P. 1
Socijalno-emocionalni Razvoj Djece

Socijalno-emocionalni Razvoj Djece

|Views: 120|Likes:
Published by r_m_l_l

More info:

Categories:Types, School Work
Published by: r_m_l_l on Apr 23, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/13/2012

pdf

text

original

SOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ U DOBI OD 12. DO 18.

GODINE
Razvojna psihologija

Pisala: Edita Vuković

SADRŽAJ UVOD………………………………………………………………………………….…3 1. PSIHOLOGIJA PUBERTETA…………………………………………………...4 2. SOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ MLADIH OD 12. DO 18. GODINE……………………………………………………………………….....5 2.1. Socijalne karakteristike…………………………………………………………..5 2.2. Emocionalne karakteristike………………………………………………………6 3. TINEJDŽERSKI KONFLIKTI…………………………………………………...8 4. IDENTITET………………………………………………………………………9 5. SAMOSTALNOST……………………………………………………………...10 6. BLISKOST………………………………………………………………………11 7. PRIJATELJSTVO……………………………………………………………….11 8. ODNOSI IZMEĐU DJEČAKA I DJEVOJČICA……………………………….12 9. KRITIČKI STAV ADOLESCENTA PREMA SAMOM SEBI I PREMA ODRASLIMA……………………………………………………………………14 ZAKLJUČAK………………………………………………………………………..16 LITERATURA………………………………………………………………………17

2

UVOD Adolescencija obuhvaća prelazni period od djetinjstva do relativne zrelosti. Adolescenciju ne smijemo zamijeniti sa pubertetom. Pubertet je samo dio adolescencije. Adolescencija kao prijelazno razdoblje od djetinjstva ka relativnoj zrelosti, pored spolne zrelosti sadrži još i druge karakteristike lične zrelosti, koje u suvremenom društvu imaju sve značajniju ulogu. Cijeli ovaj period autori dijele na manja razdoblja. Najprihvatljivija je klasifikacija američkog psihologa E. Hurlock, koja razvojno doba dijeli na tri dijela: a) predadolescencija (približno od desete do dvanaeste godine); b) rana adolescencija (približno od trinaeste do šesnaeste godine; c) kasna adolescencija (približno od sedamnaeste do dvadesete godine). Prema klasifikaciji drugih autora predadolescencija bi odgovarala periodu prije puberteta, rana adolescencija periodu puberteta, a kasna adolescencija mladalačkom periodu. Dužina trajanja ovih perioda je samo približna i ne odnosi se na sve pojedince.1 Termin pubertet izveden je iz latinske riječi pubertas koja označava zrelost ili odraslost. U djevojčica pubertet počinje između dvanaeste i četrnaeste godine, a traje oko tri godine. U dječaka ta pojava nastupa nešto kasnije (tj. od trinaeste do petnaeste godine), a spolno sazrijevanje traje dvije do četiri godine. Pubertet je ono razdoblje u životu čovjeka u kojem on od spolno nerazvijenog bića postaje spolno razvijeno biće. Zato je razumljivo da su prije puberteta, dok su spolne žlijezde još nerazvijene i ne funkcioniraju, djeca u pogledu svoje spolnosti uglavnom još neutralna, te da su dječaci i djevojčice jedni drugima slični u svom tjelesnom razvoju, po svom ponašanju i u svojim stavovima. Pubertet se smatra vremenom brzih i dubokih promjena – i tjelesnih i psihičkih. Početak puberteta ovisi o naslijeđu, ali i o utjecaju okoline. . U pubertetu se mijenja i ponašanje mladih. Brz tjelesni razvoj prati zamaranje, rastresenost i drugi nepovoljni simptomi. Značajne su promjene koje se odvijaju na području socijalnog i emocionalnog razvoja u tom periodu.2
1

Smiljanić-Čolanović,V.-Toličič,I. (1966), Dječja psihologija, Beograd, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, str.191, 192 2 Furlan, I. (1988), Čovjekov psihički razvoj, Zagreb, Školska knjiga, str. 134, 135

3

1. PSIHOLOGIJA PUBERTETA Položaj mladih u periodu puberteta otežavaju nove dužnosti i zadaci koje im odrasli postavljaju i u roditeljskom domu i još više u školi. Posljedica promjena i povećanja obaveza je ne samo čest umor, već i nervozno reagiranje mladih, njihova veća razdražljivost i povišena uzbudljivost. U mladih te dobi čest je osjećaj dosade. Naime, aktivnosti kojima su se kao djeca bavili čine im se djetinjastima i glupima, a nove nisu još usvojili i razvili. Popratna je pojava puberteta i osjećaj nemira do kojeg dolazi zbog nesigurnosti, češćih konfliktnih situacija, ako i zbog povećane emocionalnosti mladih. U pubertetu treba istaknuti svojevrsnu sklonost općem negativizmu koji se kod mladih javlja prema svemu što ih okružuje. Taj je negativizam češći kod djevojčica nego kod dječaka. Dvije su najčešće manifestacije tog negativizma: - Prva je želja za izolacijom. Dolazi do svađa s prijateljima, do raskida prijateljstava i do željene osamljenosti. - Druga je manifestacija pubertetskog negativizma neraspoloženje prema radu. Dosad marljivo, pokretno i razigrano dijete postaje sada umorno, ponekad čak i apatično. Ono radi što manje može. Radi kritika i prijekora odraslih zbog popuštanja u učenju, u mladih se sve više javlja antagonizam prema roditeljima i nastavnicima, kao i prema odraslima općenito. Zanimljivo je da u to vrijeme dolazi i do pojave koja se može nazvati seksualnim antagonizmom: djevojčice „mrze“ dječake a dječaci preziru djevojčice. U tom su antagonizmu dječaci veoma aktivni: natežu se s djevojčicama, čupaju ih za kosu, dižu im suknje, nabacuju se na njih grudama snijega, rugaju im se. Zbog povišene emocionalnosti mladih u pubertetu kod njih često dolazi do naglih provala smijeha, srdžbe, tuge, pa i neraspoloženja. Oni sada teže kontroliraju izražavanje tih snažnih čuvstava. Stoga se o pubertetu i govori kao o razdoblju emocionalne labilnosti. Među tim emocijama značajno je složeno čuvstvo zabrinutosti ili brige. Djevojčice su zabrinute zbog svog izgleda, pitaju se kakve li će biti kada odrastu, hoće li se snaći u društvu, itd. Slično je i s dječacima, samo što ta zabrinutost kod njih dolazi kasnije.

4

U to vrijeme može i kod dječaka i kod djevojčica doći do regresije u ponašanju. Zbog opisanih teškoća u mladih te dobi se javlja nedostatak samopouzdanja, a to se očituje u njihovom nesigurnom i kolebljivom ponašanju. Za razdoblje puberteta karakteristično je i intenzivno maštanje mladih. Mnogo sadržaja za to maštanje nalazi se u književnosti, u filmovima, televizijskim predstavama i sl.3

2. SOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ MLADIH OD 12. DO 18. GODINE 2.1. Socijalne karakteristike Između 12. i 15. godine starosti vršnjaci postaju glavni kriterij u oblačenju i ponašanju. Mladi razvijaju svoja pravila ponašanja koja ispoljavaju u vanškolskim situacijama i zato ovaj uzrast rado učestvuje u neformalnim đačkim organizacijama i grupama, u donošenju odgovarajućih odluka i njihovom realiziranju. Grupni procesi i grupna dinamika značajni su činitelji koji doprinose razvijanju socijalne svijesti, osposobljavanju mladih da donose odluke, kreiraju organizacijske pretpostavke za realiziranje odluka i preuzimanje odgovornosti ukoliko odluke nisu realizirane. Na taj način djeca shvaćaju logiku društvenih odnosa, što je bitno za socijalno sazrijevanje. Kod mladih u ovom periodu prisutna je želja da imaju prijatelje, da održavaju prisne veze s njima i da jedni drugima povjeravaju najintimnije tajne. Posebno im je stalo da ostave dobar utisak na vršnjake, roditelje i nastavnike. Ako to ne uspiju, ljute se, dolaze u sukob sa sredinom i zbog toga se izlažu kritici vršnjaka, roditelja i nastavnika. Većina rezultata istraživanja pokazuje da je snažniji utjecaj roditelja na vrijednosni sistem i opću socijalnu kulturu, dok je utjecaj vršnjaka snažniji na prolazne oblike ponašanja i na način oblačenja. Istraživanja (Britn – G.V.Brittain, 1968) pokazuju da je utjecaj roditelja na razvoj onih osobina ličnosti koje imaju trajni karakter, dok je utjecaj vršnjaka na trenutno ponašanje i potrebe puno veći. Posebno je snažan utjecaj na socijalne stavove i ponašanje onih roditelja koji imaju autoritet kod svoje djece i u obiteljima u kojima vlada međusobno razumijevanje i
3

Furlan,I. (1988), Čovjekov psihički razvoj, Zagreb, Školska knjiga, str.135-137

5

poštovanje. I nastavnici koji su prihvaćeni od strane učenika, koji su dobri stručnjaci i cijenjeni ljudi, služe kao model identifikacije. U početnoj fazi puberteta druženje se realizira sa osobama suprotnog pola. Kasnije počinje druženje u mješovitoj grupi i prvi oblici polne ljubavi. Ranije se počinju družiti sa osobom suprotnog pola, mada ne masovno, muškarci. Mladi u adolescenciji stječu samostalnost, kod njih se postepeno izgrađuju moralna i društvena svojstva, koja daju vidan uspon razvoju ličnosti, unose više reda u njihovo ponašanje i pomažu im da odgovorno postavljaju ciljeve svojoj djelatnosti, angažiraju se na njihovoj realizaciji i preuzimaju odgovornost za neispunjene obaveze. Oni žele takav kolektiv i takvu organizaciju života i rada koji neće gušiti njihovu težnju za samostalnošću i ograničavati individualnost, nego, naprotiv, koja će dozvoliti da se njihova interesiranja, snage i sposobnosti nesmetano razvijaju. Zbog teškoća koje se javljaju u razvoju (raznih trauma, negativnog utjecaja okoline) kod mladih se javljaju ove negativne osobine: pesimizam, zavist, lijenost, hvalisanje, buntovništvo, agresivnost, avanturizam, nevjerovanje u vlastite snage, razne vrste negativnih strasti, pretjerana osjetljivost, razna zastranjivanja u vezi sa zadovoljavanjem polne potrebe, sanjarenje, sujeta, agresija, cinizam, brutalnost, itd. Zahvaljujući povoljnim općim uvjetima razvoja, javljaju se i ove pozitivne osobine: sposobnost samopromatranja i samoprocjenjivanja, sposobnost kritičkog suđenja i mišljenja, sposobnost upravljanja sobom, hrabrost, istinoljubivost, osjećanje za pravednost i sl.4 2.2. Emocionalne karakteristike Sa općim razvojem logično je da emocije postaju stabilnije, podobnije za kontrolu, društveno prihvatljivije i manje je njihovo vanjsko ispoljavanje, a više unutarnje. Kod mladih emocije duže traju, stabilnije su nego kod djece, nisu u prosjeku suviše izražene, nisu pretjerano česte, izdiferencirane su i moguće ih je kontrolirati. S obzirom na prisustvo raznih razvojnih problema, situacija koje izazivaju frustraciju, sukoba sa okolinom i samim sobom, adolescent često ispoljava gnjev, kod njega se manifestira ljubomora (često zbog
4

Mandić,P. - Gajanović,N.(1991), Psihologija u službi učenja i nastave, Lukavac, Grafokomerc Tunjić, str.131-134

6

straha da ne izgubi voljenu osobu) i razne vrste strahova. Prednost adolescenta je u tome što može da prikrije manifestiranje svojih emocija, što je u stanju da ih kontrolira i ne dozvoli da njihovi izražaji ugrožavaju druge. Čitav period adolescencije praćen je, manje ili više izraženom, brigom hoće li se sve razvijati normalno u fizičkoj i psihičkoj sferi, anksioznošću kad postoje i neznatni povodi, nezadovoljstvom nekim fizičkim odlikama i pogrešnom procjenom vlastite ličnosti. U ovom vremenu javlja se kriza identiteta. Zbog svega ovoga veliki broj mladih dolazi u školu sa izrazitim osjećajem čudljivosti, sa izvjesnim znacima depresije i uznemirenosti. Kod mladića se javlja više nego kod djevojaka agresija, sklonosti pravljenju nereda i delikventnim oblicima ponašanja. Najozbiljniji emocionalni problem adolescenata su depresivna stanja. Depresija se javlja onda kad mladi ne uspijevaju u radu i kad osjećaju bespomoćnost. Najčešći simptomi depresije su podcjenjivanje sebe, povremeni plač, pomisao na samoubojstvo i pokušaj samoubojstva. U stanjima depresije javlja se sporost u mišljenju, siromaštvo u aktivnostima, bezvoljnost i tjeskoba. Adolescenti koji pate od depresije nisu u stanju vidjeti da im nedostaje sposobnost da učine napore da bi ostvarili neki cilj, pa izlaz traže u negiranju značaja cilja koji bi trebalo da ostvare, u alkoholu ili uzimanja droga. Značajna karakteristika adolescencije je sposobnost da voli drugu osobu i da prihvati ljubav druge osobe. Ovo je period kad mladi imaju odgovarajuće kriterije u vezi sa osobom koju vole, pokazuju respekt prema voljenoj osobi, spremni su da preuzmu odgovornost za posljedice ljubavnih osoba i da se žrtvuju za drugu osobu. Ljubav je značajan činitelj u procesu socijalizacije i humanizacije mladih, a ona ima, i terapeutsku funkciju (Jersild, 1978). Njena je značajna uloga u procesu razvoja ljudskih odnosa i ostvarivanja ljudske slobode u okviru zajedničkog života. Ljubav prati i ljubomora, koja predstavlja kompleksno emocionalno stanje koje se može izražavati na različite načine (otvoreno i prikriveno). Ljubomora može biti između djece, roditelja i djece, prijatelja, ljubavnih parova itd. kad se ljubomora manifestira u snažnoj formi, onda imamo mržnju jedne osobe prema drugoj, i tada su pedagoške mjere nužne. Zdrava emocionalna sfera ličnosti je jedna od garancija normalnog razvoja i uspjeha u životu. Jedno od područja emocionalnog života mladih koje može doprinositi njegovanju emocija je doživljavanje radosti. Ako su mladi prihvaćeni i poštovani, ako im se da prilika

7

da uspiju u radu, ako vole i ako im se ljubav uzvraća, ako postoje mogućnosti da im se nade ostvaruju i ako uživaju u aktivnostima koje obavljaju, postoje uvjeti da se emocionalni život obogaćuje, da ljudsko postojanje dobije veći smisao, da kod čovjeka dominira vjera u život, zadovoljstvo sobom i životom koji se živi. Ovim će se najbolje osujetiti pojava usamljenosti, dosade i ravnodušnosti, koja je stalan pratitelj mladih. U ovom periodu je posebno značajno osujetiti strah od neuspjeha javnog istupanja, strah od škole, pojedinih nastavnika i predmeta, bolesti, smrti, i strah od budućnosti, kao i strahove koji su preneseni iz djetinjstva.5 3. TINEJDŽERSKI KONFLIKTI Tinejdžeri danas žive u svijetu koji njihovi roditelji u potpunosti ne prepoznaju i stoga im ne mogu predstavljati modele. Sociološka i psihološka situacija roditelja i tinejdžera se razlikuje, pa često dolazi do konflikata u obitelji. Iako svađe nastaju zbog sitnica (odjeća, dužina kose, čišćenje), one često dobivaju simbolično značenje, budući da je riječ o emancipaciji mladih i vlastitoj kontroli. Riječ je o tome da tinejdžeri vide sebe zrelijima nego što to odrasli misle o njima. Približno polovina svih mladih ima neki oblik problema koji se može nazvati pubertetskim problemom. Jedna trećina pokazuje prolazne probleme, a oko jedna četvrtina njih ne doživljava nikakve probleme. Lagane depresije ili loše samoosjećanje javlja se kod oba spola, iako je djevojčicama teže vladati svojim negativnim osjećajima ili ih one ne potiskuju u istoj mjeri kao što to čine dječaci. Djevojčice, također, teže rješavaju svoje probleme jer uzroke problema preuzimaju na sebe, smatraju da mogu kriviti same sebe i osjećaju se bespomoćne. Dječaci radije svaljuju krivicu na nekog drugog ili na nešto drugo i pokušavaju nešto riješiti u vezi sa svojom situacijom. Važno je konstatirati da su za prebrođavanje puberteta, individualni faktori kao ličnost, obiteljska pozadina i kognitivna sposobnost značajniji od spola.6

5

Mandić,P. - Gajanović,N. (1991), Psihologija u službi učenja i nastave, Lukavac, Grafokomerc Tunjić, str.134-136 6 Hwang,P. – Nilsson,B. (2000), Razvojna psihologija, Sarajevo, Filozofski fakultet, str.264-266

8

4. IDENTITET Bez osnovnog povjerenja, samostalnosti, inicijative i žudnje za aktivnošću (tj. ranijih pozitivnih rješenja kriza) teško je razviti stabilan identitet tijekom tinejdžerske dobi. Tinejdžerovo rješavanje krize ima utjecaja na ishod kasnijih kriza kao odraslog. Stvaranje identiteta tijekom mladenačke dobi svodi se ne definiranje sebe samog kao jedinstvenog bića i na razvoj identiteta. Ovo se odvija djelimično kroz povezivanje ranijih dječjih identiteta, a djelimično stvaranjem novog identiteta odraslog. Ključ pozitivnog rješenja mladenačke krize ostvaruje se interakcijom sa drugima, kako s vršnjacima tako i sa odraslima. Druge osobe funkcioniraju kao ogledalo koje tinejdžeru prenosi potrebnu informaciju za postizanje stabilne slike onoga tko on jeste ili bi trebao biti. Samoosjećanje, samorespekt i samopouzdanje oblikuju se preko reakcija drugih. Tinejdžeri su izloženi snažnom pritisku socijalne okoline. Različite kulture i socijalni odnos određuju hoće li mladenačka dob trajati duže i biti ispunjena konfliktima ili će biti relativno kratka i bez problema. Što više alternativa identiteta jedno društvo nudi, to će i tinejdžersko doba biti turbulentnije. Osim toga, danas ovome treba dodati dvojbu i strah pred budućnošću, što se odnosi na nezaposlenost, uništavanje čovjekove okoline, prenaseljenost, te izvjestan broj drugih neprijatnosti. Negativno rješenje mladenačke krize – pometnja identiteta- vodi ka nepovezanom i nepotpunom poimanju sebe. Moguće su različite situacije, počevši od toga da osoba ne zna u potpunosti tko je, pa do gotovo psihotičnih stanja pometnje. „Normalnu“ pometnju karakteriziraju u velikoj mjeri samopouzdanje, anksioznost pri donošenju odluka, anksioznost za postizanjem uspjeha, poteškoće u bliskim relacijama i bojazan od seksualne disfunkcije. Pošto su pitanja identiteta tako istaknuta za vrijeme adolescencije, također je važno i samoosjećanje, kao i njegov razvoj. Obično se smatra da najmanje ¼ svih mladih ima problema sa svojim samoosjećanjem i to se više odnosi na djevojčice nego na dječake. Normalno smoosjećanje postaje stabilno na vrijeme,dok loše samoosjećanje u početku puberteta vremenom se najčešće se poboljšava. Mlade sa slabim poimanjem sebe i lošim

9

samoosjećanjem rijetko primjećujemo, oni su relativno šutljivi, što znači da i roditelji i nastavnici trebaju imati otvorene oči i kad je riječ o šutljivoj djeci.7 5. SAMOSTALNOST Identitet i samostalnost dvije su trajno učestale teme tijekom čitavog života. Obično se razlikuju tri različita aspekta samostalnosti. Prvi se odnosi na emocionalnu samostalnost u bliskim relacijama, prije svega prema roditeljima. Relacija između roditelja i djece prolazi tijekom života više puta kvalitativne promjene, između ostalog i u tome tko odlučuje, kakav je utjecaj jednih na druge, koliko se često viđaju i u kolikoj su mjeri ovisni jedni o drugima. Što je jedan tinejdžer emocionalno zreliji, utoliko većem stupnju može on ili ona biti odrasla osoba u relaciji prema roditeljima. Drugi aspekt samostalnosti odnosi se na postupke: sposobnost donošenja odluka i njihovog provođenja. Što je tinejdžerova težnja za nezavisnošću od roditelja veća, to on umjesto toga postaje zavisniji od grupe prijatelja. Istinska samostalnost odnosi se, međutim, na relativnu nezavisnost, tako što su odluke i izbori koje osoba čini, njegove vlastite. Iako on, naravno, dozvoljava okolini da utječe na njega, odluka ili izbor treba doći iznutra. Tijekom tinejdžerskog doba znatno se poboljšava sposobnost donošenja ličnih odluka, npr. procjenjivanja rizika,gledanja unaprijed, odlaganja zadovoljenja potreba i uspoređivanja različitih alternativnih načina postupanja jednih sa drugima. Treći oblik samostalnosti odnosi se na vrednujuću autonomiju, razvijanje važećih normi za moral,politiku i vjeru. Postoji više faktora koji olakšavaju ovaj oblik samostalnosti. Mladi postaju sve sposobniji da apstraktno razmišljaju, što unapređuje više principijelne osnove etičkih razmatranja. Oni usput dobivaju pomoć i od različitih oblika političkih i vjerskih ideologija.8 6. BLISKOST

7 8

Ibid, str. 266, 267 Ibid, str. 267-269

10

Bliskost je veoma bitna za mlade, bliskost u smislu bliske relacije koja se zasniva na zajedništvu, solidarnosti i brizi. Identitet i bliskost pojmovi su koji idu zajedno. Riječ je ovdje o zajedništvu, ali također i o individualnosti unutar zajedništva. Tinejdžeri najprije moraju razviti svoj identitet pa tek onda mogu postati bliski s nekim drugim; u suprotnom postoji opasnost da ih bliskost zaplaši time da će biti progutani od nekog drugog ljudskog bića. Jedan aspekt bliskosti odnosi se i na pojam emocionalnog vezivanja. Emocionalno vezivanje znači stvaranje snažne i trajne emocionalne veze između djeteta s jedne strane,te roditelja, braće/sestara i drugih osoba, s druge strane. Ovakva emocionalna veza nastaje gotovo bez izuzetka, ali je ona različitog kvaliteta. Veza postoji i u tinejdžerskoj dobi, a na njeno aktualno oblikovanje utječe način na koji je funkcionirala u ranom djetinjstvu: ona pridonosi nastanku unutarnjeg radnog modela koji utječe na to koliko mladi mogu biti sigurni i bliski u relaciji prema nekom drugom ljudskom biću. Osobe s dobrim emocionalnim vezivanjem dobivaju, također, kako funkcionirajući tako i pozitivan unutarnji radni model. Mladi zadržavaju svoju ovisnost o svojim roditeljima, kao i svoje emocionalno vezivanje prema njima. Ako dijete u tinejdžerskoj dobi pokazuje tendencije emocionalnog vezivanja za roditelja, roditelj ne treba smjesta zahtijevati samostalnost već prihvatiti ponašanje – i za roditelja je to, također, nešto što ga podsjeća na njegovu sponu prema tinejdžeru.9 7. PRIJATELJSTVO Tijekom mladenačkih godina prijateljstvo jača kroz uzajamne osjećaje i relacije. Prijatelji imaju, između ostalog, i tu funkciju da održavaju krhki ego tijekom tinejdžerske dobi. Bliskost je obostrana i često ekskluzivna kad je, osobito kod djevojčica, ograničena na najboljeg prijatelja (ili prijateljicu), na prijateljstvo koje karakterizira otvorenost i povjerljivost. To da je povjerljivi prijatelj gotovo uvijek istog spola, tipično je za prijateljske relacije mladih. Nije česta pojava da prijatelji iz djetinjstva postaju i mladenački prijatelji, ili da prijatelji iz tinejdžerskog doba često postaju prijatelji koje

9

Ibid, str.270

11

osoba zadržava i u odrasloj dobi. Najduže traju prijateljske relacije koje je neka osoba stekla u, otprilike svojim 20-im godinama. Grupa mladih je inače grupa koja se sastoji i od djevojčica i od dječaka i koja, uglavnom, predstavlja socijalnu arenu. Tinejdžeri se tu sastaju, a ono što rade odvija se u grupi. I mladi i odrasli reagiraju s velikom uzrujanošću na isključenje, što doprinosi da grupa ima snažan utjecaj na pojedinca u vezi sa odijevanjem, vrednovanjem i modelom ponašanja.10 8. ODNOSI IZMEĐU DJEČAKA I DJEVOJČICA Društveni razvoj također utječe na odnos između djevojčice i dječaka. I danas se ponegdje događa da se u prvom redu međusobno druže djevojčice i dječaci koji propadaju istom socijalnom sloju. Djevojčice, a i dječaci, teže da se vladaju u skladu sa svojim položajem u društvu. U jednom istraživanju za uzorak ispitivanja odnosa između dječaka i djevojčica uzeti su svi ljubljanski srednjoškolci tijekom posljednje godine školovanja, kako iz gimnazija tako i iz svih srednjih stručnih škola. Na pitanje koje pojave najviše osuđuju u odnosima između mladića i djevojaka, dobiveni su , prema odgovarajućem metodološkom postupku, slijedeći odgovori:
MLADIĆI ZAMJERE DJEVOJKAMA SLIJEDEĆE: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. pijančenje, pretjerano uljepšavanje, materijalno iskorištavanje, brzo „nasijedanje“ lijepim riječima, zabavljaju se u isto vrijeme sa više mladića, ponižavanje mladića, pretjerana stidljivost brbljivost i ogovaranje.

ŠTO SE NE SVIĐA DJEVOJKAMAU ODNOSIMA SA MLADIĆIMA: 1.
10

polna nestrpljivost,

Ibid, str.269, 271

12

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

pijančenje, varanje djevojaka, podcjenjivanje djevojaka, mladići se istovremeno zabavljaju sa više djevojaka, u tim odnosima dječaci vode računa samo o svojim željama, iskorištavanje djevojačkog povjerenja, neučtivo ponašanje.

Utvrđeno je da je srazmjerno veliki broj adolescenata koji su već vezani za osobu suprotnog pola, što kod mladića iznosi 71%, a kod djevojaka 75%. Na pitanje što ih najviše privlači kod partnera suprotnog pola, dobiveni su slijedeći odgovori:
DJEVOJKAMA SE KOD MLADIĆA DOPADA SLIJEDEĆE: 1. 2. 3. međusobno povjerenje, vjernost, inteligencija,

4. jednostavnost i skromnost,
5. 6. spremnost da pomogne, uglađeno ponašanje.

MLADIĆIMA SE KOD DJEVOJAKA DOPADA SLIJEDEĆE: 1. 2. 3. 4. 5. 6. jednostavnost i skromnost, međusobno povjerenje vjernost, druželjubivost nježnost, inteligencija.

To su naravno njihove ocjene. One potiču iz njihovog dubokog razmišljanja o tim pitanjima, i, djelimično, iz njihovih vlastitih iskustava. Ali, ostaje otvoreno pitanje koliko se u praksi pridržavaju tih svojih ocjena. Na ovom uzrastu je opće poznata dosljednost u uvjerenju i postupcima. Veoma rado razmišljaju o sebi i o raznim etičkim pitanjima.

13

Razumije se da takvo raspravljanje ne smije biti jednostrano i nametljivo, nego više razgovor. Adolescent mora imati utisak kako se njegovo mišljenje poštuje i cijeni.11

9. KRITIČKI STAV MLADIH PREMA SAMOM SEBI I PREMA ODRASLIMA Kad mladić i djevojka na ovom uzrastu „osluškuju“ sami sebe i razmišljaju o sebi, postaju često nezadovoljni sobom. Ako adolescent nije zadovoljan samim sobom to nije samo zbog tjelesnih, nego prije svega i zbog duševnih osobina. Već u doba puberteta počinje prvo kritičko ocjenjivanje samoga sebe. Ali, ta kritičnost se ne odnosi samo na vlastitu ličnost nego postepeno obuhvaća i okolinu, naročito roditelje i učitelje. U ovom razdoblju kritika je mnogo dublja. Ne zaustavlja se samo na vanjskom ponašanju nego obuhvaća i psihološku pozadinu, ili motive koji utječu na takvo ponašanje. Naime, adolescent vrlo brzo konstatira jesu li odgajatelji zaista takvi kakvi se prikazuju njemu i drugim ljudima. Pri kritičkom ocjenjivanju adolescent koristi već usvojene moralne norme. Vrlo je važan način na koji je on usvojio te norme. Ako ih je preuzeo od odraslih na osnovu poštovanja i vlastitog uvjerenja, njegov razvoj će poslije toga biti usmjeren na samouvjerenost i nezavisnost. Ako ih je, međutim, uzeo od odraslih samo zbog zavisnosti i zato što se morao podčiniti, iako nije bio uvjeren da je tako ispravno, neće se razvijati u pravcu samokritičnosti. Jedino samokritičnost omogućuje shvaćanje razlike između vlastitog ponašanja i utvrđenih i priznatih normi. Ispitivanja su pokazala da se osjećanje odgovornosti razvija samo ako adolescent osjeti krivicu kad se ne ponaša ispravno. Ovakvo osjećanje pojavljuje se samo kod onih adolescenata koje su roditelji voljeli takve kakvi su i pozitivno ih ocjenjivali, dok roditelji maloljetnih prestupnika manje iziskuju. Isto tako, nije dobro ako roditelji previsoko cijene svoje dijete. Takvo dijete se obično smatra kao izuzetak u pogledu moralnih obaveza. Otuđivanje adolescenta od roditelja i odgajatelja prouzrokuje ekstremnu samouvjerenost. Adolescent postaje agresivan i počinje razne antisocijalne radnje. Ispitivanja pokazuju da
11

Smiljanić-Čolanović,V.-Toličič,I. (1966), Dječja psihologija, Beograd, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, str. 197, 198

14

se osjećanje krivice ne razvija kod adolescenata koji nisu bili voljeni. Stoga i nemaju unutrašnjih poticaja da samosvjesno otklone nedolične oblike ponašanja i ocjenjivanja. Stoga nisu samokritični. U adolescenciji naročito dolazi do izražaja samoodgoj. Time ne smije prestati utjecaj roditelja i odgajatelja, ali svakako treba postepeno prepuštati djecu samim sebi. Roditelji još uvijek moraju učestvovati u odgoju,samo adolescent mora imati osjećaj da je samostalan i da se sam odgaja. Ovakav način odgoja je mnogo teži i neophodan u ovom prijelaznom periodu.12

ZAKLJUČAK
12

Smiljanić-Čolanović,V.-Toličič,I. (1966), Dječja psihologija, Beograd, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, str. 200-202

15

U periodu adolescencije zapažaju se pojačane emocionalne reakcije, koje se u djetinjstvu ne pojavljuju u tako izrazitom obliku. Na naglašenu emocionalnu preosjetljivost adolescenata utječu mnoge tjelesne promjene i socijalni faktori. Neravnoteža unutrašnjih bioloških snaga prouzrokuje stalnu emocionalnu napetost i uznemirenost. Emocije adolescenata dosta su stabilnije nego što su bile u djetinjstvu, osim toga su izdiferencirane, podobnije za kontrolu i duže traju. U ovom periodu dolazi do nerazumijevanja između adolescenata i odraslih, posebno roditelja i učitelja, što može dovesti do otuđenja djece. Oni se sada više oslanjaju na društvo. Kod mladih u ovom periodu prisutna je želja da imaju prijatelje, da održavaju prisne veze s njima i da jedni drugima povjeravaju najintimnije tajne. Većina rezultata istraživanja pokazuje da je snažniji utjecaj roditelja na vrijednosni sistem i opću socijalnu kulturu, dok je utjecaj vršnjaka snažniji na prolazne oblike ponašanja i na način oblačenja. Za ovaj period značajan je samoodgoj kojeg roditelji trebaju podržati, ali ipak i učestvovati u odgoju i imati utjecaja na njega. Mladi u adolescenciji stječu samostalnost, kod njih se postepeno izgrađuju moralna i društvena svojstva, koja daju vidan uspon razvoju ličnosti, unose više reda u njihovo ponašanje i pomažu im da odgovorno postavljaju ciljeve svojoj djelatnosti, angažiraju se na njihovoj realizaciji i preuzimaju odgovornost za neispunjene obaveze. Za ovaj period značajne su krize identiteta, koje mladi mogu uspješno riješiti ukoliko im se stvori zdrava socio-emocionalna okolina. Ključ pozitivnog rješenja mladenačke krize ostvaruje se interakcijom sa drugima, kako s vršnjacima tako i sa odraslima. Druge osobe funkcioniraju kao ogledalo koje tinejdžeru prenosi potrebnu informaciju za postizanje stabilne slike onoga tko on jeste ili bi trebao biti.

LITERATRURA

16

1. Furlan, Ivan (1988), Čovjekov psihički razvoj, Zagreb, Školska knjiga 2. Hwang, Philip – Nilsson, Bjorn (2000), Razvojna psihologija, Sarajevo, Filozofski fakultet 3. Mandić, Petar – Gajanović, Nedjeljka (1991), Psihologija u službi učenja i nastave, Lukavac, Grafokomerc Tunjić 4. Smiljanić-Čolanović, Vera – Toličič, Ivan (1966), Dječja psihologija, Beograd, Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke Republike Srbije

17

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->