You are on page 1of 72

Pravila dobre poljoprivredne prakse (PDPP) Uesnici u izradi PDPP

Rad na kreiranju Pravila dobre poljoprivredne prakse za upravljanje stajnjakom iz poljoprivrede i organskim ubrivom u Srbiji je proizvod zajednikog rada NIRAS AB, Stokholm, vedska i Halifax Consulting, Beograd, Srbija. Odgovoran za rukovoenje projektom: gdin Niklas Bergman iz NIRAS-a, voa tima Gran Carlson, konsultant angaovan od strane NIRAS-a. Projektni tim je inilo 6 srpskih strunjaka i menader projekta. Profesor Boo Dalmacija Profesor Sneana orevi Emilijan Mohora Nevena oli Sran Ronevi Dr vet. med. Rade Mili Novosadski univerzitet Prirodno-matematiki fakultet Beogradski Univerzitet Poljoprivredni Fakultet Ministarstvo za zatititu ivotne sredine Republika Italija Miteco Novosadski univerzitet Prirodno-matematiki fakultet Poljoprivredna kola abac, profesor

PDPP je predstavljen kroz sledea poglavlja sa odgovornim osobama kako sledi: Poglavlje Tokovi nutrijenata Ouvanje vodnih resursa i njihovo korienje Izvori negativnog uticaja poljoprivredne proizvodnje na ivotnu sredinu Propisi na snazi i u planu iz oblasti poljoprivrede i zatite ivotne sredine Sistemi poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji Poljoprivredno planiranje Ratarstvo Stoarstvo Rukovanje i upotreba stonog ubriva i organskog otpada Zatita bilja i upotreba pesticida Poboljanje pejzaa i zatita prirodnih stanita putem upravljanja procesima koji su pod uticajem poljoprivredne proizvodnje Odgovorni ekspert Gran Carlson Sran Ronevi i prof. Boo Dalmacija Nevena oli i Emilijan Mohora Emilijan Mohora Nevena oli i Emilijan Mohora Gran Carlson Prof. Sneana orevi Dr vet. med. Rade Mili Gran Carlson i prof. Boo Dalmacija Niklas Bergman Nevena oli i Emilijan Mohora 1

Aktivnosti Logistika podrka Prevod

Odgovorni Sonja Babi / David Lythgoe /Jelena Pribojan, Halifax Consulting Ksenija Punta / Nevena oli

Podrku projektu u Srbiji su pruili: Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede Pomonik Ministra Sektor za razvoj sel a, koordinator projekta DREPR Jedinica za implementaciju projekta DREPR (PIU) Sektor za razvoj sela Odsek za organsku proizvodnju Odsek za poljoprivredne resurse Odsek za poljoprivredno zemljite Uprava za veterinu Uprava za zatitu bilja Republika direkcija za vode Ministarstvo za zatitu ivotne sredine Institut za stoarstvo, Beograd Optina Vrbas Pokrajinski sekretarijat za zatitu ivotne sredine i odrivi razvoj AP Vojvodine Poljoprivredni fakultet, Univerzitet u Beogradu Odgovorni Dr Suzana orevi Miloevi Aleksandar Bogunovi Nenad Brki, Danijela Ili, Aleksandar Repek, Vladislav Samardi, Uro Boani, Slobodan urikovi, Nenad Gvozdenovi Sanja Prodanovi Lidija Aimovi, Jelena Milovanovi, Vera Apostolovi Zoran Kneevi Sneana Rakita Olivera eperkovi, Bradi Slobodan, Jelena epanovi, Sinia Kotur, Slavica Nikoli Biljana urii Olivera Grozdi Tanja Petrovi, Sneana Rakovi edomir Radovi, Zorica Nei, Milo Luki, Milan Blai Tomislav ivuljskij Nada Lazi Prof. dr Natalija Bogdanov

G. Gran Carlson ima bogato iskustvo iz oblasti poljoprivredne mehanizacije a posebno je specijalizovan za istraivanja, ispitivanja i prenoenja znanja koje se odnosi na ubriva. Ova oblast podrazumeva metode i tehnologije rukovanja i rasprivanja ubriva ivotinjskog i ljudskog porekla to ukljuuje primenu i nadzor raznih tehnologija i njihov uticaj na okolinu. Angaovanje g. Carlsona na mnogobrojnim projektima u vedskoj kao i u inostranstvu je dodatno unapredilo njegovo znanje u pogledu razvoja, trendova i tradicije u poljoprivredi i kreiranju poljoprivrednih prirunika u mnogim zemljama. G. Niklas Bergman je strunjak za menadment u poljoprivredi i zatiti ivotne sredine. On je iskusan ekspert iz oblasti za proizvodnju useva, stone hrane i mleka, sa bogatim praktinim iskustvom koje je stekao u regionu St. Petersburga, kao i voenjem sopstvene farme severno od Stokholma. Do sada je bio veoma uspean u radu i primeni praktinih saveta za farmere u istonoj Evropi odrao je niz predavanja na mnogim meunarodnim konferencijama koje se odnose na najnovija istraivanja o oticanju hranljivih sastojaka u Baltiko more. Radio je zajedno sa lokalnim ruskim i finskim timom na pripremi ruskog kodeksa dobre poljoprivredne prakse u 20052006. godini. G. Bergman je magistar iz oblasti za proizvodnju useva, patologiju i hranljive sastojke biljaka i menadmenta za zatitu ivotne sredine. Dr Boo Dalmacija je profesor na fakultetu za nauku i matematiku Univerziteta u Novom Sadu i direktor odseka za hemiju sa 25-godinjim iskustvom u oblasti zatite ivotne sredine od tetnog uticaja hemikalija. Njegova nauna istraivanja i elaborati se delom odnose na uklanjanje pesticida iz vode upotrebom bioaktivnog ugljenika. Takoe ima veliko iskustvo u pripremi i recenziji pravilnika i njihovo usklaivanje sa standardima EU (npr. IPPC). Tokom dugogodinjeg iskustva postao je u nadlenim upravama i industriji ugledan savetnik za razvoj i primenu zakona i pravilinika koji se odnose na zatitu voda i vodenih tokova. Dr Sran Ronevi je asistent na fakultetu za nauku Univerziteta u Novom Sadu, odsek za hemiju. Njegov rad obuhvata predavanja, istraivanja i angaovanje na projektima koji se bave kvalitetom vode (prerada voda za pie i njena analiza, prerada otpadnih voda i njihova analiza, ambijentalna voda i nadzor kvaliteta sedimenata, uspostavljanje bioravnotee u zagaenim

vodama i zemljitu). lan je meunarodne asocijacije IWA (International Water Association), jugoslovenskog drutva za zatitu voda, srpskog drutva hemiara, drutva za tehnologiju i sanitarni inenjering voda. Od 1999. je jedan od organizatora tradicionalne radionice o vodama koja se odrava na fakultetu za primenu nauke i matematiku. Dr Ronevi je do sada bio autor i saradnik na vie od 50 publikacija i 20 projekata. Dr Sneana orevi je profesor na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Strunjak je za enzimologiju tla i uticaj mineralnih i organskih ubriva na kvalitet zemljita. Njena nauna istraivanja se odnose na upotrebu bioubriva u poljoprivrednoj proizvodnji, korienje inokulacije mikroorganizama u tretmanu ubriva, uticaj ubriva na mikrobioloke procese u zemljitu, uticaj reima ubrenja na vezivanje azota u zemljitu, i dr. Dr orevi je takoe lan strunog tima kome je odobren patent za upotrebu mikrobiolokog ubriva u komercijalne svrhe. Ona je takoe dala znaajan doprinos u unapreenju poljoprivredne proizvodnje hrane koja ne zagauje ivotnu sredinu. Ing. Nevena oli je inenjer za zatitu ivotne sredine sa iskustvom u rukovoenju projektima zasnovanIm na konsultantskim uslugama u oblasti zatite ivotne sredine. Gosp. oli je strunjak za ispitivanje kvaliteta voda, upravljanje vrstim otpadom, ispitivanje tetnih uticaja na okolinu (EIA), a takoe ima veliko iskustvo u implementaciji i koordinaciji projekata i usklaivanju odgovarajuih pravila i zakona sa pravilima EU na osnovu poznavnja pravila EU za zatitu ivotne sredine. Ing. Emilijan Mohora je strunjak za tretman otpadnih voda i zatitu ivotne sredine u delu koji se odnosi na nadziranje kvaliteta vode i procenu tetnih uticaja sa dugogodinjim iskustvom u upravljanju projektima. Njegovo iskustvo se pokazalo dragoceno u nizu novijih projekata koji se odnose na izradu lokalnih akcionih planova za zatitu ivotne sredine i korienje iste i preiene vode u Srbiji. On je takoe vrstan strunjak u angaovanju zainteresovanih strana na pruanju konsultantskih usluga u podizanju svesti. Trenutno radi na podizanju nivoa poslovanja kompanija putem tehnike podrke i treninga u sektorima za otpadne vode, upravljanje vrstim otpadom i utedu energije usme3

renog na redukovanje emisije gasova staklenih bati. Dr Rade Mili, je doktor veterinarske medicine i profesor u Poljoprivrednoj koli u apcu sa vie od 20 godina prakse u stoarstvu. Bogato iskustvo je stekao radei u Institutu za stoarstvo, zatim rukovoenjem na farmama za tov junadi i prasadi i uzgoj

kunia Banatski BrestovacPIK Tami, ouvanju i zatiti zdravlja ivotinja na farmi goveda i svinja Servo Mihalj Zlatica, Zrenjanin, radei na suzbijanju steriliteta na individulanim farmama kooperanata abake mlekare kao i kroz edukativne i druge aktivnosti koje je sprovodio na farmama irom Srbije.

Ciljevi i ciljna grupa


Pravila dobre poljoprivredne prakse (PDPP) za upravljanje otpadom iz poljoprivrede i organskim otpadom u Srbiji, imaju za cilj da uvedu jednu novu i ekoloki prihvatljivu praksu meu poljoprivrednicima u Srbiji. PDPP obuhvata praktine mere koje vode smanjenju isputanja azota i fosfora u povrinske i podzemne vode. Predloenim merama e se takoe smanjiti emisija amonijaka, redukovati rizik pri upotrebi pesticida i umanjiti degradacija zemljita. Predloene mere zasnivaju se na postojeoj regulativi u Srbiji i onoj u proceduri usvajanja i pripreme. Predloeni PDPP za Srbiju je takoe raen po ugledu na postojee PDPP iz drugih zemalja Evropske unije. U zemljama EU poljoprivredna proizvodnja je regulisana prilino strogim zakonima zatite ivotne sredine kao to je Nitratna direktiva 91/676/EEC, Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EEC, Direktiva o stanitima 92/43/ EEC. Sve zemlje EU moraju pripremiti Nacionalna pravila dobre poljoprivredne prakse u kojima svaka zemlja mora da predstavi mere za potovanje zahteva EU direktiva koje se odnose na poljoprivrednu proizvodnju. Zakonodavstvo takoe propisuje mere kontrole. Farmeri koji ne primenjuju odrive mere za zatitu ivotne sredine definisane PDPP a koje se odnose na smanjenje isputanja azota i fosfora sa njihovih farmi, nee moi da dobiju subvencije EU a njihovi proizvodi (na primer meso, povre, itarice, itd.) nee imati odgovarajue trite u EU. PDPP u Srbiji e biti na dobrovoljnoj osnovi za poljoprivrednike. Predloene mere za smanjenje isputanja azota i fosfora podrazumevaju i investicije u sisteme upravljanja ubrivom i promene u upravljanju koje ne zahtevaju bilo kakve investicije. PDPP je skup preporuka koje bi trebalo primeniti u cilju uveanja finansijske koristi usled korienja resursa na efikasan i ekonomian nain, a u isto vreme titei ivotnu sredinu i promoviui odrivi poljoprivredni razvoj. Danas se uvia potreba za investiranjem u sisteme upravljanja ubrivom, ali poljoprivrednici ne smatraju da su ove investicije prioritetne. Predloene aktivnosti u ovom PDPP e doprineti veoj efikasnosti nutrijenata to e poveati prinose sa istim koliinama nutrijenata omoguiti poljoprivrednicima da smanje kupovinu vetakih ubriva PDPP e takoe sadrati mere za obezbeenje visokog nivoa kvaliteta proizvoda predlaui naine za poboljanje zdravlja ivotinja minimizirajui rizik od zagaenja tekim metalima i pesticidima. Ciljna grupa na koju se odnosi PDPP definisana je prvenstveno prema broju ivotinja na farmi: tanije, poljoprivredna gazdinstva (farme) bi trebalo da imaju od 20 do 100 krava, a za farmu svinja do 100 uslovnih grla (jedno uslovno grlo podrazumeva 500 kg ive mere). Farma svinja sa 100 uslovnih grla praktino ukljuuje sve kategorije svinja u ovaj broj: krmae, odluena prasad, tovne svinje i nerastove. Ovo je u potpunosti u skladu sa definicijom farme prema srpskim veterinarskim zakonima. Drugi kriterijum se odnosi na povrine obradivog zemljita, a prema ovom kriterijumu ciljna grupa su gazdinstva povrine od 310 ha koja se redovno obrauju. PDPP bi trebalo da malim poljoprivrednim gazdinstvima/farmama prui savete za upravljanje gazdinstvima. Preporuke u ovom PDPP se uglavnom odnose na uobiajene aktivnosti koje bi trebalo da se sprovode na drugaiji nain ili drugaijim redosledom, a koje nemaju direktnu vezu sa dodatnim investicionim ulaganjima. Postoji neopravdano uverenje da e upotreba nove mehanizacije i opreme reiti sve probleme, meutim primenu nove tehnologije treba da prate izmene u menadmentu koje e podrati dobru poljoprivrednu praksu. Predloene mere u PDPP e svakako unaprediti konkurentnost srpskih poljoprivrednika i u isto vreme umanjiti negativan uticaj poljoprivredne proizvodnje na ivotnu sredinu.

1. UVOD

2. TOKOVI NUTRIJENATA

Protok nutrijenata, njihovo zadravanje u zemljitu i gubici


nutrijenata iz stajskog ubriva kao i potcenjivanju njegove vrednosti. Ovo je esto imalo za rezultat neadekvatnu upotrebu stajskog ubriva kao izvora hranjljivih sastojaka, to je za uzvrat dovelo do negativnih uticaja na ivotnu sredinu usled oticanja razloenih materija stajnjaka u vode i emisije gasova u spoljanju sredinu. Ideja stvaranja odrive poljoprivredne proizvodnje uz recirkulisanje nutrijenata promenie nain postupanja sa organskim otpadom od biljaka, ivotinja i ljudi.

2.2 Bilans nutrijenata 2.1 Uvod


U proteklom periodu, kada se stanovnitvo uglavnom bavilo poljoprivredom, izvori nutrijenata potrebnih biljkama su bili pitanje kojim se uglavnom bavila samo poljoprivreda. Nutrijenti u obliku stajskog ubriva i otpad iz domainstva vraani su na obradive povrine i bili su korieni za ishranu biljaka. Ovo je obezbeivalo odravanje plodnosti zemljita kao i prinosa. Po zavretku Drugog svetskog rata dolo je do naglih drutvenih promena kao i do promena u poljoprivredi. Potrebe drutva za veom produktivnou kao i za snabdevenou jeftinim mineralnim ubrivima doveli su do nastanka veih farmi i specijalizacije proizvodnje. Prethodna ravnotea izmeu ispae, stoarske i ratarske proizvodnje je u velikoj meri bila naruena. Jeftina ubriva koja su bila na raspolaganju su doprinela smanjivanju interesovanja za korienjem Ukoliko koliina nutrijenata u zemljitu premai potrebe useva, javie se opasnost od njihovog oticanja. Mogui gubici nutrijenata na farmi prikazani su na slici 2.1, crvenim strelicama. Takoe, iako malo, uvek postoji i prirodno oticanje iz poljoprivrednog zemljita. Tokovi nutrijenata na farmi se mogu izraunati preko prorauna bilansa nutrijenata. Bilans nutrijenata pokazuje ravnoteu izmeu ulaza i izlaza nutrijenata, uglavnom N (azot) i P (fosfor). Manja razlika znai manju opasnost od gubitka nutrijenata. Proraun bilansa nutrijenata se moe izvriti na nivou njive ili farme, kao i na regionalnom nivou i nivou drave. Ovi prorauni se zasnivaju na godinjim podacima o ukupnim koliinama N i P u svim proizvodima koji ulaze ili izlaze sa farme. Ulazni proizvodi (inputi) su hrana, domae ivotinje, ubriva i seme, a izlazni proizvodi (autputi) su prodati biljni i ivotinjski proizvodi. Stona hrana proizvedena na farmi kao i stajsko ubrivo iz sopstvenih tala se iz tih razloga ne ukljuuje u ove proraune. Sadraj N i P mora biti procenjen na osnovu domaih podataka i podataka iz drugih drava. Bioloko vezivanje N i taloenje N iz vazduha se takoe ukljuuju u ulazne parametre za nutrijente. Bioloko vezivanje se povezuje sa gajenjem leguminoznih useva imajui u vidu da e ovi usevi obezbediti zemljitu N iz vazduha. Koliina N zavisi od povrine na kojoj se gaje ovakvi usevi. Nataloeni N iz vazduha potie od nutrijenata koji su u atmosferi i koji e dospeti u zemljite 6

pod uticajem padavina. U ovom sluaju, koliina N e biti preuzeta iz nacionalnih podataka.

2.4. Azot
Skoro sve ukupne rezerve azota koje se nalaze u zemljitu vezane su u organskoj materiji kao npr. humusu, biljnim ostacima i organizmima koji ive u zemljitu. Veliina rezerve je tesno povezana sa sadrajem organskih materija u zemljitu. Npr. pri sadraju organske materije od 5% mase, gornji sloj zemljita 025 cm, moe da sadri izmeu 48 tona azota po hektaru uglavnom vezanih u organskoj materiji. Sadraj organske materije u zemljitu opada sa porastom dubine, a sa njim takoe i sadraj azota. Rezerve azota u zemljitu mogu biti sasvim dovoljne za veliki broj useva. Meutim, ove rezerve su dostupne biljkama samo u relativno ogranienim koliinama. Takoe, one se moraju nalaziti u odgovarajuem obliku da bi ih biljke mogle adsorbovati. Postoje dve vrste gubitaka N, gubici u vazduh i gubici u vodna tela. Skoro sve ukupne rezerve azota koje se nalaze u zemljitu vezane su u organskoj materiji kao npr. humusu, biljnim ostacima i organizmima koji ive u zemljitu. Veliina rezerve je tesno povezana sa sadrajem organskih materija u zemljitu. Npr. pri sadraju organske materije od 5% mase, gornji sloj zemljita 025 cm, moe da sadri izmeu 48 tona azota po hektaru uglavnom vezanih u organskoj materiji. Sadraj organske materije u zemljitu opada sa porastom dubine, a sa njim takoe i sadraj azota. Rezerve azota u zemljitu mogu biti sasvim dovoljne za veliki broj useva. Meutim, ove rezerve su dostupne biljkama samo u relativno ogranienim koliinama. Takoe, one se moraju nalaziti u odgovarajuem obliku da bi ih biljke mogle adsorbovati. Postoje dve vrste gubitaka N, gubici u vazduh i gubici u vodna tela.

Slika 2. Tokovi nutrijenata na farmi za proizvodnju mleka. Slika se, takoe, odnosi i na farmu bez ivotinja. Plavim strelicama oznaeni su ulazi nutrijenata, crvene oznaavaju oznaavaju gubitke a svetlo-braon strelice nutrijente koji naputaju farmu.

2.3 Fosfor
Veini useva je potrebno 15100 kg fosfora po hektaru godinje. Rezerve u zemljitu su esto tolike da mogu da pokriju potrebe nekoliko etvi. Meutim, fosfor je veinom vrsto vezan za estice zemljita. Samo se manji deo ukupnog fosfora nalazi na raspolaganju biljkama. Pre nego to su komercijalna ubriva postala dostupna, fosfor je bio ograniavajui faktor za mnoga zemljita. Deo fosfora se vraa zemljitu kroz ostatke nakon etve i drugi organski materijal. Veina ovoga se obogauje u humusnom zemljitu i odgovara polovini rezerve fosfora akumulirane u zemljitu. Druga polovina rezerve koja se akumulira u zemljitu, njen neorganski deo, je uglavnom vezana u mineralnim esticama i uglavnom nepokretna. Opasnost od ispiranja fosfora je niska zato to je fosfor relativno vrsto vezan u zemljitu i zemljini rastvor sadri fosfor samo u niskim koncentracijama. Meutim, povrinska erozija mineralnih estica, pogotovo na padinama, i drenani sistemi uklanjaju fosfor. Moe se izvriti tzv. ubrenje radi skladitenja fosfora kako bi se zadovoljile potrebe za naredne tri godine, imajui u vidu ogranienu opasnost od ispiranja. Proraun ubrenja radi skladitenja pre primene mora da uzme u obzir i koliinu fosfora u primenjenom stajnjaku.

2.5 Gubici azota 2.5.1 Gubici azota u vazduh


Gubici azota u vazduh se javljaju u obliku amonijaka i kao oksida azota (tzv. gas smejavac). Postoji nekoliko razloga zbog kojih bi trebalo smanjiti gubitke amonijaka. Amonijak koji isparava u atmosferu e se pre ili kasnije vratiti u zemljite ili u vodu, gde moe da dovede do acidifikacije. Emisije amonijaka su takoe prepoznate kao jedan od uzroka koji dovodi do izumiranja uma. Poslednji, ali ne i najmanje vaan 7

razlog je to to azot iz amonijaka predstavlja znaajan izvor azota za useve i zbog toga bi o njemu treba voditi rauna. Amonijak isparava prilikom rukovanja stajnjakom u talama, skladitenja i tokom i nakon primene, iz fekalija i urina ivotinja na ispai, iz meanja biljnih ostataka i zemljita i u odreenoj meri nakon primene mineralnih ubriva. Amonijak je gas koji se prirodno formira pri raspadu organskog materijala bogatog azotom. Vei deo amonijaka koja nastaje iz stajnjaka potie od lako razgradljivih organskih azotnih jedinjenja koja se nalaze u urinu i fekalijama. Proizvodnja amonijaka poinje odmah nakon to se stajnjak naao na podu ili na zemlji. Isparavanje amonijaka zavisi od pH vrednosti stajnjaka, temperature, brzine strujanja vazduha i koncentracije amonijaka u stajnjaku. Vee vrednosti e proizvesti vie amonijaka. Emisija oksida azota potie iz procesa de-nitrifikacije zemljita, to je prirodan proces. Emisije oksida azota ekstenzivno doprinose stvaranju efekta staklene bate. Njegov efekat je 200300 puta vei u odnosu na efekat ugljen-dioksida. Drugi negativni efekat je da oksid azota doprinosi oteenju ozonskog omotaa. Proces denitrifikacije se odvija u nekoliko faza i kao rezultat procesa javlja se transformacija nitratnog azota u gasoviti azot koji se vraa u vazduh. Do denitrifikacije dolazi u odsustvu kiseonika. to je vie nitrata u zemljitu vei je rizik od gubitaka oksida azota. Denitrifikacija dostie svoj maksimum u jesen kada su nitrati akumulisani u zemljitu i kada se jesenje kie zadravaju na zemljitu stvarajui anaerobne uslove. Drugi maksimum se javlja kasnije tokom kasne zime ili ranog prolea kada zemljite poinje da se sui i nivo kiseonika raste. Proces je bri pri viim temperaturama ali e se odvijati dok god su temperature iznad 0o. U nesmrznutom zemljitu ovaj proces e se nastaviti tokom itave zime.

2.5.2 Gubici amonijaka i fosfora u vodna tela


Gubici u vodna tela ukljuuju kako gubitke azota tako i fosfora. Gubici nutrijenata u vodna tela su posledica povrinskog oticanja u reke, jezera i ispiranja u drenane kanale i podzemne vode. Povrinsko oticanje se pojavljuje u slua8

ju kada se usevi nalaze na padinama, u sluaju ubrenja na smrznutim ili snegom pokrivenim poljima ili ubrenja na poljima na kojima je dolo do zadravanja vode (zabarivanja). Ovi gubici usled oticanja su vodeni rastvori N i vrstih estica P. Ispiranje u drenane sisteme i podzemne vode potie od procesa mineralizacije zemljita i koliine nutrijenata koja je primenjena. Do ispiranja azota dolazi usled toga to zemljite obezbeuje nitratni azot tokom itave godine ukljuujui i period kada on nije potreban usevima. Naravno, postoji poveana opasnost da e se ubrivo koje biljke nisu apsorbovale isprati. Ispiranje i tipovi zemljita Imajui u vidu da je nitratni azot rastvoren u zemljitu, padavine i sposobnost zemljita da zadri vodu kao i da je propusti treba odrediti koliko e azota da bude isprano iz zemljita. Kako se kia cedi kroz zemljite ona povlai sve rastvorene nitrate i druge soli sa sobom. Pesak i muljevita zemljita su posebno vodopropusni i imaju mali kapacitet zadravanja vode. Iz tog razloga se ovi tipovi zemljita karakteriu najveim ispiranjem (spiranjem). Glinovita zemljita znatno bolje zadravaju vodu to za rezultat ima mnogo manje ispiranje nego kada su u pitanju peskovita ili muljevita tla. Ispiranje razliiti sistemi saenja ubrenje Ispiranje azota zavisi takoe i od sistema saenja i stope primene ubriva kao to je prikazano u tabeli 2.1. Navedene vrednosti su prosene vrednosti za teko glinovito, lako, peskovito i mineralno zemljite i razliite stope primene. Iako podaci potiu iz vedske, rezultati su generalno primenjivi kao primer ispiranja nutrijenata u zavisnosti od sistema saenja i intenziteta ubrenja. Rezultat pokazuje da se ispiranje azota javlja na svim tipovima zemljita, s obzirom na to da je ispiranje prirodan proces i da se javlja i tamo gde ubrivo nije primenjeno. Prekomerna upotreba ubriva, preko optimalnih potreba biljaka, imae za ishod rapidno poveanje ispiranja. Dugogodinji odnosno trajni panjaci na kojima se ne primenjuje azot pokazuju nizak stepen ispiranja. S druge strane, nedavno uzorani panjaci pokazuju visok stepen ispiranja. Usled promene namene starih panjaka i livada obino se primenjuju velike koliine stajskog ubriva. U takvim sluajevima ispiranje moe da bude ekstremno visoko. Rasprostiranje ubriva na panjake neposredno pre kosidbe treba izbega-

vati ukoliko zemljite nije zasaeno sa zimskim usevima.

2.6 Zemljite kao rezerva i snabdeva nutrijentima


Uloga zemljita je da biljke direktno snabdeva nutrijentima. Nutrijenti su rastvoreni u zemljitu u obliku naelektrisanih estica koje biljka adsorbuje. Skoro sve ukupne rezerve azota koje se nalaze u zemljitu vezane su u organskoj materiji kap npr. humusu, ostacima biljaka i organizmima koji ive u zemljitu. Veliina rezerve je tesno povezana sa sadrajem organskih materija u zemljitu. Rezerve azota u zemljitu mogu biti dovoljne za veliki broj etvi. Ali azot je dostupan biljkama samo u relativno ogranienim koliinama. Najvei deo azota biljke uzimaju u obliku mineralnog neorganskog azota.

vre organizmi koji proizvode amonijak koji postaje amonijani azot. Vei deo amonijanog azota se transformie u nitratni azot pomou takozvane nitrifikacione bakterije. Veina organske materije se mineralizuje u toku godine ali negde ovo moe trajati nekoliko godina, decenija ili ak i vekovima.

Mineralno ubrivo

Stajnjak Biljni ostaci

Prirodni azot

Organski vezan azot


Organska materija koja se lako transformie Organska materija koja se teko transformie

2.6.1 Proces mineralizacije


Proces pretvaranja organski vezanog azota u mineralni neorganski oblik, koji biljke mogu da adsorbuju, naziva se mineralizacija. Proces

Amonijum azot
Slika 2.3. Proces u zemljitu pri upotrebi mineralinih i stajskih ubriva i ostataka useva kao ubriva.

Tabela 2.1. Ispiranje azota u povrinske i podzemne vode. Prikazane su prosene vrednosti za glinovita i peskovita zemljita u vedskoj. Namena zemljita ubrenje Ispiranje azota kg/ha Poljoprivredno zemljite 0N 0 1N 18 2N 0 Trajni panjak 0N Nedavno uzoran panjak 0N 000

ubrenje: 0 N = Bez ubrenja, 1 N = Optimalno ubrenje prema potrebama useva i 2 N = Dvostruko ubrenje u odnosu na optimalne potrebe useva.

3. VODNI RESURSI

Vodni resursi ouvanje i korienje

Posebnom Direktivom 91/676/EEC iz 1991. godine Evropska unija je ograniila nitratno zagaenje koje potie od poljoprivrednih zagaivaa. Zemlje lanice su se obavezale da identifikuju vode ugroene nitratnim zagaenjem ili one koje u bliskoj budunosti mogu biti ugroene. Kriterijum koji treba da se ispotuje je da koncentracija nitrata bude ispod 50 mg/l u slatkim vodama i da se sprei eutrofikacija. Poljoprivredni regioni koji doprinose ovakvom zagaenju moraju biti oznaeni kao osetljive zone. U takvim zonama svaka drava treba da primeni specijalne mere kako bi se smanjila koncentracija nitrata ispod propisanih vrednosti.

3.1 Uvod
Prosene godinje padavine na teritoriji Srbije iznose 734 mm/m2 /god., to je slino svetskom proseku. Od te koliine 25% otie, dok se 75% vraa isparavanjem u atmosferu. Prema izvetaju UN Srbija je na 47. mestu od 180 drava sveta po koliini vodnih resursa. Na teritoriji Srbije postoji oko 250 lokaliteta sa vie od 1.300 prirodnih i vetakih izvora mineralnih i termomineralnih voda, razliitog hemijskog sastava od najboljih za pie do onih sa retkim supstancama za industrijsku proizvodnju.

u povrinske vode, kao i rizik od zagaenja. Za vreme veoma velikih padavina u toku perioda vegetacije koncentracija azota i naroito fosfora u povrinskoj vodi moe biti veoma visoka. Najvea koliina se spira nakon jesenjih kia i u toku topljenja snega. Ispiranje moe biti veoma intenzivno kada je zemljite zamrznuto.

3.2.2. Zagaenje podzemnih voda


Koncentracija nitrata u podzemnim vodama moe da varira u velikim rasponima u toku razliitih sezona. Prirodna koncentracija nitrata u podzemnim vodama pod aerobnim uslovima je nekoliko mg/l i zavisi od tipa zemljita i geoloke situacije. U toku vlanog perioda, naroito dok su biljke jo uspavane, kia i topljenje snega izazivaju spiranje ogromnih koliina nitrata u vodene tokove, koji zavravaju u podzemnim vodama. Plitke podzemne vode su naroito osetljive na zagaivanje nitratima. Plitko iskopani ili izbueni bunari, naroito, mogu da imaju visok sadraj nitrata ako su nepropisno sagraeni tako da u njih moe da utie povrinska voda ili ako se nalaze pored septikih jama i ispusta sa seoskog dvorita. Voda za pie treba u tim situacijama da se analizira uz obaveznu proveru bakterioloke ispravnosti. Jednom kada nitrati dospeju u podzemne vode one e tada ostati zagaene decenijama, ak i kada se smanji koliina nitrata na povrini. Ako voda sadri visoku koncentraciju nitrata treba prestati sa korienjem bunara, budui da voda

3.2. Zagaenje voda


Poveavanje upotrebe vetakih ubriva i stajnjaka i osoke koji nastaje na farmama i promene u korienju zemljita su glavni faktori progresivnog poveanja nitrata i nitrita u vodi u poslednjih 25 godina. Ogromna koliina zagaenja dolazi sa velikih farmi goveda i svinja, a takoe, klanice i mesno-preraivaka industrija ine velike zagaivae. To moe da povea eutrofikaciju reka, jezera i mora, kao i da umanji kvalitet vode za pie i da je uini tetnom za zdravlje ljudi i ivotinja.

3.2.1. Zagaenje povrinskih voda


Najnia koncentracija nitrata u povrinskim vodama je u letnjem periodu, kada je manja koliina padavina i nitrati se vie zadravaju u zemljitu i na taj nain se smanjuje njihov priliv 10

moe da sadre patogene organizme kao i druge opasne organske supstance.

vodnje mogu zagaditi izvorite, osim objekata od posebnog znaaja za zatitu zemljita.
Zakon o poljoprivrednom zemljitu zabranjuje isputanje i skladitenje opasnih i toksinih materija u poljoprivredne i irigacione kanale u koliini koja bi otetila i dovela do promena proizvodnog kapaciteta poljoprivrednog zemljita i kvaliteta vode za navodnjavanje.

3.3. Zatita voda


Zakonom o zatiti ivotne sredine i Pravilnikom o nainu odreivanja i odravanja zona i pojaseva sanitarne zatite objekata za snabdevanje vodom za pie (Sl. glasnik RS br. 33/78) vodama je istovremeno dodeljen i status ekolokog zatienog dobra ivotne sredine. lan 27 pomenutog Zakona precizno definie zatitu voda kada kae: izvorita za vodosnabdevanja su zatiena i mogu se koristiti pod uslovima utvrenim zakonom. Modusi zatite su: zabranjeno je isputanje u podzemne i povrinske vode otpadnih voda koje sadre opasne i tetne materije u koliinama, odnosno koncentracijama iznad propisanih graninih vrednosti, kao i vrenje drugih aktivnosti koje mogu pogorati propisani kvalitet vode u recipijentu. Srpskim Zakonom o vodama ustanovljene su tri zatitne zone izvorita: a) ira zona zatite; b) ua zona zatite; c) zona neposredne zatite. U stavu 6 lana 45 Zakona o vodama (Sl. gl. RS 46/91) naznaeno je da se podruje ue zone zatite i zone neposredne zatite, sa reimima organizacije, ureenja i korienja prostora u uoj i iroj zoni zatite, utvruju prostornim, odnosno urbanistikim planovima, u skladu sa hidrogeolokim i drugim svojstvima zemljita. Zona neposredne zatite odreuje se oko izvora, bunara, zahvata iz reka, jezera i akumulacija (tj. izvorita), crpnih stanica, instalacija za popravak kvaliteta vode, rezervoara i komora za prekid pritiska. Zona neposredne zatite moe se koristiti samo kao senokos, ali bez upotrebe ubriva, pesticida i herbicida ija upotreba moe zagaditi vodu. Ua zona zatite odreuje se oko izvorita. U uoj zoni koja se ne ograuje, zemljite se moe koristiti u poljoprivredne svrhe. U ovoj zoni moe se ograniiti upotreba pojedinih vrsta ubriva, pesticida i herbicida. ira zona zatite utvruje se prostornim, odnosno urbanistikim planovima, u skladu sa hidrogeolokim uslovima, granicama vododelnica i drugim korisnicima istih povrina. U iroj zoni zatite zabranjena je izgradnja industrijskih i drugih objekata ije otpadne vode i druge otpadne materije iz tehnolokog procesa proiz-

3.3.1. Mere zatite voda


Cilj zatite voda je da se odri i postigne ista voda minimalizacijom gubitka nutrijenata. U ratarstvu osnovna mera za zatitu voda od zagaenja je da se uravnotei koliina nutrijenata N (azot), P (fosfor) i K (kalijum) dostupna biljkama iz zemljita sa koliinom nutrijenata u gajenim usevima. Uravnoteena proizvodnja e smanjiti rizik od zagaenja povrinskih i podzemnih voda. To e detaljno biti prikazano u poglavlju 8 Ratarstvo. Ispiranje nutrijenata sa polja do vodotokova moe se smanjiti sadnjom bunja, drvea i sejanjem trave u graninom pojasu. Kod uzgoja ivotinja treba primeniti nekoliko mera da bi se smanjio rizik od zagaenja. Farme treba da imaju kapacitete za odlaganje stajnjaka i osoke u toku zimskog perioda kada je zemlja zamrznuta i usevi nemaju potrebu za nutrijentima. To je opisano u poglavlju 2 Tokovi nutrijenata, poglavlju 8 Ratarstvo i poglavlju 10 Rukovanje i upotreba stajskog ubriva i organskog otpada. ivotinjama na ispai ne bi trebalo dopustiti direktni pristup vodotokovima ili bunarima pitke vode radi pia. Kinica sa farmi bi trebalo da se sakuplja i koristi za navodnjavanje ili da se odvodi bez meanja ili zagaenja sa stajnjakom. Bunari sa vodom za pie ne bi trebalo da budu locirani blizu skladita za stajnjak, mineralno
Direktiva 91/676/EEC obavezuje na preduzimanje mera koje se odnose na primenu i skladitenje stajskog ubriva meu kojima je najznaajnije da: svaka farma treba da ima dovoljan kapacitet skladitenja stajskog ubriva za periode kada je zabranjena njegova upotreba; primena ubriva treba da je bazirana na ravnotei izmeu potreba biljaka i rezer vi zemljita i onoga to se unosi ubrenjem; primena stajskog ubriva je ograniena na 170 kg N/ha/godinu do 2002. godine

11

ubrivo i pesticide ili septikih jama. Bunari treba da budu konstruisani tako da se onemogui ulivanje povrinskih voda.
Preporuke za zatitu voda Uravnoteiti koliinu nutrijenata N, P i K dostupnu biljkama iz zemljita sa koliinom nutrijenata u proizvedenim usevima. Ispiranje nutrijenata sa polja do vodotokova moe se smanjiti sadnjom bunja, dr vea i trave u graninom pojasu. Farme treba da imaju dovoljni kapacitet skladitenja stajskog ubriva i osoke za periode kada je zabranjena njegova upotreba. ivotinjama na ispai ne bi trebalo dopustiti direktni pristup vodotokovima ili bunarima pitke vode radi pia. Kinica sa farmi trebalo bi da se sakuplja i koristi za navodnjavanje ili da se odvodi bez meanja ili zagaenja sa stajnjakom. Bunari vode za pie ne bi trebalo da budu locirani blizu skladita za stajnjak, mineralno ubrivo i pesticide ili septikih jama.

3.4. tednja vode na farmama


Efikasna upotreba vode kroz tednju moe pomoi da se produi ivotni vek izvorita, to moe da omogui rad farme i za vreme sue. tednja vode moe da smanji trokove, povea produktivnost i zatiti izvorite od zagaenja, titei u isto vreme ivotnu sredinu. tednja vode ili efikasna upotreba, treba da se sagleda kao vaan deo svakog plana upravljanja farmom. Prvi korak u primeni programa tednje vode je sagledavanje koliine vode potrebne za farmu koju treba uporediti sa stvarnom potronjom. Vodomeri mogu da se koriste za merenje potronje vode koja se odnosi na domae ivotinje, domainstva i druge potrebe. Prekomerno korienje vode u stajama e dovesti do potrebe za dodatnim prostorom za skladitenje a takoe e se odraziti i na cenu rasprostiranja. Uoeno smanjenje potronje vode na domae ivotinje moe, takoe, da bude indikator njihovih zdravstvenih problema. Treba smanjiti nepotrebno troenje vode i treba redovno proveravati curenja i popraviti slavine, spojeve i cevi. Veoma vano pitanje za farmere je snabdevanje vodom, posebno, ivotinja na ispai. Povrinska izvorita kao to su napojne jame (lokve, bare) i potoci mogu biti zatieni od degrada12

cije spreavanjem direktnog pristupa stoke i spreavanjem primene stajnjaka i mineralnih ubriva u blizini izvorita. Daljinski sistem pojila kao to je primena solarnih pumpi ili pumpi za aktiviranje nosnim ogledalom, rilom odnosno njukom, uva vodu. Gubici vode isparavanjem i ceenjem (filtriranjem) iz povrinskih izvorita mogu biti smanjeni instaliranjem pokrivaa i/ili folija po dnu korita. Istovremeno, sadnjom drvea obezbeuje se izdizanje obale to smanjuje oticanje vode. Treba sagledati mogunost zamene nekoliko pojilita na panjacima sa jednim velikim pojilitem (ili bolje bunarom) koji je centralno lociran (obino na farmi), i onda distribuirati cevovodima vodu na panjake. Takoe, mnogo vode se moe utedeti u objektima za stanovanje. Prilagoavanje postojeih objekata kao to su toaleti ili tuevi sa ureajima za tednju vode moe znaajno smanjiti potronju vode. Zamenom konvencionalnih kotlia sa maloispirajuim modelima smanjuje se potronja vode, to moe da iznese 75000 litara godinje za jednu porodicu srednje veliine. Promena starih maina za pranje vea i sua sa novim koje efikasno koriste vodu moe, da smanji potronju vode i uva energiju.
Preporuke za tednju vode Sagledati koliinu vode potrebne za farmu i uporediti je sa stvarnom potronjom. Treba smanjiti nepotrebnu upotrebu vode i treba redovno proveravati curenja i popraviti slavine, spojeve i cevi. Povrinska izvorita kao to su napojne jame (lokve, bare) i potoci mogu odgovarajuim merama biti zatieni od degradacija. Odvojena pojilita za stoku na panjacima treba zameniti centralnim bunarom sa distributivnim cevovodom. Zameniti stare vodokotlie, maine za pranje i sl. sa modernim modelima koji imaju malu potronju vode.

3.5. Navodnjavanje
Navodnjavanje se sprovodi da bi se poveali prinosi useva. Ne troe sve biljke istu koliinu vode na obrazovanje organske mase. Ovas, pirina, pasulj, soja, mak, duvan, trave, konoplja i crvena detelina najvie koriste vode, dok proso, jeam, sirak, soivo i lucerka dobro podnose suni period. Kukuruz, suncokret, penica, ra, grahorica, krompir su izmeu ove dve grupe u potronji vode. Dobra obrada zemljita i ubrenje

doprinose visokoj efikasnosti pri upotrebi vode. U Srbiji se povre navodnjava da bi se dobili visoki prinosi. Voe se takoe navodnjava jer je proizvodnja time profitabilnija, a farmeri, takoe, ele da navodnjavaju kukuruz, soju i eernu repu, ali nemaju sisteme za navodnjavanje. Za navodnjavanje moe da se koristi podzemna voda, ili voda ispumpana iz bunara, povrinska voda reka, jezera ili rezervoara ili nekonvencionalni izvori kao to su tretirana otpadna voda ili drenana voda. Moe da se sakuplja kinica sa krovova i nekoriene zemlje. U naoj zemlji je Zakonom o vodama regulisano istrano i eksploataciono pravo za korienje podzemnih voda. Korisnik podzemnih voda je u obavezi da izradi elaborat o rezervama podzemnih pijaih voda, kome prethodi izrada projekta detaljnih hidrogeolokih istraivanja. Nadleni dravni organ vodi knjigu evidencije o stanju rezervi podzemnih voda. Sve gore navedeno regulisano je Zakonom o geolokim istraivanjima (Sl. glasnik RS 44/95), Zakonom o utvrivanju i razvrstavanju rezervi mineralnih sirovina i prikazivanju podataka geolokih istraivanja (Sl. list SRJ 12/98) i Pravilnikom o klasifikaciji i kategorizaciji rezervi podzemnih voda i evidencije o njima (Sl. list SFRJ 53/79). U Francuskoj prema zakonu o vodi iz 1992. prava su rezervisana i crpljenje vode zahteva dozvolu u sluaju da su u pitanju vee koliine. Crpljenje vie od 8 m3/h mora biti prijavljeno vlastima, a preko 80 m3/h zahteva formalnu dozvolu. Ovo je bitno u kontekstu planiranja vodnih podruja, kako bi se vodeni resursi podelili meu korisnicima u cilju zatite podzemne vode. Navodnjavanje moe da se svrsta u etiri razliite kategorije koje su navedene u nastavku teksta.

tehnike koriste linearne ili portabl aluminijske cevi sa mikrorasprivaima.

3. Lokalizovano navodnjavanje sa mikro rasprivaima


Distribucija vode pod malim pritiskom kroz cevi i primenjuje se isputanjem male koliine do svake biljke ili u njenoj neposrednoj blizini. U ovu vrstu navodnjavanja spada navodnjavanje kapima i mikrorasprivaima. Ravnomernija distribucija se postie sistemom prskalica i rasprivaa i proraunato je da ovi sistemi znaajno poveavaju plodnost polja sa normalnih 4045% do 7080 i 90%.

4. Navodnjavanje kap-po-kap
Drugi sistem lokalizovanog navodnjavanja je kap-po-kap, i predstavlja veoma efikasan nain dopremanja vode i nutrijenata biljkama. Kod mnogih kultura, prelazak sa rasprivaa na sistem kap-po-kap moe da smanji potronju vode za 50%. Prinos useva moe da se povea unapreenjem upravljanja vodom i plodnou, a da se smanje bolesti i korovi. Kada se za navodnjavanje sistemom kap-po-kap koriste cevi od polietilena prinosi mogu jo vie da se uveaju. Ove prednosti su mogue samo onda kada je sistem za navodnjavanje kap-po-kap dobro dizajniran, korien i odravan. ak i ako sistem kapi ili rasprivaa znaajno poveava efikasnost dopremanja vode, ne znai da e sigurno doi do utede vode jer e time, moda, farmeri biti podstaknuti da gaje druge kulture koje zahtevaju vie vode. Navodnjavanje mora paljivo da se isplanra i treba da se uskladi upotreba vode sa aktuelnom koliinom dostupne vode i potrebama gajenih kultura. Kontrola efikasnosti navodnjavanja i spreavanje prekomerne upotrebe vode postie se merenjem vlanosti zemljita. Kod svih sistema za navodnjavanje treba preduzeti mere da se sprei vraanje vode iz cevi za navodnjavanje i zagaenje istog izvorita. Povrine koje se navodnjavaju stalno rastu tako da se za navodnjavanje esto koriste i vode loijeg kvaliteta, gradske otpadne vode i vode iz industrije, sa stoarskih farmi i sl. to vodi pogoranju plodnosti zemljita i njegovom zagaenju. Opasnost od zaslanjivanja pojavljuje se pre svega u oblastima gde je potronja vode 13

1. Povrinsko navodnjavanje
Povrinsko navodnjavanje podrazumeva navodnjavanje kada se voda kree po povrini gravitacijom, kvasei i infiltrirajui se u zemlju. Ovaj sistem je veoma neefikasan u smislu korienja vode.

2. Konvencionalno navodnjavanje
Od opreme moe da se koristi crevo sa adekvatnim nastavkom. Stvaraju se manje kapljice koje samim tim stvaraju i manju eroziju. Druge

za transpiraciju i evaporaciju vea od padavina. Ovakvi uslovi karakteriu Vojvodinu. Drugi problem predstavlja zabarivanje, to je povezano sa neracionalnim navodnjavanjem i visokim nivoom podzemne vode. Do zabarivanja dolazi i usled loeg odravanja sistema za navodnjavanje. U takvim uslovima naroito je ritska zemlja podlona zabarivanju. Smatra se da su vertikalne drenae efikasan naina za odvoenje vika povrinksih voda. Sledei problem, koji je u vezi sa navodnjavanjem, je erozija. Pri navodnjavanju kroz brazde dolazi do deformacije zalivnih brazda i do njihovog potkopavanja tj. produbljivanja. Problem su zemljita sa nagibom veim od 3%. ak i pri umerenom intenzitetu navodnjavanja nalivanjem kroz brazde sa oko 0,4 l/s moe doi do erozije.
Preporuke za navodnjavanje Navodnjavanje mora paljivo da se isplanira i treba da se uskladi upotreba vode sa aktuelnom koliinom dostupne vode i potrebama gajenih kultura. Upotreba vode loijeg kvaliteta moe da odvode do pogoranja plodnosti zemljita i njegovog zagaenja. Navodnjavanje treba da se koristi kod najprofitabilnijih kultura. Navodnjavati nou jer se tako smanjuju gubici vode usled isparavanja kao i stres kod biljaka Budite sigurni da vam je dozvoljena upotreba vode za navodnjavanje. Koristite sistem za navodnjavanje sa visokom efikasnou. Izbegnite prekomernu upotrebu vode praenjem efekata navodnjavanja merenjem vlanosti zemljita. Budite svesni rizika od zaslanjivanja. Budite svesni rizika od erozije.

za njegovu racion alnu upotrebu, kao i tehnika reenja za skupljanje tj. uvanje i primenu otpadne vode. U otpadnim vodama sa stoarskih farmi i iz naselja nalazi se i vea koliina fosfora, to moe da povea uticaj na okolinu. Rastvaranje tenog stajnjaka i otpadne vode treba da se radi imajui u vidu navodnjavanje, jer se na taj nain smanjuje potreba za skladinim kapacitetima.Takoe, treba voditi rauna i o bakteriolokoj ispravnosti vode iz naselja, naroito kad se takva otpadna voda koristi kod povrtarskih kultura. Industrijske i urbane otpadne vode sadre manje azota, meutim, mogu da sadre vee koliine tetnih materija koje mogu da uu u lanac ishrane i ugroze zdravlje ljudi i ivotinja. Pre upotrebe otpadnih voda za navodnjavanje treba analizirati sadraj tetnih materija. Otpadne vode sa veoma visokom koncentracijom tetnih materija ne treba koristiti za navodnjavanje. Slike sa graninim vrednostima ovih supstanci su prikazane u poglavlju 8, Ratarstvo. Gde karakteristike tla ne omoguuju primenu upojnih sistema, za dispoziciju otpadne vode koriste se druga reenja. Od tih reenja najefikasniji su sistemi filtracije sa intermitentnim protokom ili recirkulacijom kroz granulovane filterske materijale.
Preporuke za otpadnu vodu Budite svesni rizika predoziranja N i P ako koristitite razblaeni stajnjak za navodnjavanje. Uvek analizirajte industrijske otpadne vode na sadraj opasnih supstanci pre nego to ih koristite za ubrenje. Uvek analizirajte otpad iz naselja na bakterijsku ispravnost pre nego to ga koristite za ubrenje. Otpadne vode domainstva uvek treba pre upotrebe sakupljati i tretirati.

3.6. Otpadne vode


Vodni resursi su sve skromniji, a potreba za vodom stalno raste to namee potrebu za korienjem i preiavanjem otpadnih voda za navodnjavanje. Na velikim stoarskim farmama za navodnjavanje se esto koristi razreeni teni stajnjak. Jedan od glavnih problema kod upotrebe tenog stajnjaka predstavlja visoka koncentracija azota. Zato se prilikom projektovanja farmi mora planirati i obezbediti potrebna koliina kvalitetne vode za razblaivanje tenog stajnjaka, povrine 14

3.6.1. Akvatini ekosistemi za tretman otpadnih voda


Konstruisana mokra polja (CW) za tretman zagaene vode oponaaju sposobnost prirode za samopreiavanjem. Uglavnom, CW rade bez mainske i elektrine opreme ime se tedi na materijalu, odravanju i radu. Sistem se sastoji od nekoliko uzastopnih bazena izolovanih folijom i napunjenih supstratom. Protok vode je gravitacioni i potpovrinski sa ciljem da se sprei razvoj neprijatnog mirisa i insekata. Voda se

tretira do zahtevanih propisa pomou mikroorganizama, movarnog bilja i aktivne uloge fizikih i hemijskih procesa. U toku tretmana toksina jedinjenja se razgrauju, delimino ugrauju u biljke i delimino zaostaju u supstratu i mogu se periodino uklanjati iz prvog bazena u ciklusima uz umerene trokove. Ako je neophodno, sistem se moe zavriti sa otvorenom lagunom za vienamensku upotrebu preiene vode (navodnjvanje ili nalivanje zelenih povrina, protivpoarne svrhe, vodene kulture) ili kao pejzani element. Konstruisana mokra polja su najefikasnija kada se koriste kao zavrni tretman prethodno preienje ili veoma slabo zagaene otpadne vode sa niskim BOD 5

liteta voda kao posledica nekih udesa, havarija, nemara ili prirodnih nepogoda, posle ega voda postaje neprikladna za upotrebu od strane korisnika i dovodi do visokih neravnotea akvatinih ekosistema. Neophodno je proceniti potencijalni rizik i uspostaviti mere bezbednosti da bi se on minimizirao, to je posebno znaajno u oblastima ugroenim poplavama. Neophodno je obezbediti mesta deponovanja vetakog i organskog ubriva, kao i hemikalija koje se koriste (pesticidi i dr.).

3.7. Akcidentno zagaenje vode


Akcidentno zagaenje je ono koje, direktno ili indirektno proizvede naglo pogoravanje kvaLIMNOS-Company for Applied Ecology d.o.o, Slovenia Slika 3.1. Naelni izgled konstruisanog mokrog polja.

15

4. UTICAJ NA IVOTNU SREDINU

Izvori negativnih uticaja poljoprivredne proizvodnje na ivotnu sredinu


opasna po zdravlje ljudi. Poljoprivredna proizvodnja takoe zagauje vode u kanalima, rekama i jezerima. Voda se zagauje nitratima koji se izluuju iz mineralnih ubriva sa drugim tetnim jedinjenjima kao to su; fosfati, masti, ulja, patogeni organizmi i pesticidi.

4.1.1 Upotreba ubriva


Primena mineralnih i organskih ubriva je vrlo vana agrotehnika I ekonomska mera. Meutim, prekomerna upotreba ubriva moe da ugrozi kvalitet vode i zemljita, pa stoga primena ubriva mora odgovarati potrebama poljoprivrednih kultura za nutrijentima; u suprotnom visoka koncentracija nutrijenata moe izazvati eutrofikaciju vodnih tela, disbalans kiselosti vode/zemljita, a teki metali i tetne materije mogu dospeti u podzemne i povrinske vode.

Poljoprivreda i ivotna sredina su u kompleksnom meusobnom odnosu, a uticaji poljoprivrednih aktivnosti na ivotnu sredinu nisu jednostavni i esto je teko razumeti ih u potpunosti. Poljoprivreda ima uticaj na vode zbog njihove upotrebe/potronje i zagaenja; emisije gasova u vazduh iz poljoprivrede izazivaju pojavu kiselih kia, oteenje ozonskog omotaa, intenziviranje efekta staklene bate; korienje zemljita u poljoprivredne svrhe menja pejza i stanita divlje flore i faune. Ipak ne mogu se prevideti mnogi pozitivni uticaji koje poljoprivreda ima na ivotnu sredinu. Na primer dobra poljoprivredna praksa koja uva zemljite i poveava produktivnost poboljanjem kvaliteta zemljita istovremeno poveava koliine organske materije u zemlji bogate ugljenikom, a time predstavlja globalni gubitak ugljen dioksida koji se iz atmosfere povlai putem biljaka. Promena dosadanjih poljoprivrednih aktivnosti je kljuna taka za smanjenje negativnih uticaja na ivotnu sredinu koje istovremeno poveavaju korist od poljoprivredne proizvodnje.

Stajnjak
Jedni od najozbiljnijih izvora zagaenja voda su dvorita stonih farmi, staje, skladita za stajnjak ili spremita za stajnjak na poljima. Kada se isputa u povrinske vode, biorazgradivi materijal se razgrauje, a amonijak oksiduje troei rastvoreni kiseonik, ime se smanjuje koliina raspoloivog kiseonika u vodi neophodnog za podvodne biljne i ivotinjske vrste. Ozbiljno smanjenje nivoa rastvorenog kiseonika moe izazvati uginue celokupnog renog ivog sveta. Stajnjak moe dospeti u povrinske vode direktno od ivotinja na ispai ili usled oteenja na strukturi skladita, prelivanja ili greke farmera i sl. Stajnjak u povrinske vode moe dospeti i putem spiranja ukoliko je primenjen u prekomernim koliinama ili nije primenjen na odgovarajui nain. Na primer, primena stajnjaka na zasieno ili zamrznuto zemljite moe rezultovati dospevanjem u vodotoke. Drugi uslovi koji poveavaju rizik od spiranja stajnjaka u povrinske vode su strmi nagibi zemljita, jake kie, mala poroznost tla i blizina povrinskim vodama kao to su reke i jezera. Oticanje/spiranje sa polja na kojima je primenjen stajnjak moe takoe biti izvor kontaminacije patogenima, posebno ukoliko doe do ki-

4.1 Vodna tela


Na mnogim farmama bunari koji snabdevaju ljude pitkom vodom locirani su u blizini izvora zagaenja voda. Ovakva blizina moe biti vrlo 16

nog perioda odmah nakon primene stajnjaka. Mikroorganizmi se obino zadravaju u slojevima blizu povrine tla, stvarajui mogunost za mehanizam transporta patogena povrinskim tokovima voda.

Mineralna ubriva
Uopteno govorei, mineralna ubriva predstavljaju rizik za ivotnu sredinu ukoliko se ne

skladite ili se njima ne rukuje sa odgovarajuom panjom. Do zagaenja voda moe doi ukoliko se ostaci ubriva i prazna ambalaa neadekvatno odlau, ili se oprema za primenu ispira na mestima neodgovarajui za ove svrhe. Negativan uticaj prodiranja mineralnih ubriva u vode ogleda se u poveanim koncentracijama nitrata i fosfata, njihovoj akumulaciji i konano

Tabela 4.1 Neke bolesti i paraziti iz stajnjaka prenosivi na ljude Bolest Bakterije Anthrax / Crni prit Colibaciliosis Leptospirosis Salmonellosis Tetanus Tuberculosis Rikecije Q groznica / Kju groznica virusi Foot and Mouth / Slinavka i ap Psittacosis / Psitakoza Paraziti/Metazoa Ascariasis / Askarioza Sarcocystiasis / Sarkocistioza Ascaris lumbricoides Sarcosystis species Gliste u stolici ili izbljuvku, groznica, kaalj, bol u abdomenu, krvavi ispljuvak, osip na koi, nedostatak daha Groznica, dijareja, bolovi u abdomenu 17 Virus Virus Osip, grlobolja, groznica Upala plua Coxiella burneti Groznica, glavobolja, bolovi u miiima, suv kaalj, bolovi u grudima i abdomenu, utica Bacillus anthracis Escherichia coli (neki serotipovi) Leptospira Pomona Salmonella Clostridium tetani Mycobacterium tuberculosis, Mycobacterium avium Rane na koi, groznica, marci, letargija, glavobolja, munina, povraanje, gubitak daha, kaalj, upala plua, ukoenost, bol Dijareja, gasovi u abdomenu Bolovi u abdomenu i miiima, povraanje, groznica Bolovi u abdomenu, dijareja, munina, marci, groznica, glavobolja Snani grevi miia, spazam miia vilice, oteano disanje Kaalj, umor, groznica, bolovi u grudima, bubrezima Mikro-organizam uzronik Simptomi

eutrofikaciji i odumiranju vodenih vrsta biljaka i ivotinja.

4.1.2 Otpadne vode sa farmi


Otpadne vode sa farmi obino se sastoje od prljave vode (oced iz biljnih kultura, tenost od pranja opreme u izmuzitu i mlekari). Ove otpadne vode su mnogo vei zagaivai od kanalizacione vode iz domainstva sa velikim BPK (bioloka potronja kiseonika), pa su zato njihovo sakupljanje i skladitenje i rasprostiranje na zemljite dve najvanije kritine take u njihovom rukovanju. Intenzivna zagaenja vodnih tela mogu se dogoditi ukoliko su objekti za skladitenje ili bazeni neodgovarajueg kapaciteta to rezultuje prelivima, ili su neodgovarajue konstrukcije to rezultuje curenjem. Otpadne vode sa farmi se tradicionalno sakupljaju u jamama. Nakon uvanja u periodu od uobiajenih 60 dana nataloeni mulj se primenjuje na poljima kao ubrivo. Ova praksa uzrokuje emisije gasova sa efektom staklene bate (metan), a moe doi i do curenja iz jama u podzemne vode, ukoliko jame nisu adekvatno izgraene.

otpadnu zemlju ili kompost, otpadno drvo, koru ili drugi biljni materijal, otpake od hrane, pia ili materijala koji se koriste u pripremi hrane ili pia, mulj od otpadne hartije, otpadni papir, tekstil, i dr. Rizici od zagaenja vodotokova i podzemnih voda su slini onima od otpada od stoarstva, s obzirom da meavine ovih organskih otpada imaju visoki sadraj BPK.

4.1.5 Voda zagaena pesticidima


Iako upotreba pesticida u Srbiji nije velika, ne postoji sistematsko praenje potronje i primene pesticida. Iz tog razloga Republiki zavod za statistiku ne objavljuje nivo potronje pesticida u svom Statistikom godinjaku. Pesticidi povremeno mogu izazvati zagaenje vode, uglavnom zbog toga to nisu uskladiteni, rasuti/rasporeeni na odgovarajui nain ili su oduvani u vodotoke tokom primene. Incidenti sa zagaenjem voda deavaju se svake godine zato to poljoprivrednici ne skladite, ne pripremaju, ne primenjuju i ne odlau pesticide na odgovarajui nain. Ovakva praksa donosi u vodu i tlo teke metale kao Hg (iva), Cl (hlor), Cd (kadmijum), Cu (bakar), Sr (stroncijum), a tako dospevaju i u ive organizme, to moe dovesti do akutnih trovanja ili akumulacije ovih toksinih elemenata.

4.1.3 Efluenti iz silosa/silae


Efluenti iz itarica, trave i mahunarki koje se uvaju u zatvorenim jamama, u silai na poljima ili u silosima predstavljaju jedne od najkoncentrisanijih i najtetnijih zagaivaa na farmi, sa 200 puta viim stepenom zagaenja od netretirane kanalizacione otpadne vode. Najznaajniji izvori zagaenja su silosi koji nisu projektovani, izgraeni i odravani na odgovarajui nain. Efluent od silae je vrlo korozivan i moe otetiti beton i elik. On se lako moe proceivati kroz podove silosa, kanale za sakupljanje ili oteene bazene i pukotine. Moe imati fatalne efekte na ivotinje i biljke ukoliko dospe do vodotoka. Ukoliko se biljke u silai prethodno osue a sadraj vode smanji do 30%, nee se pojavljivati efluent. Prethodno suenje silae je centralna stavka u modernim tehnikama silae. Ukoliko se koristi ova tehnika nee biti tetnog efluenta iz silae.

4.2 Atmosfera
Izvori zagaenja vazduha od poljoprivrednih aktivnosti dolaze iz objekata i dvorita na stoarskim farmama, obradivih povrina u toku i nakon primene stajnjaka i mulja, objekata za proizvodnju stoarskih proizvoda i dr. Tokovi emisije sadre: prainu, gasove sa efektom staklene bate metan, azotove okside i amonijak. Praina se sastoji od estica zemlje koje su rezultat erozije vetrom, transporta i primene nekih ubriva (posebno krea i prakastog superfosfata), dima, isparljivih azotnih jedinjenja neprijatnog mirisa (tzv. supstance sa neugodnim mirisima koji potiu od raspadanja ivotinjskih ekskremenata).

4.2.1 Gubici amonijaka iz tala, skladita i primene stajnjaka


U poljoprivredi se amonijak tradicionalno prepoznaje kao problem koji se javlja u objektima za uzgoj stoke sa vrlo loom ventilacijom ili u onima koji se loe odravaju. Amonijak koji se

4.1.4 Otpad iz domainstava


Otpad koji se svakodnevno stvara na farmi takoe moe izazvati probleme ako se njime ne rukuje na odgovarajui nain. Ovaj otpad sadri 18

akumulira unutar sistema objekata moe negativno uticati na zdravlje ivotinja, a time i na proizvodnju. Amonijak takoe ima negativan uticaj na ljudsko zdravlje, iritira oi i respiratorni trakt ak i u malim koncentracijama. Isparenja amonijaka iz ivotinjskih ekskremenata (feces, urin) mogu imati znaajan negativan efekat ukoliko se ne potuju pravila dobre higijene u objektima za uzgoj stoke. ivotinjski stajnjak je organska smea ugljenih hidrata, masti, proteina i drugih nutrijenata koje mikroorganizmi mogu lako da razgrade. Veliki broj isparljivih jedinjenja je identifikovan kao nusproizvod raspadanja stajnjaka. Neki od gasova (amonijak, metan i ugljen-dioksid) imaju uticaj na globalno zagrevanje i pojavu kiselih kia. U stajama za stoku i svinjcima gde se stajnjak i urin ne uklanjaju blagovremeno moe doi do visoke koncentracije amonijaka i isparavanja u atmosferu. Visok sadraj proteina u stonoj hrani poveava koliinu azota u ekskrementima, a time se poveava mogunost emisije amonijaka u vazduhu. Skladitenje bilo koje vrste stajnjaka praeno je emisijama amonijaka. Da bi se izbegao ovaj gubitak azota mora se minimalizovati direktni kontakt izmeu vazduha i stajnjaka. Skladite stajnjaka treba da bude prekriveno. Skladita za vrsti i poluvrsti stajnjak je, meutim, iz praktinih razloga, nemogue prekriti. Jedna od opcija je prekriti gomilu stajnjaka sa slojem slame debljine oko 30 cm i pustiti da slama upije amonijak. Od velikog je znaaja istai injenicu da meanje efluenata iz silae i stajnjaka i mulja produkuje smrtonosne gasove. Do gubitaka amonijaka usled primene organskih ubriva/stajnjaka na zemljitu moe doi ukoliko se on odmah ne prekrije (izmea) zemljom nakon primene ili ako se nanosi na alkalno do neutralnog zemljita. Opte govorei amonijak predstavlja rizik za ivotnu sredinu bilo da se pojavljuje kao gas ili kada se prenese u zemljite i vode. Amonijak se nagomilava u zemljitu/vodi putem oksidacije u nitrate, utiui na nivo kiselosti okolnog zemlji-

ta to dovodi do problema tamo gde okolina ima nizak kapacitet da ublai kiselost.

4.2.2 Neprijatni mirisi koji potiu od stoarske proizvodnje


Neprijatni mirisi iz stoarske proizvodnje mogu poticati iz tala, skladita za stajnjak, bazena ili silosa koji sadre polutenu hranu (npr. melasa), i ako se stona hrana ili silaa ne skladite/ dre na odgovarajui nain. Nepokriveni silosi isputaju jake mirise. Korienjem plastikom pokrivene silae pakovane u bale smanjuje se pojava neugodnih mirisa i postoje male anse da im budemo izloeni u bilo koje vreme.

4.3 Degradacija tla


Degradacija tla je gubitak plodnosti usled promena fizikih (tip tla, tekstura, vlanost), hemijskih (pH, sadraj organske materije, nutrijenata i mikroelemenata) i mikrobiolokih karakteristika. Poljoprivredne aktivnosti imaju znaajan uticaj na poboljanje i pogoranje ovih karakteristika.

4.3.1 Gubici organske materije u tlu


Sadraj organske materije u povrinskom sloju tla utie na njegove fizike, hemijske i bioloke osobine, a posebno na njegovu strukturalnu stabilnost. Stabilnost tla se ogleda u verovatnoi pojave erozije, koliko je lako kultivisati tlo, koliko vode zadrava i u kojoj meri su nutrijenti raspoloivi za biljke. Stabilnost tla takoe utie na ponaanje i mobilnost zagaujuih supstanci. Promene u upravljanju zemljitem izazivaju poveanje ili smanjenje sadraja organske materije. Ponavljanje mera kultivacije moe ubrzati gubitak organske materije u tlu, posebno u uslovima vlanog zemljita. Saenje iste kulture nekoliko godina zaredom na jednoj povrini bez rotacije kultura smanjuje sadraj organske materije. Organska materija se smanjuje i usled erozije i uklanjanja povrinskog sloja, ime se uklanja sloj bogat organskim jedinjenjima. Ovo smanjenje organskog materijala umanjuje prinose useva. Gajenje zelenih kultura i trava na prethodno obraenom zemljitu u toku nekoliko godina moe poveati organsku materiju. Da bi se odr19

ao ovakav visok nivo, plodored moe da zahteva sejanje trave. Vraanje ostataka useva u zemljite ili primena kabastog organskog ubriva postepeno poveava sadraj organske materije u obradivom zemljitu ukoliko se ovo ponavlja nekoliko godina. Znaajno poveanje sadraja organske materije u obradivom zemljitu e poveati koliinu azota raspoloivog za potrebe useva.

4.3.2 Zagaivanje tla tekim metalima, organskim opasnim materijama, bakterijama i sporama
Poveane koncentracije gore pomenutih elemenata mogu se pojaviti usled primene agrotehnikih mera, tj. primene pesticida i herbicida. Ovi elementi se akumuliraju u biljkama, ulaze u lanac ishrane i dospevaju do ivotinja i ljudi. Visoke koncentracije tekih metala imaju toksian efekat, pa su iz tih razloga one ureene zakonima Vie detalja dato je u Poglavlju 11, Zatita bilja u rukovanje pesticidima. Jedan od izvora akumulacije toksinih materija je i upotreba fosfatnih ubriva sa znaajnim koliinama tekih metala. Vie detalja prikazano je u Poglavlju 8 Ratarstvo. Prilikom upotrebe mulja iz sistema preiavanja urbanih otpadnih voda i komposta kao ubriva, moe doi do pojave patogenih mikroorganizama u zemljitu, kao to su Escerichia Colli, Salmonella i Proteus, koji putem lanca ishrane mogu ugroziti zdravlje ljudi i ivotinja.

4.3.3 Gubitak tla usled erozije


Erozija tla ima uticaje direktno na gazdinstvo (smanjenje prinosa i prihoda sa farme) i indirektno (zagaenje vode suspendovanim esticama

i sedimentom i zagaenje nutrijentima i pesticidima koji su noeni esticama tla). Direktni uticaj gubitka tla i nutrijenata na gazdinstvo podrazumevaju: Nii nivo plodnosti Pojava brazdi i jaruga na oranicama Manji prinosi useva Manje vode infiltrirane u tlo Vea pojava kore na zemljitu Vie spiranja u prolee i nakon oluja. Kada se izgubi povrinski sloj (usled spiranja ili oduvavanja vetrom) nutrijenti i organske materije potrebne za biljke se esto izgube zajedno sa njim. Erozijom se lake uklanjaju sastavni delovi tla manje gustine kao to su organski materijal, glina i mulj, koji su najee najplodniji delovi tla. Indirektni uticaji se javljaju kada se erodirano tlo nagomilava na drugom mestu, zajedno sa nutrijentima, pesticidima ili patogenima koji se mogu vezati za tlo. Tlo erodirano vodom ima efekte kao to su: Erodirano tlo nagomilano u nizijama i susednim njivama Pogoran kvalitet vode nizvodno Ugroavanje akvatinih ekosistema nizvodno usled sedimentacije i dodatka nutrijenata, pesticida i baketrija vezanih za tlo Blokiranje drenanih kanala. Indirektni uticaji erozije vetrom nastaju usled odnoenja tla, to moe ugroziti opstanak semena i rast, doprineti prenosu nekih biljnih patogena i smanjiti prinos useva. Praina utie na kvalitet vazduha, oteava rad mehanizacije i taloi se u kanalima pored puteva, gde takoe moe ugroziti kvalitet vode.

20

ka i pokrajinska vlada. Politika korienja voda definisa na je Zakonom o vodama, koji predstavlja osnovni dokument za najvei deo aktivnosti i mera koje se preduzimaju u oblasti voda. Zakone, pravilnike i odluke koji reguliu korienje i zatitu voda, kao i politike i procedure u ovom sektoru, priprema nadlena institucija Republike i APV, a sprovode ih nadleni organi, preduzea Srbijavode i Vode Vojvodine. Kao to se u nastavku moe videti, postoji veliki broj razliitih zakona i pravilnika u sektoru voda:
Zakon o vodama (Sl. glasnik RS br. 46/91, 53/93, 67/93, 48/94,54/96) Zakon o geolokim istraivanjima (Sl. glasnik RS br. 44/95) Zakon o utvrivanju i razvrstavanju rezer vi mineralnih sirovina i prikazivanju podataka geolokih istraivanja (Sl. glasnik RS br. 12/98) Pravilnik o klasifikaciji i kategorizaciji rezer vi podzemnih voda i njihove evidencije (Sl. glasnik SFRJ br. 53/79) Zakon o planiranju i izgradnji (Sl. glasnik RS br. 47/03) Uredba o utvrivanju vodoprivredne osnove (Sl. glasnik RS br.11/2002) Uredba o klasifikaciji voda (Sl. glasnik SRS, br.5/68) Uredba o kategorizaciji vodotoka (Sl. glasnik SRS, br. 5/68) Pravilnik o nainu odreivanja i odravanja zona i pojaseva sanitarne zatite objekata za snabdevanje vodom za pie ( Sl. glasnik RS br. 33/78) Pravilnik o opasnim materijama u vodama (Sl. Glasnik SRS br.31/82) Pravilnik o dozvoljenim koliinama opasnih i tetnih materija u zemljitu i vodi za navodnjavanje i metodama njihovog ispitivanja (Sl. glasnik RS br. 23/94) Odluka o utvrivanju Plana za zatitu voda od zagaivanja i Plan (Sl. glasnik RS br. 6/91) Generalni plan za kontrolu poplava (Sl. glasnik RS br.34/03)

Vaea regulativa u Srbiji, imajuu u vidu tranzicioni period, je stalno podlona promenama. Zakoni se esto menjaju, dopunjuju i usvajaju. Pregled koji sledi ilustruje status ovih zakona u vreme kada je raen ovaj izvetaj. Sledee etiri grupe zakona, uredbi, pravilnika i razliitih odluka su znaajne za pripremu PDPP u Srbiji.

5.1 Zakoni i pravilnici u oblasti upravljanja i zatite voda 5.1.1 Pravni okvir sektora upravljanja vodama
Sektor voda je u Republici Srbiji u nadlenosti Ministarstva za poljoprivredu, umarstvo i vodoprivredu (MPV) i Direkcije za vode. U Autonomnoj Pokrajini Vojvodini (APV) odgovornost je produena i na Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, umarstvo i vodoprivredu. S obzirom da se smatraju i mineralnim resursom, podzemne vode su u odreenoj meri i u nadlenosti Ministarstva rudarstva i energije i Pokrajinskog sekretarijata energetike i mineralnih resursa. Politike i procedure vezane za sektor voda, generalno govorei, predlau ministarstva i sekretarijati, a konanu odluku donosi republi-

Zakon o vodama . Najznaajniji zakon koji upravlja sektorom voda u Srbiji je Zakon o vodama iz 1991. godine. Zakon propisuje zatitu voda, zatitu od voda, korienje i upravljanje vodama kao resursom od javnog interesa, kriterijume i metode vrenja aktivnosti u upravljanju 21

5. ZAKONODAVSTVO

Planirani i propisi na snazi iz oblasti poljoprivrede i zatite ivotne sredine u Srbiji

vodama, organizaciju i finansiranje upravljanja vodama, kao i nadzor i praenje primene njegovih odredbi. Zakon pokriva povrinske i podzemne vode, ukljuujui i vodu za pie, termalne i mineralane vode, granine i prekogranine vode i meurepublika vodna tela u Srbiji. Sistematsko praenje kvaliteta povrinskih i podzemnih voda sprovodi se na zakonski definisan nain (Pravilnik o opasnim materijama u vodama, Sl. glasnik SRS br. 31/82 i Pravilnik o nainu i minimalnom broju ispitivanja kvaliteta otpadnih voda, Sl. glasnik SRS br. 47/83), u skladu sa Programom koji usvaja Vlada. Sistematsko praenje kvaliteta voda provodi Republiki hidrometeoroloki zavod, koji je u obavezi da podnosi godinje izvetaje o stanju i promenama u vodotokovima do 30-og aprila tekue godine. Kvalitet voda za upotrebu u poljoprivredi navodnjavanje utvruje Pravilnik o dozvoljenim koliinama opasnih i tetnih materija u zemljitu i vodi za navodnjavanje i metodi njegovog ispitivanja (Sl. glasnik RS br. 23/94). Meutim, ovaj pravilnik definie maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK) u zemljitu i vodi uglavnom za teke metale, ali ne uzima u obzir koncentracije nutrijenata. Kvalitet otpadnih voda regulisan je Pravilnikom o opasnim materijama u vodama (Sl. glasnik RS br. 31/82) i Pravilnikom o nainu i minimalnom broju ispitivanja kvaliteta otpadnih voda (Sl. glasnik RS br. 47/83). Pravilnik o opasnim materijama u vodi definie MDK za opasna elementa i jedinjenja koja su zabranjena za direktno ili indirektno isputanje u vodna tela i maksimalne koncentracije za opasna jedinjenja u vodotokovima. Nedostatak pravilnika koji bi trebalo da tite kvalitet voda je to su oni manje-vie bazirani samo na ambijentalnim standardima za povrinske vode, zabranjujui naruavanje zakonski utvrene klase vodotoka nizvodno od mesta isputanja otpadne vode. Jedino orue u upravljanju kvalitetom voda jeste monitoring kvaliteta, koji na alost nije kontinualan. Novi zakon o vodama (NZV) je pripremljen u nacrtu od strane MPV/Uprava za vode kako bi se ukazalo na pitanja nereena vaeim zakonom, kao to su: preklapanje ili nekompatibilnost za drugim zakonima, uredbama i podzakonskim aktima, budue usaglaavanje sa evropskim zakonodavstvom (aquis), prenos vlasnitva sa drave na vodovode, konflikt ovlae22

nja/nadlenosti izmeu Ministarstva za lokalnu samoupravu i Ministarstva za ivotnu sredinu. NZV je u skladu sa meunarodnom praksom i trendovima u oblasti korienja i zatite voda (npr. Okvirna direktiva o vodama) i zatite od voda. Cilj novog zakona je da stvori uslove za uee javnosti i demokratsko donoenje odluka i da obezbedi kontrolu u svim fazama aktivnosti i razvoja vezanih za vode. Novi zakon jo uvek nije usvojen.

5.1.2 Pravni okvir sektora zatite ivotne sredine


Ministarstvo za zatitu ivotne sredine (MZS) je glavna institucija u Srbiji nadlena za pitanja zatite ivotne sredine. Odreeni nii nivo aspekata i projekata u oblasti ivotne sredine je regulisan na nivou optine. Sektor zatite ivotne sredine ureen je sledeim zakonima:
Ustav Republike Srbije (Sl. glasnik RS br. 83/06) Zakon o zatiti ivotne sredine (Sl. glasnik RS br. 135/04) Zakon o integrisanom spreavanju i kontroli zagaenja (Sl. glasnik RS br. 135/04) Zakon o proceni uticaja na ivotnu sredinu (Sl. Glasnik RS br. 135/04) Zakon o stratekoj proceni uticaja na ivotnu sredinu (Sl. glasnik RS br. 135/04) Zakon o postupanju sa otpadnim materijama (Sl. glasnik RS br. 25/96 i 26/96) Pravilnik o nainu postupanja sa otpadima koji imaju svojstva opasnih materija (Sl. glasnik RS br. 12/95) Pravilnik o uslovima i nainu razvrstavanja, pakovanja i uvanja sekundarnih sirovina (Sl. glasnik RS br. 55/01) Uredba vlade o vrstama aktivnosti koje su predmet integrisane dozvole (Sl. glasnik RS br. 84/05) Uredba vlade za utvrivanje liste projekata za koje je obavezna izrada studije procene uticaja na ivotnu sredinu i liste projekata za koje se moe traiti izrada studije procene uticaja na ivotnu sredinu (Sl. glasnik RS br. 84/05)

Zakon o zatiti ivotne sredine obezbeuje osnovu za zatitu zemljita, vode, vazduha, uma, biosfere i biodiverziteta, biljaka i ivotinja. Njegov sadraj je harmonizovan sa relevantnom EU regulativom. lan 22 Zakona definie zatitu tla i zemljita: Zatita, korienje i ureenje tla, poljoprivrednog i umskog zemljita i dobara od opteg interesa obuhvata ouvanje produktivnosti,

strukture, slojeva, formacija stena i minerala, kao i njihovih prirodnih prelaznih oblika i procesa. Na povrini ili ispod povrine zemljita mogu se vriti aktivnosti i odlagati materije koje ne zagauju ili oteuju zemljite. U toku realizacije projekata, kao i pre njegovog izvoenja (izgradnje, eksploatacije mineralnih sirovina i dr.) obezbeuje se zatita tla i zemljita. lan 23 Zakona definie zatitu voda: Vode se mogu koristiti i optereivati, a otpadne vode isputati u vode uz primenu odgovarajueg tretmana, na nain i do nivoa koji ne predstavlja opasnost za prirodne procese ili za obnovu kvaliteta i koliine vode i koji ne umanjuje mogunost njihovog vienamenskog korienja. Zatita i korienje voda ostvaruje se u okviru integralnog upravljanja vodama sprovoenjem mera za ouvanje povrinskih i podzemnih voda i njihovih rezervi, kvaliteta i koliina, kao i zatitom korita, obalnih podruja i slivova, u skladu sa posebnim zakonom. Mere zatite voda obezbeuju spreavanje ili ograniavanje unoenja u vode opasnih, otpadnih i drugih tetnih materija, praenje i ispitivanje kvaliteta povrinskih i podzemnih voda, kao i kvaliteta otpadnih voda i njihovo preiavanje. Zakon o integrisanom spreavanju i kontroli zagaenja definie uslove i procedure izdavanja integrisanih dozvola za instalacije i aktivnosti koje mogu imati negativan uticaj na zdravlje ljudi, ivotnu sredinu ili materijalne resurse, vrste aktivnosti i instalacija, nadzor i druga pitanja koja su od znaaja za spreavanje i kontrolu zagaivanja ivotne sredine. Uredba vlade o vrstama aktivnosti koje su predmet integrisane dozvole definie vrste aktivnosti i instalacija za koje se izdaje integrisana dozvola. U lanu 6 se definie da se integrisana dozvola izdaje za farme sa vie od 2.000 svinja (prosene mase od 30 kg) i farme sa 40.000 ivine. Zakon o proceni uticaja na ivotnu sredinu ureuje proceduru procene uticaja projekata koji mogu da znaajano utiu na ivotnu sredinu, sadraj Studije procene uticaja na ivotnu sredinu, uee nadlenih organa i zainteresovanih organizacija, uee javnosti, prekograninu razmenu informacija o projektima koji mogu

imati znaajan uticaj na ivotnu sredinu druge drave, nadzor i druga znaajna pitanja u oblasti procene uticaja. Zakon o postupanju sa otpadnim materijama definie naine sakupljanja, tretmana i skladitenja otpada sa upotrebnom vrednou, kao i rukovanje otpadom koji se ne moe koristiti kao sekundarna sirovina. Zakon definie mere zatite ivotne sredine od uticaja otpadnih materija. Pravilnik o nainu postupanja sa otpadima koji imaju svojstva opasnih materija definie uglavnom klasifikaciju, obeleavanje, popisivanje i skladitenje opasnog otpada.

5.2 Regulativa o upotrebi mineralnih ubriva


Upotreba mineralnih ubriva u bivoj Jugoslaviji iznosila je oko 1,45 M tona godinje u periodu 19821987. Tokom perioda 19821991, upotreba je bila oko 1,25 M tona godinje, a tokom 19911998 je opala na samo 0,411 M tona. Kada se ova koliina podeli sa ukupnom povrinom obradivog zemljita, jasno je da se upotreba mineralnog ubriva po hektaru, tokom ova tri vremenska perioda, smanjila sa 115 kg a.m. (aktivne materije) (NPK) po hektaru na samo 40 kg a.m. po hektaru tokom 19912000. Uzimajui u obzir korienje mineralnih ubriva u svetu, a posebno u razvijenim zemljama (preko 400 kg a.m. po hektaru), namee se zakljuak da postoji veliki nedostatak hranljivih materija (nutrijenata) u zemljitu, i da je mogui uticaj mineralnih ubriva na pojavu eutrofikacije zemljita i podzemnih voda praktino veoma mali.

5.2.1 Okvirne politike


Poljoprivredna strategija Republike Srbije usvojena od strane Vlade 2005, definie potencijal Srbije da proizvodi bezbednu i visokokvalitetnu hranu, atraktivnu za potroae u Srbiji i inostratnstvu; poljoprivreda moe zatititi i unaprediti prirodnu okolinu Nova strategija uzima u obzir ivotnu sredinu. Program podrke ruralnom razvoju pomae razvoj srpskih seoskih podruja, kroz sufinansiranje projekata koji se odnose na: 1. unapreenje poljoprivredne proizvodnje i marketing; 23

2. rekonstrukciju i unapreenje seoske infrastrukture; 3. razvoj i promovisanje seoskih podruja; 4. ouvanje i zatita prirodnih i seoskih pejzaa; 5. razvoj i promovisanje organske poljoprivrede. Pomo u ouvanju autohtonih vrsta kroz Odeljenje za stoarstvo i Resurse za biljnu genetiku

5.2.2 Pravni okvir


Zakon o poljoprivrednom zemljitu (Sl. glasnik RS br. 62/06) Zakon o zatiti bilja (Sl. list SRJ br. 24/98, 26/98 i Slubeni glasnik RS, br. 101/05-dr. zakon) Zakon o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima (Sl. glasnik RS br. 62/06) Zakon o maksimalnoj koliini tetnih materija i sastojaka u stonoj hrani (Sl. glasnik br No. 2/90, 27/90) Pravilnik o metodama za ispitivanje djubriva (Sl. glasnik SRJ br. 60/2000, 20/05) Pravilnik o metodama za ispitivanje pesticida (Sl. glasnik SRJ br. 63/01, 65/01, 93/05) Pravilnik o liniji za proizvodnju pestcida i ubriva (Sl. list SRJ, br. 68/01) Pravilnik o vrenju usluga u oblasti zatite bilja i kontrolu opreme i ureaja za primenu pesticida (Sl. list SRJ, br. 42/99) Pravilnik o nainu unitavanja bilja za koje su nareene mere unitavanja (Sl. glasnik SRJ br. 67/2001) Pravilnik o vrstama ambalae za pesticide i ubriva i o unitavanju pesticida i ubriva (Sl. list SRJ, br. 35/99) Pravilnik o prometu, uvozu i uzorkovanju pesticida i ubriva (Sl. list SRJ br. 59/01) Pravilnik o tehnikim normativima za rukovanje i skladitenje ubriva u vrstom stanju koja sadre amonijum-nitrat (Sl. list SFRJ, br. 55/91) Pravilnik o nainima organske proizvodnje bilja i sakupljanja umskog voa kao proizvoda organske poljoprivrede (Sl. glasnik SRJ br. 51/02) Pravilnik o nainima organske stoarske proizvodnje (Sl. glasnik SRJ br. 51/02) Pravilnik o uslovima koje treba da ispunjava pravno lice koje izdaje sertifikat, odnosno resertifikat za organske proizvode i o nainu njihovog izdavanja (Sl. glasnik RS br.81/06) Pravilnik o pakovanju, skladitenju i prevozu organskih proizvoda (Sl. glasnik RS br.96/06)

evidenciju o preduzetim merama zatite bilja, odnosno o tretiranju bilja i biljnih proizvoda, u polju i zatienom prostoru. Ovaj zakon uvodi Nacionalnu fito-sanitarnu laboratoriju, nadlenu za diagnosticiranje i zatitu zdravlja bilja. Zakon takoe predlae Program za zatitu zdravlja bilja. Zakon o poljoprivrednom zemljitu uvodi koncept planiranja, zatite i korienja poljoprivrednog zemljita i pripremu Poljoprivredne osnove posebno za Republiku i lokalnu samoupravu, kontrolie plodnost zemljita i upotrebu ubriva, preraspodelu zemljita, navodnjavanje, melioraciju, rekultivaciju. Zakon o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima definie proizvodnju poljoprivrednih proizvoda koristei metode organske proizvodnje; upoznaje proizvoae sa organskom proizvodnjom; daje uslove za uspostavljanje organske proizvodnje; daje uslove za inspekciju kua sa ciljem dobijanja saglasnosti za vrenje aktivnosti; daje uslove za sertifikovanje i resertifikovanje organskih proizvoda; njihovo procesiranje, skladitenje i transport; njihovo obeleavanje, deklarisanje i promet. Zakon o zatiti bilja definie procedure zatite bilja od tetnih organizama i njihovo unitavanje na teritoriji Srbije. Ovaj zakon propisuje da pravno lice moe vriti zatitu bilja primenom pesticida ukoliko zapoljava najmanje jednog radnika sa univerzitetskom diplomom iz zatite bilja i sa odgovarajuom opremom. Izdavanje dozvole za promet pesticida i ubriva regulisano je ovim zakonom, na osnovu njihovih fizikih, hemijskih i biolokih karakteristika.

5.3 Regulativa o zdravlju ivotinja


Zakon o veterinarstvu (Sl. glasnik RS br. 91/05) Pravilnik o veterinarsko-sanitarnim uslovima objekata za uzgoj i dranje kopitara, papkara, ivine i kunia (Sl. glasnik RS br. 81/06) Pravilnik o nainu nekodljivog uklanjanja ivotinjskih leeva i otpadaka ivotinjskog porekla i o uslovima koje moraju da ispunjavaju objekti i oprema za sabiranje, nekodljivo uklanjanje i utvrivanje uzroka uginua i prevozna sredstva za transport ivotinjskih leeva i otpadaka ivotinjskog porekla (Sl. glasnik SFRJ br. 53/89).

Nacrt Zakona o poljoprivrednoj proizvodnji Nacrt Zakona o sredstvima za ishranu bilja Predlog Zakona o sredstvima za zatitu bilja Nacrt Zakona o zdravlju bilja definie vano pitanje dralac bilja obavezan je da vodi 24

Zakon o veterinarstvu definie zatitu, zdravlje i dobrobit ivotinja, zarazne bolesti ivotinjskog porekla, mere za spreavanje bolesti, di-

jagnozu, spreavanje irenja bolesti, kontrolu i iskorenjivanje zaraznih bolesti kod ivotinja i bolesti ivotinja prenosivih na ljude, veterinarsko sanitarnu inspekciju, standarde za stoarstvo i trgovinu, proizvode ivotinjskog porekla, hranu ivotinjskog porekla, hranu za ivotinje, kao i uslove za voenje veterinarske prakse. Pravinik o veterinarsko-sanitarnim uslovima propisuje detalje veterinarsko-sanitarnih uslova u pogledu izgradnje i rekonstrukcije objekata, uslova koje treba da ispunjavaju objekti projektovani za uzgajanje kopitara i papkara, ivine i kunia. Pravilnik definie farmu kao gazdinstvo sa 20 i vie papkara (20 i vie goveda, 100 i vie svinja, 150 i vie ovaca i koza) i 350 i vie jedinica ivine i kunia. Pravilnik o ivotinjskim leevima definie procedure za postupanje sa uginulim ivotinjama i nainima njihovog uklanjanja (insineracija, odlaganje/zakopavanje u jame ili zemlju).

Uoen je gubitak biodiverziteta usled neracionalnosti u pogledu korienja zemljita: Opadanje stoarske proizvodnje u nekim regionima Srbije dovodi do gubitka biodiverziteta. U nenaseljenim planinskim regijama travnate zajednice sa visokim biodiverzitetom postepeno nestaju usled odsustva paarenja na tim lokacijama. Invazija Junuiperus, Vaccinium i drugih kompetitivnih bunastih vrsta je veliki problem za istone i jugoistone delove Srbije usled procesa prirodne sukcesije.

5.4.2 Pravni okvir


Zakon o zatiti ivotne sredine (Sl. glasnik RS br. 66/91 ,83/92, 53/93,135/04) Zakon o nacionalnim parkovima (Sl. glasnik RS br. 39/93, 44/93, 53/93, 67/93, 48/94) Zakon o umama (Sl. glasnik RS br. 46/91, 83/92, 54/93, 60/93, 53/93, 67/93, 48/94, 54/96) Odluka o zatiti prirodnih retkosti (Sl. glasnik RS br. 50/93, 93/93) Odluka o stavljanju pod zatitu biljnih vrsta kao prirodnih vrednosti (Sl. glasnik SRS br. 11/90, 49/91)

5.4 Zakonodavstvo u oblasti biodiverziteta i ouvanja pejzaa 5.4.1 Okvirna politika


Okvirna strategija o upravljanju biodiverzitetom ili politika ouvanja prirode ne postoje. Svakim nacionalnim parkom se upravlja u skladu sa godinjim i petogodinjim programom zatite koje priprema Zavod za zatitu prirode Srbije, naune institucije i strunjaci. Postojei Prostorni plan Republike Srbije prua neke smernice za zatitu prirodnog naslea, ukljuujui i:

Proirenje postojeih zatienih podruja sa


5% na 10% do 2010;

Razvoj reima zatite za zatiena podruja; Utvrivanje regionalnih prioritetnih podruja


za zatitu, i

Nove Ramsar lokacije.

Nacrt zakona o zatiti prirode Ministarstvo za zatitu ivotne sredine Republike Srbije je nadleno za zatiena podruja. U sklopu ministarstva je odeljenje odgovorno za zatitu vrsta i stanita i sisteme zatienih podruja i odeljenje za inspekcijske poslove. Zakon o nacionalnim parkovima definie nacionalni park u skladu sa njegovim ekolokim i geografskim karakteristikama, ureuje njegovu zatitu, razvoj, kontrolu i upravljanje. Zakon o umama ureuje registar i upravljanje umama, prava i obaveze vlasnika uma, prodaju drveta.

25

6. POLJOPRIVREDNI SISTEMI

Poljoprivreda u Srbiji Sistemi poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji


Panonska regija sastoji se od cele pokrajine Vojvodine i regiona juno od reka Save i Dunav, regiona Mave, Pomoravlja i Podunavlja okoline reka Morave i Dunava. Prepanonska regija ukljuuje juni obod Panonskog basena, drugim reima regione Posavine i Pocerine. Celokupna povrina je ispresecana rekama i renim dolinama stvarajui uslove akumulacije vlage u zemljitu i ublaavajui negativne efekte sunih letnjih perioda koji su tipini za ovu regiju.

6.1 Korienje zemljita


Ukupna povrina Republike Srbije iznosi 88.361 km2, od ega poljoprivredno zemljite zauzima 5,12 miliona ha ili oko 57% ukupne povrine. Oko 83% poljoprivrednog zemljita je obradivo, a preostalih 17% neobradivo zemljite koje se sastoji od panjaka (16%), ribnjaka, bara (1%). Slika 6.1 predstavlja udeo obradivog zemljita u poljoprivrednom zemljitu u Srbiji. to se vlasnike strukture tie, oko 85% zemlje pod usevima je u privatnom vlasnitvu; dravne1 farme pokrivaju samo oko 15% obradivog zemljita. Oko 65% od ukupnog obradivog zemljita koristi se kao obradiva polja i bate, 5% kao vonjaci, 1% kao vinogradi i 12% kao livade i 16% kao panjaci. Slika 6.2 predstavlja poljoprivredno zemljite po kategorijama upotrebe. U periodu 20012005, oko 94% obradivog zemljita je bilo zasejano itaricama, industrijskim biljem, povrem i usevima za stonu hranu, 0,06% povrine je korieno za rasadnike i oko 5,8% je ostalo kao nekultivisano zemljite.

Slika 6.1: Obradivo zemljite kao udeo u raspoloivom poljoprivrednom zemljitu u Srbiji. Izvor: www.fao.org

6.2 Geografski regioni i uslovi reljefa


Prema geolokim i geografskim uslovima, teritorija Republike Srbije se moe podeliti u dve osnovne regije, Panonska sa prepanonskom regijom i Planinsko-dolinska regija.
1

Dravne farme su uglavnom u procesu privatizacije.

Planinsko-dolinska regija sastoji se od: junog Pomoravlja, srpskog dela Karpata, srpskog dela Balkana, Vlasine i Krajita, Toplice i Jablanice, kao i planine Kopaonik i reke Ibar, i Stari Vlah sa regionom Rake. Ova regija ima raznovrsniji reljef sa visokim planinama okruenim brdovitim terenom i padinama sa vrhovima preko 2000 metara. Reljef Srbije se ogleda u njegovoj pedologiji, pa se mogu razlikovati tri posebne zone:

26

Zona Panonske nizije Zona Panonskog oboda Zona tla u brdsko-planinsko-dolinskoj regiji.
Panjaci Livade Bare, ribnjaci i trstici

Vinogradi Vonjaci

Oranice i bate

Slika 6.2: Poljoprivredno zemljite po kategorijama upotrebe. Izvor: Statistiki godinjak 2006.

Dominantna vrsta tla u Panonskoj niziji je ernozem sa pet podtipova: karbonatni ernozem na umskim visoravnima, karbonatni ernozem na umskim terasama, na peskovitom umskom terenu, na peskovitom tlu i aluvijalnim nanosima. Najosobitiji je ernozem na umskim visoravnima i terasama. ernozem u Panonskoj niziji pokriva povrinu od oko 1 milion hektara. Drugi po redu tip tla u Panonskoj niziji je humofluvisol koji nastaje usled stalnog vlaenja tla od strane podzemnih voda formirajui sloj gline. Ovaj tip tla je ei kod umskih terasa a rei kod umskih visoravni. Slika 6.3 prikazuje mapu sa glavnim tipovima zemljita u Srbiji. Eutrino tlo se nalazi na suvom zemljitu oboda Panonske nizije, i lako se isuuje kao nastavak ernozema. Ovaj tip tla je prisutan u neravnim terenima do 500 m, i uglavnom se sastoji od baznih ili karbonatnih sedimenata. Planinska regija u Srbiji je izloena uticajima nadmorske visine, geoloke osnove, nagiba, izloenosti, vegetacije i dr., pa su se iz tih razloga formirali razliiti tipovi i podtipovi tla. Moemo razlikovati dve osnovne grupe: tlo na bazi krenjaka i tlo na bazi silikata.

Slika 6.3. Glavni tipovi tla u Srbiji. Izvor: Evropski biro za zemljita izvetaj o istraivanju br. 9.

nonskoj niziji je eolska erozija. U Vojvodini 85% ukupnog poljoprivrednog zemljita je pod uticajem erozije vetrom sa godinjim gubitkom od oko 0.9 tona materijala po hektaru. Erozija tla je dakle realan problem u Srbiji i treba je razmatrati u postupku planiranja korienja zemljita to ukljuuje i primere plana rotacija kultura i dr.

6.3 Vrste proizvodnje: ratarska i stoarska proizvodnja 6.3.1 Ratarska proizvodnja


Slika 6.4 prikazuje trend u ratarskoj proizvodnji u Srbiji tokom perioda 20012005. prema zvaninim podacima moe se zakljuiti da je od

6.2.1 Erozija tla


Pojava i razvijanje procesa erozije je jedan od osnovnih uzroka degradacije tla i smanjenje njegovog kvaliteta u Srbiji. Procenjuje se da proces erozije (u razliitoj meri) utie na do 80% poljoprivrednog zemljita u Srbiji. Procenjuje se da je 25% poljoprivrednog zemljita izloeno eroziji od visokog do ekstremnog intenziteta.2 Dok je u planinsko/dolinskoj regiji dominantna erozija vodom, dominantni tip erozije u Pa2

Pregled stanja ivotne sredine Srbija i Crna Gora. UNECE 2002.

Slika 6.4. Trend u proizvodnji odreenih kultura 20012005. Izvor: Statistiki godinjak 2006.

27

2003. godine ukupna ratarska proizvodnja u laganom porastu. Moe se videti da su prinosi useva po hektaru mali to je posledica nedovoljne upotrebe ubriva kao i nedovoljne kontrole korova, bolesti i tetoina. Meutim, uoljiv je trend porasta prinosa pojedinih kultura. Slika 6.5 prikazuje kretanje prinosa penice, kukuruza i suncokreta za period 20012005.
Hiljade jedinica
4000 3500 3000 2500 2000 1500 1000 500 0 2001 2002 2003 2004 2005 2006

3 ha.3 Ova gazdinstva se mogu podeliti na: mala porodina gazdisntva, male i srednje komercijalne farme i velike korporativne farme. Velike farme obino imaju kapacitet preko 10.000 svinja godinje ili vie od miliona litara mleka godinje. Srednje i male farme su kapaciteta od oko 500 do 2000 svinja godinje.4 Mala porodina poljoprivredna gazdisntva slue praktino za izdravanje porodice. Na Slici 6.7 prikazan je broj postojeih farmi na osnovu podataka iz Popisa 2002. godine prema povrini obradivog zemljita u sklopu farme.
300000 250000 200000 150000 100000 50000 0 <1 ha 2-3 ha 3-5 ha 5-10 ha 10-15 ha >20ha

Krave

Svinje

Ovce

Slika 6.5. Prinos po hektaru za odabrane kulture u periodu 20012005. Izvor: Statistiki godinjak 2006.

Povrina obradive zemlje u upotrebi

Slika 6.7. Poljoprivredna gazdinstva grupisana prema povrini obradivog zemljita. Izvor: Popis 2002.

6.3.2 Stoarska proizvodnja


Zvanini podaci o broju stoke i proizvodnji ukazuju na pad od oko 30% u odnosu na stoarsku proizvodnju u 1999. godini. U periodu 20012006. broj krava i svinja se smanjio za samo 10%. Isti trend pokazuje broj koza, konja i ivine, meutim promena u broju ovaca je vrlo mala. Promene u broju stoarske proizvodnje u periodu 20012006 za krave, svinje i ovce prokazane su na Slici 6.6. Pravinik o veterinarsko-sanitarnim uslovima objekata za uzgoj i dranje kopitara, papkara, ivine i kunia (Sl. glasnik RS br. 81/06) u lanu 2 definie farmu kao sistem za uzgajanje 20 i vie krava, 100 i vie svinja, 150 i vie koza ili ovaca, bez pominjanja povrine korienog poljoprivrednog zemljita kao kriterijuma. Zvanina informacija o broju farmi koje zadovoljavaju pomenute zakonom propisane kriterijume nije dostupna.

7 6 5 4 3 2 1 0 2001 2002 Penica 2003 Kukuruz 2004 Suncokret 2005

tons

6.5 Praksa na poljoprivrednim gazdinstvima


Poljoprivredni sistemi podrazumevaju brojne metode i tehnoloka orua gde je zemljite glavni izvor za proizvodnju useva, ivotinja, voa i povra. Proizvodnja i specijalizacija se razlikuju od farme do farme. Izbor svakog farmera u pogledu poljoprivrednog sistema je rezultat njegove tradicije, filozofije, obrazovanosti i svesti, kombinovanih
3

Slika 6.6. Trend stoarske proizvodnje za krave, svinje i ovce 20012006. Izvor: Statistiki godinjak 2006.

6.4 Veliina poljoprivrednih gazdinstava


Prema podacima iz Popisa 2002. godine u Srbiji ima 778.891 poljoprivrednih gazdinstava sa prosenom povrinom obradivog zemljita od 28

Pod poljoprivrednom farmom se podrazumeva gazdinstvo ako ima povrinu poljoprivrednog zemljita od 0,1 ili odreeni broj krava, svinja, ovaca Popis 2002. 4 Projekar smanjenja zagaenja Dunava od strane preduzea u Srbiji. Izvetaj FAO konsultanata 2004.

sa ekonomskim i ekolokim uslovima na farmi. Poljoprivredni sistemi se prema primenjenim tehnologijama i aktivnostima generalno opisuju kao tradicionalni, odrivi i organski.

6.5.1 Tradicionalna poljoprivredna gazdinstva/farme


Tradicionalne farme su obino specijalizovane za uzgajanje biljaka bez dranja stoke, pa tako ove farme smanjuju travnate povrine i ne uzgajaju viegodinje trave koje su veoma vane za plodnost tla. Polja se ne ubre stajnjakom to doprinosi smanjenju humusa u tlu. Mnoge farme koriste jednostavan model plodoreda gde se iste kulture gaje tokom vie godina, i gde je potrebna upotreba mineralnih ubriva i primena zatitnih mera kako bi se odrala plodnost tla. Korak po korak tlo se iscrpljuje, a da bi se postigla visoka prosuktivnost useva trokovi bi porasli kao i negativan uticaj na ivotnu sredinu. Novi zakoni i pravilnici iz oblasti zatite ivotne sredine i drugi pravni dokumenti e verovatno ograniiti intenzitet poljoprivredne proizvodnje.

nano, pa se tako godinji planovi ubrenja i bilansi nutrijenata pripremaju ne samo za pojedino polje ve za celu farmu. Upotreba pesticida je svedena na minimum i oni se koriste samo u sluaju opasnosti od smanjenja prinosa. Mere preventivne i bioloke zatite bilja se iroko primenjuju.

6.5.3 Organska poljoprivredna gazdinstva/ farme


Organski nain proizvodnje zasniva se na prirodnim procesima i upotrebi organskih materija bez upotrebe sredstava za zatitu bilja sintetiko-hemijskog porekla, regulatora rasta i GMO, sa obaveznom primenom plodoreda. To je proces koji trai dosta radne snage i pravovremenu inicijativu. Stoga su male proizvodne jedinice najzahvalnije jer kontrola se moe vriti svakodnevno i dejstvovati se moe pravovremeno. Trite u Evropskoj uniji se znaajno proirilo i ono uvozi polovinu svojih potreba za organskom hranom. Tranja za organski gajenom hranom godinje se u Evropi povea za 25%, uprkos injenici da su cene ovih proizvoda u svetu, u proseku vee od 3050% u odnosu na proizvode konvencionalne poljoprivrede. Produktivnost na organskim farmama se odreuje rotacijom kultura, bilansom nutrijenata koji se postie uzgojem leguminoza, primenom organskih ubriva ukljuujui zelena ubriva, kao i primenom mera kontrole tetoina i mehanikog odstranjivanja korenja. Koristi se postiu kroz uzgoj azoto-fiksatora, transformaciju nutrijenata iz tla u odgovarajue forme od strane mikroorganizama, crva i korenovog sistema biljaka. U sistemima organske proizvodnje proizvoai pokuavaju da uspostave balans izmeu ratarske i stoarske proizvodnje. Organsko poljoprivredno gazdinstvo/farma mora biti sertifikovano od strane nezavisnog ocenjivaa, a redovne kontrole su obavezan deo sertifikacije.

6.5.2 Odriva poljoprivredna gazdinstva/farme


Odriva poljoprivreda karakterie se panjom ne samo na postizanje ekonomskih efekata nakon prodaje proizvoda na kraju proizvodnog ciklusa, ve i na uticaj proizvodnje na ivotu sredinu u iroj perspektivi. Razvijajui ovakvu vrstu proizvodnje farmer primenjuje rotaciju kultura, to poveava plodnost tla, obezbeuje vee povrine pod travom i leguminoznim kulturama. Ove kulture demonstriraju prednosti kombinovanja ratarske i stoarske proizvodnje. Farme mogu koordinisati i optimizovati upotrebu stajnjaka i mineralnih ubriva u uzgoju biljaka. Treba voditi evidenciju o svim aktivnostima koje se provode na farmi. ubriva se koriste u optimalnim koliinama za svaku kulturu pojedi-

29

Tabela 6.1: Poreenja tradicionalne, odrive i organske proizvodnje prema nekim kriterijumima Vrsta sistema proizvodnje Kriterijum Obim proizvodnje Kvalitet proizvoda Tradicionalna Veliki Srednji Odriva Veliki Visok Da Da Da Organska Srednji Visok Varira Da Da

Proizvodni trokovi razumno niski da budu kompetitivni na tritu Da Razumna stabilnost proizvodnje Odrivo korienje resursa tla, vode, biljaka, ivotinja, pejzaa, i njihovo ouvanje za budue generacije Da Ne

Fleksibilnost, specijalizovanost i veliina farme, sposobnost da reaguje na promene Da na tritu u pogledu ponude i tranje Ravnotea izmeu ekonomskih, ekolokih i socijalnih zahteva u dugoronoj perspektivi Intenzitet rada Razvoj infrastrukture Razvoj kulturnog naslea Razvoj puteva i komunikacije
REFERENCE : 1. Evropska kancelarija za tlo Izvetaj o istraivanju br. 9 Status istraivanja tla u Srbiji i Crnoj Gori, Neboja Proti, Ljubia Martinovi, Bogi Milii, Dragi Stevanovi, Milica Mojasevi 2. Popis 2002.

Da

Da

Ne Nizak Nizak Ne Srednji

Da Srednji Visok Da Visok

Da Visoki Visok Da Visok

3. Statistiki godinjak 2006. 4. Pregled stanja ivotne sredine Srbija i Crna Gora, UNECE 2002, poglavlje Poljoprivreda i ivotna sredina 5. Nacionalna strategija zatite ivotne Srbije nacrt Ministarstva za nauku i zatitu ivotne sredine, 2006.

30

Poljoprivredno planiranje, sistemi i praksa


rotaciju kultura treba uzeti u obzir ekonomsku vrednost pune sekvence rotacije. Sitne rekonstrukcije tala i drugih objekata na gazdinstvu mogu se realizovati na osnovu manjih jednostavnijih planova, dok se vee rekonstrukcije kao i izgradnja novih objekata za uvanje ivotinja ukljuujui i promene u nainu hranjenja i rukovanja stajnjakom moraju se paljivo planirati. Takvi planovi podrazumevaju mnoga pitanja, poput ekonomije, tehnologije, higijene, dobrog staranja o ivotinjama, zakonskih propisa o izgradnji, postupanju sa otpadom i zatiti ivotne sredine.
U skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji i Zakonom o poljoprivrednom zemljitu, da bi se dobila dozvola za gradnju, potrebno je pribaviti urbanistiko-tehnike uslove za izgradnju objekta, kojim e se definisati gde i na koji nain objekat treba uzgraditi. Pravilnik o veterinarsko-sanitarnim uslovima objekata za uzgoj i dranje kopitara, papkara, ivine i kunia (Sl. gl. RS br 81/06) lan 11 (u pogledu vrstog stajnjaka) Prostor za odlaganje i zbrinjavanje stajskog ubriva iz objekta mora biti smeten, odnosno izgraen tako da se sprei zagaivanje okoline i irenje uzronika zaraznih bolesti ivotinja i ljudi, nasuprot pravcu glavnih vetrova i mora da bude udaljen najmanje 0 metara od objekta za ivotinje.

Planiranje je kljuna re kada je u pitanju ispunjavanje zahteva koje postavlja dobra poljoprivredna praksa. Svi planovi bi trebalo da budu zasnovani na znanju i iskustvu i moraju da ukljuuju elemente biolokog, tehnikog i ekonomskog aspekta kao i aspekta zatite ivotne sredine. Vaee zakonodavstvo se, naravno, takoe mora uzeti u obzir prilikom pripremanja planova. Planovi za ubrenje i zatitu bilja kao i planovi o ishrani ivotinja se mogu smatrati kratkoronim planovima koji se mogu primeniti tokom jedne sezone. Plodored, planovi uzgoja, investicioni planovi za poljoprivrednu mehanizaciju na gazdinstvu (farmi), izgradnja zgrada i drugih objekata kao i proirenje poseda, su primeri planova koji zahtevaju dugorono planiranje i due vreme za implementaciju. Uz pomo planova ubrenja i zatite bilja poljoprivrednici e nauiti kako da ne preteruju sa upotrebom nutrijenata i pesticida. Pravilno primenjeni dobri planovi e utedeti novac i istovremeno poveati profitabilnost i sauvati ivotnu sredinu. Planovi o rotaciji useva su jedan od osnovnih inilaca koji utiu na odrivost gazdinstva. Dobri planovi e umanjiti opasnost od bolesti koje potiu od loe rotacije useva. U dobrim planovima za rotaciju useva, sekvence kultura e biti odreenje na osnovu toga kako razliite kulture reaguju u odnosu na prethodne i naredne kulture. Imajui u vidu da se ekonomski ishod uzgoja svake kulture razlikuje, pri pravljenju planova za

Pri projektovanju novih objekata na gazdinstvu, plan, ukljuujui i preliminarne podatke i uslove za projektovanje se mora pripremiti zajedno sa ostalom projektnom dokumentacijom. Projektna dokumentacija treba da ukljuuje i situacioni plan gazdinstva, koji prikazuje lokacije glavnih i pomonih objekata, kao i visinsku predstavu terena na farmi. Prostorije za smetaj ivotinja i ostali proizvodni objekti na farmi mogu da budu izvori neprijatnih mirisa. Smanjenje emisije neprijatnih mirisa iz starih zgrada je teko, ali je ovo pitanje u kombinaciji sa preovlaujuim pravcem vetra veoma vano pri planiranju novih tala, skladita za stajnjak i silae. Na mnogim farmama, hrana i stajnjak se transportuju nekoliko puta na dan. U tradicionalnim sistemima, linije kretanja za ova dva manipulativna sistema se ukrtaju, to znai da postoji ve31

7. POLJOPRIVREDNO PLANIRANJE

lika opasnost da traktorski tokovi i tokovi prikolica unesu stajnjak na stolove za hranjenje i tako zagade hranu bakterijama uzrokujui lou ishranu i smanjenje u prinosima mleka.
Preporuke Gazdinstvo treba da bude projektovano tako da zgrade i pomoni objekti ine celinu. Proizvodni objekti treba da su smeteni u proizvodnoj a stambeni u stambenoj zoni. Pri izboru lokacije zgrada treba uzeti u obzir reljef na kojem se prostire farma (gazdinstvo) kako bi se spreilo oticanje povrinskih voda u skladita za stajnjak i silau i podlivanje podruma zgrada. Rezidencijalna zona na farmi treba da se nalazi na terenu koji je uzdignut u odnosu na proizvodnu zonu. Prostorije za smetaj ivotinja bi trebalo da su izgraene na terenu koji je nii od rezidencijalne zone, a skladita za stajnjak i drugi pomoni objekti jo nie. Problemi sa neprijatnim mirisima na izdvojenim farmama reavaju se tako to se na pravac preovlaujueg vetra postavljaju pr vo rezidencijalni objekti, zatim tale i na kraju skladita za stajnjak i silau. Treba pokuati da se glavni deo dvorita farme napravi kao ista povrina a da se prljave povrine koncentriu oko lokacije za skladitenje stajnjaka. Izbegavati sva ukrtanja linija transporta za stajnjak i stonu hranu.

Slika 7.1. Situacioni plan gazdinstva koji pokazuje iste i prljave povrine i linije kretanja za skladitenje stajnjaka, dostavu mleka i krtanje krava. Legenda: 12 tale, 3. Prostorije za muu, 4. Prostorije za mleko, 56 Skladite zrnaste hrane i koncentrata, 7. Silaa, 8. ubrite za stajnjak, 9. Osoara, 10. Dvorite farme, 12. Stubovi, 13. Susedne stambene kue, 14. Stambene kue poljoprivrednika, 1516. Obradivo zemljite, 17. Panjaci

32

Ratarstvo obrada zemljita, plodored i ubrenje


Neophodno je da svi subjekti poljoprivredne proizvodnje sagledaju dugoroni uticaj koji farme imaju na ivotnu sredinu, a takoe moraju biti spremni da se prilagode i sprovedu postupke odrive poljoprivredne prakse. Sve zemlje u okviru Evropske unije takoe podravaju implementaciju metoda odrive poljoprivredne prakse.

8.2 Zemljite i agrotehnike mere


U cilju odravanja i poveanja potencijalne i efektivne plodnosti zemljita, ovek primenjuje niz agrotehnikih mera, kako bi omoguio dobijanje maksimalnih prinosa po kvantitetu i kvalitetu.
Prema prirodi i pravcu delovanja oveka, agrotehnike mere se mogu podeliti u tri grupe: Grupa agrotehnikih mera sa usmerenim dejstvom na zemljine inioce (obrada zemljita, ubrenje, kalcizacije, rotacija kultura, okopavanje) Grupa agrotehnikih mera sa usmerenim dejstvom na inioce klime (navodnjavanje, proreivanje u cilju obezbeivanja dovoljno svetlosti, zasenjivanje itd.) Grupa agrotehnikih mera usmerenih ka gajenim biljkama, izbor sorti i hibrida, dorada i priprema semena za setvu, nain setve, nega useva itd.)

8.1 Uvod
Zemljite je jedan od najvanijih prirodnih resursa i predstavlja osnovnu bazu za poljoprivrednu proizvodnju. Plodnost zemljita predstavlja dinamino stanje razliitih fizikih, hemijskih i biolokih osobina i procesa u zemljitu, zahvaljujui kojem je mogu razliit stepen ivota biljaka, ivotinja, pa i samih ljudi. Agrotehnike mere, kao to su obrada zemljita, ubrenje, izbor biljnih vrsta, primena pesticida, koje ovek primenjuje radi poboljanja fizikih, hemijskih i biolokih osobina, doprinele su stvaranju zemljita kakvog nema u prirodi. Meutim, intenzivna poljoprivredna proizvodnja, kod koje se esto primenjuju neadekvatne agrotehnike mere, moe imati za posledicu zagaenja povrinskih i podzemnih voda putem hraniva, poremeaj strukture zemljita, kao i smanjenje prirodne plodnosti zemljita. Ovo predstavlja globalni problem i stoga se danas ine znaajni napori u cilju uvoenja odrive poljoprivredne prakse. Odriva poljoprivredna praksa predstavlja niz postupaka kojima se kombinuju mere iz domena biologije i zatite ivotne sredine, zatim tehnike, drutvene, etike i ekonomske mere, u cilju ostvarivanja poljoprivredne proizvodnje koja bi podrala dugoroni razvoj poljoprivrede.

Agrotehnike mere se moraju primenjivati kompleksno i sve su podjednako znaajne, jer od njih zavisi postizanje maksimalnih prinosa, a vezane su sa utrokom rada i sredstava.
Agrotehnika kao kompleks predstavlja lanac agrotehnikih zahvata koji ine jedinstven celinu u iskoriavanju antropogenog zemljita, a ima za cilj biljnu proizvodnju. To su: Obrada zemljita ubrenje Setva (sadnja) Nega useva Borba protiv korova Plodored Dobar menadment

8.3 Obrada zemljita


Obrada zemljita je jedna od najstarijih agrotehnikih mera kojom se, putem sitnjenja i meanja zemljita, stvara povoljno fiziko i mehani33

8. RATARSTVO

Smanjenjem broko stanje oraninog ja prohoda i dubine sloja. Obradom zerada mogu se znaajmljita se poboljano smanjiti trokovi va vodno-vazduni obrade i zbijenost zei toplotni reim zemljita. Uopteno pomljita, a stvaraju se smatrano, primena i povoljni uslovi za redukovane/minimalsnabdevanje biljaka ne obrade pogodnibiljnim asimilativija je na zemljitima ma. Pravilnom oblakeg mehanikog radom zemljita u sastava, naroito za suvljem klimatu konneke useve (ozima zervira se (uva) vlapenica, kukuruz, soga iz perioda kada ja). je ima dovoljno, dok se u humidnim krajeObrada danas Slika 8.1. Tradicionalna, konverzacijska obrada i bez obrade vima moe poveati evoluira ak i do potdrenaa. Obradom punog izostavljanja, zemljita se unitavaju korovi, insekti, prouzro- to joj omoguavaju maine za direktnu setvu kovai bolesti. Obradom se unose u zemljite e- i efikasna zatita herbicidima od korova. Posledtveni ostaci, organska i mineralna ubriva, ime njih godina, sve varijante redukovane/minimalse poveava plodnost oraninog sloja zemljita. ne obrade zemljita koje ostavljaju preko 30% Meutim neadekvatna obrada zemljita moe etvenih ostataka na povrini svrstavaju se u imati negativne posledice: pogoranje struktu- konzervacijsku obradu (slika 8.1). Neobraeni re zemljita, podsticanje erozije, smanjenje sadr- povrinski sloj zemljita je manje porozan nego aja humusa i visoke trokove proizvodnje. kod obraenih zemljita, to rezultira veim sadrajem vlage, niom temperaturom zemljita, Obradom strnita se postiu sledei ciljevi: Spreava se isparavanje postojee vode u ze- kao i veom koliinom organskih materija na pomljitu i stvaraju se uslovi za bolje primanje novih padavina KLASINA KONZERVACIJSKA Godine etveni ostaci se unose u zemljite, ime se poha kg/ha ha kg/ha speuje bioloka aktivnost zemljita, minerali1991 5968 5622 5293 6363 zacija organske materije i stvaranje humusa 1992 3646 4145 5939 4313 Smanjuje se potencijalna zakorovljenost 1993 4053 4320 5565 4939 Popravlja se vodno-vazduni reim zemljita 1994 3745 4588 8316 4689 1995 2957 4370 6710 4087 Poboljava se struktura zemljita 1996 2686 3505 4323 4105 Konvencionalna obrada zemljita zasniva 1997 3706 5358 7134 5189 se na primeni veeg broja prohoda i vee dubine oranja. Ovim nainom obrade se postie 1998 5618 4655 4921 4668 bolja aeracije zemljita, humifikacija organskih 1999 3298 5138 5440 4715 ostataka i suzbijanje korova. Meutim, oranje 2000 1562 4977 5750 4417 zemljita uvek na istoj dubini ima za posledicu 2001 1299 5092 5212 4531 stvaranje plunog ona, ispod kojeg je zemljite Ukupno veoma tvrdo i teko propusno za vodu. Osim toha 1991- 38538 64603 ga, teka mehanizacija izaziva zbijanje zemljita 2001 i kvarenje negove strukture. Zbog toga se tei Prosek 4749 4730 uvoenju redukovanih sistema obrade zemljikg/ha ta, kojima se u jednom prohodu objedinjuje Tabela 8.1. Povrine i prinosi penice u klasinoj i konzernekoliko agrotehnikih mera (obrada, ubrenje, vacijskoj obradi zemljita i prosek za period 1991-2001 (svi setva, primena pesticida). proizvoai na podruju Instituta Tami)

34

vrini zemljita. U takvim uslovima, poveava se mikrobioloka aktivnost zemljita i mobilnost hranljivih elmenata. Nedostaci ovog naima obrade se ogledaju u tome to je oteano suzbijanje korova. Ovim sistemima postiu se energetske utede i pozitivni ekonomski momenti, kao i ekoloki znaaj, u smislu ouvanja zemljita kao prirodnog resursa. Prilikom obrade zemljita, neophodno je voditi rauna o optimalnoj vlanosti zemljita. Zemljite je neophodno obraivati kada je sadraj vode oko 7075% poljskog vodnog kapaciteta. Nepotovanje ovog uputstva ima za posledicu sabijanje zemljita i kvarenje njegove strukture. U tabeli 8.1 prikazane su povrine i prinosi penice sa klasinom i konzervacijskom obradom. Razlike u prinosu nisu statistiki znaajne, ali su trokovi proizvodnje manji kod konzervacijske obrade. Obrada strnita predstavlja jednu od vanih agrotehnikih mera, jer je uobiajeno da se u naim uslovima proleni usevi seju posle strnina. Obrada strnita se izvodi tanjiraama. Dubina zaoravanja je od 1215 cm. Meutim, i pored preporuka, mnogi farmeri smatraju praktinim spaljivanje etvenih ostataka na poljima. Spaljivanje strnita ima niz negativnih posledica: gubi se organska materija iz zemljita, unitavaju se zemljini mikroorganizmi, zagauje se okolina dimom i pepelom, opasnost od irenja poara. Iz tog razloga, spaljivanje etvenih ostataka ne predstavlja primer dobre poljoprivredne prakse. Sadraj humusa u zemljitu e biti povean ukoliko se iskoriste etveni ostaci.
Opte preporuke vezane za obraivanje zemljita Obraivanje zemljita treba uvek da bude prilagoeno pojedinim kulturama i trenutnoj situaciji Treba izbegavati intenzivno obraivanje na poljima gde je prisutan nizak sadraj organskih materija, bez vegetacije Broj prohoda treba svesti na najmanju moguu meru Treba izbegavati upotrebu teke mehanizacije, zajedno sa opremom koja ima malu irinu radnog opsega Obraivati zemljite kada ima optimalan sadraj vlage, oko 70-75 % u odnosu na kapacitet zadravanja vlage u zemljitu. Ne spaljivati strnita

8.4 Presetvena priprema zemljita i setva


Osnovne radnje u obezbeivanju optimalnih uslova za pravilnu setvu jesu pravilna obrada zemljita, kao i dobra predsetvena priprema. Osnovni zadaci pripreme zemljita za setvu su sledei: sauvati vlagu iz jesenje-zimskog perioda povrinski sloj zemljita dovesti u takvo stanje da se semenu omogui neposredni kontakt sa vlanim zemljitem rastresti i omekati zemljite, odnosno poboljati vazduni, vodni i toplotni reim zemljita i indirektno stimulisati mikrobioloku aktivnost i oslobaanje biljnih hraniva inkorporisati mineralno ubrivo omoguiti efikasnu primenu i delovanje herbicida unititi iznikle korove poravnati zemljite i pripremiti za kvalitetnu setvu. Ukoliko je osnovna obrada zemljita, odnosno oranje, obavljeno krajem leta ili poetkom jeseni, onda predsetvena priprema treba da pone krajem jeseni i to kao takozvana gruba priprema. Zadatak grube pripreme zemljita je da zatvori neravnine koje su stvorene tokom osnovne duboke obrade (razori, grebeni, brazde), kao i da uniti korov koji se do tada razvio. U prolee, kada se povrina zemljita prosui, pristupa se finoj povrinskoj predsetvenoj pripremi, koja pored zatvaranja brazdi ima za cilj da uniti korovske vrste, kao i da povrinski sloj usitni i omogui najbolje uslove za setvu i nicanje. Za obavljanje predsetvene pripreme zemljita, treba odabrati maine sa najmanjim brojem prohoda koje e pored obavljenog posla najmanje gaziti i sabijati zemljite, uz najvei mogui radni uinak. Ukoliko se osnovna obrada iz opravdanih razloga vri u prolee, trebalo bi joj pristupiti ranije, im se zemljite prosui, i ako se vri plugom trebalo bi je obaviti na manju dubinu, u agregatu sa mainama za predsetvenu pripremu, ili predsetvenu pripremu vriti odmah iza oranja mainama koje ovu operaciju izvode u jednom prohodu. To treba obaviti u jednom prohodu, kako bi gaenje zemljita bilo to manje i u to kraem roku, jer to smanjuje gubitak vlage iz zemljita usled isparavanja. Dobro fiziko stanje povrinskog sloja je vrlo bitno i ne treba dozvoliti da bude oteeno ili upropa35

ubriva, jer im je cena pristupana, laka su za rukovanje i rasipanje po zemljitu. Meutim, znaajno je da koliina hraniva koja su na raspola Izvriti presetvenu pripremu zemljita ganju treba da odgovara potrebama useva, jer Zemljite treba da je sitno i sa dovoljno vlage prekomerne koliine dovode do zagaenja pod Upotrebljavati savremene pneumatske sejaice zemnih voda, vodenih tokova, jezera i mora. Sejati deklarisano seme u koliini koja je preporuePrirodno raspoloiva koliina hraniva u zena za odgovarajuu vrstu mljitu nije dovoljna da bi se obezbedila hrani Potovati rokove, dubinu i gustinu setve za svaku va za postizanje visokih prinosa. Osnovni prinvrstu cipi za odreivanje optimalne koliine ubriva za potrebe svake pojedine kulture odnose se eno suvinim radovima koji ostavljanju povrina planirani prinos, karakteristike zemljita i klinu suvie usitnjenu i bestrukturnu, ili sabijenu matske faktore u proizvodnoj oblasti, kao i na kao posledicu gaenja tekim mainama. tete razliite sisteme obraivanja zemljita i planova izazvane sabijanjem zemljismene kultura. Da bi se preta utoliko su vee ukoliko cizno odredila koliina ubrije zemljite loijih fizikih va koju treba dodati usevu, osobina i ukoliko je sadraj neophodno je obaviti analivlage vei. Jake kie takoe zu zemljita. Analize zemljimogu naneti tete povrinta se izvode u ovlaenim skom sloju, posebno na zezavodima za poljoprivredu, mljitima finije strukture, sa ili ovlaenim Institutima i niskim sadrajem organskih fakultetima. Tumaenje rezulmaterija, koja nemaju dobru tata hemijske analize zemljimrviastu strukturu. Povrta podrazumeva poreenje inski sloj treba da omogudobijenih rezultata sa granii dobre uslove semenu da nim vrednostima obezbeeklija, a potom mladoj biljci, nosti zemljita asimilatima. kao i korenovom sistemu, Pri tome, potrebno je voditi da se nesmetano razvija. Najrauna i o drugim svojstvima pogodnije je za pripremu zemljita (pH, mehanikom zemljita za setvu koristiti sastavu i dr.). lz navedenog se kombinovane maine, tzv. vidi da je tumaenje rezultasetvospremae. ta hemijske analize zemljita Pravilna priprema za veoma sloen odgovoran posetvu je preduslov dobre Slika 8.2. Pedoloki profil sao, jer ova analiza odreuje etve. Greke napravljene ne samo koliinu, ve i vrstu prilikom setve ne mogu se ubriva, kao i vreme i nain kasnije niim kompenzovanjihove primene. Otuda, da ti. Upravo to proizvoae bi ona bila struno izvedena, obavezuje da setvi poklone neophodno je dobro poznanajveu panju, tj. da je izvanje zemljita i kiimata tog vedu kvalitetno i u optimalrejona, kao i zahteva pojedinom roku. nih vrsta za pojedinim hranljivim elementima. ubrenje 8.5 ubrenje zemljita po preporukama ubrenje predstavlja vestrune slube dovodi do znaoma znaajnu agrotehniku ajne racionalizacije upotremeru za postizanje visokih i be ubriva, ime se postiu stabilnih prinosa gajenih vrekonomske utede, spreava sta biljaka. gubljene biljnih asimilativa iz zemljita i zagaenje ivotne U dananje vreme, farmesredine. ri radije koriste mineralna Slika 8.3. Laboratorijske analize zemljita
Opte preporuke vezane za Preporuke za kvalitetnu setvu:

36

8.5.1 Vrste ubriva


Vrste ubriva zavise od osnovnih supstanci koje se nalaze u njihovom sastavu, strukture i tehnologije primene, te je stoga izvrena sledea podela: Organska ubriva u organska ubriva svrstavaju se sva ona ubriva koja sadre znatnu koliinu organskih materija, biljnog i ivotinjskog porekla. Organska ubriva su sledea: vrsti i teni stajnjak; osoka; komposti; gradsko smee; fekalije; otpadne vode gradova i industrije; zelenino ubrenje i neka druga ubriva. Organska ubriva se najvie koriste u uzgoju tradicionalnih poljoprivrednih kultura i kao osnovna vrsta ubriva u uzgoju organskih kultura. Organske hranljive komponente nisu direktno dostupne biljkama, ali e se procesom mineralizacije u zemljitu pretvoriti u mineralne oblike koji su biljkama dostupni (videti poglavlje br. 2 Tokovi nutrijenata). Ova ubriva imaju povoljan uticaj na fizike, hemijske i bioloke karakteristike zemljita, zatim utiu na poboljanje vodnog, vazdunog, toplotnog i biolokog reima, a kao posledica toga dolazi do poveanja plodnosti zemljita. Mineralna ubriva sastavljena su iskljuivo od mineralnih materija i sadre hranljive elemente u neorganskom obliku, to ova ubriva ini direktno dostupnim biljkama. Mineralna ubriva se proizvode u razliitim oblicima, sa specifinim kombinacijama hranljivih elemenata i hemijsko-tehnolokim karakteristikama. Makroubriva mogu biti sa jednim, dva ili vie makrohraniva. Makroubriva predstavljaju glavni izvor hraniva u tradicionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji, ali njihova upotreba nije dozvoljena u organskom uzgoju poljoprivrednih kultura. Prosta sadre uglavnom jedan hranljivi element (azotna, fosforna, kalijumova ili magnezijumova). Sloena su ako sadre dva hranljiva elementa (dvojna) i sva tri hranljiva elementa: azot, fosfor i kalijum (trojna). Meana su ona koja sadre azot, fosfor i kalijum, kao obine fizike meavine prostih mineralnih ubriva. Meanim ubrivima mogu biti pridodati mikroelementi, herbicidi ili druge materije. Takva ubriva se nazivaju kompleksnim. Mikroubriva mogu biti sa jednim ili vie mikrohraniva (gvoe, sumpor, bor, mangan, bakar, cink, molibden i dr.). Humusno-mineralna organsko-mineralna ubriva, koja se u novije vreme sve vie po-

javljuju na tritu, ine meavinu nekih organskih i mineralnih ubriva u razliitim odnosima, u cilju poveanja hranidbenog reima istih. Na humusnu osnovu kod ovih ubriva vezuju se makrohraniva N (azot), P (fosfor), K (kalijum), Mg (magnezijum), Ca (kalcijum) i mikroelementi. Mikrobioloka ubriva sadre efektivne sojeve mikroorganizama (bakterije, gljive, aktinomicete) koji aktiviraju odreeni mikrobioloki proces (azotofiksacija, mobilizacija fosfora, mikoriza). Mikroorganizmi u procesu metabolizma produkuju biljne hormone, vitamine, enzime, kojima pospeuju klijanje i nicanje, aktivnost korenovog sistema, poveavaju lisnu masu i aktivnost fotosinteze. Korienje ovih ubriva predstavlja ekoloki potpuno ist nain ubrenja zemljita, kojim se poveava biomasa, eliminie negativan uticaj pesticida i mineralnih ubriva u zemljitu i dobijaju vei prinosi.

8.5.2 Naini ubrenja zemljita


Na osnovu analiza zemljita, preporuuje se ne samo vrsta i koliina djubriva ve i nain i vreme njegove primene. Osnovno ubrenje vrsti i poluvrsti stajnjak, kompost, zelenino ubrivo predstavljaju primere vrsti ubriva u kojima su hraniva kao to su N (azot), P (fosfor) i K (kalijum) organski vezana i nisu direktno dostupna biljkama. U zemljitu se oni postepeno pretvaraju u oblike koji su biljama dostupni (videti poglavlje br. 2 Tokovi nutrijenata). Mineralna ubriva sa nerastvorljivim fosfatima prolaze kroz isti proces. Ovaj tip ubrenja smatra se osnovnim ubrenjem. Problem vezan za osnovni vid ubrenja sastoji se u tome to transformacija hraniva u oblik dostupan usevima zavisi od faktora kao to su temperatura i vlanost tla. Iz tog razloga nije mogue osloniti se samo na osnovni vid ubrenja, u skladu sa planom ubrenja. Osim toga, prevelike koliine hraniva unete osnovnim ubrenjem mogu znaajno poveati rizik od ispiranja u podzemne i povrinske vode. U zemljitima lakeg mehanikog sastava, organska ubriva se mogu primenjivati kao osnovna ubriva svake tri-etiri godine, dok se u zemljitima vreg mehanikog sastava mogu primenjivati svakih etiri-pet godina. Dopunsko ubrenje Nakon paljivo planiranog osnovnog vida ubrenja, unose se mineralna ubriva, kako bi se zadovoljile potrebe za hranivima, u skladu sa planom ubrenja. Ovaj 37

metod se naziva dopunskim ubrenjem. ubriva koja se koriste u okviru dopunskog ubrenja moraju biti lako dostupna biljkama, kao to su na primer mineralna ubriva, urin i osoka, ili teni stajnjak. Prednost dobro izvedenog postupka dopunskog ubrenja je u tome to koliina hraniva moe biti uneta u skladu sa potrebama pojedinih useva i nainom apsorpcije u raznim fazama tokom sezone rasta, recimo pre setve i neposredno pre nicanja ita. Koliina ubriva takoe moe biti prilagoena stvarnim vremenskim uslovima u datom periodu. Pored toga, dobro izveden postupak dopunskog ubrenja takoe e na najmanju moguu meru svesti rizike vezane za ispiranje hraniva. Ukoliko su potrebe useva za unosom azota vee od 90 kg/ha, datu koliinu bi trebalo unositi u dva navrata, u intervalu od 25 30 dana. Meliorativno ubrenje se primenjuje kod zemljita koja imaju loe fizike, hemijske i bioloke osobine, u cilju poboljanja datih osobina. Od fizikih osobina, to su: struktura, sposobnost zadravanja vode, toplotne osobine i sl., a od hemijskih to su: sadraj humusa, pH, stvaranje blagog humusa. 1. Humizacija se primenjuje unoenjem organskih ubriva u zemljita sa niskim sadrajem humusa. 2. Kalcizacija se primenjuje unoenjem krenjaka u zemljite, kod zemljita ija je pH u vodi ispod 5,5. 3. Gipsovanje se primenjuje kod slanih zemljita (solonec, slatine) unoenjem gipsa, u cilju smanjenja alkalnosti. 4. Fosfatizacija se primenjuje kod zemljita koja imaju mali sadraj pristupanog fosfora.
Tabela 8.2. Potrebna koliina N kg/ha za formiranje 1t prinosa (zrna, vegetativne mase)

8.5.3 Metode upotrebe mineralnih ubriva


Farmeri moraju da izaberu postupak i tehnologiju primene ubriva koji e osigurati visok stepen efikasnosti ubriva i nizak stepen negativnih uticaja na useve i na ivotnu sredinu. Primena mineralnih ubriva zavisi od tipa izrade i kalibracije rasipaa, kvaliteta ubriva, uslova na poljima, vetine vozaa traktora, itd. Pored toga, rad rasipaa treba redovno proveravati i kalibrisati. Osoba koja upravlja mainom mora da se pridrava uputstva proizvoaa podeavajui mainu prema vrsti ubriva koje se koristi. Kvalitetna ubriva s jednakom veliinom zrnca (u opsegu 25 mm) oblikom i gustinom, daju najbolje rezultate pri rasprivanju. Moderni tipovi rasipaa imaju opremu za kontrolu, kojom se postie solidan stepen tanosti prilikom primene. Rasipanje vrstih ubriva rasipaima po povrini zemljita najee primenjivan postupak unoenja mineralnih ubriva predstavlja unoenje rasipanjem po povrini zemljita. Jedan od najvie korienih rasipaa za povrinsko unoenje ubriva ima rotirajue diskove kojima se raznosi ubrivo. Ovi rasipai su veoma laki, sa irinom radnog opsega od 8 do preko 40 m, i mogu se koristi-ti kako za osnovno tako i za dopunsko ubrenje. Tehnoloke prednosti omoguavaju dobar stepen ujednaenosti nanoenja, a omoguavaju ubrenje i u prolee i kod useva koji su u fazi rasta, uz nizak stepen sabijanja zemljita i manji stepen oteenja useva u fazi rasta. Nedostaci su vezani za injenicu da irina radnog opsega zavisi od rasipanja ubriva, te bi stoga moglo biti potekoa u postizanju eljenih stopa unoenja, kao i stepena

Usev Penica Ozimi jeam Kukuruz Soja Suncokret

Potrebna hraniva kg/ha 27 2025 1830 70100 4045

Autor Maleevi,1999 Brower, 1972 Spasojevi, 1984 Hrusti, 1998 Crnobarac, 1997 Marinkovi, 1993
Slika 8.4. Rasipa mineralnih ubriva za rasipanje vrstih ubriva rasipaima sa dva rotirajua diska, Bogballe EXW.

eerna repa 3,54,5 38

Slika. 8.5. Rasipa mineralnih ubriva za lokalno unoenje ubriva. verum TIVE.

ujednaenosti nanoenja, jer je vozau teko da ustanovi pravu irinu radnog opsega. Stoga, irina radnog opsega za ovaj tip rasipaa mora biti odreena za svaki tip ubriva. Savremeni tipovi rasipaa imaju opremu za kontrolu unoenja ubriva, ime se postie vea tanost. Na tritu takoe postoje rasipai kojima se ubriva unose pojaivaem sa crevima, ime se ubrivo rasporeuje u redovima. Time se postie solidan stepen ujednaenosti nanoenja, ali je irina radnog opsega manja nego kod povrinskih rasipaa, od 8 do 12m. Meutim, oni imaju irinu radnog opsega za sve tipove ubriva, to olakava kalibraciju stope unoenja. Lokalno unoenje ubriva u zemljite ovim postupkom se mineralna ubriva unose lokalno, na veu dubinu u odnosu na seme useva. ubriva se unose u vlano zemljite, usled ega usevi brzo upijaju hraniva. Ovo je vrlo znaajno u oblastima sa suvom klimom, jer e usevi rasti bre u odnosu na zemljita gde se ubriva unose povrinskim putem. Ovaj postupak je pogodan za itarice, krompir i eernu repu. Oprema za lokalno unoenje ubriva danas je esto povezana sa sejaicama, to znai da se sejanje i ubrenje obavljaju istovremeno. Prednost lokalnog unoenja ubriva predstavlja vea efikasnost unosa ubriva, to znai da se upotrebom manje koliine ubriva dobija isti prinos. Iz ovih razloga je lokalno unoenje ubriva prihvatljivije sa ekolokog, kao i sa ekonomskog aspekta, u odnosu na povrinsko ubrenje rasipanjem. Rasipai za lokalno unoenje ubriva imaju neku vrstu pojaivaa, sa dodatnom opremom, kako bi ubriva dospela u zemljite. Postie se dobar stepen ujednaenosti nanoenja rasipanjem, ali je irina radnog opsega manja nego kod povrinskih rasipaa, od 4 do 12 m. Meutim, oni imaju irinu radnog opsega za sve tipove ubriva, to olakava kalibraciju stope unoenja. Nedostaci lokalnog naina unoenja ubriva u to da ovaj postupak nije pogodan za unoenje ubriva na usevima u fazi rasta, jer bi dolo

do oteenja useva, kao i injenica da je radni kapacitet, izraen u ha/h, manji u odnosu na povrinsko ubrenje rasipanjem. Primena tenih ubriva postupak kojim se nataloena hraniva raspruju na useve, preko listova, folijarnim ubrenjem. Ovaj metod ne moe zameniti tradicionalne metode ubrenja, ve se moe primenjivati u kritinim periodima, kada su biljkama potrebna hraniva, a ne dobijaju ih iz zemljita, kao to je nedostatak bora kod eerne repe. Fertirigacija predstavlja postupak ubrenja u kome se u vodu dodaju organska i lako rastvorljiva mineralna ubriva u sistem za navodnjavanje. Prednost ovog metoda jeste da se ubriva ravnomerno rastura ju i na odreenu dubinu, blizu korena, gde je biljkama najpotrebnije.
Preporuke Sledei parametri ine osnovu planova ubrenja: 1. Da bi se precizno odredila koliina djubriva koju treba dodati usevu neophodno je da se uradi analiza zemljita. Analize zemljita se izvode u ovlaenim zavodima za poljoprivredu, ili ovlaenim institutima i fakultetima. 2. Uzorkovanjem i analizom zemljita, a na osnovu vrednosti reakcije zemljita, sadraja organske materije, sadraja ukupnog i pristupanog azota, fosfora i kalijuma poljoprivredni proizvoai dobijaju informaciju o sadraju hranljivih elemenata u zemljitu 3. Na osnovu planiranog prinosa, plodoreda, obrade zemljita odredjuje se vrsta, koliina i vreme primene ubriva.

8.6. Plodored 8.6.1 Planovi smene kultura i ubrenje zemljita


Plodored predstavlja temelj biljne proizvodnje, kojim se uspostavlja racionalno korienje prirodnih resursa, sa ciljem dobijanja maksimalnih prinosa. Plodoredom se utvruju: proizvodna orijentacija gazdinstva, odnos povrina pod razliitim usevima, sistemi obrade zemljita, sistemi ubrenja, sistemi zatite bilja od korova, bolesti i tetoina. Plodored predstavlja projekat unutranjeg ureenja gazdinstva. Plodored se moe definisati i kao raspored gajenja biljaka u vremenu i prostoru. ema-raspored gajenih biljnih vrsta putem plodoreda je vrsta, a usevi se po toj emi smenjuju iz godine u godinu, pratei svako polje (njivu, parcelu) ili polja sa slinim preduslovima. 39

Gajenje iste biljne vrste u toku vie godina na istom zemljitu (monokultura) dovodi do naruavanja strukture i plodnosti zemljita, kao i nagomilavanja korovske flore, bolesti i biljnih tetoina. Prednosti racionalnog plodoreda: 1. Poveava se prinos gajenih biljaka 2. Vei broj vrsta biljaka poveava genetiku raznovrsnost u vremenu i prostoru 3. Poveava se koliina organske materije u zemljitu i njegova bioloka aktivnost, 4. Indirektno se suzbiljaju biljne bolesti i tetoine 5. Poveava se pokrivenost zemljita i sposobnost useva da se izbore sa korovima 6. Eliminie se rizik od toksinih materija i njihovih ostataka u hrani i zemljitu

8.6.2 Raspored biljaka u plodoredu


U rasporedu gajenja bijaka razlikuju se: Glavni usev biljna vrsta koja se gaji najdue u toku glavnog vegetacionog perioda, ili donosi najvei prinos, odnosno prihod; Pretkultura (predusev) biljna vrsta gajena pre glavnog useva. To su obino biljke koje podnose nie temparature i gaje se od jeseni do prolea (spana, salata, mladi luk i sl.); Postrni usev vrste koje se gaje posle strnina (psenica , jecam) i obicno se gaje u uslovima gde postoji sistem za navodnjavanje (soja, suncokret, kukuruz, razno povrce itd)

Drugi usev vrste koje se gaje posle glavnog useva (graak , uljana repica, mladi krompir) u uslovima gde postoje sistemi za navodnjavanje (soja , suncokret , kukuruz , povre) Naknadni usevi vrste koje se gaje nakon zavrene proizvodnje glavnog useva. To je obino jesenje ili ozimo povre (salata, spana, kupusnjae, lukovi i sl.); Meukultura (meuusevi) obino dve gajene biljne vrste, jedna glavna i jedna sa kraom vegetacijom, koja se ranije skida i omoguava glavnoj da nesmetano nastavi rast i razvoj. Na primer: paradajz kao glavni usev, a druga meukultura salata, rotkvica, zeleni luk ili keleraba; Potkultura (podusev) vrsta ije se seme seje u ranije zasnovan usev, koji se nakon skidanja prvog naglo pone razvijati i donositi uspean rod. Na primer, u ozimu penicu u prolee se useje mrkva. Prilikom sastavljanja plodoreda, odnosno izbora preduseva ili sastavljanja setvenog plana za proizvodnu godinu, treba imati u vidu kakvi su odnosi meu gajenim biljnim vrstama. Poznato je da neke biljne vrste ele da se samostalno razvijaju, bez prisustva drugih vrsta. Meutim, postoji i pojava korisnog delovanja jedne biljne vrste na drugu, na taj nain to tite jedna drugu od bolesti i tetoina. Neke biljne vrste imaju stimulativna sredstva koja povoljno deluju na druge biljne vrste u njihovoj sredini. Zapaeno je da se penica bolje razvija i da je manje napadaju bolesti ako se u njenoj sredini nalaze i biljke kukolja. Isto tako, odavno se gaje kao zdrueni usevi pasulj, tikve (bundeve) i kukuruz. Zapaeno je da one bolje uspevaju ne-

Tabela 8.3 Primer etvoropoljnog povrtarsko ratarskog plodoreda

Godina 1

I polje Penica + krastavci ili boranija Kukuruz ili . repa Rani krompir + kupusnjae Soja

II polje Kukuruz ili . repa Rani krompir + kupusnjae Soja Penica + krastavci ili boranija

III polje Rani krompir + kupusnjae Soja Penica + krastavci ili boranija Kukuruz ili eerna repa Soja

IV polje

Penica + krastavci ili boranija Kukuruz ili eerna repa Rani krompir + kupusnjae

4 40

go ako se gaje u istim kulturama. Moda se to moe pripisati mikroklimatu date sredina (bolja oplodnja, zdravije biljke i sl.). Neke biljke svojim mirisom odvraaju tetoine i time tite ne samo sebe, ve i one koje se nalaze u njihovoj blioj okolini. Tako, na primer, ako se u polju sa kupusom na raznim mestima posadi po koja biljka paradaj za, bie neznatan napad kupusara, jer leptiri kupusara ne podnose miris paradajza, pa kad to osete lete dalje da bi poloili jaja. Ova pojava samozatite ima veliki znaaj u zatiti biljaka. Odreenom kombinacijom meovitog gajenja biljnih vrsta smanjie se upotreba hemijskih sredstava, a dobie se zdraviji proizvodi. Istina, neke se biljne vrste pomau i tite, a neke jedna drugoj smetaju.

8.7 Nepovoljni uslovi za rast korova


Borba protiv korova je aktuelna u svim sistemima zemljoradnje. Pored hemijskih mera suzbijanja, koje su efikasne, ali koje imaju za posledicu zagaenje ivotne sredine, dobra poljoprivredna praksa preporuuje primenu raznih agrotehnikih mera kojima se vri suzbijanje korova ispod praga tetnosti, a ne unose se pesticidi u zemljite.
Dobra poljorivredna praksa preporuuje suzbiljanje korova korienjem agrotehnikih mera: Setvom deklarisanog semena Pravilnim plodoredom Odgovarajuom obradom zemljita Uniitavanjem korova fizikim i mehanikim putem

8.6.3 Planovi plodoreda i ubrenja


Plodored se uspostavlja na osnovu zahteva vrsta prema obradi zemljita, ubrenju stajnjakom i predusevu. U odnosu prema ubrenju stajnjakom, povre delimo u tri grupe: I grupa vrste koje se obino ubre stajnjakom (vreaste vrste, kupusnjae, paradajz, paprika, plavi patlidan, celer, praziluk, beli luk); II grupa vrste sa manjim zahtevom za stajnjakom i esto se gaje druge godine posle unoenja stajnjaka (korenaste vrste, crni luk, salata, spana, rotkva, rotkvica); III grupa vrste koje obogauju zemljite azotom (graak, boranija-pasulj, bob). U tropoljnom plodoredu, prvo polje uvek zauzimaju vrste iz I grupe, drugo polje iz II grupe, a tree polje vrste iz tree grupe. Njihovom smenom dobija se trogodinji ciklus gajenja povra. Pravilni i racionalni plodoredi imaju uglavnom tri ili etiri grupe useva: okopavine, strna ita, zrnene mahunarke i trave.
Tabela 8.4 Primer pravog jednostavnog plodoreda

8.8 Mere za spreavanje erozije


Erozija je prirodna pojava, koja je postojala i pre pojave ljudi, a moe dovesti do znaajnog smanjenja plodnosti zemljita. Meutim, primenom modernih postupaka poljoprivredne proizvodnje ljudi su na mnogim mestima ubrzali erozione procese, to je dovelo do znaajnog smanjenja plodnosti zemljita na brojnim lokacijama. Erozija obuhvata eroziju vodom i eroziju vetrom, koje dovode do gubitka povrinskih delova zemljita, deformacije terena, pojava dina, greda i slino. Takoe do gubitka zemljita dolazi esto u oblastima gde je prisutna neplanska sea uma. Erozija vodom uglavnom je karakteristina za zemljista pod nagibom, a faktori ublaavanja erozije su stabilna, strukturna, propusna i peskovita zemljita. Zemljita u podnoju (koluvijalna zemljita) prihvataju zemljite odneto erozijom sa padina, te tako i ona gube povoljna fizika svojstva, poto su obino zbijena i slabo propu-

Plodoredna polja I 2002 2003 2004 2005 Ozima penica Kukuruz Jari ovas Grahorica Kukuruz Jari ovas Grahorica Ozima penica II III Jari ovas Grahorica Ozima penica Kukuruz Grahorica Ozima penica Kukuruz Jari ovas 41 IV

Preporuke vezane za izbegavanje erozije izazvane vodom Uzgajati viegodinje useve, to je vie mogue Ukoliko je neophodno, oranje vriti po konturama parcela Izbegavati ostavljanje degradiranih povrina tokom zime Izbegavati prekomernu ispau na padinama Aktivno sprovoditi sejanje trave Sprovesti terasiranje terena u veini strmih oblasti

sna za vodu. Erozija vodom takoe dovodi do ispiranja kore novog sistema, pri emu je najznaajniji gubitak azota i fosfora jer oni mogu poremetiti hemijsku ravnoteu u rekama, jezerima i morima. U oblastima podlonim eroziji vodom, vano je da padine budu prekrivene vegetacijom, jer korenje drvea, bunja, trave i useva spreava spiranje zemljita. Erozija vetrom naroito je izraena u ravniarskom podruju koje je bez vegetacije, a intenzitet erozija zavisi posebno od jaine, duine trajanja i pravca vetra. Eolska erozija je prisutna na celom prostoru Vojvodine, a najizraenija je u junom Banatu, istonom Sremu i severnoj Bakoj. Pored odnoenja finih estica zemljita, vetar mehaniki oteuje biljke, to moe prouzrokovati oteenja biljaka ili poleganje useva. U oblastima podlonim eroziji vetrom, treba izbegavati aktivnosti koje dovode do stvaranja ogoljenih povrina, kao to su obraivanje zemljita, oranje po nagibu terena, ispaa na degradiranim povrinama, sea drvea i bunja.
Preporuke vezane za izbegavanje erozije izazvane vetrom Koristiti odgovarajue planove plodoreda, ukljuujui gajenje viegodinjih travnih, ili travno-leguminoznih smea Oranje obavljati u optimalnim uslovima; kada zemljite nije suvo, treba koristiti metode redukovane obrade ili bez obrade zemljita, zatim direktne setve zatitnih kultura, ili strnita, itd. Stvoriti vetrozatitne umske pojaseve, koristiti prenosne prepreke i vriti navodnjavanje tokom kritinih perioda

nja na biljke, kao i kontaminacije i degradacije zemljita i drugih ekosistema, kao to su podzemne vode i vazduh. Elementi kao to su: NO, NO-, H S-, SO42, Cl-, Fe2+, Na+, Mn2+; Cu2+, BO3+, SeO6- normalno se nalaze u zemljitu, ali ako se nau u visokim koncentracijama u zemljinom rastvoru ili adsorptivnom kompleksu zemljita mogu postati opasni. Do poveanja koncentracije mobilnih formi ovih elemenata moe doi usled prirodnih, pedo i geohemijskih faktora, ali i usled nepravilnog ubrenja, kiselim kiama i aerozagaenjem. Viak sulfata, hlorida, mobilnog gvoa i mangana moe da izazove zakieljavanja, a viak natrijuma alkalizaciju zemljita. Vee koncentracije mobilnog aluminijuma imaju fitotoksian efekat ukoliko je pH zemljita manji od 4,5. Opasne materije u zemljitu predstavljaju teki metali, radionukleidi, sintetike organske materije i pesticidi. Ovi elementi nemaju nikakvu fizioloku ulogu u razviu biljaka, ve akumulacijom ovih materija u biljnim organima oni mogu dospeti lancima ishrane u organizam ivotinja i ljudi, dok u visokim koncentracijama mogu imati toksine efekte. Zbog takvih toksiTabela 8.5 Optimalne i maksimalne dozvoljene koliine pojedinih elemenata u zemljitu

Optimalne vrednosti mg/kg

Maksimalne dozvoljene koliine mg/kg

EleLako Lako Ukupno Ukupno menti rastvorljiv rastvorljiv Fe Zn Mn Cu B Se F Al 2050 1020 520 2080 450 2100 40100 210 0,52,0 0,1 0,5 200 50 100 50 300 300 200

8.9 Kontaminacija zemljita


Materije koje mogu naruiti prirodnu plodnost zemljita i ugroziti ishranu biljaka nazivaju se opasnim i tetnim, zbog fitotoksinog delova42

nih efekata, zakonom su regulisane maksimalne dozvoljene koliine.


Tabela 8.6 Prosene i maksimalne dozvoljene koliine tekih metala u zemljitu

Elementi

Raspon

Najee vrednosti
mg/kg-1

Maksimalne dozvoljene koliine 20 2 100 2 50 100 50

Arsen

1 50

2 20 0,1 1,0 10 50 0,1 1,0 10 50 1 20 10 100

Kadmijum 0,01 1,0 Hrom iva Nikl Olovo 1 100 0,01 1,0 1 100 1 100

Vanadijum 10 200

Teki metali su sledei: As (arsen), Cd (kadmijum), Cr (hrom), Hg (iva), Ni (nikal), Pb (olovo) i V (vanadium), a potiu iz industrijskih postrojenja za preradu metala, hemijske industrije, termoelektrana, od izduvnih gasova automobila, kao i usled korienja otpadnih industrijskih i komunalnih voda, a zatim i komunalnih muljeva (komposta) kao organskih ubriva. Jo jedan izvor akumuliranja tekih metala predstavlja primena fosfornih ubriva, kojima se u zemljite mogu uneti znaajne koliine tekih metala. Mobilnost tekih metala, posebno onih iz antropogenog zagaenja zemljita, zavisi od reakcije zemljita, sadraja organskih materija i koloidne gline, mehanikog sastava zemljita, vlanosti itd. U zemljite sa otpadnim muljem i neadekvatno proizvedenim stajskim ubrivom mogu dospeti i patogeni mikroorganizmi Escherichia coli, Salmonela, Proteus, koji u organizmu ivotinja i oveka mogu izazvati neeljene posledice po zdravlje.

43

Stoarstvo i dobrobit ivotinja


9. STOARSTVO
mljite, radni i drugi potencijal i mehanizacija. Na stoarskoj proizvodnji kao sirovinskoj bazi zasnivaju se i razvijaju prehrambena, tekstilna, hemijska, farmaceuska i industrija stone htane. Poljoprivredno stanovnitvo ostvaruje od stoke i stonih proizvoda preko 60 % od ukupnog dohotka. Odgovarajui nain ishrane i uzgoja domaih ivotinja predstavlja osnovu za visoko produktivno stoarstvo. Visoka produktivnost je mogua jedino ukoliko gajimo visoko kvalitetna grla, hranimo ih pravilno i uzgajamo u uslovima koji zadovoljavaju njihove fizioloke potrebe. Dananji uzgajivai moraju takoe da vode rauna o uticaju njihove proizvodnje na okolinu. Briga o zdravlju ivotinja i njihov uticaj na okolinu su veoma vani bilo da se radi o malim ili velikim farmama, ali treba istai da postoji mnogo vie problema koje treba reavati na velikim nego na malim farmama. Na veini velikih farmi koliina proizvedenog stajnjaka moe da bude tolika da se ne moe postii proces prirodnog recikliranja hranjivih sastojaka to rezultira curenjem i gubitkom hranjive materije a posebno azota. Ispravnost hrane je drugi aspekt, koji e ubudue igrati vrlo vanu ulogu prilikom odabira proizvoda od strane potroaa. Potroai zahtevaju proizvod koji nee uticati na njihovo zdravlje, bilo direktno ili indirektno, i proizvode koji su proizvedeni korienjem metoda koje nisu tetne za okolinu. Zato je za sve farme, nezavisno od njihove veliine, veoma vano da stvore dobre uslove za dobrobit ivotinja i oveka i da rade na smanjivanju njihovog tetnog uticaja na okolinu.

9.1 Privredna vanost domaih ivotinja i svrha njihovog odgajivanja


Domae ivotinje imaju veliki znaaj u ivotu oveka koji njihovim uzgajanjem dobija raznovrsne proizvode nezamenljive za ishranu i odevanje ljudi, kao i stajnjak, nusproizvod stoarstva, koji je u ratarskoj, povrtarskoj i voarskoj proizvodnji neophodan za odravanje plodnosti i povoljne strukture zemljita. Takoe, domae ivotinje su sposobne da razliite vrste biljnih hraniva, a preivari ak i gruba hraniva ili nusproizvode prehrambene industrije (kao to su repini rezanci, melasa, dibra, komina, sladne kukuruzne klice) oplemene i transformiu u visoko vredne animalne proizvode kao to su meso, mleko vuna. Za uzvrat vraaju zemljitu neophodne sastojke preko stajnjaka. Ovo nam ukazuje na usku povezanost stoarske i biljne proizvodnje. Stoarsku proizvodnju moramo dakle, u normalnim prilikama, smatrati bitnom osnovicom biljne proizvodnje i obrnuto. Veliki deo nae zemlje ine livade i panjaci (oko 40%) koji se jedino preko stoke mogu iskoristiti. U brdsko-planinskim regionima stoarstvo je najvanija a ponekad i jedina grana poljoprivrede. Prema tome, preko stoarstva se naintenzivnije iskoriava poljoprivredno ze44

9.2 Odreivanje zastupljenosti domaih ivotinja na farmama


Zastupljenost grla na farmi predstavlja odnos broja svih vrsta i kategorija stoke i raspoloivih obradivih povrina na farmi. Ovaj odnos je veoma bitan za ouvanje okoline, jer ukazuje kolike su objektivne mogunosti farme da pravilno upotrebi svu godinje proizvedenu koliinu stajnjaka gajenih grla, a da pritom ne prekorai

maksimalnu preporuenu stopu primene stajnjaka po jednom hektaru. Prekomerno doziranje azota, fosfora i kalijuma putem ubriva predstavlja rizik od zagaenja podzemnih i povrinskih voda ovim nutrientima. Pritom je azot posebno sklon ispiranju pri prekomernoj ili na drugi nain neadekvatnoj upotrebi stajnjaka (vidi poglavlja 2 i 10). Stoga u zemljama EU postoji preporuka, a u zonama ugroenim od zagaenja nitratima i zakonsko ogranienje, da prosena koliina stajskog ubriva koja se svake godine iznosi na obradive povrine, ukljuujui i ubrivo koje ostaje na panjacima posle ispae, ne bi trebalo da prelazi koliinu od 170 kg azota po hektaru obradivog poljoprivrednog zemljita. Da li farma gaji adekvatan broj grla stoke po hektaru raspoloivih obradivih povrina, sa gledita ouvanja okoline, moe se utvrditi izradom Plana upravljanja nutrijentima za farmu. Planom se odreuje ili procenjuje godinja proizvodnja stajnjaka svih vrsta i kategorija stoke na farmi, uzimajui u obzir sve specifinosti vezane za nain dranja i ishranu ivotinja, tip stajnjaka koji se proizvodi, nain izubravanja, skladitenja i nege stajnjaka, kao i druge bitne faktore (vidi poglavlje 10). Na osnovu ve odreene proizvodnje stajnjaka procenjuje se koliko kilograma azota godinje se proizvodi na farmi, odnosno u stajnjaku, Prilikom procene uzimaju se u obzir sve specifinosti vezane za tip, nain rukovanja i uvanja stajnjaka na odreenoj farmi, a najbolje je uraditi hemijsku analizu koja e pokazati vrednosti nutrijenata u stajnjaku. Plan upravljanja nutrijentima na farmi treba da sadri i godinji plan upotrebe stanjaka na svim raspoloivim obradivim povrinama, uzimajui u obzir zahteve kultura koje e se gajiti, plodnost zemljita, sadraj nutrijenata u stajnjaku i osoci, naina ubrenja biljaka (vidi poglavlja 8 i 10). Prosena koliina azota (dobijenog iz sopstvene proizvodnje stajnjaka) koja se upotrebi na farmi u toku godine po jedinici obradive povrine izraunava se tako to se godinja proizvodnja azota na farmi (izraena u kg) podeli sa brojem ha obradivih povrina kojima farmer raspolae. Ukoliko ovaj iznos prelazi 170 kg N/ha, farmer treba da smanji broj grla, kupi/zakupi dodatnu obradivu povrinu, proda/ustupi viak stajnjaka ili sklopi dugoroni ugovor sa farmama koje nemaju dovoljan broj grla za proizvodnju stajnja-

ka koja im je potrebna za ubrenje raspoloivih obradivih povrina.


Nitratna direktiva Evropske unije (91/676/EEC) koja se odnosi na zatitu voda od zagaenja izazvanog nitratima iz poljoprivrednih izvora propisuje da zemlje lanice EU moraju odrediti zone na svojoj teritoriji koje su ugroene ili potencijalno ugroene od zagaenja nitratima poreklom iz poljoprivrede, uspostaviti akcione programe i programe monitoringa za ove zone, kao i uspostaviti Pravila dobre poljoprivredne prakse koja e biti obavezna za primenu u ugroenim zonama. Ovom direktivom se propisuje i da se u ugroenim zonama primene odreene mere kojima e se osigurati da, kod stoarskih farmi, koliina stajnjaka primenjenog na poljima svake godine nee premaiti koliinu stajnjaka koji sadri 170 kg N/ha. Neke zemlje ovu restrikciju primenjuju na celoj svojoj teritoriji.

9.3 Briga o ivotinjama


Stoku treba drati u uslovima koji ispunjavaju zahteve koji odgovaraju odreenim vrstama ivotinja i uzgoja i koji treba da obezbede ouvanje zdravlja ivotinja, visoku produktivnost, niske trokove za stonu hranu i radnu snagu, kvalitetnu proizvodnju uz zatitu okoline od zagaivanja.
Pravinik o veterinarsko-sanitarnim uslovima objekata za uzgoj i dranje kopitara, papkara, ivine i kunia (Sl. gl. RS br. 81/06) lan 4 Farma mora da bude izgraena tako da omogui odgovarajue mikroklimatske i zoohigijenske uslove zavisno od vrste ivotinja. lan 18 Osvetljenje, temperatura i vlanost vazduha, kruenje vazduha, koncentracija gasova i praine u vazduhu, intenzitet buke i higijena u prostorijama i prostorima u kojima borave ivotinje mora da bude u granicama koje nisu tetne za ivotinje.

9.3.1 Unutranje ureenje staja


Unutranje ureenje staja treba da bude takvo da podrava dobre uslove za ivotinje i visoku produktivnost. Jedna od opcija je da odrava ivotinje istim to umanjuje higijenske probleme, smanjuje koncentraciju amonijaka i poboljava radne uslove zaposlenih. Danas postoji trend harmonizacije standarda u oblasti i vezano za mere koje se tiu brige o zdravlju ivotinja, kako u EU tako i u Evropi uopte. Visina prostorija od poda do krova takoe je vaan parameter za zdravlje ivotinja. Mikro45

Mere koje se preporuuju za uzgoj domaih ivotinja

razliite vrste ivotinja i uslove uzgoja je data u tabeli 9.1.


Tabela 9.1 Preporuka za dnevne koliine materijala za prostirke prema vrstama ivotinja i uzgoja

Muzne krave Junad Telad Tovni bikovi

Vezani sistem; boks 1,85 m duine i 1,1 m irine ili 2,35 m2 Slobodni sistem; 2,8 m2 po odraslom grlu 6 18 meseci: 1,85 duine, 0,9 m irine 1,8 m2 Vezani sistem; boks 1,7 m2 Slobodni sistem: 2,3 m2 Sama krmaa: 1,3 m2 Krmaa sa prasadima: 1,3 m2 za krmau i 0,15 m2 /prase odvojenog prostora 0,650,8 m2

ivotinja

Vrsta uzgoja

Material za prostirke u kg/dan po ivotinji 3,0 5,0 0,3 1,0 1,0 3,0 1,0 3,0 1,0 5,0 2,0 1,0

Vezani Muzna krava Duboka prostirka Lige boksovi U pojedinanim Telad do 6 boksovima meseci staroU grupnim sti boksovima Junad 612 meseci Junad 1224 meseci Sistem krava sa teletom Tovne svinje Krmaa sa prasadima Duboka prostirka Slobodni s pregradama Duboka prostirka Slobodni s pregradama Slobodni s prostirkom Na dubokoj prostirci Na prostirci

Krmae Tovne svinje:

klima u stajama e biti mnogo bolja sa poveanjem zapremine prostorija. Za nove objekte za dranje muznih krava visina zidova ne treba da bude manja od 5 m. Za manje staje unutranja visina prostora treba da bude od 2,75 do 3 m. Visina prostorija za tov svinja treba da bude do 2,70 m. Pored dimenzija prostora po grlu, pravilan smetaj grla zahteva odgovarajuu rasvetu kao i dnevnu svetlost. Preporuuje se da se na svakih 20 m2 stajskog prostora izgradi 1m2 prozorskih povrina. Voda za pie treba da bude obezbeena u koliinama i kvalitetu koji odgovara uzgoju, nivou proizvodnje i starosnoj dobi odreene vrste ivotinja. Prolazi za hranjenje ivotinja treba da su napravljeni sa neklizajuom povrinom koja je otporna na urin i dezinfikciona sredstva. Nagib poda u prolazima ne treba da bude vei od 2%. U boksovima i prostoru za spavanje prasadi nagib poda ne treba da bude vei od 2%. Prostor u kom ivotinje lee treba da bude suv, da je termiki izolovan a takoe da bude otporan na urin i dezinfekciona sredstva. Korienje prostirke od slame, piljevine i dr. doprinee udobnosti ivotinja. U stajama sa sistemom za poluteno ubrivo, slama treba da bude iseckana na sitne komade. Preporuka za prostirke za 46

Na tritu se danas mogu nabaviti gumeni madraci pomou kojih mogu da se naprave dobri uslovi u prostoru gde ivotinje lee bez korienja materijala za prostirke.

9.3.2 Postupanje sa stajskim ubrivom u stajama i iznoenje stajnjaka


Isparavanje amonijaka poinje odmah nakon ekskrecije fecesa i urina. Procenjuje se da samo usled provetravanja staja gubi otprilike 10% azota od ukupno proizvedene koliine. Gubitak amonijaka u stajama zavisi od faktora kao to su intervali izubravanja, separacija mokrae, veliina povrina u stajama koje su prekrivene ubrivom, temperature unutar staja i sadraja sirovih proteina u hrani. Zbog toga je vano da se ubrivo iznosi iz staja i da se povrina na po-

dovima i zidovima koja je zaprljana stajnjakom svede na minimum.

na zdravlje ivotinja i smanjie sposobnost produktivnosti ivotinja. Previsoka koncentracija sumpor vodonika H2S moe biti smrtonosna Amonijak je gas otrog mirisa koji se oslobaa iz stajnjaka. Oteuje sluzokou dok dugotrajnim udisanjem izaziva oboljenje plua. Dolaskom u krvotok vezuje se za hemoglobin to umanjuje transport kiseonika i izaziva anemiju. Sumpor-vodonik je vrlo otrovan gas. Nastaje razlaganjem proteina, utie na nervni sistem i dovodi do smetnji u disanju. Izaziva trovanje i u malim koliinama koje ne mogu da se osete ulom mirisa, mada ima veoma jak miris koji podsea na pokvarena jaja. Ugljen-monoksid je gas bez boje i mirisa, tei od vazduha, a nastaje nepotpunim sagorevanjem pri otvorenom plamenu. Ovaj gas je veoma otrovan i vezuje se u pluima za hemoglobin, onemoguavajui preuzimanje kiseonika, zbog ega nastaje guenje. Dozvoljena koncentracija je od 40 do 100 ppm. Ugljen dioksid je normalan sastojak vazduha. Pri veoj koncentraciji izaziva smetnje u disanju pri duem udisanju dovodi do trovanja i guenja ivotinja. Praina u objektima potie od hrane, slame, polena, plesni, parazita i dr. Moe da bude nosioc ivih mikroorganizama esto i patogenih. Praina koju ivotinje udiu utie na zdravlje i prirast. Praina negativno utie i na zdravlje farmera i vek korienja opreme

9.3.3 Povrina u stajama zaprljana stajskim ubrivom


Isparavanje amonijaka zavisi od toga kolike su povrine stajnjaka izloene na otvorenom. Sa manjih povrina e gubici biti manji nego sa veih. Izraunavanja su pokazala da se smanjivanjem zaprljanih povrina za 20% u vezanom sistemu uzgoja, gubitak amonijaka smanjuje za 15%. Curenje ili prosipanje vode iz sistema za napajanje stoke poveava povrinu koja je kontaminirana stajnjakom zato se ono treba kontrolisati i popravljati.

9.3.4 Izdvajanje (mokrae) urina i temperatura u stajama


Najvei gubitak amonijaka potie iz urina (mokrae). Zbog toga je razdvajanje urina veoma vano i to se urin pre ukloni iz staje to e isparavanje amonijaka biti manje. Gubitak amonijaka veoma zavisi od temperature u stajama. Smanjenjem temperature u stajama sa 15 na 10C emisija amonijaka se redukuje za priblino 40%.
Prepo ruke za brigu o ivotinjama u svim vrsta ma staja za krave i svinje uvati ivotinje u uslovima koji omoguavaju dobro zdravlje ivotinja i visoku produktivnost Staje za goveda i svinje treba da imaju prirodnu svetlost i odgovarajue osvetljenje Pijaa voda bi trebalo da bude obezbeena za sve ivotinje u dovoljnoj koliini i kvalitetu Drati staje i ivotinje istim Povrine za leanje ivotinja treba da budu suve i iste Staze ne smeju da budu klizave i treba ih drati to je mogue istije Iznositi stajnjak najmanje dva puta u 24 sata

9.4.1 Ventilacija
Obezbeenje efikasnog sistema izmene vazduha u objektima je jedan od vrlo znaajnih zahteva koji se moraju potovati kod izgradnje objekata u stoarstvu. Putem ventilacije se reguliu vani parametri mikroklimata u stajama kao to su sadraj kiseonika, temperatura vazduha, sadraj vlage i koncetracija tetnih gasova u vazduhu. Zbog izuzetnog znaaja za reproduktivne i proizvodne osobine i zdravlje domaih ivotinja temperatura vazduha je vrlo vaan mikroklimatski faktor. Poveana vlanost vazduha pri niskim temperaturama kod ivotinja ima tendenciju da vlai dlani pokriva i u takvoj situaciji gubici toplote putem provodljivosti budu znaajni. Sa druge strane visoka vlanost omoguava preivljava47

9.4 Mikroklima u stajama


Mikroklima unutar staja je rezultat grejanja i emisije razliitih gasova koje proizvode ivotinje, konstrukcije tale, sistema ventilacije i spoljne temperature. Suvie visoka koncentracija tetnih gasova kao to je amonijak, NH3, sumpor vodonik, H2S, ugljen monoksid, CO, ugljen dioksid, CO2, i organska praina ima tetni uticaj

nje veine patogenih mikroorganizama, ime se poveava rizik pojava zaraza. Poveana temperatura praena veom vlanou vazduha uslovljava respiratorne tekoe i porast unutranje temperature ivotinja. Vazduh koji je vrlo suv sui sluzokou disajnjih puteva te uslovljava oteano disanje ivotinja. Tokom zimskog perioda problem je smanjiti vlanost u stajama. Visoka vlanost uzrokuje znojenje ivotinja; bakterije se ubrzano razmnoavaju a visoka vlanost teti i konstrukciji zgrade. Iz tih razloga je veoma vano da se ne zatvaraju ventilacioni otvori ve omoguiti izlaz vlage. Goveda se mogu drati na niskim temperaturama, ali se ne preporuuje dranje na temperaturama niim od 5C jer mogu imati zdravstvene probleme. Svinje su osetljivije na niske temperature (posebno mlae kategorije), pa zato dobar ventilacioni sistem mora podrazumevati i grejanje. Tokom letnjeg perioda problem je spustiti temperaturu u stajama. Temperatura u stajama ne bi smela da pree 26C. Ovo je veoma vano za staje u kojima stoka boravi preko cele godine. U ovakvim stajama postoji stvarna potreba za efikasnom opremom za ventilaciju.
Preporuke za mikroklimu za sve tipove staja za krave i svinje Ventilacioni sistemi u stajama treba da garantuju optimalnu vlanost vazduha tokom zimskog perioda Tokom letnjeg perioda ventilacioni sistem ne bi smeo da dozvoli prelazak temperature preko 26C Ventilacioni sistem ne bi smeo da dozvoli da koncentracije amonijaka, sumpor vodonika, ugljen monoksida, ugljen dioksida i organske praine prelazemaksimalne koncentracije Koncentracija amonijaka u unutranjem vazduhu moe se smanjiti: Iznoenjem ubriva najmanje 2 puta u 24 sata Minimiziranjem povrina pokrivenih stajnjakom Razdvajanjem urina od stajnjaka ve u stajama i odnoenje u skladita to je pre mogue Izbegavanjem nepotrebne koliine jednostavnih proteina u hrani ime se poveava efikasnost azota i smanjuje gubitak amonijaka.

se malo kretati. ivotinje koje su vezane nemaju dovoljno kretanja. Zato se preporuuje izvoditi stoku na pau od maja do septembra da bi se poboljalo njihovo zdravlje. Mogunost da ivotinje provedu nekoliko sati svakoga dana napolju povoljno utie na njihovo zdravlje.

9.6 Odlaganje ivotinjskih leeva


Prema regulativi svaki sluaj uginule ivotinje mora se prijaviti nadlenoj veterinarskoj inspekciji. Inspekcija treba da ispita leeve i da daje uputstva u vezi njihovog nekodljivog uklanjanja. ivotinje sa zaraznim bolestima moraju uvek biti spaljene, a samo spaljivanje kontrolie veterinarska inspekcija. U Srbiji se preporuuje da svaka optina treba da ima stono groblje (izgradnju insineratora odreuje broj stoke) i nadleni tim strunjaka kao i transportna sredstva za uklanjanje leeva. Nije dozvoljeno uginule ivotinje odlagati (uklanjati) na divljim smetlitima i mestima za kompostiranje. Ako nadlene veterinarske slube dozvole farmeru da pokopa uginulu ivotinju, pre pokopavanja ivotinja se mora tretirati na odgovarajui nain prema propisima o nekodljivom uklanjanju leeva (tretirati dezinfekcionim sredstvom i dr.). Mesto za pokopavanje ivotinja mora zadovoljavati sledee uslove: Da je 500 m najmanje udaljeno od naseljenog mesta Da je 250 metara najmanje udaljeno od bunara, izvora ili buotine koji slue za vodosnabdevanje ljudi i stoke Da je 30 m najmanje udaljeno od izvora ili vodotoka i 10 m najmanje od odvodnog kanala
Pravilnik o nainu nekodljivog uklanjanja ivotinjskih leeva i otpadaka ivotinjskog porekla i o uslovima koje moraju da ispunjavaju objekti i oprema za sabiranje, nekodljivo uklanjanje i utvrivanje uzroka uginua i prevozna sredstva za transport ivotinjskih leeva i otpadaka ivotinjskog porekla (Sl. gl. SFRJ br. 53/89) lan 9: ivotinjski leevi i otpaci ivotinjskog porekla transportuju se do objekta za sabiranje, utvrivanje uzroka uginua i nekodljivo uklanjanje, po pravilu, odmah ili najkasnije u roku od 12 asova u letnjem periodu, odnosno u roku od 24 asa u ostalim periodima godine.

9.5 Potreba ivotinje za kretanjem


Svim ivotinjama je potrebno kretanje. U manjim gazdinstvima gde ivotinje nemaju slobodan pristup svim delovima zgrade, ivotinje e 48

Grobna jama treba da bude takve dubine da nakon pokrivanja ivotinjskog lea debljina zemlje bude najmanje ? m Dno mesta na kome se le zakopava mora da bude najmanje 1 m iznad najvieg nivoa podzemnih voda

9.7. Kvalitet ivotinjskih proizvoda


Dobro izbalansiran obrok sa odgovarajuom energetskom vrednou i koliinom proteina, vitamina i minerala jedan je od najvanijih uslova za postizanje dobrih reproduktivnih i proizvodnih karakteristika u stoarskoj proizvodnji. Dobro izbalansiran obrok treba da bude prilagoen potrebama svih vrsta i kategorija domaih ivotinja u skladu sa savetima strunjaka. Cena mleka obino zavisi od nivoa primenjenih higijenskih standarda, merenih prisustvom bakterija i somatskih elija i procenta proteina i mlene masti. Uobiajen standard kvaliteta je minimalni sadraj mlene masti 3,8 % u proseku a mleko najboljeg kvaliteta treba da sadri

minimum 3,3% proteina, broj somatskih elija ispod 300.000 i broj bakterija ispod 100.000. Hranite ivotinje higijenski ispravnom hranom. Treba izbegavati biostimulativne prehrambene materijale, s obzirom da e oni uticati na druge ive organizme u ivotnom ciklusu. Mnogi potroai su svesni rizika i izbegavaju kupovinu hrane proizvedene uz pomo stimulatora rasta, a ovo e umanjiti potrebu za ovakvim proizvodima. Zemlje EU su u procesu regulisanja upotrebe stimulatora rasta. Preporuuje se farmerima da ivotinje osiguraju od vie sile ili bilo koje vrste bolesti ili povrede ivotinja, poto e ovo smanjiti njihovu ekonomsku tetu.
Preporuke za proizvodnju visoko-kvalitetnih proizvoda od krava i svinja Drati staje i ivotinje istim Hraniti ivotinje higijenski ispravnom hranom Ne koristiti nedozvoljene stimulatore rasta

49

Upotreba i rukovanje stajnjakom i organskim otpadom


10. STAJNJAK
staje faktor zagaivanja spoljne sredine i podzemnih voda o emu se danas posebno mora voditi rauna kako zbog sve vee zagaenosti ivotne sredine koja ugroava oveka i ivotinje, tako i zbog eventualnih sankcija koje bi proizvodnju opteretile dodatnim trokovima.

10.2 Sistemi za rukovanje stajskim ubrivom


Dobre sisteme za rukovanje stajnjakom karakteriu mere za poveanje efikasnosti upotrebe nutrijenata, to bi uticalo na smanjenje gubitaka hranljivih materija. Dobri sistemi za rukovanje stajnjakom, takoe smanjuju izdatke za mineralna ubriva; oko jedne treine azota potrebnog biljkama (potreba useva za nutrijentima) moe se zameniti stajskim ubrivom. Zatim, sistem za rukovanje doprinosi boljim sanitarnim i higijenskim uslovima za ivotinje i osoblje, a takoe smanjuje rizik od zagaivanja bunara, vode za pie i drugih vodnih resursa.

10.1 Uvod-proizvodnja i rukovanje stajnjakom


Stajnjak je osnovni nusproizvod stoarske proizvodnje, i smatra se da je kao takav najbolje, najjeftinije i najkvalitetnije ubrivo kojim se odrava i popravlja kvalitet i struktura zemljita. Prevreli stajnjak prestavlja heterogenu masu, u zavisnosti od strukture obroka kojim se domae ivotinje hrane, koliine vode u njemu, duine skladitenja, naina pakovanja, upotrebljene prostirke i dr. Stajnjak kao nusproizvod stoarske proizvodnje ima karakteristike koje su pod uticajem mnogih faktora, ukljuujui obrok, kategoriju i vrstu domaih ivotinja i metod rukovanja, skladitenja i tretmana. Stajnjak takoe moe da ukljui prostirku, ostatke hrane, viak upotrebljene vode i zemlju, tako da njegov konaan sastav kada je pripremljen za primenu, veoma varira. U zavisnosti od naina dranja domaih ivotinja tj, da li se one dri na prostirci ili ne, kao nusproizvod se javlja VRSTI, odnosno TENI stajnjak. VRSTI stajnjak prestavlja meavinu fecesa (izmeta), mokrae i prostirke dok se TENI stajnjak sastoji od fecesa, mokrae, ostataka hrane, dlake itd. Prema tome, prevreli stajnjak predstavlja ubrivo koje obogauje zemljite organskim materijama. Meutim ako se stajnjak ne zaorava na njivi ve se samo skladiti na povrini zemlje, po50

Slika 10.1. ematski prikaz rukovanja stajnjakom od staje do useva ukljuujui i ekonomsku raunicu poljoprivrednika

10.2.1 Vrste stajskog ubriva


Stajsko ubrivo nije standardizovani proizvod i razlikuje se od farme do farme. Na karakteristike stajnjaka utiu mnogi faktori, kao npr.: vrsta ivotinja nain uvanja ivotinja vrsta i koliina hrane i nain ishrane nivo proizvodnje

Slika 10.2. Glavne komponente stajskog ubriva

tehnologija koja se koristi pri rukovanju stajskim ubrivom znanje i iskustvo u upravljanju. Stajsko ubrivo je mea vina fecesa i mokrae, prostirke i vode, to je prikazano na slici 10.2.

Koliina proizvedenog fecesa i urina zavisi od vrste ivotinja, vrste hraniva i naina ishrane kao i kapaciteta za uzgoj ivotinja. Prostirka se, kao komponenta sastoji od iskorienog materijala prostirke i ostataka nepojedene hrane (rastura sa hranilica).

Slika 10.3. emarski prikaz raspodele komponenti vode, fecesa, urina i prostirke u 3 vrste stajskog ubriva, vrsto, stajsko ubrivo, teno stajsko ubrivo i osoka kao i prikay skladitenja razliitih tipova stajnjaka.

51

Kao to je ve pomenuto, stajsko ubrivo e se razlikovati od farme do farme, imajui u vidu da se razliiti tipovi stajnjaka tretiraju na razliite naine i da imaju razliit sadraj nutrijenata. Radi lakeg opisa mogunosti korienja stajskog ubriva, ono je podeljeno u 2 ili 3 grupe: vrsi stajnjak, teni stajnjak i osoka koja nastaje ceenjem iz vrstog stajnjaka. vrsti stajnjak Stajnjak dobijen od ivotinja koje se dre u zatvorenim prostorijama, sastoji se od fecesa i mokrae pomeanih sa velikim koliinama prostirke, obino slame, na podu prostorija u kojima borave domae ivotinje (u brdsko-planinskim reonima se takoe upotrebljava lie, paprat i strugotine drveta.) vrsti stajnjak bogat slamom moe se slagati na gomilu visine do 3 m. Tokom perioda lagerovanja stajnjaka na betonskim skladitima pod uticajem atmosferskih padavina dolazi do ceenja vode bogate nutrijentima i ta voda se naziva OSOKA. Koliina vrstog stajnjaka izraunava se na osnovu formule: KOLIINA STAJNJAKA (kg) = Suva ma terija hrane (kg)/2 + suva materija prostirke (kg) 4 PRIMER: Ako krava proseno dnevno pojede oko 20 kg suve materije hrane a 5 kg prostirke ima 4,8 kg, suve materije tada dnevna koliina proizvedenog vrstog stajnjaka iznosi (20/2 +4,8) 4, to je 14,8 4= 59,2 kg vrstog stajnjaka dnevno. Proizvodnja stajnjaka ostalih kategorija goveda moe se izraunati na isti nain ili proporcionalno u odnosu na teinu krave u pojedinoj kategoriji. Teni stajnjak Teni stajnjak je meavina fecesa i urina (mokraa), koje proizvode domae ivotinje, sa upotrebljenom tehnikom vodom za pranje, ostacima hrane i dr. Teni stajnjak otie pod dejstvom gravitacije a moe se transportovati i pumpama do skladita Procenat suve materiju se kree izmeu 1 i 10% u zavisnosti od koliine upotrebljene tehnike vode. Ukoliko je procenat suve materije u tenom stajnjaku blizu 10%, preporuuje se dodavanje vode, kako bi se olakao rad pumpi. 52

Proizvodnja tenog stajnjaka u toku 24 asa za pojedine kategorije goveda i svinja data je u nastavku: Kategorija goveda Telad Junad 6-12 mes. Junad 12-24 mes. VSJ/Tovna junad Muzne krave Ukupna dnevna proizvodnja tenog stajnjaka (kg) 7,0 13,0 26,0 32,0 53,0

Kategorija svinja Krmaa sa prasadima Odluena prasad 715 kg Prasad 1525 kg Tovne svinje 2565 kg Tovne svinje 65105 kg Nerastovi

Ukupna dnevna proizvodnja tenog stajnjaka (kg) 10,9 1,3 2,7 3,5
5,5

7,1

Jedan kubni metar sadri priblino 1000 kg tenog stajnjaka. Teni stajnjak ima odreenu vrednost kao ubrivo s obzirom na sadraj vanih hranljivih materija N (azot), P (fosfor), K (kalijum). U svakoj vrsti stajskog ubriva, postoji vie razliitih podvrsta, jer potiu od razliitih vrsta stoke, skladitenja i tretmana.

10.2.2 Vrste otpadnih voda sa farmi


Otpadna voda sa farmi je zajedniko ime za vodu koja izlazi sa farmi zagaena fecesom, urinom, mlekom, deterdentima i drugim hemijskim supstancama. Najtetniji tipovi otpadne vode su tzv. prljava voda i otpadna voda iz silae. Prljava voda Prljava voda je zagaena fecesom, urinom, ostacima hrane, a sakuplja se sa platoa za okupljanje stoke pre mue, spoljnih staza za rukovanje stajnjakom, staza za ivotinje, od pranja pomonih prostorija i prostorija za muu.

Otpadne vode iz silae Otpadna voda koja potie od ceenja ili drenae silae (npr. travne i kukuruzne silae (cele biljke i visoko vlanog zrna).
Pravinik o veterinarsko-sanitarnim uslovima objekata za uzgoj i dranje kopitara, papkara, ivine i kunia (Sl. glasnik RS br. 81/06) lan 10 Otpadne vode koje nastaju tokom proizvodnog procesa ili pranja objekta i opreme moraju se sakupljati u vodonepropusne ispuste i moraju da se preiavaju pre isputanja u prirodne recipijente. Fekalne vode sakupljaju se u odvojene septike jame ili se isputaju u kanalizaciju.

Preporuke za minimiziranje koliine prljave vode koja se stvara na farmama Osnovna pravila su: Koncentrisati povrine koje se zagauju stajnjakom to je mogue vie. Odvoditi atmosferske vode sa farme i krovova koje nisu zagaene stajnjakom putem drenanih sistema koji nisu u kontaktu sa stajnjakom. Ograniiti spoljnu pristupnu povrinu za ivotinje. Primenjivati metode pranja prostorija za muu, platoa za okupljanje stoke pre mue i drugih betoniranih povrina koje tede vodu, kao to je primena opreme za pranje pod jakim pritiskom i izgradnja podova i zidova koji su laki za ienje. Izbegavati preteranu upotrebu vode za pranje opreme i prostorija za muu i redovno kontrolisati ispravnost pojilica na farmi.

10.3 Rizici od zagaenja pri rukovanju sa stajskim ubrivom i otpadnom vodom 10.3.1 Stajnjak
Najopasniji izvori zagaenja na stonim farmama su skladita stajnjaka. Ocedi iz stajnjaka sadre visoku koncentraciju nutrijenata posebno azota, fosfora i kalijuma i imaju visok nivo organskih materija. Azot isparava uglavnom u obliku amonijaka iz staja, spremita za ubrivo i nakon primene stajnjaka na njivama. Primenjeni stajnjak e se akumulirati u zemljitu gde e doi do transformacije nitrata u nitratni azot. Nitratni azot je pokretljiv u zemljitu i kao takav lako dospeva do podzemnih voda i na taj nain ih zagauje. Fosfor, organske materije i amonijani azot su obino vezani u povrinskom sloju zemljita i sa esticama zemlje lako dospevaju u povrinske vodotokove. ematski prikaz gubitka nutrijenata usled rukovanja stajnjakom dat je na slici 10.4. Rizici od zagaenja stajnjakom mogu se umanjiti ukoliko farmeri primenjuju dobru praksu tokom rukovanja stajnjakom u stajama, skladitima i tokom njegove primene. Sledei paragrafi e dati primere ovakve dobre prakse.

oma s ozbiljno obzirom da koliina prljave vode moe biti veoma velika. Zato se prljava voda mora sakupljati i prema mogunostima primenjivati na useve u toku vegetacije.

10.3.3 Otpadne vode od silae


Ocedne vode iz silae sadre organske materije i predstavljaju rizik za zagaenje vodnih tela Vano je sakupljati svu otpadnu vodu iz silae i ne dozvoljavati oticanje van prijemnih skladita za silane efluente. Svi silosi moraju imati drenani sistem za sakupljanje oceda (efluenata) iz silae. Preporuuje se da se svi sakupljeni efluenti odvode cevima do jame za osoku i skladite zajedno sa osokom. Ocedne vode iz silae se javljaju kada je sadraj suve materije (SM) u kukuruznoj stabljici ispod 28%. Najbolja tehnika za pripremanje silae je kada trava prethodno provene do sadraja SM od 35% .

10.3.2 Prljava voda


Prljava voda sadri nutrijente i organske materije, ali ima vrlo nisku vrednost kao ubrivo. ZaSlika 10.5. Gubici azota iz staja u polje i ostatak azota raspoloiv za useve gaenje, meutim, moe biti ve- kod sistema za rukovanje stajnjakom i osokom u proizvodnji mleka. 53

Preporuke za izbegavanje problema sa otpanom vodom iz silae Osnovne aktivnosti su: Stavljati u silau prethodno provenulu travu i stabljike kukuruza Vano je ocednu vodu (efluent) sakupljati na pravilan i bezbedan nain Sakupljenu ocednu vodu iz silae odvoditi do skladita.

10.4 Sadraj i gubici nutrijenata pri rukovanju sa stajskim ubrivom i urinom


Gubici azota i delimino fosfora se javljaju u svim koracima u lancu rukovanja stajnjakom i osokom, od staje do skladita i dalje do konane primene na useve. Slike 10.5 i 10.6 pokazuju tipine vrednosti gubitaka dobijene istraivanjima u vedskoj i koliinu azota u goveem i svinjskom stajnjaku dostupnu usevima. Nepropisno odlaganje stajnjaka uzrokuje gubitke azota do 30%. Ilustracije radi, 1 tona stajnjaka ekvivalentna je 46 kg azota. Podaci o gubicima i iskorienosti azota u Srbiji nisu raspoloivi.

Slika 10.6 Gubici azota iz staja u polje i ostatak azota raspoloiv za useve kod sistema za rukovanje stajnjakom i osokom u proizvodnji tovnih svinja

10.5.1 Unutranji objekti


Konstrukcije staja i unutranji tehniki objekti moraju da obezbede odgovarajue mikroklimatske uslove u stajama. Pod u stajama ne sme da bude klizav, mora biti vodootporan, otporan na dejstvo urina i dezinfekcionih sredstava i da ima toplotnu izolaciju na mestima za leanje. Upotreba prostirki od slame, strugotine kao i madraca doprinosi stvaranju suvih i istih prostorija. Podovi su jednostavniji za ienje ako su nagnuti. Nagib na stazama ne sme biti vei od 0,5%. U stajama sa sistemima za rukovanje osokom, slama se mora koristiti proreeno i mora biti usitnjena.

10.5 Rukovanje stajskim ubrivom u stajama i izubravanje


Isparavanje amonijaka zapoinje odmah nakon ekskrecije fecesa i mokrae . Gubici azota usled provetravanja staja se obino procenjuju na oko 10% od ukupnog sadraja u stajnjaku. Gubici amonijaka iz staja zavise od faktora kao to su intervali izubravanja, separacija urina, od povrine staje pokrivene stajnjakom i sadraja prostih proteina u stonoj hrani.
Pravinik o veterinarsko-sanitarnim uslovima objekata za uzgoj i dranje kopitara, papkara, ivine i kunia (Sl. gl. RS br. 81/06) lan 4 Farma mora da bude izgraena tako da omogui odgovarajue mikroklimatske i zoohigijenske uslove zavisno od vrste ivotinja. lan 18 Osvetljenje, temperatura i vlanost vazduha, kruenje vazduha, koncentracija gasova i praine u vazduhu, intenzitet buke i higijena u prostorijama i prostorima u kojima borave ivotinje mora da bude u granicama koje nisu tetne za ivotinje.

10.5.2 Povrine staje pokrivene stajnjakom


Isparavanja amonijaka zavisi od veliine povrina pokrivenih stajnjakom i osokom koje su izloene okolnom vazduhu. Mala povrina e dati manje gubitke nego velika. Proraun pokazuje da smanjenje zagaenih povrina u sluaju slobodnog sistema uvanja za 20%, smanjuje gubitke amonijaka za 15%.

10.5.3 Uklanjanje osoke i temperatura u staji


Gubici amonijaka uglavnom potiu iz urina (osoke). Zato je vano da se to bre urin (osoka) ukloni iz staje jer e biti manje isparavanje amonijaka a samim tim e biti poboljana mikroklima u staji. Gubici amonijaka veoma zavise od temperature u staji.

54

10.5.4 Sadraj prostih proteina u stonoj hrani


Koliina azota koju grla ne iskoriste pri proizvodnji mleka i mesa, procesu rasta ili tokom bremenitosti izlui se u vidu fecesa i urina. Postoji oigledna zavisnost izmeu sadraja prostih proteina u obroku i sadraja azota u fecesu i urinu. Smanjenje prekomernog unoenja proteina bez smanjenja proizvodnje smanjie gubitke amonijaka kao i trokove ishrane.
Preporuke za sve tipove staja za goveda i svinje Odravati staje i ivotinje istim Minimizirati povrine pokrivene stajnjakom Vriti izubrivanje najmanje dva puta u toku 24 sata Pokuati razdvojiti osoku ve u staji i ukloniti stajnjak u skladite to je pre mogue Odravati staze to istijim Dobro izbalansirana koliina proteina (udeo prostih proteina) u obroku e poveati efikasnost usvajanja azota od strane ivotinja i time smanjiti gubitke amonijak

10.6 Skladitenje stajskog ubriva


Skladini kapacitet Stajsko ubrivo se proizvodi tokom cele godine, ali biljke koriste nutrijente iz stajnjaka samo tokom sezone rasta. Rizici od zagaenja su vrlo visoki tokom sezone mirovanja kada je tlo zamrznuto i nepogodno za primenu stajnjaka. Da bi se izbegli ovi rizici, farme moraju imati dovoljno skladinih kapaciteta koji omoguuju da se sav stajnjak koristi u sezoni porasta useva. Smanjenje gubitaka nutrijenata e takoe omoguiti farmerima da smanje trokove kupovine mineralnih ubriva zamenjujui ih stajnjakom. Iz ovih razloga neophodno je odrediti minimalan period skladitenja stajnjaka. Ovo pravilo podrazumeva da farmeri moraju da izgrade dovoljne skladine kapacitete za stajnjak i osoku, prljavu vodu i otpadnu vodu iz silae. Duina preporuenog skladinog period trebalo bi da se uzme u obzir prilikom kalkulacije skladinih kapaciteta za stajnjak. U Srbiji sezona porasta ratarskih kultura traje od marta/aprila do oktobra/novembra. Skladitenje vrstog i tenog stajnjaka u estomesenom periodu je sasvim zadovoljavajue a preporuka je da farmeri mogu da grade i vee skladine kapacitete na farmi da bi obezbedili maksimalnu fleksibilnost prilikom izrade plana za primenu stajnjaka.

Ukupni skladini kapacitet na farmi zavisi od koliine proizvedenog stajnjaka i koliine sakupljene prljave vode, zagaenih otpadnih voda i perioda skladitenja. Koliina stajnjaka proizvedena u stajama zavisi od broja i vrste ivotinja, naina uvanja ivotinja, koriene tehnologije pri rukovanju stajnjakom, kapaciteta proizvodnje i periodu ispae. Koliina prljave vode zavisi od koliine vode upotrebljene za pranje prostorija za muu i okupljanje stoke. Koliina otpadne vode iz silae zavisi od tipa silae koji se koristi. Prljave vode se uglavnom meaju sa stajnjakom i ovo se mora uzeti u obzir prilikom kalkulacije skladinog kapaciteta za stajnjak (kada je re o vodi za pranje ureaja za muu moraju se koristiti biorazgradivi deterdenti). Podaci o stajnjaku koji proizvode razliite grupe ivotinja u zavisnosti od sistema uvanja dati su u poglavlju 9 Stoarstvo. Skladini kapacitet mora da se izraunava posebno za svaki tip stajskog ubriva, kao i za razliite vrste uzgoja ivotinja. U ovim kalkulacijama pretpostavlja se da jedna tona osoke i tenog stajnjaka zauzima zapreminu od m3. vrsti stajnjak pomean sa velikim koliinama materijala za prostirku ima manju gustinu to treba uzeti u obzir pri pretvaranju tona u m3, vidi tabelu 10.2.
Tabela 10.2. Koliina vrstog stajnjaka po 1m2 povrine skladita u zavisnosti od visine gomile

Visina Specifina Koliina stajnjaka gomile, teina po 1m2 t/m2 m stajnjaka t/m3 1.0 1.5 2.0 2.5 0.85 1.32 1.8 2.3 0.85 0.88 0.90 0.92

Odreivanje lokacije za skladite stajnjaka i osoke Opte preporuke za planiranje celokupne povrine farme prikazane su u Poglavlju 7 Poljoprivredno planiranje. Ovo poglavlje se bavi detaljnim preporukama za skladita stajnjaka. Izubravanje stajnjaka iz staja i odlaganje u skladita vri se dva puta dnevno i to je naporan, prljav posao koji zahteva dosta vremena. Za farme sa stadom veim od 20-30 krava za 55

Pravinik o veterinarsko-sanitarnim uslovima objekata za uzgoj i dranje kopitara, papkara, ivine i kunia (Sl. gl.RS br 81/06) lan 11. Prostor za odlaganje i zbrinjavanje stajskog ubriva iz objekta mora biti smeten, odnosno izgraen tako da se sprei zagaivanje okoline i irenje uzronika zaraznih bolesti ivotinja i ljudi, nasuprot pravcu glavnih vetrova i mora da bude udaljen najmanje 50 metara od objekta za ivotinje.

osoku. Opti primer dobre prostorne organizacije i lociranja skladita za ovakve sisteme prikazan je na slici 10.7 u nastavku.

muu preporuuje mehanika oprema za ienje. Skladita stajnjaka bi trebalo da se nalaze u blizini staja tako da ureaji za ienje mogu da odnesu stajnjak direktno do skladita, bez dodatne manipulacije ili transporta.
Preporuke Skladita stajnjaka bi trebalo da se nalaze u blizini staja tako stajnjak moe biti odnet direktno do skladita. Da bi se izbegli problemi sa irenjem neprijatnih mirisa, skladite stajnjaka bi u koliko je mogue trebalo postaviti na preovlaujuem pravcu vetra, od farme u pravcu duvanja vetra. Skladite stajnjaka bi trebalo postaviti u niem delu dvorita farme kako bi se smanjila opasnost od oticanja zagaene vode. Pri odreivanju poloaja skladita za stajnjak, treba razmotriti i opasnost od mogueg zagaenja bunara pijae vode. Saobraajne staze za utovar i transport za rasprivae stajnjaka moraju biti visokog kvaliteta i praktine za upotrebu Staze za transport hrane, mleka i stajnjaka ne smeju da se ukrtaju Skladita za stajska ubriva ne bi trebalo da ometaju irenje staja Novo planirano skladite stajnjaka mora biti praktino za upotrebu i u sledeoj fazi irenja farme

Slika 10.7 Izgled staje u kojoj se stajnjak tretira u vrstom stanju ukljuuje jedan rezervoar za osoku i plato za odlaganje vrstog stajnjaka

Kada je u pitanju izgradnja novih staja, lake je locirati skladite na za to optimalno mesto. Poveanje skladinog kapaciteta za stare staje uvek povlai mnoga pitanja, to oteava nalaenje optimalne lokacije.

10.6.1 Skladite za vrsti stajnjak i osoku


U stajama sa sistemom rukovanja vrstim stajnjakom moraju se sakupljati stajnjak i osoka u razliitim skladitima. Stajnjak se uva na betonskim podlogama za stajnjak a osoka se sakuplja zajedno sa prljavom vodom i uva u jami za 56

Podloga za stajnjak se sastoji od betonske ploe i bonih betonskih zidova postavljanih sa tri strane oko nje. Ploe se obino prave od armiranog betona i moraju biti vodonepropusne kako bi se izbeglo curenje u podzemne vode. Zidovi e omoguiti nagomilavanje stajnjaka da bi se poveala skladina zapremina i spreilo povrinsko oticanje nutrijenata. Otvor za izuzimanje stajnjaka mora biti dovoljno velik i postavljen tako da pranjenje bude lako. Atmosferske padavine zajedno sa ocedom iz uskladitenog stajnjaka sakupljaju se u prijemne jame (osoare) pored skladita i time se spreava zagaenje podzemnih voda. Obino se du otvorenog bonog zida pravi reetkom pokriven sabirni kanal. Podloga skladita mora da podnese teke maine (npr. traktor) bez pucanja, te stoga mora biti armirana. Ploa, takoe mora da bude pod nagibom 1% ka otvoru kako bi oced (osoka) nesmetano oticao prema sabirnom kanalu. Boni zidovi takoe moraju biti dovoljno jaki. Jama za osoku Osoka iz staja zajedno sa vodom za ienje prostorija za mleko, muu, povezanog sa prostorijama za muu, oced sa skladita za vrsti stajnjak sakupljaju se u jami za osoku. U jami za osoku moe biti smeten rezervoar. Manji rezervoari od 1,5 do 2 m u preniku esto su potpuno ukopani u zemlju, dok se vei ukopavaju do pola. U obzir treba uzeti i nivo podzemnih voda kada se bude odreivalo koliko duboko se jama moe ukopati. Naravno, curenje iz jama i zagaivanje podzemnih voda nije dozvoljeno. Jame se najee izrauju od betona kao jednodelne. Visok sadraj amonijanog N u osoci e osloboditi velike koliine amonijaka u vazduh. Da bi

se smanjili gubici preporuuje se pokrivanje rezervoara poklopcima ili plastinim ploama za teke uslove rada, otpornim na sunevu svetlost.

Preporuke Skladini kapacitet Minimalni skladini kapacitet u Srbiji je 6 meseci za govei i svinjski stajnjak. Skladini kapacitet mora biti prilagoen vrsti i broju ivotinja, kapacitetu proizvodnje i propisanom periodu skladitenja. Ne treba zaboraviti da je pri proraunu kapaciteta potrebno uzeti u obzir padavine i vodu za ienje . Odreivanje lokacije skladita za stajsko ubrivo Skladita stajskog ubriva ne treba da ograniavaju irenje staja. Novo planirano skladite mora biti praktino za upotrebu ak i u sluaju poveanja proizvodnih kapaciteta Saobraajne staze za prolaz mehanizacije za utovar i transport stajnjaka moraju biti visokog kvaliteta i logistiki praktine za upotrebu Ukoliko je mogue skladite stajnjaka bi trebalo postaviti na preovlaujuem pravcu vetra, od farme u pravcu duvanja vetra. Staze za transport stajnjaka, hrane i mleka ne bi trebalo da se ukrtaju Konstrukcija skladita za stajsko ubrivo Radovi na izgradnji moraju da budu u skladu sa zakonodavstvom u Srbiji Skladita moraju biti konstruisana tako da je curenje iz njih eliminisano Platoi za vrsti stajnjak moraju da izdre operacije pranjenja pomou teke mehanizacije bez oteenja. Plato za vrsti stajnjak mora imati sabirni sistem kako bi se spreilo oticanje sa platoa u podzemne i povrinske vode. Punjenje i pranjenje skladita Sva skladita stajnjaka moraju biti racionalna i jednostavna za punjenje. Mere za smanjenje emisije amonijaka Tankovi treba da budu pokriveni Punjenje rezer voara treba vriti odozdo Sadraj u rezer voarima treba meati samo neposredno pred pranjenje

10.6.2 Skladite za teni stajnjak


Skladite za sisteme za rukovanje tenim stajnjakom je tank (rezervoar) za teni stajnjak u kome se sakupljaju stajnjak, urin i sva prljava voda. Primer dobrog prostornog rasporeda i pozicioniranja skladita za teni stajnjak je prikazan na slici 10.8.

Slika 10.8. Tipian izgled staje u kojoj se stajnjak tretira kao osoka. U ovom sluaju crpni rezervoar se koristi za sakupljanje stajnjaka iznetog iz staje a zatim se teni stajnjak prepumpava u glavni rezervoar za skladitenje.

Tankovi (rezervoari) za teni stajnjak mogu biti izgraeni od razliitih materijala, kao to su beton, elik i plastika. Meutim, nekoliko osnovnih principa mora biti uzeto u obzir pri izgradnji. Skladita za stajnjak prave se tako da je garantovan radni vek od najmanje 20 godina. Jedan funkcionalan skladini sistem za teni stajnjak se sastoji od dva rezervoara, jednog velikog za skladite i drugog mnogo manjeg koji obezbeuje rad pumpe (prijemni rezervoar). Prijemni rezervoar se koristi kao sabirnik i homogenizator proizvedenog stajnjaka pre nego to se prepumpa u glavni rezervoar. Za male farme, zapremina prijemnog rezervoara mora da obezbedi akumulaciju tenog stajnjaka proizvedenog u periodu od najmanje dva dana. Za meanje i pumpanje, dovoljan pogon je jedna pumpa na struju. Na farmama sa vie od 50 krava i odgovarajuim veim koliinama osoke javlja se potreba za opremom za meanje i pumpanje vee snage. Takve farme koriste pumpe iji pogon obezbeuju traktori i moraju da izgrade crpni rezervoar sa kapacitetom akumulacije veim od nedelju dana. Cev koja ulazi u crpni rezervoar bi trebalo da zavrava iznad nivoa tenog stajnjaka (vidi sliku 10.9). Ovakva konstrukcija e raditi kao hidro-brava i spreie ulazak otrovnih gasova u staje.

Amonijak je isparljiv tokom itavog perioda skladitenja. Meutim, emisije amonijaka su posebno visoke tokom perioda punjenja i meanja tenog stajnjaka pri pranjenju skladita. Da bi se smanjile emisije amonijaka pri punjenju glavnog skladita, tank treba puniti odozdo. Da bi se obezbedili sigurni rezultati pri iznoenju, teni stajnjak se mora meati do homogenog stanja. U sluaju veih skladita moraju se koristiti snanije mealice, npr. mikseri sa jaom snagom motora 1020 kW. 57

Pokrivanje povrine rezervoara tokom skladitenja e dodatno smanjiti gubitak amonijaka. Izgradnja krova ili pokrivanje skladita plastinom ploom koja je laka za rukovanje i ima veliku izdrljivost je prilino skupa. Meutim, skladita za govei stajnjak nema potrebe pokrivati imajui u vidu da e sam stajnjak formirati koru, koja u velikoj meri smanjuje gubitke amonijaka. Iz sigurnosnih razloga za ljude i ivotinje, nepokrivena skladita u nivou podloge moraju imati ogradu visine do 1,8 m.

10.6.4 Skladitenje vrstog, polu-vrstog stajnjaka i stajnjaka sa dubokom prostirkom na njivama


Skladitenje stajnjaka direktno na zemljitu povlai sa sobom opasnost od zagaenja, kako povrinskih tako i podzemnih voda.

10.7 Tretman stajskog ubriva


Ljudi koji ive u seoskim podrujima obino se ale na neprijatne mirise. Veina prigovora odnosi se na vazduh koji dolazi iz staja preko ventilacije, zatim neprijatan miris sa lokacija na kojima se odlae stajnjak, kao i sa njiva na kojima stajnjak jo nije zaoran. U stajnjaku se stalno odvijaju razliiti hemijsko-bioloki procesi pri kojima dolazi do oslobaanja amonijaka i irenja neprijatnog mirisa. Isparavanja amonoijaka se mogu u odreenoj meri smanjiti ako se skladite stajnjaka prekrije ceradom, PVC folijom ili slojem slame (debljine 30 do 40 cm). Redukovanje neprijatnih mirisa iz postojeih objekata i skladita za stajnjak bila bi skupa investicija. Meutim, kada se govori o izgradnji novih objekata za dranje domaih ivotinja postoji mogunost da se izgrade sistemi za rukovanje stajnjakom koji smanjuju intenzitet neprijatnih mirisa. Pritom bi trebalo voditi rauna da se objekti postave u pravcu duvanja vetrova i da se postave na dovoljnoj udaljenosti u odnosu na selo i stambene objekte kako bi broj prigovora na neprijatne mirise bio to manji. Biogas Jedna od metoda koja smanjenje negativne uticaje stajnjaka je njegovo korienje za biogas. Pogoni za biogas koriste energiju sadranu u stajnjaku i organskom otpadu iz domainstava i biomase. Proizvodnja biogasa se odvija u procesu anaerobne razgradnje, to znai da organske materije sagorevaju u uskim rezervoarima bez 58

prisustva kiseonika, koji se zovu digestori (Continuously Stirred Tank Digester). Osnovni sastojak biogasa je zapaljivi gas metan (5070% od ukupne zapremine), zatim ugljen-dioksid (2540%), a u preostalom delu su u malim koliinama zastupljeni vodonik, azot, kiseonik i vodonik-sulfat. Ako se digestor napuni samo stajnjakom i ako je tempertura u toku postupka do 0C proizvodnja gasa nee prelaziti 1 m3 po m3 zapremine digestora u jednom danu. Meutim ako se digestor napuni lako razgradivim supstratima koji su bogati energentima moe se proizvoditi 2-3 puta vie gasa. Biogas se direktno moe koristiiti za grejanje kua ili za kuvanje. Male farme sa jednostavnim digestorima rune izrade mogu da proizvedu dovoljno gasa za grejanje i kuvanje u toku cele godine. Veliki pogoni bi mogli da proizvode biogas tokom cele godine, ali biogas onda treba da se iskoristi ili spaljuje u specijalnim ureajima. Proizvedena koliina bi bila daleko vea od one potrebne za kuvanje i grejanje na farmama. Proizvodnja biogasa je najvea tokom leta. Zbog toga bi bilo interesantno investirati u elektrine generatore koje bi pokretao gas i na taj nain proizvoditi elektrinu energiju za sopstvene potrebe, a viak prodati distributivnim mreama. Biogas se takoe moe koristiti kao gorivo za automobile, ali to je skup postupak namenjen samo industrijskim pogonima za biogas pa zbog toga nije prikladan za proizvodne pogone na farmama. Proizvod koji ostaje u digestorima nakon isputanja gasa, odnosno, ostaci previranja, su izvanredno ubrivo koje sadri hranljivu organsku materiju koja je u najveoj meri slina svinjskom tenom stajnjaku, odnosno osoci. Svi hranjivi sastojci i tragovi elemenata koji su se nalazili u materijalu kojim je napunjen digestor ostaju u njemu u ostacima kao ubrivo. Sadraj hranljivih sastojaka varira zavisno od materijala kojim je punjen digestor, koliine dodate vode i samog procesa stvaranja biogasa. Teni ostatak je lak za rukovanje i ima daleko slabiji miris nego tradicionalno ubrivo. Najjednostavniji pogon za biogas se sastoji samo od digestora napravljenog u zemlji i u koji se direktno upumpava stajnjak. Ovo je obino rezervoar izgraen od betona u kojem je napravljen otvor prema objektu za stoku, otvor za kontrolisanje i pranjenje ostataka, runa

oprema za meanje i otvor za isputanje gasa. Ovakva vrsta proizvodnje biogasa nema veliku efikasnost i dovoljna je za farmu sa nekoliko ivotinja. Pogoni za biogas na farmama sa vie o 30 do 40 muznih krava treba da budu na visokom tehnolokom nivou, efikasni i pouzdani, da imaju dobru kontrolu procesa rada i da se njima lako rukuje. Takvi pogoni imaju poseban rezervoar za meanje u kojima se priprema meavina za digestor. Sam digestor je veliki zatvoreni rezervoar u koji se supstrati i ostaci upumpavaju odnosno ispumpavaju. Ostaci se ispumpavaju u skladini rezervoar koji bi trebalo da omogui njihovo skladitenje i van poljoprivredne proizvodne sezone. Da bi se postigla visoka efikasnost u proizvodnji gasa, supstance koje se koriste treba da budu paljivo izmeane i podeljene u manje delove pre punjenja digestora, a sam digestor trebalo bi da ima stalno ukljuenu opremu za meanje koja povezuje (homogenizuje) supstrate u toku procesa. Preduslov za efikasnost je i stalna temperatura u digestoru (oko 30C). Za odravanje temperature koristi se 30% proizvedenog gasa. Pogoni za biogas proizvode tokom cele godine pa bi ga trebalo sakupljati i koristiti ili spaliti. Biogas se ne sme putati u atmosferu zato to je metan jedan od najagresivnijih gasova sa efektima staklene bate. Zbog toga svi veliki pogoni moraju imati gorionik koji e spaljivati viak biogasa.
Preporuke Na malim farmama jednostavan digestor moe da obezbedi biogas za kuvanje i dodatno grejanje. Vei pogoni imaju veu efikasnost, ali su mnogo skuplji i treba im vie vremena za funkcionisanje. Digestor napunjen samo stajnjakom ima manju proizvodnju gasa nego kada je napunjen lako rastvorljivim supstratima koji su bogati energijom. Kod digestora koji proizvode biogas tokom cele godine, a posebno u toku leta, pojavi e se viak gasa pa treba razmotriti ekonomsku isplativost nabavke generatora za proizvodnju elektrine energije i njenu prodaju. Vodite rauna da je metan agresivan gas sa efektima staklene bate i da ne sme da se isputa u atmosferu. Zbog toga viak biogasa treba spaliti pre nego izae iz pogona za proizvodnju.

Drugi nain za tretiranje stajnjaka je da se koristi kao osnovni materijal za proces proizvodnje komposta. Proizvodnja komposta je bioloki proces koji omoguava reciklau organske materije prisutne u veini otpada S vremenom se biorazgradiva organska materija napada raznim vrstama mikroorganizama koji proizvode bioloki stabilnu materiju: kompost. Kompost je ekvivalent humusu koji se moe pronai u umskom zemljitu. Upotrebom istog kiseonika proces se pojaava, to dovodi do bre razgradnje organskog otpada. Prednosti ovakve tehnologije: smanjenje neugodnih mirisa proizvodnja visoko kvalitetnog komposta poveanje produktivnosti

10.8 Strategija za primenu stajnjaka i osoke 10.8.1 Strategija upotrebe stajnjaka


Pravinik o veterinarsko-sanitarnim uslovima objekata za uzgoj i dranje kopitara, papkara, ivine i kunia (Sl. gl. RS br 81/06) lan 10 Odvod otpadne vode iz stava 2. ovog lana na obradive povrine mora biti u skladu sa propisima kojima se ureuje zatita ivotne sredine.

Strategija upotrebe stajnjaka ukljuuje gde, kad i kako i u kojoj koliini upotrebiti stajnjak. Da bi se nutrijenti iz stajnjaka optimalno iskoristili, poljoprivrednik treba da primeni strategiju primene stajnjaka koja uzima u obzir uslove za njegovu farmu i podruje u kojem se farma nalazi. Poljoprivrednici se takoe moraju upoznati sa plodnou zemljita i potrebama odreenih polja za hranljivim materijama, sadraju nutrijenata u stajnjaku i osoci i karakeristikama njihovih ureaja za njegovu aplikaciju. Poljoprivrednik takoe mora da bude upoznat sa mogunostima za smanjenje gubitaka nutrijenata. Slika 10.9 pokazuje uticaj vremena primene na gubitke nutrijenata, zbijenost zemljita i tetu nanetu usevima.

10.8.2 Gubici amonijaka


Gubici amonijaka umnogome zavise od temperature zemljita i vazduha kao i od vlanosti zemljita i vetra. Najvei gubici se javljaju polovinom leta kada je temperatura najvia i stoga 59

sve tei i tei tako da treba posvetiti vie panje prikljunoj mehanizaciji. ak i za rasipae do 5 tona, bolje je da koriste niskopritisne gume.

10.8.4 teta od gaenja useva


teta od gaenja useva e se pojaviti uvek kada mehanizacija ue u polje sa usevima koji rastu. Najvaniji parametar za oteenje useva je radna irina rasipaa (videti sliku 10.10). Tradicionalni rasipai za vrsti stajnjak imaju obino radnu irinu od 34 m i zbog toga nisu pogodni za primenu na rastuim usevima s obzirom da se oko polovine povrine njive pregazi tokovima. Cisterne za rasturanje tenog stajnjaka sa crevima za rasipanje tenog stajnjaka i osoke nisko po zemlji imaju uobiajene radne irine vee od 10 m, to smanjuje povrinu pregaenu tokovima na manje od 12% povrine njive.

Slika 10.9. Uticaj vremena primene na gubitke azota, zbijenost zemljita i oteenje useva

u to vreme treba izbegavati primenu stajskog ubriva i osoke. Tokom prolea i ranog leta gubici su manji. Zato je ovaj vremenski period povoljan za primenu stajnjaka s obzirom da je usevima potrebno ubrivo. Iz tenog stajnjaka i osoke, koji sadre vei procenat amonijanog azota nego stajnjak sa dubokom prostirkom od slame, vrsti i poluvrsti stajnjak, isparavae vee koliine amonijaka nego iz vrstog tipa stajskog ubriva. Zbog toga je od vee vanosti optimizovati upotrebu nutrijenata u tim tipovima ubriva i primenjivati ih tokom perioda kada je usevima potreban azot koristei tehnike sa malom emisijom amonijaka (inkorporacija odnosno unoenje tenog stajnjaka i osoke u zemljite ili zaoravanje u to kraem periodu).

10.8.5 Spiranje nitrata i denitrifikacija


Spiranje nitrata i denitrifikacija su druga dva procesa koja utiu na gubitke nitrata pri upotrebi azota. Ovo je opisano u poglavlju 2 Tokovi nutrijenata. Oba procesa tesno zavise od sadraja vlage u zemljitu. Ovi gubici su najvei u prolee i na jesen a vrlo mali tokom leta.

10.8.6 Upotreba stajnjaka tokom zime


U stvarnosti, ukupni gubici azota i fosfora mogu biti ekstremno visoki s obzirom da e stajnjak biti primenjen na izrazito vlano zemljite

10.8.3 Sabijanje zemljita


Primena stajskog ubriva na njivama se esto sprovodi upotrebom tekih traktora i rasipaa i moe da dovede do tetnog sabijanja zemljita, koje moe da izazove smanjenje prinosa. Zemljite je osetljivije na sabijanje tokom ranog prolea i kasne jeseni kada je veoma vlano. Iz tog razloga, primenu stajnjaka treba izbegavati posle velikih kia i kada je zemljite jako vlano. Do sabijanja zemljita e u svakom sluaju doi kada teka mehanizacija radi na njivama. Danas postoji trend Slika 10.10. Rastojanje preeno na njivi i povrina pregaena tokovima da su rasipai stajnjaka i traktori u zavisnosti od radne irine rasipaa 60

ili na sneg. Prilikom topljenja snega postoji velika opasnost da e skoro svi nutrijenti biti sprani usled povrinskog oticanja koje zavrava u rekama i jezerima izazivajui ozbiljno zagaenje.

10.8.9 Upotreba stajnjaka na vodom zasienim predelima


Upotreba stajnjaka na vodom zasienim predelima je uvek rizik po ivotnu sredinu, zato to moe doi do spiranja azota i fosfora i njihovog dospevanja u vodna tela. Preporuuju se sledea ogranienja za minimizaciju rizika po ivotnu sredinu u vodom zasienim predelima: Primenu ubriva u redovno plavljenim predelima treba vriti retko i samo tokom sezone rasta kada usevi uzimaju najvie ubriva.
Preporuke za strategiju primene stajnjaka Primeniti stajnjak u sezoni rasta biljaka kako bi se poveala efikasnost usvajanja nutrijenata od strane useva i smanjila opasnost od gubitaka Izbegavati primenu rano u prolee i kasno u jesen ukoliko imate zemljite osetljivo na sabijanje Ne primenjivati stajnjak na smrznuto ili snegom pokriveno zemljite Rasprivai za, teni stajnjak i osoku treba da imaju radnu irinu od najmanje 9 do 10 m Rasprivai za vrsto i poluvrsto ubrivo treba da imaju radnu irinu od najmanje 4 do 5 m

10.8.7 Upotreba stajnjaka u blizini vodotoka i bunara pijaih voda


Nanoenje stajnjaka u blizini vodotoka i bunara pijaih voda e naravno poveati rizik od zagaenja vode. Perporuuju se sledea ogranienja radi zatite vodotoka i bunara sa pijaom vodom: Potrebno je ostaviti zatitni pojas bez primene ubriva i sredstava za zatitu bilja irine minimum 6 m, i to uz otvorene kanale, potoke, reke i jezera. Treba uspostaviti zatitnu zonu u preniku od najmanje 50 m bez upotrebe ubriva i sredstava za zatitu bilja oko bunara za pijau vodu. U ovoj zoni ne bi trebalo da se nau ni skladita stajnjaka, osoke, prljave vode, efluenata iz silae niti drugi otpad iz staja i domainstava.

10.8.8 Upotreba stajnjaka u brdovitim predelima


Upotreba stajnjaka u brdovitim predelima je uvek rizik po ivotnu sredinu zato to moe doi do spiranja azota i fosfora usled kia ili erozije, i oni mogu dospeti u vodna tela. to je nagib terena vei, vei je i rizik od zagaenja. Preporuuju se sledea ogranienja za minimizaciju rizika po ivotnu sredinu u brdovitim predelima: ubriva ne treba primenjivati na veoma strmim padinama ubriva treba primenjivati samo kod useva koji pokrivaju zemljite i u peri odu rasta kada usevi uzimaju najvie ubriva. ubriva ne treba primenjivati na golom zemljitu.

10.9 Ravnomernost primene ubriva


Pri korienju nutrijenata je vano da se stajsko ubrivo ravnomerno rasporedi po njivama. Ravnomernost primene se obino izraava pomou dva parametra, uzdune i poprene raspodele. Sa poprenom raspodelom kao osnovnom, mogue je sraunati optimalnu radnu irinu rasipaa uzimajui u obzir preklapanje izmeu prolaza (vidi sliku 10.12). Tradicionalni rasipai za vrsti stajnjak imaju izuzetnu lou uzdunu raspodelu i esto vrlo lou poprenu distribuciju.

10.9.1 Stopa primene ubriva

Stopa primene je generalno izraena u tonama ubriva raspodeljena na jednom hektaru. Stopa primene naznaena u planovima ubrenja zasnovana je ravnomernoj primeni stajnjaka po hektaru, ali u stvarnosti poljoprivrednicima je veoma teko da kontroliu i podese stope primene njihovih rasipaa. U najboljem sluaju poljoprivrednici raunaju stopu primene kao broj Slika 10.11. Slika objanjava razliku izmeu uzdune i poprene raspopunih rasipaa po njivi. Ovaj rezuldele 61

Slika 10.12. Rasipa za vrsti i polu-vrsti stajnjak. Ovo je jednostepeni rasipa sa dva horizontalna udaraa.

Slika 10.13. Rasipa za vrsti i polu-vrsti stajnjak. Ovo je jednostepeni rasipa sa dva vertikalna udaraa.

tat meutim ne govori nita o ravnomernosti primene sa stanovita useva ili o upotrebi prevelike koliine nutrijenata i prateim opasnostima od ispiranja nutrijenata. Kontrola stope primene na njivama pokazuje da poljoprivrednici potcene stopu primene i esto nanesu dvostruko veu stopu primene u odnosu na onu koja je navedena u planu ubrenja. Danas usavreni rasipai mogu biti opremljeni sistemima za kontrolu koji e pomoi po-

Preporuke za primenu vrstog stajnjaka Aspekti upravljanja

ljoprivrednicima da nanose tj. aplikuju stajnjak sa mnogo boljom preciznou nego ranije. Da bi se minimiziralo prekomerno doziranje azota i fosfora a time i rizik od zagaenja podzemne i povrinske vode, preporuuje se ogranienje maksimalnih stopa primene. Uzimajui u obzir sadraj i oblik pojavljivanja azota i fosfora u razliitim vrstama ubriva maksimalne stope primene u dosadanjoj praksi su za: vrsti, stajnjak 40 t/ha Teni stajnjak i osoka 30 t/ha Preporuene stope e biti odreene na osnovu hemijske analize zemljita i stajnjaka.

Primeniti koliinu ubriva koja je odreena u planu


ubrenja, na osnovu prethodno uraenih analiza zemljita i stajnjaka Pokuajte da izraunate stopu primene, na osnovu sopstvenih merenja i proverite rezultate sa stopom primene datom u planu ubrenja Stvorite potrebne uslove za primenu stajnjaka pre setve vrsti stajnjak bi trebalo da bude inkorporiran u zemljite odmah nakon primene Jesenju primenu vrstog stajnjaka treba vriti samo na onim njivama koje su planirane za ozime useve. Tehniki aspekti

10.9.2 Rasipai za vrsti i poluvrsti stajnjak


Najee korieni rasipai za vrsti stajnjak su prikolice sa pokretnim podom koji se sastoji od lananog transportera koji prenosi stajnjak ka zadnjem delu prikolice. Ovi rasipai se mogu podeliti u dve grupe: jednostepene i dvostepene rasipae. Jednostepeni se prepoznaju po to-

Izabrati rasipa sa radnom irinom preko 6 m i izbegavati rasipae sa manje od 45m. Izabrati rasipa sa niskopritisnim gumama. Za rasipae nosivosti vee od 6 tona, treba razmotriti upotrebu gusenica Izabrati rasipa koji e usitnjavati stajnjak Izabrati rasipa sa lananim prenosnikom na hidraulini pogon Izabrati rasipa koji ima prihvatljivu ravnomernost aplikacije. Proveriti rezultate dobijene od instituta ili organizacija za testiranje poljoprivredne mehanizacije.

Slika 10.14. Rasipa za vrsti i polu-vrsti stajnjak. Ovo je dvostepeni rasipa sa dva vertikalna udaraa i diskovima za rasipanje.

62

Slika 10.15. Rasipa osoke i urina sa ploom za rasprivanje.

i osoke zbog toga to je tehniki nekomplikovano, pouzdano i tehnoloki jeftino. Meutim, pomenuta tehnologija ima neke oigledne mane kao to je visok gubitak amonijaka to je posledica velike povrine kontakta izmeu vazduha tenog stajnjaka i osoke koji potpomae emisiju amonijaka i neprijatnih mirisa (slika 10.16). Drugi nedostaci ovog metoda su da je osetjiv na vetar i nije pogodan za primenu u rastuim usevima i na panjacima, s obzirom da usevi mogu biti ozbiljno zagaeni tenim stajnjakom i osokom. Trakasto rasturanje je nova tehnika primene, uvedena pre oko 15 godina kako bi se ispunili zahtevi za smanjenjem emisije amonijaka pri rukovanju stajskim ubrivom, vidi sliku 10.17. Prednosti tehnike trakastog razastiranja je nizak nivo emisije azota i neprijatnih mirisa, slab uticaj vetra, fiksirana radna irina i mogunost primene na usevima u fazi rasta. Nedostatak ove tehnike je da moe biti osetljiva na blokadu creva prilikom rasturanja stajnjaka sa mnogo slame ili drugih krupnih delova. Ova tehnika je sada sasvim pouzdana i predlae se i preporuuje kroz PDPP u nekoliko zemalja EU.
Preporuke za primenu tenog stajnjaka i osoke

me to se usitnjavanje i raspodela po stranama vre u jednom ureaju. Dvostepeni rasipai se prepoznaju po tome to koriste dva razliita alata, jedan za usitnjavanje, a drugi za raspodelu po stranama.

10.9.3 Rasipai za teni stajnjak osoku


Veina rasipaa za teni stajnjak i osoku ima cilindrine ili eliptine rezervoare montirane na tokovima i opremljene pumpom za pranjenje rezervoara. Rasipai mogu biti opremljeni sa dva tipa ureaja za rasipanje, jednim za povrinsko a drugim za ubrizgavanje u zemljite.

10.9.4 Rasipai za povrinsku primenu


Povrinska primena obuhvata metode kojima se stajnjak nanosi na povrinu zemljita, ili rasporeeno po celoj povrini zemljita iroko rasturanje ili u trakama trakasto rasturanje. iroko rasturanje danas predstavlja tradicionalnu tehnologiju za primenu tenog stajnjaka

Aspekti upravljanja Primeniti koliinu ubriva koja je odreena u planu ubrenja, na osnovu prethodno uraenih analiza zemljita i stajnjaka Pokuajte da izraunate stopu primene, na osnovu sopstvenih merenja i proverite rezultate sa stopom primene datom u planu ubrenja. Stvorite potrebne uslove za primenu stajnjaka pre setve i u rastuim usevima. Teni stajnjak i osoka primenjeni na golom zemljitu bi trebalo da budu inkorporirani u zemljite odmah nakom primene ili istog dana Jesenje rasturanje tenog stajnjaka i osoke treba vriti samo na onim njivama koje su planirane za ozime useve. Tehniki aspekti Izabrati rasipa sa ureajem za trakasto rasturanje i radnom irinom od 12 m. Raspriva sa radnom irinom od 12 m treba da ima rezer voar kapaciteta najmanje oko 15 m3. Takvi rasipai treba da imaju gume niskog pritiska. Izabrati rasipa sa pumpom dovoljnog kapaciteta i zadovoljavajuom ravnomernou rasturanja. Proveriti rezultate dobijene od instituta ili organizacija za testiranje poljoprivredne mehanizacije.

Slika 10.16. Slika prikazuje tipian rasipa za trakasto rasturanje osoke i urina.

63

10.9.5 Rasipai za ubrizgavanje tenog stajnjaka i osoke u zemljite


Kada su se, tokom 80tih u javnosti pojavili zahtevi za smanjenjem amonijanih isparenja iz poljoprivredne proizvodnje, tehnologija ubrizgavanja je dalje razvijana i rezultovala je tehnologijom nazvanom plitko ubrizgavanje. Tehnologija plitkog ubrizgavanja posebno je bila razvijena za primenu osoke na livade i travnate povrine s obzirom da su one dobro mogle koristiti nutrijente iz tenog stajnjaka i osoke. Ova tehnologija poveava povrinu kontakta izmeu stajnjaka i zemljita, to smanjuje emisiju amonijaka i neprijatnih mirisa. Ovaj metod takoe minimizuje zagaenje trave stajnjakom i moe da utie na poboljanje higijenskih uslova senae.

Mana ove tehnologije je to je skupa, zahteva veliki traktor i osetljivija je na nehomogen teni stajnjak i osoku. Ova tehnika nije pogodna za primenu na itaricama zato to e oteenje useva biti veliko.

Slika 10.17. Rasipa osoke opremljen ureajem za plitko ubrizgavanje u otvorene brazde.

64

Zatita biljaka i upotreba pesticida


Pesticidi za zatitu biljaka od bolesti, tetoina i korova mogu biti otrovni za ljude i ivotinje, a takoe mogu zagaivati vodotoke, podzemne vode i zemljite. Neki pesticidi imaju fitotoksine efekte i mogu imati tetno dejstvo na vegetaciju koja raste izvan obraivanih polja. Pesticidi su opasni za ljude ne samo tokom primene, ve mogu dospeti u ishranu preko biljaka koje su njima tretirane. Postojani pesticidi koji se sporo razlau posebno su opasni za ivotnu sredinu. Oni se mogu akumulirati u lancima ishrane u okviru agrocenoze, a kroz njih mogu dospeti u ljudski organizam putem hrane i vode.
Zakon o zatiti biljaka (Slubeni list SRJ, br. 24/98, 26/98 i Slubeni list RS, br. 101/05-law)

11.2 Metode koje se primenjuju za zatitu gajenih biljaka od bolesti, tetoina i korova 11.1 Uvod
Zatita biljaka podrazumeva aktivnosti koje obuhvataju bioloke i hemijske mere, zatim upotrebu karantina, kao i druge mere koje tite biljke od uzronika bolesti, bolesti, tetoina i korova, ili umanjuju njihove tetne efekte, a takoe i nastoji da ouva njihovu ekoloku ravnoteu u prirodi. Agrotehnike metode uzgajanje poljoprivrednih kultura pod optimalnim uslovima, koji podstiu brz rast i razvoj biljaka, stimuliu prirodnu otpornost biljaka protiv patogenih agenasa, spreavaju irenje tetnih organizama na poljima zasejanim usevima i umanjuju njihove tetne efekte na prinose i kvalitet useva. Hemijske metode upotreba hemijskih jedinjenja sa jednom ili vie aktivnih supstanci za suzbijanje biljnih bolesti, tetoina i korova, za smanjivanje njihovog uticaja, kao i za regulisanje rasta biljaka. Fiziko-mehanike metode mehaniko sakupljanje i unitavanje tetoina i korova, runo ili uz upotrebu odgovarajue opreme, putem zagrevanja, hlaenja ili suenja zrna ili semena. Integrisana zatita biljaka predstavlja kombinaciju svih navedenih metoda, u cilju poboljanja karakteristika useva protiv tetoina, bolesti i korova, korienjem znanja zasnovanih na biolokim karakteristikama tetoina, bolesti i korova, kao i na pravilnom rukovanju u uslovima rasta. 65

Slika 11.1. Rasipa pesticida

11. PESTICIDI

11.3 Registracija i promet proizvodima za zatitu biljaka


Pravilnik o prometu, uvozu i uzorkovanju pesticida i ubriva (Slubeni list SRJ, br. 59/01)

11.6 Prskalice
Farmer koji koristi prskalice treba da izvri njihovu kontrolu na poetku svake sezone, pre upotrebe. Treba proveriti da li je prskalica u dobrom stanju tokom zime ili u rano prolee. Potrebno je izmeriti zapreminu rasprene tenosti. Treba izvriti proveru mehanizma i kalibraciju, kao i zamenu oteenih brizgaljki. Preporuljivo je izvriti remont starih prskalica, koristei nove tehnike, kao na primer: Odvojeni rezervoar za ispiranje, opremu za ispiranje rezervoara i sud za unoenje hemijskih supstanci Ureaj protiv curenja, rezervoar sa odeljcima za brizgaljke i/ili montirani dra za kaenje brizgaljki Opremu za podeavanje i kontrolu, u cilju bre i lake kontrole rasprivanja Filtere za useve ili brizgaljke za veu brzinu i jainu rasprivanja.

Dozvoljena je upotreba iskljuivo registrovanih proizvoda.

11.4 uvanje i skladitenje pesticida


Pesticidi e biti skladiteni u zakljuanim prostorijama, van domaaja dece i neovlaenih osoba, kako bi se spreilo da dou u kontakt sa opasnim proizvodima. Skladite e biti zatieno od vatre. Neophodno je sakupiti sadraj curenja iz oteenih pakovanja u skladitu, kako bi se izbegao rizik od zagaenja okoline. Proizvode treba uvati iskljuivo u originalnom pakovanju. Nakon zavretka svake sezone, uvek treba izvriti inventar, kako skladite ne bi bilo puno materija kojima je istekao rok upotrebe. Na etiketama proizvoda nalaze se uputstva za rukovanje praznom ambalaom. Pesticidi ne smeju biti skladiteni zajedno sa piem, hranom i stonom hranom.

11.7 Siguran nain punjenja prskalica


Pod sigurnim mestom za punjenje i dopunjavanje prskalica podrazumeva se prostorija sa sigurnim temeljima i na bezbednoj udaljenosti od vodotoka i bunara. Kada se dopunjavanje prskalica obavlja u polju, treba koristiti odvojeni rezervoar, a ne pumpu koja zahvata vodu iz jarka ili reke. ak i manje prolivanje sadraja pesticida ukoliko se desi na neodgovarajuem terenu predstavlja opasnost za zagaenje podzemnih voda. Koncentracija na mestu izlivanja/rasipanja od ? dm lako dostie dozu po hektaru koja je 1000 puta vea od doza/ha koje se raspruju na poljima. Kako bi se bezbedno izvrilo dopunjavanje prskalica, treba potovati sledee preporuke: Dopunjavanje prskalica u polju: treba koristiti odvojeni rezervoar, tako da se ponovno punjenje i priprema odvijaju u polju. Dopunjavanje prskalica na biolokoj podlozi: ponovno punjenje i priprema na farmi mogu se izvriti na unapred pripremljenoj biolokoj podlozi, ili na drugoj slinoj podlozi koja je prekrivena travom. Dopunjavanje prskalica na povrini sa zbijenom zemljom, uz upotrebu rezervoara za sakupljanje tenosti, na farmi gde se moe sakupiti proliveni sadraj i voda za ispiranje. Zatim se

11.5 Rasprivanje pesticida, voenje zapisnika


Prilikom upotrebe pesticida, svaki korisnik treba dobro da se upozna sa informacijama koje se odnose na svaki pojedini proizvod. Izbor pesticida treba vriti u zavisnosti od specifinih bolesti, tetoina i korova, kao i od odgovarajuih tehnika rasprivanja na farmi, kako bi se zagaenje ivotne sredine svelo na najmanju moguu meru. Prilikom izbora odreenog proizvoda, potrebno je da se svaki farmer dobro upozna sa informacijama koje se odnose na sledee: Preporuene doze Vreme rasprivanja ili faze rasta biljke Period i vreme delovanja Period izmeu nanoenja i etve Primenu propisanih sigurnosnih mera Prvu pomo u hitnim sluajevima Farmer koji koristi pesticide treba da vodi beleke prilikom svake upotrebe, vezano za useve, povrinu i vreme rasprivanja, vrstu proizvoda, doze i vremenske uslove. 66

ova meavina raspruje u odgovarajuem periodu na poljima zasejanim usevima. Dopunjavanje prskalica na ploi za ispiranje koja je povezana sa kontejnerom za teni stajnjak. Ova opcija nije tako dobra kao kada se vri na povrini sa zbijenom zemljom, sa rezervoarom za sakupljanje. Ukoliko nije na raspolaganju ni jedna od navedenih opcija, postoji mogunost korienja povrine prekrivene travom na farmi. Ova opcija je pogodna samo ukoliko postoji odgovarajui povrinski sloj zemljita i ukoliko ne postoji drenaa zemljita.

specijalna oprema sa crevima. Voda za ispiranje ne sme dovesti do zagaenja drenanih sistema, bunara, reka, ustava itd.

11.9 Bezbedna razdaljina u odnosu na vodotoke


Kako bi se zatitili vodotoci, okolni eko-sistem i drugi usevi, mora biti odreena bezbedna razdaljina u odnosu na brzinu vetra, temperaturu, doziranje, prskalicu i tip brizgaljki koje se koriste.

Prenoenje kroz zemljite 11.8 Viak meavine za rasprivanje i ienje prskalica


Ostatak meavina se moe razblaiti i raspriti u malim dozama na useve koji se obrauju, ili na druga odgovarajua polja. Ukoliko je prskalica van upotrebe, ili vremenski uslovi ne dozvoljavaju kontinuirano rasprivanje, bilo bi uputno imati lopteni ventil na usisnom crevu. Na ovaj nain, mogue je prekinuti isputanje meavine, a da se pritom nastavi ienje prskalice i kontrolne opreme. Ukoliko doe do prolivanja meavine, treba prekriti povrinu materijalima koji imaju dobru mo apsorbovanja, kao to je fini pesak ili piljevina, ili odgovarajuim materijalima za specifine hemikalije, to je pre mogue. Treba sakupiti sve prakaste ili zrnaste materije i ukloniti 10 cm povrinskog sloja zemljita sa povrine na kojoj je dolo do izlivanja. Otpad treba pripremiti za unitavanje. Ukoliko su voda ili zemljite kontaminirani pesticidima, potrebno je odmah obavestiti vlasnika poseda ili osobe koje imaju pravo korienja, kao i lokalnu upravu. Najpre je potrebno isprati rezervoar prskalice, direktno u polju. Treba postaviti rezerovar sa vodom na prskalicu ili na traktor, tako da se moe izvriti ispiranje rezervoara i kontrolnog sistema istom vodom, u polju. Kao standardna razmera, uzima se da rezervoar treba da sadri 10 procenata zapremine rezervoara prskalice. Treba dopremiti vodu za ispiranje do dela polja gde je zapoeto rasprivanje. Mala koliina vode za ispiranje nee uticati na efikasnost rasprivanja. Jo je bolje ako se kontrolni sistem i prskalica mogu ispirati ak i kada je rezervoar napunjen. Nakon ispiranja rezervoara, on moe biti napunjen vodom za pranje opreme za rasprivanje sa spoljne strane. Pritom se moe povezati i Bezbedna razdaljina ima ulogu tampon zone protiv povrinskih otpadnih voda i prenoenja pesticida kroz zemljite. Potreba za odravanjem bezbedne razdaljine u cilju zatite od prenoenja pesticida kroz zemljite esto se moe odrediti pre poetka rasprivanja. to je vei nagib zemljita ka otvorenim jarugama, jezerima ili renim tokovima, potrebna je vea bezbedna razdaljina. Na peskovitom tlu, sa malim sadrajem humusa, vea je opasnost od prenoenja pesticida nego u glinastom tlu. Neka zemljita od ilovae koja imaju pogodnu strukturu takoe mogu omoguiti prenoenje pesticida kroz tlo. Ukoliko postoji opasnost od jakih kia odmah nakon rasprivanja, treba izbegavati rasprivanje u blizini jaruga, drenanih bunara, jezera, renih tokova i izvora, pa je potrebno saekati bolje vremenske uslove. Preporuuje se sledea minimalna bezbedna razdaljina, u cilju smanjivanja rizika od zagaivanja povrinskih otpadnih voda prilikom rasprivanja: 1 metar od bunara i jaraka, 6 metara od jezera i vodotoka, 12 metara od bunara za vodu za pie.

Raznoenje vetrom
Prilikom rasprivanja u blizini vodotoka, treba potovati bezbednu razdaljinu kako bi se izbeglo da pesticidi dospeju u vodu. Potrebno je odravati malu brzinu rasprivanja i ne vriti rasprivanje tokom dana, kada je visoka temperatura i suv vazduh. Rasprivanje treba vriti po vremenu bez vetra. Nikada ne treba voziti brzinom veom od 8 km/h i treba na67

stojati da se rasprivanje izvodi ujutru ili uvee, kada je obino manja brzina vetra. Treba imati na umu da pravac vetra odreuje u kom pracu treba odrediti bezbednu razdaljinu unutar povrine koja se zaprauje. U uslovima pojaanog vetra, ne teba vriti rasprivanje.

Preporuke: Pesticide uvati na sigurnom mestu, van domaaja, kada nisu u upotrebi Vriti individualnu kontrolu prskalica jedanput godinje Puniti i dopunjavati prskalicu na tlu koje je bioloki aktivno, umesto na ljunku u dvoritu farme istiti prskalicu u polju, ponovljenim razblaivanjem meavine sa vodom Odravati preporuenu razdaljinu od vodotoka u odnosu na prodiranje kroz zemlju i raznoenje vetrom Izbegavati rasprivanje kada je prognozirana kia Prilikom rasprivanja, treba obratiti posebnu panju ako se obavlja na terenima sa nagibom, pri emu treba koristiti najniu brzinu i najnii nivo rasprivanja Ukoliko je mogue, rasprivanje vriti rano ujutru ili kasno uvee Uvek upotrebljavati zatitnu opremu

11.10 Odlaganje kontejnera sa agro-hemijskim sadrajem


Pravilnik o vrstama ambalae za pesticide i ubriva i o unitavanju pesticida i ubriva (Slubeni list SRJ, br. 35/99) Pravilnik o metodama ispitivanja pesticida (Slubeni list SRJ, br. 63/01)

Pre otvaranja pakovanja, uvek treba proitati sadraj etikete i deklaraciju, kako bi se utvrdilo da li postoje posebni rizici i da li je neophodna upotreba zatitne odee. Pojedine prskalice su opremljene kantama za pranjenje i sistemima za ispiranje koji olakavaju ispiranje. Neophodno je slediti uputstva proizvoaa. Potrebno je oistiti ambalau najmanje tri puta, neposredno nakon pranjenja, kako bi se mogla sipati voda za ispiranje direktno u prskalicu. Vodu koritenu za ispiranje sipati u rezervoar prskalice. Kako bi se izbeglo stvaranje pene, moe se dodati nekoliko kapi sredstva za spreavanje stvaranja pene u vodu za ispiranje. Treba upamtiti da je opasno meati ostatke meavina za raspri-vanje sa drugim hemikalijama rasprivanje ostataka na poljima moe nepovoljno uticati na useve. Najbolje je oistiti rezervoare odmah nakon rasprivanja.

Ambalau za transport i spoljanju ambalau koje nisu dole u kontakt sa pesticidima treba reciklirati pod oznakom papir ili karton. Papirni omoti, plastina ambalaa za transport i druga spoljanja ambalaa koja nije oiena klasifikuje se kao opasni otpad i mora biti unitena.

11.11 Mere zatite na radu


Farmeri mogu dobiti informacije koje se odnose na mere zatite na radu u okviru obaveznih kurseva obuke. Pre otvaranja pakovanja ili kontejnera, potrebno je proitati uputstva za upotrebu koja se nalaze na etiketi. Preporuuje se da uputstva treba proitati vie puta. Neophodno je potovati sva uputstva i sigurnosne mere. Potrebno je nabaviti i upotrebljavati sva pojedinana zatitna sredstva, kao i zatitnu odeu. Treba kontinuirano vriti inspekciju i ienje zatitne opreme, ispiranje zatitinih rukavica spolja i iznutra, kao i zamenu filtera na zatitnim maskama za lice. Ukoliko je radna odea isprskana sadrajem pesticida, treba je potopiti u vodi pre pranja u maini za pranje vea. Nakon zapraivanja, treba se istuirati. Preporuuje se da svu sigurnosnu opremu i odeu treba odlagati u posebne, odvojene kasete u radionici, ili u odgovarajuoj prostoriji. Zatitna oprema se ne sme odlagati u prostorijama za skladitenje hemijskih materija koje se nalaze pod kljuem.

ta initi sa ambalaom?
Praksa u nekim zemljama Evropske unije je sledea: paljivo oieni plastini kontejneri sa kojih je uklonjen zatvara mogu biti reciklirani, u cilju utede energije, u kontejnerima sa oznakom ostala plastina ambalaa. Papirna i kartonska ambalaa za pesticide moe se paljivo protresti nakon pranjenja, kako bi se to vie ostataka tenosti ispraznilo u prskalicu. Nakon toga, treba isprati ambalau najmanje tri puta. Zatim se takva ambalaa moe reciklirati pod oznakom otpad za spaljivanje.

68

Unapreenje predela i zatita prirodnih stanita kroz upravljanje procesima koji su pod uticajem poljoprivredne proizvodnje
ci imaju kljunu ulogu da primene predloene mere, ali za njih to nije uvek lako da razumeju, s obzirom da se neka pravila doivljavaju kao smetnja u njegovoj poljoprivrednoj proizvodnji.

12.1 Bioloka i predeona raznovrsnost


Izraz biodiverzitet se koristi da opie sloenu raznovrsnost ivog sveta koja opisuje osobine ove planete. To obuhvata razlike izmeu jedinki unutar vrste (na niovu gena), izmeu samih vrsta, izmeu predela i ekosistema. S obzirom na irinu karaktera termina, oigledno je da ouvanje raznovrsnosti nije trivijalan zadatak. Poljoprivredno zemljite u Srbiji zauzima 65 % ukupne teritorije, koja je prvobitno bila prekrivena umom, ibljem, stepskom vegetacijom i movarama. Prvobitna vegetacija je esto bila uklanjana za dobijanje povrina za planinske panjake ili za nizijsko obradivo zemljite. Movare su isuene i stepe su navodnjavane za poljoprivredne useve. Ove aktivnosti su znaajno usporene, ali preostala prirodna vegetacija je jo uvek u opasnosti od prekomerne ispae stoke, naroito u planinama. Glavni razlozi degradacije biodiverziteta u Srbiji su: Celokupno pogoranje prirodnih stanita (poveanje obradivih povrina, prekomerna ispaa stoke na pojedinim prostorima, spaljivanje prvobitne vegetacije, sea uma, vetake akumulacije voda, aktivnosti hidromelioracije, urbanizacija, itd.) Rascepkanost (komadanje) prirodnih eko-sistema Prekomerno iskoriavanje vrsta (skupljanje, seenje, lov i ribolov) Uvoenje alohtonih vrsta, pojava invazivnih vrsta Direktno ili indirektno zagaenje vode, vazduha i zemljita. Promene u funkcionisanju ekosistema su rezultat poljoprivrednih aktivnosti (izmeu ostalog) i promena u fizikim procesima usled 69

Poljoprivredne aktivnosti ne donose samo korist i napredak za drutvo, ve isto toliko i zagaenje, klimatske promene, seu uma za obezbeenje novih obradivih povrina, iscrpljivanje prirodnih bogatstava, dovoenje u opasnost ekosistema vodei do njihovog gubitka i degradacije. Intenziviranje aktivnosti u poljoprivredi obuhvata razvoj snane i geografski specijalizovane zemljoradnje, vodei do promena predela, biodiverziteta kao i zemljita, vode i vazduha. Upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom ima kljuni uticaj na stanje biodiverziteta, prouzrokujui nestajanje mnogih biljnih i ivotinjskih vrsta, koje su obino povezane sa poljoprivrednim podrujima. Poljoprivredna proizvodnja esto utie ne samo na proizvodne povrine nego i na okolno stanite, kroz, npr. eksploataciju vode, oticanje i izluivanje vika ubriva i pesticida. Poto su ekosistemi i predeli osnova za biodiverzitet, vano je sauvati ih da bi obezbedili odrivi razvoj. Zbog toga drutvo ima nameru da ouva prirodne predele i zatiti prirodna stanita. U tom cilju drava mora da donese odgovarajue propise i da ratifikuje meunarodne konvencije. Sa lokalnog stanovita, zemljoradni-

12. PREDEO I PRIRODNA STANITA

Zakon o zatiti ivotne sredine (Sl. gl. RS br. 135/2004) lan 26: Ouvanje biosfere obuhvata zatitu organizama, njihovih zajednica i stanita, ukljuujui i ouvanje prirodnih procesa i prirodne ravnotee unutar ekosistema, uz obezbeivanje njihove odrivosti. Biodiverzitet i bioloki resursi tite se i koriste na nain koji omoguava njihov opstanak, raznovrsnost, obnavljanje i unapreivanje u sluaju naruenosti. Zatita biodiverziteta, korienje biolokih resursa, genetiki modifikovanih organizama i biotehnologije vri se na osnovu ovog zakona i posebnog zakona, kao i obaveza preuzetih meunarodnim ugovorima. lan 27: Zabranjeno je uznemiravati, zlostavljati, ozleivati i unitavati divlju faunu i razarati njena stanita. Zabranjeno je unitavati, kidati ili na drugi nain pustoiti divlju floru, odnosno unitavati i razarati njena stanita.

Preporuke za biodiverzitet prijateljske aktivnosti su sledee: Voditi rauna da zemljite ima dovoljno organskih materija neophodnih za opstanak biljaka Rastresita zemlja je pogodna za opstanak biljaka, zato, smanjivati nabijanje zemlje izbegavajui rano oranje vlane zemlje Izbegavati estu i redovnu upotrebu opreme za oranje sa seivom koja bi mogla povrediti ili ubiti organizme u zemljutu Kositi to je kasnije mogue, ili koristiti mehanike ureaje da bi se ivotinje uplaile i pobegle kako bi izbegle da budu povreene ili ubijene Organizovati fizike granice izmeu polja u formi linije bunja, dr vea i trave, spasiti i sauvati usamljeno grmlje i iblje u polju, pogotovu ako je to voe ili bobice vrsta koje snabdevaju divlji svet hranom i sklonitem. etvu sprovoditi od sredine polja ka ivicama i obezbediti kombajne etelice sa opremom za alarmiranje ivotinja Sauvati prirodne panjake od prekomerne ispae i izbegavati esta oranja ak i kada neki delovi panjaka ne budu izorani Ne dozvoliti prevelike ispae i odravati optimalnu ravnoteu izmeu veliine stada i dostupnog kapaciteta zemlje i uslova Raznolikost useva koji obezbeuje stanite za ivotinje Ne paliti suvu travu ili ostatke slame.

promene zemljinog prekrivaa, kao i usled promena u brojnosti vrsta koje uestvuju u kretanju hranljivih materija, vode i energije kroz sistem. Odgovarajui zemljini pokriva obezbeuje samoobnavljanje zemljita i titi ga od erozije. Zemljite je esto ostavljeno nepokriveno, izloeno bez vegetacije na dui vremenski period, ili se isti usevi sade na dui vremenski period bez rotacije, crpei hranljive materije iz zemljita. Ovi tetni uticaji se mogu usporiti korienjem odgovarajuih planova zamene sejanja useva odnosno, plodoreda. Promene u biljnom prekrivau utiu takoe na hidroloku ravnoteu uzrokujui poveanje saliniteta gornje granice podzemne vode koja utie u poetku na ostatke vegetacije u niim koritima doline, ali sa poveanjem gornje granice podzemne vode, vegetacija koja se nalazi na padinama je sve vie ugroena. Koraci u strategiji zatite biodiverziteta i predela ukljuuju: Identifikaciju ugroavajuih procesa Identifikaciju vrsta za koje se smatra da su izloene riziku kao rezultat te ugroenosti

Rangiranje vrsta prema njihovoj osetljivosti na pomenute ugroenosti Odreivanje veliine zahtevanog odgovora za umanjivanje ugroenosti do nivoa gde e zatititi najosetljivije vrste. Ovaj strateki pristup moe biti ostvaren u malim koracima od strane svakog zemljoradnika na njegovoj farmi donosei znaajno poboljanje ekosistema i biodiverziteta u kratkoronom i dugoronom periodu. Delovi farmi koji nisu korieni za gajenje useva kao to su ivinjaci, kanali za odvodnjavanje, movare, livade i panjaci, obale reica i vetaka jezera (ili ribnjaci) mogu se uvek koristiti kao stanite za razliiti divlji svet.

70

POGLAVLJE 2
DENITRIFIKACIJA

Transformisanje nitrata u azotne ok side i azotni gas obino putem bak terija. To je anaerobni proces do koga dolazi u zemljitu i spremitima za ubrivo i prilikom primene nekih od metoda nakon perioda nitrifikacije. Prenoenje zagaivaa, npr. amonijaka iz atmosfere na zemljinu koru, samim tim na zemljite, vodu i biljke. Proces pri kom se neorganske forme nutrijenata u biljkama pretvaraju u mikroorganizme koje biljke ne mogu privremeno koristiti. Transformacija pomou mikroorganizama iz organskih jedinjenja u neorganska jedinjenja, npr. u zemljitu, spremitima za ubrivo. Poreenje uzetih odnosno izbaenih i preuzetih nutrijenata u biljkama. Odnos nutrienata moe biti prikazan kao uvoz/iz voz u odnosu na nutrijente koji su uneseni i iz vezeni sa farme.

ZAMULJIVANJE IMOBILIZACIJA MINERALIZACIJA ODNOS (BILANS) NUTRIENATA

POGLAVLJE 3 BPK (BOD)

Bioloka potreba za kiseonikom je mera potencijala zagaivanja u vodnim telima i organskom otpadu. Laboratorijsko ispitivanje slui za merenje koliine rastvorenog kiseonika koji se potroi pri hemijskoj i biolokoj reakciji na temperaturi od 20C u odreenom vremenskom periodu. Proces zasienja nutrijentima u vodi i povremeno zemljitu, to rezultuje troenjem kiseonika u akvatinim ekosistemima i gubitkom biodiverziteta. Odnoenje i gubitak povrinskog sloja zemlje uglavnom vetrom ili vodom. Na ovaj nain dolazi do gubitka fosfora iz zemljita koji odlazi u povrinske vode. Voda koja tee u tokovima i rekama i u prirodnim jezerima, movarama i rezer voarima koje su izgradili ljudi. Meunarodna konvencija o movarnim zemljitima koja je potpisana u Ramsaru u Indiji 1971. sa ciljem da se zatite ugroene i bioloki znaajne movare. Podruja koja su potpuno ili delimino, konstantno ili povremeno prekrivena vodom, npr. bare, pliaci na obalama mora, movarne ume.

EUTROFIKACIJA EROZIJA ZEMLJITA POVRINSKE VODE RAMSAR MOVARE

POGLAVLJE 8
LOKALNO UBRENJE ORGANSKA UBRIVA MINERALNA UBRIVA POVRINSKA PRIMENA ODRIVA POLJOPRIVREDNA PRAKSA.

Metoda za primenu uglavnom mineralnih ubriva lokalno i na veoj dubini od semena useva. ubriva koja sadre znaajnu koliinu organske materije biljnog i ivotinjskog porekla. ubriva koja su sastavljena samo od mineralnih supstanci i koja sadre elemente neorganskih formi. Metoda primene za organska i mineralna ubriva kojom se ubriva rasturaju po povrini zemljita. Odriva poljoprivredna prak sa predstavlja skup ak tivnosti koje kombinuju bioloke, zatitne, tehnike, socijalne, etike i ekonomske mere da bi se ostvarila poljoprivredna proiz vodnja koja podrava dugoroni raz voj poljoprivrede

POGLAVLJE 9
ZASTUPLJENOST GRLA USLOVNO GRLO

Zastupljenost grla je broj koji odreuje koliko uslovnih grla (UG) moe da bude po hek taru obradivog zemljita po farmi ili na odreenom podruju. Jedinica mere koja se koristi za uporeivanje ili sabiranje broja ivotinja razliitih vrsta ili kategorija. Ekvivalenti su definisani koliinom potrebne stone hrane (ili koliinom izluenih nutrijenata).

POGLAVLJE 10
AMONIJAK

NH3. je gas koji se izdvaja iz uree (urinska kiselina) koji izbacuju domae ivotinje (ivina) koji sudeluje u acidifikaciji i obogaivanju nitrogenom osetljivih ekosistema. Razastiranje. Nanoenje stajnjaka i ubriva pri korienju razliitih metoda.

PRIMENA

71

RENIK POJMOVA

KOLIINA UBRIVA VREME PRIMENE PROSTIRKA

Obino se odnosi na masu (za stajnjak tone ubriva po kubinom metru m3 a za mineralna ubriva u kg) po jedinici povrine u hek tarima. Vreme razastiranja. Obino se odnosi na sezonu ili mesec kad se vri primena na zemljite. Materijal koji se postavlja po podnim povrinama prostorija u kojima borave ivotinje zbog udobnosti za ivotinje i radi apsorbovanja vlage. Obino se koristi slama, seckane stabljike, pilotina, strugotine, pesak, treset. Gumeni i plastini madraci takoe mogu da se koriste kao podloga za leanje. Feces i urin pomean sa velikom koliinom materjala za prostirku koji se koristi u razliitim vrstama smetaja za sve vrste domaih ivotinja i ivinu. Prljava voda je ona koja je zagaena fecesom, urinom, ostacima hraniva, koja se sakuplja iz van jasala, pregrada za ivotinje pre mue, pored odvoda za ubrivo, od pranja pomonih prostorija i prostorija za mleko. Zavisno od stepena razdvajanja vrstog od tenog dela stajnjaka razlikujemo stajnjak sa veom koliinom tenih ili vrstih sastojaka. Ne postoje specifini uslovi koji oznaavaju razliite vrste tenih stajnjaka ali njihove karak teristike se razlikuju prema koliini i odnosu urina, fecesa, prostirke i vode. vrsti otpad ili neprovareni material koji izbacuju ivotinje. Skladite za vrsti, poluvrsti i teni stajnjak. Obino je pravougaonog ili etvrtastog oblika, obzidan sa tri strane zidovima od betona ili dasaka sa betonskim podom. Pod je nagnut prema otvorenoj strani gde se u leb sakuplja oced iz vrstog stajnjaka i skladiti posebno. Vlaknasti plutajui sloj koji se stvara na povrini uskladitenog tenog stajnjaka, naroito goveeg stajnjaka. Se obino izraava u procentima i objanjava koliko je od ukupnog unosa, uglavnom N (azot), P (fosfor) i K (kalijum) iskorieno za useve i stonu proiz vodnju. Stajnjak iz staja koji ne moe da se ispumpa ili slae na hrpu. Stajnjak sa procentom suve materije od 1 do 10%, koji moe da se ispumpava. Meavina je fecesa i urina koji proiz vode domae ivotinje u stajama, obino pomean sa delom prostirke i odreenom koliinom vode. Sr tajnjak koji proiz vode domae ivotinje koji ne moe da se ispumpava ali moe da se skladiti na hrpe. Ova vrsta podrazumeva stajnjak i urin od goveda, svinja, ivine, konja, ovaca, koza i zeeva. Postoje razliite vrste vrstog stajnjaka u zavisnosti od smetaja ivotinja, skladitenja stajnjaka i tretmana. irina rasturanja jednim prolaskom rasipaa za stajnjak ili mineralna ubriva. Jama. Sud za skladitenje polutenih i tenih delova, prljave vode, urina i osoke. Otpadna materija koja se kroz kr votok preko bubrega oslobaa kao tenost.

DUBOKA PROSTIRKA PRLJAVA VODA

OSOKA

FECES SKLADITE ZA STAJNJAK

PRIRODNA KORA EFIKASNOST NUTRIENATA POLUVRSTI STAJNJAK TENI STAJNJAK

VRSTI STAJNJAK

IRINA RASTURANJA REZERVOAR URIN

POGLAVLJE 11
EKOSISTEM BIOLOKI DIVERZITET

Manje ili vie definisan prostor za ive organizme i njihovo okruenje, npr. movare, ume ili jezera. Izraz koji opisuje komplek sne ive vrste koje karak teriu nau planetu. To obuhvata razlike meu pojedincima unutar vrsta, izmeu pojedinih vrsta, izmeu predela i ekosistema. Podruja u kojima se sliva voda od kia kroz useke i reke do mora ili do jezera, odvojena od okolnih podruja grebenom ili naslagama zemlje. Povien sadraj soli u zemljitu u suvim podrujima sa malo padavina i koja su vezana za navodnjavanje.

SLIVOVI SALINIIZACIJA

72

You might also like