Professional Documents
Culture Documents
PDF generated using the open source mwlib toolkit. See http://code.pediapress.com/ for more information. PDF generated at: Mon, 21 Mar 2011 10:56:55 UTC
Contents
Articles
Trei dio
Skup Prazni skup Funkcija (matematika) Domena (matematika) Slika (matematika) Injektivna funkcija Surjektivna funkcija Bijekcija Kodomena Niz Geometrijski niz Prirodni broj Zbrajanje Nula Cijeli broj Mnoenje Racionalni broj Realni broj Kvadratna funkcija Eksponencijalna funkcija Logaritam Broj e 1 1 6 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 19 20 20 21 21 22 25 28 30 31 31 36 37 38 41 42 44 46
Drugi dio
Kartezijev koordinatni sustav Krivulja Ortodroma Jednadba pravca Koeficijent smjera pravca Parabola (krivulja) Hiperbola (krivulja) Elipsa
48 52 53 54 54 55 56 57 58 59 60 61 65 68 69
Trei dio
Trokut Trigonometrija Sinus Kosinus Period Kompleksni broj Imaginarni broj Vektor Matrica (matematika) Jedinina matrica Rang matrice
References
Article Sources and Contributors Image Sources, Licenses and Contributors 71 72
Article Licenses
Licencija 73
Trei dio
Skup
U matematici, skup se moe shvatiti kao bilo koja kolekcija razliitih objekata smatranim cjelinom. Iako se ovo ini jednostavnom idejom, skupovi su svejedno jedan od najvanijih fundamentalnih koncepata u modernoj matematici. Matematika disciplina koja prouava mogue skupove, teorija skupova, je sadrajno bogata i aktivna. Teorija skupova, stvorena tek krajem 19. stoljea, je danas sveprisutni dio matematikog obrazovanja, te se stoga u veini zemalja uvodi ve u osnovnoj koli. Teorija skupova se moe shvatiti kao osnova nad kojom moe biti izgraena gotovo cijela matematika, te kao ishodite iz kojeg gotovo cijela matematika moe biti izvedena. Ovaj lanak predstavlja kratak i osnovni uvod u ono to matematiari zovu "intuitivna" ili "naivna" teorija - za vie detalja pogledati naivna teorija skupova. Za rigorozniji i moderniji aksiomatski pristup skupovima, pogledati aksiomatska teorija skupova.
Definicija
Na poetku svog djela Beitrge zur Begrndung der transfiniten Mengenlehre, Georg Cantor, principijelni tvorac teorije skupova, je napisao sljedeu definiciju skupa:[1] Pod terminom skup smatramo bilo koju kolekciju M odreenih, razliitih objekata m nae zamjedbe ili misli (koji e se zvati elementi skupa M) u cjelinu. Objekte skupa takoer zovemo njegovim lanovima. Elementi skupa mogu biti raznih Matematiki odnos izmeu skupova se moe vizualizirati Vennovim dijagramom. vrsta: brojevi, ljudi, slova abecede, drugi skupovi itd. Skupovi se dogovorno oznaavaju velikim slovima A, B, C, itd. Za dva skupa A i B kaemo da su jednaka i zapisujemo A = B ako imaju iste lanove. Skup, za razliku od multiskupa, ne moe sadravati vie jednakih elemenata. Sve skupovne operacije uvaju svojstvo jedinstvenosti elementa u skupu. Slino, redoslijed nabrajanja elemenata skupa je nebitan, za razliku od slijeda ili tupla.
Skup
Opisivanje skupova
Nemaju svi skupovi precizan opis - neki mogu jednostavno biti proizvoljne kolekcije, bez nekog jasno izraenog "pravila" koje kazuje koji su elementi unutar ili van skupa. Neki skupovi mogu biti opisani rijeima, na primjer: A je skup iji su lanovi prva etiri cijela broja. B je skup iji su lanovi boje francuske zastave. Dogovorno se skup takoer moe definirati eksplicitnim nabrajanjem svih elemenata izmeu vitiastih zagrada, na primjer: C = {4, 2, 1, 3} D = {crvena, bijela, plava} Dva razliita opisa mogu definirati isti skup. Na primjer, gore definirani skupovi A i C su identini, poto imaju jednake lanove. Skraeni zapis A = C se koristi za izraavanje takve jednakosti. Slino, za gore definirane skupove vrijedi B = D. Identitet skupa ne ovisi o redoslijedu nabrajanja elemenata skupa, kao i o moguim ponavljanjima elemenata prilikom nabrajanja. Na primjer, {6, 11} = {11, 6} = {11, 11, 6, 11}. Za skupove sa mnogo elemenata ponekad se koristi skraena lista. Na primjer, prvih tisuu pozitivnih cijelih brojeva se mogu opisati simbolikom kraticom: {1, 2, 3, ..., 1000}, pri emu specijalni simbol od tri toke (...) oznaava da se lista nastavlja na podrazumjevani nain. Slino se skup parnih brojeva moe opisati notacijom: {2, 4, 6, 8, ... }. Sloeniji skupovi se ponekad opisuju razliitom notacijom. Na primjer, skup F iji su lanovi prvih dvadeset brojeva koji su za etiri manji od kvadrata cijelog broja, moe biti opisan na sljedei nain: F={ 4 : n je cijeli broj; i 0 n 19}
U ovom opisu, dvotoka (:) znai "takav da", i matematiari interpretiraju ovaj opis kao "F je skup svih brojeva oblika 4, takvih da je n cijeli broj u opsegu od 0 do 19 inkluzivno." (Ponekad se umjesto dvotoke koristi vertikalna crta |.)
lanstvo skupa
Ako neto jest ili nije element nekog pojedinanog skupa, tada to simboliziramo sa odnosu na ve definirane skupove, vrijedi: i (budui da je 285 = 17 4); ali i . odnosno . Na primjer, u
Kardinalnost skupa
Svaki gore opisan skup ima konaan broj lanova - na primjer, skup A ima etiri lana, dok skup B ima tri lana. Skup takoer moe imati nula lanova. Takav skup zove se prazni skup i oznaava simbolom . Na primjer, skup A svih trostranih kvadrata ima nula lanova, i stoga je A = . Poput broja nula, iako naizgled trivijalan, prazni se skup pokazao kao poprilino vaan u matematici. Skup takoer moe imati beskonaan broj lanova - na primjer, skup prirodnih brojeva je beskonaan. Kae se da su dva skupa ekvipotentna (imaju isti kardinalitet ili su jednakobrojni ili su bijektivni) ako postoji bijekcija iz jednoga skupa u drugi skup. Relacija ekvipotencije je relacija ekvivalencije, pa se skupovi svrstavaju u
Skup disjunktne klase - klasa kojoj pripada skup S zove se kardinalni broj skupa S i oznava se sa ili card S ili #S.
Podskup
Ako je svaki lan skupa A takoer lan skupa B, tada se za A kae da je podskup od B, pie se A je sadran u B. Moe se, takoer, zapisati Relacija izmeu skupova uspostavljenu sa pravi podskup od B) ili i i zove se inkluzija. (A je , te izgovara to se ita kao B je nadskup od A, B ukljuuje A ili B sadri A.
Ako je A podskup i nije jednak skupu B, tada se za A kae da je pravi podskup skupa B, zapisuje s , te se stoga eto preferira koritenje eksplicitnijih simbola i
(B je pravi nadskup od A). Meutim, u nekoj literaturi ovi se simboli itaju isto kao za prave podskupove i nadskupove.
A je podskup od B
Primjeri: Skup svih ena je pravi podskup skupa svih ljudi. Prazni skup je podskup svakog skupa i svaki skup je sam svoj podskup:
Posebni skupovi
Neki istaknuti skupovi imaju izuzetnu matematiku vanosti i toliko se esto koriste da su dobili posebna imena i notaciju. Jedan od njih je ve spomenuti prazni skup. Neki od ostalih su: oznaava skup svih prostih brojeva. oznaava skup svih prirodnih brojeva. Drugim rijeima, = {1, 2, 3, ...}, ili rjee = {0, 1, 2, 3, ...}. oznaava skup svih cijelih brojeva (bilo pozitivnih, negativnih ili nule). Stoga je = {..., -2, -1, 0, 1, 2, ...}. oznaava skup svih racionalnih brojeva (tj. skup svih pravih i nepravih razlomaka). Stoga je i b 0}. Na primjer, i = { : a,b . Svi cijeli brojevi su u ovom skupu poto se svaki cijeli broj a
moe izraziti kao razlomak . je skup svih realnih brojeva. Ovaj skup ukljuuje sve racionalne i iracionalne brojeve (tj. brojeve koji se ne i 2). , iako se prosti
Svaki od ovih skupova brojeva je beskonaan, premda vrijedi brojevi openito koriste manje od ostalih skupova izvan teorije brojeva i srodnih disciplina.
Meutim, ne postoji samo jedna vrsta beskonanosti. Za skup koji je ekvipotentan (jednakobrojan) sa skupom prirodnih brojeva kaemo da je prebrojivo beskonaan (krae prebrojiv), a "vei" skupovi su neprebrojivo beskonani (krae neprebrojivi).
Skup Prebrojivo beskonani skupovi su, na primjer, skupovi , kao i skup svih prirodnih brojeva koji su parni, i .
Unija
Postoji nekoliko naina za konstruiranje novih skupova od ve postojeih. Dva se skupa mogu "zbrojiti". Unija skupova A i B, oznaena sa AUB, je skup svih elemenata koji su lanovi ili skupa A ili skupa B.
Unija skupova A i B
Primjeri: {1, 2}U{crvena, bijela} = {1, 2, crvena, bijela} {1, 2, zelena}U{crvena, bijela, zelena} = {1, 2, crvena, bijela, zelena} {1, 2}U{1, 2} = {1, 2} Neka osnovna svojstva unije: AUB=BUA Aje podskup skupaAUB AUA=A AU=A
Presjek
Novi se skup takoer moe konstruirati odreivanjem "zajednikih" elemenata obaju skupova. Presjek skupova A i B, oznaen sa AB, je skup svih elemenata koji su lanovi i skupa A i skupa B. Ako je AB=, tada za A i B kaemo da su disjunktni.
Presjek skupova A i B
Primjer: {1, 2}{crvena, bijela} = {1, 2, green}{crvena, bijela, zelena} = {zelena} {1, 2}{1, 2} = {1, 2} Neka osnovna svojstva presjeka: AB=BA
Komplementi
Dva se skupa takoer mogu "oduzeti". Relativni komplement skupa A u skupu B (jo se koristi i naziv skupovna razlika skupova B i A), oznaeno sa BA, (ili B \ A), je skup svih elemenata koji su lanovi skupa B, ali nisu lanovi skupa A. Potrebno je uoiti da je valjana operacija "oduzimanja" lanova koji nisu u skupu, poput micanja elementa zelena iz skupa {1,2,3} - takva operacija nema uinka. U odreenim postavkama, svi skupovi koji se promatraju, smatraju se podskupovima nekog danog univerzalnog skupa U. U takvim sluajevima, UA zove se apsolutni komplement ili jednostavno komplement skupa A, i oznaava s A, AC ili .
Primjeri: {1, 2}{crvena, bijela} = {1, 2} {1, 2, zelena}{crvena, bijela, zelena} = {1, 2} {1, 2}{1, 2} = Ako je U skup svih cijelih brojeva, P skup parnih brojeva, a N skup svih neparnih brojeva, tada komplement skupa P u U iznosi N, ili ekvivalentno, P = N.
Skup
Biljeke
[1] Allenby, 1991. p. 1
Izvori
Halmos, Paul R., Naive Set Theory, Princeton, N.J.: Van Nostrand (1960) ISBN 0-387-90092-6 Stoll, Robert R., Set Theory and Logic, Mineola, N.Y.: Dover Publications (1979) ISBN 0-486-63829-4 Allenby, R.B.J.T, Rings, Fields and Groups, Leeds, England: Butterworth Heinemann (1991) ISBN 0-340-54440-6
Prazni skup
U matematici, specifino u teoriji skupova, prazni skup je jedinstveni skup koji ne sadri nijedan element. U aksiomatskoj teoriji skupova se njegovo postojanje postulira aksiomom praznog skupa, iz kojeg se grade svi konani skupovi. Razna openita svojstva skupova su trivijalno istinita za prazni skup.
Notacija
Prazni se skup oznaava jednim od simbola " " ili " ", izvedenim iz slova danske i norveke abecede, i uvedenim od strane grupe Bourbaki (specifino Andr Weil] 1939. [1]). Druga uobiajena notacija za prazni skup jest "{}".
Svojstva
Za svaki skup A, prazni skup je podskup od A: A: A Za svaki skup A, unija skupa A i praznog skupa jest A: A: A = A Za svaki skup A, presjek skupa A i praznog skupa je prazni skup:
Prazni skup je skup koji ne sadri elemente.
A: A = Za svaki skup A, Kartezijev produkt skupa A i praznog skupa je prazni skup: A: A = Jedini podskup praznog skupa jest sam prazni skup: A: A A = Broj elemenata praznog skupa (tj. njegova kardinalnost) jest nula - prazni je skup konaan: || = 0 Za svako svojstvo: za svaki element skupa svojstvo je zadovoljeno (trivijalno istinito) ne postoji element skupa za koji je svojstvo zadovoljeno Obratom ove tvrdnje slijedi: ako su, za neko svojstvo, sljedee dvije tvrdnje zadovoljene: za svaki element skupa V svojstvo je zadovoljeno
Prazni skup ne postoji element V za kojeg je svojstvo zadovoljeno tada V = U matematici je termin prazan skup nedvosmislen u uporabi - u teoriji skupova, dva skupa su jednaka ako imaju iste elemente, te stoga moe biti samo jedan skup bez elemenata. Smatran podskupom brojevne crte (ili openitije bilo kojeg topolokog prostora), prazni je skup istovremeno i otvoren i zatvoren. Sve njegove granice (kojih nema) su u praznom skupu, te je skup stoga zatvoren - a istovremeno za svaku svoju toku (kojih takoer nema) postoji otvoreno okruenje u praznom skupu, te je stoga i otvoren. tovie, prazni skup je kompaktan injenicom da je svaki konani skup kompaktan. Okruenje praznog skupa je prazno. Ovo je poznato kao "ouvanje nularnih unija".
Uobiajeni problemi
Prazni skup nije isto to i nita - on je skup koji sadri nita, a taj skup jest neto. Ovo poimanje esto uzrokuje nedoumice kod onih koji se prvi put susreu sa pojmom praznog skupa. Korisno je predoiti si prazni skup kao vreu koja moe sadravati neke stvari - vrea moe biti prazna, ali vrea zasigurno sama po sebi postoji. Po definiciji podskupa, prazni skup je podskup bilo kojeg skupa A, budui da svaki element x skupa {} pripada skupu A. Ako ne bi bilo istinito da je svaki element skupa {} u skupu A, tada bi morao postojati barem jedan element skupa {} koji nije prisutan u A. Budui da uope ne postoje elementi skupa {}, ne postoji element skupa {} koji nije u A, to vodi do zakljuka da je svaki element skupa {} u skupu A, te da je {} podskup skupa A. Svaka tvrdnja koja zapoinje sa "za svaki element skupa {}" ne tvrdi nita novo - ona je trivijalno istinita. Ovo se esto parafrazira kao "sve je istina nad elementima praznog skupa".
Mee
Budui da prazni skup nema lanova, kad ga promatramo kao podskup bilo kojeg ureenog skupa, bilo koji lan skupa e biti gornja i donja mea za prazni skup. Na primjer, kada ga smatramo podskupom realnih brojeva, sa svojim uobiajenim ureenjem predstavljenim realnom brojevnom crtom, svaki realni broj je i gornja i donja mea praznog skupa. Kad ga promatramo kao podskup proirenih realnih brojeva koje dobijemo dodavanjem dva "broja" ili "toke" normalnom skupu realnih brojeva, negativnu beskonanost oznaenu simbolom za koju definiramo da je manja od bilo kojeg drugog proirenog realnog broja, te pozitivnu beskonanost oznaenu simbolom koju definiramo da je vea od bilo kojeg drugog proirenog realnog broja, tada vrijedi: za
Prazni skup
To jest, najmanja gornja mea (sup ili supremum) praznog skupa je negativna beskonanost, dok je najvea donja mea (inf ili infimum) pozitivna beskonanost. Po analogiji sa gornjim, slijedi da je u domeni proirenih realnih brojeva negativna beskonanost neutralni element za operatore maksimuma i supremuma, dok je pozitivna beskonanost neutralni element za minimum i infimum.
Teorija kategorija
Ako je A skup, tada postoji tono jedna funkcija f iz {} u A, prazna funkcija. Kao rezultat toga, prazni skup je jedinstven inicijalni objekt kategorije skupova i funkcija. Prazni se skup moe pretvoriti u topoloki prostor na samo jedan nain (definiranjem da je prazni skup otvoren) ovaj prazni topoloki prostor je jedinstven inicijalni objekt u kategoriji topolokih prostora sa kontinuiranim (neprekinutim) preslikavanjima.
References
[1] http:/ / members. aol. com/ jeff570/ set. html
Funkcija (matematika)
Funkcija (matematika)
Funkcija ili preslikavanje je jedan od najvanijih matematikih pojmova koji predstavlja preslikavanje elemenata iz jednog skupa (domena) u drugi (kodomena). Pri tome preslikavanje mora biti jedinstveno, tj. svaki lan domene se preslikava u tono jedan lan kodomene.
Definicija
Funkcija ili preslikavanje je ureena trojka po kojem se svakom elementu Skup funkcije . Element domene koja sadri skupove , a skup , i neko pravilo . je zavisna pridruuje jedinstveni element je nezavisna varijabla ili argument funkcije tako da je
varijabla funkcije . elimo li istaknuti skupove na kojima funkcija izvrava pridruivanje, piemo pravilo po kojem funkcija djeluje, piemo .
. elimo li istaknuti
Jednakost funkcija
Funkcije i su jednake, to zapisujemo sa , ako vrijedi: . imaju jednako pravilo pridruivanja (kada se kod , dok je skrati ). 1. imaju jednake domene, tj. ; 2. imaju jednako pravilo preslikavanja tj. Znai, iako funkcije razlomak dobijemo i
Klasifikacija funkcija
Funkcija moe imati mnogo svojstava, ali neka od vanijih su injektivnost, surjektivnost i bijektivnost. Injekcija ili 1-1 preslikavanje je funkcija takva da ne postoje dva razliita elementa domene koja se preslikavaju u isti element kodomene. Za takvu funkciju kaemo da ima svojstvo injektivnosti i da je injektivna. Matematiki zapisujemo, ili ekvivalentnu tvrdnju . . Slika funkcije f je skup elemenata iz kodomene na koje se preslikava neki element domene. Surjekcija ili preslikavanje na je funkcija ija slika je jednaka cijeloj kodomeni kodomene "iskoriteni". Matematiki zapis:
Drugim rijeima, za svaki element kodomene ima neki iz domene koji se u njega preslikava, pa su svi elementi . Za takvu funkciju kaemo da ima svojstvo surjektivnosti i da
je surjektivna. Bijekcija ili 1 na 1 korespondencija ili obostrano jednoznano preslikavanje je funkcija koja je injektivna i surjektivna. Kaemo jo da je funkcija bijektivna i da ima svojstvo bijektivnosti. Primjer bijekcije je identiteta, odnosno funkcija definirana s .
Funkcija (matematika)
10
Graf funkcije
Graf funkcije
ravnine
za koje vrijedi .
Domena (matematika)
U matematici, domena k-mjesne relacije L X1 Xk je jedan od skupova Xj, 1 j k. U specijalnim sluajevima za k = 2 i L X1 X2 je funkcija L : X1 X2, uobiajeno je da se X1 naziva domena ili podruje definicije i X2 kodomena ili podruje vrijednosti.
Domena funkcije
Za danu funkciju f:XY, skup X svih ulaznih vrijednosti zovemo domenom funkcije f, a skup svih moguih izlaznih vrijednosti Y kodomenom. Slika funkcije f je skup svih stvarnih izlaza {f(x) : x je u domeni}. Ponekad se kodomena netono zove slikom prilikom nerazlikovanja izmeu stvarnih i moguih vrijednosti. Dobro definirana funkcija mora preslikavati svaki element domene u element svoje kodomene. Na primjer, funkcija f definirana sa f(x) = 1/x nema definiranu vrijednost za f(0). Stoga, skup R realnih brojeva ne moe biti njena domena. U ovakvim sluajevima, funkcija je ili definirana na R\{0}, ili se "rupa" eksplicitno popuni definiranjem f(0). Ako proirimo definiciju f na f(x) = 1/x, for x 0 f(0) = 0, tada je f definirana za sve realne brojeve i moemo odabrati R kao njenu domenu. Nad bilo kojom funkcijom se moe napraviti restrikcija na podskup svoje domene. Restrikcija funkcije g:AB na S, pri emu jeS A, se pie kao g|S:S B.
Domena (matematika)
11
Teorija kategorija
U teoriji kategorija, umjesto sa funkcijama barata se sa morfizmima, koji su jednostavno strelice iz jednog u drugi objekt. Domena bilo kojeg morfizma je stoga objekt iz kojeg strelica zapoinje. Ovako gledano, mnoge ideje o domenama iz teorije skupova moraju biti ili naputene, ili preformulirane neto apstraktnije. Na primjer, notacija restrikcije morfizma na podskup svoje domene mora biti modificirana, uvoenjem koncepta podobjekta.
Kompleksna analiza
U kompleksnoj analizi, domena je otvoreni povezani podskup skupa kompleksnih brojeva.
Slika (matematika)
U matematici, slika funkcije je skup svih izlaznih vrijednosti koje funkcija poprima.
Formalna definicija
Za danu funkciju , slika od je definirana kao skup
Slika od f se ponekad oznaava i sa ran(f). Sliku ne treba brkati sa kodomenom B. Slika je podskup kodomene, koji moe, ali i ne mora obuhvatiti cijelu kodomenu - mogu postojati elementi kodomene koji nisu elementi slike (vidi primjere nie). Ponekad se neprecizno za kodomenu uzima slika funkcije. ee (i preciznije) je kodomena neki standardni skup, poput npr. realnih ili kompleksnih brojeva, a slika je tada podskup toga skupa. Funkciju ija je slika jednaka kodomeni zovemo surjekcija ili preslikavanje na.
Primjeri
Neka je f funkcija nad realnim brojevima:
definirana sa
Kodomena funkcije f je R, i f poprima sve nenegativne vrijednosti ali nikad ne poprima negativne vrijednosti, i stoga je slika funkcije ustvari skup R+skup nenegativnih realnih brojeva, tj. interval [0,):
definirana sa
Slika (matematika) U ovom je sluaju slika funkcije g jednaka svojoj kodomeni R, poto za svaki realni broj y vrijedi:
12
Injektivna funkcija
Za funkciju
kaemo da je injektivna funkcija ili samo injekcija ako ne postoje dva razliita
elementa domene, a koji se preslikavaju u neki isti element iz kodomene. To znai da se svi elementi iz domene preslikavaju u meusobno razliite elemente iz kodomene (funkcija ne "lijepi" razliite elemente u isti). Zapisano simbolikom logikom, to je ekvivalentno tvrdnji: je injektivna ako vrijedi:
Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. funkcija Dopunite ga Wikipedije.
[1]
prema pravilima
References
[1] http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Injektivna
Surjektivna funkcija
13
Surjektivna funkcija
Za funkciju kaemo da je surjektivna ili surjekcija ako je slika funkcije jednaka kodomeni funkcije. To znai da za svaki lan kodomene funkcije postoji barem neki lan iz domene funkcije koji se preslikava u njega. Zapisano simbolikom logikom, takav da .
Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. funkcija Dopunite ga [1] prema pravilima Wikipedije.
References
[1] http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Surjektivna
Bijekcija
14
Bijekcija
U matematici, za funkciju iz skupa X u skup Y kaemo da je bijektivna ako za svako y u Y postoji tono jedan x u X takav da f(x) = y. Drugim rijeima, f je bijektivna je 1-1 korespondencija izmeu tih skupova, tj. i 1-1 (injekcija) i na (surjekcija)[1] Na primjer, funkcija sljedbenika sljed, definirana na skupu cijelih brojeva u , tako da svakom cijelom broju x pridjeljuje cijeli broj sljed(x) = x + 1. Za drugi primjer, neka se promotri funkcija sumraz koja svakom paru (x,y) realnih brojeva pridjeljuje par sumraz(x,y) = (x+y, xy).
Bijektivna funkcija.
Bijektivna se funkcija jo zove bijekcija ili obostrano jednoznano preslikavanje ili permutacija. Potonji se termin ee koristi kad je X = Y. Valja uoiti da 1-1 funkcija nekim autorima znai 1-1 korespondencija (tj. bijekcija), a drugim autorima injekcija. Skup svih bijekcija iz Y u Y se oznaava kao X Y. Bijektivne funkcije imaju fundamentalnu ulogu u mnogim podrujima matematike, poput definicije izomorfizma (i srodnih koncepata poput homeomorfizma i difeomorfizma), permutacijske grupe, projektivne ravnine, i mnogim drugim.
Kompozicija i inverzi
Funkcija f je bijektivna ako i samo ako je njezina inverzna relacija f bijekcija. Kompozicija gof dvaju bijekcija f X Yig Y
1
takoer i
S druge strane, ako je kompozicija gof dvaju funkcija bijektivna, moemo samo rei da je f injektivna i g surjektivna. Relacija f iz X u Y je bijektivna funkcija ako i samo ako postoji druga relacija g iz Y u X takva da je gof identiteta na X, i fog je identiteta na Y. Slijedi da skupovi imaju isti kardinalni broj
Izvori
[1] (Biljeka: uporaba pojma "1-1" za opis injektivne funkcije moe biti problematino, s obzirom da ga neki autori shvaaju u smislu 1-1 korespondencija, tj. bijektivna funkcija Bijekcija komponirana od injekcije i surjekcije.
Bijekcija
15
Vidjeti takoer
injekcija izomorfizam permutacija simetrina grupa surjekcija
Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga (http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Bijekcija) prema pravilima Wikipedije.
Kodomena
U matematici, kodomena ili podruje vrijednosti funkcije f : X Y je skup Y. Domena funkcije f je skup X. Slika funkcije f je skup f(X) definiran s {f(x) : x X}. Iz ovih definicija slijedi da je slika funkcije f uvijek podskup kodomene od f.
Primjer
Zorni prikaz razlike izmeu kodomene i slike se moe pronai razmatranjem matrice linearne transformacije. Dogovorno je domena linearne transformacije asocirane sa matricom a kodomena , pri emu je matrica tipa
(ima m redaka i n stupaca). Ali bi slika (skup brojeva dobiven mnoenjem udesno
svakog vektor-stupca matrice duljine n) mogla biti znatno manja. Na primjer, ako matrica sadri samo nule, tada je bez obzira na veliinu njena slika samo vektor 0. Dimenzija rezultirajueg vektora je m. Ovo je vaan zakljuak, s obzirom da je dovoljno promijeniti samo jedan broj u matrici da njena slika ne bude nula. Drugi primjer: neka je funkcija f funkcija nad realnim brojevima:
definirana sa
Kodomena funkcije f jest R, ali oito f(x) nikad ne poprima negativne vrijednosti, te je stoga slika u biti skup R0+nenegativnih realnih brojeva, tj. interval [0,): Funkcija g je mogla biti definirana i na sljedei nain:
Iako f i g imaju isti krajnji uinak na dani broj, one nisu, u modernom shvaanju, jednake funkcije, poto imaju razliite kodomene. Da bismo poblie vidjeli zato, pretpostavimo da imamo definiranu drugu funkciju,
Kodomena Moramo definirati domenu te funkcije kao . Sada definirajmo kompozicije , . Postavlja se pitanje, koja od ovih kompozicija ima smisla? Ispostavlja se da je prva ta koje nema smisla. Pretpostavimo da ne znamo koja je slika funkcije f - samo znamo da moe poprimiti vrijednosti iz . Ali tad dolazi do problema, poto drugi korijen nije definiran za negativne brojeve! Sad imamo moguu kontradikciju. Ovakva je situacija nejasna, i u formalnom bi se radu trebala izbjegavati. Kompozicija funkcija stoga zahtijeva po definiciji da kodomena (ne slika, koja je pak posljedica funkcije i stoga neodreena na razini kompozicije) funkcije na desnoj strani bude jednaka domeni funkcije na lijevoj strani. Kodomena moe utjecati na surjektivnost funkcije - u naem primjeru, g je surjekcija dok f to nije. Kodomena ne utjee na injektivnost funkcije. :
16
Niz
Openito, niz moemo zamisliti kao objekte poredane po nekom pravilu, tako da uvijek znamo tko je prethodnik i sljedbenik svakog objekta u redu (osim eventualno prvog i zadnjeg). Uzmimo za primjer razred od dvadeset uenika koji su poredani po abecednom redu. Za svakog od uenika znamo tko je "prije" njega (osim kod prvog), a tko "poslije" (osim kod zadnjeg). To moemo zamisliti kao da smo svakom od brojeva iz skupa pridruili po jednog uenika. Slian primjer su dani u tjednu (brojevima od 1 do 7 pridrueni su prvi dan, drugi dan,...).
Primjeri
lanovi niza zadanog sa izgledaju ovako:
Primjeujemo da je brojnik uvijek jedan, a nazivnik su prirodni brojevi. Broju jedan je pridruen 1, broju dva 1/2, broju tri 1/3, i tako dalje. Zato kaemo da je npr. 1/16 esnaesti lan niza. Oznaka trotoje oznaava da je niz beskonaan. Sama funkcija moe biti definirana sa vie od jednog pravila. Primjer za takvu funkciju je:
Ova funkcija takoer zadovoljava uvjete za niz jer joj je domena skup
(kodomena je skup
).
17
Vani nizovi
Posebno su vani aritmetiki niz i geometrijski niz.
Geometrijski niz
Geometrijski niz je niz brojeva kod kojeg je kolinik svakog lana i lana ispred njega uvijek stalan broj. Taj broj oznaavamo sa q i nazivamo ga kvocijentom, a raunamo ga pomou formule
Da bi formirali geometrijski niz moramo poznavati a1 i q. Opi lan niza koji ima beskonano elemenata: Formula za zbroj konano mnogo lanova:
Ime geometrijskog niza govori da je svaki lan (osim prvog) geometrijska sredina dvaju susjednih lanova.
Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. niz Dopunite ga [1] prema pravilima Wikipedije.
References
[1] http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Geometrijski
Prirodni broj
18
Prirodni broj
Prirodnim brojevima zovemo pozitivne cijele brojeve {1, 2, 3, ...} ili, ponekad, ne-negativne cijele brojeve {0, 1, 2, ...}. Skup prirodnih brojeva u matematici oznaavamo velikim slovom N, a u sluaju da skup sadri nulu, oznaavamo ga i s indeksom 0: N0. Eksperimentalno moemo rei: I II nije prazan skup. je ureen skup. , onda je skup svih prirodnih brojeva manjih od n konaan. nema maksimalnog (najveeg) elementa.
Definicija
Neprazni skup (aksiomi): Aksiom A: Postoji funkcija s sa u . , oznaimo ga sa 1, takav da je s(n) , onda je m=n. i ako vrijedi: 1, . zove se skup prirodnih brojeva, a njegovi su elementi prirodni brojevi, ako vrijede ovi uvjeti
Aksiom B: Postoji barem jedan element u Aksiom C: Ako je s(m)=s(n) za m,n Aksiom D: Ako je M podskup od (I)1 (II)( onda je M= M ) (n M s(n)
M)
Navedeni aksiomi poznati su pod imenom Peanovi aksiomi skupa prirodnih brojeva, prema talijanskom matematiaru G. Peanu (1858-1931).
Zbrajanje
19
Zbrajanje
Zbrajanje je osnovna aritmetika operacija, kojom saznajemo informaciju kad dvije ili vie veliina (brojeva) skupimo zajedno, koliko ih sveukupno ima. Zbrajati moemo jabuke, kruke, lubenice, ovice u snu ili ljude na plai (sve su to cijeli brojevi), no i tekuine utoene i istoene iz spremnika, teine razne hrane i neprehrambenih artikala (decimalni brojevi). Matematiki zbrajanje predstavljamo znakom plus +, npr. 1 + 2 = 3. Brojeve koje zbrajamo nazivamo pribrojnici. Zbrajanje je komutativno, to znai da je 1 + 2 = 2 + 1, tj. moemo slobodno zamijeniti mjesta pribrojnika, a rezultat zbrajanja se nee promijeniti. Zbrajanje je i asocijativno, jer vrijedi ( 1 + 2 ) + 3 = 1 + ( 2 + 3 ) Kod zbrajanja lanova nekog niza koristi se veliko grko slovo sigma:
to znai da zbrajamo prvih n lanova niza, od x1 do xn. Zbroj lanova nekog niza zovemo red.
Nula
Nula je jedini realni broj koji nije ni pozitivan ni negativan. Pri zbrajanju je neutralni element. Budui da je broj nula kardinalnost praznog skupa, ovisno o definiciji dopunjuje i skup prirodnih brojeva. U skupu cijelih brojeva nula slijedi minus jedan i prethodnik je broja jedan. Nula je parni broj.
Povijest
Znamenka 0 (nitica) omoguila je nastanak dekadskog brojevnog sustava, i s time razvitak suvremene matematike. Razumijevanje prirode nule kao broja, tj. kao predmet aritmetike se je razvio tek nakon izuma nitice.
Podrijetlo pojma
Naziv dolazi od latinske rijei nullus (="niti jedan", "nita").
Cijeli broj
20
Cijeli broj
Cijelim brojevima zovemo skup brojeva {0,1,-1,2,-2,...}, tj. skup koji ukljuuje prirodne brojeve, nulu i negativne cijele brojeve. Skup cijelih brojeva u matematici oznaavamo velikim slovom Z, a matematikom notacijom to izgleda ovako:
esto ne moemo izvriti operaciju oduzimanja. Naime ako je . Zato se uvode negativni cijeli brojevi i 0, koji zajedno sa prirodnim je ekvipotentan skupu (postoji bijekcija izmeu tih skupova -
brojevima ine skup cijelih brojeva. Skup skupovi koji imaju jednako mnogo elemenata).
Mnoenje
Mnoenje cijelih brojeva je aritmetika operacija viestrukog zbrajanja broja sa samim sobom. Na primjer, etiri pomnoeno s tri je dvanaest, jer kad tri puta zbrojimo 4 sa samim sobom dobijemo dvanaest:
3 4 = 12, dvanaest toaka prikazano je kao tri reda po etiri toke (ili 4 stupca po 3 toke)
Svojstva mnoenja
Za cijele brojeve, racionalne, realne i kompleksne brojeve mnoenje posjeduje sljedea svojstva (tj. mnoenje u tim skupovima ispunjava sljedea svojstva): komutativnost mnoenik i mnoitelj mogu zamijeniti mjesta bez promjene umnoka x y = y x. asocijativnost redosljed mnoenja nije bitan (x y)z = x(y z). distributivnost mnoenje je distributivno prema zbrajanju x(y + z) = xy + xz.
Racionalni broj
21
Racionalni broj
Racionalni broj lat. (ratio - omjer, razmjer) je broj nastao dijeljenjem dva cijela broja, npr. 1:2, 1:3, 555:333. Moe se napisati u obliku razlomka, a/b, gdje je a brojnik a b nazivnik (cijeli broj razliit od 0) ili u obliku decimalnoga broja npr. 1/2=0,5; 1/3=0,3333333333... Skup racionalnih brojeva uveden je zato to operacija dijeljenja nije uvijek mogua na skupu cijelih brojeva a je djeljivo sa b ako postoji cijeli broj c takav da je a=bc. x , odnosno ={m/n:m , n .
Ako su a, b, c brojevi iz skupa cijelih brojeva Skup racionalnih brojeva }. Dok su skupovi prirodnih i cijelih
Realni broj
Skup realnih brojeva , i je unija skupa racionalnih brojeva i skupa iracionalnih brojeva. Raunske operacije na skupu su definirane kao i za ostale skupove , tj. za realne brojeve vrijede svojstva asocijativnosti i
komunikativnosti zbrajanja i mnoenja, te distributivnost mnoenja prema zbrajanju. Skup Skup je gust, odnosno izmeu svaka dva razliita realna broja je neprebrojiv. prekrivaju itav brojevni pravac. postoji beskonano realnih brojeva. Elementi skupa
Kvadratna funkcija
22
Kvadratna funkcija
Matematika funkcija y=f(x), pojednostavljeno, podrazumijeva ovisnost jedne veliine o drugoj. Pri tome razlikujemo slobodnu veliinu ili nezavisnu varijablu x koja poprima vrijednosti iz skupa domene funkcije (skupa elemenata vrijednosti varijable za koje je funkcija definirana) i zavisnu varijablu y koja poprima vrijednosti iz skupa kodomene funkcije. O kodomeni funkcije govorimo esto kao i o skupu vrijednosti funkcije, a o funkciji kao o procesu pridruivanja gdje se svakom elementu iz domene funkcije pridruuje jedan i samo jedan odgovarajui element iz kodomene funkcije. Uobiajeno je govoriti i o preslikavanju elemenata iz domene funkcije u kodomenu funkcije. Postoje brojne vrste funkcija, gdje su jedne od njih polinomne funkcije gdje je funkcija y=f(x) izraena u obliku polinoma odreenog stupnja
gdje je grafiki prikaz takve funkcije u koordinatnom sustavu prikazan na priloenoj slici (gore desno).
Kvadratna funkcija
23
Nulita funkcije
U analizi osobina neke funkcije uobiajeno je najprije nai nulita funkcije, odn. nultoke grafa funkcije za koje funkcija poprima vrijednost nula. U prikazanom sluaju to vodi rjeavanju kvadratne jednadbe
rjeenja koje su :
Toke
U jednostavnijim sluajevima nulita funkcije, odn. nultoke grafa funkcije moemo nai neposredno iz same funkcije. Naime, razmatrajui funkciju
na prvi pogled je vidljivo da se ona moe prikazati u obliku umnoka dva binomna lana kao
Ukoliko graf funkcije zaista sijee apscisu, odn. x-os koordinatnog sustava, tada e nulita funkcije biti realni brojevi jer su i rjeenja kvadratne jednadbe realna. No, meutim, ukoliko graf funkcije ne sijee x-os tada niti odgovarajua kvadratna jednadba nee imati realna rjeenja, ve e se rjeenja nalaziti u domeni kompleksnih brojeva.
odakle slijedi da su koordinate tjemena T grafa funkcije odreene koordinatama x=0,5 i y=-2,25 te govorimo o grafu funkcije ije je tjeme "pomaknuto" izvan sredita koordinatnog sustava.
Kvadratna funkcija
24
to e biti minimum funkcije (a>0) koji se na grafu funkcije nalazi u toki gdje je smjeteno tjeme funkcije T. Ekstrem funkcije moe se nai i na drugi nain. Diferencirajui funkciju nalazimo da je odakle slijedi da je
Ekstrem funkcije postoji za dy/dx=0 to vrijedi za x=1/2, a to je upravo x koordinata tjemena parabole u grafu. Kako je, nadalje, druga derivacija za svaki x vea od nule, oito se zaista radi o minimumu funkcije to se evidentno vidi i iz grafa funkcije.
odakle slijedi da je
Usporeujui parabolu s tjemenom u ishoditu koordinatnog sustava kao grafa odgovarajue kvadratne funkcije nalazimo da je
gdje je evidentno , odnosno to predstavlja neposrednu vezu poluparametra parabole p i vodeeg lana a polinoma kvadratne funkcije. Do odgovarajue slinih odnosa moe se doi i razmatranjem parabole, odn. odgovarajueg grafa kvadratne funkcije s pomaknutim tjemenom izvan sredita koordinatnog sustava. Konano, valja napomenuti da paraboli definiranoj tjemenom jednadbom
gdje e sada, naravno, lanovi a, b i c poprimiti neke druge vrijednosti, a uz zadravanje svih odgovarajuih ekvivalentnih odnosa.
Kvadratna funkcija
25
Literatura
Gusi J., Mladini P., Pavkovi B, "Matematika 2", kolska knjiga, Zagreb, 2006. Antoli S., Copi A., "Matematika 4", kolska knjiga, Zagreb, 2006.
Eksponencijalna funkcija
U matematici eksponencijalna funkcija je funkcija y = ex gdje je broj e prirodna konstanta i baza prirodnih logritama. Funkcija y = ex je definirana unutar cijelog skupa realnih brojeva, monotono je rastua porastom nezavisne varijable x, gdje se brzina rasta poveava kako raste x. Graf funkcije (slika desno) lei iznad x-osi, ali joj se asimptotski pribliava kako x tei prema sve manjim negativnim vrijednostima. Brzina rasta funkcije je u svakoj toki jednaka vrijednosti funkcije u toj toki. Inverzna funkcija eksponencijalne funkcije je funkcija prirodnog logaritma y = ln(x) te se u starijim izvorima eksponencijalna funkcija spominje kao antilogaritamska funkcija.
Eksponencijalna funkcija
Eksponencijalna funkcija
26
Definicija
Eksponencijalna funkcija ex moe biti definirana kao niz potencija razvijenih u Taylorov red:
Kako n raste, vrijednost limesa izraza se sve vie pribliava vrijednosti ex (slika desno). Jedinstveno svojstvo eksponencijalne funkcije moe se izraziti pomou jednakosti
Derivacija
Vanost eksponencijalne funkcije u matematici i znanosti potjee uglavnom iz svojstava njezine derivacije koja ima svojstvo da je
to znai da je funkcija ex ujedno i svoja derivacija. Isto takvo svojstvo imaju i funkcija oblika Kex gdje je K konstanta. Za sve funkcije takvih svojstava vrijedi da je: strmina, odn. nagib grafa funkcije u svakoj toki jednak vrijednosti funkcije u toj toki, brzina porasta funkcije za vrijednost slobodne varijable x jednaka vrijednosti funkcije u x, eksponencijalna funkcije rjeenje diferencijalne jednadbe y = y. tovie, i drugi oblici diferencijalnih jednadbi nalaze rjeenje u eksponencijalnim funkcijama ukljuivi Schrdingerovu jednadbu, Laplaceovu jednadbu te jednadbu jednostavnog harmonikog gibanja.
Eksponencijalna funkcija
27
gdje baza a moe biti i bilo koji pozitivni realni broj, a ne nuno broj e. Za eksponencijalne funkcije s drugim bazama vrijedi da je
Graf funkcije y=ax za razliite baze a: baza10 (zeleno), baza e (crveno), baza 2 (plavo) i baza (cijan). Svaka krivulja prolazi tokom (0,1), a za x=1 vrijednost y funkcije upravo je jednaka bazi.
vrijedi i u kompleksnoj ravnini. Razmatrana kao funkcija definirana u kompleksnoj ravnini, eksponencijalna funkcija zadrava svoja osnovna svojstva:
Eksponencijalna funkcija za sve kompleksne brojeve z i w. Eksponencijalna funkcija moe biti i periodika kada je funkcija imaginarnog argumenta perioda jer vrijedi
28
gdje su a i b realne vrijednosti. Jednakost povezuje eksponencijalnu funkciju s trigonometrijskim funkcijama i dalje s hiperbolikim funkcijama. tovie, moe se definirati i funkcija oblika ab, gdje su i a i b kompleksne veliine. Pojam prirodnog logaritma se moe takoer proiriti i na funkciju kompleksnog argumenta ln(z), gdje moemo definirati openitije da je
za sve kompleksne brojeve z i w. Ovo je takoer vieznana funkcija i identitet vrijedi ukoliko se uzme u obzir vieznanost funkcije. Naime, upravo zbog vieznanosti funkcije openito ne vrijedi pravilo mnoenja eksponenata za pozitivne realne brojeve
Literatura
Gusi J., Mladini P., Pavkovi B., "Matematika 2", kolska knjiga, 2006. Antoli S., Copi A., "Matematika 4", kolska knjiga, 2006.
Logaritam
Logaritam nekog pozitivnog realnog broja x u nekoj bazi b je broj y kojim se treba potencirati bazu da bi dobili zadanu vrijednost x.[1] to piemo na slijedei nain:
Logaritamska funkcija po tri baze, crveno po bazi 10, zeleno po bazi e, plavo po bazi 2
Logaritam
29
Negativni logaritam se pie kao n = logb x; primjer njegove upotrebe je u kemiji gdje predstavlja koncentraciju protona (pH). Antilogaritam se koristi da oznai funkciju inverznu logaritmu (eksponencijalna funkcija, odnosno stupnjevanje). Pie se kao antilogb(n) i znai isto to i bn. Dvostruki logaritam je inverzna funkcija dvostruke eksponencijalne funkcije. Super logaritam ili hiper logaritam je inverzna funkcija super eksponencijalne funkcije. Super logaritam za x raste sporije i od dvostrukog logaritma za veliko x. Diskretni logaritam se pominje u teoriji konanih grupa. Veruje se da je za neke konane grupe diskretni logaritam vrlo teko izraunati, dok je diskretne eksponencijale veoma lako izraunati. Ova asimetrija ima primijene u kriptografiji.
Povijest
Jost Birgi, vicarski proizvoa satova je prvi primijetio logaritme. Metod prirodnog logaritma je prvi predloio 1614 John Napier u svojoj knjizi Mirifici Logarithmorum Canonis Descriptio. Ovaj metod je doprinjeo u napretku nauke, a posebno astronomije inei neke teke raunice moguim. Sve do upotrebe raunara u nauci, ovaj metod je koriten u svim granama praktine matematike. Pored svoje upotrebe u raunima, logaritmi su popunili vano mijesto u vioj, teoretskoj matematici. U poetku, Napier je logaritme zvao "umjetnim brojevima", a antilogaritme "prirodnim brojevima". Kasnije, Napier je stvorio rije logaritam, zvunu kovanicu koja je trebala oznaiti odnos: oo (logos) i o (arithmos) to predstavlja broj. Termin antilogaritam je uveden pred kraj 17. stoljea i iako se nikada nije pretjerano koristio u matematici, postojao je u tablicama dok nije izaao iz upotrebe.
Logaritamske operacije
Ukidanje eksponenta
Logaritam
30
Promjena osnove
Prirodni logaritam
Logaritam po bazi e (Eulerov broj) zovemo prirodnim logaritmom i piemo kao ln umjesto log.
Izvori
[1] http:/ / hjp. srce. hr/ index. php?show=search_by_id& id=e15lXBA%3D
Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga (http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Logaritam) prema pravilima Wikipedije.
Broj e
Broj e jo nazvan i Eulerov broj ili Napierova konstanta je baza prirodnog logaritma je jedan od najznaajnijih brojeva u sadanjoj matematici, pored neutrala zbrajanja i mnoenja 0 i 1, imaginarne jedinice broj i i broja pi. Osim to je iracionalan i realan, ovaj broj je jo i transcendentan. Do tridesetog decimalnog mjesta, ovaj broj iznosi: e 2.71828 18284 59045 23536 02874 71352 34678 2376732 6727 267 274728 3 39^654... Broj -{e}- se moe definirati kao : 1. Limes niza brojeva
istovjetnost izmeu ova tri sluaja dokazan. 4. Ovaj broj se sree i kao dio Eulerovog identitet:
Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. e Dopunite ga [1] prema pravilima Wikipedije.
References
[1] http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Broj
31
Drugi dio
Kartezijev koordinatni sustav
Povijest
Zasluga za otkrie Kartezijevog koordinatnog sustava kako on danas nosi ime, pripala je francuskom matematiaru Reneu Descartesu (1596.-1650.) koji ga je imenovao po svojoj latinskoj inaici imena Cartesius. Premda je ideja bila utemeljena jo 1637. godine odvojeno u dva zapisa Descartesa i Fermata, potonji nije objavio svoje otkrie. Upravo je Descartes zato uveo novu zamisao odreivanja poloaja toke ili objekta u ravnini upotrijebivi dvije meusobno okomite osi kao mjerila. Otkrie Kartezijevog koordinatnog sustava znailo je velik napredak u matematici povezujui najprije Euklidsku geometriju i algebru. Krunice, elipse i druge krivulje sada su prvi puta mogle biti opisivane kartezijskim algebarskim jednadbama pomou koordinata toaka krivulje u ravnini. Razvoj kartezijevog koordinatnog sustava znaajno je doprinijeo daljnjem razvoju matematike i omoguio Newtonu Isaac Newton i Leibnitzu Gottfried Wilhelm Leibniz skoro otkrie diferencijalnog i integralnog rauna.
32
Kartezijev koordinatni sustav -1, 5) koji oznaavaju odgovarajue koordinate u trodimenzionalnom matematikom prostoru, gdje su koordinate predstavljene orijentiranim okomitim udaljenostima od neke toke do odgovarajue ravnine. U trodimenzionalnom koordinatnom sustavu nazivi osi (apscisa i ordinata) nisu uvjetovane, no ukoliko se koriste tada je uobiajeno treu, z-os, nazvati aplikata. Na isti nain je uobiajeno x-os i y-os postaviti u horizontalnu ravninu, a preostalu, x-os postaviti okomito na njih. Konano, trodimenzionalni koordinatni sustav dijelimo na osam podruja, oktanata, omeenih s odgovarajuim dijelovim ravnina. Prvi oktant je onaj gdje su sve tri poluosi pozitivne.
33
Polovite duine
Neka je duina zadana tokama A i B i njihovim koordinatama A imati koordinate i . iB tada e polovite duine
34
Translacija
Skup toaka u ravnini, na primjer trokuta ABC, moe se pomaknuti u ravnini uz ouvanje meusobnih udaljenosti i orijentacije uz dodavanje utvrenog parova bojeva (X,Y) Kartezijevim koordinatama svake toke skupa. Ukoliko su koordinate toaka trokuta A(x, y), B(x, y) i C(x, y) tada e translatirani, odn. pomaknuti trokut imati koordinate A(x+X, y+Y), B(x+X, y+Y) i C(x+X, y+Y)
Uveanje, smanjenje
elimo li u Kartezijevim koordinatama neki lik prikazati veim ili manjim tada valja sve koordinate svih toaka pomnoiti faktorom proporcionalnosti, nazovimo ga m. Ukoliko su koordinate toaka koje odreuju duinu AB, A(x, y) i B(x, y) tada e nove koordinate toaka koje odreuju duinu AB biti A(mx, my) i B(mx, my). Ukoliko je m>1 dobiveni lik e biti vei, a ukoliko je m<1 dobiveni lik bit e manji od izvornog lika.
35
Primjene
Svaka os moe u praktinoj primjeni prema potrebi imati razliite mjerne jedinice (kilograme, sekunde, vate, itd), to znai da Kartezijevim koordinatnim sustavom moemo prikazivati ne samo krivulje, likove i geometrijska tijela u dvodimenzionalnom, odnosno trodimenzionalnom prostoru, ve da moemo prikazivati i sve mogue ostale varijable (masa, vrijeme, energija, sila i mnoge druge). Premda je teko vizualizirati etvero i viedimenzionalne prostore, algebra Kartezijevih koordinata moe se jednostavno proiriti na etiri ili vie varijabli tako da se mogu izvriti izrauni vrijednosti funkcija i s etiri ili vie varijabli. Takva algebra definira geometriju viedimenzionalnih prostora.
Znaaj
Kartezijeve koordinate su temelj analitike geometrije i osiguravaju geometrijsku interpretaciju za brojna podruja matematike kao to su linearna algebra, kompleksna analiza, diferencijalna geometrija i td. Jedan od najpoznatijih primjera je koncept grafikog prikaza ili grafa funkcije. Kartezijske koordinate su osnovno orue u mnogim podrujima koja se bave geometrijom ukljuujui astronomiju, fiziku, tehnike struke, ekonomiju i drugdje. Premda je Descartes dao koordinatnom sustavu svoje ime, valja naglasiti da su se slini koordinatni sustavi koristili i prije njega ukljuivi Abu Rayhan Birunia te Perzijsku matematiku X i XI stoljea. Nakon Descartesa razvijeni su i drugi koordinatni sustavi kao to su polarni, sferini, cilindrini i drugi.
Krivulja
36
Krivulja
Krivulja je neprekidna linija, ili tonije reeno, jednodimenzionalni skup toaka. Ravninska krivulja je krivulja kojoj su sve toke u jednoj ravnini, npr. krunica, elipsa, hiperbola, parabola, spirala, kardioda, astroida, cikloida, Gaussova krivulja, Arhimedova spirala. Prostorna krivulja je krivulja u prostoru, npr. loksodroma.
Cikloida nastaje gibanjem krunice po pravcu.
Ortodroma
37
Ortodroma
Ortodroma je najkrai put izmeu dvije toke na zemaljskoj kugli.
Openito
Velikim krugovima koji opisuju Zemlju, kao to su ekvator i svi meridijani sredite se nalazi u centru Zemlje. Ortodroma je najkrai put izmeu dviju toaka na istom meridijanu. Paralelama sredite nije u centru Zemljine kugle te najkrai put izmeu dvije toke na istoj paraleli nije njen luk nego dio velikog kruga (ortodroma) koji prolazi kroz obje toke. Luk ortodrome predstavlja najkrai mogui luk izmeu bilo koje dvije toke na povrini Zemlje.
Veliki krug
Veliki krug je krug na povrini zemaljske kugle koji ima isti opseg kao i zemaljska kugla i dijeli ju na dva ista dijela.
Loksodroma
Loksodroma je linija koja presijeca sve meridijane pod istim kutom (dranje istog pravca). to je vea razdaljina izmeu nekih dviju toaka na povrini Zemlje dui je i put po loksodromi u usporedbi s putom po ortodromi.
Zakljuak
Pri manjim udaljenostima izmeu dvije toke na povrini Zemlje nema velike razlike izmeu ortodromskog i loksodromskog pravca puta i lake je zadrati pravac po loksodromi presijecajui meridijane uvijek pod istim kutom. Putujui po ortodromi pravac se tijekom puta mora mijenjati jer veliki krugovi sijeku meridijane pod razliitim kutovima. Pri velikim udaljenostima izmeu dvije toke put po ortodromi se znatno skrauje tedei tako gorivo i vrijeme njegovog trajanja. Linije ekvatora i meridijana kao jedne od linija velikog kruga povrine Zemlje, istodobno su i ortodrome i loksodrome.
Ortodroma
38
Vanjske poveznice
Veliki krug
Jednadba pravca
O pravcu se moe razmiljati kao o najkraoj udaljenosti izmeu dvije toke ili kao o krivulji s beskonano velikim radijusom zakrivljenosti. Pojmovi kao to su toke i pravci te njihovi jednostavni i sloeniji odnosi u prostoru jedan su od temelja Euklidske geometrije, a kasnije i analitike geometrije kakvu je danas poznajemo.
Jednadba pravca
Implicitna jednadba pravca
Razmatramo li jednakost oblika
ustanovit emo da postoji beskonaan broj parova x,y koji udovoljavaju jednakosti. Kako svaki ureen par brojeva u kartezijanskom koordinatnom sustavu x0y odreuje koordinate jedne toke, grafiki prikaz svih toaka daje nam sliku pravca u ravnini, a gore prikazanu jednadbu nazivamo implicitnom ili opom jednadbom pravca.
Eksplicitna jednadba pravca izravno prikazuje koficijent smjera pravca, odn. nagib pravca a te odsjeak b koji pravac odreuje na y-osi, odn. ordinati.
Jednadba pravca
39
nai emo i jednadbu pravca u segmentnom obliku gdje su b i -b/a segmenti ili odsjeci na y, odn. x-osi. Segmentna jednadba pravca moe se zapisati i u slijedeem obliku
gdje su
Druge oznake
Ponekad se implicitna jednadba pravca iskazuje u obliku
Jednadba pravca
40
Odreenost pravca
Pravac je u ravnini odreen ili sa zadanom tokom kroz koju prolazi pravac i koeficijentom smjera ili s dvije zadane toke kroz koje pravac prolazi.
Znaaj
Pravac, njegovu grafiku i matematiku interpretaciju nalazimo u brojnim podrujima matematike i ne samo matematike. Naime, razmotrimo li eksplicitni oblik jednadbe pravca
i ukoliko definiramo da je x slobodna promjenljiva veliina, odn. nezavisna varijabla, a y zavisna varijabla gdje e nezavisna varijabla poprimati vrijednosti iz domene realnih brojeva i gdje e se svakom elementu domene pridruiti jedan i samo jedan odgovarajui element kodomene, tada gore prikazani izraz moemo nazvati funkcijom gdje je
, funkciju
nazivamo i linearnom funkcijom, a pravac grafom ili grafikim prikazom takve funkcije. Linearna funkcija ukljuuje i proporcionalnu, odn. razmjernu funkciju oblika koju slijede brojni prirodni zakoni i pojave u svim podrujima znanosti.
41
Definicija
Koeficijent smjera pravca (obino oznaen slovom k) se definira kao promjena u y koordinati podijeljena s odgovarajuom promjenom u x koordinati izmeu dvije toke (x1,y1) i (x2,y2) na pravcu:
(Simbol delta, , u matematici ima standardno znaenje "promjene" ili "razlike".) im je vrijednost koeficijenta smjera vea (po apsolutnoj vrijednosti), nagib pravca je strmiji u odnosu na x os. Ako je vrijednost koeficijenta pozitivna, pravac raste (za veu vrijednost koordinate x neke toke na pravcu poveava se i njena koordinata y), a ako je koeficijent negativan, pravac pada. Toke s kojima se rauna i njihov poredak mogu se odabrati proizvoljno.
Geometrijsko znaenje
Koeficijent smjera pravca se geometrijski moe definirati kao tangens kuta to ga pravac zatvara s pozitivnim dijelom x osi. Posebni sluajevi: ako je pravac paralelan s x osi, koeficijent smjera pravca jednak je nuli ako je pravac okomit na x os, njegov koeficijent smjera nije definiran
Algebarsko znaenje
Ako je y linearna funkcija od x, tad je koeficijent uz x koeficijent smjera pravca koji je graf funkcije y. Drugim rijeima, pravac se moe zapisati algebarski, u obliku jednadbe , gdje je x argument funkcije, k koeficijent smjera pravca, a l odsjeak na y osi.
Parabola (krivulja)
42
Parabola (krivulja)
Parabola je skup svih toaka u ravnini koje su jednako udaljene od zadane toke (arita) i zadanog pravca (ravnalice). Poluparametar parabole je udaljenost od arita do ravnalice. Parabola je krivulja koja nastaje presjekom stoca i ravnine.
Jednadba parabole
Ukoliko je ravnalica parabole r okomita na apscisu njena je jednadba x=-p/2, gdje je p poluparametar parabole, tjeme parabole je u ishoditu koordinatnog sustava, a arite parabole ima koordinate F(p/2,0) tada jednadba oblika
Parabola (krivulja)
43
predstavlja tjemenu jednadbu parabole. Ukoliko je parabola osnosimetrina u odnosu na ordinatu (y-os) koordinatnog sustava, tada je njezina jednadba: .
Tangenta parabole
Tangenta parabole kojoj je tjeme u ishoditu koordinatnog sustava i koja prolazi tokom T dobiva se: odakle slijedi da je na paraboli, odreena je koordinatama toke T i koeficijentom smjera tangente. Diferencirajui odgovarajuu jednadbu parabole
odn. da je jednadba tangente na parabolu . Ukoliko je parabola osnosimetrina u odnosu na ordinatu (y-os) koordinatnog sustava, tada diferencirajui odgovarajuu jednadbu parabole slijedi da je
odakle slijedi da je
Parabola (krivulja)
44
Hiperbola (krivulja)
Uz zadane dvije toke u ravnini, toke F1 i F2, te duljinu 2a koja simetrino lei na duini F1F2 uz uvjet 2a<d(F1, F2), tada hiperbolom s fokusima (aritima) u tokama F1 i F2 i velikom osi 2a nazivamo skup toaka u ravnini za koje je apsolutna vrijednost razlike udaljenosti do fokusa F1 i F2 jednak 2a. Smjestimo li sredite hiperbole u sredite koordinatnog sustava, tada udaljenost /OF1/=/OF2/ nazivamo linearnim ekscentricitetom hiperbole. Numeriki ekscentricitet hiperbole odreen je kao
Jednadba hiperbole
Jednadba hiperbole sa sreditem u S(0, 0)
Hiperbola sa sreditem u ishoditu koordinatnog sustava, realnom poluosi 2a i imaginarnom osi 2b odreena je jednadbom
Hiperbola (krivulja)
45
Tangenta hiperbole
Tangenta hiperbole sa sreditem u S(0, 0)
Tangenta hiperbole koja ima sredite u ishoditu koordinatnog sustava i koja prolazi tokom T nalazimo da je odakle slijedi da je na hiperboli, odreena je koordinatama toke T i koeficijentom smjera tangente. Diferencirajui jednadbu hiperbole
Elipsa
46
Elipsa
Ovo je glavno znaenje pojma Elipsa. Za znaenje u kontekstu knjievnosti, pogledajte Elipsa (figura).
Elipsa je zatvorena krivulja iz obitelji unosjenica. Elipsa je odreena dvjema poluosima: velikom (oznaka: a) i malom (oznaka: b). Oblik elipse definira se njenim ekscentricitetom (ili eliptinou, oznaka: e). Uz zadane dvije toke u ravnini, toke F1 i F2 i duljinu 2a na kojoj su simetrino odabrane toke F1 i F2 uz uvjet 2a>d(F1, F2), tada elipsom s fokusima (aritima) u tokama F1 i F2 i velikom osi 2a nazivamo skup toaka u ravnini za koje je zbroj udaljenosti do fokusa F1 i F2 jednak 2a.
Parametri
Smjestimo li sredite elipse u sredite koordinatnog sustava, tada udaljenost /OF1/=/OF2/ nazivamo linearnim ekscentricitetom elipse e. Numeriki ekscentricitet elipse odreen je kao
Elipsa je odreena velikom poluosi i ekscentritetom, ili velikom i malom poluosi gdje vrijedi
Jednadba elipse
Jednadba elipse sa sreditem u S(0, 0)
Elipsa sa sreditem u ishoditu koordinatnog sustava i poluosima 2a i 2b odreena je jednadbom
Elipsa
47
Tangenta elipse
Tangenta elipse sa sreditem u S(0, 0)
Tangenta elipse koja ima sredite u ishoditu koordinatnog sustava i koja prolazi tokom T na elipsi odreena je koordinatama toke T i koeficijentom smjera tangente. Diferencirajui jednadbu elipse nalazimo da je odakle slijedi da je
Vidi takoer
Ekscentricitet Prvi Keplerov zakon
Krunica
48
Krunica
Krunica je skup svih toaka u ravnini jednako udaljenih od zadane toke (sredita). Krug je geometrijski lik omeen krunicom. Aksiom prenoenja duine Na datom polupravcu postoji jedna i samo jedna toka B takva da je duina jednaka datoj duini . Posljedica Ako su B1 i B dvije toke polupravca h s poetkom u A takve da AB=AB1 onda je B=B1. Odnosno, dvije razliite toke polupravca h ne mogu imati jednaku udaljenost od poetka polupravca.
Jednadba krunice
Jednadba krunice sa sreditem u S(0,0)
Krunica sa sreditem u ishoditu koordinatnog sustava i polumjerom r odreena je jednadbom:
Krunica
49
Tangenta krunice
Tangenta krunice sa sreditem u S(0,0)
Tangenta krunice koja ima sredite u ishoditu koordinatnog sustava i koja prolazi tokom T je: odakle slijedi da je na krunici, odreena je koordinatama toke T i koeficijentom smjera tangente. Diferenciranjem jednadbe krunice nalazi se da
Opi pojmovi
Neka je u ravnini data toka O i duina r. Tada, prema aksiomu prenoenja duine, na svakom polupravcu iji je poetak toka O i lei u ravnini, postoji jedinstvena toka X takva da je OX=r. Definicija 1 Krunica je skup svih toaka ravnine kojima udaljenost od date toke O na toj ravnini jednaka datoj duini sa sreditem u O i polumjerom r. Polumjer krunice je duina koja spaja sredite krunice s bilo kojom tokom krunice. Sredinji pravac krunice je pravac koji prolazi kroz sredite krunice. Sredite krunice O dijeli sredinji pravac na dva polupravca koji imaju jednu zajedniku toku s krunicom, odnosno sredinji pravac i krunica imaju dvije zajednike toke. Duina PQ koja spaja sredinje simetrine toke krunice naziva se promjer krunice. Ako je PQ promjer krunice onda je PO=OQ odnosno O je sredina promjera. Tetiva je duina koja spaja dvije toke krunice. Promjer je tetiva na kojoj lei sredite krunice. Sredinji pravac dijeli ravninu krunice na dvije poluravnine odnosno toke krunice dijeli na dva skupa:
Krunica skup koji lei u jednoj poluravnini skup koji lei u drugoj poluravnini. Ovi skupovi su polukrunice. Koncentrine krunice su krunice koje imaju isto sredite. Sredinji kut je kut kojemu je vrh u sreditu krunice. Luk je dio krunice koji pripada sredinjem kutu. Polukrunica je luk koji odgovara ispruenom kutu. Luk koji odgovara nultom kutu svodi se na toku. Punom kutu odgovara kao luk cijela krunica. U pravokutnom koordinatnom sustavu jednadba krunice glasi: , gdje su (p, q) koordinate toke sredita krunice Opseg krunice . . Povrina ravnine omeene krunicom
50
Sredinji kut je dvostruko vei od perifernog kuta nad istom tetivom. Pravi kut je periferni kut nad promjerom. Kut izmeu tetive i tangente povuene iz jedne toke krunice jednak je perifernom kutu nad tom tetivom Periferni kutevi nad istom tetivom su isti ili suplementni.
Krunica
51
Tangiranje krunica
CO = R + r <=> CO r < R <=> CA = R Toka A druge krunice pripada tokama prve krunice. Sve ostale toke su izvan prve krunice. Za krunice koje imaju jednu i samo jednu zajedniku toku i ona lei na pravcu CO kae seda se one dodiruju izvana u toki A. CO = R r (R > r) <=> CO - r = R <=> CB = r Toka B pripada prvoj krunici sve ostale toke druge krunice su unutar prve krunice. Ako dvije krunice imaju dijametralno rasporeene dvije zajedmoke toke M na pravoj CO onda su one dijametralno suprotne za svaku od te dvije toke koje lee na pravoj . za svaku od te dvije krunice pa se one poklapaju.
Presjek krunica
R r < CO < R + r (R < r) A je u B izvan K(C,R) R r < CO => CB > R B je van K(C,R) CO < R + r => CA < RA je u krunici. Aksiom 2 Ako se jedan kraj luka nalazi u krunici a drugi izvan je onda taj luk s krunicom ima jednu i samo jednu zajedniku toku. Teorem 2 Zajednika toka dviju krunica koje se dodiruju lei na njihovom zajednikom sredinjem pravcu, i obratno, dvije razliite krunice koje imaju zajedniku toku na pravcu dodiruju se. Ako dvije krunice imaju zajedniku toku koja ne lei na sredinjem pravcu imaju jo jednu zajedniku toku. Teorem 3 Dvije krunice K(C,R) i k(O,r) Nemaju zajednikih toaka ako i samo ako je CO > R + r (svaka od krinica je izvan druge krunice)
Krunica CO < R - r (krunica manjeg promjera je unutar krunic veeg promjera) Imaju jednu i samo jednu zajedniku toku koja lei na zajednikoj sredinjem pravcu CO = R + r sve toke krunice osim zajednike su izvan druge krunice R r < CO < R + r imaju dvije i samo dvije zajednike toke koje lee na raznim stranama sredinjeg pravca. Teorem 4 Kako bi dvije krunice imale zajednike toke u sluaju da se sredite prve krunice nalazi 1. na drugoj krunici 2. u drugoj krunici potrebno je i dovoljno 1. R 2r 2. CA < R < CB gdje su CA i CB odsjeci na koje sredite O dijeli promjer AB krunice k(O,r). Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga [1] prema pravilima Wikipedije.
52
References
[1] http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Krunica
Promjer
Promjer je pojam u geometriji koji oznaava duljinu duine koja prolazi kroz sredite krunice i iji krajevi se nalaze na krunici. On je ujedno i skup polovita meusobnmo paralelnih tetiva. Ukoliko znamo promjer krunice, moemo izraunati i povrinu kruga unutar krunice koristei slijedeu formulu: ili gdje slovo oznaava promjer (lat. diametar), a (ita se pi) je iracionalan broj koji iznosi priblino 3,14159 . Slovo oznaava polumjer (radijus), to je polovica promjera, odnosno udaljenost od sredita krunice do crte krunice.
Luk (matematika)
53
Luk (matematika)
Luk je u matematici dio krunice omeen dvjema tokama i odreen pripadnim kutom. Duljina luka za pripadni kut iznosi r/180. Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. (matematika) Dopunite ga Wikipedije.
[1]
prema pravilima
References
[1] http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Luk
54
Trei dio
Trokut
Ovo je glavno znaenje pojma Trokut. Za druga znaenja, pogledajte Trokut (razdvojba).
Trokut je geometrijski lik koji ima 3 stranice, 3 kuta i 3 vrha. Trokute prema vrsti kutova dijelimo na:pravokutan, iljastokutan i tupokutan trokut Pravokutan trokut ima jedan pravi kut. iljastokutan trokut ima sve kutove iljaste. Tupokutan trokut ima jedan tupi kut. Trokuti se dijele i prema vrstama jednakostranini te jednakokrani. stranica: raznostranini,
Raznostranian trokut je onaj trokut kome su sve stranice razliitih duina. Jednakostranini trokut je onaj kome su sve stranice istih duina. Jednakokrani trokut je onaj kome su dvije stranice istih duina, i te stranice se nazivaju krakovi, dok je trea stranica (osnovica) razliite duine od duine kraka.
Pravokutni trokut
Opseg, tj. zbroj duina svih stranica se stoga moe raunati na tri naina, koristei se gore navedenim svojstvima: za jednakostranini trokut: za jednakokrani trokut: za raznostranini trokut: , gdje je duina stranice; duina kraka, a , i duina tree stranice;
, gdje je
, gdje su
Nadae se definiraju jo dvije karakteristine duine: srednjica trokuta je duina koja spaja polovita dviju stranica trokuta, visina trokuta je duina koja je okomita iz bilo kojeg vrha na njemu suprotnu stranicu. Povrina S se tada rauna kao , gdje je stranica, a visina nad tom stranicom. gdje je
Svojstvo kuteva trokuta je da se nasuprot veoj stranici nalazi vei kut, a nasuprot manjoj stranici se nalazi manji kut. Zahvaljujui tom svojstvu moemo zakljuiti puno o trokutima. Npr., kod jednakostraninog trokuta imamo i sve jednake kuteve, kod jednakokranog trokuta imamo 2 jednaka i 1 razliit kut, a kod raznostraninog trokuta imamo tri razliita kuta. Zbroj sva tri kuta u trokutu uvijek iznosi . Zahvaljujui ovom svojstvu trokuta moemo rijeiti neke zadatke, primjerice : Ako je: =60, =80, =? Primjeujemo da se u zadatku trai trei kut, tj. . Ovaj emo zadatak rijeiti koristei svojastvo kuteva, pa emo dobiti: , iz ega uvrtavanjem proizlazi: slijedi: , a odatle slijedi da je . Dolazimo na rjeavanje linearne jednadbe,pa iz toga . Dva ili vie trokuta mogu biti sukladni. Sukladnost
se dokazuje poucima o sukladnosti:S-S-S, to jest stranica-stranica-stranica. Trokuti su, po tom pouku, sukladni ako se podudaraju u tri stranice, tj. ako imaju tri jednake stranice.(Sukladnost ujedno znai jednakost). Slijedei pouak
Trokut je K-S-K, tj. kut-stranica-kut. Zatim je pouak S-K-S. Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga [1] prema pravilima Wikipedije.
55
References
[1] http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Trokut
Trigonometrija
Trigonometrija (gr. trigonon = trokut + metron = mjera) je dio matematike koji prouava odnose meu segmentima pravaca (duinama) i kutovima trokuta na ravnini (ravninska trigonometrija) ili na povrini kugle (sferna trigonometrija). Trigonometrijske funkcije su sljedee:
Sinus kuta uz vrh A jednak je kvocijentu nasuprotne katete i hipotenuze pravokutnog trokuta.
Kosinus kuta uz vrh A jednak je kvocijentu prilazee katete i hipotenuze pravokutnog trokuta.
Tangens kuta uz vrh A jednak je kvocijentu nasuprotne i prilazee katete pravokutnog trokuta. (u praksi se rabe dvije notacije: tg i tan za tangens)
Kotangens kuta uz vrh A jednak je kvocijentu prilazee i nasuprotne katete pravokutnog trokuta. (u praksi se rabe dvije notacije: ctg i cot za kotangens)
Trigonometrija
56
Vanjske poveznice
Trigonometrijska krunica [1] Trigonometrijske funkcije (Ivan Slapniar, Matematika 1) [2]
References
[1] http:/ / andrej. fizika. org/ ostalo/ gimnazija/ math/ trigonometrija/ index. html [2] http:/ / lavica. fesb. hr/ mat1/ predavanja/ node91. html
Sinus
Sinus
Osnovne osobine Parnost Period Specifine vrijednosti Nule Lok. maksimumi Lok. minimumi Specifine osobine Prijevoji Ulazak u nulu pod kutom -{k}- /4 -{k}- ((2-{k}-+1/2),1) ((2-{k}--1/2),-1) neparna 2
Sinus je trigonometrijska funkcija. Definira se kao odnos hipotenuze i suprotne katete nekog odgovarajueg pravokutnog trokuta koji je izgraen nad danim kutem, iji se sinus odreuje.
Vidi jo
Sinusoida
Vanjske poveznice
Funkcija sinus na wolfram.com [1] Trigonometrijske i hiperboline funkcije
Sinus
57
Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga [2] prema pravilima Wikipedije.
References
[1] http:/ / functions. wolfram. com/ ElementaryFunctions/ Sin/ [2] http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Sinus
Kosinus
Kosinus
Osnovne osobine Parnost Period Specifine vrijednosti Nule Lok. maksimumi Lok. minimumi Specifine osobine Prijevoji Ulazak u nulu pod kutom (2k +1 / 2) /4 -{k}- (2k 0,1) ((2k +1) , -1) parna 2
Kosinus je trigonometrijska funkcija koja se za neki kut definira kao odnos duljina hipotenuze i pripadajue katete nad njime konstruiranim pravokutnim trokutom.
Kosinus
58
Vanjske poveznice
Funkcija kosinus na wolfram.com [1] Trigonometrijske i hiperboline funkcije Sinus Funkcija Inverzna Hiperbolina sin(x) arcsin(x) sinh(x) Kosinus cos(x) arccos(x) cosh(x) Tangens Kotangens tg(x) arctg(x) tgh(x) ctg(x) arcctg(x) ctgh(x) Sekans sec(x) arcsec(x) sech(x) Kosekans cosec(x) arccosec(x) cosech(x)
References
[1] http:/ / functions. wolfram. com/ ElementaryFunctions/ Cos/
Period
Period je u fizici veliina kojom se iskazuje trajanje jednog ciklusa periodine promjene, kao to je npr. harmonijsko titranje. To je najmanji vremenski interval nakon kojeg vremenska funkcija f(t) kojom se ta promjena opisuje poprima iste vrijednosti, tj. za period T vrijedi:
Animacija promjene perioda
Kompleksni broj
59
Kompleksni broj
Kompleksni brojevi su u izrazi oblika , gdje su a i realni brojevi, istaknuti simbol. Zbrajanje, mnoenje i dijeljenje kompleksnih brojeva definira se formulama: , ,
U kompleksnom broju
broj
, a broj
je imaginarni dio, i
pie se . Kompleksan broj iji je realni dio jednak nuli naziva se isto imaginarni broj. Realni brojevi predstavljaju poseban sluaj kompleksnih brojeva (kad je koeficijent uz jednak nuli). Iako se kompleksnim brojevima ne izraavaju koliine, kao to je to sluaj s realnim brojevima, njihovo uvoenje koristi u rjeavanju problema sastavljenih u terminima realnih brojeva, na primjer, problema o prolazu struje kroz vodi, o profilu krila aviona itd. Nita manje vana nije primjena kompleksnih brojeva na isto matematike probleme. Tako na primjer, za odreivanje korijena kubne jednadbe potrebne su operacije s kompleksnim brojevima. Povijesno, kompleksni su brojevi uvedeni radi rjeavanja kvadratne jednadbe. injenica da kompleksni brojevi ne izraavaju veliine dala je povoda za idealistiko tumaenje kompleksnih brojeva (G. Leibnitz). Velika zasluga u smislu materijalistikog tumaenja kompleksnih brojeva pripada L. Euleru. Kompleksni broj se aksiomatski definira kao ureen par realnih brojeva . Formule zbrajanja, mnoenja, dijeljenja se postuliraju ovako: , , . Par se naziva imaginarna jedinica i oznaava simbolom . Iz potonjih formula slijedi da je .
Operacije nad kompleksnim brojevima zadovoljavaju obine zakone komutativnosti, distributivnosti i asocijativnosti (kao i u sluaju realnih brojeva). Meutim, operacije nad kompleksnim brojevima pod radikalima (korijenima) donekle se razlikuju od analognih operacija s realnim brojevima. Tako je .
Trigonometrijski oblik
Ponekad je kompleksne brojeve pogodno pisati u trigonometrijskom obliku: , , za , ako je i , ako je i . Broj za ; kada je onda je je argument
kompleksnog broja. Mnoiti kompleksne brojeve je vrlo pogodno ba u ovom obliku: u mnoenju kompleksnih brojeva mnoe se njihovi moduli, a argumenti se zbrajaju. Iz ovog pravila proizlazi [[De Moivre|De Moivreova formula: .
Kompleksni broj Kompleksni se brojevi esto predstavljaju vektorima u kompleksnoj ravnini (slika dolje). Geometrijski smisao brojeva vidi se na crteu. U sabiranju kompleksnih brojeva njihovi vektori se zbrajaju po pravilu paralelograma.
60
Duljina vektora
je modul kompleksnog broja, a kao to se vidi na gornjoj slici, moe se dobiti pomou .
Pitagorinog teorema. Modul, intenzitet kompleksnog broja esto oznaavamo kao apsolutnu vrednost, tj. udaljenost broja od ishodita koordinatnog sustava: Kompleksni brojevi u trigonometrijskom obliku su usko povezani s eksponencijalnom funkcijom imaginarnog argumenta. Vrijedi sljedea Eulerova formula: ; preko nje se definira stupnjevanje kompleksnih brojeva, logaritam kompleksnog broja i dr. Kompleksni brojevi oblikuju algebarsko zatvoreno polje. Polje kompleksnih brojeva je proirenje polja realnih brojeva pridruivanjem ovom polju elementa , takvog da je .
Imaginarni broj
Imaginarni broj jest broj koji ne postoji u skupu realnih brojeva. Oznaava se oznakom i, te ima vrijednost -1. Tu je vrijednost nemogue dobiti kvadriranjem dva jednaka realna broja (i2=-1), jer dva pomnoena eksponenta (+*+=+, -*-=+) daju pozitivan eksponent, a ne negativan. Taj se broj koristi kad se treba odrediti vrijednost negativnog korijena, npr. -16=16*-1=4*i=4i, te se jo koristi kod kompleksnih brojeva: a + bi. Nedovreni lanak koji govori o matematici treba dopuniti. broj Dopunite ga [1] prema pravilima Wikipedije.
References
[1] http:/ / en. wikipedia. org/ wiki/ :Imaginarni
Vektor
61
Vektor
Ovo je glavno znaenje pojma Vektor. Za druga znaenja, pogledajte Vektor (razdvojba).
Vektor je pojam iz matematike, grane linearna algebra, koji je uveden da bi se razlikovale veliine koje se pojavljuju u prirodi, a imaju pravac, smjer i intenzitet, te se kao takve razlikuju od veliina koje imaju samo intenzitet i zovu se skalari. Vektorske veliine su veliine odreene s tri ili vie parametara. Najpoznatiji su primjeri vezani za geometriju u prostoru gdje se vektor odreuje pravcem, smjerom i intenzitetom (iznosom, veliinom, duinom), a predstavlja strjelicom orijentiranom du pravca, duljine proporcionalne intenzitetu, a iji vrh pokazuje smjer na zadanom pravcu. Poopeni vektor ne mora biti ogranien na tri dimenzije. Vektor se u n-dimenzionalnom prostoru opisuje sa n parametara. Fizikalno se tumaenje vektora obino svodi na trodimenzionalni prostor. Tako su vektorske veliine brzina, sila, ubrzanje, moment koliine kretanja... a skalarne masa, temperatura, obujam. Fizikalne veliine ija vektorska vrijednost ovisi i od koordinate nazivaju se tenzorske. One se matematiki predstavljaju matricom, u najjednostavnijem sluaju 33. Tenzorskim se veliinama opisuju vektorske veliine u anizotropnoj sredini - npr. kod nekubinih kristala. Tenzorske su veliine toplinska vodljivost, elektrina vodljivost, koeficijent difuzije, indeks loma itd.
Definicija
Vektor moe biti definiran ureenim parom toaka. Recimo da su to A i B iz Rn. Tada je: ,a
Vektor se moe predstaviti i polaznom tokom, jedininim vektorom koji odreuje njegov smjer i intenzitetom:
Ako ovdje ||AB|| zamijenimo sa l koji moe biti bilo koji broj iz R, definirali smo pravac koji prolazi kroz toku A a za vektor pravca ima vektor AB. Ukoliko je l samo nenegativno ili samo nepozitivno, definiran je polupravac, s poetkom u toki A. Ukoliko je l neki broj razliit od ||AB||, rezultat je vektor koji je s prethodnim kolinearan. Ako je novi vektor AB', tada vrijedi:
Vektor
62
Nul-vektor
Nul-vektor a0 je vektor iji je intenzitet jednak nuli. Oznauje se kao nula s naznakom za vektor.
Jedinini vektor
Jedinini je vektor vektor iji je intenzitet jednak jedinici. Za svaki se ne-nul vektor a moe odrediti odgovarajui jedinini vektor v iste orijentacije i smjera.
Intenzitet vektora
Intenzitet vektora se u euklidskoj geometriji definira kao kvadratni korijen zbroja kvadrata njegovih koordinata.
Vektor
63
Zbrajanje vektora
Uzmimo dva vektora :
Zbrajanje vektora
Oduzimanje vektora
, , gde je Pri emu e vektor c biti iz prostora . Oduzimanje vektora bi se vrilo po slinom principu:
Pri emu
Vektor
64
Vektorski produkt
Jo jedan tip umnoka karakteristian za trodimenzionalne euklidske prostore (E3) je vektorski produkt. Definira se na sljedei nain:
Jer su
i:
Kod vektorskog je produkta bitno primjetiti sljedee osobine: , tj. vektorski produkt dva vektora je okomit na njih same. , gdje je : kut izmeu ova dva vektora. Ovo zapravo znai da je intenzitet
vektorskog proizvoda dva vektora jednak povrini paralelograma koga ine ovi vektori. , tj. vektorski produkt nije komutativan. , gdje je skalarom slijeva. . Tj. vektorski produkt se lijepo ponaa prema mnoenju
Vektor
65
Mjeoviti produkt
Mjeoviti produkt vektora je ternarna matematika operacija koja ureenu trojku vektora iz E3 preslikava u skalar iz E. Zapisuje se sa
A po definiciji je: : to znai da je vrijednost mjeovitog produkta tri vektora jednaka volumenu paralelepipeda kojeg oni oblikuju. Slijede neka osnovna svojstva mjeovitog produkta:
Vidjeti takoer
Vektorski prostor Vektorsko polje
Matrica (matematika)
U matematici, matrica je pravokutna tablica brojeva, ili openito, tablica koja se sastoji od apstraktnih objekata koji se mogu zbrajati i mnoiti. Matrice se koriste za opisivanje linearnih jednadbi, za praenje koeficijenata linearnih transformacija, kao i za uvanje podataka koji ovise od dva parametra. Matrice se mogu zbrajati, mnoiti i razlagati na razne naine, to ih ini kljunim konceptom u linearnoj algebri i teoriji matrica.
Definicije i notacije
Horizontalne se linije u matrici zovu retcima, a vertikalne stupcima matrice. Matrica sa m redaka i n stupaca se naziva m-sa-n matricom (kae se i zapisuje da je formata mn) a m i n su dimenzije matrice. lan matrice A koji se nalazi u i-tom retku i j-tom stupcu se naziva (i,j)-ti lan matrice A. Ovo se zapisuje kao Ai,j ili A[i,j]. Uvijek se prvo naznauje redak, pa stupac.
Organizacija matrice
esto se pie
kako bi se definirala m n matrica A iji se svaki lan A[i,j] naziva ai,j za sve 1 i
m i 1 j n. Meutim, konvencija da i i j poinju od 1 nije univerzalna: neki programski jezici zapoinju od nule, u kom sluaju imamo 0 i m 1 i 0 j n 1. Matricu ija je jedna od dimenzija jednaka jedinici esto nazivamo vektorom, i interpretiramo je kao element realnog koordinatnog prostora. 1 n matrica (jedan redak i n stupaca) se naziva vektor redak, a m 1 matrica (jedan stupac i
66
Primjer
Matrica
Mnoenje skalarom
Ako uzmemo matricu A i broj c, skalarni produkt cA se rauna mnoenjem skalarom c svakog elementa A (t.j. (cA)[i, j] = cA[i, j] ). Na primjer:
Operacije zbrajanja i mnoenja skalarom pretvaraju skup M(m, n, R) svih m-sa-n matrica sa realnim lanovima u realni vektorski prostor dimenzije mn.
Mnoenje matrica
Mnoenje dvije matrice je dobro definirano samo ako je broj stupaca lijeve matrice jednak broju redaka desne matrice. Ako je A matrica dimenzija m-sa-n, a B je matrica dimenzija n-sa-p, tada je njihov umnoak AB matrica dimenzija m-sa-p (m redaka, p stupaca) dan formulom:
Matrica (matematika) (AB)C = A(BC) za sve k-sa-m matrice A, m-sa-n matrice B i n-sa-p matrice C (asocijativnost). (A + B)C = AC + BC za sve m-sa-n matrice A i B i n-sa-k matrice C (desna distributivnost). C(A + B) = CA + CB za sve m-sa-n matrice A i B i k-sa-m matrice C (lijeva distributivnost). Valja znati da komutativnost ne vrijedi u opem sluaju; ako su dane matrice A i B, ak i ako su oba umnoka definirana, u opem sluaju je AB BA. Posebno, skup M(n, R) svih kvadratnih matrica reda n je realna asocijativna algebra sa jedinicom, koja je nekomutativna za n2.
67
Vidjeti takoer
Rang matrice
Jedinina matrica
68
Jedinina matrica
Jedinina matrica je u linearnoj algebri naziv za kvadratnu matricu kojoj su elementi na glavnoj dijagonali jedinice, a ostali nule. Ova se matrica jo naziva matricom identiteta, jer mnoenjem s drugim matricama daje upravo njih kao rezultat mnoenja tj. ne mijenja ih. Ova se matrica oznauje velikim slovom E a indeks koji moe i ne mora stajati pored oznake oznauje dimenziju iste. Oznaka za matricu identinog preslikavanja je Id ili samo I.
Osobine
Mnoenje
Jedna od bitnih osobina jedinine matrice En nekog prostora Kn n jest ta da je ona jedina za koju vrijedi: tovie, vidi se da je matrica nad prostorom Kn n komutativna, tj. nije bitno mnoi li se njome slijeva ili zdesna. Ovo ne vrijedi za prostore Kn m, m n, gdje se ovom matricom moe mnoiti samo slijeva odnosno samo zdesna. Iz ove osobine takoer slijedi i:
Primjer:
Determinanta i inverz
Determinanta ove matrice je uvijek 1, dok je ona sama sebi inverz.
Druga se osobina moe dokazati na sljedei nain: , ope pravilo koje vrijedi za sve matrice , mnoenje slijeva sa E-1 , matrica pomnoena svojim inverzom uvijek daje E
Jedinina matrica
69
Rang matrice
Rang matrice je jedan od najvanijih pojmova linearne algebre, podruja matematike. U izvjesnom smislu, rang mjeri "punou" matrice i njoj odgovarajueg linearnog preslikavanja. Pojam komplementaran rangu je defekt matrice.
Definicija
Postoji nekoliko ekvivalentnih definicija ranga matrice. Najee se on definira kao dimenzija slike matrice, odnosno kao dimenzija prostora koji generiraju (katkad se kae i "razapinju") njeni stupci. Drugim rijeima, rang matrice je najvei broj njenih linearno nezavisnih stupaca. Vektorski prostor koji generiraju stupci matrice naziva se i njenim prostorom stupaca, a njegova dimenzija rangom stupaca. Analogno, prostor redaka je vektorski prostor koji generiraju redci matrice, dok njegovu dimenziju nazivamo rangom redaka. Rang redaka i rang stupaca svake matrice su jednaki, odakle i slijedi zajedniki naziv "rang". Posebno je rang matrice jednak rangu njoj transponirane matrice. Elementarne operacije nad redcima i stupcima matrice ne mijenjaju njen rang. Stoga ekvivalentne (i posebno sline) matrice imaju jednak rang. Sve matrice linearnog preslikavanja izmeu dva vektorska prostora u odnosu na proizvoljan par njihovih baza su ekvivalentne; njihov zajedniki rang se naziva i rangom danog linearnog preslikavanja i jednak je dimenziji njegove slike. Rang matrice je takoer jednak broju vodeih kolona u po redcima svedenom eelonskom obliku matrice; ova definicija se esto koristi u uvodnim kolegijima linearne algebre. Alternativno, matrica se moe rabei elementarne operacije i nad redcima i nad stupcima svesti na tono jednu ekvivalentnu joj matricu iji su svi elementi nule, osim to na izvjesnom broju prvih mjesta du glavne dijagonale stoje jedinice - rang polazne matrice jednak je broju jedinica u njenom tako svedenom obliku. Determinantni rang matrice je red najvee njene inverzibilne podmatrice, odnosno najveeg njenog ne-nul minora. Determinantni rang matrice jednak je njenom rangu.
Svojstva ranga
Rang mn matrice je cijeli broj izmeu 0 i min(m,n). Jedina matrica ranga nula je nul-matrica. Kvadratna matrica reda n je ranga n ako i samo ako je inverzibilna, te stoga za inverzibilne matrice kaemo i da su "punog ranga". Openitije, rang dijagonalizabilne kvadratne matrice jednak je broju njenih ne-nul svojstvenih vrijednosti, uraunavajui kratnosti. Ako je 0kn i P matrica projekcije prostora Rn na neki njegov k-dimenzioni potprostor (ortogonalne ili du bilo kojeg komplementarnog (nk)-dimenzionalnog potprostora), tada je P ranga k. Svaka matrica ranga k je umnoak inverzibilne matrice i matrice projekcije na neki k-dimenzionalni potprostor. Linearno preslikavanje L:RnRm je monomorfizam (injektivno) ako i samo je r(L)=n, a epimorfizam (surjektivno) ako i samo ako je r(L)=m. Za mn matricu kaemo da je "punog ranga stupaca" ako je r(A)=n, odnosno "punog ranga redaka" ako je r(A)=m. Jedan od najvanijih iskaza o rangu matrice, koji ponekad naziva i osnovni teorem linearne algebre, je sljedei Teorem o rangu i defektu: Za svaku mn matricu A je (A)+r(A)=n. Znaajno svojstvo ranga matrice je i sljedea Sylvesterova nejednakost:
Rang matrice r(B)+r(ABC)r(AB)+r(BC), koja vrijedi za svake tri matrice A, B, C formata takvog da su svi matrini produkti u nejednakosti definirani. Posebno je za svake dvije mn i np matrice A i B r(A)+r(B)nr(AB)min(r(A),r(B)). Rang umnoka AB je jednak rangu matrice A ako je B punog ranga redaka, i rangu matrice B ako je A punog ranga stupaca. Konano, kako je ker(ATA)=ker(A), to je prema teoremu o rangu i defektu i r(ATA)=r(A). Prema ovoj jednakosti je rang realne matrice jednak broju njenih ne-nul singularnih vrijednosti.
70
Numeriko izraunavanje
Rang matrice se uvijek moe izraunati Gaussovim postupkom eliminacije, ali je u numerikim izraunavanjima koja koriste aritmetiku pominog zareza ovaj postupak (LU dekompozicija) nestabilan. Umjesto njega, ee se koriste dekomopozicija po singularnim vrijednostima ili QR dekompozicija s pivotima. Numeriko odreivanje ranga uvijek ukljuuje i praktini izbor praga pomou kojeg se odreuje kad element jako male numerike vrijednosti treba tretirati kao nulu, koji e ovisiti od svojstava matrice i konkretne primjene.
Poopenja
Rang se definira i za matrice nad proizvoljnim prstenovima. U ovim poopenjima, rang stupaca (najvei broj linearno nezavisnih stupaca), rang redaka, dimenzija prostora stupaca, dimenzija prostora redaka, determinantni rang, itd. mogu biti meusobno razliiti ili ne biti definirani. Rang glatkog preslikavanja izmeu dvije glatke mnogostrukosti u nekoj toki se definira kao (linearni) rang njegovog diferencijala.
71
72
Licencija
73
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported http:/ / creativecommons. org/ licenses/ by-sa/ 3. 0/