P. 1
rizik menadžment u MSP

rizik menadžment u MSP

|Views: 607|Likes:
Published by Amra Alic

More info:

Published by: Amra Alic on Apr 23, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/26/2013

pdf

text

original

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzećima

1. DIO – Rizik u malim i srednjim preduzećima
1.1 Definicija malih i srednjih preduzeća Posmatrajući historijski razvoj, prvi poznati zapisi o malim i srednjim preduzećima pojavili su se prije 4000 godina. Mala i srednja preduzeća cvjetala su u gotovo svim kulturama. Arapi, Babilonci, Egipćani, Židovi, Grci, Feničani i Rimljani su neprestano razvijali mala i srednja preduzeća. Slobodno, možemo konstatovati da se civilizacija putem malih i srednjih preduzeća širila na sve strane svijeta. O ulozi, značaju i funkcioniranju malih i srednjih preduzeća kako u SAD-u, tako i u našoj znanstvenoj ekonomskoj literaturi intenzivnije počinje da se piše tek 80-tih godina prošlog stoljeća. Procesi tranzicije u Istočnoj i jugoistočnoj Evropi zasigurno su doprinijeli potrebi tematiziranja malih i srednjih preduzeća. Probleme prilikom toga, donosilo je nepostojanje jedinstvenih kriterija za određivanje veličine preduzeća. Tako su se razvila tri kriterijuma: statistički, funkcionalni i institucionalni (svojinski) kriterijum. Statistički kriterij polazi od statističkih obilježja privrednih subjekata kao što su : veličina imovine, godišnji prihod od prodaje, broj zaposlenih, obim ostvarene proizvodnje, nivo tehničke opremljenosti i slično. „Broj zaposlenih ima najviše prednosti u odnosu na druge kriterije, između ostalog zato što je: otporno na inflaciju- nije pod uticajem kupovne moći dolara; transparentno – lako se zapaža i razumije; usporedivo – omogućuju dobru usporedbu veličina između preduzeća iste grane; raspoloživo – lako ga je dobiti od preduzeća.“1 Jedan od bitnih nedostataka ovog kriterija je različita produktivnost pojedinih privrednih struktura, pa isti broj radnika ne stvara pri istom radu i istu vrijednost proizvodnje. Drugi nedostatak se ogleda u ne postizanju jedinstvenih stavova po zemljama u pogledu broja zaposlenih kao granice između malih, srednjih i velikih preduzeća. Zbog toga se ovaj kriterij kombinuje sa drugim kriterijumima. Funkcionalni kriterij prilikom klasifikacije preduzeća po veličini polazi od funkcije i zadatka koji određeni privredni subjekt ima u ekonomiji određene države. Obilježja ovog kriterija su kvalitativne prirode i uveliko mjeri su slovnog karaktera što stvara poteškoće u statističkim obradama. Funkcionalna obilježja su sljedeća: obim i karakter proizvodnje, karakter upravljanja, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, oblik vlasništva, tehnička opremljenost i slično. Institucionalni (vlasnički) kriterij polazi od pripadnosti instituciji kod koje je registrovano određeno preduzeće. Ovaj kriterij se primjenjuje u skoro svim razvijenim zemljama a posebno u SAD, gdje je 1953. godine osnovana posebna agencija federalne vlade pod nazivom „ Small Business Administration (SBA)“ s ciljem institucionalne podrške malim i srednjim preduzećima. Kako definisati mala i srednja preduzeća? Teško je predložiti parametre koji jasno kategoriziraju preduzeća kao mala, srednja ili preduzeća u razvoju. To se dešava iz razloga što svako preduzeće ima sopstveni set okolnosti i izazova, bez obzira na veličinu ili stupanj razvijenosti preduzeća. Imajući to u vidu, pokušat ćemo predočiti ključne distinkcije među ova dva vida preduzeća.
1

Siropolis C. Nicholas, Menadžment malog preduzeća; četvrto izdanje, Mate, Zagreb, 1995. str.8.

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzećima Za mala i srednja preduzeća ne postoji jedna internacionalna definicija. Prema Europskoj Komisiji razlikuju se tri vrste malih i srednjih preduzeća. Od cjelokupnog broja preduzeća iz ove grupe, najmanja preduzeća preovladavaju, tj čine 90% od svih malih i srednjih preduzeća u Evropi. Karakteristike najmanjih preduzeća su da imaju najviše 10 radnika i poslovni promet ispod 2 miliona eura. Mala preduzeća zapošljavaju najviše 50 radnika i imaju poslovni promet od najviše 10 miliona eura. Dok srednja preduzeća su preduzeća sa manje od 250 radnika i poslovnim prometom manjim od 50 miliona eura. Razvoj i funkcionisanje malih i srednjih preduzeća igra glavnu ulogu u svjetskoj ekonomiji. Prema Europskoj komisiji u 25 drzava EU postoje 23 miliona MSP, sto znaci, 99,8% svih preduzeća u EU, sto zapošljavaju 90 miliona radnika. Prema raspoloživim informacijama ta brojka ne obuhvata poljoprivredna preduzeća i slobodne radnike. Uključujući navedene, brojka bi bila izmedju 31 i 35 miliona - sa više od 90 miliona radnika. U ekonomskom razvoju onih država sa malim ili srednjim ekonomskim potencijalom, MSP igraju sve veću ulogu. Unatoč velikog broja MSP u svijetu, u tom slučaju ta preduzeća imaju samo malu političku značajnost. Velika produzeća i državna produzeća dominiraju, zato što imaju svojih pomagača i savjetnika, za koje MSP nemaju dosta sredstava.2 1.2 Položaj SME sektora u privredi Bosne i Hercegovine U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena, zajednička definicija malih i srednjih preduzeća na nivou države. Na nižim nivoima vlasti, entiteti, Brčko distrikt, kantoni i opštine primjenjuju se odredbe o malim i srednjim preduzećima koje se razlikuju od jedne do druge administrativne jedinice. Međunarodna zajednica, kao i organizacije koje implementiraju brojne programe u oblasti razvoja MSP-a (Small and Medium Enterprises) primjenjuju sopstvene kriterije kojim se, kao mala i srednja preduzeća, uglavnom smatraju privredni subjekti sa najviše dvadeset uposlenih. Analiza stanja SME u Bosni i Hercegovini, se bazira na uslovnoj definiciji malih i srednjih preduzeća koja polazi od vrste vlasništva i tipa poduzeća. Predloženo je da kao SME preduzeća budu tretirani svi poslovni subjekti u potpuno privatnom vlasništvu, registrirani ka društva ograničene odgovornosti. Ovdje treba dodati i društva jednog lica i registrirane obrte. Tokom 2003. godine je u Federaciji BiH, normirano na hiljadu stanovnika, bilo 19 malih i srednjih poduzeća. Obzirom na neusklađenost statističkih metoda u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, nije moguće primijeniti isti postupak procjene broja SME u Republici Srpskoj i Brčko distriktu. Uzimajući u obzir stepen privatizacije u RS, možemo pretpostaviti da je broj SME na hiljadu stanovnika, obračunato za cijelu BiH, nešto niži od gore iskazanog podatka za Federaciju. SME sektor u Federaciji BiH učestvuje sa 47,8% u ukupnom broju zaposlenih. Učešće SME u bruto dodanoj vrijednosti Federacije iznosi 43,1%. Bosna i Hercegovina se nalazi u fazi intenzivne reforme legislative u oblasti ekonomije. Cilj reforme je stvaranje povoljnog okruženja za biznis. Tempo reforme u oblasti SME sektora je ograničen problemima kompleksne administracije, nekoherentnim propisima na raznim nivoima vlasti i relativno slabom koordinacijom. Povoljna okolnost je prihvatanje Evropske povelje o malim i srednjim poduzećima kao baznog dokumenta za formuliranje politika i provođenje reformi u ovoj oblasti. Na osnovu ovoga će biti moguće, tokom 2005. godine, pripremiti Okvirni zakon o SME, a zatim harmonizirati odgovarajuće zakonske propise na nižim nivoima.
2

Michael C. Donegan, Growth nd Profitability; : optimizing the finance function for small and emerging businesses, 2002., str. 4.

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzećima Zakon o preduzećima, Zakon o privrednim društvima i prateći zakoni o registraciji su kostur legislative koja se odnosi na osnivanje, rad i prestanak preduzeća. U pogledu SME, treba imati u vidu i zakonske propise na nivou kantona i opština, kojima se reguliše rad zanatskih radnji. Zahvaljujući nedavnim inovacijama ovaj set zakona je relativno dobro usklađen sa modernim zahtjevima. Problem je implementacija zakona i različita rješenje koje indirektno doprinose sporom razvoju jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH. Okvirni zakon o registraciji poduzeća je na snazi od septembra, 2004. godine, a u toku je proces usklađivanja zakonskih propisa o registraciji na nivou entiteta i Brčko distrikta, sa odredbama Okvirnog zakona. Ovim zakonima će biti potpuno riješen problem brzine registracije, koji će, u cijeloj Bosni i Hercegovini biti reduciran na pet dana. Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini je primjer uspješne reforme za sve zemlje u tranziciji. Međutim sektor malih i srednji poduzeća još uvijek ne izvlači korist iz progresa u ovoj oblasti. Učešće kredita dodijeljenih privatnim poduzećima u ukupnom iznosu plasiranih kredita i zajmova je manje od pedeset posto (2003. godini), a kamatne stope su visoke i ne pokazuju tendenciju pada. Situacije je donekle poboljšana intervencijom mikrokreditnih organizacija koje su trenutno vrlo važan mehanizam finansiranja SME. Kolateral, lizing i spora realizacija bankrota i prinudne naplate su trenutno najveći problemi finansiranja biznisa. Za razliku od mnogih ekonomija u tranziciji, Bosna i Hercegovina posjeduje iskustvo u pogledu privatnog biznisa malih dimenzija. Nažalost, demokratska reforma u oblasti edukacije nije uspjela da iskoristi naslijeđe u oblasti privatne inicijative. Napredak u pogledu edukacije za poduzetništvo je postignut uglavnom zahvaljujući projektima koji su pokretani i podržavani od strane međunarodne zajednice.3 1.3 Definisanje rizika Pojam neizvjesnost nerijetko susrećemo u kontekstu sa pojmom rizika, neki autori čak i poistovjećuju ta dva pojma, dakle smatraju ih sinonimima. Međutim, ipak postoje značajne razlike između ta dva pojma. „Najučestalije poimanje neizvjesnosti odnosi se na stav koji karakterizira dvojbenost, temeljen na nedostatku znanja, o tome što će se ili što se neće dogoditi u budućnosti. To je pojam suprotan pojmu izvjesnosti, što je uvjerenje ili sigurnost o određenoj situaciji.“4 Moglo bi se reći da je pojam neizvjesnosti širi pojam od pojma rizika. Samo postojanje rizika, odnosno određeni splet okolnosti stvara stanje neizvjesnosti. Neizvjesnost pojave rizičnih događaja nikada se ne može potpuno otkloniti. Neizvjesnost je jednostavno „psihološki odraz nedostataka znanja o budućnosti.“5 Spoznaja neizvjesnosti ovisna je o subjektivnoj spoznaji rizika. Splet okolnosti u kojima se gubitak može dogoditi stvara neizvjesnost kod pojedinca koji prepoznaje rizik. Međutim, kada postoji vjerovatnoća gubitka, rizik postoji bez obzira na stupanj spoznaje rizika od strane osobe. U najširem leksičkom smislu rizik je izlaganje opasnosti da se u nekom poduhvatu ne uspije ili da se u njemu pretrpi šteta. U ekonomiji rizik znači mogućnost nepostizanja ili samo djelimičnog postizanja očekivanih rezultata iz nekog poslovnog poduhvata. U tom sklopu finansijski rizici se mogu odrediti kao opasnost neostvarivanja planirane dobiti. Pravna kategorija rizika veoma je složena. Ako se izostave specifična tehnička određenja rizika u pojedinim oblastima, kod ugovora o prodaji i osiguranju, na primjer, onda se rizik u najširem juridičkom značenju može shvatiti kao mogućnost da dužnik ne izvrši svoju obavezu uopšte, odnosno ne izvrši uredno, te time povjeriocu nanese štetu. Pošto neostvarivanje planirane dobiti
3 4

Rade Jevtić, Razvoj malih i srednjih preduzeća, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 2004., poglavlje I. Emmett i Therese Vaughan, Osnove osiguranja, Upravljanje rizicima, MATE Zagreb 2000. str.5. 5 Ibidem, str. 4.

kao stanje stvarnog svijeta. pa su stoga za osiguranje prikladniji. To može biti gubitak u opštem smislu ili čak dobitak manji od očekivanog. moglo bi se reći da svaka od ovih definicija sadrži dvije osnovne komponente. Mada. Statički rizici uključuju uništenje sredstav ili promjenu njihovog vlasništva.finansijiski i nefinansijski rizik. Poželjni budući događaji nazivaju se prilikama. moraju postojati barem dva moguća ishoda. tako i u stvarnom životu.“7Ova definicija dakle. Oblici i vrste rizika u malim i srednjim preduzećima Osnovna kategorizacija rizika jeste ona koja polazi od kriterija diversifikacije. društvenih i političkih fenomena.5.Kulp. dok se pod rizicima misli na nepoželjne buduće događaje. New York.I-dio. ukusa potrošača. a ne kao ekonomski. nezaposlenost. pravni ili finansijski. • Najmanje je jedan od mogućih ishoda nepoželjan.A. str. Ako uzmemo da definiramo rizik. . poplava isl Posebni rizici nastaju kao posljedica pojedinačnih događaja i njihove gubitke osjećaju pojedinci.321. jer je i sam život rizičan posao. mogli bi reći da je „ rizik stanje u kojemu postoji mogućnost negativnog odstupanja od poželjnog ishoda koji očekujemo ili kojemu se nadamo. Willett8 je utemeljio statičko-dinamičku analizu rizika. 1956.6 Rizik se dalje može predstaviti i kao vjerovatnoća odstupanja od očekivanih vrijednosti (Jakovčević). da se primjeniti kako u poslovanju. Willet. The Economic Theory of Risk and Insurance. Objektivni rizici su lako mjerljivi. University of Pensylvania Press 1951. Beograd 1999. veličini i učestalosti štete. Objektivni rizici su rezultat objektivnih okolnosti. Oni ovise o predmetu osiguranja. Kao što vidimo ima više načina i vidova definisanja rizika. njegovoj vrijednosti. Tj. Upravljanje rizicima. 6 7 Miloš Trifković. str 14-19. a to su neodređenost i gubitak: • Značenje neodređenog ishoda implicitno je u svim definicijama rizika: ishod mora biti upitan. te trajanju pokrića.Kulp9 je u svojoj raspravi o rizicima istakao podjelu rizika na osnovne i posebne rizike.. Statički rizici nastaju kao rezultat prirodnih opasnosti i nepoštenja pojedinaca ili ljudskih propusta. tada rizik i ne postoji. u načelu su nepredvidivi. ako mi sigurno znamo da će se gubitak dogoditi. 9 C. Nepoznavanje budućnosti. str 3-4. čini okosnicu rizika. Osnove osiguranja.Sredstva obezbjeđenja. razvili su svoja viđenja vrsta rizika: -Alan H. a ne bi trebali biti vezani ni u pogledu posljedica. Kada postoji rizik. Prema aspektu mogućnosti osiguranja. Pojedini autori. odnosno budućih događaja. Osnovni ili zajednički rizici nisu vezani za pojedinca u pogledu uzorka. nivoa cijena i sl. dok to ne možemo tvrditi za subjektivne rizike. 8 Alan H. MATE Zagreb 2000. rizik se promatra kao gubitak. Primjeri ovih rizika su: paljenje poslovne zgrade. Rizik u malim i srednjim preduzećima na strani povjerioca može biti prouzrokaovana neispunjenjem bilo koje obaveze dužnika. pojmovi finansijskih i šire shvaćenih pravnih rizika su podudarni. pljačka banke i sl. osiguranja i karaktera potencijalnih gubitaka: 1. Rizik podrazumijeva mogućnost nekog oblika gubitka. Emmett i Therese Vaughan. Osnovni rizici mogu se javiti i kao posljedica fizičkih pojava: zemljotresa. -C. Ovi rizici su rezultat privrednih. Pod dinamičkim rizicima podrazumjeva one koji nastaju kao rezultat promjena u privredi: promjena tehnologija. ili kao vjerovatnoća da će se prijetnja materijalizovati (Jaisingh). inflacija i sl. pa čak i ako početni gubitak u konačnosti može rezultirati dobitkom. Casuality Insurance.čisti i špekulativni rizik 3.A. Prema aspektu mogućnosti diversifikacije – sistemski i nesistemski rizik 2. kao što su: rat. -Subjektivni rizici su oni čije ostvarenje ovisi o postupcima pojedinca. Prema karakteru potencijalnih gubitaka. str. međutim.

da bi se moglo racionalno predvidjeti gubitke. u vremena i mjesta u kojima vlada oskudica. ali i rezultat neizvjesnosti. Nadalje. U principu. MATE Zagreb 2000. i u finansijskim pokazateljima izraziti. iste možemo podijeliti na prenosive i neprenosive. pišući o ekonomiji rizika i neizvjesnosti konstatuje. da bi se rizik smatrao prihvatljivim za osiguranje mora ispuniti određene uslove. Ovdje se polazi od toga da vjerovatnoća izvjesnosti štetnog događaja ne smije biti visoka. 3. 2. Gubitak ne smije biti katastrofalan. najvažniji rizik sa kojim se suočavaju mala i srednja preduzeća. Ovo proizilazi iz činjenice da je osiguranje zasnovano na zakonu velikih brojeva (npr požar). str. nije moguće osigurati. Time doprinose ujednačavanju cijena robe i alokacije u prostoru i vremenu. kako bi osiguravatelj mogao utvrditi visinu svoje obaveze. Ekonomija.kada se ne može utvrditi da li će se osigurani slučaj dogoditi kod osiguranika u vremenu za koje je osiguranje ugovoreno. Prema Emmett i Therese Vaughan. -Rizike možemo podijeliti na poslovne i izvanposlovne rizike. Taj neosigurljivi rizik ogleda se u stalnom prisustvu mogućnosti da malo preduzeće neće ostvariti postavljene ciljeve. postoji i druga situacija gdje. ali se ne zna veličina štete i vrijeme.24. cijena osiguranja pojedinih rizika može biti toliko visoka da nadilazi visinu štete. . Organizovanje i proces upravljanja rizikom 10 11 P. da je poslovni život prepun rizika i neizvjesnosti. Osnove osiguranja.kada se zna da će se osigurani slučaj dogoditi. Prenosivi su oni koji se mogu prenositi na profesionalne organizacije koje se bave osiguranjem. Paul A. Zaštita od ovog tipa rizika obuhvata određene mjere koje umanjuju opasnost i omogućavaju stvaranje rezervi za slučaj pojavljivanja štetnog događaja. a samim tim neće izvršiti svoju misiju. Neprenosivi su oni rizici koji se ne mogu prenijeti na osiguravateljske organizacije.4. a time i premije. Gubitak mora biti nepredvidiv ili slučajan.I-dio. On nadalje konstatuje da je i sam život rizičan posao. Rizik mora biti određen prema uzroku. 1. Samuelson. Drucker. Neizvjesnost nastanka osiguranog slučaja može biti: a) apsolutna. Osigurljivi rizik bio bi rizik koji se može odbaciti kupovinom police osiguranja. gubitak mora biti takav da ga je moguće kvantificirati. str. Štetni događaj mora biti nezavisan od volje osiguranika. 198. a isto tako omogućuju premještanje rizika. godine primio Nobelovu nagradu za ekonomiju. vremenu. prvi Amerikanac koji je 1970. Gubitak koji je prouzrokovao rizik mora biti moguće definisati i izmjeriti. -Prema mogućnosti osiguranja rizika razlikujemo osigurljivi i neosigurljivi rizik. gdje poslovni rizik predstavlja rizik ostvarenja bruto finansijskog rezultata.. rizik mora ispuniti najmanje četiri uslova: 1. Mora postojati dovoljno veliki broj jednakih jedinki izlaganja.11 Nažalost. Zagreb 1992. što dovodi osiguranje tog rizika do totalnog apsurda. Upravljanje rizicima. 12 Samuelson Paul & Nordhaus William.12U okviru razmatranja špekulativnih rizika on konstatuje da špekulanti vrše društveno korisnu funkciju premještajući dobra iz vremena ili mjesta u kojima vlada obilje. sva preduzeća bi trebala imati unaprijed pripremljen program za sanaciju posljedica ove vrste rizika. mjestu i iznosu.10 Međutim. i b) relativna. Upravljanje u novom društvu Emmett i Therese Vaughan. Mate. Rizik u malim i srednjim preduzećima -Sa stanovišta izbora metoda upravljanja rizikom. Dakle. 4.

rizik krađa i pronevjera zaposlenih itd). Izvori informacija. Najveća verovatna šteta procenjuje se na 8 miliona $ i menadžer najčešće nju uzima u obzir. U tom slučaju. Ivanović. Pošto su rizici. menadžer mora uzeti u obzir sve štete koje određeni događaj može da prouzrokuje. U analizi veličine štete često se pravi razlika izmedu najveće moguće štete i najveće vjerovatne štete. 4. treba da održava komunikaciju sa ostalim sektorima i da ih uključuje u svoj rad. Nakon što su identifikovane potencijalne štete. rizik smanjenja prihoda. koje neredovno nastaju i teško ih je predvidjeti. a primjenom kontrole kvaliteta u sektoru proizvodnje smanjuje se rizik od odgovonosti za štete nanijete kupcima zbog neispravnih proizvoda.13 13 S. treba imati u vidu. koristiće se drugačiji pristup. upitnici koji se specijalno sastavljaju za analizu rizika i fizička inspekcija pogona preduzeća. implementacija izabranog metoda i 5. Zbog toga. rizik od odgovornosi. on procenjuje da će. Pretpostavimo da riziko-menadžer analizira kolika će biti veličina štete ukoliko fabrika strada u poplavi. dok se veličina šteta odnosi na očekivanu razmjeru štete. Na primjer. vrlo heterogena kategorija i međusobno se značajno razlikuju. 2. već naprotiv. da veličina ima veći značaj od učestalosti šteta. ukoliko poplava totalno uništi fabriku ukupni troškovi obnove iznositi 10 miliona $ i to je najveća moguća šteta. tada preduzeće može da je tretira kao uobičajen tekući trošak. Upravljanje rizikom i osiguranje . U velikim organizacijama ovo odjeljenje predstavlja poseban sektor. ako se određena šteta redovno pojavljuje. Na vrhu liste nalaze se rizici čija realizacija ima katastrofalne posljedice i može da dovede do bankrotstva preduzeća. izbor adekvatne metode za upravljanje rizikom. kojima je preduzeće izloženo. ovo odjeljenje ne smije da bude izolovano. Učestalost šteta je očekivani broj negativnih ekonomskih događaja koji će se desiti u posmatranom vremenskom periodu. Proces upravljanja rizikom obuhvata sljedećih 5 faza : 1. Bez obzira na položaj u organizaciji. jer velike štete sa katastrofalnim posljedicama mogu da potpuno onesposobe preduzeće za dalje poslovanje. koje menadžeri koriste prilikom identifikacije rizika su: finansijski izveštaji. identifikacija svih značajnih rizika kojima je izloženo preduzeće. koji je odgovoran za upravljanje čistim rizikom i na čijem čelu se nalazi riziko-menadžer.I-dio. na primjer. Prvi korak u procesu upravljanja rizikom je utvrđivanje i definisanje potencijalnih šteta. pa na njih menadžment obraća posebnu pažnju. nakon identifikacije menadžer mora da ih klasifikuje i to prema vrsti štete koju izazivaju (rizik gubitka imovine preduzeća. slijedeći korak menadžmenta rizika odnosi se na mjerenje utjecaja koji određeni rizici imaju na poslovanje preduzeća. sektor finansija obezbjeđuje značajne informacije o uticaju eventualnih šteta na gotovinski tok ili profit. Riziko-menadžer procenjuje učestalost i veličinu šteta za svaku vrstu rizika. Rizik u malim i srednjim preduzećima Odjeljenje upravljanja rizikom može da ima različit položaj u organizacionoj strukturi u zavisnosti od veličine preduzeća ili tipa rizika kome je poslovanje izloženo. da bi na osnovu toga rangirao rizike prema njihovom relativnom značaju. U nekim preduzećima ovaj sektor je podređen sektoru finansija. Procjena rizika je od značaja i prilikom izbora odgovarajuće metode za zaštitu od rizika. podaci o ranijim štetama. zbog zajedničkog nastojanja oba sektora da zaštite imovinu preduzeća od šteta kao i da nađu najpovoljniji način za finansiranje gubitka. drugim riječima procjenjuje se potencijalna učestalost i veličina šteta. dok se rizici sa malim uticajem na preduzeće uglavnom zanemaruju. dok se za štete. Prilikom procjene rizika. Tako. 3. kontrola rezultata primjene metode upravljanja rizikom da bi se obezbijedila efikasnost programa menadžmenta rizika. procjenjivanje učestalosti i veličine potencijalnih šteta. jer je poplava koja izaziva najveću moguću štetu vrlo retka pojava i javlja se jednom u 50 godina.

I-dio. Rizik u malim i srednjim preduzećima .

tako da možemo konstatovati da postoji veliki broj klasifikacija. Ova klasifikacija poslovnih rizika zaokuplja pažnju velikog broja znanstvenika koji se bave problematikom rizika i neizvjesnosti.II-dio. Iz ove činjenice proizilazi podjela poslovnih rizika na unutarnje i vanjske. Klasifikacija koja slijedi predstavlja po svom sadržaju prilično obuhvatnu klasifikaciju u pogledu broja unutarnjih i vanjskih rizika. Ostvarenje tog rezultata preduzeća može biti ugroženo iznenadnim štetnim događajem koji može proizaći iz samog preduzeća ili pak iz njegovog okruženja.1 Grupe poslovnih rizika Poslovni rizik je rizik ostvarenja bruto finansijskog rezultata preduzeća. Poslovni rizici 2 DIO – Poslovni rizici 2. .

Poslovni rizici Redni broj 1 Unutarnji poslovni rizici Rizik organizacije poduzeća rizik kvaliteta organizacije rizik elastičnosti preduzeća rizik jednostranosti organizacije rizik nepostojanosti organizacije Redni broj 1 Vanjski poslovni rizici Privredni rizik 2 Rizik strukture sredstava preduzeća kvantitativni rizik rizik rentabilnosti rizik likvidnosti rizik prevelikih ili premalih zaliha rizik prekida proizvodnje vrijednosni (kvalitativni) rizici rizik jednostranosti strukture rizik nestabilnosti (nepostojanosti) rizik finanasijskih sredstava rizik strukture sredstava preduzeća rizik strukture finansijskih sredstava rizik jednostranosti 2 Tržišni rizici apsolutni tržišni rizik relativni tržišni rizik prostorni tržišni rizik vremenski tržišni rizik kvantitativni tržišni rizik kvalitativni tržišni rizik 3 Rizik kadrova kvalitativni kasrovski rizik kvantitativni kadrovski rizik rizik kadrovske strukture rizik u upravljanju kadrovima 3 Rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora rizik ispunjenja obaveza prodavatelja rizik kupčeva izvršenja ugovora 4 Robni rizik rizik pada cijena rizik promjena želja potrošača rizik tehničkog zastarijevanja rizik pojave konkurencije rizik sezonskog karaktera robe 4 Prijevozni (transportni) rizici osnovni prijevozni rizici dopunski prijevozni rizici manipulativni rizik 5 Rizik upotrebe resursa 5 Izvozni rizici privredni rizik zbog naplate potraživanja u inostranstvu političko-socijalni rizik valutni rizik tečajni rizik. rizik konverzije rizik konverzije transfera rizik moratorija rizik supstitucije rizik međunarodnog transporta 6 Rizik ulaganja kapitala 6 Politički i socijalni rizici .II-dio.

14 Deželjin Jadranka i drugi. Zagreb 1999. Poslovni rizici Tabela II-1. Poduzetnički menadžment. str 167. tako da se javljaju i druge poslovne funkcije. funkcija menadžmenta.. . proizvodnjom i marketingom su prisutne i onda kada preduzetnik nije izvršio grupisanje aktivnosti. Aktivnosti povezane sa finansiranjem. Poslovna funkcija Finansije Nabava Proizvodnja Marketing Opšti poslovi Shema II-1 Poslovne funkcije14 Navedene poslovne funkcije prisutne su od osnivanja preduzeća. Poslovni rizici Sljedeća klasifikacija unutarnjih poslovnih rizika baziran je na kriterijumima kao što su: poslovna funkcija. a sa njegovim razvojem preduzetnik širi poslovne aktivnosti.II-dio. odnosno nije uspostavio formalnu organizaciju poslovanja. sredstvima i izvorima sredstava preduzeća.

Takva zbivanja mogu uvelike utjecati na smanjenje zarada poduzeća. osiguranje imovine. U ove rizike ubrajamo i rizike vezane za angažovanje eksternih stručnjaka. sredstva rada. oglašavanje. Obavljajući funkciju marketinga preduzetnik se suočava sa rizicima vezanim za: nabavke faktora proizvodnje. Rizici nabave obuhvaćaju rizike vezane za faktore proizvodnje. promjene u zakonodavnom okruženju). organizovanje. planiranje bitnih finansijskih ravnoteža. a time i na njegovu učinkovitost. upravljanje utrživim vrijednosnim papirima. za pružanje pravne pomoći. agencija i slično. predviđanje prodaje. upravljanje obrtnim sredstvima. istraživanje marketinga. računovodstvenih usluga. štrajkovi i slično. izvoz i fizičku distribuciju. upravljanje novcem. nekontrolirani troškovi. rizik pakovanja i transporta i rizike pojedinačnih proizvodnih aktivnosti. a koji su izvan njegove kontrole (npr. Poslovni rizici Unutarnji poslovni rizik odnosi se na aspekte poslovanja kao što su problemi s nabavom. izbor optimalne varijante za ulaganje finansijskih sredstava. kupovina i prodaja dionica i drugih vrijednosnih papira.II-dio. prodaju. Preduzetnik se suočava sa sljedećim rizicima vezanim za finansijsku funkciju: planiranje finansijskih sredstava. ali također i rizike vezane za izbor zaposlenika. U proizvodne rizike ubrajamo rizike vezane za: planiranje. promociju prodaje. kadrovsko popunjavanje. troškove proizvodnje. upravljanje prodajom i naplatama potraživanja. dakle za predmete rada. vođenje i kontrolisanje. kvalitet. pogrešne poslovne odluke. Vanjski poslovni rizik obuhvaća događaje u poslovnom okruženju u kojem poduzeće djeluje. Druga podjela unutarnjih poslovnih rizika povezana je sa obavljanjem poduzetničkomenadžerskih funkcija kao što su: planiranje. posredovanje kod izbora i uvoza tehnologije i sl. kupovina i prodaja stalnih sredstava plaćanja. kreiranje i provođenje finansijske politike. planiranje marketinga. Rizici opštih poslova podrazumijevaju rizike koji nisu obuhvaćeni rizicima prethodno pobrojanih poslovnih funkcija. . finansijske analize. upravljanje likvidnošću i likvidnim sredstvima. obim. odnose sa javnošću.

• Inflacija. Poslovni rizici Menadžerske funkcije Planiranje Organiziranje Rizik: .prognoziranje tržišnog učešća .opisa radnih mijesta . • Normativno uređenje carinske i poreske politike. Evaluacija i osiguranje rizika u malim preduzećima. Važno je istaći da u privrednom životu nikada ne dolazi do pojedinačnog i izdvojenog djejstva jednog rizika. ali su relevantni za poslovne probleme sa kojima se svakodnevno suočava veliki broj malih i srednjih preduzeća širom svijeta.istraživanje tržišta .pokretanja novog posla . motivacija itd. Rizici ekonomske efikasnosti i efektivnosti dolaze direktno iz pravnog i privrednog sistema. • Dramatično proširenje globalnog tržišta je kreiralo okruženje koje je veće od bilo kojeg tržišta pojedinačne zemlje.izbora pokazatelja .izbora lokacije .izbor organizacijske strukture .tuzla 2003.utvrđivanja organizacijske karte .znanja koja posjeduju zaposlenici Rizik: . usluge .. pa se efekat djejstva multiplicira. 15 Bahrija Umihanić.mjerenja djelotvornosti .vezan sa stvarnim znanjima poduzetnika -stil vođenja. možda se i ne slažu sa klasifikacijama rizika u udžbenicima. a čiji prikaz slijedi u shemi (II-3). 1.utvrđivanje linije odgovornosti -izbora organizacijskog oblika Rzik: .izbora marketing plana .kontrole pojedinih funkcija u preduzeću .izrade plana osiguranja .izbor pravnog oblika preduz .planiranje računovodstvenih i finansijskih aktivnosti Rizik: .broja zaposlenika .izbora proizvoda. Vođenje Kontrolisanje Shema II-2 Poslovni rizici menadžerskih funkcija15 Ova shema (II-2) najbolje ukazuje na širinu problema s kojima se suočava rizik menadžer. recesija i depresija predstavljaju rizike koji dolaze iz privrednog okruženja. str. nego je ono isprepletano mnogim vezama. 107 .II-dio.izbora plana proizvodnje .izbora zaposlenika .unutarnje kontrole koje proizilaze iz rezultata vanjske . Vanjski poslovni rizici uslovljeni nastankom događaja u okruženju koji mogu stvoriti gubitke za preduzeće.korekcije odstupanja stvarnih od očekivanih rezultata. Kadrovsko popunjavanje Rizik: . odnosno poduzetnik u malom i srednjem preduzeću.

Finansijski rizik ne snose samo korisnici zajmova nego i davaoci zajmova. potrebno je naglasiti da su tako ekstremne posljedice. za osiguranje od nezaposlenosti mogu biti izvori rizika na nacionalnom nivou itd. cijena vrijednosnice s fiksnim 16 Milutin Ćirović. Banke se susreću sa sljedećim finansijskim rizicima:16 • Kreditni rizik je osnovni rizik koji banka ima u svom poslovanju. Poslovni rizici • • Visina kamatnih stopa. • Rizik likvidnosti (Liquidity Risk) je fatalan rizik jer u ekstremnim slučajevima može dovesti do bankrotstva banke.Stepen nesigurnosti plaćanja. rezultat djelovanja i svih drugih rizika koji se javljaju u bankarskom poslovanju. Beograd 2001. ustvari. Osnove savremenog bankarstva. Kamatni rizik najveću ulogu igra kod dužničkih vrijednosnica (vrijednosnica s fiksnim prinosom). Visine stopa za zdravstveno. Što je veća proporcija pozajmljenih i vlastitih sredstava. Kreditni rizik se sastoji u mogućnosti da korisnici ne vrate kredite o rokovima dospijeća zajedno sa pripadajućim kamatama. to je veći poslovni finansijski rizik. • Kamatni rizik (Interest Rate Risk) Rizik cijene novca koji proizlazi iz neizvjesnosti buduće cijene novca (buduće kamatne stope). je finansijski rizik (Financial Risk). Ako se kamatne stope na tržištu povećaju.II-dio. Rizik ekonomske efektivnosti i efikasnosti Finansijski rizik Tržišni rizik Opasnost od konkurencije Rizik poslovne etike Vanjski poslovni rizici Tehnološki rizik Pravni rizik Politički rizik Country rizik Informacioni rizik Rizik terorizma Shema II-3 Vanjski poslovni rizici 2. za mirovinsko-invalidsko osiguranje. politika kreditiranja predstavlja rizike kreditno monetarne politike. karakterističan za odnos duga i otplaćenog dijela duga korištenog za finansiranje. str 331. tako i kamate na taj dug. Cijena tipičnog financijskog instrumenta s fiksnim prinosom kreće se suprotno od kretanja kamatne stope. a to su najčešće banke. . Pozajmljena finansijska sredstva obavezuju preduzeća da napravi plan otplate kao osnovnog duga.. Ipak.

dok se pod tehnološkom promjenom podrazumjeva širenje tehnologije. Pod tehnologijom se podrazumjeva ukupni raspoloživi društveni fond znanja. Tehnološka promjena je rezultat invencije koja mora biti zasnovana na naučnim principima jer je nauka usmjerena ka razumijevanju. 4. Poslovni rizici prinosom pada. uključujući i : • Rizik dokumentacije rezultira iz grešaka ili propusta u dokumentima. ali može negativno utjecati na goodwill preduzeća. okruženja i drugih utjecajnih grupa danas predstavlja stvarni problem velikog broja poslovnih aktivnosti. . Različitosti u zaradama su prouzrokovane indeksiranjem prihoda i troškova po stopama zamjene ili vrijednostima aktive i pasive označenih u stranoj valuti. 5. Oni mogu proizaći iz nedostatka ili nepoznavanja značenja ili važnosti termina i izraza. • Kvalitativni tržišni rizik nastaje kada tržište ne prihvata ponuđeni asortiman proizvoda ili usluga. i obrnuto. Tehnološki rizik je prijetnja da se putem novih načina upotrebe nekih stvari reducira ili uništi potražnja postojećih proizvoda. takve greške se mogu pokazati veoma skupim. cijena vrijednosnice s fiksnim prinosom raste.vremenski tržišni rizik. • 3. koliko god bili dobro zastupljeni. ili pak za nepogodnost vremenskog kontinuiteta prodaje. Apsolutni su onda kada preduzeće na ciljnom tržištu ne može obaviti funkciju kupovine ili prodaje.II-dio. ili neodvajanja vremena za provjeru dokumenata prije njihovog potpisivanja. Pravni rizik poprima mnoge forme. tržišni rizici mogu biti apsolutni i relativni. Tržišni rizici se mogu vezivati za štete nastale pogrešnim izborom lokacije prodajnih kapaciteta. Ove i njima slične rizike. Prema obuhvatnosti. Moć medija. moguće je reducirati ukoliko preduzetnik uvažava principe preduzetničke etike. Naime. nešto krene naopako. Primjena novih tehnoloških dostignuća dovodi do racionalnije i efikasnije upotrebe svih proizvodnih faktora kao i do radikalnih promjena u njihovoj strukturi. Valutni rizik (Currency Exchange Risk) je rizik koji se javlja kada dođe do promjene deviznih kurseva.prostorni tržišni rizik. Iz definicije tehnologije i tehnoloških postupaka proizilazi stalno prisustvo tehnoloških rizika koji se manifestuju u različitim formama. ako se kamatne stope smanje. Konkurencija je dobro poznata i razumljiva za one koji su uključeni u poslovanje. Ako. što predstavlja rizik povezan sa nedostatkom marketinga. Rad u skladu sa poslovnim etičkim normama dugoročno osigurava manje izdatke za osiguranje i povećava izglede za ostvarenje zacrtanih poslovnih rezultata. zatim. vezan za ekonomsku primjenu. 7. 6. Javlja se ako se na tržištu ponude robe u količinama većima od potražnje. • Rizik jurisdikcije se javlja kada preduzeće posluje na inostranom tržištu. Relativni tržišni rizici podrazumjevaju ograničenja apsolutnog rizika na različitim nivoima. Tržišne rizike vezujemo za odnose koje preduzeće putem tržišta uspostavlja sa drugim preduzećima i fizičkim licima. propusti neadekvatnog komuniciranja sa javnošću kreiraju rizik reputacije koji spada u nematerijalne rizike. a ogleda se u nastanku štetnih događaja uslijed napoznavanja zakonske regulative u zemlji poslovanja. Stvaranje konkurentske prednosti nacionalnih poduzeća predstavlja jedan od osnovnih zadataka vlada pojedinih zemalja. • Kvantitativni tržišni rizik vezan je za prostorni i vremenski rizik. dok je tehnologija usmjerena ka primjeni.

• Opstanak nosi rizik ostvarenja ili neostvarenja poslovnog rezultata. • komercijalne zakone i efikasnost njihovih primjena. poklone i subvencije. preko negativnih aspekata u međunarodnim odnosima. pronaći lokalne agente koji su dostojni ukazanog im povjerenja ili reprezentativni. i koji nas mogu upoznati sa lokalnim zakonima. do rizika izbijanja građanskih ratova i međudržavnih sukoba tj opšteg narušavanja socijalne i ekonomske stabilnosti. • restrikcija stranog prava svojine i/ili upravljanja • odugovlačenje sa prijenosom novca 10. Country rizik je spoj mnogih faktora. nekonvertibilnost. 9. Rizik rata-terorističkih akcija. 11. tarife i druge trgovačke barijere: zaposlenost. kvote. kako finansijski tako i vremenski. iz čega možemo zaključiti da je poslovanje izloženo većem riziku u slučajevima neposjedovanja informacija kako po obimu. određivanje cijena ili industrijskih standarda. licence. Poslovni rizici • Troškovi parničenja. mogu biti tako veliki da čak i najneozbiljniji zahtjevi mogu oštetiti poslovanje. vladinih agencija i brojnih regulatornih tijela ovlaštenih za kontrolu trgovine. (2) sigurnost. kamatne stope. • Sigurnost je povezana sa rizicima likvidnosti i solventnosti. . restituciju. Bez obzira na koju se zemlju odnosi.II-dio. Uspješnost poslovanja zavisi od informacija na osnovu kojih se donose odluke strateškog. Njihov opsežan arsenal uključuje: oporezivanje. tako i po kvalitetu. Značaj informacija je naznačen kod razmatranja mogućnosti reduciranja neizvjesnosti. nacionalizaciju. uključujući situacije nesolventnosti. taktičkog i operativnog nivoa. • kada je neophodno. • Razvoj nosi rizike u području tehnologije i inovacija. privatizaciju i sl. utječe na sva preduzeća koja posluju u bližem i daljem okruženju zemalja zahvaćenim ratnim dejstvima. potrebno je razmotriti slijedeće rizike: • Politički rizici uključuju brojne rizike. od rizika promjene zakonskih propisa. a posebno onih koji se odnose na dopunske rizike neodvojive od poslovanja sa državom. ekologiju. 8. • trgovačke običaje. (3) razvoj. Rizik uspješnog poslovanja ima tri dimenzije: (1) opstanak. Nikada ne treba podcijeniti utjecaj na proces donošenja odluka od strane nacionalnih i nadnacionalnih vlada. kupce i poslovnu etiku.

regulatorni rizik. izloženost intelektualne aktive.Washington 2001.II-dio.2 Analiza izloženosti poslovnom riziku Kako bi zadovoljio cilj postizanja efikasnijeg učinka ocjene izloženosti riziku. finansijskih sredstava. Poslovni rizici Shema II-4 Osnovne komponente poslovnog rizika Na shemi (II-4). izloženost ljudskih resursa. 2. U ovom slučaju polazimo od sljedeća kategorizacije izloženosti riziku: izloženost fizičkih (materijalnih) sredstava. te projektni rizik. 2. poslovni rizik možemo predstaviti na u sklopu njegovih komponenti. Dakle osnovne komponente poslovnog rizika jesu: operativni rizik. izloženost vlastitog kapitala. ljudskih resursa i obaveza.2. tržišni rizik.1 Izloženost fizičkih sredstava Izloženost riziku fizičkih sredstava ili imovine može se klasificirati prema sljedećim kriterijima: 17 J. Davidson Frame. finansijski rizik. prikazane su osnovne komponente poslovnog rizika. rizikmenadžer mora izvršiti određenu kategorizaciju izloženosti. 178 .17Naime. izloženost finansijskih sredstava. osim navedene podjele na unutrašnji i vanjski poslovni rizik. Managing Risk in Organizations. Posebnu pažnju obratit ćemo na sljedeće vrste izloženosti poslovnom riziku: izloženost fizičkih sredstava. str. izloženost obavezama i izloženost intelektualnog kapitala.

Uzroci gubitka fizičkih sredstava mogu biti: fizičke.II-dio. Uopćeno. Shema II-5. iznajmljivači prostora ili opreme. Ekonomske opasnosti ili uzroci se javljaju uslijed djelovanja vanjskih i unutarnjih sila. Direktni rezultati nastaju kada opasnosti ili uzroci djeluju na fizički objekat rezultirajući promjenom vrijednosti zahvaćenog objekta. Prema pojavnom obliku razlikujemo sredstva u obliku stvari. Kriterij klasifikacije izloženosti fizičkih sredstava Imovinu preduzeća Sačinjavaju sva raspoloživa i angažovana sredstva. Svaka od zainteresovanih strana ima različitu veličinu interesa prema fizičkoj imovini. Rizikmenadžer bi trebao svoju pažnju koncentrirati na sve rizike bez obzira koje su naravi. vremenski gubici se javljaju kada se imovina ne može koristiti zbog direktnog gubitka. prava i novca. kreditori koji imaju hipoteku na imovinu ili njene dijelove. dobavljači i kupci. Krađa. Beograd 2002. U uzroke gubitka fizičke naravi uključujemo prirodne sile kao što su: požar. str. međutim. (2) namjena. Rezultati izloženosti koji se posmatraju kroz elemenat vremena predstavljaju poseban tip indirektnih rezultata. s jedne strane. . Za imovinu preduzeća postoji više zainteresovanih strana (interesta). Utvrđivanje ovih gubitaka je dosta kompleksnije od utvrđivanja direktnih gubitaka. kao i svi izvori sredstava koji indiciraju na porijeklo sredstava s druge strane. po pojavnim oblicima i funkcionalnoj namjeni. eksplozije i sl. Računovodstvo-jezik poslovnog sporazumijevanja. oluje. ali ne uključuje direktni izvor opasnosti. u zavisnosti od njihovog odnosa prema istoj( hipotekarni 18 Vidaković V.130. društvene ili ekonomske naravi. Direktni. (3) kombinovano. Najčešće su zainteresovani: vlasnici. javlja kao posljedica direktnog rezultata. vandalizam i zanemarivanje predstavljaju primjere uzroka koje dolaze iz društvenog okruženja a pjedinačne su prirode. Indirektni rezultat se. Slobodan. (4) gledište stepena raspoloživosti. indirektni i vremenski rezultati. Poslovni rizici Kriteriji klasifikacije izloženosti fizičkih sredstava Klasa imovine Uzrok gubitka ili dobitka Rezultat gubitka Priroda interesta za imovinu Pojavnom obliku Namjeni Kombinovano Stepen raspoloživosti Fizički Ekonomski Ostali Direktni Indirektni Vremenski Vlasnici Kupci Dobavljači Zaposleni itd.18 Imovina preduzeća može se klasificirati po kriterijima kao što su: (1) pojavni oblik. Za grupna djelovanja su vezani štrajkovi ili nemiri.

II-dio.bez obzira na promatrani vremenski period. Tržišna cijena dužničkih vrijednosnih papira je suprotno vezana za tržišnu kamatu. vlasnici običnih dionica ostvaruju njihovo vlasničko pravo izborom direktora korporacije. Za dužničke vrijednosne papire. prava prenošena finansijskim sredstvom ne uključuju obavezno specifični opipljivi objekt. dok u trenutku izvršenja one predstavljaju odliv gotovine.2. ali vlasnik obične dionice nema direktno vlasničko pravo na imovinu na koju korporacija polaže pravo. ono se pojavljuje kao obaveza u njegovom bilansu stanja. 2. dio rizika zadržavanja vrijednosnih papira javlja se zbog specifičnog rizika vrijednosnih papira kao što je mogući neuspijeh. U trenutku nastanka. čine važnu klasu finansijskih sredstava. Obične dionice uglavnom prenose vlasničko pravo u korporaciju. Za razliku od od imovinskih prava. Usklađivanje priliva i odliva je od veoma velike važnosti. ono se suočava sa rizikom smanjenja stope zarađivanja. rizik kamata široko utječe na sve vrijednosne papire koji nose kamatu. Vrijednosni papiri. Cijena dužničkog papira pada kada tržišne kamate rastu i obrnuto. 2. Jedan sloj se javlja uslijed aspekata samog određenog zaloga. Rizici zadržavanja finansijskih sredstava se mogu analizirati u više etapa. Rizici zadržavanja finansijskih sredstava. Finansijska sredstva prenose prava koja su u brojčanom obliku korištenjem finansijskih termina.). Posebno je to prisutno u zemljama gdje se tržište kapitala nalazi u početnoj fazi razvoja.3 Izloženost obavezama Klasificirani bilansi stanja. Kod vrijednosnih papira pojavljuju se najmanje dva sloja izloženosti riziku. planirati tehniku i metode emisije i moguću kotizaciju na sekundarnim tržištima.2 Izloženost finansijskih sredstava Kad preduzeće izda finansijsko sredstvo. odnosno ulagače.2. te razlikovanje zahtijeva određena objašnjenja. po mogućnosti uključujući ukupni optimizam investitora. ne iskorištava u potpunosti svoj raspoloživi potencijal. priznati po Međunarodnim računovodstvenim standardima. ako potraje duže. Granica koja dijeli fizička sredstva od finansijskih sredstava nije uvijek jasna. Preduzeće može biti izloženo riziku usljed zadržavanja finansijskog sredstva ili kao rezultat izdavanja finansijskog sredstva. premda se prava ne odnose uvijek na specifične opipljive objekte. Umjesto toga. Trajanje se često koristi radi mjerenja ranjivosti cijene dužničkog vrijednosnog papira pri pomjeranjima u kamatama. Drugi uslijed faktora koji utječu na povrat vrijednosnih papira generalno. jer se različite metode mogu koristiti za upravljanje svakom pojedinačnom etapom. Promatrano iz ugla malih i srednjih preduzeća. ona u svojim bilansima imaju veoma malu zastupljenost ovih sredstava. U mnogim slučajevima broj etapa ima posljedice na menadžment rizika. može dovesti do . Izračunavanje vremena trajanja za pojedina finansijska sredstva vrši se na bazi koncepta vremenske vrijednosti novca. Ukoliko preduzeće preferira pretjeranu opreznost kod stvaranja obaveza. Obaveze su važne iz razloga njihove bliske povezanosti sa ciljevima profitabilnosti i likvidnosti preduzeća. obaveze dijele na kratkoročne (tekuće) i dugoročne obaveze. U visini realne tržišne vrijednosti mala preduzeća mogu emitirati vriejdnosne papire uz prethodnu pripremu informacija za potencijalne kupce. a kao sredstvo u bilansu stanja onoga ko ga zadržava. Pretjerano zaduživanje je također povezano sa rizikom kratkoročne nelikvidnosti koja. s kojima se trguje na organiziranom tržištu. tj. Organizirana razmjena vrijednosnih papira obezbjeđuje pouzdanu metodu za kupovinu i prodaju finansijskih sredstava. Tehnika emitiranja nije tako složena da bi bila prepreka razvoju dioničarstva malih preduzetnika. Poslovni rizici vjerovnik ima interes do iznosa hipoteke. interes kupaca određen je visinom očekivane marže na prodanim proizvodima itd. Pored toga. kao što je pravo od prihoda ili pravo da se kupi sredstvo po specifičnoj cijeni. obaveze predstavljaju izvore gotovine neophodne za kontinuitet poslovanja. Finansijska sredstva su legalni instrument koji prenosi prava ugovarača.

Preduzeće trpi gubitke koji se dese kada neko od zaposlenika umre. U velikoj mjeri prijenos rizika sa pogođenih pojedinaca i familija na poslodavce i vlade počeo se dešavati u toku dvadesetog stoljeća. U području zdravstvene zaštite relativna prednost preduzetnika je očigledna. koji upošljavaju znatno veći broj zaposlenika. slabo zdravlje. a nerijetko i ugroziti ostvarenje ciljeva preduzeća. nezaposlenost. je u nepovoljnoj situaciji. pri upravljanju ovim izloženostima od pojedinačnog zaposlenika. povrijedi se ili razboli. U nedostatku mjera ublažavanja efekata ovih gubitaka. Preduzetnik u poređenju sa menadžerima velikih preduzeća. ostari ili postane nezaposlen zbog drugih razloga. Poslovni rizici bankrotstva preduzeća. duboka starost. . Rastuća industrijalizacija zapadnih zemalja dovela je do oslanjanja porodica na prihode od plaća. 2.2.II-dio. Isti slučaj je i sa životnim osiguranjem. Izmirivanje ovih obaveza se može izvršiti isplatama sredstava ili pružanjem usluga.4 Izloženost ljudskih potencijala Produktivni resursi preduzeća uključuju imovinu i ljudske potencijale. što je stvorilo pogodno tlo za prijenos rizika sa porodica na preduzeća. mjereno visinom troškova. Zbog toga je zadatak rizik-menadžera permanentno izvršavanje trenutačnih dugovanja koja su proizašla iz prošlih transakcija. Porodice se suočavaju sa izloženošću njihovih članova riziku iz četiri razloga: prerana smrt. jer je on u boljoj poziciji u pregovorima sa davaocima zdravstvenih usluga. Rizik nezaposlenosti nije univerzalnog tipa zato što zahtijeva postojanje odnosa poslodavac-zaposleni. Otklanjanje ili smanjivanje ove zabrinutosti oslobađa energiju zaposlenih koja može biti iskorištena za ostvarivanje ciljeva preduzeća. zabrinutost pojedinog zaposlenika za ove izloženosti mogu doprinijeti smanjenju produktivnosti. Kada će se obaviti transfer odgovornosti od pojedinog zaposlenika na preduzeće? Ovaj transfer će se obaviti samo za slučaj da je preduzeće efikasnije. Prva tri uzroka pripadaju univerzalnim rizicima koji postoje u svakom društvu.

) mogu biti visoki. statistički utemeljen.. . Williams Jr. zatim vrednovanja prirode. Treći pristup je zasnovan na suvremenim pristupima u finansijskoj teoriji koji odluke odjela upravljanja rizikom podvode pod finansijsko upravljanje rizikom. tako isto i malim preduzećima. bez obzira na razlike između čistog i špekulativnog rizika. • Upravljanje rizikom nije specijalizirana menadžment funkcija nego je općenito menadžment funkcija imanentna kako velikim i srednjim. Arthur C. Tuzla 2003.III-dio. Ova forma upravljanja svojstvena je bankarskim udruženjima. Osnovne karakteristike posljednje navedenog pristupa. je jedinstveno. Beograd 2002. Greene Mark. kao i planiranje i organizacija kontrole rizika i tehnike finansiranja rizika da bi se efikasno minimizirao uticaj gubitka na organizaciju. iako troškovi neizvjesnosti (loše odlučivanje na nivou organizacije. Young upravljanje rizikom posmatraju sa aspekta organizacije i definišu ga kao menadžment funkciju koja teži identificirati i susresti se sa uzrocima i učincima neizvjesnosti i rizika u organizaciji.70. Takvo gledište je u potpunoj harmoniji sa principima cjelovitog upravljanja kvalitetom (TQM). Rizik menadžeri su tradicionalno ignorisali tu dimenziju rizika. Upravljanje rizikom i osiguranje. • Upravljanje rizikom nije orijentisano isključivo na „menadžment gubitaka“ nego na „menadžment rizika i neizvjesnosti“.20 19 20 S. frekvencije. faktorima prirodnog okruženja i zakonom”. Emmet Vaughan i drugi. cjelovit proces koji se gradi na formalnom pristupu riziku i menadžmentu i odnosi se na četiri izvora pogrešaka unutar hijerarhijsko-višeciljnog okvira. Bahrija Umihanić. Metode rizik menadžmenta 3. Ova definicija ukazuje da savremeni menadžment rizika kao proces ne vodi samo računa o profitu već i o širim socijalnim konsekvencama uklapanja firme u okruženje. Ovaj pristup zastupaju Gallgher Ruse. str 116. mogle bi se sintezirati u sljedeće tri konstatacije: • Upravljanje rizikom.1 Upravljanje rizikom Upravljanje rizikom ili menadžment rizika može da se definiše na nekoliko načina. DIO – Metode rizik menadžmenta 3. str.. Upravljanje rizikom. Drugi pristup koga zastupaju Felix Kloman i Yacov Y. Tradicionalni ili konvencionalni pogled upravljanja rizikom se definiše kao znanstveni pristup problemu bavljenja čistim rizicima s kojima se susreću pojedinci i organizacije. Ivanović. To je širi pogled koji se bazira na mišljenju da upravljanje rizikom ima razvojnu formu. jačine i potencijalnog uticaja gubitka na organizaciji. Michael L. Po drugom autoru menadžment rizika predstavlja "sistematski proces identifikacije i evaluacije čistih rizika kojima je izloženo preduzeće ili individua kao i selekciju i implementaciju adekvatne metode za upravljanje rizikom". Peter C. Evaluacija i osiguranje rizika u malim preduzećima. Po jednoj definiciji to je "sistematski proces upravljanja izloženosti poslovne organizacije riziku da ostvari svoje ciljeve na način koji je konzistentan sa javnim interesom. po njihovim shvaćanjima. bezbjednošću ljudi. Smith. predstavlja sistemski.19 Iz navedih definicija uočavamo da su osnovne funkcije menadžmenta rizika: sistematsko i kontinuirano istraživanje izloženosti riziku gubitka. loša alokacija resursa itd. Haimes polazi od toga da upravljanje rizikom obuhvata sve rizike u organizaciji.

Samo prisustvo rizika. Za svaku opasnost. za koju se ne može odrediti vjerovatnoća pojavljivanja. povećati odliv gotovine. tj. • stabilnost prihoda . • društvena odgovornost . Za svaku identifikovanu opasnost. iz koga proizilaze i ostali. da li je rizik tako nizak da njegovo smanjivanje nije potrebno. osim na preduzeće. Firma nastoji da. je od izuzetne važnosti za pojedina preduzeća. Menadžer treba da spriječi negativan utjecaj šteta na izabranu metodu rasta. što treba razmotriti i zapisati. tako i nenamjeravano ili pogrešno korišćenje. zaključujemo da se upravljanje rizikom svodi na minimiziranje troška rizika jer se time istovremeno maksimizira prinosna vrijednost firme. 3. mogu imati negativan utjecaj i na kupce.odnosi se na nastojanje firme da prinos po akciji (dividenda) ostane nepromjenjen i poslije nastanka štete. njenog značaja. kod kojih bi smanjenje obima poslovanja dovelo do prelaska kupaca kod konkurenata. Za svaku opasnost sa liste opasnosti. ciljevi upravljanja rizikom navodi se maksimizacija prinosne vrijednosti preduzeća. organizacija će odlučiti. tj. Trošak rizika inkorporira sve gubitke vezane za realizaciju štetnog događaja i jednak je razlici prinosne vrijednosti bez prisustva rizika i prinosne vrijednosti u prisustvu rizika. Iz navedenog. Ovo smanjenje prinosne vrijednosti prouzrokovano prisustvom rizika naziva se trošak rizika.3 Rezultati menadžmenta rizikom Menadžment rizikom. koja je u funkciji budućeg neto novčanog toka. koristeći kriterijume iz plana menadžmenta rizikom. • vrijednovanje rizika.odnosno nastavljanje rada nesmanjenim intezitetom. Koncept rizika je kombinacija dvije komponente: • vjerovatnoće pojavljivanja štete.je prvi i najvažniji cilj. koristeći raspoložive informacije ili podatke. Pored ovog opšteg cilja postoje i brojni konkretni ciljevi: • održanje preduzeća na tržištu . Vrijednovanje rizika Organizacija treba da pripremi i održava listu poznatih ili mogućih opasnosti koje su vezane kako za normalne uslove korišćenja.neočekivani gubici. kreditore pa je zadatak upravljanja rizikom da ublaži utjecaj štete na širu društvenu zajednicu. odnosno mogućnost nastanka ekonomski štetnog događaja koji će smanjiti priliv tj. Mogući događaji mogu dovesti do opasnih situacija. treba odrediti rizik za normalne i pogrešne uslove korišćenja. • upravljanje rizikom i • postproizvodne informacije Organizacija treba da obezbijedi da se u menadžment rizikom uključe osobe sa potrebnim znanjem i iskustvom za izvršenje ovih aktivnosti. po nastanku velike štete nastavi sa obavljanjem barem jednog dijela ranijih poslova kako bi djelimično očuvala tržišnu poziciju. specifični. • kontinuiran rast .rast i razvoj firma ostvaruje razvojem novih proizvoda i probojem na nova tržišta kao i pripajanjem drugih preduzeća. koliko često ona može nastati i • posljedice ove štete. • kontinuirano poslovanje . smanjuje prinosnu vrijednost.2 Ciljevi upravljanja rizikom Kao najopštiji cilj. obuhvata sledeće podprocese (shema III-1): • analizu rizika. kao proces. dobavljače. treba pripremiti listu mogućih posljedica opasnosti. Metode rizik menadžmenta 3. .III-dio.

ove dvije komponente treba analizirati posebno. S. Kragujevac 2005. Metode rizik menadžmenta U cilju bolje analize rizika.III-dio.77. Savović. Arsovski.str. Dodatni zahtjevi za menadžment rizikom. . Shema III-121Aktivnosti menadžmenta rizikom 21 I..

b) zaštitne mjere kod modifikacije proizvoda ili u njegovoj izradi. Ako rezidualni rizik ne ispunjava ove kriterijume. sprovođenje mjera za redukciju rizika na prihvatljiv nivo.III-dio. Prihvatanje rizika višeg nivoa. koristeći kriterijume iz plana menadžment rizikom. Ako činjenice ne podržavaju ovaj zaključak. zahtijeva pripremu (obrazovanje i obuku) kadrova za sprovođenje procesa menadžmenta rizikom. Analiza rizik/korist (korak 8) Ako se rezidualni rizik ocijeni kao neprihvatljiv. U suprotnom. Kompletnost vrednovanja rizika (korak 10) Organizacija treba da osigura da se vrednuju rizici svih identifikovanih opasnosti. ona treba da sprovede analizu rizika (koristi u odnosu na rezidualni rizik). Ako se pojavi bilo koja nova opasnost. c) informacije potrebne za bezbijednost. organizacija treba da obezbijedi i preispita ostale podatke i literaturu o . utvrdi da je dalja redukcija rizika nepraktična. Upravljanje rizikom treba da sadrži integrisani pristup u kome organizacija treba da koristi jedan ili više prioriteta u listi prioriteta: a) imanentnu bezbijednost ostvarenu projektovanjem proizvoda. Ako organizacija. i dalje upravljanje rizikom je nepraktično. definisanje kriterijuma za prihvatljivost rizika. kao posebno izdvojen dodatni zahtjev. vrijednovanje svakog pojedinačnog rizika i. Relevantne informacije neophodne za objašnjenje rezidualnog rizika treba da budu u odgovarajućim dokumentima organizacije. Vrijednovanje rezidualnog rizika (korak 7) Svaki rezidualni rizik koji ostaje poslije primjene mjera upravljanja rizikom treba da se vrednuje. treba da bude samo u posebnoj situaciji. organizacija treba da obezbjedi i preispita podatke i literaturu u vezi koristi namjeravanog korišćenja da bi odredila da li koristi premašuju rizik. korišćenjem kriterijuma definisanih u planu menadžmenta rizikom. organizacija treba da primjeni izabrane mjere upravljanja rizikom. organizacija treba da odluči da li je prihvatljiv opšti rezidualni rizik. Ostale generisane opasnosti (korak 9) Mjere upravljanja rizikom treba preispitati da bi se utvrdilo da li postoje druge opasnosti. onda sve relevantne informacije neophodne za objašnjenje rezidualnog rizika treba pridružiti odgovarajućim dokumentima organizacije. Ako je isti neprihvatljiv. Metode rizik menadžmenta Upravljanje rizikom Menadžment rizikom. za rizike čija vrijednost nije prihvatljiva. rizik se smatra neprihvatljivim. Analiza opcija (korak 5) Organizacija treba da identifikuje mjere upravljanja rizikom koje su pogodne za redukciju rizika na prihvatljiv nivo. Vrednovanje opšteg rezidualnog rizika (korak 11) Nakon primjene i verifikacije mjera upravljanja rizikom. treba oceniti rizik preko mjera upravljanja rizikom. kada se to nadoknađuje kroz korist. Ako je rezidualni (preostali) rizik prihvatljiv. treba primeniti dalje mjere upravljanja rizikom. Primjena mjera upravljanja rizikom (korak 6) Organizacija treba da primjeni i verifikuje efektivnost definisanih mjera. koristeći kriterijume iz plana menadžmenta rizikom. u toku analize opcija.

interna redukcija rizika.. netoksičnih proizvoda ili da drastično smanji broj rizičnih isporuka. b) Prevencija šteta Pristup prevencije šteta obuhvata aktivnosti preduzeća kojima se smanjuje učestalost i veličina šteta. u cilju smanjenja rizika odlučuje da se preorjentiše na transport drugih. instalacija uređaja za gašenje požara. periodična kontrola ispravnosti uređaja da bi se sprečile povrede radnika. Rizik smrti ključnih ljudi u preduzeću. Za razliku od pristupa izbjegavanja rizika. firma izbjegava da uopšte započne bavljenje određenom rizičnom djelatnočću ili odlučuje da napusti neku rizičnu aktivnost koju je do tada obavljalo. u ovom slučaju preduzeće ne nastoji da izbjegne izloženost određenom riziku. tako da se ova metoda primenjuje samo u određenim slučajevima.) firma snosi i indirektne troškove (prekid . Na primjer. metod finansiranja šteta i 3. da bi utvrdila da li koristi kompenzuju (pretežu) opšti rezidualni rizik. Primeri su ukazivanje prve pomoći povrijeđenim radnicima. u slučaju da se radnik povredi pri radu. Kao jedan od nedostataka navodi se nemogućnost da se izbegnu svi rizici kojima je preduzeće izloženo. Prednost primjene pristupa prevencije šteta ogleda se u tome što nastanak štetnog događaja.III-dio. npr. 2. međutim postoji značajna razlika između akcija koje se preduzimaju u cilju smanjenja očekivanih šteta i akcija kojima se smanjuje prisustvo rizika kao što je npr. Ako do štete ipak dođe. Preciznije. koje djeluju štetno na zdravlje ljudi ili zagađuju prirodnu sredinu. transportno preduzeće koje prevozi toksične hemikalije. Ako to nije slučaj. a) Izbjegavanje rizika Kod ovog pristupa. Drugi nedostatak je to što su rizične aktivnosti. već da određenu rizičnu aktivnost izmijeni tako da ona postane bezbjednija i prihvatljiva za preduzeće. Prednost ovog pristupa je u tome što opasnost od nastanka ekonomski štetnog događaja nestaje ili je bitno smanjena. Metode rizik menadžmenta slučaju. 3. Preventivne mere se preduzimaju prije nastanka štetnog događaja i cilj im je da spriječe i uklone uzrok koji izaziva gubitak. Na primjer.4 Metodi upravljanja rizikom Jeda od najvažnijih koraka u procesu upravljanja rizikom jeste odabir adekvatnog metoda ili kombinacije više metoda za upravljanje rizikom.. preduzimaju se represivne mere koje imaju za cilj smanjenje veličine nastalih gubitaka. preduzeće smanjuje izloženost riziku smanjući nivo rizičnih aktivnosti koje obavlja. Metodi koje preduzeća najčešće koriste u cilju zaštite od rizika mogu se svrstati u sledeće tri grupe ( slika III-1): 1. Kod ovog pristupa razlikujemo preventivne i represivne mere. izaziva i indirektne troškove koji mogu da premaše direktne.Metod kontrole šteta Ovaj metod obuhvata akcije u cilju smanjenja učestalosti i veličine očekivanih šteta. metod interne redukcije rizika. metod kontrole šteta. Primjeri preventivnih mera su: izgradnja fabrika od protiv požarnih materijala. Ovim mjerama se smanjuje učestalost šteta. po pravilu. ograničavanje iznosa gotovine u blagajni itd. izgradnja nasipa da bi se smanjila mogućnost poplave. osim direktnih troškova (troškovi lječenja. deo zarade koji se isplaćuje radniku za vreme bolovanja. rizik se smatra neprihvatljivim. profitabilne pa su oportunitetni troškovi primene ove metode vrlo visoki. Pojam kontrole šteta često se miješa sa kontrolom rizika. pored direktnih. 1.

je formiranje fondova iz kojih će se nadoknaditi nastale štete.. Slika III-1. da predvidi kretanja šteta u narednom periodu i da ih tretira kao poslovne rashode koji se nadoknađuju iz poslovnih (redovnih) prihoda. Metodi upravljanja rizikom 2.. Postoji nekoliko načina za utvrđivanje ovog iznosa. Aktivni samopridržaj se odnosi na slučaj kada je menadžment preduzeća svjestan rizika i nakon detaljne analize donosi odluku da je najpovoljnije da preduzeće samo snosi taj rizik. neosiguravajući transfer rizika i osiguranje. ostali transferi rizika nisu na raspolaganju. Kod pasivnog samopridržaja.III-dio. Time što spriječava nastanak šteta ili utiče na njihovu veličinu. nepuštanje) predstavlja situaciju u kojoj preduzeće zadržava obavezu da samo snosi određene rizike. kod primene metoda finansiranja šteta.šteta ne smije da bude velika odnosno ne smije da ima katastrofalne posljedice za preduzeće. Kod ovog pristupa preduzeće generiše sopstvene fondove za pokriće šteta. Navedeni pristupi se međusobno razlikuju prema načinu generisanja fondova namjenjenih pokriću šteta. retention. Da bi samopridržaj bio primjenjen kao pristup upravljanja rizikom treba da budu ispunjeni sljedeći uslovi: • predvidivost šteta . jer u tom slučaju preduzeće neće moći samo da pokrije gubitak. Važno je praviti razliku između aktivnog i pasivnog samopridržaja.).štete treba da su učestale. • raspoloživost ostalih metoda za upravljanje rizikom .zadržavanje. • veličina šteta . Ako se preduzeće odluči za samopridržaj.u nekim slučajevima osiguravajuća duštva ne pružaju zaštitu od određenih rizika. Kod ovog metoda razlikujemo tri pristupa: samopridržaj. čuvanje. rizik se zadržava zbog neznanja ili nesposobnosti menadžmenta. prvo treba da utvrdi novčani iznos šteta koje će se zadržati (nivo samopridržaja). dok kontrola šteta samo djelimično smanjuje učestalost i veličinu gubitaka. troškovi obuke novog radnika. Ova situacija je nepoželjna i može da bude opasna aka je riječ o riziku sa katastrofalnim posljedicama za preduzeće. preduzeće smanjuje troškove poslovanja. sa velikom tačnošću. jer u tom slučaju riziko-menadžer može. Samopridržaj i neosiguravajući transfer rizika biće objašnjeni u nastavku: a) Samopridržaj Samopridržaj (engl. Metode rizik menadžmenta proizvodnje. ali je . pa preduzeću ne preostaje ništa drugo nego da taj rizik zadrži. Metod finansiranja šteta Osnovni način zaštite od rizika. dok se kod transfera rizika (tu spada i osiguranje) rizik prebacuje na drugu ugovornu stranu.

U svijetu se ovakva osiguravajuća društva najčešće osnivaju u off-shore zonama (Barbados. penali itd. preduzeće na gubitku. sa ciljem da pruže osiguranje od svih rizika kojima je matična firma izložena. str 26. Na ovaj način pokrivaju se štete po osnovu izgubljenih sudskih sporova. Kada se ostvari ekonomski štetan događaj. sve dok ne nastane šteta. rizikomenadžer donosi odluku iz kojih izvora preduzeća će biti nadoknađen. koje ne prouzrokuju velike gubitke njih preduzeće ubraja u redovne rashode i nadoknađuje ih iz redovnih prihoda. Njih osniva jedna velika korporacija ili više udruženih manjih preduzeća. menadžer treba da sagleda sve njene prednosti i nedostatke. godine. premije plaćene sopstvenom osiguravajućem društvu odbijaju od oporezivog dobitka. Beograd 2005. koja bi inače bila blokirana kod osiguravača. Prednosti ovog pristupa su: •uštede koje se ostvaruju pošto su često stvarne štete manje od iznosa premija koje bi firma platila osiguravajućem društvu. Iako. dok se u slučaju samopridržaja samo iznos stvano nastalih šteta odbija od poreske osnovice. koju preduzeće samo nadoknađuje. Upravljanje rizikom procjene maksimalnog samopridržaja. • premije plaćene osiguravaču odbijaju se od oporezivog dobitka. može slobodno da koristi novčana sredstva. Treći izvor sredstava predstavljaju krediti uzeti od banaka. jer kada se koriste usluge osiguravajućih kompanija pored uobičajenih izdataka plaćaju se i provizije agenata osiguranja i profit osiguravajućeg društva. šteta je tolika da je preduzeće prinuđeno da prodaje delove imovine da bi je pokrilo. Kajmanska ostrva itd). u slučaju da pored matičnog posluje i sa drugim preduzećima. kazne. zato matična firma formira captive osiguravajuće društvo i na taj način pribavlja osiguranje. U ove štete spadaju: sitne krađe u maloprodajnim objektima.III-dio. Za nešto veće štete aktiviraju se dugoročna rezervisanja. Metode rizik menadžmenta najprihvatljiviji onaj koji nivo samopridržaja definiše kao maksimalan iznos šteta koje firma može da apsorbuje. pošto preduzeće. • captive osiguravajuće društvo može da ostvaruje profit. Prije nego što se odluči za tehniku samopridržaja. pa će porez na dobit biti znatno viši. Ovaj pristup ima i značajne nedostatke: • dešava se da je iznos stvane štete. koji uvećava ukupni profit korporacije.22 Prednosti osnivanja sopstvenih osiguravajućih društava su sledeće: • dešava se da komercijalna osiguravajuća društva ne izdaju polise za određene vrste rizika. • pozitivan uticaj na novčane tokove. 22 Nenad Milikić. kvarenje netrajnih proizvoda itd. Poseban vid samopridržaja pretstavljaju sopstvena (captive) osiguravajuća društva. ono je zainteresovano da spriječi nastanak štete. preduzeće ne koristi svoja sredstva za pokriće šteta i ovaj metod plaćanja se ubraja u samopridržaj jer uzeti kredit zajedno sa pripadajućom kamatom mora biti vraćen u utvrđenom roku. • u SAD-u se od 1992. U ekstremnom slučaju. na prvi pogled. veći od premije osiguravajućih društava. pa je u tim slučajevima. . • efikasnije sprovođenje programa prevencije šteta jer kada preduzeće samo snosi rizik. pod uslovom da captive 30% posla obavlja sa drugim preduzećima. a da pri tom ne ugrozi zarađivačku sposobnost i najčešće iznosi 5% godišnjeg prihoda prije oporezivanja. • niži troškovi zaštite od određenih rizika kod samopridržaja. Ako su u pitanju učestale štete. Dugoročna rezervisanja su računovodstvena kategorija i predstavljaju sadašnje izdvajanje finansijskih sredstava za pokriće rizika koji će se realizovati u budućnosti. • captive osiguravajuće društvo ima lakši pristup reosiguravačima.

hedge . U uslovima inflacione eskalacije. Hedžing strategiju može se ilustrovati jednostavnim primjerom zaštite od cjenovnog rizika. Metode rizik menadžmenta b) Neosiguravajući transfer rizika Pojam transfera rizika obuhvata tehnike kojima se rizik zajedno sa svim njegovim finansijskim posljedicama prenosi na drugo pravno ili fizičko lice. Klauzula o izuzeću od odgovornosti kao dio ugovora takođe je efikasan način za transfer rizika. Da bi se zaštitila od cjenovnog rizika ova dva preduzeća sklapaju forvard ugovor. osigurati se protiv gubitka) podrazumjeva upotrebu finansijskih derivata u cilju minimiziranja uticaja tržišnih rizika na poslovanje preduzeća. Na dan dospjeća obaveze iz ugovora. 23 Mirko Kulić. a ne izdavač. nije u stanju da nadoknadi nastalu štetu pa odgvornost prelazi na lice koje je izvršilo transfer. koji se ne mogu osigurati kod osiguravača. uvodi se pojam neosiguravajućeg transfera koji obuhvata sklapanje ugovora i hedžing strategiju kao dopunske tehnike u prijenosu rizika. Preduzeće koje koristi brašno kao sirovinu u procesu proizvodnje izloženo je riziku od neočekivanog porasta cijene brašna. lako su do sada razmatrani metodi i pristupi koji se isključivo bave zaštitom od čistih poslovnih rizika. • problem je i u različitim interpretacijama jednog istog ugovora zbog dvosmislene i nejasne pravne terminologije 3.tržišni rizici postaju dominantni u savremenom poslovnom okruženju. u slučaju tužbe za plagijat. .odbraniti se. proizvođač je dužan da isporuči kupcu određenu količinu brašna i to po ceni koja je unaprijed utvrđena (cijena iz ugovora – forvard cijena) i koja ne zavisi od trenutne cijene brašna na tržištu. mjesec dana po zaključenju ugovora). • transfer rizika često košta manje nego osiguranje. već o nekom kasnijem roku (npr. kao najznačajnija i najčešće korišćena tehnika transfera rizika posebno proučava. svopovi i opcije. Preduzeća i druge privredne organizacije vrše distribuciju i realokaciju ovih rizika primjenom najnovijih finansijskih instrumenata kao sto su: forvard i fjučers ugovori.. Riziko-menadžeri koriste razne vrste ugovora. koji je po svojoj prirodi terminski ugovor. Nedostaci ovog pristupa su: • slučaj kada pravno ili fizičko lice. dok proizvođač brašna strahuje od pada cene. u ugovoru sa građevinskom firmom koja treba da izgradi novu fabriku za preduzeće. Finansijska tržište. Megatrend. ovde ćemo pomenuti i hedžing kao metod za transfer cjenovnog. što znači da se ne izvršava odmah. Ako izdavačko preduzeće unese pomenutu klauzulu u ugovor. • potecijalna šteta može biti prenijeta na nekoga ko je u boljoj poziciji da sprovede program prevencije šteta. obično stoji da je za sve štete koje nastanu na objektu u toku izgradnje odgovoran preduzimač. na koje je prenijet rizik. Pošto se osiguranje. str. odgovoran će biti autor spornog izdanja. Hedžing strategija (engl.III-dio.23 U prednosti metoda neosiguravajućeg transfera spadaju: • mogućnost transfera rizika. da bi odgovornost za određeni rizik kojem je preduzeće izloženo prebacili na drugu ugovomu stranu. Beograd 2003. Na primjer. fleksibilnih deviznih kurseva i varijabilnih kamatnih stopa . 215. deviznog i kamatnog rizika. Metod interne redukcije rizika Preduzeće može interno da smanji izloženost riziku kroz diversifikaciju ili investiranje u informacije.

ali ne dovode do bankrotstva preduzeća. Izbor diversifikacije kao metode za smanjenje rizika zahteva složenu analizu velikog broja faktora koji ponekad imaju suprotno dejstvo na poziciju preduzeća. Proizvodni program diversifikovanog preduzeća obuhvata proizvode koji se po tehnološkoj osnovi.finansijskog položaja osiguravača. b) Investiranje u informacije Drugi pristup internoj redukciji rizika je investiranje u informacije. Pri utvrđivanju finansijskog položaja. str54. 3. . poželjnog i dostupnog osiguranja. Savremeni informacioni sistemi omogućavaju pouzdane prognoze frekvencije i veličine potencijalnih šteta vezanih za čiste poslovne rizike. Obično je suma osiguranja jednaka vrijednosti osigurane stvari. Nužno je.5 Osiguranje kao metod rizik menadžmenta Pojmove osiguranja i upravljanja rizikom. izbalansirati prednosti koje se stiču po osnovu fleksibilnosti diversifikovanih preduzeća u odnosu na žrtve koje proizilaze iz smanjivanja koherentnosti proizvodnog asortimana. pa preduzeće može na vrijeme da preduzme preventivne mjere zaštite. Izbor osiguravača. Metode rizik menadžmenta a) Diversifikacija Oslanjanje na jedan proizvod u uslovima stalnih promijena u potrebama i ukusima potrošača je rizik koji mogu da podnesu samo preduzeća sa specifičnim položajem na tržištu. Primjenom ovog pristupa dobijaju se precizna i tačna predviđanja očekivanih šteta. riziko-menadžer polazi od sledećih kriterijuma . između ostalog. Prema značaju rizika koje obuhvataju pravi se razlika izmedu obaveznog. riziko menadžer preduzima sljedeće korake : • izbor rizika koji će se osigurati. tržišnoj namjeni i načinu prodaje međusobno značajno razlikuju. ne bi trebalo mješati. kao što se često čini. Menadžment rizika i osiguranje. Dostupno osiguranje obuhvata one rizike koji imaju mali uticaj na poslovanje. • sklapanje ugovora o osiguranju. a zatim i izbor odgovarajuće metode za tretman tih rizika.24 Kada se donese odluka da se koristi osiguranje. Prilikom izbora osiguravajućeg društva. • izbor osiguravača. dok je osiguranje samo jedan od pristupa finansiranja šteta. dok se manja preduzeća obraćaju specijalizovanim firmama. Izbor rizika koji će se osigurati. Velika i srednja preduzeća najčešće samostalno organizuju predviđanje ključnih varijabli koje utiču na poslovanje. Suma osiguranja je iznos na koji je neka stvar osigurana i prema njoj se određuje premija osiguranja. riziko-menadžeri se oslanjaju na publikacije u 24 Ljutić Branko. koju menadžer može da izabere u cilju zaštite od određenog rizika. riziko menadžer u ovoj fazi donosi odluku i o visini sume osiguranja. • periodična revizija programa osiguranja. Poslovna politika izdanje 2000. Obavezno osiguranje obuhvata rizike koji se po zakonu moraju osigurati (obavezno osiguranje radnika u slučaju povrede na radu) kao i rizike sa katastrofalnim posljedicama koji ugrožavaju opstanak preduzeća. Pored izbora rizika koji će se osigurati. Riziko-menadžer imajući u vidu potencijalnu veličinu i frekvenciju šteta. tehničkim i društvenim faktorima. su prinuđeni da osiguravaju samo rizike sa velikim utjecajem na poslovanje. pa time smanjuju rizik koji proizilazi iz čestih promjena u tržišnim. usluga zaštite od rizika koje pruža kao i visine premije. jer je upravljanje rizikom širi koncept koji obuhvata identifikaciju i analizu svih rizika koji prijete preduzeću. U poželjno osiguranje spadaju rizici koji mogu da prouzrokuju ozbiljne finansijske poteškoće. • upoznavanje zaposlenih u preduzeću sa uslovima osiguranja.III-dio.

pošto je eventualna šteta pokrivena osiguranjem. pošto je gubitak nadoknađen firma nastavlja nesmetano da posluje. Za osiguranje se vezuju se i dva značajna nedostatka: • premije osiguranja predstavljaju veliki trošak za preduzeće posebno kada se uzme u obzir činjenica da kod samopridržaja. To podrazumjeva ponovnu analizu rizika obuhvaćenih osiguranjem. neophodno je informisati zaposlene u kom roku se šteta prijavljuje osiguravaču kao i na koji način se prezentiraju neophodni dokazi o šteti. procjenu kvaliteta usluga koje pruža osiguravač. Periodična revizija programa osiguranja. Riziko-menadžeri vrše periodičnu evaluaciju čitavog procesa sticanja osiguranja. odnosno o predmetu osiguranja. Takođe. sredstva mogu da se investiraju u rentabilne projekte. Ugovor o osiguranju čini polisa kao i opšti i pojedinačni uslovi osiguranja. • Riziko-menadžer je mnogo manje motivisan da efikasno sprovede mjere prevencije šteta. a to je sklapanje ugovora o osiguranju. su neznatne. Kada je potpisana polisa osiguranja riziko-menadžer obavještava o tome upravu i ostale zaposlene u preduzeću. likvidnosti itd. kao i prevencija rizika imaju veliki uticaj na izbor preduzeća. Upotreba osiguranja u programu upravljanja rizikom ima značajne prednosti: • obeštećenje u slučaju nastanka štete je osnovna prednost ove metode. Visina premije je takođe bitan faktor jer preduzeće nastoji da maksimizira koristi i minimizira troškove osiguranja. . Metode rizik menadžmenta kojima su osiguravajuća društva rangirana prema profitabilnosti. riziku obuhvaćom osiguranjem i trajanju osiguranja. sve dok ne nastane šteta. • premije osiguranja odbijaju se od poreske osnovice (dobitka pre oporezivanja) i predstavljaju poresku olakšicu. a fluktuacije u prihodima. Usluge osiguravajućih društava u koje spadaju identifikacija i procjena šteta. Kada je osiguravač izabran prelazi se na sljedeću fazu. Smatra se da je ugovor sklopljen kada obje strane potpišu polisu osiguranja. Upoznavanje zaposlenih u preduzeću sa uslovima osiguranja. Vrlo je bitno da zaposleni budu upoznati sa činjenicom da šteta izazvana grubom nepažnjom ili namjemo izazvana šteta nije pokrivena osiguranjem. Kod osiguranja se premije plaćaju unaprijed (prije nastanka štete) pa ne postoji mogućnost unosnog plasmana ovih sredstava. Od izuzetne važnosti je da se obje strane usaglase oko osnovnih elemenata ugovora. • osiguravač obezbjeđuje vrlo efikasnu identifikaciju i analizu rizika kao i prevenciju šteta. usljed štete.III-dio. Sklapanje ugovora o osiguranju.

jer su potencijalne štete velike pa preduzeće ne može samo da ih snosi. Najčešći kriterijumi za izbor odgovarajućeg metoda upravljanju rizikom su učestalost i veličina potencijalnih šteta. rizik od odgovornosti i dr. Četvrtu i najozbiljniju grupu rizika preduzeće nastoji da izbjegne. Primjeri su . Primjer za ovu vrstu šteta su fizička oštećenja automobila preduzeća. jer je ovakve štete lakše predvidjeti pa se mogu nadoknađivati iz redovnih prihoda preduzeća.1 Izbor i implementacija adekvatnog metoda za upravljanje rizikom Kada smo se upoznali sa karakteristikama različitih metoda za upravljanje rizikom treba razmotriti na koji način riziko-menadžer donosi odluku o izboru onog metoda koja najviše odgovara tretmanu određenog rizika..Praktična primjena rizik menažmenta 4. ako je područje na kome preduzeće hoće da gradi fabriku. U prvom slučaju riječ je o rizicima koji imaju mali utjecaj na preduzeće jer su rijetki. DIO. najracionalnije bi bilo izbjeći gradnju na ovakom terenu. krađa. a riziko menadžer donosi odluku analizom matrice učestalosti i veličine šteta što je prikazano na slici (Sl. poznato po čestim katastrofalnim poplavama. Pored prevencje koristi se i samopridržaj.rizici požara. Adekvatan metod za upravljanje rizicima iz druge grupe je prevencija šteta. Druga vrsta rizika je ozbiljnija jer se radi o malim štetama koje se često ostvaruju. kojom se nastoji smanjiti učestalost šteta.. IV-1): Slika IV-1. a i kada se ostvare štete nisu velike. Preduzeća se najčešće odlučuju da zadrže ovakve rizike. Matrica učestalosti i veličine šteta. Za zaštitu od treće grupe rizika koristi se osiguranje. pa preduzeće bira metod kojim će smanjiti učestalost šteta. Praktična primjena 4. Na primjer.IV-dio. a pošto nisu učestale – premije koje se plaćaju osiguravaču su ekonomski prihvatljive za preduzeće. .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->