P. 1
Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, knjiga 1 [Kosta Hörmann, 1976.]

Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, knjiga 1 [Kosta Hörmann, 1976.]

|Views: 4,137|Likes:
Published by Tiskarnica

More info:

Published by: Tiskarnica on Apr 12, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/13/2013

pdf

text

original

I

1

.1
1

BIBLlOTEKA KULTURNO NASLJEDE BOSNE I HERCEGOVINE

Uredjvseki odbor: MIDHAT BEGIe
VANCe BOSKOV B ORIS ComC BRANKO MlLANOVIC MUHS IN RIZVlC

Urednik RISTO TRlFKOVIC

Nacd za kodce DRAGAN DIMITRIJEVIC

NARODNE PJESME MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI
SABRAO KOSTA HORMANN 1888-1889.

prircdiln
fJENANA BUTUROVlC

,.SVJETLOST " IZDAVACKO PREDUZECE, SARAJEVO
1976.

ISPRAVCl Stoji: Str. XlV, red 4 odO;Gdo Stl'. XVIII, red 2 odozdo 5tl'. 7, red 5 odozgo, broj s1iha 5tr. 36, sUh 441 Str. 80, sUh 288 Str. 87, 5tih 162 5tr. 89, stib 234 5tr. 94, stlih 461 Str. 102, stili 170 Str. 104, stih 253 Str. 107, stih 6 Str. 11 8, sUh 147 Str. 123, stih 363 Slr. 140, stih 37 Str. 140, 5tih 55 Str. 152, slib 270 5tr. 171, stih 56 Str. 174, sUb 35 Str. 178, sUb 198 Str. 185, stili 473 Str. 185, stib 486 5tr. 227, still 88 Str . 248, stih 100 Str. 302, sti h 284 Sir. 314, stih 191 Str. 332, stih 140 Str. 343, stib 57 Sir. 348, stib 25 1 Str. 352, stili 381 Str. 332, slih 392 Str. 352, stili 430 Str. 361, stih 219 pejsne Treba: pjesne

Bege
130 carskieh vukove Bonj§aclm' Boinjacim' trideset povedoce harmabo.!a vadba
tece d otrcalie da j e . Ormo? Kojc

beg.
150 carskih Vukove Bo§njaclm' Bo!injaclm' trld est povedo§e haramba§a svadba
~eset

""t

ta<.
doircsee da ja . Omo? . Ko jc sllnu knjlgu Jalsb mce da ..
~eset

,ilnJ
snjlgu Jelab
l l!i~e

das'

liest hadJ' p ijanijth Celebino ad lahe cetr'cs't cetr'es't eetr'cs't

ha jd ' pjanijeh celeblno a1:dahe cetr'est cetr'est cctr'est

vrata, MoUrn mu

vrata.
Moll mu

Stojl:

Treba: PobjegO sagrije tesplh uprtnjats

1188 37 i 38 172 415 171 290 164 181 213 stili 225 stili 292 stili 1284 sUh 16 stib 210 r ed 20 orlozgo broj stiha S t r. 562, sUb 228 5tr. 586, red 12 odozdo Str. 589, napomena uz B ad!
tanh

St r. 5tr. 5tr. Str. 5tr. Str. 5tr. 5tr. Str. Str. Str. Str. 5tr . Str. Str.

385, 387, 390, 396, 423, 426, 455, 455, 456, 456, 456, 483, 498, 527, 543,

sUh sUh stih sUh stih sUb stib sUh stih

PobegO sorgije teship
uptrnja~a

mlsu

mI,1
Mara Pa
Hod' Pred Sve krvcu Sotog
~etere st

'e' RoO'
Fve

mara La

Fred

""

kvrcu Sotog
~etet"es't

300 Veli 1m ba1raktar

390
A veli Jm bajraktar Cilluk

Citluk
I

Bad1

• Tarlh

• Badi • T a rtb
4, 5, 6 treba da stoj l na 596. stronl i odnos l se na r ij e<: oprcgaoom·, red 7 odozgo litkog s tati [gajlb] carstvu [tirabzun]

5tr. 590. brojevi napomena 3, 4, 5 8tr. 595, napomena ozna~na l.vjezd1com (.)

5u. 600, red 13 odozgo Str. 616, r ed 4 odozgo Str. 617, u rijeei gaip Str. 625 (pa§s) Str. 629 (trabozan)

Lftkog statl [ga(i b] carstu [trrabzun]

NAPOMENE REDAKTORA UZ OVO I ZDANJE

Ovo ,jzdanje H ormannove zbirke muslimanskih narodnih

pjesama iz Bosne i Hercegovine temelji se oa prvom njegovom izda nju ovi h pj esama iz godine 1888-1889. l ako su roi bili oa raspoJaganju origin ali vecine zapisa pjesama ovoga zbornika - od 75 ukupno sacuva no dh je 57 - respektovan je gotovo u potpun osti Htirmannov redaktorski postupak. Time se nije dala prednost redigovanoj pjesmi nad originalnom (za nauku bi bila korisno da se H ormannovi originalni zapisi pjesama takocIe objave), nego je trebalo da se sacuva autenticnost Hormanno ve zbirke. Ona je vee ocijenjena kao

jedno od literamih dostignuca mel.1u izdanjima na5ih narodn ih pj esama i kao takva za uzela je mjesto u jug'Oslovenskoj

knjiievnosti. Uz to, ova zbirka kao narodna pjesmarica ima
svoju istoriju. P ovra tk om u narod putem ~tampane knjige, U redakciji Koste H ormanna i njegovih saradnika, ave pjesme su dugo vremena bile n ajomilj enija lektira medu Muslimanima Bosne i Hercegovine, i imale su neosporan utica; na cuvanje i n jegovan je epske t radicije medu bosanskohercegovackim Muslirnanirna. Stoga, po svom knj.iZevnohistorijskom znacaju , ova zbirka spada u broj onih koje u redoslljedu izdavanja treba da budu medu prvima. Prj redigovanju ovog izdanja uva!ena je u potpunosti Hormannova koncepcij a citavog zbornika : svaka knj iga predstavlja zasebnu cjelinu, prJ. cemu druga knjiga dopunjuje prvu. Ovim dvjema kn jigama dodala sam i treeu, koja sadrZi moju Studiju 0 Hormannovoj zbirci mtu;!imanskih. naTo dnih. pjesama s te kstolo§kim anatizama, indeksima i prUozima. U Studiji j e osvijeUjeno vrij eme nastanka zbirke, sk inut je veo anonimnosti sa mnogih kazivaca i zapisivaca, prikazana je zblrka u svjetlu krdtike i analizirana je PQezija koju zbirka donosi. Pregled tema pjesama Horman nove zbirke, kao i indeksi (indeks licnih imena i etnlckih naziva te

VII

indeks geograrskih i topogrnfskih nazi va) uz I i II Horman novu knjigu obuhvstaju i primjere iz njegove ostavlitine, I to one koji su objavljeni u zasebnoj knjizi posebnog izdanja Zemaljskog muzeja u Sarnjevu (1 966). U Tekstolo!kim analizama da ti su detaljnl opisl zahiljezenih pjesama. Po kategorijama su navedene ispravke redaktora kojl su ispravljali pravopis 1 govor ovlh pjesama. Redovno sam navodila brojeve stihova u kojimn su izvrsene ,Izmjcne smisla teksta !II bilo ka kvo drugo doljerivanje iuaza i sUhs. lntervencije u Horm.annovom tekstu ovog novog izdanja nisu mnogobrojne. One se najl:!dce svode na prUagoClavanje pravopfsa savremen fm zahtjevima, dok su govorne osobenostl nalilh pjevsfs, one koje je postovao i Hormann, ORtaIe n~promijenjene. Te moje intervencije mogu se sumiratl sljedeeim redom: a) Prije svega, izvriena je dosljedna zamjena slava (lj slovom 4, kako u tekstu pjesama, tako 1 u navedenoj gra~i u ~ Tekstolosklm anallzamnc Studije. b) Sastavljeno 1 r astavljeno pisanje rljet.! prilsgodeno je savremenom pravoplsu, Ato se protefe i oa pisanje polusloZenlca. c) Jedins Ispravkn govomlh osobina odnosl se na IspravIjonje cit. Tekstolo!ke analize su pokazale da je vee Htlrma nn vdio ispravke ove govorne osobine, te su slufajevl kojt postoje u Hormannovom izdanju tekstovB nesumnjlvo promakli prirediva~u. f) IzvriHia sam jednafcnje konsonanata po zvurnostf, sma trajuci da primjeri sa neizvdenim jedna~njem predstavljaju is klju~ivo ortografsku a ne govornu osoblnu. Inafe, takvih ogre.Aenja u tekstovima oema mnogo. Mec1utlm, one osoblne u jeziku tekstova pjesama Hormannovog izdanja koje predstavljaju sistcm fonetakih promjeoa prisutnih u bosanskohercegovafkim govorimB, nisam mijenjala (vidi opr.
uljublti).

c} Kao poseban problem pojavilo se pitanje zamjenjlvanja 11 i, narofito u turcizmima. Med.utim, polazel!l sa stanoviAta da bl to mogla biti govorna osobina koja nekada uslovljava 1 odred.ene etekte pri gradenju sUhova, ostavljala sam izvorno Hormannovo pisanje.

VIII

d) Posto je u tekstu H ormann ovog pr'.'og izdanja veoma nedosIjedno stavljen apostrof u sIu1::ajevima kada doIaZi do eIiz.ije vokala iIi do redukcije n a kraju r ije1::i, apostrof sam po pravilu stavljala svuda gdje po savremen oj nonni knjizevnog jezika treba d a stoji bilo koji voka!. To se ne odnosi na infinitivne i participske oblike bez krajnjeg vokala, upravo stoga sto su d ovi slucajevi normirani pravopisom. Izuzetak p redstavljaju primjeri tipa doc' Ctt (futur glagola na 6 ), gdje krnji oblik obiljeZavam apostrofom. Kod Horman na je ina1::e krnji in1initiv na t pisan pretefno bez apostrofa, dok je krnji infinitiv na c u vetini slu 1::ajeva pisan s apostrofom. Tam'o gdje je, u stvari, izvr~eno sazimanje vokala u posljedn jem slogu apostrof sam izostavila (i u rijetkim slucajevima kada ga je H ormann nap isao), a u nijela znak duzine, prema ostalim H6rmannovim primjerima. Apostrof sam, prema Hormannu, ostavila i umjesto dzostavl jenog k on sonanta, mada je braj ovih slucajeva minimalan (kr' at). Slijedeti tako<1e Hormanna, apostrof sam ostavIjala J. u arhaicn im oblicima deklin acije, kao i u srodnim primjenima koji ne moraju predstavlj ati arhaicne vet reducirane obllke deklinacije, kojim se pjevac koristio da bi oblikovao deseter ac. Upravo zbog ove druge grope primjera i odlu1::ila sam se za dosljedan apostrof u oba sIucaja. dz) Osim oznake duzinc u sazetim slogovima, Jzostavljene su svc ostale oznake duzine, kao i Hormannova akcentuaclj a rijeCi. Oznaku duzine ( ~) Hormann je stavIj ao i u nekim slucajevima gdje j oj nije mjesto. Dugi uzIami akcenat (') Hormann je postav ljao uglavnom pravUno, dok je upotreba luatkog uzlaznog akcenta (' ) kod H6rmanna vrlo l:esto netal:na. (1) U H ormannovim predgovorima, kao i u dodacima uz I i II knjigu, zadrzana je interpunkcij a Hormannovog prvog izdanja. Interpunkcija je gramati~ka i odgovara Hormannoyom stilu pisanja. I u tekstovJma pjesama koj e donos,i ova zbirka pretezno je zadrz.ana ·interpunkcija prvog izdanja. Intervenisala sam samo u slu1::ajevima neujedna1::enosti. Uz to, u tekstove pjesama unesen je poneki znak lnterpunkcije u slucajevima kada je njihovom upotrebom sadrfuj izlaganja postajao pregledniji, odnosno smisao teksta j asniji. e) U odnosu na ranija izelanj a HOrmannov·ih pjesama u ovom izdanju pojrnovi TUR CI i TURCIN n isu uv ijek pisani

IX

veUklm s lovom vee u zavisnosti od n jihovog stvarnog znatenja. Pomenuti pojmov.i se susrecu vearna testo u ovjm pjesmama, uz rjede, njima s rodne pojmove: TURAD, TURE, TURKINJ A i TURKINJE, Do sada je bilo uoblcajeno da se svi ti izrazi piAu uvljek velikim slovom, ~ime 1m se na j vi ~e davalo zna~enje etn l~k e oznake, rj e~e dri.avne prlpadnosti. a sarno je mall broj jstraziva~a ovih pjesama ukazivao na to da taj poj am pokriva i konfesionalnu prlpadnost. Analizom ovih pjesama utvr~eno je da ovi pajmovl naj teSce oznatavaju prlpadnost Islamskoj vjeIli ,i d riavnu pripadnost , a veoma rijetko etnicku pripacinost, pa ih u ovom izdanju i obiljezavamo prema ovim kategorijarna, tj. kao turci, kada je rljet o pripadnosti Islamskoj vjeri, kao T UTti kada je rijel: 0 pripadnosti Osmanskom Carst vu i kao Turct kada je rij e(! 0 e tnitkaj pripadnasU (izdvojene pajmove etnltke i drlavne pripadnosti v. u Indeksu licn ih imena i etnitkih naziva). Prva kategarijn naj~eSce dolazl U onim pjesmama u kojima su litnosti 0 kojima se pjeva Muslima ni iz Bosne I Hercegovine, pa Ima j slutajeva kada se ovlm pojmom nnznatuje i etnftka posebnost bosanskohercegovackih Muslimana, s Urn sto je pojam etnika. MusHmana zamijenjen pojrnom t.urcin, po pripadnosti islamskoj kon1'esij1. Druga kategorij a je uglavnom u pjesmamn koje pjevaju 0 dogadnjima koj i su se zbivali izmedu Osmanskog Carstva i hri§cans kih driava, u lmjima su akteri ljudi iz s vih krajeva Osrnanskog Carstva, pa nije moguce Izdvojiti njihovu etnicku priplldnost, nitt ih svesti nn iskljucivo vjersku kategor1j u . TreCa kategorlja obuhvata one slutajeve kada je pjeva~ nedvosmlsle no predstavio junoka k ao Tur(:ina etnlka, odnosno svoje ju nake kaa Turke etnike. f) Nij e uvateno Hormannovo izdvajanje stihovn u strofe, jer podjela nn strote De odgovara dubu nsrodne pjesme, a nerna je n1 U or iginalnim zapisima ovih pjesama. Za razliku ad Htlrmanna, koj i je ob iljezavao svaki peti stih. U ovom izdanju obiljezen je svaki deset i. Dok kod Hor manna sv,i po i l:etni stihov- p jesama pol:inju velikim slovom, U ovom izdnnju velikim slovom po~inj e sarno sUh nove re~eni ce. To vaZl I za stihove citirane u Horma nnovim dodacima. g) Obiljefavan je stranica na kojima su p jesme odgova·· ra paginaClfji Hormannovog, pr vog Izdanja. Brojev\ stranlca

x

predgovora i dodataka u Hormannovom prvom izdanju ubiIjezeni su u ovom jzdanju u lijevom uglu petitom.
i) Tumac tUTs1dh, arapskih i persijskih rijeN prve knjige upotpunjen je i drugim, manje pozna tim izrazima koji se u pjesmama javljaju, kao !:ito je to i sam Hormann uradio u turnacu druge knjige, pa on prerna drugoj knjizi. glasi: Tumac tUTskih, arapskih i pcrsijskih rijeti, zatim nekih manje po-

znatih nijeci iz drugijeh jezika. Moje dopune ovog rjeenika i sve ispravke u Honnannovom rjecniku u obje knjige donesene su u kosoj zagradi. Ispravke u rjecniku bile su neophodne u ovakvom tipu izdanja. Hormann je, nairne, uz rijec koju tumaei navodio njeno porijeklo na malo neuobicaj en nacin. Za rJjec arapskog pOrijekla pisao je - ar. r., perzijskog - p. r., turskog - t. r . - !ito potvrduje vecina tacnih primjera. Medutim, znatan je broj i pogre!inih obiljezavanja porijekla, pa bi se mogio pomlsliti da skracenica 0 pori jeklu u stvari upu{:ujc na najbHll strani jezicni oblik, sto se moie potvrditi same za mali broj slucajeva (npr. iUah, t. I'. od ar. r. iUiha, v,olja, felja), pa prema tome nije pravilo. IspI'avljano je Hormannovo citanje tih rijeei na 'o dgovarajucim stranim je2licima odnosno njihova latinicka transkripcija na nasem jeziku. One su donesene pl'ema savremenoj latinickoj transkripciji u odgovarajucem jeziku. Ispravke i dopune rlzvrsene SU, kada je rijec 0 tzv. turcizmima, uglavnom prema rje~niku Turcizmi u STpsko'~TVat­ skom-hroat skosrpskom jeziku Abdulaha Skaljica (Sarajevo, Svjetlost 1973), u ostalim slucajevima prema rje~niku Jugoslavenske nkademije znanosti i urnjetnosti u Zagrebu, a u Izuzetnirn slucajev,ima prema druglm rjeenicima. Tntervenisala sam i u abecednom redu donosenja rijeci U oba Tuma<'!a. Tako sam prvo navela rijeci sa c, a potom sa C dok je kod Hormanna obratno_ RijeCi sa dz, koje su kod , Hormunna slijedile poslije d, bez odvajanja, izdvojila sam poscbno. Rijeei koje pocin ju slovom d navela sam poslije I'Jj ccl sa dz, dok su kod Hormanna pisane uz g, pri cemu su DOslije gj (d) slijedile rijeci go, gu itd. Kako je Hormann u 'rumucu II knjige nu kraju dodao jos neke rijeei koje poeinju . Iovorn dz, uz bilje§ku: ,.slovu dz (pod d) dodaj jo!:i ove rlje-

XI

mada su neke od njih ve~ unesene, one koje su ulsUnu nove prenijela sam uz ostale I1jjel:1 pod ova slovo. i) Umjesto Hormannovih . Stamparsklh pogrjel!iakac, koje sam u tekstu ispravila, daia sam cjelovlt popls §tamparskih pogresaka H Brmannovog prvog izdanja. Poslij e saddaja . Gdje je lItoc, u obje knjlge, slijedl kao dopuna ovom izdanju: Abecedni pregled lokaUteta. p;esama, Abecedni pregled po~etnih stihova p;esama 1 Abecednt pregted naslova p;esama. Za prvu knjigu Hormannove zbirke upotrebljavala sam skracenicu A, za drugu B, a za knj igu koja je donijela tekstove iz HBrmannove ostavl!itine - c.

~i ll,

X II

- - - - - - - - - -- - -- -- -

NarOllne ~jesne
M.hamedllrar., u Bosni i Ifercegovini.

-&''''..0

H08ta. :.: :>'rD'la.nn . n ...,J lUlik lIt'nl:l.ij l b ,Iad~ sa BoInn i Il'·r ~"s.""'~\l.

PRISTU P

III

Za ovo deset godina, kako boravim u Bosni i Hercegovini, mnogo mi se pula de~avala prilika da udem u domove 00lifnib na~jh muhamedovs ldh domorodaca. Mnogi sam ugodni ~sak proven s njima u u gOOnu razgovoru i prijateljskoj zabavi. Na mnogom sljelu vidlo sam, kako je toj junackoj na~oj braCi prava radost, kad 1m zagude javor-gusle, pa kad uz n jlh iz pjeval:eva zvonka grin zaor; tanko glasovito pjesna:

100 junaatvu i () dobrim konj'ma.« Vldjeh, kako se nalBm begovima J. agama zasvijeUe o~l. kad 1m pjevae zapjeva !ita ru slavu i !itare junake, kad spomene vlte§kog Muslaj-bega: Lickog, hrabrog bul jugba1iu Muja i njegovog brala gojenog H a lila, Osmana Arnaula, begs Ljuboviea i tanke bajraktare Qrlanovlca, Dullea, Vrsica i druge. Uvjerih se brzo, da me(1u ovim pjesnama lima odisLa plemenila blaga, koje bi vIlijedno bilo iznijeti Iz zabltl , neka se sav na red njime n nsln(1uje i diei. Sladoh prijateljima kazivati , kakva se to krasota krlje po nj ihovim konacima, kako bi trebalo taj blser sabrat i, da ne propane, a s njime do. ne propane uspomena na staru slavu i stare junake, ns dj edove njibove. Ponudlb sc, da 1m to cvijeee ukitim u §ar enu. kitu, neka mi ga sarno pomognu pribrati. Velc da lijepa besjeda 1 gvozdena vrata otvara; prihvatise mOj u ponudu i marljivo po~smo raditi, jer se medu bracom Muhamedovcima pojavlla ZiV8 Zelja, da se saberu I iznesu pred nas narod njibove narodne pej sne. T u je zelju i u javnosti o(:itovao moj (:estitl prijatelj Mehmed-beg Kapetanovic u uvodu svoje pjesne 0 boju pod Banjom Lukom rekavsi: ~Za to od Boga l!cemo.i. srcem zelimo, e da bi se nabo

IV

XIV

knkav nal!ln, da se sve te nalje pjesne saberu, pa fa s prlje Atampaju, /ito bl svakoga na8ega rodoijuba vr]o obradovalo.« Stade mi dowiti sa svih krajeva tog mirisavog cv.ijeea, a mnogi beg stade mi i sam kazivati pjesnu, koju jc upamtio III mi kazs, gdje bih mogao steei kakvu drugu lijepu i zgodnu. Eno imena onih dlfnlh sokolova, koji se odazvase mojoj molhi, te mi u pomoe prisk<>fiSe, a evo ovdje nekollko pribranih pjcsana, pa bude U narodu draga ta moja prva ponuda, darovaeu ga 1;8 malo dana i drugom kilicom, koja je vee slozona, pa sarno l!eka, da je u svijet posaljem. Dosad se naslo dosta wsluznih muieva, koji su pribraU ovakoga blaga, te ga rasturili me(!u narod, pa njime zadivUi i svu proovljcl:cnu Evropu, Ali Bve, soo su slnvni Vuk S1efanovic-Karadfic, Petranovic, Simo Milutinovic i drugi revnici do sada prlbrali, malim je ,Izuzetkom niklo mec.1u krslenlm dijelom nasega naroda . Lijepe njihove zblrke ovakih tvorlna narodnog duha poznate s u dogo i siroko. Naprotiv ostadose junal!ke i druge pjesne na§ih Muhamedovaca· doseJc skrivcne u zabltl. Veoma malen - da pravo kaiem neznatan boo] - ovih pjcsana dojako je iznescn na javnost, pa vet: i Z8 to mislim, da cu fitalafku publiku obradovatj , kada pred n ju dznesem ovo sareno cvijece, kooje je dosele 58sma skromno i u zabitt cvjetalo. Mufno j e do sada bilo doC! do toga blaga , sto se kIilo mcdu Muhamedovcima u zabiti, kao Ijubifica u tray!: DC bijase cuprije Da Savl , a tvrdl kordun Da suhoj mec.1i ne dade bcz velike muke n l tamo ni amo_ Uz to je od vjekova kruti led oklopio bio srca i tamo i amo, 1 nije dao, da se lijepa rijef i divna pjesna prelije iz jednog srca u drogo, Ja bih rekao, da su ovi odnosaji bill krivi, te se u prijasnje vnijemc niko ne prihvati sabiranja pjesana muhamedovskog naroda, Dve pjesne De Z80StajU ni najmanje iza svojib drugarica, koje zivu mec.1u kdtenim naroclom, zanimace pale, - kako se nadam - svakoga, jer su ni.kle usred onog va!nog dijela naseg naroda, koji ispovijcda vjeru Muhamcdovu, i jer se u lij em pjesnama vdde obi~ajl, jundtva, lire tui i nesretni dogadaji., jednom l'ijefi: fitav ~ivot brace • Ostavila ovaj pojam velikim s!ovom, prema HOrmannu.

xv

Muhamedovaea. - Hvala bogu, sto se vee u nasem narodu muhamedovskom pocelo osjeeati , da treba narodne umotvorine njegove iznijeti na vridjelo. Sto je dosad camilo u tami, to sad izlazi na svjetlost. d a cvjeta i mirise. U prvom redu ide dika plemenitog naseg Mehmed-bega Kapetanovica, koji je bistrom pameeu razumio duh vremena, pa narodll darovao lINarodno blago« u posiovicama, )jjepim recenicama i pjesnicama. Bas se u dobri cas pojavio na d ivanu ; evo mu sa svih s trana, ko iz jedne duse dovikuj u: .. Ejvala beze, svijetao tl obraz na obadva 5vijeta!« - I dokle se god bude zborilo nasirn jezikom, casno ce se sporninjati i njcgovo posteno ime, koji je prvi u veo i m uhamedovsku braeu u kolo nasih n arodnih knjizevnika. Radujem se, sto meni bje sudeno, da na sunee iznesem bogata cislo od druge ruke ovakog narodnog blaga, koje je dosad uljepsavalo sast anke i sijela po konacima; neka sad svemu narodu srce veseli. To je e to ova kitica narodnih pjesana. Pa kakve su to pjesne i sta lma u njima? Na kakvom su Uu nikle, onake i jesu. Muhamedovci bosanski i hercegovacki, - k ako se zna, gospodovali su u ovim zemljama vijekovima. To njihovo gospo<istvo ve6im je dijelom od starine, naslijedeno od s tari.h plemica, vojvoda i knez.eV"a bosanskih. Moogi bosanski begoV"i vuku 10zu iz vremena prije osvojenja Bosne, dalje cd 400 goruna. Mnogim jos nepromijenjeno ime kazuje slavno periieklo, kao: Kulenovici, Filipovtic.i, Ljubovici, Zdralovici, Kositerovici, Babici, Brankovici i drugi. Neki opel dobBie plemstvo po milost i eareva otomanskih za zasluge oa bojnom polju. D anasnjf MuhamedovCi bosanski i bercegovacki, - kako se zna, - potomCi su starih bosanskih plemica. Osvojenje Bosne po Osmaolijama urodi velikim promjenama u Zivotu bosanskih veUkasa: gotovo tistom prigrliSe vjeru Muhamedovu, ali ne promijenise nanxlno oSjeeanje ni stare obicaje. Svoje stare obicaje oni tek pcilagodiSe zahtjevima nove vjere i donekle pepuniSe unesenim novim obicajima. Kome je volja

V

XVI

VI

da motri Zivovanje na§eg naroda u raznim kraj evima Ii prllikama, t oga ce upravo zanimati, da liz ovih pjesana vidi, kako se cud i dub na§eg naroda pokazuje pod utieajirna islama. A kad jO§ dodam, da se u ovim pjesnama earobna vila suneu sa dshoda gr1i sa pjesnoplodnom vilorn slovinkinjom, - onda svak moze unaprijed znatl, kakve pjesne iznosim n a vidjelo. U junackim pjesnama vidi§, kako nasa muhamedovska braca svoju vjeru prigrlise svom vatrom i ne znaju uzviSenije svrhe fivotu svome, nego umrijeti za cara i za svoj din. Kad u boju hodta prouiS dulbent-dovu, te jos pridoda : .. Dunetu se otvorlse vrata, izadose dzenetske hurije « - svak srce u hoj i ne zali bili semt, ako mu nije sudeno da bude gazija. Aka se koji put u tijem pjesnama i prikazuje lukavstina i hila mjesto otvorenog junastva, biva to sarno s prevelika ponosa i prezira prem a protivniku, protiv kog j e sve dopusteno. Al pjevac kao da to osjeta, pa onda ,i spricava junaka:

liAr z.a muku nije ni grjehota,« iii
_Devet hila deseto junastvo.« ObieM se pak u pjesni slavi junastvo, pa se d protivn1ku pravedno i posteno daje prava njegova cijena. P ostovanje slarijega temelj je svemu cudoredu i drustvenom redu u starih, a moze se reCi ,[ danaSnjih Muhamedovaea. MIadi se starijemu bezuslovno pokorava, bio on sluga, brat, zena i1i dijete. Taj zakon ukratko vell: lOU mladega pogovora nema.1< Vjera, makar dana i dul!maninu, tvrda je od kamena. Evo primjera: Smiljanic Ilija izvadio .iz ledna zindana Osman-Arnauta, da za njega mejdan dijeli. Osma n svdi posao, pa hoce da se vrati u tavnicu, a1 Smiljanic zna za boga, pa ga drii kod sebe kao gosta. Dopusta mu, da moZe haj dukovati, ali mu mora plijen donositi. Tako Osman u neznanju zarohi svoju rodenu sestru, pa i ako mu je jadno i cemerno, opet mu je svrh svega sveta zadana rijef, te predaje seku svoj u Iliji Smiljanicu. - Ali ako je Osman tvrde

XVII

vjere, nije ni Smiljanic bez duSe ; kad sazna da je zarobljena djevojka sestra pobratima Osmana, vraca je ojemu, neka je daruje njezinom vjereniku. - Odista krasna slika juna~ke piemen§tlne! A kolike Ii je cijene pobrat:.imstvo i posestrimstvol Dosta j e, da junak rekne !enskoj giavi : .Bogom posestrimo«, Hi ova njemu : . Bogom pobra time .. , pa ce tako vjerovati jedno drugome, da bi se prvo st ijena rast opila, nego njihovo vjerovanj e popustilo. Da j e ko ikad povrijedio pobrammstvo iii posestrimstvo, tome nema spomena n i u kojoj pjesni, La se nije eula!
U velikom je postenju zena.

V

ana provodi skroman mvot u svome domu, Lamo prede vunu, tka tanko platno, veze jagluke i nire biser. Njihova je odgajatl djecu: muskiea dok ne doraste do junaekog oruija a ne stane dijeliti mejdane, a i enskinje dok ne bude za udadbu. U muhamedovskih iena nalazimo istu onu ljubav k domu svome i djeci svojoj, kao svuda u ostalog naseg n aroda. Zena j e junaku najveca svetinja, sve ce t i oprostiti, ali dotakni se rza i obraza, tu onda nema druge, nego glava 5 ramena.
Juna~kim

mejdanima veeinom je povod zena i obraz.

Vjernost u iene, cistoca djevojacka, najveca je svebinja; sarno sumnja da je Ijuba zaboravila na taj svoj naj veCi amanet, dovoljna je, da joj njezin vojno odsijece glavu. Zeni je najprva zelja, da joj bude ad srca evlada; zena nerotkinja zadaje j unaku na jveci jad. Pjesna veli: L'jepa ti je Dzelil-begovdca, b'jela t i je, i rumena ti je, tanka ti je, a visoka t i je. Njojzi veli beze Dzelil- beze: . L'jepa ti si, vjerna Ijubo moja, jo§ da imas od srca evladal« To je njojzi vrlo muka bila. - itd. Ali pjesne pril!aj u i 0 zenama junal!kog srca; eno ti Ajkune, kOj a izbavlja svoga Aliju Alagica, eno junak-Begije, eno kcerke Bega Ljubovica, koja Bagdat osvaja, te dobi od sultana pasaluk. 0 nj oj se pjeva:

XVIII

A d!1 vid lA Ajkune djevoj ke, ona pr va na kapiju s ide, te jamila nadZlik od {:eUke i razbila vrata od Bagdatn; onn ziva uh vatl serda r8, te mu skide kalpak od bisern i sveza mu naopako ruke, pred carem ga posadila dupkc. Car djevojku l'jepo darovao, dade njojz! dirluk I pasaluk itd . Majku svoju Muje junak nada sye; kad ga ona zakHnje materinim mlije kom, pregorjece s ye, ost ayice Syoju jaukliju , pa ce uzeti neijublj eno, pu.!H.ncc vjernu ijubu, makar mu I srce puklo od prevelika jada. Evo ~ta veti pjesna :

VITl

Opet yell kapelana maj ka: »Pust! ljubu, H amza-kapetane, ako Ii je ti pustiti need, haram tebi malerino m l'jeko.c A da vidl§ Harnze kap etana, prepade se materine kletvc, - itd.
Pa vidi m llovanja i njeznosti izmedu Ij ubnvnlka! Kakva to vatra plamti iT. nekl h ~ehersk i h pjesana, vjernost! nema kraJa n l konca; sve je puna zivota I divns zsnosa. Domacica gospoda u veli!<om se po~te nju drzi. Cita j samo 810 serdar MustaIa-aga u zindanu pripovljeda, kolikim i kakovUn je po~i tanjem prJstupao materi svoje vjerenice. A djevoja~ka stidIjivost u ~asu, gdj e gleda svog vjerenika, je Ii jOs ljep~e spjevana, nego II isloj pjesn i, gdje se priea, kako djevojka iz budzaka pogleda mladog Mustafa-agu. Juna ku je velika s lava sv,ijetlo oruzje, venedici i karabini, dimiskije krvi napojene, handiari i buzdovanl, dfe/erdari i samokresi, stono: Sami kreSu, sami vo.tru daj u. Uz to jos naIazls: koplje uboj ito 1 salmu na sindiJr u. Hnljlne Sll mu zelena dolama, :z.latne toke i illke, u sarno cd

XIX

nufde junak ee se i tebdil utlnibi, te poet u eesarovlnu u haljinama madzarskim, pa cak i duhovnickim. Pjesna veli 0 Orlan-bajraktaru (XXI. strana 263): Odmah sedio d uhovnicko nade, iznese ga, na t1:ogata baci, duhovnitki sigura dogina, pa se vrati uz bijelu kulu. Tuj se svuce, pa se preobuce, duhovnicko obuce od'jelo, k6 ~to nose mladi duhovnici, duhovnici po zemiji kaurskoj. - - Junaku je d i ke. debar Ironj. On mu je: nOojvece bloso, on sa svojim gospodarem dijeli i dobro i zlo, srecu i nesreeu; on pezna je njegove misli, r azumije n jegove nijeci, izbavlja ga svojom hitrinom Iz smrtne opasnosti. I nehotice zacudiS se s licnostl bosanskog junaka, ~ to ce~ je u mnogome naei sa vitezQvima, 0 kojima prica povijest Qnog doba po ostaJ.jm krajevima Evrope. eita j sarno, ka ko Be opisuje mejdan, junacke igre i druge zabave, PH i zlvot na domu, gdje je svakako znacaj na crta i viteSko po§tovanje zenskinja. Pa kad u svemu -Ima slicnosti, bell je ima i u pieu, te star! junaci krajillki neee propustiti, a da se ne sastanu n~ dogovor u »pjaooj mejh anh: Gdje 1m vince krvcu ugrijalo, a rakija eglen otverUa juna~tvu I dj evOjkama.

°

°

K ad nemaju preeeg posIa, polaze junaci u lov i tu ostaju po viSe dana. U lov pavedu hrtove Ii zagare, da 1m zvjerke istjeraju. Svud u pjesnama n aei ces zivo opisivanje, slike lijepe. Zenske (seherske) pjesne pune su njeznosti i lijepe poezije, a junacke duha viteskoga. .Jezik u njima pravilan je i lijep, dikctja je Cisto klasicne krasote. Bogatstvo zgodnih 'izraza, aforizama i pjesnickih slika, svakog ee citatelja zadiviti. Razdijelio sam pj esne na troje: I. epskog znacaja, II. pjesnil:ko pril:anje, III. zens ke (seherske) pjesne. Epske pjesne

xx

sastavlo sam prema licnostima i pre<!jelu gdje se dagadaji zbi.§e, a kOjima pjes ne slove. Tu razdlobu ne magu nazvati svr.§enom, jer jos n ijesam prestao sabirati pjesne, pa se nadam, da ce mi stlei jos koja. Opjevani dogadaji jmaj u veemom istorickog temelja, makar da se cesto pjesnik prilicno odrnice od prave istine, iIi poj ed ine dagadaje I licnosti pobrka s drugima. Jo§ se valjalo odluciti za pravopis i za jzgovor ikavski ili ijekavski. Odlucio sam se za pra vopis loneticM a izgovor jufni, ijekavski, i slijedio sam u naclnu pisanja vjerno stope Da oiCiea. Mazda ce ko reci: trebalo je pisati, kako se culo u pjevaca. To je lasnje reci, nego umniti. - Evo za1'ito ! Pribiljezio sam mnoge pjesn e ikav1'itinom, a li ova nlje skr oz provedena, jer i . p ivac« ikavac cesto pada u Ijekav1'it inu, pa ti se onda vjerno -ispisana pjesna prikazuj e mjesavJnom ikavstine i ijekavStlne. Jo.§ bi gore s onakima, koje se iz ikavskog kraja preselge u ijekavski, pa meni odanle dod:ose. X Posavjetovah se s nekOjim prijateljima, te u lijepu dogovoru preokrenusmo sve na ijekav.§tinu.

Eto ja rekoh svoju, pa sada spwtam ovu kitu narodnog cvijeea citatelju na kl1i1o. Prije nego sto zavrsim, sarno Cu jOs svoju veliku i toplu blagodarnost meci sabiracima, koji rni pribrase to dragocjeno blago sa svih krajeva Bosne ponosne i kr.!'ine Hercegovine. Is10 tako hvala biranome kolu dobr.ih i plemenitih prijatelja, koji tni u trudu i veliku radu svom du§om i snagom pomogo§e, te eto ukitih obilnu kitu samoniklog domaceg cvije<:a. U Sarajevu, mjesecajun a ISSS. Kosta H61'mann

XXI

IMENA ONIJEH RODOLJUBA, KOJI ME POTPOMOGO$E PRf SABIRANJU I UREEHVANJU NARODNIH PJESANA BOSANSKO-HERCEGOVACKIH MUHAMEDOVACA

X[

Alajbegovic Muhamed-beg, gradonacelnik u Mostaru. BaSagic Ibrahim - beg, mufeti.!l zemaljske vakufske komisi je za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu . Ba.!lagic Lutfi- beg, posjednik u Nevesinj u. Bujher Duro, uCitelj prepar andije u Sarajevu. Cirkinagic Orner efendi, gradona~elnik u P rijedoru. Cokie Jovan, kotarski kancelista u Foci. Dlus tuS Lj uboje, vladin podtajnik u Sarajevu. Fadil-Pa.!lic Mustafa-beg, gradonacelnik u Sarajevu. F ilipoviC Jusuf-beg, advokat u Sarajevu. Hulusi Mehmed efendi, urednik ,.Vatana« i muhasebedZija vakufske komisije za Bosnu i HercegQvinu u Sarajevu. Kalabie Mehmed efendi, gradski kancelista u Sara jevu. Kapetanovic Mehmed-beg, vladin savjetnik u Sarajevu. Kapetanovie Riza -beg, posjednik u Sara jevu. Karabegovie Huseln efendi, upravltelj kotara, u sluzbovanju kod zem. vlade u Sarajevu. Kolic Milos, kotarski kancelista u Promru. Kulenovic Hasan-beg, posjednlk u Travniku. Lepu§ic I va n, uCitelj 1. narodne osnovne skote u Sarajevu . Mandie Milos, vladin perovoda u Sarajevu. Mulie Ali efendi, gradon a~elnik u Ko njicu. Musakadie Mulaga, basmuktar u Sarajevu. Mutie Marko, uCitelj u Gacku. Nemanie Davorin, direktor velike gimnazlje u Sarajevu. ObradoVli.c Milan, u~itelj u Zenici. Perte! Sulejman efendl, gradonal!elnik u
Gra~anlci.

XII

XXII

popovic Ivan V., urednlk ~ Sarajevskog L ista« i upravitelj zemaijske stamparije u Sarajevu. Resulbegovie Muhamed-beg, kajmekam u Trebinju.
Sokoljanin Sulejman. u~itelj u Foti. Sulejmanpaslc Orner-beg, posjednik u Skoplju (Donji Vakuf) .

Sarde Mehmed dendi, posjednik u S lOcu. Sehic Mustafa efendi, okruzni tuma~ u Travniku. Spoijarie Mihovil, u~ite lj u Jajcu. Spoljaric ·.ronka, uciteljica u Jajcu . Talierevic Avdaga, upravilelj ispostave u Pocilelj u . Tanovic Mula Tahir, posjednik u Gacku . Trograncic Marija, uCiteljica u F ojnici. Uzeirbegovic Mustaj-beg, gr adonaceln:ik u Maglaju.

XXJlI

I

GAZI HUSREV-BEG vom SVATOVE U STAMBOL
(Sarajevo)

N igdje zore ni sabaha nema, podranila Sahin-pasinica, na Glasincu na odzaku svome. Ona sjela uz demir-pendzera, a dvari je Hajdar-alajbeze.

Pasinica suze prolijeva,
suze roni, niz Glasinac gleda. A veli joj Haj dar-ala jbeze: »Mati moja Sahin-pasinice, sto ti ronis suze od ociju, a sve gledas niz Glasinac ravni? « Pasinica sinu progovara: »0, moj sine, Hajdar-alajbeze. Znas li, sine, mozes Ii pamtiti, bila ti je cetiri godine, kada dade carey tatarine od S tambola grada bijeloga, i danese careva fermana. Ferman dade pasi Sahin-pa.si. Kad je ferman pasa pregledao, al' ga care do Stambola trazi. Nije pasa ni naceu nocio, on s tatarom ka Stambolu krenu. Evo punih dvadeset godina, otkako je pasa otisao.

10

20

3

Uz punijeh dvadeset godina dosta slomih zutijeh dukata , spremajuci knjige do Stambola. Nikakoj mi odgovora nema. Fa ne mogu nista razabrati , a!' je sttl{an pasu posjekao, a!' bacia pa1iu u tamnicu, a!' ga sultan surgun ucinio. Vece, sinko, Hajdar-alajbeze, kad bi tebe ozeniti bilo! Robinje se asi ucinile, ne cine nam hizmet u odzaku. AI' ne mogu tebe ozeniti, necu 1', sinko, kako razaznati za tvog baba, pasu Sahin-pasu. « U rij eci u kojoj bijahu, u to doba zora zaplavila, pasinica na noge skocila, pa kalajli ibrik dohvatila. ana sabah klanja u odaji, dragom bogu dovu ucinila. Opet sjela kod demir-pendzera, ona gleda niz Glasinac ravni. Dok svanulo i sunce granulo, dok se njojzi dade pogledati, al' se poljem magle zamagliSe, pa iz magle tatar izletio. Tatar vristi, surudzija pisti, a puca im pletena kandzija. Tatarina gleda pasinica. Sa pendzera nkrenula glavu, pa govori Hajdar-alajbegu: »0, moj sine, Hajdar-alajbeze, eto poljem carskog tatarina! Hajde sleti dolje na avliju, pa izadi pred demir-kapiju, tatarinu stani na selamu, da ne trazi na.se b'jele dvore. Ak' ustraZi nase b'jele dvore, kada tatar razjase hajvana,
4

30

40

50

50

.

ga za bijelu ruku, pa ga vodi na muske konake. Uvesces ga u onu odaju, gdje sjedaju paSe i vezirL o: Ode beze niza merdevine, beze stade pred demir-kapij u. U to doba carey tatarine, pred kapijom konja ustavio. Tatar begu turski selaro viknu, pa zavika carey tatarine: . Cujes Ii me, tursko momce mlado, a jesam Ii dvore pogodio, b'jele dvore pase sa Glasinca? « A veli rnu Hajdar-alajbeze: . Ovo konak pase sa Glasinca. « Tada t atar konja odjahao, beg tatara za bijelu ruku, odvede ga u z bijele dvore, uvede ga u onu adaju, gdje s jedaj u pase i veziri. Po odaji cr vena prostirka, sva prostrta crvenom kadifom. Tatar sjede u sikh odaju, pa uz jastuk leda pris!onio, a sluge rnu hizmet u CiniSe: jedne sluge cibuk pripalise, druge sluge kahvu donesose. Kad je tatar cejif napravio, pa zavika tatar u odaji: . Ko je ovdje, Hajdar-alajbeze?« Kaza mu se beze po imenu. Tatar ruku u dzepove gurnu, pa izvadi knjigu iz nj edar a, pa je dade Hajdar-alajbegu. Knjigu uze Hajdar-alajbeze ne umije kn jigu prollciti, knjigu nasi U odaj u majcL Knjigu uze Sahin-pasin ica, pa pogleda knjizi n iz jaziju. Pasinica ilurn n aucila.

uze ce~

70

80

90

100

5

jer je ona roda gospodskoga, mila sestra bega Ljubovica, s nevesinjskog polja zelenoga. Knjigu uci, Stize prolijeva, a pita je Hajdar-alajbeze: _0, bogati, moja mila majko, ~ta ti knjiga Sarovita ka.ze, je Ii baba sultan posjekao? « »Nije, sinko, Hajdar-alajbeze, eno baba u Stambolu gradu, kod eara se dobro pridvorio, i tebi je euru isprosio, u Stambolu gradu bijelome, u eareva tiroar-tefterdara. Svakom paSa setam opravio: prvi selam Gazi Husrev-begu, drugi selam begu Ljubovicu, bratu mome, a daidZi tvome, tr eci selam Derzelez-Aliji, pa je 'vako paSa govorio: _Selam ce te Gazi Husrev-begu, neka kupi kitu i svatove, neka skupi tri hiljade svata, neka pede meni u svatove, n ek' povede b ege U svatove i turcina Derzelez-Aliju, da on bide dj ever u z djevojku; nek' mi sura u svatove pode, mili .sura beze Ljubovieu. Nek' potjera na tovare blaga, nek' idaru cini beg svatove, neka za njih harci madZarije. Kako svati do Stambola dadu, sve eu novee Ljubovicu vratit, sto potrosi cd Bosne do arno na mojijeh tri hiljade svata. Vee kazite Gazi Husrev-begu, nek' ne kupi rdavijeh svata; neeu ata u kog n ema rahta, neeu momka §to on nema toka,
6

110

120

130

140

ni junaka sto eelenke nema. Nemojte mi obraz zapali ti, nek' se dobro obuku svatovi, neka vide Stambolije mlade, sta imade u Bosni ponosnoj. « PaSiniea na noge skoeila, primaee se do sanduka svoga, pa izbroji hiljadu duka ta, u zlatnu ih zaveza mahramu, pa ih dade Hajdar-alajbegu: »Maj to nosi baksis tatarinu.« Beg odnese zute madzarij e, pa ih carskom tatarinu daje: »Maj to t ebi, tanki tatarine, bakSis ti je majka opr avila. « Tatar uze zute madzari je, pa od zemlje na noge skocio. A vell rou Ha jdar-alajbeie: ~ Zar ni noeit neces, tatarine? « »Putnik jesam za konaka n ' jesam.« Tatar dolje na avliju sade, pa svojega k onja uzjahao. Tatar vrisnu, surudzij a pisnu, oUen ode earev tatarine. Pasinica sitnu knjigu p i§e : lt Moj djevere, Gazi Husrev-b eze, eno paSe u Stambolu Ziva, kod eara se dobro pridvorio, i za sina curu isprosio u carskoga timar-tefterdara. Selam ti je paSa opravio, da ti nj emu u svatove podes, da pokupis tri hiljade svata, da povedes Derzelez-Aliju, da on dj ever bude liZ djevojku. Tebi troska nikakvoga nema, a moj bratae, beze Ljubovicu, on ce s tobom u svatove poti, potjerace na tovare blago, sto ce beze harcit za svatove,

130

160

170

180

7

doklen svati do Stambola dodu.« pa.sinica kn jigu naNnila, pa je Edhem buljugba.si daje: »Nosi knjigu pravo u Sarajvo, podaj knjigu Gazi Husrev-begu. « Pasinica drugu knjigu pise, na koljeno begu Ljubovicu, da se brzo u svatove sprema, da potjera na tovare blaga. Kad je ona knjigu nacinila, spremi knjigu na Hercegovinu. Knjiga dode seher-Sarajevu na turcina Gazi Husrev-bega, jako sunce bje~e progrijalo. Gleda knjigu beze Husrev-beze, odaji se otvorise vrata, pa uljeze f>erzelez Alija. Pokraj bega stade na nogama, pa Alija veli lakrdiju: »0, turcine, Gazi Husrev-beze, je l' ti dosla knjiga od mejdana, da se za te ja na mejdan spremam?« A vell rnu Gazi Husrev-beze; »Ova knjiga nije od mejdana, vel: je knjiga od pa~e na.sega. Eno paSe u Stambolu ziva, kod cara se dobro pridvorio, i za sina curu isprosio u carskoga timar-telterdara. Sad me pasa zove u svatove, da ja skupim tri hiljade svata, da ih vodim do Stamhola grada, da povedem tebe u svatove, da ti djever hudes uz djevojku. I poci ce beie Ljubovicu, potjerace na tovare hlaga, on ce svate do Stambola hranit.a Pa rnu opet beze besjeda.se: ltEvo jada f>erzelez Alija: ne smijerno do Stambola siei,
8

190

200

210

220

murtati ce naske opanjkatLo: Moli mu se Derzelez Alija: lt O, tureine, Gazi Husrev-beze, nemoj pase rezil uciniti, vee mu skupi kitu i svatove, da podemo paSi u svatove, jer se pasa u te pouzdao. o: Moli mu se, pa se umolio. Ode beze kupiti svatove, sakuplja ih dvades't i dva dana. Kad se svati iskupili bili, nema ata, na kom nema rahta, n ema momka, na kom nema toka, ni junaka sto celenke nema. Oprema se Gazi Husrev-beze, na jabuci alem dragi kamen i pedeset opremi jedeka: pa Gazija na avliju sade. Zakroeio ata doratasta, spored njime Derzelez Alija, spored njime ide na doratu, za njim ide pedeset jedeka. Udaraju zurne i svirale, bubnji biju na eetiri strane: iz avlije konje istjerase. Kada beze do svatova dade, svatovi rou stall na selamu, beg svatima turski selam viknu. Otlen krenu Gazi Husrev-beze i za begom kita i svatovi. Sade beze na Glasinac ravni pod bijele Sahin-palle dvore. Po polju su svati posjedali. Beze ode u MuSke konake, pa on pita Hajdar-alajbega: »Zar ti nije dow Ljubovicu? « A veli rnu Hajdar-alajbeze: »Joste nema mojega daidze.« Malo vr'jeme al' dugo ne hilo, niz Dikalje1 puske zapucase,

230

240

250

260

9

pa pogleda Gazi Husrev-heze. Etc polj em bega Ljubovica, vas u srmi i u cistu zla tu. Pritisle ga careve celenke, <:elenke su od suhoga zlata, zla tna pera pala od celenki, pala pera na cba ramena, a za begom stotina momaka, svi u srmi i u Cistu zlatu. Medu n jima cetr'est jedek a, sve cetr'est bega Ljubovica. Spored begom ide bajraktare, po imenu Hasanbegovicu, zelen bajrak n osi u sakama. Bajraktara bajrak poklopio, a jamaka kite od bajraka, Na bajraku od zlata jabuka, sevak daje na cetiri strane. Kad ga vidj e Gazi Husrev-beze. Husrev-beze n a noge skoCio, pa on sade pod bijele dvore, pred kapijom stade n a selamu; pa Husrev-beg na svatove vice: lOSvi na noge od Bosne svatovi, Ljubovitu stan'te na selarnu! « Svi svatovi na selam stadose, beg udari izrnedu svatova, svatovima turski selam vice, pa izade izmec1u svatova. Kad je blizu dow Husrev-begu, - pame tan Je beze Ljubovieu on svojega razjaha dogata, pa mu sluge konja prihvatise, beg pjesice na nogama pode, pa pjesice Husrev-begu dolle, Husrev-begu turski selam vilmu. Husrev- beg mu bolje prihvatio, Ljubovie mu poletio ruci. Ne da ruke Gazi Husrev-befe, vee se s njime medu oci Ijubi.
10

27()

28()

290,

30()lo

Uzese se za bijele ruke, izadose oba U odaju, pa sjedose jedan do drugoga, a dvore ih tanki bajraktari. Tu su tamnu noccu zanocili. Kada jutro oni doeekase, oba s u se bega opremila. Caus viknu mekterhana ciknu, da su hazur kiceni svatovi. Svi se svati opremise brzo. Oba bega na avliju sisla, pojahase konj e cuhejlane, iz kapije konje istjerase. Prvi pode Gazi Husrev-beze. Svatovi im n a selam stadose, pa svatima turski selam vicu; svatovi im Ijepse prihvatise. Otlen ode kita i svatovi, lako konak po konaku grade. Dok sadose svati pod J edrenu, pod Jedrenu u polje zeleno. Rano svati pod Jedrenu dosli, iZaSle su mlade J edrenlije, sve izaslo malo i golemo te sejire bosanske svatove. Alajbezi iZaSli jedrenski i izaM jedrensld vezire, pa na polju cador razapeo, pa je vezir sio pod eadorom, opruio sreali durbina. Do njeg' sio beie Hasan-beze, beg Hasan-beg, jedrenski spahija, zgodnijeg ga u Jedreni nema, u J edreni i ako J edrene i on daM svate sejiriti. Pa svatovi poljem naljegose. Kad su bili nasred polja ravna, Husrev- beg je ata zastavio, i zastavi kitu i svatove. Svi svatovi konje odjahase.

310

320

330

340

11

Sve to gleda jedrenska gospoda, pa pogleda vezir od J edrene. Kod svatova cador razapese, crven cador ad crvene svile, pod eadorom od srme direci, sto mu drze svilena cadora. Na cadoru od zlata jabuka, u jabuci sve drago kamenje, kada nocca na zemlj icu padne, n ek' se vidi po polju zelenu ad cadora Gazi Husrev-bega. Pa pogleda jedrenski vezire, doklen drugi cador u gledao, bijel cador ad bijele svile. Na cadoru ad zlata jabuka u jabuci dragi kamenovi, iz njih biju mavi plamenovi, ti bi reko i bi se zakleo, da ce cador cijel izgorjeti: one l:ador bega Ljubovica. Kad to vidje jedrenski vezire, pa govori begu Hasan-begu: . »0 , TurCine, beze Hasan-beze zar u Bosni onakih begova?« A veli mu beze Hasan-beze: »0 , vezire, lude Ii si glave, one Turcin Gazi Husrev-beze, on je sestric cara cestitoga, Ljubovic je careva gazija.« Vezir viknu svoga delibasu: »eujes mene, deliba.sa Ramo, ti ces uzet desetak delija, pa ti hajde poljem jedrenskijem, pa ti zovni do dva bega carska, neka mem u Jedrenu dodu, kod mene ce konak uciniti. <l Osmjehnu se beze Hasan-beze, a veli mu jedre nski vezire: »$to se smijes, beze Hasan-beze?« Beg Hasan-beg besjedi veziru:

350

360

370

380

12

Vidis, bolan, jedrenski vezire, ondje svata do hiljade imn, za njih trosi zute mad ~arije beg Ljubovic sa Her eegovine.« Vezir viknu deliba.su Rama i posla ga poljem zelenijem, da on zovne do dva bega mlada. Delibasa do cadora dode, do cadora Gazi Husr ev-bega, pa ulj eze begu pod cadora, pa on begu turski selam viknu. Beg je nj emu selam prihvatio, delibaSa poletje mu ruei, poljubi ga u skut i u ruku, izmace se, na divan mu stade. Husr ev-begu Ramo besjedase: »Selam vam je vezir opravio, da odete vas dvojica bega do konaka jedrenskog vezira, kod nj ega ste nocas na konaku.« A vell rou Gazi Husrev-beze: »Hajd' upitaj bega Ljubovica.« DUen ode delibasa Ramo do cad ora bega Ljubovica. Kada d<Xte i pod cador ude, pa on begu turski selam viknu, Ljubovic mu bolj e prihvatio, pa veli mu beze Ljubovicu: »Sto je tebe vezir opravio?« Deliba.sa begu besj eda.se: »Selam yam je jedrenski vezire, vas dva bega sad'te u J edrenu na konak ste nocas u vezira.« A vell mu beze Ljubovicu: »Jesi l' i56 Gazi Husrev-begu? « »Ja sam i56 Gazi Husrev-begu i mene je k tebi opravio. « Beg Ljubovic u dzepove ruku Ramu dade deset madzarija, pa mu vell beze Ljubovicu:
l)

390

400

410

420

13

»Hajde sada u Jedrenu s hajrom, pa ees selam jedrenskom veziru, rado bismo u njega noelli, ne rnozerno svata ostaviti, same svate na polju zelenu. Ako j' vezir kadar docekati nas dva bega i naSe svatove, mi cemo mu u Jedrenu saCi.« OUen ode delibaSa Ramo. Kad je dow jedrenskom veziru, sve mu, sto je i kako je, kaza . Kad to i!uo beze Hasan-bere, on govori jedre nskom veziru: »Lasno ti je bege dol!ekati, do dva bega na k onaku svome, nij e lasno svate docekati, valja svate dobro nahraniti, « Usutje se jedrenski vezire. Tu su svati zanoc ili bili. Kad ujutru ran o osvanulo, a da vidis Gazi Husrev-bega: on zavika bega Ljubovica, beg Ljubovic Husrev-begu dode. A veli mu beze Husrev-beze: »Cuj es mene, beze Ljubovicu, ovdje cerna danas prenoeiti, odmoriti konje i svatove. « Ljubovic se kajil ui!inio, pa on ode do cadora svoga. Kad je beze doro do cadora, tude se je v'orna zarnislio, gotovo mu n estalo dukata. Pa telale pod cador skupio, telalima ode govoriti: »Vi uzmite cetr'est jedeka. telal'te ih izrnedu svatova, n eee Ii se k oji Bosnjak naci, da mi kupi cetr'est jedek a !« Pa telali uzese jedeke, telale ih izmedu svatova;
14

430

440

450

460

niko nema da jedeke kupi. Pa telali naveli jedeke pred tadora Gazi Husrev-bega. Beg Husrev~beg ugleda jedeke, tim ih vidje odmah ih pozoade, tela1ima beze besjedaSe: :tAko kita fali sa jedeka, ni na jednom ruse glave nema.a:: Pa ne dade prodavat jedeka. Beg Husrev-beg na noge skoNo, eto njega begu Ljubovicu. A vell rou Gazi Husrev-beze: :tBeg Ljubovic, ako boga mades, 8to jedeke dade na telale? « »Frepacioh se Gazi Husrev-beze, ja ponesoh premalo dukata, ne moze mi biti do Stambola.« A veli mu Gazi Husrev-beze: »Za mnom podi, beze Ljubovicu! « Fa podose oba do cadora, do eadora Gazi Husrev-bega. Beg Hus rev-beg haznadara viknu, pa haznadar stade na nogama. )Jeujes Ii me, Beeo haznadaru, donesi mi dva hurea dukata, pa ih podaj begu Ljubovicu.« Kad to euo Beeir haznadar e, dade begu dva hurea dukata. Beg Husrev-beg veli Ljubovicu: »Cujes mene, beze Ljubovicu, na poklon ti jedan hure dukata, a drugo ti ja u zajam dajem. « Beze uze dva hurea dukata, odnese ih do svoga cadora, istrese ill u zelenu travu. U svatove pustio telale. ko god nema zutijeh dukata, neka ide begu Ljubovicu , on dijeli zute madzarije. ZavikaSe kiceni svatovi:

470

480

490

500

15

tebi, beze Ljubovicu, mi necemo pare ni dinara, mi imamo zutijeh dukata, da bidnemo s tobo'm tri godine, ill jedan se necemo zaduiit, nit' bezima obraz zapaliti.« Tu su svati zanocili bili. Kada jutro oni docekase, l:au.s vice, dabulhana tuce: »Hazurola kiteni svatovi. jer nam danas valja putovatil tl: Otale se krenuSe svatovi. Kud god isli kita i svatovi, kud god isli, do Stambola sHilL Kad su bili do Stambola blizu, opravise haber Cuprilicll, da mu kazu za kitne svatove, a Cuprillc na noge skocio, pa on ode caru na saraje, pa uljeze caru U odaju: ,. Cujes mene, sultan-padisahu, eta idu od Bosne svatovi, tvoga laIe pa.se sa Glasinca.« A car vilmu Cuprilic-vezira: lt Dovedi mi paSu sa Glasinca, uvedi ga meni U odaju.« Pa Cuprilic pasu nalazio, uvede ga caru u odaju, a veli mu sultan lakrdiju: ,. Cujes mene, paSa sa Glasin ca, zar ti idu od Bosne svatovi?« »Idu, care, u tvojemu zdravlju, ujutro ce svati dolaziti. « Pita sultan pasu sa Glasinca: »Jesi l' kadar svate docekati? c »J esam, care, u tvojemu zdravlju.« Tada sultan ve ll Cuprilicu : . Cujes mene, Cuprilie-vezire, ja eu uzet hiljadu svatova .• A vell mu Cuprilie-vezire:

~ Hvala

510

520

530

540

16

»Uzmi, care, ti dvije hiljade, i uzeces do dva bega mlada, ja eu uzet pet stotina svata, pet stotina nek' ide svatova, neka idu timar-tefterdaru. « Pa rnu opet vezir govorio: »Sultan care, sunce ogrijano, izid' sutra na saraje stare, da osejri§ od Bosne svatove.« To rekose pa se rastadoSe. Tu su tamnu noccu zanoeili. Kad ujutro zore docekaSe, car izade na saraje stare. Kad po jutru bila tri sahata, al' eto ti od Bosne svatova. Cara dvori trideset vezira, al' tu nema Cuprilic-vezira. Kada care ugJeda svatove, i pred njima Gazi Husrev-bega, vas u srmi i u cistu zlatu, pritisle ga careve celenke; u turcina Gazi Husrev-bega, niz prsi rnu dragi kamenovi. Kad je care bega ugledao, pa on pita trideset vezira: »Ko je ana prvi pred svatima?« A vell rnu trideset vezira: »Tvoj je sestric, Gazi Husrev-beze, 5to 'nakoga murtatina nemaS; tvoju zemlju izdaje vlasima. « Pa je care opet upitao: ~ Ko je ono drugi na dogatu? « »Ono glavom beze Ljubovicu, 5to 'nakoga dusmanina nemas. Sto je, care, tvoje carevine, tvoju zemlju kaurima daje. « Car ugleda Derzelez-Aliju, vas u srmi i Cistome zlatu, pa je opet care upitao: ~Ko je ono na konju doratu? «
:1

550

560

570

580

Na ro dne plesme MUlilimana 1

17

· "

»Ono, care, Derzelez Alija, a Alija -od Bosne- daija. « Kada sultan ugleda svatove, . pa na svom je srell pomislio: »Vidi moga Cuprilic-vezira, .. odgovara od Bos~e Bosnjake.« Pa u misli .ll ~ojoj . bijase, dok odaji poletjes.e vrata, i ulj eze Cuprilic-vezire. pred s ultanom _ stade na nogama , pa mu ode sultan gavoriti: »Laia moja,_.Cuprilic::-vezire, sve mi hvalis od Bosne Bosnj ake, a1' Bomjaci jedni hijaneti, izdaju rni zemlju kaurima. « Kad to cuo Cuprilic-vezire, Ijuto pisnu vezir . U odaji, .. pa sultam~ poletio nici ... Poljl,lb~ ga u . skut i u ruku, pa Cuprilic caru .govarase:. »Nemoj, care, slusati murta ~a,_ ti onakih ~e iffia.s _ junaka.« Ondar sultan veli C.uprilicu: »Cujes mene, Cllprilic-vezire; znas Ii kad 5i meni_goYorio, u Bosnjaka nigdje _nista nema. duseci im :zelena travica. a. jastuci studeno kamenje.« A veli .mu Cuprilic..,.vezire: . »Sve sam tebi. ja to govorio.« A veli mu (;are od Stambola:. »VidiS. 1alo•. C.uprllic-vezire•. na sva~ima dob.ro odijelo •. na konjima rahti pozlaceni. pa da skinu sa sebe. haljine. i sa konja ..rahte pozlacene. da prodadu u nasem Stambolu, biSe mogli. po Stambola platit. « A veli mu Cuprilic:-vezire: »Oni stede sv.oje. odijelo.

590

600

610

620

18

kad ih zovnes ti na tvoju vojsku, obuku se prema dusmanima, oni tebi obraz osvjeUaju. « Pa pogleda care sa pendzera, car ugleda Derzelez-Aliju, i Alina siroka dorata, s tono dorat pod Alijom radi: s ve mu skace nebu pod oblake, a koji su najvisi pend~eri u Stambolu na gornjim bojevim', sve iskace prema pendferima. Sve se kunu mlade Stambolije, da je krilat dorat pod Alijom. U Alije topuz u sakama, baca topuz nebu pod oblake, koliko ga u visinu hits , oeima ga vidjeti ne mozes. On pod topuz podgoni dorata, u gole ga docekuje ruke. Vid' sto radi dorat pod Alijom: dorat lomi bijelu kaldrmu, sve on lomi dzame na pendzerim'. Kada sultan osejri Aliju, on govori Cuprilic-veziru: »Ko je ono na konju doratu? « Njemu kaze Cuprilic-vezire: ,. Ono glavom Derzelez Alija, sto onak'og ne imas junaka, sto je, care, tvoje carevine. On ti zemlju cuva od kaura, ne izdaje zemlje ni gradova. « Pa su caru suze udarile od radosti u sikli odaji. Car sa svoga srca pomislio: ,.Sucur bogu i danasnjem danu, kad ja imam onakih junaka!« Car veziru opet progovara: »lstina je sto si mi kazao. « Pa opeta veziru besjedi: »Hajde dolje pod konake saelL,
I'

630

640

650

660

19

pa izadi pred demir-kapiju, Bosnjacima stani na selamu. « Pa Cuprilic pred kapiju sade, pred kapijom stade na selamu. Ugleda ga Gazi Husrev-beze, pa govod begu LjuboviCu: D Ena naseg Cuprilic-vezira, pred kapijom stoji na selamu. «: Kad t o cuo beze Ljubovicu. svatovima ode besjediti: »Ne gledajte desno ni lijevo, vece svaki nek' preda se gleda; postid'te se k6 djevojke mlade , jera care gleda sa pendzera, i gleda nas Cuprilic-vezire.-.: Oba bega konje odjahase, pa pjesice dasli do kapije do Turcina Cuprilic-vezira, pa mu bezi selam nazivali. Cuprilie im ljepse prihvatio, pa mu bezi poletjese ruei; ne da vezir ruke poljuhiti, vee begove medu oci ljubi. bezi njega u hijelu bradu. Ljuto piSti Cuprilic-vezire: »BIago meni i danasnjem danu, kad docekah u mojoj starosti, da Bosnjaei do Stambola dodu! « A sto radi Cuprilic-veziref A sve vezir place pred kapijom, i rasplaka NiT;} na pend 7.eru. Pa on vodi do dva bega mlada~ odvede ih earu U odaju, Kod eara ih vezir ostavio, pa se vezir pred kapiju vrati, a zavika flerzelez-Aliju: »Uzm ', Alija, pet stotina svata, pa ti hajde timar- tefterdaru, tefterdaru oeu djevojackom. « Pa on uze pet stotina svata,.

670

680

690

700

20

odvede ih timar-tefterdaru. Vezir uze pet stotina svala, odvede ih do svoga konaka. Dvije noei tude prenocise, a murtati v'jeee tic.inise, dobavise Idris-Arapina. pa veziri besjede Arapu: ,. Uzmi vojske dvanaest hiljada, pa ti hajde u polje stambolsko, kud se ide ka Jedreni ravnoj. Posta budes u dnu polja ravna, tu ces svoju vojsku zastaviti, tu ces sjutra svate docekati. Posijeci do dva bega miada. j tureina Derzelez-Aliju, i pogubi pasu Sahin-pasu, pasa goni na tavare blago, pa ces nj emu blago otimati,« Kad to CUD Idris-Arapine, kako aksam pade na ledinu.

710

720

ode Arap iskupljati vojsku,
pa je Arap vojsku iskupio i po noei ode iz Stambola. Za to ne zna sultan u Stambolu niti znade Cuprilic-vezire. Arap zade u polje stambolsko, u dna polja vojsku sakupio . Tu su ani noteu prenocili. Kada svanu i ogrija sunce, u Stambolu pukase topovi, ~premaju se kiceni svatovi. CallS vice, dabulhana tuce : lO Hazurola, kita i svatovi, da je hazur na konju djevojka, tudi ljudi ne znamo im cud i, daleko nam valj a putovati! « Hazur bili kiceni svatovi , uzjahala na konja dj evojka, pa podose kiceni svatovi. Nu turcina Derzelez-Alije:

730

740

21

po djevojci sipa madzarije na avliji tima r-tefterdara. 1z avlije curu izvedose, k roz sokake svati naljegose, sve jednako D er zelez Allja po djevojci sipa madzarije, sve se cude mlade Stambolije. Ispred dvor8 cara cestitoga n avedose lijepu djevojku. Pred kapijom aba b ega s toj e, pred kapijom cara cestitoga, te cekaju svate i dj evoj ku. A da vidis Gazi Husrev-bega: do Alije dntj e ra dorata, pa Aliji beze govoraSe: _Da ti nije nestalo dukata? « »Nije, beze, u tvojemu zdravlju! « atale se krenuse svatovi, sve pucaju puSke sokacima, ne turaju u puske kUTfuma. Jz Stambola curu izvedoSe. Karl su bili poJjem stambolskijem, pa zavika Derzelez Alija: »Custe Ii me, kiCeni svatovi, kUrSumima puske napunite, pa nemojte njiha is turati! « Idu svati polj em zelenijem. P od Alijom dorat pobjesnio, pa Alija besje di bezima: • :o Cujete l' me, do dva bega mlada, j a dorata trpj e ti ne mogu, eini rni se na doratu morne bice danas ka vge iznenada. « A veli mu paSa sa Glasmca: :.Prod' s' Al ija besposlice 'nake. « U rij eci u kojoj bijahu, u dno pol ja voj sku ugledali, jeste voj ska ldris-Arapina. Pa kroz vojsku svati udariSe, a vojnicke puSke zapucase.

750

76()

770

7Ba

22

Tu pogibe nekol'ko svatova. A da vidiS f)erzelez-Allje! On u vojsku natjera dorata, a za njime oba bega mlada, a za njima kita i svatovi; pu~ka puca sa cetiri strane. A da vidis Derzelez-Alije: Arapovu vojsku rastjerao, pa sva vojska bj ezi u krajeve. Pa da vidis Derzelez-Alije: Arapina Z1va uhvatio, obje mu je ruke savezao, obadva mu uha odrezao, do begova dotjera Arapa, pa zapita Derzelez-Alija: ~ Je Ii zdravo lijepa dj evojka, da nam nije cura poginula?« A vell mu beze Ljubovicu: ll Zdravo nam je lijepa djevojka. 4C Pa bezima besjedi Alija: »Cekajte me u polju stambolskorn, a ja idem do Stambola grada, svezana ell Arapa goniti, i dacu ga Cuprilic-veziru. Custe Ii me do dva bega mlada: kada gore do Stambola dodem, necu moga odjahat d orata." Pa AIija potjera Arapa, pa pred soborn gom Arapina, :i pod njime ata cetvrtaka, pa po jednom udaro Alija sa kandzijom ata pod Arapom, a po dvaput on ~iba Arapa. Stoji tutanj polja zelenoga, dotjera ga do grada Stambola, do saraja cara cestitoga, u avliju utj era Arapa. Ugleda ga Cuprilic-vezire, pa ad tala na noge skocio, pa on .dolje na avliju sade,

790

800

810

820

23

- -I

pa Cuprilic Derzeleza pita: »0, Alija, sto je tamo bilo?« A veli rou Aljo sa dorata: :D Cujes mene, Cuprilic vezire, ja sa tobom nemam kad govorit, na polju su ostali svatovi, bas na polju mene tekajuci, a tebi ce Arap kazivati, sto je dolje pod Stambolom bila. 1: P a se vrati Derzelez Alija; vezir uze crnog Arapina, izvede ga gore pred sultana. Pita n jega sultan iz Stambola: »Cuj es mene, crni Arapine, ko je t ebi wi odrezao,« :D Odrezo ih Derzelez Allja. « :D Ko ti rece crni Arapine da docekas ad Bosne svatove? Pravo kazi, ko je tebi reko. Ako m eni pravo iskazuj es, niSta tebi uciniti necu.« lt Mene tvoji spremi.se veziri. « Svakoga mu po imenu kaze, sve je care vezire skupio. Za koga je Arap kazivao, car vezire pod sablju turio. Kad Derzelez do svatova dade, pitaju ga kiceni svatovi: ", Qtjera Ii crnog Arapina? « »Otjero sam crnog Arapina, pa ga dadoh Cuprilic-veziru, Vee ja ne znam sto j' ad njega bila.« QUen ode kita i svatovi, kud god iSli na Glasinac sisli, dovedose lijepu dj evojku, ozeniSe Haj dar-alajbega mi log sina pase sa Glasinca, i l'jepu mu svadbu pravedose.

830

840

850

860

Sela pod Romanijom, zove se danas Han Dikalje.

24

II

DZANAN BUWUGBASA I RAKOCIJA (Zagorje)

Dva vezira zimu zimovala

u Otoci nize Temisvara,
Avdi-paSa, Seidija s n jime. Avdi-paSa zemljom upravljase, Seidija muhafezu cuva s dvan'est hilj ad ' ubojite vojske. A kad zime polovina hila. navalila od Erdelja raja i pred njima d va careva kneza, Vukasine i knez-Tomasine. Kako dasli, odmah procviljeli: »Aman, arnan, dva carska vezira, sto durasmo, vise ne morerno od zuluma i od zulumcara, od d idije Rakocije kralj a ! Cesto digne ubojitu vojsku, pa udari nama do Erdelja, odvede nam konja za jahanja, i otjera vola od oranj a, jos otjera krave od telaea, i hijele ovce od janjaca, pos'jece n am mornka za ienidbu, a odvede curu kukavicu,

10

20

kukavicu curu n a udaju.
Stoji buka n ejakih telaea, stoji bleka malenih j anjaca, kuknjavina starijeh majaka, ad jad a se slusati ne moze. J edna raja, a dva gospodara: viS' mi 'vako zivjet ne moremo.

30

25

Ja amanu gledaj te dermana, skinite nam Rakociju s vrata, ja nam dajte budzak zemlje prazne gdje s' mozemo tuzni iseliti, a starinu svoju ostaviti; jal' cerna se odmetnuti listom, osjec carske grose i harace. a na eara pusku okrenuti, Rakoc'ji se kralju pokloniti, da ne tare po Erdelj u naske. « Kad to cula dva carska vezira, sta govori od Erdelja raja, i pred njima dva careva kneza. ovako su njima govorili: »Sabur m alo, od Erdelja rajo, pisacemo Rakociji kralju, nek' se vaske i Erdelja prode, nek' na m iru ne zamece kavgu. Aka l' s' vaske okani ti nece, car 5 kraljevstvom njeg' ce rastaviti. « MuCi raja k6 zelena trava, p a se jadna do Erdelja vrati. i pred njima dva careva kneza. Ondar pase v'jecu ucinile, a po v'jed namu nacinile, oEremili Rakociji kralju: »Cujes naske, Rakocija kralje! Ti se vraga i Erdelja pro(li, ne tad nam po Erdelju raje, jer je nama raja dodijala, sve tuzeci i na te placuci, da si njirna dodij ao Ijuto, da ih tares po Erdelju cesto, s'jeces rnornke, a vodis djevojke, odgonis im krave od telaca i bijele ovce od janjaca, i odvodiS konje od jahanja, i volove njima od oranja. Ako Ii se okaniti neces, krvav cerna rnahzar naciniti,

4(}

50>

60.

7()

26

i u Stambol caru opremiti.

Car ce nama silnu posiat vojsku, sa gradova od boja topove, uz topove kuvet i dzebhanu, i uz vojsku tajin i zahiru. Kad nam vojska Temisvaru side, i rni cerna nasu jamit vojsku, na Erdelju preci mellu carsku, i na tvoju zemlju udariti, sa stolice tebe pokrenuti, goniti te do J abuke Mlade, a otale do Jabuke Stare, pa otale do Karalimana, do Limana i mora sinjega, u sinj e te more potopiti, oli tebe ziva uhvatiti, na peskes te caru opremiti. Car ce tebe u zindan m etnuti, nikad zarkog sunca vidjet neces, nikad sunca a nikad mj eseca, kamol' ljeta i bijela dana.« A kad nama sitna dolazila Rakociji na bijele ruke, i vidio sta mu sitna pise, odmah sitan mandat nacinio, u Otoku pasam' opremio, u mandatu 'vako govorio : »Avdi-pasa i ti Seidija, ja sam knjigu vasll razumio, i vidio da ste' poludjeli. Ne bojim se cara od Stambola, ni njegove silovite vojske, ni vas, pase, ni drugih vezira. Koga sam se do danas plasio, toga danas u Stambolu nema, sto kod cara 1ma poglavica, to su danas moji prijatelji. Nego tujte, dva carsk a vezira, ne recite da je prijevara: dok nam Ij eto, Durdev danak dade,

80

gO

100

110 27

ja Cll sedam podignuti kralj a i Milieu najjacu kraljieu. Kad izvedem vojsku na tromedu, tud'j er medu carsku hocu preci, i na Erdelj varna udariti, uhvatit yam dvan'est hiljad' raje, polovinu metnut u soldate, polovini kazme dohvatiti, nek' pred vojskom trape meterize, pa otalen proturiti vojsku pod TemiSvar, na polje Orlovo, tuj oplesti od boja koseve, na koseve metnuti topove, iz topova vaS Temisvar tuCi, dok poruSim kule i bedeme, i prihvatim vaseg Temisvara, vas dvojicu zivih uhvatiti, na svake vas muke udarati, dok pustate na mukama du.se ; te otalen proturiti vojsku, vojsku vodit a topove vuci, r edom earske sve gradove tuci, prihvatiti Tulcu i Hameda, Ibra'ila i grada Smaila, i prihvatit Bender i Hotina i Oziju nasred carevine; to su kljuci od va.seg Stambola. Od Bukresa do Dunava doci, na Dunavu tumbas preturiti, na tumbasu vojsku prevoditi ; dok ja zemlju Rumeniju predem, tude svoju vojsku osidriti, a sicani mandat naNniti, spremiti ga do Stambola grada, do vasega eara AI' Osmana, n eka care prtlja iz Stambola, neka zemlji ide Arabiji, nek' on ide Meci i Medini, oklena su postanuli Turd, i koje je turska dj edovina, 28

120

130

140

150

a Stambol je moja djedovina, djedovina Konstantinovi na. Konstantin je Stambol nacinio. Pr'jevarom ga Turd prihvatili, Konstantina cara pogubilL« Kad vezirim' taki mandat dode, i vidjese dva vezira carska, sta im mandat Rakocijin kaie, po mandatu pismo nacinili, i uz pismo mandat prilozili, te u Stambol caru opremili. Pismo doSlo muhur-sahibiji i sa pismom mandat Rakocijin. Pismo sakri muhur-sahibija, pismo sakri, a caru ne kaza. Za tim malo povremilo vr'jeme, dok se ljuta zima prelomila, premaljeee topio promolilo. Opremi se Rakocija kr alje, pr avo ide zendil-Petrisburgu do Milice moskovske kral jice. Kraljici se smjerno poklonio, i 'vako je l'jepo zamolio: »Maj ko nasa moskovska kraljice! Vee su nama dodijali Turci, mnogu zemlju nasu prihvatili, i sibijan nazor isturcili, sve prvljence n3Se isijekh ad Stambola do b'jela Budima, sto god ih je p o gradovim' bilo. Sad je vr'jcme, mila majko nasa, vojsku dignut, s Turcim' ratovati, od n jih zemlju naSu povratiti. Jos eu ici Becu bijelome, u Francesku i zemlju Inglesku i zendiloj zemiji Italiji; jos eu kraiju alemanskom doci, svakom redom poljubiti ruku, i svakoga l'jepo zamoliti, da zajedno podignemo vojsku,

16()

170

ISO

19(},
2!1

da zajedno s Turcim' ratujemo, iz Evrope njihe ist jeramo, kraljevine stare ispravimo;« Dndar veli moskovska kraljica: »Be aferim, R akocija k ralje, kad si tertib tak'i ucinio, i meni se jesi potezio, . ja ell vojsku svoju podignuti i zajedno s toborn voj evati. Nece Ii nam bog pomoei jaki, . da mi tursku sUu salomimo, iz Evrope njihe istjeramo. Nego, sine, Rakocija kral je; podl Becu, a p odi Londonu, i Parizu franceskome gr adu, podi zendi! zemlji ltaliji, i otidi alemanskom kral ju, svakome ces pozdrav ponijeti, i svak ome redom kazivati, da ja odsad vece kupin'l vojsku, da popravljam kola i topove. da sabiram hranu i d zebhanu, da se spremam s Turcim' ratovati.« Kad to cuo Rakocij a kralje, pred kraljicom zemlju poljubio, pa se natrag iz odaje vrati; ode pravo Becu bijelome. A kad Becu i cesaru dode, pred cesara ishodio mahom, cesaru se nisko poklonio, i njegovu ruku poljubio. A pita ga od Beea cesare: »Dragi sine, Rakocija kralj e, zasto si se meni potezio, zasto l' Becu morne dolazio? « · A vell mu Rakocija kralje: »Ja se tebi jesarn potezio, i tvom, kruno, Beeu dolazio, evo pravo iz zemlje Rusije, od svijetle Milice kraljice,

200

21 0

220

230

30

da mi vojsku i topove dades, na topove kuvet i dzebhanu , a na vojsku tajin i zahiru; da mi begluk-regementu dades, i sa Beca tri topa velika, deli Kupu i deli Margetu i Zelenka topa velikoga, koji zderu po pet oka praha, dunle oko trides't i ~etiri, sto valjaju po temelju kule, u gradova ruse bedemove, da idemo s Turcim' ratovati. Vee Milica svoju kupi vojsku, i ona ee s nama polaziti. I tebi je pozdrav opremila, da ti 5 nama na Tureiju pod:es, ne bi Ii nam bog pomogo jaki, da mi tursku silu salomimo, iz Evrope njihe istjeramo. « A veli mu od Beca cesare: »Aja, bogme, Rakocija kralje, ne dam tebi vojske ni topova, ti ces moju vojsku pozobati, topove mi jesir uciniti; nije lasno s Turcim' ratovati, ni od njihe gradove primati, jer su Turci u boju junaci. Ja se bojim sile i Turaka. da mom Becu neee dolaziti, i u Becu mene pogubiti. kao sto su Stambol prlhvatili, Konstantina cara pogubili, Konstantina nasred Carigrada, a Lazara na polju Kosovu, dva velika carstva prihvatili, jedno gr(~ko, a drugo je srpsko, i nekol'ko tuinih kraljevina, ravnu Bosnu i Hercegovinu, i pitomu zemlju Ungariju, od Stambola do Budima h'jela;

240

250

260

270
31

svagdje su se Turci naselili. I gradove tvrrle nacinili.« Kad to cuo Rakocija kralje, ondar kruni 'vako besjedio: »Sv'jetla kruno od Beea cesare, sto se tako plasis od Turaka? Sad je vakat doso i vrijeme, da mOferno s Turcim' ratovati, iz Evrope njihe istjerati. Ja ell iei bijelu Parizu, pa Inglezu i al'manskom kralju, iei hocu zendil-ltaUji, sve ell redom kralje pozivati, i svaki se hoce podignuti, i povesti vojsku i topove, da idemo s Turcim' ratovati, jera mira nigda nama nema, dokle god su u Evropi Turci. « Kad to CUO od Beea cesare, Rakociji 'vako govorio: »Dobro da je Rakocija kralje, ucinis Ii k6 sto meni kazes, pa Ingleska pode i Franceska, i digne se zendil-ltalija; ako pode alemanski kralje, tad ell i ja svoju spremit vojsku, i spremiti od boja topove, sa topov'ma kuvet i dzebhanu, i sa vojskom tajin i zahiru.« Rakocija kad ugrabi vadu, sto ucini ad Beca cesare, prekloni se, ode iz odaje, pravo ide ingleskome kralj u, ingleskome, pa i franceskome, i pohodi zendil-ltaliju, alamanskom kralju dohodio. Sviju redom jeste pohodio. Rakociju svi su posluSall, svi se digli i poveli voj sku. Dok su kralji vojsku sastavili,

280

290>

30(}

310

32

na tromedi kraj Erdelja ravna. Kad se sasta do sve sedam kralja, i Milica moskovska k raljica. Tuj neeili i l'jepo im bila. Kad svanulo i sun ce granule, podize se sa tromede vojska. Sirom ide niz zemlju erdeij sku, po Erdelju hvata r a ju ca rsk u, sto je mIada, mecu u soldate, 5to je stara, mecu u irgate, daju njima kazm e i lopate, da pred vojskom trape meterize. Vojska side na pelje Orlavo,

320

na Orlovo nize Temisvara.
Kako kralji na Orlava pali, si iovitu vojsku usidrili, a sicanu n arou na(':inili, u Temisvar pasam' opremili, Avdi-pasi, Seidiji 5 n jime, ovako im jesu besjedili: XI Vi veziri, carevi vecili, brle klj uce od car eva gr ada, v idite li sile i or di je. i nasijeh baljem ez topova! Da roi s varna bojak ne l:inimo, da ne gin e sibjan i fuk ara! Aka l' k lj u ce oprem it necete, nasa vojska i nasi topovi grad ce varna brzo porusiti, vas dvojicu zive uhva titi, na teske vas muke udariti, dok pusta te na mukama duSe.« A kad pasam' pismo dolazilo, i vidj ela dva carska vezira, sta im kralji sa Orlova p iSll, lad zareee pasa Seidija: »Avdi-paSa, moj pobogu brate, sad 5to cerna od zivota svoga? Ali cemo kljuce opremiti od careva gr ada Te m isvara,
I NnrOdne pJesme Mus-Umana I

330

340

350

33

a1' 5' dusmanim' u ~initi kavgu, pa ~to nama bog i sreea dade? « Avdi-paSa 'vako bes jedio: ~Se idij a, careva gazijo, nije lako kljuce opr emiti od careva Temisvara grada, a muka je i u~init kavgu sa dusmanskom silom i ordijom. Nij e sala, nit' je voj ska mala, nego, b rate, do sve sedam kralja na Orlovu polju zelen ome, usidrili silovitu vojsku, n aperili baljemez-topove. Neg' da aman-pismo na ~inimo n a Orlovo kraljim' opremimo, da od kralja iScemo amana, dragi brate, jedan mj esec dana, da prtl jamo turskoga sibj ana, iz carskoga grada Temisvara. Ako kralji nam daju amana, da mi krvav mahzar nacinimo, na nj jetimske ruke pritisnemo, da spremimo do Stambola grada, do n asega tahta i devleta, da i~cemo vojsku i indata; car ce nama indat uciniti, i veliku vojsku opremiti, dusmanina kahar u ~ initi, carevinu svoju pricuvati. « To rekose, pa se poslusase, bde aman-pismo nal:inise, na Orlovo kraljim' opremise. A kad pismo kralj evima dade, i vidj ese sta im. pismo pise, odmah drugo paSaffi' povratise, d ado~e im tvrdoga amana, drag i brate, mjesec i po dana. Kad veziri aman isprosili, odmah krvav mahzar nacinili, na nj jetimske ruke udarili,
34

360

370

3BO

390

u mahzaru 'vako besjedili: »Sul tan-care, ogrijano sunce, s unce sjaje po svemu svijetu, a ti, care, po svom memlecetu. Prije smo ti pismo opravil i sa mandatom Rakocije kralja, da ti vidis sta nam dida piSe. Evo sada jada iznenada, sinoe dode do sve sedam kral ja na Orlovo nize Temi§vara, dovedose silovitu vojsku, d ovukoSe baljemez-topove. Erdelj su ti, car e, prihvatili, po Erdelju raju pogazili, a nama su namu opremili, od tvog grada kljuce zatrazili. Mi od n jih ke aman zaiskali, u amana jedan mjesec dana, da prtljamo svoga sibij ana iz tvog, care, grada TemiSvara. Kralji nama dadose amana, sultan-care, mj esec i po dana. Brie indat, ogrijano sunce, ti pr icuvaj svoj ij eh gradova, i u njima nMega sibj ana! « Mahzar dase laku tatarinu, i 'vako mu paSe besjedise: »Bri:e goni, carski tatarine, do Stambola konja menzilskoga, a kad tahtu sides i Stambolu, ne daj mahzar nikome l\ ruke, nego sarnom caru cestitome. J oS ti caru naustice kaii, kol'ko ima na Orlovu vojske i kraljskij eh baljemez-topova, i u korn smo halu i ahvaiu. kako l' sibj an po kucama cvili. « A kad tatar mahzar prihvatio i menzilskog konja poklopio, tatar huknu, surudZij a viknu,

400

410

420

430
35

o ·

a pu~e mu pletena kandzij a, a pod njima kanji pol etjese. testa svoje konje mijenjase, d ok Stambolu gradu sih odise. U l 'j epa Stl daba dolazili , baS u petak malo prije podne, kad polazi sultan u dfamij u. Tatar goni konja menzilskoga vrlo brzo sitnijem sokakom, dok opazt alaj i vezire, gdje p olaze od carskieh saraja, koji prate cara u dzamij u. Mahom vidj e cara cestitoga, gdje on jaSe ata zelenoga,

440

aka njega mladahni causi,
u rukam' im s rebrni cugelji, i pred njima carski causba.sa, golu nasi u rukama cardu. Za njim id u cetiri dielata mrka t'jela, krvavih Deiiu,

450

svaki nasi palu posjeklicu, svaki gleda , koga ce posjeci.
A kad tatar cara opazio, iz njedara mahzar izvadio, pravo caru poj u ri menzila, a povika iz grla bijela: :oAman , care, iza gore sunce, basti daur, ode carevina, svaki muluc uCinio sulue, na Orlovo vojsku ist urio, na. Orlov o nize Temisvara, tuj je, care, d o s ve sedam kralja, i Milka moskovska kralj ica. Erdelj zemlju t voju prihvatili, jadnu raju nogam' pogazili.« Kad se caru primaknuo blizu, dol':ekase mladahni causi sa svojijem srebrenim cugeljim',

46 0"-

da povrate natrag tatarina. Ali tatar da se vrati nece,

470

36

n eg' poteg6 tata rsku kandzij u, na kojoj su cetiri sib ala, na svakame zrna od pirinca. Kog cauSa njome udara.se, sa crnom ga zemljom sastavljase. Dok do cara dotjera menzila, pokuci mu krvava mahzara. PoletjeSe cetiri dzelata sa svojijem palam' posjeklicam' da pos'jeku hitra tatarina. 'Car dzelatim' ~ durun ordae viknu, svi stadose, dalje ne makose. Fa on pruzi svoju b'jelu ruku, od tatara prihvati mahzara, pa ga sebi u njedarca gurnu, i protjera ata do ciZamije . .Dzumu klanja, al' se brZe vrati do svojega tahta i saraja. Fosto sjede u svoju odaju, jz njedara mahzar izvadio, izvadio pa ga proutio, i vidio st o mu krvav piSe. Odmah viknu, divan iskupio sve mu lale na divanu stale, sve ridzaU i mladi veziri. bir-tugli je i iCi-tuglije .i velike paSe uc-tuglije i ie-age i serdendee-age. Njima veli care ad Stambola : »Lale moje i rnoj i ridzali, paSe moje i m oji veziri, kad sam poso danas u dzamiju, srete mene laki tatarine ad bijela grada Temisvara. pa mi dade krvava mahzara od dva maja fermanli vezira, Avdi-pase, Seidije s njime. Ljuto cvile dva moja vezira, da je mulue sulue ucinio, 1 na moju zemlju prestupio,

480

490

500

510

37

da je doslo do sve sedam kralja, i Mili ca moskovska kral jica na Orlovo nife Temisvara, i doveli silovitu vojsku, i dovukli od boj a topove, na Orlovu vojsku usidrili, pod topove opleli k oseve; da su Erdelj zemlju porobili, jadnu rnoju raju pregazili; da s' od vlaha uzeli amana, paSe moje m jesec i po dana. da prtljaju iz grada sibjana; indat iscu brie Temisvaru. Sad sto cerno rnoje Iale drage, kako cerno vojsku podignuti, Temisvaru indat u~i niti) carevinu moju p ri~ uvati, i dusmane kahar ul:initi? Koji ce se toga prihvatiti, da mu dadem po muhura svoga, da on bude serasker pred vojskom, da on radi kako njemu drago? « Onda pasa Durmislij a viknu: »Sultan-care, iza gore sunce, daj ti meni po muhura svoga, muavina sehislama tvoga, ja eu biti serasker pred vojskom, ja eu dignut tvoju carevinu, dusmanina k ahar utiniti, carevinu tvoju pril:uvati.« Na to reee Hasan-pasa Coro: »Podaj, care, muhur Durmisliji, muavina sehislama tvoga oni ee ti carstvo saeuvati, dusmanina kahar ul:ini ti. « A dok n eko iz budfaka viknu : lD Sultan-care svel:evo koljeno, podaj muhur pasi Durrnisliji, bijel Stambol Rakociji kralju! Murtatin je, ocinjeg mi vida ,
38

520

530

540

550

sa carstvom ce tebe rastaviti, sve gradove tvoje rasprodati, sultan-care, u dusmanske ruke! « Boze mio ko bi one bio, stono tako iz budzaka viknu? To bijase Mehmed-pasa stari, zet milosni cara ad Stambola. Na to viknu vecina vezira: »Onako je, care od Stambola, ko sto kaze Mehmed-pasa stari. « Ondar care u divanu viknu: »Lalo moja, Mehmed-paSa stari, laIo moja, primakni se arno, da mi pasu kahrimana kazes, ko ce biti serasker pred vojskom, i pr ed moju uljec carevinu, dusmanina kahar uNniti, carstvo moje, lal0, oddati? « Blizu cara Mehmed-pasa stupi, pa mu 'valto stade besjediti: »Sultan-care ogrijano sunce, ti imades hodzu Cupriliea, kog' 5' od sebe skoro otisnuo, sve 5 murtata, da od boga nadu, jer su tebi njega opanjkali, ali hoilie u Stambolu nema, sade njega baS u Konji kaZu , da j' obuko derviske haljine, po teki jam' hukce 5 dervisima. Nego br.ze nek ' se ferman pise, ti ces na nj eg' turu udariti, a ja ell ga dati tatar-agi, nek' ga nosi hodZi Cupriliji, i jos eu mu 'vako govoriti: gdje god hodzu Cuprilijll nade, nek' mu dade tvojega fermana, pa ga odmah digne na menzila, s njime ide do Stambola b'j ela po carevu brzome emeru. « Efendije ferman na{:inise,

560

570

580

590 39

car na ferman turu udario, pa ga dade Mehmed-pasi starom. Mehmed-pasa ferman prihvatio, u crvenu svilu zamotao, pa ga sebi u njedra turia, pa pOSeta iz carskih saraja. Star je p aSa devedeset Ijeta, ali ide pri n evol ji bri:e, dok on carskoj menzilhani dode, gdjeno sjedi pet stotin' tatara, i pred njima tatar-aga carski. Mehm ed- pa.sa njima selam viknu. tatari mu selam prihvatise ispred paSe na noge skoCise, sve pogleda jedan u drugoga, pa se cudi jedan do drugoga, .sta je sevep Mehmed-paSi starom, d a on pjese menzilhani dode. Mehmed-paSa tatar-agu viknu, pa mu dade careva fermana,

600

610

a ovako zace besjediti:
,.Tatar-aga, moj pobogu brate, brze jasi konja menzilskoga. goni brze, konje m'jenjaj cesto, dok ti Konji zemlji sides r avnoj . Tu ces nati h odzu Cupriliju, podaj njemu careva fermana, pa ga odmah digni na m enzila, p ovedi ga do Stambola b'jela; ako bog da te se arno vratis za dvanaest bijelijeh dana, i dovedes hodzu Cupriliju, otalen eu tebe izvaditi iz tatara naj strainjijeh Ijudi, cirakom eu tebe uciniti, cauS-agom carskim naciniti. « Kad to zacu carski tatar-aga, po fermana u nj edra turio, polovina iz njedara viri, pa poletje na mer mer-avliju,
40

620

630

----- ---_.

- -- - - -- - -

a za njime dvije surudzije, Deli Hasan i Kara Alija, dena stoji vazda opremljeno, dragi brate, konja pet stotina s ve brzijeh carskijeh menzila; tata r-agi konja podmakose. Kada aga pri tiste menzila, tata r huknu, a menzil mu suknu, a za njime surudZija viknu, a puce mu pletena kandzija, ko god vidje kako tatar prode, svak se tomu cudu zacudio, kako brzo tatar-aga juri. Ode tatar od Stambola b'jela, goni brzo, konje m'jenja testo, dok on zemlji Konji ravnoj dade, i niz Konju seher udario. Namjera ga namjerila bila pokraj jedne bijele tekije, iz tekije izlaze dervisi, i med' njima hodza Cuprilija, h'jele brade zelene libade, i na glavi dugoga culaha, na nogam' rou mestve i papuce. Ugleda ga carski tatar-aga, cim ga vidje, odmah ga poznade, selam dade a menzil mu stade. Dervisi mu selam prihvatise, a najposl'je hodZa Cuprilija: .» Alec selam, carski tatar-aga, kakav haber oct Stambola grada?« »Dobar, bogme, hodza Cuprilicu, € vo tebi bijela fermana, Qd nasega cara AI' Osmana. « Iz njedara ferman izvadio, Cuprilicu hodZi pokuCio, a kad hodia ferman prihvatio i carevu turu opazio, poljubio, na telo metnuo, na nogama ferman razavio.

640

650

660

670

41

Ferman uci, grozne suze Ijeva. Dok je hodia ferman prollcio, dotle Deli Hasan odletio, odletio m enzilhani staroj, i doveo cetiri menzila, tri su ani konja prom'jenili, na cetvrtog hodzu podignuli. HodZa mali tatar-agu carskog, da ga puliti do konaka d oCi, da pokupi svoju odorinu i Citabe i stare fermane, koje ima hodza Cuprilija. Tatar-aga »aja bogme «, kaze, »'Vaki mi je emer ad sultana: gdje god tebe ja u Kanji nadem, da t i dadem carskoga fermana, da te odmah dignem na menzila, s tobom idem do Stambola b'jela.« Tatar viknu, surudzija dreknu, a puce mu pletena kandZija, poletjese cetiri menzila, Cuprilija dervisima vice: »Ej davale, braco, halalite, ja se kade vidjet ja ne vidjet!« Svi derviSi redom zaplakase, Cuprilicu dovu uciniSe: »Hajde. hadza, u sto dobrih casa, svi dusmani tvoji helac bili, prijatelji zdravo i veselo! « Nu pogledaj carskog tatar-age: goni brzo, konje ffi'jenja cesto, i za deset bijelijeh dana zdravo dode do Stambola grada, i dovede hodzu Cupriliju, do saraj a cara AI' Osmana. Kad je tatar iso kroz sokake, mnogo viko, surudzija dreko, zacuo ga Mehmed-paSa stari, na istigbal njemu izlazio, na avliji hodzu docekao.
42

680

690

700

710

Hodza pa.si turski selam viknu, pasa hodzi selam prihvatio, poroogo rou sjahat sa menzila, pa se oni zagrlivsi Ijube. Oba stara, oba kahrimana, uzese se po bijele ruke, pravo caru idu u odaju. Car ridzale svoje docekao, liZ koljeno sebi posadio, pa on hodzu Cupriliju pita: »Cuprilieu, lalo moja prava, smijes Ii se, hadza, pouzdati, pO muhura moga prihvatiti, da uljezes pred svu carevinu, da pokupis silovitu voj sku, da je vodis do mog TemiSvara, da ueiniS s dusmanima kavgu? Jer je mulue sulue u cinio i veliku vojsku izvodio. Eno njega na polju Orlovu, na Orlovu nize Temisvara, dragi hodza do sve sedam kralja, i Milica moskovska kraljica.« Hodza s' caru smjerno poklonio, i serdzadu pod njim poljubio, pa mu 'vako stade besjediti : »Sultan-care, ogrijano sunce, sunce sjaje po svemu svijetu, a ti , care, po svem memleeetu, ja eu ti se prihvatit muhura i uljeci pred svu carevinu, silovitu vojsku podignuti, s du~manima kavgu uciniti, ako ce~ mi izun pokloniti, Sto ul:inim u Stambolu tvome, da ti care prepareci neces. Jos kad dignem tvoju carevinu, da ce~ sa mnom ti na sefer poCi.« Car je hodzi rij el: poklonio, da mu nista preporeci neee,

720-

73{}

74()

75()'

da ce s njime i na sefer paCi, i dade mu po muhura svoga. Kad se hodza dograbi muhura, odmah skoci na noge lagahne, pa pod carem pol jubi serdzadu, i natrag se iz odaje vrati. Za njim ide Mehmed-pasa stari i odose u svoje konake. Tuj su tavnu noccu prenocili, i ujutru dobro podranili; pravo idu na kapiju carsku, iskupise pase i vezire. taka redom sve carske ridzale. Jos je hodza emer ucinio, dodose mu cetiri dzelata sa svojijem palam' posjeklicam' . Na dzelatim' odijelo strasno, sve je crnom krvcom poskrapato, mrka liea, krvavih ociju, a navise zavratili brke, sve gledaju koga ce posjeci. Tad je hodza rijec govorio: »Cujcte l' me, pase i veziri, i ostali carevi ridzali, car je meni rijec poklonio, sto Ut~inim u Stambolu b'jelu, da mi, beli, preporeci nece da ee sa mnom i na sefer poei, i dao mi po muhura svoga, da ja dizem butun carevinu, da je vodim gradu Temisvaru, da ucinim s dusmanima kavgu. Ali pase i mladi veziri, vi ste krivi a ja, beli, n'jesam, 5to je muluc sulue ucinio, na OrIovo vojsku isturio. Menu varna imade murtata, u koje se mulu':: pouzdao, na Orlovo vojsku isturio.« Na dzelate oCim' namignuo;

760

770

780

790

44

a dielati jedan n a drugoga, posjekose paSu Durmisliju, i do nj ega Hasan-pasu Cora, i careva muhur-sahibiju, a pobjeze hodza .seh-islame, on pobjeze caru i sajvantu, pravo brate do careva skuta, pa je caru pod skut pobjegao. Za njim hodia Cuprilija trCi, golu nosi u rukama cordu. Ljuto cvili hodia seh-islame : ll Ne daj, care, moj pobogu babo, hodia ce me rastaviti s glavom, jer je care pamet izgubio, hodza ne zna sta on danas radio Isjece ti pase i vezire, koj i su ti danas od potrebe, a od h odie tebi fajde nema, jer je hadia v'oma ostario, ostario pamet izgubio.t: U to pade hodza u odaju, pa povika caru od Stambola: »Gon' od sebe hodiu seh-islama, murtatin je cern' nema karara!« A povika care od Stambola: »Cuprilicu, la10 moja prava, pokloni mi hodiu seh-islama, sto sam za njim klanj6 u dzamiji! « A veli mu hodia Cuprilicu: »Neeu tebi njega pokloniti, sto ti muhur necu povratiti, radi s njime kako tebi drago. A n 'jesi I' mi rij ec poklonio, 5to ucinim u Stambolu tvome, da mi rusta preporeci neces? « Ondar care hodzu otisnuo, Cuprilic ga sabljom docekao, i jake mu malo prihvatio sa rusom ga glavom rastavio. Kad zavalja glava seh-islama,

aDO'

81()

820

831)

sa nje s pade kauk-kapa zlatna, i aka nje b'j ela ahmedija, prosuSe se sitne pletenice, i u njima sve krsti od ziata, i iz jake krsti ispadose, po car s koj se s obi r azasu.se. Ondar viknu hodza Cuprilija: »Vidi, care, m oj pobogu babo, za kijem si klanjo u dzamiji, kame Ii si esrar kazivao, ko Ii t i j e carstVio u p ravljao! « Kad to vidje care od Stambola, odmah skoCi k6 kad ne sjedase,
pa je tud'jer jaku proklinjao. Stog i danas turci muslomani

840

kad klan jaju na svojoj haljini, yazdi jaku pod noge turaju. Ondar veli h odza Cuprilija: »Sultan-care od Stambola b'jela, jos ces vidjet sto vidio n 'jesi ; nego sa mncm hajde kroz saraje! « Car sa hodzom udr i kroz saraje, d ok dodose do jedne odaje, gdjeno sjedi stara carska majka. Kad upade hodza U odaju, carsku maj ku za ruku jamio, s njezina je mjesta podignuo, pod n jom dize siljte i serdzadu, pod siljtetom kapak nahodio, a na kapku brava od celika. Brava tvrda, ali nejma kljuca, on ne moze kapka otvoriti, n ego vell caru od Stambola: »Sultan-care, m oj pobogu babo, trazi kljuca pokraj svoje majke!{{ Prepade se stara carska ma jka, iz njedara kljuca izvadila, pa ga sinu svome pokucila; pa ga dade hodzi Cupriliji, hodza tvrdu bravu otvorio,

850

860

870

46

u odaji kapak podignuo, pa se malo natrag povratio, na dielata jednog namaknuo, tuj posj ece staru carsku majku. Caru suze vruce udariSe, a hodia mu veli Cuprilicu: »Sabur, care, moj pobogu babo, evo vidis kapak u odaji, od nj ega su strmo merdevine, hajde sa mnom, care od Stambola, pa Ces vidjet sto vidio n'jesi, tim ces svoju zaboravit majku, da je nikad saialiti neces. II: Odmah hodia strmo udario, a za njime care od Stambola. Dok sidoSe u jednu magazu, od magaze otvorise vrata. Kada tude nacinjena crkva, u njo j gor e mume i kandilji, tude ima dvades't kaluder a, gologlavih, kose raScesljane, u rukam' im knj ige i indzili. Iz mraka im hodza udario, sve is'jece kaludere mIade, i tud' prode druga vr ata nade, za njim ide care od Stambola. Kad je druga vrata otvorio, tuj golemu sobu nahodio, i u sobi do osam scemlija, a na njima osam kruna zlatnih. Sto je carska pripremila majka, kad joj dode do sve sedam kralja, na sto ce ih stara posaditi, i cime ce n jihe darivati. Kad to vidje care od Stambola, d esnom b'jelom odmahnuo rukom, pa se odmah natrag povratio. Za njim ide hodia Cuprilicu, stiie cara kod sajvana zlatna, pa mu 'vako veli lakrdiju :

880

890

900

910

47

»Sultan-care, svecevo koljeno, jos eu nesto tebi pokazati: hodi sa mDom do jataka tvoga,
do jataka hajd' u arz-odaji.«

Car sa hodzom odmah udario, hodza dode d o jataka carskog, carski jatak s mjesta pomaknuo, i pod nj ime kapak podignuo. DtIen sican-jolan nalazili od carskoga tahta i jataka, tamam brate do m Ofa sinjega, .stc s' murtati njega iskopali , kada udri do sve sedam kralja, kako c' cara S jataka jamiti, u sin je ga more utopiti. Kad to vidje care od Stambola, ondar veli hodzi Cuprilicu: »Lalo moja, hodza Cuprilija, vis' ni za sto necu ja da m adem, radi, hadza, kako tebi drago! « Pa se n atrag u odaju vrati. Badza odmah za njim udario, pa on nade Mehmed-pasu starog, s njime SiD pa se odmorio. Pa s' atale aba podigose, pravo caru id u U odaju. Car ill pita: »Sta je, lale d rage? .;c A hodw mu vell Cuprilicu: :oSu1tan-care, svecevo koljeno, nek' se pisu turali fermani , da ih salj em na tetiri strane, sultan care, po ulcetu tvome, nek' se diZe butun carevina, neka ide na pol je Orlovo, n ek' se pisu, ja eu kazivati, kuda ce se sitni oprema ti. « A veti mu care od Stambola: )') Cuprilicu, 1al0 moja prava. volja tvoja, a tvoja uprava, piSi, lal0, kud je t ebi drago! «

92()

93()

940l

95()

48

Ondar hodza dobavi tatibe, pa je h odZa njima naredio: najpre ferman jedan nacinio, pa ga caru salj e tatarskome: »Tatar-care, moj pobogu brate, buill meni danas u jardumu, svi mulu ci na me udarili. Kupi voj ske sto god vise mazes, hajde bolje na Orlovo polje, i mene ces tude nahoditi. « Taj opremi, drugi na<:in10, pa ga posla tunoskome Sahu, car je sahu 'vako besjedio : »Tunos-sahu, moj pobogu brate, budi meni danas u jardumu, muluCl su na me udarilij kupi voj ske sto god viSe moies, hajde bolje na Orlovo polje, i mene ces tude nahodi ti! « Taj opremi, treci nacinio, pa ga salj e misirskom ikhmu, Ahmed-begu na bijele ruke , C2r mu 'vako u fermanu pise : »Lalo moja, misirski amire, koji drmaS misirskim iklirnom, brie kupi silovitu vojsku, brze crnce, mamene felahe, i sve bege po iklimu svome; da 5i bolje na Orlovo polj e, na Oriovo nize Temisvara! Budi mew danas u jardumu, jer je meni za potrebu tesku, muluN su na me udarili, budzak zeml je moje prisvojili!« Taj opremi, t etvrti se pise, pa ga salje u Anadoliju. a na ruke Gazi Ahmed-pasi: D Ahmed-paSo, lal0 moja prava, kupi bolje Anadolce Turke od J edrene bas do Konje raYne
• Narodne pj esme MusUma na I

960

970

980

990
49

i podigni s gradova topove,

hajde belje na Orlovo polje! « Taj opremi, a peti se pise, pa ga salje Skadru kamenit u, a na ruke Ali-paSi starom: »Ali-pasa, laID moja prava, kupi brle silovitu vojsku, lala moja po svoj Albaniji, Arnaute ubojice ljute, sa gradova podlgni topove, h ajde bolje na OrIovo polje, na Or lova nize Temisvara, muluei su udarili na me! « Taka redom oprema ferm ane, jedan Sarnu, a drugi Halepu, jedan, brate, kamenu Bagdadu, sve n a ruke svoji jem vezirim', svakom pise da on vojsku dize, da je vodi na pelje Orlovo. Joste trides't nacini fermana, pa ih t r ides't delibega spremi, svakog ZQve na polje Orlovo, j er su be:,.:i vazqa sigurani, poe' na vojsku su hilj adu druga. sve 0 svome trosku i hasluku. Pa n a jpotlje ferm an naeirno, ferman posta zemlj i Bosni ravnoj do Travnika grada bijeloga, a na ruke Dzanan-buljugbasi, ovako rou u fermanu pise: »Buljugbasa, od Travnika Dzano, kupi bde dvan'est hiljad ' vojske, sve Besnjak a po izbor junaka, nemoj stara, a nemoj nejaka, nemej, Dzane, u majke jedinka, ni jedinka, ni skore zenika._ za kime ce zaplakati majka, koga Ii ce zazaliti Ijuba. Hajde bolje na Orlovo polje, na Oriove nize Tem iSvara,

1000

1010

1020

1030

50

i mene ces tude nalaziti. « Kad Cuprilic rasturi fermane, onda pise po Stambolu vojsku, po Stambolu i ako Stambola, od Jedrene niz Urumeliju do bijela NiSa i Vidina. Sto hiljada sakupio vojske i stotinu opremi top ova, sto ce vuci na polj e Oriovo. I hodza se u Stambolu spremi, sa sultanom da na sefer krene. Kada sultan iz Stambola krenu sa svojijem hodzom Cuprilijom i sa voj ske stotinu hiljada i povuce stotinu topova, na Stambolu drmnuse topovi, po kla~e se kurbani ovnovi, iukari se mnoga hazna d' jeli, hodze dove cine po ciZamijam', sve zaposti i muSko i zensko, dragi brate, star~ i nejako rad carskoga zdravlja i napretka; ode vojska pravo Te misvaru. Nek' car ide s hod:iom Cuprilijom, nek' dolaze ostali veziri, n ek' dovode Temisvaru vojsku, da ti sada ja za Dzana pricam, buljugbaSu od Travnika b'jela. Kad mu stigo fe rman od Stambola, od onoga cara cestitoga, i vidio sta mu ferman piSe, odmah vice svojega sestrica, svog sestrica Ibra Fazlagica, pa mu Dzanan bulj ugba.sa kaZe: »Moj sestricu, Ibro Fazlagicll, meni ferman iz S tamboia dode, da ja kupim Bosnjake junake, m oj sestr icll, dvana'est hiljad' vojske, da ih vodim na polje Orlovo, na Orlovo ni:ie Temisvara,
...

1040

1050

1060

1070 51

tude cerna nalaziti cara sa njegovom butun carevinom, jer iziSlo do sve sedam kralja, na Orlovo izvodili vojsku. Valja dzenjak ~init s kaurima. Neg' sestricll, Ibro Fazlagicu, kako cerna vojsku pokupiti, i kojom Ii d iadom putovati, dok sidemo g radu Temisvaru? « A veli rou Fazlagicu Ibro: ltMoj ujace, Dzanan-buljugba.sa, lako cerna vojsku pokupiti. sara jevskom diadom putovati, od Saraj'va preko Vi segrada, a otale preko Biograda, Biograda i tvrda Vidina, kad Vidina prebrodit Dunavo, a atalen do planine Mase,

1080

a kroz Masu pravo Terril5varu. Brle pisi knj ige SaTovite, pa ih .salji po svoj Bosni ravnoj, po svoj Bosni i Hercegovini, sve na gradske mlade kapetane,
neka brze biraju vojnike, nek' ih vade do Travnika b'j ela .« Kad to zacu od Travnika D iano, bde nade hodzu Suvaliju, i taj ti je hodza brez kurana, kome 'no je medovina draga, vaz kazuje, ploske ispraznjuje, da mu piSe knjige sarovite, da ih Salje niz car ske gradove. Poee Diano hodzi kazivati, po~e hodZa sitne knjige pisat. Najprvu je knjigu nacinio, pa je seher-Sarajevu spremi, a na ruke sarajskom ajanu, ovako mu Diano besjedio: »Pobratime, sarajski ajane, meni ferman stiZe od Stambola

1090

1100

1110

52

oct n asega eara cestitoga, da ja kupim dvan'est hiljad' vojske, sve Bosnjaka po izbor junaka, cia ne piSem stara ni nejaka, ni, ajane, u majke jedinka, ni jedinka ni skora zenika, za kime ce zaplakati majka, Koga Ii ce zazaliti ljuba. Brie pisi mlade Sarajlije, pa ih vodi meni do Travnika, valja ici na earevu vojsku. « Tako r edom sitne knjige pise, pa ih ~lje po svoj Bosni ravnoj , po svoj Bosni i Hercegovini, sve na gradske mlade kapetane, sve da pisu po izbor junake, da ih vode do Travnika b'jela. A kad Di ano knjige rasturia, pa sestricu svome govoria, svom sestricu Ibru Fazlagicu: »Uzmi moga zelena bajraka, pa ga nasi u polje zeleno, pobijte ga u zelenu travu, nek' se bajrak na livadi vija, nek' s' oko njeg' silna vojska zbija.« Ibro toga jedva docekao, s civiluka bajrak prihvatio, iznio ga u polje zeleno, pobio ga u zelenu travu. Kraj bajraka cador razapeo, pred cadorom konje povezao. Dzano pise po Travniku vojsku, po Travniku i oko Travnika, n a bodice i krvopilice. Jos ne prode ni petnaest dana, a skupi se silovi ta vojska pod Travnikom u polju zelenu, sve Bosnjaka po izbor junaka, dragi brate dvanaest hiljada. Ni' se age ni' neferi znadu,

1120

1130

1140

1150
53

sve u srmi i u suhu zlatu, sve sa dobrim atirn' i paripim'. Tuj ne bjese ni jednog junaka, kome 'no je mrsko putovati, putovati a i vojevati, vee sve senU a sve je veseIo, ko da svaki ide u svatove. Kad rekose, tad se iskupi.se, pede vojska od Travnika b'jela, i pred njome Dzanan buljugbasa. mekterhana pred Dzananom tul:e, bajraktar mu Fazlagicu Ibro, sve po vojsci laju daulbazi, prikucuju jasne pampulice, pop'jevaju turske nabodice. Tako vazdan putovala voj ska, u J ehovcu konak ucinili, a ujutru dobro podraniIi, i taj danak zdravo putovali. U Blazuju na konak panuli t rl sahata nize Sarajeva. Kad im aksam na zeml ju panuo, nu da vidis Fazlagica Ibra, ide pravo do cadora b'jela do l:adora od Travnika Dzana, pa on Dzanu 'vako govorio: »Poglavico, od Travnika DZano, da ti hoees mene poslusati, da rni na.su podignemo vojsku , kroz Saraj'vo noeas provedemo. Kad bi sjutra bili kroz Saraj' vo, s nama mlogo mladih SarajIija, u nekoga ostanula majka, u nekoga seka jedinica, u nekoga cura zarucnica, u nekoga Ijuba vjerenica, hoee stare majke zaplakati, vjerenice ljube uzdisati, zaruCnice cure zaZaliti, jed.inice seke zacviliti,
54

1160

1170

1180

1190-

nama tadaj ne hi bahta bila, ne hi bahta bila ni napretka. « Kad to zacu DZanan buljugbasa, svom sestricu veE bajraktaru: »Be aferim, Fazlagic u Ibro, bogami si dabar za tertiba, baS ee tebe poslusati Diana! Valja noeas kroz Saraj'vo proei i izici na Bakije ravne, oUen sjutra gori Romaniji.« Odmah Diano pustio telaJe po ordiji na cetiri strane, da se sprema putovati vojska; valja noeom kroz Saraj'vo proCi, kroz Saraj'vo na BaJdje rayne. Dok bi majka zadojila sinka, sva se spremi Dzananova vojska, od Blazuja Sarajevu pode, do po noei Sarajevo prode i izjde na Bakije raYne, na Bakije viSe Sarajeva. Tuj noeili, ranD podranili, olcrenuli gori Romaniji. Zdravo presli goru Romaniju, po Glasincu na konak panuli, tuj noem , lijepo im bilo. Pa sta bih Yam dugo kazivao, i brojio danke i konake? Putujuci konake cineci, zdravo dosli tvrdome Vidinu, tuj su tavnu n<>cell prenocili i ujutru dobro podranili. Zdravo Dunav vodu prelazili, okrenuli do planine MnSe. Kad su bili hoz planinu Masu, golema je ta planina Masa. kroz nju hoda tri bijela dana, nigdje sela ni palanke nema, neg's' izvile pod oblake jele, iznad puta sastavile grane.

1200

1210

1220

1230

Oko puta golemo kamenje, po kamenju porasla masina, pa se u njoj nakotili vuci, po jelikam' nalegli gavrani. Viju vuci, grakeu gavranovi, iznad puta prelij ecu vile, prekasuju mededine erne, pa s' i oni u planini krive. Svakog druga tuj uhvati tuga, jer je mracno putovati strasno. Tuj zavika od Travnika Diano: . Da nam hoee kogod zapjevati, glasovito stogod zalovito, da on naSe r azgovori dr ustvo! « Dok zapjeva neko naprijeda, glasovito ali zalovito: »Ostan' zbogom Bosno ponos ita, i lij epo seher Sarajevo, i po njemu kule i avlije, po kulama naSe mile majke, po avlijarn ' lijepe djevojke, mi odosmo na carevu vojsku, da pij emo vodu zaboravku, da nas star e zaborave majke i djevojke, na.se jaranice. Vi starice, nase mile majke, n adajte se suncu i mjesecll, ali nama nigda za vi jeka, nase seke naske ne zalite, aSikujte i momke mamite, nase Ijube naske ne cekajte, ne cekajte vee se udajite! Mi cerna se izeniti arna na Orlavu na polju zelenu crnom zemljom i zelenom travom !« Boie mio, k o bi junak bio, sto zapjeva tako uz planinu? To bijase Odobasa Skejo sa Bjelnva iz Saraj'va ravna. Kad to zacll Dzanan buljugbaSa.,

1240

1250

1260

1270

56

on zavika sto ga grlo daje: »J era tako, Odobasa Skejo, jera tako pjevas uz planinu, te ti moje plasis Krajisnike? Mol' se boga za davola svoga, nemam 0 sto poganiti ruke, a ni svoje krvaviti corde, sad bili tvoj u posjekao gJavu !« Pa zapjeva uz planinu Dzano : »Cujte mene, moja djeco draga, 5ta imadem zalit u Travniku! Kul:a mi je plotom opletena, a ozgora slam om pokrivena, tri eoseta na tIe posrnula, a cetvrto sohorn poduprto, u kuCi rni nigdje nikog nema, osljem jedna ostarjela majka. Pred kucom mi velika sermija: Sarka kvocka sedme ro piladi. Koza bara su dvoje jaradi, bog ubio Trebevic planinu, te se u njoj izlegao oro, te m' odnese kvo~ku od piliea, te mi osta i ta sirotinja! Bog ubio goru Romaniju, t e se u n joj kojasili vuei, odnesose kozu od kozlica, i ta Dzan u osta sirotinj 8. Majka stara sirotinja teska, te se muka s' brukom razgovara. Majka muka, sirotinja bruka, vel'ku sam im hra nu ostavio, djeco moja, komad prosenice, saku soli i po oke graha, more njiroa biti do oraha, dok kraj puta sazriju orasi, nek' se hrane i oda zia brane, dok joj Dzanan sa Orlova dode. Ako bog da, dj eco moja draga, t e razbijem vlahe na Orlovu,

1280

1290

1300

1310 57

bite nama cara i sicara: ja eu sebi dosta nagrabiti, u Travniku dvore naciniti, pa se onda, dj eco, ozeniti ispod Jajca od Hasana Meme, staroj majei porezat haljine, od cetena gace i kosulju, crnu dzoku. a ferediu usku, firale joj kupit u Saraj'vu, i na glavu jemeniju Samsku, nek' se seta po Travniku stara, s kadunama nek ' se razgovara, neka znade, da sina imade! « Kad ovako zapjevao Diana, sve s' njegovo nasmijalo drustvo; taka prosti kroz pJaninu Masu. Kad izbili prema Temisvaru, 81' to care daso iz Stambola i njegova listom carevina, pase Iale i stari veziri, car tatarski i Sah od Tunosa, i Ahmed-beg misirskog iklima, sa Arapim' i svojim felasim' dasH bezi dash deri-bezi, sva se sila kraj Orlova zbila, kraj Oriova i kraj Temisvara. S druge strane kaurska ardija, sve Orlava !istom pritisnula: konj do konja, vojnik do vojnika, kapa Savka, kao crna tavka, sve Orlovo polje prekopato, iskopati uckat meterizi, opleteni lugovi kOSevi , naval jeni na njihke topovi, okrenuti na cetiri strane, a svukuda namjestene straze. Ondar Dzano svome drustvu kaze : >>OJ, Bosnjaci, m oji b'jeli janjci, vi dizgine konj'ma otpustite, a niz njedra glave objesite,
58

1320

133()

134()

135()

sve dva i dva haj te uporedo, ne gledajte desno ni lij evo, tako cerna carsku vojsku proci, carsku proci, blizu vlaske doei , tude cerna konje razjahati, a i cerge svoje raspinjati.« Svi BOSnjaci Dzana poslusase, i dizgine konj'rna otpuscase, niz njedarca glave oborise, pa sa Dzanom poljem udarise, sve dva i dva jasu naporedo, njt' gledaju desno n i lijevo. Kad udri.se kroz carsku ordiju, haber pade hodzi Cuprilicu, da rnu stize od Travnika Dzano i sa njime Bosnjaci junaci. Hodza ide do cadora carskog, caru kaze da mu Diano dode, i dovede BOSnjake junake. Car izide iz cadora svoga, da sejiri Dzana i Bosnjake. Dzano prode kroz carsku ordiju, carsku prode blizu vlaske dode. Tuj Bosnjaci konje odjahase, a i svoj e cerge razapese. Kad je Dzano 1So kroz ordiju, car je pito hodzu Cupriliju: : o Cuprilijo, lala moja prava, ti si meni prije kazivao, da j' u Bosni velika fukara, da s' Bosnjaci veseli junaci; ali vidi tvojijeh Bosnjaka, svi u srmi i u suhu zlatu , aI' ne idu senIi ni veselo. nego, lalo, sahtli neveselo.« Caru vell hodza Cuprilija: l) Sultan-care, sVeCevo koljeno, onaki je adet u Bosnjaka. Kada podu na carevu vojsku, da se biju s dinskim dusman jnam,

1360

1370

1380

1390
5!t

sve prodaju luke i cifluke, a u zalog daju b'jele kule, te kupuj u ate i rahtove i kupuju sHah i orutje, a i sebi porezu haljine sve od srme i od suha zlata. A sto danas idu neveselo, daleko je Bosna zemlja ravna, Bosnjacima nestanulo para, a brez para nije razgovora.« Kad to cuo care od Stambola, odmah hodzi emer llCiniO, te dobavi od Travnika Dzana, dade Dzan u tri tovara blaga, da razd'jeli medu Bosnjacima. Kad je Dzano prihvatio blago i donio, drustvu razd' jelio, proeuse se Bosnjaci junaci, sve pjevaju, pu.ske male pale. Cuprilic im tajin podmaknuo: b'jela mliva i debela mesa, i za kon ja zobi i sij ena. Tako stal0 tri-cetiri dana, kad je j utro jedno osvanulo, Cuprilic je paSe iskupio, iskupio pase i vezire, car-Tata ra, t unoskoga saha, Ahmed-bega misirskog iklima i ostale carske deri-bege, i jos pozv6 od Travnika Dzana, hoce s nj ima v 'jecu uciniti, kako ce se s kaurima biti, ko l' ce s koje strane udariti. V'jecu cine pase i veziri, v'jecu crne, stavljaju tertibe, na koju ce ruku udarit i, niz Orlovo na sve sedam kralja. Lako bise tertib ucinili, n iz Orlovo kraljim' udarili, da im nije moskovske kraljice,
60

1400

1410

1420

1430

i nj ezine silovite vojsk e.

Onda veli od Travnika Diano; »eujes mene, h odza Cuprilieu i ostale pase i veziri, ako tete mene p051uSati, ja eu varna tertib postaviti, kako cemo kraljirn' udariti! « A hodza mu veli Cuprilil:u: »Deder kazi, da vidirno, Dzano, je l' munasib, da te p051usamo! « A veli mu od Travnika Dzano: »Carska lalo, hodZa Cuprilieu, danas s r'j eda, a sjutra cetvrtak, a u petak car se biti neee. Do subote da se opremimo, kad subota b 'jeli danak svane, yazdi muluc ide na muluca, nek' car ide posred polja ravna sa svojijem pasam' i vezirim', i sa svojom silovitom vojskom ; neka 5 de5ne caru ide strane car tatarski i sah od Tunosa, neka s I'j eve caru ide strane poglavica misirskog iklima sa 5vojijem brzim Arapima, i sa svojim mamenim felasim'. Jo~ mu podaj trides't deri-bega sa nj ihovo trides't hiljad' vojske, j a eu udrit moskovskoj kraljici sa samijem Bosnj acim' junacim'. « Kad to zacll hodza Cuprilija i ostale pase i veziri, svi rekose : »Be aferim, DZano! Kad 5i taki junak. na tertibu , bas eerno te, Diano, poslusati, i na vlahe tako udariti, pa sto nama bog i sr eea dade! « To rekose, pa se raza5uSe; svaki ode do cadora svoga, Duno pede u svoj u ordiju.

144(}

1451Jo

146()-

1470·

61

Njega srete Fazlagicu Ibro. pa on pita od Travnika Diana: »Moj daidza, Diana n-bulj ugbasa, jeste 1', daj o, tertib uCinili, kako cerno udrit kaurima?« Sve mu Diano po istini kaie, kakono su tertib ucinili, kud ce koja vojska udariti. Dzanu veli Fazlagicu Ibro : »Aja, bogme, od Travnika Diano, tude dobra ni te rtiba nema, b'jelim danom udrit na dusmana; Orlovo je polje v'oma raYno, u zemlju se vlasi zakopaH, i topove svoje u tvrdili, svu ce nasu voj sku pozobaH, carevinu nasu prihvatiti. Neg' aka ces m ene poslusati, k ad ti dodes u nasu ordiju, ovaki ces haber donositi : kad dan prode, mrkla nocca do!ie, da ce udri t bu tun carevina, niz Orlovo na sve sedam kralja, pa ces nama tenbih utiniti d a mi krvav pilav n astavimo, od sabalja kore izlomirno, na korama da pilav svarimo, pa kad nama mrkla nocca dade, da mi krvav pilav pojedemo, pa ondara da se izgrlimo, izgrlimo, pa i h alalimo, pa na dobre konj e pojaSemo i jednako juris ucinimo, moj daidia, moskovskoj kraljici. Tamna nocca, jer nema mjeseca, pomislice moskovska kraljica, d a j' udrila butun carevina, svoje mjesto hote ostaviti i natrag se s vojskom potegnuti, do ostalih kralja dolaziti.
62

1480

1490

1500

1510

Ostali ce kralji pomlsliti, da j' udrila butun carevina, docekati moskovsku kraljicu na topove i na toprakale. Medu se se vlasi krdisati, sve udarat jedan na drugoga, a ja i ti, moj milostan dajo sa nasijem Bosnjacim' junacim' naokolo, daj o obl'jetati, u dundare vlahe savijati, nek' od vlaha padne viSe jada, pa sto nama bog i sreca dade.({ Kad to zacu od Travnika Diana, svog sestrica Ibra zagrlio, zagrlio pa ga poljubio baS u celo medu oci erne, gdjeno ti se sokolovi Iju be, pa mu 'vako rijec govorio: ) Be aferim, moj mio sestricu, moj sestricu, Ibro Fazlagicu, kad si taki junak na tertibu, bogme ce te poslusati d ajo, pa sto nama bog i sree3 dade. « Tako Diana u ordiju dode i donese haber U ordiju, kao sto je govorio Ibro. Odmah Dzano emer ucinio, krvav vojska pilav n astavila, jer se aksam bjeSe primaknuo, od sabalja kore izlomiSe, pod kazanim' vatre naloiise. Kad Bosnjaci pilav zgotovili, zgotovili pa ga potrosili, dobre konje svoje opremili, brez bisaga i brez kabanica, da na konj'ma ne bude tovara, da je njima lakse udarati. Kad je noei trece hise proslo, Bo§njaci se tude izgrliSe, izgrliSe, pa i halalise.

1520

1530

1540

1550

63

Napr'jed krenu od Travnika Dzano, a za njime nj egovi Bosnjaci, redom sirom moskovskoj kraljici. Doceka i h karaula prva, pomakose, stat joj ne dadose, doceka ih druga karaula, pomakose, stat joj ne d ad ase. Pohesabi moskovska kraljica, da j' udrila butun carevina, pa doceka od Travnika Dzana na topove i na toprakale. Kad joj drmnu sest stotin' topova,
pade D ianu sest hiljad' sehita,

1560

dok utrnu vatru u topova. K ad s' topovska vatra prekinula, tad kraljica m jesto ostavila, do kralj eva s' vojskom pobjegnula. I ostali kralj i p omislise, da j ' udrila butun carevina, docekase Milieu k ral jicu i njezinu nebroj enu vojsku na topove i na toprakale i na zivu vatru iz pusaka. Tamna nocca, a nema mjeseca, zbi se duman n iz p olje Oriovo, sve udara muluc na muluca. Od sHe se crna zemlj a trese, od brzoga praha i olova i velikog zora od topova, a sve Dzano naokolo tree, i sa njime Fazlagicu Ibro sa svojijem Bosnjacim' junacim' te zbijaju vlahe u dundare, pa od vlaha vise pada jada. A cudi se care od Stambola i ostala sila i ordija, zasto stoji jeka n iz Orlovo, kakva l' sila zemlju n apunila, te s' od sile crna zemlja trese, prije zore i Danice zv'jezde
64

1570

1580

15 90

se razbi n a Orlovu vojska, silna vojska do sve sedam kralja i Millea moskovska kraljiea; ostavise haznu i dzebhanu . i velike od boja topove. Kad ujutru zora zab'jeljela, i Danica pero pomolila, iza gore ogrijalo sunee, habe r pade u tursku ordiju, da Bosnjaka na Orlovu nema. Svak tu rete, da su pobjegnuli i earevu haznu izmamill. I car za njih Cuprilica pita, earu hodza Cuprilii!u kaze: »Sultan -earc, iza gore sunee, Bosnjaci nam n'j esu pobjegnuli, neg' na kralj e noeas udarili, stog se noeas erna zemlja tresla, sve od zive vatre iz pusaka, i kraljskijeh baljemez-topova. I ja mislim, iza gore sunce, da s' Bosnjaci tvoji izginuli, jal' kraJ jeve s' mj esta pomaknuli. « Dok pocese haberi stizati, da kralj eva na OrIovu nema, ni njihove site ni ordije. Dok svanulo i sunee granulo, sedam kraIja Dzano uhvatio, pobjegla mu moskovska kraljica, pravo, kazu, Petrisburgu svome. Kad je haber caru dolazio, da kraljeva na Orlovu nema, soborn poso niz polje OrIovo. · za njim laIa, hodza Cuprilija i ostale pase i veziri. Tako r edom za njim ide vojska, car proljeva suze od otiju, a spominje od Travnika Dzana: "J esi Ii mi poginuo, Dzano, ja Ii tvoja izginula vojska?
SV8

1600

1610

1620

1630
65

, N:u'Odne pJesme Musllmana T

R ej, BOSnjaci, moj i b'jeli janjci, gdje vi meni nocas izgiboste, na Orlovu kosti ostaviste!« Kad car dode meterizim' tvrdim, gdje je bila moskovska kraljica, tu joj nade sest stotin' topova, oko njihke sest hiljad' Sehita, svi su tude, brate. izginuli, dok topovim' vatru prekinuli.. Odmah care ferman ucinio, da se brze kopaju sehiti, da se diZe hazna i dzebhana, da se dlZu od boja topovi, je r sve hali lezi po Orlovu. Hali hazna, a hali dZebt.'lna. hali stoje od boja topovi. Dok 5' uz polje konjik pomolio, vas u crnu a na konju vranu, sve od zive vatre pocrnio. Hajde bolje, da vidimo ko je! Boze mio , kof bi junak bio? To bijase Fazlagicu Ibro, mio sestric od Travnika Dzana. Ibro dode, dotjera gavrana i sa sohom on dovede kralj e. Dol:eka ga hodZa Cuprilija. pa on pita Fazlagiea Ibra: _Fazlagicu. Dzananov sestricu, je Ii tebi u zivotu dajo? ", Ibro kaze da je u zivotu, u zivotu Dzanan buljugbasa i da se je natrag povratio, posta sedam kralja uhvatio. U rijel:i gdjeno i bijahu, dok 5' pornoli od Travnika Dzano sa svojijem Bosnjacim' junacim', s' one druga, s to rnu ostanulo, ostanulo a ne izginulo, ni grdnijeh rana dopanulo. Car Sulejman soborn Diana pita:
66

1640

1650

1660

1670

gazija, od Travnika Dzano, sto ti hoces da ja tebi dadern, hoces, sine, Bosnu paSaluka, ali, Dzano, blaga bez hesaba? « A veti mu od Travnika Diano: ,.Sultan-care, svecevo koljeno, ja ti Bosne pasalu ka necu, a necu ti blaga brez hesaba, jer ja, care, n'jesam za vezirstva, :a dosta sam zadobio blaga, imam bme u Bosnu se vratit, imam za sto b'jele dvore zgradit, a i moji ostali BOSnjaci; nego hoeu, care od Stambola, da ti dades bosanskim spahijam', 'sto imaju zemlj e u timarim', <ia na zemlju i tapije daju, i da im se digne tefterhana iz Stambola do Travnika b 'jela i tvojijem, care, jerlikulim' po gradovim' mladim kapetanim', da s' ulefa sve u Bosni daj e, da ne idu do Starn bola b'jela, ea ne idu i ne troSe blago. « Sve car dade, sto zaiska Dzano, pa ga onda na Orlovu p ita, ko je koga uhvatio kralja. A Di ano mu poce kazivati: »Prvoga je kralja uhvatio rnoj sestricu, Ibro Fazlagicu, a drugog je uhvatio kralja beg Vitkovic sa Glasinca ravna, treCeg Kopfic od bijela Duvna. a cetvrtog kralja uhvatio kaplan Halil iz Dubrava ravnih, a petog je kralja uhvatio od Gorazda Sijer cic alajbeg. ja d voj icu, care od Starnbola.« Otale se vojska rashodila, svak otiso zavicaju svorne,
~ Moj

1680

1690

1700

1710

.'

67

a i Diana bijelu Travniku. U Travniku dvore nacinio, pa se odmah Diana ozenio sa Zlatijom lijepom djevojkom ispod Jajca od Hasana Memea. S njome Diano porod izrodio, dvije cure i cetiri sina, najpre cure, pa enda sinove, nek' se najpre cure poudadu, pa nek' cnda izeni sinove. nek' zaove snaha ne cekaj u , da s' u dvoru n e zamece kavga.

1720

III

ZIDANJE CUPRIJE U VISEGRADU
(Vis_grad)

Mehmed-paSa tri eara dvorio, pa tri kule izdvorio blaga, pa on siD misli premiSlj ati, kud ce tol'ko bl ago dijevati : aI' ce blago davat sirotinji, a1' ce blago u Drinu sipati, al' ce gradit po Bosni haire. Sve mislio n a jedno smislio: »Hocu gradit po Bosni haire, najnaprijed na Drini cupriju,« Pa on gradi knjigu n a kolj enu, pa je posla Mitru neimaru, sta j' u knjizi p aSa nacinio? >>OJ, cujes ti , Mitre neimare, hrani konja od Mitrova dana,
68

10

od Mitrova do Elur<:leva dana, kad ti , Mitre, f)urliev danak dode, a ti hajde gradu Visegradu, da sagradis na Drini cuprlju, ti povedi do trista majstora i hiljadu dj ece ir gatina, s to ce studen kamen dohicati. <c A kad vidje Mitre n eimare, on je njemu drugu n acinio: »0, borami, Soko Mehmed-pasa, koliko je polje viSegradsko, da je tovar do tovara blaga, jos na tovar po tri kese blaga, jos i uz to tvojeg haznadara, sto ce brojit n ebrojeno blago, jedva bi se gradila cuprija.« A kad knjiga Soko-pasi dade, a kad vidje Soko Mehmed-paSa, kad vidio sto mu knjiga kaze, on je opet drugu nacinio: »Koliko je polje vi.segradsko, bice tovar do tovara blaga, jos na tovar po trl kese blaga, i evo ti Muja haznadara, sto ce brojit nebr ojeno blago; vece hajde gradu ViSegradu, da se gradi na Drini cuprija .« Kad to vidje Mitre n eimare, pa mu dode danak flurdev danak, on uzima do t rista maj stor a i hiljadu djece irgatina, pa uzjaha vranea debeloga, pa eto ga gradu Visegradu. N atjerao vranca debeloga da oktiSa je l' koUka Drina, more Ii se graditi cuprija. Tamam vranac nasred vode dade, pa se dal je ill rnaknuti nece; Mitar bije cizmom i mahmuzom, a konj mu se nl maknut ne more;

20

30

40

50

69

Mitar bije trostrukom kandzijom, a konj mu se ni maknut ne mor e. Sve to gIeda Sako Mehmed-pasa, pa povika Mitra neimara: »Na ti , Mitre, moju hamajliju.« Pa mu baci svoju hamajliju, uhvati je Mitre neimare. pa abjesi konju aka vra ta, istoro vranac na suho iskoci, i iznese bjelogorku vilu, r usa joj se kosa obavila

60

vrancu konju aka prvih nogu,
htjela ona da utopi Mitra i njegova vranca debeloga, pa je vranac na suho iznio. K ad to vidj e Mitre neimare, on poteze sablju od pojasa, da on njojzi odsijece glavu, a ona ga bogom pobratila: »Bogom brate, Mitre neimare, pusti mene u Butkove st'jene, kad ti stanes graditi cupriju, ja ell t ebi na jardumu biti. « To je Mitar za boga hajao, pustia je u Butkove st'jene, pa on stade graditi cupriju . Grawo je sedam godinica, sto je Mitar u dan nacinio, ono nesto Docom batalilo. Dok povika Soko Mehmed-p a~ a : »Kam' ti, Mitre, tvoja posestrima. !ito t' je rekla na jardumu biti, kad ti stanes grad iti cupriju? Kad to zacu Mitre n eirnare, on povika svoju posestrimu : ona mu se ozga odazvala, »Sad ti meni na jardumu budi. « A veli mu vila sa stijene: »Bogom br ate, Mi tre neimare ! Ne mogu ti na jar dumu biti ,
70

80

90

70

ne dadu mi moj e sestrenice. Vee po~etaj niz polje zeleno, te uhvati Stoju i Ostoju, te uzidaj u eupriju kulu, stace tebi na Drini cuprija. « Kad to ~uo Mitre neimare, on pOSeta niz polje zeleno, te uhvati Stoju i Ostoju, te uzida u cupriju kulu; stade nj emu na Drini cuprija, svrsili je devete godine. Dode Drina mutna i pomamna, pomoli se vitka omorika, te udari u cupriju kulu, te zanj iha na Drini cuprijom; prepade se Soko Mehmed-paSa, obarice na Drini cupriju. Dok povika Mitre ne imare: »0, borami, Soko Mehmed-p a~a, ti nijesi Drine darovao; vee nasipIji na cupriju blago, pa ti uzmi srebrnu lopatu, pa ti daruj tu premutnu Drinu. « Scadijase Mitre neimare, da okuSa Soko Mehmed-pasu, ial i l' paSa to toliko blago, !ito je tol'ko potrosio blago. Kad to cuo Soko Mehmed-pasa, on donese nekoliko blaga, pa nasiplje na cupriju blago, pa on uze srebrnu lopatu, pa on tura na ~etiri strane, on darova tu premutnu Drmu. A kad vidje Mitre neimare, gdje on tura, hi~ ne Zali blaga, onda veli Mitre neimare: »Dosta vee je, Soko Mehmed-paSa, nasadi mi bradvu naopako, pa me spusti na tanke tenefe, da sijeeem vitku omoriku.«

100

110

120

130

71

Kad to cuo Soko Mehmed-pasa,
svojom rukom bradvu n asadio,

pa ga spusti na tanke tenefe. Mitar s'jece vitku omoriku,
iz om ore lavea udarila, 140

iz ornore nesto progovara:
»Os ta danas n a Drini cuprija,

osta danas, osta dovijeka. « I paSa je dumruk postavio,
na pjesaka dva b'jeJa din ara, na k onj ika cetiri dinaraj

a ko nema cetiri dinara.
skid a ju mu sa kenja pokrovce. Dok eva ti jednog kiridi ije, pa zapjeva p reko OkoliSta: >> OJ, cujes Ii, Soko Mehmed -pa~a. 150

J esi cudan hair nacinio, aI' si nesto malo okvario,
s to 51 na njoj dumruk postavio.« Ka d to CUD Sako Mehmed-paSa, on d obavi onog kiridziju.

»Deder, more, zapjevaj mi pjesnu, zapjevaj mi pjesnu otojicnu. «
On ne smije pj esne zapjevati,

on se boji da ga ne pos'jece. Opet njemu pa.sa gavorio: »De zapjevaj pj esmu otojicnu.o: A zapj eva oni kiridZija: )} OJ, l:uj es Ii, Soko Mehmed-pasa, jesi cudan hair nacinio, naNnio na Drini cupriju, aI' si malo pasa okvario, !ito si na njoj dumruk postavio, na pj esaka dva b 'jela dinara, na konjika cetiri dinara ; a ko nema cetiri dinara, skidaju mu sa konja pokrovce.« Kad to cuo Soko Mehmed-paSa, on je pravo t1umruk oborio.
72

160

170

IV
flERZELEZ ALIJA I VUK JAJCANIN
(Gacko)

Dvorbu hajduk Huseine dvori,
u b ijelu seher-Sarajevu, Jakub-paSu, bosanskog vezira. Obdan paSu na kapiji dvori,

a po noei paSinicu Ijubi. Vidjela ih Kumrija robinja, pa je eto pasi U odaju: »Da vi's, paSo, d ugo jadan bio! U zo cas ga Husa n abavio, tebi mladu pa.sinicu Ijubi.« A vell joj Jakub-pasa stari: »0, robinja, je Ii to istina?« »15tina je, vjera t i je tvrda.« »Sut' robinj a, nemoj nikom kazat: ja eu Husu posijeci glavu, a tebe ell uzet za Ij ubovcu ti ces biti pasinica mlada.« Mnidijahu, niko ne cujase; pasllica bjde pred vratima, pa se natrag ispred vrata vrnu U odaju hajduk-Huseina: ltDa vi's, Huso, zalosna ti majka,
vid'la nas je pasina robinja, pasinicu konj'ma na repave; tije m eu ih mukam' urnoriti,

10

20

ena pasi u odaji kaza. Bjezi, Huso, po svijetu s glavom!« A veli joj hajduk Huseine: »Kud eu pobjee, moja pa.sinice? U paSe je careva fermana,

30
73

od svaklen me more dobaviti.« Huseine, draga moja duSo, ja sam tula, kazali mi Ijudi, nasred Bosne Jajca b ijeloga i u njemu Jajcamna Vuka, osobit je u njeg ovu Jajcu. Pravo bjezi Jajcaninu Vuku, Vuk ce tebe dobra zakloniti, tu ti more glava ostanuti. Ja ell pasi vakat uhvatiti, pa ell tebi knjigu n aciniti. Sta ti knjiga sarovita kaze, onako ces, Huso, uciniti i vise te necu svj etovati.l< Onda Huso na noge skocio, pasinici stade govoriti: ) Pasinice, ako bora znades, ja haljina za ponosa nemam, a ja konja za jahan ja nem am, ja oruzja za obraza nemam.« »Huseine, moj ocinji vide, ti ces doci u sedam sabata, Huseine u pasinu tavlu, tu ces mene pasinicu naci. Dacu tebi pasina putalja, a dacu ti pasine haljine, a dacu ti pasino oruzje, i dacu ti hiljadu dukata.« Pa se mlada u odaju vrnu. Danak prode, mrka nocca dade. Mrke noei polovina bila eta Huso na noge skoCio, pa ga eto u pasinu tavIu. U podrumu pasinicu nade, u ruci joj muma u fenjeru, a krajem nje Mitar Latinine seizbasa bosanskog vezira. Izvedose pasina putaIja, dade n jemu paSine haljine, a dade mu pasino oruzje

40

50

74

i dade mu hil jadu dukata.

Sad Husein uzjaha putalja, iz sehera pobjegnuo Huso, pasinica ode na konake. Kud god ide haj duk Huseine, dok on dode J ajcu bijelome, tanko j kuli Jaj~anina Vuka. Na avliju konj a n a tjerao, pa razjaha p asina putalja. MIad i nj emu konja prihvatise, a on Vuku na bijelu kulu. Ka d je bio u odaju Vuku, al' kod Vuka niko ne bijase, sjem Vukove sestre Anaelije; ona bratu rakiju dOdava. Husein im »dobro jutro« viknu , oboje mu zdravl je prihvatili, HuseiJla sjeli na odaiu. Vu ce Husu hasaeldiju vice, pitaju se za m ir i za zdravl je; pa mu dade kahvu i rakiju, pa ga pita Jajcanine Vuce: »0, t urcine, oklen te imamo?« On mu, sto je i kako je, kaze. Kad zacuo J ajcanine Vuce, zagrlio, pa ga poljubio, pa rekose, te se pobratise, krstaS mu je bajrak poklanio. Tu su bili za godinu dana. Jedno jutro dobra uranili, dok zakuca halka n a a vliji. Tad Husein na noge skocio, pa ga eta na avliju side, n a avliji otvorio vrata. A ul jeze Mitar Latinine, poletio, polj ubio Husa: »Pozdrav ti je p a.sinica, Huso! « Izvadi mu knjigu sarovit u. Kad Husein kn jigu prihvatio, dade njemu dvades't maclzarija.

80

90'

100

110

75

Ode Mitar natrag Sarajevu, a Husein Vuku na ~ardake. Rasklopise knjigu sarovitu, a kad mlada pasinica pise: »Selam Husu, a pozdravlje Vuku. Kad vi knjiga Sarovita dOlle, podignite silovitu vojsku, pa vi hajte seher-Sarajevu, Turcima sam vakat uhvatila, u Turke je balest udarila, evo pase, hasta u konaku; ovdje nema Derzelez-Alije. vee atisi) Sumadiji ravnoj, kula mu je i avUja sarna i na kuli lijepa djevojka. Porobite seher Sarajevo, zakoljite Jakub-pasu starog. Ti ees mene, Huso, prihvatiti, nosi mene, ozeni se mnome; Vuku Ajka, sestra Derzeleska, nek' je vodi, nek' 5' ozeni njorne.ex Tada Huso Vuku govorase: »Molim Vuce, da dignemo voj s\cu. « Tomu Vuce kajil ne bijase: »Prod' se, Huso, vraga i belaja, da nikoga od Bosnjaka nema do Alije Derzeleza sarna, ne da 5voje sestre brez belaja. lzginuee regulana vojska, otece nam bojali topove, mi marerno pogubiti glave.« A kad zacu hajduk-Huseine, moli Vuka, dok ga umalio. Obadva su na noge skocila, pa stadose siguravat vojsku, vojske bojne teterest hiljada i ad boja dvanaest topova. Povedose silovitu vo jsku, kalauz je hajduk Huseine, a komandar Jajcanine Vuce.
76

120

130

140

150

Dan po danak pute m putovali, a uz Bosnu zajavili vojsku, dok dodose seher-Sarajevu. Udarise, seher porobise, do konaka pasina stigose, R uso zakla Jakub-pasu starog. Uhvati fiU vjerenicu Ijubu, uzjaha je na putalja za se. Vojska paSin konak porobila, do kule je Derzeleske dosIa, muhaser u ucinise kulu. Tvrda tanka Alagin a kula, sve je s pol ja biju topovima, be ne m ogu da obore kule. Ajkuna se sa tardaka brani, ona bije oko kule vojsku. Dok joj teee na kuli fiSeka, ne dade im uljec u cardake: stotinu im ubi konjanika, branila se za nedjeIju dana. Kad nestade u cure fiseka, tad zaplaka cura na pendzer u , pa zavika sto je grIo daje: »Sunce zarko, na visoko ti si, moj Alij a, na daleko ti si! Sunce zarko, popusti se nize, a, moj brate, primakni se bliie! Da je tebi sestru seiriti, u k oje je jade zapanuIa, i bijela u seheru kula. AI' ne cujes, ai' habera nemaS? « Pa je taku knjigu n acinila. Evo muke, knjigonoSe nema; dok doletje ptica na pendzere, a!' to soko, ptica Alagina. Kad vidjela pticu na pendzeru, na grio joj knj igu objesila, pa zamoli pticu na pendfer u, da je nosi Sumadiji ravnoj, na Avalu do Porcine kule:

160

170

180

190
77

:o Tu ces naci mag bra ta Aliju, podaj knjigu mom bratu u ruke, neka vidi sta mu knjiga piSe.« Ptica prhnu sa bijele kule, cura side na mermer-avliju. na avliji otvorila vrata, a vojnici dodose na vrata. Uhvatise Derzelesku seku. poklonise Jajcaninu Vuku. Scadijahu paTohiti kulu, Alaginu pogaziti majku, aI' ne dade Jajcanine Vu~e : »Kad junaka dama ne imade, sramota je porohiti kulu, a grehota pogazit mu majku, j er je dobra rodita junaka.« Otalen je povrnuo vojsku, pa niz Bosnu udario s nj ome.
Eto ptice Sumadij i dode, tankoj kuli na Avalu Portio U lij epo doba dolazila: tamam zarko ogrijalo sunce. I Aliju oa avliji nade, gdje j' siguro debela dorata, jer Alija sanak opazio: gdje je magia sehe r pritisnula, a u magli grakcll gavranovi u konaku Jakuh-pase starog ; iz nebesa udarila munja, po temelju konak odnijela. Otalen se promolila guja na bijelu Alaginu kulu. . Svu mu butun kulu opasala, na avliju nanij ela gIavu. Aj kuna je srete na avliji, birden natrag povrnula guju ; n e dade joj prozdrijeti kulu . Tom se sanku odmah osjetio,

200

210

220

230

78

i u tome sigura dorata; pa je pticu svoj u opazio i u ptice knjigu prihvatio. Kad vidio sta mu knjiga piSe, on zaplaka kako zenska glava, pa uzjaha d ebela dorata. A veli mu od Avale Porea: »Haj'r inSalah , bogom pobratime?! . Ne pitaj me, bogom pobratime, Vuk Jajeanin doro Sarajevu, porobio seher Sarajevo i posjeka Jakub-pasu starog. I moj oj su dolazili kuli , i moju su porobili kulu, i odveli milu sestru moj u.« To on r ece, otiste dorata, i za njime hrti i ogari. Kud god ide, Drini vodi side. Drina dosla mutna i krvava: izginuH Sarajlije turci, kiSa pade, krvcu sapirala. Broda nije, a cuprije n ema, daleko mu na Vi§egrad siCi; velike ga pritisnule misli. Sada sto eu ad zivota svoga, kako Ii eu Drinu pregaziti?« U toj misH, u kojoj bijaSe, poletje.se dva hrta Alin a, preskoei~ Drinu vodu hladnu. Kad vidio Derzelez Alija jer bijaSe u Alije adet, gdje mu skacu hrti tankoviti, tu mu more dorat preskoCiti pa izmace debela dorata, a zavika grlom bijelijem : . Ha, dorate, moje jan je drago, preskoci mi Drinu vodu hladnu!« PreskoCi mu Drinu vodu hladnu, u plocu mu nogom udario, d o koljena n oge utonuSe,

240

250

260

270
79

cetiri rou plo~e ostadose, a n e vidje Derzelez Alija. Pa atalen natjera dar ata, pa on seher-Sarajevu dade i pred kulom svoj u maj ku n ade. Dna place, a spomin je sina. Njoj Alija bozji selam viknu : »Moja mati, ko odvede Ajku?« »Sine d ragi, Jajcanin e Vuce.« »Jesu l' davno, majko, pobjegnuli?« »Ima, sinko, tri hijeJ a dana. « Majci r ete m omak : »Ej dovale.« Kud god ide f>erze lez Ali ja, on u 'l'ravnik u Klokote dade. U Klokotim' Jajcanina vojska; isturili karaule ceste. Pred Alij om hrti doljegose, pa vukove kolju n obeci je. Trkorn tree, Jaj caninu kazu : »Da vi's, Vuce, aka boga znades, sarene nam vaSke uda rise, poklase ti umorne vojnike. « Tada Vuce Husu govorase: lI Huseine, dragi pobratime, eij' ce biti hrti sarovi ti, imaju li oni gospodara?« A veli rou hajduk Huseine: ,»A, bogami, Jajcanine Vuce, to su hrti Derzelez-Alije, Alija je blizu na dorinu.« To rekoSe, na noge skocise, pa na dobre konje uzjahase, a kadune kon j'ma u te rkij e, pa kr oz vojsku aba pabjegose. AI' kroz vojsku udari Alija, procvilje.se Vukovi vajnici: »0, turcine, Derzelez Alija, n em oj sjeci umorene vajske, pobjeze ti vojsci komandare, odnese ti sestru u terkiji,

280.

29(}

30()'

31()

80

i za njime haj duk Husein e.« Kad zacuo Derzelez Alija, on kroz vojsku protj era dorata, pa dostize hajduk-Huseina. StiZe Husa, sabljom udari ga, presijece hajduk-Huseina. PaSi nicu malo zahva tio, od pol e j oj dvi je n a6nio. Jos bijaSe p asinica trudna , u njoj musko presijece cedo. Ode gonit Jajcanina Vuka; kad sustize Vuka J ajcanina, misli : »Sahljom udarit s dorata, ohrezacu sestru na sapima; da ja s jajnom kuburlijom gadam, mogu sestru ubit n a sapima. « Isprijeka protjera dorata, pa poteze topuz sa unka.sa, isprij eka ode gadat V uka. On iz ruke topuz ispustio, a za brezu Vuce zaminuo. Kroz brezu rou topuz proletio, mrku Vuku dohvatio ruku, tada Vuce ustavi paripa. Onda VuCe 'vako govorase : »0, Alija, careva gazija, pokloni mi zivot na mejdanu, kriv nij esam, ocinjeg mi vida, a dzaha ti tvoja mila seja.« Pa rou curu sa terkije baei. P okloni rou fi vot na mej danu , sestru uze na sapi doratu, pa se natrag povrnuo d ~ad om. Kad natjera u Klokote r ayn e, prsla vo jsk a na cetiri strane. Tad Allja protjera dorata, pa za Travnik njega razjahao; sestra Ajka vodase dorina, a Alija u travi sj edase, pa on svojoj sestri govorase :
G Nurodne pJelim e Mu.slimana 1

320

330

340

350
81

. 0, Ajkuna, mila moja seko, ja ne vidjeh Jaj~anina Vuka: kakve slike bje.se i prilike, daj mi pravo, napretka ti, kazi.« . Hoell, brate, Zivota mi tvoga! BjeSe tvoja slika i prilika, na te bjese dobro nalikov6; ~ini mi se, moj brate Alija, boljeg srca od tvoga bijase. « To Aliji vrlo zao bilo, pa poteze svoju oslrll cordu: zakla sestru kako janje malo. Pa prihvati nadZak sa dorata, pa raskopa crnu zemlj u njime. tu ukopa lijepu djevojku; pa donese dvij e glavnje erne, a udari turski abdest na se, pa on 'vako tiho govoraSe: lt Dok ja klanjo turskoga namaza: ako sestra prava srea bila,

360

370

dvije glavnje, dvije breze bile, grane dale, a list razavile; ako sestra kriva srca bila, erne bile ka sto no su sade.« Pa on sjede klanjati namaZ8. Kad Allja namaz saklanjao, kada breze obje primile se : grane dale, a list razavile. Posto vidje Derzelez Alija, plahovito iz svog srca jeknu: »Avaj meni, moja mila majko,
u ijedu posjekoh djevojku! «

380

82

v
DOLAZAK BOSANSKOG VEZlRA CUPRILICA U TRAVNIK
(Gacko)

Car cestiti divan ucinio, u Stambolu svome Carigradu, sve mu lale stale na w vanu. Cara dvari ceterest v€zira, a avlije ba~e i spahije , a kad cara sjcde dva vezira: s desne strane pasa Cuprilicu, a s lij eve pasa Sokolija. Car cestiti gleda po divanu i vas mu svijet rahat na divanu, do sakala Cuprilic-vezira, a ta j vezir dertli i kaharli, g rozne suze od oeiju valja. Kad ga care seir ucinio, tada cafe divan raspustio, onda care Cuprilica pita: )t Lalo moja, Cuprilic-vezire, da te pitam, pravo da m i kaze§. Kupih divan za nedj e Jju dana, vas mi svijet rahat Da divanu, a ti grozne suze prolijev3s; kakva ti je nliZda i nevolja, d a j ti svome padisahu k afi. « Onda zade Cuprilic-vezire: ,. Padisahu, ogrijano s unce, ja sam tebi hizmet ucinio. Jednom " Jzeh u tebe ferman a, o

10

20

'"

83

da sam vezir u Bosni ponosnoj, pa ja Bosni i Travniku sidoh, v€zijerstvo drZah u Bosnjaka za puni jeh sedam godin' dana. Sve ja kupih grose i harace i miriju, stc se Bosne tice. Nijesam ti u haznu sipao, vee kovao od zlata cel enke, te davao Bosnjacim' junacim', Bosnjacima i Hercegovcima, a dava im curke i kalpake, sto ti Bosnu od kraljeva brane; Bosna ti je sorguc carevini. Ja sam skora haber prihvatio, da se tvoja B osna zabunila, na tarafe u Bosni Bosnjaci. Ako bude jos godina dana, Bosnu ce ti prihvatit kralj evi. pa medu se Bosnu izdijelit. Ne daj , care, Bosne kraljevima, jer karl pustis Bosnu na cenaru , nece vele vakta prolaziti, otic' ce ti i Urumenlija to Bli kljuci od Stambola tvoga. Ko t i llzme svu Urumenliju, uzece ti Stambol Carigrada, ti ces prtljat Meki i Medini. Pa mi zao tvoga Carigrada, zao mi je Bosne na cenaru, Bosne ravne i Urumenlije. « A kad care zacu Cuprilica, grozne suze od obraza valja : »Cuprilicu, moja lalo prava, j a habera ni pismena nemam, da se moja Bosna zabunila. A li, laID, Cuprilie-vezire, vjerujem ti sto ti meni kazes. Hajde, lal0, do konaka sidi, pa se, lalo, na konaku spremaj, a ja eu ti ferman naciniti,
84

3(}

4()

5()

6C1

ja ti novo vezij ers tvo davarn. Pa ti hajde Bosni kalovitoj, te ti vidi sto se u njoj radi ko je moju Bosnu zamutio, A se moja Bosna zabunila. to Uzmi hazne koliko ti drago, .5ta ui:iniS, ni ja pitat necu.o: Tad Cuprilic na noge skoi:io, te pod carom poljubi serdZadu . .ode vezir do konaka svoga, a sultan mu sjede fe rman gradit. PaSa sprema sebe na konaku. Na Stambolu pucaju topovi; jer je taki adet od starina kad car salje na mansub vezira. A kad osmo ju tro osvanulo, .eto ti li careva kavaza: It Cuprilicu, padisah te vice.« ~ llpr Uic u na noge skocio, pa ga eto caru u odaju. Selam dade, na nogama stade, a care roll sclam prihvatio, s pendiera mu tur u-ferman dade. Cuprilic se natrag povratio, o de vezir do konaka svoga, pa sigura edbll i ii:-age. Uzjahalo stotinu k avaza , na stotinu arapskijeh ata; u svakoga diida u rukama. lzvedose dvanaest jedeka, uzja' vezir na alata svoga i velika edba i daira, j podoSe iz Stambola grada, A izaSla fakir i fuka ra, selam dava desno i lijevo. Okrece se vezir sa alata, pa dozivlj e svoga haznadara: baca pare pjacom i sokakom, Et' vezira na Stambol-kapiju, a otalen poljem zclenij em,

70

80

90

100

85

kao i u H onnanovom prvom izdanju ovaj oblik je prema originalu. U drugom izdanju stoji: k'o (kao)_

- • -I U -ovom
86

sto je dzada od Urumenlije. Kud god ide, u J edrenu side. Tu je pa.sa na konak panuo. Na Jedrenu pukose topovi. A ujutru jutro osvanulo, pa zavika tatarina ca rskog: »Hodi arno, sine tatarine, na ti ovu bujruntiju moju, pa uzja.si konja menzilskoga, pa ti hajde niz Urumenliju , pravo B05ni hajde i Travniku. Kad t i dades bijelu Travniku, preda moj ces konak razjahati. Meti, peri , a kl aci odaje, a prostiri dibu i kadifu ti raspremaj konak Cuprilicu, tatarine, za nedjelju dana. Kada petak, tu rska dzuma dode, kada padu u dZamiju turci, i ti, sine, u dzamiju pacti. Kad klanjate u dzamiju podne ti izadi pr vi iz dzamije, pa zas tavi pred dzamijom narod , dok ulema najpos}' je izade i muftija Omer -efendija alima ga do Stambola nema, vee 'ko· mene Cuprilic-vezira. Podaj nj emu m oju bujruntiju, pa ti h ajde u konake svoje nek ' on uN i n arodu kaie, sta im moja bujruntija p i~.« Kad tatarin bujruntiju primi, a uzjaha konja menzilskoga, ode tatar niz Urumenliju. Kud god ide, B osni silazio, do bijela grada do Travnika. Pred vezirski konak razjahao i vezirski konak otvorio.

lW

120


130

14{)

Mete, pere i klal:i odaje, a pros tire dibu i kadifu. Osam zdravo dana prolazilo, dok podose u dzamiju turci . Petak bjese, podne ucij a.se i tatarin u dzamij u pode. Molili se bogu po zakonu, iz dzamije ht jeli izlaziti, a najprvi carski tatarine. Pred dzamijom oarod ustavio, dok najposl'je hodze i hadzije i muftija Omer-e.fendija. Tatar dode, pa mu dade namu ode talar do konaka svoga, a muftija namu prihvatio, asicare, pa je proucio, pa BonjSacim' 'vako govorase: »Braco moja, od Bosne junaci, Bosnu nam je ogrijalo sunce, sueur bogu, kad car za nj u znade. Eta nama novoga vezira Cuprilica, starog prijatelja. Vee me cujte, od Bosne junaci, ko je glavar, n ek ' se sigurava, neka ide Novome Pazaru, neka srete Cupriliea ondie ko mu hoce poljubiti ruku. A ja h ocu knjige naciniti, niz svu Bosnu i Hercegovinu i svakome ha ber uciniti, nek' glavari idu do Pazara, neka sretu Cuprilica andje, n eka dodu s njime do Travnika.« Na to turd sueur uCinise. Da je kome stati pogledati, kako idu bosanski glavari pravo dZadom do Novog P azara na atima i bedevijama. Kad su dosli Novome Pazaru, tu sjahali, pa se izbrojili.

150

160

170

180

87

Trista Seset i sedam glavara po kahvama i po hanovima. Tu su bili i dva i tri dana, hala nema Cuprilic-vezira, jer prostrano niz Urumenlij u, jer on gleda kako stoji narod: imaju Ii zulum od zabita. Kad je jedno jutro osvanulo. a!' se jedna magia otisnula od bijele seher Mitrovice, dok ispade stotinu kavaza. na s totinu arapskijeh ata. Svaki diidu nosi pred vezir om , a za njima Cuprilic-vezire, na alatu atu velikome, na glavi mu tri nisana carska tak'ijeh ih nl u koga nema. Kad glavari vidje.se vezira u konje se jagmu uCiniSe, pa na dobre konje uzjahase, pred vezira u pelje sidose, pa mu dvije sure nacinise. Kad naljeze stotinu kavaza, protjerase konje od mejdana, a naljeze Cuprilic-vezrre. Bosnjacirna bozji selam viknu, pa ustavi ata od mejdana. Tad Bosnjaci njemu dolazahu, svaki nj ega u skut poljubio; on ih pl jesce po pleCima rukom. Tada vezir Bosnjacima zat1e: lt Kako ste mi, moj a djeco draga, sta se tamo u s voj Bosni radi? Rada li vi Ij eto i godina, kako nosi jeeam i psenica? Blizne Ii se s jaganjcima ovce, roj e li se peele uljanikom ? Klanjaju Ii turd dzematile, uee li vi djeca u mejtefe? Pazi Ii se medu sobom narod?«
88

190

200

210

220

Svak sutjase, jedan govora.se: »Dobro nam je ljeto i godina, ralla nama jecam i psenica, blizne nam se s jaganjcima ovce, roje nam se ptele uljanikom, svi klanjamo dobro d zematile, ute nama djeca u m ej tefe; d obro, paSa, u carevu zdravlju. « Tada vezir govori Boznjacim': ltDete, djeco, konje u zjaSite, pa bosansku igru zametnite, a n apun'te sjajne kuburlije, prahom samim bez o lova teska, pa n agon'te jedan n a drugoga, a gadajte jedan u drugoga, a ja eu vas seir utiniti, dok dodemo bijelu pazaru. « Sad Bosnjaci konje uzjahaSe, napuniSe sjajne kuburlije, napunise prahom bez olova, pa bosansku igru zametnuse kant ti dobri konji u Bosnjaka. To veziru vrlo milo bilo, od veselja grozne suze valja veliku im dovu u ~inio. Dok su bili bijelu Pazaru, tu razjaha Cuprilic-vezire, na Pazaru pukose topovi; senluk cin e Cuprilic-veziru. A Bosnjaci u svoje konake. Tu su oni konak ucinili, a ujutru jutro osvanulo, dok zavika telal u carsij i: »Ko je Bosnjak, Cuprilic ga vice! « K ad Bosnjaci dosli Cuprilicu, svaki njega u skut poljuhio; svakog pasa sjede u odaju; cibuk, kahvu, icram utini im. Pa zavika haznadara svoga, a haznadar hurce unosio.

230

240

250

260

89

Stade vadit curke i kalpake, a vaditi od zlata sahate, te darivat Bosnjake junake; sve darova sto je tujer bilo. Ondar vezir Bosnjacima kaze: :D Hajte, djeco, u svoje konake, s han<iZij arna h esab utinite, u ruke im pusule podajte: n ek ' donesu marne haznadaru , Cuprilic ce za v as trosak platitj pa debele k anje sigurajte. Onda cerno, dj eco, uzjahati, da idemo niz Bosnu ponosnu.« Tad Bosnjaci u hanove bili, s handzij ama hesab ucinise, u ruke im pusule dadose odnesose, d ali h aznadaru, a haznadar njirna isplatio. Tad ujzaha Cuprilic-vezire, u zjahase ldceni Bosnjaci, pa odose niz Bosnu ponosnu , pj evajuci i pusketajuci. Dok dadose bijelu Travniku, tu razjaha CupriIic-vezire i ostali kiceni Bosnjaci. N a Travniku puItose topovi, sto topova jedan za drugi jem. Tu svu mrku n occu prenociSe. Kad ujutru jutro osvanulo, dok zavika tela} kroz carsiju : »Ko je glavar, Cuprilic ga vice !\( Tad glavari dasli Cuprilicll, Cuprilic im tiho govorase : »Cujte mene, bosanski prv'jenci, ima l' iko u Bosni ponosnoj, j a u Bosni ja u Hercegovini. da mi nije itat ucinio? Kaz'te mi ga n a divanu ovdj e ! ~ Svaki suti, nista ne zbora.se osim jednog bosanskog glavara.

270

280'

290

30()

90

Pace glavar govorit veziru : :.l Ima, paSo, dragi gospodare, u Krajini na sirokoj Lici , beg Mustaj-beg imenom se vice. Ovdje j' bila do sedam verira, nikom itat nije ucinio. Svaki mu je tatarina sprerno, a svaki mu bujruntiju spremo. Tatarima osijeco glave, bujruntije Dagama gazio htio nije doci do Travnika, ni tebi ga uciniti nece .• A kad zacu CupriJic-vezire, to veziru vrlo zaa bila, pa ovako sada gavor aSe: »Vi glavari od sve Bosne rayne, svakom izun, hajte zavicaju, pa gledaj te narad i fuk arll. Sto ti meni 0 begu govoris, ti ces cekat dok Mustaj-beg dade.« Otalen se glavari vratise, a Cuprilic clivit prihvatio, Mustaj-begu bujruntiju pi.se: :.oBeg Mustaj-beg, muselime licki, jesi l' CUD, jesi l' razumio, da sam doso Cuprilic vezire, da sam dos6 bijelu Travniku? Ja sam CUD, jesam razumio. ovdje j' sedam vezi r eva bilo. svaki ti je bujruntiju piso. a svaki ti tatarina s prem6, zvali su te bijelu Travnilm. Ti nijesi nikad htio docij tatarima osijec6 glave, b Ujruntije nogama gazio. Eto tebi tatarina moga, gdje ti nosi moju bujruntiju. Da si uput bijelu Travniku, da inada ucinio n 'jesi, i povedi tvoje poglavare,

310

320

330

34Q

91

- - - - - - - -----

hoeu ti ih seir llciniti. « Fa je muhur udario na nju,

pa zavika tatarina svoga:
»Na tatare, moju bujruntiju, nasi begu na siroku Liku. podaj mu jet pa se natrag vrni. « A veli mu carski tatarine: »Nemoj paSo, rad boijega hatra, posjeC' ce me beg Mustaj-beg Licki. ostate mi dj eca na sokaku! « »Ne baj mi se, sine tatarine , n ece tebe beze posij eCi, vee te hate dob ra darovati. «
Sad tatarin uze bujruntiju,

350

a uzjaha konja m enzilskoga, pa on ode niz Bosnu ponosnu. A kad Lid i konaku da de, kad avlinska zatvorena vrata. Pred v ratima sj edi serhatlija, IjepSi moroak od svake d jevojke: crni s u ga zagarili brei, na njemu je deisija 21atna. Za pasom rou puske dvije zlatne, zlatnu sa blju drZi preko krila ; na prsim' mu tri rusana 'carska.

360

370

Prepacte se cars ki tatarine,
u strahu mu bozji selam viknu. A momak InU podignuo g lavu: lI A1ee selaro, crni tatarine, kakva imas sarovi ta pisma. « lISerhatlijo, me kako ti je, ti jesi li beg Musta j-beg L iNri? Vezirska ga bujruntija trazi. « A mornak mu tiho govorase: :»Tatarine cara ces titoga, ja nijesarn beg Mustaj -beg Licki, vee ja jesarn Bosnic-bajraktare. « »0, Bosnicu, tanak ba jraktare, gdje je tebi beg Mustaj - beg Licki?« Tada veli Bosnic-bajraktare:

380

92

»Tatarine eara eestitoga, pogled' dolje niz polje zeleno, moi' Ii vidj et zelena cadora, ono j' eador moga gospodara. Otiso je na teferic ondje i odveo triest agalara, i pet stotin' mlada Krajisnika; biju ni.san mladi Krajisniei, tree dobr e ate i par ip e, a seiri Mustaj-beze Lil:ki. Hajde dolje niz polje zeleno, pa ces naci moga gospodara, pa mu podaj pismo od vezrra. c Tatar konja okrenuo svoga, ode pravo niz polje zeleno, do cadora Mustaj-bega dade. Kod cadora sedam bajraktara, 8to cuvaju na cadoru vr ata. Tatarin je konja odjahao. Baj raktari begu kazivahu: »Beze Licki, eva tatarina, izun iSte, da teb i uljeze. « Beg zavika: »Pustite ga amo.« Tatar begu pod cador unide, se]am dade, na nogama stade; svi mu turd selam prihvatise, a najposl'je beg Mustaj-beg Licki sagnu s' tatar poljubi mu ruku, vezirsku mu dade bujruntij u. Izmace se stade na nogama, a Mustaj -beg uze bujruntij u, pa je sjede uN t asicare. Posto vidje sto mu sitna pise, u dzepove uturio ruke; u dzepu mu ceterest dukata, sve ceterest dade tatarinu, pa ovako njemu govorase: »Haj aferim, sine tata rine, to ja tebi mustuluka davam sto mi haber Cuprilica kaza.

39G

400

41()

421)

93

Ti ces sa mnom iei na konake. jos ell bolje tebe darovati .« A veli rou carski tatarine: »Hvala tebi, Mustaj-beze Licki, vakta iei na konake nemam. « »Hajde, sine, bijelu Travniku, selam ces mi ponijet veziru. Ako bog da u carevu zdravlju, sahi C:ll mu do Travnika doci sa trideset i trl poglavara, sa mojijeh sedam bajraktara, sa dvadeset i dv'je buljugba§e i vezirski etek prihvatiti. « Tatar ode, uzjaha menzila. PjevajuCi i pusketajuCi, on ti serbez do Travnika dode. Onda beze agam' govorase: »Sad sto cerno, moji agalari? Valja lei bijelu Travniku na zijaret Cuprilic-veziru. Sueur bogu, kada k nama dode. Dete, age, da se samislimo, valj a pesces ponijet veziru . S to j' munasip, da mu ponesemo? « Onda age 'vako govorahu: . Ponijeti dos ta madzarija. :Mlade age, da se porezemo, da mi taki pesces ponesemo. Ja kupimo rube i kadife, neka prostre co~ak i odaju ja kupiti ata ja kobUu. « Jedan dedo .suti u budzaku, bijela mu brada do silaha, sve on kablom hladno harci pi vo diZe glavu, pa ovako zade: ::. Ne cudim se trideset agalara, vee se ~udim Mustaj-begu Lickom, krupna glava, u njoj mozga nema. Tu pe.sceSa nema za vezira.« Onda zade beg Mustaj-beg Li~ki:

4:10

440

450

46n

94

»0, turtine, heze CrniciCu, sta hi reko da mu ponesemo? « Tad Crnicic Osman govorio: »Beg Mustaj-beg, nase ogledalo! Da skupimo jednu cetu malu, dvan'est hiljad' mlada Kraji.snika, mlada momka, zasukana brka. Sve konjika, pjesca ni jednoga, da spanemo casom u Kotare, gdjeno kula dvanaest hiljada i vlaSkijeh sedam eardakova na srijedi Malisina kula. Ja sam cuo, kazuju mi ljudi: u MaliSe sestra na i::ardaku, akrana joj u cesarskoj n ema; za cara bi carevica bila. Ljudi kazu, koji su gledali, kada pije vodu u maStrafi , vidi joj se niz bijelo grIce, dok joj voda u kotalac sade ta hi cura za vezira bila. Da udrimo na bijele kule : nekoliko posjec poglavara, napljackat se dibe i kadife, nakupit se gotovine para, uhvatiti Mali.Sinu Jelu. pa izaci zavicaju svome. Dibom nase kuce prostri jeti, a param ' se oduziti duga, pocinuti nekoliko dana, pa ondalen konje uzjahati, pa mi sici bijelu Travniku, pa veziru poklonit dj evojku nekolike sa glavara glave. To je pesces onakom veziru. Vezir ce nas onda darovati: dat nam curke, a dati kalpake, a davati od zlata sahate i dace nam dosta madzarija.« Tad zavika beg Mustaj-beg Licki:

470

480

490

500

95

»Haj aferim, beze Osman-bezel Beg Osman-beg, silan Crnicicu, bas hocemo taka uciniti.« Eir rekose, na noge skocise, oborise zelene cadore,

510

svaki ode do odZaka svoga.
N e prodose tri bijela dana, dvan'est hiljad' hazur KrajiSnika, pa podose sentom i cenarom, dok dodose na granicu tvrdu. Sve po noCi n iz planinu ravnu, prije sunea na tvrde Kotare. PorobiSe sedam cardakova, posjekose trides't poglavara, dok dodose Malisinoj kuli, dok bi jelu prihvatise kulu, poginu im trides't Krajisnika. Uljegose u bijelu kulu. Ko uhvati Malisinu J elu? U hvati je Dizadrevic Meho, pa je baei na sapi doratu. Otalen se povratila vojska, jera haber ode niz cesarsku ne smjedose zanociti tude. Kad se natrag sva vojska povrati do konaka Mustaj-bega Lickog, svaki ode svome zavicaju. Tu Mustaj-beg bio pocinuo, od dne do dne, za nedjelj u dana. Deveto je jutro uzjahao, su trideset i tri poglavara, sa svojijeh sedam bajraktara, dvades't i dv'je mlade buljugbase, sve konjika, pjesca ni jednoga. P od e soko Dizdarevie Meho, na sapima ponese dj evojku. Dan po danak u Trav nik sad.ose, u hanove konj e razjaha.se. Tu s u n oecu prenoeili bili, a ujutru ranD uranili,

520

530

540

96

na konake Cuprilit-vezir u, najnaprijed Mustaj-beZe Licki, za njim trijest i tri poglavara i dvadeset i dv'je buljugbase; najpotonji Dizdarevic Meho, on za ruku vodaSe dj evojku. OstavH;e sedam bajraktara, da se ne bi hila ucinila. Tu veziru pristupi§e turci, vezir ih je dobro docekao, posjeda ih po odaji redom, bega sjede uz desno koljeno, a do nj ega bega Crnicica. Meho paSi pokloni dje vojku, a age rou pokloni§e glave; paSa glave na grad opremio. Tada vezir §enJuk ucinio, sve sa grada pucaju topovi. Dobro ih j e vezi r docek ao: sve on age po hanovim' spremi, a kraj sebe begs ustavio, s Mustaj-begom bega Crnicica, pa ih dria cijel mjesec d ana. On darova !ito je s begom bilo: begu dade dva niSana zlatna, Crnicicu sablju zalivenu, Mehu n atrag povrati djevojku: ~Na ti, Meho, lijepu d jevojku; hvala tebi na tvome juna§tvu, jer je meni devedeset ljeta; tebi dvades' t i dvije godine, a djevojci sedamn'est godina to se dvoje maze sudar iti.« Oboje mu dovu ucinilo i veziru ruku poljubilo, pa odoSe zavicaju svome. Vezir Bosnu tahkik uNnio, pa i carsku zadovolji raju i medu se pomirio turke i turcima tembih ucinio,
1 N arodne pj esme MUIiIUmana I

550

560

570

580

91

da narodu n e cme zuluma. U njoj sjedje tri godine dana, dok je carsku Bosnu popravio i on Bosnu dobro namnozio.

VI SVATOVSKO GROBWE NA KORITIMA

(Zagorje)
Zaprosio Risijanine HadZo na daleku lijepu djevojku, preko Bosne i Hercegovine, u lijepoj seher-Mitrovici. u kadune alajbegovice,

l'jepu Hanku Maric!-alaibega_
Prsten dao, svadbu odgodio, dok on side Risnu bijelome i pokupi kicene svatove i poreze robu na djevojku i djevojka salozi darove. Ode Hadzo Risnu bijelome; kad je bio na prvom konaku , stiZe njega knjiga sarovita ad punice alajbegovice: »A, moj zete, RiSljanine Ha<i!o, nemoj slati malenih svatova, ni spremati jabane djevera, daleko je b'jelu Risnu siei; iroa mnogo straAnijeh planina i u njima gorskijeh hajduka, ima mnogo tamnij eh konaka ; lijepa je Hankija djevojka, jabandzija mirovati nece. <I Sade Hadio Risnu bijeiome,

10

20

98

to kazuje ostarjeloj m aJcl. Nuta njima jada iznen ada, Hadzo nema nikoga od roda, osim jednog brata Muhameda; njemu nema neg' dvanaest Ijeta. Hadzi veE ostarjela majka: ,.A, moj sine, Risljanine Hadlo, ima.s tetku Hasan-paSinicu u Kotoru gradu bij elome; hajd' se moli pasi uz kolj eno, n ek ' ti t etku u jendlluk dade, s n jam spremiti malog Muhameda, mogu tebi dovesti djevojku .tc Ode Hadzo do Kotara grada, molio se i umalia se. Pasa dade pasinicu mladu , d a jendija bude uz djevojku. Hadzo skupi do trista svatova, opremi ih seher-Mitrovici. Doceka ih ala j begovica, pridria ih za ned jelju dana kad je osmi danak osvanuo, sve povika caus do causa, a udriSe zOe i borije, zalajase jasni daulbazi: ", Hazurola, kiceni svatovi, hazur svati, hazur't e dj evojku, kratki danci, a dugi konaci, zerolja tuda kalauza n em a, tudi Ijudi, ne znamo im cudi, a vee danas valja putovati. « Tad svatovim' izisli darovi, da rovano, !ito za koga bilo, a djeveru na konju djevojka. Kad otale polazila Hanka, niu je n jena svjetovala majka: »Sceri Hanko, moj ocinji vidu, ja ti Saljem trides't pratioca, gdje god budes na konaku, zlato, vrati meni jednog pratioca

30

40

50

60

,.

99

po njemu knjigu ~rovitu, nek' zna majka !ita joj radi Hanka.toe Pa otale podose svatovi, u Sjenici na konaku bili. Kad svanulo i granulo sunce, tad je Hanka knjigu nakitila i svojoj je majci opremiJa: . Zdravo sam ti i veseIo, majko, u Sjenici noccu prenoeila, danas idem Bijelome Polju. « I tu Hanka DoeCU prenocila i materi knjigu povratila. Sedmi danak na Zagorje dosIa, na Bor'jama na konaku bila u odzaku Cengic-alajbega. I tu dobro poranila Hanka i materi knjigu povratila: ~ Z dravo sam ti i veselo, neno, evo mene na Zagorju l'jepom, sjutra ce rna Bor eu valovitu, a preksjutra Gacku sirokame. a: Kad su svati Gaclm dolazili i po Gacku n3 konak panuli, Hanka pala u selo Kazance. Kad svanulo i granulo sunce, uranila plemenita Hanka i materi knjigu povratila: :p Zdravo sam ti i veselo, neno, baS u Gacku noccu prenaCila, danas cerno niz krsna Korita, u njih do tri harambase kazu: jedno Baja, a druga Limune, a treee je od Mora~e Vuee, s njima ima do trista hajduka, i u njim' su pobj esnjeli vuci, jeduC' meso konjska i junaeko, pa sto nama bog i sreea dade! « I otale svati polazili. Kad su bili niz krsna Kori ta, gledal e ih sve tri ha rambase.
1

70

80

90

100

100

jedno Baja, a drugo Limune, i treee je od Moral:e Vul:e sa svojijeh do trista hajduka. Hotijahu svatim' udariti, a ne dade Limun h arambasa, vee govori Pivlj aninu Baju i hajduku od Morace Vuku: »Grjehota je skuditi djevojku, a kamoli razbiti svatove. « Tud prodoSe kieeni svatovi. Bog ubio Aliju tauSa, diZe usnu a iskesi zube, a zapjeva tanko g lasovito: »Cala, cala, calgidUje miade, provedosmo lijepu djevojku na sramotu Baju i Limunu, i didiji od Morace Vuku i njihovo do trista hajduka, ne srnjedose nama udariti.« Opet Limun uclarit ne seaSe, al' povika Piv ljanine Bajo, i llidij a od Morace Vuce: ",Crn rou obraz na obadva sv'jeta, ko svatima udari ti n ece.« Fa skociSe na noge Jagane prihvatise bistre dZelerdare, poskakaSe niz k rSna Korita, a za njima do trista hajduka; pohvataSe kla nce i bogaze, dotek~e kicene svatove. Zagrohta§e bis lri dzeferdari, zag raj~e Crnogorci mladi. U svatima oporista nej rna, konji tudi, a haljine tude, svaki cuva, da se ne okalja, svakom svatu zao umrijeti i junacke rane dopanuti. RazbiSe se kieen i svatovi - prskoSe na cetiri strane, i a pobjeze jendi-bula miada,

110

120

130

140

101

jendi-bula, Hasan-pasinica, nn kr'atu konju od mejdana. Hvatase je po drumu hajduci, hvatase je ali ne mogose. Gadase je hicim' iz puSaka, gadaSe je, ali De ubiSe, ode miada Risnu sirokome. Osta sarna na konju djevojka i pokraj nje dj ever Muhamede, drieC' dobra z:a dizgine vranca. Njemu dade od Morace Vuce, pa govori miadom Muhamedu: . Pusti konja, d'jete Muhamede !« A Muhamed da popusta neee, vel:: on veti Moracanin-Vuku: :l' Dok je ziva n a dva rama glava, nigda kanja popustati necu.« Vuk poteze maca plemenita, pa mu b'jele odsijeee ruke; on zubima za dizgin uhvati , Vuk mu rusu odsijece glavu, pa uhvati za dizgine vranea, oka sebe iskupi hajduke. Okrenu.se u goru Goliju, povedoce plemenitu Hanku. P otj eraSe ruho dj evojacko, ruho malo lrides't seisana sve prtista i bakrena suda. Neka idu u goru hajduci, da ti sada ja ad HadZa pri~am . Taj danak se s vatovima Dado, pa spremio sebe i dor ina, da u polju susrete svatove. Iznenad' ga sanak abladno, pa on lege sanak boraviti. Malo trena, 81' se brzo preno, pa iza sna na noge skocio, jer mu na san bratac izlazio, ah brez ruku i brez ruse glave.

150

160

170

180

102

On poletje dZamu i pendzeru, jer se odmah jada osjetio, pa pogleda poljem zelenijem; on ugleda jendi-bulu mJadu, tetku svoju Hasan-pasinicu. Odmah udri niz bijelu kulu, na avliji hazur dora nade. »Jalah! . reee, posjede dorina, istjera ga avliji na vrata, a udari poljem zelenijem. Dok on srete tetku PaSinicu, odmah pita tetku za dj evojku: ~ Gdje je cura, gdje Ii su svatovi, gdje je meni bratac Muhamede? « Sve mu tetka po istini kaze, da hajduci razbiSe svatove, svati prsli na cetiri strane, sam' ostala na konju djevojka i pokraj nje dj ever Muhamede. Hadzo dalje ni pitati nece, neg' kraj tetke protjera dorina, bri.e dode u krsna Korita, tude brata Muhameda nade: mrtav le!i nasred druma puta, ah brez ruku i brez ruse glave. Tad pomisli RiSljanine HadZo: ~ Mrtva fajde Zaliti nejmade!« Casom prebra staze i bogaze, dok on vlaku u Goliji nade, kud j' otislo do trista hajduka; pa za njima Hadzo udario. Kad je malo unapdjed bio, za~u :lamor u jednoj doUni. Polako se Hadio privlacio, dok opazi dvije haramba.se, harambasu od Morace Vuka i kraj njega Pivljanin a Baja, oni sjede hladno piju pivo. Na jandanu Limun harambaSa, na desnu se podnimio ruku,

190

200

210

220

103

svoje mrke objesio brke, pokrili mu puskam' tepeluke. Njemu veli od Morace Vuce: »Sto je t ebi, Limun- harambasa, sto S' n a desnu podniroio ruku, sto li mrke objes io brk e? « A veli mu Lim un harambasa: ,.Z10 popia, od Mor ace Vuce, zlo popia u planini pivD. Zar n e m islis !!ito S1 u cin io? Ti r azbio kicene svatove, pogubio roalog Muhameda, milog brata R isljanina HadZa, od veo rou lijepu dj evojku. Ja znam H adzo mirovati nece, da ce b rata pok ajati svoga, potraZiti lijepu djevojku.« A veti rou od Morace Vuce: »Ko se boji Risljanina Had za,
nek ' ne ide u goru zelenu ,

230

240

nek' za schorn ne vodi hajduka, nek' ne biva ceti har a mbasa. Aka 5' bojis Risljanina Hadza, bajde svojoj a d kamena k uh , pa pobaci svijetlo or uz je , a pripasi zensku opreznicu, uzmi pr elu, predi vunu b'jelu , a ne bivaj ceti harmabasa.« H ank a sIuzi harambasam' pivo; desnom r ukom case dodavase, u Ujevoj m ahra mu drZaSe, od h ajduka lice zaklon jase. A ostali p o gori hajduci, oni d 'jele r uho d jcvojacko. Ne d 'jele ga, ko. se d'jeJi blago, neg' r azvlace od jele do jele , pa sijeku celikU a ndzarim'. dok po vika jedan ad h ajduka: »Braco moja, u god hajduci, braco moja, oporn a zemana,

250

260

104

djevojacko ruh o dijelimo, a djevoj ci d'jela ne dajemo.« O ndar veli lij epa Hankija: »Dajte meni s rmali mahramu , stono sam je tri godine vezla, da je spremim mom nesudeniku, ne bi li mi jadnoj halalio, sto je s men e brata izgubio i veliko blago potrosio!« Tad joj veti od Morace Vuee: ,. 0, Hankijo, draza od ocij u, ne spominji Risljanina Hadza, koga nigda oeim' vidjet neces; evo tebi od Morace Vuka, draii eu ti biti ad ohju, vodicu te u Moraell ravnu , i tobom se hocu ozeniti. « A veli mu lijepa Hank ija: »Lako, lako. od Morace Vuce, ja se bde morne Hadzu nadam,

270

280

kojino ce tebe ozeniti
crnom zeml jom i zelenom travom. « To je Vuku vrlo mucno bilo, pa djevoj ci sile udario. Kako ju j e lako udario, dva joj zdrava zuba p okrenuo, iz tiea joj krvcu otvorio. Pisnu Ha nka kao ljuta guja, a pomenu svoj u mUu majku; »Da si sade, moja mila majko, da ti vidis svoju scer eu Hanku, koju nigda udarila n 'jesi, u kakvu je halu i ahvalu.« Ondar H ad zo saru okrenuo, a na Vuka nisan uhvatio, pred oeima vatru naloz10; al ' u njemu sree uzigralo, i b'jele mu ruke uzdrhtale, ne pogodi Moraeanin-Vuka, neg' kraj njega P ivljanina Baja.

290

300

105

Cim to vidje Moracanin Vuce, skoci dida na nage Jagane, pa uhvati lijepu Hankiju i bad je na pleca hajducka i pobjeze kroz goru zelenu. Za njim trci Risljanine Hadzo, trkom trN a iz grla vice :
»Stan', didijo, od Morace Vuce, da si juce meni pobjegnuo, danas bi te Radzo pristignuo!« Vidje Vuce, da u tec ne maze, baci Hanku u zelenu travu, a poteze srebrn u kuburu.

310

pa je sasu u njedarca Hanki.
Hotija.se i dalje bjezati, al' dostize Rislj anine Hadio, udri Vuka celik:li handzarom, na dvije ga pole ras tavio. Pa se vraH do lijepe H anke, uze Hanku sebi n a krioce, pa je pita Risljanine Hadzo: »Srce duso, alajbega Hanko, hoces svoje rane preboljeti, a!' ces svoju majku uplakati?« Progovori lij epa djevojka: »N'j esu meni rane d odijale 320

330

od kubure Moracanin-V uka, neg' ce rane mene umoriti od handzara Moracanin -V uka, kojim brata pogubio t voga. Nego, Hadzo, obadva ti sv'jeta, nasi mene u krSna Korita, ukopaj me pokraj druma puta, pokraj mene brata Muhameda; udari nam mramor-kamenave, n ek' se znade gdje sma ukopani. Jos mi selam milaj poslji majci, nek' se sunell n ada i mjesecll,
a Hankiji nikad za vijeka. Neka erne obuee haljine ;

340

106

nek' mi proda luke i cifluke, za njih kupi ruho za dj evojke.« To izusti pa duSicu pusti. Hadzo Hanku na pleca jamio, iznio je u krsna Korita, ukopO je pokraj druma pula, a pokraj nje brata Muh ameda, nek' se znade gdj e su ukopani. Te grobnice i danas se znadu, i zovu se groblje od svatova.

350

VII SVATOVSKO GROBLJE NA MORINAMA
(Zagorje) Zaprosio beze Ljubovicu na Zagorju lijepu djevoj ku, Umihanu Cengic-alajbega; zaprosio, curu isprosio, na prstenu svadbu odgodio, j ta vadba, do petnaest dana, dok se beze Nevesinju vrati i pokupi kicene svatove. Glas do glasa, habe r do habera, haber dade bijelu Mostaru; to zacuo Mostarlij a Mujo, pa sarenu knjigu nacinio na ko1jeno begu Ljubovicu, u knjizi mu 'vako besj edio: »Cujes mene, befe Ljubovicu: jesam (:uo, jesam razumio, da si moju curu preprosio na Zagorju lijepu djevojku. A ti znade?i, beze Ljubovicu, da je Uma moja zarucnica;

20
107

to s' obraza i namusa tice, to ja 'beli, preboljet ne mogu, neg' te za to na mejdan pozivam: ko dobi je n a dugu mejdanu, neka ljubi l'j epu U mihanu, I eva ti tri mej dana dajem: prvi mejdan ponize Mostara, bas u Biscu polju sirokome, n ize moje od kamena kule, ok1en gleda moja star a majka; drugi m ej dan nue tvoje kule na sirokom polju Nevesinju, oklen gleda tvoja stara majka; treci mejdan na Zagorju ravnu, nue dvora Cengic-alajbega, g dj eno gleda Um a p lemenita. Aka I' n eces na mej dan izici, dodi m eni do b'j ela Mostara i povedi pretila dorata, da sa svatim' ides na Zagorj e, da dovedes pod Umom darina, od Zagorja do Mostara b'jela. «
A kad knjiga LjuboviCu dade i vidio .sta rou sitna pise, u velike udario misli,

30

40

pa on staroj kazivao majci ; stara njemu govorila majka: »0, moj sine, beze Ljubovicu, nemoj Muju na mejdan izici, nema majka neg' tebe jednoga, mores m eni , sine, poginuti, ostat t vo ja samohrana ma jka; pusti curu Mostarliji Muju, boljom ce te ozeniti majka. A imamo slugu Marijana, padaj njemu duzel dejisiju i padaj mu pretila dorina, nek' ga vodi do Mostara b'jela, n ek' Marijan ide sa svatovim', nek' dorata vodi pod djevojkom. «(

50

60

108

Njojzi veli beze Ljubovieu: »Volim svoju izgubiti glavu nego slugu dati i darina, na sramotu lij epu djevojku, oh didiji Mostarliji Muju. Ja eu njemu na mejdan iziCi, pa sto meni bog i s reea dade !« Kad to eula lijepa kaduna, mila majka bega Ljubovica, ona pisnu kao ljuta guja; iz njedara dojke izvadila, a ovako sinu govorila: »0, m oj sine, beze Ljubovieu, ako n eces majku posluSati, dati slugu i dorata svoga, da prevedu lij epu djevojku od Zagorja do Mostara b'jela, haram tebi moja hrana bila, kojom te je majka othranila.« Poee ldeti Mostarliju Muja: »Oh neka te, Mostarlij a Muj o, bozija te sablj a posij ekla, naskoro ti majka zakukala, tebe zalec na bijeloj kuli.« Vidi begu jada iznenada: muka spremit slugu i dorina, a jos vise ne posluSat majke. Sve mislio na j ednu smislio: bolje dati slugu i dorina, nego svoju ne poslu.sat majku, jer se bojat teska eksikluka. Beg dovika slugu Marijana, pa rou ' duzel dejisiju daje, a ovako n jernu progovara: »Vjerna moja slugo, Marijane, dobro spremi preti 18 dorina, na se udri duzel dejisiju, vodi dora do Mostara h'jela a do kule Mostarlije Muja, hajd' sa svatim' na Zagorje ravno,

70-

SO

9()

lOG

IO!}

vodi dora pod d jevojkom mladom, od Zagorja do Mostara b'jela.« U mladega pogovora nema,
on opremi sebe i darina, dokle beze knjigu naCinio

a na ruke Mostarliji Muju,
u knjizi mu 'vako besjedio:

»Cujes mene, Mostarlija Muja, sevep kletve stare moje majke, saljem tebi slugu Marijana i mojega pretila darina, nek' i ani idu sa svatima
doves t tebi lijepu djevojku.c: Sluga jami knjig u Sarovitu i begova pretila darina.

110

Kad on dade do Mostara h'jela, b'jeloj kuli ad Mostara Muja,
kad tuj Muj a skupio svatove . Marijan mu knjigu pokucio; a kad knjigu Muja proueio,

120

koliko se asi ucinio,
odmah drugu knjigu nacinio, opremio begu Ljubovicu, u knj izi mu 'vako besjedio:

. Cujes mene, beze Ljubovicu, ja C:ll vodit kicene svatove,
da dovedem Zagorku d jevojku .

Kad se vratim sa Zagorja ravna, prvi konak hocu uciniti. u Ulogu kraj vode Neretve, oUen tebi saiju spremiti, ti se meni i svatovim' n adaj, hocu tebi na kon ake doei. Kad budemo blizu tvoje kule, sreti naske ponize avlije, pod djevojkom prihvati dorina, u vedi ga u svoju avliju, neka side tvoja stara majka, sa dorata prihvati d jevojku, izvede je na bijelu kulu. «
110

130

140

Otlen Mujo sa svatovLm' pode, s njime ide sluga Marijane, vodi dora bega Ljubovica. Kud god Hili, na Zagorje dosli, do odzaka Cengic-alajbega. Tuj svatovi na konaku bili i tri b'jela dana predanili; kad cetvrto jutro osvanulo, udarise zile i borije, zalajase jasni daulbazi, a zavika cauS do cauSa: ,.Hazurola, kiceni svatovi, hazur svati, hazur'te djevojku! o: I djevojku hazur ucinili, na begova dora posadili. Sluga vodi pod curom dorina, a oko nje dva djevera mlada, dva bratica Mostarlije Muja; za njim idu jendi-bule mlade, pred svatima Mostarlija Mujo. Prvi konak jesu ucinili u Ulogu kraj vade Neretve; kad ujutru bijel dan svanuo, Mujo spremi haber Ljubovicu, da se njemu i svatovim' nada. Kad otale svati polazili i izisli u Morine raYne, tad namignu Crvanj na Morine, a Morine na Beglin doline, a Doline na Brda Vucija; iz brda se magla pomolila, a iz magle kiSa udarila, sve pokvasi kicene svatove. Za tim sjever puhnu iznenada na snijeg se kisa preokrenu, a gusta se magla sastavila; a nevjesti mostarski svatovi pogubiSe drume i prtine, smetose se u krsne Morine. Sve S' na njima slediSe haljine,

150

160

170

130
111

a mecava neprestano puse, sve izmete kicene svatove, i pred nj ima Mostarliju Muja; sarna osta na konju djevojka i pokraj nje sluga Marijane. A!' Marijan po Merinam' znade, po Marinam' staze i bogaze, pa okrenu pram selu Kolesku i povede za dizgin darina, a!' je vece nacca osvojila. Kad su prvi p'jevci zapjevali, sluga dade vodi Kolesnici, voda dosla mutna na valove, mutna drvlje i kamenje valja; vidi sluga da brodit n e more, pa djevojci 'vako govor io: »Umihano CengiC-alajbega, ti se jami za g rivu daratu,
pa u vodu natjeraj darina, dorat ce ti vodu prebroditi. Popusti mu bojali d izgine,

191)

20()

sam ce dorat Nevesinju sici do odzaka bega Ljubovica; kako dade haee zanjiSlati, beg ce dora svoga opaziti, haee izic primiti derina , a i te be lij epu djevojku. Ti ces begu pozdrav ponijeti, kad se svane i ograne sunce, neka vodi Kol e~nici dode, nek' svog slugu Marij ana n ac1e, nek' me mrtva svojoj nosi kuli, nek' me mojoj staroj dade majci, nek ' me spr emi i sahrani majka. Jos ces begu pozdrav ponijeti, da ne zalim sto eu umrijeti, kad smrt vidjeh Mostarlije Muja i n jegovih kicenih svatova, u Morinam' od m e cav~ teske; kad ne dode Nevesinju ravnu,
112

210-

22()

a na konak begu Ljubovicu, kad ti osta gospodaru mome.« To djevojka slugu posluSala, uhvati se za grivu doratu, u mutnu ga vodu natjerala. Dobar dorat vodu preplivaoj kad na drugu stranu izlazio, cura pus.ti bojali dizgine, udri dorat putem cavlenikorn. Kad Kolesku selu dolazio, tadaj drugi pj evci zapjevali; a kad treci pjevci zapjevali, doro dot1e kuli Ljubovica; kako dode, odmah glasom njisnu. Zacu njisku beze Ljubevicu, pozna svoga po avazu dora, pa poletje niz bijelu kulu. Kad avlinska otvor io vrata, vidje svoga pred avlijom dora i na njemu lijepu dj evojku. U avliju dovede derina, sease skinut sa konja djevojku, njemu rete lijepa djevojka: »Nemoj tako beze Ljubovicu, za sedlo se jesam primrznula, vee prerezi tanahne kolane, nosi mene u bijelu kulu.« Beg povika sluge i seize, a prereza tanahne kolane. Sluge dora jesu prihvatile, beg odnese na kulu djevojku, pa on pita lijepe dj evojke: »Kamo tebi kiceni svatovi, gdje je osro sluga Marijane, oklen sarna na doratu dode?« A veli mu lijepa djevojka: »Stid je mene i gledati ute, a kamoli s tobom besjediti, ali valja, druge care nema. « Sve mu kaze sto je i kako je,
• Narodne pjes m e N usl1mana I

230

240

250

260 113

sto j' od svata u Morinam' bilo, gdje l' je osto sluga Marijane, sta je begu porucio svome. A kad zacu beze Ljubovicu, gdje je ostO sluga Marijane, na mlade je zorbu uCinio, spremise mu pretila bjelana. Beg se spremi na bijeloj kuli, joster uze tri-cetiri sluge, Nevesinjskim poljem udario, do sabaha Kolesnici dode, u zivotu slugu svoga nade, donese ga tankoj svojoj kuli. Marijan je bole prebolio, beg djevojku nicah ucinio, uzeo je za v jerenu ljubu. Braco moja, to j' istina bila, i danaske to se greblje znade, gdje j' ukopan Mostarlija Mujo i nj egovi kiceni stavoti.

270

280

VIII

IlERZELEZ ALIJA (Zenica) PiSe knjigu Tukunlija bane, piSe knjigu do Stambola grada, a na ruke caru od Stambola: »ell Ii mene cestit' padisahu! Smakni meni Derzelez-Aliju i posalji Alijinu glavu, i njegova dora od mejdana, niz dorata dvije brese male i njegovu brijetkinju cordu; evo tebi demija od zlata,
114

10

na demiji od ziata dzamija, i eva ti coha venedicka, sto Stambolu more biti tvome , tvorn Stambolu za sedam godina; i eva ti bj elica psenica, sto Stambolu m ore tvome hiti, cuj me, care, za sedam godina! « Sada vidi cara od Stambola, sto pokupi cetr' est v€zira, sve vezira carskij eh murtata, sve im care po istini k aze. Sta mu rece cetr'est vezira: »Sultan-care svecevo koljeno! Pisi knjigu Bosni kalovitoj, pravo zdravo do seher-Travnika, ondje sjedi hodia Cuprilija, i do njega Derzelez Alija ; nek' pogubi Derzelez-Aliju, nek' posalj e Alijinu glavu i njegova dora od mejdana, niz dorata dvije brese male, o daratu hrijetkinju cordu! « Car posluSa cetr'est v€zira, p a napisa knj igu sarovitu; ode knjiga Bosni kalovitoj , kud god ide, do Travnika side, i u ruke hodzi dolazila. A kad hodza knjigu pregledao, sve je u ci, grozne suze Ijeva, stacu mu se niz bijelu bradu, kajno biser niz bijelu svilu. Do njeg' sjedi Derzelez Alija: »Davori se hodza Cuprilija! i dosad su name dolazile od nasega stoIa i Stambola, od nasega cara cestitoga, nikad n ' jesi groznih suza Ijevo! « Progovara hodza Cuprilija: »Grdna ranD, Der zelez-Alij a ! Evo meni katul-ferman doCie,

20

30

40

50 115

".

----

~-----

._--

-------------

da posaljem osjecenu glavu, osjeeenu glavu Alijinu i tvog dora, konja od mejdana, o doratu dvije brese male, niz dorata brijetkinju cordu. Hajd', Alija, svojoj b'jeloj kuH, meni zao tebe pogubiti, nemoj meni arno dolaziti, dok ne prode nedjeljica dana.« Ode Ale svojoj b'jeloj kuli. Nuta, brate, Cuprilic-vezira, po svoj Bosni knjige rasturio: »Eujur arna, po Bosni junaci! Dobra ce vas vezir darovati, nekom ata, n ekome paripa! « I sakupi po Bosni junake, pa na polje vezir izlazio, razrediva po Bosni junake, Bve razgleda Alij'nu priliku; svu je kletu Bosnu preturia, a!' Aliji ne nade prilike. Ni to vr'jeme za dugo ne bila, dade mu se DeSto pogledati, kad pogleda kamenu cupriju, ali stoji jedan serhatlija, vas u srmi i u cistorn zlatu, za pasom rou dvije brese male, obje male bez kremena pale, oko njega brijetkinja corda, na ramenu vezena SeSana, uz njeg' stalo do osam roomaka , eto pravo stali podvis ruke. Kad to vidje Cuprilija homa: »Grdna rano, Derzelez-Alija! Meder tebe danas rugdje nema u svoj Bosni i Hercegovini! « Progovara Derzelez Alija: »Evo mene uz tvoje koljeno!« Kad pogledo hodza Cuprilija: »Bas bih reko te bih se zakleo,
116

61)

71)

81)

91)

da je jedan, obadva mi sv'jeta! « :Sta zarece hodza Cuprilija i on salje lale i muhzure: »Mudro haj te onorn serhatliji, pogub'te mu sa ramena glavu, d ones'te mi osjecenu glavu!« I odoSe kamenoj cupriji, pogubise sa ramena glavu, donesose osjecenu glavu. Kad ugleda Derzelez Allja, tad on ciknu kajno kukavica, .a prevrce kajno lastavica: »Oa ste mene, bogd6, pogubili ! To je sestrie, a beg mi Ljubovic, takog bega u SVO] Bosni nema! « Progovara hodza Cuprilija: »Od te kajde n e im ade fajde, vee mi hajde opremaj dorma! Dorata ti podmetnut ne mogu , jer ti dora nema u Turaka, ni u vlaskih svijeh sedam kralja! Niz dorata dvij e brese male, '0 doratu brijetkinju cordu! « Skoci Ale na noge laguhne Kud god ide, kuli dolazio, ·u podrume svoje ulazio, i dorata timar ucinio. Kad na njega takum udario, o doratu brese objesio, :niz dorata brijetkinju eordu, progovara kosatu daratu: :» Ne daj sebe, dora, odvoditi! Ne daj kolan sebi pritezati! « Natakose dvanaest julara, povede ga dvanaest turaka, udari ga Ale po sapima : »Hajd', dorate, u sto dobrih casa! « Dvije vile u griv' zapjevale, do pO polja dora dovodili. Nu dorata, sokolovog krila!

100

110

120

130
117

Stade im se doro otimati, istrga im dvanaest julara, pa se bio dorat povratio, pa doletje svojoj b'jeloj kuli. Sakrio se Derzelez Alija, da ne gleda oa oeima jada, pa ga trazi hodza Cuprilija, nalazio Derzelez-Aliju: »Hej, Alija, turski bajraktare ! Valja doru do Stambola siei!« Alija ga opet opremio, us takose osamn'est julara, odvodi ga osamnaest lj udi ; kud god i.§li, do Stambola siSti , predadose caru cesti tome, care svoga Ibrahima vice: »Td' opremi sest bajraktara, da odvode kosata dorina, i da nose osjeee nu glavu. « I odose Ijudi preko mora,

140

150

preko mora cetr'est konaka,
predadose Tukunliji banu. Progovara d eli I brahime : ) Cft Ii mene, Tukunlija bane! Daj nam sada carsko dugovanje !« Sta zarece Tukunlija bane: »Nader tebi knjigu SaTovitu, pa je car u podaj od Stambola; i car jeste, ama mudar nije! Otkud meni od zlata demija, na de miji od :tlata dzamija? Otkud meni coha venedicka? Soo Stambolu m ore bili gradu, to Stambolu za sedam godina? A otkud mi bjelica psenica, da Stambolu more biti c'jelu, a za sedam punijeh godina! Ven nek' ide iz Stambola grada, ono mi je moja djedovina, ja nek ' meni na mejdan izade..

160-

17()

118

Sta zarece deli Ibrahime : »Nij e lasno caru poreknuti! « Nuto vid'te Tukunlij e bana, namiguje na svoje soldate. Mudar je se Ibra zadesio, pa je svoje povodio drustvo, i deroiju junak uj agmio, salazio stolu i Stambolu, pa je caru knjigu potku cio, care njemu knjigu prihvatio. Vee kad vidi sta mu knjiga kaze, on sakupi tetr'est vezira, sve vezira, sve carskih murtata, sve im kaza sto je i kako je. Sta zareee cetr'est vezira, a tetr'est carevih murtata: 'ili A ti hajde cabi i Medini , pa ti prtljaj cestit' padisahu, da ne d 'jelis junacka mejdana.« To rekose carevi veziri. A da vidis softe iz rnedrese! Pa im kaza hale i ahvale sve jm kaza sto je i kako je. Sta rekose softe iz medrese: »Sultan-care svecevo kolj eno, ne ostavlj aj ti Stambola svoga, vece trazi teska dzebeliju, neka za te na mejdan izade, neka s njime mejdan podij eli.« PosluSa ih care ad Stambola, pOCe trazit teska d!ebeliju, sve ga traz~, nac ga ne m ogase. Sta mu vele softe iz medrese: »Pisi knjigu Bosni kalovitoj , a na ruke hodzi Cupriliji, nek' ti trazi teska dzebeliju; brez Bosnjaka ne ima junaka. « Nuto, brate, cara od Stambola, gdje napisa namu sarovi tu, dodaje je svome Ibrahimu:

180

190

200

210
119

)fJ asi Ibro sarea od mejdana, pravo zdravo, Bosni kalovitoj, goni konja do b'jela Travnika, podaj namu Cuprilic-veziru, neka trazi teska dzebeliju! « Ode Ibro Bosni kalovitoj, a od Bosne do .seher-Travnika; Ibro dode Cuprilic veziru, i predade knjigu sarovitu, pa se Ibro natrag povratio, ode TurCin do Stambola b'jela. A gle brate, hodZe Cuprilije, gdje on zove f) erzelez-Aliju: »Nije l' gajret f)e rzelez-Alija, da mi mores do Stambola sici, od Stambola Tukunliju banu, i za cara na mejdan izaci, s Tukunlijom mejdan pod'jeliti?« Progovara Derzelez Alija: )f Da me n ' jesi rastavio s dorom, i da su mi moje breSe male, brijetkinja jos da mi je corda, ja bih sai50 Tukunliji banu, da je diga c'jele regemente, ja bib njima na mejdanu stao!« Sta zarece hodza Cuprilija: »Hajd', Alija, u podrume moje, ti izberi konja od mejdana, uzmi puske, koje su ti drage!« Progovara Derzelez Allja: )t A, bogami, hodza Cuprilija! Ti ne ima.s konja za Aliju, ni za mene, niti za mejdana, niti ima.s k onja ni pu.saka. « Pa on skoci na noge laguhne, pa on ode svojoj kuli b'jeloj , za rogom mu nesto sablje bilo, za tu sablju bio prihvatio, a na rame torbu strunjavicu, pa se jeste hodzi uvratio, 120

220

230

240

250

i 5 hodiom se svojim halalio, pa on ode zemlji po cenaru, ne htje otic do Stambola b'jela, vece ode pravo Tukun- banu. A kad dode kuli i avliji, kod kapije trideset Madzara. Rote turcin u bijelu kulu, sto rou ne da trideset Madzara rasrdi se Derzelez Alija, i razbaea trideset Madiara, pa unide u bijelu kulu, uze mjeru u desnieu ruku, pa mu mjeri prebijelu kulu. Kula bila nova nacinj ena ; kune turein: »Crn im obraz bio! « Kad to vidi trideset Madzara, Tukunliji govorili banu. Ban ga zove na bojali kulu, nj emu turcin jeste dolazio, a pita ga Tukunlija bane: »Qklen jesi, fisan Madzarine? Dklen jesi, oklen te imamo?« »Ddovud sam vrlo iz daleka, onog bana, od Alata grada! Pa ti mjerim prebijelu kulu, jer si, bane, ti na mani vrlo, ruinG ti je kula sagradena.« Progovara Tukunlija bane: »Jeste l' cull u Alatu gradu, da sam turskog prevario eara, predobio Alijinu glavu, i njegova dora od mejdana, o doratu dvije brew male, niz dorata brijetkinju cordu? « Sta zarece Derzelez Alija: »Jeste cuo bane od Alata, pogleda te, da rou svedes dora, osejirit dora od roejdana!« Progovara Tukunlija bane: »Evo danas dva ravna mjeseca,

260

270

280

290

121

kako jesam konja zadobio, u podrume tople uvodio, i svez6 mu osamn'est julara, jos ni jednog odr'jesio n'jesam, ne da dorat sebi dolaziti, ciftom bije, da oei izhije; davno bih ga njemu dovodio. Ja sam dava stotinu dukata ko C' odr'jesit osamn'est julara, ko ce m em napojiti dora, do studene vade dovoditi; niko neee doru dolaziti. « Progovara Derzelez Alija: »Ja C:ll svesti do vode dorata, savoditi, pa ga napojiti. « Progovara Tukunlija bane: »Evo tebi d vjesta madzarija, aka konja do yodice svedesj dovedes ga mojoj b 'jeloj kuli, ja ell tebe sebi prihvatiti, pa C:ll ovdje tebe ozeniti, pokraj sebe naciniti kulu.« Nuto brate f)erz elez-Alijel Gdje on skoCi na noge lagulme, pa on sade u mermer avliju, sa avlije do podrumskih vrata, pa unide konju debelome. Nuto vidi konja od mejdana: iz nozdrva biju plamenovi, okrece se zdesna nalijevo. Gle Alije, vesela mu majka! Svom doratu turski progovara, i dorat ga bio prepoznao; i on dode do konja dorina, odr'jesi mu osamn'est julara, izvede ga pod bijelu kulu, zalozi ga resmom pozlacenom, privede ga binjektaS-kamenu, »AllahloC, rece, posjede dorina. Mili boze, !ita mu doro radi! 122

aOo.

310

320

330

Sve eefenke krsi od dueana, i od kula strehe popadale, sve ga gleda malo i veliko, i na njemu harnoga junaka, pa se krsti i zdesna i sl'jeva, pa se cude konju i junaku. On ga stj era do vode studene, gonio ga, pa ga napojio. Ne htje iei do banove kule, vel: on ode uz polj e zeleno, brez promjene cetiri sahata, pa je onda zastavio dora, pa doratu tiho govorio: :tEj, konjicu, sokolovo krllo, nije n ama vakta polaziti! « Pa dorina povratio svoga, dotjera ga do banove kule , pa ga sveza u tople podrume, pio, jeo, za nedjeIju dana, mill boze euda velikoga! I za time polazili crkvi. Progovara Tukunlija bane: »Cu Ii mene, fisan Madzarine, de zaja§ dora od mejdana, i ja hoeu vranca od mej dana, da idemo do bijele crkve!« Kada crk vi bili dolazili, progovara Derzelez Alija: »0, lfidija, Tukunlija bane! Car ti pos16 teska mej dandziju, ovo ti je carski mejdandZija, ovdje l:erno mejdan podijelit!« Pa se m ace, u dorata tece; mili boze na svemu ti hvala! Na n jemu se ogan] prolomio. Sada vidi Tukunlije bana, gdje pobjeze na konj u gavranu, plaho goni poljem zelenij em , i za n jime Derzelez Alija, malo goni, bana b rze stize,

340

35(}

360

370

123

---------------

Zlva ga je Ale uhvatio, svukao ga sa konja gavrana, svezao mu ruke naopako, usadi ga na konja clarina, uteze ga oka svog clarina i on skoCi, na dorata sjede, a odletje vranac od mejdana, odletio prebije]oj kuli, a AUja zemlji po cenaru. Kud god ide, do Stambola side. A kad dade do careve kule, poteze mu svilene dizgine, a podmace kazan-bakraclije, dobar mu se dorat pokupio, pa iskoci na divhanu carsku, tUTcin skoci sa konja dorata, i on earu ode U odaju u cizmama i u kalCinama. Progovara care od Stambola: »A, bogati turska serha tlijo! Oklen Ii si, od koga Ii grada?« Progovara Derzelez AUja: »Ja sam tebi s Bosne kalovite od onaga od seher-Travnika. i onaga hOOze Cuprilije, on je mene do vlen opremio, da ja za te pod'jelim mejdana.« Kad to cuo care ad Stambola: »Hej aferim, f) erzelez-Alija, jednog smakoh, bolji mi je ostO! « Nu Alije, vesela mu majka! On otvori ad odaje vrata, pa pokaza Tukunliju bana: »Eno tebi Tukunlije bana! « Kad to vidje care ad Stambola, t om se care vrio zacudio: »Vee ell Ii me, Derzelez-Alija, isci, brate, sto je tebi drago, voIi' ti kakvu zemlju i gradovel « Progovara Derzelez AIija:

380

390

400

410

124

»Necu tebi zemlje ni gradova, nemoj danas meni prikratiti, sta uradim po Stambolu tvome, a upravu Cupriliji podaj.« Tome care namah kajil bio. A gle onog Derzelez-Alije, gdje on skoei na noge laguhne, prihvatio brijetkinju cordu, pogubi mu eetr'est vezira; dok mu jedan sjedi u budzaku, poletje mu Derzelez Alija, da i njemu odsijeee glavu. Kad to vidi care od Stambola, pod curak ga sebi prihvatio, pa govori Derzelez-Aliji: »Ne sijeci ako boga znades! Ne sijeci mojega imama, za njim klanjam dva'est godin' dana!* Sad da vidiS Derzelez-Alije! Baci sablju na odaju kletu, pa paputu uzeo imamu. Kad raskJopi Derzelez Alija, stono bilo turskijeh ajeta, pod papucu sviju ih turio. Progovara Derzelez Alija: »Sultan care, svecevo koljeno! Eto tvoga muhur-sahibije, za njim klanjas dva'est godin' dana, baci mi ga amo na odaju! « Odbaci ga care ad Stambola, prihvati ga Derzelez Allja, a poletje od bedrice corda, skide njemu sa ramena glavu. Od gJave mu kauk poletio, iz kauka krsti pozlaceni, a i one sHne medunice. A cudi se care od Stambola, dobro care Ala darovao, dade njemu hiljadu dukata opremi ga Bosni kalovitoj.

420

430

440

450

125

IX BOJ NA SIGETU
(prozor)

Car Sulejman silnu kupi vojsku , sve se sprema za dvan'est godina .

Kalabaluk voj ske pokupio. po' mil'juna, pet stotin' hiljada, i podize muhur-sahibiju i uz njega hodzu Cupriliju, i pOVllce pet stotin' topova. A kad care do Sigeta sade, pod Sigetom vojsku zastavio, i popeo mavi cadorove, a opleo pet stotin' kOSeva; naturio pe t stotin' topova. Pa kad care l'jepo napravio, sada sitnu namu nakitio, spremi namu sigetskome banu po Idrizu, svome hizIDeearu. A kad Idriz do Sigeta sade, bana najde na silti svilenoj ; pokraj bana sedam denerala, i kraj njiha dvan'est kapetana; redom sjedi trid es't oficira kraj banovih dvan'est kapetana. Idriz banu sitnu namu daje, a sta care u toj nami piSe: »Eta name od Sigeta bane, ja sam silne voj ske pokupio, po tefteru pet s totin' hiljada, a dovuk6 pet stotin' topova. Ako sa mnom ratovati neees, yen na miru Siget ostaviti,

10

20

30

126

sve prtljajte, gdje god sto imate, a Siget mi sarno ostavite, ja eu Siget sebi naseliti. Nes Ii Siget ostavit na l'jepu, ja eu onda na te udariti, mladariju pod sablju uzeti, a sve starce nogam' pogaziti, a zenskinje dignut u robinje. « Kad pregleda u Sigetu bane, uze knjigu dvan'est ofidra, sto mu Luka Dakovieu kaze: »J a se ne bih caru podloZio, mi sma kader s njime ratovati; u Sigetu kula sest hiljada, a tarsije dvan'est punih sata, a dobro smo beden utvrdili: kraj tarSije tetiri kapije, na kapiji tvrdi bedenoyi, na svakornu po seset topova, naSe vojske po seset hiljada; mi smo kader s carern ratovati. De potpisi na nami carevoj, nek' udara koUko mu drago.« A potpisa u konaku bane, pa je dade Idrizu u ruke: It Udri, care, koliko ti drago, mi Sigeta ostavit neeemo.c: Idriz caru do cadora sade, pa mu potpis dodade u ruke . Car previdi sta mu knjiga kaze, glavom lila, Iakrdiju bad: »Lude glave, bana madZarskoga, gdje on kader sa mnom ratovati? Bieu Siget pedeset godinal « Pa zavika pet stotin' topNja: ItUpalite pet stotin' topova! c: A topeije tope zapaliSe, udari.se u gradsku kapiju, ne odbiSe kiaka od kamena, nit' kamena, kolik' ni kremena.

40

50

60

70

127

Ban se brani s cetiri tabije iz svojijeh bojali topova. Sve ratuju za dvan'est godina, niSta care uCini t ne more. A k ad dvan'est izajde godina, sultanu se pobalja ordija dvan 'est hiljad' um'r krajisnika. Car Sulej rnan grozne suze lije, jer on zali svojijeh vojnika. A veli mu muhur-sahibija: »Prod' se, care, vraga i Sigeta, svi ce nasi pemrti vojnici, a Siget se uzet i ne more.«

80

A izrece hodza Cuprilitu: »Znas Ii, car e, svecevo koljeno, posred grada teee voda hladna,
Sito iz grada na polj e izlazi,

Dna nam je voda ot rovana, stog se nasa pobalja ordija. A da nije muhur-sahibije,

90

davno hi se Siget prihvatio,
on je nama hilu ucinio. « Car Sulejman na noge skocio, uze muhur muhur-sahibiji,

a dade ga hodzi Cuprilicu. A dok hodza muhur prihvatio. odmah hodza na noge skocio, a za ostro gvozde prihvatio, pa pos'jece muhur-sahibiju. Kad mu rusa glava odletj ela, a pade mu b'jela ahmedija, a ispod n je knjiga ispanula; al' to knjiga bana sigetskoga: »Cujes, brate, muhur-sahibija, je I' nas jedna mati odgojila, Nni bilu sultan-Sulejrnanu.« Kad car vidi knjigu sarovitu, kako ciknu kako d' jete malo: »Cuprilicu, moj na m jestu sine, n 'jesarn znao da je iz Madzarske,

100,

11 0,

128

a evo narn sedamn'est godina, u njega je muhur i uprava, vee sto cerno, Cuprilicu sine?« »Dobro, care, sultan-Sulejmane, dignueemo na Vodnicu voj sku, Vodnica je Siget nathvatila, na Vodnici tri vrela studena, ondje ce nam ozdravit ordija. Tude siju jecam i psenicu, a kosi se trava djetelina. Kad Sigetu hranu zastavimo, lako cerno Siget prihvatiti.« Pa digose na Vodnicu vojsku, tude biSe (:etiri mjeseca. Kad iZaSla cetiri mjeseca, podranilo dvan'est oficiTa u konaku kod sigetskog bana, pa medu se sobet zametnuli: »BaS car dize do Stambola vojsku, a Sigeta uzeti ne more. « Dok im nesto oci pobjegose niz carsiju, gradu na kapiju, ugledase jednoga junaka vas u srmi i u suhorn zlatu. Zlatan skrljak njemu nad oeima, a za pasom dvije puske male, obadv'je mu zalite u zlato. Mrki brei pall do pUSaka, naopako mintan zagrnuo, a uz ruku uzvrg6 rukave. Deblja mu je ruka u misnici, neg' djevojka u svilenu pasu; a u ruku prihvatio eordu, na krnje se naslonja sokakom. Poznade ga dvan'est oficira, oni banu tiho besjedili: »Gospodare, ostario bane, eva ide nase ogledalo, a na ime Danicicu Vuce! Evo ima dvan'est godin' dana,
9 Narodne pjesme Musllmana I

120

130

140

150 129

otkad s carem Ijuti boj bijemo, a nikad nam DaniCica nema, kakav li ce sad haber don'jeti?« A Danicic u odaju dode, svih dvanaest na noge skocilo, pa spram njime raskrilise ruke: »Gdje si, Vuce, nare ogledalo, sedamn'est si d'jelio mejdana, tol'ko smako turskih pogl avica, a ev' ima dvan'est godin' dana, ti nikada na nas sabet neces. « Vuk im tud'je rece lakrdiju: »Uz dvanaest punanih godina, sto vi carll ne date dzevapa?« Ban besjedi Danicicu Vuku: »A kako eu, Danicicu s ine? « »Pisi knjigu, mili gospodare, a na ruke sultan-Sulejmanu, nek' car meni na mejdan izade, ja nek' za se dzebeliju nade, Aka moju on ods'jece glavu, dacemo mu Siget na cenaru, aka njemu ja ods'jecem glavu, dace meni Stambol na cenaru, i nek' prtlja Cabi i Medini. « Odmah taku knjigu nacinise, spremise je sultan-Sulejmanu. Nu kad caru taka knjiga dode, je l' mu draga, nije nikoliko, ali pusti trideset telala: »Ko god ce mi biti dzebelija, s Danicieem mejdan pod'jeliti, ja eu njega metnut na vezirstvo, nek' je vezir do edzela svoga. « I vika mu trideset telala bez promjene za pun m jesec dana, nigdje caru dzebelije nema. Kad se mjesec dana popunio, telal Ibro dobro urania, dok ugleda dvan'est hiljad' vojske,

160

170

180

190

130

dorat crven ko crvena svila. Bajraktar se s njime razgovara: lt Moj dorate, grivo moja zlatna,
dok se sad a hazur llcinimo, obadva sma caru dzebelije.« A veli im telal-Ibrahime: »Dtkle jesi, vrstan baj raktar e! « Bajraktar mu tiho progovara: lt Jesi l' CllO, tela! Ibrahime, prosav Bosnu do Hercegovine, jesi l' CUO ondje kraj Neretve seher Mostar na He["cegovini, u Mostaru Kajtaz-bajraktara? Eta vidiS onog ihtijara, ana roi je moj r oden' daidza, a na ime F azli bulj u gba.sa. Car kupio vojsku u Stambolu, bez promjene za dvan'est godina, moj daid za dize Hercegovce, po t efteru dvanaest hiljada, bez izuna sul tan-Sulejmana o svom hljebu i haSluku svomu. Evo sada d van'esta godina, sve car bije Siget na cenaru, a mi caru vazda ka raula, da Dam cara Madzar ne obade. Sad vidimo da j ' istina prava, d a je doslo caru do mejdana, pa bicemo dzebelije carske. « To izrece, pa spremi dorata, a pred njime Fazli buljugbaSa, i sadose carevu cadoru. Car K ajtazu dovu ucinio,

on na jandal izlazio vojske; dok ugleda jednog ihtijara, b'jela brada kako janje b'jelo, a dogata dr:ii za dizgine, a kod njega b'jesna bajraktara, on timari debela dorata. Momku duga tura od perCina,

200

210

220

230 131

"

---- ode Kajtaz do Sigeta grada, a pred nj ime Fazli buljugbasa. Kad bijahu pod Siget na polj e, do kapije polu sata nema, a ocuti jeku iz ohiaka, dok padose dva erna gavrana,

a na sape debelu doratu,
a odatle na aba ramena u Kajtaza b'jesna bajrakta ra, po obrazim' krilim' udariSe. A vell im Kajtaz bajraktare: »Gavranovi tice moje drage, pricekajte sjutra do sunasca, duk Vuk meni odsij ece glavu, mrtvoj glavi oei izvadite.« Jedan suti, drugi odgovara: »Ne boj m i se, pobratime dragi, ovo n'jesu tice gavranovi, vece tvoje posestrime vile, dosle sma ti haber uciniti, ne muci se do Sigeta grada, neka znades, izgubices glavu. Vee razjasi d ebela dorata, ena prosjak kad gradske k api je, pa ostavi konja kad prosjaka, a prosjacke obud haljine, sakri' svoje i srmu i zlato, na glavu ces susnju ustaknuti. Sakrij svoje perjanice zlatne, a objesi 0 ramenu torbu, a u ruku drvenu maljicu, haj de serbez u Siget kapiju, isci, aga, od vrata do vrata, sve do kule Danifica Vuka, dok ti vidis Kapetan-gospoju, Ijubu vjernu Vuka Danicica, jer je sesn'est d' jelio mejdana, sedamn'esti s begom Mejremicem i begovu glavu ujagmio, i skino mu sedam hamajlija
240

250

260

270

132

------------------------------------sa zekana clevet dilbagija, povrgo ih na svoga vranin a , piso ih je hodza Suverlija, u mahali nasred Sarajeva. Beg nosio, n e vjerovo u njih, Vuk ih nasi, al' dobro vjeruje; carske voj ske pet stotin' hiljada i svi Vuka ne bi pogubili, ne skidav rou sedam hamajlija, i s vranca mu devet dilbagija. Pa kad zades kuli Dani~ica. zakamkaces na mermer-avliji: - Daruj mene, prikladna gospojo porad zdravlja Danicica svoga, d a pogubi Kajtaz-bajraktara. Gospoja se s Vukom zavadila, jere ima sad sedam godina, otk ada se Vuce ozenio, jos joj liSea nije poljubio, nit' 5 draga j e sr ca zagrlio; jer djevojka iz Kanize grada, pa je majka u kafaz metnula, nit' je vid 'la sunea nit' mjeseca, za punijeh sesn'est godinica. Ta dj evojka plaha l iSea bila, jer je nije vjetar oprlio. Kad su bili u mehku du.seku, prvu ju je noecu prekorio, - Kad si tako u obrazu b 'jela, beli ti je Usce obljubljeno. A gospoja po istini kaza, da je mlada u kafazu rasIa, stog je b'jeJa lica gospodskoga. A Vuk vrze na molitvu ruke, da je nikad poljubiti nece, da je 5 njime stotinu godina. Pa se vrlo 5 njime zavadila, jer ev' ima sedam godin' dana, da je nikad nije poljubio, vee se Vuce po mehanam' vute,

280

290

300

310 133

a on dilber-krtmarice lj uhi. Kad zatuzga na sebi haljine, onda k uli u nedjelju sade, i presvllce b'jele boscaluke. Kad mu vidis previjemu ljubu, dobro gledaj sta ces i kako ces. « Odmah bajro odjaha dorata, daidza rnu debela dogata. Pornoll se prosjak iz kapije , bajraktaru na polje izade, bajraktar rnu dodade dorata, a dade mu obje puSke male, i sa hedre brijetkinju cordu, a prosjacke presvllce haljine, o ramenu objesio torbu, a u ruku drvenu maljicu, a na glavu sasoj u naturio. A zakloni zlatne perjanice, ode pravo u Siget carsiju. Dok unide na placu banovu, odmah turcin prosi· »Alah icun«. sve do kule Danicica Vuka; na avlij i zakamka bajrakt ar, a zavika prikladnu gospoju: »Daruj mene, prikladna gospojo. izrad Vuka i zdravlja njegova. da pogubi Kajtaz- bajraktara, dzebeliju sultan-Sulejmana, porad nama sigetskoga bana. da dobije Stambol na cenaru. dignut cara cahi i Medini!« A veli mu Vukova gospoja: lO Haj', prosjace, prosio do v'jeka ja ti ne dam p are ni dinara, izrad zdravlja Danicica svoga. Sto ne velis: Daruj me, gospodo, izrad zdravlja Kajtaz- bajraktara, daia bih t i tris ta madzarija, da pogubi dusmanina moga! « lOJer, gospojo, ako boga znades,
p

320

330

340

350

134

zasto kunes onakva junaka?« »Kako n ecu, od boga rou tesko! Evo ima sad sedam godina, nije me se ni prstom dodio, a kamoli liSce obljubio. 2iva m ' majka i sad sam djevojka, dtiSmanin se po sokacim' vuca, pa on Ijubi dilber krcmarice. « A Kajtaz joj veli bajraktare: »Je l' istina obadva ti sv'jeta? Da ti Kajtaz-bajraktara kazem. « »Istina je, prevarit te necu.« Bajro dize suSnju nad ocima, a sinuse zlatne perjanice, niz prsa se brei objesiSe. »E, gospojo, obadva mi sv'jeta, evo glavom Kajtaz-bajraktara! « A gospoja na noge skoCila, i od sebe derdef oturila, a zavrti iglu od biljura, u njoj konac mljetackoga zlata, pa istrka na merroer-avliju, bajraktara rukam' zagrlila: »Hajd' idemo u moju odaju, odmori se i napij se piva! « Obadvoje idu liZ skaline, uzadose u sikH odaju, pod njega je siltu namjestila, a sekerli raldju nalila. Taman Kajtaz casu prihvatio, klopot stade placom i sokakom. Kad pogleda Kajtaz sa pendzera, a eto ti Danicica Vuka, nosi britku u rukarna cordu. Onda Kajtaz pace besjediti: »0, gospojo, srce moje zivo, ludo ti eu glavu izgubiti! « »Ne brini se, Kajtaz-bajraktare, ja eu k nj emu u avliju saN, temena mu triput uNniti,

360

370

380

390

135

a b'jelu mu ruku poljubiti, pa ga plenut po plecim' hajduckim. nece Ii se na me n asmijati, kad mu reknem da pogubi tebe izrad nama sigetskoga bana, on ce tamo u svoju odaju, nece 1', bog do, da zaisce pica, vee se nikad on napiti nece, aka mu ga ja tocila budem. 1( Pa odatle na noge ustade, pa pred Vuka u avIiju sade, triput pred njim zemlju poljubila, Vuka u skut i u ruku Ijubi, a plenu ga po pleeim' hajduckim : »Gdje si, Vuce, ogledalo kraljsko, sedamn'est si smakao Turaka, jos p ogubi Kajtaz-bajraktara izrad n{lffia od Sigeta bana, pa uzmite Stambol na cenaru nek car prtlja Cabi i Medini. « Na to joj se osm'jehnuo Vuce: »Zar ti , Ando, omrznuo n'jesam, ne milujuc uz sedam godina,? « »N'jesi, Vuce, moje oei drage, vee si mio ko si dosad bio.« Pa okrenu u svoju odaju. Docim s jede, zaiska haljina, gospoja mu haljine don'jela. Zatim sada zaiska joj piva, a gospoja bacvam' priletjela, pa izm'jesa vino i rakiju, te donese, pa potkuci Vuku. A Vuk kondir prihvati u ruku, i sve popi od kapi do kapi, pa gospoji sad kondir dodaj e, polu popi Danicicu Vuce, a polu ga na klupu spustio, pa on leze po mehku duseku, a zavika KaniSku djevojku: »Pokri'de r me kumaSli jorganom,

400

410

420

430

136

neeu noeas iei u mejhanu, valja sjutra mejdan dijeliti.« Birdem zaspa, kao janje malo, a da vidiS kaniske djevojke, tri puta ga pod koljeno tiknu, nikad za to i ne haje Vuce. Ona pade Kajtaz-bajraktaru: »Rajd' odrezi momu Vuku glavu, pa je nosi sultan-Sulejmanu!« A Kajtaz joj veli bajraktare: »Nemoj tako, lij epa gospojo, veee Vuku ti zagrni ruku, i skini mu sedam hamajlija, s vranea dobra devet dilbagija, da ja idem do dorata svoga. Sjutra cemo mejdan pod'jeliti, a nasa se sila udariti. « A gospoja na noge skoeila, pa rou skide s Vuka hamajlije, s vranea dobra devet dilbagija, pa dodade Kajtaz-bajraktaru. Ode bajro polju u sirine, do dorata konja od mejdana, pa prosjaku predade haljine i gotovih stotinu dukata. Tude bajro konak uCinio, a ujutru ranD urani~e, sa ordijom pod Siget padose, a gradu se vrata otvorise, pornoli se DaniCicu Vu~e oa svom vrancu, konju od mejdana, i gospoja Anda Kaniskinja, a za njome dvan'est ofieira, medu njima od Sigeta bane. Za njim sila vrviSe Madzara, da im broja bas nikako nema. Car je sveo pod kapiju Yojsku, medu Yojsku polje ostavili, sto se more mejdan pod'jeliti, pa metnuse pike i biljeske,

440

450

460

470 137

doklen ce se na konj'ma goniti, i ostrij em gvoidem udarati. Pobjeze mu Kajtaz na doratu , potj era ga na svom vrancu Vuce. Dok mu vranac dobar poletio, odmah viknu dvan'est ofidra: »Neka mate hila mi je bila jer moj vranac letjeti ne more.« Pa se vrati od polu mejdana, da ubj egne u gradsku kapiju. Gospoja mu ne dadne uniCi, vee zavika Vuka Daniciea: »N'jesmo, Vuce, tako pogodili, da se bjezi u gradsku kapiju! « Ne dade mu unie u kapiju . A n apade Kajtaz na doratu , pred njim Vuce svog vranca okrenu. Oboj ica sablje izvadiSe, prij e Kajtaz-bajrnklare mahnu, pa ods'jece DaniCic u glavu. Ban zavika dvan'est ofidra: »Dj eco moja, n e dajte nam grada i bez krvi i velika jada!« A careva nasrn u ordija, Madzari ih spravno docekali, sve na IOganj i na vatru iivu. Pusta jada kod Sigeta gr ada: tu je kavga pune dv'je godine, dok stotine placa protrsise, sest hiljada kula porobise, a sve vice muhur-sahibija: »Predaji se od Sigeta bane! « Ban se ne htj e p redati nikako, vee do mora dotjera dorata, a s dor ata skoei u demiju, pa pobjeze do Malteza grada. Car zapov'jed svoju ostavio u Sigetu gradu kamenomu, sve iznova kule ponovio, pet stotina uzdize topova
138

48()

49()

500-

51()

u Sigetu na gradske tabij'e, okrenu ih na cetiri strane, nek' se Siget prihvatit ne more. Sad Kajtaza vrze za vezira haznadara F azli-buljugbasu. Jos Kajtaza darovao 1'jepo, pokloni mu kulu Danicica, i u kuli prikladnu gospoju, bajraktar se ozenio njome. Sto mu veli prikladna gospoja: ltBajraktare, sve ti halal bilo, Sto me ljubis kad god se probudis, sto ti b'jele boscaluke daj em, sto me ddis za vijernu ljubu. « Sto god b'jese u Sigetu cara car ne htj ede pare ni dinara, sve ostavi vojsci silovitoj.

520

X CAR SULEJMAN UZIMWE BUDIM (Sarajevo) Razbolje se sultane Selime, sedmu noccu sehri ramazana u pO noei, u sedam sahata. Suze lije niz bijelu bradu. Pitalo ga d'jete Sulejmane, sin jedini sultana Selima: »0 , moj babo, svecevo koljeno, sto ti tako grozne suze roniS? Je l' ti Zao sto ces umrij eti? Sta je tebi najzalij e, babo: iIi fallS tabta i Stambola, iI' gradova, iI' r edom topova, Hi svojih mladih sultanija, Hi punih sedam kula blaga, ili mene sina Sulejmana,

10

13!)

sto eu tebi nejak ostanuti? «
Njemu veli sultane Selime: »Moje d'jete, sultan- Sulejmane, ja ne blim sto ell umrijeti, ja ne zalim tahta ni Stambola, ni gradova, ni redom topova, ni harema mladih sultanija, ni ti punih sedam kula blaga, a ni - tebe, sine Sulejrnane, sto ces mem nejak ostanuti , nejaku ce saIni bog porooei ; vee ja zalim Egru i Budima, gdje osta.se suznji u kaura , gdje ostase u kaurske ruke. Vee Z:ujes Ii, moje d'jete drago, kada meni vakti saha t dode, l'jepo cete men e ukopati, k6 sto t reba i din zapov'jeda. DoC'ce tebi hodZe i hadzije, sej hul-islam i sve efendije, skupice se paSe i veziri, dotri!a.se mladi j enj icari, jenjicari i sve base listom. Tu ce tebe, sine, zaiskati, iz kafeza tebe izvaditi, te ce t'onda na taht posaditi. Vece sltiSaj, moj jedini sine, kada tebi prvi diva n bude, r edom ce ti lale dolaziti, pa ce tebi na divan stanuti. Karla dode vezir Cuprilija, prema njemu na noge ustani, uz svoje ga koljeno posadi pa ti reci hodZi Cuprilicu, - Lalo moja, vezir-Cuprilicu, babo ti je selam ucinio, isci voj ske koliko ti drago, i dzebhane koliko ti drago, i zahire sto treba za vojsku, da je vadim dva suZnja nevoljna
140

20

30

40

50

iz suzanjstva, iz kaurskih ruku, da osvaj am Egru i Budima,

da ne lezi Budim u kaura. To izrece, s dusom se rastade.
Ljuto cvih sultan-Sulejrnane, 60

al' je tako od boga sudeno. Kad je sutra bijel dan svanuo, lijepo su cara opremili,
k6

mo

treba i din zapov'jeda.

"fad se listom hodze sakupise, Sejhul-islam i sve efendije, sve dodose pase i veziri, dotrcase dj eca jenjil:ari,
jenjicari i sve base mlade;

Sulejrnana cara zaiskaSe, iz kaleza njega izvadiSe, Ea ga na taht tude posadiSe.
Sejhul- islam dovu ucinio: »Hajirli nam novi sultan bio! «

70

Kada prvi petak osvanuo,
divan cini sultan-Sulejmane,

sve mu Iale na divanu stale. Kada dode hodZa Cuprilicu, za glavom mu tri sorguca zlatna, sto mu daD sultane Selime;
roni suze niz bijelu bradu. Ugleda ga sultan-Sulejmane,

80

prema njemu na noge skocio, posadi ga uz svoje koljeno. Sejhul-islam caru govoraSe: »Sultan-care, iza gore sunce, nije kanun caru ustajati prema svojim lalam' i vezirim' ,« »Jest mi kanun na noge ustati prema svome hodzi Cuprilicu.4< Sultan pita hodze Cupr ilica: »Sta je tebi, Cuprilic-vezire, Sto ti roniS suze niz obraze? Je l' ti Zao sultana Selima?« Odgovara Cuprilicu stari:

90

141

• Sultan-care, svecevo koljeno, stid je mene u te i gledati; jal' kamoH s tabom govoriti. J a ne zalim sultana Selima, vee ja Zalim Egru i Budima.

100

gdje nam osto Budim u kaura .«
Njemu vell sultan-Sulejrnane: »Laia moja, hodZa Cuprilicll, isci vojske kolika ti drago, a dzeb.hane koliko ti drago, i zahire sto treba za vojsku, da idemo Budim osvajati. n ek' ne lezi u kaurske ruke.c

Karl to cuo lala Cuprilija,
kupi vojsku po svoj carevini: s to hiljada baSa i spahija, jenjicara ni hesaba nema. Kad Cuprilic sakupio vojsku, car S ulejman iz Stambola krenu, i sa nj ime hOOza Cuprilicll, povedose silovitu vojsku. Razvise se alajli bajraci, bas k6 zimi deheJi oblaei. Zveka stoji maca i topuza, njiska stoji ata i paripa, sve pj evaju po izbor junaci. Zdravo vojska Rurnenliju pride, pod Biograd jos zdravije dode. Kad stupise Savi na obalu, namjestise na cekme cupriju. Mutnu Savu tude prebrodise, Slavoniju listom porobise: robe, pale a 0 jadu rade, mladu djecu vode u suianjstvo, a djevojke sebi za ljubovce. Ode vojska preko Ungarije, Ungariju sirom opljenise. Car Sulejman do pod Bud im dode, i dojezdi silovita voj ska. Pod. Budimom konja odjahao,
142

110

120

130

razreduje pod Budimom vojsku. Iskopase utkat meterize, naturiSe baljemez topove. Topom bije bijelog Budima, na alaje juriSe junaci. Ja kako ga plemenito tuce, vas se Budim iz temelja krece kad petn'esti danak osvanuo, knjigu pise sluga od Budima, pa je salje cestitom sultanu:lt Gospodine, sultan-Sulejmane, ja deveta sluga u cesara, daj mi muhlet petnaest danaka , dok otpiSem od Beca cesaru, dok otpisem i k rune upitam, ii' ce meni indat uciniti il' ce tebi Budim pokloniti. « Izun dade sultan-Sulejmane, izun dade peblaest danaka. Knjigu pise sluga od Budima: »Sv'jetla kruno, od Beca cesare, o jasn osti, Rima pogledanje! Car Sulejman sj aho pod Budimom; pe tn'esti je danak nastupio, kako bije Budim iz topova, a oa juriS udaraju Turci, vas se Budim iz temelja krece. U' ces caru Burum pokloniti, i I' ces meni pomoc uciniti. « Kad je cesar knjigu proufio, on je drugu mahom nakitio te je salje kralju moskovskome: lt Cujes li me, od Moskova kralje, evo ima danas petn'est dana, car Sulejman sjaho pod Budimom, iskopao utkat meterize, naturio baljemez topove, topom bije i dan ju i noeu, a na juris udaraju Turci, vas se Budim iz temelja kreee.

140

150

160

170

143

Hi ces mi indat uciniti, il' eu caru Budim pokloniti, turskom caru sultan-Sulejmanu?« Tu opremi, drugu nakitio pa je salje pravo u Rim papi i na kralje, od sedam zemalja; sviju ih je cesar zaroolio, te je 'vako njima govorio: »Ja mi danas jardum llcinite, ja!' ce sultan Budim osvojiti. jer ga bije i danom i noei, vas se Budim iz temelja ljulja.« Iza toga mnogo i ne prode, dude ludat od svlh sedam kralja, sedam kralja od sedam zemalja, i osmoga od Moskova kralja: 5vi cesaru indat ui:!iniSe, sva se sila pod Budim je zbila. Mili boze, nemila sastanka! Cetiri se eara sastanula: tatar-hane i betki cesare, car stambolski i kralje moskovski. Ala banda zametnu se kavga, pobise se turci i kauri. Pade tama od neba do tala, ni brat brata poznati ne maze, ja kamoli turCin kaurina. Dize ruke sultan-Sulejmane, diie ruke pa od boga isce: »Daj m,i, baze, vihra sa planine, da rastisne maglu po ordiji, da ja vidim Cija gine vojska, cija l' gine, Nja l ' predobiva. « lstorn dode lij epa djevojka, nosi caru ffia.strafu ~erbeta: »Na ti, care, mastrafu serbeta, ja sam kcerca Cuprilic-vezira, ja sam ~aus m edu evlijama.(I; Popi, care, mastrafu serbeta. Pa on vidje cija gine vOjska, 144

180

190

20(}

210

C1Ja gine, Nja ]' predobiva: vlaska gine, turska predobiva. Turci vi~u: AJah i Alija; a kauri: Isus i Marija. Uze sultan Budim od kaura ; uze njega sultan-Sulej mane, na grad mece zelene bajrake, a u grad je naselio turke.

180

XI

2ENIDBA MALOGA OMERAGE (1657) (Pocitelj)

Sinol: moml':'e ve~er veceraSe u Mostaru, ~el eb i pazaru. Na Ogradi u Donjoj Mahali. Sa njim nikog za vecerom nema, do starice majke milosnice. Nit' zborise nit' eglendisaSe, dok gospodsku vecer vecera.se; ispred sebe kad sofru digose, tad po turski leden donijese i na ruke vodu posipaSe, tad Omeru majka govorase: ~ Moj Omere, da t' oieni majka, tebi rnornku dvadeset godina, a ja nemam cd srca ev lada, no, Omere, tebe jedinoga.« Orner majci tiho govorase: »Valah, majko, kako tebi drago; no gdje si mi euru zagledala, u koga Ii age i spahije?« Majka Orou tiho progovara:
10
N~rodne

10

20
145

pj es me Musllmana J

,.Moj Omere, j edinak u majke! Majka ti je curu zagledala u Mostaru, celebi pazaru, na Carini u Gornjoj mahali mladu Zlatu pa!ie Serezlije, enD cure, ena prijatelja.« A kad Orner CUD lakrdije. tada staroj majci govorio: »Mati moja, maja milosnice! Ja ti necu pasine Zlatije, ja sam skoro poso uz Carinu, mati moja, sa mojim jaranim', cosajuci i tamburajuci, pjevajuci, kajde provodeCi, pokraj dvora pase Serezlije. Kada n'akav zubor na avliji; ja poskocih k vratim' avlinskijem, mandaI digoh, te otvorih vrata: kada sjedi Serezlina Zlata, na avliji sofa podignuta, aka sofe simsir-trabozani, sve brusali jastuk do jastuka, a sve mehko sHte do silteta, dvore Zlatu cetiri robinje. Volio bih najgoroj robinji, nego, mati, Serezlinoj Zlati ; duga vrata, Cipe p letenice tesko kuci u koju zaviri, ona, mati, srece ne imade! Pa sam kreno s mojim jaranima, pjevajuci i tamburajuci uz Brankovac veliku mahalu, krajem vrata Curcibase kneza ; kada zubor n 'akav na avliji i avlinska zatvorena vrata) ja poskocih, te otvorih vrata; kad ugledah ~udo i djevojku, mladu Janju CurcibaSe kneza; a kakva je, moj a mila majko! Ni vila joj nije drugarica;

30

40

50

60

l46

kratka vrata, dugih pletenica, blago kuci u koju zaviri, bite po nju sretna i ha irH! No starice, moja milosnice, bir ti sjutra bijel dan osvane, pripni petu, obud feredzu, zaprosi mi u Curcije J an ju.« A kad zacu Omerova majka, poce svoga razbijati sina: »Ne, Omere, m oj jedini sine! Kad ti uzmes u CurCije Janju, a ostavis Serezlica Zlatu, mores svoj u izgubiti glavu, j er ti znades pasu Serezliju j njegove opake sej mene, Carinjane gole jaramazej jesi l' CUO, moj Omere, sine, 8tO pjevaju i pripov'jedaju, nije Luka nikad bez ha jduka, ni Carina bez jaramazina.« Orner m a jd tiho progovara: >>OJ, s tarice, mila majko moja! Ne bojim se pase Serezlije, ni nj egovih Ijutij eh sejmena, Carinjana golih jaramaza, dok je meni Cekrk i Ograda, i dok mi je Zahum i Cernice, sve Raskrsce i sve Kovacnice i dok mi je na dva rama glava, i moj ijeh sezdeset momaka, i pred njima seizbasa Luka, u podrumu cetr'est paripa i d vadeset ata i cetiri, i kobila m eded-bedevija, baS za koju znade Serezlija. K ad smo boja bili s Mljecil:ima, nano, lani na Staroj Gabeli, pos'jeko sam od vojske glavara, po imenu Matan-kapetana i s njim t r ides't i cetir i druga./I;
10'

70

80

90

100
147

U tolikom zboru i eglenu, dok zasija sabah i zorica, tad od brda oskoci Danica; no kad ezan na mun8ri viknu, tada Orner u dZaruiju pode, a stara se na noge skocila, na se udri peeu i feredzu i sluskinju sa schorn pozvala, u ruku joj fenjer uklepala. Pode stara placom i sokakom, dok ne dade u Brankovac stara, bas do dvora Curcibase kneza. Tad robinja zveknu na vratima. To za~ula cura u mutvaku, brze-bolje otvorila vrata, k ad ugleda Omerovu majku, s pendzera je opazila Janja, na sluskinje zora ucinila: )) Potecite, noge polomile! Eta ide Omerova majka nesto s poslorn do nasijeh dvora.« I Janja se na noge skocila na nagama staru docekala, za b'jele je ruke prihvatila, u mekahan siltet namjestila. Tada cure kahvu donijese, i uz kahvu serbet medovinu; serbet piju, kahvu prisrkuju, uz to dvoje eglen otvaraju. Kad otvori Omerova majka: »Kceri Janjo, CurcibaSe kneza, ti ne pitas a ja n e kazuj em, raSta sam se zamucila - Janjo. DosIa n'jesam serbet ispijati, niti serbet nih mrku kahvu, nego tebe, kceri, zaprositi za Omera, mog jedina sina; bi Ii posla za Omera moga, da ti budes moja nevjestica, u m om dvoru mlada gospojica? «
148

11 ()

12()

13()

14()

Na to miada odgovara Janja: »Prosti, neno, Omerova majko! Za drugog sam isprosena, neno, evo nema no nedjelja dana, dade mene i otac i majka, neno moja, d o krsna Kotara za djetica KruSevic-serdara; u nedjelju, koja treca dade, hoee doci kiceni svatovi, mene vodit do krsna Kotara.« A kad zacu mati Omerova, to je ona jedva docekala, na lake se noge poskocila, ,o na ode b'jelu dvoru svome i Omeru po istini kaze, kako joj je u Curcije bilo i kako je isprosena Janja do Kotara do vlaskoga grada za djetica serdar-Krusevica; u nedjelju koja treca dode, hoce doCi kiceni svatovi, j voditi Janju plemenitu. U rijeci, u kojoj su bili, dok zadrma halka na vratima, sluskinja se na noge skocila, te avlinska vrata otvorila, tad' upade posta knjigonosa, u ruci mu kapa sakul jica, a 0 njojzi trista praporaca, a u drugoj drenova toljaga , po tomu se znade postonosa. Odrnah poce za Ornera pitat, a Orner ga zove u odaju. Kada posta u odaju dode, srnjerno mu se posta poklonjase, a desnicom knjigu dodavase; '3 kad Orner knjigu prihvatio, i na knjizi peeat salomio, pa pogieda knjizi po jaziji, knjigu uti, a na nju se smije.

150

160

170

180

149

Tad ga stara zapitala majka: »Moj Omere, jedinak u majke! Oklen knj iga, te se na nju smijes, nije I' bog daj od kakve djevojke, nece~ li se ozeniti brzo? o: Orner majci po istini kafe: »Ovo knjiga nije od djevojke, vee je, mati, od dajidze maga, daje maga, mila brata tvoga iz Lijevna Firdus-kapetana, dajo, mati, curu isprosio bas u Bosni u Kulinovica, pa me dajo zove u svatove, da rou budem djever uz djevojku. A ja necll, maja mila mati, jer ce otic za kaura Janja, Janjine Cll cekati svatove, pripravit im ugodne darove.«
Majka ciknu, a iz gria viknu:

190

»Jer, Omere, moje pouzdanje! Kada daji neces - ja kame ces? Hajde sine, mlijeka ti maga! Ti dajidzi u svatove poru, jer ja brace vece ne imadem, no jednoga brata Mehmed-bega, pa da rahat ni vesela n'jesam, kad u brata najvete veselje; hajde, sine, mlijeka ti moga! Ti posluSaj duturuma svoga, a tako ti Alah srecu dao, dusmanske te ruke sacuvao! Ot: U to Orner rnajku poslu.sao, on dozivlje seizbaSu Luku: »Dragi Luka. moja vjerna slugo ! J a polazim u Lijevno. slugo. mom dajidZi u svatove sretno, su mojij eh sezdeset momaka. a ti ces mi ostati kod dvora. SluSaj. Luka, 5to eu govoriti i sadasnju rijec ti kazati,
t

200

210

220

150

jer se u te mogu pouzdati, d ragi Luka, k6 u brata svoga, k6 u svoje srce u njedrima, jer ja znadem u srdaScu mome, da mi neCea hile uciniti, ill doslen je u cinio n'j esi, pa zato se u te pouzdavam. Ja polazim, Luka, u Lijevno, moga bili se tamo zabaviti, prije mene da dodu s vatovi iz Kotara KruSevic-serdara, da odvedu curu iz Mostara, mladu J anju Curciba§e kneza. Pusti glavu, a ne pusti Janje, i ja eu se povratiti brzo, jer je roka tri n edj eJje dana, doklen dodu svati do Mostara. t( To izrece, te na konja skace, a za njime sezdeset rnomaka na atima i na pari pima, pod kapljima i pod mizdracima. Pade Orner uz Mahalu Donju do Callea cesme i mejdana, sve ga prate age od Mostara. Otolena aga polazio, daklen dade Duvnu sirakame, a iz Duvna Livnu dubokame. U najljepse daba ulazia, dana bj ese cetiri sahata. Birdem aga odjaha dorata, na cause zora udario, da udare zile i borije, visi bubnji, si tni daulbazi, nek' se svati na put opremajuj kad udrise zile i borije, vim bubnji, sitni daulbazi, zacud i se beze Mehmed-beze, ko causim' zapovijed dade, pa na lake noge poskoCio, niz bijelu kulu poletia,

230

240

250

260

151

na avliji ugleda sestrica, odmah Orner daji progovara: »Moj dajidza, kud si paietia, cauSim' sam ja zapovjedio, da su hazur kiceni svatovi, jer cauSa kad poslati nemam. « Za b'jele se ruke prihvatiSe, u junacka cela poljubiSe. Beg Mehmed-beg svog sestrica pita: »Sto je, Ormo? hairli ti bila! Kakvi su ti glasi dopanuli, te si taka premo dolazio? « Orner daji tiho progovara: lt Moj dajidZa, beze Mehmed.-beze! Da ti adem jade jadovati, za duge ih n ecll izjaditi, no dajidZa, daj da polazimo. « Bubanj jeknu, a truba zasvira, a svatovi na noge skocise, sve konjici priteZu kolane. a pjesaci na kajis opanke. atolen se svati podigose i dugijem putem putovase u Krajinu u Kulinovice; sretno dasH, dobro docekani i tu svati konak prenoeili, a ujutro kad se rasvanulo, kad zavika caus do cauSa: ,. Hazur'te se, kiceni svatovi, jer je hazur lijepa djevojka! « Kad stadose dvije darovdzije, da daruju kitu i svatove, svakom daju 5to za koga bilo: svakom svatu konja pod opravom, prvijencu od ziata jabuku, tau§ima ~ugljenove zlatne, bajraktarim' kite na bajrake. Tad' udriSe zile i borije, sjede Fata u varak-koCije. Otalen su svati polazili
152

270

280

290

300

od dnev' do dnev' za petnaest dana, dok odose i dok se vratise. Kad Lij evnu b'jelu dolaziSe, odmah Orner bje.se razumio, da su svati prosti do Mostara od Kotara Krusevic-serdara vodit Janju CurcibaSe kneza. A Orner se na noge skocio, doratasta ata opkrocio, za njim pode sezdeset mornaka. Kad dodoSe Duvnu sirokome, pogledase polju duvan jskome, kad po polju pritisnula tama od brzoga praha i olova, jer su svati posli od Mostara pod obranom pase Serez!ica, a za njima udrila potjer a seizbaSa Luka od Mostara, vjerna sluga age Orner-age, pa je ljuto svate napadnuo i mnogo im jada napravio i on grdnih rana dopanuo. Tada aga viknu sa dorata: ~ Dragi Luka, moja desna ruka! Ti ako si Luka poginuo, eto age da tebe osveti! « Boze miti, na svem tebi hvala! Sad da vidis cuda iznenada, kad udari aga iz prijeka, sa svojijeh sezdeset momaka, usred boja aga zagazio, ne hi l' Luku ziva zatekao. A kad Luka u zivotu hala, n a njemu je sedamnaest rana, mIada Janja za njim na gavranu, Luka brani sebe i gavrana; kad udari aga sa momcima, stade kJepet sabalj' i nozeva. Preko polja svate potjeraSe, gdje k og' stizu, tu ga i sijeku,

310

320

330

340
153

a svatovi kanoti svatovi, tudi konji a haljine tude, a rnnogome zao umrijeti: pobjegose, brate, sto mogose, ost aviSe curu i darove, mnogi ceiz, bojali sanduke. Na tom aga mejdan odrlao, cetiri rou momka poginula, a sedam ih rana dopanulo. Aga pita seizbasu svoga: »Sta bijase sluga u Mostaru, kako pusca svate iz Mostara? Za~to u njem' ne zametnu kavgu? P omogo bi Cekrk i Ograda, a pomogla sva Donja Mahala.tt A sluga rou poce kazivati: :o Ne dade mi pasa Serezlija, zatvori me aga n a Ogradi, a svatovim' dade pratidZije, tamam, aga, stotinu sejrnena, ispratio svate do Listice.·« A kad aga CUD lakrdiju, odmah pasi p jesnu zapjevao: »Daver paso, davar Serezlicu! Tvoja ce se pokurljati glava, od tvog hana do mega ducana. « Sto je reko, nij e oi porek6; birdem aga deM do Mostara, vjenl:a J anju sebi za ljubovcu, i pos'jeee pasu Serezliju i ukide Orner pasovanje. U Mostaru u Hercegovini nije posl'je paSa postan uo sve do pa.se Rizvanbegovica. Orner vlada retr'est godina svim Mostarom i Hercegovinom .

350

360

370

• Prema originalu. U dosadasnj im izdanj ima: Si§tice, jer je Honnannov prepisivac ovu rijee pogres no procitao u rukopisu.

154

XII mRAHIM-BEG WUBOVIC
(Sarajevo)

Kanja igra beze Ljubovicu
po hijelu gradu Dubrovniku,

pa on side crkvi na dogatu. Tu Mijata harambaSu nade, sa Mijatom stotinu hajduka, posjedali u zelenu travu. Beze do njih dotjera dagata, pa im beze boz'ju porooi: vilmu,
hajduci rnu boga prihvatili.

Pokraj njiha ustavi dagata, a veli rnu Mijat harambaSa: »Dobra kanja, rdava junaka!« Pa mu Mijat opet progovara: »0, turcine, beze Ljubovicu, dobru irnas sahlju na pojasu,
al' je sablja rde dopanula.<I A veli rnu beze sa dogata: »0, bogami, Mijat-harambaSa, dobra sablja u dobra junaka!«

10

Pa mu Mijat opet progovara: »0, turcine. beze Ljubovicu,
ja se 5 tobom smijem okladiti, ja ell turit svoju desnu ruku, a tit beze, turi na okladu svoju aStru sablju od pojasa; ja eu tebi ruku opruZiti,
ti me udri svojom britkom sabljom:

20

ako meni osijeces ruku, ja ti ruke ni traziti neeu. Ako l' moje ne os'jeces ruke,

3(}

155

da mi sablju od pojasa dades.« To je begu teska muka bila, pa Mijatu beze progovara: »Da nijesi piva prihvatio, te ti meni taka izgovaraS? « A rece mu Mijat harambasa: »Ja nijesam piva okusio, a kamaH da sam prihvatio, beze dragi, crvenike piva, vece hodi da se okladimo.« Kad to cuo beze Ljubovicu, do Mijata dotjera dagata,

40

beze malo zahvatio piva,
pa podviknu grlom bijelijem: »0, Mijate, opruzi mi ruku! « Mijat pruzi iz ramena ruku, beg zavika grlom bijelijem: »S,ahitola stotina hajduka, aka njernu osijecem ruku, kako ruke traZiti mi nece! « U didije Mijat-harambase na Mijatu pancijer ko.sulja, niz ruku mu sipke od celika, po sipkama svileni fukavi, a po njima koparana zlatna. Beze za to nista nije znao, gdje je Mijat U oklopu c'jeli; da je znao, ne bi se kladio. Veli njemu Mijat harambasa: »Udri, beze, sabljom okovanom, udri mene po desnici ruci! « Beg poteze sablju od po jasa, pa g' udari po desnici ruci. Koliko ga lako udario, iznad lakta osjece rou ruku, pade ruka u zelenu travu. Beg u gleda sipke od celika, pa je svoju sabl ju poljubio. Mijat uze osjecenu ruku, pa on desnu uze u lijevu,

50

60

70

156

pa pobjeze Dubrovniku gradu, i za njime stotina hajduka; beg pobjeze na Hercegovinu. No da vidis Mijat-harambase, pa eto ga u odaju banu, pred njeg' turi osjeeenu ruku: :tAman, bane, na sinovlje zdravlje, 8to durasmo, dural ne morerno. Od zuluma bega Ljubovica! « Ne kazuje Mijat harambasa, gdje se s begom jeste okladio. Kad ugleda dubrovacki bane Mijatovu osjeeenu ruku, od oeiju suze olpustio, Zao mu je Mijat-harambase. Fa da vidis bana dubrovackog, ode bane mislit i premisljat, on kako ce begu dohakati. Sve mislio, na jedno smislio, pa je bane pero dohvatio,

80

90-

sjede bane sitnu knjigu pisat:
»0, moj pobro, travnicki vezire, eto tebi knjige Sarovite, ako ces mi h ater popaziti, niko znati pobratime nece: Posijeci bega Ljubovica, po imenu bega Ibrahima, kunem ti se, a vjeru ti dajem, spremicll ti tri tovara blaga. Porezacu porez po drZavi, Iatini ce jedva docekati, pa ce davat nemilice blago, da nestane bega Ibrahima.« Kad je bane knjigu nacinio, pa krij uci knjigu otpravio, bas u Travnik travnickom veziru. Kad veziru sitna knjiga dode, pa vidio sto mu knj iga piSe, vid' vezira, rda ga ubila! Gdje se vezir hoee prevariti,

100'

11(}
157

na banova tri tovara blaga. Taka stade tri-cetiri dana, pa on viknu delibasu svoga: »Cujes Ii me, delibasa Huso, ti ces uzet stotinu delija, pa ti hajde pravo Nevesinju do odzaka bega Ljubovica, posijeci bega Ibrahima, donesi mu glavu do Travnika. « Kad to cuo Huso delibaSa, delije se hitro opremise, opremi.se sebe i atove, pa se spremi Huso delibaSa. On ve:.dru u odaju dode, pred vezirom sta~ Da nogama, pa mu vezir veli lakrdiju: »Eto tebi katul-bujruntije, i evo ti za hasluka blaga! « Sve to uze delibaSa Ruso, pa on dolje Da avliju side. Cekahu ga spremljene delije, pa Husein do dorata dade, pa svojega dora pojahao, a za n jime stotioa delija, svaki svoga konja uzjahao. Iz kapije konje istjeraSe, pa odose poljem travnickijem. Lako kODak po konaku grade, pa de1ije u Mostar dodoSe-, u Mostaru konak uNniSe kod turtin a Resul begovica, pa ujutro r ano uraniSe, iz Mostara krenuse delije. Kud god ide deliba~a Huso, eto nj ega Nevesinju ravnom, pa eto ih poljem zelenijem. Doma nema bega Ibrahima, on otiso u lov u planin u, doti nece za petnaest dana. Mladi mu se bra tac potrefio,
158

120

130

140

150

mladi bratac, beze Salih-beze. Nema begu ni dvades't godina. Begce sjedi u svoj oj odaji, na pendzer je naslonio glavu, preko polja ugleda delije, sa pend~e ra glavu okrenuo, ode svojoj govoriti majd: » Cuje~ mene, ostarjela majko, eto poljem stotina delija, pravo ic1u do naSega dvora. Ovdje nema brata Ibrahima, ko ce njima dzevab uciniti? « A ode mu majka govoriti: 'l> A sta s i se, sinko, prepanuo, i dosad su nama dolazile, sine Salko, vezirske delij e! Hajde dolje pred kapiju sidi, delibaSi stani na selamu, pa ga uzmi za bijelu ruku, izvedi ga na mu~ke konake, uvedi ga u onu odaju, gdje sjedaju paSe i veziri. « Beze side, stade na selamu. U to daba Huso delibasa, pa on begu turski selam viknu, pa on svoga odjaha dorata ; sve deUje konje odjahase. Beg odvede carskog delibasu, odvede ga na ffiuSke konake, odvede ga u onu odaju, gdje sjedaju pase i veziri, a delije u sobe ostale. Tu delije jesu zanoeile. Kad je vakat vecerati bilo, izade im gospodska vecera, dosta piva, a dosta jediva; veceraSe i sofru digoSe. Kad je vakat od spavan ja bio, zaspalo je stotinu delija, a ne spava delibasa Huso,

160

170

180

190 159

vee se 5 mladim begom razgovara. Pa vell mu beze Salih-beze: »Sto ne spavas, delibaSa Huso?« Huso laie i kune se krivo: IIJa sam jucer pod jelikom spavQ,t(
U rijeci u kojoj b ijahu , u to daba sabah udario,

dclibasa na noge skocio, i povika stotinu delija: »Opremajte stotinu atava, da idemo nasemu Travniku! ~ Pa delije konje opremiSe, pa spreml jeni stoje na avliji, te cekaju Husa delibasu. Huso bega U odaji pita: li D, bogati beze Salih-beze, gdje je tebi beze Ibrahime? « Salih-beg mu ode besjediti: . II Qvd j e brata mega ne imade, otiso je u l ov U planinu,

200

210

doci nece za petnaest dana.
Aka tebi 5tO trebuje Ibro, cekaj njega ovdje na konaku, po brata ell poslati. sajij u, nek' ti dode lbro sa planine.« Progovara delibasa Huso: »Nemam kada ja njega cekati. « Pa okrenu niza merdevin e, a za njirne beg Salih-beg m ali, da isprati carskog delibaSu. Oba dolje na avliju sa.sla, delibaSa konja uzjahao, i deJije konje pojahaSe. No da 'vidis Husa deli baSe, ern mu o.b raz odsad dovij eka ! Na delije okom namignuo, a delije jedan na drugoga, opkolise bega na avliji. A da vidiS deb baSe Husa, on do bega dotjera dorata,

220

230

160

pa poteze sablju od pojasa, Salih-begu odsijete glavu. On osjede svojega dorata, pa mu mrtvu dohvatio glavu, mrtvu glavu u zobnicu tura. Iz kapije konje istjeraSe, pobjegose poljem zelenijem. Vid' kadune Ljubovjca majke: ona teka sina Salih-bega, kad ce majci u odaju doci, da ga pita ostarjela majka, je l' lijepo doceko delije, kako im je na konaku bilo; ceka sina vise od sahata. Kad vidjela gdje joj sina n ema, ona leti kroz mratne kubure, ona dode u m usku odaj u, stara pride cekmi i pendzeru, pa pogleda dolje na avliju, tu bez glave sina ugledala. 'vako pisnu Ljubovica majka: »Lele meni odsad dovijeka, gdje izgubih sina Salih-bega, vise nemam od srca eviada, ni muskoga, a niti zenskoga, osjem sina, bega Ibrahima! « Stara viknu grlom sa pendiera : »Gdje si, sine, slugo Milovane?oc Pa Milovan bjese u podrumu, te begove konje timarasej kad je tuo gdje gospoja vite, on pobaci kasagij u sjajnu, pa Milovan na avliju dode, i tu bega posjecena nade. A Milovan za boga hajase, ljuto vlaSe na avliji pisnu, pa zakuka bas k6 kukavica, a prevrce kano lasta viea, bega mrtva po prsima ljubi: »Jao, beze, rane neprebone
II Narodne pjesme Muslim:m a 1

240

250

260

270
161

sto murtati od nas uradiSe! « Pa zavika stara sa pendzera: »Cujes Ii me, sluga Milovane, ti se spremi, hajde oa planinu, tu ces naN maga Ibrahima, pa mu, sto je i kako je, kazi.« Kad Milovan zacu lakrdiju, pa se Casom vlase opremilo, pa u ruku pusku dohvatilo, i eta ga poljem zelenijem. Pa Milovan polje pregazio, taj je danak vazdan putovao, te on dade u Bisin-planinu, vla1ie grlom i avazom vil!e: »Vaj. planino, da nijesi hali jal' bez vuka jali bez hajduka, nije l' bog da i sreea trefila,
necu l' ovdje u planini naN gospodara, bega Ljubovica? «

280

Kad vikase sluga Milovane, kad vikase g rlom u planini, to je b ila vee po icindiji, beg sjedase pod tankom jelikom, uz jeliku pleCi prislonio, preko krila puSku preturia, svezo doga za jelovu granu. Beze pozna svoga Milovana. gdje ga sluga kroz planinu vice, pa podviknu grlom ispod jele: »Sto ti, slugo, kroz planinu vices, evo mene pod tanahnom jelom, u planinu kerad napuStio, nece l' kerad zvjerku pokrenuti, necu Ii je ovdje docekati! « A veli mu sluga Milovane: »Ljubovicu, dragi gospodare, baS si danas lovak ulovio. pogibe ti beg Salih-beg Mali, posjece ga H uso delibaSa iz Travnika, travanjskog vezira. o:

290

300

310

162

Kad Ljubovic zacu lakrdiju, pa zakuka pod tankom jelikom: »Avaj meni do boga miloga! « Fa od zemlje na noge skocio, od jelike konj a odr'jesio; »Jalah! « rece, pojaha dogata. On ne mami k erad iz planine, vee zavika slugu Milovana: »Mores, Mile, dobro na nagama, mores Ii se nocas dajanisat na nogama pred dogata moga? « »Mogu, beze, kako tebi drago! o; F a podose aba kroz planinu. Kad su bili na pola Bisine, tamna nocca pala na zemljicu, po B isini niSta se ne vidi. Vedro bjese, pa se naoblaci. iz oblak a krupa udarila. kolika je krupa uda rila, sve sa jela grane oblamljaSe, pa ne vidi beze putovati. Tu on pride pod jednu jehku, pa svojega odjaha dagata, od v remena on se zaklonio. Oka sebe beg se okretaSe, al' mu sluge Milovana nema, pa ga stade po planinl vikat. AI' mu sl uga bjese odlazila, otiso je pdjekijem putem. Beze staja pod tankom jelikom. beze staja viSe od sahata, nece I ' kleta krupa prestanuti. Kad je malo krupa prestanula, tad se beze s dogom razgovara: »Hocemo li putovati, dogo? « Beze svoga uzjaha dogata. Beg Ibrahim pod planinu side, pa on ude u lug pod BiSinom, pa pogleda po zelenom lugu. KoUka je krupa napadala,

320

330

340

350

".

163

begovu je do koljena dogu, pa je beze bio pomislio: »Evo meni cetr'est godina, ja ne pam tim ovakvog vremena! « Ljetno se je dogodilo doba, karl je beze luga prelazio, tada svanu i ogrija sunce. Beze sade polju nevesinjskom, pa je svoje dvore ugledao. Skupili se Nevesinjci mladi, spremaju mu brata na avliji. spremaju ga da ga ukopaju. Beze kuli i avliji dode, u avllji odjaha dogata, pa pogleda na dno od avlije, tu bez glave brata ugledao, l:etiri ga hodze opremaju, met1u njima Hasan-efendija. Mrtvu bratu lbro dolazio, pa ga mrtva po prsima Ijubi: »Hej , Salih-heg, rane nepreb6ne! « Beze od e uz bijelu kulu, a kad gore U odaju dat'le, aI' mu kuka ostarjeJa majka, a Ibro joj tiho progovara: »Suti, majko, aka boga znades, to je v 'oma od boga grjehota, a od Jjudi velika sramota!« To joj r ece, mimo majku prode, pa sa sebe on haljine skida, one skida, a druge oblaci, .sve u srmi i u suhu zlatu. Kad se spremi beze Ljubovicu, pa on dolje na avliju side, pa svoj ega uzj aha dogata, a veli mu H asan-efendija: »0, turtine, beze Ljubovicu, stan' pricekaj na avliji tuna, dok mi tvojeg brata opremimo, spuStaj brata u zemljieu ernu,
164

36()

37()

3Bc)

39()

'Ondar hajde kuda tebi drago. « Covori mu beze sa dogata: »Cujes Ii me, Hasan-efendija, dobro brata opremite moga, podijeI'te sjerotinji Ijutoj!« To mu rece, ode na dogatu . .on potjera carskog delibasu, sve ga goni, stici ga ne moze. Kud god beze Ljubovicu p rode, do travanjskog polja hitro dode, pa pogleda beze sa dogata: nasred polja tresnja poniknula, a pod tresnjom bunar voda hladna, .a vrucina bjese ugrijala, tu delije konje razjahale, 1'a po hladu bjehu posjedale. AI' pogleda delibasa R uso, i ugleda bega Ljubovica. Dok ga vidje, odmah ga poznade: '» Na noge se, stotina delija, uzjasite ate i paripe, ~to poljem bega Ljubovica, 'on ce nama ui':initi kvara! « A kad zacu stotina deli ja, uzjahase ate i paripe, .okrenuSe stotinu seSana, da ubiju bega na dogatu , pa su bega blizu pdpustil i. Govori mu delibaSa Huso: »0, t urCine, beze Ljubovicu, ne naprijed, jer si poginuo! « G ovori mu beze sa dogata: »Cujes mene, delibaSa Huso, lasno ti je ptice perutati, valja ti se s orlom udariti! « No da vidis bega Ljubovica, -za pu.sku se beze ne prihvaca, niH vadi sablje od pojasa; na delije natjera dogata. Na n jeg' puce stotina pusaka,

400

410

420

430

165

vas je beie u dim ogreznuo, pristisnula tama od puSaka. Ne vidi ga stotina delija,
hesabljahu, da je poginuo, dok se obre medu delijama,

kroz delije protjera dagata, o~i baci poljem travnil:kijem. Ali bj ezi Huso delibasa, potjera ga beie na dogatu, bdi dogat od konja dorata, pa Husova prestiie dorata. Pa na dizgin okrenu dagata,
hitar beze uhvati dorata, pa govori Husu delibasi:

440

»Huseine, carey murtatine, jer ti brata posijece maga?« Pa povadi sabl ju od pojasa, beg posjece Husa delibaSti.
Kada vidje stotina delija,

pa govor e begu Ljubovicu: :tBogom braLe. beze Ljubovicu,
nemoj nama u ~initi kvara! « Beze n a njih oei preprijeci: »A, delije,da vas bog ubije,

450

neeu varna uciniti kvara,
da ste bogdo blijedi latini, biste vid'li sto je Ljuhovicul .:

Pa svojega protjera dogata, ne htje ici na Hercegovinu, vee eto ga pravo do Travnika, uz Travnik je konja n atjerao. Beze ne zna vezirskijeh dvora, doklen srete tursko momce mlado, beze njemu turski selam viknu: »Aleje selam, serhatlija mlada! .c Pa rou beze veli sa dogata: »Qj, bogati, momce Travniklija, gdje su dvori travanjskog vezira? « Momak njemu tiho progovara: »Eto dvora travnickog vezira,
166

460

470

eto dvora, tarnam prema tebi, et' vezira gdje na pendzer gleda; pa j a ne znam, serhatlija mladi, ali tebe gleda i dogata, ali nesto gleda po Travniku. « Beg ugleda travniekog vezira, gdjeno sjedi uz demir-pendzera, pa zaroni ruke u dzepove, momku dade dvades' t madzarija : »Maj to tebi, momce Travnicanee, eizme kupi i napij se piva. « Beze svoga potjera dogata, pa on dode vezirskoj kapiji. Tudi nade Smaja delibasu, oko njega cetr'est delija. Beze nj ima turski selam viknu, ne htjese mu primiti selama. Beg utjera konja u avliju, u avliji konja odjahao, nit' ga voda, nit' ga komu dava, zabaci mu dizgin na jabuku, udari rou sile uz vilicu, sam se doge po avliji vada. Ode beze uz bijele dvore, pa veziru u odaju dode. Beg veziru turski selam viknu, vezir bega ni gledati neee, a kamoH selam prihvatiti. Tn puta mu selam nazivao, vezir mu ga ne htje prihvatiti. RazIjuti se beze Ljubovicu, pa zavika grlom hijelijem: »Bozja pomoc, pope Milovane!« To mu reee, sjede kod vezira. Okrenu se travnieki vezire, pa govori begu Ljubovieu: »Ti Ii si to, carski murtatine, roblje robiS po Hercegovini, roblje robis, turkinje djevojke, pa ih svodi1l; u zerolju kaursku,

480

490

500

510

167

prodajes ih za gotovo blago?« A veli mu beze Ljubovicu: »Hajir hasa, travnicki vezire! Vee vezire, da te nesto pitam: jer ti brata posijece mega bez careva turali fermana? Daj mi ferman od naSeg sultana; ako l' n emas ferman od sultana, a, vezire, valjati nam nece.« Vezir nema ferman od sultana kad mu beze poiska fer mana, ondar vezir prepade se v'oma. Vezir viknu Smaja delibaSu, a Smajo mu u odaju dode i sa njime cetr'est delija, sto je moglo, stade u odaju, sto ne moze, pred odajska vrata. Redom stale tanahne delij e, i pred njima delibasa Smajo. No da vidiS travnickog vezira: na Smalla okom n amignuo, a Smail je redom na delij e, da pritisnu bega u odaji, jal' begovu da pogube glavu, jal' begove da savezu ruke. No da vidis Smaja delibase, prevari se ujede ga guja, pa poletje prvi uz odaju, da pritisne bega u odaji. Hitar beze puske izvadio, pukose mu obje puske male, beze ubi delibasu Smaja, puSke male na odaju baci. Hi tar beze na noge skocio, pa poteze sablj u od pojasa, na deJije beze udario, pa delinske puSke zapucaSe. Nije faj de, sto puske pucaj u, jera bega puska ne mogase; iz odaje istjera delije,
168

520

530

540

550

i dosta im UClnlO kvara. Povrati se beze U odaju, pa zasrete travnickog vezira, sa vezira posijece glavu. Dok pukose puske na avliji, delije mu sklopile dogata, prepade se d:ogu na avliji; trci beze niza merdevine, aI' delije sklopile dogata, hvatahu rou konja po avliji, i biSe mu konja uhvatili, a1' se tuder turcin potrefio, dobar turcin, Hasan delibasa, gola mu je sablja u sakama, on begova branjaSe dogata. Jeste Hasan dopanuo rana, dvije su ga puske udarile. U ta doba beze na avliju, oko njega rastjera delije. Beze leti u tople podrume, vezireva ata odr'jesio, izvodio ata na avliju: »Jasi ata, ranje n delibaSa! « Delibasa ata uzjah ao, beze svoga uzjaha dogata, iz avlije konje istjerase, pa padoSe si tnij em sokacim', sve delije beg je razgonio, a potesta doga zastavljase, dobro CUVQ Hasan-deliba.su. 1z Travnika konje istjerase, etc njiha polj em travnickijem. Ode beze besjedit Hasanu: »Ako bog da, te prebolis rane, naskoro eu siCi do Stambola, izvadieu tebi pasaluka.« A veti mu Hasan deliba.sa: »Suti, beze, ako boga znades, car ee tvoju pogubiti glavu! « » A, Hasane, n eee ako bog da,

560

570

580

590 169

dok ja imam u Stambolu gradu poocima, Cuprilic-vezira.« Beze ode na Hercegovinu, i sa njime Hasan deJibasa.

XlII
DVA UJ UNOVrCA (Sarajevo)
Knjigu piSe Latinine Dujo, a na ruke agi Hasan- agi: »Kupi svate, aga Hasan-aga, ne vodi mj ma]enih svatova, od h iljade n i manje jednoga, od hiljade n l v ise jednoga; ne vodi mi dva sestr ica mlada, dva sestrica, dva Ujunovica, jer su ani teske pijandzije a u pieu teske kavgadi;ije, opice se, ucinice kavgu, meni kavga nikad nije draga.« To je njega aga poslusao i sakupi kicene svatove, od hiljade n i m an je jednoga, od hiljad e ni vise jedn oga, ne vodi mu dva sestrica m lada, dva sestrica, dva Ujunovica. Do dva sina s majkom vecerala, njima stara b esjedila majka : »Do d va sina, dva Ujunovica, sta ste daju mladi ucinili, pa vas n e htje zovnut u svatove? Kad hi htjeli majku poslusati, pa skinuti sajali haljine,

170

a obuCi derviske haljine, pa otici za njim u svatovej ako daju sto do muke dade, da vi daju jardum ucinite.« To su djeca majku poslusala pa skocise na noge lagane, pa skin use sajali haljine, obukoSe derviske haljine, pa odoSe za svojijem dajom, stigli su ga na prvom konaku. Tuden su ih l'jepo docekali, dva derviSa s dj ecom posadili, a djeca ih corbom poljevalaj al' dervisi za to i ne haju. Kad su bili na drugom konaku, i tude ih l'jepo docekali, dva derviSa s dj ecom posadili, a djeca ih corbom polj evala; al' derviSi za to i ne haju. Kad su bili na trecem konaku, i tude ih l'jepo docekali, dva derviSa 5 djecom posadili, a djeca ih corbom poljevala; al' derviSi za to i ne haju. Kad se sj utra bio dan svanuo, kad se svanu i sunee ogranu, i izac1e Latinine Dujo i iznese od zlata jabuku. Pa podviknu Latinine Duja, pa podviknu, ko da se pamami: »Koje tuden, moj zet Hasan-aga, nek' ustr'jeli na koplju jabuku; a eva mu tvrdu vjeru dajem, aka Ii je ustr'jeliti nece, nit' ce otiC' ni odnijet' glave, ne odvesti lijepe djevojke. « Kad to cuje aga Hasan-aga, plesnuo se rukom po koljenu, puce saja coha oa koljenu: »Ajme meni, dva sestrica miada,

30

40

50

60

171

dva sestrica dva Ujunovica! o: Redom sjedi Mujo do Alije, pa pogleda jedan na drugoga, skoci Ale na noge Iagane, zape str'jelu u zlatnu tetivu, pa ustr'jeli na kaplju jabuku, dvije pale aka koplja pale. Drugu im je mudrast iznosia, an izvede devet vranih konja, pa podviknu, k6 kad jelen riknu: »Ko je tuden , moj zet Hasan-aga, nek' preskoci devet vranih konja ; a e vo mu tvrdu v jeru daje m, ako li ih preskociti nece, nit' ce otic', ni odnij et glave, nit' odvesti lijepe dj evojke.« Kad to cuo aga Hasan-aga, plesnuo se rukom po kol jenu : »Ajme meni, dva sestrica moja, dva sestrica, dva Ujunovicah: Redom sjedi Mujo do Alije, pa pogleda Mujo n a Aliju, skoCi Ale na n oge lagane, zatrka se trka junackoga, pa preskoci devet vranih ka n ja. Trecu im je mudrost iznosio, on izvede devet djevajaka, na svih devet jednake haljine, pa podviknu Latinine Dujo, pa podviknu k6 kad jelen riknu: »Ko je tuden, moj zet Hasan-aga, nek' uzima Iij epu djevojku; al' eva mu tvrdu vjeru dajem, aka Ii se koje druge mast, nit' ce otic, ni odnijet glave. nit' odvesti Iijepe dj evojke. o: Redam sjedi Mujo do Alije, pa pogleda Mujo n a Aliju, skoci Ale na noge lagane, pa on stere kanti kabanicu,
172

70

80

90

100

po njoj siplje zlatne prstenove, pa se hvati pale okovane. pa podviknu Ujunovic Ale, pa podviknu tanko glasovito, pa podviknu ko da se pomami: »Koja j' tude moja dajinica, neka kupi zlatne prstenove; a1' evo joj tvrdu vjeru dajem , ako Ii se koja druga masi, odsjee' eu joj ruke do ramena. « I sage se Anda Latinina, pa pokupi zlatne prstenove. ZakucaSe turski daulbazi, odvedose kicenu djevojku.

110

XIV SMRT LUKE OD PRIMORJA
(Travnik) Rano rani od Primorja Luka u Primorju na bij eloj kuli, a sa svojom bjelogrlom ljubom; pa s' umio i bogu molio. Sjede Luka za zlatnu trpezll, te on poce piti rujno vino. Kad se Luka bjese ponapio, i od viTIa eejif uhvatio, tad besjedi od Primorja Luka: »Daj pogledaj, moja vjerna Ijubo, gospodara ad Primorja Luku; sto je nebo zemlje pritisnu}o, zemlje, ljubo, turske i kaurske, da ne ima boljega junaka, ad junaka, ad Primorja Luke.

10

173

Sarno junak, cujem da imade tam' u tUfskoj zemlji ponositoj, vjerna sluga cara Sulejrnana i nad Bosnom Cuprilic-vezira, po imenu Kralj evi cu Marko. Vee cujes me, vjerna moja Ijubo, kunem ti se, pa ti vjeru daj em, hocu turskog cara prevariti i njegovu l alu d o koljena, i od Bosne Cuprilic-vezira, hocu rnnogo obecati blago, do tri kule srebrnih dinara , obecati caru Sulejma nu, da mi poslje Kralj evica glavu, uz nju Sarea konja debeloga, i 0 Sarcu Kralj evica cordu . A kad dade Kralj evica gla va. a 0 Sarcu u torbi zobnici, s druge strane Kralj evica corda, hoc u silni sakupiti vojsku, do Stambola s vojskom prodrij eti, turskog cara na mejdan pozvati. Sulejrnana kad pogubim, Ij ubo, prisvojicll b' jela Carig rada , ti ces imat roba i robinja i bice ti tanehna robinja sultanija, sestra Sulejmana, a prati ce t voje noge b'jele r obinjica, sultanova ljuba. « Sve govori od Primorja Luka, sve govori , boga ne spominje, kao sto ga ni pomoci neee. P a se skace na n oge lagane, te se tanka pera dohvatto, i sa rafa cage dobavio, pise sitnu knjigu na koljenu na sultana, cara Sulejrnana, u kn jizi mu 'vako govoraSe: .Sultan-care, sveeevo kolj eno, strahota je u te i gledati,

20

30

40

50

174

a kamoh s tobom govoriti, i b'jelu ti knjigu opremiti. Oprosti mi, s ve~evo kolj eno, pot reba je meni opremiti. Nego gledaj, sultan-Sulejmane, dobra gledaj sta ti knjiga kaze: .salji meni Kraljevica Marka, dusmanina i m oga i tvoga, stono dvori Cuprilic-vezira, iIi njega, il' nj egovu glavu, i n jegova Sarea debeloga; posalji mi Kralj evica cardu. A cujes m e sultan-Sulejmane, kad mi posljes KraljeviCa glavu, i n jegava Sarca debeloga, i njegavu ispisatu cardu, a eva ti tvrdu vjeru dajem, da cu tebe dobra nadariti. Dacu tebi do tri svoja grada bez nijedne pare i dina ra, i dacu ti tri bij ele kule, sve tri pune srebrena dinara. I jos cuj es, sultan-Sulej m ane, cuvacu ti mede ad kaura.« Pa pod knjigu nade knjigonosu, te je salje stolu i Stambolu. Joo o5ta vell od Primorja Luka: »Knjigonosa, drago d 'jete moje, primi knjigu u ziatna proejepa, putuj zemIjom turskom i k aurskom, dok ne stignes do Stambala grada, u stambolsku o5iroku carsij u. Belkim ce te docekati Turci, iskace ti lislak knjige b'jele; n e daj knjige ni u cije ruke, do samoga cara Sulejrnana. Jos me slusaj, laki knjigonosa : idi mudra, ne pogini luda; kod cara su n a prvoj kapij i nabe~ ije, mlade kapidZije,

60

70

80

90

175

--------~--.---

tude ima sezdeset momaka, U oklopu po izbor junaka, sto cuvaju carevu kapiju.
A kad budes na drugu kapiju, i tu ima cetr'est momaka

100

u bijelo ruho obucenih,
gole sablje drZe u rukama:
ti cuvaju carske sultanije.

Tud' n e smije n itko prolaziti bez izuna paSe i vezira. A kad budes na trecu kapiju do carskijeh d vora bijelijeh, i tu ima trideset momaka.

niti znadu roda ni plemena,
sarno baba cara Sulejmana, koji ih je care othranio, a ne znadu ni za svoju majku, 110

vee caricu prikladnu gospoj u ,
koja ih j e na noge podigla. Svaki od njih voli poginuti,

vee Ii earu hilu uciniti. Neg' cujes me, drago d'jete moje.
Kada budes na prvoj kapiji, ako bude srece za tebeka, propuste te prve kapidzije, od ostalih zabrane ti nema. «

120

Fa zavuce ruke u dzepove, te mu dade p et stotin' dukata. Otrze se momak od Primorja, i odnese listak knjigu b'jelu, b'jelu knjigu u zlatnu procjepu. Gazi brda, a gazi doline, kud god ide, do Stambola side. Kad upade u Stambol-carsiju, do prvijeh kapidzija dode, kapidZija, mladih paSalija, i pred njima paSa Mehmed-pasa. Pasalije njega uhvatise. i pred pasu njega dovedose. Pasa sjedi na rnehku siltetu,

13()

176

na bojali cibuk zapalio, a zelene oci izvalio. PaSa pusi iz lule duhana, slatku srce kahvu iz fildiana. Knjigonosa njemu dolazio, i triput se zemlji poklonio, dok je pasi ruku poljubio, i b'jelu rou knjigu potkucio. Knjigu gleda paSa Mehmed-pasa, knjigu gleda, pa se na nju sroije. Kada vidje, sta rou knjiga kaze, na knjigu je potpis udario, knjigonosu mlada darovao, i s njim salj e mlade pratioce, te na drugu tepu udari.se, gdjeno sjedi cetr'est momaka, sve momaka od hoja junaka. Na kapiju stize knjigonosa, pa on njima boiju pomoc vice, delije mu boga prihvatise i pram knjizi na noge skocise, i pred njima delibaSa Mujo, jer poznaje delibasa Mujo, da ce knjiga doci do sultana, do sultana cara Sulejmana. Pa od tala na noge skocio, knjigonosu provo kroz kapiju, i s njim svoje Salje pratioee. Kad je bio na trecu kapi ju, gdjeno sjedi trideset Turaka, i najvisi musir od Stambola, Murat-pa.sa veliki vezire, stono euva eara i saraj e, knjigonosa dode do vezira. Bir upade, boiju pomoi: dade, vezirovoj ruci pristupio, a vezir rou boga prihvatio: »Da si zdravo, tanehno latince, 0, latince, otkud te imamo?« KnjigonoSa nj emu odgovara:
II Nnrodne pj esmc Mu.sllmana I

140

150

160

170

177

»Vezir paSa, mila majko naSa, ja sam otud od topIa Primorja, ponio sam list knjige bijele za sultan a, cara Sulejmana, od junaka, sa Primorja Luke. « Kad je vezir knjigu prolltio, knjigonosu rukom prigrlio, odvede ga caru U odaju . Od odaje otvorise vrata, ugleda se od zlata pr'jestolje, i na njemu ogrijano sunce, to je sunce sultan-Sulejmane.

180

Kad ugleda cara knjigonosa, tri puta se zemlj i p oklonio,
dok je caru ruci pristupio; Ijuhi cara u skut i u ruku. i Ijubi ga u bijelu bradu, i pod earern od zlata serdzadu ; i kolj eno carsko poljubio, na k oljenu knjig u ostavio, izmace se, pod vis Tuke stade. Kad j e care knjigu ugledao, snj igu stij e, pa se na n ju srnije, dodade je velikom veziru. Kad je vezir knjigu prolltio, on govori sultan-Sulejm anu: »8ultan-care, svecevo koljeno, istina je sto ti Luka piSe, jer je Marko turska udvorica, turke dvori na korist kaursku; svirn je turcim' Marko dodijao. Sjecas Ii se, sv'jetla kruno naSa, kadno mnoge t uzbe dostigose od turaka iz Saraj'va grada, sve na vlaha, Kraljevica Marka; uz ramazan pije ru jno vino pred dzamijom, gdje klanjaju turci, podrugljivo dovikuje turke. dovikuje hodze i hadzije, da prekrse post a ramazana, 190

200

210

178

te da s njime piju I·ujno vino. Znaj u turci Kraljevica Marka, da je Marko velik kavgadzija, moze lako kavgu zametnuti, u dZaroiji dzemat pobuniti, od njega su odskrivali glavu. Neg' cujes me, care Sulejmane, pisi knjigu Cuprilic-veziru, nek' posalje Kraljevica glavu i njegova Sarea debeloga, i Markovu ispisanu cordu, te ti podaj od Primorja Luki za toliko nebrojeno blago, i tri b' jela grada na Primorju.« Kad to cuje sultan-Sulejmane, pa govori velikom veziru: »Lalo moja, pasa Murat-paSa, s iroka si urna i pameti, ti bi, lalo, mogo earovati, i sa mojim earstvom upravljati ; vee cujes me, moja vjerna laIo, dohvati mi divit i hartije, da ja pisero sicahna fermana Sarajevu od Bosne ponosne, a n a ruke Cuprilic-veziru, da roi poslje Kraljevica glavu, i njegova Sarea pretiloga, i 0 Sarcu cordu dimiskiju.« Kad je vezir r'jeCi razumio, sa rafe je divit dohvatio i hartije knjige bez jazije, pa je daje sultan-Sulejrnanu. Kad je sultan ferman nakitio, pa ga dade hitru tatarinu, da ga nosi Cuprilic veziru. Tatar leti iz b'jela Stambola, tatar leti i noei i danom, dok je doM u Saraj'vo rayno, ferman dade Cuprilic-veziru. Kad je vezir ferman proucio,
10'

220

230

240

250

179

roni suze niz bijelo lisee.

Kad njega se Marko nahodase. pa on pita Cuprilic-vezira: »Gospodaru, Cuprilic-vezire, otkle knjiga, od koga je grada, te je taka pusta zalovi ta? « »ProcIi me se, Kraljevicu Marko, ne znam ko te caru napanjkao, te on iste tvoju rusu glavu, iIi tvoju, iIi moju Marko, i tvojega Sarca debeloga, iIi maga od mejdana doga, i jos vise sablju okovanu, iIi moju adzemkinju cordu. Vee cujes me, moje d'j et e drago,
hajd' otidi u pazar-carsiju, pa ti gledaj po sebi priliku;

260

270

koji ce te maN zam'jenuti, t om junaku odsijeci glavu, Sa Sarcom se moraS rastanuti, i sa tvojom okovanom cordam,
donesi j e meni u konaka, da ie poslj em mjesto tvoje glave.

jer je na njaj im e ispisano, tvoje ime, Kralj evicu Marko, drugo ime Jevrosime majke, trece ime Vukasina k r alja. « Kad to zacu Kraljevicu Marko, na noge je od zemlje skocio, te on ode u pazar-carsij u, da on traii sliku i priliku, koj ' bi mogo na njeg' naliciti. Hoda Marko po Saraj'vu gradu, pa sve gleda age i spahije. Hodao je za tri b'jela dana, nigdj e n em a po njemu prilike. Kad cetvrto jutro osvanulo, osvanulo i sun ce granulo, ukaza se momak na konjicu, po imenu Trpotic Alija;

280

290

180

svak hi rek6 i hi se zakleo, da je glava Kraljevica Marka i po licu i po brkovima. Stade mislit Kralj evicu Marko: »Teska jada za boga miloga, ko ce prava momka pogubiti! Ali mi se na inc ne more; ko je seveb da od boga nade !« Pa se skoei iz pjane m ejhane, te pogubi Trpotic-Aliju, nasi glavu Cuprillc-veziru. Kad j e vezir glavu ugledao, da je sHena i prilicna Marku , metnu glavu u torbu zobnicu , objesi je Sarcu 0 unkaSu, s l'jevu stranu Kraljevica cordu, pa je posla caru u Stambolu. Kad j e care ugledao Sarca, i u torbi Kralj evica glavu, s l'jeve strane okovanu cordu, odmah se je care pokajao, sto je dao pogubiti Marka, jer u srcu jade osjee3se, i nesrece nekve izgleda.se. Sultan zove preda se vezira, pa je n jemu tiho besjedio: »Lalo moja, paSa Murat-pasa, eva glave Kraljevi ca Marka, i njegova Sarca debeloga, i 0 nj emu Kralj evica corde. Ali sam se Ij u to prevario, sto sam dao Marka pogubiti. Virus li me, moja lal0 draga, vidis Ii me, da sam ostatio, ostar io, mejdan ostavio; aka mene ko na mejdan zovne, ja nejmadem za se zamjenika, nit' junaka K ralj evica Mar ka , kojino je za mene sultana sedamdeset dobio mejdana.«

300

310

320

330

181

Murat-pasa n jega slobodaSe: »Ne plasi se, svecevQ koljeno, joste ima u tvojemu carstvu
i ad Marka bol jijeh junaka.«

Posla care u Primorje Sarca, u zobnici Kraljevica glavu, s l'jeve strane okovanu cordu. Kad je Luka ugledao Sarca,
u zobn ici Kraljevica giavu, i Markovu ostru dimiskiju, p a gavori bjelogrloj Ij ubi: »Kazah Ii ti, moja vjerna Ijubo, da ell car a moci prevariti ! Eva giave Kral jevica Marka, eva Sarca k on ja ad mejdana i Markove okovane corde. « Od veselja l jubu zagrlio, zagrlio, pa je pol jubio, j vjernoj je ljubi govorio: »Cujes Ii me, moja vj erna Ijubo, donesi mi vina iz podruma, da s' napijem za Markovu dtiSu.« Poslu sa ga bjelogrla Ijuba,

340

350

danese mu vina crvenoga.
Vina pije, po hartiji pise 36(}

na sultana, cara cestitoga, u knjizi mu 'vako govoraSe: »Cujes mene, care Sulejmane, ja ti ne dam pare ni dinara za Markovu glavu i Sarina, dok ne dodes meni na mejdana, i1' ne nades za se mejdandZiju, koji ce mi na mejdan stanuti. I jOs cujes, care Sulejmane, ako meni na mejdan ne dodes, pokupieu silovitu vojsku, Stambol ell ti ognjem zapaliti, i tebe eu ziva uhvatiti. « Kad je knjigu Luka dovrsio, pa pod knjigu nade knjigono~-uJ

370

182

te ga posla ravnu Carigradu. Kad je sultan knjigu prihvatio, knjigu u ci, a suze proljeva, pa doziva velikog vezira, te je njemu tiho govorio: »Murat-pa.sa, moja lalo draga, prevari me sa Primorja Luka, te pogubih Kraljevica Marka, a ne da mi pare ni dinara, jos me zove na mejdan junacki. Ako li mu izaci ne htjednem, sakupice silovitu vojsku, Stambol ce mi ognjem upaliti, i mene ce iiva uhvatiti; ne znam, lalo, sta CU od iivota.« Njemu Murat-paSa govora.§e : »Ne plasi se, sultan-Sulejmane, naci cerna za te mejdandZiju, koj' ce mejdan s Lukom pod'jeliti i Lukinu glavu donijeti.« Raspisuje paSa Murat-paSa, raspisuje mnoge emarname, te ih salje na cetiri strane: vezir traii caru mejdandZiju, koj' ce s Lukom mejdan pod'j eliti. Do trista je na.sao junaka, sto sa Lukom mejdan dijeljahu, al' je sviju Luka predobio. Opet traze za mejdan junaka, al' ga vise n aci ne mogahu. Tad procvilje sultan-Sulejmane, pa doziva Murata vezira, te je njemu tiho besjedio: »Nevjernice, paSa Murat-paSs, ti si seveb, sto pogubih Marka, koji me je mogo izbaviti od kaura, sa Primorja Luke.« Baci paSu na dno cd tamnice, na njegovo mjesto postavio za vezira Misirca Halila.

380

390

400

410

IB3

Karl je Halil bio na divanu, govorase caru Sulejrnanu : »0, cujes me, svecevo koljeno, daj ti piSi u Bosnu ponosnu, a na ruke Cuprilie-veziru, neka traii u Bosni junaka, koji moze na mejdan iziei, pogubiti od Primorja Luku.« Sultan piSe sitnu bujruntiju na vezira lalu Cuprilica, da mu nade u Bosni junaka, koji moze mejdan pod'jeliti sa kaurorn, od Primorja Lukom. Kad veZITU stize bUjruntija, knjigu uei, pa se na nju smije, pa govori Kraljevicu Marku: »Cujes Ii me, moje d'jete drago, sultan je se ljuto pokajao, sto sam tvoju osjekao glavu; prevari ga od Primorja Luka, n e da njemu obecano blago, vec ga zove na mejdan junacki. Dosad ih je trista pogubio, mejdandiija cara eestitoga, sada traii u Bosni junaka, koj' ee s Lukom mejdan pod' jeliti. Vee cujes me, moje d'jete drago, daj se spremi na Primorje raYno, mozes sada Sarca izbaviti, dobra Sar ca i kovanu cordu, i caru ces dobro ul:initi, kad pogubis od Primorja Luku; i on ee te dobra darovati. « Covori mu Kraljevicu Marlw: »0 , l:ujes me, Cuprilic-vezire, ja bih rado 5i50 u Primorje, pogubio od Primorj a Luku, ali nemam za sebe k onj ica, n iti ostre eorde za mejdana.« Njemu veli Cuprilic-vezire:

420

430

440

450

184

»Cujes Ii me, moje d'jete drago, eno uzrni mojega dogma, j dacu ti adiemkinju eordu, hajde serbez u Primorje raYno, te pogubi od Primorja Luku, nosi glavu do Stambola ravna, aI' se nemoj nikom kazivati, da si glavom Kraljevieu Marko. J a eu pisat earu ~es titome, da ti dade Sarea debeloga j uz Sarea cordu okovanu. « Kad je Marko r'jeci razumio, on doziva vezirske seize, nek' mu dobra doga opremaju. Dok se bjese Marko opremio, i seizi doga izvedose. »Jalah«, rete Kraljevicu Marko, »Jelah«, r eee, na dogata klece, pa potjera uz to p olje ravno; kud god ide, do Primorja side. U Primorj u na polju siroku razapeo zelen og cadora. Istom bjese sunee se r odilo, Sarea vode na vodu studenu. Kad je Sarae cador ugledao, pomami se k6 nebeska str'jela, skace, vristi, sve se zemlja trese, dok s' otrZe Lukinu seizu, i doletje Marku pod cadora. Karl je Marko Sarca ugledao, proli suze niz bijelo lisee, ejelivase Sarea od mejdana, zagrli ga, pa mu govoraSe: »Ao, Sarte, moje desno krilo. s mije mo Ii na mejdan izaci tom krvniku, ad Primorja Luki? « Sarae jadan ne zna govoriti, al' Markove razumije r 'jeci, pa on Marku iSaretom kaze, iSaretom, klimajuei glavom,

460

470

480

490

185

da sm'je Marko na mejdan izaci. Kad to vidje od Primorja Luka, da je Sarae Marka prepoznao, i da j' Marko jo~te u zivotu, prepade se Kraljevica Marka, cupa bradu, a cupa brkove, pa u muci Marku porucuje: »Bogom brate Kraljevicu Marko, isti blaga kol'ko tebi drago, pristedi mi moju rusu glavu! Znas Ii, Marko, da sma jedna braea, naseg dragog Isusa potomci! « Al' to Marko baje i ne haj e, vee posjede debeloga Sarea, pa dotjera pred bijelu kulu, a pred kulu od Primorja Luke. pa doziva Luku kaurina: :.Dodi meni na mejdan junacki, strasivice od Primorja Luka! Aka mene ti pogubis, Luka, ne treba ti blago poklanjati, ni tri grada na Primorju favnu u Stambolu caru Sulejmanu, sad se mazes i sam sicariti.« Kad se vidje Luka u nevolji, ni~ice se pred Marka bacia, moli, prosi, Kraljevica Marka, ne bi Ii mu zivot poklonio. AI' to Marko baje i ne haje, vee potegnu adzernkinju cordu, pa udari ad Primorja Luku. Kako ga je lako udaria, na dv'je ga je pole rascjepio, pa mu skide sa ramena glavu, i bad je u torbu zobnicu. B'jelu kulu od Primorja Luke porobio, pa je zapalio, te se krenu prama Carigradu. Kud god ide, do Stambola side, u carske je dvore uhodio,

500

510

520

530

186

i pred earern glavu ostavio,

rusu glavu od Primorja Luke, pa je caru tiho govorio: »Padi.Sahu, svecevo koljeno, eve glave od Primorja Luke, eva Sarea Kraljevica Marka,
i njegove okovane corde;

540

ja sam, care, Luku pogubio. Vee te mo1irn, naSa kruno sjajna, pokloni mi Sarca debeloga, i Markovu okovanu cordu, da je imam sehi uspomenu. kad pogubih sa Primorja Luku.« Kad to vidje care Sulejrnane, od veselja na noge skoCio, te u l:elo Marka poljubio: »Be aferim. bosanska delijo! Blago majei koja te rodHa, i sestrici koja te gajjIa! Na poklon ti, moje d 'jete drago, na pekion ti Sarae od mejdana, a i corda Kraljevica Marka, kog pogubih, pokoj n a mu dub! Al' kunem se pa i boga dajem. da ell m aga Marka osvetiti dusmaninom pasom Murat-pa ~om, koji mi je Marka napanjkao! « Podize se sultan-Sulejmane, pa on jami od tamnice kljute, te izvadi paSu iz tamnice, objesi ga na Stambol-kapiji.

550-

560

187

xv
PETAR DENERAL OSVAJA ZVORNIK
(Gacko)

Vino pila do dva gospodina, jedno ti je Tekelija bane, drugo ti je Petar denerale

u Janoku cesarovom gradu. Progovara Petar denerale: »Molim t i se Tekelija bane,
daj nam isti izun od cesara, da nam dade silovitu vojsku: sto i dvaest i s ed am h iljada, trij est hiljad' kraljeve katane, i od beja arkali topove: deli Musu i kara Margetu, i Zelenka tepa velikoga; i grana.sa sa gradskijeh vrata,

takvog topa nema u cesara,
da idemo zemljom cesarevom. da primamo zemlj u od sultana. Najprvo ell Nisu uda riti

i. u Nisu posjeci vezira, glavu Becu spremit i cesaru;

pa ondalen podig nuti vojsku, do Vidina t u rskog udariti, u Vidinu posjeci kadiju, sto i caru u d e vle tu sudi.

Fa ondalen kre nut moju vojsku, Karavla.skom i Karabogdanskom, uz Dunavo do Zem una doCi, na Biograd uda rit vezirll. Tuj eu posjec Hasan-pasu gazi, glavu Becu spremit i cesaru.
188

Pa ondalen do Gradacca siCi, u Gradaccu posjeci vezira, po imenu Osman-pasu Cosa, glavu poslat Becu i cesaru ; pa ondalen preko vode Drine, do Zvornika udarit turcima primit Janju i Donju i Gornju. U Zvorniku do dva bega kazu, jedno ti je beze Dervis-beze, a na ime azgin Fidajicll, a drugi je Atic Mehroed-aga; oba bega uh vatiti ziva, svezat ruke, pa spremit cesaru . Zvornik ell im slomit iz topova, pa ell krenut Bosni zemlji ravnoj, pa eu seher-Sarajevu siei, tu je dosta cohe venedicke. u magazam ' zutijeh dukata. Tu ce mi se preodjeti vojska. Pa eu sici pitomu Travniku, u Travniku posjeci vezira, onog starog hodzu Cuprilica, tu ell dvije otvoriti dzade: iC' mi vino iz seher-Mostara, a psenica od Novog Pazara. A kad Ijeto 0 Mitrovu dode, u Mostar ell izjaviti vojsku, tu ce moja bozieovat vojska. Kada Ij eto u proljeeu dode, na Gacko eu izjaviti vojsku, tu je hava dobra za vOjaka, a odvise polje sjenovito, a Gacani hranitelji stari, pocinuee konji i vojaci. « AI' mu veli TekeUja bane: »Sjedi, Petre, silan denerale, osuznjices cesarske topove, ja vojaka n e bih ni zalio, vee topovi ostat u turaka. « Govorio Petre denerale:

40

50

60

70

189

»Vece, bane, da od. boga nades, jesi l' CUD sto u Turak' bila: na Turciju pamor udario. U staroga hodze Cuprilica, gdje je bila hiljadu kavaza, danas hodZa nema ni jednoga, svih mu ih je kuga pomorila; nigdje nista u vezira nema, do u tavli gubava dogina, i kad njega dvoje sejiscadi,
i to mu je dvoje cigancadL Il

80

Tadaj mu je bane vjerovao, pa se vjernoj kruni zamolio, h'jelom Betu i beckom cesaru; dade njemu sto hiljada Yojske, trijest i sest arkali topova, trijest hiljad' kraljeve katane, a uza njih kuvet i idaru. Vidi Petra, mrka denerala: kad do turskog NiSa dolazio, a navuce od boja topove, a napusta kralj evu katanu: birdem Nisa primi u Turaka. On u Nisu posjece vezira, onog starog pasu Seidiju, glavu Bel:u spremi i cesaru, zahvala mu dode od cesara. Vidi Petra, udari Vidinu: birdem Vidin primi od Turaka, u Vidinu posjece kadiju, sto sultanu u devletu sudi, glavu spremi Beeu i cesaru, zahvalu mu ucinio tesku. Vidi Petra, gdje krenu vojake Karavlaskom i Karabogdanskom, sve Dunavom dode do Zemuna, pa ondalen na Biograd sade, grada bio c'jelu heltu dana, tabije mu slomi iz topova, iz njega se predadose Turci,

90

100

110

190

u Biograd posJece vema, a na ime Hasan-pasu Tira. Pa eto ga do Gradacca side, vas mu beden srusi iz topova, u Gradaccu posjece vezira, obje glave spremi do cesara, zahvalu mu cesar ucinio. Vojsku zemljom Posavinom krenu, uze Janju i Donju i Gornju, na Zvornik je bezim' udario, tu se jadni zatvorili turci, Posavljaci puskari vojaci, s bedena se biju iz puSaka, sve se mrku deneralu brane, po polju rou biju oficirej aI' zaludu, care ne imade, sve se Petar blize primicaSe, a granasu gidu udara.se, te im turski beden razdirase. Tu se mali fakir i fukara, a na ime gazi Dervis-begu: :.Daj nam izun, da se otvoramo, da pod sablju Petru naljezemo, pa nek' ram sta je n jemll drago! « Bego Dervis njiha razgovara: :.Ne bojte se Petra denerala, moC' nam niSta uciniti n ece, vee kllpite drvlj e i kamenje, da krpimo beden na Zvorniku, da s' branimo crnom deneralu. « BranHie se dvije hefte dana, sve se Petar blize primicase, a grana.su gidu udaraSe, razvaljuje beden na Zvorniku. Jedno jutro beze uranio, turski na se abdest udario, a a grIu knjige objesio, ispeo se na tabiju gradu, pa on vice u ordiju kraljsku: :,Cujete I' me kraljevi vojaci,

120

130

140

150

191

kazite mi Petru deneralu, aka hoee da se okladimo, ja u Zvornik iI' u mrtvu glavu, on u kraljskog topa velikoga. Triput Cll rnu stati na bedenu, nek' me triput iz granaSa gada. Aka mene abari sa g rada, diaba njemu bijela Zvornika, ak' ostanem na beden na gradu, nek ' odmakne voj sku od Zvornika, jere meni sib'jan izmahnitO! Taku vj eru tvrdu uhvatise. Triput njemu stade pred grana ~ a . Taka begu bog pamoze jaki, niti pade, niti se prepade; a1' zaludu, fajd e ne imade, preka vjere Petar udarase, sve topovim' gidu primicase, gotovo mu Zvornik prihvatiti. Tad procvilje gazi Dervis- beie : »Moji turci, nema l' kogod ovdje, ko umije vodu plivat Drmu, da on skoci sa bedena grada, u studenu na valove Drinu. da prenese mahzar u percinu, nece Ii nam uteci veziru. neee I' vezir vojsku pokupiti, od Travnika but un Bosnu listom, more ustat sto ruljad' vojaka, n ece Ii nam P etru udariti. « Kad to cuju Zvornicani turci, n a to n ik o ne okrece glave. Vee se jedno momee pridesilo, u hizmetu bega Dervis-bega, asH momak od H ercegovine iz ~roka polja Nevesin ja, iz Brataca sela malenoga, m io sinak Grbovica kneza. pa se morilak bj ese poturtio, u hizmetu bega Ljubovica,
192

16t)

17()

180

190

i on svoga bega ostavio,

pa je siso pitomu Zvorniku, te ovako begu govoraSe: »Dragi beze, daj mi mahzar pisi, ja eu svojom r izikati glavom. « Beg mu sitan mahzar ucinio. Kad pogleda momka Hercegovca, moroak suze grozne prol'jevase. Ovako mu beze govora.se: »Moj Hasane, moje d 'jete drago, ali si se vode prepanuo, al' od kraljskog P etra den erala?« Tadaj njemu moroak govora.se: »Dragi beze, mio gospodaru, ja se nista prepanuo n 'jesam, vece mi je majka ostanula u Siroku polju Nevesinju, i sad mi je hriseanica majka. Vidi, beze, dragi gospodar e, .sto god stecem u h izmetu tvome, ne udaram odijelo na se, ni kupujem konja za jahanja, vel: sve spremam roditelju svome; pa ako me suden danak n ade, ako bi me u topila Drina, ja kraljevi uhvatili ljudi, majka ce mi samrijet od gladi. « Kune mu se beze Dervis-beze: »Moj Hasane, d' jete moj e drago, ak' ostane Zvornik u turaka, ja eu tvoju dobaviti majku, gradicu joj slavna manastira, u Papratnju, u dno Posavine, zvace joj se zaduzbina crkva. Moj Hasane, dok je ovog sv'jeta, sve ee tebe spominjati vojska. « Onda momak mahzar prihvatio, pa eta ga na beden na grada. Kad na gradu jedan Cigan hoda, u rukam' mu tokmakli sesana,
U Nll rodnc Plesme Musllm ana 1

200

210

220

230
193

bije P etru polj em oficire. Koliko se Pe tar domislio, sve po vodi mreze udario, jer se Ijuto boji od plivaca. Vid' Hasana, vidi Hercegovca: Ciganina niz beden turia, onda Cigan u vodu panuo, u mrezu ga Pe tar pokupiO, onda Hasan u vodu skocio, pa ne plije Drini niz valove. vee studen oj vodi liZ bukove. Daleko je Drinu isplivao, cak daleko na Kosijerevo, ima vise od paia sahata, pa pobj eze u Bosnu veziru. Kada krsli u Travniku dade, tu n e bjese starog Cuprilica, vee atiso stojnu Carigradu, ostavio dva svoja vecila, sa Zagorja Avdi-pasu Cosa, s Nevesinja bega Ljubovica. Kada momak mahzar unosio, ooda mu je beze govorio: »Toma. rajo, 5 Nevesinja ravna, u mene se jesi poturcio,

240

250

cuvajuCi krave i teoce. Otklen ti je mahzar zapanuo?« Onda mu je momak govorio: »Suti, beze, murtatine carski , jesi l' cua sta j' u carstvu bilo? Udrio je Petre denerale, sedam-osam, primio gradova, a tolika posjeko vezira, vi sj edite, a to ne cujete : evo irna djel mjesec dana, k 'o je siso Posavini stojnoj Biograd je uzo u Turaka, Posavinu svu primia listom, sveo voj sku u polje zvornicko, r azorio Zvornik iz topova,

260

270

194

eto vid'te sto v i mahzar piSe. « Kad je beze mahzar prihvatio, pregledao, Avdi-pa.si daje. Obojica suze p roljevahu, i ovako beze govor ase: »Dragi pa.sa, fajde plakat nema, vee da nasu Bosnu pokupimo, da idemo da na nj udarimo, ne bi li nam bog pomogo jaki, da vratimo Petra denerala, osuznjimo kraljeve topove. « Birden srklet bujruntije pisu, 'o ni dizu i staro i mlado, a na vojsku u carske vojnike sedamdeset i sedam hiljada, i sarascer Avdi-pasa Coso, s pored nj ega beze Ljubovicu, pa eto ih zemljom Bosnom ravnom, primise se na Glasinac stojan, pa otalen pitomu Zvorniku. Avrii-pasa begu govorase: »Kako cerno, beze, udarati? Nij e saIa, kraijevi vojaci, i kraljeva sila i katana. Sve zvornicko polje prekopato, u zemlj u se potrapila vojska, namj esceni kralj'evi topovi, izginuce nesretni Bosnjaci.« Tadaj njemu beze govorase: »Aja pasa, od tog fajde n e~ a! Da na d voje razdvojimo vojsku, s dvije strane Petru udarimo; ja cern' i ti pravo na topove. Ja topove sabljom uzaptiti, ja na topu oba poginuti; care nema, tako biti rnora. « Kako beze pasi govoraSe, s clvije strane Petru udarise, s dvij e strane po trijest hil jada. Iz zemlje ih vatra doeekala,
I ~'

280

290

300

310
195

s toprakala kraljevi topovi, tri hiljade dadose sehita. Tu su Petra uhvatili Ziva, polu su mu oteli topova, i granaSa tapa velikoga, sto su niz njeg' pletenice zlatne, sto je bio Becu vise vrata.

XVI FILIP GENERAL OSVAJA ZVORNIK

(Vogosca)

Molio se Filip generale zlatnoj kruni od Beea cesaru: »Zlatna kruna, od Beea cesare,
daj rni izun i besj edu tvrdu, da nacinim na tumbas cupriju,

da ja skupim vojsku silovitu, da ~returim u zemlju TurCiju,
da ti uzmem svu Turciju listom, a najprije Brcko u turaka, odmah ell ti opremiti kljuce, opremiti kljuce i harace; prihvatiti seher Tuzlu Donju seher Tuzlu i Gornju i Donju,

prihvaticu ravnu BijeJjinu, i te eu ti opremiti kljuce; otalen ell okretati vojsku, ostalu ell okrenuti vojsku, okrenuti seher-Sarajevu,
196
i te

jedan dijel stojnu Biogradu, ell ti opremiti kljuce,

Sarajevo casom prihvatiti, sarajevsk e opremiti kljuce, opremiti kljuce i harace; sve gradove hocu prihvatiti, s Dubrovnikom hocu sastaviti.« A veli mu od Beca cesare: »Lalo moja, Filip-general e! Ta Turci ja s mirom b iti neee.e< Opet mu se Filip zamolio: »Daj mi izun i besjedu tvrdu, svu Turciju hocu prihvatiti, svu Turciju tebi pokloniti.« Pa mu izun dade i besjedu : »Kupi vojsku, Filip-generaie, sedam kralja od sedam zemalja, osmog kralja od Beca cesara. « Skuplja vojsku na polju Zecevu, kako koji kr alj a dolazaSe, svaki nj ega u ruku Ijubljase, a kad dade od Beta cesare, on se s n jime u lice poljubi ; ovako mu cesar besjedio: »Haj aferim, Filip-generale! Kad si tol'ku sakupio vojsku, a barem ces prihvatiti dido, prihvatiti Stambol i Edrenu, eto dolje niz Urumenliju, ravnu Bosnu i Hercegovinu, a tvoj zete Seremetovicu prihvatice cabu i Medinu.« To mu rece od Beca cesar e, na onu se opet paljubiSe. Ja da vidis Filip-generala! Na tumbase naturi cupr ije, najnaprij ed jeste pre turia, preturia tri topa velika: deli Krnja i deli Zelenka i njegovu sibu pozlacenu, sto mu bije cetr'est sahata, za toporn mu naturio vojsku.

30

40

50

60 197

Prede vojsk a na zemlju Turciju: uzme najpre ravnu Bijeljinu, seher Tuzlu i Gornju i Donju, prihvat i mu Brcka u turaka, a sve ldjuce njemu opremase. opr emaSe klj uce i harace; ostalu je okrenuo vojsku , okr enuo seher-Sarajevu; Sar ajevo jeste prihvatio, i t e rnu je kljuce opremio. opremio kljuce i h arace. Mali dio okrenuo vojske, okrenuo kamenu Zvorniku, sad da bije kamena Zvornika: hi je Zvornik tri bij ela dana, i tri dana i tri noei tavne, ni k reca mu odbiti n e mo re~ Jedno jutro Filip podranio, podranio Filip-genera1 e prije zore i prije sabaha, na velika cetiri sah ata, istom njemu sitan avaz dade, ovako mu o etko besjedio: »Cujes Ii me, Filip-generale, t i ne udri kamena Zvornika) ti ne udri sunell od istoka, vece udri SUDeu od zapada, pa ces namah otvoriti veata, prihvatices kamena Zvornika.« Pocutio Filip -gener ale. namah take jeste uradio, udario suneu od zapada, namah mu se otvorila vrata, prihvati se kamena Zvor nika. p rihvatio kljuce i harace, opremio od Beca cesaru; dobro n jega cesar milovao.

70

80

90

198

XVII BOJ KOD OSIJEKA

(Nevesinje)

Vina pilo dvan'es poglavica u Janoku na banovoj kuJi, i pred njima ad Janoka bane. Do njeg' sjedi Kajser-generale, a do nj ega Tekelija bane; do njih sjedi od Haj vaza bane, a do njega redam poglavice. Dak se rujna n atrosili piva, pa medu se sobet zame tnuli o junastvu i 0 siromastvu. Onda rece Tekelija bane, i _pobra mu od Hajvaza bane: »Sto durasmo, vi~e ne mogosmo od turcina Mustaj-bega Lickog i njegovih mladih bajraktara; cete sprerna niz latinske zupe, tezak zulum, da nij e karara.« A izrece od Janoka bane: ~ Jeste l' ani vakat upamtili, kad ratova od Beea cesare sa sultanom carom AI' Osmanom, pa su tada SUfut uCinili i tromedu hudut postavili, da im vise ratovanja nema za dvanaest punijeh godina, otad ima dvades't i cetiri; tad , nam care Os'jek prihitio, u Os'jek je Turke namjestio i pred njima silnog Osman-bega. Sil' Osmqn-beg Osjecane sprema,

10

20

30

199

pa nas r obi niz la tinsku zupu, a s'jeku oam m ladahne serdare, vode nama lijepe dje vojke, pa on zeni svoje Osjeeane i geni nam konj e i volove; n e da nama momka pothraniti, da ga kralju U solda te spremim dok mi ljece premaljece dode, ja C:ll Becu sirokome siCi, zlatnoj C:ll se kruni zamoliti, zlatnoj kruni, od Beea cesaru, da mi dade indat i ordiju, bojne vojske stotinu hiljada i bOjnijeh stotinu topova i pred njima tri topa velika: Carku-felec i Karalimana i Kuduza topa velikoga, sto kurnbaru u gradove baca , stone zdere dva k antara praha, dva kantara praha i clova, stono prima kule i gradove. Fa C:U bojou vojsku iskupiti, pod Becom C:ll vojsku iskupiti, iskupiti vojsku prihvatiti, svescu vojsku od Janoka grada, ondj e biti jedan mjesec da na. Sarene eu knjige rasturiti po nasijeh sedam banovina, banovinam' indat uciniti, od Janoka vojsku podignuti, vojsku vodlt, a topove vuci, a uz vojsku kuvet i zahiru, uz topove haznu i dzebhanu, na tromedu vojsku isturiti, na t romedu cara i cesara. Ondole ell vojsku podignuti u siroko polj e pod OS'jeka, jer j e polje blizu mede kraljske , polje drZi cetiri sahata. Kad u polje savedem ordiju,
200

40

50

60

70

u crnu se zemlju zatrapiti, a op lesti od sume koseve, a navalit od boja topove, bi cu Os'jek cijel mjesec dana, topom biti, a kumbarom palit, dok ja primim bijela Os'jeka. Kad ja primim bijela Os'jeka, u Os'jeku namjestim sudiju, bijele im obarat munare, na serefam' zvona namjestiti, u mihrabim' n acinit oltare. Ondole cu vojsku podignuti, pod Budim C:u vOjsku dovodlti, u Muha(:a pod b'jela Budima.« A izrece Kajser-generale: »Sjedl, bane, na z10 udario! Ja sam bio kod sirokog Beea, mene spr emi od Beea cesare u tebdilu u turskom od'jelu, na meni su derviSke haljine, da uhodim Os'jek na cenaru. Pa ja sidoh bijelu Os'jeku i uhodih Os'jek na cenaru. Kad uhodih Os'jek na cenaru, znaS Ii, brate, od Janoka bane, plaho car je Os'jek nacinio: tri bedena oko njeg' udrio, d va SU, bane, od kamena tvrda, a treCi je parmakluci pusti, ako njega voda navedena, na hendeku na eekrne cuprije. Na Os'jeku cetiri kapije, na kapiju metnuo vojnike, na jednoj mu base jenjicari, ima basa dvanaes' hiljada; sve im care ajiluke placa, sil' Osman-beg tajine izdava. A na drugoj velikoj kapiji, tu mu s jede Toska Arnauti, ima Toske dvanaes' hiljada;

80

90

100

110

201

sve im care ajiluke placa. Beg Osman-beg izdava tajina. Na trecoj su od Bosne Bosnjaci i BOSnjaka dvanaes' hiljada, i pred njima Avcli-pa.sa gazi sa Glasinca iznad Sarajeva; sve im care ajiluke placa, sil' Osman-beg izdava tajine. Na cetvrtoj mladi Osjecani, Osje~ana dvanaes' hiljada i pred njima sil' Osman-beg gazi, sto rou kraja i cerrara nema. I te bih ti jade pregorio a znades Ii budimskog vezira, uctuglija, da nije karara, on ce drmnut svu Underevinu, on ce na te vojsku Rotegnuti i kralju ce vojsku poharati.« Razljuti se mlad janocki bane, pa poteze cetiri mandata od Budima uctugli-vezira: »Cujes, dido, Kajser-generale, ovo jesu cetiri mandata od Budima uctugli-vezira, ono mi je prvo-bratucede, on ce izdat bijela Os'jeka, izdace mi hijela Budima, neee dati Turcim' udarati. Tursku zemlju hocu pouziti, a kraljevu zemlju posiriti. I tebe eu kralju opanjkati, tebe hocu skinut s generalstva, u soldate tebe upisati, mustraces se za Zivota sv.oga.« Prepade se Kajser-generale, da on njega ne opanjka kralju, pa govori Kajser-generale: »Pobratime, od Janoka bane, nemoj mene opanjkati kralju. Kad ti budes u polje Podravlje,

12(t

13(}1

140'·

150.

202

1 J3 ell

ti doci u indata,

u Podravlje pod b'jela Os'jeka. « A zarece TekeUja bane: »1 ja ell ti u Podravlje doci, s bojne vojske dvanaes' hiljada.« A zarece od Hajvaza bane: »1 ja ell ti u Podravlje doCi, s bojne vojske dvanaes' hiljada, « A zareee od Sibinja bane: Jill ja ell ti indat uciniti, s hojne vojske dvanaes' hiljada.« Sto je pjan o vlase b esjedilo, to trijezno sjutra u<::inilo. Ja kad Ij ece premaljece dade, onda bane Becu silazio. Birden dade, pred k ralj a izide, i pod kraljem poljubi stolicll, a i kralja u bi jelu ruku. Izmace se, stade iz diljega, stade dvorit beckoga cesara. Progovara od Beea cesare: »Moja sluga, od Janoka bane, sto se tebi po Janaku radi , je Ii tebi zuJum od Turaka, od turcina sile od Os'jeka? « A pocinje od Janoka bane: »Zlatna kruna, od Beea cesare, Sto durasmo, vise ne mogosmo ad zuluma, i od zulumeara, od turcina sil' Osman-beg gazi i turaka silnih Osjeeana. Molirn ti se, naM kruno zlatna, ti nam dertu pogledaj dermana, ia Ii gd jegod zeml je budZak prazne. Sto durasmo, vise n e mogosmo, od turaka mladih Osjecana i turcina bega Osman-bega. Ne mogosmo cure podgoj iti, da mi naSeg momka ozenimo, vee na silu otimlje dj evojku,

160

17()

l a(}

190
203

- - - - - ---- - --- -

- - ------------

pa on zeni mlade Osjecane. Daj ti meni izun i besjedu, bojne vojske stotinu hiljada i bojnijeh stotinu topova i na vojsku kuvet i zahiru, na topove haznu i dzebhanu i daj m en i tri topa velika: Carku-felec i Karalimana i K uduza topa velikoga, havan-topa sto kumbaru baca, da izvedem pod Os'j eka voj sku, da ja primim Os'jek na cenaru, da uhvatim silu Osman-bega, tebi ell ga peskes uciniti. « A izrece od Beca cesare: »Su ti, sluga, mlad janock i bane, nije lasno O s'jek prisiliti; ja sam spremo Kajser-generala
u tebdilu u turskom od'j elu,

200

uhoruo Os'jek na cenaru; plaho care Os'jek naNnie: aka njeg' Sll tii bijela grada, dva su, sluga, od kamena tvrda, a treei je parmakluci pusti, oka njeg' je hendek nacinio, pa je Dravu vodu navratio, nacinio na cekrne cuprije; na njemu su cetiri k apije: na jednoj su base jenjicari, a na drugoj silni Arnauti, a na trecoj od Bosne Bosnjaci, na cetvrtoj mladi OSjecani, nije lasno Os'jek prisiliti. Znas TurCina, burlimskog vezira, Unguros ce butum pokupiti, tursku silu hote uzdignuti i na te te slugo, udariti, moju vojsku hote poharati, baljemeze moje prisiliti.« A izrece mlad janocki bane,
204

210

220

230

pa mu dade eetiri mandata: »Zlatna kruno, od Beea cesare, deder vidi eetiri mandata, mandati su od b'jela Budima.« Kad to vidje od Beea cesare, gd je je mandat uetugli-vezira, gdje je vezir prvi-bratucede, bratueede janockoga bana, osmjehnu se u stolici kralju: »Hej aferim, moja prava slugo, moja slugo, od Janoka bane, kad ti imaS takog prijatelja, od Budima uctugli-vezir a, kralj ce tebi vojsku iskupiti, pa ti dati voj sku i topove, a na voj sku kuvet i zahiru, na topove haznu i dzebhanu; poslacu te ka i sina svoga, kra1j ce tebi dovu uC initi. « Pa na Bei:u pukose topovi, otpukose niz cesarevinu. Sve kraljevi pucaju topovi, od dnev' do dnev' za nedj elju dana, a sve kupi silovitu vojsku. Dok je cesar vojsku sastavio, kraj Umana vojska osidrala, vidi, vidi bana janockoga! Kad on stade regulati vojsku, bojne vojske stotinu hil jada, pa on stade mustrati soldate, a naperi stotinu topova, pa zapali stotinu topova. Kad riknuse kraljevi topovi, boze mio, sve se zemlja trese ispod b'jela Beea prostra noga, a sve gleda od Beea cesare svoju slugu, bana janockoga, svoje vojske stotinu hilj ada. P a pomisli sa srdasca svoga: »Junak mi je od Janoka bane,

240

250

260

270

205

on je meni za moj e ordije, on ce meni vojskom okrenuti i carevu zemlju pouziti, kraljevu ce zemlju posiriti. « Pa mu dade izun i besjedu i kralju mu dovu ucinio. Kad od Beea krenula ordija, a na Becu senluk uciniSe, sva gospoda sejir uCinila i kraljevu vojsku ispratise. Ode bane i odvede vojsku. Kud god ide, do Janoka side, po .Tannku SenIuk ucinio. Tuka bio Z8 nedjelju dana, dok kraljeva vojska pocinula. Od Janoka vojsku poclignuo, voj sku Yodi, a topove vuce, na tromedu vojska izdusila i tu mrklu noecu prenocila i ujutru ranD uranUa, pa je bane tertib u Nnia. Kad u vojsci tertib ucinio: »Kada nama kara aksam dolle, onda cerna u Podravlje sici, u Podravlje, pod b'jela Os'jeka, « Pa kad njemu kara aksam dade, sa t romede vojsku podignuo, u Podravije polje silazio krajem Drave. krajem vode hladne. preko vode tum bas prebacio, Kad namjesti sedam tumbasova. mrkle noei u sedam sahata. na Podravlje vojsku isturio, u crnu se zemlju zatrapio, a oplete od boja kOSeve, a navali od boja topove, a uieze vostane svijece, pa zapali stotinu topova na Os'jeka, grada bijeloga. Kad skoci.se mladi Osjecani:
206

280

290

300

310

»Sta smo jadni bogu zgrijesili, da nas biju iz oblaka munje! « A zavika sir Osman-beg gazi: »Ne biju nas iz oblaka munje, vec nas bije mlad janoeki bane, iz kraljevih balje mez topova, sa Podravlja, polja O sje~koga .« Sil' Osman-beg na binju se side, pa pogleda sa gradske kapije, kad po polju sjaje se svijeee, sil' Osman-beg okrenu topove, udunu mu vostane svijeee. A n eko ga sa Podravlja viknu: »Nemoj harCit praha iz topova, sjutra eu ti Os'jek prihititi.« Kad rou zarko ogrijalo sunce, zagrmljese s Podravlja topovi po stotinu jedan za drugljem, a beze se sa Os'jeka brani, Bije Os'jek za petnaes' dana, topom bije, a kumbarom pall, vas se Os'jek iz temelja krece. Stojl cika po gradu sibjana; hoze mio, l:udna n eobieja! Sibjan ciei, a fukara pisti, a cudi se sil' Osman-beg gazi, o5to od boga nejrnade dermana. od Turaka nema nam indata, od Tureina budimskog vezira. Kad sesn'esto jutro osvanulo, onda telal po Os' jeku vlknu: lO Jutros, braco, moji Osjel:ani, jedan cerno juriS uciniti na didlju, janol:koga bana, da sa njime krvcu prolijemo.t: Dulbe 1m se dova izueila, jedna 1m se vrata otvorila, pa udrise mladi Os'jecani. Kad udrio sil' Osman-beg gazi , s njime vojske dvanaes' hiljada,

320

330

340

350

207

kraljeva ga vatra docekala, usu Iunta ko bozija krupa, a riknuse kraljevi topovi. Druga im se otvorila vrata, udarise od Bosne Bosnjaci i pred njima Ali-pasa gazi; bir udrise, kavgu zaturise. A treea se otvori kapija, udarise base jenjicari. Alah rabun, sta se sada radi, pod Os'jekom u polju Podravlju! Grmi, s'jeva, a krvea se lj eva, gotov' Turci vlahe zadobiti. Stade jeka krajem vade Drave, kad etc ti Kajser-generala, s njime voj sk e dvanaes' hiljada; birdem dade, birdem udario, cHni viasi , a umorni Turci. Stade jeka krajem vode Drave, krajem Drave iz lijeve strane , a ispade Tekelija bane, s njime vojske dvanaes' hiljada. Stade jeka krajem vade Drave, kad udari od Hajvaza bane, bojne vojske dvanaes' hiljada. Dok on dade, bi rdem udario, cHni vlasi, a umorni Turci. Stade jeka krajem vode Drave, dok udari Sibinlij a bane, s n jime vojske dvanaes' hiljada, birdem dode, birdem udario, a za njime kalosvarski bane, cHro vlasi, a umorni Turci. Pobjegose Osjecani mladi, u Os'jek su Turd pobjegnuli, do grada ill vlasi dogonili; docekase sa grada topovi, pa su malo vlahe povratili, na stari se pazar povratHi. Onda r ece mlad janocki ban e:

36()

370·

380·

39{)

208

D Tvrda grada, tri ga bila jada! Da udari sve sedam kraljeva, za zemana tri godine dana, ne hi Iasno Os'jek prihvatili.« Onda rece Kajser-generale: »A, moj brate, mlad janocki bane. gradi, brate, knjigu sarovitu, da pocine fakir i fukara od dnev' do dnev' za petnaes' dana, da mi mrtve u zemlju metnemo. « A kad begu sitna knjiga dade, sil' Osman-beg tope uzaptio na Os'jeku gradu bijelome, od dnev' do dnev' za petnaes' dana. Vid' dldije, bana janockoga, sican joIa' kroz zemljicu gradi do pod b'jela careva Os'jeka; kad zakopa petnaest laguma, kad petn'esto jutro osvanulo, a lagumi pod gradom jeknuse, po bedenu haSar llciniSe. Sto hijase na bedenu vo jske, ozd6 lete kana golubovi, a ozgara, kana gavranovi. A udari mlad janocki bane i sa njime Hajvaz-generale, i sa njima Tekelij a bane; docekase mladi Osjecani, docekase s kosam' madzartiSam', a sve lesom beden zavalise i od grada vlahe povratise, na stari ih pazar povratiSe. Onda reee mlad janocki bane: »Tvrda grada, tri ga bila jada! Da ga bije sve sedam kraljeva, za zemana sedam godin ' dana, ne bi lasno Os'jek prihitili. « Veli njemu Hajvaz-generale: »Nije lasno Os'jek prihititi!« A dok tela! po Os'jeku viknu
It Norodne pjes me I'IluSllmOll3 I

400

410

420

430
209

na tetiri careve kapije: »Nije I' majka rodila junaka, jal' sestrica brata odgoj ila oa bijelu djevojackom krilu, da pronese mahzar do Budima?« Telal vika tri bij ela d ana, kad cetvrto jutro osvanulo, tela} vice oa kapiji treeoj, na kapiji, gdjeno su Bosnjaci: »Nije l' majka radUa junaka, a sestrica brata odgojila, da pronese mahzar do Budima? « J edna momce rano uranila, na se turski abdest uziffiaSe. Kad on cuo begova telala, on zavika g rlom bijelijem: »Ja ell, brate, mahzar pronijeti, i jut ros se kurban uciniti radi nama cara Al' Osmana, i rad oaSeg dina i imana i rad onog jadnoga sibj ana. « A kad telal Osman-begu dade : »Daj mustuluk, sir Osman-beg gazi, tebi se je junak nalazio koji ce ti mahzar pronijeti.« Beg dariva mladahna telala. Kad eto ti jednog bajraktara, vocli momak debela d orata , po plecim' ga binjis pritisnuo, na bedrima svijetla gadara, za silahom dvije ledenjace, strk na nogam ', sirok u plecima, zamasita i z ramena vrata, jako mrke zasukao brke. Kad on begu Osman-begu d od e , i on begu turski seJam viknu, a beze mu selam prihitio. Oko bega hodze i hadZij e i malena dj eca mejtefari. Tad im moroak od dorata viknu :

440

450

460

470

210

>lSil' Osman-beg od b'jela Os'jeka, je l' istina sto ti telal vice, da se nosi mahzar do Budima? « »J est, moj sine, momak jabandzija.« A momak mu jabandzija vice: »Osman- beze, gazi od Os'jeka, ja se jesam kur ban u Cinio, ja eu, beze, mahzar pronijeti i kurban se tebi uciniti i snijet ga do naseg Budima, dacu njega budimskom veziru, od Budima podignuti voj sku I nama ell indat uCinitl, i udrleu janockome banu .« A pita ga sil ' Osman-beg gazi: >lLalo moja, momak serhatlijo, okle jesi, od koga s1 grada, kako Ii se po imenu vices, koga li si soja i plemena?« A momak mu serhatlija kaze: »Odonud sam, sil' Osman- beg gazi, jesi l' cuo zemlju Bosou ravnu , zemlju Bosnu i Hercegovinu i siroko polje n evesinj sko, s Nevesinja bega Ljubovica po imenu beg Ahmed- beg gazi; babo mi je beg Ali-beg start I nek' mi je babo ostario, ja se hocu kurban uCiniti.« A vell mu sil' Osman-beg gazi: »Hej , neka te, beze LjuboviCu, Lj ubovicu, hairli ti h ilo! Ako tebi vaktl sahat dade, te pagines: n a polju Podravlju, te ostane sil' Osman-beg gazi, ja eu t ebe, sine, ukopati , vise tebe turbe naciniti, u turbe eu m etnut hizmedzije. « Tada momak pritiste dorata, hodze su mu "dovu izucile
I ~·

480

490

50('

510
211

i malena djeca iz mejtefa,

aminkuju lijepe djevojke: »)Amin hoze, i sreea od boga, da nam beze Ljubovicu prode, da pronese mahzar do B udima, da nam indat od Budima dode.« Pred gazijom otvorise vrata, beg Ahmed-beg istjera dorata, a vlaska ga vatra docekala, a za njim se zatvorise vrata, pa u vlaSki loger zamaknuo. Kad ga loger vlaSki docekao, grmi, s'jeva, a krvca se l'jeva. Kud god beze nagoni dorata, po troja hi kola prolazila, jera ooze krvav sokak gradi. A sve Turci rahmet nazivahu, u sahatu po deset rahmeta. Sve ga silan gleda Osman-beze, sa Os'jeka sa bijela grada, hoce }' beze Ljubovicu proci i pronijet mahzar do Budima. Kad ispade sHan Ljubovicu pod zelena Juga Mahnatoga, nema na njem' ruha ni haljina, ni na konju grive ni perCina, vee sve vlaska vatra odnijela. Ode beze, sHan Ljubovicu; a kad beze u Muhaca side, taman udri liZ polje Muhaca, na Muhaca na vodu Sitnieu, na Sitnicu na cekme-cupriju. Od Budima otvori s' kapija, na kapiju konjik ispanuo vas u crnu, a na konju vranu, a sve gani vranca ad mejdana, a sve pjeva tanka glasovito: »A da bog da, da Os'jeku sidem, nasec mahzar janockome banu, da ban primi Os'jek na cenaru.

520

530

540

550

212

Da mi bog da i sreea od boga, da uhvatim bega Ljubovica, Ahmed-bega silna Ljubovica, da ga darim banu janockome!« Gleda n jega beg Ahmed-beg mali sa dorata konja od mejdana, pozna beze silna kaurina, Savu raju s Nevesinja ravna, ista sluga bega Ljuboviea; pa zavika beze Ljubovicu: »Stani, Sava, rodUa te svinja, ja sam mHo da si poginuo na Podravlju, polju pod Os'jekom, meder n 'jesi, svinjo, poginuo, meder si se, Sava, odmetnuo, ostavio bega Ljubovica, prihitio bana janotkoga, sada jesi knjigonosa banev.« Pa mu sinu paklena kandzija, a pobjeze Sava na vranciCu do Budim a, do gradskijeh vrata, a za njime beze na doratu, pa on bije i Savu i vranea, natjera ga gradu na kapiju. Stoji eika Save raje mladog, na kapiji dva carska imama oba brata, oba Cekrklica, sve se cude momku i doratu, jaSto hije silnog knjigonosu. Natjer a ga kroz b'jela Budima, sve se Sava krivi sa vrantica: »Aman, pasa, earska u Nuglijo, pos'jete me beze Ljubovicu?« Momci taman pali pod begluke, pod begluke uCtugli-vezira. Sinu corda bega Ljubovica, a sa Save poletjela glava, pod beglucim' budimskog vezira. Tuka beze odsjede dorata, brez testira pade pred vezira,

560

570

580

590
213

pa veziru turski selaro viknu, a vezir rou selaro prihi tio, Ljuhovic rou mahzar pokucio. Nut vezira murtatina earskog, mahzar sebi turi pod serdzadu. A kad beze vidje Ljubovicu, sa bedre mu poIetjeIa corda: »Uci mahzar, murtatine earski! « J a kad vidje vezir ad Budima, gdje ce s njega poletj eti giava, sjede ucit krvava mahzara. Kad on vidje sta mu mahzar pise, progovara budimski vezire: »Ljubovitu, vesela ti majka! Zar su nama viasi udarili i Os'jek n am gotov' prihvatiti? « »Zar ne cujes murtatine earski, gdje su nama viasi udarili; eva ima dje] mjesec dana, otkad ernu prol'jevamo krveu pod Os'jekom u polju Podravlju. Vee na noge, budimski vezire, ti sakupi silovitu vojsku, da idemo Tureim' u indata!« Tada vezir, pa na noge sinu; kad padose pod earske begluke, beze dobra pritiste dorata, a pred sohorn potje ra vezira, sve ga goni niz b 'jela Budima, a cude se age od Budima. Kad padose gradu na kapij u, onda vezir na topcije viknu, mahom puce stotinu topova na Budimu, na earevu gr adu. Tad zaculo sed am pasaluka, je ra znade sedam pasaluka, da su viasi davno udarili na gaziju silu od OS'jeka. Nu da vidis budimskog vezira, vezir pus ta cetiri telala;
214

600

610

620

630

kad viknuSe cetiri telala, da se ide na serhat na vojsku. Kad izisla tri bijela dana, vezir sj edi s begom Lj ubovicem, na kapiji od b'jela Budima, dok s' bajraci bojni zanj ihase, a sj edose Turci ispadati 1z Muhaca polja sirokoga, kupili se d va bijela dana. Kad rekose da se iskupise, i na tefter vojsku udarise, i car evi topi ispuca..se, tada vezir s Ljubovicem pode ; od Budima pokrenuse vojsku i idoSe dva bijela dana, a i treee n oei prihitiSe. Kad i trece noci prihitise, a sve vezir Ljubovica pita: »Hocemo Ii, lal0, pocinuti , nasa se j e umorila vojska? « A beze mu L jubovicu kaze: . Carska lalo, budimski vezire, nocas ce nam vojska poNnuti krajem Drave, pod poljem Podravljem. « Krajem vod e noccu zanocili, gdjeno jesu cesti mezarluci; za basluke konje povezase. Sve jednako grmi na Os'jeku, a sve sluSa beze Ljubovicu. Kad je tamo po jaciji bilo, eto bega pasi pod cadora, skrinu zubom, a corda mu sinu, beg posjece budimskog vezira, pa ga pokri kumasli jorganom. Eto bega niz ordiju side, sve on vice grlom bijelijem niz ordij e cetr'est hilj ada : »'vaki nam je emer od vezira: kad nam zora od istoka cikne, n a se turski abdest udarite,

640

650

660

670
215

pod abdestom zoru pricekajte, pa klanjajte turskoga sabaha, udricemo silnom Janoklicu .« Kad im zora od istoka ciknu, svi klanjase ranoga sabaha, a sve beze Ljubovicu vice: »Izgrl'te se, pa se halalite! « Izgrlise, pa se halalise, halaknuse, boga spomenuSe, a po jednu pusku isturise, a za ostro gvozde prihitiSe, na janockog bana udariSe, a logori vlaSki docekaSe. Kad :t.agrrnlj e sa ~et1ri strane, sil' Osman-beg od Os'jeka riknu: »Ha n a noge, braco Os'jecani, udrio je beze Ljubovicu, a sa njime sva Underovina. Ovnovi se za kurban a hrane, a junaci za ovak'ih dana, dzenetu se otvorila vrata iziSle su dZenetske hurije iznijele krzli pestemalje, a da krvcu kupe od sehita.« Pa cetiri otvori kapije, pa iz grada vlasim' udariSe, udarise, kavgu zarn etnuSe. Gr mi, s'jeva, a kr vca se ljeva od dnev' do dnev' za dva b'jela dana. Puska puca, a topovi ricu, mili boze, nemila sastanka! Pala tama od neba do tala, ni brat brata poznat ne moga.se, ranjen jeci, a zdravi ga gnjeci, pade krvea k onju do kicica. Sil' Osman-beg odsio goluba, pa je dulbe-dovu izuCio: »Daj mi boze vihar vecerasnji, da mi v jetar sa planina puhne, da rastavi po P odravlju tamu,
216

680

690

700

710

pa da vidi sil' Osman-beg gazi, ko li gine, ko li zadobiva.« U boga fiU dova magbul bila, pa rou diie sa P odravlja tarnu. Onda rece silan Osman-beie: »Alah raburn, na svemu ti hvala!{( Koliko je polje od Os'jeka a sve pusH lesi pritisnuli. A sve beze od Os'jeka pita, a sve gleda bega Ljubovica. Kad on nade Kajser-generala, generalu tiho besjedase: »Ko ti sveza naopako ruke? « A Kajser rou generale kaze: »Vrag nanese jednog na daratu na topove bana janockoga, na topovim' isjece topCije i posjece bana janockoga. pa posjece bana Kolosvara, meni b'jele zavezao ruke. Pa natjera svojega dorata, n a didiju Hajvaz-generala. Doceka ga Hajvaz-generale, pa posjece momka sa dorata.« Onda beze posjede goluba. kad on svoga Ljubovica nade, posjecena krajem vade Drave, mrtvu rusu prihitio glavu: »Mrtva glava bega Ljubovica, dasta ti si caru navaljala i vlMkijeh glava pogubila!« Odnese ga gradu pred kapiju, pa ukopa bega Ljubovica. Vise njega turbe naCinio, u turbetu metn6 hizmed~ije i ostale pokopa sehite.

720

730

740

217

XVIII
ZENIDBA AGE HASAN-AGE

(Gracanica)

Vina pije duski kapetan e
i s n jim pobro aga Hasan-aga,

a pred !)usom na rosnoj livadi. Kad se pobre vinca ponapile,
pa im vince udrilo u lice,

a rakij a eglen otvorila, onda pace duski kapetane: »0, moj pobro, aga Hasan-aga,
da se n'j esi junak ozenio, ja bih tebi sestru poklonio, l'jepu seku, mladu Andeliju. opet ell ti sestr u pokloniti, jere turci po tri zene dde; tebi zakon to podnij et moze.«

10

I aka si, aga Hasan-aga,

Kad to cuo aga Hasan-aga, pr sten daje, svadbu ugovara, i ta svadba do petnaest dana. Jos rou veli du ski kapetane: »0, bogati, aga Hasan-aga, kupi svata koUka ti drago, aI' ne vodi dva sestrica mlada,
na pivu su cudne ispindzij e, a n a k avgi cudne k avgadzije,

20

napice se, zametnuce kavgu, pa svatovim' tad valjati nece.« Ode aga svom bijelom dvoru, pa on kupi kitu i svatove, al' ne zove uva sestrica mlada. Skupio je hiljadu svatova,

30

218

pa podiZe kitu i svatove, sve krij uci ad svojih sestrica uz livadu mile sestre svoje. Gledala ih sestra sa pendzera, uz koljena dva nejalca sina: miad Ali-beg od petn'est godina i Ahmed-beg od devet godina. Pa pitaju svoju mi lu majku : »1\111a majko, Omer-begovice, ciji svati, otkIen je d jevojka? « Njima majka na to odgovara: »Svatovi su daje Hasan-age, a cura je duskog kapetana. « Vele njojzi dva nejaka sina: »Sto nas dajo u svate ne zovnu ?« »A, bogami, dva nejaka sina, tako ga je sura naputio, hoce dajo izgubiti glavu. Vee skocite na noge lagane, obucite bugarsko od'jelo, ogrnite bugar-kabanice, dobre konje tebdil ucinite, pa hajdete za njim u svatove, morete mu valjat u nevolji. « Kad to d jeca cuIa, razumjeIa, onda djeca na noge skocila, obukose bugar-odijelo, pripasa.se sHah i oruzje, ogrnuse bugar-kabanice, dobre kon je tebdil uCinise, na avliji konje pojahase, sage.se se, majku poljubise: »Halali nam, nasa mila majko, jer odosmo u dusmanske r uke. « Mila majka njima halalila. Tad odose poljem stranputice, te stigose svatc pod planinom. Kad opazi aga Hasan-aga, kad opazi dvoje Bugarcadi, tad je sm'jesno drustvu govorio:

40

50

60

70

219

»Mili baze, euda golemoga, kud je poslo dvoje Bugarcadi,
za korieu hljeba bijeloga i casieu vina crvenoga!« Scadijase djecu povratiti, dok zavika svatski starjesina: })Sjedi, aga, ne sjelo ti meso, neka svasta u svatovim' ima.« Kad su dasH kiceni svatovi kad su dasH pred Dus na kapiju,

a!' od grada zatvorena vrata. Podvikuje aga Hasan-aga:
»Otvor' vrata, duski kapetane, da uvedem kitu i svatove.« Odvikuje duski kapetane sa bedena od bijela grada:

)}Stani; stani, aga Hasan-aga, tude ces ti noteu prenociti, sjutra ce ti jutro osvanutl, spremicll ti lagana soldata,

s njime ces se igre poigrati. Aka njega igre ne nadigras, n it' ces otic, nl odvest djevojku.« Tud' Sll svati noccu prenocili. Kad ujutru jutro osvanulo, osvanulo i sunce granulo, tad se Dusu otvorise vrata, a pred vrata tanano soldace. Blizu dode kiti i svatov'ma, zabi koplje u zelenu travu, a na koplje od zlata jabuku, na jabuku casu od fildisa, ona puna vina crvenoga. Fa on viknu agu Hasan-agu: »Hajd' ovamo, aga Hasan-aga. pa preskoci koplje od mejdana i uhvati casu na jabuci. Ako toga ucinit ne mozes, neces otic, ni odvest djevojku, nit' izvesti ni jednoga druga.«

220

Kad to cuo aga Hasan -aga, on zavika: »Do boga miloga! Da su meni dva sestrica mlada, sad bi oni koplj e preskocili i daji bi glavu ucuvali. « AI' se nj emu ino ne mogase, vece pusca po drustvu telala, da on zove u kitu s vatove, ne bi Ii se koji junak naSo, da preskoci koplje ubojito, stee' ce baksis od stotin' dukata. Telal vi~e , al' fajde nejmade, niko mu se naci ne mogase. Dok zavika mladahno Bugar~e: »J e Ii izun , aga Hasan-aga, da preskocim koplje od mejdana? « »Izun tebi, sine Bugarine. « Tad zaskaka mrki Bugarine, te preskoCi koplje od mejdana i ujagmi caSu na jabuci. Nju ispio, na zemlju padnuo, sa zemlje je na noge skocio i soldata mlada pog ubio. Dok se Dusu zatvorise vrata, a povika duski kapetane: »J05 ces, aga, noccu prenoCiti i sjutra ces novu igru igrat. « I tu noecu svati prenoeise. Kad ujutru jutro osvanulo, tad se Dusu otvoriSe vrata, a na vrata seiz izlazio i cetiri konja dovodio, na cetvrtom sedl0 od junaka. Pa on vice agu Hasan-agu: »Hajd' ovamo, aga Hasan-aga, preskoCi mi do tri dobra konja i cetvrtom na sedlu ostani. Ako toga uNnit ne mognes, nit's' uteko, ni glave odnio, nit's' izveo druga ni jednoga. «

120

130

140

150

221

Opet aga u svatovim' pita, ko ce nj emu konj e preskoCiti, dace njemu sto zutih dukata . Niko mu se naci ne mogaSe. Dok zavika rorki Bugarine: »J e Ii izun, aga Hasan-aga? Ja ell dobre konje preskoCiti.« Odgovar a aga Hasan-aga: »Izun ti je, sine Bugarine.« Tad zaskaka mrki Bugarine, t e preskoci do t ri konja dobra i cetvrtom na sedio uskoei. U tom skoei n a noge junacke i pogubi seiz momce mlado. Dok zavika duski kapetane: »Cu li men e, aga Hasan-aga, i opet ces noccu prenociti, i trecu ces igru ogledati. Ak' nadigras, tvoja je djevojka.« Opet aga noecu prenocio. Kad mu sjutra b'jeli dan osvanu, tad se Dusu otvorise vrata, a na vrata tanahno soldace, Dna vodi devet djevojaka i desetu l 'jepu Andeliju. Ja kakve SU, vesela im majka, bi r ekao i bi se zakleo, da ih j edna majka izrodila jednako je u svih odijelo, ni mile ih ne b' poznale majke, ja kamoli momak jaban <lZija. Pa zavjka tanahno soldace: »Ha jd' ovamo, aga H asan-aga. izabiraj svoj u Andeliju, ako Ii se ti druge dotaknes, rusu ell ti odrubiti glavu i svi ee ti svati izginuti.« Kad to cuo aga Hasan-ag? on podviknu u kitu svatove: »Ne hi li se koj i junak naso.

160

170

180

190

222

da poznade I'jepu Andeliju, pola bi mu dobra poklonio.« AI' se niko naci n e mogase. Dok zavika mrki Bugarine: »Je Ii izun, aga Hasan-aga, da ti glavom dovedem djevojku? Dobru curu ja u glavu znadem .c: Veli njemu aga Hasan-aga: »Izun ti je, sine Bugarine.« Tad Bugarin na noge skocio, zlatan prsten u ruci nosio, a u drugoj sablju izvadenu, pa podviknu grlom glasovitim: »Kuje, kucke, devet djevojaka, kud ste posle s mojom dajinicom? Nij e ovo mrki Bugarine, nego sestric age Hasan-age po imenu beze Ali-beze!« Kad to culo devet djevojaka, pobjegose gr adu na kapij u i pred n jima voda im soldate, sarna osta l'jepa Andelija. Tad je uze beze Ali-beze, tad je uze za bijelu ruku, odvede je daj i pod cadore. Onda viknu duski kapetane: »Hajd ' ovamo, zete Hasan-aga, u mom gradu noccu prenociti, sjutra hoces dvoru polaziti.« Otle svati gradu kroz kapiju, pa u bascu duskog kapetana. U basci su popeti cadori, jedan cador od svile crvene, u nj eg' sjede aga Hasan-aga. s desnu n jega duski kapetane, a s lijevu sestric Ali-be:i:e, a sluZi ih mladi Ah med-beze, m io bratac bega Ali-bega. Dok eto ti kapetanovice, vj erne Ijube duskog kapeuma,

200

210

220

230

223

zamali se agi Hasan-agi, da joj dade mladoga sestrica, ludo d' jete bega Ahmed-bega, da s djevojkom noei U odaji. Na to aga s voljom privolio. Pise pivo u zelenoj basei; dok je noei dva sahata bila, dok eta ti gospodske vecere i najposI'je janje na tevsiji. Nj ega nasi k apetanovica, metnu njega safri na trpezu, pa govori agi Hasan -agi: »Bujur, zete, aga Hasan-aga, u vasoj se zemlji odgojilo. « Kad to vidje beze Ali-beze, on ti ciknu k ao Ijuta guja: »Nij e janje, neg' brate Ahmede!« Opet viknu, pa na noge skoei, pa podviknu grlom bijelijem: »Bjez'te svati, gradu na kapiju, dajo nam je hUu ucinio!« To izrece, te sablju izvuce i posjece duskog kapetana, pa odletje na bijelu kulu. Od odaje vrata je obio, gdje je nasa l'jepu Andeliju, pa je njojzi tiho govorio: »Andelijo. sinula te guja. jer ispete mog jedinog brata!« »N'jesam, beze, oeinjeg mi vida, nego majka, da od boga nade; zgorjese mi skuti i rukavi, sve braneci tvog brata Ahmeda, aI' ne mogoh obraniti mlada.« Kad to euo beze Ali-beze. zgrabi curu za bijelu ruku. Do svog konja Andu dovodio, na konja se s njome uzbacio, pa udari niz varas earsiju. Docekuju po Dusu soldati,
224

240

250

260

270

dotekuju, fajde ne imade. Kud nagoni sebe i dorata, sokak tini i sebi i njemu i krvavi tragovi ostaju. Dokle dopre gradu na kapiju, na kapiji zas~li svatovi, jer ne dadu naprijed soldati. Kad to vidj e beze Ali-beze, on natjera doru od m ejdana, put napravi sebi i svatovim'. Dok s' hvatise polja sirokoga, onda svate preda se pustio, on ostade zadnji na doratu, pa uzvraca silu i soldate. Dok su tako polj em odmasili, dosti kvara u svatovim' bilo, jer je i njib pet stotina palo. Hasan-aga rana dopadnuo, bog ce dati da ce preboljeti.

280

XIX

MUSTAJ-BEG DELIBEGOVIC I BUDIMSKI VEZm
(Fo~a)

Podranio beze Mustaj-beze, Mustaj-beze Delibegovicu, u Budimu gradu bijelome, pa sa svoje dvije deli base. Hod. bez. po gradu Budirnu, te sejiri kule i munare. N a golemo ~udo udario, a pred jednu u Budirnu kulu j kolika je u visinu kula, u visinu od sedam bojeva,
I~

10

Narodn e pjesm e Musllmann I

225

u sifinu od dvan'est pendzera. Oko kule tri obruca zlatna, pokrivena zutim tenecetom; na vrhu joj od zlata jabuka, odasjava prema SunCll zarkom. Oko kule kamena avlija, i avli ja od boja cetiri. Na avliji gvozdena kapija, u avliji voda sadrvana, iz nje teee dvanaest cesama, sve joj lule od zIata izlite, pokraj n j llie ple teni sindZiri, a na n j ima od srrne tasovi; na avli ji otvorena vrata. Onda rece beze Mustaj-beze: »Delibase moji hizmecari, eija j' ovo kula u Budimu?« Deliba.se begu besjediSe:
. OVQ j' kula bega Mehmed-bega, ama bega ne ima kod kule.

20

30

Evo ima sedam godin' dana, kako su ga surgun llcinili iz B udima gr ada bij eloga; kad se prije sastanuse ovdje u Budimu carevi murtati i murtatin budimski vezire, onda bega surgun ucini.se, preko mora do Azaka grada.« U ri jeci, u kojoj su bili, figanj stade n a begovoj k uli, dok evo ti niz kulu kadune, a kadune Mehrned-begovice. U kadune nikakva zavitka, nit' imade pece ni feredze, i za ruku vodaSe djevojku, mrkom ju je futom prekrivala. Ugleda je beze Mustaj-beze. pa upade momak u avliju, i kaduni turski selam vice. Ona njemu ljepse odzdravila.

40

50

226

Onda reee beze Mustaj-beze: »0, kaduno , Mehmed-begovice, !ito ti cvilis, a ides niz kulu , sto ti side na mermer-avliju, ni ti imas pece ni fe r edze a sto vodis za ruku djevojku, !ito s' je mrkom futom zamotala, 0, kaduno, koja je nevolja?« A kaduna begu besjedila: }tE, moj sinko, beze Mustaj -beze, sto ell tebi jade kazivati, kad mi ni.sta pomoei ne mozes! Evo ima sedam godin ' dana, murtati se ovdje sastadose, u Budimu, u gradu nasemu i jos s njima budimski vezire; moga bega surgun llcinise, preko mora do Azak a grada, pa prodose cetiri godine, dokle meni sitna k nj iga dade, preko mora od Azaka grada, gdje je beze svijet mije nio. J a ostadoh u gradu Budimu, a sa scercom na bije}oj kuli. Njoj bijahu cetiri godine, kad su bega surgun u~inili; osta meni kula u Budimu, pa jOs m en i iza Meh med-bega, osta dobrih dvanaest Cifluka, u siroku polju budimskome. Ja se mlada nc sceh preudati, i sad cuvam ja begovu kulu, i sad hra nim Zlatiju djevojku. Naturi se budimski vezire, iroa njemu osamdeset ljeta, mojoj seeri trinaest godina, triput ju j e bas prosio beze, prosio je, das' ozeni nj ome. Nit' ce Zlatka, nit' je dade majka, zao mi se rastanuti 5 njome.
IS"

60

70

80

90

227

Na to mi se vezir naljutio. pa je sitnu knjigu na(:inio, te je paslO Bel:u sirokome, milam bratu od Beca cesaru, jer se vezir pobratio s njime: - Hajde k' meni bogom pohratime, do Budima, do grada nasega; ti se joste ozenio n'jesi, ev' u naske podrasla djevojka u Budimu gradu bijelome, mila scerca bega Mehmed-bega, a na ime Zlatija djevojka. Znaj. bogami, Ijepote joj nema ni u carskih sedam sultanija: da ti dadem Zlatiju djevojku. Triput sam je ja prosio za se, pat bogami, za Turcina nece . . Pa mi sinoe sitna knjiga dade, a od Beca grada sirokoga, a od brata beckoga cesara. Sta j' u knj izi meni napravio: - Ej , punice, Mehmed-begovice, ti se nadaj meni i svatima, i prazni mi u Budimu kulu, gdje C:ll dovest kicene svatove, da ti vodim Zlatiju djevojku, meni ju je vezir poklonio, poklonio, da s· ozenim njome. Vodim curu do vode studene, da ja curu u Dunavo bacim, volim curu vodi pregorjeti, neg' je dati Becu kaurskome, a Lazaru bratu cesarevu. « A kad zacu beze Mustaj-beze, on kaduni rijec besjedio: »0, k aduno, Mehmed-begovice, nemoj cure turat u Dunavo, skini futu sa lica djevojci, da ja vidim lice u djevojke. Ako bude lice u djevojke,

100

110

120

130

228

kd sto su mi kazivali ljudi, ja sam sade curi musteri ja.« Kaduna mu rijec besjedila: »Beg Mustaj-beg Delibegovicu, moja scerca sada je pod mahnom ; t ebe nema, vee jednoga majka, da ti uzmes Zlatiju djevojku, bogami ti s mirom biti nece, vezir ce te s glavom rastaviti. « Beg Mustaj-beg opet besjedio; »Skini futu sa lica dj evojci!« A kad cula Mehmed-begovica, skide futu sa lica dj evojci ; kada sijnu lice u djevojke, a Ijepsa je nego sto je kazu. Kada vidje beze Mustaj-beze, p a on side u mermer-avliju, u dzepove zarovio ruku, izvadio stotinu dukata, s ruke skida burme pozlacene, pa ih daje Mehmed- begovici: »Uzmi prsten i uzmi dukate, n ek' se znade da je moja Zlata. Vodi curu na visoku kulu, pa ti zavi' u zavitak Zlatu , da je vodim svojoj tankoj kuli. Ne bojim se budirnskog vezira, ni nj egova bogom pobr atima, a Lazara brats cesareva; j er ja hranim pet stotin' delija, sve 0 trosku i hasluku svome, i njihovo pet stotin' atova, sve 0 zitu i sijenu svome. U mene su cetiri sandZaka, dvan'est hiljad' bega i spahija, n e b ojirn se b'..ldimskog vezira.« A kaduna rijec razabrala, pa od bega prsten pr ihvatila, i povede uz kulu d jevojku, da zavij e zavitak dj e vojci.

140

150

160

170

229

Poletjese dvije delibase, zamolise svoga gospodara: »Gospodaru, beze Mustaj -beze, nemoj vodit' po danu djevo jke, jer ti n aseg murtatina znades, murtatina, budimskog vezira, bogami ti s mirom biti nece, danas cete kavgu zaturiti, danas maze Budim izgorjeti s vaske dvoje, dragi gospodaru. Vee ti hajde svojoj tankoj kuli, a mi cerna u nase konake; pa kad aksam pane na zemlj icu, i kad bude tama kad jacije, onda cerna po djevojku doCi, nek' nam bude spremlj ena dj evojka.« Beg poslusa obje delibase, osta prsten, on se n atrag vrati, a za njime dvije delibase. Ode beze u bij elu kulu, delibase u svoje konake. Taka bijel danak prolazio, a dok mracna nacca prihvatila, kad je tama po jaciji bilo, dok eva ti bega Mustaj -bega pred konake, gdje stoje delij e, pa on zovnu dvi je deli baSe. Delibase sablj e pripasaSe, pa za begom n iz g rada Budima, a do kule Mehmed-begovice. Kad dodose kuli i avliji, avliji im otvorisc vrata, izvedose uz bijelu kulu. Nu kadune Mehm ed -begovice: dobar im je icram ucinila, bojaJi im pripali cibuke, u findzane kahve natocila. Dok je beze kahvu poharcio, a sa svoje dvi je deli baSe, kaduna im opremi djevojku.

lSI)

190

200

21 0

230

Pa otale curu odvedose tankoj kuli bega Mustaj-bega; ode beze u kulu s dj evojkom, delibase u nove konake. Delibase delij ama kaZu : »Ozenismo na.seg gospodara, gospodara bega Mustaj-bega milom scercom Mehmed-begovice, a Zlatijom prikladnom dj evojkom, sto joj para u daleku nema, ni u naseg. cara u Stambolu, u njegovo sedam sultanija ; baA onake ni jedne nejmade.<I A kad zacu pet stotin' delija. o tvori~ sve nove konake, ispalise pet stotin' pusaka, svome begu sen} uk uCinise. Nu murtata budimskog vezira! Bijase se vezir dogodio. na abdestluk abdest uzimao,

220

230

a da klanja jaciju namaza.
Poljeva mu Ibro silihtare, a vezirsld vjeran hizmei:are. Kada zacu budimski vezire, gdjeno puce pet stotin' pu.saka, kod konaka Delibegovica, onda reee Ibru silihtaru: »Silihtare, v jeran hizmei:are, sto onlike puSke ispucase ked konaka Delibegovica? « A rece mu Ibro sihhtare: »Gospodare, budimski vezire, ozeni se Delibegovicu, a Zlatijom, tvojom za rucnicom .<I Kada zaell budimski vezire, on zavika Ibra silihtara : »Da si bde gradu na tabiju, pa ti s grada okreni topove, zor ucini na trides't topcija, a s tabije okren'te topove,

240

250

231

sve u kulu bega Mustaj-bega, 0bor'te mu kulu do temelja, ohar'te mu sve nove konake, porusite pet stotin' delija!« A kad zacll Ibro silihtare, on veziru tiho progovara: »Gospodaru, budimski vezire, ti to nemoj tako uciniti, jer ti znades Delibegovica, i njegovo pet stotin' delija. Izbit hote gradu na tabiju, isjeC' ce ti sve trides't topcija, a rastjerat tvoje pasalije, hoc' i tebe razminuti glava vee ako ces mene poslusati, ja eu tebe sjetovat, vezire, kako ces ti smaci Mustaj-bega.« Karla vezir rijee razumio, sta mu Ibro silihtare kaza, presta vezir abdest uzimati, vee se vrati, ode U odaju, a za njime Ibro silihtare. , Sjede vezir na mehku siljtetu, pokraj sebe silihtara saw: »Deder, Ibro, sta ces kazivati? « A sjede mu kazivati Ibro: »Deder llzmi divit i kalema, pa ti piSi, ja ell kazivati. « Uze vezir divit i kalema, a veli mu Ibro silihtare: »Nemoj pisat knjige sarovite, veee pisi careva fermana. Eto imas careva muhura, ovaki ees ferman naCiniti, pa ces ferman napraviti na se, ko da ga je care opremio. U fermanu sta ces napraviti: - Lalo moja, budimski ve" ire, z eto tebi od mene fermana, jer se zemlja isjan llcinila, .

260

270

280

290

232

odvrgla se sva careva raja, svakolika niz Undurovinu. Odvrglo se pet stotina sela, sve na cara puliku okrenulo. Da tetr'est skupis hiljad' vojske. i povuces cet'rest topova, d a povedes Undurijoro vojsku, da popalis pet stotina sela, pa tu raju da teftis ucinis, i u raj e pokupis orui je. Pa kad taki ti nacinis ferman, i kad svane, te obasja sunce, a ti poslji dvije paSalije, n ek' ti zovnu bega Mustaj-bega. Kad ti dode befe Mustaj-beze, dobar ces mu icram uciniti, kod sebe rou mjesto n apraviti, s desnu stranu sebi uz koljeno, pa ces njega zagrliti rukarn, ispod skuta ferman izvaditi, a njemu ces ferman prouciti, i ovako nj emu besjediti: - Mustaj-be:le Delibegovicu, eva n ama ad cara fermana, nocas dade u sedam sahata. Odvrgla se sva careva raja, odvrgla se niz Undurovinu. P et stotin' se sela odvrgnulo, sve na cara pusku akrenulo, pa nam sitan ferman apremio, da dignemo od Budima vojsku, ubojite cetr'est hilj ada, povucemo cetr 'est topova, preturimo na Dunavu vojsku -do siroka polja P etrovoga, pa da side niz U ndursku vojska do Glavice i Arapovice, pa otale seher-Dugi r avnoj. U seheru trideset je kula, i tU] ima seherduSki bane.

300

310

320

330
233

On je raju carsku aturio, da trideset oborimo kula, uhvatimo seherduskog bana, da spremimo tahtu i Stambolu, a na pesces caru cestitome. Eva, sinko, golemoga jada! Lasno bismo pokupili vojsku, ubojnika cetr'est hiljada. Lasna bismo povukli topove, ama ko ce prihvatiti vojsku? Ja sam sade vrIo ostario, ima meni osamdeset ljeta, ti se jesi skora ozenio, zao ti je ostaviti ljubu, a to vr'jeme nije za cekanja, valja caru hizmet llciniti; vee sto cerna od zivota svoga? Sitan ferman vezir napravio, pa careva pritiste muhura, neka jeste ferman pod muhurom. Pa on sakri sicana fermana, i metnu ga vezir pod serdzadu. Dok je vezir ferman nacinio, po Budimu sunce obasjalo, vezir posla dvije pasalije, a do kule bega Mustaj-bega: »Hajde zov'te bega Mustaj-bega, neka meni u saraje dode, i kazite begu Mustaj- begu, gdje je ferman doM do vezira od nasega cara iz Stambola, da on vidi sto je u fermanu.« Pa odose dvije pasalije pred delinske, pred nove konake. Izidose dvije delibaSe, pa sretose obje pasalije. Pasalije turski selam vicu, delibase Ij epse prihvatile, pa besjede dvije pasalije: »Delibase bega Mustaj-bega,

340

350

360

370

234

hajde begu haber ucinite, njega zove budimski vezire, jer je nocas ferman dolazio iz Stambola, od cara nasega, da on vidi sta je u fermanu.« Delibase haber ucinise, a kad zacu. beze Mustaj- beze, a on skoCi, ko da ne sjedase, pa se spremi u svoju odaju, oko sebe sablju pripasao, pa zavika dvije deli base: »Izved'te mi ata doratasta, da ja ata jasem do vezira, vi preda mnom dvije delibase.« Na seize srldet llcinise, pa begova ata izvedose. Beg pojaha ata doratasta, a uz njega dvije delibase ; eto njihke pravo do saraja. Kod saraja odjaha dorina, a mladi mu ata prihvatise. Ide beze pravo u saraje, a za begom dvije delibase, uljegose pravo u odaju, U odaju budimskom veziru. Beg Mustaj-beg turski selam vice, pomace se budimski vezire, Ijepse begu selam prihvatio, kod sebe mu mjesto nacinio, s desnu stranu sebi uz koljeno, pa ga desnom zagrlio r ukom. Kahvedzije kahvu donesose, tutundzije bojali cibuke, dobar begu icram uCiniSe. Kad je beze kahvu poharcio, njemu vezir ferman dohvatio: »Vidi, beze, sto je u fermanu, nocas dode u sedam sahata od nasega cara iz Slambola.« Beze uze careva fermana,

380

390

400

410
235

Pa on skoci od zemlj e na noge, te je carey ferman poljubio. Onda beze sjede n a koljena, vas je carski ferman pregledao. U fermanu taka napisano, da se dize vojska od Budima, ubojnika cetr'est hilj a da, da povuce cetr'est topova, jer se zemlja asi ucinila, pet stotina odvrglo se sela, sve na cara pusku okrenulo. Kad je ferman beze pregledao, vezir njemu rece lakrdij u: »Beg Mustaj-beg, careva gazijo, sad sto cerna od zivota svoga? Lasno bismo pokupili vojsku, Iasno bismo spremili topove, ama ko ce vojsku prihvatiti, ko ce hiti serasker p red vojskom? Ja sam, sinko, vrlo ostario, ja ne mogu prihvatiti vojske, ti se jesi skora Dzenio, zao ti je ostaviti Ijubu, a vrij eme nij e za cekanje, valja caru hizmet uCiniti. « Beg Mustaj-beg soja junackoga, pa ovako besjedi veziru: »Digni vojske cetr'est hilj ada, spremaj odmah cetr'est topova, na topove tajin i dzebhanu, ja eu tako prihvatiti vojsku, pa eu dici pet stotin' delija, a na vodu tum bas napraviti, na Dunavo preturiti vojsku. « I to vezir jedva docekao, pa zagrli bega Mustaj-bega, poljubi ga u celo junacko: »Haj aferim, beze Mustaj-beze, i babo t' je careva gazija !« OUe skoCi beze Mustaj-beze,
:236

420

430

440

450

za njim vezir na noge skocio, isprati ga vezir do saraja. Privedose ata doratasta, pojaha ga beze Mustaj-beze, pa on ode svojoj tankoj kuli, a pred njime dvije delibase, ode beze u bijelu kulu, deliba§e u nove konake. Delibase delijama kazu: »Sade nama vojevat valjade, valja preci na Dunavo hladno. Nas gospodar prihvatio vojsku, uboj ite cetr'est hiljada, prihvatio careve topove, valja nama s begom putovati, pet stotina popaliti sela, r aju carsku teftiS u ciniti, i u raje povadit oruzje, svesti voj sku seber-Dugi ravnoj, gdjeno ima do trideset kula, i tu sj edi seherduski bane. On je carsku oturio raju, valja trides't oboriti kula, seherduskog uhvatiti bana, pa na peskes caru opremiti. « A to milo svjema delijama. Nu da vidi~ Ibra silihtara, on veziru rijee besjedaSe: »Je Ii dobro sto s' me poslusao, beg Mustaj-beg gdje prihvati vojsku? Sad ces mene joste posiusati. Deder uzmi pero i hartiju, pa naCini list knjige tanahne, pa je spremi Seher-Dugi ravnoj, a na ruke SeherduSkom banu. Ovaku ces knjigu napraviti: - Dobro cuvaj, seherduski bane, dobro cuvaj sve trideset kula, eto na te bega Mustaj-bega, sto ce varna sela popaliti,

46():

470'

48{)l

49{)1
237

seher Dugu harab llciniti, tebe hoee da uhvati ziva, a on n ema careva fermana, po sehi se asi ucinio. Kad tu knjigu seher-Dugi spremis, i opet ces drugu napraviti, pa je spremi B ecu bijelome na kolj eno pobratimu svome, nek' doceka bega Mustaj-bega : - On nejmade ernra ni fermana, od nasega cara iz Stambola, odvuko je careve topove , carevijeh cetr'est topova a i vojske cetr'est hiljada. Vi mu vojsku gazap llcin ite, a otmite careve topove, dd'te tamo bega Mustaj-bega, drz'te tama, ne pustajte arna. Kad prevede na tumbasu voj sku, pa dovede na Petrovo vojsku, osjeci mu tumbas na Dunavu, da s' ne more povratiti amo. Nasmija se budimski vezire , »Haj aferim, Ibro silihtare, sve C:ll tebe taka poslusati! « I taka ga vezir poslusao. Beg Mustaj-beg ni h abera nema, niti nista za to beze znade, sta je nj emu vezir izr adio. Vezir vojsku silnu sastavio, ama odmah l;~tr'f'st hilj ada, a uz vojsku tajin primaknuo. Izvukose careve topove, pod Budimom iskupise voj sku. Nu da vidis bega Mustaj-bega, kada krenu pet stotin' deli ja, na atima i na paripima, izidose pod Budima grada, isprati ih budimski vezire; beg odjaha ata doratasta.
238

500

5 10

520

530

Od Budima povezli topove i cetr'est jos hiljada vojske, i begovo pet statin' delija. Na Dunavu tum bas preturiSe, na tumbasu preturiSe vojsku. A kad prede vojska na Petrovo do Glavice i Arapovice, niz pet stotin' seia udarise, pet stotina sela popalise, pa sidose seher-Dugi s' vojskorn. Tu se bise tri bijela dana, uhvatise seherduskog bana, trides't kula harab u ciniSe. Tu se begu izranila vojska, vojske mlogo eksik ostanulo. OUe beze natrag vrati vojsku na Glavicu na Arapovicu, pa tu beze vojsku zastavio, a po vojsci pustio hecime, oni l'jece mnoge ranjenike; leze s' vojskom punu heft u dana, jedno jutro beze podranio na Glavici na Arapovici, pa on gleda Betu bijelome, dok ugleda momka na vrancicu, vas u crnu a na konju vranu, na glavi mu i3apka pozlacena. Uze beze durbin od biljura, pa poznaje, poznati ne more, a kad blizu do ordije dode, onda beze zavika delije: »Delibase, moji hizmecari eno ozdo jednoga Madzara, pravo ide meni i ordij i. Jest uhoda Madzar na vrancicu, ne dajte mu kroz ordiju proei, pitajte ga sto ce kod ordije.« PoletjeSe dvije delibase, pa sretose fisnoga Madzara. Na vrancu ga konju zastavise:

540

550

560

570
239

ordiju, sta ti danas po ordiji trazis? Natrag vrati, izgubices glavu! « Onda rece Madzar sa vrancica: »Poslusnici bega Mustaj-bega, gdje je cador bega Mustaj-bega? Imam begu nesto k azivati. « »Stani malo, fisan Madzarine, dok idemo begu prijaviti, da Ii tebi do cadora doci. « 581) Poletj ese, begu prijavi.se: »Za te pita fisan Madzarine, hoce tvome da eadoru dade, ima tebi nesto kazivati. « »Hajd', delije, te ga dovedit e, da ga k ogod r ezil ne ucini. « Vratise se dvije deli base, provedose bijela Madzara. A kad begu i eadoru d ade, on pred begom zemlju poljubio, 59{)l pa mu ruci i koljenu pride. Ovako mu Madzar besjedase: »Gdje S', Mustaj-beg, bogom pobratime?« U njega se beze zagledao, pa Madzaru rijec besjedio: »Odmakni se, fisan Madzarine, nij esam te nikad ni vidio, a nekmoli jos te pobratio! « Stade njemu MadZar kazivati: 600»Dobro znades, beze Mustaj-beze, svoga baba Deli-bega starog, on je mene bio zarobio, a nejaka od sedam godina, ja sam bio u gradu Budimu, i ti bjese od sedam godina, zajedno smo rasH u Budimu. Tu sam bio sedam godin' dana, Deli-begu hizmet uNnio, i kaduni Deli-begovici, tvojoj, beze, ostarjeloj majci. 610'
U

»Nes, Madzare, danas

240

Nakon puno sedam godin' dana zamolih se tvojoj staroj majci, ama tvoj oj pa i mojoj kazem, da zamoli Deli-bega starog, da me spremi u nase Primorje, jer sam glavom rodom iz Primorja. Pa je mene beze oprostio, tvoja mu se umolila majka, spremio me u naSe Primorje. Bijah s tobom adet naucio, po Budimu gradu bijelome, piti, brate, vino i rakiju. Gdje se napij, nigdje i n e plati, vazda izblj mladu krcmaril:u. Kad ja sidoh u nase Primorje, poceh adet gonit po Primorju, ko stono sam s tobom u Budimu. Poeeh piti vino i raki ju, gdje se napij, nigdje i ne plati, vee izmlati kremaricu rnladu. Protuzise kremarice na me, a nasemu u Primorju banu, te istjera mene iz Primorja. Ja pobjegoh Becu bijelome, pridvorih se od Beea cesaru, kod njeg' bio cetiri godine, i njega sam danas ostavio. « To beg znade gdje je tako bilo. »A ti li si Petrovicll Pavle? Sve ja znadem gdje je taka bilo!« Onda rece Petrovicu Pavle: »Mustaj-beze, zalosna ti majka, vrlo te je vezir prevario. Ja sam bio u Becu nasemu, tu sam bio i tu sam vidio, iz Budima kada knjiga dode, od vaSega budimskog vezira; sve sam cuo kad se prollcila. Eto na te silovite vojske, eta na te do tri generala,
16 Nan)<ine pjesme MusUmana I

620

630

640

650

241

i za n jima t rista hilj ad' vojske. Bjezi, bolan, i uklan jaj vojsku,

vojsku ce ti gazap u~initi , i tebe ce uhvatiti ziva. Lasno h i ti po vratio vojsku, od Glavice i Arapovice do Petrova polj a sirokoga, aI' ti nema tumbas na Dunavu, tu ce tebi sva zaliza t voj ska. Natjerace njihke n a Dunavo, valja ti se potop iti vojsci, u zece t i careve topove. Vee kako tes haber u ciniti, aIm imas u gradu Buciimu, ikakvoga prijatelja svoga, da t' preturi tumhas na Dunavu, nek' je gotov kad ti stigne vo jska.« Onda beze rijec besjedio: »Bogom brate, P etrovicu P avie, u Budimu pri jatelja nemam, koji bi mi tumbas preturio, nego jednog bogom pobratima, pobratima n eimara f) ura, al' daleko jeste ad Buciima, vazda ima pet statin' majstora. Da mu magu h a beT uciniti, za noc bi mi tumbas preturio. Vee poslu.saj, bogom pobratime: da ostavim tebe kod askera. pa povedi moju butun vojsku, i povuci cetr'est topova do siroka polja P etrovoga, A ja idem na doratu svome, natjerati konja n a Dunavo, jal' preplivat, jali utonuti; ja eu Duru habe r uNnitL Dok ti stignes na P e trovo s vojskom, Duro ce mi tumbas nacinitL « Onda rece P etrovieu Pavle : _Bogom brate De libegovicu,

66 0"

670

680

690

242

ja eu tvoju voj sku prihvatiti, i cuvat je kc1 i svoj u glavu, i cuvaeu sve tvoj e topove, a ti hajde, sto ti sam bog dade. II: Onda beze srklet u cinio, delibaSe ata privedo.se. Skoci befe pod cadora svoga. pa se spremi, ata prihvatio, pa ordiju dade Petrovicu, a on svoga ata uzjah ao; n a Glavici ostavio vojsku, pa on ode polju Petrovome. A kad befe na Petrovo sid:e, pa s' Petrova do Dunava dode, u Dunavo ata natjerao. Neka nj ega i konja dorina, dok mu ate Dunav preplivao, nogama se suha prihvatio. Dok pocese pucati topovi, u Budimu, gradu bijelome, u vezira, carskog murtatina a okreno s tabije topove, pa u kulu bega Mu staj-bega. A kad beze opazi topove, on ne ide Duru neimaru, vee on ide pravo do vezira. Pred sarajom k onja odjahao, a veziru pade na odaju. Za ostru se sablju prihvatio, posijece budimskog vezira, pokraj nj ega Ibra silihtara, pa ispade gradu na tabiju, isijeee trideset topcija a zastavi trideset topova, p a s' otale sa bedena vrati, opet ata prihvatio svoga, pa se atu na srijedu baci, i eto ga selu P opovome, gdje je kula Dura n eimara. Ispod kule viknu pobratima:
\B"

700

710

720

730
243

l> Gdje sit pobro, Duro neimare? « Pozna bega Duro po avazu, pa poletje iz bijele kule. Kad ugleda bega Mustaj-bega, a beg sjaha od darina svoga, pa se s' DurDm rukam' zagrlio, zagrliSe, pa se poljubiSe, ba~ k6 da su od jedne matere. Onda re<:e beze Mustaj-beze : . Bogom brate, Duro neirnare, je ]' na skupu pet stotin' maj stora? « lJJesu, beze, zivota mi moga! « U to aksam pao na zemljicu. »Hajde, Duro, jer je za nevolju, preturi mi tumbas do sabaha, ostala je na Petrovu vojska, tri su za mnom posIa generala, u svakoga sto hiljada voj ske, hoee meni gazap llciniti maje vojske, sto je ostanulo, uzece mi careve topove.« A kad zacll Duro neimare: :o Hocu, beze, zivota rni moga, do sabaha tumbas preturiti, a ti hajde svojoj t ankoj kuli, u sabah ces do tumbasa daci. « Ode beze, pa se svrati kuli, Vidje beze gdje je zdravo ljuba. i gdje ziva Deli-bega majka. fluro skupi pet stotin' majstora, pripadose, tumbas nabniSe_ A kad svanu, pa ogranu sunce, Pavle svuko ~etr'est topova, sveo P avle na Petrovo vojsku. Side beze i tumbasu pride, dok mu pace vojska prelaziti na tumbasu u gradu Budimu. Birdem vojska u Budima prede. na Petrovo stigli generalL A kad vidje Petrovicu Pavle.

740

750

760

770

244

na Dunavu tumbas odsijece. Vojska onda preci n e mogase, s' Petrova se opet u Bee vrati, Favle prede s begom u Budima. N u da vidis bega Mustaj-bega, u svoje ga prihvati delije, naCini ga prvim deli basom. Promijeni u Budim' vezira , pa otpisa caru cestitome, kako j ' arno u Budimu bilo, kakva mu j e hila uCinj en a. A kad pismo do Stambola side, pa sultanu pade na koljeno, pismo care gleda u Stambolu, pismo gleda, pa se zacudio: »Aj aferim, Delibegovicu, na te pada u Budim' vezirstvo, ti ces vezir biti u Budim u , j a namjesti koga tebi drago. J a C:U na te fe rman opraviti, da ti budes star' ji od vezira, da t i sudis u Budimu svome.« Fa da vidiS bega Mustaj-bega, on u Budim namj esti vezira 1Z medrese seha Sadulaha. Al' na bega carski ferman dode, oa se beze u Budimu pita, da mu niko preredit ne more, s to naredi Delibegovicu.

780

790

245

xx
RATOVANJE IZMEDU TURSKE I RUSKE
(Foea)

IIi grmi, iI' se zemlja tIese? II' je morem dalga zaljuljala?
Niti grmi, nit' se zemlja trese, nit' je morem dalga zaljuljala. vece ruski puca ju topovi. Veliku je pokupio vojsku, pa je kralje senIuk ucinio, sveo vojsku na polj e Turevo; pokraj Prute, pokraj vade hladne. razapeo bijele cadoIe, a ispleo velike koseve,

10

navaho stotinu topova, okreno ih tahtu i Stambolu. Onda sjede pod cadorom kralje, pod cadorom sitnu knjigu pise, pa je salje sultan-Sulejmanu: »Eto knjiga care od Stambola, prazni m eni tahta u Stambolu, a ti hajde cabi i Medini, jer je Stambol moja djedovina, a caba je tvoja djedovina. IIi care isprazniti neces, a ti svoju d izi carevinu,
pa je spremaj na Turevo ravno, da na sablju Stambal dijelimo! « A kad caru ruska knjiga dode, onda care divan ucinio, na divanu cetr'est vezira, pa im rusku knjigu dohvatio i njima je rijec besjedio:

20

30

246

»Sad sto cerno, lale moje drage? Hi cerna Starnbol isprazniti? III cerna kupit carevinu? « Sve rnu suli eetr 'est vezira, Mehmed-paSa rij ee besjedio: . Sultan-care svecevo koljeno! Nije vr'jerne ni gled ati u te, a kamoli 5 tobom besjediti. Je Ii izun da svi besjedimo?« »!zun yam je, lale i veziri, besjedite 3ta god koji znate! « »1 jest caba nasa djedovina, a StamboL je ruska dj edovina. Da praznirno tahta od Stambola, tu je pomoc od sve sedam kralja, ko ce stati prama sedam kralja? « A car proli suze od Deiju , od oeiju niz bijelu bradu. Tu se bjese TurCin dogodio, dogodio Cuprilic-vezire. stono caru sjedi uz koljeno, pa je onda rijec besjedio: »Jere tako carey murtatine? Sto izdajes tahta u Stambolu? I izdajes careve gra dove?« Pa Cuprilic caru govorio: »Daj mi izun i fermana tvoga, da ja tvoju kupim carevinu, i daj meni stotinu t opova, daj mi vojsci hranu i dzebhanu, ja ell tvoju prihvatiti voj sku, izvesti je na polje Turevo!« Onda care njemu progovara: ::tHaj aierim, gazi Cuprilija! Evo tebi izun i fermana, i evo ti od ziata muhura, te mi budi muhur-sahibija, suda moja, a uprava tvoja; ni za sto te pometati necu! « Onda r eee vezir Cuprilija:

40

50

60

70
247

»Hvala tebi, care, na fermanu, a ne hvala na muhuru zlatnu, jeT kad tebe irnade murtata, hoce mene - tebi opanjkati, pa ces mene s glavom rastaviti.« »Necll, bogme, maja lala prava! ({ Pa car skoci k6 da ne sjedase, dohvati mu od zlata muhura. svojijem ga curkom prigrnuo, i svoju mu sabJju pripasao; odzaklije dovu llciniSe. A kad vidje Cuprilic-vezire, i on skoei k6 da ne sjedaSe, ispod curka sablju izvadio Mehmed-pasu posijece tude, II curka mu jaku rasporio, istrese mu od zlata krstove: »Eto, care, murtatina tvoga l« A kad vidje sultan- Sulejmane , odmah sitan ferman na Cinise, iz fermana sitne bujruntije, bujruntijam' nasH tatarine; po pros tranoj zemlji carevini raznesose sitne bujruntije, pa stadose dizat carevinu. Svu bugarsku zemlju podigose, talijanska pamoi: ucinila, svu Sofiju do hijela Sama i od Sama pasu Sehislama, za njim vojske do sest hiljada, sve delije ad Anadolije, a spahije od Urumenlije, a ad mora diZe Krdzalije, Kaplan-pasu ad Arabistana, i s njim vojske stotinu hiljada, sto hiljada crna Arapina; ad Bagdata bagdatskog vezira, i s njim vojske stotinu hiljada, a iz orte hase j enjicare, i ordagu i Krlin-kulagu,
248

80

90

100

110

~tono

nose sveceva bajraka. Car mu dade stotinu topova, na topove tajin i dzebhanu, pa besjedi Cuprilic-veziru: »Cuprilicu, muhur-sahibijo! Evo tebi jedna . kula blaga, harci blago, cuvaj carevinu! Cuvaj moju na Turevu vojsku, nemoj moje izgubiti vojske!« Pa otale okrenuse voj sku, putovase citav mjesec dana, a dok side na Turevo vojska, razapese careve cadore. Na spahije srklet u ciniSe, prekopase poljem meterize, na Arape srklet ucinise, te Arapi kose ispletose, nasus€. ih kumom i kamenom, navalise careve topove, okrenuse u ordiju kraljsku. Leza vojska taka petn'est dana, onda divan Cuprilic uCini, sastavio cetr'est vezira: »Sad sto cerno, moje lale drage? Kakav cerno tertib uciniti? S koje cemo strane udariti? « Pametan se vezir dogodio od Bagdata bagdatski vezire : »Poslusaj me, Cuprilic-vezire! Da pisemo mlade dalkrlice, koji ono ne zale umr'jeti, dalkrlica dvanaest buljuka, u svakome po dvan 'est hiljada, n ek ' udare na topove kraIju! Anadolce u polje zeleno, na atima i pod mizracima, Kaplan-pasu, na cadore kraljske, a ostale pase naokolo, udarit mu sa cetiri strane!« Kad Cuprilic njega sasluSao,

120

130

140

150
249

sve je taka l'jepo ucinio, pa hodzama on da besj edio: »Cujete Ii hodze i hadzije? Od vas danas boja n e gledamo, carskoj vojsci d ovu ucinite !« Kad je t aki tertib uCinio, cnda sk oci muh ur-sahibija, pa dohvati pero i hartije, pod cadorom sitnu knjigu pise, p a je salje od R usije kral ju: »Eto knjiga, od Rusije kralju! Hazur budi, da se udarimo! Nemoj reci da sam p revario!« A kad k nj iga ruskom kralju dade, pregleda je od Rusije kralje, pokraj njega k ral jica sjedase p ' cnda k ralj u r ijec besjedase: »A moj kralju. m aja k runo zlatna, kakov sam ja nocas san u snila ! U pricu si pokupio vo jsku, a u gore Stambol poiskao!«
t

160

170

Pa mu sjede sanak kazivati: »Ved ra bj ese, pa se naoblaci,

dok zagrmlj e od Stambola gracia, sinu munja s' Velebit-planine, a grom puce, zgodi n a Turevo, posred tvoga svilena cadora, po cadora vatrom izgorjelo, dode Pruta mutna i krvava, po cadora voda prihvatila!« Tesko, mrsko od Rusije kralju, pa kraljici rijec besjedio: })Ti se sanak nad Tur cim' krilio, na carskij eh cetr'est vezira!« Pa poletje kralju na topove, i n amjesti stotinu topova, a n a njihe hiljadu topcija, sve k atane u polje zeleno, na atima i pod mizracima, a svog zeta Seremeta bana,
250

180

190

na Erdelje spremi pred Bosnjaka. Kad je svoju vojsku namjestio, a skocise hodze i hadfije earskoj vojsei dovu uciniSe, otiskose mlade dalkrlice. prvi buljuk dvanaest hiljada. udarise na topove kralju. Doceka ih iz topova kralje, bi ti r ek6, pa bi se zakleo, da u more propadose sinje. Opet drugi buljuk u dario, drugi bulj uk , dvanaest hlljada, k6 da i ti u more propade. Kad je treei buljuk udario, prihvatise kr.alj eve topove, isjekose hiljadu topcija. A kad vidj e od Rusije kralju, na Prutu je tumbas naturio, sjede bjezat u zemlju Rusij u, na tum basu preturati vojsku. Kaplan-pasa onda udario, na Pruti mu tumbas presijece, nu Prutu ih vodu natjerase koji junak slobodan bijase, taj po suhu prij eei mogase. Kaplan-pasa uhvatio kralj a, odvede ga muhur-sahlbiji. Za njim ide kraljeva kraljiea, pa se moli Cuprilic-veziru: »Cuprilicu, muhur-sahibijo ! Pokloni mi fi vot kralja moga! ISti blaga koliko ti drago! « A veli joj Cuprilic-vezire : »Hotu, bogme, kraljeva kraljiee, ja eu tebi kralja pokloniti, daj mi kljuce od sedam gradova, daj mi harae od sedam godina, carsku haznu, teemil mi u cini, stono sam je ratec potrosio, ratujuci sa tvojij em kraljem.«

200

210

220

230

251

Sve mu dade kralj eva kralj ica, sto zaiska muhur-sahibija. Opet mu se zamoli kraljica: »CupriliC:ll, muhur-sahibijo! Daj ti meni nal!ini fermana, i pritisni careva muhura, kako si se sa mnom nagodio. Vee si meni omanjio vojske, da s' fermanom u Rusiju sidem, kad ti znades saha tatarskoga, ne da meni s mirom u Rusiju, kad nejrnadem od tebe Iermana .« A vell joj Cuprilic-vezire: »HOCll, bogme, kral jeva kraljice! Taki eu t i ferman naCiniti. « Pa prihvati pero i hartiju, pa joj Ierman sitan nacinio: »Cujes Ii me, sahu tatarhanski? Ne moj smetat kralju ni kralj ici , n eka idu u zemlju Rusij u, ja sam s' arne s njima namirio. cc Pa joj dade sicahna fermana. OtIe ode kralju i kraljica, odvedose sa Tureva vojsku. Nu kad cara j os ima murtata, opanjkaSe Cuprilie-vezira. govoreei ovako sultanu: »Aman care, svecevo koljeno! Bijahmo ti uhvatili kralja. sto ti sease Stambol prihvaUti. pa ga pusca muhur-sahibija, i zdrava ga u Rusiju spremi! « A kad cuo sultan-Sulejmane on naeW katuli fermana, pa on dozva kapidziju svoga: »Da si brze na polje Turevo, te zastavi muhur-sahibiju; tu ga smakni. a ne daj mu amo .« Menzilske mu konje poturise, a u ruke tatarske kandzije.

240

250

260

270

252

Otal' ode carey kapidzija, pa treCi dan na Turevo side, n a Turevo muhur-sahibiji, j kod njega car evoj ordiji. A kad dode carey kapidzija, i dade mu katuli fermana, Cupriliji suze udarise: »Ja vaj m eni odsad dovijeka! Kad se n e zna za moje junastvo, oi za Cije vee se znati n ece! Stani malo, carey kapidzija, dok ja klan jam turskoga namaza. « Pa on u ze turski abdest na se, i on klanja turskoga n amaza, pa se tud 'jer gajib ucinio. OUe se je vojska rasturila, svaki ode zavicaj u svome.

280

XXI

LICKI MUSTAJ-BEG I ORLANOVIC MUJO
(Zagorje)

Kopcie Ahmed s' majkom vecerase u bijelu na Krajini Duvnu. Begija im sude dohvatase, a Kopcicu govorila majka: »Jazuk tebi, moj Ahmed-beg sine, jazuk tebi i tvojemu namu, sto ti sestra osta udovica, Ijuba vjerna Lickog Mustaj-bega. Evo ima sedam godin ' dan a, otkako se beze osuznjio,

11)

253

------

ti ga k adar izbaviti n'jesi,

jal' za blago, jali n a junastvo! Ti d a si se osuinjio, sine, beg hi tebe izbavio davno.« A veli j oj Kopcic Ahmed-beie: »Be ne luduj , ostarj ela neno,
nije b ega lasn o izh aviti,

·ni za blago, n iti n a junastvo. Nije beze, gd jeno nj ega kazu, dugo su ga N'jemci preprodali mimo trides't i cetiri grada, i cetr'est i dvije palanke, do Arsana g rada bijeloga.
Ena uega u Adianu gradu,

u zindanu od Adana bana. Car za bega u Stambolu znade, i on ga je h t io izbaviti, za njeg' davo tri bijela g rada, a D ubicu i s njom Kostajnicu, i Sem endru na tihu Dunavu, a1' ban na to ni da gleda nece, vee mu iSee Bosnu kalovitu. Car sorg uca ukinuti nece, nit' mu dati Bosne kalovite, d a bi bega nigda ne vidio. « Sve to slu.sa Begija djevojka, a Begij a Kopciceva seka, ondar bratu govorila svome: »E , moj brate, KopCic Ahmed-beze, kad ne mores bega izbaviti, daj ti meni miraz babovinu, babovinu mekijeh dukata, ja eu iei niz nasu Krajinu, pa eu sebi kahrimana trazit, koji ce se mene prihvatiti, i koji ce bega izbaviti. « A veli joj Kopcic Ahmed-beze: »0, Begijo, jedna nesretnice, sta ti isces da ti seko dadem babovine zutijeh dukata? «
254

lt Iscem, brate, hiljadu dukata, i nasega roba Dilavera, j dva konja iz topia podruma, a alata i dogata 5 njime.« A veli joj Kopeic Ahmed-beze: »Cekaj mene do ujutru seko, dacu tebi hilj adu dukata j dva kon ja iz topia podrurna, i datu ti roba Dilavera hajde s njima kud je tebi drago! « Kad svanulo i granulo sunce, Kopeic svoju dovikao seku, pa joj dade hiljadu dukata i dva konj a iz topia podruma, i dade joj roba Dilavera. Kad Begija prihvati dukate, zavila ih u svileno platno, pa na njihe peeat udarila, a na platnu potpis naeinila: »Qvdje ima hiljada dukata, ko se hoce kurban utiniti i Lickoga bega izbaviti iz zindana od Arsana bana, nek' prihvati zute madzarije, i uz njihe moje b' jelo lice.« Fa dovika roba Dilavera: »Dilavere, vjern a moja slugo, de se svuci, pa se preohuci, udri na se duzel dejisiju, pa ti sidi u tople podrume, spremi nama dva konja viteza, mem dogu, a sebi alata; valja nama putovati, slugo n iz Krajinu i Undurovinu.« U mladega pogovora nema, on se svuee ter se preobuee, udri na se duzel dejisiju, ondar side u podrume mraene, l:askom spremi dva konja viteza, izvede ih na mermer-avliju.

60

70

80

90

255

U ta doba i Begija side na avliju niz bijelu kulu, ona snese sahtijan-hegbeta, pa ih dade slugi Dilaveru. Dilaver ih mece na alata, hegbe metnu, kabanicu sveza. AI's' Begija bjese opremila, pripe petu, obukla feredzu, cemberima zamotala lice, prigrnula bijelu havliju, na nogam' joj bjehu cizme ;lute. Za nj om stara pristanula majka, Begi sceri svojoj govorila: »Podi, seeri, u sto dobrih casal Eda bog da - k oji svasto daje, da ti sebi mu.steriju nades, koji ce se t ebe prihvatiti, a i svaka tvoga izbaviti! « Bega majku poljubi u ruku, Dilaver joj podmetnu dogina, jase mlada, kajno muska glava. Dok Dilaver uzjaha alata, iz avlije konje istjerase, duvanjskijem poljem otjerase. Sve putuju od grada do grada, a od b'jele kule pa do kule. Gdje godj znase momka nezenjena i u njega konja za m ejdana, niz Krajinu i Undurovinu svagdje konje jesu dogonili, pokazujul! platno i dukate, i na platnu potpis Bege mlade. AI' ne mogu da junaka nadu, koji ce se cure prihvatiti, zamuciti, bega potraziti. Putujuci, konake cineci, oblazeCi kule i junake. side Bega do Budima b'jela. Kad su sisli bijelu Budimu, tudjer konak jesu uhvatili

100

110

120

130

256

na tenhanu u jednome hanu. Kad ujutru bio dan svanuo, poseta se robe Dilavere po Budimu gradu bijelome. On oblazi kahve i mejhane, i pregleda mlade Krajisnike. Namjera ga namjerila bila kraj Dunava na zelenu basc:u, gdjeno kahva Sestokrilovica, gdj e se age kupe Budimljani. Tuj ulj eze robe Dilavere. selam dade, sjede u budzaku; a age rou selam prihvatile, Dilaveru hosdeldije daj u, jera vide da je jabandZija. SluSa sluga sto age besjede, al' to habe r pao do Budima, da je dosla lij epa djevojka a od Duvna grada bijeloga, mila seka Kopeil: Ahmed-bega, a balduza Lickog Mustaj-bega, i da sebi musteriju trazi, koji ce se cure prihvatiti i Lickoga bega izbaviti iz Adana kaurskoga grada. Dok od aga jedan govorio: »Ima u nas f)uIa plemenita vis' Budima nize Varadina, u njoj kula Orlanovic-Muja. On se joste nije ozenio, a dobar je junak na mejdanu. Taj je momak knjige naucio, znade zborit do sedam jezika, znade citat sitnu rozuljicu, on bi moga bega izbaviti.« Sve to robe sltiSa Dilave re, pa on kahvu kahvediiji plati, a polako izade na vrata, ide pravo na tenhanu k hanu, sve Begiji po istini kaze,
11 NaroGne pJ esme Musllmana 1

140

150

160

170 257

sto je CllO, sto govore Ij udi. Tad rnu veli lijepa Begija: »Bri:e, sluga, robe Dilavere, spremi sebe i n ase paripe, dok se i ja na odaj i spremim, i handziji za ko nake platim, da idemo Lluli plemenitoj, . da trazimo Orlanovic-Muja. « U mladega pogovora nema; caskom sebe i paripe spremi. U to deba i Bega se spremi, i handZiji za k onake plati, pa izide na mermer-avliju, na gotova posjede dogina, a Dilaver pretila alata. Udarise sitnijem sokakom n iz carsij u Budimskoga grada; kad izisli u pol je zeleno, tuj se nasH puta cavlenika, ravnim poljem kraj vode Dunava, udariSe putem cavlenikom. Kud god iSli, Dull sihodili, nize flule u pot je zeleno. Tuj sretose j ednog konjanika, Dilaver mu turski selam viknu. kon janik mu selam prihvatio. Njega pita robe Dilavere: » Konjani ~ e, n eznani putnice, j e Ii ovo f}ula plemenita? « Njemu vell putnik sa gavrana: »Bas je ovo Dula plemenita.« Opet robe vell Dilavere: »Kad je ovo Dula plemenita, koje j' kula Orlanovic-Muja? « A momak mu sa gavrana kaze: »H ajde malo jos n aprijed podi, ti ces vidj et sedamnaest kula, jedna kula po na jandan sarna, ponajvi.sa, a i n ajlj epsa je, iz nj e cosci sa cetiri strane ,

180

190

200

210

258

prekrivena limom bijelijem, a sacaci tenecetom zutim, i na kuli od zlata celenka, u celenci dragi kamenovi, iz njih biju mavi plamenovi, s zarkijem se zavadili suncem. Oko kule kamena avlija, na avliji gvozdena kapija: to je kula Orlanovic-Muja.« A kad zacu robe Dilavere, kraj putnika projuri alata, a za njime Bega plemenita. Caskom prosli sedamnaest kula, ugledaSe Orla novu kulu, ugleda.se, pa je poznadose, kako im je serhaUija kazoo Pred avliju konje dotjerase, a avlinska otvorena vrata, na avliji st'jena valovita, u stijeni halka od eelika, za nju svezan dogat od mejdana, pokraj njega Orlanovic Muja. Skino cule sa dogata svoga. pa timari pretila dagata, s toji zveka kasagije sjajne. Ja kakav je Orlanovic Mujo! Strk n a noge, sirok u pleCima, lica b'jela, a siroka eela, oei crne kajno u sokola, bas je ljepsi od svake djevojke. Zagrnuo uz ruke rukave. debela rou u misici ruka, kol'ko rdav junak u poj asu. Kad ga vidje lijepa Begija, sa srca je prihvatila strepnj a, a u sebi pomisWa mlada: »Podaj, boze, koji svasto dajes, da ja Muju budem vjerna ljuba, pa beg makar osto u zindanu, u Arsanu kaurskome gradu! «

220

230

240

250 259

".

to sluga natjera alata na kapiju u mermer-avIiju, kako pade, turski selam dade, a Orlan mu selaro prihvatio: »Alee selam, neznan jabandzija!« Ondar veli robe Dilavere: »Se rhatlija kraj konja dogina, je Ii ovo Orlanova kula, je l' kod kule Orlanovic Mujo? « A Mujo rou veli lakrdiju: »BaS je ovo Orlanova kula, e vo Muja s tobom na avliji, jabandZija, bell drugog nejrna! « Kad to zacu robe Dilavere, iz h egbeta platno izvadio, i u platnu madzarij e zute, pa ih dade Orlanovic-Muju. A kad platno prihvatio Mujo, i Begijin potpis opazio, opazio pa ga prelomio i vidio sta dje vojka piSe, okrenu se pa d jevojci kaze : »0, djevojko, Kopciceva seko, k uda si se zamu~ila mlada, djevojacko t'jelo pokrutila! Lasno te se nije prihvatiti, iz zindana bega izvaditi, nije lako do Arsana sici, nit' zanijet kosti niz Njemacku! AI' Begijo, lijepa djevojko, digni pecu, odgrni feredzu, da ja virum t voje b'j elo lice, imadem Ii za sto putovati niz kaursku, niz zemlju prostranu, i sa svoj om glavom r izikati.« A veli mu lijepa djevojka: »0, Orlane, lahak bajraktare, stid je mene i gledati II te, kamol' ovdje svoje otkrit lice. J a ell svoga odjahat zelenka,

u

260

270

280

290

260

ti me vodi u bijelu kulu, razvi j m ene u svojoj odaji, pa m e vidi koliko ti drago. « A veli joj Orlanovic Mujo: »)Aja, b ogme, Uj epa djevojko, ja te necu voditi na kulu. Kad bih tebe odveo na kulu, a ne bih se tebe prihvatio, u Arsanu bega potraZio, bi mi rekla sva butun Krajina: Vid' horjata , Orlanovic-Muja, gdje obljubi Kopcicevu Begu , pa je natrag bas do Duvna vrati, a ne see se cure prihvatiti, ni Lickoga bega poITaZiti. « Kad to zacu plemenita Bega, dize pecu, odgrnu feredzu, sinu lice kajno zarko sunce, a gr'oce kajno mj esecina, jer je l'jepa Bega plemenita: celo joj je altun harnajlija, obrvice s m ora pijavke, t repavice krila lastavice, a d va oka dva vrela studena, dva obraza dva dula rumena, b'jeli zubi malena joj u sta, usta su joj kutija secera, 5itni zubi dizija bisera, dv'je joj dojke, dva goluba b'jela. Kad je vidje Orlanovie Mujo, kol'ko god je junak na me jdanu, pod njime se Doge uzdrhta.se prolj etna ga uhvati groznica, svome srcu odoljet ne moze, vee priletje curi i doginu, poljubi je nekoliko puta, u grlo joj zarovio zube, ispod brade otvori joj krvcu, krvca tece niz prsa dj evojke, krvca tece, a Bega se smije,

300

310

320

330

261

jera vidi da namami Muja, da se hoee Mujo prihvatiti, za nju svojom glavom rizikati, u Adanu bega potraZiti. Ondar veli Orlanovic Mujo: »0, dj evojko, Kopciceva seko, nosi ranu na gr'ocu b'jelu do vaSega Duvna bij eloga, a selam ces bratu Ahmed-begu, nek' odbaci junacko oruzje, a za zensku prihvati preslicu, rneni gace i kosulj u prede, kad se n ije smio zamuciti, Mustaj-bega Lickog potraziti; n ego tebe mladu zamuCio, da ti vadiS bega iz zindana, a na svoje lice i gr'oce. Ako bog da i sreea ad boga, aka zdravo dodem iz Arsana, i izbavim bega iz zindana, ja eu onda pokupit svatove, doei s nj ima do bijela Duvna, te be svesti Dull plemenitoj , uzeti te za vjerenu ljubu. « Jos joj vrati hilj adu dukata: »Nosi, Bego, zute madzarije, za njih kupi ruho djevojacko, ja imadem mala brez hesaba; nij esam se na njih prevario, n eg' na tvoje lice i gr'oce. « Kad to zacu Bega plemenita, iz dzepa je jagluk izvadila, na jagluku sve od zlata grane, medu njima grana bejturana, a n a grani ptica dilkuSica, u kljunu joj zrno amberovo, ona pita ptice dllkusice. Uz granu se obmotala guj a, da pojede ptice dllku.sice, a sivi je soko doletio,

34()

35()

361}

370

262

pa pandzama guju prihvatio; jagluk dade Orlanovil:-Muju. A kad Mujo jagluk prihvatio, pa vidio :ito je cura vezla, jos mu srcu bolje omiljela. Otalen se Bega povratila, putovati Duvnu bijelome, osta Orlan timarel: dogma. Kad dogata timar u ~inio , pa ga hladnom vodom napojio, u strunici zopcu nataknuo, ode Mujo uz bijelu kulu, malo sio i otpoNnuo, dok mu dogat zopcu potrosio, pa se natrag na avliju vrati, odmah sedlo duh ovni~ko n ade, iznese ga, na dogata baci, duhovnicki sigura dogina, pa se vrati uz bijelu kulu. Tuj se svuce, pa se preobuce, duhov ni~ko obuce od'jelo, ko sto nose mladi duhovnici, duhovnici po zemlji kaurskoj. Jos rasceslja turu od percina, pa ga pusta niz pleta junacka, a na glavu crnu kapu tura, i pripasa cemerliju krivu. Jos prihvati torbu strunjavicu, u nju tezak indzil uvalio, ako nj emu do nevolj e dode, do nevolje u zemlji kaurskoj, da se kaze da j e duhovnice. Jos prigrnu mrku harvaniju, u hegbeta metnu brasljenicu, sira, hljeba i debela mesa, i u mjeski crvenoga vina. Udri Mujo niz bijelu kulu, sve za soborn vrata pritvorase, a sve kupi u narucje kljuce. Dok on side na mermer-avliju,

380

390

400

410
263

u budzaku plocu podignuo, a pod plocu kljuce sakrivao. Na dogata hegbe navalio, hegbe dize, kabanicu veze, svom dogatu k olane poteze, zalozi ga d emom od celika. Privede ga binjektaS kamenu. sa kamena d:ogu na ramena, iz avlije istjera dogina,
obazr'je se, pa on kuli kaze: 420

,.Davor mcja od kamena kulo, hocu Ii se tebi povratiti, al' ces meni pusta ostanuti, pasalije tebe naseliti, ostat njima, kule, od miraza. Ako bog da, te se zdravo vratim od Adana grada bijeloga, i izbavim Lickog Mustaj -bega, beli C:ll te naseliti, kula, oh duvanj skom lijepom djevojkom,

430

milom sekom Kopcic-Ahmed-bega .•
Pa niz polje otisnu dogina, zdravo prode pet stotina sela i trideset i cetiri grada, i cetr'es't i dvij e palanke. Doklen dode do Adana b 'jela, na golemo cude udario: nov han nade gradu pred kapijom, stono ga je nacinio bane, kada se je bega dobavio; te oklen god jabandzija dode, ne daju mu gradu na kapiju, nego naca u novonne hanu. Ban se boji hile od t uraka. Orlan pade u novome hanu, tu j sjedio deset - petn'est dana. Cudan adet bjese postavio: Kad god sunce sori iCindiji, on iz hana izvedi dogma, pa ga svedi do vode bunara,

440

450

264

napoji ga iz bunara hiadna; kad bunara uzjaSi dogina, potjeraj ga do novoga hana, a ukazi konju m arifete: dobar dogo, na kolace skate, soo god sretne, sve dogo preskace. Al' s' banova nadnijela kula vis' kapije i novoga hana, i u bana podrasla dje vojka, a na ime plemenita Ana. Vidla cura doga i Orlana, jednu vecer kazivala babu, - njezin babo ad ArSana bane: »Evo ima deset petn'est dana, da je dow jedan duhovnice, u Arsanu konak uhvatio p red kapijom, u novome hanu, on imade pretila dagata. Kad god sori sunce iCindiji, on iz ha na izvede hajvana, pa ga vodi do vade bunara, iz bunara napoji dogina; k ad se vrati od vade bunara, on uzjase pretila dog ina, i pokaze k on ju ma r ifete: dobar dogat na kolace skace, sto god srete, sve dobar preskace. Onakoga vidjela nijesam, n it' u Arsan 'naki dolazio , otkako sam j a prirasla, babo. Kunem ti se, a vjeru ti dajem, k ad na talum izved e~ soldate, d a postaviS deset dvan'est Uga, s viju bi ih dogat preskotio, da ni jednog ne bi d ohvatio. « A veli joj od ArSana bane: lt Muc', n e luduj, moja kceri miada, t i si luda, ti nista ne znades, pa se tebi tako ucinilo. « »Nije, babo, ocinj eg mi vida,

460

470

480

490

265

ti aka se meni ne vjerujes,

kad nam sjutra bic dan osvane,
i kad blizu bude icindije,

ti pocekaj kod pendzera svoga, gledaj pred grad do novoga hana, pa ces vidjet daka i dagata.« Kad ujutru jutro osvanulo,

osvanulo i sunce granulo,
ne see cekat kad pendzera bane. Kad pendzera na bijeloj kuli, nego slugam' erner ucinio, da mu nose ad zlata stalicu pled kapiju grada bijeloga. Idu sluge i nose stolicu, a za njima isetao bane. Pred kapijom sjede u stolicu, a dvore ga sluge i vojvode, kapetani i mladi serdari, a najvise mladi bajraktari.
i kad blizu icindiji bilo,

500

510

Dok ispade pope duhovnice, iz novoga hijeloga hana,
i on vodi pretila dogina,

dovede ga do vade bunara, napoji ga vodom iz bunara, pa okrenu, da uzjase sease. Crne mu se Dei izmakose, vidje bana gradu na kapiji, gdje on sjedi u zlatnoj stoliei, oko njega sluge i vojvode, i banovi laki bajraktari. Tad na sreu pomislio svome: »Boze mio, sto eu od zivota, da ja sade uzjasem dogata, da ga muski dotjeram do hana, poznaee me od Adana bane, . po dogatu i jahanju marne. Da ga zenski dotjeram do hana, reci ce mi bl'jeda Njemadija, da se jesam prepanuo bana.

520

530

266

da nikako ne jasem dogata. Da ga vodim do hijela hana, ne svratim se na kapiju banu, reci ce mi da sam ku kavica. Da se svratim na kapiju banu, i za sobom dovedem dogina, reei ee mi da sam udvorica. « Sve mislio, na jedno smislio : »Bas ell iei na kapiju banu, i za soborn povesti dogina, pa sto m eni bog i sreea dade! « Orlan 5 ' pjese od bunara vrati, vodi doga za oba dizgina. AI' mu 5' dogo ljuto pomamio, propinje se, kraj Orlana skace, zubim' hvata za miSicu bajra. Tako Orlan na kapiju side, pa on banu boga nahvalio, primace se, polj ubi mu ruku, a bane mu zdravlj em prihvatio, odmah pita OrJanovie-Muja: i)D uhovnice, m ladi svestenice, oklen jesi, od zemije koje si, otklen takog imades dogina, ?ito l' si doso do Arsana moga?« Orlanovie pokloni se banu, nisko stade, pogleda preda se, a ovako veli lakrdiju: »Gospoclare, od Adan a bane, neznan jesam, iz daleka n 'jesam; ja sam, bane, od zemlje Talij e, ja sam bio cetiri go(i.ine mlad duhovnik od Talije bana. Skora s' bane r asrdio na me, pa od sebe mene otj erao. Sevap to je, mill gospodare, ceta nasa u Kraj ini hila, ceta bila dobro zadobila, u planini ubila tur cina, a n ekaka Orlanovic-Muja,

540

55 0

560

57(}

267

gla vu snese do tvrdih Mljetaka, glavu snese, dovede dogina, dade doga odmah na telala. Ja se bijah dodesio blizu, odmah kupih pretila dogata za hiljadu zutij eh dukata. Za to dozna ad Mlj etaka bane, pa od mene poiska dOgina. On poiska, ja ne dadoh, bogme, j a voljedoh Mljetak ostaviti, neg' s dobrim se dogom rastanuti. Pa sam cuo za tvoje gospodstvo, tebi daM od A d ana bane, n es li, bane, mene prihvatiti, kad sebe mi mj esto nacinit i. « A veli mu od Adana ban e: »Duhovnice, m la di llcenice, jesi l' kol'ko knjiga proutic, kol'ko znades zhoriti j ezika? « A veli mu Orlanovic Mujo: »Mnogo knjiga jesam prouCio, sedam znadem zboriti jezika.« Tom se v rlo zacudio bane: } )Oklen taki, mladi duhovnice, znades zhorit do sedam j ezika? Toliko ih ni bane ne znade. « Brze viknu sedam terdzumana, svaki pose ispituj e Muja, svakom dobro odgovara Muj o. Vele banu terdzumani mladi: »Nasa kruno od Arsana bane, ovakoga mlada duhovnika, duhovnika viseg ucenika nase oci jos vidj ele n'jesu. « To je banu vrIo milo bila, pa govori Orlanovic-Muju: »Be aferim, mladi duhovnice, kad si knjige tako naucio, bogme eu te sebi prihvatiti, i dobar ti aj luk privezati,

580

590

600

610

268

kod mene ees, beli, ostanuti. Nego hajde da idemo kuli, i povedi pretila dogina.« Orlan tada paletio banu, pa poljubi prebijelu ruku. Bane mu se poljubit ne dade, vee prigrli pa poljubi Muja medu oei, u cela junacko, bas gdjeno se sakolovi ljube. On dar veli Orlanovie Mujo: »Doe' eu, kruna, tvojoj b'jeloj kuli, dok se vratim do novoga hana i pokupim moju odorinu, indzil knjigu, kapu duhovnicku, ostru sablju, h arvamij u crnu, erne cizme, torbu dogatovu , meko hegbe, bugar-kabanicu, i handiiji za konake platim. « Na to mu se nasmijao bane: »Ne trudi se, miadi duhovnice, ne trudi se, ne vracaj se hanu, sluge moje hanu ce hoditi, odorinu tvoju pokupiti, i handziji platit za konake. « To izrece, na noge skoCio, pa poseta plaeom i sokakam, ako njega sluge i vojvode, a i Orlan povede aogina. Kad doaose do banove kule, ban dovika pitomu Anieu: »Kceri moja, pitoma Aniee, kceri maja, hajde bde babu, evo tebi miadog duhovnika, koji ce te knjizi n auciti, i tvog brata nejaka Nikolu, kad Nikola bude za ucenja.~~ To Aniea jedva docekaIa, na avliju istrka pred baba, b'jelu babu p aljubila ruku. Ban mladijem emer ucinio,

620

630

640

650

269

prihvatise Orl anova doga, odvedose u tople podrume. Ana uze mladog duhovnika, duhovnika za bij elu fuku,

odvede ga u svoju odaju, na mehko ga siljte posadila ,
iz dolafa pivo izvadila u bocama od cetiri ruke, za mezeta mehkij eh smokava, i bijele ribe iz Lim ana. Pred Orlanom pastavi trpezu, pa mu pece sluzit rujna pivo. Orlan pije, a toN Aniea Orlan drugda pogleda u Anu, Ana s n jega Dei ne s kiduj e, vel:. ga gleda, a hvata je strepnja, jer je Orlan p rik ladna delija, a zenskoga Hea i oblicja, a junackog oka i pogleda. Cini s' Mu ju, JOB ni SiD nije, a aksam mu p ade oa zemljicu, b 'jel dan prode, tavn a necca dade. Uta stize gospodska vecera, sjede s banom i vecera Mujo, pa 5' Aniei u cdaju vrati, i Aniei 'vako govorio: »Gospodice, pitoma Anice, gd je je moja torba st runjavica, u njoj mi j e sitna rozul jica.« Skoci Ana, te mu torbu nade, iz nje ~it.nu knjigu izvadio, pa je metnu na hijelo krilo, p oce ~itat, Anici k azivat: kako valja slusat starijega, kako l' t reba gledat nevoljnoga. Dobro Mujo ~ita rozulj icu, n e bi bolje od Rima Rim-papa. Dok 5' osmjehnu pitoma Aniea, pa Orlanu veli lakrdij u: )) OJ, tur~ine iz Turske krajine,
270

660

670

680

690

dobra l' ti si knjigu nauNo. dobra l' znades varati latine! AI' taka mi krsta i zakona, ti nijesi mladi duhovnice, nego n 'akav turein iz Krajine, pa se jesi tebdil llcinio,

do Arsana naseg zamucio, da potrazis Lickog Mustaj -bega,
ne bi I' kako nj ega izbavio iz zindana stara moga baba. « Tom se Orlan v'ama zacudio, 700

sto mu r ece l'j epa Anica, glavu dize pa joj 'vako kaze: »Muc', Anice, zub te zabolio, sto me turci,§ kad ja turein n ' jesam.
Zar
Sli

teb i omilj eli turci,

pa i mene da poturCis hates? «
Jos joj 'vako govorio Muja: »Ej, m oj b ane, jedna luda glavo,
ti Aniei ucitelja trazis,

710

a Anici omiljeli turei, pa ne slu sa sto joj knjiga kaze, neg' i mene hoce da poturci.«

Opet veli p it oma Alliea: »Sto se krstis, ture, brez nevolje, sto se krstiS k ad n evolje nej ma? Moja vjera mene ne ubila, ja te banu prokazati necu, kaz' se pravo, tako bio zdravo, o'klen j esi, od grada kojeg si, kako Ii se po imenu vices i od kog si roda i plemena? Ako I' mi se prokazati neees, ja ell tebe povidjeti babu, babo ce te metnut u tavnicu, o'klen glave nikad izn'jet neces.« Prepade se Orlanovie Mujo, pa Anici 'vako odgovara: »J e Ii vjera, Iij epa dj evojko, je Ii vjera sto si govorila?«

720

730
271

»Jest ti v jera, ocinjeg mi vida,

nigda tebe p rok azati necu, dok mi kuca u kotalcu dusa!« Onda vidje Orlanovic Mujo da se kriti fajde ne imade, pa Allici 'vako govorio: »Gospodice, banova Anice, mudra ti si, vesela ti m ajka! Blago majci k oja te rodila, a junaku kome budes ljuba! Nego, Ana, n elomljena gr ano, kaz' uti pravo , obadva ti sv'jeta , po remu si mene poznavala, ondar eu se tebi kazi vati.~ Slatko mu se Ana nasmi jala, pa Orlanu 'vako govorila: »Kad si bio u novome hanu, na bunaru poj io dogina, jah6 doga, vracao do hana, na tvojoj sam jahi poznavala, da ne jaSes preti1a dogina, k6 sto nasi jasu kapetanL Po tom sam te ovd je poznavala: ne spominj es latinskih svetaca, ni nasega Hrista spasitelja, mucki nesta zboris u prsima, a nes mnogo da ti pij es vina, ko 5to naSi piju duhovnici. Kad s' vecero sa mojijem babom, ti ne jedes ko sto nasi ljudi, t riput ti se omi cala ruka. golom rukom za jelo si jamljo; tad s' ja bijah pr epanula mlada, da te n ece poznavati bane. AI' je tebi dobra sreea bila, sto je bane prihvatio vina, nij e znao sta je vecerao. « Onda vel i Orlanovic Muj o : Gospodice, ban ova Anice, jesi l' cuIa, na Turskoj krajini,
272

740

75()

76()

77 ()

da imade Dula plemenita, i u Duli Orlanovic Mujo? Ev' ovo je, beli drugog nema. BaS se jesam, gospo, zamuCio do va.sega bijela Adana, rad naSega Lickog Mustaj-bega, ne bi l' bega kako izbavio. Evo mene, eto tebe, Ano, radi sade sta je tebi drago, volj' tl tajit, volj' ti banu kazat, voIj' pomoei Orlanovic-Muju, da izbavim bega iz zindana. « Ondar veti pitoma Anica: »Ta ti Ii si Orlanovic-Mujo! Za te mi je beze kazivao, da se tebi do Arsana nada, da ces vaseg bega potraziti, i da drugog Krajisnika nema, koji smije do Adana sici, potraiiti LiCkog Mustaj-bega... Pa poletje Orlanovic-Muju, scilitl mu oko vrata ruke. Mujo skoel na noge laguhne, a od sebe otiste Anieu, pa joj poee 'vako govoriti: »Gospodice, pitoma Anice, kad sam poso sa nare Krajine, jesam bogu jemin ucinio, da Latinke poljubiti necu, dok ne vidim Lickog Mustaj-bega, jer napretka u ljubljenju nema. J05, Anice, oba ti svijeta, kad s' vidjela Lickog Mustaj-bega, kad je tebi kazivao za me, kako mi je begu u zindanu, ima I' beze piva i jediva, je l' na njemu tvrdo gvozde tesko?« Ana kaze Orlanovic-Muju: »Kako j' ovdje beze dolazio i mog baba zindan naselio,
.1 Narodne
l'Ijesme M uslJmana I

780

790

800

810
273

triput sam mu salazila mlada, te snosila pi va i j ediva, vazda meni kazivao za te, i reko m i tebe pokloniti, jer da n ema lj epseg Krajisnika, a u hoju boljega junaka, a ad tebe, Orlanovic Mujo.« Ondar Ana u misli udrila, kako C' ukrast od tavnice kljuce, kako l' svesti u tavnicu Muja, jera stoje od zindana kljuCi U odaji gdje baniea spava, u besici pod djetinjom glavom, bas pod glavom Nikolice malogo Cura mudra, pa se dosjetila, ode pravo u odaju majci, majku svoj u na duseku nade, i pokraj nje simsirli besiku, u besici banovic Nikola; d'jete place, a tjesi ga majka. Do besike dopade Aniea. poce svoga brata milovati, milovati, a i ljuljuhati, a ovako bratu govoriti: »Rasti bolje, moj brate Nikola, hvala bogu i nasemu babu, kakva nam je naw duhovnika, duhovnika mlada ucenika, taka m' boga i nasega sveca, nije Arsan 'nakog zapamtio, brZe ce nas knjigu na ucitL « Tako zborec, a brata IjubeCi, ukrade mu ispod glave kljuce, i uspava svog brata Nikolu. I baniea vee zaspala da vno, lako s' Ana iz odaje vrati u odaju gdje je ostO Mujo. Zapalise mume i cirake, posetase niz bij elu kulu, od tavnice kapku dolazili,
274

820

830

840

850

i na kapku bravu odvrtali.

Kapak dize Orlanovic Mujo, a Anica merdevine nade, pa ih sptiSta u tavnicu mracnu, niz njih pode, a za njome Muj o. Dok sidose na dno u tavnicu, al' tavnica mraena neobicna, po njoj trcu misi i gusted, sj edi beze u jednom budzaku, .a pod njime m prostirke nema. Na vratu mu sindzir gvoide tesko, dva mu kraja u kamen zalita, b eg ne moze ni da leze l'jepo, kamol' zaspat i san utvrditi. Sve u bega pocrnj elo t'j elo, odrasla mu kosa preko pasa, i nokti mu kano u krilasa. Kad ga vidje Orlanovic Mujo, sr cem jeknu, begu selam viknu, beg na njega oei iskolaci, a ovako poce besjediti: :» Duhovniee, svjetski mucenice, lako ti se sprdat sa selamom, jera bega vidis u sindziru , gdje sam svojim ja klonuo t'jelom. Tavnica je mem dO dijala, a i opet primakni se blizu, n e bi l' tebe rukom dohvatio , noktim' bih ti grkljan izvadio.« Tad mu veli Orlanovic Mujo: »Licki beze, sve Kraj ine glavo, zar ne mores da poznadeS pobra, svoga pobra Orlanovic-Muja? « Kad to zacu Licki Mustaj-beze, on sa srca plaho jeknu svoga, kol'ko jeknu, sva tavnica zveknu, a ovako veli lak.rdiju: »Pobratime, Orlan-bajraktare, zar i tebe N'jemci uhvatili? Na ziu ti se m jestu sastadosmo.

860

870

880

890

.,"

275

Ja se u te jesam uzdo, Muja, da 's odavde mene izvaditi,
a1' od nade vise n ema £ajde, kada i t i pade u tavnicu. Oba cerna u njoj istruhnuti. «

Na to veli Orlanovic Muja:
»Veseli se, a ne boj se, pabro, n'jesu mene N'jemci uhvatili, ja sam siso do Adana h'jela, u tehdilu p opovsk om od'jelu, pristupio n a kapiju banu,

900

ban je mene sebi prihvatio,
da mu knjizi ucim l'jepu Anu. L'jepa Ana mene poznavala,

u tavnicu tebi dovodila. da te vidim, Licki Mustaj-beze, oh kako je tebi u zindanu!«
Kad to zacu Licki Mustaj-beze, ruke dize, dovu cin it pace: »Rabun baze, yazdi tebi h vala. a nocas ti ponajbolje hvala,

910

kad mi Orlan u tavnicu dade. Boze zivi pitomu Anieu,
koja ga j e svela u tavniCll,

s tijem meni sr ce napunila.
Balje joj je, ocinj eg mi vida!

Nega da je cabu pohodila.« Tad Anica begu govorila: »Licki beze, sve Krajine glavo, ti si triput meni govorio, da s' Orlanu do Arsana nadas, i da ces ga meni pokioniti. Ev' OrIana nocas u zindanu, nek' mi dade svoju v jeru tvrdu da C' izvesti mene na Krajinu, uzeti me za vijernu ljubu, da m e prodat pasalijam' n ece, da se miada necu potukati, i robinja turska postanu ti, ja C:U pomoc Orlanovic-Muju,
276

920

930

lako cerna pobjec na Krajinu, iz zindana tebe izbaviti.« Ondar veli Orlanovic Mujo: »Gospojice, banova Anice, kWlern ti se, a vjeru ti dajern, da te, beli, prevariti necu, neg' za Ijubu tebe uzet hoeu! Sarno treba da jos znades, Ano, zasto sam se zamucio ama, rad nasega Lickag Mustaj-bega, bas za hat~r Bege plemenite, seke mile Kopcic Ahmed.-bega, a od Duvna grada bijeloga. I njojzi sam vjeru zaloZio, na griu joj r?Jlu naeinia, ako s' zdravo od Arsana vratim i izbavim Lickog Mustaj-bega, da eu j' uzet za vijernu Ijubu n jome svoju naseliti kulu.« Ana veli: »Nista zato Mujo, uzmi mene, pa uzmi i Begu, Bega ce mi biti drugarica, licit mene turskim adetima.« Mujo veli: »HvaIa, gospo AnD, bogami te prevari ti necu, evo jamca Lickog Mustaj-bega, i Sahita tebi u zindanu! « Tada veli Licki Mustaj-beze: »Pobratime, Orlan-bajraktare, hajde s' Anom na bijelu kulu, gledaj zgodu, a h vataj priliku, s kojom eete mene izbaviti, a ja ell yam biti dovadzija, ne bi li varn bog pomogo jaki: sto hocete da i uc~ini te, iz zindana mene izbavite, jer je zindan meni dodijao. « Povrati se Ana iz zindana, a za njome Orlanovic Mujo. Na tavnici kapak zatvorise,

940

950

960

970
277

pa uz b'jelu kulu udarise. Kad dodose u svoju odaju, Ana pade po mehku duseku b'jelu pruzi ruku po jastuku: »Hodi, Mujo, na bijelu ruku, vidio si Lickog Mustaj-bega, smijes sade mene poljubiti.« Mujo veli: »Aja, bogme, Ano, necu tvoje lice poljubiti, aka neces meni kazivati kako cerna bega izbaviti.« Ana ve1i: »Lako, bogme, Mujo, ukraScemo mag brata Nikolu, iz podruma dva konja viteza, s njim pobjeCi na Tursku krajinu, za Nikolu bega izbaviti, i jos blaga koliko ti d rago. « Ondar veli Orlanovic Mujo: »Nije lako ukrasti Nikolu, jer ga cllva tvoja mila majka,

980

990

nema sinka neg' njega jeclinka,
a vece je astaTio bane, vis' ga nikad ni imati nece, na Niku ce banstvo ostanutL « Ana skoei na noge laguhne lako ode U odaju majci, kad joj spava majka i Nikola. Ona brata uze iz besike, pa polako iznese na vrata, donese ga Orlanovic-Muju: »Evo, Mujo, mog brata Nikole! « Kad to vidje Orlanovic Mujo, on zavika pitomoj Aniei: »Bde pravi serbe medovinu, elm mozemo napitati d'jete, pa se i ti na odaji spremi, a ja odoh u tople podrume, da nam spremim dva konja viteza, da bjezimo na nasu Krajinu. (j Stade Mujo, pa se opremio,
278

1000

10lO

i pripasa ostru cemerliju,

od' u podrum niz bijelu kulu. Kada dode pred podrumska vrata, tude nade cetiri soldata, uz ramena lunte prislonili, na cakmake ruke nasionili. Iz mraka im udario Mujo, s ostrom cordom u bijeloj ruci, caskom njima izotltida glave, pa podrumska otvorio vrata. Redom gore niz podTum kandilji , redom dobri k onji povezani, izmedu njih udario Mujo, doga svoga u budi aku nade. Kod njeg' gore cetiri kandilja, a dvore ga dva seiza miada. I njih oba posijece Muj o, pa on sedlo na dogata nade, spremi svoga od mejdana doga. Tad rnu na urn bilo pripanulo, da jadnica luda gospodica, da ne smije jahati paripa, drugog ne sce konja oi spremati, nego sarna izvede dogina na avliju p od banovu kulu. Tude nade pitomu Anicu, ona drli mladog Nikolicu, pokr aj sebe metnula strunjicu, i u njojzi serbe rnedovinu, Nm ce ona brata zal'jevati, kad zaplace uz plaoinu d'j ete. Mujo veli pitomoj Anici: :»Drii, Ano, pretila dogina, dok izidem na bijelu kulu, mehka su mi ostala hegbeta i ostala bugar-kabanica. o: Ana uze za dizgin dogina, ode Mujo uz bijelu kulu, pa se swati u odaju banu, gdjeoo bane u duseku spava.

1020

1030

1040

1050
279

Dize nj emu kumas-jorgan s glave, pa mu rusu odsij e~e glavu. erne rou se Dei otrgoSe do banova kitna civiluka, tuj opazi bistra karabina, kake puSke u turcina nema, u turcina ni u kaurina, pokraj puske od zlata silasi, i u n jima na teste fiseci. Mujo skide puske i silah e, aka sebe pripasa silahe, nasi puSku i banovu glavu, glavu metnu u mehka hegbeta,
da je ne hi opazUa Ana, da joj ne bi Zao bilo bana, a na Tame kabanicu bad ,

1060

udri Mujo niz banovu kulu. Na avliju do <loga ta side, hegbe dize na dogata svoga, hegbe dize, kolane poteze, okrenu ga, pa uzjaha Mujo. Od Anice u ze Nikolicll, pa ga l'jevom prigrlio rukom, a Anici desnu pruzi ruku. Gospa s' Ana uhvati za ruku, on je za se due na dogina, prigrnu je bugar-kabarucom, na prsima puce zapinjao, pa Anici dade Nikolicu: »Cuva j, Ano, svog brata Nikolu, da ti ne bi zaplakalo d'j ete, dok prodemo na kapiju gradu.<!( Ispod kule otiste dogina, iz a vlije udri niz sokake. Dok on gradu i kapiji side, tude Dura kapidziju nade, i za njime trideset pandura. Veli Duru Orlanovic Mujo: »Qtvor', Duro, od grada k apiju, caskom bane rasrdi se na me,

1070

1080

1090

280

pa od sebe mene otisnuo, ovako mi tembih ucinio: da ne smijem nocit u ArSanu, neg' pred gradom u novome hanu.« Tuj prevari kapidzi ju Dura, otvori rou od Adana vrata. Mujo svoga protjera dagata, n e svraea se pred kapiju hanu, neg' niz polje otiste dogina, bjezi Mujo poljem zelenijem. Neka bjezi i nosi Anicu, da ti sade kazem za banicu. Kad ujutru zora udarila, baniea se mlada razbudila. al' joj nema u besici sina. Dna misli da je dosla Ana, odnesla ga sebi u odaju, da se igra 5 bratom nejakijem, jer je v'oma brata milovala, viSe ga je pula odnosila, pa je njojzi na urn pripanulo. Usta, potte u odaju banu, n e bi Ii je zamilovo bane na sabahu na bijeloj kuli. Kad ulj eze u odaju banu, al' ne gore mume ni kandilji, nego mra~na banova odaja, u banovu krvcu ugazila. Kad pod nogom mokro opazila, ovako je banu govorila: »0, pjanice, od Adana bane, koliko sam tebi govorila, ne pij vina, ne bljuj mi haljina, vee je meni dodijalo mladoj, dizuc tvoje bljuvane haljine. S' tvoga vina i cestog bljuvanja ostah zeljna mlada milovanja, n ij esi me kadar milovati, kamol' moje lice poljubitL« To zboreci, primate se banu,

1100

1110

1120

1130
281

kumas-jorgan s njega podignula, al' na tesko tudo udariIa ; jer na banu ruse glave nema. Gna pisnu kajno ljuta guja, pa potrka niz hijelu kulu. Kad istrka na sitne sokake, vice mlada, sto je grIo daje: ll Avaj meni do boga miloga, na banu mi ruse giave n ema! « Pitaju je bJij edi Latini: »Je l' na njemu sinoe glava bila? « Prodire se lijepa banica: llDa na njemu nije glave bilo, ja kako bi sinoe pio vino? « Sretose je dva sestrica rnJada; kada culi sto banica kaze, cim su tUli, jesu se sjetili, da su bana turci prevarili, sa rusom ga gl avom rastavili. Za Anieu pitaju banicu, za Anieu i za Nikolicu. KaZe mIada da Nikole nema u besiei, gdj eno vazda spava, a da ne zna je I' u kuli Ana. Kad je euse dva sestrica miada, dva sestrica Ser e rnetovica, potrkase sitnijern sokakom, kroz avliju uz bijelu kulu. Kad na kuli n ejmade Anice, ni njezina brata Nikolice, a ni glave od A dana bana. Haber da.se na k apij u gradu, haber daSe, tope zapali.se. Kad puko.se topi na Ar.sanu, otpukose na Karalirnanu, na Rudniku i na Todorniku, i ostalirn gradovirna redom; sva s' kaurska zemlja upalila, po gradov'rna pucaj u topovi, po palankarn' sibe glasovite,

114~

1150

1160

1170

282

po selima bistri dzefe rdari,

po planinam' jasni veden ici, karaula karaulu vice, svaki pandur u bogaze tree. Za Mujom se potjer naturila. Brdom pje.sci, poljem konjaniei, neee l' stignut Orlanovie-Muja. Bjen Mujo i goni dogma sve stazama i pr'jekijem putem, dok on stize pod goru Visnjieu, u kojoj je Brehulj harambasa sa svojijeh hiljadu hajduka, sto bogaze euva od turaka. Brehulj jeku euo niz Njemacku, pa podigo hiljadu hajduka, smjestio ih u drenovce klance niz Visnjicu, visoku planinu. On iziso na studenu st'jenu, pa on drumom gleda niz planinu, dok opazi Muja uz planmu, Cim ga vidje, odmah ga poznade. I Brehulja, beli, dobro znade, da je bio u Arsanu Mujo, da je tamo ucimo kvara. Malo ceknu dok s' primace Mujo, a Brehulj ga sa stijene viknu: »0 , tureine, Orlanovie-Mujo, jesi l' bio u ArSanu b'jelu, jesi l' stagod, Mujo, zadobio? Mujo mu se sa dogata javnu: »Jesam, bogme, Brehulj-haramba.sa, ali dobro n 'jesam zadobio, sarno glavu od Ar.sana bana i nj egovu kafazli Ameu i Nikolu od godinu dana! « A viknu mu Brehulj harambasa: »Dobra eara, Orlanovic-Mujo, dobra eara i dobra sicara, dobro ti si zadobio, Mujo! Da ga mores provest uz planinu ,
t(

118(}

1190

1200

1210

283

hi se moga h valit po Kraj ini, kad 5i bio u Arsanu gradu, kad si bio, sta si zadobio, a!' nek' znades, jedna utvorice. da si vila, pa da llnaS krila, ne hi t' perje iznijelo mesa! Nikad neees kroz bogaze proci, ni provesti rohlj e od Arsana, dok j' u mene na dva rama glava. u bogazim ' hiljadu h aj duka sa hlljadu dugijeh puSaka! Svaki voll danas poginu t i neg' kroz bogaz t ebe propustiti. Neg', Orlane, turski bajraktare, ti otisni roblje sa t'!ogina. a razapni bugar-kabanicu,

1220

stani meni na dogatu tvome, da te puSkom od o{:iju gadam,
stani meni , pa ell i ja t ebi! « Orlan odmah ustavi dogina, 1230

pusta Anu u zelenu travu,
u ruke joj brata dohvatio,

a razape puca niz njedarea, h'j ele svoje rasirio ruke, prsa dade pram din-dusmaninu,
a zavika grlom hijelijem: »Udri, Breho, gdje je tebi drago! « Nu pogledaj Brehulj-harambaSe: pruzi puSku niz bijelu ruku, na Orlanu ni.san sastavio, a na pu.sci vatru nalozio. Pjan je Br ehulj pusku prepunio, su dva hiea a zrna retiri. Kad mu puce duga granalija, preko Muja zrna preturiSe, zrna lome p o jelama grane. Vid ', OrIana, srece dobre ti je, nit' on pade, nit' rane dopade, nego viknu ko da Ijeljen riknu: »0, Brehulju, gorska haramba.so,

1240

1250

284

stani meni na studenoj st'jeni, stani meni k6 sam i ja tebi, da te puskom oct ociju gadam! « Junak Brehulj iskoci na st'jenu, pa razape puea niz njedarca, n a prsima razmace haljinu, okrenu ih Orlanovic-Muju, a bijele ruke rasirio, pa Orlanu 'vako govorio: »Udr', Orlane, gdje je tebi drago, nemoj reCi da je prijevara! Orlan jami bistra karabina, iz silaha fisek izvadio, karabina svoga napunio, pred ocima gvozda r ask]opio, na Brehulju nisan uhvatio, a na pUSci vatru nalozio. Kad mu puce bistar karabin e, dok na 5t'jeni ne5tade Brehulja, pade Breho na glavu u travu, jer ga dobro Mujo pogodio, nize puca, gdje mu dusa kuea, na leda mu zrna izlazilo, mrtva ga je zemlja docekala. Opet Orlan uzjaha dogina, dize za se plemenitu Anu, u krilo joj namjesti Nikolu, pa je dobro oko sebe sveza, jera valja trkat uz bagaze, da Aniea ne pane s dogina. Kad je sveza, ovako joj kaie: »0, Anice, na srcu ranice, sakrij glavu medu lopatice, da te vlaSka ne opali lunta! « Pa u bogaz natjera dogina. Na njega se oganj prolomio, oko puta s obadvije strane; ali dobar dogat pod Orlanam, hitro dogat uz bogaze skace, sve pronosi ispod zrnja Muja.

1260

1270

1280

1290
285

Orlan trg6 cemerliju krivu, po bogazu presjeca hajduke, je r se u njih uzdrhtale ruke, pa ne znadu kako puSke pale. Orlan sretna protjera dogina, i pronese kafazli Anicu i brata joj malog Nikolicll, ne obrani sebe ni dogina, vee izide zdravo na planinu; a1' sve jeku Euje uz planinu, gdje ga goni potjer od Adana. Orlan udri strmo niz planinu, niz ViSnjicll kroz zelene jele, dok opazi od kamena kulu, na Danistu pod Oriove st'jene, na sumedi carskoj i' cesarskoj, u kojoj je Cifra Hasan-aga Stl svojijeh hiljadu pandura, sto cllvaju medu i planinu. Aga CUD jeku u planini, u Visnjici u studenim klancim',

1300

1310

pa se odmah aga asjetio sto pucaju puske u planini. jer je cuo aga u planini, da j' atiSo Orlan-bajraktare do Arsana grada bijeloga,
potraziti Lickog Mustaj-bega. Pa pred kulu aga izlazio, dok opazi Orlanovic-Muja, niz planinu na konju doginu. Na drum strka, pa ga pricekao, i Orlanu stao na selamu. Orlan stize pa mu selam viknu, a Citra mu selam prihvatio, pa Orlanu hoSdeldiju daje, i pita ga za junacko zdravlje. Orlan kaze da je dobra bio, dobro bio, bolje zadobio, rusu glavu od Arsana bana, i njegovu kafazli Anieu,

1320

1330

286

i sina rnu malog Nikolicu , baS za sto ce Lil:kog izbaviti, Mustaj- bega iz Adana grada. I jos Cifri Hasan-agi kaze, da s' kaurska zemlja zapalila, za njim te~ka potjer naturila, sad ce izbit niz planinu vojska: »Gledaj, aga, te docekaj vojsku, budi mem danas u jardumu, dok u grabim Duli plem enitoj, a do m oje od kamena kule.« Kad to zacu Cifra H asan-aga, millje mu od svijeta bilo, pa OrIanu 'vako besjedio: ,. Haj aferim, Orlan-bajraktare. ti si dobar .?iicar sieario, svoj Krajini obraz osvjetlao, ti ees na.seg bega izbaviti iz Adana, kaurskoga grada. Gon'. Oriane, svog debela d:oga, a ne boj se niz planinu vojske, ja eu tebi u jardurnu hiti, uz planinu potjer zauzbiti.« Mujo prede, protjera dogina, aga s' vrati na kamenu k ulu, na rnazgale namj esti pandure, po avliji i bij eloj k uli, pa izide pod sacake kuh, te pripali do dva haberdara, koji haber niz Unduros daju, kada agi do nevolje dade. Kad pukose do dva haberdara, ode jeka od grada do grada, jeka dode do Budima b'j ela. Za nju sazna vezir od Budima, ali vezir dobar na tertibu. yazdi ddi na okupu vo jsku, sve im dobri konji na jaslima, o unka.sim' uzde objesene; ako kome do nevolje dade,

1340

1350

1360

1370

287

da mu moze jardum uciniti, dusmanina dinskog oboriti. Odmah vezir na vojnike vice: »Brz.e jas'te konje vitezove, gonite ih brdu na Daniste, na Daniste pod Oriove st'jene a do kule Clire Hasan-age. Beli nam je agi za n evolju, jer pukose do dva haberdara na Danistu sa kamene kule. « Odmah turci na noge skocili, o dobre se konje pojagmili, sve se jagmi jedan pred drugoga, ko ce prije na Daniste siCi, na Daniste pod Orlove st'jene, Hasan-agi jardum uciniti. Tako idu turci od B udima, Orlan goni svojega dogina. Najpre srete do dva brata miada, do dva brata oba Kurtagica, na dva sivca oba bjelogrivca, sve im konji grive mijeSahu, a oni se za ruke driahu. Njima Orlan turski selarn viknu, Kurtagici selam prihvatise, a pitaju Orlanovic-Muja: »Ima l' kavge gori na Danistu pokraj kule eifre Hasan-age? « Orlan kaze da kavge imade, pa mimo njih protjera dogina. Opet vidje do dva konjanika na dva kusca, a obadva vranca, i to b'jahu do dva brata mila, do dva brata, oba Velagica; koliko se braca milovahu, sve im konji grive mijesahu, a oni se za ruke drZahu. Brze sreli Orlan-bajraktara, Orlan njima turski selaro viknu, Velagici selam prihvatise,

1380

1390

1400

1410

288

pa Orlanu hoSdeldije daju, pitaju se za mir i za zdravlje. Tuj r ekose da SU zdravo bili, JOB pitaju braca Velagi ci, ima l' kavge na Danistu ravnu kod bijele Hasan-age kule? Orlan kaze da imade kavge, pa kraj njllie protjera dogina. Opet sre te do dva brata mila, na dva ltoga, do dva Kumalica, i s njima se ispitao Mujo, i kaze im da imade kavge pod planinom na ravnom Danistu. Pa i kraj njih protj era dOgina. Dok on sre te dva imama mlada. Na dva konja, oba alatasta. Oko sebe corde pripasali, o unkaSim' ploske objesi li, vaz kazuju, ploske ispraznjuju. I oni se ispitali s' Mujom, i rekoSe da su zdravo bill. Mujo kraj njih protjera dogina, dok on srete jednog ihtijara na jednome pretilu doginu, bijela mu i glava i brada, a na njemu zelena libada, na glavi fiU kauk od adina, oko nj ega saruk ahmedija. To bijase Kumalicu stari, baS daid, a Lifkog Mustaj-bega. Njemu Orlan turski selam viknu , a dedo mu selaro prihvatio, pa Orlana za Lickoga pita. Sve mu Orlan po istini kaze, gdje je bio i sta je radio, a i sta je Orlan zadobio, i za sto ce bega izbaviti. A vell rou Kumalicu dedo: JO Hej , aIerim, krilo sokolovo, vazda soko cd sokola biva,
\I

1420

1430

1440

1450
289

Narodne pjesme MusUmana I

vazda vrana vranetinu rada. Nije kucka okotila vuka, ni Krajiska rodila junaka, koji znade do Arsana siei, 1 nasega bega izbaviti. izvan majka Orlan-bajraktara. « Pita Muja 1ma l' gore kavge? Mujo kaze d a kavge imade, pokraj deda projuri dogin a. I ostalu redom sreta vojsku, vojska ide brdu u planinu, Orlan ode Vuli plemenitoj, do bijele od kamena kule. A kad k uli i avliji doue, od avlije otvorio vrata, u avliju utjera dogata, pa Nikicu spusca i Anieu iza sebe sa dogata svoga. Zatim i on konj a odjahao, odjah ao pa ga raspremio, u budzaku ploeu podignuo, sve pokupi ispod place kljuce, pa otvori kulu i odaje, i na kulu izved e Anieu i njezina brata Nikolicu. Nek' Orlana, n ek ' pociva tude. Da yam sada od Daniiita kazem i od kule Clire Hasan-age. K ad je Orlan prosQ niz Daniste, pokraj kule Cifre Hasan-age, odmah potjer za njim udarila, nije potjer, nego steea vojska od Adana do Visnjice puste. U svakome gradu i palanci i u svakom kla ncu i bogazu, sto je vojske bilo i pandura, sve u potjer poslo za Orlanom, sve izislo u ViSnjicu kletu, niz Visnjicu na Daniste ravno, na DaniSte pod Orlove st'jene. 290

1460

1470

148Q

1490

ih Cifra Hasan-aga, iz bijele od kamena kule, sa svojijeh hiljadu pandura, s njima aga zametnuo kavgu. Bojak bio dva puna sahata, dok pol:eli stizat KrajiSnici, Krajisnici brzokonjanici, ubilice i krvopilice, i ostala od Budima vojska. Tuj se velik dZenjak ogradio, dok uz goru pobjegli soldati, a za njima napadnuli turci, povratili potjer na Visnjicu, sa Vi~njice niz Drenovce klance, pa ih dalje ni goniti nece, dok su njihke strmo prisilili, hUjadu im glava ukinuli, pet stotina Zivih uhvatili. Vratise se turci na Daniste, na DaniSte, te se iskupise i sehite svoje pokopase. Od turaka malo poginulo: sedam aga, osam bajraktara, i pet stotin' mladijeh nefera, medu njima stari Kumalicu. Neka ginu, alah rahmetile; blago onorn svakom muslomanu, ko pogine na dugu mejdanu; on ce lako pred boga izici, bog ce njemu gr'jehe oprostiti, tako kuran turski citab kaze, stoga turci ad kavge ne bjeze. Vratise se sa Danista turci, odnesose svoje ranjenike do Budima grada bijeloga. Kad je Orlan doso svojoj kuH, n'jesu prosia ni dva b'jela dana, a stize mu knjiga Sarovita, kn jiga bila u crvenoj svili, od banice i Arsana grada,

Do~eko

1500

15 to

1520

1530
291

w

- - - - - - -----------_._-- -- - - - - - - - -

ovako mu pisala baniea:

»0, ako Iud aka

moj zete Orlanovic-Mujo, si mi poguhio bana, je bio, pa i poginuo, l' 5i mi odveo Anieu,

barem mi je dopala junaka, nek' se od nje sokolovi legu. Nego, Mujo, obadva ti sv'jeta! Nemoj prodat paSalijam' Anu, nit' je dati drugom Kraj iSniku, neg' je uzmi za vijernu Ijubu, dobar ti je hi zmet llcinila, Nikolu t i moga izdavala,

1540

moga bana 5 glavom rastavila, moga bana, a svojega baba! Joste, Mujo, oCinjeg ti vida. nemoj moga namuCiti sina, sina moga malog Nikolicu;
i5(:i hlaga koliko ti drago, a vrati mi do Adana sina! {{ Mujo drugu knjigu nacinio, pa spremio baniei punici, u knjizi joj 'vako besjedio: 1550

»0, punice, arsanska banice,
n'jesam tvoju odvodio Anu, da je carskim prodam pasalijam', ni da drugom Krajisniku dadem; neg' sam tvoju Anu odvodio da je u zmem za vijernu Ijubu. N'jesam tvoga ja odnio sina da ga mucim na nasoj Krajini , neg' za njega da izbavim bega, Mustaj-bega iz zindana tvoga. Eto b ega tamo u zindanu, kako god se ti namjestiS s njime, ja, bogami, preporeCi n ecu. « Kad banici knjiga dolazila, i vidjela sta j oj Mujo piSe, iz zindana bega izvodila, sve mu sto je i kako je kaza,

1560

1570

292

pa mu kaze: »Da se pogodimo, isCi blaga koliko ti drago, za Nikolu mog nejaka sina, na njemu je banstvo ostanulo. « Njojzi veli Licki Mustaj -beze: »Gospo mila, arsanska banice, lako ceti se s begom pogoditi, je r je meni zindan dodijao, vise, beli, tavnovat ne mogu. Pustaces me na Krajinu ravnu, jos mi dati tri tovara blaga, tri tovara zutijeh dukata, jedan meni, a dva zetu tvome, jer sam davno kulu ostavio, sad je moja opadnula kula, valja m ' kulu tamir uNniti, bajraktarim' ajluke platiti. Tvoj se Orlan jako ozenio tvojom Anom i lijepom Begom, milom sekom Kopl:ic Ahmed-bega baS cd Duvna grada bijeloga. D va mu zia se u kuli sastaIa, t rnuH ih valja dukatima. « Na to mu se nasmija baniea: lt Dacu. bogme, LiNd Mustaj-beze, tri tovara zutijeh dukata, a i tebe pusHt na Krajinu. Dost' sam puta ja zborila banu, da on tebe pusta iz zindana, bas bez pare i jednog dinara. ban me nije htio poslu saH, stog je svoju izgubio glavu. « Odmah viknu arsanska baniea, dovedose dva berbera miada, Lickom begu kosu obrijaSe, i dugal:ke nokte odrezase, baniea rou sreza dejisiju s vu od srme i od suha zlata, jos rou dade pretila alata, konja dobra cd Arsana bana,

1580

1590

1600

1610

293

i dade mu tri tovara blaga,

tri tovara sve dukata zuta. J05 mu trides't dade pratioca, da ga prate na Tursku krajinu; ode Lika, otjera dukate. Kad je doM Duli valovitoj, on je Da.sO trides't pratioca, i dadinku latinku djevojku, po njim' spremi banova Nikolu, odnesli ga do Adana grada. Banica ga jedva docekala, pratioce dobro darivala: svakom dala po stotinu rUSpa, a dadilji latinci djevojci pet stotina zutih madZarija, nek' se irna s' eime udavati. Kad je tako ucinjeno bilo, ondar Orlan skupio svatove, spremio ih Duvnu bijelome. doveli mu Kopl:ica Begiju. Sastavio cure obadvije, pa doveo hodzu i kadiju, poturcio banovu Anieu, poturci je po bozijem p utu, pa je vjenca po kadinu sudu. Ana bila, pa se poturcila. nadjeli joj ime Melee-hana. I jos vjenca Begiju dj evoj ku. zatirn Orlan svadbu nacinio. U OrIan a dobra sreca hila, dobro mu se Ijube milovale, i l:esto se jesu sastajale, po dva puta u godini dana, o Durdevu i Mitrovu danu. S njima Mujo porod izrodio, dvije cure i cetiri sina. Ovaka je krvava Krajina: s krvi rucak, a s krvi vecera, svak krvave zvace zalogaje, nigda b'jela danka za odmorka.
294

1620

1630

164(}

1650

XXII MUSTAJ-BEG LICKI OZENI KUMALIC NUHANA
(Travnik)

Dvoje s' milo zaaSikovalo, u proljece u najljepsa doba, kadno cvati javar i jabuka, a trava im raste na zavojke, kana dojke u dilber dj evojke. Boze mio ko b ' oboje bila? Lako jeste momka pogoditi , od Raduca Kumalic-Nuhane. a djevojka P locanin-Alage. Asikuju tri pune godinej kad nastade cetvrta godina, jednu noecu N uhan podranio, pa opremi sebe i zelenk a, pa okrenu na P locu kamenu, b'jeloj kuli Plocanin-Alage. Dode kuli Plocarrin-Alage, pa pod kulom odjaha zelenka. Mracna Dacca, jer mjeseca nema, pa prisloni stublu uza kulu, pa se hvati do dZamli-pendZera! U odaji gor i vidjelica, kod nje Zlata P locanin-Alage, pred sabom je derde f posadila, po derde!u platno razavila, iglom bode, a provlaci zlato, a spominje Kumalic-Nuhana: »Gdje s', Nuhane, po sv'j etu gledanje, sto te nema kuli od kamena? n' je tebe glava zaboljela, il' je tebe ustavila majka?«

10

20

30

295

A sve sluS8 Nuhan na pendzeru, pa se Nuhan na pendzeru javi. K ad je cura momka ugledala, poletjela, pendler otvorila; sto joj r ece Kumalic-Nuhane: »L'jepa, Zlato, Plocanin-Alage, tri godine mi asikujemo nit' ja r ekoh d a ell te uzeti, ni' ti rece da ces poci za me. Van izlazi d a mi polazimo; aka nocas polaziti n eces, onda tebi musterija n'jesam.« Sto mu rece kicena djevojka : »0, Nuhane, po sv'j etu gledanje, pricekaj me do u ponedj eljak, pa doreni pod kulu dagata, sarna ell t i iz kul e izici.« Kad je cuo Kumalic Nuha ne. njojzi d ade sahat iz nj edara, njemu Zlata derdan od dukata, tri su niza, trista madzarij a. Momak side sa dzamli-pendiera, pa ce doci uDe' ponedjeljka. Oni misle da niko n e ellje, al' to cuje Grdan Mustafaga. Kad je bila uo(C:' p onedjeljka, vakat momku n a Plocu kamenu, a!' nebahta Kumalie-Nuhana ! Odvee ga je glava zaboljela, ne mof' sici momak po djevojku, vee ostavi drugom ponedjeljku.

40

50

60

A kad vidi Grdan Mustafaga,
on opremi sebe i dogata, pa on ode na Plocu k arnenu, b'jeloj kuli Plo~anin-Alage, pa pod kulom osjede dogata, pa on side kuli do pendzera i govori kieenoj djevojci: »Hajde, Zlato, da mi polazimo!« Prevari se kicena djevojka,

70

296

side Zlam pod kamenu kulu. A mracna se nocca dogodila, aga j' metnu za se na dogata, pa okrenu sa Ploce kamene, goni doga, a nosi dj evojku. Aga tezi na Vucjak planinu. Kad izade na Vucjak planinu, ne okrenu Raducu b'jelome, yen okrenu doga niz Bregovac, kraj doline Sima Radovica. Sto mu rece kicena dj evojka: »0, Nuhane, po sv'jetu gledanje, n ' jesu ovo puti do Raduca ; aI' si plaho ti pretjero vinom, pa si svoju pamet izgubio.« Govori joj Grdan Mustafaga: »Qvo nije Kuma!ic-Nuhane, yen je glavom Grdan Mustafaga. « Kad je cula kicena dj evojka, ona ciknu k ao Ijuta guja, a spominje Kumalic-Nuhana: »0, Nuhane, po sv'jetu gledanje, da ti sada u Raducu znades, da ti ide Zlatka niz poljane !« Pa okrenu Grdan M ustafaga niz poljane Mitrovica lugu , izbi aga n iz donje Rotare. n a caj iru Jankovic-S tojana. Vee se tude sabah prikuCio, pa on Zlatu skide sa dogata, ostavi je u zelenu caj'ru; pa pobjeze natrag na Udbinu, a djevojka osta u cajiru. Maglovito s ' jutro dogodilo, urodila trava djetelina, a djevojka po cajiru hoda. J ankovieu rano podranio, pojahao debela putalja, loy loviti Mitrovicu lugu. Vii.lovi su curu nabasali,

80

90

100

110

297

pa nasrcu viZlad na djevojku. Kad ugleda Jankovic-Stojane, pa on pade po putalju svome, do djevojke konja dotjerao, pa se hvata kratka dzeferdara, a djevojci tiho progovara: »Al' si vila, aI' si utvorica? Kaii mi se jutres u cajiru. « Onda cura podignula glavu: »Dj, pobogu, brate, momce mlada, nit' sam vila, nit' sam utvorica, ven sam ZIata Plocanin-Alage. « Kada cuo Jankovic-Stojane, on govori lijepoj djevojci: »Ja otklen ti ovdje u cajiru? « Njemu cura po istini kaze: »Donio me Grdan Mustafaga, ostavi me jutros u cajiru.« Onda Stojan njojzi govorio: »Mores znati sto je od njeg' bilo? «

120

130

»Pobjeg6 je natrag na Udbinu.«
Stojan curi onda govorio: »Pruzi, cura, svoju desnu ruku. « Fa je za se metnu na putalja, i okrenu svojoj b'jeloj kuli. Kada dade kuli u avliju, ispod kule sestru Andu vice, Anda side pod kamenu kulu, govori joj Jankovic-Stojane: »Skini sestru sa putalja moga!« Anda skide Zlatu sa putalja, uvede je u kamenu kulu, sto joj rece Jankovic-Stojane : »1 to nam je sestra u odzaku. « Kako Stojan pazi Andeliju, tako pazi turkinju djevojku, kakvo ruho kupi sestri Andi , ljepse kupi svojoj posestrimi.

140

,


298


150

Da vidimo Kumalic Nuhana! Kad je bilo drugom ponedjeljku, Nuhan svoga pojaha zelenka, pa kad bio na Plocu kamenu, Nuhan dode kuli Alaginoj , on prisloni stublu javorovuj u odaji gori vidjelica, kod nj e sjedi ostarjela majka a spominje Zlatu jedinicu: »Sceri moj a, iz ociju vidu, da zna jadna ostarjeJa majka, kud si mem sceri okre nula! « A sve N uhan slu~a n a pendzeru, on govori ostarjeloj majd: »Gdje Ii ti je Zlatka u odzaku? « A zacvilje ostarjela maj ka: >> OJ, Nuhane, d'jete Kumalica, zar mi nije Zlata u Raducu, nestalo je uoe' ponedeljka.« A kad cuo Kumalic-Nuhane, odmah njemu zlo na umi bilo. On silazi sa dzarnli-p endzera, pa pojaba doga u avliji, ode momak sa kamene kule, dertli momak po Udbini hoda, pivo pij e, a jeemi dogata. Svu obid:e Liku i Udbinu i vrbove do Her cegovine, traZi Zlatu Plocanin-Alage, nigdje za nju glasa ni habera. On okrenu do Raduca b'jelog; kada dcx1e kuli i avliji, on je sebe tebdil u cinio, pa pojaha doga u avliji, ode momak niz cesarovinu. Nigdje grada oi palanke n ema, gdje on ltoga n ije dogonio, pivo pio, gledo djevojaka, a jecmio debelog d:ogata, trazi Zlatu svoju jaukliju,

160

170

180

190
299

a1' djevojku ruJe potpazio. Ode mamak do Raduca svoga, i on kuli i odzaku side. Navdi se tri pune godine, sad odmara sebe i dagata. Karl nastade cetvrta godina, jedno jutre Stojan urania U odaji u visokoj kuli, pa preda se trmpez postavio. Ja ko dvori Jankovic-Stojana? Ob'je sestre Jankovic-Stojana. Kad se Stojan ponapio vina, onda sestri govorio Zlati: »Sestro Zlato, u kamenoj kuli, eva danas tri pune godine kako sam te naso u cajiru, i cetvrta nastala godina; brat je tebi ruha sakupio, meni kazuj, za koga ces poei. « Djevojka se u ramenim' sljeze. Opet Stojan curi govorio, a djevojka njemu govorila: »Ak' me neces biti ni karati, mene podaj Kumalic-Nuhanu, jer sam njemu tvrdu vjeru dala, biti njemu Ijuba kad koljena.« Kad je cuo Jankovic-Stojane, on zaiska pero i cageta. Dadose mu pero i cageta, b'jelu knjigu na koljenu piSe, a na ime Kumalic-Alage: »Eto pismo, Kumalic-Alaga, ' jesi l' rada prijateljstvu mome, ja imadem bogom posestrimu l'jepu Zlatu Plocanin-Alage; imas brata Kumalic-Nuhana, ako b' rado brata ozeniti, kupi svate hajde po djevojku, asicare sidi niz Kotare, kadar sam ti svate docekati;

200

210

220

230

300

a povedi Lickog Mustaj-bega, i povedi od boja j un aka, koj' se baea kamena s ramena, koj i skace skoka junackoga; pa povedi od bOja junaka, koj' se baea od aka ni.sana; povedi mi k onja obduljasa, koji mogu poljern poletj eti. Provodicu svakako veselj e, zamecati igru svakojaku. Kad povedes kitu i svatove, sest jendija svatovirn' nek' pode, ovdje cerna oknivati Zlatu. « Kad napravi knjigu na koljenu, on je posla agi Kurnalicu. Alaga je rano podranio u Raducu u visokoj kuli, vis' njeg' stoji mladi brat Nuhane, a Alaga okom pogledao, na kapiju momak dohodio, hiti kuli Kumalic-Alage, a Alaga bratu govorio: »Spani, brate, pod kamenu kuIu, jer eto vam Ivan-bajraktara, sa Kotara Jankovic-Stojana. « Nuhan spade pod kamenu kuIu, u tom vlasce naskaka haj vana, sinu temre prihvati hajvana i Nuhanu bozje jutro viknu; »Je Ii kula Kumalic-Alage, je Ii aga u kamenoj kuli?« Pa okrenu uz kulu kamenu, pa on agi u odaju ude i Alagi bozju pomoc viknu, pa izvadi knjigu iz njedara, pa je pruzi Kumalic-Alagi. Kad je aga knjigu ugledao, uze knjigu, pa je otvorio. Kada vidje sto mu knjiga kaze, on podviknu Ivan-bajraktara,

240'

250

260-

270'
391

kod sebe mu mjesto nacinio, on otiSce pod iliku ruku, izvadi mu stotinu dukata, pa ih dade Ivan-bajraktaru. A govori Kwnalic Alaga: »Pozdravices prijatelja moga, prijatelja Jankovic-Stojana; ja C:ll svesti svate na Kotare.« Ode Ivan niz kamenu kulu, pa pojaha debela dorata ; I van ode pravo na Kotare, a Alaga bratu govorio: »0, Nuhane. brate od matere, hadj' mi spremi debela a1ata, da ja begu na Udbinu sidem , valja knjig u na Udbinu sn'jeti, n ek' je vidi Licki Mustaj - beze. Pitacemo hodza po Udbini, da Ii fe tva povesti jendije .« Ode Nuhan opremi alata, Alaga se U odzaku sprema. Karl se aga U odzaku spremi, on posjede debela alata pa on ode begu na Udbinu. Kada begu na Udbinu side, dobra ga je beie docekao; karl r ekose da su zdravo bili, Alaga mu knjigu izvadio. Do njeg' sjedi Suval-efendija, pa do njega Glumac Osman-aga, a do njega Pandza Mehmed-aga , dalje sjede oba Velagica, kod njih sio Cejvan-aga s'jedi, pa do n jega Kozlic Hurem-aga. Uze knjigu beze Mustaj-beze, pa je beze knjigu otvorio. Knjigu gleda bez.e u begluku; kad je beze knjigu pregledao, govori mu Suval-efendija: »Kazuj knjigu, Licki Mustaj-beze. «

280

290

300

310

302

A Mustaj-beg pace kazivati: )l Eva knjiga sa Kotara r avna, a od naseg Jankovic-Stojana, sta je Stojan u njoj napravio? Bee Stojan svate na Kotare, da vodimo kicenu d jevojku I'jepu Zlatu Plocanin-Alage.« Pa podviknu, na Alagu viknu: »Haj d', Alaga, do Radu~a svoga pa ti ~ekaj u Raducu naske.« A govori Kumalic Alaga: »Stojan iSce jos do sest jendija, da Ii fetva povesti jendije.a: A govori Suval-efendija: »Imas fetvu povesti jent1ije, vas je sedam brace Kumalica, u .sest ima svakog vj erna Ijuba, svaki svoj u nek' povede Ijubu, sest jendij a, sve sest jetrvica.o: OUen aga na noge sk oeio, ode aga do Raduca svoga, a Mustaj -beg iz sveg grla vice, on podviknu Nuhan-bajraktara: »Donesi mi divit i cageta.« Donese rnu divit i eageta, beze knjigu na kolj enu piSe, a na ime Kninu kamenome, na koljeno pasi Atlagieu: »Eto knjiga, pasa Atlagicu, jesi l' euo, pa haber uzeo, da m.i valja na kotare sici, porad Zlatke Plocanin-Alage, da ozenim d'j ete Kumalica; ven kupi mi kitu i svatove, jer nam valja, paSa Atlagicu, a.sicare sici niz Kotare. Ne ostavljaj age Meluned-age sa Pogrda, iznad Knina b'jelog; povedi mi Srnieie- Aliju, neka mere mrSu u kolane. «

320

330

340

350

303

Pa je knjigu pasi otpravio. Tu otpravi drugu napravio do Glamoca pasi Radoslicu: »Eto knjiga, pasa Radosli cu, kupi meni kitu i svatove; ne ostavljaj Jakirlica Ibra. neka vranca metne u kolane jer as'care valja na Kotare.« Tu otpravi, treeu napravio, do Krajine Biscu bij elome na koljeno Popdenovicu : »Eto knjiga P opden-Mujaga, kupi meni kitu i svatove, jer as'care valja na Kota re; ne ostavljaj sedam pobratima: od Pribica dva Sejtanovica, dva Musica ispod Perusica, ad Mutnika Sala SamardZica, sa Turije Music-bajraktara i pobra mi od Novog Aliju.« Tu napravi, a drugu otpravi do Novoga Zenkovic-Alagi: »Eto knjiga Zenkovic Alaga, kupi meni kitu i svatove, jer as'care valja na Kotare; ne ostavljaj Blazevic-Omera, od Novoga Bosnic Mehmed-agu, a od Krupe agu Baljevica.« Tu napravi, jos jednu otpravi na Kladusu buljugba.si Muju: »Eto knjiga, buljugbaso Mujo, kupi mem kitu i svatove, jer as'care valja na Kotare ; povedi mi svog brata Halila, i njegova bogom pobratima, ispod Gaja Ogresevic-Ala, a od PeCi MUmin-bajraktara, od Podzvizda oba Hamdagica, od Ostrosca topal Mustaj-bega, a od St'jena Saban-aku Kraku,
304

360

370

380

390

i pobra mi Zukan-bajraktara.« Kad je beze knjige otpravio, onda viknu Vrsic-Ibrahima: »Vi iznes'te bajrak na kapiju, neka vide nasi Udbinjani, nek' dracaju corde po potocim', neka konj'ma potkov promijene. « Pa posalje po malog Radoju, da on penje begluk cadorove. Iznesose bajrak na kapiju, a penju se begluk cadorovi, beg se sprema na odzaku svome, pa on ceka kitu i svatove. Sve dan po dan punih petn'est dana, nikog begu na Udbinu nema. Kad unide u trecll nedjelju, jedno jutro rano podranio, sitan mu se ogr~s oborio, pa se begu alaj pamolia, pred alajom dedo na dogatu, na dogatu kao na labudu. To je glavom pasa Atlagicu i za njime kita i svatovi; bajrak nosi Crnicic Alija, a jamak mu aga Mehmed-aga, a vodi se u jedeku dora; i taj alaj na Udbinu sade. Malo vr'jeme za dugo ne bilo, a drugi se alaj pomolia; pred alajom Hadze na doratu, u ruci mu temre ubodica, na temretu od zlata jabuka, to je glavom pasa Radoslija; bajrak nosi Ibro Jakirlicu, a vodi se gavran u jedeku; paSa begu na Udbinu side. N oe noelli, rano podranili, kad se zarko pomolilo sunce, sitan se je ogros oborio od Gospica grada bijeloga,
PO Nn rodn e pjesme M usl1m ana I

400

410

420

430
305

b'jele kule ajan Redzep-age. Iza tog se alaj pomolio,

jera dode Poprzen

~ujaga

i za njime kita i svatovi.

Kad Mujaga na Rudine sade, m alo vr'jeme za dugo ne bila, po polju se ogros oborio, za ogrosom alaj iskoCio. Pred alajom Zenkovic Alaga, baj rak: nasi Blazevic-Omere, a Jarnak mu Bosnic Mehmed-aga. Kad sidose begu na Udbinu , noc nociSe, ranD podranise. Kad je sunce na kusluku bila, Udbini se otvorise vrata, iskociSe do dva ihtijara, pa za njima sedam bajraktara, i za njima Licki Mustaj-beze, a za begom sve sedam jedaka, pokraj b~ga davulhana trese, iskocis~ / licke nabodice. Kada beze na Rudine sade, dobro ga je drustvo docekalo svakom beze hoSdeldiju vice, kad rekose da su zdravo hili, beze svoga osjede Goluba, pa podviknu uskok-Radojicu: »Jesu Ii se svati iskupili? « »Jos se svati iskupili n'jesu. « Iskocio moroak na dogatu, za njiroe se svati pomolili; ja sto jase napr'jed na dogatu, s jaju mu se toke kroz brkove, kano mjesec kroz jelove grane, to je glavom buljugbasa Mujo; za njim ide momak na zelenku, a zelen ga bajrak poklopio, say rou sacak od suhoga zlata, na bajraku od zlata jabuka; baj rak nosi nejacak Halile,

440

450

460

470

306

a jamak mu Ogresevie Ale. To su svati buljugbaSe Muja. Kada begu na Udbinu dode, dobro ga je beze docekao. Kad rekose da se iskupise, onda beze iz sveg grla viknu: »Hazurola, kita i svatovi.« Kada culi kiceni svatovi, zakucase jasni davulbazi, digose se zeleni bajraci, svak se konju pojagmio svome; pa se dize kita i svatovi, okrenuse do Raduca b'jelog, b'jeloj kuli KumalU:-Alage; kad su b'jeloj sahodili kuli, dobro ih je aga docekao. Noe noeili, rano podranili, digose se svati ad Raduca, sest jendija ide sa svatovim', sest nevjesta Kumalie-Nuhana. Idu svati pravo na Kotare, na Vucjaku konak ucinili, pa otalen rano podranili, niz Begovac svati udarili, pod Drenovcem konak ucinili, pa otalen ranD podranili, otidose svati uz Drenovac, izidose na Grobnice rayne. N a golemo eudo udarise, viSe kule obor-kapetana, jer iziso Jankovie-Stojane, s njime siSli kotarski serdari. Dobro Stojan svate docekao, ucinio veliko veselje, bubnji biju, a trempeta tuku, razvi Stojan krstali bajrake. Kad se Stojan svima pozdravio, okrenu.se pravo niz Kotare, b'jeloj kuli Jankovic-Stojana. Dobro Stojan svate docekao,
!tOJO

480

490

500

510
307

Kotarani svate pojagmiSe, po petinu i po desetinu. Vodaju se vranci po sokacim'. vijaju se zeleni bajraci ispod kule Jankovic-Stojana. Tuj su svati konak uNnili. Kad s' ujutru rano podranili, a govori Licki Mustaj-beze : »Prijatelju, Jankovic-Stoj ane, je I' gotova kicena dj evojka?« Govorio Jankovic Stojane: »Jutros, beze, polaziti n eces, jos smo ovdje punu heftu dana, igracemo igru svakojaku. « Mustaj -beg je tome kaj il bio. Svati leze punu heftu dana, zametaSe igru svakojaku. Kad je sedmo jutro osvanulo. a govori Jankovic-Stoj ane : »Danas vakat krnu postaviti. « Sve su sisle kotarske gospoje, pa gledaju 21atu Alaginu, kako kniju ruke u djevojke. Sto govore kotarske gospoje: »Ovo Hjep adet u turaka, sto saraju ruke u djevojke.« Tuj su oni okrnali Zlatu. Noc noCi.se, ranD podranise, Licki beze iz sveg grla viknu : »Podiz'te se, djeco bajraktari!« Idu svati kuli Jankovica, a djevojka darove im d' jeli, bajraktarim' boo5caluke daje. na bubnjeve sacmali peskire, davulbaze prekrili jagluci. Otlen beze svate podignuo, i povede kicenu djevojku, pred njima je Jankovic-Stojane, a uz njega kotarski serdari. Sve izio5l0 malo i golemo,
308

520

530

540

550

da isprate kicene svatove. Svati zdravo na Grobnieu siSli. Ondje Stojan svate ustavio, pa se S tojan s njima izgrlio: »Zbogom, turd, moji prijatelji!« Ode beze sentom do Raduca, a Stojao se kuli povratio. Zdravo beze do Raduca side i dovede k icenu djevojku, pa ozern Kumalic-Nuhana.

560

XXIII
ROPSTVO MUSTAJ-BEGA r VRSrC BAJRAKTAR

(Nevesinje) Beg Mustaj-beg sjedi u odaji, a kod bega VrsiC-bajraktare; dok odaj i odletjese vrata, a uljeze knjigonosa m lada, u ruei mu knjiga sarovita. Mustaj -begu poletio ruci , bega u skut i u ruku Ijubi, na kolj enu knjigu ostavio. Kad Mustaj-beg knjigu prihvatio, pa na njojzi pecat prelomio, stade knjizi gledat po jaziji. Cesto gleda Vrsic-bajraktara, pa Vrsicu govorio svome: :DOh, VrsiCll, sine bajraktare!c Onda zajde Vrsic-bajraktare: »Oh, Mustaj -beg, oaSe ogleclalo, otklen ti je knjiga sarovita?« Onda zajde Mustaj -bei.e Licki: »Ovo knjiga od kamenog Hlivna, od onoga bega Atlagica.

10

20

309

Sta j e pasa u njojzi kitio? Beg Mustaj-beg ad siroke Like, jesi I ' cuo za moje veselje, da sam, beze, curu isprosio za Ahmeda mag jedinog sina,

cak iz onog BiSca kamenoga,
a na ime muftijinu Zejnu. Skupio sam kitu i svatove, i svatova dvanaest hiljada, Bvi svatovi na rosnoj livadi. A Mustaj-beg od siroke Like! U cure je sedam zatocnika, val ja beze m ej dan dij eliti na Mezevu polju sirokome, a ja sinu dzebelije nemam. Vee te m olim, beg Mustaj -beg Licki, da mi Vrsic-bajraktara spremis, da roi sinu bide dzebelija. « Ja 8ta rece beg Mustaj-beg Licki: »Da, Vrsicll, sine bajraktare, zove tebe pasa u svatove, d a rou bides sinu dzebelija. U cure je sed am zatocnika a sest brace, do sest Baturica, a i sedmi erni Lav-Lazare. Hates iei , rhra, u svatove i sinu rou biti dzebelija? « Kad to zacu Vrsic-bajraktare, Mustaj-begu poletio ruci, bega u skut i u ruku Ijubi: »Daj mi, beze, izun i besjedu, da ja idem Hlivnu kamenome, da mu bidem sinu di:ebelija. « Kad to vidje Mustaj-beze Licki, on zakucn u rukom po pleCima: »Hej , aferim, sine bajraktare! « Onda zace beg Mustaj -beg Licki: »0, culi m e, knjigonosa mlada. selam ces mi paSi AtlagiCu. spremicu mu Vrsic-bajraktara,

30

40

50

60

310

da mu sinu bidne dzebelija, u nedjelju koja prva dade. « Ja kad zatu knjigonosa mlad a, on izide iz sikli odaje, pa on ode Hlivnu kamenome. Kada dode paSi na konake, uvede ga paSa u odaju, pa on pita knjigonosu mladu: . Oh, eu Ii me, knjigonoSa mlada, jesi l' i56 na siroku Liku, je Ii doma beg Mustaj-beg Li~ki , jesi Ii mu knjigu predavao?« Onda zat e knjigonoSa mlada: »J esam, bogme, paSa AtlagiCu, selam ti je beze ueinio, spremice ti Vrsic-bajraktara u nedjelju koja prva dode, da ti sinu bide dzebeIija. Tako mi je beze kazivao.« Ja kad begu osvanu nedj elj a, stade beze Ibra opremati, a uljeze u harem unutra, pa izvadi bajramske haljine, ~o ih beze nasi u dzamiju, kada begu turski bajram dade; iznese ih na nove konake, pa ih dade Vrsic-bajraktaru, a stade ih Ibro oblaciti. Beg zavika slugu Huseina: »Daj opremi Ibrova zekana, i udri mu rabta veIikoga, §to udaraS na Goluba moga.4C Ja kad Ibro prihvati haljine, pa izide u svoju odaju, pa se svlaci, te se preoblaci; na se udre bajramske haljine, §tono mu ih beze poklonio. o sebi je pusat objesio; beg mu dade ostru cemerliju, sto je begu care poklonio,

70

80

90

100
311

na kojoj su tri muhura carska, zlatna tura sultan-Selimova. Kad s· opremi Vrsic na odaji, Mustaj -begu paletia ruei. Ja kad vidje Mustaj-beze L itki, dohvati se rukom u dzepove, pa izvadi stotinu dukata, pa ih dade Vrsic-bajraktaru. Kad je Vrsic ruspe prihvatio, sasuo ih sebi u diepove, pa izide Vrsic iz odaje,
i udari niz hijelu kulu.

110

Dok je siso oa mermer-avliju, kad rou Huso okrecf! 7.€'kana, privede ga binjekta.s kamenu. )tJalah«, rete, sjede oa zekana, okrece se zdesna nalijevo, kad rou stoji oa vratima majka. On do majke dotjera zekana, pa se savi niz konja zekana, majku svoju u dojke poljubi: »Moja majko, halali mi ml'jeko, ja joldzija, a ti dovadzija. « »Hajde, sine, hajirli ti bila! ell li sine, Vrsic-Ibrahime: ako tebi do potrebe dade, bolje ti je musk! poginuti, n eg' se zenski vratit na Krajinu, d a 0 tebi age piju pivo, vino piju, razgovaraju se, i djevojke s itan vezak vezu, vezak vezu, razgovaraju se .• Ja kad vidje Vrsic-Ibrahime. on zekanu pokupi kajasa, a zekan mu iz avlije sinu, ode Ibro poljem zelenijem. Beze njega gleda sa pendzera, sejir Ibra Cini i zekana. dok se brda i planine prime; ode Ibro Hlivnu kamenome.

120

130

140

312

Kud god ide, u Hlijevno side, na konake pa.se Atlagica. Poletjese paSi na IDuStuluk: ,.Daj mtiStuluk, pasa Atlagicu, Vrsic tebi na konake dode. « Tu je Vrsic konak u6nio, a ujutru rano uranio. Dok izide paSa iz harema, pa on sjede u svoju odaju, tutundzija cibuk zapalio, kahvedZ.ija kahvu utocio, pa on zovnu Vrsic-Ibrahima. Kad uljeze Ibro u odaju, pa on paSi turski selam viknu, paSu u skut i u ruku ljubi, izmace se, stade podvis ruke, onda zace pasa Atlagicu: »Ja Vrsicu, begov bajraktare, sta ces iskat meni u Hlijevnu, da mi sinu bides dzebelija? « Osmjehnu se Ibro u odaji: »Da Iud ti si, paSa Atlagicu, za blago se nejde u junastvo.« Kad to zacu pasa Atlagicu, ustade se pasa opremati, pa svatovim' haber ucinio: »Hazurola, kita i svatovi, daleko je Biscu kamenome, kratki danei, a dugi konaci. « Opremi se pa.sa U odaji; kad paSina ala izvedose, pa uzjaha pWi u avliji, udariSe zile i borije, na sedmero daulhana ciei, na sedmero kajno u vezira. a pred paSom Vrsic-Ibrahime na zelenku od sedam godina, a za pasom kita i svatovi, ode pasa BiScu kamenome. Kad su Biscu sisli kamenome,

150

160

170

180
313

Tu su bijel danak predanili. Kad im trece jutro osvanulo, caus viknu, daulhana ciknu: »Hazurola, kita i svatovi, kraUri danci, a dugi konaci, daleko je u Hlijevno siCi. Ko je pjesac, pritez'te opanke, ko je konjik, pritez'te kolane! « Kad podose kita i svatovi, razviSe se zeleni bajraci, stoji vriska pijanijeh junaka, popucuju bistri venedici. Kud god isli, na Zecevo sHiH. Kad BU sish na polje zeleno, tu nadose do sest Baturica, i sedmoga crnog Lav-Lazara; zaiskaSe pasi dzebeliju. Pasa vice Vrsic-bajraktara: »Oh, Vrsicu, begov bajraktare, sta ces iskat meni na Zecevu, da mi sinu bidnes dzebelija? « Osmjehnu se Vrsic na zekanu: »Da Iud ti si, pasa Atlagicu, za blago se ne daje j unastvo.« Pa baj raktar okrenu zekana, ode pravo na duga mejdana. Kad je siS6 piku i hendeku, izvedose curu plemenitu, a uza nju sedam djeverova. Stade Vrsic mejdan dijeliti; bog mu dade, a sreca donese, on pos'jece do sest Baturica, i sedmoga crnog Lav-Lazara. On im jami posjecene glave, pa ih sveza u grivu zekanu, pa se Ibro do svatova vrati, pa otale curu povedoSe. Kud god iSH. u Hlijevno siSli, tu su bili tri bijela dana, svi svatovi na rosnu livadu,
314

19~

200

210

220

Vrsic Ibro s pasom na konaku. Kad cetvrto jutro osvanuIo, uranio Vrsic-Ibrahime, stade sebe i zekana spremat. Dok eto ti pa.se iz harema, on mu nosi hiljadu dukata, i on nosi ad ziata haljine. Dok eto ti paSinice stare, ona nosi sedam bo~caluka, i u ziatu pet stotin' dukata. Dok eta tli Ahmed-bega malog, i on nasi hiljadu dukata i haljine u zlatu salite. Dok eta ti BiScevke djevoj ke ona nosi devet bosealuka, i u ziatu pet stotin' dukata. Kad s' opremi Vrsic-Ibrahime, sejiz Marko izvede zekana, Ibro jami posjecene glave, da daruj e Mustaj-bega Liekog, ode Ibro na siroku Liku. Kad je bio na siroku Liku, odmah se je jadu osjetio, da mu bega nema na konaku, jer ne puca iz malih pusaka. Kad je Ibro bio pred konake, tuka nade slugu Huseina: JoHuso brate, kamo Mustaj -beze? « loOh, Vrsicu, tanak bajraktare, bogme nam se beze osuznjio. Kad s' otiso do Hlijevna grada , beg iziso u zelenu baseu, beze sjedi na sofi zelenoj, dok se jedna eeta pomolila, sve na njima crvene caksire, na plecima zelene dolame, na glavama kalpak i celenke. Mnidijase Mustaj-beze Licki, da mu ceta ide iz cesarske, i pred njome Blazevic-Omere;

23fr

240

25()

26(}
31:;

tu su bega ani uhvatili. Ne znam ko je, vjeru ti zadajem!« Kad to za~u Vrsic-Ibrahime, tu odjaha sa zekana Ibro, pa eta ga u harem unutra, U odaju Mustaj -begovici. Tuka nade Mustaj-begovicll, a niz lice grozne suze truni, a iz svoga srea pojekuje, a sve gleda sentu njemackome. Dok eta ti Vrsiceve majke, Ibrahimu sinu govorila: »Ibrahime, moj jedini sine, znades, Ibro, nije davno bila, kad ti starac preminuo babo, a ja ostah na cardaku sarna, tebi, rhra, cetifi godine; poturkah se od vrata do vrata, da isprosim koru hljeba suha, da othranim tebe na cardaku. To zaculo nase ogledalo, dobavi nas u SifOku Liku, mene metnu uza svoju majku,

270

280

tebe, sine, na nove konake. Kad ti bilo dvanaest godina,
onda ti je konja nabavio, i kupio pusat i haljine, i dao ti zelena bajraka, i nazvo te, sine, bajraktarom, da ne bides ceti torbonosa, vet da, Ibro, bides buljugbasa.« Kad to zacu V rsic-Ibrahime, on izide na nove konake, pa se svlaci, te se preoblaci, na s' udara madzarske haljine, ko sto vlaski nose bajraktari; reda dode populane savke, Ibro bogu podignuo ruke: »Boze dragi, u grijeh ne piSi, nije volja. vet nevolja Ijuta. «
316

290

300

Pa na glavu populanu savku, a na noge cizmetine erne, a prigrnu mrku harvaniju, nanizoko pusti cemerliju, pa eto ga u tople podrume, pa opremi debela zelenka, i uzjaha na konja zelena; ode Ibro u zemlju cesar sku. U njoj bio tri mjeseca dana, sve traZio Mustaj-bega svoga, nigdje bega, ni od bega glasa. On u zapti do tri den erala, odvede ih u siroku Liku, kad ill svede u siroku Lik u, on otpisa knjigu sarovitu, opremi je od Janoka banu: »Qh, eu Ii me, mlad janocki bane, opremi mi Mustaj-bega Liekog, da ti spremim do tTi denerala.« Ne see mu ga opremiti bane. Ibro jami do tri denerala, izvede ih na rosnu livadu, pa objesi sva tri denerala. Da vidimo sta se arno radiI Kad svedose Lickog Mustaj-bega, svedose ga do Janoka gr ada, pokloni~e jano(:kome banu; ban ga na dno u tavnicu baci. Kad s' izvrsi cijela godina, ban izvede Mustaj-bega Lickog, izvede ga U sikli odaju. Oh kako je beze potavnio! Pala mu je kosa do pojasa, nokti su mu kao u krilaSa. Ban govori Mustaj-begu Lickom: »Hodi, beze, da se pogodimo, moze!; dati sta eu ja iskati?« »Mogu, bane, k6 za svoju glavu.« » Hoee~ dati debela Goluba, o Golubu dvije merdzankinje,

310

320

330

340
317

obje strane pod kolan gadare, na Golubu Begu plemenitu, i Begino ruhe svekoliko, Mustaj-beze, trides't sejisana, a sve ruha i sreb rena suda. « »Mogu, bane, ko za svoju glavu.
S

Donesi mi knjige bez jazije, u kolkumi erna murecefa, hitra pera od orlova krila, da nacinim knjigu sarovitu.«

350

Donesose knjige bez jazij e, u kolkumi erna murecefa, h itra pera od orlova krila. Ban govori Mustaj -begu Lickom: »Na koga ces knjigu n amjestiti?« »Na Vrsica, bajraktara svoga,
Ibro ce mi dugovanje spremit. « »Aja, bogme, Mustaj-beze Licki, pis i knjigu na akrana svoga, piSi knjigu do Kanize grada, na onega Hasan-pasu Tira, pasa ce t i dugovanje spremit.« Stade beze sitnu knjig u pisat, ne pise je ko mu bane kaze,

360

vet je 'vako bete naNnio: »Hasan-pasa od Kanize grada, uzmi meni Begu plemenitu, za tvojega Ahmed-bega sina, ako bide mej dan dijeliti, et' u mene Vrsic-bajraktara, nek' mi sinu bide dzebelija. « Ja kad pasi taka knjiga dode, tu se Ibro bjese pridesio, on vis' pase pod vis' ruke stade, pasa zovnu Ahmed-bega sina: »Moj Ahmede, moj jedini sine, hom, sine, da t' ozeni babo, beze ti je scereu poklonio, da stecemo glavnog prijatelja.« A Ahmed-beg Deu govorio:

370

380

::n8

),Ja ti Bege Mustaj-bega necu. Meni babo, cetrn'est godina, n' jesam nikad na cetu hodio,
ja ne znadem, ostario babo, a kako je prvom udariti, a kako je zdravu umrijeti, na zapetu ptiSku udariti. « Tu se nade Vrsic-bajraktare, pa ce reci Vrsic-bajraktare: »0, Ahmede, ad Kanize grada, uzm', Ahmede, Mustaj-bega Begu, aka bide mejdan dijeliti, od konaka do Kanize grada, aka bide sedamn'est mejdana, ja C:ll ti ih beze dijeliti.«

390

Kad to zacll Hasan-pasa gazi, dohvati se rukom u dzepove,
izvadi mu burme i prstenje, i u zlatu pet stotin' dukata, pa ih daje Vrsic-Ibrahimu; prsten daje, svadbu ugovara, taman svadba cijel mjesec dana. Ja kad Thra prsten prihvatio, pa eto ga na mermer-avliju, pa uzjaha na zekana svaga, pa ist'jera iz mermer-avlije, ode rhro poljem zelenijem, krajem Drave, krajem vode hladne, a paSa ga gleda iz odaje, i pasina edba i kavazi; medu se SU oni govorili: It 'nakog momka u Unduru nema. « 'Ode Ibro na siroku Liku. Kad je siso na nove konake, pa on zovnu slugu Husema: lt Huseme, d 'jete moje drago, bajd' uzjaSi debela dorata, pa t i hajde selu Mutilici, gdje begovo pet s totina dima, neka gone krave i volove,

400

410

420
319

na jatove karaman ovnove, na arabi zobi i sijena, jer ce hiti kalabaluk svata, taman svaia trideset hiljada.« Ode rhro u harem unutra, do odaje Mustaj-begovice, pa hanumi turski selam viknu, a dade joj burme i prstenje. Kad banwna prsten opazila, od ociju suzam' aborila,
Ibrahimu tiho govorila:

430

»Ibrahime. begov bajraktare, ko ce Begi svate docekati, ona brata ni bratiea nema, ni amidze ni n jegova sina, ni daidze ni njegova sina. « »Muc', ne viei, Mustaj-begovice,
vet ti hajde U svoju odaju, pa prelazi ruho Begijino, ja eu Begi svate docekati. «

440

Ode rhra na donje konake, pa atale u Udbin~arSiju.
pa po njojzi pokupi hamale,

dovede ih na rosnu livadu, a dade im cadorove b'jele. Kad pope~ bijele cadore,
ode Ibro gradu na tabiju, pa on rece od grada dizdaru,

da zapali dvanaest topova, da se kupi serhat i Krajina. Kad na gradu pu koSe topovi, tom se age cudu zacudile, pa pitaju Vrsic-Ibrahima: »Bajraktaru Lickog Mustaj-bega, sto na gradu pukose topovi, spremas Ii se u cesarsku, !bro, jesi l' cuo za bega nasega?« »Prod:'te me se, age Udbinjani, udaje se Mustaj-bega Bega, nije sala, Mustaj-bega Bega,

450

460

320

Nek' se kupi serhat i Krajina, da svatove dobra docekamo.« A stade se kupiti Krajina, skupise se mladi Krajisnici, KrajiSnika dvanaest hiljada, nabodiee i krvopiliee. A dan po dan cijel mj esee dana, dok eto ti Hasan-pase Tira, i on vodi kitu i svatove. DocekaSe mladi KrajiSnici na icramu i na hoMeldije, sve svatove oa rosnu livadu, Hasan-paSu u nove konake, a jendlje u harem unutra, Tu su bili tri bijela dana. Kad cetvrto jutro osvanulo, caus viknu, daulhana eiknu: »Hazurola, kita i svatovi, je Ii hazur na konja djevojka? Daleko je do Kanize doei, kratki danei, a dugi konaci! « Stadose se spremati svatovi, Vrsic sprema sebe i Begiju! Kad uljeze Ibro u avliju, doceka ga ostarjela majka, Ibrahimu sinu govorila: lO Ibrahime, sine moj jedini, sto s' u lieu cehru prom' jenio, zar si me se prepanuo, Ibro. Na Mezevu janockoga bana; zar je tebi zao umrijeti, rad hatora bega Mustaj-bega, i Begije seeri Mustaj-bega? « A Ibro "se oklinja.se majei: lO N'jesam, majko, vjeru ti zadajem! « A da vidis Vrsiceve majke, gdje jelovi sanduk. otvorila, izvadi mu mrtvacke haljine, i uza njih trl tahte jelove: lO Na ti, sine, Vrsic-Ibrahime,
21 Narodne plesme Musll mana I

470

480

490

500
321

na ti, sine, mrtvacke haljine i uza njih tri tahte jelove, pa ih nosi na polje Mezevo. « Ibro jase siroka Goluba, pa uzjaha Bega na Goluba, a spored njam Ibro na zekanu. pa predose kita i svatovi. Kad su bili pod Jadiju tvrdu, tu nadase knjigu u procjepu. Jami knjigu Hasan-paSa gazi; ja kad knjiga sa polja Mezeva cd onaga janockoga bana. Sta je bane u njojzi kitio: »Hasanwpasa, ad Kanize grada, jesi l' CllO, jesi l' razumio, iziso sam na polje Mezevo, izveo sam sto hiljada vojske, i stotinu ad boja topova, zakopo sam uckat meterize, a opleo od boja kosove,

510

520

na kosove turio topove,
i izvo sam dilber-Andeliju,

ko dohije, neka vodi dvije.« Bogami mu milo ne hijase; odmah vice Vrsic-bajraktara, pa mu, stc je i kako je, kaze. Vrsic Ibro paSi govorio: >}Ako si se pasa prepanuo, ev' ovuda prijekijem putem, pa ti bajde zdravo na Kanizu, ja eu jamit Begu Mustaj-bega, pa eu siCi na polje Mezevo, pa sto meni bog i sreca dade! « Kad to zacu paSa od Kanize, zastidje se obraz od obraza. Pa udrise uz Jadiju tvrdu; kad su bili na vrh od J adije, udarise niz dugu poljanu, prtmiSe se Golosa-planine. Kad su navrh od Golosa bili, 322

530

540

otalen se vidi na Mezevo. KoUko je to polje Mezevo, svega ga je bane pretrapio. Kad vidjese kiceni svatovi, a svatovi kajno ti svatovi, tudi konji, a tuBe haljine, zao se je njima okaljati, neg' kamoH krvi poskrapatL Da vidimo sta se amo r adi, gdje bijase beg Mustaj-beg Licki. Njega izvo mlad janocki bane, pa ga bane sio pred cadore. Kad udriSe kita i svatovi, kad udrise niz GoloSa tvrda, beg Mustaj-beg gleda uz Galosa. Kad ugleda k itu i svatove, gd je rou vode plemenitu Begu, od o~iju suzam ' oborio; a pita ga mlad janock i bane: ltBeg Mustaj-beg, od liiroke Like, 5to ti places sada pred cadorom?« A veIl mu beg Mustaj-beg Licki : R Zlatna kruno, od J anoka bane, eno bane kite i svatova, gdje mi vode pleroenitu Begu, a n ej made moj ih Krajisnika, neg' Vrsica Ibrahima moga; svijetlo rou bogu na divanu, k6 5tO rou je danas na mejdanu!c I ta sila pade n a Mezevo. Iza toga povr'jemilo vr'jeme, maIko vr'jeme, a1' za dugo nij e, beg Mustaj-beg gleda uz Golosa, nasmija se beze pred cadorom, a pita ga mlad janock i bane: lt Beg Mustaj-beg od Siroke Like, 8to se smijes sada pred cadorom, sto s' vidio u Golosu tvrdu? « lt Du.smanine, mlad janoeki bane, eno, bane, moj ih Kraji5nika,

550

560

570

580
323

t,·

- -- -- - - - - - - - - -

i pred njima serdar-Mustafage,

on Z3 soborn privodi dagata, zagrnuo uz ruke rukave; b'jeli mu se u misnici ruka, bas k6 gruda u planini sn' jega. Ne boj im se Begi plemenitoj, da ce Bega u kaure sici, brez mrtvijeh i brez ranjenijeh, i brez dosta gaca krvavijeh. « I ta sila pade na Mezevo. Tu Sll bili noccu prenocili, a ujutru rano urani1i, Dok eto t i paste latinina, a on knj igu nasi u procjepu, cador pita Hasan-pase gazL Dovedose vlaha pred cadora, dade knjigu Hasan-pasi gazL Kad je pasa knjigu prihvatio, pa na njojzi peeat prelomio, ja kad kn jiga od janockog barra. Sta je bane u njojzi k itio: } Hasan-pasa od Kanize grada , )
spremi pasa Ahmed-b ega sina

590

600

na Mezevo, na polje siroko, da junacki mejdan dijelimo! « Kad to vidje Hasan-pasa gazi, odmah pasa bajraktara vice, bajraktaru pasa progovara: »Oh , Vrsicu, begov bajraktare, !:ita ces iskat na polju Mezevu, da mi sinu bides dzebelija? « Osmjehnu se Vrsic pod cadorom: »Da Iud ti si, Hasan-pasa gazi, pa vidis Ii bega pred cadorom, svezanijeh naopako ruka, na rukam' mu sedam konopaca, a sedam ga drZi Nijemaca, bojali ga kocom zaturilL Vjera moja, pa mene ubila, ja ell svoga llzjahat zekana,
324

610

620

pa e' udarit niz polj e Mezevo, ja eu bega poljubit u ruku, i u nj ega zaiskat halala, ja ell grdnih rana dopanuti, ja ell svoju glavu izgubiti, ja tavnicu plecim' napuniti.« Pa se Vrsie do Begije vrati, pa uzj aha Begu na Goluba, pa dozovnu do dva daidzica, dva Grbica, oba daidzica: »Oh, cuj'te l' me, do dva daidzica, jedan dd'te begova Goluba, jedan Begu na konju Golubu, dok vidite mene na zekanu. Ako meni suden sahat dode, te pogin em na polju Mezevu, okrenite begova Goluba uz Golosa, zelenu planinu, n eka Begu nosi na Krajinu.« Kad to zacu Bega plemenita, stade p iska Bege na Golubu: »Qh, Vrsicu, begov bajraktare, de mi pruzi iz ramena ruku, da ja tebe poljubim u ruku, i u tebe zaistem halala, jer ces s mene izgubiti glavu! « Vrsic Begi tiho govorio: »Oh, Begijo, seeri Mustaj-bega, kako ces me poljubiti, Bego, ti si moja, Bego, gospojica! « Ode Ibro poljem zelenijem. Kad je bio u po polja ravna, kad ga srete mlad janocki bane, na kobili varak-bedeviji, u ruci mu koplje dzidovito, a na koplju od mededa glava. Onda zace mlad janocki bane: »Oh, Vrsicu, begov bajraktare, kako cemo mejdan dijeliti? « »Bogme, bane, kako tebi drago,

630

640

65 0

660
325

tvoje zvanje, a tvoje pozvanj e.« Onda rece mlad janocki bane: »Oh, Vrsicll, begov bajraktare, pobjegni mi na konju zekanu do Golosa, zelene planine. Aka s tignem t ebe na kobili, da ti glavu u zmem i zekana; od Golosa do cadora moga pobjeC' ell ti na mojoj kobili. Ako stignes mene na zekanu, ti mi glavu uzmi i kobilu. « Kad to zaCll Vrsic-bajraktare, pobjeze mu poljem zelenijem, za njim bane na kobili trei, a kad vidje da stici ne maze, on povr ati mrku bedeviju, natrag bane bjezi pod topove. Vrsic leti, ne okrece glave, raskrivi se od Drasea Tale: »Ja Vrsicll, jedan kopiljane, gdje ces arna na konju zekanu? Pobjeze ti mlad janocki bane, gotov bane pod topove sici. « Kad to zaCll Vrsic-bajraktare. on na dizgin okrenu zekana, pa udari poljem zeleni jem, pravo Ibro leU na topove. Kad je topu bio na dometu, na nj zagrmi stotinu topova. AI' se Ibru sreca dogodila, brz mu se je zekan prigodio, pa unese 1bra pod topove. Preko njega dumle prelijece; pravo gon i svilenu cadoru, Ibro trazi Mustaj-bega svoga. Kad je Ibro pao do cadora, on posjece sedam Nijemaca, Mustaj -begu oprostio ruke, a kod bega Gavran-kapetane, on posjece Gavran-kapetana.
326

670

680

690

700

uhvati mu mrku b edevij u, podmace je Mustaj-begu Lil:kom. Da vidimo sta se ama radiI Raskrivi se od OraSca Tale: :t Krajisnici, jedni brestidnici, vidite li, acim' ne vidjeli: dzenetu se otvorila vrata, iz dzeneta izisle hurije, iznijele krmzi-pestemalje, pa cekaju duSe od sehita.o: Zastidje se obraz ad obraza; udarise poljem zelenijem, halaknuSe, boga spomenuse, a za ostro gvozde prihvati~e. Do~ekaSe upisni soldati, usu lunta, ko iz neba krupa, dragi boze, nemila sastanka! Grmi, s'jeva, a krvca lijeva, ni brat brata poznati ne maze, a kamoli turcin kaurina! Kad hi sehit pao od turaka, turci vicu: hazreti Alija! vlasi vicu: Jezus i Marija! Dzenak: bio dvanaest sahata, tuka kanji zopcu ne zobase, a ni momci slatke gurabije; stade vika od Orasca Tala: »Gdje si, Mujo, nigdje te ne bila ! Kad valjade, onda te nejrnade, kad ne valja, iznesu te vrazi! « Mlide Mujo, pogibe mu Tale, pa poletje svilenu cadoru. Ja kad sjedi Tale pod cadorom: »Vidi, Muja, curka velilroga, vidi, Mujo, kalpak i celenke, vidi, bolan, kahvenijeh suda; vjera i bog, bicu poglavica! « Osmjehnu se Mujo na dogatu: »Hoees, kenjce, ko i jesi Tale. « Dzenak bio, pa se razmetnuo,

710

720

730

740

327

a stade se kupiti Krajina. Beg na jandan istjera kobilu, dragom bogu dovu llcinio; »Daj mi, haze, morsku provijencu, da mi maglu digne na svrdlove, na svrdlove nebu pod oblake; n ije tama da je od oblaka, vet od brza praha i olava, i od pare konj ske i junacke.« Kod boga mu dova kabul bila. pa mu dade morsku provijencu, pa mu maglu dize pod oblake. Kad rekose da se okupiSe, neko nosi koulliiju sehita, neko nasi brata obranjena; kad 1m nema Vrsic-bajraktara. Zao begu bajraktara svoga, pa sve ide od lesa do leSa, pa sve lesa bajraktara trail, nigdje njega, nl od n jega glasa! Dok zapjeva moroak u luzini, to rekose age Krajisn ici, da 1m ide Vrsic-bajraktare. U ta daba Vrsic-bajraktare, g dje on bana vodi savezana. pokloni ga Mustaj- begu Lickom, a Mustaj-beg buljugbaSi svomu, Mustafaga od Orasea Talu. Tal' uzjaha janockoga bana, pa ga bio pletenom kandZij om, dok on n ade trnovoga k6ea, pa je bana na kolae nabio, okrenu ga do Janoka grada : »Gledaj, bane, do Janoka grada, kad ce tebi indat dolaziti! « Tu .sehite svoje pokopa.se, m ezare im glavam' okitise, ranjenike svoje ponijese, na dva koplja cetiri junaka, onda zace Vrsic-bajraktare:

7B O

7(}O

770

780

328

»Hajde, beze, na .§iroku Liku, ja Cll iei do Kanize grada, jer sam paSi jemin ucinio, da ell s njime do Kanize doci. « I podose kita i svatovi, povedose lijepu dj evojkll, odvedose do Kanize grada.

XXIV

MUSTAJ-BEG LICKI U ROPSTVU KOD ZADARSKOG BANA
(Cazin)

Kad zacv'jelje sva siroka Lika od Novoga do b'jelog Brdara, jadni cv'jele po svoj Liei turci, jer Licani bega izgubili, Mustaj -beg im dopao tavnice, cd njeg' nema glasa ni habera. Ne znaj uci gdje je u tavniei, kol'ko cv'jeli sva siroka Lika, vise cv'jeli kamena Udbina; oni cv'jele tri pune nedj elje, a u treooj, kad dzumu klanjaSe, na Udbinu turci izadoSe, posjeda.se jedan do drugoga, medu njima dv'je age bijahu, jedno j' aga Kozlic Hurem-aga, a drugo je hodza Cejvan-aga. Istom turci razgovor cinili; a zakuka erna kukavica na pendZeru Lickog Mustaj-bega; al' to ne bi erna kukaviea,

10

20

329

vel: to bila Mustaj-begovica.
Svog jedinca drZi preko krila,

malog sina na ime BeCira, beg BeCira od tri godinice: »Kuku, BeeD, nejacka sirota,
ti ostade nejak iza baba!

Sad ajani - ern im obraz bia, po Udbini crno vina piju, tvoga baba i ne spominjaju. Dok tvaj baho na Udbini bjase, dobre ate njima poklanjase, zagrt6 ih curci i binj isi, jos karl koji tavnice hi dopo,

90

Mustaj-beg bi svu podigo Liku,
iz tavnice njega povratio.«

Kad to ellse dvije age carske, tu podviknu Kozlic Hurem-aga:
:0

Udbinjani, moja djeco draga, cujete Ii anu kukavicu!

Sramota je Bve siroke Like
kukljevinu slusat kukavice, a jos viSe za nas Udbinjane. Da l' je majka radila junaka, koj' hi saw Zadar uhoditi?« Udbinjani preda se gledaju,

4&

niko s' agi nece da odzove. AI' se trefi momak jabandzija, koj' ddase dora pred Udbinom. Taj je momak agi govorio: »Evo muke i zalosti teske, jer ja nemam pare ni dinara; a kad bib ja dzep harcluka imo, ja bib siso Zadar uhoditi, i za naSeg bega razvidjeti, razvidjeti i glas donijeti. « Kad to cuo Kozlic Hurem-aga, momka pita ko je i o'klen je! Momce agi tiho besjedilo: »Ja sam Hasan, celebino d'jete, od Gracaca, grada bijeloga.«
330

50

6()'

Kad to euo Hurem-aga stari, on besjedi sinu l:elebinu: lIJa ell t' dati harCluk cd sebeka.« Pa mu dade dvadeset dukata. Kad to vidje Cejvan-aga stari, i on dade dvades't i cetiri. Tad je Hasan dora uzjahao, cd Udbine konja otisnuo, Hasan ode Zadar uhoditi. Kad je siso na mehke rudine, za njim momak tree na alatu, pa ga tjera, Celebiea vice: lI Stavi konja, da progovorimo! « Kad je Hasan konjn zastavio, a to momce dotjera a1ata, pa Hasanu turski selam viknu, njemu Hasan selam otprimio. To je momce bilo iz konaka kahvedZija bega Mustaj-bega, po imenu Huso Celebicu, Huso pita Hasan-Celebiea: »Bogom pobro, Celebic-Hasane, haber dode Mustaj -begovici, da ces iCi Zadar uhoditi, za nasega bega providjeti.« »Hoeu, Huso, ni lagati neeu .• Kad to cuo kahvedzija Huso, on otisce ruku u dzepove, izvadi mu stotinu dukataj jos je Huso njemu govorio: li To je tebi gospoja poslala, i boziji selam opravila. Aka bega svedes na Udbinu, za sina ce primit ona tebe, po10vinu dati dostojanja, tebi lij ep cardak sagraditi, pa te haee i jos ozeniti.« Onda rece Celebie-Hasane: lfTi ces selam Mustaj -begovici, jal' eu bega svesti na Udbinu,

70

80

90

100
331

jal' C:ll glavom Zadar naseliti.«

To rekao, otisk6 dorata. Dok on dade do Graeaea grada,
bjes' se tamna Docca unocala.

Hasan stize kuli na avliju,
u avliji odjaho dorata, pa on krenu uz kulu kamenu. Dok on ude u adaju svoju, Hasan sebe tebdil ucinio crnom coharn kroja kaurskoga. Hasan pode, na odzak izide,

110

samu nade na od~aku majku. Pita njega ostarjela majka: »Kud ti ides, a ne kazes men i?« Hasan rete ostarjeloj majd: »Frodi m e se maja stara majko,
Mustaj-beg je dopao t avnice, pa ja odoh bega potraziti. « Stara mati sinu halalila, jos rou rece ostarj ela majka : »Ako Ale do odzaka dOde, tada ell ja i njeg' opraviti. « Hasan sade doru u avliju,

120

izveo ga, te ga presedlao,
pa je onda konja uzj ahao, pa okrenu u principovinu, brzo sade pod Vuci jak goru. Dok je Hasan goru pregazio, vee bijase d anak osvojio. On izjaha u zemlju kaursku, sve putuje u sedlu dorata, Hasan t ezi seher-Sibeniku. Vakat bio, seher s' pomolio ; on ugleda seher-5ibenika, pa on juri gradu na kapiju. Tu on nade cetiri soldata pod musketi i pod telecacL Hasan njima »dobar vecer« viknu. Kod njih Hasan konja zastavio, pa ih pita d 'jete Celebino :
332

130

140

»Sta cuvate u danu kapiju? « Njemu vele banavi soldati: »Gospodine u sedlu doratu, ena mj esec i nedjelja dana, bog ubia Celebic-Hasana, ovdje dade u nasu birtiju, pa se napi viTIa i rakije, pa zametnu u birtiji kavgu, posjece nam Ivan-kapetana, pa ujagmi, uzjaha dorata, i pobjeze gradu na kapiju, posjece nam cetiri soldata, ter pobjeze uz polje zeleno. Sibenicki pukose topovi, za njim s' diZe velika potj era, utece nam Hasan na sramotu.« Kraj njih Hasan protjera dorata, pa u varas Hasan ujahao, uprav' ide do kvartira banu. Ugleda ga bane sa pendzera, pa mu bane begenisa dora, pred njeg' posla dva svoja soldata, da ga sVrate banu U odaju. Soldati ga sreli na sokaku , pa ga banu na konak svratise, na avliji odjaha dorata. Jedan soldat konja prihvatio, a drugi je uveo ga banu. Hasan ude, »dobra vecer!« viknu. Gospodin mu pomoc otprimio. Pod Hasana stolac podmaknuse, gotovom ga caoom docekase. Hasan pije, a govori s banom. Njega pita sibenicki bane: lt Gospodine, ko si i o'klen si, ad kojeg si grada kraljevskaga, kako ti je ime i prezime?« Njemu Hasan 'vako odgovara: lO Ja sam, bane, iz primorske strane, od prel'jep og seher-Dubrovnika,

150

160

170

180
333

aka s' CUD Moruzina starog, Simica sam Moruzina starog.« Tad mu rece sibenicki bane: lI eua jesam, a vidio n'jesam. Pa Simica Moruzinovicu, il' si konja doma odgojio, iI' si njega za novce kupio, il' dobio njega na mejdanu? « Njemu rece MoruZinov Simo: »Dobio S8m konja na mejdanu, jer je mene mj era namjerila na t ureina, Celebic-Hasana. Njegovu sam ja osjeko glavu, i njegova dora uhvatio, pa ga ja.sem turkom na sramotu .• Tad ga pita sibenicki bane: »Pa Simica Moruzinovicu, kad si poso i dora pojaho, kakva te je muka dotjerala? c Njemu veli Moruzinov Sirno : »Gospodine, sibenicki bane, eva ima tri godine dana kako mi je cata u suzanjstvu oa Udbini u sirokoj Lici, u nj ekoga Saban-Lipovace, bas u brata Lickog Mustaj-bega, pa ga Saban neee da uc'jenL A nam' haber u Dubrovnik stigo da ste bega ziva uhvatili, stag sam amo dojaho dorata. Ako j' beze ovdje u tavnici, da mi Lickog Mustaj-bega date, ja bih cacu za njeg' povratio. « Kad to cuo sibenitki bane, on je njemu 'vako odvratio: lt0 , Simica Moruzinovicu, Mustaj-beg je u Zadru kamenom ; a!' povratit za njeg' cace neces, jer ti bega ne bi otpustili, baS vjere mi, ni za kak'o blago.

190

200

210

220

334

Ja cu sjutra Zadru na dogatu, tu ce saci dvan'est koropanija, bega cemo na kolae nabiti, na sramotu svoj sirokoj Lici. « To ban rece, a na noge klisi, pa Hasanu reee na rastanku: "Eto, Simo, vina i rakije! A kad sjutra h'jel osvane dane, ti ces sa mnom Zadru na doratu , smrt vidjeti Lickog Mustaj-bega. « Rece, ode u drugu odaju, Hasan osta u jalduzli stoeu. Svu noc sjedi, hladno pije vino, a svu noc rou san n a oei nece. Kad je sjutra danak osvanuo, od odaje vrata pokleknula, pomoli se sibenicki bane, u Cizmama i pod britkom cordoro: "Hajde Sima, da mi putuj emo, vel: je n ama vakat polaziti.« Tada Hasan na noge skocio, pa sid:oSe oba na avliju. Gotovi ih konji doeekaJie i spremljenih tri stotin' soldata, sto c' zajedno s njima putovati. Na gotove ate uzjahsSe, pred njim' idu glide i parade, trempe trese, a svirala sviri, pa krenuse Zadru kamenome. Sibenicko polje pregazili, u Moljacu goru udari~e , dugacka je sest punih sahata. Dok Moljacu goru pregaziSe, na Primorje polje izadose, uz Primorje Zadru okrenuSe. Dok se Zadru hili pomolili, nize Zadra cudo ugledase, jer iziM bjase ban zadarski, niZe Zadra cador razapeo. Tu je bilo dvan'est kompanija,
t

230

240

250

260
335

oruzanih sve carskih soldata. Na polju su vatre polozili. Kad njih aba tamo dojahali do cadora bana zadarskoga, sjaha tude bane sibenicki. Hasan svoga protjera dorata, gani pravo Zadru na kapiju. Kad u Zadar konja utjerao, Hasan tezi svojoj posestrimi, po imenu Pavi krcmarici. A kad Hasan pred birti ju dade, pred birtijom vice sa dorata: »Posestrimo, dodi malo amo! « Tad ispade Pava i sluskinje, Hasan Pavi »dobar vecer« viknu. Njemu Pava pamoi: otprimila, Hasan daru jz sedla skocio, a sluskinje dora prihvat ile. Hasan ode s' Pavam u birtij u, na svilen ga duSek posadila; nij' od vune, vee od prtenine, i sto Pava pred njeg' primaknula, a danese vina i rakiju, j peceno meso janjeCije, jednu glavu kruha varoskoga, pred njeg' met nu casu pozlacenu. Hasan pije, s Pavom razgovara, pa on pita Pave posestrime: »Kako s' beze nasello ovdje, jesi 1', sestro, begu odlazila i vidjela kog Licani hvale? « Njemu rece Pava krcmarica: »Kad se beze ovdje naselio, ja sam, brate, bega pohodila, nosila mu vina i rakije, i debele mlade janjetine, jednu glavu kruha varoskoga, ponijela smokve i rogace. Ne daSe mi Mustaj-begu uci , na vratim' sam madzariju dala,

270

28()

290

30{)

336

dok su meni vrata otvorili. Ja sam uSIa Li&om Mustaj-begu, nasla njega u tavnici tavnoj, u lisicam' i u bukagijam', ja sam begu sjela do koljena, nudUa ga vinom i rakijom; aI' on nece vina ni rakije, osim jede janjetinu mladu. Mustaj-bega do Stambola nema! Vi ne znate, bogom pobratime, vi ne mate sto ste izgubili, svakom cete biti pod Dogama! Sad u vas vee ogovora nema. jer ce sjutra beg va~ puginuti.« Hasan Pavu mucka u birtiji: »Muci, Pavo, zmija te ujela, sve ce biti kako bog naredi! « Njemu svu noc san na oei nece. A ujutro, j dan kad zabjelje, malo kaSnje, a sunce se rodi, nesto pjeva kroz Zadar kameni, a Celebil: na penciZer pogleda. On ugleda Lickog Mustaj-bega, bega vode banovi soldati u lisicam' i u bukagijam', jelov kolac begu na ramenu, na vrhu mu nado celikovo. Opet pjeva iz sve svoje glave: »0, Licani, slatka braco moja, da mozete danas pogledati, i vidjeti Lickog Mustaj-bega, kako kinji njeg' od Zadra bane, kako l' on mre na jelovu kocuho: Kad to cuo Celebic-Hasane, On je odmah na noge skocio, nije mogo hladno piti vino, Hasan zove svoju posestrimu: »Bde meni mog valjanog dora, da ja idem na polje zeleno, smrt vidjeti Lickog Mustaj-bega! «
22 Narodne pjesme Mus11mana I

310

320

330

340 337

Odmah Pava izvede dorata .

Gotav Hasan na avliju side,
n a avliji uzjaha dorata. P avi dade dva zlatna dukata,

pa od P ave otisce dorata.
Hitro side Zadru na kapiju, brat' Aliju na kapiji nade u tebdilu, kaurskom od'jelu, gdje on sjedi na svome doga tu.

Nj emu tude suze utekoSe,
jer nij' Ijeta bez Durdeva dana, a n i brata dok ne radi majka. On ispade gradu na kapiju, pred kapijom fudo ugledao, j er on n ade tri brata radena, to s u bile Hrnjice od Like, jedno Muja, a drugo Halile, a treci je mali Omerica. Kraj njih H asan dora projahao, niz Primorje ata atisnuo;

350

360

malo dalje u napr'j ed bijase,
on nastupi na jednu koledu, gdje on nade Elulic-bajrakta ra. i kad njega sto i dvades't druga kraj njih Hasan proturi dorata, jos na jednu nagazi koledu, gdje bijase BojCic del' Alija, a to jeste begov buljug baSa, kod Alije sezdeset pandura. Malo dalje Hasan projurio, j os na jednu naUiD koledu, i tu n ade Blazevic-Omera, i uz njega sezdeset drugova. Kraj njih Hasan projaha dorata, pa on n ad e Tankovic-Osmana, i li Z nj ega trideset momaka. Dalje nade sedam posobaca, sve sinovi Kozlic-Huremage; kraj njih Hasan konja protjerao, pa on na de dva brata radena,

370

380

338

oba bjehu Koce Cejvan-age, Mehinaga i Muhedinaga. I kraj ovih Hasan projahao, pa on nade dva brata rodena, del' Osmane, miade Kahrirnane, to su djeca Budakova bila; vino piju, eglen eglendisu: »Mi hajdemo, zametnuti kavgu, prije hvale Celebic-Hasana.« Kraj njih Hasan projaha dorata do cadora bana zadarskoga. Kad cadoru blizo prikucio, on ugleda ba na zadarskoga, kod njeg' sjedi sibenicki bane, kod ovoga ledenicki Janko. J os on vei:e cudo ugledao, kad vidio obje age carske, oba bili sa Udbine raYne, jedno bio Kozlic Huremaga, a uz njega stari Cejvan-aga, n a njima je popovsko od'jelo, dva ih daka dvore nejed naka, jedno bio Tale Licanine i pobro mu mali Radovane. Kod njib sjedi Licki Mustaj-beze, drZi jelov kolac preko krila. Dode Hasan, »dobro jutro« viknu. Tu sj edeci dobro otprimili, na nj eg' beze glavu podignuo. Pozna konja, ne zna sahibije, pa ga pita Licki Mustaj-beze: »Granatiru, na konju doratu, oklen jesi tog konja dobio?« Hasan kaze Lickom Mustaj-begu: »Dragi beze, liili starjesina, ovo j' dorat Celebic-Hasana, Hasanu sam ja osjeko glavu. Ja sam Simo Moru:iinovicu, dora jaSem, ostru cordu pasem.'Mustaj-begu suze udariSe,
II'

390

400

410

420 339

pa on viknu iz sve svoje glave: »0, Hasane, ko od srca sine, zar poginu i ti prije mene, daklen m eni ogovora nema? « Kad to CUO od Zadarja bane. desnu ruku turi u di.epove, pa izvadi dvadeset dukata: »Na, Simica, pa se napij vina. daj potkovat dora Hasanova!« On dukate sasu u dzepove, a sinu mu iz kare gadara, viknu Hasan baou zadarskome: »Nije ovo Moruzinovicu, Vee sam glavom Hasan-Celebicu!« Ban se hvati kratka karabina. ne d ade mu Hasan odapeti, vee ga Hasan sabljom udario. spade glava zadarskoga bana. I tada se hi tar dogodio, te nadzakom i desnicom svojom udario sibenickog bana. Tad pukose mali dzehverdari iz junackih ruku malog Rade. pogodise ledenickog Janka. Kad se tude zametnula kavga, slomi s' ogr~s po svemu Primorju; svadise se turci i kauri, obje age na noge skocile, Mustaj -begu ruke odr'jesili, a zbacili s nogu bukagije, banova mu konja podmakose ~ i sablju mu banovu dadose_ Kad Mustaj-beg konja uzjahao, i s njim obe age uzjahale, jos uzjaha i Tale i Rade, tad Mustaj -beg iz sveg gda viknu: »0, Licani, slatka braco moja, evo vaseg bega medu varna, sad mi ruke n'jesu savezane!«: Beg okrenu uz Primorje ravno.
340

430

440

450

460

Od Zadra se vrata zakljucala, a sa Zadra pukose topovi, tama pade po svemu Primorju, a p o tami trepte dzehverdari. Sablja s'jeva, a krv se proljeva, gonj a~ se turci i kauri. U tom danu dva jaka sahata, kavga bila pa se razvrgnula , osta mejdan Lickog Mustaj-bega, jer on r azbi dvan'est kompanija, Beg Mustaj-beg po razboju hoda , pa iskuplj a svoj e ranjenike, poginule ni kopati nece, ranj enima nosila pogradi na dva konja i cetiri koplja. Beg okrenu uz ravno Primorje, sentimice na siroku Liku. Tu su silno blago potjerali. Kad izisli u siroku Liku, kad su dosli gaju Ograsevu, tu je beze vo jsku ustavio, sto dobili pravo razd'j elili. Mustaj -beze ode svojoj kuli, a Licani svaki sentu svome. Beg darova Celebic-Hasana, pokloni mu dvadeset cifluka, a nacini ca rdak pod Udbinom , ozeni ga Eminom robinjom.

470

480

34\

xxv
DESNI BAJRAKTAR MUSTAJ-BEGA LICKOG I ROSANDA KCERCA DASOVICA BANA
(Sarajevo)

Pije vina beg Mustaj-beg Licki, a u svojoj Liki i Vrljiki, i na svojoj na bojali kuli. Cetiri ga dvore bajrak tara, s njime pij e trides't agalara; be:le cesto gleda na dzamove, na dzamove sobi sa dv'je strane. Pita njega trides't agalara: »Beg Mustaj-beg, zemlji gospodaru! Sto ti cesto gledas na dzamove,

10

na dzamove s' obadvije strane?«
Njima veli beg Mustaj-beg Licki: »Prod'te me se, moje age drage! Aka gledam za nevolju Ijutu: nema maga desnog bajraktara, otiso je u cetu junacku, cetiri mi vade ostavio: jednu vadu za jednu nedjelju, drugu vadu za drugu nedjelju, trecll vadu za trecu nedjelju, a cetvrtu Citav mjesec dana, pa uzjaha na dorata svoga. sa d or ata meni besjedio: - Beg Mustaj-heg, zemlji gospodaru! Kad ne dodem za pun mjesec dana, ti se suneu i mj esecu nadaj, ne nadaj se desnom bajraktaru. Pa otjera p ehlivan-dorata. Pa prodose cetiri mjeseca, nigdje desnog bajraktara nema,

20

30

342

nek' bog znade - jeste poglnuo. Ako bude desni poginuo, vee se nasa odlomise krila! Da ja znadem i da mogu znati, kOjijem hili sentom udario, udario i sentom i sv'jetom, bih ja mnogo polozio blago, zadrm6 bib serhat i Krajinu, povuk6 bib od boja topove, udrio bib niz zemlju cesarsku, pokajo bili desnog bajraktara ..c U rijeei, u kojoj bijahu, istom tutanj uz visoku kulu, lete begu na muAtuIuk tudi: »Daj mustuluk, beg Mustaj -beg Licki; eto desnog bajraktara tvoga!« Skoei beze na noge lagane, a dohvati durbin s eivUuka, pa okrenu niz p olje siroko, pa pod kulom polje pokupio, nasmija se beg Mustaj-bcg Licki; pitaju ga age i begovi: »Sto se smijes, zemlji gospodaru?« A stade im beze kazivati: »Eto desnog bajraktara moga, Zida mu se di.ida na ramenu, pa na dzidi od adzahe glava, do pola je krvi obojena, a od pole eohom opsive na, za njim cekrek igra bedevija; ja mu dzidu znadem i kobilu: dzida mu je Janjcil:-generala, bedevija morskog generala, s obojicom rnejdan dijelio, obojicu steko na mejdanu, siguran je, oba rni svijeta!« Poletjese age i begovi, da osejre desnog bajraktara, poletje.se dZarnu i pendzeru , a bajraktar odjaha pod kulu,

40

50

60

70

343

pa on diidu prisloni uz kulu. Visoka se dzida prigodila, i na diidi od azdahe glava,

dohvatio dzamu i pendieru, pa zazj ehta od azdahe glava, zazjeh tala na dza mu pendzeru, zasjecase sve filovi zubi, sve iz njiha ziva vatra s'jeva.
Sve suknu se age i begovi,

sve suknuse odaji za vrata. Nj iroa veli beg Mustaj-beg Licki: »Ne bojte se, moje age drage, od mrtve se poplasiste glave, kako biste stali n a mejdanu,
docekali diidu od celika i na njojzi od azdahe glavu,

80

ko sto onaj desni bajraktare?« Dok odaji poletjese vrata,
dok ule tje desni bajraktare,

amah begu paletio ruci;

90

ne da mu se beze poljuhiti,
vee pred n jime na noge skocio, za desne se ruke prihvatise, za junacko zdravlje ispita.se,
pa rekose da su zdravo hili!

Dok odaji poletjese vrata, pa unide tucak nevoljnice, pa im tucak veil u odaji : »Koje vam je beg Mustaj-beg Licki?« Pa rnu age prstom kazivahu: »E ono j e medu pendzerima.« Pa irn tueak veli U odaji: »Pod 'jeilte age i begovi, porad boga i jednog svijeta! « Svaki aga po zut dukat dade, beg Mustaj-beg tri- dukata zuta. Reda dode desnom bajraktaru, on zahmuri u dzepove ruke, pa mu dade trides't madzarij a. A kad tucak ugleda dukate,
344

100

110

pa pred njime crnu zemlju Ijubi, e 'vako mu tucak besjedio: »Primako ti dorat na mejdanu i sablja ti tvoja dimiskija!« Ode tucak niz visoku kulu, a kad tueak na avliju side, tu se dorat bajraktarev voda, do dorata cekrek bedevija. Ja da vidis tueak-nevoljnika, primace se pehlivan-doratu, pa mu noge dize sve cetiri. pa dorata u kopita Ijubi, zagrnu mu hasu pozlacenu, pa ga rukom plesce po sapima, e 'vako mu tucak besjedio: »Davor doro. bajraktara krila! Kako te je rosa popanula, dok donio saroog bajraktara, ako bog da i sreca od boga, i bolje ce tebe popanuti, kada sides u rosno Primorje, do bij ele Dasovica kule i doneses bajraktara svoga, a izneses Rosu na sapima. milu kcercu Dasovica bana! « Sve to gleda beg Mustaj-beg Licki. pa besjedi agam' i begovim': »Vidite li, moje age drage, a sta rade zute mazdarije?« Ode tucak niz Tursku krajinu. Kud gael ide u PriIDorje side do bijele kule Dasovica, pa se banu svali u avliju. Na avliji sadrvan vodica, tudi sjedi Dasovicu bane. pije bane vino i rakiju, a sluzi ga Rosanda djevojka. Tucak njima boga napomenu, a oni mu zdravljem prihvatise. Jos ga pita Dasovicu bane:
(

120

130

140

150
34:;

»Ja, tucace, bolan nevoljnice!
Gdje si bio, gdje si tavnovao? ({

A tucak mu rece na avliji: »Gospodaru, Dasovicu bane! Tavnov6 sam na Turskoj krajini u turtina Tankovic-Osmana. natak6 mi celik-halku tesku, ispuSca me iz zindana svoga,
da mu mnogo prosim dugovanje, dugovanje hiljadu dukata.«

160

Opet vell Dasovicu bane: »Ja, tucace, bolan nevoljnice!
Kad S1 bio na Turskoj krajini, jesi l' barem Liki silazio, silazio Liki i Vrljiki? Ja znades Ii Lickog Mustaj-bega i njegova desnog bajraktara?

Nesretan je, sam ga bog ubia!
Skoroma je ovdje dohodio,

golemu mi stetu ucinio: pogubi mi do dva generala, pogubi mi J anjcic-generala, odveo mu cekrek bedeviju, pogubi mi morskog generala, odnese mu dZidu od celika i na dzidi od azdahe glavu. « A r ece mu tucak na avliji: »Gospodaru, Dasovicu bane! Slazio sam Liki i Vrljiki, dobro znadem Lickog Mustaj-bega i njegovog desnog bajraktara; ja kakav je, vesela mu majka! Crna oka, a cela siroka, svoje mrke odgojio brke, Ijepote mu niz Taliju nema ni u muske ni u zenske glave, sja mu sunce izmedu obrva. « Onda rece Dasovicu bane: »Ja Rosulja, moja kceri draga! Uzmi suznja za desnicu ruku,

170

1S()

19()

346

pa ga podaj u moju pivnicu, neka tudi jednu n occu n oei, nek' ujutro meni ovdje dade, a ja cu ga dobra ugledati.« J edva ona toga dacekala, prihvati ga za desnicu ruku, ne vodi ga u pjanu p ivnicu , vee odvede u kafaz-odaj u, na m ehko ga sil te posadila, pa ga pita Rosanda djevajka: »Ja, tucace, moj pobogu brate, je Ii li jep desni bajraktare? « A njoj tucak veli u odaji: »Jeste, gospo, gospodstva mi tvoga! Ljepote m u niz Taliju nema, ni u muske n i u zenske glave, _ m u sunee izmedu obrva. (( sja A veli mu Rosanda d jevojka : »J a, tlleace, moj pobogu brate ! Bi l' ti mene nesto poslusao?« A veli joj tucak u odaji: »Hoell, gaspa, gospod stva m i tvoga! Sad da reknes, sic' ell na Krajinu. « A veli mu kafazlij a Rosa: »Da mi knjig u sneses na K ra jinu, a evo ti ogra madzarija, na njojzi je hiljada dukata, pa da sides Liki i Vrljiki, a do kule bega Mustaj-bega, da rou knjigu Sarovitu dades, nek' mi spremi desnog bajraktara. « A tueak joj r ece u adaji: »PHii, gospo, knjigu sarovitu! « Pa gospoja kn jigu na Cinila, pa je dade suznj u iz zindana. Ode knjiga na Tursku krajinu, prije zore tucak polazio, pdje zore i prije sabaha, na velika cetiri sahata. Kud god iso, konake cinio,

200

210

22 0

230 347

zdravo Liki i Vrljiki side, kako side, na kulu izide, Tu bijase beg Mustaj-beg Licki, beze s jedi pijuc hladno vina, cetiri ga d vore bajraktara
i do njega trides't agalara.

Njima tucak h valjenicu viknu, ani n jemu zdravljem prihvatise, a reee mu beg Must aj -beg Licki: »Kaurska 5i sada knjigonosa, dajder m eni knjigu sarovitu! « S uzanj nj emu veli U odaji: »Gospodaru, beg Mustaj -beg L icki! Ne dam kn jige od ruke do fuke, daj mi tvoga desnog bajraktara, da mu knj igu sarovitu d adem.« Njemu reee beg Musta j-beg Licki: »Ovdje desnog ba jraktara n ema, spremio sam nj ega u cifcije, da cifCijam' s jemena dijeli ,

240

250

nece doci za cetr'es't dana.«
Ondar viknu beg Mus ta j-beg Lick i, viknu svoga slugu Mehemeda: »Mehemede, prava sluga moja! Uzmi suZn ja za desnicu ruku, pa g a podaj na moje konake, kada sui nja na konake dades, ti se meni n a kulu povrati, imam t ebi nesto besjediti. « Odvede ga sluga Mehemede, povrati se begu n a cardake; r ece nj emu beg Mustaj-beg Licki: »Mehemede, prava slugo moja! Ti unid i u zenske odaje, skupi moje bajramske haljine , sto oblacim na bajram dzamij i, natovari le jlek crven cador , crven cador od svile crvene, pa eva t i list knjige tanahne, pa ti h ajde desnom bajraktaru,

260

270

348

pa ti kneza Nikolicu na<li, podaj knjigu knezu Nikolici, neka skupi hiljadu ~ifeija, neka popnu ervena l:adora, neka dvore desnog bajraktara, nek' obuce desni bajraktare, nek' obuce sve moje haljine. Kad oaneses sve moje haljine, i odneses yelikog cadora, ti se mem do sabaha vrati, da prihvatis hitru knjigonosu, kad osvane i sunee ograne, da ga vodis desnom bajraktaru.« Momak uze hitru knjigonosu, na begove odvede konake, namiri on hitru knjigonosu, pa se begu na kulu povrati, pa rou reee beg Mustaj-beg Li~k.i: »Hajd' iskupi sve moje haljine, sve u srmi i u cistu zlatu, pa ti hajde desnom bajraktaru, podaj njemu sve moje haljine, nek' obuce desni bajraktare, nek' cifCije cador mi razapnu, pa ti vodi hitru knjigonosu. « Odvede ga desnom bajraktaru. Kad kaurska kn jigonosa dode, kad ugleda desnog bajraktara, sav u srmi i u cistu zlatu, njega dvori hiljadu l:ifcija, tri puta je zemlju poljubio, dok je skutu doso i koljenu, na koljenu knjigu ostavio; uze knjigu desni bajraktare, pa na knjizi pel:at raziomio, a kad vidi sta mu knjiga k aze, pa on hitroj veli knjigonosi: »SluSaj, more, hitar knjigonosa! Drugu eu ti knjigu napraviti, pa ponesi Rosandi djevojei.

280

290

300

310

349

Selam ces mi Rasi p onij eti, ja ne mogu njojzi silaziti u kaursko siralio Primorje za cetr'est citavij eh dana, a cifcijam' val ja dijeliti, dijeliti sjeme i volove. « Pa se masi rukom u dzepove, izvadi mu trides't madzarija: »Kup' opanke i napij se piva! « Jos naNni knj igu sarovitu , pa opremi Rosandi djevojci. Kaurska se vrati knjigonosa. Pa prodose tri bijela d ana, bas trl dana i tri tavne noei, onda momka misli pritiskose, sam u sebi momak besjedio: »Kad ce proci do cet'rest dana, bogami ih ni cekati necu!« Vece viknu kneza Nikolicu: »Prava sluga, Nikolica kneze! Poved'te mi p ehlivan-dorata. « Dovedose pehlivan-dorata, pa se desni stade opremati, a naredi knezu Nikolici: »Turska sluga, kneze Nikolica! Kad ujutro bio dan osvane. a ti sidi Liki i Vrljiki, pa kad sides Liki i Vrljiki,
pravo begu na kulu izidi. Kad u spita beg M u staj-beg Licki : je Ii tamo desni baj raktare? Pa ti n jemu po istini kazi: OtiM je u rosno Primorj e .«

320

330

340

Pa on spremi svojega dorata. a prihvati. dzidu od celika, jahnu momak na konja dorata ; kud god ide n a Primorj e side do bijele Dasovica kule. Po aksamu m edu jacijama prikuci se Dasovica kuli,

3n O

350

pa on sjaha sa konja dorata; hoda momak oko tanke kule, vrlo kula tanka, a visoka, a na k uli mumi gorijahu, gorijahu mumi i fenjeri, a on sitne merdevine trazi. On ne more naci rnerdevina, pa on pride do dorata svoga, na doratu bisag otvorio, pa izvadi gajtan-rnerdevine od pet stotin' sitnih basarnaka i na njima kuke od celika; baei kuke uz visoku kulu, zaku ciSe kuke za jabuke, zakucise kuke za demire, ode mornak brojit basarnake. Kad izide do dzamli-pendzera. prihvati se za demire rukom, pa pogleda crnijem oeima, al' to bjese Rosina odaja, kod nje gore cetiri svijece, a dvore je eetiri robinje, a pod njom su cetiri duseka. Ona roni suze niz obraze, njojzi vele cetiri robinje: »Sto ti ronis suze niz obraze? Lete suze niz bijelo lice, kano biser niz bijelu svilu.« A r ece im Rosanda gospoja: »Prod'te me se, eetiri robinje, nemojte mi na jad pristajati, bijah dragog sebl zagledala, eto tame u Turskoj krajini. pa imenu desnog bajraktara, spremila sam njemu knjigonosu, da mi desni u Primorje side, da me vodi na Tursku krajinu. Otolie m i knjigonosa dode, donese mi knjigu sarovitu, on ne more u Primorje siCi,

360

370

380

390

35 1

- - - - - - --

-

dok ne prode za cetr'es't dana, kad ce proci do cetr'es't dana?« Desni joj se sa pendzera javi, e' vako joj momak besjedio: >>OJ, Rosuljo, srce iz njedara! Siso sam ti u rosno Primorje, evo mene na pendzeru tvome.« A ona ga gleda poprijeko, e 'vako je njemu besjedila: »Kin' s' otalen od mora katano, ja nijesam lica odgojila da ga bale po moru katane. Puna mi je pllilka potajnica, razbicu ti cela nacetvero, dspasce ti oba oka vrana!« A rece joj momak na pendzeru: »Qj, Rosuljo, srce iz nj edara! Zar ces ubit bajraktara svoga? Ja sam glavom desni bajraktare!« Onda veli Rosanda djevojka: »Kad si glavom desni bajraktare, ja sam mnogo potrasila blago po Grcima i po trgovcima, dok sam sure s ebi nabavila, dobavila desnog bajraktara, ja imadem sure u dzepov'ma.« Pa prikuci mume i fenj ere, a izvadi sure iz dzepova, gleda sure, gleda bajraktara, pa se slika s licem podudari, u adaji ana besjedila: »Jeste«, kaze, »oba mi svijeta! Siso meni desni bajraktare.« E 'vako je njemu besjedila: »Bajraktaru, srce iz njedara! Dolje sidi pod visoku kulu, da t' otvorim demirli kapiju, da uvedem tebe i dorata.« Pa otrka Rosanda djevojka, pa na kuli otvoriIa vrata,
352

400

410

420

430

On ostavi svojega dorata, ostavi ga na mermer-avliji, uzese se za bijele ruke, izidose u kafaz-odaju i padose po mehku duScku: Ijubnuse se i dva i tri puta, da ko broji, hiljada bi bila. Moli joj se desni bajrakt are : >> OJ, Rosuljo, srce iz nj edara! Plaho me je dorat umori o, da ti legnem na hijelo krilo, malo sanak hocu boraviti. « Uze nj ega Rosanda djevojka, ne more ga mlada pregorjeti, da joj spava na bijelu krilu, e 'vako j e njernu besjedila: »Bajraktaru, srce iz njedara! Sabah zora, ptice zapjevase, baS Danica pomolila li ce, za njom bjese suncu llstopice, da bjezimo na Tursku krajinu, kauri ce naske potpaziti, ludo cerno izgubiti glavu.« Skol:i moroak k6 da se pomami, e 'vako rou Rosa besjedila: »Fricekaj me u kafaz-odaj i, dok se mlada ja na kuli spremim. « Ode Rosa u drug u odaju, pa ukrade dva blizanca sina, i Rosa se mlada opremila, u b'jelu se zamotala svilu, dj ecu dade desnu bajraktaru, djecu m etnu u svoje bisage: :o Cuvaj djecu, ako ti valjadu. 1t Pa sletjese na mermer-avliju, momak dj ecu metne u bisage, pa uzjaha svojega dorata, Rosi pruzi svoju desnu ruku, Rosa nj emu pruZi obadvije, pa je za se na dorata baci;
13 Narodn e pj esm e M usl!mana I

440

450

460

470
353

t ri puta je utegnuo pasom, a cetvrti od sablje kajasom, pa istjera konja iz avlije, pa izidu u polje siroko. Poletj e mu dorat preko polja, kano zv'jezda preko vedra neba. Turski sabah bj ese za klanjanj e , momak stize na tromedu pustu , dok plan use kaurski topovi u ~ irokom kaurskom P r irnorju, dva u jedno, po dvades't zajedno, biju harde, a biju lumbarde, po gradov'ma sibe pripucuju, kaurska se zemlja zapalila. AI' zaludo, fajde ne imade , pride momak u Tursku krajinu i odnese kicenu latinku, i banova dva blizanca sina . Ide momak uz polje siroka , vece hoee Liki i Vrljiki, opazi ga beg Mustaj-beg Licki, prema njemu alaj izbacio, izvede ih na visoku kulu. Sasta mu se trides' t hosdeldija. U r ijeci u kojoj bij ahu, dok banova knj igonosa stize iz siroka kaurska Primorja, ban spremio knjige Sarovite, a n a ruke begu Mustaj -begu: »Beg Mustaj- beg, zemlj i gospodaru. od krvave Like i Vrljike! l Sl:i blago kol'ko tebi drago, povrati mi dvoje djece male, ti ih n emoj vjerom prevjeriti, ja!' ih nemoj gla di napatitL « A beg njemu knjigu povrati o: »Spremi meni tri tovara blaga, sad sam svoga desn og ozenio, ozenio desnog bajraktara, valja kulu njemu napraviti,
354

480

490

500

510

Spremi meni cetr'est sejsana, cista ruha i sr ebrena suda, to je ruho Rosande djevojke. « Ban mu spremi tri tovara blaga i spremi mu cetr'est sejsana; on mu vrati dva blizanca sina. Na tome su i mir uCinili , a mene su arno opremili, da ja kazem cestitoj gospodi, da im kazem kakono je bilo, od staroga vakta i zemana, sta su stari radili j unaci.

520

XXVI MUSTAJ-BEG LICKI IZBAVLJA SVOG BRATA
(Sarajevo) Vino piju age Krajisnici usred Like na bijeloj kuli. baS na kuli Lickog Mustaj-bega; sve su age senti i veselo, neveseo beg Mustaj-beg Licki, nit' on pije vina nit' rakij e, nit' secerli kahve iz findzana, beg proljeva suze od ociju. Pitale ga age KrajiSniei: :.Sto je tebi, beg Mustaj-beg Licki, 5tO se s nama veseli ti nece5? Kakva te je briga pritisnula?« Govori im beze Mustaj-beze: »Zn a te, age, nije bilo davno, evo ravnih sedam godin' dana, ja sam brata ozenio moga, moga brata, Lickog Mehmed-bega; ".

10

355

- - - - - - - -------------

ozenih ga lijepom djevojkom sa studena vrela i Cetine, milam Zlatom Babahmetovica. Kad dovedoh lij epu djevojku, svadbu cinih citav m jesec dana, vakat dade, moja braco draga, da brat ide u derdek d jevojci, a on ne h tje u derdek djevojcL A ja molih brata od matere: - Hajde t Meho, u derdek Zlatiji! AI' me Meho ne htj e poslusati, pa ja kazah mojoj staroj majci. Ode mati Mehu govoriti: - Hajde, Meho, u d erdek djevojci! To je, sinko, velika sramota. J edva njega umolila majka, pa on ode u derdek d jevojci. Kad u jutr o petak osvanuo, nisandZije nisan zaturiSe, hoce konje treat na kosije. i pj esci se mnog i iskupili, a i pjesei cekahu kosije; ali Meha iz derdeka n ema. Pa mi veli ostarjela m ajka: - 0, moj sine, Licki Mustaj-beze! Vidi Meha moga milog sina, moga sina, a brata tvojega, kako Meha iz derdeka nema. Sinoe ne h tje u derdek dj evojci, a jutros ga iz derdeka nema. Pa ja odoh n a odajska vrata, t e ja kucam halkom na odaji, da dovicem brata Mehmed-bega. Na odaji zaklopljena vrata, iz odaje niko se ne javlja. Ja sam desnu nogu podigao, u vrata sam nogom uda rio i razvalih na odaji vrata, pa uljegoh u sikH odaju; a!' mi brata Mehmed-bega nema.
356

Tu sam naM lijepu djevojku, Zlata stoj i m edu pendzerima, nije s giave ni duvak skinula, pa je duvak suzam' pokap ala, Ziata pla~e, nigdj e se n e tjesi. Ja sam curi selam nazivao, cura meni selam prihvatila, ja sam Zlati tiho besjedio: - 0, nevjesta, kafazli Zlatijo! Kamo meni bratac Mehmed-beze? Zlatija mi ode govoriti : ~ Moj dj evere, Licki Mustaj-beie! Moj djevere, da te bog ubije, kad ti ieni brata Mehmed-bega, 5to ga ieni nedragom dj evojkorn? Sad eu tebi kazat, Mustaj-beze! Kad ulj eze sinoe U odaju, Fa je meni selam nazivao, pa on meni rnukajet ne bjese. Kako dode i mimo me prode, pa dohvati sedefli tamburu, pa on sjede na marne sanduku, .5itno kuca, jasno popijeva, pripijeva Sibenika grada i Ruiicu sibenickog bana: - Evo puno devet godin' dana, k ako sam se s Ruzom zagledao, .s milom kcerkom sibenickog bana; sad Mustaj-beg mene oienio, s milom kcerkom Babahmetovica. Cujes dobro, kafazli Zlatija, Iiea ti se dohvatiti necu, dok Rui:icu cujem u Zivotu! Pa ostavi sedefli tamburu, p rimace se do sanduka svoga, iz sanduka izvadi haljine, pa se svlaci, te se preoblaci, s ve obuce od zlata haljine, a opasa mukadem pojasa, 1'0 pojasu silah pripasao,

60

70

80

90

357

pa za silah pu.ske zadjenuo, obadvije puske merd2ankinje; pa dohvati noza plamenoga i noza je u sHah turio, s eiviluka skide dZeferdara, uz duvar je p usku prislonio. Opet beze do sanduka dode, stade brojit zute madzarije, pa izbroji hiljadu dukata, u zlatan ih jagluk zavezuje, beze k meni U odaju pode i u ruei nosi madzarije, pa mi s glave duvak podignuo, pa mi beze 'vako gOVOl'a.se: - 0, Zlatijo Babahmetovica! Pogledaj me crnijem ocima, da ja vidim kakve su ti oei! 0, djevere, Licki Mustaj -beze, brata sam ti Deim' pogledala. Kad mi erne oci ugledao, polj ubi me tri-cetiri puta, da j' ko brojd i stotinu puta, pa mi dade hiljadu dukata: - Maj to tebi, kafazli Zlatijo! Maj ti, Zlato, hiljadu dukata, da ti dadem nicah i nafaku, Zlato bona, za zivota moga! Pa me zakle beze Mehmed-beze: - 0, Zlatijo, taka ti imana! Nemoj moga ti tuZiti brata, eto tebi nicah i nafaka, Zlato bona, za zivota moga! Pa izade beie iz odaje. Pa ja ne znam, beze Mustaj-beze, kuda ode beze Mehmed-beze. « Pa govori beg Mustaj-beg Licki: »tuste li me, age Krajisniei ! Evo puno sedam godin' dana,

100

110

120

130

358

kako rnl Je brata nestanulo. Ja opravih sedam bajraktara, da mi brata Mehmed-bega traze, i opravih Dulic-bajraktara. Evo punih sest godina dana, kako spremih moje bajraktare, ni jednoga na Krajinu nema. r oni Sli hili zarobljeni. Custe li me, braco agalari! Gori su mi jadi bajraktarski, sto kukaj u bajraktarske majke, nego jadi brata Mehmed-bega! « Pa zavika Licki Mustaj-beze:
»Koji bi se junak nalazio, pa hi sebe kurban llCiniO, da on sade niz zemlje kaurske,

140

150

da potrazi brata Mehroed-bega i mojijeh sedam bajraktara?« Sve su age redom ll8utjele, progovara od Kladuse Mujo:

»Cujes mene, Licki Mustaj-beze:
ja bih srnio jeroln uciniti, kako nema u nasoj Krajini, beze dragi, nikakva junaka, da potrazi tvoga Mehmed-bega, i tvojijeh sedam bajraktara. « Opet veli LiCki Mustaj-beze: »Custe Ii me, age KrajiSnici! Koji bi se junak nalazio, pa bi brata nalazio moga i mojijeh sedam bajraktara, dao bih mu stotinu Cifluka, dao bih mu zlatan k at haljina, dao bih rou dvije puske male, sve u srmi, pa su pozlacene, dao bih mu sablju okovanu, .sto je danas ni u koga n ema, sto sijece pancijer-ko.sulje; dao bili mu mojega Goluba, datu konja, zazalit ga necu;

160

170

359

joste vise, dao bih mu kcerku, moju kcerku Begeminu mladu.« Age sute, nista ne besjede, a veli mu serdar Mustafaga: »Cujes mene, beg Mustaj-beg Licki! CUD jesam i Ijudi mi kazll, da imade momak u U dbini, po imenu Velagic-Selime, Pa sam CUD, beg Mustaj-beg Licki, da se Selim nigdje ne savija, ni k ad svoje kule od kamena, vee sve heda n iz zemlje kaurske. Stc je, beze, sedam k raljevina, svud je iSo Velagic-Selime, pa sam CUD i ljudi mi kazll, gdje je dose Velagic-Selime, svako mjesto jeste potpisao, bio grad to il' bUa palanka, svako mjesto po imenu znade. Cu~ jesam i Ijudi mi kazu , da umije trideset jazija, i umije trideset jezika. Svak e knjige procitati znade. Ako ces me, beze, poslusati, ti ces si tnu knj igu nacini ti, spremi knjigu Velagic-Selimu. Ak' ne bide kuda otisao, nek' rnu knjigu knjigonosce dade, nek' on dade tvojoj tankoj kuli, da molirno Velagic-Selima, nece Ii se Selim zamuciti, nece l' otic niz zemlju kaursku, nece Ii ill Selim nalazi ti? « Opet Mujo beg u besjedase: »Cuj es Ii me, Licki Mustaj-beze! Jeste zgodan Velagic-Selime: on ti nista zatraziti nece, majka nema, neg' njega jednoga.« Kad to zacll Li cki Mustaj-beze, pa prisjede, sitnu knjigu pise

180

190

200

210

360

na kolj ena Velagie-Selimu, da mu dade Velagie-Selime, da on dade Lickom Mustaj-begu. Molim mu se beg Mustaj-beg Lil:ki, moli mu se baS k6 bratu svome. Beze viknu Vrsie-bajraktara, baj raktar mu u odaju dode, beg mu daje knjigu sarovitu: »Cujes Ii me, Vrsic-bajraktare! M aj ti ovu knjigu sarovitu, nasi knjigu pravo na Udbinu, ·podaj knj igu Velagic-Selimu! « Pa baj raktar begu progovar a: ;D J a eu knjigu uzet, Mustaj-beze, i odnijet knjigu na Udbinu; ,ali n eeu naei Velagiea, Velagic se nigdje n e savija, vee sve ide po zemljam' tudijem, gdjekad produ po cetir' godine, ·a Selima na Udbinu n ema.« Njemu veli Licki Mustaj-beze: »Hajd', Vrsicll, aka boga znades! Neees Ii ti dobre sreee biti, da ti nades Velagic-Selima. « Uze knjigu Vrsic-Ibrahime, pa on spade u tople podrume, pa opremi siroka vranina, izvede ga Vrsic na avliju, na avliji uzj aha vranina, pa istj era konja iz kapije. Zelenog se polja prihvatio, otlen ode Vrsic-Ibrahime. Kud god ide, vesela mu majka! Vrsic sade pod Udbinu ravnu, prihvati se polja udbinskoga. Pa Vrsica age ugledase, ugledase age Udbinjani, jer bijahu age posjedale, redorn sj ede na zelenoj londZi, medu njima Velagic-Selime,

220

230

240

250

361

uzgrnuo uz ruke rukave, najcesce mu casa dolazase. A kakav je Velagic-Selime! Vas u srmi i u suhu zlatu, na desnu se naslonio ruku, Velagic se nesto zamislio. Pitaju ga age Udbinjani: »0, tureine, Velagic-Selime! Sto su tebe misli pritisnule?« Kad to CUD Velagic-Selime, pa je s cela ruku podignuo, pa je Selim podigao glavu: »Znate l' braco, age Udbinjani, sto su mene misli pritisnule? Sad ja mislim na zelenoj londzi, u Krajini, gdje junaka ne hi, da potraZi Lickog Mehmed-bega, milog brata Lickog Mustaj-bega i njegovih sedam bajraktara; custe Ii me, age Udbinjani! Onomad sam bio niz Krajinu, pa me bjese namjer namjerila, pa natjerah svojega darilla ispod kule Dulic-bajraktara. Zacuh pisku na bijeloj kuli, gdjekad kuka baS k6 kukavica, i prevrce bas k6 lastavica. Ja mojega ustavih dorata pod bijelu Dulicevu kulu, odoh slusat jade sa dorina; dok naljeze jedno momce miado, pa sam njega, braco, upitao: ko li kuka na bijeloj kuli? Momce mlado meni progovara: ono kuka Duliceva majka i cetiri sestre Duliceve, sve kukaju na bijeloj kuli, a sve kunu LiCkog Mustaj-bega. Fa se, braco, meni raZalilo, slusajuci Dulicevu majku

260

270

280

290

362

i njegove sestre sve cetiri.«

Sve gledaju age Udbinjani, sve gledaju poljem zelenijem, njima veIi Velagic-Selime: »Custe Ii me, age Udbinjanil A koga ste poljem ugledaIi?« N jemu vele age Udbijani: »0, nas aga, Velagic-Selime! Eto poljem Vrsic-bajraktara, bajraktara Lickog Mustaj-bega.« Kad to zacu Velagic-Selime, pa agama ode besjediti: »Jesam, age, cuo za Vrsica, a!' ga n isam ja nikad vidio i ja hocu njega osejriti.« Pa Velagic poljem pogledao, dok ugleda VrsiC-bajraktara, Vrsic dogna njegova vranina, dogna vranca pred zelenu landfu, pa pred londzom konja odjahao. Ode V rsiC uza merdevine, pa uljeze u zelenu londzu, pa agama turski selam viknu. Age su mu selam prihvatile, ispr ed njega na noge skocilej a!' ne skace silan Velagicu. Vrsic sjede menu agalare, age njemu hozdeldiju daju, pitaju se za mir i za zdravlje, age su ga ponudile pivom. Kad se Vrsic malo napojio i malo se b jese odmorio, pa agama Vrsic govorase: »0, boga vam, age Udbinjani! Ko je ovdje Velagic-Selime, nije l' bog do, da sreca namjeri, je Ii ovdje VelagiC-Selime? Da ga vidim, ne bih ga poznao, jer ja njega nikad jos ne vidjeh, ja sam n jega cuo po cuvenju.«

30O'

310'

32O'

330'

363

Rekose mu age Udbinjani:

»Bajraktare Lickog Mustaj -bega, ena ondje Velagic-Selima, .stano sjedi medu pendzerima.((
Kad ga vidje VrsiC-ba jraktare, 340

pa od zemlje na noge skocio, bajraktar mu poletio ruei.
Ne da ruke Velagic-Selime,

vece Selim veli bajraktaru: »0, Vrsicu, begov bajraktare!
Niko moje n e poljubi ruke, a ni ti je poljubiti n eces.«

Pa rou Vrsic knjigu izvadio, dade knj igu VelagiC-Selimu. SeLim llze knjigu sar ovitu, pa posadi Vrsic bajraktara,
posadi ga sebi uz koljeno. A da vidis Velagic-Selima! Na knjizi je peeat prelornio, pa razlozi knjigu sarov itu , uti knjigu sHan Velagicu,

350

knj igu uN, grohotom se smije.
Pitaju ga age Udbin jan i:

»Velagicll, soja gospodskoga! Sto ti knjiga sar ovita kaze,
je l' Mustaj-beg knjigu opravio?« A veli im Velagic-Selime: »Jest mi beze k njigu opravio, m en e zove, da mu Lici sadem, da m e spremi niz zemlju d usmansku, d a mu trazim brata Mehmed-bega i njegovih sedam bajraktara. « Pa agama Selim kazivase, gd je je reko dati Mustaj-beie, reko d ati stot inu cifluka, r eko dati zlatan kat haljina, r ek o dati dvije puske zlatn e, reko dati sablju okovanu, sto sijece oklop na junaku, i Goluba, konja iz podr uma,

360

370

:364

reko dati Begeminu mladu, Begeminu da rou bude ljuha. A vele rou age Udbinjani: »0, nas aga, Velagic-Sellmel Neces iei da izgubis glavu, sto ce tebi begovi cifluci? I u tebe dosta je l:ifluka; ne treba t i begovih h aljin§., ti boij ijeh imades halj ina, a ti iroas boljijeh pusaka , nego sto su puske Mustaj-bega; a ti sab lj u imaS okovanu, sto sijece oklop n a insanu; bolji ti je dorat od Goluba. od Goluba Lickog Mustaj-bega. « A vell im Velagic-Selime: »Sve je tako, age UdbLojani! Sve je tako sto vi govorite, a ja ell se, beli, zamuNti r ad hatora kukavice sinje, kukavice, Duliceve majke.<o: Pa je Sehm na noge skoeio, pa zavika Vrsic-bajraktara: »Hajde sa mnom, Vrsi6-baj raktare! Da iderno moj oj tankoj kull, Kod mene ces konak uciniti, j utrom cerna bolje podraniti. opremiti sebe i hajvane, Lici cerna zajedno slaziti, sib cerna Lickom Musta j-begu.« Pa odose iz zelene lond:!e, pa su kuli bili dolazili. Selim vodi Vrsic-baj raktara, odvede ga n a muske konake ; ;3elim sluge svoje dovikuje, pa irn sluge hizmet u~i ni se . Ode Selim majci U odaju, pa materi ode besjediti: ll Cuj es Ii me, ostar jela majko! Jest mi knjiga, majko, dopanula

380'

390·

400'

410

365·

od onaga Lickog Mustaj-bega, valja sjutra Lici polazi ti.« Pa veli mu mati lakrdiju: »Hajde, sinko, tebi sretna bilol I ja sam se bez tebe sviknu]a, po cetiri produ godinice, tebe nema tvojoj tankoj kuli, vece ides niz zemlju kaursku, najposl'je ces izgubiti glavu.« Pa izade Selim iz odaje, te on ode Vrsic-bajraktaru, pa su ani zanacili tude. Kada noCi po aksamu bila, izade im gospodska vecera, dosta piva, a dosta jediva, pa ujutro jutra docekase. Kad svanulo i sunce granulo, aba su se ani opremili. I dabre su konje opremili, uzjahase konje na avliji. Prvi Selim natjera dorata, natjera ga n a demir-kapiju, a za nj ime Vrsic-baj raktare. kroz Udbinu konje natjerase, stoji zveka sicahna sokaka. Obadva su ani udarili ispod dvora udbinskog a jana, ispod coska konje natj erase, ispod coska sitnijem sokakom. Doklen cekma sa pendzera sinu, dok se avaz zacu sa pendzera, pa pogleda Velagic-SeHme, na cosku je eudo ugledao; cisto zlato bjese ugledao , Cisto zlato ajanovu Fatu; pa Fatima sa pendzera vice: »Sta'n i malo, Velagic-Selime ! Ti pod s6bom zastavi dorata, imam teb:~ njesto besjediti.« Tadaj Selim zastavi dorata,

420

430

440

450

366

a vell joj Velagic-Selime: »Cisto zlalo, ajanova Fata! Zbor', Fatima, sto je tebi drago. a: Ondar veli ajanova Fata: »Kud ces, bolan, Velagic-Selime, da ti traziS Lickog Mehmed-bega! Na o5to si se bolan prevario? Na begovo stotinu Nfluka, na begove od zlata haljine, na begove dvije puske male. I ti si se, bolan, prevario na begovu sablju oct pojasa, sto sijece oklop na junaku, na begova debela Goluba, na begovu Begeminu mladu. Cujes mene, Velagic-Selime! Ja sam, beli, i Jj epsa i visa od begove Begemine mlade! U mog baba ajan-Osmanage ima, beli, boljijeh sabalja i boljega svijeUa oruija i boljijeh u podrumu konj a. a: A veli joj Selim sa dorata: »Srce, duso, ajanova Fato! Ja Begiji musterija n 'jesam, Dna mi je bogom posestrima. Triput sam je na snu poses trio, nek' s' udaje za koga joj drago! Cujes mene, ajanovo zlato! Ako bog da, te se zdravo vratim, uzecu te za vije rnu Ijubu, ~isto tebe prevariti necu! a: To joj rece, protjera dorata, oUen ode Velagic-Selime. Kud god ide Selim sa V rsicem, pa su saSH u polje licansko, Mustaj -begov konak ugledali, age redom sjede u odaji, u odaji Lickog Mustaj-bega. Mujo gleda polj em zelenijem

460

470

480

490

367

iz odaje Lickog Mustaj-bega, pa ugleda do dva konjanika. cim ih vidje, odmah ih poznade. Kad ih vidje od Kladuse Mujo, sa pendzera glavu okrenuo, pa govori Lickom Mustaj-begu: »Daj mustuluk, beze Mustaj-beze! Eta poljem Vrsic-bajraktara, i sa njime silnog Velagica! « Gledaju ih age sa pend:iera, pa besjede age i begovi ; »Haj ma.salah, konja i junaka, dobra kanja, a boljeg junaka !« Beg na sluge viku ucinio: »Hajte dolje pred kapiju sad 'te , te sre tite Velagic-Selima , izved't.e ga meni U odaju! « Pa su sluge pred kapiju sasle, pa stadose jedan do drugoga; u to doba Selim sa Vrsicem, Selim dade pa im selam viknu, izmedu njih protjera dorata, na avliji konja odjahali, pa begove sluge doletjese, prihvatise bega i dora ta, izveli ga begu u odaju. Kada Selim u odaju dode, pa agama turski selam viknu, sve mu age selam prihvatise, ispred njega na noge skociSe. B eg Mustaj-beg na noge skocio, pa prihvati Velagic-Selima. prihvati ga za bijelu ruku, na svoje ga mjesto posadio. pa mu age hoSdeldiju daju, hosdeldiju i sefadeldiju, pa mu sluge hizmet ucinise, pa Selima curkom prigrnuse, tutundzije cibuk donijese, kahvedzija kahvu mu donese;

500

5Ic)!

52()

530

368

findZan uze Velagic-Selime, jednom srknu kahvu iz findzana, njesto pisnu u begovu dvoru . Zacu pisku Velagic-Selime, hotijase bega upitati: stono pisti u konaku tvorne? Pa se Selim opet popismani, ne htje pitat Lickog Mustaj-bega, cini mu se velika sramota. Tu je Selim zanocio bio; kad ujutru jutro docekase, pa pijahu kahvu na uranku, a veli mu LiCki Mustaj-beze: lI L:ujes Ii me, Velagic-Selime? Bi l' ti m ene nesto posluzio, da ti satles niz zemlju kaursku, da potrazis brata mi Mehmeda i mojij eh sedam bajraktara? ~ Pa mu beze opet besjeda.se: »Cujes li me, Velagic-Selime? Teze su mi bajraktarske majke, sto kukaju jutrom i vecerom, nego jadi moga Meh mcd-bega. Ako mene htjednes poslu sati, sve ell dati, sto sam obreknuo.« Osmjehnu se Velagic-Selime, Mustaj-begu Selim govoraSe: "Nit' ell tvojih luka nit' cifluka, nit' eu tvoje uzeti Begije, ona mi je bogom posestrima, nek' s' udaje za koga joj drago, triput sam je na snu p osestrio.G: U rij ~i u kojoj bijahu, poklekose na odaji vrata, dok unide begova Begija. Kad ulj eze. ona u odaju, od nie se je soba r azasjala, obukla se sto moze~ n ajbolje; kad Begija vidje Velagiea, od radosti u odaji pis nu~
24 Nal'odne pjesme Musllmana J

540

550

560

570

369

sve je age zabun ucinila, pa je ona raSirila ruke, pa poletje Velagic-Selimu, te Selima zagrli djevojka. A o5to veli begova Begija: »Blago meni odsad dovijeka, kad ja vidj eh moga pobratima, pobratima Velagic-Selima; na snu sam ga triput pobratila!« Pa pobratim plate i Begija, sve su redom age raspJakali. Fa govori Velagic-Selime: »P osestrimo, begova Begijo! Hajde sada, zivota ti tvoga, h ajde sada majd u odaju, imam njeo5to s begom besjediti.« Fa djevojka ode iz odaje. Ode SeHm begu besjediti: »Cujes Ii me, Ljcki Mustaj-beze! A ja tehe ne hili posluzio, nit' bih tebi hater popazio; vece tebe hocu posluiiti rad hatera moje posestrime, moja sestra, a tvoja je keerka, rad hatera kafazli-Begije, rad hatera sedam kukavica, posluzicu majke bajraktarske. Ako bog da, beze Mustaj-beze, ja eu, beli, sjutra polaziti.« Pa on bega mec1u oei Ijuhi, i tude su noccu zanocili, a ujutro ranD podranili, o svacemu eglen zaturili, pa sidj eSe dok ogrija sunce. Oprema se Velagic-Selime, dobra sebe i dorata spremi i dobro se tebdil uCinio. Fa Velagic na noge skocio, sa svjema se tude halalio. Fa Velagic na avllju sade,

580

590

600

610

370

i svojega uzjaha dorata,

iz avlije konja istjerao. Nu da vidis Velagic-Selima ! Udario niz zemlju cesarsku, ode hodat niz cesarevinu, po crkvama hoda i misama, nece l' Selim cub, razabrati, za turcina, Lickog Mehmed-bega. Nigdje za njeg' razabrat n e moze, pa udari niz zemlju Madzarsku. Kud god hoda Velagic-Selime, na Kostre.su udari planinu, pa zagazi u tijesne klance; stade tutanj nesta na planini, kad pogleda Velagic-Selime: moroak ide na konju vraninu, na njemu s u madzarske halj ine, crni su ga pritisnuH brei, pall brei do na puske male; kad ga vidje SeUm kroz planinu, na da ratu dizgin prihvatio, pa na balcak nasionio ruku, a sinu mu sablja od pojasa, pa na m omka natjero dorata. Kada vidje momak sa vranina, pa zavika grIom bijelijem: »Sebi ruke, Velagic-Selime! Zar bi meni otkinuo glavu? « Zal:udi se silan Velagicu, ko ga pozna u pustoj pi anini. Selim svoga zastavi dorata, pa poblize konje pritjera.se, pritjeraSe jedan do drugoga, pa rou veli Velagic-Selime : lt D, bogati, serhatlijo rnlada, oklen jesi, od koga si grada, po tern' pozna mene i dorata? « A veli mu momak sa vranina: »Cujes mene, Velagic-Selime! Zar ti mene ne mozes poznati?
I"

620

63 0

640

650

371

Ja sam glavom Ajanovic Ahme. Znas, Selim e. nije bila davno, eva ravnih d evet godin' dana, kad a ferman iz Stambola dode, da se maja posijece glava, ja pobjegoh s glavom po svijetu, bas k6 ljeti pcela p o cvijetu, da sacuvam na dva rama glavu.« Kad to cuo Velagic-Selime: »A ti Ii si, Ajanovic-Ahmo? « Odjahase konj e u planini, pa sjedose pod zelenom jelom, pa ga pita Velagic-Selime:
»0, Ahmede, b ogom pobratime!

660

A najdalj e doklen si slazio brate dragi, niz zemlju kaursku? « A veli mu Ajanovic Ahm o: »Ja sam h odo po tri k raljevine. Kad pobjegoh n ajpr e iz Kraj ine, ja pobjegoh u Vijenu r avnu,

670

pridvorih se brate kad cesara,
gdj e mu curi na oluke ziato. Sluzih njega d o dvije godine. Ni tu, brate, ne smjeh ostanuti, pa atalen iz Vijene krenuh, pa zagazih niz zemlju Talij u , pa ja sadoh Rimu prostranome, pa ja sadoh m isi kamenitoj. Tu se jesam, brate, pridvorio, kod onoga svetog oca pape, pa ga dvorih cetiri godin e; ni tu , brate, ne smjeh ostanuti, pa iz Rima predoh u Inglesku. Nesto m alo tu sam se bavio, malo nesto tri mj eseca dana , pa se vratih opet u Madza rsku, pa ja sa doh Sibeniku gradu, kod bana se jesam pridvorio. Dobro me je bane zapazio,
372

680

69()

a bolje me bjese zapazila, moj Seiime, banova barlica. SIuzih tude sest mjeseci dana. Jedno jutro bijah podranio, dok evo ti jednog Madzarina. Mene vicu Tintor-kapetanom: - 0 , Tintore, miadi kapetane! Sad te bane i banica vice. Fa ja odoh k njima u odaju, kako dodoh : lD dobro jutro!4I nazvah. Posadise mene u odaji, banica ml ode besjediti: - Cujes Ii me, Tintor ·kapetane! Ja boljega prijatelja nemam. Jesi l ' CUO, jesi I' razumio, gdj e sam dobru naCinila crkvu? I skoro sam crkvu dogradila, u crkvu sam turila popove, jesam crkvu dobro nakitila, sto god treba za kuce bozije, dar je dow u bijelu crkvu, dar je doso od svaldjeh strana. Fa ell Ii me, Tintor-kapetane! Kod crkve sam cardak naeinila, u cardak sam metla kapetane i dala im do trista vojnika, da cuvaju u l ugovim' crkvu. Daleko se crkva prigodila, odavlen je sest punih sahata. Cuj es li me, Tintor-kapetane, jucer mi je haber dolazio, da je k crkvi mojoj udarao harambaSa 2agrovic Spasoja, hoee moju da porobi crkvu, ima s njime do trista hajduka. Fa sam cula, Tintor-kapetane! Soldati su crkvu odbranili. nijesu je dali porobiti. Sto je fajde, gdje je n'jesu dali, soldata je dvj esta poginulo,

700

710

720

730

373

poginula sva tTi kapetana. Niko crkve sacuvat ne moze, osim tebe, mlada kapetana. Pa cujes me, Velagic-Selime,
bijeloj me crkvi opravila,

740

tude sidjeh cetiri mjeseca. Jedno jutro bijah podranio, pa sam sio na cardaku mome,
pa pogledah pokraj mora ravna, dok eVD ti jednog Madiarina , vas u crnu, a na konju vranu,

do cardaka vranca dotjerao,
kad cardaka konja odjahao, pa u cardak bjese izasao; kako dade, bozju parooi: viknu, pa podviknu grlom u cardaku: - Ko je ovdje Tintor-kapetane? Pa me drustvo kazalo Madzaru. Kad m e zgleda fisan Madiarine, pa zavuce ruku u dzepove, izvadi mi kn jigu sarovitu. Ja sam odrnah knjig u prihvatio, pa pogledah knjizi niz jaziju, a1' roi bane knjigu opravio: - Eta tehi knjige sarovite, prijatelju, Tintor-kapetane, da ti ides na Kostres-planinu, do cardaka 2agrovie-Spasoje, da Spasoji posijeces glavu; ako mene posluziti neees, znadi dobro, Tin tor-kapetane! Ja ell tvoju posijeci glavu. Pobratirne, Velagie-Selime! Kako ell ja posjeei Spasoju, kad je rneni bogom pobratime! Bogarni ga ja posjeCi neell! Ja sam moga vranca opremio, pa na srcu bijah pomislio, opet bjezim u naSu Krajinu. Evo idem u nasu Krajinu,

750

760

770

374

pa Sto bog da i sreca donese!« Pa mu veli Velagic-Selime: »Cujes li me, Ajanovic-Ahmo! Kad si bio usred Sibenika, nemaS Ii roi kakav haber kazat za turcina bega Mehmed-bega?c »Imam, brate, Velagic-Selime. Eno, brate, bega Mehmed-bega, eno njega usred Sibenika kod banice sibenickog bana, Mehmed-beg se u kocijam' voza, sa njime je banova Ruzica, sve se s Ruzom u kocijam' voza.« Ja vell rou Velagic-Selime: »0 , Ahmede, ako boga znades! Jeda tamo sedam bajraktara? -.: A veli rou Ahmed u planini: D Velagicu, da ti jade kaiem, da ti kazem jade baj raktarske: kad su mene erkvi opravili, da ja erkvu u lugovim' cuvam, pa je prosQ jedan mjesee dana, haber dode meni od banice: - Cujes Ii me, Tintor-kapetane, ja eu doCi erkvi u lugove. Pa ne prode jedna hefta dana, pa banica k erkvi dolazila. Kad baniea k erkvi dolazila, cudo vidjeh uz lugove erne, pa se lugom, brate, pomoliSe, pomolise varakli-kocij e, nit' ih vuku kon ji nit' volovi, vee ih tegli sedam bajraktara naseg bega, zalosn a rou majka! A kakav j e f)ulie-bajraktare, poernio kako gavran erni.« Pa vell mu Velagic-Selime: »Kad si paso od bijele erkve, jesi l' i50 pobratimu svome, pobratimu Zagrovic-Spasoju? «

780

790

800

810

375

a veli mu Ajanovic Abmo: ltN' jesam iso nj emu u cardaka.«

Pa m u veli Velagic- Selime:
»A ja idem pra vo na planinu, do cardaka h ar ambase Spasa, i meni je bogom pobratime.« A vell mu Ajanovic Ahmo: 820

. Ja te sarna upustiti n ecu. I ja ell se n atrag povratitLc To rekose, konj e pojabaSe,
pa odose oba u z planinu. Kad s u bili blizu do cardaka, ugleda ih 2agrovic-Spasoja. ugled a ih, pa ih ne poznaje,

pa Spasoje grlom zavikao: »A na noge Sest statina druga, eto ozdo do dva konjanika, beli jesu iz zemlje Madzarske. vee na noge, da ih pobijemo! « Svi hajduci n a n oge skociSe, pa za tanke jele zapadnuSe, pripu5ca ih Zagrovic-Spasoja,
pa podviknu grlom u planin1: »Ne n aprijed do dva konjanika, vidite Ii gdje ste izginuli!«

830

840

Kad to cuo Velagic-Selime. pa on grlom i avazom vice: . Sebi ruke, Zag rovic-Spasoja! Zar ces ubit pobratima svoga, pobr atima Velagic-Selima i jos pobra Ajanovic-Ahma?« Kad to zacu silan harambaSa, on odmace pusku od ociju, pa druzini tiho besjedaSe: . Qdmaknite puiike od oeij u, ono su mi oba pobratima!« Zagrovicu konj e dotjera.se, pa Spasoj i bozj u pomoc vicu, pitaSe se za mir i za zdravlje. Izvede ih do svoga cardaka,

850

376

sva trojica sjede pred cardakom. U hlad sjeli pod tanku jeliku, pa Spasoja Velagica pita: »Velagicu, bogom pobratime! Odavno se vidjeli nijesmo, a kud si se, pobro, zamucio, doklen Ii ces umoriti dora? « A veli rou Velagic-Selime: »Pobratime, Zagrovic-Spasoja! Hoeu dolje Sibeniku saci, da izbavljam bega Mehmed-bega i begovih sedam bajraktara, evo k afe Ajanovic Ahmo, da su oni jos u Sibeniku. « Pa mu vell Zagrovic Spasoja: »Cujes Ii me, bogom pobratime, pobratime, Velagic-Selime ! Vidis pobra moga i tvojega, jednaci s te oba u obrazu, da spr emimo Ajanovic-Ahma, neka ide pravo na Krajinu , neka kaze Lickom Mustaj-begu: - A mene su tebi opravili; spr emio me Zagrovic Spasoja i sa njime Velagit-Selime, selam su ti oba opravili. Nek' beg kupi serhat i Krajinu, nek' povede kalauz-Rizvana, nek' provede vojsku krajevima; nek' izvede kalauz-Rizvane vojsku sHnu do moga cardaka. Kad nam turci do cardaka dodu, golema je Kostresa planina, po planini pokricemo vojsku, a mi cemo opravit uhode, spremiti ih do bijele crkve, kad baniea bude iSla crkvi, hote l' ona 0 cvijetu doti. Ako crkvi ona ne dolazi, nek' se vojska u Krajinu vrati,

860

870

880

890

377

da udrimo s vojskom Sibeniku. Nije lasno na njeg' udariti,

s jedne strane sto se maze doci,
a po suhu doCi Sibeniku, dobro znades, bogom pohratime!« Pa spremLSe Ajanovic-Ahma, ode Ahmo pravo u Krajinu,

900

a ostade Velagic-Selime
na cardaku svoga pobratirna, hote cekat vojsku od Krajine. Pa da vidis Ajanovic-Ahma, pa on begu na Krajinu zade, begu kaze sto je i kako je. Ode beze vojsku sakupljati, skuplja vojsku Citav mjesec dana, skupi vojske dvadeset hiljada, sve bijesna po izbor junaka i dobavi kalauz-Rizvana, pa mu veli Licki Mustaj-beze: )J eujes mene, kalauz- Rizvane! Mores Ii mi ti provesti vojsku, provesti je na Kostres- planinu do cardaka Zagrovic-Spasoje? « A veli mu kalauz-Rizvane:

910

»Mogu, beze, zivota mi moga!« OUen krenu Licki Mustaj-beze i povede na Krajinu vojsku; nu da vidis kalauz-Rizvana: on sve nocom s vojskom putovase, dnevi krije po p1anini vojsku, pa izvede vojsku na Kostresu do cardaka Zagrovic-Spasoje. UvedoSe bega u cardake i dobro su bega docekali. Kad se beze odmorio tude, pa veli im Licki Mustaj-beze: »Cujes mene, Zagrovic-Spasoja! Jeste l' koga k crkvi opravljali? « »Jesmo, beze, Zivota mi moga! Banica ce k crkvi dolazi ti

920

930

378

u nedjelju koj a prva dode, do nedjelje tri bijela dana.« Tu je beze bio zanoCio, u cardaku Zagrovic-Spasoja, a veli rou beg Mustaj-beg Licki: lO A koga ste dolje opravljali, da nam hil u uciniti nete?_ A veti rou Zagrovic Spasoja: lO Nikom drugom vjerovao n 'jesaro, da ga spremim crkvi banicinoj, ja sam moga brata opravio, moga brata Zagrovic-Stevana. Ti se ne bOj, beg Mustaj-beg Licki, nikakve se, be:te, ne boj hile! Cujes mene, beg Mustaj-beg Licki, kad svedemo vojsku u lugove, mi cerno se tebdil uciniti; i ja CU se tebdil uciniti sa turcinom Velagic-Se1imom sicl cerno do k amene crkve, pa banicu tude docekati, hoce l' dovest bega Mehmed-bega, hoee l' dovest sedam bajraktara, i nj ezinu vojsku osejriti. Ondar cerno u lugove doci, pa ti cisti haber donijeti. « Zboreci ih sab ah zatekao, tu je beze danak zadarlio i akSarn su tude docekali. Kad je noci po jaci ji bilo, pa da vidis Zagrovic- Spasoja, on od zemlj e na noge skocio, pa zavika grlom bijelijem: »Hajte, turci, da mi putuje mo, vakat nam je nocas putovati !« Jest se vojska hitro opremila; pet stotina ljutoga uskoka. stotina mu osta kod cardaka, da mu cuva cardak od Madzara. Pa odose pravo niz planinu

940

950

960

970

379

i svedose vojsku u lugove.

Kada vojska u lugove sasIa,

pa Spasoja begu progovara:
»Beg Mustaj-beg, bogom pobratime! Pokrij, beze, izokola vojsku.« Pa p okrise vojsku izokola, tamam vojska aka jela pala, tadaj veli Zagrovic Spasoja: »Velagicu, bogom pobratime ! Der obuci madzarske haljine. « A Velagic obuce ha ljine, i Spasoja haljine obuce. Pa S ll dobre konje pojahali. Pa da vidis Velagic-Selima, g dje on veli Li~kom Mustaj- begu: »Mi odosmo kamenitoj crkvi. Aka m eni do nevolje d ade, isturicu dvije puske male, obje pu.ske do dva ha berdara. Kad cujete puske u lugove. nek' polete bde konjanici. Znadni dobro, Licki Mustaj-beze. gdj e sam ondar zaturio kavgu kad bijele crkve banicine. « Pa Spasoja bratu govorase: »eujes, brate, Zagrovic-Stevane! Ti ces nisko popuscati drustvo, a 5 nasijeh pet stotina druga, blizu crkvi ti ces prilaziti, jer je u nas pouzdano drustvo.« To rekose, pa se razdvojiSe. Obadva su crkvi salazili, ne spazi ih niko od Madzara. Kad su dosh crkvi banie-jnoj, poco se je narad iskupljati, pa sve narod crkvi dolazaSe; kod crkve su noccu zanocili, kad ujutru zore docekase, oko crkve narod se skup io, jer je bila cvij etna nedjelja . 980

990

1000

1010

.

380

Dok na gradu pukose topovi, tutanj dode erkvi banicinoj; dok rekose, baniea je posla iz bijela sibenickog grada. A sto vell Zagrovic Spasoja: . Cujes Ii me, ·sUan Velagicu! Mi hajdemo konje pojahati, hajd'mo poljem nisko salaziti, da sejrimo vojsku banicinu. « Otale su konje poj ahall, pokraj mora konje otjera.se, pokraj mora pomoli se vojska, pa katane prve im bijahu, a za njima pjesci udarili. 1ma, brate, silovite vojske! KoCije se jedne pomolise, kocije su sibenickog bana, u kocijam' ban je i baniea. Sve gledaju do dva pobratima; koCije su njiha razminule, jos pedeset prolazi kocija; pa pogleda Velagic Selime: kocije se druge pomolise, nit' ih vuku konji nit' volovi, vee ih tegli sedam bajraktara naSeg bega - zalosna mu majka! Pa pogleda 2agrovic Spasoja, pa ugleda Dulic-bajraktara, na Dullcu odijela nema, pocrnio kao gavran erni, bas je Dulle, ni obuee neroa, u Duliea noge ispueale, ispueale ruke do ramena, na glavi rou kapa izderana, kroz kapu mu percin propanuo. Pa sto veli 2agrovie Spasoja: »Pobratime, Velagic-Selime, vidi vaseg Dulic-bajraktara!« »Victim, pobro, zivota mi moga!« Fa je Selim dora protjerao

1020

1030

1040

1050

381

mimo vranca 2agrovic-Spasoje, bajraktare srete i kocije. VelagiCu suze udarahu, Velagic im turski selam viknu. Besjedi mu f)ulic-hajraktare: »Haj ne luduj , fi san Madzarin e, ne sprdaj se turskome selamu! « Pa da vidis silna Velagica! Do kocija dotjera dorata, na kocij am ' ca hu podignuo, u kocijam ' bega ugledao i ked njega lijepa Ruzica , mila kcerka sibenickog b ana, igraju se u kocijam' saha ; u bega je sablja preko krila. Pa mu veli Velagi{:-Selime: »Beg Mehmed- beg, grom te udario, vidis, beze, njima ne vidio! Gdje ti cree sedam bajraktara , tegleci ti varakli kocije! « A veli mu beg Mehmed-beg Licki: »Ha jd' ne luduj, fisan Madzarine ! Ne tegli me sedam bajraktara, vee me tegle dvije bedevij e.« Pa do pola sablju potegao, do pola je bjese izvadio, pa potegnu Selim-hamajliju, pa on uci svoju hamajliju, goni dora spored kocijama, Madzari s e nis ta ne sjecahu. A da vidis 2 agrov ic-Spasoj a, pa do bega dotje ra vranina, sa kOCija podiie kadifu, u koCijam' bega ugledao, pa mu veli Zagrovic Spasoja: »Vidis, beze, njima ne vidio! Gdje ti cree sedam bajraktara, vukuCi ti varakl i kocije!« Kad pogleda b eze iz koci ja, a1' ga vuce sedam bajraktara,

1060

1070

1080

1090

382

kada beie vidje bajraktare, tadaj beie u kocijam' pisnu. A da vidis Zagrovic-Spasoje, pa potegnu sablju od pojasa, u katane juriS ueinio. Kad to vidje Velagic-Selime, obadvije puske isturio. turci euse u lugovim' pu.ske, a da vidis 2agrovic-Stevana, pa poletje lugom mahnitij em , a za n jime pet stotin' drugova. Stevan vice Lickog Mustaj -bega: lt BrZe s voj skom, Licki Mustaj-beze, jer Spasoja hoee poginuti. I sa njime silan Velagicu! t: Planu puska kod bijele crkve, obadva su zaturila kavgu, pa je Stevan k crkvi doletio. Pade zemlji dru.stvo Stevanovo, pa zapuca iz hitrih puSaka. U to doba Licki Mustaj-beze, udarise turski konjanici. No da vidis Zagrovic-Spasoje, posijece jednog kapetana i vrana mu ata ugrabio; pa on dode begu Mehmed-begu: izaSo je beze iz kocija, gola mu je sablja u sakama, ddi sablju u desnici ruci, a lij evom dd:ase Ruzicu, milu kcerku sibenickog bana. Pa m u veti Zagrovic Spasoj a: »Maj ti ata, beze Mehmed-beze, jaSi ata, bog te ne ubio!.: Beg Mehmed-beg ala uzjahao, ill dj evojke ne htje ostaviti, te je Ruzu na sape turio, a cuva ga Zagrovie Spasoja. Dok djevojku pasom opasao, opasa je ad sablje kaj asom,

1100

1110

1120

1130

383

dobro za se priveza dj evojku. Po polju je tama pritisnula, plISka plamti kao smrekovina. No da vidis bega Mehroed-bega, beze bjeii lugom krajevima, pa iz boja bjese izjahao. Beze dode u vrh od lugova, izbjez6 je tamam dva sahata. pa je beze ata odjahao. Beze sjede u zelenu travu, a kod njega kalazli Ruzica. Tamam sjede i malo otpoce, dok mu sedam bajraktara dode: bajraktari u krv ogreznuli, a veli im beze Mehmed-beze: »Oklen znate da sam ovdje dos6?« »Kaza n ama Zagrovic Spasoja, kaza nama gd je si pobjegao. « A veli im beze Mehmed.-beze: »0 , boga yam, sedam baj rak tara, sto se radi k od bijele crkve, ko Ii gine, k o li zadobiva? « A veli mu sedam baj raktara: »Ne pi taj nas, beze Mehmed-beze! Dost,a jada i tamo i amo, boj je bio pet punih sahata, a ko nije tude poginuo, poginuo od madzarske vojske, on pobjeze pravo S i b~niku , sva madZarska vojska pobj egnula, pa se jesu u grad zatvorili. Ne smje beie na grad udarati, pa se vojska otlen povratila, vratila se banicinoj crkvi; kad su dosli pred crkvenska vrata, tude n aSli oba Zagrovlca, gole sablje dde u Sakama, obadva su u krv ogreznula. Ko je dose) p rije od turaka, hoee turd da obij u crkvu.

1140

1150

1160

1170

384

Ne dadu im do dva 2agrovica: »Mi ne darno crkve obijati, dok ne dode Licki Mustaj-beze!« U to doba beg Mustaj-beg dode, beze ljubi oba Zagrovica, pa ih Ijubi medu oCi crne; doklen dade serdar-aga Mujo, Mustaj-begu ode besjediti: »Beg Mustaj-beg, sve ti jazuk bilo, n ema tvoga brata Mebmed-bega, ni tvojijeh sedam bajraktara.« A veli mu Zagrovic Spasoja: D Pobego je beg Mehmed-beg Licki, pobjegO je na lugove gornje.« Zagrovici crkvu otvoriSe, otvoriSe, pa je poharase, pa po polju kupe r anjenike, a lesine tude pokopase. Pa Sto vele oba Zagrovica: »Beg Mustaj-beg, hajde da idemo, MadZarima moze indat doci, pa morerno grdno izginuti. « U rij eci u kojoj bijahu, dok na gradu pukose topovi, sve madZarska pridolazi vojska. Kada turci zacu.se topove, pa otalen turci pokrenu~e, pa su dosli na lugove gomje, tude nasH bega Mehmed-bega i kod njega do pet bajraktara, a dva leze u zelenoj travi, jer su oba dopanula rana; pa umrla oba bajraktara. Bajraktara oba ukopaSe, pa oWen turci pokrenuSe; izadose na Kostres-planinu do cardaka Zagrovic-Spasoje. 2 agrovici tude ostanuSe, beze ode n atrag u Krajinu.
2:1 Naro(tne pjesme Musllmana 1

1180

1190

1200

1210

385

XXVII
MUSTAJ-BEG LICK! POROBIO ZADAR
(Most.r)

Pivo piju age Udbinjani u begluku u l ondZi kamenoj .

U vrh sio Zenkovic Alaga, pa do njega Bosnic Mehmed-aga, a do nj ega Plocarun Alaga, pa je sio Cejvan-aga Dedo, a do njega Dizdarevic Meho pa su sjela dva Crncica sina, a bajraktar jed an do drugoga. Kad se age ponapile piva, a pivo im ugrijalo t'j elo, a rakija eglen otvorila, o svacem su ani besjedili : o juna.stvu i 0 dobrim konj'ma;
koji hvali sebe i h a jvana, koj i l' hvali svoju desnu ruku i u n jojzi britku adzemovku,

kolik.o je posj ekao glava. Tu se hvale6 izvedose kavgu, potegose britke adZemovke. Glavu dize Zenkovic Alaga, pa on gleda dzamu i penciZeru, i on gleda niz polje zeleno. uz polje se konjik pamolio, na galesi ko na gorskom vuku. Od galese sarea ucinio,
prebacuje pjene preko sebe,

20

klobukove baS k 6 golubove. Pa ih vice Zenkovic Alaga: »Braco moja, mladi Udbinjani,

30

386

vi medu se izvedoste kavgu.

Eto ide momak na galesi, na galesi k6 na gorskom vuku, prebaeuje pjene preko sebe, klobukove bas k6 golubove. prazan rrije, vjeru yam zadajem, de turite u sargije corde. « Pa turise u sargije corde, a izbi im vlase pred mejhanu, pa odjaha debela galina, i zape mu ~etiri dizgina. dva sindzirli, a dva ibrisimli, udara ga rukom po sapima, sam se dobar pace okrecati; u becara nema hizmecara vee je tako naul:io vrana. Eta njega u pjanu mejhanu, skriljak snima pod pazuho tura, pa je njima boga nahvalio, a turci mu prihvatiSe l'jepo: »Da si zdravo, knjigonosa mlada! « Pitalo ih vlase u mejhani: »Krasni turci, u pjanoj mejhani, koje Yam je krilo od Novoga. koje yam je Zenkovic Alaga? « Sve mu turci nikom ponikose, a u ernu zemlju pogledase, kako raste trava na zavojke, baS ko dojke u rnlade djevojke. Opet vi~e viase u mejhani: »Krasni turci , u pjanoj mejhani , koje yam je krilo od Novoga, koje yam je Zenkovic Alaga? « Svi mu opet nikom ponikose, a u emu zemlju pogledase, kako raste trava na zavojke. bas ko dojke u mlade djevojke; a1' ne gleda Zenkovic Alaga, vee vlasetu medu oei vrane: »Sta je, vla.se. da od boga nalles?
"'.

40

50

60

70
387

Ovo glavom Zenkovic Alaga. <.: Pobri turski aga progovara: »Pobratime, Bosnic Mehmed-aga, i dosad su knjige dolazile, ama n 'jesu 'vake knjigonose. Vid' u vlaha dva para pusaka, zlatnih kapa, srmali kundaka, medu njima pala okovana, a iz pale sicani sindziri potkiceni mljetackim cekinim', sindziri ga po koljenu mlate. Vid' u vlah a lijepa galina! Te bi pliSke za meneka bile, da ih nosim po turskoj Udbini; ovi vranac za m ene bi bio, da ga jaSem po turskoj Udbini. «: Mlado vlase turski :umijase, pa im vice vlaSe u mejhani: »Krasni turci, u pjanoj mejhani, krasan bio k o vas porodio, i ko vas je ovdje sastavio; svima hvala bas k6 caei mome, a ne hvala Zenkovic-Alagi, skino bi mi sa ramena glavu, porad mojih dva para pliSaka, porad mojeg debelog galina. Evo cemer oko pasa moga, i pun jeste m1j etackih cekina; eno hegbe na galesi mome, i puna su krstaSa talira: pustite me do galina moga, da u zjaSem na galina svoga. Na galesi savei;'te mi ruke, ko m i skine sa ramena glavu, od cara ga niko pitat nece, a od kralja niko ni znat nece. Nijesam se za pare godio, da yam snesem knjigu na U dbinu. vee za hator kicene djevojke. l'jepe Ane zadarskoga bana.
388

80

90

101)

110-

Kad didija cetu pokupila, n ije cetu nego stecu voj sku, porobio R'jeku i Ribnika, i vas Novi taman do tillea, ja sam bio s njime carkadzija, ujagmio Crnciea Mujagu, poklonio zadarskome banu, a on meni rek6 svoju Anu, svoju Anu od sedam godina. Od tada je sedam godin' dana, sad je njojzi cetrn'est godina, sve mi laie, em mu obraz bio. Vee tako yam boga velikoga, ima l' iko soja Crneevica. kom' 5' ostale duge podvorniee, kame Ii su dosH agalucl, na koga su pali spahiluci, ko im kuli strehu promjenjiva?« Glavu dize Bosnic Mehmed-aga, pa mu veli Bosnic Mehmed-aga: »Ev' imaju dva Crnceva sina. « Pa im vlase knjigu izvadilo, i dade je Crncicu malome, te je njemu 'vako govorilo: »Uei pravo, tako bio zdravo, n emoj krivo, tako bio zivo! « Knj igu uze Cmicicu m ali, raskide je sebi na koljenu. K n jigu llci, al' se vrlo muci, sta mu stari u knjizi kitio: »Cu jete Ii, moja braeo draga., evo ima sedam godin' dana, kako sam vam, braco, u suianjstvu, nigda yam se n'jesam objavio zarad svoje stare glavusine, jer je njojzi sto i deset ljeta. Vee tako mi boga velikoga, vidio sam sto vidio n'jesam; skaro stjera serdar Mihaljiea, skora stjera trideset robava,

120

130

140

150
389

petn'est momak', petn'est djevoj aka, dv'je nevjeste bega Ahmed-bega, jos im nije ni kna otpanula ni sa n ogu, ni s bij elih ruku; to je roblj e od rayn e Krajine. Pa ga stjera duzde od Mljetaka, i on stjera trideset robova, petn'est momak', petn'est djevojaka, dv'je nevjeste age Mahmud-age, joS im nije ni kna otpanula, ill sa nogu, ni s bijelih ruku; i to roblj e iz Turske krajine . Pa ga stjera Delimalic Mate, i on stje ra trideset robova. petn'est momak', petn'est djevojaka, dv'je nevjeste age Hasan-age, jos im ni kna nije otpanula, ni sa nogu ni s bijelih ruku; i to roblje iz Turske krajine. Pa iza.sla kicena djevojka,

160

170

u crnu se futu omotala,
u ruei joj teship od merdiana. vazda cvili kao Ijuta guja: - Gdje si, brate, u sedam godina, cesto sam ti pe rcin iscesljala, a cesta ti camasir m'j enjala, a ti meni vazda govorio: da po necem sestro ti osuznjiS, evo ti je vjera od meneka, ne bi, sestro, ni noci n ocila, da te ne bi bratac potrai:io. Gdje si, brate, u sedam godina? AI' si mi se brate oienio, pa ti ne da bjelogrla Ijuba, a!' si mi se zudurt prigodio, pa ti nemas pare ni dinara? Zudurt momak nigdje nije pristO. A momak joj izbi na avliju asicare u turskim haljinam': - A evo me, sestro moja draga,
390

180

190

ti koju si noccu oSuZnjila,

ana sam te jutro potrazio. Izjeo sam sedam ramazana, pijuc, sestro, vino i rakiju, sve te trafec, sestro moja draga. Grada n ema, a palanke nema, gdje dorata sagonio n 'jesam, nijesam te, sestro, moga n aci. Bog mi dao, a jutro s vanulo, pa te eto jutras, sestro, nadoh. P a joj pru.i:i on desnicu r uku. Sestra nj emu i desnu i l'j evu, pa je . baci za se na dorina, tri puta je omotao prusom, a ~etvrti od sabij e kajasom, p a na dizgin okrenu dorata. Spazio ga miad zadarski bane, pa podviknu zastavnika Mata: - De zatvori od kapije vrata, ako ture n a polje izmace, niko njega sustignuti nece. A Mate mu zatvorio vrata, eto momka niz mermer-avliju, kud god ide m omak niz avliju, vazda momak krvav sokak gradi i pa eto ga na prvu kapiju, kapija im bjde zatvorena. Pa na drugu udrio k apiju, i ta nj emu bjese zatvor ena. Crna s' gora usjeei ne moze, pa pod njime ubise dorata, skidoSe ga s debelog dorina, naopako savez3iie ruke, od lakata tamam do nokata. 1z nokata crna krvca ljeva, gone njega uz mermer-avliju, za njim gone curu bosonogu, sjedoSe ga na mermerli st' jenu. Qtud idu do tri duhovnika i trideset i tri kaludera,

200

210

220

230

391

ani nose knjige od zakona. Pa sta im je prava osudila? Da ga tuden odmah posijeku. P a izasla kicena djevojka. u emu se fu tu umotala, u ruci joj tespih od merdZana. vazda cvili kajno Ij uta guja: - Gospodine, mlad zadarski bane. Pa je banu poletjela rud, za nevolj u poljubi mu ruku: - Da mi dades izun i besjedu, to je moroak sa nase Udbine, da ga pitam za svog roditelja, w svog baba i za svoju majku. Ban joj dade izun i besjedu, cura ide m omku na avliju, pa sve pita momka sa avlij e, a masi se r ukorn u dzepove
i izvadi od zlata cakiju. i udari momka po plecima.

240

250

Presjece mu urgan na plecima, i pros'jeee curak i dolarnu,
i pros'jeee b'j e lu anteriju, i pros'jeee tanahnu kosulju,
i mrve mu t' jela zahvatila.

Moroak skoci kan da ne sjedaSe a udar a bljedahnog vojnika, udari ga nagam u tr buhe, ispade mu britka adzemovka. Dvije ruke 0 nju pojagmile, ujagroi je cura na avli ji, dodade j e momku na avliji. K ud gad ide m omak niz avliju, vazda momak krvav sakak gradi. Opet spazi mlad zadarski bane i on viknu zastavnika Mata: - Cuj m e, Mato, moja vjerna sluga, de zatvari ad kapije vr a ta, aka ture na polje izmace, nika njega savladati nece. -

260

270

392

Pa zatvori od kapije vrata, eto momka na prvu kapiju. AI' kapija bjese zatvorena; pa na drugu udrio k apiju, i ta njemu bjese zatvorena. Opet njega ziva uhvatise, naopako saveza.se ruke, od lakata tamam do nokata; iz nokata ema krvea Ijeva. Gone njega Sadrvan-vodiei, sjedoSe ga na studenu st'jenu. Opet idu do tri duhovnika i trideset i tri kaludera, oni nose knjige od zakona. Pa sta im je prava osudila: eto ide Cv'jet-nedjelja mInda, da ga vode erkvi Ruzuliji, da ga ziva na kolac nabiju! Vee tako yam boga velikoga, ko yam je to sa turske Udbine? 0: Tad se plesnu Bosnic Mehmed-aga: »Kuku meni, rano neprebona, i umr'jecu preboljeti necu, to je pobro, Rankovicu Ibro, kuku, Ibro, rano neprebOna! o: Fa se odmah na noge skocio, te se odmah s Radom zagrlio, zagrlio pa se pobratio. Fa ga uze za desnicu ruku, pa ga vodi do svojih konaka, i dozivlje sejiz-Marijana: »Marijane, moja vjerna slugo, namjesti mi pobrina galesu, bolje njega, neg' dorata moga. « A uze ga za desnieu ruku, pa ga vodi u svoje konake. Gospodsku mu spremio veceru, a svakakva pribavio piva, jeli, pili, tamam do ponoci. Kad je bilo noei do ponoci,

280

290

300

310

393

onda veli u skok Rade Mali: ;oFobr atime, Bosnie Mehmed-aga. Eva vakta ad pohoda moga, evo vakta od spavala tvoga. Aka l' bog dn i sreea od boga, ti ces vidjet pobratima svoga, vidjeces ga u n aj tjesnjem klancu. « To mu rece, pa otisce Rade. Malo Jegnu Bosnie Mehmed-aga, malo legnu, al' se brzo prenu, jer je aga cudan san llsnio, gdje mu kuka do pet kukavica: jedna kuka kuli on odzaku, druga kuka kuli nn pendzeru, dv'je kuka ju na mehku jataku, peta kuka dOTU na jaslama. P a je u z6 sanak-tabirnamu, te je san ak tabir llcinio: »Sto mi kuka kuli nn odzaku, ono mi je maja stara maj ka; sto mi kuka kuli na pendzeru , ana mi je m aja sestra Ajka; sto kuka ju dvij e oa jataku, a na S ll m i obj e vj erne Ijub e; sto mi peta kuka nn jaslama, ono mi je sejiz- Marijane; sad ja znadem da eu p oginuti.« J os mu n ema noCi ni ponoci, sve mi tkaju age ka Novome do begluka Lickog Mustaj-bega. Nanidose do dva pobratima, pa ga vicu oba pobratima: »Pobro dragi, Bosnic Mehmed-aga, jesi Ii se ljuba naljubio, naljubio, pa se nagrlio?« A vice ih Bosnic Mehmed-aga: »N'jesam, pobro, vjeru ti zadajem, n 'jesam, pobro, k njima ni unisoi malo legoh U svojim aharim', malo legoh, a1' se brzo prenuh,

320

330

340

350

394

jer sam, pobro, cudan san usnio, gdje mi kuka do pet kukavica: jedna k uka ku li na odzaku, druga kuka kuli ua pendZeru, dv' je kukaju ua mehku jataku, peta kuka doru ua jaslama : pa sam UZQ sanak-labirnamu, Ea sam sanak tabir utinio. Sto mi kuka kuli u a odzaku, ono mi je moja stara majka; sto mi kuka k uli ua pendze ru, ono mi je mo ja sestra Ajka; sto kukaju dvije ua jataku, ono su mi moje v jerne Ijube; sto mi kuka doru u a jaslama, ono mi je sejiz-Marijane; sad ja znadoh da ell poginuti. « A vitu ga oba pobratima:
»San je klapn ja, a bog je istina; jaSi dora, ha jdem o Novomu

360

370

do begluka Lickog Mustaj-bega.« Marijan mu izvede dorina,
agi dor a, a sebi alata. Otiskose sva tri pobratima

do begluka Lickog Mustaj-bega. Tuj se sUna iskupila vojska, a izade Licki Mustaj-beze, pa otisCe Licki Mustaj-beze, a za njime sila i Krajina. Kad su bili J adikovu klaneu, gdjeno stare jadikuju majke, pa zastavi Licki Mustaj-beze, pa zastavi pod sobom dogina. St'jene n ema, a drveta nema. otkJen njemu pusk a ne virase. A nesto ga vi~e iz kamen ja: »Beg Mustaj-beg, sladak gospodare, n'jesu Kran jei pojagmili klanee, osim, beze, Milutine kneze pokupio tvoje Orascane,

380

390
395

da svom begu pnCllvamo klance. J utras rano, vjeru ti zadajem, jutros r ano ni sabaha nema, nanidose dva Crnceva sina , oboje se luda prigodilo, oboje ce izgubiti glave. A ja velim Matijasu sinu: Matijase, m oje d'jete drago,
odvedi ih, obadva ti sv'jet a, odvedi ih crkvi Ruzuliji! OdvQ ih je, vjeru ti zadajem,« A veli mu Licki Mustaj-beze: 400

»Milutine, moja v jerna sluge, aka bog da i sreea junacka.
te se zdravo ovamo vratimo, vidjeces t i svoga gospodara. « Pa otisce Licki Mustaj-beze, pa j e zdravo klance prehodio, i Masuru zdravo prelazio, i Bakonja najvisu planinu,

410

pa je beze u polje sisao. ,
A kad sade u pelje zeleno, uz pelje se pjesac pamolia,

na nogam' mu na preplet opanci, a na plecim' uptrnjaca tarba, a na njemu duga nalimanka, a na njojzi sedamdeset lima. Kad se bliZe begu prikuCio, ali glavom MatijaSe mali, pa on begu po istini kaze: »Beg Mustaj -beg, mio gospodaru, jutros rano, ni sabaha nern3. nanidose dva Crnceva sina, oboje se ludo prigodilo, oboje ce izgubiti glave. Meni veli Milutine kneze: Matijase, m oje d 'jete drago, odvedi ih, obadva ti sv'jeta, oba su se luda prigodila. obadva ce izgubiti glave.

420

430

396

Odvo sam ih, vjeru ti zadajem, odvd sam ih crkvi RuZuliji. A Mustaj - beg, sladak gospodare, vidio sam sta vidio n'jesam: vidio sam crkvu Ruzuliju, u njojzi je pet statin' odzaka, u njoj gori pet stetin' Ciraka, u njoj cati pet stotina daka, do sabaha tri ee mise reci. Vee, Mustaj-beg, vjeru ti zadajem, ni tu s' djeci ne da mirovati , vee odose Zadru sirokome, oboje se ludo prigodilo, oboje ee izgubiti glave.« A veti mu Licki Mustaj -beze: »Majitase, moje d' jete drago, ako l' bog da i sreea junacka, te se zdravo odozdo vratimo, ti ces vidjet svoga gospodara.« Pa otisce Licki Mustaj-beze, pa otisee pod scbom dogina, pravo goni crkvi Ruzuliji. AI' istina, sto mu Mate kaze : u njojzi je pet stotin' odzaka. u njoj gori pet stotin ' ciraka, u njoj cati pet stotina daka , do sabaha tri ee mise reeL Pa otiS{:e Zenkovie Alaga, pa ga vice Bosnil: Mehmed-aga: D Lasnje, lasn je, Zenkovil:-Alaga! Ako tebe hvale Udbinjani, ni meneka ne kudi Krajina. « Opet vice Plocanin Alaga: lt Lasnje, lasnje, Bosnic Mehmed-aga, ako tebe hvale Udbinjani, a ni mene ne kudi Kra iina.t< Pa odose sva tri pobratima. Kad su bili zelenome Iugu, pomole se dZindzane koCije, vuku njiha dvan'est bedevija,

440

450

460

470 397

a gonl ih batalja vojnika, a u njima mlada Madzarica. U ruei joj od zlata muzika, sitno kuea, jasno popijeva: »Ja nijesam rano uranila, da ja idem crkvi Ruzuliji, vee sam jutros ranD uranila. jer se svome ja draganu nadam, svom draganu Zenkovic-Alagi. « Kad Alaga ispr'jeCi alata,

480

sa alata u kociju trci,
pa on Ijubi mladu Madzaricu, okrece je i desno i l'jevo.

A vice ga Bosnic Mehmed-aga: »La.snje, la?mje, Zenkovic-Alaga! N'jesmo posH mi Ijuhit Madzarke. vee sma posli mi traziti pobra. « Fa izade Zenkovic Alaga, otiskose sva tri pobratima.
Opet idu d.indane koCije, vllce njiha dvan'est bedevija, a goni ih batalja vojnika, i u njima l'j epa duzdevkinja 490

u ruel joj od zlata muzika, sitno kuea, jasno popijeva:
»N'jesam jutros rano uranila, da ja idem crkvi Ruzuliji, vee sam jutros rano uranila, j er se svome ja draganu nadam, svom draganu Plocanin- Alagi. « Sad Al aga ispr'jeci zelenka, sa zelenka u kociju trci, pa on ljuhi mladu duzdevkinju. Njega vice Bosnie Mehmed-aga: »Lasnje, lasnje, Plocanin-AJaga! N'jesmo posH l jubit duidevkinje, vee smo posli roi traziti pohra.« Pa izade Plocanin Alaga, i uzjaha debelog zelenka, pa odose sva tri pobratima.

500

398

Opet idu dindane kocije, i u njima sumbul-udoviea. U ruci joj od zlata muzika, sitno kuea, a sitno pop'jeva: »N'jesam jutros rano uranila, da ja idem crkvi RuZuliji, vee sam jutros rano uranila, jer se svome ja dragomu n adam, svom dragomu Bosnie Mehmed-agi. « A Meho joj zakrenu dorina, ne htje Meho u nju pogledati. Pa otalen konje potjerase, ali ide mlad zadarski bane. Sve se diglo malo i veliko, da gledaju Rankovica Ibra, kako ee ga na kolac nabiti. Uz njeg' ide uskok Rade Mali, i on nosi kolac na ramenu, a cesto mu popr'jecuje Rade : )Vidis, Ibro, tl ovoga kolea, ziva eu te na njeg' nabiti!« Cesto mu se obazire Ibro. Kad je goder zubima skrinuo, sve mu puca urgan na plecima. I sadose crkvi Ruzuliji, pa udose u bijelu crkvu. U njoj gorl pet stotin' ciraka, u njoj cati pet stotina daka. Tale stao na crkvenska vrata, pa sve gleda sta to vlasi rade. Vrlo se je osaniso Tale, pa on vice Lickog Mustaj-bega: »0, bogami. Licki Mustaj-beze, vee ja, beze, cekati ne mogu, ja ell njima biti duhovnice. « Ja da vidis Budaline Tala, uletio Budalina Tale, Tale huce, a nadzakom tuce, sve obija rafe i dolafe i razbija krize i medulje;

520

530

540

550

399

ala banda, zametnu se kavga. Ja da vidis u skok Rada Malog! On je Thru oprostio ruke, i gotova podmace mu kanja, pa mu veli uskok Mali Rade: »Pobratime, Rankovicu Ibro, sto ti mogoh , to ti i pomogoh!« Pa utece uskok Mali Rade, pa utece Zadru sirokome, te on Zadru zatvorio vrata,
i pope se gradu na bedeme,

560

a niz bedem noge opruzio. Tu se bise za tri h'jela danka, n i brat brata poznati ne mo:l.e, kamoH ce Turcin kaurina. A zavika Licki Mustaj-beze: » Uei dovu,Suval-efendija,
cije l' gine, Cije l' predohiva? « Dovu uci Suval-efendija;

bog im dade v jetra s Velebita, pa rastjera maglu po brdima. Prevrtali ranjene junake,
aI' i m nema najboljega druga,

570

nema njima Bosnic Mehmed-age. Tale pao u Medved-potoke,
pa ispija vina na nozicll, pa se der e Budalina Tale: »Moj sestrieu, buljugbaSa Mujo, k meni, Mujo, pogiboh ti ludo! « Njemu trci buljugbasa Mujo, pa ga vice buljugbasa Mujo: »Moj d aidza od OraSca Tale, jesi li se plaho izranio, jesu l' tebi rane dodij ale? « »N'jesam, Mujo, vjeru ti zadajem, vee me digni oa moga kulasa, jer ne mogu, Mujo, uzjahati, pasje vino plaho dalmatinsko, pa je meni dodijalo, Mujo. « »Bag t' ubia, moj daidza Tale,

580

590

400

vazda ti je nesreca u glavi! Ja mnidijah da si pao rana!« Pa ga dize buljugbasa Mujo, uzjaha ga na konja kula.sa. Pa prevrcu lese i sehite, ranjenicim' sale pogradiSe, a Sehite odmah pokopase. Pa otalen Zadru suokome, Hade Un je Zadar oNorio. Po tavnici vrata obijaj u, izvedoSe suinje iz tavnice, devedeset suznj a i jednoga. Ja da vidi§ CrniNc-Mujage, kose su mu, krio bi se u nje, a nokti rou, obut bi se moga. Dobavise eetiri berbera, jedni miju, drugi ohrezuju, dok su n jega l'j epo opremili. Pa i Zadar jesu porobili; onda veli uskok Hadojica:

600

610

. Beg Mustaj-beg, glava od Krajine,
ja sam Anu mladu uj agmio, pa se hoeu beze poturciti, potur~ti i sebe i Anu, pa se onda njome ozen iti. « Pa otalen ani pokrenuse, zdravo sjeli n a tursku Udbinu. Beg je Rada l'j epo potuTcio, i sa l'jepom Anom ozenio, darova mu deset kuca kmeta, Ne zove se sada Radoj ica, vee se rove Pili povic Ibro .

620

Ne znam dalje, bog nam dao zdravlje, pa mi zdravo i veselo hili.

It Narodne pjesme M uslimanll I

401

XXVIII MUSTAJ-BEG LICKI POD UDBINOM

(Konjic)

Podranio buljugba.sa Muja,
na KladtiSi na bijeloj kuli,

pa on vice svog brata RaIila:
»Nalozi mi vatru nu odZaku, a ispeci kahvu u ibriku. «

HaHI usta, vatru naloZio, ispekao kahvu u ibriku, sjede Muja ernu kahvu piti. Dok je rano jutre osvanulo, iza gore pomoli se sunce, a dok Muja od pendZera viknu: »BrZe arno, moj brate Halile! « Halil pade u odaju Muju. Upita ga: »Gdje pucaju pu.ske?« Ralil durbin brzo prihvatio, te okrenu s njime pram pendzeru. A dok Halil od pendzera sinu, zavika ga buljugbaSa Muja: ,.Na noge se, moj brate Hrnjica, na Udbinu udarila vojska. « Ena ozd6 Cejvanovic-Meha, na doratu konju od mejdana, a na Mehu nista od haljina, na daratu ni pereina nema, nego vatra sve odn'jela ziva. Onda Halil na noge skocio, na avliji docekao Meha; »8tani, Meho, ako boga znades! ~ »Jutros mene opremio babo, po kmetima i po Cifcijama;
402

. 10

20

30

kad ja padoh u zelene luge, doeeka me vla.ska karaula, usu puska kako vatra suba, a kurSumi kao boi:ja krupa, nit' m' ubise, nit' me oprZise, neg' m' u subu dimu ostavise. Ja natjerah mojega dorina, a povukoh posjeklicu krivu. Bog mi dade, ne dopadoh rana, neg' projahah brzoga dorina. Kad prispjedoh pod Kunar-planinu, pod planinu pritisnula vojska; eini mi se, oei gledajuci, ima vojske trideset hiljada.« Onda Mujo zavika Halila: »Na noge se, moj brate Halile! Trei 5 Mehom, u Udbinu sidi, selam cete dj edi Cejvan-agi, nek' prtljaju svoga sibijana u Udbinu u bijela grada. a Obojica na konje sko~iSe . Onda Mujo na kuli zavika: >> OJ, Osmane, brate bajraktare, trei, brate, vrati mi Halila, neka ide na bijelu kulu! « Osman trei, pa vrati HaWa, Mujo jami divit i hartiju, pa napiSe sitnu knjigu b'jelu, pa govori svojemu HalHu: >>OJ, Hallie, siguraj malina.« Knjigu piSe Mustaj-begu LiCkom: »Bolje, beze, na Udbinu b'jelu; na Udbinu udarila vojska, Udbinu ce vlasi prihvatiti, po Udbini sibjan pogaziti.« Knjigu dade svom bratu Halilu. Trkom Halil do malina side, pa posjeda svojega malina; eta njega licem na Krajinu . Ujutro je beze podranio,
M'

40

50

60

70

403

i ked njega sedam bajraktara.

Iza gore udarilo sunce, iza gore staia jeka pusta. Kad pogleda Mustaj-beze Licki, on opazi Mujovog HaliIa, trkom trei, iza grla vice, vice beze Nalanovic-Husa: »Bde, Huso, pred avliju sidi, i doceka j Mujova Halila!« Huso pade, doceka Halila, izvede ga na begovu kulu. Dokle Halil izide na kulu,
knjigu baci begu Mustaj-begu.

SO

Kada beze knjigu opazio, od ceiju suze oberio. A pita ga sedam bajraktara: »Sta je, beze, ako boga znades? A vell im beg Mustaj-beg L icki: »Na noge se, moja djeco draga; na Udbinu vIasi udarise, Udbinu ce b'jelu porobiti, po Udbini sibjan pogaziti. Iznosite crvene bajrake, a piSite poda nje junake. « A zavika Nalanovic-Husa: »Hajd' zapali dva topa glasnika; kada puknu po Lid glasnici. sva ce mi se sakupit i vo jska.« Husa trci, pa topove pali. Kad na Lici pukase glasnici, ode jeka niz siraku Liku, u dna sela ispod kraja ravna. Kad stadose popucivat puske, pa izbijat hitri konjanici. a pred n jima pjeske Krajisnici, sve pucaj u mali vedenici. Dok je zarkog icindiji sunca, hazur vojske dvanaest hiljada. Onda begu vel€! poglavari: »Hocemo Ii, beze, zanociti?«
404

90

100

110

A veli im beze Mustaj-beze: »Ovdje, djeco, konaka yam nema. Valja noeas pod Kunaru sici.« Onda beze cauSe zavika. sve zavika cauS do cauSa: »P olazite pj eske, Krajisnici, a jaSite brzo, konjanici! « Mustaj-beze uzjaha Goluba. Sve povrvi sHena Kra jina, mrkle n oei u sedam sahata n a Kunaru na planinu side. Onda vele mladi bajraktari : »Hocemo Ii, beze, pocinuti ?« A veli im beg Mustaj-beg Licki: ~ Moja dj eco, pocivanja nema, dok se svane, pod Kunaru sidi gdj eno vojska i ordija bila. « Tamam jutro bj ese osvanulo, beze pade pod Kunar-planinu, po polj ani povaljana trava, na poljani nigdje nikog nema. Onda viknu beg Mustaj -beg Licki: »Kud je, dj eco, tlaka odlazila? AI' otiSla sentu nj emackomu, a!' ollila bijeloj Udbini?< Obletjese, tlaku optrazise; ode tlaka bijeloj Udbini. U toj r 'jeci u k ojoj bijahu na Udbini pukose topovi, sve k6 da se crna zemlja trese. Sve pucaju u stotin' topova, iz velikog polja udbinskoga, dvades't puca sa gradske kapije, to se brane age Udbinjani. Tad pocvilje beg Mustaj-beg Licki: »Vlasi nama prirnise Udbinu! « Tad udari niz zelene luge, a zastave vlaSke docekase; p laho jeste beze udario, zastave je vlaske prelomio,

120

130

140

150
405

pobjegose vla.ske karaule. Kad u polje beze izlazio, kad u polju pritisnula vojska, zakopala m eterize erne, sve u njiha nasulo soldate, onda beze konja zastavio. A v eli mu Cerimovic Muja: »Sto sit beze, konja u stavio? Vee daj , beze, da m i udarimo! « A pr ocvilje beg Mustaj-beg Licki:

160

»Mi nemamo eime udariti,
ima vojske trideset hiljada, pa su ani sanee naCinili,

usance su nasuli sold ate ;
u nas malo Iza toga do dok p ukose ispadose do dvanaest hiljada. « malo zemana, do dva vedenika, dva konjanika,

od Kunare visok e planine. Jedan djedo jase na kr'atu, b'jela ga je zagrlila brada, aka njega blista se gadara, a za njime druga pet stotina. Tu rekose Grdovicu Muja, od Grabove sa Krajine rayne. A dok Muja dotjera kr'ata: »Crn ti obraz, beg Mustaj- beg Licki, Udbinu nam vlasi prihvatise, stoji cika u gradu sibjana.« Opet cvili beg Mustaj-beg Licki: »Mi nemamo cime udariti.« Dok pukose do dva vedenika, ispadose do tri konjanika, od Kunare od zelenih luga. J edan djedo jase na kr'atu na kr'atu konju od mejdana, za njim drugi na konju dorinu, zelen ga je bajrak poklopio, Krajisnika hiljada za njime. To bijase kliski alajbeze,

170

18,0

190

406

a za njime Vlahinic Alija, sto mu nosi zelena bajraka. Birden drn1e, iz grla zavika: »ern ti obraz, beg Mustaj-beg Licki, hoces pustat bijelu Udbinu? « Pa zavika Vlahinic-Aliju: ;pMoj Alija, natjeraj dorata, a mi cerna b iti carkadZije.« Tad Alija nat jera dorata, pred njim jaSe kliski alajbeze, a za njime hiljada konjika. VIah okrenu pedeset topova, pa doteka kliskog alajbega. Stade vojske trideset tabora, pa na vatru bega docekaSe, velika ga vatra osvojila. Tu mu pade stotinu mrtvaca, vratise ga stat fiU ne dadose. Tad procvilje beg Mustaj-beg Li ~ki: »Jadan ti sam junak dovijeka, vlasi ce nam primiti Udbinu! « Pa zavika Cerimovic-Muja: »Daj natjeraj bijesna alata, i mi cerna sada udariti. Vidis eike nasega sibjana.« Bajraktari konje uzjahase, a pred njima Mustaj-beze Licki, ani udri, a docekaj vlasi, tu fiU pade do trista mrtvaea, vrati.se ga, stati ne dadose. Tad procvilje beg Mustaj-beg Licki: »Jadan ti sam junak dovijeka, noeas ce nam primiti Udbinu! « Tamam sunce za goricu zade, dok pukose do dva vedenika ad Kunare zelene planine. Dok evo ti do tn konjanika, a za njima drugih pet stotina. Boze mia, ko 1i bi to biD? To rekose, BeJaj- buljugba.sa

200

21 0

220

230
407

na alatu konju od rnejdana, a za njime dva sestrica mlada, Zadrikapa i Zarnetnikavga. Birden dode, Mustaj-bega vice: »Zar nijesi, beze, udario? « A vell mu beg Mustaj-beg Licki: »Jesmo danas dvaput udarili, mrtvaca smo mnogo ostavili, vratiSe nas, stat nam ne dadoSe, jer u sance pa se zatrpali.«
Veli njemu B elaj-buljugbaSa:

240

»Od te kajde, beze. llema fajde, ni od takvog vaSeg udaranja. Da piSemo dalkrlice mlade, jedni tuda, jedni od Udbine.o: Veli njemu beg Mustaj-beg Licki: »Kad ne more niko u Udbinu! « A veli mu Belaj-buljugbaSa: »Evo tebi druga pet stotina, ja eu lloeas u Udbinu daci, a za menom dva sestricR mlada; jal' ell noeas glavu izgubiti, izgubiti obadva sestriea, jal' ell noeas u Udbinu sici.« Onda beie uzjaha alata, a za njime dva sestrica mlada, pa on sjede polje objahivat. Taman sabah zora bijeljaSe, a uj utru ogranulo sunce. Velika se vatra osvojUa ni:ze b 'jelog grada udbinjskoga . Tu udari Belaj-buljugbaSa, i on pade gradu pred kapiju, docekaSe age Udbiniani. Tad zapjeva djedo Cejvan-aga: »Blago nama, moji Udbinjani, evo nama Belaj-buljugbase, brez Belaja ne ima dermana!« Tad Udbini otvorise vrata. Onda veli Belaj-buljugba.sa:
408

250

260

270

»Valja sada pisat dalkrlice, odbaciti pusat i haljine, golu sablju jamiti u ruke, pa na juris, braco, udariti.c Kad to cuje Djedo Cejvan-aga, on sa sebe sve haljine baci, a ostavi gace i kosulju, a u ruku golu posjeklicu; vell Djedo: »Sad eu udariti. « Za njim trN jedno momee mlado, malo nj ega gari nausnica. Kad S' obazdre Cejvan-aga stari, a karl za njim Cejvanovic Meho. A vice ga ostarjeli babo: »Vrat' se, Meho, moja ludarij o, nasa ce se kuca iskopati ; n emoj, sine, sa mnom udarati! « Al' veli mu Cejvanovie Meho: »Neeu tebe brez sebe pustati, ja eu s tobom babo udariti. « Dok se drugi dj edo pamolio, u ruci mu gola posjeklica, to bijaSe stari Osman-aga, za njim trei Osmanagic Meho. Kad s' obazdre Osman-aga djedo, pa on veli svom Mehmedu sin u : »Vrat' se, Meho, medu Udbinjane! « »Neeu, babo, zivota mi moga, n eeu te ja brez sebe pustati. « Iza toga do malo zemana tu izide se'set Udbinjana, u svakoga gola ti je corda. svaki yeti: : o Sad eu udariti!« Sve iza~no na gradsku kapiju. na svakomu gace i kosulja, bijele se kao labudovi. A gleda ih beg Mustaj-beg Licki od zelena mahatoga luga. Onda beze na ordiju viknu: »Vidite li mlade Udbinjane,

280

290

300

310

409

Udbinjani sad ce udariti. vee odovud ko ce udariti? « Onda veli Grdanovic Muja: »Ja ell, beze, sada udariti! « Pa odbaci pusat i haljine, a b'j ela ga pritisnula brada, u ruci mu posjeklica kriva. Birden djedo iz ordije sinu, za njim pade stotinu momaka, sve momaka k a na djevojaka, a sam djedo hijele je hrade. Onda vice bega Mustaj-bega: »A mi cerna sada udariti , nemoj ti nas za puna ddati! « Onda beze n a konjike vikne: »Konjanici konje uzjahujte, potecite pjesci do konjika, sve se ddi pjesak do konjika ! Kad polete brzo konjanici, poletite pjeske Krajisnici, sad ce s njima djedo udariti.« Onda vell Grdanovic Mujd: DMoja d jeco, stotinu momaka, vi hajdete lako uz Aliju, sve gledajte na vlaske topove, kada vla.ski zadime fitilji, vi parote otraga na glavu.« Pa je djedo malo izmakao, a sve gleda gdje su toprakale. Zadimise kaurski fitilj i, onda djedo u travu na glavu, a za njime stotinu momaka. Dok pripuca pedeset topova birden djedo na noge skocio. Nekoliko skoka priskocio, a dok opet sinuse fitilji, zemlji pade ostarjeli djedo. Tako sedam ili osam puta, primace se pod topove blizu. Al' dok stade trideset t abora,
410

320

330

34()

350

pa na puSke, pa ih docekase, tad procvilje beg Mustaj-beg Litki: »Gajret sada, djeco moja draga, poletite brzo konjanici, pored njima pjeske KrajiSnici! . A stadose na glide soldati, tu stadoSe, pa ih docekase, sve na oganj i na vatru zivu. Ali tude niko ne stajase, vee sve gazi jedan po drugome. Dok je vece puska udarila, a ordije dvije smijesane; stoj i cika gvozda studenoga, stoji piska posjecenih glava, stoji jeka mladih ranjenika. Oni vice: »Pridigni me, druze, mogao bih rane preboljeti, dobri ee me konji pogaziti!« Oni vice: :.Pomoc ti n e mogu, jer je tamna pritisnula tama, a ad brza praha i olova, i od pare konjske i junacke. « Dzenjak biva, dzenjak zadobiva, dzenjak bio za osam sahata sve od goreg, pa sve na gorega, a sve gine junak od j unaka. U devet su sahat' udarilL A kad beze pred kapiju side, u rUel mu gola cemerlija, nesta jeke u polju zelenom, nesta tutnja od dobri jeh konja, pusta tamna pritisnula tama, nit' se vidi desno ni lijevo. Dok evo ti do dva konjanika, Mustaj-begu pred gradsku kapiju, dvije djede, oba Cekerklica, dva imama na dva konja vrana, u rukam' im sarno gole corde, a n iz lice sve se c'jedi krvca. Onda veli beg Mustaj-beg Licki:

360

370

380

390
411

- - - - - - - - - --

----

»Dvije djede ilta je tame bilo? « »Bilo kavge za osam sahata. Sat cleveti kad sma udarili , vlaska vojska pleci okrenula, ostavise paljene topove, ostaviSe svega muhimata, okrenliSe sentu njemackome. « Onda veli beg Mustaj-beg LiNd: »Jusuf-hodza, stari Cekerklicu, digni svoje na molitvu ruke, dragom bogu dovu uciniti, da hi Ii nam dova magbul bila, da potpunc vlhor od )ugova, da vidimo sto na polju bilo. « Djedo dize na molitvu ruke. Kad boga mu magbul dova bila, vjetar puhnu od zelenih luga, pa rastjera s razbojisca tamu. Kad pogleda beg Mustaj-beg LH':ki, konj do konja, junak do junaka, nema busa gdje ne ima t r upa . Doline se glava navaljale. prolij ecu konji od m e jdana, a na njima sahibija nema; dosta jada i tama i amo. Ne pita se : ko je poginuo? Vee: na kom' je mejdan ostanuo? Vraeaju se mladi Kraj isnici, sve iz luga iznose mrtvace a izvode mlade ranjenike, i izvode tanahne soldate; d ok s' iz luga konjik pomolio na alatu konju od mejdana, pravo ide gradu i kapiji, sve za nj ime nesta pritrkuje. K ad evo ti Belaj-buljugbase, gdje on vodi vlaskog poglavara, poglavara od Sibinja J anka. Dade njega Mustaj-begu Lickom. Onda beze v'jecaSe u v'jeeu:
412

400

410

420

430

»Da vidimo sto cerno od Janka, mnogo nam je uCinio kvara.« Svi rekose: »Da ga objesimo!« A Janko se stade zaklinjati: »Vise nikad na Udbinu necu, na Udbinu vo jske p okupiti.« Ko pogibe, da mu kuca znade, ko ostade i tako m u znade! Davno bilo, sad se spominjalo, kavga bila, sad se rasturila.

44()

XXIX
MUSTAJ-BEG RANJEN

(Nevesinje) San usnio beze Mustaj-beze, na Udbini na bijeloj kuli; bir usnio na noge skocio, pa zavika k a tku Melec-Hanku: »Nalozider vatru u odzaku, pristavider kahvu u ibriku, pa ti zovni slugu Huseina.« »A, moj sinko, sluga Huseine, h aj d' obuci kajserli postule, pa posetaj po uskim sokacim' a do kuce hodze tabirdZije pa mi zovi hodzu tabirdziju, nek' ponese Citab-tabirnamu, jer sam strasan sanak ja usnio.« U mladega pogovora n ema, pa obuce kajserli postule, pa on ode hodzi tabirdzij i: »Hajde bolje, hodZa tabirdZija, zove tebe Licki Mustaj-beze, i ponesi citab-tabirnamu. «

10

20
413

Odmah hodza na noge skocio, pa on baei binjis na ramena, a prihvati Citab-tabirnamu, pa eta ga Lickom Mustaj -begu. Pa on begu U odaju dade, pa mu turski selam nazivao; Mustaj-beg mu selaro prihvatio i hodzu je SiD krajem sebe, bojali mu cibuk zapalio, pa on veli hodzi tabirdziji: »Bogom brate, hodza tabirdiija, otvorider citab-tabirnamu, jer sam nocas ruzan san usnio.«
ReeF! nj e mu hodza tabirdZija: »Rano nam je sanak tabirit i,

30

do sabaha cetiri sahata, zadugo se ni svanuti nece; vee ga kazi, beze Mustaj -beze.« Stade beze sanak kazi vati: »Gdje se vedra n ebo naoblaci, a zvijezde laaju pribjegose, iz oblaka munje udarise i u moju kulu pogodiSe, sa kule mi pokrov oboriSe, i dvije mi cese pokrenu.se. Pa ja gledam uz pelje zeleno, kad liZ polje jato gavranova i pred njima krstasina oro; a gradu se otvorise vrata. a iz grada siv-zelen sokole, a za njime jato golubova u zeleno polje udarili, a doceka jato gavranova. S gavranova polijecu glave, s golubova sitna perusina; pa pobjeze jato golubova, a za njima jato gavranova; do gradskijeh vrata dotjerase, pa uletje jato golubova, ' a ostade jato gavranova.«

40

50

60

414

Dnda veIl hodza tabirdZija: »Citab, beze, otvarati n eCll, vee ell 'nako sanak tabiriti. Sto se vedro nebo n aoblaci, to se sprema mlad janol:ki bane; sto zvijezde kraju pobjegose, to ee ginut nasi bajraktari; sto nam u grad udari.se munje, to ee vIasi nama udariti ; sto u tvoju kulu pogodise, do kule ee tvoje dolaziti; ~to od kule pokrov oborise, to ce tebe, beze, ohraniti ; sto od kule cose pokrenuse. dva ee tebi sina p ogmuti.« Tamam sanak hodZa iskazao. dok im drmnu halka na vratima; kada neko ispod ku1e vice: . Beg Mustaj-beg. jesi l' ustanuo? « A zavika beze Mustaj-beze: . Hajde vidi, slugo Huseine.« Tada bjese na vratima Rade od eeh aje bega Mustaj-bega. Onda r el:e beze Mustaj-beze: »Dovedi mi malog Radoj icu, d a ga pitam sta je tamo bilo. « Pa kad vlasce dode u odaju, poljubi ga u skut i u ruku, izmace se, stade podvis ruke: . Pozdrav ti je atac u<:inio. Kad je b ila sabat d o po naei, onda vlaska napade katana, a za njime sila i ordija, pa u Nova Sela dohodili, pa nadose tvojega cehaju, tvog cehaju Mula-hodzu starog. zaiska.se konak i ve~eru.« »Mores znati koliko je vojske? « »Mi ne mamo koliko je vojske, vee zaklase stotinu volova,

70

80

90

100
415

uz volove stotinu ovnova. Pa me caca do tebe posIao, da ti kazem sto je i kako je, da ce vlasi sjutra udariti.« Veli njemu Licki Mustaj-beze: »Haj aferim, maja vjerna slugo, kad si meni haber donosio!« Pa zavika Ibra bajraktara: »Hajde uzmi zelena bajrak3, pa ga n asi pred novu dzamiju, nek' se kupe mladi Udbinjani; pa otidi gradu i kapiji, pa zapali trideset topova, neka znade serhat i Krajina, da ce vlasi nama udariti.« Fa zavika Rusa vjernu slugu: »Nek' s' opremi sedam bajraktara, a i moga oprem'te Goluba.« Poletjese dva begova sina, pa ga ljube u skut i u ruku: }) Daj nam, babo, izun i besjedu, pa da i mi s tobom polazimo, da d' jelimo mejdan sa vlasima.« Govori im beze Mustaj-beze: »Haj aferim, mladi sokolovi, taka su yam i stari radili. Vi nared'te konje od mejdana, a vi hajte na bijelu kuIu, pa vi sebe takum ucinite. « A kad dode sedam bajraktara, svi se oni takum ucinili, pa govore begu Mustaj-begu: »Beg Mustaj-beg od siToke Like, ti ostavi dva mladahna sina, nece mob mejdan dijeliti. jer su bezi mladi i nejaki; bojimo se da ce izginuti.« Njima veli Licki Mustaj-beze: »Qni hoce s nama polazit i, i da ce mi oba poginuti!
416

110

120

l3G

140

cetiri hajte bajraktara uz Belira od dvan'est godina, a tri hajte mlada baj raktara uz Osmana od petn'est godina, pa cuvajte do dva mo ja sina, jer ne madu mej dan dijeliti , oni hoee ludo poginuti.« Ispado§e dva begova sina, i oni se takum uNniD. Pa zavika beze Mustaj-beze: »Moja djeco, sedam bajraktara, vi uzmite zelene bajrake, a izved'Le konje od m ejdana i moj ega debela Goluba. « Dok se ooze takwn ucinio, tamam zarko sunce ogranulo, pa uzjaha beze Mustaj-beze, i eto ga gradu i tabiji. On naredi od boja topove, pa on uze sr~ali durbina, te on glerla Novijem Selima, kud je vlaska popanula vojska. I vlaSka se siguraje voj sk a, a na polje izvlaci topove. Onda beze pred d!amiju dade. Kad se mladi skupili junaci i begovih sedam bajraktara i nejaka dva begova sina, tude hodze dovu izucile. Tu se gradu otvorila vrata i udriSe u polje zeleno. Napr'jed ja.su dva begova sina, a zapte ih sedam bajraktara: »De polako, dva beg ova sina, lako tete pogubiti glave.ex A vla.ska ih potpazila straza, usu puska, ko iz neba krupa, a pukose od baja topovi, a udrise mladi U dbinjani. Ala banda, zaturi se kavga:
::'I NarOdrle pj ellrne Musllm:l!lll I

Vee

159

160

170

180

grmi, s'jeva, krvca se proljeva. Tako dda cetiri sahata; jeka stoji po polju junaka, a beg im se vrlo obranio, sve po mjestu oko srca zivog: poginula dva begova sina, utekose s njima bajraktari do begove prebijele kule, i goni ih silovita voj ska. Kad Mustaj-beg pade na kapiju, a za njime mladi Udbinjani, od kapije zatvorili vrata. Oko grada vlasi udarili, sve sa grada drmaju topovi, na zivu ih vatru docekuju. Ranj en lezi beze Mustaj-beze, teske su ga rane osvojile, a dva su mu p oginula sina. Habe r pade niz Tursku krajinu, skupljaju se rnladi KrajiSnici. Kad ujutru jutro osvanulo, osvanulo i sunce granulo, kada stoji jeka isprijeka, p opucuju bistri vede nici, vijaju se zeleni bajraci, i udrise mladi Kraj iSnici, izbaviSe Lickog Mustaj-bega sa njegovom silovitom vojskom.

190

2.00

418

xxx
POKAJANJE MUSTAJ-BEGA LICKOG
(Avtovac)

P iju pivo age u Udbini, a pred njima Cejvan-aga stari. S ve ti age rahat u mejban i a!' ne rahat starac Cejvan-aga. On ne pije vina ni duhana, vee na demir naslonio glavu, a prol'jeva Sllze od oCiju. AI' pita ga trij est Kra jisnika : »8tari djedo, nasa poglavice, sto proljevas suze od oeiju, a ne pijes vina ni duhana , kak va ti je velika nevolja?« Al' veli im aga Cej van-aga: »Kad pitate, pravo ell yam kazat. A znate Ii, a bezobraznici, eva puna sedam godin' dana , kako nam je bego poginuo; nijeste se more poteilli, da sidete na begovu luku, da vidite oburvane kule i begovu sirotinju te~ku i Becira, Mustaj-bega sina. A znate Ii, a bezobraznici, sto imamo dobra na Kraj ini, sve sma s begom stekli Mustaj-begom . Ev' Uzavlja od nase Krajine i u njemu Uzavac-Jovana, koji nam je bega posjekao, a ne htjeste da mi rastecemo, da mi naSeg bega osvetimo.
n"

10

20

30

419

A znate li, a bezobraznici, kadno bego bjese na Kraj ini,

sve po trijest aga u mejhani, mi pijemo, a Mustaj-beg placa. Kadno begu istom zatuzjeste i svi butun bega zamoliste, da idete u zemlju cesarsku, ne biste Ii stagod sicarili, da uzdigne silovitu vojsku. Ta da Vrsic-bajraktaru d ade iz Njemacke u p janu mejhanu. Pa g' upita beg Mustaj -beg Licki : - Moj Vrsicll, beze b aj raktare,
jesi l' bio u zemlji l:t::,sarskoj, jesi l' gdjegod sicar opazio, a gdje bismo dobra sicarili? -

40

Tad baj raktar Mustaj-begu kaze : - Moj Mustaj-beg, pravo ell ti kazat, tu sam bie citav mjesec dana, pod tebdilu ilio niz cesarsku ,

50

sve sam gledo za naske sicara,
a gdj e bi se sicarili turci. J a sam dobar sicar opazio, u Uzavlju, kule po Uzavlju, medu njima Jovanova kula. Na njoj nikog Jovan da imade, sarno dvije sestre Jovanove: mlada Mara i starij a Janja. Nigdje kule n i pandura nema, Iasno bismo sitar sicarili. Tada bego na noge skoNo: - Eto age, pljacke i sieara! J a ell salten sestru J ovanovu, vi ostali sta je komu drago. . Svaki ode svome zavicaju. Beg zadrma svu Kraj inu listom, pa povede vojsku na Uzavlje. A kad beze II Komandu dode, tu zastavu dobru ostavio. Tu ostavi sedam b uljugbasa,

60

70

420

tri Kozlica i pet Opuzlica, za sVakijem po stotinu druga. U n jib se je beze pouzdao, da cuvaj u Komandu planinu. Bego dize s ilovitu vojsku, pa udrio pravo na Uzavlje. P opalise po Uzavlju kule i veliko pokupise blago. Beg udari Jovanovoj kuli, al' utece Uzavac-Jovane, blizu mu se more pridesilo, u demijam' morem dubokijem on pobjeze u zemlju Taliju; zatuzi se talijanskom kralju. Kralj mu dade regulanu vojsku, prije turak' u Komandu dade. Bego dade sedam buljugbasa, iz Komande isprtljase turci i bogaze u njoj ostaviSe; hilu begu ucinise turd, a u logor padoSe soldati. Vid' u bega krsna taksirata: ne see turke iz Uzavlja vratit, veee tri dni predanio tuna, uspali se butun Dalmacija, bego pode i ponese blago, a kad dode Komandi planini, gdje je svoje ostavio turke, kad turcina davoljega nema, vee doceka regulana vojska, a iz liga zapuca parada. Da viS kavge i pokolja ljuta! Tu smo bili i ocim' v idjeli, kad pogibe beg Mustaj-beg Licki, Jovan skoei osjece mu glavu. Kad pogibe komandar pred VOjSkOffi, mi prskosmo na cetiri strane. Tada su se iskopali turci; je l' ovako bilo, Krajisnici? U rijeei u kojoj b ij ahu,

80

90

100

110
421

dok rekose, eto im serdara. Cejvan-aga agam' govorio: »Nemojte rnu selam prihvatiti!« Serdar Mujo na odaju dade, selam viknu turcim' na odaji. Polako mu selam prihvatiSe, ne see stari selam prihvatiti, vee serdaru leda okrenuo. Serdar njemu rijee govorase: »Cejvan-Dj edo, prdezina stara, a 5ta sam ti ucinio kri vo, te si meni leda okrenuo?« A 5tari mu rijee govorase: »Muc', serdare, turski hrsuzine, koji krave i kobile kradesl Beg te agom nacinio, rdo, veliku ti zupu poklon io, u njoj kmeta pet 5totina kuca. Na Hrvatu kulu napravio i na nju ti ferman dobavio, kad ti na nju ferman dobavio, n a godinu pO stotina cesa.
Ev' Uzavlja od nase Krajine, i u njojzi Uzavac-Jovane, a ne htjeste da mi raskucimo,

120

130

da mi oaSeg bega pokajemo. « Tada mu se serdar nasmijao, pa on starom rijec govorio: )l To istina nije, zivota mi! Ja sam sedam puta salazio, a za glavu Uzavac-Jovana. Nij' Uzavlje sto je prije bilo, jer se Jovan krSDO utvrdio. Kad j~ begu glavu pograbio, dobio je u sedam kraljeva, ah, moj starce, sedam k esa blaga, u Komandi sedam bogazova, nacinio sedam cardakova, a u njihke metnuo soldate, a pred njiha kavi komandare.
422

140

150

Na Uzavlju nacinio kulu, od ziva mu groma izgorjela! Na nju topi ni kumbare neee. Ja sam sinoe stigo iz Uzavlj a. Veee, stari, da ti cudo kazem: sto je sada misu kurisao, take mise u kraljeva n ema, a u polj u pod bijelom kulom, tu ee sedam kumpanija doci, i od svak og kralj a cestitoga, svaki ce mu prilog opraviti, nije Sala, Mustaj-bega glava! I Janju je sestru opravio, ltaliji talijanskom kralju, da istje ra zvona ltalije, biee dernek Citav mjesec dana. Pa sam doso, prdezino stara, ja eu kueu svoju raskuciti, a dvije ell zemlje uzdignuti: svu Krajinu i Undurovinu, a beli ell misu udariti, prij e, stari, nego petn'est dana. De mi knjigu u odaj i pisi, starac djedu u Undurovini , Ala Pajdak Hajdar-alajbegu, nek' uzdigne turke Undurovce, ja eu dizat moj e Krajifuike.« Tada stari na noge skocio, pa serdara uput poljubio, ostalij em turcim' govorio: »Nad serdara nema komandara!« Serdar Mujo pritiste dogata, njima reee: »Spremajte se, turd! « Ode -Mujo svojoj tankoj k uli. N e prode mu ni rrmogo zemana, on sastavi silovitu vojsku. A kad side pod Komandu Mujo, tuna Mujo ustavio vojsku, onda Mujo komandarim' kaze: »Dalje nama sada h ada nema,

160

170

180

190
423

dok ne spremim splJe i uhode, da ja vidim, m oja braco draga , je l' mu Janja stigla iz Talije, jer bez Janj e udariti neCli, jer je sa nje beze poginuo.oc Rekose mu: »Kog' ces spr emit, Mujo? c.: Dok ispade uskok Rade Mali, bas sluZbenik bega Mustaj-bega: »Ja ell, turci, ja vi vjeru dajem, l:isti e u vi haber d Onijeti! Tu ne :iati Rade poginuti. Vee daj te mi do dva pobratima, 0, HaWa, brata serdareva i iz Bosne Nakic-Huseina.« To je Muju vrlo muka bila. Prodrije se Ibrahime Tale: »Hoce Mujo, ni pitat te nece! Rade staze u Komandi znade, gdje nijesu popali soldati, t e ce svesti pobre u Uzavlje. « Pa skocise, te se opraviSe. pa po n oei pravo u Komandu. Rade znade slaze u Komandi i on side u polje Uzavlje. Kad pogleda, misu opazio, bijeli je svij et opkolio, a popeti svileni cadort Tada Rade pobram' govorio: ltVid'te sile, a vid'te uprave, nije lasno kurtarisat ondje. vee l:uste l' me, oba pobratima, kad dodemo Jovovu l:adoru, Huseine, ti nam konje primi, ja ell llput pod l:adora J ovu, a ti za mnom, Mujag in RaIile, n emoj nista zborit tiftelijo, ja eu lagat, a kleti se krivo.« Pa u aluz konj e natjerase, dok J ovanov i!ador ugleda.se, na njemu je od zlata filarda.

200

210

220

230

424

Pred cadorom konje razjahaSe, Huseinu konje dodadose. Rade uput pod cador unide, a za njime Mujagin Halile, pa sa glave skinuse skrljake. A kad sjedi Uzavac-Jovane u scemliji, noge prekrstio, dejisija na njem' Mustaj-bega, a za pasom puske Mustaj-bega. Kad to vidje uskok Rade Mali, sva na njemu d laka ustanula, pa poljuhi Uzavac-Jovana. Pogleda ih Uzavac-Jovane, pa on Rada pod cadorom pita: »Granadiri, o'lden vas imadem? « Rade laze, a kune se krivo: »Iz Zadarja, iz nasega grada, ja bajraktar zadarskoga kralja, ovi mi je nj emu porodica. Pa nas oba opravio arno, u misu ti prilog opravio, da budemo i tefericimo. Je l' ti Janj a dosla iz Talije, i kada ces misu zavrsiti? « A Jovan im 'vako govora~e: »Sjutra ce mi Janja sestra doci, u nedjelju misu zavrSiti, onda cerna tefericovati. Vi hajdete u pjanu rnejhanu, sve ce Jovan krcrnarici platit.« Pa odose u pjanu mejhanu, a Marija na cardaku bila, ista sestra Uzavac-J ovana. Kad opazi tri fisli soldata, kako jasu konje ko i turci, Marija se uput oSjetila, pa otalen na noge skocila, uput strca u pjanu mejhanu, pa opsova krcmancu mladu: . Sto ce tebi turci u mejhani?«

240

250

260

270

425

na Mariju viknu: »MuC', Marija, jezik prekinula! Jesi Ii rID vjeru zalozila, kad mi turd u mejhanu dodu, da ell tebi na njih prokazati. Jesu turci, ni tajit ih Deeu. Eva, Maro, Mujova Halila, dasta 5i me upitala za n jeg'.« Tada Mara sjede U odaji, pa turcima reee u mejhani: :oGdje ste, turci, jazuk varna bilo, jer osvetu begu ne ciniste!. A Rade joj rijee govoraSe: :oJe li vjera, Jovanova Mara, da ti kazem, da prokazat neces? « »Necll, Rade, ja ti vjeru davam , jer smo s turak' srecu izgubili.« :eEno, Maro, sile i ordlje, sjutra ce Dam udariti turci. « Tada mara Radu progovara: »Pozdravi mi tvoga komandara, n ek' C::uvaju Uzavac-Jovana, uteC' ce im morem dubokijem, kad je prije kurtaris6 glavu. Znate 1', turci, sto je prije bila kad vasega coravog tertiba, i vaSega bega Mustaj-bega. Vi bjezite, ne nocite ovdje!« Ode Mara na bijelu kulu. Ovdje sjedje do aksama Rade. Kad ih tavna nocca prihvatila, oni dobre konje uzjahase, pobjegose Koma ndi planini, a ostall Muju pod Komandu. Uvedose komandari Rada, sve im sto je i kako je kaze. Mujo viknu Ibrahima Tala: »Dosle si nam bio torbonoSa, sad te mecem komandarom Tale, da od'jells trece ruse vojske,
426

Kr~marica

260

290

300

310

da zamamis osam ~ardakova, ja odvedoh Undurovce turke, pravo, Tale, misi i vesnesi.« Pa se tako nasulise Turci: Tale primi osam ~adorova, Mujo side misi i vesnesi i bijeloj Jovanovoj kuli, pa opkoli su cetiri strane. Doceka§e baljemez-topovi, a iz liga zapuca parada; lomi drvlje, a kdi kamenje, obaraju kon je i junake, po Uzavlju zapa.li.Se kule. Pade tama oko . mise rayne, grmi, s'jeva, a krv se proljeva. A jadne ti sve prosaste kavge! Da vis kavge i pokolja sada! Dockan Muju na urn pripanulo, sta je Mara kazivala Radu. On pod sohom otjera dogata do limana, gdje su im demije, pa na vow osjece demije. Porobise, misu zapallse i bijelu Jovanovu kulu, a i dvije cure zarobiSe; uhvatise Uzavac-Jovana, dovedose begu Becir-begu. Mnidijahu turci Krajisnici, da ce vodit Uzavca Jovana, do mramora bega Mustaj-bega, da ce m' ondje posij eci glavu. AI' opet su merhametli turci, odvedu ga sobom u Turciju. Jovan rete da b' se poturcio, a i dvije sestre Jovanove. Becir njega ne htj e oturiti, vee je njega slatko prihvatio i sa njime vijek vjekovao, svoga baba tako pokajao.

320

330

340

427

XXXI BRACA HRNJICE I VID BAJRAKTAR
(Sarajevo)

Vina pije trijest kapetana, na bijeloj kuli Smiljanica, medu njima Gavran-kapetane; piju vino, a prose djevojku, mUu seku Smiljanic-serdara, za didiju Gavran-kapetana. Curi ime dilber Andelija. Nu da vidis Gavran-kapetana, on pogleda poljem zelenijem, dok izbiSe magle na svrdlove. a iz magle junak ispanuD, na daratu ko na garskoj vili, vas u srmi i Cistomu zlatu, mrki su ga poklopili brei, pali brei do na puske male. Na ramenu dzida kostolomna; do pol dZida opsivena vukom, od pol dzida u krv ogreznula, na srijedi zlatom utegnuta, navrh dZide od azdahe glava; dzida s' cimni, a glava zijevnL Eta momka poljem zelenijem. A sto veli Gavran-kapetane: »Braco draga, moji kapetani, eta poljem neznana junaka, borami je strasiv na ocirna, ja ga, beli, poznati ne mogu.« Kada zacu trijest kapetana, svi su oN na pendzer bacili; ugleda ga trijest kapetana,
428

10

20

30

nijedan ga poznati n e moze. Pa sto veH Gavran-kapetane: »Cujes mene, Smiljanic-serdare, eto polj em momka na doratu, mi ga ~jsto poznat ne mozemo; on da nije tureiD od Krajine, sviju ce nas grdom izgrditil« Kad je CUD Smiljanic-serdare. bijase mu easa u sakama, bistru ~asu odmah ostavio. primace se dzamu i pendzeru, pa pogleda polju primorskome, dok ugleda momka n a doratu. Cim ga vidje, odmah ga poznade: »Ne bojte se, braeo k apetani, one nije turcin od K raj ine, vee je ono Vide bajraktare, azgin vlasce od ade krvave, bajraktar je Kosoveie-Ilije. « U rijeCi, u kojoj bijahu. Vide dode kuli i avliji , u avliji odjaha dorata. Lete sluge Smiljanic-serdara, da Vidova prihvate dorata. Nikome ga ne da prihvatiti, nit' ga voda, nit' ga kome daje, usturi mu dizgin na jabuku, sam se dorat po avliji voda. Eto Vida uz kamen u kulu, pa izade u .sikH odaj U, tu na skupu kape tane nade. Nu da vidiS Vida bajraktara, nije skina sa nogu cizama, crvenu im cohu pogazio ; Vide dode, u procelje prode, k ako dode, bozju pomoe viknu. Kapetani na noge skocise, pa mu s nogu boga prihvatise, a n e skace Gavran-kapetane ; Gavran sjedi na meku siltetu,

40

50

60

70

429

a Vide ga krivo pogledao preko aka i desnoga brka. Nu da vidis Smiljanic-serdara. bajraktaru punu casu daj e, punu caSu lozovine vina. Dohvati je Vide bajraktare: »2dravo da si Smiljanic-serdare. Ni u moje, ni u tvoje zdravlje. vee u zdravl je dvije puske zlatne, sto su pu.ske za mojim pojasom, na njih ell ti srce izvaditi.c( A kad zacll Smiljanic-serdare, on govori Vidu bajraktaru: »Jao meni, odsad dovijeka, zasto, Vide, aka boga znades. Sto mi casu ti taka nazdravi, nijesam ti nista uCinio. « A veli mu Vide bajraktare: »2nas, serdare, nije bila davna, ev' od tadaj tri pune godine, Andelija jos je mlada hila, i ja dodoh ovdje u Primorje. Kad do tvoje ja dolazih kule, u tebe se krsno ime sluzi, jesi listam svu gospodu zovno, svu gospodu iz tvoga Primorja; tu bijase trijest kapetana, i vojvode dvades' i cetiri, i srpskijeh dvan'est harambasa, sto ti vode na Krajinu vojsku. J a sam tadar u procelje sio, tamam bijah malo se opio, pa pogledah sa pendiera tvoga, pa pogledah dolje na avliju, oei tunh k vodi sadrvanu, a na vodi ugledah djevojku. Cura svoje lice umivaSe. J a veoma curu sevdisao, sevdisao i begenisao. Ja ne znadoh cija je djevojka,

80

90

100

110

430

pa ja tebe vlknuh, Smiljanicu, a ti k meni i pendzeru pride. Ja sam tebe tadaj upitao: - A, borati, Smiljanic-serdare, eija j' anD lijepa djevojka, sto na vodi rashladuje lice? A ti si roi ondar govorio: - Ono sestra moja Andelija. Ondar sam ti Andu zaiskao, a ti si roi curn poklonio. Sad ja eujem i Ijudi roi kaZu, gdje su dosH da prose djevojku. Koji mi se nathvati djevojci, nek' se danas u odaji kaze; ko je mojoj Andi musterija, nek' izade na polje zeleno, da junacki mejdan dijelimo.« Kad to ellSe silni kapetani, zgledase se jedan na drugoga. Kapetani nikom poniknuSe;

120

130

tudar ne bi nikaka junaka,
da sa njime na mejdan izade. AI' da vidis Vida bajraktara, on se rukom hvati u dzepove. pa izvadi od zlata jabuku, uz jabuku trista madZarija, pa ih dade Smiljanic-serdaru, a serdar mu pokupi dukate, a od st raha Vida bajraktara. Druge ne bi, isprosi djevojku rad inada Gavran-kapetana, na zahvalu ad KladuSe Muju. I Mujo je curi musterija, davno mu se rekla Andelija. 1ma pune eetiri godine, vidjeli se kod bijele crkve, vidj eli se i begenisali. Sada Vide isprosi djevojku. b esabljahu da se tuti nece, na Turciju, na Tursku krajinu.

140

150

431

AI' to slusa Ramova Fatima, amidZicna sa Kladuse Muja. Puno ima sest godina dana , kako S ll j e vlasi zarobili, pa j e dali dilber-Andeliji, te joj hizmet ciui U odaji. Stala Fata pred oda jska vrata, 81' Fatimu niko ne vidase, sve slusase sto gavori Vide. Fata ode k d ilb e r-Andelij i. Andeliji U odaju dade, Andeliji boga nazivala, Anda gaspa l jepse prihvatila. P a joj veli Ramova Fatima: »Gospo moja, da ti euda kazem. Sad te mladi svati isprosise.« A pita je dilber AndeUj a : »Ko je, F a to, lij epog ti dina?« »Isprosi te Vide bajraktare.« Zaplakala cura U odaji: »Je l' lstina, lij epog t i dina?« »Istina je, mlada gospodice.« A veli joj Arraa lakrdiju: )) 0, Fatima, aka boga znades, bi ]' ti mene neste poslusala? Ti si dosad rob injica bila, a odsele bogom posestrima. BaS od d anas dovijeka, Fato! « Govori joj Ramova F a tima : »Bih ja tebe poslusala, Ando.« Andelija ruku u dzepove, pa izvadi dvij e madzar ije: »Maj ti, Fato, dva dukat a zuta. Hajde pravo u novu carsiju, do duean a Todor-bazrdana, pa mi kupi divit i kalema i u njemu murecefa erna, i donesi list knjige bij ele.« Ode F at a u novu carsiju. Onda d ode Todor-bazrdanu,

160

170

180

190.

432

pa rou dvije madi.arije baci. A vell rou turkinja djevojka: »Cujes mene, Todor-bazrdane, da mi divit i kalema dades i u njemu crna murecefa, da mi dades list knjige bijeIe.« PoSten Toder, da mu kraja nema , pa preda se o~i oborio, on nikako ne gleda djevojku, vee joj daje sto je zaiskala. Ne htjede joj dvije madzarije, veCe uze jednu madzariju. Pa se Fata natrag povratiIa, ona kuli i avliji dode, ona dode U odaj u Andi, pred nju turi divit i kalema, i dade joj list knjige bijeIe, a veli joj dilber AndeUja: lf Posestrimo, Ramova Fatimo, sto te p itam, da mj pravo kazes. « A veli joj Ramova Fatima: lI Sto god znadem, sve eu ti kazati.« Andelija govori joj tiho: »A, bogati, Ramova Fatima, kad si tama na Krajini bila, jesi 1', Fata, u mejtef hodila, a jesi II u hodze u~ila?« lfJesam, Ando , mojega mi dina! « lI O, Fatima, ako boga znades, umijes li knjigu naNniti, da je piSem na Krajinu Muj u.« ».fa umijem knjigu naCiniti, da ja imam careva muhura, ja bib mogia ferman nakititi.« A veli joj dilber Andelija: »PiSi knjigu, bogom posestrimo, ti je piSi, ja eu kazivati.« Kad to cula turkinja djevojka, po koljenu papir raAirila, po papiru kalem poletio.
II Nnrodne pjeune Musllroana 1

200

210

220

230 433

Fata sjedi sitnu knjigu piSe, kazuje joj dil ber Andelija: »Gdje si, Mujo, nigdje te ne bila? J esi l' CllO, jes i l' razumio, isprosi se dilber Andelija za didiju, Vida bajraktara. Eto, Muj o, knjige poslanice. ZnaS Ii, bolan, nije bila davno, eva pune cetiri godine. vidjesmo se kod bijele crkve; ondar si mi vj eru zaloZio, da se drugom ozeniti neces, nego mnome, dilber-Andelijom; k am' ti v jera, ona te ubila? ! Eva, Muja, cetiri godine, kako sam se mlada poturcila, sve ja klanjam pet vakti n amaza, i sve postim sehri-ramazana, kada dade u godini dan a. Evo ama Ramove Fatime; karl su Fatu vl asi zar obili, ondar sam je za blago kupila, kada se je roblje prodavalo. Ako ne znaS u kame je gradu, bolan, Muja, Ramova Fatima, kad m ene je ona u Prirnorj u . Dosad mi je bila robinjica, . a odsele bogom posestrima. Sve me Fata uci turkovanju. Eto tebi knj ige §arovite, neees II nas obje izbaviti..« Kad su sitnu knjigu n acinile, onda r vell dilber Andelija: lt O, Fatimo, moja posestrimo. po kome ell knjigu otpraviti na koljeno od Kladuse Muj u?« A veli joj Ramova Fatima: »Ne znam, Anllo, mojega mi dina !« Govori joj dilb er Andelija: »J ednake smo U obrazu, Fato,

240

250

260

270

434

i na nama jednake haljine.u Andelija mudra i pametna: . Cujes mene, turkinjo djevojko, s haljinama da se prom 'jenimo, kad obucem t voje odijelo, prihvaticu knjigu sarovitu, posetacu placom i sokakom, posetacu uz nasu c3r.siju, gledace me mladi bazrdani. J a se uzdam, Ramova Fatimo, da me oni poznavati n eee. Ja hesabim da ce misllt oni, da sam rnlada Ramova Fatima, pa cu doci na cekme-eupriju gdje prolaze Ijutiti Madzari, za kanatom lice zakloniti, pa gl edati crnijem ocima, nece l' bog da t i namjerit sreea, ne bi l' koga znana potrefila, neee l' iei na Tursku krajinu, da opravim knjigu sarovitu.c To rekose, na noge skociSe. No da vidiS dilber-Andelije, sve obuce Fatine haljine, pa zavuce ruke u dzepove, pa eta je niz bijelu kulu. Anda pade na demir-kapiju, iz kapije placom okrenula, e na dode u n ovu car.siju. Gledaju je mladi bazrdani, gledaj u je, ai' je ne poznaju, veee misle ducandZije mlade, da je one Ramova F atima. Anda dade na kraj od varosi, dode Anda na cekme-cupriju, za kanat je zaklonila lice, ne bi l' koga znana potrefila, da posalj e knjigu na Kladu5u, da je dade serdar-agi Muju. eekala je (Iilber Andelija, ,..

280

290

300

310 435

dok bijaSe podne preturllo, pa ne maze nikog potrefiti, da ce ici na Tursku krajinu. Andelija srcem uzdisase: ::oJao meni, sinjoj kukavici, gdje n e mogoh nikog potrefiti, da opravim knjigu na Kladusu!« Pa pomisli lijepa djevojka: ::oBih Ii iSla kuli i avliji?« Pa pogleda crnijem ocima; na cupriji cuda ugledala, na cupriju momak udario, sve na njemu tebdil odijelo, pa on pjeSe i~e na nagama, a za sohorn vodase vranina. Kada momak pade do kapije, za kana tom ugleda djevojku. On djevojci bofju pomoc viknu , Andelija ljepse prihvatila. No da vidis newana junaka, kroz kapiju prolaziti htjaSe. A veli mu dilber Andelija: : o Bogom brate, neznani junace , stani malo, da te nesto pitam. « 'naka momak stade na cupriji: »Pitaj m ene, ~to je tebi drago, « A vell mu dilber Andelij a: 'f)A, bogati, serhatlince mlado, otklen li si, od koga si grada, a kako se po imenu vices? Nije r bog do, sreca donijela nijesi Ii iz Turske krajine? Ti ako si ozdol iz Krajine, kazi mi se, ako boga znades! Ako misliS, momce jabandzija, da bih tebe kome prokazala, kunem ti se i boga ti dajem, da te nikom prokazati necu, da mi obje osijeku ruke. « A veli joj momak jabandzija:

320

330

340

350

436

))0, bogami, lijepa djevojko, kad me pitas, da ti pravo kazern. Jesi l' po ~m cula po cuvenju za nekoga Lickog Mustaj-bega? Ja sam nj egov tanak bajraktare, po imenu Blazevic-Omere, pa me beze davno opravio, spremio me niz S Vll Dalmaciju, da uhodim zemlju i gradove. Evo sada tri mjeseca dana, kako me je beze opravio. Sad sam poso na naSu Kraj inu .1'C A veli mu gospodica Anda: »Blazevicu, moj brate po bogu, da ti knjigu Sarovitu dad em. pa je podaj na KladuSi Muju. « A veli joj Blazevic-Omere: »0 , bogami, lijepa djevojko, na zahod je meni na Kladusu , ja ne smijem knjigu prihvatiti, valja rneni kroz J adiku proci. Po planini cesti ~ardakovi, na njim' mnoge vlaske harambaSc, naci ce mi knjigu u nj edrima, mogu svoj u izgubiti glavu.« A veli rou dilber Andelija: »Blazevicu. ako boga znades, jer mi knjige prihvatiti neces? Dacu tebi dvjesta madzarija! 1'C A veli joj Blazevic-Omere: »Prodi me se, ako boga znades!« Opet Anda njemu progovara: »Dacu tebi trista madZarij a.« Kad Blai:evic opazi dukate, reee njojzi Blazevic-Omere : »Dajder arno knjigu Sarovitu, i daj rneni trista m aciZarija.« Andelija knjigu opruzila, dohvati je Blazevic-Omere, Andeliji tiho progovara:

360

370

380

390

437

djevojko, trista madzarija. « A kaie mu dilber Andelija: lP Cujes mene, Blazevic-Omere, ja sam mlada posla iznenada, a ja pare ni dinara nemam,

~Daj,

ko god prvi

Da

Krajinu pode,

od ovijeh znanijeh junaka, spremicu ti trista madzarija,t: Kad to CUD Blazevic-Omere, on joj knjigu na cupriji baei;

40()

turcin prolle oa demir-kapiju, uze Anda knjigu sa cuprije,
pa za njime cura poletjeJa: »5tan', Omere, moj pobogu brate!o:;

Orner stade opet na cupriji ,
k njemu dode lijepa djevojka, te se Anda pod grio h vatila, pa joj puce struka madzarija,

a dukate pruzi Blazevicu. Uze pare Blazevic-Omere,
i dukate ddi na rukama,

410

pa on pita dilber-Andeliju: %lIma l' ovdje trista madzarija?« A rece mu lij epa djevojka: :tTamam trista, manj e ni jednoga.« Orner pare u diepove baei, prihvati joj knjigu Sar ovitu , pa svojega posjede vranina: »Ostaj zbogom, lij epa djevojkol « OUen ode Blazevic-Omere. Kud god iSo, do Jadike dosO, j sve proae redom cardakove. Kad je bio vrhu na planinu, tudi nade zele no jezero, pa jezero Omer prolazio, pad e Orner n a dugu poljanu, pa pogleda crnijem oCima. Na poljani cudo ugledao, al' tu vidje trideset turaka, ni na jednom gJave ne b i ja~e,
438

420

43()

a!' su sk oro turd izginuli. Kad je rnrtve turke ugledao, on svojega zastavi vranina, pa zavika grlom bijelijem: ::oLe]e meni, do boga miloga, ova meder Mujo poginuo i Mujovo drtiStvo izginulo! « Orner svoga odjaha vranina, pa eto ga do turaka dade. Ode Orner turke preturati, neee ]' lesa serdareva naci; serdar-Muja il' brata Halila. Njih ne rnoze tud'jer poznavati, niti znade ko je izginuo, pa se Orner do vranina vrati. : o Jalah! foC rece, posjede hajvana, Orner ode kroz Jadiku pustu. Kad je malo ponaprijed biD, onder n ade studena bunara. Kod vade je Cudo ugledao, dva je n ova groba op azio, jako mrd istom pokopati. Pomislio Orner na vraninu: »Ovdje ti je Mujo poginuo, serdar Mujo sa bratom Halilom.« Pa svojega protjera vranina. Kud god ide Blazevic-Omere, Orner side polju kladuskome, pa Mujovu kulu ugledao aI' rnu kula neveselo v'oma, avlinska su otvorena vrata. Orner kuli i avliji dode, na avliji Sadervana nade pa na vow ugleda dje vojku, a Ajkunu sestru serdarevu. Blazevic joj turski selam viknu, Ajkuna mu Ij epse prih vatila: 0, bogati, Ajkuna dj evojko, sto proljevaS suze od ociju, cije pere§ krvave haljine? «

440

450

460

470
439

A vell rnu Ajkuna djevojka: »Ne pitaj me, Blaievic-Omere, since Mujo ranjen dolazio, i Mujovo dru~tvo izginulo. <I A pita je Orner na avliji: . 0, bogati, Ajkuna-djevoj ko, da li nije Halll poginuo? «

»Bogme, nij e, Blazevic-Omere, otiso je Halll niz Krajinu, odazvo ga beg Mustaj-beg Licki.«
U rij e~i u kojoj bijahu, ranjen Mujo u odaji jeknu. Zacll jeku Ajkuna djevojka, ona b a d krvave haljine, Muju bratu U odaju dade. P ita njega Ajkuna djevojka :

480

»Brate Mujo, ako boga znadeS, 5tO toliko u odaji jeciS, bole Ii te rane po tijelu ? «
»Sestro moja, Ajkuna-djevojko, s kim ti zboris dolje na avliji1 Nije l' bog do, sreea namje rila. nije l' d olje Blazevic-Omere? Aka bide Orner na a vliji, ti ga zovi meni U odaju. Sad je Orner iz zemlje kaurske, nece Ii mi kakav haber kazat.« A veli rou Ajkuna djevojka: »0, bogami, brate Mustafaga, baS je ono BlaZevic-Omere.« »Hajd' ga zovi m eni u odaju. 'i Sade Ajka dolje na avliju , tude nade Blazevic-Omera. ne bijase vranea odjahao. A veli mu A jkuna djevojka : »Blazevicu, brate od matere, sad te vice Mujo u odaju.« A kad Orner zacu Jakrdiju, on svojega osjede vranina, pa izletje u odaju Muju. 490

500

510

440

Otisla se krvca od serdara, a da vidis Blazevic-Omera, u cizmama u krv ugazio, selam viknu, pade po serdaru, Orner pisnu u sikli odaji, ljubi Muja S obadvije strane, pa ga pita Blazevic-Omere: »Brate Mujo, ako boga znades, gdje Ii biste, gdje li izgiboste, gdje je tebi Halil poginuo?« A veli mu serdar-aga Mujo: »Nije meni Halil poginuo, vee me slusaj, dijete Omere. Kad je tebe beze opravio po tebdilu niz zemlju kaursku, nij e proslo ni tri hefte dana, niz Krajinu uzbuni se raja, sva se butun odmetnula raja. Beg poruci po Halila moga, pa on ode Liki i Krbavi. Kad je doM Lickom Mustaj-begu, beg mu dao hUjadu pandura, pa Halila u nahiju spremi, n ece I' Halil umiriti raju, i da kupi hake od cifluka, od kmetova Lickog Mustaj-bega. Ja se bijah osaniso v'oma, pa pokupih trijest Krajisnika, i ja uzeh dva moja sestrica, dva sestrica, oba Kurtagica, s cetom sadoh do ravna Primorja, drtiStvo svedoh k lugu Mandusica, i bijeloj crkvi Petrovica. Tamna nocca pade na ledinu, drustvo sakrih po gori zelenoj, svi pjesaci, sarno ja na konju, pa zavikah na moju druZinu: - Braco draga, moji Krajisnici, poslusajte sto ell govoriti ! Ovdje cete n ocas ostanuti,

520

530

540

550
441

ja t u kad vas ostavit dagata, valja mew D oeas salaziti do bij ele kule Smiljanica. Ja ell Deeas kulu uhoditi, da Ii ima k alabaluk vlaha kod bijele kule Smiljanica. Da ja vidim, moja braco draga, smijemo Ii kuli udariti? A veli mu trijest KrajiSnika: - H ajde, Muj o, kuli Smiljanica, n o se ~uva j da te ne potpaze. Otlen odoh Smiljanica kuli, k uli ~asom Smiljanica dodoh, cd avlije otvorena vrata, uvukoh se u m ermer-avliju, pa se sakrih kuli za coseta. Bjehu noei cetiri sahata, uz bijelu ja pogledah kulu, tanka kula, a v'oma visoka; tu ja skidoh s leda uprtnjacll, ibrisimli stube izvadio, stube bacih pod sacake kull, do pendzera k uke doletjese, zakuCise k uke za demire, ja se popeh uz bijelu kulu. Kad se popeh kuli na pendzere, pa pogledah u sikli odaj u, a1' tu sjedi t rides't kapetana, medu n jima Gavran-kapetane. Oni sjede, hladno pivo piju. Opet sit'ioh niz cemerli kulu , izvukoh se lako iz avlije, kaurska m e ne spazila straza. Ja pobjegoh poljem zelenijem, te ja dodoh lugu zelenome, i tu nadoh svu svoj u druzinu, pa druzini stadoh govori ti: - Braco draga. moji Krajisnici. ja sam iso kuli Smiljanica, popeo se kuli na pendzere.
442

56()

570

58()

59()'

Tankoj kuli udarit n e sm'jemo, jer je tudi trides't kapetana, medu njima Gavran od Kotara, oni sjede, hladno piju pivo, oni prose dilber-Andeliju, Andu prose beli za Gavrana. Custe Ii me, moji Kraj isnici. Da udrimo kuli Smiljanica, tvrda kula, kamena avlija, u polju se kula potrefila, a na kuJi sUrri kapetani. Cujes Ii me, Blazevic-Omere. ja ne smjedoh kuli udariti, vratih drustvo uz J adik-planinu, pa prodosmo zeleno jezero, pa padosmo do zelen' caira, do caira Mandusica Vuka. A vrucina ugrijala v'oma, svratih doga pod tanku jeliku, sjahah kanja u zelenu travu, pa po hladu tuder posjedasmo. Rucana se dobra potre!ila, pa sa leda poskidasmo tor be, izvadismo hlj eba bijeloga, da rucamo na planini tude. Pa mi drustvo natohlo pivo, casu uzeh u desnicu ruku. Tamam casu bijah prihvatio, dok zapjeva neko uz planinu, kako pjeva tanka glasovito: - Vaj, planino, da ti n'jesi hali, jaI' bez vuka, jaJi bez h aj duka? Nije l' bog do, sreea nanij ela, nije l' ovdje u Jadiki Mujo, u Jadiki zelenoj planini! Ev' imadu cetiri godine, kako Muja po zemIjama trazim, po zemljama i po planinama, da ja s Mujom mejdan podijeliml Zacudo mi, Blaievic-Omere,

600-

61 ()

62(}

630
44:>

Ko to Sffil]e pjevat uz planinu! Bacih casu u zelenu travu, pa ja skocih od zerolje na noge , pa sam drustvu govorio svome: - Sjed'te tude , moji KrajiSnici, id.em dolje u bogaze saeL J a ell stati za tanku jeliku, pa ell vidjet ko je uz planinu. Pa ja sadoh dolje niz planinu, te ja stadoh za tanahnu jeIu, pa pogledah svoj ijem oeima: eto ozd6 Vida bajraktara na da ratu , konju kosnatome. N a daratu noge prekrstio, u rukam' rnu teska topuzina, a sve topuz baca pod oblake. Koliko ga baca pod oblake, sa jelika sve oblamlja grane. On pod topuz podgoni dorata, u b'jele ga docekuje ruke. Ja pobjegoh hrclu uz planinu. Kad sam do svog dru.stva doiazio, n a drustvo sam viku ucinio: - Ha, na noge, moji sokolovi, eto ozd6 Vida bajraktara, d a padnemo njemu u busij u! Pa sam drustvu goYorio morne: - Braco draga, m oji Kraj iSnici, da medu se Vida upu.scam o, nemojte se koji prevariti, da ga kogod prije mene gada. U to doba Vide bajraktare. Mi medu se njega upuStismo, ja ga zgadah puskom od oeiju. Vidio sam s u dva oka svoja, gdje ga zgodih u prsa jun acka, pa od Vida zrna o'skociSe, i padose u zelenu travu. Zatim puce t r ideset p USaka, puskari su sva drlclina moja,
444

640

650

6{i0

670

nikakva ga puska ne razminu. Jedne puske biju bajraktara, druge pod njim njegova dorata, nejma Iajde sto puske pucaju, sve od Vjda zrna oskakahu. Neee puska Vida ni dorata. Na Vidu je pancijer-kosulja, na doratu mnoge hamajlije, ima Vide dreva svecevoga, nije fajda krili mu junastvo. VlaSCe vrisnu, a boga spomenu, a poteie sahlju od pojasa. Medu naske natjera dorata. Hitar Vide da mu kraja nema. Dok bi majka sina prihvatila, i b'jeloj ga sisi prinijela, posjece mi trijest Krajisnika! Jedva moga ugrabill dogata, ja pobjegoh kroz planinu pustu. Kada bJizu dodoh do bunara, nesto tutnji za mnom kroz planinu. Okrenuh se sa dogata moga, a!' mi bjeze dva sestrica mlada, dva sestrica, do dva Kurtagica. Al' ih tj era Vide bajraktare. Dostiie ih medu borovima, obadva ih Vide posijece. Vide viknu grlom bijelijem: - Kopilane, trbusati Mujo, a sta si se, bolan, prepanuo, a ad sarna Vida bajraktara? Pa me, brate, izjede sramota, ja mojega povratih dogata, pa se sretoh s Vidom bajraktarom, pritjerasmo konje vitezove, pritjerasmo jedan blizu drugog, potegosmo puske iza pasa, obojice puske su puknule, puske moje obje pogodise, pogodise Vida bajraktara,

680

690

700

710
445

aI' od njega zrna oskociSe. Kad pukose puske Vidakove, obje puske mene obranise, raruse me iznad pasa maga. Potegosmo sablje od pojasa, stadosmo se sabljam' udaratL Kud udarah Vida bajraktara, sve anuda vatra posipaSe. Vatra pada po zelenoj travi, vatra przi djetelinu travu.
Kuda mene Vide udarase, po pO litre odrezuje mesa, Blazevicu, od tijela maga. V'oma me je sabJjom izgrdio, po dogatu krvea pokapala. Kad mi dogat krvcu opazio, uze dogat dema na zubove, pobjeze mi dogat niz planinu. Brh dogat od konja dorata, ranjena me dogat iznosio. Kazah tebi jade, Blazevicu.« Ode mislit Blazevic-Omere: »Bih Ii daD knjigu Andelinu, 81' ell sakrit knjigu sarovitu? Bogami je, beli, sakrit necu,

720

730

jer sam trista uzo madzarija. « Pa zarovi ruke u dzepove, izvadio knjigu iz diepova, opruzi je Muju ranjenome: »Maj ti, Mujo, knjigu poslanicu. « Ne bi kader ruke podignuti, da prihvati knjigu sarovitu, vee govori Blazevic-Omeru: »Turi knjigu kraj mene, Omere.« Pokraj Muja knjigu ostavio, Mujo viknu Ajkunu djevojku: ltAjde, seko, k meni dodi bde!« Dode cura Muju u odaju, a Mujo joj ode besjediti: ~ Der preda me padni na koljena. « 446

740

750

Ajka pade pred serdara Muja, a veli joj ranj en Mustafaga: »Ajko sestro, taka ti imana, der prihvati knjigu sarovitu, pa pogledni knjizi niz jaziju, pravo kaZi sto mi knj iga kaze.<I: Ajka uze knjigu sar ovitu, pa pogleda knjizi niz jaziju, pravo kaie sto mu knj iga veIL A kad Mujo rijee razumio, Mu jo jeknu, a sva kula zveknu, od otiju suze upuSCio. Ajkuna ga razgovarat ode: »Suti, brate, ako boga znades.« U rijeei u kojoj bijahu, doklen poljem puske zapucase. Zatu Mujo puske U odaji, pa na sestru viku uNnio: »Pridi, Ajko, dzamu i pendieru, pa pogledaj poljem zelenijem, sto pucaju puske preko polja, da Ii nije vojska od kaura?« P a Ajkuna pendzeru prilazi. i pogleda poljem zelenij em, pa se n jajzi dade pogled ati: pet stotina vidje konjenika, a pred njima l!:udo ugledala, svog Halila na konju malinu. Spored brata Rada ugledala, u skok Rade na konju vraninu. Oba pobra ic1u naporedo, obadva su u krv ogreznula, i za n jima druga pet stotina. Kad pogleda Ajkuna djevojka, kad Halliu vidje na ramenu, mrtvu glavu nosi sa junaka, do pO kolca percin pritisnuo. Mec1u njima Ajka ugledala, dvije cure vidje na konjima, hi ti rek6 i bi se zakleo,

760

770

780

790

447

da j' atisa Halil po djevojku. Nije nikud iM po djevojku,

vee otise, da umiri raju.
Kad pogleda Ajkuna djevojka, ai' Ajkuna bila pogledala, aI' je drustvo Mujova HallIa,

sto

oni nose nekoliko druga,
s· ljutijeh dopanuli rana. Kad to vidje Ajkuna djevojka,

Muju bratu ranjenome kaze, sve mu kaze sto je i kako je.
Mujo vice Blaze vic-Omera: »Hajd', Omere. pred kapiju silu,

800

te doeekaj mojega HaWa. Ode Orner, stade pred kapiju,
Q(

Halil s drus.tvom do kapije dode, Blaievicu turski selam viknu.

Blazevic mu bolje prihvatio.
a veli mu Mujagin Halile: »Dtkud tude, Blazevic-Omere?« A veli mu Blafevic-Omere: »'vuda su m e puti nanijeli .« Halil svoga odsj ede malina, 810

Rade svoga debela vranma. Mrtvu glavu Radovanu pruZ3,
pobode je Rade pred kapiju, onda Halli pogleda Omera: _Blazevicu, aka boga znade.s! Kako mi je U odaji Mujo, je l' prilika, hoce l' umrijeti? c A veli mu Blazevic- Omere: J)Borami je v'oma ranjen Mujo, ostanuce, umrijeti neee .• Proli Halil sure od otiju, brata nema dok ne rodi majka! Halil ode u zensku avliju, i odvede cure obadvije. Grlom vice Ajkunu djevojku: J)Ajko sestro, hodi na avliju.« Cura trci niz bijelu kulu.
448

82()

830

Kada cura na avliju side, Ajka cura na avliji pisnu: »Blago sestri odsad dovijeka, kad si zdravo, moj brate Halilel « Halil njojti tiho besjedio: ::tJesam zdravo, al' veselo n 'jesam.« A vell mu Ajkuna dj evojka: ::tBrate dragi, bices i veselo. fC A veli joj Halil lakrdiju: »Ajko sestro, kako nam je Mujo? Vid' nesrete, moga MustaIagel « Opet vell nejacak Halile: »Tako jeste ad boga sudeno.« Pa Ajkuni Halil progovara: ::t Maj ti , Ajko, cure obadvije, to je jedno Ramova Fatima, to je drugo dilber Andelija. ono glava Vida bajraktara. « Pa se Halil do drufine vratl. te je svoje drustvo odvodio, odvede ih uz bijelu kulu. Halil bratu u odaju dade, posjedali po odaji turci, HaID sjede pred serdara Muja, do Halila uskok-Radovane, ljube Muja s obadvije strane. Halil suti, Rade progovara: DA ne boj se, bogom pobratime, pobratime serdar-Mustafaga, posjekli smo Vida bajraktara, oteli smo cure obadvije.« A vell im Mujo lakrcliju: »A gdje ste se s njime udarili? .. »Dotekasmo u Popovu lugu, mi bijasmo u Ribniku, Mujo, kada haber uhoda donese, sto j' od tebe Vide u cinio. Mi otalen poletjesmo fivo, pa sil1osmo lugu Popovome, pa nas srete pope Ridanine :
2t

840

850

860

870

Na rodne pjesm e Musll m ana I

449

- 'vuda prode Vide bajraktare i provede kitu i svatove, , u Primorje ode po djevojku. Taki nama haber pope kaza. Mi ga tude, Mujo, pricekasmo, cekasmo ga dva bij ela dana. K ad je treee jutro osvanulo, osvanulo i granulo sunce, dokle lugom puSke zapucase, pa se lugom svati pomoliSe, a pred njima Vide na doratu, sa svatima eglen zaturio : - Tu sam turke ljuto isj ekao, i ranio Muja na dogatu, pa ja, bell, preboljet ne mogu, sto pobjeze Mujo na doginu. Sve to slusa dijete Halile. « Ode Rade besjediti Muju: »Nemoj nikad vikat na Halila, sUan Halil, jad ga ne ubio! On podviknu grlom bij elijem: - Kopilane, Vide bajraktare, ak o ti je Mujo pobj egnuo, H a lil nece tebi pobj egnuti! To izrece, pojaha malina, i mi za njim birde m udarismo. A da vidis tvoj ega Halila: on izvadi sablju dimiSciju pa na Vida birdem natjerao. Bir natjera na Vida malina, birdem s Vida posijece glavu, j er je sabl ja oklop p resjecala. Karla vidje kita i svatovi, gd je pogibe Vide bajraktare, po lugu su svi svati prsnuli, nasred luga cure ostaviSe. Mi uzesmo cure obadvije, d ovedosmo tvo joj tankoj kuli, p a smo tvoje osvetili druStvo.o:

880

890

900

450

XXXII FILIP MAD2ARIN I GOJENI HALIL
(Sarajevo)

1<ulu gradi Filip-Madzar ine u Prilepu gradu bijelome. Rulu gram sedam godin' dana,
Tactilo mu do trista majstora, i pred njima Rade neimare.

Dobru Madiar naCinio kulu, tanku kulu od sedam bojeva. Izv6 joj je dvadeset coskova, sve izvodi coske na sokake. a udara boje svakojake. Udar a joj staklene pendiere, na pendzere od ziata jabuke, niz jabuke srmali-sindzire, niz sindzire od zlata cekine, niz cekine sive sokolove.
Kada vjetar kraj Prilipa puhne, zveka s toji srmali-sindzira,

10

cika stoji od zlata cekina,
piska stoji sivih sokolova. Pokri kulu tutom i pirineom, zavrsi je :iezenijem zlatom, na vrh kule izdize ja buku,

20

u njoj zlata tamam dvan'est aka.
Kada s unce kraj Prilipa sine,

prel'jeva se kula kraj Prilipa. Oko kule dvostruka avlija, i nacini vodu .sadrvane, izokola udari mermere, naCinio dvanaest tabija, na tabije izvuce topove;

30
45 1

prostro kulu crvenom kadjfom. Jedno jutro Filip urania, pa izade na vrh tanke kule, pa on sjede na gorn je coskove, a na pendzer naslonio glavu, pa sejiri polje pod Prilipom: vas je Prilip poda se uzeo. Pa pogleda Madzar na avliju, pa ugleda Rada neimara, aka njega do trista majstora, pa zavika Filip sa pendzera: »Cujes mene, Rade neimare, hodi ama u odaju dodi, i povedi sve tvoje majstore.« Ode Rade uz bijelu kulu i za njime do tri sta majstora, pa uljeze Rade U odaju, i majstori za nj im uljegose. Sto god moze, stade u odaju, £to ne maze, pred odajska vrata. Svi majstori stali na nagama, Rade sjede pred njeg' na koljena. Stadose se hesabiti tude. Kad su oni racun d ovrsili, mala mnago zasijece Rade, da mu dade Filip-Madzarine trista oka zutijeh dukata, jos tri rnazge sto ce nasi t blago. Pa je Filip na n oge skocio, pa do kase svoje dolazio. On iz kase iskupi dukate, te ih dade Radu neimaru, trista oka na kantar dukata. OUen ode Rade neimare, a ostade Filip-MadZarine, pa se Filip v'oma zabrinuo: »Avaj meni, do boga miloga, jesam dobru nacinio kulu na sramotu turskomu sultanu, ali pare ni dinara nemam,

4()

5{)1

6().

7(}

452

sve sam svoje isharcio blago, j a gradeci kulu od kamena, a od roda nigdje nikog nemam, sarno sestru dilber-Jefimiju. Sjutra meni da izade duSa, drugome ce ostanuti kul a.« Sve mislio, na jedno smislio, pa se Madiar asi ucinio, najpr'e se je bogu ucinio i turskome caru cestitome. Kol'ko se je asi uhnio, ode c'jenit po svoj Rumeliji; najvecega siromaha c'jeni sve na kuc:u zutu madZariju, na trgovce stotinu dukata. Kad ucjeni svu Urumeliju, i u Bosnu turio je ruku . Pa zaplaka sirotinja ljuta, pa sultanu daju arzuhale. On cijeni sedam godin' dana, pa je Madiar zazgodnio v'oma, carevu je zatvorio diadu, pa razbija bale i tovare, a sve vjeSa hodze i hadiije. Ne da Madiar cabi pro]aziti, ne da proci kroz Urumeliju. Jedno jutro na noge skocio, sve je svoje kase otvorio, velike je novce sastavio. Kol'ko mu se bjese ucinHo, da on ima zutijeh novaca, da on moie sefer otvoriti sa turskijem carom restitijem, pa na svome sreu pomislio: . Ja eu s earem seIer otvoriti, necu I' caru earstvo oduzeti.« Kad je svoje novce pregledao, pa se Filip u odaju vrati, pa on sjede, sitnu knjigu pise: »Cujes mene, care od StamboIa,

80

90

100

110

453

jesi l' CllO, jesi l' r azumio, gdje sam t anku nacinio kulu, 'vake kule u tvorn carstvu nema. Nema fajde sto sam nacinio tanku kulu u Prilipu gradu, a1' se joste ozenio n'jesam. Eto tebi knjige .sarovite, grdno sam se care opharcio, da mi spremiS tfi tovara blaga, a nemoj se, care, prevariti,
da mi spremis bijelij eh para, vee m i spremi zutijeh dukata, da mi viSe stane u tovare, da mi spremiS, turski padisahu, uz tovare tvoju sultaniju, sultani ja da mi budne Ijuba. Ako meni opraviti neces, izadi mi na mejdan junacki, da junacki mejdan dijelimo. Od tri m jesta gdje je tebi drago: jedan mejdan pred Stambol-kapijom, drugi mejdan na polju Mezevu,

12()

130

treei mejdan u Prilipu gradu. Ako neces na mejdan izaci, a ti za se dzebeliju t razi. Ak' ne mognes dzebeliju naci, ti trij ebi bijela Stambola. Velik u eu vojsku pokupiti, udricu ti bijelu Stambolu. udarieu, pa ga prihvatiti; kren ut vojsku niz Tuna-jaliju. Karavlaskoj ondar udaricu. Udrieu ti g radu Ibrailu, i Ismajlu gradu udarieu. KaravlaSku svu eu prihvatiti. na Hrsavu voj sku preturiti. na S rbi ju s vojskom udaricu, udr icu ti stojnom Biogradu i Semendri nil.e Biograda. Svud ell moju turiti sudiju.
454

140

15()

daleko eu ruku opruziti, na Ra~u eu vojsku izvoditi, pa na Savu tumbas namj estiti, na Muhac eu voj sku izvoditi, sve suhijem ja eu udariti, i Os'jek eu tebi prihvatiti. Svaki kralj ce indat opraviti, udrieu ti Jegri i Budimu.« Kad je Madiar knjigu nai::inio, opravio knjigu do Stambola. Kad je caru knjiga dop anula, pa on vidje sto mu knjiga kaze, pa se care v'oma zamislio. La sto misti sultan iz Stambola : »Da pokupim silovitu vojsku, da udarim na Madiara sarna, bas to meni podnijet ne moze, hoee l' mi se narugat duvelL« Pa je care divan pokupio, sve mu paSe stale na divanu i pred njima Mehmed-beg vezire, pa mu veli Mehmed-beg vezire: »Sultan-care, sunce ogrijano, je l' sIobodno s tohom govoriti? « A veti rou care od Stambola: »Zbor', vezire, sto je tebi drago. « Pa mu veti Mehroed-beg vezire : »Sto 5i na5ke 'vako sakupio, al' ces naske surgun u Nruti , al' sa grada u more baciti, al' Ses naske pod sablju turiti? « Ondar care knjigu izvadio, sto je njemu Filip opravio, pa veziru knjigu dohvatio. Prou~i.se knjigu Filipovu. Posto sitnu knjigu proucise, sve za.sute pase i veziri, a veti im sultan iz Stambola: »Sto sutite pa.se i veziri, sto mi knjizi dzevab ne dajete? «

160

170

180

190

455

Progovara Mehmed-beg vezire: »Sultan-care, iza gore sunce, ne mozemo knjizi dzevab dati, vee ako bi mene poslu.sao, ti da dades Filip-MadZarinu, da mu spremis sto je zaiskao .• Nu vezira, carskog murtatina, sto govori caru u odaji, jer se vezir milovase v'oma, miluje se v'oma sa Filipom: sto god uzme Filip-MadZarine, sto god uzme novca od naroda, sve polovi Filip sa vezirom, pa ga vezir dobro odrlava. Za to sultan nista ne znavaSe. Car govori Mehmed-beg veziru: »Sad sto cerno, Mehmed-beg vezire? Da uzdignem silovitu vojsku, da je spremim na Filipa sarna., to je rneni velika sramota, vee mu valja mejdandziju trazit. « Car besjedi Mehmed-beg veziru: »Hod', vezire, ti pusci telale, nek' telali po Stambolu vicu, ko b' za cara nn mejdan izaSo, da on sade do Prilipa grada, a na mej dan Filip-Madzarinu. Ko donese sa Madzara glavu do Stambola grada bijeloga, ihja ce ga care uciniti. « Ode vezir, pa pusci telale, sve telali po Stambolu vicu, dok dodoSe dva brata rodena, do dva brata do dva cohodara. Fred sultanom stoje na nogama, a pita ih sultan U odaji: »A jeste li, djeco, za mejdana, hocete li na rnejdan izici?'. A vele fiU do dva cohodara: »B aS hocemo, care od Stambola..
456

200

2101

220

230

Pa im opet sultan besjedio: »Ako bog da i sreea danese, t e smaknete Filip-Madzarina, i snesete do Stambola glavu, testite eu vaske ostaviti.o: atale su braea odlazila. Kud god isli, do Prllipa sisli. Izidoo5e na mejdan junacki. Gdje je sreta, tu je i n esreea. Qba ih je Filip pos jekao, pa on caru knjigu opravio: . Cujeo5 mene, care ad Stambola, posjeko sam dvije mejda ndzije, vee eto ti knjige sarovite, jill spremaj o5to sam zaiskao, jal' trijebi bijela Stambola, pa ti prtljaj cabi i Medini. « Karl je Madzar knjigu natinio, i opravi knj igu do Stambola, pa je caru knjiga dopanula, car prouci knjigu Fllipovu. Karla vidje o5to mu knjiga kaze, poce care mejdandzije trazit. Svud ih trazi po svojemu carstvu, sve ih trazi pa ih nalazase, sve ih sprema do Prilipa grada . Filip s'jeee carske mejdandzij e, car ih sprema tri godine dana, pa uz pune tri godine dana uze cam tetr'est mejdana, posjel:e rou po izboru Turke. Pa se Filip okaniti nece, on sve caru knjige opravljase. Care viknu Mehmed-beg vezira, vezir caru U odaju dade, a vell mu care lakrdiju: lt Hajde opet, pa puScaj telala.« QUen ode Mehmed-beg vezire. Kada vezir u carsiju dot1e, pa on sjede na novu ducanu,

240

250

260

270 457

ducan bjese Husa bazardana, pa pogleda vezir uz carsiju, niz carsiju momka ugledao, momak pravo ide niz carsiju i za sohorn vodase dorata. Momak pjeva n iz novu carsiju: »Bog ubia eara i cesara, gdje ne htjese zaturiti kavgul Danas nema rata ni serhata, da okusam srecu u dorata. Eva danas dvanaest godina, otkako sam dora nabavio, sve ga hranim u toplom podrumu, sve se kakvu ratovanju nadam. Sada rata nikakvoga nema, vee se puste zemlje umirise. « Fa se momak bogom kunijase: »Kad je tarba zobi dukat bila, ja mu n' jesam zobi uzmicao, ondar sam mu vise primicao.« Sam to zbori, a sam odgovara. Fve to slusa Mehmed-beg vezire. To veziru v rlo tesko bila. Skoci vezir sa nova dueana, za dizgin mu uhvati dorata, a veli mu tursko momce mlado: »0, vezire. puscaj mi doratat« Vezir n ece da pusci dorata. A veli mu tursko momce mlado: ,.0, vezire, carski murtatine, puStaj dora, osjee' eu ti ruku! « Nece vezir da pu§ca dorata. Opet momak govori veziru: "Pusti dora, osjekoh ti glavu!« Pa na sablju naslonio ruku. Vidje vezir gdje ce poginuti, pa mu pusCi siroka dorata. Ondar veli Mehmed-beg vezire: »Tursko momce, da te nesto pitam.« A veli mu tursko momce mlado:

280

290

300

310

458

»Pitaj mene !ito je tebi drago. Sto god znadem, ja ell ti kazati, sto ne znadero, ni duian ti n'jesam.« Pa mu vezir tiho besjedio: :o Otklen jesi, od koga si grada, kako tebe po imenu vicu? « A veli mu momak lak rdiju: :oJ esi l' cuo Harnzu od Mirovca, ja sam glavom Harnza od Mirovc3 .• Pa mu vell Mehmed-beg vezire: lt tujes mene, Harnza ad Mirovca, tebe nije rodila turkinja, vee sam cuo i Ijudi mi kazu, da je tehe rodila vlahinja u planini ovce c:uvajuCi, U ovcije runo zamotala, zadojila sisom od. Qvaca.« A vell mu Hamza lakrdiju: »0, vezire, carski murtatine, ako m e je rodila vlahinja, beli me je rodila turtina, za cara ell na mejdan izaci. (t To rou reee, mimo njega prode i provede siroka dora ta, pa on dade caru do saraja i uvede dora u avliju. Na avliji ostavi dorata, pa on caru ode U odaju. Sto su htjeli, to su govorili, pa se Hamza n a avliju vrati. OUen ode Hamza od Mirovca. Kud god ide, do Prilipa dode, pa izade na m ejdan junacki. Nu da vidis jada iznenada: i Hamzu je Filip posjekao. Opet caru knjigu nacinio: lf Sultan-care, iza gore sunce, i ovoga posjekoh junaka. Care nema, prtljaj iz Stambola, jal' izadi na mejdan junacki, «

320"

330

340

350
45~

Kad je sitnu knjigu nacinio, opravi je do Stambola grada. Kad je knjiga caru dolazila. ondar care divan sakupio. Sve rnu pa.se na divanu stale, mnogi bezi, alajbezi teski. Niko nema da govori s njime. Progovara jedan ihtijare, star je tamam devedeset Ijeta, pa na starcu nigdje oi5ta nema, osjem samo od sukna calciire, kroz cakSire propala koljena. Bijelom se hrkom zagrnuo, kroz hrku rnu leda propanula. Na glavu je culah nataknuo, kroz eulah rnu kosa propanula. Ode starac caru govori ti: »Cujes m e ne, care od Stambola, je l' slobodno s tobom govoriti? « Veli n jemu care od Stambola: »Zbori, starce, sto je tebi drago,lI A vell rnu stari ihtijare: »K od tol'kijeh pa.Sa i vezira zar ne maga naci ti j unaka, da pogubi Filip-MadZarina? To je, care, velika sramota! Kame tebi Cuprilic-vezire?« A veli mu care u odaji: lt Ne spominj' mi Cuprilic-veziea. Evo dvades't i dvije godine, opanjka ga Mehmed-beg vezire, pa sam njega surgun ucinio, vee ne mogu nista razabrati za rnojega Cuprilic-vezira. Otkako je nj ega nestanulo, prevratise moju carevinu.« A veli mu starac-ihtijare: »Cujes men e, care od Stambola. Da ti dode Cuprilic-vezire, da peed tobom stane na divanu,

360

370

380

390

460

hi Ii pozno Cuprilic-vezira?« A veli mu care lakrdiju: »Ne bih mogo poznat Cuprilica.« Ondar starac caru besjedase: »Cujes mene, sultan-padisahu, ja sam glavom CupriIic-vezire! « Kada care starca razumio, ljuto pisnu u sikli odaji. Car od zemlje na noge skocio, obadvije rasirio ruke , pa poletje Cuprilic-veziru, te zagrli svojega vezira, pa ga Ijubi u bijelu bradu. Car ga uze za bijelu ruku , posadi ga sebi uz koljeno, pa car pita svoga Cuprilica: »$to s' takvoga hala dopadnuo?« A vell mu Cuprilic-vezire: »Nije sala ni dvadeset dana, kamo l' dvades't i dvije godine, kako si me surgun ueinio! Evo puno po godine dana, krijuci sam doso do Stambola. Kad sam doM do mojega dvor a a u dvoru nigdje nista nem a : murtati me tvoji porobili, murtati su tvoji hesabili, da se nikad povratiti necu, nit' ja doci do Starnbola grada.« To kazuje Cuprilic-vezire, a sve caru suze udaraju. Ondar veli Cuprilic-vezire: »Sto ce pase, a 3to ce veziri ? Sto si njihke 'vako iskupio? « Car je odmah divan rasturio, ne ostade niko u odaji, sam ostade care od Starn bola i sa njime rnuhur-sahibija i sa njima Cuprilic-vezire. Car izvadi knjigu Filipovu.

400

410

420

430

461

dade knjigu Cuprilic-veziru. Kad je vezir knjigu prihvatio, ondar veli Cuprilic-vezire: pa prouci knjigu Filipovu. »Cujes mene, care od Stambola, je I' slobodno s tobom govoriti? « A veli mu care U odaj i: »Slohodno je, Cuprilic-vezire, zbor', vezire, sto je tebi drago. o: Pa Cuprilic caru progovara: »Sultan-care, sunce ogrijano, gdje god zacu za dobra junaka, ti ga zovnu sebi do Stamh ola, svakoga 5i, care, posjekao, a ja sam ti cndar govorio u aname vaktu i zemanu:

440

- Nemoj, care, ti sjeci junake, doC' ce vr'jeme, pa ce nam trebati. Ti me, care, ne htje poslusatL Zna.s li, care, nije bilo davna, eva punih dvades't sedam godin', ti mi dade tvojega fermana: - Maj ti ferman, Cuprilic-vezire,
hajd' s ferman om do Budima sidi, pa ces bib vezir u Budimu. Care nije, valja poslu.sati, ja prihvatih tvojega fermana, i ja sadoh do b'jela Budima, pa ja sudih tri mjeseca dana u Budimu gradu bijelome. J edno jutro bijah podranio. pa ja sjedoh u svojoj odaji, pa pogledah sa demir-pendZera, a!' eto ti tvoga tatarina; t atar dode u moju avliju, u avliji konja razjahao, t atar meni U odaju dode, pa mi dade tvojega fermana. Kad prihvatih tvojega fermana, tatar ne htje noeit u Budimu,

450

460

470

462

vee 5e odmah natrag povratio. Ja sam UZQ tvojega fermana, pa proucih turali-fermana. Kad ja vidjeh sto mi ferman kaze, ti 5i meni ferman opravio: - Moja lal0, Cuprilie-vezire, ti 5i vezir danas u Budimu, eto tebi turali-fermana, posijeci Muja i Halila, oba brata sa Kladlliie ravne; ako Ii ih posijeCi neces, ja eu tvoju posijeCi glavu. Ja ostavih bijela Budima, pa ja tebi do Stambola dodoh , pa ti padoh po bijelu krilu: - Arnan, care, iza gore sunce, ne sijeci Muja i Halila, jer ce nama oni trebovati. Ti me tadaj ne htje poslusati, vee me vrati natrag do Budima ; pa ja dodoh bijelu Budimu, odmorih se tri-cetiri dana, pa ja odoh na KladuSu ravnu, pa uhvatih Muja i Halila, pa ih svedoh bijelu Budimu; ja posjekoh dva brata rodena, pa ti glave do Stambola spremih. Da je sada Mujo jal' Halile, da izadu na mejdan junacki azginome Filip-Madzarinu, oni bise posjekli Madzara. « Tako vezir caru besjedase, pa sve caru suze udarahu. Ondar care besj edi veziru: »Lalo moja, Cuprilie-vezire, duveli su na njih zaplakali, a na Muja i brata Halila, i murtati meni opanjkaSe, i saga sam njiha posjekao, jeda l' bog da, da od boga nadu!«

480

490

500

510 463

Pa za njima care uzdahnuo: »Grdna rano, Mujo i Halile! « A veti mu Cuprilic-vezire: l>Hoces mem, care, oprostiti, oprostiti svake lakrdije ?« lD Hoeu, lalo, radi cega necu! o; Pa Cuprilic nn noge skocio, eara ljubi u skut i u ruku, pa pred eara na divan stanuo. Car veziru stade besjediti: . Sto ces sada, Cuprilic-vezire?« A vell mu vezir lakrdiju: »Sad ti smijem, care, govoriti, govoricu ~ to je meni drago, sve si meni danas oprostio. Ja nijesam, care , posj ekao. posjekao Muja nit' Halila, vee nj ihove nasa sam prilike, dva sam brata druga posjekao, iz Krbave dva Ferizovica. « Kad to car e zacu U odaji, Ijubi deda medu oei erne: »Sad 8to cerna, Cuprilic-vezire, kako bismo jednog dobavili, jali Muja, jaJi pak Halil a, da n am sade do Stambola grada, da ga sp remim do Prilipa grada, na junacki mejdan Madzarinu? « A veli mu Cuprilic-vezire: lI Ti nacini turali-ferma na, da spremimo ferman do KladuSe, sve ces n jima, care, oprostiti, sto su dosad br aca uradila. « Pa sjedoSe, ferman naCiniSe, dobaviSe Idris-ta tarina. Car Idrisu ode besjediti: »Maj ti ferman, Idris-tatarine. nosi ferman Bosni k alovitoj, pravo ferman nosi u Krajinu, podaj ferman Muju od KladtiSe.«

520

53O'

540

550

464

Idris tatar caru progovara: »Ja se, care, ni maknuti neell, kad ell mrijet, dolje na Krajini, a ja volim ti me posijeci, jer sam triput iso u Krajinu i snosio turali-fermana, sva tri puta u Kladusu ravnu, pa je meni Muja govorio: - Kopilane, Idris-tatarine, aka jos ti do Kladuse sades,
Muja l!e ti posijeci glavu! t; A 5to veli Cuprilic-vezire: »Daj doved'te B ecir-tatarina.«

560

DovedoSe Becir-tatarina, pa mu veli Cuprilic-vezire : »Maj ti ferman, Becir-tatari ne. nasi ferman dolje u Kra jinu, pa ga podaj od Kladuse Muju .« A sto vell Becir-tatarine : »Cujes mene, Cuprilic-vezire. ja nijesam nikad u svom v'jeku salazio Bosni ponositoj, vee ja nosim careve fermane. Cuprilicll, niz morske limane.« A veli mu Cuprilic-vezire: »Maj ti ferman, hajde Bosni ravnoj .• Nije care, prihvati ferman a. Tatar krenu iz Stambola ravna, tatar vrisnu, surudZija pisnu, tatarova pucase kandzija. Ode tatar zemljom i cenarom, lako konak po konaku gradi. Kud god. iso, do Travnika dow, tatar ide bosanskom veziru. U Travniku tatar zanocio, a ujutru ranG podranio, pa se dere carski tata rine po konaku tra vnickog vezira: »A cuj es me, travrucki vezire, da mi vr'jedna surudziju nades,
30 Narodne p jesme Musli man a I

570

580

590

465

r
da me svede Biscu kamenome.« Pa mu vezir surudiiju nade. Otten carey tatarine pode. Kud god ide, Biscu salazio,
pa u Bihac tatar dolazio, a k turcinu Bihac-kape tanu. Ked njega je konak uNnio, a ujutru rano podranio, pa zavika carski tatarine: » Vrij edna mi surudziju nad'te, koji ce me svesti do Kladuse.« Surudzij u odmah nalazili. Otlen ode carski tatarine, preko Une vodu pregazio ; tatar pade poljem kladu.skijem, pa u polju vidje cobanina, vas u srmi i u cistu zlatu, mlado momce od dvaest godina; pritisle ga careve celenke. pa mu pala pera od celenki, zlatna pera na aba ramena, oka nj ega hilj ada ovaca, u rukam' mu od srrne svirala, pa on sviri, ide pred ovcama, n a ramenu vezena sesana. Kad ugleda tatar-cobanina, zacudi se BeCir-tatarine odijelu ovcar-cobanina, pa je tatar bio pomislio: »Vid', kakvi su po Bosni cobani, ja k akvi su njih'vi agalari?« Surudziji tatar progovara: »J a se jednom bijah potrefio u odaji cara cestitoga, Bosnjaci m u bjehu u odaji, pa plakahu caru cestitome: - Aman, care, iza gore sunce, u n as nigdje nista ne im ade. duseci nam zelena travica, a jastuci studeno kamenje. 600

610

620

630

466

A vidis Ii, bolan, surudzija, kakvi su yam po Bosni cobani!« Osmjehnu se h itri surudzija, pa tataru tiho besjedio : ,. J05 nij esi ti nista vidio. « U to doba dosH k cobaninu. Tatar svoga konja ustavio, cobaninu turski selam viknu, cobance mu Ijepse prihvatilo, a veli mu carey tatarine: ,. Cujes mene, ovcar-cobanine, cije s' ovce, a cije cobance?« Pa ga tatar turski zapituje, cobanin mu turski odgovo.r o.: ~ Cuj es mene, carev tatarine, avo ovce sa Kladuse Muja, avo Orner sa Kladuse Muja. Babo mi je serdar-aga Muj o.« A veli mu tatar lakrdiju: »Otkud tebi takvo odijelo? « A veli m u Mujagin Ome re: ,.Hajd' n e luduj, carey tatarine, u mog baba, sa KladuSe Muja, jos boljije h im ade h aljina.« Pa mu tatar s konja progovara: lOCujes mene, Muj agin Omere, k oje vasa kula od kamena?« A vell mu Mujagin Omer e: »Vidis, bolan, deset dvan'est kul a, m edu njima ponajtanja kula, sve je kul e kula nadhvatila, one kula baba Mustafage.« Tada tatar konja protjerao, pa eto ga kuli serdarovoj. Pred kapijom konja ustavio, ugleda ga Mujo sa pendzera, na Halila viku ucinio: »Sid', Halile, pred dem ir-kapiju, te ti sreti carskog tata rina.« Halil sade dolje pred kapiju,

640

650

660

670 467

pa on srete carskog tatarina. izvede ga Muju U odaju. Kad je ta tar ugledao Muja, pa kad vidje njeg've erne brke, kol'ko se je tawr prepadnuo, n' umjede mu nazvati selama. Tadaj Mujo na noge skocio, pa prihvati carskog tatarina, pa ga sjede sebi uz kolj eno, pa mu Mujo hosdeldiju daje. P itali se za junacko zdravlje. Kad se tatar malo odmorio, ondar tatar na noge skoCio, pa izvadi turali-fermana. Kad je Mujo ferman ugledao, Mujo odmah na noge skocio, s nogu Mujo fe rman prihvatio, triput caru llcini temena i jos vise carevu ferman u . poljubi ga, na cela ga tura, pa on sjede na mehka silteta. Mujo uti careva fermana, ferman llci, suze prolijeva, zalostan je ferman nacinio. Posta Mujo ferman prollcio, na tatara okrenuo glavu: »Tatarine, lijepog ti dina, sto te pitam, da mi pravo kazes! « Ode t atar Muji govoriti: »Sta god znadem, kazacu ti pravo, kunem ti se, a vjeru ti da jem, sto ne znaa, ni kazati necu. « Veli njemu sa Kladuse Mujo: »Tatarine, lijepog ti dina, je Ii daM Cuprilic-vezire? Care ga je surg un ucinio, tamam dvades't i dvije gadine. J a bih rek6 i bih se zaklea, da je ferman Cuprilic gradio.« A veli mu carev tatarine:

680

690

701}

711}

468

»Vj eruj mem , serdar-aga Mujo, j este do§O Cuprilic-vezire, car mu muhur teslim ucinio i vladaee c'jelom carevinom. « Mujo veli carskom tatarinu : »Kada tamo do Stambola dades, ti ces selam Cuprilic-veziru, ja ne smijem do Stambola doCi, g rdno su me caru opanjkali, nevjeru ce meni u ciniti, murtati mi posij eei glavu.t( Tadaj tatar na Doge skoeio: »E dovaler sa Kladuse Muja!«( A veli mu Mujo lakrdij u : »Sjedi , barem noeas da nocimo. « »Putnik jesam, noeiti ne mogu.« Tatar sade dolje n a avliju , a za njime Mujagin Halile, da isprati carskog tatar ina. Pametan je Mujagin Halile, p a zavuce ruku u d zepave, p a je zlatan jagluk izvadio, u j agluku stotinu dukata, pn mu veli Muj agin Halile : »Maj to tebi, ca rey tatar ine, jer si meni dose iznenada, b olje bi te Halil darivaa.« Tatar zlatan jagluk dohvatio, ostavi ga sebi u dzepove, pa mu Halil opet progovara: »Cujes mene, carski tatarine, nernoj slusat pj ana Mustafage, jer je Mujo prih vatio p iva, n ije znaa sto je govario. Kad ti tamo do Starn bola clodes, ti ces selam Cuprilic-veziru. Ako bogda i rneni pomogne, ja cu, beli, do Stambola sici i Filipu na mejdan atici. « Otlen ode carey tatarine.

720

730

740

750

469

Take proslo nekoliko dana, to se cuda po Krajini culo, gdje je Muju ferman dopanuo, i CUD je beg Mustaj-beg Licki, Stc j' gospode turske u Krajini, gospoda se v'oma prepanula, a da care ne pogubi Muja. Gospoda se sva butun sastala
na hijelu serdarevu kulu: sedamdeset i dva agalara i dvanaest turskih alajbega. Svi su redom sjeli U odaji,

76()

medu njima beg Mustaj-beg Licki, do njeg' sio od Orasca Tale. Ode Tal e gavoriti Muju: »Kamo, Muja, ferman od Stambola? Podaj ferman nasem Mustaj -begu, nek' prouCi careva fermana. « Muja ferman begu opruzio, pa Mustaj-beg ferman prihvatio. Beg Mustaj-beg ddase fermana, ferman drii u bijeloj ruci, aI' gledase prema sebi Muja. Ode beze gavoriti Muju: »Tako meni dina i imana, vece meni, Muja, dojadise iz Stambola carevi fermani. V'oma smo se tebi prepanuli, ako bide katul ferman Mujo. « P a se beze dinom kunijase: »Sa carom eu sefer otvoriti, ja te beli upusCiti necu. « To mu rece beg Mustaj -beg Licki, pa on stade uciti fermana. Ferman uci, suze prolijeva. Sve Mustaj-beg age rasplakao, rasplakao age i begove. Kad je beze ferman prootio, ondar Muju ode besjediti: »Hajde, Mujo, do Stambola sadi,
470

770

780

790

ti poslu§aj cara iz Starn bola.

Evo varna u fermanu pise, sto ste dosad zaradili bili, sve je varna sultan oprostio.« Ode Mujo begu besj ecliti: ;pJa se, beie, ni maknuti neell, nit' Cll ici caru do Stambola.« Kad to zacu Mujagin Halile, pa zaplaka bas k6 malo d 'jete, Muju bratu poletio ruci, pa se Halil zamolio Muju: »Daj ti meni tvojega 110gata. ja cu, Mujo, do Stambola saei i vidjeti cara u Stambolu, pa za eara na mejdan izaci azginome Filip-Madiarinu. Ako bog da i roeni porooie, posjeci eu Filip-Madzarina, donij et rou do Starobola glavu.« A veli rou brate Mustafaga: l)Sjed', Halile, budalasta glavo! Da ti vidis Filip-Madiarina, tresla bi te troljetna groznica! A Filip je, brate, zatvorio, zatvorio pola carevine, ni je lasno mejdan pod'jeliti. Gdje je care cuo za junaka, za junaka u svojemu earstvu. spremio ga na roejdan junacki, svakoga je Filip posjekao. « Moli rou se dijetc Halile, umoll se jedva za dogata. Kad mu Mujo pokloni dogata, pita njega beg Mustaj -beg Licki: ;pO, HaIile, hoces polaziti sjutra rano, ako mill bog da! t: Tu su oni noecu zanoeili, a ujutru ranD podranili. Ode Halil u tople podrume pa uzgrnu uz ruke rukave,

800

810

820

830

471

ode svoga timariti doga mlakom vodom i raki-safunom. Dobro doga timar llcinio, u sum1er mu vodu pokupio, previ tebe, a sedlo rou baei. Udario rahta na dagata, niz Tabt mu je 800 i dvades't kita, svaka kita od suhoga zlata. Pa ga pokri puli-abaijom, a baija zlatom izvezena, na unkasu bjehu mjesecovi, od suhoga nacinjeni zlata, zauzda ga demom studenijem, na glavu mu Tp.?imu udario, od suhoga ispletenu zlata. Iz resme su kite opruzene, zlatne kite niz obraza dagu, na prsim' mu Danica zvijezda, a na celu sjajna mjeseCina, u mjesecu alem-kamenovi. Kada Halil opremi dagata, pa izvede doga n a avlij u, pogJedaSe age i begovi sa hijele serdareve kule. Avlija se butun razasjala od zineta, sto je na dogatu. Fa da virus Mujova Hallia, na avliji ostavi dagata, pa istrca uz bijelu kulu. Halil dode u zensku odaju, tudi sestru u odaj i nade, svoju sestru Aj kunu djcvojku. Ode Halil sestri govoriti: »Donesi mi hoscu 5 haljinama.« Ajkuna mu boscu donijela, pred Halila boscu razdrijesi, pa izad'e iz odaje Ajka. Pa se stade Halil ohlaciti. Najnapreda gace i kosulju. pa obuCe dzemadana zlatna.
472

840

850

860

870

na prsim' mu bjehu upleteni, upleteni almas-kamenovi; pa obuce t ri decerme zlatne, zlatna puca s obadvi je strane, od zlata su puca iZljevena; pa obuce crvene caksire, na caksiram' od srme su kovce. Kake su mu crvene cakSire ! Kuda svovi, tud gajtani zlatni, krpz kovce mu oplelene guje, sve su guje od suhoga zlata, na koljenim' glave sastavile : kada kroCi Mujagin Halile, zijevaju na koljenim' guje; bi ti rek6 i bi se zakleo, da su guje na kolj enim' zive: terzija ih tako nacinio. Pa obuce crvenu d olamu od crvene mljetacke kadife, kuda svovi, tud gajtani zIatni; bi ti reko i bi se zakleo, da to nije crvena dolama, pa da nije pus L od kadife, a vee bi r ek6 i bi se zakleo, sva od zlata da je ispletena; uz prsi mu opletene guje, zlatne guje 5 obadvije strane; pod grlom mu glave sastavile: kada Halil makne ramenima, pod grlom mu zijevaju guje; bi ti reko i bi se zakleo, d a ee guj e zaklati Halila, da mu piju ispod grla krvcu. Svilenim se pasom opasao, pa po pasu bensilah opasa, za bensilah puske zadj enuo. Kak'e su mu puske u silahu? Nit' kovate nit' t ekicovate, sam' od suha zlata izljevate, pa od gvozda nigdje niSta nema,

880

890

900

910
473

osim c'jevi i plamnih tabana,

ostalo je sve od suha ziata, u dva cv'jeta dva kamena draga.
Otkud Ii je puske nabavio? Skovo mu ih Cuprilic- vezire,

pa Halilu puske pokionio pa na pleci toke oblacio, same toke od cetiri oke ; sve su toke od suhoga zlata, na dva rama dva kanata zlatna,
u kanatim' almas-kamenov i ;

920

obje strane puca na tokama, svako puce jedna litra zlata, a sto mu jc puce pod grla.scc, u njemu je do tri litre zlata;
S

puce visi n a sindziru zlatnu ;

to se puce na burmu otvara:
kada Halil pri nevolji dade, ispod gria puce on odvrce, iz nj eg' pije lozovinu pivo. Pa pripasa sablju dimiskiju,

930

sve joj kare u zlato zalite,
uz kare mu opletena guja ,

na bal cak mu naslonila glavu, zinula je, bas k6 da je ziva. Pa na glavu kalpak nataknuo,
na kalpaku dva direka zlatna: na jednome bijase direku. bij a.se mu ptica prepelica, ad zlata je ptica iil jevena; na drugome siv-zelen sokole. saka pjev a. ptica otpijeva. Pa na kalpak udari celenke. sve celenke ad suhoga zlata; pa Halila pera pritisnula. pritisnula pera ad celenki, zlatna pera s abadvije str ane. Pa on uze pusku d zeferdara od dva grla. ad cetiri zrna; niz pusku mu dvanaest karika. 474

940

950

svaka pafta od suhoga zlata. Pa dohvati k oplj e s eiviluka; ja kakvo je koplje kostolamnol Do pol koplja u krv ogreznulo, od pola je kozom opsivena, a koZa je ad ljutoga vuka, nasred koplja utegnuto zlatom; navrh koplja od mededa glava: kopljem roakne, a glava rou z'jevne, baS bi rek6 da je ziva glava. I dobra se Halil opremio, pa izade Halil iz odaj e. Sve su age na avliju sasle i begovi sa~li na avliju, pa cekaju Mujova Halila. Svaki svoga konja opremio, jeT Halila hoce ispratiti, pa im Halil na avliju sade, pa agama bozji selam viknu, age su rou IjepSe prihvatile. Haill Muju poletio ruci, poljubi ga u bijelu ruku, i poljubi Lickog Mustaj-bega i poljuhi Ibrahima Tala. Tu rou turci dovu uciniSe, na avliji konje pojahase, iz kapij e konje istjeraSe, pa adose p oljem zelenijem. Kad su bili na dno polja ravna. tu su turci konje ustavili, s Halilom se turci halalili. A da vidiS Licanina Tala: do HallIa pritjera kula.s8, sa kulasa bisag' otvorio, iz bisaga bostu izvadio, puna bosea bijase haljina; pa Halilu Tale govoraSe: ~ Maj, Halile, boseu s haljinama. « Dogatu je u bisage bact Hali1 boscu od Tal a prihvati,

960

970

980

990

475

u bisag' j e boseu ostavio. Ode Tale svjetovat Halila: :.Cujes Ii me, Mujagin Halile, kada bides poljem stambolskijem, na dna polja u stavi dogata; pa ces svoga k onja odjahati pa ces moju boseu izvaditi, pa ces moje obuN haljine, a tvoj e ces skinuti haljine, pa ih turi u kome bisage. Freda te ce izlazit Stamboici, izlazice p a.se i veziri, da gledaju tebe i dagata. A moje su, Halile, haljine b aS pobolje negoJi su tvoje; a nemoj se prevarit, Hallie, da haljine m oj e ne obuces! Hajde mudra, ne pog ini ludo.1I: Svi se turci s njime halalili ; otale se oni rastanuSe. Ode Halll lako puwvati, lako k onak po konaku gradi. Kud god id:e Muj agin Halile, k ad j e bio do Stambola blizu, Cuprilicu haber opravio: »Daj mustuluk, Cuprilic-vezire, eta tebi Mujova HahIa. « Pa Cuprilic mustuluke daje. Vezir caru ide u odaju, pa Cuprilic caru govora.se : »Eto nama Mujova Halila! Cuj es m ene, care od Stambola, hoces li mi izun pokloniti, po Stambolu da puscim telale, da izadu Stambolije mlade, da gledaj u Mujova Halila, jer ce sju tra H alil dolaziti?« A vell mu care u odaji: »Hajd', vezire, ti pusci telala. « Pa Cuprilic ode u carSiju,
476

1000

1010

1020

1030

sve telale vezir iskupio: »Cujete l' me, vi laki telaH, hajd' viknite sada po Stambolu, n ek' izadu sjutra Stambolije, da gled.aju od Bosne Bosnjaka.« Po Stambolu viknuse teiali. Tu su tamnu noecu zanocili. Kad ujutru jutra docekali, Stambolska se zatvori cadija, mnogi n arod na polje izade; izasli su svi car ski veziri, da gledaju oct Bosne HaWa. Kad je Hali! poljem nastupio, pa je mnogi narod ugledao, na urn pade Mujovu HaWu, sto je njernu govorio Tale. On svojega ustavi dogata, pa je njega Halil odjahao, pa je Halil b isag' otvorio, izvadio Talove h aljine, pa se svlaci, te se preoblaci; pa on skide svoje odijelo i Talovu boscu razdrijesi. Kad pogleda u bosl:i h aljine, pa se Halil bio zacudio: »Nuta IoSa ovog odij ela!«: Ode Halil misli premisljati: »Bih l' obuk6 Talove halj ine! Da 'Obucem. bicu sraman 'varno. « Nije care, obue ih valjade. Najnapreda d~emadan obuce. dzernadan je od bijela sukna, svakojakom cohorn iskrpljen je; oa dZernadan obuce decerme, tri decerrne od bijelog sukna, svakojakom cohorn iskrpljene. Pa Talove obuce caksire, caksire su od bijela sukna, kroz cakSire propaia koljena. Pa obuce bijelu dolamu,

1040

1050

1060

1070

477

dalarna je od bijela sukna, svakojakom cohom iskrpljena. Pa je Talov pajas opasao, bi jel pajas od bijela sukna. Pa je Talov sHah opasao, sve od njega visahu komadi. Pa u basei dvije puske nade, a na njima gvozden e jabuke, pa ih Halil za pajas zadjede, pa na glavu culah n ataknuo. Pogleda se Mujagin Halile, p a sam zbori, a sam odgovara: »Pljuvace me Stambolije mlade!«
Pa je Halil bio pomi::;lio:

1080

»Kad obukoh 'vako odijelo, sto ce 'vaki takum na dogatu?« Pa od zemlje na noge skocio, i on dade do svoga dagata, pa vas takum skida sa dogina, pa sve skide sa dogata svoga.

1090

Na dogatu nista ne ostavi,
sam' ostade gala tegeltija, pa vas takum u bisage baei. Pa Talovu uzdu nahodio, od Heine uzda nacinjena, pa zauzda svojega dagata, od lieine uzendij e gradi. Kada Halil namjesti dogata, »Alah«, rece i posjede d oga. Ode Halil besjedit doginu: »Ej, dogate, janje razbludeno, hrarnl ji meni u tri n oge, dogo!« H ajvan dogat zborit n e umije , a!' Halilu rijec razumije, svacemu je naucio doga. Pod Halilom dogat nahrom lj uj e. H alil ode poljem stambolskijem, pa udari izmedu naroda. Gledaju ga Stambolije mlade, gledali ga, pa su besjedili:

1100

1110

478

"Nuto naSeg cara iz Stambola! Na cern mu je oko ostanulo! Na bosansko nekakvo oobance! Ondje stasa ni sureta nema, da izade na mejdan junacki azginome Filip-Madzarinu! « HaW njima turski selam viknu ; stari njemu selam prihvatise, a miadina n jega popljuvala. Halil prode izmedu naroda, pa u Stambol Halil ul jegnuo, pa on ide kroz sitne sokake. Do avlije carske dolazio, u avlij u uvede dogata, icindija bjese preturila. U avliji ostavi d.ogata, Halil ode na saraje carske. A kad dode pred carsku odaju, tude rnnoge pase n alazio, gole sabije dde pred vratima, jer su pase carske nobecij e, pa HaIila paSe prihvatise, uvedose caru u odaju. Kada Halil U odaju dode, tu je carski mediUs posjedao, sve bijahu pase i veziri. Halil njima turski selam viknu, niko ne htje selam prihvatiti. Halil pode caro uz odaju, ne dadu mu prilazit veziri. Pa veziri caru besjedahu: »Vidi, care, ad Bosne junakal « A vell im care iz kafaza: Vidim dobra od Bosne junaka.« Pa besjede pa.se i veziri: »Sultan-care, iza gore sunce, a na nije bosanski junace, vee nekakvo bosansko cobance; spremili ga ad Bosne Bosnjaci, hoee tebe rezil uciniti.«
7}

1120

1130

1140

1150

479

Pa RalHu pase besjedahu: »Cu Ii naske, bosansko eobance, ti nijesi junak za mejdana. Posto ces se u nas pogoditi. da nam guske oka mora cuvas? Pa Haliia pru;e istjerase, istjerase n jega iz odaje. Halil dolje na avliju sade, p a on pride do kenja dogina , pa za d izgin doga prihvatio. Halli ode iz avlije carske, ode Halil po Stambolu hodat, konak sebi i dogatu trati. Handiije mu kanabt ne dadu, a ne dadu mejhandzije klete. Stambolije govore RaIilu: »Hajde oUen, droljavi Bosnjace!« Niko nj emu nociti ne dade, p a zanoci Halil na sokaku. Lj etno se je doba dogodilo, noc je kratka, svud se naCit moze. Pa ne spava Halil na sokaku, vee on sjedi i drzi dogata do sabaha cetiri sahata, pa pogleda u saraje carske. U odajam' svijece gorahu. Podranio sultan od Stambola, pa sjedase u svojoj odaji, a kod cara nigdje niko nema, vece stari muhur-sahibija. Kad je Halil sv'jecu ugledao, pa je Halil bio pomislio: »Bas je one care podranio. « Pa je Halil opet pomislio: »Ja eu skinut Talove haljine, obuci eu moje odijelo.« BrZe-bolje na noge skocio, pa on pride do dogata svoga, iz bisaga izvadi haljine, pa se svlaci, te se preoblaci.
<,(

1160

1170

1180

1190

480

Sve Talove skinuo haljine, pa obuce svoje odijelo i udari rahta na dogata. Sto je kuca blizu do Halila, sve se kuee bjehu razasjale od Halila i konja dogata. Pa u ruci povede dogina, ode Haill kroz sitne sokake, pa on dode do avlij e carske. U avliju uvede dogata, avlija se bjese razasjala od haljina Mujova Halila i od rabta, sto je na dogatu. To ugleda sultan sa pendzera, pa govori muhur-sahibiji: »Moj verire, muhur-sahibija. ·gto s' avlija ono razasjala? « Car govori muhur-sahibiji: »Da je, lal0, mjesec ogrijao, on je grio, pa se je smirio. Da je, lalo, sunce obasjalo, JDS mu vakta ni vremena nema. « A da vidiS Mujova Halila: Na avliji ostavi dogata, Halil ode uza me rdevine, Halil dode pred odaju carsku, tude nade ~etiri vezi ra ; veziri su carevi murtati, gole sablje dne u Sakama, te ~uvaju vrata na odaji. HaUl njima turski selam viknu, oni su mu selam prihvatilL Halil sease uljee u odaju, ne dadu mu cetiri vezira: »Neees ulj ec, od Bosne Bo§nja~e, ne ide se caru bez izuna, ne ide se caru pod oruzjem, vee izvadi pu.ske iza pasa i otp~i sablju od pojasa, mi cerna ti izun izvaditi,
:n Narodne p1esmc MusUmana 1

1200

1210

1220

1230 481

uvesti te caru U odaju. « A veli im Mujagin Halile: . 0, veziri, carevi veNli, nemojte mi notas zabraniti, da uljegnem caru U odaju. « A vele m u cetiri vezira: »Uljec, beli, pod oruzjem neces.« Opet njima Halil progovara: »Ne mislite, cetiri vezira, ja pusaka izvaditi neeu, nit' ell moje sablje otpasati, dok gledaju oei u Halila.« Sve ih moli Mujagin Hallie,
molio ih, umolit n e moze.

1240

Kada vidje da ga pustit neee, pa na sablju naslonio ruku, pa pote~e sablju od pojasa.
D ok bi majka sina prihvatila i bij eloj sisi prinijela,

vid' Halila, vesela mu majka, sto uradi pred odajom carskom! On posjece cetiri vezira,
sablju svoju u kare zadjede j ul jeze caru U odaj U, pa carevaj poletia rud,

1250

poljubi ga u skut i u ruku, iZInace se, na divanu stade. Pita nj ega care od Stambola: »Serh atlijo, otklen te imaroo? Dtklen jesi, od kloga si gra da? ~ A veli rou Mujagin Halile: »Sultan-care, iza gore sunce, ja sam junak od Bosne ponosne, od Bosne sam, ozdo iz Krajine. Jesi l' ~uo na Kladusi Muja? Ja sam glavom Mustafin Hallie.« Pa se Ha1il s carem razgovara. N igdje srece Halilove nema. Podranio Cuprilic-vezire i s vezirom dvanaest momaka,
482

1260

1270

j esu sluge Cuprilic-vezira. PaM vezir caru u odaju. Kada vezir pred odaju dode, tude nade lietiri vezira, ni na kak'u ruse glave nema. Cuprilie se bjese zaliudio, pa se sjeti Cuprilie-vezire, gdje je Halil s carern U odaji. Okrenu se Cuprilic-vezir e, pa slugama tiho progovara: . Jedni sada uzmite vezire, odmah njiha u more bacite, jedni ovdje pred vrata osta n'te,
ispred vrata kvrcu operite.

1280

Ja eu stati na dno merdevina, pa nikoga propustiti necu, da uljeze caru U odaju. « DohvatiSe lietiri vezira, odnesose, u more baciSe, pa otraSe krvcu ispred vrata. Ode vezir caru u odaju. Kad Cuprilic u odaju dode, U odaji ugleda Halila. Nema kada nazvati selama, ljuto pisnu Cuprilic-vezire, obadvije rasirio ruke, pa poletj e vezir do Halila, pa zagrli Mujova Halila. Halil njemu poletio ruci, ne da vezir poljuhiti ruku, pa ga Halil u bradu poljubi, vezir njega medu oei erne. Pa sto veli Cuprilic-vezir e : »Blago meni odsad dovijeka, za zivota da vidim Halila !« Oha placu U odaji carskoj, a obadva stoje na nogama, i cara su bili rasplakali. Posadi ih care u odaji, pa sjedose jedan do drugoga.

1290

1300

1310

. ,'

483

Pa sto veti Cuprilic-vezire: :.0, Halile, moj milosni sine, kako ti je na Kladu.si Mujo? « »Dobra, zdravo, selam ti je Mujo. « »Kako nam je od OraSea Tale?« »Dobro nam je Ibrahime Tale i tebi j e selam opravro. « . Kako nam je beg Mustaj-beg Licki? « »Dobro nam je beze ostanuo i tebi je selaro opravio. « 1320 »Kako nam je Kuna Hasan- aga?« II Dobra nam je Hasan od Otoke.« »Kako mu je Ibro bajraktare?« »Da si zdravo, Cuprilic-vezirc, Ibrahim je skoro poginuo, u Gabeli izgubio glavu, a zeneci Kurtagic-Selima.« ::t Kako nam je dizdar Ahmed-aga?« :oSkoro nam je Ahmed poginuo. « . Kako nam je Babahmetovicu 1330

sa Studenog Vrela i Cetina? « II Umro nam je Babahmetovicu.«
»Kako nam je Bojicic Alija?« »Dobro nam je Bojicic Alija.« »Je I' fiU ziva majka Ismihana? « »Dobro nam je Bojicica majka, iza mene 05tala je ziva, 'nako yell, Cuprilic-vezire, stotinu joj i dvije godine. « Ljuto vezir plal:e u odaji, a sve vice Cuprilic-vezire: »Iiej, Krajino, knava haljino! Umrijecu, vis' u Bosnu necu! Jalah, Bosno, moja rano grdna!« U egleni u kojoj bijahu, u to doba sabah zaul:io, pa Cuprilic caru govoraSe: »Da mi dades Mujova Hallia, da ga vodim k sebi na konake. c Pa ga care dade Cuprilicu.

1340

1350

484

QUen ode vezir sa H alilom u dzamiju, te sabah klanjase. Izasli su oni iz dzamije, pa Cuprilic odvede Halila, odvede ga do konaka svoga. Tu su bili deset-petn'est dana, vezir voda po gradu Halila, t e je Stambol sejir uNnio. J edno jutro Halil podranio, Halil vice Cuprilic-vezira: »eujes mene, Cuprilic-vezire, hajde kazi caru cestit ome, valj a sjutra meni polaziti, valja meni do Prilipa saei, da s Filipom mejdan podijelim.« Qde vezir caru u saraje, pa Cuprilic caru progovara: »Sultan-care, iza gore sunce, sjutra Halil hoce polaziti.« A veli mu sultan lakrdiju: »Pa neka ce, hairli rou bilo! « Qtlen ode Cuprilic-vezire, vezir ode pravo u c8rsiju. Po Stambolu pu.scio t elale, sve teiali po Stambolu vicu: »Ujutro ce Bosnjak polaziti, n ek' izadu Stambolije miade, da sejire od Bosne Halila. « Tu su danak zadanili bili i tamnu su noccu zanocili. Kad u jutro ogr ijalo sWlce, Stambolije na poIje izasIe, da sejire Muj ova RaIila. Halil sebe i dogata spremi n a avlij i Cuprilic-vezira, i spremi se Cuprilic-vezire, h oce vezir ispratit Halila. Na avliji konje uzjahase, iz kapije konje izjaha.se. Prvi ide Cuprilic-vezire

1360

1370

1380

1390

485

na njegovu atu alatastu. Tamam bili u sitne sokake, sa gradova pukose topovi, sa gradova, sa svake tabije, a drugi im pucaju topovi sa denjiza sa bojnih demija. Kol'ko plamte carevi topovi, sve je more tama pritisnula, sokacima prot se he mogase od momaka i od djevojaka. Stambolije na sejir stanule, te sejire Mujova Halila i pod njime siroka dagata. Stambolije Bve se zacudile i Halilu i konju doginu. StD govore Stambolije stare: »Otkako j e Stambol u Turaka, nij e 'naki junak salazio, osim 'nakav Derzelez Alija, pa sad drugi Mujagin Halile. « Pa izade vezir iz sokaka i izvede Mujova Halila. Kad padose poljem stambolskijem, kud se ide ka Jedreni ravnoj, a1' po polju narod pritisnuo, da sejire momka i dagata. A stc veli Cuprilic-vezire: »0, Halile, moj milosni sine, deder malo razljuti dogata, neka vide Stambolije mIade.« Ode Halil ljutiti dogata. Mill boze, euda golemoga, a sto dogat pod Halilom radi! Sve se cude Stambolije mlade, sve se cudi malo i veliko i dijete od sedam godina. Nut Turcina Cuprilic-vezira, sve veziru suze udaraju, od radosti suze udarahu a Turcinu Cuprilic-veziru.

140()

1410'

1420'

1430:

486

A sto dogat pod Halilom radiI Pa prodose izmedu naroda. Kad su bili u dno polja ravna, tude vezir ata zastavio, Halil svoga ustavi dogata. A da vidis Cuprilic-vezira, do dogata ata pritjerao, pa Halila medu oei Ijubi, Halil njega u bijelu bradu, pa se oba tude halalise. Nu da vidis Cuprilic-vezira, pa Halilu dovu ueinio: »Hajd', Halile, tebi sretno bilo! « Tude su se oni rastavili. Cuprilic se ka Stambolu vrati, Halil ode zemljom i cenarom. Lako konak po konaku gradi. Kud god ide Mujagin Halile, pa on sade pod Prilipa ravna, pod Prilipa u polje zeleno. Po aksamu Halil dolazio, Hall ide poljem prilipskijem. U to doba mjesec obasjao, Halil nade bunar nasred polja, pa kod vode odjaha dogatn. Iz terkije koplje istegnuo, bojno koplje u zemlju zabode, pa za koplje priveza dogata , pa na sindzir pripeo hajvana, da mu pase oko vode travu. Halil sjede kraj hladna bunara. Mjesec bjese dobro obasjao, Halil vidje kulu Filipovu. Oko kule ugleda avliju, po duvaru Filip nakitio, nakitio glave od Turaka, sto ih Filip na mejdan dobio. Na vrh kule Halil ugledao rusu glavu Hamze od Mirovc3. Kad je Halll glavu ugledao,

1440

1450

1460

1470

487

Halil suze proli od ol:':iju. Ode Halil polje sejiriti pod bijelu Filipovu kulu, pa na polju hendek ugledao, sirek hendek, pa mu kraja nema. Stade Halil misht po pameti, da imade preko tog hendeka a bas ravnih stotinu adina. U hendeku tude ugledao: sve gvozdeni keei posadeni. sve je astra bas ko plamenovi. U hendek je voda navracena viSe kule Filip-Madzarina,
sve mu voda dere na oluke .

1480

Sto je Filip hendek nacinio? K ad bi nj emu udarili Turci, d a ne megu hendek preskoNti. Pa se Ijetno dogodilo doba, a necca se kratka potrefila , sabah zora tamam za klanjanja i l'jepo se bjese razvidjelo. Skoci Halil, do bunara dade, pa je na se abdest udario. Halil stade k ed konja dagata, sabah klanja u zelenoj travi. Podranila dilber J efimija, mila seka Filip-Madzarina. K od bunara ugleda Halila. Kad djevojka u gleda turCina, n a Halila a!lik. se ucini. Nij e nikad zensku vjerovati. Kad Halila sejir uCinila, pa izletje dilber J efimija svome bratu u sikli odaju, p a Filipu dobro jutro viknu, a on joj je Ijep Se prihvatio. Pa mu vell dil ber J efimij a: »0, moj brate, Filip-MadZarine, n e vidis li dolje kod bunara, kod bunara turske serhaUije?

1490

1500

1510

488

DoM ti je na mejdan junackL.: Ugleda ga Filip sa penciZera. Kad ga Filip sejir ucinio, s vojoj sestri zbori u odaji: »Dobre gla ve za bij ele kule, na turcinu dobra odijela! BaS eu mu ga na mejdan skinuti.« P a on zbori ses tri J efimiji: 1t Hajde dolje u tople podrume, opremi m i cakar- bedeviju. sto je bde u svij etu nema.« DUen ode dilber Jefimija, ona dod.e u svoju odaju, pa uzela plamenoga nou, pa eto je niz bijelu kulu, dobro krije noza plamenoga od svog brata Filip-MadZarina. Dna dode do topla podruma. Lako cura vrata -otvoraSe, od podruma otvorila vrata, bedeviju ugledala bila. Al' je Jegla cakar-bedevija, bedevija u podrum' spavase, ispod sebe krila opruzila, krilata je, pusta mu ostaIa! Stoga Filip uzima mejdane, gdje imade krilatu kobilu. A da vidis dilber-Jefimije: ispod skuta noza izvadila, pa kobili krila podrezala. Ne opaZa nista bedevija. Kad je njojzi krila podrezala, pa je na nju viku ucinila: II> Ustan' gore, ne dignula glave!« Bedevija na noge skocila, pa pod kolan krila pokupila. Krilata je, ali krije krila. Opremi je dilber J efimija, bedeviju vodi na avliju. Filip sade niz bij elu kulu,

1520

1530

1540

1550

489

- - - - - -- - --

--------------- --

pa on dade svojoj bedeviji. Prekrsti se, uzjaha kobilu, pa na sestru okrenuo glavu: »Qstaj zbogom, dilher J efimija! « Jefimija priletje do vrata, bratu svome otvori kapiju. 'n aka Filip izagna kobilu, istjera je iz d emir-kapije, ode poljem pravo do Halila. UgJeda ga Mujagin Halile, ugleda ga, pa se prepadnuo, kad Filipu brke ugledao i pod njime cakar-bedeviju, pa :.dnula pod njim bedevija, bi ti rek6, da zdere insana. Filip dade Mujovu Halilu, kod H alila odjaha kobilu, pa Halilu dobra jutre viknu, Halil mu je Ijepse prihvatio. Sjede Filip u zelenu travu, stade piti lozovinu pivo, pa Halilu Filip progovara: »Okreni se, turska serhatlijo, okreni se, da se napijemo! « A Halil mu ode besjediti: »8 kim se bijem, S onime ne pijem.« Pa mu veli Mujagin Halile: »Cuj es mene, Filip-Madzarine, silo te pitam, da mi pravo kazes.« A veli mu Filip lakrdiju: »Sto god znao, kazacu ti pravo.« A veli mu Mujagin Halile: »Otkako si hendek iskopao, je l' ti iSto hendek preskocilo, a sto n ema u d va rama krila?« A veli mu Filip lakrdiju: »Otkako sam hendek iskopao, nije nista hendek preskocilo, a sto krila u ramena n ema. Cujes li me, turska serhatlijo,

1560

1570

1580

1590

490

vidis moju cakar bedeviju, bedevija hendek preskocila. « Pa se Halil v'oma zamislio. Kad se Filip napojio piva, pa od zemlje na noge skocio, n a Halila viku ucinio: »Ha Da noge, turska serhatlijo, da junacki mej dan dijelimo! Jedan ce nas, bell, umrij eti.« Skoei Halil, uzjaha ~ ogata, Filip svoju cakar-bedeviju, pa mu veti Filip-Madzarine: »Cujes mene, turska serhatlijo, m oje zvanje, tvoje u daranje, da ti bjezim na mojoj kobili, ti me goni na loonju dogatu , nemoj r eci da je prij evara.« Pobj eze mu Madzar na kobili, a goni ga Halil na dogatu. Brza mu je cakar bedevij a, zaludu je dilber J efimija, zaludu je krila podrezala, ne moze ga Halil dostignuti, vee potegnu koplj e kostolomno, pa je Halil koplje oprui.io svom dogatu izmedu liSiju, pa Filipa gledase po pasu, n ece li ga koplje pogoditi. Od sebe je koplje otisnuo, koplje leti pravo ka Filipu: bedevija koplje opazila, pa je pala na prva k oljena, pa se Filip povi po kobili, preko njega koplje preturiJo, u crnu je zemlju p ogodilo. Kad to vidje Filip-Madzarine, pa na dizgin ekrenu kobilu, pobjeze mu Halil na dogatu, a geni ga Filip na kebili, pa dostiie Mujova Halila,

1600

1610

1620

1630

491

pa potde dvije puske male, u Halila puske okrenuo. Kad su pukle pu~ke Filipove, pogodise u pleci Halila. od Halila zrna oskocila. Kad to vidje Filip-Madzarine, gdje ga kursum prihvatiti nece, hitar Madzar sablju izvadio, po ledima udari Halila, udari ga tri-cetiri puta, prelomi se sablja Filipova. jer hija.se oklop na Halilu.
ToO Filipu v'ama muka bila,

1640

pred dogata progna bedeviju, pa poteze tesku topuzinu, da udari u prsa Halila. Halil svoju ruku opruzio, na ruku mu topuz docekuj e. Kad se Filip vidje na nevolji, pa zamahnu teskom topuzinom, da udari u celo dogata, da ubije konja pod Halilom, Halil pruzi ruku iz ramena, pa je rukom celo zaklonio, zaklonio celo dogatovo, pa na ruku topuz docekao . Kolika je zorli udario, atkide se topuz od sindzua, topuz pade u zelenu travu. Vid' Halila, grom ga udario, sto Madzara sabljom ne udari, jali svojom puSkom iza pasa! Halil nj ega ni cim ne bijaSe, lakomi se Mujagin Hallie, ne bi Ii se Filip umorio, nece Ii ga Halil uhvatiti, da ga vodi do Stambola ziva. Kad se Filip vidje na nevolji, pa pobjeie Mujovu Halilu. Filip bjezi poljem zelenijem,
492

1650

1660

1670

a goni ga Halil na dogatu. Pa ne bjezi Filip do biljege, dokle jesu mejdan postavili, vece bjezi do bijele kule. KOl'ko se je Filip prepadnuo, bjese malo s pameti saSao, pa na hendek natjera kobilu. Kad kobila hendek opazila, sve cetiri noge pokupila, izdize se pusta pod oblake, bedevija hendek preskocila. Kada dogat do hendeka dode, pa pred sobom hendek ugledao, pa fiU hajvan stade na obali. Stade piska konja pod Halilom, izdize se nebu pod oblake, pa je dogat hendek preskocio. Pa se kanji poljem potjerali, lete konji poljem zelenijem, dok kobila stade uzmicati,

1680

1690

pod Halilom dogat primicase.
Pravo Filip kuli upravio. U gleda ga sestra sa pendzera, pa ad zemlje na noge skocila, 'Q na trci niz bijelu kulu. Jefimija na avliju sade, pa pritvori gvozdenu kapiju, Cura grlom po avliji vice: »Neces 'varno, brate Madzarine! « Pa pobjeze uz bijelu kulu i na kuli zatvorila vrata, pa djevojka u odaju dode. Dna sjede kraj demir-pendzera, pa na pendZer naslonila glavu. Jefimija konje sejirase, kako lete poljem zelenijem. Kada Filip do kapije dode, pa on vidje pritvorena vrata, pa on sestru Jefimiju vice: »J efimija, otvori mi vrata!«

1700

1710

493

- - - - -- - ---

----

Jefimija veli sa pendzera: »Ja ti vrata otvoriti necu.« Kad se Madzar vidje na n evolji, pa kobili pokupi dizgine,

bedeviju odjahati sease, doklen gruhnu nesto za Filipom, nesto gruhnu u mermer-avliju.

kobila se uvi pod Filipom, pa preskoci kamenu avliju. Kad uskoci Filip u avliju,

1720

Okrenu se Filip s bedevije, pa za sabom ugleda HaliIa, gdje i njegov dogat preskocio.
Kada FlHp ugleda Hallla.

nema kada odjahat kobile. Stadose se ani obgoniti po avliji aka tanke kule. Pod Filipom susta bedevija. A sto veli Filip-Madzarine: »Cujes Ii me, tursko serhatlince, kako tebe po irnenu vicu, da ja znadem od keg' ell umr'jeti,« A veli mu Mujagin Halile: »Jesi l' cuo sa Krajine Muja i Mujova nejacka Halil&? Ja sam glavom Mujagin Halile, najgori sam od svijeh Turaka.« To izrece, pa sablju poteze, pa Filipu o'sijece glavu. Jefimija na avliju salle, ja kakva je, sinula je guja! Jedna glava, a dva istifana, jedne usi, a troje mend use, jedno grIo, a tri su derdana, a na nogam' sedefli nanule, po nanulam' pale sandal gace. A veli joj Mujagin Halile: »Hoces iCi sa mnom do Stambola? « »Hocu, dragi, radi cega necu!« Halil svoga odjaha dogata, 494

1730

1740

1750

pa on uze Filipovu glavu, pa je glavu u tox-bu turio, objesio torbu 0 dogatu. Opet Halil uzjaba dogata, Jefimija uzjaha kobilu, a veli mu dilber Jefimija: »0, turNne, Mujagin Halile, zar hocemo sada putovati?a A veli joj Muj agin Halile: »Ba.s hocemo, ako mili bog da.« Pa djevojka govori Halilu: »Hajde barem nakupi dukata.« »Necu, bogme, pare ni dinara. « Pa podose ani niz avliju. Halil dode do demir-kapije, polozi se po loonju dogatu, na avliji otvodo vrata, iz avlije konje istjeraSe, pa odose poljem zelenijem. Halll ode do Stambola grada. Kad je blizu do Stambola bio, h aber spremi Cuprilic-veziru: »Eto tebi od Bosne Halila, Halil nosi sa Filipa glavu i on VIOdi sestru Filipovu.« Pa Cuprilic mustuluke daje, vezir ide caru cesti tome, pa on caru u odaju d0l1e, pa govori Cuprilic-vezire: »Daj mustuluk, care od Stambola, eta nama od Bosne Halila i on nosi sa Fill pa gla vu Halil vodi sestru Filipovu. ~ Car veziru mustuluke daje, a veti mu Cuprilic-vezire: »Sjutra ee nam Halil dolaziti, vee hocu li pustiti telale, n ek' telali po Stambolu viknu, n ek' izadu sj utra Stambolije, da gledaju od Bosne junaka?«

1760

1770

1780

1790

495

A veli mu care U odaji: »Hajd', vezire, ti pusCi telale. t( Ode vezir te pusca telale. Kada sjutra zore docekaSe, vas se Stambol bjese zatvorio, pa je narod u polje iZ350. Kad se HaW poljem pornolia, pred Halila vezir izisao, carski 1ala Cuprilic-vezire. U Stambolu pucaju topovi, bi ti reko i bi se zakleo, da se haee Stambol zapaliti. Halil pade izmedu naroda: mili bo2e, euda golemoga, a 8ta dogat pod Halilom radiI Sve se kunu mlade Stambolije, da je krilat dogat pod Halilom, pa sve bjeze Stambolije mlade, ka d vidje.se Filipovu glavu na bojnome koplju ustaknutu: Od mrtve se glave prepadnuli, pa prodose izmedu naroda, uljegose u sitne sokake. Za Halilom n arod navaHo, te gledaju njega i dogata i jos viSe sa Filipa glavu. Dovede ga Cuprilic-vezire u avliju cara l':estitoga. A da vidis Mujova Halila, pa on skide koplje sa ramena, na koplju je Filipova glava, pa zapade u mermer-avliju. Sve to care gleda sa pendzera, pa se care malo prepadnuo a od mrtve Filipove glave. Na avliji konje odjahase, pa odose caru u odaju. On je caru poletio fuci, pa rnu Halil poljubio ruku, izmace se, stade na divanu.
496

I SOD

1810

1820

183()

Ne da car mu stajat na nogama, vee Halila na silte posadi, pokraj njega sjede Cuprilicu. A car pita Mujova Halila: »J esi 1i se, sinko, zamucio, dok si giavu Filipu posjek6? « A veli mu Mujagin HallIe: »Nijesam se, care, namucio.« A vell mu care u odaji: »L:ujes mene, Mujagin Halile, sta ees, sinko, da ti sada dadem? AI' ces, sinko, kak'a paSaIuka, a!' celi, sinko, kak'a vezirluka? « A veli mu Mujagin Hahle: »Neeu nista, sultan-padiSahu, vee daj meni tvojega fermana, da me niko opanjkat ne moze, niti mene, niti moga brata.« Car mu dade turah fermana. Tu je bie Mujagin Halile kod sultana jedan mjesec dana. Jedno jutro Halil podranio, zamoli se caru U odaji: »Daj mi izun, hocu u Krajinu. « Pa mu care ·izun poklenio, pa se stade Halil opremati. Opremio sebe i dogata, pa ga care dobro darovao. Ondar Halil iz Stambola krenu i povede dilber-J efimiju
i tri mazge zutijeh dukata , sto mu ih je care poklonio, nek' kupuje luke i cifluke.

1840

185()

1860

Pratio ga Cuprilic-vezire, tri konaka vezir isprati gao Kad se htjeli oni rastaviti, vezir selam svoj Krajini spremi, ode vezir natrag do Stambola. Dtlen HaW stade putovati. Kud god ide, u Krajinu side.
S2 Naroc1ne pjesme Musllmana I

1870
497

To se eudo po Krajini (;ulo, gdje je Halil dow na Kladusu i doveo sestru Filipovu. U Krajini pucaju topovi, plica, bra60, sa svakoga grada, senIuk cine Mujovu Halilu, gdje je Bosni obraz osvjetlao, a svoj Bosni i butun Krajini.

XXXIII
BUWUGBASA MUJO NA MALT!

(Travnik)

Vina piju do dva pobratima na Kladusi u kamenoj kuli. Jedno glavom buljugbasa Muja, drugo pobro Babic-Huseine. Piju vina, eglen zametnuli o junastvu i 0 djevojkama. Babic Huso Muju govorio: »Fobratime, buljugbasa Mujo, sto s' ne zenis, slatki pohratime? « Njemu Mujo tiho progovara: »Pobratime, Babic-Huseine, i ja znadem, slatki pobratime, da s' u mene brei procvatili. Gdje ja nadem za sebe djevojku, ondje za me nema prijatelja. Sotog ostah neozenjen. pobro.« Njemu Babic price govoriti: »P.obratime, buljugbasa ,M ujo, ako ces me posluSati, Mujo, ja ti znadem za krasnu djevojku,

10

20

498

znadem za te srcem p r ijatelja: to je Zlate Glinic Osman-age, a aga je srcem prij atelju. I ja jesam cud muSte rija, yen hajdemo kuli Osman-age, da vidimo kicenu dj evojku. Ak' voljedne tebe neg ' m eneka, ja eu biti kumom k od dj evojke, potrosicu dvjesta mad zarija.«: A kad ~uo buljugbaSa Mujo, on govori Babic-Husein u: »Ha jd'mo, pobro, kuli od kamena, da vidimo kicenu d jevojku, ak' voljedne tcbe n eg ' meneka, bicu i ja kumom kod djevojke, potrosicu trista peruklija. « To rekose, na noge skocise, opremise ate u podrumu, izvedose pod kamenu kulu. Obojica konje uzjahase od Kladuse ispod Alatuse, ispod gaja Ogresevie-Ala. Glinu vodu na brodovim' presti, upraviSe kuli Glinic-age. Kad se blizu kuli pdkul:ili, u njoj sjedi Glinie Osman-aga, vis' nj eg' stoji kicena dj evojka, a djevojka tiho progovara: »Eto, babo, dvaju konjanika! « Kad je aga oba ugledao, on govori svojoj kceri Zlati: »Kceri Zlato, iz 06ju vidu, ono s', keen, tvo ji zagledal: i, one jesu oba pobratirna. Stono jase, kceri, na dogatu, ono jeste buljugbaSa Mujo, sto za njime jase na alatu, ono jes te Babic-Huseine.« U tom mornci pod kamenu kulu. Do~e ka ih Glinic Osm an-aga,

30

40

50

60
499

Mujo njemu turski selam viknu , njima aga hoSdeldi ju daje , pa r ek ose da su zdravo bili. Malo v r 'j eme za dugo ne bila, u odaji p o l etj e~e vrata, a n a VTata kicena djevoj ka

nasi kahvu na tabaku zlatnu, zamedena pa zasecerena,
slatka kah va. ljepsi kah ved!lij a. A govori Babic-Huseine: »Cujes, aga, Glinic-Osman-aga mi ti jesmo aba pobratima, pa smo culi za tvoju djevoj k u, da j' u tebe na namu d jevojka, a mi jesmo oba musterije. «

7{)

Huso curi tiho progovara: »L'jepa Zlate, Clinic-Osman-age,
vidis, Zlate, buljugbaSe Muj a t m a la ima, pa irada svoga, a junak je nada sve junake, S()

dobru ima na KladuSi kulu,
a tebi je Mujo muster ija. U meneka nigdje nista nema,

u naruc sam n aso odijelo.
Ako voliS nj ega neg' meneka, ja ell biti kume kad djevojke, potrosicu dvjesta madzarija.« I Mujo joj tako govorio. Kad je cula kicena djevojka, dize glavu, Husu govorila : »Dobro znadem, buljugbasu Muja, M ujo ima mala i irada, ima dobru na KladuSi kulu, a junak je nada sve junake. Sto mi lazes, Babic-Huseine, da u tebe nigdje nista n ema? Dobar imas cardak na Krbavi, a alata jases vladikina , sto si nj ega rukom umorio, ispod njega izrnako alata.

gOo

lO()

500

Yen hvala yam na va!iem icramu. I ja znadem za bolju dj evojku, i Ij epsa je i viSa od mene. Kad hvalite da ste vi junaci, nisko cura u prokletoj Malti, l'jepa Ana maltarskoga bana. Koj i side u prokletu Mal tu, pa iznese banovu djevojku, bicu njemu ljuba uz kolj eno. <x A kad ~ul a oba pobra tima, obojica na noge skoHse i pod kulom konje pojahaSe. OtkrenuSe od kamene kule do cardaka Novic Jusuf-age. Kad ~ardaku blizu prikucUi, ugled6 ih aga sa pendzera. Fred njih aga pod cardak izide. Dobro ih je aga docekao na selamu i na hosc.1eldiji, tudje mornci konj a odjaha.se. Uvede ih u cardak drveni. Kad na cardak oba pobratima, Mujo muti, nista ne govori, a govori Novic Jusuf-aga: »Gdje ste bili, oba pobratima, da vi n'j este kuli sahodili , b'jeloj kuli Glinic Os man-age? Je I' vas cura rezil u cinila, l'jepa Zlate Glinic Osman-age?« »J esrno, aga, kuli sahodili, pa nas Zlate u Maltu opremi.« A kad cuo Novic Jusuf-aga, pred njih bad katansko od'jelo. Govorio buljugbaSa Mujo: »Cujes, aga, Novic Jusuf-aga, ne znam kraja, na k ojem je Malta.« A govori Babic-Huseine : »Pobratime, buljugbasa Mujo, sto govoriS, od tog' fajde nema, valja iei u Maltu prokletu.«

110

120

130

140

501

Kad je cuo buljugbasa Mujo, ani sebe tebdil llcinise, pa pod kulom konje pojahase, okrenuse aba od cardaka, sve putuju moru u skuljeve. Kad su mOTU na obalu sisli, onda rece Babic-Huseine: »Fobratime, bulj ugbasa Mujo, ti 'Okreci kud je tebi drago. « Obojica tuj se rastadose: ode Mujo uz obalu moru, Mujo tezi u skuljeve mOTU b 'j eloj kuli Petra Miljkovica, Huso ode niz obalu moru. Kasno Mujo u skuljeve side b 'jeloj kuli Petra Miljkovica. Mujo viknu pod kamenom kulom: »Pobratime, Petre Miljkovi(:u, jesi l' doma u kamenoj kuU? « To ne· cuje Petre Miljkovicu, Yen mu cuje ljuba sa odzaka. Vjerna Ijuba tiho progovara: »Gospodine, P etr e Miljkovicu, neko tebe ispod kule vice, kanda ti je bogom pobratime, sa Kladu se buljugbasa Mujo, « Dize glavu Petre Miljkovicu, pa je ljubu pleskom udario: »Sto mi nocas rane povrijeaaS, 8to spominjes buljugbasu Muja. Evo ima tri pune godine, kako meni pobratima nema. « Opet Mujo ispod kule vice. A kad CUO Petre Miljkovicu, on poleti niz kamenu kulu. Kad ugleda pobratima svoga, prama njemu raskrilio ruke. Gdje s' sastali, tu se zagrlili, za junacko upitase zdravlje. Uvede ga u kamenu kulu,

150

160

17()

180

502

pa pred Muja trmpez postavio. Petar pije, kao da prol'jeva, muN Mujo, ni~ta ne govori. Govori mu Petre Miljkovicu; »Pobratime, buljugbasa Mujo, sto ne pijes, slatki pobratime? Kad si godjer meni dohodio, vav'jek pio senli i veselo, a sad mucis, nista ne govoris.« Onda Mujo Petru govorio: »Fobratime, P etre Miljkovicu, ti ne znades, dragi pobratime, mene cura rezil ucinila, l'jepa Zlata Glinic Osman-age, pa sam poso u Mal tu prokletu, a ja n e znam na kojem je kraju, jer joj nikad silazio n'jesam. Evo muke i nevolj e teske porad Malte, proklete palanke.« A govori Petre Miljkovicu: »Pobratime, buljugbaSa Mujo, bahta nema venda u tebeka. Evo ima tri pune godine, sto ja gradim deroiju pod kulom, u nju mecem robu svakojaku, a sjutra cu pokrecat demiju, okrel!em je u Maltu prokletu. Ja eu tebe u Maltu prevesti, cekacu te mjesec i godinu, dok se vratis iz Malte prok.1ete. « Kad to cuo buljugba.sa Mujo, Mujo pije, kao da prol'jeva, pije pivo .senli i veselo. Noe noeili, ranG podranili, pa se sprema Petre Miljkovieu, opremi se buljugbasa Mujo, pa sjedoSe oba u demiju, okrenuSe preko mora sinjeg', sve dan po dan, a konak po konak, pa demiju kraju priturili

190

200

210

220

503

do pred Maltu cetiri sahata. Iz demije izvede dagata, a Petar" mu tiho govorio: »Pobratime, buljugbasa Mujo, do na goru dva puna sahata. Na gori je cardak cd drveta, u cardaku Golub-haramba.s8. Kad ti, pobro, n atjera.s dogata poznace te Golub-harambasa, viknuce te po imenu, pobro. Ti se hvati rukom u dzepove daruj . pobro, Golub-harambaAu serbez hajde u MaItu prokletu.« Ode Mujo u Maltu prokletu. Karl izbio gore na raskrsce, kraj cardaka Golub-haramba.se, n jega Golub iz cardaka viknu: »8tan', tUfcine, buljugbaSa Mujo, eva iroa dvanaest godina, kako C:llvam cardak u planini sve od tebe i dogata tvoga.o: Kad je Mujo razumio r 'jeci, on govori Golub-harambasi: »Ne budali, Golub- harambaSa, Muja tt nikad do cardaka nece.« Pa oti§ce ruku u dzepove i darova druStvo Golubovo: svakom drugu po tri madZarije, a Golubu dvades't i cetiri. Govorio Golub-harambasa: »Da si glavom buljugbasa Mujo, serbez hajde u Maltu prokletu .« Mujo ode putern niz planinu. Kada Mujo do u Maltu sic1e, niza Maltu upravio doga, pa pod kulu maltarskoga bana. N a golemo cudo udario, u avliji pod kamenom kulom u avliji tole postavili. Sva avlija butun populata, . 504

230

240

250

260

jer su prosci ukit'l1 djt!vojku, prose Anu maltarskoga bana. Jandal sila dobrih k apetan a ! Ni tome se nije zacudio, Yen ugleda buljugbaSa Mujo voda s' alat Babic-Huseina pod kalkanom i pod kuburama. Huso sjedi banu uz koljeno i pred Husom tola postavljena, a do njeg' su sva tri kapetana. Pred svakim je od zlata jabuka i pred Husom od zlata jabuka. Onda Mujo odsjede dogata, pa im Mujo boz' ju pomoc viknu. Njemu Huso pomoc prihvatio, dize glavu, pa se pozdravio: »Da si zdravo, Petre generale, sa Zegara ad d6njih Kotara. « »Zdravo jesam, ad Otocca bane.« I pred njega tolu p ostaviSe. Muja sj ede hladno pili vino, Mujo metnu od zlata jabuku. Dnda bane iz sveg' grla viknu: ,.0 , Anice, moj a jediruce, hodi span i pod kamenu kulu. « Malo vr'jeme za dugo ne bile, stade skripa di be i kadife, Ana spade pod kamenu kulu, tri puta se caci poklonila. Njojzi cata tiho progovara: li D, Anice, moja jedinice, vee su meni prosci dodijali, yen jabuku biraj u avliji.« Kada cura okom pogledala, po stolicam' jabuke od zlata, pa se cura u pasu povila, jabuk' uze Babic-Huseina, pa je sebi u nj edra savila. Vrlo milo buljugbasi Muju. Ode cura u kamenu kulu,

270

280

290

300 505

a avliji kanat odskocio,

a uskoCi sa mora trgovce
i podviknu rnaltarskoga ban a: »Z10 ti pio, od Maltij e bane,

zar ne znades pod kamenom kulam, ko ti sjedi, bane, liZ koljeno? Sa Krbave Babic-Huseine,
take zmije medu turcim'
nema.{~

Kad to cuo buljugbasa Mujo,
on papade bana maltarskoga, s njim pobjeze u kamenu kulu. 3Ic)

A da vidis Babic-Huseina, Huso skace ispod kamen-kule,
u ruci mu golotrba corda. U avliji gadar u eimo.

On pogubi sva tri kapetana. SkoCi Mujo iz kamene kule, a povika od Maltije bane: »Gospodine, Petre generale, uhvati mi Babic-Huseina!« A kad cuo buljugbasa Mujo,
Mujo turski Husu progovara: »Fredaj s', pobro, Babic-Huseine!«

32()

Fa poletje buljugbasa Mujo, hvatise se u pleca junacka,
nosaju se pod kamenom kulam, obori ga buljugbasa Mujo, pa on Husu savezao ruke, povede ga u kamenu kulu. A uskoci od mora trgovce: »Daj mi prodaj suznja u avliji. « A povika od Maltije bane: »Prodaj zmiju, Babic-Huseina.« Onda Mu jo u avliji vice: »Ovi suzanj trista madzarija. « Pa mu dade Husa i alata. Vlasce vodi Babic-Huseina, Mujo banu u kulu unide. MuCi bane, nista ne govori, jer on zali sva tri kapetana.

33()

34()

506

Pa je Muju trmpez postavio, Mujo pij e u k amenoj kuli. Nocili su, rano podranili, cnda bane Muju govorio : lI Cuvaj meni od kamena kulu.« Pa ,on uze hrte i zagare, loy loviti u zelenu lugu. OstO Mujo u kamenoj kuli. U odaji poletjese vrata, a na vrata banova djevojka, pa govori kicena djevojka: »Sto uhvati Babic-Huseina? Kakva Huso ima pobratima, sa Kladu.se buljugbasu Muja, zajam ce ti zajmom povratiti.« Onda Mujo kad razumje r 'jeci, Mujo njojzi po istini kaze: »Ja sam glavom buljugbaSa Mujo. « Kad to eula prikladna djevojka, ona Muju tiho progovara: »Haj d' se, Mujo, opremaj u kuli.« A cura se u k ulu povrati, pa se sprema u kamenoj kuli. Mujo side, izvede dagata, pa posjede doga u avliji, a djevojku za se na dagata. Zagrnu je mrkom kabanicom, pa pobj eze iz kamene kule. Mujo bjezi na dogatu svome do eardaka Golub-harambase, a ispade Golub -haramba~a. Dobro ga je Mujo darovao. pa on spade moru na obalu, njega eeka Petar kod obale, pa unide Muja u demiju. Lenger dize Petre Miljkovicu, sve on bj ezi preka sinj eg mora. U demij i pobratima nade, p obratima Babic-Huseina. ViS' demija u skuljeve dode

350

36(}

370

3St}
507

h'jeloj kuli Petra Miljkovica. Kad se tamna Docca uhvatila, Petar b'jelu kulu ostavio, a povede bjelogrlu Ijubu. Sto je imd mala gotovoga, sve ponese Petar-Miljkovicu ode Petar 5 Mujom na KladuSu. Sve putuju Glini na brodove . Kad se b'jahu Glini prikucili, Muja nosi od Maite djevojku, Babic ide na alatu svome. Njiba gleda Zlate sa pendiera, pa govori svome roditelju: DSlatlti babo, Glinic Osman-aga, Muja nasi banovu djevojku, bit mu necu ljuba kad koljena. « A govori Glinic Osman-aga: »Hajde spani pod kamenu kulu, pa pod Mujom uhvati dagata, pa ces reci buljugbasi Muju: - Jesi Ii se, brate, umario? Cura spade pod kamenu kulu. U tom Mujo natjera dagata, dade Anu Babic-Huseinu. Muja Zlati tiho progovara: »Ja ti, Zlato, musterija n'j esam. « Pa okren u kuli na Kladusu svojim pobrom, Petrom Miljkovicem. Kada Mujo na Kladusu dot'te, Petru b'jelu nacinio kulu . Osta Petar zav'jek na Kladusi.

390

400

410

508

XXXIV HRNJICE U PETROVOM GRADU (Visegrad)

Mobu mali Bojkovic Alija, namolio tri jest djevojaka, sve sestara aga Udbinjana, medu njima Ajka Bojkovica. Sve pjevaju po dvije i dvij e, a1' ne pjeva Ajka Bojkovica. Pitaju je trijest djevojaka: »Sto ti, Ajko, zapjevati n eces? « AI' vell im Ajka Bojkovica: »Nemam mega, skim bih pjevat mogla. « Dak se gradu odvali kapija, dok izide jedna serhatlija, na nagama kajsar-jemenije, gore viSe mor-cohe caksire, pa po njima zelena dalarna, na dolami troje toke zlatne. Oka njega mukadem-pojasa, a za njime dvije puske male, pokraj njiha maca zelenoga. Na ramenu struku preturio, a na struci bistra dieferdara, svaka mu je pafta od dukata. do ni.sana dvanaest dukata. Poznava ga trijest djevojaka, poznavase, poznat ne moga.se, al' besjedi Ajka Bojkovica: »Lude glave, trijest drugarica, zar ne znate Serdarevic-Oma? Kad sad Orner u zetinu dode, i nazove turskoga selama,

10

20

30

509

gledajte ga crruJom DClma, do koga ce stati u zetini, ono mu je rnlada jauklija.« U tom Orno u zetinu dade i curama turski selam viknu, kraj njih prode do Ajkune dode, pa Ajkuni turski selam viknu. Ajkuna mu Ijepse prihvatila i s ramena struku prihvatila, i sa strukom tanka dzeferdara, i sa pleea sarenu uprtu. On izvadi srpa pozlacena. Medu cure juriS uCinio i r azgoni cure na alaje, dogoni se do Ajkune svoje. Tako :leSe dana po}ovinu, uZinase i podne klanjaSe. Vedra bjese, a!' se naoblaci, haber puce na cetiri strane, gdje Bojkovic pokupio mobu,

40

50

Haber uz6 od Z.!I.darja bane,
gdje Bojkovic pokupio mobu, pa skupio begluk Njemadiju i eto ga niz Kunar-planinu. Opazi ga nejacak Omere, pak na cure srklet llcinio, i snesose snoplje u zetini, pa od snoplja duvar naCinise i bijelo lice zaklonise. A navali begluk Njemadija, a Orner se po zetini brani. Dok zaplaka nejacak Omere: »Jaoj meni, do boga miloga, praha imam, al' olova nemam!« Zavika ga Ajka Bojkovica: »Kidaj, bolan, puca n iz dolarnu, pa udaraj po polju hajduke.« Orner skida puca niz dolamu, Orner bije po polju haj duke. Dok zaplaka nejacak Omere:

60

70

510

»A vaj meni, do boga miloga, praha imam, a1' ol'ova nemam! « A cura mu tiho besjedila: »Slddaj, bolan, zute mad~arije, udr', Omere, po polju hajduke! « Orner bije po polju hajduke, dok zaplaka nejako dijete : »Jaoj meni, do boga miloga, praha imam, a1' olova nema m! « Saletjese vlasi pod planinu, u zetini duvar oborise, prizajrniSe trij est dj evojaka. Osta Orner u zetini jadan, pa mislio, na jedno smislio: . Da se sada u Krajinu vratim, reei ce mi nasi KrajiSnici: Nut' kopila, Hrnjanin- Omera. sto on pusta trijest djevojaka, pa o5to ptiSta svoju jaukliju.« I mislio na jedno smislio, pa ih zajmi niz polje zeleno. Ddi ptiSku u lijevu ruku, a u desnu maca zelenoga, pa ih zajmi niz polje zeleno. Sedam Omer odsijece glava, a i sedam zadobio rana, pa on vice od Zadarja bana: »Vrati rneni Ajku Bojkovica, kunem ti se, istinu ti kazem, tj eracu te kroz gore cetiri, Zadranine, do Zadra kapije, s ve ti drobit po gori drui:inu, a ill tebi dobra biti nece.« A kad bane raskiti besjede, povrati mu Ajku Bojkovica, pa se Orner pod jeliku vrati. Ja Omera rane jendisale, kraj njeg' sjede kicena djevojka pro1'jevati suze od ociju. Otkide se suza od obraza,

80

90

100

110

511

ranj eniku na bijelo lice. Onda Orner o~i otvorio, otvorio pa je govorio : »Srce moje, Ajko Boj kovica, otvori mi od zlata kutije, izvadi mi dva fiSeka praha, napuni mi bistra dzeferdara, okreni ga niz Kunar-planinu, podaj haber u tursku Udbinu, n ete l' cuti serdar-aga Mujo, nete l' nase rohije povratiti. « A kad zacu kieena Ajkuna, izvadi mu dva fiseka praha, te n apuni bistra dzeferdara. ODa nj emu zivu vatru dade. A kad puce bistar dzeferdare, niz njeg' mace dvanaest karika, h abeT d ade u tursku Udbinu. Al' se bjese dogodio Mujo a na svojoj od kamena kull, a kad euo puSku dzel erdara, Mujo prali suze od ol:iju: »Ej, Halile, moj brate radem, OmeTu je golema nevolja. Leti. brate, U podrume pravo, opremaj nam dora i vrancica, da leti mo pod goru zelenu, da vidimo 8ta je gore bilo. « U mladega pogovora nema, vee odletje pod bijelu kulu, pa opremi vranca i dorata, pa se vrati na bijelu kulu. AI' se Mujo bj ese opremio, a i bratu ruho povadio. SpremiSe se dva brata rodena, pa odo~e niz bijelu kulu. Na avliji konj e posjedose, otiskose poljem zelenijem. Kad padose pod goru zelenu, u zetini nigdje nikog nema,

120

130

14()

150

512

a travica krvlju pokapata. Mujo pisnu kako guja ljuta: »Moj Omere, moja r ano ljuta, hell si mi svijet prom'j enio.« NatjeraSe niz polje zeleno. 0'51a trIa niz Kunar-planinu, stade Mujo nalaziti glave. Kad bijahu na sr'jedi Kunare, Halilu se oei otrg.ose, kad pogleda pod lanku jeliku, ranjen Orner lezi pod. jelikorn, uz nj eg' cura suze prolijeva. A kad vidje gojeSan Halile, on poteze sablju okovanu, da djevojci odsijeee glavu. Djevojka se k Orneru savija i sve glavu u njedra sakriva. Tada Orner gaj r et ucinio, pa je erne oei otvorio, te amidzi rijet govorio: »Moj amidza, n emoj budaliti, n'j esam s Ajke rane zadobio, vee, amidza, sa srdMca moga. A ako si krvi pozelio, tj eraj bde uz goru zelenu, otislo je kalabaluk vlaha, otjerase trideset robinja.« A kad HaUl zacu lakrdiju, krenu vranca uz Kunar-planinu. Kada Halil na Kunaru dode, nigdje nista n a planini nema, pa otalen niz Prolomu ravnu. Kad padok na dugu poljanu, tude dobre konje razjahaSe i sve stade jeka uz planinu. Pornoll se jedna dervisina, nigdje nista od pusata nerna, n a doratu jedan mijeh vina, 5 druge strane perna topuzina od dvadeset i cetiri oke.
:;J

160

170

180

190
513

Narod.nc pjesme Musll m.[l8 I

On Hrnj ici turski selam viknu, nj emu Mujo Ij ep~e prihvatio, pred njime je na noge dipio, na svoje ga m jesto postavio. AI' mo vell gojeSan Halile: »Ustaj, Mujo, na n oge laguhne , nase roblj e ode u kaure !G! Al' vell mu gola derviSina: »Sjedi, Mujo, da se napijemo, Iasno cerna roblj e povratiti. « AI' besjedi Mujagin Halile: »Ustaj, Mujo, sam te bog ubio, svaku sortu pustas za trpeZll, te pugani tvoje hladno vino. « Na njeg' gola Dei poprij eci: »ern ti obraz, Mujagin Halile, ustaj , more, zajasi dorata, da junacki m ejdan dijelimo, d a vidimo za kog nas je vino. c A!' se mali ad KladU§e Mujo: »Nemoj, deda, obadva ti sv'jeta, nemoj meni gojena Halila.o: Onda mu je de clo besjedio: »0, liidijo, Hrnjicin Halile, haj d' uzjasi debela dorata, hajde strmo niz goru zelenu. Kada budes u trece bogaze. dobro gleda j desno i lijeV'O, opazices suhovrhu jelu. Sto god bude, bolan, uz jeliku , zajmi, more, m e ni na planinu. Otale ces Kartali pecini, peCina je Iomom zalomlj ena . Sto god, bolan, u pecini nades) one m eni na p laninu zajmi. Nemo j kak 'a taknuti sieara, kunem ti se, skinucu ti glavu.« A kad Halil opazi oCima, on debela posje de dorata i otide na goru zelenu.

200

210

220

230

514

~-----

~-----------------

Kada pade u prve bogaze, sva zelena povaljana trava. Mrtvi vlasi leze po planini, sve bez rane i skinute glave. Opet Halil protjera dor a ta. Kada pade u druge bogaze, sva zelena povaljana trava. Mrtvi vlasi lefe po pI anini, svi bez rane i skinute glave. I tuj Halil protjera dorata. A kad prade i trece bogaze, on pogleda desno i lijevo, dok opazi suhovrhu jeIu, uz nju svezan Gavran-kapetane i do njega Zadadja bane. Pa protjera konja uz planinu i on side pred Kartal-pecinu, pa otvara, otvorit ne maze. On poteze maca zelenoga i raskresa od jelike grane, potrbu§ke ude u pecinu. A kad Halil u pecinu side, tu posjeio tridest djevojaka. Puna svakog mala i sieara. Nista Halil taknuti ne smij e, vee izvede tridest djevojaka, odrijesi dva kaurska kralja, pa ih zajmi uz goru zelenu. A kad Halil pode na planinu, kada ih je golo opazio i za Muja glavu zaklonio, pa govori gala derviSina: »Pitaj, Mujo, Zadranina ba na , kak'a ga je sila zamatala.« U tom bane pade na planinu, poletje mu skutu i rukavu, sedam ga je puta pobratio, dok je njemu zivot poklonio. Pa rnu onda Mujo bes jedio: »Kak'a te je sila zamatala? «

240

250

260

270 515

".

»Prodi me se, od Kladuse Mujo, ja ti zacuh u svome Zadarju, gdje Bojkovic pokupio mobu,
pa ja sh10h po d p laninu, Mujo.

me tvo j Orner n ejaki, velik mi je garet llcinio, istjera me sred Kunar-planine
i zaisk a Ajku Bojkovica.

Do~eka

Ja mu curu uz planinu vratih, p a nalj egoh niz goru zelenu i ja podoh u b ogaze. Mu jo,
d ocek a me j edna serh aUij a

280

na doratu, k6 na gorskoj viIi.
OU pusat a nigdje niSta nema,

nego jednu pe rnu topuzinu.
Svu m i pobi po gor i druzinu, §to utece, i to bez parneti,

nas dvojicu zivu uhvatio,
pa nam sveza u z jeliku ruke.« »Bi l' ga mago p oznavati, ba ne?« .Bih ga, Mujo, zivota mi moga.«

290

Onda gola brke pomelia. J a kad gola br ke pomolia, onda bana groznica uhvati, sease pobjec niz goru zelenu, pa se za nj eg' zamolio Mujo : »Fokloni mi ba na i Gavrana.t: Tude ga je dedo posluSao, pa odoSe niz goru zelenu. Onda dedo Muju besjedio: »Ja sam dobar junak na mej danu , ne umijern cetovati, Mujo, u ci m en e cetovati, Mujo. « »Aja, bogme, dervisina golo, ranjen mi j e Orner u planini. to: »Et' Omer u tridest d jevojaka, nek' ga nose r edom po planini, ponaj viSe Ajka Bojkovica, jer je nj emu jauklija, Mujo. o: Svaka cura zuti dukat dade,

300

310

516

a Aj kuna cetiri dukata, jer ee berber L 'jeciti Ome ra. Uz planinu cure otislrose, pa odose cur e na planinu i uzese nejaka Omera. Redom rnomk a nose niz planinu, pon ajvise Ajka Bojkovica. U tom ga je snesla u Kr ajinu. N jih tr ojica niz goru zelenu, pa prodose dvanaest gr adova, sedarndeset i tri karaule, i sidose k moru debelome. Pokraj njega konj e odjah ase i sjedoSe hladno piti vin o. H r nja Muja sanak prevario, p okraj n jega gojena HaUla. Malo tren u, al' se brzo prenu, ali nema gole dervisine. Al' zaplaka odgojak Halile : »Usta j, brate, ako boga znades, zavede nas gola der visina. Mi ne znamo senta memleeeta, l udo cemo izgubiti glavu.« P ornoli se gola der visina i on goni na moru demi ju : »Ustaj, Mujo, n a n oge lagane, a didij o, goj eni Halile, skidaj sedla u zelenu travu, odbij k onj e pokra j sin jeg mora, vee ti, bolan, trebovati nece.« P r oli Mujo suze cd oei ju: »Nemoj, dedo, ako boga zn ades.« »R oces, Mujo, zivota roi moga.« Skoei Halil, jer rou bit ne moze, sedlo skida u zelenu travu, odbi konje pokraj sinj eg mora, vee kako rou trebovati n ece. Uskocise u bijelu ladu , otisk ose preko sinjeg mora. U taj danak more prijedose,

320

330

340

350
517

iz'idose u polje zeleno, pa sjedose u zelenu travu. Onda dedo Muju besjedio : »Vidis, Muja, p olja sirokoga, dvadeset je punijeh sahata, dvadeset je i v ise cetiri, val ja ti ga prekasati, Mujo. « »Nemoj, dedo, aka boga znades!« »Hoces, Muja, zivota mi moga!« I otalen n a noge dipise, otiskose polj em zelenijem. Kud pokasa Hrnjica Halile? Halil leti sto god ikad maze, i zeleno polje prij edoSe, pa dodose pod garu Zvijezdu. I otale na noge dipise: »Vidis, Muja, Zvijezde planin e, valja t i je iskasati kasom. iskasati dvadeset sahata, dvadest sahat' i viSe cetiri.« I otale na noge dipise, otiskose u z goru ZVijezdu, ispadose vrhu na planinu i sjedose hla dno pit i vina: »Vidis, Muja, tanahne poljane , i 'D na j e dvanajest sahata, valja nam je prebroditi, Mujo. {{ »Nemoj, dedo, ako boga znades! « »Hoces, Mujo, zivota mi m ogal« I otale na noge dipise i sidose niz dugu poljanu, pa s ladose n a one stijene. Odonde se vidi P etrovgrade. »1 donIe je dvanaest sabala, valja t' ondje silaziti, Mujo. « »Nernoj, dedo, ako boga znades!« »Hoces, Mujo, zivota mi moga!« Pa otale na noge dipise, otiskose strmo niz stijene i sidose u polj e zeleno.

360

37()

380

390

518

I eto ih poljem zelenijem Petrovome gradu na kapiju, i eto ih niz novu carsiju. Al' besjedi gola dervisina: »Vidis, Mujo, kamene mejhane, ondje sjedi krcmarica Janja. Idi, Mujo, u pjanu mejhanu, isti, Mujo, na dukate vino. « Mujo dipi, k& da se pomami, te odletje u pjanu mejhanu. ISte Mujo na dukate vino, a veli mu krcmarica mlada: »Otle, more, rdavi Madzare, ovdje junak nije dolazio, koji pije na dukate vino, sjem mojega bogom pobratim a, pobratima Mehdi-Seidije on ga pije na dukate vino. Evo danas cetiri godine , otkad moga pobratima nema, vee sam mlada ducan zatvorila.« Istom golo vrata otvorio. Kad je mlada pobra opazila, poletje rou skutu i rukavu , poljubi ga u skut i u ruku , pa odvede u svoju odaju, i odletje u svoju odaju, te navuce lijepe haljine. Vino pise jedan mjesec dana. Al' besjedi od Kladuse Mujo: »Je li vakat putovati, dedo?« »Nije, Mujo, vakta ni zemana. « Vino pise drugi mjesec dana, opet Mujo dedu besjedio: ;oJe li vakat putovati, dedo? « »Nije, Mujo, vakta ni zemana. « Vino pise tred mjesec dana, vino pise, zimu preturise. Onda gala besjedi Halilu: ;oCrn ti obraz, Mujagin Halile,

400

410

420

430 519

hajde malo po vlaskome gradu, vidi euda, sto vidio n'jesi. Kada, more, u Krajinu sides, nek' imades svasta kazivati.« Pa ga vodi po bijelu g radu, obidose do trideset kula. Onda dedo bes jedi Halilu: >>OJ, didijo, Hrnjicin Halile, vidi euda sto vidio n'j esi: preksj utra je danak Durdev danak, vodicu t e kralju na avliju.« Te ga vrati u pjanu mejhanu. Vina pise tri hijela dana, a cetvrti Durdev danak svanu. Onda declo na noge dipio: »Hajde, Muja, valja putovati. « Uze Muja za bijelu fuku, pa ga svede niz novu carsiju do avlije petrogradskog kralja. Kad avlijska otvorena vrata i svezana tri konja binjeka. S jedne strane malesan maline, s druge strane dogat ad mejdana, s trece strane sHni alatine. »Vidis, Muja, debela dagata, pritegni fiU cetvere kolane, jasi, bjezi, ne ufaj se u me. Ti, Halile, male.sna malina, pritegni rou cetvere kolane, jasi, bjezi, ne ufaj se u me. « A kad Mujo zacu lakrdiju, pa doletje do konja dogata, priteze rou cetvere kolane, pa uzjaha na lronja dogata, pa pobjeze niz novu carsiju, a za njirne gojeni Halile. AI' na gradu pukose topovi, za njima se potjer naturila. Onda dedo dipi na alata, pa ispade gradu na kapiju,

440

450

460

470

520

obuzbijat begluk Njemadiju. A sve vil:e golemim avazom: »Bjezi, Mujo, poginuces ludo! « Ode Mujo na one stijene, sve za n jime gola dervisin a. Dokle declo na one stijene, Mujo pade na goru Zvijezdu. Dokle dedo na goru Zvij ezdu, Mujo pade pod goru Zvij ezdu. Dokle dedo pod goru Zvijezdu, Mujo pade moru sirokome, pa na moru ladu uhvatio, pa pobjeze preko sinjeg mora. Dokle dedo moru dolazio, Mujo sinje prebrodio more. Dedo konju rijec govorio: »Hajd' alate, hajde d obro moje, valja sinje more preplivati.« Pa n a more konja nagonio, p rije Muja n a obalu dade, pa priceka tri bijela dana, pa otole konje otisko ~e, pa predose dvanaest gradova, sedamdeset i tri kar a ule. Izidose na dugu poljanu, gdjeno su se najpre sastanuli, pa sjedoSe hladno piti vino. Tuj se dedo gaj ib u cinio, a zaplaka od Kladuse Mujo: »Javaj meni, do boga miloga, dobra bijah steko pobratima.« P a s' otale na noge dipise i debele konje pojahaSe, pa odose u Tursku krajinu. Tada j ' Mujo konja nabavio.

480

490

500

521

xxxv
HALIL HRNJICA U INDIJI
(ViSegrad)

Povila se pdgorkinja vila po Kunari visokoj planini, ana trazi Muja i Halila.

TraZi vila, al' naCi ne maze. Savila se lugu zelenome i bjese joj u luzini Mujo. Dobar Mujo sicar ulavio, al' rnu vila tiho govorila: »0, moj brate, od KladuSe Mujo, ti nijesi ulovio, Mujo, vec si, Mujo, puna zijanio. Sinoe Zoric u Krajinu side, b'jelu tvoju on porobi kulu, odvede ti debela c10gata i Omera sina jedinoga, tvoju, MUjo, bjelogrlu Ijubu i Ajkunu, tvoju milu sestru, a majk u ti konjem pogazise. Ode roblje uz goru zelenu.GC
A kad Mujo zacu lakrdiju, udari se po koljenu rukom, puko~e rnu mor-cohe caksire, pa je braN rijec govorio:
lIAj, na nage, moja braco draga,

10

20

poletite niz goru zelenu i hvatajte staze i bogaze, necemo Ii roblje povratiti.« Tridest aga na nage dipise, pa sinuse na trideset strana, a Nukica na dugu poljanu.

30

522

Kad pogleda crnijem oeima, kolika je tanesna poljana, aI' je vlaski logor napunio. Zoric sio, hladno pije vin~, sluzila ga Ijuba Hrnjicina polovinu suzam' od ociju. Orner hoda i dogata voda, sve mu cupa travu djetelinu i dodaje babovu doginu, a dajuCi dobru pritu kaze: »Davor dogo, davor dobro moje, kad moj babo u Krajinu side, babo dade, a tebe ne nade, a ni tebe, niti mene, dogo, Moj amidza, moja rano Ijuta, kad, amidZa, u Krajinu sides, ko I' ee, bolan, preda te izici, pribvatiti robe i robinje, prihvatiti glavu odsjecenu. « On mnijaSe, niko ne cujase, a sve cuje za jelikom Nuko. Stade Ijubit bistra dzeferdara: »Dzeferdaru, moja plISko zlatna, nemoj mene vatrom prevariti, za oko te ni moliti necu. Ako mene vatrom prevarila, u njihove ruke dopanula. Ako ciglog ubila jednoga, ako bog da, nikad ni jednoga. Udri meni Zoric-kapetana. al' vis' njega Vida bajraktara,« Pa on pade na desno kolj eno, na lijevo pusku naslonio, na koljeno u lijevu ruku. Zemlji pade, zivu vatru dade, ne pogodi Zoric-kapetana, vee vis' njega Vida bajraktara. Onda Zoric na noge dipio, pa Mujova posjede dogata, za se metnu ljubu Hrnjicinu,

4()

60

7()
52~

pa pobjeze niz goru zelenu. Pjesice ga prizajmio Nu ko, doceka ga begluk Njemadija. Pa on vice Mujova dogata : »Davor dogo, davor dobra moje, zar nam, bolan, ode u kaure i odnese ljubu i Omera i ostavi sahibij u svoga, da ti pjeske kuka po planini. « Hajvan bjese, al' sve znadijase. Dte od Djeg' dema i d izgina, pa se vrci natrag u planinu. Nuko vice grlom i avazom : »Nut', Omcre, nejako dijete, nagni m i se desno ali l'jevo, d a t' olova ne okvari lice. « Orner pisnu kako guj a Ijuta: »Aja bogme. Nu ko bajraktare, jadan ti se pomaCi n e mogu, jer su moje privezane ruke. « Zao momku ubjti dijete, a navali begluk Njemadija a Nukana biti iz pusaka. Na nj emu se sazdise haljine, vidje jadan, valja poginu ti. Zaletje se u zelenu travu, te zaturi sestru Hrnjicinu i pobjeze niz goru zelenu i ugrabi u Skraplju petinu, p a se jadan iz stijen e brani. Branio se tri bijela dana, niotkud mu ne ima indata. Dok u Senju pukose topovi, dva ujedno, trideset zajedno. Nuko proli suze od ociju: »Moj, Omere, moja rano lju ta, zar mi Senj u n a Krajinu side, vee te Nuko nikad vidj et nece.« I pogleda na stijene Nuko, pruzila se vezena sesana ,

80

90

100

110

524

da ubije Nuka bajraktara. Pozna Nuko vezenu seSanu, pa povika Nuko bajraktare : »Pobratime, gojesan Hable, zar ces ubit pobratima svoga?« A kad Halil zacu lak rdiju, pa poletj e strmo niz planinu i Nukanu turski selam vice, a Nukan mu Ijepse prihvatio, selam vice, za Omera pita. A veli mu Nuko bajraktare: »Prodi me se, moj brate Halile, evo, brate, tri bijela dana, nij esam ti nista okusio. Sto se tebi, bolan , dogodilo, dogodilo piva i jediva, sk idaj bde sar enu uprtu, necu l' turski zivot povratiti. Vidis moje prebijelo lice, gdje je, bolan, vatrom izgorjelo.« Halil skide sarenu uprtu, izvadi mu i j ela i p iva. A kad Nuko zivot povratio, kaze nj emu za Omera svoga, gdje je siso k Senju na Krajin u. Pa je njemu Nukan besjedio: >> OJ, Halile, mio pobratime, da idemo k Senju na Krajinu. Sad sto cerna za Ajkunu nasu, evo na.se u peNni Ajke. « ))Dobro, bogme, moj brate r odeni, savesti je k moru sirokomu, zaviti je u zelenu Sasu, dok se vratim preko sinjeg mora.« To rekose, curu izvedose, otiskose niz goru zelenu, ovdj e, ondje, sin ju moru dode. A kad moru na obalu side, pa s jedose u zelenu travu, zapodje se na moru demija,

120

130

140

150

525

i u njoj su dva morska trgovca.

Tamam Iada kraju prikrajila.

Halil dipi iz sase zelene, te u vlasku uskocio Iadu i poteze sablju okovanu i trgovcim' odsijece glave i s njih svlaCi ruho i oruzje
i oblaci troje djece lude.

Pa na more natiskose Iadu, otiskose preko mora sinjeg i pod Senje Iadu pritjerase. Onda Halil Nuku besjedio: »Koji cerna na kapiju ici? « AI' Nuko mu tiho besjedio: »Ja Cll, brate, na kapiju poci. o:
Pa ispade iz demije pravo i otiSte poljem zelenijem. Eta momka gradu na kapiju, na kapiji tridest kapidzija, stc cuvaju na kapiji vrata,

160

170

ne dadose Nuku prolaziti,
a Nuko im rijec besjedio: »Kapidzijo, ctvori mi vrata, ja sam cuo gdje pricaju Ijudi,

gdje je Zoric 5iso u Krajinu, zarobio sina HrnjiCina i odveo debela dagata, bjelogrlu ljubu Hrnjicinu, pa se hoce ozeniti njome. Veliku smo rubu dotjeraIi, ne bismo Ii stogod pazarili. « AI' veIi mu tridest kapidiija: »J este Zoric siso u Krajinu, porobio kulu Hrnjicinu, zarobio konja i Omera, bjelogrlu ljubu HrnjiCinu, i jutros je dobro uranio, oti.sao pokraj" sinjeg mora, moj trgovce, pod vlasku Indiju, gdjeno turcin nije dolazio,
:;26

180

190

ondje ee se njome ozeniti.« A kad zacu N uJro baj raktare, povrati se niz polje zeleno, side Nuko moru debelome. A kad Nuko na demiju dade, sve kaziva svom bratu Halilu, gdj e je Zorie 0'00 pod Indiju, gdjeno turci dolazili n'j esu. Proli Halil suze od oCiju: »Ej, Omere, moja ranD Ijuta ! V raeaj ladu preko sinjeg mora, u zmi curu, hajde u Krajinu, ja eu krenut niz mare demiju.a; Ode Halil pod vlasku Indij u, aI' veti mu Nuko bajraktare: »A tako rui dina i imama, ziv te Nuko astaviti nece. a; Pa krenuse niz mare demiju i odose pod vla.sku Indij u, ostaviSe ceter'es't konaka. Kada ladu kraju pritjera~e. onda r eee Nuko bajraktar e: »Hajd', Halile, gradu na kapiju, jer ti znades dvanaest jezika, a ja, brate, ne znam ni jednoga.« Dipi Halil na nage lagane. Kada gradu na k apiju side, na kapiji tridest kapidZija, pred Halilom zatvorise vrata aI' veli im gojeni Halile: »Kapidzije, atvor'te roi vrata, ill dasad se zatvarala n 'jesu od onijeh morskih trgovaca. Mi smo culi gdje pricaju ljudi, gdje je Zone siM u Krajinu , porabia kulu Mujaginu, zarobio konja i Omera i nj egovu vjerenicu ljubu, pa se hoce ozeniti njome. Evo smo mu rubu dotjerali,

200

210

220

230

527

ne bismo Ii stagod pazarili.«
Kada zaCll tridest kapidiija, pred Halilom vrata otvorise:

»Oprosti nam, sa mora trgovce,
to je sada u neznanju bila. J este Zoric saSo u Krajinu, porabia kulu Mujaginu, zarobio sina i dogata i nj egovu vjerenicu Ijubu,
i hote se njome ozeniti,

240

dobra ces ti rubu pazariti. « Ode Halil na nov u carsiju, ne zna kule od Indije kralja.

Po cern' Halll poznavaSe kulu?
Na njojzi je od zlata jabuka,

na jabuci alem kamen dragi, pred njime se vidi vecerati lisred noei, kao lisred dana.
Ode H alil uz b ijelu kulu. Kad izide uz hijelu kulu, 250

a1' posjelo tridest kapetana,
medu njima od Indije kralju,

uz koljeno Zoric-kapetane.
Njima Halil boga napominje,

a svaki mu Ijepse prihvatio.
Svaki mu se s mjesta pomaknuo
i Halilu mjesto naCiniSe

uz k oljeno Zoric-kapetana. A svaki ga caSom ponudise, dobrom casom i dobrodoslicorn. Tadaj rece cd Indije kralju: »0, bogat i, fisan Madzarine, otkud jesi, od zemlje koje si, i kako te po imenu vicu?« »Ja sam, kralju, jedan jabandzija, ja sam, kralju, sa mora trgovce, sto ja gonim rubu venedika, pa sam cuo gdje pricaju Ijudi , gdje je Zoric siso u Kraj inu, porobio kulu HrnjiCinu,

26{)

270

528

zarobio konja i Omera, bjelogrlu Ijubu Hrnj il:inu, pa se hoce ozeniti nj om e. Veliku smo rubu dotj e rali, ne bismo Ii stagod pazarili.« A kad zacu od Indij e kralju, popljesnu ga po plecima rukom : »Haj aferim, sa mora trgovce, baS je Zoric siro u Kraj inu, porobio kulu Hrnjicinu, zarobio konja i Omera, bjelogrlu Ijubu Hrnjicinu, i hoee se ozeniti njome, bell eerno rubu pazariti.« I otalen na n oge dipise i odose niz bijelu kulu i eta ih gradu na kapiju , pa odose niz polj e zele no i sidose moru na demiju, pregledaSe rubu na demiji. GodiSe se i pogodise se za hiljadu zutijeh dukata. I otale na noge dipi.se, najoaprijed od Indije kralj u, a za njime Zorie~kape tan e , a za njime Mujagin Halile, za Halilom kieena Ajkuna. a za njome Nuko bajraktare. I odoSe gradu na kapiju, uz carniju oa bijelu kuJu, a dva brata za punu trpezu , a Ajkuna jandal na duseka . I veli joj ad Indije kralju: . 0, trgovce, zivota ti tvoga, 5to ne pijeS vina crvenoga? « Ajka suti, Halil odgovara: »A, bogami, ad Indije kralju, dvorio je 105a gospodara, a nije se vinu naucio, vee seeerli kahvi iz findzana. «
U Narodne p jesme M w; li mana I

280

290

300

310
529'

A kad zacu od Indije kralju, vice kcercu, kicenu Ruzicu: »Ponesi m i tablu i findzane! « I eto ti kicene Ruzice, Dna nosi tablu i findfane. Ruza toei, a Ajkuna pije. Tako bjeSe tri bijela dana, onda rece gojesan Halile: »Hodi, kraIju, da se poplatimo, men' je danas vakat putovati, donesi mi hiljadu dukata.« Onda dj eca na Doge dipiSe, najnaprijed Nuko bajraktare, a za njime kicena Ajkuna, a za njome gojeni Halile i za njime pristanU'o kraIj u , pa Halilu rij ec besjedio: »0, bogati, sa mora trgovce, da ti hater ostanuti neee, ja bih tebi nesto besjedio, da mi dades onoga trgovca, tanku eu mu n aciniti kulu. Ja od srca ne imam evIada, n ego jednu kieenu Ruzicu, beli eu mu curu poklonitL a: AI' Halil mu tiho besjedio: »U nas, kralju, eudan adet ima, mi cuvamo u cardaku vrata, bolan, bane, po nedjeIju dana. a: Al' veli mu od Indije bane : »Ja ti tome mani biti necu.a: P a ih vrati kuli n a cardake. Vine piSe ponu heftu dana i sastavi dvan'est kaludera i cetiri popa duhovnika, oeatase Ruzi i Ajkuni i m ladence u derdek svedose. Ruza sjeJa na svome sepetu, a Ajkuna na meku duseku. Ajka l'jeva suze od. ociju,
530

320

330

340

350

a sve gleda kicena Ruzica. Dode njojzi, sjede uz koljeno: »A trgovce, zivota ti tvoga, sto proljevas suze od oelju, aI' ti n 'jesu u volju dvorovi, ali maga senta memleceta, ali moje prebij elo lice?« Besjedi joj Hrnjina Ajkuna: »J esu meni u volju dvorovi, a i tvoga senta memleceta, a i tvoje prebijelo lice, al' je m eni golema nevolja.« I veli joj kicena Ruzica : »0, trgovce, oba ti svijeta, kazi m eni jade i belaje, ja ti bogu tvrdu vjeru daj em, nikome te prokazati necu.« Tad Ajkuna cura besjedila: »eujes Ii me, kicena Ruzice, jesi l' euia bijelu Kladusll, u Kladusi kladuskoga Muja i nj egova gojena Halila i njihovu kicenu Ajkunu? Ja sam glavom kicena Ajkuna, ako t' hater ostanuti nece, enD brata gojena Halila, gdje on cuva na derdeku vrata, da ti dadem svog brata Halila.« A k ad zacu kicena Ruzica, poljubi je u skut i u ruku. Tuj Ajkuna na noge dipila, ona ode, a Halil unide. Tako bjese punu heftu dana. Danj om Ajka u kafazu lezi, nocom cuva na kafazu vrata. Tako prode nedjeljica dana. Podranila majka Ruiicina, pa eto je u kafaz k Ruzici: »Kako ti je sa trgovcem, Ruioh »L'jepo, mati, zivota mi moga.«
34*

360

370

380

390

531

Tude bise jedan mjesec dana,

tude bise, zimu preturise.
Zima prode, sveti Durad dade. AI' eta ti ad Indije kralja,

pa Ruzici rijet govorio: »Cuvaj nasu prebijelu kulu, a ja idem nasem namastiru. « A Ruzica kralju besjedila:
»HOCll, kralju, zivota mi maga. « Onda se je opremio kralju i sa njime Zoric-kapetane i sa njime kraljevica mlada. Tamam se je nacca uhvatila, a Ruzica na noge dipila i izvede tri konja binjeka.

400

Ona vice Mujovu RaliIu: »Aj na noge, Mujagin Halile !« Kada Halil na avliju side,
i za njime Nuko i Ajkuna, i spremljena tri konja binjeka, Ruza svela l jubu i Omera.

410

Kako Halil na avliju side, odmah sinu n a konja dagata, za se metnu kicenu Ruzicu. Orner sinu na konja dorata, za se turi svoju milu majku, a Nukica vranca ad mejdana, za se turi Ajkunu djevojku. Pobjegose gradu na kapiju i odoSe poljem zelenijem. Eto mi ih k moru na demiju i digose cetiri Iendera, razapese cetiri jelCena, pobjegose preko sinjeg mora. Dok na gradu ciknuSe topovi, za njima se lade naturile, pocese ih stizavati lade, pa zaplaka Mu jagin Hallie: »J aoj meni, do boga miloga, sada ce nas viasi pohvatati,
532

420

430

na svake nas muke udarati. « Al' veli mu kicena Ruziea: »0, Halile, uzmi karab ina , puni pusku, otpale ti ruke, sakom praha, a dva palamara.G: A kad Halil raskiti besjede, sta de biti po moru dennje, dvije-tri je lade p otopio, prestase se vlasi n agoniti. On pobjeze liZ more siroko i otplovi ceterest konaka, pod Polij om konak ui':inio, pa otalen dobro uranio, pa otiSte, ode uz planinu i izbise na Kunaru ravnu i otale k svojem zavii':aju. Otalen se Halil ozenio i svom bratu puSku dobavio.

440

XXXVI

ZENIDBA GOJENOG HAULA (Prozor) Podranio buljugba§a Mujo navrh kule s gojenim H alilom, braca mlada prije zarkog sunea. Tad Hrnjici oei potekose savrh kule lugu zelen ome, jer ugleda jednoga junak a na alatu, konju od mejdana. Kad se blizu prikucio k ule, poznade ga kladuSki Hrnjica. svog daidZu, Kovacevic-Rama,

10
533

pravo ide do Mujave kule. A Hrnjica bratu besjedio: »Deder, brate, izidi pod kulu, ev' ozdole nasega daidze, a srdito razigro alata. Ja je gdjegod sela porobljeno, ja je tursko roblje zasuzn jeno, daidza ce nas rezil uCiniti. Mi pijemo na vrh kule piVOt a nikada cetovali n'jesmo. Stoga ce nas rezil llciniti. Vee izidi, prihvati alata i na kulu izvedi d aidzu. « U Halila odgovora nema, vee on skoci na noge lagane, pred daidzu pod kulu izide, pod daidzom konja prihvatio. Daidza ga za Hrnjicu pita: »Eno Mujo sjedi U odaji.« Odmah Ramo na kulu izade,

20

30

a Hrnjica na noge skocio,
na nogama selam prihvatio, a daidzi mjesto namjestio. Dok i Halil na kulu izide, vis' njih stoji podvis b'jele ruke. A pogleda Ramo u Halila, pa Hrnjici stade besjediti: »Daj, Hrnjica, da brata zenimo, t amam nam je d' jete na zenidbi.« A Hrnjica daidzi besjedi: »Nije lako ozenit Halila, mati mi je velik mahandZija, gdje bih nasa za brata djevojku, majd mojoj pri jatelja nema, a gdje nadem majci prijatelja, za brata mi ne ima djevojke. « A daidza besjedi Hrnjid: »Jeste I' isli u Prit oku ravnu, b'jeloj kuli Topal Mustaj-bega i vidjeli begovu Fatimu?

40

50

534

Eno cure za na.seg Halila, a za majke krsnog prijateIja. « Progovori gojeni Halile: »Moj daidZa, ne hvali Fatije, onomadne u petak u podne izade nas trideset momaka, a na kuli trideset pendzera, na svakoga Fata izviruje i na svaki pendzer se pomalja: izviruSa nije za Halila.« Zamisli se Kovatevic Ramo, pa Hrnjici besjedio r ' jeti: »Ja sam bratu curu zamjerio, a daleko, buljug ba.sa Mujo, ima jedan mjesec putovanja, jeT tri gore valja prehoditi, Mrke Doce i Otres-planinu, pa izaci na Paputu ravnu. U pase sam konak u<:inio, ima u njeg' Zlata neudata, aI' djevojka stekla zatocnika od Primorja odmetnik-Iliju. Sedam se je puta isprosila, i sedmeri svati dolazili, vazda, Mujo, po hiljadu svata, pa izvedi curu na Papucu. Tude polja sest punih sahata, a odmetnik silnu skupi vojsku, sve rastjera kitu i svatove, a posjete curi duvegiju, pa pobjegne do Bilica Zlata na babovu konju od mejdana. Evo sada cetiri godine, ne smije je niko zaprositi od silnoga odmeinik-llij e. Pa se mlada Zlata porusila. Veziru sam curu prig ovaro, a Halilu n'jesam ugovaro, beli bi je dao za HallIa. De, Hrnjica, opremi dogata,

60

70

80

90 535

pa ga gom do BUiea grada b'j el oj kuli bilickog vezira, pa zaiSti curu za Halila. « A Hrnjica bratu besjedio: »Hoces, brate, Zlatu vezirovu?« ~ Hoc u , brate, buljugbaSa Mujo, 81' ti neces ici do Bilica. Ja se zenim, ja ell do Bilica, zaiska ti curu od vezira.<.< A Hrnjica na noge skocio, odmah brata poce opremati sve u srmu i u Nsto zlato, najnatragu zlatne perjanice, pa Halliu mece eko glave. Brata svoga opremi Halila, pa mu svoga sad dogata sprema. On mu sedlo vde severliju, a po njemu sitnu abaiju, sve mletackim zlatom izvezena. Po n joj silte sad od svile baci, po siltetu cetiri kolana, pa svog brata svjetuje Halila: »Usulane d odi pred vezira i zaisti curu od vezira. Ako t' vezir pokloni dj evojku, ugovori koliko ces svata, da ih svedes do Bilica grada. a: To r ekose, pa se rastadose. Osta Mujo kod visoke kule, ode Halil do Bilica grada. Kud god ide, do Bilica side. A petak Be dnnak udcsio, n a kapi ji t ridest djevojaka, mlade cure kolo uhvatile, medu njirna Fata sirotica. Sve djevojke sobet zauzele: »Boze mili, prikladna junaka, bas on ide n esretnoj Zlatiji. Da letimo u novu cadiju, da zovnemo babu sirbazicu,
536

100

110

120

130

nek' udari sihir n a junaka, n ek ' ne umje izic iz sokaka, da se mlada momka nagledamo. « Pa od-oSe, babu i zvedo~e. Sarna osta sirotiea Fata, pa doceka momka i ~ogata: »Mlado momce, na k onju dogatu, gom konja niz t'jesne sokake, jer djevoj ke babe pod igo~e, pa ce na te sihir podignuli, n eces mlade vidjeti Ziatij e.« Momak turi u dZcpo vc r uku, izvadi j oj pedest dukata :
~ To

140

je tebi, prikladna d jcV'ojko.

Ne bojim se sihra bihorskoga, na meni je devet hamajlij a, u dogata sedam posestrima.« Pravo kuli vezirovoj prodo. Ugleda ga sa pendzera Zlata, karl ugleda na konju junaka, od muke je zaboljela glava, u veliku jadu govorila: »Majko moja, roditelju dragi, nu junaka, vesela mu majka, blago ti joj sto ga je oodlla, a djevoj ei k ojoj suden bude. Boze mili, meni sud en b io I Leti, mati, pasi u odaju, pa ces oeu h aber ui:':initi: ako meni bude mu.sterij a, nek' me dade, nck' me ne upita. « Odmah stara na noge skoeila, pa otide pasi u odaju, pn gospoja tiho besj edila : »PaSs stari, gospodaru dragi, Ziata nam se bol om r azboljela za junakom u mermer-avliji. Be ako joj bude musterija, ti je podaj, nemoj je ni pitat.« Pasa sprema sedam hizmecara,

150

160

170
537

Na kulu mu momka izvedose, sel aro dadne, sjedne uz vezira. Kahvedzije k ahvu don esose, iza toga mrkia nacca dode. Hizmecari veceru vrgose, Mujov Halil vecerati nece. A pita ga pasa iz Bilica: »Drago d' jete, momak-jabandzija, zasto meni vecerati neces? TIi gledas pred veceru piva, ill si se, bolan, razbolio?« A stidno mu d'jete govorilo: »Pasa dragi, vecerat ne mogu, hoces li mi poklonit djevojku? « A pasa mu t iho govorio: »Prod' se, d' jete, nesretne djevojke, maj a ZIata ima zatocnika od Primorja odmetnik-Iliju,
sedmeri joj svati rastjerani, poginulo sedam duvegija. « A Halil rou stade besjediti: »Da ti n ij e cura pod mahanom , ja joj ne bih musterija bio.«

l a()

190

Onda vezir na noge sk ocio, ode pitat cure i matere. Malo posta, etc ti vezira on besjedi gojenu Halilu: »Sjedi, sine, pa da vecerama, kajil ti je majka i dj evojka. « Onda d'jete sjedne za veceru . Ta mam d'jete sjedne da vecera, a odaj i vrata poklekose, pomole se cetiri momkinj e: jedna nosi curak n a rukama, druga nosi cibuk na rukama, treca n osi u rukam' pastole, a cetvrta mumu u ciraku. Dok unide, curak mu ogrne, a druga m u postole okrenu, a treca mu cibuk potkucila,
538

200

21()

a eetvr ta stoj i kod kanata. Muj ov Halil zatrapio ruke, pune sake izvadi dukata, da daru je eetiri momkinj e a pasa mu veli lakrdij u: "Jami, sine, zute madzarij e, sad darovat tude nikog n ema, vee te zove majka i djevojka. « Odmah d 'jete na noge skoeilo, pa na r ame cur ak uzbacio, a na Doge postole n atuce, a u ruke Cibuk prihvatio, pa otle je na noge skocio. A kad dode majci i d jevojci, pasinica na noge skoeila, a Ziata joj stoji u budzaku , od junaka lisce zaklonila b'jelom rukom i zlatnim jaglukom. Jednom oku mazgal ostavila, p a tim ona pregleda junaka. A k ad d'jete sjedne na minderu, a veli mu pasinica stara: »Kako si mi, d'j ete m oje drago?« Kad se d' jete s nj ome priup ita, pasinica Zlatiju doziva: »5to ne lijes Secerl i serbeta, pa ne poj is ovakva junaka?u Obazre se Ziata iz budzaka, pa dohvati serbe iz dolaIa, l'jevu r uku na prsa navali, a iz desne potkuc.i maslrafu. Nu nesr ema brata Hrn jiCina, n e htje uzet mastrafe u ruku, vee djevojku za bijelu ruku. Privuce je k sebi na koljena, a proli se serbe po minde ru. Na nju l'jevu navalio ruku, dok je sebi sjede na kolj eno. A djevojka azgin se desila. svu je butun rosa prihvatila.

220

230

240

250

539

A nesrece Mujova Halila, jer jagluka za pasom ne ima, da otrum rosu u djevojke,
vee joj s tade
TOS U

ispijati,

gubicama po jagodicama. A majka mu tiho besjedila: : > Sto to radiS, moj pobogu sine, ne Ijube se u majke d jevojke. Zna.s li silnog odmetnik-lliju, da je mojoj Zla ti musterija,
val ja za nju g lavu izgubiti.« A d'jete se u dzepove ffiaS i, pa izvadi devet burma zlatnih, na burmama sedam prstenova, pa djevojci na prst naturio,

260

pa je sebi tud sa koljena. Pa se sada u dzepove masi, i izvadi hil jadu duk ata,
p a ih d ade s taroj p aSinici. Redom stoj e ~etiri momkinj e,

270

svakoj dade p o tridest dukata . Pa.sinici tiho besj edio : »K ad ell svesti kitu i svatove? « »Svedi, sine, do petnaest dana.(\: »Koliko ell pokupit svatova? Je Ii dosta hiljada svatova?« A veli mu pasinica stara: »Skupi. sine, dvanaest hiljada, jer je zgodan pasa u Bilicu, u pa.se je pet stotina kmeta i pedeset cilitli ducana, a ne ima od srca evlada, sarno svoju Zlatu jedinicu. p a.sa ce ti svate darovati, sve od konja do dukata zuta.f( Pa sedmer e boscaluke baci: »To ponesi Hrnjici i majci. f( Mujov Halil uzme boscaluke, pa oUe je na noge skocio, pa veziru u odaju dode.

280

290

540

Pita pasa: »Sto je tamobilo?q: D'je te veli: »Svatovim ' se nadaj, pasa stari, do petnaest dana. « Usred n oei uzjaba dogata, pa otjera na KladuSu ravnu. Tamam d'jete na Kladusu si cte, tamam iarko ogrijalo sunce, a Hrnjica gleda sa pendzera zelenomu lugu pod planinu, dok opazi brata i dogata. A kad d'jete b'jeloj k uli side, mlada Ajka pod kulu izade, pa podi.Ze hegbe na dogatu, pa izvadi b'jele boscaluke. Pa zavika buljugbaSi Muju: ~ Ev ' ad cure, brate, amaneta.« Hrnjici je vrlo drago bilo. U tom Halil n a kulu izade, a Hrnjica brata raspituje: »Kada eerno voditi dj evojku, a kad cerna kupiti svatove1« »Mujo brate, za petnaest dana.« A Hrnjica na noge skoCio, pa pod sacak kuli ishodio, pa na kuli baljernez zapali, sta no harci dvan'est oka praha. Haber daje na sve cetir' strane. Po tom znade Lika i Kraj ina, da je Muju nesto pri obrazu, da se ide pod Mujovu kulu. Haber Lickom Mustaj-begu sade, i on dize Sest hiljad' voj nika, konjanika Bve ko vatre five, jer hesabi, potreba j e Muju. A k ad beze na Kladusu sade, sva se sila ispod kule zbila, najstrag Tale iz OraSca sade na kulasu od mejdana svomu, znade Tale da ee u svatove. Odmah Muju prebro ji svatove,

300

310

320

330
541

dvan'est hiljad' i dvije stotine. I zavika Tale na svatove: »Jas'te kon je, konaka nam nema!« Fa odose do Bilica grada. A k ad sash paSi ad Bilica, na jafte ih pasa razreduje, pa tertibi sest hiljada svata po c8cliji na cetiri strane. Sebi primi Mustaj-bega Lickog i pri jana buljugbasu Mu ja, sest hiljada i dvjesta svatova. A kad nOell od ponoci bjese, Tale ruho i dj evojku sprema. B'jela ruha sezdeset sanduka. D ok se svane i ogrije sunce, Tale huce, a tokmakom tuce:
»H azurola , kita i svatovi, hazur yam je na konju djevojka,« PaSa dare u avliji daje,

340

a punica oblaci H alila. Obuce mu pancirli kosulj u, niz kosulju sipke ad celika, raspusca mu turu od percina, 5itui sindzir sa percinom ffi'jesa. Do po pleca smjeraju Halila. A pasa mu dimiskiju daje: »Ta ti, sine, valja na Papuci, jer je sHan odmetnik llija. « Pa izvede siroka putalja, da ga jase Zlata plemenita. Beg Mustaj-beg ako konja hoda, nesrecni mu nisan opazio, pa veziru tiho besjedio: ~Ovi parip u sva tove nece, a djevojka na paripa nece, svi ce n asi svati izginuti. « Vee dovede Muj ova dogata, pa Zlatiju baci na dogata, a djever j oj na doratu Muj o. I odose od Bilica grada,

350

360

370

542

odvedose paSIDU djevojku. Kud god iSli, na Papu~u sisli. AI' izaso odrnetnik Ilij a i izveo silovitu voj sku. Ravna polja sest punih sahata, i sve butun vojska pritisnula, a kroz sr'jedu sokak narnj estili, n a sok aku odmetnik l lija, vranca svoga ddi za dizgine. Al ' n ajase b eg Mustaj-beg Licki. Zavika ga odrnetnik Ilij a: lIStani, beZe, glavo od svatova, daj mi momka i daj mi dj evojku, pa prodite niz planinu s mirom. « Onda ciknu gojeni H alile: »J er Hrnjica, od boga ti tesko, jer dogata rnetnu pod d jevojku, n a cemu cu stati na mejdanu.« A Tale rou tiho besjedio: »Evo kulas bolji od dogata. a:: D'jete mlado uzjaSe kulaSa. N eobi~ no bratu Hrnj icmu bj ese jahat na konju kulasu . U kulasa gola drvenica, a konopom zauzda kulasa, a izvi se kulas od m ejdana tri-cetiri koplja po ledini. Pa zavika Tale na Halila: »8jed.i s mirom u moga kula.sa, kad ti muke nije i potrebe.« A odrnetnik zavika Halila: »Kako cerno mejdan pod'jeliti, al' 0 ranu, al' 0 mrtvu glavu?« Progovara gojeni Hallie: »Necu rane, vece mrtvu glavu. « Pa odmetnik stane besjecliti: »Sad nemamo koplja ubojita, vee cerno se cordam' okusati.« To r ekose, konje zaskocise. a za ostro gvofde prihvatise.

380

300

400

410

543

A Ilija krvopija stara, i prije se k rvit naucio, po pleCima ujagmi Halila, iz Halila vatra poletjela. Tada Halil baei svoju cordu po plecima odmetnik-Ilije aka njeg' se corda obavila, kd sarena guja Qko trna, ni od'jela prosjeci ne more. Po sedam se puta udarise, ni jednomu fajde ne bijase. Onda vila iz oblaka viknu; posestrima Mujova Halila: »Ne muci se, ne udaraj cordam po pleCima odmetnik-Ilije, vee mu udri vranca ad mejdana, ods'jeci mu grivu od vranina, u grivi su meN Ilijine. « D 'jete mlado udarilo cordem, pa ods'jece grivu u gavrana , pa padose moei llijine. Hitro baei na Jliju cordu, sa Ilij e odletjela glava. Boze mili, na svemu ti hvala, sad se zbilja kavga llcinila. Puska puca na sve cetir' strane. Pade tama od neba do tala, prolijecll kanji bez junaka, a junaci bez dobrijeh konja, tude kavga za cetiri dana. Gdje god irna kal{Va udolica, sve je krvca konj'ma do lOcica. Kad Hrnjica na Dolove sade, za njim svata ni j ednoga nema, sarno mlada i uz nj ega Mujo. Mujo hoda, oba konja voda, a djevojka na kamenu cvili. Poceli se svati sakupljati, dvan'est hiljad' Mujovih svatova, tri hiljade sarno se sastaIo,

420

430

440

450

544

to ostalo pogubilo glave. Najstrag Tale uz Halila sade i on goni sezdeset sanduka. Ozenise brata Hrnjicina, ama tuf no, jadno i krvavo, jerbo mnogi izgubise glave.

XXXVII

ZENIDBA MUJA HRNJICE
(Prozer) Mujo sjedi na bojali kuli , mrku kahvu iz findzana srce. Pokraj njega ostarjela majka, ana cesto gorko uzdisase, pa Mujagi besjedila sinu: »Ah, moj Mujo, rnoj rode ni sine, kako sam ti, vidis, ostarj ela, ostarjela i obnevidj eIa, da ne mogu preko kuce preei, kamo l' ell ti hizmet uciniti i studene vode donijeti, vee se .zeni, moje d'j ete drago.« Muj o majci tiho besjedio: D Moja neno, rno) ocinji vidu , kako eu se jadan ozeniti. Ja obidoh SVll zemlju Turciju, Sirom zemlju tursku i kaursku , i poharcih blago gotovinu i dogina slomh po sr ijedi, traiee, nena, za sebe djevojku i za tebe glavna prijatelja, a n ikako nahodit ne mogu. Vee sam cuo i Ijudi mi kazu, da imade lijepa dj evojka tamo dolje u Slivovu gradu,
3:i Narodne pjesme M uslJmana I

10

20

545

l'jepa seka slivovskog serdara, kakve sada u Krajini nema, u Kra jini turskoj i kaurskoj. Vee kuha j mi lake brasljenice, sve debelo kao ogledalo. Ja eu svoga opremit' dogina, pa otici do Slivova grada. Ako bih ja cur u begeniso, sada bih je zaprosio, neno. « To starica jedva docekala: »Hajde, sine, U sto dobrih casa, hajde, Mujo, cestito ti bilo! « Mujo sedla pretila dOgina, stara skuha lake brasljenice, pa se bad soko na sokola i otisce brdu i dolini. Kud god ide, u Slivovo side, bas do kule slivovsk og serdara. Kad je b 'jeloj kuli dohodio, al' bijela kula zatvor ena. Kad to vidje buljugbasa Mujo, on zavika iza svega glasa: »Je l' u kuli kucni domacine, je l' u kuli mlada Vidosava?« K ada cura glase razumjela, ona spade na demir-pendZera, zapituj e neznanu deliju: »Sto ce tebi kucni domacine, s to ee tebi cura Vidosava? « Besjedi joj Hrnjica Mujaga: »J esi l' ti to, Vidosava duso, spani meni na mermer-avliju, da ja tebi dv'je bes jede kazem. « »Hajd' odatle, madzarska katano, ako jamim sv'jetla dzeIerdara, ubicu ja tebe i dogina. « »Udri, Vido, srce iz njedara, od tebe me zaboljeti nece!« Al' da vidE; kicene djevojke, ona jami sv'jetla dzeferdara, 546

30

40

50

60

pa prisloni kasu na obrazu, dva nisana cura sastavila, a trecega buljugbaSu Muja. Pa na ptiSci vatru na]ozila, al' joj zao bijase junaka, pa ne gleda Muja po srdascu, nego pod njim pretila dogina . Plaho r ani konja vilenoga , kopite mu krvca poljevase, on se dertan maknut ne smjedase. Kad je Mujo krvcu ugledao, zestoko se raZljutio bjese : »Vidosavo, boga ne vidj ela, jer mi rani pretila dogina, jer u mene opalila n ' jesi? « Na kulu je juris u cinio, od avlije vrata raz lomio, pa se prima vitkih merdevina. Al' junackog cura srca bjese, ona uze do dva venedika, pa n a Muja vatru ohorila, grdne njemu rane nacinila, liest· n a nj emu , sedam na doginu. Mujo vidje da ce poginuti, na sramotu od zenske desnice, on posjede ranjena dogina, pa se vraca u zernlju Turci ju. Kada vecer mrka dolazila, al' eto ti slivovskog serdara, u avliju konja ugonio, za torapu u krv ugazio. To j e nj ernu vrlo cudno bilo, pa on pita seke Vidosave: :It Vidosavo, moja seko draga, kakva krvca u naSoj avli ji? « Seka nj emu r 'jeci besjedila : »Dolazio Mujo Hrnjicicu, pa sam nj ega grdno obranila, nece ni ziv dvoru dopanuti. « To serdaru vrlo drago bilo,
:$"

70

80

90

100

547

on prihvati divit i kalema i cageta knjige nesarane, pa je sitnu knjigu nacinio, ba~ na ruke Senjanin- Ivanu: >> OJ, Ivane, d'jete u matere, kupi sebi kitu i svatove, u nedjelj u hajde po djevojku. Poginuo buljugbaSa Mujo, uhila ga moja Vidosava. nece tebi svate zabuniti. « Kad Ivanu takva knjiga dode, knjigu stij e, a na n ju se smije. Pitala ga ostarjela majka:
. OJ, Ivane, moj jcdini s ine,

110

okle tebi knjiga sarovita? « Al' besjedi Senjanin-Ivane: »Qvo knjiga od Slivova, majko, u knjizi mi lijep haber daje, da je Mujo glavu izgubio, ubila ga moja jauklija. Pa da idem sada po djevojku, provescemo curu kroz bogaze, nece mene Muja zabuniti.« A!' je njem,u m ajka besjedila: »Ako t i je Muja pOginUD, tri su gara ostanula vraga: jedan ti je Kovncina Ramo, drugo ti je Tale Licanine, a trece je odgojak Halile. Vee cujes Ii. moje d 'jete drago, pisi kn jigu starcu Osman-agi, Osman-agi na Udbinu' ravnu, od starine pobratimu t vomu . da t i skupi kicene svatove, pa nek' bude svatski starjesina. Neka kupi svu Udbinu listom, rna n e vodi roda Hrnjicina.« L'jepo Ivan majku poslusao i Osmanu knjigu napisao. Kad Osmanu knjiga dohodila,

120

130

140

548

on dozova Osman-bajraktara: »Hajde jami zelena ba jraka, pa ga nosi u nasu ~arsiju, pobij nj ega u kaldrmu tvrdu, n ek' se kupe age Udbinjani. « Kad Osmane svate sakupio, opremi se dizdar Osman-aga, pa povede kicene svatove ispod kule buljugbaSe Muja, ali Mujo bolom bolovase. Opazi i h gojeni Halile : »Nu d izdara age Osman-age, gdje odvede kicene svatove, odvede ih svomu pobratimu, pobratimu Senjanin-Ivanu! « Kad to cuo buljugbasa Mujo, on Halilu bratu besj edio: »Hajde k upi beza tananoga i museme na kajis rezane, utegni mi moje rane grdne, a opremi debela dogina, ja eu iei Senj u na Krajinu u svatove Senjanin-Iva nu , da s' nagledam djevoja~k og lica.« U Halila pogovora n ema, on donese beza tananoga i museme na kajiS rezane, utegnu ga sa ~etiri strane, a opremi doga pretiloga, pa se sok6 na sokola baci, a potjera niz to polje ravno. Brzo mu je svate dostignuo. To Osmanu vrlo mucno bilo, n a Mujagu krivo pogledase. Kad se Senju blizu primakose, preda nj e je Ivo ishodio, pa prebroji kicene svatove. Kad ubroji Hrnjicu Mujagu, odmah rou se brojak pometao, pa Osmanu r ijec besjedio:

150

160

170

180

549

»Pobratime, udbinsk i dizdare, koliko sam tebi goYorio,

da ne vodis rada Hrnj ieina. « Preklinje se udbinski dizdare: »Nije, pabro, zivota mi maga, vee je ova momce od Udbine, davno ti je Muja preminuo.«(
Lij epo s u svate d ocekali, svim svatima k on je prih vatise, svim svatima mjesto nacinise, ali Mujo sam doga razjaha, pa on baca dizgin na jabuku.

190

Sam se dogo po avliji vada,
a Muj aga ode posestrimi, posestrimi, k rcmarici Mari. Svu noe pije vina i rakiju. Kad se svanu i ogranu sunce, podvikuje caus do causa: »Hazurola, kiceni svatovi.

200

Konjanici konje osedlajte, a pjesaci pritez'te opanke !« Otisce se sila i svatovi. Mujo skace na dogina svoga,
pa za nj ima goni nazorice ,

sve do kule slivovskog serdara. Serdar l'jepo svate docek ao,
l'jepi njima konak namjestio. Kad ujutvo zora osvanula, ispadose mladi djever ovi, pa tovar e ruho d jevojacko, a podizu na konja d jevojku. Ustadose svatske starj esin e, povedose s ilu i Krajinu. Bubnji tuku, a svirale svire, udaraju zile i borije, digose se u z polje zeleno. K ad su polje ravno preh odili, primise se s iroke planine. Muj o Osma bogom zaklinja.Se. da mu danas u gaj retu hude,

210

220

550

da izmakne lij epu djevojku. Osman-agi vrlo mucno bilo, jer Ivanu vjeru zalozio. AI' se njemu na ino ne moze, pre~a vjera turska neg' kaurska, prikloni se buljugbasi Muju, pa izvrnu ~etu na kaure. Ska~e Mujo kano i pomaman, na alaje svate razgonjaSe. Dok se cure Mujo dohvatio, uhvati je za bijelu ruku, pa je bad za se na llogina i u tete, vesela rou majka! Na Udbinu zdravo dohodio i doyen lijepu djevojku, sebi ljubu, majci hizmecara. Tako bilo, pa se pripov'jeda, mi pj evamo kako nam je drago.

230

240

XXXVIII
MUJO I HALIL HRNJICA PADAJU U SU2ANJSTVO (Prowr) Dv'je Hrnjice vaktom uranile na Jadiji visokoj plaroni, pa Hrnjica durbin prihvatio, rasteze ga na sedam kanata, koji gleda na sedam sahata, okrene ga kuli u KladuSu, tud' je hoda do cetiri sata, Mujo odmah po durbinu jeknu: »Aja, brate, gojeni Halile, srusile se kule na Kladusi,

10

551

nasa kula na cenaru bila,
iz nje dimi biju po zemljici,

pet stotina kaurski h katan a jasu konje polj em zelenijern. Ne znam, brate, kud ce okrenuti, i1' ce k nama na siroka Doca, il' ce sarno vodi i bunaru. Ako budu kotarske k atane, beli ce nam na bunar krenuh, ako budu Karlovcani mladi, dzada im je na siroka Doca. Hajde brate, da se posluSamo, ti ces C:llvat Doea sirokoga,
t

20

a ja idem vom i bunaru.

A katane ako vodi sadu, izmetnuC:ll svoga karabina.
Radi mi se u n evol ji nati.

Ako tebi na Dolove krenu,

ja ell ti se nati u n evolji.« To rekoSe, pa se rastadose. Osta Halil Doca cuvajuci, Mujo vodi i bunaru sade, a nikoga ake vode nema. U jelike uvede dogata. Mujo sjede uz studenu st'jenu. Tamam Mujo mjesto utvrruo, jeka stade od KladtiSe rayne, dok pernoli Komlen-bajraktare i on goni trideset momaka svezanijeh ruku naopako i pred momcim' sedam d jevojaka, i pred njima Hrnjicina Ajka i svezana Mujova Omera i svezanu mater Hrnjicinu. Svezali joj naopako ruke, pa je bosu gone niz planinu. Gdje god stigne, sve kandzijom bije, iz nogu joj erna krvea lije, a moli ga mati Hrnjicina:

ti izmetni svoju granalij u,

30

40

50

552

»Nemoj mene biti, bajraktare, ja ti nista uradila n 'jesam .« A bajraktar staroj progovara: »Kako n 'jesi, bozja otpadnice, hairsuz si evlad izrodila, svoj su n aSoj zemlji dodijali. « Pa sadose vodi i bunaru, posjedose, serre zametntiSe. Istom jeka stade od Udbine, dok etc ti Gvozden-kapetana, i on goni trideset momaka svezanije h ruku naopako i za njime osam djevojaka i pred n jima Hanka dizdareva. A kad Hanka Ajku ugledala, obje b'j ele raskrilila ruke, Ajku Ijubi. a suze prol'jeva: »Na zlu ti se mj estu sastadosmo , k od bunara u rukam' kaurskim. Mislila sam tebe zagrliti, kad ti dodem za brata Halila, a zar tako ad boga sudeno. « Dv'je se pobre rukam' zagrlise, u junaeka eela iZljubise. Gvozden veti Komlen-bajraktaru: »Ti si bolji junak na mejdanu. Kad smo bili u ravnom Kotaru, u mejhani hladno vino pili, o djevojkam' sobet uzimali, Ajka j' bila moja jauklija, a Hankija tvoja jauklija. Ja ne smjedoh Hrnjicama saCi i Ajke im sestre uhvatiti, a ti sade, Komlen-ba jraktare, pa zapali kulu Hrnjicama, uhvati im sestru plemenitu. A ja sadoh n a Udbinu ravnu i uhvatih tvoju zaruenicu, daj moj brate, da se prom'jenimo, da ti dadem Hanku dizdarevu,

60

70

80

90 553

a za sestru Muja buljugbase. Eva t ebi jos trista dukata. « A veti mu Komlen-bajraktare: »Broj dukate, pobratime dragi, ja se necu ni jednom ozenit, a ill jedne necu prevjeriti.« Pa se sada curam' prom' jenise, a sve gleda od st'j en e Hrnjica. Gvozden veli sestri Hrnjicinoj, u ruci mu puna casa vina: »Dok popijem ovu casu vina, n eka znad es, sestro Hrnjicina, odmah eu ti lisee obljubiti na sramotu Muju i Halilu,
a na Qei ostarjeloj majci. « Muja pusti pusku karabina, pred oeima oganj oborio, d a ubi je Gvozden-kapetana, d a mu sestri liSce ne ohljubi.

100

Pa prevrZe Gvozden-kapetana,

110

a udari Jura bajraktara.
Jure pade, a Mile dopade, s b a jraktara bajrak prihvatio, Gvozden sHan na noge skocio, p a doziva buljugbasu Muja: »Nemoj zenski udarati, Muja, vee izadi na studenu st'jenu, pa mi pusci stani na biljesci. Ja c:u tebi stati na meraji, razapecu puce na prsima, pa izberi gdje god ti je drago. « A Hrnjica na st'jenu izade, Gvozden bistra pruzi dzeferdara, na Hrnjicu niSan sastavio, pred ooma oganj oborio. A Hrnjici losa sreca bjese, jer ga Komlen dobro pogodio, prebi Muju u ramenu ruku. Mujo r anu krije n a rukama, l'j evom rukom pu.sku n apunio,
554

120

130

a zavika Gvozden-kapetane : »Nemoj punit puske, buljugbasa, necemo se vazdan pu.skarati, vee cerna se gvozdern okusati.« Pa poleti buljugbasi Muju, a prihvati golu cordu britku. Mujo svoju l'jevorn izvadio, pa se oba gvozdem udarise. Prije Mujo shvati kapetana. Iz Gvozdena ziva vatra sinu s obje strane do zemljiee crne Gvozden cordu na Hrnjicu baei, iz Hrnjice erna krv polila, pa sedam se puta sudarise. Kud god Mujo shvati kapetana, vazda iz njeg' mavi plamen s'j eva, a niz Muja ema krvea l'j eva. Dok Hrnjicu zemljom sastavio . Mujo pade po Ijutom kamenju, Gvozden skoCi, pa mu sveza ruke. Istom neko isprijeka viknu. Kad se Gvozden obazrio za se, dok ugleda Mujova Halila, na dugu se pusku podupira, u ruei mu nadzak Qd celika, iz daleka brata dovikuje: »Sta to, Mujo, ern ti obraz bio, zar se dades svezat kaurinu? « Ugleda ga Komlen od bunara, pa pozali pobratima svoga, pa on salmu skide sa putalja, pa poleti Mujovu Halilu, da udari brata Hrnjicina, a Halil se na cordu odbija. A da vidis Komlen-bajraktara, gdje Hahla udario mudro, medu pleca udari Hali1a, posadi ga na oba koljena. A priletje Komlen-bajraktare, pa pritisce Mujova Halila,

140

150

160

170

555

pa mu ruke naopako sveza. Sve katane butun zapjevase, a turkinj e mlade zaplakase : »Dv'je Hrnjice nase osuznjise, mi ostasma robinje dov'jeka! « A sad senIi eba pobratima od bunara roblje otjerase, od bunar a do ravna Kotara.
A kad bili lugu Popovica, Komlen spremi na mustuluk banu, a na ime hajduk-Marijana: »Hrnjice sma pohvatali zive
i gonimo sezdeset momaka i turskijeh petn'est djevojaka. «

180

Ban darova, ali ne vjerova : »Tko ce guje pohvata ti zive, dodijale Zadru i Kotaru, kama l' nece Komlen-bajraktaru i naSemu Gvozden kapetanu.« U to doba Gvozden na kapiju, on dogoni momke i djevojke i on n asi gotove dukate. Oni gone ,o badv'je Hrnjice. a <logat a n a jularu vuku. • Sve se tomu cudam zacudilo, Hrnjicinim neop ranim brcim' i njegovu debelu dogatu . StjeraSe ill, ban u poklonise. Ban ih odm ah u tavnicu baci, dv' je Hrnj ice i sezdes't momaka, a dogata u podrumu sveza, a n a kulu petn'est djevojaka.

190

200

556

XXXIX
OMER HRNJICIN IZBAVLJA SVOG OCA BUWUGBASU MUJA I TRIDESET SUZANJA

(Konjic)

Sjedi trides't u Udbini aga, a pred njima Cejvan-aga stari. Cejvan gleda lugu zelenome, iz luga se konjik pomolio. Onda rete Cejvan-aga stari: ::oEto meni bega Mustaj-bega sa junacke Kraj ine i Like. « Pade beze pred pjanu m ejhanu, pa on sjede medu trides't aga i on grozne Sllze prolijeva. A veli mu Cejvan-aga stari: »::;to proljevas suze od ociju?« Govori m u heze Musta j-beze : »Znas onaga vakta i zemana, kad ad cara sitan ferman dade, da se ide k Stambolu bijelom d a smjestimo agam' agaluke. Pa ja odoh bij elom Stambolu, asta moja na Krajini kula. Haber pade u zemlju nj emacku, da j' Oti50 beze do Stambola, na Liku su viasi udarili i na moju preb ijelu kulu. Moju tanku kulu porobili, moju kcercu Zlatu odvodili, ev' od onda cetiri godine, nikad pusta glasa ni habera! Kada jutros zorom podranio, na vratima halka udarala. Kad ja padoh pred avlinska vrata,

10

20

30

557

a!' pred vratim' knjigonosa mlada, od velikog senta njemackoga: - Je Ii ovo kula Mustaj-bega? A ja velju knjigonosi mladu: - Eve kule bega Mustaj-bega. On mi dade knjigu sarovitu. Kad ja v idjeh knjigu Safovitu, a kad knjiga moje kceri Zlate: - A moj babo, Mustaj-beze Licki, jazuk tebi i tvojemu .sanu, gdje ja sjedim cetiri godine, u Janoku u bijelom gradu, a ti glava od butun Krajine, pa me kadar izbaviti n 'jesi. Pa se jesam jutros poturkao, koji bi se junak nalazio, daD bih mu stotinu dukata, da providi u Janoku kulu, je Ii ondje moja kcerca Zlata. Ako bi mi Zlatu izbavio,

40

daD bih mu

Sve mu age nikom ponikose, a u crnu zemlj u pogledase, ali ne htje jedno momce mlado, vee on begu tiho govorase: »Ja ti pare ni dinara necu, ja eu ici do Janoka b'jela, providjeeu u Janoku gradu, je li u njem' tvoja kcerca Zlata i pravi ti haber donijeti.« A veli mu beg Mustaj-beg Licki: »Hajd' otolen, ti pasje kopile, ne zna ti se ni ko ti je babo, kamo l' da ti do J anoka sides. « To djetetu v'oma despet bilo, iz mejhane na noge skocio, pa okrenu hijeloj Kladusi pod bijelu Hrnjicinu kulu. A na kuli ostarjela majka, kad pogleda ispod tanke kule,
~58

po

50

imanja svoga.«

60

70

opazila svog Omera sina, sve on ide, a znoj otirase, dok on pade u bijelu kulu, doceka ga ostarjela majka. »Sta j' Omere, a pobogu sine? « »0 starice, stara kukavice, mene beze kopiljanom vabi, te mi rece jutros u rnejhani: - Ne zna ti se ni ko ti je babo. « Progovara ostarjela majka: »Kako ne zna, moj Omere sine, babo ti je buljugbasa Muj o, a amidza nejacak Halile, a daidza Gojanovie Meho. Tebi nije vee godina bilo ev' odonda sesnaest godina, k ad tvoj babo cetu pokupio, po on ode sentu njemackome. Iza toga do nedj elju dana, tamam zarko ogranulo sunce, jeka stade ispod tanke kule, ja pogledah na pendieru rnlada, kad evo ti babova dogina, svega konja postrapala krvca, na njem' nema Muja, baba t voga. A ja mlada uhvatih dogata, pa ga svezah u topiu podrumu, ev' odonda sesnaest godina, ja ne znadoh, rnoj Omere sine, jar su onda turd izginuli, izginuli jal' su osuznjili.\\ Onda Orner tiho govorase: »Majko moja, kuhaj brasIjenice, tetko Ajko, izved' mi dogina, ja eu rano do J anoka siei, il' eu svoju izgubiti giavu, il' begovu Zlatu ja vidjeti.« Ajka tree po begova doga, sigura mu konja od mejdana, a stara mu brasljenicu sprema.

80

90

100

110

559

Pa spremise maloga Omera, svedose ga do konja dogata. Orner mali uzjaha aogina, a veli rnu ostarj ela majka: »Moj Omere, moje d'jete drago, pusti konju dizgin na jabuku, dobar ce te dogat odnijeti pod Kunaru visoku planinu. Ondje ima velika livada, na livadi dvije tanke jele, ondjeka je pocivaljka stara, ondjeka su pocivali turci. Tu Omere mores pocinuti, pa uzja§i na dogata svoga, dobar Gogat dobro pute znade, nosice te u Jadin-planinu. Dok izides na Jadin-planinu, danak ce te b'jeli ostaviti, a noe ee te mrka prihvatiti, svrnuce ti dogat nalijevo,

120

130

ondjeka je bunar voda h1adna.
Tu, Omere, osjedi dogata, pa ces noccu tude prenociti, a ujutru rano podraniti. Kada sides u zelene luge, sresce tebe dvije raskrsnice, ne, Omere, na lijevu stranu. Ondjeka je cardak pandurica, u cardaku harambasa Pavle, a za njime stotinu hajduka, sto cuvaju Jadinu planinu, da ne produ niz Jadinu turci, vee okreni ti na desnu stranu.« Tada Orner otiSce dogata, Orner pade pod Kunar-planinu, gdjeno jeste poCivaljka stara, gdje su prije poCivali turd. Tu je Orner malo poNnuo. Opet Orner posjede dogata. Tama pade na J adin-planinu, 560

141)

150

a za goru zalazase sunce. Svrnu dogat na lijevu stranu, tude nade bunar vadu hladnu, tu mu stade dagat od m ejdana. Orner mali odsjede dagata, pa je tude zanocio noccu. Kad je tamam po jaciji bilo, po planini zavijase vuci. Orner misli misli svakojake: »Jadan ti sam junak dovijeka, ova meni prvo cetovanje, boj' se mene sanak prevarit i, pa mi vuci izjesti dogina. Da bih iso uz goru Jadiku, gom gusta, a planina pusta , pomrklina, ni m jeseca nema.« Sve mislio svakojake m isli, sve mislio, na jednu smislio, onda misli: »Ni nociti necut « Onda Orner uzjaha dogata, pa okrenu niz Jadiku pustu, a sve viju oko puta vu ci. Tamam sabah zora osvanula, Orner pade pod Jadik-planinu, a kad pade na crvene st'jene, tu ga zarko obasjalo sunce, Onda side u zelene luge, sretose ga dvije rasputnice, onda Orner konja zastavio: »Ovdje mene rnajka svjetovase, da ne idem na lij evu stranu. Vjera bog ell na lijevu stranu .« Pa udari niz zelene luge, parnali se bijelorn card aku, na Orneru rnadzarske haljine. Podranio hararnbasa Pavle, u cardaku harambasa Pavle, iz cardaka gleda u Jadiku, dok niz luge pade konjanice. Kod njeg' sjedi bajraktar-Vidace,
36 Narodne pjesm e Muslimana 1

160

170

180

190 561

Onda veli haramba.sa Pavle: »Vid', Vidace, onog konjanika, a na nj emu madzarske haljine, pani drumu za studenu st 'jenu, da v idimo k o je i kak o je, ima l' pasos i od kog je kralja. « Veli Vidak: »Ni malmut se DeCU, bice ono neko od t uraka, u tebdilu u n asem od'jelu. Ima punih dvanaest godina, kako ovdje ja Jadiku cu vam, docekujem po Jadiki turke, d ovodim ih t ebi u cardake, a kad sidem k Janoku bijelom, kada meni mag junastva nemn, vee se broji sve tvoje junaStvo. Vee ti hajde drumu utreniku, pa ti vidi ko je i kako je. « Onda P a vIe na noge skocio, pa on pade drumu utreniku, pa on sjede za studenu st'jenu. Orner t ude najaba dogata, a zavika Pavle iza st'jene: »J abandzijo, odsjedi degata, iroas p asos, od kQj ega kralja? « Orner Buti, nista ne govori, vee najaha putem utrenikom. Onda Pavle n a noge skoCio, pod Omerom uhvati dogata, Omer konju dizgin prihvatio, pa ga zgazi u zelenu travu, pa poteze eemerliju krivu, pa on njemu odsijece glavu. A gleda ga stotinu hajduka, onda skoci stotinu hajduka i zavika grlom i avawm: »Pogibe nam harambasa P avle! « veli im bairaktar-Vidace: »8 jed' te dolje, zlo yam jutro bilo, jer sam CUO od starijeh ljudi,

200

21 0

220

230

562

kad se sarno po planinarn' skita, kad se ne bi pouzdalo u se, ne bi sarno ni jahalo kljuse. Bogarni je neko od turaka, pa se jeste zudurt dogodio, gdje on nema pare ni dinara, pa on ide sentu n jemackome, sad ee dolje stogod uraditi, bice kod njeg' eara celepira, onda cerno n jega docekati, « Orner ode, otjera dogina, pa on side lugu janockome, u janocko polje udario, eto nj ega gradu pred kapiju. Na kapiji otvorena vrata, tu da Orner natj era dogata, okrenu mu dogat kroz sokake, a kad pade pred jednu mej hanu , doceka ga krcmarica m lada. Onda Orner veli sa dogina: »Natoci mi c'jeli d ukat vina, da napojirn sehe i dogina.« A vell rnu krcmarica miada: »Hajd' otaIe, ti pasje kopile, ko ce piti na dukate vina!« To Omeru vrlo despet bilo, uz obraz joj sile udario. To banova pjana je mejhana, u mejhani krcmarica Pava, ona ciknu kao Ijuta guja, pa pobj eze na banovu kulu. A kod bana trideset serdara, krcmarica dode sva krvava, kako joj je sile udario. A bane joj tiho govor io: »Sto si tak'a, maja krcmarice? « »Dolje neka jabandfija dode na dogatu kon ju od m ej dana, pa zaiska cijel dukat vina, a ja nj emu tiho govorila:
".

240

250

260

270
563

- Ko ce pHi na dukate vina! On je m eni sile udario.« Ooda veli bane lakrdiju: »Na noge se, moji poglavari, n a noge se, da ga uhvatimo, da vidimo ko j e i kako je.« A veli mu trideset serdara: »Sjedi, bane, t i se napoj piva, da kusamo ko je i kako j e. Spremi svoj u kcer ku Andeliju, neka uzme trides't djevojaka, pred mejhanom kolo uhvatiti. Ako bude ika od muluca, sam ce sjedjet, sam ce piti pivo, nece biti mukajet djevojkam'. Aka bude iko od turaka, odmah ce se okaniti pica, pa ce ici gledati dj evojke, onda cerna njega uhvatiti. « Dnda bane Andeliju spremi, i povede t rides't dj evojaka, a djevojke kolo uhvatiIe. Orner pije, ni mukaj et nije. Sve trideset pjeva djevojaka, sve se cudi dither Andelij a, gdj e dogatu iz ledena daje, sve mu pij e vina crveniku, Onda veli Andelija mlada: »0, junace, cudna pijanico, ja bih rekla da si k rcmarica, t i pogledaj kolo i djevojke. « To Omeru v rlo despet bilo, uz obraz joj sile udario, dva joj mlaza krvi otvorio, a pobjeze Ande li ja mlada. A kad banu na k ulu izide, onda bane na noge skocio: »Sto si tak'a, m oja Andelija? « »Ubi mene ona jabandzija, sve on pije, ni m u kajet n ije.«
564

280

290

300

310

Onda bane na noge skocio, pa zavika trideset serda ra, a vell mu Jugovic-serdare: »8jedi, bane, U ZQ cas ti bila, zar ne vidiS da je od k raljeva. Da spremimo jednoga serdara, ako bude iko od kraljeva, i sam ce nam na kulu iziCi. 1I: Ban e spremi J ugovic-serdara, pa Omeru pred mej h anu dode: »JabandZijo, tebe zove bane.« Onda Orner na noge skocio i posj ede on dogata svoga, pa ga eto uskijern sokakom. Al' ga gleda sa vrh kule bane, pod njim se je Gogat pomamio. Onda bane tiho govorase: »Mili boze, bijesna junaka i pod n jime doga ad mcjdana! Pones'derte dibu i kadifu, da kusarno onoga junaka. Ako dvori kralj a gospodara, svu ce nama dibu pogaziti. « Oni steru dibu po avliji, tada Orner natj era dogata, svu pogazi dibu i kadifu. Razjahao konja od mej dana, eto njega na banovu kuIu, pa on nj ima boga nah vaJio, a bane mu zdravljem pri hvatio. Bane pita: »Ko si i kako si i dvoris li dobra gospodara? « »Ja sam, bane, od Ledana b'jela miad bajraktar ledanskoga bana, pa m e dobro zamilova bane, jer mu cudnu sluzbu u cinio. Ne mogose murtati gledati, bane ima dva posepca sina, pa mu neko zakla oba sina, pa su mene oblas:ali banu.

320

330

340

350
565

Ne h tje mene pogubiti bane, vee m i bane sve ajluke plati, pa iz sluzbe mene otjer ao. Sad ja sebi trazim gospodara, ne hi l' gdjegod zimu prezimio.« Onda bane tiho govorase: )Ja sam cuo od n asijeh Ijudi,
da ne ima b jesnijeg junaka

k6 bajraktar ledanskoga bana. Ja ell njega uzet na kapiju.« l'amam zarkJo zalazase sunce, onda bane Andeliju vice:
»Hajde jami novog bajrak tara,

360

pa ga vodi u novu odaju, ja ga uzeh sebi na kapij u.« Povede ga dilber Andelija, ana ne htje u novu odaju, yen ga svrati u svoju odaj u, pa Omeru tiho govorase; »Ti, bogami, od Ledana n'j esi. Skora bij ah nize manastira kad zelena P opovica luga, vidjela sam mlada bajraktara, bajraktara ledanskoga bana, mrka brka od uha do uha, a u tebe nausnice nema. Vee se m eni po istini kazi, ti si, beli, n eko ad turaka. « Orner laze, a kune se krivo, a veli rou dilber Andelija: »Kazi mi se, a ne t aji mi se, pa ell tebi n esto kazivati.« »A sto ees mi kazat ', Andelijo? « »Evo ovdje begove Zlatije vise naske II boju trecemu. Eva ima cetiri godine, da ne vida n ikag ad insana, posl'je mene curu Andeliju.« Orner laze, sve se kune krivo, a gleda ga dilber Andelija:

37()

38()-

Sg()

566

»Ti si, beli, neko od turaka, kaZi mi se, a ne taji mi se, i jos ell ti nesto kazivati. « »A sta ces rni kazat', Andelijo? « Onda veli cura Andelija : »Evo ovdje trideset tu raka u tavnici, u nasern zindanu, evo punih sesnae5t godina i pred njirna buljugba.sa Mujo i dij ete Muj agin Halile, j a im nosirn u ponoCi pivo. « Onda Orner Andelije pita: »Kad im nosiS u ponoCi pivo, sta ti veli buljugbasa Muj o?« »Sve mi Mujo KrajiSnike h vali, a najviSe malog Bojil:ica. Meni veli Mujagin Halile: - Ti 5' ne kiti, ti se n e udaj i, u nas mali Orner ostanuo, mali Orner od godine dana. Kad uzr aste on ce amo doc i, pa eu tebe njemu pokloniti. « Onda joj je Orner bes jedio; »Kad ti Halil za Omera kaza, kakov ima ni.san na Omeru?« A veli mu dilber Andelija: »Na misnici na desnici ruci mlad ez mu je ruku pritisnuo od ramena do b'j eloga lakta, ko da sjed.i crna ptica l:avka.« A kad Orner r'jeCi razumio, pa zagrnu uz ruke ruj{:ave. Kad p ogleda dilber And:elija , kad mu vidje u m isnici ruku: »0 , Omere, kucll izgubio, sto se meni iz prije n e kazes! Polovinu noci izlazilo, bi Ii rado u tavnicu sici, da ti vidis haba i amidzu.« »Bih ja, Ando, jedva docekao,«

400

410

420

430

567

Zazegose mume i fenjere.
Ooda pode dilber Andelija, a za njome Orner pristanuo. Od tavnice kapak otvorila. Kad padose u kucu tavnicu,

ali sjedi trideset suzan ja. u svak oga kosa do pojasa.
Pocrnjeli kako p tica cavka. Orner dode, pa im selaro viknu, a veli mu Hrnj icin Halile: »0, Madzare, ti pasje kopile, moli boga za davola tvoga, jer me sindzir-gvozde pritisnulo, noktim' bib ti zvalje iskinuo. « A veli mu cura Andelija:

440

»Ono nije tanak Madzarine, vee je ono nejacak Omere.«
Orner ne zna baba oi amid ie,

vece njemu Andelija kaze. A on pade babu Mu ju svome, pa se babu vjesa eke vrata, a procvilje Mujo u zindanu, k ad opazi svog Omera sina: »Mo j Omere, moja sirotinjo,
je l' se nasa obarila kula, je Ii stara u zivotu majka, je l' K r ajin a, k6 s to prije bila? Jeda p u s ta moj ega dogina! Kada su n as vl asi p ohvatali u Jadiji, visolmj planini, pobjegao dogat od m ejdana, n a nj eg' mnoga puska ispucala. Ja ne znadoh, moj Omere sine, u biSe l' ga vlasi iz pusaka, al' utece u zemlju TurCiju. « »Uteko j e, babo, u Turciju, nije nam se oborila kula, hala nam je u Zivotu m ajka.« Onda Mujo tiho besjedio: »AI' sto cerno, m oja sirotinjo?«

450

460

470

568

---------

Onda Halil Muju govorio: »Bogme dobra, Mujo, aka bog da. Bane nerna od srca evlada, posl'je curu dilber-Andeliju i rnaloga sina Marijana, Marijana od dvije godine. Neka ide ditber Andelija, nek' ukrade brata Marijana, pa ga dade nasemu Omeru, nek' ga nosi Orner u Turciju, pa nas more sviju izbaviti, jer je bane ostario v'oma.« Onda Anaa na Doge skocila. pa je elo na banovu kulu, pa ukrade malog Marijana. Donese ga u odaju miada, Marij anu dv'je godine dana, a Marijan sanak boravljase. Orner onda sigura dogina, u zobnicu metnu Marijana, a sve spava mali Marijane. Orner onda uzjaha dogina, a pred njime ide Andelija do kapije i gradskijeh vrata. Anda vil:e kapidZiju Mata, odzivlje se kapidzija Mato. Veli Anda: ~ Otvaraj mi vrata. « Al' joj veli kapidzija Mato: »Kud ces noeas, kadno vakta nema? Onda veli dilber And elija: »Bolan, Mato, otvori m t vrata, bane sprema novog bajraktara. Sino(: njemu sitna knjiga dode, u Jadiju salazili turd, da on ide naredit pandure, da ne puste niz Jadiju turke. « Kad joj Mato otvorio vrata, tada Orner konja progonio i odnese malog Marijana. Orner onda jami Andeliju,

480

490

500

510

569

da zabavlja brata Marijana. Et' Omera u zelene luge. Do sabaha cetir' sah'ta bila, a bijase mjesecina sjajna, na poljani jedna jela sarna, po poljani osjen pritisnuo. Kad pogleda Orner sa dagata, pod jelom se nesto pomicaSe, onda Orner Andi govorase: »Cini Ii se tebi da je zivo?« Onda Orner spuSta Andeliju, pa joj dade brata Marijana, pa pod jelu n atjera d ogina,
a kad hada beg Mustaj -beg Licki, beze hacla, a Goluba voda. Orner njemu bozji selam viknu,

520

a beze mu tiho govorase: »Ej, Omere, moja sirotinjo, da t i nije stagod zao n a me, kad sam tebi rek6 u mejhani, da se ne zna n i ko ti je babe. N'jesam reko zlijem nikakovim. Aka budes babusino d 'jete, pod onijem ostanuti neces. OJ, Omere, moja sir otinjo, eda vidje moju kcercu Zlatu?« »Eno ti je, beze, u Janoku, a u kuli janock()ga bana, i jos, beze, da ti cudo kazem. « »Sto, Omere, moja sirotinjo?« »Vidio sam baba i amidzu u tavnici janockoga bana. « Onda beze suze ohorio: »Gdje, Omere, moja sirotinjo?« »Eno njiha, beze, u zindanu. « »8ad sto cerno, m oj pobogu sine?« »Bogme dobro, beze, ako bog da, ukrali srno rnalog Marijana, morerno ill sviju izbaviti.« Onda Orner begu govorase: 570

530

540

550

)lImades Ii ikog od druzine?« »Imam, sine, pet stotina druga, pa ih evo u zelenu lugu, « Tamam sabah zora bijeljase, probudi se baniea vlahinja, a kad kod nje Marijana n ema, pa baniea banu govorase : »Bolan, bane, kamo Marijane?« Bane joj je tiho govor io: »Odn'jela ga moja kcerka Aneta, da se s njime razgovara mlada. « Sad baniea u odaju tree, u odaji Anetelije nema, niti ima novog bajraktara, t rkom tree, ona bana vice: »Bolan, bane, ni jednoga n ema, bogrne su ti dj eea odvedena. « Onda bane na tabiju tree, pa zapali topa haberdara. Na tavnici tavnicare Jure, iz tavniee dovikuje Tale: »Kakvo varn je veliko veselje , kad palite od boja topove?« A veli mu tavnieare Jure: »Jadan Tale, porobljen je bane, njegova su djeca odvedena. « AI' besjedi nj emu su zanj Tale: »Zovi meni bolje arno bana. « Ode J ure pa dovede bana. Pita njega iz tavniee Tale: »Sto od boj a pueaju topovi? « A procvilj e po tavnici bane : »Moja djeca odvedena, T ale. « »A ko ti je dj eeu odvo, bane? « »Bogme n e znam, Budalina Tale.« »Mujov ti je Orner dolazio, Anda ga je ovdje dovodila, on je, bane, odvo djecu tvoju. « Onda bane stao evijeliti:

560

570-

580'

590

571

»Sto ell, Tale, za boga miloga? « »Pisi knjigu na Omera, bane, da n e smakne roalog Marijana. « Onda veli i besjed i bane: »Da mi nece smaknut Marijana, pusta bi mu suznje svekolike. « Onda bane besjedio Talu: »Kakvu ell mu knjigu naciniti?« A veli mu i gavori Tale: »Ne smakni mi roalog Marijana, pustaell ti baba i amidzu, u planini roblje izm'jeniti. « Bane t ree, sitnu knjigu pise: »Ne smakni mi malog Marijana, d a ti pustam baba i amidzu,« Knjigu dade tanku Madzarinu, Madiar ide poljem zelenijem, uz jan ocke luge udario. Beze sjed i pod zelenom jelom, a kad nj ega HrnjiCin Omere, do Omera pet stotio' drugova. Fornoli se Madzar n a poljanu, na nagama sedam praporaca, po tome se knjigonosa znade. Ooda beze gavori Omeru: »Stani tamo pred tanka Madzara. « Orner skoCi, doceka Madzara, knjigu dade b egu Mustaj-begu. Sitnu knjigu beie pregledao, onda Orner begu govorase: »Knjigu pisi banu janockome.« Sjede beze sit n u knjigu pisat: IIEto bane knjige sarovite, izvadi mi iz tavnice baba i ostalih t rideset suzanja, pa ih sprerni na granic u carsku, a ja eu ih ondje docekati. Spremi s njima Jugovic-serdara, ondje cerna roblj e mijenjati, ondj e eu ja baba prihvatiti,
~72

600

610

620

630

ondje eu ti dj ecu povratiti.« Pa je taku knjigu naci nio. Knjiga ode na banove ruke, dade mu je tanka knj igonosa. Onda bane tavnicara vice : »Bde, Jure, sidi na tavnicu, izvedi mi suinje svekolike.« Jure tree, suinje izvodio, bane vice Jugovic-serdara : »Hajde jami trideset soldata, te uzjasi moju bedevij u , vodi suznje zernlj i na granicu, na granicu cara i cesara, ondje ce te Orner docekati, ondje cete r oblje mijenjati.« Tada pode J ugovic-serdare i povede trideset soldata i sa nj ima trideset suianja. Serdar jase banovu kobiJu, jer je serdar u bana ce haja, pa eto ih u janocke luge. Kad padose na poljanu ravnu, a kad na n joj pritisnula vojska, a pred njome beg Mustaj-beg Licki. Kad to vidje Jugovic-serdare, nimalo mu drago ne bijase, da n e bude hila u turaka. Onda beze na noge skocio, i dij ete n ejacak Omere. Na jaliju na stranu padose, beg doceka Jugovic-serdara, pitaju se za mir i za zdravlje. Kad r ekose da su zdravo hili, onda oni roblje mijenjase. Ondje beie suinje prihvatio, a vrati se Jugovic-serd are, i sa njime trideset soldata, i sa njima mali Marijane.

640

650'

660-

573

'"

DODATAK

Mislim., da t:u zadovoljiti opCoj telji, aka na kraju Dve zbirke narodnih pjesana koju progovorim 0 onim litnostirna, kaje slavi pjesna, i1i 0 obifaj lma opjevanlm u pjesnama. Ove moje biljdke osnivaju se na narodnim pripovijetkama, a dijelom na turskoj povijesti.

K p;crni I

o Gazi Husrev-begu govore B O~ njaci muhamedoYske vjere s najveeim postovanj em. Slave gn ne sarno kao velikog junaka na bojnom polju, vee i kao muia piemenitih osjecaja, koji je ogromno svoje imanje ost avio na mnoge 28duzbine, kojima se i dan danas mnogi narod koristi.
Gazi Husrev-b eg bi jaoo sin F e rhad-bega, koji je iroaa

za ienu kcer sultana Bajazida, imenom Sel~uka- sul tan ija, k oja leii pokopana u Macedoniji u gradu Serezu. Godine 1472. (901) spremio je s ultan Gazi Husrev-bega kao svog poslanika u Moskvu nn ruski dvor, a 1483. otpravi ga u Skadar za namjesnika. Godine 1495. (924) dMe u Bosnu kao valija i upravljao je ovom zemljom do godine 1501. Dosavsi u Bosnu, stade u !Crajinl kupiti vojsku medu muhamedovskim Bolinjacima. S tom vojskom udari na Hrva tsku i poblje se s hrvatskom vojskom na utoku Une u Savu. Bija§e lo§e sreee; Hrvati ga nadbiju i osvoje gradove Te§anj ,

575

Sokol i Kotariste. To bijase val jda uzrok, sto sultan Husrev-bega godine 1501. digne iz Bosne u Smederevo. Po drugi put bijase Gazi Husrev-beg postavljen valijom bosanskim godine 1510. eim do4e u Sarajevo, stade kupiti silovitu vojsku, udari na gradove Tesanj, Sokol i KotarHlte i osvoji ih. 1513. udad na Jajce, ali mu nije po~lo za rukom prihvatiti ovaj grad. Kad je veliki vezir Ibrahim pasa 1515. godine s turskom vojskom do~ao pod Zemun, krenu se Husrev-beg po zapovijesti s bosanskom vojs kom i hercegovackim spahi jama onamo, te se obje vojske sastave. Husrev-begov odjel osvojio je u toj vojni tvrdi grad TIok. Godine 1517. osvoji Murad- beg, Husrev-begov vojskoveda, Jajce. God. 1520, kad je ear Ferdinand obsjedovao Budim, pridruzio se Husrev- beg s Bosnjacima turskoj vojsei na muhackom polju, ucestvovao je u boju kod Osijeka 1521, zatim u Dalmaciji i u Kra jini i poginuo u ratu s Crnogorcima godine 1531. Ubio ga je Crnogorac od porodice zvane K u c. Na razboji~tu rasparru;e Gazi Husrev-begu drob te ga ondje pokopa.se; mjesto se i sada znade. Pripovijeda se, da rad toga predjel prozva.se »Drobnj aeima«, kako se i dan danas zove. Mrtvo tijeta Gazi Husrev-bega bija~e doneseno u Sarajevo i ukopano kod dzamije, koju je godine 1521. sagradio, i koja se po njemu zove Gazi Husrev-begova ill Begova dzamija. Osim ove dfamije sagradio je Gazi Husrev-beg: vodovod Crnijer iii Cmil za 21 cesmu u Sarajevu, medresu, tekiju, mekteb, musafirhanu, dvije bolnice, koje se kasnije spojiSe, imaret, knjiznicu su 1500 knjiga. Svi ti zavodi i da nas postoje, sarno je bolnica me('lutim podignuta na opcu bolnicu, te je pod neposrednom upravom Zemaljske vIade. Na izdrfavanje tih zavDda ostavio je Gazi Husrev-beg mnoga nepokretna dobra u Sarajevu, Travniku, J ajcu i Tei!lnju, i veliku svotu novaca i dragocjenosti. Medu dragocjenostima spominju se tTi tespiha u vrijednosti od 80.000, 50.000 i 20.000 drama. Ukupna svota Gazi Husrev-begove ostavine, namijenjene dobrotvornim vakufskim svrhama, iznasi po vakufnami ogromnu svotu od 3000 000 drama srebra, dakle po danai!lnjoj vrijednosti blizu

57'

576

677

milijon fonn a tn, racunnj uCi dram srebra sarno po 4 grosa iIi 33 novcica. Pripovijeda se, dn j e Gazi Husrev-beg ono zemljHlte, nn kojem se dallas nalan stara pravoslavna erkva sarajevska, darovao svome hizrnecaru, koj i bi jaSe pravosla vne vje re, a rodom iz Makedonije. Slavio je jedini uslov, d a erkva m ora bit i nekoliko arsina u 2.emlji. Porodiea SahinpaAica na polju glasinackom m ote se ubrojiti medu glasovite starije bosan ske famili je. Ima i dan danas potom a ka 9ve iamilije na Glasincu, u Zvorniku i U Carigraduo Po r ijeklo ove porodice ne moze se t acno utvrditi. Turska is torij ska vrel a spominju nekog Hasan-bega Sahinpasica i vele, da se je rodio u Rogatici. Godine 1632. (1049) postade taj Hasa n- pasa valijom 00sans kim, te je 12. rebiul-evela stigao u Sarajevo, gdje je iz nepoznatih uzroka pogubio dc!-terdar a bos anskog, Mahmud efendfju, post a vivsi oa njegovo mjest o Bosnjaka Mu sliju Celebiju. Kasoije bie premj e~ten u Anatoliju i postavlje n jenjicarskim a gom. o Aliji Derzelezu, 0 pasama Cuprilicima 1 0 porodici Ljubovica progovor icu oa drugom mjestu.

K pjesni II

U ovoj na rodnoj pjesni, k ao .!ito i u mnogim drugima, pjeva se slava pasa Cuprilija, kao glavnih branitelja Bosnjaka kod s ultana. Uvij ek , kada je murtatima posl0 za rukom bosnjacke junake opanjkati kod pad isa ha, pojavljuje se Cuprilic, da ih brani i da pribavi pravu cljenu njihovom juna~tvu. Otud se lako r azumije, za.!ito Muhamedovci u ovim zemljaroa vrlo stuju uspomenu pasa Cuprilica. Pasa ovog imena bllo je vise ; zato se upravo ne zna, kojeg se Cuprilica upravo ova iIi an a pj esna lite. o Cuprilicima saznadoh o vo: Mustafa- pasa Cuprilic pos tao je god. 1691. velikim vezirom no posta je god. 1692. izgubio bitk u kod Slankamena u. Srijemu, odanle se izgubio. Pripovijedaju, da se poslije poka zao pod imenom JUsul-PMa Cuprilic 1 da je iivio u Sara-:
:n Narodne pjesm e M usl1mana 1

577

jevu u samoci i siroma.§tvu . Sagradio je sebi kolibu u Hadz[ Isa- begovoj mahali pokraj Miljaeke, otprilike ondje, gdje sada lezi Sim-Zade medresa. Po.§to je umro, ukopan je n a Alitakoveu, gdje rou se turbe i sad znade, Osim Mustafa-pase bili su veliki veziri: Cuprilic Mehmed-pasa (hodb Cuprilija 1656, godine) i brat mu Husein-pasa (1698), zatim Fazil Ahmed-pasa (1663. godine). Cuprilici, koji su u Bosnu na vczirstvo dolazili, jesu Ahmed Numan-pa§a, koji je bio prvi put 1713, a drugi put 1717. godino, i Ahmed Sadulah-pa.§a, koji je prvi put 1752, a drugi put 1766. bio vetitom u Bosnt Svi ovi veliki veziri i valije bosanske dobise ime Cuprilije ill Cuprilici otud, sto vuku lozu 1Z yaros! Kjiipri, iii kako Bo!inj aei vele .. Cuprijac - u Anatoliji. Pripovijeda se, da je djed Must afa-paSe Cuprilica, imenom Hasan-aga, bio Arnaut, koj i se iz nepoznatih uzroka iz Arnautluka preselio u A nat Oliju. Husein-pasa Cuprilic u turskoj povijesti ima pridjev "amidza .. i to stoga, sto jo strie (amidza) velikog vezira Farll Ahmed-pase. Ovome pak nadjenu.§e tursko ime "Hatem ul uzera .. sto znaN lIkonac vezirstva ... Bio je tako zasluzan (:0vjek i valjan upraviteIj carstva otomanskog, da poslije njega nikog nisu smatra U da je sposoban vrSiti zvanje velikog vezira.
K pjesni IV Pritanie 0 Derzelez-A l iji U vrijeme kada Gazi Husrev-beg bijase u Sarajevu valija,

I'll

bio je kad n jega sl uga imenom Alija, kojeg je drzao sarno za tovarenje konja i za dotjerivanje drva iz sume, .§to bi u kuci trebalo za ogrjev. Alija je imao maj ku i neudatu sestru Ajkunu. One su stajale u ma hali Mimar Sinan pod Sejh-Sinanovom tekijom. Sada je t a kuca vlasnistvo Cejvanija. Majka i sestra Alijina bljahu siroma.§nog stanja, t ako da od Alijine plate, koju j e od Gazi H usrev-bega dabivao, nijesu mogle Zivjeti, nego su one tkale i plele te se time nekako hranile. Allja je bio do usij u celav, te kad god bi h tio u s umu u deva, morao bi zarana poCi i opet se po mraku vra titi, v re-

578

bajuci kada d jece po ulicama oema, jet ~im bi djeea Aliju na ulld opazila, zaorlla bi u jedan gias: . Ceio, celo!« Toliko s e je djece bojao, da su ga i kamenicama tjerali. Aliji je bila po prilici 18 godina, kada je sluzio u Gazi Husrev-bega. Alija je bio vrlo vje.§t u radnji ake tovarnih kenja, i ~to god hi trebalo za ogrjev drva za Ganua konaka,

11'

on mu je dobavljno. Gazina kuca bila je oadna Lugavine ulice, gdje je sada l'ierijatski sud. Prita se, da Alljn nikada nije posjekao stabla sirovog drveta, niU je ikada odsjekao mlad ih grnncica. Zacijelo je kadgod od nekoga tuo, da je i drvece fivo i da je sirovo dIVa
grehota posjeci; pa kako su u to vrijeme Ijudi pobofni ji bili nego u kasnija vremena, i Alija je to u glavu utuvio i svojeg se r eda driao.

junaUva Alijina kazuju ovo: Alija je jedDO jutro podranlo, kao ~to mu je obi~ajno b ilo, da se od djeee i njihovog napastovan ja ukloni i pode s konj'rna u drva, po prilici u Vu ~lj u luku. Ljetno sunce bilo je povisoko izaslo i svoje vruce trake na zemlju 1 svakojako bllje spustilo. Allja svete konja za neko drvo i »Ode traziti s uhijeh drva, da za tovare prigotovi. Hodaj uci po §umi, bijaSc u duboke m isti zasao i tako se snufdio da bi ga k ap ki!re ubUa. Misli mu bijahu to : ,.Sto cu jadnik da ad zivota ra<lim! Ostah zeljan bijeioga svijeta! Ova nesretna eela uhvatits me sc, koja m! je uzrok sve moje nesreee; od djeee se ne smijem na bijeli dan pomoliti, svako je od me ne jace. Ali ipak nijesu, ja bib mogao i bio bih ka dar po kOje is tuci, a m a se bojim vi§e napasti: ni u kozijem rogu ne blh mogao od njih u mina ost8ti, jer bi me nanovo spopali. Ali vldi rouke, vee i ad mene starijih imade, kojl m i vicu lIcelo«; pa kad bi mi za rukom pooio, da se, ma Iz kOje ruke bilo, d jece .rl je~im od veliki jeh se ne moze mirovati. Ni§ta 1m ne s mij em, ni rij eei progovoriti. jer od m ene su i jae! i veei. E kad bi dragi bog na redio, pa kad bih bio jak i j unak, da se $ njima okWam. t adaj bi mi srce zadovolj no bilo.« U toj misli u kojoj bijase, pode daije kroz sumu; najednom se nesto zabezekne, cujuci u pus toj sumt djeelnji glas, <djee!nj!, ali jako rodena. Pade onamo, odaklen je piae CUO, kad ns vellko cudo opazl u travi jako rodeno dijete, u kojeg bijase sunce upeklo. AUja se ne umjede domisliti, odaklen to

o postanku

.,"

579

dijete u pustoj sumi sarno bez rnatere. Najednom se nesto sjeti i OOsijece sirovu granu od jele, prvi put sirovu, i pobode je kraj djeteta, te ga zaklon i od suncane zege i ostavivsi ga u hladu, ode sjeei drva. Nije nekoliko puta sjekirom udario 0 suhu kludu koj a je lezalu blizu d jetetu, dok najednom zupazi jednu zenu u bijelom plastu pred sobom. Alija je smotri, i ucini mu se sasvim neobicna mimo Ijudsku priliku: kose joj bij ahu prekrile leda i oa zemlju pale, u lieu bija~ veorna lij epa i bijeia. Alija se preplasi, videei takvu zenu u pustoj sumi i ne znade, st a da cini. 2ena mu progovol'i: :tJesi Ii ti onaj, koji si nad mojim djetetom hi ad naNnio?« Alija odgovori : ~Jesam.. , a ona ga upita: l>Zast o?c: :.Zato, da ga sunee ne opali.c: Zena mu rece, da gce za tu uslugu sto ga je volja, i da ce mll ona sve uciniti, sto god zaisce. On je upita : :tKo S1 ti1<1 Dna mu odgovori, da je vila. Alija rece: >lJa bih najvolio, da blldem jak i junak, da me niko savladati ne moze, i da mi je dobar konj.<I Cna mll na to reee, da je podoji i poteie bijelu veliku sisu. Alija to odrnah uradi, i vila mu reee: :tE pobratime, hajde onu veliku stijenu podigni.« Alija dot'le do stijene. Vid jevsi, d a bi i dvadeset Ijudi imalo posla, dok hi je i smjesla pomakl0, a kamo 1i diglo, prihvati za sHjenu i pokusa da je digne i zbiljam je podize. Na to mu vila opet progovori i pozva ga, da jos jednom njezinog mlijeka pOOoH i Alija to uCini. Vila mu zapovjedi, da opet stijenu digne i da je bud. Alija je poslu.sa i digavsi ogromnu stijenu, bad je. Vila mll rece, da je sada dobra. Vila mu r ece: :tKad prvi puzar do<te, izadi na at- mejdan. naCi ces jednu sugavu doratastu kobilu i pod njom doratasto malo zdrijebe. Kupi je posto-zasto i cuvaj maloga konja dok budne za jahanja .• Nadalje mu vila rekne: :tAko ti k adgod velika nufda dade, vici mene, ja cu ti u pomoc dotreati. « - I za cas ispred njega iscezne. Alija se prihvati svojeg posla, nasijei:!e drva, potovari na konje i krene se nazad u Sarajevo. Od toga vremena nij esu se djeca smjela usuditi da vii:!u Aliji :tcelo!. ali Alija nije se hUo pokazivati, koliko je jak, ama kada bi se njegovi akrani kamena baeali iIi skakali, Alija bi im uvijek odskocio i kamen prebacio.

580

681

Alija je teljno cekao pazara i docekao gao I zade oa at- mejdan i hodajuci izmedu konja. koji su se doveli za prodaju, opazi onu kobilu sa doratastim zdrebetom, koju mu je posestrima vila preporul:ila. Upita gospo<iara kobHe. koliko bi za DjU iskao, a on mu odgovori: lOSamo me ove nakarade kurt ariSi i duj mi za nju koliko ti drago.« Alija se lijepo pogodi i kupi kobilu, pa je odvede kuci. Neko ju je vrijeme hranio i idrijebe pOCeo njegovati, ali malo ne prode, kobila InU ugine, a fdrijebe ostane sirotno bez majke. AJija se zamoli svojemu gospodaru, da mu dopusti Zdrijebe dovesti u njegovu stalu, sto odmah gospodar dopusti. Dan ad dana zapote !drijebe napredovati, te kada mu je bila godina dana, ko god bi ga vidio, bez sumnje bi rekao, da su mu tri godine. Allji jc idrljebe odvise milo bilo, je r mu je uno bilo jedjni imetak od fivoga. Kako m u je zdrijebe drago bilo, drZao ga je u stall, gdje je i njegovog gospodara at stajao, ali s dopu!;le nje m gospodara. Gospodarev at stane dan od dana mclati. Gospodar zapita Aliju: "Za.!;to je rnoj at tako samrsao, a tvoj konj sve bolje napreduje?« Ali ja rnu odgovori da ne zna uzroka. Jedne noei ude Alija iznenada u .!;talu, na l:udo pogleda i ima sto vidjeti: njegov konj blja!;e krilat, te je on ata svoje lijevo k rilo prebacio, a at se bijase u golu vodu pretvorio i sve s teoja!;e, jer rou je tegoba bila dodijala. Alija vidjevsi to, gdje njegov konj ima lajna krila, koja se nijesu dala Ijudskomu oku vidjeti osjem Alije, odrnakne sjutri dan svog konja od gospodareva ata, te se at kroz malo vrijeme opel na staro povrati. To Alija nije htio nikornu kazati, nego mu jo~ balj e konj odraza. Kada je sultan irnno bitku sa narodom, koji je u Besarabiji, i Gazi Husrev- beg je s BO!njacima bio u toj bid. Jednoga dana zametnu se velika bilka, u kojoj Turke sa svUu strana opkolise. Gazi Husrev- beg, kao glasovit junak, bario se sa svojim neprijateljem juna~k1, jahao je na svojem atu, drieei u rod goIu sablju i sve obarajuci i sijekuCi, .§to god. mu pod ruku dode: tako je mlje§ao po gustom neprijateljskorn taboru. Bivsi Gazi H usrev-beg dobro posustao, a neprijatelji ga opkolili, vee se i sam bijMe odredio za Zrtvu. Najednom opazi gazija jednog junaka na doratastu konju,

58 1

koji pod njim letijai§e kao munja. Momak dotrca do gazlJc i za nekoliko casova rastrijebi neprijatelje oko njega. Gazija se stade diviti njegovu junalltvu i lijepo mu zahvaU, koji ga je oslobodio od tolike nepriHke. Gazija se bijase lako obranio u desnu ruku, a Allj a, jer to je bio t aj junak, poteze cevrmu, te gazinu ruku zamota. Dnda se nepoznati junak i dalje prihvati posia i na svojem doratu jurnu med:u neprijatelja. Neko vrijeme letijaSe na bijesnu doratu po logoru neprijateljevu, i ne bij alle zive dulle, da bi rnu na mejdanu stanuo; kud god bi udario, otvarao bi sokak, da dvoja kola rnogu proci. Svi su Turci u njega gledali i div ili se njegovu junastvu. Za malo vrijeme neprijatelj dade pleca i pobjeie, ali junak na doratu za jedan hip )i§l':ezne ispred ociju svirna koji su ga gledali i zeljno o~ekivali da se bitka SVrSi, da ga upoznaju, ko je i otklen je. Uzalud je gazija pitao i mlat1e otpremao da ga traze, sve to zabadava, jer je junak ispred' ociju tolikog sVijeta )i§~ezao. Gazija se povrati u Bosnu i dot1e u Sara jevo svojoj kuCi ; njegova gospoja zapita ga 0 bici, kako je bilo i kako je u njojzi pro~ao. a on odgovor i da je dobra bilo, i kaza joj da ga je nekakav nepoznat junak u najvecOj bici od dullmana spasao, pa da njega nije bilo, da hi zacij el0 sva t urska vojska izginula i on da bi sam poginuo. Kad gazij a lijepo opisa nepoznatog juna ka, rece joj: »K ada sam se u toj bid ranio, on m; je svojom cevrmom ruku zavio i enD je u bisagama, gdje' je cuvam kao u spomcnu.« Gospoja skoci i otvori bisage, te izvadi cevrmu svu krvavu i pogleda je, obrnu je t amo amoi rete: "Gospodaru, ja znadem ova cevrma cija je, ali ne znam kako je u t voje ruke dasla.« U velikom cudu upita je gazija: "Cija? Kazuj holje!« Dna mu rete da je onu cevrmu njihovu slugi Aliji dala. Gazija je upita, gdje je Alija ovog i ovoga dana bio, a ona mu reee, da dva dana kod kuCe nije bio, da je uzjahao na konja i oboruzao se, pa je nekud otisao, a u koja je doba dosao, to ne zna. Gazija pozove svojeg slugu Aliju i tim mu u sobu stupi. skoei na noge i rete mu: "Dragi Alija, koliko 5i godina kod mene sluZio da t i platim, pa hajde od mene, jer ti nijesi vise za mene, niti sam ja dostojan da rni budell slugom.« Alija zaplace i zamoli gospodara da i nadalje kod njega u

582

183

sluzbi ostane. Sva mu molba bude uzalud, lijepo se oproste i rastanu. K ao l:to je gore k azano, Alija je imao kuru p od Sejh-Sinan tekij om i pod Grdonje m na Bakij ama. Na sjevernoj stran! Sarajeva bila je njegova danas zvaDa P anjina kula, t e bi u Ijeto u njoj stanovao, a u zimi bi kod kuee b io. 01kad se Allja sa svojim gospodarem rastanuo, zapoteo je po svijetu hoda ti i s glasovitim junacima mejdan dijeliti, te se svagdje j una~ki borio i mejdan zadobivao. Svoje prezime f)erzelez dobio je zbog junastva, jer ta rije~ znae! borUae sa b uzdovanom (Durz-elez), biva buzdovancUlja. Priea se, da se je Derzelez Alij a s Kraljevieem Markom pobra tio. Lijepu prieu 0 tome kazivao mi sta r! Kalaba, koji jedan dio svog p ri~anja ispripovijcdi u krasnim stihovima, te ialosnim glasom doda, da je mao citavu pjesnu, al da mu je veei dijel ispao 1z pameti. - Ali slusajmo, sto K alaba pripovijeda: Kraljeviru se prisnije, da mu n jegova poseslrima vila za ruku dovede nekakvog tureina, rekavsi mu: :.Cujd Mark o, ovo je Derzelez Alija, p obrati se s njime, jer je bolji junak od tebe.« Marko to odmOlh uradi i - prenu SC!. Ljutit Marko sj edi na poste1ji i premi~lja, ko da bude bolji juoak ad njega. Za kunc se, da Ce ga Ici po bijelome svijetu traiiti, da s njime junacku sreeu okusa, da vidi, ko je bolji junak. Povice n a mI ade, da rnu $ area opreme, Marko se spremi, poja.§e konja i pode po svijetu t raiiti svoga pobr atima. Tako isto i Derze1ez Alija usnije i pede traiiti svojeg pobratima Marka, ali Allja ne htjede, da na konju ide, nego se obute u dervisko odljelo i pOOe ga trafiti. Iduei, snstane se s jos dva derviAa, koji io.1ahu putem. Jeda n dan iduci sva trojica zajedno, uzmu razgovor 0 uzroku putovanja, ali n a veliko bIdo ne pita jedan drugoga za ime ni za prezirne, sarno su se 0 uzroku putovanja razgovarali. Alij a reee: :.Uzrok mojega putovanja neld je l!udnovati san.« K ate im. kako ga je posestrima vila predstavila nekakom nepoznatom junaku, Kraljevicu Marku, i kako mu je kal-ala, da je Marko bolji junak ad njega. Na to rnu obadva dervHia rekose, da su i oni takav san usnlll 1 da su posli trafit! Marka. Alija ih u pita za imena, k ako se ZOVU, a jedan rnu ~e, da se zove P or l!a

583

od Havale, a drugi Torlak Alija iz Urumenlije. Kada se sva t rojka pobra upoznase, zagrle se i poljube i nastave svoje putovanje. Iduci sva trojica jednim poljem, opaze izdale ka, gdje se dize prasina sa zemlje, kao da neki konjanici idu. I dahu ne prekidajuci svog putovanj a. Duman se sve k njima priblizuje, a u dumanu veliko cudo ugledase: j ednoga junaka na sarenom, plahovitom kon ju, kojega bjehu mutne pjene obuzele. Junak je bio dobro potpuno oborufan i povice iz grla junackoga: . Uklon'te se, d o td dervi~ine da yam Sarac ne uHm kvara.« Dvojica se deda uklonise 31' trcei sc uldonit nc htjcdc, vee on ide, nista ne p ometa. Opet viknu junak sa sarina : "Ukloni se, go] a dervi~ino, da ti Sarac ne u cini kvara! « DerviS ide, nis ta n e pomet a. Razljuti se Kraljevicu Marko, On poteze l:elikli nadfa ka, da udad goiog derviSinu. AI' se dervis hitar dogodio, nadzak mu je na ruku doceko i ote ga iz Ma r kovih r uku, pa ga bad u zelenu travu. To je Ma rku v rl0 tesko bilo, pa poteie perna b uzdovana da udari golog derviMnu; dervi~ topuz na ruke doeeka, pa i njega bacio u tra vu. Ljutlt Marko za cordu prih va ti pa zamahnu na golog der vi.sa. Dervil! cordu na ruke doceka, prelomi je nad voje natroje, pa je bad u zelenu travu. K ad to vidje Kraljevicu Marko, on odsjede svojega sarina, pa za koplje Sarea privezao, iz terkije mijeh izvadio,

1M

584

pa derviSu tiho besjedio: :tHod' derviSu, da se napijemo, onda cerna mejdan dijeliti!« Sto rekose, to i uCinise. Kada su se piva ponapili pa im vince udrilo u lice, skocili su na noge lagane. Uzese se u kosti junacke, nosise se sest ravnih sahata.
Aliju su pjene zauzele.

585

a Marka su mutne i krvave. Stade Marko vikat posestrimu: 71Gdje si, vilo, nigdje te ne bilo, zar ne vidis gdje ell poginuti!. Zacll Marko vilu U oblaku, gdje se ona grohotom smijase, ali nj emu pomoe ne htijase. Hrvali se osam ravnih sllta, Marko bjese sasvim iznemog6; ohari ga gala dervisina, pa rou sjede na prsa junacka. Stade traiit od sabije komada. da on Marku odsijet"!e gIavll.
Kad to vidje Kraljevicu Marko

pa govori golernu dervisu: lOA boga ti, neznana delijo, kaii mi se, ko si i kako si, neka znadem od kog' eu ginuti!« Progovara gola derviSina: :»Jesi l' cuo seher Sarajevo, u Saraj'vu begovu df.amiju, viS' dzamije Seh-Sinan tekiju, pod tekijam Derzelez-Aliju, Ja sam glavom Derzelez Alija. « Kad to cua Kraljevicu Marko on proljeva suze od ociju, pa on grlom junackijem vice: » Hvala bogu i danusnjem danu kad ja nadoh svojeg pobratima! Ja sam, pobro, Kraljevieu Marko!«

585

Kad to ~uo Derzelez Alij a, nema kada da sa Marka sade, ruke sir i, u ~elo ga IjubL Tude su se pobre upoznale. Kada su to vidjela druga dva dervisa, i oni se k njima pribllie, s Mar kom se poljube, i nanovo se sva ~etiri izbrate. DoUen su bili jedan drugome veliki neprijatelji, a od tada postanu vjerni pobratimi. Bidavsi Alija na glasu junak. viSe je puta izlazio na megdan za svojega cara i varoa ga dobio. U staro doba, pri~a se, da su se earevi manje izme<iu sebe bili i ratovali nego Ii u skorasnjim vremenima, vel:: bi spremili jednog poslanika i pozvali samog eara na mejdan a car bi spremio ispred sebe mejdandfiju, t e su najviSe tako jedan od drugoga gradove osvajali. Tako to narod priea. o dogada ju u to] pjesni opjevanom ima i pri~a, koja se s pjesnom sasvim podudara. Sarno se u njoj jos kazuju i ove crUce 0 postanju nekih planinskih i mjesnih imena. Kada je Alija preko planine Ozrena naisao, dorat fiU je nesto nazrio, a Alija mu je viknuo: :tOzri, dorate!.: te kazuju da je od tada ostal0 to] pla nini ime Ozren . Kada je Alija naEiao pre ko sadasnje Vucije Luke, rekao je doratu da mu vu~ki tuda pede, od t ada je ostala Vu~ija Luka. Kada je Alija nastupio n a sadasnj i Drljevac, rekao je doratu : l!ZaSto si se, doro, odrljio?.: te od tada nazvao se Drljevac i svoje ime dobio. Cifluk Alijin bio je prema Velikijem drvetima nedaleko od Sarajeva; sada su mu gospodart Mehmed- beg Mutevelie i Mustaia J elko iz Sarajeva. Priea veli da je Alijina sestra, prij e nego sto ce poginuti. zaklela svojega brata bogom zivijem, da kad je mrtvu kupali budu, vatru naloze od brestova drveta, na kojem ce se voda za kupanje grijati i kada je u grob zakopaju, da joj na mjesto spomenika dVije glavn je iz vatre viSe gIave jednu a jednu nize nogu usade, te ona tree svojemu bratu: :tAko sam ja cista obraza, neka se one dvij e glavinje prime 1 listaju.« Ostal0 onda bi, kako pjesna kate. Od ona dva brijesta, sto su iz glavanja porasli, jos ih se i vH;e podgoji i t o mjesto

8N

586

G87

dobije svoje tme :o Velika drvetae i t a ko se mjesto i danas zove. Imade jos Zivijeh Ijudi u Sarajevu, koji su zapamtili suplju brezu, kroz koju je probio Alljin buzdovan, kada je gonio Vuka Jaj ~anina. Breza je bila u Klokotima sve do vremena bosanskog valije Tahir-pase te su je n ekakovi cobani zapalili, a neko veli, posjekli. Kada je to doslo u us! Tahir-paM, spremi delije u blifnja seia oko Klokota i uzme ad seljana nebrojeno blago u ime globe, sto se je takva starodrevna breza posjekla. o srnrti Alijinoj razno se pri~a. Jedn! vele da se je u~i­ nio gajib. kad se osvjedoBo. da je sestru bigajri-hak zaklao. Drugi mi opet pripovJjedao, da ga je pogubio Vuk Jaj<!anin. Ovaj da je Aliju zatekao na Derzovorn polju, kada je upravo klanjao, te se do nieg dovu<!e i odsije~e mu gJavu, jer Allja ne htjede pomesti namaza, akoprem je vidio, da ce poginuti. U :oBosanskoj ville broj 4. od godine 1888. Stampana je na rodna pjesna, koja veli, da je Aliju Derzeleza na Romaniji uhvatio hajduk Sava ad Posavlja. Ovu pjesnu prlbilje::io je f pravoslavni sveStenik Stevan S. Bubnjevic, te je dodao ovu primjedbu: :oOvu sam pjesnu pribiljetlo ad nekoga Jova KraguIja iz Prijedora, a pribilje!io sam je zato, 510 se ja nalazim u selu Gerzovu, gdje je poginuo Derzelez AUja, zbog koga je nazvato selo Gerzovo ill Derzovo, a prije se zvalo Prhovo. Kad ie Allia ad Vuka Jaj~anlna bjezao, ovdje ga je Vuk stigao i posjekao, gdje su mu Muhamedovei i turbe podigH, koje se i dan dani tuj n alazi. Njegovom grobu dolaze Muhamedove! iz dalekih krajeva i poklanjaju se, a osobito na sv. proroka Iliju bude silesija svijeta i tada pjevaju ovu pjesnu: Razbolje se Derzeleze, Aman, aman t Na Derzovu ravnom polju, Aman, aman! itd. Muhamedove! sarajevski punim se pravom ponose, ~to mogu Aliju Derzeleza zvati Sarajlijom. Kada se obazremo na junastva Alijina, onda nel:e biti bali osnovana poslovlca, koju nalazlmo u :oNarodnom blague a koja veli: :oNije Sarajka rodila junaka.e -

587

Kad sam godine 1878. doSao u Sar a jevo, pripovjeda!e mi, da se buzdovan Alije DerzeJeza ellva u te ki ji oa B istriku pokraj velike kr§le. Kasnije izgor je ova tekija i propade tom zgodom Alij in topuz.
K pjesni III

Sokolovic, turski Sokolli, tj. Sokoljanin, koji je naeinio u VI~grad u most na Drini, bio je veliki v e~ zir i umro je godine 987. (1579). Njegov bratueed Mehmed- beg Sokolovic bio je valijom u B osni 981. (1572), a brat mu Mustata-beg Sokolovic zapovjednik u Budimu. Kf'I feli pobli:f.e saznati 0 fivotu Blasovitog Bo~nj aka Mehme d -pa~e Sokolovica, t uj n eka prouei n jcgov fivotopis cd Hamer-Purgstala i od I vana pI. Kukuljevica. U malenom selu Ravanci, izme~u velike i male Var de, nedaleko od Rudog, p okazuju se temelji kutice, u kojoj se j e, po pricanju n arodnjem rodio Mehmed.- paSa Sokolovic. Muhamedovski i hri~can ski narod u onoj okolici prH':a da je Mehmed-paSa Sokolovic pokopao svoju majko, koja je u mrla kao hriscanka, usred muhamedovskog groblja u Soko~ lovicima, tik uz ciZamiju. Grobnica njezina i da nas se kuzuje i sastoji od dva stupa, koja s u od sedre sa zidana sa cemerom. N a rod veti, da ovo turbe r ad toga nema cetid stupa, jer je endje pokopana hri~ca nka . Turska istorija spominje u ono doba- jo~ i F er had-bega Sokolovica i yell, da jc stolovao u Klisi, pa da je godine 1561. (980) kod grada I vanica nadbio vojsku, kojom je zagrcbacki kanonik Franjo Filipovic bio u dario na tvrdi grad Bosanski Novi. U tom boju vojevala je sa Fer had-begom hercegevacka vojska pod vodstvom Sioan-bega. Zarobise 300 vojnika pa i kanonika Filipovica. Ovaj primi muhamedovsku vjeru, dobije ime Mehmed, bude lijepo primijen u Stambolu, te ga .sultan imenova Ialom, podijeliv~i mu ime: Lala Mehmed-pa!a. Priea se, da ad toga Filipovica potje?:u begovi Filipovici, kojih da nas ima na vii:le mj csta u Bosni. J edan od nji h, i to Jusuf- beg Filipovic, advokat u Sarajevu, u veliko m1 je po- U oba prelhodna izdanja: dobu.

Meluned- pa~a

DII

588

magao, jer ffil Je ispisao ville krasnih narodnih pjesama. Drugo narodno pri~nje veli, da su begovi FiJipovU:i potomci Pilipa, brata glasovitog llskoka Rada Maloga, kojl se spominje II mnogim pjesnama bojevima II Krajini. Mjesto Klisa, u kojem je stolovao Ferhad-beg Sokolovic. bice Klisa 1zmedu Sinja i Spljeta, a sandzak zvao se klBki. kako to svjedol:i turska povijest. Evo dodajem prijevod turskih natpisa, koji se i danas nalaze Da cupriji u Villegradu, 0 koj oj slovi ova narodna pj esna:

°

1

589

Mehmed-paM., Asaf l vremena; Njegova uzviSena osoba prodil:ila je svijet. On potrO§i svoj imetak na zaduibine, u slavu bofiju; Niko nel::e kazati da je bal:en imetak koji se trosl na takove svrhe. Za svoga zivota on je zlato i srebro uloHo u zadufbine, Jer je ZDao da ovakova djela oslavljaju lijep spomen. Na Drin! u Bosni sagradlo je vellcajnu cupriju. I svezao red svodova na tOj rijeci. Na ovakoj vodi, dubokoj I t oka brza, Pred§asnici mll ne mogose niUa sagraditi. Po naredbi bozijoj ul:inio je vellki p a§a, Da se ime njegovo spominje s po~tovanj em i blagodarno§cu. I sagradi cupriju da joj na svijctu r ayne nema. Ne moze se kazati, da je upropa.§ten onaj imetak, k oji se t rosi na ovaka dobra djela. Nadam se od milosti bofije, da ce sagraditelju Vijek prolaziti u sreel i da nikad za tugu zoati nete. BadP, koji je vidio, kada je dovrSena gradnja, reee tarih:'
I Asa!, osobno ime. Asa! bijaSe doglavnik cara Solomuna, eija je mudrost kod Muhamedovaca poslovicom post ala. I Badi = ime pjesnika koji je sast avio taj kronogram. ~ Tarih = oznaka godine. Turska pismena poSljednjeg stiha ozna~uju godinu.

589

»Neka bog blagoslovi tu grac1evinu, tu eudnovatu i lijepu tupriju!'I: Godina 979 (1571).
II

U vrijeme sultana Murata a, sina cara Selima·. Velild dobroeinitelj Mehmed-pasa Ucini sreanu nakanu, te je na vodi Drini Sagradio veliiru cupriju svojim trudom i nadgledom. Boie daj: da mu gradnja evrsta, a sreea zivata njegova uvijek stalna ostane, I da mu zelje plodne budu na obadva svijeta, . . . . . . . . . . . . . . . (necitIjivo) Takova djela . . . . . . . . . . Gledalac ovoga Za velikog graditelja neka se Bogu pomoli, . . . . . . . . . . cupriju u cinio, bog mu blagoslovio, U vodi . . . . . . . . . . . n jemu je bio biser sedef: »Eto napravih eupriju na ovoj vodi, ja Mehmed pai:ia! . & Godine 985 (1577).
K pjesnama VI i VII

110

Svatovska groblja na Koritima i na Morinama i danas kazuju. Mislim, da eu ugoditi mnogom Citat elj u, aka ovdje progovorim 0 ienidbenim obicajima kod Muhamedovaca u Bos ni. Kako su bosansko-hercegovacki Muhamedovci zadrlali veeinom svoj e star e jugoslavenske obicaje, tako su odriali i kod zenidbe sve one prastare obicaje, koji su bili u Bosni joi:i prije pada Bosne. Moze se reei, da i danas ovi starinski obicaji medu Muhamedovcima nepromijenjeni post oje, razumijeva se, u koUko se vjere ne lieu, jer s u u vjerskim pravilima vrlo strogi. Muhamedovac, kada se haee da zeni, prvo ai:iiiruje: prosi djevojku, prsteD daje, svadbu ugovara. Kada dovede djevojSultan Murat III. Sultan Selim II. 5 Ovaj posljednji stih daje tarih, t j. oznaku godine, a ova je 985 po arapskom kalendaru.
3

4

590

ku kuCi, provodi se svakojako veselje, bude konjska i pje~a~ka trka, bije se ni~an, bacaju se kamena s ramena, ska~u nn uzun-kobile, skaeu na mijeh, kolo igra naokoto. Mnogi drugi znameniti stari obieaji moraju se pri zenidbi obdrlati i izvr~iti kao: darivanje jenc1ija, djeverova, staroga svata i svih ukucana. Na svadbi ill piru mora biU svirka, tako zvana "davulhana. ; to su bubnji, svirale, diple, zurne i davul~ bazi ill talambasi. Kada idu svatovi po djevojku, nasi se pred njima alaj~ -bajrak; prvi ide stari svat, za njime ostali svatovi, najposlije jendije i djeverovi, vodi se prazan konj, na kojem ce jahati d;evojka. Svatovi moraju taka biti pripremni, bas kao da ce dijeliti boj sa svoj im neprijateljem. Iduci putem davulhana tuee, bajrak se vija, a eau~i vieu, provode ~alu, sokole druiinu, sve kako ce biti veselije drustvo. Muhamedovac posto isprosi djevojku i dade joj svoj amanet, tj. uz prsten prema moguenosti neku svotu dukata, onda kupi svate i salje po djevojku, kao sto veli narodna pjesna:

Prsten daje, svadbu ugovara:
"Ova svadba do petnaest dana, dok porezem cUbu i kadifu, dok pokupim kieene svatove.«
iii

,, 0 moj zete, Kopeie-alajbeze,

kupi svate, hajde po djevojku; Da je Fata onda se rodUa, kad si njojzi zlatan prsten dao, vee bi sada na udaju bila .• Obieno biva stad svat imucniji i najugledniji rodak mladozenjin. Djeverovi su obieno mladofenj ina braea, a aka brace oema, mogu biU i bratu~edi iIi drugi srodnici ill kucni prijatelji. Najmanje moraju biti dva djevera, a moze ih biU i deset, t o ide prema zgodi i bogatstvu.

591

Jen41ije bivaju: mladoienjina mati, strina, tetka, iIi koja druga rodica kOja je uda ts. Ta ka ista kao i kod djeverova moraju biti dvije jen41ije, a moie ih biti i vge. Jen41ija se zove ona iena, koja ide sa svatovima po ml adu. Svatovi vodeei djevojku pjevaju, pale iz pu~aka i vesele se. Dj evojka ja ~e na konju, na glavi joj duvak, a oko nje djeverovi i jen~ij e. Kad i kad vodili bi mladu u tahUrevanu, a u najnovije vrijeme i u kolima. Kada dovedu svatovl dj evojku mladoienjinoj kuei, iza~e pred nju mladie, pa je on sobom skine s konja. s t ahtirevana, Hi s kola, a dadu joj ukucani hljeb peCen, obi~no pogaeu, pa metne pod lijevo pazuho, a pod desno musaf (kuran). Kad ulazi u kucu pospu je svakOjakim : .itom. Pooto l uni~e u kucu i ra spn~lIll se. oDda u jedno, lj ep~J sobi u jednome budiaku stoji mlada, podviv!H ruke, pokrivena duvakom, a oka nje sjede uku cani i ostali gosH 1 jen41ije. Ako ko doc1e iznova u sobu, mlada m u se pokloni. eim nastupi ve~er knije se mInda, tj. boje joj se ruke i noge vodom zami je§anim prahom cd kne ill k'ne (aleana tinctoria). Kada se knije mlada, i t ada se provodi kao neka osobita svebnost: sjedu mladu na jatak, oko nje po trl fetid uglednij e gosPQ(1e, kOje Ce je kniti, vi~ nj ih drle djevojke razgrnut duvak me(!u sobom i p jevaj u. Odre(!ene gospode meeu d jevojCi knu na ruke i na noge pod duvakom, sve ostala stojeci na nogama gleda taj obred. Kada se mlads knije, pa makar bilo i po dana, zazegu se tri ~eUri loj ene svij eee za t o mahsus naeinjene, to ih drlc muska diee a, stojcei okolo mlade i duvaka. Djeci ne smije biU vUle od sedam godina. Po!ito se mlada oknije, to okrenuv!ii se prema istoku nekako na posebni nacin ugasi svijeee. Ove svijece ostave sve donlen, dok se druga mlada u istu kucu ne dovede. Iza kne obiCno drugu ve(:er bude ~erdek , i to mora biti uoci petka ili ponedje1jnika. Za 4erdek odrede sobu, kOja je za to mahsus priredena i svakojakim cvijeeem vjdto naki~ena. Ujutro kada iza~u mladenci iz 41erdeka, ide mladic mel1u svatove, ljubi oca, mater, staroga svata u ruku, drugim svatovima daje na dar: jagluke, cevrme i mahrame, koje rou je tu veter mlada bali za to dala. Nevjesta po1'ito itljubi sve starije u ruku, opet stane u jednoj odaji, podviv~i cuke, U budzak, te dvori, pa goste i ukueane Ijubezno pozdravIja.

592

592

Isti dan podijele se darovi, ~to ih je mlada donijela, kao svekru, svekrvi, djever u, zaovi i nevjestama i ostaloj rodbini i bliznj im prija t eljima. Duvegija dar uje starom svatu konja pokrivena cohom; djeverovima, ~ausima i jendijama daju se darovi i od mladine i mladoienjine strane. Bogate mladozenje metnu konja na trku, pa ko uteee, dobi je konja. Na toj trci imade pr avo t rcati svatko ko ima brza konja, a tako isto dade i stari svat trku, ali osim svatova nema pravo drugi trcati. Na pjesacku trku metne se nekoliko arsina cohe, platna itd., tako i sto daje se nagrada naj boljem gaaaeu, baca~u kamena i skakacu. Svadba iIi pir provodi se gdjekad po heftu i vise dana.

103

Meau muhamedoyskim narodom u Bosni i Hercegovini odrlali su se jos i dr ugi obicaji, koji potjeeu iz starog zemana vi~e od pet st ol jeea. Ove obicaje, u koliko se ne tieu vjere, drie Muhamedovci najstroiij e. Po varosima, narocito u Sarajevu ovi su obi~aji dobili drugo lice, sigurno u slijed utjecaja Osmanlija. Nave~c u nekoliko ovih st arih ob icaja : Durdev da n i Ilinj - dan (Alidun) prava je narodna svetkovina za m uha medoyski na rod. Tada je velik t eieric, kolju se janjci, izilazi se na zele n, te se provode svakovrsne narodne igre. Zanimljiv je drugi jeda n obicaj, koj i se osobito ddi u Sarajevu, a to je palenje sarenih svijeca na ~mubarec ­ -vecer". - To su u godini cetiri Doei, koje padaju na ove dane: 27. redzepa, 15. sabana, 15. i 27. ramazana. Od oyih veceri zove se t reca i cetvrta ltberat«, prva ltkader-dediesi« (lejlei kader ), a druga lIregaib Clediesi« (lejlei regaib). Prije nego sto ce nastupiti koja od ovih vel:eri, vidjeva se u Sarajevu kako Muhamedovci kupuju i kuN nose lojene svijece obojene zelenom, cr venom i mavenom bojom. Tu vecer pale ove svijeee, a 8to pretel:e, to se ostavi za potrebu, - ziu ne ' t rebovalo! - Im ucniji begovi, age i trgovci podijelice u ove dane mnogo sarenih svijeca fukari koja nema sredstva, da ih nabavi.
38 Nal'Qdne pjesme Mu sli mana I

593

Nijesam mogao saznati, odakle dolazi taj obica j. Star je svakako, ali je cudnovito da se osobito drti u Sarajevu, a da ga Muhamedovci izvan Bosne i H ercegOvine ne poznaju.

K p;esni. Xl

Ne zna 5e od koje je porodlee junak Orner-sgs mali. Ova pjesna, cini se, da ima istorickog osnova, jer je doista istina s to se veti u stihovima 371. do 374, da u Mostaru ne bijase pase sve do Ali-pase Rizvanbegovica. Porodiea begova Rizvanbegovica broji se m~u najgta~ sovitije bosansko-hereegovacke sojeve. Od nje je bio u pos ljednje vrijeme glasoviti Ali-pasa Stocevic, zapovjednik (vezir) eijele Hereegovine. Taj Ali-pasa vodio je nekoliko puta rat s Crnogorcima, gdje je vazda pobijedio. sto potvrduju narodne pjesne i price. Priea se da se Ali-pasa pobratio s ernogorskim vlsdikom Petrom Nj egusem. kada su se sastaU 1848. godine u Dllbrovniku. Ali-paSa je imao eetiri sina, od kojih su dvojiea bile pase, treCi spahinski miraiaj, a cetvrti otiSao jos kao djecak u Carigrad, te je i on postao paSom U 5ultanovoj redovnoj vojsci. Od njegovog srednjeg sina Nafiz-pase jos Sll dva sina tj. Ali-pasini unuci u zivotu. Od ovih je jedan u sadasnje vrijeme opee poznati i vrlo uvazeni turski pjesnik i knjizevnik zvani »Arifi Hiemet-beg«, koji se nalazi u turskoj civilnoj sluzbi. OSjem ove Ali-pasine obitelji imade jos u Hercegovini bega Rizvanbegoviea. koji i dan danas stanuju u Stoeu. Slavu begova Rizvanbegoviea na najvisi je stepen po· digao reeeni Ali-pasa, koji je nakon toliko zasluga poginuo 1852. na Sitnici pokraj Banjeluke. Vele, da ga je ubio Omer-pasa serdar ekrem, jer se pri uredivanju novih refonna u Bosni bojao silnog upliva Ali-paSe Sto~evica. PokoPaSe gu pokraj Ferhad-pasine dzamije u Banjoj Luci. Ali-pasa mnogo je uCinio dobro kroz 18 godina svojeg neogranicenog gospodstva u Hereegovini. Izmedu ostalih dobro~instva on je dao povod i prouzrokovao, te se za njegova vremena ustanovio katolieki biskupat, kojega prvo nije bilo u Hercegovini.

It..

594

On je bio zauzet za svaki napredak u poljoprivredi i raznim naukama. Dobavio je sjeme iz Urumenlije od pirin(:a, koj i se sve do skoro u Hercegovini sijao, po(:eo je sad!ti masline i dudove, te se bavit! svilarstvom. I sada se oa njegovorn dobru zvanom Buna kod Mostara, zatim u Stocu nalaze tragovi njegovog rada. U njegovo vrijeme b!jahu mu u Hereegovini valjant drugOY! i pray! saveznici: u LjubU§kom Sulejman kapctan (KapetanovU:), u Duvnu Mustaj-beg Rizvaobegovic, U Gacku glasovitl junak Small-aga Cengic, u Trebinju Hasan- beg Res ulbegovic, u Nevesinju Ahmed-beg Ba!agic, u Foci pa!a Miljevina. S njlma je 18 godina u Hercegovini zapovijeciao, sve dok nije dosao Omer-paSa, zvan _serdari ekremc, te UV3danjem reforrna u(:1oio kraj gospodovanju Ali-pa§C Sto(:cviCa. Njegovu energiju najbolje je razjasnila jedna cura, koju su naUi spavajuci u pustinji i koja je k ad je opomenu!e, kako smije spavati na tako nesigurnom mjestu, odgovorila: _Ako s pavam ja, ne spava pasa u Mostaru.c

K p;e.sni XII Pleme Ljubovioo u gomjo; He-r cegovini o plemenu Ljubovica, koje se danas po svoj Hercegovioi razgraoalo, prl(:a se u narodu ova : Prije zauzeea H ereegovine po Osmanlija ma bila je jedna od prvih kuca u gomjoj Hercegovini kuea Kasikovica, kojl s u stanovali u Nevesinju. 1 Poslije dolaska Osmanlija u te krajeve, primila je 1 kuca Ka!lkovica islamsku vjeru. Osmanlljska vlada podijelila im je sta ri spahiluk s naslovom _zaima". Prezime KaiUkovlca pretvori se ovim u Zaimoviee, i onl upra vljahu opet Nevesinjem. Ne zna se, kojom prilikom dOl1o§e Zaimovici u sukob s pa§alijama i sviju Ih l sjekose. Ka!ikovica Ima dan-danas nekoliko Iamilija u Trebin ju , Mostaru, Sarajevu i po drugim mjestima Bosne 1 Herccgovine ; svi su pravoslavne vjere. .. Ovaj oblik i u a ba prethodna izdanja.
I

~.

595

Na ova; grozni dogadaj dode odredba iz Carigrada da se svi muskarci od plemena Zaimovica posijeku i nj ihovo ime unisti. Ta grozna naredba bude izvrsena, ali jedna vjeroa hizmeear ica Zaimovicke sokrije oovorOl..1eoog si n~ica po imeou Ahmeda, iznese ga iz Odzaka ispOO d~elatske satare pod oprega~om i sakr ije u rai, koja je bila U oj ivi pod Odzakom posijana. Majka spasenog djcteta, jedinog potomka Zaimovica, 00goji svoje cedo u vellkom strahu, i Ahmed Daras te veliki momak, ada. se nije znalo za ojegovo pleme. J ednom dobrom zgodom jay! se vladi za jedinog potom ka hrabrog plemeoa Zaimovica i 00 dobije carsko pomilovanje zajedno sa starim spahilukom. Zavlada Ahmed-beg, kao .!ito su mu i slari vladali, te se i oieni, ali gle: u veselju ima i tuge. Ni je proslo oi dva-tr i m;eseca, a car pOlva zaime i spahije oa vojnu oa K andiju, pa i nas Ahmed-beg Zaimovic morade sa 8vojim spahijama otputovati u daleki svijet i ostaviti mladu ljubu, a vjencati se s p uskom i ostrom cordom, zamijeniti ljubine meke du.§eke mokrom kabaoicom. Pa da je vojna kao sto su danas vojne godl nu i dvije. Ne sokole! Vojna na K andiji trajaia je i desetak godina. Ta prooikla je zelena vlasul ja na sedlima junackih atova, bijuci tvrdi grad Kandiju. Ahmed-beg Zaimovic dobivase - da r ekne mo ~esto po makar i u godini po jednu knjigu od svoje ljube. U njcga se r odio na Odiaku sin kao soko, pa je na rastao, da ce ured oca oa K andiji zamijeniti, ali ga ba bo oi vidio n lje. U Ahmed-begu rastijase svakim danom veta telja za domom, lj uhom pa onim sokolom, u kojeg je svu svoju n adu poloiio. Jedne mracne noCi uzdahne Ahmed- beg I ne mogaSe vise zeIji odoljeti pa opremi svoga dobrog konja, a kabanicu sveza u ter kiju i krene se na put, ne rekavsi nikome ni§ta 0 svojoj namjeri. Putova.se po danu i po ooei, jer idase svojoj Ijubi , svqme $Okolu . I tako doae Ahmed-beg usred mrkle noei pod svoju kulu u Odzaku i zalupa na peodieru sobe, u kojoj sjedase njegova vjerna Ijuba, gladeci zlatnu kosu svojega slna, iii bolje da retem momcieka.

ON

596

096

Ljuba je Ahmed-begova vjerna, pa zavi~e na svoje sluge, oni obilaze kulu i nalaze neznanog deliju. Ahmed-beg im se kazuje, ali ne vjeruju, dok im ne raskaza, ~to ih uvjeri da su uhvatili svojega gospodara. Ahmed-beg ulazi ljubi u odaju, a li ga ona docekuje kako ne bismo mislili. Pita ga: . Kamo ti druzina, kamo ti baj r ak?« On prica ljubi da je bez izuna iz ordije u gluho doba otisao. Lj uba mu ne l aska vee rou kaze: ~Ja ti ne dopu~tam da mi se prima kne~ dok mi ne dadnell vjeru da cell pri je zore zajahati svojeg ata i v r atiti se U ordiju. Ako neces, ja cu ranom zorom javiti svijetu da je zaim utekao sa vojne, pa neka ti svijet navije oglavinu, a ad temreta zlatnoga bajraka vretena izdjelja. c Ahmed-beg nije kukavica, u njemu kuca sr ce starih Zaimovica i Ku ~ikov ica ; on nije pobjegao sa vojne, vee dosao da vidi svoga sokola. On daje svojoj Ijubi tvrdu vjeru i za nekoliko sati otputuje prije zore natr ag. Kad je dosao u tabor, vee je zapovj ednik bio naredio, da ce oduzeti svakom zaimu i spahiji njegov spahiluk, koji se vrati prije svdene vojne, i javio u Carigrad, da se oduzme od Ahmed-bega Hmar i drugom dade. Ahmed-beg ode zapovjedniku i vjerno mu isprica ci jelu stvar. Zapovjednik opazi u t ome da je Ijuba Ahmed-bega Zaimovica junak i da on ne bi dollao na trag da ga nije ona vratHa, te otpge u Ca rigrad, da se sa Ahmed-bega Zaimovica skine t imar i podijeli junakinji, Ijubi Ahmed-begovoj. To se u Stambolu prihvatilo i tako naredilo. D ana~nj i Ljubovici prozvani su dakle tim imenom po Ijubi Ahmed-begovoj.

K pjesni XVII

B o; kod Osijek a
Pricao mi st a ri prijatelj Muhamedovac komu sam kazao ovu pjesnu, kako i danas mnogi starci ~vrsto kazuju, da je jedan gazija Ljubovic doista poginuo pod Osijekom, i da mu je turbe ondje bilo, sve dok ga ne razbise u boju, kad su Turke iz Osijeka potisnuli. Ovaj boj kod Osijeka bice d a

597

je onaj od godine 1521, u kojem je takoder sudjelovao Gazi Husre v-beg. o gaziji sil' Osman-begu, hrabrome branlocu Osijeka, nijesam mogao u narodu niA saznaU, osim I1to ga broje ta med:u slavne junake i sto vele, da n ije b io Osmanlija vel: bosanskl Muhamedovae.

aM

K pje81lama. XXI do XXX

Crtice iz fiv ota Lickog Musta;-bega, podrijeklom od porodice

Ltpovace

Kako se pripovijeda med:u Boonjacima Licki Mustaj- beg rodio se u Lici otprilike u pOCet ku XVII vijeka. Kad mu je bilo blizu 20 godina, predao rou je Fazli-pasa, bivsi tada u Kninu , privremenu upravu u Lid, podijelivsi m u cast alaj bega. Odmah poslijl! toga ofcni se Mustaj-beg k eerkom Marula, alajbcga lickoga, pa onda 5ebi na Udbini sazida kulu, te se

ondje nastani.
Kratko vrijeme iza toga otide Mustaj- beg u Carigrad, da tamo podigne ulefu, t o jest vOjnicku plaeu. B avio se lada u Sta mbolu godinu dana, te U ono doba bude pozvan pred sultana, kojom mu je prilikom predana doflvotna uprava u Lici na rocit im sultanovim fermanom. Kad se Mustaj-beg vrati iz Ca rigrada u Liku, s trasno se zavadi s kotarskim serdarima, te pokupivsi vojsku od 3300 momaka, otput! se pred nj ima na granicu, te se zastavi kod m jesta koje se zove Sjenica i Zobnica. Tamo je 5 vojskom ucinio konak i cijelu su nol: razgovaraJi turd i vijeeali kako da Kotarane zavaraju. pa na njih navale. Kada je dan osvanuo, Mustaj-beg razredi vojsku, da udaTi, a Kota ra ni u taj cas povicu: »Mustaj-be-Ie. licka poglavico, otkako smo na5elili Liku dosad niko nas robio nije ; pa maj dobro Licki Mustaj- bere, ni ti toga uciniti need!.
59B

Na te rijeN odgovara im Musta j- beg: "K otar ani, prQdite se vraga ; N'jesam kazll kad sam polazio da {:' besposlen vratiti se kuli, iI' cu jutms vaske porobiti, U' cu glavom Kolar naseliti!c
598

Nakon takoga pregovaranj a i medusobnih prepiraka navali Mustaj-beg so. svojom vojskom na prva sel a i odmah blifnje kuCe zapali i porobi, a stanovnike protjera do gornjih Kotar a, koji odavlc prebjego~e u Serdariju. Sve je to trajalo do po~itka sunea. Onda sabralle zarobljenike i plijen, te se natrag vrati~e . Kad su nastupili na goru Bukovicu, tame su naiSti na busiju drugih Kotarana; iz ove povikaSe Mustaj-begu: :.Mustaj- beze, neka dobro znade!, neceg nase protjerati robljc, niti r oblje nit' siear ostalLc K ad je Mustaj- beg te rijeti raz.umio, onda sc okrenuo svojoj vojsei, te joj r ekao:
»0 vojnici, moja braco draga,

bolje b' bilo konak da (:inimo neg' do. odmah njima udarimo.c Na t o su svi pristali i kon je odjahall, a roblje, sto je uz njih bilo i ostali sicar, do svanuca pri~uvali. Kad je svanulo, najprvo sabah klanjali; iza toga Mustaj-beg pojahao svog konja t10gata i vOjsku u r ed postav!o. Vojsku r azdijeli na dvije pole; jednu polu ostavi na mjestu da euva r oblje i druge stvarl, a s drugom polovieom udad u goru no. busiju. Td sahata u~inio festoku kavgu te je K olarane nadbio. Svoje mrtvace pokupi i sahrani, a ranJenieima nosHa sagradi, te ih na Udbinu prenese. ODdje razdljeti plijen me<lu vojnike i spr emi ih kucama njihovim. Ovo je bilo Mustaj-begu prvo vojcvanje; potpunu pjesnu o tom prvom juna§lvu nijesam mogao stignuti. Narodne pjesne, u kojima se spomin ju Mustaj-begova junastva, five po cijeloj Bosni i Hercegovini. Kad u kakom fe-

599

tovanju Krajisniei nijesu dobre sreee iIi k ad im padoSe vode u ropstvo, elo MustaJ -bega, da ueini indat i da razbije neprijatelja. PoSljednje i:etovanje Mustaj-begovo bljase, kad je sa 200 l:etnika potao u BrIog, da gospoju Uzavca, imenom J anju, zarobi te je na Udbinu iznese. BljaSe jc ugrabio, ali kad je s njom Ga§nicu vodu prebrodio, doeekali ga Brlofani u Bukovom klaneu i t amo je sa svoj ih 140 drugova poglnuo, a ostatak od 60 cetnika umaknu sretno na Udbinu. 0 pogibij l Mustaj-bega Lickog nijesam mogao pribaviti potpunu narodnu pjesnu, ali uto sam sHgao pjesnu 0 njegovom pokajanju. Mustaj -bega Lil:kog porijekla, n aime L ipoval:a, i sado ima vi£Q kuta kod B iU:a u dfcmatu Riptu. Pradjedovi ovih Lipoval:a naseli§e se onamo iz Like, kad je Lika pod Austriju pala. U pjesni XXI s pomm}c sc porodicn begova Kopeica ill Kovl:ica. 0 toj glasovitoj bosanskoj famHiji zabiljeiio je Mehmed-beg Knpetanovic u svom ~ Narodnom blagu« ovo: P ripovijeda se mcdu narodom u Bosnt i H ereegovini, a Isto i po turs koj istoriji doznaje se, da je neki glasoviti jun ak Alaj-beg Kopeic, rodom iz Rame, uhvatio u boju jcdnog poljs kog prinea. To bljaSe u 15. vljeku, kada jc sultan Sulejman s Poljaelma ratovao, Beg K opcic, kada je doveo pred sultana toga prines, kojeg je fiv a uhvatio, rel:e mu sultan: ~ I~Hi sto hoees, da t i darujem «. Ovi mu odgovori: ~ Cestiti sultane! Neeu drugo nista, nego dace§ mi u duvanjskoj okoliei, u mom ro\1enom mjestu, onoliko zemlje, koliko mognem za jedan dan na svome konju Mlikoti obja hati.« To mu je sultan rado dozvolio. Kada se vojska kuci povratila, na odre<!cni jedan dan uzjaiie rano beg Kopl:ic na svogn konja MHkotu, te po~ne objahivati nekn brda, planine i polja, bat onuda kuda je on htio, a za n jim s u trcali od vladine strane odredeni povjerenici, koji su graniee postavili, kuda je god on na svome MUkoti protrcao. Zaista i dan danas gledajuci na to ogromno .zeml jiSte i na postavIjene mooe i graniC(!, ne bi nikad rekao, da je m oguce, da jedan covjek za jedan dan moie to sve objahati. Taj cijeli predjel raznovrsne zemlje nalazi se u posjedu potomaka toga junal:ine bega Kopl:ica, koji i sad sta-

DII

600

nuje u prozorskom kotaru u selu Rami; imade ih i sad do 30 kuca, koje se nalaze u dosta dobrom stanju. Taj glasoviti beg KopCic kada je umro, sahranjen je u svom rodnom mjestu u selu Rami, pokraj vode Rame, gdje su mu potomci narnjesitili po turskom obicaju jedan karneniti veliki spomenik, koji se t urski zove »Turbe«. Malo nize ovoga spomenika pokopan je i njegov konj Mlikota, nad kojim je takO<1er jedan cetver ouglasti kamen kao s pomen postavljen. Bezi KopCiCi spadaju medu prve bosanske plemice, njihov porodicni grb imade narisan u onoj poznatoj knjizi, koju je pop RupCic u 15. vijeku pisao i koja se i dan- danas u kresevskom samostanu kod fran jevaca nalazi. Od opisanog dogadaja potice poslovica: .Objahuje kao Kopcie Duvno«, te se i dan-danas medu narodom upotrebljava.

600

K pjesni XXII

Pooratimstvo u Muhamedovaca u Bosni i Her cegovini

Drfim, da ce dobro dod cestitom citatelju, ako kod ove pjesne, u kojoj se slavi pobratimstvo Stojana Jankovica s turkinjom djevojkom, progovorim 0 ovom star om obicaju. Taj starodrevni obicaj uzdrzao se med:u Muhamedovcirna u 80sni sve do dan-danas. S promjenom vremena nijesu ga pobacili, niU zaboravili, vee ga jednako drze kao i njihovi pradjedovi. Da taj obicaj od vajkada mcdu njima postoji, to svjedoce jasno njihove narodne junacke pjesnej evo vadim iz jedne ove stihove: »Bajrakt are, slatki pobratime, nerodeni bas k6 i rodeni, sada mi se u nevolji naai, jal' pomozi meni, jar Gavranu.« Kako se muski izmedu sebe brate, tako se i zenske posestre. Muhamedovci obicavaju se sa svojim suparnikom pobratiti i tako postane medu njima velika Ijubav i pravo bratstvo. U posljednje vrijeme Ali- beg Kapetanovic iz Ljubuskog

601

(to je otae na~eg bega K apetanoviea) pobratio se 5 Dedagom Cengieem kada su bili na vojsci na Jezerima. Pazili su veorna na to bratstvo i u velikom su prijateljstvu iivjeli kao prava braea, dok su god Zivi bili. Pobratirni zovu jedan drugog ;opobratime«, a njihova djeea zovu oi!ina pobratima :.amidiom«. Na to njihovo pobratirnstvo mnogo puta paze i njihova d jeca poslije njihove smrll. Muharnedovei ne sarno sto se medu soborn brate, nego 1 mnogo puta bude, te se pobrate i 5 inovjereern. Za vremena Ali- pase Stoeevica, kad je bila ona cudnovata pogibija pod Ostrogorn u Crnoj God, onda se pobratio Basaga Rediep-pa!Hc iz Nevesinja 5 jednim Crnogorcern, na ime Ibrom Crnojevieem, i pomOCll toga svoga pobratirna zivu jc glavu kurtarisao od manastir a ispod Ostroga i dobjezao u Niksic; a inaee bi i on poginuo k ao i kapetan nikSicki, beg Musevic. Priea se, kako se pobratio Ali-pasa Stocevic s crnogor skim vl adikom, Petrom Njegusom kad su bili godine 1848. na sastanku u Dubrovniku, te mir utvrdili. Kako se razumije, sasma se jednostavno kod Muhamedovaca to pobratimstvo obavlj a, sarno iz desne r llke puste po jednu kapcu krvi, te je jedan drugom jetikom lizne i proidre, te tada postanu pravi pobratimi i glavni prijateiji, koji bi pri svakom slueaju vrlo lako jedan za drugog poginuli. Dalje se priea, kako su neki imali viIu posestr imu, koja je pomagala svome pobratimu dijeleei mejdane i s neprijateljem boreei se. avo pobratimstvo najt"esce je duz crnogorske, dalmatinske i hrvatske graniee, a u unutra~njosti Bosne rjede* je. U stari vakat bilo je i slueajeva da bi t urkinja djevOjka posestrila kr!lcanina. Lijep je prim jer u pjesni XXII, gdje Zlatija veli Stojanu Jankovicll: >> OJ po bogu brate. momce mlado, nit' sam vila, nit' sam utvoriea, ven sam Zlata Plocanin-Alage.« * Mada u oba izdanja stoji oblik rede ipak se ovaj ekavizam ne bi mogao uzetl k ao Hl)rmannova govorna osobina.

001

602

A Stojan

pi~e

u knjizi koju sprema Kumalic-Alagi:

;oJ a imadem bogom posestrimu, l'jepu Zlatu PlOCanin-Alagc.c muhamedovskih narodnih pjesana mnogo primjera pobratimstva i posestrimstva.
U ovoj zbirci

im a

K pjesni XXIII

Ben AtlagiCi
Koljeno begova AtIaglca j edno je od najstari jih i glasovitih bosanskih plemiCa. Oni su cd vajkada stanova li u Lijevnu i Ijevanskom polju, najvUe na svom cifluku, zvanom ;oOd zakc pod planinom Proiogom. Od ove porodice bilo je moogo palja, beglerbc ga i alo jbega. Od glasovltih pradjedova Atlagica poginuo je Alajbeg Atlagic godine 1737. pod Banjom Lukom . Najposljednj i pasa i.z ove plemicke familije bl ja ~e Mehmed-pasa, koji godine 1807. pogiou pod Loznicom. Sjedeei pod svojim cadorom 5 d r ugovima u vamu eglenu, dole tje kumbara te ga udad u pra vo u celo juoacko. Od 000 doba obicavali bi govoriti sta rt Ijevanski turci, koji bljah u pod Loznicom, da su sjedjeli pod cadorom Mehmed-pase Atlagica kad mu je kumbara razbila glavu i da se njegov m ozak rasprskao po njihovim h aIjinama. Cuo sam, ka ko kazuje star! Mahmud-beg BU51ltlija iz Vesele straie, da j e moralo u Mehmed-pase biti bas 80 oka rnozga, jer inace ne bi se blo mogao r asprskati po halji nama svijeh onijeh Lj evnja ka, koji govor e, da bijahu pod paiHoim cadorom, kad ga je kumbara ubila. Mehmed- pasin unuk Ali-beg bijase posl jednji potomak slavoijeh Atlagica. 00 je godine 1861. umro u Lijevnu bez m uskog poroda. S n jime izumrije ova slavna plemicka porodiea po debeloj krvi. Jza Ali- bega Atlagica ostale su keeri, cd kojih se jedna udala za Abdurahman- pasu F irdusa. a druga za Beeir- bega H amza Alajbegovica iz Lijevna. Ovog najposljednjeg Atlaglca sestra bUa je rodena m ajka naseg kn jifevn ika Me hmed- bega K apetanovica. U Bosni nije obicaj da se ko bez velike muke kazuje pc> materinom soju. - Narod za to lijepo yell:

602

603

Majka svoga svje tovala sina, Svjetovala, pa m u govorila: . Aka tebi d o nevalje dade, ti se kaZi roda mate r ina, mati ti je od Sokoloviea.c Od porodice Atlagiea prije sto i toliko godina odselio se jedan u Carigrad, od kojega se i sada nalazi potomaka. Ali su ovi zabacili slavno ovo porodieno ime, te su prozvani u Car igradu podrijeklom . Melekzadec. K ako narod priea i dokazuje, od porodice Atlagiea imn i krSeana, koji se i sada zovu istim podrijek lom, te stanuju u Kninu (Dalmaciji). Od s tarine bilo je prebivali§te Atlagll::l b\jeJo L ijevno, kako to i na radna pjesna svj edoei : B'jeio L'jevno, sokolovo gnjezdo, u tebi se sokolici legu, sokoUCi bezl AtlagiCi, golubice Firdusov ke mlade. Po ovom se razumije da su bezi Fird usi ad prvih bosanskih plemica i dn su bili rav ni prama Atlagicima. Od Firdus a koj i stanuju u Lij evnu, vecinom su se bezi AtlagiCi ienili. Neki pab Atlagie bio je zapovjcdnik u Klisu, Solinu i V ranji, kada su Turci posjedovali neki dio DalmaCije, zvani . Krka sandfakc. Neprestano s u Atlngiei vodili bojeve prot iv neprijatelja, te s u dopirali cak oa Muhacko polje, gdje su dvojica Atlagica poginula. To svjedoci t urska istorija. Bosans ki Muhamedovci u veliko slave begove Atlagiee. U j unaekim, jos vise u ien skim pjesnama veorna se cesto spomin ju ti begovi; beli znadooe st ati na mejda nu i cijeniti l jepotu djevoj al:ku. K pjesnama XXXI do kTa;a

603

Pritan;e

0

Muju Hrnjici i njegovoj brac!i

Kako se m~u Bo§njacima, a osobito medu Krajisnicima p r ica, H rnjlca Mujo r oden je u Lici na Udbini. Otae rou je dosao iz Anatolije s Fazil-paoom. koji je toga vremena bio

604

604

valija u Kninu. Hmji~in se otae ozcnia scstrom Kozlica Hurem-age i poginuo je prigodom cetovanja u Principovini. Njegove sinove Muja, Halila i Omera, koji iza njega ostai!e kao nejake Sirote, prihvati njegov daidZa i othrani ih; no kad su odrasli i punolj etni postali, tada ih Lieani ne mo- goi!e trpjeti, nega ih optuzc kod oblasti, te Kozlica Hurem-agu i njegove sestrice bez daljnjeg pitanja iz Like presele na drugo mjesto. Uzevi!J tako bracu Hrnjice i n jihovu majku, odvede ih Kozlic H uremaga iz Like preko Petrova sela, onda preko vode Korane, sela Sturlica i preko vrela u Pecima (Vidovskom), koje se otud joi! i danas zove Hurem-agina voda, a odavde u Veliku Kladui!u u kotaru eazinskOffi. Tamo ih ostavi na meraji, a on se povrati nazad u Liku. K ad su braca H rnjice na mjestu, gdje ih je daidza Hurem- aga ostavio, sebi ad zelenih grana nad glavama kolibu savili, tada reee njihova majka: ,.Sinei moji, vidite Ii, gdjesmo i kako smo: nit ' u desnoj nit' u lijevo j nHta nemamo, sarno boga stvoritelja, koji say svijet hrani.« P ri tom pogleda svoga sina Muja, besjedeci mu, da ode u Banju Luku i da im kupi jednu kravu za njihove hrane. To poslui!a Hrnjiea Mujo, te se otputi u Banju Luku i dosav1!i anamo na ducan jednoga hadzije, sjede oa cefenak, da se odmori. Rece njemu taj dueandzija, da ode s dueana, jer da ee domalo stignuti haramba§a sa sVOjim drustvom i ad trgovaca po obieaju har at pokupiti. Kad je Mujo razumio rijeci, eudio se takom govoru, eudio se i dotudit' se ne mogao, te on rete bazrdan-hadziji: »Ja sam sustao, odavde ustati necu, a ti mozes i6, kama tebi drago, vjera i bog platieu ti, i!to ti falilo bude.« Na to njega hadiija upita: ~ Cim cei!, bolan, meni platiti, kad ja vidim da si siromai!an i da si u jadnom stanju?« Onda njcmu Mujo odgovori: . Vidis ovaj mandaI pred ducanom, taj ce tebi 1!tetu naknaditi i eefil za me bitt « HadZija ostavi otvoren duean i Muja prekri!tenih nogu. na eefenku. Malo iza toga dOl1e harambai!a sa svojim drui!tvom. Na svima diebe i Hike i crvene velike kape, fuknjaeezvane, i svilene kite do ramena, a oa n jima eohane haljioe. Pristupivsi dueanu, harambai!a potrazi od Muja kabanieu,. opanke i cijelo odijelo za drustvo. Mujo njemu sve zatrazene stvari dohvati iz dueana i preclade bez prigovora. Kad

605

je harambasa primio robu i razdijelio je m~u drugove, tada Mujo r~ ha ramba!U: lIDaj pare! c a ovaj mu odvrati: lIJ a n e plaeam !ito oduzmem, zar t1 to ne znas? c Kad je Mujo razumio rijei':i haramba!iine poguli mandaI ad dueana pa udart ha rambasu i sa zemlj om ga sastavi da je odmah mnav 08tanuo, a drustvo mu u blj eg pohiti. Mujo potr~1 za njima u potj eru s mandalom i svlje h ih do vode Crkvine izvan Banje Luke umlati. Kad to ~u paAa. banjalueki, pozva Muju preda se, te ga upita, ko je i oklen je. Mujo njemu ovako adgovorJ: lIJa sam, p~a, od kraja serhata, mjestirnice od Vellke Kladuse, moja me je mati opravila, da joj sto kravice kupim.c Onda njemu pa&i odgovorJ: liT! res kod mene m usafir pa ~to sam Ja od cara t ennan dObio, po kome meni valja serhat ophoditi. to c u i tebe sa soborn tamo povesti. c T ada pa§a za Muju kupl 4 v ola i posUje nekoliko d ana palla pOO:e iz Banj e Luke i s Mujom do(!e u Veliku Kladusu, razapne cadore na zemljistu K osanici, i to na m jestu, koje se 1 sada zove lIPasina Iukac. Odmah zapovjedi, te se Moj u tu sazida kula i uj edno Muja postavi n acizornlkom k ordona bos. Krajine i povrati se nazad u Ba n ju Luku. Mujo je prvo svoje junastvo pokazao u Banjoj Luci tim, sto je r azbojni~ku ~tu potukao i vele, da je to bilo 1637.
QS{,aU,

Od toga vremena nastavlo je Mujo svoga konja trkati i u svakoj konjskoj obdulji njegov je konj mogao p rvi ujagmiti i dar ugrabiti; a tada je sa svojom bracom Halilom i Omerom, kao sto se to i iz narodnih pjesana, kOje se i da nas m~u bosanskim narodom p j evaju, uvidjeti moie, ~etovao u Hrvatskoj i Dalmaclji i silazlo do K ar1ovca, Zadra, Siska i ~ak do Zagreba. K ad su Mujo Hrnjica i n jegova braea H alll i Omer u Dalmaciji ~tuJuei u ruke Dura§ina vojvode pali I zasumjili se, cuje to Mujov pobratim, Nakie H usein iz Broda, te dosav§1 u Kladu§u, naae starn mater braCe Hrnjitica samu na domu. Digavsi je na konja, edvede je na Udblnu Llckom Mustaj - begu. K ad ju je priveo, Mustaj-beg je n ije mogao poznati. Onda njemu kaZe K ozlie Burem-aga, ItO}1 je tada sjedio ked Mustaj - bega, da je to majka }lrnjiCina, :a nju da je doveo Nakie Huseln Iz Posavine, koji je pobratim
~06

~

Hrnjice i da je dosla traZiti pomoCi od Mustaj-bega, jer su Hrnjice u suzanjstvu vojvode Durasina. Kad je Kozlic to rekao, onda se majka brace Hrnjica prikucila i stala pred Mustaj-bega, te rou placucl ovo govorila: »Moja su djeca vojujuci dopala sUZanjstva vojvode Durasina u Dalmaciji i glas ima da ce ih skorim kod manastira na kolac nabiti, a tebi je, Mustaj-beze, Mujo navijek desno krilo bio i za tebe je glavu gubio.« Kad je Mustaj-beg stvar razumio, digne cetu pomocu Tala Licanina i Radojice Malog, pa po noei posalje Nakic'- -Huseina i s njime Radojicu Malog kao kalauze, da uhode kulu vojvode Durasina. Oni doc1u kuli vojvodinoj . Sjutra dan bracu Hrnjice iz tavnice izvedose i svezane ih manastiru povedoSe. Tada prispije s Cetom Licki Mustaj-beg, udari na i:etu vojvodinu i Hrnjice zdrave izbavi. Tom prilikom pogubili su i vojvodu Durasina j rastjerali njegovo drustvo, a bracu Hrnjice na njihov dom u Kladusu opravili, i ani Sll do smrti po Kra jini i Dalmaciji neprestano i:etovali. Izmedu ostaloga narod priea, da Muja nije moglo n1 olovo biti, s razloga valjda, sto je njega njegov pobratim Meho K atarica, kako vele, ubio iz puske, kOja je napunjena bila zrnom od zlata saljevenim, docekavsi ga u P etrovoj gori spram Podzvizda u takovoj blizini, da se do njegovog ubojista dovikati moze, i da i sad ljudi Zivih imade, koji su na Mujovom grobu hili. Vele, da je Muja njegov pohratim Katarica Meho nakon razboja s Jovanom haramhasom ix sela Kiokoca upitao, zasto njega u tolikim bitkama nikada olovo ne zahvati, a da je Mujo rekao : »Mene olovo zahvat iti ne moze, nego kad bi slucajno U pusci mjesto olova zIato hilo, te bi me pogodilo, tada bi me usmrtiti moglo. « Kad je Katarica to ad njega razumio onda da se time i p osluZio i Muja, kao sto to gore rekosmo, iz busije ubio. Narodna pjesna 0 pogibiji Muja Hrnjice veli, da je Ka· tarica ubio Muja radi toga, sto ga je zatekao sa svojom do· macicom. Kad je vijest 0 Mujovoj smrti cuo brat njegov Halil, onda on ode i osveti brata Muja, ubivsi njegovog krvnika Kataricu, koji je bio poturica.

606

607

ku]e, u kojoj je Mujo Hrnjica s porodicom stajao, enD joo i danas s toji u Velikoj Kladu~i, nll desnoj s trani ceste. Na zapadnoj lijevoj strani ceste kladu~kc iroa dobra voda, koja se zove » Hr n jicin bunar .. , a ima tamo kamena stupa, u kojoj je Mujo barnt tukao i pripravIjao. Valja jos i to primenuti da se u Vel. K.l adu~ i istocno na desnoj strani nalazi uz brijeg jedna naravna ploea, po kojoj se i sad uzbrdice dobro vide konjske ploce kao da su urezane i jos neld k ao urezani znakovi. MOOu narodom se pripovijeda da su ti Ulakovi plaCe od konja Muja Hrnj ice i od njegovog koplja. Hrnjica Halil poginuo je u Banjoj Luci povodom jedne pobune, u kojoj je poginuo glasoviti Tale Licanin. Njihova turheta i danas se kazuju. Ome r Hrnjica poginuo je koci vrela Korjenice, pOOavSl u Liku. Docekao ga u busi ji Stojan harambasa i ubio gao 0 smrti matere Hrnjicine ne zna se n i.~la, pa niti za njezin grob niko pripovijedati ne umije. Pjesne narodne mnogo govore 0 Mujovom sinu Omeru; nijesam mogao 0 njemu ngta saznati, valjda je mInd poginuo. Nije ni cudo sto se pleme HrnjiCica u ono kavgali doba upropastilo:
Ru~vina

:»Ovaka je krvava Krajina s krvi r ucak, a s krvi vcl:era, svak krvave ivace zalogaje, nikad b'jela danka za odmorka.«

608

TUMAC
tur skih , arapsk ih i perslj sk ih rij e~i , [zatim n ekih m a nje pozn ati b rij~i iz drug ijeh jezika.J

Abaija, konjski pokrivac, od

Cesa iIi koje druge ka pe, kOja

a r apske rijeci 'aba, sukno [abdest, (pel'S.) pranje (ritualno u mivanje) lica, ruku do lakata i nogu do clanaka, ispica nje usta i nasa i pottranje mokrom rukom po vratu, u~ima i tjemenu glave. sto je kad muslimana vjerska obaveza prije molitve, namaza < tur. abdestl [abdestluk, (pers.- tur.) posebno mjesto u kuci gd je se uzima abdest < tur. a bdestlikJ ada, lurska rijet. ostrvo adal et, ar. r. p ravda adet, ar. r. obicaj , [navika, tra dlc1ja]
[ adfem k i nja (corda) (ar.), sa-

bl ja persijanka, sablja persij sk e izra d e} [adt emovka, ad!amovka (sa blja persijske izrade)J ajenm, persij sk a rtjef umjesto a/erin! slava! {a/erin! (pers.) Bravo! odlicno! tako jet Ziv blo!] aga, t . r. gospodar, (jenji~aT5ki) zapovjednik [zva ni~na vojna i pocasna civilna titula] [agoaLari (tur.), age, prvaci < tur. agalar, pI. od aga] agoaluk, t. r . goopodarstvo, zapovjedngtvo [titula, dostojanstvo age; u Booni vojno-administrativna teritorija manja od kapetanlje] ahmed i ja, a r. r. ~alma, turban, [tanko platno omotano oko
39 Narodne pjesme Musllmana I

ima oblik fesa; obiljezje islamske vjer ske uleme] ahval, mnozi na ad a r. r. [ hiHJ, stan je {prilike, okolnostiJ a ja.n, ar. T. starjesina [prvak, odli~n ik; u jednom perfodu osmanske vladavine u Boso i ! un kcioner i lokalne uprave] ajet, ar. T. kuranska izreka [eit at iz kuranaj [ a.jiluk, aj luk , tur. mjeseena pla ta, plata] akTan , ar. r. vrsnik, ravan u godlnama ili i na~e [u fasti, imetku, junastvu] akTep, od a r. r. [,ag rab], skorpija ak! am, [tur.-pers.l r . veter [prvi mrak, zalaz s unea, pr vi dio veter i] al. L r. erven, ru!ifast A lah, ar. r. bog A la '~ i.~n, ar. r . [Allah]. i 1. r. li~n], za, r adi [Atah- ieun! alahiCun! (ar.- tur.) boga r a di ! za boZi ju l jubav!] [A Lan Tabum! (ar.-tur.) od Ala.h Tobum - boie, gospode! boze daj! - prilikom divlje nja i prizivan ja u pomoej Alah Tahmet ile, a r. r. Alah, i Tahm et, milost, i t. r . He iii ejte, u~i ni [boze smiluj mu
alaj,

t. r. pa rada, svetani ophod, a kad je govor 0 k oli~inl vojske: pukovnija, Tegi-

set]

609

---------------------------------------------------------

menta [skupina, kolona, svit a] a14j ba;rak,

t. r . pukovnijska

arZ, ar. r. izjava aTz-odaja, (ar.-tur. r.) soba ZI

audijenciju
aTzuhal,

zastava [sv~ane zastave, sluzbena zastava} alajbeg, t. r. pukovnik [zapov jednik s pahija u sandfaku]

ar. r. roolbeniea
f.

alamet, a r. r. znak [predznak, predznak nesrece, nezgode1 alat, [pers.-] t. r. k onj ridaste
dlake (Goldfuchs) alat, ar. r. mnoZina od [alii],

orude mir yam [pozdravljam te, upucujem ti selam] atem, ar. r. svijet, dragi kamen
[dijamant]

alec sdam. (alejc sclam] ar. r.

aUm, ar. r. naucen jak
almas iIi elmas, [grc.J r . dij amant Al [i1 Osman, ar. r. Osmanova

familija, dinastija aUun, t. r. dato ama, t. r. ali aman, ar. r. oprosiaj [pomilovanje]

amanet, ar, r. povjerenje, 03tava [preporuka, z8vjet]
amber, 8r. r. ambra [vrsta in-

odmetnut, pobunjen [asi se umniti, osiliti 50, objestan postati] aske1", ar. r. v ojnik, vojska asU, ar. r. temeljno, istinilo [sigurno] alicaTe, p. f. javno, oeevidno, otvoreno alik, ar. r. zaljubljen (ljubavnik, moroak koji a~ikujeJ (a§ikovati, voditi ljubavni ruzgovor, udvaranje izmedu momk:;l i djevojke) [alik sc tLciniti, zaljubiti sc, zazeljeti] [alluk, (ar.-tur.), tro~ak, novae za podmirenje potreba] at, t. f . konj (u Bosni sarno arapski konj) [konj plemcnite pasmine] avaz, {pees.] f. glas avdes, p. r. abdest (ab. voda, dest, ruka) vjerozakonsko urnivanje k od Muharnedovaca
(v. abdest]

asi, ar.

wvdesluk iii avdeshana, p. r, avlija,

dijskog pirinl:a]
amidza, t. r. strie amin, ar. r. amen!
[usli~aj ,

pri-

mi boze!)
aminkO'.)ati, od ar. amin amiT, ar. r. zapovjednik Anadol ili A n adolija, [gre.] r.

mjesto gdje se abdest uzima [gre.) dvoriSte [kucno dvori~te ogradeno zidomJ Azak, t. [naziv] Azov (grad) [u
SSSR-u]

Anatolija, Mala Azija
anteTija, t. r. dolnja haljina

azgin, t. r. obijestan, posiljcn a'::daha, p . r. zmaj [mitsko bi(:e

araba, [tur.] r. kola [teretna

zmijolikog oblika sa nogarna, krilima i sa jednom 111 vBe glava]
B

zaprezna kola]
aTka, t. r. leda [a1"kali (tur.) ~a zaledem, velik

dug]

a1"magan, [tur.] r. dar, pokion ATnaut, [grc.] r. Albe.nez, Ar-

banas aTslan, t. r. lay arlin, t. r. rif, lakat [stara mjera za duZinu]

Babo, p. r. baba, otae badem, p. r. badam, mandullL [sanskrt. badama] badza, [pers.] r . dimnjak bag, 1. r. sveza baht, p. r. sreca

610

bajrak, 1. r. zastava bajraktar, od t. r . bajrak zastava i p. r. dar, nosilac [za-

bedevija, ar. r. badiiwiyy, be-

stavnik, onaj koji nosi bajrak] bajram, p. r. svetkovina {muslimanski vjerski praznik] bakar, t. r. mjed bakva, ar. r. stal no, opredjeljeno, u tvr~eno (mjesto) bak§i§, t. [Hi pers.] r. dar [poklon, napojnica] {balC':ak (tur.), driak od sablj e iii mnea] balduza, 1. r . svast [zenina sestra ] baljemez, [dalekometni top ve-

duinsk i; u Bosni: beduinska, arapska kobila beg, t. r. gospodar, knez [plemie, plemicka titula; gospodin; zapovjednik sandzaka]
begenisati, ad

t. r . be!'jenmek,

likog kalibra, arabiziran naziv, najverovatnije od njem. Fau le Metze. Hormannovo objasnjenje pogremo]. barem, p . r. barl, ako niSta, makar barut [gre. iIi asir.] puscani prah [< tur. barut1 basamak, 1. r. stepen, podno:lje bast isati, t. r. pritisnuti, udar iti, navaliti (ukroeiti, nastupiti, pojaviti se; od tur. basmak] bas, t. r. glava [glavar, prvak] basca, od p. r. h agee, vrtlic [vrt, voenjak] baSluk, t. r. oglavina, grobni kamen batatiti, od a r. r . batteil, pokvareno, zapusteno, obezuvazeno [pokvariti, poremetiti] bazT(:tan iIi bazart:%an, p. r. tr- . govac be! t. r. [preuzeto iz grckog] interjekcija poziva iii zapovijesti [more! t al) beeaT, [pers.] neoienjen [momak samac, bez porodice] beden, t. r. tvrdinjski zid [debeli zid oko utvrdenog grada, bedem]

zavoljeU, primiti, izabrati [svidjeU se, dopasti se} begluk, t. r. drlava, knezevina [1. begovsko imanje; 2. drzavno imanje; 3. konak, sjedi.?ite bega iIi pase. H ormannovo tumacenje - dr1ava nema potvrde u r jecnieimaj bejturan, (ar.) r. biljka [Artemisia annua L.; Hormann dao tumacenje Artemisia hortensis, abrot anum L.] belaj, ar. r. nesreea, zlo, muka beli, t. r. zaista (sigurno) [ belkim (ar.-pers.) moMa, valjda, vjerojatno] ben, t. r. biljega, mladez. bendiluk, od p. r . beng, bunika [opojnn trava] [+ tUr. su1.We] bensilah, od p. ar. r . bend siUi h , pojas za orutje [kozni

opasac koji sprijeda ima pregratke za papirni novae, duhankesu, nozeve, oruzje) berat, ar. r. diploma, dekret [ukaz, povelja kojom se dodjeljuju zvanja, odlikovanja
i sl.) berber, [tal.J r . brijac bdika, t. r. kolijcvka bez, [ar.] r. platno bezistan, (ar.-1 p. r. trziste, [po-

kriven trg, pokrivena earsij a] bilj"'T, [ar.J r. kristal bimbasa, t. r . [b i nbMi], t isucnik, major bina. iIi binja, ar. T. zgrada binjedtija, 1. r. jahac binjek, t. r. jahaci konj binjektas, t . r. kamen za uzjahivanje

".

611

ogrtal: (§ITOki ogrtal: od l:obe, najl:e~ce crvene boje, sa rukavima] bir, t. r. jedan, cim, kako [pravi, najbolji] Ibirden (tur.) odmab, odjednom] [biTtija, krema] l bir tuglija, bir-tuolija (tur.pers.) pasa sa jednim t ugom] /)ooaz, t. r. grlo, zdrijelo, tjesn ac boj, t. r. visina, dufina (1 . stas, rast; 2. kat, sprat) /)o j a, t. T. mast, farba bo;adfik, umjesto bOjn ~ak, orbanaska djet, krvna, crvena boja fbo jal( (tur.) oboje n, bOjadl.san, naSaran] borija, t. r . truba boUa, cd t. r. l bohca < pers., bogteJ. zavijac, rubac [stolnjak] bo!taluk, [peTS.] t. T . daT u rubac zavijen [sastoji se od odjevnih predmeta umotanih u jedan komad plaina, u bo~cu . Bo§l:aluk poklanja mlada, nevjest a mladozenji, mla doienjinoj rodbini t svatovi rna. Bosl:aluk se poklanja i u drugim prilikama] Ibradva, vTsta oruda, slil:na sj ekiri] /bT e!a, puska k oja se nabavIjala u Italiji u BresciiJ Ibrijatktnja corda, brltka sablja) /brod, m jesto na r ljecl gdje se r ljeka moZe pregaziti ill prebinji§,
T.

t.

t. r. zapovjedno pismo [paSe, vaUjeJ bujur, t. r . zapovUedai, od [buyurmak}, zapovijedati [Izvoli!] lbukaOije (tur.) okov na no~ gama zatvorenlka u tamnicI1 bula, t. r. strina, u Bosni : ucl .. teljka [vjerski obrazovano musliman ka] bulbul, [ar.] r. slavuj buljuk, [tur.] odj el (vojnika) [buljugba!a (tur.) 1. u janj\(:ara zapovjednik bulju ka, 2. cetovoda] bunaT, t. r. kladenac, studenae bUTffl.(l, [ tur.] zavrtacn, vitica bur undiuk, t. r . koprena [fina tanka svilena prozirna koprenaj busija ili pusija, od 1. r. [pusu. pUsi, zasjeda butun, t. r. sve, cijelo buzdovan, cd [tur.] r. buzdo~ gan, topuz

bujrun~ja,

c
/Cekin, mletal:k1 dukat]

c
Cador, [pers.} T. sjenicQ (§atorJ caiT, [cajir], t. r, Uvada, [pa-

§njakJ

cakar , t. r . svijetle, !arene o~l. (1. onaj koji je raznobojnih oeiju. 2. razrok]

Ci] trl'usati, t.

T.

brusanski, tz Bru-

se
budala, [ar.] r. bezuman [lu-

dak] bija

budlak, t. r. ugao, kut Budlak (zemlja), t. r. Besara-

lcak ar, cakr (tur.) vrsta pripitomljenog i dres iranog soko~ la kojim su nekad u Bosnl lovili ptice - cakar bedevija - soko bedevija (bedevija se u brzini poredi sa sok olom)] lcakija (tur.) d iepnl noiic, perorez] cakmak, t. r. ognjilo [krcsalo, kojim se krde 0 kremen, a

612

upotrebljava se za p alenje vatre, lule i cigare] taktire (tur.) r. hlaee, [vrsta Istoenjaeke mulike donje 0djeee sa dugim tur om i uskim nogavicama koje se koptaj u sa strane. Prave se cd cohe iIi sukna.1 cala, cd. t. r. I catmakJ svirati [cala! interj. sviraj, kucaj, udar aj !] !ta/gidE ja (tur.) sv irnc] catgtja, t. r . svirka [muzicki inslrument] LeamanI' (pers.) ve§, rublje1 [ caTa (tur.) lijek, spas, pomoe] ~aTak, p. r. kolo [1. zuptasto kolo, 2. stmg1 taTapa. ill cOTapa od p. r. {ouriib /, bjecva cardak, p. r. zgrada na stupovirna [dvorac, Ijetnikovac; velika soba na spratu sa lijepim vidikom] caTka, (pers.) r . kretanje, uznem iravanje [malo pr epucavanj e, malo bitke kao uvod u glavnu bitku1

care [v. cara] [carkadZija (pers.-tur.) onaj u

prvlm bojnim linljama, koj i prvi zameee boj , vojnik u prethodnici] carku/e lec. [pers.-ar.] r. okretalo, kolo sr ece (ime topa) tarsal, od p. r. [cader lIpokrivac.. i seb "noce), posteljsko piatno [1. platneni stolnjak; 2. pokrivac koji su upotrebIjavale muslimanke prilikom izlaska na ulicu] car!ija, [pen.] r. t riiste [tr govacka cetvrt grada] caus, t. r. podoficir !causi su bili u slui:bi na dvoru eara, pokrajinskih namjesnika i dr. velikodostojnika1 Icau§basa (tur.) starjesina causa, narednik] ceh'l'a, p. r. izglcd liea

ceiz, cd ar. r. [gIhiiz], sprema [djevojacka oprema koj u nevjesta donosi u mlado~cnj inu kucu] cejrek, p. r . cetvr tina cekma, t. r. [vrsta prozorskog krila na starinskim kucama koje se dife i spusta. Hormann daje tumacenje »kovcezlce, vjerojatno prema _ladiea e] cekme eup'I'ija, t. r . most, koji se izvlaci iii pornice cekrk ili cekTek, t. r. kolovrat [uoplite ono sto se vrti i 0kreee kao cekrk, kolotur ] Lcell!bi (tur.) gospodskl, plemenit, obrazovan, vaspitan, ucen Covjek, gospedln] ceteoija, t. r. {celebiJ gospedin te/enka., t. r. perjaniea, kokarda Ivrsta per janice, od zlata 1U srcbr a, u obliku spojenih pera,J celik, 1. r. nado cember, p. r . obru(:, zavija(:, [vellki bijeli r ubae od sHona] ceraa, 1. r. sj eniea, koliba, [eiganski sat~r, sator uopste] cesma, p. r. izvor, vrelo ceta, [slov. porijekla] straia, [dio v ojske, naorufana grupa Ijudi I s1.1 cibuk, t. r. prut [1. karnis , cljev S8 iulieom na jednom kraj u kOja sluzi za pusenje; 2. fig. pruga, duga erta] tijcija, [pers.-tur.] r . orac, u Bosni kmet [zem ljoradnikj {Cifluk (pers. - tur.) v rsta feudalnog posjeda, velepesjed1 ci1 "~ [pers.] r. par, dvoje. udvojeno, dvostruko CtJteUja, [pers.- tur.] r. nesretan. Ova rije(: doiaz\ od ci! t 1li tiftc, zato, 8tO vele, da je nesretan onaj konj, koji je cifteli, tj . u koga imaju dva cvijeta na celu.

613

[cip, bie vune, otrgnut iIi joil na runu] cirak, [pers.] r. svjetiljka [sluga, segrt] l'itluk, t. r. [~flikl, komad zemlje, koji se moze jednijem parom volova obdjelavati [v.
l~vi}, klinac, [vj eilaHea] caban, p. r. pastir coha. [pers.] r. sukno [cohodar (pers.) dvorjanik sultana iIi paile koji vodi brigu o njegovoj odod i cohi] cor ba, [pers.] r. juha cugelj, [pers.l r. vrsta nadzaka, 'k oji s obje strane oaHel on cekie [tugljen (pers.) vrsta l!auskog zezla, amblemaj cuI, [ar.] pokrivae (konjski)

pojas u kome se nosi zlatnt i drugi novae kad se Ide na put]
cemerlija, p.-t. r. kriva sablja cenar , [pers.] r. kraj, graniea cefenak. t. r. Lkepenk] vrato

cifluk] civil uk, t. r. od

[krilo, kanat starinskog dueana, sIuh mjesto vrata] Lcelepir (tur.), zarada, dobit oa Iak nacin] Lcesa (pers.) vreea, torba, papirna vreCica1 (ceten, keten (ar.) Ian] LemHi (grc.-tur.) zabravIjen , zakljucan] [cHab (ar.) knjiga, zakon, knjiJ:a koja sadrfi vjerska ucenja, obicno se misH na Ku ran1 corav [pers.] r. [kilr] slijep corda, p. r. sablja [eosati, asikovati, razgovarati]

coso, P. r. covjek rijetke brade

c
Caba. a r. r. ime diamije u Me-

tasak, p. r. lkilskj, paviljon

[balkon, doksat]
cuhejlan, [ar.] r. arapski konj cuZ, t.r. pepeo eulah, [pers.] r. kapa cuprija, {gre.] r. most curak, t. r. lkiirkJ kozuh, [»kr-

lti [muslimansko svetiliilte u Meki prema kojem se okrecu muslimani prilikom molitve i koje hodoeaste] cage, (pers.] r, hartij a (1. napisana pisamce; 2. papirni 0mot u kome se u trgovini drii pamuk] caja, iIi cehaja, p. r. nadzornik [pomoenik, zastupnik vezira, pase itd,J car, p. r. rad, trgovina [dobitak, zarada] catib, ar. r. pisar [cebe (tur.) grubo izrac.1enl debeli pokrivae] ceif. a r. r. zadovoljstvo, uZivanje, zdravlje [celimeisehadet (ar.), oeitovanje vjere, iskazivanje vjerovanja u boiije jedinstvo i Muhamedovo poslanstvo] cemer, p. r. pojas, svod [prosiveni komi ili platneni uski

zoo; kaput sa krznom, bunda,,] Curcibasa, t. r. curcijski, kozusarski glavar Custek, t. r. sveza [spona za vezanje nogu kod konja]
D

{Dabulhana (ar.-pers.) r. banda,

muzika koja se sastoji ad daulbaza iIi talambasa, bubnjeva i zurli] dadija, [pers.] r. cura ili zena, koja djecu poslufuje daidta, t. r. ujak [hipok. dajoJ daija, ar. r. protivnik, pretendent [onaj koji nesto trail, zahtjeva] daira, ar. r. krug, okruk, skup

614

Idajanisati (se) (tur .) po<inositi,

izdrlati, odolijevati] dalga, t. r. talas [bura na morn] dalkrlit, 1. r. gola sablj a, voj nik dobrovoljac [avo drugo sarno u prenesenom zna~e­ nju] dambulhana ili davulhana, [ar.] p. r. pratnja, muzika [v.
dabulhanaJ ldaulbaz, davulbaz (ar.-pers.) 1. vrsta bubnja; 2. bubanj

[devlet (ar.) 1. earevina, ddava 2. car, 3. sreea] diba, [pers.J r. svilena tkanina

dHbagija, [tur.] r. zapis, koji se nasi u duguljasloj kutiji iii zavilku, i tim se razlikuje ad
hamajlije

uopste] ldavon (nepoznatog porijekla) uzvik koji naj~~ce pokazuje falost , a i prijekor, stojl pred vokativom] deUba§a, 1. r. delijski glavar (prvak med:u delijarna] [deli-beg, junak beg] delija, t. r . deli, bezuman, do bezumlja hrabar [1. junak, junaflna, 2. poseban rod konjice u Osmanlijskoj carevini, 3. straw kod vezira, vallja i paSa] demir, 1. r . feljezo ldemir-kapija (tur .) !eljezna vrata demirli, t. r. !eljezan, feljezom okovan) L dem.ir-pendfer (tur.) prozor sa gvozdenim metkama] [d enjtz (tur.) more] deribeg [pers.] t. r. beduinski beg, [feudalni gospodar, gospodar; nasilnik, silnik, 00gata~]

derman, p.

r. pomoC, lij ek

[spas]
skup~tina, u Bosni sajam [svadba, veseIje] del't, p. r. bolest, muka, briga [tuga] Idertan, jadan, falostan] dum, p. r. [derd] s tursld.rn dodatkom H, brUan IdervU (pers.) 1. pripadnik derviskog reda; 2. slcroman i poOOian ~ovjek] Ldespet (tal) prkos]

dernek, L r .

df!ber, p. r. lijep (koji srce 0 svaja, odnosi) dUku§a, p. r. koj! sree vesell, plica dHku§a iii dilku.fiea, s lavuj dfmiskija iii dimi§Cij a, ar. r. [Dimi~q ] Damask [ + ar. adj. suf. i (iyy) sablja] iz Damaska din. [ar.l r. vjera dinduman (ar.] r. vjerski neprijate lj [direk (tur.) greda, stup, temeljJ [divan (ar. I pers.) 1. vije<:e, skup~tina , 2. dvor, 3. razgovorl dtvhana ill divanhana, p. r. sjednlca, zbornlcn (mjesto za razgovor j vijei:anje] divi t, (ar.) r . mas tloniea (perniea zajedno sa mastionieom] dizdar, p. r. zapovjednik tvrdlnje dizgin, t. r. povodac od uwe dmja, t. r. dizi, nlz, vijenac [dohakati (ar.) dotl kome glave, upropastiti] dolama, t . r. haljlna, po kojoj se pa§e dolap iIi dolat, [pers.] r. ormar [ormar pricvr~cen uza zid] dOf"at, 1. r. konj crvene dlake dost~ p. r. prijatelj dO'Va, ar. r . molitva [blagoslov] dovadtija ar.-t. r . molitvenlk. bogomoljac. dobro!elatelj [dovaler, dovale (lur.-ar.) Zbogom! s boijlm blagoslo.. Yom!] Ldutan (ar.) trgoval:ka radnja] duman, t. r. dim (I. magIa; 2. fig. brigs] \

615

garda [gomila i ivih biea] dUT, t. r. stoj iIi stani, od dUTmak, stajati ill atati dUTbin, p. r. dalekovid (durbin) dUTmacian, 1. r. neprestane durun oTda, t. r . stojte tu! du§ek, t. r. loinlea, prostirka, perina d u man, p. r. neprija telj du vak, t . r. zavjesa [yeo nevjeste, tanka koprena koju mlada st a vlja preko lica1 [ duv aT (pers.) zid) Iduvel (nr.) car, kralj, carstva, drtave (devIet, mnofina: duvel»

dundaT. p. r. stra!nja stra!a.

dzep, or. r . {giiyb} cpak, spaa ldzevab, dzevap (a r .) odgovor) dzida., t. r . koplje dtigerica, (pe rs.] r . {giger] pluca., jetra dtilit, ar. r. l"arid] drveno kopIje za vje!banje (dZindzan, adj. (tur.) nakicen l [dt oka (pers.) vrsta mu ~ke I fen ske n o~nj e] dfuma. ar. r. sa stanak: molltva, koja se u petak drli U dzamiji [podnevna molitva]

f)

D2
D zn ba, t. r . poklon, dar [ono

f)auT, p. r . nevjernik Idecerma (tur.) vrsta prsluko ,
dio starinske, mus ke i zenske narodne nosnje] dejisi;a (d eisi; aJ, t . r . odijelo (tem, [Pers.] r. zvala [metalno prel:aga na uzdi koj a 60 stavl ja u usta konju] demi;a , 1. r. l a~a (t eTdan, p. r. ovr at.nik [ogrlienl de r dek, p . r, svadbena loznlco [prva bra~n a n ot] deTdev Hi de-rdef, p . r. okvlr, oklop (Skaljie smatra da je rij ec turskog porijekla dok su drugi auteri mis lj e n ja da je njeno porijeklo perzijsko)

sto je besplatno] d .wcia, [ar.] r . put [cest a] d£am, [pel's.] r. staklo diamt ja, ar. r . skupstina, sabornica [muslimanska bogomolja] dzamLi , [pers.] t. r. s talden, sa st a klom d zebelija, ad [ar,-tur.] r. l cebeli ,.bojni oklop«; cebt + t ur. sur. - li, 1. oklopnlk, naoruzan! vojnik; 2. za mjenik na megdanu] d ze bhana, t. r. municija Idze!eTdaT. dzehveTdaT (pers.) vrsta star inske pu~ke] dze Lat, ar. r, gubitelj {krvnilc] (dZemada.n (pers.) vrsta mus keg prsluka) c.!zemat, ar. r . skupstina, zajednica, epCina [zaj edni~ka molitva m uslimana ] IdZematile (ar.-tur.), skupno, zajedno, u dr u~tvu, obi~no se u potrebl java kao izraz za zajedni~ku molitvuJ dzenet, ar. r. raj dfenjak, cd p. r . (genk) bej

iivahan mladic, juna k. Hormannovo lumacenje lalae no odgovara znacenjima u upOttebi] {dipiti, skociti, zgr abiti] dogat , t . r . bijelac (konj) dul, p . r. r ufa 4ulbe-dov a, [pel'S.] r . {gulban kl [ + ar.J dov a, molitva za vojnike , prije nego sto ce poel
u bej

{d.iaa (tur.) v . didfjll] 4idi;a , t. r. [giai, obje~enjak,

(lu1e, (dumle, c:lunl e), t. r. topovs ko zrno

616

dumruk, [lat.] r . carina [< t ur. giim riik »carina < gre. konmerlea < Jat. commercium] ('futurum, t. T. nemocan, sakat [auvegija (tur.) mladoienja) duze~, t. r. lijep, - a, 0
E

fenjer, [grl:.J r. svjetilj ka, rtur. vulg. f ener, kn jlz. fenar < < gr~. phanarl., st gr~. pha-

naTion1
fered!a, ar. r . !enska gornja

hal jina
jerman, P . T. zapovijest j etva, ar. r. sudska izreka muf-

Edh a, [etha] a T. T. podanIcI,

pTatioci, [sljedbeniciJ ediet, a r. r . sudbina (su~eni i::as kada se mora umrije ti] e/endija, [grf.] T. gospodln [tlt ula muslimanskog sve~teni ­
eglen, t. r. razgovor, zabava /eglendisati (tur.) razgovaratl1 ejdovale, t.- ar. r. s dobrom mo-

k'J

litvom, s blagoslovom [zbogom] / eksik (tur.) nepotpun, manj kav] eksikLuk, rtur.] r. §teta, n esreea, (bozja kaznaJ eruCT, a r. r. zapovijest emernama [emarnama l ar.-p. r. zapovjedno pismo, [n alog] erzak, ar. r. hrana [opskrba j esr(lr, a r. T. tajne dak, [ar.] r . uzb u~e n ost, d k [pers.] suza dkija, ar. r. razbojnici, buntovnici [ etek (tur.) skut, keilo1 [ evlad (ar.) porod, d jeea, potoma k] evlija, ar. r. svetac, (dobriJ [ ezan (ar.) poziv (zov) na molitvu a u pucuje ga mujezin na arapskom jeziku sa muna re)
F
Fajda, ar. r . korist [dobit] (fakir (ar.) siromah) felah, aT. r. seljak, Arapin iz

tije u vidu praktii::noga prim jera, koj im se zakonski propisi tumal:c liganj, p. r. vika, dreka, pIal: liLdi§, [ar.] t. r. slonov zub [slonova kost , one !ito je izra~eno ad slonove kostl] find~an (fild&1n J [peTS.] r. ca~Iea, ~ol jiea [za emu kaiu, bez dd ke] firaie. (tur.1 r . eipele [vrsta starinske obuooJ fi5a71 , od arbanaske r. f is, pleme, famili ja tUek, t. r. patrona [1. n aboj , metak za pu~ku ; 2. papirnata kesica] lfttil j (ar.) pamui::ni gajtan iii tra ka na starinskoj lampi] tukara , a r . r. mno:lina cd jaqir, siromah juta, [ar.] r . zaprega, zastiral: [keceljaJ
G
Gadar, ar. r. steta, nasilj c, z10 gadara ill aadarija, ar. T. sablja gaip, ar r. [giili b/ izgubljen [nevidlj iv, sarno bogu pogajret, a r . r. revnost,

mat1

odu ~ev -

gornjeg Misira

ljenje, napor gaitan, [get.] r . t rak, vr pca garet, a r. r. stela, [pljal:kan j.e] (gazap (ar.) srdfba, IjutnJa, propas t, nesreea; gazap utinih , unesreCitt] laazi, gazija (ar.) heroj, junakJ gida, aT. r . zalogaj , mjera [ glida (njem.) vojnicki red, niz)

6 17

lvra.natif', gTimadif' (t al.) vOJn1nid u pje~adiji koji su r ukovali granatama] [grot (lat.) tursId sitni novae od 40 para (akb)] gura.Oija [ar.] r . merleni kolai:!
H

hamam, ar. r. kupaliste, banjO han, p. r. goslioruca [koja sluZi kao svratiste i prenoei§lO

nje, doznavanje [haberdar (ar.-pers.) 1. vjesnik, glasonosa; 2. top ill puA ka . oglasnikc] hadti ja, ar. r. pohodllae svetlh mjesta hair, ar. r. dobro, S1'eea [hajif' hasa! (ar.) nc, ne dao bog!] [hajr in§al.ah! (ar.) dobro akobogda!] hair tt, ar.-1. r. sret an, koristan haiTsuz, ar.-t. r. nesretan, nekoristan [nevaljalac] ha;duk [ac.] r. r azbojnik (00metnik od vlastJ] [ha j van (ac.) tivotinja, stoka] [hak (ar.) 1. pravo, pravda ; 2. zasluga; 3. prinosi sa zemlje koje je ci1cij a davao vIasnikul [ hal (ar.) stanje, prilika, okolnost] halo., ar. 1'. sada, neprestano, jos jednako [ Mila (0.1'.) tetka, oceva lli rnaterma sestra] halttknuti, t . r . umjesto alakn uti . Alahc re(:i ha!.al, ar. 1'. prosto, blagoslovIjeno, dozvoljeno halaliti, od ar. r. haliiI halt, a r. r . prazno [pust, nenaseljen] halko., t. r. kolut, grlvna hamajlija, ar. r. kesa iIi kutija trouglasta, u kOjoj se nosi zapis iIi kakva svetinja [hamal (ar.) nosac]

Ha ber, a r. r. glas, vijest, ma-

putnika] handzar, [ar.] r. veliki nof handzija, p.-t. r. gostionicsr (onaj koji ddi han] haps, ar. r. zatvor, t a mniea harab, a r. r. razoreno, oborcno [harab ubniti, harab se u6nl· ti, opus toml (se), poruiUU
haniC, ar. r. [had] da na k [u

(se»

nasim zemljama isto sto I d..tiz;a - glavarlna, vrsta licnog poreza koj i se u 0 smanskom earstvu ubirao od muskaraea nemu slimana] hOTat, ar. r. [har/t] trooak, Hzdatak] haram, a1'. r. zabranjeno, prokleto [za branjeno po islamskim propisima]
haramba§a, ar.-t. r. harami- bOfi, ha1'amijski, bajdul!kl

haramija, ar. r. harami, zliko-

glavar

vae, prokletnik harciti, ad a r. r. [haru] lroSak harem, a r. r. zabranjeno mjesto [1. iensko odjeljenje u musllmanskoj kuej u koje j8 zabranjen pristup stranim muskarcima; 2. tenska od1'asla l!eljad ; 3. ogra~eno dfamijsko dvorine; 4. groblj e] harvani;a, [a r.] r . harvamija, ogrtal! bez rukava hasa, ar. r. zasebno, Cisto, prlvatDo l hasta (pers.) bolesnik, bolestan] hasa, [ar.] r. konjskl pokrivac, abaija hasar, ar. r. ocistitl l hasar u ciniti (ar.), unistitl upropastiti] hanuk, ar.-1. r. harttuk, trosak hater [hator], ar. r. spomen, volja, ielja

618

h(1va, ar. r. vazduh [luman-lOP (pcrs.-tur.) prangihtlvlija, t. r. ha.vli, otiral:, vlahazM , ar. T. blagajnica [bla-

(hurc (ar.) velike bisage] [hurija (ar.) dzenetska (rajska)

,.,

ja, bacaf mina]

Ijepotica]
I

gajna riznica, blago] blagajnik, {~uvar riznice] hazr eti, ar. r. svetl, -a, 0 [ekselencija, prevashodstva, velicanstva] hazur, ar. r. gatov spreman, 0 pravan, prisu lan lhazurala! (ar.-tur.) spremajte se spremni da s te!] heCi~, ar. r. ljekar, vidar [hCJta (pel's.) sed mica, nedjelja dana] hegbe, [ ar.] r. bisage helae, ar . r . propa.5t . [helac bit! prapastl, upropastlti se] hendek, p. r. prokop [roy iskopan oko zidina utvrdenog grada] hesab, a r. r . rafun [broj] hesabiti. ad ar. r. hesab [misUti, smatr atl, ral:unati] hi~. p. r . nikako hHanet, ar. r . nevjera. izdajstvo hila, a r . r . Iukavstvo [va r ka prevara] hise, ar. r. dijel hizmell, ar. r. sluzba hizmecar , [ar.-pers.], hizmedfi;a [ar.-tur.] r. sluiitelj, slu ga hodZa, [pel's.] r. u CItelj, gospodin [muslimanski svestenikl horiat, rod tor. hovratJ, ad cd~ke [chanatis1 seljak hoMeldHa, od p. r. lhOil, dobra i t. r . [gelmek1, doCI, [dobrodoAliea] hr ka, ar. r. h aljina [hr suz (tur.) lopov, kradijivae] hudut, ar. r. hudUd, graniea, mod.
haznad~r, ar.-p. r.

I brik [pel's.] r. vodeni sud ibrUim, p. r. svila [ibri.Hmli (pers.-tur.) ad ibrisi-

t. r. dvorski sluzitelj [dvorski marsaI; specijalni sluibenik za u nutrasnju sluzbu u sultanovom dvoru i dvorovima vezira] iCindija. t. r. razdvajanje, molitva, koj a se ddi u sredini podoe i sunfanog zahoda icitugtija , (vidi Tugllj a)[(tur.-pers.) pasa sa dva t u ga] itram, a r. r. cast [pogoscenje) idar(L, ar. r. uprava, izdr!8van je H~)a, ar. r. oiivotvorenje lpreporoc.1en, otivotvoren; ihja ui!inHf, preporoditi, dati snagu)

rna) itaga,

ihtijar, ar. r. starae ik lim, (grf.) r . predjel, klima, kra j mka, t. r. petlja (iIi rupien na odijelu] Hum, a r. r. znanje loauka] i mam, a r. r. claval', sveeenik iman, ar. r. vjera [vjerovanjeu jednog boga; vjera islam] imdat LindatJ, ar. r . i mdad. pomo' inad, ar. r. uporstvo, sval1a [tvrdoglavost, kaprie) find1il (crc.) evandelje. svet a. knjiga) Lino, drukfije} insan, a r. r. covjek [asaba] in salah, ar. r . ako bog da {irad (ar.) dohodak sa ocpokretnog imet ka] iroat, [trgatin (gre.)] r. nadni-

ca'

6l!,

---------------------- - - - - - -- - -

lisj an (a r.) 1. nepokornost, pobuna, ustanak j 2. isjan s e u -

ciniti, pobuniti se , otkaz ati pokornost] istitan, 1. r. vijenac, listifanJ (od [n.] greke r. st efanos) isHgbat, a r. r. sretanje [docek, susret) iSaret· a r. r . zn ak [gestikulaci, jom dat zna k] itat, ar. r. itaat, pokornost [poslusnost ] lizun (a r.) dozvola, dopustenje]
J

jar d u m, t. r. pomoc j asak, t. r. zabrana jas t uk, t. r . uzgla vl je
j a~mak,

{j erm.] zast irac, za vj c-

{ jatltgan , t. r. veliki noz, han-

'"

diar]

t. r . postel ja, loznico , [skroviste, pokrivac] jaukLij a, t. r. zarucnica [ jazija (tur.) pismo, pisanje] {jazuk (tur.) 1. steta ; 2. Zalibo ~
jatak, ie] j edek, t. r. prieuva , r ezer va jege, 1. r. t urpija, strugalo jelcen, t. r. v jetrHo, jadro j ete/<: t. r. prsluk jemen ija, ar. r. jemensko, Iz

J a bana, p . r . t uelin, nesrodnik j aband*ija, t .-p. r. str a nac fjabu k a. slov. d io sedIa] jad ja, t . r. {y atsi]. vrijeme U-

jeganja, molitva pred lijegan je .latta, p. r . raspored, natpiS [etiketa; manja t er itor ija lna jedinica u poreskom sistemu] jagl uk, t. r. r ucni r uba c [duguljasli rubac od finog beza izvezen zlatom u jed nom u gIu] jagma, [per s.] r. otim anje, plijen j agmiti, od. [pers.] r. [yagma] [jaka (tur.) ovr atnik, kragnal jala h, a r. r. [ya AlHih!] 0 E oze ! [Boze pomozU] -jalduzli, t. f. pozlacen jali ja [gre.] r. obala {pust prostor uz d jeenu iIi morsk u 0balu] .{jamak (tur.) bajraktarev zamjenik; pomocnik uopste, r e gr ut u janjiearskom odjelu] fjamiti, (glagol istog pori jekla kao i m j eti ) seepati, zgrabiti, uhvatiti, uzetiJ jandal, [j andan1 t . r. [ya ndan] sa strane jaramaz, 1. f . nevaljalac jaran , p. r. prijatelj, umje sto {y iiT1 prijat el j

J em cna {mar ama od tankog p lat na kojom se povezujc glava] jemin, a r . r. zakle tva {j emill ucini ti, zakleti se] {jendisa ti (tur.) na d vladati] jenda, jend ija, jendi-bula, t . r.

svatica, nev jesta, zena star ijeg br a ta [pratilja m lade- nevjeste; djeverusa] [jen dilu k (tur.) vrSenje uloge djeveruse] jenjicar , t . r. novi vojnik, no~ va vojska [poznut rod t urske vojske ciji je osnivae sulta n Orhan. Rod je osnovan 1328] jerliku l. t. r. m jestni zapovjednik IJokalni vojnik, 10k alni jenjicar ] jesir, ar r. [m ir] rob jetim, a r. r. sirota [jot (t ur.) put] jOldZija , t. r . put nik (jot, put) jorgan, t. r. poste lj ski pokrivae, n afoeito pamukom naloien julaT, [gre.] r . povodac [ < tur. yulaT < gre. eulera] juris, t . r. hod, napa daj juriti, od t. r. {yiiriimekl iti, . napr edovati

620

K
[Kabul (ar.) primlj en, uslBen,

[kiHkan (tur .) 1. vrsta starin-

prihvacen]
kadur ili kader,

ar. r. moean

[sposoban} lkadifa (ar.) svilena, bar1iuna-

sta tkanina, samt] [kaduna (tur.) gospoda, ugledna iena] [kajazli (pers.-tur.) zatvoren,
nastanjen u sobi sa drvenim

resetkamal
kafez iIi kainz, [pers.] r . krl et-

ka, gajba
kahur, ar. r. briga, zalost, posramljenost [kahar uCiniti,

razalostiti]
kuharli, ar.-t. r. brizan, znlo-

stan
ka hriman, p . r. junak kaH, ar. r. pristajuci, odobra-

vajuci '[sporazuman, voljan] kais, t. r . remen [kozni opasac1 kajasa ili kajas, t. r. r emen kajda, ar. r. pravilo, postupanje, red [melodija, muzicka
nota] kajsGr, [lat.] r. kesarija [crveni

sahtijan, crveno obojena kofa od koze, < tur. kayscr < lat. CaeSGrca] lkajsar-jemenije (lat.- ar.) crvene jemenije izral!ene od crvene kozje koze] kalabaluk, ar.-t. r. mnozina kalaj, t. r. kosi tar kalajIi, t. r. od kositra, s kositrom kalauz, t. r. kulauz, kaziput [vodic] kaIcine, [tat] r. dokoljenice [od abe, < tur. kaf~n < tal . calzane, »sobna obuca«J kall!rma, [grc".] r. uzdignut, uzvIsen put [kamenom poplocan put] kalem, [grc.J r. trska, sipka, pero (pisace)

ske zenske kape; 2. stit; 3. sedlo] kalpak , t. r . subar a [vr sta vojnicke kape] kamza, od ar. r. [Qabda1, balcak, drzak sablje iIi noza kanat, t. r. krilo k andZija, t . r. bic kanli, t. r. krvav, od kan, krv' [ kanu.n (grc.) 1. zakon, pravilo; 2. vrsta instrumental kapak, t. r. poklopae kapidzija, t. r. v r atar k«pii«, t. r. k«pi iIi kapu, vrata Lk«p~an (tur.) tigar] kura, t. r. ern K al'abogdanska, t. {-slav.] r _ Karabogdan, Moldavija karaHman, t. r. erno pristani ste (ime topa) [prlstaniste. kopneno pristaniSte] Karaman, t. r. Karamanija karaula, t. r. [karavulhane, kar akolhanel straza karika, [mad.] r. grivna [prsten, obruc, krug] kasagija, t. r. cesalo [zeljezna cetka kojom se timari konj] kat , t. r. red, pribor, struka., sloj katil, ar. r. ubilac, krvnik [katul - bujruntija (ar.- tur.) zapovjedno pismo valije kojim se nar€l1uje da se neko pogubi) [katul - terman, carska zapovijest 0 pogubljenju] kauk, t. r. kapa [od debele vunene iii pamucne tkanine 0 ko koje je omotana pouska calmal kaUJ'in, p. r. kaul' iii daur, ne-· vjernik [ > pers. gebTJ [kavaz (ar.) strai.ar, pandur] [kavga (pers.-ar.) sva<!a, pre-· piranje] /kavi (ar.) cvrst, tvrd, jak]

621

(pers.) veliki hakreni kotao s dvije rucke] [kazan bakrae!ije (pers.-tur.) velikf stremen] .lkazma (t ur.) trnokop] kesa ili cesa [pers.] r. vrsta t orhe [papirna vrecica] kesim Hi cesim, t. T. pauSalni zakup [najamnina] kidisati, (komu) od t. T. [ktllmak] pregorjeti, ne pozaliti kiTidzija t . r. [ kiTact-] zakupnik, poduzetnik [prevoznik tu C!e Tobe) [kInk, vapno (vjerovatno od lat. calx) ! kna, 111 Ie'na [krnal od a r. r. [ hinnii'], trava : Alcana tinctoria [u na~oj f lori) , Hi Lawsonia inermis L. [egzotiena vrst a, kozmetieko sredstvo za bojenje ruku, nozn ih p rsta i kose] [ kojas iti (tur.- sh.), pojavljivati, razmnozavati] kotae, t. r . hvat [ kolan (tur.) jednostruki iens ki pOias; opasac na samnru i na sedlu) [/co leda od lat. ealendae, a mozda i praslav. rijee u zna~e­ nju mamcadi koja p jeva k oledarskc pj esme] kom & ija iIi kon§ija, t. r. susj ed kanak, t. r. stan, nociiite, od konmak, pasti, spustiti se kondir (grc.) poveci sud za pi{kazan

krdis ati, ad t. r. [kmnak], slo-

miti. razbiti
Krdzatija, t. r. stanovnik kotara Krdzali u danasn joj 1-

ri jee romanskog porijekla), haljina s rukavima, tijesna [d io narodne no~nj e, od cohe] kopta, t. r. spona [ko& (praslovensko) predmet od pruca u kame se oesto d rfi HI nosi] kosija, t. r. trka k T'at, t. r. sivast kon j [konj zelenko]

koparan [vjerovatno je

'e

stoenoj Rumeliji [Krdzallje su bili organizovani k ao neka vrsta lokalne vojske] kree, 1. r . vapno, kIak /kr&ta (tur.) vOj nicka kasarna j krzU, umjesto krmzi, [sanskrt.] r. crven [< tur . k t rmui < ar. qir miz, qirimiz (sanskrt. krmi »crv. )] kubura, [tur.] prokop, !;iupljina, tul, mala puska [ kubur lija (tur.) mala puska] ku duz, t. r. h ij es (i me topa) kulaga, t. r. zapovjednik (jenjicarski) kuta§, t. T. [kula] zuckasto sty [konj sivopepeijaste boje] kut/cuma, [ar.] r. mastionica kum, t. r. pijesak kum a!. ar. r. tkanina, u Bosni: svileni atlas 1cumbara, [pers.] r . bomba [Ill st arinska granata] kuran. ar. r. glavna vjerozakonska kn jiga islama kurban, a r. r. zr tva [bray ill govedo koje muslimani koJju na kurban- bajramJ kurlsati, oct t. r. kurmak, namjestiti, urediti, ustanoviti lkudum (tur.) puscano zrno, pu!;icani metak] kurt aTisati, od t. r . kurtarmak , izbaviti [spasili] ku§ak, t. r. pojas, precaga kuSluk, 1. r. rucak [vrijemc rucka, rucano doba] kutija , t . r. [kutu ! skatulJ3 [< gre. konHJ kuvet, ar. r. snaga [kv artir, (njem.) stan]
L

L agu m, [pers.] r . mina, pod-

zemni kanai

622

14krdija, t. r . lckrdi, rije?:, govor [prama prifa, prifa bez vezc] lal a, p. r. dvorski uf iteIj, vezir [leden. (grf.) umivaonik, lavor za umivanje « tur. regen < pers. legen < grf. l echOni)] lula, [pcrs.] r . cijev [lula za pusen je] l ejlek, [pel's.] r . roda lender, [lenger, (peTS.)] r. sid ra Ubada, [a r.] r . ogrta~ {liman. (gre.) luka, pris tani§te (< tur. liman < grt':. bmin)] londza, Ita1.) r. sjednica, skupsUna [< tur. lonca < t al. loggia 1 (Lunte (njem.) 1. vrsta topa; 2. karlat':, kartaca]
M

mansub, ar. r . slutba, dostojanstvo [~in, poloiaj u drust venoj hijerarhiji] maTi/et, a r. r. v je!tina [znanje, umije<:e] ma§alah, ar. r. §to bog hote, fivio! sl ava! mastTa/a, od ar. r. [m!sraba] sud za pice, t':a!a mavi, a r. r. modar, plavetan l mazgat (lur.) puskamica na kuli od kamena, ill prozorI::I~ na kull ill tamnict] medresa, a r . r . ~kola [muslimanska vjerska skola1 {mediUs (ar.) vijeec, savje t] mehcema, ar. r. sud [sudska zgrada] mejdan., [ar.] r . polje, prostor [boj, d voboj] mejhana, p. t'. krcmB m e; te/, ar . r. [mtikHibl, i kola (muslimanska osnovna vjer ska skola] {Meka, Meca (ar.) g r ad u Saudijskoj Arabiji u kome se nalazi Caba1 melcter, [pers.] r . muzika [muzlkant, t lan orkestra] (m ekterhana (pers.) turska muzlka, banda] melee, ar. r. andeo memtecet, at'. r. gr a d, zcmlja, postojbina memti, t. r . vlazno menzH, ar. t'. posta [tatarska posta u T urskoj Carcvinl] lmenzilhana (ar .-pers.) turska postanska stanlca, gdjc su odmorni konj i cekali u pripravnostl po§tare - tatare] [meYaja (ar.) ledina, paSnjak] meTdevine, p. r. Ijcstve meTdIan, [a r.] t'. koral [merdzankin;a (3r.) mala pu§ka ukrdena m crdzanimaJ merhamet, at'. r . mHost (samilost]
merhametli, a r.

(madz. -ar.) madzarski zlatnik) jmagaza (ar.) m agazin, ducan od kamena, podrum] magbut, a r. r . pr ijatan, drag [cijenjen] mahala, a r. r. mjesto, kraj [dio grada ill sela1 [mahandZija (pcrs.-tur.) onaj koji stalno prona lazi nedostatke] mahmuza, [ar.1 r. ostruga -mahrama, ar. r. rubac [rut':nik] [mahzar (a r.) kolektivna molba ili tufba upuccna ispred naroda turskim vlastima] m al, ur. r. imanie [stoka, blago, novae1 ma7Ul, [ma'na] [ar.] r. znat':eDje, tumaeenje [prigovor trece Hormannovo objasn jenje u st vari se odnosi na pers. r. mana (ma'na) sto jos znafi i nedostatak, pogreska] mandaI. t. r. kljucanica [drvena gr eda ili ieljezna sipka koja se stavlja s unut rasnje strane radi zatvaranja]

lmadzari;a

t. r. mi10stiv

[mcka srcB]

623

mermer (grc.] r. mramor, marmor < tur. mermer < a r. miirmlir < gre. marmar os] Imestva (tur.) vrsta duboke 0-

r

buce, napr':>vljene od mek ane koie, s tankim ~onom] meteriz, [pers.] r. barikada [rov, .sa nae) mezar , ar. r. grob fmezarluk (ar.-tur.) groblje] {mezet (ar .) draiba] mihrab , ar. r. mjesto u diamiji, gdj e imam stojl [minder (tur.) !Hljte koje se stere po seti ji] mintan, [pers.] r. haljina (do pasa i sa dugim uskim r ukav~ma]

mir az, ar. r.

ba~tina

[nasljed-

stvo) nike + ar. pers. adj . suf. - iJ ddava, drzavno imanje Mis i r , [jevr.] r . Egipat, Misraim [mizdrak, m izrak (a r.) vrsta koplja) [mor (tur.) modarJ (muwvin, (ar.) pomocnik) muftija. a r. r . sudac koji fetve daje [muslimanski svestenik, najst ariji po rangu, u jednom okr ugu] muhafeza, a r. r. ellVanje, odbrana, domohranstvo [podrueje koje se euva i brani) muhasera, ar. r. opsada muhfmat, ar. r. prtljaga [oprerna, narocito voj na oprema] muhlet, ar. r. rok muhur, [pers.] r. petal muhzur, ar. r. dobavljac [sudski cinovnik] mukadem, ar. r. prcdnji, vrsta svilenog tkiva [vr sta muskog pojasa) mukajet ar. r. oprezan pazlj iv. biljeznik [zainteresovan ; ne znaCi biljel nik, kako je dom i rija, a r . r. [amir ,.zapovjed-

nio Hormann, nego znaei: biljeska, uknjiibaj mula, ar. r. gospodin s udac [uten eovj ek, teolog) mulut, ar. r. mn. od [molikl. kralj mum, (pers.] r. svijeca munara, ar. r . kula za osvjetljenje [toran j na dzamiji sa kojeg mujezin poziva musHm ane na molitvu] munasi b, a r. r. pravo, pristojno [umjesno, zgodnol mUTasela, ar. r. poslanica, naredba [sluzbeno pismo kadlje, pozivnica Hi nalogJ mUTecef, ar. r. [mudikkab], mastilo mur tat, ar. r. izdaj ica, reneguL museUm, ar. r . zapovjednik, predstojnik [zastupnik pa~e u sandZaku] mus/oman, ar. [- pers.] r. privrfenik islam a [tur . musH· man < pers. musl imun, pers. pI. cd ar. muslim ] [muse'l'TUt (ar.) avo!!:teno platno. gumirano platno] musir, ar. r. zapovjednik [marsal] [musket (kod nas vjerovatno od tal. moschetto] mu§teri;a, ar. r. kupac mu§tuluk, ad p. r. mulde, plata, nagrada, mazda [+ t ur. suf'. luk1 [mutvak (ar.) kuhin ja]
N

[tur.] hojna sjekira {dio starinske bojne opreme] nafuka, ar. r . hrana [1. jeto, pice; 2. ono sto je covjeku ad boga odre<1eno] ( nahija (ar.) zupa, upravna jcdinica u kadiluku) [nalimanka, n jemacka puska. v. alamanka)
Nadta k

624

nam, p. r. irne, cast, dostojannama, p . r. knjign. pismo namaz, p. r. molitva (musli-

stvo

m a nska molitvn koja se 0bavl ja pet puta na dan u odredeno doba) namus, [gr c.] r. cast , po§tenje [< tur. namus < ar. n.iim ils < str g re. n6mos} n asuliti, od ar. r . sulh, mir, pomir enje [pomiriti se, nagodiU] Jnebaht (srp.hrv.-pers.) nesr e ea, zao udes] nefer, 'IlT. r. moroak, vojnik [obiCni vojnik] neimaf', od a T. r. mirnaT, gr a d itelj I nicuh (ar .) 1. brak, vjencanje; 2. mehr, gotovina Hi imovina koju daje mu1 zeni prilikom sklapanja braka] nUan, p. r. biljega [cilj, m eta] nHand2i;a, p. t. r . gadac, stri-

t. r. vojskovoda [visokl cin u janjicarskoj vojsei] oTdi;a, t. r. vojska [OTta (tur.) sredina, sredHlte; j anjiCarski odjel vOjske, otprilike kao brigada} osaniti se, losan isaU} ad t . r. Usanmak, imati dugo, dosndno v ri jeme l otojican, nu, onaj koj i je bio otoie (maioprije), ad otolicl Ozi;a, t. r. Qd Zakov, (grad u Rusiji)
ordaga,
p

jelac
nizam, ar. r. red. pravilo [~­ gularna vojska u Osmanskoj

carevini]
nobccija, od ar. r. [niiwbii} red,

izm jena

r+

tur. suf. -

~i l

o
OOO;a, 1. r. ada, soba odtak, 1. r. ognji§te, dimnjak,

car pajta, [peTS.] r. spona, grivna [ < tur. palta sa znaeenjern kao k od nas < pers, Mi te :ootkanoc ...] pa;dak, (pel's.] r. ~ tap kralak pala, t. r. velila nof [sahlja) palamar, [gre.] r. debelo ute, veliki klinae patanka, t. r . gradlc (pancijer (tal) okIop] papuca, p . r. l pOpUll obuca pO-Ta, p. r. pare, komad, novae, noveie paTee, p. r , komadie [parip (grc.) konj , kljuse] parmak, t. r. prst, kolac pa1'7t't .akluk, 1. r. ograda od koPadisah, p.
1'.

kuca
od.taktHa, [ tur.] pripadnik kuce [saba kaja ima ognj i ~t e !;3

zidarnm dirnnjakom)
JogaT (mad.) lovacki pas, hrtl l ogTa, ogrlica, derdan. Rij e<!

sarno u narodnim pjesmama iz BiH] JogTa!, OgTO! (tur.) borba, okr§a j] oka, [ar.] r. poznata mjera te-

zine
{ okniv ati (a r.) obojlti knom (Iz-

vedena ad kniti»
40 Na rodne pjesme Musllmana I

t. r. general [visoki dostojanstvenik i vojno lice, U Osmanskom carstu, U rangu generalal palali;a, t. r. pripadnik paJe [covjek u sluibi pase] (pa!aluk (tur.) obla st u kojoj upravija pasa] I pazar (pers.) 1. pljaca; 2. promet] peea, t. r. obrazinn, maska [koprena ad crnog t ankog pIa tnn kojom su muslimanke pokrivale lice kada izlaze na ulicu u !ered1i iIi zaru)

Ija pala,

625

pehlivan, p. r . juna k ,

hrva~

p endfer, p. r. prozor
perein, [pers.] r. kita, klas, ko-

(rahmet (ar.) boija milost; r ahmet nazva ti, sazvati boziju

,.

milost na umrloga]
[Taht (pers.) konj ska oprema) raja, ar. r. zasticenik, podanilt Ta kija, od ar. r. (aTag.1 zga nica [Ta ki - satun (ar.-Iat.) iraki- sa-

(nej asno porij eklo) izgleda, n01Xlc. Primjer sarno kod Hormanna] pe§te§ iIi pe§ke§, p. r. dar pe§temalj, p. r. zastira~ pilav, p. r. jeto od pirin~a na suho svareno pirinae, [pers.] r. [b eren~], a kad je govor 0 kovinama: zuti mjed (MesSing) pi§man, p. r. pokajan pismaniti se, od pi§man, pokajati se [plah (nalazi se i u drugim 510venskim jezicima). Ima vik znacen ja. Ovdje: 1. plaiUjiv; 2. brz, hitar; 3. nagao ; 4. silan, zestok] [pohesabiti (ar.) pomisliti. Izvedeno od hesabiti > hesabJ [ populan (pers.) ukra ~en pularna. Izvedeno od pula! [postole (tur.) l aka, plitka obucal {PTapOTac, malo okruglo zvonce od lima s komadicem gvo[peruk ltja
ozna~ava,

fun, vrsta miri§ljavog sapuna koji se za vrijeme Turske uvozio sa istoka] {ramazan, ar. r. ime devetoga m jeseca po (arapskom m jew seenom) kalendaru re§ma, [ar.] r. vez, m reza [kompletna, luksuzna konjska 0 p rem a] r ezil, ar. r. posramljen, naruicn r idtat, ar r. drZavnik, dostojanstvenik [Tofulji ea (lat.) krunica, brojanice)

s
sabah, ar. r . jutro sabur, ar. r. strpljenje saea k, t. r. streha sacma, t. r. posipac, gmiza, v r-

Zda (nopnOp'bCb)) [ pretio, debeo (od glagola pre-

titi, kome ne ma potvrde)]
[provijanea (i sto sto i pTovan-

ea i istog porljekla) - vjetar za koji se misli da dolazi iz juznofraneuske pokrajine Provanse] pusat, t. r. oruzje p usula (taL) r. bHeta [pisamee < tur. pusula < t al. bussola »kompas«]
R
R abun, ar. r. gospod Hi rata, [a r.] r . poliea {rahat (ar.) zadovoljan, bezbri-

rat

zanJ

s tu veza [pu§eano punjenje, zrna od metala za pun jenj e pu§kej { sagrija. (tur.) korice od sablj e iIi noza] sahat, ar. r. [saa', sat, easOvnik] sahi, a r. r. istinito sahibija, ar. r . gospodar, sopstvenik, vlastnik sahtijan, p. r. vrsta koze [uredena kozija koZa] saija., ar. r. knjigono~a [vjes nikJ saja, [la t.] r. vrsta cohe [sajali (lat.-tur.) coha n] sajvan, p. r. hladnik [1. s uneobran ; 2. ~ator] {sala. (tur.) nosila1 {sarma (tur.) neko orufje za navaljivanje kao topuz]

626

$att ill sa l ten , t. r. sarno sanduk, [ar.1 r . kovteg [dlVeni

kovteg]
sand.tak, [tur.] r. zastava [u-

sibjan, ar. r. djeca, mnoz. ad {sabt!JyJ dijete sican jol, (ar.] t. r. miSH put,

pravna jediniea, upravnik sandifaka] liar aj, p. r. d vor saruk, t. r. calma [ sedeJti (ar.- tuL) ukrasen sedefom1 lieladeldija, ar.- t. r. dobrodo~liea

ar. r. put, putovanje, vojna sejir , [ar.] r. predstava [gledanje, promatranje] sejisana, [ar.-pers.] r . tovarni konj sejiz, [seizl, [ar.J r. konju~a r sejizba!a, [ar.] t. r. kon ju~ar­ ski glavar sejmen, p. r. strazar [p1'ipad nik jednog roda janj icarske
seIer,
pje~adije]

podzemni prokop lsihir (ar.) carolija, maalja) sija, p.r. ern silah, 0.1'. r. orufje sile, p. r . samar, uda r ac siUhtar. ar.-p. r. silahdar, nosilae oruzja sind.tir , p. r. Ianae sirbaz iIi sihirbaz, [ar.] p. r. vra~ar, gatar skela, [lat.] r. pristaniste skemli; a ill !cemlija, [lat.] r. stoliea sobet, ad ar. r. [~hbaJ, razgoVOl', zabava [sveeanost, sije10) satra, ar. r. trpeza softa, p. r. ucenik
sOj,

t. r. pleme

{ sokak (ar.) uliea]
SOf"011C, t. r. perjanica spalli;a, p. r. voj nik [posjednik timara] srta, t. r. staklo sr ktet, or. r. [tiqliil, tefina, tegoba, strogost srma, [tur.] r. sr ebr o Stambol, [g1'C.J r. Carigrad SUltan , 0.1'. r. car sutue: ar. r. p1'avac, pokret, pohod sunet, a r. r. pravilo, obrezanje {obretivanje muslima nske muske djece] sunder, t. r . spuzva [sura (tu1'.) 1. red ill linija, 2. redak u knjiziJ [sure (0.1'.) stika] sur gun, 1. r. progonstvo surudZija., t. r. gonjac, [pratilac uz konja]

selam, 0.1'. 1'. pozd1'av selamet, 0.1'. r. zdravlje, spase-

nje, slgumost
semt iIi sent,
[0.1'.]

r. kraj, stra-

na
sepet, p. r. kotarica sero.sker Hi se1'a.!cer, p.-ar. r.

vojskovoda (glo.vni vrhovni komandant] serbes, p. r. slobodan serd ar , p. r. glavar [janjicarski oficir] ser dendecaga, p.-t. r. gospodar, glavar raga serdengei:!dija dobrovoljaca-janjicara] serd!ada ar. r. sed.tada, prostirka, no. kojoj se klanja serhat , p. [ar.] r. graniea, krajina serhatlija, p.-t. r. kraji~ni k [sermija (pers.) 1. glavniea kapital, roba, 2. zanatski p~oiz­ vod) sevep, [seveb] ar. r. [ sababJ uzrok


Sadrvan, p. r. [liiidirwii'nJ vo-

doskok
!ah, p.

...

r. kralj

627

fahit, ar. r. fahid, svjedok I fahitola, ar.-tur. budJ svjedokJ

tabija, [a r.] r. bastiona [isturc-

na kamena utvrda)
tabiT, ar. r. tuma!!enje [poseb-

Sam, ar. r. Damask Ifan (ar.) dostojanst vo, ugled] fa1't, ar. r. u slov, dogma fCilitHi, od t. r. ellit, brava !e h, ar. r. {Uiyh], starae seher, p. r. grad sehislam, {§ejhul - islam] ar. r. glava islama [naj starljl vjerski dostojans tvenik muslimana u Turs koj CareviniJ fe hi£, ar. r. I Ui hid1 pogibalae [u boju za vjeru] fehri, ar. r . sehr, mjesec I fenli (pers.-tur.), veseo, raspolo:!en, nasmijan] lfenluk (pers.-tur.) vesclje, slavljc U2 pucanje i2 pulaka] {ferbe (ar.) dobro za sla ~ena voda] {fercfa (ar.) ograda s u sktm ogra~enim prostorom] !cfhana, p. r. §cst prugn, pus ka prostrugane cijevl [Jevak (ar.) odsjev, sjaj ] I feverlija (pers.-tur.) predmet okieen ukra~enim privjescirna, narocito sedlo] Htar, p. r. loy fik, [fra nc.] r . paz]ata [ < tur. ~ik < franc. chique] fikU, [franc.-] 1. r. pozlacen !lilte, t. r. meka prostir ka, za sjedenje fimfir, (pers.1 r. Buxus semper vivens L . [biljka1 [fkritjak, vrsta kapc] [fuCuT", ar. hvala (bogu), zahvala] furut, a r. r. uslovl, mnot. od Jart {§Urnt uBniti, ugovoriti, postaviti uslove] 11umja, vunasta kosmata kapa] T
[ T abak (a r.) 1. zdjela, tanjir, 2. list , a ra k papira]

no tuma!!enje sna)
{tabiT"dnj a (ar.- tur.) onaj kejt

tuma!!i snove] tab iTnama, p. ar. r . sanovnik {tabir uCiniti - protumaCiti, protuma!!iti s an] tahkik, ar. r. istraga (tahkik uciniti, ispitatl, provjeriti] taht, [pers.] r. prijesto tahta. [pers.] r. daska fa;in, ar. r. obrok t;aksiTat, ar. r. nedaca, nesrecB takum, t . r. pribor [tokum uctniti, sredit i, urediti, opremltala.mbas, [ar.-pers.) r. bubanj

til

[vrsta bubnja]
tatum, a r. r. pou!!avanje,
vjc~

tarnam, ar. r. cijelo, potpuno,

i ba

rabon, t. r . stopa

pravo tami r, ar. r. popravka [tamir uCiniti, popravitlJ tapi;a., [tur.) r . dokaz, dokazno pismo taTaf, ar. r . strana, strunka tas, ar. r. pehar, !!a~a [vrsla me talne zdjele) [tavla (lat.) !ltala, kenjuAnica) tebdil, ar . r. promjcna [prerusavanje u dr ugo odijelo] tetmil, ar. r . naknada, dopunba [tetmit uCinitt, dovrsiti upotpuniti] teferic, ar. r. zabava, odmor tette-r, [gr!!.] r. spisak, zapisnlk lreglstar] t ejteTdaT, [grt.-pcrs.] r. knjigoveda, ra!!unoveda [u Osmanskoj carevini minista r finansi ja, lief finans lja jednog vllajeta] tejterhana, [gr!!.] - p. r. k njl ... govodni ured [direkcija 11 ... na nsija] tejtiS, ar. r . pregled [inspckcl ... ja)

628

tegelt1iu, t. r. pro~ivena koza iii s ukno na sedlu t eki j a, ur. r. de r viSki stan telal, ar. r. [d liHa l1 pravMa(:, objuvlja(: temena , ar. r . pokIon, pozdrav temye, t. r. kopIje (dr vo) tenbih, Jtembihl, ar. r. opomena [nsredba]; /tembih u6niti, upozoriti1 tencce, [pers.] r. lim tenc/, rar. ] r. konopae jtenhan (pers.-tur.) samoca, 0samal [ tepa (tur.) brezuljak] [tepeluk. (tur.) vrsta zenske kape s ukrasima] [tcrdiuman (ar.) t umac, prevodilae] (tcyki';e (tur.) zavezljaj opreme koji se kai~evima veZe za zadnjl dio sedIa] tC'Tterivan, (tahtar evan] p. r. [tahtr ewiinl nosiljka, palankin tertia, a r. r. r aspored, uredba teslim, ar. r . predaja (teslim uci niti, predati sel te spih, ar. r. broja nlca [muslim anska] [teste (per s.) sve~anj od 10 komada] te stiT, [per s.] r . pismo, pismena dozvola

top, t. r. lubarda, bomba, truba topal, t. r. hram
jtoprakllla. (tur.-ar.)
~an(:evi

tokmak. t. r. m alj [tola (tur.) trpeza]

u

kojim a su ukopani topoviJ topuz, [ar.] r . buzdovan lozluci. t. r. di zluk. dokol jen ice
tucak,

t. r . tutsak , rob tra bozan, t. r . (trrabzun

tug, t. r. zastava, od konj skog

trempcttc] tue, t. r. [ tun~J bronza

trapesa) stupac trempe. t. r . bubanj

<

gre.

«

f r anc.

repa [znak paiHnskog dostojanstva] /ruglijn, [pers.] - t . r . vojskov oda, koji ima tug (icitugLija, u(:tugli ja) tumbas, [pers.] r. ponton [vrsta carneal tura, p. r. sultanski potpis tura, t. r. snop l turali (tur.) sa turom] turbe, [ar.] r. nadgrobni spomenik [nat.krivena grobniea] [ tutundiij a. (tur.) duhandzlja}

u
t. r. trost ruk [u~tuglija, (tur.-pers.) pa§a IIi vezir sa tri t uga] ujisati. t. r. [uymakJ pristojati, slagati se ulce, t . r. zemlja, drtava ulefa, ar. r. berivo [plata, obi(:no v oj nicka plata1 ulema, a r. r . naucenjaci, mnor.. ad alim Un4ur os, [gr(:.] r. Ugarska unka§, t . r. prednji kraj sedla [uygan (tur.) uze, konopac] Urumelija, t. r. Rumelija usulane, ar. [pers.] r. pra vilno, pametno
U~kat,

tetik, 1. r. lilk timar, p. r. njegovanje, gaje-

nje, vidanje timar, [pers.1 r. vojni(:kl nasljedni stale! (feudalni posjed, leno] ltimar-te/teTdar (pers.) sef timarskc sluzbe] (timaY ueinih, otlstiti konj a
(:e~agljo m]

[timariti, (:ist iti konja (:eAagi-

jom]
t!taka , i u druglm slov. jezici-

ma rabot a, k uluk, korak, trag, nogostup] t oka, t. r. spona, pred:iea, oklop

629

v
V abiti, staroslov ., u svim slav .
j ezicima, m amiti, zvaU, pri -

koji se vu~e ; vlaka d r va , naprava n a kojoj se ~to vuce)

vlaNtiJ v ada, ar. r. rok, obecanje 1.laiz, a r . r. propovjedni k, p r e dikator v aleat, ar. r. v r ijem e v akti- sahat, ar. r . su<1cn l:as v akuf. ar. r . zaduibina [muslimanska vjerska imovina]
v oIah, ar, r. bogami! v aro.k, [ar.] r . pozlata V OTO.!, [ma<1.] r . predgr ac!e /v af ka, pas, ku ~k a (00. slov.

Z
Zab it, ar. r. zapovj ednik, oficlr
( zaga r (tUT.) ker , lo va~ ki pas)

zahira, a r . r . fi t o [hrana] zahmet, ar. r. t r ud, muka .roTar, ar. r. steta [gubit ak] [ zeman , (ar .) vri j eme] zendil, 1. r . [zenginJ. bogat [ zijani ti (od pers. %iVan) izgu bili, stetitl)

zijaret. a r. r. posjeta
zit, (rilel (pe r s.) r . 5vlrala , [slu -

jez.

sarno

u

srpskohrvat-

skarn).]
1'az, ar. r. predikn

o7.i kao samostalan muzil:': k1 instr ument, a i kao sastav nl dio d efa i d a ir et a]
[ zindan (per s.) t am n i ca]
Z OT,

vetil, a r. r. zastupnik , punom oenik lv edenik, vrsta p iStolj a koj t j e
izr ad i van u Ve n eciji] v eziT, ar . r. punomoenik Ina jvj~a titula u d rlavn oj h ijera rhij i Tursk e Ca revin e) vila;et, ar. r . prov incija {te ritorija j edn og v a lije] [via k a (00 korjen a od kojeg je i vuei), 1. trag kojim se ide
ili

zin et, a r. r . na kit, ukras t . r . sila, snaga, tegoba [ zOTha (pers.) n asilje, teror] [ zOTli (pers.-tur.) 1. sila n, objesan, 2. tesko, m u(:no, tc-

gobno1
zuClur t, t. r. s iromah

zutum, ar. r. nasil je, nepravda zutum car, a r. P. r. nasilnik zurna, (pe rs.1 - t. r . sviraln
[vrs la sviralel

nesto vuce, 2, predmet

630

GOJE JE STO?

strana Prislup Imenik

sabira~a

. XIV . XXII

Juna~ke

pjesne: Gazi Husrev-beg vodi svatove u Stambol Ofanan buljug-ba§o. i Rakocija . Zidanje tu prije u Visegradu Derzelez Alija i Vuk Jaj~anin . Dolazak bosanskog ve~l.ira Cuprilit a u Travnik Svatovsko groblje no. Koritima Svatovsko grobljc na Morina ma Derzelez Alija Boj na Sigetu Car Sulejman uzimlje Budim 2enidba maloga Orner-age (1657) Ibrahim-beg Ljubovic Dva Ujunovica Smrt Luke od Primorja Petar c!eneral osvaja Zvornik Filip general o5vajo. Zvomik Boj kod Osijeka . Zenidba age Hasan- age . Mustaj-beg Delibegovll: i budimski vezir Ratovanje izme<lu Turske i Rusije . Li~ki Mustaj-beg i Orlanovic Mujo . Mustaj-beg Li~ki ozeni Kumalic-Nuhana Ropstvo Muslaj -bega i Vrsit bajraktar Mustaj-beg LI~ki u ropstvu kod zadarskog bana
3 25 68 73 83
98 107

]. II. III. IV. V.
VI. VII.

VIII. IX.

114 126

X.
XI. XII. XIII. Xl V. XV. XVI. XVII. XVIn. XIX. XX. XXt. XXII. XXIII. XXIV.

139
145 155 170 173
188 196 199

218 225 246 253 295 309
329

631

XXV. Desni bajraktar Mustaj-bega Lickog i Rosanda, kcerca Dasovica bana . XXVI. Mustaj-beg Llcki izbavlja svog brata XXVII. Mustaj-beg Licki porobio Zadar XXVIII. Mustaj-bcg Llckl pod Udbinom . XXIX. Mustaj -beg ranjen XXX. P okajanje Mustaj-bega Lickog XXXI. Braea Hrnjice i Vid bajraktar XXXII. Filip Mad!arin i gojeni H alil • XXXIII. Buljug- ba§a Mujo na Malti XXXIV. Hrnjice u Pelrovom gradu XXXV. Halil Hrnjica u Indiji XXXVI. Zenidba gojenog Ha lila . XXXVII:. Zenidba Muju Hrnj ice . XXXVIII. Mujo i HaUl Hrnjica padaju u sutanjstvo XXXIX. Orner Hrnjicin Jzbavlja svog oca bul jugbasu Muja i t rideset suianja

3.2
355 380

'02 . 13 41.
.28
451 498 50.

52' 533
545 55 1 557

Dodata k: Kpjesni

I.

" "

" "

n.
IV. III. VI. i VII XI. XII. XVII. XXI. do XXX
XXl1. XXIII.

" " " pjesn.

"
" "

" "

" " pjesn. " pj esni •• " " pjel;n .

• •

XXXI. do kraja
• •

T urnac turskih, arapskih i pe rsijskih rijeN I spravak pogrje!aka .

632

ABECEDN[ PREGLED LOKALITETA PJESAMA

AVTOVAC

Pokajanje Mustaj-bega Lil!kog (XXX, 419)
CAZIN

Mustaj -beg Lil!ki u ropstvu kod zadarskog bana (XXIV, 329)
FOCA

Mustaj-beg Delibegovic i budimski vezir (XIX, 225) Ratovanje izrnedu Turske i Rusije (XX, 246)
GACKO

Dolazak bosanskog vezira Cuprilica u Travnik (V, 83) fJerzelez Alija i Vuk Jajl!anin (IV, 73) Petar deneral osvaja Zvornik (XV, 188)
GRACANICA

Zenidba age Hasan-age (XVIII, 218)
KONJIC

Mustaj-beg Licki pod Udbinom (XXVIII, 402) Orner Hrnjicin izbavlja svog oca buljug-ba.iiu Muja i t r ideset suzanja (XXXIX, 557)
MOSTAR

Mustaj-beg Licki porobia Zadar (XXVII, 386)
NEVESINJE

Bo] kod Osijeka (XVII , 199) Mustaj-beg ranjen (XXIX, 413) Ropstvo Mustaj-bega i Vrsic bajraktar (XXIII, 309)

633

POCITELJ

Zenidba maloga Orner-age (1657) (XI, 145)
PROZOR

Boj na S igetu (IX, 126) Muj o i Halil Hrnjica padaj u u su!anjstvo (XXXVIlI, 551) Zerudba gojenog Halila (XXXVI, 533) Zenidba Muja Hrnjice (XXXVII, 545)
SARAJEVO

Braea Hrn jice i Vid bajraktar (XXXI, 428) car Sulejman u zimlje Budim (X, 139) Desni bajraktar Mustaj -bega Li ~kog i Rosand a , k cer ca Dasovies bana (XXV, 342) Dva U j unovica (XliI, 170) Filip Madzarin i gojeni Ha lil (XXXII, 451) Gazi Husr ev- beg vorli sva tove u Stambo1 (I, 3) Ibrahim- beg Ljubovic (XII, 155) Mustaj-beg Lic ki izbav lj a svog b rata (XXVI, 355)
TRAVNIK

B ulj ug-ba.sa Mujo na Malti (XXXIII, 498) Mustaj -beg Li ck i o!eni Kuma llc-Nuhana (XXII, 295) S mrt Luke cd Frimorja (XIV, 173)
VISE GRAD

H alil Hrnjica u IndiH (XXXV, 522) Hrnjice u Fetrovom gradu (XXXIV, 509) Zidanje c uprije u Vi~egradu (III, 68)
VOGOSCA

Filip general osvaja Zvornik (XVI, 196)
ZAGORJE

ilianan bu] j ug- ba~a i R a kocija (11, 25) Licki Must aj-beg i Orlan ovic Mu jo (XXI, 253) Svatovsko g roblje n a Koritima (VI, 98) S vat ovsko g roblje n a Mori nama (VII, 107)
ZENICA

Derzelez Alija (VIII, 114)

634

ABECEDNI PREGLED POCETNIH STIHOVA PJESAMA

Beg Mustaj-beg sjedi u odaji, XXIII, 309 car ~estiti divan uCinio, V, 83 Car Sulejman silnu kupi vojsku, IX, 126 Ova vezira zimu zimovala, 11 , 25 Dv'je Hrnjice vaktom uranile, xxxvrl1, 551 Dvoje s' milo zaasikovaio, XXII, 295 Dvorbu hajduk Huseine dvori, IV, 73
IIi grml, ii' se zemlja trese, XX, 246

Kad zacv'jelje sva siroka Lika, XXIV, 329 Knjigu piSe Latinine Dujo, XIII, 170 KODja igra beze Ljubovicu, XII, 155 K op~ic Ahmed s' majkom vecerase, XXI, 253 Kulu gradi Filip-MadZariDe, XXXII, 451 Mehmed-pasa tri eara dvorio, III, 68 Mobu moli Bojkovic Ali ja, XXXIV, 509 Mollo se Filip-generale, XVI, 196 Mujo sjedi Dn bojali kuH, XXXVII, 545 Nigdje zore ni sabaha nema, I , 3 Pije vino beg Mustaj-beg LI ~ki, XXV. 342 Piju pivo age u UdbiDi, XXX, 419 Pise knjigu Tukunlija bane, VIII, 114 Pivo plju age Udbinjani, XXVII, 386 Pod.ranio beze Mustaj-beie, XlX, 225 Podranlo buljugbasa Mujo, XXVlII, 402

S3!>

Podranio buljug-basa Mujo, XXXVI, 53 Povila se prigorkinja vila, XXXV, 522 Rano rani od Primorja Luka, XIV, 173 Razboije se sultane Selime, X , 139 San u snio beze Mustaj - beze, XXIX, 413 Sinoe moml!e vel!er vel!erase, XI, 145 S jedi trides't u Udbini aga, XXXIX, 557 Vino Vino Vino Vina pije duski kapetane, XVIII, 218 pije trijest kapetana, XXXI, 428 piju age Krajisnici, XXV I , :i55 pij u d o dva pobratima, XXXIII, ~98 Vin~ pila do dva gospodina, XV, 188 Vino pilo dvan'es p oglavica, XVII, 199 Zaprosio beze Ljubavicu, VII, 107 Zaprosio Risljanine Hadfo, VI, 98

636

ABECEDNI PREGLED NASLOVA PJESAMA

Boj kod Osijeka, XVII, 199 Boj na Sigetu, IX, 126 Braea H rnjice i Vid bajraktar, XXXI, 428 BuLjuuba§a Mujo na MatH, XXXIII, 498 CaT Sulejman uzimlje Budim, X, 139

Desni bajrakt ar Mustaj - bega Lickog i Rosanda, kceTca Dasovica bana, XXV, 342 Dolazak bosanskog veziTa Cuprilica u TTavnik, V, 83
Dva Ujunovica, XIII, 170 Dzanan buljug- basa i R akodja, II, 25

Derzelez Alija, VIII, 114
f)eTzelez Alija i Vuk Ja jcanin, IV, 73

Filip genera! osvaja ZvoTnik, XVI , 196 Filip Madzarin i gojeni Halil, XXXII, 451
Gazi HUSTev-beg vodi svatove u Stamboi , I, 3 Hali! H mjica u I ndiji, XXXV, 522 Hrnjice u Petrovom gTadu, XXXIV, 509 Ibrahim -beg Ljubovic. XU, 155

Licki Mustaj-beg i Orlanovic Mujo, XXI, 253
Mujo i HatH H rnjica padaju u suzanjstvo, XXXVIII, 551 Mustaj -beu Delibegovic i budimski vezir, XIX, 225

637

Mtls t aj-beg Mtlstai-beg Mustaj - beg Mustaj - beg Mustaj - beg Mustaj-beg

LiNci izbavlja svog bTata, XXVI, 355 Licki ozeni Kumalic-Nuhana, XXII, 295 Licki pod Udb i nom, XXVIII, 402 Licki pOTobio ZadaT, XXVII, 386 Licki u ropst vu kod zadaTskog bana, XXIV, 329 ranjen, XXIX, 413

OrneT Hrnjicin izbcwlja svog oca buljugbafu Muja i trldeset stlianja, XXXIX, 557 PetaT c:t:enC1'al osvaja ZvoTnik , XV, 188 Pokajanje Mustaj-bega Lickog, XXX, 419 Ratovanje izmectu Turske i Rtlske, XX, 246 Ropstvo Mustaj - bega i Vrsic bajraktar, XXIII, 309 SmTt L uke od PrimoTja, XIV, 173 Svatovsko groblje no Koritima, VI , 98 Svatovsko gToblje na Mori nama, VII, 107 Zidanje euprije Zenidba 2enidba Zenidb a 2enidba ViSegTadu , I II, 68

11.

age Hasan-age, XVI II, 218 gojenog Hati/a, XXXVI, 533 m a loga Omer -age (1657), X I , 145 Muja Hrnjice, xXXVII, 545

638

ISPRAVK.E STAMPARSKIH G RESAKA U PRVOM HORMANNQVQM IZDANJU"

V I !!}
V Ilt 10, 15, 18, '24, .24, 30,

~

32,
-40,

270 495 624 826 829 220 276 616

41,
42, -47,

51,
.51, 59, '60,

,61, 70,
.86, 88, ·89, 106, 115,

119, .120, 141, 144, 152, 179, 185, 189,

(Cupriliju) Cupriliju (Cuprilija) CuprHija 696 ~ (Cuprilicu) Cupriliru 910 - (mu' vako) mu 'vako 1032 - (Cuprilic) Cuprilic 1043 - (Cuprilijom) Cuprilijom 1378 - (CuprilijO) Cupririjo 1405 - (raz'djeli) razd';eli 1433 - (Cuprilicu) Cuprilieu. 87 - (sto) Sto 138 - (bujruntiju) bujruntija 199 - (Cuprilic) Cuprilic 252 - (Cuprilic) Cuprilic 306 - (cim) Cim 22 - (sta) sta 205 - (Cupriliji) Cupririj i 241 - (Cuprilija) Cupritija 80 - (sto) sto 212 - (Cuprillc) CupTilic 264 (cauiHm') causim' 223 (CupriliC) Cuprilic 456 (cujei§) cujeS 52 (Cuprilica) Cupri.lica

-

(cndoregju) cudoreltu (. .. udadbu;) udadbu. (celenke) celenke (cuj ei§) cujeS
(Cuprilic) Cupri lic (Cuprilic) Cuprilic (Cuprilic) Cu prilic

(cesaru) cesaro (sto) sto

651

-

" Male cifre uz brojeve stranica ozna~avaju redove brojane odozgo (gomja cifra) Hi odozdo (donja cifra), a cifra normalne velicine iza broja stranice, odvojena zarezom ozna.cava broj stiha na toj stranici, dok cifra bez dodatka ozna.cava stranicu u rjecniku. Pogreske su donesene u zagradama .obicnim siogom, a ispravka u tekstu, odnosno stihu stampana je kurzivom.

639

74 - (Cuprilica) Cupritica 135 - (razgovora) razgovara 250 - (Cosa) Coso. 286 - (Coso) Coso 2 - (Beea) Beea 311 - (sta) Ua 474 - ($eher-duskog) Jeherdu§kog 50 - (Cuprilic) CupTiHc 56 - (CupriJic) Cuprili c 70 - (Cuprilija) Cuprilija 139 - (Cuprilic) CupTilic 150 - (Cuprilic) CupTiHt 220 - (Cuprilicu) Cuprilieu 243 - (CupriliC) CupTiHc 223 - (caskom) caskom 568 - (ceta) teLa 889 - (Nj'emci) N'jemci 1011 - (cemer lij u) cemer liju 1291 - (cemerlij u) cemerliju 29 1 - (Odzaku) odzaku 299 - (Suval efendij a) Suval efendija 477 - (caus) tauJ 16 - (Cejvan aga) Cejvan-aga 43 - (dal 1') do. Z' 98 - (Celebic) Celehic 3S 1 - (Cej van age) Cejvall-age 400 - (Cejvan aga) Cejvan - aga 456 - (z'vjezda) zv'jezda 10 - (sto) sto 123 - (nofaku) nafaku 128 - (nofaka) nafaka 382 - (Ciflluka) Ciftuka 175 - (cesto) testa 532 - (cesto) testa 400, 567 - (Suval) Suval 403, 48 - (selamcete) seLam tete 408, 265 - (Ce jvanaga) Cejvan-aga 409, 288 - (Cejvanovic) Ce;vanovic 440, 475 - (Avliji) avliji 443, 597 - (custe Ii) tuste Ii 485, 1361 - (Cuprilic) Cuprilic 49 1 1593 - ('voma) v'oma 503, 206 - (s'jutra) sjutra. 567, 404 - (sta) Ua 572, 602 - (izmj'eniti) izm';eniti 583' - (slusajmo) slU§ajmo 5881 - (malonom) malenom 588, - (svjedoei) svjedoti 590 u naslovu (in) i 592:> - (materi) mater 190, 191 , 194, 195, 196, 207, 237, 247, 257, 247, 249, 249, 251, 252, 259, 267, 275, 279, 286, 302, 302, 32 1, 329, 330, 331, 339, 339, 354, 355, 358, 358, 365, 390, 399,

640

!i!)2n 5929 602a 609 610 610

- (nekolike) nekoliko - (teferic) teferic - (svjedoci) svjedoti - (coso) toso - (c) ~ - (cala) tala

610
610 610 610 620

-

(carak) t(Lrak
(carapa) tarapa (cekme) cekme (celik) celik vczir, ar. r. (puuomoenik) punomoenik

641

SADRZAJ

Napomene redaktora uz ovo lzdanje
Gdj e je lto?

VII

631

Uz ovo lzdanj e Abecedni pregled lokaliteta pjesama Abecedni pregled pOCetnih stihova pjcsama Abecedni pregled naslova pjcsama Ispravke Uamparskih izdanju
gre~aka

633 635 637 639

u prvom Hiirmannovom

643

NAROONE PJESME MUSLIMANA U B OSNl ! liERCEGOVINI

I zdavac:
",SVJETLOST«, I ZDAVACKO PREDUZE CE, SARAJEVO DOUR Izdavacke djelatnosti

Za izdavaca:
ALIJA VELIe

Tchnlckl urednlk:
IDLMO HADZI C

Korektor :
NATALIJA KULl e

Stampa: Graficko preduzeee »Rar;lisa Timotic«, Beograd

"

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->