You are on page 1of 17

SOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ U DOBI OD 12. DO 18.

GODINE
Razvojna psihologija

Pisala: Edita Vukovi

SADRAJ UVOD.3 1. PSIHOLOGIJA PUBERTETA...4 2. SOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ MLADIH OD 12. DO 18. GODINE.....5 2.1. Socijalne karakteristike..5 2.2. Emocionalne karakteristike6 3. TINEJDERSKI KONFLIKTI...8 4. IDENTITET9 5. SAMOSTALNOST...10 6. BLISKOST11 7. PRIJATELJSTVO.11 8. ODNOSI IZMEU DJEAKA I DJEVOJICA.12 9. KRITIKI STAV ADOLESCENTA PREMA SAMOM SEBI I PREMA ODRASLIMA14 ZAKLJUAK..16 LITERATURA17

UVOD Adolescencija obuhvaa prelazni period od djetinjstva do relativne zrelosti. Adolescenciju ne smijemo zamijeniti sa pubertetom. Pubertet je samo dio adolescencije. Adolescencija kao prijelazno razdoblje od djetinjstva ka relativnoj zrelosti, pored spolne zrelosti sadri jo i druge karakteristike line zrelosti, koje u suvremenom drutvu imaju sve znaajniju ulogu. Cijeli ovaj period autori dijele na manja razdoblja. Najprihvatljivija je klasifikacija amerikog psihologa E. Hurlock, koja razvojno doba dijeli na tri dijela: a) predadolescencija (priblino od desete do dvanaeste godine); b) rana adolescencija (priblino od trinaeste do esnaeste godine; c) kasna adolescencija (priblino od sedamnaeste do dvadesete godine). Prema klasifikaciji drugih autora predadolescencija bi odgovarala periodu prije puberteta, rana adolescencija periodu puberteta, a kasna adolescencija mladalakom periodu. Duina trajanja ovih perioda je samo priblina i ne odnosi se na sve pojedince.1 Termin pubertet izveden je iz latinske rijei pubertas koja oznaava zrelost ili odraslost. U djevojica pubertet poinje izmeu dvanaeste i etrnaeste godine, a traje oko tri godine. U djeaka ta pojava nastupa neto kasnije (tj. od trinaeste do petnaeste godine), a spolno sazrijevanje traje dvije do etiri godine. Pubertet je ono razdoblje u ivotu ovjeka u kojem on od spolno nerazvijenog bia postaje spolno razvijeno bie. Zato je razumljivo da su prije puberteta, dok su spolne lijezde jo nerazvijene i ne funkcioniraju, djeca u pogledu svoje spolnosti uglavnom jo neutralna, te da su djeaci i djevojice jedni drugima slini u svom tjelesnom razvoju, po svom ponaanju i u svojim stavovima. Pubertet se smatra vremenom brzih i dubokih promjena i tjelesnih i psihikih. Poetak puberteta ovisi o naslijeu, ali i o utjecaju okoline. . U pubertetu se mijenja i ponaanje mladih. Brz tjelesni razvoj prati zamaranje, rastresenost i drugi nepovoljni simptomi. Znaajne su promjene koje se odvijaju na podruju socijalnog i emocionalnog razvoja u tom periodu.2
1

Smiljani-olanovi,V.-Tolii,I. (1966), Djeja psihologija, Beograd, Zavod za izdavanje udbenika SRS, str.191, 192 2 Furlan, I. (1988), ovjekov psihiki razvoj, Zagreb, kolska knjiga, str. 134, 135

1. PSIHOLOGIJA PUBERTETA Poloaj mladih u periodu puberteta oteavaju nove dunosti i zadaci koje im odrasli postavljaju i u roditeljskom domu i jo vie u koli. Posljedica promjena i poveanja obaveza je ne samo est umor, ve i nervozno reagiranje mladih, njihova vea razdraljivost i poviena uzbudljivost. U mladih te dobi est je osjeaj dosade. Naime, aktivnosti kojima su se kao djeca bavili ine im se djetinjastima i glupima, a nove nisu jo usvojili i razvili. Popratna je pojava puberteta i osjeaj nemira do kojeg dolazi zbog nesigurnosti, eih konfliktnih situacija, ako i zbog poveane emocionalnosti mladih. U pubertetu treba istaknuti svojevrsnu sklonost opem negativizmu koji se kod mladih javlja prema svemu to ih okruuje. Taj je negativizam ei kod djevojica nego kod djeaka. Dvije su najee manifestacije tog negativizma: - Prva je elja za izolacijom. Dolazi do svaa s prijateljima, do raskida prijateljstava i do eljene osamljenosti. - Druga je manifestacija pubertetskog negativizma neraspoloenje prema radu. Dosad marljivo, pokretno i razigrano dijete postaje sada umorno, ponekad ak i apatino. Ono radi to manje moe. Radi kritika i prijekora odraslih zbog poputanja u uenju, u mladih se sve vie javlja antagonizam prema roditeljima i nastavnicima, kao i prema odraslima openito. Zanimljivo je da u to vrijeme dolazi i do pojave koja se moe nazvati seksualnim antagonizmom: djevojice mrze djeake a djeaci preziru djevojice. U tom su antagonizmu djeaci veoma aktivni: nateu se s djevojicama, upaju ih za kosu, diu im suknje, nabacuju se na njih grudama snijega, rugaju im se. Zbog poviene emocionalnosti mladih u pubertetu kod njih esto dolazi do naglih provala smijeha, srdbe, tuge, pa i neraspoloenja. Oni sada tee kontroliraju izraavanje tih snanih uvstava. Stoga se o pubertetu i govori kao o razdoblju emocionalne labilnosti. Meu tim emocijama znaajno je sloeno uvstvo zabrinutosti ili brige. Djevojice su zabrinute zbog svog izgleda, pitaju se kakve li e biti kada odrastu, hoe li se snai u drutvu, itd. Slino je i s djeacima, samo to ta zabrinutost kod njih dolazi kasnije.

U to vrijeme moe i kod djeaka i kod djevojica doi do regresije u ponaanju. Zbog opisanih tekoa u mladih te dobi se javlja nedostatak samopouzdanja, a to se oituje u njihovom nesigurnom i kolebljivom ponaanju. Za razdoblje puberteta karakteristino je i intenzivno matanje mladih. Mnogo sadraja za to matanje nalazi se u knjievnosti, u filmovima, televizijskim predstavama i sl.3

2. SOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ MLADIH OD 12. DO 18. GODINE 2.1. Socijalne karakteristike Izmeu 12. i 15. godine starosti vrnjaci postaju glavni kriterij u oblaenju i ponaanju. Mladi razvijaju svoja pravila ponaanja koja ispoljavaju u vankolskim situacijama i zato ovaj uzrast rado uestvuje u neformalnim akim organizacijama i grupama, u donoenju odgovarajuih odluka i njihovom realiziranju. Grupni procesi i grupna dinamika znaajni su initelji koji doprinose razvijanju socijalne svijesti, osposobljavanju mladih da donose odluke, kreiraju organizacijske pretpostavke za realiziranje odluka i preuzimanje odgovornosti ukoliko odluke nisu realizirane. Na taj nain djeca shvaaju logiku drutvenih odnosa, to je bitno za socijalno sazrijevanje. Kod mladih u ovom periodu prisutna je elja da imaju prijatelje, da odravaju prisne veze s njima i da jedni drugima povjeravaju najintimnije tajne. Posebno im je stalo da ostave dobar utisak na vrnjake, roditelje i nastavnike. Ako to ne uspiju, ljute se, dolaze u sukob sa sredinom i zbog toga se izlau kritici vrnjaka, roditelja i nastavnika. Veina rezultata istraivanja pokazuje da je snaniji utjecaj roditelja na vrijednosni sistem i opu socijalnu kulturu, dok je utjecaj vrnjaka snaniji na prolazne oblike ponaanja i na nain oblaenja. Istraivanja (Britn G.V.Brittain, 1968) pokazuju da je utjecaj roditelja na razvoj onih osobina linosti koje imaju trajni karakter, dok je utjecaj vrnjaka na trenutno ponaanje i potrebe puno vei. Posebno je snaan utjecaj na socijalne stavove i ponaanje onih roditelja koji imaju autoritet kod svoje djece i u obiteljima u kojima vlada meusobno razumijevanje i
3

Furlan,I. (1988), ovjekov psihiki razvoj, Zagreb, kolska knjiga, str.135-137

potovanje. I nastavnici koji su prihvaeni od strane uenika, koji su dobri strunjaci i cijenjeni ljudi, slue kao model identifikacije. U poetnoj fazi puberteta druenje se realizira sa osobama suprotnog pola. Kasnije poinje druenje u mjeovitoj grupi i prvi oblici polne ljubavi. Ranije se poinju druiti sa osobom suprotnog pola, mada ne masovno, mukarci. Mladi u adolescenciji stjeu samostalnost, kod njih se postepeno izgrauju moralna i drutvena svojstva, koja daju vidan uspon razvoju linosti, unose vie reda u njihovo ponaanje i pomau im da odgovorno postavljaju ciljeve svojoj djelatnosti, angairaju se na njihovoj realizaciji i preuzimaju odgovornost za neispunjene obaveze. Oni ele takav kolektiv i takvu organizaciju ivota i rada koji nee guiti njihovu tenju za samostalnou i ograniavati individualnost, nego, naprotiv, koja e dozvoliti da se njihova interesiranja, snage i sposobnosti nesmetano razvijaju. Zbog tekoa koje se javljaju u razvoju (raznih trauma, negativnog utjecaja okoline) kod mladih se javljaju ove negativne osobine: pesimizam, zavist, lijenost, hvalisanje, buntovnitvo, agresivnost, avanturizam, nevjerovanje u vlastite snage, razne vrste negativnih strasti, pretjerana osjetljivost, razna zastranjivanja u vezi sa zadovoljavanjem polne potrebe, sanjarenje, sujeta, agresija, cinizam, brutalnost, itd. Zahvaljujui povoljnim opim uvjetima razvoja, javljaju se i ove pozitivne osobine: sposobnost samopromatranja i samoprocjenjivanja, sposobnost kritikog suenja i miljenja, sposobnost upravljanja sobom, hrabrost, istinoljubivost, osjeanje za pravednost i sl.4 2.2. Emocionalne karakteristike Sa opim razvojem logino je da emocije postaju stabilnije, podobnije za kontrolu, drutveno prihvatljivije i manje je njihovo vanjsko ispoljavanje, a vie unutarnje. Kod mladih emocije due traju, stabilnije su nego kod djece, nisu u prosjeku suvie izraene, nisu pretjerano este, izdiferencirane su i mogue ih je kontrolirati. S obzirom na prisustvo raznih razvojnih problema, situacija koje izazivaju frustraciju, sukoba sa okolinom i samim sobom, adolescent esto ispoljava gnjev, kod njega se manifestira ljubomora (esto zbog
4

Mandi,P. - Gajanovi,N.(1991), Psihologija u slubi uenja i nastave, Lukavac, Grafokomerc Tunji, str.131-134

straha da ne izgubi voljenu osobu) i razne vrste strahova. Prednost adolescenta je u tome to moe da prikrije manifestiranje svojih emocija, to je u stanju da ih kontrolira i ne dozvoli da njihovi izraaji ugroavaju druge. itav period adolescencije praen je, manje ili vie izraenom, brigom hoe li se sve razvijati normalno u fizikoj i psihikoj sferi, anksioznou kad postoje i neznatni povodi, nezadovoljstvom nekim fizikim odlikama i pogrenom procjenom vlastite linosti. U ovom vremenu javlja se kriza identiteta. Zbog svega ovoga veliki broj mladih dolazi u kolu sa izrazitim osjeajem udljivosti, sa izvjesnim znacima depresije i uznemirenosti. Kod mladia se javlja vie nego kod djevojaka agresija, sklonosti pravljenju nereda i delikventnim oblicima ponaanja. Najozbiljniji emocionalni problem adolescenata su depresivna stanja. Depresija se javlja onda kad mladi ne uspijevaju u radu i kad osjeaju bespomonost. Najei simptomi depresije su podcjenjivanje sebe, povremeni pla, pomisao na samoubojstvo i pokuaj samoubojstva. U stanjima depresije javlja se sporost u miljenju, siromatvo u aktivnostima, bezvoljnost i tjeskoba. Adolescenti koji pate od depresije nisu u stanju vidjeti da im nedostaje sposobnost da uine napore da bi ostvarili neki cilj, pa izlaz trae u negiranju znaaja cilja koji bi trebalo da ostvare, u alkoholu ili uzimanja droga. Znaajna karakteristika adolescencije je sposobnost da voli drugu osobu i da prihvati ljubav druge osobe. Ovo je period kad mladi imaju odgovarajue kriterije u vezi sa osobom koju vole, pokazuju respekt prema voljenoj osobi, spremni su da preuzmu odgovornost za posljedice ljubavnih osoba i da se rtvuju za drugu osobu. Ljubav je znaajan initelj u procesu socijalizacije i humanizacije mladih, a ona ima, i terapeutsku funkciju (Jersild, 1978). Njena je znaajna uloga u procesu razvoja ljudskih odnosa i ostvarivanja ljudske slobode u okviru zajednikog ivota. Ljubav prati i ljubomora, koja predstavlja kompleksno emocionalno stanje koje se moe izraavati na razliite naine (otvoreno i prikriveno). Ljubomora moe biti izmeu djece, roditelja i djece, prijatelja, ljubavnih parova itd. kad se ljubomora manifestira u snanoj formi, onda imamo mrnju jedne osobe prema drugoj, i tada su pedagoke mjere nune. Zdrava emocionalna sfera linosti je jedna od garancija normalnog razvoja i uspjeha u ivotu. Jedno od podruja emocionalnog ivota mladih koje moe doprinositi njegovanju emocija je doivljavanje radosti. Ako su mladi prihvaeni i potovani, ako im se da prilika

da uspiju u radu, ako vole i ako im se ljubav uzvraa, ako postoje mogunosti da im se nade ostvaruju i ako uivaju u aktivnostima koje obavljaju, postoje uvjeti da se emocionalni ivot obogauje, da ljudsko postojanje dobije vei smisao, da kod ovjeka dominira vjera u ivot, zadovoljstvo sobom i ivotom koji se ivi. Ovim e se najbolje osujetiti pojava usamljenosti, dosade i ravnodunosti, koja je stalan pratitelj mladih. U ovom periodu je posebno znaajno osujetiti strah od neuspjeha javnog istupanja, strah od kole, pojedinih nastavnika i predmeta, bolesti, smrti, i strah od budunosti, kao i strahove koji su preneseni iz djetinjstva.5 3. TINEJDERSKI KONFLIKTI Tinejderi danas ive u svijetu koji njihovi roditelji u potpunosti ne prepoznaju i stoga im ne mogu predstavljati modele. Socioloka i psiholoka situacija roditelja i tinejdera se razlikuje, pa esto dolazi do konflikata u obitelji. Iako svae nastaju zbog sitnica (odjea, duina kose, ienje), one esto dobivaju simbolino znaenje, budui da je rije o emancipaciji mladih i vlastitoj kontroli. Rije je o tome da tinejderi vide sebe zrelijima nego to to odrasli misle o njima. Priblino polovina svih mladih ima neki oblik problema koji se moe nazvati pubertetskim problemom. Jedna treina pokazuje prolazne probleme, a oko jedna etvrtina njih ne doivljava nikakve probleme. Lagane depresije ili loe samoosjeanje javlja se kod oba spola, iako je djevojicama tee vladati svojim negativnim osjeajima ili ih one ne potiskuju u istoj mjeri kao to to ine djeaci. Djevojice, takoer, tee rjeavaju svoje probleme jer uzroke problema preuzimaju na sebe, smatraju da mogu kriviti same sebe i osjeaju se bespomone. Djeaci radije svaljuju krivicu na nekog drugog ili na neto drugo i pokuavaju neto rijeiti u vezi sa svojom situacijom. Vano je konstatirati da su za prebroavanje puberteta, individualni faktori kao linost, obiteljska pozadina i kognitivna sposobnost znaajniji od spola.6

Mandi,P. - Gajanovi,N. (1991), Psihologija u slubi uenja i nastave, Lukavac, Grafokomerc Tunji, str.134-136 6 Hwang,P. Nilsson,B. (2000), Razvojna psihologija, Sarajevo, Filozofski fakultet, str.264-266

4. IDENTITET Bez osnovnog povjerenja, samostalnosti, inicijative i udnje za aktivnou (tj. ranijih pozitivnih rjeenja kriza) teko je razviti stabilan identitet tijekom tinejderske dobi. Tinejderovo rjeavanje krize ima utjecaja na ishod kasnijih kriza kao odraslog. Stvaranje identiteta tijekom mladenake dobi svodi se ne definiranje sebe samog kao jedinstvenog bia i na razvoj identiteta. Ovo se odvija djelimino kroz povezivanje ranijih djejih identiteta, a djelimino stvaranjem novog identiteta odraslog. Klju pozitivnog rjeenja mladenake krize ostvaruje se interakcijom sa drugima, kako s vrnjacima tako i sa odraslima. Druge osobe funkcioniraju kao ogledalo koje tinejderu prenosi potrebnu informaciju za postizanje stabilne slike onoga tko on jeste ili bi trebao biti. Samoosjeanje, samorespekt i samopouzdanje oblikuju se preko reakcija drugih. Tinejderi su izloeni snanom pritisku socijalne okoline. Razliite kulture i socijalni odnos odreuju hoe li mladenaka dob trajati due i biti ispunjena konfliktima ili e biti relativno kratka i bez problema. to vie alternativa identiteta jedno drutvo nudi, to e i tinejdersko doba biti turbulentnije. Osim toga, danas ovome treba dodati dvojbu i strah pred budunou, to se odnosi na nezaposlenost, unitavanje ovjekove okoline, prenaseljenost, te izvjestan broj drugih neprijatnosti. Negativno rjeenje mladenake krize pometnja identiteta- vodi ka nepovezanom i nepotpunom poimanju sebe. Mogue su razliite situacije, poevi od toga da osoba ne zna u potpunosti tko je, pa do gotovo psihotinih stanja pometnje. Normalnu pometnju karakteriziraju u velikoj mjeri samopouzdanje, anksioznost pri donoenju odluka, anksioznost za postizanjem uspjeha, potekoe u bliskim relacijama i bojazan od seksualne disfunkcije. Poto su pitanja identiteta tako istaknuta za vrijeme adolescencije, takoer je vano i samoosjeanje, kao i njegov razvoj. Obino se smatra da najmanje svih mladih ima problema sa svojim samoosjeanjem i to se vie odnosi na djevojice nego na djeake. Normalno smoosjeanje postaje stabilno na vrijeme,dok loe samoosjeanje u poetku puberteta vremenom se najee se poboljava. Mlade sa slabim poimanjem sebe i loim

samoosjeanjem rijetko primjeujemo, oni su relativno utljivi, to znai da i roditelji i nastavnici trebaju imati otvorene oi i kad je rije o utljivoj djeci.7 5. SAMOSTALNOST Identitet i samostalnost dvije su trajno uestale teme tijekom itavog ivota. Obino se razlikuju tri razliita aspekta samostalnosti. Prvi se odnosi na emocionalnu samostalnost u bliskim relacijama, prije svega prema roditeljima. Relacija izmeu roditelja i djece prolazi tijekom ivota vie puta kvalitativne promjene, izmeu ostalog i u tome tko odluuje, kakav je utjecaj jednih na druge, koliko se esto viaju i u kolikoj su mjeri ovisni jedni o drugima. to je jedan tinejder emocionalno zreliji, utoliko veem stupnju moe on ili ona biti odrasla osoba u relaciji prema roditeljima. Drugi aspekt samostalnosti odnosi se na postupke: sposobnost donoenja odluka i njihovog provoenja. to je tinejderova tenja za nezavisnou od roditelja vea, to on umjesto toga postaje zavisniji od grupe prijatelja. Istinska samostalnost odnosi se, meutim, na relativnu nezavisnost, tako to su odluke i izbori koje osoba ini, njegove vlastite. Iako on, naravno, dozvoljava okolini da utjee na njega, odluka ili izbor treba doi iznutra. Tijekom tinejderskog doba znatno se poboljava sposobnost donoenja linih odluka, npr. procjenjivanja rizika,gledanja unaprijed, odlaganja zadovoljenja potreba i usporeivanja razliitih alternativnih naina postupanja jednih sa drugima. Trei oblik samostalnosti odnosi se na vrednujuu autonomiju, razvijanje vaeih normi za moral,politiku i vjeru. Postoji vie faktora koji olakavaju ovaj oblik samostalnosti. Mladi postaju sve sposobniji da apstraktno razmiljaju, to unapreuje vie principijelne osnove etikih razmatranja. Oni usput dobivaju pomo i od razliitih oblika politikih i vjerskih ideologija.8 6. BLISKOST

7 8

Ibid, str. 266, 267 Ibid, str. 267-269

10

Bliskost je veoma bitna za mlade, bliskost u smislu bliske relacije koja se zasniva na zajednitvu, solidarnosti i brizi. Identitet i bliskost pojmovi su koji idu zajedno. Rije je ovdje o zajednitvu, ali takoer i o individualnosti unutar zajednitva. Tinejderi najprije moraju razviti svoj identitet pa tek onda mogu postati bliski s nekim drugim; u suprotnom postoji opasnost da ih bliskost zaplai time da e biti progutani od nekog drugog ljudskog bia. Jedan aspekt bliskosti odnosi se i na pojam emocionalnog vezivanja. Emocionalno vezivanje znai stvaranje snane i trajne emocionalne veze izmeu djeteta s jedne strane,te roditelja, brae/sestara i drugih osoba, s druge strane. Ovakva emocionalna veza nastaje gotovo bez izuzetka, ali je ona razliitog kvaliteta. Veza postoji i u tinejderskoj dobi, a na njeno aktualno oblikovanje utjee nain na koji je funkcionirala u ranom djetinjstvu: ona pridonosi nastanku unutarnjeg radnog modela koji utjee na to koliko mladi mogu biti sigurni i bliski u relaciji prema nekom drugom ljudskom biu. Osobe s dobrim emocionalnim vezivanjem dobivaju, takoer, kako funkcionirajui tako i pozitivan unutarnji radni model. Mladi zadravaju svoju ovisnost o svojim roditeljima, kao i svoje emocionalno vezivanje prema njima. Ako dijete u tinejderskoj dobi pokazuje tendencije emocionalnog vezivanja za roditelja, roditelj ne treba smjesta zahtijevati samostalnost ve prihvatiti ponaanje i za roditelja je to, takoer, neto to ga podsjea na njegovu sponu prema tinejderu.9 7. PRIJATELJSTVO Tijekom mladenakih godina prijateljstvo jaa kroz uzajamne osjeaje i relacije. Prijatelji imaju, izmeu ostalog, i tu funkciju da odravaju krhki ego tijekom tinejderske dobi. Bliskost je obostrana i esto ekskluzivna kad je, osobito kod djevojica, ograniena na najboljeg prijatelja (ili prijateljicu), na prijateljstvo koje karakterizira otvorenost i povjerljivost. To da je povjerljivi prijatelj gotovo uvijek istog spola, tipino je za prijateljske relacije mladih. Nije esta pojava da prijatelji iz djetinjstva postaju i mladenaki prijatelji, ili da prijatelji iz tinejderskog doba esto postaju prijatelji koje

Ibid, str.270

11

osoba zadrava i u odrasloj dobi. Najdue traju prijateljske relacije koje je neka osoba stekla u, otprilike svojim 20-im godinama. Grupa mladih je inae grupa koja se sastoji i od djevojica i od djeaka i koja, uglavnom, predstavlja socijalnu arenu. Tinejderi se tu sastaju, a ono to rade odvija se u grupi. I mladi i odrasli reagiraju s velikom uzrujanou na iskljuenje, to doprinosi da grupa ima snaan utjecaj na pojedinca u vezi sa odijevanjem, vrednovanjem i modelom ponaanja.10 8. ODNOSI IZMEU DJEAKA I DJEVOJICA Drutveni razvoj takoer utjee na odnos izmeu djevojice i djeaka. I danas se ponegdje dogaa da se u prvom redu meusobno drue djevojice i djeaci koji propadaju istom socijalnom sloju. Djevojice, a i djeaci, tee da se vladaju u skladu sa svojim poloajem u drutvu. U jednom istraivanju za uzorak ispitivanja odnosa izmeu djeaka i djevojica uzeti su svi ljubljanski srednjokolci tijekom posljednje godine kolovanja, kako iz gimnazija tako i iz svih srednjih strunih kola. Na pitanje koje pojave najvie osuuju u odnosima izmeu mladia i djevojaka, dobiveni su , prema odgovarajuem metodolokom postupku, slijedei odgovori:
MLADII ZAMJERE DJEVOJKAMA SLIJEDEE: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. pijanenje, pretjerano uljepavanje, materijalno iskoritavanje, brzo nasijedanje lijepim rijeima, zabavljaju se u isto vrijeme sa vie mladia, poniavanje mladia, pretjerana stidljivost brbljivost i ogovaranje.

TO SE NE SVIA DJEVOJKAMAU ODNOSIMA SA MLADIIMA: 1.


10

polna nestrpljivost,

Ibid, str.269, 271

12

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

pijanenje, varanje djevojaka, podcjenjivanje djevojaka, mladii se istovremeno zabavljaju sa vie djevojaka, u tim odnosima djeaci vode rauna samo o svojim eljama, iskoritavanje djevojakog povjerenja, neutivo ponaanje.

Utvreno je da je srazmjerno veliki broj adolescenata koji su ve vezani za osobu suprotnog pola, to kod mladia iznosi 71%, a kod djevojaka 75%. Na pitanje to ih najvie privlai kod partnera suprotnog pola, dobiveni su slijedei odgovori:
DJEVOJKAMA SE KOD MLADIA DOPADA SLIJEDEE: 1. 2. 3. meusobno povjerenje, vjernost, inteligencija,

4. jednostavnost i skromnost,
5. 6. spremnost da pomogne, uglaeno ponaanje.

MLADIIMA SE KOD DJEVOJAKA DOPADA SLIJEDEE: 1. 2. 3. 4. 5. 6. jednostavnost i skromnost, meusobno povjerenje vjernost, drueljubivost njenost, inteligencija.

To su naravno njihove ocjene. One potiu iz njihovog dubokog razmiljanja o tim pitanjima, i, djelimino, iz njihovih vlastitih iskustava. Ali, ostaje otvoreno pitanje koliko se u praksi pridravaju tih svojih ocjena. Na ovom uzrastu je ope poznata dosljednost u uvjerenju i postupcima. Veoma rado razmiljaju o sebi i o raznim etikim pitanjima.

13

Razumije se da takvo raspravljanje ne smije biti jednostrano i nametljivo, nego vie razgovor. Adolescent mora imati utisak kako se njegovo miljenje potuje i cijeni.11

9. KRITIKI STAV MLADIH PREMA SAMOM SEBI I PREMA ODRASLIMA Kad mladi i djevojka na ovom uzrastu oslukuju sami sebe i razmiljaju o sebi, postaju esto nezadovoljni sobom. Ako adolescent nije zadovoljan samim sobom to nije samo zbog tjelesnih, nego prije svega i zbog duevnih osobina. Ve u doba puberteta poinje prvo kritiko ocjenjivanje samoga sebe. Ali, ta kritinost se ne odnosi samo na vlastitu linost nego postepeno obuhvaa i okolinu, naroito roditelje i uitelje. U ovom razdoblju kritika je mnogo dublja. Ne zaustavlja se samo na vanjskom ponaanju nego obuhvaa i psiholoku pozadinu, ili motive koji utjeu na takvo ponaanje. Naime, adolescent vrlo brzo konstatira jesu li odgajatelji zaista takvi kakvi se prikazuju njemu i drugim ljudima. Pri kritikom ocjenjivanju adolescent koristi ve usvojene moralne norme. Vrlo je vaan nain na koji je on usvojio te norme. Ako ih je preuzeo od odraslih na osnovu potovanja i vlastitog uvjerenja, njegov razvoj e poslije toga biti usmjeren na samouvjerenost i nezavisnost. Ako ih je, meutim, uzeo od odraslih samo zbog zavisnosti i zato to se morao podiniti, iako nije bio uvjeren da je tako ispravno, nee se razvijati u pravcu samokritinosti. Jedino samokritinost omoguuje shvaanje razlike izmeu vlastitog ponaanja i utvrenih i priznatih normi. Ispitivanja su pokazala da se osjeanje odgovornosti razvija samo ako adolescent osjeti krivicu kad se ne ponaa ispravno. Ovakvo osjeanje pojavljuje se samo kod onih adolescenata koje su roditelji voljeli takve kakvi su i pozitivno ih ocjenjivali, dok roditelji maloljetnih prestupnika manje iziskuju. Isto tako, nije dobro ako roditelji previsoko cijene svoje dijete. Takvo dijete se obino smatra kao izuzetak u pogledu moralnih obaveza. Otuivanje adolescenta od roditelja i odgajatelja prouzrokuje ekstremnu samouvjerenost. Adolescent postaje agresivan i poinje razne antisocijalne radnje. Ispitivanja pokazuju da
11

Smiljani-olanovi,V.-Tolii,I. (1966), Djeja psihologija, Beograd, Zavod za izdavanje udbenika SRS, str. 197, 198

14

se osjeanje krivice ne razvija kod adolescenata koji nisu bili voljeni. Stoga i nemaju unutranjih poticaja da samosvjesno otklone nedoline oblike ponaanja i ocjenjivanja. Stoga nisu samokritini. U adolescenciji naroito dolazi do izraaja samoodgoj. Time ne smije prestati utjecaj roditelja i odgajatelja, ali svakako treba postepeno preputati djecu samim sebi. Roditelji jo uvijek moraju uestvovati u odgoju,samo adolescent mora imati osjeaj da je samostalan i da se sam odgaja. Ovakav nain odgoja je mnogo tei i neophodan u ovom prijelaznom periodu.12

ZAKLJUAK
12

Smiljani-olanovi,V.-Tolii,I. (1966), Djeja psihologija, Beograd, Zavod za izdavanje udbenika SRS, str. 200-202

15

U periodu adolescencije zapaaju se pojaane emocionalne reakcije, koje se u djetinjstvu ne pojavljuju u tako izrazitom obliku. Na naglaenu emocionalnu preosjetljivost adolescenata utjeu mnoge tjelesne promjene i socijalni faktori. Neravnotea unutranjih biolokih snaga prouzrokuje stalnu emocionalnu napetost i uznemirenost. Emocije adolescenata dosta su stabilnije nego to su bile u djetinjstvu, osim toga su izdiferencirane, podobnije za kontrolu i due traju. U ovom periodu dolazi do nerazumijevanja izmeu adolescenata i odraslih, posebno roditelja i uitelja, to moe dovesti do otuenja djece. Oni se sada vie oslanjaju na drutvo. Kod mladih u ovom periodu prisutna je elja da imaju prijatelje, da odravaju prisne veze s njima i da jedni drugima povjeravaju najintimnije tajne. Veina rezultata istraivanja pokazuje da je snaniji utjecaj roditelja na vrijednosni sistem i opu socijalnu kulturu, dok je utjecaj vrnjaka snaniji na prolazne oblike ponaanja i na nain oblaenja. Za ovaj period znaajan je samoodgoj kojeg roditelji trebaju podrati, ali ipak i uestvovati u odgoju i imati utjecaja na njega. Mladi u adolescenciji stjeu samostalnost, kod njih se postepeno izgrauju moralna i drutvena svojstva, koja daju vidan uspon razvoju linosti, unose vie reda u njihovo ponaanje i pomau im da odgovorno postavljaju ciljeve svojoj djelatnosti, angairaju se na njihovoj realizaciji i preuzimaju odgovornost za neispunjene obaveze. Za ovaj period znaajne su krize identiteta, koje mladi mogu uspjeno rijeiti ukoliko im se stvori zdrava socio-emocionalna okolina. Klju pozitivnog rjeenja mladenake krize ostvaruje se interakcijom sa drugima, kako s vrnjacima tako i sa odraslima. Druge osobe funkcioniraju kao ogledalo koje tinejderu prenosi potrebnu informaciju za postizanje stabilne slike onoga tko on jeste ili bi trebao biti.

LITERATRURA

16

1. Furlan, Ivan (1988), ovjekov psihiki razvoj, Zagreb, kolska knjiga 2. Hwang, Philip Nilsson, Bjorn (2000), Razvojna psihologija, Sarajevo, Filozofski fakultet 3. Mandi, Petar Gajanovi, Nedjeljka (1991), Psihologija u slubi uenja i nastave, Lukavac, Grafokomerc Tunji 4. Smiljani-olanovi, Vera Tolii, Ivan (1966), Djeja psihologija, Beograd, Zavod za izdavanje udbenika Socijalistike Republike Srbije

17

You might also like