SVEUILITE U SPLITU KEMIJSKO TEHNOLOKI FAKULTET Zavod za organsku tehnologiju

AMBALAA
dr. sc. Nataa Stipanelov Vrandei, izv. prof.

Recenzenti: dr. sc. Ivka Klari, red. prof. dr. sc. Branka Andrii, izv. prof.

Split, 2010.

SADRAJ 1. UVOD .................................................................................................................................... 1 2. PODJELA AMBALAE ....................................................................................................... 3 2.1. Podjela prema ambalanom materijalu ........................................................................... 3 2.2. Podjela prema osnovnoj namjeni u prometu ................................................................... 4 2.3. Podjela prema trajnosti.................................................................................................... 5 3. FUNKCIJE AMBALAE...................................................................................................... 6 3.1. Zatitna funkcija ambalae............................................................................................. 6 3.1.1. Zatita od mehanikih naprezanja........................................................................... 6 3.1.2. Zatita od klimatskih utjecaja ................................................................................. 7 3.1.2.1. Utjecaj vode i elemenata iz zraka ........................................................................ 7 3.1.2.2. Korozija metalne ambalae.................................................................................. 8 3.1.3. Zatita od elektromagnetskog zraenja (svjetla).................................................... 9 3.1.4. Zatita od topline .................................................................................................... 9 3.1.5. Zatita od mikroorganizama ................................................................................. 10 3.2. Skladino-transportna funkcija ambalae..................................................................... 10 3.3. Prodajna funkcija ambalae ......................................................................................... 11 3.4. Uporabna funkcija ambalae ........................................................................................ 12 3.5. Ekoloka funkcija ambalae......................................................................................... 12 4. VRSTE I KARAKTERISTIKE ROBE................................................................................ 13 4. 1. Vrste robe ..................................................................................................................... 13 4. 2. Svojstva materijala od kojeg je izraena roba.............................................................. 13 4.2.1. Robe osjetljive na mehanika naprezanja ............................................................. 14 4.2.2. Bioloki osjetljive robe ......................................................................................... 14 4.2.3. Robe osjetljive na svjetlost ................................................................................... 14 4.2.4. Robe osjetljive na promjenu temperature ............................................................. 15 4.2.5. Robe osjetljive na promjenu vlanosti.................................................................. 15 4.2.6. Robe osjetljive na djelovanje kisika ..................................................................... 15 4.2.7. Robe osjetljive na koroziju ................................................................................... 16 4.2.8. Robe osjetljive na promjenu mirisa ...................................................................... 16 4.2.9. Robe opasne za okolinu ........................................................................................ 16 4.3. Pojavni oblici robe ........................................................................................................ 17 4.4. Pakiranje robe................................................................................................................ 18 5. AMBALANI MATERIJALI ............................................................................................. 20 5.1. Drvo............................................................................................................................... 20 5.2. Papir, karton i ljepenka.................................................................................................. 22 5.2.1. Vrste papira i kartona za proizvodnju ambalae................................................... 23 5.2.2. Valovita ljepenka .................................................................................................. 24 5.3. Metalni ambalani materijali......................................................................................... 24 5.3.1. elik...................................................................................................................... 25 5.3.2. Kositar................................................................................................................... 26 5.3.3. Bijeli lim ............................................................................................................... 27 5.3.4. Pocinani lim ........................................................................................................ 27 5.3.5. Aluminij ................................................................................................................ 27 5.4. Polimerni materijali....................................................................................................... 28 5.4.1. Materijali na bazi celuloze.................................................................................... 30 5.4.2. Polietilen ............................................................................................................... 31 5.4.3. Polipropilen........................................................................................................... 32 5.4.4. Poli(vinil-klorid) ................................................................................................... 33

5.4.5. Poli(viniliden-klorid) ............................................................................................ 34 5.4.6. Polistiren ............................................................................................................... 35 5.4.7. Poli(etilen-tereftalat)............................................................................................. 36 5.4.8. Polikarbonati......................................................................................................... 37 5.4.9. Vodotopljivi polimeri ........................................................................................... 37 5.4.10. Poliamidi............................................................................................................. 38 5.4.11. Poliuretani........................................................................................................... 38 5.4.11. Biorazgradljivi polimeri...................................................................................... 38 5.4.12. Postupci proizvodnje polimerne ambalae ......................................................... 39 5. 5. Vieslojni ambalani materijali (laminati) ................................................................... 46 5.5.1. Postupci proizvodnje laminata.............................................................................. 47 5. 6. Staklo............................................................................................................................ 49 5.6.1. Proizvodnja staklene ambalae............................................................................. 51 6. AMBALANI OBLICI........................................................................................................ 52 6.1. Omoti............................................................................................................................. 52 6.2. Kutije............................................................................................................................. 54 6.3. Sanduci .......................................................................................................................... 54 6.4. Bave, kante, vjedra ...................................................................................................... 55 6.5. Boce............................................................................................................................... 55 6.6. Limenke......................................................................................................................... 56 6.7. Staklenke ....................................................................................................................... 57 6. 8. Plastenke....................................................................................................................... 58 6.9. ae ............................................................................................................................... 59 6.10. Tube............................................................................................................................. 60 6.11. Mjehurasta ambalaa) ................................................................................................. 60 6.12. Pakiranje prianjajuim filmom.................................................................................... 61 6.13. Strip-ambalaa............................................................................................................. 61 7. AMBALAA PREHRAMBENIH PROIZVODA............................................................... 63 7.1. Interakcije u ambalanom sustavu ................................................................................ 63 7.2. Interakcije u sustavu polimerna ambalaa - hrana ........................................................ 64 7.2.1. Permeacija............................................................................................................. 65 7.2.2. Apsorpcija i migracija........................................................................................... 66 7.2. Interakcije u sustavu metalna ambalaa - hrana............................................................ 69 7.3. Ambalaa proizvoda od itarica, pekarskih i konditorskih proizvoda .......................... 70 7.4. Ambalaa za pakiranje voa i povra............................................................................ 73 7.5. Ambalaa za pakiranje mesa i ribe................................................................................ 75 7.6. Ambalaa za pakiranje mlijeka i mlijenih proizvoda ................................................. 76 7.7. Ambalaa za alkoholna i bezalkoholna pia ................................................................ 77 8. ODBAENA AMBALAA I OKOLI .............................................................................. 78 8. 1. Oporaba ambalanih materijala.................................................................................... 80 LITERATURA......................................................................................................................... 83 POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 84 PRILOG-Sustav numeriranja i kratica za oznaavanje ambalanog materijala ...................... 87

1. UVOD
Ambalaa predstavlja sve proizvode, bez obzira na prirodu materijala od kojeg su izraeni, a upotrebljavaju se za dranje, uvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe (od sirovina do gotovih proizvoda) tijekom transporta robe od proizvoaa do korisnika ili potroaa. (NN/97 8.8.2005 Pravilnik o ambalai i ambalanom otpadu, Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva RH) Posude razliitog oblika i veliine, nainjene od razliitih materijala, u kojima se roba dri tijekom prometa, a isto tako i tanji fleksibilni materijali koji su samo izrezani na odgovarajue dimenzije i eventualno grafiki obraeni a slue za zamatanje roba, zovu se ambalaa. Posebnim dijelovima ambalae smatraju se dijelovi za zatvaranje ambalae (zatvarai, epovi, poklopci) i dijelovi za unutranju zatitu robe (jastuci, pregrade, predloci) (N. Strievi, Suvremena ambalaa, kolska knjiga, Zagreb, 1982.). Da bi se roba zatitila i na siguran nain transportirala, skladitila i dostavila krajnjem korisniku treba je staviti u odgovarajuu posudu, omot ili slino, odnosno u odgovarajuu ambalau. Ambalaa je sredstvo koje prihvaa robu i titi je do uporabe. Ambalaa titi robu od mehanikih, klimatolokih, kemijskih i mikrobiolokih utjecaja, ali isto tako titi okolinu od mogueg tetnog utjecaja robe. Ambalaa aktivno sudjeluje u prodaji robe. Ona svojim oblikom, teksturom, grafikim rjeenjem i identifikacijom komunicira s potroaem. Osim toga ona mora omoguiti jednostavnu i udobnu uporabu a istodobno biti atraktivna i suvremena. Ambalaa mora biti prilagoena kupovnoj moi potroaa, njihovoj potroakoj kulturi i navikama i mora biti usklaena sa standardima i propisima. Da bi se mogli realizirati svi navedeni zahtjevi koji se postavljaju na ambalau potrebno je dobro poznavati funkcije ambalae. Pri kreiranju ambalae potrebno je tako odabrati elemente oblikovanja ambalae (ambalani materijal, prostorni oblik ambalae, elemente grafikog oblikovanja) i meusobno ih uskladiti kako bi ambalaa na optimalan nain ispunila svoje funkcije. Rad na kreiranju ambalae, odnosno realizaciji njenih funkcija vrlo je sloen i zahtijeva sudjelovanje strunjaka razliitih profila od tehnologa, ekonomista, psihologa trita, propagandista do likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, strunjaka za transport i drugih. Budui da nema pisanih podataka o poetku uporabe ambalae moe se pretpostaviti da je ovjek u prapovijesti koristio predmete koje je pronalazio u prirodi (uplje plodove, koru

drveta) za prenoenje dobara namijenjenih razmjeni. Razvojem ljudskog drutva, potrebom da se razmjenjuje roba na veim udaljenostima poinje i izrada ambalae od prirodnih materijala dostupnih u to vrijeme. To su bile koare od prua, drvene kutije i bave, keramike amfore, pletene vree i ivotinjske mjeine. Kako je ovjek otkrivao mogunosti prerade prirodnih sirovina za dobivanje novih materijala tako su se pojavljivali i novi oblici ambalae poput staklenih boca i posuda od bronce. Napredak u proizvodnji i potronji ambalae zapoinje industrijskom revolucijom u 19. stoljeu. eljezo i bijeli lim (elini lim zatien slojem kositra) upotrijebljeni su za izradu bavi i limenki a valoviti karton za izradu kutija. Industrijalizacija i urbanizacija utjeu na porast proizvodnje i trgovine te se pojavljuje potreba za velikim koliinama jeftine ambalae. Najvee promjene u proizvodnji ambalae dogodile su se u 20. stoljeu zahvaljujui primjeni novih materijala (aluminija i polimernih materijala) i zamjeni klasine tehnike posluivanja u trgovinama robe iroke potronje tehnikom

samoposluivanja. Ova tehnika zahtijeva da roba u trgovinu dolazi zapakirana u male prodajne jedinice prilagoene potrebama kupaca, a sve informacije koje je kupac prije dobivao od trgovca sada mu mora pruiti ambalaa. Suvremena dostignua na polju ambalae (novi ambalani materijali i oblici i nove tehnike pakiranja), promjene u nainu ivota stanovnitva (urbanizacija, razvoj prometa, nove higijenske i zdravstvene navike itd.) i poveana kupovna mo potroaa (potranja za kvalitetnijom robom u boljoj, atraktivnijoj i skupljoj ambalai) razlozi su za sve veom proizvodnjom i potronjom ambalae. Nasuprot tome, postoje i faktori koji usporavaju potronju ambalae. To je omjer trokova pakiranja i prodajne cijene robe i sve vie razvijena svijest o potrebi zatite ovjekove okoline od nepotrebnog zagaenja. Odbaena ambalaa predstavlja veliki ekoloki problem. Zato se danas u razvijenim zemljama rjeavanju ovog problema posveuje sve vea panja i pronalaze novi naini zbrinjavanja i oporabe odbaene ambalae.

2. PODJELA AMBALAE
Ambalaa se moe podijeliti u razliite skupine s obzirom na odabrano zajedniko svojstvo, a to moe biti ambalani materijal, osnovna namjena u prometu roba, trajnost, funkcija, vrijednost, fizika svojstva itd.

2.1. Podjela prema ambalanom materijalu

Ambalani materijal je najvaniji element u kreiranju ambalae o kojem ovisi izbor tehnologije za proizvodnju ambalae, kvaliteta, izgled, oblik, namjena, nain uporabe i cijena. Prema materijalu od kojeg je izraena ambalaa moe biti papirna i kartonska, metalna, staklena, drvena, tekstilna, ambalaa od polimernih materijala i vieslojnih materijala koji se jo nazivaju i laminati. Od papira i tanjeg kartona izrauju se savitljive vreice razliitih dimenzija i prostorno neoblikovana ambalaa za zamatanje roba. Zajedno s drugim materijalima u obliku folija upotrebljavaju se u izradi vieslojne ambalae. Karton i valovita ljepenka slue za izradu kutija i aa. Metali koji se koriste za izradu ambalae su eljezo, aluminij, kositar, cink i olovo koje se upotrebljava samo za pakiranje radioaktivne robe. Metalna ambalaa izrauje se u razliitim oblicima od kontejnera, cisterni, bavi, kanti, limenki do poklopaca za staklenke, zatvaraa za boce itd. Premda je staklo jedan od najstarijih ambalanih materijala i danas je vrlo zastupljeno u ambalanoj industriji zbog mnogih dobrih svojstava. Od stakla se izrauju boce, staklenke, ae i ampule. Drvo se upotrebljava za izradu sanduka, baava, koara od prua, transportnih paleta i kalema, ali se danas sve vie zamjenjuje drugim materijalima. Tekstilna ambalaa koja se nekad izraivala od prirodnih vlakana (npr. vree od jute) danas se zamjenjuje tekstilnim vlaknima i trakama od polimernih materijala. Upotrebljava se za omatanje bala i izradu vrea i mrea. Polimerni materijali upotrebljavaju se za izradu ambalae posljednjih 50 godina a zbog svojih dobrih svojstava i niske cijene zamijenili su neke prirodne materijale, osobito metal, drvo i staklo. Mogu se proizvoditi u gotovo svim ambalanim oblicima. Zahvaljujui svojim specifinim svojstvima polimerni materijali omoguili su razvoj novih metoda

pakiranja, npr. pakiranje u modificiranoj atmosferi u prodajnim jedinicama prilagoenima potrebama kupca i time produljenje svjeine prehrambenih proizvoda. Kombiniranjem i spajanjem vie vrsta razliitih materijala u obliku folija dobiju se ambalani materijali eljenih svojstava i relativno niske cijene a nazivaju se vieslojni materijali ili laminati. Upotrebljavaju se za pakiranje roba kada klasini materijali ne zadovoljavaju bilo svojim svojstvom, cijenom ili nisu prilagoeni suvremenoj opremi za pakiranje.

2.2. Podjela prema osnovnoj namjeni u prometu robe

Prema osnovnoj namjeni u prometu robe ambalaa se dijeli na prodajnu (primarnu), skupnu (sekundarnu) i transportnu (tercijarnu) ambalau. Prodajna ili primarna ambalaa slui za pakiranje robe iroke potronje u koliini koja najbolje odgovara potrebama kupca. Roba upakirana u prodajnu ambalau predstavlja jedinino pakiranje ili prodajnu jedinicu robe. Ova ambalaa prezentira robu kupcu, mora sadravati sve potrebne informacije o sastavu i koliini robe, uvjetima uvanja, roku trajanja i nainu uporabe. Prodajna ambalaa mora zatititi robu i sva njena originalna svojstva do trenutka uporabe, odnosno mora jamiti kvalitetu i kvantitetu robe. Takoer svojim atraktivnim izgledom mora privui panju kupca i navesti ga da odabere ba taj proizvod. Budui da se roba troi upravo iz prodajne ambalae ona mora biti funkcionalna, omoguiti lako otvaranje i zatvaranje ambalae. Ambalana jedinica koja sadri vie proizvoda u primarnoj ambalai tako da je proizvod pristupaan kupcu u skupini, a moe se izdvojiti i uzeti pojedinano, naziva se skupna ili sekundarna ambalaa. Ona racionalizira pakovanje robe u transportnu ambalau i rukovanje robom u trgovini. Transportna ili tercijarna ambalaa omoguava prijevoz, pretovar i rukovanje odreenom koliinom proizvoda pakiranog u prodajnoj i/ili skupnoj ambalai. Transportna ambalaa zatiuje robu od svih oteenja do kojih moe doi tijekom transporta, skladitenja i manipulacije robom, osobito od onih koja nastaju zbog mehanikih optereenja i atmosferskih utjecaja.

2.3. Podjela prema trajnosti

Ambalaa se prema trajnosti dijeli na povratnu i nepovratnu. Povratna ambalaa je ona ambalaa koja se, nakon to se isprazni, ponovo upotrebljava u istu svrhu. Budui da je trajnija mora biti izraena od kvalitetnijeg materijala stoga je i skuplja. Povratna ambalaa se prikuplja, vraa proizvoau koji je nakon ienja i pranja ponovo upotrebljava za pakiranje. Uz transportnu ambalaa koja je uglavnom povratna (bave, cisterne, sanduci...) i neke vrste prodajne ambalae spadaju u ovu kategoriju (npr. boce za komprimirane plinove, staklene boce). Nepovratna ambalaa upotrebljava se za pakiranje samo jednom. Najvei dio prodajne ambalae je nepovratan iz praktinih i ekonomskih razloga. Nakon to kupac upotrijebi sadraj ona predstavlja otpad. Velike koliine nepovratne prodajne ambalae postale su ekoloki problem. Stoga se danas razliitim mjerama potiu proizvoai da proizvode ambalau koju je mogue ponovo upotrijebiti i/ili reciklirati, odnosno da upotrebljavaju biorazgradljive ambalane materijale kako bi se nepovoljni utjecaj na okoli smanjio na najmanju moguu mjeru.

3. FUNKCIJE AMBALAE
Budui da se roba nalazi u ambalai tijekom cijelog transportnog puta od proizvoaa do potroaa zahtjevi koji se postavljaju na uspjeno realiziranu ambalau su viestruki. Funkcije ambalae mogu se promatrati s razliitih gledita. Ovisno o vrsti robe i skladinotransportnim uvjetima odreene e funkcije biti naglaenije. Osnovne funkcije koje ambalaa mora zadovoljiti, bez obzira na vrstu robe, su sljedee: - zatitna - skladino-transportna - prodajna - uporabna - ekoloka funkcija.

3.1. Zatitna funkcija ambalae

Ambalaa mora zatititi robu od trenutka pakiranja, tijekom transporta, skladitenja, prodaje i tijekom uporabe. Na cijelom tom putu ambalaa i roba izloeni su mehanikim naprezanjima, djelovanju klimatskih elemenata, mikroorganizama, insekata i glodavaca. Ambalaa s dobro realiziranom zatitnom funkcijom mora zatititi robu od bilo kojeg vanjskog utjecaja koji bi mogao uzrokovati fizike, kemijske ili mikrobioloke promjene robe.

3.1.1. Zatita od mehanikih naprezanja

Ambalaa mora biti dizajnirana tako da svojim mehanikim svojstvima kompenzira mehanika naprezanja bez oteenja robe i ambalae. Mehanika naprezanja rezultat su djelovanja mehanikih sila kojima su roba i ambalaa izloene tijekom transporta, skladitenja i manipulacije. Mehanike sile koje djeluju na robu i ambalau mogu biti dinamike i statike. Do naprezanja uslijed dinamikih sila dolazi promjenom brzine i smjera kretanja vozila tijekom prijevoza robe ili padom prilikom manipulacije robe. Vertikalnim statikom silama optereena je roba sloena u skladitu ili vozilu. Donji redovi optereeni su teinom robe koja je na njih sloena. Horizontalnim statikim silama roba je izloena pri hvatanju i dranju robe nekim manipulativnim ureajem tijekom utovara ili istovara.

3.1.2. Zatita od klimatskih utjecaja

Klima kao meteoroloki pojam je skup meteorolokih faktora i pojava koje u odreenom vremenskom periodu ine prosjeno stanje atmosfere nad nekim dijelom Zemljine povrine. Elementi klime koji se uzimaju u obzir pri odreivanju klime su insolacija, temperatura, tlak i vlanost zraka, smjer i brzina vjetra, padaline, naoblaka i snjeni pokriva, a mijenjaju se pod utjecajem klimatskih faktora (zemljopisna irina, reljef, raspodjela kopna i mora, morske struje, nadmorska visina, rotacija, revolucija, atmosfera, udaljenost od mora, jezera, tlo i biljni pokrov te utjecaj ovjeka). Da bi se roba mogla zatititi od klimatskih utjecaja potrebno je poznavati pravac i vrijeme transporta, kao i klimatske prilike karakteristine za to podruje. Glavni uzrok oteenja robe je brzina promjene klimatskih faktora tijekom prijevoza robe. Na skladitenu robu utjeu promjene lokalne klime. Osim vanjske klime na robu utjee i klima zatvorenog prostora (skladita ili tovarnog prostora vozila) koja ovisi o vanjskoj klimi ali uvijek s odreenim zakanjenjem. Temperatura zatvorenog prostora moe biti vie ili nia od vanjske a vlanost je obino via. Na klimu zatvorenog prostora utjee i roba sa svojom temperaturom i vlanou.

3.1.2.1. Utjecaj vode i elemenata iz zraka

Voda moe prodrijeti u ambalau u tekuem ili plinovitom agregatnom stanju bilo na mjestu spajanja elemenata ambalae ili kroz stijenku higroskopnog materijala. Kada su u neposrednom dodiru sa zrakom roba i ambalaa su izloene djelovanju vlage iz zraka. Vlanost zraka se najee izraava relativnom vlanou. To je broj koji pokazuje omjer koliine vodene pare koja stvarno postoji u zraku u nekom trenutku i maksimalne koliine vodene pare koju bi zrak pri toj temperaturi mogao primiti da bi bio zasien. Neki materijali, poput metala, stakla, minerala, ovlait e se samo povrinski. Ako se izloe djelovanju zraka niske relativne vlanosti potpuno e se osuiti. Materijali koji su higroskopni (papir, karton, drvo, prakasti materijali kao to su cement, itarice, brano itd.) zadrat e odreenu koliinu vlage koja se naziva ravnotena vlanost, a koja ovisi o relativnoj vlanosti i temperaturi zraka. Ako se temperatura atmosferskog zraka, odnosno zraka koji se nalazi unutar zatvorene ambalae, snizi ispod temperature rosita dolazi do kondenzacije vode (pojava rose) na ambalai i/ili robi. Osim vode koja nastaje kondenzacijom vodene pare iz zraka voda se unutar ambalae moe pojaviti kao rezultat "znojenja" robe. To se najee dogaa sa svjeim namirnicama poput voa i povra koje procesom disanja

oslobaa vodu. Voda moe nastajati i u nekim aerobnim mikrobiolokim procesima i nekim kemijskim procesima. Ako je ambalaa izraena od higroskopnog materijala u veoj mjeri izloena djelovanju vode, odnosno vodene pare, moe doi do njenog raspadanja i gubitka proizvoda. To se osobito dogaa u prekomorskom prometu. Elementi iz zraka koji mogu uzrokovati kemijska oteenja robe i ambalae su kisik, ugljikov(IV) oksid, sumporov(IV) i sumporov(VI) oksid, vodena para, industrijski plinovi i kuhinjska sol, dok praina i vlaga uglavnom uzrokuju fizika oneienja. Sastojci zraka mogu djelovati samostalno, ali mogu i stupati u interakcije pojaavajui na razliite naine tetno djelovanje. primjerice, Ugljikov(IV) oksid i sumporov(VI) oksid u prisustvu vode daju ugljinu, odnosno sumpornu kiselinu a korozivno djelovanje kisika i kuhinjske soli na metale pojaava se u prisustvu vlage.

3.1.2.2. Korozija metalne ambalae

Korozija je kemijski ili elektrokemijski proces razaranja povrine metala. Procesi elektrokemijske korozije metalne ambalae slini su procesima u galvanskom lanku. Da bi se mogli odvijati potrebna su dva metala razliitog elektrokemijskog potencijala i elektrolit. Kod metalne ambalae ovi su uvjeti ispunjeni kada je zatitni sloj kositra na bijelom limu oteen tako da elektrolit, npr. vlaga, moe doprijeti do eljezne osnove, zatim kod limova spojenih zakovicama kada su zakovice izraene od drugog metala ili kod limova spojenih lemljenjem gdje je legura za lemljenje razliitog sastava od limova. Kada je relativna vlanost zraka niska povrina metala se oksidira i nastali tanki sloj oksida titi metal od daljnjeg negativnog utjecaja kisika. To znai da se brzina oksidacije metala u suhom zraku usporava. Meutim, u vlanom zraku oksidni sloj se ponaa drugaije budui da je higroskopan. Kada se u njemu nakupi odreena koliina vode stvaraju se uvjeti za nastajanje galvanskog lanka u kojemu je metal anoda (A) a oksidni sloj katoda (K). U ovoj vodi ima dovoljno kisika koji se na katodi reducira, dok se metal oksidira na anodi prema jednadbama: K: O2 + 2 H2O + 4 e- 4 OHA: Fe - 2e- Fe2+ Utroeni kisik brzo se nadoknauje iz zraka i sloj korozije postaje sve deblji. Ova vrsta korozije u vlanom zraku naziva se atmosferska korozija i sa stajalita ambalae je najvanija.

3.1.3. Zatita od elektromagnetskog zraenja

Spektar elektromagnetskog zraenja obuhvaa zrake razliitih valnih duljina. Energija elektromagnetskog zraenja obrnuto je proporcionalna valnoj duljini zraenja.

Slika 3-1. Spektar elektromagnetskog zraenja Od ukupne energije elektromagnetskog zraenja koje padne na povrinu ambalane jedinice (E) jedan dio e se reflektirati (Er), dio e biti proputen (Ep) a dio e se apsorbirati (Ea): E = Er + Ep + Ea Koji e dio zraenja ambalani materijal apsorbirati ovisi o karakteristikama ambalanog materijala i valnoj duljini zraenja. S gledita utjecaja na ambalau od interesa su samo valne duljine koje obuhvaaju podruje ultraljubiastog (UV), vidljivog (VIS) i infracrvenog (IR) zraenja. Za zatitu fotoosjetljive robe upotrebljavaju se ambalani materijali koji ne proputaju zraenje. Propusnost materijala moe se smanjiti dodatkom UV apsorbera u ambalani materijal pri preradi, bojenjem u masi, grafikom obradom povrine, prevlaenjem materijala nepropusnim slojevima ili kombiniranjem razliitih ambalanih materijala (laminati).

3.1.4. Zatita od topline

Uslijed razlike temperature robe i okoline dolazi do prijenosa topline kroz stijenku ambalanog materijala. Prijenos topline se moe odvijati procesom kondukcije, konvekcije ili zraenjem. U kolikoj e mjeri ambalaa zatititi robu od utjecaja topline ovisi o toplinskoj vodljivosti ambalanog materijala. Metalna ambalaa dobro vodi toplinu pa se upotrebljava za pakiranje proizvoda koje je potrebno sterilizirati. Meutim, takva ambalaa ne moe robu zatititi od temperaturnih promjena tijekom transporta i skladitenje. Materijali koji imaju malu toplinsku vodljivost, odnosno dobri su izolatori, su papir i karton, osobito valoviti karton i ekspandirani polimerni materijali poput ekspandiranog polistirena (komercijalni naziv stiropor). Ambalani materijal ne moe robu zatititi od djelovanja topline due vrijeme. Izloi li se zapakirana roba povienoj temperaturi nakon odreenog vremena doi e do izjednaavanja temperature okoline i robe bez obzira na toplinsku provodnost ambalanog 9

materijala. Stoga se zatita robe od topline mora realizirati kroz skladino-transportnu funkciju ambalae u skladu s propisanim uputama za uvanje odreene vrste robe.

3.1.5. Zatita od mikroorganizama

Bakterije i gljivice (kvasci i plijesni) najjednostavniji su biljni i ivotinjski organizmi koji za svoj rast i razmnoavanje koriste gotovu organsku tvar na kojoj ive. Produkti njihovog metabolizma mogu imati neugodan okus i miris i biti tetni za zdravlje ljudi. Optimalni uvjeti za razvoj mikroorganizama su vlana podloga i temperatura izmeu 20 i 40
o

C. Aerobni mikroorganizmi za svoj rast i razmnoavanje trebaju kisik pa se mogu razviti

samo na povrini ambalae, dok anaerobnim oblicima kisik nije potreban te se mogu razvijati u proizvodu upakiranom u nepropusnu ambalau. Mikroorganizmi mogu otetiti robu i ambalau na vie naina: - oteenje zbog same fizike prisutnosti mikroorganizama - kvarenje zbog razaranja supstance robe - kvarenje zbog nusproizvoda metabolizma mikroorganizama koji ulaze u sastav robe. Robe mogu biti lakopokvarljive ili mikrobioloki stabilne. Ukoliko ambalaa mora zatititi lakopokvarljivu robu od djelovanja mikroorganizama tada mora biti izraena od nepropusnog materijala i hermetiki zatvorena budui da do naknadne kontaminacije dolazi uglavnom zbog propusta pri zatvaranju. Zatita lakopokvarljivih prehrambenih proizvoda esto se realizira konzerviranjem upakirane namirnice postupcima pasterizacije i sterilizacije. Ambalaa u tom sluaju mora biti nepropusna za mikroorganizme i izraena od materijala koji mogu izdrati uvjete konzerviranja toplinom bez promjene svojstava (staklo, metal, polimerni i vieslojni materijali).

3.2. Skladino-transportna funkcija ambalae

Skladitenje i transport sirovina, pomonih materijala, poluproizvoda i gotove robe vremenski i prostorno povezuje nabavu sirovine i pomonih materijala s procesom proizvodnje, te pojedinih faza proizvodnje i proizvodnju s prodajom i potronjom roba. Neke sirovine, pomoni materijali, poluproizvodi i gotovo sva gotova roba skladite se i transportiraju u odgovarajuoj ambalai. Ambalaa s dobro rijeenim skladino-transportnim funkcijama omoguava racionalno koritenje skladinog i transportnog prostora. Realizacija ovih funkcija ovisi o obliku i dimenzijama ambalae i njenoj usklaenosti s dimenzijama zapakirane robe. Ambalaa kvadratnog oblika bolje iskoritava prostor transportne ambalae,

10

vozila ili skladita, u odnosu na ambalau u obliku valjaka ili nekog nepravilnog oblika gdje moe ostati i vie od 20 % neiskoritenog prostora. Roba se u transportu vrlo esto slae na palete (slika 3-2). Paleta je drvena podloga izraena od dasaka odreenih normiranih dimenzija. To je vrsta pomone opreme koja omoguava formiranje kompaktnog i vrstog paketa, sloenog iz raznih vrsta komadne robe. Da bi se to bolje iskoristio skladini i transportni prostor dimenzije ambalae trebaju biti usklaene s dimenzijama palete, stoga je Europska federacija za pakiranje (European Packing Federation, EPF) izradila tzv. modul-sustav dimenzija ambalae i slaganja na palete. Preporuka je da bruto masa robe ne prelazi 1 t, a da visina sloene robe na paleti bude oko 1 m.

Slika 3-2. Drvena euro paleta (najee dimenzije 1200 x 800mm)

Nova, prazna ambalaa i povratna ambalaa takoer se skladiti i transportira od proizvoaa ambalae do proizvoaa robe, odnosno od kupca do proizvoaa robe. Budui da to predstavlja troak koji ulazi u cijenu robe potrebno je ambalau oblikovati na nain koji omoguava optimalno iskoritenje skladinog, odnosno transportnog prostora. Na primjer, ambalaa konusnog oblika moe se slagati jedna u drugu, kartonske kutije spojenog oploja oblikuju se neposredno prije punjenja robom. Boce od polimernih materijala proizvedu se u obliku epruveta, transportiraju i konano oblikuju neposredno prije punjenja.

3.3. Prodajna funkcija ambalae

Prodajne funkcije ambalae usklauju se sa suvremenim razvojem trgovine robom iroke potronje, odnosno samoposlunom tehnikom prodaje. Prodajna ambalaa racionalizira prodaju. To znai da se pakira ona koliina robe koja odgovara potrebama kupca. Kolika e biti koliina robe zapakirana u prodajnu jedinicu ambalae ovisi o vrsti robe, nainu njezine uporabe, trajnosti, kupovnoj moi potroaa itd. Ambalaa koja ima dobro realiziranu prodajnu funkciju poveava opseg prodaje. Ona mora privui panju kupca, izazvati njegovu zainteresiranost u vrlo kratkom vremenu, prenijeti mu poruku te ga potaknuti na kupnju, pridobiti kupevo povjerenje i stvoriti povoljan

11

opi dojam, tako da je kupac spreman platiti vie za izgled, uvjerljivost i pouzdanost boljeg pakiranja. Budui da je upravo prodajna ambalaa zamijenila ulogu trgovca u suvremenim maloprodajnim trgovinama ona mora sadravati sve informacije koje je ranije kupac dobivao od prodavaa. Na ambalai se moraju nalaziti sve potrebne informacije o nazivu proizvoda, proizvoau, porijeklu, sastavu, roku i nainu uporabe, datumu proizvodnje i nainu uvanja. Prodajna ambalaa takoer mora jamiti kvalitetu i koliinu zapakirane robe, odnosno mora jamiti kupcu da nitko prije njega nije ambalau otvarao ili otetio i da se unutra nalazi upravo ona koliina robe koja je na ambalai istaknuta.

3.4. Uporabna funkcija ambalae

Ambalaa s dobro realiziranom uporabnom funkcijom treba omoguiti lako otvaranje, pripremu robe za uporabu, uzimanje potrebne koliine robe bez rasipanja i ponovno zatvaranje ukoliko se roba ne troi odjednom. Ambalani materijal i oblik ambalae odreuju nain na koji e se ambalaa otvarati. Ambalaa od papira, kartona, polimernih i metalnih folija uglavnom se lako otvara kidanjem, deformacijom poklopca ili bez deformacije. Metalna i staklena ambalaa tee se otvara i ponekad otvaranje zahtjeva uporabu specijalnih pomagala koja se u tom sluaju prilau ambalai ili takav predmet kupac mora imati. Nakon to je roba iz nje izvaena, ambalaa bi trebala na neki drugi nain korisno posluiti npr. kao povratna ambalaa, ukras ili za uvanje nekih drugih predmeta.

3.5. Ekoloka funkcija ambalae

Ekoloka funkcija ambalae nametnula se u posljednjih dvadesetak godina kao posljedica brige za zatitu okolia. S obzirom na rastue koliine odbaene ambalae Republika Hrvatska u skladu s propisima Europske Unije donosi sve vei broj propisa vezanih za gospodarenje ambalanim otpadom (NN 97 8.8.2005 Pravilnik o ambalai i ambalanom otpadu, Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva RH). Ekoloka funkcija ambalae moe se realizirati na razliite naine: pakiranjem u ambalau od recikliranog materijala, uporabom povratne ambalae, smanjivanjem broja omota oko prodajne jedinice proizvoda, prodajom veeg broja prodajnih jedinica u skupnoj ambalai, uporabom biorazgradljivih materijala i jestive ambalae za prehrambene proizvode.

12

4. VRSTE I KARAKTERISTIKE ROBE

Da bi ambalaa na optimalan nain mogla ispuniti sve svoje funkcije potrebno ju je uskladiti s vrstom robe koja e se pakirati, sa svojstvima materijala od kojeg je roba izraena i s pojavnim oblicima robe i njihovim karakteristikama.

4. 1. Vrste robe
Izmeu razliitih faktora o vrsti robe ovisi hoe li se roba uope pakirati, ako hoe u koju vrstu ambalae (prodajnu, skupnu, direktno u transportnu,...) i koje e funkcije ambalae biti naglaenije. Sa stajalita ambalae robe se dijele na investicijske robe i potrone robe. U investicijske robe spadaju sredstva rada i osnovna sredstva i slue za proizvodnju druge robe ili obavljanje usluga. Uglavnom su veih dimenzija i pakiraju se pojedinano. Kod pakiranja ove vrste robe naglaena je zatitna, transportna i skladina funkcija ambalae. Potrone robe dijele se na robe proizvodne potronje i robe iroke potronje. Preradbom robe proizvodne potronje (predmeti rada, sirovine i pomoni materijali) dobiju se nove robe vieg stupnja preradbe. Jeftinije i postojanije sirovine i pomoni materijali ne pakiraju se budui da se koriste u velikim koliinama. Skuplje sirovine i pomoni materijali koji se troe u manjim koliinama pakiraju se u transportnu ambalau. Ambalaa za ovu vrstu robe ima naglaenu zatitnu, transportnu i skladinu funkciju. Robe iroke potronje slue za podmirenje potreba stanovnitva (prehrambeni, higijenski, kozmetiki, farmaceutski proizvodi itd.) i uglavnom se pakiraju najprije u prodajnu ambalau, vie prodajnih jedinica u skupnu i/ili transportnu. Pored ostalih funkcija ambalae ovdje je naglaena prodajna i uporabna funkcija.

4. 2. Svojstva materijala od kojeg je izraena roba

Izbor ambalanog materijala i kreiranje ambalae u prvom redu ovisi o svojstvima materijala od kojeg je izraena roba. Pri tome treba voditi rauna o osjetljivosti materijala robe i o vrstama robe koja je opasne za okolinu.

13

4.2.1. Robe osjetljive na mehanika naprezanja

Djelovanjem mehanikih sila moe doi do trajne ili prolazne deformacije robe. Ovisno o svojstvima materijala robe, koji moe biti elastian, ilav ili krhak, deformacija se moe oitovati kao deformacija oblika ili deformacija strukture. Za elastine materijale karakteristine su prolazne deformacije oblika. Kod ovakvih materijala trajne deformacije oblika ili strukture mogue se samo pod utjecajem velikih mehanikih naprezanja. ilavi materijali pokazuju trajnu, plastinu deformaciju oblika pri emu ne dolazi do znaajnije deformacije strukture. Robe izraene od krhkih materijala najosjetljivije su na mehanika naprezanja. Izloene djelovanju relativno malih mehanikih sila pretrpe deformaciju strukture (lom, kidanje, ...).

4.2.2. Bioloki osjetljive robe

To su uglavnom robe organskog podrijetla osjetljive na djelovanje tetoina i mikroorganizama (prehrambeni proizvodi, tekstil od prirodnih vlakana, koa). Budui da je prisutnost vlage, odnosno vode, pogodna za razvoj mikroorganizama, robe s veim udjelom vode su bioloki osjetljivije.

4.2.3. Robe osjetljive na svjetlost

Svjetlost, osobito vidljivog i ultraljubiastog dijela elektromagnetskog spektra, moe inicirati ili ubrzati razliite nepoeljne promjene organskih materijala (osobito namirnica) kao to su: - kvarenje ulja i masti i masnih namirnica (autooksidacija masnih kiselina i nastajanje peroksida masnih kiselina) - razgradnja bjelanevina - razgradnja nekih vitamina (askorbinaske kiseline, riboflavina, tiamina i dr.) Veliku osjetljivost na djelovanje svjetlosti pokazuju i neki farmaceutski proizvodi i kemikalije kao i neki anorganski materijali (npr. foto-materijali koji sadre halogenide srebra).

14

4.2.4. Robe osjetljive na promjenu temperature

Robe mogu biti osjetljive na povienu ili snienu temperaturu. Do oteenja robe izazvanog promjenom temperature moe doi ukoliko je roba izraena od razliitih materijala koji imaju razliite koeficijente toplinske irljivosti. Zagrijavanjem sloenih roba dolazi do izdvajanja nekih komponenata (npr. izdvajanje otopljenog CO2 iz gaziranih pia ili mineralne vode, hlapljenje otapala iz premaza). Promjenom temperature moe doi do promjene agregatnog stanja, nepovratne promjene konzistencije i viskoznosti robe. Smrznute robe su vrlo osjetljive na promjenu temperature. Jednom odmrznute namirnice ne smiju se ponovo zamrzavati i vrlo su osjetljive na djelovanje mikroorganizama. Hlaenje takoer moe dovesti do neeljenih promjena kao to je zamuenje ulja i razliitih otopina ili oteenje robe s velikih udjelom vode pri zamrzavanju.

4.2.5. Robe osjetljive na promjenu vlanosti

Promjenom vlanosti moe doi do razliitih promjena materijala robe a mogu se podijeliti na: a) fizikalne promjene - smanjenje mase robe gubitkom vlage - nabiranje povrine ili uvenue svjeeg voa i povra - kristalizacija zasienih otopina - povrinsko suenje smrznutih roba - prekristalizacija b) kemijske promjene - hidroliza - stvaranje ili raspadanje hidrata

Promjenom vlanosti takoer se stvaraju uvjeti za djelovanje drugih inilaca pa moe doi do mikrobioloke promjene (razvoj mikroorganizama), biokemijske promjene (klijanje itarica) ili korozije metala.

4.2.6. Robe osjetljive na djelovanje kisika

Mnogim anorganskim i organskim materijalima znatno se mijenjaju svojstva djelovanjem kisika, tj. oksidacijom. Najznaajniji je utjecaj oksidacije na kvalitetu i nutritivna svojstva prehrambenih proizvoda. Oksidacija masti i ulja, razaranje vitamina, smanjenje 15

bioloke vrijednosti bjelanevina, promjene boje, mirisa i okusa jo se pojaavaju ako je uz kisik namirnica izloena djelovanju svjetlosti.

4.2.7. Robe osjetljive na koroziju

U ovu grupu uglavnom spadaju metali i metalna roba, osobito eljezo. Roba je osobito izloena djelovanju korozije tijekom boravka u vlanim skladitima ili u prekomorskom prometu.

4.2.8. Robe osjetljive na promjenu mirisa

Robama osjetljivim na miris smatraju se robe koje imaju karakteristian okus i miris ili one kojima je osnovna karakteristika da su bez mirisa. Miris robi daju aromatini, lako hlapljivi sastojci (terpeni, terpenski alkoholi, aldehidi, esteri). Postupnim hlapljenjem aromatinih tvari roba gubi miris. Do promjene mirisa dolazi zbog oksidacije aromatinih spojeva pri emu produkti oksidacije esto imaju neugodan miris, npr. ugodan miris svjeeg maslaca prelazi u vrlo neugodan miris uegle masti koji mu daje produkt oksidacije masnih kiselina akrolein. Robe bez mirisa, najee su to prakaste, higroskopne robe, poprime miris drugih roba (npr. brano lako poprima miris benzina, petroleja ili plijesni). Roba takoer moe poprimiti miris ambalae: - od papirne ambalaa miris tiskarske boje - miris klora i fenola iz sredstva za dezinfekciju - miris NH3 i H2S iz mikrobioloke razgradnje proteinskih ljepila - miris trulei ili plijesni koji nastaje mikrobiolokim raspadanjem papirne i drvene ambalae u vlanim skladitima.

4.2.9. Robe opasne za okolinu

Kod odreenih vrsta roba ambalaa ima ulogu da zatiti okolinu od mogueg tetnog utjecaja tih roba. To su u prvom redu eksplozivi, robe punjene eksplozivom i komprimirani plinovi, zatim samozapaljive robe poput bijelog fosfora, ulja i masti na zamaenim krpama koje se mogu zapaliti bez dovoenja topline. Lako zapaljive robe imaju nisku temperaturu zapaljenja, ali ipak viu od sobne te se ne mogu zapaliti bez dovoenja topline. U robe opasne za okolinu spadaju jo i otrovne i radioaktivne robe, agresivne robe (kiseline, luine i neke soli), robe neugodnog mirisa i robe u procesu truljenja i organski peroksidi.

16

4.3. Pojavni oblici robe

Sa stajalita izbora ambalae i tehnike pakiranja kao kriterij za razlikovanje vrsta roba umjesto agregatnog stanja prikladnije je uzeti pojavni oblik robe. Pojavni oblici roba razlikuju se prema stabilnosti prostornog oblika i to kao robe bez oblika, sipke robe, pastozne robe i robe stabilnog oblika. Robe bez oblika Za ovu vrstu roba karakteristino je da imaju apsolutnu nestabilnost oblika i da lako difundiraju u okolinu. To su plinovi pri normalnom tlaku, komprimirani i ukapljeni plinovi, kapljevine i neki dvofazni sustavi (otopine plinova pod normalnim ili povienim tlakom), otopine, emulzije ili suspenzije kapljevina ili vrstih tvari u ukapljenom plinu i kapljevini. Plinovi pod normalnim ili povienim tlakom ispunjavaju sav raspoloivi ambalani prostor i njihov se volumen kompresijom moe smanjiti. Kapljevine, ukapljeni plinovi i otopine plinova takoer poprimaju oblik ambalae u kojoj se nalaze, a povrina im je vodoravna zbog gravitacijske sile. Sipke robe Sipkih robama smatraju se praci, krupica, granule, zrnaste i krupnozrnaste robe koje takoer, poput tekuina, zauzimaju oblik ambalae ali im povrina nije vodoravna samo pod djelovanjem gravitacije. Imaju karakteristike disperzije u kojoj je roba dispergirana faza, a plin (zrak) disperzno sredstvo. Ove robe imaju visoku koncentracija dispergirane faze u malo disperznog sredstva to znai da imaju veliku unutranju povrinu. Povrina sipkih roba je to vea to su dimenzije estica manje. Za ovu vrstu roba karakteristino svojstvo je nasipna masa ili nasipna gustoa koja predstavlja omjer mase i volumena sipke robe. Ovisi o gustoi vrste faze, veliini i obliku estica, dimenzijskoj raspodjeli estica i adheziji meu esticama. Pastozne robe Pastozne robe u koje spadaju paste, kreme, masti, gelovi, pjene i sl. mogu se promatrati kao disperzni sustavi sastavljeni od vrste dispergirane faze u obliku praha i kapljevite neprekidne faze kao disperznog sredstva. Pjene imaju uklopljenu i plinovitu dispergiranu fazu. Za pastozne robe karakteristina su mehaniko-deformacijska svojstva. U stanju mirovanja one imaju stabilan oblik, uz mali tlak deformacije su elastine a poveanjem tlaka iznad graninog tlaka teenja one pokazuju plastinu deformaciju. Pod jo veim tlakom pastozne robe poinju tei i ponaaju se poput kapljevina.

17

Robe stabilnog oblika Ove vrste roba uglavnom se mogu smatrati vrstim tijelima budui da imaju stalan oblik i pruaju relativno veliki otpor promjeni oblika. Ove robe se ne troe u masenim ili volumnim jedinicama, ve se pakuje, odnosno troi odreeni broj komada robe.

4.4. Pakiranje robe

Pakiranje robe je sloeni radni proces koji se sastoji od niza jednostavnih radnih operacija. Premda ovisi o pojavnom obliku robe i odabranoj ambalai svaki se proces pakiranja, bez obzira na sloenost, sastoji od istih radnih operacija. Slijed radnih operacija: 1. pripremanje ambalae za pakiranje Opseg pripreme ambalae ovisi o konstrukciji ambalae i stupnju mehanizacije procesa pakiranja. Neke suvremene tehnologije pakiranja i ambalani materijali imaju mogunost istodobne proizvodnje ambalae i pakiranja. Robe poput prehrambenih i farmaceutskih proizvoda zahtijevaju pranje, ienje ili sterilizaciju ambalae. Priprema povratne ambalae takoer ukljuuje pranje i ienje. 2. odmjeravanje robe i punjenje ambalae Odmjeravanje robe ovisi o pojavnom obliku robe i moe se vriti na osnovi volumena, mase, broja komada ili odgovarajueg tlaka. Komprimirani plinovi se pune u ambalau dok se ne postigne odgovarajui tlak u ambalai. Ukapljeni plinovi odmjeravaju se prema masi. Kapljevine se uglavnom odmjeravaju volumno, dok se sipke robe mogu odmjeravati volumno (koliina zapakirane robe ovisi o nasipnoj gustoi) i maseno. Pastozne robe se zbog problema s njihovom konzistencijom odmjeravaju volumno. Najjednostavnije je odmjeravanje robe stabilnog oblika na nain da se izbroji potreban broj komada. 3. zatvaranje ambalae Na koji e se nain zatvoriti ambalaa nakon punjenja ovisi o vrsti ambalae, osjetljivosti i pojavnim oblicima robe. Ako je roba osjetljiva na sastojke zraka ili lako difundira u okolinu potrebno ju je hermetiki zatvoriti. Postoje vrlo razliiti sustavi za zatvaranje ambalae. Poklopci ili zatvarai mogu biti od istog materijala kao i ambalaa (npr. poklopci za limenke) ili od razliitog materijala (poklopci za staklenke ili plastine boce). Ambalaa se moe zatvarati i lijepljenjem posebnih dijelova ambalae.

18

4. zavrne radne operacije Zavrne radne operacije uglavnom obuhvaaju kontrolu pakiranja (provjeravanje koliine zapakirane robe i kvalitete zatvaranja ambalae), deklariranje i oznaavanja ambalae. Oznaavanje i deklariranje proizvoda obveza je svih sudionika u prometu roba. Na ambalau, naljepnicu ili privjesnicu zapakirane robe ili na mjesto vidljivo potroau treba staviti deklaraciju. Ukoliko se radi o ambalai prehrambenih proizvoda obveza deklariranja i oznaavanja proizvoda u Republici Hrvatskoj propisana je zakonima o normizaciji, hrani i zatiti potroaa, pravilnicima o kvaliteti i zdravstvenoj ispravnosti namirnica te posebnim pravilnicima o opem deklariranju i oznaavanju hrane i o navoenju hranjivih vrijednosti hrane. To su osnovni podatci to ih proizvoa mora istaknuti na ambalai ili ih trgovac mora predoiti kupcu radi jasnog, potpunog i tonog informiranja o onom to kupuje, to proizvod sadri i na temelju ega se moe odluiti za kupnju. Deklaracija na originalnom pakovanju najee sadri: naziv proizvoda i trgovinsko ime ako ga proizvod ima naziv i sjedite proizvoaa koji je proizveo ili pakirao robu nazivnu koliinu punjenja (masu ili volumen) proizvoda podatke o sredstvima za obojavanje proizvoda, o sredstvima dodanim za konzerviranje ili stabiliziranje proizvoda i o tvarima bioloke vrijednosti koje su dodane proizvodu radi obogaivanja sastava sastav ili sadraj osnovnih sastojaka u proizvodu ako je tako propisano odgovarajuim pravilnikom o kakvoi rok valjanosti i druge potroau bitne podatke. Za veinu prehrambenih i drugih pokvarljivih proizvoda deklariraju se i uvjeti uvanja i nain rukovanja robom u prometu. Prema Zakonu o zatiti potroaa svi podaci iz deklaracije moraju biti istiniti, jasni, vidljivi i itljivi te napisani hrvatskim jezikom i latininim pismom. Zabranjeno je stavljati u promet proizvode s netonim oznakama ili oznakama koje potroae mogu dovesti u zabludu. Oznaavanje proizvoda jest nanoenje znaajki proizvoda na ambalau, to podrazumijeva: oznake i simbole upozorenja za opasnost, oznake i simbole o nainu rukovanja, prijenosa i prijevoza, skladitenju i uvanju proizvoda upozorenja o postupku u sluaju nezgode.

19

5. AMBALANI MATERIJALI
Odabir ambalanog materijala osnovni je element kreiranja ambalae o kojem ovisi realizacija funkcija ambalae i njezina cijena. Za uspjenu realizaciju zatitne funkcije ambalae materijal mora biti postojan i nepropustljiv. Mehanika postojanost podrazumijeva otpornost prema djelovanju vanjskih

mehanikih sila. Materijal mora biti i kemijski postojan prema sastojcima zraka s kojima je neprekidno u kontaktu. Istodobno unutranja strana ambalae u izravnom je dodiru s robom s kojom ne smije stupati u interakcije. Osobito je vano za pakiranje prehrambenih proizvoda da ambalani materijal ne utjee na kvalitetu i zdravstvenu ispravnost namirnice. Ambalani materijal mora biti bioloki postojan budui da djelovanje mikroorganizama vrlo tetno djeluje na realizaciju zatitne a takoer i prodajne funkcije ambalae. Mehanika nepropustnost ambalanog materijala vana je stoga da ne dolazi do gubitka robe ili njenih sastojaka kroz ambalani materijal, odnosno da ne dolazi do prodiranja sastojaka zraka u ambalau. Materijal treba biti optiki nepropustan ukoliko se radi o robi osjetljivoj na djelovanje svjetlosti. U tom sluaju prodajna funkcija realizira se grafikom obradom ambalae koja robu prezentira kupcu. Toplinska provodnost ambalanog materijala vana je za robe koje se toplinski obrauju (sterilizacija i zagrijavanje prije vaenja robe). Ukoliko je roba osjetljiva na promjenu temperature ambalani materijal treba biti toplinski izolator. Elektrina provodnost vana je za realizaciju prodajne funkcije ambalae. Materijali koji ne provode struju (polimerni materijali), zbog statikog elektriciteta privlae na sebe prainu, to nepovoljno utjee na izgled robe na polici. Tehnoloka svojstva ambalanog materijala odreuju izbor postupka proizvodnje ambalae, konstantnost dimenzija ambalae, brzinu proizvodnje, izbor oblika ambalae, izbor postupka grafikog oblikovanja i kvalitete obrade, te trokove prostornog i grafikog oblikovanja. Troak ambalanog materijala ovisi o masi potrebnog materijala i njegovoj cijeni, a potrebna koliina materijala ovisi o gustoi materijala, potrebnoj debljini stijenke ambalae i mehanikim svojstvima materijala.

5.1. Drvo
Drvo spada u najstarije ambalane materijale i danas se zamjenjuje suvremenijim materijalima (karton, valovita ljepenka, metali, polimerni materijali). Uglavnom se

20

upotrebljava za izradu transportne ambalae

raznih oblika i veliina, u obliku letvi za

poboljavanje mehanikih svojstava transportne ambalae, u obliku gredica i greda za uvrivanje tekih i glomaznih investicijskih roba u transportu i za izradu kalema raznih dimenzija (slika 5-1).

Slika 5-1. Transportna drvena ambalaa i kalemi Od fizikih svojstava drva za proizvodnju ambalae vana je njegova prostorna masa (masa jedininog volumena drva kao poroznog materijala) i higroskopnost. Drvo spada u higroskopne materijale zbog velikog afiniteta celuloze prema vodi i velike unutranje povrine. Mehanika svojstva drva u uzdunom, radijalnom i tangencijalnom smjeru znatno se razlikuju zbog nehomogene, vlaknaste grae drva. Mehanika svojstva vana za ambalau su elastinost, tvrdoa i vrstoa. Drvo se prema tvrdoi dijele na: - vrlo meko drvo (< 35 Nmm-2 ) smreka, crna topola, kanadska topola, lipa, bor, vrba i jela - meko drvo (35 - 50 Nmm-2) omorika, ari i joha - srednje tvrdo drvo (50 - 65 Nmm-2) pitomi kesten, crni orah, brijest, empres i bijeli dud - tvrdo drvo (65 - 100 Nmm-2) hrast, javor, orah, klen, jasen, tisa, bukva, badem, grab - vrlo tvrdo drvo (100 - 150 Nmm-2) svib, crnika, badem. Za proizvodnju ambalae upotrebljava se najvie jelovina, smrekovina, bukovina i hrastovina u obliku piljene grae i furnira. Piljena graa se razlikuje prema obliku poprenog presjeka na etvrtae (piljena graa s kvadratnom ili pravokutnom povrinom presjeka) i piljenice (piljena graa iji je omjer irine i debljine vei od 20). Prema dimenzijama etvrtae mogu biti grede, gredice, letve i letvice, a piljenice se prema debljini dijele na listove, daske i planke. Furniri su tanki drveni listovi debljine 0,3 4,0 mm koji se proizvode piljenjem, rezanjem ili ljutenjem. Upotrebljavaju se za oblaganje jeftinih vrsta drva koja nemaju lijepu teksturu (plemeniti furniri) i za proizvodnju per-ploa, panel-ploa i lake drvene ambalae (konstrukcijski furniri) (slika 5-2).

21

Slika 5-2. Laka drvena ambalaa

5.2. Papir, karton i ljepenka

Zahvaljujui dobrim svojstvima, mogunosti oplemenjivanja i niskoj cijeni papir, karton i ljepenka danas su jedan od najzastupljenijih ambalanih materijala. Papir i karton su materijali u obliku listova koji nastaju preplitanjem i meusobnim spajanjem vlakanaca uglavnom biljnog porijekla. Proizvode se iz pulpe (suspenzije celuloznih vlakana u vodi), tekstilnih otpadaka i recikliranog starog papira. Oko 50 % drvene pulpe dobiva se iz smreke, jele i bora. Mehanika pulpa (pulpa od drvenjae) dobiva se drobljenjem drva pri emu se iskoritavaju sva vlakna iz stanine stjenke drva (celuloza i lignin), za razliku od kemijske pulpe za iju se pripremu uklanja kora a dobivena strugotina se obrauje razliitim kemijskim metodama (lunati, sulfatni ili sulfitni postupak). Papir i karton meusobno se razlikuju prema debljini, odnosno gramaturi (masa 1 m2 papira ili kartona). Ljepenka je vieslojni karton koji se ne moe savijati a svi su slojevi iste kvalitete. Proizvodi se od mokrih listova papira koji se slau jedan preko drugog, preaju i sue. Ima vrlo dobra mehanika svojstva. Ne postoji otra granica koja dijeli papir, karton i ljepenku. Jedna od predloenih podjela prema gramaturi i debljini je sljedea: papir < 150 gm-2 (debljina < 0,3 mm) karton = 150 - 450 gm-2 (debljina od 0,3 do 2,0 mm) ljepenka > 450 gm-2 (debljina > 2,0 mm) Suvremena industrija papira proizvodi veliki broj razliitih vrsta papira i kartona koji se razlikuju prema sirovinama iz kojih se proizvode, namjeni i postupcima dorade. Ukoliko se upotrebljavaju za ambalau koja e biti u neposrednom dodiru s hranom obavezno se prevlae, laminiraju ili impregniraju s drugim materijalima kao to su voskovi, polimerni materijali itd. Prednosti ambalae od papira i kartona su niska cijena, dobra mehanika vrstoa, ekoloka prihvatljivost, jednostavna grafika obrada. Nedostatci su poroznost, higroskopnost,

22

propustljivost na kisik, ugljikov dioksid i vodenu paru. Zbog loih barijernih svojstava roba u papirnoj i kartonskoj ambalai lako gubi arome i hlapljive komponente.

5.2.1. Vrste papira i kartona za proizvodnju ambalae

1. Bezdrvni papiri i kartoni proizvode se iz sulfatne ili sulfitne celuloze uz eventualni dodatak tekstilnih otpadaka i ne sadre drvenjae i poluceluloze. Sulfitna celuloza upotrebljava se za proizvode kojima su boja i svojstva povrine vaniji od vrstoe i ilavosti. Sulfatna celuloza je sirovina za proizvodnju papira dobrih mehanikih svojstava (velika vrstoa na kidanje). Natron papir se proizvodi iz nebijeljene sulfatne crnogorine celuloze dugih vlakana. Ima iroku primjenu i esto se laminira s drugim materijalima. Otporan je na kidanje i probijanje pa se koristi za izradu vieslojnih transportnih vrea (natron vree) i za ravni sloj valovite ljepenke. Budui da mu je jedna strana glatka na nju se nanosi grafika obrada, a druga strana mu je hrapava i koristi se za lijepljenje s drugim slojevima. Kromo papir je kvalitetan papir s licem oslojenim mineralnim pigmentima i naknadno satiniran (poseban postupak glaanja papira). Proizvodi se iz bijeljene sulfitne celuloze uz dodatak manje koliine bijele drvenjae. Pogodan je za najkvalitetniji tisak. Kromo-nadomjestak ima lice od bijeljene sulfitne celuloze, dok su ostali slojevi od loije i jeftinije sirovine. Upotrebljava se za sloive kutije (prodajna ambalaa). Pergament papir se dobiva kemijskom obradom bezdrvnog papira koji ne sadri punila i ljepila. Vrlo je vrst, proziran, otporan na vodu i masnoe. Pergamin papir proizvodi se iz bijeljene sulfitne celuloze bez upotrebe punila. Staklastog je izgleda, slabo proputa masnoe, ima vlaknastu strukturu i manje je otporan prema vodi od pergament papira.

2. Papiri i kartoni od drvenjae Novinski papir ili roto-papir proizvodi se iz bijele drvenjae (82 85%) i nebijeljene celuloze (15-18%). To je jeftini papir loe kakvoe, uglavnom slui za zamatanje roba.

3. Papiri i kartoni od starog papira proizvode se od nesortiranog starog papira uz dodatak celuloze, drvenjae i jeftinih punila. renc papir proizvodi se od sortiranog starog natron papira uz dodatak sulfatne celuloze. Upotrebljava se kao jeftini omotni papir i kao ravni sloj valovite ljepenke.

23

Sivi karton pogodan je za izradu sloivih kutija loije kvalitete i za unutranji sloj stabilnih kutija (npr. kutije za cipele).

5.2.2. Valovita ljepenka

Valovita ljepenka je ambalani materijal sastavljen od vie slojeva papira meusobno slijepljenih od kojih su neki valoviti a neki ravni. Ima vrlo dobra mehanika svojstva u odnosu na gramaturu i cijenu. Za ravni sloj ljepenke upotrebljava se papir velike rastezne vrstoe i zagrebne tvrdoe (npr. natron papir), a za valoviti sloj ljepenke krut i ilav papir koji se lako oblikuje bez oteenja (papir od poluceluloze ili renc-papir). Svojstva valovite ljepenke takoer ovise o vrsti ljepila. vrstoa slijepljenog mjesta mora biti vea od vrstoe papira. Ljepilo ne smije duboko prodirati u papir, niti se razlijevati po papiru. Oblik i dimenzije vala odreuju mehanika svojstva valovite ljepenke. Valovi su oblika sinusoide a po veliini se razlikuju kao veliki val (A-val), mali (B-val) i srednji (Cval). Prema broju slojeva papira razlikuje se nekoliko vrsta valovite ljepenke. Dvoslojna ljepenka sastoji se od dva sloja, jednog ravnog i jednog valovitog. Lako se savija, moe se oblikovati u tuljac, koristi se za zamatanje roba osjetljivih na mehanika naprezanja (npr. boce).

Troslojna ljepenka sastoji se od dva sloja ravnog papira i jednog valovitog. Upotrebljava se za izradu transportnih i prodajnih kutija. Peteroslojna ljepenka graena je od tri ravna sloja i dva valovita. Najee se radi s valom A i B ili jedan od ova dva vala u kombinaciji s valom C. Budui da ima bolja mehanika svojstva od troslojne upotrebljava se za izradu transportnih kutija veih dimenzija.

Sedmeroslojna ljepenka (etiri ravna i tri valovita sloja) ima mehanika svojstva poput drva.

5.3. Metalni ambalani materijali

Vrlo je mali broj metala koji se upotrebljavaju za proizvodnju ambalae. Osnovni su eljezo i aluminij, a kao pomoni metali upotrebljavaju se kositar, krom i cink (za

24

proizvodnju bijelog, kromiranog i pocinanog lima). Olovo se upotrebljava samo za pakiranje radioaktivnih roba. Metalni ambalani materijali su nepropusni za tekuine, plinove i svjetlost. Imaju veliku vrstou pa su pogodni za izradu ambalae za komprimirane i ukapljene plinove i ambalau velikih dimenzija. Zbog dobre toplinske provodnosti upotrebljavaju se za pakiranje proizvoda koji se toplinski steriliziraju. Nedostaci su im to su vie ili manje podloni koroziji, osobito u prisustvu kisika i luina. Neki od metala su i toksini, pa se za odreene vrste roba metalna ambalaa mora zatititi prevlakama ili premazima da bi se sprijeile interakcije robe i ambalae.

5.3.1. elik
elik je najvaniji tehniki materijal dananjice. To je tehniko eljezo modificirano s najvie 1,7 % ugljika. Ima vrlo dobra mehanika svojstva (velika rastezna vrstoa) koja se modificiraju promjenom sadraja ugljika, legiranjem s drugim metalima i primjenom razliitih postupaka proizvodnje i prerade. Takoer ima vrlo dobra tehnoloka svojstva. Lako se prerauje kovanjem, valjanjem, izvlaenjem, preanjem, savijanjem i dobro se spaja zavarivanjem, lemljenjem i zakovicama. Najvei mu je nedostatak loa otpornost na koroziju. Lako se otapa ak i u slabim kiselinama. Zatita od korozije moe se provesti razliitim premaznim sredstvima i zatitnim slojevima ili legiranjem s drugim metalima (npr. kromom) ime se dobije nehrajui elik. Uobiajeni nazivi za nehrajui elik su inoks ili rostfrei. Prema kemijskom sastavu elici se dijele na ugljine i legirane elike. Ugljini elici osim eljeza (98 - 99 %) sadre jo samo ugljik. Strukturna graa ugljinih elika i mehanika svojstva ovise samo o udjelu ugljika pa tako meki elik sadri manje od 0,65 % C, ilavi od 0,85 do 0,95 % C, polutvrdi od 0,9 do 1,2 % C i tvrdi elik vie od 1,4% C. Kao pratei sastojci elika pojavljuju se mangan, silicij, fosfor i sumpor koji potjeu iz sirovine za proizvodnju eljeza. Legirani elici pored eljeza i ugljika sadre jedan ili vie metala koji im odreuju svojstva. Za proizvodnju ambalae upotrebljavaju se samo nehrajui elici koji sadre od 0,1 do 0,2 % ugljika, a krom ili krom i nikal im daju kemijsku postojanost. Standardni tip elika za ambalau prehrambenih i kemijskih proizvoda koji je otporan na octenu i duinu kiselinu ima sljedei sastav: ugljika 0,1 %, kroma 18,5 %, nikla 8,0 % i molibdena 1,2 %.

25

Poveanjem udjela kroma, nikla i kobalta u eliku proizvode se legirani elici otporni ak prema klorovodinoj i sumpornoj kiselini. Osim podjele prema kemijskom sastavu elici se dijele prema namjeni na konstrukcijske (obini, kvalitetni, plemeniti) i alatne elike. Alatni elici se ne upotrebljavaju u proizvodnji ambalae. Obini konstrukcijski elici u obliku debljih limova upotrebljavaju se za izradu ambalae velikih dimenzija kao to su za cisterne za transport sipkih roba u rasutom stanju, tekuina, ukapljenih i komprimiranih plinova. Od tanjih limova izrauju se manje posude, boce za pakiranje ukapljenih i komprimiranih plinova. Za izradu jeftine eljezne ambalae manjih dimenzija (sitna, limena, nepovratna ambalaa za pakiranje toplinski steriliziranih namirnica) upotrebljavaju se pokositreni ili pocinani limovi od konstrukcijskog elika s vrlo malim sadrajem ugljika. Plemeniti konstrukcijski elici, zbog svoje visoke cijene, upotrebljavaju se samo za ambalau zahtjevnih vrsta roba koje se ne mogu pakirati u ambalau od nekih drugih jeftinijih materijala (npr. cisterne za transport kiselih proizvoda, kiselih vonih sokova poput soka od limuna i vonih poluproizvoda konzerviranih sa SO2).

Slika 5-3. elina ambalaa

5.3.2. Kositar
Kositar (Sn) je metal, srebrnasto bijele boje, mekan i moe se izvaljati u obliku tanke folije. Postojan je prema koroziji ak i na vlanom zraku, a otapaju ga jae kiseline i luine. Budui da je netoksian pogodan je za pakiranje namirnica, lijekova, kozmetikih sredstava i sredstava za osobnu higijenu. Zbog visoke cijene folija od kositra (staniol) danas je zamijenjena jeftinijom aluminijskom folijom a lim od kositra bijelim limom.

26

5.3.3. Bijeli lim

Bijelim limom naziva se tanki elini lim od mekog obinog konstrukcijskog elika s malim sadrajem ugljika koji je zatien s obje strane tankim slojem kositra. Ima rastezljivost i vrstou elika i otpornost na koroziju poput kositra. Najvie se upotrebljava za proizvodnju limenki za pakiranje toplinski steriliziranih namirnica i za proizvodnju pomonog materijala za pakiranje (zatvaraa, poklopaca, metalnih traka i sl.). Ukoliko se od bijelog lima proizvodi ambalaa za pakiranje namirnica obavezno se zatiuje premazima da se sprijee interakcije namirnice i ambalanog materijala. Takav premaz mora biti postojan prema sastojcima namirnice i ne smije joj mijenjati organoleptika svojstva. Mora biti postojan pri temperaturi sterilizacije i pri oblikovanju limenki ne smije pucati.

Slika 5-4. Ambalaa od bijelog lima

5.3.4. Pocinani lim

Cink (Zn) nije dobar za zatitu eljeza kao kositar. Na vlanom zraku brzo gubi sjaj jer se prevlai tankim, kompaktnim slojem bazinog karbonata koji sprjeava daljnju koroziju, ali ambalai daje neprivlaan izgled. Cink se lako otapa u slabim i razrijeenim kiselinama i luinama. Osnovni mu je nedostatak toksinost Zn soli, premda je Zn fizioloki element. Upotrebljava se za proizvodnju bavi i metalnih posuda za pakiranje nekorozivnih neutralnih proizvoda. Danas ga zamjenjuju polimerni materijali i aluminij.

5.3.5. Aluminij
Aluminij (Al) je metal srebrnasto-bijele boje sa slabim plavkastim odsjajem, mekan je i ilav ali nije elastian. Neznatno omekava zagrijavanjem, na niskom temperaturama ne postaje krhak to ga ini pogodnim za pakiranje namirnica koje se toplinski steriliziraju ili 27

zamrzavaju. Budui da ne proputa vodu, masnoe, vodenu paru i plinove prikladan je za pakiranje higroskopnih, aromatinih i drugih proizvoda koji ne smiju stupati u interakcije s okolinom. Aluminij je amfoteran, to znai da se otapa u jaim kiselinama i jaim luinama. Lako se spaja s kisikom iz zraka stvarajui na povrini zatitni sloj aluminijeva oksida Al2O3 ili hidratiziranog oksida Al2O3H2O; koji se ne otapa se u vodi. Otporan je prema svim otopinama iji je pH 4,5 8,5. Pogodan je za obradu plastinim deformacijama (valjanjem, preanjem, izvlaenjem). Od aluminijskih limova izrauje se transportna ambalaa (bave), a od tanjih aluminijskih traka poklopci za staklene boce, staklenke i ae. Deblje aluminijske trake slue za izradu raznih posuda za pakiranje. Folije se upotrebljavaju za zamatanje roba (npr. sira, maslaca, margarina, okolade) i za proizvodnju vieslojnih (laminiranih) ambalanih materijala. Takoer se mogu proizvoditi profili razliitih oblika, npr. cijevi za proizvodnju tuba. Dobro svojstvo aluminija je to je fizioloki nekodljiv. Ljudski organizam ga ne asimilira i ne akumulira, ve se, poput kalcija i magnezija, taloi u obliku netopljivog fosfata u probavnim organima i izbacuje se iz organizma. Zatita aluminija moe se postii stvaranjem umjetnog zatitnog sloja Al2O3 elektrolitikim postupkom oksidacije (eloksiranjem) ili nanoenjem premaza.

Slika 5-5. Aluminijska ambalaa

5.4. Polimerni materijali

Polimeri se sastoje od makromolekula graenih od velikog broja malih, jednostavnih kemijskih jedinica (mera, ponavljanih jedinica) meusobno povezanih kovalentnim vezama. Duljina polimernog lanca odreena je brojem ponavljanih jedinica (mera) u lancu. Relativna molekulska masa polimera kree se od nekoliko tisua do vie milijuna. Makromolekule mogu imati linearnu, ravnolananu ili razgranatu strukturu, ili su meusobno povezane kemijskim vezama stvarajui pritom trodimenzijsku umreenu strukturu.

28

Prema podrijetlu razlikuju se prirodni (kauuk, prirodne smole, fibroin u svili, keratin u vuni, celuloza, krob, polipeptidi) i sintetski polimeri (polietilen, poliprolien, polisiren itd.). Prema vrsti ponavljanih jedinica polimeri mogu biti homopolimeri (makromolekule izgraene od kemijski istovrsnih ponavljanih jedinica) i kopolimeri (sadre dvije ili vie vrsta ponavljanih jedinica). Morfologija (nadmolekulska struktura) polimera odreuje njihova fizika, kemijska i mehanika svojstva. S obzirom na stupanj sreenosti u polimernom sustavu polimeri mogu biti amorfni (potpuno nesreeno stanje poput kapljevine), kristalni (veliki broj makromolekula pravilno sloenih) ili u veini sluajeva kristalasti (istovremeno postoje amorfna i kristalna podruja). Tvar koja nastaje procesom polimerizacije naziva se polimerizat, a sastoji se od polimera (makromolekula) i procesnih dodataka. Polimerizat, koji moe biti u obliku praha, otopine, disperzije (suspenzije ili emulzije) ili taljevin, esto nije mogue izravno preraivati ili nema zadovoljavajua uporabna svojstva. Stoga mu se svojstva modificiraju razliitim aditivima poput omekavala, toplinskih ili svjetlosnih stabilizatora, maziva, punila itd. Na taj nain dobije se polimerni materijal. S obzirom na svojstva polimerni materijali se dijele na plastomere, duromere i elastomere. Plastomeri (termoplasti) imaju linearne i/ili razgranate makromolekule, u otapalima bubre i otapaju se, pri zagrijavanju omekavaju i tada se mogu lako oblikovati. Hlaenjem zadravaju novi oblik a ciklus zagrijavanje - hlaenje moe se ponavljati. Duromeri imaju trodimenzijsku umreenu strukturu, netopljivi su i netaljivi. Pri relativno visokoj temperaturi razgrauju se bez prethodnog omekavanja. Elastomeri se pri temperaturi primjene mogu istegnuti barem dvostruko u odnosu na poetnu duljinu. Staklite im je puno nie od temperature primjene, pa se pri sobnoj temperaturi nalaze u gumastom stanju. Djelomino su umreeni. Polimerni materijali se u velikoj mjeri upotrebljavaju za proizvodnju ambalae, i to ne samo kao zamjena za konvencionalne materijale. Zbog svojih specifinih svojstava i dinaminog razvoja posljednjih desetljea upravo su ovi materijali omoguili proizvodnju novih ambalanih oblika i nove tehnike pakiranja, odnosno pakiranje nekih roba koje se prije nisu mogle pakirati, npr. produljenje svjeine prehrambenih proizvoda pakiranjem u modificiranoj atmosferi. Premda postoji veliki broj polimernih materijala, za izradu ambalae najvie se upotrebljavaju plastomeri: polietilen niske gustoe (PE-LD), polietilen visoke

29

gustoe (PE-HD), polipropilen (PP), poli(vinil-klorid) (PVC), polistiren (PS) i poli(etilentereftalat) (PET). Za sve polimerne materijale zajedniko je da imaju malu gustou, teko su topljivi, kemijski su inertni i podloni su razgradnji utjecajem topline pri relativno niskim temperaturama. Imaju vrlo dobra tehnoloka svojstva, lako se mehaniki oblikuju uz mali utroak rada, energije i vremena. Nije im potrebna naknadna povrinska obrada niti povrinska zatita, a bojenje se izvodi dodavanjem bojila "u masu". Zahvaljujui plastinosti mogue je proizvesti proizvode vrlo razliitih oblika i svojstava uz primjenu velikog broja postupaka prerade. Mogu se proizvesti u obliku vrlo tanke folije, nanositi u tankom sloju na drugi materijal, itd. Za polimerne materijale karakteristian je proces koji se naziva starenje. To je proces promjene svojstava polimernog materijala utjecajem elemenata klime koji za posljedicu ima slabljenje fizikih i mehanikih svojstava materijala. Proces je vrlo spor a ubrzava se djelovanjem svjetlosti i poviene temperature. Moe se sprijeiti, odnosno usporiti dodavanjem stabilizatora, tvari koje na razliite naine usporavaju razgradnju polimernih materijala.

5.4.1. Materijali na bazi celuloze

Celuloza je prirodni polikondenzat glukoze (sadri dvije sekundarne i jednu primarnu hidroksilnu grupu po ponavljanoj jedinici). U kemijskim reakcijama ponaa se slino alkoholima: s kiselinama daje estere a s alkoholima etere. Od celuloznih derivata za izradu ambalae upotrebljavaju se samo celulozni acetat (npr. u obliku folija velike prozirnosti koje ne skupljaju prainu), celulozni propionat i seluolzni acetobutirat (npr. u obliku meke folije za kairanje papira, nepropusne za miris). Celofan je ambalani materijal koji se dobiva kemijskom modifikacijom celuloze u svrhu postizanja topljivosti, te regeneracijom celuloze iz topljivih celuloznih derivata. Nema vlaknastu strukturu poput papira, slian je po svojstvima plastomerima, ali se ne ponaa poput njih pri zagrijavanju. Upotrebljava se za pakiranje luksuzne robe iroke potronje, pakiranje prehrambenih ili duhanskih proizvoda. Nelakirani celofan je proziran, savitljiv, glatke i sjajne povrine, ne proputa prainu ni mikroorganizme, postojan prema organskim otapalima, slabim anorganskim kiselinama i luinama i dobro prima tisak. Nedostatak mu je to je higroskopan, proputa vodenu paru, i ne

30

moe se spajati zavarivanjem. Ovi se nedostatci mogu otkloniti lakiranjem. Sloj laka nanosi se na jednu ili na obje strane i moe biti termozavarljiv, pa se lakirani celofan moe spajati postupkom zavarivanja. U tu se svrhu koriste polimerni lakovi (npr. nitrocelulozni i poli(viniliden-kloridni) lak).

5.4.2. Polietilen
Polietilen (PE) je najjednostavniji poliugljikovodik i jedan od najpoznatijih polimera dananjice. Proizvodi se polimerizacijom etilena (CH2=CH2). ~ CH2 CH2 CH2 CH2 CH2 CH2~ Slika 5-6. Strukturna formula polietilena (crvena boja oznaava mer, osnovnu ponavljanu jedinicu) Tablica 5.1. Shematski prikaz strukture i gustoe temeljnih vrsta PE-a Naziv Polietilen visoke gustoe Polietilen srednje gustoe Polietilen niske gustoe Linearni polietilen niske gustoe Polietilen vrlo niske gustoe Kratica PE-HD PE-MD PE-LD PE-LLD PE-VLD Struktura Gustoa /gcm-3 0,941-0,960 0,926-0,940 0,910-0,925 0,925-0,940 < 0,910

S obzirom na razliitu strukturu polimernih lanaca danas se proizvodi nekoliko vrsta PE-a od kojih najvie polietilen niske gustoe (PE-LD), linearni polietilen niske gustoe (PELLD) i polietilen visoke gustoe (PE-HD). Tip PE ovisi o uvjetima polimerizacije (tlak, temperatura, katalizator). PE omekava pri temperaturi 127oC (PE-HD), odnosno 85-87oC (PE-LD) to predstavlja najviu temperaturu uporabe PE proizvoda. Postojan je na veliki broj kemikalija, osim oksidirajuih kiselina, halogenih elemenata i malog broja ketona. Pri sobnoj temperaturi netopljiv je u svim otapalima, a iznad 60oC otapa se u toluenu, ksilenu, tetralinu i ugljikovom tetrakloridu. Potpuno je postojan na utjecaj i apsorpciju vode. Pod utjecajem UV zraenja podloan je kemijskoj i toplinskoj razgradnji koja se moe potpuno sprijeiti dodatkom 1%

31

antioksidansa. PE se lako prerauje svim osnovnim postupcima prerade plastomera, ali najvie ekstrudiranjem, puhanjem, injekcijskim preanjem. PE-LD upotrebljava se za proizvodnju tuba i druge fleksibilne ambalae za pakovanje vrlo viskoznih ili pastoznih roba koje se zbog svoje konzistencije moraju prilikom vaenja istisnuti iz ambalae (Slika 5-7a). Najvea koliina PE-LD koristi se za proizvodnju folija razliite namjene: za izradu vrea, vreica i za proizvodnju laminata (Slika 5-7b). Polietilenske folije su vrlo meke, savitljive, rastezljive i prozirne. Zadravaju savitljivost i pri -50 oC to ih ini prikladnima za pakiranje namirnica koje se zamrzavaju. One ne sadre omekavala i fizioloki su inertne. Nedostatak im je to loe primaju tisak. PE-HD folije su mlijeno bijele, vrste i krute, postojane do 110oC.

a)

b) Slika 5-7. PE tube (a) i vreice od PE folije (b)

5.4.3. Polipropilen
Polipropilen (PP) se proizvodi katalitikom, niskotlanom polimerizacijom propilena. Ima vrlo nisku gustou (0,9-0,91 gcm-3) i relativno visoko talite (160-170oC).
~ CH CH CH3 CH CH CH3 CH CH ~ CH3

Slika 5-8. Strukturna formula polipropilena Premda su mu svojstva slina svojstvima PE-a, s gledita ambalae, razlikuje se po tome to nema votani opip kao PE, ima veu vrstou i svojstva mu se manje mijenjaju porastom temperature (vrstoa PP pri 100oC jednaka je vrstoi PE pri 40oC). Osjetljiv je na niske temperature, ve pri 0oC postaje krhak. PP je netoksian, gotovo netopljiv, kemijski postojan prema sastojcima namirnica, ukljuujui i masnoe, ak i pri povienoj temperaturi, ne dodaju mu se omekavala, ni stabilizatori. PP folije su bezbojne, prozirne kao staklo, glatke i sjajne povrine, vrlo dobro primaju tisak (Slika 5-9). Budui da su otporne na povienu temperaturu mogu se upotrijebiti za

32

pakiranje robe u vruem stanju i za robu koja se mora naknadno sterilizirati. Istezanjem zagrijanih folija poboljavaju se mehanika svojstva, a osobito postojanost pri niskoj temperaturi. Takve folije se mogu upotrijebiti za pakiranje namirnica koje se zamrzavaju do -50 oC. PP folije najveim dijelom upotrebljavaju se za proizvodnju laminata i transportnih vrea. Transportne vree od PP danas su velikoj mjeri zamijenile vree od prirodnih tekstilnih vlakana poput jute, konoplje ili lana (Slika 5-10).

Slika 5-9. Vreica od PP folije

Slika 5-10. Jutena vrea i vrea od polipropilena

5.4.4. Poli(vinil-klorid)
Poli(vinil-klorid) (PVC) se dobiva polimerizacijom vinil-klorida (CH2=CHCl). Svojstva polimerizata ovise o metodi polimerizacije koja se moe provoditi u suspenziji, emulziji, otopini ili u masi.
~ CH H CH Cl CH H CH Cl CH H CH ~ Cl

Slika 5-11. Strukturna formula poli(vinil-klorida) Premda je PVC tvrd i krt materijal, loe toplinske postojanosti (razgradnja mu poinje ve pri temperaturi staklita, oko 80 oC), svojstva osnovnog polimera lako se modificiraju dodatkom razliitih aditiva (omekavala, stablizatora, maziva, pigmenata, itd.) Danas je u uporabi vie od stotinu vrsta plastomernih materijala na osnovi vinil-klorida. Kruti PVC je tvrd, proziran, teko preradljiv, postojan na utjecaj atmosferilija, vlage, kemikalija, slabo gori. Pogodan je za pakiranje namirnica jer ne proputa plinove i pare organskih tvari. UV zraenje proputa manje od stakla. Uporabom odgovarajuih pigmenata propustljivost na UV zrake se smanjuj, a dodatkom bijelog pigmenta i potpuno sprjeava. Bijelo pigmentirani PVC upotrebljava se za namirnice osjetljive prema djelovanju svijetlosti (margarin, maslac). Kruti PVC slui za proizvodnju ambalae stabilnog oblika (slika 5-12).

33

Slika 5-12. Ambalaa stabilnog oblika od krutog PVC-a i vreica za krv od omekane PVC folije Savitljivi PVC dobije se tako da se osnovnom polimeru doda 20 - 50 % omekavala. Takav se materijal lako prerauje, ima loija mehanika svojstva, manje je postojan prema djelovanju topline i atmosferilija. PVC s 50 % omekavala upotrebljava se za proizvodnju fleksibilne ambalae u obliku vrea, vreica ili tuba (slika 5-12). Za izradu fleksibilne ambalae i laminata proizvode se folije debljine 0,08 - 0,5 mm.

5.4.5. Poli(viniliden-klorid)
Poli(viniliden-klorid) (PVDC) nastaje polimerizacijom viniliden-klorida (CH2=CCl2). To je kristalast polimer s talitem pri 220 oC i staklitem pri 23 oC. Netopljiv je u svim hladnim otapalima, a pri 100 oC topljiv je samo u cikloheksanonu i dimetilformamidu.

H ~ C H

Cl C Cl

H C H

Cl H C C

Cl C~ Cl

Cl H

Slika 5-13. Strukturna formula poli(viniliden-klorida) Zbog kristalaste strukture teko se prerauje pa se uobiajeno proizvodi kao kopolimer s vinil-kloridom, vinil-acetatom i akrilonitrilom. Kopolimer s 15 % vinil-klorida upotrebljava se za proizvodnju folija koje su kristalno bistre, sjajne, vrlo savitljive i podatne, dobro se grafiki obrauju, na njih se mogu lijepiti etikete, a spajaju se lijepljenjem ili zavarivanjem. Biaksijalno orijentirane folije odlikuju se visokim koeficijentom skupljanja. PVDC i njegovi kopolimeri vrlo su postojani prema utjecaju otapala, nepropustljivi su za plinove i vodenu paru te se upotrebljavaju za proizvodnju laminata dobrih barijernih svojstava.

34

5.4.6. Polistiren
Polistiren (PS) je plastomer linearnih makromolekula koje nastaju polimerizacijom stirena (CH2=CH(C6H5)). Gustoa mu je 1,05 1,07 gcm-3, omekava oko 100 oC pa mu je temperatura uporabe do 75 oC. Podloan je procesima fotokemijske razgradnje. PS je potpuno postojan na utjecaj vode i ima izvrsna elektroizolacijska svojstva. Lako se prevodi u pjenasti materijal niske gustoe koji se upotrebljava za zvunu i toplinsku izolaciju.
~ CH H CH CH CH CH CH ~ C6H5

C6H5 H

C6H5 H

Slika 5-14. Strukturna formula polistirena Pod imenom polistiren na trite dolaze razliiti materijali koji se meusobno razlikuju po sastavu i svojstvima. Za ambalau najvaniji su standardni polistiren, kopolimer stirena i polibutadiena i pjenasti polistiren.

Standardni PS je proziran poput stakla, tvrd, glatke i sjajne povrine i dobro prima
tisak (slika 5-15a). Idealan je za proizvodnju ambalae tehnikom injekcijskog preanja (nije potrebna nikakva dorada). Folije se upotrebljavaju za proizvodnju ambalae postupkom dubokog izvlaenja, za pakiranje voa, povra, sira, svjee ribe i duboko smrznutih kaastih namirnica. Nedostatci su mu krhkost, niska temperatura mekanja, relativno velika propustljivost za plinove i vodenu paru i neotpornost prema aromatskim ugljikovodicima, benzinu, eteru, aldehidima i ketonima, eterima i kloriranim ugljikovodicima.

Polistiren visoke udarne ilavosti (PS-HI),(HI, engl. high impact), je dvofazni sustav
polistirena i fino dispergiranih estica elastomera (polibutadiena). PS smjesi daje umjerenu krutost i dobra preradbena svojstava, a elastomerna faza poboljava elastinost i ilavost. Ovaj se materijal najee upotrebljava za izradu aa, alica, kutija i sanduka raznih oblika i dimenzija, postupcima dubokog izvlaenja, injekcijskim preanjem ili puhanjem (slika 515b).

Pjenasti (celularni, ekspandirani) PS je porozan plastomerni materijal, elijaste

strukture i niske gustoe. Dobiva se impregniranjem PS-a pogodnim, kemijski neutralnim plinom ili lako hlapljivim kapljevinama koji zagrijavanjem iznad staklita PS-a ekspandiraju i isparavaju dajui materijal eljene gustoe i oblika. Od pjenastog PS izrauje se vrlo lagana ambalaa stabilnog oblika s relativno dobrim mehanikim i izvrsnim izolacijskim svojstvima. U velikoj se mjeri koristi za izradu posuda i kutija za zamrznute i ohlaene prehrambene proizvode, podloaka za svjee meso i ribu, za jaja i dr.

35

Zbog velikog modula elastinosti pjenasti PS dobro amortizira dinamika naprezanja robe, sam se ne mijenja pa ostaje djelotvoran i nakon estih ponavljanja naprezanja. Prikladan je za izradu zatitne i dekorativne ambalae, osobito za pakiranje proizvoda osjetljivih na mehanika naprezanja (npr. laboratorijskog i medicinskog pribora) (slika 5-15c).

Slika 5-15. Ambalaa od standardnog PS (a), aica za jogurt od PS-HI (b) i ambalaa od pjenastog PS.

5.4.7. Poli(etilen-tereftalat)
Velika grupa materijala koji u temeljnim makromolekulnim segmentima sadre esterske skupine - COO- naziva se poliesterima. Poli(etilen-tereftalat) (PET) je najvie primjenjivan poliester. To je plastomerni linearni poliester visoke molekulske mase, relativno visokog talita (iznad 100 oC)i visokog stupnja kristalnosti, odlinih mehanikih svojstava, kemijske i toplinske postojanosti. Dobiva se stupnjevitom polimerizacijom tereftalne kiseline i etilen glikola.

C O

C O

CH2

CH2

Slika 5-16. Strukturna formula PET-a

Upotrebljava se za izradu vlakana visoke vrstoe, za izradu filmova, folija i kao konstrukcijski materijal. Zahvaljujui maloj masi, izvanrednoj prozirnosti, otpornosti na povienu temperaturu i drugim dobrim svojstvima, ambalaa od PET-a je u velikoj mjeri zamijenila staklenu ambalau za pakiranje kozmetikih, farmaceutskih i prehrambenih proizvoda, osobito gaziranih pia i vode (slika 5-17). S obzirom na namjenu proizvoda od PET-a i vrlo stroge norme kojima ti proizvodi moraju udovoljavati, pri preradi nastaju relativno velike koliine tehnolokog otpada. Meutim, od 2005. godine u Hrvatskoj je PET

36

ambalaa u sustavu poticanja povrata iskoritene ambalae te se velika panja poklanja oporabi PET otpada.

Slika 5-17. PET ambalaa za ulje, vodu i gazirana pia

5.4.8. Polikarbonati
Polikarbonati su poliesteri karbonatne kiseline i polivalentnih alkohola ili fenola. To su bezbojni i prozirni (90 % prozirnosti stakla) amorfni materijali visokog sjaja povrine, ne mijenjaju svojstva u irokom temperaturnom podruju (od -150 do 200 oC), vrlo ilavi i dimenzijski stabilni. Imaju izvanredna svojstva, ali im visoka cijena ograniava primjenu u proizvodnji ambalae. Primjenjuju se samo za specifina pakiranja, npr. za izradu vreica u kojima se hrana kuha.

5.4.9. Vodotopljivi polimeri

U grupu polimera koji se otapaju u vodi spadaju poli(vinil-alkohol) (PVAL) i poli(etilen-oksid) (PEO). Za proizvodnju ambalae upotrebljavaju se u obliku folija koje se proizvode ekstruzijom ili lijevanjem. Te su folije savitljive, dovoljno vrste, mogu se spajati lijepljenjem i dobro primaju tisak. Od njih se izrauju vreice za pakiranje robe opasne po okolinu koje ne smiju doi u dodir s ljudskom koom a upotrebljavaju se u obliku otopina (npr. insekticidi, fungicidi, sredstva za bijeljenje). Pri pripremi otopine vreica sa sadrajem stavi se u vodu, pa se tako ambalaa otapa zajedno sa sadrajem. Pored robe koja je opasna za okolinu u vodotopljivu ambalau pakiraju se i druge robe koje se upotrebljavaju kao vodene otopine, emulzije ili suspenzije kao to su sredstva za pranje i ienje, bojila i sl.

37

5.4.10. Poliamidi
Poliamidi (PA) su plastomeri koji se dobivaju polikondenzacijom alifatskih diamina s dvobaznim organskim kiselinama. Uglavnom se upotrebljavaju za izradu umjetnih vlakana. Imaju izvanredna mehanika svojstva, osobito veliku ilavost i otpornost na trenje, ali im je zbog visoke cijene primjena u proizvodnji ambalae ograniena samo za rjeavanje specifinih problema pakiranja. Upotrebljavaju se za izradu laminata u kombinaciji s drugim plastomerima, Al folijom ili papirom, zbog dobrih mehanikih svojstava, male propustljivosti za kisik, dobrog primanja tiska i velike vrstoe ava dobivenog postupkom zavarivanja,

5.4.11. Poliuretani
Poliuretani (PUR) su produkti stupnjevite polimerizacije diizocijanata i diola, u temeljnim lancima makromolekule sadre karakteristinu uretansku skupinu NH-COO-. Izborom pogodnih diizocijanata i diola mogu se dobiti materijali vrlo razliitih svojstava i namjene. Pjenasti PUR moe se proizvesti s razliitim stupnjem krutosti, od vrlo mekog i podatnog do vrlo krutog. Upotrebljavaju se za pakiranje robe osjetljive na mehanika naprezanja. Mogunost reguliranja krutosti osnovna je prednost u odnosu na druge pjenaste materijale. Mehanika svojstva materijala za jastuenje optimalno se prilagode zahtjevima robe koja se pakira.

5.4.11. Biorazgradljivi polimeri

Odbaena polimerna ambalaa predstavlja veliki problem budui da je u uvjetima okolia vrijeme njene razgradnje izuzetno dugo. Stoga se danas ulau veliki napori u iznalaenje polimernih ambalanih materijala koji bi se, nakon uporabe, u kontroliranim uvjetima mogli razgraditi kroz nekoliko tjedana a produkti razgradnje ne bi bili tetni za okoli. U tu svrhu se upotrebljavaju bioloki razgradljivi polimeri ija je razgradnja rezultat djelovanja mikroorganizama (bakterija, gljivica, algi) i ima za posljedicu mineralizaciju do CO2 i H2O u aerobnim, odnosno do CO2 i CH4 u anaerobnim uvjetima. Proizvode se iz sirovina porijeklom iz obnovljivih izvora, biokompatibilni su, a njihovom razgradnjom zatvara se kruni ciklus CO2. Jedan od najpoznatijih biorazgradljivih polimera je polilaktid

38

(PLA). Spada u grupu biorazgradljivih polimera koji se mogu upotrebljavati kao biorazgradljivi ambalani materijali. Polilaktid (PLA) je termoplastini linearni poliester po svojstvima slian polistirenu. Upotrebljava se za izradu boca, vreica, ambalanih filmova (slika 5-18).

Slika 5 - 18. PLA boca vizualno se ne razlikuje od PET boce

Sirovina za njegovu sintezu je mlijena kiselina dobivena fermentacijom glukoze iz kroba ili iz drugih izvora. U aerobnim uvjetima potpuno se razgrauje preko mlijene kiseline u vodu i ugljini dioksid. Biorazgradnja u povoljnim uvjetima traje 3 - 4 tjedna (slika 5-19).

Slika 5- 19. Razgradnja PLA boce u kontroliranim uvjetima

5.4.12. Postupci proizvodnje polimerne ambalae

S obzirom na oblik sirovine i oblik i namjenu proizvoda postupci za proizvodnju polimerne ambalae mogu se svrstati u tri grupe: 1. postupci za proizvodnju poluproizvoda (praoblikovanje) sirovina: granulat ili prah proizvod: poluproizvod u obliku cijevi, crijeva, folija, ploa i pjenastih blokova postupci: ekstrudiranje, kalandriranje, lijevanje 2. postupci za proizvodnju ambalae od poluproizvoda (preoblikovanje) sirovina: poluproizvod proizvod: gotova ambalaa postupci: toplo i hladno oblikovanje 39

3. postupci za neposrednu proizvodnju ambalae sirovina: granulat ili prah proizvod: gotova ambalaa, nije potrebna dorada postupci: injekcijsko preanje, injekcijsko i ekstruzijsko puhanje, lijevanje

EKSTRUDIRANJE

Ekstrudiranje je postupak kojim se proizvode beskonani poluproizvodi (cijevi, crijeva, razni profili, folije, ploe). Polimerni materijal (prah ili granulat) zagrijava se u cilindru stroja te se u kapljevitom stanju istiskuje kroz mlaznicu na vrhu ekstrudera (slika 520). Proizvod se hladi, ree ili namotava u svitak. Na slici 5-21 prikazan je primjer linije za ekstrudiranje PP traka. Ekstrudiranje s puhanjem je postupak proizvodnje folija. Najprije se proizvede crijevo protiskivanjem rastaljenog polimera kroz prstenastu mlaznicu, a zatim se u njega uvodi komprimirani zrak (slika 5-22). Na odreenoj udaljenosti crijevo prolazi izmeu dva valjka koji ga zatvaraju i sprjeavaju prolaz zraka. Na taj se nain u crijevu, izmeu glave

ekstrudera i valjaka, stvara zrani jastuk koji ga iri. Od dobivenog crijevnog filma prave se vreice razliitih dimenzija, najee od polietilena.
LIJEVAK

POGONSKI MOTOR

NAMJESTIVI PRIGON CILINDAR

GRIJALICA HLADILA

GLAVA EKSTRUDERA PUNI VIJAK POGONSKI MOTOR

SPOJKA

Slika 5-20. Ekstruder

Slika 5-21. Linija za ekstrudiranje traka od PP-a

40

Slika 5-22. Ekstruzija s puhanjem: ekstrudiranje polietilenskog crijevnog filma

KALANDRIRANJE

To je kontinuirani postupak pravljenja beskonanih trakova praoblikovanjem vrlo viskozne polimerne taljevine proputanjem izmeu parova valjaka kalandra s podesivim razmakom pri emu valjci pritiu polimerni materijal (slika 5-23). Prema svojoj debljini kalandrirane trake se dijele na filmove (do 0,2 mm), folije (0,2-2 mm) i ploe (>2 mm). Osnovni element linije za kalandriranje ini kalandar, stroj koji moe imati 2-5 valjaka i razliite izvedbe s obzirom na raspored valjaka (u obliku slova I, F, L, Z i S) (slika 5-24).

EKSTRUDER

DOBAVA TALJEVINE

VALJCI ZA OBLIKOVANJE KALANDRATA

VALJCI ZA ZAVRNO OBLIKOVANJE KALANDRATA HLADILO KALANDRATA

IZVLAENJE KALANDRATA

Slika 5-23. Kalandar

Slika 5-24. Shema etverovaljanog kalandra

LIJEVANJE

Lijevanje je cikliki postupak praoblikovanja ulijevanjem niskoviskoznih tvari u temperirani kalup (kalup odreene temperature). Lijevati se mogu kapljeviti monomeri, otopine polimera, disperzije, paste ili niskoviskozne kapljevine. vrsti polimerni materijal nastaje isparavanjem otapala ili disperznog sredstva, polireakcijama i/ili umreavanjem. Tvorevina poprima oblik kalupne upljine bez djelovanja dodatne vanjske sile.

41

KAPLJEVITI MONOMER ZRANI ODUAK JEZGRA

GNIJEZDO

ODLIJEVAK (PROIZVOD)

Slika 5-25. Lijevanje kapljevitih monomera ili niskomolekulnih predpolimera.

PREANJE

Preanje je zajedniki naziv za skupinu ciklikih postupaka praoblikovanja polimera a razlikuju se izravno, posredno i injekcijsko preanje. Pri izravnom preanju polimer u obliku praha, pripremka (predpolimer s dodatcima) ili granulata stavlja se u otvorenu, temperiranu kalupnu upljinu. Kalup se zatvara ime je omogueno istodobno djelovanje topline i pritiska na polimerni materijal radi postizanja oblika kalupne upljine. Otpresak (proizvod) koji ovrsne u kalupu polireakcijom, umreavanjem ili hlaenjem postaje podoban za vaenje iz kalupne upljine

Posrednim preanjem uklanjaju se nedostatci neposrednog preanja, postiu se bolja

svojstva otpreska i skrauje proizvodni ciklus.

Injekcijsko preanje je najvaniji cikliki postupak prerade polimera. To je postupak

praoblikovanja ubrizgavanjem polimerna potrebne smine viskoznosti iz jedinice za pripremu i ubrizgavanje u temperiranu kalupnu upljinu (slika 5-26). Materijal ulazi kroz lijevak u zagrijani cilindar za taljenje, gdje ga zahvaa puni vijak. Materijal se tali i skuplja pri vrhu punog vijka. Kad se skupi dovoljno rastaljenog materijala, puni vijak se pomie naprijed i ubrizgava taljevinu kroz mlaznicu i uljevni sustav u kalup. Nakon polireakcije i/ili umreavanja, geliranja i/ili hlaenja otpresak postaje podoban za vaenje iz kalupne upljine (slika 5-27). Za to vrijeme puni se vijak vraa u poetni poloaj i priprema novu koliinu materijala. Otpresci mogu biti razliitih veliina i stupnjeva sloenosti.

42

Slika 5-26. Ubrizgavalica i kalup za injekcijsko preanje plastomernog otpreska

UBRIZGAVANJE RASTALJENOG POLIMER U KALUPNU UPLJINU

OTVARANJE KALUPA I VAENJE OTPRESKA

Slika 5-27 Ubrizgavanje rastaljenog polimera i vaenje otpreska iz kalupa.

OBLIKOVANJE

Oblikovanje je cikliki postupak obrade polimera preoblikovanjem, tijekom kojega se bez odvajanja estica mijenja oblik poluproizvoda u obliku ploe, folije ili filma dobivenih ekstrudiranjem, kalandriranjem, preanjem ili lijevanjem. Ovim postupcima moe se izraivati ambalaa malih dimenzija (npr. aice za kavu) ali i vrlo velikih dimenzija (spremnici, velike posude). Polimerni materijal moe se oblikovati u toplom ili hladnom stanju. Za toplo preoblikovanje prikladni su mnogi plastomeri (PS standardni i pjenasti, PE, PP, PVC itd.). Pripremak mora biti u gumastom stanju (koje se postie zagrijavanjem) da bi se mogao preoblikovati. Na slici 5-28 prikazana je shema linije za toplo oblikovanje. Ovim se postupkom najvie proizvodi ambalaa prehrambenih proizvoda (slika 5-29). Toplo oblikovanje uz djelovanje vakuuma omoguava velike brzine proizvodnje ambalae, poput

aica za jogurt (slika 5-30).

43

PREOBLIKOVANJE REZANJE PROIZVOD PRIPREMAK GRIJANJE

NAMATANJE OTPADA

Slika 5-28. Linija za toplo oblikovanje

Slika 5-29. Toplo oblikovana ambalaa

IG

KLIN

PRIPREMAK

PROIZVOD VAKUUM

Slika 5-30. Toplo oblikovanje uz djelovanje vakuuma

Postupci hladnog oblikovanja temelje se na hladnom teenju materijala, a da bi se ostvarila plastina deformacija potrebna su dovoljno velika mehanika naprezanja. Materijali za hladno oblikovanje jesu oni duktilni (razvlaivi): PE, PP, PC i PVC. Hladno se moe preoblikovati pri sobnoj temperaturi i to valjanjem, dubokim vuenjem, izvlaenjem ili istiskivanjem.

PUHANJE UPLJIH TIJELA

Puhanje je cikliki postupak preoblikovanja poluproizvoda utiskivanjem stlaenog zraka u uplje tijelo koje zatim hlaenjem zadrava svoj oblik. Puhanje slui za proizvodnju

44

upljih tijela (plastenke, spremnici). S obzirom na nain dobivanja poluproizvoda razlikuju se ekstruzijsko i injekcijsko puhanje.

Ekstruzijsko puhanje je postupak puhanja koji se najee primjenjuje za izradu

ambalae od plastomera (PE, PP, kruti i omekani PVC) (slika 5-31). Poluproizvod prve faze ekstruzijskog puhanja dobiva se iz ekstrudera u obliku fleksibilne cijevi. Dio cijevi zatvara se kalupom, pri emu se jedan kraj cijevi kalupom prignjei i zavari, a na drugom se kraju cijev odree i u njega ulazi puhalo. Utiskivanjem puhala oblikuje se grlo budueg proizvoda. Kroz puhalo se zatim upuhuje stlaeni zrak koji cijev iri i potiskuje do stijenki kalupa.
LIJEVAK PUNI VIJAK

GRIJAI

VRUI NO

STLAENI ZRAK

Slika 5-31. Ekstruzijsko puhanje

Slika 5-32. Ambalaa proizvedena ekstruzijskim puhanjem

Injekcijskim puhanjem proizvodi se uplja ambalaa. Ovim postupkom prerauju se

PET, PS, PVC itd. U prvoj se fazi poluproizvod izrauje injekcijskim preanjem, nakon ega otpresak ostaje na jezgri i prenosi se u kalup za puhanje. Kroz jezgru puhala zatim se upuhuje stlaeni zrak i proizvod se konano oblikuje (slika 5-33). Za razliku od ekstruzijskog puhanja, proizvodi injekcijskog puhanja kvalitetnije su povrine i nemaju zavarenih rubova, pa nema ni srha niti otpadnog materijala (slika 5-34).

45

JEZGRA

UGRIZGAVALICA

KALUP ZA PUHANJE OTPRESAK

STLAENI ZRAK

C C

Slika 5-33. Injekcijsko puhanje

Slika 5-34. Ambalaa proizvedena injekcijskim puhanjem

5. 5. Vieslojni ambalani materijali (laminati)

Vieslojni ambalani materijali ili laminati sastavljeni su od vie meusobno vrsto spojenih ambalanih materijala u obliku folija. Za slojeve laminata uzimaju se manje ili vie fleksibilni materijali, kao to su razne vrste papira, tanji kartoni, aluminijske folije i folije raznih polimernih materijala. Pravilnim izborom pojedinih slojeva dobije se laminat ija svojstva najbolje odgovaraju odreenoj robi i zahtjevima trita uz minimalnu cijenu. Folije se odabiru tako da pozitivna svojstva jedne folije umanjuju negativna svojstva druge uzimajui pritom u obzir cijenu pojedine folije i trokove spajanja. Najprije se bira ona folija koja laminatu daje osnovna mehanika svojstva i koja mu odreuje cijenu. Za neprozirne laminate to su papir ili tanji karton, a za prozirne laminate PE ili PP folija. Redoslijed slojeva u laminatu odreuje se prema svojstvima robe i zahtjevima trita. Za vanjski sloj bira se folija koja ima dobra grafika svojstva i ona svojstva o kojima ovisi estetski izgled ambalae (glatka povrina, visoki sjaj). Za unutarnji sloj uzima se folija koja ima dobra barijerna svojstva, odnosno najmanju propustljivost za plinove i vodenu paru. Ukoliko je ambalaa namijenjena pakiranju prehrambenih proizvoda tada unutarnji sloj mora biti od netoksinog materijala, bez mirisa i okusa, da ne bi dolo do migracije tetnih komponenta iz ambalae u namirnicu, odnosno do promjene organoleptikih svojstava namirnice. Za pakiranje kemijski

46

agresivnih roba mora se upotrijebiti materijal koji je otporan na agresivnost robe. Mogunost oblikovanja i zatvaranja ambalae zavarivanjem esto je prioritetan zahtjev kod vieslojne ambalae. To se moe ostvariti na nain da unutarnji slojevi budu od materijala koji su termozavarljivi, poput PE, PVC, PS ili PVDC folija, ili se folije oplemene lakovima ili voskovima koji omoguavaju zavarivanje.

Slika 5-35. Primjer troslojnog i etveroslojnog laminata

5.5.1. Postupci proizvodnje laminata

Izbor postupka spajanja folija i njihovog povezivanja u kompaktnu cjelinu ovisi o vrsti folija a takoer i o eljenoj kvaliteti i cijeni laminata.

Kairanje je postupak spajanja dviju ili vie folija uz upotrebu adheziva (ljepila).
Postupci kairanja dijele se prema vrsti upotrijebljenog adheziva:
POSTUPAK ADHEZIV

suho kairanje suho kairanje bez otapala mokro kairanje kairanje voskovima ekstruzijsko kairanje

ljepilo otopljeno u organskom otapalu tekue ljepilo bez otapala ljepilo otopljeno u vodi vosak plastomer

Na slici 5-36 prikazana je shema postupka suhog kairanja.

TUNEL ZA SUENJE LJEPILA FOLIJA B UREAJ ZA ODMOTAVANJE KAIR VALJCI

VALJAK ZA NANOENJE LJEPILA FOLIJA A UREAJ ZA ODMOTAVANJE POSUDA S LJEPILOM UREAJ ZA NAMOTAVANJE

Slika 5-36. Shema postupka suhog kairanja 47

Ekstruzijsko oslojavanje je postupak proizvodnje laminata pri kojem se folija od plastomera

proizvodi ekstrudiranjem i odmah nakon izlaska iz mlaznice jo vrua nanosi na drugu foliju s kojom se tlaenjem i hlaenjem spoji. Plastomerna folija moe se ekstrudirati izmeu druge dvije folije pri emu se dobije troslojni laminat u jednoj radnoj operaciji (npr. s obje strane folije nalazi se papir ili s jedne papir, a s druge aluminijska folija). Troslojni laminat moe se dobiti na nain da se razliite plastomerne folije nanose s obje strane jedne folije (substrata) (slika 5-37).
SUBSTRAT EKSTRUDER 1 POLIMER 1 EKSTRUDER 2 POLIMER 2

TROSLOJNI LAMINAT

Slika 5-37. Obostrano ekstruzijsko oslojavanje

Koekstrudiranje je postupak izrade vieslojnog materijala pri kojem je vie ekstrudera

povezano na jednu mlaznicu iz koje izlazi laminat kao ravna folija ili folija u obliku crijeva (slika 5-38).

Slika 5-38. Koekstrudiranje troslojnog laminata (presjek mlaznica ekstruder)

Silikonizacija polimernih materijala je postupak nanoenja sloja silicijeva dioksida (SiOx)

na foliju iz polimernog materijala u svrhu dobivanja materijala visokih barijernih svojstava. Takvi materijali zadravaju svojstva polimera a poprimaju i svojstva stakla zbog sloja silicijeva dioksida. U novije vrijeme razvijaju se postupci silikonizacije PET boca rasprivanjem silicijeva dioksida s unutarnje strane boce. Na taj nain boca zadrava svojstva polukrute ambalae, a sadraj je u kontaktu sa staklom.

48

Metalizacija polimernih materijala je postupak nanoenja sloja aluminija (ili nekog drugog
metala) na povrinu polimerne folije u svrhu poboljavanja barijernih svojstava na elektromagnetska zraenja (UV i vidljivog dijela spektra), plinove i vodenu paru. Metalni sloj je debljine desetak nanometara, a propustnost takvog materijala na plinove i vodenu paru jednaka je onoj vieslojnog materijala s aluminijskom folijom.

5. 6. Staklo
Staklo je anorganski materijal amorfne strukture koji se dobiva taljenjem smjese silikata i alkalijskih i zemnoalkalijskih oksida. Zbog svojih karakteristika: tvrdoe,

prozirnosti, kemijske otpornosti i bioloke neaktivnosti ima vrlo iroku primjenu u razliitim podrujima ljudske djelatnosti. U kemijskom smislu staklo nema definiranu kemijsku formulu. Tehniko staklo je graeno od najmanje tri oksida iz tri razliite grupe pri emu svaka grupa ima odreenu funkciju i utjecaj na svojstva stakla. Kemijski sastav stakla masovne proizvodnje je sljedei: SiO2.. 70 76% Na2O + K2O.......... 13 18 % CaO + MgO...... 6 14 %

Za proizvodnju ambalae najvanija su :

natrijevo staklo: sadri natrijev oksid, kalcijev oksid, silicijev(IV) oksid priblinog sastava
Na2OCaO6SiO2. Najjeftinije je i upotrebljava se za pakiranje razliitih vrsta namirnica.

olovno staklo: sadri kalijev oksid, olovni oksid i silicijev dioksid u razliitim omjerima. Kao
ambalaa upotrebljava se samo za izradu kristalnih boca za pakiranje luksuznih kozmetikih proizvoda

aluminijsko staklo: Sadri natrijev oksid, kalcijev oksid, silicijev(IV) oksid i 10 %

aluminijeva oksida. Slui za izradu boca za pakiranje vina, piva, mineralne vode i sokova.

Za proizvodnju i uporabu staklene ambalae posebno su vana mehanika svojstva stakla koja, osim o kemijskom sastavu, ovise i o reimu hlaenja staklene taljevine. Pri naglom hlaenju jo mekog stakla povrina stakla najprije ovrsne dok su donji slojevi jo mekani i nastoje se stegnuti u emu ih sprjeava gornji, neelastini sloj. Na taj nain u staklu nastaju napetosti koje kasnije uzrokuju lom stakla pri najmanjem vanjskom uzroku poput promjene

49

temperature. Naglim hlaenjem staklo ostaje vrlo tvrdo, ali izrazito krhko. Elektrina i toplinska vodljivost stakla vrlo je mala. Optika svojstva ovise o boji stakla. Bezbojno staklo ne proputa UV zrake valne duljine manje od 300 mm. UV zrake vee valne duljine i vidljivu svjetlost staklo dobro proputa. Obojeno staklo slabije proputa svjetlost svih valnih duljina. Staklo je kemijski postojano prema veini kiselina, luina i soli i prema svim organskim materijama, jae ga razaraju samo taljevine alkalija i fluoridna kiselina. Staklo ima loa grafika svojstva, odnosno loe prima tisak. Prednosti stakla pred drugim ambalanim materijalima su sljedee: - ne proputa plinove i paru, to omoguava odravanje proizvoda svjeim dulje vrijeme bez promjene arome proizvoda - postojano je pri temperaturama sterilizacije hrane - vrsto je, dobar je elektrini izolator i moe se proizvoditi u vrlo razliitim oblicima - prozirnost stakla omoguava kupcu uvid u sadraj - moe se reciklirati. Kao i bilo koji drugi materijal, staklo ima i neke nedostatke. To su lomljivost, osjetljivost na pucanje djelovanjem unutarnjeg tlaka, udarca ili temperaturnog oka. Velika masa stakla znatno poskupljuje transportne trokove. Suvremeni trendovi u razvoju staklene ambalae obuhvaaju smanjenje mase, oplemenjivanje solima i oblaganje staklenih boca polimernim materijalima. Optimalnim dizajnom, upotrebom stakla boljih mehanikih svojstava i unaprijeenjem proizvodnog procesa mogu se proizvoditi boce koje e imati tanje stijenke a time i manju masu. Staklene boce mogu se oplemeniti solima vanadija, titana, kositra ili aluminija koje se u obliku praha nanose u vrlo tankom sloju na vanjsku povrinu boca neposredno nakon njihovog oblikovanja. Te soli se na vruem staklu razgrauju, a nastali metalni oksidi veu se za staklo. Nastali zatitni sloj spreava nastajanje sitnih, oku nevidljivih pukotina na povrini stakla. Taj sloj se dodatno, nakon hlaenja, titi slojem polimera koji prua zatitu od oteenja prilikom struganja boca jedne o drugu, te olakava njihovo klizanje na linijama za punjenje ambalae. Dobri rezultati postiu se oblaganjem boca tankim slojem folije od posebno modificiranih polimera, najee PE-a, PS-a ili PVC-a. Tako doraene boce, pored toga to su mehaniki vre, imaju dobro svojstvo da se u sluaju loma ne rasipaju u komade. Plastina folija slui i kao medij za grafike elemente, odnosno zamjena je uobiajenoj etiketi.

50

5.6.1. Proizvodnja staklene ambalae

Danas je proizvodnja stakla, odnosno staklene ambalae potpuno automatizirani, raunalom voeni proces. uplje ili ambalano staklo oblikuje se puhanjem (slika 5-39) ili kombinacijom puhanja i preanja. Oblikovanje ambalae, bez obzira na tehnologiju proizvodnje, provodi se u dvije faze. U prvoj fazi se pomou predkalupa formira predoblik koji u drugoj fazi pomou komprimiranog zraka i/ili vakuuma dobiva konaan oblik (slika 540). Nakon toga jo vrlo zagrijana ambalaa ide na oplemenjivanje metalnim solima. Hlaenje staklene ambalae vrlo je vaan dio procesa proizvodnje. Brzim hlaenjem dolazi do nastajanja unutarnjih naprezanja koja kasnije uzrokuju lom stakla. Sporo hlaenje dozvoljava staklenoj taljevini da kristalizira to je takoer neeljen proces. Budui da su svi procesi proizvodnje staklene ambalae automatizirani postie se vrlo visoka uinkovitost s dnevnom proizvodnjom od 60 000 do 700 000 komada staklene ambalae.

1- ulaz kapi stakla u predkalup 2- zatvaranje predkalupa 3- upuhivanje zraka i oblikovanje predoblika 4- prebacivanje predoblika u kalup 5- zatvaranje kalupa 6- konano oblikovanje ambalae ponovnim upuhivanjem zraka 7- vaenje ambalae iz kalupa

Slika 5-39. Shema proizvodnje staklene ambalae puhanjem

PREDOBLIK

KALUP

OBLIKOVANA BOCA

Slika 5-40. Oblikovanje staklenke

51

6. AMBALANI OBLICI
Oblik ambalae vaan je element kreiranja ambalae o kojem ovisi realizacija mnogih funkcija ambalae. Realizacija zatitne funkcije ambalae ovisi o mehanikim svojstvima ambalanog materijala i odabranog ambalanog oblika. Ambalani oblik dobrih mehanikih svojstava omoguava izradu ambalae tanjih stijenki to znai smanjenje mase ambalae, manje upotrijebljenog materijala, smanjenje transportnih trokova i niu cijenu ambalae. Oblikom ambalae odreuje se iskoristivost skladinog i transportnog prostora i povrine paleta, stabilnost sloene robe u skladitu i vozilu. Osobito je vaan oblik ambalae u realizaciji prodajne i uporabne funkcije ambalae budui da vrlo esto izgled ambalae utjee na odluku kupca pri kupnji odreenog proizvoda. Oblik ambalae mora biti usklaen sa svojstvima robe, njenim pojavnim oblikom i ambalanim materijalom, odnosno njegovim tehnolokim svojstvima.

6.1. Omoti
Omoti su vrlo jeftina i jednostavna prostorno neoblikovana ambalaa u koju se zamata roba stabilnog pojavnog oblika. Za izradu omota upotrebljavaju se tanki, fleksibilni ambalani materijali: papiri razliite gramature i kvalitete, metalne folije i folije od polimernih materijala, laminati i tkanine. Ukoliko jedan omot ne udovoljava svim funkcijama ambalae, roba se pakira u vie omota nainjenih od razliitih ambalanih materijala. Ambalani materijal za omote treba imati dovoljnu krutost, glatku povrinu, malu sklonost za nabijanje statikim elektricitetom i dobru sposobnost zatvaranja omota. Prema obliku omoti mogu biti zatvoreni, otvoreni ili kombinacija jednog i drugog kao npr. kod pakiranja okolade (slika 6-1). Zatvoreni omot zatiuju robu od vlage,

mikroorganizama i praine, a ako je neproziran i od utjecaja svjetlosti. Otvoreni omot ima oblik crijeva i navuen je na robu.

Slika 6-1. Primjer kombinacije zatvorenog i otvorenog omota

52

Ukoliko se omotom realiziraju prodajne funkcije ambalae tada e biti grafiki obraen. Omoti mogu biti i transportna ambalaa a u tu svrhu se koriste folije od polimernih materijala, laminati i deblji papiri. Omoti mogu biti i dodatna ambalaa, kao vanjski omoti od prozirne folije visokog sjaja koja prua dodatnu zatita i poboljava opi izgled ambalae (npr. ambalaa za kekse), odnosno unutarnji omoti koji ine pojedinano pakiranje robe. U unutarnje omote pakira se plemenito voe, bomboni i sl.

Termoskupljajui

omoti

su

fleksibilna

ambalaa

koja

se

oblikuje

od

termoskupljajueg polimernog crijevnog filma izraenog od aksijalno ili biaksijalno orijentirane PE, PVC ili PVDC folije. Film u obliku crijeva se navue na robu, kratko vrijeme zagrijava vruim zrakom kako bi se folija skupila oko robe i vrsto je obuhvatila. Na slici 6-2 prikazan je ureaj za pakiranje termoskupljajuim filmom. Ovom vrstom omota dobro se realiziraju prodajne funkcije ambalae jer roba ostaje vidljiva sa svih strana a pritom je dobro zatiena. Takoer se na ovaj nain omoguava pakiranje vie prodajnih jedinica zajedno (slika 6-3).

Slika 6-2. Ureaj za pakiranje termoskupljajuim filmom

a)

b)

Slika 6-3. Termoskupljajui omot kao prodajna (a) i transportna ambalaa (b)

53

6.2. Kutije
Kutije su stabilna ambalaa koja slui za pakiranje roba stabilnog oblika, ali takoer i sipkih i pastoznih roba. Proizvode se od kartona, ljepenke, valovite ljepenke, drva, metala, polimernih materijala i laminata postupkom krojenja i spajanja krojenih dijelova. Prema obliku u kojem se isporuuju kutije mogu biti sloive i nesloive (slika 6-4). Sloive kutije su grafiki obraene, spojenog oploja, a prostorno se oblikuju neposredno prije koritenja. Nesloive kutije imaju isti oblik i zauzimaju isti skladini i transportni prostor prije i poslije punjenja. Prema osnovnoj namjeni kutije mogu biti: transportna, prodajna ili skupna ambalaa.

a)

b)

Slika 6-4. Sloive kutije od valovite ljepenke (skupna i transportna ambalaa) (a) i nesloive kutije od ljepenke (prodajna ambalaa) (b)

6.3. Sanduci
Sanduci su uglavnom transportna ambalaa. Nekad su bili najzastupljeniji oblik transportne ambalae i izraivali su se od kvalitetnih vrsta drva. Danas je njihovu ulogu preuzela transportna ambalaa od ljepenke i valovite ljepenke. Sanduci se proizvode od jeftinijih vrsta drva, perploe, furnira, kartona, valovite ljepenke, a takoer i od metala i polimernih materijala (slika 6-5). Drveni sanduci prema izgledu i konstrukciji mogu biti: puni drveni sanduci, letvasti drveni sanduci i letvarice. Puni drveni i letvasti sanduci koriste se uglavnom za transport i skladitenje prakastih, zrnastih, granulastih i komadnih proizvoda koje treba zatititi od djelovanja vlage, vanjskih utjecaja i gubitka mase. Letvarice spadaju u laku drvenu ambalau i najvie se koriste za pakiranje, transport i skladitenje svjeeg voa i povra.

54

a)

b)

Slika 6-5. Drveni sanduci (a) i sanduk od polimernog materijala (b)

6.4. Bave, kante, vjedra

Bave, kante i vjedra uglavnom su ambalaa veeg volumena, cilindrinog su oblika a koriste se kao direktna transportna ambalaa. Upotrebljavaju se za pakiranje robe raznih pojavnih oblika, osobito za pakiranje roba opasnih za okolinu. Proizvode se od drva (za tekuine, alkoholna pia), kartona (za sipke i pastozne robe), plastike (za bojila, otapala, ljepila, ulja itd.) i metala (za tekue i pastozne robe poput jestivih i tehnikih masnoa) (slika 6-6).

a) Slika 6-6. Metalne (a) i drvene bave (b)

b)

6.5. Boce
Boce su tipina ambalaa za tekuine. Cilindrinog su oblika i mogu imati okrugli, ovalni ili etverokutni presjek. Volumen im moe biti od nekoliko mL do nekoliko L (uvijek vei od nominalnog). Proizvode se uglavnom od jednog komada ambalanog materijala postupcima plastinih deformacija. Staklene boce su zbog kemijske postojanosti pogodne za pakiranje ak i najagresivnijih roba. Budui da je staklo inertno upotrebljavaju se za pakiranje tekuih namirnica i lijekova. Otporne su na unutranji tlak pa se u njih pakiraju lakohlapljive tekuine i plinske otopine (pia s veim sadrajem CO2). Nedostatci su im krhkost, velika masa, loe koritenje skladinog i transportnog prostora.

55

Plastine boce se izrauju od PET-a, PVC-a, PE-a, PP-a i PC-a. Oblikuju se postupkom ekstruzijskog ili injekcijskog puhanja, a svojstva im ovise o polimernom materijalu i namjeni. Metalne boce se proizvode od bijelog, crnog i aluminijskog lima. Prema konstrukciji mogu biti dvodijelne, trodijelne i monoblok boce. Upotrebljavaju se za pakiranje komprimiranih i ukapljenih plinova. Boce za aerosole su vrste metalne boce posebne konstrukcije u koje se pakiraju tekuine pod tlakom. Sadraj se istiskuje komprimiranim plinom kroz ventil uvren na grlu boce i raspruje u fine kapljice.

a)

b)

c)

Slika 6-7. PE boca (a), PET boce (b) i metalna boca za aerosole (c)

6.6. Limenke
Limenke su prodajna ambalaa od bijelog, crnog i aluminijskog lima. Cilindrinog su oblika a mogu imati razliite poprene presjeke: okrugli, ovalni, etverokutni itd. Omjer dimenzija im je vrlo razliit. Prema konstrukciji i nainu zatvaranja mogu biti otvorene, poluzatvorene i zatvorene limenke.

Otvorene limenke se izrauju od bijelog lima. Poklopac im se ne oteuje pri

otvaranju. Mogu biti u avnoj (slika 6-8a) i beavnoj izvedbi (slika 6-8b). Prije krojenja avne limenke lim se grafiki obradi a limenka se sastavlja iz tri dijela: plata, dna i poklopca. Oploje se sastavlja dvostruko presavijenim avom (zadebljanje se nalazi s unutranje strane). Zatvaraju se frikcijskim poklopcem koji se proizvodi dubokim izvlaenjem. Slue za pakiranje pastoznih i sipkih roba. Beavne limenke od bijelog lima izrauju se postupkom dubokog izvlaenja. Poklopci im se proizvode od istog materijala na isti nain. Upotrebljavaju se za pakiranje pastoznih roba koje ne sadre lakohlapljive komponente.

56

Poluzatvorenim se limenkama takoer prije krojenja lim grafiki obradi. One su

iskljuivo cilindrinog oblika i visina im je vea od promjera. Izrauju se samo u avnoj izvedbi i slue za pakiranje boja i lakova, ljepila i konzistentne masti (slika 6-8c).

a)

b)

c)

Slika 6-8. Otvorene avne (a) i beavne (b) limenke i poluzatvorene limenke (c)

Zatvorene limenke mogu biti avne i beavne. Poklopac se na njih trajno uvrsti nakon to se
u njih stavi roba. Takve su limenke od aluminijskog lima za pivo i osvjeavajua pia s veim sadrajem CO2 (slika 6-9a). Limenke za sterilizirane i pasterizirane namirnice od bijelog lima obavezno moraju imati elastina dna i poklopce jer bi u protivnom zbog promjene volumena sadraja tijekom toplinske obrade dolo do pucanja limenke. Elastinost dna i poklopca postie se tako da se na njima preanjem oblikuje niz koaksijalno postavljenih lijebova (slika 6-9b) .

a)

b)

Slika 6-9. Zatvorena limenka (a) i limenka od bijelog lima za pasterizirane i sterilizirane namirnice s elastinim poklopcem (b)

6.7. Staklenke
Staklenkama se nazivaju staklene boce irokog grla. U njih se pakiraju pastozne i sipke robe, tekue robe velike viskoznosti i robe nehomogenog sastava (npr. kompot). Prema podruju uporabe, prema nainu zatvaranja i osobito prema zahtjevima koji se postavljaju u

57

pogledu djelotvornosti zatvaranja staklenke se mogu svrstati u dvije grupe: staklenke za toplinski konzervirane namirnice i ostale staklenke. Staklenke za toplinski konzervirane namirnice imaju malu visinu i kratak vrat i volumen od 30 mL do 5 L (slika 6-10). Za zatvaranje ovih staklenki koriste se poklopci razliite izvedbe i karakteristika, ali im je svima zajedniko da moraju potpuno hermetiki zatvarati staklenku. Proizvode se od metalnih limova a nakon oblikovanja rubova poklopca na njih se nanosi masa za brtvljenje ili se postavljaju razliiti podloci i uloci koji osiguravaju nepropusnost zatvorene staklenke. Najee koriteni poklopci pojavljuju se pod nazivima twist off, pano-T, omnia, silavac itd. Ostale staklenke upotrebljavaju se za pakiranje sipkih i pastoznih roba koje se ne konzerviraju (farmaceutski proizvodi, kemikalije za laboratorijske analize, prakaste namirnice).

Slika 6-10. Staklenka sa irokim grlom za toplinski konzervirane namirnice

6. 8. Plastenke
Plastenke su alternativna prodajna, nepovratna ambalaa koja zamjenjuje limenke i staklenke. Proizvode se od PE-HD-a, PVC-a i PS-a. Plastenke od PE-a vrlo visoke gustoe za pakiranje sipkih i pastoznih roba (umjesto poluotvorenih i otvorenih limenki) proizvode se postupkom puhanja. Plastenke s perforiranim

epom prikladne su za prakaste robe, npr. djeji puder (slika 6-11a).

Plastenke od tvrdog PVC-a izrauju se postupkom puhanja, prozirne su i sline staklenkama (slika 6-11b). Polistirenske plastenke proizvode se iskljuivo postupkom injekcijskog preanja, a prikladne su za farmaceutske i kozmetike proizvode u obliku tableta i granula i u pastoznom obliku (slika 6-11c).

58

a)

b)

c)

Slika 6-11. PE (a), PVC (b) i PS (c) plastenka

6.9. ae
ae su jeftina, nepovratna prodajna ambalaa krunog poprenog presjeka, oblika
krnjeg stoca. Upotrebljavaju se za pakiranje vrlo viskoznih i prakastih roba. Papirne ae izrauju se od kvalitetnog papira gramature 125 150 gcm-3, papira oslojenog voskom ili laminiranog polimernim materijalom. Papir se prije oblikovanja grafiki obradi. Staklene ae se rijetko upotrebljavaju kao ambalaa (npr. za senf, slatke kreme i sl.) budui da su skuplje, zauzimaju veliki skladini i transportni prostor (slika 6-12a). Plastine ae su jeftine, male su mase, mogu se slagati jedna u drugu (zauzimaju mali skladini i transportni prostor). Slue za pakiranje pastoznih i tekuih namirnica. Budui da se teko grafiki obrauju grafiki se elementi nanose na poklopac. Postupkom dubokog izvlaenja proizvode se ae od PS folija, tvrdog PVC-a, PE-LD-a, PP-a, PC-a, koje se upotrebljavaju za pakiranje jogurta i ostalih mlijenih proizvoda, jestivih masnoa, itd. (slika 6-12b). Zatvaraju se poklopcima sa zubom ili zavarenim aluminijskim poklopcima. Tehnikom injekcijskog preanja (brizganja) proizvode se ae uglavnom od PS-a. One imaju deblje stjenke i stabilniji oblik a zatvaraju se poklopcem sa zubom ili frikcijskim poklopcem (slika 6-12c).

a)

b)

c)

Slika 6-12. Staklene (a) i plastine ae: duboko vuene (b) i brizgane (c)

59

6.10. Tube
Tube su fleksibilna, nepovratna, prodajna ambalaa. Cilindrinog su oblika, na jednom kraju naglo prelaze u kratki vrat na kojem se nalazi grlo (otvor za vaenje robe). Na drugom kraju je otvor kroz koji se puni roba i nakon toga se zatvara ravnim avom. Upotrebljavaju se za pakiranje pastoznih roba i roba koje sadre lako hlapljive sastojke. Metalne tube se proizvode od aluminija postupkom dubokog izvlaenja. Aluminijske tube ponekad imaju vrat tube izraen od plastike i zatvaraju se iskljuivo plastinim

epovima. Dobro se grafiki obrauju, ali im je nedostatak to su mehaniki osjetljive (slika

6-13a), pa se moraju pakirati pojedinano, a zatim u skupnu ambalau. Upotrebljavaju se za pakiranje kozmetikih proizvoda, proizvoda kemijske industrije (ljepila, brzo suivih kitova), farmaceutskih i prehrambenih proizvoda. Tube se proizvode i od polimernih materijala, a izbor materijala ovisi o vrsti robe koja

e se pakirati. Prema mehanikim svojstvima dijele se na polukrute i meke. Prodajna i

uporabna funkcija dobro je realizirana kod stojeih tuba koje mogu stajati vertikalno na irokom poklopcu (slika 6-13b). Nisu mehaniki osjetljive tako da ih nije potrebno pakirati pojedinano u kartonske kutije.

a)

b)

Slika 6-13. Aluminijske (a) i stojee plastine tube (b)

6.11. Mjehurasta ambalaa

Mjehurasta ambalaa (engl. blister - mjehur) je jeftina, jednostavna, praktina i funkcionalna ambalaa koja se proizvodi u trenutku pakiranja a ima vrlo dobro rijeene prodajne funkcije (slika 6-14). Sastoji se iz dva dijela. Gornji dio je od prozirne folije (PVC, PS) oblika slinog obliku robe a podloga je od neprozirnog materijala (kartona, valovite ljepenka, laminata ili Al-folije). Roba se postavlja na podlogu, a gornji dio, koji je zavaren na podlogu, pokriva robu kao mjehur. Robu titi od praine, mehanikih naprezanja, a ako je

60

roba osjetljiva na vlagu i sastojke zraka podloga i mjehur izrauju se od materijala manje propustljivosti (podloga od laminata, a mjehur od PVC-a oslojenog PVDC-om). Ova ambalaa slui za pakiranje vrlo razliitih roba stabilnog oblika i za pakiranje kolaa i peciva. Nedostatak joj je to se teko otvara i pri tome se uniti. Posebna je izvedba mjehuraste ambalae sa lijebom. Lako se otvara i moe se ponovo zatvoriti, ali prua lou zatitu od vlage i ostalih sastojaka zraka. Mjehurasta ambalaa za farmaceutske proizvode (tablete, draeje, ampule i sline lijekove) vrlo je higijenska i lako se otvara. Podloga je od Al-folije koja je s vanjske strane lakirana i grafiki obraena, a s unutarnje oslojena tankim slojem PE-a. Gornji dio oblikuje se od PVC-a postupkom dubokog izvlaenja.

Slika 6-14. Mjehurasta ambalaa

6.12. Pakiranje prianjajuim filmom

Metoda pakiranja prianjajuim filmom (engl. skin packaging), naziva se jo i skin ambalaa (engl. skin-koa), slina je mjehurastoj ambalai (slika 6-15). Razlikuju se u tome to se u ovom sluaju gornji dio ne oblikuje na kalupu ve na samoj robi koja se pakira, pa potpuno na nju nalijee poput koe. Za gornji dio koristi se PVC folija, biaksijalno

orijentirana PS folija ili acetatnocelulozno folija. Oblikuje se na nain da se folija zagrije i postavi preko kartonske podloge na kojoj se nalazi roba. Vrua folija se istee i vrsto obujmi robu sa svih strana, potom se folija uvrsti na robu zavarivanjem, lijepljenjem ili elinim spajalicama. Metoda je pogodna za pakiranje mehaniki postojanih roba, neosjetljivih na temperaturne promjene.

Slika 6-15. Pakiranje prianjajuim filmom 61

6.13. Strip-ambalaa
Strip ambalaa je specijalna ambalaa za pakiranje lijekova u obliku tableta i draeja
(slika 6-16). Oblikuje se od dvije trake laminata izmeu kojih se stavlja lijek a zatim se trake toplinski zavare. Prije oblikovanja ambalae trake se grafiki obrade. Najee se koristi aluminijsko-polietilenski laminat.

Slika 6-16. Strip ambalaa

62

7. AMBALAA PREHRAMBENIH PROIZVODA

7.1. Interakcije u ambalanom sustavu
Osnovna funkcija ambalae je smanjenje reakcija koje utjeu na stabilnost upakiranog sadraja. Ambalani sustav (engl. packaging system) sastoji se od proizvoda (koji moe biti u bilo kojem obliku), ambalae (od razliitog materijala) u kontaktu s proizvodom i okoline (koju definira temperatura, vlanost, kisik...) Unutar ambalanog sustava dolazi do interakcija izmeu proizvoda i materijala od kojeg je napravljena ambalaa i vanjske okoline. Te interakcije mogu se promatrati kao transport mase, razmjena energije i bioloka meudjelovanja. Na slici 7-1 shematski su prikazane komponente koje mogu stupiti u interakcije unutar ambalanog sustava.

Slika 7-1. Komponente koje mogu stupiti u interakcije unutar ambalanog sustava

Izraz transport mase odnosi se na izmjenu mase difuzijom koja se dogaa u ambalanom sustavu od trenutka kad je proizvod stavljen u ambalau do trenutka kad se ambalaa otvori ili oteti. Interakcije se odvijaju u svim vrstama ambalanih sustava, ali je od osobite vanosti poznavanje interakcija u sustavima ambalaa - prehrambeni proizvod zbog mogueg utjecaja na ljudsko zdravlje. Ipak treba naglasiti da sve ono to se odnosi na ove sustave vrijedi takoer i za ambalau drugih proizvoda kao to su medicinski, kemijski ili elektroniki proizvodi. Hlapljive komponente sadrane u proizvodu (voda, CO2, arome) i dio tih komponenti koje su ishlapile iz proizvoda (nalaze se u prostoru izmeu proizvoda i ambalae) u 63

termodinamikoj su ravnotei. Hlapljive komponente koje se nalaze u ovom meuprostoru nastojat e stupiti u interakciju s ambalanim materijalom. Hlapljive komponente koje se nalaze unutar proizvoda i/ili ambalanog materijala mogu migrirati samo kroz izravan kontakt proizvoda i ambalae. Transport mase oituje se procesima apsorpcije, migracije i permeacije.

Permeacija je transport molekula male molekulske mase (O2, CO2, H2O, arome)
difuzijom izmeu proizvoda i okoline kroz homogenu stjenku ambalae. Za higroskopne proizvode i one osjetljive na kisik permeacija moe znatno utjecati na trajnost proizvoda (engl. shelf-life).

Apsorpcija podrazumijeva prijelaz nekih komponenti iz namirnice na ambalani

materijal, to rezultira promjenom organoleptikih i prehrambenih karakteristika namirnice.

Migracija predstavlja prijelaz komponenti male molekulske mase iz ambalae u

namirnicu.

7.2. Interakcije u sustavu polimerna ambalaa - hrana

Potencijalni migranti iz polimernih materijala mogu biti ostatci monomera, omekavala, polimeri niske molekulske mase, ostatci katalizatora, antioksidansi, antistatici, maziva i klizna sredstva, sredstva protiv blokiranja, bojila, sredstva za pjenjenje, ostatci otapala, emulgatori, sredstva protiv pjenjenja, svjetlosni stabilizatori, tvari za sprjeavanje zapaljivosti, inhibitori polimerizacije, reakcijski produkti, razgradni produkti i molekule ugraene u polimerni materijal prilikom ponovne uporabe reciklirane ambalae. S obzirom na njezinu kemijsku prirodu, kod polimerne ambalae mogua je difuzija sviju ovih komponenata te ona predstavlja reaktivniji ambalani materijal od stakla i metala. Stoga e procesi permeacije, apsorpcije i migracije biti detaljno opisani na primjeru ambalae od polimernih materijala. Procesi permeacije, apsorpcije i migracije opisani su Fickovim zakonom koji izraava koliinu komponente koja difundira, migrira i koja se apsorbira u ovisnosti o vremenu. I. Fickov zakon: difuzijski protok J, odnosno koliina tvari koja koja difundira u jedinici vremena kroz jedininu povrinu direktno je proporcionalna gradijentu koncentracije,

c, a obrnuto proporcionalna debljini djelomino propusnog sloja, x:

J = D c x

gdje je D koeficijent difuzije ovisan o vrsti djelomino propusnog materijala, vrsti difundirajue plinovite tvari i temperaturi. 64

7.2.1. Permeacija
Proces permeacije kroz ambalani materijal (polimerni film) sastoji se od ulaska malih migrirajuih molekula iz namirnice (prostor poveanog parcijalnog tlaka tih molekula) u polimerni film, difuzije kroz polimerni film u smjeru nieg parcijalnog tlaka i izlaska tih molekula iz filma u okolinu procesom desorpcije (Slika 7-2).

Slika 7-2. Shema transporta mase kroz polimerni film

p2 parcijalni tlak molekula u namirnici p1 parcijalni tlak molekula u okolini c2 koncentracija molekula na granici filma u kontaktu s namirnicom c1 koncentracija molekula na granici filma u kontaktu s okolinom

Karakteristike propustnosti polimernog filma koji se nalazi u stacionarnom stanju i u uvjetima kontrolirane difuzije mogu se izraziti razliitim fizikalnim veliinama. Permeacija, R:
R= Q A tp Ql A tp Q F= At P= N=

Koeficijent permeacije, P: Brzina protoka mase, F:

Ql At gdje je: Q koliina tvari (izraena kao masa ili volumen) koja prolazi kroz ambalani

Brzina protoka mase normalizirana prema debljini, N:

materijal
l debljina ambalanog materijala t vrijeme kontakta A veliina promatrane povrine

p razlika parcijalnih tlakova tvari kroz materijal

65

Metode za odreivanje propustnosti polimernih filmova mogu se podijeliti na: - metode pri promjenjivom tlaku - metode pri promjenjivom volumenu - izostatske metode (p, V = konst.). Za mjerenje je potrebno raspolagati izvorom tvari koja prolazi kroz ambalani materijal, jedinicom za ispitivanje, instrumentom za identifikaciju tvari koja je prola kroz ambalani materijal i atmosferom kontrolirane temperature. Tvari koje se istrauju mogu biti

iste ili pomijeane s drugim tvarima. Plinovi kao kisik i CO2 komercijalno su dostupni u
bocama, dok se pare kao vodena para, organske tvari ili sublimirane krute tvari (npr. mentol) moraju proizvesti na licu mjesta. Jedinica za ispitivanje moe se sastojati od jedne elije s dvije komore, elije s jednom komorom ili vreice izraene od ispitivanog filma. U prvom sluaju film se nalazi izmeu dvije komore. Komora u kojoj se nalazi ispitni medij dri se pod konstantnim tlakom i to veim od onog u komori gdje se prikupljaju molekule koje su prole kroz polimerni film. Pri primjeni elije s jednom komorom polimerni film izloen je vanjskoj atmosferi. Ovo je sluaj odreivanja brzine prolaza vodene pare (engl. WVTR water vapor
transmission rate) prema metodi ASTM E96. Ispitivani film izloen je vanjskom vlanom

zraku u kontroliranoj atmosferi, dok apsorbirajui materijal smjeten u komori "zarobljava" molekule koje su prole kroz film. Kao elija za mjerenje moe se koristiti vreica napravljena od ispitivanog filma u koju se stavi apsorbirajui medij. Vreica se zatvori i stavi u kontakt s prodiruom tvari. Kod kapljevitih ili vrstih tvari moe se uzorak staviti u polimernu vreicu da bi se na kraju izmjerilo koliko je te tvari u vreici ostalo, odnosno koliko je tvari prolo kroz polimerni film u okolinu. U svakom sluaju molekule koje su prole kroz polimerni film skupljaju se na strani nieg tlaka gdje se oitavaju karakteristike te tvari (tlak, volumen, masa, koncentracija). Za mjerenje propustnosti ambalanog materijala vrlo je vano osigurati sustav za identifikaciju dovoljno precizan i osjetljiv. Uobiajeni analitiki senzori za analizu plinova sadre elemente za mjerenje toplinske provodnosti, kulometrijskih efekata i elektrokemijskog gradijenta.

7.2.2. Apsorpcija i migracija

Apsorpcija i migracija su dvije vane pojave transporta mase u ambalanom sustavu u kojem se namirnica nalazi u neposrednom dodiru s polimernim materijalom. Apsorpcijom se naziva proces pri kojem neke tvari iz namirnice prelaze u ambalani materijal. Obrnuto,

66

migracija je proces prijelaza komponenti iz ambalanog materijala u namirnicu. Prema nekim autorima, proces migracije naziva se "normalna" migracija, dok se apsorpcija

naziva"negativna" migracija. Pojava migracije posebno se istrauje u prehrambenoj industriji jer pored toga to uzrokuje promjene organoleptikih svojstava namirnice moe loe utjecati na zdravlje ljudi. Zbog toga u mnogim zemljama postoji stroga zakonska regulativa koja se odnosi na pakiranje namirnica i zahtjeva se itav niz postupaka za mjerenje migracije tvari iz ambalanih materijala. Meu svim tvarima za koje je karakteristina velika pokretljivost u ambalanom sustavu najvie se prouavaju tvari prisutne u ambalanom materijalu.
DP DF

migrant

POLIMERNI FILM

kontaktna povrina

NAMIRNICA

Slika 7-3. Shema procesa migracije u sustavu hrana ambalaa DP - koeficijent difuzije migranta u polimernom filmu DF - koeficijent difuzije migranta u namirnici Na slici 7-3 prikazana je shema procesa migracije male molekule (migranta) iz polimernog filma u namirnicu s kojom je u neposrednom dodiru. Sastav svake od faza ambalanog sustava ovisi o zakonima termodinamike ravnotee koji upravljaju ovim transportnim procesima. Ravnotea se obino izraava koeficijentom K za kapljevite i

poluvrste proizvode koji predstavlja omjer koncentracije tvari u ambalanom materijalu i namirnici, te koeficijentom S za plinove koji je omjer koncentracije te tvari u ambalanom materijalu i parcijalnog tlaka u prostoru ambalae. Budui da je analiza realnih sustava za pakiranje vrlo kompleksna, uobiajeno je provoditi istraivanja migracije u uvjetima koji se lake kontroliraju. U dodir se stavja uzorak ambalanog materijala i tvar koja simulira namirnicu u unaprijed zadanim, kontroliranim uvjetima. Simulanti hrane su kapljevine visoke istoe, svojstvima sline odgovarajuim namirnicama. Ovisno o fizikalno-kemijskim karakteristikama namirnica se moe klasificirati kao vodena, alkoholna, kisela ili lipidna, pa u skladu s tim odgovarajui simulanti su destilirana voda, 15 % etanol, 3 % octena kiselina i neka ulja (rafinirano maslinovo ulje,

67

suncokretovo ulje ili smjesa sintetikih triglicerida) (tablica 7-1). Preporueni uvjeti ispitivanja, vrijeme i temperatura navedeni su u tablici 7-2. Tablica 7-1. Simulanti hrane A B C D Destilirana voda 3% otopina octene kiseline 15% otopina etanola Rafinirano maslinovo ulje, suncokretovo ulje ili smjesa sintetikih triglicerida za namirnice ija je pH vrijednost > 4,5 za namirnice cija je pH vrijednost < 4,5 za namirnice koje sadravaju alkohol za ulja i masti i za namirnice koje sadravaju vie od 5 % masti

Tablica 7-2. Odabir vremena, t, i temperature, T, u skladu s uvjetima u stvarnoj uporabi Uvjeti u stvarnoj upotrebi 1. Vrijeme dodira t > 24 h T 5oC 2. Vrijeme dodira 2 h < t 24 h o T5 C 5oC <T 40oC T> 40oC 3. Vrijeme dodira t<2h o o 40 C <T 70 C 70oC <T 100oC 100oC <T 121oC T > 121oC Odreuje se globalna i Uvjeti ispitivanja

10 dana pri 5oC

24 h pri 5oC 24 h pri 40oC u skladu s dravnim zakonom

2 h pri 70oC 1 h pri 100oC 30 min pri 121 oC u skladu s dravnim zakonom specifina migracija. Pod globalnom migracijom

podrazumijeva se ukupna koliina migranta iz ambalae u namirnicu i izraava se u miligramima po gramu uzorka ili u mg po povrini (dm2) ispitivanog uzorka ambalae. Propisana maksimalno dozvoljena ukupna koliina migrirajuih komponenti iz polimernih materijala u hranu iznosi 60 ppm (60 mg kg-1). Meutim, kad se promatra neka posebna tvar za koju se sumnja da bi mogla biti toksina za ljude govori se o specifinoj migraciji. Kod polimernih materijala prati se specifina migracija monomera (npr. stirena, vinil-klorida), omekavala (osobito razliitih ftalata iz omekanog PVC-a) i antioksidansa. Uobiajene tehnike koje se koriste za kvantificiranje procesa apsorpcije i/ili migracije u sustavima za pakiranje hrane su: gravimetrijska analiza, kromatografske tehnike, ekstrakcija sa superkritinim fluidima, ekstrakcija tekue-tekue, ekstrakcija

vrsto-tekue,

mikroekstrakcija u vrstoj fazi. Odabir analitike metode za odreivanje specifinih migranata 68

ovisi o samom migrantu koji se odreuje te granici detekcije analitikih metoda. Kromatografskom analizom mogue je odrediti maksimalnu koliinu tvari koja daje odziv na detektoru unutar odreenih radnih uvjeta, ali nije mogue tu tvar identificirati. Stoga je kromatograf uvijek vezan sa sustavom za identifikaciju poput infracrvenog ili masenog spektrometra. Metoda radio-markera C-14 i mjerenja izotopa vrlo je uinkovita i analitiki osjetljiva. Izmjerena radioaktivnost u kontaktnoj fazi izravno se moe dovesti u vezu s koncentracijom migranta pri emu je eliminirano ienje uzorka prije analize, to je neophodan postupak kod kromatografskih metoda.

7.2. Interakcije u sustavu metalna ambalaa - hrana

Interakcije metalne ambalae i hrane ovise o razliitim faktorima: vrsti i kvaliteti ambalae (eljezo, kositar, aluminij), kemijskom sastavu i pH namirnice, aditivima koji se dodaju namirnici i mijenjaju joj kemijski sastav (kuhinjska sol, eer, nitrati, nitriti, polifosfati), prisutnosti kisika u ambalai, uvjetima skladitenja itd. Posljedica kemijskih reakcija komponenti namirnice i metala je nastajanje metalnih spojeva koji mijenjaju organoleptika svojstva namirnice i utjeu na njenu zdravstvenu ispravnost. Ove su reakcije gotovo uvijek povezane s korozijskim procesima, osobito u sluaju eljezne ambalae. Namirnice se pakiraju u ambalau od bijelog lima, kod kojeg je eljezna osnova zatiena slojem kositra. Kositar je manje reaktivan od eljeza i tee stupa u kemijske reakcije s hranom. Zbog male debljine sloja kositra elina podloga nije u potpunosti zatiena ve u njoj postoje mikro pore. To su mjesta na kojima je namirnica u izravnom dodiru s kositrom i sa eljezom pa neke komponente namirnice mogu kemijski reagirati s metalima. Koji e se procesi odvijati ovisi o mnogim faktorima, u prvom redu o pH namirnice. Namirnice koje imaju pH manji od 4 - 4,5 sadre kiseline koje otapaju metale. Krajnji rezultat ovih procesa je pojava "tokaste" korozije, odnosno perforacija limenke i propadanje namirnice. Kod namirnica koje imaju pH vei od 5 i bogate su bjelanevinama moe doi do neeljene pojave obojenosti limenke koja se naziva mramoriranje. Tijekom postupka sterilizacije dolazi do djelomine razgradnje aminokiselina. Pritom se oslobaa sumpor, nastaju sulfidi kosira i eljeza koji su tamnoljubiaste boje te se pojavljuju u obliku mozaika na unutarnjoj strani ambalae od bijelog lima. Ova pojava ne utjee na zdravstvenu ispravnost namirnice. Da bi se sprijeili svi ovi neeljeni procesi unutranjost limenki od bijelog lima dodatno se zatiuje organskim prevlakama. Ove prevlake se nazivaju "zlatni" ili "gold" lakovi kada im se dodaju jo i pigmenti cinkova i titanova dioksida u svrhu postizanja

69

odreenih estetskih efekata. Budui da i ove prevlake mogu imati oteenja mogue je da namirnica doe u neposredan dodir s kositrom i eljezom (slika 7-4).

Slika 7-4. Interakcije hrane i ambalae od bijelog lima kroz pore u zatitnoj prevlaci Organske prevlake takoer se upotrebljavaju i pri izradi ambalae od aluminija. Aluminij je vrlo reaktivan metal pa se njegova povrina zatiuje pasivacijskim slojem koji ima istu ulogu kao i kositar kod bijelog lima. Mogue interakcije aluminija i namirnice sline su kao i kod ambalae od bijelog lima s tom razlikom to su spojevi aluminija bezbojni ili bijelo obojeni pa ne dolazi do pojave diskoloracije namirnice. Zakonskim propisima strogo su regulirane doputene koliine metala koje se mogu nalaziti u hrani kao rezultat interakcija ambalae i namirnice, osobito ako se radi o tekim metalima poput olova ili kroma. Metali poput eljeza ili kositra nisu toksini, ali njihova prisutnost u namirnici nije poeljna jer utjee na organoleptika svojstva namirnice a takoer i na njezinu kvalitetu i nutritivnu vrijednost.

7.3. Ambalaa proizvoda od itarica, pekarskih i konditorskih proizvoda

S obzirom na brojnost proizvoda od itarica ambalaa za pakiranje ovih vrsta proizvoda izrauje se od razliitih materijala i oblika. Proizvodi od zrna itarica dijele se u tri osnovne grupe: proizvodi koji sadravaju cijelo zrno, proizvodi od mljevenog zrna i toplinski obraeni proizvodi.

Proizvodi koji sadravaju cijelo zrno, a uklonjena im je samo ljuska, su oljutena

ria, prekrupljeno zrno itarica, kokice, zdrobljeno i djelomino obareno zrno zobi, zdrobljena penica i veina cerealija za pripravu toplog obroka. Ria se pakira u PE ili PP vreice i/ili kartonske kutije, a takoer i u ambalau od laminata, pri emu se najee koristi kombinacija papir/PE/Al folija/PE. Ova ambalaa treba zatititi proizvod od vlage i insekata. Prekrupljeno zrno itarica pakira se uglavnom u transportnu ambalau (jutene, papirne ili plastine vree) koja mora biti postojana na vlagu i tititi od insekata i glodavaca. U tu svrhu vree se posipaju kemijskim sredstvima ili se tretiraju gama zrakama. 70

Proizvodi poput kokica i sirovih sjemenki pakiraju se u kartonske kutije i limenke od bijelog lima koji im pruaju zatitu od vlage i djelovanja kisika. Cerealije za pripravu toplog obroka takoer se pakiraju u kartonske kutije, najee s papirnom oblogom, da bi se sprijeio gubitak mase prosijavanjem. U ambalai ovih proizvoda danas se upotrebljava PVDC folija koja ima izuzetna barijerna svojstva, ne proputa plinove ni vodenu paru, a omoguava toplo zavarivanje vreica. Cerealije moraju biti zatiene od djelovanja vlage, insekata i praine.

Proizvodi od mljevenog zrna poput peninog brana, posebno obraenog

kukuruznog brana, prekrupljenog zrna ita, riina i raena brana, uguivaa za juhe i umake i sl. pakiraju se u papirne vreice u kojima su zatieni od zagaenja i vlage.

Toplinski obraeni proizvodi su proizvodi od brana: kruh s kvascem, peeni/preni

proizvodi od tijesta bez kvasca, biskviti, kolai, keksi, masna tijesta, tjestenina. Ambalaa proizvoda od itarica za brzu pripremu hladnog obroka su kartonske kutije koje omoguavaju "disanje" proizvoda ili laminati tipa vosak/PE/VAc na sjajnom papiru i papir/PVDC.

Tjestenine su namirnice koje u sebi sadre manje od 13 % vlage. Ambalani materijal za ovu vrstu proizvoda mora omoguiti disanje proizvoda bez apsorbiranja dodatne vlage i sprijeiti kondenzaciju vlage na njegovoj povrini. To se postie pakiranjem u kartonske kutije s "prozorom", PE i PP vreice. Za pakiranje kruha upotrebljavaju se razliiti ambalani materijali. Ambalaa od papira moe se dobro zatvoriti i dobro zadrava vlagu, ali nije transparentna i poveana joj je propusnost pri guvanju. Celofan je nepropustan za vodenu paru, mehaniki postojan, sprjeava raskvaivanje kore i omoguava pakiranje u higijenskim uvjetima, dok je PE savitljiv, rastezljiv, pogodan za grafiku obradu. Zbog niske cijene i dobrih svojstava PE je danas najvie upotrebljavani materijal za pakiranje pekarskih proizvoda. Ambalaa od PP-a je

vra i moe se bolje grafiki obraditi od PE ambalae, omoguava toplinsku sterilizaciju

kruha (talite PP-a je pri 160oC). PP je nepropustan za vodenu paru, ali ne i za mirise i plinove. PVDC i E/VAl (etilen/vinil alkohol) imaju izvanrednu nepropustnost za plinove i paru i lako se laminiraju s drugim polimerima. Pakiranjem pekarskih proizvoda u ambalau nepropusnu za vodenu paru sprjeava se isuivanje kore kruha ali je nedostatak te ambalae to potpomae rast plijesni i zadravanje vlage na povrini proizvoda. Toplinskom sterilizacijom hrane sprijeava se mikrobna i enzimska aktivnost ime se znatno produava trajnost hrane. Budui da niti jedan ambalani materijal ne ispunjava sva eljena svojstva

esto se koriste laminirani materijali u kojima se kombiniranjem pozitivnih svojstava

razliitih folija nastoji postii optimalno rjeenje.

71

Pekarski proizvodi su sterilni nakon peenja, a do kontaminacija moe doi tijekom hlaenja ili pakiranja. Za pakiranje toplog (70oC) ili vrueg (90oC) kruha u sterilnu ambalau (za crni kruh i kruh od cjelovitog zrna) potrebna je toplinski postojana folija. To moe biti biaksijalno razvuena tvrda PVC folija (debljine 15 m), PE folija (debljine 30 35 m) ili perforirana PP folija (debljine 15 m). Ambalaa smrznutih pekarskih proizvoda mora ispunjavati i dodatne zahtjeve: da bude postojana na niskim temperaturama i otporna na utjecaj masti. U tu svrhu najee se koriste votani papir i karton, celofan, PE i laminati. Ambalaa za kekse mora biti postojana na vlagu i masnoe i na utjecaj svjetlosti, pa se izrauje od lakiranog celofana i laminata tipa lakirani orjantirani PP/Al folija/PS.

okolada se zbog visokog udjela masti zamata najprije u aluminijsku foliju od a preko
toga se stavlja papirni omot s grafikom obradom. Punjeni okoladni deserti stavljaju se pojedinano u aice izraene od sjajnog papira ili PVC filma, nakon toga stavljaju se kartonsku kutiju koja se zatiuje omotom od transparentnog filma. Ukoliko doe do promjene temperature ili znaajnog gubitka vlage povrina okolade poprima bijeli boju. Ta se pojava naziva "cvjetanje" okolade. Tvrdi ili ele bomboni su proizvodi s visokim udjelom eera i moraju biti zatieni od poveanog gubitka ili vezivanja vlage. Pakiraju se u plastine vreice, vreice od laminata Al folija/papir ili pojedinano omataju u celofan, PP ili votani papir. Kava i slini proizvodi koji lako gube aromu pakiraju se u hermetiki zatvorene limenke pod vakuumom, staklenke s dodatnom zatitom od votanog papira ispod epa ili vreice od laminata poliestera/Al folije/PE. Trajnost pekarskih proizvoda moe se znatno produiti pakiranjem u modificiranoj atmosferi, to se postie kombiniranjem dviju metoda: metodom vakuum pakiranja i pakiranja u atmosferi plina. Vakuum pakiranjem se ukloni zrak iz ambalane jedinice i zamjeni sa smjesom plinova koji moraju biti jeftini, fungicidni, nezapaljivi, netoksini i bez utjecaja na senzorska svojstva proizvoda. Najee se upotrebljava smjesa duika i ugljikova dioksida. Ovim nainom pakiranja onemoguava se rast mikroorganizama budui da je uklonjen kisik a znatno se smanjuje i uporaba konzervansa. Materijali za ovu vrstu ambalae moraju imati visoka barijerna svojstva, biti nepropusni za plin i vodenu paru, da bi se odrala modificirana atmosfera unutar ambalane jedinice kroz dulje vrijeme. Ambalaa takoer mora biti otporna na mehanika naprezanja, buenje, kidanje i sl. Uspjenost ove metode pakiranja ovisi o poetnoj kontaminaciji proizvoda i koliini zaostalog kisika koja bi trebala biti manja od 2 %.

72

Dodatna zatita namirnice od kontaminacije moe se postii metodom tzv. "generacije kesica" (engl. sachet generation). Unutar jedininog pakiranja nalazi se kesica s apsorberom kisika (eljezov prah ili spoj eljezovog (II) iona). Kesice su od materijala koji izrazito proputa kisik i vodenu paru te kisik reagira s apsorbensom i nastaje netoksini eljezov(II) oksid. Ambalaa koja sadrava takve kesice mora biti od materijala visokih barijernih svojstava, nepropusna za kisik (npr. PVDC). Koncentracija kisika unutar 1-2 dana smanji se na 100 ppm i ostaje takva tijekom cijelog razdoblja predvienog za odrivost proizvoda. Postoji i drugi tip "generacije kesica" kod kojeg se tijekom skladitenja oslobaaju plinovi ili pare etanola unutar pakiranja. Etanol je adsorbiran na prahu SiO2 , a kesica je od papira i etilen/vinil acetat kopolimera. Ambalaa jedininog pakiranja moe biti od lakiranog PVDC-a, poliesterske folije lakirane PE-om ili s obje strane lakirane PVDC lakom. Suvremena metoda pakiranja koja se naziva aktivno pakiranje (engl. Active
Packaging) omoguava produenje trajnosti proizvoda koja se moe usporediti sa svjeim

proizvodima. Ovom metodom neeljene promjene hrane sprjeavaju se uporabom kemijskih agenasa (antioksidansi i UV stabilizatori) koji su ugraeni u ambalani materijal. Jedan od primjera je produenje trajnosti kruha pomou prevlake karboksi metil celuloze (CMC), koja sadrava sorbinsku kiselinu, na papiru postojanom na masnoe.

7.4. Ambalaa za pakiranje voa i povra

Odabir ambalanog materijala za pakiranje voa i povra vrlo je kompleksan budui da treba uzeti u obzir vrstu proizvoda i njegovu odrivost i okolne uvjete. Naime, voe i povre i nakon berbe nastavlja proces respiracije, odnosno troi kisik, a otputa CO2, vodu i energiju. Proces respiracije moe se usporiti uvanjem proizvoda pri niim temperaturama. Meutim, neke vrste voa i povra osjetljive su na niske temperature, npr. rajica i krastavac na temperature nie od 7 oC, odnosno banana na nie od 14 oC. Svjee voe i povre sadri 80 90 % vode, stoga bi relativna vlanost unutar pakiranja trebala bi biti 96 98 % pri konstantnoj temperaturi. Treba izbjegavati temperaturne promjene tijekom skladitenja ovih proizvoda budui da one uzrokuju zamagljivanje i kondenzaciju vode na povrini ambalanog filma. Potrebno je omoguiti kontrolirano isparavanje vode s povrine to se postie odabirom ambalanog materijala s relativno velikom propusnou na vodenu paru ili perforiranog materijala odgovarajue poroznosti. Brzina respiracije kontrolira se koliinom kisika u ambalanoj jedinici. Smanjenjem koliine kisika usporava se proizvodnja energije i proces dozrijevanja proizvoda. Meutim,

73

koncentracija kisika ne smije biti manja od 3 % jer tada dolazi do anaerobne fermentacije i pretvaranja eera u alkohole, aldehide i kiseline. Da bi se zadovoljili svi navedeni uvjeti upotrebljavaju se polimerni filmovi s perforacijom promjera 0,38 cm, od omekanog PVC-a, PE-a, celuloznog acetata, PP-a i PS-a. Odabir odgovarajueg ambalanog materijala ovisi takoer o osjetljivosti i specifinim svojstvima pojedine vrste voa i povra koje se moe podijeliti u pet osnovnih skupina: 1. meko voe je izrazito osjetljivo i podlono anaerobnom kvarenje pa ga je najbolje pakirati u poluvrstu ambalaa s poklopcem od celofana, celuloznog acetata ili PS-a 2. vrsto voe ima malu brzinu respiracije, stavlja ga se na kartonski podloak preko kojeg dolazi polimerni film 3. proizvodi sa stabljikom su izrazito skloni kvarenju jer brzo gube vlagu; pakiraju se u celofan postojan na vlagu ili perforirani PE film koji tijesno prianja uz proizvod 4. korjenasto povre nije lako pokvarljivo i moe ga se skladititi due vrijeme pod uvjetom da ne gubi vlagu; krumpir je potrebno zatiti od svjetla primjenom obojenog filma 5. zeleno povre ima veliku brzinu respiracije i osjetljivo je na anaerobno kvarenje; brzo gubi vlagu pa se pakira u ambalau nepropusnu na vodenu paru. Smrznuto voe i povre potrebno je zatiti od gubitka vlage i hlapljivih aromatinih spojeva, od utjecaja kisika i svjetlosti. To se moe postii primjenom skupljajuih PE filmova (smanjuje se zrani prostor unutar ambalane jedinice) i Al folije od koje se izrauju zdjelice razliitih oblika i dimenzija i koja je postojana pri vrlo niskim temperaturama. Sueno voe i povre takoer treba ambalau koja sprjeava gubitak vlage i arome iz proizvoda, za to se upotrebljavaju sloeni ambalani materijali dobrih barijernih svojstava poput PE/Al folija/papir, celofan/PE/Al folija/PE i papir/PE/Al folija/PE. Voe u sirupu i povre u rasolu pakira se u metalnu ambalau od bijelog lima ili u staklenke. Produavanje trajnosti svjeeg voa i povra omoguava se pakiranjem u kontroliranoj (CA) i modificiranoj (MA) atmosferi. Zajednika karakteristika ovih metoda je smanjena koncentracija kisika i poveana koncentracija CO2, a razlikuju se u preciznosti kontroliranja parcijalnog tlaka plina. Kontrolirana atmosfera se koristi za dugotrajnije skladitenje proizvoda, a modificirana se primjenjuje tijekom transporta, u prodajnom lancu ili za kratkotrajno skladitenje hrane. Aktivna modifikacija atmosfere moe se postii vakuumiranjem pakiranja i zamjenom atmosfere unutar pakovanja eljenom kombinacijom plinova ili dodatkom tvari koje veu

74

kisik, reguliraju sadraj ugljikova dioksida, etilena i vlage ili oslobaaju pare etanola. Etilen je prirodni biljni hormon koji ima vanu ulogu u procesu "starenja" voa i povra pri vrlo malim koncentracijama. Etanol usporava rat mikroorganizama ukoliko se raspri po povrini proizvoda prije pakiranja.

7.5. Ambalaa za pakiranje mesa i ribe

Svjee meso je biloki aktivno i pri normalnim uvjetima idealna je podloga za razvoj mikroorganizama i podlono je ubrzanom kvarenju. Boja mesa je glavni pokazatelj svjeine koju kupac primjeuje a potjee od triju oblika pigmenta. Prvi je purpurno-crveni mioglobin, zatim svijetlo-crveni oksidirani mioglobin i smee oksidirani metmioglobin. Reducirani purpurni mioglobin u prisustvu kisika prelazi u svijetlo crveni oksimioglobin. Pri smanjenoj koncentraciji kisika, oksidacijom reduciranog hem-eljeza (Fe2+) u feri oblik (Fe3+) nastaje metmioglobin odgovoran za smeu boju mesa. Ambalaa mora zatititi meso od vanjskih utjecaja (praine i rukovanja), gubitka vlage i odrati boju svjeeg mesa. Kontaminacija bakterijama sprijeava se uvanjem mesa pri niskih temperaturama (ispod 10oC). Ambalani materijali dobrih barijernih svojstava sprijeavaju apsorpciju mirisa iz okoline. Kontrola propusnosti kisika mora biti kompromis izmeu postizanja idealne boje mesa i sprjeavanja reakcije oksidacijske razgradnje. S jedne strane kisik je potreban za odravanje crvene boje mesa, a s druge dovodi do ueglosti masti. Da bi se zadovoljile prodajne funkcije ambalae, odnosno zahtjev potroaa za potpunim pregledom upakiranog svjeeg mesa moraju se koristiti transparentni materijali. Ti materijali trebaju omoguavati propusnost kisika od 5000 mL/m2 dan-1bar-1, pri 23,8oC i relativne vlage od 100 % unutar ambalae i 52 % izvan ambalae. Ovim zahtjevima udovoljavaju celofan s jedne strane presvuen nitroceluloznim lakom (propusan za kisik, ali ne i za vodenu paru), PVDC i PE-LD s mikroporama i PE modificiran vinil-acetatom. Uobiajena ambalaa u maloprodaji sastoji se od zdjelice izraene od pjenastog PS-a s transparentnim omotnim filmom. Riba takoer spada u grupu proizvoda koji su podloni brzom kvarenju i koji se moraju odmah staviti u hladnjak ili zamrznuti. Svjea riba esto se pakira u plitki podloak od pjenastog ili prozirnog PS-a s transparentnim pokrovom. Vakuum pakiranjem svjeeg mesa i ribe u ambalani materijal visokih barijernih svojstava poput PVDC-a produava se trajnost proizvoda i do tri tjedna pri temperaturi hladnjaka (4-8oC) uz minimalan gubitak vlage.

75

Smrznuta riba i meso moraju se zatiti od gubitka vlage, promjene temperature, utjecaja kisika i svjetla. Za pakiranje ovih proizvoda upotrebljavaju se PE, PP, karton presvuen voskom i laminati za vakuum pakiranje. Procesirana riba poput lososa, tune i sardine pakira se u metalnu ambalau od bijelog lima. Na unutranju povrinu ambalae nanosi se zatitna prevlaka koja sadrava ZnO da bi se sprijeila pojava koja se naziva "mramoriranost" limenke. Cinkov oksid reagira sa sumporovim spojevima iz hrane stvarajui bijeli cinkov sulfid ime se izbjegne nastajanje tamnih mrlja na unutarnjoj povrini limenke. Kod pakiranja mesa i ribe u modificiranoj atmosferi potrebno je vrlo tono definirati optimali sastav smjese plinova budui da poveana koncentracija CO2 i smanjena koncentracija O2 uzrokuje nastajanje smeeg pigmenta metmioglobina na povrini svjeeg mesa. Visoki udio CO2 nepovoljan je i za pakiranje ribe zbog velike topljivosti plina u ribljem tkivu. Stoga sastav smjese plinova ovisi o vrsti namirnice koja se pakira, npr. za crveno meso to je smjesa koja sadri 70 % kisika i 30 % ugljikova dioksida, za bijelu ribu 30 % O2, 40 % CO2 i 30 % N2, dok je za masnu ribu najbolji sastav 60 % CO2 i 40 % N2.

7.6. Ambalaa za pakiranje mlijeka i mlijenih proizvoda

Mlijeko je vrlo kompleksan sustav koji se sastoji od vodene otopine razliitim mlijenih masti, bjelanevina, soli, laktoze i izrazito je podloan razvoju mikroorganizama. Pakiranje je potrebno provesti u izrazito higijenskim uvjetima uz zatitu od kontaminacije, bakterija, utjecaja svjetla, kisika i temperaturnih promjena. Ambalau za mlijeko predstavljaju razliite izvedbe kartona prevuenog voskom ili PE-om poznate pod nazivima "Tetra-pak", "Tetra-brick". Unutranja povrina ove ambalae je Al folija koja osigurava dobra barijerna svojstva na svjetlo i plinove. Upotrebljavaju se takoer i plastine boce od PP-a i PET-a. Mlijeni proizvodi poput vrhnja, maslaca, sira, margarina, jogurta i sladoleda pakiraju se u ambalau razliitih oblika izraenu od laminata na osnovi kartona ili u toplo preoblikovanu ambalau od PE-LD-e, PS-e, PP-e s lakoskidajuim poklopcima. Za sladoled materijali moraju biti postojani na niskim temperaturama. Jogurt se najee pakira u aice od PS-a s poklopcem od Al folije. Kod ove vrste ambalae treba voditi strogu kontrolu migracije komponenata iz ambalae u hranu, odnosno stirena (monomera) u fermentirane mlijene proizvode. Ambalaa za sir mora zatiti sir od vlage i kisika, emu udovoljava PVDC, sam ili u kombinaciji s PE-om. Za procesirane sireve to su laminati PE/celofan ili voskom prevuen

76

celofan. Mazivi sirevi pakiraju se u laminate s Al folijom, voskom prevuene kartonske kutije ili PS posue, dok se narezani sirevi pakiraju u atmosferi CO2 u laminate visokih barijernih svojstava.

7.7. Ambalaa za alkoholna i bezalkoholna pia

Alkoholna pia su proizvodi fermentacije itarica (pivo) i voa (vino). Za pakiranje piva pored staklene ambalae upotrebljava se jo i metalna ambalaa od bijelog lima i aluminija te plastina od PET-a. Tijekom transporta pivu se dodaje askorbinska kiselina koja onemoguava neeljeno djelovanje kisika. Kisik uzrokuje oksidaciju bjelanevina i tanina a takoer sudjeluje u korozijskim procesima metalne ambalae. Kvalitetna vina tradicionalno se pakiraju u staklene boce s plutenim epom. U novije vrijeme uvode se novi, polimerni materijali i laminati za pakiranje stolnih vina, piva i bezalkoholnih pia. Pluteni epovi pokuavaju se zamijeniti novim materijalima i najboljim se pokazao kopolimer etilen/vinil-acetat, (E/VAc). Prednost ovih epova pred plutenima je u tome to ih nije potrebno drati vlanima pa se boce mogu uvati u uspravnom poloaju. Voni sokovi se dobivaju preanjem zdravog i zrelog voa nakon ega slijedi odvajanje vrstih dijelova i bistrenje soka. Od tako dobivenog soka razrijeivanjem se

proizvode voni napitci ili koncentriranjem gusti sokovi. Budui da njihova nutritivna vrijednost ovisi o sadraju vitamina potrebno je odabirom ambalanog materijala i uvjeta skladitenja sauvati prisutne vitamine. Prirodni sokovi i voni napitci

uvaju se pri temperaturi hladnjaka u staklenoj

ambalai, PET ambalai ili ambalai izraenoj od laminata. Pasterizirani sokovi pune se u vruem stanju u lakiranu metalnu ambalau, staklenke ili savitljivu ambalau od PVDC-a ili laminata Al folija/ PE. Koncentrirani voni sokovi pune se u limenke, plastine i staklene boce. Gazirana bezalkoholna pia sadre u sebi otopljeni CO2 koji doprinosi okusu i pjenuavosti i inhibira rast mikrooganizama. Osnovni sastojak bezalkoholnih pia je eer, od 50 do 60 %, koji se esto zamijenjuje umjetnim sladilima. Prirodne vone arome uglavnom su zamijenjene sintetskim aromama i bojilima. Ambalaa za sokove izrauje se od stakla, plastike (najee PET-a) i metala (aluminija ili bijelog lima) u obliku boca ili limenki. Kod odabira metalnih ambalanih materijala treba voditi rauna o prisutnim kiselinama, bojilima, otopljenom kisiku i drugim tvarima koje su potencijalno korozivni agensi.

77

8. ODBAENA AMBALAA I OKOLI

Paralelno s razvojem ambalane industrije i sve veom zastupljenou ambalae u svakodnevnom ivotu, javlja se problem kako zbrinuti ambalau nakon uporabe proizvoda. Gospodarenje ambalaom i ambalanim otpadom u Republici Hrvatskoj regulirano je Pravilnikom o ambalai i ambalanom otpadu (Ministarstvo zatite okolia, prostornog
ureenja i graditeljstva RH, NN 97 8.8.2005) koji je donesen u skladu s propisima Europske

Unije. Ovim Pravilnikom ureuje se nain postupanja s ambalaom i ambalanim otpadom, a osobito: - obveze proizvoaa, uvoznika, ambalaera i prodavatelja u proizvodnji, na tritu i uporabi ambalae i ambalanog otpada, - obavjetavaju se proizvoai i potroai o bitnim svojstvima proizvoda i ambalae - propisuje se nain naplate naknade za ambalau i ambalani otpad - prikupljanje i gospodarenje ambalaom i ambalanim otpadom - povrat uporabljenih proizvoda odnosno ambalae za ponovnu uporabu - isplata naknade na oporabljivi otpad nakon iskoritenja proizvoda - namjena i koritenje sredstava naknada koje se plaaju na ambalau i ambalani otpad.

Odbaena ambalaa pojavljuje se kao otpad u industriji, otpad u trgovini i kao sastavni dio kunog otpada. Ambalaa koja predstavlja otpad u industriji uglavnom je sastavljena od transportne i prodajne povratne odbaene ambalae, homogenog je sastava te njena oporaba ili unitavanje ne predstavlja problem. Otpadna ambalaa u trgovini takoer je uglavnom homogenog sastava a sastoji se od nepovratne transportne ambalae. Najvei problem predstavlja odbaena ambalaa iz kuanstva budui da je vrlo heterogenog sastava. Radi se o nepovratnoj prodajnoj i transportnoj ambalai izraenoj od razliitih ambalanih materijala koja je uz to izmijeana s drugim vrstim otpacima. U industrijski razvijenim zemljama odbaena ambalaa sudjeluje u kunom otpadu s preko 60 %. Na slici 8-1 prikazan je udio pojedine vrste ambalae u Hrvatskoj prema masi, a na slici 8-2 sastav kunog otpada.

78

PLASTINA AMBALAA 12%

AMBALAA OD DRVA 4%

PLASTIKA 8% STAKLO 8% PAPIR I DRVO 27%

AMBALAA OD PAPIRA I KARTONA 34%

STAKLENA AMBALAA 47% METALNA AMBALAA 3%

OSTALO 11%

BIOLOKI OTPAD 40%

Slika 8-1. Udio pojedine vrste ambalae u Hrvatskoj prema masi

Slika 8-2 . Sastav kunog otpada

U ukupnom kunom otpadu nalazi se oko 8 % plastine ambalae koja se uglavnom sastoji od est najzastupljenijih plastomera. To su PE (PE-HD, PE-LD, PE-LLD) (razne vrste spremnika, folije, stezljivi i rastezljivi filmovi), PET (boce za vodu, gazirane napitke, mlijeko, ulje, pivo), PVC za razliite spremnike te PP i PS ambalaa za margarin, maslac i mlijene preraevine (Slika 8-3).
PET 6% PS+PS-E 12%

OSTALI 13% PP 17%

PVC 13%

PE-LD/PE-LLD 25%

PE-HD 14%

Slika 8-3. Vrste i udjeli polimernih materijala u kunom otpadu

Plastinoj ambalai poklanja se posebna panja, budui da se zbog svoje nerazgradljivosti u javnosti doivljava kao ekoloki neprihvatljiva ambalaa, dok se s druge strane papirna ambalaa smatra ekoloki prihvatljivom. Plastina ambalaa zagauje okoli samo vizualno, dok do kemijskog zagaenja moe doi samo prilikom gorenja plastike na deponijima otpada. Pogreno je procjenjivati ekoloku prihvatljivost pojedine vrste ambalae samo na osnovu kriterija razgradljivosti, odnosno od trenutka kada nam ambalaa vie nije potrebna i predstavlja otpad. Potrebno je cjelovito sagledati utjecaj ambalae na okoli tijekom njenog cijelog ivotnog ciklusa od proizvodnje, tijekom primjene i nakon uporabe. Utvreno je da je dominantan faktor pri procjeni ekolokog statusa ambalae koliina energije potrebna za proizvodnju. Za proizvodnju plastine ambalae nafta je sirovina i energija, a za 79

staklenu samo energija. Za usporedbu: za proizvodnju 1 000 plastinih boca zapremnine 1L potrebno je potroiti 100 kg nafte (i sirovina i energija) , dok je za 1 000 staklenih boca poteno 230 kg nafte (samo energija). Za 1 000 plastinih vreica treba potroiti 32 kg nafte (sirovina i energija), a za isti broj papirnatih vreica 47 kg nafte (samo energija). Na slikam 84 i 8-5 prikazana je usporedba potrebne energije za proizvodnju, odnosno ekobilanca nekih vrsta ambalae od razliitih materijala.
14 12 10 8 6 4 2 0 Aluminij Staklo Bijeli lim Plastika Materijali

Slika 8-4. Energija potrebna za proizvodnju ambalae za 1 000 L napitaka

Energija / mil. MJ

100 80 60 40 20 0 Potronja energije Oneienje zraka Oneienje vode

PP PS PVC Papir Staklo

Slika 8-5. Usporedba ekobilanca ambalae od razliitih materijala

8. 1. Oporaba ambalanih materijala

Iskoritena i odbaena ambalaa vrlo je vrijedna sekundarna sirovina koja se moe oporabiti materijalno (reciklirati), kemijski ili energijski. Prvi korak u procesu oporabe materijala je razvrstavanje razliitih vrsta ambalanih materijala. Na slici 8-6 prikazana je shema jednog poluautomatiziranog postupka odvajanja otpada.

80

PE-HD zeleni PET runo odvajanje neobojani PET odvajanje plastike zeleno staklo odvajanje stakla smee staklo bijelo staklo

odvajanje Al

magnetno odvajanje eline konzerve

OTPAD

aluminijske konzerve

Slika 8-6. Shema poluautomatiziranog postupka odvajanja otpada

Papirna ambalaa sirovina je za proizvodnju papira loije kvalitete (renc-papir, sivi karton), dok je tekstilna ambalaa cijenjena sirovina za proizvodnju najkvalitetnijih vrsta papira. S odbaenih limenki od bijelog lima odvaja se skupi i traeni kositar, a zaostali eljezni lim koristi se u proizvodnji elika. Aluminijske limenke koriste se za regeneraciju aluminija. Staklena ambalaa predstavlja vrlo vrijednu sirovinu budui da se staklo moe nebrojeno puta reciklirati a da pritom ne dolazi do smanjenja kvalitete materijala. Drvena ambalaa moe se energijski oporabiti, odnosno iskoristiti kao jeftino vrsto gorivo. Polimeri se mogu oporabiti materijalno, kemijski i energijski. Kod recikliranja plastike problem je heterogenost sekundarnog otpada, tj. izmijeanost plastike s drugim vrstama otpada ali i izmijeanost razliitih vrsta plastike, te nadalje to se ona esto proizvodi iz vie od jedne vrste polimera ili kao kompozit. Plastiku treba prvo odvojiti od ostalog otpada pa zatim razdvojiti po vrstama polimera to znatno poskupljuje proces. Sva plastika se ne moe reciklirati. Pet je tipova polimera koji se danas najee recikliraju. To su PE, PP, PET, PS i PVC. Da bi se ambalani otpad lake sortirao artikli iroke potronje se etiketiraju kodom za recikliranje koji se sastoji od tri strelice u zatvorenom toku (slika 8-7). Ispod znaka se nalazi slovna oznaka, a unutar znaka jo i/ili odgovarajui broj koji je pridodan tom materijalu (vidi Prilog) propisani Pravilnikom o ambalai i ambalanom otpadu. Kemijska oporaba plastine ambalae predstavlja niz kemijskih postupaka (hidriranje, hidroliza, alkoholiza, piroliza) pomou kojih se mogu dobiti vrlo vrijedne petrokemikalije, spojevi male molekulske mase ili ak neki monomeri.

81

Ukoliko niti jedan postupak oporabe nije ekonomski isplatljiv odbaena ambalaa moe posluiti kao gorivo za dobivanje energije. Za usporedbu, kalorijska vrijednost polietilena je priblino jednaka kalorijskoj vrijednosti ugljena, ali uz manju emisiju CO2. Spaljivanjem ambalae unitava se sirovina i energija utroena za njenu proizvodnju ali se na taj nain smanjuje masa za odlaganje na deponije. Odlaganje odbaene ambalae na deponije najneprihvatljiviji je postupak zbrinjavanja.

Slika 8-7. Oznaka da je materijal mogue reciklirati

82

LITERATURA
1. I. Vukovi, K. Gali i M. Vere: Ambalaa, Tectus, Zagreb, 2007. 2. N. Strievi: Suvremena ambalaa I, kolska knjiga, Zagreb, 1982. 3. N. Strievi: Suvremena ambalaa II, kolska knjiga, Zagreb, 1983. 4. Pravilnik o ambalai i ambalanom otpadu (NN/2005) 5. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti materijala i predmeta koji dolaze u neposredni dodir s hranom (NN/2008) 6. Z. Janovi: Polimerizacije i polimeri, Hrvatsko drutvo kemijskih inenjera i tehnologa , Zagreb, 1997. 7. M. ercer, D. Opsenica i G.Bari: Oporaba plastike i gume, mtg topograf, Zagreb, 2000. 8. I. ati i F. Johannaber: Injekcijsko preanje polimera i ostalih materijala, Drutvo za plastiku i gumu, Zagreb, 2004. 9. www. bpf.com 10. C. J. Weber (Ed.), Biobased Packaging Materials for the Food Industry, Food Biopack project EU Directorate 12, 2000. 11. R. Smith (ED.), Biodegradable polymers for industrial applications, Woodhead Publishing Ltd., Cambridge, 2005. 12. P. Ackermann, M. Jagerstad and T. Ohlsson (Eds.), Food and Packaging Materials Chemical Interactions, The Royal Society of Chemistry, Cambridge, 1995.

13. www. tehnologijahrane.com, 26.5.2010. 14. K. Gali, Ambalaa 1 (2000) 20 15. K. Gali, Ambalaa 2 (2000) 14 16. K. Gali, Ambalaa 3 (2000) 13 17. K. Gali, Ambalaa 1 (2001) 19 18. R. Contato, De Qualitate 10 (2000) 102 19. S. J. Eilert, Meat Science 71 (2005) 122

83

POPIS SLIKA
Slika 3-1. Spektar elektromagnetskog zraenja Slika 3-2. Drvena euro paleta (najee dimenzije 1200 x 800mm) Slika 5-1. Transportna drvena ambalaa i kalemi Slika 5-2. Laka drvena ambalaa Slika 5-3. elina ambalaa (izvor. http://www.izvar.com/drum/tight-head-steel-drum.aspx http://www.inacg.me/proizvod/6/primjena-plina-u-boci) Slika 5-4. Ambalaa od bijelog lima (izvor. http://ww66.com/Cans.asp, http://www.corusgroup.com/en/responsibility/cspr/news/image_gallery/) Slika 5-5. Aluminijska ambalaa (izvor. http://www.igora.ch/en/index/medien/medienmedien/med-pressekit.htm) Slika 5-6. Strukturna formula polietilena Slika 5-7. PE tube (a) i vreice od PE folije (b) Slika 5-8. Strukturna formula polipropilena Slika 5-9. Vreica od PP folije Slika 5-10. Jutena vrea i vrea od polipropilena Slika 5-11. Strukturna formula poli(vinil-klorida) Slika 5-12. Ambalaa stabilnog oblika od krutog PVC-a i vreica za krv od omekane PVC folije Slika 5-13. Strukturna formula poli(viniliden-klorida) Slika 5-14. Strukturna formula polistirena Slika 5-15. Ambalaa od standardnog PS-a (a), aica za jogurt od PS-HI (b) i ambalaa od pjenastog PS-a. (izvor:http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Envase_de_yogur.jpg, http://www.instructables.com) Slika 5-16. Strukturna formula PET-a Slika 5-17. PET ambalaa za ulje, vodu i gazirana pia Slika 5-18. PLA boca se vizualno ne razlikuje od PET boce (izvor: http://www.packagingsouthasia.com/news/WEI_LI_has_580.html) Slika 5-19. Razgradnja PLA boce u kontroliranim uvjetima Slika 5-20. Ekstruder (izvor: Katalog izlobe Od kugle do svemira, Tehniki muzej, Zagreb, 2010.) Slika 5-21. Linija za ekstrudiranje traka od PP-a Slika 5-22. Ekstruzija s puhanjem: ekstrudiranje polietilenskog crijevnog filma Slika 5-23. Kalandar (izvor: Katalog izlobe Od kugle do svemira, Tehniki muzej, Zagreb, 2010. Slika 5-24. Shema etverovaljanog kalandra (izvor: Katalog izlobe Od kugle do svemira, Tehniki muzej, Zagreb, 2010.) Slika 5-25. Lijevanje kapljevitih monomera ili niskomolekulnih predpolimera (izvor: I. ati, Uvod u proizvodnju polimernih tvorevina, Drutvo plastiara i gumaraca, Zagreb, 1990.) Slika 5-26. Ubrizgavanje rastaljenog polimera i vaenje otpreska iz kalupa (izvor: http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes)

84

Slika 5-27. Ubrizgavalica i kalup za injekcijsko preanje plastomernog otpreska (izvor: http://alexpb.com/notes/category/manufacturing) Slika 5-28. Linija za toplo oblikovanje (izvor: http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes) Slika 5-29. Toplo oblikovana ambalaa Slika 5-30. Toplo oblikovanje uz djelovanje vakuuma (izvor: http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes) Slika 5-31. Ekstruzijsko puhanje (izvor: http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes) Slika 5-32. Ambalaa proizvedena ekstruzijskim puhanjem Slika 5-33. Injekcijsko puhanje (izvor: http://www.bpf.co.uk/Plastipedia/Processes) Slika 5-34. Ambalaa proizvedena injekcijskim puhanjem Slika 5-35. Primjer troslojnog i etveroslojnog laminata Slika 5-36. Shema postupka suhog kairanja Slika 5-37 . Obostrano ekstruzijsko oslojavanje (izvor: http://www.plasticstech.info) Slika 5-38 . Koekstrudiranje troslojnog laminata (presjek mlaznica ekstruder) (izvor: http://www.tian-da.com/product_images_en/line_a12d.jpg) Slika 5-39. Shema proizvodnje staklene ambalae puhanjem (izvor: I. Vujkovi, K. Gali i M. Vere: Ambalaa za pakiranje namirnica, Tectus, Zagreb, 2007. str.134) Slika 5-40. Oblikovanje staklenke (izvor:http://www.vetropack.hr/htm/glasherstellung_6.htm) Slika 6-1. Primjer kombinacije zatvorenog i otvorenog omota (izvor: http://www.zvecevo.hr) Slika 6-2. Ureaj za pakiranje termoskupljajuim filmom Slika 6-3. Termoskupljajui omot kao (a) prodajna i (b) transportna ambalaa (izvor: http://www.greenonetec.com) Slika 6-4. Sloive kutije od valovite ljepenke (skupna i transportna ambalaa) (a) i nesloive kutije od ljepenke (prodajna ambalaa) (izvor: http://www.boyomovers.com; http://www.friesens.com) Slika 6-5. Drveni sanduci (a) i sanduk od polimernog materijala (b) (izvor: http://www.pensito.hr) Slika 6-6. Metalne (a) i drvene bave (b) (izvor: http://blog.wmd.hr/images/uploads/metalnebacve.jpg, http://www.bacvarija-pozvek.hr) Slika 6-7. PE boca (a), PET boce (b) i metalna boca za aerosole (c) Slika 6-8. Otvorene avne (a) i beavne (b) limenke i poluzatvorene limenke (c) (izvor: http://www.surplusandadventure.com; http://www.jubkastaco.sk) Slika 6-9. Zatvorena limenka (a) i limenka od bijelog lima za pasterizirane i sterilizirane namirnice s elastinim poklopcem (b) (izvor: http://www.coca-cola.com) Slika 6-10. Staklenka sa irokim grlom za toplinski konzervirane namirnice Slika 6-11. PE (a), PVC (b) i PS (c) plastenka Slika 6-12. Staklene (a) i plastine ae: duboko vuene (b) i brizgane (c) (izvor: http://www.balconn.com, www.dukat.hr) Slika 6-13. Aluminijske (a) i stojee plastine tube (b) (izvor:http://www.designpubgroup.com) Slika 6-14. Mjehurasta ambalaa Slika 6-15. Pakiranje prianjajuim filmom

85

Slika 6-16. Strip ambalaa (izvor: http://www.diecraftmachines.com) Slika 7-1. Komponente koje mogu stupiti u interakcije unutar ambalanog sustava Slika 7-2. Shema transporta mase kroz polimerni film Slika 7-3. Shema procesa migracije u sustavu hrana ambalaa Slika 7-4. Interakcije hrane i ambalae od bijelog lima kroz pore u zatitnoj prevlaci Slika 8-1. Udio pojedine vrste ambalae u Hrvatskoj prema masi Slika 8-2 . Sastav kunog otpada Slika 8-3. Vrste i udjeli polimernih materijala u kunom otpadu Slika 8-4. Energija potrebna za proizvodnju ambalae za 1 000 L napitaka Slika 8-5. Usporedba ekobilanca ambalae od razliitih materijala Slika 8-6. Shema poluautomatiziranog postupka odvajanja otpada (izvor: M. ercer, D. Opsenica i G.Bari: Oporaba plastike i gume, mtg topograf, Zagreb, 2000. Slika 8-7. Oznaka da je materijal mogue reciklirati Slika 8-8. Oznake za recikliranje elinih i aluminijskih limenki Slika 8-9. Oznaka za odlaganje staklene ambalae

86

PRILOG - SUSTAV NUMERIRANJA I KRATICA ZA OZNAAVANJE

AMBALANOG MATERIJALA

(1) Brojana oznaka i kratica za plastiku

1. PET - poli(etilen - tereftalat) 2. PE-HD - polietilen visoke gustoe 3. PVC - poli(vinil-klorid) 4. PE-LD - polietilen niske gustoe 5. PP - polipropilen 6. PS - polistiren 7. ostali vieslojni (laminirani) materijali

PE-HD

PVC PV C

PE-LD

(2) Brojana oznaka i kratica za papir i karton MATERIJAL KRATICA BROJANA OZNAKA Valovita ljepenka (karton) PAP 20 Ravna ljepenka (karton) PAP 21 Papir PAP 22 (3) Brojana oznaka i kratica za metale MATERIJAL KRATICA elik FE Aluminij ALU

BROJANA OZNAKA 40 41

(4) Brojana oznaka i kratica za drvene materijale MATERIJAL KRATICA BROJANA OZNAKA Drvo FOR 50 Pluto FOR 51 (5) Brojana oznaka i kratica za tekstilne materijale MATERIJAL KRATICA BROJANA OZNAKA Pamuk TEX 60 Juta TEX 61 (6) Brojana oznaka i kratica za staklo MATERIJAL KRATICA Bezbojno staklo GL Zeleno staklo GL Smee staklo GL

BROJANA OZNAKA 70 71 72

87

(7) Brojana oznaka i kratica za vieslojne materijale MATERIJAL KRATICA BROJANA OZNAKA Papir i karton/raznovrsni metali 80 Papir i karton/plastika 81 Papir i karton/aluminij 82 Papir i karton/bijeli lim 83 Papir i karton/plastika/aluminij 84 Papir i karton/plastika/aluminij/bijeli lim 85 Plastika/aluminij 90 Plastika/bijeli lim 91 Plastika/raznovrsni metali 92 Staklo/plastika 95 Staklo/aluminij 96 Staklo/bijeli lim 97 Staklo/raznovrsni metali 98

88