Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in.

geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

Predavanje broj 1.

GEODEZIJA

Milan Rezo

Varadin, 2009./2010.

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

DEFINICIJE GEODEZIJE
Klasina definicija s kraja 19. stoljea (Helmert 1880.): geodezija (gr. =zemlja i =djelim) je znanost o izmjeri i kartiranju Zemljine povrine. Klasina definicija s kraja 20. stoljea (Torge 1991.): geodezija je znanost koja se bavi odreivanjem oblika i vanjskog polja ubrzanja sile tee Zemlje i drugih nebeskih tijela kao vremenski promjenljivih veliina, kao i odreivanjem srednjeg Zemljinog elipsoida na temelju opaanih parametara na i izvan Zemljine fizike povrine. Moderna definicija geodezije s poetka 21. stoljea (informatiko drutvo): geodezija/geomatika je znanost koja se bavi modeliranjem i realizacijom prostornih sustava, definiranjem naina prikupljanja prostornih podataka, njihovim analiziranjem, vizualizacijom i interpretacijom. Podjela geodezije: Globalna geodezija (engl. global geodesy): ukljuuje odreivanje oblika i veliine Zemlje, njene orijentacije u prostoru i njena vanjskog polja ubrzanja sile tee, Geodetska izmjera (engl. geodetic survey): obuhvaa odreivanje Zemljine povrine i njenog polja ubrzanja sile tee na podruju neke drave ili vie drava (dravna izmjera), Izmjera u ravnini (engl. plane surveying): obuhvaa odreivanje detalja Zemljine povrine na lokalnom nivou, pri emu se njena zakrivljenost i utjecaji ubrzanja sile tee u pravilu zanemaruju (topografska izmjera, katastarska izmjera, inenjerska izmjera). Osnovni pojmovi: Sukladno ISO/DIS 19111 (2000) Draft International Standard Geographic information Spatial referencing by coordinates (ICS 35.240.70), 1-42. Datum parametar ili skup parametara koji mogu posluiti kao referenca ili osnova za izraunavanje drugih parametara; datum definira poloaj ishodita, mjerilo i orijentaciju osi koordinatnog sustava Geodetski datum datum koji opisuje vezu koordinatnog sustava u odnosu na Zemljino tijelo (u veini sluajeva ukljuuje definiciju elipsoida) Koordinata poredani niz N brojeva (Ntorka) koji oznaavaju poloaj toke u Ndimezionalnom prostoru Koordinatni sustav skup (matematikih) pravila nunih za definiranje kako se koordinate pridruuju tokama Referentni koordinatni sustav koordinatni sustav koji se prema stvarnom svijetu odnosi uz pomo datuma

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

Geodetski (elipsoidni) koordinatni sustav koordinatni sustav u kojem je poloaj specificiran geodetskom (elipsoidnom) irinom, geodetskom (elipsoidnom) duinom i (u trodimenzionalnom sluaju) geodetskom (elipsoidnom) visinom Elipsoid povrina oblikovana rotacijom elipse oko njene male osi Velika poluos a najdulji polumjer elipsoida (za elipsoid koji predstavlja Zemlju to je radijus ekvatora) Mala poluos b najkrai polumjer elipsoida (za elipsoid koji predstavlja Zemlju to je udaljenost od sredita elipsoida do jednog od polova) Spljotenost (f) odnos razlike velike (a) i male (b) poluosi elipsoida prema velikoj poluosi; =(a-b)/a (ponekad je umjesto toga zadana reciprona vrijednost spljotenosti 1/) Meridijan presjek elipsoida ravninom koja sadri malu poluos (b) elipsoida Poetni (nulti) meridijan meridijan od kojega se kvantificiraju drugi meridijani Greenwich-ki meridijan meridijan koji prolazi kroz Greenwich, Velika Britanija (veina geodetskih datuma koriste Greenwich-ki meridijan kao poetni) Geodetska (elipsoidna) irina kut izmeu ekvatorijalne ravnine i normale (okomice) na elipsoid kroz zadanu toku, sjeverno od ekvatora se uzima kao pozitivna Geodetska (elipsoidna) duina kut izmeu ravnine poetnog (Greenwich-kog) meridijana i ravnine meridijana zadane toke, istono od poetnog meridijana se uzima kao pozitivna Geodetska (elipsoidna) visina h udaljenost toke od elipsoida mjerena du normale (okomice) od elipsoida do te toke, prema gore ili izvan elipsoida se uzima kao pozitivna Geoid N nivoploha koja najbolje odgovara srednjoj razini mora bilo lokalno ili globalno (nivoploha je ekvipotencijalna ploha Zemljinog polja ubrzanja sile tee koja je svuda okomita na smjer ubrzanja sile tee) Otklon teinice (vertikale) kut izmeu tangente na smjer ubrzanja sile tee (teinice) i okomice na elipsoid (normale) u promatranoj toki; esto se rastavlja na meridijansku komponentu i komponentu u ravnini okomitoj na ravninu meridijana ravnini prvog vertikala Srednja razina mora prosjena razina povrine mora kroz sva stanja plime Visina, nadmorska visina h ili H udaljenost toke od izabrane referentne povrine du pravca okomitog na tu povrinu, izvan te povrine uzima se pozitivna

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

0. OBLIK I DIMENZIJE ZEMLJE

Budui se geodetska mjerenja izvode na Zemljinoj povrini ili u njenoj neposrednoj blizini, to pri anaalizi zadataka vezanih za geodetska mjerenja koja obuhvaaju vee povrine, neophodno je poznavati oblik I dimenzije Zemlje. Naime da bi se izradila topografska karta veeg podruja Zemljine povrine, potrebno je prije svega definirati oblik i dimenzije Zemlje. Povijesni pregled shvatanja i saznanja o obliku Zemlje Stari Asirci i Babilonci smatrali su Zemlju ravnom ploom i to shvatanje odralo se sve do VI. stoljeu prije Krista. Tvrdnjom da Zemlja ima oblik kugle, Pitagora je jo u VI. stoljeu prije Krista pred znanstveni svijet toga vremena postavio pitanje problema rjeavanja dimenzija i oblika Zemlje. Svoju tvrdnju o Zemlji kugli Pitagora je temeljio na vidljivom krunom luku sjene Zemlje u trenutku pomrine Mjeseca (ubrani 1972). Prva priblina rjeenja o obliku i dimenziji Zemlje dao je aleksandrijski uenjak, upravnik aleksandrijske knjinice, Eratosten (276-195 g. prije Krista). Opseg i polumjer Zemlje izraunan u stadijima (stadij-jedinica za duinu iz tog vremena) prema Eratostenu iznosili su 250000 stadija, a polumjer 39790 satadija. Ukoliko se prema njemakom znanstveniku F. Schmidt-u uzme da jedan stadij iznosi 157,5 metara, dolazi se do zakljuka da je odreivanje dimenzija Zemlje po Eratostenu bilo u usporedbi s dananjim dimenzijama, relativno dobro. Vanost ovog prvog definiranja dimenzije Zemlje je u tome to se mjerenjima potvrdilo da je Zemlja oblika kugle, da su dimenzije priblino tone, a metoda mjerenja duljine luka meridijana i odreivanja pripadnog kuta, kojom se koristio, ostala jedna od najtonijih i napouzdanijih metoda sve do danas. Mnogobrojna mjerenja koja su provedena u svrhu odreivanja dimenzija i oblika Zemlje temeljila su se na geodetskim i astronomskim opaanjima nebeskih tijela. Geodetskim mjerenjima odreivala se duina luka meridijana izmeu dvije toke, a astronomskim pripadni kut koji odgovara izmjerenom luku (slika 0.1).

B A Ds M
Df

Slika 0.1: Odreivanje duljine luka meridijana.

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

Parametri oblika i dimenzije ovako prihvaene Zemlje odreivali su se tzv. gradusnim mjerenjima (ibid.). Kako su se sva znanstvena priopavanja u vrijeme ovih mjerniko-opaakih radova pisala na latinskom jeziku, gdje se za stupanj kae gradus, onda se i odreivanje duljine s nad lukom od 1(slika 1.1), zajedno s odreivanjem njemu pripadnog kuta i nazivalo gradusnim mjerenjima. Najvei problem kod odreivanja parametara Zemlje predstavljalo je mjerenje duljine luka meridijana. Duljinu od 200 km postojeim instrumentarijem, ili bolje reeno razliitim pomagalima nije se moglo izravno mjeriti pa se ona esto i procjenjivala. Veliki napredak, osobito u geodetskim mjerenjima, uinjen je pronalaskom triangulacije poetkom XVII stoljea. Taj novi nain mjerenja, koji se sastojao od mjerenja duine jedne stranice trokuta, naslanjajui trokut do trokuta, i mjerenja kutova u trokutovima, pa se onda raunskim putem dobiju duine strana, kao i duina izmeu krajnjih toaka pronaao je i u geodetsku praksu po prvi puta uveo Nizuzemac Willebrand Snelius (Macarol 1977). S obzirom na tada nisku znanstvenu i tehniku razinu prateih struka, prije svega fizike, opisani radovi, te ideje o odreivanju dimenzija i oblika Zemlje, imali su mnogo nedostataka i u geodetskom i u astronomskom smislu. Ubrzanim razvojem razliitih znanstvenih grana, osobito fizike u XVII stoljeu, i Newton-ovim otkriem zakona gravitacije i opeg zakona o privlaenju masa, uz dosadanja astro-geodetska mjerenja u definiranju dimenzija i oblika Zemlje ukljuena su i fizikalna saznanja. Newton je ve 1665. i 1666. godine dokazao da sila koja dri Mjesec na njegovoj stazi nije nita drugo nego sila privlaenja Zemlje. Uz prihvaanje da je taj zakon ispravan mora postojati odnos (ubrani 1972): g R2 = , F r2 (0.1)

gdje je F sila kojom Zemlja privlai jedinicu mase Mjeseca, g sila kojom Zemlja privlai jedinicu mase na njenoj povrini, R udaljenost Zemlje od Mjeseca i r polumjer Zemlje. Znatan znanstveni doprinos dao je Huygens otkriem centrifugalne sile 1673. godine, te uzimajui u obzir silu privlaenja moralo se doi do zakljuka da Zemlja nije kugla, nego da mora imati oblik elipsoida, odnosno da je spljotena na polovima. Ako uzmemo da sila privlaenja Zemlje AB koja djeluje na toku A, a ima smjer prema centru O i centrifugalnu silu AC, dobivamo za rezultantu silu AD. Nivo ploha u toki A, mora se postaviti okomito na smjer rezultante AD, i zato nivo ploha ne e vie biti ploha kugle, ve e zauzeti neki poloaj PAE (na slici 2.2 prikazan crtkano). Newton je doao do zakljuka da oblik Zemlje mora biti elipsoid male spljotenosti, koji je i odredio na principima hidrostatike, uz neke pretpostavke o rasporedu gustoe tekuine. Uz Newtona veliki znaaj u istraivanju spljotenosti Zemlje dao je Clairut. On je spljotenost Zemlje dokazivao mjerei ubrzanje sile tee na povrini, nezavisno od rasporeda gustoe unutar Zemlje. Ovakvu teoriju o spljotenosti Zemlje moglo se dokazati samo mjerenjem duljine luka meridijana veih udaljenosti i to na sjevernoj i junoj strani luka (ibid.). Usavravanjem instrumentarija za mjerenje kutova, boljim definiranjem jedinice za duinu toaza, tvrdnja o spljotenosti Zemlje potvrena je i astro-geodetskim mjerenjima. Meutim, Zemlja kao planet kroz vremenski period mijenja svoje stvarne dimenzije pod utjecajem gibanja tektonskih ploa, otapanjem ledenjaka i podizanjem razine mora, te sve dosadanje, a i budue parametre elipsoida moramo vezati iskljuivo za vrijeme prikupljanja podataka, odnosno epohu mjerenja.

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

P B O

A C E D

Slika 0.2: Dokaz elipsoidnog oblika Zemlje. Usavravanjem instrumentarija za mjerenje kutova, boljim definiranjem jedinice za duinu toaza, tvrdnja o spljotenosti Zemlje potvrena je i astro-geodetskim mjerenjima. Meutim, Zemlja kao planet kroz vremenski period mijenja svoje stvarne dimenzije pod utjecajem gibanja tektonskih ploa, otapanjem ledenjaka i podizanjem razine mora, te sve dosadanje, a i budue parametre elipsoida moramo vezati iskljuivo za vrijeme prikupljanja podataka, odnosno epohu mjerenja. Vano je spomenuti i gradusna mjerenja koja je obavljao Bessel na podruju istone Pruske, i to u dva navrata 1831.-1838. i 1837.-1841. godine. Kako bi to pouzdanije definirao parametare elipsoida, Bessel je uzeo prethodno dobivene rezultate gradusnih mjerenja iz vie epoha, na razliitim geodetskim irinama kao to su: peruansko, dva indijska, francusko, englesko, hannoversko, dansko, prusko, rusko i vedsko, ukupne duine luka 5034, gdje je bilo 38 izmjerenih geodetski irina (vie o gradusnim mjerenjima vidi u ubrani 1972). Nakon saetog povijesnog pregleda o nastojanju mnogobrojnih znanstvenika da se definiraju dimenzije i oblik Zemlje, odnosno parametri elipsoida na kojem se eli raunati, moe se prema Baiu (2000) dati definicija geodetskog datuma, koja glasi: geodetski datum je matematika reprezentacija veliine i oblika Zemlje, a predstavlja ju skup parametara, koji definiraju oblik referentne plohe (a, b), kao i poloaj Zemljinog tijela u prostoru. S obzirom na definiciju, geodetske datume moemo podijeliti na lokalne i globalne geodetske datume.
PN A y x

EW
O

EE

PS

Slika 0.3: Parametri elipsoida a i b 6

Mr. sc. Milan Rezo dipl. in. geodezije o,

E-ma mrezo@ ail: @geof.hr

Usvojeni el U lipsoid s pa arametrima k koje je dao Bessel 184 godine p 41 poznat kao Besselov B elipsoid 1841 pos d sluit e k kao ploha r raunanja. Mjerene v veliine na Zemljinoj fizikoj povrini treba red i ducirati na nivo plohu elipsoida gdje se u u ujedno radi i izjedna enje tih mjerenja. Redukcij mjerenja izvodi se najee metodom p ja a m projeciranja uzdu nor rmale na elipsoid (slika 1.3 Znajui da je smj normale nepoznat moe se priblino odrediti d 3) jer e t, geoid. Stog se kod astronom mskim mjer renjima kojim se odre smjer vertikale, u odnosu na g uje v ga dravne izmjere jav e vljaju sljede problem (Bai 200 ei mi 00): mjerenje se izvodi na f m e fizikoj pov vrine Zemlj na kojoj se ne moe raunati, slika 0.4, je, e

raunanje se izvodi na plohi na ko se ne moe mjeriti (elipsoid), slika 0.5, r ojoj m

mjerenja i r m raunanja t trebaju se o odnositi na geoid STV VARNI OB BLIK ZEML LJE, na kojem se u pravilu ne m k moe niti m mjeriti ni ra unati, slika 0.6.

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

Za jednostavnu definiciju geoida moe se napisati: Ako se pretpostavi, odnosno, zamisli idealna povrina mora (nulta ploha mora) da se protee ispod kopnenog dijela Zemlje (kontinenta), to se tijelo koje omeuje ovu povrinu naziva geoid. Meutim, zbog utjecaja raznih vanjskih i unutarnjih sila na Zemljinu povrinu, kao to su: plima, oseka, barometriski tlak, razliiti rasporedi Zemljinih masa u njenoj unutranjosti, dinamika tektonskih ploa, definira geoid kao nepravilno matematiko tijelo. Prema tome stvarnu povrinu Zemlje nije mogue matematiki definirati, osim u njenim diskretnim tokama, te je nuna aproksimacija fizike povrine Zemlje plohom elipsoida, kao matematiki definiranog tijela. Projeciranje toaka s fizike povrine Zemlje provodi se du normale koja prolazi tokom i okomita je na plohu elipsida.
P ( , ,h )
Ze ml ji na fi zi k

H h

ap

ov ri

na

Geoi

d (W =W

R efe ren

tni

eli ps oi

Slika 0.7: Redukcija mjerenih veliina na plohe raunanja.

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

1. GEODETSKI DATUM
Godetski datum je matematika reprezentacija veliine i oblika Zemlje, a predstavlja ju skup parametara, koji definiraju oblik referentne plohe (a, b), kao i poloaj Zemljinog tijela u prostoru. S obzirom na definiciju, geodetske datume moemo podijeliti na lokalne i globalne geodetske datume.

H
N
Lo
ln ka

c S

1.1 LOKALNI GEODETSKI DATUM

Lokalni datum se najee odreuje tako da je definiran u odnosu na (lokalni) geoid r r (Bai 2000). Definiciju lokalnog geodetskog datuma teorijski moemo napisati: u || r , odnosno rotacijska os elipsoida je paralelna s rotacijskom osi Zemlje. Iz praktinih realizacija lokalnih datuma poznata su odstupanja od definicije u pogledu kuteva rotacije oko sve tri osi u kartezijevom kordinatnom sustavu. Postoji fundamentalna toka P0 u kojoj su poznati otklon vertikale i geoidna undulacija N. Na taj nain je smjeten elipsoid u odnosu na Zemljino tijelo. Ovo moe biti ostvareno i poznavanjem pomaka sredita elipsoida M(XM, YM, ZM) u odnosu na centar Zemljinih masa S. Oblik i veliina rotacijskog elipsoida definirani su sljedeim parametrima: a, b (ili a, f), gdje je a velika, b mala poluos elipsoida, a f spljotenost elipsoida. Na temelju reenog slijedi da je openito SM. Stoga je neki lokalni geodetski datum definiran s minimalno pet parametara (ibid.): a, f (a, b) . dva parametra za plohu, 0, 0, h0, (0, 0, N0) . tri parametra poloaja. 1.1.1 Hrvatski dravni koordinatni sustav (HR1901) Lokalni dvodimenzionalni koordinatni sustav u Hrvatskoj zasnovan je na triangulacijskim mjerenjima Vojno-geografskog instituta iz Bea (MGI) iz 1901. godine, koja su kasnije dopunjena od strane Vojno-geografskog instituta iz Beograda. U mreama su

no

rm al a

Ve rtik ala

Ze ml ji na

q
fizika povrina

i el
id oipso

Gl

elipsid alni ob

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

mjereni kutevi, kasnije i duine, a raunanja su provedena na Besselovom elipsoidu s ishodinom tokom Hermanskgel kraj Bea. Besselov elipsoid je dvoosni rotacijski elipsoid jednoznano definiran dimenzijama velike i male osi jo iz 1841. godine. Parametri Besselovog elipsoida su prikazani u tablici 2.1 (Hofmann i Wellenhof 1994). Kako je krajnji cilj uspostave triangulacije I. reda izrada topografskih zemljovida i katastarskih planova, 1924. godine usvojena projekcija u ravnini je Gauss-Krgerova konformna poprena cilindrina projekcija. Teritorij Hrvatske preslikan je u dvije zone s ishodinim meridijanima 15 (5. zona) i 18 (6. zona) i mjerilom preslikavanja mo=0,9999 (Bori 1976). Tablica 2.1: Parametri Besselovog elipsoida.

Besselov ellipsoid
a b a2 b2 e2 = a2 6377397.15508 m 6356078.96290 m 6.67437223115 x 10-3 6.71921879852 x 10-3 3.34277318185 x 10-3 1.67418480095 x 10-3

e 2 =

a 2 b2 b2 ab f = a ab n= a+b

1.2 GLOBALNI GEODETSKI DATUM

Vie stoljetna stremljenja geodeta za odreivanjem globalnog elipsoida (ranije poznat po imenu Zemljin elipsoid) zavravala su ipak na teorijskim osnovama definiranja takvog elipsoida, i to prvenstveno zbog nemogunosti astro-geodetskih mjerenja u to vrijeme itavog teritorija Zemlje. Meutim, svakako su stvorene temeljne odrednice na kojima je kasnije definiran globalni geodetski datum opaanjem prirodnih i umjetnih Zemljinih satelita. Globalni geodetski datum najbolje aproksimira veliinu i oblik Zemlje u cijelosti, a definiran je tako da (Bai 2000): njegov volumen bude jednak volumenu geoida suma odstupanja po visini geoida od elipsoida da bude jednaka nuli, sredite elipsoida se poklapa sa geocentrom, S=M, r r mala os elipsoida se poklapa s rotacijskom osi Zemlje, u = r (vidi sliku 2.4). Nama najpoznatiji globalni datum je GRS80 koji predstavlja ujedno i apsolutni, gravimetrijski datum. Budui da vrijedi S = M ne trebaju nam nikakvi parametri poloaja, te je globalni datum odreen sa dva parametra za plohu elipsoida, velikom osi i spljotenosti elipsoida (a, f). 10

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

Veza izmeu lokalnog i globalnog datuma uspostavlja se obino pomou sedam parametarske transformacije i to: tri komponente vektora translacije, tri parametra prostorne rotacijske matrice i jedan parametar mjerila. Budui da su svi kartografski prikazi, kao i dobar dio topografsko katastarskih planova (30%) prikazani u dravnom koordinatnom sustavu (HR1901), potrebno je koordinate novoodreenih GPS toaka transformirati u taj sustav, barem toliko dugo dok se u Hrvatskoj preteito ne prijee na novi geodetski datum. 1.3 Terestiki referentni sustavi Najpoznatiji terestiki referentni sustavi su World Geodetic System 1984 (WGS84) i International Terrestrial Reference Frame (ITRF), kojemu se uz kraticu pie i godina realizacije (npr. ITRF96) (Bai i Bai 1999). WGS je geocentriki koordinatni sustav realiziran na osnovi TRANSIT opaanja iz koordinata vie od 1500 referentnih toaka, a od 1987. godine koristi se kao referentni elipsoid za GPS. Prvobitna realizacija WGS-84 sustava odreena je s tonou (1 - 2 m) (Malys i Slater 1994). Uviajui da ova realizacija ne zadovoljava tonou, pristupilo se poboljanju WGS sustava. Poboljanje se odnosi prije svega na koordinate GPS opaakih stanica koje su na osnovi GPS rezultata popravljeni u dva navrata. Ove realizacije nose oznake prema GPS tjednima u kojima je realizacija ostvarena, tako da je prva realizacija oznaena WGS84 (G730), a druga WGS84 (G873) (Malys i dr. 1997). Smatra se da je podudaranje WGS84 i ITRF96 datuma danas unutar 2 cm. International Terrestrial Reference System (ITRS) je sustav nastao na osnovi visokopreciznih satelitskih mjernih tehnika (SLR, VLBI, LLR, GPS) (Seeber 1993). Geodetske znanstvene ustanove iz cijelog svijeta skupljaju te podatke na oko 150 toaka diljem svijeta i alju ih u International Earth Rotation Service (IERS), koji kombinira sva ta mjerenja i rauna zajedniko rjeenje svih tih mjerenja za jednu godinu, koje nazivamo Terrestrical Reference Frame (ITRF). Tonost ovako definiranog koordinatnog sustava danas je kojeg centimetra ili bolje. Prva realizacija ITRS sustava bila je ITRF89, a sada aktualna realizacija je ITRF2000. Orbita tj. precizni efemeridi GPS mjerenja dani su redovito u aktualnom ITRF sustavu. ITRF sustav baziran je na GRS80 (Geodetic Reference System 1980) elipsoidu. Osnivanjem EUREF-European Reference Frame potkomisije pri Meunarodnoj organizaciji za geodeziju i geofiziku (IUGG-International Union of Geodesy and Geophisics) 1987. godine imala je za cilj uspostavu kontinentalne mree. Razvoj satelitske geodezije (GPS tehnologije) tijekom 80-tih i posebno 90-tih godina XX. stoljea ukazao je na potrebu uspostavljanja i odravanja jedinstvenog koordinatnog sustava za Europski kontinet. Na temelju postavljenih ciljeva, EUREF potkomisija odluila je da jedinstveni europski koordinatni sustav bude povezan samo sa stabilnim dijelom euroazijske ploe kako bi se izbjegla nuna uzimanja u obzir promjena koordinata uzrokovanih godinjim iznosima pomaka litosfernih ploa. Tako je definiran novi europski koordinatni sustav ETRS89, a baziran je na WGS84 elipsoidu. U projektu Prijedlog slubenog geodetskog datuma za Republiku Hrvatsku Bai i dr. (2000) proveli su ispitivanje u cilju sagledavanja moguih razlika u kordinatama izmeu GRS80 i WGS84 elipsoida za podruje republike Hrvatske. Velika os oba elipsoida je jednaka dok se spljotenost vrlo malo razlikuje (vidi tablicu 1.2).

11

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije Tablica 1.2: Parametri GRS80 i WGS84 elipsoida. Elipsoid a f GRS80 6378137.000 m 1/298.257223563

E-mail: mrezo@geof.hr

WGS84 6378137.000 m 1/298.257222101

Ispitivanje je provedeno na nain da su izraunati transformacijski parametri izmeu ETRS89 datuma i naeg uporabnog Besselovog datuma, koristei prvo WGS84, a potom GRS80 elipsoid (Bai i dr. 2000). Usporedbom elipsoidnih koordinata toaka koje su upotrebljene za transformaciju vidljivo je da se elipsoidna duljina i visina ne razlikuju dok se elipsoidne irine razlikuju za 0.1 mm to za praktina raunanja nema nikakvo znaenje. Obzirom da obrada GPS mjerenih veliina zavrava s elipsoidnim koordinatama na WGS84 elipsoidu u tablici 2.3 prikazani su njegovi parametri (Hofmann-Wellenhof i dr. 1994): Tablica 2.3: Parametri GRS80 i WGS84 elipsoida. Parametri a b JGM C2,0 J2=- 5C2,0 GRS80 6378137.00000 m 6356752.31414 m 3986005 x 108 m3 s-2 108263 x 10-8 7292115 x 10-11 rad s-1 108263 x 10-8 6.69438002290 x 10-3 6.73949677548 x 10-3 3.35281068118 x 10-3 1.67922039463 x 10-3 WGS84 6378137.00000 m 6356752.31425 m 3986005 x 108 m3 s-2 -484.16685 x 10-6 7292155 x 10-11 rad s-1 108262.998905 x 10-8 6.694379990 x 10-3 6.73949674226 x 10-3 3.35281066474 x 10-3 1.67922038638 x 10-3

a 2 b2 e = a2 a 2 b2 e 2 = b2 ab f = a ab n= a+b
2

12

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

2. SUSTAVI MJERA ZA DUINE, POVRINE, KUTEVE, UBRZANJE SILE TEE I GEOMAGNETIZAM

Novi meunarodni sustav poeo se stvarati 1954. godine, kada je Generalna konferencija za mjere i utege odluila, da se prihvate osnovne jedinice za mjerenje, a to su: metar, sekunda, kilogram, amper, kelvin i kandela. Taj sustav se zove na svi jezicima SI.sustav (od francuskog: System International d'Unites). Jedinica za duinu Jedinica za duinu je metar (oznaka m). Metar je duina jednaka 1.650.763.73 valnih duina zraenja u vakuumu, koje odgovara prijelazu izmeu razine 2p10 i 2p5 atoma kriptona 86. Vee jedinice od metra su dekametar, hektametar i kilometar, a menje jedinice su decimetar, centimetar, milimetar, mikrometar i nanometar. U tablici 2.1 dani su odnosi ovih jedinica. Tablica 2.1.: Odnos jedinca za duinu spram metra Vee jedinice od metra dekametar hektametar kilometar Manje jedinice od metra decimetar centimetar milimetar mikrometar nanometar

1 dam 1 hm 1 km 1 dm 1 cm 1 mm 1 m 1 m

10 m 100 m 1000 m 10-1 m 10-2 m 10-3 m 10-6 m 10-9 m

U Republici Hrvatskoj naslijeen je tzv hvatni sustav za duine, koji je upotrebljavan u katastarskim izmjerama na podruju Republike Hrvatske za vrijeme Austro-ugarske monarhije. Jedinica je 1 beki hvat, koji se dijeli na 6 stopa, a stopa na 12 palaca. U tablici 2.2. prikazan je odnos hvatnih mjera s metrom odnosnom dijelovima metra. Tablica 2.2.: Odnos hvatne mjere s metrom odnosnom dijelovima metra. Odnos hvatne mjere s metrom odnosnom dijelovima metra hvat 1.896484 m 1 stopa 0.316081 m 1 palac 2.634 cm 1

13

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije 2.2 Jedinica za povrine

E-mail: mrezo@geof.hr

Osnovna jedinica za povrinu je 1 m2 (metar kvadratni). Voekratnici kvadratnog metra su: ar, hektar i kvadratni kilometar. U tablici 2.3. dan je prikaz odnosa kvadratnog metra s viekratnikom. Tablica 2.3.: Prikaz odnosa kvadratnog metra s viekratnikom Odnos kvadratnog metra s viekraticima ar 100 m2 hektar 10 000 m2 kvadratni kilometar 1 000 000 m2

1ar 1 ha 1 km2

Zbog tradicionalno nasljeenih i ustaljenih jedinica u pojedinim dijelovima Republike Hrvatske, upotrebljavaju se razliite jedinice za povrinu. U hvatnom sustavu jedinica za povrinu je 1 hv (etvorni hvat). Viekratnik etvornog hvata je jedno jutro (1 j). U tablici 2.4 dan je odnos jednog etvornog hvata i metarskih jedinica za povrinu. Tablica 2.4.: Odnos etvornog hvata i metarske jedinice za povrinu. Odnos etvornog hvata i metarske jedinice za povrinu 1hv etvorni hvat 3.596652 m2 1j jutro = 1600 hv 0.5754642 ha 2 1m 0.278036 hv 1 ha = 1 j + 1180.364 hv Metarski sustav jedinica za povrinu vezan je uz estice (katastarska estica) i objekte na estici za koju se vodi evidencija u katastrarskim uredima, dok je hvatna jedinica za povrinu vezana za istu esticu i objekte na njoj za koju se vodi evidencija u Zemljinim knjigama (ZK) ili meu pukom ustaljenijim nazivom Gruntovnici. Novije katastarske izmjere vode jedinstvenu evidenciju za katastar i ZK u metarskom sustavu jedinica za povrinu. 2.3 Jedinica za pravce - kuteve Veliina kuta moe se izraziti u seksagezimalnim stupnjevima i u lunoj (analitikoj) mjeri. U seksagezimalnom sustavu jedinica je 1 (stupanj), koji je tristoezdeseti dio punog kruga, odnosno, devedeseti dio pravog kuta. Stupanj se dijeli na minute, sekunde i dijelove sekune. U tablici 2.5. dan je odnos stupnja, minute i sekunde. Tablica 2.5: Odnos stupnja minute i sekunde Odnos stupnja, minute i sekunde stupanj 360 dio punog kruga ezdesti dio stupnja () minuta ezdesti dio minute () sekunda

1 1 = 60 1 = 60

14

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

Najee operacije s kutevim, odnosno, pravcima su zbrajanje i oduzimanje. U primjeru 2.1 i 2.2 dani su primjeri zbrajanja i oduzimanja pravaca. Primjer 2.1.: Sa stajalota A izmjeren je pravac prema toci B i prema toci C. Potrebno je izraunati vrijednost kuta BAC. Pravac AB 1745612.742613 Pravac AC 2855847.943617 ______________________________ Kut BAC = 1110235.201004

5 417

13 26 74 . 12 6-

111-02-35.2010 04
94 7. -4 58 528

U analitikoj i lunoj mjeri jedinica je jedan radijan (rad). Radijan je ravninski kut izmeu dvaju polumjera, koji na kraju kruga isjecaju luk diljine jednake polumjeru (1 rad = 1m/1m = 1). Veza izmeu krune i stupanjske mjere dana je odnosom:

arc : = 2r : 360
i ako je radijus kruga r jednak jedinici dalje sljedi:

360 arc = arc 2

Treba li prema tome kut, zadan arcusom, izraziti u stupnjevim, minutama ili sekundama mnoit e se veliina luka vrijednou (radijanom), koja daje centralni kut, iji je luk jednak duini radijana. Vrijednost za (radijan) u segsagezimalnoj mjeri su:

17 36

15

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

360 = 57.29578 2 ' = 3437.75' 3438'

'' = 206264.81'' 206265''

2.4 Jedinica za ubrzanje sile tee Jedinica za ubrzanje sile tee u Systeme International d Unites (SI) je ms-2, a za komponente gradijenta ubrzanja sile tee s-2. U praksi se za iskazivanje odstupanja stvarnog polja sile tee od modela, odnosno za nesigurnosti mjerenja, koriste manje jedinice, a to su (Bai 1999): 1ms-2 = 10-6 ms-2 i 1 nms-2 = 10-9 ms-2 .

Pored slubenih jedinica, u uporabi su se zadrale i stare jedinice (Wenzel 1985): 1 Gal = 10-2 ms-2, 1 mGal = 10-5 ms-2 i 1 Gal = 10-8 ms-2 , koje su izvedene od jedinice 1Gal = 1 cms-2 definirane u CGS-sustavu mjera (ime prema Galileiu). Pored spomenutih jedinica, u englesko-amerikoj literaturi se esto upotrebljava 1 ms-2, a naziva se jedinica ubrzanja sile tee (engl. gravity unit). Kao stara jedinica iz CGS-sustava mjera za gradijent ubrzanja sile tee esto se koristi jedinica Etvs, koja takoer nije u skladu sa SI-sustavom i za koju vrijedi sljedei odnos (Torge 1989): 1 E = 10-9 s-2 = 0,1 mGal/km. 2.5 Jedinica za magnetsko polje Zemlje Meunarodno udruenje za geomagnetizam i aeronomiju (IAGA), iji je zadatak unapreenje istraivanja magnetizma i aeronomije Zemlje i ostalih tijela Sunevog sustava i meuplanetarnog prostora, odluilo je da se magnetsko polje r opisuje magnetskom indukcijom F . To je vektorska veliina ija je SI jedinica 1 tesla (1 T = 1 Nm-1A-1). Mjerna jedinica geomagnetskog polja jest dakle Tesla (T) koji je vezan, u odnosu na odgovarajuu mjernu jedinicu u sustavu CGS u.e.m., Gauss (G), iz relacije: 1G = 10-4 T U opisu Zemljina magnetskog polja esto se primjenjuje jedinica 1 nanotesla (1 nT = 10-9 T). U studiji planetarnih magnetskih polja, gdje polja koje tretiramo imaju

16

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

mali intenzitet, upotrebljava se esto jedinica (1 = 10-5 Gauss ), vezana za mjernu jedinicu B u sustavu SI sa relacijom: 1 = 10-9 T = 1nT Intenzitet magnetskog polja na Zemljinoj povrini prima vrijednosti koje idu od 30000 nT na ekvatoru do 70000nT na polovima. 2.6 Odnos veliine u prirodi i planu/karti-Mjerilo Kod svih vrsta nacrta, projekata, topografskih podloga, u cilju predstavljanja linearnih veliina, dolazi do potrebe njihovog smanjenja ili uveanja. Odnos u kome se obavlja ta promjena osnovnih dimenzija tih veliina naziva se MJERILO. Tako, odnos izmeu duine predstavljene na planu i stvarne veliine te duine u prirodi (ali ne kose u prostoru, ve njene horizontalne projekcije) jeste MJERILO PLANA. Oznaimo sa:

D duinu ortogonalne projekcije na horizontalnu ravninu neke duine iz prirode, d duinu te iste veliine predstavljenu na karti ili pak planu crteu, onda se odnos:

d =M D
oznava kao mjerilo (M) toga nacrta, karte, plana. Ako lijevu stranu jednadbe podjelimo sa d i pri tome oznaimo nazivnik: D/d sa n dobit e se:

M=

1 1 = D n d

Broj n oznava koliko se puta veliina d sadri u velini D, tj. koliko se puta neka veliina predstavljena na nekom crteu smanjuje ili poveva. Mjerilo izraeno prethodnom jednadbom je brojno mjerilo. Brojno mjerilo je uvjek predstavljeno u vidu razlomka, kod koga je brojnik jednak jedinici, a nazivnik je broj koji kazuje koliko je puta odnosna velina umanjena ili uveana. Na primjer: M = 1:100, gde je n 100, predstavlja mjerilo gdje je osnovna veliina D umanjena 100 puta. Kod usporedbe dvaju mjerila kae se za jedno mjerilo da je krupnije, ako je njen broj n1 manji i obratno, za drugo mjerilo se kae da je sitnija ako je njen broj ,n2 vei, tj. mora biti n1 < n2 da bi mjerilo M1 bilo krupnija od mjerila M2 i obratno. Izbor mjerila je funkcija od vie parametara. Prvi i osnovni parametar je namjena plana, karte ili crtea. Zatim, mjerilo je uvjetovano tanou kojom se trai da se kod toga predstavljanja odri: vrsta, veliina, oblik i meusobni odnos objekata koje treba predstaviti upotrebom mjerila. Mjerila u kojima se u Republici Hrvatskoj, uglavnom, rade planovi su: 1:250, 1:500, 1:1.000, 1:2.000, 1:2.500 i 1:5.000.
17

Mr. sc. Milan Rezo, dipl. in. geodezije

E-mail: mrezo@geof.hr

Medutim, karte se kod nas rade poev od mjerila 1:5.000, koja predstavlja granice izmedu karte i plana. Gornja granica mjerila za karte nije strogo odreena. Mjerila od 1:10.000 do 1:100.000 su mjerila u kojima se uglavnom izrauju tzv. :Topografske karte, koje se najee upotrebijavaju pri izradi raznih vrsta projekata i studija, dok se karte u sitnijim mjerilima rade za specijalne svrhe i tzv. geografske karte.

18