P. 1
Hrvatski jezik - Uvod

Hrvatski jezik - Uvod

|Views: 1,412|Likes:
Published by Jasna Čugura

More info:

Published by: Jasna Čugura on Apr 22, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/23/2013

pdf

text

original

HRVATSKI NACIONALNI OBRAZOVNI STANDARD

PREDMET:

HRVATSKI JEZIK

Molimo učitelje i ostale stručnjake da OBAVEZNO PROUČE OBJAŠNJENJA I NAPOMENE prije čitanja tema i tablica za pojedini razred u prvih deset poglavlja!

Hrvatski nacionalni obrazovni standard SADRŽAJ

Hrvatski jezik

0. PREDGOVOR 1. UVOD
1.1. SVRHA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA

2. POSEBNOSTI NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA
2.1. NASTAVNO PODRUČJE HRVATSKI JEZIK 2.1.1. Jezične djelatnosti Primanje i proizvodnja Osnovne jezične djelatnosti Drugotne jezične djelatnosti Složene jezične djelatnosti 2.1.2. Ovladavanje jezičnim djelatnostima i jezično osvješćivanje Početno čitanje i pisanje 2.1.3. Ovladavanje standardnim idiomom Hrvatski jezik i njegovi idiomi Od komunikacijskoga osposobljavanja prema jezičnome osvješćivanju Fonološki razvoj i nastava 2.2. NASTAVNO PODRUČJE JEZIČNO IZRAŽAVANJE 2.2.1. Razine jezične sposobnosti Jezično primanje Jezična proizvodnja Jezično međudjelovanje 2.3. NASTAVNO PODRUČJE KNJIŽEVNOST 2.3.1. Lektira Interpretacija lektire Slobodne lektire Broj i izbor djela za lektiru 2.3.2. Igrokazi 2.4. NASTAVNO PODRUČJE MEDIJSKA KULTURA 2.4.1. Izbor filmova 2.4.2. Napomena uz medijsku kulturu

3. ZADAĆE NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA
3.1. OSNOVNA POSTIGNUĆA 3.1.1. Znanje 3.1.2. Sposobnosti i vještine 3. 2. OBRAZOVNI CILJEVI I SADRŽAJI 3. 3. OVLADAVANJE STRATEGIJAMA UČENJA I SLUŽENJA ZNANJEM 3. 4. ODGOJNI CILJEVI I SADRŽAJI 3.4.1. Hrvatski jezik 3.4.2. Jezično izražavanje 3.4.3. Književnost 3.4.4. Medijska kultura 3.5. CILJEVI POVEZANI S DRUŠTVENIM I KULTUROLOŠKIM SADRŽAJIMA 3.6. USKLAĐENOST S EUROPSKIM JEZIČNIM OKVIROM

4. VAŽNE NAPOMENE ZA NASTAVU UZ TEME
4.1. TEME I NASTAVNI SATI

1

Radna – nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard 4.2. REDOSLIJED TEMA 4.3. VERTIKALNA I HORIZONTALNA POVEZANOST MEĐU TEMAMA 4.4. TEME I UDŽBENICI 4.5. TEME I UČENIKOVA ZNANJA I SPOSOBNOSTI 4.5.1. Ključni pojmovi i obrazovna postignuća za sve učenike 4.5.2. Izborne teme i sadržaji 4.6. TEME I IZVORI ZNANJA 4.6.1. Preporučeni tekstovi i autori tekstova za čitanke 4.6.2. Preporučena djela za izbor lektire, igrokaza i filmova

Hrvatski jezik

5. METODIČKE NAPOMENE
5. 1. KORELACIJA 5.1.1. Unutarpredmetna korelacija 5.1.2. Međupredmetna korelacija 5.1.3. Hrvatski i strani jezici 5. 2. JEZIČNA ODSTUPANJA I POGRJEŠKE 5. 3. NAPOMENE UZ VRJEDNOVANJE 5.3.1. Dijelovi vrjednovanja 5. 4. NAPOMENE O NASTAVI 5.4.1. Nastavni oblici 5.4.2. Nastavna komunikacija 5.4.3. Nastavnikove uloge 5.5. METODIČKE PREPORUKE ZA RAD 5.5.1. Čitanje - primjer sustavnoga razvoja nastavne teme od 1. do 8. raz. 5.5.2. Stvaralačko prepričavanje - primjer sustavnoga razvoja jezičnih sposobnosti i vještina u području jezičnoga izražavanja 5.5.3. Sklonidba imenica - primjer pristupa i oblikovanja nastavnoga sata u obradi teme 5.5.4. Oblikovanje sata u komunikacijskome nastavnome sustavu 5.5.5. Prijedlog pristupa lektirnomu satu i primjeri lektirnih zadataka

6. PREDUVJETI ZA OSTVARENJE CILJEVA I STANDARDA POUČAVANJA 7. POSEBNE SKUPINE UČENIKA
7.1. DAROVITI UČENICI 7.2. DVOJEZIČNI I VIŠEJEZIČNI UČENICI 7. 2.1. Govornici manjinskih jezika 7. 2.2. Potomci hrvatskih iseljenika 7. 2.3. Višejezični razredni odjeli 7. 2.4. Učenici koji vladaju stranim jezicima 7.3. UČENICI S POSEBNIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM POTREBAMA 7.3.1. Stručna pomoć 7.3.2. Metodičke i sadržajne napomene (1) Učenici s oštećenjem vida (2) Učenici s oštećenjem sluha (3) Učenici s poremećajima glasovno-jezično-govorne (4) Učenici s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima (5) Učenici sa sniženim intelektualnim funkcioniranjem (blaži stupanj) (6) Učenici s poremećajima pozora/hiperaktivnosti (7) Učenici sa specifičnim teškoćama u učenju (8) Učenici s poremećajima u ponašanju i emocionalnim poremećajima (9) Učenici s autizmom

2

Radna – nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

8. LITERATURA 9. POPIS TEMA PO RAZREDIMA 10. POPISI LEKTIRE I IGROKAZA 11. POPIS FILMOVA 12. RAZRAĐENE TEME OD 1. DO 8. RAZREDA 13. OKOMITI PRIKAZ TEMA U UNUTARPREDMETNOJ KORELACIJI 0. PREDGOVOR
Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS, tj. Hnos) za predmet hrvatski jezik nastao je iz potrebe za rasterećenjem nastavnih programa i usklađivanjem nastavne hrvatskoga jezika s ostalim predmetima. Željelo ga se uskladiti i s europskim standardima u promišljanju ciljeva i sadržaja nastave materinskoga jezika uz poštovanje nacionalnih posebnosti i okvirnih uvjeta školskoga sustava. Rad na Hnosu počeo je na poticaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti, stručnjacima različitih područja (defektolozi, pedagozi, psiholozi, lingvisti itd.), a nadasve s nastavnicima koji rade u školi. Započeo je u travnju 2004. godine i završio 2. travnja 2005. Potom je rad na drugi način nastavljen tijekom 200. i 2006. kada su odabrane škole radile prema Eksperimentalnome programu. Na temelju toga programa i stečenoga iskustava s njime u nastavi izrađen je novi Plan i program (PIP, tj. Pip). Na Hnosu za hrvatski jezik radili su brojni suradnici, većina od početka, neki su se poslije uključili. Na kraju predgovora naveden je popis suradnika koji su sudjelovali u završnoj izradi Hnosa. Na početku su u Povjerenstvu surađivali i drugi kolege koje nisu mogli ostati do kraja iz različitih razloga. Kad bi bilo moguće, rado bismo naveli i sve nastavnike hrvatskoga jezika: učitelje razredne nastave, profesore hrvatskoga jezika u višim razredima osnovne škole, znanstvenike i druge stručnjake koji su sudjelovali u javnoj raspravi ili kao članovi prosudbenih povjerenstava. U pismenome su obliku pristigle primjedbe brojnih vijeća, škola, aktiva, skupina i pojedinaca, od kojih je većina proučila Hnos, objavljen kao prijedlog Kataloga znanja, sposobnosti i vještina. Zahvaljujemo svima koji su se uključili u javnu raspravu i poslali svoje primjedbe. Smatramo da je njihov udio u Hrvatskome nacionalnome obrazovnome standardu za nastavu hrvatskoga jezika u osnovnim školama znatan, čak i ako nismo usvojili (sve) njihove prijedloge. Posebno zahvaljujemo svima koji su doista pozorno pročitali tekst, uključujući i vrlo važne uvodne napomene, primijetili što je učinjeno, očitovali se o tome, uočili naše propuste, dali korisne prijedloge, podržali nas u novome ili predlagali da se vrati dotadašnje. Pristigle primjedbe poslužile su nam za preispitivanje učinjenoga, provjeru, izmjene, dopune. Žao nam je zbog onih čiji dopisi nisu stigli do nas, iako su poslali svoje primjedbe. Cijenimo trud kolega što su odvojili svoje vrijeme i proučili naš prijedlog, razmislili o njemu, raspravljali s drugima, napisali i poslali svoje primjedbe. Samu činjenicu da im je bilo važno da nama kažu što misle smatramo jako dobrim pokazateljem koliko je onima koji se svakodnevno bave hrvatskim jezikom u školi stalo do vlastitoga jezika, književnosti i struke. Takav nas pristup ohrabruje u ovome izazovnome i vrlo teškome poslu koji je trebalo dovršiti u sasvim određeno vrijeme. Zbog broja nastavnika hrvatskoga jezika u osnovnim školama koji su se uključili u raspravu, ne samo pisanu nego i usmenu na sastancima, seminarima za stučno usavršavanje i raznim drugim mjestima, čini nam se da imamo prilično jasnu sliku o prihvaćenosti Hnosa među onima koji predaju hrvatski jezik. Zahvaljujemo i recenzentima čije su nam primjedbe ili prijedlozi pomogli u poboljšanju teksta. Zahvaljujemo članovima Povjerenstva koji su sudjelovali u tekstu Hnosa, posebno Ružici Razum na suradnji u dijelu teksta o odgojnim ciljevima. Zahvaljujemo i članovima Predmetnoga povjerenstva za Plani i program za hrvatski jezik koji su s nama radili na tekstu i tablicama Hnosa početkom ljeta 2006. godine: za jezično izražavanje i jezik

3

Radna – nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

Marijani Češi (koja je sastavila i velik dio t. 5: Metodičke preporuke za rad) i Vesni Novak, za književnost Nadi Babić, za medijsku kulturu Dubravki Rovinčanec. Posebno zahvaljujemo Zrinki Jelaski i Karol Visinko koje su napisale većinu dijelova u prvih sedam poglavlja Uvoda i uskladile cijeli tekst. I na kraju, zahvaljujemo i svima drugima, znanima i neznanima, koji su bilo na koji način pomogli u stvaranju Hnosa za hrvatski jezik. U Zagrebu 13. srpnja 2006. Povjerenstvo za hrvatski jezik Akademik Stjepan BABIĆ, HAZU, Zagreb, voditelj - savjetnik Povjerenstva Marija BALIČEVIĆ, prof., profesor mentor, OŠ Franje Krežme, Osijek Zdenka BAROVIĆ, učitelj mentor, OŠ Marjan, Split Branka BILIĆ – PRCIĆ, učiteljica, OŠ A. B. Šimića, Zagreb Ankica BLAŽINOVIĆ – KLJAJO, prof., OŠ Brestje, Sesvete Vesna BOBINSKI, učiteljica, OŠ S. S. Kranjčevića, Zagreb Sandra BREZEC, učiteljica, OŠ Bistra, Bistranska Poljanica Itana BUKOVAC, Pučko otvoreno učilište, Samobor Akademik Stjepan DAMJANOVIĆ, HAZU, Zagreb, voditelj Povjerenstva Ivan ĐURIĆ, učitelj mentor, OŠ Gradište Božica JELAKOVIĆ, prof., profesor savjetnik, XV. gimnazija, tajnica Povjerenstva Prof. dr. sc. Zrinka JELASKA, Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet, Zagreb Melita KUNTIĆ, prof., OŠ S. S. Kranjčevića, Zagreb Anđa LOVRIĆ, prof., XI. gimnazija, Zagreb Prof. dr. sc. Dubravka MALEŠ, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet, Zagreb Renata OPAŠIĆ, učiteljica, OŠ S. S. Kranjčevića, Zagreb Milan PAUN, prof., OŠ Dragutina Tadijanovića, Susedgrad, Zagreb Prof. dr. sc. Dunja PAVLIČEVIĆ – FRANIĆ, Učiteljska akademija, Zagreb Marina SABOLOVIĆ, prof., profesor mentor, I. OŠ Luka, Sesvete, zamjenica voditelja Mirjana SUČEVIĆ, učitelj savjetnik, OŠ Josipa Račića, Zagreb Prof. dr. sc. Dubravka TEŽAK, Učiteljska akademija, Zagreb Ivana TOLJA, prof., OŠ braće Radić, Botinec, Zagreb Antica TOMLJANOVIĆ, prof., OŠ Brestje, Sesvete Prof. dr. sc. Karol VISINKO, Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet, Rijeka Renata ŽULJ, prof., OŠ J. J. Strossmayera, Zagreb (učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama)

1. UVOD
Hrvatski jezik, najopsežniji je predmet osnovnoškolskoga obrazovanja, bitan je i za ovladavanje drugim predmetima kojima je hrvatski jezik osnovno sredstvo sporazumijevanja. Predmet se svih osam godina ostvaruje u četiri nastavna područja: hrvatski jezik, jezično izražavanje, književnost i medijska kultura. Prema načelu unutarpredmetnoga povezivanja, sadržaji i zadaće svih nastavnih područja međusobno se prožimaju i dopunjuju, a prema načelu međupredmetnoga povezivanja funkcionalno se povezuju i s ostalim nastavnim predmetima. Pojedina područja jezika (leksik, gramatičke strukture i dr.) i jezične djelatnosti (slušanje, govorenje, čitanje, pisanje) nerazdvojno su povezane, u njima nastava hrvatskoga jezika osposobljava učenike za izravno i neizravno sporazumijevanje. Polazeći s tih osnova Hnos navodi temeljne zadaće nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj školi te znanja, sposobnosti i vještine kojima bi učenici trebali ovladati za odličan uspjeh u svakome nastavnome području na kraju svakoga pojedinoga razreda. Znanja, sposobnosti i vještine navode se prema afektivnim i kognitivnim mogućnostima prosječnoga učenika, dok će za učenike s posebnim potrebama, dakle darovite, dvojezične i učenike s teškoćama u razvoju svaki učitelj u suradnji sa stručnom službom škole (defektologom/stručnjakom za edukacijskorehabilitacijsku podršku, psihologom i pedagogom), a po potrebi i drugim stručnjacima, prema načelima i sadržaju predloženoga Hnosa oblikovati poseban program ovisno o specifičnim potrebama i mogućnostima učenika. Učitelji mogu prema interesima, potrebama i mogućnostima konkretne učeničke skupine odabrati i dodatne i izborne sadržaje.

4

Radna – nelektorirana verzija

dobre unutarnje uvjete osobe koja jezik uči (radno pamćenje. Osnovne jezične djelatnosti Dvije su osnovne jezične djelatnosti slušanje i govorenje. u skladu s lingvodidaktičkim zahtjevima i psihokognitivnim mogućnostima učenika određene razvojne dobi. što znači ovladavanje hrvatskim standardnim jezikom na razini osnovnoga obrazovanja. njegove književnosti i kulture te poštivanje prema hrvatskome kao službenom jeziku u Republici Hrvatskoj. umnogome priprema za aktivno sudjelovanje u društvu. govorenje je jezična proizvodnja (produkcija).1. unutarnja motivacija) i dobre vanjske okolinske uvjete (društvena i kulturološka prihvatljivost. slušna obrada. stavove i vrijednosti kao temelj za učenje tijekom čitavoga života. razvoj jezičnih komunikacijskih sposobnosti i vještina. književnosti i medijskom kulturom.1. Jezične se djelatnosti dijele na jezično primanje i jezičnu proizvodnju.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 1. POSEBNOSTI NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA Zadaće nastave hrvatskoga jezika proizlaze iz njezine specifičnosti. 2. osobito u njihovu suodnosu s učenicima osnovnoškolske dobi. 2. Prema načelu međuovisnosti nastavnih područja te razlikovanja i povezivanja jezičnih razina svi se sadržaji jezika i jezičnoga izražavanja međusobno isprepliću na vodoravnoj osi (unutar istoga razreda).1. podrška okoline. što znači da je sposoban služiti se dvjema osnovnim djelatnostima: razumijevanjem govora i govorenjem. vanjska motivacija). 2. tj. Učenik koji započinje školovanje u dovoljnome je stupnju ovladao (govornim) jezikom. uz nastavu ostalih predmeta. Proizvodnja uključuje zvučno oblikovanje (govorenje) i pismovno oblikovanje (pisanje). Dakako. Također valja spomenuti povezanost i s drugim nastavnim područjima. vještine. Te se dvije jezične djelatnosti na materinskome jeziku spontano usvajaju od samoga početka djetetova života. Cjelokupna nastava hrvatskoga jezika pomaže učenicima u njihovu osobnomu razvoju te ih. čitateljskih interesa i čitateljske kulture. NASTAVNO PODRUČJE HRVATSKI JEZIK Usvajanje jezika složen je postupak koji zahtijeva razvojne preduvjete (spoznajne. te slijede jedni druge na okomitoj osi (iz nižega razreda u viši). To osobito zbog osjetljivosti te nastave za različitosti i promjene koje su razvidne u životu jezika i književnosti. osvješćivanje važnosti znanja hrvatskoga jezika kao općega kulturnoga dobra. praktičnosti i zanimljivosti.1. razvijanje interesa i potreba za sadržajima medijske kulture. u kojemu je razvidno poštivanje i ljubav prema jeziku hrvatskoga naroda. nije ih potrebno posebno poučavati. Zbog ovakve povezanosti jezičnoga razvoja s općim djetetovim razvojem. osjetilne. SVRHA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA Hrvatski jezik Svrha je nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj školi omogućiti učenicima da na odabranim temama steknu znanje. Stoga se čini važnim prethodno navesti sve specifičnosti koje bitno određuju nastavu hrvatskoga jezika u svakom od njezinih nastavnih područja. razvijanje literarnih sposobnosti. motoričke). životnosti i zornosti. Načelo znanstvenosti osigurava čvrstu povezanost nastave hrvatskoga jezika i znanstveno provjerenih jezičnih sadržaja. učenju hrvatskoga jezika valja pristupiti poštujući načela primjerenosti i povezanosti. 5 Radna – nelektorirana verzija . JEZIČNE DJELATNOSTI Jezik je apstraktni sustav za sporazumijevanje koji se ostvaruje jezičnim djelatnostima. Primanje i proizvodnja Primanje uključuje razumijevanje govora (slušanje) i razumijevanje pisanoga teksta (čitanje). sposobnosti. dok načelo opće naobrazbe upućuje na osnovna znanja hrvatskoga jezika i o hrvatskome jeziku koja učenik nakon završene osnovne škole nosi u sebi kao trajnu vrijednost. Slušanje je jezično primanje (recepcija). umni rječnik. stvaralaštva. razvijanje jezičnih sposobnosti u govornoj i pisanoj uporabi jezika u svim funkcionalnim stilovima. postupnosti i sustavnosti.

Do kraja prvoga razreda učenici se osposobljavaju za potpunu i samostalnu uporabu glasovnoga (fonološkoga) i pisanoga (grafemskoga) sustava hrvatskoga jezika. Započinju se stjecati i osnovna znanja o jezičnoj normi. dok je držanje govora. što znači da se jezični sadržaji uče radi svakodnevne stvarne komunikacije. surečenice.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik Drugotne jezične djelatnosti Čitanje i pisanje drugotne su jezične djelatnosti. ironiju. Sustavno i postupno učenje hrvatskoga jezika započinje u prvome razredu tijekom razdoblja nastave početnoga čitanja i pisanja. vrste riječi. osmišljena je kao učenje funkcionalne gramatike. Pasivno je jezično znanje uglavnom znatno veće od aktivnoga. pisati različite tekstove). parodiju) 2. bogate rječnik. slovnice. poput sudjelovanja u razgovoru. značenje rečenica) fonološkoj (uključuje npr. odnosno kao učenje jezika radi sporazumijevanja. uporabu govornih obilježja. pravopisa i pravogovora. osobnoga ili službenoga. započinjati i završavati razgovor. razumijevanje pisanoga teksta). U navedenome su. neke su jezične djelatnosti složene. Govorenje kao jezična proizvodnja i razgovaranje kao jezično međudjelovanje imaju drugačije zahtjeve i zahtijevaju drugačije sposobnosti i vještine. morfeme. Prevođenje. bez teoretiziranja i napametnoga učenja definicija i pravila. izraze pozdravljanja) pragmatičkoj (uključuje npr. uz komunikacijsku sposobnost razvija im se i lingvistička sposobnost. dijakritičkih znakova. osobito razvidna načela odgojnosti. frazema. slogovnu strukturu. funkcionalnu uporabu jezičnih izvora. uključuju naizmjenično ili istodobno i primanje i proizvodnju.1. rečenice. znanje i uporabu različitih riječi. OVLADAVANJE JEZIČNIM DJELATNOSTIMA I JEZIČNO OSVJEŠĆIVANJE Osim ovladavanja osnovnim jezičnim djelatnostima. cjelovitost. Međudjelovanje je takva složena jezična djelatnost koja zahtijeva jezično primanje i proizvodnju. antonimiju. odnosno primanje jezika (slušanje. tekstovne i stilske raznovrsnosti. osobito u nižim razredima. odnosno proizvodnja (govorenje. ovladavanje tekstom. nastava hrvatskoga jezika u osnovnoškolskoj dobi. pisanim je djelatnostima nužno poučavati kako bi se ovladalo pisanim jezikom. računalnoga ili mobitelnoga). slovničkoj i pravopisnoj. Međutim.2. pisanje) kako bi učenik po završetku osnovnoga školovanja bio osposobljen služiti se hrvatskim jezikom u različitim jezičnim situacijama (npr. razlikovne glasove. u nastavi se hrvatskoga jezika i u sadržajima izražavanja dalje razvija pasivno jezično znanje. U nastavnome području hrvatski jezik funkcionalno se poučavaju sadržaji rječnika. interpunkcije) pravogovornoj (uključuje npr. pisanje slova. njegovu povezanost. obraćati se različitim vrstama sugovornika. pripovijedanje ili pisanje sastavka samo jezična proizvodnja. učenici razvijaju sposobnost apstraktnoga mišljenja i logičkoga zaključivanja. sprezanje. Dakle. sinonimiju. upoznaju i usvajaju pravogovornu normu. kolokacija itd. Učenici uče o funkciji riječi u tekstovima različitih stilova. sklonidbu. u njoj treća osoba omogućuje sporazumijevanje među osobama koje ne znaju zajednički jezik. Temeljna joj je zadaća . uz ostala. naglašavanje) društvenojezičnoj (uključuje npr.razvoj jezičnih 6 Radna – nelektorirana verzija . koja se nadopunjuju i proširuju u kasnijim razvojnim razdobljima (razredima). razvijaju osjećaj za točnost i urednost u pisanju (važnost se pridaje formalno-pojavnome izgledu teksta i pravopisnoj normi). te aktivno jezično znanje. Za razliku od slušanja i govora. Tako je slušanje govora samo jezično primanje. raspravljanja. takvo je međudjelovanje (interakcija) i prevođenje (medijacija).) semantičkoj (uključuje npr. opće naobrazbe te sadržajne. vrste tekstova i oblika. naglaske) morfološkoj (uključuje npr. tvorbu riječi) sintaktičkoj (uključuje npr. na svim razinama. Uče osnovne činjenice o povijesti hrvatskoga jezika. različite vrste dopisivanja (npr. sročnost) pravopisnoj (uključuje npr. Složene jezične djelatnosti Navedene su govorne i pisane jezične djelatnosti jednostavne. istodobno ili naizmjenično tumačenje stranoga jezika također su složene jezične djelatnosti. Učeći slovnicu. Uvježbavajući pravilno pisanje. pravila razgovaranja. sintagme. Navedene jezične djelatnosti ostvaruju se na različitim jezičnim razinama: leksičkoj (uključuje npr.

idiom znači jezični sustav bez dodatnih značenja koje imaju jezik. Na taj se način ne narušava jedinstvena četverodijelna struktura u svim razredima.1. štoviše potiče ga se na stvaralačko izražavanje na materinskome idiomu.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik sposobnosti i usvajanje osnovnih jezičnih djelatnosti (slušanje i govorenje. početno čitanje i pisanje nije u prvome razredu istaknuto kao zasebna cjelina. jezično izražavanje. Na primjer. što znači znanje o jeziku. stoljeća). tj. uvodi se postupno u višim razredima osnovne škole kada učenici stječu spoznaje o povijesnome razvoju hrvatskoga jezika. visoke razine jezičnoga znanja i pouzdanja.. Drugi je razlog učenikove nedovoljne ovladanosti standardnim jezikom to što se u toj dobi ni jedan jezik još ne može posve usvojiti. posebno u osmome kada se pobliže i objašnjava standardizacija. npr. to ne znači da je ukinuto. Većina se jezičnih struktura posve usvaja. Tim se nazivom služe hrvatske gramatike i drugi jezični priručnici. početno čitanje. a ujedno se pri rasporedu jezičnoga sadržaja poštuje suvremeno načelo usvajanja jezika u skladu s razvojem osnovnih jezičnih djelatnosti. Jezično osvještavanje (osvješćivanje) postupno se uvodi. Drugo značenje. tek oko dvanaeste godine. od početaka pismenosti do kraja 14. No. prema usvajanju temeljnih jezičnih djelatnosti.3. automatizira. 2. Dakle. To se često pokazuje kada se učeniku dopusti. književnost i medijska kultura). Hrvatski književni jezik i hrvatski standardni jezik Hrvatski književni jezik domaći je i tradicionalan naziv za jezik koji je bio sredstvo javne i književne uporabe hrvatskoga naroda i kulture od prvoga razdoblja njegova oblikovanja (tj. kojim bolje vlada nego standardnim. čitanje i pisanje). a njime se poglavito bavi u višim razredima osnovne škole. dakle. idiolekt. niti su izgrađene sve rječničke mreže među njima. Učenik tijekom školovanja tek treba naučiti standardni idiom. čitanje i pisanje). koje bi učeniku omogućile da na kraju osnovne škole postane jezično osposobljena osoba. Početno čitanje i pisanje U pripremi za učenje čitanja i pisanja ističe se važnost vježba za razvijanje jezičnih djelatnosti (slušanje. Među idiomima hrvatskoga jezika posebno mjesto zauzima standardni idiom. OVLADAVANJE STANDARDNIM IDIOMOM Prema Ustavu u Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik. Povjerenstvo predlaže da se učenike od prvoga razreda osnovne škole uvodi u pojam jezika koji služi općemu sporazumijevanju u hrvatskome društvu nazivom hrvatski književni jezik. kao i svi drugi oblici čitanja predviđeni u prvome razredu. U tome se prepoznaje načelo zavičajnosti u nastavi hrvatskoga jezika. najstariji hrvatski književni jezik nastao na osnovi čakavskoga narječja. Od prvoga se razreda osnovne škole učenike potiče na uočavanje razlika između njihova jezika (obiteljskoga. mjesni govor. govorenje. naziva se jezikom. češće i značenjski određenije riječi. a među njima posebno mjesto zauzimaju predvježbe za pisanje. Hrvatski je. službeni i državni jezik Republike Hrvatske. I materinski se učenikov idiom naziva u nastavi učenikovim jezikom ili zavičajnim jezikom.). Jedan je razlog to što se dotad služio (i) drugim hrvatskim idiomom. narječje. u čemu je znatno vještiji nego na standardnome kojim još nije posve ovladao. To znači da je izravno poučavanje o jezikoslovnim razinama. te uvodi naziv hrvatski standardni jezik kao stručni naziv. bitno gradivo tek u višim razredima osnovne škole. svojim materinskim. Hrvatski jezik i njegovi idiomi Hrvatski jezik ima različite idiome . temeljna kroatistička djela imaju ga i u naslovu jer je u jednome svojem značenju naziv hrvatski književni jezik istoznačnica nazivu hrvatski standardni jezik. do polaska u školu nisu usvojene ni sve konkretnije. koje uključuje i druge hrvatske književne jezike. Kako su teme iz hrvatskoga jezika za sve razrede raspoređene u četiri područja (jezik. Jasno da onda nisu usvojene niti apstraktnije i rjeđe riječi i njihove mreže. a početno pisanje povezano je uz jezičnu djelatnost 'pisanje'.. mjesnoga ili zavičajnoga idioma koji pripadaju jednom od hrvatskih 7 Radna – nelektorirana verzija . on do polaska u školu nije njime ovladao. Zbog svoje uloge sredstava za iznadnarječno i iznadpokrajinsko sporazumijevanje standardni je idiom posebno istaknut među ostalim idiomima hrvatskoga. nalazi se u okviru opće teme 'čitanje'. nego samo da je drukčije raspoređeno. dijalekt.

Komunikacijskim osposobljavanjem postupno se razvija lingvistička svijest. pružiti mu jezično i komunikacijsko iskustvo koje će biti podloga za prilagođavanje jezika trenutnoj situaciji. znatno je važnije i svrhovitije učenika od prvoga do četvrtoga razreda učiti praktičnomu služenju hrvatskim jezikom. od petoga do osmoga razreda. No prema načelu zavičajnosti potrebno je osigurati da učenici osjete važnost i vrijednost vlastitoga zavičajnoga idioma i njegova suodnosa sa standardnim koji uče. Stoga je od početka prvoga razreda jako je važno omogućiti učeniku da usvoji fonologiju hrvatskoga jezika. poput društvenih i kulturoloških. niti da jezikoslovno razlikuju pojmove obiteljski idiom. dijalekt. za što je uz jezično znanje potrebno pridružiti i ostale čimbenike. govornim i pisanim. postupno prelazi na apstraktne gramatičke kodove koji podrazumijevaju i učenje teorijskih osnova jezika. Drugim riječima. odnosno poticanjem i usvajanjem konkretnih jezičnih djelatnosti na konkretnim primjerima. Preuranjeno učenje apstraktnih gramatičko-pravopisnih sadržaja nije samo nekorisno (budući da ih učenici ne razumiju). To će u kasnijoj fazi usvajanja materinskoga jezika u višim razredima. ponajprije osposobljavanju učenika da se uspješno snalazi u svakodnevnim priopćajnim situacijama. Ne ulazi se u podrobno definiranje i analiziranje jezičnih pojava. u što je uključena i pravogovorna razina. sve sastavnice predmeta koji nosi naziv hrvatski jezik u osnovnoškolskoj dobi ponajprije su namijenjene razvoju komunikacijske sposobnosti (u početnoj fazi). Tek se potom. Usvajajući materinski jezik učenici uče otkrivati značenje iskaza u komunikacijskome kontekstu i stvarati društveno prihvatljive iskaze. najprije se razvija učenikova komunikacijska sposobnost. Pragmatičkom sastavnicom iskaz dobiva pravo značenje i djeluje u skladu s namjerom. odnosno višejezične osobe. pomoći bržemu. ponavljanja. nego ga učiti jezikoslovnim pojmovima i teorijskome usvajanju jezikoslovnih normi i pravila. Osim usvajanja i razlikovanja govornoga i pisanoga oblika hrvatskoga jezika upućuje ih se na razlikovanje razgovornoga jezika i ostalih hrvatskih idioma. ali opet prema načelu komunikacijski funkcionalne nastave jezika. trebaju naučiti osnovne jezikoslovne pojmove predviđene za pojedini razred. osobine ličnosti) među osobama koje se sporazumijevaju. dijalekt i narječje. U višim razredima osnovne škole. i standardni i ostale idiome. Fonološki razvoj i nastava Na početku školovanja učenici su još posve sposobni savršeno usvojiti glasove. standardnoga idioma). Budući da još usvaja materinski jezik. kada učenici steknu psihofizičke i spoznajne preduvjete. okomito dvojezične. Preporučeni jezično-izražajni i komunikacijsko-stvaralački pristup sadržajima značio bi u prvome redu razvijanje jezičnih djelatnosti: aktivnoga slušanja. Od učenika se od početka ne očekuje da znaju nazive idiom. Uspješno ovladavanje izgovornim (fonetskim) obilježjima hrvatskoga jezika važno je za sve učenike. mjesni idiom. čitanja i pisanja.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik narječja) i književnoga jezika (tj. Za učenike čiji materinski idiom ima drugačiji 8 Radna – nelektorirana verzija . a tek potom i razvoja lingvističke svijesti (u višim razredima). njihove različite uloge. kada više nema objektivnih teškoća. dakako. u školama ili razredima. primjerima iz svakodnevnih komunikacijskih situacija. a da će mu se njegovo primanje i proizvodnja automatizirati tek s jedanaest-dvanaest godina. Jezik se uči komunikacijom. postupno se uvode i teorijski elementi normativne gramatike i pravopisa. i odnose (osjećaje. koja zahtijeva određenu razinu teorijskoga znanja o jeziku. ponajprije idioma koje redovito susreću u zavičaju. odnosno znanje o jeziku. naglaske i ostala izgovorna obilježja bilo kojega drugoga jezika ili idioma. Obratni redoslijed nije u skladu s kognitivnim i jezičnim sposobnostima učenika. A taj stav često ostaje i poslije. uključujući i sustave kojima se prenose jezične obavijesti (kognitivni element). Učenika se komunikacijski osposobljava kako bi razvio svoje jezične sposobnosti i ovladao različitim jezičnim vještinama da se jezikom što bolje služi. posebno ne apstraktnih gramatičkih pojmova u nižim razredima osnovne škole. govorenja. Važno je da uoče supostojanje različitih idioma hrvatskoga jezika. Učenici pritom. njihovu vrijednost i jedinstvenost te da ovladaju nužnima kako bi postali vješti govornici hrvatskoga jezika sposobni služiti se prikladnim idiomima. primjerenija je višim razredima osnovne škole jer pretpostavlja određeni stupanj komunikacijske osposobljenosti i stručnosti (usvojen u nižim razredima osnovne škole). Učenika treba osposobiti da se služi hrvatskim jezikom u kontekstu. odnosno poznavanje hrvatskoga jezika. Gramatika se poučava zorno. posebno jezičnim normama. Lingvistička (gramatička) osposobljenost. Dakle. tj. lakšemu i učinkovitijemu usvajanju standardnoga jezika. Od komunikacijskoga osposobljavanja prema jezičnome osvješćivanju U ranojezičnoj školskoj fazi teži se razvoju izražajnih komunikacijskih sposobnosti svih vrsta. nego i štetno jer može izazvati negativan stav prema usvajanju hrvatskoga jezika i učenju o njemu. dakle razvoj praktične komunikacije.

odgojnosti. važno je da i što ranijoj dobi počnu govoriti i čitati na standardnome idiomu. Isto tako neki učenici u materinskome idiomu imaju samo bočnik l pa glas lj izgovaraju kao slijed l+j. upozoravati ih na riječi koje se pojavljuju uglavnom u pisanome jeziku. te na govornike drugih jezika (uključujući i useljene potomke hrvatskih iseljenika) koji nemaju jednako razvijene navedene sposobnosti. međuovisnosti nastavnih područja. osjećaja. Ako to nastavnik smatra prikladnim. Na predlošcima književnih i neknjiževnih tekstova učenici govore i pišu. kuća. neću). stvaranje pravogovornih (ortoepskih) i pravopisnih (ortografskih) navika te općenito ostvaraj uspješne usmene i pisane komunikacije. koje je prema načelu unutarpredmetne korelacije nužno povezano s područjem jezika i književnosti. ćujem. npr. navedene prema vrstama jezičnih djelatnosti. može se pisati i više školskih zadaća. koja se očituje u proizvodnji jasnih. po završetku osmoga razreda. npr. dakle načela sadržajne.2.1. razumljivih. govorenja. drugi imaju nepčane zapornike t' d' umjesto nepčanih slivenika ć đ. 2. gramatički-pravopisno točnih rečenica kao osnovice pri stvaranju različitih vrsta tekstova. čitanja i pisanja. i to u hrvatskome standardnome i zavičajnome idiomu pri čemu učenici razvijaju svoju sposobnost izražavanja misli. Predlaže se pisanje jedne školske zadaće u trećemu razredu te dviju školskih zadaća u svim ostalim razredima. Vrlo je važno služiti se načelom postupnosti u nastavi. za razliku od riječi koje se pojavljuju samo u govornome jeziku. 9 Radna – nelektorirana verzija . Stoga se sastavnice djelatnosti tih družina preporučuju za sve učenike kao sredstvo usvajanja standardnoga izgovora. doživljaja. dž i đ do viših razreda osnovne škole. Tada učenici primjerice još mogu naučiti u izgovoru spontano razlikovati foneme č i ć te đ i dž. Iskustvo pokazuje da hrvatski glasovni i naglasni sustav.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik glasovni i naglasni sustav. tj. posebno u višejezičnim zajednicama. Standardizirani je oblik provjeravanja učenikova jezičnoga izražavanja pisanje školske zadaće. u osnovnim područjima jezične djelatnosti stječu sljedeće sposobnosti. Temeljna je zadaća nastave jezičnoga izražavanja razvoj izražajnih mogućnosti učenika. razvijaju se ponajprije sposobnosti u jezičnim djelatnostima slušanja. 2. vjerojatno će ih jednostavnije naučiti polazeći od pisanoga oblika riječi jer im je tada slika riječi dominantnija od njezina zvučnoga oblika. pa se nakon dvanaeste godine uglavnom i ne može savršeno usvojiti. stvaralaštva i zavičajnosti. neču) ili drugi (nepčanik. Na početku školovanja hrvatske standardne glasove u govoru mogu posve usvojiti. a prema načelu međupredmetne povezanosti i s ostalim nastavnim predmetima. Razvidna su. uključujući izgovorno razlikovanje kratkih uzlaznih i silaznih naglasaka. Osobita se pozornost pridaje učenikovom stvaralačkom izražavanju. npr. Stoga bi ih najprije trebalo naučiti izgovarati te glasove (artikulacijske vježbe). Nastava jezičnoga izražavanja najčešće se provodi u obliku raznolikih jezičnih vježba koje učenicima pomažu pri ustroju i stilskome oblikovanju usmenih i pisanih iskaza.2. tekstovne i stilske raznovrsnosti. potom razlikovati u govoru riječi koje imaju jedan (prednepčanik. a onda će im i pisanje biti jednostavno kao i pisanje drugih fonema (ortografske vježbe). Kako usvajanje izgovora novoga jezika odnosno idioma s godinama opada. oni koji nisu naučili izgovorno razlikovati foneme č i ć. NASTAVNO PODRUČJE JEZIČNO IZRAŽAVANJE U nastavnome području jezično izražavanje. čujem. RAZINE JEZIČNE SPOSOBNOSTI Učenici nakon osme godine učenja. Potrebno je učenike poučiti bitnim jezičnim razlikama u pisanome i govornome obliku jezika. kuča. ali i postavljati drugačije zahtjeve u odnosu na vrstu znanja. To se osobito odnosi na govornike različitih mjesnih idioma u pojedinim jezičnim razinama vrlo različitima od standardnoga. usvajaju oni govornici hrvatskih idioma s drugačijim glasovnim i naglasnim sustavom od standardnoga koji su sudjelovali u recitatorskim i dramskim družinama. pokazivati kako neke obilježene govorne riječi imaju znatno jači dojam ako su napisane.

može razgovarati u različitim komunikacijskim situacijama. vladanje hrvatskim standardnim jezikom u svim funkcionalnim stilovima. U pisanim radovima poštuje gramatičku i pravopisnu normu. Jezično međudjelovanje Jezično međudjelovanje uključuje razgovaranje. sudjelovanje u razgovoru i dopisivanje. Za samostalni rad kod kuće preporučuje se razvijanje učenikova stvaralaštva u jezičnome izražavanju. Razumije tekstove pisane hrvatskim standardom. doslovna i druga značenja.Može jasno i sustavno pripovijedati: prepričavati (sažeto i opširno te stvaralački). za prosudbu i vrjednovanje pročitanih djela. pričati i izvješćivati.Može se glatko i točno izražavati. služi se stilom prikladnim sugovornicima. pokazuje znatno leksičko bogatstvo u skladu s dobi i obrazovanjem te zna funkcionalno uporabiti funkcionalne stilove. Pisanje . razumijevanje govora i čitanje. razumije tekstove pisane u njegovu zavičajnomu idiomu. a ne interpretacija tekstova iz čitanki. prikladno se obraćajući naslovniku. europske i svjetske književnosti. Izborom književne lektire i tekstova u čitankama učenicima se pomaže da shvate važnost i 10 Radna – nelektorirana verzija . za njezine vrijednosti u životu čovjeka i za trajne vrijednosti svekolikoga života o kojima svako književno djelo progovara na osobit način. Prepoznaje da su tekstovi pisani čakavskim. osviještenu uporabu bitnih jezičnih struktura (automatiziranu otprilike s dvanaest godina) hrvatskoga jezika. opisivati i stvarati manje zahtjevne raspravljačke tekstove. Zna dobro kompozicijski organizirati tekst (poštivati osnovnu kompozicijsku strukturu: uvodni.Može se glatko spontano izražavati.Razumije različite jednostavne i složene tekstove. tj. uključujući apstraktne. pritom razvijaju osjetljivost za književnu riječ. odnosno čitatelju i uzvraćajući prikladnim stilom. razumijevanje pisanoga teksta. Postizanje ovih sposobnosti pretpostavlja pasivno znanje na desetke tisuća riječi.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik Jezično primanje Jezično primanje uključuje slušanje. samostalno izlaganje i pisanje različitih vrsta tekstova. i to prema načelu primjerenosti doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika. Učenici se osposobljavaju za samostalno čitanje književne lektire. Razgovaranje . tj. poznate i nepoznate. primjerene njegovoj dobi i izvanjezičnome znanju. Može uspješno izlagati o brojnim temama koje ga zanimaju. strukturalno složene ili kolokvijalne i neknjiževne tekstove prikladne njegovoj dobi i obrazovanju. tj. Dopisivanje . 2. kajkavskim ili štokavskim narječjem. Zna pisati po planu. Učenici se susreću s umjetnički vrijednim djelima iz hrvatske.Zna čitati i razumije jednostavne i složene tekstove raznovrsne tematike. Učenici sudjeluju u školskim interpretacijama književnih tekstova različitih vrsta i tema. Može sudjelovati u raspravama o brojnim temama koje ga zanimaju. vlada širokim rječnikom. Čitanje . Zna govoriti po planu i zna se snalaziti u improvizacijama. tj. iz hrvatske usmene književnosti te usmene književnosti drugih naroda.I u pisanom obliku može jasno i sustavno pripovijedati: prepričavati. NASTAVNO PODRUČJE KNJIŽEVNOST U nastavnome području književnost razvijaju se literarne i jezične sposobnosti. tj. različite vrste pismenoga sporazumijevanja. Slušanje . Može subjektivno i objektivno opisivati. Jezična proizvodnja Jezična proizvodnja uključuje govorenje. izvješćivati. Govorenje . Razumije i može kritički tumačiti gotovo sve oblike pisanoga jezika.3. središnji i zaključni dio teksta). aktivnu uporabu nešto manjega broja riječi. Prepoznaje stilske razlike. pričati o stvarnim i zamišljenim događajima i doživljajima.

LEKTIRA Smisao je književne lektire u osnovnoj školi razvijanje učenikovih čitateljskih navika i interesa. Učenike valja sustavno usmjeravati na vlastiti izbor i pridobiti ih na istraživanje teksta kao uporišta u povezivanju književnosti s osobnim iskustvom. Kriterij umjetničke vrijednosti djela moguće je učinkovito primijeniti samo u skladu s doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika. dvadesetak ili više stranica. djelo koje je dobilo dobre kritike ili književnu nagradu. U nižim razredima težište treba staviti na stjecanju vještine čitanja i čitanje s razumijevanjem. ostala četiri bira učitelj. Slobodne lektire Uz zajedničke. Učitelj može preuzeti djelo s popisa iz višega ili nižega razreda ako smatra da bolje odgovara spoznajno-osjećajnim mogućnostima učenika u određenom razredu. Već od prvoga razreda u čitankama su zastupljene gotovo sve književne vrste. Broj i izbor djela za lektiru U prvome razredu učenici trebaju pročitati četiri djela. Učiteljima se preporučuje praćenje književnih interesa učenika tijekom nastavne godine i u skladu s tim praćenje dobivenih rezultata kao važnih smjernica u ostvarivanju sadržaja književne lektire. Prva su tri s popisa obvezna. Samo je prvo s popisa obvezno. Vrijednost je slobodne lektire u međusobnome učeničkom poticanju na čitanje. a ostala bira učitelj. u nižim razredima rijetko.3. IGROKAZI Budući da igrokaze ne treba interpretirati kao lektiru. odgaja ih se za poštivanje i ljubav prema tim vrijednostima. a ostale bira učitelj. učenici čitaju djela koja pripadaju različitim književnim vrstama. odnosno predstaviti ga u razrednom odjelu. Mogu se dodati djela iz zavičajne književnosti (dvije do tri knjige). Učenici razvijaju svijest o domoljublju i otvorenost prema europskim i svjetskim ostvarenjima u jeziku. a ostale bira učitelj. 2. Naglasak treba staviti na usmenu komunikaciju o pročitanoj lektiri. Pročitano djelo treba analizirati na školskome satu. Zato je naveden veći popis lektire koji učitelji mogu proširiti novim naslovima. jedno može izabrati učenik. ali ne moraju o njima i učiti. Trebaju naučiti osnovne književnoteorijske pojmove predviđene za pojedini razred. nego se pojedine književnoteorijske teme pojavljuju postupno. a što je razred viši sve češće. a ostale bira učitelj. ali se s književnoteorijskoga gledišta uči u trećem razredu. nego treba staviti težište na scenski rad. preporučuju se slobodne lektire kojima će učenici potvrđivati svoju samostalnost u čitanju. za njihovo očuvanje. književne i kulturne baštine. U četvrtome razredu učenici trebaju pročitati sedam djela. Samo je prvo djelo s popisa obvezno. Preporučljivo je da opširnija djela (na primjer Pinokio) učitelj čita u školi u nastavcima ili zada učenicima pročitati samo određena poglavlja. no i tada je preporučljivo da jedno djelo odabere sam učenik.1. djelo koje je primjereno ne samo spoznajnim. U drugome razredu trebaju pročitati pet djela. Također može izabrati poneko djelo izvan popisa. Slobodna se lektira odnosi na svako djelo koje učenik neobvezno pročita i želi o njemu razgovarati s učiteljem.3. dogovorene lektire. Od petoga do osmoga razreda učenici trebaju pročitati devet djela. Dakle.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik vrijednost hrvatske jezične. i to prema načelu tematske i vrstovne raznolikosti. ali preporučljivo je da jedno djelo odabere i sam učenik. Osobito je važno razvijanje zanimanja za književnoumjetničku riječ. Prva su dva s popisa obvezna. svoj odnos prema knjizi i književnom djelu. basna zastupljena već u prvom razredu. Tako stečena znanja bit će zapamćena i trajnija. U trećemu razredu učenici trebaju pročitati sedam djela. igrokazi nisu uvršteni 11 Radna – nelektorirana verzija . Prva su dva s popisa obvezna. Interpretacija lektire Nastavnik može s učenicima interpretirati pročitano književno djelo na različite načine u govornome i pisanome obliku. Opsežan dnevnik čitanja primjereniji je srednjoškolskoj nastavi književnosti. više nego na vođenje dnevnika čitanja.2. što se može postići većom slobodom izbora koji proizlazi iz stvarnih potreba. djelo koje je dostupno u dovoljnome broju primjeraka. a nikako zadavati učenicima zadatke o pročitanom djelu koje bi učenici morali ispisivati na desetak. nego i doživljajnim mogućnostima i dobi učenika. Temeljna je zadaća razvijanje učenikova samostalnoga čitanja. 2. književnosti i kulturi. interesa i sposobnosti učenika. Tako je npr. Kao uvod u razgovor i analizu djela učenicima se mogu zadati tek manji zadaci koji neće prijeći jednu do dvije stranice formata A4.

U rubrici Odgoj i socijalizirajući ciljevi i sadržaji za pojedine su teme vrlo sažeto izdvojeni odgojni sadržaji koje je tijekom obradbe teme moguće obuhvatiti. Razvijaju sposobnost praćenja i vrjednovanja odabranih radijskih i televizijskih emisija. razrađene teme od 1. ali se njih na nastavi može i dodatno razraditi. To znači da su u V. već u međusobnoj isprepletenosti tvore cjelinu. Kako je u predmetu hrvatski jezik medijska kultura zastupljena u vrlo malome postotku kao jedno od četiriju predmetnih područja. tiska za djecu i mladež i stripa. Popis filmova u višim razredima osnovne škole prati kataloške teme u pojedinim razredima. izrađen je i prijedlog za samostalni izborni predmet medijske kulture. sposobnosti i vještina i načinima njihova stjecanja (strategijama učenja i služenja znanjem). 2. U hrvatskome jeziku one u prvome redu uključuju jezične komunikacijske sposobnosti (slušanje. uče osnovno teatrološko i filmološko pojmovlje. Učenici se osposobljavaju za gledanje. Izbor filmova može se mijenjati prema aktualnosti i interesima učitelja i učenika. nameće se potreba za dodatnim odgojno-obrazovnim sadržajima o medijima u osnovnoj školi. Napomena uz medijsku kulturu Medijska je kultura danas sastavni dio programa hrvatskoga jezika. do 8. Znanja. 3. NASTAVNO PODRUČJE MEDIJSKA KULTURA U nastavnome području medijska kultura razvijaju se sposobnosti komunikacije s medijima: kazalištem. Izborne teme (i sadržaji). jako važan oblik pravogovornih vježba koje služe i ovladavanju prozodijskim sustavom hrvatskoga standardnoga idioma. tiskom. na stjecanje samostalnosti u učenju i uspješnih strategija učenja hrvatskoga jezika. 2. filmom. kao i recitacije ili čitanje naglas. razredu navedeni ponajprije animirani filmovi jer se oni obrađuju u tom razredu. Napominje se. da su igrokazi. sposobnosti i vještine sadrže veći broj potkategorija. Izbor filmova U jedanaestome poglavlju naveden je popis za izbor filmova.4. ZADAĆE NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA Zadaće su nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj školi mnogobrojne. U VII.4. Austrija. Nastava je hrvatskoga jezika usmjerena na učenika kao subjekta nastavnoga procesa. Posebno su izdvojena prethodna znanja na koja se u istovremenim rubrikama nadovezuju nova. Dodatna znanja o medijima današnjem učeniku bila bi vrlo vrijedna. ali one sa svojim pojedinim sastavnicama u nastavnome procesu ne tvore izdvojena područja nastave. u skladu s onim što je već rečeno. Obrazovni su sadržaji raspoređeni za svaku temu (v. Francuska) medijska kultura pojavljuje kao izdvojeni predmet. čitanje. Ovaj popis treba shvatiti kao prijedlog.4. razreda) u rubrikama Ključni pojmovi. osjećajni i društveni razvoj. Obrazovna postignuća.1. Zemlje Europske unije već su odavno uključile te sadržaje u osnovnoškolski program te se u mnogim zemljama (Njemačka. primanje (recepciju) i interpretaciju kazališne predstave i filma (animiranoga. razredu dokumentarni filmovi. stripom i računalom. Nastavom hrvatskoga jezika posebno je važno učenika osposobljavati za istraživački i stvaralački način učenja koji će razvijati u skladu s potrebama za trajnim obrazovanjem. zajedno s međudjelovanjem koje naizmjenično 12 Radna – nelektorirana verzija . OSNOVNA POSTIGNUĆA Na nastavi hrvatskoga jezika pozornost se obraća razvoju znanja. govorenje i pisanje. a u VIII. igranoga i dokumentarnoga). nego se na kraju daje popis knjiga za učitelja u kojima će naći igrokaze različitih autora za različite prigode. razredu u prvom su planu igrani filmovi. televizijom.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik u popis za svaki razred. a ne zadani popis koji nužno treba slijediti. Od vremena kada je osmišljen današnji osnovnoškolski program mnogo se toga promijenilo. razredu treba birati filmove (od najstarijih do najnovijih) koji će najbolje pokazati učenicima pojedina filmska izražajna sredstva. radijem. 3. njegov opći spoznajni. 1. U VI. Budući da su mediji sve prisutniji u životu učenika. 2. odnose se na specifične obrazovne i odgojne sadržaje kojima se stječu određena znanja te potiču i razvijaju sposobnosti i vještine.2. Upućuje ih se na služenje računalom.

naročito materinskoga od drugih poznatih i nepoznatih jezika). razvijena. druge se prirodno razvijaju. 3. Neke su sposobnosti urođene (poput razlikovanja glasova ljudskih jezika. smatra se da je u toj djelatnosti jezično osposobljen. U nastavi hrvatskoga jezika ono uključuju rječnik. društvo i kulturu. poučavanja na nastavi i svjesnoga učenja. nepoticano i uspješno naziva se usvajanjem jezika. znanstvenim spoznajama. Ovladavanje stranim jezikom koje je svjesno. 3. odnosno nesvjesno ovladavanje različitim jezičnim razinama). Za razvijanje sposobnosti važno je osigurati uvjete (poput izloženosti jeziku u izravnome sporazumijevanju). Osim toga uključuju sposobnosti primanja i proizvodnje mnogih sadržaja koji se odnose na hrvatski jezik. obrazovni ciljevi na nastavi hrvatskoga jezika uključuju ovladavanje metodama učenja i služenja znanjem. usvojeno. mogućnost razlikovanja nepoznatih glasova). sposobnost izgovaranja i zapisivanje hrvatskih naglasaka). bogatstvo. što uključuje i osvješćivanje nesvjesnih sposobnosti (npr. Ono je često upotpunjeno nekim drugim čovjekovim obilježjima (npr. potrebno je osposobljavanje. osobnim. No u smislu konačnoga postignuća po dijelu sadržaja koji im se poklapa one su i istoznačnice (nesvjesno znanje) jer je krajnji cilj naučenoga vladanje jezikom da ono postane spontano. Napokon. na njega bitno utječe i prethodno znanje.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik uključuje i jezično primanje i proizvodnju). prema načinu kako su stečene riječi koje označavaju dva različita pojma (usvojeno prema naučenome. Kako bi se stekle ili razvile. No to početno znanje poslije više ne mora biti svjesno. na putovanjima). Iako se sposobnosti i vještine prototipno razlikuju. Dakle. Novo znanje nije samo dodavanje novoga. to se očituje kao sposobnost. Neka su od njih pojedinčeva ili svojstvena manjim zajednicama. zahtijeva od učenika trud i svijest o uporabi novih jezičnih elemenata. opuštenost ili napetost u izvršavanju zadataka). Jezične vještine mogu se promatrati i kao sposobnosti koje nisu urođene ili se ne razvijaju spontano. gramatičke strukture.1. Vještina je postignuće koje se u prototipnome značenju osniva na učenju. Stoga su sposobnost i vještina u razvojnome smislu u odnosu na jezik. no osposobljavanje često počiva na svjesnome znanju. stavovi i vjerovanja također utječu na sporazumijevanje jezikom. Isto se tako učenici s teškoćama u razvoju trebaju osposobljavati za neke sadržaje kojima ostali učenici spontano ovladavaju. pa se učenjem i usvajanjem novoga mijenja i stečeno. Na primjer.1. Kada učenik nauči neku jezičnu djelatnost. one su često potaknute ili uvjetovane znanjem. Iako vještine više ovise o mogućnosti i osposobljenosti da se nešto izvede nego o deklarativnome znanju. daroviti učenici (kao što su u jeziku osobe s visokom verbalnom inteligencijom). Ljudsko sporazumijevanje uključuje zajedničko znanje o svijetu.1. kada su vještine usvojene. ako ju je usvojio. Ako se njome može služiti nesvjesno. jezične uloge i kulturu i civilizaciju. ali i različitim vrstama životnoga iskustva u npr. tj. Uporaba jezika i učenje nisu povezani samo s jezikom i kulturom. poput novih glasova kojih nema u materinskome idiomu ili sintaktičkih struktura na početku učenja. bez posebnoga poticanja (poput slušanja i govorenja materinskim jezikom. nije ih uvijek nužno razlikovati u području jezičnih djelatnosti. ali ili stečena. mogu spontano ovladati nekim sadržajima za koje se drugi učenici moraju osposobljavati. Znanje Znanje uključuje znanje koje proizlazi iz iskustva. poticano i ne nužno posve uspješno (jer ovisi o brojnim uvjetima i okolnostima) naziva se učenjem. nego ih je potrebno poticati. Različite vrste osposobljenosti očituju se u konačnici kao (razvijene ili stečene) sposobnosti.2. no mnoga su općeljudska. U načelu svi uspješno usvajaju materinski jezik. Sposobnost može biti urođena. Na primjer. Sposobnosti i vještine Sposobnost je postignuće koje se u prototipnome značenju osniva na urođenoj ili spontano razvijenoj zadanosti. što uključuje usvajanje. stručnim znanjima). odgojno-obrazovnim spoznajama. Zajedničke vrijednosti. ali i na međukulturalne sadržaje jer su u današnjemu društvu drugi jezici i kulture prisutni i važni. odnosno ovladano izloženošću prema ovladanome učenjem i uvježbavanjem). ovladavanje nekim dijelovima hrvatskoga standardnoga jezika. Ovladavanje materinskim jezikom koje je spontano. 13 Radna – nelektorirana verzija . različite vještine stječu se osposobljavanjem (npr. njegova struktura. Često se na nastavi hrvatskoga jezika pretpostavlja znanje ili osviještenost o svijetu. na svim jezičnim razinama. nego i drugim vrstama znanja (npr. društvenim ili obrazovnim situacijama (kao što su primjerice ophođenje s prijateljima i strancima. kada njome posve ovlada. što znači svjesnim ovladavanjem.

što znači učenje slovnice. ili složenijih kao što su različiti crteži i grafička sredstva (npr. Pritom je u središtu pozornosti učenikovo primanje (recepcija) književnoga teksta i učenikovo sudjelovanje u različitim susretima s književnim tekstom. uporaba prostora u bilježnici. strjelice). korištenje popisom riječi (npr. u udžbeniku ili rječniku) i služenje njime. ciljevi u nastavi književnosti u petome razredu osnovne škole. tj. predstavljanju rezultata vlastitoga rada o nekoj od obrađenih tema (npr. načela abecednoga strukturiranja popisa riječi. uskličnici. postignuće: Može razumjeti izvorne govornike koji govore spontano ako govore standardnim jezikom znači jezičnu sposobnost razumijevanja. vještina i sposobnosti. kompetencija je najčešće sposobnost. predviđanje sadržaja na osnovi naslova. 3. velika slova. pravogovora i povijesti hrvatskoga jezika te oblika jezičnoga izražavanja u govornoj i pisanoj uporabi hrvatskoga jezika. kojoj je temeljni cilj samostalno učenikovo čitanje s razumijevanjem te razvijanje učenikove sposobnosti izbora književnih djela. predviđanje završetka priče) i tehnika zapamćivanja (npr. Strani se jezik najčešće uči. samostalnomu zaključivanju (npr. napose s obveznom i slobodnom književnom lektirom. Osnovnoškolsko se obrazovanje u medijskoj kulturi odnosi na funkcionalno stjecanje osnovnih znanja o medijima koji umnogome obilježavaju svijet današnjeg čovjeka. u učenju standardnoga jezika i upoznavanju materinskih idioma drugih područja. a dalje uočavanje načina strukturiranja slikovnoga rječnika i služenje njime. uokvirivanje i slično). pravopisa. no konačni je cilj učenja stranoga jezika usvojenost. što najprije uključuju najjednostavnije kao što je tehnika preglednoga bilježenja (npr. Osnovnoškolsko se književno obrazovanje odnosi na funkcionalno stjecanje znanja o književnosti (osnovna književnoteorijska znanja te poznavanje najznačajnijih hrvatskih i svjetskih pisaca i njihovih djela. Tako je i s nazivom sposobnost i osposobljavanje.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik Sličan je odnosu između jezične sposobnosti i vještine odnos između usvajanja i učenja jezika. Dakle. Isto se tako ciljevi postavljaju u pojedinim područjima nastave. prevladava učenje početnoga čitanja i pisanja. U odnosu na oblike učenja teži se postupnome razvoju samostalnoga učenja i učenja u suradnji s drugima. odrediti postignuće nastavnoga sata hrvatskoga jezika kojemu je tema Promjenjive i nepromjenjive vrste riječi u petom razredu osnovne škole. u pojedinome razredu. rječnika. dakle hrvatske književnosti te hrvatske i svjetske književnosti za djecu i mladež). riječi u kontekstu ili povezanih sa slikom). ali i drugih područja hrvatskoga jezika) te uporabi novih medija primjerenoj učenikovoj dobi i mogućnostima. onda bi se reklo da je jezično osposobljen za nju. ali može se prema potrebi nazvati i osposobljenošću čine se ističe način kako je stečena. 3. Iz tih se tehnika prelascima u više razrede razvijaju i složenije (npr.3. podcrtavanje. pa se može npr. U jezičnoj proizvodnji strategijama i služenjem znanjem počinje se od prvoga razreda osnovne škole. npr. Ciljevi se mogu postaviti i za svaki nastavni sat. tematsko usustavljivanje rječnika). U jezičnome primanju one uključuju postupno ovladavanje tehnikama aktivnoga slušanja. Ciljevi se postavljaju i na pojedinoj razini. služiti se različitim uspješnim strategijama učenja) i služiti se znanjem. Želi se potaknuti uočavanje mogućnosti masovnih medija (npr. redoslijed bilježenja). ali i skupnoga rada (npr. Teži se razvijanju apstraktne svijesti upoznavanjem jednostavnih tehnika za tvorbu hipoteza (npr. Tako je u prvome razredu specifično prvo razdoblje školovanja u kojemu u svim predmetima. predviđanje slijeda događaja.2. Ako se hoće nazivom istaknuti da je učenik neku jezičnu djelatnost nije usvojio. dakle spontano njome ovladao. Na primjer. različite boje za označavanje. OBRAZOVNI CILJEVI I SADRŽAJI Osnovnoškolsko se jezično obrazovanje u nastavi hrvatskoga jezika odnosi na funkcionalno stjecanje jezičnih znanja. uočavanje i pronalaženje pravilnosti i analogija na osnovi većega broja primjera). 14 Radna – nelektorirana verzija . a ne samo u hrvatskome jeziku. pretežito iz nacionalne. nego je bio osposobljavan da njome može vladati učenjem. korištenje drugim vizualnim sredstvima radi pamćenja jezičnih sadržaja ili vlastiti slikovni rječnik. Osnovnoškolsko književno obrazovanje obuhvaća i stjecanje literarnih sposobnosti i vještina u čitanju književnih tekstova. OVLADAVANJE STRATEGIJAMA UČENJA I SLUŽENJA ZNANJEM Tijekom nastave hrvatskoga jezika teži se da učenici postupno nauče učiti (tj. uočavanje uloge ilustracija i njihove uporaba kao pomoćnoga sredstva za razumijevanje sadržaja teksta i tehnika zapamćivanja (npr. kratkim opisom).

usustavljivanje leksika po tematskim područjima. plakata i slično) teži se složenijima (npr. naroda i kulture. učenikove jezične sposobnosti u govorenju i pisanju. 3. prikaz vlastite obrade teme na temelju primjene. pristojnost i obazrivost. identitetu. o važnosti poznavanja osnovnih povijesnih činjenica o razvoju hrvatskoga jezika. na otkrivanje vlastite osobnosti i pronalaženje smisla življenja. pomoću portfolija za jezičnu nastavu i izražavanje). religiji. odgojiti ga za čuvanje jezične baštine. u kojoj će poštivati pravila kulturnoga razgovora. nastavom hrvatskoga jezika važno je u učeniku razvijati osjećaje poštivanja osnovnih ljudskih i životnih vrijednosti. A njegovanje i ljubav prema različitosti u vlastitome jeziku. sa svim njezinim raznolikostima. običajima i tradiciji. o nužnosti učenja hrvatskoga jezika budući da znanje o jeziku umnogome utječe na razvijanje sposobnosti jezičnoga izražavanja. Treba promicati i vrijednosti truda. svojim bližnjima i okolišu. Nastava jezičnoga izražavanja osposobljuje učenika za kvalitetnu komunikaciju. te svjesnoga djelovanja na svim razinama (u obitelji.4. Hrvatski jezik Učenika treba sustavno uvesti u spoznaje o važnosti. Jezično izražavanje Temeljna je zadaća jezičnoga izražavanja razvijati učenikovu komunikacijsku sposobnost u svim funkcionalnim stilovima. 3. Važno je da razvija sposobnosti i darovitosti svake osobe sukladno njezinoj prirodi. upućivati ga na traganje za smislom. Jako je važno razvijati i ljubav i ponos prema jedinstvenosti vlastitoga jezika. korištenje popisom riječi u udžbeniku i rječnicima namijenjenim školskoj uporabi. razvoj sposobnosti samoprocjenjivanja i samoocjenjivanja (npr.4. osposobljavati ga za odgovornost u životu u sadašnjosti i budućnosti.2. Shodno tomu u višim razredima osnovne škole treba promicati poznavanje vlastitih korijena te poznavanje i poštivanje drugih kultura i duhovnih vrijednosti različitih civilizacija.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik plakata o nekoj od obrađenih tema). ljubav i ponos na obitelj). Treba mu omogućiti da razvije svijest o važnosti znanja o jeziku kao dijela opće kulture. U pristupu tekstu to je npr. suradnja. Tijekom cijele osnovne škole uz ostale se predmete i predmetom hrvatski jezik. narodima i kulturama. a potom i međusobnoga ocjenjivanja učenika. te razvijanje sposobnosti za aktivno i odgovorno sudjelovanje u životu društva. otkrivanju značenja riječi za razumijevanje sadržaja teksta. prijateljstvo. Dakle. prema sebi. društvu). poštovanja prema pisanim spomenicima hrvatske kulture. Od prvoga razreda do kraja nastava hrvatskoga jezika treba uz različite sadržaje promicati i opće vrijednosti (kao npr. čovjekoljublje. doprinosi izgradnji cjelovite učenikove ličnosti. snošljivost. u svim njegovim područjima. U tome je smislu važno razvijanje zanimanja za učenje slovnice hrvatskoga jezika i njezino povezivanje sa svakodnevnim sporazumijevanjem. Osnovnoškolski se jezični odgoj u nastavi hrvatskoga jezika odnosi na razvijanje učenikove osobnosti u vezi s hrvatskim jezikom. 3. Važno je u učeniku 15 Radna – nelektorirana verzija . nadasve učenikovo jezično stvaralaštvo. vrijednostima i važnostima ljudskoga života.4. zalaganja i vrijednosti rada. osjećaj za lijepo i za duhovnu dimenziju postojanja. U ovladavanju metajezičnim znanjem takvi su korištenje tablicama i drugim vrstama preglednoga prikazivanja gramatičkih struktura. prema zavičaju i domovini. vrijednosti i ljepoti hrvatskoga jezika. jeziku kulturi. razlikovanje bitnih od nebitnih podataka. narodu i kulturi razvija osjetljivost za različitosti u drugim jezicima. na zajedništvo (usporedi Socijalizirajući i odgojni aspekti Hnosa). U odnosu na rječnik takvi su npr. skupnome radu ili radu u paru). uključujući i okomitu višejezičnost hrvatskih govornika.1. odgovornost za zdravlje i ekološku svijesti. urednost i čistoću). školi. Na taj način učenik može bolje razumjeti druge narode i njihove kulture. te razumijevanje i poštivanje drugih i drugačijih. samostalnosti i spremnosti na pomaganje i suradnju. ODGOJNI CILJEVI I SADRŽAJI Nastavom hrvatskoga jezika od prvoga se razreda teži da se u učeniku razvije svijest o vlastitom zavičaju i domovini. npr. Navest će se primjeri za različita nastavna područja. te mu omogućuje spoznaju da je sloboda govora osnovno ljudsko pravo svake osobe. u skladu s potrebama višejezičnoga i višekulturalnoga društva. U odnosu na procjenjivanje i vrjednovanje teži se postupnome razvoju svijesti o vlastitome napretku. Od viših razreda osnovne škole osim razvijanja stečenih strategija (npr. humanističke vrijednosti (kao što su npr. Treba u njemu poticati razvijanje ljubavi prema hrvatskomu jeziku. samostalno pronalaženje podataka o nekoj temi u pojedinačnome.

doživjeti i spoznati. 3. moralne osobine (vladanje sobom. osjećaj za lirski doživljaj pejsaža. uključujući i jezično sporazumijevanje između predstavnika različitih kultura. razvijanje sposobnosti optimističnoga gledanja na pojave i događaje u životnoj svakodnevici. Književnost Valja pridavati važnosti čitanju književnih tekstova. svijest o štetnosti ljudskih mana) pohlepa. lakomost. spolovima. razlikovanje bitno od nebitnoga.uživljavanja u dramsku ulogu. smijeh i duhovitost. svijest o važnosti načina izražavanja). učenik lakše prepoznaje osobine ljudi s kojima živi i koji se kreću u njegovoj sredini.4. Pritom je važno da svi primjeri jezično i tematski odgovaraju predznanju i dobi učenika. prometnim sredstvima. u društvu). zavist i slično). stanovanju. Ovisno o sadržaju teksta može se kod učenika razvijati društveno ponašanje (pomaganje. primanja i proizvodnje društvenih i kulturalnih sadržaja vrlo su prikladni različiti književni i drugi tekstovi. odnosi među različitim naraštajima. kazalištu i filmu te na taj način sudjelovati u odgajanju kulturne kazališne i filmske publike. o blagdanskim i drugim običajima. ovisno o sadržaju teksta. ali i kritički prosuđuju i ocjenjuju sadržaje posredovane medijima. radosti slušanja i čitanja umjetničke riječ te tako u učeniku razvijati interes i potrebu za književnoumjetničkom riječi u životu. duhovitost. Poznavajući portrete likova iz pripovjednih književnih djela. zavisno o učenikovom životnom i literarnom iskustvu. Društveni i kulturološki sadržaji služe u razvijanju osjetljivosti na društvena pravila kao što su pristojnost. To znači razvijati njegovu kulturu pisanja. Za razvijanje sposobnosti zapažanja. stvari i pojave u otvorenome prostoru. U nastavi hrvatskoga jezika i jezičnoga izražavanja 16 Radna – nelektorirana verzija . Na nastavi hrvatskoga jezika osim poticanja jezičnih sposobnosti učenici se osposobljavaju za društvenu i kulturološku uporabu jezika. 3. 3. razumijevanje vrijednosti rekreativnoga pripovijedanja u životu (zanimljivost. upoznaje njihovo ponašanje. njihove osobine. S njima kvalitetnije komunicira. poštivanje različitosti. U učeniku valja razvijati ljubav i poštovanje prema domu. poštenje. osjećaje i postupke te se kritički odnosi prema njihovu djelovanju. plemenitost). poštenje. razviti ljubav prema glumi i kazalištu.5. čak i kada sudionici nisu svjesni njihova utjecaja. u školi. Učenike valja poticati i upućivati na suvremene komunikacijske mogućnosti i odgojiti ih tako da shvate važnost pravilne komunikacije i njezine snage u suvremenome svijetu. Odgojni sadržaji mogu se vezati uz temu i motive teksta koji se čita i interpretira: razvijanje moralnih stavova. suradnja. CILJEVI POVEZANI S DRUŠTVENIM I KULTUROLOŠKIM SADRŽAJIMA Budući da je jezik sustav koji služi sporazumijevanju. unutrašnjim svijetom misli. razvijanje osjećaja za humor. Uočavanjem raznolikosti u hrvatskome društvu razvija se osjetljivost za uočavanje i drugih kulturoloških različitosti kao osnova za razvijanje snošljivosti i suosjećaja prema drugome i drugačijem. od najjednostavnijih hrvatskih (npr. prijateljstvo). poticati ga na otkrivanje osobnih doživljaja prirode. Osnovnoškolski se književni odgoj očituje u svakome susretu s odabranim književnim tekstom i u vezi je s temom i idejom koju učenik kao primatelj (recipijent) u odabranome tekstu može prepoznati. suosjećanje. on uključuje različite vrste sporazumijevanja u jednome društvu i kulturi. razumjeti. razlikovanja subjektivnoga i objektivnoga pripovijedanja o sebi i svijetu (pogled na svijet.3. otkrivanje važnosti motiva u životu. ekološka svijest. Jednako tako treba uvidjeti vrijednosti scenskoga izražavanja . provođenju slobodnoga vremena i praznika) do složenijih tekstova. Poželjno je da učenik razvija naviku druženja s pjesmom i otkrivanja svojeg unutrašnjeg svijeta. svijest o važnosti. društvenim i vjerskim skupinama.4. upućivanje na zapažanje zbilje koja okružuje učenika da bi osvijestio bića. jezični običaji i izričaji u društvenim ritualima. plemenitost.4.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik potaknuti razvijanje svijesti o važnosti pravilnoga pisanja u svakodnevnoj uporabi. Odnosi se i na razvijanje učenikove osobnosti u vezi s književnom umjetnosti (književnost u svekolikom životu učenika). Uz osnovno filmološko i teatrološko pojmovlje od iznimne je važnosti učenika upućivati u razvijanje ljubavi prema glumi. miroljubivo rješavanje sukoba. razumijevanje. slika i osjećaja. Osnovnoškolski se medijski odgoj odnosi na razvijanje učenikove osobnosti u vezi sa suvremenim medijima. traganje za svojom osobnošću. Medijska kultura U medijskoj se kulturi posebna pozornost usmjerava na vrijednosti filmskoga i scenskoga izražavanja. zavičaju i domovini. kako bi umjereno gledali televiziju i stvarali vlastiti izbor gledanoga programa. subjektivnoga i objektivnoga izvješćivanja u svakodnevnome životu (sporazumijevanje u obitelji. vrijednosti i ljepoti hrvatskoga jezika u književnosti.) jezične sposobnosti i vještine u svakodnevnome sporazumijevanju. zloba.

susjednima ili zemljama odakle su suučenici kako bi se proširivalo izvanjezično znanje. umjetnika i jezikoslovaca iz prošlosti i sadašnjosti. TEME I NASTAVNI SATI Broj tema ne predstavlja broj nastavnih sati. koja su važna za pravopisanje. o slobodnom vremenu. blagdanskim običajima. naziv područja. po nastavnim područjima: hrvatski jezik. šira obitelj. Razgovara se i o ovisnostima i njihovim uzrocima. na pozdravljanje. putovanjima. kulturnom životu i slično. odgojnih i socijalizirajućih sadržaja razgovara se o obitelji. U završna dva razreda osnovne škole u sklopu kulturoloških sadržaja iznose se podatci o sebi i poznatim osobama (prijatelji. Europski jezični okvir ne pruža dovoljno smjernica za učenje. Teme su prikazane za svaki razred posebno. razgovara se o zaštiti okoliša.1. Takvi su sadržaji brojni i raznovrsni i valja ih uključivati putem tekstova koji su književni i neknjiževni predlošci na kojima se uči o hrvatskome jeziku i uvježbavaju jezične djelatnosti. naglašava se važnost učenja standardnoga jezika i stranih jezika. podatci o Hrvatskoj i njezinim dijelovima postavljaju se u vezu i s drugim zemljama. planine i slično). VAŽNE NAPOMENE ZA NASTAVU UZ TEME U Hnosu su navedene teme i sadržaji koje one obuhvaćaju. bavljenju glazbom. odnosno prepoznavanje stereotipa i predrasuda te je jasna potreba njihova uklanjanja. samoocjenjivanje). vrjednovanje na kojima počiva i prijedlog nastave stranih jezika u osnovnoj školi. usklici mogu biti obrađeni samo na dijelu sata). Za poneku je temu moguće predvidjeti više sati (npr. odnosno prvoga jezika (J1). o obrazovanju. 4. o brizi i pomoći potrebitima. a po potrebi i različitih drugih zemalja. Na nastavi hrvatskoga jezika mogu se dati i neki osnovni podatci o područjima Hrvatske ili drugih zemalja odakle su suučenici (npr. kraticom CEF) Vijeća Europe.6. Drugim riječima. sustavu školovanja i mogućim promjenama (jezična putovnica. predrasudama i klišejima u višekulturalnom okruženju i izvan njega. uspoređuju se sadržaji različitih hrvatskih područja. Kulturološkim sadržajima pristupa se i kontrastivno. rijeke. 4. zatim na poznavanje sitnih govorničkih oblika iz usmene književnosti. čestitanje blagdana i rođendana. na poznavanje ličnosti književnika. Common European Framework. jezično izražavanje. dužnostima i obvezama. poznate osobe iz svijeta umjetnosti i znanosti). Nastava hrvatskoga jezika u prvih šest razreda održava se 5 sati tjedno (175 sati godišnje). Kulturološki. športom. o medijima u svakodnevnome životu. poučavanje. Vijeća za kulturnu suradnju. U okviru kulturoloških. USKLAĐENOST S EUROPSKIM JEZIČNIM OKVIROM Kada je to bilo primjenljivo. o civilnome društvu i nevladinim udrugama. No budući da Europski jezični okvir nije izrađen za nastavu materinskoga. Njegov je puni naziv Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje. Od viših razreda osnovne škole teži se postupnom razvijanju učenikove osjetljivosti za uočavanje. prijateljstvu. o blagdanima. kulturološki uvjetovanim razlikama u značenju i uporabi pojedinih jezičnih izričaja i tomu slično. Sve su teme navedene i posebno razrađene u zadnjem poglavlju. o zdravlju.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik među društvene i kulturološke sadržaje ulazi i bavljenje imenima. kao što je moguće više tema sjediniti u jedan do dva nastavna sata (npr. 3. opisuju se poslovi koje učenici mogu obavljati za vrijeme praznika i u slobodno vrijeme. o odnosima među naraštajima. ime mjesta i većega grada u blizini. znamenitostima. za zamjenice). 17 Radna – nelektorirana verzija . običajima i njegovanju tradicije. aktivnostima koje mogu pozitivno utjecati na razvoj i život mladog čovjeka. Hnos za hrvatski jezik usklađen je s načelima i smjernicama navedenima u Europskome jezičnome okviru (engl. o slobodnome vremenu. brizi o zdravlju i mogućim klimatskim katastrofama. oslovljavanje. o kulturi stanovanja i odnosu prema zaštiti okoliša ili drugim aktivnostima koje mogu povoljno utjecati na razvoj i život mladoga čovjeka i njegovo okruženje. Oni se proširuju osnovnim podatcima o Europskoj uniji. poučavanje i procjenu hrvatskoga kao materinskoga jezika. uljudno ophođenje. o otkrivanju novoga i nepoznatoga. prezimenima. uloga višejezičnosti kod nas i u Europi. u sedmome i osmome 4 sata tjedno (140 sati godišnje). portfolio. odgojni i društveni sadržaji mogu se odnositi npr. književnost i medijska kultura. tj. razgovara se o problemima mladih i njihovu odrastanju.

Izborne teme i sadržaji Uz svaku temu navedene su izborne teme i sadržaji. najprije se obrađuje podjela na promjenjive i nepromjenjive vrste riječi. Dodatni sadržaji navedeni su u rubrici Izborne teme i sadržaji gotovo uz svaku temu. Teme uspostavljaju stupnjevitost u jezičnom i književnom odgoju i obrazovanju od prvoga do osmoga razreda osnovne škole.2. odnosno iz prirode sadržaja. no svaki je nastavnik slobodan odabrati prikladne izborne sadržaje. učenici se s upravnim i neupravnim govorom susreću u nižim razredima te se u višim razredima očekuje da se upravni i neupravni govor i dalje uvježbava i provjerava). TEME I UDŽBENICI Pojedine teme nisu ni gradivo predviđeno za jednu lekciju u udžbeniku. Na višoj razini ovladavanja mogu se ponuditi kada pojedinci ili razredni odjeli ovladaju obaveznim sadržajima pojedine teme. ali se teme u nastavnom području jezično izražavanje ponavljaju radi postupnog i sustavnog usvajanja jezičnih djelatnosti (slušanje.5. zavičajna književnost). 4. govorenje. REDOSLIJED TEMA Redoslijed tema ne upućuje na strogi redoslijed obradbe. Tako npr. razlikovni rječnik.4. VERTIKALNA I HORIZONTALNA POVEZANOST MEĐU TEMAMA Važno je napomenuti da se teme ne ponavljaju iz razreda u razred. Osim navedenih izbornih tema uz neke se teme preporučuju izborni sadržaji. pisanje). Nužno je samo da se na primjeren način uključe obavezni sadržaji. u sredini ili na kraju školske godine. čitanje.3. 4. Učitelji će redoslijed promijeniti sukladno svojim izvedbenim programima. Ključni pojmovi i obrazovna postignuća za sve učenike U prilogu su uz svaku pojedinu temu navedeni ključni pojmovi i obrazovna postignuća. odnosno obavezni sadržaji kojima trebaju ovladati svi učenici. Njih je na razini prepoznavanja dobro ponuditi kad su god prikladni.1. razgovaranje.5. 18 Radna – nelektorirana verzija . Primjerice : uvježbavanje ili proširivanje rječnika (poput riječi s fonemima č i ć) trajno se pojavljuju tijekom određenoga obrazovnoga razdoblja. čitanje i pisanje) koje se očituju u svim predmetnim područjima. Takve su primjerice pravopisne teme u višim razredima koje su posve samostalne i mogu se obraditi na početku. Međutim. Na primjer. napose u području jezičnoga izražavanja. Navode se u skladu s načelom postupnosti i primjerenosti doživljajnospoznajnim mogućnostima učenika na pojedinome stupnju osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja. Razvidna je razvojnost obrazovnih sadržaja od prvoga do osmoga razreda. Podrazumijeva se da se prethodno stečena znanja i vještine te sposobnosti nastavljaju razvijati i primjenjivati na sljedećim stupnjevima (npr. 4. Tako se učenicima omogućuje da steknu trajna znanja. a potom pojedine vrste riječi. govorenje. TEME I UČENIKOVA ZNANJA I SPOSOBNOSTI U svaku pojedinu temu u razredu navedeni su obavezni sadržaji u rubrikama Ključni pojmovi i Obrazovna postinjuća Ključni pojmovi i Obrazovna postignuća. 4. To se osobito odnosi na sve jezične djelatnosti (slušanje. iz jezičnoga područja može se preporučiti odabir zavičajnih riječi. prema načelu zavičajnosti učitelji mogu neke od tema uskladiti s jezikom i književnosti zavičaja (razlikovna gramatika. 4.5.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik 4.2. U programima i udžbenicima teme se mogu osmisliti i na drugačiji način. Izborni sadržaji ostavljeni su na izbor nastavnicima. predlaže se za pojedinu skupinu tema unutar jednoga razreda stanoviti redoslijed koji proizlazi iz funkcionalnoga pristupa poučavanju. Teme su umnogome okvirno postavljene da bi učitelji mogli svoje izvedbe prilagođavati sposobnostima i interesima učenika s kojima rade. npr.

Preporučuje se da i učenici sudjeluju u odabiru izbornih sadržaja. T. Matoš. M. Kumičić. u III. uvelike koristili. proučavanje nastanka imena vlastitoga mjesta. Gundulić. Učiteljima se daje sloboda da izlaze i izvan okvira čitanke. Pulić. Kaštelan. T.1. no preporuča se da tekstovi budu primjereni dobi učenika i da ne budu predugački. N. Sudeta. J. razred . Gjalski. 5. J. terenska nastava (npr. knjige. 4. Kumičić. Car Emin. razred . Mažuranić. A. internet. Šimić.S. TEME I IZVORI ZNANJA Obavezni su izvori udžbenici. S. Šenoa. kazališta. Desnica. Kao što je navedeno u prethodnome tekstu. Preporučena djela za izbor lektire. a u jedanaestome poglavlju ponuđeni su i popisi filmova.2.. metodička je biblioteka bogata priručnicima uz udžbenike za hrvatski jezik i čitanke iz književnosti te brojnim metodičkim modelima školskih interpretacija i obradbe jezičnih sadržaja objavljenima u metodičkim i pedagoškim časopisima. radne bilježnice. a prema interesima učenika prigodne recitacije i pjesmice. Lagerlöf. filmovi. razred . Kozarac. razredni podlistak i slično. Đ. A. Pupačić. Matoš. razredu obavezno je jedno djelo od ukupno četiri koja učenik treba pročitati. I. Učiteljima se omogućuje da vrlo kreativno pristupe metodičkom osmišljavanju pojedine teme. G. izrađuju tematski posteri. U desetome poglavlju ponuđeni su i popisi knjiga igrokaza. Matoš. Mažuranić. Nisu određeni tekstovi koji bi trebali ući u čitanke jer autorima treba ostaviti slobodu izbora. I. M. da se otprilike na desetini nastavnih sati tijekom godine pripremaju po izboru nastavnika.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik sastavljanje zavičajnih ili razlikovnih rječnika.K. Košutić. Milićević. V. Mogu rabiti tekstove iz dječjih časopisa. Preporučeni tekstovi i autori tekstova za čitanke S obzirom da su neka djela značajnih hrvatskih autora izostavljena iz popisa lektire jer ne odgovaraju doživljajnospoznajnim mogućnostima današnjih učenika osnovne škole pa ih učenici u pravilu ne pročitaju za lektiru. G. do VIII. muzeji itd. podrijetla i značenja vlastitoga imena i prezimena. vedrim. usmena književnost. G.F. Posebno u osmome razredu izbor treba obogatiti izbor optimističnim. A. J. ali neka djela odabire i sam učenik. Đ. S. N.E. A. V. članke). METODIČKE NAPOMENE Za predmet Hrvatski jezik bogata je metodička literatura s kojom su se učitelji dobro upoznali još na dodiplomskome studiju da bi se njome poslije. Uz svaki je popis naveden broj obaveznih djela. Kranjčević.). i IV. razredu obavezno je jedno djelo od ukupno pet. Preradović. razredu obavezna su dva djela od ukupno sedam.6. Peić. 4. u I. metodičke studije. Ujević. tijekom rada u nastavi. šaljivim temama. P. D.6. Novak. razreda obavezna su tri djela od ukupno devet koja učenik treba pročitati. smatramo da te autore trebaju upoznati putem ulomaka u čitankama. Đ.6. a naveden je i znatno veći popis naslova od kojih se neka moraju odabrati. 7. 4. A. Šenoa. 6. Šimić. B. usmena književnost. Držić. usmena književnost. A. televizijski programi. I. Stoga predlažemo autorima čitanaka da uvrste u čitanke neke od tekstova (ulomaka) sljedećih autora: 5. G. razred . Krleža. Većinu ponuđenih naslova odabire nastavnik. B. 19 Radna – nelektorirana verzija . Sudeta. V. E. M. Kovačić. Od V. S. Ujević. Š. Priče iz Ilijade i Odiseje. A. igrokaza i filmova U desetome poglavlju posebno su popisana obavezna djela za lektiru. Preradović. Brezovački. T. M. 8. P. u II. Uz temeljnu metodičku literaturu (sustavne metodike jezičnog i književnog odgoja i obrazovanja. Begović. Šimunović. Sudeta.

Otvoreni nastavni sustav najsvrhovitiji je za suradničko učenje. Učitelj je slobodan u izboru. ali i svoj udio u suradničkome radu i stvaralaštvu. npr. što znači da izbor nije ni jedini ni konačan. U nastavi jezika valjalo bi poticati i razvijati učenikovo mišljenje i zaključivanje te sposobnosti istraživanja standardnoga i zavičajnoga idioma. pretežito s glazbenom i likovnom kulturom. problemskom.učenik. Problemsko-istraživački i stvaralački nastavni sustav omogućuje učenicima da samostalno rješavaju probleme istraživanjem. učenik . 12) i međupredmetno povezivanje preporučuje se u rubrici Preporuka za međupredmetnu korelaciju. povijesti. omogućuje im stjecanje suradničkih vještina . učenik . učenik . vjeronaukom. književnosti i medijske kulture. analitičkom.učitelj. Posebnu pozornost treba obratiti na nastavu jezičnoga izražavanja koja bi trebala poticati i razvijati učenikovu govornu i pisanu uporabu jezika. Unutarpredmetna povezanost Unutarpredmetna povezanost odnosi se na uspostavljanje suodnosa među sastavnicama nastavnoga predmeta. Prijedlozi ni po načinu povezivanja nastavnih cjelina ni po povezivanju pojedine tematike s predloženim jezičnim strukturama nisu obavezni. učenikov doživljaj i spoznaja književnih tekstova. Kako će učenik steći postignuća propisana Planom i programom ovisi i o učiteljskoj vještini poučavanja. Primjeri usklađivanja obrada tema u nastavi hrvatskog jezika: pripovijedanje – glagoli. otvorenom. Osobito je izražena unutarpredmetna uklopljenost (integracija). eksplikacijskom. Povezanost se pak očituje u vremenskoj blizini obrade tema.udžbenički tekst (književnoumjetnički. Međupredmetna povezanost Predviđeno gradivo treba usklađivati i povezivati s ostalim nastavnim predmetima osnovne škole. razvijati učenikove sposobnosti u svim jezičnim djelatnostima (slušanju. trebaju predvidjeti metode. Nastavu hrvatskoga jezika treba organizirati i oblikovati u suvremenim i već poznatim nastavnim sustavima: komunikacijskom. 5. Mogu 20 Radna – nelektorirana verzija . prirodom. Učenici i učitelji jedini sudjeluju u stvaranju nastavnoga procesa. jezičnoga izražavanja. na kojima će se predviđeni književnoteorijski pojmovi funkcionalno obrađivati. 5. integracijskom. interpretacijskom.učenici uče kako u suradnji s ostalima riješiti problem.1. Nastavni Plan i program propisuje ključne pojmove i obrazovna postignuća (za prosječnoga učenika) kojima učenik treba ovladati na kraju svakog razreda. istraživačkom. neknjiževnoumjetnički).učenik. POVEZANOST (KORELACIJA) Povezanost ili korelacija uspostavlja se među različitim sadržajima na unutarpredmetnoj i međupredmetnoj razini.1. Komunikacijski nastavni sustav u nastavi hrvatskoga jezika omogućuje učeniku da na primjerenim i najčešćim primjerima ovlada zadanim ključnim pojmovima i stekne komunikacijske vještine uspostavljanjem komunikacije učitelj . U nastavi književnosti u središtu je pozornosti učenikovo primanje (recepcija) i literarna komunikacija. učenikovo jezično stvaralaštvo. govorenju. učenje u skupini.2. nastava književnosti i lektire umnogome je povezana s nastavom jezičnoga izražavanja i medijske kulture. kreirajući i pripremajući nastavni sat. aktivnosti i oblike rada koji su najprimjerniji njihovim učenicima. Osim povezivanja s gradivom drugih nastavnih predmeta nužna je i suradnja među učiteljima koji ih predaju. 5. učenje u paru. No ti prijedlozi predstavljaju obrazac koji pokazuje kako se obvezni sadržaji mogu kombinirati u nastavnim cjelinama. zemljopisom.1. te mogu spoznati svoje sposobnosti i vještine. stvaralačkom. stranim jezicima. dakle jezika. On omogućuje učenicima da prema vlastitim željama i sposobnostima biraju zadatke i oblike rada. čitanju i pisanju). odnosno biologijom. jer će se i u nastavi hrvatskoga jezika i u nastavi stranoga jezika služiti prethodnim znanjima i iskustvima i nadovezivati na njih. korelacijskom. Unutarpredmetno (vidi: vertikalni prikaz. opisivanje – pridjevi. Kao međupredmetni mogući su suodnosi pojedinih sastavnica nastavnoga predmeta hrvatski jezik s drugim predmetima. Posebnu pozornost valja obratiti na usklađenost s nastavom stranih jezika. sustave. U nastavi se književnosti i lektire osobita pozornost usmjerava na razvijanje učenikovih literarnih sposobnosti.1. raspravljanje – složene rečenice.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik Učitelji hrvatskoga jezika.

u pisanju izostavljanje dijakritičkih znakova: dva misa umj. volim svoju mamu. može ih ne samo ispraviti. 5. umetanje kliznika u pridjevu radnom: srušijo. dakle redovita. tj. odnosno može odmah ispravljati samo odstupanja koja narušavaju sporazumijevanje. kesten). Neka su odstupanja razvojna. Različiti oblici učeničkoga izražavanja (književnojezičnoga. ali privremena odstupanja i posve ih zanemariti jer će jezičnim razvojem nestati. pomažu jezikoslovni pojmovi i jezična osviještenost. o čemu svjedoče brojne školske. U slučajevima kada se pokazalo da je korisno osvijestiti jezična odstupanja. npr.2. trebali bi i moći pokazati što mogu i znaju na način njima primjeren. velikoga pritiska). No u pojedinim temama i na pojedinim govornim područjima Hrvatske jezikoslovni pojmovi i jezična osviještenost mogu donekle pomoći učenicima u ovladavanju pojedinim područjima hrvatskoga standardnoga jezika u kojima odstupaju uslijed prijenosa. ali mogu pokazivati i učenikovu spremnost za sporazumijevanje usprkos rizicima. Jedna je od najvažnijih zadaća nastave hrvatskoga jezika upravo ovladavanje hrvatskim standardnim jezikom jer ga velik broj djece počinje sustavno učiti tek polaskom u prvi razred osnovne škole. išao ili Oču zubaricu. Hrvatski jezik i strani jezici Iako postoje i sličnosti u ovladavanju materinskim i drugim jezikom koji se počinje učiti poslije materinskoga. Tada ona služe nastavniku da osmisli nastavu kako bi učenicima pomogao u daljem razvoju. išal ili išel umj. 21 Radna – nelektorirana verzija . druge povremene (npr. straha. naglasak bi trebao biti na postignućima. Odstupanja su neizbježna. Prema jezičnim se odstupanjima stoga može zauzeti različit pristup: umjesto da ih nastavnik odmah ispravi ili na njih upozori.) umnogome pridonose uspostavljanju uklopnih (integrativnih) i poveznih (korelativnih) odnosa u osnovnoškolskome odgoju i obrazovanju. odletio. obično ih je više u trenutcima umora. može ih zapamtiti. Upute za vrjednovanje. Druga su prijenosna. Kako bi vrsno ovladali hrvatskim standardnim jezikom i imali prikladne jezične komunikacijske sposobnosti primjenjuju se različiti oblici praćenja i provjeravanja napretka. U učenju drugoga jezika.3. pojavljuju se dok učenik posve ne ovlada predviđenom jezičnom razinom. nedovoljnom ovladanošću hrvatskim. glazbenoga. dva miša. Neke su pogrješke slučajne (npr. odletjeo umj. Tada se poželjno ostvariti 5.1. procjenu učenikova znanja i sposobnosti i ocjenjivanje. 5. zapisati ili označiti i ispraviti u drugo vrijeme kako ne bi narušio komunikaciju (što znači odvajanje razvijanja glatkoće i točnosti u jezičnome izražavanju). npr. u ovladavanju neosviještenom gramatičkom strukturom hrvatskoga jezika. iša. Odstupanja i pogrješke mogu pokazivati nesposobnost učenja ili neprikladnost poučavanja. vokalna skladba (poezija – glazba). uključujući promatranje. ali i na ostalim idiomima. išo. važno je znati da se drugim jezikom koji se uči nakon usvojenoga materinskoga na mnogim razinama ovladava drugačije. JEZIČNA ODSTUPANJA I POGRJEŠKE U jezičnim djelatnostima treba razlikovati odstupanja i pogrješke. Odstupanja i pogrješke ne bi smjela biti jedino ni glavno načelo procjenjivanja i ocjenjivanja. dakle kao prethodno znanje. nego analizirati i objasniti. za razliku od usvajanja materinskoga.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik se izdvojiti i primjeri međupredmetne uklopljenosti. npr. nastavne i izvannastavne aktivnosti. npr. koja nije nužna za ovladavanje materinskim jezikom na istome stupnju. Druga može prihvatiti kao neizbježna. Jezikoslovni pojmovi naučeni u stranome jeziku mogu pomoći u nastavi hrvatskoga. To je posebno važno u ovladavanju pojedinim jezičnim djelatnostima na standardnome idiomu. pokazuju utjecaj materinskoga idioma. likovnoga. namijenjene su prvenstveno nastavnicima kao pomoć u praćenju i vrjednovanju znanja. pisanje kestn umj. Pogrješke se odnose na učenikovu izvedbu. kad učenik osvijesti svoju komunikacijsku vrsnoću uz jezična i pravopisna odstupanja od hrvatskoga standardnoga jezika u pismenim sastavcima i komunikacijsku jezičnu vrsnoću uz nedostatak pisma u zavičajnome idiomu može biti potaknut na viši stupanj ovladanosti standardom. uzrokovana su međujezikom. one su prirodna pojava u ljudskim djelatnostima u najrazličitijim situacijama.3. NAPOMENE UZ VRJEDNOVANJE Kako pojedinci uče na vlastite načine. Na primjer. Stoga se može dogoditi da se u istome razredu ne može ostvariti korelacija nastave hrvatskoga i stranoga jezika. volim moju mamu umj.

1. Važno je izbjeći stresne situacije ispitivanja i ocjenjivanja. pojedinačni rad. a oblici nastave usklađeni s različitim tipovima učenika. Na nastavi osim nastavnika mogu sudjelovati i nastavni suradnici. za učenike s razvojnim teškoćama ili darovite učenike u odnosu na druge učenike. Dijelovi su provjere i vrjednovanja: provjera slušnoga razumijevanja teksta i razumijevanja pisanih tekstova.4. Počinje se najjednostavnijim oblicima samoprocjene . U višim bi se razredima učenici povremeno trebali međusobno ocjenjivati i samoocjenjivati s već razvijenijom sposobnosti kritičkoga mišljenja. različite vrste govornih ponavljanja (reprodukcije). medija u svim područjima. Jako je važan prikladan odnos prema odstupanjima i pogrješkama u ovladavanju standardnim jezikom. uporaba simbola ovisno o dobi (npr. U nižim im razredima učitelj treba pomagati da razviju sposobnost kritičkoga mišljenja. 5. govornome izražavanju kako bi se njegovalo učenikovo samopouzdanje i odvažnost. kasnije ocjena). rad u paru. aktivnosti. No poželjno je i vanjsko procjenjivanje učenikove osposobljenosti. Teži se i postupnom uvođenju promatranja. Usvojenost jezičnih struktura i rječnika provjerava se i kontrolnim zadacima objektivnoga tipa. kao poticaju na razmišljanje o vlastitome učenju i napretku. oblika rada. Izgled i uređenje učionice trebalo bi biti prikladno.učenici bi (povremeno) prikupljati radove koje mogu spremati u vlastitoj mapi. Treba razvijati i održavati motivaciju za učenje hrvatskoga standardnoga jezika. razredno ozračje ugodno kako bi učenici bez straha i pritiska rado sudjelovali u nastavi. Poželjna je neposredna povratna obavijest o ostvarenome uspjehu – to može biti usmena pohvala. Svaka učenička aktivnost na satu pruža mogućnost ustanovljavanja napretka i vrjednovanja.4. osobito u školskim zadaćama). leptirić ili ptičica na početku školovanja. Povremeni različiti oblici rada. stručni suradnici i gosti. što uključuje i pozitivan stav prema njemu. Nastavni oblici Na samoj se nastavi mogu rabiti različiti oblici: predavanje. a ne kao izdvojeni čin. pozitivni odgovor izražen gestikom ili mimikom nastavnika. sposobnost pisanja tekstova (od kraćih do dugih u domaćim i. govorna proizvodnja (produkcija). samostalnost i objektivnost u vrjednovanju vlastitoga i tuđega rada. skupni rad. 5. Jednako je tako korisno razrađenim sustavom procjenjivanja učiteljeva rada poticati njihovo usavršavanje u nastavnome radu. Primjenjuju se različiti kriteriji za niže razrede u odnosu na više. No treba poticati i pozitivni stav o učenikovu zavičajnome idiomu. slobodni rad po postajama (učenici samostalno. Nužno je veći naglasak staviti na pozitivne aspekte napretka učenika i svaki napredak nagraditi na primjeren način. NAPOMENE O NASTAVI Suvremena bi nastava hrvatskoga jezika trebala zadovoljavati nekoliko standarda. praćene raznolikošću nastavnih sadržaja. Za vrjednovanje je važno i učenikovo zalaganje. idu od jednoga do drugoga postavljenoga zadatka koji se nalazi na pojedinim mjestima u razredu) organiziraju i drugačiju postavu klupa i razrednu organizaciju jer se može željeti da se ne vide ili da jedni drugima što manje smetaju. pa bi se provjere znanja trebale što manje razlikovati od redovnih aktivnosti na satu. cvjetić. 5. za jednojezične učenike u odnosu na dvojezične. opismenjavanju. naročito u području jezičnoga izražavanja. sposobnost čitanja tekstova različitih stilova. Iznimno je važno da se postupci kojima se provjerava znanje ovladanosti jezičnim djelatnostima ne razlikuju od uobičajenih aktivnosti na satu.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik Procjenjivanje se po mogućnosti provodi kao sastavni dio samoga nastavnoga sata. samostalnosti i objektivnosti u vrjednovanju.3. razne varijacije U-oblika i slično). Valja rabiti različite metode kako bi učenici ovladali hrvatskim standardnim jezikom. nekoliko skupina po dvije ili tri klupe zajedno.1. Jednostavnim aktivnostima valja postupno uvoditi i u najjednostavnije oblike međusobne procjene učenika. Dijelovi vrjednovanja Ovisno o dobi provjeravaju se i vrjednuju različiti vidovi. čitanju. prema vlastitome tempu rada i predznanju. npr. Procjeni učenika s posebnim potrebama valja pristupiti s posebnom pozornosti te primijeniti prilagođene kriterije i oblike provjere znanja. ocjenjivanja i samoocjenjivanja učenika. Trebaju biti uključena učenikova iskustva i zanimanja. Klupe trebaju biti postavljene na način koji omogućava učenicima da se dobro vide i da dobro čuju što govori i prostorno najudaljeniji učenik (npr. rad u nekoliko manjih skupina. Osim nastave u učionici 22 Radna – nelektorirana verzija .

aktivnosti i strategija. Osim savladavanja ključnih pojmova u skladu s obrazovnim postignućima. Izvedbu nastavne jedinice treba prilagoditi sposobnostima. uzor jezičnoga izražavanja. već kao dio konteksta. poticatelj. oblika učenja i poučavanja.3. Ono objedinjuje sadržaje ostalih nastavnih područja hrvatskoga jezika. povezni ili korelacijski. izradom tematskih postera. promatrati i opisivati na predlošcima cjelovitih kraćih tekstova zasićenih tom jezičnom pojavom. otvoreni. sustave. Da bi učenici ovladali govorenjem i razgovaranjem. gdje će i kada moći primijeniti sadržaj koji uči u svakodnevnome životu. stvaralački.4. Prema potrebi i jezičnoj strukturi uvode se usporedbe između hrvatskoga standardnoga i materinskoga idioma. ali istodobno poučiti učenika kako učiti (kako pronaći obavijest. 5. a prikladnim radnim uvjetima i vrjednovanjem njihovoga rada i samopoštovanje kako bi sa zadovoljstvom radili svoj posao. No važno je poticati i njihovo poštovanje.. recepcijskih panoa. čitanje) i proizvodnih (govorenje. sintagmama. druge učenike iz škole. valja aktualizirati uključujući kulturološke.4. Učenik će biti potaknutiji na učenje ako zna zašto uči. koja završava predstavljanjem na koje je dobro pozvati i goste (suučenike. diktatima. Važno je odabirati tekstove pisane različitim stilovima te na taj način ostvarivati načelo cjelokupnosti jezične i komunikacijske prakse učenika. To ujedno znači da se prethodno obrađeni sadržaji neprestano povezuju s novim sadržajima. 5. nizovima zadataka objektivnog tipa. školskim i domaćim zadaćama. dramatizacijom. utvrđivati i usustavljivati organizirajući jezične i literarne vježbe i igre. razgovor. Prema načelu teksta dobro je jezične pojave zapažati. Takve sadržaje. dopisivanje). natjecanja i kvizove. književnike i slično). organizator. Nastavna komunikacija U nižim je razredima težište rada na usmenom iskazu koji se povezuje sa situacijom u razredu. provjeravati. slikovnih kartica i figurica. vještinama i znanjima učenika. 5. savjetnik. Oblikujući i pripremajući nastavni sat. Preporučuje se i projektna nastava.. 23 Radna – nelektorirana verzija . igrom. odgojne i socijalizirajuće elemente. istraživački. Važno je da učenici jezične strukture ne usvajaju izdvojeno. pretpostavlja dinamiku. metoda. objasnidbeni ili eksplikacijski. interpretacijski. Nastavnikove uloge Nastavnici hrvatskoga jezika u provođenju Hnosa imali bi vrlo različite uloge (voditelj. Nastavu hrvatskoga jezika treba organizirati i oblikovati u suvremenim i već svima poznatim nastavnim sustavima kao što su komunikacijski. naučiti govoriti. Valja provjeriti razumijevanje sadržaja koje učenici usvajaju reprodukcijom. rečenicama i dijelovima teksta itd. Tijekom nastavnoga sata važno je učeniku približiti nastavni sadržaj načinom koji je njemu primjeren. raščlambeni ili analitički.) u skladu sa središnjom ulogom učenika u nastavi. Jezično izražavanje nastavno je područje koje omogućuje stjecanje komunikacijskih vještina. uključujući gostovanje. Jezični se sadržaji neprestano moraju ponavljati u svrhu osiguranja zapamćivanja i to po mogućnosti na što je moguće više načina. METODIČKE PREPORUKE ZA RAD Nastava hrvatskoga jezika svojim sadržajima. Sporazumijevanje kao bitan dio svakoga nastavnoga sata omogućuje niz komunikacijskih procesa. pomagač. raznolikost i izmjenu nastavnih sustava. učitelji hrvatskoga jezika trebaju predvidjeti metode. kartica s riječima. koliko je god moguće. preporučuje se i terenska nastava.2. Učitelj treba predvidjeti što više situacija u kojima će učenici aktivno slušati. uvježbavati. pjesmom i pokretom uz poticanje maštovitosti i kreativnosti učenika. problemski. aktivnosti i oblike rada koji su najprimjerniji njihovim učenicima. obuhvaćenima u četiri nastavna područja (jezik. pisanje. Sadržaje nastave hrvatskoga jezika i jezičnoga izražavanja te književnosti i medijske kulture valja učiti. svrha je nastave hrvatskoga jezika osposobiti učenike za stjecanje funkcionalnih znanja i funkcionalne pismenosti. prijamnih (slušanje. književnost i medijska kultura). izvor znanja. roditelje. razgovarati i biti aktivan slušatelj).5. te na jednostavnome pisanome iskazu. sjedinjujući ili integracijski. jezično izražavanje.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik (kabinetu za hrvatski jezik).

opisivanje. . razreda U nastavi jezičnoga izražavanja od prvoga do osmoga razreda ponavljaju se teme kojima se potiče stjecanje komunikacijskih sposobnosti i vještina: . Slijedi nekoliko primjera načina i pristupa pripremanja i artikulacije nastavnoga sata za nastavne teme jezičnoga izražavanja.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik potrebno im je pružiti što više situacija u kojima će govoriti i razgovarati obraćajući pozornost i na to što govore i na to kako govore.1.5.primjer sustavnoga razvoja nastavne teme od 1. No one omogućuju i usvajanje pojedinih vještina čitanja. primjer sustavnoga i primjerenoga razvoja jezičnih sposobnosti i vještina u području jezičnoga izražavanja (čitanje) 2. primjer pristupa i oblikovanja nastavnoga sata u obradi teme (sklonidba imenica). primjer sustavnoga i primjerenoga razvoja jezičnih sposobnosti i vještina u području jezičnoga izražavanja (stvaralačko prepričavanje) 3. pripovjednih i dramskih tekstova interpretativno čitanje. II. Komunikacijski nastavni sustav u nastavi jezika i jezičnoga izražavanja omogućuje učeniku da na prikladnim i najčešćim primjerima ovlada zadanim ključnim pojmovima i stekne komunikacijske vještine sporazumijevanjem: učitelja s učenikom. Jedino se tako stječu komunikacijske vještine. od kojih su neke izrazito složene i pripadaju djelatnostima međudjelovanja. a drugi su novi) prate i potiču poglavito ovladavanje čitanjem kao jednostavnom osnovnom djelatnosti. čitanje po ulogama. Razred I. . čitanje.raspravljanje. V.pripovijedanje (prepričavanje. npr. . manjinski jezik Usmjerenost nastavnih tema i ključni pojmovi (od kojih se neki ponavljaju. prijedlog pristupa lektirnomu satu i primjeri lektirnih zadataka.početno čitanje Izražajno čitanje (Interpretativno) Čitanje po ulogama Intonacija u čitanju Interpretativno čitanje Interpretativno čitanje i krasnoslov Interpretativno čitanje Čitanje dijalektnih tekstova Ključni pojmovi abeceda izražajno čitanje čitanje po ulogama rečenična intonacija.pisanje. U sljedećoj tablici naveden je primjer sustavnoga provođenja jedne nastavne teme. rečenični naglasak interpretativno čitanje lirskih. učenika s učenikom. 5. književnoumjetničkim i neknjiževnoumjetničkim. zavičajni govor.čitanja. krasnoslov interpretativno čitanje standardni jezik. .čitanje. VIII. usvajanja znanja i stjecanja vještina prema osjećajnoj i spoznajnoj razvojnoj dobi učenika. te učenika s (udžbeničkim) tekstom. hrvatskoga jezika i književnosti: 1. III.slušanje. IV. VII. Nastavne teme Čitanje . izvješćivanje). . do 8. 24 Radna – nelektorirana verzija . . 4.razgovaranje. materinski jezik. a one su temelj sigurnosti i samopouzdanju. Čitanje . U okomitoj je osnovici vidljivo usložnjavanje u pristupu temi od prvoga do osmoga razreda u skladu s razvojem jedne od osnovnih jezičnih djelatnosti . Okomiti prikaz tema uz tablice Hnosa pokazuje postupnost razvijanja sposobnosti i darovitosti.govorenje. učenika s učiteljem. . VI. pričanje.

Golijat. Obilježja pripovjednoga teksta. Dramski tekstovi. Lik u književnome djelu. učenik). zaključak u sastavku. Božji izabranik. 14. 15. Heleni. glavni dio. književnoumjetnički i neknjiževnoumjetnički tekstovi. Zamjenice. uvod. Glagoli . Književnost . tekst iz čitanke. 7. 5.. Pustolovni roman. kolonizacija) Kretanje životinja (ključni pojmovi: kretanje životinja.5. Animirani film. uputa usmeno ili pisano). organi za kretanje. film. likovi. Kazalište Književnost: Medijska kultura: Međupredmetna korelacija (nastavne teme.). srebrenka i tinta. 5. uvođenje novih elemenata u pripovijedanje (događaj. proza. događaj. usmjereno slušanje književnoumjetničkih i neknjiževnoumjetničkih tekstova. crtež perom. dječji časopisi. dopunjavanje rečenica. Stilska izražajna sredstva. 3. 1. Mediji. polis. razredu razradit će se kao primjer kako se mogu povezati nastavni sadržaji (ključni pojmovi i obrazovna postignuća) jedne nastavne teme u unutarpredmetnoj i izvanpredmetnoj povezanosti (korelaciji). Određeni i neodređeni oblik pridjeva.. mitologija ili mitovi. Sklonidba imenica. 3. Stvaralačko prepričavanje .Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik 5. sastavak. 9. Hrvatski jezik – prošlost i sadašnjost. Načini pripovijedanja. tok i karakter crta (primjeri likovno-umjetničkih djela: Michelangelo Buonarroti: Majka i dijete. znati svojim riječima prepričati događaj koji su čuli ili pročitali.primjer sustavnoga razvoja jezičnih sposobnosti i vještina u području jezičnoga izražavanja Stvaralačko prepričavanje kao jedna od tema područja jezičnoga izražavanja u V. fabula. Pablo Picasso: Mlada djevojka. npr. 1948. samostalno oblikovanje vezanoga teksta (sastavka) u kojemu je zadatak stvaralački prepričati događaj (promjena događaja i likova).. Tema: Ključni pojmovi: Obrazovna postignuća: Prethodna znanja: Izvori: Unutarpredmetna korelacija (nastavne teme) Hrvatski jezik: Stvaralačko prepričavanje prepričavanje. lektirno djelo (ulomak). odgovarati na pitanja koja se odnose na pročitani ili odslušani tekst (pitanja treba oblikovati i poredati tako da učenike vode ka stvaranju cjelovitoga vezanoga teksta te potiču učenikovo samostalno djelovanje (uočavanje detalja. kritički razgovor o književnoumjetničkom djelu (učitelj učenike priprema zadavanjem zadataka. ključni pojmovi i obrazovna postignuća) nalaze se i u Planu i programu za hrvatski jezik. pomazanje. osnovna misao. 10. 2. stvaralačko prepričavanje. 11. aktivno slušanje. glazbeno djelo 1. učenika i učenika) radi provjere primanja (recepcije) djela. 8. dijelovi fabule. 4. 5. zajednička priča prema poticaju. 6. zvučni zapis. Prve tri rubrike (tema. Jeruzalem SLUŠANJE ČITANJE RAZGOVOR GOVORENJE PISANJE slušanje s razumijevanjem. Hrvatski jezik i dvojezičnost. Jednoznačnost i višeznačnost riječi. učenički rad.) Davidov životni put – moć i odgovornost (ključni pojmovi: David. 4. heuristički razgovor (učitelja i učenika. lik) prepričavati izmijenjene ili dopunjene priče uvodeći novi događaj i likove niz riječi. primjeri i pojmovi) Glazbena kultura: Likovna kultura: Knjižnica: Povijest: Priroda: Vjeronauk: Slušanje i upoznavanje glazbe (Weber: zbor lovaca iz opere Strijelac vilenjak) Točka i crta – obrisne crte. crvena i crna olovka. 25 Radna – nelektorirana verzija . čitanje s razumijevanjem: čitanje književnoga teksta koji će učenik stvaralački prepričati. Jonatan. 1. Stupnjevanje pridjeva. Sklonidba pridjeva. rečenica. preneseno značenje živa riječ (učitelj. Časopisi – izvori novih informacija Uspon stare Grčke (ključni pojmovi: egejske civilizacije. Fabula i dijelovi fabule.2. izmjene tijeka radnje. uvođenje novih likova. 6.. televizijska emisija.

koš koš koša košu košu košem košu jd. što znači biti funkcionalno pismen. muški rod sin sina sina sinu sinu sinom sine mn.sličnost oblika> istoobličnice su jedne uz druge pa se ističe jednak oblik uz različit sadržaj). potom G) . konji konje konja konjima konjima konjima konji • Proširena padežna pitanja Pitanja kojima se učenici služe u određivanju padeža trebaju sadržavati i glagol. Sklonidba imenica . akuzativ. cijelom rečenicom s upitnom zamjenicom i glagolom). Drugim riječima. nit nit niti niti niti niti niti mn. K tomu se trebaju usmjeravati samo na jedan padež.primjer pristupa i oblikovanja nastavnoga sata u obradi teme Hrvatski jezik Nastavnu temu Sklonidba imenica potrebno je obraditi u nekoliko nastavnih sati. određivanje padeža na jednostavnim i tipičnim primjerima u rečenicama (imenice u kojima nisu sprovedene glasovne promjene). znati padežne nazive. Obrazovna postignuća: razumijevati temeljnu ulogu padeža u hrvatskome jeziku. Učitelj će najbolje procijeniti koliko je sati učenicima potrebno za usvajanje ključnih pojmova u skladu s obrazovnim postignućima.čestota pojavljivanja (V je zadnji kao najrjeđi. definirati ih. Za poštivanje pravopisne i pravogovorne norme nije nužno imenovati i metajezično znati objasniti glasovne promjene. a ne samo upitne riječi. u govoru i pismu rabiti padežne oblike (s provedenim glasovnim promjenama) u skladu s normom. nazivi padeža i padežna pitanja. tj. ovladati uporabom padeža uz pojedine prijedloge u skladu s normom. padeži: nominativ. N A G D L I V žena ženu žene ženi ženi ženom ženo mn. kako se u pravopisnome rječniku pronalazi riječ koju ne znaju napisati ili nisu sigurni kako će ju napisati. Sklonidba imenica Ključni pojmovi: sklonidba/deklinacija. npr. kuće kuće kuća kućama kućama kućama kuće i-sklonidba jd. tj. noći noći noći noćima noćima noćima noći mn. dakle biti cijele rečenice. važno je znati izgovoriti riječi u kojima su provedene glasovne promjene i napisati ih u skladu s pravopisom. izravni objekt: V posve različita) . A drugi kao najčešći iza N.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 5. ovisno o njihovu jezičnome predznanju i sposobnostima. Učenike treba poučiti i kako se služi pravopisom. dativ. prepoznati jednake oblike riječi u različitim padežima. Novi pristup sklonidbi imenica • Funkcionalni raspored padeža Padeži su poredani funkcionalno.3. Primjerenije i zornije poučavanje sklonidbe imenica novim je programom zadano tako da učenicima nudi funkcionalni raspored padeža (prema psiholingvističkome načelu). lokativ.5. Nastavna tema: 4. genitiv. proširena padežna pitanja. N A G 26 Tko ili što postoji? Koga ili što vidim? Koga ili čega nema? Radna – nelektorirana verzija . Važno je pravilno rabiti oblike riječi u kojima je došlo do glasovnih promjena. a-sklonidba jd. u odnosu na nekoliko načela: . služiti se proširenim padežnim pitanjima (tj. određivati padeže oblika riječi u prototipnim ulogama.njihov jezikoslovna uloga (A određuje prijelazne glagole. instrumental i vokativ. srednji rod čedo jutra čedo jutra čeda jutrima čedu jutara čedu jutrima čedom jutrima čedo jutra jd. e-sklonidba jd.

N .smjer: Idem kući. nemaš brata?. . prototipne gramatičke primjere pomoću kojih će učenici razumjeti temeljnu ulogu padeža i prepoznati različite padežne oblike postavljanjem pitanja upitnom zamjenicom i glagolom. Igrala se s lutkom. razumljiv.Hrvatski nacionalni obrazovni standard D L I V Komu ili čemu prilazim? O kome ili o čemu govorim? S kime se ili čime igram? Oj. kakve su padežne uloge u primjerima lijevo. (sredstvo igre) Igrala se lutkom. aktualan. u paru. Polazni tekst (lingvometodički predložak) (N) Djed uzbuđeno vikne:. Đurđice. Tek poslije.predmet: G . (G) Moga djeda rijetko se vidjelo uzbuđenoga. kada su ovladali tipičnom ulogom. . bilježenje. zami) 5. Jede piletinu prstima. Uručak je dao Jeli. pri obradi sklonidbe imenica važno je predvidjeti niz komunikacijskih situacija koje će učenike postupno (heuristički i induktivno) otkrivanjem dovesti do zaključaka..tema: Sanjam o odmoru. zamjećivanje. logičko zaključivanje. npr.mjesto: I . možeš me odvesti? . trebaju provoditi glasovne promjene u govornome i pisanome sporazumijevanju hrvatskim književnim jezikom.4. Idem k baki umj.5. Motivacija i najava polaznoga teksta Čitanje u sebi ili naglas polaznoga teksta koji mora biti primjeren. Jednako tako treba temeljito obraditi odnose prijedloga prema padežima u kojima učenici najčešće odstupaju od norme. uvodi se i češća druga. npr. (društvo u igri. blizak učeničkomu iskustvu. Razliku u uporabi instrumentala bez prijedloga s i s tim prijedlogom najbolje je pokazati na razlikovnome primjeru.nedostajanje: D .primatelj: L .dio cjeline: I ja hoću kolača.! Hrvatski jezik • Određivanje padeža na jednostavnim i tipičnim primjerima u rečenicama U prvome koraku određivanja padeža potrebno je uvesti primjere s tipičnom ulogom.obraćanje: Ti. heuristička metoda.. mora sadržavati jednostavne. Oblici rada: pojedinačni.vršitelj: A . „Brod na vidiku!“ (A) Istrčim iz kuće i ugledam djeda. a. • Stjecanje vještine funkcionalne pismenosti Učenici trebaju ovladavati oblicima riječi s glasovnim promjenama bez određivanja i imenovanja glasovnih promjena. . induktivna metoda. Anđelka je ispekla kolač. Ali takva broda već dugo nije bilo u našoj luci. 27 Radna – nelektorirana verzija . . Oblikovanje nastavnoga sata u komunikacijskome nastavnome sustavu Odaberemo li komunikacijski nastavni sustav. dijete. Nema vode.sredstvo: V . . Spavam u jednokrevetnoj sobi. kao u primjerima desno. Nastavne metode: čitanje s razumijevanjem u sebi ili naglas. čelni. Komunikacijske situacije mogu biti zadane u udžbeniku. a onda brod u daljini.društvo: Živi s mačkama. može ih učitelj pripremiti i ponuditi učenicima na nastavnome listiću ili ih voditi razgovorom do novih pojmova. Drugim riječima.dozivanje: Igrač dodaje loptu. razgovornoga Idem kod bake.

Kad je učenik otkrio i spoznao poruku teksta. Provjera primanja polaznoga teksta i zapažanje jezične pojave Hrvatski jezik Učitelj provjerava jesu li učenici razumjeli tekst. kritički)i otkrivaju 28 Radna – nelektorirana verzija . moraš me pustiti da odem večeras u luku! O brode. Učenici kao čitatelji u susretu s književnoumjetničkim tekstom postaju aktivni sudionici komunikacijskoga procesa u kojemu uspostavlja živ.Tko su glavni likovi u tekstu? . opisivanje jezične pojave) Komunikacijske situacije . (L) O.Gdje ljetuješ? .Odgovori na postavljena pitanja. Komunikacijski sustav nizom situacija omogućuje učenicima komunikaciju s književnoumjetničkim tekstom (literarna komunikacija). U nastavi lektire preporučuje se otvoreni i komunikacijski sustav zajedno. Prijedlog pristupa lektirnomu satu i primjeri lektirnih zadataka U nastavi književnosti uspostavlja se komunikacija s književnoumjetničkim tekstom. opise (problemski.Zašto je dječak želio te večeri otići u luku? c. potrebno ih je heurističkom metodom dovesti do zaključka koje se dvije imenice često pojavljuju u tekstu. Tko je uzbuđeno viknuo? Koga je dječak ugledao? Koga se vidjelo uzbuđenoga? Komu je prilazio dječak? O kome priča dječak? S kime razgovara? O! djed djeda djeda djedu o djedu s djedom djede Što je bilo na vidiku? Što je još ugledao? Čega dugo nije bilo u luci? Čemu se približivao čamac? O čemu želi sve saznati? Čime su nepoznati doputovali? O! brod brod broda brodu o brodu brodom brode Budući da je uz vokativ uzvik. uočih policijski čamac koji se približavao brodu. Pojurim do maloga proplanka na kraju imanja dok sam u mislima razgovarao s djedom i s tim čudnim brodom. d. Provjera zaključaka na novim primjerima (uvježbavanje) 5. a druga prijevozno sredstvo. Potrebno je motivirati učenike da čitajući književnoumjetničko djelo dožive. . Otkrivanje padežnih oblika imenica u kontekstu (promatranje i opisivanje jezične pojave.Hrvatski nacionalni obrazovni standard (D) Prilazeći djedu laganim korakom.Što je izazvalo uzbuđenje u djeda i unuka? .Koja imenica se ponavlja. Odgovore pronađi u tekstu.Koja se imenica neprestano ponavlja. likove. stvaralački odnos s književnoumjetničkim tekstom.“ b. prije svega na prijamnoj (recepcijskoj). učenike treba navesti da sami zaključe po čemu se vokativ razlikuje od ostalih padeža. saznat ću ja tvoju tajnu.5. zamišljaju događaje. aktivnosti učenika mogu se izmjenjivati). (V) „Djede. potrebno ga je postupno i na prototipnim primjerima uvoditi u književnoteorijsko znanje.5. osjećajnoj. . a imenuje živo biće? . doživljajnoj i spoznajnoj (kognitivnoj) razini. a rad može biti organiziran tako da pitanja budu napisana na nastavnome listiću i učenici će radeći u paru (jedan učenik postavlja pitanja čitajući ih s nastavnoga listića drugome. stvaralački. Nizom aktivnosti i metoda potrebno je učenika usmjeriti na razumijevanje književnoumjetničkoga teksta. Tko li je na brodu? (I) Saznam li tko je brodom stigao u naš mali grad.Izdvoji iz teksta imenice koje se nekoliko puta ponavljaju – jedna imenuje živo biće. nešto se događa! Moj ovogodišnji sastav o ljetovanju ne će govoriti samo o neobičnome djedu. .Ljetuješ li ti kod djeda i bake? . a imenuje neživo (prijevozno sredstvo)? Pitanja može postavljati učitelj. mojim prijateljima bit će još zanimljivije moje priče.

Dokaži tvrdnju primjenjujući ju na Kozarčevo djelo Moj djed. Učenicima možemo ponuditi i različite oblike rada. ali i složenije i zahtjevnije zadatke. Pronađi u tekstu rečenice koje nam otkrivaju: a) djedovu radišnost b) djedov mudar odnos prema životu c) djedovu ljubav i razumijevanje prirode d) djedovo razumijevanje različitosti ljudi i njihovih postupaka 3. Pozornost usmjeri na ključne riječi podcrtane u sljedećoj tvrdnji: "Crtica je prozno književno djelo koje iznosi jedan događaj vezan uz jedan glavni lik.na pisanje vezanog teksta. Otvoreni nastavni sustav najsvrhovitiji je za suradničko učenje.na samostalnost. . učenje u skupini. . . Njima se učenici potiču: . Treći zadatak teži je od prethodnih. dugo će piti.na razlikovanje bitnoga od nebitnoga. Lektirni zadatci uz crticu Ivana Kozarca Moj djed samo su prijedlog koji se može primijeniti pri obradi obvezne ili izborne lektire. što će u životu često morati činiti.. ali im se i pokazuje da vjerujemo u njih i da su oni sposobni samostalno ostvariti zadatke. . . njime se učenici potiču: . samopuzdanje. Ovaj primjer odabran je stoga što je uspješno proveden u praksi. u paru. On omogućuje učenicima da prema vlastitim sposobnostima i interesima biraju zadatke i oblike rada. 29 Radna – nelektorirana verzija . manje zahtjevne.na otkrivanje moralnih značajki lika.na logično povezivanje misli. . učenje u paru. Zadatke mogu napraviti sami. c) Opiši situaciju ili doživljaj iz svojega života blizak odabranoj Kozarčevoj misli: „Tko pomalo pije. . djed nije znao.na istraživanje. razvija njihovu sigurnost.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik sebe.na kritičko mišljenje." Ovi zadatci ciljano vode prema svrsi koja je predviđena ovim lektirnim djelom. Takav pristup motivira učenike. . Pronađi u tekstu rečenice koje dokazuju da je djed: a) radišan b) pošten prema svima c) razumije ljude oko sebe d) dosljedan (uvijek ono što obeća da će napraviti – učini) 2. . Na uvodnome satu lektire učenicima se nudi nekoliko skupina zadataka sastavljenih prema načelu primjerenosti i zanimljivosti (važno je privoljeti učenike na čitanje). b) Protumači ju svojim riječima.na logičko razmišljanje. a) Odaberi i ispiši iz crtice Moj djed rečenicu koja ti je zanimljiva. .na povezano izricanje vlastitih misli (govoreni tekst).“ 4. učenik se priprema na samostalno donošenje odluka. Prvi i drugi zadatak manje su zahtjevni. u skupini.na stvaranje uzročno-posljedičnih veza između književnoga teksta i svoga iskustva. pronalaze odgovore na pitanja o svijetu i životu oko sebe.na aktualizaciju.“ „Za dosadu i dugo vrijeme. stavlja se pred njih odgovornost. Lektirni zadatci (Ivan Kozarac: Moj djed) 1. Ponuđene skupine zadataka trebaju sadržavati jednostavne..na snalaženje u zadanome tekstu. Birajući način rada i odlučujući koji će zadatak napraviti.

tehnička i informatička oprema. Potrebno je osigurati vrijeme učiteljima za stručna usavršavanja. 30 Radna – nelektorirana verzija . Učeniku se nudi tvrdnja s kojom se dosad nije susreo. u radu literarnih. potrebna su i različita sredstva. Pružamo mu se mogućnost da samostalno otkrije značenje tvrdnje oprimjerujući ju. novinarskih. PREDUVJETI ZA OSTVARENJE CILJEVA I STANDARDA POUČAVANJA Da bi nastava bila prikladnija. 7. pristup internetu. Preduvjeti su i prikladno stručno usavršavanje nastavnika tijekom cijeloga radnoga vijeka u školi. nudimo mu dosad neproživljenu situaciju u kojoj se mora snaći. Stoga je osim neposrednoga rada nastavnika i učenika u predmetu hrvatski jezik važno po potrebi uključiti i stručne suradnike (npr. u paru. U stručno usavršavanje treba ubrojiti i sudjelovanje na natjecanjima iz poznavanja hrvatskoga jezika. a hrvatski uče kao službeni. Učenici ove zadatke mogu ostvariti radeći samostalno. scenskih i lutkarskih družina. LCD projektora. učenici kojima je neki drugi jezik materinski. Nastavni Plan i program propisuje ključne pojmove i obrazovna postignuća (za prosječnoga učenika) kojima učenik treba ovladati na kraju svakoga razreda. Kako će učenik steći znanja. Među njima su daroviti učenici. a uključuju se i roditelji. Treba odrediti vrijeme do kada učenici trebaju ostvariti zadatke. Smatra li učitelj da učenici ne mogu samostalno objasniti podcrtane riječi u tvrdnji.. POSEBNE SKUPINE UČENIKA Redovnu osnovnu školu polaze i učenici s posebnim potrebama. . primjenu stečenih znanja u novonastalnim situacijama.Što te upućuje na zaključak da je to književnoumjetnički tekst? . do strojeva za umnožavanje. recitatorskih. stručnjaka za dvojezično ovladavanje hrvatskim. lingvista. sposobnosti i vještine propisane Planom i programom ovisi o mnogo toga. susrete učenika. primanje novih nastavnih sadržaja. Na satu na kojemu im zadaje zadatke učitelj može učenike podijeliti u skupine (prema interesima.O kome govori crtica Moj djed? . 6. magnetizirane bijele ploče. stručnjake koji se bave ovladavanjem hrvatskim jezikom) kako bi se na najbolji način omogućilo svladavanje navedenih sadržaja u Hnosu. učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. školskih novina.O kojemu razdoblju svojeg života pisac pripovijeda? Učenike ovakvim pristupom potičemo na samostalnost. Učenici i učitelji sami stvaraju nastavni proces. višejezični učenici. stručnjaka za edukacijsko-rehabilitacijsku podršku/defektologa. osmišljen je deduktivno. psihologe. interneta. književnosti i nastavi. poučavamo ga metodologiji učenja. državni jezik.Uočavaš li razliku? . također teži od prva dva. Pomoć su podcrtani ključni pojmovi u definiciji. .Promotri na koji su način pisane rečenice. stručnjake za edukacijsko-rehabilitacijsku podršku/logopede. ali prije svega o učiteljskoj vještini poučavanja.. stručne časopise. Družeći se izvan škole i radeći u svojim kućama.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik Četvrti zadatak. . od televizora. Važno je učenicima i učiteljima osigurati brojne izvore znanja (dječje časopise. članova literarnih. grafoskopa. učenici često bivaju posebno potaknuti. novinarskih i kazališnih radionica i tsl. Ima učenika koji će pokazati potrebu da sami ostvare zadatke pa im to treba omogućiti. kako bi bili upoznati s novijim spoznajama u jezikoslovlju. videa. radija. pripremljeni su za izmjenu mišljenja. može ih poticajnim pitanjima i uputama postupno navesti na zaključak. U potrebnu opremu uključuju se i opremanje školske knjižnice knjigama i časopisima. fonetičara i drugih). pedagoge.Usporedi ih s pjesmom. a izvori dostupni na nastavi. kazetofona.Što je književnost? . prema zadatku koji je odabrao pojedini učenik) ili odabrati parove. te sredstava za izradu razrednih podlistaka. zbornike. a učenik istraživanjem sam spoznaje nastavni sadržaj.). Nužna je i pomoć i povremeno uključivanje stručnih suradnika za rad s djecom koja imaju posebne potrebe (npr. Na lektirnome satu učenici izvještavaju. logopeda. defektologe. računala.Kako zovemo oblik pisanja (način pisanja) teksta koji je pred tobom? . u skupini. na aktivima i seminarima na kojima će biti ponuđeno i stručno i metodičko usavršavanje. mrežne stranice itd. dijaprojektora.

No bitna razlika ne proizlazi samo iz različite vrste njihove dvojezičnosti. pronalazeći samostalno građu (npr. hrvatskim i njemačkim. Za darovite će učenike svaki učitelj na osnovi Obrazovnoga standarda za hrvatski jezik oblikovati poseban program ovisno o potrebama i mogućnostima određenoga učenika. rječnika. Prošireni sadržaji u Hnosu (koje bi se trebali ili mogli predstaviti svim učenicima). dramska. za razliku od vladanja dvama jezicima. npr. u područjima manjinskih jezika ili u višejezičnim razrednim odjelima preporučljivo je u okviru nastave hrvatskoga jezika da se jednojezični učenici kojima je hrvatski materinski jezik upoznaju bar s nekim elementima drugih jezika i kulture u kojoj on služi kao sredstvo sporazumijevanja. uključujući i djecu iseljenih Hrvata koja su se vratila u Hrvatsku. ali i konkretno. u televizijskim programima ili među izvornim govornicima. djeca stranih zaposlenika. Mogli bi ih poučavati gostujući stručnjaci. koje im je izvrsna podloga za visokoškolsko. skupljanja bliskoznačnica. enciklopedijama. pravopisa i povijesti. priprema i za natjecanje iz poznavanja hrvatskoga jezika. samo različite vrste. Pri tome treba osvijestiti i povoljna (poput veće metajezične osviještenosti) i nepovoljna obilježja (npr. npr. hrvatski drugi ili strani jezik (J2). ali i različiti drugi dvojezični ili višejezični govornici. dakle. Dodatnom i izbornom nastavom iz hrvatskoga jezika mogu se razvijati učenikovi interesi i potrebe za istraživanjem jezika. Već postoje izvannastavne aktivnosti koje potiču i razvijaju darovitost učenika. proučavanja tematski ili značenjski povezanih riječi i slično. katkad nedovoljno da bi pratili školski program (naročito program hrvatskoga jezika). potrebno im je ponuditi i različite sadržaje iz hrvatskoga jezika. Osim otkrivanja i poticanja njihovih darovitosti.1. u rječnicima. Stoga je važno i nastavnike poučiti o posebnostima dvojezičnih učenika općenito. vodoravne umjesto okomite. recitiranju. mađarski u Osječko-baranjskoj) jer učenikovo vladanje hrvatskim jezikom može biti vrlo različito. on je izraz njihova narodnoga bića. K tomu. 7. poput izrade razlikovnih (zavičajnih) rječnika. recitatorska. npr. u pisanju. hrvatskim i slovenskim. Njima se može ponuditi i da se pojedinim obaveznim temama podrobnije bave. Navedenim je učenicima. Takva nastava zainteresirane učenike. a vlastiti im je jezik (J1) glavno komunikacijsko sredstvo. lutkarska. DVOJEZIČNI I VIŠEJEZIČNI UČENICI Dvojezični su učenici izvorni govornici koji pripadaju manjinama u Republici Hrvatskoj. filološka i filmska družina. npr. prijenosna ili razvojna) dvojezičnosti.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 7. useljenici. npr. Naime. anketama). no drugi hrvatskim vladaju u različitim stupnjevima. DAROVITI UČENICI Hrvatski jezik Učenici mogu biti daroviti na različite načine.2. međujezična obilježja. To bi u razrednim odjelima i sredinama u kojima se nalaze dvojezični ili višejezični učenici pomoglo da učenici razviju osjetljivosti za druge jezike i kulture. uz ostalo. Kako se jezično znanje dvojezičnih govornika treba promatrati u ukupnosti njihovih komunikacijskih jezičnih sposobnosti na oba jezika. posebno su prikladni za jezično darovite učenike. posebno se u nastavi hrvatskoga jezika potrebno služiti posebnim pristupima takvim učenicima. nego i uloge koju za njih ima hrvatski jezik jer se učenici koji su govornici drugih jezika poistovjećuju sa svojim jezikom. talijanski u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji. nedavni useljenici. Poteškoće i posebnosti ovladavanja hrvatskim standardom idiomom učenika kojima je neki drugi jezik materinski donekle su slične kao i kod učenika čiji je materinski idiom jezično vrlo različit od standardnoga jer je u oba slučaja riječ o dvojezičnosti. Nekima je od njih znanje vlastitoga jezika i znanje hrvatskoga uravnoteženo. u okviru dodatnih ili izbornih sadržaja. glumi: literarna. pojačanim učenjem njegove slovnice. Dio tih sadržaja mogli bi pripremiti sami učenici (možda i njihovi roditelji). osim za učenike koji općenito brže ovladavaju školskim gradivom. Natjecanja iz poznavanja hrvatskoga jezika dosad su pokazala da jezično daroviti učenici mogu ovladati znatno širim znanjem od obaveznoga osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga. vladanje različitim idiomima u materinskome jeziku naziva se okomitom dvojezičnošću. naročito one koji predaju u sredinama čiji jezik ne govore (npr. 31 Radna – nelektorirana verzija . gramatikama. novinarska. Preporučljivi su i projekti.

Potomci hrvatskih iseljenika Poseban su slučaj često djeca povratnika. Naime. Posebnost je ovih učenika njihov odnos prema hrvatskomu jeziku. a nastava se održava posve ili djelomično na jeziku manjine. u kojima se nalaze učenici različitih materinskih jezika. ali nestandardnoga. za hrvatski treba napraviti poseban program. u školama ili u razrednim odjelima u kojima se nalaze dvojezični ili višejezični učenici. bar u ovladavanju osnovnim jezičnim djelatnostima. manjinskih jezika. nego i u svim razredima iz nekoliko razloga. 3. ovisno o načinu kako su ga stjecali. npr. pokrajinskih ili susjednih.4. a narodni identitet daje im (i) njihov materinski jezik. odnosno stranim jezikom. potrebno je prilagoditi program hrvatskoga jezika njihovoj posebnoj jezičnoj situaciji. 2. pod uvjetima propisanim zakonom. Znanje o jeziku stečeno na nastavi stranoga jezika može biti podloga za stjecanje istih i sličnih znanja na hrvatskome. za učenje stranoga jezika važno je i znanje o jeziku jer ono pomaže u ovladavanju drugim.2. Učenje čitanja i pisanja predstavlja veliki napor i izazov učenicima s poteškoćama početnoga usvajanja čitanja i pisanja. sredstvom sporazumijevanja u hrvatskome društvu. zahtijevaju poseban pristup zbog različitoga stupnja i vrste ovladanosti hrvatskim jezikom. Prva će skupina učenika upornim radom i uvježbavanjem uspjeti svladati tu vještinu u dužem razdoblju. Učenici na nastavi stranoga jezika u osnovnoj školi ili na tečajevima različitih stranih jezika katkad ovladavaju jezikoslovnim pojmovima i nazivima i prije nego što je to predviđeno programom hrvatskoga jezika. tj.3. do određenoga su stupnja dvojezični ili višejezični. Govornici manjinskih jezika Hrvatski jezik U područjima gdje se govori manjinskim jezicima.2. materinskim se jezikom ovladava usvajanjem. Iako je obično više truda potrebno da se očuva materinski jezik u okružju službenoga okolinskoga. U školama gdje je hrvatski jezik nastavni predmet. iako su odrasli u Hrvatskoj. 7. učenici često imaju veće znanje o jeziku nego znanje jezika. Njihovo vladanje hrvatskim jezikom. potomci hrvatskih iseljenika. ili ih uče.2. znakovanje ili gestovni jezik osoba oštećena sluha. osobno napredovanje. Tako i neki učenici.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 7. U pojedinim se lokalnim jedinicama prema Ustavu Republike Hrvatske uz hrvatski jezik u službenu uporabu može uvesti i drugi jezik.2. koji je njima narodni jezik. upoznavanje različitosti ljudi i njihova sustava sporazumijevanja. te disleksičnim ili disgrafičnim učenicima. što često znači da ne vladaju dovoljno hrvatskim kao državnim jezikom. Govornici manjinskih jezika hrvatski uče kao službeni državni jezik. useljeničkih jezika. to nije uvijek slučaj. Katkad će za pojedine učenike trebati prilagoditi program kako bi im se omogućilo što uspješnije ovladavanje hrvatskim. 7. Oni se uglavnom razlikuju od jednojezičnih govornika većom metajezičnom osviještenošću. no druga će određene poteškoće pri čitanju. kao što je npr. kvalitetniji život i doprinos zajednici. može biti od neznatnoga do komunikacijski funkcionalnoga. Učenici koji vladaju stranim jezicima Učenici koji donekle vladaju stranim jezicima. pisanju i učenju možda zadržati i cijeli svoj život unatoč uloženomu trudu i uvježbavanju. a učitelje poučiti kako će ih uključiti u sustav. UČENICI S POSEBNIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM POTREBAMA Čitanje i pisanje među najvažnijim su sredstvima za napredovanje učenika u obrazovanju. Učeći strani jezik. Stoga nije uvijek moguće ostvariti korelaciju sa stranim jezikom. To bi bilo važno ne samo u razrednim odjelima koje polaze učenici kojima su nužni takvi jezični sustavi. Znanje o jeziku u materinskome jeziku ima posve drugačiju ulogu. razvijanje osjetljivosti za druge. Višejezični razredni odjeli Višejezični razredni odjeli. I za njih će biti potrebno prilagoditi program kako bi im se omogućilo što uspješnije ovladavanje hrvatskom jezikom. dakle nesvjesno. npr. 7. 7. 1. Povjerenstvo za Hrvatski jezik preporučuje zbog učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama da se svi učenici osim govornoga i pisanoga oblika jezika bar upoznaju s nekim elementima drugih jezičnih oblika. što je razumljivo s obzirom da uče strani jezik. (znatno) bolje govore materinski jezik nego hrvatski. Za razliku od stranoga jezika. spoznavanje razlike između 32 Radna – nelektorirana verzija .

suradnjom stručnjaka na nastavi) kako da uoče neke od potreba koje nisu jednostavno prepoznatljive. potrebno se uvijek savjetovati sa stručnjacima. Stručna pomoć Učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.osigurati više vremena za pojedine aktivnosti na satu i uputiti ih da zadatke dovrše kod kuće .1. Te bi sadržaje mogli poučavati gostujući stručnjaci. nastavna sredstva i pomagala te povremenu pomoć stručnjaka za edukacijsko-rehabilitacijsku podršku. blagi oblik disleksije. Posebnosti u radu s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama Opće posebnosti učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama te metodički naputci za rad s učenicima navedeni su u Uvodu Hnosa te je uz sadržajne naputke u pojedinoj temi svakoga nastavnoga predmeta obvezno korištenje i naputaka iz Uvoda. snalaženju i pomoći na nastavnom satu. s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima 5. Brojke od 1. sa specifičnim teškoćama u učenju 8. Sadašnji ustroj zapošljavanja stručnih suradnika. npr. kvalitetan i dugotrajno uspješan način. 7. 7. a oni često pokrivaju i do desetak osnovnih škola. naročito u prva dva razreda škole. Posebnosti u radu s učenicima s oštećenjima vida Uglavnom se odnose na prostor i primjerenu opremu. na seminarima. njihovim nastavnicima i roditeljima potrebna je stručna i učestala pomoć stručnjaka za edukacijsko-rehabilitacijsku podršku/ logopeda i/ili defektologa u vidu pojedinačnih ili grupnih rehabilitacijskih postupaka. Prijedlozi navedeni u Hnosu odnose se na tipične potrebe. njihovih učitelja i roditelja. do 9.3. s oštećenjem vida 2.obične ili specifične bilježnice s jače otisnutim crtama i s većim proredom na bijeloj ili žutoj podlozi koja ne bliješti . Učitelje bi bilo potrebno i poučiti (npr. sa sniženim intelektualnim sposobnostima 6.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik jezika kao sustava i njegovih različitih izraza. 1. naročito stručnjaka za edukacijsko-rehabilitacijsku podršku/ logopeda i/ili defektologa. poteškoće u fonološkoj obradi ili posebne jezične poteškoće koje su kompenzirane komunikacijskim vještinama. Kako se ne može predvidjeti ni točan broj ni vrste posebnih potreba pojedinoga učenika. po osnovnim školama u Hrvatskoj ne može zadovoljiti potrebe djece s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. s poremećajem u ponašanju i emocionalnim poremećajima 9. u rubrici Prijedlozi za rad s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama označavaju na koju se populaciju naputak odnosi: 1. s poremećajima pozora/hiperaktivnosti 7. s oštećenjem sluha 3.«brajeve» mape . .meke olovke koje ostavljaju deblji trag ili flomastere odgovarajuće debljine i kvalitete da se ne ocrtavaju na poleđini 33 Radna – nelektorirana verzija .2. Davanjem rješenja za prilagođeni program rada ne rješavamo problem tih učenika na profesionalan.folija za pozitivno crtanje . s poremećajima glasovno-jezično-govorne komunikacije 4.3. Učitelji i nastavnici hrvatskoga jezika nisu osposobljeni za rad s učenicima koji imaju posebne obrazovne potrebe pa bi im trebalo i trajno osigurati mogućnost dobivanja pravovremene stručne pomoć u neposrednome radu u razredu. S više ulaganja izbjegle bi se psihosomatske poteškoće koje pokazuje mnogo učenika naših osnovnih škola i neprihvatljivo ponašanje učenika.udžbenici i pisani didaktički materijal na brajici ili crnom tisku primjerene veličine slova . čiji je obujam poslova i radnih zadataka vrlo velik. s autizmom. U našim školama radi malen broj stručnih suradnika defektologa stručnjaka za edukacijsko-rehabilitacijsku podršku/ logopeda i/ili defektologa. zasad u okviru dodatnih sadržaja.brajev pisaći stroj i papir ili prilagođeno računalo .

postavljati kratka. filma. . oponašati ga ili dopustiti drugima da to čine .koristiti računalne edukacijske programe. pa tek onda posežemo za pisanjem. smirenim. posjete određenoj lokaciji.mucanje nikada ne ispravljati i osvještavati.učenik treba sjediti u prvoj ili drugoj klupi srednjega reda kako bi mogao lakše ostvarivati vizualni kontakt s učiteljem. sastavljena od poznatih riječi. samo pisano provjeravanje znanja ne bi trebalo biti pravilo.služiti se individualiziranim nastavnim listićima. i ne ograničava proširenje sadržajne ponude.pitanje zabilježiti na ploči.obraćati se učeniku pravilnim govornim modelom. Preporuke za komunikaciju: . .odgovarajuće osvjetljenje .provjeravanje znanja i ocjenjivanje prilagoditi individualnim sposobnostima učenika kako bismo ga doveli u situaciju da svoje znanje što bolje izrazi. .učitelj bi trebao usvojiti naviku da je uvijek okrenut licem prema učenicima kada im se obraća govorom.ne ustrajati u zahtjevu da učenik govori ukoliko on to ne želi u nekoj situaciji .češće provjeravanje razumijevanja.brzopletom učeniku dati strukturu i određeni redoslijed obavljanja zadatka Prilagodbe u radu za učenike s jezičnim i specifičnim teškoćama u učenju: 34 Radna – nelektorirana verzija . tišim i sporijim (laganijim) tempom . pokazivanje. . jednostavna pitanja. neposrednim prirodnim kontaktom. . ako iskustvo o nekoj temi ne postoji potrebno ga je stvoriti na temelju slika.paziti na osvjetljenje lica.klupe s nagibom 2. pozadinsko svjetlo i na udaljenost.nastavna sredstva koristiti na svakom satu.Hrvatski nacionalni obrazovni standard . Posebnosti u radu s učenicima s glasovno-jezično-govornim poteškoćama i specifičnim teškoćama u učenju Uglavnom se odnose na primjerene postupke u radu s učenikom uz povremenu pomoć stručnjaka za edukacijskorehabilitacijsku podršku (logopeda) NAPOMENA: Programski sadržaji koji su navedeni uz pojedine teme predstavljaju minimum koji učenik mora usvojiti. i ne ograničava proširenje sadržajne ponude. u svakoj fazi. . NAPOMENA: Programski sadržaji koji su navedeni uz pojedine teme predstavljaju minimum koji učenik mora usvojiti. .češće primjenjivati pismene ispite znanja . po mogućnosti u stvarnoj situaciji. Prilagodbe u radu za učenike s poremećajima govora: . nepoznatih riječi ili rečenica i objasniti ih te ih pojasniti i crtežom i praktičnim primjerom .povećala (lupe) . 3.motivaciju temeljiti na iskustvu učenika.provjeravati razumijevanje novih. .pozitivno potkrepljivati uspjeh. rugati se učeniku. Posebnosti u radu s učenicima S OŠTEĆENJEM SLUHA Hrvatski jezik Uglavnom se odnose na ostvarivanje komunikacije te povremenu pomoć stručnjaka za edukacijsko-rehabilitacijsku podršku. . osobito ako je poruka značajna i ne trpi dvosmislenost ili djelomičnost. i 7. Didaktičko-metodički postupci: . ručna abeceda ili znakovna komunikacija. .jasno i razumljivo govorenje ili pojačan glas. izbjegavati diktiranje. .

. . jednostavnije tekstove te reducirati broj pojmova koje učenik mora naučiti . .fiksiranje papira za pisanje ili bilježnice za radnu podlogu. slika.kada drugačije nije moguće pišu samo velikim tiskanim slovima. po potrebi osiguravanje osobnoga asistenta i pomoć u prijevozu i kretanju. Posebnosti čitanja: .koristiti prerađene.za učenike s oštećenjem vida i teškoćama čitanja koristiti naputke za rad s navedenim kategorijama. samo usmeno odgovaranje). sažete. postupak. Posebnosti pisanja: . . pokusa. a na kraju opet lakši. Posebnosti u radu s učenicima sa sniženim intelektualnim sposobnostima NAPOMENA: Programski sadržaji koji su navedeni uz pojedine teme predstavljaju minimum koji učenik mora 35 Radna – nelektorirana verzija . . korištenje računala za pisanje. . .izbjegavati učenikovo čitanje naglas ili pisanje na ploči pred razredom (osim ako učenik ne izrazi želju). primjer. a greške tipa disleksije ne ocjenjivati. Učenicima s kroničnim bolestima katkad će biti potrebno prilagođavati tempo rada. stručnom službom škole. dodirne kod obrade novih sadržaja.osigurati prijevoz i pratnju druge osobe za učenike koji se ne mogu samostalno kretati ili se brzo zamaraju. . snimanje pismene obveze na kasetu.učenicima treba osigurati više vremena za izvođenje grafičkih aktivnosti. pa teži. slika. Posebnosti u radu s učenicima s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima Uglavnom se odnose na prilagođavanje prostora i opreme.predvidjeti duže razdoblje za usvajanje leksičkih i gramatičkih pojmova .učenicima koji imaju dodatne teškoće osigurati uvjete predviđene u napucima za rad s navedenim kategorijama. . roditeljima i učenikovim liječnikom.sustavno provjeravati je li učenik razumio sadržaj.tekst predviđen za plan ploče najčešće treba biti kopiran i nalijepljen u učenikovu bilježnicu.uputiti učenika da koristi slikovne podsjetnike pri učenju odnosno pomoći mu da nauči tehniku vizualizacije i bržega zapamćivanja te da uči uz pomoć kognitivnih mapa (koje samostalno izrađuje po područjima koje uči). . .rješavanje pisanih zadataka ne ograničiti vremenski.pogrješke u pisanju ne ispravljati nego ih samo naznačiti (podvući riječ u kojoj je greška) kako bi učenik sam uočio i ispravio greške uz pomoć udžbenika ili rječnika. . . povezanih s poznatim sadržajima. a zadatke po težini rasporediti tako da je prvo lakši zadatak. .pismeni ispiti znanja moraju se prilagoditi manualnoj sposobnosti učenika (širi prostori za pisanje. . slušne.u udžbeniku jasno označiti mjesta koja su bitna – rečenica.pomagalo za okretanje stranica. zaokruživanje ponuđenih odgovora. radni stol i stolac prilagođen individualnim potrebama učenika.pomagalo za držanje knjige u optimalnom položaju.primjereni pribor i pomagala za pisanje.kada učenik ne može samostalno pisati koriste se drugi oblici rada i pomagala (diktiranje drugoj osobi. .zadavati manji broj zadataka. pojmove i definicije te dati dodatna objašnjenja. . 5. .koristiti različite vrste podražaja – vidne.osigurati primjereno radno mjesto. pravilo. 4. a ostale posebnosti u odnosu na zdravstvene potrebe učenika treba dogovarati s liječnikom specijalistom školske medicine.dati prednost češćim usmenim oblicima u poučavanju i provjeravanju znanja. Posebnosti u radu izvan učionice: . pomoć druge osobe u pisanju.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik . .koristiti mnogo konkretnih primjera.

). . .izrada individualiziranih vizualnih sredstava pročišćenih od detalja koji učenika ometaju u promatranju i otežavaju mu predočavanje i razumijevanje .poticati učenika i vršnjake na pozitivnu interakciju provođenjem zajedničkih aktivnosti .sadržaje teorijskoga tipa sažeti isticanjem bitnoga. Z. izrada slikovnoga rječnika i podsjetnika. auditivna. CUP.omogućiti češće prilike za ustajanje i kretanje. I. 2001 Nastavni plan i program za osnovnu školu.učenika uvoditi u praktične zadatke postupno uz jasna obrazlaganja. didaktičkih igara) .reducirati zadatak u nekoliko izvedivih dijelova. verbalno ponavljanje viđenoga ili pročitanoga. vježbanje i ponavljanje bitnih dijelova sadržaja uz češću provjeru njihovog razumijevanja. “imate pet minuta do završetka tog zadatka i prelaska na drugi”). slikovni prikaz. . audio i video prezentacije i sl.često provjeravati i poticati napredak .zahtjeve za učeničkim bilježenjem tijekom predavanja ili čitanja potrebno je izbjegavati. Jelaska. didaktički materijal. D. Prosvjetni vjesnik (posebno izdanje) god. K. pohvale . Teaching. . po potrebi i prekrivati nepotrebne pojedinosti . 8. . simbolički prikaz) ..smanjiti mogućnost izvora odvlačenja pozora .primjenjivanje memorijskih tehnika (npr. aplikacijsko sredstvo-slika s istaknutim obilježjima. i Kovačević. Zagreb. 6.izrada sredstva koja učeniku omogućuju stupnjevito perceptivno spoznavanje apstraktnih sadržaja (npr. 2.. razne vrste lota. vizualizacija.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik usvojiti. i sur. (2005) Dječja priča – povijest. i ne ograničava proširenje sadržajne ponude.pripremiti pisani materijal s podcrtanim bitnim dijelovima i idejama vodiljama . korištenje slikovnoga materijala.davati pravodobne obavijesti o promjeni aktivnosti (npr.nagraditi poželjno ponašanje . Sveučilište u Zagrebu i Naklada Slap Visinko. . pismeno). grafički prikaz. LITERATURA Common European Framework of Reference for Languages: Learning. npr. kraće provjere manjih cjelina) te omogućiti učeniku onaj način provjere znanja koji mu je lakši (usmeno. lipnja 1999. (ur. Uglavnom se odnose na programske sadržaje koji su navedeni uz pojedine teme: . .nastavna sredstva (vizualna.). u očekivanim vremenskim okvirima . i 8.dozirati vrijeme ispitivanja (češće.omogućiti alternativne načine provjere znanja (usmeno.. Hrvatska sveučilišna naklada Pavličević-Franić. mnemotehnika. Assessment. tekstualna) koristiti na način da se učenikov pozor rukovođenim promatranjem uvijek usmjerava na ono što je u promatranju bitno.) (2003) Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini.omogućiti mu dulje vrijeme za rad. lagano tapšanje po ramenu.dogovorno odrediti učenika kojemu se može obratiti za pomoć .privući i zadržavati pozor koristeći upozoravajuće geste. teorija.vježbanje i ponavljanje na individualiziranim nastavnim listićima (npr. recepcija i interpretacija: Rezultati projektnoga istraživanja recepcije dječje priče. (2005) Hrvatski kao drugi i strani jezik. . . Zagreb.omogućiti alternativne načine rješavanja zadataka (usmeno i pisano rješavanje zadataka. br. Školska knjiga 36 Radna – nelektorirana verzija .koristiti računalo u cilju interesantnoga učenja ili vježbanja i ponavljanja sadržaja. M. davati upute jednu po jednu. a učeniku prirediti posebne nastavne listiće. 1. . Posebnosti u radu s učenicima s poremećajem pozora/hiperaktivnosti i s poremećajem u ponašanju i emocionalnim poremećajima Uglavnom se odnosi na individualizaciju pristupa u prezentaciji nastavnih sadržaja i načina provjere znanja: . originalno sredstvo. a posebno u slučajevima kad su prisutne perceptivno-motoričke smetnje koje otežavaju pisanje.pojednostavljenje sadržaja uz povezivanje s potrebama svakodnevnoga života učenika i mogućnostima njihove primjene.

Imenice 2. lj. RAZRED JEZIK 1. Pričanje po nizu slika 3. s razumijevanjem 5. Priča 2. riječ 2. Lutkarski film 2. Rastavljanje riječi na slogove 10. POPIS TEMA PO RAZREDIMA Teme od I. Pisanje – početno pisanje. Pisanje riječce li 9. Izvješćivanje – vijest 37 Radna – nelektorirana verzija . đ. spojnica IZRAŽAVANJE 1. globalno. Knjižnica II. Crtani film 3. Red riječi u rečenici 5. Veliko početno slovo 5. Opisivanje lika i predmeta 4. Skupovi ije/je/e/i 6. Pjesma 3. Rečenica 3. do IV. Slušanje sugovornika i govorenje – telefonski razgovor 2. Postavljanje pitanja i davanje odgovora 3. analitičko-sintetičko. dž. Glagoli 3. slovo. Veliko početno slovo 7. Pisanje niječnica 8. Čitanje – početno čitanje. Osobine lika 5. RAZRED JEZIK 1. Izgovor i pisanje glasova č. ć. razreda I. Lutkarski igrokaz 5. Interpunkcija 4. Mjesto i vrijeme događaja (u lutkarskome i crtanome filmu) 4. Glas. Rečenice 4. Slikovnica MEDIJSKA KULTURA 1. Lik 4. Rastavljanje riječi na kraju retka. tiskana i pisana slova (latinično pismo) KNJIŽEVNOST 1. nj IZRAŽAVANJE 1. Pričanje na osnovi zapažanja 4.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik 9. Slušanje i govorenje 2.

gora. Prepoznavanje teme pjesme 2. Šaljiva pjesma 5. sadašnjosti i budućnosti 6. Stvaralačko pisanje . Glavni i sporedni likovi 4. Ponavljanja u stihu. Razgovor 3. Slijed događaja 3. Prepoznavanje teme u prozi 6. Redoslijed događaja u priči 3. Vrste filma 2. Bajka 5. Veliko početno slovo u imenima voda. Priča u stripu MEDIJSKA KULTURA 1. Televizijska emisija 5. Obavijest 6. Dijelovi pjesme 2. Imenice 2. Umanjenice i uvećanice 3. Skupovi ije/je/e/i u umanjenicama i uvećanicama 9. pjesmi 3. Izražajno čitanje (interpretativno) 6. Čitanje po ulogama KNJIŽEVNOST 1. Dijelovi rečenice (predikat i subjekt) 7. Dvotočje i zarez u nabrajanju 11. Izricanje prošlosti. Igrokaz 6. nebeskih tijela. kitici. Izgled i ponašanje lika Hrvatski jezik 38 Radna – nelektorirana verzija . Lik u filmu 4. mjestom i likom 7. Izgovor i pisanje č i ć u umanjenicama i uvećanicama 8.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 5. RAZRED JEZIK 1. država 10. Srok 4. Pričanje zamišljenih i stvarnih događaja 4. Pisanje – stvaralačko pisanje (sastavak) KNJIŽEVNOST 1. Kratice 12. Sporazumijevanje hrvatskim jezikom IZRAŽAVANJE 1. Sažeto prepričavanje 5. Govorenje: dijalog i monolog 2. Glagoli 4.oblikovanje sastavaka (kompozicija) 7. Pisanje čestitke i razglednice 7. Školska knjižnica III. Pridjevi 5. Povezanost događaja s vremenom.

Određivanje teme u prozi 5. zaplet i rasplet u priči 6. Uvod.pismo 7. Prezent. Usporedba crtanoga filma i stripa 2. Pisanje upravnoga i neupravnoga govora 13. Zamjenice 8. futur 10. Opisivanje krajolika 4. nj i skupova ije/je/e/i 14. Pripovijetka 10. Usporedba 8. Pisanje . Opsežno prepričavanje 3. Igrani film 3. Književne vrste Hrvatski jezik 39 Radna – nelektorirana verzija . Promjena značenja promjenom intonacije riječi i rečenice 6. Jednostavna rečenica 4. Samostalno stvaranje priče 6. Opis i razgovor u tekstu 9. đ. Pisanje posvojnih pridjeva izvedenih od vlastitih imena 15. Imenica kao subjekt u rečenici 3. RAZRED JEZIK 1. Pridjevi (posvojni) 5. Računalo IV. Izgovor i pisanje č. Radio i televizijska emisija 4. Vidni i slušni doživljaj u pjesmi 3. ć. Upravni i neupravni govor 7. Pričanje doživljaja i događaja iz osobnoga života (stvarno i zamišljeno) 2. Glagoli biti i htjeti 9. Gradska (mjesna) knjižnica 5. Ritam u pjesmi 4. Basna 11.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 8. Određivanje teme u pjesmi 2. lj. Kratice 12. Intonacija u čitanju KNJIŽEVNOST 1. dž. Književni jezik i zavičajni govor IZRAŽAVANJE 1. Veliko početno slovo 11. perfekt. Dijelovi teksta 9. Odnosi među likovima 7. Dječji roman MEDIJSKA KULTURA 1. Glagol kao predikat u rečenici 2. Razgovor – verbalna i neverbalna komunikacija 5.

Stilska izražajna sredstva 10. Slušanje književnih i neknjiževnih tekstova KNJIŽEVNOST 1. Rečenični znakovi 9. Subjektivno i objektivno opisivanje osobe 3. Hrvatski jezik i dvojezičnost JEZIČNO IZRAŽAVANJE 1. Promjenjive i nepromjenjive vrste riječi 3. prijedlozi. veznika i čestica 6. Sklonidba pridjeva 7. Tematska i vrstovna podjela lirskih pjesama 11. Stvaralačko prepričavanje 5. Brojevi 9. Slušanje. Subjektivno i objektivno iznošenje događaja 2. Pisanje i izgovor prijedloga. Zamjenice 10. Slušanje i interpretativno čitanje književnih tekstova 11. razreda V. Izgovor i pisanje riječi s glasovima ije. Fabula i dijelovi fabule 4. Glagoli 4. Preneseno značenje u književnome djelu 8. Pisanje velikoga početnoga slova 8. usklici 11. Pustolovni roman 7. veznici. do VIII. Književnost 2. RAZRED JEZIK 1. Obilježja pripovjednoga teksta 3. Određeni i neodređeni oblik pridjeva 6.Hrvatski nacionalni obrazovni standard MEDIJSKA KULTURA 1. Lik u književnom djelu 6. priloga. Subjekt 13. Sklonidba imenica 5. čestice. Usporedba filma s književnim djelom 4. Analiza filma 2. naroda i naseljenih mjesta 14. Stupnjevanje pridjeva 8. Pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi 4. Dokumentarni film 3. zemalja. Hrvatski jezik – prošlost i sadašnjost 15. Lirsko pjesništvo 9. Načini pripovijedanja 5. država. izgovor i pisanje riječi s provedenim glasovnim promjenama 10. Nepromjenjive vrste riječi: prilozi. Dramski tekstovi Hrvatski jezik 40 Radna – nelektorirana verzija . je (umanjenice i komparativi) 7. Suvremeni mediji Teme od V. Predikat 12. Veliko početno slovo u nazivima kontinenata. Jednoznačnost i višeznačnost riječi 2.

Pjesničke slike 7. crtica. Izricanje zapovijedi i molbe imperativom 11. 3. Veliko početno slovo u imenima pokrajina i krajeva. Vrste kitica (strofa) 10. Glagoli po predmetu radnje 3. imperfektom i pluskvamperfektom 9. Stilska izražajna sredstva 8. zagrada 14. Izricanje budućnosti futurom 10. Opis otvorenoga i zatvorenoga prostora 7. Čitanje i pisanje trotočja. Sažeto prepričavanje 3. vic 3. izostavnika. Mediji Filmski rodovi Animirani film Tisak Kazalište VI. Usmena (narodna) književnost 4. Pripovjedne vrste: crtica. Izricanje prošlosti aoristom. Slušanje. Vrste zamjenica 2. Dramatizacija pripovjednoga teksta 9. izgovor i pisanje riječi s provedenim glasovnim promjenama 10. Odnos teme i motiva u književnome djelu 2. Pisanje i izgovor infinitiva i glagolskog pridjeva radnoga 11. Pisanje. Vrste predikata 13. 2.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik MEDIJSKA KULTURA 1. Povijesni i znanstveno-fantastični roman 6. Početci hrvatske pismenosti JEZIČNO IZRAŽAVANJE 1. Glagoli po vidu 4. Izricanje želje kondicionalom 12. Interpretativno čitanje i krasnoslov 5. Stvaralačko pisanje i interpretativno kazivanje viceva i anegdota 8. dijelova naselja. Glagolski pridjevi i glagolska imenica 6. 5. Pisanje zamjenica 13. trgova i ulica 15. Razgovor 4. izostavnik. izgovor i čitanje glagolskih oblika 12. Stvaralačko prepričavanje s promjenom gledišta 2. RAZRED JEZIK 1. Povjestica 5. Rečenični i pravopisni znakovi: trotočje. crtice i zagrade KNJIŽEVNOST 1. anegdota. Izricanje sadašnjosti prezentom 7. Dijalektno pjesništvo 9. Infinitiv 5. Portret 6. Izricanje prošlosti perfektom 8. Dramski tekst 41 Radna – nelektorirana verzija . 4.

novinska vijest 6. Teme lirskih pjesama 12. subjekta. Sonet 10. Objekt 2. Balada 11. Samoznačne i suznačne riječi 14. Pripovijedanje (usmeno i pisano) 2. Ideja u književnom djelu 2. Vrste nezavisno složenih rečenica 9. Filmska izražajna sredstva 2. Jednostavna rečenica 6. objekta i atributa rečenicom 11. Imenički dodatci: atribut i apozicija 4. Mreža (internet) 3.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik MEDIJSKA KULTURA 1. Mit i legenda 4. Zarez u složenoj rečenici 12. Izražajno čitanje 11. autobiografija 5. Dramske vrste 42 Radna – nelektorirana verzija . Biografija. Kriminalistička pripovijetka i kriminalistički roman 7. Natuknica i bilješka 4. Vijest. Nezavisno složena rečenica 8. Pisanje – poštivanje pravopisne norme 13. organizacija. hiperbola. Naglasak 13. Načini sporazumijevanja 10. Izricanje predikata. Pisanje neodređenih zamjenica KNJIŽEVNOST 1. Zamjenice i njihova uloga u rečenici 5. RAZRED JEZIK 1. Priložne oznake 3. Komentar 7. Veliko početno slovo u imenima društava. Lik u književnome djelu 8. Slijed događaja u pripovjednom djelu 3. Upravni govor 14. pokreta i javnih skupova 15. Povijest hrvatskoga književnoga jezika JEZIČNO IZRAŽAVANJE 1. Stilska izražajna sredstva: metafora. Uloga opisa u pripovijedanju 3. Zavisno složena rečenica 10. Odnosi među riječima 9. gradacija 9. udruga. Socijalna tematika u pjesništvu i prozi 6. Složena rečenica 7. Strip VII. Biografija i autobiografija 5. Vrste priložnih rečenica 12. Izražavanje pjesničkim slikama 8.

satira Putopis Novela Moderna bajka Ep Stilska izražajna sredstva: simbol. Frazemi 5. Problemski članak 5. Izricanje pogodbe. stoljeća JEZIČNO IZRAŽAVANJE 1. Razgovorni stil 3. Rasprava 4. Radio 4. 6. ironija. 2. mogućnosti i želje složenim rečenicama 11. Riječi u kojima se smjenjuju glasovi ije/je/e/i 8. Slušanje i čitanje. Riječi jednakoga oblika. Zamjenjivanje zavisnih rečenica glagolskim prilozima 9. Nastajanje riječi 2. Povijest hrvatskoga jezika od 20. Sličnosti i razlike među riječima 12. 7. Osnovna obilježja hrvatskih narječja 13. 3. Novinarski stil 6. 8. a različitoga značenja 4. Različitost stilova 2. Podrijetlo riječi 3. alegorija Kompozicija lirske pjesme Ritam u lirskoj pjesmi 43 Radna – nelektorirana verzija . Višestruko složena rečenica 12. Pismo 10. Zavičajni govor i narječje prema književnomu jeziku 14. Red riječi u rečenici 11. 5. Administrativno-poslovni stil 7. Životopis 8. Pisanje višečlanih imena 15. Pristup temi u književnom djelu: humor. Glasovi 6. Osvrt ili prikaz 9.Hrvatski nacionalni obrazovni standard Hrvatski jezik MEDIJSKA KULTURA 1. Izricanje istovremenosti i prijevremenosti u složenoj rečenici 10. Igrani film 2. Pisanje – poštivanje pravopisne norme KNJIŽEVNOST 1. govorenje i pisanje dijalektnih tekstova 13. RAZRED JEZIK 1. 4. Knjižnica VIII. Televizijske emisije 3. Glasovne promjene 7.

6. 4. 5. 11. 7. Hans Christian Andersen: Bajke (izbor) Ratko Zvrko: Grga Čvarak Karel Čapek: Poštarska bajka Carlo Collodi: Pinokio Alan Aleksander Milne: Medo Winnie zvani Pooh Dubravko Horvatić: Stanari u slonu Nevenka Videk: Pismo iz Zelengrada Nada Iveljić: Nebeske barke ili Pronađeno blago ili Božićna bajka Želimir Hercigonja: Poštar zeko Brzonogi ili Prašnjavko ili Kjel crna labud ptica Andrea Peterlik-Huseinović: Plavo nebo ili Ciconia ciconia Desa Muck: Anica i sportski dan ili Anica i čarobnica Lili Ela Peroci: Djeco. slatki dome Jean-Baptiste Baronian: Figaro. 14. 11. POPIS LEKTIRE I IGROKAZA 10. 9. 7. 14. mačak koji je hrkao Ana Đokić-Pongrašić: Nemaš pojma. 10. 18. 17. 4. 3. 1.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 9. 4. Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke (izbor) Zvonimir Balog: Male priče o velikim slovima Grigor Vitez: A zašto ne bi Ljudevit Bauer: Tri medvjeda i gitara Sunčana Škrinjarić: Kako sanjaju stvari ili Plesna haljina žutog maslačka Jens Sigsgaard: Pale sam na svijetu Ewa Janikovszky: Baš se veselim ili Znaš li i ti ili Da sam odrastao ili Kako da odgovorim Željka Horvat-Vukelja: Hrabrica ili Zdenko Slovojed ili Slikopriče ili Leteći glasovir ili Petra uči plivati Sonja Zubović: Kako se gleda abeceda Ivanka Borovac: Životinjska abeceda Stanislav Femenić: Idi pa vidi Branko Ćopić: Ježeva kućica Svjetlan Junaković: Dome. 6. 13. RAZRED (izabrati 5 djela. 9. 3. 3. ili Ljepotica i zvijer 44 Radna – nelektorirana verzija . 12. LEKTIRA I. Kraljević Čuperak. 15. 16. obavezno prvo) 1. laku noć (izbor) Ivica Bednjanec: Male ljubavi Mila Željeznjak: Sretne priče Božidar Prosenjak: Miš Hrvoje Kovačević: General Kiro miš Larisa Mravunac: Dječak u zvjezdanim čizmama Charles Perrault: Bajke (izbor: Vile. 8. 2. 8. Književnost – umjetnost riječi 11. Književna baština MEDIJSKA KULTURA 1. Dramske vrste 10. 13. Scenarij. 5. 12. Mačak u čizmama. 15. Grizlijane II. obavezno prvo) 1. 10. 2. knjiga snimanja Dokumentarni film Zagrebačka škola crtanoga filma U potrazi za knjigom Hrvatski jezik 10. 2. RAZRED (izabrati 4 djela. Pepeljuga.

Hrvatski nacionalni obrazovni standard Mme Leprimce de Beaumont koja se redovito tiska pod Perraultovim imenom. 19. 2. 11. RAZRED (izabrati 7 djela. 13. 9. 5. 24. 7. 3. 13. 11. 22. RAZRED (izabrati 7 djela. 6. 8. 6. 21. obavezna prva dva) 1. 1. 3. 7. 14. 19. obavezna prva dva) Hrvatski jezik 19. 20. 15. 15. 20. 14. grad malih čuda Astrid Lindgren: Pipi Duga Čarapa ili Ronja razbojnička kći ili Razmo u skitnji Zvonimir Balog: Ja magarac ili Pusa od Krampusa ili Nevidljiva Iva ili Zmajevi i vukodlaci Ludwik Jerzy Kern: Ferdinand Veličanstveni Anton van de Velde: Neobični doživljaji ptića Sovića 45 Radna – nelektorirana verzija . ili Drugi dnevnik Pauline P. 10. 9. 16. 8. 4.) Nada Zidar-Bogadi: Sretni cvrčak III. 23. Barrie: Petar Pan Slavko Kolar: Jurnjava na motoru Frank Lyman Baum: Čarobnjak iz Oza Otfried Preussler: Mali vodenjak ili Mala vještica Elwyn Brooks White: Paukova mreža Dragutin Horkić: Čađave zgode Basne (izbor) IV. Sanja Pilić: Nemam vremena ili E baš mi nije žao ili Hoću i ja Stanislav Femenić: Ludi kamen Hugh Lofting: Pripovijest o doktoru Dolittleu Nada Iveljić: Šestinski kišobran ili Čuvarice novih krovova Božidar Prosenjak: Sijač sreće Gianni Rodari: Putovanje Plave strijele ili Čipolino Hrvatske narodne bajke James M. 2. 10. 12. 4. 16. Ivana Brlić-Mažuranić: Regoč i Šuma Striborova Mato Lovrak: Družba Pere Kvržice Anto Gardaš: Duh u močvari ili Ljubičasti planet ili Izum profesora Leopolda ili Bakreni Petar ili Tajna zelene pećine ili Igračke gospođe Nadine Erich Kästner: Emil i detektivi ili Tonček i Točkica ili Leteći razred ili Blizanke Hrvoje Kovačević: Tajna Ribljeg Oka ili Tajna mačje šape ili Tajna Tužnog psa ili Tajna graditelja straha ili Tajna zlatnog zuba Slavko Mihalić: Petrica Kerempuh Felix Salten: Bambi Rudyard Kipling: Knjiga o džungli Nikola Pulić: Ključić oko vrata Matko Marušić: Snijeg u Splitu Johanna Spyri: Heidi Jagoda Truhelka: Zlatni danci Zlata Kolarić-Kišur: Moja zlatna dolina Maja Gluščević: Bijeg u košari ili Klopka za medvjedića Nada Mihoković-Kumrić: Tko vjeruje u rode još Silvija Šesto: Bum Tomica Zoran Pongrašić: Mama je kriva za sve Hrvoje Hitrec: Eko Eko Istvan Bekeffi: Pas zvan gospodin Bozzi Sanja Lovrenčić: Esperel. Mato Lovrak: Vlak u snijegu Ivana Brlić-Mažuranić: Čudnovate zgode šegrta Hlapića Luko Paljetak: Miševi i mačke naglavačke Vladimir Nazor: Bijeli jelen Dubravko Horvatić: Grički top Sanja Polak: Dnevnik Pauline P. 5. 17. 17. 12. 18. 18.

18. 5. Melita ili Domaća zadaća Šaljive narodne priče Ferenc Molnar: Junaci Pavlove ulice Milivoj Matošec: Strah u Ulici lipa ili Tiki traži neznanca ili Posada oklopnog vlaka ili Suvišan u Svemiru Grigor Vitez: Pjesme Sempe/Goscinny: Nikica Miro Gavran: Sretni dani ili Kako je tata osvojio mamu ili Zaljubljen do ušiju ili Svašta u mojoj glavi Zlatko Krilić: Početak plovidbe ili Čudnovata istina ili Zabranjena vrata ili Veliki zavodnik ili Šaljive priče i priče bez šale Sanja Pilić: Mrvice iz dnevnog boravka Pavao Pavličić: Zeleni tigar ili Petlja ili Trojica u Trnju Michael Coleman: Zov labirinta ili Mreža je bačena ili Bijeg s Mreže Tihomir Horvat: Tajna Gornjega grada ili Frka u Ščitarjevu ili Muki Mark Twain: Doživljaji Toma Sawyera ili Doživljaji Huckleberryja Finna Jules Verne: Put u središte zemlje ili Put oko svijeta za 80 dana ili 20000 milja pod morem Maja Brajko-Livaković: Finka Fi Tito Bilopavlović: Paunaš Aleksandar Puškin: Bajka o ribaru i ribici Basne (izbor) Branka Primorac. 17. 11. 15. 16. Ljubavni slučaj mačka Joje Roald Dahl: Charlie i tvornica čokolade Michael Ende: Jim Gumb i strojovođa Lucas Ivan Cankar: Istina i ljubav Henry Winterfeld: Timpetill (Grad bez roditelja) Hrvoje Hitrec: Matko na štakama Anto Gardaš: Miron u škripcu ili Filip dječak bez imena Selma Lagerlöf: Legende o Kristu VI. obavezna prva tri) 1. 22. možda Christine Nöstlinger: Konrad. 16. 3. 23. 25. 11. 9. 13. 12. 14. obavezna prva tri) 1. 19. 14. 17. 6. 7. 12. 20. 13. 3. 2. 19. 10. 15. 5. 2. 9. RAZRED (izabrati 9 djela. 7. 4. 4. 10. 20. Ivana Brlić-Mažuranić: Priče iz davnine (osim Šume Striborove i Regoča koji su obrađeni u četvrtome razredu) Stjepan Tomaš: Mali ratni dnevnik August Šenoa: Povjestice Blanka Dovjak-Matković: Zagrebačka priča Mark Twain: Kraljević i prosjak Henryk Sienkiewicz: Kroz pustinju i prašumu Ivona Šajatović: Tajna ogrlice sa sedam rubina Snježana Grković-Janović: Velebitske vilin staze Josip Cvenić: Čvrsto drži joy-stick Jadranko Bitenc: Twist na bazenu Šime Storić: Poljubit ću je uskoro. RAZRED (izabrati 9 djela.Hrvatski nacionalni obrazovni standard V. dječak iz limenke ili Olfi među ženama Vlatko Šarić: Rogan ili Miško Vladimir Nazor: Veli Jože Milutin Majer: Dolazak Hrvata Melita Rundek: Psima ulaz zabranjen Dubravko Horvatić: Junačina Mijat Tomić Jonathann Swift: Gulliverova putovanja Alfonse Daudet: Pisma iz moga mlina Joža Horvat: Waitapu ili Operacija Stonoga 46 Radna – nelektorirana verzija . 8. 6. 26. Hrvatski jezik Ivan Kušan: Uzbuna na Zelenom Vrhu ili Koko i duhovi ili Zagonetni dječak ili Koko u Parizu ili Lažeš. 21. 18. 8. 24.

4. 22. 19. 5. 3. Dinko Šimunović: Alkar Slavko Kolar: Breza Dragutin Tadijanović: Srebrne svirale Ernest Hemingway: Starac i more August Šenoa: Prosjak Luka ili Branka Dnevnik Ane Frank Ephraim Kishon: Kod kuće je najgore Višnja Stahuljak: Don od Tromeđe ili Zlatna vuga Marija Jurić Zagorka: Kći Lotršćaka Sunčana Škrinjarić: Ulica predaka ili Čarobni prosjak Đuro Sudeta: Mor 47 Radna – nelektorirana verzija . 6. 17. 4. zaljubila sam se Jadranka Klepac: Miris knjige Bernard Jan: Potraži me ispod duge Daniel Defoe: Robinson Crusoe Pavao Pavličić: Dobri duh Zagreba Vjekoslav Majer: Dnevnik malog Perice Sue Townsend: Tajni dnevnik Adriana Molea ili Novi jadi Adriana Molea Vjenceslav Novak: Iz velegradskog podzemlja Scott O'Dell: Otok plavih dupina ili Caru carevo Gustav Schwab: Najljepše priče klasične starine Nada Iveljić: Želiš li vidjeti bijele labudove ili Bijeli patuljak ili Lutke s dušom Deborah Ellis: Djevojčica iz Afganistana Nada Mihoković-Kumrić: Lastin rep Izbor proze i poezije o domovinskome ratu VIII. 24. 14. RAZRED (izabrati 9 djela. Hrvatski jezik Božidar Prosenjak: Divlji konj Hrvoje Hitrec: Smogovci Vladimir Nazor: Pripovijetke Dobriša Cesarić: Pjesme Damir Miloš: Bijeli klaun Zoran Pongrašić: Gumi-gumi Branka Primorac: Maturalac Dubravko Jelačić-Bužimski: Sportski život Letećeg Martina ili Balkanska mafija ili Martin protiv CIA-e i KGB-a Charles Dickens: Oliver Twist Ićan Ramljak: Povratnik ili San bez uzglavlja August Šenoa: Čuvaj se senjske ruke Dinko Šimunović: Duga Pero Zlatar: Otključani globus Zvonko Todorovski: Prozor zelenog bljeska ili Mirakul od mora Branka Kalauz: Čuj. 20. obavezna prva tri) 1. 2. 10. 23. 27. 6. 25. 26. 27. 7. 25. 11. RAZRED (izabrati 9 djela. 28. 5. 7. 8. 23. 16. 22. 21. 26. obavezna prva tri) 1. 9. 18. Lewis: Kronike iz Narnije (izbor) Oscar Wilde: Sretni kraljević Nikola Pulić: Maksimirci VII. 11. 2. S. 15. 10. 8. Pigi. 9. Frances Hodgson Burnett: Mali lord Pajo Kanižaj: Tričave pjesme Danijel Dragojević: Bajka o vratima Želimir Hercigonja: Tajni leksikon C. 13. 12. 24.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 21. 3.

33. Kolarić-Kišur: Igrokazi Lada Martinac-Kralj (ur. 31. Tomu i Jerryju. M. 17. Dovniković i A. Mickeyu Mouseu. 30. Chaplinu II. 23.2000. 34. 19. 20. 21. Zvjezdana Ladika: Kazališni vrtuljak Joža Skok: Harlekin i Krasuljica Ines Škuflić-Horvat: Maštoplov Miro Gavran: 20 igrokaza za sve generacije Ivanka Kunić: Carstvo mašte Jadranka Čunčić-Bandov: Igre sa zmajevima ili Od jarca do komarca ili Šale. 4. 27. Kostelac: Crvenkapica 4. 13. 28.1. Marks: Kako je Ana kupila kruh 48 Radna – nelektorirana verzija . 7. FILMOVI ZA MEDIJSKU KULTURU I. 11. 22. Fabrio: Pale sam na svijetu 3. . 8. 2. 26. trice. B. Čunčić-Bandov.): Dječja radio drama 1980. 18. Profesoru Baltazaru i Ch. N. Ranitović: Srce u snijegu 5. Jović i S. 2. Grgić: Posjet iz Svemira A. 14. 6. Vrbanić: Svi crteži grada D. PRIJEDLOG IGROKAZA KNJIGE ZA IZBOR IGROKAZA U SCENSKOME RADU od I. William Shakespeare: Romeo i Julija Pero Budak: Mećava Silvija Šesto: Debela ili Vanda ili Tko je ubio Pašteticu Nada Mihelčić: Bilješke jedne gimnazijalke Maja Brajko Livaković: Kad pobijedi ljubav Sanja Pilić: O mamama sve najbolje ili Sasvim sam popubertetio Vladan Desnica: Pravda Mate Balota: Tijesna zemlja Eugen Kumičić: Sirota ili Začuđeni svatovi Tomislav Milohanić: Deštini i znamenje Miroslav Krleža: Djetinjstvo Ivan Goran Kovačić: Pripovijetke Karl Bruckner: Sadako hoće živjeti Josip Laća: Grand hotel Goran Tribuson: Legija stranaca ili Rani dani ili Ne dao Bog većeg zla Zlatko Krilić: Krik Milena Mandić: Pokajnik Antoine de Saint Exupery: Mali princ Richard Bach: Galeb Jonathan Livingston Nancy Farmer: Kuća škorpiona Nick Hornby: Sve zbog jednog dječaka Michael Ende: Momo ili Beskrajna priča Hrvatski jezik 10. do VIII. Filmovi iz serije kratkih animiranih i komičnih filmova o Loleku i Boleku. 29. 24.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 12. Kolar: Vau-vau 2. 32. 25. 15. Vukotić: Kauboj Jimmy Z. 3. N. razreda 1. B. 3. razred 1. 4. Horvat-Vukelja. zvrndalice Čečuk. razred 1. 5. B. Marks: Tvrdoglavo mače ili Bijela priča ili Tko je Videku napravio košuljicu 7. Park: Krive hlače 6.

6. 9. Krelja: Povratak 49 Radna – nelektorirana verzija . Marjanović: Mala čuda velike prirode (izbor) T. 6. V. 3. Zaninović. 4. 1. Lovrić: Putovanje plavog lonca M. Tomu i Jerryju. Relja: Vlak u snijegu V. Z. 9. jedan od sljedećih šest filmova (ili neki suvremeniji film po izboru koji je dobio dobre kritike. C. 5. 6. Braća Lumiere. Grgić. 5. B. Fin. Jojić: Kraljevna na zrnu graška K. Golik: Gliša. 8. 11. Jojić: Svinjar Lj. plan. Wedge. Dovniković. Gužva na pozornici Filmovi (sekvence. Lovrić: Ružno pače Lj. Donner: Superman V. škole i zavičaja. 7. 12. 4. Što je film: Uvod u filmske vrste B. Vukotić: Krava na Mjesecu B. razred D. Jenson: Schrek R. Disney: Snjeguljica i sedam patuljaka ili Pinokio Filmovi iz serije kratkih animiranih i komičnih filmova o Loleku i Boleku. razred 1. Blažeković: Palčić D. Sanford: Pobuna na farmi W. Marks: Dva miša Lj. 8. Jović I S. profesoru Baltazaru. scene) koji će primjerom potkrijepiti teme o filmskim izražajnim sredstvima (kadar. A. kut snimanja. 10. Chaplinu Televizijske emisije s tematikom doma. razred 1. 7. Gluščević: Vuk B. Igra W. Raka i Njaka M. Heidler: Lisica i gavran ili Lisica i roda ili Lav i miš M. Burto: Batman R. Tadej: Družba Pere Kvržice O. A. Mickeyu Mouseu. 10. III. boja). 2. 5. 4. 6. Blažeković: Čudnovate zgode šegrta Hlapića M. Dovniković: Znatiželja D. Ch. Fleming: Čarobnjak iz Oza A. 13. 7. 2. osvjetljenje. Dovniković: Znatiželja D. Vukotić: Piccolo M. pokreti kamere. 8. razred 1. Što je film: Filmska izražajna sredstva Kazalište: Sve je to kazalište. G. J. 2. Hrvatski jezik M. Vunak: Mali vlak B. 2. Minkoff: Velika pustolovina Stuarta Maloga IV. 4. Melies P. Blažeković: Čudesna šuma V. Disney: po izboru C.Hrvatski nacionalni obrazovni standard 5. odnosno značajne nagrade): 3. 3. Saldanha: Ledeno doba Suvremeni animirani filmovi po izboru VI. Adamson. npr. Fabrio: Metla i Metlenko W.Vukotić:1001 crtež. 3. Kolar: Izbor filmova o profesoru Baltazaru M. 9. 7.

2. Lucas: Zvjezdani ratovi (serijal) W. Babaja: Breza Romeo i Julija R. Raimi: Spiderman 2 G. razred 1. Hrvatski jezik Što je film: Igrani film Što je film: Gluma u filmu Filmovi Ch. 6. razred 1.) R. zlo ne misli S. 4. Dovniković i dr. Chaplina K. 6. 5. Wyler: Ben Hur VII. 4. 3. Golik: Tko pjeva. Zemeckis: Forrest Gump S. R. 7. 8. Tadić: Druge A. 3. 7. 5. 8. Grgić. Benigni: Život je lijep 50 Radna – nelektorirana verzija .Hrvatski nacionalni obrazovni standard 5. Daldry: Billy Elliot (ili neki drugi suvremeni film po izboru koji je dobio dobre kritike ili značajne nagrade) TV-serija Smogovci (ili neka druga aktualna i kvalitetna serija po izboru) VIII. Škrabalo: Slamarke divojke Z. 2. Vukotić. Što je film: Filmska montaža Zagrebačka škola crtanoga filma (Bourek. 6. Sremec: Zelena ljubav I.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->