25,5 m. Jedna je od najveih atrakcija Nacionalnog parka Krka. Dojmljuje se monumentalnou; sastoji se od vie slapova; sredinji slap je za normalnoga vodostaja irok 80-ak metara. Do njega se dolazi brodom

Nacionalnog parka Krka iz Skradina ili osobnim automobilom preko MiIjevaca ili preko Skradina. lzmeu Rokog slapa i Skradinskog buka nalazi se Visovako jezero, na kojem je otok Visovac sa samostanom. 142. ROVANJSKA (Ravanjska), naselje na obali Velebitskoga kanala sjeverno od Maslinikog drila u sjevernoj Dalmaciji. Na groblju je crkva sv. Jurja originalna oblika. Dananje je svetite prvotna crkvica na koju su pod pravim kutom sa sjeverne i zapadne strane dograena naknadna proirenja. Prvotna predromanika crkvica ima etverokutnu osnovu s polukrunom apsidom i elipsastom kupolom. unjasti krov od lomljenih ploa rekonstruiran je 1983. 143. SALI, naselje i luica u istoimenoj uvali na sjeveroistonoj obali Dugog otoka; Ime je dobilo po nekadanjim solanama i pod tim se imenom prvi put spominje 1105. upna crkva Uznesenja Marijina podignuta je na mjestu ranosrednjovjekovne crkve (ostaci fragmenata s pleternom ornamentikom); ulazni dio s gotikim svodom ostatak je crkve koju je gradio majstor Juraj Lukaevi 1465. Oltarni prostor izgraen je 1584. (glagoljski natpis nad vratima). Monumentalni glavni oltar (XVII. st.) ima baroknu palu s naknadno umetnutom ranorenesansnom slikom Majke Boje s djetetom iz XV. st. (prvobitno dio poliptiha kojemu pripada i Mrtvi Krist desno od oltara), a pripisuje se Jurju ulinoviu. Crkva sv. Roka spominje se prvi put 1644. (proirena 1855.). Od stambene arhitekture zanimljive su renesansna kua Rani, dvije renesansne kue (prije Gverini) s ostacima prostranog parka i barokna kua Petricioli iz XVII. st. Uz Sali se vee tisuljetna ribarska tradicija (stari dokumenti spominju ribarske nastambe u Telaici), a danas joj se dodaje turizam. Posebno je atraktivno Saljsko turistiko ljeto, povezano s proslavom blagdana Vele Gospe (15. kolovoza). Od priredaba svakako valja spomenuti tradicionalnu veselu utrku magaraca te mimohod osvijetljenih brodica. 144. SAVAR, naselje u sredinjem dijelu Dugog otoka. Prvi se put spominje u XIII. st. U uvali, na otoiu koji je nasipom spojen s kopnom, crkva sv. Pelegrina (prvi spomen 1300.). Njezin prezbiterij zapravo je predromanika crkvica, brod i sakristija nadograeni su kasnije. upna crkva je iz 1670. (barokna krstionica s glagoljskim natpisom iz XVII. st. prenesena je iz crkve sv. Pelegrina). 145. SEGET DONJI, naselje 2 km zapadno od Trogira; Katel pravokutnoga oblika, s ugaonim kulama, dao je podignuti trogirski plemi Jakov Rotundo 1564. U baroknoj upnoj crkvi iz 1758. uva se gotiko oslikano raspelo iz XIV. st. i drveni triptih, djelo Blaa Jurjeva Trogiranina. U Gornjem Segetu, udaljenom 5 km, oko crkvice sv. Vida (XII.-XIII. st.) vei broj srednjovjekovnih ploa i steaka. U polju izmeu Segeta i Trogira renesansna etverokutna kula (iz 1516.) trogirske obitelji Statili. Na brdu Sveti Ilija, 2 km od Segeta, kamenolomi u kojima se od rimskog doba do danas vadi bijeli kamen. 146. SELCA, naselje u unutranjosti otoka Braa; U neposrednoj blizini, na brdu Hum, tragovi prapovijesne gradine i gomile. U monumentalnoj upnoj crkvi nalazi se Kristov lik (I. Metrovi), a u perivoju spomenici L. N. Tolstoja (rad ekoga kipara Jaroslava Barde, 1913.), S. Radia (A. Augustini), H. D. Genschera, njemakoga politiara (Jose Gomes, 1994.), pape Ivana Pavla II. (K. Kovai, 1995.). 147. SESTRUNJ, otok u zadarskom arhipelagu; U pretpovijesno doba otok su naseljavali Iliri (ilirske gradine iznad sela Sestrunja na breuljku Grainici; brojni kameni grobni humci).

148. SILBA, otok u zadarskom arhipelagu, jugoistono od Loinja; Brodska veza sa Zadrom, Malim Loinjem, Pulom, Venecijom i oblinjim otocima. Otok je naseljen od rimskog doba. Konstantin Porfirogenet (X. st.) spominje ga pod imenom Selbo. Od 1091. bio je posjed zadarskog samostana sv. Marije. U XV. st. dolazi pod vlast Venecije. Dok se u XVII. i XVIII. st. selo Silba razvija kao mjesto pomoraca i vlasnika jedrenjaka, u drugoj polovici XIX. st. stagnira. 149. SILBA, naselje i luka na istoimenom otoku; Dananje se naselje razvija od XVI. st. Barokna upna crkva Uznesenja Marijina je iz 1637. Crkva Gospe od Karmena (1752.) pripadala je franjevakom samostanu. Grobljanska srednjovjekovna crkva sv. Marka ima drveni barokni oltar. Uz ostatke crkve sv. Ivana su ostaci katela iz XVI. st. Kraj zgrade pote stoji esterokutni toranj Toreta iz XIX. st. U upnoj zbirci su slike Carla Ridolfija Polaganje u grob i Navjetenje te barokna srebrena kruna koja se upotrebljavala u pukoj sveanosti biranje kralja. U XVIII. st. Silba je imala svoju mornaricu (98 veih jedrenjaka). Danas je to mirno turistiko mjesto. Lijepe ljunane i pjeane uvale i plae, kristalno isto more, ponuda zdrave hrane ine Silbu privlanim boravitem. Nedaleko od mjesta je bujna uma sa stadima divljih ovaca. Od neko bogatoga folklora sauvao se silbljanski tanac. 150. SINJ, grad u Cetinskoj krajini, 34 km sjeveroistono od Splita; Iz rimskoga doba potjee rtvenik na kojemu se spominje Genio Osiniatium. Nedaleko od Sinja, u itluku su ostaci i nalazi rimskog Aequuma. U izvorima iz XIV. st. spominju se franjevaki samostan i crkva sv. Marije, koje su poslije poruili Turci. upnu crkvu Gospe Sinjske poeo je graditi 1698. I. F. Macanovi. Vie puta ruena, crkva se obnavlja krajem XVIII. st., kada joj se pridodaje franjevaki samostan. U sakristiji se uva gotiki kale iz 1402., a u crkvi slika udotvorne Gospe Sinjske (mletaki rad iz XVII. st.). Pri franjevakome samostanu postoji bogata prirodoslovna, etnografska i arheoloka zbirka (monumentalna plastika iz Aequuma). Tvravu Kamiak povrh grada zidao je Ignacije Macanovi poetkom XVIII. st. Na javnim su gradskim prostorima Metrovieva bista Dinka imunovia te Spomenik alkaru (1965.). Bronana glavna vrata na crkvi Gospe Sinjske (1987.) rad je Stipe Sikirice. Muzej Cetinske krajine ima alkarsku, etnografsku i arheoloku zbirku. Sinj i Cetinska krajina zanimljivo su turistiko podruje, a najvea je atrakcija, po kojoj je grad poznat u zemlji i svijetu, svakako tradicionalna Sinjska alka. Odrava se svake godine u nedjelju najbliu blagdanu Velike Gospe (15. kolovoza) u spomen pobjede nad turskom vojskom 1715. Alkari, odjeveni u tradicionalnu nonju, jaui na konju u punom galopu, kopljem gaaju alku (kolut) objeenu na icu. Alkar koji osvoji najvie pogodaka (punata) postaje slavodobitnikom. Sinjskoj alci svake godine prisustvuju mnogobrojni turisti iz zemlje i inozemstva. Alkarsku tradiciju prati i stogodinja tradicija konjikih utrka i uzgoja konja. Na sinjskom hipodromu omoguuje se rekreacijsko jahanje te organizira se kola jahanja. Brnaze, naselje 3 km juno od Sinja. Na poloaju Mijoljaa pronaeni su ostaci starohrvatske crkve sa est apsida posveene sv. Mihovilu, iz IX. ili X. st. Pronaeno je vie ulomaka crkvenoga kamenog namjetaja iz starohrvatskog doba, dio starokranske oltarne pregrade te nekoliko antikih spomenika. itluk, naselje 5 km sjeverno od Sinja. U rimsko doba Colonia Claudia Aequum (grad je osnovao car Klaudije). Grad etvrtasta oblika bio je opasan zidinama. lstraen je dio foruma s kapitolijem te gradska vrata uz koja su bile dvije esterokutne kule. Iz itluka potjeu mnoge skulpture: ukrasi lukova gradskih vrata s reljefima Rome, Viktorije i pokorenog barbara, kipovi Rome i Fortune, Dijane-Hekate te velika Heraklova glava (uva se u franjevakoj zbirci u Sinju). Hrvace, nase1je 4 km sjeverno od Sinja. Na starome seoskom grobIju pronaeni su ulomci crkvenoga kamenog namjetaja ukraeni pleterom i starohrvatski grobovi. Na glavici Krinj, okruenoj zidinama, nalaze se ostaci starohrvatske crkve oko koje ima steaka. Starohrvatsko groblje nalazi se i kraj Bonjakovih kua.

Otok, nase1je 12 km istono od Sinja. Na poloaju Mirine otkriveni su ostaci starokranske bazilike s apsidom. Osobito su zanimIjivi krstionica s krino oblikovanom kamenicom, te vanjski i unutarnji narteks s grobovima. Polukruni zid apside prati zidana klupa za kler s biskupskim sjedalom (katedra) u sreditu. 151. SKRADIN, U pretpovijesno doba tu je bilo ilirsko naselje Scardona, kasnije rimski municipij (ostaci vodovoda i zgrade, epigrafski spomenici). Najkasnije od VI. st. Skradin je sjedite biskupije koja je ukinuta 1830. Oko 615. Avari i Slaveni razorili su grad. U doba narodnih vladara tu je podignuta predromanika crkva (kameni fragmenti s motivima pleterne dekoracije). Potkraj XIII. st. Skradin je pripao bribirskim knezovima ubiima, a od 1355. drala ga je Venecija. God. 1522. osvojili su ga Turci, koji su izgradili nove bedeme, a 1684.-1797. ponovno ga je drala Venecija. U crkvi su dvije slike Antonija Zuccara (kraj XIX. st.) i bogata zbirka srebrnih zavjetnih darova. U upnoj kui je zbirka (slike, XV.-XIX. st.). Na groblju je crkva iz XVI. st. (obnovljena 1783.) s reljefom na proelju. U neogotikoj pravoslavnoj crkvi je ikonostas iz XVIII. st. i zbirka ikona. Bribir, naselje 16 km sjeverozapadno od Skradina. Vano je arheoloko nalazite iz prapovijesnoga, antikoga i srednjovjekovnog doba. Najvaniji arheoloki spomenici nalaze se na Glavici iznad sela, koja je bila nase1jena najkasnije poetkom I. tisuljea prije Krista. Do dolaska Rimljana utvrena liburnska gradina, u I. st. prije Krista rimskim osvajanjem dobiva gradske zidine i stjee municipalni status, pa se naziva municipium Varvariae. Nakon avaro-slavenskih provala Glavicu nase1juju Hrvati, koji su ime Varvaria preinaili u Bribir. Prvi svjedoi o tome Konstantin Porfirogenet (X. st.), koji u popisu hrvatskih upanija navodi i upaniju Brebera. Bribir je sijelo monih feudalaca ubia, a najvei procvat doivljava u XIII. i poetkom XIV. st. Poetkom XVI. st. grad su poruili i zaposjeli Turci. Nakon njihova odlaska pridolo stanovnitvo naseljava prostor dananjega sela. Ondje su otkriveni i konzervirani ostaci brojnih graevina. Istiu se impozantne rimske gradske zidine graene od velikih kamenih blokova, zgrade za stanovanje opremIjene cisternama za vodu, te sustav javnih cisterni za opskrbu grada vodom; nalaz rimskog mauzoleja sa sarkofazima svjedoi o visokoj razini umjetnikoga stvaralatva. Iz ranohrvatskoga je razdoblja esterolisna crkva iznad koje su indoktrinirani Srbi, unato zauzimanju strunjaka, napravili groblje. Najvea graevina bila je franjevaka bazilika s tri broda i ulomcima crkvenoga namjetaja romaniko-gotikih oblika. U Bribiru je naeno mnotvo natpisa, dijelova crkvenoga kamenog namjetaja, posuda, oruja, nakita, novca i dr. Piramatovci, naselje 14 km sjeverozapadno od Skradina. Rimski grobovi naeni su kraj upnoga stana, kole i crkve sv. Roka, gdje ima tragova rimske stambene arhitekture (dijelovi terma). Na poloaju Bilo nalazi se veliko starohrvatsko groblje, a grobova iz istoga doba ima i na breuljku Smrekovaa. drapanj, selo 13 km sjeverozapadno od Skradina. Zapadno od crkve sv. Bartula otkriveni su ostaci starokranske bazilike, a na prostoru izmeu crkve i bazilike vee srednjovjekovno groblje s mnotvom kamenih spomenika (dijelovi starokranskoga i starohrvatskoga crkvenog namjetaja). Vie spomenika bilo je uzidano u crkvu sv. Bartula, a neki se jo tamo nalaze. Osobito su vani dijelovi grede te dio zabata oltarne pregrade s natpisom koji spominje hrvatskoga kneza Branimira i upana Pritinu. 152. SKRADINSKI BUK, vodopad na rijeci Krki, 3 km uzvodno od Skradina; visok 45,7 m, sa 17 sadrenih stepenica to se proteu u duljinu od 800 m. Slapovi su iroki 200-400 m. Dio je Nacionalnoga parka Krka. 153. SLANO, naselje i luica u istoimenom zaljevu, 37,5 km sjeverozapadno od Dubrovnika; Podruje Slanoga bilo je naseljeno ve u pretpovijesno doba (ostaci kasteljera i gomile na oblinjim brdima) i u antici (rimski kastrum na brdu Gradina; starokranski sarkofazi, danas pred franjevakom crkvom). Dubrovani su stekli Slano 1399.; ondje je bilo sjedite kneza (kneev dvor, pregraen potkraj XIX. st.). U blizini je ljetnikovac obitelji Ohmuevia. Sadanja franjevaka crkva sagraena je u XVI. st.; na glavnom

oltaru poliptih Lovre Dobrievia. upna crkva sv. Vlaha iz 1407. pregraena je u vrijeme baroka. U Banjoj su crkve Navjetenja i sv. Petra iz XIII. st. Banii, nase1je i luka 6 km sjeverozapadno od Slanoga. upna crkva sv. Marije MandaIjene graena je 1600. Na njezinu junom zidu ugraen je nadgrobni natpis Ohmuevia, pisan bosanicom. epikue, naselje u zaleu Dubrovakog primorja, 7 km sjeveroistono od Slanoga. U selu su sauvane obrambene graevine, Pasarieva kula s cisternom, sklop kua Andrijaevia s kulom izvidnicom. U crkvi sv. Martina ima ostataka starokranske arhitekture. Kraj crkve sv. Roka je u stijeni isklesan natpis bosanicom, koji spominje kugu 1616. Na tri mjesta su grupe steaka. OIje, naselje 16 km sjeveroistono od Slanoga. Spominje ga prvi put Konstantin Porfirogenet u X. St. (Josle). Na lokalitetu Bijela Lokva nalaze se ruevine vane ranohrvatske crkve osmerostrane osnove s razvijenim predvorjern tipa westwerka; jedinstvena oblika i odline gradnje. 154. SLATINE, zaselak i luica na sjevernoj obali otoka iova, 7 km jugoistono od Trogira. U upnoj crkvi Uznesenja Marijina iz 1650. je oslikano gotiko raspelo i bizantska ikona, a u uvali Supetar tragovi predromanike crkve sv. Petra. 155. SMOKVICA, naselje u unutranjosti sredinjeg dijela otoka Korule, 10 km istono od Blata; Naseljena u prapovijesno doba - gomile. U upnoj crkvi Gospe Kandelore je loa koja je ostala od starije crkve iz XVII. st.; u njoj je djelovao seoski glavar, a sudac vodio parnice. U Smokvici su se sauvali zanimljivi stari obiaji. Vrlo je slikovita simbolina maevalaka borba kumpanija (v. Blato), a tradicijsku vanost imaju starinski plesovi mladia i djevojaka. U vrijeme poklada odrava se obiaj trganja narani, kad se pjesmom i plesom iskazuje poast mjesnim ljepoticama i seoskom glavaru. Od vjerskih blagdana slavi se Gospa Kandelora (Svijenica) (2. veljae), kad se obvezno izvodi kumpanija, i tradicionalne sveanosti o blagdanu Velike Gospe (15. kolovoza). Smokvica je poznata po svojim bijelim suhim vinima - poip i rukatac. To su autohtone sorte i meu prvim zatienim vinima u Hrvatskoj. 156. SOLIN, grad u blizini ua rijeke Jadro, 5 km sjeveroistono od Splita; Salona je jedna od najvanijih antikih i ranokranskih lokaliteta na svijetu. Poznata je po tome to su ostaci iz jednoga i drugoga doba zapravo sauvani in situ - mogu se vidjeti kao rijetko gdje u svijetu i do danas omoguuju sve vrste istraivanja, a prikupljeni podaci i objavljeni materijali prisutni su u svjetskoj kulturnoj javnosti. Zbog kompleksnosti lokaliteta svakako se preporua struno vodstvo. U novije vrijeme u Solinu su uinjeni vrlo kvalitetni hortikulturni i urbanistiki zahvati pa cijeli grad izgleda poput perivoja, a etnica uz rijeku Jadro, unutar prirodnoga i spomeninoga ambijenta izuzetne vrijednosti, privlai mnoge etae i izletnike. Posebno se slavi Mala Gospa (8. rujna), ujedno i Dan grada Solina, kada se okuplja mnotvo vjernika, jer je Solin jedno od duhovnih sredita splitsko-dalmatinske upanije. Solin se razvio na podruju antike Salone koja se prvi put spominje 119.prije Krista, kao sredite ilirskog plemena Delmata. God. 78.prije Krista, Salonu su zauzeli Rimljani; za vladanja cara Augusta postaje politikim sreditem Dalmacije. Najvei prosperitet doivljava za cara Dioklecijana, koji je u neposrednoj blizini grada podignuo svoju palau. Oko polovice V. st. Salonu napadaju Huni i Goti, a 461. salonitanski patricij Marcelin proglauje se vladarem Dalmacije. Poslije pada Zapadnorimskog Carstva Salona postaje sjeditem namjesnika istonogotskoga kralja Teodorika, a u VI. st. ulazi u sastav Istonorimskog Carstva. Oko 614. zauzeli su je Slaveni i Avari i razorili do temelja. U ranomu srednjem vijeku Solin je u sastavu Hrvatske. Izmeu Svetoga Kaje i sredinjeg dijela Solina prostiru se ruevine antike Salone. U junome dijelu stare jezgre nalazi se forum kraj kojega je rimski teatar iz I. st. Sjeveroistono od teatra bila je velika trobrodna starokranska crkva s osmerokutnim baptisterijem. Produujui dalje stie se do ostataka rimskog amfiteatra iz kraja II. st. (mogao je primiti 18 000 gledatelja), neposredno uz gradske zidine. Sauvani su

radijalno poloeni zidovi supstrukcije. Zaobilazei amfiteatar put vodi prema istoku; lijevo je starokransko groblje Kaplju, s ostacima cemeterijalne bazilike iz IV. st. posveene petorici solinskih muenika. Prema sjeveru je kompleks gradskih bazilika, sredite starokranskog Solina (IV.-VI. st.). Taj kompleks obuhvaa ostatke trobrodne katedrale (basilica urbana) s osmerokutnim baptisterijem, biskupskim dvorom i gospodarskim zgradama te ostatke bazilike biskupa Honorija s tlocrtom u obliku grkoga kria; obje crkve povezivao je zajedniki narteks. Juno od kompleksa gradskih bazilika su ostaci nekadanjih istonih gradskih vrata (Porta Caesarea), a istono ruevine gradskih terma. Nedaleko odavde su ostaci antikog vodovoda (vjerojatno iz I. st.) koji je opskrbljivao Salonu i Dioklecijanovu palau vodom s izvora Jadra. Na lokalitetu Dujmovaa, juno od Solina, vide se lukovi vodovoda (restauriran 1879.) koji je i danas u uporabi. Od gradskih bazilika prema sjeveru put vodi kroz aleju empresa do Tuskuluma (s memorijalnom sobom arheologa Frane Bulia) i dalje do starokranskoga groblja Manastirine, nastalog oko groba sv. Dujma. Potkraj IV. st. izgraena je ondje velika trobrodna bazilika, sauvana u ruevinama; u njezinoj blizini naeni su lijepi sarkofazi Hipolita, Fedre i Dobrog pastira (danas u Arheolokome muzeju u Splitu). Sjeverozapadno od Manastirina je tree solinsko starokransko groblje Marusinac, nastalo oko groba sv. Anastazija (Staa). U V. st. izgraena je ondje trobrodna bazilika. Uz nju je bazilika otvorenoga tipa (basilica discoperta), rijedak primjer u tipologiji starokranskih crkava. Prema rijeci Jadro je Gradina, srednjovjekovna utvrda koja je sluila i u doba ratova s Turcima. U utvrdi su otkopani temelji starokranske crkvice neobina tlocrta iz VI. st.; adaptirana u doba predromanike (poruena). Juno od Gradine u slikovitu porjeju Jadra je Gospin otok, koji tvore rukavci Jadra. Ispod dananje upne crkve otkriveni su temelji dviju crkava - srednjovjekovne trobrodne bazilike koju spominje Toma Arhiakon i manje jednobrodne kasnobarokne crkve. Tu su naeni i ostaci sarkofaga kraljice Jelene (976.) s natpisom koji ide u red najznaajnijih dokumenata iz razdoblja starije hrvatske povijesti. Sjeveroistono od Gospina otoka, nedaleko od izvora Jadra, vide se ostaci krunidbene crkve kralja Zvonimira, tzv. uplje crkve, podignute na temeljima starokranske crkve. Neto sjevernije, u podnoju Klisa, nalazi se ranokranski i srednjovjekovni lokalitet Riinice. Tu su otkopani ostaci starohrvatske crkvice sa samostanom i groblja; otuda potjee i ulomak luka na kojem se spominje hrvatski knez Trpimir (PRO DUCE TREPIM/ERO) iz IX. st. Mravince, nase1je na padinama Mosora, 2 km istono od Solina. Na lokalitetu Glaviine otkopano je (1938.) jedno od najvanijih starohrvatskih groblja sa 115 grobova (na redove) iz razdoblja IX.-X. st. U grobovima graenima od kamenih ploa naeni su brojni prilozi -naunice, prstenje, ploice s pojasa i dr. Vranjic, grad i luka u istonom dijelu Katelanskog zaljeva, sjeveroistono od Splita. Prvi se put Vranjic spominje 950. kao Durana u ispravi kralja Kreimira I. U ranome srednjem vijeku posjed hrvatskih knezova i kraljeva, potom posjed splitskoga nadbiskupa. upna crkva sv. Martina (obnavljana u XVIII. i XIX. st.) oslikana 1928. freskama J. Kljakovia (uz pomo Vjekoslava Paraa i Krste Hegeduia) s biblijskim i ribarskim temama u lokalnom ozraju. 157. SOLINE, uzak i plitak morski prolaz (potopljena dolina) na ulazu u Veliko i Malo jezero na otoku Mljetu; plovan je samo za amce. Na samom prolazu nalazi se zaselak Soline, dio naselja Goveari. Zaselak je dobio ime po solanama koje su uredili mljetski benediktinci. 158. SOLINE, naselje u zaljevu Soliica na sjeverozapadnom dijelu Dugog otoka, 2 km zapadno od Boave; Spominju se od XII. st. kao jedno od najstarijih naselja na otoku; ime su dobile po solanama koje su od davnine postojale u zaljevu Soliica. Crkva sv. Jakova spominje se od XV. st.; obnovljena u XIX. st. 159. SPLIT, grad i luka u srednjoj Dalmaciji; U Splitu djeluje velik broj kulturno - prosvjetnih ustanova i kola: Sveuilite (osnovano 1974.), kazalite,

muzeji i galerije, instituti, a u novije vrijeme i specijalizirana institucija UN-a za zatitu ovjekove okoline (Centar za koordinaciju plana prioritetnih akcija na Sredozemlju). Svake godine odravaju se kulturne manifestacije Splitsko ljeto (opere, drame i koncerti na otvorenim pozornicama), te glazbene manifestacije (Melodije hrvatskoga Jadrana, Festival zabavne glazbe Split). Split je ne samo glavno urbano, kulturno i prometno sredite Dalmacije iz kojega vode putovi kopnom i morem u brojna ljetovalita Dalmacije nego je i sam esti cilj turista i izletnika. Grad s 1700 godina postojanja uz mnotvo arheolokih, povijesnih i kulturnih spomenika, meu kojima posebno mjesto svakako zauzima uvena Dioklecijanova palaa, dio svjetske batine UNESCO-a, posjeduje atraktivnosti, toplinu bogatstva suvremenoga mediteranskoga grada. O dugoj turistikoj tradiciji Splita govori 1894. objavljen prvi iscrpni vodi grada i njegove okolice. Zbog povijesnosti grada danas najprije valja uputiti na splitske muzeje: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika - kapitalni projekt hrvatske kulture utemeljen 1893. u Kninu; Arheoloki muzej iz 1820., jedan od najstarijih muzeja u Hrvatskoj; Riznicu splitske katedrale, u kojoj je vrijedna zbirka crkvenih umjetnina; Etnografski muzej, utemeljen 1910.; Povijesno-pomorski muzej; Prirodoslovni muzej. Vrijedno je pogledati Galeriju umjetnina, utemeljenu 1931., Zbirku franjevakog samostana u Poljudu, Galeriju Metrovi i dr. Split je sportski velegrad (1979. odrane Mediteranske igre) u kojemu djeluju mnogi poznati i popularni sportski klubovi i natjecatelji, a mnogobrojni su i tereni kojima se mogu koristiti rekreativci. Bogat je i kulturni i zabavni ivot, osobito ljeti, kada se Split sa svojim trgovima, dvoritima i drugim prostorima pretvara u veliku pozornicu pod vedrim nebom. Usred sezone odrava se tradicionalni festival Splitsko ljeto, kada se izvode drame, opere i koncerti (od polovice srpnja do polovice kolovoza). Splitske subotnje veeri posveene su ozbiljnoj glazbi. Odravaju se i festivali zabavne glazbe, Art - ljeto, folklorne priredbe, puka feta Dani Radunice i drugo. Tijekom godine upriliuju se Marulievi dani (u travnju), Knjiga Mediterana (u listopadu), a meu tradicionalnim manifestacijama su Blagdan sv. Kria, Sajam cvijea, Bal Spliana, sajam vina i dr. Dan grada slavi se 7. svibnja, na Blagdan Sv. Duje, zatitnika grada. U Splitu djeluje nekoliko kazalita, meu kojima svakako valja spomenuti Hrvatsko narodno kazalite, podignuto 1893., koje organizira kazaline festivale Splitsko ljeto i Marulieve dane. Djeluje i Kazalite mladih, te Splitsko kazalite lutaka. Vjerojatno grko naselje Aspalathos. Ondje je car Dioklecijan oko 300. podignuo svoju raskonu palau u kojoj je proveo posljednje godine ivota i bio pokopan. Poslije njegove smrti (313.) palaa je sluila kao boravite prognanih rimskih careva i lanova njihovih obitelji (Julije Nepot). Kad su oko 614. Salonu osvojili Avari i Slaveni, njezini su stanovnici potraili utoite unutar zidova Dioklecijanove palae. Novo naselje brzo se razvija; ve u VII. st. obnovljena je nekadanja solinska biskupija. Vlast bizantskog cara Split je priznavao 812.-1069., kada ga je kralj Petar Kreimir IV. pripojio Hrvatskoj. Od 1105. priznaje suverenitet ugarsko-hrvatskih kraljeva, sauvavi autonomiju na temelju svojih starih municipalnih prava. Od 1207. graani biraju za svoje priore i komese hrvatske, humske i bosanske feudalce (knez Domald, Petar Humski, Grgur Bribirski, Pavao i Mladen ubi, Hrvoje Vuki Hrvatini). God. 1420. Split se stavlja pod zatitu Venecije, koja nastoji uvrstiti svoju vlast u Dalmaciji i gradovima ograniiti prava. U XVI. st. Split ugroavaju Turci, osobito poslije zauzea Klisa (1537.). Po zavretku Kandijskoga i Morejskog rata (druga polovica XVII. st.), grad se postupno oporavlja. Nakon pada Venecije 1797. zajedno s ostalom Dalmacijom dolazi pod vlast Austrije, koja ga je Pounskim mirom 1805. ustupila Francuskoj. U razdoblju 1813.-1918. ponovno je pod Austrijom. To je uglavnom razdoblje gospodarske stagnacije, ali i buenja nacionalne svijesti. Na izborima 1882. Split dobiva hrvatsku upravu. U drugoj polovici XIX. st. poinje se gospodarski oporavljati i poetkom XX. st. postaje najznaajnijom lukom. Split je od davnine znaajno kulturno sredite. Ve u VIII. st. ondje je postojala pisarska kola. U XIII. st. Toma Arhiakon pie djelo Historia Salonitana, vaan izvor za srednjovjekovnu povijest Hrvata. Potkraj XV. st. Split postaje jakim humanistikim aritem, u njemu djeluju knjievnik i polihistor Marko Maruli, autor prvog epa na hrvatskom jeziku (Judita) i vie humanistikih pisaca, knjievnika i povjesniara. Split do danas daje svojevrstan peat hrvatskom stvaralatvu i kulturi.

U ranomu srednjem vijeku Split se izgrauje unutar Dioklecijanove palae. Gospodarski napredak u XIII. i XIV. st. uvjetuje intenzivniju izgradnju; grad se iri izvan zidova Dioklecijanove palae, a uz njezin zapadni zid razvija se novo sredite oko kojeg se u XIV. st. podiu zidovi, a u XVII. st. nov obrambeni sustav s istaknutim bastionima graditelja A. Maglija. Na zapadnoj i istonoj strani grada razvijaju se teaka naselja Veli Varo i Luac, koja se kasnije povezuju sa starim dijelom grada u jednu cjelinu. Izmeu dva svjetska rata grad se iri po junim padinama Marjana i prema istoku u predjelu Bavice, gdje se izgrauje moderni dio grada. U tijeku II. svjetskoga rata grad je teko bombardiran, osobito u obalnom dijelu jugoistono od Dioklecijanove palae (danas je na tom mjestu park). Od 50-ih godina Split karakterizira nagli prostorni rast (novo gradsko podruje, tzv. Split III i dr.). 1. Stari dio grada (Grad). Najstarija jezgra Splita nalazi se unutar zidina Dioklecijanove palae. Po svojim dimenzijama i sauvanosti palaa je najznaajniji spomenik rimske arhitekture na istonoj obali Jadrana. Sagraena je oko 300., a ima tlocrt nepravilna etverokuta. Po obliku i unutranjem rasporedu graevina je kombinacija carske vile, helenistikoga grada i utvrenoga vojnog logora. S obale prua se pogled na juno proelje palae (duina 181 m) s kasnijim nadogradnjama. U sredini junog proelja su Mjedena vrata (Porta Aenea), jednostavno nadsvoeni prolaz kojim se od mora ulazilo u unutranjost palae. Lijevo od njih je ulaz u podrume Dioklecijanove palae, s nizom hodnika i dvorana ispod junog dijela palae koji su ureeni za posjet. Uz istoni zid palae dolazi se do Srebrnih vrata (Porta Argentea), nasuprot kojih je crkva sv. Dominika, koja se spominje od XIII. st. Dananji oblik dobila je 1682., a proirena je 1932.-34.; barokni oltari, slike udo u Surianu (Jacopo Palma ml.) i Prikazanje u hramu (Palmina kola), drveno gotiko raspelo. Kroz Srebrna vrata dolazi se na Poljanu kralja Tomislava. Uz renesansnu crkvicu sv. Roka (1516.) dolazi se na Peristil, sredinji slobodni prostor palae. Njegove uzdune strane omeuje niz stupova, povezanih lukovima; lukovi zapadne strane zatvoreni su gotikim i renesansnim kuama. Junu stranu Peristila zatvara monumentalni protiron s etiri stupa koja nose zabat. Izmeu stupova protirona ugraene su dvije kapele: Gospa od Pojasa (1544.) i Gospa od Zaea (1650.). Na istonoj strani Peristila je mauzolej cara Dioklecijana, danas katedrala sv. Dujma (posveena sv. Mariji). Mauzolej je gotovo sasvim sauvao prvobitni izgled. Izvana je osmerokutan, okruen nizom od 24 stupa (peripter) koji su nosili krov; u unutranjosti ima kruni oblik s dva niza korintskih stupova i frizom (medaljoni s likovima cara Dioklecijana i njegove ene Priske). Mauzolej je natkriven kupolom koja je nekad bila prekrivena mozaikom. U red najstarijih spomenika u katedrali idu monumentalne drvene vratnice (reljefi s prizorima iz Kristova ivota), rad Andrije Buvine (1214.) i kamena propovjedaonica iz XIII. st. Desni oltar s kasnogotikim baldahinom djelo je Bonina iz Milana (1427.). Na svodu iznad oltara su zidne slike, djelo Dujma Vukovia (XV. st.). Lijevo je oltar sv. Staa, djelo Jurja Dalmatinca (1448.) (na predeli izvanredan sredinji prizor Bievanje Krista). U kapeli u sjevernom zidu je barokni oltar sv. Dujma, rad venecijanskoga kipara G. M. Morlaitera (1767.); na svodu kapele slike M. Capogrossa. Glavni oltar je iz XVII. st.; na svodu su slike M. Ponuna; iznad oltara gotiko drveno raspelo iz XIV. st. U koru, nadograenom u XVII. st., su romanike klupe iz XIII. st. (najstarije u Dalmaciji), slika Majka Boja sa svecima i donatorima, djelo J. Palme ml., i barokne slike M. Ponuna. Ispod katedrale je kripta. Na katedralu se naslanja zgrada sa sakristijom i riznicom. U riznici je zbirka zlatarskih predmeta i crkvenog ruha iz doba romanike, gotike i baroka; istiu se ciborij iz 1522., evanelistar iz VIII. st. (najstariji manuskript u zemlji), Supetarski kartular iz XI. st. i Historia Salonitana Tome Arhiakona iz XIII. st. U podnoje zvonika prema glavnom ulazu uzidana su tri romanika reljefa iz XIII. st.; u peripteru vie kamenih sarkofaga iz IX.-XV. st. Romaniki zvonik graen je XII.-XVI. st., poruen potkraj XIX. st. i obnovljen 1908. Na podnoju zvonika dva romanika lava, a desno na zidu egipatska sfinga od crnoga granita ( XV. st.). Nasuprot mauzoleju je mali hram, posveen vjerojatno Jupiteru, u ranomu srednjem vijeku pretvoren u krstionicu. Sauvao se samo zatvoreni dio hrama (cella) s bogato dekoriranim portalom; unutranjost je natkrivena bavastim kasetiranim svodom. Kamenica za krtenje uokvirena je kamenim ploama u XIX. st., ukraenim motivima pleterne dekoracije (na sredinjoj ploi lik hrvatskog vladara na prijestolju). U krstionici je sarkofag Ivana Ravenjanina (po tradiciji prvoga splitskog nadbiskupa) iz VII. st. i kip sv. Ivana Krstitelja (Ivan Metrovi). Ispred krstionice je renesansni sarkofag (1533.). U temelju zgrade pred krstionicom je kameni luk s motivom astragala (VII.

st.), najstariji poznati spomenik srednjovjekovnoga Splita. Od Peristila prema sjeveru Dioklecijanova ulica vodi do Zlatnih vrata (Porta Aurea); lijevo je palaa Agubio s gotikim portalom i dvoritem. Desno, u Papalievoj ulici, palaa Papali (XV. st.), najznaajniji spomenik gotike arhitekture u Splitu (bogato dekoriran portal, velika kvadrifora na junom proelju, originalni gotiki strop u glavnoj dvorani); arhitektonski detalji nose obiljeja radionice Jurja Dalmatinca. U palai je Muzej grada Splita. Neposredno pred Zlatnim vratima, s lijeve strane, stoji romanika kua; njezina sjeverna gotika fasada pripisuje se Jurju Dalmatincu. Iz pobone uliice dolazi se stubama do crkvice sv. Martina, smjetene u dijelu hodnika iznad Zlatnih vrata; u crkvici je sauvana kamena oltarna pregrada ukraena motivom pletera i natpisom (XI. st.). Kroz Zlatna vrata izlazi se na slobodan prostor; na povienom mjestu kip Grgura Ninskog, postavljen 1957. (Ivan Metrovi, 1929.). U malom parku sjeverozapadno od vrata ostaci crkve sv. Eufemije (spominje se od 1069.; stradala u poaru 1877.), uz koju se nalazio samostan benediktinki. Sauvani su temelji trobrodne crkve (XI. st.), kapela sv. Arnira, koju je 1445. gradio Juraj Dalmatinac, i zvonik. Od Peristila prema zapadu vodi Kreimirova ulica do eljeznih vrata (Porta Ferrea); desno je palaa Cindro (XVII. st.), najljepa barokna palaa Splita. U hodniku zida iznad eljeznih vrata je crkvica Gospe od Zvonika (barokni oltar, bizantska ikona raena oko XI. st., zidne slike slikara Meneghella iz 1412.). Zvonik crkvice (oko 1100.) najstariji je romaniki zvonik u Dalmaciji. Kroz eljezna vrata izlazi se na Narodni trg (Piaca), sredite srednjovjekovne komune i najivlji trg dananjeg Splita. Iznad eljeznih vrata prema trgu, toranj sa satom (XVI. st.). Od gotikih kua koje su nekada zatvarale sjevernu stranu trga sauvala se samo Vijenica (1443.) s loom u prizemlju; gornji kat, pregraen 1820., obnovljen je u neogotikom stilu potkraj XIX. st. U zgradi je Etnografski muzej (narodne nonje iz Dalmacije). Desno od Vijenice, povezana mostiem, renesansna palaa Karepi iz XVI. st., a u sjeveroistonom uglu trga gotika palaa Cambi iz XV. st. Na kui u jugoistonom uglu trga uzidan je reljef sv. Antuna opata (1394.). Prema sjeveru vodi Domaldova ulica; u njoj je renesansni portal iz 1583., kroz koji se ulazilo u nekadanju crkvu i samostan sv. Marije de Taurello; sauvani su dijelovi renesansnoga klaustra. Od Domaldove ulice odvaja se lijevo Trogirska ulica u kojoj je gotika crkvica Sv. Duha s romanikim reljefom Krist na prijestolju iznad dvorinog portala i grobom kipara Andrije Aleija. Od zapadne strane Narodnog trga vodi prema jugu ubieva ulica; desno je kasnogotika mala palaa Papali (XV. st.), na kojoj je radio Juraj Dalmatinac, a neto dalje barokna palaa Tartaglia. ubieva ulica izbija na Trg brae Radia; usred trga spomenik Marku Maruliu (Ivan Metrovi). Sjevernu stranu trga zatvara ranobarokna palaa Milesi, a na junoj strani trga je tzv. Hrvojeva kula, ostatak venecijanskoga katela iz XV. st. Prolaz uz kulu vodi do obale. 2. Zapadni dio grada (Veli Varo, Marjan, Meje). Na zapadnom kraju obale je mali trg na kojemu su samostan i crkva sv. Frane. Samostan je osnovan u XIII. st. U crkvi, pregraenoj u XIX. st., slikano gotiko raspelo, gotiki drveni kip sv. Lucije (XV. st.), grobovi povjesniara Tome Arhiakona (oko 1200.-1268.), pisaca Marka Marulia (1450.-1524.) i Jerolima Kavanjina (1641.-1714.) te skladatelja Ivana Lukaia (1584.-1648.) u koru, vie baroknih slika i kipova. Uz crkvu je gotiki klaustar. Sjeverno od crkve, na padini Marjana, smjestio se Veli Varo s gustim spletom ulica i slikovitim ambijentima. Od Krieve ulice lijevo kroz Stagniju je zanimljiva crkva sv. Nikole (Mikule) iz XII. st., a desno od raskrija upna crkva sv. Kria (XVII. st., proirena u XIX. st.) s baroknim zvonikom; u crkvi gotiko slikano raspelo, gotiki kip Majka Boja s djetetom i vie baroknih slika. Uz padine Marjana Senjska ulica vodi pod Marjanske skale, a otuda lijevo blagim usponom (izvanredan pogled na splitsku luku) do crkvice sv. Nikole iz XIII. st. Desno od nje vode stube do Prirodoslovnog muzeja, uz koji je zooloki vrt. Odatle vodi put na vrh Marjana. Sputajui se od vidikovca na Marjanu cestom prema zapadu (oko 1 km), dolazi se do proirenoga raskrija cesta (Sedlo); neto nie desno je crkvica Gospe od Betlehema iz XV. st. na vrhu slikovite skalinade. Otuda, iza sljedeeg zavoja ceste, odvojkom prema zapadu, dolazi se do crkvice sv. Jerolima (Jere) iz XV. st. (reljef A. Aleija); uz crkvicu nekadanja spilja. Od crkve sv. Frane obalom dolazi se do hotela Marjan (projekt L. Perkovi) te dalje do ACI marine Split. Lijevo se odvaja put za slikoviti poluotoi Sustipan. Tu se nekad nalazio benediktinski samostan (osnovan oko 1000., naputen u XIV. st.) i crkva sv. Stjepana (sauvani ostaci). Poetkom XIX. st. ureeno je groblje i podignuta klasicistika glorijeta. Dananja crkvica sv. Stjepana sagraena je 1814. (gotiki poliptih iz XV. st. s Roenjem Kristovim na

predeli). U crkvu i zid oko groblja uzidani su fragmenti koji potjeu iz ranoromanike i romanike crkve. Prema zapadu cesta vodi kroz predio Meje. Desno uz Gunjainu ulicu koja vodi do tunela Marjan smjeten je Muzej hrvatskih arheolokih spomenika - kapitalna ustanova hrvatske kulture. Meu brojnim vilama istie se Galerija Metrovi. Neto dalje prema zapadu, s donje strane ceste, Metroviev katelet, nekad katel obitelji Capogrosso-Kavanjin (XVII. st.). Unutar kompleksa, okruenog visokim zidom, kapela s ciklusom Metrovievih drvenih reljefa. Cesta vodi do rta Marjana; tu je Institut za oceanografiju i ribarstvo s akvarijem. Do zgrade Instituta ostaci ranosrednjovjekovne crkvice sv. Jure, podignute vjerojatno na ruevinama antikog hrama. 3. Sjeverni dio grada (Dobri, Poljud). Od zapadnoga kraja Obale hrvatskoga narodnoga preporoda prema sjeveru vodi Marmontova ulica do Bulatove poljane; desno termalno kupalite Splitske toplice, lijevo zid bastiona iz XVII. st. Na poljani je spomenik Luki Botiu (Ivan Metrovi). Zapadnu stranu trga zatvara zgrada Hrvatskoga narodnoga kazalita (1893.), a sjevernu crkva Gospe od Zdravlja (1937., arhitekt L. Horvat; freska I. Duli); zvonik iz XVII. st. pripadao je starijoj crkvi. Iza kazalita vodi prema sjeveru Zrinsko - Frankopanska ulica, a desno se odvaja Lovretska ulica, u kojoj je Galerija umjetnina, a podalje lijevo Arheoloki muzej. Kroz blok novih stambenih zgrada nedaleko od Parka mladei je zanimljiva predromanika crkvica sv. Trojice, s tlocrtom u obliku esterolista. Nasuprot je velebni nogometni stadion Hajduk u obliku koljke, smjelih konstrukcija, jedno od najoriginalnijih ostvarenja te vrste u svijetu. Kraj stadiona su bazeni. Tik do stadiona je samostan u Poljudu. U crkvi iz XV. st. jedno gotiko (XV. st.) i jedno barokno raspelo (Fulgencije Bakoti), i poliptih Girolama da Santacrocea (1549.). U renesansnom klaustru nadgrobne ploe s grobova splitskih patricijskih obitelji. U samostanu se uva portret splitskoga humanista Tome Nigera (Lorenzo Lotto, 1527.) i dva sveska korala s iluminacijama Bone Razmilovia (XVII. st.). 4. Istoni dio grada (Luac, Bavice). Na obali Kneza Domagoja nalaze se eljezniki i autobusni kolodvor te brodska i trajektna luka. Na umovitoj uzvisini na kraju luke veliki svjetionik s reljefom (rad Andre Krstulovia). Od Dioklecijanove palae prema istoku, mostom iznad eljeznike pruge, dolazi se do neorenesansne biskupske palae. Od palae prema istoku vodi Ulica kralja Zvonimira u kojoj je samostan i crkva sv. Klare; u samostanu se uva oslikano romaniko raspelo (XIII. st.), nekoliko ikona i vie renesansnih i baroknih slika venecijanskih majstora. Sjeverno od biskupske palae je nekadanje predgrae Luac s uskim strmim uliicama i slikovitim grupacijama kua nepravilnih oblika. Na vrhu uzvisine je tvrava Gripe, podignuta u XVII. st. Istono od kolodvora je predio Bavice s poznatim, nedavno kvalitetno obnovljenim kupalitem i hotelom Park. Rimski imperator Dioklecijan proveo je posljednje godine svojeg ivota u ogromnoj palai koju je sagradio pored grada u kojem se rodio, Aspalatosa u Dalmaciji. Kako su stoljea prolazila, originalna arhitektura palae se promijenila, no ljudi koji su ivjeli u gradu, kasnije nazvanom Spalato, i zatim Split, koristili su zdanje graevine s vrlo malim izmjenama kroz bizantinski, venecijanski i austrougarski period. Tako se unutar rimskih zidina i razvio harmonian grad. I danas se vidi ljepota peristila palae, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzdu ulica, ranokranskih crkvica, romanikih kua, vratiju Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca. Marjan, brdo i rt na zapadu Splitskog poluotoka; visok 178 m. Prua se od stare splitske luke u du1jini od 3,5 km. Do druge polovice IX. st. bio je ogoIjela krka povrina, ali je s razvojem Splita promijenio izgled; itava sjeverna padina postepeno je obrasla umjetno uzgojenom borovom umom, dok se na podnoju june padine podiu prve stambene etvrti. 160. SPLITSKA, naselje i luka na sjevernoj obali otoka Braa, 5 km istono od Supetra; Nase1je nastaje u XVI. st., kada je obitelj Cerini-Cerineo iz susjednog sela kripa podignula 1577. u uvali katel. U katelu se uvaju slike Madona s djetetom (Bernardino dei Conti, oko 1450-1522.) i portret viteza Maura Cerinia Morrusa (prva polovica XVI. st.). Na drvenome polikromiranom glavnorn oltaru u upnoj crkvi nalazi se slika Majka Boja sa svecima sa signaturom Leandra Bassana. 161. SREBRENO, zaselak Kupara na obali upskog zaljeva, 10 km jugoistono od Dubrovnika. Spominje

se ve 1294., kad je dio zemljita u podruju Srebrenoga drala benediktinska opatija na Mrkanu ispred Cavtata. 162. STANKOVCI, naselje u Ravnim kotarima, 20 km jugoistono od Benkovca; Naselje je nastalo u srednjem vijeku; u XVI. i XVII. st. pod turskom vlau. Na lokalitetu Klaria kue otkriveno jedno od najstarijih starohrvatskih groblja (VIII. st.). upna crkva Marijina Uznesenja iz 1885., srednjovjekovne crkve sv. Nikole i sv. Marije iz XV. st. Banjevci, naselje u Ravnim kotarima, 21 km juno od Benkovca. Crkva sv. Ivana pripada tipu utvrene romanike crkve u sjevernoj Dalmaciji. Zvonik u obliku masivne kule, podignut na proeIju, zahvaa itavu irinu jednobrodne graevine. Morpolaa, naselje 5 km jugozapadno od Bribira. Na starome grobIju je romanika crkva sv. Petra sa zvonikom na proelju i polukrunom apsidom. Na groblju oko crkve ima vie steaka. Kraj nedalekih koria kua pronaeno je vie starohrvatskih grobova u kojima je bilo oruja, orua, keramikih posuda i nakita. 163. STARI GRAD, naselje i luka na sjeverozapadnom dijelu otoka Hvara; Prvobitno naselje (Faros) osnovali su grki kolonisti 384. godine prije Krista. Kontinuitet naselja dokazuju ostaci iz rimskoga i starokranskog doba (mozaici pokriveni plonikom; starokranska krstionica i crkva sv. Ivana produena u XV. st.). Od 1205. Stari Grad se javlja pod imenom Civitas Vetus. Usred grada je Tvrdalj (sagraen oko 1520.), utvreni ljetnikovac pjesnika Petra Hektorovia s hrvatskim i latinskim natpisima, s ribnjakom okruenim arkadama i perivojem. Na trgu pred ljetnikovcem spomenik Hektoroviu (rad Ivana Mirkovia, 1956.), a s lijeve strane renesansna crkva sv. Roka koju je dao sagraditi Hektorovi 1569. Barokna upna crkva sv. Stjepana sagraena je u XVII.-XVIII. st. U odvojeni zvonik (iz 1753.) uzidani su kameni blokovi s grkih zidina i reljefni prikaz antikoga broda. U kapeli Duimii triptih Francesca da Santacrocea (XVI. st.). Dominikanski samostan osnovan je 1482., spaljen u vrijeme turskih napada 1571., poslije obnovljen i utvren kulom. Samostan ima staru biblioteku i arhiv, zbirku slika, lapidarij, numizmatiku zbirku i zbirku fosila. Nedaleko od samostana je crkvica sv. Nikole s drvenim baroknim pozlaenim oltarom (kipovi su rad A. Porrija iz XVII. st.). U istonom dijelu grada je slikoviti trg kor, oblikovan u doba baroka. Istiu se kue obitelji Machiedo, Politeo, Gelineo - Bervaldi XVI.-XVIII. st. U dvjema zbirkama (Petra Ruevia i Vladimira Vrankovia) uvaju se zanimljivi kulturno-povijesni predmeti i arhivski dokumenti. U kui Jurja Bijankinija (XIX. st.) smjetena je galerija slikara Jurja Plania. Na putu prema kupalitu renesansna crkvica sv. Jerolima s reljefom sveca (XV. st.) na proelju. 164. STARIGRAD, naselje i mala luka na obali Velebitskoga kanala nedaleko od Velike Paklenice, 45 km juno od Karlobaga; Naseljen od rimskog doba (Argyruntum). Car Tiberije podijeljuje mu 34.-35. god. municipalna prava; tada je okruen zidinama. Zbog osmanlijskih upada naselje je u XVI. st. naputeno, a ponovno se formira u XVII. st. Na rtu Kula ruevina je Veke kule, podignute vjerojatno u doba turskih napada. S lijeve je strane Jadranske magistrale predromanika crkvica sv. Petra (u vrijeme gradnje crkve u XI./XII. st. u njezinoj je blizini otkrivena antika nekropola iz I./II. st.). Oko crkve 20-ak steaka, a u njoj tri. Atraktivan je posjet oblinjoj uvali Rovanjska, gdje valja pogledati jednobrodnu starohrvatsku crkvicu sv. Jurja. 165. STOBRE, grad u srednjoj Dalmaciji, 6 km jugoistono od Splita; U antiko doba grka kolonija, poslije rimsko naselje Epetium. Na ostacima ranokranske trobrodne bazilike sv. Lovre adaptirane su samostanske zgrade, a u njezinoj apsidi podignuta je ranosrednjovjekovna crkvica sv. Lovre (poslije Gospe od Karmela).

rnovica, naselje 12 km istono od Splita. Spominje se 1080. U srednjem je vijeku bila poznata po, mlinovima i solanama. Od 1420. je granica izmeu mletakoga i turskoga teritorija. Crkva sv. Mihovila graena je u prijelaznome romaniko-gotikome stilu XIII. -XIV. st.; u nju su uzidani starokranski ulomci. Na upnoj crkvi sv. Marije (1727.) iz doba baroka, pregraenoj u XIX. st., uzidan je reljef s likom jahaa, ukraen pleternim ornamentima; u ploniku crkve nalaze se nadgrobne ploe iz XV. st. 166. STOMORSKA, naselje na sjeveroistonoj obali olte; Naselje se razvija uglavnom od poetka XVIII. st. Iznad Stomorske, na obronku brda Vela straa, barokna crkva Gospe u Borima (Gospa s djetetom, slika na drvu, s baroknim srebrnim okovom, rad je domae kole XV.-XVI. st.). Oko crkve groblje s fragmentima antikih sarkofaga. 167. STON, gradi i luka u junoj Dalmaciji, na krajnjem sjeverozapadu Stonskoga kanala i na istoimenoj prevlaci koja spaja poluotok Peljeac s kopnom, 59 km sjeverozapadno od Dubrovnika; najveu vanost za Ston imale su neko i imaju danas - solane. U rimsko doba Stagnum. Na brdu Starigrad sauvani su temelji rimskoga kastruma. U X. st. Ston je sjedite biskupije; vjerojatno uz crkvu Gospe od Luina. Dananji Ston osnovan je 1333., im su Dubrovani doli u posjed Peljeca. Grad je bio opasan 980 m dugim zidinama, koje su tvorile nepravilan peterokut, s jaim utvrdama na uglovima. Od sjeverozapadnog ugla zidine se diu do vrha brda Pozvizd, gdje se spajaju s tvravom Pozvizd, a od sjeveroistonog ugla proteu se brdom uz prevlaku i spajaju sa zidinama Maloga Stona. Na jugozapadnom uglu stoji najjaa stonska tvrava, Veliki katio. Istono od njega je zid bio povuen uz obalu, koja prema moru granii sa Solilima. Taj golemi utvreni kompleks gradili su Dubrovani 1333.-1506. Poznatiji graditelji su: upan Buni 1455., Bernardin iz Parme 1461. Olivier Francuz 1472.-78. i Paskoje Milievi 1488.-1506. kola se u Stonu spominje ve 1389., ubonica 1458. (zgrada jo postoji), a sirotite 1494. Od profanih zgrada unutar zidina istiu se biva kancelarija Dubrovake Republike graena u gotiko-renesansnom stilu, palaa Sorkoevi i biva biskupija (1573.; kasna renesansa s trijemom u kojemu je lapidarij). Nekadanji renesansni Kneev dvor proiren je i nadograen u XIX. st. Franjevaki samostan s gotiko-renesansnim klaustrom i romaniko-gotika crkva sv. Nikole graeni su 1347. Tu se uva nekoliko umjetnikih predmeta: veliko slikano raspelo (rad Blaa Jurjeva Trogiranina), srebrni okovi misala, gotiki drveni kip sv. Nikole i dr. Na mjestu dananje pseudogotike crkve sv. Vlaha (iz 1870.) stajala je katedrala iz XIV. st. (sruila se u potresu 1850.); od nje su se sauvali drveni kipovi sv. Vlaha, sv. Petra i Pavla, ikona Majke Boje (rad Andrea Rizza). Izvan gradskih zidina u XV. st. podignuta je upna crkva Navjetenja umjesto starije upne crkve Gospe od Luina. Pred crkvom je loa zvonara s dva velika zvona (salio ih je Ivan Rabljanin 1528.). Na brdu Sv. Mihajla dobro je sauvana predromanika crkvica sv. Mihajla (IX. st.) s vrsnim ranoromanikim zidnim slikama (kralj-donator i likovi svetaca). Na podruju Stona ima jo nekoliko starih crkava, sada veim dijelom u ruevinama. To su crkva sv. Petra s memorijalnom kapelom (vjerojatno prva katedrala Stona), sv. Mandaljene na brdu Gorica (sarkofag, ostaci zidnih slika), sv. Ivana i sv. Stjepana (unutar nje otkriveni su temelji predromanike crkvice), ranoromanika crkvica sv. Martina i pregraena romanika crkva Gospe od Luina. Povijesni gradi Ston je sa svojim znamenitim bedemima i brojnim kulturno-povijesnim spomenicima jedan od najljepih primjera utvrenoga grada i dubrovakoga graditeljstva. U ugostiteljskim lokalima nude se domaa jela, osobito kamenice i drugi plodovi mora. Ston je poznat i po svojim solanama, a obala uz gradi, uzdu kanala i u uvali Prapratna, vrlo je pogodna za kupanje, ribolov i podvodni ribolov. Prekrasnu pjeanu plau oplemenjuju stoljetne masline, a ondje je i jedan od najljepih kampova na ovom podruju. Osim rekreacije na vodi, gostima su na raspolaganju i sportski tereni. Doli, naselje na sjeverozapadnoj obali Koloepskoga kanala, izmeu Stona i Slanoga. Spominje se u XV. st. Sastoji se od tri naseIja: onta Doli, Zaton Doli i Luka Doli. U onti Dolima je crkva Velike Gospe iz XVI. st. oko koje se nalaze ornamentirani steci. U sastavu sela je etverokutna kula za obranu od gusara. U selu

Zaton Doli je upna crkva sv. Petra i Pavla s fragmentima starokranske plastike. - Ruralno graditeljstvo karakteriziraju lokalne posebitosti (zatvoreni zdenci i dr.). Luine, lokalitet u Stonskome poIju. U romaniko-gotikoj monumentalnoj crkvi Gospe od Lutina. uzidano je vie pleternih ulomaka iz starije crkve; na zidovima ostaci zidnih slikarija iz XVI. st. Pred crkvom je grobna ploa. iz XV. st. s gotikim natpisom. U XIX. st. podignut je masivni zvonik iznad predvorja. Ponikve, naselje na jugoistoku PeIjeca, 4 km zapadno od Stona. U spiIji Gudnji na brdu Porau naena je slikana keramika mlaeg neolitika (tzv. Gudnja kultura). Kraj puta je crkvica sv. Jurja s kraja XII. st. Na grobIju zaseoka Metohija, crkvica sv. Filipa i Jakova iz XII.st. pretvorena je u apsidu mlae renesansne crkve. U Ponikvama je Ijetnikovac dubrovakih vlastelina urevia. Prapratna, zaselak u istoimenom zaljevu na jugoistonoj obali poluotoka Peljeca, 3 km jugozapadno od Stona. Na brdu iznad zaseoka ruevina srednjovjekovne crkvice. 168. SUURAJ, naselje i mala luka u istoimenoj uvali na istonom dijelu otoka Hvara; Naseljen je vjerojatno sredinom XV. st. Od samostana augustinaca, koji su se ovdje naselili 1573., sauvan je samo dio. Utvrenje za obranu naselja podignuli su Venecijanci 1631. Pred baroknom crkvom sv. Ante (iz 1664.) slikoviti trg. Bogomolje, nase1je 16 km zapadno od Suuraja. Barokna upna crkva Gospa od Blagovijesti iz XVII. st. U selu su sauvane najstarije jednostavne kue prekrivene kamenim ploama, kamenice za u1je, vaIjak za tijetenje maslina. i dr. 169. SUKOAN, naselje i luica u prostranom zaljevu (Luka Sukoan), 11 km jugoistono od Zadra; upna crkva sv. Kasijana, podignuta vjerojatno u XI. st. (fragmenti s motivima pleterne dekoracije), dobila je dananji izgled u XVII. st. Na seoskom groblju crkvica iz XVII. st.; na dovratnicima i na proelju ugraeni fragmenti pleterne dekoracije. Na otoiu u zaljevu ostaci ljetnikovca zadarskih nadbiskupa iz XV. st. Na rtu Bribirina ruevine srednjovjekovnog utvrenja koje su podignuli knezovi Bribirski. Oko 3,5 km sjeveroistono od sela, uz cestu, srednjovjekovna kapelica; uz nju staro groblje. U mjestu se njeguju stari obiaji. Vezani su i uz Blagdan Sv. Kasijana, zatitnika Sukoana (13. kolovoza). Organiziraju se i zabavni programi - Noi Sukoana. U doba karnevala posebno su zanimljivi luari, makare tipine samo za Sukoan. 170. SUMARTIN, naselje i luka u istoimenoj uvali na jugoistonoj obali otoka Braa; Sumartin su oko 1645. osnovale izbjeglice pred Turcima iz Makarskoga primorja (jedino tokavsko mjesto na otoku Brau). Franjevaki samostan, kojemu je temelje 1747. postavio najizdavaniji hrvatski pisac fra Andrija Kai Mioi, prema kronici nosei kamenje na svojim ramenima, ima arhiv i muzej. U novije vrijeme muzej je suvremeno koncipiran pa su uz nekoliko vrijednih slika venecijanskoga baroka, viebojnih pomorskih karata crtanih rukom (portulanea) izloeni i zlatarski predmeti, novouspostavljeni samostanski grb, etnografska zbirka i dr. Na podruju Glavica iznad naselja je predromanika crkva sv. Nikole s kupolom (X. st.). Drana zavjetnom crkvom pomoraca, do danas u sakralnoj funkciji. Sve donedavno oaza mira, u kojoj je franjevaki samostan s veim posjedom djelovao kao neki antiki sveti prostor (temenos), a danas je Sumartin, uz Supetar i Bol, vrata otoka Braa. 171. SUPETAR, grad i luka na sjevernoj obali otoka Braa; Supetar je bio naseljen ve u neolitiku (spilja Kopaina u blizini mjesta) i u antiko doba (starokranski

sarkofazi uz crkvicu na groblju). upna crkva s monumentalnim stubitem (na ostacima bazilike iz V. st.) graena je 1733., proirena 1887. U njoj su slike domaega baroknog slikara Feliksa Tironija i barokna oltarna pala nepoznata venecijanskog slikara iz XVIII. st. Na groblju nekoliko nadgrobnih spomenika, radova Supetranina Ivana Rendia. Mauzolej obitelji Petrinovi, s portretima i skulpturama, djelo je Tome Rosandia. Uz cestu prema Donjem Humcu predromanika crkva sv. Luke iz XI.-XII. st. Donji Humac, nase1je u unutranjosti otoka Braa, 9 km juno od Supetra. U neposrednoj blizini je predromanika crkvica sv. Ilije koja tipologijom pripada, crkvama junoga hrvatskoga primorja. U upnoj crkvi su romanike freske iz XIII. st. 172. SUTIVAN (Stivan), naselje i luka na krajnjem zapadnom dijelu sjeverne obale otoka Braa, 7 km zapadno od Supetra. U dnu uvale, na nekad movarnu zemljitu, park s drvoredom palma. Obalni pojas uz naselje je poumljen (alepski i primorski bor). Ouvani su temelji starokranske crkve unutar koje je 1579. sagraena crkva sv. Ivana. Renesansna upna crkva iz XVI. st. poslije je barokizirana. Barokni zvonik podignuo je potkraj XVIII. st. Pavao Bruttapelle. U crkvi je oltarna slika Gospa od Ruarija, rad srednjotalijanske kole iz XVII. st. Uz obalu je katel obitelji Marjanovi (1777.); na proelju je sunani sat. Iz doba renesanse je kua NataliBoievi, iz doba baroka ljetnikovac s perivojem pjesnika Jerolima Kavanjina (XVII./XVIII. st.); barokni je i perivoj Ili. U kui Definis nalazi se zbirka namjetaja i umjetnikih predmeta iz poetka XIX. st. 173. SUTOMIICA, naselje i luica u istoimenoj uvali Zadarskoga kanala na sredinjem dijelu istone obale otoka Ugljana, 2 km sjeverno od Preka; upna crkva posveena sv. Eufemiji spominje se od 1349.; dananja barokna crkva sagraena je 1679. Na oltaru sv. Jeronima vrsna barokna slika nepoznata venecijanskog majstora. Ljetnikovac zadarske plemike obitelji Lantana iz 1686. s prostranim parkom i kapelom primjer je baroknoga dvorca venecijanskoga tipa; u njemu se vrila primopredaja dunosti talijanskih namjesnika za Dalmaciju i Albaniju. 174. SVETA NEDJELJA (Sveta Nedilja), naselje na junim padinama otoka Hvara, 12 km jugoistono od Hvara; Podruje na kome se nalazi Sveta Nedjelja hvarski Statut iz 1331. naziva Plae. U neposrednoj je blizini pilja s neolitikim nalazima, u kojoj je poslije bilo obitavalite augustinaca, naputeno 1798. U upnoj crkvi sv. Spiridona nalazi se oltarna slika Sv. Jerolim u pustinji Baldassara d'Anne i slika mletake slikarske kole iz XVII.-XVIII. st., a u kapeli na groblju Raspee Jurja Plania iz 1924. 175. SVETI FILIP I JAKOV, naselje na obali Pamanskoga kanala, 3 km sjeverozapadno od Biograda na Moru; Do turskih provala naselje je bilo luka benediktinskoga samostana u Rogovu, iji se ostaci s ouvanom ranoromanikom crkvom sv. Roka nalaze sjeveroistono od sela. Dananje selo podignuto je nakon povlaenja Turaka u XVII. i XVIII. st. Crkva sv. Mihovila iz XVIII. st. zapravo je pregraena gotika crkva, od koje potjeu natpis i grb rogovskoga opata Petra Zadranina (druga polovica XIV. st.). U crkvi se uva monumentalno drveno raspelo s kraja XIV. st. 176. EDRO, otok u sredinjem dijelu Korulanskoga kanala; od june obale otoka Hvara razdvaja ga edranski kanal; Na otoku ima nekoliko pretpovijesnih gomila. U uvali Rake ostaci mozaika koji su pripadali rimskoj ladanjskoj vili. U uvali Mostir su ruevine dominikanskog samostana, podignutog u XVI. st., naputenog potkraj XVIII. st., i starokranske crkve pregraivane u srednjem vijeku. - ini se da je edro identian s antikim otokom Tauris, u ijoj se blizini odigrala ( 47. god. prije Krista) uvena bitka izmeu Cezarova i Pompejeva brodovlja.

177.IBENIK grad i luka u sjevernoj Dalmaciji, nedaleko od ua Krke u ibenski zaljev koji je uskim prolazom spojen sa ibenskim kanalom; ibenik se prvi put spominje 1066. u ispravi kralja Petra Kreimira IV. koji boravi u utvrenom katelu sv. Mihovila, danas Sv. Ana. Venecijanci dre ibenik 1116.-24. i 1125.-33. Ugarsko-hrvatski kralj Stjepan IV. daje mu autonomiju 1167. Nakon krae bizantske vladavine (do 1180.) gradom vladaju naizmjence ugarskohrvatski kraljevi, Venecija, bosanski kralj Stjepan Tvrtko i herceg Hrvoje Vuki Hrvatini. Ponovno je pod vlau Venecije 1412.-1797. Otada pa do 1918. (osim razdoblja francuske okupacije) nalazi se, zajedno s ostalom Dalmacijom, pod Austrijom. Na kraju I. svjetskog rata okupirala ga je Italija, ali je po odredbama Rapalskog ugovora (1920.) vraen matici zemlji. - ibenik je rodno mjesto humanista J. igoria (oko 1420.-1509.), A. Vrania (1504.-1573.) i F. Vrania (1551.-1617.) i dr. Izmeu pristana i Poljane lijevo je crkva sv. Frane s franjevakim samostanom. U jednobrodnoj gotikoj crkvi (iz XIV. st.) bogato rezbareni kasetirani strop (XVII. st.), oltari koje je, po nacrtima Jerolima Mondelle, izveo u Veneciji 1635. Iseppo Ridolfi. U samostanskoj zbirci ima vei broj rukopisnih kodeksa (najstariji iz XI. st.), inkunabula i starih knjiga. Na zapadnoj strani Poljane je zgrada kazalita. Lijevo od nje u Zagrebakoj ulici je parohijska crkva, prvobitno crkva benediktinskoga enskog samostana (1390.); zvonik na preslicu (iz kasnog XVI. st.), jedan od najljepih zvonika tog tipa na hrvatskoj obali. Neto podalje u istoj ulici nalazi se crkva sv. Ivana Krstitelja (nekad crkva Sv. Trojstva, pregraena poslije 1485.); uz nju je prigraeno vanjsko stubite (izveo Ivan Pribislavlji 1460.). U blizini se nalazi Nova crkva, graena u doba prijelaza iz gotike u renesansu; zvonik je 1742.-59. gradio Ivan Skoko. Kasetirani oslikani strop u crkvi (1623.-32.) izveli su Jerolim Mondella i suradnici, a freske Mihovil Parki (1619.) i Antun Moneghin (1628.). U produetku Zagrebake ulice (u kojoj ima nekoliko starih patricijskih kua) je najstarija jezgra grada, koja se nepravilnim rasporedom ulica prilagouje nagibu breuljka s tvravom sv. Ane, najstarijom ibenskom obrambenom graevinom (pojaanja u XVI. i XVII. st.); s tvrave, ispod koje je gradsko groblje, prua se izvanredno lijep pogled na grad i okolicu. U tom dijelu grada je gotika palaa Fosclo, palaa Orsini (od 1455. u posjedu Jurja Dalmatinca) s bogatim portalom, crkva sv. Lovre (barokna graevina iz 1677.-97.; u samostanskoj zbirci slika Jurja ulinovia i, na obali, crkva sv. Dominika. Prema sreditu grada put vodi na trg pred katedralom sv. Jakova. Na trgu je spomenik Jurju Dalmatincu (rad Ivana Metrovia). Gradnja katedrale, najmonumentalnije graevine prijelaznog stila iz gotike u renesansu na istonoj obali Jadrana, zapoela je 1432.; posveena je tek 1555. Nakon nekoliko graditelja iz venecijanskih krajeva, za protomagistra je postavljen graditelj i kipar Juraj Dalmatinac (signatura na pilastru kora izmeu dva anelia), koji je na njoj radio uz prekide do smrti (1475.). On je dovrio donji dio graevine, izveo apside s frizom portretnih glava (71) i baptisterij (1452.) ispod june apside, prvobitnoj koncepciji dodao kratki popreni brod i projektirao kupolu. Najblii mu je suradnik bio Ivan Pribislavlji. Nakon Jurjeve smrti gradnjom upravlja Nikola Firentinac. U to su vrijeme izgraeni svod crkve i kupola, primjenom jedinstvenog sustava svedenih, meusobno utorenih kamenih ploa. Iznad pobonih kapela (sa svake strane est) izgraena je galerija. U prvoj je kapeli s desne strane epitaf Jurja igoria (1456., rad Jurja Dalmatinca), u prvoj kapeli s lijeve strane sarkofag Ivana Stafilia iz XVI. st. Na oltaru sv. Kria je raspelo (rad Jurja Petrovia iz 1455.), na oltaru sv. Fabijana i Sebastijana slika Filippa Zaninbertija s poetka XVII. st. Propovjedaonica, rezbarena u drvu, rad je Jerolima Mondelle (1624.). Stupii na ogradama pjevalita rad su Nikole Firentinca, a statusa jednog od dvojice proroka (Elizeja) djelo je Pavla Gospodnetia iz 1595. Glavni je oltar iz 1638. Iz june apside jedne stube vode u sakristiju (u njoj rezbareni ormari, rad Jerolima Mondelle), a druge u krstionicu, rad Jurja Dalmatinca. Na trgu, preko puta sjeverne strane katedrale, nalazi se Gradska loa, nekad sjedite gradskog vijea, podignuta 1533.-42. Nasuprot apsidama katedrale je crkvica sv. Barbare (1457. -61., graditelj Ivan Pribislavlji); u njoj je Zbirka crkvene umjetnosti (dva poliptiha: Blaa Trogiranina i Nikole Vladanova). Na obali se na katedralu naslanja stara biskupska palaa (1439.-41.) s kasnogotikim dvoritem (u prizemlju portik). Uz nju su sauvana stara Morska vrata, ulaz u grad s obale. Na obali je i nekadanja Kneeva palaa (sada Muzej grada ibenika sa zbirkama arheolokih nalaza, arhivalija, numizmatike). Na obali je i kasnorenesansna crkvica sv. Nikole s kasetiranim stropom (1762.). Od Poljane

put vodi uzbrdo do tvrave ubievac; dalje uzbrdo prema sjeverozapadu najvia ibenska tvrava, Sv. Ivan (125 m). Katedrala Svetog Jakova u ibeniku, trobrodna je bazilka s tri apside i kupolom ( visina unutranjosti je 32 m ). Konstrukcija je katedrale zapoeta u venecijanskom gotikom stilu, ali je dovrena u stilu toskanske renesanse. Gotovo je 15 desetljea prolo od trenutka kada je donesena odluka o gradnji katedrale 1402. do njenog posveivanja 1555. Gradnja je poeta 1431 na mjestu gdje je ranije postojala manja katedrala tako da se u gradnji nove katedrale koristio materijal ranije postojee crkve. Kamen za gradnju donosio se s Korule, Suska, Braa, Raba i Krka. U prvoj fazi gradnje sudjelovali su talijanski majstori Francesco di Giacomo, Lorenzo Pincino i Pier Paolo Bussato, zajedno s domaim majstorima klesarima Andrijom Budiem i Grubiom lafiem (uzduni zidovi i oba portala ). 1444. godine gradnju preuzima Juraj (Matejev) Dalmatinac. Pod njegovim vodstvom nastaju pobone lae, svetite, apside ukraene frizom od 74 glava ( smatra se da su to portreti eminentnih graana ibenika) i sakristija. Nikola Firentinac je nastavio gradnju (zavretak pobonih laa, kupola i projekt krovita - kamenih svodova). Nakon smrti Nikole Firentinca 1505.godine, gradnju su katedrale konano zavrili Bartolomeo i Giacomo de Mestre. Ovaj jedinstveni sakralni spomenik iznimno je interesantan primjer kao jedina graevina koja nema zidarskih elemenata, i gdje su zidovi, svodovi i kupole konstruirane jedinstvenom metodom (koju je prvi upotrijebio Juraj Dalmatinac ) gdje se naknadno, u cjelinu slau precizno isklesani kameni djelovi, metoda koja je koritena u tesarskom zanatu. Rezultat je sklad kamene cjeline, metode slaganja, i apsolutne harmonije unutranjosti i vanjskog volumena katedrale. Tehnika gradnje najbolje se oituje u zabatu glavne fasade (forma trolista) kao jednom od najstarijih u Europi i kao jedinom koji se prirodno nastavlja kao dio trobrodnog tlocrta crkve u harmoniji s oblikom i veliinom svodova. Unutar katedrale, u laama se nalazi nekoliko oltara, a iznad pobonih laa su dva reda galerija. Kri na oltaru Svetog Kria iz 1455.godine, remek-djelo je Juraja Petrovia. Na oltaru Sveta Tri kralja nalaze se dva mramorna reljefa koji prikazuju anele, rad Nikole Firentinca i slikara Bernardina Riccija. Kip proroka remek-djelo je Pavla Gospodnetia iz 1594. godine. Rezbarena propovjedaonica remekdijelo je Jerolima Mondela ( 1624 ). Na oltaru Svetog Fabijana i Svetog Sebastijana slika je Filipa Zaninbertia. Glavni oltar Majke od Suza datira iz 1630. godine. Dok se eete pored nadgrobnih spomenika moete uoiti epitaf Jurja igoria, rad Andrije Alesija (1454) prema crteu Jurja Dalmatinca, spomenik biskupu Spignaroli (A. Nogulovi) i sarkofag Ivana Stafilia. ibenska je katedrala dobila status Zatiene svjetske batine pod patronatom UNESCO-a 2000.godine. Bilice, naselje 4 km sjeverno od ibenika. Na poloaju Dedia Punta pronaeni su ostaci rimske ladanjske vile i starokranske bazilike. Danilo, podruje triju sela (Danilo Gornje, Danilo Biranj, Danilo Kraljice) u ibenskome zaleu, 15-ak km istono od ibenika. Vana nalazita iz prapovijesnoga, antikoga i ranohrvatskoga doba. Usred danilskog po1ja, na poloaju Bitinj, otkriveni su ostaci nase1ja iz mlaega kamenog doba (zemunice). Na breuljku Gradina su ostaci nase1ja iz e1jeznoga i rimskog doba, ilirski Rider (32 suhozidne pravokutne kue, dijelom usjeene u stijenu). U rimsko doba nase1je nastavlja ivot (municipium Rider), a podno njega razvilo se novo naselje; veliki stambeni sklop s otvorenim prostorom u sreditu i termama na ijem je prostoru podignuta starokranska bazilika. U zaseoku Biranj naeni su ostaci graevina, natpisi i grobovi iz rimskog doba, te re1jef Dijane, Merkura i Pana. Uz crkvu sv. Petra otkriveni su teme1ji starije graevine, ulomci crkvenoga namjetaja ureeni pleterom i ranosrednjovjekovni natpisi. Oko crkve nalazi se vie steaka. Donje Polje, nase1je 3 km jugoistono od ibenika. Na poloaju Gruine (Morinje) nalaze se antiki ostaci prostrane ladanjsko-gospodarske zgrade. Na groblju kraj crkve sv. Lovre pronaeno je vie rimskih nadgrobnih natpisa, starohrvatski grobovi s nakitom. Na poloaju Kosa otkriveno je i istraeno starohrvatsko grob1je iz IX.-X. st. (130 grobova). Do danas, potpuno ili u ruevinama, ouvale su se romaniko-gotike crkvice sv. Mare, Gospe od Griblja, sv. Silvestra, sv. Jurja i sv. Lovre.

Jadrtovac, nase1je na obali istoimenoga kanala i zaljeva Morinj, 8 km jugoistono od ibenika. Na poloaju Vrutci ostaci starokranske crkve. Od katela obitelji Andreis iz XVI./XVII. st. ouvao se dio zidina sa zupcima krunita i jedna kula, pretvorena u kuu primorskoga tipa. Crkva posveena sv. Mariji sagraena je u XVII, a proirena u XVIII. st. Glavni kasnobarokni oltar, s ouvanom originalnom polikromijom, potjee iz 1790.; iz istoga vremena slike Blaene Djevice Marije i sv. Jurja. 178. IPAN, najvei otok u skupini Elafitskih otoka, 17 km sjeverozapadno od Dubrovnika; Pod dananjim imenom otok se prvi put spominje 1371. U ipanskoj Luci otkriveni su ostaci rimske vile. Iz srednjega je vijeka vie arhitektonskih spomenika: ruevine crkve sv. Petra na Veljem vrhu (XI. st.), crkvica sv. Ivana s freskama (XI. st., proirena u XV. st.) u ilovu Selu, te unutar sklopa benediktinskoga samostana u Pakljenoj predromanika crkva sv. Mihovila iz XI. st., romaniko-gotika kua, gotika kula i renesansna crkva sv. Duha iz 1569. U XV. st. na ipanu ljetnikovce podie dubrovaka vlastela. U ipanskoj Luci, gdje su u kasnogotikoj upnoj crkvi sv. Stjepana slike Pantaleonea (druga polovica XV. st.), istie se ljetnikovac obitelji Sorkoevi (XV. st.). U XV. st. sagraen je iznad ipanske Luke gotiki kneev dvor s biforama na proelju (nad gotikim dvorinim vratima natpis iz 1450.). U Suuru je utvreni dvorac koji je 1539. sagradio Tomo Stjepovi-Skoibuha; njegov sin Vice podignuo je uz dvorac visoku kulu (1577.). Izmeu ipanske Luke i Suura su ruevine ljetne rezidencije dubrovakih nadbiskupa; u njoj je povremeno boravio i humanist Lodovico Beccadelli (1501.-1572.), prijatelj Michelangelov. U Renatovu su ruevine manjega zamka u kojemu je, prema predaji, boravio napuljski kralj Renato Anuvinski (XV. st.); naen je grb s natpisom Renatus rex justus. 179. KRIP, nase1je u unutranjosti sredinjeg dijela otoka Braa, 2 km juno od Splitske. Uokolo srednjovjekovnoga graevnoga sklopa s kulom katela Radojkovia ouvane su monumentalne prapovijesne zidine. Donji dio kule ostaci su rimskoga mauzoleja. Uz katel Cerinia nalaze se sarkofazi iz starokranskoga doba, a u okolici su kamenolomi iz rimskoga doba. U kamenolomu Rasoke u ivoj stijeni uklesan je reljef Herakla (III-IV. st.). Ranosrednjovjekovna crkva sv. Duha na groblju vie je puta pregraivana. Usred sela je 1618. sagraen veliki katel obite1ji Cerineo-Cerini (u njemu je Braki muzej) , a do njega je barokna upna crkva s bogato ukraenim proeljem. Na oltarima su etiri slike Jacopa Palme ml. 180. OLTA, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu zapadno od otoka Braa; Otok prvi put spominje Pseudoskilaks (IV. st. prije Krista) pod imenom Olyntha. Rimljani ga nazivaju Solenta, a u splitskom statutu (XIV. st.) naziva se Solta. Na otoku ima tragova naselja iz pretpovijesnog doba (utvrda Gradac) i iz rimskog doba (Roga, Grohote, Neujam). Kad su Slaveni i Avari poetkom VII. st. razorili Salonu, dio solinskih stanovnika prebjegao je na oltu. U srednjem vijeku otok su vie puta napadali Omiani (1240.) i Venecijanci (1387. i 1418.). Srednjovjekovnih spomenika ima na lokalitetu Sveti Mihovil u grohotskom polju, u Donjem Selu, Neujmu i Stomorici iznad Stomorske (benediktinski samostan). Poslije pada Klisa (1537.) otok naseljavaju bjegunci s kopna. 181. TISNO, naselje na istonoj obali otoka Murtera, a dijelom na susjednom kopnu (Tinjanski poluotok), 29 km sjeverozapadno od ibenika; Spominje se od 1474. upna crkva iz 1548. barokizirana je 1640., a dograena 1840.; zvonik su 1680.-84. gradili domai graditelji. Ostale crkvice su iz XVII. st. U Ivinju, zaseoku na kopnu, srednjovjekovna crkva sv. Martina. 182. TKON, naselje i luica na junom dijelu istone obale otoka Pamana; 752 stan. upna crkva sv. Tome sagraena je 1742. Na glavnom je oltaru slika Majke Boje koja se pripisuje zadarskome slikaru Petru Jordaniu s kraja XV. st. Tkon je slikovito mjesto nasuprot Biogradu na Moru. Samostan na okovcu jedini je aktivni benediktinski

samostan u Hrvatskoj. Posjeduje bogatu sakralnu zbirku. okovac, utvreni samostan benediktinaca glagoljaa podignut 1125. poto su Biograd poruili Mleani. Romanika jednobrodna crkva sv. Kuzme i Damjana pregraena je u gotikim oblicima; svetite s krinorebrastim svodom, dva gotika portala. Glavni portal s kipom Madona na prijesto1ju s djetetom potjee s poetka XV. st. U crkvi se nalazi vrijedno slikano raspelo nepoznatoga gotikog slikara. U samostanu su ostaci romanike arhitekture, gotika bifora, glagoljski natpis iz 1517. o gradnji refektorija i grbovi opata. 183. TRIBUNJ, naselje i luka na malom poluotoku, 4 km zapadno od Vodica; Naselje, prvobitno na otoku, osnovali su u XVI. st. bjegunci iz susjednih sela na kopnu. Sauvani su neznatni ostaci obrambenog zida izgraena za venecijanske vladavine. U starom naselju Jurjevgrad ostaci srednjovjekovnog utvrenja i crkva sv. Nikole iz 1452. Istono od sela takoer srednjovjekovna crkvica. 184. TRILJ, naselje na junom rubu Sinjskog polja, na desnoj obali rijeke Cetine, 14 km jugoistono od Sinja. Nastao na raskriju rimskih cesta prema Naroni i Bosni. Na uzvisini Gardun bio je rimski Tilurium. Katel se spominje u VI. st., a zbog strateke vanosti njime se koriste Mleani jo krajem XVII. st. Na obronku brda Borinovac, na lijevoj obali Cetine, kasnosrednjovjekovno groblje sa stecima. 185. TROGIR, grad i luka na obali Katelanskog zaljeva, 27 km zapadno od Splita; Stara gradska jezgra smjetena je na otoiu izmeu iova i kopna; sa susjednim kopnom spojena je kamenim mostom, a s iovom pokretnim mostom. Gradsko podruje iri se i na sjevernu obalu iova, nasuprot otoiu. Trogir je u pravom smislu grad-muzej. Ljubitelji kulturno-povijesnih spomenika, umjetnikih djela, izvornih zdanja i lijepih ulica u Trogiru e upoznati raskonu i slojevitu batinu - od romanikoga dvorita do suvremeno opremljenih interijera. Neponovljiva povijesna jezgra, Radovanov portal, umjetnike zbirke, koje su tijekom stoljea oduevljavale namjernike i putopisce, nude trogirskome turistu divotu koju kao prikladan suvenir personificira reljef Kairosa. U III. st. prije Krista grko naselje Tragurion, koje se u doba rimskog vladanja razvija u jaku luku. Naglim usponom oblinje Salone Trogir gubi prijanje znaenje. U doba doseljenja Hrvata u grad se sklanjaju izbjeglice iz razorene Salone. Od IX. st. plaa danak hrvatskim vladarima. U XI. st. dobiva biskupiju (ukinuta 1828.), a 1107. ugarsko-hrvatski kralj Koloman priznaje mu autonomna gradska prava. God. 1123. osvajaju ga i gotovo do temelja razaraju Saraceni. Trogir se brzo oporavlja i u tijeku XII. i XIII. st. doivljava snaan gospodarski uspon. God. 1242. ondje je naao utoite kralj Bela IV. bjeei pred Tatarima. U XIII. i XIV. st. Trogirani najee biraju za svoje bribirske knezove ubie; meu njima se istie Mladen III. (1348.), koga natpis na nadgrobnoj ploi u trogirskoj katedrali zove tit Hrvata. God. 1420. zapoinje dugo razdoblje venecijanske vladavine. Nakon pada Venecije 1797. Trogir je do 1918. (osim razdoblja francuske vladavine 1806.-14.) pod Austrijom. God. 1918. vraen je matici zemlji. Stara jezgra grada na otoiu - od 1997. upisana u UNESCO-ov registar spomenine batine - formirala se u razdoblju XIII.-XV. st. unutar zidina koje je Venecija u XV. st. obnovila, izgradivi dvije jo i danas sauvane utvrde: katel Kamerlengo i kulu sv. Marka. Stariji, istoni dio grada razvio se oko glavnoga trga s katedralom. Zapadni dio, Pasika, naseljen je kasnije. Na susjednom otoku iovu razvilo se novo naselje u doba ratova s Turcima. Zidine oko grada poruene su poetkom XIX. st. U prolosti, Trogir je bio jedan od najistaknutijih kulturnih sredita Dalmacije. Tu djeluju u XIII. st. majstor Radovan, u XV. st. kipari i graditelji Ivan Budislavlji, Matej Gojkovi, Nikola Firentinac, Andrija Alei, Ivan Duknovi (rodom Trogiranin) i Bla Jurjev Trogiranin, u XV. i XVI. st. humanisti Petar i Koriolan Cipiko i Fran Trankvil Andreis, prijatelj Erazma Rotterdamskog, u XVII. st. povjesniar Ivan Lui. Sa sjeverne strane u grad se ulazi kroz kasnorenesansna

gradska vrata (XVII. st.). Uskim i slikovitim ulicama s nekoliko lijepih palaa (barokna palaa GaranjinFanfogna, sada Gradski muzej; lapidarij) dolazi se na Narodni trg. Sjevernu stranu trga zatvara trobrodna katedrala sv. Lovre (XIII.-XV. st.). Kroz predvorje se dolazi do glavnog ulaza, Radovanova portala, najznaajnijeg dijela romanike plastike u Dalmaciji, to ga je izveo 1240. majstor Radovan uz pomo suradnika. Portal flankiraju figure lavova, iznad kojih stoje likovi Adama i Eve. Na vanjskim pilastrima su likovi svetaca, na srednjim anr-prizori koji simboliziraju pojedine mjesece, a na unutranjim stupiima niu se prizori iz lova i likovi fantastinih ivotinja uokvireni bujnom biljnom dekoracijom. U luneti reljef Roenje Kristovo. U dnu predvorja je krstionica iz 1467., najznaajniji sauvani rad Andrije Aleija. Iznad vrata reljef Krtenje Kristovo, a u unutranjosti oltar s kipom sv. Ivana Krstitelja i iznad njega reljef Sveti Jerolim u spilji. U katedrali su osmerokutna kamena propovjedaonica iz XIII. st., gotike korske klupe (Ivan Budislavlji, 1439.), iznad baroknoga glavnog oltara ciborij iz XIV. st. s figurama Navjetenja (majstor Mavro), a na stupovima i oltarima slike Augustin Kaoti (Jacopo Palma ml., 1599.), Polaganje u grob i Sveta Magdalena (Padovanino) i dr. U sjevernom brodu je kapela bl. Ivana Ursinija, najljepi spomenik renesanse u Dalmaciji. Gradio ju je 1468.-97. Nikola Firentinac, a dva kipa Ivana Duknovia (Sv. Toma iz 1508. i Sv. Ivan Evanelist). U sakristiji su slike Sveti Jerolim i Sveti Ivan Krstitelj (Gentile Bellini) i kasnogotiki ormar (rad majstora Grgura Vidova, 1458.). Meu predmetima katedralne riznice istiu se bjelokosni gotiki triptih i vie srednjovjekovnih iluminiranih kodeksa. Ranogotiki prvi kat zvonika dovrio je (1422.) Matej Gojkovi, koji je s majstorom Stjepanom podignuo i drugi kat u oblicima kiene venecijanske gotike; zavrni kat izveo je Trifun Bokani (1592.-1610.) u stilu kasne renesanse. Na vrhu zvonika su kipovi etvorice evanelista (Allesandro Vittoria, XVI. st.). Na junoj strani trga je gradska loa iz XV. st.; u njoj reljef Pravda (Nikola Firentinac, 1471.) i reljef s figurom bana Berislavia (I. Metrovi). Uz lou je gradski toranj sa satom, neko renesansna crkvica sv. Sebastijana (kipovi Krista i sv. Sebastijana na fasadi vjerojatno djela Nikole Firentinca). Iza loe je trobrodna ranosrednjovjekovna crkvica sv. Barbare (XI. st.), najstarija trogirska crkva sauvana u izvornom obliku. Zapadnu stranu trga zatvara palaa Cipiko, koja se sastoji od velike - portal (I. Duknovi) i male palae meusobno odvojene ulicom. Na suprotnoj strani trga je gradska vijenica iz XV. st. s romanikom fasadom prema trgu; u gotikom dvoritu grbovi i kamena glava (po predaji lik klesara Mateja Gojkovia). Uz gradsku vijenicu vodi ulica do obale, gdje je romanika crkva sv. Ivana Krstitelja (XIII. st.) s ostacima srednjovjekovnih zidina; u crkvi je grobnica obitelji Cipiko, reljef Oplakivanje Krista (Nikola Firentinac, oko 1470.); u novije vrijeme u crkvi je Pinakoteka: slike (XIV.-XVII. st.), kipovi, kodeksi. Dalje obalom dolazi se do renesansnih gradskih vrata; desno je enski benediktinski samostan (utemeljen 1064., proiren u XVI. st.) s crkvom sv. Nikole. Renesansni zvonik graen je 1598. U samostanskoj zbirci uva se reljef Kairosa, romanika Majka Boja s djetetom, slikano gotiko raspelo i dr. Idui dalje obalom uz kameni stup za zastavu - tandarac (1605.) dolazi se do renesansne palae Lui (1604.) s lijepim portalom i dvoritem. Desno ulica vodi do renesansne crkve sv. Petra (barokni glavni oltar). Zapadno od palae Lui je samostan i crkva sv. Dominika, jednobrodna gotika graevina iz XIV. st. s baroknim oltarima. Portal crkve je djelo majstora Nikole iz 1372. U crkvi je grobnica obitelji Sobota (Nikola Firentinac, 1469.) i slika Obrezanje Isusovo (Jacopo Palma ml., 1607.); u samostanskoj zbirci gotiki poliptih (Bla Trogiranin). Sjeverozapadno od samostana die se osamljeni zvonik (1595.) crkve sv. Mihovila, sruene u bombardiranju 1944. Na jugozapadnom kraju otoia je katel Kamerlengo, koji je neko bio spojen s gradskim zidinama. Visoka kula katela nadograena je na stariju genovsku kulu iz 1380. Dananji izgled katel je dobio u XV. st. Sjeverno od katela je okrugla kula sv. Marka iz XV. st., a izmeu nje i katela klasicistika glorijeta iz doba francuske okupacije. Na gradskome groblju 2 km sjeveroistono od Trogira nalazi se reljef Boga Oca (Nikola Firentinac). Trogir su osnovali grki kolonisti s otoka Visa u III. stoljeu prije nove ere. Na toj antikoj jezgri lei povijesna jezgra Trogira, koji je najbolje sauvan romaniko-gotiki grad ne samo na Jadranu, ve i u centralnoj Europi. Trogirska srednjovjekovna jezgra, okruena zidinama, objedinjuje dobro sauvan dvorac i kulu, te brojne graevine i palae iz romanikog, gotikog, renesansnog i baroknog perioda. Najznaajnija graevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznaajnijim

primjerom romaniko-gotike umjetnosti u Hrvatskoj. 186. TRPANJ, naselje i luka na sjevernoj obali poluotoka Peljeca, 11 km sjeveroistono od Orebia; U prolosti vana luka Peljeca, Trpanj se razvio u blizini rimske vile (dijelovi mozaika i zidova na starom groblju). Na brdu iznad luke ruevine su srednjovjekovne tvrave. Usred naselja je crkva Gospe od Karmena (renesansni glavni oltar s grbom obitelji Gunduli). Nova upna crkva graena je u neoromanikom stilu; od starije crkve ouvan ukraeni kameni prozor iz XVI. st. Na rubu naselja je kapelica (natpis iz 1695.) s drvenim baroknim oltarom. Duba Peljeka, naselje i luica, 8 km zapadno od Trpnja. Sauvani su ostaci rimske graevine s mozaicima. 187. TRSTENO, naselje 24 km sjeverozapadno od Dubrovnika; Potkraj XV. st. sagradio je Ivan Gueti ljetnikovac u gotiko-renesansnome stilu s kapelom i perivojem (1494.-1502.); ljetnikovac je pregraen nakon potresa 1667. Perivoj (arboretum) s egzotinim raslinjem (gorostasne platane, palme, kamforovac) ukraen je kamenim stupovima, a 1736. baroknom esmom s Neptunom i nimfama. - upna je crkva gotiko-renesansna graevina s baroknim oltarima. U kapeli Gospe od Snijega nalazi se oltarna slika Majka Boja s djetetom Pietera Coecke van Aelsta (XVI. st.). Trsteno je jedno od najljepih mjesta na dubrovakom podruju, a posebno se istie arboretum. To je najstariji ureeni renesansni perivoj u Dalmaciji (prema natpisu iz 1502.), a danas i jedini arboretum na cijelom sredozemnom dijelu Hrvatske. Bogat je egzotinim biljem, a na trgu ispred mjesta su dvije orijake platane starije od 400 godina, jedinstveni primjerci te vrste u Europi. 188. TUEPI, naselje u Makarskom primorju, 4 km jugoistono od Makarske; 1761 stan. Nastanjeni u antiko doba. Na groblju su otkriveni ulomci namjetaja starokranske crkve iz V.-VI. st. i nekoliko srednjovjekovnih nadgrobnih ploa. Naselje se pod dananjim imenom spominje 1434. Crkva sv. Jurja sagraena je u prijelaznome romaniko - gotikom stilu potkraj XIII. st. U XVIII. st. makarske obitelji Ivanievi i Lui-Pavlovi uz more grade barokne vile; ljetnikovac opata Grubiia danas je hotel Katelet. U zaseoku Paalii renesansna crkvica sv. Mihovila i crkva sv. Kate. 189. TURANJ, naselje i luka na obali Pamanskoga kanala, 5 km sjeverozapadno od Biograda na Moru; Naseljen u antiko doba (rimski grobovi). Srednjovjekovno naselje stradalo za turskih napada; sauvani su ostaci tvrave (s kulama). upna crkva, vie puta pregraivana, spominje se od XV. st. Na nadvratniku srednjovjekovne crkvice na lokalitetu Tukljaa spominje se pleme Mogorovia; u crkvici glagoljska nadgrobna ploa iz XV. st. 190. UBLI, naselje i luka u uvali Velo jezero na junoj obali otoka Lastova, 10 km jugozapadno od naselja Lastovo; U uvali Velo jezero otkriveni su temelji starokranske bazilike iz V.-VI. st. sa sarkofazima; do nje ostaci gospodarskih zgrada iz istog vremena. 191. UGLJAN otok u zadarskom arhipelagu, sjeverozapadno od otoka Pamana; Otok se pod dananjim imenom javlja prvi put 1325. Naseljen je kontinuirano od mlaega kamenog doba. U rimsko doba gusto naseljen, osobito u sjeverozapadnom dijelu, gdje su naeni brojni ostaci antikih graevina. Dananja naselja osnovana su u srednjem vijeku. Muline, uvala na sjeverozapadnom dijelu obale otoka Ug1jana. Nalazi rimskih gospodarskih zgrada s bazenima za vodu i uljarom (maslina), te starokransko groblje s bazilikom i oratorijem (VI. st.). Mauzolej s podnim mozaikom i ostacima fresaka na zidovima (V. st.).

192. UGLJAN, naselje i luica na sjeveroistonom dijelu istoimenog otoka, 11 km sjeverozapadno od Preka; Na rtu, koji sa sjeverne strane zatvara luku, stari franjevaki samostan iz 1430. s jednobrodnom gotikom crkvom iz 1447. U klaustru su uzidani zanimljivi romaniki kapiteli. U samostanskome je dvoritu epitaf osnivaa glagoljske tiskare u Rijeci, imuna Koiia-Benje (oko 1460.-1536.). U selu je vie skromnih ljetnikovaca zadarskih plemikih obitelji. Uz uvalu Batalaa otkriveni su ostaci rimske vile. Jugoistono od sela, na uzvisini Kuran, ostaci pretpovijesne gradine. 193. VELA LUKA, grad i luka na zapadnom dijelu otoka Korule, 45 km zapadno od grada Korule. Naseljena u prapovijesti - nalazite Vela spilja iz mlaega kamenog doba. Jednobrodna crkva sv. Ivana u predjelu Gradina spominje se od XV. st.; ima zvonik na preslicu, a presvoena je gotikim svodom. upna crkva i zvonik graeni u neohistorijskome stilu. Vela je Luka - uobiava se rei - najstarije i najmlae mjesto na Koruli. Najstarije po Veloj spilji, ali sve do pred kraj XVIII. st. nije imala vee znaenje. Tu je 70-ih godina izgraeno suvremeno ljeilite, bolnica za medicinsku rehabilitaciju Kalos sa suvremenom medicinskom dijagnostikom i fizikalnom terapijom. U mjestu se tradicionalno odravaju sveanosti u ast sv. Josipa (19. oujka) s vjerskim i kulturnim programom. 194. VELI RAT naselje i luica na sjeverozapadnom dijelu zapadne obale Dugog otoka; Podruje Veloga Rata naseljeno je od rimskog doba. Dananje naselje spominje se prvi put 1327., od kada potjee i kasnije pregraivana crkva sv. Ante. U nedalekom Veruniu je barokna crkva Gospe od Karmena iz 1679. 195. VID, naselje u delti Neretve, 3 km sjeverozapadno od Metkovia; Tu je bila antika Narona. Najprije se spominje kao grko trgovite, potom kao rimska kolonija (Colonia Julia Narona). Ouvano je oko 200 rimskih natpisa iz kojih se doznaje da su u Naroni postojali Liberov i Eskulapov hram, zimske kupke te da su se odravale kazaline predstave. Procvat doivljava od sredine II. st. prije Krista do II. st. U kasnoantikom je razdoblju biskupsko sredite. ivot u Naroni prestaje nakon avaro-slavenskih razaranja poetkom VII. st. Na jugoistonom dijelu breuljka, od vrha prema rijeci pruaju se ostaci zidina. Forum se nalazio na mjestu dananjega seoskog trga. Ouvani su ostaci monumentalne arhitektonske plastike, baze stupova, plonik i mozaik (danas zatrpani). Na forumu je nedavno otkriven mramorni portret cara Vespazijana, a krajem prologa stoljea portret Livije, ene cara Augusta i glava Merkura (oba u Ashmolean Museumu u Engleskoj). Iz helenistikog razdoblja znameniti mramorni reljef s plesaicama. Iz rimskog se doba istiu torzo imperatora i statua ene (danas u Opuzenu), bista Izide od alabastera, reljef s Dioskurima, fragment sarkofaga s prikazom Herakla, Kerbera i Hermesa, nadgrobni spomenici s prikazom rimskih konjanika i asnika, kotana kutijica s prizorom borbe Pigmejaca i dralova. God. 1995. na poloaju Pleaeve tale otkriven je rimski hram iz I. st. Uz ostatke hrama pronaeno je 16 kipova nadnaravne veliine koji prikazuju careve, pripadnike carske obitelji, aristokraciju i rimska boanstva, a pripadaju samome vrhu antike umjetnosti. Iz kasnoantikoga je razdoblja vrijedan kameni reljef s prikazom dvaju pauna izmeu kantarosa, ukraeni pilastri i imposti, istonogotske kacige te zlatni nakit graanke Urbike, prstenovi i vie od 100 komada bizantskog novca s poetka VII. st. Osobito su vani nalazi kaciga bizantske proizvodnje iz VI. st., otkrivenih na vrhu brijega uz gradske zidine, koje se uvaju u Kunsthistorisches Museumu u Beu. Veina nalaza iz Narone uva se u Arheolokom muzeju u Splitu te u Arheolokoj zbirci u Vidu (osnovana 1991.), dok je dio kamenih spomenika uzidan u seoske kue od kojih je posebno zanimljiva tzv. Ereova kula. U selu je upna crkva iz novijega vremena. Monumentalni spomenik Domagojevi strijelci rad je J. Skoke (1997.). Kako se nalazi na prostoru antike Narone, Vid je est cilj izletnika, ne samo iz susjednog Metkovia nego i iz udaljenijih mjesta. 196. VIGANJ, naselje i luica na zapadnom dijelu june obale poluotoka Peljeca, 7 km zapadno od Orebia; Naseljen u prapovijesno i antiko doba. upna crkva sv. Mihovila podignuta je u doba gotike, a 1760. je dograena. Samostan i crkvu dominikanaca sagradio je 1671. brodovlasnik Marko Krstelj. Crkva je

jednobrodna graevina; na glavnom oltaru je kip Blaene Djevice Marije. U crkvi se uva drveni gotiki kip Gospe s djetetom i renesansno poprsje sveca. Uz crkvu je klaustar s jednostavnim arkadama. Mjesto duge pomorske tradicije danas je prekrasan vonjak i botaniki vrt, zaklonjen od sjevernih vjetrova i okrenut uvijek toplom jugu. 197. VIR, otok u zadarskom arhipelagu; Otok Vir naseljen je od prapovijesnog doba - ilirske gradine. Iz srednjega vijeka su ostaci vie predromanikih crkvica. Iz XIII. st. je romanika crkva sv. Ivana, a iz XVII. st. ruevine venecijanskoga katela. 198. VIR, naselje i luica na istoimenom otoku; 860 stan. Smjeten je na uzvisini, 300 m od plitke pjeane uvale Sapavac. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, stoarstvo, ribarstvo i turizam. Na regionalnoj je prometnici. U pristanitu su otkriveni ostaci predromanike crkvice sv. Nikole, a na groblju je romanika crkva sv. Ivana (XII.-XIII. st.). Uz obalu tragovi zidina, s dvije kule i ulaznim vratima, nekadanje venecijanske utvrde iz XVII. st. (kateli). 199. VIS, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu; Vis je naseljen jo u doba neolitika - gradine. Ilirski Liburni u VI. ili u V. st. prije Krista formiraju svoju dravicu na elu s kraljem Jonijem. Sirakuki tiranin Dionizije Stariji u poetku IV. st. prije Krista osniva na osvojenom otoku koloniju Issa, na podruju dananjeg mjesta Vis. Issa je poslije samostalan polis, kuje vlastiti novac i osniva kolonije (Lumbarda, Trogir, Stobre). Od 47.godine prije Krista potpuno je u rimskoj vlasti. Antika Issa sruena je vjerojatno u vrijeme Seobe naroda. U srednjem vijeku otok je najprije u vlasti Bizanta, a zatim u sastavu Hrvatske. God. 997. otok doivljava teki napad Venecijanaca. Kad je kralj Ladislav Napuljski 1409. prodao Veneciji svoja prava na Dalmaciju, dolazi i Vis (1420.) pod Veneciju. Zbog opasnosti od pirata, naselja se formiraju preteno u unutranjosti otoka; glavno mjesto je bilo Velo Selo. Krajem XV. st. otok su poharale trupe napuljskoga kralja Ferrantea I., a vea naselja nastaju na obali, Komia i Luka sv. Jurja (dananji Vis). Administrativno je otok stoljeima bio vezan za Hvar. Nakon pada Venecije dre ga 1797.-1805. Austrija, 1805.-11. Francuska, 1811.-14. Engleska, koja tu izgrauje svoje jako pomorsko uporite, a 1814.-1918. opet Austrija. U ratu izmeu Italije i Austrije 1866. odigrala se 20. VII. blizu sjeverne obale Visa jedna od najznaajnijih pomorskih bitaka XIX. st. iz koje je austrijska flota, pod admiralom Tegetthoffom, izala kao pobjednik. Poslije talijanske okupacije 1918.-20., Vis je vraen matici zemlji. God. 1944. bio je sjedite Titova taba. 200. VIS, naselje i luka na istonom dijelu sjeverne obale otoka Visa; Ruevine grada opasane zidinama (veliine oko 10 ha) nalaze se na junoj padini Gradine; sa zapadne i istone strane su nekropole Martvilo i Vlaka njiva. Na poluotoku Prirova ostaci rimskoga kazalita (nad njim je poslije izgraen franjevaki samostan). Uz more s istone strane bio je gradski trg (agora-forum), a sa zapadne monumentalne terme. Issa je prvi antiki grad na hrvatskoj obali izgraen po pravilnoj urbanoj matrici. Mnotvo vrijednih nalaza: natpis junaka Kalije iz IV. st. prije Krista (najstariji stihovi na naim prostorima), bronana glava boice Afrodite ili Artemide iz Praksitelova kruga, zbirke vaza (junoitalske crvenofiguralne, Gnathia, vaze lokalne isejske proizvodnje) - Arheoloka zbirka Issa. Dananje je naselje nastalo spajanjem dvaju manjih naselja, Luke i Kuta. Od kua i palaa iz XVI. i XVII. st. istiu se renesansna palaa Gariboldi s natpisom iz 1552., ljetnikovac hrvatskoga pjesnika Marina Gazarovia iz prve polovice XVII. st., kue Jaka i Vukainovi-Dojmi. upna crkva Gospe od Spilice podignuta je oko 1500.; u njoj se uva slika Majka Boja sa svecima, rad Girolama da Santacrocea. U Kutu je crkva sv. Ciprijana iz XVI. st., obnovljena 1742. u baroknome stilu. U crkvi se istiu bogato ukraena drvena barokna propovjedaonica i kasetirani strop ureen slikama. U Luci je crkva Sv. Duha s poetka XVII. st. Nakon poraza Francuza 1811. Vis su zauzeli Englezi i utvrdili ga s nekoliko utvrda (danas u ruevinama). 201. VISOVAC, otoi u proirenom dijelu kanjona rijeke Krke (Visovako jezero), oko 6 km uzvodno od Skradina. U Visovakom jezeru obitava endemska jezerska pastrva te aran u pliim dijelovima jezera.

Prvi se put spominje 1400., kada je ondje bio eremitorij. Poslije su se tu nastanili franjevci i 1576. sagradili crkvu, koja je pregraena u XVIII. St. Uz crkvu je samostan, u kojemu se uva bogata zbirka crkvenih predmeta i slika (XVI-XIX. St.) te narodnih nonja; istie se inkunabula Ezopovih basni iz 1487. lastovskoga tiskara Dobria Dobrievia. 202. VODICE, naselje i luka u sjevernoj Dalmaciji, 11 km sjeverozapadno od ibenika; Od zidina iz XVI. st. (poruenih u XIX. st.) ouvala se trokatna kula, tzv. ariev toranj. upna crkva s bogato ukraenim baroknim proeljem sagraena je 1749.; gradio ju je ibenski graditelj Ivan Skoko; barokni je zvonik podignuo u XVIII. st. majstor Vicko Macanovi. Slika Sv. Obitelj na glavnom oltaru rad je nepoznatoga majstora iz XVII./XVIII. st. Na ulazu u selo ouvane su ruevine zgrade iz turskog doba. Na groblju, zapadno od sela, ouvana je crkvica (prije upna crkva) sv. Kria, koju je 1662. gradio Vicko Ivanov iz Korule. Srima, naselje u ibenskom primorju, 3 km jugoistono od Vodica. Na poloaju Priba otkriveni su ostaci dvojnih ranokranskih crkava iz VI. st. Sjeverna crkva ima krstionicu, a juna je dozidana poslije. U narteksu june crkve te u okolnom prostoru naeno je vie ranokranskih grobnica. U crkvama je otkriveno mnotvo arhitektonskih ulomaka; rekonstruirane su oltarne pregrade, ciborij, menze i prozori obiju crkava. Cjelovito je rekonstruiran strop june crkve, oslikan freskama. - Srednjovjekovno selo Srima spominje se poetkom XVI. st. Sjeverno od nekadanjega sela nalazi se romanika crkvica Gospe Srimske iz XII./XIII. st. U apsidi je freska iz istoga doba koja prikazuje Majku Boju s djetetom u sredini, a sa strane likove sv. Vida i sv. Jurja (uz njega je prikazan ora). 203. VRANA, naselje u Ravnim kotarima, 3 km sjeveroistono od Vranskog jezera i 10 km od Biograda na Moru. U srednjem je vijeku posjed hrvatskih vladara, a zatim utvreno sjedite templara (od XII. st.) i ivanovaca (od XIV. st.). Od 1409. je pod vlau Venecije, a u XVI. st. pada u ruke Turaka. God. 1647. osvaja je Venecija, ali je 1670. preotimaju Turci, koji dovode arapske vrtlare i poinju meliorirati movarno zemljite (sauvani tragovi kanala za navodnjavanje). Ruevine srednjovjekovnoga grada i samostana nalaze se iznad Vranskoga jezera. U njegovoj blizini je karavansaraj (Makovia han), rijedak primjer turskoga graditeljstva u Dalmaciji; dao ga je podignuti 1644. turski vezir Jusuf Makovi, rodom iz Vrane. Ostaci rimskog akvedukta koji je opskrbljivao antiki Zadar. U Vrani su vjerojatno roeni renesansni umjetnici iz XV. st., graditelj Lucijan i kipar Franjo Vranjanin. 204. VRBANJ, naselje u zapadnom dijelu unutranjosti otoka Hvara, 5 km jugoistono od Staroga Grada. Ostaci ladanjske vile i fragmenti natpisa na poloaju Carevac te dva tijeska za ulje potjeu iz rimskog doba. Pod dananjim se imenom selo spominje od 1331. upna crkva sv. Duha sagraena je u XVIII. st.; u njoj se uvaju barokne slike i liturgijski predmeti. Na brdu Humu iznad mjesta stoje ruevine srednjovjekovne crkvice sv. Vida. Smjeteno unutar maslinika i vinograda, mjesto ima zanimljive kue, s obzidima i pukarnicama, jer se tako u minulim stoljeima titilo od gusara. Vrbanj je rodno mjesto Matije Ivania, voe bune puana na Hvaru poetkom XVI. st. 205. VRBOSKA, grad i luka u uskom i duboko usjeenom zaljevu na sredinjem dijelu sjeverne obale otoka Hvara; Osnovali su je u XV. st. stanovnici Vrbanja. Mjesto se dijeli na istoni dio - Pjace i na zapadni - Padvu. Uz izrazito primorsku puku arhitekturu ima nekoliko graanskih kua iz doba gotike, renesanse i baroka. Usred naselja je oko 1580. sagraena crkva-tvrava sv. Marije, jedan od rijetkih spomenika takve vrste u Dalmaciji. - upna crkva sv. Lovrijenca graena je u XVI. st.; dananji oblik dobila je u baroku. Na glavnom oltaru nalazi se poliptih Paola Veronesea slikan izmeu 1571.-79., a na desnome bonom oltaru je slika Gospe od Ruarija, djelo Leandra Bassana. U crkvi je zbirka slika XVII.-XX. st. S istone je strane naselja crkvica sv. Petra iz 1469.; kip sveca s proelja, rad renesansnoga majstora iz kruga Nikole Firentinca, prenesen je u

upnu crkvu. Mjesto je to duge ribarske tradicije pa ima i Ribarski muzej. Jedinstveni je spomenik monumentalna crkvatvrava, s ijeg krova puca prekrasan pogled na okolicu i na morsku puinu 206. VRGADA, otok u srednjoj Dalmaciji jugoistono od Pamana; Vrgadu spominje ve Konstantin Porfirogenet sredinom X. st. pod imenom Lumrikaton. Na uzvisini iznad grob1ja su ruevine zida s kvadratnim kulama, vjerojatno ostatak antikoga i ranosrednjovjekovnoga kastruma. Jednobrodna crkvica sv. Andrije predromanika je graevina. U XV. st. otok je u posjedu mletake komune u Zadru, a padom Venecije dijeli politiku sudbinu ostale Dalmacije. 207. VRLIKA, naselje u Cetinskoj krajini nedaleko od Perukoga jezera, 40 km sjeverozapadno od Sinja; Iznad mjesta su ostaci utvrenoga grada Prozora, unutar kojega se vide ruevine prostrane stambene zgrade, vodospreme i kapele. Utvrdu je poetkom XV. st. podignuo Hrvoje Vuki Hrvatini, vjerojatno radi osiguranja naselja stare Vrlike (Vrhrika) koja se nalazi na podruju dananjega sela Cetine, uz vrelo istoimene rijeke. Stanovnici tog naselja su u drugoj polovici XV. st. naselili dananju Vrliku. Na poloaju Zdu otkriveno je veliko ranohrvatsko groblje (VII.-IX. st). Smjetena u blizini izvora Cetine i Perukog jezera, Vrlika je poznata po svojim izvorima (njezinu izvorsku vodu koristio je beki carski dvor), zdravoj klimi s ozonskim dinarskim zrakom. Istie se bogatom folklornom batinom - nadaleko je znano vrliko kolo, koje se plee bez glazbene pratnje. uveni su vezeni proizvodi vrlikoga kraja: narodne nonje, sagovi, kape, torbe. Folklor i narodne pjesme Vrlike nadahnuli su hrvatskoga skladatelja Jakova Gotovca za operu Ero s onoga svijeta. Tradicionalno se odrava feta Vrliki dernek (26. i 27. srpnja). Atraktivna je i okolica mjesta, napose izvor rijeke Cetine, uz koji je smjetena uvena crkva sv. Spasa. Rodno je mjesto hrvatskog pisca Milana Begovia. Cetina, selo na izvoru istoimene rijeke, 8 km sjeverozapadno od Vrlike. Na podruju sela nalaze se ruevine starohrvatske crkve sv. Spasa, jednog od najstarijih i najbolje ouvanih spomenika ranohrvatskoga sakralnoga graditeljstva. To je jednobrodna graevina s troapsidalnim svetitem u obliku trolista i masivnim zvonikom na proe1ju. Sagraena je u IX. St., a poslije je srednja apsida poruena i zamijenjena veom, uglastom. Ostaci crkve i zvonika su konzervirani. Prilikom istraivanja crkve pronaeno je vie arhitektonskih ulomaka i dijelova kamenog namjetaja ukraenog pleterom. Najvaniji je meu njima ulomak grede sa semiuncijalnim natpisom iz kojeg se doznaje da je crkva bila posveena Kristu, te, da ju je dao sagraditi upan Gastika, sin Nemire. Na prostoru oko crkve otkriveno je veliko groblje s vie od 1100 grobova (nekoliko je grobova naeno i u samoj crkvi), iznad kojih su veim dijelom bili postavljeni steci (vie od 800). KoIjane, naselje na obali Perukog jezera 15 km istono od Vrlike. Na poloaju Crkvina otkriveni su ostaci starohrvatske crkve iz IX.St.; ploa oltarne pregrade, ukraena pleterom, jedan je od najbolje ouvanih i najljepih spomenika ranoga srednjeg vijeka u Hrvatskoj. Uokolo crkve su brojni grobovi u kojima su pronaene naunice iz IX.-XII. st., te maevi i ostruge karolinkoga tipa (IX. st.). Pravoslavni manastir s crkvom je iz XVIII. St. U manastiru se nalaze rukopisi uglavnom iz XVI.St. Pretvaranjem gornjega toka rijeke Cetine u akumulacijsko jezero manastir je premjeten na visoravan iznad jezera, a selo je potopljeno. 208. VRNIK, otoi u istonorn dijelu Peljekoga kanala ispred istone obale otoka Korule; Zaselak Vrnik je dio grada Korule. Na otoku je kamenolom kvalitetnog vapnenca (mramor) od kojeg su dijelom izgraene Aja Sofija (Carigrad) i Bijela kua (Washington). 209. ZADAR, grad i luka u sjevernoj Dalmaciji; U rimskim izvorima Jader (Jadera), a u Konstantina Porfirogeneta u X. st. Diadora. Poslije 59.godine prije Krista, Zadar je rimski municipij, a 48.godine prije Krista, kolonija rimskih graana. Svoju autonomiju sauvao je kroz itav srednji vijek. Nakon propasti Zapadnorimskog Carstva i razorenja Salone u poetku

VII. st., Zadar postaje glavni grad bizantskog temata Dalmacije i sjedite namjesnika. U poetku IX. st. potpao je pod franaku vlast, a Aachenskim mirom 812. vraen je Bizantu. U X., a osobito u XI. st. stvarnu vlast nad gradom imaju hrvatski vladari. Od 1105., kad je priznao vlast prvoga ugarsko-hrvatskoga kralja Kolomana, Zadar je vodio este borbe s Venecijom. God 1117. u Zadru je boravio papa Aleksandar III. Zapis iz tog vremena kazuje da su Zadrani doekali papu pjevajui pjesme na svom slavenskom jeziku. God. 1202. osvojili su ga Venecijanci uz pomo kriara; nakon obnovljenih borba grad se pokorio 1205. Poslije nekoliko pobuna doao je pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. (mirom u Zadru 1358.). Poslije Ludovikove smrti Zadar priznaje vlast kralja igmunda, a zatim Ladislava Napuljskog koji je 1409. Veneciji prodao Zadar i svoja prava na Dalmaciju. Otada Zadar poinje propadati, jer su Venecijanci znatno ograniili njegovu politiku i gospodarsku autonomiju. Kada su Turci poetkom XVI. st. osvojili zadarsko zalee, Zadar postaje samo jaka tvrava koja osigurava venecijansku trgovinu na Jadranu, upravno sredite venecijanskih posjeda u Dalmaciji i kulturno sredite. U XV. i XVI. st. znaajna je aktivnost hrvatskih knjievnika koji piu na narodnom jeziku (Jerolim Vidoli, Petar Zorani, Brne Krnaruti, Juraj Barakovi, ime Budini). Nakon pada Venecije (1797.) Zadar je pod Austrijom do 1918., izuzevi razdoblje francuskog vladanja (1805.-13.), ostajui glavni grad Dalmacije. Za vrijeme francuskog vladanja izlazile su (1806.-10.) u Zadru prve novine na hrvatskom jeziku Kraljski Dalmatin. Zadar je u drugoj polovici XIX. st. arite pokreta za kulturni i nacionalni preporod u Dalmaciji. Po Rapallskom ugovoru (1920.) pripao je Italiji; 1944. pripojen matinoj Hrvatskoj. Zadar je urbanu strukturu dobio ve u rimsko doba; u vrijeme Cezara utvren, a za cara Augusta podignuo je gradski zid s kulama i brojnim vratima prema kopnu. Na zapadnoj strani grada nalazili su se forum, bazilika i hram s trijemom (ostaci se vide), a izvan grada amfiteatar i groblja. Akvedukt koji je dovodio vodu iz Vrane dijelom je sauvan. U okviru antikoga grada razvijao se i srednjovjekovni grad, kad je sagraen niz crkava i samostana. U toku srednjeg vijeka Zadar je u cijelosti dobio zavrni urbani izgled koji se sauvao do danas. Za II. svjetskog rata bombardiranjem su porueni cijeli blokovi, a neki su se objekti sauvali. Venecija je u XVI. st. s kopnene strane utvrdila grad novim sustavom utvrda; zidovi dobivaju est peterokutnih bastiona, a ispred grada sagraena je velika tvrava (u dananjem Perivoju Vladimira Nazora). U to vrijeme izgraene su tri velike javne cisterne. U prvoj polovici XVI. st. nastavlja se graevna djelatnost u stilu renesanse (obnova crkve sv. Marije). U XVII. i XVIII. st. izmeu gradskog zida i tvrave iskopani su obrambeni opkopi (Foa), koji su sasvim zatrpani u vrijeme talijanske okupacije. Iako su u drugoj polovici XIX. st. i u poetku XX. st. gradske fortifikacije poruene, konture zida uz luku i kopno, a u temeljima i oko cijeloga grada, sauvale su se do danas. Pristanite se nalazi u Staroj luci na Liburnskoj obali du koje se protee gradski zid. U grad se ulazi kroz Lanana vrata, a put vodi do Trga tri bunara. Tu je bila cisterna odakle se voda vadila iz tri bunara (sauvana su bunarska grla). U sredini parka sauvala se rotunda crkve Gospe od Zdravlja (iz 1582.), kojoj je u XVIII. st. dodan brod, sruen u bombardiranju. Odavde vodi Ulica Boidara Petranovia, uz znatno pregraeni bivi samostan klarisa (desno), na Trg sv. Franje s crkvom sv. Frane i franjevakim samostanom. Jednobrodna gotika crkva (iz 1283.) vie je puta pregraivana, osobito u XVIII. st. Iza glavnog oltara bogato rezbarena korska sjedala (rad Giacoma da Borga Sansepolcra, 1394.). Na kor se nastavlja sakristija; u njoj je 1358. sklopljen mir kojim se Venecija odrekla Dalmacije. Tu se uva slikani gotiki poliptih (rad Splianina Dujma Vukovia, XV. st.) iz franjevakog samostana u Ugljanu. Do sakristije je prostorija u kojoj je ureena riznica (veliko romaniko slikano raspelo iz XII. st., slika Leandra Bassana, staro liturgijsko posue, isprave, inkunabule i dr.). Renesansni klaustar sagraen je 1556. Fabijanieva i Zanottijeva ulica vode do crkve sv. Ilije, podignute u srednjem vijeku; barokizirana je 1793., kad je podignut i zvonik; u njoj se uva vei broj ikona XVI.-XVIII. st. Od crkve se otvara pogled na rimski Forum (90 45 m) s trijemovima i tabernama. Sauvani su i dijelovi antikog decumanusa, ispod kojeg je tekla glavna gradska kloaka. Na Forumu se sauvao 14 m visok antiki stup (na njemu ploa s motivima pleterne ornamentike), koji se od srednjeg vijeka do 1840. upotrebljavao kao stup sramote. Iznad nasutog Foruma podignuta je najmonumentalnija graevina hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka (visina 27 m), crkva Sv. Trojstva, poslije nazvana Sv. Donat po biskupu Donatu, koji ju je, po predaji, dao sagraditi u poetku IX.

st. Ima kruni tlocrt, tri apside i na katu galeriju - matronej. U njezine su zidove ugraeni mnogi antiki fragmenti (natpisi, stupovi, rtvenici i dr.). Uz crkvu sv. Donata je biskupska palaa, vrlo stara graevina, pregraivana u vrijeme romanike, gotike i renesanse; sadanja fasada potjee iz 1830. Na istonoj strani nekadanjeg foruma podignuti su, vjerojatno u X. st., crkva i samostan benediktinki sv. Marije. Na mjestu starije crkve sagraena je (1091.) trobrodna bazilika. God. 1507. Korulanin Nikola (pani) podie proelje i juni boni zid; u unutranjosti bogata barokna tukatura iz 1744. Do crkve je romaniki zvonik koji je (prema natpisu na samom zvoniku) u poetku XII. st. dao podignuti ugarsko-hrvatski kralj Koloman. U kapeli u katu zvonika ima ostataka zidnih slika iz XII. st., a na etiri kapitela uklesano je ime kralja Kolomana. U romanikom (poslije pregraenom) kapitulu nalazi se grob s natpisom Vekenege, keri plemkinje Cike, koja je 1066. obnovila crkvu i samostan. U II. svjetskom ratu samostan je poruen; crkva (na menzi oltara natpis s imenom Cike i Petra Kreimira IV.; kip Piet iz XV. st.), zvonik i kapitul su obnovljeni. U blizini krianja decumanusa i carda (sada iroka ulica) je katedrala sv. Stoije, trobrodna romanika bazilika iz XII.-XIII. st., zapravo pregraena ranokranska bazilika. Na proelju su slijepi lukovi u nizovima, a u sredini rua (rozeta) restaurirana u XX. st. Ispod prezbiterija je trobrodna crkva sv. Barbare. U bonim apsidama sauvani su ostaci zidnih slika iz XIII. st. U prezbiteriju su sauvana romanika mramorna sjedala iz XII.-XIII. st. i gotike korske klupe (1418.-50.). U glavni oltar ugraeni su dijelovi oltarne pregrade iz IX. st.; nad oltarom je gotiki ciborij-baldahin iz 1332. Prizemlje i prvi kat zvonika graeni su u XV. st.; gornje katove gradio je 1892., prema zvoniku katedrale u Rabu, T. G. Jackson. Do katedrale je glagoljsko sjemenite, koje je osnovao zadarski nadbiskup Vicko Zmajevi (dovreno 1748.). Na Trgu opatice Cike je Arheoloki muzej. Nekadanji decumanus zavrava na sjeverozapadnoj obali Vratima sv. Krevana koja su svoj sadanji oblik dobila 1571. (natpis). Nedaleko od njih je romanika crkva sv. Krevana posveena 1175.; pripadala je mukomu benediktinskom samostanu. Glavna apsida ima izvana dekorativnu galeriju s ralanjenim lukovima i stupiima. U bonim apsidama sauvani su fragmenti zidnih slika iz XIII./XIV. st. Uz junu stranu crkve prekoputa je zanimljiva dvobrodna crkvica sv. Petra Starog (pregradnja starokranske zgrade) s ostacima zidnih slika. Na nju se nastavlja crkva sv. Marcele (prije sv. Andrije), dijelom obnovljena u XVIII. st. Ulica Hrvoja Vukia Hrvatinia prolazi kraj trnice, prema kojoj je orijentiran dio monumentalnog proelja (iz 1600.) nedovrene pregradnje crkve sv. Marije Velike. Sauvan je i dio proelja s prijelaza iz gotike u renesansu, rad Petra Bria (1972.-78.) i kapela sv. Roka (1508.). Produujui Grisogonovom ulicom, dolazi se do nekadanjega istonog ruba venecijanskih zidova. Ondje je mala romanika palaa Grisogono Vovo, adaptirana u stilu kasne gotike. U blizini je Trg Petra Zorania s ostacima rimskog slavoluka iz vremena cara Trajana; na trgu je u XVIII. st. postavljen jedan od stupova antikog hrama na forumu. Na nj se nastavlja neto uzdignuti Trg pet bunara. U vrijeme turskih provala tu je sagraen veliki spremnik za vodu koja se mogla crpsti iz pet grla. Na sjevernoj strani Trga pet bunara je peterostrana Bablja kula s ostacima srednjovjekovnoga gradskog zida. Na sjevernoj strani Trga Petra Zorania i zapadnoj strani Poljane imuna Budinia je monumentalna palaa biveg namjesnitva, graena i pregraivana XVII.-XIX. st. Prekoputa ove palae je crkva sv. imuna, nastala nadgradnjom starokranske crkve sv. Stjepana; u arhitekturi ima gotikih, renesansnih i (preteno) baroknih elemenata. God. 1632. u nju su iz crkve sv. Marije Velike prenesene moi i sarkofag sv. imuna (iz XIII. st.). U crkvi se uva srebrna krinja sv. imuna (teka oko 250 kg) koju je dala izraditi Jelisava, ena ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Izradio ju je (1380.) Franjo iz Milana. Ukraena je reljefima s prizorima iz legende o sv. imunu i reljefima koji prikazuju ulazak kralja Ludovika u Zadar. U Ulici Andrije Medulia, u zgradi biveg namjesnitva, smjeteni su Galerija umjetnina, Prirodoslovni muzej i Gradska knjinica. Prekoputa je biva oruarnica (palaa Velikoga kapetana) od koje put vodi prema jugoistoku do renesansnih Kopnenih vrata. Podignuta su 1543. prema nacrtima Michelea Sammichelija, a imaju oblik slavoluka s trojim vratima. Na suprotnoj strani Kopnenih vrata nalazila se od XVI. st. Citadela, tvrava koja je uvala prilaz gradu s kopna (tragovi u Perivoju Kraljice Jelene). Uz Fou vodi poploeni put du monumentalnih gradskih zidina koji zavrava na Obali kralja Petra Kreimira IV., parkovnoj promenadi du zapadne strane poluotoka dugoj oko 1 km. U dvjema velikim zgradama nekadanjeg Zavoda sv. Dimitrija smjeteni su danas Povijesni arhiv (osnovan 1624.), Filozofski fakultet,

Institut HAZU. Ulicom Ruera Bokovia dolazi se do Ulice pire Brusine u kojoj se nalaze dominikanski samostan i gotika crkva sv. Dominika, sagraena 1280., pregraena i pretvorena u vojarnu 1807. Prekoputa tog kompleksa je palaa Nassi (portal i prozorski okviri u stilu cvjetne gotike), a na uglu Klaieve ulice samostan franjevaca glagoljaa s crkvom sv. Mihovila. Crkva je sagraena 1389., dijelom po nacrtima zadarskoga graditelja Andrije Desina. Na portalu je reljef sv. Mihovila izmeu sv. Stoije i sv. Krevana (XIV. st.), a u crkvi romaniko slikano raspelo iz XII. st. Klaieva ulica zavrava na Narodnom trgu, sreditu javnog ivota Zadra od renesanse do danas. Na njegovoj sjevernoj strani je Loa gradske strae iz 1562.; zvonik je podignut u poetku XX. st. U zgradi je Etnografski muzej. Na nju se nadovezuje dobrim dijelom sauvana predromanika crkvica sv. Lovre s atrijem. Na junoj strani Narodnog trga je Gradska loa koja se spominje od XIII. st.; iznova je sagraena 1565. u duhu slinih ostvarenja M. Sammichelija, a restaurirana nakon tekih oteenja u II. svjetskom ratu. Kroz Nova vrata (probijena u gradskom zidu u drugoj polovici XIX. st.) dolazi se na Obalu kralja Tomislava, koja je na ovomu mjestu Stare luke mostom povezana s predgraima Votarnica i Brodarica (industrija i novija stambena naselja). Odavde polaze ceste prema Ninu, Diklu i do poluotoka Puntamika. 210. ZAGLAV, naselje na zaravni iznad uvale Triluke na istonoj obali Dugog otoka; God. 1451. ondje je osnovan samostan franjevaca treoredaca; samostansku crkvu sagradili su Vuk Slavogostov i Juraj Lukaevi - Zavaliska (1445.-58.; glagoljski natpis). U samostanu je slika sv. Antuna s lokalnim otonim krajolikom u pozadini lika (1653.). 211. ZAOSTROG, naselje i luka u Makarskom primorju, 16 km sjeverozapadno od Ploa; Na groblju je gotika crkva sv. Barbare, obnovljena u baroku, kada joj je dodan zvonik na preslicu s tri luka. Franjevaki samostan poeo se graditi u XVI., a dovren je u XVII. st. Samostansko zdanje i crkva zatvaraju dvorite s klaustrom. Crkva je jednobrodna graevina; nad portalom natpis na bosanici. U unutranjosti su barokni mramorni oltari, barokni drveni kor i orgulje majstora Petra Nakia (XVIII. st.). U crkvi su poprsja pjesnika Andrije Kaia Mioia i Ivana Despota, djela Ivana Rendia. U samostanu se uvaju biblioteka i arhiv s graom vanom za razdoblje boravka Turaka u tim krajevima, zbirka umjetnikih predmeta iz XVI.XVIII. st., te etnografska zbirka. Donacija slikara Mladena Vee otvorena je za javnost 1989. 212. ZAPUNTEL, naselje na sjeverozapadnom dijelu unutranjosti otoka Molata; Naselje se prvi put spominje 1464. 213. ZATON, (Dubrovnik) naselje na obali istoimenog zaljeva u Dubrovakom primorju, 20 km sjeverozapadno od Dubrovnika; Naselja Veliki i Mali Zaton oduvijek su bila ugodna za odmor i ljetovanje, pa ondje ima vie starih ljetnikovaca dubrovake vlastele i imunih graana. U ulici Soline nekad su radile solane. 214. ZATON, naselje i uvala u sjeverozapadnom dijelu ibenskog zaljeva, 10 km sjeverozapadno od ibenika; Spominje se u dokumentima iz XV. st. Crkva sv. Jurja i Roka sagraena je u XVI. st.; u njoj je mramorni oltar sv. Petra, to su ga izgradili majstori Pio i Vicko Dall' Acqua 1789. 215.ZATON (Zadar) naselje na obali istoimenog zaljeva u Zadarskom kanalu, 3 km juno od Nina; U prapovijesti podruje ilirskih Liburna (stilizirane enske figure). U selu se nalaze ostaci graevina iz rimskog doba, ostaci rimske luke koja je pripadala Aenoni (Nin) te starokranske crkve sv. Andrije s tri apside. Starohrvatsko naselje nalazilo se sjeverozapadno od dananjega, a unitili su ga Mleani 1646., kada su spalili i Nin; ostaci trobrodne srednjovjekovne crkve sv. Andrije (Sv. Jadrija). Zapadno od sela sauvani su ostaci dvokatne kule (Katelina), koju je dao sagraditi Hanibal Cirysagus 1593. Izmeu Zatona i Nina, usred polja Prahulje, na velikom ilirskom grobnom humku stoji starohrvatska crkvica sv. Nikole iz XI. st.; krune je osnove s tri polukrune i jednom pravokutnom niom, kupola s vidljivim tragovima romanike (vrata i popreni lukovi u unutranjosti). U doba turskih ratova na kupolu je dozidana promatranica. 216. ZAVALATICA, zaselak nase1ja are i luica u istoimenoj uvali na sredinjem dijelu june obale otoka Korule, 3 km juno od are. Spominje se od XIV. st. Slika Nevjerni Toma u upnoj crkvi rad je Leandra Bassana. Crkva Gospe od arskoga polja spominje se prvi put 1329.; njezina obnova u gotikom stilu

zapoeta je 1377. zanimljiv primjer arhitekture je utvrena kua, nekad obite1ji pani, koja se sauvala u prvobitnom obliku. 217. ZLARIN, otok u ibenskom arhipelagu, jugozapadno od ibenika; od kopna ga odvaja ibenski kanal, a od niza otoia na jugozapadu Zlarinski kanal. U XVI. st. naseljen je izbjeglicama pred Turcima. Baroknu upnu crkvu sagradio je 1735.-40. ibenski graditelj Ivan Skoko. Osim nje u naselju je vie crkava: Sv. Roko na starome groblju iz 1650.; Gospa od Raelja (prva polovica XV. st., obnovljena u baroknome slogu 1714.; oltar iz 1767., rad kipara brae Pija i Vicka Dall' Acque); Sv. imun iz druge polovice XVII. st. Kapela Poroenja Isusova, u sklopu palae Zuliani, podignuta je u prvoj polovici XVII. st. U naselju se nalazi nekoliko ladanjskih kua iz doba baroka (XVII.XVIII. st.). 218. ZVERINAC (verinac), otoi u zadarskom arhipelagu izmeu otoka Velog Tuna i sjeverne obale Dugog otoka; Otok se prvi put spominje 1421. pod imenom Suiran; bio je posjed zadarskih plemia. U naselju je barokna palaa obitelji Fanfonga iz 1746. U uvali Poripie ima ostataka iz rimskoga doba. 219. IRJE, otok u ibenskom arhipelagu, oko 22 km jugozapadno od ibenika; Na bregovima Gradina i Gustijerna bile su kasnoantike (ranobizantske) utvrde (VI. st.); visoki zid Gradine zavrava krunitem, a bio je pojaan s pet kula. Utvrde su dio obrambenoga sustava to ga je sagradio car Justinijan (527.-565.) radi kontrole i osiguranja plovidbe. 220. IVOGOE, naselje i luka u Makarskom primorju, 20 km jugoistono od Makarske; Iz rimskog se doba ouvao epigram posveen vrelu koje tu izvire, uklesan u ivu stijenu uz more. Naselje se prvi put spominje pod dananjim imenom 1434. Stari dio naselja s kulom pod brodom ine sklopovi kua, slikovito artikuliranih u kamenoj grai. U XVIII. je st. sagraen franjevaki samostan, koji s crkvom i zvonikom ini arhitektonsku cjelinu. U crkvi je barokna oprema, a u samostanu stara biblioteka i arhiv. 221. MAN, naselje i luica na istonoj obali Dugog otoka, 5 km sjeverozapadno od Salija; Prvi se put spominje u XIII. st. pod nazivom Meano. upna crkva sv. Ivana (trobrodna bazilika) spominje se od XIII. st., ali nije sauvala prvobitne oblike. 222. RNOVO, naselje u istonom dijelu unutranjosti otoka Korule, 3 km jugozapadno od grada Korule; Crkva sv. Vida spominje se od 1300.; u luneti portala je reljef Gospe izmeu dva sveca i natpis biskupa Teodora Dieda iz 1617., a u unutranjosti vrstan antependij s reljefima. U crkvu je uzidan ulomak pleterne ornamentike; oko crkve je groblje s ploama iz XVI. i XVII. st. (istie se grob obitelji egedin iz 1561.). upna crkva sv. Martina je iz 1329., poslije barokizirana. Meu predmetima bratovtine sv. Martina uva se pozlaeno srebrno raspelo iz XV. st. U selu se nalazi nekoliko baroknih kua s natpisima i grbovima iz XVII. i XVIII. st. U rnovu se odravaju folklorne priredbe, njeguje tradicija mladog kazalita. Pred crkvom sv. Roka (16. kolovoza) izvodi se motra - maevalaka borba za obranu doma i izbor seoskoga kralja - po odredbama Statuta iz 1620. Tu prastaru igru izvode dvije vojske uz zvuke mijeha. Nakon izvoenja 10 razliitih plesnih figura s maevima nastavlja se ope narodno veselje i ples. Prema tom Statutu na kraju treba rtvovati vola, tako da mu se jednim udarcem tekoga maa odsjee glava, ali se posljednjih godina odustalo od te tradicije. U blizini rnova nalazi se zatieni lokalitet Koje sa zanimljivim formacijama stijena. 223. ULJANA, naselje i luica u istoimenoj uvali na junoj obali poluotoka Peljeca; Barokna crkva sv. Martina podignuta je na temeljima srednjovjekovne crkve; zabatni akroterij (iz XV. st.) vjerojatno je iz prvobitne crkve. Do crkve je kapela sv. Nikole iz 1630. Crkva sv. Julijane sa zvonikom na preslicu graena je na prijelazu iz renesanse u barok. Otkriveni su ostaci rimskih grobova. Mjesto uljana, smjeteno u dubokom zaljevu, istie se seoskom arhitekturom i jednom od najljepih i najveih ljunanih plaa na Jadranu.

224. UPA DUBROVAKA, predio izmeu Dubrovnika i Cavtata; Mjesta u zaleu upe dubrovake privlana su poradi vane kulturne batine - crkava, ljetnikovaca dubrovake vlastele i dr. Brgat, selo u zaleu upe dubrovake. Donji Brgat, selo zbijena tipa, spominje se 1362.; nekoliko kua vlastelinskih obitelji. - Gomji Brgat ili eljezna ploa (Lesena proca) spominje se 1280. Naselje je rasutoga tipa s nekoliko crkvica od kojih je najstarija crkva sv. Ane (Petke) iz 1366. Istono od sela nalazi se nekropola sa stecima s poetka XV. St. Buii, zaselak u zaleu upe dubrovake. Crkva sv. ura spominje se 1321. Nekropola ornamentiranih steaka. Nekoliko ulomaka starokranske plastike uzidano je u zidove sadanje crkve. U naselju se nalaze i ostaci Ijetnikovca s mlinicom, kapelom, terasom i vrtom (spaljeni 1806.). elopeci, zaselak u zaleu upe dubrovake. Spominje se od 1251. Tu se nalaze renesansni i barokni Ijetnikovci vlastelinskih obitelji Guetia, Bondia, oria-Bunia, Saba oria-Sabovina, te graanskih Veseliia i Leonardija. Na zapadnome dijelu naselja nalazi se dominikanski samostan s crkvom iz XVI. St. ibaa, zaselak u zaleu upe dubrovake. Spominje se 1334.; sastoji se od Gornje i Donje ibae. Naselja su zbijena tipa i njima dominiraju ljetnikovci vlastelinskih obitelji Pucia, Sorkoevia, Basiljevia, Bondia, Zamanjia, te graanskih Zuzoria i Bizzara. Izmeu dva naselja je brdace Maela s ranoromanikom crkvicom sv. Mateja i grobljem iz XII. St.