P. 1
Geologia_za_gra__273_evinare

Geologia_za_gra__273_evinare

|Views: 844|Likes:
Published by Mirza ßrkić

More info:

Published by: Mirza ßrkić on Apr 03, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/01/2013

pdf

text

original

Sejfudin V rabac

Dinka Pasic-Skripic
Zijad Ferhatbegovic
GEOLOGIJA ZA GRADEVINARE
UNIVERZITET U TUZLl
RUDARSKO-GEOLOSKO-GRADEVINSKI F AKULTET
2003
I
I -
Izdavac:
JU Univerzitet u Tuzli
Recenzenti:
Doc.dr.Hazim Hrvatovic, dipLini.geoL
Doc.dr. Ibrahim Cackovic, dipl.ini.grad.
Autori:
Dr.sci.Sejfudin Vrabac, dipLinz.geoL
Dr.sci.Dinka Pasie-Skripie, dipLinz.geol.
Kompjuterska priprema teksta i slika:
Doc.dr.zijad Ferhatbegovii:, dipLinz.geoL
Doc.dr.Dinka Pasie-Skripic, dipLinz.geol.
Stampa:
Ars grafika, Tuzla
Tiraz:
200 prirnjeraka
Izdavanje ovog univerzitetskog udzbenika odobrio je Senat Univerziteta
U Tuzli odlukom broj: 03-2960 4. 12/05., od 18 maja, 2005 god.
Manualia universitas studiorum Tuzlaensis
(Udzbenici Univerzitela u Tuzli)
PREDGOVOR
Rezultati geoloskih istraZivanja omogucavaju cjelovitije
upoznavanje grade prostora u kojem zivimo te nam koriste u gotovo svim
segmentima zivota, napnmJer u gradevinarstvu, rudarstvu,
vodosnabdijevanju, energetici, poljoprivredi, sumarstvu, zastiti okoline,
itd ..
Obzirom da se danas izvode slozene i skupe gradevine, posebna
painja se posve6uje nacinu i mogu6nostima temeljenja, stabilnosti i
zastiti kosina te uvjetima rada u razliCitim stijenama. Optimalno rjesenje
problema nije moguce ni zamisliti bez interdisciplinarnog rada tima
strucnjaka razliCitih pro fila, koji sveobuhvatno analiziraju slozenu
problematiku gradenja. VaZan dio posla koji pri tom treba obaviti ulazi u
djelokrug rada geologije, jer za pravilno planiranje i izvodenje gradevine
trebamo poznavati sastav stijena, njihove medusobne odnose i fizicko-
mehanicka svojstva, dinamiku odredenog prostora, strukturno-tektonske i
hidrogeoloske odlike terena, itd .. Na osnovu navedenih karakteristika
odreduje se nosivost terena, te vrsi izbor alata za rad i eksploziva, izbor
mehanizacije, planira zavrsetak radova, itd ..
Pri istrazivanjima za hidroenergetske gradevine i postrojenja,
geologija daje odgovore na brojna pitanja vezana za odredivanje
najpovoljnijih lokacija podzemnih gradevina, brana i akumulacija.
IstraZivanja za potrebe vodosnabdijevanja i efikasnu zastitu voda
od zagadenja te pronalazenje tennalnih i mineralnih voda, djelatnosti sn u
kojima geologija sa svojim specijaliziranim naucnim disciplinama,
posebno hidrogeologijom, daje veliki doprinos.
Poljoprivreda i sumarstvo takode koriste rezultate geoloskih
istrazivanja. Tako se naprimjer, danas dobro zna kakve sve negativne
posljedice po okolinu mogu izazvati egzodinamski faktori zbog
nekontrolisane sjece suma, narocito na padinama ali i neracionalno
pretvaranje planinskih pasnjaka u oranice.
U zastiti okoline, geoloska istraZivanja daju vaZne odgovore na
pitanja vezana za zastitn prirodnih padina i izvedenih kosina od erozije,
zatim 0 mogucnostima i rjesenjima sanacije klizista i odrona, zaStite
podzemnih voda od oneCiscavanja, odabiru optimalnih lokacija za
odlagalista otpada, itd ..
Iz ovog kratkog osvrta na ulogu geologije u praksi, jasno
proizilazi potreba gradevinske struke za poznavanje osnova ove nancne
discipline.
Stoga smo se odlncili da prioritetno za studente Gradevinskog
odsjeka na Univerzitetu u Tuzli, ali i za sve strucnjake gradevinarstva,
napisemo ovaj udzbenik. Pri tome smo posH od realnosti da studentu
treba prezentirati osnove geoloskih disciplina koje su vezane za
3
gradevinsku praksu i koje ee mu koristiti ne sarno tokom studija vee i
kasnije u praksi.
Ugodna nam je duinost da se zahvalimo recenzentima dr.sci.
Ibrahimu Cackovieu. dipl.ing.grad. i dr.sci. Hazimu HrvatoviCu,
dipl.ing.geol. koji su svojim savjetima doprinijeli kvalitetu ovog
udibenika. Bit cerno zahvalni svim kolegama koji lekst proCitaju i
dostave nam svoj kriticki osvrt.
4
SADRZAJ
PREDGOVOR
I.UVOD .................................................................................................... 9
1.I.Definicija i podjela Geologije ............................................................. 9
l.2. Postanak, grada i osobine Zemlje ...................................................... 9
2. MINERALOGIJA ................................................................................. 14
2.1.Postanak rninerala ............................................................................... 14
2.2. Unutrasnja grada i oblici pojavljivanja minerala ............................... 15
2.2.1. Kristalizirani minerali .............................................................. 15
2.2.2. Amorfni minerali ..................................................................... 16
2.3. Simetrija kristala ................................................................................ 16
2.4. Kristalni sistemi ............................................................................. . ... 16
2.5. Polimorfizam i izomorfizam .............................................................. 18
2.6. Fizicka i hemijska svojstva minerala ................................................. 18
2.7. Metode ispitivanja minerala ............................................................... 21
2.8. Sistematika minerala .......................................................................... 22
2.8.1. Silikati ...................................................................................... 23
2.8.1.1. Nezosilikati ................................................................ .26
2.8.1.2. Sorosilikati .................................................................. 27
2.8.1.3. Ciklosilikati ................................................................. 27
2.8.104. lnosilikati ................................................................... .27
2.8.1.5. Fiiosilikati ................................................................... 28
2.8.1.6. Tektosilikati ............................................................... .30
2.8.2. Karbonati ................................................................................. 33
2.8.3. Sulfati ....................................................................................... 34
2.8.4. Sulfidi ...................................................................................... .35
2.8.5. Oksidi i hidroksidi ...................................... ' ............................. 35
2.8.6. Minerali ostalih grupa ............................................................. .36
2.8.7. Elementi .................................................................................. .37
3. PETROLOGIJA .................................................................................... 37
3.1. Podjela stijena prema naCinu postanka ............................................. .38
3.2. Magmatske stijene ............................................................................. 38
3.2.1. Struktura i tekstura rnagmatskih stijena ................................... 39
3.2.2. Lucenje magmatskih stijena .............................................. ...... 041
3.2.3. Sistematika magmatskih stijena .............................................. .43
3.204. Mineraloske i petroloske karakteristike granita,
gabra i peridotita ..................................................................... .45
3.2.4.1. Granit ......................................................................... .45
3.2.4.2. Gabri ........................................................................... 46
5
3 . 2 . 4 . ~ 1\.Tidotiti, .......................................... .47 4.2.4. Fluvijalna erozija ....................................................................... 116
3.2.5. t;yjcti gradt.::njd U l1lJ.glllatskim stijenama i 4.2.5. Abrazija ...................................................................................... 117
prill1Jena magl11atskih stijena u gracievinarstvu ........................ .48 4.2.6. Sufozija ...................................................................................... 119
3.3. Sedil11entne stijene ................................................................. .49 4.2.7. Zamocvarenje terena .................................................................. 120
3.3.1. Sastav, struktura i tekstura sedimentnih stijena ....................... 51 4.2.8. Karstna erozija ........................................................................... 121
3.3.2. Sistel11atika sedimentnih stijena ............................................... 53 4.2.9. Eoiska erozija ............................................................................. 124
3.3.3. Mineraloske i petroloske karakterislike glina, 4.2.10. Lednicka erozija ....................................................................... 125
pjescara, laporaca i krecnjaka .................................................. 57 4.2.11. Klizenje i kIizisla ..................................................................... 127
3.3.3.1 Gline ..................... , ....................................................... 57 4.2.11.1. Uzroci stvaranja klizista ............................................ 128
3.3.3.2. Pjescari ..................................................................... 58 4.2.11.2. Elementi klizista ....................................................... 128
3.3.3.3. Laporci (Japori) ........................................................... 59 4.2.11.3. Klasifikacija klizista ................................................. 129
3.3.3.4. Krecnjaci (vapnenci) .................................................... 60 4.2.11.4. Cilj iilZenjerskogeoloskog izucavanja klizista .......... 131
3.3.4. Uvjeti gradenja u sedilnentnim stijenama i 4.2.11.5. Saniranje labilnih padina i klizista ............................ 131
primjena sedimentnih stijena u gradevinarstvu ....... " ...... , ........ 64 4.2.12. Odronjavanje ............................................................................. 133
3.4. Metamorfne stijene ............................................................................ 69 4.2.13. Osipanje .................................................................................... 134
3 A.!, Sastav,struktura i tekslura metamorfnih stijena ....................... 71 4.3. Inzenjerskogeoloski procesi ............................................................... 135
3.4.2. Sistematika metamorfnih stijena .............................................. 73
3.4.3. Mineraloske i petroloske karakteristike mermera, 5. PODZEMNE VODE ............................................................................. 137
kvarcita, serpentinita i amfibolita ....... .. ....................... 76 5.1. Zone u hidrogeologiji ......................................................................... 138
3.4.3.1. Mermeri (mramori) .................................................... 76 S.2. Poroznost i propusnost stijena ........................................................... 139
3.4.3.2. Kvarciti ............................. ....... ....... . ........ 76 5.3. Izdani ................................................................................................. 141
3.4.3.3. Serpentiniti .................................................................. 76 5.4. Zagaciivanje izdanskih voda ............................................................... 146
304.3.4. Amfiboliti .................................................................... 77 5.5. Hidrogeoloska istraZivanja u gradevinarstvu ..................................... 147
3.4.4. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenan1a i 5.6.Isusivanje temeljnih iskopa ................................................................. 148
primjena metalTIorfnih stijena u gradevinarstvu ....................... 77
6.lNZENJERSKA GEOLOGIJA .............................................................. 149
4. GEODINAMIKA ................................................................................. 78 6.1. Metode istrazivanja za potrebe gracievinarstva .................................. 150
4.1. Endodinamika ..................................................................................... 79 6.1.1. Inzenjerskogeolosko kartiranje ................................................. lSI
4.1.1. Tektonska aktivnost .................................................................. 79 6.1.2.Geofizicka istraZivanja .............................................................. 155
4.1.1.1. Slojevi i geologke strukture stijena .............................. 88 6.1.3.Istrazno busenje i raskopi .......................................................... 157
4.1.1.1.1. Rasjedi ......................................................... 90 6.1.4. Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko
4.1.1.1.2 Bore ............................................................... 93 Ispitivanje .................................................................................. 158
4.1.1.].3. Pokotine ....................................................... 96 6.1.4.1.MineraloSko-petrografske karakteristike ....................... 158
4.1.1.1.4. Znacaj proucavanja geoloskih struktura 6.1.4.2. Fizicke karakteristike .................................................... 159
sa aspekta gradevinarstva ." .......................... 99 6.1.4.3. Mehanicke karakteristike .............................................. 164
4.] .2. Magmatizam .............................................................................. 99 6.4.1.4.Uticaj vode,leda,vatre i hemijskih agresivnih
4.1.3. Seizmicka aktivnost ................... ................................ 102
materija na stijene i kamen ........................................................... 168
6.1.5. Tehnoloska svojstva stijena ...................................................... 168
4.2.Egzodinamika ................... ........................................................... 111 6.1.6. Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata ................ 112
4.2.1.Povrsinsko raspadanje .......................................................... 112 6.1.7. Nacela modeliranja ................................................................... 171
4.2.2. Denudacija ........................................................................... 114 6.1.8. Obrada i interpretacija rezultata ................................................ 172
4.2.3. Erozija padavina .................................................................. 115
6 7
6.2. Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivanja za razlicite
namjene i objekte ............................................................................... 173
6.2.1. Temeljenje ............ .................. .................... .. ..................... 173
6.2.2. Prostorno planiranje .................................................................. 176
6.2.3. Saobracajnice .................................... .. ................................. 179
6.2.3.1. Cestovne saobracajnice ........ .................... .. .... 179
6.2.3.2. Zeljeznicke pruge . ............... .. ............................ 180
6.2.3.3.Pomorske luke. .. . . ....... .............. .................. ...... 181
6.2.3.4. Aerodromi .. .... ..... .... .. .... 182
6.2.4. Tuneli ................ ................. .. .... 183
6.2.5. Mostovi ............... ............. ............. .. .... 185
6.2.6. Zasjeci, usjeci i nasipi . ..................... .. .... 186
6.2.7. Hidrotehnicki objekti ............ .. .... 188
6.2.7.1. Akumulacijajezera ....................... 190
6.2.7.2. Brane ....................................................... 191
6.2.7.3. Kanali ...... ................... 192
6.2.8. Odlagalista otpada . .. .................... . . ......... 193
6.2.9. Mezarja i groblja .......................................... .. . ......... 194
7. STRA TlGRAFSKA GEOLOGIJA ......................................... . ......... 195
7.1. Fosi!i i stijene kao geoloska svjedocanstva ................................. .. ... 196
7.2. Dinamika Zemije u svijetlu mobilisticke koncepcije ....................... 198
7.3.0dredivanje starosti stijena. .. ................................... 20]
7.3.1. Odrcdivanje relativne starosti slijena ........................................ 202
7.3.2. Odredivanje apsolutne starosti stijena ........................ .. ... 203
7.4. Stratigrafske jedinice ........................................................................ 204
7.5. Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu .......................... ..... 205
8. GEOLOSKO KARTlRANJE I GEOLOSKE KARTE ......................... 208
8.1. Geolosko kartiranje ........... .. ..................................................... 208
8.2. Geoloska karta ................................................................................... 209
LITERA TURA .............. .......................................... ....... ......... ............ .. .. .214
REGISTAR ................................................................................................ 217
8
UVOD
1.1. Definici,ia i podjela geoiogije
Geologija je prirodna nauka koja izucava sastav, dinarniku i
istorijski razvoj Zemlje. U okviru Geologije izdvojeno je vise naucnih
disciplina kao sto su : Mineralogija, Petrologija, Istorijska geo!ogija,
Hidrogeologija, Inzenjerska geologija, Tektonika itd ..
Mineralogija je nauka 0 mineralima odnosno 0 njihovim
morfoloskim i hemijskim osobinama, kao i 0 njihovoj genezi i primjeni.
Petrologija je nauka 0 stijenama koja proucava njihov sastav,
strukturu, teksturu, genezu, preobrazavanje i sistematiku.
Istorijska geologija je nauka koja se bavi proucavanjem istorije
Zemlje kao nebeskog tijela od njenog ulaska u planetski stadij odnosno
od "Temena stvaranja litosfere pa do danas. Njeni osnovni zadaci su
odredivanje starosti stijena i geoioskih dogadaja, te rekonstrukcija
paleogeografskih, tektonskih i magmatskih dogadaja.
Hidrogeologija je nauka 0 podzemnim vodama koja proucava
njihov postanak, rasprostranjenje i kretanje u Zemljinoj kori.
Inzenjcrska geologi.ia je nauka koja proucava teren kao prirodnu
geolosku konstrukciju odnosno kao radnu i zivotnu sredinu. Ona
obezbjeduje podatke neophodne za ocjenu medusobnog uticaja terena i
gradevinskih objekata. Bavi se problemima prilagodavanja gradevinskih
objekata terenu i metodama poboljsanja svojstava stijena. Prognozira
uslove gradenja u stijenama kao i ponasanje stijena tokom eksplotacije
gradevinskih objekata koji su na njima izgradeni. Pored navedenog
Inzenjerska geologija proucava prirodne gradevinske nemetalicne
materijale, uslove njihove eksplotacije kao i mogu6nost njihove upotrebe
u gradevinarstvu.
Tektonika proucava pokrete u Zemljinoj kori i njima
proizvedenu tektonsku gradu iIi sklop te strukturne oblike pojedinacno
tretirajuCi zakonitosti njihove geneze i rasporeda.
1,2. Postanak, grada i osobine Zemlje
o postanku Zemlje i ostaiih clanova Suncevog sistema postoje
razlicite teorije i hipoteze. Obzirom da do danas nije izrazito prihva6ena
bilo koja od njih, u nastavku su saZeto prkazane sarno neke.
9
,
,
/ eNeptun
;'
! ___ \,

, !

\'-
Slika I Shematizirani prika:: Sunc'evog sistema (premo Bei.l;eF 19'75, prcu::eto
iz
Nebularna hipoteza pretpostavlja postanak Sunea i planeta iz
rotirajuce nebule (llsijana plinska masa) koja je popunja\'ala prostor
danasnjeg Suncevog sistema, Aulori ove hipoteze su LKant (1724-1804)
i neovisno 0 njemu, PS de Laplace (1749-1827) ,
Planetezirnalna hipoteza polazi od pretpostavke da su SUllce i
planeti nastali iz spiralne magliee, Iz sredisnjeg dijela magliee razvilo se
Sunee, a u njenim pojedinim dijelovima od kapljica i ('vrstih cestiea koje
su nazvane planetezimale razvili su se p]aneti. Autori ave hipoteze koja
je nastala oko 1900 godine su R,T, Chamberlin i F,R,Moulton,
Plinska hipoteza je varijanta planetezimalne hipoteze, Nju su
1925 godine predlozili JJeans i H, Jeffreys, Njihova je pretpostavka da je
prolazom nekog velikog stranog tijela pored Sunea, nastao plinski val
koji je od njega otkinut, a Cijim je zgusnjavanjem te raspadanjem
stvorena osnova za postanak planeta,
Hipoteza Suneeva blizanca pretpostavlja da je primarno Sunee
bilo dvostruka zvijezda te da je blizanca danasnjeg Sllnca odvojila
privlacna sila neke zvijezde II prolazll, Materija tog blizanca oslala je II
podrucju privlacne sile Sunca, pa su njezinim hladenjem i raspadanjem
nastali planeti, Autor ave hipoteze je R,A Lyttleton,
Hipoteza "supernova" eksplozije F, Hoylea takode polazi od
pretpostavke postojanja suncevog bIizanca koji je dozivio eksploziju
karkteristicnu za zvijezde tipa "supernova". DiD materije tog blizanca
zadrzan je u podrucju Sunceva djelovanja, a njezinim hladenjem i
raspadanjem nastali su planeti,
10
Novi podaci 0 istrazivanju svemira vjerovatno ce rezultirati i
novim spoznajama neophodnim za tacniju interpretacijll postanka
Suncevog sistema i planete Zemlje,
Zemlja se sasloj; od nekoliko koncentricnih zona, To su :
-atmosfera, odnosno zracni omotac koji je sastavljen od azota,
kiseonika, ugljenog dioksida, arnonijaka, prasine i mikroorganizama,
-hidrosfera,ili vodeni Zemljin pokrivac sastavljen od slane vode okeana
i mora te slatke vode na povrsini i u podzemlju kontinenata,
-iitosfera, odnosno povrsinski Zemljin pokrivac, prosjecne debljine 40
km u podmcju kontinenata i 10-12 km u okeanskim podrucjima, Njezin
gornji dio izgraduju stijene uglavnom granitnog sastava uz malo
sudjelovanje sedimenata, Taj dio se nazi va kontinentalna kora, Ova kora
nije kontinuirana jer nedostaje na dnll okeana, Cvrsto dno okeana
izgraduje kontinuirani ovoj preteZno bazaltnog sastava, nazvan
okeanskom korom, Prema novim shvatanjima u litosferu nazvanu
tektosferOlll, ubraja se i gornji stjenoviti dio omotaca, izgraden ad
uItrabazicnih stijena, Relativna gllstoca litosfere iznosi od 2,7 g/cm
3
(u kontinentalnoj kori ) do 2,95 g/cm
3
(u okeanskoj kori ), Obzirom da
kontinentalna kora lezi na guscoj okeanskoj kori) njezino spustanje na
jednoj strani izaziva podizanje na drugoj,
Ravnotezu pJutanja raz}icitih blokova nazivamo izostazijom.
II
Slika 2. Zona/na gr(l(1u ZI.!I1I/;c K-koru, PI-gornji Ol1lo/ac', P2-srnl!y'j
olllola(, F 3-don}i OlJlotu(, j j -vw!isku je::gra, je::gra.
L-lifu.',fera. A-ustell(J,I/eru. (pn;u;::cf(/ j::_ Herak, 19/)'.-/)
-Omotac, odnosl1o Ul1utrasnji dio Zenlije koji od graniee sa litos!'crom
doseze do dubine 2900 km i inla relativl1u gustocu izmedu 2,3 g/enY) i G,5
g/cm·
1
. Donji dio ornotuca nazi va se mezosfera, a srednji dio koji ide od
granice s Inezosferorn do dubine oko 400l-:..m nazi va sc astenosfera. U tom
dijelu plasta odvija se 1ermalna dinanlika i s njom u vezi konvekcijska
strujanja sto moze biti uzrok elinal11ike i piasticnih detorl11acija u
tektosferi.
-Jezgra iii barisfera, sredisnji dio Zemljc koji se pruza oel 2900 kl11 do
sredista. Sastoji se od zeljeza i nik1a i ima realativnu gustocu oko
11 g/em3 Na osnovu visokc temperature (izmedu 4000
0
C i 5000('C )i
pritiska (oko 3 miliona bara), te brzine sirenja potresnih talasa. smatra se
da je sredisnji dio jezgre (unutrasnja jezgra) u cvrstom stanju, a da
periferni( vanjska jczgra ) predstavlja metainu tekueu masu u kojoj se
odvijaju konvekcijska strujanja.
a zonalnoj gradi Zemlje ( s1.2) svjedoCi povecanje temperature i
gustoee od povrsine prema sredistu kao i sirenje potresnih talasa kojima
je dokazano vise diskontinuiteta. od kojih je llujvazniji MohoroviCicev na
graniei litosfere i omatai'a, te Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet na
granici Oll1otaca i jezgre.
Zbog rotacije. Zemlja je na polo viOla spljostena tako da njen
ekvatorijalni poluprecnik iznosi 6377 km. a polarni 6356 km. Medutim,
ona nije oblika rotacijskog elipsoida, vee geoida, tije!a kojem se povrsina
12
u kontinentalnom dijelu izdize iznad povrsine elipsoida, au okeanskim se
podrucjima nalazi ispod nje (s1.3).
Stika 3. Geoid u poreaenju sa sferoidom (po Wagneru iz Heraka, 1984)
Gravitacija, privlacna sila koja djeluje medu masama u Suncevom
sistemu, i centrifugalna sila koja postoji zbog rotacije Zemlje aka njene
ose, rezultiraju silom teze. ana je najmanja na ekvatoru, a najveca na
polovima. Sa povecanjem nadmorske vi sine jatina te sile opada.
Zemlja se ponasa kao velik. ali relativno slab magnet (dipol), Ciji
se pozitivni pol nalazi na juznoj sferi, a negativni na sjevemoj.
Geografski i magnetski polovi Zemlje se ne podudaraju. Ugao izmedu
geografskog i magnetskog pola zove se ugao magnetne deklinacije, a on
je razliCit na razlicitim mjestima litosfere. Ugao sto ga zatvara magnetski
rneridijan s horizontalnom ravninorn zove se ugao rnagnetne inklinacije
koji je takode razlicit na razlicitim mjestima litosfere.
Temperatura Zemlje rezultat je djelovanja dva izvora: Sunca i
stalnih radioaktivnih procesa koji se zbivaju u njezinoj unutraSnjosti.
Toplotna energija Sunca djeluje na povrsinu i plitko pod povrSinom
Iitosfere. Utvrdeno je da ispod povrsine postoji zona u kojoj je
temperatura stalna i uglavnom odgovara srednjoj godisnjoj temperaturi
promatranog poodrucja. Ta granicna zona zove se neutralni temperaturni
sloj. Povecanjem dubine temperatura raste od neutralnog sloja 0 cemu
svjedote podaci iz rudnika i duboka busotina. AVO potvrduju i prirodne
pojave kao sto su lave vulkana temperature do 1200 °c i vode gejzira do
90 Dc. Dubinski razmak u metrima potreban za povecanje temperature za
1 °c naziva se geotermski stupanj. U prosjeku, ta dubina u Evropi
iznosi oko 32 m.
13
2. MINERALOGIJA
Minerali su 03nov11i sastojci stijena koje izgraduju Zemljinu
litosferu. Minerala ima j n3 drugim planetama kao i na Mjesecu. Oni
imaju homogenu gradu i odredeni hemijski sastav koji se moze izraziti
hemijskom formulom. Proueava ih posebna nauena disciplina koja je po
njima nazvana mineraiogija. To je nauka koja proucava hemijska i
fizieka svojstva minerala, njihovu unutrasnju gradu, naein postanka te
vrsi njihovu sistematizaciju. Pod mineralima se podrazull1ijeva prirodna
tvorevina odredene strukture, hemijskog sastava i fizickih svojstava.
Sa stanovista gradevinske prakse, mineralogija je nauka koja nam
pomaie pri utvrdivanju cjelokupnog sastava stijenske mase. Drugim
rjeCima, da bisn10 megii utvrditi sastav stijene u kojoj iii 11a kojoj
narnjeravamo graditi odredeni objekat, iii kamena kojim gradilTIO,
moramo odrediti minerale od kojih se oni sastoje i njihove kolicinske
odnose, te njihava eventual no bubrenje. skupljanje, raspadanje pod
uticajem atmosferilija, i ostala lizieko-hemijska svojstva. Primjera radi,
na ponasanje laporaca bitno uticu minerali glina koji su veoma osjetljivi
l1a dodir s vodom. Tako recimo montmorilonit moze povecati zapreminu
do 10 puta sto pri izraC\i tunela izaziva vel ike prohleme. Povecanje
zapremine u dodiru sa vodon1 primjeceno je kod minerala kao1inita
(do. 25%). Poznavanje otpornasti minerala na djelovanje atmosferilija
veoma .Ie vazno kod odahiranja dekorativnog kamena U odgovarajuCim
klimatskim i ekoloskim llvjetima. U sredinama gdje je zrak dosta
zagaden i gdje padaju klsele kiSe (npr. Tuzla) racionalnije je primjcnjivati
dekorativni kamen (npr.gahro, granit, itd,) koji sadrii otpornije minerale.
Koliko je vaino poznavati mineralni sastav matcrijala koji se koristi u
gradevinasrstvu veoma ilustrativno se moz.e vidjeti i na primjenu
agregata za beton. Ako agregat za pripremu betona sadrz.i rcaktivne
silicijske minerale (opal, zeoliti,itd, ) u stvrdnutom hetoou moze doti do
hemijske reakcije izmedu ovih mineral a i alkalija (Na,O i K,O ) iz
cementa, Nastali spojevi imaju veell zapreminu nego ani koji su usli u
reakciju, zbog cega se pojavljllju unutrasnja naprezanja koja rezultiraju
pucanjem betona sa pojaV0lTI mrezastih pukotina.
2.1. Postanak minerala
Prema nacinu postanaka minerali mogu biti: pirogcni,
pneumatogeni, hidrotcrmaini, hidatogeni i metamorfni. Pirogeni
minerali su oni koji su nastali kristalizacijom iz magme. Takvi minerali
su npr. kvarc, feldspati, pirokseni i liskuni itd .. Pneumatogeni nastaju
kristalizacijom iz p1ino\'a i para, a to su npr. turmalin, berit, topaz, ltd"
Postanak bidrotermalnih mineraJa vezan Je za kristalizaciju U vfucim
14
rastvorima, sto je karakteristicno za rudne minerale. Oni minerali koji
nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora (npc. kalcit, aragonit, gips,
anhidrit, itd.) nazivaju se hidatogeni. Ukoliko minerali nastaju u procesu
mctamorfizma izazvanom pritiscirna, temperaturom i djelovanjem vode,
C02 itd., onda .se oni zovu metamorfni minerali (npr. andaluzit,
silimanit, itd).
Zanimljivo je da neki minerali mogu nastati na vise razlieitih
nacina. Tako recimo kvarc moze nastati: pirogeno. pneumatogeno,
hidrotermalno i hidatogeno. Kalcit najcesce nastaje hidatogeno ali moze i
pirogeno (diferencijacija baziene magme i stvarnje karbonatnih tijela) i
hidrotermalno ( u polimetalienim sulfidnim rudama sa nisko i srednje
temperaturnim mineralin1a).
2.2.Unutrasnja gratia i oblici pojavljivanja mineraia
Minerali se u stijenama pojavljuju kao kristalizirani iIi amorfni.
2.2.1. Kristalizirani minerali
Mineralne mase koje imaju pravilne ( poliedarske ) oblike kontura
nazivaju se kristalima (s1.4).
.)
b)
~
" . ~ . ; .
(, .. \
\ . .
Slika 4. Oblici krista/a: a) magnetita, b) ka/cita, c) kvarca (preuzeto i:::.- Vlahoviic.J996)
Pravilna unutraSnja grada kristala sastoji se U odredenom rasporedu
elementarnih eestica-atoma i jona u prostoru. 0 tom rasporedu avise i
karakteristike minerala. Minerali se razvijaju procesom kristalizacije
kojim dolazi do stvaranja kristala. Zbog nejednakog rasta u razlicitim
smjerovima, kristal se razvija u poliedarsko tijelo omedeno ravnim
ploharna, ivicama i uglovima. Kristali se mogu pojaviti u oko 230
poliedarskih oblika. Oblik minerala ovisi 0 mnogim faktorima koji su
djelovali tokom njihovog postanka (temperatura, pritisak, velicina
prostora itd.) Zbog eesto nepovoljnih uvjeta razvoja minerali se u prirodi
nalaze vecinorn u odredenim nepravilnim oblicima koji su rezultat
15
defekata u nj ihovoj gradi ili strukturnoj reSetki a nazlvaju se realnim
kristalima. Ako je neki kristal nastao u idealnim prilikama njegov oblik
je posve pravilan pa se na21\'a idcalnim kristalom. Kristalizirani
minerali su anizotropni. To znaCi da su njihova svojstva u razlicitim
pravcima razlicita.
2.2.2. Amorfni minerali
Minerali se u stijenama. osim u kristaliziranom " pojavljuju i u amOrfn0111
stanju. Amorfni Ininerali nen1aju prayilnu unutrasnj u grauu. Zbog toga su
ovi minerali izotropni odnosno imaju iste karakteristike U 5vin1
pravcima. Usljed nedostatka strukture amorfni minerali ncmaju odredeni
spolja;;ni oblik zbog cega su i dobili takav naziv. Pojavljuju se najcesce u
kuglastim. bubreiastim i grozdastim oblicima. Nastaju obicno procesima
povrsinskog raspadanja minerala. U mnorfnom stanju javljaju se cesta
silicija i hidroksidi gvozda. aluminijuma i mangana. Amort'ni minerali su
nestabilni i tete da prcdu u kristalno stanje. Tako vremenom opal
prekristalise u kaleedon a amorfni hidroksidi gvozda u geti!. U amorfna
mineralna tijela spadaju i vulkanska s(akla.
2.3. Simetrija kristaia
Praviino razvijeni kristalni oblici pokazuju izraienu silnetriju.
Ova silnetrija se manifestuje sljedecin1 elen1cntima:
-ravninatna, sin1ctrije
-osama simetrije, i
-centrom simetrijc.
Ravan simetrije dijcli kristal na dva jednaka dijela koji se jedan
prema drugom odnose kao prcdme( i lik U ogledalu.
Osa simetrije u kristalu je svaka osa oko koje obrtanjem kroz
360
0
nekoliko puta dovodimo kristal u is(i polozaj.
Centar simetrije predstavlja tacku u geometrijskom sredistu
kristala. Kod ideal no razvijcnih kristala, udaljenos( ad centra simelrije do
identicnih parova ravni, ivica i uglova je jednaka.
2 . .4. Kristalni sistemi
Postoje 32 kombinacije elemenata simetrije koje s obzirom na duzinu i
medusobni odnos kristalografskih osa mozemo svrstati u 6 kristalnih
sistcrna: teseralni, tctragonalni. heksagonalni, rombicni, rnononklinicni i
triklinicni.
16
I.Teseralni iii kubicni sis tern karakterise se s tri kristalografske
ose jednake duzine, koje su medusobno vertikalne. Ovom kristalnom
sistemu pripadaju: dijamant. pirit, fluorit. halit, itd ..
2. Tetragonalni sistem ima tri kristalografske ose medusobno
vertikalne. Dvije ose u horizontalnoj ravni su jednake duzine a treca koja
moze biti duza iii kraca je upravna na njih. Ovakvim elemenlima
simetrije karakterise se mineral cirkon.
3. Heksagonalni sistem odikuje se s cetiri kristalografske ose. od
kojih su tri jednake duzine i lete u horizontalnoj ravnini sjekuCi se pod
uglom od 60
0
Cetvrta osa je duza iIi kraca i okomita je na njih. Ovom
kristalnom sistemu pripadaju: kvarc. turma!in. graft!. apati!.
4. Rombicni sistem ima tri krista10grafske ose nejednake duzine
ali medusobno vertikalne. Rombicno kristalisu: kale it , dolomit, olivin,
limonit. topaz. korund, itd.
5.Monoklinicni sistem se karakterise sa tri nejednake
kristalografske ose, dvije su medusobno upravne, a treca je u odnosu na
njih kosa. Monoklinicno kristalisu slijede6i minerali: kaolinit.
montmorilonit, gips, muskovit, biotit. hornblenda, ortoklas,itd ..
6. Trikiinicni sistcm in1a lri nejednake kristaklografske ase koje
su koso polozene jedna prema drugoj. Navedene elemente simetrije
imaju plagioklasi i mikroklin.
Palazaj kristalografskih Gsa u kristalnim sistemin1a prikazan je na slici 5.
6. '
0,,-- L.
. ~
. 'I '
SliIw 5. P%::aj krisla/ogra/\-kih usa 11 kristainim si''''lemima (prema: Tuclln
/ 951,preu::elo i:::: Sestanovi(:, lO() J)
17
2.5. Polimorfizam i izomorfizam
Koliko raspored testica u kristalnoj resetki ima odraza na fizitke
osobine minerala najbolje ilustruje pojava polimorfizma. Polimoruzam
je osobina da se jedna ma!erija javlja u vise razliCitih kristalnih formi. sto
je najees6e posljedica razlieitih uslova kristalizacije
( temperatura.pritisak.itd .. ). Tako se Si0
2
moze javiti u nekoliko
modifikacija (kvare, tridimit, kristobaliLitd.) od kojih svaka ima
specificne morfoloske j fizicke karakteristike. Najrnarkantniji je,
medutim, primjer ugljenika koji se javlja kao grafit (kristalise
heksagonalno) ili kao dijamant (kristalise teseralno). RazliCit oblik
kristalne resetke uzrokuje kod ova dva minerala izvanredno vel ike razlike
u fizickim osobinama i oblieima. Dijarnant naprirnjer ima oko 140 000
puta vecu tvrd06u od grafita.
Suprotno polimorflzmu izomoruzam je osobina da supstanee
hemijski razliCite iIi analognog hemijskog sastava mogu stvarati iste
kristalne forme pa eak i graditi kristale mjesanee. lz izomorfizma
proizilazi da dvije supstance razlicitog hemijskog sastava mogu imati iste
iii sliene morfoloske i fizicke karakteristike. Najkarakteristicniji prirnjer
za ovu pojavu predstavljaju plagioklasi koji su kristali mjesanei albita
NaA1Si
3
0s i anortita CaA1Si 20 s
koji se nalaze u razlicitim omjerima. Medutim, za stvaranje kristala
mjesanaca potrebno je da izomorfni minerali imaju ne sarno isti tip
kristalne resetke, vee da im se atomski ill jonski radijusi medusobno
mnogo ne razlikuju. U slucaju plagioklasa Na i Ca joni imaju priblizno
iste jonske radijuse, te se medusobno zrunjenjuju u svirn koliCinama.
Grupa olivina je takode izomorfna smjesa Cije su dvije komponente
(forsterit-Mg2Si04 i fajalit-Fe2Si04) razlicito izmijesane.
2.6. Fizicka i hemijska svojstva minerala
Fizieka svojstva po kojima se minerali medusobno razlikuju jesu:
gustina, oblik, boja, sjaj, cjepljivost ( kalavost), tvrdina, elasticnost,
provodljivost toplote, elektroprovodljivost, magneticnost, radioaktivnost,
itd ..
Gustina ili relativna gustina minerala je masa njegove jedinicne
zapremine (g/cm\ Kod petrogenih mineral a ona ve6inom varira od 2,5
do 3,5 g/cm
3
(npLkvarc 2,65; kale it 2,n.itd.), dok je srednja gustina
rudnih minerala oko 5 g/cm
3
Ukoliko mineral ima gustinu 2 g/cm
3
to
znaCi da je on dva puta tezi od iste zapremine vode na 4°C.
Oblik minerala zavisi od mnogih faktora koji su djelovali tokom
njihovog postanka (tempertura, pritisak, veliCina prostora. itd.). Zbog
-18
cesto nepovoljnih uvjeta razvoja, minerali se u prirodi nalaze vecinom u
odredenim nepravilnim oblicima koji su posljedica defekata u njihovoj
strukturnoj resetki. Ovakvi oblici se nazivaju realnim kristalima. Prema
obliku minerali mogu biti: prizmatski, iglicasti, stupicasti, listicavi,
tablicasti, izometricni itd ..
Vrlo je mali broj mineralnih vrsta stalne boje koja potice od
materije od koje je mineral izgraden. Takvu boju zovemo idiohromatska
(grc.idios-svoj. hromatos-boja). ldiohromatskom bojom karakterisu se
npr.minerali bakra azurit (plav) i malahit (zelen).ldiohromataski minerali
(npr.hematit. lirnonitni oker ) su u kamenu prirodni pigment.Boja nije
stalna i postojana osobina minerala. Mnago veci broj minerala irria
alllhromatsku (gre. allos-drugi) boju koja potice od sitnih mehanickih
primjesa iii inkluzija II kristalu. Strana materija zove se pigment.
Naprimjer kvare, koji je tipski bezbojan mineral, moze biti alohromatski
obojen iuto (citrin). ljubicas!o (ametist), mrko (cadavae), itd .. Kaleit koji
je najcesce mlijecnobijel moze npr. biti ern od primjesa manganovog
oksida iii zut od primjesa zeljeznog hidroksida. Postoje i boje koje su
posljediea preobrazaja minerala usljed povrsinskog raspadanja stijena a
one se nazivaju pseudohromatske (grc.pseudos-Iaz) boje.
Sjajnost minerala potice od razlicitog intenziteta odbijanja
svjetlosti sa povrsine minerala. Sto su povrsine vise glatke odbijanje
svjetlosti je intezivnije i obratno. Hrapave povrsine rasipaju svjetlost
nepravilno i ne mogu biti sjajnc. Pri vrlo intenzivnom odbijanju svjetlosti
minerali irnaju dijamantsku sjajnos! (dijamant, cirkon), ook pri nesto
manjem intenzitetu sjajnost postaje staklasta ( mnogi silikati-npr.kvarc,
!urmalin , karbonati, itd.) Pri daljem padu intenziteta svjetlosti sjajnost je
polumetalna (hematit), metalna (piri!), vostana (opal)., sedefasta
(talk,feldspat). itd ..
Cjepljivost (kalavost) mincrala je njihova osobina da se eijepaju
dui odredenih ravni. Ona zavisi od kristalne strukture i orjentisana je duz
paralelnih ravni atoma. Opcenito, ako je kod minerala razlika kohezije u
razliCitim smjerovima veca, onda je i njegova cjepljivost vise izrazena.
Pos!o je ejepljivost osobina minerala da sc cjepa duz neke ravni koja
prolazi izmedu atomskih ravni, hila koja paralelna ravan u mineralu je
potencijalana ravan cjepljivosti. Savrsenu cjepljivost imaju npr: liskuni i
grafit (sI.6) dok se npr. kvarc prakticno ne cjepa (s1.6). Kaleit ima tri
pravea ejepljivosti.
19
I 1 1 I I I
!! I I I I
! 4- ' I
-*'--[:#-1= : - I
I l : I I! J

Stika 6. Ovisnost cjepl/ivosti 0 kris{alnoj struktllri minerala (lijeva-graftt, II
sredini-halit, koji sc odlikujusavrf:;enom cjepljivoscu i dcsno-kvarc ko)i
se prakticno ne (jepa) (prema TaHiC',1981)
Tvrdoca nekog minerala predstavlja otpor sto ga on pruza prodiranju
tvrdog predmeta u njegovu unutrasnjosl. Kao i druge fizicke osobine,
tvrdota minerala ovisi od nj ihove kristalne strnktnre pa maze u razlicitim
smjerovima biti razlicita. Sto su jace sile vezivanja atoma mineral je
tvrdi. Za odredivnie reiativne tvrdoce minerala koristi se Mohsova skala
tvrdoce. Tvrdoca -lnineraia moze se odrediti i na osnovu otpora kogs
mineral pruza brusenju karborundom (silicij-karbid,S i C ) u prahu .eija
relativna tvrdota iznosi izmedu 9 i 10 po Mohsovoj skah.Uz
prelpostavku tvrdoce korunda lOOO,lvrdoce oslalih minerala dobive;,c
ovom metodon1 u poreaenju s rdativnorn tvrdOC0111 prikazane su u taben.
Tabela 1. Korelacija relativne tvrdoce
karborundom
tvrdoce prema brusenju
I Relativna I
Tvrdoca prema
Mineral I tvrdoca(po Karakteristike brusenju
Mohsu) I
karborundom
talk 1
i Paraju se noklom
0,04
gips 2 1,25
kalcit 3 i Paraju se 14,5
fluorit 4 komadi6em 5,0
apatit 5 prozorskog stakla 6,5
ortoklas 6
Paraju
37
kvare
---
7 staklo
ne mogu
120
(kremen) se parati
topaz 8
Sijeku
celicnilTI 175
korund 9 nozem 1000
slaklo
140000 diiamant 10
20
Osobina minerala da lrpi plasticne deformaeije i da se po
prestanku djelovanja sile vraca u prvobitno stanje nazi va se elasticnost.
Elasticni minerali su npr. liskuni, dok je krti mineral npLkvarc.
U poglcdu provodljivosti toplote mincrali se razliCito ponasaju.
Metalicni minerali imaju neuporcdivo vecu relativnu provodljivost od
nemetalicnih.
Hemijsko ponasanje minerala prema odredenirn reagensima
(najcesce su to kiseline ) je razlicito, na osnovu cega je ponekad moguce
na terenu i u laboratoriji odrediti mineral. Pren1a hernijskom ponaSanju
minerali mogu biti:
-hemijski otporni (kvare, muskovit)
-hemijski neotporni (feldspati, pirokseni )
-hemijski topivi (kaleit, gips, anhidrit )
-hemijski reaktivni (opal, zeoliti)
Prisustvo hemijskih reaktivnih minerala u agragatu za beton
veoma je stetno jer maze prouzrokovati pucanje bctona.
2.7. Metode ispitivanja
Prijc izvodenja gradevinskih radova na nekoj stijeni iii u njoj,
odnosno koristenja stijenc u gradevinurst\'u neophodno je utvrditi
mineralni sasta\' stijene, zatin1 koliCinske odnose mineral a i njihovo
eventual no bubrenje, skupljanje , raspadanje pod uticajem atmosferilija
itd ..
Za determinaciju minerala i ispitivanje njihovih osobina koriste se
razliCite metode kao sto su : opticke, hemijske, rendgenske, termicke,
itd ..
Za odredivanje ponasanja minerala u polariziranom svjetlu koristi
se polarizacijski mikroskop, kojim se posmatra tanki preparat minerala
(izbrusak). Ta metoda omogucava razlikovanje bezbojnih od obojenih
minerala, utvrdivanje indeksa lorna, opticke anizotropnosti, razlikovanje
amorfnih mineral a od kristaliziranih itd ..
Hemijske metode cesto se primjenjuju za odredivanje nekog
nepoznatog minerala. Ovisno 0 potrebi, mineral se ispituje kvalitativno i
kvanlitativno. Ako nas zanimaju hemijski elementi od kojih je mineral
izgraden, primjenjuje se kvaiitativna analiza, pri cemu se moze primjeniti
mokri postupak ( mineral se otopi i razlicitim reagensima utvrduje se
njegov sastav) i suhi postupak ( mineral se zari i ovisno 0 njegovoj
reakciji na visoku temperaturu, utvrcluju se elementi koji ga izracluju l.
Ako se zeli ispitati koliCinska zastupljenost elemenata u mineralu,
upotrebljava se kvantitativna hemijska analiza.
21
Rendgenska ispitivanja minerala najcesce se realizuju na sitnim
frakcijama minerala iii agregata metodom praha. Veoma tanki vlaknasti
valjak, izraden od mineralnog praha i odgovarajuceg ljepila, podvrgne se
rendgenskim zrakama i na filmu se dobije odredena karakteristicna slika
koja omogucuje odredbu minerala. Svaka kristalna materija ima
sopstveni rendgenogram (dijagram praha ) koji zavisi od unutrasnjc
strukture kristala. Primjenom ove metode dobiva se uvid u strukturu
minerala, sto rezultira novim spoznajama 0 njegovim geometrijskim,
fizickim i hemijskim karakteristikama.
Mineralni prah se maze ispitati i termickim metodama od kojih
je najcesca diferencijalno terrnicka analiza. Ovom rnetodom odreduje se
tenlperatura na kojoj dolazi do termicke reakcije ll1inerala, uzrokovane
fizickim i hemijskim promjenama, kad se uzorak postupno zagrijava
( abieno do aka I aoooe ) . Pri ovakvom trelmanu uzorka dolazi do
endotennne i egzoternlne reakcije. Endotennna reakcija je pracena
dehidrataeijom minerala i raspadanjem strukture dok je egzoterrrma
reakcija okrakterisana nastajanjem novih visokotemperaturnih formi
( prekristalizacija ) . Rezultati ove analize prikazuju se krivuljarna
(diferencijalnoterrnicke kYJVf' ) lzoje S11 karakteristlcne 22 odrcciene
minerale. Ovom metodom najcesce se ispituju mineraii glina, z3tim,
sastav cementa, itd ..
Osirn navedenirn metodama minerali se rnogu ispitivati i drugim
naCinima radi utvrdivanja njihovih magnetskih, radioaktivnHl i drugib
svojstava. Za odredivanje velicine i ohlika sitnih cestica u mineralin18
glina koristi se elektronski mikroskop koji omogucava povecanje i do
]5 000 puta, a snimljeni uzoIci mogu se pavecati jos pet puta.
2.8. Sistematika minerala
Danas je poznato vise hiljada razlicitih minerala ( >3000 ) i
njihovih varijateta, koji S11 sistematizirani u skupine. Jpak, u gradi
Iitosfere sudjeluje manji broj minerala koji se u okviru stijena koriste 11
gradevinarstvu i industriji gradevinskog materijala. U sastavu Zemljine
kore najvece ucesee imaju feldspati (plagioklasi 40%, ortnklas 18'%),
zatim kvare augit-hornblenda, olivin ( - 16% ),itd.. Kaleit
ucestvuje sa 1,5 %.
Minerali su razvrstani u skupine s obzirom na njihov hemijski
sastav i strukturnu graau. U narednom poglavlju prezentirana je
pojednostavljena podjela vaznijih petrogenih minerala.
- 22
2.8.1. Silikati
Petrogeni rninerali su uglavnom j-edinjenja silicijuma, kiseonika,
1 malog broja drugib elemenata zbog cega ih naz1vamo silikat1ma.
Osnovu strukturne grade silikata Cine SiO" tetraedri. Jezgre velikih jona
kiseonika nalaze sc u vrhovima letraedra, a mali jon silicijuma u
njegovom sredistu. U kristalnoj resetki silikatnih minerala, tctraedri
se medusobno razlicito vezu ( preko drugih jona iii preko zajednickog
jona kiseonika ).
Silikati se odlikuju razlicitom tvrdocom i teskom topljivoscu.
Njihov hemijski sastav je slozen. NajveCi broj ovih minerala nastao je
krlstalizacijom iz magme prl visokim ternperaturarna i uglavnom visokim
pritiscima, a mali broj iz termalnih rastvora., pri metamorfozama,
alteracijan1a i trosenju.
Ovisno 0 naCinu vezivanja Si04 tetraedra u kristalnoj resetkL
razlikuju se ovi osnovm strukturni tipovi silikatnih minerala:
nczosilikati, sorosilikati, ciklosilikati, inosilikati, filosilikati
tcktosilikati.
Nczosiiikati predstavljaju silikate kod kojih su SiO" tetraedri
samosta1ni, mcdusnhno povezani samo preko drugih jona, npLn1agnezija
ili zeIjeza (sl. 7).
Stika 7. felraedar kod nc::.osilikato
Kristalna resetka im je izrazito zbijena, zbog cega nlincraIi eve grupe
imaju veliku gusto6u i tvrdocu. te slabu cjepljivost i veIiki indeks loma
svjetlosti. Oblik im je izometrican iii kratkostubicast. U ovu grupu
spadaju olivin. granati, itd ..
Sorosilikati se karakterisu vczivanjem dva Si0
4
tetraedra preko
zajednickog jona kiseonika. Pri ovom ostaje sest jona kiseonika sa po
23
jednom slobodnom valeneijom, na koje se mogu vezivati joni metala
(sI.8). U sorosilikate spada npr.epidot.
Slika 8. Veza SiO-, tetraedara kod sorosilikala
Ciklosilikati nastaju kada se tri, cetiri iii sest Si0
4
tetraedara
medusobno povezu u prstenove preko jona kiseonika (s1.9). Svaki prsten
je u strukturi samostalan, a na slobodne valencije vezn se joni metala.
Ovdje spadaju turmalin, beril, itd ..
Slika 9. Veze SiD.; tetraedara kod ciklosilikata
Inosilikati predstavljaju silikate kod kojih Sll Si0
4
tetraedri povezani II
jednom pravcu. Ukoliko su tetraedri povezani II jednom niZll onda su to
pirokseni, a ako je ta veza II dva niza medllsobno povezana kiseonikom
onda su to amfiboli (s1.1 0).
24
Slik(1 10. I'eze SiO, tetraedaru kod inosilikata
Zbog ovakve strukturne grade inosilikati su prizmatskog, stubicastog
stapicastog obika, savrsene cjepljivosti, a mogu biti i vlaknasti.
Filosilikati se karakterisll vezom Si0
4
tetraedra u jednoj ravni
(sl.ll) usljed cega minerali ove grupe pokazllju savrsenll ejepljivost i
imaju plocast i listicav izgled. Ako izme(tu mreza u ravnini ude voda,
tada je povezanost takvih kristalnih mreza veoma slaba sto je slllcaj sa
liskunima i mineralima gEna.
SURa II. NaCin veziV(}f!ia silicijuflw i kiseonika kodji/osifika/a
Tektosilikati predstavljaju silikate kod kojih su Si0
4
tetraedri u
prostoru medllsobno povezani preko svih jona kiseonika (sl.l2l. Minerali
ovakve struktllrne grade imaju relativno malu gustinu i mali indeks lorna
svjetlosti. Ovdje spadaju kvare. feldspati, itd.
25
Slika 12. NaCin vezivanja silicfjuma i kiseonika kod tektosilikata
U nastavku su obradeni vainiji silikatni minerali, grupisani prema
struktumoj gradi.
2.8.1.1. Nezosilikati
Ovoj grupi pripadaju olivini, granati, cirkon, disten, andaluzit,
silimanit i stauralit.
Olivini-(Mg, Fe )z Si04 su izomorfna smje;;a minerala forsterita-
M!?2Si0
4
i fajalita-Fe2Si04. Izmedu ova dva krajnja Clana postoje
postupni prelazi. Kristalisu rambicno u kratkostubicastim agregatima ali
se najcesce javljaju u vidu zrnastih agregata ncpravilnog oblika. lmaju
vrlo slabu ejepljivost, tvrdocu 6,5-7, gustinu 3,2-4,3 g/cm', i staklastu
sjajnost. Boja im zavisi od sadrzaja gvozda i obicno je maslinastoze1ena,
zuckasta do ema. Osnovni su sastojei bazicnih i ultrabazicnih stijena. Na
niskim temperaturama minerali olivinske grupe su nestabilni. Djejstvom
hidrotermalnih rastvora pre laze u serpentin, l:jede u talk. Pri povrsinskom
raspadanju prelaze u limonit, opal sku masu, magnezit, itd .. Prazirne vrste
olivina nazivaju se hrizolitima. Lijepe su zelene boje i velike tvrdoce, pa
se svrstavaju u drago kamenje.
Granati, s opstom formulom M
2
" M3" (Si0
4
h kod kojih M'"
mogu biti AI, Fe i Cr, a M" Ca, Mg, Fe i Mn, jesu cesti minerali
metaroorfnih stijena. Izrazito su otporni. Njihova boja ovisi 0 hemijskom
sastavu tako da mogu biti bijeli, smaragdnozeleni, erveni,smedi i erni.
Tvrdoca im je izmedu 6,5 i 7,5 a gustina varira ovisno od hemijskog
sastava i krece se izmedu 3,4 g/cm3 i 4,3 g/cm
3
. U industriji se koriste
kao abrazivni rnaterijal, a ako su prozirni, svrstavaju se u drago kamenje.
Cirkon-ZrSi0
4
je sporedni mineral eruptivnih i metamorfnih
stijena. Otporan je na djelovanje atmosferilija pa se nakon raspadanja
stijena cesto nalazi u pijesku. Smedaste je boje, tvrdoce 7 do 8 i gustine
oko 4,7 g/em
3
• Ako je u kristalnoj resetki eirkon zamijenjen torijem,
26
mineral se odlikuje radioaktivnoscu. Narandzasti cisti varijateti eirkona,
zbog visokog lorna svjetla, koriste se kao poludragi kamen.
Disten, andaluzit i silimanit-Ah(OSi0
4
) su polimorfne
modifikacije, ceste u metamorfnim stijenama.
2.8.1.2. Sorosilikati
U OVil grupu spadaju epidot i ems1t, veoma slozene strukturne
grade koja ima svojstva prelaznog tipa izmedu sorosilikata i nezosilikata.
Epidot-Ca2 (AI,Fe), [ (Si
2
0,) (SiO.)O (OH) ] je mineral
metamorfnih i nekih eruptivnih stijena, a nastao je u zavrsnoj fazi
kristalizacije. Dosta je otporan, tvrdoce 6,5, a gustine 3.2,-3.4 g/em
3
Najcesce je zelene boje, ali moze biti zu!, taronosiv i ern. Epidot bez
zeljeza nazi va se klinoeoisitom.
Coisit --Ca,AI, [ ( Si,O,) (Si0
4
) 0 (OH) J je mineral
metamorfnih stijena. Hemijski sastav mu je jednak epidotu bez zeljeza
odnosno klinoeoisitu. Tyrdoce je 6, a gustine oko 3.3 g/cm
3
Najcesce je
syjetlosive do plavosive boje.
2,8.1.3. Cikiosiiikati
Minerali ove grupe s tri i cetiri medusobno prstenasto povezana
tetraedra veoma su rijetki, a od onih sa sest SiO, tetraedara povezanih
kiseonikovim jonirna u prstenastu strukturu znacajan je turmalin.
Turmaiin-(NA,Ca) (Mg, Fe, Lih AI. B3 Si
6
O
2
, (OH)4 kristalise
heksagonalno, u iglicastim, stubicastim iIi prizmaticnim formama. Boja
je yeoma varijabilna sto zavisi od hemijskog sastava, najcesce je erna, a
moze biti zuta, crvena i zelena. Sjajnost je staklasta. Cjepljiyost nije
izrazena. Tvrdina je 7-7,5 a gustina 2.9-3.2 g/em] Tipican je
pneumatolitski mineral. Vezan je za kisele magmatske stijene
,prvenstveno za pegmatite, potom granite. granodiorite, gdje se stvara u
posljednjem stadijumu ocvrscivanja intruzija. Izrazito je otporan mineral
i sastojak je pijeskova, pjescara i drugih sedimenata. Koristi se kao termo
i piezoelektricna sirovina, dok se prozracne vrste koriste kao poludrago
kamenje.
2,8,1.4, Inosilikati
U ovu grupu svrstavaju se pirakseni s jednostrukim l1Izom Si04
tetraedara i amfiboli s dvostrukim nizom Si0
4
tetraedara.
Pirokseni su silikati magnezija, zeljeza, kalcija i aluminija sa
nesto natrija. U stijenama se uglavnom nalaze u obliku nepravilnih zrna.
27
Nisu stabilni pa Inetarnorf{)z0111 prelaze u amfibole, hlorit i talk. Vazlli su
minerali bazicnih Inagnlutskih stijena, a ponckad sU zastupljeni i u
kristalastim skriljcima" 1) izgradnji stijena vecinl dijelom sudjeluju augit,
dijalag, enstatit, broncit, hipersten i diopsid,
Augit- (Ca, Na , Mg, I"e, Al ) (Si,AI)zO. kristalise monoklinicno.
Javlja se u kratkostubicastim i p!ocastim fonnama,a najcesce u zrnastim
agregatirna. Boje jt' erne, a sjajnosti staklaste. Tvrdine 6, gustine 3,2-3,5
g/cn1
3
. Ulazi U S:lstuv mnogih magmatskih stijena. Tipican je sastojak
vulkanskih stijena. Augit sa malinl sadrzajem gvozda, bronzano zelene
boje i savrsene cjepljivosti zove se dijaiag. Preobrazajem prelaze u
hlorite i amfibole, a u povrsinskim llslovima transfonnisu se u kalcit,
kvarc, opal i okside gvozda.
AmfiboIi su siIikati magnezija, zeljeza i kalcija,s nesto alurninija i
natriju. Slozenog su hemijskog sastava 1 slicnih lTIorfoloskih j fizickih
karaktcristika. Kao petrogeni rnineral, posebno znacenje imaju
hornblenda, aktinolit j trell1oiit.
Hornblcnda- (Ca, Nah.3 (Mg, Fe, AI); Si. (SiAl), 0
22
(OH),
kristalise monoklinicno, obicno u stubicastim kristaliulu. Boje je
svjetlozelene do erne Sastoja1.:. jc tllnogih magnwtskih i nekih
rnetamorfnih stijena. Tvrdina je 6, a gustina 3.0-3,4 g!cm
3
• Nije stabilan
lllineral pa nletamorfozorn prelazi u hlorit biotit i cpido!. Pri procesilna
povrsinskog raspadanja transformisc se u ka1cit, lil1l0nit itd ..
2.8.1.5. Filosilikati
Ova grupa sadr:?.i lTlinerale: liskune, talk, hlorite, scrpentin i
mincrale glina.
Lisknni (tinjei) su rasprostranjeni minerali koji se cijepaju u tanke
listice, na osnovu cega se lako raspoznaju. Nalaze se u magmatskim.
metamorfnim i sedimentnim stijenama. Najvazniji liskuni su biotit i
muskovit. U arhitektonsko-graaevinskom kamenu liskuni nisu pozeljni u
vecoj koliCini, a u tehnickom kantcnu su stetni.
Biotit-K(Mg,Fc)JAISbOIO (OHlo kristalise monoklinicno. Boje
je tamnozelene do erne. Cjepljivost mu je savrsena. Sastojak je
magmatskih i metamorfnih Tvraoca mu je 2,5-3 a gustoca
izmcau 2,8-3,2 g/cm3 Mctamorfozom lako prelazi u hlorit i epidot. Pri
povrsinskom raspadanju transformi!,;e se 11 kaolinit.
Muskovit-KA\z (AlSbOto )(OHh kristalise monoklinicno.
Pretcino jc bezbojan iIi bijele i zuckaste boje . .Tavlja se u plocastim i
listastim agregatima razlicite velicine. Kacl su liske sitne (manje od lmm)
s vecom koliCinorn konstitucijske vode i manjinl sadrzajem kalija
nazivamo ga sericit. Muskovit se u granitirna javlja kao primarni mineral,
ali cesce nastaje metamorfozom feidspata i minerala glina koji sadrze
28
kalij, tako da se nalazi i u metamorfnim stijenama, ListiCi muskovita su
odlican izolator. Tvrdoea mu je izmedu 2.0 i 2,5 a gustina 2,8-3,2 g/cm3
U kori raspadanja muskovit je veoma stabilan. Nerastvorljiv je i moze
biti claleko transportovan u vidu sitnih ljuspi, te se javlja kao redovan
sastojak glinovitih i pjeskovitih sedimenata.
Talk- Mg,Si.O
lO
(OH), kristalise monoklinicno, Sastojak je
metamorfnih stijena a najcesce se nalazi u listieavim nakupinama.
Tvrdoca talka je I. a gustina mu je 2,8 g/cm3 Boje je bijele do
svjetIozelene. Nastaje djejstvom toplih voda bogatih CO, na magnezijske
silikate. lndustrijski znacaj imaju ona nalazista talka koja su nastala
metamorfozom ultrabazicnih stijena. [rna veliku primjenu u industriji
papira, boja,gume, keramici i kao vatrostalni materijal.
Hloriti su hidratisani aiumosiiikati magnezijuma i gvozaa. To su
sekundarni minerali koji nastaju metamorfozom biotita. amfibola i
piroksena. Najcesee su prisutni u metamorfnim stijenama. Kristalisu
monoklinicno u plocastim iIi listicastim agregatima. lmaju savrsenu
cjepljivost ali su im ljuspice neelasticne. Uglavnom su zelene boje, u
svim nijansama. Tvrdoca im iznosi 1,5-2,5 a gustina 2,6-3.2 g/cm3 U
povrsinskim uvjetima minerali hloritske grupe se raspadaju, i to oni
bogatiji zeljezom (samozit, turingit) znatno brze. Konacno raspadanje
ovih minerala uz odnosenje gvozda dovodi do stvaranja raznih minerala
glina.
Serpentin-Mg,Si,Os (OH)4 nastaje metamorfozom oiivina i
drugih Mg silikata bez aluminija iz ultrabazicnih i bazicnih stijena.
Nalazi se u obliku mikrokristalastih, listicastih i vlaknastih nakupina.
Listicave nakupine nazivaju se antigoritom • a vlaknaste hrizotilom.
Tvrdoea antigorita je 3.5 a gustoea oko 2,5 g/cm3 Tvrdoea hrizotila je
ako 2.5 a gustoca oko 2,4 g/cm3 Oba su minerala zeiene, zute i sive boje.
Vlaknasti hrizotilski azbest koristi se kao sirovina za proizvodnju
vatrostalnih materijala i salonita ali danas u razvijenom svijetu sve manje
zbog ekoloskih razloga (izaziva azbestozu ).
Minerali glina su jedana od najzastupljenijih komponenti
sedimentnih stijena litosfere, zatim u kori raspadanja i u zemljistu na
kame rastu biljke. Oni uglavnom nastaju raspadanjem alumosilikata
(feldspati, feldspatoidi ) u povrsinskini uvjetima. Mada u grupi minerala
glina razlikuje
ll1
0 nekoliko vrsta, rijetko kada se ovi minerali pojavljuju
pojedinacno. Obicno su u grupi, iIi udruzeni sa drugim alumosilikatima
iIi kvarcom i veoma su sitnozrni, tako da je bilo kakvo odvajanje golim
okam nemoguce. Od minerala glina posebno su znacajni kaolinit,
montmorilonit i iiit.
29
Kaolinit- AhSi
2
0s (on .) se javlja u bijelim 5itno kristalastim
agregatima. Boje .Ie bijele, a primjesama moze biti razliCito obojen.
Tvdoce .Ie 2-2,5 a gustoce 2,6 g/cm3. Nastaje pri preobrazaju magmatskih
i metamorfnih stijena i to raspadanjem alumosilikata (feldspata iii
liskuna-biotita). Cest je sastojak humusnih (kiselih ) sredina. Upija vlagu
pri cemu moZe povecati zaprelninu do 250/0, a vrste sa vodom ponasaju
se kao plasticne mase. Cisti varijateti koriste se u proizvodnji porculana i
vatrostalnih materijala.
Montmorilonit-Aiz [(Si,AI).OIO] (OH), x H
2
0 je mineral
bijelosive boje koji svoja svojstva mijenja ovisno 0 koliCini vode. Yodu
lako apsorbira, pri cemu visestruko povecava zapreminu. Tvrdoca mu je
oko 2 a gustina 2,0-2,2 g/cm3 Nastaje raspadanjem bazicnih eruptivnih
stijena i tufova u alkalnim sredinama. U morskim bazenima stvaraju se
mnoge bentonitske gline koje predstavljaju Ciste montmorilonite. Ovaj
mineral je sastojak i nekih laporaca. Koristi se kao isplaka pri dubokom
busenju, a takode i za suspenzije pri injektiranju vodopropusnih stijena
radi postizanja njihove vodonepropusnosti. U izgradnji tunela
montmorilonit je veoma stelan mineral zbog povecanja zapremine
apsorpcijom vode 5tO moze izazvati smanjenje tune]skog profila i rusenje
vecih razmjera.
I1it-KAh (ShAIO
IO
) (OHh je sliean muskovitu, ali se od lljega
razlikuje manjom kolicinom kalija. Nastaje trosenjem feldspata, liskuna i
drugih alumosilikata. Posebno je zastupljen u dubokomorskim
sedimentima (Iaporci, glinci ). Tvrdoca mu je oko 2 a gustina 2,6-3
g/cm3 Sliean .Ie montmorilonitu ali znatno slabije apsorbuje vodu i ne
pove6ava znatnije zapreminu.
2.8.1.6. Tektosilikati
Minerali ove grupe su kvarc, feldspati, feldspatoidi i zeoliti.
Kvarc ( kremen )- Si0
2
je jedan od vaznijh minerala koji
izgraduju stijene litosfere. Yeoma je otporan na uticaj atmosferilija,
krt je , tvrdoce 7 a gustine 2,65 g/cm3 Najcesce se javlja u formi zrna iii
sesterostrane prizme i piramide. Kristalise heksagonalno (S1.13).
30
:r
Stika 13. Kristali kvarca
Cest je mineral kise1ih magmatskih stijena, a ima ga i u sedimentnim i
metamorfnilTI stijenaIna. U prirodi ga nalazimo U ""v·ise modifikacija koje
su stabilne u razliCitin1 temperaturnim intervalima. Hemijski Cist kvarc je
proziran ("gorski krista]" ) a razliCitl1 hoju mu daju prirnjese (ljubicasti
yarijateti nazivaju se ametistom, iuti citrinOll1, tamni cadaVCClTI, emi
morionom, itd. ). Nastaje iz magmc, a takoder i talozenjern iz toplih i
hladnih Yoda, te kao produkt raspadanja prilnarnih silikata. Kvarcni
pijcsak se koristi za proizvodnju gradevinskog n1aterijala (siporeks,
malter), zalim u industriji stak1a, rnetalurgiji, industriji kermuike, itd ..
Amorfni kvarc iii ol'al- Si0
2
xl·hO nastaje hemijskim trosenjem
(raspadanjem) silikata, talozenjem u blizini toplib izvora te biohemijski
(mikroorganizmi, npr.dijatomeje, izlucuju opalne skelete ). Kolicina vode
U opalu varira, od 3-9%, ali 11 ekstremnim slucajevima i do 20%. Tvrdoca
opal a, ovisno 0 kolicini vode, je 2 - 6.5.
Kaicedon je kriptokristalasti Si0
2
. Ako se javlja 11 trakastim formama sa
razlicito obojenim trakama naziva se ahat ( ukrasni kamell ).
Feldspati su alumosilikati kalija, natrija i kalcija. Kalijski i
natrijski almllosilikati nazivaju se alkalnim feldspatima (najvazniji
ortoklas), a natrij sko-kalcij ski alumosilikati plagioklasima. Feldspati
izgradl1ju oka 60% magmatskib, 30% metamorfnih i 10% sedimentnih
stijena.
Ortokias-K ( AIShOR ) nastaje kristalizacijom iz magme.
Kristalise monoklinicno (s1.14) a vazan .Ie sastojak granita i sijenita.
31
Slika 14. Kristali ortoklasa
Nije stabilan jer pod djejstvom hidrotermalnih rastvora transfornlise se u
sericit, a djelovanjem atmosferiiija i hidrotermalnih procesa u kaolinit.
Uglavnom je bijele iIi crvenkaste boje. Tvrdoca mu je 6, a gustoca 2,5
g/cm
3
Ako je bez prirnjcsa, moze se koristiti u proizvodnji porculana.
Niskotemperaturni K-feidspatje mikroklin.
Plagioidasi si izomorfna grupa dvaju Clanova :albita - Na
(AIShOg) i anortita-Ca (AlzSi
2
08). Veoma su rasireni u magmatskim
stijenama, u manjim koliCinama ima ih u matamorfnim stijenama, dok su
u sedimentima rijetki ( arkoze ). Boja im varira od bijele do zelenkaste.
Tvrdoca im je 6-6,5 a gustoea 2,6-2,8 g/cm
3
KristaIisu triklinicno. Pri
povrsinskom raspadanju bazicni plagioklasi se kalcitisu a kiseli prelaze u
minerale glina ( kaolinit ).
Fcldspatoidi su grupa minerala koji u magmatskim stijenama
zamjenjuju feldspate od kojih se razlikuju nlanjirn sadrzajem silicija.
Vainiji minerali ave grupe SLl leucit i nefelin.
Lcucit-K( AISh06 ) je mineral bazicnih magmatskih stijena
alkalijske grupe. Tvrdoca mu je 5,5 - 6 , a gustoca 2,5 g/em
3
Boje je
pepeljastosive i bijele, a nekad je i bezbojan. Kristalise te!'seralno.
Nefelin-Na ( AISiO. ) je takode mineral bazicnih magmatskih
stijena alkalijske grupe U kojima se nalazi u nepravilnim zrnima iIi u
32
nakupinama. Tvrdoca mu je 6, a gustoca 2,6 g/cm
3
. Boje je bijele iii je
razlicito obojen. Raspada sa se u minerale glina.
Zeoliti se alumosilikati natrija, kalcija i rjede barija, stroncija i
kalija. Nalaze se u pukotinama i supljinama magmatskih stijena. Obieno
su bezbojni ali primjesama mogu biti obojeni. Tvrdoce su 3-5, gustoce
2-2,5 g/cm
3
Nastaju hidrotermalno do hidatogeno, te metamorfozom
feldspata i feldspatoida. U kristalnoj resetki zeolita nalazi se slabo vezana
voda koja se zagrijavanjem gubi, pri cemu se ne narusava struktura. U
dodiru s vlagorri zeoliti vodu primaju natrag. Nepozeljni su u agregatu za
pripremu betona. Zeoliti se koriste za prociscavanje radioaktivnih
otpadaka, zatim za proCiscavanje otpadnih i kanalizacijskih voda,
ciscenje din1nih gasova, i za odstranjivanje ulja sa vodene povrsine.
2.8.2. Karbonati
Karbonat! su soli karbonatne ( ugljene kiseline ). Uglavnom
nastaju talozenjem iz tolih i hladnih voda, a manjim dijelom raspadanjem
minerala nastalih iz magme koji u sebi sadrze kaleij (npr.bazicni
pJagioklasi ), te magnezij i zeljezo (npr.allgit ). Karbonati izgraduju veei
dio sedirnentnih stijena, a rneau ujima najvazniji su kalcit i dolomit. S
njima se rijetko javljajll i drugi karbonati kao sto su magnezit MgC0
3
,
sideri! F eC03, rodohrozit MnC0
3
, i smitsonit ZnC03.
Kaicit-CaC03 je Ininerai k_oji se u najcesce nalazi u
zrnastiIll fonnama. Kristalise rornbicno tako da njegovi kristali imaju
oblik romboedra (sl.lS).
Slika 15. Kristal kalei!a
Tvrdoca mu je 3, a gustoca 2,7 giern3. Boja mu je najcesce
mlijecnobijela, a od primjesa moze biti zut, siv, iii smed. Potpuno Cist je
bezbojan i proziran. U vodi se tesko topi, ali ako je voda bogata ugljen
33
dioksidom ( atmosferska voda ), tada prelazi u kaleij-hidrogenkarbonat
koji je lakse topiv prema formuli:
--
CaC0
3
+ H20+ C02 __ Ca (HC0
3
h
Kaleijum-hidrogenkarbonat nije stabilan spoj, Ako iz njegovog sastava
izade karbonatna (ugljena) kiselina, ponovo nastaje tesko topivi kaleij
karbonat, Tako nastaju sige ( stalaktiti i stalagmiti ) u pecinarna i bigar iii
sedra oko slapova krskih rijeka, Kaleit nastaje i biohemijski-
posredstvom organizama i mikroorganizama koji izlucuju skelete od
CaC03 ( skoljke, koralji, alge, framinifere, itd ) , Kaleit je veoma vazan
petrogeni mineraL Bitan je sastojak krecnjaka, mermera i njihovih breea,
karbonatnih pjeseara i laporaea sto mu daje posebnu vainost u
gradevinskoj praksi i to s dva stanovista : kao materijala kojim se gradi i
materijala na kojem se gradi. Kaleit je takode veoma vazna komponenta
kod proizvodnje cementa.
Dolomit- CaC0
3
MgC0
3
se kao i kaleit u stijenama najcesce
nalazi u zrnastim formama. Tvrdoca muje izmedu 3,5 i 4, a gustoca aka
2,9 glem
3
Boje je bijele do sive. Mineral dolomit je glavni sastojak
stijena doiomita i dolomitskih mermera. Zrna dolomita se medusobno
dodiruju duz ravnih povrsina i ne zadiru jedno u drugo kao kod
krecnjaka, zbog cega se laka lomi i mrvi, sto mu ogranicava primjenu u
gradevinarstvu. Mineral dolO1nit postaje na razne naCine. Najvlse se
razvija metasomatski pri dijagenetskim procesima djejstvom Mg rastvora
na krecnjake. Rjede je hidatogeni mineral a moze nastati i hidrotermalno.
Obzirom na slicnost s kalcitom lako se razlikuje po reakeiji na sohm
kiselinu. Naime, uz jak sum i pjenusanje u dodiru sa razblaz.enom HCl
kalcit se lako topi, dolomit ne. Dolomit se koristi za izradu vatrostalnog
materijala, u hemijskoj industriji, itd ..
2.8.3. Sulfati
Sulfati su soli sulfatne kiselnie-H2S04. Nastaju hidatogeno i
hidrotermalno. U prirodi su zastupljeni znatnim brojem, a kao petrogeni
najvafuiji su gips i anhidrit.
Gips-CaSO.x2H
2
0 kristalise monoklinicno. Javlja se zmast,
vlaknast i plocast, a ponekad i u pravilnim formama. Moze biti bezbojan,
bijel iIi razliCito obojen primjesama. Tvdoca mu je 2, a gustoca
2,3 g/cm
3
Najcesce nastaje talozenjem u izolovanim dijelovima mora. U
prvoj fazi poslije karbonata, talozi se gips a zatim anhidrit. Na
tempertauri od 110°C gubi 75% vode. Ohladen, lako prima vodu i brzo
ocvrsne. Zagrijavanjem iznad 500°C, dobiva se tzv. "estrih gips" koji s
34
vodom prelazi u veoma tvrdu masu ( "hidraulicni gips "). Koristi se i
kao dodatak u pripremi nekih vrsta cementa. Sitnozmi agregati bijele
boje zovu se alabaster i koriste se u vajarstvu.
Anhidrit-CaSO. kristalise rombicno. Obicno se javlja u zmastim
i vlaknastim agregatima. Bezbojan je . a od primjesa moze biti bijel,
crvenkast i plavkastosiv. Tvrdoea mu je 3 - 4, a gustoca oko
3 glem'. Praskasti anhidrit lako prima vodu i prelazi u gips, pri cemu se
njegov volumen poveea za oko 60% liZ razvijanje pritiska oko 1100 bara.
Pri gradnji tunela takva pojava izaziva savijanje opIate i smal1jivanje
tunelskog profila a cesto i rusenja. Koristi se u industriji cementa.
Barit-BaS04 kristalise rombicno. Obicno se nalazi u plocastim
kristalima te nepravilnin1 nakupinarna i zmastim masama. Tvdo6a mu je
izmedu 3 i 3.5, a gustoca 4,3 - 4,5 g/cm
3
Bezbojan je iii bijel, a od
primjesa moze biti siv, zut i ern. Zbog velike gustoee ( tezae! ) barit se
koristi za izradu teskih opeka. Apsorbira zracenje, pa se koristi za izradu
posebnog maltera. Nastaje na vise naCina: hidrotermalno, hidatogeno
(u izolovanim dijelovilna mora pri redukcionim uslovima ) itd ..
2.8.4. Sulfidi
U prirodi se nalazi veliki broj sulfida, od kojih sarno neki
sudjeluju u izgradnji stijena. Medu ovim mineralima najznacajniji je pirit.
Pirit-FeS2 kristalise teseralno. Javlja se u pravilnim kristalima te
u formi zrnastih masa i sitnozmastih nakupina. To je krt mineral tvrdoce
6-6,5 a gustoce oko 5 g/em] Boje je zlatnozute. Kristalizira prakticki u
svim uvjetima tako da je on sastojak magmatskih, sedimentnih i
metamorfnih stijena. Maze nastati i biohemijski, uz sudjelovanje
anaerobnih bakterija. Ako je zahvacen proeesima trosenja, prelazi u
limonit i sulfatnu kiselinu koja otapa karbonate (djelovanjem H
2
S0
4
na
krecnjak nastaje gips ), feldspate i druge minerale u stijeni, zbog cega je
stetan. Koristi se za dobivanje sulfatne kiseline.
2.8.5. Oksidi i hidroksidi.
Oksidi su spojevi kiseonika sa drugim hemijskim elementima a
hidroksidi su spojevi elemenata sa hidroksilnom skupinom OH - .
Kiseonik je najzastupljeniji element u litosferi
( njegov maseni udio u litosferije 50%, a zapreminski 90% ).
Korund-Ah03 je mineral vel ike tvrd06e (9), a nalazi se u
magmatskim i metamorfnim stijenama. Gustoca mu iznosi izmedu 3,9 i
4,1 g/cm
3
• Idiohromatski je bezbojan ali od primjesa moze biti razlicito
obojen. Cisti varijeteti lijepih boja su drago kamenje. Crveni korundi
nazivaju se rubini, plavi safiri, zeleni smaragdi, itd .. Korund se koristi
35
kao abraziv, a u gradevinarstvu za izradu kruna koje sluze kod istraZnog
busenja u tvrdim stijenama.
Limonit- Fe20JxH
2
0 je cest hidroksid zeljeza. Naziv se koristi
kao opsti pojam za koloidnu tvorevinu hidratiziranih zeljeznih oksida , a
naiazi se u zemljastim, bubrezastim i grozdastim formama. Boja mu
varira od zute do smede. Tvrdi varijeteti su tvrdoee oko 5 , a gustoce od
3,5 - 4 g/cm
3
. Zemljaste zute limonite nazivamo limonitnim okerom,
koji se upotrebljava kao prirodni pigment. Limonit je u veCim koliCinama
ponekad stetan sastojak stijene, ako se ona zeli primjeniti u
arhitektonsko-gradevinske svrhe. Medutim, ako je fino disperziran u
stijeni onda moze biti koristan kao npr. u grckim mermerima koji sadrze
0,12% fino disperziranog limonita koji im daje lijepu boju.
Zemlja crvenica ( terra rossa ) je netopivi ostatak krecnjaka a
sastavljena je uglavnom ad aluminijskih hidroksida ( hidrargilit, bemit,
dijaspor ) i zeljeznih oksida i hidroksida. U podrucju krsa ispunjava
pukotine i supljine, a u pravilu, nalazimo je i na dnu vrtaca. Odlikuje se
crveukastosmedom bojom.
2.8.6. Mineraii ostalih grupa
Ostali vaZiliji petrogeni minerali svrstani su u grupe halida i
fosfata.
HaHd; su u prirodi zastupljeni vecim brojem minerala, ali u malim
koliCinama. Medu njima, svakako, najvecu vamost ima halit (kuhinjska
so )-NaCI. Kristalizira u formi kocke (teseralno), ali se cesce nalazi u
zrnastim formama kao stijena odnosno kamena so ( tako je zastupljen u
!ezistima Tuzle ). Halit je bezbojan mineral kome primjese mogu dati
zutu, smedu i modru boju. Tvrdoce je 2, a gustoce 2,1-2,2 g/cm
3
Topiv
je u vodi i slanog okusa. Nastaje uglavnom talozenjem iz morske vode.
Vazanje u ishrani, a koristi se i kao sirovina u hemijskoj industriji. Drugi
vaZniji mineral ove grupe je f1uorit-CaF
2
koji kristalise teseralno.
Bezbojan je ali od primjesa moze biti razlicito obojen (zut, plavicast,
zelen ). Tvrdoca mu je 4 a gustoca 3,3-3,6 g/cm
3
• Nastaje pirogeno,
hidrotermalno, itd .. Koristi se u metalurgiji, kao topitelj, kod dobijanja
hlorovodonicne kiseline, u cementnoj industriji, zatim optiei, itd ..
U grupi fosfata vaZnije mjesto zauzima apatit-Cas (CI,F,OH)
(PO.), . Nalazi se u eruptivnim stijenama kao sporedni iIi akcesomi
mineral, a s obzirom na veliku otpomost prema trosenju ima ga i u
sedimentnim stijenama. Tvrdoca mu je 5, a gustoca 3,1-3,2 g/em
3
Bezbojan je iii primjesama razlicito obojen ( zutozelen, plavozelen,
ijubicast, ruzicast, itd )
36
2.8.7. Element;
Iz grupe elemenata koji se u prirodi nalazi samorodno bit ce
spomenuti grafit, dijamant i sumpor.
Grafit-C je stabilna polimorfna modifikacija ugljenika s tipicnom
slojevitom re!letkom. Kristalise heksagonalno. Nalazi se u listicavim
nakupinama i gustim masama. Tvrdoce je 1-2, a gustoce 2,1-2,2 g/cm
3
Boja mu je ema a ejepljivost savrsena ( odraz strukture l, sjaja metalnog
do mutnog. Najvece mase grafita nastale su metamorfozom uglja u
dubljim dijelovima litosfere. Nalazi se u nekim metamorfnim stijenama ,
u kojima je prirodni pigment (npr.grafitski skriljci i mermeri ). Koristi se
u elektroindustriji i metalurgiji, te u proizvodnji grafitskih olovaka.
Dijamant-C je takode stabilna polimorfna modifikacija
ugljenika. Kristalise teseralno. Tvrdoca mu je 10, a gustoca 3,5 g/cm
3

Sjajnost mu je dijamantska. Bezbojan je ali od primjesa moze biti
razliCito obojen ( play, zut, smed, pa cak i em ). Nalazista dijamanata
vezana su za ultrabazicne eruptivne stijene -kimberlite. Zbog velike
otpomosti na trosenje moze se naci i u rijecnim nanosima (sekundarna
le±ista ). Zbog velike tvrdoce koristi se u izradi krnna za istrazivacko
busenje u tvrdim stijenama, a kao abraziv za alate kojima se obraduju
kamen i tvrdi metali ( u ovim slucajevima se koriste uglavnom vjestacki
proizvedeni dijamanti ). Obradeni dijamanti su skupocjen nakit. Ako su
bruseni u obliku bipiramide, zovu se brilijanti, a oni u obliku polukugle
rozetc.
Sumpor-S je element tvrdoce 1,5-2,0, gustoce oko 2,0 g/cm
3
Ukoliko je Cist ima zulu boju, ali ako sadrzi primjese bitumena i glina
moze biti smed i siv. Nastaje iz solfatara i mineralnih termalnih voda, u
anaerobnim vodenim sredinama posredstvom mikroorganizama, itd ..
Poznata lezista elementarnog sumpora, nastalog u anaerobnim uvjetima
nalaze se na Sieiliji i u SAD (Texas ). Kristalise rombicno, slabe je
ejepljivosti i ima mastan sjaj. Koristi se za proizvodnju sulfatne kiseline,
eksploziva i insekticida.
2. PETROLOGIJA
Petrografija je nauka ciji je zadatak proucavanje stijena. ana
analizira strukturne, mineraloske i hemijske karakteristike stijena, naCin
njihovog pojavljivanja i bavi se njihovom klasifikaeijom. Petrografija , je
zapravo, dio petro\ogije - nauke koja pored navedenih sadrzaja,
proucava i uslove postanka stijena u nizu geoloskih procesa koji se
desavaju u Zemljinoj kori i na njoj.
37
3.1. Podjela stijena prema naCinn post;tnka
Sve stijene litosfere, ovisno 0 naCinu postanka, svrstavaju se u t[i
glavne skupine: magmatskc iii cruptivne stijene, nastale kristalizacijom
magme ili ocvrscavanjem lave, sedimentne iii talozne stijenc, nastale u
vodi iii na kopnu kao rezultat taiozenja materijala razlicitog porijekla i
metamorfne stijene, nastale rnetamorfozom magmatskih, sedimentnih i
vee postoje6ih metamorfnih stijena. Prema rezultatima istrazivanja
americkih geohemicara Clarkea i Washingtona. litosfera je do 16 km
duhine izgradena 95% ad magmatskih stijena i ortometamorfita. Stijene
mogu biti monomineralne kada su izgraclene sarno ad jedne mineralne
vrste. i polimineraine kada su izgraclene od vise mineralnih vrsta.
Polimineralne stijene su znatno ceSce. Ovisno 0 kolicinskom udjelu i
vaznosti minerala koji izgracluju st\jene minerale dijelimo 11a:
-bitne (prevladavaju i 0 njima ovise svojstva stijene kao cjeline)
-sporedne ( pojavljuju se u manjim koliCinama )
-akcesorne ( pojavljuju se rijetko i u zanemarivim koliCinama )
Sa graclevinskog aspekla veoma bitne karakteristike stijena su njihova
struktura i. tekstura. Struktura stijene .Ie definisana slepenom
kristaliniteta, te veliCinom, oblikorn i medusobnim odnosom minerala, a
zavisi od nacina postanka stijene. Tekstura oznacava naCin na koji su
minerali zauzeli prostor u stijenskoj masi, a zavisi od uticaja vanjskih
faktora, bilo prilikom nastanka stijene iii uakon toga. Prema krupnoci
minerala koji ih izgracluju. stijene se mogu podijeliti na:
-fenokristalne ( aka se minerali magu razlikovati okom iii povecanjem
do 10 puta),
-mikrokristalne ( aka se minerali mogu razlikovati sama mikroskopom.
u specijalno pripremljenim izbruscima ),
- kriptokristaine (ako se minerali ne mogu razlikovati ni mikroskopom
povecanja do 1000 puta).
3.2. Magmatske stijene
Magmatske stijene nazivaju se prinlamim stijenama. Ovisno 0
mjestu njihova postanka. mozemo ih podijeliti na:
-dubinske (intruzivne iii plutouske). nastale postupnom kristalizacijom
magme u dubljim dijelovima litosfere;
-povrsinske (izlivne iii efuzivne), nastale brzom kristalizacijom i
ocvrscavanjem lave na povrsini (iii pri povrsinskim dijelovima) litosfere.
Vew izmedu ove dvije grupe magmatskih stijena predstavljaju ?liene iii
hipabisalne stijene koje se javljaju kao ogranci dubinskih stijena od
38
kojih se razlikuju po strukturi a ponekad i po mineralnom sastavu. Inaee
to su tijela male debljine a velike dutine prostiranja. Obzirom na nacin
postanka, u magmatskim stijenama minerali se dijele na : primarne
( nastali kristalizacijom iz magme ) i sekundarne ( nastali alteracijom iii
izmjenom primarnih minerala pod djelovanjem hidrotermalnih procesa i
hemijskog trosenja). Ovisno 0 boji, minerali magmatskih stijena dijele
se na: salske iii bezbojne, s veCim ucescem Si i Al ( kvarc, feldspati ). i
femske iii obojene, s veCim sudjelovanjem Fe i Mg ( olivini, .piroseni,
amfiboli. biotit ).
3.2.1. Struktura i tekstura magmatskih stijena
Pod strukturom magmatskih stijena podrazumijeva se stepen
kristalizacije. veliCina. oblik i meclusobni odnosi minerala. Struktura ie
ovisna ad uvjeta nastanka tih stijena pa se generalno moze razlikovati:
zrnasta, porfirska, ofitska i hijalinska struktura ( slika 16 ).
Slika 16. Pojed;n; tipov; struktura magmatsk;h stijena ( prema: Tajder,
Herak, 1972 preuzeto;z Sestanov;c, 1986)
Za zrnastu strukturu karakteristicno je da se minerali javljaju u
formi zma nepravilnih oblika. meclusobno se dodiruju i priblizno su
ujednacene veliCine. Ova struktura je svojstvena svim intruzivnim
stijenama. Tipicna je za granite, zhog cega se jos zove i granitskom
struk'turom.
Porfirska struktura se odlkuje relativno krupnim i pravilno
kristaliziranim mineralima koji su nepravilno razmjesteni u staklastoj iIi
sitnokristalastoj masi. Ova struktura je karakteristiena za efuzivne stijene.
Ofitska struktura tini prelaz izmeclu zmaste i porfirske.
Karakterise se neorjentisanim stapicastim plagioklasima izmeclu kojih se
39
nalazi piroksen augit koji je ('esto hloritisan. Tipski je razvijena u
dijabazima te se jos naziva i dijabaznom strukturom.
Hijalinska iii stakIasta struktura nastaje pn naglom
o('vrsCivanju lave. Rijetki stapicasti minerali ( obieno feldspati ) su u
staklastoj masi orjentisani u smjeru taka lave.
Stijene koje imaju zmastu strukturu uglavnom su jednolicne boje.
a fizicko-mehanicka svojstva priblizno su im jednaka u svim smjerovima.
Osim toga lako su obraduju i dobra poliraju pa se mogu koristiti u
arhitektonsko-gradevinske svrhe.
Na sliei 17. prikazane su bazicne magmatske stijene u razlicitim
nivoima litosfere i s tim u vezi strukture karakteristicne za pojedine
nlvoe.
POVRSIN$K' (FLOC'" 1
HIPABlSAlNI (SKLAD)
OUSWSKl (M.O.SIV)
STRUKTI.JRA
PORf,aSKA
'<1J"UNS",_
OfiTSAA
i OIJABAZNA )
Stika 17. Strukture bazlcnlh magmatsklh stijena u avlsnastl ad ab/llka
pojavljivanja tih stijena u razH6itim nivoima iitosfere. Sjencenjem su
oznacene zone metamorfisanih stijena
Tekstura magmatskih stijena predstavlja prastorni raspored mineralnih
zma u stijeni. Ona ovisi od uvjeta kristalizacije a moze biti : homogena
iii masivna, f1uidalna i vezikularna ( sJ.] 8 ).
40
a)
Stika 18. Vaznije lekslure mqgmatsklh stijena
a-masivna, b-f/uida/na, c-vezikularna (mjehurasta)
Homogena iii masivna tllkstufll odlikuje 5e r<lVnomJWlO
rasporedenim mineralnim bez vidljive orjentaeije, Ova leksl]Jfa
karakteristicna je ;1:8, intru>:lvne stijene.
Kod fluidalnc tcksture mineralna ;;:rna, su orjentisana Pllralelno
srnjeru taka lave. Karakteristicn&Je >oa bw>:icne efuzivne stijene.
Vezikularna tekstura k€!n\kterise se s mnogo supljin€! n€!shlUh
oslobadanjem plinov<l i pam lokam n€!gloghl<ldenj& adnosna
kristalizacije law. Prema tome ova tekslunl Svgjstvena je "fu>oivnim
stijenama. Ukoliko se nakrmdnim procesirna supU!ne !spune ral1;IlMim
mineraJimu (kvare, kaici!, itd ) onda se takVa tekSlUfa Zave mando!astll.
U grattevinarstvu gU povgljnije stUene homogene (m,wivn!'l)
(eksture, Stijene Sa fluid,\lnom; veziknlllrnom i mandoltlstom tllksturom
imaju ogranicenu primjenu zbog nepavoJjnih karakteristik!l, ali se
pojedini varijateti povoljnih fi>oicko-rneh@i¢kih svojstavil magu koristiti
u dekorati vne svrhe. ' .
3.2.2 Lucenje magmats/dh .tijen!!
Magmatske stijene se u prirodl obieno javljaju kIlO !zdijelj\!!1e-
rasCianjene mase razlicitog oblika. Kad magma ocvrscava, odnostlo dok
se hladi, u njoj se POjlWljUjU na,prezanja. To u"rokuje formir@je
diskontinuiteta kao sto su pukotine i prsline. U ovisnosti 0(1 polozaja lih
pukotina i prslina ma$matske stijene ge odvajflju i odlamaju. Ta pojava
odvajllnja magmatskih stijene dliZ diskontinulteta naziva Se IUgenje, .
U ovisnosti od prostomog polozaja pukotina i prslina razlil;:uju se
slijedeci oblici lucenja: paraielopipedno iii pru:matsko, plOCllsto,
bankovito, stubasto, kuglasto, i nllprllViino.
Paralelopipedno iii pru:mlltskQ lucenje karakterise se
prisustvom nekoliko sistema pukotina koje su medusobno upravn\!, Tada
sU u magmatskim stijenarna prislltna prizmaticna tijela razlicltih
dirnenzij a.
Plocasto i bankovito
zastllpljen sarno jedan sistem
lucenje nastaju ukaliko je
paralelnih pukotina. Ako je
41
u stijeni
rastojanje
izmedu pukotina manje od 10 em onda se formiraju ploce, a ukoliko je
one ve6e ad 60 em nastaju banci.
Stubasto lucenje (sLJ9) karakterise se cetverostranom,
petostranom iIi sestostranolll izdijeljenoscu u vidu stubova. Stubasto
lucenje karakeristicno je za izlivne stijene a narocito je cesto kod slivova
bazicnih stijena (npr.bazalti), pri cemu stubovi stoje upravno na povrsinu
sliva.
Stika 19, Stubasto Jucenje u bazaltima (Birkeland & Larson, 1989)
Kugiasto lucenje svojstveno je izlivnim stijenama i jav\ja se u
plicim perifemim dijelovima intruzija. Izdvojeni komadi imaju oblike
koncentricno gradenih kugli.
Nepravilno lucenje javlja se kada se sistemi pukotina ukrstaju iIi
stoje pod kosim uglom sto uvjetuje izdvajanje nepravilnih blokova
razliCitih dimenzija,
Lucenje stijena ad velikog je znacaja za eksploataeiju kamena i
njegovu obradu u gradevinske svrhe ( izradu koeki, ivicnjaka,
spomenika, itd,), Magmatske stijene, obzirom na mineralni sastav i
struktumo-tekstume karakteristike, imaju obicno veliku cvrstaeu i zbog
toga se dosta tesko eksploatisu i obraduju, Prisustvo pukotina lucenja
znatno olaksava eksploataeiju, a takode i obradivost magmatskih stijena.
Ipak, ako su sistemi pukotina i prslina jako gusti, veoma je tesko dobiti
42
blokove odredenih dimenzija. Narocito su nepovoljne stijene sa
kuglastim i nepravilnim lucenjem.
3.2.3. Sistematika magmatskib stijena
Magmatske stijene litosfere mogu se sistematizovati na vise
naClna, ovisno 0 kriteriju koji se pri tome definira. Poznatije
sistematizacije ukljucuju :
mjesto postanka ( nivo kristalizacije )
kiselost,odnosno sadrzaj Si0
2
mineralni i hemij ski saslav
Prema mjestu postanka,sve magmatske stijene dijelimo na dubinske
(intruzivne iii plutonske), zatim na zicne (bipabisalne ) i na
povrsinske (efuzivne iii izljevne).
Na osnovu sadrzaja Si02 komponente , magmatske stijene se dijele na
kisele, neutralnc, bazicne i ultrabazicne. Kiselc magmatske stijene
sadrze vise od 65% SiO, , a tolika kolicina te komponente rezultat je
vece kolicine minerala kvarca i minerala sa vecim Si.
Neutralne stijene sadrze 55% do 65%SiO, komponente, sto je pretezno
rezultat vece koliCine Si0
2
u feldspatima i mjestimicne pojave kvarca.
Bazicne stijene sadrze od 45% do 55% SiO, komponente, sto je
iskljucivo rezultat sadrzaja Si0
2
u plagioklasima i drugim silikatnim
mineralima. U1trabazicne stijene sadrze manje od 45% Si0
2
komponente, koja je skoncentrisana u olivinu i drugim silikatnim
mineralima s manjim sadrzajem Si0
2
.
Detaljnija i kompletnija sistematika magmatskih stijena bazira se
JOS 1 na bitnim sastojcima stijena te njihovim strukturnim i tekstumim
karakteristikama.
Opsti pregled magmatskih stijena i kalcijsko-alkalijske
serije prikazan je u narednoj tabeli, Ultrabazicne stijene su izdvojene jer
one ne sadrze feldspate.
43
Tabela 2. Opsti pregled magmatskih stijena
i MINERALNI ii' ",I'
I SASTAV I ALKALNA I KALClJSKO ! BEZ
MJESTU I i SERIJA -AlKALNA : FELDSPATA
PQSTANKA KISELOST! Ii SERlJA ,I
PLAGIOK
i LASI i

OUBINSKA I KVARC I i GRANO
f---------jl KISELA SIOTIT I GRANIT I OIORIT I
POVRSINSKA
HORNBLENDA
RIOLIT I OACITi I
f-O-U-B-,N-S-KA--+---------f----------l,- SlJENIT I
NEUTRALNA ± 810TIT r-, ----------f-------I-, -----------..j
r
' HORNBlENOA i !
f--PO_V_R_"_NS_M__ +-______ . . _______ _T_RA_H __ 'T ____ __________ -..j
I OUBINSKA Ii:
PIROKSEN ! ALKGABRO GABRO i
f---------j BAZICNA : ± OLiVIN
POVRSINSKA ALK.BAZAL T BAZALT

DUBINSKA i
f--------..jl UL TRABAZ OLiVIN
I leNA PIROKSEN
! PQVRSINSKA ) I
PERIDOTIT
I PIKRITi
i KIMBERLIT
I
I
Obzirom da su karakteristike granita, gabra i peridotita prikazane u
narednom poglavlju ovdje ce u kratkim crtama biti opisane ostale
magmatske stijene koje su navedene u tabeii 2.
Sijeniti rijetke neutralne dubinske magmatske stijene koje se
javljaju u rnanjim masivima i zilama. Boje su bijele do ruzicaste i Cfvene,
sto ovisi 0 boji K-feldspata ortoklasa koji prevladava u stijeni. Od granita
se razlikuju po tome sto ne sadrie kvare. Bitni minerali u njima su
feldspati. Struktura im je zmasta, a tekstura masivna (homogena). U
obradi su podatniji od granita, zbog cega se pretezno koriste u
skulptorstvu.
Dioriti su neutralne intruzivne stijene, sastavljene preteino od
Na-plagioklasa i hornblende. Obicno se nalaze na obodu granitskih
batolita, ali i u formi zila i skladova.
Zmaste su strukture, a homo gene teksture. Boje su sive i sivozelene.
Rioliti su efuzivni ekvivalenti granita. Struktura im je porfirska, a
tekstura homogena. Nalaze se u obliku vecih i manjih izljeva i
vulkanskih kupa.
Daeit; su efuzivni ekvivalenti granodiorita. Njihovi bitni minerali
su kvare i plagioklasi. Daciti su svjetlosive, tamnosive i zelenkaste boje.
44
Trahiti su efuzivni ekvivalenti sijenita. Pojavljuju se u vidu
izljeva, vulkanskih kupa i eruptivnih :lila. Strukture su porfirske, teksture
fluidalne a boje su sivozelene. Trahiti se zbog hrapavosti primjenjuju za
stubista i plocnike.
Andeziti su efuzivni ekvivalenti diorita. Strukture su porfirske, a
teksture homogene, fluidalne i mandolaste. Varijateti sitnijeg zma i s
djelimicno staklastom osnovom imaju tamniju boju. Andezita ima u
okolini Srebrenice.
Bazalti su efuzivni ekvivalenti gabra. Boje su tamnozelenosive
do erne. Nalaze se u obliku velikih i debelih ploca. Struktura im je
porfirska a tekstura fluidalna.
Dijabazi su hipabisalni ekvivalenti gabra, koji se pretemo
javijaju u obliku skladova. Ofitske ( dijabazne ) su strukture i homogene
teksture. RazliCitih su nijansi svjetlozelene boje. Dijabazi se cesto
javljaju na potezu Banja Luka-Zavidovi6i-Visegrad.
Kimberliti su ultrabazicne eruptivne stijene, ekvivalenti
peridotita. Imaju veliku ekonomsku vainost, jer se u njima nalaze
primarna lezista dijamanata.
3.2.4. Mineraloske i petroloske karakteristike granita, gabra
peridotila
Od magmatskih stijena u gradevinarstvu najces6u primjenu imaju
graniti i gabri. Stoga
co karakteristike ovih stijena biti detaljnije prikazane.
3.2.4.1. Graniti
Ime su dobili po latinskoj rijeCi granum-zmo (javljaju se u
zmastim agregatima). Graniti su leukokratne (grc.leukos-bijel, svjetao;
kratos-vladavina ) zmaste stijene. izgradene od alkalnog feldspata
(ortoklas iii mikroklin, ponekad albit) , kvarca i bojenog minerala (biotit,
homblenda, turmalin, itd.). Graniti dobijaju naziv prema nekom vodecem
bojenom iii karakteristicnom mineralu: biotitski granit, muskovitski g.,
dvoliskunski g., amfibolski g., turmalinski g., itd.. NajcesCi su
dvoliskunski graniti (sa biotitom i muskovitom) te se zato nazivaju obicni
graniti.
Strukture su zrnaste, uglavnom hipidiomorfno zrnaste (mineral;
djelimicno imaju dobro razvijene ravni), pri cemu veliCina zrna u ovim
stijenama varira. Treba istaCi da su sitnozmi i srednjezrni varijateti
mnogo povoljniji za gradevinarstvo od krupnozrnih. Teksture su
masivne. Lucenje im moze biti paralelopipedno, plocasto, nepravilno, itd.
45
Stijene grupe granita i granitoida odlikuju se visokim sadrzajem
silicijuma (SiO,) , povisenim sadrzajem alkalija (Na,O 1 K,O) ! mahm
sadrzajem magnezijuma (MgO), gvozda (FeO) i kaJcija (CaO). .
. Graniti spadajl1 11 vrlo otporne stijene. Njihovo raspadanje pocin]e
promjenom bojenih minerala (najcesee njihovom oksidacijom).
cega zadohijaju mrkocrvenu boju. Nakon toga zamu6uju se feldspat! ko]!
daljom transformacijom prelaze 11 gline. Ovi procesi obieno poCinju po
obodu zma, ponekad mogu evrstu stijensku masu dovest, u rastreslto
stanje tzv.granitski grus. U masi, koja podsjeca na PlJesak, Jedm!
minerali koji nisu podlegli raspadanju su kvarc i muskov!t. Gramt! se
javljaju u vidu razlicitih formi ( s1.20 ).
Stika 20. Blok-dijagram granitske intruzije (Ristic i Pamii:, /981)
Poznati masivi granita su u sjevemoj Bosni ( Motajiea i Prosara ) .
3.2.4.2. Gabri
Stijene ove grupe siromasne su a. ka1cije:n:
magnezijumom i gvozdem. Kao karaktenstlcan sasto]ak J3vl]a sebazlcm
plagioklas (labrador i bitovnit), liZ odgovarajuCi bojeni mineral (p!roksen,
amfibol, olivin, itd.).
Sve dubinske stijene gabro grupe karakterisu se zmastom
strukturom i relativno ujednaeenom krupnocom zma. Ponekad mogu biti
i ofitske strukture. Masivne su teksture koja ponekad moze biti i
planparalelna. Lucenje je uglavnom nepraviino, a javlja se
paralelopipedno i bankovito lucenje.
46 -
Gabri se javljaju u vidu ve6ih masa, obieno oblika lakolita iii zila,
katkad i u obliku ziea promjenljive debljine. Kada imaju praviino
paralelopipedno iii bankovito iucenje uz srednju veliCinu zma veoma su
cijenjen gradevinski materijal. To su stijene zelenosive, tarnnozeiene,
zelene pa katkad i erne boje. Stijena izgradena od bazicnog plagioklasa i
monoklinienog piroksena (uglavnom dijalag) u ulozi bitnih sastojaka
naziva se gabro (u uzem smislu). Ako se u ulozi bitnog sastojka pored
dva navedena minerala javi i olivin stijena se naziva olivinski gabro.
Cesto bazicni plagioklas (labrador) pokazuje svjetlueanje u plavicastoj
boji sto se naziva labradorizacija. Od sporednih sastojaka ueestaliji su
ilmenit, apatit i magnetit. Sekundarni su sosirit (albit + epidot + eojisit)
koji se stvara na racun bazienih plagioklasa. zatim sfen, epidot, kaleit,
hlorit. Ako stijena sadrii olivine kao sekundarni mineral javlja se i
serpentin.
Pomenuto je da povoljno luteni srednjezrni i sitnozmi varijateti
gabra predstavljaju dobar gradevinski materijal. Ove stijene glacaju se
dobro i imaju lijep izgled. Sadrzaj labradora sa plavicastim svjetlueanjem
povecava vrijednost gabra kao gradevinskog kamena. Veei masiv gabra u
BiB je na podrucju Jablaniee.
3.2.4.3. Peridotiti
Opsta karakteristika stijena peridotitske grope je da su siromasne
silieijem i aluminijem a bogate magnezijem i gvoZdem. SadrZaj alkalija
pa i ka1cija uglavnom je minimalan. Zbog toga peridotitske stijene ne
sadrze salicne (svjet/e) minerale (feldspat, kvare). U njima se javljaju
olivin i pirokseni, kao bitni minerali, ponekad i homblenda. Od rudnih
minerala najcesci su hromit i magnetit. Peridotiti su udrnZeni sa gabrima,
spilitima, dijabazima i sedimentnim stijenarna kada grade takozvane
ofiolitske komplekse (fragmenti okeanske kore i gomjeg omotaca). Jedan
od takvih kompleksa zastupljen je u Centralnoj ofiolitskoj zoni u Bosni i
Hereegovini (od Banja Luke do Visegrada). Peridotiti se javljaju u vidu
velikih masa obicno nepravilnog oblika. Zmaste su strukture, a masivne
teksture. Lucenje je preteZuo nepraviino.
To su stijene vrlo razlicite boje sto zavisi od sastava i stepena
sadrzine peridotita. Ako su sasvim svjezi tamnozelene su do Zuckasto-
zelene boje, staklastog do masnog sjaja i veoma jedri. Djelimicno iii
potpuno alterisani peridotiti dobijaju zelenu iIi eak emu boju. Osim
hromita peridotiti mogu da sadrze platinu i dijarnant.
Peridotiti su vrlo rijetko svjeze stijene. Obieno su manje iIi vise
serpentinisani (olivin i piroksen se transformisu u serpe,:tin). l!z
serpentin se kao alteraeioni produkti sreeu jos talk, magnezIt, hlont,
47
kalcit i opaL Povrsinski raspadnnti peridotiti jako su ispucali i
ispresjecani zican1a opata i magnezita.
Upotreba periaotita u gradevinskc svrhe v1'1o jc ogranicena jcr su
ani pored velike zapreminske iezinc nedovoljno otporni nn atmosferske
uticaje. Ponekad se varijateti peridotita (lerzoliti ) koriste kao ukrasni
kamen za unutrasnju dekoraciju jet imaju iijepu tamnozelenu beju i cesto
trakastu gradu.
Peridotiti su u BiB ugla\'l10m zaswpljeni 11 okviru Centralne
ofiolitske zone (potez Banja Luka-Zavidovici-Visegrad ).
3.2.5 Uvjeti gradenj" II magmatskim stijcnama
magmatskih stijena u gradcvinarstvu
primjena
Tereni izgradcni od 3vjezih intruzivnih stijena irnaju veoma
povoljne karaktcristike za temeljenje najrazli6ilijih objekata. Aka su ave
stijene trosne iii jace ispucale poprinlaju karakteristike slicne nevezanirn
stijenama.U svjezinl intruzlviulU nlogu se izvesti stabilni tuneli i drugi
podzemni objekti vecih dirncnzija, nledutim zbog velikog otpora ovih
stijena radovi u njirna su usporclliji i skuplji.
Efuzivne magmatskc stijene (poput intruziva) u svjezem stanju Cine
veonlH povoljnu podlogu za tcnlcljenje. Imaju slicne karakteristike i
prilikonl izgradnje tUllC1a i drugib podzemnih objekata. U zoni
povrsinskog raspadanja yise Inetara u dubinu) tereni izgradeni. ad
ovih stijena zahvaceni su prOCeS1l11Cl erozije, uz pojave- jaruzanja i
klizanja.Kod svjezih. n·::oStecenih lIlagmatskih stijena nosivost je
prakticno neogranicenu, medutiul,ukoliko Sl1 OY'C stijcnc trosne i
razlomljene nosivost in) znatno opada.
Upotreba magmatskih stijena u gradevinarstvu u direktnoj je
ovisnosti od karakteristika pojedinih tipova stijena.
Graniti se koriste za oblaganje zidova u enterijerima i
eksterijerilna, za ivicnjake, plocnike, zatim kao drobljeni Kamen u
cestogradnji, gradnji zeljeznickih pruga i kod pripreme betona. Obradeni
blokovi granita upotrebljuvuju se za izgradnju stubova, mostova, zidanje
potpomih i obloznih zidova, tunclskih partaIn te za izradu postolja
spomenika, spomen ploea i bistRo Nepovoljno svojstvo granita je da
ukoliko dade do trosenja feldspala ova stijena tada 1ma nejednaku boju i
razliCite fizieko-mchanicke karakleristikc. Takode, ako se granit jako
ugrije i polije hladnom vodom odmah se raspukne u nepravilne komade.
V rste rioiita s malo fenokristala i gustom osnovom. (ako su
lijepih boja i skloni poliranju), llpotreblJUvajll sc II arhitektllri i kiparstvll .
Daciti se koriste kao tehnicki kamen.
48
if
Sijeniti su u obradivanju podatniji od granita, zbog ('ega se
pretezno koriste u umjetnickoj obradi.
Trahiti se primjenjuju u izradi stepenica i plocnika, jer se' ne
glacaju i uvijek ostaju brapavi.
Svjezi gabro se moze lako polirati i tada je veoma postojan na
djelovanje atmosferilija. Koristi se u najrazlicitije svrhe kao
arhitektonsko-gradevinski i tehnicki kamen. U gradevinarstvu se posebno
primjenjuje na mjestima izlozenim velikom pritisku, rastezanju ,
savijanju i udarcima, jer ima veliku cvrstoeu i zilavost. Gabro se koristi
priiikom izrade temelja visokih gradevina, stubova mostova, obalnih
utvrda, plocnika, zatim za izradu dekorativnih pioi'a za oblaganje, za
kocke, i ivicnjake, itd"
Bazalti imaju veliku primjenu kao agregat za beton a porozne
vrste se koriste za izradu pjesackih staza jer zadrzavaju hrapavost. Guste
vrste se primjenjuju u gradnji obalnih utvrda i morskih pristanista, jer su
postojane prema hemijskim agensima i solima iz morske vode. Koriste se
i kao sirovina za kamenu vunli (toplotni izolacijski materijal), Rjede se
upotrebljavaju u arhitektonsko-gradevinske i skulpturne svrhe.
Peridotiti u tehnickoj praksi imaju manju primjenu zbog velike
gustoce (2,6-3,2 gr/cm
3
) i male otpomosti prema fizickim i hemijskim
agensima.Procesorn metamorfoze ave stijene transforrnisu se u
serpen(init breeastog izgleda koji se radi lijepe zeiene boje naroelta
koristi za unutrasnje oblaganje zidova.
3.3. Sedimentne stijene
Postanak sedimentnih stijena rezllitat je slozenog i dugotrajnog
procesa koji sadrzi:
-fizicko i hemijsko trosenje postojeCih magmatskih, sedimentnih
i metamorfnih s!ijena litosfere;
- transport mehanicki usitnjenih fragmenata i otopljenih materija;
- talozenje rastrosenog materijala
Nakon talozenja uz odredene fizicko-hemijske procese, moze
doCi do stvrdnjavanja sedimenata.
Mehanicko trosenjc stijena iii dezintegracija uzrokovana je
siiama koje djeluju iz atmosfere ( insolacija ), hidrosfere i biosfere. Pri
tome ne dolazi do promjena hemijskog sastava stijene vee do njenog
komadanja i usitnjavanja, cesto u veoma sitne cestice. Takvo trosenje
moze biti olaksano sistemima pukotina i prslina II zonama koje su bile
zahva6ene izrazenom tektonskom aktivnos6u.
49
Hemijsko trosenje se svodi uglavnom na otapanje komponenata
topivih u vodi. Moe otapanja vode ovisi 0 njenoj kiselosti (ph faktoru),
kolicini u njoj otopljenog CO2, anorganskim, organskim i humusnim
kiselinama, te koliCini kiseonika, hlorida i nekih drugih soli. Vaian faktor
hemijskog trosenja jesu veliCina i oblik povrsine stijene koja je izlozena
djelovanju vode. Nairne, kompaktna i glatka stijenska masa lakse
odoljeva hemijskom trosenju nego ona sa puno prslina, pukotina i
supljina koj" je liZ to i hrapava. U pravilu, trosenje stijena, hemijskim
putem bit ce olaksano u toplijoj vodi, jer se moe rastvaranja vode
povecava sa temperaturom.
Kod silikatnih minerala je zapaieno da su oni minerali koji su kristalisali
na visim temperaturama (olivin, piroksen, Ca-plagioklas) manje otporni
na hemijske agense, od onih nastalih pri nizim temperaturama
( kvare, muskovit, kalijski feJdspat).
Postoje minerali koji se pod uticajern vode otapaju veoma brzo (karnena
so, sulfati), iIi sporo (karbonat!), dok ima i onih koji su praktieno
netoplvl (kvarc). Pri hemijskom trosenju stijene najvazniji je utieaj
atmosferilija (atmosferska voda, ugljena kiselina i kiseonik).
Najznacajniji faktor transporta je voda (bujicc, potoci, rijeke.
mora, okeani) koja prenosi ogromne koliCine materijala u obliku vucenog
i suspendiranog nanosa, iIi u obliku otopljenih materija. Sedimenti
transportovani vjetrom dobro su sortirani po velicini zma, a nazivaju se
eolskim sedimentima. Transport ledom odvija se u glaeijalnim
podrucjima veoma malom brzinom (150-1300 m godisnje). Ledenjaci
mehanicki razaraju stijene i prenose materijal razlicitih dimenzija. od
blokova do sitnih cestica, i sudjeluju u nastanku glacijalnih sedimenata
koji se odlikuju nesortiranoscu.
Do talozenja cestiea nastalih mehanickim trosenjem dolazi zbog
djelovanja sile teze, kad se promjene dinamieki uvjeti koji su
omogucavali transport. Otopljene mineralne materije taloie se
promjenom fizicko-hemijskih fal(tora koji su uvjetovali njihovu
topljivost, ili pak uticajem organizama. Iz pravih otopina materije se
izlncuju kao posljedica prezasicnosti.
Pri niskim temperaturama i malim pritiseima u sedimentima se
nakon talozenja zbivaju mnoge fizicke i hemijske promjene (zbijanje,
cementacija, otapanje, prekristalizacija i s1.). Navedene promjene koje se
dogadaju u sedimentu od njegovog talozenja pa do pocetka metamorfnih
procesa nazivaju se dijageneza. Najvazniji dijagenetski procesi su
procesi litifikacije pri kojima od rahlih, nevezanih vodom natapljenih
taloga nastaju cvrste stijene. Stvrdnjavanje moze biti potpuna iIi
nepotpuno, a moze nastati neposredno nakon taloienja, ili u nekoj
kasnijoj fazi.
50
3.3.1. Sastav, strnktura i tekstura sedimentnih stijena
Mineralni sastav sedimentnih stijena avisi 0 sastavu primarnih
stijena Cijim su trosenjem one nastale. U mineralnom sastavu sedimenata
najcesce se nalaze kvarc, sericit-muskovit, kaleit, dolomit i minerali
glina. Prema porijeklu minerali mogu biti alotigeni i autigeni. Alotigeni
minerali potjeeu od mehanicki i hemijski razorenih stijena, bili su
podvrgnuti transportu i talozeni su dalje od matiene stijene. Autigeni
minerali nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora.
Struktura sedimentnih stijena definisana je prije svega velicinom i
oblikom cestica koje sudjeluju u gradi stijena, a rezultat je svih procesa
koji su djelovali na stijenu tokom nastanka. Pod strukturom sedimentne
stijene, prema njemackoj geoloskoj skoli razumijevaju se veliCine zma,
medusobni odnos, raspored i oblik pojedinih mineralnih sastojaka. Ta su
obiljezja prema anglo-americkoj skoli obuhvacena terminom tekstura-
texture. Struktura sedimentnih stijena moze biti k1asticna i kristalasta.
Klastienu strukturu imaju sedimenti izgradeni od fragmenata stijena i
minerai a, raziicitih po veliCini i obliku ( klasticne ili mehanicke
sedimentne stijene ). U sedimentologiji i petrologiji sedimentnih stijena
za kvalitativno oznacavanje velicine zrna klasticnih sedimenata
uobicajena je ova terminologija :
VeliCina zma
engleskom
(mm)
>2 sljunak
2-0,02 pijesak
0,02-0,002 prah (silt)
<0,002 glina
prema grckom
PSEFIT
PSAMIT
ALEVRIT
PELIT
prema latinskom prema
RUDIT
ARENIT
LUTIT
GRAVEL
SAND
SILT
CLAY
Zma u klasticnim sedimentima prema obliku mogu biti: uglasta,
poluuglasta, poluzaobljena, zaobljena i dobro zaobljena. Cement kod
ovih stijena moze biti bazalni, meduprostorni, cement oblaganja i
kontaktni. Karbonatne stijene nastale mehanieki odlikuju se detriticnom
strukturom. Sedimentne stijene hemjskog porijekla karkterisu se
kristalastom strukturom (npr. krupnokristalasta, sitnokristalasta,
mikrokristalasta itd.). Hemijski sedimenti mogu imati i oolitsku i
sferolitsku strukturu ( sI.21). Ooliti su koncentricno slojevite grade.
51
Ako Sli velicine preko 2 mrn zovu se pizoliti Sferoliti se sastoje od
tankih iglicastih kristala radijalno rasporedenih oko centra kristalizacije.
Oolitska i sferolitska struktura sreeu se kod karbonatnih, fosfatnih,
gvoZdevitih i aluminijskih sedimentnih stijena.
Slikll.21. Graila oolita (a) i sferolita (b)
Organogena struktura je karakteristicna za stijene izgradene veCinom
od netransportiranih ostataka biljnog i zivotinjskog porijekla.
Pod teksturom sedimentne stijene ( u americkoj ternlinoiogiji ;
struktura-structure) podrazumijevaju se sve karakteristike njene grade
uvjetovane meausobnim odnosima. prostornim rasporedom i
orjentacijom pojedinih komponenata, kao i vanjskim i unutrasnjim
morfoloskim oblicima sedimentne stijene Za razliku od struktura,
teksture sedimntnih stijena uglavnorn se istrazuju i proucavaju na lerenu,
a manjim dijelom u laboratoriji. Najznacajniji tipovi tekstura scdimentnih
stijena su: masivna (homogcna), trakasta, slojevita i brecasta.
Masivnu teksturu imaju stijene kod kojih su minerali jednolicno
rasporedeni u stijeni Gedd krecnjaci, homogeni pjescari; itd.). Trakasta i
slojevita tekstura ( s1. 22. ) karakteristicna je za slojevite sedimentne
stijene kod kojih se izmjenjuju zone razlicite boje.odnosno zone sa
krupnijim i sitnijim sastojcima (npr. trakasti laporci,slojeviti pjescari
itd.).
52
Slika 22. Trakasfu-slojevita lekslUra u sanoj jormaciji ieiista Tusanj u Tuzli.
Brecastu teksturu (s1.23) imaju stijene sastavljene ad vezanih veCih i
manjih cestica drobine
( npr. brece i brecoliki krecnjaci. ) .
Stika 23. Brecasta tekstura
Tekstume karakteristike koje se najcesee istraZuju na terenu su : vanjska i
unutrasnja slojevitost, ritmicnost, teksture na donjim i gomjim slojnim
povrsinama, teksture nastale podvodnim klizanjima i razarenjem slojeva,
hemijskom dijagenezom i djelatnos6u organizama.
3.3.2. Sistematika sedimentnih stijena
Sistematika sedimentnih stijena bazirana je na njihovoj genezi.
Tok nastajanja sedimenata obuhvaea kao sto je navedeno faze trosenja,
transporta, talozenja i litifikacije odnosno stvrdnjavanja. Mehanicko
trosenje, transport mehanicki rastrosenog materijala i mehanicko
53
talozenje jesu faze nastajanja mehanickih i klasticnih sedimentnih stijena.
Hemijsko trosenje, transport hemijski rastvorenog materijala i
precipitacija (talozenje), faze su nastajanja hemijskih sedimentnih stijena.
Ako je talozenje izvrseno uz sudjelovanje organizama, tada nastaju
biohemijski iii organogeni sedimenti. Klasticne sedimentne stijene mogu
biti nevezane, poluvezane i vezane.
Opsti pregled sedimentnih stijena zasnovan na njihovoj genezi da!
je u taheli 3.
a ea. 'Jpstl pregw se lmentni 1 stijena
KLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE
VELlCINA
I I NEVEZANI
POLUVEZANA i VEZANA STIJENA
NAZIV SEDIMENT STlJENA
I
CESTICA I
>2mm
SLJUNAK
I KONGLOMERAT
PSEFITI
!
. BRECA
(RUDITI )
DROBINA
i
KALKRUDIT
mm
,
PIESCAR,
I
I PSAMrTI
PlJESAK
I
KALKARENIT,
(ARENITI)
.. j
I
0,06-0,002 mm ALEVROLIT
ALEVRITI PRAH,MULJ LES ( PRAPOR ) KALKLUTIT
(LUTITI )
I
<0,002 mm
I LAPORAC (LAPOR) I PELrn GLlNA
(LUTITI)
NEKLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE
I HEMl.lSKE SEDIMENTNE ORGANOGENE SEDIMENETNE
STIJENE STIJENE
KRECNJAK (V APNENAC), KRECNJAK,DIJATOMIT,
DOLOMIT, BIGAR (SEDRA), RADIOLARlT,SPIKULIT
TRAVERTIN, GIPS, ANHlDRIT. ( SPONGOLIT )
ROZNJAC ( ROZNAC )
. -
Obzlrom da ce karaktenstIke ghna, PJescara, laporaca 1 krecnJaka
biti detaljnije prikazane, ovdje su dati osnovni podaci 0 ostalim
sedimentnim stijenama u tabeli 3.
Sljunak je nevezan klasticni sediment, izgraden od krupnih
zaobljenih fragmenata iii cestica (val utica, oblutaka) jednakog ili
razliCitog petrografskog sastava. Ako je jednakog sastava, naziva se
oligomiktni sljunak. Kod transporta veCim rijecnim tokovima sljunak je
redovito heterogenog sastava, i cini petrografski spektar slivnog podrucja
54
(polimiktni sljunak). Valutice mogu biti razliCite veliCine, sto ovisi od
duzine transporta i njihovaj otpomosti na mehani6ko i hemijsko troseyUe.
Sljunak je u veCini slucajeva sortiran prema velicini val utica a ponekad je
slojevit. Nalazl se u rijecnirn koritima i terasama, kao i u
podrucju mora i jezera.
Konglomerati su vezane, uglavnom slojevite stijene, zaohljenih
cestiea vecih od 2 mm. Nastaju prirodnom cementacijom valutica
sljunka. Vezivo im moze biti kalcitno, kvarcno, limonitsko itd.
Petrografski sastav val utica je uglavnom razliCit ( polimiktni
konglomerati ). Fizicko-mehanicke karakteristike im ovise 0
karkteristikama cestica i vrsti vcziva kojim su valutice cementiranc.
Drobina (krs.ie) je nevezan klastican sediment sastavljen od
krupnih uglastih fragmenata. Obicno se nalazi u podnozjima strmih
padina ( gdje se formiraju sipari iii tocila ) i u donjem dijelu kratkih
bujicnih potoka. Petrografski sastav drobina II vecini slucajeva je
jednolican zbog kratkotrajnog transporta.
Brece su vezane klasticne slijene, sastavljene od fragmenata
veCih od 2 mm. Nastaju prirodnom cementacijom drobine razliCite
krupnoce cestica. Vezivo im je uglavnom kalcitno i kvarcno. Fizicko-
mehanicka svojstva im ovise 0 karakteristikama veziva i fragmenata.
Pijesak je nevezan klasticni sediment. izgraden od sitnih cestica
razlicitog stepena zaobljenosti, dobro sortiranih prema veliCini.
Polimiktni pijesak je sastavljen od cestica razliCitog petrografskog
sastava dok je oligomiktni izgraden od cestica istog sastava. U njemu su
zastupljeni rezistentni minerali ( kvarc, muske'llt, granat, itd ) i cestice
rezistentnih stijena . .lavlja se pretczno u vidu slojeva . Prema genezi
moze biti rijecni, eolski, marinski i jezerski. Velike koliCine kvarcnog
pijeska (nekad prelazi u slabo vezani pjescar) nalaze se u Krekanskotn
bazenu.
Prah iii alevrit (silt) je nevezani sitnozmasti klasticni sediment.
Njegov mineralni sastav jc sliean mineralnom sastavu pijeska uz
odredeni udio minerala glina. Nastaje u vodenim podrucjima iii na
kopnu, talozenjem cestica transportovanih vjetrom i vodom.
Alevrolit (siltit) je vezana sitnozrnasta klasticna stijena, cestica
velicine praha. Sastav(jen je od kvarca, feldspata, liskuna i rjede kaleita .
Vezivo je uglavnom karbonatno. Nalazi se u naslagama flisa.
Kalkrudit, kalkarenit i kalklutit su klasticni krecnjaci nastali
mehanickim putem pretalozvanjem cestica primarnih krecnjaka.
Dolomiti Sll karbonatne stijene koje se poput krecnjaka, nalaze u
fonni slojeva razliCite debljine iii Sll pak masivni. Nastaju na vise naCina:
uglavnom procesom dolomitizacije, mehanicki (cementacijom
transportiranih cestica rastrosenih dolomitnih stijena) i hemijskom
55
precipitacijom iii talozenjem minerala dolomita iz prezasi6enih rastvora,
uz zadovoljavanje posebnih uvjeta. Dolomiti se raspadaju u veoma sitna
zma oblika romboedra ostrih ivica, u tzv. dolomitni pijesak. U sastavu
dolomita nalazi se s manjim iIi vecim udjelom, i kaleit, na osnovu cega
se razlikuju prijelazni varijateti od dolomita do krecnjaka ( npr. kalcitski
dolomit ima 50-90 % dolomita dak dolomitski krecnjak ima lO-50 %
dolomita). U nasoj zemiji dolomiti se najceSce javljaju u Vanjskim
Dinaridima zajedno sa krecnjacima.
Bigar (sedra) je hemijski sediment. To je spuzvasti, izrazito
poroz.ni krecnjak nastao na slapovima jezera i rijeka i na izvorima
izluCivanjem kalcita po vlatima mahovina, modrozelenim algama i
vodenom bilju, posebno u podrucju prskanja vode vodopada. Poznate
naslage sedre u nasoj zemlji su u koritu rijeke Une.
Travertin je cvrsto litificirani, supljikavi, celijasto graden,
nepravilno laminiran iii slojeviti krecnjak nastao anorganskim
izluCivanjem kalcita iz vru6ih voda oko termalnih izvora iii iz toplih
sulfatnih otopina. ad sedre se razlikuje vecom kompaktnoscu i izrazito
slojevitom gradom.
Roznjac je silicijski sediment sastavljen ad kaJcedona, opala i
kvarca. Nalazi se uglavnom u vidu soc iva u krecnjacima a ponekad i u
obliku slojeva. Najvece koliCine roinjaca nastale su u vrijeme
podmorskih izljeva lave s velikom kolicinom silicija, koji su organizmi
koristili za izgradnju svojih skeleta Cijim talozenjem je formiran ovqj
sediment. Manja koliCina roznaca nastala je direktnom precipitacijom iz
otopina bogatih silicij-dioksidom. Dakle roznjaci mogu nastati
organogeno i hemijski.
Organogeni silicijski sedimenti su dijatomiti, radiolariti i
spikuliti koji su nastali talozenjem skeleta algi dijatomeja, jednocelijskih
iivotinja radiolarija, i viSecelijskih zivotinja spliZvi (njihove iglice).
Prema prijedlogu evropskih normi (pr. EN 12407: 1996),
sedimentne stijene su razvrstane na natin kako je prikazano slikom 24.
56
UilI<ribJ<i m.uik$ > ~ b k o g CIllUeflta
C ~ ,
,
~ I _I 2: .... Ikritskog R'latrfksa
Slika . 24.!'vdjela sedimentnih stijena prema prijedlogu evropskih norm;
3.3.3. Minearaloske i petroloske karakteristike glina, pjescara,
laporaca i krecnjaka
Za gradevinsku praksu od sedimentnih stijena posebno su vazne
gEne, pjescari , laporci ( lapori ) i krecnjaci ( vapnenci )
3.3.3.1. Gline
Gline su klasticni poluvezani sedimenti sa precnicima cestica
manjim od 0,002 mm. Cestice glina medusobno su povezane preko
vodenih opni koje obavijaju svaku cesticu. Pod uticajem pritiska iIi vrlo
intenzivnim iSllsivanjem, gline gube vodu i prelaze u cvrste slojevite
stijene koje se nazivaju gline!.
Gline se sastoje od minerala glina, zatirn zma kvarca, sericita,
kaleita, hlorita, cirkona, apatita, itd. Gline testo kao primjese sadric
hidrokside gvozaa koji stijenu pigmentiraju crvenkasto, zuto Hi
mrkocrveno. Ces(o sadrie i organske supstance (narocito bitumije) koje
im daju tamnosivu i cmu boju. Male kolicine mangana boje stijenu
zelenkasto. Prema mineralnom sastavu razlikujemo slijedece vrste glina:
kaolinitske ( vatrostalne koje cesto nastaju raspadanjem granita),
montmorilonitske, ilovace (oneciscene pijeskom i kaJcijum karbonatom -
koristi se u ciglarskoj industriji), laporovite gline (sadrie 5-15% CaC03).
Prema mjestu postanka gline dijelimo na rijecne, barske,
jezerske i marinske, a kao specifican tip izdvajamo rezidualne gline
(nastaju raspadanjem primamih stijena).
Gline su obicno slojeviti do tankoslojeviti sedimenti katkad su
trakaste teksture. Rezidualne gline obicno nisu slojevite. Crvenica iIi
57
terra rossa predstavlja pelitski materijal koji nastaje raspadanjem
krecnjaka.
Osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike glina su mala
stabiinost padina i vjestackih kosina, (cesta klizanja terena), mala
nosivost (stoga se glinovita zemljista prije izrade gradevinskih objekata
konsoliduju), veliko i neravnomjemo slijeganje pod objektima.
Osim navedenog u glinarna je cesto intezivno razvijena erozija. Uslovi
rada u glinarna su uglavnom nepovoljni. U podzemnim prostorijama
mogu se javiti pritisci izazvani bubrenjem minerala glina. Zbog toga, a i
zbog nepovoljnih fizicko-mehanickih svojstava, u giinama se pri izradi
podzemnih objekata mora obavezno vrsiti podgradivanje i oblaganje.
Medutim, naslage glina pruzaju povoljne uvjete kod formiranja
povrsinskih akumulacija vode, Jer je poznato da su gline
vodonepropusne. Upotreba glina u gradevinarstvu svodi se na ugradnju u
nasipe, zaptivanje terena (injektiranje), a najvise za izradu opeke, erijepa
i keramickih ploCica.
3.3.3.2. PjeScari
Pjescari su klasticne stijene sa veliCinom zma 2-0,06 mm.
Pjescari nastaju vezivanjem (cementacijem) pijeskova nekim ad
prirodnih veziva.Mineralni sastav ovih klasticnih (terigenih) stijena, Ciji
sastojci odgovaraju produktima raspadanja magmatskih , metanl0rfnih i
starijih sedimentnih stijena, ie veoma raznovrstan i pored alotigenih
ukljucuje i autigene minerale (nastali u pjescaru nakon njegovog
talozenja procesima dijageneze). Bitni sastojci su kvarc, Ciji srednji
sadrzaj iznosi 65%, zatim feldspati (ortoklas, mikroklin, plagioklas),
liskuni i odlomei stijena, dok se drugi minerali javljaju u podredenim
kaliCinarna. Karbonati (kaleit, dolomit, siderit) uglavnom predstavlaju
cement pjescara ali mogu da se jave i kao alotigena, detriticna zma, a
kalcit i kao , sastojak fosilnog detritusa. Minerali glina i drugi silikati
najcesce izgraduju matriks i cement pjescara. Pjescari cesto dobijaju
nazive prema vrsti veziva: silieijski, vapnoviti, laporoviti, glinoviti,
gvoZdeviti (vezani hematitom iii limonitom), bituminozni i dr. Boja
pjescara potice najcesce od veziva. Najcesce su :lute, rorke, sive, crvene
iIi zelene boje. Pjescari se uglavnam javljaju kao dobro uslojeni
sedimenti.
Postoje razliCite klasifikacije pjescara. Joana od kalsifikacija
bazira na zastupljenosti matriksa (lat. matriks -osnova) koji predstavlja
materijal sitnijeg zma ( <30 mikrona ) u kaji su uloiene krupnije cestice
minerala, stijene i fosila. Obzirom na kolicinu matriksa izdvajaju se dva
tipa pjescara : cisti pjescari, iii arenit; sa koliCinom matriksa manjom od
58
15%, i necisti pjescari iii grauvake kod kojih je udia matriksa vee; od
15%. U Ciste pjescare spadaju i arkoze. Tipicna arkoza je krupnozma
stijena izgradena uglavnom od kvarea i feldspata. Arkoze su razliCite
baje i vode porijeklo od granitoidnih stijena. Grauvake su stijene bogate
detriticnim matriksom ( sericit, hlorit, kvare, feldspati, minerali glina ) te
zmima kvarea i odlomcima stijena. Odlikuju se tarnnosivom do. gotovo
cmom bojom. Zbog velikog udjela glinavitag matriksa, kao i odiomaka
stijena male otpornosti na trosenje, grauvake obicno nisu cvrsto
litifieirane pa su na izdaneima podloine brzom trosenju, ako nisu
pretrpjele intenzivne dijagenetske promjene minerala glina.
U zavisnosti od kvaliteta veziva pjescari mogu biti dobra do.
odlicna podloga i sredina za gradenje. Uz veziva na pogadnost pjescara
za gradnju utice i slojevitost. Sa smanjenjem debljine slojeva smanjuje se
pagodnost i obratno. Slabo vezani pjescari,a naroCito varijatet sa
glinovitim vezivorn irnaju malu otpornost na uticaj egzogenih faktora.
NaraCito je kod njih izrazeno stetna djejstvo mraza. Na uvjete rada u
ovim sedimentima bitno utite sklonost ka raspadanju i raskvasav[lnju.
Najlakse se izvode radovi u slabo vezanim pjescarima, a najteie u
kvarcnim pjescarima vezanim silieijskim vezivom, kada ie neophodna
upotreba eksploziva.
Upotreba pjescara u gradevinarstvu prilicno je raznavrsna. Siabo
vezani pjescari kariste se za vanjsku dekoraeiju i za izradu potpomih
zidova, oblaganje tunelskih partaia i za ugradivanje u temelje. Pri
izgradnji hidrotehnickih objekata i podvodnih dijelova gradevinskih
kanstrukeija treba izostaviti primjenu pjescara sa lahko rastvorljivim
vezivom i vezivirna koja u vodi orneksavaju.
3.3.3.3. Laporci ( Japori )
Laporci su mijeSatle karbonatno-glinovite stijene sastavljene od
varijabitnih odnosa kriptokristalastog kalcita i od siliciklasticnog
detritusa pelitnih dimenzija, prije svega gline. Dia kalcita moze biti
hemogenog porijekla, tj .nastati izlucivanjem iz morske iIi jezerske vode,
a dio moze biti najsitniji karbonatni detritus. Obicnim mikroskopsko-
petroloskim istraiivanjima, bez elektronskog mikroskopa, u pravilu nije
moguce ustanoviti porijekio takvog kaleita pa se uglavnom smatralo da
su laporci S obzirom na genezu, mjesoviti hemogeno-klasticni sedimenti,
pri cemu je kaleit hemogenog, a siliciklsticni detritus ( glina i silt )
. klasticnog porijekla. Danas je, medutim , jasno da dio kalcita pripada
karbonatnom detritusu nastalom fizickim i biogenim usitnjavanjem
( organizmi koji buse podlogu ) starijih karbonatnih stijena.
59
Laporcem obicno sn1utramO s1ijenu koja sadrzi izrnedu 200/0 i
80% gline i 20 i 80% kaleita. Neke kiasiJ1kacije tu granicu stavljaju na 33
i 66 % (Pettijohn, 1975 ). Stijenu koja .Ie prije dijageneiskih procesa na
veCim dubinama znlijcganja bila sastavljena od kalcita i gline s
111cdusobninl oonOS0111 koji odgovara sastavu laporaca, a 11akon
dijagenetskih procesa u veciln dubinama zalijeganja tipicni minerali gEna
transforn1isani su u hidroliskunc ( hlorit. sericit ili muskovit ) ne treba
vise sn1utrati laporceln, vec je to litificirani laporac iii Il1arlit ( marlstone-
Pettijohn.1975 ). iii pak kaicijski glinoviti skriljac ( calcareous
clay shale) aka pokazuje lisnatost.
lako su laporci definisani kao s111jesa gline i kalcita, u njima
redovno ima i siliciklasticnog materijala ( b'arc. feldspal. liskun. itd. )
dimenzija sitnog, srednjcg i krupnog silta do sitl10g pijeska. Pravi "cisti"
Iaporci. saslavljeni samo ad gline i kaleita, u prirodi su rijetkost. Laporci
su najcesce sive boje, muda mogu biti sivo-plavicasti zu6kasti, zelenkasti
itd. Javljaju se u slojevima razlicite dcbljine a rnogu biti i masivni.
Obicno se javijaju sa k.rccnjacima iii pjeskovitill1 stijenama.
Laporci koji imaju Inanje giinovite komponente masivnu
teksturu pogodniji su rnedij; za graclc\'inskc objckle. Najznacajniju
prinljenu ove stijene inwju za proizvodnju celnenm pri telnu treba da
sadrze 75-78%) CaCO
J
i 22-25 %) kuolina i tada se nazivaju celnentnim
laporcima.
3.3.3.4. Krecnjaci ( vapnend )
Krecnjaci Sli najrasprostranjenije karbonatne stijene i jedne od
najrasprostranjenijib sedimentnih stijena lIopste. Katkad su Citave
geoloske formacije izgradene san10 od krecnjaka.
Tekstura krecnjakaje razlicita. Mogu se javiti kao slojevi razliCite
debljine ili kao masivni. Struktura mozc biti krupnokristalasta (velieina
zma >0.5 mm) do kriptokristalasta
( ispod 0.01 mm ) iii pak organogena, ooliticna. detriticna itd .. Baja je
razliCita u ovisnosti ad primjesa. Najcesce je svjetlosiva iIi bijela , dok sa
primjesama bitumije krecqjaci imaju emu boju, a sa primjesama gvozda
mrko zutu do crvenu boju.
Sastavljeni su od kaleita ali su rijetko sasvim Cist;. Obicno sadrze
hemijske primjese Fe. Mn. Mg. zatim primjese glina. zma pijeska,
organsku materiju itd.. Krecnjaci mogu nastati na vise nacina: kao
hemijski sedimenti, kao organogeni sedimenti kad nastaju uz aktivno
llcesce zivih organizaIna i najzad kao rezultat mehanickog raspadanja i
pretalozavanja ranije stvorenih krecnjaka. Krecnjaci nastali kao
60
rnehanicki talozi izgradeni su abieno od fragnlenata razlicitc vdicine
(kalkrudili. kalkareniti i kalklutiti).
Od nekoliko klasifikacija krecnjaka u Svijetu danas najslru
orimienu imaju Dunhamova
"(1962) i Folkova (1959 i 1962) k]asifikacija. Obje ove kiasifikilcijc
osnivaju se na strukturno··teksturnirn karakteristikama krecnjaka.
odnosno na ITwdusobnim odnosima prin1arnih struktumih sastojaka, tj.
zma, karbonatnog mulja i kalcitskog cementa. Dok se Dunhamova
klasiJ1kacija vise primjenjuje pri terenskom opisivanjll i odredivanju
krecnjaka. dotle Folkova klasiJ1kacija ima 81m primjenu pri
mikroskopskim istrazivanjima krecnjaka.
Dunhamova klasifikacija krecnjaka ( 1962 ) bazirana je na
slijedeCim karakteristikama: prisutnosti iii odsutnosti karbonatnog mulja.
odnosu udjela zma i mulja te znakovima organogenog vezivanja skeleta
za vrijeme razvoja organizama, tj.litiJ1kacije na mjestu rasta.
Dunharnovu klasiJ1kaciju nadopunili su Embry i Klovan ( 1972 )
uvodenjem dva nova tipa stijena: floutston i radston, koji sadrze vise od
10 % zma promjera > 2mm, a baundston su podijelili u tri nova tipa :
bafiston, bindston i fremston, ovisno 0 strukturi i 0 naCinu na koji su
organizmi sudjelovali u stvaranju tih stijena ( s1.25 ).
Slika 25. Kalsifikacija krecnjaka ( vapnencu ) po Dunhamu (1962)
s nadopunama Embryja i Klovana ( 1972 )
Folkova klasifikacija ( 1959, ! 962 ) pnmJenJuJe se samo za
marinske krecnjake jer njome nisu obuhvaceni slatkovodni i teresticki
61
krecnjaci. Folk razlikuje dvije glavne grupe karbonatuih sastojaka.To su :
alohemijski i ortohernijski sasto.ici.
Alohern; iii aiohemi.iski sastojci u krecnjacima ukljucuju say
karbonatni materijal koji je nastao hemijskim iii biohemijskim procesima
unutar sedimentacionog bazena, a koji je unutar bazena bic prenosen
vodom. Folk izdvaja cetiri bitna alohema:
-intrakiaste, karbonatne fragmente nastale razaranjem poluocvrslih i
neocvrslih unutar bazenskih sedimenata,
-ooide, sva obavijena karbonatna zrna
-fosile, karbonatne bioklaste i to cjelovite skelete i njihove krhotine i
-pel etc, kuglaste, valjkaste elipsoidne cestice kriptokristalaste
strukture.
Ortohemijski sastojci iii orlohemi su karbonatne komponente
krecnjaka nastale hemijskim i biohemijskim izluCivanjem u sedimentnom
bazenu iIi u sarnom krecnjaku kao autigeni n1inerali. Kao ortoherne (Folk
( 1959) definise mikrokristalasti kalcitski mulj iii mikrit i sparitski kaleit.
Pod mikritom podrazumijeva sve karbonatne cestice precnika < 4
mikrona i smatra da je nastao brzim hemijskim i lili biohemijskim
izluCivanjima iz morske vode. Sparit iii sparitski kalcit predstavlja
prozirne sitne kristale kalcita precnika > 10 mikrona, iziucene kao
cement u porama krecnjackog taloga. lVleautilTI, kod nekih tipova
krecnjaka sparitni kalcit moze nastati procesima rekristalizacije.
U prijedlogu evropskih normi preuzeta je kiasifikacija prema
Folku (1959. i 1962.) prikazana tabelom 4.
Tabela 4. Klasifikacija krecnjaka premo F'olku (pr En! 2.;f07: 1966)
viSe 0el lO'7r :11okema
a\okema f Yohllncnu
munjc od 109{
alokcma
!---:c-,--,,--+--"'=r=--:1 gn:h,'nski
vecinom vccinom j .. 1 O'}' manjc oll vapn<:nci
1
spantl1l mikritski 1 If<
alokcln;,
________ +-_'_·a_". __ i' ___ __ -j
mikrit sa
vik (xi 25'!;" intraklas!a mtmspant imramlkril[ in.tf.alda.
oospafJ1
:1:1 hinspant
oomikril
hinmikril
slIm::t
1l\ikrits
ooidirnn
!nikril"
fosilima
3:1 do 1:3 bwpd .. fosilifcmi i
!--__ +--":cp;:;ar.;:;'--if--C'..:"'c;':.:,i..:'-j pdc!ifcrni
pdmikm mikri!
j:3 pclsparit
62
mikeil biolitil
Obzirom da karbonatne stijene cesto sadrze razliCite koliCine glinovite
komponente, u prijedlogu evropskih nonni uvrstena je klasifikacija
prikazana na tabeli 5.
Tabela 5. Kals(fikacfia karhonatnih stijena premo sadriini kalcijum karbonata i
glinovUe komponente (po EN 12407: 1966, page 13)
r % CaC03
-----------,
1100 95 85 6S 25
i-I
I .. I
I
[lapOrOYiti vapnoviti laporac I glinovili ,laporoYita glina I'
I I krecnjak krecnjak laporac I glina I
_, __ l.._=
I 0 5 1" 35 75 85 95 'I
i % nekarbonata.... ,
evrsti krecnjaci predstavljaju odlicnu podlogu i sredinu za
gradenje, ali njihova pogodnosl opada sa porastom slepena ispucalosti i
kavernoznosti. Ukoliko su krecnjaci masivne teksture bez tektonskih
ostecenja stabilnost kosina u zasjecima kao i stabilnost zidova u tunelinla
i drugim podzemnim prostorijama je velika. Oblaganje podzemnih
prostorija cesto nije potrebno, ili je potrebna tanka obloga. Upotreba
krecnjaka u gradevinarstvu je velika, kako po obimu , tako i po
raznovrsnosti. U visokogradnji se upotrebljavaju za zidanje i oblaganje
zgrada, u niskogradnji za nasipe, zastore puteva i zeljeznickih pruga,
oblaganje kosina nasipa, ugradnju u potporne zidove, za oblaganje
portala i obzidivanje tunela. U oblasti hidrogradnje koriste se za izradu
pristanisnih zidova, kamenih nabacaja u lukobranima, kamenih (zidanih i
nasutih) brana, kao i za ispunu u drenaZarna. Krecnjak se koristi za izradu
betonskog agregata, za pecenje kreca i za proizvodnju cementa.
Krecnjaci su u Bosni i Hercegovini veoma siroko zastupljeni a
osobito u Vanjskim Dinaridima.
63
3.3.4. Uvjeti gradenja u sedimentnim stijenama
sedimcntnih stijena. u gradevinarstvu
primjena
Stabilnost terena izgractenlh od nevezanih sedinlenam ovisi 0
granulOll1etrijskom sastavu i zbijenosti materijala. odnosno 0 uglu
wlutrasnjeg trenja <.p (ugao kosine kod kojeg je materUal II prirodnom
stan j u stabilan).
SIjunci su rastresili u SUhODl i makranl stanju i slaho stisijivi, pa
U odredenim prilikan13 imaju karakteristike povoljne za tenleljenje
objekata. Propusnost takvih tcrena je velika, a dreniranje lahJeo. Usiovi
izvodenia radova su pretezl10 povoijni, nar06to iznad nlvoa izdani.
u zoni podzemne vode tl uslovi su znatno otezani. Izvedba
podzemnih radova II sljuncilna je teska i spora, a uz to i izuzetno skupa
pa se izbjegava gdje je god 10 moguee. Dopusteno opterecenje za
gradenje na sljunku ovisi () sastavu , veliCini i slozenosti val utica. te 0
koliCini eventualno prisutne glinovite komponente, a iznosi:
- za giinoviti i sasvim sipki sljunak do 200 kN/m2
- za srednje slozenl slj unak 300-600 kN/m2
- za cisti, dobro sloieni sljunak do 800 kN/rn
2
Za izgradnju saohracajnica i drugih objekata niskogradnje sljunci imaju
povoljne karakteristikc. upotreba sljunka u graoevinarstvu prilicno je
jednostrana, ali je kolicinski velika. Najvise se upotrebljava kao agregat
za betone i nsralte, izgradnju donjeg ( talnpona ) i gornjeg nose6eg sloja
fleksibilnih ( asfaltnih ) saobracajnih kons1rukcija. Kod hidrotehniekih
objekata upotrebljava se kao ispuna u drenaiama, ali i za izradu
sljuneanih filtera kod vodozahvatnih bunara. Za spravljanje betona
najpovoljniji su sljunci Cija zrna vode porijeklo od magmatskih stijena,
krecnjaka i kvarea. Nepovoijni za beton su ;;ljunei koji sadrze valutice
roznaca, opala, jaspisa i uopste hidrokside siiieija, jer stupaju u hemijsku
reakciju sa cernentOlTI. Nepozeljene komponente su i gEna te valutice
poroznih, skriljavih i hemijski izmjenjenih stijena. U sljunkovitim
terenima formira se vcea koliCina podzemne vode, pa su takvi tereni
povoljni za vodosnabdijevanje. Negativna karakteristika je sto se ova
vada lahko zagaduje i s10 ponekad in1a nepovoljan he:mijski sastav.
Najvece koliCine sljunaka u Bosni i Hercegovini nalaze se u dolinama i
koritima sadasnjih i nekaclasnjih rijeka. Znatno manje zastupljeni su
jezerski i rnorski sljunei.
Pijesci su u suhom stanju potpuno rastresiti a malo ovlazena lTIaSa
je slnbo kohezivna. Stisljivost inl je neznatna. Zasi6eni vadom, pijesci Sil
closta pokretljivi. Osobito su u gradevinarstvu opasni tzv. "tekuci
pijescI . Stoga 11 odnosu fla sljunkove pijeskovi predstavljaju marlje
povoljne sredine i podloge za gradenje. Za temeljenje u pjeskovitim
64
terenima vaznu ulogu ima koliCina glinovite komponente u' njima.
Naime, temeljenje u cistim pijescillla U odredenim prilikama moze se
abavili uz relativno veJikll dopustenu nosivost, ali ako sadrze imalo gline
nosivost se znatno sn1anjuje a povecava slijeganje zbog stisljivosti.
Sitnozrnasti pijesak , glinovit i zasicen vodom, ima dopustenu nosivost
do 100 kN/m
2
Subi dobro sloicni pijesak moze se opteretiti s 200-400
kN/m', a krupnozrnasti, veoma dobro sloicni pijesak i do 500 kN/m2 , a
da se to ne odrazava ncgativno na objcka!. Podzemni radovi u pijescima
izbjegavaju se zbog izuzetno teskih uvjeta rada i sporog napredovanja,
osobito ako su zasiceni vodom. Poput sljllnka i pijesak se u
gradevinarstvu koristi kao agregat za beton i asfalte, a takoder i za izradu
maitera. ali ako sadrii liskune, nepovoijan je . Pijesak se koristi i za
izgradnju dijelova saobracajnih konstrukcija na putcvima. Propllsnost
pijeskaje velika, pa oni mogu sadrzavati vel ike kolicine podzcmne vode,
koja se lahko drenira. U nasoj zemlji posebno su poznati kvarcni pijesei
pontske starosti iz Krekanskog bazena.
Kod terena izgradenih od giina i raz!icitih glinovitih stijena stabilnost
ovisi 0 koheziji (e) i uglu unutrasnjeg trenja ( <p ). Kohezija je
sposobnost sitnih cestica da pruzaju otpor s1l1icanju, a rezultat je
privlacnih sila sto djeluju menu njima. Sto su ccstice sitnije, kohezija je
reiativno veca. Gline koje su bile izlozene velikon1 pritisku, izazvanom
sedimentima iznad njih, zbijenije su i evrsce. Gline imaju dvije faze
slijeganja: prva, koja se pojavljujc neposredno nakon opterecenja i traje
kratko, a rnanifestuje se bocnim istiskivanjem, i druga, lagano i
dugOlrajno siijeganje koje moze traFtl desetljeCima. Dopusteno
opterecenje mehkih g!ina iznosi do 100 kN! m
2
, polucvrstih giina
200-300 kN! rn
2
,a cvrstih 300-600 kN! rn
2
. Generalno je dopusteno
veee opterecenje glina u horizontainim terenima, a manje na padinama.
Praktieno nijedan drugi sediment nije podlozan promjenama u
konzisteneiji, ravnotezi i stabilnosti kao glina. Stoga terneljenju u
glinmna treba priCi sa izuzetnom paznjom. U glinovitim terenima klizista
nastaju i kod veoma blagih nagiba padina i ucestala su . Jos jedna
nepovoljna karakteristika podrucja izgradenih od g!ina je izraiena
denudaeija i erozija. Uvjeti za rad u glinovitim sedimentima koji su
zasiceni vodorn izuzetno su teski. Medutim,treba istaCi da se ne moze
govoriti uopsteno 0 ponasanju glina i glinovitih stijena u pogledu
izvodenja radova u njima iIi na njima. Dok neke gline u pogledu
temeljenja imaju povoljne karakteristike, dotie druge zbog svoje
stisIjivosti, bubrenja i tiksotropije ne rnogu podnijeti odgovarajuca
opterecenja. Stoga proizilazi zakljucak da je za ocjenu 0 mogucnosti
temeljenja na glinama i glinovitirn stijenama neophodno izvrsiti detaijna
inzenjerskogeoioska i geomehanicka istrazivanja. Kanali, akumulacijski
65
bazeni i drugi hidrotehnicki objekti u ovim stijenama su relativno lahko
ostvarljivi. Pri izgradnji saobracajnica problemmi su izraieni zbog
nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka i njihovog podlokavanja. Podzemni
radovi u glinama i glinovitim stijenama izvode se tesko i sporo. Narocito
je opasno ako gline sadrze vecu koliCinu montmorilonita, koji u dodiru sa
vodom visestruko povecava zapreminu, stvarajuci pri tome pritisak koji
nijedna podgrada ne moze izdrzati. Gline se u gradevinarstvu najvise
koriste za izradu opeka i crijepa, a odredene vrste (npr.bentonit ) kao
isplaka kod busenja (odrzavanje zidova busotina ) kao i za injektiranje. U
hidrogeoloskom pogledu gline se tretiraju kao vodonepropusni sedimenti.
U Bosni i Hercegovini gline su uglavnom zastupljene u ugljonosnim
bazenima, mada ima i rezidualnih glina (npL Bratunac, rejon Motajice i
kore raspadanja laporaca sirom nase zemlje).
Laporci su stijene povoljne za temljenje i izvodenje gradevinskih
zahvata u podzemlju, osobito ako ne sadrZe vee; postotak minerala glina,
te ako su masivn; i tektonski neosteceni.Njihova negativna karakteristika
je da su malo otporni na uticaj atmosferilija.Stoga otvoreni profili ne
smiju duze vrijeme ostati nezasticeni.Dopusteno opterecenje za
temeljenje objekata ovisi 0 fizicko-mehanickim odlikama tih stijena koje
u prvom redu ovisi od medusobnog odnosa CaC03 i glinovite
komponente. Ukoliko u laporcima ima vise CaC03 oni su Cvrscl.
Posebno ekonomsku vainost laporci imaju za prizvodnju cementa.
Laporci su zastupljeni sirom nase zemlje. U hidrogeoloskom smislu
naslage laporaca izgraduju vodonepropusne tcrene.
Obzirom da su odredeni tereni Bosne i Hercegovine izgradeni od
naslaga flisa, neophodno je sa aspekta gradevinarstva upoznati njihove
osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike. Flis se moze definisati kao
tipican sinorogeni compleks klasticnih marinskih naslaga. Odlikuje se
izrazitom izmjenom krupnozrnastih i sitnozrnastih stijena, medu kojima
preovladuju pjescari i detriticni krecnjaci, te laporci i druge glinovite
stijene. Stvaranje flisa sa karakteristicnim strukturnim i teksturnim
obiljez,jima vezano je za uticaj mutnih tokova. Oni gradiraju cestice, a
eroziono djeluju na istalozene sedimente cime se stvaraju razlicite
teksture: tragovi teeenja, uzduzne brazde, erozioni kanali, tragovi
vrtlozenja, kotrljanja, itd .. Neposredno nakon nastanka, ti tragovi bivaju
ispunjeni materijalom iz mutnog toka, pa njihove forme pri ocvrscavanju
ostaju ocuvane. Reljef flisnih terena je izrazito razuden slo je pos\jedica
selektivne erozije, odnosno nejednake otpomosti sedimenata flisa na
razarajuce djelovanje atmosferilija. Litoloski clanovi sa veCim ucescem
gline trose se lakse i cine udubljenja, dok otporniji sedimenti strse u
terenu. Flisni sedimenti su obicno intenzivno ubrani i izrasjedani sto se
66
veoma dobro uocava na otvorenim profilima. Stabilnost flisnih terena
pored ostalog ovisi i 0 polozaju slojeva. Redovito je stabilna ona slrana
gdje su slojevi nagnuti suprotno od nagiba padine. Inzenjerskogeoloske
odlike terena s naslagama flisa ovise i 0 svojstvima litoloskih clanova
koji ga izgraduju. Osnovni problemi prilikom izvodenja gradevinskih
radova u flisu proizilaze iz njegoye heterogenosti i brzih izmjena
litoloskih clanoya razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika, u
vertikalnom i lateralnom pravcu. Problemi se usloznjavaju zbog
razlicitih, veoma uceslalih strukturnih promjena. Za temeljenje su
najpogodnije lokacije izgradene od jednog litoloskog clana, narocito ako
se njegove fizicko-mehanicke odlike bitno ne mijenjaju u zoni objekta.
Medutim, ako viSe danoya razliCitih imenjerskogeolskih svojstava
izgraduje lokaciju objekta, moguca je pojava nejednolikog slijeganja
gradevinske konstfukcije, sto namece potrebu sanacije terena radi
podizanja jednolikih svojstava ispod temelja.
Prilikom izvodenja podzemnih radova problemi nastaju kod zdrobljenih i
raskvasenih glinovitih sedimenata flisa sklonih bujanju, sto izaziva vel ike
pritiske i viskove izbijanja. Pri izgradnji saobracajnica najveca su
opasnost dionice u usjecima nestabilnih padina kao i duboke i ceste
jaruge. Profili u podrucjima s naslagama fliSa povoljni su za izvedbu
hrana, a vodonepropusni clanovi osiguravaju postojanost vjestackih
akumulacija. Problemi nastaju zbog nestabilnih padina sklonih klizanju te
intenzivne denudacije i erozije. sto moze dovesti do zatrpavanja
akumuiacijskog bazena. Naslage flisa se kao gradevinski materijal
ponekad lokalno eksploatisu u mnogim kamenolomima (pjescari i
detriticni krecnjaci). Laporci se koriste kao sirovina za proizvodnju
cementa. Posmalrano hidrogeoloski, kompleks flisnih naslaga je
vodonepropustan medij ako ga posmatramo kao cjelinu.. Medutim,
lokalno, na kontaktu vodopropusnih i vodonepropusnih danova moze biti
mnogo izvora, pretezno manjeg kapaciteta. Flis je u BiH zastupljen u
sjevernoj Bosni, zatim na prostoru Sarajevo-Banjaluka, u gornjem toku
rijeke Neretve itd. Tereni izgradeni od krecnjaka i dolomita povoljan su
medij za temeljenje i podzemne radove, jer uglavnom imaju veliku
nosivost i dobru stabilnost. Izuzetak Cine tektonski ostecene zone u
kojima se javljaju rasjedi i sistemi pukotina. Kosine usjeka, zasjeka i
raskopa u krecnjacima su stabilne. Podzemni radovi mogu se izvoditi
relativno lahko, upravo zbog dobre stabilnosti i povoljne busivosti, sto
omogucava brzo napredovanje bez podgradivanja. Opcenito, to su (osim
u jace razlomljenim podrucjima) najpovoljnije stijene za izradu tuncla i
drugih podzemnih objekata. U terenima izgradenim od krecnjaka i
dolomita treba izbjegavati siparista u kojima zbog nestabilnosti nije
preporucljiva gradnja. Primjena krecnjaka u gradevinarstvu·· je
67
rnnogostruka: koriste se kao tehnicki i arhitektonsko-gradeyinski kamen.
kao sirovina za dobijanje kreca i ostalih veziva te u cementnoj industfiji.
Od kalkarenita koji se nalazi blizu aerodroma Mostar obnovljcn je Stari
most u I\1ostaru a krecnjaci Brese kod Sarajeva koriste se za izradu
spomenika. Erozijom k.rccnjaka povrSinskim i podzelnnim vodalna
nastaje specifican krski reljef koji moze bid prepreka u izradi
gradevinskih objckata na pOvTsini i u podzemlju. Inzenjerskogeo\oska
svojstva u podrucju krsa su kompleksna i razIikuju se od jednog do
drugog lokaliteta. Za temeljenje objekata u krskim tcrenima treba
ispitati pukotinske sistemc i odrediti da Ii u dubini ( do koje se
manifestira veci dio projektovanog pritiska na stijensku masu ) ima vecih
pukotina iii kaverni, ciji bi svod pod pritiskom mogao popustiti i izazvati
djelimicno slijeganje iii utonucc ohjekta .. Ako takvih pojava ima (a one se
odreduju geofizickim istrazivanjima i husenjem) objekt treba prelocirati
ili poboljsati svojstva stijenske mase do te mjere da se planirani objekt
moze izgraditi bez opasnosti za njegovu funkcionalnost. Pri izgradnj i
saobracajnica u krskim terenima veliki problem je odrzavanje stabilnosti
kosina usjeka i zasjeka 11a kojinla se javljaju pukotinski sistemi. DijcloVJ
stijenskih lnasa se odronjnyuju
o
a voda se slijeva nn saobracajnicu. noseCi
pri tome crvenicu i krsje, tj. nanosi koji ugrozavaju saobra6aj. Pri
projektovanju i izvedbi akU111Ulac.ija u podrucja krsa, veonlU je V017,110
rijesiti problem vododrziyosti u takvom mediju. Nairne, poznato jc da je
krs ( pOSlnatrano generalno ) \'odopropustan, Ali situacija se od podrucja
do podrucja Inijcl1Ju, OViS110 0 strukturninl. litostratigrafskinl,
hidrogeoloskim i hidroioskim kurakteristikama stijena i terena. Obzirom
da se fadi 0 krsu, to ce se dio akumulirane vode obavezno gubiti
podzenlnim komunikacijanla. Cilj jc da se odgovarajuCim istrazivanjirna
nastaji postici kolicina gubitaka koja je opravdana sa ekonomskog
aspekta. Za presJccanje glavnih odvodnih puteva, projektuju se
injekcio!lc zavjese, Cija dubina scie do nivoa na kojem je dokazana
minimalna kolicina gubitaka vode. Lokacije akumulacija obicno se . zbog
konfiguracije, odabiru II sklopu krskih polja. ili se izvode pregradivanjem
dubokih rijec!lih dalina. Krska polja su podrucja pavoljna za ostvarenje
akumulacija, jer su im dna prekrivena slabopropusnim do nepropusnirn
naslagama. U krskin1 terenilna pukotine, razlomijene zone, i dotod vade
otezavaju izvedbu podzemnih objekata i zahtjevaju posebne zastitne
mjere. Osim poznavanja inzenjerskogeoloskih i hidrogeoloskih svojstava
stijena, poznavanje tektonskih elemenata uzduz trase tunela Olnogucava
planiranje brzinc i !laCina rada, te mjesta predvidenih za podgradivanjc
kao i tipove podgrada. Vodopropusnost krskih terena je uslovljena
pukotinskorn poroznoscu. Kroz pukotine voda prodire u podzemlje pri
cemu otapa krecnjak i siri porne prostore. Dakle, tektonika predisponira
68
nastanak povrsinskih krskih morfoloskih pojava i slozenih podzemnih
komwlikacija. Krski tereni su u BiB zastupljeni uglavnom u Vanjskim
Dinaridima (potez Trebinje-Bihac). Terem izgradeni od cvrstih vezanih
klasticnih sedimentnih stijena (pjescari,konglomerati, brece, detriticni
krecnjaci ) Cine stabilnu padlogu za temeljenje i rad u njima. Ipak, uvjeti
rada u takvim stijenmna mogu varirati od povoljnih do 105ih sto ovisi 0 :
-mineralnom sastavu cestica i sastavu veziva,
-velicini, obliku, rasporedu i naCinu vezivanja mineralnih cestica, i
-razliCitirn strukturama u gradi stijene (prsline, pukotine itd. ).
Dopustena nosivast neostecenih, dobro vezanih klaticnih sedimentnih
stijena je prakticno neogranicena. Kao sta je navedeno upotreba pjescara
u gradevinarstvu je prilicno raznovrsna ( za spoljasnju dekoraciju i za
potporne zidove, za portale tunela itd.). U gradevinarstvu brece imaju
raznovrsnu primjenu. Najvise se kriste u dekorativne svrhe i to za
ablaganje fasada, zidova, stubova i stepenista. Zbog povoljnih boja, vrlo
lijepih sara i lrulke obradljivosti posebno ,su na cijeni dobro cementovane
mermerne, krecnjacke i serpentinske brece.
3.4. Metamorfne stijene
Metamorfne stijene nastale su preobrazajem postojeCih
magmatskih, sedinlentnih i metamorfnih stijena, uglavnom u dubljim
dijelovima litosfere, uz povecani pritisak i temperaturu. Pri tome je
postojeca stijena podvrgnUla brojnim mineraloskim, strukturnim
teksturnim promjenarn, sto ovisi 0 karakteristikama metarnorfizma
fizi6kinl i hemijskim svojstvima same stijene.
U vecim dubinama Zemljine kore, gdje vladaju visoki pritisci i
temperature,metamorfozom mogu biti zahvacene velike mase stijena na
sirem podrucju, sto se tretira leaa regionalni metarnorfizam. Medutim,
pri prodoru magme uz povecanu temperaturu i umjereniji pritisak,
metamorfizmu su podvrgnute manje mase stijena na uzem podrucju, pa
se trumv metarnorfizam naziva kontaktni. Kod metarnorfizma pritisak
moze biti svestran (hidrostaticki) i jednostran
(bocni iii stres). Ovisno 0 pritisku fonniraju se razlicite teksture
metamorfnih stijena. Pri jednostranom pritisku nastaje folijacija
(skriljavost), a pri svestranorn pritisku obrazuje se granniarna struktura
odnosno masivna i okcasta tekstura. Obzirom na pritisak i temperature,
iduCi od povrsine prema dubljim dijelovima litosfere, razlikuju se tri zone
u kojima se zbiva metamorfoza stijena :
-epizona, najbliza povrsini s umjerenim pritiskom
temperaturom.
Pritisak je uglavnom jednostran ( bocan ), pa se u toj zoni
metarnorfoza vrsi uglavnom mehanickim putem.
69
-mezozona, u dubljim dijelovima litosfere. s visokim
hidrostatickim pritiskom i temperaturom. Metamorfoza u tom dijelu
dovodi do djelimicne iii potpune prekristalizaeije postojecih minerala, a
time j do promjena u strukturi i teksturi stijene,
-katazona, u najdubljim dijelovima litosfere, s veoma visokim
hidrostatickim pritiskom i temperaturom. Stres je vrlo slab a ponekad
izostaje. U ovoj zoni dolazi do ejelovite prekristalizaeije minerala te
struktumih i teksturnih promjena.
Najvece rnase ll1etan10rfnih stijena nastale su u rnezozoni i
eplZOlli.
Metamorfoza maze bitj progradna i retrogradna. Povecanjem
pritisaka i temperature kod progradne metamorfoze odredena mineralna
asocijacija, stabilna pri uvjetima llizeg pitiska i ten1perature, postaje
nestabilna i prelazl u asocijaciju koja je stabilna u promijenjenim
uvjetima
(ilit i montmorilonit prelaze u serieit i hlorit,odnosno glineni sedimenti u
filite, mikasiste i gnajseve). Padom temperature i smanjenjem pritiska
kad retrogradne metamorfoze uz uticaj razliCitih rastvora nastaje nova
asocijaeija koja je stabilna u promjenjenim uslovima (takvom
metamorfozom gabro pre1azi u zeleni skriljac, a peridotit u serpentiniL iz
granata nastaje hlorit, a iz hornblende i bazicnih plagioklasa nastaju hlorit
i sosirit). Retrogradna metamorfoza se odvija veorna sporo. dok Je
progradna brza.
Vrste metamorfoze kojima mogu biti podvrgnute postojece stijene su :
-kataklasticna iii kineticka metamorfozs. kojom su stijene
podvrgnute jakom usmjerenom pritisku pri relativno niskoj temperaturi u
povrsinskom dijelu litosfere, a rezultira drobljenjem minerala i stijena,
-termalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute povisenoj
temperaturi i relativno niskom pritisku (uglavnom kod prodora magme
prema povrsini) ,a rezultira djelimicnom promjenom hemizma stijene.
Njome su zahvaeene uglavnom manje mase stijena na kontaktu s
magmom, pa se takva n1etamorfoza nazi va kontaktna,
-dinamotermalna metamorfoza, kojom su stijene podvrgnute
djelovanju temperature i usmjerenog pritiska u dubljirn dijelovima
litosfere, a rezultira prekristalizacijom minerala, odnosno djelimicnom iii
potpunom promjenom hemizma, strukture i teksture stijene. Buduci da
ovakva metamorfoza zahvata siTa podrucja i vece mase stijena naziva se i
regionalnom.
-plutonska mctamorfoza, kojorn su stijene podvrgnute
djelovanju visoke temperature i hidrostatickog pritiska u najdubljim
dijelovima litosfere, a rezultira promjenom hemizma stijene i njezine
strukture i teksture.
70
Ako je stijena bila visestruko podvrgnuta metamorfozi u
razliCitim geoloskim vremenima, onda se takva metamorfoza, nazi va
Smatra se da je metamorfoza moguea do
temperature 1500 C Jer se na vecoj temperaturi veCina stijena topi.
3.4.1. Sastav, struktura i tekstura metamorfnih stijena
Metamorfne stijene su sastavljene od minerala karakteristicnih za
magmatske (kvare, liskuni, feldspati. homblenda itd.) i sedimentne
stijene (kaleit i dolornit), dok su neki minerali tipicno rnetamorfni
(silirnanit, andaluzit itd.).
Za kataklasticnu ili kineticku metamorfozu karakteristicni su
tzv.stres mincrali (staurolit, disten. liskuni i granat). Antistres minerali
(andaiuzit. kordijerit) karakteristicni su za termalnu metamorfozu i nisu
stabilni u zonama velikih dislokaeija s jakim usmjerenim pritiskom.
Stijene podvrgnute regionalnoj metamorfozi sadrie staurolit, turmalin,
neke piroksene, amfibole i druge minerale koji su postojani pri visokim
pritiscilna i temperaturatna.
Struktura metamorfnih stijena rezultat je prekristalizaeije i rasta
minerala u cvrstom stanju (hlasticna struktura) iii drobljenja dijelova i
Citave mase primarnih stijena (klasticna struktura).
Blasticna struktura Inoze biti homeoblasticna, ako su mineralni
sastojci priblizno iste veliCine i heteroblasticna, ako su minerali
razlicitih veliCina.
Kod homeoblasticne strukture razlikuju se:
-granoblasticna ( zrnasta ) struktura, karakteristicna za gnajs,
mermer i kvarcit,
-lepidoblasticna ( Iisticava ) struktura, svojstvena filitu
mikasistu,
-nematoblasticna (stapicasta ) struktura, tipicna za amfibolit.
Heteroblasticna struktura .Ie naJeesee zastupljena kao
porfirohlasticna, kad su neki minerali u strukturi izrazito veei od drugih
( slicno porfirskoj strukturi kod eruptivnih efuzivnih stijena ). Navedene
vrste struktura prikazane su na sliei 26.
71
Slikll 26, j\i!ke slruktllre lI/etul1/urfnih sf!ienu
Klastiene metamorfne strukture su:
-porfiroklasticna, kod kojt se manji fragmenti primarne stijene
iii veca mineralna zrl1a nalaze u sitnozrnastoj zdrobljenoj 11lasi,
-brecasta, kod kojc su ostala saclIvana jczgra primarnih mineral a
obrubljena sitnozrnastim, zdrobljenim agregatom,
-kataklasticna, kod koje su mincrali zdrobijeni i razlol1lljeni S10
je posljedica mehanicko& drohijenja primarnih stijena zbog djelovanja
usmjerenog pritiska.
Ako su u 111etmnorfnoj stijeni vidljivi ostaci strukture primarne
stijene lakva se struklura naziva reliktnom (npr.reliktna struktura
pjescara je hlastopsamitska).
S obzironl na rasporcd minerala U l1letamorfnirn stijenama, medu
najtipicnije teksture uhraja se skril.java. kod kojt su minerali zauzeIi
paralelan raspored zbog djelovanja usmjerenog pritiska u epizoni i
mezozoni. Za rnetamorfne stijene karakteristicna je i cvorasta (okcasta
iii flaserska) tekstura, kod kojc sLlneki minerali (ohicno.kvarc i fe1dspal)
nakupljeni u mase lc6aste iii O\'alne forme a karakteristicna je za
metamorfne stijene nastale u dubljirn dijelovima litosferc. Navedene
teksture prikazane Sll na slid 27.
72
Stika 27. OkcQsta (a)1 !kri/java (6) reksruru
Kod masivne teksture zrna u stijeni su rasporedena bez vidljive
orjentacije
3.4.2. Sistematika metamorfnih stijena
Metamorfne stijene se mogu razvrstati prema: vrstl 1 mtezitetu
metarnorfoze, porijeklu minerala od kojih su izgradene i kvantitativnom
mineralnom sastavu i teksturnilll svojstvima. Sistenlatika prema porijeklu
materijala od kojih su izgradene stijene nije pouzdana, jer u veeini
slucajeva nije mogu6e odrediti porijeklo minerala odnosno razlikovati
ortoskriljce (nastale metamorfozom magmatskih stijena) od
paraskriljaca (nastalih metamorfozom sedimentnih stijena). Podjela
prema kvantitativnom tnineralnom sastavu i teksturnim karakteristikama
odreduje sarno one metamorfne stijene koje su nastale regionalnom
metamorfozom, pa je zato manjkava. Stoga ce ovdje biti prikazana
podjela metarnorfuih stijena prema vrsti i intenzitetu metamorfoze
(tabela 6.)
Tabela 6. Po4iela metamorfnih stijena prema vrsti
I SKUPINA VRSTA NAZIV STlJENE
METAMORFOZE
klasticne stijene I kataklasticna iIi metamorfne iii
kineticka (mehanicka dislokacijske brece,
deformacija, drobljenje miloniti
)
hornfelsi (korniti ) kontaktna metarnorfoza pelitski hornfelsi,
pjegavi skrilici
mermeri ( mrarnori ) kontaktna 1 regionalna kontaktni 1 skriljavi
metarnorfoza
meffi1eri
73
kvarciti
I kontaktna i regionalna IliSkunoviti kvarciti,
metamorfoza grafitski kvarciti
I skriljci niskog stepena regionalna metamorfoza ! filiti, zeieni skriljci i
metamorfizma I argilosisti
skriljci srednjeg i regionalna 1 plutonska gnajsi, mikasisti,
visokog stepena metamorfoza amfiboliti,
metamorfizma serpentiniti
U prijedlogu evropskih normi, metamorfne stijene su razvrstane prema
mineralnom sastavu ( sl ,2 8 )
Fl"""t<bpati
C"Ka.bt>n."
e"'Ep\doti
iiI>! """,,,!>lend.
", ... Tlnjcl. II:lo.W
.. "",
Stika 28. Podjela metamorfnih stijena prema mineralnom sastavu
(po EN 12407: 1996, page 14)
Metamorfne stijene razliCitog mineralnog sastava postiZu
ravnotezu tokom metamorfizma u nekim odredenim,dovoljno sirokim
granicama pritiska i temperature, pri cemu nastaju uvijek iste mineralne
asocijacije, Na osnovu toga definisan je termin metamorfnih facijesa u
kojima nastaju stijene razlicitog hemijskog sastava u odredenim fiziekim
uvjetima.Koncepcija 0 metamorfnim facijesima primjenjena je za
genetsku klasifikaciju metamorfnih stijena. Detaljnije karakteristike
mermera, kvarcita, serpentinita i amfibolita date su u narednom
poglavlju, a ovdje ce biti navedeni osnovm podaci 0 ostalim stijeama
navedenim u tabeli 6.
Miloniti su tektonske breee koje se sastoje iz heteroblastienih
fragmenata, obieno mikroskopskih velieina, opkoljenih finom
milonitskom pastom. Srecu se dliZ dislokacionih ravni, npr.ravni
navlaeenja gdje se stijene u blizini ove ravni premjestaju, drobe i
74
pretvaraju u finokraljusaste stijene sa reliktnim fragmentima primarnih
minerala.
. Hornfelsi ( korniti ) su finozmaste kontaktno meamorfne stijene
lzgradene od Zilla bez preferirane orjentacije. Komiti su uglavnom
termoko.ntitktnog izohemijskog metamorfizma glinovitih,
laporovl11h 1 srodmh stl.1ena, a isto tako i vulkanskih stiiena na kontaktu
sa magmatskim intruzijama. J
Pjegavi skriljci su kontaktno-metamorfne stijene vrlo slabo
lzraiene strukture i skriljave teksturc. Nastaju
termokontaktmm met31norfizmom slabog intenziteta od glinovitih
Iaporovitih stijena.
. . Filiti nastali regionalnom meamorfozom glinovitih stijena u
eplzom. Sast0.1e se od sericita, muskovita, hlorita, kvarca te grafita,
kalcita i epidota. U filitima je koliCina muskovita (sericita) veea neao
kod argilosista a manja nego u mikasistima. Struktura filita Je
Iepidoblasticna, a tekstura skriljava. Uglavnom su iuekasti (sericiti),
zelenkasti (hloriti ) i erni
(grafiti). Ima ih na podrueju srednje Bosne, Podrinja i na podrucju Sane i
Une.
Zeleni skriljci nastaju regionalnim metamorfizmom na niskim
temperaturama it bazicnih i intermedijarnih magmatskih stijena i
njihovih lufova. Boja im potice od mineral a zelene boje: hlorit, epidot i
aktinolit.
Argilosisti (glineni skriljci) nastaju regionalnom metamorfozom
glinovitih stijena uz jaci pritisak. Uz minerale glina ( ilit ) sadrie i sericit,
hlorit i grafit. To su prelazne slijene, izmedu glinovitih stijena i filita.
Struktura imje blastopelitska do lepidoblasticna a tekstura skriljava. Boja
1m Je SIva do cma. Ima Ih u srcdnjoj Bosni i Podrinju.
. Mikasisti (Iisknnski skriljci) pripadaju grupi skriljaca srednjeg i
vlsokog stcpena metamorfizma. Nastali su regionalnom metamorfozom
glinovitih stijena, argilosista i filita. Struktura im je lepidohlasticna do
porfiroblasticna, a tekstura skriljava. Glavni sastojci su liskuni i kvarc.
Boje su sive i crne.
Gnajsi su nastali metamorfozom visokog stepena iz kiselih
magmatskih stijena, arkoza i glinovitih skriljaca itd., u okviru epizone i
mezozone. Sastoje se od kvarca, feldspata i liskuna. Struktura im je
razliCita: granoblasticna, lepidoblasticna, nematoblasticna i
porfiroblasticna., a tekstura skriljava i okcasta. Gnajsi su sive do erne
boje, ovisno 0 koliCini obojenih mineral a, prije svega biotita.
75
3.4.3. Mineraloilke i petroioske karakteristike mermen., kvarcita,
serpentinita i amfibolita
3.4.3.1. Mermer; (mramori)
Mermeri su metamorfne stijenc nastale kontaktnom i
regionalnom metarnorfozorn krccnjaka i dolomita. Prema mineral nom
sastavu razlikujemo kakitske i dolomitske mermere pri cemu su kalcitski
mermeri znatno VIse rasprostranjeni. Tekstura 1m je mas:vna
(homogena). Strukture su granoblasticnc, razlicite velicine zrna. Cisti
mermeri izgradcni su ad zrna kalcita iii dolomita koja su obicno
izometricna i raz1i6ito srasla. Pri obradi mermera vazna je veliCina zrna i
naCin njhovog srastanja.Za dekorativne svrhc najbolji su sitnozrni
mermeri jer se najlakse i najbolje poliraju. U mermerin1a se mogu sresti
muskovit, kvare, alb it, hlori!, gralit, itd. Narocito moie biti veiiki sadrzaj
muskovita ako su mermeri nastali mctamorfozom glinovitih krecnjaka.
Mermeri bogati liskunima koji lokalno imaju elemente lepidoblasticne
strukture nazivaju se cipoHni.
Boja mermera ovisi od njegove cvrstoce. Aka Sll Cisti bijele su boje i
saharoidnog sjaja ( gre. sakchar-secer ). Usljed sudrz.aja primjesa mogu
biti zelenkasti, plavkasti, crvenkasti, sivi pa i crnL Crna boja potice od
organske materije i veoma je nepostojana. Stetne primjese kod mermera
predstavljaju pirit, magnctit, kvarc i organska materija.
3.4.3.2. K varciti
Kvarciti su metanlorfne stijene u kojinla kvarc cini vise od 80 mase
stijene. Nastaju kontaktn0111 i regionalnom mctamorfOzolll pjescara sa
slicijskim vezivom iii od roznaca. Struktura im je granoblasticna ponekad
mogu imati sacuvanu strukturu kvarcnih pjescara. U tiln slucajevima
prirnarna klasticna zrna kvarca SlI nesta krupnija a rekristalisala silicijska
masa obrazuje sitnozrne vijence oka primarnih zrna (heteroblasticna
struktura). Teksture su masivne mada ima i skriljavih kvareita. Kvarcna
zrna su u ovim stijenama cesta zupcasto srasla sto stijenama daje veliku
cvrstinu.
K vareiti su uglavnon1 monomineralne stijene izgradene ad
kvarca. Cisti kvarciti su bijele boje ali su najcesce, zbog primjesa. sivi,
mrki iIi crni. Sa sadrzajem iiskuna prelaze u kyarc-mikasiste. Kao
sporedni sastojci u kvarcitima javljaju se disten, grafit, silimanit, epidot,
itd.
3.4.3.3. Serpentiniti
Ako je vodi, koja je primarno bila u peridotitima, omogu6en odlazak,
stvori6e se normalne peridotitske stijene. U slucajn da voda bnde
76
zadriana i da ima temperaturu oko 400°C . ona reagnje sa olivinom
stvarajuCi serpentin. Na ovaj naCin mogu nastati velike mase stijena koje
se nazivaju serpentiniti. Preobrazaj peridotita u serpentinite moze se,
meclutim, u prirodi vrsiti i regionalnom metamorfozom u prisustvu vode.
Serpentiniti su masivne teksture, ali ima i skriljavih, kada se nazivaju
serpentinski skriljei.
lzgradeni su uglavnom od serpentina koji moze nastati kako od olivina
tako i od piroksena. Od sporednih sastojaka sadrie hromit, magnetit, talk,
itd. Boja im je zelena, tamnozelena iii sarena. Najvece mase serpentinita
nalaze se na Konjuhu i Ozrenu. U njn1a se javljaju 1ezista azbesta i
magnezita.
3.4.3.4. Amfiboiiti
Amfiboliti su stijene visokog kristaliniteta i visokog stepena
metamorfizma. Nastaiu metamorfozom bazaltoidnih magmatskih stijena
(orto-amfiboliti) iii bazicnih tufova i laporaea (para-amfiboliti).
Razlikovanje ove dvije grupe stijena je izuzetno tesko.
U najvecem broju slncajeva imaju nematoblastii'nu strukturu (stapicasta
sa naglasenom paralelnom Oljentacijom hornblende). Postoje prelazi ka
granoblasticnoj strukturi (granonematoblasticna). Skriljave su iIi
l11asivne teksture.
Zelene su do tamnozelene boje. lzgracleni su od amlibola ( hornblende) i
plagioklasa (andezin). Mogu sadrzavati u malinl koliCinama granat,
epidot, biotit, kvare, kaleit, itd. Najugu Krivajsko-konjuskog masiva kod
Dubostice nalazi se masiv amfibolita ( lSxS km ).
3.4.4. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenama primjena
metamorfnih stijena u gradevinarstvu
Mermeri i kvarciti imaju povoljne karakteristike za povrsinske i
podzemne radove pod uvjetom da nisu tektonski izlomlieni. Mermer se
eijene kao izvrstan materijal. Odlicno se poliraju. Imaju "veliku primjenu
u graclevinarstvu, kao i krecnjaei. Najvise se koriste kao arhitektonsko-
kamen, i u kiparstvu. NaroCito su povoljni sitnozrni varijateti
ler se lakse obracluju i potpunije glacaju. Pri proejeni kvaliteta mermera
posebnu paznju treba obmtiti na prisustvo stetnih minerala: pirit, hematit,
nlagnetit, limonit, kvarc. K \'arciti se u gradevinarstvu koriste
ograniceno, preteino kao lomljeni kamen za sve grube gradevinske
radove. Tereni igradeni od mermera i kvareita imaju promjenljive
hldrogeoloske karakteristike, koje OVlse od stepena njihove
razlomljenosti.
Serpentiniti predstavljaju uglavnom nepovoljan medij za
izvodenje povrsinskih i podzemnih radova. Povrsinski radovi otezani su
77
zbog njihove razlomljenosti do znatne dubine. To je rezultat
matarnorfoze i prateceg povecanja zapremine kod transformacije olivina
u serpentin. Zbog toga su na serpentinitima moguca klizanja manjih i
vecih masa. Pored toga, takva podrucja podlozna su intenzivnoj eroziji,
koja narusava reljef i dovodi do nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka.
Prilikom izvodenja radova U ovirn stijenama prepofucljivo je brzo
oblaganje izbijenih profila, kako bi se izbjegla pojava poput bubrenja i
naknadnih odrona. Naprimjer, u tunelu kod Maglaja u tektonskoj zoni
registrovana je montmorilonitna glina, nastala trosenjem serpentinita, sto
je veoma usporilo i otezalo izvodenje radova.
Skriljci llizeg stepena metamorfizn1a-argilosisti, filiti i hloritski
skriljci-samo u svjeiem stanju imaju povoljna svojstva za temeljenje i
izgradnju objekata na povrsini, ali je podzemni rad u njima dosta teiak.
Ako je stijenska masa izrazito skriljava i uz to borana, odnosno tektonski
poremecena, ubrzan je proces mehanicke i hemijske degradacije, sto
rezultira debelin1 trosnirn povrsinskim pokrivacem i nepovoljnim
svojstvima za gradenje. Zbog prilicno nepovoljnih fizicko-mehanickih
karakteristika ave se stijene u gradevinarstvu gotovo i ne primjenjuju,
izuzev za nasipanje (ali i tada su kategorisane kao slahiji rnaterijal). Ove
stijene izgraduju vodonepropusne terene . Voda se u manjim kolcinam i
izoliranim pojavama maze naCi sarno u zoni povrsinskog raspadanja.
Tereni koje izgraduju skriljci viseg stepena metamorfizma-gnajsi,
amfiboliti amfibolitski skril.ici, ako nisu izrazito skriljavi, imaju
povoljne karakteristike za temeljenje objekata na povrsini i za radove u
podzemlju. Kod radova u podzemlju yeCi problemi nastaju sarno u
zonama gdje su stijene izrazito skriljave, te jaee razlomljene i trosne. Pri
izradi podzemnih objekata, rnoguca je pojaya povecanog pritiska i
suvisnog profila kod izbijaqja, pa je uputno brzo oblagaqje. U
podrucjima izgradenim od skriljavih stijena oye grupe, kosine zasjeka i
usjeka pri izvedbi saobracajnica vecinom su nestabilne. Upotreba
skriljaca viseg stepena rnelarnorfizma u gradevinarstvu je ogranicena
zbog njihoye skriljavosti. Amfibolit se koristi kao kvalitetan tehnicki
kamen.
4.GEODINAMlKA
Gcodinamika je nauka koja proucava Zemlju s dinamickog glediSta
ispitujuCi sile koje djeluju na Zemlju kao i posljedice djelovanja tih sila.
Pod geoloskim silama i pojavama mogu se definisati sve one koje na rna
koji nacin modifikuju spoljasni izgled i unutrasnju strukturu litosfere.
Geodinamika se dijeli na endodinamiku (unutrasnja geodinamika) i
egzodinamiku (spoljasnja geodinamika).
78
Dok endogene sile, pokretima rnagme i snaznlm orogenim
kretanjirna teie da s!vore neravnine na Zernljinoj povrsini, dotIe
egzogene sile razaranjem ( fizickim i hernijskirn putem ) istaknutih
dijelova na Zemljinoj povrsini i odnosenjem razorenog materijala u nize
dijelove gdje ga akumuliraju, teze ka potpunoj pcneplcnizaciji odnosno
zaravnjenju terena.
4.1. Endodinamika
Endodinamika proucava djelovanje unutrasnjih sila Zemlje i
procese koje te sile proizvode. Procesi koji se odvijaju u unutrasnjosti
Zemlje uglavnom nastaju pod uticajem visokog pritiska i temperataure, a
rezuitiraju magmatskom aktivnoscu i pokretima litosfere. Sloieni
endodinarnicki procesi djeluju na Iitosferu od vremena postanka Zernlje.
Oni su u geoloskoj proslosti rezultirali izdizanjima i spustanjima dijelova
litosfere, formirajuCi pogodne prostore za sedimentaciju, kako u moru
tako i na kopnu. Ti procesi su takode doveli do stavranja mnogih boranih
planinskih vijenaca razlicite starosti kao i do sireqja okeanske kore. Sve
te pojave. koje su bitno mijenjale izgled Zernljine povrsine, pracene su
magmatizmom, metamorfizmom i seizrnizoill. Treba napomenuti da se
izdizanja, spustanja, horizonlalna pomicanja te udaljavanja kontinenata s
jedne strane·i pribliiavanja, odnosno sudaranja s druge, odvijaju i danas,
liZ popratne pojave identicne onima u geoloskoj proSIosti. Takvi (recentni
pokreti ) predmet su proucavaqja neotektonike.
Pojave koje nastaju djelovanjem endodinarnickih sila odrazavaju
sc i u gradevinskoj praksi, narocito u podrucjirna gdje se njihova
aktivnost i danas neposredno izraiava.
4.1.1. Tektonska aktivnost
Mehanicki pokreti u Zernljinoj kori i gornjem omotacu, pod Cijim
djelovanjem dolazi do kretanja i premjestanja stjenovitog materijala u
litosferi, a time i do izmjene strukture geoloskih tijela, obuhvaceni su
zajednickirn imenom kao tektonski pokreti. U sklopu pokreta u litosferi
izazvanih endodinarnskirn silarna, vainu ulogu irnaju orogeni pokreti.
To su yeorna jaki pokreti koji uzrokuju bitne prornjene postojeCih
medusobnih odnosa stijena u dijelu litosferc. Karakterise ih boranje,
rasjedanje i navlaceqje stijenskih kompleksa, a praceni su magrnatskom
aktivnos6u i metamorfizmom uz oslobadanje seizmicke energije.
Relativno su brzi, prostorno ograniceni, a rezultiraju izdizanjern velikih
boranih planinskih vijenaca i nastankom depresija. Izdignuta podrucja
izgraduju magmatske, sedimentne i metamorfne stijene s razlicitim
medusobnim odosirna. U njirna se nastavlja tektonska aktivnost,
79
vulkanizam" metamorfizam i seizrnizam. ali slabijim intenzitetom nego u
vrijeme izdizanja. Ovakva podrucja nazivaju se orogenom. Za razliku od
orogena, stare stabilne kontinentalne mase nemaju izrazitijih tektonskih,
magmatskih, metamorfnih I seizmickih aktivnosti, a nazivaju se
kratonima u cijem sklopu su stitovi i platforme. Stitovi su nesimetricna
blago uzvisena velika stabilna podrucja izgrac!ena od najstarijih stijena
koje su bile izlozene jakom boranju j metamorfizmu. Ta su podrucja bez
fanerozojkih sedimenata. Platforme su pretezno horizolltailla velika
podrucja, takode izgradena ad jako boranih i nletal110rfisanih starih
stijena koje su prekrivene mladinl. veoma slabo porenlecenim
sedimentirna. Pokreti u kratonima su dugotrajni i uglavnom 'verikalni bez
izrazitijih pr0111jena u prostomim odnosima mec1u stiienama. Ovakvi
pokrcti nazivaju se epirogcni pokreti. -
o okolnostill1U koje rezultiraju orogenetskim pokretinla i prostoru
u kojem oni nastaju postoje dvije koncepcije. One su osnovane nu
raziiCitom tumacenju polozaja kontinenata od vremena nastanka
Zemlj inc kore do danas.
Fiksisticka koncepcija polazi od nepromjenljivosti polozaja
kontinenata, liZ koje, iz geosinklinalnih prostora. nastaju i prirastaju
mladi borani planinski vijenci. Gcosinkiinale su velika utonula izduzena
1 kontinuirana labilna podrucja u kojima se odvija dugotrajna
sedimentacija 111aterijaia razliCitog sastavu i porijekla, a nalaze se izmedu
relativno stabilnih rnasa iii uz njihoy rub.
Proces nastanka boranih planinskih vijenaca iz geosinklinala
prema fiksistickoj koncepciji, generalno gledajuCi odvija se u tri faze:
-Prvu fazu karakterise nastanak I razvoj geosinklinala s
nagomilavanjem velike koliCine preteino glinovitih i glinovito-
pjescarskih sedimenata koji UZroklljll spustanje njenog dna. Magmatska
aktivnost se odvija u dubljim zonama. U sredisnjem dijelu najtesce se
formira uzdignuce, tzv. sredisnji masiv.
- Drugu fazu obiljczava izdizanje ostrvskih lllkova (kordiljera ili
geosinkiinala) pod uticajcm kompresijskih pokreta. lzmec!u ostrvskih
lukova formiraju se unlltrasnja korita, a prema kopnenim masama rubna.
Geosinklinalno korito nastavlja se ispunjavati trosenjem kordiljera. U
unutrasnjirn koritima nastaje talozenje klasticnog 111aterijala Uz
sudjelovanje mutnih tokova u ovoj fazi nastajll karakteristicni f1isni
sedimenti u kojim se izmjenjuj u krupnozrnaste i sitnozrnaste stijene
(pretezno pjescari i laporci, odnosno glinovite stijene a l o k ~ l n o
konglomerati i detriticni krecnjaci). Sedimenti su podvrgnuti pocetnom
boranju koje je praceno izljevima lave i intruzijama sto Cini osnovu
nastanka nove kontinentalne kore.
80
T
I
- Treca faza se odlikuje izdizanjima koja prvo pocinju u
sredisnjem dijelu geosinklinala i sire se prema njenim krajevima. Nastaje
kopneno podrucje s manjim izolovanim bazenima a obodni dijelovi su i
dalje pod morem. Razaranjem mladih boranih i nedovoljno
konsolidovanih planinskih vijenaca nastaje ishodisni materijal za
postanak novih sedimenata. Zbog veoma jakog boranja, navlacenja i
lomljenja naslaga izraien je magmatizam u obliku izljeva, erupcija i
intruzija, a zastupljen je i regionalni metamorfizam. Konacno, na citavom
podrucju geosinklinale izdignuti su i formirani veliki mladi borani
planinski vijenci i udubljenja na rubovima i u mec!uplaninskim
podrucjima. U udubljenjima se nastavlja sedimentacija. Mec!u
sedimentima koji nastajll II zavrsnoj fazi orogenetskih pokreta kao
posljedica razaranja mlac!eg gorja vazan je sediment molasa, izgraden od
fragmenata razliCite velicine bez vidljivijeg sortiranja i slojevitosti.
Prilikom navlacenja moze doCi do odronjavanja i urusavanja veCih
blokova, nazvanih olistoiitima, Ovi blokovi s cela naviake bivaju ulozeni
u nove nekonsolidovane klasticne sedimene. Takvi sedimenti, s
fragmentima razlicite velicine nakupljenim bez vidljivog reda unutar
kojih postoje olistolitL nazivaju se vild flis.
Tokom orogenetskih pokreta u ortogeosinklinali odvija
se izrazito jaka magmatska aktivnost. U pocetkll je to inicijalni
111agn1atizam zastupljen uglavnom peridotitima, gabrima i dijabazima,
odnosno ofiolitima iii zelenim stijenama, nakon koga slijedi
sinorogenetski, pretezno sa granitima. Nakon sinorogenetskog slijedi
supsekventni magrnatizanl sa andezitima, dacitirna i riolitima uz
granitske intruzije. Zavrsna magmatska aktivnost u sklopu orogeneze u
ortogeosinklinali naziva se finalni magmatizam, koji rezllltira bazicnim
eruptivnim stijenama sa prevladavanjem bazalta i stijena alkalijske grupe
s feldspatoidima.
Prema fiksistickoj koncepciji na prikazani nacin su nastali nasi
Dinaridi te Alpe i Karpatobalkanidi. Najizrazitiji predstavnici fiksisticke
koncepcije koji su istrazivali terene Bosne i Hercegovine i susjednih
drzava bili su austrijski geolog J,Kober i francuski J,Aubouin.
L. Kober navodi da geosinklinalno podrucje prelazi u orogen
zbog pritiska koji izazivaju nataloteni sedimenti i kontinentalne rubne
mase. Kad labilno dno geosinklinale dode u fazu u kojoj ne moze izdrzati
teret sedimenata, boene pritiske i visoku temperaturu II dubljim
dijelovima, one se lomi, centralni diD se izdize, a bocni dijelovi se boraju
i navlate na kontinentalne obodne mase. Tako nastaje dvostrllki orogen
( s1.29 )
81
Slika29. Koberovo interpretirw?jc dvostrukog orogena, l{jevo iz 1921 god,
a desno iz 1931 god. (preuzeto iz : Herak, 1984)
J.Aubouin je, proucavajuCi Dinaride, izradio shemu pojavljivanja
geosinklinale u parovima ( s1.30 ).
Slika 30. Aubouinova shema geosinklinafc u parovima ( SM-sredi!inji masiv,
P-prag, Mio - miogeosinklinala) (preu:::eto j:::. Herak 1984)
S obzirom na saslav stijenskih kompleksa i strukture utvrdio je i simetriju
u njihovom ponavljanju. Prema sbvacanju J .Aubouina u geosinklinalnom
prostoru kao cjelini postoje:
-sredisnji masiv koji je nastao u fazi razvoja geosinklinale i
simetricno dijeli geosinklinale na parove. To je prvi izdignuti planinski
vijenac, intenzivno boran i razlomljen, ali sa slabije izra±enim
metamorfizmom. Erozijom tog masiva nastaje materijal kojim se
ispunjava geosinklinala;
-eugeosinklinale, kojima je u fazi nastanka i razvoja svojstven
tzv-inicijalni magmatizam s ofiolitima Hi baziCnim i ultrabazicnim
stijenama (peridotiti, gabri, dijabazi itd.). Ta se podrucja nalaze u
sredisnjim dijelovima geosinklinale, s jedne i druge strane sredisnjeg
masiva. Posto se ispune sedimentima dolazi do boranja pracenog
magmatizmom kiselog sastava (graniti i njima slicne stijene) i izdizanja
velikih planinskib vij enaca;
-pragovi, uzdignuca u
sedimentacijom neritskih naslaga, a
ad miogeosinklinalnih;
geosinkinali sa specificnom
odvajaju eugeosinklinalne prostore
-miogeosinklinale, bez inicijalnog magmatizma sa sedimentima
specificnog sastava, grade i vel ike debljine. One se nalaze u rubnim
82
dijelovima geosinklinale, uz rubove kontinental nih masa. Iz
miogeosinklinale izdizanjern nastaju planinski vijenci s naslagama
debelim i vise od 10 km.
Prema Aubouinovu tumacenju Unutrasnji Dinaridi ( Supradinarik,
prema Heraku, 1986,1991 i 1995 ) nastali su iz eugeosmkhnalnog
prostora, cemu je dokaz postojanje ofiolita, a Vanjski Dinaridi (Adrijatik,
Epiadrijatik i Dinarik prema Heraku, 1986,1991 ,1995), s velikom
debljinom sedirnenata i bez ofiolita nastali su iz rniogeosinklinale.
Istraiivanja orogena rezultirala su spoznajama 0 njihovoj
raz1i6it05ti, na osnovu cega je zakljuceno da iz svih ortogeosinklinala
nisu nastali planinski vijenci jednakib karakteristika. S tim u vezi
tazlikuju se :
-alpinotipna orogencza, s prevladavajucim velikim navlakama i
umjerenim magmatizmom,
-andski tip orogeneze, s prevladavajucim boranjem blokova uz izrazito
lomljenje i rasjedanje i S VCOlna intenzivnim magmatizmom,
-jurski tip boranja (nazvan po planini Juri), kod kojeg se krovinske
naslage, otkinute od podloge, boraju i lome neovisno 0 poremecajima
podine,
-germanotipno (saksonsko) boranje, s poremecajima koji se odvijaju
unutar starih stabiliziranih masa, a prati ih pojava dijapirizma.
Mobilisticka koncepcija bazira se na mijenjanju polozaja
dijelova litosfere tokom razvoja Zemlje. Njezin se pocetak vezuje uz
istrazivanja A,Wcgenera koji je 1912. god. nakon provedene analize
procesa nastanka kontinenata i okeana zakljuCio da se kontinenti pomicu,
time JC dato logieno tumacenje slicnosti obrisa nekib kontinenata
( sUI ).
83
Slika 31. Podudaranjc kOl1lura kontincnata pu rubovima kont;nentskog praga (selja)-
tamniju podru{ja o:::acavajll l1?/esta moguceg prekril'at?ia, a sljetlija mogui'e pra:::nine
(po Bul/ardu, Everetfu i Smithl!, prcuzeto iz . Herak, 1984 )
Mobilisticku koncepcija obuhvata U osnovi sve one stavove koji
zastupaju kretanje ploea litosfere po plasticnom sloju astenosfere.
Uzroci kretanja ploea dovode se u vezu sa konvekcijskim (topiotnim)
strujanjem koje je u neposrednoj vezi s kretanjelTI maglne, ali i
gravitacijskim silama. Kretanja u litosferi objasnjavaju se i privlacnim
silama Sunca, Mjeseca i drugih svemirskih tijela. Ona izazivaju kretanja
magme, sto rezultira velikinl valovitim izvij anj em, oscilacijama i
lomovima u Zemljinoj kori, te kretanju njezinih odvojenih dijelova.
Na mobilistickoj koncepciji razvijena je sredinom 60-tih godina
ovog vijeka koncepcija nove glabalne tektonike odnosno tektonika
ploe •. Prema njoj litosfera je sastavljena od sest velikih i veceg broja
manjih ploea koje leie i pomieu se po astenosferi ( s1.32 )
84
T
I
Slika 32. Glavne p/oce /irosfcre, l-glavna podrucja subdukcije, 2-okeanski hrptov;
(grebeni )SIre/ice ozacavaju smjer krelanja ploeG ( po Sul/ardu, preuzeto iz Heraka,
]984 )
Plote litosfere su elasticne, ali ujedno i dovoljno krute da mogu zadrzati
svoj oblik. Pokreti u astenosferi rezultiraju pomicanje ploca duz granica
koje mogu biti divcrgentne ( konstruktivne iii akrecijske), konvergcntne
(destruktivne iii konzumacijske) transformne (neutntlne iIi
konzervativne), sto se vidi na slid 33.

--- I '""" ,,,,,,.
(8""",1" >
!cOre


o;;ea,,""""'"
SI.33. Graniee ploeG UfOs/ere (prema: Beiser, 1975, dopunjeno)
U slucaju divergcntnih granica ploce se udaljavaju, a mjesta
udaljavanja popunjavaju se novom okeanskom korom bazaltnog sastava.
Divergentne granice jos se nazivaju i zonama sircnja ("spreading"), a
markirane su hrptovima i uzvisenjima na dnu okeana. Za te zone
karakteristieni su potresi plitkih iarista.
85
Konvergente granice su mjesta na kojima se ploce priblizavaju,
a nazivaju se JOS 1 zonama subdukcije. Razlikuju se duboke iii
B-subdukcije (nazvane po seizmologu Benioffu) i plitke, kontinentalne
(krustalne) iii A-subdukeije (nazvane po Ampfereru, odnosno
Amstutzu).
B-subdukcije nastaju naJcesce uz rubovc kontinenata, a
morfoloski su markirane dubokim brazdarna i u odredenim slucajevima
ostrvskim lukovima. U tim se podrucjima okeanska kora podvlaci pod
kontinentalnu, sto je praceno izraZenim vulkanizmom andezitskog
sastava i potresima plitkog, srednje dubokog i dubokog zarista. Prilikom
subdukeije dogada se da dijelovi (iii komadici) okeanske kore ( koja se
redovno, zbog velike gustoce, subducira-podvlaci, pod kontinentalnu )
budu otrgnuti od podloge i navuceni na kontinentalnu koru. Ta se pojava
naziva obdukcijom, Njome se objasnjava razlog postojanja ofiolita na
kontinentu.
S tektonikom ploea povezan je speeifican sedimentni kompleks nazvan
melanz (fr.melange) . To je dijelom haoticni sediment s fragmentima
razlicitog porijekla i velicine, ad pelita do olistolita. Razlikuje se
tektonski mel ani (nastao pretezno u zoni subdukeije ), ofiolitni melanz
( u kojem prevladavaju fragmenti ofiolitnih stijena ) i olistostromni
melani (nastao podmorskim gravitacijskim klizanjem).
A- subdukcije odvijaju se u kontinentalnoj kori, a plitke su zbog
njezine krutost! koja ne dopusta vece podvlacenje. Pri priblizavanju i
sudaranju dviju kontinentalnih ploca dolazi do odvajanja i smieanja
gomjih dijelova kontinentalne kore kojima je najcesce zabvacen
sedimentni pokrovo Odvojeni dijelovi su potiskivani i formiraju izokline i
polegle bore. Zbog jakog trenja u dnbljim dijelovima kontinentalne kore
ovaj proces nije stalan. On se povremeno ( nakon savladavanja tTenja )
ponavlja, sto moze rezultirati nastankom sistema navlaka,
A-subdukcije mogu biti manifestovane i vulkanizmom kiselog sastava, te
pojavom potresa plitkih i srednje dubokih zarista.
Ako se ploce horizontalno pomicu (klize) jedna uz drugu, onda
ne dolazi do nastanka nove kore ni do unistavanja postojece. Te su
granice markirane dubokim rasjedima s horizonntalnim kretanjem. Pri
tome pomak po pruzanju moze naglo prestati na obje strane iIi promjeniti
oblik i smjer kretanja. To su transformni rasjedi. Ve6ina njih nalazi se u
okeanskim bazenima, a zarista njihovih potresa su plitka.
Tokom istraiivanja okeanskih prostora uocena su morfoloski
razlicito gradena podrueja spojeva kontinenata i okeana, pa su izdvojena
dva osnovna tipa: atlantski iii pasivni kontinentalni rub i pacificki ili
aktivni kontinentalni rub. Nairne, spoj Pacifickog okeana s okolnim
kontinentima ujedno predstavlja ( uglavnom ) i subdukcijsku granicu
86
r.·· ....... :··
¥I
I
I
I
I
I
I
I
I
pacificke ploce, dok obale Atlantskog okeana predstavljaju sarno granicu
izmedu kontinentalne i okeanske kore ( na istoj ploCi ), pri cemu se
granica izmedu ploca nalazi u sredini Atlantika (srednjeatlanski hrbat,
akreacijska, odnosno divergentna granica).
Proces orogeneze se, prema tektoniei ploca, dogada u zoni
kolizije dviju ploea, oct kojih barem jedna nosi na sebi kontinentainu
koru. Razlikuju se dva osnovna tipa orogeneze: kordiljerski i kolizijski.
Kordiljerski tip orogeneze dogada se iznad dijela okeanske ploce koja
se subdueira ( podvlaCi ) pod ostrvski Ink ( primjer, podrucja Japana i
Filipina slika 34 ),
K
o
Slika 34. Jednafaza orogeneze kordiljerskog·lipa.- K-kontinentaina kara, N-neritik, 0-
okeanska kara, MF-metamorfna fronta, GD-gabro i dioriti, S-mjesto subdukcije, £0-
embrionalna orogenezQ, F-jliS, M-meiani (prema Dewey & Bird, modifikovano,
preuzeto iz: Herak J 984 )
Kolizijski tip orogeneze nastaje kod duzeg trajanja subdukcije. U tom je
slucaju izraZena jaka konzumacija okeanskog dijela ploce pa doiazi do
sudaranja dva kontinenta ( slika 35 ), naprimjer, Himalaji.
OF
o
Slika 35. Zavrfnefaze orogeneze kolizijskog tipa-sudar dva kontinenta:K-kontinentalna
kara, O-okeanska kara, P-plast ( omotac j. OF-ofioliti, F-flis, M-molasa, D-delta
(prema: Dewey & Bird, modifikovano, preuzeto iz Herak, 1984)
Postoje takoder i misljenja 0 moguCim kombinacijarna navedenih tipova
orogeneze, kao i 0 promjenarna smjera subdukcije.
87
Dakle, teorijom tektonike ploca objasnjava se ukupna
litosfere, ali i popratne pojave kao sto su magatizanl, nlctamorfizam 1
seizmizam. Pristalice navedene koncepcije nalaze dokaze za svoje
pretpostavke, ali naglasavaju mogucnost varijacija i potrebu da se svaka
pojava posebno ispita radi sto tacnije rekonstrukcije razvoja litosfere i
procesa i pojava koje se u njoj dogadaju. Obzirom da je osnovno
obiljezje evolucije nepovratnost procesa, nema realnog opravdanja da se
danasnje stanie nepromienjeno projektuie u bilo koje razdoblje geoloske
proslosti. Navedeni podaci ukazuju da ima dovoljno razloga da se 0
tektonici razmislja na mobiiisticki nacin, ali samo u mjeri koiu dopustaju
poznati odnosi danas i utvrdena stanja u geoloskoj proslosti.
4,1.1.1. Slojevi i geoioske strukture stijena
Sloj jc elementarni oblik pojavljivanja sedimentnih stijena u
prostoru nastao talozenjem istovjetnog materijala pod nepromjenjcnim
uvjetima sedirnentacije.
Prvobitan polozaj slojcva je skoro redovno priblizno horizontalan.
Sarno izuzetno. slojevi 1l10gU U lzvjesl10j uljeri i u toku smnoga talozenja
da zauzmu i kosi (nagnuti) polozai i to u priobalskim dijelovima bazena,
dcltama, oko koralskih sprudova, u koritima rijeka itd.. U veCini
slucajeva nagnutost i savijenost slojeva posljedlca je naknadnih
tektonskih poremecaja.
Svaki sloj irna donju i gornju povdinu siojevitosti. Odstojanje
od jedne do druge povrsinc prcdstavlja debljinu sloja. Razlikujemo
stvarou debljinu (d) koja predstavlja najkrace rastojanje iii okomien
izmedu slojnih ploha i prividnu debljinu (d,l koja se cesto javlja na
izdancima, u istrainim busotinama, podzemnim radovima itd.
Prema debljini sloja razlikujemo: liske «5 mm), plocc (S-5mm),
sJojeve (5-60 em) i banke (60-300 em). Masivni sedimenti nemaju
izrazenu slojevitost. Svaki sloj ima svoju podinu i krovinu. Podinu
jednog sloja Clni onaj sloj koji leii ispod njega a njegovu krovinu
predstavlja sloj koji Ieii preko njega.
Odredvanje poloiaja slojeva omogucuju njihovi dijelovi koji se
pojavljuju na povrsini (izdanci), Kod svakog izdanka nagnutog sloja
potrebno je razlikovati pruzanje sloja, smjcr pada (azimut) i ugao
nagiba (s1.36 ). Pruzanje sloja je njegovo presjeciste sa vodoravnom
ravninom. Smjer pada sJoja (azimut) pokazuje na koju je stranu svijeta
sloj nagnut. Ugao nagiba je ngao sto ga sloj zatvara sa vodoravnom
ravninom.
88
Stika 36. Elementi p%ioja nagnutih slojeva
Pruzanje sioja i smjer pada sloja stoje uvijek meciusobno pod uglom od
900. Prema tome dovoljno je odrediti sarno smjer pada sloja (azimut) na
terenu, iz cega odreciujerno i pravac pruzanja sloja. Kod vertikalnog sioja
mjcri se sarno njegovo pruzanje, dok se kod horizontalnog libelom
provjerava njegova horizontalnost. . .. . . .
Slojevi se u prirodi javljaju kao hOrlzontaim, kOSI, vertIkalm ,
prevrnuti.· Da bi utvrdili koji su slojevi prevrnuti neophodno je prije
svega utvrditi nihovu staros!. . ..
Medusobno paraieini slojevi koji su vremenskl kontll1111ranO
talozeni, bez obzira na njihov nagib, nazivaju se konkordantnim iii
konformnim slojevima (sI.37).
I i :! i I
LJH
II, I
hi i.
I !

i
H-
I
I
iii I
i I I II I
,
Stika 37. Konkordantni slojevi: a-hori::,onatlni, b-uhrani, c-vertikalni, d-prevrnutj
Ako dva niza slojeva nisu vremenski kontinuirano talozena, anda ani
mecisobno mogu biti pod nekim uglom. Takav odnos slojeva je
diskordantan, Polozaj slojeva u prostoru ( pruzanje i smjer pada ) i ugao
nagiba, uz poznavanje litoloskih svojstava i ruptura, omogucava procjene
89
o ponasanju tih stijena kada njihova prirodna ravnoteza bude poremecena
gradevinskim radovima (npr.na trasi saobracajnice, itd.). Ovo je od
posebne vaznosti za ocjenjivanje stabilnosti padina U odnosu na
mogucnost pojavljivanja klizista. Vecu stabilnost i uopste povoljnije
uvjete gradenja pruzaju masivni i bankoviti sedimenti u odnosu na
tankoslojevite, ploeaste i listaste sedimente istovjetnog litoloskog
sastava. U okviru sedimentnih slojevitih stijena najbolje se uoeavaju
strukturni elementi formirani tektonskim putem kao sto su ras.jedi, bore,
pUkotinc itd.
>1.1.1.1.1. Ras.jedi
Rasjed je osnovna strukturna jedinica u litosferi koja nastajc
pomicanjem dijelova stijenske mase po pukotini koja se naziva
parakiaza iii rasjedna povrsina. Po paraklazi se stijenske mase mogu
izdizati, spustati iii uzduzno pomicati pod uticajem vertikalnih
(radijalnih) i horizontalnih (tangencijalnih) pritisaka.
Na rasjede ukazuju ostri kontakti naslaga razllcite starosti, zatim
tektonska ogledala sa strijama, tektonske brece, niz izvora n8 kracem
razmaku, morfoloske razlike, itd. Da bi definisali rasjed, moramo
poznavati njegove osnovne elelnente h::ao sio su rasjedna povrsina, krila
rasjeda, te skok i hod ( 81.38 ).
---I
!-::----:-----::c....--.O::...,.'" R P
0000000
Stika 38. Poprecni prcsjek normalnog rasjeda sa eiementima
RP-rasjedna povrl;ina, PK-podinsko krilo, KK-krovinsko krilo,
s-skok, h-hod
Rasjedna povrsina je povrsma po kojoj je izvedeno relativno
kretanje krila rasjeda. Krila rasjeda iii rasjedni blokovi su dijelovi
stijenske mase sa jedne i druge strane rasjedne povrsine. Kod rasjeda sa
kosom povrsinom razlikuju se krovinsko krila koje se nalazi iznad
rasjedne povrsine i podinsko krilo koje se nalazi ispod rasjedne povrsine.
90
Kod rasjeda s vertikalnom rasjednom povrSl11om krila se oznacavaju
prema stranama svijeta. Kada je kretanjem blokova zdrobljen siri pojas
stijene rasjedna povrsina se pretvara u trodimenzionalno tijelo koje se
naziYa rasjedna zona. Ona moze biti debela nekoliko decimetara do vise
stotina metara. Skok kod rasjeda predstavlja yertikalno rastojanje izmedu
dva rasjednuta krila (bloka). Hod iii bocni razmak je horizontalno
rastojanje izmedu dva rasjednuta krila (bloka). Kad se krila po rasjednoj
povrsini pomicll koso osirn hoda i skoka nastaje i horizontalni pomak
paralelno sa pruzanjem rasjedne povrsine (paraklaze). Po vertikalnoj
rasjednoj povrsini moze postojati sarno skok i eventualno horizontalni
pomak paralelno sa rasjednom povrsinom. Sto se tice klasifikacije
rasjeda najcesce se spomil'\iu dvije i to: a) po relativnom kretanju krila b)
po odnosn prema sklopu okoline. Po relatiynom kretanju krila rasjedi se
dijele na: normalne, reversne i horizontalne iii trasnkurentne.
Normalni rasjedi su takyi rasjedi kod kojih se krovinsko krilo
spustilo niz rasjednu povrsinu ( s1.38 ). Do iste pojave dolazi ako je
podinsko krilo uzdignuto uz rasjednu povrsinu, kao i kombinacijom
jednog i drugog kretanja. Normalni rasjedi obuhvataju i sve vertikalne
rasjede. Normalni rasjedi su posljedica ekspanzije i grayitacije. Reversni
ras.iedi imaju krovinsko krilo uzdignuto uz rasjednn povrsinu iii
podinsko krilo spusteno niz rasjednu povrsinu, iii pak kretana oba krila u
navedenim smjerovima ( s1.39 )
Stika 39, RCl'crsni rasjed
Horizontalni ili transkurentni rasjedi imaju krila koja se
pomjeraju u pravcu pruzanja rasjedne povrsine. Pomjeranje krila moze
biti u dva smjera, pa razlikujemo desne (dekstralne) i lijeve (sinistralne)
rasjede, prema tome jesu Ii krila jedno prema drugome pomaknuta
udesno ili ulijevo ( s1. 40 i 41).
91
,
Slika 40. Desni (a) i lijel'; (6) horjzontalni rasjed
Slilw 41. Desni rusjed San Andreu." u SAD (California)
Rasjedi s horizontulnim kretanjem kod kojih na objc strane u
pruzanju pomak naglo prestajc iii se mijenja oblik i smjer nazivaju se
transformni
Po odnosima prema sklopu okoline, rasjedi se klasifikuju prema
tome kakav je polozaj rasjedne povrsine u odnosu na povrsine slojevitosti
iIi ose sklopa. Izdvajaju se: uzduzni (Iongitudinalni), popreeni
(transverzalni ) i kosi (dijagonalni).
Specificne vrste rasjeda su makazasti i rotacijski rasjedi. Kod
makazastih rasjeda hila su relativno razmaknuta na jednom kraju dok su
kod rotaeijskih rasjeda krila relativno razmaknuta na oba haja rasjeda i
to u suprotnim smjerovima.
Rasjedi su u prirodi rijetko usamljeni. Obicno ih ima vise u
nekom terenu pa se govori 0 sistemu rasjeda. Najesce su oni posljedica
tektonskih poremecaja regionalnih razmjera. Grupe rasjeda grade slozene
oblike kakvi se cesto ponavljaju u prirodi. Mogu se javiti kao: paralelni,
koneentri"ni, radijalni, itd .. Slozeni strukturni obliei nastali rasjedanjem
terena nazivaju se horst (timor) i roy ( graben) (s1. 42 ).
92
Slika -12 Horst (timor) i rov (graben)
Horst iii timor obiljezenje relativno uzdignutim sredisnjim dijelom, dok
se bokovi s(epenicasto spustaju. Rov iii graben nastaje ako se sredisnji
dio terena relativno spusta U odnosu na granicne rubne terenc.
Trenje rasjednih krila pri kre(anju stvara na njihovim rasjednim
povrsinama uglacane povrsine koje nazivamo gorska ogledala. Strije,
odnosno brazde na njima ukazuju na pravac kretanja, a ponekad aka Sli
dobro ocuvane i na sam smjer kretanja rasjednih krila.
4.1.1.1.2. Bore
Bore su strukturne jediniee litosfere koje nastaju savijanjem
slojeva najces6e pod uticajem sila kompresije koje se prenose po
slojevima. Slojevite stijene izlozene jednostranom iii dvostranom
bocnom pritisku ( horizontalni iIi tangecijalni ) podlijezu povijanju
odnosno ubiranju na razliCite naCine, gradeci pri tome razliCite naborne
oblike. Pri oblikovanju bora samo izuzetno sudjeluju gravitacijske sile i
dijapirski prodori,
Bora se sastoji od izbocenog ( konveksnog ) i udubljenog
( konkavnog ) dijela. lzboceni dio bore je antikiinala, a udubljeni je
sinklinala (s1.43 )
93
Stika 43.Bora sastavijena od sinklinaleantiklinale u podrucju
francuskih Alpa sjeverno od Grenlanda (iz Birkeland & Larson, 1989)
Prevojna podrucja nabora nazivaju se sarniri, a izrnedu njih nalaze se
krila (bokovi). Samir antiklinale zove se greben iii tjeme, a samir
sinklinale zove se dno. Unutrasnji dio sinklinale je jezgro sinklinale
(najmladi sedmenti), a unutrasnji dio antiklinale je jezgro antiklinale
(najstariji sedimenti). Osa antikiinale iii osa sinlinale je zamisljena
iinija presjeka ravni u horizontalnoj projekciji, koja oznacava
pravac pruZanja antiklinale odnosno, sinklinale. Kad su oblici pravilni,
ova iinija kod antiklinale ide sredinom grebena a kod sinklinale sredinom
njenog dna. Prava koja prolazi kroz pomenutu osu, koja predstavlja
liniju u horizontaJnoj projekciji, i dijeli antiklinalu, odnosno sinklinalu na
dva dijela, naziva se aksijalna ravan.
Bore su medusobno razlicite, kako po obliku tako i po
dimenzijarna. Najcesce se razvrstavaju: a) prema odnosu aksijalne ravni
(osna ravan) i krila bore, b) na osnovu odnosa aksijalne ravni prema
horizontali.
Prema odnosu aksijalne ravni (osna ravan) i krila bore, bore se
dijele na : normalne, izokline i lepezaste ( sI.44).
94
T
1
I
I
I
I
l
,
I

M ,
normalna izoklina
lepezasta
Slika 44. Klasifiacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i kri/a bore
Normalne ( simetricne ) bore imaju krila koja leze simetricno
prema aksijalnoj ravni i to kod sinklinale krila konvergiraju ka aksijalnoj
ravni na nite, a kod antiklinaJe na vise. Izokline bore imaju hila koja su
vecim dijelom paralelna aksijalnoj ravni, pa i medusobno sarno su
povijena u tjemenu ( kod antiklinale ), odnosno u dnu ( kod sinklinale ).
Lepezaste bore imaju krila koja se lepezasto prosiruju u dnu sinklinale i
tjemenu antiklinale.
Na osnovu odnosa aksijalne ravni prema horizontali bore se dijele
na: nspravne, kose, prevrnute, polegJe i zagnjurene (sl 45 ).
uspravna
Slika 45. Klasijikacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i horizontalne ravni
(Uv - ugao vergence)
Uspravne bore, imaju uspravnu aksijaJnu ravan koja prema horizontali
stoji pod uglom od 90 stepeni iii pod priblifuo vertikaJnim uglom. Kose
bore, imaju aksijalnu ravan pod izvjesnim uglom prema horizontali.
Prevrnute bore, imaju kosu aksijalnu ravan, krila im padaju na istu
stranu, slojevi su na krovinskom kriIu norrnalni a na podinskom inversni
( prevmuti ). PoJegle bore imaju skoro iIi potpuno horizontalnu aksijalnu
ravan, slojevi su na krovinskom krilu norrnalni a na podinskom inversni
( prevmuti ). Zagnjurene bore imaju ugao vergence (otklon aksijaJne
95
ravni od vertikaie ) veti od 90°, tako da antiklinala ima oblik sinforme u
samiru i obrnuto.
Pored navedenih bora postoje i specijalni oblici bora kao sto ~ u :
koljenasta ( fleksura ). dijapirska itd. Koljcnasta bora iii monoklma
bora koja se jos zove i fleksura ima u jednon1 krilu skoro horizontalne
slojeve a u drugom vrlo strme. Dijapirska bora. je rezultat vertikalnog
prodora pojedinih tijela ( so, gips. anhidrit, itd.) prema povrsini.
Bore mogu biti proste i slozene. Proste bore su na terenu
najcesce predstavijene jednom antiklinalom i jednom sinklinalom.
Siozene bore u sebi sadrze vise prostih bora iii oblika drugog reda. Ako
jedna slot.ena bora velikih dimenzija ima oblik slozene antikIinale onda
se ana zovc antiklinorij i obrnuto, aka u cjelini ima koritasti odnosno
oblik sinklinale. onda se zove sinklinorij ( sl.46 ).
Stika 46. Sinklinorij ( S) i ol1(ikiinorij (.4)
Sinkinorij i antikiinorij imaju clemente anaiogne sinklinali i antiklinali.
4.1.1.1.3. Pukotine
Pukotine su ravni diskontinlliteta uzduz kojih nije doslo do veCih
pomaka u stijenskoj masi. Mcdu njima raziikujemo dijaklaze, pukotine
nesto ve6ih dimenzija ( koje u sedirncntnim stijenama rnogu presjecati
vise slojeva) i ieptoklaze manje pukotinc koje se uglavnom nalaze u
povrsinskom dijeiu stijena. Veorna sitne pukotine, koje se ceslO ne mogu
registrovati okonl, nazivaju se prsline.
Pukotine mogu nastati u svim fazama postanka stijena. Formiraju
se rastezanjem, stezanjem, i torzijom stijena. te pri konsolidaeiji
( magmatske stijene ), temperaturnim promjenama i slieno. Za njihovo
potpunije definisanje potrebno pozna"ati slijedece karakteristike: naein
postanka ( gcnezu ), polozaj u prostoru, orjentaciju, oblik. dimenzije,
vrstu i karakterstike ispune.
PoslOji vIse klasifikacija pukotina. Prema genctskoj
kalasifikaciji pukotine se dijele na:
-primarne ( iucenje, usiojavanje, dehidrataeija )
96
-tektonske ( paraleine osama nabora, paraieine rasjedima iIi pod nekim
uglom)
-pukotine rnehanickog raspadanja ( do dubine 15-30 m )
-gravitacione ( pri klizenju i odronjavanju )
-tehoogene ( nastaju pri miniranju, slijegan,iu i iskopavanju )
Primarne pukotine nasta!e su u fazi formiranja stijene, dok su ostale
pukotine koje se zovu jos i sekundarne, nastale zbog djelovanja
endodinamickih i egzodinamickih faktora kao i djelovanjem covjeka na
vee formiranu stijenu. U fazi formiranja magmatskih stijena nastaju
pukotine zbog promjene zapremine tokom h!auenja magme. Pri susenju
vlaznih sedimenata i zbog prornjene zaprernine nastaju tzv.pukotine
isusivanja. Usljed prekida u sedimentaciji formiraju se meduslojne
pukotine iIi pukotine uslojavanja. Meuu sekundarnim pukotinama
posebno znacenje imaju one koje su nastale djelovanjem pritiska na
stijenu. Kod kinetickog razmatranja razlomnih deformacija osnovni
kriterij predstavlja vrsta naprezanja koja je uzrokovala obrazovanje
sistema pukotina. Prema kinematskoj klasifikaciji pukotine se dijele:
-tenzione pUkotine
-pukotine smicanja
-relaksacionc pukotine
Tenzioue pukotine javljaju se u naborima na spoIjriim krivinama
sarnica, a uz rasjede kao posljedica kretanja rasjednih blokova. Obieno su
otvorene, bez ispllne, ili su naknadno ispunjene razlieitim materijalom.
Mogu biti nepravilne, socivaste iIi peraste (uz rasjede ). Javljaju se
llpravno na pravac najmanjeg pritiska-03 . Pukotine smicanJa su po
obliku obii'no bliske ravnima i pokazuju tragove kretanja ( em-dm
pomjeranja blokova ) pre1azeei u rasjede. Zidovi su im g!atki i obieno
blisko postavijeni tako da nemaju ispunu ( nisu zice ) a na zidovima
obicno posjeduju strije ( brazde ) koje su paralelne pravcu kretanja.
Nastaju paralelno sa smjerom srednje jakog pritiska (02 ) a sa smjerom
najveceg pritiska (01) zatvaraju ostar ugao. Relaksacione pukotine
nastaju u ravnima upravnim na smjer maksimalnog pritiska (od u fazi
kada njegovo djejstvo prestane i nastupi relaksacija u stijenskoj masi.
Pukotine su obicno zatvorene, zbijene i rayne.
Na sliei 47. prikazan je polozaj pukotina prema kinematici nastanka
njihov izgled
97
Slika 47. Polaiaj pukotina prema kinematici nastanka i njihov izgled (b r smjer
najveceg pritiska, 02 -smjer srcdnje jakog pritiska, b
r
smjer najmanjeg pritiska;
/-tenziona pukotina, 2-pukotina smicanjo, 3- relak..wciona pukotina)
Polozaj pukotine u prostoru odreden je koordinatama x,y z taeke
u kojoj se ona nalazi. Kod duze pukotine njen polozaj se odreduju s dvije
tacke ili viSe.
Orijentaeija pukotine mjeri se geoloskim kompasom, a odredena
je njenim elementima polozaja (smjerom i uglom nagiba za nagnute
pukotine, pravcem pruianja za vertikalne, a utvrdivanjem horizontalnosti
za horizontalne). Oblik pukotine odreduje se njenim oblikom po pruzanju
(ravna, valovita, stepenicasta ) i oblikom njene povrsine ( glatka ,
hrapava ). Dimenzije pukotine definisu duzinu i sirinu. Vrsta i
karakteristika ispune defini;;e materijal ispune pukotine i to prema
mineralnom sastavu, granulometriji, cvrstoci i stepenu vlainosti.
Ako su pukotine nastale kao posljedica veCih tektonskih
poremecaja, ondaje njihov polozaj u odredenoj vezi s elementima nastale
makrostrukture. Naprimjer, pri boranju i rasjedanju terena u slojevitirn
stijenama nastaje sistem uskih, gustih, paralelno poredanih pukotina koje
se zovu pukotinski klivaz. Kod rasjeda klivai moze biti paralelan s
paraklazom iIi pod odredenim uglom na nju.
U terenu se rijetko nalaze pojedinaene ( slucajne ) pukotine.
Naprotiv, one su eesto koneentrisane i Cine sisterne pukotina. Za
utvrdivanje osnovnih parametara sistema pukotina neophodno je odrediti
broj zastupljenih istovrsnih pukotina prema kinematici nastanka, pojave
pojedinacnih pukotina, medusobne odnose u prostoru medu istovrsnim
pukotinama i ukupan broj pukotina u sistemu. Uz to, za cjelovito
proucavanje sistema pukotina nuzno je utvrditi i sve karakteristike
pojedinih istovrsnih pukotina i pojedinaenih pukotina koje Cine sistem.
Istraiiva'1ie pukotina ima posebno znaeenje u sklopu
inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena, jer one upucuju na mehanicka
98
osteeenja bitna za stabilnosl kosina i iskopa; te mogucnosti koristenja
kamena kao pnrodnog gradevinskog materijala.
Podaei a pukotinama se nakon terenskih istrazivanja statisticki
obraduju i grafieki prikazuju odredenim dijagramima.
4.1.1.1.4. Znacaj proucavanja geoloskih struktura sa aspekta
gradevinarstva
Za prognoziranje uvjeta gradenja na nekom terenu je
pored drugih elemenata istraiiti i geoloske strnkture tog terena. Poznato
je da rupture ( rasjedi, pukotine ) mogu prouzrokovati klizanje i
terena, zatim pomicanje blokova u tunelima, itd. Tereni sa
rupturama imaju manju stabilnost a lokom zemljotresa gradevinski
objekti na ovakvim terenima trpe veea ostecenja. Prilikom izvodenja
podzemnih radova kroz rupture moze doCi do prodora vode i gasova, 8tO
moze zatim otdati, usporiti i poskupili izvocienje daljih radova.
PriIikom ubiranja terena u okviru ubranih stijena formiraju se
pukotine paralelne asi nabora koje se nazivaju klivaz. Navedene
pukotine negativno uticu na fizicko-mehanieke karakteristike stijena. U
dnu sinklinala prilikom izrade podzemnih prostorija javljaju se veei
pritisci, a iznad podzemnih prostorija moze doei do naglog prolamanja
stijena.
Poznavanje ispucalosti stijenskih masa ima veliki znacaj kod
projektovja kamenolorna tj.usvajanja geometrijskih karakteristika
( visina i nagib etaze, broj etaze i s1. ), naCin otkapavanja, kao i primjene
kamena. Pukotine lueenja ( kackasto iIi paraleiopipedno i bankovito do
plocasto ) znatno olaksavaju eksploataciju, a takode i obradivost
rnagmatskih stijena. Meautim, ako su sistemi pukolina jako gusti veoma
je tesko dobit; blokove odredenih dimenzija. Zbog naprijed navedenQg,
prouCavanju geoloskih strnktura treba posvetiti posebnu paznju. .
4.1.2. Magmatizam
Magma iz unutrasnjosti Zemlje prodire prema povrsini kroz
ndiCite pukatine i kanak, posto popusti visoki pritisak pod kojim se
pnmarno nalazi. Taj proces je posljedica manje gustoee magme od
stijena Iitosfere ( sto dovodi do magmatskog uzgona ) i postojanja
plinova, para i visoke temperature kojom magma topi stijene i siri
postojece pukotine. Tokom prodiranja prema povrsini magma se
postepena hladi i postaje viskozna, ujedno i manje pokretna. U slueaju da
ana kristaIizira u ).itosferi, nastaju razlieite magmatske intruzivne stijene.
Pojava zaostajanja "i kristalizacije magme u untrasnjosti naziva se
plutonizam.
99
Magma predstavlja silikatni viskozni rastop, a to njeno svojstvo
ovisi 0 hemijskom sastavu i temperaturi. lJ 99250/0 kolicine luagma je
sastavljena od 0, Si, AI, Fe, Ca, Na, K, Mg, i Ti. Uz to ana sadrii .ios i
neke lahkoisparljive komponente koje se zajednickim imenom nazivaju
plinovima i paramn (CO" CO, S02. H
2
S, HCl. H
2
0, HF itd.). Prema
naucniku Bowenu (1956) postoji sarno jedna izvorna magma bazicnog
sastava iz koje kristalizacijskom diferencijacijom . nastaju sve vrste
magmatskih stijena. S obzirom na visoku temperaturu magme
(600-1200
o
C) ona se moze hladiti hiljadama godina. Tokom tog vremena
maze biti izvorom povremenih vulkanskih erupcija, izljeva i drugih
oblika vulkanske aktivnosti na povrsini litosfere. Vaino je naglasiti da su
pri jednakoj temperaturi, kisele magmc viskozne, a bazicne fluidalne.
Sve manifestacije do kojih dolazi izlaskom magme na povriiinu
nazivaju se zajednickirn imenom vulkanizam, a slikatni rastop koji izbija
na povrsinu naziva se lava. Naprimjer bazaltska lava vulkanu Maunaloa
na Havajima teee brzino111 oko 16 km/h. a kisela lava vulkana Mont Pele
na Martiniku ( SI od Venecuele ) uz snizenu temperaturll uopstc ne teee.
vee se poput tjesta izdize iznad vulkanskog grotla.
Vulkan predstavlja zavrsetak duboke pukotine cjevastog oblika
kroz koju magma izbija nu povrsinll litosfcre. Na tom zavrsetku obicno
se formira kupast oblik (s1.48 ) nastao od lave. pepela i drugog
eruptivnog materijaIa. Ljcvkasto udubljenje formirano na vrhu kupaste
uzvisine naziva se kraterom.
Stika 48. Recentna erupc(ja vu/kana Cerro Negro ( Nicaraglloj
(iz Birkeland & Larson, 1989)
100
NaCin rada i oblik vulkana ovisi 0 koliCini i sastavu plinova i 0
pokretljivosti 111agme. Ako u sastavu plinova preovladava vodena para
( sto je cesto karakteristika kiselih viskoznih lava, njezinim naglim
oslobadanjem dolazi do ekspIozivne erupcije i nastaju vulkanske
kupe
(naprimjer, Vezllv, Etna, japanski i meksicki vulkani ). Medutim, ako je
vodena para u podredenom odnosu ( sto je cest slucaj kod bazicnih
fluidnih lava) , dolazi do mirnog izljevanja kroz pukotine litosfere bez
formiranja vulkanske kupe ( naprimjer, havajski vuIkani ). Ponavljanje
izliva moze rezultirati nastankom debelih ploca efuzivnih stijena na
velikoj povrsini.
Kad intenzivna vulkanska aktivnost prestane, na povrsinu mogu
izlaziti razliciti plinovi i pare iz magme koja u unutrasnjosti litosfere jos
nije posve ohladena. To su postvuIkanske pojave, a medu njima su
vaznije fumarole ( vodena para i plinovi ), solfatare ( prevIadava
sumporvodonik ), mofete ( llgIjen-dioksid ), gejziri ( vruca voda i para ).
Tokom istorijskog razdoblja bilo je aktivno oka 800 vulkana
rasporedenih u vise pojasa, ali vezanih za podrucja mladog boranog gorja
i velikih tektonikom deformisanih zona ( s1.49 )
Slika 49. Ra5poredvulkana na Zem!ji (po Ramseyu, preuzeto iz Herak, 1984)
U podrucju SredozemIja poznati su vulkani Vezltv, Etna, Vulcano
i Stromboli, a II ostalim podrucjima: EIbrus i Kazbek na Kavkazu, Ararat
II Turskoj, Demavent u lranu, Dekkan u Indiji, Krakatall
( izmedu Sumatre i Jave ), Tamboro na Sumatri, Mt.Pelle na Martiniku,
Mauna Loa ria Havajima, Fuji u Japanu, Meru i Kilimandaro u Afriei itd ..
101
4.1.3. Seizmicka aktivnost
Seizmicka aktivnost je rezultat endodinamskih procesa. a manifestuje
se pojavama potresa.
lznenadni poremecaji u Zemlji, koji so manifestuju kao potresi i vibracije
u litosferi i na njenoj povrsini, poznati su pod opstim imenom trusovi.
Kako se pri ovim potresima i vibracijama Zemlja "trese", trusovi se
cesce u narodu nazivaju zemljotresi. Proucavanjem ove vrste dinamickih
kretanja u Zemlji i njenoj kori bavi se posebna disciplina nazvana
seizmoiogija. lako traju svega nekoliko sekundi, na povrsini
litosfere mogu izazvati katastrofalne posijedice. Prema uzrocima
njihovog nastajanja, kao i prelna nacinu manifesacije san1ih potresa na
Zemijinoj povrsini, zemljotresi se dijele na tektonskc, vulkanskc,
urvinske i vjestacke.
Glavnim potresin13 smatraju se ani koji SD nastali kao posljedica
tektonskih poremecaja koji izazivaju pucanje i vibracije lito sf ere uz
oslobadanje energije. (s1.50 )
Slika 50. San Francisko razrusen potresom tektonskog porijckla ( 1906 god,)
(iz Birkeland & Larson, 1989)
Pretpostavlja se da tektonskim potresima pripada oko 90% svih
potresa. Oni se javljaju u labilnim terenima, u kojima su stijene
zahvacene orogenim pokretima, gdje dolazi do rasjedanja. Stoga su
tektonski potresi uglavnom vezani za geosinklinalne oblasti a rijetko za
stare ukocene stjenovite mase ( platforme ). Prema poslavkama Nove
globalne tektonike potresi nastaju pomicanjem litosfernih ploea. Slabiji
potresi plitkih zarista nastaju u podrucju okeanskih grebena
102
transformnih rasjeda, a om jaCi. s dubokim zaristima, u zonama
subdukcije ( sl.51 ).
Slika 51. Raspored potresnih ( hipocentara): lijevo-plitki potrest u podrucju
okeanskog grebena;desno-spustanje iarista u zoni subdukcije ( prema Wvllieju,
preuzclO i::: Herak, 1984)
Vulkanski polresi javljaju se u vulkanskim oblastima, a dolaze najcesce
kao prethodnica vulkanskim erupcijama. Nastaju usljed velikih napona u
kanalu i proboja lave, a najcesce zbog eksplozije i iznenadnog
oslobadanja gasova i para. Vulkanski potresi su znatno Ijedi , siabiji i
manjih razmjera od tektonskih pOlresa, pa sc kao takvi smatraju lokalnim
potresima. Pretpostavlja se da njima pripada oko 7% od svih potresa
uopste. Hipocentri vulkanskih potresa nalaze se uglavnom na dubini od
30-50 km ..
Urvinski (urusni ) potresi nastaju u onim dijelovima Zemljine
kore, u kojima postoje supljine. pecine i drugi prazni prostori u litosferi,
ali isto tako i na povrsini Zemlje u nestabilnim terenima. Ovi potresi su
lokalnog karaktera i njima pripada oko 3 % od svih potresa uopste.
Vjestacki potresi najcesce se javljaju u oblastima miniranja i
eksplozija u vezi sa radovima u Zemljinoj kori. Najaktivnija seizmicka
podrucj a na Zemlj i su:
-cirkumpacificko podrucje uz rubove Tihog okeana ( odgovara
subdukcijskim i u manjoj mjeri, transformnim rubovima pacificke ploce).
gdje su registrovana zarista najjaCih potresa kojima se oslobada oko 80%
ukupne seizmicke energije,
-mediteransko-transazijsko podrucje, kojem pripadaju Sredozemlje,
Mala Azija, Kavkaz, Iran, Pamir, Himalaji, Burma i Malajski arhipelag
(adgovara zoni kolizije izmedu africke i indijske ploce s juga i
cvroazijske ploce sa sjevera), gdje se oslobada ako 15% ukupne
seizmicke energije.
U svim ostalim seizmicki aktivnim podrucjima na Zemlji oslobada se
preostalih 5% energije. Lokacije vainijih zarista potresa prikazane su
slikom 52.
103
Stika 52.Raspored glavnih epicentara potresa na Zeml}i
(po Gutenbergu, prellzeto I:::: Herak, 1984)
Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje nazi va se hipocentrom, a
mJesto vertikalne projekcije hipocentra na povrsini u kojem se osjeti
najjaCi udar, naziva se epicentrom. Intenzitet potresa u epicentru
oznacava se s 10, a na bilo kom drugom mjestu s Im.Linije koje spajaju
sva rnjesta jednakog intenziteta potresa jesu izoseiste.
JaCina potresa u epicentru oznacava se stepenima, a na temelju
skale intenziteta. Prvu opisnu skalu intenziteta dao je Pignatoro 1783
godine, a do danas ih je bilo u upotrebi 38. Koriste se jos svega cetiri:
-Mercalli-Cancani-Siebcrgova skala (MCS ) iz 1917. godine s 12°, koja
se 1 danas koristi kod nas,
-Modificirana Mercallijeva skala ( MM) s 12° iz 1931. godine
( koristi se u SAD-u ),
-Japanska skala sa 7° iz 1950, i
-Medvedev-Sponheuer-Karnikova skala ( MSK-64) iIi UNESCO-skala
s 12° iz 1964 godine.
S obzirom na opisane karakteristike intenziteta potresa, skala
MSK-64 najpotpunijaje
( i za gradevinarstvo najprihvatljivija ) od svih do sada predlozenih jer
polazi od vrste gradevina te vrste i koliCine ostecenja nastalog potresom
odredenog stepena.
Osnovne karakteristike od
podjelom i opisom potresa od V
nastavku.
Podjela u ska1i:
kojih polazi MSK-64 skala,
do XII stepena, prikazane su
104
s
u
I Tipovi zgrada ( zgrade kod kojih nisu primjenjene aseizmicke
mjerenja)
zgrade
Tip A- zgrada ad neobradenog kamena, seoske zgrade ad
nepecene opeke, kuce oblijepljene glinom.
Tip B-obicne gradevine od pecene opeke, zgrade od blokova i
montazne zgrade od prirodnog obradenog kamena. kao i one s
djelimicnom drvenom konstrukcijom. .
TipC-armirano-betonske zgrade i dobro gradene drvene
II KoliCinske karakteristike ( procentualni odnos ostecenih
gradevina prema
postojecem broju gardevina )
Pojedine-do 5%
Mnoge-do50%
Vecina-priblizno 75/j-o
III Klasifikacija ostecenja
1. Prv; stepen- lahka ostecenja: sitne pukotine u malteru,
osipanje komadi6a maltera i ljuskica bojc sa zidova i plafona
( stropova ).
2. Drugi stepen-umjerena ostecenja: lnanje pukotine u
zidovima, opadanje krupnih komada maltera, padanje crijepa
sa ITova, pojava pukotina na dimnjacima i padanje dijelova
dimnjaka.
3. TreCi stepen-te:i:a ostecenja: vece i dublje pukotine u
zidovima, rusenje dimnjaka.
4. Cetvrti stepen- razaranje: pucanje zidova. otvorene
pukotine, djelimicno rusenje zgrada, razaranje konstruktivnih
veza, rusenje unutrasnjih zidova.
5. Pet; stepen-totalna oste6enja: potpuno ruset\ie zgrada.
IV Grupirana obiljezja skale
a) Ljudi i okolina koja ih okruzuje,
b) Gradevinske konstrukcije,
c) Prirodne pojave.
Intenzitet potresa ( izrazen u stepenima od V do XII )
V
O
Jak potres-potrcs koji budi iz sna
a) Potres tog stepena osjete svi !judi u kucama i mnogi pod
vedrim nebom: mnogi se bude iz sna. Zivotinje su
uznemirene. Zgrade se potresaju iz temelja. Predmeti koji vise
105
jako se njisu.Slike na zidovima se pomicu. U veeini slucajeva
zaustavljaju se salovi s njihalom, ako je udar okomit na
ravninu njihanja. Nepricvrsceni predmeti se pokrceu.
Nezatvoreni prozori i vrata se nji.sll. TekuCine se izlijevaju iz
otvorenih posuda.
b) Moguee su stete prvog stepena na pojedinim zgradama tipa A.
c) Mogueaje promjena izdasnosti izvora.
VIO Dosta jak potres-potres koji izaziva paniku.
a) Potres osjete svi Ijudi u kueama i pod vedrim neborn. Ljudi
istrcavaju iz ku6a na ulicu, a neki gube ravnoteiu. Domace
zivotinje bjeze iz stala. U mnogim slucajevima lome se
stakleni predmeti i posude. Mala crkvena zvona pocinju
zvoniti.
b) pojedine zgrade tipa B i mnoge zgrade tipa A trpe ostecenja
prvog stepena. Pojedine zgrade tipa A trpe ostecenja drugog
stepena.
c) U nekim vlaZnim tlima moguce su pojave pukotina sirine do
I em. U pJaninskim predjeJima mogu6e su pojave kJizanja.
Mijenja se izdasnost izvora i nive vode u bunarima.
VIIo Silan potres koji izaziva ostecenja gradevina
a) Ljudi bjeze iz kuea u panici, a mnogi tesko odrzavaju
ravnotezu. Potres osje6aju Ijudi i u vozilima koja se kreeu.
Velika zvona zvone.
b) Mnoge zgrade tipa C trpe stetu prvog stepena, a mnoge zgrade
tipa B stetu drugog stepena. Na mnogim zgradama tipa A
nastaju stete treeeg stepena, a na pojedinim stete cetvrtog
stepana. Na mjestima gdje su putevi zasjeceni u padine mogu
se pojaviti klizista i pukotine. Na spojnicama cjevovoda
nastaju osteeenja,a u kamenim ogradama i zidovima pukotine.
c) Na vodenim povrsinma nastaju valovi, a voda se muti zbog
dizanja mulja. Nivo vode u bunarima se mijenja, kao i
izdasnost izvora. PreSllsenl izvon St: mogu ohnoviti, a aktivni
presusiti. Rjede nastaju kJizista na sljunkovito-glinovitim
obalama.
106
VIII
O
Stetan potres-potres koji izaziva jaka ostecenja zgrada
a) Opei strab i panika: potres se jako osjeca i u automobilu u
pokretu. Grane na drveeu se lome. Tezak namjestaj se
pomice, a djelimicno i prevrce. Vise6i predmeti (lusteri)
djelimicno se oste6uju.
b) VeCina zgrada tipa C trpi stete drugog stepena, a poneke
zgrade iz ove grupe trpe
stete treceg stepena, a pojedine cetvrtog. Mnoge zgrade tipa
A imaju osteccnja
cetvrtog stepena, a pojedinc petog. Rijetko dolazi i do lorna
cjcvovoda na
spojeviIna. Statue i kameni spomenici okrecu se ake svog
postolja, a ponekad i
prevrcu. Kamene ograde i zidov1 se fuse.
c) Dolazi do klizanja tla na bokovima USJeClma puteva.
Pukotinc u tlu mogu imati
sirinu i do nekoliko eentimetara. Voda u jezerima se muti.
Mogu se pojaviti novi izvori. Presahli bunari se pune vodom,
a puni mogu presusiti. Izdasnost i niva vode se mijenjaju.
IX
O
Ograniceno razoran potres-potrcs koji izaziva opea osteeenja
gradevina
a) Opca panika; zivotinje bjeze na sve strane. Velike stete
vidljive su na namjestaju.
b) Mnoge zgrade tipa C trpc osteeenja treeeg stepena, a pojedine
i cetvrtog. Mnoge zgrade tipa B dobijaju ostecenja cetvrtog
stepena. Pojedine zgrade tog tipa trpe stete petog stepena.
Mnoge zgrade tipa A trpe stete petog stepena. Spomenici i
stubovi padaju. Na rezervoarima se javljaju ozbiljna ostecenja.
Podzemne cijevi se djelomicno lome. U ponekim slucajevima
krive se zeljeznicke pruge, a putevi se osteeuju.
c) U ravnicarskim predjelima s visokim nivoom podzemne vode,
voda izbija na povrsinu i izljeva se.S vodom i bez nje mogu
biti izbaceni pijesak i mulj na povrsinu. Pukotine koje se
javljaju u terenu mogu imasti sirinu i do 10 em. Pored takvih,
maze se pojaviti i veCi broj rnanjih pukotina. U brdovitim
podrucjima ucestali su odrani i odvaljivanje yelikih komada
107
stijena. Doiazi do aktiviranja mnogih kiizista. Nastaju velike
pronljene u rezimu podzemnih voda.
x!' Razorni potres-potres koji izaziva opce rusenje zgrada
b) Muage zgrade tipa C trpe ostecenja cetvrtog stepena, a
pojedine zgrade tog !ipa i
petog stepena. Muoge zgrade lipa B trpe ostecenja petog
stepena; vee ina zgrada tipa A trpi ostecenja petog stepena. Na
nasipima i branama dolazi do kriticnih o'tccenja. Nastaju
teska ostecenja na mostovima. Zeljeznicke pruge se
krive.Cijevi u podzemnim instalacijama se savijaju i lome.
Na povrsini puteva ( asialt. makadam ) nastaju valovite
defortnacije.
c) U tiu se pojavljuju otvarene pukotine sirine od nekoliko
centimetara do 1 m. Slabije vezana tia khze niz padine. Na
obalatna rijcka mogu6a su fOrIl1iranja velikih klizista, a isto
taka i na strmim morskiul obalama. Yoda iz kanala, rijeka i
jezera se izlijcva. Nivo vode u bunarilllU se nlijenja . I\1ogu
nastati nova lczera.
Xlo Pustosni potres-potres koji izaziva katastrofu
b) Teska su oste6enja na solidno gradenim objektima. Mostovi,
brane, zeijeznicke pruge i putevi postaju neupotrcbljivi.
Cijevi u POdZCI11nin1 instalacijama se lon1e.
c) U tiu nastajc veliki broj otvorenih pukotina i rasjeda.
Premjestaju se stijenske mase u horizontalnom i vertikalnom
smjcru. Nastaju velika klizanja i adroni stijenu.
Odredivanje ovog intenziteta trazl posebno
XIIo Katastrofalan potres-potres koji izaziva promjenu reljcfa
b) Stete su veOl11a velike, moguce je potpuno rusenje svih
gradevina iznad i ispod
zemlje.
c) Povrsinski izgied Zel11lje bitno se nastaju velike
pukotine u tlu i velika horizontalna i vertikalna premjestanja
stijenskih masa, nastaju odronjavanja velikih razmjera u
planinskim predjelima iii na obalama rijeka i drugih vodotoka.
Nastaju nova jezera, a rijeke mogu promjeniti smjer svog
taka.
108
Na osnovu kolicine oslobodene energije, .lacina potresa u zaristu
( hipocentru ) oznacava se magnitudom M. Tu mjeru definisao je
Richter I 935.godine, pa se po njemu magnitudna Ijestvica naziva
jos i Richterovom. Magnituda nekog potresa odreduje se kao
dekadski logaritam maksimalne amplitude u odnosu na standardni
( etalonski ) potres, cija je magnituda 0, odnosno, najslabiji
potres s oslobodenom energijom ad oko 10
5
J ima magnitudu O.
Sto puta jaci potres ima magnitudu I, a 100xlOO (l0000) jaci
magnitudn 2, i tako redom. Brojevi 0,1,2,3, ... u takvoj
logaritamskoj skali oznacavaju magnitudu M=8,9
(s oslobodenom energijom od oko 10
23
J ) dok potres kaji se
jedva osjeti ima magnitudu 1,5.
Odnos magnitude M i intenziteta potresa u epicentru 10,
ovisno 0 dubini zarista, prel11a S.V. Medvedevu (1965 ) moguce
je odrediti formulom:
10=1,5 M -3,5 log h +3
M-Inagnituda
h-dubina zarista (km)
Io-intenzitet potresa u epicentru
Razorno djelovanje potresa bit 6e vece ako je zariste
plice.Podrucje Bosne i Hercegovie izlozeno je potresima CIJa Jacma
dostize 8-9 stepeni Mercaliijeve skale. U susjednoj Hrvatskoj sreclnja
dubina zarista potresa nalazi se oko 15 km. Za naSu zemlju uradena je
seizmotektonska karta na kojoj je prikazana debJjina Zemljine kore,
epicentri potresa,rasjedi, itd. Podrucje BiH podijeljeno je na lri glavne
zone: sjeverna, centralna i juzna. Sjeverna zona obuhvata sjevemu
Bosnu, a prostire se sjeverno ad linije Rudo-Bosanski Novi. U njoj su
zastupljeni seizmicki aktivni rasjedi od kojih je najbitnija sprecansko-
kozaracka rasjedna zona, te vrbaski rasjed kod Banja Luke. Seizmogena
podrucja su Banja Luka , Tuzla i Derventa. Seizmotektonske defortnacije
na ovom podrucju izazvane su horizontalnim kretanjima na rasjedima.
Centralna zona je seizmicki dosta mirnija od prethodne, a najvaznija
struktura je Busovacka rasjedna zona. Najvainije seizmogeno podrucje je
Treskavica. Seizmotektonske defonnacije su prouzrokovane nonnalnim
rasjedanjem Juzna zona ima vise rasjednih struktura znacajnih za
seizmicku aktivnost. Najznacajnija seizmogena podrucja su Gatacko i
Nevesinjsko polje, zalede Makarske, Stona i Dubrovnika.
VeCina potresa ima svoj pocelni stadij sa slabijim udarima-for
sok- nakon cega slijedi glavni udar, da bi poslije njega nastupili zavrsni,
slabiji-after liok ( s1.53 ).
109
Stika 53. Seizmogram potresa s dvafor .foka, glavnim udarom ijednim after .fokom
Potresni udari sire se u talasiIna koji rezultiraju jaCim iIi slabijim
vibracijama,a razlikuju se naCinom i brzinom sirenja:
-Longitudinalni taiasi, undae primae iii P-talasi, najbrzi Sil, vibriraju u
smjeru sirenja potresnog udara, izazlvaju stezanje i rastezanje stijenske
rnase, sire se konveksno prema sredistu ZemUe, a brzina im raste s
dubinom.
-Transverzalni talasi, undae secundac iii S-talasi, sporiji su od P-lalasa
za oko 1,7 pula, vibriraju okomito na smjer sirenja,
-Dugi talasi, undae longae iii L-talasi sire se sarno kroz litosferu, i to
vise iIi manje paralelno. Sporiji su od PiS talasa i imaju najmanju
vaznost.
Brzina sirenja talasa ovisi 0 materijalu kroz koji prolaze. Najbrzi su u
vezanim, cvrstim stijenama, a najsporiji u nevezanim. Amplituda talasa u
vezanim stijenama iznosi do 2,5 em, a u nevezanim i do 30 ell, duzine i
d09m.
Potres se registrira uredajem koji se naziva seizmograf. Na
osnovu zakasnjenja S-talasa prema P-talasima maze se izracunati mjesto
epicentra, za sto su potrebne najmanje tri seizmoloske stanice
( ne u pravcu !).
Na prelazu iz jednog medija ( koji ima odredenu elasticnost i
gustocu ) u drugi, razliCite elasticnosti i gustoee, potresni se talasi iii
reflektiraju iIi lome, sto ujedno oznaeava granicu medu medijima, koja se
naziva diskontinuitetom.
U dosadasnjoj praksi spoznali smo da se zemljotresi ne mogu
predvidjeti, ali da se od njihovog razomog uticaja mozemo zastiti
odgovarajuCim planiranjem, projektovanjem i izgradnjom objekata.
Stijene na kojima radimo mogu se u seizmickom smislu podijeliti u dvije
grupe: a) seizmicki bezopasne stijene i b) seizmicki opasne stijene. U
grupu seizmicki bezopasnih stijena ubrajaju se sve cvrste stijene ovim
redosljedom: magmatske stijene, gnajsevi , kvarciti, krecnjaci, dolomiti,
110
pjeScari , konglomeratai, glineni skriljei i njima sliene stijene. Kroz njih
se potresm talas! prenose ravnomjemo. Seizmicki su opasne sve
nevezane .stijene,. s naglaskom na veeu nepovoljnost onih s krupnijim
zm!ma. Na poveeanJe seizmicnosti u tim stijenama znatno utice visok
nivo podzemne vode.
Iskustveni podaei svjedoee da je razomo djelovanje potresa izrazitije na
povTsini nego u dubini. Tako recimo na dubini od 15 m potres se
mamfestl\Je sa samo oko 10% razome snage koja je registrovana na
povrsini. Zakljueak koji proizilazi iz ovih podataka jeste da u potresnom
podrucju objekte treba temeljiti dublje.
Prilikom izgradnje u seizmieki aktivnim podrucjima, nuzno je VOG!t!
racuna i 0 lokalnim uvjetima ( reljef, polozaj slojeva, klizista, rasjedi,
itd). Osim nacina i dubine temeljenja, te lokalnih uvjeta 0 kojima ovisi
poveca.nje . iIi ~ m a n j e n j e stepena seizmickog intenziteta, ostecenja
gradevmsklh obJekata ovisit 6e i 0 njihovoj udaljenosti od epicentra,
geoloskoj gradi stijene i nai'inu gradnje. Na osnovu ucestalosti potresa i
njihove jaCine na nekom podrucju, te litoloskog sastava i tektonske
grade, moguce je izdvojiti podrucja na kojima odredeni objekat trebamo
temeljiti i konstrukeijski koncipirati tako da izdrzi ocekivani potres, bez
narusavanja njegove funkeionalnosti. U seizmicki aktivnim podrucjima
urbani sticka rjesenja treba osmisliti tako da se opasnost za Ijude svede na
minimum. Poznato je da su zgrade od betona sa skeletnom armaturom
znatna otpomije od zidanih kamenih zgrada kao i zgrada od opeke.
Naselja treba da budu sirokih uliea i sa dosta zelenih povrsina
ravnomjemo rasporedenih po eijeloj povrsini grada.
4.2. Egzodinamika
Egzodinamika proucava zbivanja u atmos.feri, hidrosferi i
biosferi, i njihove uticaje na Zemljinu koru. Egzogene sile djeluju na
Zemljinu koru s tendeneijom da izvrse peneplenizaciju (izravnjavanje)
reljefa na podrucjima gdje su endogene sile dovele do stvaranja
neravnina u reljefu.
Znacajno je da egzogene sile zajedno sa proeesima i pojavama
koje uzrokuju imaju adraz u dijelu litosfere u kojem se vrse gradevinski
radovi i grade razni objekti.
Savremeni egzodinamski procesi djeluju na Zemljinoj povrsini
ovisno od klimatskog uticaja ( nivalno podrucje-snijeg i led; humidno-
voda i organizmi; aridno-insolaeija i vjetar ). Ovi procesi manifestuju se
kao:
III
-povrsinsko raspadanje stijenskih masa,
- denudacija,
-erozija padina,
-fiuvijalna erozija,
-abrazija,
-sufozija,
-zamocvarenje,
-karstna erozija,
-colska erozija,
-Iednicka erozija,
-klizeuje,
-odroujavanje,
-osipanje.
Egzodinamski procesi mogu biti vezani za veee prostare kada se tretiraju
kao regionalni ( npr. raspadanje stijena. crozija ). a mogu djelovati i kao
lokalni egzodinamski procesi ( npr. klizanje terena, odronjavanje,
sufozija-ispiranje tla. itd. ).
Proucavanje egzodinamskih procesa omogu6ava ocjenjivanje
pogodnosti nckog tcrena za izgradnju gradevinskih objekata. odnosno
planiranje i projektovanje odgovarajucc zastite u slucaju njihovog ,temog
djelovanja.
4.2.1. Povrsinsko raspadanje stijenskih mas a
Povrsinsko raspadanje stijenskih masa je najrasprostranjeniji
savremeni geoloski proces. Ono se sastoji iz fizickog ( mehanickog ) i
hemijskog raspadanja stijcnskih masa. Fizickim raspadanjem tretira
se meh,micko usitnjavanje stijenske masc. NajcesCi uzrok fizi6kog
raspadanja stijena je dncvno i godisnje temperaturno kolebanje. Usljed
pramjene temperature dolazi do sirenja i skupljanja mineral a odnosno do
pojave prslina i pukotina. Slieno razomo djejstvo ima i mraz, odnosno
zamrznuta voda u porama kamena ( led ima veeu zapreminu od vode za
oko 10 % pa sc stvaraju visoki pritisci ).
Hemijsko raspadanje predstavlja hcmijske izmjene stijenskih masa kao
sto su hidratacija, aksidacija, rastvaranje i hidroliza. Hidratacija je
proces vezivanja cestica rastvorenih u vodi sa molekulima vode.
Nestabilni alumosilikati prelaze u minerale glina. Vidovi hidratacije su
kaalinizacija ( feldspati i liskuni u kaolinit ), serpentinizacija ( olivin,
pirokseni i amfiboli u serpentin ) i hloritizacija ( biotit, amfibol i
piroksen u hlorit ). Hidroliza predstavlja razlaganje slozenih silikata uz
prisustvo vade sta je praceno iZdvajanjem kiseline. Ovaj proces je
naroCito razvijen u tropskim predjclima u uvjetima visih tClnperatura i
112
velike vlamosti. Oksidacija predstavlja proces djelovanja slobodnog
kiseonika na minerale sa dvovalentnim zeljezom ( pirit. magnetit, olivin,
biotit, itd. ). Pri tome sulfidni minerali pirit i markasit oksidisu
pretvarajuci se u limonit. Ovim procesom oslobada se sumporna kiselina
koja razlaze druge minerale ( feldspat, kale it ). Na povrsinama kamena
zahvacenog ovim procesom uocavaju se mrkozute mrlje koje prljaju
kamen i narusavanju njegov izgled osobito ukoliko je kamen glacan i
poliran. Hemijske izmjene nastaju u onim dijelovima stijenskih masa
koje su dostupne dejstvu vode, kiseonika, CO
2
i drugih hemijski aktivnih
supstanci. Ove izmjene su najvece pri povrsini terena i liZ povrsine
prslina i pukotina. Hemijske izmjene stijenskih masa su najbrze u onim
stijenama koje sadrZe lahko rastvorljive minerale ( sulfati , hloridi ),
sporije u karbonatnim stijenama a najmanje i najsporije u stijenama
silikatnog i silicijskog sastava.
U prirodnim uvjetima fizicko i hemijsko raspadanje djeluju zdruzeno. pa
se takva izmjena stijena naziva fizicko-hemijsko raspadanje. Zona
stijenskih masa u kojoj dolazi do znacajnije izmjene fizickih osobina i
hemijskog sastava naziva se zona iIi kora raspadsnja ( 81.54 ).
Slika 54. profil terena sa korom raspadanja
Ova kara moze biti razliCite debljine od nekoliko mm do oko 20 m. Sa
dubinom proces fizickih i hemijskih promjena postaje sve sporiji, jer
sarna raspadina, ako nije erodovana, predstavlja zaStitni pokrivac dubljih
svjezih dijelova stijenskih masa.
Sa inzenjerskogeoloskog aspekta zona raspadanja moze da ima
negativnu i pozitivnu ulogu. Negativna strana zone raspadanja ogleda se
u Cinjenici da stijenske mase imaju manju cvrstocu te su manje otpome
na mehanicke uticaje i eroziju. U okviru ovih zona u odgovarajucim
uvjetima f o r m i r ~ u se klizista a u 81ucaju potresa u okviru njih izra.zeniji
113
su seizmiCki efekti. Medutirn, ponekad Zone raspadanja rnogu irnati
pozitivne karakteristike. Takav primjer je kada se u okviru njih formira
materijal ( glina itd. ) koji se koristi u gradevinarstvu. Takode
zahvaljujuci kori raspadanja razvijaju se poljoprivredna dobra i
povecavaju povrsine obrasle sumorn. Mnogi inzenjerski zahvati ( kopanje
kanala, itd) lakse se izvode zahvaljujuci korama raspadanja.
4.2.2. Denudacija
Denudacija ( lat.denudare-ogoliti ) predstavlja proces spiranja i
ogoljavanja terena pod djelovanjern atrnosferske i kopnene vode. Pri
tome vodene kapljice i slabiji rnlazevi vode nose sa soborn sitne
mineralne cestice. Proces se odvija diskontinuirano i dosta ravnomjerno
po cijeJoj povrsini ( npr. u brdsko-pJaninskim predjelirna reljef se snizi
oko 0,5 mm godisnje ).Na denudaciju utii'u lokalni faktori kao sto suo
geoloska grada i reljef terena, vegetacija, koliCina i intenzitet
atmosferskih padavina, otpomost stijena prema mehanickom i
hemijskom razaranju itd. Kao posljedica nakupljanja rnaterijala nosenog
kisnim kapima i rnlazevirna kiSnice, javlja se deluvij. Delnvij se formira
od eluvija odnosno, rnaterijala formiranog u kori raspadanja stijena.
Nagomilanje pokrenutog i nosenog sitnog rnaterijala vrsi se po lokalnim
depresijama u reljefu iii dosta cesce pri dnu padina ( s1.55 ).
j'
Slika 55. Profil terena sa korom raspadnja-l ( e/uvij ) cijim je
kretanjem niz padinu formiran defuvij (2)
Deluvij se odikuje ilovacastirn sastavorn i velikom poroznosti. To
je nglavnom slabo konsolidovan i stisljiv rnaterijal, podlozan velikorn i
neravnomjernorn slijeganju, daljem razaranju, a zasjecen i raskvasen jos i
klizenju. Brzo se razblacuje, a sporo i nepotpuno drenira.
lz navedenog proizilazi da je deluvij veorna nepovoljan rnedij za
gradnju bilo kakvih gradevinskih objekata.
114
I
I
4.2.3. Erozija pad ina
Erozija (lat.erodere-prostrugati, izglodavati ) padina je proces
linijskog spiranja padina povremenirn mlazevima tekute vode.
Povremeni povrsinski tokovi, svojom snagom zljebe povrsinu terena i
odnose rastresiti pokrivac. Razlika izmedu ovog procesa i procesa
denudacije je u tome sto se pri denudaciji teren spira cijelom povrsinorn a
pri eroziji dolazi do zljebljenja terena dut pravacajacih mlazeva vode.
Intenzitet erozije padina zavisi od geoloske grade terena, nagiba
terena, prisustva biljnog pokrivaca, kJimatskih prilika, itd.
PriIikom crozije padina formiraju se odgovarajuCi erozioni
i akumulacioni oblici. Erozioni oblici su vododerine i jaruge dok su
akurnulacioni oblici erozione plavinc. Vododerine imaju dubinu
erozionih zljebova (s1.56) do 2m, a duzina im iznosi par stotina metara.
Stika 56. Tri faze razvoja erozionih :f(jebova
Kod jaruga zljebovi su duhlji ad 2m ( mogu bili duboki do 20 m ) a
duzina im moze biti oko 1 krn. Proces nastajanja jaruga prikazan je na
slici 57.
Slika 57. Shema razvojajarllga; A-perspekfiva, B-horizontlana projekcija
115 .
Erozione plavine nastaju u blaZe nagnutinl iE ravnim dijelovima terena
odnosno tamo gdje oslabi transportna moe povremenih vodenih tokova.
Ukoliko je plavina formirana bujicnim tokom onda se naziva proluvij.
Inzenjcrskogeoloske odlike plavine su: velika poroznost," slaba
konsolidovanost, podloznost slijeganju, slaba nosivost, kao i podloinost
mehanickorn razaranju. Prema tOlne tereni izgradeni ad plavina nisu
pogodni za izgradnju saobra6ajnih i drugih gradevinskih objekata.
Sanacione mjere protiv erozije padina su: zatravljivanje i posulnljavanje
padina, izrada popleta i drugih pregrada po vecim iljebovima, zabrana
oranja terena sa nagiborn veCin1 od 20
0
, itd.
Intcnzivna erozija padina moze u kratkom roku uCiniti tcrcn
neprohodnim za vozila i Ijude. To se desava pri bujicnoj eroziji kada se
formira bltjicna plavina odnosno proluvij. Tako je recimo 2001 god. u
Lipnici kod Tuzle ( selo CaniCi ) bujica nosiin stabia krupnog drveea koja
Sli probijala zidove kuea a scoski put je za kratko vrijeme nestao i
pretvoren je u vododerinu.
lzgradnja objekata( pUlcvi, pruge, mostovi, kanali, itd. ) na terenima sa
bujicnim tokovima dosta je teska i lnoze biti veoma skupa. Nekada
teiikoce mogu biti tako velike da se radije pristupa izmjestanju trasa
puteva itd.
4.2.4. Fluvijalna erozija
Fluvijalna (lat.f1uvius-rijeka) crozija obuhvata razaracki rad potoka i
rijeka koji se manifestuje u vidu produbljavanja ( vertikalna erozija ) i
prosirivanja ( boena erozija ) njihovih korita. Nivoi jezera i vecih rijeka
su lokalne erozione baze, dok je nivo mora opca eroziona baza fluvijalne
erozije. U dolinama potoka i rijeka gdje preovlaauje vertikalna erozija
( zljebljenje korita ) formiraju se kanjoni ( skoro vertikalne obale ),
k1isure ( kose obale ), vodopadi itd. Ukoliko u dolinama patoka i rijeka
dominira bocna erozija ( podlokavanje obala ) formiraju se rijecni
meandri.
Intenzitet rijecne i potoene erozije ovisi od ve6eg broja cinilaca
kao lito suo geoloski sastav i struktura terena, prisustvo i karakter
tektonskih pokreta, nagib rijecnog iii potocnog korita, kolieina tekuce
vode, koli6na i vrsta vucenog i lebdeceg nanosa, klima itd.
Kao znacajne tvorevine rijecne i potoene erozije javljaju se
rijecne i potoene teruse. One nastaju produbljavanjem rijeenog iii
potocnog korita odnosno usijecanjern nove doline u starom i relativno
sirokom dolinskom dnu. Mogu biti izgradene od pij eska i sljunka
116
1
I
( s1.58 ), iii su stjenovite odnosno usjecene u osnovne stijene po stranama
doline.
Savntmpoa aluvi'jatna
N
' !. ravan
ISKC!; terasa Korito I
; patoka:
, ,,... )'
Stika 58, R i j e L ~ n e lerase izgradene od pijeska i sljunka
Stvaranje terasa moze biti prouzrokovano: pomjeranjem i promjenom
erozione baze, tektonskim pokretima, promjenama u koliCini taloga itd.
Proueavanje oblika i veliCine rijecnih i potocnih terasa ima veliki
znacaJ pri slijedeCim gradevinskinl radovima: izgradnji saobracajnih
objekata i kanala, fundiranju mostova (izbjegavati terase iei u zdravu
stijenu ), izgradnji brana, izgradnji naselja, itd.
Na podrucju Tuzlanskog kantona tokom 2001 god. usljed potoene
i rijeenc erozije doslo je do pojave brojnih klizista. Da bi se ovo
sprijecilo potrebno je regulisati i Cistiti korita rijeka i potoka. Tako je
naprimjer u karito rijeke Miljacke (1999.god.) odlagan zemljani materijal
koji je doyen do promjene toka rijeke i njenog udaranja 0 drugu obalu
odnosno bocne erozije (podrivanje obale ) eime je izazvano stvaranje
velikog klizista.
4.2.5. Abrazija
Pod abrazijom ( lat.abradere-ostrugati ) podrazumijeva se djelovanje
morskih i jezerskih talasa koje se manifestuje u vidu razaranja obala,
odnosenju razorenog materijala i njegovom talozenju.
Udaranjem talasa u kamenite obale formiraju se udubljenja odnosno
talasne potkapine. Ukoliko podsjeeene mase padnu u more obrazuju se
strmi odsjeci na obali mara koji se zovu klifovi. Razvojem ovog procesa
obrazuju se priobalne terase koje su nagnute prema moru. Navedene
abrazione tvorevine prikazane su na slikama 59 i 60.
117
Sliku 59. Marsko ooala sa ahrazionim tvorevinama
( I-kltt: 2-talasna potkapina, 3- priobalska terasa, 4-kontincntalni
Slika 60. KIf! na zapadnoj obali Koreje ( Birkeland & Larson, 1989)
Mehanicki sedimenti koji se formiraju prilikom razaranja obale, kao i oni
doneseni potocima i rijekama, taloze se u priobalskom dijelu mora
( uglavnom u zalivima ) gdje se stvaraju sljuncane i pjescane plaze.
Obrazovanje plaZa dovodi do slabljenja pa i do potpunog prestanka
abrazije obala.
Faktori koji uticu na abraziju su slijedeci: nagib obale ( proces je
intenzivmJI na strmim obalama), Jacma talasa, polozaj obale
( zaklonjenost ostrvima ), sastav stijena i polozaj slojeva na obali,
mehanicka otpomost stijena, prinos klasticnog materijala sa kopna
(smanjuje abraziju ). U okviru meksih stijena abrazijom se formiraju
Jl8
zaliyi, a u zani cyrsCih stijena rtoyi i poluostrva. Ovakva abrazija naziva
se selektivna abrazija.
Provodenje mjera zastite morskih i jezerskih obala woma je tesko i
skupo. Sastoji se u izgradnji specificnih zastitnih zidova ( sl 61.) i drul'lh
objekata (napr.nabacivanje blokoya ). Ove Oljere treba pored abrazlJe da
i druge egzodinamicke procese kao sto su klinnje terena .
odronjavanje, itd.
Slika 61. Zastifni zidovi na obali Floride (Birkeland & Larson, 1989)
4.2.6. Sufozija
Sufozija je proces ispiranja i prenosenja sitnih cestica iz
rastresitih stijena kroz koje se filtriraju podzemne vode. Pn ovom
procesu imamo dvojako djelovanje vode. . Kada voda .. odnosl
nerastvorljive mineralne cestice takvu SUfOZlJU nazlvamo rnehamckorn, a
ukoliko rastvara minerale cestice i odnosi ih u vidu rastvora onda je
u pitanju hernijska sufozija. . .... .
Razaranje stijenskih masa obavlJa se pod hldrodmamlcktm
djejstvom toka podzemnih voda kroz porozne nevezane 1 slabo vezane
sedimente ( prasinasti, pjeskoviti i glinoviti sedimenti ). Ovom procesu
su najcesce izlozeni sitnozrnasti pijeskovi i prasinasto-glinovite stijene.
Sufozija je najcesce zastupljena u priobalskim dlJelovlma r11eka 1 Jezera,
odnosno tame gdje se nivo rijeka i jezera brzo ffilJenJa.
119
U terenin1a iziozenim procesu sufozije, tokom Vre111ena. formiraju
se lokalna udubljenja tanjirastog oblika koja podsjecaju na plitke vrtace.
U priobalju vecih rijeka sufozija rnoze izazavati klizanje terena.
Saniranje terena zahva6enih sufozijorn dosta je teSko. Izvodi se
najcesce onda ako su ugrozeni znacajniji objekti. U te svrhe prinljenjuje
se injcktiranje silikatnim maSaIua ili izrada betonskih elaana sa filterima.
kojima se sprijecavu iznosenje mineral nih cesticu iz nevezanih i
slabovezanih sedinlenata.
4.2.7. Zamocvarenje tcrena
Pri ovorn egzodinarnickorn proeesn dolazi do akurnuliranja
stajacih voda u okviru depresija. Te vode rnogu biti atmosferskog
porijekla ( kisnica, snijeznica ), zatim izlivene iz korita rijeka za vrijeme
pop lava, a ponekad i izdignute podzernne vode
U okviru mocvara dolazi do talozenja sedirnenata biljnog porijekla
( treset ), zatirn gline, pijeska, itd, Niske mOGvare se prihral1jujll sarno
izdanskonl VOd01l1, visoke sarno padavinama, dok se mjesovile nl0c:vare
koje su najzastupljenije prihranjuju vodom oba porijekla. Visoke
nlocvare se karakterisu tanjim slojevima organskih naslaga.
Opec inzenjerskogeoloske odlike mocvarnih sedimenata su: velika
poromost, izvanredna stisljivQst, te izrazito slijeganje i istiskivanje pri
opterecenjll. Usljed navedenih karakteristika rnocvare su cesto
neprohodne kako za vozila, tako i za Ijude, CHj inienjerskogeoloskog
istraiivanja rnocvara je da se utvrde: genetski tip mocvara, geoloska
grada, hidrogeoloske karakteristike, uvjeti prihranjivanja, rnorfoiogija
(oblik, duzina, sirina, debljina sedimenata), te fizicka i mehanicka
svojstva sedimenata.
Saniranje rnocvarnih terena sastoji se II isusivanju pornocll drenaznih
kanala i drenaznih rovova,prihvatanju povrsinskih voda i
onemogucavanju njihovog priticanja u mocvaru,izradi nasipa u cilju
sprijecavanja izliva poplavnih voda,skidanju i odstranjivanju tankih
mocvarskih taloga,te preopterecenjll debljih taloga i njihovorn
istiskivanju ispod nasutog rnaterijala. Prilikom izrade saobracajnica
njihove trase obicno idu rubovima mocvara jer su lamo uglavnom
mocvarski talozi najtanji.
120
4.2.8. Karstna erozija
Pod karstnom erozijom podrazumijeva se razaracki rad povrsinskih
i podzemnih voda II labko rastvorljivirn stijenama (karbonatne, sulfatne i
hloridne).
Obzirom na stijene u kojima je zastupljena ova erozija razllkujemo
karbona!ni, gipsni i soni karst. Najrasprostranjeniji je karst u
krecnjacima, rnermerirna i dolomitima. Uprkos lakse rastvorljivosti
sulfatne i hloridne stijene imaju manje karstnih formi. Ove stijene su
plasticnije pa se u njirna rjede formiraju diskontinuiteti (pukotine,
rasjedi) sto se odrazava na smanjenje rastvaranja pa i karstitifikaeiju
sulfatnih i hloridnih stijena.
Termin karst obuhvata geoloske procese i pojave u Zemljinoj kori i
na povrsini izazvane hemijskim rastvaranjem stijena, pri cemu se
obrazuju raznovrsne supljine, speeifican rezim eirkulacije podzemnih
voda, sa karakteristicnim reljeforn i hidrografskom mrezom,
Znacajniji povrsinski reljefni obliei u karstu su: skrape, vrtace,
uvale i karstna polja, Skrape (sI.62) su brazde cija sirina i dubina mogu
da budu od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara a duzina po vise
nletara.
Slika 62. Skrape u krecnjacima Vanjskih Dinarida
Vrtace su tanjirasta iii ljevkasta udubljenja Cija je sirina najcesce
10-50 m a dubina 3-20rn. Na dnu vrtaca prislltne su pukotine duz kojih su
vrtace nastale(sI.63).
121
Slika 63. Vrtace formirane u ispucalim krecnjacima
Uvale nastaju spajanjem vise vrtaca. Duzina im je do 2 km a sirina
par stotina metara. Formiraju se duz pukotina i rasjeda. Karstna poija se
formiraju spajanjem vise uvala a mogu nastati i tektonskin: putem.
Karstna polja Bosne i Hercegovine uglavnom su nastala tektonskl.
Znacajniji podzemni karstni obliei suo karstni kanali, jame
i pecine.Karstni kanali su ejevaste supljine nastale prosmvanJem
pukotina sirine nekoliko em do vise dm.Imaju izuzetan znaca] za
eirkulaeiju i bidraulicku povezanost podzemnih voda. Ponori su zjapece
pUkotine u koje poniru povrsinske vode. Nalaze se po obodu 1 duu
karstnih polja, uvala i vrtaca.U dubini su vezane za karstne kanale. kao 1
tokove ponomiea. Jame su pretezno vertlkalne pukotme ko]e su
prosirene karstnom erozijom.Mogu biti duboke vise slotina metara.
Pecine su uglavnom horizontalne podzemne u kojima ponek3'd
teku manji vodeni tokovi. U pecinama se stvaraJu peemskl nakltl ka? sto
su stalaktiti (vise na krovu petine) i stalagmiti (rastu na podu peeme)
(sI.64) .
122
Stika 64. sfaiaklifi (n'.)'e na kronl pei:ine) i sfaiagmifl (NlstlllW podu pei.'il1c)
Po koliCini karstnih oblika. hidrografskim hidrogeoloskim
svojstvima pojedini au tori izdvajaju dva tipa karsta: holokarst
(potpuni karst iii Ijmi karst) i merokarst (nepotpuni iIi zeleni karst).
Na razvoj karsta uticu sljedeCi mineralni sastav stijena i njihova
tektonska ostecenost. rastvorljivost stijena, poroznost,
vodopropust1jivost protocnost podzemnih voda i rastvaracka moe
podzemnih voda ( prisustvo disoeiranih jona CO
2
,S04.CI). Karstifikacija
je intenzivnija u zonarna .lace cirkulacije voda koje sadrze slobodan CO
2
.
uglavnom bliic povrsini tcrena kao i duO' tektonskih ruptura.
Pri injzenjerskogeoloskom istraz.ivanju karsta prikupljaju se
sljedeci podaci: vrste. brojnost i prostorni raspored karstnih oblika,
starost karsta, intenzitet obrazovanja povrsinskih i podzemnih karstnih
oblika, stabilnost terena i uvjeti izgradnje gradevinskih objekata. Stepen
stabilnosti terena odreduje se prema broju proloma na I km' za jednu
godinu. Tako se naprimjer vrlo nestabilni tereni karakterisu sa 5-10
proloma godisnje, nestabilni sa 1-5 proloma godisnje, a relativno
stabilni sa 1 prolomom za 1-20 godina.
Prilikom izvodenja gradevinskih radova u karstnim terenima
nailazi se n3 sljedece oteO'avaj uce okolnosti: teski uVjeti
vodosnabdjevanja, teska prohodnost, ceste vrtace i druge depresije,
iznenadni prodori podzemnih voda i prolomi (u tektonski ostecenim
zonama) prilikon1 izgradnje tunela, odrona i sipara itd. Medutim,
treba navesti da se karstni podzemni oblici (peCine,jame,kaverne) mogu
koristiti za skladistenje materijala iIi pak kao sklonista za ljude. Ovi
123
tereni takode sadrze dobar
(krecnj aci) 0
4.2.9.Eolska erozij2
lahko obradljiv gradevinski kamen
Eolska crozija predstavlja izduvavanje, prenoscl1Je i talozenje
cestica prasine i pijeska pod djejstvOlll vjetra.U starogrckoj mitologiji Eol
je bio bog vjetra pa je po njelItU ova erozija dobiia naziv.
Eolska erozija je Ilojintenzivnija u pustinjskim predjelinlu gdje su
utmosferski talozi izuzetno rijetki i gdje je rastvoreni nlaterijal lahko
p0kretljiv jer nije obrastao vegctacijOln.
Eolska erozija oVls1 od sijedecih faktora: jacine vjetra, vrenlenske duzine
djelovanja vjetra, smjera duvanju vjetra, mikro reljcfEL prisustva
vegetacijc na povrsini teren<1, vlainosti stjenskih masa na kaje vjetar
d j e l u j e ~ te krupnocc, oblika i sastava Zfll3. koja vjetar transportuje. Proces
izduvavanja i odnoscni;:; rastresitog materijala nazi va se deflacija
(laLde'i1atio-Ocluvmi).PrilikOln ovog procesa nasta.ill eolski erozioni
obEd: kamene pustinje i oaze. Kamene pustinje se karakterisu
prisustvorn krupnih karnenih b10kov<1 na povrsini terena. Oaze su plitka
OVa111<1 udubljenja (dubina 5-20m). koja SD blize nivou podzemne vade,
pa su pod vegeiacijom ; tu se jedino nloze zivjeti u pustinji.
Eolski akulllUladoni oblici Sli pjcscane pustinje i dine. Pjescanc
pustlnje nastaju talozenjeul vjetrom tnmsportovanog pijeska blize iii
daije ad kamcnitih pu:otiniao Dine predstavijaju brezuljke uglavnom
polumjesecastog oblika cija je blaze nagnuta strana okrcnuta ka vjetru
(s1.65)0
Slilw 65. Transport pfjeska iformirunje dine(po Bagno!du preu=eto i:: Heraka)
124
ldealan oblik dine je srpasta barhana (sL66)
Stika 66. Barhanl.! II Kalij(wmji(po Shelton, preu::etv I:: Birke!and&Larson)
Inzenjerskogeoloskim istrazi \'anjem terena sa eolskim tvorevinanla
prikupljaju sc sljedcCi podaei: vrsta matiene stijene od koje potice
pijesak. mincraloski i petrografski sastav pijeska, granulometrijski sastav
zma. oblik i glatkost zma, poroznost. vlainos! i vodopropustljivost
naslaga, debljina naslaga, zbijanje Jnase pod dinamickim uticajima, te
ugao otpora smicanja i ugao prirodnog nagiba. Na osnovu navedenih
podataka poduzimaju se mjcre u eilju sprecavanja razvoja eoiske erozije i
njenog uticaja na gradevinske objekteo Najcesce sanacione mjere sue
prekrivanje terena humusom, zatravljivanje, posumljavanje i izrada
popleta.
4.2.1O.Lcdnicka erozija
Aktivnost Ieda pri stvaranju erozionih oblika naziva se lednicka
iii glacijalna (laLglacies - led) erozijao Bez obzira na sporast kretanja
lednika (nekoliko em-m na dan) ani svojim krctanjcm uticu 11a forn1iranje
reljefa obrazujuci erozione i akumulacione obI ike. Najpoznatiji erozioni
lednicki obliei reljefa su cirk i valovo Cirk predstavija amfiteatralnu
depresiju u okviru kojc se snijeg pretvara u ledo Na mjestu nekadasnjih
cirkova n10gu se fornlirati glacijalna jezera kakav je i prin1jer prikazan na
slici 670
125
Slika 67. GlacijalnajezeraJormirana 11 dolinama cirkova
(Wind River Mountains, Wyoming) (i:: Birkeland & Larson)
Valov predstavlja lednieko korito kroz koje se kretao iii krete
lednik (s1.68).
Slika 68. Valov kro:: koji se krete lednik (glecer) i
nasi morenski mataUal (Yentna Glacier-Alaska)
(iz Birkeland & Larson)
Kameni materijal koji lednici nose na svoJoJ povrsml, u svome
tijelu, iii pri dnu, naziva se morenski materijal. Akumulacioni lednicki
oblik reljefa naziva se ceona morena.To je polukruzni bedem formiran
126
na mjestu otapanja lednika. Materijal je veoma heterogene granulacije,
slabo konsolidovan i moze biti debeo vise desetaka metara. Za taj
materijal karakteristieno je da je uglavnom nevezan pri eemu se naziva til
(sI.69).
Slika 69.Glacijalni til u Siera Nevadi-Kalifornija
( po Putnam,i:: Birkeland&Larson)
Pri inzenjerskogeoloskom istraZivanju terena sa lednickom
erozijom posebna paznja se posvecuje morenskom materijalu koji zbog
svojih karakteristika moze biti nepovoljna sredina za izvodenje
gradevinskih radova. U ovom materijalu mogu6a je nestabilnost,
podlozan je nepravilnom slijeganju, te se odlikuje nedovoljnom
nosivoscu, razliCitom vodopropustljivoscu, nepovoljnim uvjetima
zaptivanja injektiranjem,itd.
4,2,1l,KliZenje i klizisla
KliZenje je proces otkidanja i pomjeranja otkinutih masa preko
stabilne podloge. To je padinski gravitacioni proces. Klizenje moze
nastati spontano i tada se naziva prirodni proces,a ukoliko je izazvano
djelatnoscu covjeka onda se tretira kao tehnogeni proces.Klizenje se
odvija po kliznoj vise-manje skoljkovitoj povrsini ako je u pitanju
homogeni glinoviti materijal.Ako su naslage uslojene, pa se izmjenjuju
evrse; (stabilniji) i glinoviti (pokretljivi) slojevi, klizanje se odvija po
slojnoj povrsini stabilnijeg sloja, ukoliko je taj sloj nagnut.
127
Proces klizenja moze biti kontinuiran, ali cesce je diskontinuiran.
Diskontinuirano aktiviranje klizenja vecinom je povezano za obilnije
topljenje snijega iIi intcnzivnije padavinc poslije duzih susa. Nainlc, na
osuncanim padinama tokom suse dolazi do formiranja pukotina koje
tokom kisnog perioda prinlaju povrslnske vade sto cesto predstavlja
jedan od nzroka klizenja terena.
Kliziste je tvorevina procesa klizenja, odnosno to .Ie dio terena
koji se pomjera iii se p0111jerao niz padinu.
4.2.n.l.Uzroci stvaranja klizista
Na veliCinu, oblik, vrijenlc nastanka i svojstva klizista, utice veCi
broj faktora koji se 1l10gU svrstati u dvije grupe:
promjene u sastavu i svojstvima stijena, i
prirodnc i vjestackc izm,iene konfiguracije padina
Do promjena II sastavu i svojstvima stijena dolazi usljed raz!icitih
uzroka od kojih su najznacajniji fizicko i hemijsko raspadanje s(jena, (e
hemijska i mehaniCka sufozija.
Prirodne i vjestacke iZ1njene konfiguracije padina lTIOgU biti
izazvane: poarIvanjsm rijecnih obula, zasjecanjem i usjecanjenl.
intenzivnom denudacijol11 i erozijonl, nasipanjen1 materijala itd.
NajcesCi povodi za pocetak klizenja su: izrazito
povecanje vlaznosti stijena i rastresitog pokrivaca padine, vjestacko
preopterecenje padine, prekomjerna usjecanja itd.
4.2.11.2.Elementi kliziSta
Svako kliziste posjeduje odredene elemente. Osnovni elementi
klizista prikazani su na sliei 70.
128
Slika 70. Elementi klizista prikazani u planu ina profilu
(AB-ceoni oiiijak kliziSta, FG-noiica kliziSta, C-depresija,
E-trbuh, D-sekundarni oiiijci)
Tijeio klizista predstavija tlo iii stjensku masu koja se krece niz
padinu.Ceoni oziljak klizista je hipsometrijski najvisi dio klizista, to je
zapravo pukotina duz koje je doslo do spustanja otkinute mase. Nozica
klizis!a predstavlja hipsometrijski najnizi dio tijela klizista. Klizna
povrliina iii povrsina klizenja je donja sasvim jasno izraiena granica
tijela klizista i stabilne podloge po kojoj je doslo do smicuceg kretanja
tiieia kliziSta. Posmatrana u presjeku ona je cesce nepravilnog nego
pravilnog oblika. Uvala iii depresija kliziSta je ulegnuti dio
tijela klizista. U velikim klizistima moze se obrazovati vise takvih
ulegnuca, koja se, ne tako rijetko, mogu pretvoriti u manja jezerca,
odnosno bare.Trbuh klizista je ispupceni dio tijela klizista. Kod velikih
kliziSta moze ih biti i po nekoliko u tijelu klizista. Sekundarni oziljci
klizista su pukotine duZ kojih je doslo do naknadnog komadanja tijela
klizista. Najvecu ostecenost tijela klizista uglavnom imaju plitka klizista.
Kod njih Sll pukotine gus6e ali su i spustanja blokova manja
4.2.11.3.Klasifikacija idizista
Klizista se mogu klasifikovati po raznim kriterijumima kao ilto su:
aktivnost procesa klizenja, dubina klizista, veliCina klizista, smjer razvoja
klizenja. geoloski sklop stijena itd.Prema aktivnosti procesa klizenja
kliziSta se dijele na aktivna (spora-vizuelno nevidljiva pomjeranja, brza
pomjeranja mldan i nagla) i neaktivna (smirena, i fosilna-starija i
129
prekrivena sedimentima). Na osnovu dubine izdvajaju se: povrsinska
(do 1 m), plitka (1-5 m),duboka (5-20 m) i vrlo duboka (preko 20 m).
Prema veliCini klizista se mogu podijeliti npr. na vrlo mala
« 1 00 m
3
), do ogromna (> 1000 000 m'). Kada je u pitanju smjer
razvoja klizenja izdvajaju se deiapsivna (proces klizenja odozdo navise)
i detruzivna kIizista (proces klizenja odozgo nanize).Prema geoloskom
sklopu stijena u kojima se formiraju klizista se dijele na: konsckventna
(51. 71) (klizenje po slojnim plohama i klizenje rastresitog pokrivaea
preko evrs!e podloge), asekventna (klizenje u jednorodnim,uglavnom
zemljastim masama) i insekventna (klizenje u heterogenoj geoloskoj
sredini duz kosih pukotina koje presjecaju horizontalne slojeve iIi slojeve
nagnute suprotno od padine).
Slika 71. Konsekventno kliziste II Tuzianskom kantonu
(snimio ZFerhatbegovi6)
Na prostoru Tuzlanskog kantona evidentirano je preko 600
klizista. Medu njima izrazito dominiraju plitka, konsekventna klizista.
Prepoznavanje labilnih pad ina vrsi se na osnovu razliCitih
indikatora kao sto su: geoloski, geomorfoloski, hidroloski i
hidrogeo!oski, bioloski i tehnicki. Od geoloskih indikatora znaeajni su
duboka povrsinska raspadnutost stijena, intenzivna tektonska ostecenost
stijena, nepovoljan litoloski sastav, nepovoljna orjentacija nagiba slojeva
i ruptura (smjer nagiba niz padinu),itd. Geomorfoloski indikatori su:
strm nagib padine,strmo podsjeeene padine, jako razuden reljef i velika
zatalasanost padina. Hidroloski i hidrogeoloski indikatori su:jaka
raskvasenost stijena, cesta pojava izvora, mnogo pistevina, vel ike i ceste
oscilacije nivoa podzemnih voda,velike i eeste oseilacije nivoa rijeka i
jezera,itd. Od bioloskih indikatora treba navesti: ogoljenost padina,
pojavu krivih stabala tzv."pijanih suma", pojavu barske vegetacije uz
130
vrbe itd.Tehnicki indikatori koji ukazuju na labilnost padine su prsline i
pukotme na obJekrlma (zgrade,potporni zidovi,itd.) te krivljenje objekata.
4,2.11.4,Cilj inzenjerskogeoloskog izucavanja k1izista
Cilj inienjerskogeoloskog izucavanja kliziSta svodi se na sljedece:
. . a) stepena ugrozenosti objekata, koji su zanvaceni
III mogu bit! zanvacem procesom klizenja i
b)pravilno odabiranje a potom i projektovanje mjera
saniranja k1izista,
Za sistematsko proucavanje klizista i procesa klizerBa neophodno
Je d:fimsalJ podatke 0 terenu i stijenama kao i 0 procesu kiizenja i
kllZlstU. Podael 0 terenu i stijenama obuhvataju: geolosku gradu,
morfolosh odlike, fizicke karakteristike stijena, hidrogeoloske
karaktenstlke, klImatske faktore, stanje napona, bioloska ogoljenost,
antropogene utlca]e ltd. Kad]e u pllanju proces klizenja i kliziste onda
treba odrediti: uzroke koji su doveli do klizenja,morfologiju i druge
karakteristike klizista, uzajamni uticaj klizista na objekte i objekata i
radova na kliziste.
Pri izucavanju velikih klizista treba se pridrzavati sljedeceg
redoslijeda:
1. Analiza literaturnih i fondovskih podata\<a (ako postoje),
2. Inzenjerskogeolosko rekognosciranje (terensko upoznavanje
problema),
3.Izrada projekta inzenjerskogeoloskih istrniivanja (vrsta,obim i
raspored istrainih
radova kako na klizistu tako i izvan njega),
4. Izvodenje terenskih i laboratorijskih istrniivanja
(inzenjerskogeolosko kartiranje, istrnino busenje, istraini iskopi-rovovi,
okna, ltd, geofizicka ispitivanja, hidroloska i hidrogeoloska osmatranja,
geodetska i. geotehnicka osmatranja, a u laboratoriji odreduju se fizicka
Svo]stva stlJena-vlninost, konzisteneija, granica plastienosti cvrstoca na
smicanje itd.) ,
5. lzrada elaborata 0 inzenjerskogeoloskim uvjetima saniranja
klizista sa prijedlogom sanacionih mjera.
4,2.11.5.Saniranje labilnih padina i k1izista
Ako se pouzdano definisu uzroci k1izenja, dimenzije i ostala
svojstva klizista, mogu se primjeniti efikasne mjere saniranja. Za
saniranje klizista primjenjuju se tri grupe sanacionih mjera.l.mjere
131
kojima se otklanjaju uzroci klizenja, 2.mjere kojima se poboljsavaju
karakteristike tvorevina u tijelu klizista,njegovoj podlozi i zalec!u,
3.mjere kojima se sili klizenja suprotstavlja kontra sila.Prema vremenu
izvoc!enja razlikuje se preventivno i akutno saniranje.Prcventivne mjere
se primjenjuju u cilju sprecavanja klizenja na labilninl padinama.One
obuhvataju:
obnavlj anjeunistene vegetaeije (zatravljivanje,posumlj avanj e),
zatvaranje pukotina glinama,sa izravnjavanjern povrsine
terena,
sprecavanJe raskvasavanja terena povrsinskim i podzemnirn
vodama (izrada vodozahvata,kanala,drenaznih rovoya), i
sprecavanJe podlokavanje obala (regulisanje tokova rijeka i
potoka).
Akutne sanacione mjere primjenjuju se za saniranje aktivnih
klizista.Te mjcre su:
izrada kanala (sl.72) za prihyatanje i odvodnju poyrsinskih
Yoda,
izrada drenaznih royoya za prihvat i odvoc!enje podzemnih
voda,
terasiranje povrsine terena i rasterecenje ceanog dijela klizista
te zamjena stjenskih masa (koriste se stjenske mase koje
pove6avaju etpore sn1icanja),
injektiranje sa slabim pritiscima (injektiranje stjenske mase u
tijelu klizista te podlozi i zaiec!u),
podupiranje potpornim konstrukcijarna (kameni, betonski
armirano betonski zidovi. gabioni, dijafragme, sipoy!' itd.)
Slika 72. Dreniranje kli:::ista kanalima(l-obodnt.-2-po fijelu kli::d'ta
obodnih i kana/a po Tijelu
132
4.2.12.0dronjavanje
Odronjavanje je egzodinarnicki proces pri kome dolazi do
otkidanja i padanja dijelova stijena sa strmih padina. Do ovog procesa
dolazi usljed djejstva gravitacije i drugih sila kada one savladaju otpore
smicanja (koheziju i unutrasnje trenje).
Uzroci odronjavanja karnenitih masa mogu biti sljedeci:
podsjecanje strmih padina, nepovoljna orijentacija primarnih i
sekundarnih diskontinuiteta, zamrzavanje vade u fast
korijenja visih biljaka, itd. Odronjavanje uglavnom pocinje pojavom
noyih prslina i pukotina iii prosirivanjem postojeCih. Prije veceg
odronjavanja mogu da se jave manja otkidanja i padanja kamenih
blokoya. Odroni su narocito cesti u krecnjacima. Takav jedan odron koji
se nalazi na magistraJnom putu J ablanica-Mostar prikazan je na slici 73.
Slika 73. Gdron "Jasenjani" nOS/GO us/jed vertikalnog zasjeka visine
preko20m kao i zbog nepovuljne orijemQcije primarnih i sekundarnih
diskontinuiteta (Basagfc, 2000 )
U terenu na kome se desilo odronjavanje mogu se razlikovati:
zona odronjavanja (zona otkidanja i stropostavanja kamenih dijelova),
oziljak odrona (povrsina otkidanja-bez lisaja i drugog nizeg bilja),
odronski materijal (moze biti homogen iii heterogen i on gradi tijelo
odrona koje moze imati razlicite dimenzije). Prema velicini tiJela odroni
se dijele od vrio malih (do 100m
3
) do ogromnih (> 1.OOO.OOOm ).
133
lnzenjerskogeoloske karakteristike odronskog materijala su: losa
sortiranost blokova, velika poroznost, izrazila vodopropustljivost itd.
Istrazivanje odrona najcesce se sastoji u preventivnom utvrdivanju
faklora koji mogu dovesti do pojave odrona.
Saniranje tcrena sklonih odronjavanju svodi se na sljedeca dva
vida:a.)preventivno mehanicko uklanjanje labilnih blokova prije
izgradnje objekata b.) u terenima gdje su vee sagradeni gradevinski
objekti primjenjuje se podupiranje i izgradnja potpomih zidova, sidrenje
labilnih masa, kao i injektiranje pri slabom pritisku.
4.2.13.0sipanje
Osipanje je padinski proces rotacionog kretanja (kotrljanja)
komada stijena nastalih mehanickim raspadanjem kamenitih stijena.
Kretanje drobinskog materijala je diskontinuirano i kratkotrajno.
Nagomilavanjem ovog materijala formira se sipar. U nozlcl sipara
akumuliraju se krupniji blokovi dok se pri vrhu sipara nakupljaju sitniji
komadi stijena. Sipari su testi u nasim krecnjackim terenima Vanjskih
Dinarida (sl. 74)
Slika 74. Sipari u krecnjacima Vanjskih Dinarida
Siparski materijal moze biti pokrenut usljed sljedeCih uzroka:
zasjecanjem tijela sipara (gradevinski radovi), preopterecenjem tijela
sipara (izrada nasipa, i sl.), podrivanjem nozice sipara vodom rijeka,
mora itd., potresima (miniranje, zemljotresi, itd.), itd.
Klasifikacija sipara vrsi se na osnovu razliCitih kriterija kao sto
su: debljina tijela sipara (vrlo t ~ i do 0,5 m;do vrlo debeli>20m),
velicina tjela sipara (vrlo mali<!O m '; do ogromni> 1 00000 m\
134
aktivnost sipara (aktivni,neaktivni), nagib povrsine (blaZeg nagiba do
25°,strmog nagiba 3S-4S0).IilZenjerskogeoloske odlike tijela sipara su:
velika poroznost, lahka i potpuna ocjedljivost, slaba konsolidovanost,
velika stisljivost. mala nosivost, itd. Navedene karakteristike definisu
sipar kao nepovoljnu podlogu za izgradnju saobraeajnica (putevi,pruge) i
drugih gradevinskih objckata.
Saniranje sipara izvodi se na sljedece nacine: izradom potpomih
konstrukcija (potpomi zidovi, pregrade), rasterecenjem masa
ublazavanjem njihovog nagiba.
4.3.Inzenjerskogeoloski procesi
Pod inzenjerskogeoloskim procesima podrazumjevaju se
vjestacke promjene geoloskih uvjeta terena prouzrokovane izgradnjom
objekata (rudarski radovi, naselja, saobraeajnice, brane, akumulacije,
itd.). Kao na.ices"i inzinjerskogeoloski procesi izdvajaju se: slijeganje
terena, prolamanje stjenskib masa, nadimanje stjenskih masa, podzemni
Cgorski") udari, prodori podzcmnih voda i tecljivih masa,itd .. Slijeganje
iercna lnoze biti prouzrokovano eksploatacijom mineralnih sirovina
bocnim istiskivanjem slabonosivih stijena,sniiavanjem nivoa izdani
(primjer Venecije). Karakteristican primjer slijeganja usljed
nekontrolisane eksploatacije kamene soli predstavlja Tuzla gdje su
pojedine zone u proteklih 100 godina slegnute oko 15m.Mnogi objekti u
gradu su sruseni a danas se na ulicama i zgradama nalaze brojne pukotine
i neravnine koje svjedoce 0 slijeganju terena (sI.75).
Stika 7S.Pukotine na So/nom trgu u Tuzli nastale slijeganjem teren (snimio
ZFerhatbegovicj
135
Najnepovoljniji vid slijeganja je veliko 1 neravnomjerno
slijeganje, Proiamanje stijenskih masa desava se kada u krovini
podzemnih prostorija dude do pucanja i pomjeranja stijena sto se moze
prenijeti sve do povrsine terena, Prolomi su najcesci u tektonski
ostecenim zonama.Prin1jer prolamanja terena zabiljezen je na Boricu u
Tuzli 1989,god, Tadaje na eesti nastao krater dubine oko 15m, precnika
oko 25m, Slicnih pojava ima sirom Svijeta, a takva je npr. i ova
zabiljezena u SAD prikazana na sliei 76,
Slika76.Kratf!r form iran prolamanjem [erena usUed nekontrolirane
eksploatacije kamene soli u ,,)-'AD (Dunrud & Nevins,i:: Imamovii)
Nadimanje stijenskih mas a uglavnom je vezano za bujanje glina
koje prodiru u podzemne prostorije, Da bi se ovaj proces sprijeCio
potrebno je vrsiti brzo probijanje prostorija i izvoditi njihovo zatvoreno
podgradivanje, Podzemni ("gorski") udari predstavljaju iznenadno
rusenje stijena sa zarusavanjem i zatrpavanjem podzemnih prostorija,
Udari se desavaju u stijenama velike cvrstoce u kojima moze da se
akumulira energija elastii'ne deformacije,Udari se dogadaju na mjestima
maksimalne koncentracije napona u momentu trenutne preraspodjele
naprezanja usljed oslabljenja napregnute zone podzemnim iskopom,
NajcesCi su u rudnicima uglja nn dubinama veCim od 250 m.
Prodori podzemnih voda i teCljivih masa javljaju se u tune lima i
drugim podzemnim objektima naroCito u karstnim terenima, zatim plitko
ispod povrsinskih tokova itd,
136
Navedene inzenjerskogeoloske procese treba studiozno i
kontinuirano proucavati te podllzimati odgovarajuce mjere radi njihovog
sprecavanja i ublaiavanja,
5. PODZEMNE VODE
Podzemne vode su one vode koje se nalaze u unutrasnjosti
Zemlje,Postoje jos i atmosferske i povrsinske vode,Smatra se da se
podzemne vode javljaju u Zemljinoj kori na dubini do 12 lan, Nize od
ove dubine javljaju se sarno vodene pare, a ne i tecne podzemne
vode,Prema porijeklu podzemna voda moze biti: vadozna (meteorska iii
atmosfcrska), juvenilna i konatna.
Podzemna voda meteorskog porijekla potice od padavina iz
atmosfere i zato se cesto naziva atmosfcrska iii meteorska voda,a
odomacen je i naziv vadozna voda,Pored infiltracije meteorske vode u
podzemlje,voda dolazi iz atmosfere kondenzacijom vodene pare koja se
nalazi u vazduhu i zajedno sa njim prodire u supljine i pukotine koje se
nalaze u litosferi i tll se kondenzuje u VOdll, Na poniranje vode II tlo
uticu: padavine, nagib povrsine, biljni pokrov, propusnost stijena i
kolicina vode sto se vee nalazi u porama stijena,Veca kolicina padavina u
terenima izgradeninl ad propusnih stijena rezultira Inogu6noscu
nakupljanja veCih koliCina podzemne vode, a strmi nagib padina, voda u
porama stijena i vegetacija, smanjuju mogucnost infiltracije,
Juveniina voda nastaje vezivanjem vodonika i kiseonika koji se
oslobadaju u procesll diferencijacije magme, Ona nastaje prvi put pa se
cesto naziva i "mlada voda"(lat,juvenilis-mladalacki), U prirodi se sreee
u vulkanskim oblastima,U toku kretanja kroz Zemljinu koru mjesa se sa
vodom meteorskog porijekla pa je veoma tesko utvrditi pravu juvenilnu
vodu.
Konatna voda (lat,conatus-zajedno roden) je podzemna voda
koja se nalazi u sedimentnoj seriji a vodi porijeklo od voda mora iii
jezera u kome su se stvarali dotieni sedimenti. Konatna voda miruje u
odredenim geoloskim strukturama sve dok se do njih ne dode busenjem
iii im se prirodnim putem (rasj edanj em) ne omoguCi istieanje i
zamjenjivanje atmosferskom vodom,
Dio vode zadrzane u kapilarnim porama iii uz stijenke sitnih
mineral nih cestica naziva se f"Izicki vezanom vodom iii vlagom, a dio
koji se krece pod uticajem gravitacije je slobodna voda.
137
S.l.Zone u hidrogeologiji
S obzirom na hidrodinamieke karakteristike, u podzemlj u se
generalno razlikuju: prozracna zona iIi zona acracije i zona vode
temeljnice iIi zona freatske vade (sI. 77)
, ,
-- .....
Slika 77. Voda II podzemlju U okviru hOn1ogenih granuliranih naslaga:
J -vodoncpropusna pod/oga,2-voda temeUnica ilifreatska >,oda, 3-1'odno licc s
kapilarnim obrubom iii nivu podzemnc vade, 4-prozrah1D zono
Prozracna zona je podrucje blizu povrsine u kojem ispunjenost
supljina vodom ovisi 0 kolicini padavina. SJobodna voda ne ispunjava
potpuno supljine ave zone i ne 6ni povezan slo.1. Prostori gdje nema vode
ispunjeni su zrakom pa i odatIc i naziv zone. Dio vode u ovoj zoni
fizicki je vezan adhezijskim i drugim molekularnim silama (vlaga).
Slobodna voda pod utieajem gravitaeije teee u nize predjele, pri cemu
moze lnijenjati podzemne puteve. Fizicki vezana vada gubi se uglavnom
isparavanjem na povrsini (evaporacija), a trose je i biljke i na kraju
ispustaju (transpiracija).
Zona vode temeijnice iii freatskc vode nalaze se ispod
prozraene zone.U ovoj zoni voda ispunjava prazne prostore do
nepropusne podloge iii do dubine u kojoj je temperatura 1Oliko visoka da
dolazi do isparavanja.
Granica izmedu freatske vade i prozracne zone nije ostra;vec je
obrubljena kapilarnim obrubom u kojem se voda dize kroz kapilarne pore
i ulazi u prozracnu zonu. Povrsina vade temeljnice naziva se vodno lice
iIi nivo podzemnc vodc.Ono se nalazi na razlicitim dubinmna.
To ovisi 0 klimatskim i geoloskim uvjetima koji utieu 11a kolieinu vode,
isparavanje i na eventualno istjecanje vode na povrsinu iIi podzemljem.
Yodno lice cesto oponasa povrsinsku konfiguraeiju terena ispod kojeg se
nalazi, i to u ublazenim kontnrama. Odstupanje moze biti u vezi s
polozajem i vrstom nepropusne podloge i s obiljezjima vodonosnih
stijena.
138
1
11
I
S obzirom na Cinjenicu da voda u podzemlju cirkulira i zadrzava se
u porama i supljinarna (u nevezanim klastiCnim sedimentima) i
pukotinarna i supljinarna (u vezanim stijenarna),ukupna kolicina vode
koja se moze nakupiti ovisi od stepena poroznosti odredenog sedimenta
odnosno stijene.
S.2.Poroznost i propusnost stijena
U novije vrijeme sve vise preovladuje stav da kao pore u stijenarna
treba smatrati sve one prostore u stijenama koji nisu ispunjeni cvrstom
mineralnom materijom bez obzira na naCin postanka, obiik, velicinu i
druge karakteristike takvih supljina. U hidrogeologiji, ali i uopste u
ejelokupnoj geotehnici, poroznost predstavlja zapreminu supljina u
.iedinici zapremine stijene (npr u 1 m
3
stijene).
Ukupna zapremina supljina, kao i njihova veliCina, zavisi 0
veliCini i obliku zma, njihovom rasporedu, te 0 vezivu koje ispunjava
prostor izmedu zrna. Ova definicija se odnosi na stijene sa
intergranularnom poroznosti (nevezani sedimenti i poluvezane stijene-
gline), a oznacava primarnu poroZDost.
U vezanim stijenarna voda se nakuplja i cirkulise u pukotinarna,
pa se zato kate da se vezane stijene karakterisu sekundarnom
(pukotinskom) poroznosti. Sekundarna poroznost nastaje nakon
formiranja stijene djelovanjem razlicitih sila. Pukotiuska poroznost
karakteristiena je za sve guste i tvrste stijene koje su prakticno netopljive
u vodi.U krecnjacima i dolomitima koji su viSe iii manje topljivi u vodi
koja sadrzi C02 i neke druge agresivne sastojke, pukotinske se supljine
proSlrujU pa nastaje pukotinsko-disolucijska (krska)
poroznost.Navedeni tipovi poroznosti prikazani su na sliei 78.
139
Slika 78. Tipovi poroznosti;A-F-faktori poroznosti u granuliranim naslagama (A;B-
utica) poloiaja zrna, D-uticaj granulomerrijskog SQstava i rasporeda zrna razlicite
velicine,E-utieaj eementacije meauzrnskih prostora; F-poroznost zrna), G-porozna zona
izmeau slivova lave, H-poroznost u krecnjaku zbog korozivnog pro,{:irenja primarnih
supljina,!-pukotinska poroznost masivnih stijena (po Gillulyju i dr.,iz Heraka)
Stepen ukupne poroznosti uzoraka u procentima za neku stijenu
izracunava se prema formuli:
n _Vp XlOO(%)
V
n-stepen ukupne poroznosti uzorka stijene
V -ukupna zapremina uzorka stijene
Vp-ukupna zapremina supljina u uzorku
Dakle, ukupna kolicina vode u stijeni zavisi od stepena njene
poroznosti.Ukoliko stijena propusta vodu to se naziva njenom
propusnoscu iii permeabiinoscu.Vodopropustljivost je neposredno
ovisna od velicina i medusobne povezanosti pora kao i od napona koji
uvjetuje laetanje vode.Kretanje podzemne vode pod djejstvom sile
gravitaeije moguce je sarno u porama superkapilamih veliCina
(>0,25mm). Ukoliko su vece dimenzije pora u stijenama, utoliko je manji
olpor kretanju vode. U vezi stirn veca je i vodopropustljivost stijena. U
krupnozrnim sljunkovima velicine pora dostizu I em pa i vise. Zbog toga
je njihova vodopropustljivost veca nego kod pijeskova. Medutim, !reba
istaci da propusnost stijena nije proporcionalna njihovoj poroznosti.
Naime gline imaju veliku poroznost (neke cak vetu od 50 %) ali su
prakticno vodonepropusne zbog toga sto su pore taka male da se voda
\eze uz povrsinu stijenki i ne moze istjecati. Krupnozrni sljunkovi imaju
poroznost 20-35 %. ledinica kojom se definise vodopropusnost stijena
140
naziva se koeficijent filtracije iii koeficijent vodopropustijivosti.On se
najces6e oznacava sa "k", a izraiava se u emisec, rn/sec, iIi midan.
One stijene koje lahko propustaju podzemnu vodu nazivaju se
hidrogeoloski kolektori za razliku od hidrogeoloskih izolatora koji su
vodonepropusne stijene u kojima se ne moze formirati izdan.
5.3.Izdani
Izdanima se nazivaju sve geoloski znacajne akumulacije
slobodnih podzemnih voda,bez obzira na njihovo porijeklo i geoloske
uvjete u kojima se sada naJaze u Zemljinoj kori.
Voda iz izdani moze da hrani izvore, rijeke, bunare i druge
prirodne i vjestacke vodne objekte. Dakle izdani se formiraju u stijenama
koje su sposobne da primaju, zadrzavaju i propustaju podzemnu vodu.
Obzirom na vrstu poroznosti koja je zastupljena u stijeni gdje je
formirana izdan razlikuju se razbijene i zbijene izdani. Razbijene izdani
se formiraju u stijenama sa pukotinskom poroznos6u dok se zbijene
izdani obrazuju u stijenarna sa intergranularnom (meduzrnskom)
poroznoscu. Siozene izdani nastaju kombinacijim najmanje jedne
zbijene i jedne razbijene izdani, Cije su podzemne vode spojene u
jedinstvenu vodenu masu. Navedeni tipovi izdani prikazani su na sliei 79.
"
Slika 79, Shematski prikazane izdani aJ razbijena izdan; b)zbijena izdan;
c)sloiena izdan; I-nadizdanska zona; 2-izdanska zona; 3-hidrogeoloski izolator
Dovoljno kompaktne vodene mase zbijenih izdani daju
mogucnost da se kopanjem bunara, busenjem busotina, itd. neminovno
naide na vodu, rna gdje oni bili izvodeni u zoni prostiranja zbijenih
izdani. Stoga milao lokacija vodozabvatnih objekata u terenima sa
zbijenim izdanima nema veCi znacaj.
141
U zoni prostiranja razbijenih izdani ne mora se uvijek naiCi na
izdansku vodu,bez obzira sto su ti objekti zasli u stijensku masu dublje
od nivoa izdani, i sto se u njihovom susjedstvu nalaze busotine iIi bunari
sa vodorn. Prema tome, uspjesnost lociranja vodozahvatnih objekata u
razbijenim izdanima, narocito u slabije poroznim stijenskim masama sa
rijetkim vodenim zicama zavisi i od slucajnosti da Ii ce se njima presjeci
iii ne nek; od vodenih ogranaka. Pri istrazivanju vode u sloienim
izdanima busotine treba postavljati u dijelu na kojem je zastupljena izdan
zbijenog tipa.
Najopstije hidrogeoloske karakteristike kolektora u kojem je
formirana izdan prikazane su na slici 77. Podinu hidrogeoloskom
kolektoru cini glina kao vodonepropusna podloga.
Izdanska zona formirana je u naJl11Zlm dijelovima
hidrogeoloskog kolektora, dok se nadizdanska zona rasprostire izmedu
izdanske zone i povrsine terena.Kapilarni pojas obrazuje se u
kapilarnim i sUbkapilarnim porama neposredno iznad slobodne povrsine
izdani. Debljina i oblik ovog pojasa zavisi od duiine i izgleda kapilarnih
pora. Ona se obicno krece od nekoliko cm do 2 m. Oscilacije nivoa
slobodne povrsine izdani uslovljavaju i oscilacije kapilarnog pojasa.
Na osnovu uzajamnog polozaja hidrogeoloskih izoiatora i
kolektora mogu se formirati dvije osnovne hidraulicke vrste izdani:
zatvorene i otvorene. Zatvorene izdani obuhvacene su sa svih strana
hidrauluckim izolatorima. Njihov hidraulicki mehanizam je ustaijen, jer
su vode u njima nepokretne i po kolicini nepromjenljive. Tek po
otvaranju nekog dljeia hidrogeoloskog kolektora djelatnoscu covjeka iii
erozijom vode iz zatvorenih izdani mogu da se krecu iii eksploatisu.
Otvorene izdani formiraju se u otvorenim hidrogeoloskim kolektorima
koji su cije10m gornjom povrsinom iii jednim njenim dijelom vezani za
povrsinu terena. U njma je hidraulicki mehanizam promjenjljiv, a
povrsina izdani moze da oscilira slobodno u vertikalnom pravcu. U
odnosu na zatvorene izdani, otorene izdani su znatno vise zastupljene i
imaju znatno veei prakticni znacaj.
Prema hidraulickim karakteristikama otvorene izdani mogu biti
slobodne i arteske. Siobodne izdani po cijelom svom prostranstvu
nemaju povlatni hidrogeoloski izolator.U njima nivo izdani moze
slobodno da oscilira sve do same povrsine lerena. Po tom
karakteristicnom svojstvu one su j dobile naziv slobodne izdani (sI.80).
142
Slika 80. Shematski prika:: slobodne izdani (I-minimalni vadostaj rijeke;
2- maksimalni vodostaj rifeke;3-nivo slobodne izdani i .1h- osciJacije nivoa izdani) (
iz Vlahovic, 1996 )
Arteske izdani su na najveeem dijelu svog prostranstva
prekrivene povlatnim hidrogeoloskim izolatorom (sI.81).
--- --- ,.. __
.. ...
__ . - - .- -- __
Slika 81. Artdka izdan (l-hidrogeoloski kolektor,2-hidrogeolo.vki fIoialor,
5- pfjezomelarski nivo, 6-subarteski nivo)(iz Viahovic, 1996 )
Vertikalna komponenta hidraulickog pritiska u arteskim izdanima
naziva se pijezometarski pritisak, dok se nivo do koga dopire arteski
pritisak naziva pijezometarski nivo. Kada se izvede busotina iii bunar na
dijelu terena cIJa se povrsma nalazi hipsometrijski nize od
pijezometrijskog nivoa, voda iz arteske izdani izbija pod pritiskom na
povrsini terena i dostiie visi nivo od same povrsine terena. Na dijelovirna
arteskih izdani gdje je povrsina terena hipsometrijski VIsa od
pijezometarskog nivoa, izdanska voda ne moze izbiti na povrsinu
terena.Taj dio naziva se subarterski dio izdani,a nivo izdani u njemu je
subarteski nivo izdani. Arteske izdani javljaju se u dubinama od nekoliko
metara do 2 km,a najcesee u dubinama 50 do 300 m.
Vode veeine otvorenih izdani stalno se smjenjuju. One sto su jedno
vrijeme cinile izdan lagano olieu negdje prema Zemljinoj povrsini, a na
njihovo mjesto priticu svjeze vode najces':e sa povrsine Zemlje.
Priticanje svjeze vode u izdan naziva se prihranjivanje,a lagano oticanje
vode iz izdani praznjenje. Prihranjivanje izdani vodom iz atmosferskih
143
taloga iii iz povrsinskih voda 113jcesce je difuzno. U torn slucaju voda sa
povrsine terena ponire u hidrogeoloski kolektor kroz bezbroj pora. Jedino
u izdani razbijenog tipa koja iina mnoge supljinc (u karstnin1 predjelima)
moze mjestimicno lzaan da se prihranjuje velikim koliCinama
povrsinskih voda i2 rijeka ponornica, koje prodiru koncentrisano kroz
ponore u podzemlje. Praznjenjc slobodnih izdani moze se vrsiti na vise
nacina, medu njima osnovn; sn prirodno i vjestacko praznjenje.
Prirodno praz.njenje izdani vrsi se kroz izvore iii druge vidove izliva.
Praznjenje izdani moze biti i prcka vegetacije koja svojim korjenjem
dopire do kapilarnog pojasa nadizdanske zone i iz njega se snabdijeva
vodorn za svoje zivotne procese.Vjestacko praznjenje izdani vrse Ijudi.
Ono predstavlja faktor koji ne samo da remeti prirodni rezim izdani,vec
cesto mijenja i cjelokupan hidraulicki mehanizam izdani. Bitno se
razlikuju dva naCllla vjestackog praznJenja izdani: gravitaciono
ocjedivanje i crpljenjc. Prj gravitacionom ocjedivanju vjestackim
uredajima se omogucava izdanskilTI vodan1a da pod djejstvorn gravitacije
izbijaju na povrsinu terena.
Crpljenjem se izdanske vode iz bunara izdizu na povrsinu terena
pornocu raznih uredaja.Toll1 prilikom snizava se nivo izdani (podzemne
vode) obrazujuci oko mjesta crpljenja udllbljenje u izdani kaa sto je
prikazano na slici 82. Ovo udllbljenje naziva se depresiona kupa.
___ ,-- /'-. ___ r- ....... ___ _ r- __ --..f _________ ;-_
_ ---' .-:--' '" -'
_______ r- ?C .-- ___.._ r- r-'--
- -
Slika 82.Depresiona kupa nastala crp(je'?iem podzemne vodc
(l-nivo podzemne vode: 2-depresiona kriv(l; 3-izdan;
4-hidrogeoloski izolator; R-radUlis lltic(?ia (depresione kupe);
S-sniZenje nivoa vode u bunaru iii busotini; H-debljina izdant)
Horizontalna projekcija depresione kupe ima priblizno krumi
oblik.U vertikaluom presjeku graniee depresione kupe predstavljene su
depresionim krivim, koje se medusobno priblizavaju prema dnu bunara
iii busotine. Obrazovanje depresione kupe izaziva odstupanje toka
podzemne vode od prirodnog pravea.
144
Odredivanje granica depresione kupe ima veliki prakticn; znacaj
pri procjenama filtracionih svojstava stijena i uslova ugradnje uredaja za
vodosnabdijevanje i dr. Radijus bazisa depresione kupe naziva se radiju.
uticaja. Dimenzije depresione kupe a saglasno tome radijus uticaja i
veliCine snizenja (visine kupe), ovise 0 vodopropustljivosti
tvorevina.Dobro vodopropustljivi sljunak i pijesak kod kojih je manje
trenje vode i cestiea, imajn siroke kupe sa velikim radijusima uticaja.
Kod malo propustljivih glina kupe su uske sa malim radijusima uticaja.
Za praktiCne svrhe koriste se jednacine za priblimo odredivanje velicina
radijusa uticaja.
U vecini slucajeva podzemne vode se kretu, a dio hidrogeologije
u kojem se izucavaju zakonomjernost; kretanja podzemnih voda naziva
se dinamika podzemnih voda. Zakoni kretanja podzemnih voda koriste
se pri hidrogeoloskim proucavanjima zahvata podzemnih voda, drenaZa,
rezervi itd. Podzemne vode se mogu kretati kroz stijene u obliku
infiltracije iii filtracije. Pri infiltraciji kretanje podzemne vode vrsi se
kroz pore djelimicno ispunjene vazduhom iIi vodenom parom. Prj
filtraciji kretanje podzemne vode vrsi se kroz pore koje su potpuno
ispunjene vodom. Masa te vode koja se krece obrazuje filtradoni tok.
Filtracioni tokovi podzemne vode medusobno se razlikuju po nacinu
kretanja, hidraulickom stanju, rezimu filtracije,itd.
Kretanje podzemnih voda moze biti u.taljeno i promjenljivo. Pri
ustaljenom kretanju svi elementi filtracionog toka (brzina, kolicina,
pravac i dr.) ne mjenjaju se tokom vremena. U mnogim slucajevima
javljaju se manje promjene sto se u praksi moze zanemariti. Filtracioni
tok je promjenljiv ako se njegovi elementi mjenjaju kako u prostoru, tako
i tokom vremena. Kretanje podzemnih voda postaje promjenljivo
tj.zadobija promjenljiv karakter pod djejstvom razlicitih prirodnih i
tehnickih cinilaca infiltracija atmosferskih taloga,
crpljenje vodom, infiltracija otpadnih i industrijskih voda i dr.).
Po karakteru kretanje podzemnih voda moze biti laminarno i
turbulentno. Pri laminamom kretanju strujnice vode su medusobno
paralelne.Laminamo kretanje zastupljeno je ne samo u stijenama
meduzrnske poroznosti vee i u ispucalim stijenama u kojima koeficijenti
vodopropustljivosti ne prelaze 0,3 do 0,4 cmlsec.U stjenama sa krupnim
porama i pukotinama Ciji su koeficijenti vodopropustljivosti veti
od 0,3 do 0,4 cm/sec.kretanje vode u pojedinim slucajevima moze biti
turbulentuo pri cemu se strujnice vode medusobno sijeku.Ovaj tip
kretanja vode u s\ienama javlja se relativno rijetko.
Kretanje podzemnih voda vrs! se pri postojanju ra.zlike
hidraulickih pritisaka tj. razlike nivoa slobodne povrsine izdani. Pri tome
se kretanje vrsi od mjesta sa vecim pritiskom tj. sa visim nivoom, ka
145
mjestima sa nizim pritiskom odnosno nizim nivoom podzen1ne vode. Ta
razlika nivoa podzemne vode naziva se razlika pi.iezomctarskog nivoa.
5.4. ZagaUivanje izdanskih voda
Tokom pronicanja i filtracije, podzemne vode dolaze u dodir sa
materijama razlicitog porijekla. Pri tome se stvaraju uslovi za
zagadivanje izdanskih voda. ZagadivaCi mogu biti prirodnog iii
vjestackog, neorganskog iii orgamkog porijekla. Neorganske materije
prirodnog porijekla poticu od rastvorenih soli iz stjenskih masa kroz koje
se krecu podzemne vode, dok neorganske materije vjestackog porjekla
dospjevaju u podzemne vode najcesce iz gradskih, seoskih i industrijskih
otpadnih voda.
Prirodni zagadivaCi organskog porjekla nalaze se vee na samoj
povrsini terena, ali i ispod njegove povrsine. Na povrsini terena to su
najcesce istruhli dijelovi biljaka iii uginulih zivotinja, a u dubljim
. djelovima osim nabrojanih jos i ugalj. Organske materije vjestackog
porijekla pOlicu najveCim dijclom iz smetljisla, septickih .lama i stala.
Najopasnije po zdravlje Ijudi je zagadivanje izdanskih voda
materijarna organskog porijekla. U takvim vodama nalazi se obilje
bakterija zaraznih bolesti (zutica, dizenterija, difterija, kolera i dr.).
Rasprostiranje zagadivanja uslovljeno je pravcem kretanja
izdanskih voda.Uzvodno od mjesta zagadivanja prenosenje je kratko, dok
je nizvodno prostiranje l1ll1ogostruko vece. Prodiranje zagadivanja u
dubinu uslovljeno je snizavanjem nivoa izdani, naroCito ako se
smzavanje vrS! crpljenjem iz vodozahvatnih objekata. U
najnepovoljnijim uvjetima zagadivaJ::\jem moze biti zahvacena izdan u
okviru cjelokupne sabirne povrsine, dok je najmanji obim vezan za
neposrednu okolinu mjesta zagadivanja.
Udaljavanjem od izvora zagadivanja vrs! se
preciscavanje izdanskih voda. Stepen preciscavanja zavisi od
pora u s1jenarna i od duzine predenog puta.
prirodno
dimenzija
Najbolji prirodni precistaei su visoko plasliene (masne) gline. U
njima se bakterioloski zagadene vode preCiste na duzini od oko 20cm.
Medutim kretanje izdanskih voda kroz ove sedimente kolicinski je vrlo
malo i uz to vrlo sporo. Oslale vrste gline i les su nesto slabiji preCistaCi.
U njima se preCiscavanje izvrsi pri filtracionom putu od 1 do 4m. U
pijesku i sljunku preCis6avanje je razliCito u horizontalnom i vertikalnom
pravcu. TakO se kroz pijeskovito-sljunkovite flJecne sedimente
preCiscavanje izvrsi na duzini od najmanje SOm u horizontalnom pravcu,
a Sm u vertikalnom pravcu. Pri kretanju kroz karstifikovane stjenske
146
rnase, cesto nije dovoljna ni duzina od 12 km za potpuno bakteriolosko
preciscavanje izdanskih voda.
5.5. Hidrogeoloska istrazivanja u grailevinarstvu
Hidrogeoloska istrazivanja obavljaju se u razlicite svrhe, pri cemu
je za izbor metode bitno da Ii se podzemne vode istrazuju radi njihovog
koristenja. iii se tretiraju kao stetne pa ih stoga treba odstraniti.
Podzemne vode se istrazuju za potrebe vodosnabdijevanja naselja i
industrijskih objekata, za izvedbu hidrolehnickih objekata, za
navodnjevanje i sJ. Kada su podzemne vode sletne, istraiuju se u cilju
isusivanja terena i temeljnih jama, odvodnje u rudnicima, odvodnje sa
saobracajnica i 51. .
Hidrogeoloska istraiivanja mogu biti: prospekcijska
(orijentaciona). regionalna (opsta) i detaijna. Prospekcijska
(orijentaciona) istrazivanja provode se na neistrazenim podrucjima radi
dobivanja orijentacionih spoznaja 0 hidrogeoloskim prilikarna na terenu.
Na osnovu dobivenih podataka, ovisno 0 potrebi, prograrniraju se
regionalna i detaljna istrazivanja. Rezultati prospekcijskih istraiivanja
prikazuju se graficki na kartama malih razmjera (l: 1 00 000, 1:200 000 i
manjc).
Regionalna (opsta) hidrogeoloska istrazivanja su detaljnija, pri
cemu se rade hidrogeoloske karte u mjerilu 1 :25 000 iIi 1:50 000. U
ovakvim istrazivanjima upotrebljava se osnovna geoloska karta i svi
geoloski, hidrogeoloski i ostali dostupni podaci koji su osnova za detaljna
istrazivanja. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja provode se radi
rjcsavanja nekog prakticnog problema i pri tom geoloski odnosi
istrazivanog podrucja u cjelosti moraju biti poznati, a treba da budu
zavrsena i regionalna hidrogeoloska istrazivanja. Rezultati detaljnih
hidrogcoloskih istrazivanja graficki se ucrtavaju na karte u mjerilu
1:25 000 do 1 :500, ovisno 0 potrebi. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja
provode se prilikom rjesavanja problema vodosnabdijevanja, za
navodnjavanje i odvodnjavanje, za potrebe izgradnje hidrolehnickih
objekata, saobracajnica i drugih slozenih inZcnjerskih objekata.
. Opcenito,hidrogeoloska istrazivanja treba da rezultiraju
spoznajarna 0: odnosu izmedu povrsinskih i podzemnih voda, te 0
hidrogeoloskim osobinama stijenskih masa. Za upoznavanJe
hidrogeoloskih osobina slijenskih masa treba dobra poznavati
litostratigrafske karakteristike stijena i njihov polozaj u prostoru
(5 obzirom na tektoniku). To zahtijeva ne sarno prec:izno izradenu
geolosku kartu i geoloske profile vee i rezultate ostalih izvedenih
istrazivackih radova kao sto su podaci dobiveni istrainim busenjem sa
147
jezgrovanjem, opazanje pijezOlnetara, ispitivanja vodopropusnosti,
geofizicka i laboratorijska ispitivan.la itd. 1z takvog fonda podataka
hidrogeolog Inoze i_zdvoj iti odlike stijenske 111ase U OdllOSU na
vodopropusnost i definisati smier (iii sm.lerove! kretanja podzemne vode.
Hidrogeoloska funkcija sti.lena .le. u skiopu hidrogeoloskih
karakteristika istraiivaTIog terena, veoma slozena pojava koja u
konkretnom slucaju zavisi od prilika na terenu, tako da se razlikuju
stijene kao hidrogcoloske barijere (izoiatori) kao koiektori.
Hidrogeoloske barijere Sll definisane nepropusnoscu i prostornim
polozajem stijena, a hidrogeoloske kolektore cine propllsne stijene s
intergranularnim i pukotinskim porozitetorn.
5.6.Isusivanjc tcmcljnih iskopa
Aka se temeljna jat11IJ kopa u vodopropusnirn podrucjima, cesta
se dogodi da se kroz zasjecene dijelove dobiva manji iii veCi pritok vode
koja otezava izvodenje gra(tcvinskih ra<..iov'l 11(1 tC111eijenju objekata, a u
fazi eksploatacije ugroza'i;J tcn1eijc. Prellla tOl11C\ prvi zadatak je isusiti
temeljni iskop. Drugi zudatak sastoji SE' u projektovanju efikasnc
odvodnje objekata radi sprecavanja dotoka vade u konlaktnu zonu
temelj-stijena. Da bi se Ijesenja isusivanja temeljnih iskopa mogia
efikasno projektirati, potrebna su sazm.tllJa KO.la rezllitiraju 1Z
hidrogeoloskih istrazivanja, pri Ce!l1U je posebno vazno dobiti odgovore
na piotan.la 0:
koliCini pretposli;l\'ljenog dotoka vode U otvoreni iskop iz
stij enske mase,
mogucnostima procjeclivanja povrsinskih voda i njihovoj
pretpostavljenoj kolicini,
stabilnosti kosina, odnosno vjerovatno6i pojave klizanja
kosine iskopa,
optimalnoj metodi i nacinu snizavanja nivoa podzemne v o d e ~
odnosno isusivanju temeljnog iskopa za gradnju u kontaktnom
podrucju.
Ovdje treba naglasiti da potpuno isusivan.le temeljne .lame
crpljen.lem nije rnognce, ako .le kota ternei.len.la pro.lektirana ispod kote
podine vodonosnog sloja. Ako je kola terneljenja sarno djelirnicno u
vodonosnom sloju, razliCitim metodama mogu6e je postici snizenje nivoa
podzemne vode i temcljenje obaviti n suhorn. Nacin crpljenja zavisit ce
od koliCine dotoka, geoloskih karakteristika stijenske mase i
karakteristika temeljnog iskopa, a moze se provoditi na vise naCina.
Na.lcesce se prirnjenju.le:
148
a) otvoreno crpljenje iz gradevinske jame,
b) crpl.;enje iz cijevnih bunara postavl.ienih oko jame, cime se
snizava niva podzemne
vode.
Povrsinska odvodn.la ljesava se izvedbom otvorenih kanala (drenova)
koji vodn sknpljaju i odvode izvan podruc.la graclevinskog zahvata.
6. INZENJERSKA GEOLOGIJA
Inzenjerska geologija .le speci.lalisticka naucna disciplina, koja
proucava geolosku gradu, geoloske procesc, mineralosko-petrografske i
fizicko-rnehanicke karakteristike sti.lena i terena za potrebe gradn.le.
Dakle, njenim rezultatima se definisu uvjeti gradnje, predvidaju se
promjene li terenu, koje 6e biti izazvane savremenim egzodinamickim i
endodinarnickim procesima i po.lavarna, i n.lihov odraz na graclevinski
objck!. To ukazuje da je inzenjerska geologi.la veoma bliska
gradevinskim discipiinama: konstrukcijama, mehanici sti.lena i rnehanici
tla. Prihvativsi takvu definiciju i zadatak inzenjerske geologi.le u
graclevinarstvu, ocito je da se osnova inzen.lerskogeoloskih istrazivanja
svodi nu odreclivan.le:
prirodnih geoloskih proeesa i pojava te proeesa i pojava
izazvanirn gradevinskirn radovirna,
sastava, strukture, stanja, karakteristika i nvjeta nastanka i
prostiran.la gornjih dijelova litosfere te n.lihovog ponasan.la pri
izvedbi graclevinskih radova, kao i u fazi eksploatacije
objekta.
Dobiveni rezultati osnova su za ocjenu rnognceg stcpena uticaja
prirodnih geoloskih i naknadno izazvanih procesa i pojava na graclevinski
objekt, kao i predvidan.le zastitnih rn.lera protiv eventualnih nepovol.lnih
faktora.
Zanimijivo je da su za postanak i razvoj inzenjerske geologije
zaslillni upravo gradevinari, koji traze od geologa podatke 0:
cvrstoci i stabilnosti sti.lena, stabilnosti izvedenih kosina
zas.leka i usjeka na povrsini, te podova, bokova i svodova
podzernnih objekata;
stepenu opasnosti od savremenih egzodinamickih proeesa i
pojava (denudaci.le, erozije, abrazije, klizanja, osipan.la.
odronjavanja, sufozi.le), kao i cndodinamickih pojava, narocito
potresa;
- rnogucnostima pronalaZen.la i upotrebe prirodnih graclevinskih
rnaterijala.
149
Intenzivna gradevinska aktivnost eovjeka kroz stoljeea,
kOllstrukcijska slozenost objekata i potreba da se objekti izvedu na
ponekad nestabilnim terenima i terenima teskim za izvodellje radova,
omogueili su razvoj metoda istrazivanja u inzenjerskoj geologiji, ali i
razvoj novib primjenjenib naucnih disciplina, koje su dopunjavale
podatke dobivene inzenjerskogeoloskim istrazivanjima.
To se naroeito odnosi na hidrogeologiju, koja proucava podzemne
vode,njihov postanak, rezim, kvalitet, kolii'inu i djelovanje u podzemlju,
i tehnicku petrografiju, koja proucava mineralosko-petrografska i
tehnicka svojstva stijena i kamena i nai'in istrazivanja !ezista i
mogucnosti primjene kamena i nevezanih scdimenata u gradevinarstvu,
arhitekturi i skulptorstvu, kao i procese koji nastaju u kamenu pod
uticajem razlicitih faktora. Inzenjerska geofizika svojim metodama i
rezultatima taleoder doprinosi odredival1iu fizicko-mehanickih
karakteristika stijena i terena predvidenih za gradevinske zahvate, a
inzenjerska seizmologija proucavajuci seizmicke pojave i njihove
posljediee, dajc veoma vrijedne podatke, neophodne za sto sigurniju
gradnju u seizmicki aktivnim podruejima.
lnzenjerskogeoloska istrazivanja daju osnovu za idejna rjesenja,
idejne projekte i glavne projekte objekata razliCite namjene. Nemoguee je
zamisliti optimalno koncipiranje i izvedbu temelja bilo koje gradevine,
saobracajnica (cestovnih, zeljezniekih, pomorskih i zrakoplovnih luka),
tunela, vijadukata, mostova, kosina zasjeka usjeka, umjetnih
akumulacijskih jezera, brana i mezarja, bez detaljnih
inZenjerskogeoloskih istraZivanja koja, uz ostale istrazivaeke radove,
omogucuju optimalno projektovanje i izvdebu prakticno svih, a naroCito
slozenih i skupih gradevinskih objekata.
6.1. Metode istrazivanja za potrebe gradevinarstva
Inzenjerskogeoloskim istraZivanjima treba odgovoriti na veliki
broj pitanja u vezi definisanja uslova kojima treba udovoljiti pri izvedbi
objekata. Ta istraZivanja je nuzno shvatiti kao dio ukupnih raznovrsnih
istraZivanja koja treba obaviti prije izgradnje nekog objekta,a cilj im je
omoguciti optimalan pristup planiranju i izvedbi radova. Naravno, pri
inzinjerskogeoloskim istrazivanjima treba koristiti rezultate ostalih
geoloskih disciplina (stratigrafije, tektonike, egzodinamike,
endodinamike, mineralogije, petrografije, tehnieke petrografije,
hidrogeologije), ali i drugih disciplina koje pridonose istrazivanju terena
za potrebe gradnje ( inzenjerske geofizike, inzenjerske seizmologije,
mehanike stijena, mehanike tla). Interdisciplinarnim pristupom moguce
150
je u inzenjerskogeoloskom smislu definisati kvalitativne ali i
kvantitativne karakteristike stijenske mase u terenn. Nesumnjivo Je da pri
tome lstraZlvanja pocinju inzenjerskogeoloskim kartiranjem, eiji rezultati
uSl1lJeravaJu dalJnJe faze istrazivanja: geofizieka istraZivanja, istraZivacko
busenje, . izradu raskopa, izradu istraZivackih zasjeka, jama, okana,
potkopa 1 slieno.
Posebnu paznju pri povrsinskom kartiranju terena i kartiranju
jezgra istraZnih busotina, kartiranju zasjeka, raskopa is!., treba obratiti
pukotinama i pukotinskim sistemima, jer se obradom tih podataka dobiva
stvaran uvid u strukturnogeolosku gradu istraZivanog podrueja. Uzorci s
terena, poremeceni i neporemeeeni, podvrgavaju se laboratorijskim
ispitivanjima. Dobivene rezultate radni tim obraduje i interpretira, i liZ
odredena misljenja i sugestije, predlaZu investitoru optimalan pristup
izvedbi radova.
InZenjerskogeoloska istrazivanja se nliZno rade za sve objekte jer
daju rezultate Cija primjena u praksi bitno utice na pravovremeno
eliminisanje moguCih negativnih uticaja terena na objekat, a omogucuju i
spoznaje 0 nosivosti terena, izboru alata, mehanizacije, vrste eksploziva,
optimalnog naCina izvedbe radova, upotrebe kamena i sl.
6.1.1. Inzenjerskogeolosko kartiranje
Prije pocetka terenskog rada prikupljaju se i proueavaju svi
dostupni podaci 0 nekom terenu, kako bi se mogao izraditi cjelovit
projekt istrazivanja. Projekt istraZivanja sadrzi opee
geografske,morfoloske, geoloske, hidrografske i hidrolosko-klimatoloske
podatke na terenu. Uz to daje se pregled postojecih rezultata istraZivanja
bitnih za definisanje inZenjerskogeoloskih karakteristika stijena i terena.
Zatim slijedi detaljan opis problematike i cilja istraZivanja i s tim u vezi i
obim predvidenih istraZivanja, njegova dinamika i cjenovnik.
PostojeCi podaci i rezultati dobiveni eventualno potrebnim
rekognosciranjem terena daju sliku stepena teiine inzenjerskogeoloskih
istrazivanja, u pogledu slozenosti, istrazenosti, morfologije, pokrivenosti
i prohodnosti. Kod inzenjerskogeoloskog kartiranja analizira se
fotogeoloska dokumentacija (fotoskice i avionski snimci), koja daje
vrijedne podatke 0 inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena
(sastav, strukture, postojanje egzodinamickih geoloskih procesa i pojava,
hidrogeoloskih i geomorfoloskih pojava i sl.), a uz to su vaZni rezultati
laboratorijskih ispitivanja.
lnzenjerskogeolosko kartiranje, kao jedna od faza istraZivanje
terena, predhodi geofizickim istraZivanjima, istrainom busenju, izradi
raskopa, istraznih jama i sl., ali i laboratorijskim ispitivanjima.
151
Kartiranjern se, nairne. dobijaju podaei 0 odnosima izmedu razlicitih
litoloskih kompleksa; karakteristikama litoloskih jedinica, tektoniei,
stanju stjenske rnase, pukotinama i pukotinskirn sistemima, rudnim
pojavama, pojavama nemetalicnih mineralnih sirovina. koje se mogu
koristiti u gradevinarstvu ili u druge svrhe, egzodinamickim geoloskirn
pojavama i njihovom eventualnom napredovanju te hidrogeoloskim i
geomorfoloskim pojavama, koje imaju znacenje za ukupnu
inzenjerskogeolosku sliku terena.
Kod odredivanja struktllrno-tektonskih karakteristika. najveca se
paznja posvecuJe sloievitosti (kod sedimentnih stijena), lllcenjll
(kod magmatskih) i skriljavosti (kod metamorfhih) , te ispllcalosti (kod
svih stijena). Istrazivanje tektonskih karakteristika sadrzi narocito
elemente i karakteristike rasjeda, pratecih plikotina, rasjednih zona i
neotektonskih kretanja, te bore i sve pratece manifestacije do kojih je
zbog boranja doslo.
Sumiranjem podataka izdvajaju se zone prema ugrozenosti
savremenim egzodinamickim (i tchnogenim) procesima i pojavama,
prema intezitetu okrsenosti i prema stepenu stabiinosti, liZ unosenje
podataka iz postojece seizmicke karte 0 seizmickoj aktivnosti. Stijene se
klasificiraju prema Uputstvu za izradll osnovne inzenjerskogeoloske
karte (tabela 7)
152
Tabela 7. inienjerskogeoloska klasifikacija stijena za O/GK, M. 1: 100.000 (preuzeto
i=: [}pulstva za izradu DICK, 1988, isprav(jeno i dopunjeno; Ie -indeks konzistencije)
RAZRED
I PODRAZRED
Rastresite
Zbiiene
I I BITNE
I INZ.EN.lERSKOGEO I INZEN.JERSKOG
'I LOSKE JED!NICE EOLOSKE
KARAKTf;RISTI
KE
Stijene
I
Prasina, pijesci promjenljivog
i
'-______ ....., granulometrijskog,
I sedimenlnc I sastava
Siabo I stuene ujednacenih
slozene fizickomehafllckih
[-"==-----1 SIJlUlCi, valutice,
Dobro slozene krsje, blokovi
Meke 1,< 0,75

E ii Plasticne
'" E JO>lc<O,75
GlinovHoklasticne
sedimentne slijene
Glme , lapor;
Slijene razlititih
struklUmo-
tekstumih
"5-E.S
fizicko-
'" '" '-'
Z --_J Tvrde lc>!O
mehanickih

I
I
I
Suliatne I haloidne
Organogene
Vulkano-klasticne
gips, anhidri!, haht
kamen; I mrki lIg1Jen,
ligult i trese!
piroklaSli!i
tufovi I vulkanske
pooiozne fizicko-
helllijskim
prom'enama
podiozne
proceSlma

nehomogene
nejednorodne

Slijene podlozne
I
Karbollatnc
okrSavanju
I
Jako jzrn1ena
finozmaSle gliuc i Japori anizotropnos! i
sredn jezrna
sle i
krupnozrna
'"
finozmaste
srednjel.rna
'" krupnozrna
'"
Karbonatne
pjdcari,
brece, konglomerati
okamcnjcne gline,
!apori, siltiti
nejedllOfodnost II
pogJedu sastava i
fizickomehanickih
svoJstava
iZraZena tekstuma
i pukotinska
I
anizotropllos(
pjescal'i, sliJenske mase
brece, kong!omerati !
I
stijene
promjelllj i ve
vapnencl, dolomiti, I
lekSlUre
lravertllli podloZne
okrSavan·13
g
11 roznaci druge stiJene,
E ii sihcifirane sli)ene ugJavnom
<n sio-evile

cYfSle, ali krt'
Vulkanogenosedil!lelllnc okamenjcni lapori, i anizo(ropna
diiabazi sti'cnska masa
153
Vulkanske
andeziti, daciti, preteZllo
trahitl, bazalti,
homogene
dijabazi
am:zotropne
1
stijene
Graniti, dior!u, gabri,
ujednacenih
., P1Ulonske
fizicko-
"
peridotiti
mehanickih
svo'stava
jako iZraZena
Autometamorfne
I
serpentinili pukolinska

anizotropnost
Kontaktnomelamorfne
korni!i, skarni, cvrste, masivne iii
mermer; Irakaste teksture
skriljave argilosisti, filiti, jako izraiena
simozrnaste zeleni skrilici anizotropnost u
Amfiboliti. vezi sa stnlklurno-
skriljave
amfibolski skriljci, tekslUrnim
I
!,>naJS!, kvarciti, fizicko-
kmpnozmastc
menneri mehaniekim
svoistvima
.§ o "
\
Stijene
"'...::1
0
"' i5 ndkri!jave
heterogenog
0

sastava

karbonatne
mermen·
pukotinskom
'" E anizotronnos\;
Svaku inzenjerskogeolosku kartu prate profili i odgovarajuci
tekstualni dio (turnac), s vafuim grafickim prilozima i dokumentaeijom.
Neki vaZni simboli koji se koriste pri izradi inzenjerskogeoloske karte
prikazani su na sliei 83.
154

at ...... ' 10<101.'.'<,
.... ,.,M.r" I;.<>j.. ".,
<Joi>,l.. Ij""i ,...10_11 ........ ·Ii"
,:!.F-::o:;-, •. "krko. ,.,"' ...
"
<><In>'oi'''''''"''j .• , ,., ••
""'''i'' .. ...&n"",",,,, I "'f' ....
'"=
-:: :::. I li.K""i i ... tI
r i ....,1Wstil,
-f>/J.alC'i
f.1ffijITIiijl tt'<l.-.::rtOui
lIk,. ... III;'''''
'"'..,;

hrcl'e
i»,;J,;e!1
;!!J J!':; i.lncl;";":l1", "" .....
1\:-
: .•.
-, -
... j ...... .; ....
.. ....lI 1;lb<'f'#I'rii-
,,"tlj.-. ..
.,,'"'''' ___ .. _f'<'£'C"""""
n,.,K>!{ """00 ..... b.l><l>r.al ....
oil ...... .....
·!I .. f' ... ...
d,nam.i.c- ,.."an
...
miiti.J.k i<iu....,,-...AAU r>trc'""
mi- g<:<-><:kklTi&tiI! ;...
.. j.. t""d"""
Slika 83. Neki simboli u inienjerskogeoloJkoj karli (iz Uputstva::a izradu OfGK, 1988)
6.1.2.GeotIzicka istrazivanja
Temeljne geofizicke metode, koje se primjenjuju za ejelovitije
upoznavanje karakteristika stijenske mase radi izvedbe nekog
inzenjerskog objekta, su seizmicke i geoeiektricne te razliCita mjerenja u
istraZnim busotinama, dok se podredeno u tu svrhu koriste
magnetometrijska mjerenja.
Seizmicke mctode baziraju se na vjestackom izazivanju
elasticnih valova i odredivanju njihove brzine sirenja kroz materijale koji
se istrazuju. Na osnovu razliCitosti lih brzina, u podzemlju se mogu
155
izdvajati materijali razlicitih karakteristika. Osnovne dvije seizmicke
metode su rcfrakcijska i refleksijska.
Refrakcijskom metodom pouzdano se mogu odrediti
karakteristike naslaga do dubine na kojoj objekt ima uticaja na stijenu.
To suo
debljina nekonsolidovanih materijala do cvrste stijene,
kvalitet stijenske mase i debljina trosnog dijela na njezinoj
povrsini,
dubina i oblik klizne plohe klizista,
debljina sedimenata za koje su karakteristicne male brzine
"irenja elasticnih valova radi seizmicke mikrorejonizacije.
Refleksijska metoda nalazi osnovnu primjenu u istraZivanju
de1:iljeg podzemlja.Moze pruziti i podatke 0 debljini nekonsolidovanih
sedimenata na dnu mora, pa se ponekad koristi u istraZivanju za
projektovanje obalskih gradevina.
Geoelektricne metode koje se koriste u gradevinarstvu suo
metoda elektricnog otpora, elektromagnetska metoda i metoda spontanog
potencijala. Metoda eiektricnog olpora bazira se na Cinjenici da
pojedine vrste stijena imaju razlicite velieine specifienog olpora.
Pogodna je za odredivanje podrucja slabijih fizicko-mehanickih
karakteristika u tvrstim stijenama (npr.krecnjacima i dolomitima ), sto je
veoma bitno pri temeJjenju i izvedbi podzemnih radova, zatim za
istraZivanja naJazista gradevinskih materijala i odredivanje
eksploatibilnih nasJaga, za odredivanje pojava vodonosnih sljunaka u
glinama i s1. Opcenito daje pouzdane podatke ondje gdje su razlike
specificnih elektrienih otpora istraZivanih materijala velike.
Elektromagnetska mctoda bazira se na upotrebi struja i pojava
indukcije u vidljivim materijalima pod zemljom. Primjenjuje se u
gradevinarstvu za odredivanje trosnih i razlomljenih podrucja u evrstim
stijenama, zatim u istraZivanju vode i lezista glina, a pouzdane podatke
daje u istraZivanju nekih rudnih lezista. Metoda spontanog potencijala
bazira se na mjerenju potencijala koji postoje ispod povrsine, a izazivaju
ih, izmedu ostalog, trenje pri protjecal1ju podzemne vode, elektrohemijski
procesi u nekim rudnim lezistima i slieni uzroci. Zato se ova metoda
primjenjuje pri istraZivanju rudnih lezista i tokova podzemnih voda te pri
odredivanju gubitaka vode iz akumulacije u krsu.
Ovisno 0 potrebi, u busotinama se mjeri specificni elektricni
otpor, potencijal, pripadna radioaktivnost, apsorpcija gama-zraka
( tzv.gama-gama karotaZa ), brzina elastienih valova, nagib slojeva itd.
Na temelju podataka tih mjerenja moguce je detaljno litolosko
156
rasclanjivanje nabusenih materijala, zatirn jc 1110guce odredivanje
. poroznosti, vodopropusnosti itd.
6.1.3. Istrafno busenje i raskopi
lstraillo busenje svrstava se medu najuniverzalnije istrazivacke
radove jeT se tim naCinom istrazivanja dobiva mnostvo razliCitih
podataka vaZnih za projektovanje i izvedbu inzenjerskih objekata.
Obrada reznitata busenja pocinje determinacijom jezgra i
odvajanjem njegovih dijelova za laboratorijska ispitivanja. Pri tome treba
odrediti vrstu naslaga kroz koje je buseno, tacne dubine promjene
materijala razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika, otpor prema
busenju, stepen razlomljenosti jezgra, ugao nagiba slojeva, vrste i ugao
nagiba pukotina, njihovu sirinu i ispunu.
Izvedena busotina moze sluziti za ispitivanje vodopropusnosti,
prOIl1Htranje oscilacija podzen1ne vade ( pijezoluetar ), uzimanje uzoraka
vode, \TSenje bojenja, odnosnQ odredivanje tokova podzemnih voda, a
1110ze posluziti 1 za f<lzlicita geofizlcka. nlJcrenja, za TV i
slereofotografsku karotazu itd. Kroz busotine se injektira smjesa za
zatvarunje pukotina. Da bi se sva navedena istrazivanja nlog1a izvesti ( iii
nek.a od njih, ovisno 0 zadatku i potrebl ), osnovni je uvjet da busotina
bude pra:vilno izvedena.
Radni proces se pri busenju dijeli prema: pogonu
( rUCHO i filotornO ), naCinu rada (udarno, rOiaciono, udarno rotaelono ),
naCinu iznoscnja 11lmerijala s dna busotine ( bez ispiranja-na ispuh, s
ispiranjem - s jezgrom iii bez jezgra ), smjeru busenja ( vertikalno, koso,
horizontalno, llsn1jereno ), i mjestu rada ( s povrsine, jamsko ).
Prj busenju za potrebe gradevinarstva, uglavnom se koriste promi
busenja 131 mm, 116 mm i 101 mm, a zavrsni prom obicno iznosi 86
nun.
Radi postizanja sto potpunijih spoznaja 0 karakteristikama
slijenske rnase, odabrani uzorci se ispituju u laboratoriji. Neka se
ispitivanja obavljaju in situ, odnosno u samoj slijeni iii na stijeni kakva je
u prirodi.
lstrazivackim raskopima, pomo6u otkrivki, istraZivackih zasjeka i
usjeka, istraZivackih jama i istraZivackih potkopa, dobiva se mogucnost
promatranja i mjerenja dijelova stijenske mase u njihovom prirodnom
okruzenju. Otkrivke se koriste u terenu s tankim rastresitim pOkrivacem u
cilju neposrednog uvida u karakteristike rastresitog materijala i njegove
debljine i stijene koja nam je, u prirodnim uvjetima, nedostupna
promatranju i mjerenju in situ. IstraZivacki zasjeci i usjeci izvode se na
157
padinama u svim vrstama stijena. Istrazivacke jame izvode se u cilju
uzimanja neporemecenih uzoraka za laboratorijska ispitivanja, te uvida u
dublje dijelove stijenske mase. Ova metoda se prvenstveno koristi za
odredivanje nacina temeljenja i karakteristika temeljne stijene kod
izvedbi nadogradnji na postojecim objektima. IstraZivacki potkopi izvode
se na strmim padinama, uglavnom kod istrazivackih radova, radi
saniranja klizi;;ta i za istraZivanje terena na pregradnim profilima kod
projektiranja brana. Ovim radovima se, uz proucavanje karakteristika
stijenske rnase, omogucava dreniranje podzemnih voda, ali i istrailvacko
busenje u podzemlju.
6,1,4, Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko
ispitivanje
U sklopu inzenjerskogeoloskih istraZivanja stijena kamena
obavljaju se laboratorijska ispitivanja u cilju odredivanja:
mineralosko - petrografskih karakteristika,
fizickih karakteristika,
mehanicko - tehnoloskih karakteristika,
uticaja vode, leda, vatre i hemijski agresivnih supstaneija na
stijene i kamen.
6,1,4,1, Mineralosko - petrografske karakteristike
Kod odredivanja mineralosko - petrografskih karakteristika,
velika se painja posvecuje mineralnom sastavu, strukturi i teksturi
stijene.
Analizom mineralnog sastava odreduju se bitni, sporedni i
akcesorni minerali, njihova zastupljenost, svjezina i eventualni stetni
sastojci, odnosno oni minerali koji svojim promjenama rnogu negativno
djelovati na ukupna svojstva stijene. Osnovne karakteristike stijena u
pogledu njihove upotrebljivosti u gradevinarstvu direktno ovise 0
mineralnom sastavu, strukturi i teksturi.Mineralosko - petrografska
svojstva stijena ispituju se makroskopski, uz pomoe poveeala,
polarizacijskim mikroskopom, itd. Mineralosko petrografske
karakteristike bitne su sa stajalista cvrstoce, tvrdoce, habanja,
postojanost; ; drugih mehaniekih karakteristika stijena.
158
6,1,4,2. Fizicke karakteristike
Medu fiziCkim karakteristikama stijena bitnu ulogu imaju
gustoea, speeifiena tezina, prostorna masa, ( zapreminska tdina ),
poroznost, stisljivost, vodopropusnost, bubrenje, boja, toplotna
provodljivost, radioaktivnost i Ijepljivost.
Gustoea je odnos mase evrste faze prema ukupnoj zapremini
( volumenu ), bez supljina, a odreduje se fonnulom:
gdje su:
y, - gustoca ( g/cm
3
)
mo - masa cvrste faze (g )
Vo - zapremina evrste faze ( em
3
)
Kod cvrstih stijena gustoca ovisi direktno od mineralnog sastava
stijena.
Prostorua masa oznacava odnos cvrste faze prema ukupnoj
zapremini uzorka zajedno sa supljinama, a izracunava se pomocu izraza:
gdje su:
y, - prostorna masa (g/em
3
)
mo -masa cvrste faze (g)
V -ukupna zapremina uzorka (em
3
)
Slikom 84. prikazana je jediniena zapremina stijene sa
zapreminom evrste faze i zapreminom pora i supljina.
159
v
supljine
v. cvrsta
Slika 84. Jedinicna zapremina stijene (V) sa zapreminom (."vrste faze (Va) i
zapreminom supljina (V pJ
Prostorna masa stijena ovisi 0 nj ihovom mineralnorn sastavu i
sadrzaju sup1jina.Najvise vrsta kamena koji se koristi u gradevinarstvu
ima prostornu masu od 2.5 g/cm
3
do 3 g/cm
3
, a nize vrijednosti su
karakteristike nekih travertina, vcoma poroznih krecnjaka itd.
Poroznos! oznacava odnos zapremine svih supljina prcma
ukupnoj zapremini uzorka u prirodnom stanju, a izrazava se u procentima
prerna formuli:
Vp
n = -yXIOO(%)
gdje suo
n-poroznos! (%)
V p-zaprernina pora (em
3
) .
V -ukupna zaprernina uzorka u prirodnom stanju (em
3
)
o poroznosti ovise tehnicka i akusticka svojstva kamena, upijanje
vode, otpomost na smrzavanje i s1. Ovisno 0 poroznosti karnen se
kategorizira u sest grupa (tabela 8).
Tabela 8. Kategorizacija kamena prema poroznosti (prema Crnkovi6
Sarie, iz Sestanovie 1993
KATEGORIJA KAMEN A POROZNOST(%)
Kornpaktan rnanje od 1,0
Dobro porozan 1,0-2,5
Umjereno porozan 2,5-5,0
Dosta porozan 5,0-10,0
Jako porozan 10,0-20,0
Ekstremno porozan vise od 20,0
160
Stisijivost oznacava svojstvo stijene da srnanJuJe zapreminu
dje10vanjem vanjskih faktora, a bitno utice na slijeganje tcrena ispod
gradevinskog objekta. Nevezane stijene imaju malu stisljivost, slijeganje
se brzo realizira, a ovisno je 0 granulometrijskom sastavu, mineraloskirn
karakteristikama i strukturi. Kod po1uvezanih stijena stisljivost ovisi 0
mineralnom sastavu, poroznosti, stepenu zasi6enosti vodom, naCinu i
brzini optereeenja, itd.
Kvantitativni pokazate1j stis1jivosti je modul stisijivosti, koji se
racuna pomocu izraza:
M = ~ k N / m 2
, Ll.hIh
gdje suo
Mv - modu1 stis1jivosti (kN/rn
2
),
LI.i) - prirast pritiska (kN/rn2),
Ll.h - deformaeija uzorka (rn)
h - visina uzorka (rn)
Ll.hIh - re1ativna deformaeija
Stis1jivost se odreduje u neporemecenorn uzorku u edornetru, pod
pritiskorn, uz sprecavanje boenog sirenja uzorka.
Vodopropusnost iii permeabilnost oznaeava rnogucnost stijene
da propusta vodu. To svojstvo ovisi 0 ve1ieini pora i njihovoj povezanosti
u stijeni, ali nije proporcionalno poroznosti. Nairne, gline irnaju veliku
poroznos! ( neke eak i veeu od 50 % ), ali su praktieno vodonepropusne,
jer su pore tako malene da se voda veze uz povrsinu stijenki i ne moze
istjecati.
U praksi se za odredivanje vodopropusnosti, odnosno laminarnog
teeenja podzemne vode u pijeseima i slienim materijalima, korlsti
Darcyjev zakon filtracije prema izrazu:
H -H 3
Q = k. A' 1 2 (m Is)
L
gdje suo
Q - kolieina vode koja protice kroz stijenu ujedinici vremena (m
3
/s),
k - koeficijent filtraeije ( mls )
A - povrsina popreenog presjeka vodonosnog sloja ( m
2
),
H,-H
2
- razlika visine vode u posmatranim presjecima (m),
161
L - dliZina puta filtracije ( m ).
Shematizirani prikaz Dareyjevog pokusa, kojim se objasnjava
laminami tok vode u presjeeima, dat je na slie; 85.
v
dotok
Slika85. Shematizirani prikaz Darcyjevog pokusa
Kod izgradnje brana i akumulacija, kao i kod drugih objekata,
ispituje se vodopropusnost (VDP) stijena utiskivanjem vode pod
pritiskom u istraznu busotinu. Jediniea koja definise gubitak I litra vode
u 1 minuti na I m dmni busotine pod pritiskom od 1 x I 0
6
Pa (uz
odriavanje pritiska od najmanje 10 minuta) naziva se I Lugeon.
Bubrenje stijena oznacava svojstvo povecanja volumena zbog
upijanja vode. To je bitno svojstvo gline i glinovitih stijena, a
uzrokovano je karakteristikarna minerala glina i mogucnostima, jonske
zamjene. Povecanje volumena iznosi od 25% do 80%, a kod
montmorilonita (bitan mineral u bentonitskim glinama, nekim laporcima
i alevrolitima) moze iznositi i do 12 puta vise U odnosu na prvobitni
volumen. Stepen bubrenja definise se izrazom:
B,
gdje su:
By - stepen bubrenja
VB - volumen uzorka nakon bubrenja
Vo - volumen uzorka prije bubrenja
Pri bubrenju moze nastati pritisak od 300 do 1.000 kN/m
2
.
Vezano za bubrenje, treba veliku painju posvetiti izboru materijala za
izradu glinenih jezgri i ekrana brana te izvedbi tunela u glinovitim
stijenama. Uz to, glinesklone bubrenju mogu inicirati nastanak klizista.
Boja stijene ovisi 0 njenom mineralnom sastavu, prostomom
rasporedu minerala, svjezini i velicini mineral a, vlaznosti i glatkoCi
povrsine, a rezultat je reflaksije svjetlosnih zraka odgovarajuce talasne
162
duzine s njene povrsine. Za primjenu u gradjevinarstvu, boja karnena u
vecini slucajeva ima odlucujuCi utieaj, mada treba pravilno valorizovati i
veoma vazna svojstva prirodnih pigmenata, imajuci pri tome u vidu
stepen njihove stabilnosti.
Topiotna provodljivost stijena ovisi 0 mineraloskom sastavu,
struktumim i teksturnim karakteristikama i poroznosti. Deformacije koje
nastaju povecanjem i snizenjem temperature karnena treba uzimati u
obzir kad se karnen ugradjuje s drugim materijalima, sto ukazuje na
nuinost odredjivanja njihove kompatibilnosti u pogledu toplotnog
koeficijenta linearnog sirenja. Iskustveni podaci svjedoce da je stijena
zrnaste strukture i homogene teksture u pogledu toplotne provodljivosti
gotovo izotropna, a da su plocaste i skriljave stijene anizotropne
(provodljivost toplote bolja je u smjeru povrsina skriljavosti i slojevitosti,
nego okomito na njih).
Radioaktivnost je obiljezje stijena koje u sebi sadrze
radioaktivne minerale. U tehnickoj primjeni karnena bitna je inducirana
radioaktivnost. koju kamen prima radioaktivnim zracenjem okoline, a
ona nastaje u slucajevima postojanja minerala teskih metala, poput
cirkona s radioaktivnim torijem. kobalta, mangana i elemenata rijetkih
zemaija. Induciranu radioaktivnost lakse primaju karbonatne stijene,
poput krecnjaka i dolomita a slabije magmatske silikatne stijene i gline.
Ipak, kamen je, opcenito, povoljan materijal kao zastita od radijacije, u
cemu, prednjaCi karnen vece gustoce.
Ljepijivost je svojstvo stjenskih masa da se Iijepe za razlicite
materijale (alate i orudja sa kojima se izvode zemljani radovi). Ovo
svojstvo posjeduju sve vrste stijenskih masa. Medjutim, ono je najmanje i
prakticno zanemarljivo kod cvrstih stijena, a najizraienije kod
poluvezanih sedimenata. Nova metodologija proucavanja Ijepljivosti
poluvezanih sedimenata omogucila je da se dode do zakljucka da
Ijepljivost glina raste s povecanjem sadrzine vode i spoljailnjeg
opterecenja. Maksimalna vrijednost Ijepljivosti dostize se pri najvecoj
molekularnoj vlainosti. Ljepljivost poluvezanih sedimenata zavisi od
karakteristika pome vode koja se nalazi u njima, prirode materijala i
povrsine kontakta predmeta za koji se vrsi Ijepljenje.
Pojava Ijepljivosti kod stijena predstavlja jedan od Cinilaca koji
odredjuju uvjete izvodjenja radova kako rucnim alatom, tako i
mehanizacijom, kao i stepen smanjenja efekata rada. Ovo svojstvo simi i
za proejenu prohodnosti vozila na raskvasenim terenima.
163
6.1.4.3. Mehanicke karakteristike
Mehanicke karakteristike stijena, koje su bitne za gradjevinsku
praksu, a ispituju se laboratorijskim postupcima, su: tvrstoca na pritisak,
cvrstoca na istezanje, cvrstoca na savijanje, cvrstoca na smicanje,
zilavost, otpornost na habanje, eiasticnost, plasticnost i tiksotropnost.
Cvrstoca na pritisak je rezultat jednoosnog optereeenja na
jedinicu povrsine dok ne dode do lorna uzorka. Kod laboratorijskog
ispitivanja kamena uzorak je kocka s ivicama duzine 5 em, a optereeuje
se po eijeloj povrsini, kod tega su boene stranice slobodne. lspitivanje
cvrstoce na pritisak obavlja se na tri uzorka, a rezultat se uzima kao
aritmeticka sredina sva tri mjerenja. .Tednoosna evrstoca na pritisak
racuna se prema izrazu:
gdje su:
i3
p
- evrstoea na pritisak (MP a),
F - sila koja je dovela do lorna uzorka (MN),
A - povrsina uzorka na koju je sila djelovala (m
2
)
Za upotrebu kamena u arhitektonsko-gradjevinske svrhe uzorci se
ispituju u suhom stanju, u vodozasicenom stanju i nakon ponovljenih
ciklusa smrzavanja i odmrzavanja.
Za odredjivanje jednoosne cvrstoce na pritisak neke stijene, opit
se obavlja na uzorku u obiku valjka. Pri tome odnos visine uzorka i
promjera baze mora iznositi minimalno 2,5.
Cvrstoca na istezanje odredjuje se za kamen na prizmaticnim
uzorcima propisanih dimenzija, ali i na valjkastim uzorcima, pri cemu se
rezultati reduciraju na prizmatican uzorak. Prema iskustvenim podacima
ona je 20 do 40 puta manja od cvrstoce na pritisak. Cvrstoea na istezanje
stijena uglavnom se ispituje na uzorku u obliku diska (valjka), cija je
visina jednaka radijusu, a promjer ne smije biti manji od 5,4 cm.
Opterecenje se prenosi na plaS! i mora biti okomito na os valjka.
Cvrstoca na savijanje ispituje se na uzorku oslonjenom na dva
osionca (nosata). Na uzorak se djeluje silom okomitom na njegovu os.
Ova cvrstoea je (u najvecem braju slucajeva) 10 do 20 puta manja od
cvrstoce na pritisak.
164
Cvrstoca na smicanje isp1tU.le se na cilindricnom iIi
prizmaticnom uzorku u specijalnom aparatu, u kojem se istodobno
primjenjuju horizontalna sila smicanja i vertikalna sila na plohu
smicanja. Sila smicanja se povecava do sloma, a vertikalna se odrzava
trajnon1. Tabelom 9. prikazana je cvrstoca nekih stijena na pritisak,
istezanje i savijanje.
Tabela 9. Uporedni preglcd cvrstoee na pritisak, istezanje i savijanje
1 VRSTA
I CVRSTOCA I CVRSTOCA
I CVRSTOCA
INA
NA
I STIJENE
NA FRITISAK I ISTEZANJE
SAVIJANJE
MPa MFa
. MPa
Granit, svjez 185,0 16,0 21,4
.
! Granit, skriljav 135,8 4,8 8,4
Pjestar, silikatni 203,0 3,6 6,8
Pjescar,
95,0 2,3 4,2
karbonatni
Krecnjak gust 136,0 6,4 16,2
I Krecnjak
porozan
50,2 1,5
1
3
,2
Cvrstoca na pritisak, istezanje, savijanje i smicanje mogu biti
znatno manje u slucaju postojanja mikroprslina u mineralima i manjih
pukotina u stijeni, s Cime treba racunati pri ispitivanjima.
Zilavost stijena (dinamicka cvrstoca) oznacava svojstvo stijene
da pruia otpor na udar i na ucestalo djelovanje neke koncentrirane sileo
Stijene neotpome na udar nazivaju se krte, a odlikuju se hrapavim i
nepravilnim prijeIomom (slojevite sedimentne i skriljave metamorfne
stijene). Zilave stijene (magmatske stijene, zmaste i porfirske strukture)
odlikuju se glatkim i skoljkastim prijelomom. 0 zilavosti stijena treba
voditi racuna na mjestima izlozenim ucestalim dinarnickim udarima. Ona
je takodje vrijedan pokazatelj pri istraznom busenju i obradi kamena.
Otpornost na hahanje oznacava postojanost stijene i kamena
prema abraziji struganjem, sto utice na primjenu kamena u prastorima
izlozenim habanju (podne povrsine interijera, podovi trgova, frekventne
stepenice itd.).
Elasticnost stijene je odlika koja ukazuje na mogucnost
promjene oblika i volumena stijene pod uticajem vanjskih faktora i
165
vraeanje u prvobitno stanje nakon prestanka takvog uticaja. Znacajna je
za cvrste, Vezane stijene, a ovisi 0 njihovim mineraloskim, -strukturnim i
teksturnim karakteristikama. Odredjuju se Hookeovim zakonom
proporcionainosti naprezanja i deformacije.
Elasticnost stijena izrazava se:
Youngovim modulom (E), koji oznacava silu potrebnu da
uzorak jedinicnog poprecnog presjeka produzi za iznos prvobitne
duzine,
Poissonovim brojem (m), koji oznacava odnos reiativne
uzdufue deformacije i relativnog poprecnog skracenja;
Poissonovim koeficijentom, koji oznacava reciprocnu
vrijednost Poissonovog broja.
Tabelom 10. prikazane su vrijednosti modula elasticnosti (E)
Poissonovog koeficijenta za neke vrste stijena.
Tabela 10. Modul elasticnosti i Poissonov koeficijent za neke vrste
stijena
NAZIV STIJENE
MODUL POISSONOV
ELASTICNOSTI GN/m
2
KOEFICIJENT
Krecnjak 20,0 0,20-0,30
Pjescar 31,0 . 0,05-0,25
Andezit 33,0-48,0 0,21-0,32
Granit 35,0 0,20-0,36
Mermer 10,0-30,0 0,25-0,30
Glinac 10,0 0,15-0,40
U laboratoriji se modul elasticnosti ispituje uglavnom
ultrazvukom, a in situ pomoeu hidraulicnog jastuka.
Pokazatelji elasticnih svojstava stijena imaju veliko znacenje prj
odredjivanju podzemnih pritisaka u tunelima, a takodje i kod temeljenja
teskih objekata visokogradnje i pri izgradnji brana.
Plasticnost je svojstvo stijena da nakon djelovanja neke sile
mijenjaju oblik i volumen, koji ostaju promjenjeni i nakon prestanka
djelovanja sile. Deformacije se realiziraju bez loma stijena. To je odlika
poluvezanih stijena (glina).
Tikstropija je karakteristika nekih glina, a odrazava se u izmjeni
viskoziteta, iskljuCivo zbog mehanickog djelovanja. Pri potpunom
zasiCenju vodom neke gline prelaze u kasasto stanje pri dinamickim
djejstvima, a zatim se po prestanku tog djejstva vracaju u prvobitno
stanje. Tiksotropne pojave sreeu se pri pobijanju sipova dinamickim
166
metoda:na, pri. tla, pri izradi podzemnih prostorija i pri
dmamlcklm oSCllaclJama izazvanim radom raznih masina. Najuocljivije
tIksotropne pOjave JavljaJu se u glinama koje su izgradjene ad
montmorilonita, a manje u kaolinitskim glinama. . .
6.1.4.4. Uticaj vode, leda, vatre i hemijski agresivnih materija
na slijene i kamen
na stijene djeluje fizii'ki i hemijski. Fizicko djeiovanje
vode na stlJenu rezultira mijenjanjem nekih njenih svojstava, kod cega te
promjene mogu bill neznatne, gotovo zanemarljive (npr. kod nekih
sVjezih magmatskih stijena i kvarcnih pjescara). Medjutim, voda n veCini
stijena mijenja njihove temeljne karakteristike', poput cvrstoee
eJasticnosti, zilavosti i boje, a kod lwkih (naroCito glinovitih)
nove fizicke pojave, poput bubrenja i tiksotropije. Hemijskim
djelovanjem voda otapa slabije otpome minerale, pa se s tim u vezi
razlikuju prakticno netopive stijene (veCina svjeZih magmatskih stijena i
metamorfmh stIJena slhkatnog sastava), siabo topive stijene (preteZno
st1.lene karbonatnog sastava - krecnjaci, dolomiti, mermeri) i lahko topive
st!Jene (sulfatne I hloridne stijene, poput gipsa, anhidrita i kamene soli).
U vrednovanJu kamena za primjenu u gradjevinarstvu vaZan je
pokazatelJ n.lcgovo upijanje vode. To jc svojstvo koje se ogieda u
sposobnosti primanja i zadrzavanja vode u unutrasnjosti kamena a
laboratorijski se odredjuje odnosom mase destilirane koju
upije pri propisanom atmosferskom pritisku i temperatmi, prema ukupnoj
nlaSl suhog kmnena, sto se izraiava u procentima. Prema upijanju vode
kamen se razvrstava u sedam kategorija pri cemu u prvu kategoriju dolazi
kamen koji upija veoma malo vode (manje od 0,5%), u cetvrtu kategoriju
(2,5-5,0%) a u sedmu kategoriju (vise ad 30%). Procenat upijanja vode
treba analizirati uvijek pri primjeni kamena u vanjskim uvjetima, ali u
korelaciji s poroznoscu i ostalim fizickih karakteristika.
Led na stijene djeluje razara.luce, narocito na one koje u sebi
sadrze vecu koiCinu vlage iIi su potpuno zasicene vodom. Stepen
leda ovisi. 0 mineralnom sastavu, poroznosti, cvrstoCi stijene,
mtenzItetu smrzavanja, vremenu f\jegovog trajanja i uceslalosli ciklusa
smrzavanje-odmrzavanje. Na djeIovaf\je Ieda otpome su stijene malog
stepena poroznosti i veIike cvrstoce (sve kristalizirane magmatske
stijene, kompaktni krecnjaci, mermeri i pjescari), a neotporne su stijene
sa veIikim stepenom poroznosti i malom cvrslocom (laporci, gline i
druge stijene u kojima prevladavaju minerali gIina). Otpornost kamena
na uticaj leda u laboratoriji ispitllje se nakon vise ciklusa zarnrzavanja i
167
odmrzavanja, a kvantitativno se otpornost karnena na smrzavanje
odredjuje koeficijentom otpomosti. Stetno djelovanje leda veoma se
ocituje u deformacijama plitkih temelja ohjekata i saobracajnica.
Spoznaje 0 uticaju leda na kamen i njegovoj otpomosti odredjuju izbor
materijala za ugradnju u brane, temelje mostova i gradnju lTIOstova. Od
otpomosti kamena na djelovanje leda ovisit ce i mogucnost njegove
primjene kao agregata za betone i asfalte, ali i kao materijala za gradenje
i objekata.
Vatra ima negativan uticaj na stijene. Jako velikorn i iznenadno
povecanom temperaturom razara im strukturu i bitno smanjuje c:vrstocu,
Kod toga su monomineralne stijene postojanije, od polimineralnih zbog
toga sto je u monomineralnih stijena koeficijent linearnog sirenja
jednolik dok kod polimineralnih svaki mineral ima svoje specificne
temperatume karakteristike. Pri upotrebi kamena u konstrukcijama, koje
mogu biti zahvacene pozarom, narocitu paznj II treba posvetiti
mineralnom sastavu i struktumo-teksturnim karakteristikama. Znacajno
je da na vatrll nisu otporne izlivne ll1agmatske stijene staklaste strukture,
zatim roznjaci, krecnjaci s kalcitskin1 zilicama i gips. Na vatru su manje
atpome vrste kamena koje u sebi imaju b·arca.
Hemijski agresivne materije koje djeluju na stijenu i kamen
nalaze se u atmosfcri, a njihov je neposredni uticaj uglaVnOlTI izazvan
padavinama, i to uglavnorn u zagadjenom urbanom i industrijskom
okruzenju. Stepen djclovanja hemijski agresivnih rnaterija ovisi 0
otpomosti minerala koji izgraduju stijenu. Na vanjskim povrsinama
mijenja se boja i pigmentacija, pri cemu bitnu ulogu imaju promjene
zeljezovitih sulfidnih minerala u kamenu. Promjene u kamenu enterijera
obicno nastaju agresivnim djelovanjem sredstava za Ciscenje. Ocjena 0
podobnosti nekog kamena za primjenu u gradjevinarstvu daje se na
osnovu rezultata mineralosko-petrografskih laboratorijskih analiza, ali
analiza ostalih fizickih i mehanickih karakteristika.
6,1.5. Tehnoloska svojstva stijena
Znacajnije tehnoloske karakteristike stijena u inzenjerskoj
geologiji su obradivost i otpornost pri busenju,
Obradivost je svojstvo stijena i kamena koje ukazuje na
mogucnost njihovog oblikovanja razliCitim alatima. ana ovisi 0
mineralnom sastavu, strukturi, teksturi, vrsti i tvrdoci statickoj i
dinamickoj cvrstoCi, zilavosti i svjezini minerala koji stijenu izgradjuju.
Iskustveni podaci ukazuju da se teze obradjuju i poliraju krupnozrnaste
stijene, sve svjde magmatske stijene, skriljave metamorfne stijene i
168
stijene visoke cvrstoee i velike zilavosti, kao i stijene s kvarcnim
vezivom. U pogledu glacanja i poliranja, teze se, ali s uspjehom,
obradjuje kamen jedrih i svjezih stijena izgradjenih od minerala priblizno
jednakih fizicko-mehanickih karakteristika.
Uglacane stijene pored estetske privlacnosti llnaju ve6u otpon10st
na djelovanje atmosferilija i drugih Vlli1jskih uticaja.
Busivost stijcna predstavlja njihovu osobinu da pruz.aju olpor
busacem alatu (dlijeto, itd.) prilikom busenja kroz njih. Ovisi 0
mineralnolll sastavu (naroCito tvrdoCi minerala koji stijenu izgradjuju),
cvrstoCi, zilavosti, pukotinama i pukotinskinl sisternilna, poroznosti, ali i
rciirou busenja, POllzdani podaci 0 busivosti neke stijenc dobijaju se in
situ, sto se manifesluje brzinom busenja iii habanjem busace krune.
Prema busivosti razlikuju se:
veoma tvrdc sti.icnc (sve sVJCZC rnagmatske stijene,
kvarciti, amfiboliti, kvarcni pjescari, roznjaci)
srednje tVl'de stijene (krecnjaci, mermeri, karbonatni
pjescari, tufovi, vapneni laporci i trosne 111agn1atske stijene)
mehke stijene (sedra, glinovite stijene, les, glina, laporci s
vecom kolicinon1 glinovite- komponente i gline koje ne bubre)
Poznavanjem busivosti dobijaju se podaei bilai za izbor busaceg
pribora.
6.1.6. Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata
pukotina lma poseban znacaj
inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena. Spoznaje 0 njima
mehanicka ostecenja bitna za stabilnost kosina i iskopa,
upotrebe karnena kao prirodnog graaevinskog materijala.
U okviru
ukazuju na
mogucnost
Pukotine su u stijenskim masama veCinon1 kOl1centrirane te cine
sisteme pukotina, koje se s obzirom na kinemaliku nastanka nalaze kao
odredjeni broj skupina. Za odredivanje osnovnih pararnelara sistema
pukotina potrebno je precizirati: broj zastupijenih skupina prema
kinematici nastanka, pojave pojedinacnih pukotina, medjusobne odnose u
prostoru medju skupinama pukotina i ukupan broj pukotina u sistemu. Uz
to, za cjelovito proucavanje sistema pukotina, treba odrediti i sve
karakteristike pojedinih skupina i pojedinacnih pukotina koje Cine sistem.
169
Podaci 0 pukotinama se, nakon terenskih istrazivanja, statisticki
obradjuju i graficki prikazuju odredjenim Ol]agramima. Bitna
pretpostavka ispravnog postavljanja problema statistickog ispitivanja
pukotina (i ostalih strukturnih elemenata) sadrzana je u spoznaji 0
zakonitostima njihovog poloZaja u prostoru i uzajamnim vezama.
Normalno, na terenu nije moguce istraziti i izmjeriti bas sve pukotine,
vee se ogranicavamo na dovoljan, ali reprezentativan broj
(bez zanemarivanja pojava koje, u globalu, odudaraju od cjeline). Pri
tome treba imati u vidu da se svi strukturni elementi u terenu posmatraju
kao pravci iii kao ravnine. Kod detaljnih istraiivanja mjere se elementi
pukotina u cilju dobivanja statistickih podataka 0 njihovoj orjentaciji u
terenu. Veei broj mjerenja omogueuje sigurnije zakljuCivanje. Smatra se
da je dovoljno izmjeriti od 50 do 250 pukotina. Statisticki se pukotine
najcesce prikazuju rozetom iii strukturnim dijagramima. Rozeta je
predstavljena polamim koordinatnim sistemom, kod kojega podjela po
vanjskom obodu pokazuje skupine (najcesee odredjene pravcem pruzanja
pukotina), a podjela po radijusu oznacava ucestalost pojedine skupine.
Podaei se obicno nanose na sjevernoj polovini (sl. 86).
270
7.3pad
Slika 86. Izgled polurozete (dijagram pruzarya pukotina)
Strukturni dijagrami imaju najvecu pnmJenu u statistickom
prikazu strukturnih elemenata, kako pravaca tako i ravnina. Kod toga se
koristi tzv. polozajna lopta (zamisljena i geografski orjentisana lopta, i
to njen donji dio). Polozajna lopta za prakticne svrhe projektira se u
ekvivalentnoj projekeiji (Scbmidtova mreza), tako da je pol u jednom
slucaju postavljen u centar (polama mreZa), a u drugom na periferiju
(ekvatorijalna mreza), sto se moze vidjeti na sliei 87.
17()'
"
h
Stika 87. Projekci}a polulopte: po/arna (a) i ekvatorijalna (b)
lzrada strukturnib dijagrama opisana je u udzbenieima geoloskog
kartiranja i strukturne geologije. Treba napomenuti,' da se u
gradjevinarskoj praksi strukturni dijagrami cesto koriste za dopunu
informaeija 0 odnosu struktura prema, naprimjer, osi tunela i brana,
mogucem dotoku vode i slicno.
6.1. 7. Nacela modeliranja
Modeliranje se u imenjerskoj geologiji moze definisati kao
sistem ispitivanja prognoziranih dogadaja u vremenu i prostoru s obzirom
na sastav stijenske rnase, njenu strukturu i teksturu, tektonske
karakteristike. vodopropusnost, cvrstocll na pritisak, istezanje i smicanje,
dcfonnabilne karakteristike is!., u prirodnim i promijenjenim uvjetima
nastalim gradevinarskim zabvatima. Pri tome kvalitati vne karakteristike
sluze za definisanje problema, odnosno traienje fjesenja u
kvantitativnom smislu laboratorijskim i matematickim modeliranjem.
Laboratorijski modeli predstavljaju na6n eksperimentalnog
proucavanja pojava i njihovib posljedica na konstrukciju, a temelje se na
teoriji slicnosti. Kod toga treba orediti nacin na koji ee se neki proees
(iii pojava) opisati i modelirati sa svojim opstim karakteristikama i kako
ce s.e dobiveni podaei interpretirati i odraziti u interakeiji sa stvamim,
prirodnim okolisem.
Matematicki modeli daju kvantitativne podatke kojima se
cgzaktno opisuju inzenjerskogeoloski procesi i pojave, naprimjer:
promjene naponskog stanja, raspored zona u kojima se koncentrisu
razliciti oblici napona, moguce deformaeije, granicni uvjeti stabilnosti i
promjene koje ce nastati izgradnjom objekta. Da bi se postigao zeljeni
cilj, potrebno je razluCiti ono bitno sto oznacava proucavanu pojavu iii
proces, odnosno treba shematizirati problem. Dok je to relativno
jednostavno kod materijala za konstrukciju objekta (naprimjer, beton se
smatra homogenim i izotropnim materijalom poznatib deformabilnih
171
karakteristika, SiD je Ve0111U blizu stvarnom stanjuL stijenska masa je u
pravilu anizotropna, heterogena i diskontinuirana, te shematizacija moze
u scbi sadrzavati lunogobrojne i hitne grei:;I(e.
Kako se inzenjerskogeoiuskim istrazivanjilna prikupi veoma
vcliki broj infonnacija (nulner1ekih. tekstuulnih i grafickih), to ih je
1110guce prilagoditi nacinu prinljerenolll obradi na racunaru i SilTIulirati
stanjn (u snlislu promjena koje ce nastati u prostoru izgradnjonl nekog
objekta, u granicanlH elasticnosti, ali i sloma stijene), a sve li cilju
dtfinisanja optiIl1alne gco111ctrije konstrukcije objckta i uvjeta gradenja.
Brz! elektronski racunari snmnjuju mogucnost greske, povecavajuCi
istovrerneno brzinu obradc in i'onnacij a., uz mogucnost niza Sinll..11acija,
sve do pronalaska optinl<-llnog ljesenja.
6.1.8. Oomd" i interl'retaci.ia rezultata
Provedeni istrazivHcki radovi obradjuju se i, liZ interpretaciju,
sintetiziraju u izvjestaj U (J rezullatinlfl inzenjerskogeoloskih istraiivackih
radovi. Taj dio posla, koj im zavrsuva prva faza u]oge inzenjera-geologa,
izrazito je slazen i nadasv..:' odgovoran. Obradjeni rezultati istraiivanja
trebaju uputiti gradevinare u sve relevantne probleme koji ih ocekuju
tokom gra(lenja, a u direktnoj su vezi sa stijenskorn masoru u kojoj se
izvode radovi.
Izvjestaj 0 istrazlvackim radavlnla U osnovi treba sadrzavati
tekstualni dio i priloge.
Tekstualni diu izvjestaja treba da sadrzi tri dijela: prikaz
vrsta i llletoda istrazivanjG i rezuhale iS1razivackih radova, s prijE;dlogorn
temeljenja, odnosno izvedbe bilo kojcg objekta - ako sa
ovaj izvodi u stijeni Jogieno, drugi i treci dio izvjestaja bit ce obradjeni u
vise samostalnih jedinica, ovisno 0 potrebi i natinu izvedbe daljnjih
istrazivackih radova, sto je u funkcionalnoj vezi sa slozenos6u grade
lerena i samog objekta. Na kraju tekslualnog dijela slijedi papis literature
kOjOlll su se autori sluzili za forrniranje stava 0 nekom problemu.
U priiozima se nalaze grallcki materijali koji dokumentuju
navode iz tekstualnog dijela (situacija, geoloske kartc i profili, profili
istraznih busotina i ostalih istraznih radova s deternlinacijorn, raz!iciti
dijagrami i fototeka - fotograflje zanimljivih detaija i pojava koje 6e
inzenjerskim zahvaton1 biti izmjenjene ili unistene).
Izvjestaj 0 imenjerskogeoloskim istraZivackim radovima rezultat
je timskog rada geologa, geofizicara, gradevinara i (po potrebi)
strui'njaka drugih profila, zbog cega na pogodnom mjestu - obicno na
pocetku iii na kraju tekstualnog djela - treba navesti imena svih
istrazivaca koji su sudjelovali u njegovom stvaranju.
172
Sve pomoene radne materijale, (skice, tekstualne opise, radne
karte, filmove, dnevnike busenja, pomoene analize laboratorijskih
ispitivanja i s1.) , treba zastititi u cvrstom omotu radnog naloga za
odredjeni posao, u kojem trebaju biti najmanje jedan primjerak gotovog
elaborata, ponuda, ugovor i kopija racuna za izvedbeni rad. Nakon
zavrsenog posIa, cjelokupni materijal se arhivira i euva (za eventualno
konsultiranje u drugom istrazivackom radu iii za druge svrhe).
Investitoru pripada onoliko primjeraka izvjestaja koliko je predvidjeno
ugovorom, a jedan primjerak obavezno treba dostaviti slilloi koja vodi
geotehnicki katastar, kako bi se na propisan nacin i nn jednom mjestu
euvali i obradiE svi geotehnicki istraZivacki radovi.
U uvodu je izlozeno da je s izvjestajem svrsena tek prva faza
uloge inzenjera-geologa. U drugoj fazi obavlja se inzenjerskogeoloski
nadzor i ,po potrebi, dopunjuju rezultati istrazivackih radova. Treta faza
poCinje zavrsetkom ohjekta, kad se prate eventualna slijeganja i
deformacije, odnosno sve relevantne karakteristike vazne za
funkcionalnost objekta, a koje su u vezi s promjenama u stijenskoj
masLRezultati istralivanja u drugoj i tree.oj fazi elaboriraju se posebno i
takode cuvaju u prilogu radnog naloga.
6.2. Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivaja
za razlicitc namjene ; objekte
S obzirom na razlicitost inzenjerskih objekata koji se izvode na
(iii u) cvrstim, vezanim stijenama, koherentnim i inkoherentnim
stijenama, bit ce razliCit i uticaj inzenjerskogeoloskih karakteristika
stijena i terena na objek!. Interakcija objekta i stijene kao realnog
okruzenja treba biti u svakom pojedinacnom slucaju istrazena i cjelovito
odredjena. Naravno, pri tome moraju biti zadovoljeni osnovni nvjeti:
trajnost, funkcionalnost i stabilnost objekta.
Uz maksimalno mogueu usaglasenost koncepcije prajekta i
karakteristika terena, potrebno je za sve faze projektovanja odrediti
inzenjerskogeolaske karakteristike i njihov odraz na konstrukciju tokom
izgradnje i u eksploataciji.
6.2.1. Temeijenje
Osovna funkcija tcmelja neke gradjevine je prenosenje
opterecenja objekta na podlogu, uz trazenu stabilnost i sigumost. U
projektovanju i gradnji temelja bitne su inzenjerskogeoloske
karakteristike terena, cijim se poznavanjem omogucava da metadama
mehanike tla (za inkoherentne i koherentne stijene) i mehanike stijena
(za evrste, vezane stijene) rijesimo probleme deformacija i eventualnog
slijeganja Gednolikog iIi diferencijalnog), tc odredimo dopusteno
opterecenje koje podloga moze preuzeti bcz lama ispod gradevine. U
tome bitnu ulogu imaju parametri olporno'li na smicanje: kohezija (c) i
ngao unutrasnjeg trenja ('1'). i to 11e samo u neposred11oj kontaktnoj zoni
temelj-podloga, vee i u dubini do koje objckt djeluje 11a stijenu.
Poznavanjem parametara inkoherentnih i kohercntnih stijcna, te njihove
grade i sastava po dubini, metodama proracuna iz domena mehanike tla
dobijaju se pouzdani podaci 0 svim relevantnim karaktcristikama
temeljenja. Danas temeljenje na takvim lnaterijalima ne predstavija velik
problem. U vezaniln stijenmna, koje su u pravilu heterogene i
anizotropne s brojnim deformaeijama u svojoj gradi i s odredenim
prirodnim i naponskim stanjima, problemi temeljenja ponekad mogu biti
veoma slozeni. Ako se tOllle doda i posve odredjeni, a za svaku vrstu
stij"ena i raz!iciti naCin deformisanja, koji ovisi 0 brojnim faktorima, bit
ce jasno da, nz definisanje inzenjerskogeoloskih karakteristika, treba
istraZiti i niz drugih parametara, bitnih za odredivanje postojeCih napona
u masivu, s obzirom 118 dodatne nap one kojima se djeluje na stijenu, a
koji mogu dovesti do njenog sloma. Takva situaeija upucuje na potrebll
interdisciplinamog pristupa temeljenju l1a stijen!, kao jedinog ispravnog
puta rjesavanja prob1e1na. Temeljenje na stijeni m,Qze se izvesti
neposredno (bez temeljne stope) i s temeljnom stopom odredjenih
dimenzija. U slucajevin1a vecih defekata u gradji stijene, temeljcnju
prethode konsolidacijski radovi (injektiranje, cisccllje pukotina od ispune
i njihova plombiranje betonom s1.). lnzenjerskogeoloskim
istraZivalliima odredjuju se litoloske karakteristike stijena, polozaj
slojeva, polozaj diskontinuiteta i njihov medjusobni odnos, pukotinska
ispllna i njene karakteristike, uzimaju se intaktni i poremeceni llzorci za
laboratorijska ispitivanja. Na uzorcima se odredjuju parametri otpornosti
na smicanje, kako monolitnog uzorka tako i pukotinske ispune, eime se
dobijaju podaei za projektovanje dopustenog opterecenja dimenzija
temelja. Na rezultate uticu parametri e i '1', cvrstoca na pritisak, istezanje i
smieanje, deformabilnost, karakteristike pukotiria (hrapavost, duiina,
smjer i ugao nagiba, sirina, ispuna) i utieaj vode. Razlike raspodjele
napona ispod temelja, za homogeni izotropni elasticni poluprostor i za
stijenske mase s diskontinuitetima pod razicitim uglovima, prikazane su
na sliei 88.
174
Stika 88. Razpodjele napona ispod teme/ja za homogeni izotropni elasticni
Poluprostor(a) i diskonlinuilela pod razli(}ilim uglovima (b-j) (prema pokusu
Gazieva /971, preu::.eto iz: Sestanov;c, 1993.)
Kod temeljenja treba uzeti u obzir ulogu podzemne vode. U
nekim stijenama (glinovite stijene, niskometamorfirani ;;kriljei) ta voda
bitno mijenja kohezijll i neke mineralc Gonska izmjena, mineralne
izmjene, itd.). Da bi se dobio cjelovit uvid u deformabilnost stijenske
mase, odnosno mogu6e slijeganje i karakter slijeganja, izvedena
istrazivanja mor",ju rezultirati odredivanjem zona jednakih deformabilnih
karaktcristika. U tu svrhu su nuzm kvantitativni podaci 0
diskontinuitetima, njihovim sistemima i medjusobnom odnosu. To se
n",jbolje i n",jbrze postize pomocu strukturnih (Schmidtovih)
dijagrama. Uz to koristi se i koefieijent ostecenosti stijenske rnase, koji
·na indirektan naem, daje odgovor na pitanje 0
deformabilnim karakteristikama pomocu izraza:
gdje su:
e - koeficijent ostecenosti stijenske rnase,
V" - brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa
kroz stijenu u prirodnom stanju (m/s),
Vim - brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa
kroz monolitni uzorak stijene (m/s)
Za izvcdbu temclja koristc se razliciti materijali, poput betona i
armiranog betona, celika, drveta i kamena. Kada se za temeljenje koristi
kamen, odabiru se varijeteti postojani u vlazi i vodi, otpomi na
smrzavanje. To znati da takav kamen mora biti izgraden od rezistentnih
175
mineraia, tuale poroznosti i velike cvrstoce na pritisak, istezanje I
smicanje. Odabir dimenzija i oblika mora biti prilagoden svrsi.
6.2.2. P"ostorno pluniranje
Inzenjerskogcoloska istraiivanja prostora za izgradnju novih
urbanih podrucja treba posmatrati kao dio istrazivanja cieiokupnoo-
okolisa, koji u vezi s drugi_m vrstanla istratjvanja doprinosi-
optimalnih odluka 0 ttrbanizaciji. Ali, kod prostornog planiranja, U
domenu geoloskih disciplina, nije dovoljno odrediti sarno
inienjerskogeoloske karakteristike, liZ zoniranje terena s tog stajalista i
naznaku fizicko-mehanickih svojstavu, vee je nuzno odrediti i litoloske.
hidrogeoloske, seiZlnotektonske, seizrnoloske 1 geoll1orfoioske
karakteristike. Time cjelovile geoloske karakteristike. uz sve 08talo
(npr. klimatoloske, pedoloske, hidrografskc, saobracajne, bioloske,
ekoloske ... ), c1eterrninlra}u ieren za izgradnju sa svih relevantnih
slaj aMta.
. Velika painja posvecuje se stabiinosti terena kada su u pitanju
pOjave poput klizista, sipara, bujisnih vodotoka i njihovih nanosa,
plavljenja, te seizrnotektonskih i SeiZll1ickih karakteristika.
Povoljnost terena za izgradnju, S obzirom na navedene
karakteristike, prikazana je u tabe1i 11.
STEPEN
P(WOLj!\'()Sl',
III t l\'jCHlO pOV-C.lj.tH
tcr-cH
I'O)A"v:'I. KUnS-f,\. :
SIPA.rZ;\, OJ)f{O:---:,', :
l InJ)I{['.;lIl
i
P()JX..-j
PL\ VI J ,\

LK/ poj:lI'c kli/.;';I." I
od""n" ! !,uji/'ulb I'L"I, I"'P"-:
11.,n<""a
l,L,djnlj,\
.--" :
:-;UZ\lI(:-';(JST

.... fLO" UL";TVIU
l" ""," :,.
<
,
,
(,
l Y
> ')
."
Tabela 11. Povol.JflOst {crena za U odnosu na savrefllene egzodinulllh'k('; procese i pojavc kao i
sel::micnost {erena
176
Litoloski sastav terena takodje direktno utice na urbanizaciju
odgovarajuceg podrucja. Terene u kojima se izmjenjuju litoloski clanovi
razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika treba paZljivo istraZiti. Veci
znacaj za konacnu odluku ima litoloski clan s najnepovoljnijim fizicko-
mehanickim karakteristikama.
Prostomi polozaj stijena u terenu njihove strukturne
karakteristike takodje bitno uticu na urbanzaciju. NaroCito je vaZno
definisati geotektonske i neotektonske pojave u cilju prognoziranja
moguCih seizmickih efekata na teren i objekte.
U pogledu morfologije !reba proueiti karakteristike reljefa
nagibe padina. Op6enito, reljef ima veliko znacenje u planiranju
izgradnji gradskih i industrijskih sadrzaja, naroCito u projektovanju i
izvedbi odvodnje, kako povrsinskih i podzemnih, tako i otpadnih voda.
Teren se s obzirom na povoljnost izgradnje u odnosu na nagib, moze
podijeliti na optimalan (nagib 1-5%), povoljan uvjetno povoljan
(10-20%) i nepovoljan teren (nagib veei od 20%).
Povrsinske vode mogu izazvati plavljenje hipsometrijski nizih
dijelova, zamocvarenje terena i erodiranje, narocito bujicnim
vodotocima. Podzemne vode visokog nivoa otezavaju izgradnju i
eksploataciju objekata, pogorsavaju sanitame uvjete i pridonose
aktiviranju klizista. Snizenje nivoa podzemnih voda usjesno se obavlja
drenaznim sistemima. Pri tome se odluka 0 najviSem dopustenom nivou
podzemne vode donosi u ovisnosti 0 karakteristikama objekta. U pravilu,
maksimalni nivo podzernne vode smije biti do 0,5 m od dna temelja. Za
uspjesno projektiranje drenaZe !reba poznavati iilZenjerskogeoloske i
hidrogeoloske karakteristike terena, a naroeito polozaj vodonepropusnih i
vodopropusnih slojeva, debljine vodonosnog sloja, brzinu i smjer teeenja,
promjene nivoa i hemijski sastave vode (zbog agresivnosti).
Kategorizacija terena prema dopustenoj nosivosti stijena i
njihovoj stabilnosti u odnosu na gradevinske radove u njima, prikazana je
tabelom 12.
Tabela 12. Povoljnost terena prema dopustenoj nosivosti
stijena u odnosu na gradevinske radove u njima
177
stabilnosti
'
I I' I OTP()H pm
nOPusTE./'\[A Iv't.DU _
! OP'TERE(;b'lJA, STABl1.NOST I KOEl JCIJb"\'1 POVOLJ1'<OSTI
I J I PR010l)\.KONOVi
.. _. _____ . ___ L ____ . ______ L_s:! __ .
I 2 1 :J !
.
> 1000
Ill. Uvjl-'lIKJ pOVOlj<Ul tcrcll 50 -- 200 lahiiMl
I "v\'. ... '.d ...._' __ .-'.... ......... <. "i0
Rezultati ejelovitih geoloskih istraZivackih radova mogu, u pet
razlicitih karata, prezentirati model prirodnog sistema kojeg treba
urbanizirati.
Te karte, uz pojednostavljeni prikaz njihovog sadrzaja suo
litoloska (prikazl!je vrstu stijena i njihov medjusobni odnos,
te njihove fizicko-mehanicke karakteristike, neovisno 0
geoloskoj starosti);
inzenjerskogeoloska (prikazuje i daje prognozu stabilnost; i
nosivosti, prognozu mogucih promjena u terenn tokom
izgradnje ali i n fazi eksploataeije objekta, preporuke za
ocuvanje prirodnih nvjeta i podatke 0 njihovoj prilagodbi);
bidrogeoloska (registrira sve pojave vode, uz naznaku
mogucnosti vodosnabdijevanja i mogucnosti zagadjenja, te
zastite od zagadjenja);
seizmotcktonsko-seizmoloska (prikazl!je geotektonsku i
neotektonsku rejonizaeiju, te interpretira tektonsku evolueiju
terena uz proejenu djelovanja seizmickih sila na prostoru
predvidenom za urbanizaciju);
sintetizirana (na osnovu podataka prethodno izradenih karata
omogucava sintezu i precizira interakciju s rezultatima drugih
istraZivanja, a prikazuje najznacajnije elemente koji direktno
uticu na izradu prostornog plana).
Podaei 0 geomorfoloskim karakteristikama unose se u
seizmotektonsko-seizrnolosku, a podaci 0 rnineralnim sirovinama, prema
potrebi, u litolosku kartu.
178
Izvedena istraZivanja omogucavaju rejonizaciju urbanih ejelina za
izgradnju objekata razliCite namjene (stambena podrucja, industrijske
zone, podrucja za sport i rekreaciju,
saobracajnice itd.) ovisno 0 povoljnosti terena, te ib je uvijek neophodno
izvesti prije prostornog planiranja .
6.2.3. Saobracajnice
Saobracajnice su gradjevinski objekti koji imaju sasvim
specificne karakteristike u pogledu planiranja i izvedbe trase. te
dopustenih nagiba. Zbog duzine saobracajnica, mnoge karaktenstlke
terena (litoloske, inzenjerskogeoloske, tektonske i reljefue) mijenjaju se
uzduz trase, pa na odredjenim dionicama postoje razliCiti uticaji
egzodinamickih i endodinamickihprocesa i pojava koje oni izazivaju. To
upucuje na neophodnost studioznog upoznavanja uticaja reljefa, geoloske
gradje, hidroloskih i hidrogeoloskih te
karakteristika. ali i klimatoloskih i ekoloskih faktora pnJe Izrade IdeJnog I
izvedbenog projekta. Studija 0 utieaju svih navedenih faktora upucuje
projektanta na izbor optimalnog rjesenja.
6.23.1. Cestovne saobracajnice
Idejno rjesenje trase neke saobracajnice daju gradevinari. Trasa se
ucrtava na postojecu geolosku kartu odgovarajuce razmjere i uocava se
geoloska grada terena. Na taj naCin se odmah odreduju nepovoljna
podrucja i s projektantima obavljaju potrebne korekcije. To je veoma
vazno u brdovitom terenu, gdje se izvode tuneli i vijadukti.
Preliminarna istrazivanja za potrebe projektovanja i gradilje
saobracajniea sadrze geolosko rekognosciranje terena sireg podrucja
trase, a rezultiraju programom geoloskih, hidrogeoloskih,
inZenjerskogeoloskih i drugih istraZivackih radova. Obim radova OVISI 0
geoloskoj gradi terena. Geoloski podaei obraduju se po dlOmeama.
Rezultati trebaju dati nedvosmislena rjesenja 0 odrzivosti projektirane
trase u cjelini iii po dionicama, i prijedlog sanacije manje povoljnih
podrucja. Prilikom istrazivanja posebnu pafujutreba posvetiti aktivnim i
recentnim siparistima, jer su takvi terem (s aspekta lzgradnJe
saobracajnica) veoma nepovoljni i redovno ih treba zaobilaziti. Nanosi na
padinama ne smiju se zasijecati i Takvi" u
ravnotezi, pa svaki veCi nekontrohsam zahvat moze Izazvah obrusavanje ..
Kod cvrstih stijena problem predstavlJaJu tektonskI I
mikrotektonski elementi narocito oni na lokaeijama zasjeka i usjeka.
179
InZenjerskogeoloska istraiivanja izvode se u sirini od 200 do 500
m s obje strane projektovane trase. Rezultati istrazivanja prikazuju se na
kartama u razmjeri od 1 :200 do 1: 1000.
Nakon obavljenih geoloskih istrazivanja, koja rezultiraju
spoznajama 0 litoloskim i tektonskim karakteristikama, klizistima,
labilnim padinama i Jokacijama mogu6ih odrona, u saradnji sa
geomehanicarima i strucnjacima, 12 podrucja mehanike stijena,
programira se istraino busenje i kopanje istraznih jama. Ako treba, uzduz
trase obavljaju se probna usijecanja i zasijecanja, radi odredivanja nagiba
kosina. Dobivene rezultate analizira tim strucnjaka u sastavu projektant,
geolog i geomehanicar. Oni dajn prijedlog 0 prihvatanju projektovane
!rase, odnosno 0 potrebi njenog premjeiltanja, bilo u cjelini iii po
dionieama. Tuneli se rjeilavaju posebnim projektima. Ovdje treba
naglasiti da u nevczanim materijalima i djelimicno glinama
geomehanicka istraiivanja mogu dati odgovor na sva pitanja vazna za
postojanost saobracajniea.
6.2.3.2. Zeljeznicke pruge
Kod projektovanja zeljeznickih pruga, odnosno njihovog nagiba u
usponu i padu, kao i veliCini radijusa krivine, vrijede strogi kriterijumi kao
sto je to slucaj kod cestovnih saobracajnica. Stoga se pri istraiivanjima za
potrebe projektovanja zeljeznickih pruga velika paznja posveeuje
karakteristikama reljefa. Kako je reljef posljedica djelovanja ejelokupnih
geoloskih faktora od postanlm do danas ,otito je da u inZinjerskogeoloskom
smislu treba istraziti teren, osobito njegovu stabilnost. To se odnosi na
savremene injzenjerskogeoloske egzodinamicke proeese i pojave (klizista,
erozija, siparista, odroni), i na pojavu bujicnih vodotoka i njihovih nanosa,
kao i na hidrogeoloske karakteristike terena i djelovanje povrsinskih voda
kojemogu ugroziti prugu.
U krskim terenima potrebno je otkriti eventualno postojanje
podzemnih supljina ispod pruge da bi se izbjegla pojava proloma.
U brezuljkastim i brdovitim terenima s Jakim uticajem vjetra, zbog
mogucnosti pojave s'1idnih nanosa i lavina te udara odronjenog kamenja,
potrebno je istraiiti teren radi optimalnog rjesenja zastite voza i pruge
(posebno nakon izlaska iz usjeka). Zastita se izvodi pomocu pregrada
temeljenih u teren, biljnog rastinja, zalim betonskim i kamenim zidovima i
drvenim gredama, slozenim izmedu profila od betona i zeljeza koji su
izvedeni za tu svrhu. U pogledu povoljnosti terena za temeljenje pruge,
najbolje karakteristike imaju sve svjeze magmatske stijene, vezane
sedimentne i metamorfue stijene, osim onih koje imaju izrazitu skriljavu
teksturu.U tunelima, usjecima i zasjecima pafuju treba obratiti na plohe
180
diskontinuiteta. Kod izvedbi nasipa treba odabrati kamen male poroznosti,
nestisljiv, velike cvrstoce i zilavosti, otporan na atrnosferske i druge
vanjske faktore.
Ostale karakteristike inzeJ1jerskogeoloskih istaZivanja sliene su
onima koje su opisane u dijelu 0 cestovnim saobracajnicama.
6.2.3.3.Pomorske luke
Pomorske luke su objekti izgradeni na rubovima obala. Temeljeni
su na dubinama koje omogucuju pristajanje plovnih objekata
odgovarajueeg gaza.
Pri izboru dijela obale za izvedbu pristanista i komunikacija,
bitno je istraziti geolosku gradu i topografiju morskog dna, djelovanje
valova i morskih struja, te topografiju i geolosku gradu obalnog dijela .
Injzenjerskogeoloske karakteristike nanosa i stijena koje
izgraduju morsko dno odreduju naNn temeljenja pristaniSta i moguenosti
produbljivanja morskog dna u slucaju potrebe.Uzorci iz cvrstih stijena
uzimaju se istraZnim radovima. U nekonsolidovanom nanosu uzorci se
uzimaju specijalno izradenim priborom, koji se u njega utiskuje, odredujuci
pri tome debljinu i sastav nanosa. Reljef morskog dna odreduje se
dubinomjerima, ali i lIZ pomoe ronilaca. Kod toga je potrebno znati da su
obalni i morski reljef u medusobnoj interakeiji. Uz strme stjenovite obale
morsko dno je na veeoj dubini stjenovito i obicno bez bitnijih debljina
nanosa. Blago zaravnjene padine se u blagom nagibu nastavljaju u more, u
pravilu s vecom koliCinom i debljinom sitnozmastg nanosa.
Valovi i morske struje na pristanista djeluju razarajuce. Zbog toga
se potrebna paZilja posvecuje pravilnoj izvedbi valobrana, naroCito u
pogledu karakteristika upotrebljenog kamena, njegove veliCine i nacina
slaganja. Kamen za valobrane mora biti veoma male poroznosti,zilav
otporan na udar i srnrzavanje ali i na djelovanje organizama, narocito
prstaca koji tokom svog rasta izlucuju razliCite agresivne komponente koje
mogu razoriti kamen.
Topograftja
omogueiti izgradnju
utovare i istovare
saobracajnica.
i geoloska grada obalnog dijela u luci mora
stabiine i dovoljno prostralie operativne zone, za
s brodova te lahku izvedbu komunikacijskih
6.2.3.4. Aerodromi
Aerodromi mogu bili izvedeni u nizinskom reljefu, i rijecnim
dolinima i u brdsko-planinskom reljefu, na raziicitim vrstama stijena.
Neposredna zracna zona proucava se sa stanoviSta meteorologije, narocito
181
smjera jaCine ucestalosti vjetra te ucestalosti magIe, snijega i leda sto bitno
utice na izbor lokacije aerodroma.
U nizinskim podrucjima s preovladavajuCim nevezanim
poluvezanim sedimentima te vi so kim nivoom podzemne vode koja se u
maksimalnim kotama moze podignuti do povrsine terena i ugroziti
avionski saobracaj velika pafuja se posve6uje efikasnoj drenazi. Zbog
stabilnosti oi:>jekata, a narocito uzletno- sletne staze i aerodromske staniee
maksimalni nivei podzemnih voda u pjeskovitim i sljunkovitiln
sedimentima moraju biti niZi od nivoa temelja najmanje 0,5 metara.U
pjeskovitim glinama smiju dostic; nivo do 1,0 m, a u glinama do 1,Sm od
kote temeljenja.
Slicni probleml postoje i u prosirenim rijecnilli doli nama, U
takvim podrucjima uz inzenjerskogeoloske, morfo1oske i ostale prirodne
okolnosti, trajnu paznju treba posvetiti drenazi i onemogucavanju ispiranja
.sitnih cestiea liZ kontroiu stabilnosli i stisljivosti terena.
Laboratorijskim ispitivanjem na uzoreima i ispitivanjem in situ u
terenima nevezanih i poluvezanih stijena treba odrediti granulometrijski
sastav, petrografski sastav fragmenata, gustocu i prostOlTIU masu, stepen
vlaznosti, koheziju, ugao unutrasnjeg trenja, koeficijent filtracije, granieu
plasticnosti, granicu tecenja, slo.zenost zrna, i prema potrebi i helnijska
svojstva.
Brdsko-planinska podrucja S11 uglavnom izgradena od cvrstih
vezanih stijena razlicitog sastava i starosti te u inienjerskogeoloskom
smislu treba istraZiti petrografski sasta\', diskontinuitete (njihov polozaj,
sirinu i medusobne odnose}, stepen trosnosti povrsinskog dijela, poroznost,
cvrsocu na pritisak i udar, gustocu (speeificna [dina), prostornu masu
(zapreminska tdina), te otpornost na smrzavanje i uticaj vode.To ce
posluziti kod proracuna dopustenog opterecenja na kontaktnoj povrsini
objekta i terena. I u takvim terenima treba racunati s koliCinom i uticajem
povrsinskih i podzemnih voda.U brdsko-planinskim podruejima moguce je
izgraditi podzemne hangare za avione. U karstnim terenima problemi se
pojavljuju zbog postojanja manjih i vecih kavern; u podzemlju, praznih iIi
ispunjenih produktima trosenja nastalih in situ.Zbog toga je potrebno
obaviti detaljna istrazivanja kartiranjem i odredivanjem strukturno
geoloskih karakterisika. Obavezno treba geofizickim istrazivanjima,
istraZnim busenjem, te laboratorijskim i in situ mjerenjima sto detaljnije
upoznati podlogu kako bi se u cjclosti osigurala stabilnost uzletno-sletne
staze i ostalih objekata te postigla odgovaraju6a nosivost (npr.kod slijetanja
avion pritisce podlogu silom od minimum 200 leN/m
2
do maksimum
1500 kN/m
2
).
182
6.2.4. Tuneli
Tuneli su podzemni objekti koji se grade u sklopu saobracajnica
(cestovnih i zeljeznickih, potkovicastog su oblika) i hidrotehnickih
objekata (hidrotehnitki tuneli su pod pritiskom, kruznog su oblika ). S
obzirom na razlicitost u sastavu, fizicke i mehanicke karakteristike,
razliCite stijene u podzemlju razliCito reaguju kod izvodenja gradevinskih
radova. Tuneli se ovisno 0 geoloskim, karakteristikama stijenske mase u
kojoj se planira njihova izgranja dijele na:
_ Labke tunele: u cvrstim stijenama velike tvrdoce i zilavosti.
Nema pritiska pa su podgradnja ! oblaganja nuini sarno u jate
razlomljenim zonama. Oblaganje se u eijelosti izvodi samo u tunelima
hidrotehnicke namjene.
Srednje teske tunele: u poluokamenjenim stijenama manje
cvrstoce, jace ostecenim cvrstim stijenama i stijenama u procesu
raspadanja. Razvija se manji vertikalni a mjestimicno i boeni pritisak pa su
obavezni podgradnja i oblaganje.
_ Teske tunele: u slabo vezanim plasticnim veoma raspadnutim i
razlomljenim stijenama.Razvija se snaZan podzemni pritisak pa je potrebna
jaka podgrada i adekvatno oblaganje.
_ Veoma teske tunele: u slabo vezanilll i nevezanim stijenama sa
znatnim kolicinama vode i vlage. Razvija se snazan podzemni pritisak pa
su nuine jake podgrade i debela iIi armirana obloga. Moguca su bubrenja
sa svih strana pa i u podu tunela.
Dopusteni visak izbijanja (s1.89) za laltke tunele iznosi 10% za
srednje teske tunele prosjecno do 10%, za teske u svodu od 10% do 20%, ~
u bokovima od 5 % do 10 %, dok za veoma teske tunele u svodu lZllOS!
20-40% au bokovima 10-20%.
Slika 89, KOn/llra plamranog i i:::biJenog profila lunela II slojevllll1l srijcnama ra:::licitog liloioskog sastava (premo
Lean, Grihble: jz .-Sestal1ovic.1986)
183
Pri projektovanju i izgradnji tunela inzenjerskogeoloska
istrazivanja su od najvece vaznosti jcr moraju rezultirati podacima koji su
neophodni za odabiranje najpovoljnije varijante i predvidanje teskoca koje
se mogu pojaviti prilikOll1 izvodenja i tokOIn eksploatacije objekta .
Istrazivanja se izvode 11 tri faze:
- istrazi\'anja za potrebe projektnc koja
rezultiraju ocjenom 0 i ogranicenjirna predlozenih varijanti
(iii sumo jednog t:,iesenja).Takva se ocjena daje nakon studiozne obrade
geoloskih karakteristika, inzenjcrskogeoloskog kartiranja geofizickih
istrazivanja, istramog busenja, razliCitih ispitivanja in situ (tnetodama
mehanike stijena) i labormorijskih ispitivanja. Pri tonIe treba paznju
posvetiti pojavama podzemni voda i plinova, povisenih temperatura i
podzenmog pritiska. Svi navedeni radovi rezultiraju claboratom 0
injzenjerskogeoloskim uvjetima izgradnje luncia u sklopu kojeg so
obavczno nalaze prognozni inzenjerskogeoloski profili.
- istrazivanja tokom igradnje tuneia sadrze pracenje radova, uz
detaljno· registrovanje svih relevantnih geoloskih karakteristika i njihovo
ucrtavanje na inzcnjerskogeoloskol1l profllu tunela u rnjerilu od 1:100 do
1:200 (s1. 90).
LB
s
t!"H I I I I t Il
Stika 90. lnienjerskogeoloski projit tune/a (LB-/ijevi bok S-svod DB-desni bok);
(prema Alagdalenic preuze;o i:::Ses!u!1ovic 1986)
U ovoj fazi istrazivanja su veoma vazna i n10raju biti tacna i
pravovren1ena jer rezultiraju podacima koji mogu uticati na izmjene u
glavnom projektu tukom izvedbe a u [azi eksplatacije tunela
(kod eventualnog ostecenja obloge) daju llvid u graau i sastav ostecene
dionice.Zavrsni claborat 0 istraiivanjin1a tokom izgradnje tunela
izvanredno je vazan materijal jer se koristi za projektovanje i izvodenje
tunela u slicnirn geoloskirn prilikama.
istrazivanja tokom eksploatacije tunela sastoje se u
instrumental nom pracenju svih relevantnih karakteristika u pogledll
stabilnosti i postojanosti objekta jer je iskustveno dokazno da, i nakon niza
godina moze doc; do pucanja i deformisanja obloge ali i do pomicanja trase
184
tunela izgradenog u veoma nepovoljnim stijenama (npr.u jako ubranim
poremecenim i degradiranim niskometamorfisanim skriljcirna).
6.2.5.Mostovi i vijadukti
Mostovi ; vijadukti izvode se u sklopu saobracajnica, zbog
morfoloskih karakteristika tcrena. Smatra se da je most objekat koji spaja
obale neke rijeke, odnosno rijecne doline, a vijadukt objekat koji
premoscuje suhu dolinu, zbog skracivanja duzine puta i troskova koji bi
nastali obilazenjcm a takoder i zbog poboljsanja saobracajnih karakteristika
trase.
Bitni geoloski podae;, koj; SLl potrebni prj projektovanju i
izgradnji mostova i vijadukta, odnose se na litoloski sastav terena,
tektonske i strukturnogeoloske karakteristike, fizicko-mehanicke osabine,
hidrogeoluske karakteristike i uticaj savremenih egzodinamiekih procesa i
pojava.
U pogledu iiloiogije, za lemeljenje mostova i vijadukta povoljne
su sve svjeze cvrste stijene koje odgovaraju kriterijama nosivosti. U takvim
stijenama, istrazivackiln radovima u svim fazan1a projektovanja, treba
definisati karakteristike bitne za gradcnje i sigurnost u eksploataciji.
Struktllrnogeoloske karakterislike su bime kod odredivanja lokacija temelja
siubova i iskopa za teu1clje (radi njihove stabilnosti i otpornosti na
seizmicke uticaje i postizanje dopustene nosivosti). U torn smislu
nepovoljcne karakteristike imrtju stijene koje su jako razlomljene i
naroCito ako je telnelj lociran u rasjednoj zoni iii u razlomljenom tjemenu
antiklinale. Fizicko-lnehanicka svojstva koja utiCll na stabilnost temelja
stubova mostova i vijadukata (a time i na cjelokupnu konslrukciju) Sll:
cvrstoca na pritisak, gustoca, prostorna masa, poroznost, 2ilavost,
otpornost na smrzavanje, optornost na uticaj vode i otpornost na udaL
Hidrogeoloske karakteristike bitne za sigurnost temeljne
konstrukcije su: podzemni tokovi i veliCina slivnog podrncja s kojeg voda
gravitira lokacijama stubova, tc vodopropusnost i nivoi kolebanja
podzemne vode. Savrerneni egzodinamicki procesi koji uticu na stabilnost
Illostova i vijadukata su: fluvijalna erozija (veoma i trajno izrazena na
obalama koje spajaju most, a povremeno u slueaju bujicnih vodotoka, i kod
vijadukata), odronjavanje dijelova stijenske rnase, te osipanje i klizanje po
povrsinan1a diskontinuiteta.
U slucaju izvedb; temelja stubova mostova i vijadukata u
nevezanim i poluvezanim stijenama, velika se painja posvecnje debljini
sloja, granulometrijskom i petrografskom sastavu, koheziji, uglu
unutrasnjeg trenja, poroznosti, slozenosti zrna, nivou podzemne vode i
njegovom kolebanjll, stisljivosti, bujanju, tiksotropij, sufoziji i likvefakciji
185
(tecenje stijena), 0 cernu ce ovisiti naCin terneljenja (pIitko terneIjenje iIi
terneljenje na busenirn iii zabijenirn pilotirna).
6,2,6.Zasjeci, usjeci i nasipi
Zasijecanje i usijeeane terena, kao i nasipavanje pojedinih
njegovih dijelova u funkciji su realizaeije eestovnih saobraeajniea i
zeljeznickih pruga. Cilj irn je postizanje projektovane nivelete u visinskorn
i prostornom smislu. Zasjeci i usjeci izvode se u rnorfoloski razudenom
terenu, u svim slucajevima kada je kota nivelete trase ispod kote terena
neposredno u padini (zasjeei), iii podrucju niskih brezuljaka (usjeei). Time
se izbjegavaju visoki stepeni nagiba trase i njezino produzenje obilazenjern
prepreke.
U cvrstim, vezanirn stijenama izvedba zasjeka i usjeka, odnosno
odredivanje nagiba kosine, kod kojeg ce bokovi biti stabilni, ovisno je 0
litoloskorn sastavu, razlornljenosti stijenske rnase, prostornorn polozaju
pukotina i njihovorn rnedusobnorn odnosu.U slojevitirn stijenarna bitan je i
odnos nagiba slojnih ploha prema nagibu kosine zasjeka i usjeka
(slika 91).
1
2
Slika 91. Stabilnost zasjcka i usjeka, U ovisnosti 0 geoloskim karakteristikarna stijena.
J.a-zasjek u magmatsko} stijeni stabilan pri vrlo strmom nagihu ;b-zG!>jek u
krecnjaku stabilan S obzirom na odnos nagiba slojeva i kosinc zasjeka;
c-zasjek u krecnjaku nestabilan S obzirom no
odnos nagiba slojeva i nagiba kosine zasjeka 2.0-
usjck u magmatskoj stijeni s aha stabllna boka
,:b-usjek u krecnjaku, nesimetricna radi postizanja
stabilnosti oba boka U odnosu na slojevitosf
;c-usjek u krecnjaku sa stabilnim lijevim bokom i
desnim bokom sklonom klizanju po slojnim povrsinama (diskontinuitetima)
186
Nagibi kosina rnogu u cvrstirn stijenarna, uz povoljne
inZenjerskogeoIoske i strukturnogeoloske karakteristike, biti od veorna
strmih do okornitih, sirnetricni i nesirnetricni. Kod izrade veorna visokih
zasjeka i usjeka, (visih od 6rn), uobicava se izvesti berma, sirine potrebne
za prihvacanje rnanjih odronjenih kornada i ublaiavanje njihovog udara na
saobracajnicu. U kraskirn terenirna gornji dio kosine zasjeka i usjeka izvodi
se u blazern nagibu od donjeg. U pravilu je u takvirn terenima prvih
nekoliko metara stijene intenzivno razlomljeno i odvojeno u blokove
razliCitih dimenzija s pukotinarna koje su pretezno ispunjene zemljorn
crvenicom.
Zastiti kosina od utieaja savremenih egzodinarnickih faktora
(erozije, odronjavanja, osipanja), a radi povecanja stepena sigurnosti i
stabilnosti, posveeuje se painja u razlornljenirn stijenarna. U tu svrhu
izvode se potporni i oblozni zidovi, postavljaju se usidrene zicane mreze sa
zategarna, gabionski madraei, izraduju se kontrafori sa sidrenjern u
stijenskoj rnasi iIi se stijenska rnasa zasticuje rnlaznim betonom. U
terenirna izgradenirn od nevezanih i poluvezanih sedimenata, stabilnost
kosina aVIS! 0 granulometrijskorn petrografskom sastavu, uglu
unutrasnjeg trenja materijala, koheziji, poroznosti, vodopropusnosti,
klimatskim faktorima (smrzavanjul. nivou podzemne vode i njegovom
oseilavanju, te 0 proslojcima i leearna materijala razliCitih
granulometrijskih i fizicko-mehanickih karakteristika. Opeenito, u takvirn
terenima potrebno je studiozno izuciti sve vazne faktore, narocito one koji
mogu izazvati pojave klizanja. Zbog toga su nagibi kosina i usjeka u
nevezanim i poluvezanim sedirnentirna u pravilu veorna bIagi, prilagodeni
njihovim karakteristikarna u pogiedu stepena otpornosti rnaterijala na
SlllCan]e.
Nasipi su takode objekti koji se izvode na eestovnirn
saobracajniearna i zeljeznickirn prugama, u siucajevima kada je kota
nivelete trase iznad kote terena. Za izvedbu nasipa najpovoljniji je
lomljeni, dobro slozeni kernen, povoljnih petrografskih i fizicko-
mehanickih karakteristika. Ako karnena nema u terenima (u terenirna
izgradenirn od poIuvezanih i nevezanih sedirnenata), za nasipanje se koriste
sljunak, pijesak i glina.
Stabilnost kosina nasipa, u nagibu I: I i veeern, postize se
karnenom. Ostali rnaterijali zahtijevaju blaze nagibe. Upotrebom i
pravilnorn ugradnjorn karnena elirninise se rnoguenost slijeganja. Sljunak,
pijesak, i glina su u nasi pima stisljivi, odnosno podlozni slijeganju tokorn
vrernena. Konsolidacija nasipa u sljuneirna traje relativno kratko (slicno je
kod pijesaka).U glinarnaje to dug proees, koji traje godinarna. Nasipanje se
obavlja u slojevirna debljine do rnaksirnum 60 em, uz trajno nabijanje
vibrovaljeima i osiguranje optirnaine vlainosti. Za izvedbu nasipa nisu
187
povoljni materijali podlozni trosenju i raspadanju (npr. laporci, posebno
ani sa vecom koliCinom glinovite komponente), ali ni gradevinski otpad,
silt (prah) i gline s organskim materijarna.
6.2.7.Hidrotehnicki objekti
Geoloska istraiivanja za potrebe izgradn,je hidrotebnickih objekata
(brana,akumulacija, kanala), su kompleksna i raznovrsna jer zahtijevaju
taene i do kraja precizne determinacije odnosa na terenu, S obzirom na to
da njihova pogresna iii nedovoljno precizna oejena moze lzazvati
katastrofalne posljedice.
IstraZni radov! provode se u cetiri faze:
prelirninama istrazivanja,
istraiivanja za pOlrebe izrade osnovnog projekta,
istraiivanja za potrebe izrade glavnog projekta,
istrazivanja tokom izvodenja radova.
U fazi preliminarnih istrazivanja uz konsultaciju postojecih objavljenih
radova i fondovskih dokumenata, obavlja se izbor lokacija povoljnih za
akwnuliranje vode i za eksploataciju i preradu potrebnog karnena iz
privremenog kamenoloma. lnzenjerskogeoloska studija, koja je rezultat
istrazivanja ave faze, mora sadrzavati spoznaje 0:
- lokacijarna povoljnim za akumuliranje vode,
- geoloskoj gradi i vizuelnoj ocjeni kvaliteta stijena,
hemij skim svoj stvima vode moguCim gubicima
proej edivanj em,
- nestabilnim padinama i klizistima,
- akumuliranju materijala (koji moze biti transportovan zbog
djelovanja denudacije i
erozije) u izvedenim objektima,
- radovima koje treba obaviti za izradu osnovnog projekta.
U fazi istraiivanja za potrebe osnovnog projekta istrazuju se
lokacije koje su odabrane kao povoljne za hidrotehnicke objekte.
Rezultati se graficki prikazuju na kartama i profilima u mjerilu od 1: 1 00
do 1:5000, ovisno 0 vrsti objekta i potTebi. Istrazivanja ove faze moraju
rezultirati spoznajama 0:
- hidrogeolSkim karakteristikama (nivo podzemmne vode, smijer
kretanja podzemne
vode, izdasnost izvora, hemizam podzemne i nadzemne vode,
glavna podrueja
188
gubitaka procjedivanjem u podrucju akumulaeije te oko brane i
ispod nje);
-inienjerskogeoloskim karakteristikama (mineralosko-
petrogarfska, fizicka i mehanicka svojstva stijena,debljina
povrsinskog trosnog pokrivaca,postojanost kosina usjeka i
zasjeka );
- geofizickim parametrima;
- rezultatima razliCitih probnih opterecenja.
Osnovnim projektom definise se konacni izbor lokacije
najpovoljnije za hidrotehnicki objekt, uzimajuCi u obzir pozitivne i
negativne faktore. Osim toga, definisu se: naein i dubina temeijenja,
veliCina slijeganja stijenske mase ispod brane, mogucnost procjedivanja
unutar akumulacije, oko brane i ispod nje. Posebna painja posvecuje se
nestabilnim padinama i klizistima, i prijedlozima sanacije. Odreduje se
ugao kosine zasijecanja i usijecanja padina. U sklopu rezuitata
istraiivanja za potrebe osnovnog projekta, dobiva se uvid n geolosku
gradu lokaeije unutar kompenzacijskog bazena, tunela i drugih dijelova
objekta.Odreduje se tip brane, materijal potreban za njenu izvedbu, naein
izvedbe, maksimalna dopustena visina uspora i drugo.
U fazi istraiivanja za pootrebe glavnog projekta koriste se
spoznaje prethodnih faza istrazivanja i obavljaju dopunska detaljna
istraiivanja na lokacijama pojedinih dijelova objekta. Dobiveni rezultati
koriste se kao temelj za glavni projekt ejelokupnog investieionog
zahvata. Tokom izvodenja radova kontrolisu se oejene prethodnih faza
istraiivanja i zakljucei, jer naknadno uoeeni detalji (koji u kompleksnim
geoloskim istraiivanjima prije nisu uoceni) mogu vrijediti za
prilagodavanje realnom stanju.
6.2.7.1.Akumulacijska jezera
Kod izvedbe akumulacijskih jezera za potrebe energetike,
vodosnabdijevanja, sprecavanja pop lava, poljoprivrede ltd, potrebno je
prouCiti morfoloske karakteristike terena, veliCinu slivnog podrucja,
hidrogeoloske odlike (prosjeenu koiicinu dotoka u akumulaeiju od
padavina, podzemnih i porsinskih tokova), klimatoloske i meteoroloske
karaicteristike, uticaj egzodinarnickih i endodinamickih procesa i pojava,
te koliCinu nanosa koja se vremenom taloii u akumulacijsko jezero.
Naravno, za postojanost akumulaeijskog jezera i njegovu funkeionalnost
obavljaju se i druga istrazivanja, medu kojima veliki znacaj imaju ona
koja obraduju uticaj akumulacije na eko-sistem i osiguranje postojanosti
(odnosno poboljsanje karakteristika) odgovarajucih izvora u nizim
189
podruejima. U morfoloskom smislu, akumulacijska jezera se uglavnom
izvode u prasirenim dijelavima rijecnih dalina te u podrucjima kraskih
polja (ali uz bitna i raznolika istrazivanja i injektiranja radi ostvarenja
postojanosti akumulacije).
U geoloskom smislu, vaino je hidrogeoloskim istraiivanjima
odrediti vodopropusnost terena na obodima 1 u podrucju dna
akumulacije, uz registrovanje svib relevantnih hidrogeoloskib pojava.
Inzinjerskogeoloskim istTaZivanjima bitno je odrediti stabilnost obala
akumulacije S obzirom na djelovanje vode (denudacija, erozija, klizanja
masa, odronjavanje, oSlpanJe, sufozija) 1 intenzitet ispunjavanja
akumulacija razliCitirrl nanosima (transportovanim vodenim tokovima iii
nastalim trosenjem stijena obeda akurnulacije). Savrerneni egzodinamicki
procesi obieno su rezultat porasta nivoa vode u podzemlju sto se prenosi i
na sire podrucje padina. U fazi projektovanja, kao i u fazi eksploatacije,
takvim pojavama, uz prethodne prognoze, treba posvetiti .odgovarajucu
pazllJu.
Za postojanost akumulacije najpovoljnije su vadonepropusne
stijcne (npLsvjeze magmatske). S danasnjim stepenom tehnicko-
tehnoloskih dostignuca, akull1ulacije se ostvaruju i u kavernoznim
razlomljenim krskim terenima (u krskim poljima, uvalarna, rijecnim
prosirenim dolinama).
U sirem podrucju akumulaeija. posebno prilikom naglog punjenja
i praznjenja vode, primjecenaje povecana seizmicka aktivnost.
6.2.7.2.Branc
Brane su hidrotehnieki objekti kojima se omogueava zadrzavanje
vode u nekom podrucju. Savremene brane se izvode od betona,
armiranog betona i kamenog nasipa s vodonepropusnim glinenim
jezgrom, ovisno 0 pritisku akumulirane vode koji na branu djeluje i
inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena u kojim se izvode. Pri
lOme morfologija terena i inzenjerskogeolaske od!ike stijena imaju
veorna vaznu ulogu.
U morfo!oskom smislu brane se izvode u susnim dije!ovima
rijecnih dolina iii na nekom drugom morfoloski pavoljnom mjestu. Vrsta
materijala od kog ce neka brana biti izgradena takode ovisi i 0
morfo!ogiji. Lucne anniranobetonske brane izvode se u uskim klisurama,
a nasute u sirim rijecnim dolinamf). lnzenjerskogeoloske karakteristike,
koje (uz astale) posebno treba prouCiti pri odabiranju lokacije i tipa brane
su: razlomljenost terena, seizmicnost, dopusteno opterecenje i mogucnost
smicanja brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom. lspucalost
terena i s njom u vezi hidrogeoloske karakterisike uvjetuju projektovanje
190
radova u eilju sprecavanja gubitaka vode ispad i oko brane. lspucalost
znatno utice i na izbor tipa brane zbog potrebe unosenja dodatnih sila
(razliCitim vrstama sidara) u tercn, kako bi sc osiguraia stabilnost brane,
narocito one izgradene od betona i afmiranog betona. Seizmicnost terena
je jedna od komponenata koja takodc bitna utice 11a izbor pregradnog
mjesta i tipa brane, zbog njene osjctljivosti 11a potrcs.U seizmickin1
zonama se u s!ucaju potresa veceg od 6 stepeni MSK-64 skale, obavezno
izraduju karte seizmicke mikrorejonizacije, a izvedba je moguca liZ
strogo postovanje uvjeta gradnje u seizmicki aktjvnim podrucjima.
Dopusteno opterecenje na dodirnoj plohi teren-temelj Ima
posebno znacenje zbog pritiska kojim brana cljeiujc na stijenu svojom
lnaSOill, te se tom problernu u fazi istrazivanja i projcktovanja poklanja
odgovarajuca paznja.
Smicanje brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom dogada se
redovno po plohama diskontinuiteta (slojnim j tektonskim pukotinama),
sta znaei da u fazi istrazivanja i projektovanja treba pazljivo pri6i
litoloskim· i strukturnogeoloskim istrazivanjima ten1eljnc stijene i
bokova.
Najucestaliji tipovi brana prikazani su n3 sl1d 92.
b
-.;1=7\

d
S/ika 92.Raz/iCifi tipovi brana 11 popre<-'nom (a-naslIta zemljana brana s
glinenimjezgrom, b-masivna hClOnsko brana, armiram!-bclOnska
brana; d-/uhw betonska hrana)
6.2.7.3.Kanali
Kanali su dovodni i odvodni objekti hidrotehnickih sistema za
potrebe energetike i poljoprivrede. Mogu biti koristeni i kao plovni
putevi (npLSueski, Panamski kana! itd.). Kanai je moguce izgraditi u
svim vrstama stijena. Po potrebi mogu bItt oblozenl
(cak i u vodonepropusnom terenu), i neoblozeni, pokriveni i nepokriveni,
pravougaonog iii trapeznog oblika, s razlicitim stepenima nagiba osc i
bokova. Svi nabrojani elemen6 ovisit ce 0 inzenjerskogeoloskim,
191
hidrogeoloskim, klimatskim, i drugin1 l1vjetirna, posebno ce ovisiti 0
nam j eni kanala.
U inzenjerskogeoloskom smislu bitne su karakteristikc stabilnost
kosina kanala, i padine u kojoj ce kanal biti izveden, jeT se njegovom
izvedborn nloze aktivirati proces klizanja masa. Pri tonle je vaino
odrediti koliCinc podzemnih voda koje gravitiraju ka kanalu, te njihovu
oscilaciju i mogucnost ispiranja sitnijih frakcija iz nevezanih i
poluvezanih sedilnenata. U cvrstim i razlomijenim stijenama (naroCito
krskim) bitno je istraziti kolicinu gubitaka vode kroz dno i bokove, kao i
dotok u slucajevima visokog podzemnog vodostaja u zaledu. Takvi
podaci upucuju na eventualno potrebne mjere oblaganja kanala.
Inzenjerskogeoloski istrazni radovi, osim kartiranja (u svim stijenama),
odredivanja diskontinuiteta (u cvrstim stijenarna), po potrebi sadrze i
geofizicka istrazivanja i istrazna busenja, a ponekad i izradu raskopa,
kako bi se in situ i u laboratoriji u cjelosti upoznalc trai,ene karakteristike
terena. Obim i vrsta istrazivanja ovisit ce 0 siozenosti litoloske i
tektonske grade terena, ali i 0 konstrukcij skim odlikama kanala i
zahtjevima projektanta u veZl sa vodonepropusnoscu kanala. U
neoblozenim kanalima dolazi do erodovanja i punjenja dna sitnim
cesticama. To je n10guc:e sprijeCiti zastitom kosina (npr.gabionirna) i
trajnim ciscenjem dna. Ako se zahtijeva vodonepropusnost, ona se
postize oblaganjem dna i bokova betonom (iIi armiranim betonom) s
dodacima za postizanje vodonepropusnosti. U slucajevima kada nema
potrebe za cjelovitin1 betoniranjem kanaia, injektiraju se ani dijelovi u
kojima se voda gubi pri\'ilegovanin1 putevin1a (u vccim dobro povezaniln
puklinama).
6.2.8.0dlagalista otpada
Otpadni materijal njegovo konlrolisano odlaganje na
odgovarajucu deponiju predstavlja jedan od problema s kojim se covjek
svakodnevno susrece. Upravo tQj segment zivota nastoji se rijesiti s
ekoloskog i sanitarno-epidemioloskog, tehnoloskog i gradevinskog
sianovista. U okviru geologije, veliki znacaj u trazenju optimalnog
rjesenja lokacije odlagalista imaju dvije specijalisticke discipline koje su
s gradevinarstvom najvise povezane. To su: hidrogeologija i inzenjerska
geologija.
Hidrogeoloska istraZivanja 0 mogucem odlagalistu otpada
prethode ostaIim istrazivanjima iz domena tehnickih nauka, jeT daju
podatke 0 mogucoj migraciji zagadivaca u podzemne vode. odnosno,
definisu slivno podrucje podzemnih voda, vodopropusnost stijena, brzinu
migracije zagadivaca u podzemlje, koncentraciju zagadivaca u vremenu,
192
smjer kretanja zagadene vode, njenu brzinu i mjesto (mjesta) isticanja.
Da bi se studiozno pristupilo istraZivanju problema zagadenja,
neophodno je :
- izdvojiti teren koji pripada slivu crpilista (odnosno izvoru) pitke
vode i voda za
potencijalno vodosnadbjevanje naselja i industrije,
- izdvojiti teren povoljan za lokaciju odlagalista otpada.
Teren koji pripada slivu crpilista iIi izvoru pitke vode za potencijalno
vodosnabdijevanje u cjelosti se i bezuvjetno odbacuje kao podrucje n
kojem bi se trazilo morfoloski i saobracajno povoljno odlagaliste otpada.
Medutim, hidrogeoloski povoljan teren za lokaciju odlagalista otpada
mora biti istraZen u cilju izbora i vrednovanja potencijalnih lokaliteta n
sanitarno -zdravstvenom, socijalnom i tehnicko-tehnoloskom smislu. U
ovom posljednjem (tehnicko-tehnoloskom smislu) bitnu ulogu imaju
inzenjerskogeoloska istrazivanja.
U ovisnosti 0 topografskim, litoloskim i strukturnogeoloskim
karakteristikama terena, neophodno je u inzenjerskogeoloskom smislu
istraZiti teren radi pripremanja podloge za odlagaliste otpada te
odredivanja stabilnost; kosina zasjeka u odnosn na traZenu visinu. Kod
pripremanja podloge treba odgovarajucim zabvatima osigurati odvodnju
odlagalista i odabrati mjesta za prihvat procijednih voda iz odlagalista u
cilju njihovog evakuiranja. Kako je veoma tesko u morfoloski pogodnom
terenu naC! prirodnu, apsolutno vodonepropusnu podlogu, treba ugraditi
odgovarajuce materijale u podlogu, da bi se u bilo kojoj fazi
eksploatacije odlagalista potpuno onemogucilo prodiranje zagadivaca u
podzemlje.
U tehnologiji odlaganja otpada znacajno mjesto zauzima potreba
svakodnevnog prekrivanja otpada slojem inertnog materijala.
odgovarajuceg kvaliteta. Zbog toga se imenjerskogeoloskim
istraZivanjima zabvata sira okolina u cHju odredivanja koliCine i kvaliteta
takvog materijala. Inertni materijal za pokrivanje otpada laboratorijski se
ispituje u pogledu gustoce ( specificna masa ). prostorne mase
( zapreminska masa ), prirodne vlaznosti, ugla unutraSnjeg trenja,
kohezije i vodopropusnosti. U tu svrhu, s razlicitom efikasnoscu, koriste
se prvenstveno gline i prab, s napomenom da gline ipak !maju najvise
povoljnih elemenata. Uz to pokriveni inertni materijal mora se lahko i
brzo zbijati ffiaSinama.
Pri inzenjerskogeoloskim istraZivanjima odlagalista otpada
primjenjuju se, uz obavezno kartiranje, jos i istramo busenje i raskopi, a
od inzenjerskogeoloskih egzodinamickih pojava, pamja se posvecuje
193
klizistima i siparima, njihovoj genezl 1 prognozi daljnjih efekata takvih
pojava. PaZljivo se prati i seizmicka aktivnost.
6,2.9.Mezarja i groblja
Mezarja i groblja su objekti koji se izvode na periferijama
urbaniziranih cjelina. Ona se uglavnom izvode u nevezanim i
poluvezanim sedimentima, ali i u povrsinskim, veoma razlomljenim
stijenama krsa.
Na stabilnost betonom izvedenih mezaJ:ja i grobnica u glinovitim
materijalima utieu promjene prostorne mase zbog smrzavanja i
odmrzavanja, skupljanja i bubrenja, sto dovodi do njihovog ostecenja i
slijeganja. U terenima, izgradenim od sedimenata sa sitnijim cesticama u
pravilu je i moguenost osteeenja i slijeganja veea. U povrsinskim
dijelovima okrsenih terena,naroCito u podrucjima s visokilTI nivoom
podzemne vode, betonski zidovi Inezara i grobnica se ostecuju zhog
ponavljenih procesa susenja i vlazenja. kapilarne vlage, te pritiska kojim
voda djeluje kao i njene eventualne agresivnosti.
U inzenjerskogeoloskom smislu, kod izbora novih lokacija za
mezarja i groblja iii u slucajevima prosirenja postojceih, patrebno jc
odrediti: elemente stabilnosti terena (da bi se izbjegle pojave klizista),
parametre 0 kojima ovisi proillJena zapremlne i sadrzaja vode
(u glinovitim stijenama), debljinu razlomljenog dijela u evrstim
stijenama, pukotine i pukotinske sisteme, njihovu ispunu i mogucnost
kOllluniciranja povrsinskih i podzemnih voda. Mezarja i groblja se ne bi
smjela izvoditi na lokacijama unutar slivnih podrucja, gdje postoji
direktna veza sa izvorom pitke vode iIi crpilistem za pitku vodu. Ove
mjere se poduzimaju u cilju sprecavanja zagadenja podzemnih voda.
Dakle, da mezarja i groblja ne bi bila izvor zagadivanja podzemnih voda,
treba ih locirati u vodonepropusnim terenima i izvesti ih tako da se
sprijeci bilo kakav njihov negativaJl uticaj na okolinu.
7. STRATIGRAFSKA GEOLOGIJA
Razvoj Zemlje kao nebeskog tijela od vremena njenog nastanka i
razvoja zivota na njoj, integralno proucava naucna disciplina koja se
naziva stratigrafska geologija.Ona opisuje i na naucnoj osnovi
rekonstruise, prostorno i vremenski glavne dogadaje i pojave iz istorije
Zemlje kako geoloske, tako i bioloske pa se jos naziva i istorijska
geologija. Na pocetku su se istorija Zemlje, narocito opis i podjela
geoloskih doba po starosti, proucavali iz dokumenata nadenih u
194
slojevima sedimentnih stjena te odatle potice i naziv stratigrafija
(Iat.stratum-sloj).
Za dobijanje cjelovite slike 0 fazama razvoja Zemlje koriste se
rezultati i spoznaje svih naucnih grana geologije, ali i rezultati i spoznaje
drugih prirodnih naucnih disciplina. Naprimjer, dinamicka geologija
nam omogucava da upoznamo promjene u rasporedu kontinenata u
odnosu na magnetne i geografske polove Zemlje, mehanizme nastanka i
razvoja planinskih vijenaca i s tim u vezi rekonstrukciju pojava poput
magmatizma, metamorfizma, epirogenetskih pokreta i seizrnizrna.
Geotektonika pomaie u razumijevanju procesa i promjena koje
su rezultirale prostomim odnosima meau stijenama litosfeTe u
odreaenom geoloskom razdoblju.
Mineralogija pomaZe pri odreaivanju uvjeta koji su rezultirali
nastankom odreaenih vrsta minerala i njihovim nakupljanjem, cesto u
bogata (ali iscrpljiva) lezista ruda bez kojih je covjekov danasnji zivot
nezamisliv. Petrologija omogucava upoznavanJe stijena, njihove
mineraloske, struktume, tekstume i fizicko-mehanicke karakteristike te
uvjete okoline i procese koji su se odvijali u Zemljinoj kori u vrijeme
kada j e odredena stij ena nastala.
Litostratigrafija proucava litoloske karakteristike stijena i daje
veoma korisne podatke, naroCito 0 hemizmu i stepenu dijagenetskih
promjena, koje sluie za odredivanje relativne starosti stijena i korelaciju
istovremeno nastalih stijena. Biostratigrafija daje vrijedne podatke 0
vremenskom redoslijedu nastanka zivota i omogucava podjelu stijena po
starosti upravo u ovisnosti 0 organizrnima koji su u njima nadeni.
proucava razvoj i promjene u zivotinjskom
(paleozoologija) i biljnom (paleobotanika) svijetu tokom duge geoloske
istorije Zemlje. Pored navedenih naucnih disciplina, podatke u
proucavanju razvojnog puta Zemlje i zivota na njoj daju jos i
paleogeografija koja opisuje fizickogeografske promjene te
paleoklimatologija, koja istraiuje klimatske promjene tokom geoloske
istorije Zemlje.
Naravno, s navedenim naucnim oblastima koje se medusobno
dopunjuju, usko su povezane i druge, naprimjer fizika, hemija, biologija,
jer postignutim znanjem i rezultatima pomaiu u rekonstruisanju i
interpretaciji razvoja Zemlje i zivota na njoj. Ovdje su, radi prikaza
kompleksnosti zadataka kojim se stratigrafska geologija bavi, kao i
namjene ove knjige, navedene same one naucne oblasti bez kojih bi
informacije koje slijede bile nepotpune.
195
Fosili i stijene kao geoloska svjedocanstva
Dogadaje u razvoju Zemlje i uvjete zivota na nJoJ moguce je
rekonstruisati i interpretirati proucavanjem stijena litosfere i
okamenjenih ostataka organizama (fosila) koji su u nekom geoloskom
razdoblju iivjeli i razvijali se u odredenoj zivotnoj sredini. Pri tome se
sluiima aktualistickim principom, koji polazi od pretpostavke da su
tokom Zemljine proslosti na njenoj povrsini i u unutrasnjosti djelovale
uglavnom iste one sile koje djeluju i danas, odnosno da su prirodni
procesi geoloske proslosti analogni danasnjim. U skladu s takvom
pretpostavkorn, 06to je da proucavanjem savremenih procesa i pojava i
njihovih uzrocnika, dobijamo spoznaje 0 procesima i pojavama koji su
se dogadali tokom razvoja Zemlje i utieali na oblike zivota na njoj.
Svako razdoblje Zemljine proslosti bilo je obiljezeno svojim
karakteristicnim oblicima zivota. Proucavanjem fosilnih ostataka
uoceno je da su se biljni i zivotinjski organizmi ad prvih pojavnih
oblika do danasnjih dana mijenjali i usavrsavali, u ovisnosti 0 uvjetima
okoline, odnosno eko sistema u kojim su zivjeli. Nesumnjivo je da se
zivot zaceo u vodi te da su kopneni obliei nastali kasnije.
Charles Darwin (1809-1882.) jc tokam svojih istrazivanja biljnog i
zivotinjskog svijeta (kako reeentnog, tako i iosilnog) uoCio zakonitosti
evolucije i zakljucio da je najvazniji uzrok promjena prirodna selekeija,
u cemu uvjeti okoline omogucavaju opstanak selekcijom odabranih
najprilagodljivijih organizama. Kasnijim istrazivanjima Darwinova
teorija evolucije je doradjivana, pa se danas zna da su pokretacki
evolueijski faktori uz prirodnu selekciju jos i mutacija, izolaeija i snaga
gena. Smatra se da su uprav.o mutacije gena omogucile pocetak
evolueijskog procesa.
Poznato je da danasnji organizmi zive u morima, u slatkoj vodi i
na kopnu, u razliCitim klimatskim pojasevima. a taka je bilo i u
geoloskoj proslosti. Ipak, najvise fosilnih ostataka, a time i podataka za
rekonstrukeiju i interpretaeiju faza u razvoju Zemlje i zivota nalazi se u
sedimentnim stijenama koje su nastale u morima. Organizmi koji zive
na morskom dnu nazivaju se bentoski, oni koji plivaju poznati su kao
nekton ski, dok organizmi koji Iebde u vodi pripadaju, planktonu.
Docena je da neke morske zivotinje i biljke mogu zivjeti sarno u
odredenoj zivotnoj sredini. Naprimjer, grebenski koralji su veoma
osjetljivi na Cistoi:u mora i vee kod manjih zamuljenja ugibaju. Morske
biljke iive sarno do dubine oko 200 m, jer do te dubine prodire svjetlost
koja im je nuina za fotosintezu, a spuzve i druge zivolinje, mogu zivjeti
i na dubinama do kojih svjetlost ne dopire. Dakle, zivotne sredine
uvjetuju egzistenciju odredjenih iivotinjskih i biljnih oblika i zajednica.
196
Sedimentacione sredine su bitne za nakupljanje odredenih
sedimenata. Ovisno 0 mjestu sedimentacije, razlikuju se sedimenti
morskih i marinskih prostora, sedimenti nastali na kontinentu i
mjesoviti sedimenti.
U okviru marinskih sedimenata razlikuju se pJitkovodni
(neritski) sedimenti, dubokovodniji (batijalni) i dubokovodni (abisalni)
sedimenti. Neritski sedimenti (cesto karbonatne stijene) sadrie brojne
plitkomorske fosile, batijalni sedimenti su predstavljeni muljevima,
flisern, laporcima i krecnjacima s dominirajucom nektonskom falIDom,
dok u abisalnim sedimentima dominiraju organski muljevi i sitnozrnaste
naslage s nesto planktonskih fosila.
Kontinentalni sedimenti mogu biti kopneni, odnosno terestricki
(eolski, glacijalni i glaciofluvijalni sedimenti, te peCinske naslage) i
slatkovodni medju kojima razlikt\jemo rijecne iii fluvijalne (rijeeni
nanosi), jezerske iii lakustricke (sljunci, pijesci, gline i laporci te
hemijski i organogeni sedimenti sa slatkovodnom florom i faunom) i
mocvame naslage.
Mjesoviti sedimenti zastupljeni su lIZ obalna podrucja (litoral). U
tim sedimentacionim sredinama, uz strme obale, nalaze se klasticne
naslage, a u podrucjima delti, u krovini su sitnozmaste slatkovodne
naslage, u sredisnjem dijeiu brakicne naslage nesto krupnijeg zma s
kosom slojevitoscu, a u podini su morske sitnozrnaste naslage.
Mjesoviti sedimenti taloze se jos u lagunama, estuarima i limanima.
Navedeni podaei omogucavaju nam da zakljuCimo u kom je
sedimentacionom prostoru nastao neki sediment u dalekoj geoloskoj
proslosti.
Dakle, analizom sedimenata i fosilnih ostataka u njima, mogu6e
je odrediti raznovrsne karakteristike sedimentacionog prostora u kome
su nastali neki sedimenti, pa je stirn u vezi uveden termin facijes za
oznacavanje litoloskih i paleontoloskih svojstava stijene nastale u
odredjenom sedimentacionom prostoru.
7.2. Dinamika Zemlje u svijetlu mObilisticke koneepcije
Dokaze 0 stalnom "sukobljavanju" egzodinamickih i
endodinamickih sila danas nalazimo u podrucjima orogena s veoma
deformisanim, razlomljenim i metamorfisnim stijenama lIZ manifestacije
eruptivne i seizmicke aktivnosti, a izdizanja su izrazito obiljezena
dubokim kanjonima urezanim u kopno kroz dugo geolosko vrijeme, te u
postojanju priobalnih i plitkomorskih sedimenata na velikim visinama.
Budue; da izdizanja u pravilu slij"ede nakon jakih deformacija zbog
197
nagomilanog pritiska, trebalo je odgovoriti na lllZ slozenih pitanja 0
uzrocima nastanka horizontalnih sila koje se tako jakim pritiskom
realiziraju, Nakon sto 5e njemacki geofizicar Alfred Wegener 1912,
godine objavio radikalnu teoriju 0 pomicanju kontinenata sa naucno
utemeljenim obraz10zenjem 0 slicnosti kontura nekih nasuprotnih
kontinenata (osobito Afrike i Juzne Amerike), otvorena je mogucnost
globalnog gledanja na dinanliku litosferc.
Od sredine 60-ih godina ovog stoljeca do danas, mnogobrojna
detaljna naucna istrazivanja dala Sil podrsku osnovnim \Vegenerovim
postavkama 0 pomicanju kontinenata, Tako je prihvacena misao 0 nekad
jedinstvenoj kontinentalnoj masi, nazvanoj Pangaea, koja se pocela
"kidati" prije oko 220 miliona godina, da bi prije pribliz.no 65 miliona
godina njezini dijelovi (kao zasebni kontinenti) dosli u polozaj koji
priblizno odgovara danasnjem (51. 93.).
Slika 93. Udaljavanje kontinenata prema savremenim gledistima
(premo: Trevison & Giglia. /989. preuzeto iz: Lf)estanovic, 2001.)
Sjeverni dio te jedinstvene kontinentalne mase nazvan Je
Laurazija, a juzni Gondwana. Pangaea je bila okruzena okeanskim
prostorom nazvanim Panthalassa. Spoj sjevernog i juznog kopnenog
dijela bio je na zapadu, a u istocnom dijelu bio Tethys okean
("zaliv" Panthalasse), prerna klasienoj geosinklinskoj koncepciji kasnije
poznat Mediteransko-transazijsko geosinklinalno podrueje,
Teorija 0 pomicanju litosferskih ploea (tektonika ploca, nova
globalna tektonika), uzroelllclma kretanja i njihovim granicama
pojasnjena je u potpoglavlju 4,1.1. ove knjige, pa ce u nastavku biti
prezentirani sarno savrerneni dokazi 0 kretanju ploea.
198
Snimanjem dna okeana, precizmm geodetskim pracenjem
promjena u udaljenostima kontinenata, poredjenjcm rasprostranjenosti
fosilnih ostataka, odredjivanjem sadrzaja dubokih, srednjedubokih i
plitikih zarista potresa, pracenjem eruptivne aktivnosti te magnetizma u
starim stijenama na povrsini i u okeanskoj kori, dobiveni su brojni podaei
koji su omogucili definisanje litosferskih ploea i dali osnovu koneepeiji 0
sirenju okeanskog dna, odnosno 0 kretanju velikih odvojenih masa
Zemljine kore tokom geoloske proslosti.
Divergentne granice litosferskih ploca markirane grebenima koji
su simetricni U odnosu na osu zone sirenja, nalaze se U okeanskirn
prostorima, a cesto su prekinute i segmentirane transformnim rasjedima.
Prema postavkama tektonike ploce, nova litosferska kora nastaje upravo
u tim zonama, u koje se utiskuje baziena lava uglavnom pukotinskog tipa
izljevanja, Nova okeanska kora se tokom udaljavanja od sredisnjeg dijela
sirenja lomi i izdize. Na relativno konsolidovano dno se s vremenom
nakupljaju abisalni sedimenti i izravnjavaju relief, iz kojeg strse
vulkanske morske planine, 0 starosti nove okeanske kore na dnu okeana
zakljucuje se upravo iz debljine abisalnih sedimenata, Nairne, sto je dno
mladje, to je i manja mogucnost postojania sedimenata, Odnosno,
debljina sedimenata se u pravilu povecava udaljavanjern od ose zone
sirenja, a u neposrednoj okolini zone sirenja mladi abisalni sedimenti
nedostaju, sto je svakako jedan u nizu dokaza 0 kretanju litosferskih
ploea. S druge strane, radiometrijskim mjerenjima starosti uzoraka
bazalta s dna okeana dobivena je najveca starost od priblizno 150 miliona
godina, a ni fosili nadeni u abisalnim sedimentima nisu bili stariji, Prema
tome, moze se zakljueiti da je dno okeana u geoJoskom smislu mlade od
sedimenata kontinentalne kore. Rubovi okeana markirani su uglavnom
ostrvskim lukovima vulkanskog porijekla, pracenim dubokim okeanskim
brazdama, u slueaju kad se jedna okeanska ploea subdueira pod drugu
(npr. danasnji zapadni rub Pacifika: Japan, Filipini i dalje prema
Australiji). Medutim, kad se okeanska kora subdueira pod kontinentalnu,
tada otoenih lukova nema (npr. na istocnom rubu Paeifika, liZ obalu
Juine Amerike - Cileanski model subdukeije), Grebeni su locirani unutar
okeana, a njihovi struktumi obliei raskinuti transformnim rasjedima
ukazuju na pojavu jakih naprezanja,
Sljedeca potvrda 0 kretanju litosferskih ploea dobivena je
preeiznim mjerenjima udaljenosti kontinenata, Na primjer, odredjeno je
da se Sjevema Amerika udaljava od Evrope brzinom koja na sjevemom
dijelu iznosi 1,8 emigod" a na juznom dijelu 2,3 em/god" dok se Juzna
Amerika udaljava od Afrike u sjevemom dijeJu za 2,5 em/god" a u
juznom za 4,1 em/god, Mjerenjima brzine relativnog kretanja ploea na
199
divergentnim granicama, SW ukazuje na brzinu prirasta nove okeanske
kore, dobiveni su podaei izmedju 1,3 i 10,3 em/god.
Fosilni ostaci istih vrsta nekih biIjaka i zivotinja geoloske
prosiosti, stariji ad 200 miiiona godina, nadeni su na razlicitim
kontinentima, sto se smatra malo vjerovatnim u slucaju da su kontinenti
od svog nastanka bili u danasnjem poloiaju. Na primjer, fosili
papratnjace Glassopteris, nekih vodozemaca i gmizavaca nadjeni su u
podrucjima Juine Afrike i juinog dijela Juzne Amerike. sta se objasnjava
vezom ta dva kontinenta (Gondwana) u sklopu Pangaee.U sjevernam
dijeiu Pangaee (Laurazija) zivjcle su biljke penjaciee istog roda, nadene
danas u Sjevernoj Arnerici i Velikaj Britaniji, sta bi takode bila teska
iogicki objasniti da ti dijelovi u dalekoj geolaskoj proslosti nisu bili
jedinstveno kopno. To je oeito jos jedan dokaz 0 postojanju prakopna i
njegovom komadanjn i odvajanju, jer je tesko zamisliti paralelnn
evoluciju na udaljenirn kontinentilna.
Proucavanjem seizmicke aktivnosti i lokaeija potresa u zemljinoj
kori potvrdello je da sn potresne zone saglasne s granicama ploea
(brazdama, grebenima i transformnim rasjedima), te da su potresi upravo
posljedica pomicmlja litosferskih ploea. lzrazito jaki ucestali potresi na
konvergentnim (subdukcijskim) granieama objasnjavaju se Cinjenicom
spustanja dijelova relativl10 hladne (i manje guste) Iitosferske ploce duz
konvergentne odnosno subdukcijske granice u topliju (vece gustoce)
astenosferu, gdje se topi i u mineraloskorn smislu transformise uz
oslobadanje vel ike kolii'ine energije na dubinama od vise stotina
kilornetara. Potvrda za navedenu tvrdnju nalazi se u postojanju anomalije
sile tde u podrucjima brazdi.
Kad stijene koje gradi okeansko dno (ultrabazicne i bazicne
magmatske stijene s dubokol110rskim sedimentima) danas nalazimo na
kontinentu, odnosno tamo gdje 1m nije mjesto postanka, nazivamo ih
ofiolitima, Mobilistickom koncepcijom je danasnji polozaj ofiolita
protumacen navlacenjem dijela okeanske kore na kontinentalnu, sto se
naziva obdukcijom. Iz razlike starosti ofiolita (odnosno okeanske kore) i
vremena njihovog "smjestavanja" na kontinentalnu korn, moze se
odrediti vrijeme obdukcije. Dakle i o[lOllti bi trebali biti jos jedan u nizu
dokaza a stalnom kretanju litosferskih ploea tokom geoloske istorije
zemlje.
Podaei 0 paleomagnctizmu takode su posluzili pristalicama
mobilizma kao jos jedan dokaz za postojanje i pomicanje litosferskih
ploea. Nairne, Cinjenica je da stijene ciji minerali sadrie zeljezo tokom
nastanka registfuju orijentaciju magnetskih polova Zemlje i prema njima
se polariziraju. To znaCi da iz podataka 0 "zannznutom" magnetizmu
mozemo zakljuciti 0 orijentaciji te stijene prema nekadasnjem polu.
200
Obzirom da su hipoteze 0 pomicanju rotacione ose Zemlje odbacene kao
nemoguce po zakonima fizike, razliCit polaritet u starijim stijenama je
objasnjen promjenama u polozaju kontinenata. Polaritet koji odgovara
danasnjem, zabiljeien je tek u stijenama starim do - 730 hiljada godina, a
samo u zadnjih 10 rniliona godina utvrdeno je cak preko 15 epizoda
obrnutog (reversnog) polariteta.
Naprijed navedeni podaei ukazuju da mobiiisticka koncepcija
daje prihvatljiva objasnjenja cjeJokupne Zemljine dinamike tokom
njenog razvitka.
7.3. Odredivanje starosti stijena
Osnovni preduvjet za pouzdanu rekonstrnkciju redoslijeda
dogadanja u razvitku zivota na Zemlji i promjena u prostornim odnosima
medju stijenama litosfere jest poznavanje starosti stijena. RazliCitim
metodama, s manje ili vise taenosti, ta se starost moze odrediti relativno
i apsolutno (radiometrijski).
7.3.1. Odredivanje relativne starosti stijens
Za odredjivanje relativne starosti najvise se koriste podaci iz
sedimentnih stijena. Relativna starost magmatskih i metamorfnih stijena
odredjuje se na osnovu njihovog odnosa sa sedimentnim stijenama
poznate (takode relativne) starosti. Pri odredivanju relativne starosti
stijena posebno se koriste metoda supcrpozicije, iitoloska i
paieontoioska metoda.
Metoda supcrpozicije slojeva polazi od cinjenice da su mladl
slojevi talozeni iznad starijih. To pravilo vrijedi za primarni polozaj
slojeva sedimentnih stijena. Praktiena vrijednost metode prestaje u
uvjetima tektonski jace poremecenih naslaga.
Litoloska metoda je zasnovana na litoloskim karakteristikama,
kao sto su boja, 10m, hemijski sastav, stepen dijageneze itd .. Navedene
karakteristike mogu se koristiti za uporedivanje i odredivanje relativne
starosti pod pretpostavkom da su jednake iIi sliene stijene ujedno i
istodobne. Medjutim, to je nepouzdan postupak za uporedivanje na ,irim
podrucjima jer litolo,ka obiljezja naslaga ne ovise 0 vremenu postanka
nego 0 mjestu i nvjetima u kojima su nastale. Medutim, upravo uvjeti
mogu biti razliciti kod postanka istodobnih stijena, a vrlo slieni kod
nastajanja stijena razliCite starosti. Ipak, u jasno ogranieenim prostorima i
201
dijelom poznatim uvjetima i litoloske karakteristike mogu posIuziti za
vremensku korelaciju.
Paleontoloska metoda ternelji se na proucavanju i interpretaciji
evolucije zivotinjskih i biijrrih organizama tokom geoloske proslosti. Za
odredivanje starosti stijena koriste se fosili. Pri tome moze da se
primjenjuje metoda karakteristicnih (provodnih) fosila, fosilnih
asocijacija i filogenetska metoda. Neki organizmi geoloske proslosti
zivjeli Sil u vise geoloskih razdobija, jer su bili otporni na promjenu
uvjeta zivota iii su imali veliku sposobnost adaptacije novonastalim
uvjetima. Ovi fosi!i imaju prakticnu vrijednost s gledista evoIucije i
odredivanja uvjeta koji su vladali u okolisu njihovog zivljenja, ali za
odredivanje relativne starosti stijena ne znaee mnogo. S druge strane, bilo
je organizarna koji su zivjeli sarno u nekom odredenom geoloskom
razdoblju iii u odredenom ekosistemu, a geografski su bili veoma
rasprostranjeni. Takvi fosili, za odredivanje relativne starosti stijena
imaju posebnu vrijednost, a nazivaju se karakteristicni iii provodni
fosili. rpak, ne sarno okarnenjerri ostaci organizarna geoloske proslosti,
vee i tragovi njihove zivotne aktivnosti i otisci takode se ubrajaju u
fasile, a nazivaju se ihnofosiiima.
7.3.2. Odredivanje apsoiutno starosti stijena
Proucavanjem prirodnih radioaktivnih elemenata i prodnkata
njihovog raspadanja pronaden je vee; broj metoda pomocu kojih se
pokusava odrediti apsolutna starost pojedinih stijena litosfere.
Radioaktivni elementi emitiraju ex i j3 cestice te y zrake, zbog cega se
njihova masa tokom vremena smanjuje, a na kraju prelazi u stabilne
izotope. Vrijeme koje je potrebno da se kolicina nekog radioaktivnog (iii
nestabilnog) elementa smanji na polovinu je njegovo vrlJeme
poluraspadanja. Ono je konstanta, a moze biti od nekoliko hiljada
godina do nekoliko miiijardi godina. Konaeni, stabilni produkt ( izotop)
moze se koliCinski uporedivati s izvamim radioaktivnim elementom. To
je iskoristeno za proucavanje starosti stijena metodama koje se nazivaju
radiometrijske. rpak, te metode ne daju posve tacne rezultate. Nairne,
vrijeme poluraspadanja odnosi se na radiaaktivni element nekog minerala
a kako je taj mineral magao nastati prije nastanka stijene, zajedno s njom
iii poslije njenog nastanka, jasno je da starost minerala ne mora biti i
s!varna starost stijena.
Najcesce primjenjivane radiornetrijske metode su: uran-olovo,
kalij-argon-kalcij, i ugljenikova metoda.
202
Metoda uran-olovD sluz] za odredivanje apsolutne starosti
najstarijih stijena litosfere. Vrijeme poluraspadanja radioaktivnog izotopa
urana 2.l8U je 4.47 milijardi godina. Konacan produkt njegovog
raspadanja je 4He (ex cestice) i izotop olova 206Pb. Spektrometrijskim
odredivanjem mase izotopa olova i poredenjem 5 masom radioaktivnog
izotopa urana, definise se starost minerala iz proucavane stijene. Ovom
rnetodom je odredena starost stijena s Mjeseca i nekih rneteorita u
rasponu izmedju 4,6 i 4,7 milijardi godina. Metoda takode daje i dosta
pouzdane rezultate za odredivanje starosti stijena starijih od 10 miliona
godina.
Metoda kalij-argon-kalcij osniva se na raspadanju
radioaktivnog izotopa kalija 40K na dva na('ina: II % atoma dobivanjem
elektrona iz svemira (apsorpcijom j3 cestica) prelazi u argon (40 A), a
89% aloma gubitkom j3 cestica prelazi u kalc\j (")Ca), s vremenom
poluraspadanja 1,3 milijarde godina. Obzirom da se kalij i njegovi
spojevi nalaze u mnogim magrnatskim i metamorfnim stijenama, ova
metoda se koristi za odredbu starosti tih stijena. Prj tome se tretiraju
minerali iz grupe liskuna.
Ugljcnikova metoda bazira sc na radioaktivnom izotopu
ugljenika (4C). On ima vrijeme poluraspadanja 5.567 ± 30 godina, a
njegovi stabilni izotopi su 12C i 13c. U organizme putem CO
2
ulazi
procesom fotosinteze. Nakon uginuca, organizmi geoloske prosIosti
redavno su bili uklopljeni u neki sediment bez kontakta sa zrakom kada
prestaje razmJena ugljenika izmedju okoli!'a I organizama.
Radioaktivnim raspadanjem izotopa 14C reducira se njegova prvobitna
koliCina i odnos sa stabilnim izotopima. Mjerenjem omjera 14C/
12
C
odredjuje se starost s velikom pouzdanoscu. Zbog relativno kratkog
vremcna poluraspadanjc izotopa J4C, ovom metodom se postizu dobri
rezultati u ispitivanju mladih stijena i zivata (u posljednjih 30 do 40
hiljada godina). a sluzi i za odredivanje starosti arheoloskih nalazista.
7.4.Stratigrafske jedinice
U cilju prikaza geoloske istorije Zemlje koriste se geohronoloske
i njima odgovarajuee hronostratigrafske jedinice. Tako su izdvojene
slijedece jedinice: eon (eonotem), era (era tern), period (sistem), cpoha
(serija) i doba (kat). U okviru svake gcohronoloske jedinice (eon-doba)
stvarane su tanje iIi deblje nasI age stijena koje zapravo predstavljaju
hronostratigrafske jedinice (eonotem-kat). U okviru geohrono]oskih
jedinica najduzc su trajali coni a izdvojena su dva ito: kriptozoik i
fanerozoik. Eoni se daljc dijele na ere. U okviru kriptozoika izdvojena je
203
arhajska i proterozojska era, a U okviru fanerozoika izdvojcne su
mezozojska i era.
Arhajska protcroz0jska era zastupljene su uglavnom
nlctamorfniIn stijenama (gnajs[;vi, mikasistl itd.).
Paleozojska era sastoji se od scst perioda: kambrij, orciovicij,
sHuI', devon, karhon i perm. U ovoj eri najvecu zastupljenost imaju
skriljave metamorfne stijenc (mikasisti
j
argilosisti i iiliti) a potom
pjescan<
Mczozojska era dijeli se net tri perioda: trijas, jura i kreda.
Odlikuje se skora potpunim odsustvom nletanl0rfriih stijena i vrlo
velikom zastupijenoscu krecnjaka.
Kenozojska era je najmlada. a podijeljena je nu dva perioda:
tcrcijar i kvartar. U njoj so st"\'arane velike mase klasticnih sedirnenata.
GeohroIloloSka sLab Zemljine kore bcz epchu i doba ( katovi)
prikazanaje na labeli br. 13.
Tabela 13. skala Zcmljinc kore
-: 1
I ;- I pak"oc\:n
p, I , 65
N "
I
0
,- I
krecla K
i
7u
I
135
'" 'I
jura j
I 45-55
I
11)0
'"

Z
I
trijas T
i
34-45 230 ,
<:
I
I P 50-55
i
285
""
6::
perm
)
'"
I
k:ui)on C 65 i 350
,
0 i devon D I 50-55 ! 395-400
,
N
0 I situr
,
i 40
,
4)5-400
w
I
:;!
I
Mdovicij 0
I
(')(i-65
i 500
..
I
kambrij em
,
7() 570 ,
i
'"
I
I
I
@ '"
,
proterozoik (algonkij) Pr:
I
I


oko
f-
4000
i
0. I
"'
t;) adw.il (arI1eol.Oit,) Pc,
i
I
4700
'"
g: I
I ,
204
7.5. Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu
Razvitak Zemlje proucava se od vremena kad je ona nastala, a
prema sadasnjim spoznajama, zasnovanim na proucavanju stijena s
Mjeseca i nekih meteorita, to se dogodilo prije ako 4,7 miiijardi godin2<
Podaci nadeni u stijenama litasfere omogucavaju poznavanje evolucije
Zemlje i zivota na njoj < Realnost spoznaja ovisi 0 brojnosti nalaza i
njihovoj naucnoj obradi i interpretaciji< Podaci koje su nam ostavili
organizmi u stijenama, pripadaju razdoblju od zadnjih 3 do 3,5 milijardi
godina, od kada se racuna pocetak prvog primitivnog zivota na Zemlji<
Sto je bilo prije toga, odnosno, sta se dogadalo od prvih oko 1 do 1,5
milijardi godina
O
Taj dio razvitka Zemlje uprkos brojnim istrazivanjima
ostaje sve do danas nedovoljno pozna\.
Za prvo razdoblje formiranja Zemlje kao jedne od devet planeta
nema pouzdanih podataka, kao u ostalom ni za nastanak Suncevog
sistenla. Nczna se tacno niti kad jc i kako nastala njena kamena kora.
Danas se smatra pribvatljivom pretpostavka da je hladna povrsina
postojala od samog pocetka te da je bila pretopljavana i preradivana
toplotnim strujama i uzarenonl masom koja je iz unutrasnjosti prodirala
prema povrsini< U tom su razdoblju meteoriti i manji asteroidi ucestalo
padali na Zemljinu ponsinu< lomeCi je i formirajuci vece i manje kratere
pri cernu se mijenjao reljef i stvarao uvjet za nastanak prvih vodenih
bazena. Ipak, prve izbocine i udubine na povrsini 1110gle Sll na5tati i kao
rezultatl stezanja pri ocvfsCivanju, a pravo formiranje reljefa mogio se
dogoditi kasnije, uz sUdjelovanje geoloskib siia< U slijedeCim fazama
razvitka Zemlje dolazi do gravitacijske diferencijacije materijala koji je
gradio tadasnjukamenu koru, poCinje formiranje kontinentalne kore
iznad okeanske, a laksa kisela magma se utiskuje u vise dijelove< Kad je
magmatska aktivnost postala intenzivnijom, kamena kora postaje deblja
jer kristalizira 111110StVO uglavnom andezitsko-dacitskih stijena, danas
odredenih ispod gotovo svih starib kontinentalnih masa< U to se vrijeme
poCinje odvijati i diferencijacija u unutrasnjosti Zemlje, razgranicenjem
jezgra i omotaca< 0 nastanku atmosIere lakodje nema pouzdanih
podataka< Pretpostavlja sc da je prvobitna Zemljina atmosfera,
sastavijena od vodonika i helija, bila ostatak primarnog omotaca te da je
Hisparila" u svelnir zbog nedovoljne Zenlljine gravitacije, a druga (koju
cesto nazivamo prvobitn01n) je nastala naknadno, uglavnom vulkanskim
ekshalacijanlU uz sudjelovanje suncevog vjetra i kometa. Prva hidrosfera
vodi porijeklo od plinova koji su na povrsinu izbili sa vulkanima, kao i
kondenzacijom vodene pare iz atillosfere. Smatra se da je voda u pocetku
Zcmljinog <razvoja kontinuirano pokrivala veei diD pOVTsine formirajuei
prvi plitki okean<
205
Nastanak zivota na Zemlji precmet je brojnih istrazivanja, ali ni do danas
nen1a pouzdanog odgo-vora na pitanje: k3ko': Prvi organizmi nisu ostavili
traga u stijenama, pretpostavlja sc, s .lednc strane zbog toga sto nisu
posjedovali cvrste mineralizovane dijelovc, a s druge strane, zbog veoma
dugog vremena koji je prolcko od njihovog izumiranja. tokom kojeg su
stijene u kojiIna -su ostaci eventualno bili sacuvani, pretrpjele vise
metamorfoza koje SD ill unistilc. PrCIna sacuvanim i analiziranim
najstarijim fosilima, rac-una se da su pry! i primitivni organski ablici
zivota nastali na Zem1ji prije vise od 3 milijarde godina. lshodistem
zivota smatraju se organski spojevi nakupljeni u plitkim vodama.
Njihova koncentracija se povecavala lsparavanjem. Djelovanjem
ultraljubicastih Suncevih zraka na takvu koncentriranu otopinu dolazi do
veoma slozenih hemijskih procesa koji rezultlraju nastanlcom
aminokiselina, ugljikohictrata, proteina i nukleinskih kiselina. S dovoijno
ugljendioksida omogncen(:l je fotosinteza a ena dalje (}1nogucava
nastanak prvih biljaka sposobnih za samostalan zivot, odnosno, prema
takvoj shelni nastao jc onaj prvi, odlucujuci evolucijski skok. Je Ii doista
bilo tako, nije naucno potvrdeno, ali irna logike u tako zanlisljenoj shelni.
Prekmnbrijske stijcne, od kojih najstarije imaju oko 4 ~ 7 Inilijardi
godina, a najmladje oko 570 mil10na godina, danas 5U U pravilu
predstavljene rnetamorfitima, bez fosiIa. On1 rijetki pronaclcni -rosiE nisu
dovoljni za detaljnije hronostrmigrafsko odvajanje i ilnaju prakticno
zn_acenje uglavnoHl za paleontologe. Istrazivanjem struktura 1
uocavanjem ,geoloskih promjena koje Sll u tom razdoblju bile intenzi"vne,
prekillnbrijski eon, nazvnn jos i kriptozolk, podijeljen je u dvije ere:
stariju, nazvanu arhajk (arheozoik) i mladju naz\-'anu proterozoik
(algonkij). Na prostoru BiB, prekrambijske stijene TIlSU nigdje
dokumentovane.
Paleozo.iska era trajala je ukupno oko 335 do 350 rnoliona
godina, odnosno od prije 570 do prije 230 miliona godina. Najstarija je
era fanerozojskog eona. Posebno je znacajna kao era intenzivnog razvitka
zivota. Podijeljena je u sest porioda. PoCinje kambrijem a zavrsava se
perrnom. Organski svijet paleozoika je veoma raznovrstan. Istice se
bogato prisustvo tabuiatnih i tetrakorala. krinoida, trilohita, u ordoviciju i
siluru dominiraju graptoliti. razvijaju se cefalopodi-nautiloidea i
amonoidea. brahiopodi su znacajni, u mladem paloozoiku dominiraju
fuzulinide, a javljaju se skoljke i puzevi. U paleozoiku se javljaju prve
ribe, vodozemci i gmizavci. Flora je predstavljena primitivnom
psilofitskom florom, papratima, rastavi6ima i preCicama. U Bosni i
Hercegovini paleozoik je uglavnom predstavljen metmTIorfitirna
(skriljcima) a sporadicno krecnjacima. klastitima i drugim tvorevinama.
1zdvojen je: Sansko-Unski paleozoik, Kljucki paleozoik.
206
Centralnobosanski paleozoik, paleozoik istocne Bosne i paleozoik
jugoistocne Bosne.
Mezozojska era trajala je oko 150 do 170 miliona godina,
odnosno pocela je priblizno prije 230 a zavrsila se prije 65 miliona
godina. To je sredisnja era fanerozojskog eona. a znacajna je po velikim
promjenama u geoloskom smislu i u razvitku zivota. Dijeli se na tri
perioda: trijas, juru i kredu. U razvoju organskog svijeta u mezozoiku su
izvrsene znatne promjene. U trijasu pojavili su se prvi sisari, a u juri prve
praptice (Archaeopteryx). Zbog pogodnih klimatskih uvjeta tokorn
mezozoika razvili su se dzinovski gmizavci koj i su izumrli krajem krede.
Od beskicmenjaka najveci znacaj imaju cefalopodi amoniti na osnovu
kojih su izvrsena detaljna biostratigrafska rasclanjavanja. Sa amonitima
druguju belemniti koji krajem mezozoika zajedno izumiru. Znacajne su
skoljke. puzevi. brahiopodi, jezevi a od mikrofaune foraminifere. U
Bosni i Hercegovini mezozoik ima veliko rasprostranjenje. Sedimentne,
magmatske i vulkanogeno-sedimentne tvorevine mezozoika, javljaju se
na povrsini od oko 35 hiljada km
2
• iIi na priblizno Y, teritorije BiB.
Dominantno ucesce menu navedenim stijenama imaju krecnjaci.
Kenozojska era je najmlada u istorijskom razvitku ZemIje. 1me
joj potice ad grckih rijeCi kenos i zoon. sto u prevodu znaCi novi zivot.
Nazi\' slikovito oznacava pro111jene U odnosin1a kontinenata i okeana, ali
i u oblicima flore i faune. sto tokom kenozoika poprimaju danasnji izgled
i rasprostranjenost. Traianje se proejenjuje na oko 65 miliona godina.
Dijeli se na dva perioda: tercijar i levartar. Pocetak kenozoika jasno je
obiIjeien velikim promjenama u organskom svijetu. Na kopnu
preovladuju cvijetnice a javlja se i veliki broj insekata. Za ovu eru
karakteristican je nagli razvoj sisara i ptica. 2ivi svijet u toku ove ere sve
se vise usavrsava i priblizava danasnjim oblicima organizarna. U
kenozoiku se javlja i najvisi predstavnik zivih biea - covjek. Tokom
kenozoika su ubrane i definitivno formirane najmlade vjenacne planine:
Alpi. Dinaridi. Pirineji. Apenini. Kavkaz, Himalaji itd. Kenozoik je
najvise zastnpljen na podrncju sjeveme Bosne, dok je u ostalirn
podrucjima vezan uglavnom za slatkovodne ugljonosne bazene, iIi za
diskontinuirane zone u Hercegovini. Dominantno je predstavljen
klastitima sa podredenim ucescem krecnjaka. magmatskih stijena i drngih
tvorevina.
8. GEOLOSKO KARTIRANJE I GEOLOSKE KARTE
Za dobivanje opee slike 0 geoloskim istrazivanjima i procesu
nastanka geoloske karte te 0 geoloskoj karti kao konacnom rezultatu
207
istraiivanja, u nastavku SU, na nivou inforrnacije za one kojima geologija
nije maticna strnka, opisani zadaci geoloskog kartiranja po fazama rada i
opc; pojmovi 0 geoloskoj kalii.
8.1. Geolosko kartiranje
Geolosko kartiranje je osnovna metoda terenskih terenskih
istraiivackih radova, Cija je svrha evidentiranje sastava stijena, i
strukturnih odnosa odredenog lerena. Ono se odvija u lri faze, koje
obuhvataju:
1. pripremne radove
2. rad aa terenn i
3. zavrsne kabinetske i laboratorijske radove.
Pripremni radovi sadrze:
proucavanje postoje6ih podataka 0 terenu, u sto spadaju svi
objavljeni radovi i fondovska dokumentacija,
prethodnu fotogeolosku obradu, kojom se dobivaju
orijentacioni podaei 0 terenu i njegovoj gracli, sto ce tokom rada na
terenu biti provjereno,
kreiranje koncepcije kartiranja ( proliliranjem, kartiranjem
izdanaka, pracenjem granica ),
pripremanje lOpografskih podloga i ostale dokumentacije
koja 6e sluiiti na tereou, sredi vanje terenske opreme, planiranje
srnjestaja, prehranc i nacina rada na terenu.
Rad us tcrenu obnhva':a:
rekognosiranje radi upoznavanja lerena i prikupljanja
materijala za preliminarnu laboratorijsku obradu,
detaijno kartiranje, prilikom kog se na terenu biljeze
podaei na taekama opazanja i uzimaju uzorei za laboratorijska
ispitivanja, a u terenskoj bazi se dobiveni podaci svalwdnevno
aiuriraju na karti obilazaka, u dnevniku tacaka opazanja i terenskoj
geoloskoj karti, liZ pop is i spremanje uzoraka,
reambuliranjc radi rjesavanja nerijesenih problema iii dopune
podataka.
ZavrSni kabinetski i laboratorijski radovi obuhvatajn:
208
izradu grafieke dokumentacije u koju spada geoloska karta,
geoloski stub, profili i blok dijagrami,
paleontoloska,mineraloska, petroloska, sedimentno-
petroloSka, hemijska, fizicko-mehanicka i po potrebi druga ispitivanja
uzoraka,
izradu izvjestaja ( iIi tumaca) koji se sastoji od teksta i priloga.
8.2.Geoloska karta
Geoloska karta je graficki prikaz grade terena, starosti stijena, njihovog
sastava i medusobnih odnosa te ostalih vainih geoloskih pojava, nacrtana na
topografskoj podlozi na osnovu rezultata dobivenih geoloskim kartiranjem
na (erenu, kabinetskih radova i iaboratorijskih ispitivanja.
Na geoloskoj karti moraju biti oznaeene geoloske graniee, polozaji
slojeva, strnkture, nalazista fosila, mineralnih sirovina is!., sve
standardiziranim simbolima i grafikom. Ako je karta obojena, onda se
propisanom bojom oznaeavaju kartirane hronostratigrafske jediniee, a ako je
izgradena crno- bijelom tehnikom, koriste se odgovarajuca sjencenja.
Geoloska karta mora sadrzavati legendu kartiranih jediniea i oznaka koje
su uertane na njoj. U legendi su kartirane jedinice poredane vertikalno po
starosti, tako da su najdonje ujedno i najstarije, a prema gore su sve miade.
Uz osnovnu geolosku kartu izraduje se i geoloski stub. Njime sn
propisanim grafickim simbolima prikazane utvrdene geoloske tvorevine
prema redoslijedu nastanka njihova debljina, uz kratko opisane
karakteristike.
Sastavni dio geoloske karte je jedan profil iii vise profiia. Geoloski
profil je graficki prikaz svih utvrdenih geoloskih elemenata i njihovih
odnosa po dubini u odredenom vertikalnom presjeku. Takav profil je s obje
strane ogranicen vertikalnim pravcima S oznacenim apsolutnim visinama, a
uz to sadrii oznaku orijentacije, horizonlalno grafieko mjerilo i nazive
vaznijih lokaliteta. U geoloskim profilima uertavaju se litoloske oznake koje
se mogu koristiti i za oznacavanje vrste stijena na cmo-bijeiim kartama.
Na geoloskim kartama postoje slovno-brojcane oznake za pojedina
geoloska razdoblja u kombinaeiji s bojama, te oznake strukturnih elemenata.
Slovno-brojcane oznake za pojedina geoloska razdoblja date su u tabeli 13.
Boje koje se koriste za oznacavanje starosti sedimentnih stijena su:
kvartar - bijela
tereij ar - zula
kreda - zelena
karbon - siva
devon ~ sivosmeda
silur - svijetla plavozelena
209
jura - plava
trijas - Ijubicasta
penn-smeda
ordovicij - tamno plavozelena
kambrij - sivomaslinasta
prekambrij - ruzicasta
Starije stijene istog geoloskog razdobJja boje se tamnijim, a
mlade svijetlijim nijansama.
Magmatske stijene se na geoloskoj karti oznacavaju bojom i
slovnom oznakom. Propisana boja za intruzivne kisele i neutralne stijene
je kannin crvena, za bazicne zelena, a za ultrabazicne sivozelena.
Efuzivne kisele i neutralne stijene oznacavaju se narandzastom bojom, a
baziCne zelenom. Slovima grckog pi sma oznacava se sastav eruptivnih
stijena. Za oznacavanje nekih intruzivnih i efuzivnih stijena koriste se
slijedeca slova grckog pisma:
- granit r ' granodiorit 6, , diorit 6 , sijenit q , gabro y , peridotit 0"
- riolit X , daeit a p , andezit a , bazalt j3, dijabaz j3j3
Metamorfne stijene se na karti takode oznacavaju bojom i
slovnom oznakom. Naprimjer, mermeri se boje svijetJoplavo s oznakom M,
kvarciti kobaJtnoplavo S oznakom Q, alnfiboliti zeleno S oznakom A,
gnajsevi ruzicasto s oznakom G itd.
Starost magmatskih i metamorfnih stijena oznacava se simbolima datim u
tabeli 13. LitoJoske oznake nekih sedimentnih, magmatskih i metamorfnih
stijena, prikazane su na slid 94<
1':'0'::-'1
GLiNA

KRECNJAK
E:3
n ANDEZIT
SLOJEV1T -- ,
c:-:J
PIJESAK

DOLOMIT
1=--:;:;:3
!> aA.ZALT
SLOJEVIT
I%"Yhl
5LJUNAK

'( GRANJT

STIJENE S
+ .. .••
-
FElDSPATOIOIMA

PJESCAR

v_ GA8RO
Ie::: ill
G GNAJS
SLOJEV1T
."

KONGLOMERAT
ITm
1; $IJENIT
f)J):l
SLOJEVIT
" .
Q KVARClr
g=;;q
BRECA
{f PERIDOTIT
!'ii'h1
I\;!MERMER
SlOJEVITA

• i •• MASlVNI

LAPORAC

x RlOUT
liliiii
A AMFlBOLIT
Slika 94. Litoloske oznake za pojedine vrste stijena
210
Geoloske srukture se na kartama oznacavaju grafickim oznakama crvene
boje. Neke od grafickih oznaka prikazane su na slici 95.
'V
=+=
=+
o
- osa sinklinale, uspravne iii kose
- osa sinklinale, prevrnute iii polegle
- osa antiklinale, uspravne ili kose
- osa antiklinale, prevrnute iii polegJe
- osa sinklinorijuma, uspravnog iii kosog
- osa antiklinorijuma, uspravnog iii kosog
- rasjed bez oznake karaktera, osmatran
- rasjed pokriven ili nesigurno lociran (pretpostavljen)
- rasjed osmatran fotogeoloski
- vertikalan rasjed
- relativno kretanje krila rasjeda horizontalnog tipa
- elementi pada pukotine
- vertikalna pukotina
- horizontalna pukotina
Slika 95. Graficke oznake za pojedine ge%ske strukture
211
Opis gcoloske kartc i svih evidentiranih geoloskih elemenala kao
Ijasnjenje grafickih prikaza 11<1 karti 1e istorija nastanka kartiranog terena
ikazuju se u tunlacu geoloske kanc.
Geoloske kartc se mogu podije1iti prema mjcriiu i sadrzaju. Prema
jerilu geoioske karte se dijele na:
-pregledne gcoloskc karte ( 1: 1 00000 i manje ).
-osnovnc geoloske karte ( od i: I 00 DOD do I: I 0 000 ).
-dctaljnc gcoloskc kar!e ( 1: 1 0000 i veee ).
Prema sadrzaju, geoloskc kartc se dijek na:
geoloskc iUlrtc, kojc sadri.e pudatkc 0 sasta\'u, starosti i
sirukturnoj gradi terena (takvH je naprimjer Osnovna geoloska karLa BiH
u M l:lOO 000).
-spccijalnc gcoioske karte prikazom tcrenn sa aspckta
oelre-denc geoloskc disciI)linc- (illl.cnjclskogcohlske karle. hidrogeoloske
kane, tektonskc karL:, kane" fOlOgeoloskc karte, geockoloskc
karle itd.).
Gculoskn karlu 8iH l'fikaLlrlajc na slicl 06.
Slika 96. Gcoluy/w !WI"/U BU.'IIl' i H{'J"CCY.f!1·illc ! j'I"<!ICI.'fU NlTulurj(', f9YI.))
LlTERATURA
Basagic M., 2000: Oeologija. Earth science institute, 1- 185, Sarajevo.
Basagic M., 2000: Odroni u karbonatnim stijenama. Rudarstvo, 17118,
175-182, Tuzla.
Birkeland P. W. & Larson E. E., 1989: Putnam's geology. Oxford
University, , 1-646,New York.
Blatt H., 1992: Sedimentary petrology. University of Oklahoma, 1- 513,
Oklahoma City.
Boegel 11.,1972: The Studio Handbook of Minerals. The Viking Press, 1-
304 New York.
Caclwvic 1., 2000: Inienjerskogeoloski i geotehnicki modeli kHzista na
podrucju Tuzlanskog kantona. Rudarstvo, 17/18, 86-92,Tuzla.
Cackovi6 1., 2003: Klizista Tuzlanskog kantOlla.Civilna zastita-
Kal1tonalni stab CZ-Tllzla,l ,9-15, TLlzia
Dimitrijevi(: lVt., 1978: Gcolosko kartiranje. Univerzilet u Beogradu,
1-486, Beograd,
Dortman N. B,. et aL" 1976: Fiziceskie svojstva gornih parod i poleznih
iskopaenlih. Nedra., ] - Ivloskva. < •
Dzindo A.,2003: Hitne intcrventne lujere na klizistill1aj
primjena i opmvdanost. c
Civilna zastila-Kantona1ni stab CZ-Tuzla, 1,23-29, fnzla.
f)oruevii; V., Bordev;c P. & Mi\ovanov;6 B., 1991: Osnovi petro\ogije.
Nauka, 1·· 223, Beograd,
Fcrha\begovic 2002: Savremeni egzogeno geoloski procesi u krovini
tuzlanskc sone formacije. Zbornik radova ROOF, XXIV 37-41, Tuzla.
Fcrhatbeuovi(: Z. & Redzepovi6 R., 2003: Poznavanje ; sanae;ja kHz;'ta.
civilna zastita-Km;tonalni stab CZ-Tnzla,l, 15-23,Tuzla.
FilipoviC B., 1980: Metodika hidrogeoloskih istraiivanja. Nanena knjiga,
1-439, Beograd.
Gillen C.,1984: Metamorphic geology. University of Aberdeen, 1- 173,
Aberdeen.
Grubii; A., Obradovic J. & Vasi6 N., 1996: Sedimentologija. Univerzitet
u Beogradu, 1-436. Beograd.
Herak M., 1984: Gcologija. Skolska knjiga, 1- 429, Zagreb,
Hrvatovic l-l., 1999: Geoloski vodic kwz Bosnu i Hercegovinu. Zavod za
geoiogiju,1-203 ,Sarajevo. .' . " .
Hrvatovic H., 2003: Geologija-postanak, struktura 1 dmamlka ZemlJe.
Univerzitet u Tuzli, 1-277, Tuzla.
Janjic M., 1979: Inzenjerska geodinamika. Univerzitet u Beogradu,
1-175, Beograd.
213
Janjic M .. 1985: Inzenjerska geologija sa osnovama geologije. Naucna
knjiga. 1-447, Beograd.
JanjiC S.& Ristic P., 1989: Mineralogija. Naucna knjiga, Beograd, 1-220,
Beograd.
Jasarevi6 I., Cackovic r. & Lebo Z., 2000: klizista- odrona uz
prometnice primjenom drenaznog sustava i gabionskih zidova. Rudarstvo
17118, 134-137, Tuzla.
Jevremovi6 D" i997: Geoloski gradevinski materijali. Univerzitet u
Beogradu, 1-262, Beograd. .
Lege! F.R., 1973: Cities and geology. Me Graw-Hill Book Company i-
557, New York. '
Lokin P.,Corie S., 2000:Metodologija istrazivanja klizista. Rudarstvo
17118,23-38, Tuzla. '
Mandzi6 E., Suljkanovic M. & Sijercic I., 2000: Kliziste Stubo-
Gracanica istrazivanje i sanacija. Rudarstvo ! 7118, 162-171, Tuzla.
McLean A.c. & Gribble C.D., 1985: Geology for civil engineers.
University of Glasgow, ] -314, Glasgow.
Milojevic N., 1967: I-lidrogeologija. Univerzitet u Beogradu, 1-378,
Beograd.
Nikolic P., P. 1989: Geotehnika. Naucna knjiga, 1-596, Beograd.
Nonveiller E., 1987: Klizcnje i stabilizacija kosina. Skolska knjiga,
1-204, Zagreb.
Pami" J., 1996: Magmatske formacije Dinarida, Vardarskc zone i juinih
dije1o,::a PanonskoF bazena. Nafta, 1-198, Zagreb. .
PasiC-Skripie D., Zigic 1.,& FerhatbegoviC Z., 2001: Stijenski masivi kao
objekti inzenjerskoge()loskih sa osvrtom na savremene
inzenjerskogeoloske karakteristike tuzlanskog sonog lezi!;ta. Rudal'stvo,
23/24,47-51, Tuzla.
Pasic-Skripi6 D., Promjene toka brzine slijeganja po petogodisnjim
penod;ma tuzlansKe gradske zone. Rudarstvo, 23/24, 65-71 Tuzla.
PasiC-Skripic D., 2001: Odreclivanje koeficijenta fiI{racije lezista
Omarska na osnovu granulometrijske al1alize. Zbornik radova RGGF
XXIlI, 115-117, Tuzla. '
Petkovie K. & Nikolic P., 1979: Osnovi geologijc. Univerzitet u
Beogradu, 1- 736, Beograd.
Putnis A., 1992: Introduction to mineral Sciences. University of
Camhridge, 1- 457, Cambridge.
Redzepovi6 R. & Ferhatbegovi6 Z., 2001: Kako zivjeti na klizistu. Zavod
za geologiju, 1-35, Sarajevo.
Ristic P. & Panic J., 1981: Petrologija i petrografija magmatskih stijena.
Svjetlost, 1-272, Sarajevo,
214
Risti6 P.,& Kovacevic R., 1983: Specijalna mineralogija. Univerzitet u
Tuzli, 1-395, Tuzla.
Rokic Lj., Sarae Dz., 2000: Razvoj baze podataka nestabilnih terena
urbanog podmcja kantona Sarajevo.Rudarstvo, 17/]8, 102-111, Tuzla.
Soklic I. 1964: Postanak 1 struktura Tuzlanskog bazena. Geoloski
glasnik, 10, 5-25,Sarajevo.
Soklic I., 1964: Lineamenti sjeveroistocne Bosne. Geoloski glasnik,
10,159-169, Sarajevo.
Soklie l.. 1970: Geologija za mdare. Univerzitet u Sarajevu, 1-364,
Sarajevo.
Sokiic 1., 1986: Tektonsko- stmktumi obliei Tuzlanskog bazena i
Majevicc. AN1.J Bil-1.
. Radovi LXXIX, knj. 10,23-55, Sarajevo.
Sokiit 1.. 1988: Hroaologija geotektonskih pokreta u Dinaridima u
mczozoikll i kenozoiku.
ANU BiT-I. Rudovi LXXXV, knj. 12. I I 1-139, Sarajevo.
Stevie M. , Halilovie S. & Zekan S., 2000: Prikaz uzroka msenja
potpornog zida i na:;ipa an putu Ka!csija- Sapna. Rudarstvo 17118, 127-
134. Tuzla.
Stevie M .. Cackc)\'ic r & Zekan S., 2000: Deformaeije gabionskih
konstrukcija pri osiguranju padina. Rudarstvo 17/18, 156-162, Tuzla.
Stevie M., 2003: Sanacija klizisla "i'asji grab" na putu Kalesija-Sapna.
Kantonailli Slab CZ- Tuzla. 129-33,Tuzla.
Scstanovic S., J 986: Osnovc geologije i petrografije- primjena
cradevinarstvu. Skolsk" knjiga 1-198, Zagreb.
Sestanovic S., 1993: Osnove inzcnjerske geologije- pnmJcna u
graditeljstvu. Sveuciliste II Splitu. 1-159, Split.
S., 2001: Osnove gcoiogijc i petrografije. Sveuciliste u Splitu,
1-233. Split.
Taksie A. 198 J: Gcologija za gradevinare. Gradevinski institut, 1- 310,
Zagreb.
Tisljar J.. 1994: Scdimentne stijene. Skolska knjiga, 1-422, Zagreb.
Tisl'jar L 2001: Sedimcntoiogija karbonata i evaporila. lnstilu! za
gcoioska iSlrazivanja- 1-375 .. Zagreb.
Vlahm';c 'vI.. 1996: Geologija u gradevinarstvu. Grifon, 1- 231, Beograd.
Vrabac S., Ferhathcgovic Z., & Alit F.. 2000: Marinski paleogen i
miocen II profilima istraznih busotina kod Gracanice. Zbornik radova
ROOF, XXII!!, 163-169, Tuzla.
Vrnbac S .. 1999: Facijalne i biostratigrafske odlike badena i sarmata
sjcYerne Bosnc.
. Uniwrzitct u TllZli, 1-107, Tuzla.
215
Vrabac S., 2003: O$novni uzroci pojaye klizista na podrucju Tuzlanskog
kantona.Civilna zastita-Kantonalni stab CZ Tuzla,l, 7-9, Tuzla.
Windley B. F., 1995: The evolving continents. Wiley, 1- 526, Chichester.
REGISTAR
Abrazija, 117
Aerodromi, 181
akumulacijska jezera, 189
akutue sanudone mjere, 132
alevrolit ( sHtit ), 55
alohemijski sastojci, 62
alpinotipna orogenezu, 83
amfiboli, 28
amfiboliti, 77
amorfni minerali, 16
andaluzit,27
andeziti, 45
anbidri!, 35
anizotropni minerali, 16
antiklinala, 93
antiidinorij, 96
apati!,36
apsolutna staros!, 202
argilosisti, 75
arkoze,59
arteilke izdani, 143
atmosfera, 11
atmosferska iii meteorska
voda,90
augit,28
barit,35
bazalti,45
bazalti, 49
bazien. stiieno, 43
bigar ( sedra ), 56
biostratigrafija, 195
bioHt,28
blasticn!! struktura, 71
bo.ia minerala, 19
boj" slijen., 162
bore, 93
brane,190
brecas!a lekstura, S3
brcce,55
bubr.nje, 162
busivost stijena, 169
centar simetrije, 16
coslovne saobracajniee, 179
ciklosilikati,27
cipolini, 76
cirk,125
cirkon,26
ejepljivost (kalavost) minerala, 19
eoisit,27
cvrstoca na istezanje, 164
cvrstoca na pritisak, 164
cvrstoca na 164
cvrstoca na smicanje, 165
dadti,44
debljina sloja, 88
deluvij, 114
denudaeija, 114
detalinn kartiranje, 208
detri!icn" slmklnra, 51
devon, 204
dijabazi, 45
dijageneza, 50
dijamant, 37
dijatomiti,56
dinamika podzemnih voda, 137
dinamotermalna metamori'oza, 70
dine, 124
dioriti,44
disten,27
dolo mit, 34
dolomiti, 55
drobina,55
clasticnost slijone, 165
elementi kHz;sta, 128
endodinamika, 79
eolska erozija, 124
epicenter, 104
epidot,27
217
epirogeni pokreti, 80
erozi,ia, 115
faciJes, 197
feldspati, 31
feldspa/oidi, 32
fiksisticka koncepci,ia, 80
filit., 75
filosilikati, 28
fizii'ko raspadan,je, H2
tlnidaina tckstur3, 41
fluorit, 36
nuvijaln" erozi,!a, 11 6
foii,iadja (skriljavost), 69
fosiU,.196
fmllamie, lIH
46
ge,iziri, 1 (] 1
grodirmmika, 78
gcoeicktricne n",lode, 156
geofiziciul 155
,9
karta
1
209
geolosld prom, 209
207
geoloski stub, 209
gcoloslw ka,rfi,,","
gcosinklinalc. 80
gcolektonika, 195
gcotermski stupanj, 13
gil'S, 34

75
Gom!w",,,,, 19/1
37
granati, 26
45
",'mH",n,

gravitad,ja, 13
gustina J 8
gustoca, ] 59
halidi,36
71
haHt,36 ,
heksagonalni sistem, 17
hemi,iski neotporni millerali, 21
hemijski otporni mineraii, 21
hemijski reaktivni mincarli , 21
hcmijski topivi mineraH, 21
hemijsko raspadanje, 112
hemijsko trosenje, 50
hillatogeni minerali, 14
hillrogeologija, 9
hi<lrogeoioski i:wlaiori, 141
hidrogeoloski kolek!ori, 141
hi!ll'osfera, 1]
hi<irolehnil'ki objckt;, 188
rOllerm,.lo; minerali, 14
Hi staidas!a stmktom,
40
,10
hliPolc,:" Sun"eva hliunca, 10
!l!'lril'i,
123
iii ma.sivna rdishl,.",
4i
horizonta1ni rasjedi, SH
borublcuda,28
hornfels; ( l",,..,ili ), 75
horst, 93
idealni l-{r- "' r
iii!, 30
27
\ ",I\)
inzen,icrskogeoic'\ski ]j 35
kartjranje
j
151
WI"''''" gcologi,ja, 9
istra:bw husenjc i raslwpi, ] 57
1£,11'.",,141
izomorfizarn., 18
izosciste, 104
izntr-opni nljnera ii, 16
218
jame,122
jaruge,115
jezgra,12
jura, 204
kalcit,33
kalkarenit, 55
kalklutit, 55
kalkrndit, 55
kambrij, 204
kamenc pustinje, 124
kanali, 191
kanioni, 116
kaolin;!, 30
k31'boo, 204
karbonatl,33
karstna erozi,ja, 121
karstnll polja, 121
kataklasticna metamorfozlI, 70
kcoozo,iska era, 207
kimberliti,45
kisele magmatskc stijcne, 43
klasifikacija ldiziSta, 129
klasifikacija pulwtj"", 96
klasti""" mctamorf""
stmktura, 72
ktasticna strul{hH"}L '
klifovi, 11 7
:. :.
klivaz,99
kliziSte, 128
klizenje. 27
lioefidjcn! filtrad,ie, 141
lwoglomerati, 55
konsekv.,,'''''' 130
kontinentalni sedirnentR, 197
kon raspadlluja, 113
komnd,3:;
krccnjaei, 60
kreda,204
kristalasta stroktllra, 51
kristali, 15
kristalizirani miuerali, 15
kristalni sistemi, 16
kuglasto lucenje, 42
kvarc ( kremen ), 30
kvarciti, 76
kvartar, 204
laboratorijski modeli, 171
laporci, 59,66
Laurazija, 198
lava, 100
lednicka erozija, 125
icpidoblasticna struktura, 71
ierzoliti,48
lellei!,32
limon;!, 36
lisl",n' (Iinjd), 28
Ii/osiera, H
liloslratigrafi,ia, 195
longitudinaln' tala,i, 110
lucen,ie magmaiskill slijella, 41
Ijepl,iivost, 163
magma, 99
magmatske 38
magnezit, 33
mandolasta teL ': ra, 41
,-.- 197
:rna.SfitT/ 52
TtU1tC;rjC;- - - nc> 171
mclanz, 86
J';. -:'"
skala, HI"
nnermcri, 76
merolmrst, 123
metamorfnc stijene,
metamorfni 15
mczozojska era, 207
mikasisti, 75
mikrit,62
219
miloniti,74
glina, 29
mmeraiogija, 9
mjesoviti sedimenti 197
mobilisticka 83
modeliranje, 171 '
molasa,81
monoklinicni sistem, 17
montmorilonit, 30
morenski materijal, 126
most, 123
muskovit,28
nasipl,187
Nebularna hipoteza, 10
ncfeli", 32
nemll,obla,!;clI" strukl <
ne <I um,71
pnwi no Ineen,i'" 42
nentralne s!ijene 25
Ilczosilikati 26 '
< '
IHVO podzemnc vode 91
normalni rasjed', 91'
oaze,124
obtik minerala, 18
obradivost, 168
odronjavanje, 133
ofitska strok/ofa 39
oksidi,35 '
illjnnak, 54
ohs!oli!i,81
olivini,26
omotac,12
opal, 31
opste geuluske karte 141
ordovicij, 135 '
organogena struktunI, 5'"
orogen; pokrell, 79
ortohemijski sastojd 62
ortoldas, 31 '
ortoskriljci,45
simetrije, 16
oSlpanje, 134
otpornost na habanje, 165
paleogeografija, 195
paleoklimatologija, 195
paleontologija,195
paleozojska era, 206
Pangaea, 198
para\elopipedno iii
lucenjc,41 ,prizmatsko
paraskriljaci, 45
pecine,122
peridoti!i,47
perm, 135
p.trog.ni minerali, 23
petrografi,ia, 37
l'ctrologija, 9
petroiogija,37
pijL'Sak, 55
pritisak, 143
pint, 35 . -
miner-ali, 4
p"oks"n', 14
skriljci, 75
(lnstinje, 124
I' j escari, 58
plagioklasi,32
bipotez" 10
piashenos!, 166 '
platforme, 49
plinska hipotez" 1 0
i ' ,
p ocasto i b,mkovito lucenjc 41
piutonizam, 99 '
plutonska metamorfoza, 70
pneumalogcn' minerali 4
podzemne vode, 07 '
podzemni ("gorski") "d' ' I'·
"
, . an, _,6
po Imlktni sli"na\{ 32 -
poiimorfuam, 18 '
pomorskc luke, 181
ponod,122
porfirska struktura, 39
poroznost, 160
iii alevr;! ( silt), 55
prevcntivne mjcre, 132
prolamanje stijenskib masa, 136
proluvij,75
propusnost, 92
prostomo pianiranje, 176
prubnjc sloja, 88
pnkoline smicanja, 97
pukotine,96
radioaktivnost, 163
rasjed,90
ravan simetrije, 16
rcalni kristali, 16
rcambuliranje,208
refleksijska metoda, 156
refrakcijska metoda, 156
rckognosiran,ic,208
relaksacione pukoline, 97
rclativna starost, 201
rcversni 91
rijecni meanor', 116
rioliti, 44
rodobrozit, 18
rombieni sistem, 17
rov,93
rozeta,170
sil"r, 135
simetrija kristaia, 16
sinklinala, 93
sinklinorij, 96
sipar,88
sjajnos
t
minerala, 19
slijeganje terena, 135
slobodne izdani, 142
sloj,88
smitsonit, 18
smjer pada, 55
sorosilikati, 27
sparit,62
spccijalne geoloske karte, 141
stalagmiti, 122
stalakli!i, 122
stisljivosl, J 61
stratigrafskll gcologija, 194
stratigrafske jedinice, 203
strlje,58
struktura, 51
strukturni dijagrami, 170
stubasto luccnje, 42
sufozija,119
sulian, 34
sulfidi,35
sump"r,37
skrape,121
sljunak,54,64
stitovi,80
talk,29
roiniac, 56
saobracajnice, 179
sedimentn" stijene, 49
seizmicka aktivnost5 102
seizmickc metode, 155
seizmicki bezopas ... " stijene, 1 It)
seizmicki opasnc stij""'" no
seizmograf, 110
selektivna abrazii'" 119
s"rpentin,29
leks!ura, 21
tektouika ploea, 52
tektonika, ')
tektonski pokre!;, 79
serpentin'!;, 76
siderit, 18
s'jeni!i, 44
silikati, 23
silimanit,13
teklos
ilika
!" 25
temeijcujc, 115
temperatura zemli
c
, 13
Icnzionc pukotine, 97
tcrasc,116
tercijar,135
221
termalna metamorfoza, 70
teseralni iii kubicni sistem, 17
Tetbys okean, 132
tetragonalni sistem, 17
tikstropija, 166
toplotna provodljivost stijcna, 163
trahiti,4S
trakasta i slojevita tckstura, 31
transformni rasjedi, 92
transverzaini talas;, 71
travertine, 56
trijas, 135
triklinicni sistem, 17
tumac,141
hmcli, i83
turmalin, 27
{vnloea mineral", 20
ugao nagilla, 55
ultrahazicnc stijenc, 25
usjed,186
m'ale,122
va!ov, 125
vezil{uiarna tekstura, 41
viJadukt, 123
vodoaerioc,121
YodOprOpllsnost iii pcrmcabiloost,
161
vrtace,121
vulkan,lOO
vulkanizam, 100
vllikanskc kupc, 10,
zasjcci, 186
zeleni skriljci, 75
zcmlja ervenica, 36
zemijotrcsi, 65
zeoliti,33
zOlle subd""dje,86
zrnasta struktura, 39
zcljeznicke pmgc, ISO
ziiavosf 165
222

Izdavac: JU Univerzitet u Tuzli

Recenzenti: Doc.dr.Hazim Hrvatovic, dipLini.geoL Doc.dr. Ibrahim Cackovic, dipl.ini.grad. Autori: Dr.sci.Sejfudin Vrabac, dipLinz.geoL Dr.sci.Dinka Pasie-Skripie, dipLinz.geol. Kompjuterska priprema teksta i slika: Doc.dr.zijad Ferhatbegovii:, dipLinz.geoL Doc.dr.Dinka Pasie-Skripic, dipLinz.geol.

Stampa: Ars grafika, Tuzla Tiraz: 200 prirnjeraka
Izdavanje ovog univerzitetskog udzbenika odobrio je Senat Univerziteta U Tuzli odlukom broj: 03-2960 4. 12/05., od 18 maja, 2005 god.

Manualia universitas studiorum Tuzlaensis

(Udzbenici Univerzitela u Tuzli)

PREDGOVOR Rezultati geoloskih istraZivanja omogucavaju cjelovitije upoznavanje grade prostora u kojem zivimo te nam koriste u gotovo svim segmentima zivota, napnmJer u gradevinarstvu, rudarstvu, vodosnabdijevanju, energetici, poljoprivredi, sumarstvu, zastiti okoline, itd .. Obzirom da se danas izvode slozene i skupe gradevine, posebna painja se posve6uje nacinu i mogu6nostima temeljenja, stabilnosti i zastiti kosina te uvjetima rada u razliCitim stijenama. Optimalno rjesenje problema nije moguce ni zamisliti bez interdisciplinarnog rada tima strucnjaka razliCitih pro fila, koji sveobuhvatno analiziraju slozenu problematiku gradenja. VaZan dio posla koji pri tom treba obaviti ulazi u djelokrug rada geologije, jer za pravilno planiranje i izvodenje gradevine trebamo poznavati sastav stijena, njihove medusobne odnose i fizickomehanicka svojstva, dinamiku odredenog prostora, strukturno-tektonske i hidrogeoloske odlike terena, itd .. Na osnovu navedenih karakteristika odreduje se nosivost terena, te vrsi izbor alata za rad i eksploziva, izbor mehanizacije, planira zavrsetak radova, itd .. Pri istrazivanjima za hidroenergetske gradevine i postrojenja, geologija daje odgovore na brojna pitanja vezana za odredivanje najpovoljnijih lokacija podzemnih gradevina, brana i akumulacija. IstraZivanja za potrebe vodosnabdijevanja i efikasnu zastitu voda od zagadenja te pronalazenje tennalnih i mineralnih voda, djelatnosti sn u kojima geologija sa svojim specijaliziranim naucnim disciplinama, posebno hidrogeologijom, daje veliki doprinos. Poljoprivreda i sumarstvo takode koriste rezultate geoloskih istrazivanja. Tako se naprimjer, danas dobro zna kakve sve negativne posljedice po okolinu mogu izazvati egzodinamski faktori zbog nekontrolisane sjece suma, narocito na padinama ali i neracionalno pretvaranje planinskih pasnjaka u oranice. U zastiti okoline, geoloska istraZivanja daju vaZne odgovore na pitanja vezana za zastitn prirodnih padina i izvedenih kosina od erozije, zatim 0 mogucnostima i rjesenjima sanacije klizista i odrona, zaStite podzemnih voda od oneCiscavanja, odabiru optimalnih lokacija za odlagalista otpada, itd .. Iz ovog kratkog osvrta na ulogu geologije u praksi, jasno proizilazi potreba gradevinske struke za poznavanje osnova ove nancne discipline. Stoga smo se odlncili da prioritetno za studente Gradevinskog odsjeka na Univerzitetu u Tuzli, ali i za sve strucnjake gradevinarstva, napisemo ovaj udzbenik. Pri tome smo posH od realnosti da studentu treba prezentirati osnove geoloskih disciplina koje su vezane za

I -

I

3

gradevinsku praksu i koje ee mu koristiti ne sarno tokom studija vee i
kasnije u praksi.

SADRZAJ PREDGOVOR I.UVOD .................................................................................................... 9 1.I.Definicija i podjela Geologije ............................................................. 9 l.2. Postanak, grada i osobine Zemlje ...................................................... 9 2. MINERALOGIJA ................................................................................. 14 2.1.Postanak rninerala ............................................................................... 14 2.2. Unutrasnja grada i oblici pojavljivanja minerala ............................... 15 2.2.1. Kristalizirani minerali .............................................................. 15 2.2.2. Amorfni minerali ..................................................................... 16 2.3. Simetrija kristala ................................................................................ 16 2.4. Kristalni sistemi ............................................................................. .... 16 2.5. Polimorfizam i izomorfizam .............................................................. 18 2.6. Fizicka i hemijska svojstva minerala ................................................. 18 2.7. Metode ispitivanja minerala ............................................................... 21 2.8. Sistematika minerala .......................................................................... 22 2.8.1. Silikati ...................................................................................... 23 2.8.1.1. Nezosilikati ................................................................ .26 2.8.1.2. Sorosilikati .................................................................. 27 2.8.1.3. Ciklosilikati ................................................................. 27 2.8.104. lnosilikati ................................................................... .27 2.8.1.5. Fiiosilikati ................................................................... 28 2.8.1.6. Tektosilikati ............................................................... .30 2.8.2. Karbonati ................................................................................. 33 2.8.3. Sulfati ....................................................................................... 34 2.8.4. Sulfidi ...................................................................................... .35 2.8.5. Oksidi i hidroksidi ......................................'............................. 35 2.8.6. Minerali ostalih grupa ............................................................. .36 2.8.7. Elementi .................................................................................. .37 3. PETROLOGIJA .................................................................................... 37 3.1. Podjela stijena prema naCinu postanka ............................................. .38 3.2. Magmatske stijene ............................................................................. 38 3.2.1. Struktura i tekstura rnagmatskih stijena ................................... 39 3.2.2. Lucenje magmatskih stijena .............................................. ...... 041 3.2.3. Sistematika magmatskih stijena .............................................. .43 3.204. Mineraloske i petroloske karakteristike granita, gabra i peridotita ..................................................................... .45 3.2.4.1. Granit ......................................................................... .45 3.2.4.2. Gabri ........................................................................... 46

Ugodna nam je duinost da se zahvalimo recenzentima dr.sci. Ibrahimu Cackovieu. dipl.ing.grad. i dr.sci. Hazimu HrvatoviCu, dipl.ing.geol. koji su svojim savjetima doprinijeli kvalitetu ovog udibenika. Bit cerno zahvalni svim kolegama koji lekst proCitaju i dostave nam svoj kriticki osvrt.

4

5

.............................. Karstna erozija ................ 76 3.1....3................................!..........3.... 149 6...... 116 4.......... 121 4..2........4..............1................................ ....................... .........6................................................ 147 5. 4....... 71 3............. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenan1a i primjena metalTIorfnih stijena u gradevinarstvu ...................................................... Lednicka erozija ..............Tidotiti.......................... Abrazija .. 99 4. Tektonska aktivnost .5......................................................2......................................... ... 99 ...... 58 3. 79 4....... 93 4......... 150 6.. 128 4.......................................7. 76 3.......... Inzenjerskogeoloski procesi ..4........2................................................ Sistematika metamorfnih stijena ...Uticaj vode................. Sufozija ..::njd 1\.............. Magmatizam ........... Pjescari ............. Mineraloske i petroloske karakteristike mermera......1.6. Klasifikacija klizista ...........................48 Sedil11entne stijene ........... Poroznost i propusnost stijena .....3......................3.................................. 4................................. 139 5...... Odronjavanje ..... Eoiska erozija .......................3.................4.... 53 Mineraloske i petroloske karakterislike glina............... Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko Ispitivanje .4....." ............................... 131 4............... ...........4..........6....................2................ 159 6......3.......................... 57 3........ 129 4.......... 64 3...........................Istrazno busenje i raskopi .................................. 96 4.......1........4.................. GEODINAMIKA .....................................2.......................................... 141 5........... 60 3. 112 6.....................1...................... 146 5....2..........3.........11........ Pokotine ......4.... " ......... t.............1............................. 51 Sistel11atika sedimentnih stijena .... 120 4..................... 128 4.. ..... PODZEMNE VODE ........................ 76 3.........................3.............. serpentinita i amfibolita .4............. Cilj iilZenjerskogeoloskog izucavanja klizista ................................................... 77 3................................1...3............................. Saniranje labilnih padina i klizista ......... 76 304.................................... ..............4..............lNZENJERSKA GEOLOGIJA .................................... ....... struktura i tekstura sedimentnih stijena .........4........................................... 168 6..... 3......11....... 148 6.........glllatskim stijenama i prill1Jena magl11atskih stijena u gracievinarstvu .3......................3.1...... 124 4......... Metamorfne stijene ... Hidrogeoloska istraZivanja u gradevinarstvu .....................2....... 59 3. Elementi klizista ...........3... 158 6.............. 168 6.................13.......2...2.................................... 73 3...11..3..... Inzenjerskogeolosko kartiranje .................. 125 4............................................Geofizicka istraZivanja ...........1.......struktura i tekslura metamorfnih stijena ..............4.............1......... Denudacija .......4.....7..........1..... 164 6.............1.... 3. 77 3.... 79 4..........................1....................... 117 4.................3.....................................4.................. 57 3....1.......... 4.......................................................................... Erozija padavina .....................2..............................4..... 3.......... 78 4.. ...............1.......1.... Nacela modeliranja ..... 138 S.......... 88 4.............................Isusivanje temeljnih iskopa ...........................2...............8........ Rasjedi ....................1.......................... Zagaciivanje izdanskih voda ...3......4......2.. 102 4.................1.3............ Amfiboliti .............................2.........2....2. Uzroci stvaranja klizista .............1............1......1......... Zamocvarenje terena .. 127 4............. Laporci (Japori) ............2...........2..............4...................................... Mermeri (mramori) ..................................................... Osipanje ........... 4..4............3....................2... 69 3 A................. Fizicke karakteristike ..........2.. 134 4........................................5..........5.............................3...... 171 6.........................3............] ............................~ 3..................................... 172 6 7 ...............................4................10..............................2......2.... Izdani .1..Povrsinsko raspadanje ................. 158 6....... 111 112 114 115 4... Uvjeti gradenja u sedilnentnim stijenama i primjena sedimentnih stijena u gradevinarstvu ..1..4......3........2.....11...yjcti gradt........1..]........ kvarcita........ Kvarciti ....4.2 Bore .............................. Mehanicke karakteristike .. .... Serpentiniti ....1....2...3...1................................................1............3......................3...2....... Zone u hidrogeologiji .........8...................................49 Sastav.. Seizmicka aktivnost ...................... pjescara......................................................1........... 135 5...4.........3....... 90 4.......3...........3................................. ...5.......................................11.....4........3..........12............ Metode istrazivanja za potrebe gracievinarstva .1 Gline ......1....1......... 155 6........1.....Egzodinamika .......5............ Sastav............. 137 5..1.. Fluvijalna erozija ...... Tehnoloska svojstva stijena ......2........................1......47 U l1lJ.... lSI 6......2....... Slojevi i geologke strukture stijena ... Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata ......... 119 4................... 4................1..........................................vatre i hemijskih agresivnih materija na stijene i kamen .......1..... 133 4.......................1............ Znacaj proucavanja geoloskih struktura sa aspekta gradevinarstva ...................9..2............... Klizenje i kIizisla .1.....2... 157 6.....................11.......................1.............. laporaca i krecnjaka .3.......... ................leda.....3............3....... Krecnjaci (vapnenci) ................. ................. ...............2...............................MineraloSko-petrografske karakteristike ..................1..............2............. Obrada i interpretacija rezultata ....................2... Endodinamika .. 131 4..................

... 192 6...... . ...3.........................7.. Odrcdivanje relativne starosti slijena ...... . 173 6.... Istorijska geo!ogija..... ......2..... 182 ......... 6............... Odredivanje apsolutne starosti stijena ...................2..........2. ......0dredivanje starosti stijena................... 183 6. . 196 7. Akumulacijajezera 6.. 188 6..... ................... Prognozira uslove gradenja u stijenama kao i ponasanje stijena tokom eksplotacije gradevinskih objekata koji su na njima izgradeni........ ........ Aerodromi ...............3..... ... Petrologija je nauka 0 stijenama koja proucava njihov sastav.................... 20] 7..........5..... uslove njihove eksplotacije kao i mogu6nost njihove upotrebe u gradevinarstvu...................2....1............. .......................2...... ............... Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivanja za razlicite namjene i objekte ...........ia je nauka koja proucava teren kao prirodnu geolosku konstrukciju odnosno kao radnu i zivotnu sredinu. strukturu........ . Dinamika Zemije u svijetlu mobilisticke koncepcije ..2........ dinarniku i istorijski razvoj Zemlje.. Brane .............. Odlagalista otpada ... grada i osobine Zemlje o postanku Zemlje i ostaiih clanova Suncevog sistema postoje razlicite teorije i hipoteze................7......................2............... Definici................6.. Hidrotehnicki objekti ..... .. ...........2....................... ... ....... ...2.. ...2..... ........Pomorske luke.. 194 7............................2............. ................... Zasjeci...... 7. ...........8.................... Obzirom da do danas nije izrazito prihva6ena bilo koja od njih................ .... ........ 186 6......2......2. 195 7.... .. .. .... U okviru Geologije izdvojeno je vise naucnih disciplina kao sto su : Mineralogija.......... 7...... 179 6..1...... ........... 198 ..... Tuneli ..................... Tektonika itd ... u nastavku su saZeto prkazane sarno neke................................ ........ Istorijska geologija je nauka koja se bavi proucavanjem istorije Zemlje kao nebeskog tijela od njenog ulaska u planetski stadij odnosno od "Temena stvaranja litosfere pa do danas...2.......9. .........ia i podjela geoiogije Geologija je prirodna nauka koja izucava sastav. ..... Kanali ........ Mezarja i groblja ................. 208 8.......................... STRA TlGRAFSKA GEOLOGIJA . kao i 0 njihovoj genezi i primjeni.....7. ..... ...... Mineralogija je nauka 0 mineralima odnosno 0 njihovim morfoloskim i hemijskim osobinama... Temeljenje ...2... .........2... 173 6.. ........2....... Stratigrafske jedinice . rasprostranjenje i kretanje u Zemljinoj kori................ usjeci i nasipi . ....... ........................4.. Hidrogeologija... 193 6..... teksturu..2...4......3. .2............. 204 7.. 8 9 . 209 LITERA TURA .. ............... .... te rekonstrukcija paleogeografskih..........2...2.............3. ... 185 .. Ona obezbjeduje podatke neophodne za ocjenu medusobnog uticaja terena i gradevinskih objekata....... ................ .........3.....2.............. Fosi!i i stijene kao geoloska svjedocanstva . Saobracajnice ..6.... 176 6..... Geolosko kartiranje ..........2.......... ...3........ 205 8.....1. Tektonika proucava pokrete u Zemljinoj kori i njima proizvedenu tektonsku gradu iIi sklop te strukturne oblike pojedinacno tretirajuCi zakonitosti njihove geneze i rasporeda...... 1.3.... Prostorno planiranje .......... ... Pored navedenog Inzenjerska geologija proucava prirodne gradevinske nemetalicne materijale...1.......................3. .... . Njeni osnovni zadaci su odredivanje starosti stijena i geoioskih dogadaja................. .. .... ........ 179 6.... Inzenjcrska geologi... 203 7......................................1......3............ preobrazavanje i sistematiku........... .........2...........7..... 180 6........... Bavi se problemima prilagodavanja gradevinskih objekata terenu i metodama poboljsanja svojstava stijena......... 208 8.. Postanak......... 190 6... genezu....... ........4...................................... .............1..... 202 ............. Mostovi ..... Zeljeznicke pruge ....... Petrologija...... GEOLOSKO KARTlRANJE I GEOLOSKE KARTE ..... 181 6. .....3.. Cestovne saobracajnice ....214 REGISTAR .... Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu ....... Inzenjerska geologija....... . tektonskih i magmatskih dogadaja.. Hidrogeologija je nauka 0 podzemnim vodama koja proucava njihov postanak.. 191 6.... .......... 217 UVOD 1....5.............1... ..... ... Geoloska karta .......

Jeffreys. Chamberlin i F.. odnosno zracni omotac koji je sastavljen od azota. pa su njezinim hladenjem i raspadanjem nastali planeti. odnosno povrsinski Zemljin pokrivac.95 g/cm 3 (u okeanskoj kori ). 10 II . prosjecne debljine 40 km u podmcju kontinenata i 10-12 km u okeanskim podrucjima. Materija tog blizanca oslala je II podrucju privlacne sile Sunca. Relativna gllstoca litosfere iznosi od 2. Prema novim shvatanjima u litosferu nazvanu tektosferOlll. PS de Laplace (1749-1827) . Iz sredisnjeg dijela magliee razvilo se Sunee.a~ .estanovic.y:. ! Zemlja se sasloj. Cvrsto dno okeana izgraduje kontinuirani ovoj preteZno bazaltnog sastava. prasine i mikroorganizama.7 g/cm3 (u kontinentalnoj kori ) do 2. Obzirom da kontinentalna kora lezi na guscoj okeanskoj kori) njezino spustanje na jednoj strani izaziva podizanje na drugoj. izgraden ad uItrabazicnih stijena.eF 19'75. Planetezirnalna hipoteza polazi od pretpostavke da su SUllce i planeti nastali iz spiralne magliee. prcu::eto Nebularna hipoteza pretpostavlja postanak Sunea i planeta iz rotirajuce nebule (llsijana plinska masa) koja je popunja\'ala prostor danasnjeg Suncevog sistema. "::-.~~~-7.ili vodeni Zemljin pokrivac sastavljen od slane vode okeana i mora te slatke vode na povrsini i u podzemlju kontinenata. -hidrosfera. -iitosfera..7~~rs \. '~erkui.200Jj Bei.' ! /·U~~·~ . Nju su 1925 godine predlozili JJeans i H.R. :~em~j\~?~~.Novi podaci 0 istrazivanju svemira vjerovatno ce rezultirati i novim spoznajama neophodnim za tacniju interpretacijll postanka Suncevog sistema i planete Zemlje. Njezin gornji dio izgraduju stijene uglavnom granitnog sastava uz malo sudjelovanje sedimenata. Autor ave hipoteze je R. Hoylea takode polazi od pretpostavke postojanja suncevog bIizanca koji je dozivio eksploziju karkteristicnu za zvijezde tipa "supernova". ugljenog dioksida. Ova kora nije kontinuirana jer nedostaje na dnll okeana. DiD materije tog blizanca zadrzan je u podrucju Sunceva djelovanja.l.~. Autori ave hipoteze koja je nastala oko 1900 godine su R. Hipoteza Suneeva blizanca pretpostavlja da je primarno Sunee bilo dvostruka zvijezda te da je blizanca danasnjeg Sllnca odvojila privlacna sila neke zvijezde II prolazll. Plinska hipoteza je varijanta planetezimalne hipoteze. .~'~' . arnonijaka./Satur~___ -. ubraja se i gornji stjenoviti dio omotaca. a njezinim hladenjem i raspadanjem nastali su planeti. a Cijim je zgusnjavanjem te raspadanjem stvorena osnova za postanak planeta. Taj dio se nazi va kontinentalna kora. Hipoteza "supernova" eksplozije F. Ravnotezu pJutanja raz}icitih blokova nazivamo izostazijom. To su : -atmosfera. od nekoliko koncentricnih zona. Njihova je pretpostavka da je prolazom nekog velikog stranog tijela pored Sunea.A Lyttleton.':-.T. a u njenim pojedinim dijelovima od kapljica i ('vrstih cestiea koje su nazvane planetezimale razvili su se p]aneti.Moulton. kiseonika. nazvan okeanskom korom. nastao plinski val koji je od njega otkinut.:~suflce! \'- Slika I Shematizirani prika:: Sunc'evog sistema (premo iz ~f.~~:~~\". Aulori ove hipoteze su LKant (1724-1804) i neovisno 0 njemu. / eNeptun .

privlacna sila koja djeluje medu masama u Suncevom sistemu. Geoid u poreaenju sa sferoidom (po Wagneru iz Heraka.u. te brzine sirenja potresnih talasa. Sastoji se od zeljeza i nik1a i ima realativnu gustocu oko 11 g/em 3 Na osnovu visokc temperature (izmedu 4000 0C i 5000('C )i pritiska (oko 3 miliona bara).2) svjedoCi povecanje temperature i gustoee od povrsine prema sredistu kao i sirenje potresnih talasa kojima je dokazano vise diskontinuiteta. a da periferni( vanjska jczgra ) predstavlja metainu tekueu masu u kojoj se odvijaju konvekcijska strujanja. Zona/na gr(l(1u ZI. 1984) Slika 2. a polarni 6356 km.3 g/enY) i G. a negativni na sjevemoj.u kontinentalnom dijelu izdize iznad povrsine elipsoida. tije!a kojem se povrsina Gravitacija. a on je razliCit na razlicitim mjestima litosfere. L-lifu.!I1I/. Donji dio ornotuca nazi va se mezosfera. Temperatura Zemlje rezultat je djelovanja dva izvora: Sunca i stalnih radioaktivnih procesa koji se zbivaju u njezinoj unutraSnjosti. i centrifugalna sila koja postoji zbog rotacije Zemlje aka njene ose.3). odnosl1o Ul1utrasnji dio Zenlije koji od graniee sa litos!'crom doseze do dubine 2900 km i inla relativl1u gustocu izmedu 2. ana je najmanja na ekvatoru.c K-koru. Utvrdeno je da ispod povrsine postoji zona u kojoj je temperatura stalna i uglavnom odgovara srednjoj godisnjoj temperaturi promatranog poodrucja.~'I!la je::gra. ta dubina u Evropi iznosi oko 32 m. Medutim. j j -vw!isku je::gra. a najveca na polovima.. Ta granicna zona zove se neutralni temperaturni sloj. PI-gornji Ol1lo/ac'. smatra se da je sredisnji dio jezgre (unutrasnja jezgra) u cvrstom stanju. rezultiraju silom teze. a srednji dio koji ide od granice s Inezosferorn do dubine oko 400l-:. H-huf'l:'J~ra (pn. Povecanjem dubine temperatura raste od neutralnog sloja 0 cemu svjedote podaci iz rudnika i duboka busotina. Zbog rotacije. Zemlja se ponasa kao velik. Geografski i magnetski polovi Zemlje se ne podudaraju.'.m nazi va sc astenosfera.5 1 g/cm· . a zonalnoj gradi Zemlje ( s1. Toplotna energija Sunca djeluje na povrsinu i plitko pod povrSinom Iitosfere. Ugao sto ga zatvara magnetski rneridijan s horizontalnom ravninorn zove se ugao rnagnetne inklinacije koji je takode razlicit na razlicitim mjestima litosfere. Sa povecanjem nadmorske vi sine jatina te sile opada. F 3-don}i OlJlotu(. ona nije oblika rotacijskog elipsoida.fera. Ciji se pozitivni pol nalazi na juznoj sferi. Zemlja je na polo viOla spljostena tako da njen ekvatorijalni poluprecnik iznosi 6377 km.-/) -Omotac. od kojih je llujvazniji MohoroviCicev na graniei litosfere i omatai'a. sredisnji dio Zemljc koji se pruza oel 2900 kl11 do sredista. Stika 3.I/eru. vee geoida. Ugao izmedu geografskog i magnetskog pola zove se ugao magnetne deklinacije. P2-srnl!y'j olllola(. U prosjeku. au okeanskim se podrucjima nalazi ispod nje (s1. J2-1II1Ulr(/. ali relativno slab magnet (dipol). te Wiechert-Gutenbergov diskontinuitet na granici Oll1otaca i jezgre. AVO potvrduju i prirodne pojave kao sto su lave vulkana temperature do 1200 °c i vode gejzira do 90 Dc. 19/)'. A-ustell(J.::cf(/ j::_ Herak. 12 13 . -Jezgra iii barisfera. U tom dijelu plasta odvija se 1ermalna dinanlika i s njom u vezi konvekcijska strujanja sto moze biti uzrok elinal11ike i piasticnih detorl11acija u tektosferi. Dubinski razmak u metrima potreban za povecanje temperature za 1 °c naziva se geotermski stupanj.

sto je karakteristicno za rudne minerale. zbog cega se pojavljllju unutrasnja naprezanja koja rezultiraju pucanjem betona sa pojaV0lTI mrezastih pukotina.1.Unutrasnja gratia i oblici pojavljivanja mineraia Minerali se u stijenama pojavljuju kao kristalizirani iIi amorfni. ". mineralogija je nauka koja nam pomaie pri utvrdivanju cjelokupnog sastava stijenske mase. . \ .. Minerali se razvijaju procesom kristalizacije kojim dolazi do stvaranja kristala.Ie vazno kod odahiranja dekorativnog kamena U odgovarajuCim klimatskim i ekoloskim llvjetima. berit. Tako recimo montmorilonit moze povecati zapreminu do 10 puta sto pri izraC\i tunela izaziva vel ike prohleme. skupljanje.2. moramo odrediti minerale od kojih se oni sastoje i njihove kolicinske odnose. Zbog nejednakog rasta u razlicitim smjerovima. Sa stanovista gradevinske prakse.O i K. na ponasanje laporaca bitno uticu minerali glina koji su veoma osjetljivi l1a dodir s vodom. te njihava eventual no bubrenje.O ) iz cementa. Oblik minerala ovisi 0 mnogim faktorima koji su djelovali tokom njihovog postanka (temperatura. Pneumatogeni nastaju kristalizacijom iz p1ino\'a i para. Kristali se mogu pojaviti u oko 230 poliedarskih oblika. njihovu unutrasnju gradu. itd). Oni minerali koji nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora (npc. Ukoliko minerali nastaju u procesu mctamorfizma izazvanom pritiscirna.) b) ~ (. hidrotermalno i hidatogeno. Slika 4. 2. To je nauka koja proucava hemijska i fizieka svojstva minerala.1. gips. \ . Oblici krista/a: a) magnetita. temperaturom i djelovanjem vode.gahro. anhidrit. kristal se razvija u poliedarsko tijelo omedeno ravnim ploharna. Povecanje zapremine u dodiru sa vodon1 primjeceno je kod minerala kao1inita (do. silimanit.e vidjeti i na primjenu agregata za beton. turmalin. raspadanje pod uticajem atmosferilija.) Zbog eesto nepovoljnih uvjeta razvoja minerali se u prirodi nalaze vecinorn u odredenim nepravilnim oblicima koji su rezultat 14 15 .4). c) kvarca (preuzeto i:::.2. zeoliti. kalcit. Primjera radi. onda .Vlahoviic. ) u stvrdnutom hetoou moze doti do hemijske reakcije izmedu ovih mineral a i alkalija (Na. iii kamena kojim gradilTIO. andaluzit. pneumatogeno. Minerala ima j n3 drugim planetama kao i na Mjesecu. . Zanimljivo je da neki minerali mogu nastati na vise razlieitih nacina. naein postanka te vrsi njihovu sistematizaciju..se oni zovu metamorfni minerali (npr.. ltd" Postanak bidrotermalnih mineraJa vezan Je za kristalizaciju U vfucim Pravilna unutraSnja grada kristala sastoji se U odredenom rasporedu elementarnih eestica-atoma i jona u prostoru. Poznavanje otpornasti minerala na djelovanje atmosferilija veoma .itd. C02 itd.) nazivaju se hidatogeni. hidrotcrmaini. ivicama i uglovima. hidatogeni i metamorfni. Kalcit najcesce nastaje hidatogeno ali moze i pirogeno (diferencijacija baziene magme i stvarnje karbonatnih tijela) i hidrotermalno ( u polimetalienim sulfidnim rudama sa nisko i srednje temperaturnim mineralin1a). Proueava ih posebna nauena disciplina koja je po njima nazvana mineraiogija. Tako recimo kvarc moze nastati: pirogeno. Kristalizirani minerali Mineralne mase koje imaju pravilne ( poliedarske ) oblike kontura nazivaju se kristalima (s1. granit. U sredinama gdje je zrak dosta zagaden i gdje padaju klsele kiSe (npr. velicina prostora itd. hemijskog sastava i fizickih svojstava. feldspati. Postanak minerala Prema nacinu postanaka minerali mogu biti: pirogcni. pritisak..J996) 2. Nastali spojevi imaju veell zapreminu nego ani koji su usli u reakciju. aragonit. a to su npr.i rcaktivne silicijske minerale (opal.2. Pirogeni minerali su oni koji su nastali kristalizacijom iz magme. Takvi minerali su npr. MINERALOGIJA Minerali su 03nov11i sastojci stijena koje izgraduju Zemljinu litosferu.. 25%). rastvorima. Pod mineralima se podrazull1ijeva prirodna tvorevina odredene strukture. Oni imaju homogenu gradu i odredeni hemijski sastav koji se moze izraziti hemijskom formulom. itd.. Tuzla) racionalnije je primjcnjivati dekorativni kamen (npr. pneumatogeni. Drugim rjeCima.~. topaz. 0 tom rasporedu avise i karakteristike minerala. da bisn10 megii utvrditi sastav stijene u kojoj iii 11a kojoj narnjeravamo graditi odredeni objekat. itd. Ako agregat za pripremu betona sadrz. pirokseni i liskuni itd . i ostala lizieko-hemijska svojstva. b) ka/cita.) koji sadrii otpornije minerale. 2. kvarc. Koliko je vaino poznavati mineralni sastav matcrijala koji se koristi u gradevinasrstvu veoma ilustrativno se moz.

P%::aj krisla/ogra/\-kih usa 11 kristainim si''''lemima (prema: Tuclln / 951.ni oblik zbog cega su i dobili takav naziv. Pojavljuju se najcesce u kuglastim. Ova silnetrija se manifestuje sljedecin1 elen1cntima: -ravninatna. 0. 5. od kojih su tri jednake duzine i lete u horizontalnoj ravnini sjekuCi se pod 0 uglom od 60 Cetvrta osa je duza iIi kraca i okomita je na njih. Palazaj kristalografskih Gsa u kristalnim sistemin1a prikazan je na slici 5.. Osa simetrije u kristalu je svaka osa oko koje obrtanjem kroz 0 360 nekoliko puta dovodimo kristal u is(i polozaj. Ako je neki kristal nastao u idealnim prilikama njegov oblik je posve pravilan pa se na21\'a idcalnim kristalom. sin1ctrije -osama simetrije. To znaCi da su njihova svojstva u razlicitim pravcima razlicita. Tako vremenom opal prekristalise u kaleedon a amorfni hidroksidi gvozda u geti!. apati!. rnononklinicni i triklinicni. aluminijuma i mangana. turma!in. koje su medusobno vertikalne. Rombicno kristalisu: kale it .. graft!. a treca je u odnosu na njih kosa. U mnorfnom stanju javljaju se cesta silicija i hidroksidi gvozda. Amort'ni minerali su nestabilni i tete da prcdu u kristalno stanje. lO() J) 16 17 . 2. pirit. Ovom kristalnom sistemu pripadaju: kvarc. 4. i -centrom simetrijc.3. 3. Monoklinicno kristalisu slijede6i minerali: kaolinit. SliIw 5.Monoklinicni sistem se karakterise sa tri nejednake kristalografske ose. bubreiastim i grozdastim oblicima. biotit. Usljed nedostatka strukture amorfni minerali ncmaju odredeni spolja. Kristalizirani minerali su anizotropni. Trikiinicni sistcm in1a lri nejednake kristaklografske ase koje su koso polozene jedna prema drugoj. . limonit. udaljenos( ad centra simelrije do identicnih parova ravni. Tetragonalni sistem ima tri kristalografske ose medusobno vertikalne. osim u kristaliziranom " pojavljuju i u amOrfn0111 stanju.defekata u nj ihovoj gradi ili strukturnoj reSetki a nazlvaju se realnim kristalima. itd . Ovakvim elemenlima simetrije karakterise se mineral cirkon.Teseralni iii kubicni sis tern karakterise se s tri kristalografske ose jednake duzine. 6. gips. Amorfni Ininerali nen1aju prayilnu unutrasnj u grauu. Centar simetrije predstavlja tacku u geometrijskom sredistu kristala.itd . montmorilonit. Ovom kristalnom sistemu pripadaju: dijamant.2. Nastaju obicno procesima povrsinskog raspadanja minerala. Kristalni sistemi moze biti duza iii kraca je upravna na njih.~ L. korund. olivin. 2. muskovit. I. Dvije ose u horizontalnoj ravni su jednake duzine a treca koja 2.2. hornblenda. 'I .. 6. topaz. halit. itd.4. ' ' Postoje 32 kombinacije elemenata simetrije koje s obzirom na duzinu i medusobni odnos kristalografskih osa mozemo svrstati u 6 kristalnih sistcrna: teseralni. heksagonalni. U amorfna mineralna tijela spadaju i vulkanska s(akla. Simetrija kristaia Praviino razvijeni kristalni oblici pokazuju izraienu silnetriju. ortoklas. ivica i uglova je jednaka. Amorfni minerali Minerali se u stijenama. Heksagonalni sistem odikuje se s cetiri kristalografske ose. Navedene elemente simetrije imaju plagioklasi i mikroklin. Rombicni sistem ima tri krista10grafske ose nejednake duzine ali medusobno vertikalne.-- .. tctragonalni. dvije su medusobno upravne.preu::elo i:::: Sestanovi(:. Kod ideal no razvijcnih kristala. rombicni. Zbog toga su ovi minerali izotropni odnosno imaju iste karakteristike U 5vin1 pravcima. Ravan simetrije dijcli kristal na dva jednaka dijela koji se jedan prema drugom odnose kao prcdme( i lik U ogledalu. fluorit. 2 . dolomit.

onda je i njegova cjepljivost vise izrazena..feldspat).Boja nije stalna i postojana osobina minerala.6). Mnago veci broj minerala irria alllhromatsku (gre. Najrnarkantniji je. Polimorfizam i izomorfizam Koliko raspored testica u kristalnoj resetki ima odraza na fizitke osobine minerala najbolje ilustruje pojava polimorfizma. Ona zavisi od kristalne strukture i orjentisana je duz paralelnih ravni atoma. Polimoruzam je osobina da se jedna ma!erija javlja u vise razliCitih kristalnih formi. Opcenito. vee da im se atomski ill jonski radijusi medusobno mnogo ne razlikuju. !urmalin . elektroprovodljivost.n.65. Pos!o je ejepljivost osobina minerala da sc cjepa duz neke ravni koja prolazi izmedu atomskih ravni. Suprotno polimorflzmu izomoruzam je osobina da supstanee hemijski razliCite iIi analognog hemijskog sastava mogu stvarati iste kristalne forme pa eak i graditi kristale mjesanee. Vrlo je mali broj mineralnih vrsta stalne boje koja potice od materije od koje je mineral izgraden.) Pri daljem padu intenziteta svjetlosti sjajnost je polumetalna (hematit). RazliCit oblik kristalne resetke uzrokuje kod ova dva minerala izvanredno vel ike razlike u fizickim osobinama i oblieima. oblik. Strana materija zove se pigment. kristobaliLitd. tridimit. Postoje i boje koje su posljediea preobrazaja minerala usljed povrsinskog raspadanja stijena a one se nazivaju pseudohromatske (grc. cjepljivost ( kalavost). primjer ugljenika koji se javlja kao grafit (kristalise heksagonalno) ili kao dijamant (kristalise teseralno). provodljivost toplote. Najkarakteristicniji prirnjer za ovu pojavu predstavljaju plagioklasi koji su kristali mjesanei albita NaA1Si3 0s i anortita CaA1Si 20 s koji se nalaze u razlicitim omjerima. U slucaju plagioklasa Na i Ca joni imaju priblizno iste jonske radijuse.6) dok se npr. ljubicas!o (ametist). Naprimjer kvare. sedefasta (talk.itd. listicavi.. ldiohromatskom bojom karakterisu se npr. itd . Kaleit ima tri pravea ejepljivosti.6. itd. tablicasti.) od kojih svaka ima specificne morfoloske j fizicke karakteristike.). vostana (opal). moze biti alohromatski obojen iuto (citrin).. Kaleit koji je najcesce mlijecnobijel moze npr.pritisak. mrko (cadavae). Pri vrlo intenzivnom odbijanju svjetlosti minerali irnaju dijamantsku sjajnos! (dijamant. veliCina prostora. boja. te se medusobno zrunjenjuju u svirn koliCinama. elasticnost. karbonati. sto je najees6e posljedica razlieitih uslova kristalizacije ( temperatura. Cjepljivost (kalavost) mincrala je njihova osobina da se eijepaju dui odredenih ravni. biti ern od primjesa manganovog oksida iii zut od primjesa zeljeznog hidroksida. itd. magneticnost. pritisak. Fizicka i hemijska svojstva minerala Fizieka svojstva po kojima se minerali medusobno razlikuju jesu: gustina. kale it 2.5. itd . tvrdina. za stvaranje kristala mjesanaca potrebno je da izomorfni minerali imaju ne sarno isti tip kristalne resetke.5 do 3.). Oblik minerala zavisi od mnogih faktora koji su djelovali tokom njihovog postanka (tempertura.. Medutim. -18 19 . Zbog cesto nepovoljnih uvjeta razvoja.2.. cirkon).5 g/cm 3 (npLkvarc 2. hila koja paralelna ravan u mineralu je potencijalana ravan cjepljivosti. ako je kod minerala razlika kohezije u razliCitim smjerovima veca. Dijarnant naprirnjer ima oko 140 000 puta vecu tvrd06u od grafita. Grupa olivina je takode izomorfna smjesa Cije su dvije komponente (forsterit-Mg2Si04 i fajalit-Fe2Si04) razlicito izmijesane.hematit. Gustina ili relativna gustina minerala je masa njegove jedinicne zapremine (g/cm\ Kod petrogenih mineral a ona ve6inom varira od 2. izometricni itd . minerali se u prirodi nalaze vecinom u odredenim nepravilnim oblicima koji su posljedica defekata u njihovoj strukturnoj resetki.minerali bakra azurit (plav) i malahit (zelen). Takvu boju zovemo idiohromatska (grc. Sto su povrsine vise glatke odbijanje svjetlosti je intezivnije i obratno. stupicasti. Prema obliku minerali mogu biti: prizmatski. allos-drugi) boju koja potice od sitnih mehanickih primjesa iii inkluzija II kristalu.idios-svoj. koji je tipski bezbojan mineral. Ovakvi oblici se nazivaju realnim kristalima. ).itd .pseudos-Iaz) boje. lz izomorfizma proizilazi da dvije supstance razlicitog hemijskog sastava mogu imati iste iii sliene morfoloske i fizicke karakteristike.. Tako se Si0 2 moze javiti u nekoliko modifikacija (kvare. metalna (piri!). sjaj. radioaktivnost.kvarc.ldiohromataski minerali (npr. itd . 2. iglicasti. medutim. Hrapave povrsine rasipaju svjetlost nepravilno i ne mogu biti sjajnc. ook pri nesto manjem intenzitetu sjajnost postaje staklasta ( mnogi silikati-npr. Savrsenu cjepljivost imaju npr: liskuni i grafit (sI. dok je srednja gustina rudnih minerala oko 5 g/cm 3 Ukoliko mineral ima gustinu 2 g/cm 3 to znaCi da je on dva puta tezi od iste zapremine vode na 4°C. lirnonitni oker ) su u kamenu prirodni pigment. hromatos-boja). kvarc prakticno ne cjepa (s1. Sjajnost minerala potice od razlicitog intenziteta odbijanja svjetlosti sa povrsine minerala.

primjenjuje se kvaiitativna analiza.Uz prelpostavku tvrdoce korunda lOOO. raspadanje pod uticajem atmosferilija itd .1981) II Tvrdoca nekog minerala predstavlja otpor sto ga on pruza prodiranju tvrdog predmeta u njegovu unutrasnjosl. zatin1 koliCinske odnose mineral a i njihovo eventual no bubrenje. mineral se ispituje kvalitativno i kvanlitativno.lvrdoce oslalih minerala dobive. dok je krti mineral npLkvarc. liskuni. Tabela 1. hemijske. 20 21 . Ako nas zanimaju hemijski elementi od kojih je mineral izgraden.. Ovisnost cjepl/ivosti 0 kris{alnoj struktllri minerala (lijeva-graftt. Korelacija relativne tvrdoce karborundom tvrdoce prema brusenju Osobina minerala da lrpi plasticne deformaeije i da se po prestanku djelovanja sile vraca u prvobitno stanje nazi va se elasticnost. razlikovanje amorfnih mineral a od kristaliziranih itd . Metode ispitivanja mincrah~ Mineral I tvrdoca(po Mohsu) I Relativna I Karakteristike I Tvrdoca prema brusenju karborundom talk gips kalcit fluorit apatit ortoklas kvare (kremen) topaz korund diiamant 1 2 i Paraju se noklom 3 4 5 6 7 8 9 0. itd .. Tvrdoca -lnineraia moze se odrediti i na osnovu otpora kogs mineral pruza brusenju karborundom (silicij-karbid. opticke anizotropnosti.5 5. 2.5 --.c ovom metodon1 u poreaenju s rdativnorn tvrdOC0111 prikazane su u taben. Za odredivnie reiativne tvrdoce minerala koristi se Mohsova skala tvrdoce. pri cemu se moze primjeniti mokri postupak ( mineral se otopi i razlicitim reagensima utvrduje se njegov sastav) i suhi postupak ( mineral se zari i ovisno 0 njegovoj reakciji na visoku temperaturu. utvrcluju se elementi koji ga izracluju l. Elasticni minerali su npr.Paraju 37 ne mogu se parati staklo Sijeku slaklo 120 175 1000 140000 celicnilTI nozem 10 Prijc izvodenja gradevinskih radova na nekoj stijeni iii u njoj. Kao i druge fizicke osobine. koji sc odlikujusavrf:. Ako se zeli ispitati koliCinska zastupljenost elemenata u mineralu.S i C ) u prahu .eija relativna tvrdota iznosi izmedu 9 i 10 po Mohsovoj skah. U poglcdu provodljivosti toplote mincrali se razliCito ponasaju. anhidrit ) -hemijski reaktivni (opal. Za determinaciju minerala i ispitivanje njihovih osobina koriste se razliCite metode kao sto su : opticke. Za odredivanje ponasanja minerala u polariziranom svjetlu koristi se polarizacijski mikroskop. tvrdota minerala ovisi od nj ihove kristalne strnktnre pa maze u razlicitim smjerovima biti razlicita. Hemijske metode cesto se primjenjuju za odredivanje nekog nepoznatog minerala. termicke. zeoliti) Prisustvo hemijskih reaktivnih minerala u agragatu za beton veoma je stetno jer maze prouzrokovati pucanje bctona. na osnovu cega je ponekad moguce na terenu i u laboratoriji odrediti mineral.. utvrdivanje indeksa lorna.enom cjepljivoscu i dcsno-kvarc ko)i se prakticno ne (jepa) (prema TaHiC'. muskovit) -hemijski neotporni (feldspati. Sto su jace sile vezivanja atoma mineral je tvrdi. Ovisno 0 potrebi. gips.04 1.J 1~~ I 4. upotrebljava se kvantitativna hemijska analiza. Pren1a hernijskom ponaSanju minerali mogu biti: -hemijski otporni (kvare. pirokseni ) -hemijski topivi (kaleit.0 komadi6em prozorskog stakla 6. Hemijsko ponasanje minerala prema odredenirn reagensima (najcesce su to kiseline ) je razlicito. Metalicni minerali imaju neuporcdivo vecu relativnu provodljivost od nemetalicnih. Ta metoda omogucava razlikovanje bezbojnih od obojenih minerala. odnosno koristenja stijenc u gradevinurst\'u neophodno je utvrditi mineralni sasta\' stijene.7.' -*'--[:#-1= : I I 1 !! ! 1 I I I ~I II I I l : I I! Stika 6.25 i Paraju se 14. kojim se posmatra tanki preparat minerala (izbrusak). rendgenske.. sredini-halit. skupljanje .

Pri ovakvom trelmanu uzorka dolazi do endotennne i egzoternlne reakcije. ciklosilikati. filosilikati tcktosilikati. zatim kvare (~13%. U sastavu Zemljine kore najvece ucesee imaju feldspati (plagioklasi ~ 40%. Nczosiiikati predstavljaju silikate kod kojih su SiO" tetraedri samosta1ni. Silikati se odlikuju razlicitom tvrdocom i teskom topljivoscu. z3tim. sto rezultira novim spoznajama 0 njegovim geometrijskim. augit-hornblenda. a snimljeni uzoIci mogu se pavecati jos pet puta. Ovom rnetodom odreduje se tenlperatura na kojoj dolazi do termicke reakcije ll1inerala.8. U kristalnoj resetki silikatnih minerala. Jpak.itd. olivin ( . sastav cementa. zbog cega nlincraIi eve grupe imaju veliku gusto6u i tvrdocu. ortnklas ~ 18'%). Veoma tanki vlaknasti valjak..1. sorosilikati. te slabu cjepljivost i veIiki indeks loma svjetlosti. itd . Osirn navedenirn metodama minerali se rnogu ispitivati i drugim naCinima radi utvrdivanja njihovih magnetskih.5 %. koji S11 sistematizirani u skupine. Silikati Petrogeni rninerali su uglavnom j-edinjenja silicijuma. Endotennna reakcija je pracena dehidrataeijom minerala i raspadanjem strukture dok je egzoterrrma reakcija okrakterisana nastajanjem novih visokotemperaturnih formi ( prekristalizacija ) . Sistematika minerala Danas je poznato vise hiljada razlicitih minerala ( >3000 ) i njihovih varijateta. Pri ovom ostaje sest jona kiseonika sa po . Oblik im je izometrican iii kratkostubicast. Njihov hemijski sastav je slozen. Ovom metodom najcesce se ispituju mineraii glina. Mineralni prah se maze ispitati i termickim metodama od kojih je najcesca diferencijalno terrnicka analiza. U ovu grupu spadaju olivin.. Sorosilikati se karakterisu vczivanjem dva Si04 tetraedra preko zajednickog jona kiseonika. fizickim i hemijskim karakteristikama. 2. uzrokovane fizickim i hemijskim promjenama.osilikato Kristalna resetka im je izrazito zbijena. u gradi Iitosfere sudjeluje manji broj minerala koji se u okviru stijena koriste 11 gradevinarstvu i industriji gradevinskog materijala. a mali broj iz termalnih rastvora. SiO_~ tctraedri se medusobno razlicito vezu ( preko drugih jona iii preko zajednickog jona kiseonika ). SiO~ felraedar kod nc::. Jezgre velikih jona kiseonika nalaze sc u vrhovima letraedra. Minerali su razvrstani u skupine s obzirom na njihov hemijski sastav i strukturnu graau.8. 7). 1 Stika 7. podvrgne se rendgenskim zrakama i na filmu se dobije odredena karakteristicna slika koja omogucuje odredbu minerala.Rendgenska ispitivanja minerala najcesce se realizuju na sitnim frakcijama minerala iii agregata metodom praha. kad se uzorak postupno zagrijava ( abieno do aka I aoooe ) .22 23 . 2. mcdusnhno povezani samo preko drugih jona. alteracijan1a i trosenju. inosilikati. Rezultati ove analize prikazuju se krivuljarna (diferencijalnoterrnicke kYJVf' ) lzoje S11 karakteristlcne 22 odrcciene minerale.16% ). Za odredivanje velicine i ohlika sitnih cestica u mineralin18 glina koristi se elektronski mikroskop koji omogucava povecanje i do ]5 000 puta. Osnovu strukturne grade silikata Cine SiO" tetraedri. granati. malog broja drugib elemenata zbog cega ih naz1vamo silikat1ma. Ovisno 0 naCinu vezivanja Si0 4 tetraedra u kristalnoj resetkL razlikuju se ovi osnovm strukturni tipovi silikatnih minerala: nczosilikati. izraden od mineralnog praha i odgovarajuceg ljepila. npLn1agnezija ili zeIjeza (sl. Svaka kristalna materija ima sopstveni rendgenogram (dijagram praha ) koji zavisi od unutrasnjc strukture kristala. kiseonika. a mali jon silicijuma u njegovom sredistu. Kaleit ucestvuje sa 1. pri metamorfozama.. NajveCi broj ovih minerala nastao je krlstalizacijom iz magme prl visokim ternperaturarna i uglavnom visokim pritiscima. Primjenom ove metode dobiva se uvid u strukturu minerala. radioaktivnHl i drugib svojstava. U narednom poglavlju prezentirana je pojednostavljena podjela vaznijih petrogenih minerala. itd ..

epidot. stubicastog stapicastog obika.l2l. beril.ll) usljed cega minerali ove grupe pokazllju savrsenll ejepljivost i imaju plocast i listicav izgled. Minerali ovakve struktllrne grade imaju relativno malu gustinu i mali indeks lorna svjetlosti. Ovdje spadaju kvare. Ako izme(tu mreza u ravnini ude voda. NaCin veziV(}f!ia silicijuflw i kiseonika kodji/osifika/a Slika 9. Ukoliko su tetraedri povezani II jednom niZll onda su to pirokseni.jednom slobodnom valeneijom. U sorosilikate spada npr. tetraedaru kod inosilikata Zbog ovakve strukturne grade inosilikati su prizmatskog. a mogu biti i vlaknasti. SURa II.. Tektosilikati predstavljaju silikate kod kojih su Si04 tetraedri u prostoru medllsobno povezani preko svih jona kiseonika (sl. na koje se mogu vezivati joni metala (sI. Filosilikati se karakterisll vezom Si0 4 tetraedra u jednoj ravni (sl. 24 25 . tetraedara kod sorosilikala Ciklosilikati nastaju kada se tri.9).8). itd. a na slobodne valencije vezn se joni metala. I'eze SiO. a ako je ta veza II dva niza medllsobno povezana kiseonikom onda su to amfiboli (s1. Svaki prsten je u strukturi samostalan.1 0). feldspati. cetiri iii sest Si04 tetraedara medusobno povezu u prstenove preko jona kiseonika (s1. Slik(1 10. tetraedara kod ciklosilikata Inosilikati predstavljaju silikate kod kojih Sll Si0 4 tetraedri povezani II jednom pravcu. Slika 8. Veza SiO-. tada je povezanost takvih kristalnih mreza veoma slaba sto je slllcaj sa liskunima i mineralima gEna.. Ovdje spadaju turmalin. savrsene cjepljivosti. itd . Veze SiD.

3 g/cm 3 Najcesce je syjetlosive do plavosive boje. Lih AI. Otporan je na djelovanje atmosferilija pa se nakon raspadanja stijena cesto nalazi u pijesku. Prazirne vrste olivina nazivaju se hrizolitima.a minerala forsteritaM!?2Si04 i fajalita-Fe2Si04.5 a gustina varira ovisno od hemijskog sastava i krece se izmedu 3. silimanit i stauralit. Boja je yeoma varijabilna sto zavisi od hemijskog sastava. Njihova boja ovisi 0 hemijskom sastavu tako da mogu biti bijeli. Tyrdoce je 6.3. Epidot bez zeljeza nazi va se klinoeoisitom.5 a gustina 2.3 g/cm'. Mg.5. Fe. ali moze biti zu!. itd . Granati. andaluzit.smedi i erni. tvrdoce 6. Sorosilikati U OVil grupu spadaju epidot i ems1t. granodiorite. lmaju vrlo slabu ejepljivost.Fe).7 g/em 3 • Ako je u kristalnoj resetki eirkon zamijenjen torijem. l:jede u talk.1. Vezan je za kisele magmatske stijene .2.Ca) (Mg. Dosta je otporan. Izmedu ova dva krajnja Clana postoje postupni prelazi. zeljeza. a nastao je u zavrsnoj fazi kristalizacije.prvenstveno za pegmatite. stubicastim iIi prizmaticnim formama. dok se prozracne vrste koriste kao poludrago kamenje.1.3 g/cm 3 . Nezosilikati Ovoj grupi pripadaju olivini. Cikiosiiikati Minerali ove grupe s tri i cetiri medusobno prstenasto povezana tetraedra veoma su rijetki.8. a ako su prozirni.5 i 7. i staklastu sjajnost. kalcija i aluminija sa nesto natrija. 2. Narandzasti cisti varijateti eirkona. Coisit --Ca. Osnovni su sastojei bazicnih i ultrabazicnih stijena. 2. a moze biti zuta. gdje se stvara u posljednjem stadijumu ocvrscivanja intruzija. tvrdoce 7 do 8 i gustine oko 4. Smedaste je boje. magnezit. Cjepljiyost nije izrazena. svrstavaju se u drago kamenje.8. Izrazito je otporan mineral i sastojak je pijeskova. Fe )z Si04 su izomorfna smje.4. s opstom formulom M 2 " M3" (Si04 h kod kojih M'" mogu biti AI.4 g/em 3 Najcesce je zelene boje. Hemijski sastav mu je jednak epidotu bez zeljeza odnosno klinoeoisitu. Lijepe su zelene boje i velike tvrdoce. 26 27 . zbog visokog lorna svjetla. cirkon. tvrdocu 6.9-3. jesu cesti minerali metaroorfnih stijena.) (Si0 4 ) 0 (OH) J je mineral metamorfnih stijena. Epidot-Ca2 (AI. 2. andaluzit i silimanit-Ah(OSi0 4) su polimorfne modifikacije. pjescara i drugih sedimenata. Djejstvom hidrotermalnih rastvora pre laze u serpentin. zuckasta do ema. Cirkon-ZrSi04 je sporedni mineral eruptivnih i metamorfnih stijena. ceste u metamorfnim stijenama. Koristi se kao termo i piezoelektricna sirovina. (OH)4 kristalise heksagonalno.1. B3 Si6 O2. disten. Pirokseni su silikati magnezija. Fe i Cr. 2. NaCin vezivanja silicfjuma i kiseonika kod tektosilikata U nastavku su obradeni vainiji silikatni minerali. Fe i Mn. opal sku masu. granati. [ (Si 20. Inosilikati U ovu grupu svrstavaju se pirakseni s jednostrukim l1Izom Si0 4 tetraedara i amfiboli s dvostrukim nizom Si04 tetraedara.O. Izrazito su otporni.-3. smaragdnozeleni. a gustine oko 3. [ ( Si. veoma slozene strukturne grade koja ima svojstva prelaznog tipa izmedu sorosilikata i nezosilikata.) (SiO.AI. a od onih sa sest SiO. taronosiv i ern. U stijenama se uglavnom nalaze u obliku nepravilnih zrna.4 g/cm3 i 4. a M" Ca. Pri povrsinskom raspadanju prelaze u limonit.. pa se svrstavaju u drago kamenje. najcesce je erna. potom granite. Kristalisu rambicno u kratkostubicastim agregatima ali se najcesce javljaju u vidu zrnastih agregata ncpravilnog oblika. Sjajnost je staklasta.8.mineral se odlikuje radioaktivnoscu. Olivini-(Mg. erveni. Disten. grupisani prema struktumoj gradi. Turmaiin-(NA. gustinu 3. Boja im zavisi od sadrzaja gvozda i obicno je maslinastoze1ena. Slika 12. a gustine 3. u iglicastim. Tvrdina je 7-7.1.5-7..2-4. koriste se kao poludragi kamen.2 g/em] Tipican je pneumatolitski mineral. Na niskim temperaturama minerali olivinske grupe su nestabilni. Tvrdoca im je izmedu 6.)O (OH) ] je mineral metamorfnih i nekih eruptivnih stijena.8. tetraedara povezanih kiseonikovim jonirna u prstenastu strukturu znacajan je turmalin. U industriji se koriste kao abrazivni rnaterijal. crvena i zelena.2.1.

boja.AI)zO. broncit.O lO (OH).Tavlja se u plocastim i listastim agregatima razlicite velicine. a sjajnosti staklaste. Sastojak je metamorfnih stijena a najcesce se nalazi u listieavim nakupinama. ListiCi muskovita su odlican izolator.Nisu stabilni pa Inetarnorf{)z0111 prelaze u amfibole. 28 29 . Cjepljivost mu je savrsena. a gustina 3. Boje je svjetlozelene do erne Sastoja1. Najvazniji liskuni su biotit i muskovit. amfibola i piroksena. To su sekundarni minerali koji nastaju metamorfozom biotita. u svim nijansama. Pri povrsinskom raspadanju transformi!. hlorite. Najcesee su prisutni u metamorfnim stijenama. Pretcino jc bezbojan iIi bijele i zuckaste boje . kvarc.Mg.8-3.6-3. Na .2 g/cm 3 U kori raspadanja muskovit je veoma stabilan.2 g/cm 3 U povrsinskim uvjetima minerali hloritske grupe se raspadaju. a gustina mu je 2. Vazlli su minerali bazicnih Inagnlutskih stijena.8. i to oni bogatiji zeljezom (samozit. Minerali glina su jedana od najzastupljenijih komponenti sedimentnih stijena litosfere.1.4 g/cm3 Oba su minerala zeiene. (SiAl).(Ca. U arhitektonsko-graaevinskom kamenu liskuni nisu pozeljni u vecoj koliCini.(Ca. ali cesce nastaje metamorfozom feidspata i minerala glina koji sadrze kalij. I"e. opal i okside gvozda.5-2. Hornblcnda. zeljeza i kalcija. te se javlja kao redovan sastojak glinovitih i pjeskovitih sedimenata. Talk. Augit. keramici i kao vatrostalni materijal. AI).0-3. Tipican je sastojak vulkanskih stijena.e se 11 kaolinit. posebno znacenje imaju hornblenda.Os (OH)4 nastaje metamorfozom oiivina i drugih Mg silikata bez aluminija iz ultrabazicnih i bazicnih stijena.gume. obicno u stubicastim kristaliulu. 2. zatim u kori raspadanja i u zemljistu na kame rastu biljke.a najcesce u zrnastim agregatirna. montmorilonit i iiit. 0 22 (OH). aktinolit j trell1oiit. Si. Konacno raspadanje ovih minerala uz odnosenje gvozda dovodi do stvaranja raznih minerala glina.. enstatit. Uglavnom su zelene boje. Serpentin-Mg. Listicave nakupine nazivaju se antigoritom • a vlaknaste hrizotilom. a ponckad sU zastupljeni i u kristalastim skriljcima" 1) izgradnji stijena vecinl dijelom sudjeluju augit. Augit sa malinl sadrzajem gvozda. Tvrdina je 6. [rna veliku primjenu u industriji papira. hlorit i talk.8 g/cm3 Boje je bijele do svjetIozelene.5 a gustoca oko 2. Al ) (Si. Mada u grupi minerala glina razlikuje ll10 nekoliko vrsta. jc tllnogih magnwtskih i nekih rnetamorfnih stijena. Muskovit-KA\z (AlSbOto )(OHh kristalise monoklinicno. scrpentin i mincrale glina.5-3 a gustoca izmcau 2. Pri procesilna povrsinskog raspadanja transformisc se u ka1cit. Od minerala glina posebno su znacajni kaolinit. gustine 3.Si. lil1l0nit itd .5 a gustina 2.5 g/cm 3 Tvrdoea hrizotila je ako 2. lndustrijski znacaj imaju ona nalazista talka koja su nastala metamorfozom ultrabazicnih stijena. lmaju savrsenu cjepljivost ali su im ljuspice neelasticne. Kristalisu monoklinicno u plocastim iIi listicastim agregatima. listicastih i vlaknastih nakupina.3 (Mg. feldspatoidi ) u povrsinskini uvjetima. Javlja se u kratkostubicastim i p!ocastim fonnama. Sastojak je magmatskih i metamorfnih st~lena. Oni uglavnom nastaju raspadanjem alumosilikata (feldspati.2-3. bronzano zelene boje i savrsene cjepljivosti zove se dijaiag.8-3. tako da je bilo kakvo odvajanje golim okam nemoguce. Kao petrogeni rnineral. Fe. tako da se nalazi i u metamorfnim stijenama.:. na magnezijske silikate.5 3 g/cn1 . iIi udruzeni sa drugim alumosilikatima iIi kvarcom i veoma su sitnozrni.2 g/cm 3 Mctamorfozom lako prelazi u hlorit i epidot.Si. Nalaze se u magmatskim. Mg. Nalazi se u obliku mikrokristalastih. hipersten i diopsid. talk. a u tehnickom kantcnu su stetni. . kristalise monoklinicno. Tvrdoca im iznosi 1. Boje je tamnozelene do erne. Preobrazajem prelaze u hlorite i amfibole. Obicno su u grupi. dijalag.s nesto alurninija i natriju. Nastaje djejstvom toplih voda bogatih CO. Tvrdoca talka je I. zute i sive boje. Tvrdoea antigorita je 3. Tvrdoea mu je izmedu 2. rijetko kada se ovi minerali pojavljuju pojedinacno. Tvraoca mu je 2. Lisknni (tinjei) su rasprostranjeni minerali koji se cijepaju u tanke listice. Muskovit se u granitirna javlja kao primarni mineral.i lTlinerale: liskune. Tvrdine 6. kristalise monoklinicno. Nerastvorljiv je i moze biti claleko transportovan u vidu sitnih ljuspi. Slozenog su hemijskog sastava 1 slicnih lTIorfoloskih j fizickih karaktcristika. Kacl su liske sitne (manje od lmm) s vecom koliCinorn konstitucijske vode i manjinl sadrzajem kalija nazivamo ga sericit. metamorfnim i sedimentnim stijenama.Fc)JAISbOIO (OHlo kristalise monoklinicno. a u povrsinskim llslovima transfonnisu se u kalcit.0 i 2. turingit) znatno brze.. kristalise monoklinicno.5 a gustoea oko 2. Nah. Hloriti su hidratisani aiumosiiikati magnezijuma i gvozaa. na osnovu cega se lako raspoznaju.5 a gustina 2.5. Filosilikati Ova grupa sadr:?.4 g!cm 3 • Nije stabilan lllineral pa nletamorfozorn prelazi u hlorit biotit i cpido!. AmfiboIi su siIikati magnezija. Boje jt' erne. Vlaknasti hrizotilski azbest koristi se kao sirovina za proizvodnju vatrostalnih materijala i salonita ali danas u razvijenom svijetu sve manje zbog ekoloskih razloga (izaziva azbestozu ). Ulazi U S:lstuv mnogih magmatskih stijena. Biotit-K(Mg.

feldspatoidi i zeoliti. industriji kermuike. ).5 a gustoce 2. Kalijski i natrijski almllosilikati nazivaju se alkalnim feldspatima (najvazniji ortoklas). 2. rnetalurgiji.14) a vazan . glinci ).6. liskuna i drugih alumosilikata.AI). ali 11 ekstremnim slucajevima i do 20%.. ali se od lljega razlikuje manjom kolicinom kalija. Yodu lako apsorbira. Kvarcni pijcsak se koristi za proizvodnju gradevinskog n1aterijala (siporeks. Cest je sastojak humusnih (kiselih ) sredina. Yeoma je otporan na uticaj atmosferilija. Nastaje iz magmc. malter). Kristalise monoklinicno (s1.Si0 2 je jedan od vaznijh minerala koji izgraduju stijene litosfere.Ie montmorilonitu ali znatno slabije apsorbuje vodu i ne pove6ava znatnije zapreminu. Tvrdoca opal a. Nastaje trosenjem feldspata. ovisno 0 kolicini vode. Tektosilikati Minerali ove grupe su kvarc. Kristalise heksagonalno (S1.65 g/cm3 Najcesce se javlja u formi zrna iii sesterostrane prizme i piramide. Posebno je zastupljen u dubokomorskim sedimentima (Iaporci. natrija i kalcija. feldspati.6 g/cm3. I1it-KAh (ShAIO IO) (OHh je sliean muskovitu.Si0 2 xl·hO nastaje hemijskim trosenjem (raspadanjem) silikata. Ovaj mineral je sastojak i nekih laporaca. Ako se javlja 11 trakastim formama sa razlicito obojenim trakama naziva se ahat ( ukrasni kamell ).0-2. Feldspati su alumosilikati kalija. Tvrdoca mu je oko 2 a gustina 2. Upija vlagu pri cemu moZe povecati zaprelninu do 250/0. iuti citrinOll1.8. Kvarc ( kremen ). itd. a vrste sa vodom ponasaju se kao plasticne mase. a takode i za suspenzije pri injektiranju vodopropusnih stijena radi postizanja njihove vodonepropusnosti. te kao produkt raspadanja prilnarnih silikata. Kaicedon je kriptokristalasti Si02 . Kristali kvarca Cest je mineral kise1ih magmatskih stijena. itd . npr. a takoder i talozenjern iz toplih i hladnih Yoda. Boje . Feldspati izgradl1ju oka 60% magmatskib.2 g/cm3 Nastaje raspadanjem bazicnih eruptivnih stijena i tufova u alkalnim sredinama. U izgradnji tunela montmorilonit je veoma stelan mineral zbog povecanja zapremine apsorpcijom vode 5tO moze izazvati smanjenje tune]skog profila i rusenje vecih razmjera.dijatomeje. Tvrdoca mu je oko 2 a gustina 2. je 2 . Stika 13. krt je . talozenjem u blizini toplib izvora te biohemijski (mikroorganizmi. a natrij sko-kalcij ski alumosilikati plagioklasima. Nastaje pri preobrazaju magmatskih i metamorfnih stijena i to raspadanjem alumosilikata (feldspata iii liskuna-biotita).Ie sastojak granita i sijenita. U morskim bazenima stvaraju se mnoge bentonitske gline koje predstavljaju Ciste montmorilonite.6. a ima ga i u sedimentnim i metamorfnilTI stijenaIna. Kolicina vode U opalu varira.Ie 2-2.) se javlja u bijelim 5itno kristalastim agregatima.13). tvrdoce 7 a gustine 2. od 3-9%.Ie bijele.AhSi2 0s (on . emi morionom.:r Kaolinit. Cisti varijateti koriste se u proizvodnji porculana i vatrostalnih materijala. a primjesama moze biti razliCito obojen. izlucuju opalne skelete ). zalim u industriji stak1a. Koristi se kao isplaka pri dubokom busenju. tamni cadaVCClTI. pri cemu visestruko povecava zapreminu. U prirodi ga nalazimo U ""v·ise modifikacija koje su stabilne u razliCitin1 temperaturnim intervalima. 30% metamorfnih i 10% sedimentnih stijena. Ortokias-K ( AIShOR ) nastaje kristalizacijom iz magme. 30 31 .1.6-3 g/cm3 Sliean .5.OIO] (OH). Montmorilonit-Aiz [(Si. Amorfni kvarc iii ol'al. Hemijski Cist kvarc je proziran ("gorski krista]" ) a razliCitl1 hoju mu daju prirnjese (ljubicasti yarijateti nazivaju se ametistom. x H 2 0 je mineral bijelosive boje koji svoja svojstva mijenja ovisno 0 koliCini vode. Tvdoce .

pri cemu se ne narusava struktura.allgit ). Nepozeljni su u agregatu za pripremu betona. a od primjesa moze biti zut.nakupinama.6-2. iii smed. i za odstranjivanje ulja sa vodene povrsine. siv. a manjim dijelom raspadanjem minerala nastalih iz magme koji u sebi sadrze kaleij (npr. Tvrdoca im je 6-6. Vainiji minerali ave grupe SLl leucit i nefelin. dok su u sedimentima rijetki ( arkoze ).5 g/cm Nastaju hidrotermalno do hidatogeno. Kristali ortoklasa Nije stabilan jer pod djejstvom hidrotermalnih rastvora transfornlise se u sericit. U kristalnoj resetki zeolita nalazi se slabo vezana voda koja se zagrijavanjem gubi.5 g/cm 3 Ako je bez prirnjcsa. Nalaze se u pukotinama i supljinama magmatskih stijena. ali ako je voda bogata ugljen 32 33 . Plagioidasi si izomorfna grupa dvaju Clanova :albita .bazicni pJagioklasi ).8 g/cm 3 KristaIisu triklinicno. u manjim koliCinama ima ih u matamorfnim stijenama. rodohrozit MnC0 3 . Lcucit-K( AISh06 ) je mineral bazicnih magmatskih stijena alkalijske grupe. Obieno su bezbojni ali primjesama mogu biti obojeni. Boje je bijele iii je razlicito obojen. Potpuno Cist je bezbojan i proziran. Kristalise rornbicno tako da njegovi kristali imaju oblik romboedra (sl. te metamorfozom feldspata i feldspatoida. i smitsonit ZnC03. ) je takode mineral bazicnih magmatskih stijena alkalijske grupe U kojima se nalazi u nepravilnim zrnima iIi u Slika 15. sideri! F eC0 3 .6 g/cm3 . Karbonati izgraduju veei dio sedirnentnih stijena. Boja mu je najcesce mlijecnobijela.Na (AIShOg) i anortita-Ca (AlzSi 2 08). Uglavnom nastaju talozenjem iz tolih i hladnih voda. Kaicit-CaC0 3 je Ininerai k_oji se u st~jenarna najcesce nalazi u zrnastiIll fonnama. Veoma su rasireni u magmatskim stijenama. Boja im varira od bijele do zelenkaste. Niskotemperaturni K-feidspatje mikroklin. Nefelin-Na ( AISiO. a gustoca 2. a djelovanjem atmosferiiija i hidrotermalnih procesa u kaolinit. S njima se rijetko javljajll i drugi karbonati kao sto su magnezit MgC03 . Kristal kalei!a Tvrdoca mu je 3.lS).5 g/em3 Boje je pepeljastosive i bijele.5 . ciscenje din1nih gasova. a nekad je i bezbojan. a rneau ujima najvazniji su kalcit i dolomit.2. Kristalise te!'seralno. Karbonati Karbonat! su soli karbonatne ( ugljene kiseline ).5 a gustoea 2. Uglavnom je bijele iIi crvenkaste boje. Fcldspatoidi su grupa minerala koji u magmatskim stijenama zamjenjuju feldspate od kojih se razlikuju nlanjirn sadrzajem silicija. stroncija i kalija. Slika 14.7 giern3. gustoce 3 2-2. U vodi se tesko topi. Pri povrsinskom raspadanju bazicni plagioklasi se kalcitisu a kiseli prelaze u minerale glina ( kaolinit ). moze se koristiti u proizvodnji porculana. Tvrdoca mu je 6. Tvrdoce su 3-5.6 . Tvrdoca mu je 5. Zeoliti se koriste za prociscavanje radioaktivnih otpadaka. kalcija i rjede barija. a gustoca 2. te magnezij i zeljezo (npr. Raspada sa se u minerale glina. a gustoca 2. U dodiru s vlagorri zeoliti vodu primaju natrag. 2. zatim za proCiscavanje otpadnih i kanalizacijskih voda.8. a gustoca 2. Zeoliti se alumosilikati natrija. Tvrdoca mu je 6.

"estrih gips" koji s vodom prelazi u veoma tvrdu masu ( "hidraulicni gips "). a gustoca aka 2. Pri gradnji tunela takva pojava izaziva savijanje opIate i smal1jivanje tunelskog profila a cesto i rusenja. Medu ovim mineralima najznacajniji je pirit. Apsorbira zracenje. Bezbojan je . sedimentnih i metamorfnih stijena. Sulfati Sulfati su soli sulfatne kiselnie-H2S04. Obzirom na slicnost s kalcitom lako se razlikuje po reakeiji na sohm kiselinu. Gustoca mu iznosi izmedu 3. Barit-BaS04 kristalise rombicno. sto mu ogranicava primjenu u gradevinarstvu. Na tempertauri od 110°C gubi 75% vode. mermera i njihovih breea. Javlja se zmast. koralji. Cisti varijeteti lijepih boja su drago kamenje. zbog cega se laka lomi i mrvi. Crveni korundi nazivaju se rubini. Koristi se i kao dodatak u pripremi nekih vrsta cementa. Najvlse se razvija metasomatski pri dijagenetskim procesima djejstvom Mg rastvora na krecnjake. prelazi u limonit i sulfatnu kiselinu koja otapa karbonate (djelovanjem H 2 S04 na krecnjak nastaje gips ). a od primjesa moze biti bijel. Kristalizira prakticki u svim uvjetima tako da je on sastojak magmatskih. feldspate i druge minerale u stijeni. dolomit ne. framinifere. Javlja se u pravilnim kristalima te u formi zrnastih masa i sitnozmastih nakupina. itd ) . alge. lako prima vodu i brzo ocvrsne.5 i 4.8.8. bijel iIi razliCito obojen primjesama. Gips-CaSO. U prvoj fazi poslije karbonata. zbog cega je stetan. pri cemu se njegov volumen poveea za oko 60% liZ razvijanje pritiska oko 1100 bara.dioksidom ( atmosferska voda ). Koristi se za dobivanje sulfatne kiseline. a od primjesa moze biti siv. Pirit-FeS2 kristalise teseralno. Moze biti bezbojan. Nastaje na vise naCina: hidrotermalno. Dolomit se koristi za izradu vatrostalnog materijala. hidatogeno (u izolovanim dijelovilna mora pri redukcionim uslovima ) itd .9 i 3 4.8. To je krt mineral tvrdoce 6-6. crvenkast i plavkastosiv. a ponekad i u pravilnim formama. Zrna dolomita se medusobno dodiruju duz ravnih povrsina i ne zadiru jedno u drugo kao kod krecnjaka. Korund-Ah03 je mineral vel ike tvrd06e (9). Rjede je hidatogeni mineral a moze nastati i hidrotermalno. a gustoca 4. karbonatnih pjeseara i laporaea sto mu daje posebnu vainost u gradevinskoj praksi i to s dva stanovista : kao materijala kojim se gradi i materijala na kojem se gradi. a nalazi se u magmatskim i metamorfnim stijenama. Kaleit nastaje i biohemijskiposredstvom organizama i mikroorganizama koji izlucuju skelete od -- CaC03 ( skoljke.. 2.4. Kaleit je takode veoma vazna komponenta kod proizvodnje cementa.. od kojih sarno neki sudjeluju u izgradnji stijena.1 g/cm • Idiohromatski je bezbojan ali od primjesa moze biti razlicito obojen.CaC03 MgC0 3 se kao i kaleit u stijenama najcesce nalazi u zrnastim formama. Oksidi su spojevi kiseonika sa drugim hemijskim elementima a hidroksidi su spojevi elemenata sa hidroksilnom skupinom OH . uz jak sum i pjenusanje u dodiru sa razblaz. tada prelazi u kaleij-hidrogenkarbonat koji je lakse topiv prema formuli: CaC0 3+ H20+ C02 __ Ca (HC03h Kaleijum-hidrogenkarbonat nije stabilan spoj. Koristi se u industriji cementa. Kiseonik je najzastupljeniji element u litosferi ( njegov maseni udio u litosferije 50%.5.4. talozi se gips a zatim anhidrit. Sitnozmi agregati bijele boje zovu se alabaster i koriste se u vajarstvu. Tvrdoca muje izmedu 3. zeleni smaragdi.3.. Tako nastaju sige ( stalaktiti i stalagmiti ) u pecinarna i bigar iii sedra oko slapova krskih rijeka. zut i ern. plavka~t. itd . u hemijskoj industriji. Zbog velike gustoee ( tezae! ) barit se koristi za izradu teskih opeka.9 glem 3 Boje je bijele do sive.5 g/cm 3 Bezbojan je iii bijel.x2H 2 0 kristalise monoklinicno. a gustoca 2.5 a gustoce oko 5 g/em] Boje je zlatnozute.enom HCl kalcit se lako topi. a kao petrogeni najvafuiji su gips i anhidrit. 2. vlaknast i plocast.4. ponovo nastaje tesko topivi kaleij karbonat. Ohladen. Obicno se javlja u zmastim i vlaknastim agregatima. a gustoca oko 3 glem'. Korund se koristi 34 35 . Naime. kristalise rombicno. Zagrijavanjem iznad 500°C. Kaleit je veoma vazan petrogeni mineraL Bitan je sastojak krecnjaka. 2. uz sudjelovanje anaerobnih bakterija. Tvdo6a mu je izmedu 3 i 3. Obicno se nalazi u plocastim kristalima te nepravilnin1 nakupinarna i zmastim masama. dobiva se tzv. Tvrdoea mu je 3 . Nastaju hidatogeno i hidrotermalno. itd . Oksidi i hidroksidi. Dolomit. Ako je zahvacen proeesima trosenja.5.3 . Mineral dolomit je glavni sastojak stijena doiomita i dolomitskih mermera. Tvdoca mu je 2.3 g/cm 3 Najcesce nastaje talozenjem u izolovanim dijelovima mora. Ako iz njegovog sastava izade karbonatna (ugljena) kiselina. a zapreminski 90% ). Anhidrit-CaSO.. Mineral dolO1nit postaje na razne naCine. Praskasti anhidrit lako prima vodu i prelazi u gips. U prirodi su zastupljeni znatnim brojem. plavi safiri. pa se koristi za izradu posebnog maltera. Sulfidi U prirodi se nalazi veliki broj sulfida. Maze nastati i biohemijski.

Nastaje iz solfatara i mineralnih termalnih voda. plavicast. Medu njima. bemit.2 g/em 3 Bezbojan je iii primjesama razlicito obojen ( zutozelen.1-2. dijamant i sumpor. Mineraii ostalih grupa Ostali vaZiliji petrogeni minerali svrstani su u grupe halida i fosfata. a gustoca 3. 2. Drugi vaZniji mineral ove grupe je f1uorit-CaF 2 koji kristalise teseralno. a u pravilu. U grupi fosfata vaZnije mjesto zauzima apatit-Cas (CI. Bezbojan je ali od primjesa moze biti razliCito obojen ( play. Koristi se u metalurgiji. Zbog velike tvrdoce koristi se u izradi krnna za istrazivacko busenje u tvrdim stijenama. Grafit-C je stabilna polimorfna modifikacija ugljenika s tipicnom slojevitom re!letkom. sjaja metalnog do mutnog. itd . dio petro\ogije .6. je zapravo. svakako. zut. gustoce oko 2. Tvrdoce je 1-2..2 g/cm3 Boja mu je ema a ejepljivost savrsena ( odraz strukture l. itd . Kristalise teseralno. itd . Limonit je u veCim koliCinama ponekad stetan sastojak stijene. u anaerobnim vodenim sredinama posredstvom mikroorganizama. Nalazista dijamanata vezana su za ultrabazicne eruptivne stijene -kimberlite. Obradeni dijamanti su skupocjen nakit. smed. Nalazi se u nekim metamorfnim stijenama . Tvrdoca mu je 4 a gustoca 3. nastalog u anaerobnim uvjetima nalaze se na Sieiliji i u SAD (Texas ).8. Kristalise rombicno. Kristalise heksagonalno. Zemljaste zute limonite nazivamo limonitnim okerom. naCin njihovog pojavljivanja i bavi se njihovom klasifikaeijom.4 g/cm .nauke koja pored navedenih sadrzaja. Medutim. ali se cesce nalazi u zrnastim formama kao stijena odnosno kamena so ( tako je zastupljen u !ezistima Tuzle ). bubrezastim i grozdastim formama. Naziv se koristi kao opsti pojam za koloidnu tvorevinu hidratiziranih zeljeznih oksida . Halit je bezbojan mineral kome primjese mogu dati zutu. nalazimo je i na dnu vrtaca. . kod dobijanja hlorovodonicne kiseline. ali ako sadrzi primjese bitumena i glina moze biti smed i siv. Vazanje u ishrani.). Tvrdoca mu je 5. PETROLOGIJA Petrografija je nauka ciji je zadatak proucavanje stijena. Tvrdoca mu je 10. 2. u kojima je prirodni pigment (npr. najvecu vamost ima halit (kuhinjska so )-NaCI. Limonit.grafitski skriljci i mermeri ). a u gradevinarstvu za izradu kruna koje sluze kod istraZnog busenja u tvrdim stijenama. ruzicast. eksploziva i insekticida.0. HaHd. a gustoce od 3 3. Bezbojan je ali od primjesa moze biti razlicito obojen (zut. slabe je ejepljivosti i ima mastan sjaj. Zemlja crvenica ( terra rossa ) je netopivi ostatak krecnjaka a sastavljena je uglavnom ad aluminijskih hidroksida ( hidrargilit.1-3. zatim optiei.6 g/cm 3 • Nastaje pirogeno.0 g/cm3 Ukoliko je Cist ima zulu boju. zelen ).1-2.OH) (PO. Dijamant-C je takode stabilna polimorfna modifikacija ugljenika. Odlikuje se crveukastosmedom bojom. 36 37 . ijubicast.12% fino disperziranog limonita koji im daje lijepu boju. Najvece mase grafita nastale su metamorfozom uglja u dubljim dijelovima litosfere. Element.Fe2 0JxH20 je cest hidroksid zeljeza. mineraloske i hemijske karakteristike stijena. te u proizvodnji grafitskih olovaka.8. Tvrdoce je 2. koji se upotrebljava kao prirodni pigment. Ako su bruseni u obliku bipiramide. a koristi se i kao sirovina u hemijskoj industriji. proucava i uslove postanka stijena u nizu geoloskih procesa koji se desavaju u Zemljinoj kori i na njoj. u cementnoj industriji.F. Koristi se u elektroindustriji i metalurgiji. a oni u obliku polukugle rozetc. kao topitelj. a gustoce 2. a gustoce 2. Tvrdi varijeteti su tvrdoee oko 5 . Nalazi se u listicavim nakupinama i gustim masama. Nastaje uglavnom talozenjem iz morske vode.2 g/cm3 Topiv je u vodi i slanog okusa. a naiazi se u zemljastim. plavozelen. a gustoca 3. Kristalizira u formi kocke (teseralno).. ako se ona zeli primjeniti u arhitektonsko-gradevinske svrhe. hidrotermalno. u grckim mermerima koji sadrze 0. Nalazi se u eruptivnim stijenama kao sporedni iIi akcesomi mineral. a kao abraziv za alate kojima se obraduju kamen i tvrdi metali ( u ovim slucajevima se koriste uglavnom vjestacki proizvedeni dijamanti ). Poznata lezista elementarnog sumpora. itd ) 2. pa cak i em ). a s obzirom na veliku otpomost prema trosenju ima ga i u sedimentnim stijenama. ako je fino disperziran u stijeni onda moze biti koristan kao npr. Zbog velike otpomosti na trosenje moze se naci i u rijecnim nanosima (sekundarna le±ista ).7.5 g/cm3 • Sjajnost mu je dijamantska. Sumpor-S je element tvrdoce 1. U podrucju krsa ispunjava pukotine i supljine. Boja mu varira od zute do smede. dijaspor ) i zeljeznih oksida i hidroksida.kao abraziv.5-2. ali u malim koliCinama. Petrografija . ana analizira strukturne. smedu i modru boju. Koristi se za proizvodnju sulfatne kiseline. zovu se brilijanti.3-3.5 .. su u prirodi zastupljeni vecim brojem minerala. Iz grupe elemenata koji se u prirodi nalazi samorodno bit ce spomenuti grafit.

Prema krupnoci minerala koji ih izgracluju.2. Obzirom na nacin postanka. tekstura. s veCim sudjelovanjem Fe i Mg ( olivini. . 3. stijene se mogu podijeliti na: -fenokristalne ( aka se minerali magu razlikovati okom iii povecanjem do 10 puta).Ie definisana slepenom kristaliniteta.h stijena ( prema: Tajder. Ova struktura je karakteristiena za efuzivne stijene. s veCim ucescem Si i Al ( kvarc. Slika 16. tipov.piroseni. 1972 preuzeto. amfiboli. a zavisi od uticaja vanjskih faktora. Prema rezultatima istrazivanja americkih geohemicara Clarkea i Washingtona.1. biotit ). Polimineralne stijene su znatno ceSce. -mikrokristalne ( aka se minerali mogu razlikovati sama mikroskopom. Pojed. Tekstura oznacava naCin na koji su minerali zauzeli prostor u stijenskoj masi. u magmatskim stijenama minerali se dijele na : primarne ( nastali kristalizacijom iz magme ) i sekundarne ( nastali alteracijom iii izmjenom primarnih minerala pod djelovanjem hidrotermalnih procesa i hemijskog trosenja). Karakterise se neorjentisanim stapicastim plagioklasima izmeclu kojih se 38 39 . . Herak. nastale rnetamorfozom magmatskih. litosfera je do 16 km duhine izgradena 95% ad magmatskih stijena i ortometamorfita. 1986) Za zrnastu strukturu karakteristicno je da se minerali javljaju u formi zma nepravilnih oblika. Struktura stijene .c. minerali magmatskih stijena dijele se na: salske iii bezbojne. veliCina. Porfirska struktura se odlkuje relativno krupnim i pravilno kristaliziranim mineralima koji su nepravilno razmjesteni u staklastoj iIi sitnokristalastoj masi. 3. zhog cega se jos zove i granitskom struk'turom. Ovisno 0 mjestu njihova postanka. nastale brzom kristalizacijom i ocvrscavanjem lave na povrsini (iii pri povrsinskim dijelovima) litosfere. nastale u vodi iii na kopnu kao rezultat taiozenja materijala razlicitog porijekla i metamorfne stijene. oblik i meclusobni odnosi minerala. Ovisno 0 kolicinskom udjelu i vaznosti minerala koji izgracluju st\jene minerale dijelimo 11a: -bitne (prevladavaju i 0 njima ovise svojstva stijene kao cjeline) -sporedne ( pojavljuju se u manjim koliCinama ) -akcesorne ( pojavljuju se rijetko i u zanemarivim koliCinama ) Sa graclevinskog aspekla veoma bitne karakteristike stijena su njihova struktura i. feldspati ). Ova struktura je svojstvena svim intruzivnim stijenama. i polimineraine kada su izgraclene od vise mineralnih vrsta. mozemo ih podijeliti na: -dubinske (intruzivne iii plutouske).kriptokristaine (ako se minerali ne mogu razlikovati ni mikroskopom povecanja do 1000 puta). te veliCinom.n. nastale kristalizacijom magme ili ocvrscavanjem lave. a zavisi od nacina postanka stijene. ofitska i hijalinska struktura ( slika 16 ). svrstavaju se u t[i glavne skupine: magmatskc iii cruptivne stijene. bilo prilikom nastanka stijene iii uakon toga. nastale postupnom kristalizacijom magme u dubljim dijelovima litosfere. sedimentnih i vee postoje6ih metamorfnih stijena.3. oblikorn i medusobnim odnosom minerala.2. Struktura ie ovisna ad uvjeta nastanka tih stijena pa se generalno moze razlikovati: zrnasta. Ovisno 0 boji. porfirska.tnka Sve stijene litosfere. Vew izmedu ove dvije grupe magmatskih stijena predstavljaju ?liene iii hipabisalne stijene koje se javljaju kao ogranci dubinskih stijena od kojih se razlikuju po strukturi a ponekad i po mineralnom sastavu. Ofitska struktura tini prelaz izmeclu zmaste i porfirske. ovisno 0 naCinu postanka. Inaee to su tijela male debljine a velike dutine prostiranja. struktura magmatsk. Tipicna je za granite. u specijalno pripremljenim izbruscima ). Magmatske stijene Magmatske stijene nazivaju se prinlamim stijenama. sedimentne iii talozne stijenc. meclusobno se dodiruju i priblizno su ujednacene veliCine. i femske iii obojene. Stijene mogu biti monomineralne kada su izgraclene sarno ad jedne mineralne vrste. Podjela stijena prema naCinn post. Struktura i tekstura magmatskih stijena Pod strukturom magmatskih stijena podrazumijeva se stepen kristalizacije.z Sestanov. -povrsinske (izlivne iii efuzivne).1.

SIV) Stika 17. Osim toga lako su obraduju i dobra poliraju pa se mogu koristiti u arhitektonsko-gradevinske svrhe._ OfiTSAA HIPABlSAlNI (SKLAD) Homogena iii masivna tllkstufll odlikuje 5e r<lVnomJWlO rasporedenim mineralnim ~rnim<l. U ovisnosti 0(1 polozaja lih pukotina i prslina ma$matske stijene ge odvajflju i odlamaju.:uju se slijedeci oblici lucenja: paraielopipedno iii pru:matsko. odnostlo dok se hladi. u njoj se POjlWljUjU na.prezanja.wivn!'l) (eksture.\lnom.JRA POVRSIN$K' (FLOC'" 1 PORf.] 8 ). b-f/uida/na. U ovisnosti od prostomog polozaja pukotina i prslina razlil. ' . 3.2 Lucenje magmats/dh . f1uidalna i vezikularna ( sJ. Sjencenjem su oznacene zone metamorfisanih stijena Tekstura magmatskih stijena predstavlja prastorni raspored mineralnih zma u stijeni. Kad magma ocvrscava.aSKA '<1J"UNS".nalazi piroksen augit koji je ('esto hloritisan. STRUKTI. ali se pojedini varijateti povoljnih fi>oicko-rneh@i¢kih svojstavil magu koristiti u dekorati vne svrhe. Karakteristicn&Je >oa bw>:icne efuzivne stijene. U grattevinarstvu gU povgljnije stUene homogene (m. Na sliei 17. Tipski je razvijena u dijabazima te se jos naziva i dijabaznom strukturom.1:8. kuglasto. intru>:lvne stijene. kaici!. veziknlllrnom i mandoltlstom tllksturom imaju ogranicenu primjenu zbog nepavoJjnih karakteristik!l. Kod fluidalnc tcksture mineralna . Paralelopipedno iii pru:mlltskQ lucenje karakterise se prisustvom nekoliko sistema pukotina koje su medusobno upravn\!. i nllprllViino. plOCllsto. To u"rokuje formir@je diskontinuiteta kao sto su pukotine i prsline.2. Rijetki stapicasti minerali ( obieno feldspati ) su u Stijene koje imaju zmastu strukturu uglavnom su jednolicne boje. .tijen!! i OIJABAZNA ) OUSWSKl (M. Strukture bazlcnlh magmatsklh stijena u avlsnastl ad ab/llka pojavljivanja tih stijena u razH6itim nivoima iitosfere. Ako je rastojanje 40 41 . itd ) onda se takVa tekSlUfa Zave mando!astll. Vezikularna tekstura k€!n\kterise se s mnogo supljin€! n€!shlUh oslobadanjem plinov<l i pam lokam n€!gloghl<ldenj& adnosna kristalizacije law. Tada sU u magmatskim stijenarna prislltna prizmaticna tijela razlicltih dirnenzij a. su orjentisana Pllralelno srnjeru taka lave. Stijene Sa fluid. bankovito. Ona ovisi od uvjeta kristalizacije a moze biti : homogena iii masivna. bez vidljive orjentaeije. a fizicko-mehanicka svojstva priblizno su im jednaka u svim smjerovima. c-vezikularna (mjehurasta) nlvoe. Hijalinska iii stakIasta struktura nastaje staklastoj masi orjentisani u smjeru taka lave. Vaznije lekslure mqgmatsklh stijena a-masivna. Magmatske stijene se u prirodl obieno javljaju kIlO !zdijelj\!!1erasCianjene mase razlicitog oblika. stubasto. a) pn naglom o('vrsCivanju lave.O.IlMim mineraJimu (kvare. Ova leksl]Jfa karakteristicna je . Ukoliko se nakrmdnim procesirna supU!ne !spune ral1.:rna. Prema tome ova tekslunl Svgjstvena je "fu>oivnim stijenama. prikazane su bazicne magmatske stijene u razlicitim nivoima litosfere i s tim u vezi strukture karakteristicne za pojedine Stika 18. Ta pojava odvajllnja magmatskih stijene dliZ diskontinulteta naziva Se IUgenje. Plocasto i bankovito lucenje nastaju ukaliko je u stijeni zastllpljen sarno jedan sistem paralelnih pukotina..

sto je pretezno rezultat vece koliCine Si0 2 u feldspatima i mjestimicne pojave kvarca. Ultrabazicne stijene su izdvojene jer one ne sadrze feldspate. Stubasto Jucenje u bazaltima (Birkeland & Larson. Detaljnija i kompletnija sistematika magmatskih stijena bazira se JOS 1 na bitnim sastojcima stijena te njihovim strukturnim i tekstumim karakteristikama. Stika 19. Stubasto lucenje (sLJ9) karakterise se cetverostranom. Poznatije sistematizacije ukljucuju : mjesto postanka ( nivo kristalizacije ) kiselost. Stubasto lucenje karakeristicno je za izlivne stijene a narocito je cesto kod slivova bazicnih stijena (npr. Prisustvo pukotina lucenja znatno olaksava eksploataeiju. komponente.izmedu pukotina manje od 10 em onda se formiraju ploce. spomenika. sto je iskljucivo rezultat sadrzaja Si0 2 u plagioklasima i drugim silikatnim mineralima. Opsti pregled magmatskih stijena alkal~jske i kalcijsko-alkalijske serije prikazan je u narednoj tabeli. su nepovoljne stijene sa 3. Bazicne stijene sadrze od 45% do 55% SiO. Magmatske stijene.bazalti).sve magmatske stijene dijelimo na dubinske (intruzivne iii plutonske). a takode i obradivost magmatskih stijena. zatim na zicne (bipabisalne ) i na povrsinske (efuzivne iii izljevne). Izdvojeni komadi imaju oblike koncentricno gradenih kugli. Ipak. Na osnovu sadrzaja Si02 komponente . Sistematika magmatskib stijena Magmatske stijene litosfere mogu se sistematizovati na vise naClna.2. komponente. ovisno 0 kriteriju koji se pri tome definira. a ukoliko je one ve6e ad 60 em nastaju banci. a tolika kolicina te komponente rezultat je vece kolicine minerala kvarca i minerala sa vecim u<~escem Si. itd. magmatske stijene se dijele na kisele. pri cemu stubovi stoje upravno na povrsinu sliva. blokove odredenih dimenzija. ivicnjaka. obzirom na mineralni sastav i struktumo-tekstume karakteristike. 1989) Kugiasto lucenje svojstveno je izlivnim stijenama i jav\ja se u plicim perifemim dijelovima intruzija. Kiselc magmatske stijene sadrze vise od 65% SiO. Neutralne stijene sadrze 55% do 65%SiO.3. koja je skoncentrisana u olivinu i drugim silikatnim mineralima s manjim sadrzajem Si02 . petostranom iIi sestostranolll izdijeljenoscu u vidu stubova. . ako su sistemi pukotina i prslina jako gusti. neutralnc.odnosno sadrzaj Si02 mineralni i hemij ski saslav Prema mjestu postanka. bazicne i ultrabazicne. imaju obicno veliku cvrstaeu i zbog toga se dosta tesko eksploatisu i obraduju. Nepravilno lucenje javlja se kada se sistemi pukotina ukrstaju iIi stoje pod kosim uglom sto uvjetuje izdvajanje nepravilnih blokova razliCitih dimenzija.). veoma je tesko dobiti 42 43 . Lucenje stijena ad velikog je znacaja za eksploataeiju kamena i njegovu obradu u gradevinske svrhe ( izradu koeki. Narocito kuglastim i nepravilnim lucenjem. U1trabazicne stijene sadrze manje od 45% Si02 komponente.

4. Graniti su leukokratne (grc. 44 45 .1. BAZICNA I OUBINSKA POVRSINSKA I ' rI i : ± 810TIT I OACITiI i r-. . Sijeniti rijetke neutralne dubinske magmatske stijene koje se javljaju u rnanjim masivima i zilama.I i I ~-----+-------+----------+--------~'------~----------4 OUBINSKA I KISELA KVARC SIOTIT HORNBLENDA f---------jl POVRSINSKA I GRANIT RIOLIT I I OIORIT i GRANO DIO~·..2. Rioliti su efuzivni ekvivalenti granita. djelimicno imaju dobro razvijene ravni). ekvivalenti peridotita.-. Struktura im je porfirska a tekstura fluidalna. Bazalti su efuzivni ekvivalenti gabra. tamnosive i zelenkaste boje.jl ULTRABAZ I leNA ! PQVRSINSKA ) i OLiVIN PIROKSEN I I PIKRITi i KIMBERLIT I I 3. Daciti su svjetlosive. Boje su bijele do ruzicaste i Cfvene. uglavnom hipidiomorfno zrnaste (mineral. Lucenje im moze biti paralelopipedno. Graniti Ime su dobili po latinskoj rijeCi granum-zmo (javljaju se u zmastim agregatima). nepravilno. Pojavljuju se u vidu izljeva. Struktura im je porfirska. Opsti pregled magmatskih stijena MJESTU PQSTANKA I KISELOST! i MINERALNI I SASTAV i i ' I ALKALNA KALClJSKO ! BEZ i SERIJA Ii I i ". kratos-vladavina ) zmaste stijene. RazliCitih su nijansi svjetlozelene boje.j f---------j DUBINSKA : PIROKSEN OLiVIN ± Trahiti su efuzivni ekvivalenti sijenita. Strukture su porfirske. Boje su tamnozelenosive do erne. svjetao. NajcesCi su dvoliskunski graniti (sa biotitom i muskovitom) te se zato nazivaju obicni graniti. Ofitske ( dijabazne ) su strukture i homogene teksture. Nalaze se u obliku vecih i manjih izljeva i vulkanskih kupa. Od granita se razlikuju po tome sto ne sadrie kvare. ponekad albit) . Teksture su masivne. kvarca i bojenog minerala (biotit.2. Obzirom da su karakteristike granita. Kimberliti su ultrabazicne eruptivne stijene.. turmalinski g.N-S-KA--+---------f----------l. muskovitski g. Imaju veliku ekonomsku vainost.. Zmaste su strukture. izgradene od alkalnog feldspata (ortoklas iii mikroklin. Bitni minerali u njima su feldspati. a tekstura homogena. itd. Graniti dobijaju naziv prema nekom vodecem bojenom iii karakteristicnom mineralu: biotitski granit.~!_T_RA_H 'T____~-A-ND-~--'T--~I__________-. dvoliskunski g. jer se u njima nalaze primarna lezista dijamanata. Njihovi bitni minerali su kvare i plagioklasi. ali i u formi zila i skladova. Nalaze se u obliku velikih i debelih ploca. fluidalne i mandolaste. koji se pretemo javijaju u obliku skladova.. itd. i------~-----~----------l f--------. Treba istaCi da su sitnozmi i srednjezrni varijateti mnogo povoljniji za gradevinarstvo od krupnozrnih. vulkanskih kupa i eruptivnih :lila. itd. Dioriti su neutralne intruzivne stijene. Strukture su porfirske.). sastavljene preteino od Na-plagioklasa i hornblende. turmalin.j ALK. Stoga co karakteristike ovih stijena biti detaljnije prikazane. 3._______.leukos-bijel.SlJENIT HORNBlENOA NEUTRALNA f--PO_V_R_"_NS_M __ +-______.. zbog cega se pretezno koriste u skulptorstvu.4. teksture fluidalne a boje su sivozelene..j __ ! ALKGABRO GABRO i i----------~------~----------. Andeziti su efuzivni ekvivalenti diorita. homblenda. Daeit. plocasto. Strukture su zrnaste. gabra i peridotita prikazane u narednom poglavlju ovdje ce u kratkim crtama biti opisane ostale magmatske stijene koje su navedene u tabeii 2. Dijabazi su hipabisalni ekvivalenti gabra. sto ovisi 0 boji K-feldspata ortoklasa koji prevladava u stijeni. U obradi su podatniji od granita.. Andezita ima u okolini Srebrenice. Struktura im je zmasta. amfibolski g. Mineraloske i petroloske karakteristike granita.I' K~FELDSPAT! PLAGIOK LASI -AlKALNA : FELDSPATA SERlJA .-----------. Obicno se nalaze na obodu granitskih batolita.. su efuzivni ekvivalenti granodiorita. Trahiti se zbog hrapavosti primjenjuju za stubista i plocnike. pri cemu veliCina zrna u ovim stijenama varira.BAZAL T BAZALT PERIDOTIT ----------f-------I-.T--+------··-----~I:I ! f-O-U-B-. Dijabazi se cesto javljaju na potezu Banja Luka-Zavidovi6i-Visegrad. Varijateti sitnijeg zma i s djelimicno staklastom osnovom imaju tamniju boju. a teksture homogene.Tabela 2. gabra peridotila Od magmatskih stijena u gradevinarstvu najces6u primjenu imaju graniti i gabri.. Boje su sive i sivozelene. a homo gene teksture.. a tekstura masivna (homogena).

Peridotiti se javljaju u vidu velikih masa obicno nepravilnog oblika. kaleit. Jedm! minerali koji nisu podlegli raspadanju su kvarc i muskov!t. Ovi procesi obieno poCinju po obodu zma.Stijene grupe granita i granitoida odlikuju se visokim sadrzajem silicijuma (SiO. uslje~ cega zadohijaju mrkocrvenu boju. To su stijene vrlo razlicite boje sto zavisi od sastava i stepena sadrzine peridotita. amfibol. hlont. Lucenje je uglavnom nepraviino. Nakon toga zamu6uju se feldspat! ko]! daljom transformacijom prelaze 11 gline. staklastog do masnog sjaja i veoma jedri. apatit i magnetit.O) ! mahm sadrzajem magnezijuma (MgO).) .). Jedan od takvih kompleksa zastupljen je u Centralnoj ofiolitskoj zoni u Bosni i Hereegovini (od Banja Luke do Visegrada). Ako se u ulozi bitnog sastojka pored dva navedena minerala javi i olivin stijena se naziva olivinski gabro. Djelimicno iii potpuno alterisani peridotiti dobijaju zelenu iIi eak emu boju. Kada imaju praviino paralelopipedno iii bankovito iucenje uz srednju veliCinu zma veoma su cijenjen gradevinski materijal. Peridotiti su udrnZeni sa gabrima. a javlja se paralelopipedno i bankovito lucenje. dijabazima i sedimentnim stijenarna kada grade takozvane ofiolitske komplekse (fragmenti okeanske kore i gomjeg omotaca). . Ponekad mogu biti i ofitske strukture. Gramt! se javljaju u vidu razlicitih formi ( s1. U masi. ponekad mogu evrstu stijensku masu dovest. 3. 3. magnezIt. 46 - 47 . zelene pa katkad i erne boje. Masivne su teksture koja ponekad moze biti i planparalelna. U njima se javljaju olivin i pirokseni. Gabri se javljaju u vidu ve6ih masa. Od sporednih sastojaka ueestaliji su ilmenit. epidot. u rastreslto stanje tzv. Blok-dijagram granitske intruzije (Ristic i Pamii:. Sekundarni su sosirit (albit + epidot + eojisit) koji se stvara na racun bazienih plagioklasa. a masivne teksture. tarnnozeiene. kao bitni minerali. zatim sfen. Lucenje je preteZuo nepraviino. To su stijene zelenosive. koja podsjeca na PlJesak. Sadrzaj labradora sa plavicastim svjetlueanjem povecava vrijednost gabra kao gradevinskog kamena.O 1 K.2.20 ).4. povisenim sadrzajem alkalija (Na. Stika 20. obieno oblika lakolita iii zila. Njihovo raspadanje pocin]e promjenom bojenih minerala (najcesee njihovom oksidacijom).2. Sve dubinske stijene gabro grupe karakterisu se zmastom strukturom i relativno ujednaeenom krupnocom zma. olivin.:tin). Stijena izgradena od bazicnog plagioklasa i monoklinienog piroksena (uglavnom dijalag) u ulozi bitnih sastojaka naziva se gabro (u uzem smislu).2. spilitima. l!z serpentin se kao alteraeioni produkti sreeu jos talk. . Zmaste su strukture. Ako stijena sadrii olivine kao sekundarni mineral javlja se i serpentin. ponekad i homblenda. liZ odgovarajuCi bojeni mineral (p!roksen. Osim hromita peridotiti mogu da sadrze platinu i dijarnant. Obieno su manje iIi vise serpentinisani (olivin i piroksen se transformisu u serpe. hlorit. kvare).4. b~gate ka1cije:n: magnezijumom i gvozdem. Cesto bazicni plagioklas (labrador) pokazuje svjetlueanje u plavicastoj boji sto se naziva labradorizacija. Ako su sasvim svjezi tamnozelene su do Zuckastozelene boje. SadrZaj alkalija pa i ka1cija uglavnom je minimalan. katkad i u obliku ziea promjenljive debljine. Peridotiti Opsta karakteristika stijena peridotitske grope je da su siromasne silieijem i aluminijem a bogate magnezijem i gvoZdem. Od rudnih minerala najcesci su hromit i magnetit.granitski grus. Gabri Stijene ove grupe siromasne su siiie~em.3. itd. Pomenuto je da povoljno luteni srednjezrni i sitnozmi varijateti gabra predstavljaju dobar gradevinski materijal. Peridotiti su vrlo rijetko svjeze stijene. Veei masiv gabra u BiB je na podrucju Jablaniee. Kao karaktenstlcan sasto]ak J3vl]a sebazlcm plagioklas (labrador i bitovnit). gvozda (FeO) i kaJcija (CaO). Zbog toga peridotitske stijene ne sadrze salicne (svjet/e) minerale (feldspat. a. /981) Poznati masivi granita su u sjevemoj Bosni ( Motajiea i Prosara ) . Graniti spadajl1 11 vrlo otporne stijene. Ove stijene glacaju se dobro i imaju lijep izgled.

Mehanicko trosenjc stijena iii dezintegracija uzrokovana je siiama koje djeluju iz atmosfere ( insolacija ). nledutim zbog velikog otpora ovih stijena radovi u njirna su usporclliji i skuplji. jer se' ne glacaju i uvijek ostaju brapavi. zidanje potpomih i obloznih zidova. ad ovih stijena zahvaceni su prOCeS1l11Cl erozije. Pri tome ne dolazi do promjena hemijskog sastava stijene vee do njenog komadanja i usitnjavanja. Guste vrste se primjenjuju u gradnji obalnih utvrda i morskih pristanista. Upotreba magmatskih stijena u gradevinarstvu u direktnoj je ovisnosti od karakteristika pojedinih tipova stijena. medutiul. ako se granit jako ugrije i polije hladnom vodom odmah se raspukne u nepravilne komade. savijanju i udarcima. spomen ploea i bistRo Nepovoljno svojstvo granita je da ukoliko dade do trosenja feldspala ova stijena tada 1ma nejednaku boju i razliCite fizieko-mchanicke karakleristikc. moze doCi do stvrdnjavanja sedimenata. Upotreba periaotita u gradevinskc svrhe v1'1o jc ogranicena jcr su ani pored velike zapreminske iezinc nedovoljno otporni nn atmosferske uticaje. Svjezi gabro se moze lako polirati i tada je veoma postojan na djelovanje atmosferilija. plocnika. V rste rioiita s malo fenokristala i gustom osnovom.U svjezinl intruzlviulU nlogu se izvesti stabilni tuneli i drugi podzemni objekti vecih dirncnzija. itd" Bazalti imaju veliku primjenu kao agregat za beton a porozne vrste se koriste za izradu pjesackih staza jer zadrzavaju hrapavost. Koriste se i kao sirovina za kamenu vunli (toplotni izolacijski materijal). Koristi se u najrazlicitije svrhe kao arhitektonsko-gradevinski i tehnicki kamen. mostova. Daciti se koriste kao tehnicki kamen. llpotreblJUvajll sc II arhitektllri i kiparstvll . Tereni izgradcni od 3vjezih intruzivnih stijena irnaju veoma povoljne karaktcristike za temeljenje najrazli6ilijih objekata.Visegrad ). . jer ima veliku cvrstoeu i zilavost. Gabro se koristi priiikom izrade temelja visokih gradevina. 3. Aka su ave stijene trosne iii jace ispucale poprinlaju karakteristike slicne nevezanirn stijenama. Imaju slicne karakteristike i prilikonl izgradnje tUllC1a i drugib podzemnih objekata.2. Efuzivne magmatskc stijene (poput intruziva) u svjezem stanju Cine veonlH povoljnu podlogu za tcnlcljenje.Kod svjezih. sedimentnih i metamorfnih s!ijena litosfere. Sedimentne stijene Postanak sedimentnih stijena rezllitat je slozenog i dugotrajnog procesa koji sadrzi: -fizicko i hemijsko trosenje postojeCih magmatskih. Graniti se koriste za oblaganje zidova u enterijerima i eksterijerilna.2 gr/cm3 ) i male otpomosti prema fizickim i hemijskim agensima. za kocke. rastezanju . cesto u veoma sitne cestice. stubova mostova. zatim kao drobljeni Kamen u cestogradnji.transport mehanicki usitnjenih fragmenata i otopljenih materija.if kalcit i opaL Povrsinski raspadnnti peridotiti jako su ispucali i ispresjecani zican1a opata i magnezita. plocnike. zatim za izradu dekorativnih pioi'a za oblaganje. U gradevinarstvu se posebno primjenjuje na mjestima izlozenim velikom pritisku. (ako su lijepih boja i skloni poliranju). Peridotiti su u BiB ugla\'l10m zaswpljeni 11 okviru Centralne ofiolitske zone (potez Banja Luka-Zavidovici. obalnih utvrda.ukoliko Sl1 OY'C stijcnc trosne i razlomljene nosivost in) znatno opada. 48 49 . hidrosfere i biosfere.6-3. Rjede se upotrebljavaju u arhitektonsko-gradevinske i skulpturne svrhe. 3. i ivicnjake.jaruzanja i klizanja. tunclskih partaIn te za izradu postolja spomenika. n·::oStecenih lIlagmatskih stijena nosivost je prakticno neogranicenu. gradnji zeljeznickih pruga i kod pripreme betona.Procesorn metamorfoze ave stijene transforrnisu se u serpen(init breeastog izgleda koji se radi lijepe zeiene boje naroelta koristi za unutrasnje oblaganje zidova.3. Takode. Peridotiti u tehnickoj praksi imaju manju primjenu zbog velike gustoce (2. jer su postojane prema hemijskim agensima i solima iz morske vode. U zoni povrsinskog raspadanja yise Inetara u dubinu) tereni izgradeni. za ivicnjake. uz pojave. Ponekad se varijateti peridotita (lerzoliti ) koriste kao ukrasni kamen za unutrasnju dekoraciju jet imaju iijepu tamnozelenu beju i cesto trakastu gradu. zbog ('ega se pretezno koriste u umjetnickoj obradi.5 Uvjeti gradenj" II magmatskim magmatskih stijena u gradcvinarstvu stijcnama primjena Sijeniti su u obradivanju podatniji od granita. Obradeni blokovi granita upotrebljuvuju se za izgradnju stubova. .talozenje rastrosenog materijala Nakon talozenja uz odredene fizicko-hemijske procese. Takvo trosenje moze biti olaksano sistemima pukotina i prslina II zonama koje su bile zahva6ene izrazenom tektonskom aktivnos6u. Trahiti se primjenjuju u izradi stepenica i plocnika.

Pri niskim temperaturama i malim pritiseima u sedimentima se nakon talozenja zbivaju mnoge fizicke i hemijske promjene (zbijanje. mora. Moe otapanja vode ovisi 0 njenoj kiselosti (ph faktoru). a rezultat je svih procesa koji su djelovali na stijenu tokom nastanka. zaobljena i dobro zaobljena. poluuglasta. hemijskim putem bit ce olaksano u toplijoj vodi. kompaktna i glatka stijenska masa lakse odoljeva hemijskom trosenju nego ona sa puno prslina. pukotina i supljina koj" je liZ to i hrapava. raspored i oblik pojedinih mineralnih sastojaka.21). U mineralnom sastavu sedimenata najcesce se nalaze kvarc. prekristalizacija i s1. U sedimentologiji i petrologiji sedimentnih stijena za kvalitativno oznacavanje velicine zrna klasticnih sedimenata uobicajena je ova terminologija : VeliCina zma engleskom (mm) >2 sljunak 2-0. kaleit. Do talozenja cestiea nastalih mehanickim trosenjem dolazi zbog djelovanja sile teze. strnktura i tekstura sedimentnih stijena Mineralni sastav sedimentnih stijena avisi 0 sastavu primarnih stijena Cijim su trosenjem one nastale. piroksen. organskim i humusnim kiselinama. a moze nastati neposredno nakon taloienja. iIi u obliku otopljenih materija. kad se promjene dinamieki uvjeti koji su omogucavali transport. 50 51 .). mikrokristalasta itd. jer se moe rastvaranja vode povecava sa temperaturom. Karbonatne stijene nastale mehanieki odlikuju se detriticnom strukturom. Cement kod ovih stijena moze biti bazalni. Najznacajniji faktor transporta je voda (bujicc. Alotigeni minerali potjeeu od mehanicki i hemijski razorenih stijena.3. nevezanih vodom natapljenih taloga nastaju cvrste stijene. Iz pravih otopina materije se izlncuju kao posljedica prezasicnosti. Navedene promjene koje se dogadaju u sedimentu od njegovog talozenja pa do pocetka metamorfnih procesa nazivaju se dijageneza. prema njemackoj geoloskoj skoli razumijevaju se veliCine zma. Stvrdnjavanje moze biti potpuna iIi nepotpuno. Ta su obiljezja prema anglo-americkoj skoli obuhvacena terminom teksturatexture. Sedimenti transportovani vjetrom dobro su sortirani po velicini zma.Hemijsko trosenje se svodi uglavnom na otapanje komponenata topivih u vodi. krupnokristalasta. Transport ledom odvija se u glaeijalnim podrucjima veoma malom brzinom (150-1300 m godisnje). bili su podvrgnuti transportu i talozeni su dalje od matiene stijene. Sedimentne stijene hemjskog porijekla karkterisu se kristalastom strukturom (npr. medusobni odnos. ili u nekoj kasnijoj fazi. meduprostorni. raziicitih po veliCini i obliku ( klasticne ili mehanicke sedimentne stijene ).02-0. sericit-muskovit. muskovit. 3. kalijski feJdspat). sitnokristalasta. od onih nastalih pri nizim temperaturama ( kvare. dolomit i minerali glina. Klastienu strukturu imaju sedimenti izgradeni od fragmenata stijena i minerai a. iIi sporo (karbonat!). Sastav. kolicini u njoj otopljenog CO2 . Pri hemijskom trosenju stijene najvazniji je utieaj atmosferilija (atmosferska voda. Pod strukturom sedimentne stijene. ugljena kiselina i kiseonik). Kod silikatnih minerala je zapaieno da su oni minerali koji su kristalisali na visim temperaturama (olivin. dok ima i onih koji su praktieno netoplvl (kvarc).02 pijesak 0. te koliCini kiseonika. potoci. Vaian faktor hemijskog trosenja jesu veliCina i oblik povrsine stijene koja je izlozena djelovanju vode. Ca-plagioklas) manje otporni na hemijske agense. cement oblaganja i kontaktni.002 prah (silt) <0.). Ledenjaci mehanicki razaraju stijene i prenose materijal razlicitih dimenzija. okeani) koja prenosi ogromne koliCine materijala u obliku vucenog i suspendiranog nanosa. sulfati). trosenje stijena. Otopljene mineralne materije taloie se promjenom fizicko-hemijskih fal(tora koji su uvjetovali njihovu topljivost. Nairne. U pravilu. rijeke. Najvazniji dijagenetski procesi su procesi litifikacije pri kojima od rahlih.002 glina prema grckom prema latinskom prema PSEFIT PSAMIT ALEVRIT PELIT RUDIT ARENIT LUTIT GRAVEL SAND SILT CLAY Zma u klasticnim sedimentima prema obliku mogu biti: uglasta. od blokova do sitnih cestica.1. poluzaobljena. anorganskim. Hemijski sedimenti mogu imati i oolitsku i sferolitsku strukturu ( sI. hlorida i nekih drugih soli. otapanje. Struktura sedimentnih stijena definisana je prije svega velicinom i oblikom cestica koje sudjeluju u gradi stijena. Prema porijeklu minerali mogu biti alotigeni i autigeni. Struktura sedimentnih stijena moze biti k1asticna i kristalasta. i sudjeluju u nastanku glacijalnih sedimenata koji se odlikuju nesortiranoscu. cementacija. Ooliti su koncentricno slojevite grade. Autigeni minerali nastaju kristalizacijom iz vodenih rastvora. ili pak uticajem organizama. Postoje minerali koji se pod uticajern vode otapaju veoma brzo (karnena so. a nazivaju se eolskim sedimentima.

Oolitska i sferolitska struktura sreeu se kod karbonatnih.2. teksture na donjim i gomjim slojnim povrsinama. Brecastu teksturu (s1. Masivnu teksturu imaju stijene kod kojih su minerali jednolicno rasporedeni u stijeni Gedd krecnjaci. Graila oolita (a) i sferolita (b) Organogena struktura je karakteristicna za stijene izgradene veCinom od netransportiranih ostataka biljnog i zivotinjskog porijekla. ritmicnost. Pod teksturom sedimentne stijene ( u americkoj ternlinoiogiji . Mehanicko trosenje. teksture nastale podvodnim klizanjima i razarenjem slojeva. brece i brecoliki krecnjaci.23) imaju stijene sastavljene ad vezanih veCih i manjih cestica drobine ( npr.Ako Sli velicine preko 2 mrn zovu se pizoliti Sferoliti se sastoje od tankih iglicastih kristala radijalno rasporedenih oko centra kristalizacije.odnosno zone sa krupnijim i sitnijim sastojcima (npr. Stika 23. homogeni pjescari. talozenja i litifikacije odnosno stvrdnjavanja. Slika 22. kao i vanjskim i unutrasnjim morfoloskim oblicima sedimentne stijene Za razliku od struktura. fosfatnih. 3. Brecasta tekstura Tekstume karakteristike koje se najcesee istraZuju na terenu su : vanjska i unutrasnja slojevitost. Trakasfu-slojevita lekslUra u sanoj jormaciji ieiista Tusanj u Tuzli. 22. Najznacajniji tipovi tekstura scdimentnih stijena su: masivna (homogcna). Sistematika sedimentnih stijena Sistematika sedimentnih stijena bazirana je na njihovoj genezi. transporta. Slikll. prostornim rasporedom i orjentacijom pojedinih komponenata. trakasti laporci.3. teksture sedimntnih stijena uglavnorn se istrazuju i proucavaju na lerenu. hemijskom dijagenezom i djelatnos6u organizama. a manjim dijelom u laboratoriji.). trakasta.21. Trakasta i slojevita tekstura ( s1. slojevita i brecasta. gvoZdevitih i aluminijskih sedimentnih stijena. Tok nastajanja sedimenata obuhvaea kao sto je navedeno faze trosenja.).slojeviti pjescari itd. ) karakteristicna je za slojevite sedimentne stijene kod kojih se izmjenjuju zone razlicite boje. ) . struktura-structure) podrazumijevaju se sve karakteristike njene grade uvjetovane meausobnim odnosima. transport mehanicki rastrosenog materijala i mehanicko 52 53 . itd.

nalaze u fonni slojeva razliCite debljine iii Sll pak masivni. I (ARENITI) 0. Ako je jednakog sastava. izgraden od krupnih zaobljenih fragmenata iii cestica (val utica. i cini petrografski spektar slivnog podrucja 54 - (polimiktni sljunak).DIJATOMIT. Ako je talozenje izvrseno uz sudjelovanje organizama. limonitsko itd. faze su nastajanja hemijskih sedimentnih stijena. Hemijsko trosenje. naziva se oligomiktni sljunak. kvarcno. tada nastaju biohemijski iii organogeni sedimenti.06-0. feldspata.lSKE SEDIMENTNE STIJENE (V APNENAC). Dolomiti Sll karbonatne stijene koje se poput krecnjaka. laporaca 1 krecnJaka biti detaljnije prikazane. Prema genezi moze biti rijecni.MULJ ~:~::K'_ . Velike koliCine kvarcnog pijeska (nekad prelazi u slabo vezani pjescar) nalaze se u Krekanskotn bazenu. Vezivo im moze biti kalcitno. KALKARENIT. Nastaju prirodnom cementacijom drobine razliCite krupnoce cestica.lavlja se pretczno u vidu slojeva . . marinski i jezerski. Alevrolit (siltit) je vezana sitnozrnasta klasticna stijena. poluvezane i vezane. DOLOMIT. ovdje su dati osnovni podaci 0 ostalim sedimentnim stijenama u tabeli 3. Fizickomehanicka svojstva im ovise 0 karakteristikama veziva i fragmenata. Brece su vezane klasticne slijene. oblutaka) jednakog ili razliCitog petrografskog sastava. liskuna i rjede kaleita . eolski. BIGAR TRAVERTIN. Petrografski sastav val utica je uglavnom razliCit ( polimiktni konglomerati ). granat. KRECNJAK (SEDRA). itd ) i cestice rezistentnih stijena . Opsti pregled sedimentnih stijena zasnovan na njihovoj genezi da! je u taheli 3.SPIKULIT ( SPONGOLIT ) . Obicno se nalazi u podnozjima strmih padina ( gdje se formiraju sipari iii tocila ) i u donjem dijelu kratkih bujicnih potoka. Nastaje u vodenim podrucjima iii na kopnu.002 mm PELrn (LUTITI) I I LES ( PRAPOR ) PRAH. Polimiktni pijesak je sastavljen od cestica razliCitog petrografskog sastava dok je oligomiktni izgraden od cestica istog sastava. Vezivo im je uglavnom kalcitno i kvarcno. Kalkrudit. muske'llt. Fizicko-mehanicke karakteristike im ovise 0 karkteristikama cestica i vrsti vcziva kojim su valutice cementiranc.06 mm ! i . transport hemijski rastvorenog materijala i precipitacija (talozenje). PJescara. uglavnom slojevite stijene. talozenjem cestica transportovanih vjetrom i vodom. ROZNJAC ( ROZNAC ) SEDIMENETNE ORGANOGENE STIJENE KRECNJAK. Valutice mogu biti razliCite veliCine. Nastaju na vise naCina: uglavnom procesom dolomitizacije. Vezivo je uglavnom karbonatno. sastavljene od fragmenata veCih od 2 mm. Klasticne sedimentne stijene mogu biti nevezane. Drobina (krs. Nalazl se u rijecnirn koritima i terasama. dobro sortiranih prema veliCini. izgraden od sitnih cestica razlicitog stepena zaobljenosti. j ALEVROLIT KALKLUTIT GLlNA I LAPORAC (LAPOR) I I NEKLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE I HEMl. sto ovisi od duzine transporta i njihovaj otpomosti na mehani6ko i hemijsko troseyUe. Konglomerati su vezane.ie) je nevezan klastican sediment sastavljen od krupnih uglastih fragmenata. Sljunak je nevezan klasticni sediment. Nastaju prirodnom cementacijom valutica sljunka. kao i u obalno~ podrucju mora i jezera. RADIOLARlT. 'Jpstl pregw se lmentni 1 stijena KLASTICNE SEDIMENTNE STIJENE VELlCINA NAZIV CESTICA >2mm PSEFITI (RUDITI ) I I NEVEZANI SLJUNAK DROBINA PlJESAK SEDIMENT POLUVEZANA STlJENA i VEZANA STIJENA I I I KONGLOMERAT . Petrografski sastav drobina II vecini slucajeva je jednolican zbog kratkotrajnog transporta. Sastav(jen je od kvarca.talozenje jesu faze nastajanja mehanickih i klasticnih sedimentnih stijena. Njegov mineralni sastav jc sliean mineralnom sastavu pijeska uz odredeni udio minerala glina. I PSAMrTI 2~O. a ea. Nalazi se u naslagama flisa. kalkarenit i kalklutit su klasticni krecnjaci nastali mehanickim putem pretalozvanjem cestica primarnih krecnjaka. zaohljenih cestiea vecih od 2 mm. GIPS. BRECA KALKRUDIT PIESCAR.002 mm ALEVRITI (LUTITI ) <0. Prah iii alevrit (silt) je nevezani sitnozmasti klasticni sediment. Pijesak je nevezan klasticni sediment. Kod transporta veCim rijecnim tokovima sljunak je redovito heterogenog sastava. U njemu su zastupljeni rezistentni minerali ( kvarc. Obzlrom da ce karaktenstIke ghna. Sljunak je u veCini slucajeva sortiran prema velicini val utica a ponekad je slojevit. ANHlDRIT. cestica velicine praha. mehanicki (cementacijom transportiranih cestica rastrosenih dolomitnih stijena) i hemijskom 55 .

3. To je spuzvasti.002 mm. Gline Gline su klasticni poluvezani sedimenti sa precnicima cestica manjim od 0. U sastavu dolomita nalazi se s manjim iIi vecim udjelom. 3. modrozelenim algama i vodenom bilju. nepravilno laminiran iii slojeviti krecnjak nastao anorganskim izluCivanjem kalcita iz vru6ih voda oko termalnih izvora iii iz toplih sulfatnih otopina. celijasto graden. dolomitni pijesak. sericita. radiolariti i spikuliti koji su nastali talozenjem skeleta algi dijatomeja. i kaleit. Poznate naslage sedre u nasoj zemlji su u koritu rijeke Une. jezerske i marinske. laporovite gline (sadrie 5-15% CaC03). posebno u podrucju prskanja vode vodopada. Male kolicine mangana boje stijenu zelenkasto. gline gube vodu i prelaze u cvrste slojevite stijene koje se nazivaju gline!. barske. ilovace (oneciscene pijeskom i kaJcijum karbonatom koristi se u ciglarskoj industriji). opala i kvarca. koji su organizmi koristili za izgradnju svojih skeleta Cijim talozenjem je formiran ovqj sediment. itd. UilI<ribJ<i m. u tzv. laporaca i krecnjaka Za gradevinsku praksu od sedimentnih stijena posebno su vazne gEne. . Prema mineralnom sastavu razlikujemo slijedece vrste glina: kaolinitske ( vatrostalne koje cesto nastaju raspadanjem granita). izrazito poroz. sedimentne stijene su razvrstane na natin kako je prikazano slikom 24. Gline se sastoje od minerala glina. apatita. Najvece koliCine roinjaca nastale su u vrijeme podmorskih izljeva lave s velikom kolicinom silicija. Prema mjestu postanka gline dijelimo na rijecne.precipitacijom iii talozenjem minerala dolomita iz prezasi6enih rastvora.Ikritskog R'latrfksa Slika .3.. cirkona. supljikavi. Travertin je cvrsto litificirani. Gline testo kao primjese sadric hidrokside gvozaa koji stijenu pigmentiraju crvenkasto. kaleita.!'vdjela sedimentnih stijena prema prijedlogu evropskih norm. laporci ( lapori ) i krecnjaci ( vapnenci ) 3. Pod uticajem pritiska iIi vrlo intenzivnim iSllsivanjem. Gline su obicno slojeviti do tankoslojeviti sedimenti katkad su trakaste teksture.ni krecnjak nastao na slapovima jezera i rijeka i na izvorima izluCivanjem kalcita po vlatima mahovina. Cestice glina medusobno su povezane preko vodenih opni koje obavijaju svaku cesticu.3. kalcitski dolomit ima 50-90 % dolomita dak dolomitski krecnjak ima lO-50 % dolomita). Prema prijedlogu evropskih normi (pr. ~I _ I 2: . Bigar (sedra) je hemijski sediment. montmorilonitske. pjescari . hlorita. zatirn zma kvarca.1. Dakle roznjaci mogu nastati organogeno i hemijski. Rezidualne gline obicno nisu slojevite.. i viSecelijskih zivotinja spliZvi (njihove iglice). Nalazi se uglavnom u vidu soc iva u krecnjacima a ponekad i u obliku slojeva. ad sedre se razlikuje vecom kompaktnoscu i izrazito slojevitom gradom.. Roznjac je silicijski sediment sastavljen ad kaJcedona. uz zadovoljavanje posebnih uvjeta. Minearaloske i petroloske karakteristike glina. zuto Hi mrkocrveno. EN 12407: 1996). U nasoj zemiji dolomiti se najceSce javljaju u Vanjskim Dinaridima zajedno sa krecnjacima.uik$ > ~bkog CIllUeflta C ~ . Ces(o sadrie i organske supstance (narocito bitumije) koje im daju tamnosivu i cmu boju. na osnovu cega se razlikuju prijelazni varijateti od dolomita do krecnjaka ( npr.3. Crvenica iIi 56 57 . jednocelijskih iivotinja radiolarija. pjescara. a kao specifican tip izdvajamo rezidualne gline (nastaju raspadanjem primamih stijena). Dolomiti se raspadaju u veoma sitna zma oblika romboedra ostrih ivica. Organogeni silicijski sedimenti su dijatomiti. 24. Manja koliCina roznaca nastala je direktnom precipitacijom iz otopina bogatih silicij-dioksidom.

bez elektronskog mikroskopa. hlorit. Odlikuju se tarnnosivom do. Najcesce su :lute. zatim feldspati (ortoklas. Arkoze su razliCite baje i vode porijeklo od granitoidnih stijena. Pjescari nastaju vezivanjem (cementacijem) pijeskova nekim ad prirodnih veziva.3.06 mm. klasticnog porijekla. tj . i necisti pjescari iii grauvake kod kojih je udia matriksa vee. rorke. Postoje razliCite klasifikacije pjescara. sive. siderit) uglavnom predstavlaju cement pjescara ali mogu da se jave i kao alotigena. mjesoviti hemogeno-klasticni sedimenti.3.3. Osim navedenog u glinarna je cesto intezivno razvijena erozija. Na uvjete rada u ovim sedimentima bitno utite sklonost ka raspadanju i raskvasav[lnju. Uz veziva na pogadnost pjescara za gradnju utice i slojevitost. kvare. u giinama se pri izradi podzemnih objekata mora obavezno vrsiti podgradivanje i oblaganje. pri cemu je kaleit hemogenog. zaptivanje terena (injektiranje). minerali glina ) te zmima kvarea i odlomcima stijena. 3. stijene i fosila. crvene iIi zelene boje. mala nosivost (stoga se glinovita zemljista prije izrade gradevinskih objekata konsoliduju). gotovo cmom bojom. dolomit. Grauvake su stijene bogate detriticnim matriksom ( sericit. odlicna podloga i sredina za gradenje. od 15%. U podzemnim prostorijama mogu se javiti pritisci izazvani bubrenjem minerala glina. Minerali glina i drugi silikati najcesce izgraduju matriks i cement pjescara. Obicnim mikroskopskopetroloskim istraiivanjima. Dia kalcita moze biti hemogenog porijekla.a naroCito varijatet sa glinovitim vezivorn irnaju malu otpornost na uticaj egzogenih faktora. PjeScari Pjescari su klasticne stijene sa veliCinom zma 2-0. Upotreba pjescara u gradevinarstvu prilicno je raznavrsna. Ciji srednji sadrzaj iznosi 65%. Joana od kalsifikacija bazira na zastupljenosti matriksa (lat. gvoZdeviti (vezani hematitom iii limonitom). Tipicna arkoza je krupnozma stijena izgradena uglavnom od kvarea i feldspata. matriks -osnova) koji predstavlja materijal sitnijeg zma ( <30 mikrona ) u kaji su uloiene krupnije cestice minerala.3.terra rossa predstavlja pelitski materijal koji nastaje raspadanjem krecnjaka. 3. prije svega gline. u pravilu nije moguce ustanoviti porijekio takvog kaleita pa se uglavnom smatralo da su laporci S obzirom na genezu. U Ciste pjescare spadaju i arkoze. naslage glina pruzaju povoljne uvjete kod formiranja povrsinskih akumulacija vode. a najvise za izradu opeke.Mineralni sastav ovih klasticnih (terigenih) stijena. laporoviti. metanl0rfnih i starijih sedimentnih stijena. Laporci ( Japori ) Laporci su mijeSatle karbonatno-glinovite stijene sastavljene od varijabitnih odnosa kriptokristalastog kalcita i od siliciklasticnog detritusa pelitnih dimenzija. erijepa i keramickih ploCica. Jer je poznato da su gline vodonepropusne. Zbog velikog udjela glinavitag matriksa. oblaganje tunelskih partaia i za ugradivanje u temelje. vapnoviti. Slabo vezani pjescari. medutim . (cesta klizanja terena). veliko i neravnomjemo slijeganje pod objektima. a dio moze biti najsitniji karbonatni detritus. ako nisu pretrpjele intenzivne dijagenetske promjene minerala glina. Najlakse se izvode radovi u slabo vezanim pjescarima. U zavisnosti od kvaliteta veziva pjescari mogu biti dobra do. Pri izgradnji hidrotehnickih objekata i podvodnih dijelova gradevinskih kanstrukeija treba izostaviti primjenu pjescara sa lahko rastvorljivim vezivom i vezivirna koja u vodi orneksavaju.3. Zbog toga. mikroklin. kada ie neophodna upotreba eksploziva. Uslovi rada u glinarna su uglavnom nepovoljni. iii arenit. Karbonati (kaleit. a najteie u kvarcnim pjescarima vezanim silieijskim vezivom. plagioklas). a i zbog nepovoljnih fizicko-mehanickih svojstava. detriticna zma. a kalcit i kao . sastojak fosilnog detritusa. Pjescari se uglavnam javljaju kao dobro uslojeni sedimenti. Bitni sastojci su kvarc. glinoviti. sa koliCinom matriksa manjom od 15%. bituminozni i dr. feldspati. liskuni i odlomei stijena. 58 59 . Osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike glina su mala stabiinost padina i vjestackih kosina.nastati izlucivanjem iz morske iIi jezerske vode. Pjescari cesto dobijaju nazive prema vrsti veziva: silieijski. Boja pjescara potice najcesce od veziva. kao i odiomaka stijena male otpornosti na trosenje.2. Upotreba glina u gradevinarstvu svodi se na ugradnju u nasipe. Obzirom na kolicinu matriksa izdvajaju se dva tipa pjescara : cisti pjescari. Siabo vezani pjescari kariste se za vanjsku dekoraeiju i za izradu potpomih zidova. Medutim. jasno da dio kalcita pripada karbonatnom detritusu nastalom fizickim i biogenim usitnjavanjem ( organizmi koji buse podlogu ) starijih karbonatnih stijena. ie veoma raznovrstan i pored alotigenih ukljucuje i autigene minerale (nastali u pjescaru nakon njegovog talozenja procesima dijageneze). Sa smanjenjem debljine slojeva smanjuje se pagodnost i obratno. a siliciklsticni detritus ( glina i silt ) . Ciji sastojci odgovaraju produktima raspadanja magmatskih . Danas je. NaraCito je kod njih izrazeno stetna djejstvo mraza. dok se drugi minerali javljaju u podredenim kaliCinarna. grauvake obicno nisu cvrsto litifieirane pa su na izdaneima podloine brzom trosenju.

bindston i fremston. a sa primjesama gvozda mrko zutu do crvenu boju.1975 ). ! 962 ) pnmJenJuJe se samo za marinske krecnjake jer njome nisu obuhvaceni slatkovodni i teresticki 60 61 . itd. karbonatnog mulja i kalcitskog cementa. zma pijeska. ooliticna.rccnjacima iii pjeskovitill1 stijenama. Sastavljeni su od kaleita ali su rijetko sasvim Cist. Dunharnovu klasiJ1kaciju nadopunili su Embry i Klovan ( 1972 ) uvodenjem dva nova tipa stijena: floutston i radston. ovisno 0 strukturi i 0 naCinu na koji su organizmi sudjelovali u stvaranju tih stijena ( s1. zatim primjese glina. sericit ili muskovit ) ne treba vise sn1utrati laporceln. Dunhamova klasifikacija krecnjaka ( 1962 ) bazirana je na slijedeCim karakteristikama: prisutnosti iii odsutnosti karbonatnog mulja. ) dimenzija sitnog. Krecnjaci mogu nastati na vise nacina: kao hemijski sedimenti. Najznacajniju prinljenu ove stijene inwju za proizvodnju celnenm pri telnu treba da sadrze 75-78%) CaCO J i 22-25 %) kuolina i tada se nazivaju celnentnim laporcima. tj. Krecnjaci ( vapnend ) Krecnjaci Sli najrasprostranjenije karbonatne stijene i jedne od najrasprostranjenijib sedimentnih stijena lIopste. Katkad su Citave geoloske formacije izgradene san10 od krecnjaka.. liskun. Mg. srednjcg i krupnog silta do sitl10g pijeska.25 ). Tekstura krecnjakaje razlicita. Mn. vec je to litificirani laporac iii Il1arlit ( marlstonePettijohn. u prirodi su rijetkost. Baja je razliCita u ovisnosti ad primjesa. rnehanicki talozi izgradeni su abieno od fragnlenata razlicitc vdicine (kalkrudili. Dok se Dunhamova klasiJ1kacija vise primjenjuje pri terenskom opisivanjll i odredivanju krecnjaka. detriticna itd . Obje ove kiasifikilcijc osnivaju se na strukturno··teksturnirn karakteristikama krecnjaka. u njima redovno ima i siliciklasticnog materijala ( b'arc. a 11akon dijagenetskih procesa u veciln dubinama zalijeganja tipicni minerali gEna transforn1isani su u hidroliskunc ( hlorit. feldspal. Obicno sadrze hemijske primjese Fe.5 mm) do kriptokristalasta ( ispod 0.3.Ie prije dijageneiskih procesa na veCim dubinama znlijcganja bila sastavljena od kalcita i gline s 111cdusobninl oonOS0111 koji odgovara sastavu laporaca..3. Struktura mozc biti krupnokristalasta (velieina zma >0. Krecnjaci nastali kao Slika 25. organsku materiju itd. odnosu udjela zma i mulja te znakovima organogenog vezivanja skeleta za vrijeme razvoja organizama. Laporci su najcesce sive boje. a baundston su podijelili u tri nova tipa : bafiston. Javljaju se u slojevima razlicite dcbljine a rnogu biti i masivni. Od nekoliko klasifikacija krecnjaka u Svijetu danas najslru orimienu imaju Dunhamova "(1962) i Folkova (1959 i 1962) k]asifikacija. saslavljeni samo ad gline i kaleita. kalkareniti i kalklutiti). Laporci koji imaju Inanje giinovite komponente masivnu teksturu pogodniji su rnedij.Laporcem obicno sn1utramO s1ijenu koja sadrzi izrnedu 200/0 i 80% gline i 20 i 80% kaleita. muda mogu biti sivo-plavicasti zu6kasti. Mogu se javiti kao slojevi razliCite debljine ili kao masivni. kao organogeni sedimenti kad nastaju uz aktivno llcesce zivih organizaIna i najzad kao rezultat mehanickog raspadanja i pretalozavanja ranije stvorenih krecnjaka. odnosno na ITwdusobnim odnosima prin1arnih struktumih sastojaka. Kalsifikacija krecnjaka ( vapnencu ) s nadopunama Embryja i Klovana ( 1972 ) po Dunhamu (1962) Folkova klasifikacija ( 1959..01 mm ) iii pak organogena. Pravi "cisti" Iaporci. Najcesce je svjetlosiva iIi bijela .litiJ1kacije na mjestu rasta. iii pak kaicijski glinoviti skriljac ( calcareous clay shale) aka pokazuje lisnatost. lako su laporci definisani kao s111jesa gline i kalcita. Obicno se javijaju sa k. koji sadrze vise od 10 % zma promjera > 2mm. 1975 ). zma. Neke kiasiJ1kacije tu granicu stavljaju na 33 i 66 % (Pettijohn. Stijenu koja . za graclc\'inskc objckle. tj. zelenkasti itd. dotle Folkova klasiJ1kacija ima 81m primjenu pri mikroskopskim istrazivanjima krecnjaka. 3.4. dok sa primjesama bitumije krecqjaci imaju emu boju.

alda. za pecenje kreca i za proizvodnju cementa. Kao ortoherne (Folk ( 1959) definise mikrokristalasti kalcitski mulj iii mikrit i sparitski kaleit. Klasifikacija krecnjaka premo F'olku (pr En! 2. valjkaste elipsoidne cestice kriptokristalaste strukture.. munjc od 109{ alokcma 1O'}' 1 ~_ _ _ _ _ _ _ _+-_'_·a_".:'-j pdc!ifcrni pclsparit pdmikm 62 63 . Pod mikritom podrazumijeva sve karbonatne cestice precnika < 4 mikrona i smatra da je nastao brzim hemijskim i lili biohemijskim izluCivanjima iz morske vode.:.~_ _ _~"="='k=c='n""+-_ _-j i' alokcln.laporoYita glina I' I 'I i I0 % _. sva obavijena karbonatna zrna -fosile.:.'nski vecinom spantl1l vccinom mikritski j . za oblaganje portala i obzidivanje tunela. kod nekih tipova krecnjaka sparitni kalcit moze nastati procesima rekristalizacije.ici.~ 5 1" nekarbonata.To su : alohemijski i ortohernijski sasto.--+--"'=r=--:1 gn:h. fosilima fosilifcmi i mikri! !--__+--":cp..--.. Kals(fikacfia karhonatnih stijena premo sadriini kalcijum karbonata i glinovUe komponente (po EN 12407: 1966. Ukoliko su krecnjaci masivne teksture bez tektonskih ostecenja stabilnost kosina u zasjecima kao i stabilnost zidova u tunelinla i drugim podzemnim prostorijama je velika." intraklas!a mtmspant imramlkril[ in. i 1962.. slIm::t evrsti krecnjaci predstavljaju odlicnu podlogu i sredinu za gradenje. ili je potrebna tanka obloga.i. kako po obimu .. kamenih (zidanih i nasutih) brana.tf. -ooide.__ +-~n"=H='i=k=. I ~~ecnJ [lapOrOYiti I I krecnjak vapnoviti krecnjak laporac I glinovili laporac I glina ..__l. kao i za ispunu u drenaZarna. Upotreba krecnjaka u gradevinarstvu je velika. zastore puteva i zeljeznickih pruga. tako i po raznovrsnosti. Sparit iii sparitski kalcit predstavlja prozirne sitne kristale kalcita precnika > 10 mikrona. iziucene kao cement u porama krecnjackog taloga. U oblasti hidrogradnje koriste se za izradu pristanisnih zidova. a koji je unutar bazena bic prenosen vodom. Krecnjak se koristi za izradu betonskog agregata. u niskogradnji za nasipe. i-I 1100 95 85 6S 25 I ..':._= L_----.. Folk izdvaja cetiri bitna alohema: -intrakiaste. ali njihova pogodnosl opada sa porastom slepena ispucalosti i kavernoznosti. Tabela 4. lVleautilTI.:.:"'c. karbonatne fragmente nastale razaranjem poluocvrslih i neocvrslih unutar bazenskih sedimenata. Alohern... manjc oll vapn<:nci 1If< mikrit sa vik (xi 25'!. oblaganje kosina nasipa. Folk razlikuje dvije glavne grupe karbonatuih sastojaka. iii aiohemi. Ortohemijski sastojci iii orlohemi su karbonatne komponente krecnjaka nastale hemijskim i biohemijskim izluCivanjem u sedimentnom bazenu iIi u sarnom krecnjaku kao autigeni n1inerali. ugradnju u potporne zidove.. page 13) r % CaC03 -----------. u prijedlogu evropskih nonni uvrstena je klasifikacija prikazana na tabeli 5.ar.--_~Ic-------::-::-_---i 85 95 .f07: 1966) Obzirom da karbonatne stijene cesto sadrze razliCite koliCine glinovite komponente.'--if--C'.. viSe 0el lO'7r :11okema a\okema f Yohllncnu !---:c-. Oblaganje podzemnih prostorija cesto nije potrebno. kamenih nabacaja u lukobranima. U prijedlogu evropskih normi preuzeta je kiasifikacija prema Folku (1959. karbonatne bioklaste i to cjelovite skelete i njihove krhotine i -pel etc.) prikazana tabelom 4. kuglaste. Tabela 5. 35 75 . oospafJ1 oomikril 1l\ikrits ooidirnn !nikril" mikeil biolitil :1:1 3:1 do 1:3 j:3 hinspant biord~ hinmikril bwpd .krecnjaci. Krecnjaci su u Bosni i Hercegovini veoma siroko zastupljeni a osobito u Vanjskim Dinaridima. U visokogradnji se upotrebljavaju za zidanje i oblaganje zgrada.iski sastojci u krecnjacima ukljucuju say karbonatni materijal koji je nastao hemijskim iii biohemijskim procesima unutar sedimentacionog bazena..

Gline imaju dvije faze slijeganja: prva. Kohezija je sposobnost sitnih cestica da pruzaju otpor s1l1icanju. U glinovitim terenima klizista nastaju i kod veoma blagih nagiba padina i ucestala su . Osobito su u gradevinarstvu opasni tzv. Za spravljanje betona najpovoljniji su sljunci Cija zrna vode porijeklo od magmatskih stijena. Naime. Stisljivost inl je neznatna. upotreba sljunka u graoevinarstvu prilicno je jednostrana. dotie druge zbog svoje stisIjivosti. opala. izgradnju donjeg ( talnpona ) i gornjeg nose6eg sloja fleksibilnih ( asfaltnih ) saobracajnih kons1rukcija. koja se pojavljujc neposredno nakon opterecenja i traje kratko. u gradevinarstvu stijenama primjena Stabilnost terena izgractenlh od nevezanih sedinlenam ovisi 0 granulOll1etrijskom sastavu i zbijenosti materijala. Gline koje su bile izlozene velikon1 pritisku. Uvjeti za rad u glinovitim sedimentima koji su zasiceni vodorn izuzetno su teski. pa oni mogu sadrzavati vel ike kolicine podzcmne vode.za cisti. Pijesci su u suhom stanju potpuno rastresiti a malo ovlazena lTIaSa je slnbo kohezivna.p (ugao kosine kod kojeg je materUal II prirodnom stanj u stabilan). Jos jedna nepovoljna karakteristika podrucja izgradenih od g!ina je izraiena denudaeija i erozija. a dreniranje lahJeo. Propllsnost pijeskaje velika. ali je kolicinski velika.3. Dopusteno opterecenje za gradenje na sljunku ovisi () sastavu . ravnotezi i stabilnosti kao glina. glinovit i zasicen vodom. veoma dobro sloicni pijesak i do 500 kN/m2 . te 0 koliCini eventualno prisutne glinovite komponente. Negativna karakteristika je sto se ova vada lahko zagaduje i s10 ponekad in1a nepovoljan he:mijski sastav. lagano i dugOlrajno siijeganje koje moze traFtl desetljeCima. a uz to i izuzetno skupa pa se izbjegava gdje je god 10 moguee. koja se lahko drenira.4. i druga. SIjunci su rastresili u SUhODl i makranl stanju i slaho stisijivi. Nepovoijni za beton su .a cvrstih 300-600 kN! rn 2 . U sljunkovitim terenima formira se vcea koliCina podzemne vode. Sto su ccstice sitnije. a takoder i za izradu maitera. Propusnost takvih tcrena je velika. nar06to iznad nlvoa izdani. U nasoj zemlji posebno su poznati kvarcni pijesei pontske starosti iz Krekanskog bazena. Stoga proizilazi zakljucak da je za ocjenu 0 mogucnosti temeljenja na glinama i glinovitirn stijenama neophodno izvrsiti detaijna inzenjerskogeoioska i geomehanicka istrazivanja. pijesci Sil closta pokretljivi.. skriljavih i hemijski izmjenjenih stijena. a rnanifestuje se bocnim istiskivanjem. Kod hidrotehniekih objekata upotrebljava se kao ispuna u drenaiama. Izvedba podzemnih radova II sljuncilna je teska i spora. izazvanom sedimentima iznad njih. Poput sljllnka i pijesak se u gradevinarstvu koristi kao agregat za beton i asfalte.za giinoviti i sasvim sipki sljunak do 200 kN/m2 . akumulacijski 64 65 . krecnjaka i kvarea. Za temeljenje u pjeskovitim terenima vaznu ulogu ima koliCina glinovite komponente u' njima. "tekuci pijescI . polucvrstih giina 200-300 kN! rn 2 . pa U odredenim prilikan13 imaju karakteristike povoljne za tenleljenje objekata. Nepozeljene komponente su i gEna te valutice poroznih.treba istaCi da se ne moze govoriti uopsteno 0 ponasanju glina i glinovitih stijena u pogledu izvodenja radova u njima iIi na njima. nepovoijan je . a manje na padinama. a rezultat je privlacnih sila sto djeluju menu njima. dobro sloieni sljunak do 800 kN/rn Za izgradnju saohracajnica i drugih objekata niskogradnje sljunci imaju povoljne karakteristikc. zbijenije su i evrsce. kohezija je reiativno veca. Medutim. Dopusteno opterecenje mehkih g!ina iznosi do 100 kN! m 2 . jaspisa i uopste hidrokside siiieija. ali i za izradu sljuneanih filtera kod vodozahvatnih bunara. a da se to ne odrazava ncgativno na objcka!. a iznosi: . Sitnozrnasti pijesak . Najvise se upotrebljava kao agregat za betone i nsralte.3. Znatno manje zastupljeni su jezerski i rnorski sljunei. Usiovi izvodenia radova su pretezl10 povoijni. u zoni podzemne vode tl uslovi su znatno otezani. Meduti~. Praktieno nijedan drugi sediment nije podlozan promjenama u konzisteneiji. Uvjeti gradenja u sedimentnim sedimcntnih stijena. pa su takvi tereni povoljni za vodosnabdijevanje. Podzemni radovi u pijescima izbjegavaju se zbog izuzetno teskih uvjeta rada i sporog napredovanja. odnosno 0 uglu wlutrasnjeg trenja <. Kanali. Kod terena izgradenih od giina i raz!icitih glinovitih stijena stabilnost ovisi 0 koheziji (e) i uglu unutrasnjeg trenja ( <p ). bubrenja i tiksotropije ne rnogu podnijeti odgovarajuca opterecenja. temeljenje u cistim pijescillla U odredenim prilikama moze se abavili uz relativno veJikll dopustenu nosivost. veliCini i slozenosti val utica. a krupnozrnasti. Stoga 11 odnosu fla sljunkove pijeskovi predstavljaju marlje povoljne sredine i podloge za gradenje. jer stupaju u hemijsku reakciju sa cernentOlTI. osobito ako su zasiceni vodom. Stoga terneljenju u glinmna treba priCi sa izuzetnom paznjom.za srednje slozenl slj unak 300-600 kN/m2 2 . ali ako sadrze imalo gline nosivost se znatno sn1anjuje a povecava slijeganje zbog stisljivosti. Zasi6eni vadom. ali ako sadrii liskune.ljunei koji sadrze valutice roznaca. Pijesak se koristi i za izgradnju dijelova saobracajnih konstrukcija na putcvima. ima dopustenu nosivost 2 do 100 kN/m Subi dobro sloicni pijesak moze se opteretiti s 200-400 kN/m'. Dok neke gline u pogledu temeljenja imaju povoljne karakteristike. Najvece koliCine sljunaka u Bosni i Hercegovini nalaze se u dolinama i koritima sadasnjih i nekaclasnjih rijeka. Generalno je dopusteno veee opterecenje glina u horizontainim terenima.

sto izaziva vel ike pritiske i viskove izbijanja. a odredene vrste (npr. zatim na prostoru Sarajevo-Banjaluka. Gline se u gradevinarstvu najvise koriste za izradu opeka i crijepa. i tektonski neosteceni. Primjena krecnjaka u gradevinarstvu·· je 66 67 . te ako su masivn. Medutim.Dopusteno opterecenje za temeljenje objekata ovisi 0 fizicko-mehanickim odlikama tih stijena koje u prvom redu ovisi od medusobnog odnosa CaC03 i glinovite komponente. U hidrogeoloskom smislu naslage laporaca izgraduju vodonepropusne tcrene. Osnovni problemi prilikom izvodenja gradevinskih radova u flisu proizilaze iz njegoye heterogenosti i brzih izmjena litoloskih clanoya razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika. odnosno nejednake otpomosti sedimenata flisa na razarajuce djelovanje atmosferilija. Posmalrano hidrogeoloski. Obzirom da su odredeni tereni Bosne i Hercegovine izgradeni od naslaga flisa. Narocito je opasno ako gline sadrze vecu koliCinu montmorilonita. Naslage flisa se kao gradevinski materijal ponekad lokalno eksploatisu u mnogim kamenolomima (pjescari i detriticni krecnjaci). Ukoliko u laporcima ima vise CaC03 oni su Cvrscl. na kontaktu vodopropusnih i vodonepropusnih danova moze biti mnogo izvora. Problemi nastaju zbog nestabilnih padina sklonih klizanju te intenzivne denudacije i erozije. moguca je pojava nejednolikog slijeganja gradevinske konstfukcije. Posebno ekonomsku vainost laporci imaju za prizvodnju cementa. kotrljanja. kompleks flisnih naslaga je vodonepropustan medij ako ga posmatramo kao cjelinu. Neposredno nakon nastanka. erozioni kanali. Flis je u BiH zastupljen u sjevernoj Bosni. pa njihove forme pri ocvrscavanju ostaju ocuvane. Tereni izgradeni od krecnjaka i dolomita povoljan su medij za temeljenje i podzemne radove. Laporci su stijene povoljne za temljenje i izvodenje gradevinskih zahvata u podzemlju. Za temeljenje su najpogodnije lokacije izgradene od jednog litoloskog clana. U terenima izgradenim od krecnjaka i dolomita treba izbjegavati siparista u kojima zbog nestabilnosti nije preporucljiva gradnja. Laporci su zastupljeni sirom nase zemlje.bazeni i drugi hidrotehnicki objekti u ovim stijenama su relativno lahko ostvarljivi. pretezno manjeg kapaciteta. a vodonepropusni clanovi osiguravaju postojanost vjestackih akumulacija. Odlikuje se izrazitom izmjenom krupnozrnastih i sitnozrnastih stijena. U Bosni i Hercegovini gline su uglavnom zastupljene u ugljonosnim bazenima. Medutim.. Profili u podrucjima s naslagama fliSa povoljni su za izvedbu hrana. lokalno. Pri izgradnji saobracajnica problemmi su izraieni zbog nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka i njihovog podlokavanja. Oni gradiraju cestice. Laporci se koriste kao sirovina za proizvodnju cementa. tragovi vrtlozenja.Stoga otvoreni profili ne smiju duze vrijeme ostati nezasticeni. zasjeka i raskopa u krecnjacima su stabilne. Podzemni radovi u glinama i glinovitim stijenama izvode se tesko i sporo. to su (osim u jace razlomljenim podrucjima) najpovoljnije stijene za izradu tuncla i drugih podzemnih objekata. u gornjem toku rijeke Neretve itd. postotak minerala glina.Njihova negativna karakteristika je da su malo otporni na uticaj atmosferilija. koji u dodiru sa vodom visestruko povecava zapreminu.bentonit ) kao isplaka kod busenja (odrzavanje zidova busotina ) kao i za injektiranje. medu kojima preovladuju pjescari i detriticni krecnjaci. sto omogucava brzo napredovanje bez podgradivanja. te laporci i druge glinovite stijene. Opcenito. stvarajuci pri tome pritisak koji nijedna podgrada ne moze izdrzati. Redovito je stabilna ona slrana gdje su slojevi nagnuti suprotno od nagiba padine. Inzenjerskogeoloske odlike terena s naslagama flisa ovise i 0 svojstvima litoloskih clanova koji ga izgraduju. Kosine usjeka.jima vezano je za uticaj mutnih tokova. veoma uceslalih strukturnih promjena. Flis se moze definisati kao tipican sinorogeni compleks klasticnih marinskih naslaga. itd . uzduzne brazde. narocito ako se njegove fizicko-mehanicke odlike bitno ne mijenjaju u zoni objekta. Prilikom izvodenja podzemnih radova problemi nastaju kod zdrobljenih i raskvasenih glinovitih sedimenata flisa sklonih bujanju. Izuzetak Cine tektonski ostecene zone u kojima se javljaju rasjedi i sistemi pukotina. neophodno je sa aspekta gradevinarstva upoznati njihove osnovne inzenjerskogeoloske karakteristike. dok otporniji sedimenti strse u terenu. Litoloski clanovi sa veCim ucescem gline trose se lakse i cine udubljenja. Reljef flisnih terena je izrazito razuden slo je pos\jedica selektivne erozije. upravo zbog dobre stabilnosti i povoljne busivosti. rejon Motajice i kore raspadanja laporaca sirom nase zemlje). Podzemni radovi mogu se izvoditi relativno lahko. U hidrogeoloskom pogledu gline se tretiraju kao vodonepropusni sedimenti. osobito ako ne sadrZe vee. a eroziono djeluju na istalozene sedimente cime se stvaraju razlicite teksture: tragovi teeenja. Problemi se usloznjavaju zbog razlicitih.. mada ima i rezidualnih glina (npL Bratunac. Stabilnost flisnih terena pored ostalog ovisi i 0 polozaju slojeva. sto namece potrebu sanacije terena radi podizanja jednolikih svojstava ispod temelja. ti tragovi bivaju ispunjeni materijalom iz mutnog toka. sto moze dovesti do zatrpavanja akumuiacijskog bazena. Flisni sedimenti su obicno intenzivno ubrani i izrasjedani sto se veoma dobro uocava na otvorenim profilima. Stvaranje flisa sa karakteristicnim strukturnim i teksturnim obiljez. ako viSe danoya razliCitih imenjerskogeolskih svojstava izgraduje lokaciju objekta. jer uglavnom imaju veliku nosivost i dobru stabilnost. u vertikalnom i lateralnom pravcu. Pri izgradnji saobracajnica najveca su opasnost dionice u usjecima nestabilnih padina kao i duboke i ceste jaruge.

metamorfozom mogu biti zahvacene velike mase stijena na sirem podrucju. pa se trumv metarnorfizam naziva kontaktni. Cilj jc da se odgovarajuCim istrazivanjirna nastaji postici kolicina gubitaka koja je opravdana sa ekonomskog aspekta. stubova i stepenista. Pritisak je uglavnom jednostran ( bocan ). Lokacije akumulacija obicno se . uvjeti rada u takvim stijenmna mogu varirati od povoljnih do 105ih sto ovisi 0 : -mineralnom sastavu cestica i sastavu veziva. Pri projektovanju i izvedbi akU111Ulac. i -razliCitirn strukturama u gradi stijene (prsline. 3.su na cijeni dobro cementovane mermerne. OViS110 0 strukturninl. Za temeljenje objekata u krskim tcrenima treba ispitati pukotinske sistemc i odrediti da Ii u dubini ( do koje se manifestira veci dio projektovanog pritiska na stijensku masu ) ima vecih pukotina iii kaverni. zidova. sto se tretira leaa regionalni metarnorfizam. krecnjacke i serpentinske brece. zbog konfiguracije. a pri svestranorn pritisku obrazuje se granniarna struktura odnosno masivna i okcasta tekstura. Ali situacija se od podrucja do podrucja Inijcl1Ju. Terem izgradeni od cvrstih vezanih klasticnih sedimentnih stijena (pjescari. Ipak. ciji bi svod pod pritiskom mogao popustiti i izazvati djelimicno slijeganje iii utonucc ohjekta. Cija dubina scie do nivoa na kojem je dokazana minimalna kolicina gubitaka vode. U vecim dubinama Zemljine kore. sto ovisi 0 karakteristikama metarnorfizma fizi6kinl i hemijskim svojstvima same stijene. Pri jednostranom pritisku nastaje folijacija (skriljavost).110 rijesiti problem vododrziyosti u takvom mediju. iduCi od povrsine prema dubljim dijelovima litosfere. to ce se dio akumulirane vode obavezno gubiti podzenlnim komunikacijanla. DijcloVJ stijenskih lnasa se odronjnyuju o a voda se slijeva nn saobracajnicu. pukotine itd. noseCi pri tome crvenicu i krsje. veonlU je V017. detriticni krecnjaci ) Cine stabilnu padlogu za temeljenje i rad u njima..rccnjaka povrSinskim i podzelnnim vodalna nastaje specifican krski reljef koji moze bid prepreka u izradi gradevinskih objckata na pOvTsini i u podzemlju. kao sirovina za dobijanje kreca i ostalih veziva te u cementnoj industfiji.konglomerati. gdje vladaju visoki pritisci i temperature. tj. jer su im dna prekrivena slabopropusnim do nepropusnirn naslagama. Medutim. Obzirom da se fadi 0 krsu. Metamorfne stijene Metamorfne stijene nastale su preobrazajem postojeCih magmatskih. Dakle. razlikuju se tri zone u kojima se zbiva metamorfoza stijena : -epizona. Obzirom na pritisak i temperature. razlomijene zone. Erozijom k.ija u podrucja krsa. Kod metarnorfizma pritisak moze biti svestran (hidrostaticki) i jednostran (bocni iii stres). Kroz pukotine voda prodire u podzemlje pri cemu otapa krecnjak i siri porne prostore. Osim poznavanja inzenjerskogeoloskih i hidrogeoloskih svojstava stijena. ). Kao sta je navedeno upotreba pjescara u gradevinarstvu je prilicno raznovrsna ( za spoljasnju dekoraciju i za potporne zidove. litostratigrafskinl. poznavanje tektonskih elemenata uzduz trase tunela Olnogucava planiranje brzinc i !laCina rada. pri prodoru magme uz povecanu temperaturu i umjereniji pritisak.4. te mjesta predvidenih za podgradivanjc kao i tipove podgrada. brece. ili se izvode pregradivanjem dubokih rijec!lih dalina. tektonika predisponira nastanak povrsinskih krskih morfoloskih pojava i slozenih podzemnih komwlikacija. Za presJccanje glavnih odvodnih puteva. rasporedu i naCinu vezivanja mineralnih cestica. pa se u toj zoni metarnorfoza vrsi uglavnom mehanickim putem. Inzenjerskogeo\oska svojstva u podrucju krsa su kompleksna i razIikuju se od jednog do drugog lokaliteta. uglavnom u dubljim dijelovima litosfere. nanosi koji ugrozavaju saobra6aj.). Najvise se kriste u dekorativne svrhe i to za ablaganje fasada. Krski tereni su u BiB zastupljeni uglavnom u Vanjskim Dinaridima (potez Trebinje-Bihac). hidrogeoloskim i hidroioskim kurakteristikama stijena i terena. najbliza povrsini s umjerenim pritiskom temperaturom.rnnogostruka: koriste se kao tehnicki i arhitektonsko-gradeyinski kamen. 68 69 . Vodopropusnost krskih terena je uslovljena pukotinskorn poroznoscu. Ovisno 0 pritisku fonniraju se razlicite teksture metamorfnih stijena. Pri tome je postojeca stijena podvrgnUla brojnim mineraloskim. obliku. metamorfizmu su podvrgnute manje mase stijena na uzem podrucju. dobro vezanih klaticnih sedimentnih stijena je prakticno neogranicena. Od kalkarenita koji se nalazi blizu aerodroma Mostar obnovljcn je Stari most u I\1ostaru a krecnjaci Brese kod Sarajeva koriste se za izradu spomenika. i dotod vade otezavaju izvedbu podzemnih objekata i zahtjevaju posebne zastitne mjere. U gradevinarstvu brece imaju raznovrsnu primjenu. Krska polja su podrucja pavoljna za ostvarenje akumulacija. Dopustena nosivast neostecenih. uz povecani pritisak i temperaturu. Pri izgradnj i saobracajnica u krskim terenima veliki problem je odrzavanje stabilnosti kosina usjeka i zasjeka 11a kojinla se javljaju pukotinski sistemi. odabiru II sklopu krskih polja. sedinlentnih i metamorfnih stijena. Nairne. U krskin1 terenilna pukotine. strukturnim teksturnim promjenarn. projektuju se injekcio!lc zavjese. vrlo lijepih sara i lrulke obradljivosti posebno . -velicini. poznato jc da je krs ( pOSlnatrano generalno ) \'odopropustan. za portale tunela itd.Ako takvih pojava ima (a one se odreduju geofizickim istrazivanjima i husenjem) objekt treba prelocirati ili poboljsati svojstva stijenske mase do te mjere da se planirani objekt moze izgraditi bez opasnosti za njegovu funkcionalnost. Zbog povoljnih boja.

stres mincrali (staurolit. U ovoj zoni dolazi do ejelovite prekristalizaeije minerala te struktumih i teksturnih promjena. s veoma visokim hidrostatickim pritiskom i temperaturom. stabilna pri uvjetima llizeg pitiska i ten1perature. Povecanjem pritisaka i temperature kod progradne metamorfoze odredena mineralna asocijacija. a rezultira promjenom hemizma stijene i njezine strukture i teksture. mermer i kvarcit. Njome su zahvaeene uglavnom manje mase stijena na kontaktu s magmom. odnosno djelimicnom iii potpunom promjenom hemizma. ako su minerali razlicitih veliCina. a iz hornblende i bazicnih plagioklasa nastaju hlorit i sosirit). u najdubljim dijelovima litosfere.a rezultira djelimicnom promjenom hemizma stijene. onda se takva metamorfoza. Struktura metamorfnih stijena rezultat je prekristalizaeije i rasta minerala u cvrstom stanju (hlasticna struktura) iii drobljenja dijelova i Citave mase primarnih stijena (klasticna struktura). turmalin. karakteristicna za gnajs. Za kataklasticnu ili kineticku metamorfozu karakteristicni su tzv. -plutonska mctamorfoza. neke piroksene.) i sedimentne stijene (kaleit i dolornit). Smatra se da je metamorfoza moguea do temperature 1500 C Jer se na vecoj temperaturi veCina stijena topi. -lepidoblasticna ( Iisticava ) struktura. homblenda itd. Ako je stijena bila visestruko podvrgnuta metamorfozi u razliCitim geoloskim vremenima. Padom temperature i smanjenjem pritiska kad retrogradne metamorfoze uz uticaj razliCitih rastvora nastaje nova asocijaeija koja je stabilna u promjenjenim uslovima (takvom metamorfozom gabro pre1azi u zeleni skriljac. Stijene podvrgnute regionalnoj metamorfozi sadrie staurolit. Najvece rnase ll1etan10rfnih stijena nastale su u rnezozoni i eplZOlli.odnosno glineni sedimenti u filite. -termalna metamorfoza. Retrogradna metamorfoza se odvija veorna sporo. a rezultira prekristalizacijom minerala.Ie naJeesee zastupljena kao porfirohlasticna. dok Je progradna brza.).-mezozona. kad su neki minerali u strukturi izrazito veei od drugih ( slicno porfirskoj strukturi kod eruptivnih efuzivnih stijena ). Heteroblasticna struktura . amfibole i druge minerale koji su postojani pri visokim pritiscilna i temperaturatna.4. kojom su stijene podvrgnute djelovanju temperature i usmjerenog pritiska u dubljirn dijelovima litosfere. pa se takva n1etamorfoza nazi va kontaktna. Sastav. Buduci da ovakva metamorfoza zahvata siTa podrucja i vece mase stijena naziva se i regionalnom.. kojom su stijene podvrgnute jakom usmjerenom pritisku pri relativno niskoj temperaturi u povrsinskom dijelu litosfere. postaje nestabilna i prelazl u asocijaciju koja je stabilna u promijenjenim uvjetima (ilit i montmorilonit prelaze u serieit i hlorit. Antistres minerali (andaiuzit. Metamorfoza u tom dijelu dovodi do djelimicne iii potpune prekristalizaeije postojecih minerala. struktura i tekstura metamorfnih stijena Metamorfne stijene su sastavljene od minerala karakteristicnih za magmatske (kvare. disten. a peridotit u serpentiniL iz granata nastaje hlorit. dok su neki minerali tipicno rnetamorfni (silirnanit. liskuni i granat). svojstvena filitu mikasistu. Metamorfoza maze bitj progradna i retrogradna. Vrste metamorfoze kojima mogu biti podvrgnute postojece stijene su : -kataklasticna iii kineticka metamorfozs. ako su mineralni sastojci priblizno iste veliCine i heteroblasticna. Navedene vrste struktura prikazane su na sliei 26. feldspati. s visokim hidrostatickim pritiskom i temperaturom. tipicna za amfibolit. mikasiste i gnajseve). Kod homeoblasticne strukture razlikuju se: -granoblasticna ( zrnasta ) struktura. liskuni. 70 71 . nazi va polimetamorfoz~jm. kojom su stijene podvrgnute povisenoj temperaturi i relativno niskom pritisku (uglavnom kod prodora magme prema povrsini) . Stres je vrlo slab a ponekad izostaje. a time j do promjena u strukturi i teksturi stijene. Blasticna struktura Inoze biti homeoblasticna. -katazona. andaluzit itd. -dinamotermalna metamorfoza. u dubljim dijelovima litosfere. kordijerit) karakteristicni su za termalnu metamorfozu i nisu stabilni u zonama velikih dislokaeija s jakim usmjerenim pritiskom. a rezultira drobljenjem minerala i stijena. kojorn su stijene podvrgnute djelovanju visoke temperature i hidrostatickog pritiska u najdubljim dijelovima litosfere. -nematoblasticna (stapicasta ) struktura. 3.1. strukture i teksture stijene.

kod koje su mincrali zdrobijeni i razlol1lljeni S10 je posljedica mehanicko& drohijenja primarnih stijena zbog djelovanja usmjerenog pritiska.kvarc i fe1dspal) nakupljeni u mase lc6aste iii O\'alne forme a karakteristicna je za metamorfne stijene nastale u dubljirn dijelovima litosferc. Za rnetamorfne stijene karakteristicna je i cvorasta (okcasta iii flaserska) tekstura. kod kojt se manji fragmenti primarne stijene iii veca mineralna zrl1a nalaze u sitnozrnastoj zdrobljenoj 11lasi. kod kojt su minerali zauzeIi paralelan raspored zbog djelovanja usmjerenog pritiska u epizoni i mezozoni. Navedene teksture prikazane Sll na slid 27.4. Stoga ce ovdje biti prikazana podjela metarnorfuih stijena prema vrsti i intenzitetu metamorfoze (tabela 6. kod kojc su ostala saclIvana jczgra primarnih mineral a obrubljena sitnozrnastim.Stika 27. drobljenje miloniti ) hornfelsi. OkcQsta (a)1 !kri/java (6) reksruru Slikll 26. Sistematika metamorfnih stijena Metamorfne stijene se mogu razvrstati prema: vrstl 1 mtezitetu metarnorfoze.java. Sistenlatika prema porijeklu materijala od kojih su izgradene stijene nije pouzdana. jer u veeini slucajeva nije mogu6e odrediti porijeklo minerala odnosno razlikovati ortoskriljce (nastale metamorfozom magmatskih stijena) od paraskriljaca (nastalih metamorfozom sedimentnih stijena). kod kojc sLlneki minerali (ohicno. -brecasta. j\i!ke slruktllre lI/etul1/urfnih sf!ienu Kod masivne teksture zrna u stijeni su rasporedena bez vidljive orjentacije 3.) Klastiene metamorfne strukture su: -porfiroklasticna.reliktna struktura pjescara je hlastopsamitska). kineticka deformacija.2. -kataklasticna. Po4iela metamorfnih stijena prema vrsti metamo~foze I SKUPINA klasticne stijene I hornfelsi (korniti ) mermeri ( mrarnori ) NAZIV STlJENE VRSTA METAMORFOZE iIi metamorfne kataklasticna iii (mehanicka dislokacijske brece. S obzironl na rasporcd minerala U l1letamorfnirn stijenama. kontaktna metarnorfoza pelitski pjegavi skrilici kontaktna 1 regionalna kontaktni 1 skriljavi meffi1eri metarnorfoza 72 73 . porijeklu minerala od kojih su izgradene i kvantitativnom mineralnom sastavu i teksturnilll svojstvima. Ako su u 111etmnorfnoj stijeni vidljivi ostaci strukture primarne stijene lakva se struklura naziva reliktnom (npr. pa je zato manjkava. zdrobljenim agregatom. Podjela prema kvantitativnom tnineralnom sastavu i teksturnim karakteristikama odreduje sarno one metamorfne stijene koje su nastale regionalnom metamorfozom. medu najtipicnije teksture uhraja se skril. Tabela 6.

2 8 ) kvarciti I kontaktna pretvaraju u finokraljusaste stijene sa reliktnim fragmentima primarnih minerala. Struktura im je lepidohlasticna do porfiroblasticna. opkoljenih finom milonitskom pastom. metamorfizma serpentiniti U prijedlogu evropskih normi. Hornfelsi ( korniti ) su finozmaste kontaktno meamorfne stijene lzgradene od Zilla bez preferirane orjentacije. u okviru epizone i mezozone. Ima Ih u srcdnjoj Bosni i Podrinju. Zeleni skriljci nastaju regionalnim metamorfizmom na niskim temperaturama it bazicnih i intermedijarnih magmatskih stijena i njihovih lufova..Koncepcija 0 metamorfnim facijesima primjenjena je za genetsku klasifikaciju metamorfnih stijena.W Q~K . Podrinja i na podrucju Sane i Une. Uz minerale glina ( ilit ) sadrie i sericit. J Pjegavi skriljci su kontaktno-metamorfne stijene vrlo slabo lzraiene por~roblasticne strukture i skriljave teksturc. Boja im potice od mineral a zelene boje: hlorit. Gnajsi su nastali metamorfozom visokog stepena iz kiselih magmatskih stijena. Gnajsi su sive do erne boje.ravni navlaeenja gdje se stijene u blizini ove ravni premjestaju. zelenkasti (hloriti ) i erni (grafiti). hlorita. visokog stepena metamorfoza amfiboliti. epidot i aktinolit. ovisno 0 koliCini obojenih mineral a. argilosista i filita. arkoza i glinovitih skriljaca itd. skriljci srednjeg i regionalna 1 plutonska gnajsi. Detaljnije karakteristike mermera.1ena. Boje su sive i crne. Srecu se dliZ dislokacionih ravni. U filitima je koliCina muskovita (sericita) veea neao kod argilosista a manja nego u mikasistima. II:lo. a isto tako i vulkanskih stiiena na kontaktu sa magmatskim intruzijama. Glavni sastojci su liskuni i kvarc. a ovdje ce biti navedeni osnovm podaci 0 ostalim stijeama navedenim u tabeli 6. muskovita.dovoljno sirokim granicama pritiska i temperature. kvarcita. metamorfoza grafitski kvarciti I skriljci niskog stepena regionalna metamorfoza ! filiti. metamorfne stijene su razvrstane prema mineralnom sastavu ( sl . Nastaju termokontaktmm met31norfizmom slabog intenziteta od glinovitih C"Ka. prije svega biotita. Na osnovu toga definisan je termin metamorfnih facijesa u kojima nastaju stijene razlicitog hemijskog sastava u odredenim fiziekim uvjetima.. 74 75 . Argilosisti (glineni skriljci) nastaju regionalnom metamorfozom glinovitih stijena uz jaci pritisak. Podjela metamorfnih stijena prema mineralnom sastavu (po EN 12407: 1996. page 14) Metamorfne stijene razliCitog mineralnog sastava postiZu ravnotezu tokom metamorfizma u nekim odredenim. Struktura imje blastopelitska do lepidoblasticna a tekstura skriljava. kalcita i epidota.. Sast0.bt>n. pri cemu nastaju uvijek iste mineralne asocijacije. nematoblasticna i porfiroblasticna. lepidoblasticna... Struktura im je razliCita: granoblasticna. Uglavnom su iuekasti (sericiti). hlorit i grafit. Tlnjcl. Nastali su regionalnom metamorfozom glinovitih stijena. Sastoje se od kvarca. Stika 28. Filiti s~ nastali regionalnom meamorfozom glinovitih stijena u eplzom. . a tekstura skriljava.. a tekstura skriljava. . "". Ima ih na podrueju srednje Bosne. Komiti su uglavnom produkt~. termoko." e"'Ep\doti iiI>! ". izmedu glinovitih stijena i filita. . Struktura filita Je Iepidoblasticna.1e se od sericita. a tekstura skriljava i okcasta.ntitktnog izohemijskog metamorfizma glinovitih.. To su prelazne slijene. . zeieni skriljci i metamorfizma I argilosisti mikasisti. serpentinita i amfibolita date su u narednom poglavlju. npr. drobe i Iaporovitih stijena. Boja 1m Je SIva do cma. Fl"""t<bpati """.i regionalna IliSkunoviti kvarciti.!>lend. feldspata i liskuna. Mikasisti (Iisknnski skriljci) pripadaju grupi skriljaca srednjeg i vlsokog stcpena metamorfizma. laporovl11h 1 srodmh stl. obieno mikroskopskih velieina. . kvarca te grafita. Miloniti su tektonske breee koje se sastoje iz heteroblastienih fragmenata.

Nastaju kontaktn0111 i regionalnom mctamorfOzolll pjescara sa slicijskim vezivom iii od roznaca.3. ali ima i skriljavih. omogu6en odlazak. K \'arciti se u gradevinarstvu koriste ograniceno. grafit. koja je primarno bila u peridotitima. itd. Postoje prelazi ka granoblasticnoj strukturi (granonematoblasticna). Struktura im je granoblasticna ponekad mogu imati sacuvanu strukturu kvarcnih pjescara. i u kiparstvu. u prirodi vrsiti i regionalnom metamorfozom u prisustvu vode. Imaju "veliku primjenu u graclevinarstvu. lzgracleni su od amlibola ( hornblende) i plagioklasa (andezin). Na ovaj naCin mogu nastati velike mase stijena koje se nazivaju serpentiniti.. serpentinita i amfibolita 3.2. NaroCito su povoljni sitnozrni varijateti ler se lakse obracluju i potpunije glacaju. stvori6e se normalne peridotitske stijene. meclutim. gralit. talk.3. Aka Sll Cisti bijele su boje i saharoidnog sjaja ( gre. Od sporednih sastojaka sadrie hromit. U mermerin1a se mogu sresti muskovit. Mermer se eijene kao izvrstan materijal. Amfiboiiti Amfiboliti su stijene visokog kristaliniteta i visokog stepena metamorfizma. Serpentiniti su masivne teksture. Odlicno se poliraju. Najvece mase serpentinita nalaze se na Konjuhu i Ozrenu. Zelene su do tamnozelene boje.Za dekorativne svrhc najbolji su sitnozrni mermeri jer se najlakse i najbolje poliraju. Mermeri bogati liskunima koji lokalno imaju elemente lepidoblasticne strukture nazivaju se cipoHni. tamnozelena iii sarena. lzgradeni su uglavnom od serpentina koji moze nastati kako od olivina tako i od piroksena. koje OVlse od stepena njihove razlomljenosti. kvare. razlicite velicine zrna.4. itd. preteino kao lomljeni kamen za sve grube gradevinske radove.3. magnctit. hematit. Pri obradi mermera vazna je veliCina zrna i naCin njhovog srastanja. Mermer. plavkasti. silimanit. epidot. Usljed sudrz.1. kvarc. kada se nazivaju serpentinski skriljei. itd. 3. U najvecem broju slncajeva imaju nematoblastii'nu strukturu (stapicasta sa naglasenom paralelnom Oljentacijom hornblende). U tiln slucajevima prirnarna klasticna zrna kvarca SlI nesta krupnija a rekristalisala silicijska masa obrazuje sitnozrne vijence oka primarnih zrna (heteroblasticna struktura). K vareiti su uglavnon1 monomineralne stijene izgradene ad kvarca. 3. (mramori) Mermeri su metamorfne stijenc nastale kontaktnom i regionalnom metarnorfozorn krccnjaka i dolomita.3.3.4. limonit.4. nlagnetit. kaleit. Mineraloilke i petroioske karakteristike mermen. Pri proejeni kvaliteta mermera posebnu paznju treba obmtiti na prisustvo stetnih minerala: pirit. Uvjeti gradenja u metamorfnim stijenama primjena metamorfnih stijena u gradevinarstvu Mermeri i kvarciti imaju povoljne karakteristike za povrsinske i podzemne radove pod uvjetom da nisu tektonski izlomlieni. ona reagnje sa olivinom stvarajuCi serpentin. U njn1a se javljaju 1ezista azbesta i magnezita. alb it. Tereni igradeni od mermera i kvareita imaju promjenljive hldrogeoloske karakteristike. mrki iIi crni. itd.4. kvare.4. Skriljave su iIi l11asivne teksture. Razlikovanje ove dvije grupe stijena je izuzetno tesko. sivi pa i crnL Crna boja potice od organske materije i veoma je nepostojana. sivi. Serpentiniti predstavljaju uglavnom nepovoljan medij za izvodenje povrsinskih i podzemnih radova. K varciti Kvarciti su metanlorfne stijene u kojinla kvarc cini vise od 80 ~~ mase stijene. Stetne primjese kod mermera predstavljaju pirit. Narocito moie biti veiiki sadrzaj muskovita ako su mermeri nastali mctamorfozom glinovitih krecnjaka. crvenkasti. Povrsinski radovi otezani su 3.4. kvarcita.aja primjesa mogu biti zelenkasti. Sa sadrzajem iiskuna prelaze u kyarc-mikasiste. Boja mermera ovisi od njegove cvrstoce.4. sakchar-secer ). epidot. biotit.4. Kao sporedni sastojci u kvarcitima javljaju se disten. Prema mineral nom sastavu razlikujemo kakitske i dolomitske mermere pri cemu su kalcitski mermeri znatno VIse rasprostranjeni. Preobrazaj peridotita u serpentinite moze se. Najvise se koriste kao arhitektonsko~radevinski kamen.3. Najugu Krivajsko-konjuskog masiva kod Dubostice nalazi se masiv amfibolita ( lSxS km ). Cisti mermeri izgradcni su ad zrna kalcita iii dolomita koja su obicno izometricna i raz1i6ito srasla. Teksture su masivne mada ima i skriljavih kvareita. Tekstura 1m je mas:vna (homogena). hlori!. kvarc i organska materija. Serpentiniti Ako je vodi. Boja im je zelena. zbog primjesa. 3. Cisti kvarciti su bijele boje ali su najcesce. kao i krecnjaei. U slucajn da voda bnde 76 77 . magnetit. Strukture su granoblasticnc. zadriana i da ima temperaturu oko 400°C . Mogu sadrzavati u malinl koliCinama granat. Kvarcna zrna su u ovim stijenama cesta zupcasto srasla sto stijenama daje veliku cvrstinu. Nastaiu metamorfozom bazaltoidnih magmatskih stijena (orto-amfiboliti) iii bazicnih tufova i laporaea (para-amfiboliti).3.

Sve te pojave. spustanja. sto je veoma usporilo i otezalo izvodenje radova. Voda se u manjim kolcinam i izoliranim pojavama maze naCi sarno u zoni povrsinskog raspadanja. a rezultiraju izdizanjern velikih boranih planinskih vijenaca i nastankom depresija. horizonlalna pomicanja te udaljavanja kontinenata s jedne strane·i pribliiavanja. Zbog toga su na serpentinitima moguca klizanja manjih i vecih masa. u tunelu kod Maglaja u tektonskoj zoni registrovana je montmorilonitna glina. Ti procesi su takode doveli do stavranja mnogih boranih planinskih vijenaca razlicite starosti kao i do sireqja okeanske kore.zbog njihove razlomljenosti do znatne dubine. Skriljci llizeg stepena metamorfizn1a-argilosisti. obuhvaceni su zajednickirn imenom kao tektonski pokreti. odnosno sudaranja s druge. sto rezultira debelin1 trosnirn povrsinskim pokrivacem i nepovoljnim svojstvima za gradenje. a rezuitiraju magmatskom aktivnoscu i pokretima litosfere. rnoguca je pojaya povecanog pritiska i suvisnog profila kod izbijaqja. pokretima rnagme i snaznlm orogenim kretanjirna teie da s!vore neravnine na Zernljinoj povrsini. pod Cijim djelovanjem dolazi do kretanja i premjestanja stjenovitog materijala u litosferi. Prilikom izvodenja radova U ovirn stijenama prepofucljivo je brzo Dok endogene sile. Kod radova u podzemlju yeCi problemi nastaju sarno u zonama gdje su stijene izrazito skriljave. liZ popratne pojave identicne onima u geoloskoj proSIosti. kako bi se izbjegla pojava poput bubrenja i naknadnih odrona. 4. odvijaju i danas. pracene su magmatizmom.GEODINAMlKA Gcodinamika je nauka koja proucava Zemlju s dinamickog glediSta ispitujuCi sile koje djeluju na Zemlju kao i posljedice djelovanja tih sila. vainu ulogu irnaju orogeni pokreti. Pored toga.1. Pojave koje nastaju djelovanjem endodinarnickih sila odrazavaju sc i u gradevinskoj praksi. Ako je stijenska masa izrazito skriljava i uz to borana. To su yeorna jaki pokreti koji uzrokuju bitne prornjene postojeCih medusobnih odnosa stijena u dijelu litosferc. Sloieni endodinarnicki procesi djeluju na Iitosferu od vremena postanka Zernlje. rasjedanje i navlaceqje stijenskih kompleksa. Pri izradi podzemnih objekata. Ove stijene izgraduju vodonepropusne terene . amfiboliti amfibolitski skril. U podrucjima izgradenim od skriljavih stijena oye grupe. ali je podzemni rad u njima dosta teiak.ici. pa je uputno brzo oblagaqje. U sklopu pokreta u litosferi izazvanih endodinarnskirn silarna. metamorfizmom i seizrnizoill. koje su bitno mijenjale izgled Zernljine povrsine. nastala trosenjem serpentinita. 4. 78 79 .1. Zbog prilicno nepovoljnih fizicko-mehanickih karakteristika ave se stijene u gradevinarstvu gotovo i ne primjenjuju. kosine zasjeka i usjeka pri izvedbi saobracajnica vecinom su nestabilne. To je rezultat matarnorfoze i prateceg povecanja zapremine kod transformacije olivina u serpentin. Karakterise ih boranje. narocito u podrucjirna gdje se njihova aktivnost i danas neposredno izraiava. Geodinamika se dijeli na endodinamiku (unutrasnja geodinamika) i egzodinamiku (spoljasnja geodinamika). Endodinamika Endodinamika proucava djelovanje unutrasnjih sila Zemlje i procese koje te sile proizvode. ubrzan je proces mehanicke i hemijske degradacije. filiti i hloritski skriljci-samo u svjeiem stanju imaju povoljna svojstva za temeljenje i izgradnju objekata na povrsini. Tektonska aktivnost Mehanicki pokreti u Zernljinoj kori i gornjem omotacu.1. a praceni su magrnatskom aktivnos6u i metamorfizmom uz oslobadanje seizmicke energije. Relativno su brzi. oblaganje izbijenih profila. a time i do izmjene strukture geoloskih tijela. Treba napomenuti da se izdizanja. koja narusava reljef i dovodi do nestabilnosti kosina usjeka i zasjeka. Tereni koje izgraduju skriljci viseg stepena metamorfizma-gnajsi. izuzev za nasipanje (ali i tada su kategorisane kao slahiji rnaterijal). Pod geoloskim silama i pojavama mogu se definisati sve one koje na rna koji nacin modifikuju spoljasni izgled i unutrasnju strukturu litosfere. Upotreba skriljaca viseg stepena rnelarnorfizma u gradevinarstvu je ogranicena zbog njihoye skriljavosti. U njirna se nastavlja tektonska aktivnost. Izdignuta podrucja izgraduju magmatske. kako u moru tako i na kopnu. 4. ako nisu izrazito skriljavi. prostorno ograniceni. Procesi koji se odvijaju u unutrasnjosti Zemlje uglavnom nastaju pod uticajem visokog pritiska i temperataure. odnosno tektonski poremecena. Oni su u geoloskoj proslosti rezultirali izdizanjima i spustanjima dijelova litosfere. formirajuCi pogodne prostore za sedimentaciju. Naprimjer. teze ka potpunoj pcneplcnizaciji odnosno zaravnjenju terena. dotIe egzogene sile razaranjem ( fizickim i hernijskirn putem ) istaknutih dijelova na Zemljinoj povrsini i odnosenjem razorenog materijala u nize dijelove gdje ga akumuliraju. Amfibolit se koristi kao kvalitetan tehnicki kamen. sedimentne i metamorfne stijene s razlicitim medusobnim odosirna. te jaee razlomljene i trosne. imaju povoljne karakteristike za temeljenje objekata na povrsini i za radove u podzemlju. takva podrucja podlozna su intenzivnoj eroziji. Takvi (recentni pokreti ) predmet su proucavaqja neotektonike.

Tako nastaje dvostrllki orogen ( s1. s fragmentima razlicite velicine nakupljenim bez vidljivog reda unutar kojih postoje olistolitL nazivaju se vild flis. Prilikom navlacenja moze doCi do odronjavanja i urusavanja veCih blokova. Ta su podrucja bez fanerozojkih sedimenata. Za razliku od orogena. Mec!u sedimentima koji nastajll II zavrsnoj fazi orogenetskih pokreta kao posljedica razaranja mlac!eg gorja vazan je sediment molasa. Najizrazitiji predstavnici fiksisticke koncepcije koji su istrazivali terene Bosne i Hercegovine i susjednih drzava bili su austrijski geolog J. Nakon sinorogenetskog slijedi supsekventni magrnatizanl sa andezitima. lzmec!u ostrvskih lukova formiraju se unlltrasnja korita. Proces nastanka boranih planinskih vijenaca iz geosinklinala prema fiksistickoj koncepciji. U udubljenjima se nastavlja sedimentacija. Konacno. Tokom orogenetskih pokreta u ortogeosinklinali odvija se izrazito jaka magmatska aktivnost. Ovakvi pokrcti nazivaju se epirogcni pokreti. . navlacenja i lomljenja naslaga izraien je magmatizam u obliku izljeva. Pokreti u kratonima su dugotrajni i uglavnom 'verikalni bez izrazitijih pr0111jena u prostomim odnosima mec1u stiienama. Geosinklinalno korito nastavlja se ispunjavati trosenjem kordiljera. takode izgradena ad jako boranih i nletal110rfisanih starih stijena koje su prekrivene mladinl. na citavom podrucju geosinklinale izdignuti su i formirani veliki mladi borani planinski vijenci i udubljenja na rubovima i u mec!uplaninskim podrucjima. izgraden od fragmenata razliCite velicine bez vidljivijeg sortiranja i slojevitosti. Ovakva podrucja nazivaju se orogenom. koji rezllltira bazicnim eruptivnim stijenama sa prevladavanjem bazalta i stijena alkalijske grupe s feldspatoidima. Zbog veoma jakog boranja. Ovi blokovi s cela naviake bivaju ulozeni u nove nekonsolidovane klasticne sedimene. ali slabijim intenzitetom nego u vrijeme izdizanja. Razaranjem mladih boranih i nedovoljno konsolidovanih planinskih vijenaca nastaje ishodisni materijal za postanak novih sedimenata. stare stabilne kontinentalne mase nemaju izrazitijih tektonskih. a prema kopnenim masama rubna. nazvanih olistoiitima. a zastupljen je i regionalni metamorfizam. odnosno ofiolitima iii zelenim stijenama. pretezno sa granitima.Aubouin. o okolnostill1U koje rezultiraju orogenetskim pokretinla i prostoru u kojem oni nastaju postoje dvije koncepcije. Gcosinkiinale su velika utonula izduzena 1 kontinuirana labilna podrucja u kojima se odvija dugotrajna sedimentacija 111aterijaia razliCitog sastavu i porijekla. boene pritiske i visoku temperaturu II dubljim dijelovima. One su osnovane nu raziiCitom tumacenju polozaja kontinenata od vremena nastanka Zemlj inc kore do danas. dacitirna i riolitima uz granitske intruzije. Sedimenti su podvrgnuti pocetnom boranju koje je praceno izljevima lave i intruzijama sto Cini osnovu nastanka nove kontinentalne kore. a nalaze se izmedu relativno stabilnih rnasa iii uz njihoy rub.Kober i francuski J. gabrima i dijabazima. tzv.Drugu fazu obiljczava izdizanje ostrvskih lllkova (kordiljera ili geosinkiinala) pod uticajcm kompresijskih pokreta. U sredisnjem dijelu najtesce se formira uzdignuce. centralni diD se izdize. Prema fiksistickoj koncepciji na prikazani nacin su nastali nasi Dinaridi te Alpe i Karpatobalkanidi. nakon koga slijedi sinorogenetski. U unutrasnjirn koritima nastaje talozenje klasticnog 111aterijala Uz sudjelovanje mutnih tokova u ovoj fazi nastajll karakteristicni f1isni sedimenti u kojim se izmjenjuj u krupnozrnaste i sitnozrnaste stijene (pretezno pjescari i laporci. a bocni dijelovi se boraju i navlate na kontinentalne obodne mase. U pocetkll je to inicijalni 111agn1atizam zastupljen uglavnom peridotitima. metamorfnih I seizmickih aktivnosti.29 ) 80 81 . odnosno glinovite stijene a lok~lno konglomerati i detriticni krecnjaci).Treca faza se odlikuje izdizanjima koja prvo pocinju u sredisnjem dijelu geosinklinala i sire se prema njenim krajevima. Fiksisticka koncepcija polazi od nepromjenljivosti polozaja kontinenata. sredisnji masiv. Kad labilno dno geosinklinale dode u fazu u kojoj ne moze izdrzati teret sedimenata. Magmatska aktivnost se odvija u dubljim zonama. Nastaje kopneno podrucje s manjim izolovanim bazenima a obodni dijelovi su i dalje pod morem. L. generalno gledajuCi odvija se u tri faze: -Prvu fazu karakterise nastanak I razvoj geosinklinala s nagomilavanjem velike koliCine preteino glinovitih i glinovitopjescarskih sedimenata koji UZroklljll spustanje njenog dna.T vulkanizam" metamorfizam i seizrnizam. a nazivaju se kratonima u cijem sklopu su stitovi i platforme. liZ koje. Takvi sedimenti. magmatskih. I . Kober navodi da geosinklinalno podrucje prelazi u orogen zbog pritiska koji izazivaju nataloteni sedimenti i kontinentalne rubne mase. Zavrsna magmatska aktivnost u sklopu orogeneze u ortogeosinklinali naziva se finalni magmatizam. one se lomi. Stitovi su nesimetricna blago uzvisena velika stabilna podrucja izgrac!ena od najstarijih stijena koje su bile izlozene jakom boranju j metamorfizmu. Platforme su pretezno horizolltailla velika podrucja. veoma slabo porenlecenim sedimentirna. nastaju i prirastaju mladi borani planinski vijenci. iz geosinklinalnih prostora. erupcija i intruzija.

1991 i 1995 ) nastali su iz eugeosmkhnalnog prostora. Mio . 1984) J. (preuzeto iz : Herak.Aubouina u geosinklinalnom prostoru kao cjelini postoje: -sredisnji masiv koji je nastao u fazi razvoja geosinklinale i simetricno dijeli geosinklinale na parove. Prema sbvacanju J . Prema Aubouinovu tumacenju Unutrasnji Dinaridi ( Supradinarik. -jurski tip boranja (nazvan po planini Juri). dijabazi itd. Njezin se pocetak vezuje uz istrazivanja A.Slika29. a desno iz 1931 god. nakon provedene analize procesa nastanka kontinenata i okeana zakljuCio da se kontinenti pomicu. grade i vel ike debljine. One se nalaze u rubnim dijelovima geosinklinale. kod kojeg se krovinske naslage.1995). -eugeosinklinale. 1986. 82 83 . s velikom debljinom sedirnenata i bez ofiolita nastali su iz rniogeosinklinale. l{jevo iz 1921 god. god. Epiadrijatik i Dinarik prema Heraku. bez inicijalnog magmatizma sa sedimentima specificnog sastava. a Vanjski Dinaridi (Adrijatik. na osnovu cega je zakljuceno da iz svih ortogeosinklinala nisu nastali planinski vijenci jednakib karakteristika.1991 . ali sa slabije izra±enim metamorfizmom. a odvajaju eugeosinklinalne prostore ad miogeosinklinalnih. boraju i lome neovisno 0 poremecajima podine. Slika 30.Aubouin je. Mobilisticka koncepcija bazira se na mijenjanju polozaja dijelova litosfere tokom razvoja Zemlje. Istraiivanja orogena rezultirala su spoznajama 0 njihovoj raz1i6it05ti. -andski tip orogeneze. intenzivno boran i razlomljen. gabri. 1986.). Herak 1984) S obzirom na saslav stijenskih kompleksa i strukture utvrdio je i simetriju u njihovom ponavljanju. uzdignuca u geosinkinali sa specificnom sedimentacijom neritskih naslaga. proucavajuCi Dinaride. cemu je dokaz postojanje ofiolita. S tim u vezi tazlikuju se : -alpinotipna orogencza.miogeosinklinala) (preu:::eto j:::. a prati ih pojava dijapirizma.30 ). -pragovi. time JC dato logieno tumacenje slicnosti obrisa nekib kontinenata ( sUI ). Ta se podrucja nalaze u sredisnjim dijelovima geosinklinale. Eu~eugeosinklinala! P-prag. prema Heraku. s jedne i druge strane sredisnjeg masiva. Iz miogeosinklinale izdizanjern nastaju planinski vijenci s naslagama debelim i vise od 10 km. -germanotipno (saksonsko) boranje. uz rubove kontinental nih masa. otkinute od podloge. izradio shemu pojavljivanja geosinklinale u parovima ( s1. s prevladavajucim boranjem blokova uz izrazito lomljenje i rasjedanje i S VCOlna intenzivnim magmatizmom. To je prvi izdignuti planinski vijenac. Posto se ispune sedimentima dolazi do boranja pracenog magmatizmom kiselog sastava (graniti i njima slicne stijene) i izdizanja velikih planinskib vij enaca.Wcgenera koji je 1912. kojima je u fazi nastanka i razvoja svojstven tzv-inicijalni magmatizam s ofiolitima Hi baziCnim i ultrabazicnim stijenama (peridotiti. s prevladavajucim velikim navlakama i umjerenim magmatizmom. Koberovo interpretirw?jc dvostrukog orogena. s poremecajima koji se odvijaju unutar starih stabiliziranih masa. -miogeosinklinale. Aubouinova shema geosinklinafc u parovima ( SM-sredi!inji masiv. Erozijom tog masiva nastaje materijal kojim se ispunjava geosinklinala.

ali i gravitacijskim silama. te kretanju njezinih odvojenih dijelova. Mobilisticku koncepcija obuhvata U osnovi sve one stavove koji zastupaju kretanje ploea litosfere po plasticnom sloju astenosfere. a markirane su hrptovima i uzvisenjima na dnu okeana. konvergcntne (destruktivne iii konzumacijske) transformne (neutntlne iIi konzervativne).ea.nentskog praga (selja)tamniju podru{ja o:::acavajll l1?/esta moguceg prekril'at?ia. Ona izazivaju kretanja magme. (8""". a mjesta udaljavanja popunjavaju se novom okeanskom korom bazaltnog sastava. sto rezultira velikinl valovitim izvij anj em.J" ~ ('Dfl2uma"'j~) o. a sljetlija mogui'e pra:::nine (po Bul/ardu.""""'" SI. prcuzeto iz . Pokreti u astenosferi rezultiraju pomicanje ploca duz granica koje mogu biti divcrgentne ( konstruktivne iii akrecijske). 1975. ]984 ) Slika 31.. Za te zone karakteristieni su potresi plitkih iarista. 84 85 ... Kretanja u litosferi objasnjavaju se i privlacnim silama Sunca.33. Uzroci kretanja ploea dovode se u vezu sa konvekcijskim (topiotnim) strujanjem koje je u neposrednoj vezi s kretanjelTI maglne. Mjeseca i drugih svemirskih tijela.. (grebeni )SIre/ice ozacavaju smjer krelanja ploeG ( po Sul/ardu. ali ujedno i dovoljno krute da mogu zadrzati svoj oblik. Glavne p/oce /irosfcre. oscilacijama i lomovima u Zemljinoj kori. Prema njoj litosfera je sastavljena od sest velikih i veceg broja manjih ploea koje leie i pomieu se po astenosferi ( s1. 2-okeanski hrptov. Na mobilistickoj koncepciji razvijena je sredinom 60-tih godina ovog vijeka koncepcija nove glabalne tektonike odnosno tektonika ploe•. sto se vidi na slid 33. l-glavna podrucja subdukcije. dopunjeno) U slucaju divergcntnih granica ploce se udaljavaju.c.==== I '""" . 1984 ) Plote litosfere su elasticne. Podudaranjc kOl1lura kontincnata pu rubovima kont... Everetfu i Smithl!. Graniee ploeG UfOs/ere (prema: Beiser..32 ) --- ~\:=-~====~:~:~:~:~~~:~.T I Slika 32. Divergentne granice jos se nazivaju i zonama sircnja ("spreading")..e !cOre • ~ub<lu.1" > OKean~. preuzeto iz Heraka. Herak.

Njome se objasnjava razlog postojanja ofiolita na kontinentu. Kordiljerski tip orogeneze dogada se iznad dijela okeanske ploce koja se subdueira ( podvlaCi ) pod ostrvski Ink ( primjer. prema tektoniei ploca. a plitke su zbog njezine krutost! koja ne dopusta vece podvlacenje. 0okeanska kara.. sto je praceno izraZenim vulkanizmom andezitskog sastava i potresima plitkog. U tim se podrucjima okeanska kora podvlaci pod kontinentalnu. Zbog jakog trenja u dnbljim dijelovima kontinentalne kore ovaj proces nije stalan. To su transformni rasjedi. M-molasa.·· . Proces orogeneze se. srednje dubokog i dubokog zarista. pa su izdvojena dva osnovna tipa: atlantski iii pasivni kontinentalni rub i pacificki ili aktivni kontinentalni rub. podrucja Japana i Filipina slika 34 ). £0embrionalna orogenezQ. MF-metamorfna fronta. S-mjesto subdukcije. F-jliS. modifikovano. Prilikom subdukeije dogada se da dijelovi (iii komadici) okeanske kore ( koja se redovno. modifikovano. a zarista njihovih potresa su plitka. N-neritik. pod kontinentalnu ) budu otrgnuti od podloge i navuceni na kontinentalnu koru. A-subdukcije mogu biti manifestovane i vulkanizmom kiselog sastava. Ako se ploce horizontalno pomicu (klize) jedna uz drugu. kao i 0 promjenarna smjera subdukcije.:·· . On se povremeno ( nakon savladavanja tTenja ) ponavlja. To je dijelom haoticni sediment s fragmentima razlicitog porijekla i velicine. ¥I I I I I I pacificke ploce. ofiolitni melanz ( u kojem prevladavaju fragmenti ofiolitnih stijena ) i olistostromni melani (nastao podmorskim gravitacijskim klizanjem). 86 87 . spoj Pacifickog okeana s okolnim kontinentima ujedno predstavlja ( uglavnom ) i subdukcijsku granicu r. U tom je slucaju izraZena jaka konzumacija okeanskog dijela ploce pa doiazi do sudaranja dva kontinenta ( slika 35 ). Pri priblizavanju i sudaranju dviju kontinentalnih ploca dolazi do odvajanja i smieanja gomjih dijelova kontinentalne kore kojima je najcesce zabvacen sedimentni pokrovo Odvojeni dijelovi su potiskivani i formiraju izokline i polegle bore. GD-gabro i dioriti. Ve6ina njih nalazi se u okeanskim bazenima. O-okeanska kara. preuzeto iz Herak. Himalaji. oct kojih barem jedna nosi na sebi kontinentainu koru. dogada u zoni kolizije dviju ploea. Tokom istraiivanja okeanskih prostora uocena su morfoloski razlicito gradena podrueja spojeva kontinenata i okeana. a morfoloski su markirane dubokim brazdarna i u odredenim slucajevima ostrvskim lukovima. . S tektonikom ploea povezan je speeifican sedimentni kompleks nazvan melanz (fr. subducira-podvlaci. Nairne. A. Razlikuju se duboke iii B-subdukcije (nazvane po seizmologu Benioffu) i plitke. a nazivaju se JOS 1 zonama subdukcije. ad pelita do olistolita.melange) . OF-ofioliti. dok obale Atlantskog okeana predstavljaju sarno granicu izmedu kontinentalne i okeanske kore ( na istoj ploCi ). P-plast ( omotac j. odnosno Amstutzu). F-flis. Te su granice markirane dubokim rasjedima s horizonntalnim kretanjem. D-delta (prema: Dewey & Bird.subdukcije odvijaju se u kontinentalnoj kori. sto moze rezultirati nastankom sistema navlaka. Ta se pojava naziva obdukcijom. naprimjer. odnosno divergentna granica). onda ne dolazi do nastanka nove kore ni do unistavanja postojece. Pri tome pomak po pruzanju moze naglo prestati na obje strane iIi promjeniti oblik i smjer kretanja. kontinentalne (krustalne) iii A-subdukeije (nazvane po Ampfereru. pri cemu se granica izmedu ploca nalazi u sredini Atlantika (srednjeatlanski hrbat. B-subdukcije nastaju naJcesce uz rubovc kontinenata.Konvergente granice su mjesta na kojima se ploce priblizavaju. Razlikuje se tektonski mel ani (nastao pretezno u zoni subdukeije ). M-meiani (prema Dewey & Bird. Jednafaza orogeneze kordiljerskog·lipa. 1984) Postoje takoder i misljenja 0 moguCim kombinacijarna navedenih tipova orogeneze. Razlikuju se dva osnovna tipa orogeneze: kordiljerski i kolizijski. K o I I I Slika 34. zbog velike gustoce. Zavrfnefaze orogeneze kolizijskog tipa-sudar dva kontinenta:K-kontinentalna kara. preuzeto iz: Herak J984 ) Kolizijski tip orogeneze nastaje kod duzeg trajanja subdukcije. te pojavom potresa plitkih i srednje dubokih zarista. akreacijska.K-kontinentaina kara. OF o Slika 35.

ali i popratne pojave kao sto su magatizanl.. . podzemnim radovima itd. oko koralskih sprudova. plocc (S-5mm). nema realnog opravdanja da se danasnje stanie nepromienjeno projektuie u bilo koje razdoblje geoloske proslosti. Medusobno paraieini slojevi koji su vremenskl kontll1111ranO talozeni. Konkordantni slojevi: a-hori::. . dok se kod horizontalnog libelom provjerava njegova horizontalnost. d-prevrnutj Ako dva niza slojeva nisu vremenski kontinuirano talozena. Smjer pada sJoja (azimut) pokazuje na koju je stranu svijeta sloj nagnut.1. Svaki sloj ima svoju podinu i krovinu. nazivaju se konkordantnim iii konformnim slojevima (sI. iz cega odreciujerno i pravac pruzanja sloja. slojevi 1l10gU U lzvjesl10j uljeri i u toku smnoga talozenja da zauzmu i kosi (nagnuti) polozai i to u priobalskim dijelovima bazena. Masivni sedimenti nemaju izrazenu slojevitost. anda ani mecisobno mogu biti pod nekim uglom. ..onatlni. sJojeve (5-60 em) i banke (60-300 em). omogucava procjene 88 89 . b-uhrani. kOSI. Ugao nagiba je ngao sto ga sloj zatvara sa vodoravnom ravninom.36 ). U veCini slucajeva nagnutost i savijenost slojeva posljedlca je naknadnih tektonskih poremecaja. Prvobitan polozaj slojcva je skoro redovno priblizno horizontalan. c-vertikalni.1.. Stika 36. uz poznavanje litoloskih svojstava i ruptura. vertIkalm . prevrnuti. Podinu jednog sloja Clni onaj sloj koji leii ispod njega a njegovu krovinu predstavlja sloj koji Ieii preko njega. ali samo u mjeri koiu dopustaju poznati odnosi danas i utvrdena stanja u geoloskoj proslosti. smjcr pada (azimut) i ugao nagiba (s1. Svaki sloj irna donju i gornju povdinu siojevitosti. Kod svakog izdanka nagnutog sloja potrebno je razlikovati pruzanje sloja. bez obzira na njihov nagib. Takav odnos slojeva je diskordantan. Slojevi se u prirodi javljaju kao hOrlzontaim. teorijom tektonike ploca objasnjava se ukupna tektogenez~ litosfere.· Da bi utvrdili koji su slojevi prevrnuti neophodno je prije svega utvrditi nihovu staros!. Pristalice navedene koncepcije nalaze dokaze za svoje pretpostavke. dcltama. H- I I Stika 37. I-~ I ~ iii I I i II . . Prema tome dovoljno je odrediti sarno smjer pada sloja (azimut) na terenu.37). Slojevi i geoioske strukture stijena Sloj jc elementarni oblik pojavljivanja sedimentnih stijena u prostoru nastao talozenjem istovjetnog materijala pod nepromjenjcnim uvjetima sedirnentacije. nlctamorfizam 1 seizmizam. I I i ! I i :! i I LJH II. Odstojanje od jedne do druge povrsinc prcdstavlja debljinu sloja. Pruzanje sloja je njegovo presjeciste sa vodoravnom ravninom. u koritima rijeka itd. Polozaj slojeva u prostoru ( pruzanje i smjer pada ) i ugao nagiba. Navedeni podaci ukazuju da ima dovoljno razloga da se 0 tektonici razmislja na mobiiisticki nacin.Dakle. . Elementi p%ioja nagnutih slojeva Pruzanje sioja i smjer pada sloja stoje uvijek meciusobno pod uglom od 900.1. I hi i. Odredvanje poloiaja slojeva omogucuju njihovi dijelovi koji se pojavljuju na povrsini (izdanci). Razlikujemo stvarou debljinu (d) koja predstavlja najkrace rastojanje iii okomien izmedu slojnih ploha i prividnu debljinu (d. ali naglasavaju mogucnost varijacija i potrebu da se svaka pojava posebno ispita radi sto tacnije rekonstrukcije razvoja litosfere i procesa i pojava koje se u njoj dogadaju. 4. u istrainim busotinama. . Prema debljini sloja razlikujemo: liske «5 mm). Sarno izuzetno. Obzirom da je osnovno obiljezje evolucije nepovratnost procesa. Kod vertikalnog sioja mjcri se sarno njegovo pruzanje. .l koja se cesto javlja na izdancima.

krila rasjeda.jedi.o ponasanju tih stijena kada njihova prirodna ravnoteza bude poremecena gradevinskim radovima (npr. spustati iii uzduzno pomicati pod uticajem vertikalnih (radijalnih) i horizontalnih (tangencijalnih) pritisaka.jedi Rasjed je osnovna strukturna jedinica u litosferi koja nastajc pomicanjem dijelova stijenske mase po pukotini koja se naziva parakiaza iii rasjedna povrsina. Skok kod rasjeda predstavlja yertikalno rastojanje izmedu dva rasjednuta krila (bloka). itd.1. bore. Ovo je od posebne vaznosti za ocjenjivanje stabilnosti padina U odnosu na mogucnost pojavljivanja klizista.. Po relatiynom kretanju krila rasjedi se dijele na: normalne..38 ). Vecu stabilnost i uopste povoljnije uvjete gradenja pruzaju masivni i bankoviti sedimenti u odnosu na tankoslojevite. te skok i hod ( 81. Ona moze biti debela nekoliko decimetara do vise stotina metara.. Kod rasjeda sa kosom povrsinom razlikuju se krovinsko krila koje se nalazi iznad rasjedne povrsine i podinsko krilo koje se nalazi ispod rasjedne povrsine.. Do iste pojave dolazi ako je podinsko krilo uzdignuto uz rasjednu povrsinu.. Normalni rasjedi su takyi rasjedi kod kojih se krovinsko krilo spustilo niz rasjednu povrsinu ( s1. prema tome jesu Ii krila jedno prema drugome pomaknuta udesno ili ulijevo ( s1. Ras.O::. pa razlikujemo desne (dekstralne) i lijeve (sinistralne) rasjede. s-skok.).. iii pak kretana oba krila u navedenim smjerovima ( s1. Reversni ras.na trasi saobracajnice. 90 91 . itd. Po paraklazi se stijenske mase mogu izdizati. Kad se krila po rasjednoj povrsini pomicll koso osirn hoda i skoka nastaje i horizontalni pomak paralelno sa pruzanjem rasjedne povrsine (paraklaze). RCl'crsni rasjed Rasjedna povrsina je povrsma po kojoj je izvedeno relativno kretanje krila rasjeda. Kod rasjeda s vertikalnom rasjednom povrSl11om krila se oznacavaju prema stranama svijeta. 40 i 41).ina. niz izvora n8 kracem razmaku.--. Da bi definisali rasjed. >1.39 ) ---I !-::----:-----::c. U okviru sedimentnih slojevitih stijena najbolje se uoeavaju strukturni elementi formirani tektonskim putem kao sto su ras.iedi imaju krovinsko krilo uzdignuto uz rasjednn povrsinu iii podinsko krilo spusteno niz rasjednu povrsinu. Poprecni prcsjek normalnog rasjeda sa eiementima RP-rasjedna povrl. KK-krovinsko krilo. h-hod Stika 39. Hod iii bocni razmak je horizontalno rastojanje izmedu dva rasjednuta krila (bloka). Normalni rasjedi obuhvataju i sve vertikalne rasjede. Po vertikalnoj rasjednoj povrsini moze postojati sarno skok i eventualno horizontalni pomak paralelno sa rasjednom povrsinom. Horizontalni ili transkurentni rasjedi imaju krila koja se pomjeraju u pravcu pruzanja rasjedne povrsine. kao i kombinacijom jednog i drugog kretanja. moramo poznavati njegove osnovne elelnente h::ao sio su rasjedna povrsina. PK-podinsko krilo. zatim tektonska ogledala sa strijama. ploeaste i listaste sedimente istovjetnog litoloskog sastava.38 ). Pomjeranje krila moze biti u dva smjera.1. Normalni rasjedi su posljedica ekspanzije i grayitacije. morfoloske razlike. reversne i horizontalne iii trasnkurentne. Na rasjede ukazuju ostri kontakti naslaga razllcite starosti.'" 0000000 RP Stika 38. Sto se tice klasifikacije rasjeda najcesce se spomil'\iu dvije i to: a) po relativnom kretanju krila b) po odnosn prema sklopu okoline. tektonske brece..1. pUkotinc itd.1. Krila rasjeda iii rasjedni blokovi su dijelovi stijenske mase sa jedne i druge strane rasjedne povrsine. Kada je kretanjem blokova zdrobljen siri pojas stijene rasjedna povrsina se pretvara u trodimenzionalno tijelo koje se naziYa rasjedna zona.

,
Slika 40. Desni (a) i lijel'; (6) horjzontalni rasjed Slika -12 Horst (timor) i rov (graben)

Horst iii timor obiljezenje relativno uzdignutim sredisnjim dijelom, dok se bokovi s(epenicasto spustaju. Rov iii graben nastaje ako se sredisnji dio terena relativno spusta U odnosu na granicne rubne terenc. Trenje rasjednih krila pri kre(anju stvara na njihovim rasjednim povrsinama uglacane povrsine koje nazivamo gorska ogledala. Strije, odnosno brazde na njima ukazuju na pravac kretanja, a ponekad aka Sli dobro ocuvane i na sam smjer kretanja rasjednih krila.

4.1.1.1.2. Bore
Bore su strukturne jediniee litosfere koje nastaju savijanjem slojeva najces6e pod uticajem sila kompresije koje se prenose po slojevima. Slojevite stijene izlozene jednostranom iii dvostranom bocnom pritisku ( horizontalni iIi tangecijalni ) podlijezu povijanju odnosno ubiranju na razliCite naCine, gradeci pri tome razliCite naborne oblike. Pri oblikovanju bora samo izuzetno sudjeluju gravitacijske sile i dijapirski prodori, Bora se sastoji od izbocenog ( konveksnog ) i udubljenog ( konkavnog ) dijela. lzboceni dio bore je antikiinala, a udubljeni je sinklinala (s1.43 )

Slilw 41. Desni rusjed San Andreu." u SAD (California)

Rasjedi s horizontulnim kretanjem kod kojih na objc strane u pruzanju pomak naglo prestajc iii se mijenja oblik i smjer nazivaju se transformni rasjcdi~ Po odnosima prema sklopu okoline, rasjedi se klasifikuju prema tome kakav je polozaj rasjedne povrsine u odnosu na povrsine slojevitosti iIi ose sklopa. Izdvajaju se: uzduzni (Iongitudinalni), popreeni (transverzalni ) i kosi (dijagonalni). Specificne vrste rasjeda su makazasti i rotacijski rasjedi. Kod makazastih rasjeda hila su relativno razmaknuta na jednom kraju dok su kod rotaeijskih rasjeda krila relativno razmaknuta na oba haja rasjeda i to u suprotnim smjerovima. Rasjedi su u prirodi rijetko usamljeni. Obicno ih ima vise u nekom terenu pa se govori 0 sistemu rasjeda. Najesce su oni posljedica tektonskih poremecaja regionalnih razmjera. Grupe rasjeda grade slozene oblike kakvi se cesto ponavljaju u prirodi. Mogu se javiti kao: paralelni, koneentri"ni, radijalni, itd .. Slozeni strukturni obliei nastali rasjedanjem terena nazivaju se horst (timor) i roy ( graben) (s1. 42 ).

92

93

T
1

,

~
normalna

I

M
,
izoklina

lepezasta

Slika 44. Klasifiacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i kri/a bore

Stika 43.Bora sastavijena od sinklinaleantiklinale u francuskih Alpa sjeverno od Grenlanda (iz Birkeland & Larson, 1989)

podrucju

Prevojna podrucja nabora nazivaju se sarniri, a izrnedu njih nalaze se krila (bokovi). Samir antiklinale zove se greben iii tjeme, a samir sinklinale zove se dno. Unutrasnji dio sinklinale je jezgro sinklinale (najmladi sedmenti), a unutrasnji dio antiklinale je jezgro antiklinale (najstariji sedimenti). Osa antikiinale iii osa sinlinale je zamisljena iinija presjeka aks~jalne ravni u horizontalnoj projekciji, koja oznacava pravac pruZanja antiklinale odnosno, sinklinale. Kad su oblici pravilni, ova iinija kod antiklinale ide sredinom grebena a kod sinklinale sredinom njenog dna. Prava koja prolazi kroz pomenutu osu, koja predstavlja liniju u horizontaJnoj projekciji, i dijeli antiklinalu, odnosno sinklinalu na dva dijela, naziva se aksijalna ravan. Bore su medusobno razlicite, kako po obliku tako i po dimenzijarna. Najcesce se razvrstavaju: a) prema odnosu aksijalne ravni (osna ravan) i krila bore, b) na osnovu odnosa aksijalne ravni prema horizontali. Prema odnosu aksijalne ravni (osna ravan) i krila bore, bore se dijele na : normalne, izokline i lepezaste ( sI.44).

Normalne ( simetricne ) bore imaju krila koja leze simetricno prema aksijalnoj ravni i to kod sinklinale krila konvergiraju ka aksijalnoj ravni na nite, a kod antiklinaJe na vise. Izokline bore imaju hila koja su vecim dijelom paralelna aksijalnoj ravni, pa i medusobno sarno su povijena u tjemenu ( kod antiklinale ), odnosno u dnu ( kod sinklinale ). Lepezaste bore imaju krila koja se lepezasto prosiruju u dnu sinklinale i tjemenu antiklinale. Na osnovu odnosa aksijalne ravni prema horizontali bore se dijele na: nspravne, kose, prevrnute, polegJe i zagnjurene (sl 45 ).

I I
I
I
l

uspravna

Slika 45. Klasijikacija bora na osnovu odnosa aksijalne ravni i horizontalne ravni (Uv - ugao vergence)

Uspravne bore, imaju uspravnu aksijaJnu ravan koja prema horizontali stoji pod uglom od 90 stepeni iii pod priblifuo vertikaJnim uglom. Kose bore, imaju aksijalnu ravan pod izvjesnim uglom prema horizontali. Prevrnute bore, imaju kosu aksijalnu ravan, krila im padaju na istu stranu, slojevi su na krovinskom kriIu norrnalni a na podinskom inversni ( prevmuti ). PoJegle bore imaju skoro iIi potpuno horizontalnu aksijalnu ravan, slojevi su na krovinskom krilu norrnalni a na podinskom inversni ( prevmuti ). Zagnjurene bore imaju ugao vergence (otklon aksijaJne

94

95

ravni od vertikaie ) veti od 90°, tako da antiklinala ima oblik sinforme u samiru i obrnuto. Pored navedenih bora postoje i specijalni oblici bora kao sto ~u : koljenasta ( fleksura ). dijapirska itd. Koljcnasta bora iii monoklma bora koja se jos zove i fleksura ima u jednon1 krilu skoro horizontalne slojeve a u drugom vrlo strme. Dijapirska bora. je rezultat vertikalnog prodora pojedinih tijela ( so, gips. anhidrit, itd.) prema povrsini. Bore mogu biti proste i slozene. Proste bore su na terenu najcesce predstavijene jednom antiklinalom i jednom sinklinalom. Siozene bore u sebi sadrze vise prostih bora iii oblika drugog reda. Ako jedna slot.ena bora velikih dimenzija ima oblik slozene antikIinale onda se ana zovc antiklinorij i obrnuto, aka u cjelini ima koritasti odnosno oblik sinklinale. onda se zove sinklinorij ( sl.46 ).

Stika 46. Sinklinorij ( S) i ol1(ikiinorij (.4)

Sinkinorij i antikiinorij imaju clemente anaiogne sinklinali i antiklinali.

4.1.1.1.3. Pukotine
Pukotine su ravni diskontinlliteta uzduz kojih nije doslo do veCih pomaka u stijenskoj masi. Mcdu njima raziikujemo dijaklaze, pukotine nesto ve6ih dimenzija ( koje u sedirncntnim stijenama rnogu presjecati vise slojeva) i ieptoklaze manje pukotinc koje se uglavnom nalaze u povrsinskom dijeiu stijena. Veorna sitne pukotine, koje se ceslO ne mogu registrovati okonl, nazivaju se prsline. Pukotine mogu nastati u svim fazama postanka stijena. Formiraju se rastezanjem, stezanjem, i torzijom stijena. te pri konsolidaeiji ( magmatske stijene ), temperaturnim promjenama i slieno. Za njihovo potpunije definisanje potrebno pozna"ati slijedece karakteristike: naein postanka ( gcnezu ), polozaj u prostoru, orjentaciju, oblik. dimenzije, vrstu i karakterstike ispune. PoslOji vIse klasifikacija pukotina. Prema genctskoj kalasifikaciji pukotine se dijele na: -primarne ( iucenje, usiojavanje, dehidrataeija )

-tektonske ( paraleine osama nabora, paraieine rasjedima iIi pod nekim uglom) -pukotine rnehanickog raspadanja ( do dubine 15-30 m ) -gravitacione ( pri klizenju i odronjavanju ) -tehoogene ( nastaju pri miniranju, slijegan,iu i iskopavanju ) Primarne pukotine nasta!e su u fazi formiranja stijene, dok su ostale pukotine koje se zovu jos i sekundarne, nastale zbog djelovanja endodinamickih i egzodinamickih faktora kao i djelovanjem covjeka na vee formiranu stijenu. U fazi formiranja magmatskih stijena nastaju pukotine zbog promjene zapremine tokom h!auenja magme. Pri susenju vlaznih sedimenata i zbog prornjene zaprernine nastaju tzv.pukotine isusivanja. Usljed prekida u sedimentaciji formiraju se meduslojne pukotine iIi pukotine uslojavanja. Meuu sekundarnim pukotinama posebno znacenje imaju one koje su nastale djelovanjem pritiska na stijenu. Kod kinetickog razmatranja razlomnih deformacija osnovni kriterij predstavlja vrsta naprezanja koja je uzrokovala obrazovanje sistema pukotina. Prema kinematskoj klasifikaciji pukotine se dijele: -tenzione pUkotine -pukotine smicanja -relaksacionc pukotine Tenzioue pukotine javljaju se u naborima na spoIjriim krivinama sarnica, a uz rasjede kao posljedica kretanja rasjednih blokova. Obieno su otvorene, bez ispllne, ili su naknadno ispunjene razlieitim materijalom. Mogu biti nepravilne, socivaste iIi peraste (uz rasjede ). Javljaju se llpravno na pravac najmanjeg pritiska-03 . Pukotine smicanJa su po obliku obii'no bliske ravnima i pokazuju tragove kretanja ( em-dm pomjeranja blokova ) pre1azeei u rasjede. Zidovi su im g!atki i obieno blisko postavijeni tako da nemaju ispunu ( nisu zice ) a na zidovima obicno posjeduju strije ( brazde ) koje su paralelne pravcu kretanja. Nastaju paralelno sa smjerom srednje jakog pritiska (02 ) a sa smjerom najveceg pritiska (01) zatvaraju ostar ugao. Relaksacione pukotine nastaju u ravnima upravnim na smjer maksimalnog pritiska (od u fazi kada njegovo djejstvo prestane i nastupi relaksacija u stijenskoj masi. Pukotine su obicno zatvorene, zbijene i rayne. Na sliei 47. prikazan je polozaj pukotina prema kinematici nastanka njihov izgled

96

97

.1. Naprimjer. te mogucnosti koristenja kamena kao pnrodnog gradevinskog materijala.2. one su eesto koneentrisane i Cine sisterne pukotina. a utvrdivanjem horizontalnosti za horizontalne). Kod duze pukotine njen polozaj se odreduju s dvije tacke ili viSe. Polaiaj pukotina prema kinematici nastanka i njihov izgled (b r smjer najveceg pritiska. Magmatizam Magma iz unutrasnjosti Zemlje prodire prema povrsini kroz ndiCite pukatine i kanak. prouCavanju geoloskih strnktura treba posvetiti posebnu paznju. zatim pomicanje blokova u tunelima.1. hrapava ). medusobne odnose u prostoru medu istovrsnim pukotinama i ukupan broj pukotina u sistemu.1. Ako su pukotine nastale kao posljedica veCih tektonskih poremecaja. Pukotine lueenja ( kackasto iIi paraleiopipedno i bankovito do plocasto ) znatno olaksavaju eksploataciju. Prilikom izvodenja podzemnih radova kroz rupture moze doCi do prodora vode i gasova. pukotine ) mogu prouzrokovati klizanje i odronjav~e terena. cvrstoci i stepenu vlainosti. 4. jer one upucuju na mehanicka Za prognoziranje uvjeta gradenja na nekom terenu neoph~dno je pored drugih elemenata istraiiti i geoloske strnkture tog terena. /-tenziona pukotina. nastaju razlieite magmatske intruzivne stijene.wciona pukotina) Polozaj pukotine u prostoru odreden je koordinatama x. ako su sistemi pukolina jako gusti veoma je tesko dobit.. Tokom prodiranja prema povrsini magma se postepena hladi i postaje viskozna.usvajanja geometrijskih karakteristika ( visina i nagib etaze. blokove odredenih dimenzija. Poznavanje ispucalosti stijenskih masa ima veliki znacaj kod projektovja kamenolorna tj. za cjelovito proucavanje sistema pukotina nuzno je utvrditi i sve karakteristike pojedinih istovrsnih pukotina i pojedinaenih pukotina koje Cine sistem. 2-pukotina smicanjo.4. a iznad podzemnih prostorija moze doei do naglog prolamanja stijena. Tereni sa rupturama imaju manju stabilnost a lokom zemljotresa gradevinski objekti na ovakvim terenima trpe veea ostecenja. broj etaze i s1. valovita. Taj proces je posljedica manje gustoee magme od stijena Iitosfere ( sto dovodi do magmatskog uzgona ) i postojanja plinova. naCin otkapavanja. Dimenzije pukotine definisu ~ezinu duzinu i sirinu. Kod rasjeda klivai moze biti paralelan s paraklazom iIi pod odredenim uglom na nju. ondaje njihov polozaj u odredenoj vezi s elementima nastale makrostrukture. Pojava zaostajanja "i kristalizacije magme u untrasnjosti naziva se plutonizam. Podaei a pukotinama se nakon terenskih istrazivanja statisticki obraduju i grafieki prikazuju odredenim dijagramima. Oblik pukotine odreduje se njenim oblikom po pruzanju (ravna. itd.itosferi. ). 3. U slueaju da ana kristaIizira u ). Naprotiv. granulometriji. Znacaj gradevinarstva proucavanja geoloskih struktura sa aspekta Slika 47. Navedene pukotine negativno uticu na fizicko-mehanieke karakteristike stijena. Zbog naprijed navedenQg.1. br smjer najmanjeg pritiska.osteeenja bitna za stabilnosl kosina i iskopa. pravcem pruianja za vertikalne. gustih. Za utvrdivanje osnovnih parametara sistema pukotina neophodno je odrediti broj zastupljenih istovrsnih pukotina prema kinematici nastanka. Meautim. 02 -smjer srcdnje jakog pritiska. U terenu se rijetko nalaze pojedinaene ( slucajne ) pukotine. Poznato je da rupture ( rasjedi. a takode i obradivost rnagmatskih stijena. posto popusti visoki pritisak pod kojim se pnmarno nalazi. Vrsta i karakteristika ispune defini.e materijal ispune pukotine i to prema mineralnom sastavu. a odredena je njenim elementima polozaja (smjerom i uglom nagiba za nagnute pukotine. 8tO moze zatim otdati.relak. usporiti i poskupili izvocienje daljih radova.y z taeke u kojoj se ona nalazi. kao i primjene kamena. U dnu sinklinala prilikom izrade podzemnih prostorija javljaju se veei pritisci. Uz to. stepenicasta ) i oblikom njene povrsine ( glatka . pri boranju i rasjedanju terena u slojevitirn stijenama nastaje sistem uskih. 4. ujedno i manje pokretna. Orijentaeija pukotine mjeri se geoloskim kompasom. paralelno poredanih pukotina koje se zovu pukotinski klivaz. pojave pojedinacnih pukotina. Istraiiva'1ie pukotina ima posebno znaeenje u sklopu inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena. para i visoke temperature kojom magma topi stijene i siri postojece pukotine. 98 99 . PriIikom ubiranja terena u okviru ubranih stijena formiraju se pukotine paralelne asi nabora koje se nazivaju klivaz..

Etna.. Meru i Kilimandaro u Afriei itd . a medu njima su vaznije fumarole ( vodena para i plinovi ). gejziri ( vruca voda i para ).Magma predstavlja silikatni viskozni rastop. HCl. Stika 48. Demavent u lranu. Ararat II Turskoj. i Ti. Tamboro na Sumatri. Recentna erupc(ja vu/kana Cerro Negro ( Nicaraglloj (iz Birkeland & Larson. Medutim. havajski vuIkani ). Naprimjer bazaltska lava vulkanu Maunaloa na Havajima teee brzino111 oko 16 km/h. Na tom zavrsetku obicno se formira kupast oblik (s1. Ponavljanje izliva moze rezultirati nastankom debelih ploca efuzivnih stijena na velikoj povrsini. H 2 S.ios i neke lahkoisparljive komponente koje se zajednickim imenom nazivaju plinovima i paramn (CO" CO. Ra5poredvulkana na Zem!ji (po Ramseyu. pepela i drugog eruptivnog materijaIa.Pelle na Martiniku. Sve manifestacije do kojih dolazi izlaskom magme na povriiinu nazivaju se zajednickirn imenom vulkanizam. HF itd. Vezllv. dolazi do mirnog izljevanja kroz pukotine litosfere bez formiranja vulkanske kupe ( naprimjer. To su postvuIkanske pojave. preuzeto iz Herak. Kad intenzivna vulkanska aktivnost prestane. Vulcano i Stromboli.). Dekkan u Indiji. 1989) 100 101 . Na. Ako u sastavu plinova preovladava vodena para ( sto je cesto karakteristika kiselih viskoznih lava.48 ) nastao od lave. 1984) U podrucju SredozemIja poznati su vulkani Vezltv. H 2 0. a kisela lava vulkana Mont Pele na Martiniku ( SI od Venecuele ) uz snizenu temperaturll uopstc ne teee. Uz to ana sadrii . a to njeno svojstvo ovisi 0 hemijskom sastavu i temperaturi. ali vezanih za podrucja mladog boranog gorja i velikih tektonikom deformisanih zona ( s1. a II ostalim podrucjima: EIbrus i Kazbek na Kavkazu. NaCin rada i oblik vulkana ovisi 0 koliCini i sastavu plinova i 0 pokretljivosti 111agme. njezinim naglim oslobadanjem dolazi do ekspIozivne erupcije i nastaju vulkanske kupe (naprimjer. na povrsinu mogu izlaziti razliciti plinovi i pare iz magme koja u unutrasnjosti litosfere jos nije posve ohladena. Si. kisele magmc viskozne. Ca. izljeva i drugih oblika vulkanske aktivnosti na povrsini litosfere. Fuji u Japanu. Ljcvkasto udubljenje formirano na vrhu kupaste uzvisine naziva se kraterom. Tokom istorijskog razdoblja bilo je aktivno oka 800 vulkana rasporedenih u vise pojasa. Mt.49 ) Slika 49. Etna. solfatare ( prevIadava sumporvodonik ). Krakatall ( izmedu Sumatre i Jave ). mofete ( llgIjen-dioksid ). K. Mauna Loa ria Havajima. Vaino je naglasiti da su pri jednakoj temperaturi. Prema naucniku Bowenu (1956) postoji sarno jedna izvorna magma bazicnog sastava iz koje kristalizacijskom diferencijacijom . Tokom tog vremena maze biti izvorom povremenih vulkanskih erupcija. vee se poput tjesta izdize iznad vulkanskog grotla. nastaju sve vrste magmatskih stijena. AI. S obzirom na visoku temperaturu magme o (600-1200 C) ona se moze hladiti hiljadama godina. lJ 99250/0 kolicine luagma je sastavljena od 0. a slikatni rastop koji izbija na povrsinu naziva se lava. japanski i meksicki vulkani ). ako je vodena para u podredenom odnosu ( sto je cest slucaj kod bazicnih fluidnih lava) . S02. a bazicne fluidalne. Vulkan predstavlja zavrsetak duboke pukotine cjevastog oblika kroz koju magma izbija nu povrsinll litosfcre. Fe. Mg.

102 103 . Slabiji potresi plitkih zarista nastaju u podrucju okeanskih grebena Vulkanski polresi javljaju se u vulkanskim oblastima. urvinske i vjestacke. Kavkaz. transformnim rubovima pacificke ploce).51 ).50 ) Slika 51.. 1989) Pretpostavlja se da tektonskim potresima pripada oko 90% svih potresa. Seizmicka aktivnost je rezultat endodinamskih procesa. a dolaze najcesce kao prethodnica vulkanskim erupcijama. -mediteransko-transazijsko podrucje. gdje dolazi do rasjedanja. a om jaCi. Prema uzrocima njihovog nastajanja. Ovi potresi su lokalnog karaktera i njima pripada oko 3 % od svih potresa uopste. (s1. 1984) Slika 50. Vjestacki potresi najcesce se javljaju u oblastima miniranja i eksplozija u vezi sa radovima u Zemljinoj kori. Vulkanski potresi su znatno Ijedi . u kojima su stijene zahvacene orogenim pokretima. Pretpostavlja se da njima pripada oko 7% od svih potresa uopste. Nastaju usljed velikih napona u kanalu i proboja lave. s dubokim zaristima. kao i prelna nacinu manifesacije san1ih potresa na Zemijinoj povrsini.~ta ( hipocentara): lijevo-plitki potrest u podrucju okeanskog grebena. koji so manifestuju kao potresi i vibracije u litosferi i na njenoj povrsini. Raspored potresnih iarj. Prema poslavkama Nove globalne tektonike potresi nastaju pomicanjem litosfernih ploea.1. Stoga su tektonski potresi uglavnom vezani za geosinklinalne oblasti a rijetko za stare ukocene stjenovite mase ( platforme ). trusovi se cesce u narodu nazivaju zemljotresi. Hipocentri vulkanskih potresa nalaze se uglavnom na dubini od 30-50 km . Mala Azija. Najaktivnija seizmicka podrucj a na Zemlj i su: -cirkumpacificko podrucje uz rubove Tihog okeana ( odgovara subdukcijskim i u manjoj mjeri. a manifestuje se pojavama potresa. lznenadni poremecaji u Zemlji. Oni se javljaju u labilnim terenima. ali isto tako i na povrsini Zemlje u nestabilnim terenima. Proucavanjem ove vrste dinamickih kretanja u Zemlji i njenoj kori bavi se posebna disciplina nazvana seizmoiogija.4. Glavnim potresin13 smatraju se ani koji SD nastali kao posljedica tektonskih poremecaja koji izazivaju pucanje i vibracije lito sfere uz oslobadanje energije. preuzclO i::: Herak. Seizmicka aktivnost transformnih rasjeda. Pamir. u kojima postoje supljine. siabiji i manjih razmjera od tektonskih pOlresa. na povrsini litosfere mogu izazvati katastrofalne posijedice. lako zem~jotresi traju svega nekoliko sekundi. pecine i drugi prazni prostori u litosferi. gdje su registrovana zarista najjaCih potresa kojima se oslobada oko 80% ukupne seizmicke energije. kojem pripadaju Sredozemlje. U svim ostalim seizmicki aktivnim podrucjima na Zemlji oslobada se preostalih 5% energije. pa sc kao takvi smatraju lokalnim potresima. zemljotresi se dijele na tektonskc. a najcesce zbog eksplozije i iznenadnog oslobadanja gasova i para.3. u zonama subdukcije ( sl. Urvinski (urusni ) potresi nastaju u onim dijelovima Zemljine kore. Himalaji. Kako se pri ovim potresima i vibracijama Zemlja "trese". poznati su pod opstim imenom trusovi. gdje se oslobada ako 15% ukupne seizmicke energije. Iran.) (iz Birkeland & Larson. San Francisko razrusen potresom tektonskog porijckla ( 1906 god. Lokacije vainijih zarista potresa prikazane su slikom 52. vulkanskc. Burma i Malajski arhipelag (adgovara zoni kolizije izmedu africke i indijske ploce s juga i cvroazijske ploce sa sjevera).desno-spustanje iarista u zoni subdukcije ( prema Wvllieju.

Cetvrti stepen. Pet.razaranje: pucanje zidova. padanje crijepa sa ITova. Zivotinje su uznemirene. 4. rusenje dimnjaka. -Modificirana Mercallijeva skala ( MM) s 12° iz 1931. a na bilo kom drugom mjestu s Im. Prvu opisnu skalu intenziteta dao je Pignatoro 1783 godine. djelimicno rusenje zgrada. Koriste se jos svega cetiri: -Mercalli-Cancani-Siebcrgova skala (MCS ) iz 1917. Intenzitet potresa u epicentru oznacava se s 10.Linije koje spajaju sva rnjesta jednakog intenziteta potresa jesu izoseiste. TipC-armirano-betonske zgrade i dobro gradene drvene zgrade II KoliCinske karakteristike ( procentualni odnos ostecenih gradevina prema postojecem broju gardevina ) Pojedine-do 5% Mnoge-do50% Vecina-priblizno 75/j-o III Klasifikacija ostecenja 1. S obzirom na opisane karakteristike intenziteta potresa. .lahka ostecenja: sitne pukotine u malteru. pojava pukotina na dimnjacima i padanje dijelova dimnjaka. rusenje unutrasnjih zidova. a mJesto vertikalne projekcije hipocentra na povrsini u kojem se osjeti najjaCi udar. 5. kuce oblijepljene glinom. zgrade od blokova i montazne zgrade od prirodnog obradenog kamena.Stika 52. opadanje krupnih komada maltera. stepen. koja se 1 danas koristi kod nas. Predmeti koji vise Mjesto nastanka potresa u dubini Zemlje nazi va se hipocentrom. osipanje komadi6a maltera i ljuskica bojc sa zidova i plafona ( stropova ). c) Prirodne pojave. skala MSK-64 najpotpunijaje ( i za gradevinarstvo najprihvatljivija ) od svih do sada predlozenih jer polazi od vrste gradevina te vrste i koliCine ostecenja nastalog potresom odredenog stepena. s Osnovne karakteristike od kojih polazi MSK-64 skala. prellzeto I:::: Herak. JaCina potresa u epicentru oznacava se stepenima. godine ( koristi se u SAD-u ). prikazane su u nastavku. kao i one s djelimicnom drvenom konstrukcijom. Tip B-obicne gradevine od pecene opeke. Prv. Podjela u ska1i: 104 105 . b) Gradevinske konstrukcije. i -Medvedev-Sponheuer-Karnikova skala ( MSK-64) iIi UNESCO-skala s 12° iz 1964 godine. 3. -Japanska skala sa 7° iz 1950. godine s 12°. razaranje konstruktivnih veza.Raspored glavnih epicentara potresa na Zeml}i (po Gutenbergu.zgrada ad neobradenog kamena. Drugi stepen-umjerena ostecenja: lnanje pukotine u zidovima. 2. a na temelju skale intenziteta. seoske zgrade ad nepecene opeke. stepen-totalna oste6enja: potpuno ruset\ie zgrada. naziva se epicentrom. 1984) I Tipovi zgrada ( zgrade kod kojih nisu primjenjene aseizmicke mjerenja) Tip A. TreCi stepen-te:i:a ostecenja: vece i dublje pukotine u zidovima. IV Grupirana obiljezja skale a) Ljudi i okolina koja ih okruzuje. otvorene pukotine. podjelom i opisom potresa od V do XII stepena. Zgrade se potresaju iz temelja. a do danas ih je bilo u upotrebi 38. Intenzitet potresa ( izrazen u stepenima od V do XII ) V O Jak potres-potrcs koji budi iz sna a) Potres tog stepena osjete svi !judi u kucama i mnogi pod vedrim nebom: mnogi se bude iz sna.

a poneke zgrade iz ove grupe trpe stete treceg stepena. Nepricvrsceni predmeti se pokrceu. Tezak namjestaj se pomice. Potres osje6aju Ijudi i u vozilima koja se kreeu. Podzemne cijevi se djelomicno lome. Na mjestima gdje su putevi zasjeceni u padine mogu se pojaviti klizista i pukotine. a pojedine cetvrtog. a djelimicno i prevrce. Mnoge zgrade tipa A imaju osteccnja cetvrtog stepena.S vodom i bez nje mogu biti izbaceni pijesak i mulj na povrsinu. a mnoge zgrade tipa B stetu drugog stepena. Presahli bunari se pune vodom. Mnoge zgrade tipa B dobijaju ostecenja cetvrtog stepena. c) Na vodenim povrsinma nastaju valovi. c) U ravnicarskim predjelima s visokim nivoom podzemne vode. b) Moguee su stete prvog stepena na pojedinim zgradama tipa A. VIO Dosta jak potres-potres koji izaziva paniku. Statue i kameni spomenici okrecu se ake svog postolja. a ponekad i prevrcu. Nezatvoreni prozori i vrata se nji. Kamene ograde i zidov1 se fuse. b) pojedine zgrade tipa B i mnoge zgrade tipa A trpe ostecenja prvog stepena. Na rezervoarima se javljaju ozbiljna ostecenja. a puni mogu presusiti. Nivo vode u bunarima se mijenja. Grane na drveeu se lome. Velike stete vidljive su na namjestaju. Na spojnicama cjevovoda nastaju osteeenja. maze se pojaviti i veCi broj rnanjih pukotina. a pojedine i cetvrtog. c) Mogueaje promjena izdasnosti izvora.a u kamenim ogradama i zidovima pukotine. Pukotinc u tlu mogu imati sirinu i do nekoliko eentimetara. a pojedinc petog. O IX Ograniceno razoran potres-potrcs koji izaziva opea osteeenja gradevina O a) Opca panika. b) Mnoge zgrade tipa C trpc osteeenja treeeg stepena. voda izbija na povrsinu i izljeva se. a putevi se osteeuju. Vise6i predmeti (lusteri) djelimicno se oste6uju. PreSllsenl izvon St: mogu ohnoviti. Pojedine zgrade tog tipa trpe stete petog stepena. U ponekim slucajevima krive se zeljeznicke pruge. U brdovitim podrucjima ucestali su odrani i odvaljivanje yelikih komada 106 107 . Velika zvona zvone. a) Potres osjete svi Ijudi u kueama i pod vedrim neborn. Ljudi istrcavaju iz ku6a na ulicu. U veeini slucajeva zaustavljaju se salovi s njihalom. U mnogim slucajevima lome se stakleni predmeti i posude. Izdasnost i niva vode se mijenjaju. Spomenici i stubovi padaju. Na mnogim zgradama tipa A nastaju stete treeeg stepena. Pojedine zgrade tipa A trpe ostecenja drugog stepena. Rijetko dolazi i do lorna cjcvovoda na spojeviIna. Mijenja se izdasnost izvora i nive vode u bunarima. c) U nekim vlaZnim tlima moguce su pojave pukotina sirine do I em. kao i izdasnost izvora. Pukotine koje se javljaju u terenu mogu imasti sirinu i do 10 em. zivotinje bjeze na sve strane. VIIo Silan potres koji izaziva ostecenja gradevina a) Ljudi bjeze iz kuea u panici. b) VeCina zgrada tipa C trpi stete drugog stepena. U pJaninskim predjeJima mogu6e su pojave kJizanja. a na pojedinim stete cetvrtog stepana.sll. b) Mnoge zgrade tipa C trpe stetu prvog stepena. a neki gube ravnoteiu. Mala crkvena zvona pocinju zvoniti. Rjede nastaju kJizista na sljunkovito-glinovitim obalama. Pored takvih. c) Dolazi do klizanja tla na bokovima USJeClma puteva. TekuCine se izlijevaju iz otvorenih posuda. ako je udar okomit na ravninu njihanja. Mogu se pojaviti novi izvori.jako se njisu. Voda u jezerima se muti. a mnogi tesko odrzavaju ravnotezu. a aktivni presusiti. VIII Stetan potres-potres koji izaziva jaka ostecenja zgrada a) Opei strab i panika: potres se jako osjeca i u automobilu u pokretu.Slike na zidovima se pomicu. Domace zivotinje bjeze iz stala. a voda se muti zbog dizanja mulja. Mnoge zgrade tipa A trpe stete petog stepena.

lacina potresa u zaristu ( hipocentru ) oznacava se magnitudom M.stijena. da bi poslije njega nastupili zavrsni. b) Teska su oste6enja na solidno gradenim objektima. Nastaju teska ostecenja na mostovima. a rijeke mogu promjeniti smjer svog taka. XIIo Katastrofalan potres-potres koji izaziva promjenu reljcfa b) Stete su veOl11a velike. Najznacajnija seizmogena podrucja su Gatacko i Nevesinjsko polje.V. a prostire se sjeverno ad linije Rudo-Bosanski Novi. c) U tiu nastajc veliki broj otvorenih pukotina i rasjeda.rasjedi. Nastaju nova jezera.2. Na nasipima i branama dolazi do kriticnih o'tccenja. najslabiji potres s oslobodenom energijom ad oko 10 5 J ima magnitudu O. x!' Razorni potres-potres koji izaziva opce rusenje zgrada b) Muage zgrade tipa C trpe ostecenja cetvrtog stepena..1. Tu mjeru definisao je Richter I 935. Brojevi 0. c) Povrsinski izgied Zel11lje bitno se m~ienja.5 log h +3 M-Inagnituda h-dubina zarista (km) Io-intenzitet potresa u epicentru Razorno djelovanje potresa bit 6e vece ako je zariste plice. Nastaju velika klizanja i adroni stijenu. Na povrsini puteva ( asialt. 108 109 . VeCina potresa ima svoj pocelni stadij sa slabijim udarima-for sok. a pojedine zgrade tog !ipa i petog stepena. a isto taka i na strmim morskiul obalama. i tako redom. Seizmotektonske defortnacije na ovom podrucju izazvane su horizontalnim kretanjima na rasjedima. zalede Makarske. pa se po njemu magnitudna Ijestvica naziva jos i Richterovom. vee ina zgrada tipa A trpi ostecenja petog stepena. Nastaju velike pronljene u rezimu podzemnih voda. Mostovi. Tuzla i Derventa. Xlo Pustosni potres-potres koji izaziva katastrofu Na osnovu kolicine oslobodene energije. rijeka i jezera se izlijcva. Na obalatna rijcka mogu6a su fOrIl1iranja velikih klizista.Cijevi u podzemnim instalacijama se savijaju i lome.3. te vrbaski rasjed kod Banja Luke. Nivo vode u bunarilllU se nlijenja . Medvedevu (1965 ) moguce je odrediti formulom: 10=1. centralna i juzna. Zeljeznicke pruge se krive. a 100xlOO (l0000) jaci magnitudn 2. u takvoj skali oznacavaju magnitudu M=8. Seizmotektonske defonnacije su prouzrokovane nonnalnim rasjedanjem Juzna zona ima vise rasjednih struktura znacajnih za seizmicku aktivnost. ovisno 0 dubini zarista. . slabiji-after liok ( s1. Centralna zona je seizmicki dosta mirnija od prethodne. Cijevi u POdZCI11nin1 instalacijama se lon1e.53 ). Podrucje BiH podijeljeno je na lri glavne zone: sjeverna.godine. Seizmogena podrucja su Banja Luka . . epicentri potresa. Sjeverna zona obuhvata sjevemu Bosnu.5 M -3. makadam ) nastaju valovite defortnacije. Slabije vezana tia khze niz padine. Muoge zgrade lipa B trpe ostecenja petog stepena. brane. itd. Odnos magnitude M i intenziteta potresa u epicentru 10. U susjednoj Hrvatskoj sreclnja dubina zarista potresa nalazi se oko 15 km. nastaju velike pukotine u tlu i velika horizontalna i vertikalna premjestanja stijenskih masa. moguce je potpuno rusenje svih gradevina iznad i ispod zemlje. a najvaznija struktura je Busovacka rasjedna zona. Stona i Dubrovnika. nastaju odronjavanja velikih razmjera u planinskim predjelima iii na obalama rijeka i drugih vodotoka. I\1ogu nastati nova lczera. c) U tiu se pojavljuju otvarene pukotine sirine od nekoliko centimetara do 1 m.9 logaritamskoj 23 (s oslobodenom energijom od oko 10 J ) dok potres kaji se jedva osjeti ima magnitudu 1. Premjestaju se stijenske mase u horizontalnom i vertikalnom smjcru.Podrucje Bosne i Hercegovie izlozeno je potresima CIJa Jacma dostize 8-9 stepeni Mercaliijeve skale. Sto puta jaci potres ima magnitudu I. Odredivanje ovog intenziteta trazl posebno iz~cavanje. U njoj su zastupljeni seizmicki aktivni rasjedi od kojih je najbitnija sprecanskokozaracka rasjedna zona. Yoda iz kanala. Za naSu zemlju uradena je seizmotektonska karta na kojoj je prikazana debJjina Zemljine kore.. zeijeznicke pruge i putevi postaju neupotrcbljivi. Doiazi do aktiviranja mnogih kiizista.5. Magnituda nekog potresa odreduje se kao dekadski logaritam maksimalne amplitude u odnosu na standardni ( etalonski ) potres.nakon cega slijedi glavni udar. prel11a S. cija je magnituda 0. odnosno. Najvainije seizmogeno podrucje je Treskavica.

Kroz njih se potresm talas! prenose ravnomjemo. geoloskoj gradi stijene i nai'inu gradnje. undae longae iii L-talasi sire se sarno kroz litosferu.fokom Potresni udari sire se u talasiIna koji rezultiraju jaCim iIi slabijim vibracijama. Naselja treba da budu sirokih uliea i sa dosta zelenih povrsina ravnomjemo rasporedenih po eijeloj povrsini grada. koja se naziva diskontinuitetom. Iskustveni podaei svjedoee da je razomo djelovanje potresa izrazitije na povTsini nego u dubini. a brzina im raste s dubinom.. Ovi procesi manifestuju se kao: III . ali da se od njihovog razomog uticaja mozemo zastiti odgovarajuCim planiranjem. 4. Amplituda talasa u vezanim stijenama iznosi do 2. Na osnovu ucestalosti potresa i njihove jaCine na nekom podrucju. Potres se registrira uredajem koji se naziva seizmograf. sire se konveksno prema sredistu ZemUe.a razlikuju se naCinom i brzinom sirenja: -Longitudinalni taiasi. Egzogene sile djeluju na Zemljinu koru s tendeneijom da izvrse peneplenizaciju (izravnjavanje) reljefa na podrucjima gdje su endogene sile dovele do stvaranja neravnina u reljefu. sto ujedno oznaeava granicu medu medijima. Na osnovu zakasnjenja S-talasa prema P-talasima maze se izracunati mjesto epicentra. a najsporiji u nevezanim. gnajsevi . Prilikom izgradnje u seizmieki aktivnim podrucjima.foka.feri. Stijene na kojima radimo mogu se u seizmickom smislu podijeliti u dvije grupe: a) seizmicki bezopasne stijene i b) seizmicki opasne stijene. undae primae iii P-talasi. 110 pjeScari .5 em. Tako recimo na dubini od 15 m potres se mamfestl\Je sa samo oko 10% razome snage koja je registrovana na povrsini. vibriraju u smjeru sirenja potresnog udara. sporiji su od P-lalasa za oko 1. Savremeni egzodinamski procesi djeluju na Zemljinoj povrsini ovisno od klimatskog uticaja ( nivalno podrucje-snijeg i led. te lokalnih uvjeta 0 kojima ovisi poveca. polozaj slojeva. i njihove uticaje na Zemljinu koru. duzine i d09m. razliCite elasticnosti i gustoee. konglomeratai. rasjedi. vibriraju okomito na smjer sirenja. hidrosferi i biosferi. glineni skriljei i njima sliene stijene. klizista. dolomiti. undae secundac iii S-talasi. nuzno je VOG!t! racuna i 0 lokalnim uvjetima ( reljef. Poznato je da su zgrade od betona sa skeletnom armaturom znatna otpomije od zidanih kamenih zgrada kao i zgrada od opeke. U grupu seizmicki bezopasnih stijena ubrajaju se sve cvrste stijene ovim redosljedom: magmatske stijene.Stika 53.stijene. Seizmicki su opasne sve nevezane . Zakljueak koji proizilazi iz ovih podataka jeste da u potresnom podrucju objekte treba temeljiti dublje. s naglaskom na veeu nepovoljnost onih s krupnijim zm!ma. Na prelazu iz jednog medija ( koji ima odredenu elasticnost i gustocu ) u drugi. iIi ~manjenje stepena seizmickog intenziteta. krecnjaci. za sto su potrebne najmanje tri seizmoloske stanice ( ne u pravcu !). Sporiji su od PiS talasa i imaju najmanju vaznost. Egzodinamika Egzodinamika proucava zbivanja u atmos. ostecenja gradevmsklh obJekata ovisit 6e i 0 njihovoj udaljenosti od epicentra. te litoloskog sastava i tektonske grade. kvarciti. humidnovoda i organizmi. aridno-insolaeija i vjetar ). potresni se talasi iii reflektiraju iIi lome.7 pula. -Dugi talasi. Seizmogram potresa s dvafor . i to vise iIi manje paralelno. Brzina sirenja talasa ovisi 0 materijalu kroz koji prolaze. bez narusavanja njegove funkeionalnosti. cvrstim stijenama.nje . U seizmicki aktivnim podrucjima urbani sticka rjesenja treba osmisliti tako da se opasnost za Ijude svede na minimum. Na poveeanJe seizmicnosti u tim stijenama znatno utice visok nivo podzemne vode. Najbrzi su u vezanim. -Transverzalni talasi. moguce je izdvojiti podrucja na kojima odredeni objekat trebamo temeljiti i konstrukeijski koncipirati tako da izdrzi ocekivani potres. U dosadasnjoj praksi spoznali smo da se zemljotresi ne mogu predvidjeti. Znacajno je da egzogene sile zajedno sa proeesima i pojavama koje uzrokuju imaju adraz u dijelu litosfere u kojem se vrse gradevinski radovi i grade razni objekti. glavnim udarom ijednim after . Osim nacina i dubine temeljenja. a u nevezanim i do 30 ell. itd).2. projektovanjem i izgradnjom objekata. najbrzi Sil. izazlvaju stezanje i rastezanje stijenske rnase.

-odroujavanje. Ovaj proces je naroCito razvijen u tropskim predjclima u uvjetima visih tClnperatura i Slika 54. ako nije erodovana. a mogu djelovati i kao lokalni egzodinamski procesi ( npr. pa se takva izmjena stijena naziva fizicko-hemijsko raspadanje. ). Vidovi hidratacije su kaalinizacija ( feldspati i liskuni u kaolinit ). Sa dubinom proces fizickih i hemijskih promjena postaje sve sporiji.54 ). Povrsinsko raspadanje stijenskih mas a velike vlamosti. sporije u karbonatnim stijenama a najmanje i najsporije u stijenama silikatnog i silicijskog sastava. klizanje terena. pirokseni i amfiboli u serpentin ) i hloritizacija ( biotit. Egzodinamski procesi mogu biti vezani za veee prostare kada se tretiraju kao regionalni ( npr. Hemijske izmjene stijenskih masa su najbrze u onim stijenama koje sadrZe lahko rastvorljive minerale ( sulfati . NajcesCi uzrok fizi6kog raspadanja stijena je dncvno i godisnje temperaturno kolebanje. Hemijske izmjene nastaju u onim dijelovima stijenskih masa koje su dostupne dejstvu vode. Hemijsko raspadanje predstavlja hcmijske izmjene stijenskih masa kao sto su hidratacija. Zona stijenskih masa u kojoj dolazi do znacajnije izmjene fizickih osobina i hemijskog sastava naziva se zona iIi kora raspadsnja ( 81. U prirodnim uvjetima fizicko i hemijsko raspadanje djeluju zdruzeno. -karstna erozija. Pri tome sulfidni minerali pirit i markasit oksidisu pretvarajuci se u limonit. -sufozija. kiseonika. itd. U okviru ovih zona u odgovarajucim uvjetima formir~u se klizista a u 81ucaju potresa u okviru njih izra. -colska erozija. magnetit.zeniji 112 113 . Sa inzenjerskogeoloskog aspekta zona raspadanja moze da ima negativnu i pozitivnu ulogu. ).micko usitnjavanje stijenske masc. -klizeuje.1. -osipanje. predstavlja zaStitni pokrivac dubljih svjezih dijelova stijenskih masa. serpentinizacija ( olivin. -Iednicka erozija.denudacija. -zamocvarenje. olivin. odronjavanje. Ovim procesom oslobada se sumporna kiselina koja razlaze druge minerale ( feldspat. Hidroliza predstavlja razlaganje slozenih silikata uz prisustvo vade sta je praceno iZdvajanjem kiseline. odnosno planiranje i projektovanje odgovarajucc zastite u slucaju njihovog . raspadanje stijena. Na povrsinama kamena zahvacenog ovim procesom uocavaju se mrkozute mrlje koje prljaju kamen i narusavanju njegov izgled osobito ukoliko je kamen glacan i poliran. rastvaranje i hidroliza. Fizickim raspadanjem tretira se meh. 4. Usljed pramjene temperature dolazi do sirenja i skupljanja mineral a odnosno do pojave prslina i pukotina. aksidacija. -erozija padina. Ove izmjene su najvece pri povrsini terena i liZ povrsine prslina i pukotina. profil terena sa korom raspadanja Ova kara moze biti razliCite debljine od nekoliko mm do oko 20 m. CO2 i drugih hemijski aktivnih supstanci. odnosno zamrznuta voda u porama kamena ( led ima veeu zapreminu od vode za oko 10 % pa sc stvaraju visoki pritisci ).2. biotit. -fiuvijalna erozija. Proucavanje egzodinamskih procesa omogu6ava ocjenjivanje pogodnosti nckog tcrena za izgradnju gradevinskih objekata. sufozija-ispiranje tla. Negativna strana zone raspadanja ogleda se u Cinjenici da stijenske mase imaju manju cvrstocu te su manje otpome na mehanicke uticaje i eroziju. hloridi ). Nestabilni alumosilikati prelaze u minerale glina. amfibol i piroksen u hlorit ). jer sarna raspadina. Hidratacija je proces vezivanja cestica rastvorenih u vodi sa molekulima vode. Oksidacija predstavlja proces djelovanja slobodnog kiseonika na minerale sa dvovalentnim zeljezom ( pirit. crozija ).-povrsinsko raspadanje stijenskih masa.temog djelovanja. kale it ). . Slieno razomo djejstvo ima i mraz. Ono se sastoji iz fizickog ( mehanickog ) i hemijskog raspadanja stijcnskih masa. -abrazija. Povrsinsko raspadanje stijenskih masa je najrasprostranjeniji savremeni geoloski proces. itd.

ponekad Zone raspadanja rnogu irnati pozitivne karakteristike. To je nglavnom slabo konsolidovan i stisljiv rnaterijal. Razlika izmedu ovog procesa i procesa denudacije je u tome sto se pri denudaciji teren spira cijelom povrsinorn a pri eroziji dolazi do zljebljenja terena dut pravacajacih mlazeva vode. daljem razaranju. itd) lakse se izvode zahvaljujuci korama raspadanja. a sporo i nepotpuno drenira. B-horizontlana projekcija 114 115 .2. Mnogi inzenjerski zahvati ( kopanje kanala. Stika 56. Denudacija Denudacija ( lat. Intenzitet erozije padina zavisi od geoloske grade terena. u brdsko-pJaninskim predjelirna reljef se snizi oko 0. Takav primjer je kada se u okviru njih formira materijal ( glina itd. prisustva biljnog pokrivaca.56) do 2m. itd. j' Slika 55. podlozan velikorn i neravnomjernorn slijeganju. Brzo se razblacuje.Na denudaciju utii'u lokalni faktori kao sto suo geoloska grada i reljef terena. Erozija pad ina Erozija (lat. Profil terena sa korom raspadnja-l ( e/uvij ) cijim je kretanjem niz padinu formiran defuvij (2) I I Deluvij se odikuje ilovacastirn sastavorn i velikom poroznosti.2. koliCina i intenzitet atmosferskih padavina. Delnvij se formira od eluvija odnosno. 4.2.3.su seizmiCki efekti. 4. Vododerine imaju dubinu erozionih zljebova (s1. Proces se odvija diskontinuirano i dosta ravnomjerno po cijeJoj povrsini ( npr. kJimatskih prilika. Proces nastajanja jaruga prikazan je na slici 57. Takode zahvaljujuci kori raspadanja razvijaju se poljoprivredna dobra i povecavaju povrsine obrasle sumorn.denudare-ogoliti ) predstavlja proces spiranja i ogoljavanja terena pod djelovanjern atrnosferske i kopnene vode. a zasjecen i raskvasen jos i klizenju. lz navedenog proizilazi da je deluvij veorna nepovoljan rnedij za gradnju bilo kakvih gradevinskih objekata.erodere-prostrugati. ) koji se koristi u gradevinarstvu. Tri faze razvoja erozionih :f(jebova Kod jaruga zljebovi su duhlji ad 2m ( mogu bili duboki do 20 m ) a duzina im moze biti oko 1 krn. a duzina im iznosi par stotina metara. Slika 57. izglodavati ) padina je proces linijskog spiranja padina povremenirn mlazevima tekute vode. otpomost stijena prema mehanickom i hemijskom razaranju itd. Povremeni povrsinski tokovi. Erozioni oblici su vododerine i jaruge dok su akurnulacioni oblici erozione plavinc. PriIikom crozije padina formiraju se odgovarajuCi erozioni i akumulacioni oblici. nagiba terena. vegetacija. Shema razvojajarllga. svojom snagom zljebe povrsinu terena i odnose rastresiti pokrivac. Nagomilanje pokrenutog i nosenog sitnog rnaterijala vrsi se po lokalnim depresijama u reljefu iii dosta cesce pri dnu padina ( s1. javlja se deluvij. Medutirn. rnaterijala formiranog u kori raspadanja stijena. A-perspekfiva. Pri tome vodene kapljice i slabiji rnlazevi vode nose sa soborn sitne mineralne cestice.5 mm godisnje ). .55 ). Kao posljedica nakupljanja rnaterijala nosenog kisnim kapima i rnlazevirna kiSnice.

. izgradnji brana.2. usljed potoene i rijeenc erozije doslo je do pojave brojnih klizista. odnosenju razorenog materijala i njegovom talozenju. tektonskim pokretima.5.god. Nivoi jezera i vecih rijeka su lokalne erozione baze. u Lipnici kod Tuzle ( selo CaniCi ) bujica nosiin stabia krupnog drveea koja Sli probijala zidove kuea a scoski put je za kratko vrijeme nestao i pretvoren je u vododerinu.) odlagan zemljani materijal koji je doyen do promjene toka rijeke i njenog udaranja 0 drugu obalu odnosno bocne erozije (podrivanje obale ) eime je izazvano stvaranje velikog klizista. dok je nivo mora opca eroziona baza fluvijalne erozije. N ISKC!. k1isure ( kose obale ). Da bi se ovo sprijecilo potrebno je regulisati i Cistiti korita rijeka i potoka." slaba konsolidovanost. Inzenjcrskogeoloske odlike plavine su: velika poroznost. Savntmpoa aluvi'jatna ' !. izrada popleta i drugih pregrada po vecim iljebovima. . 4. Intenzitet rijecne i potoene erozije ovisi od ve6eg broja cinilaca kao lito suo geoloski sastav i struktura terena. Mogu biti izgradene od pij eska i sljunka 1 I ( s1. Fluvijalna erozija Fluvijalna (lat.. promjenama u koliCini taloga itd. pruge.2. ) na terenima sa bujicnim tokovima dosta je teska i lnoze biti veoma skupa. izgradnji naselja. Ukoliko podsjeeene mase padnu u more obrazuju se strmi odsjeci na obali mara koji se zovu klifovi. Nekada teiikoce mogu biti tako velike da se radije pristupa izmjestanju trasa puteva itd. iii su stjenovite odnosno usjecene u osnovne stijene po stranama doline. klima itd. terasa ravan Korito I . One nastaju produbljavanjem rijeenog iii potocnog korita odnosno usijecanjern nove doline u starom i relativno sirokom dolinskom dnu. Sanacione mjere protiv erozije padina su: zatravljivanje i posulnljavanje padina.. kolieina tekuce vode. 4. nagib rijecnog iii potocnog korita.abradere-ostrugati ) podrazumijeva se djelovanje morskih i jezerskih talasa koje se manifestuje u vidu razaranja obala. Abrazija Pod abrazijom ( lat. Proueavanje oblika i veliCine rijecnih i potocnih terasa ima veliki znacaJ pri slijedeCim gradevinskinl radovima: izgradnji saobracajnih objekata i kanala. slaba nosivost. lzgradnja objekata( pUlcvi. Ukoliko u dolinama patoka i rijeka dominira bocna erozija ( podlokavanje obala ) formiraju se rijecni meandri. zabrana oranja terena sa nagiborn veCin1 od 20 0 . mostovi. Intcnzivna erozija padina moze u kratkom roku uCiniti tcrcn neprohodnim za vozila i Ijude. 116 117 . kao i podloinost mehanickorn razaranju. fundiranju mostova (izbjegavati terase iei u zdravu stijenu ). Navedene abrazione tvorevine prikazane su na slikama 59 i 60.f1uvius-rijeka) crozija obuhvata razaracki rad potoka i rijeka koji se manifestuje u vidu produbljavanja ( vertikalna erozija ) i prosirivanja ( boena erozija ) njihovih korita. vodopadi itd. Prema tOlne tereni izgradeni ad plavina nisu pogodni za izgradnju saobra6ajnih i drugih gradevinskih objekata.. itd. Tako je naprimjer u karito rijeke Miljacke (1999. podloznost slijeganju. Udaranjem talasa u kamenite obale formiraju se udubljenja odnosno talasne potkapine. itd. patoka: )' Stika 58. RijeL~ne lerase izgradene od pijeska i sljunka Stvaranje terasa moze biti prouzrokovano: pomjeranjem i promjenom erozione baze.4. prisustvo i karakter tektonskih pokreta.58 ). To se desava pri bujicnoj eroziji kada se formira bltjicna plavina odnosno proluvij. Na podrucju Tuzlanskog kantona tokom 2001 god. Kao znacajne tvorevine rijecne i potoene erozije javljaju se rijecne i potoene teruse. itd. Tako je recimo 2001 god.Erozione plavine nastaju u blaZe nagnutinl iE ravnim dijelovima terena odnosno tamo gdje oslabi transportna moe povremenih vodenih tokova. koli6na i vrsta vucenog i lebdeceg nanosa. Ukoliko je plavina formirana bujicnim tokom onda se naziva proluvij. U dolinama potoka i rijeka gdje preovlaauje vertikalna erozija ( zljebljenje korita ) formiraju se kanjoni ( skoro vertikalne obale ). Razvojem ovog procesa obrazuju se priobalne terase koje su nagnute prema moru.. kanali.

. prinos klasticnog materijala sa kopna (smanjuje abraziju ). 3. a u zani cyrsCih stijena rtoyi i poluostrva.2. . Kada voda . sastav stijena i polozaj slojeva mehanicka otpomost stijena. Zastifni zidovi na obali Floride (Birkeland & Larson. Pn ovom procesu imamo dvojako djelovanje vode.~jek) Slika 61. Jacma talasa. Faktori koji uticu na abraziju su slijedeci: nagib obale ( proces je intenzivmJI na strmim obalama). Marsko ooala sa ahrazionim tvorevinama ( I-kltt: 2-talasna potkapina. Razaranje stijenskih masa obavlJa se pod hldrodmamlcktm djejstvom toka podzemnih voda kroz porozne nevezane 1 slabo vezane sedimente ( prasinasti.zaliyi. pjeskoviti i glinoviti sedimenti ). Obrazovanje plaZa dovodi do slabljenja pa i do potpunog prestanka abrazije obala.6. KIf! na zapadnoj obali Koreje ( Birkeland & Larson. . Sastoji se u izgradnji specificnih zastitnih zidova ( sl 61. .. Sufozija Sufozija je proces ispiranja i prenosenja sitnih cestica iz rastresitih stijena kroz koje se filtriraju podzemne vode. Ovakva abrazija naziva se selektivna abrazija. 4-kontincntalni od. ( zaklonjenost ostrvima ).) i drul'lh objekata (napr.nabacivanje blokoya ). Sufozija je najcesce zastupljena u priobalskim dlJelovlma r11eka 1 Jezera.. Provodenje mjera zastite morskih i jezerskih obala woma je tesko i skupo. kao i oni doneseni potocima i rijekama. odnosno tame gdje se nivo rijeka i jezera brzo ffilJenJa. itd. taloze se u priobalskom dijelu mora ( uglavnom u zalivima ) gdje se stvaraju sljuncane i pjescane plaze.. Sliku 59.priobalska terasa. . odnosl nerastvorljive mineralne cestice takvu SUfOZlJU nazlvamo rnehamckorn. 1989) Mehanicki sedimenti koji se formiraju prilikom razaranja obale. 1989) 4. odronjavanje. Ovom procesu su najcesce izlozeni sitnozrnasti pijeskovi i prasinasto-glinovite stijene. polozaj obale na obali. a ukoliko v~da rastvara minerale cestice i odnosi ih u vidu rastvora onda je u pitanju hernijska sufozija. Slika 60. U okviru meksih stijena abrazijom se formiraju Jl8 119 . Ove Oljere treba pored abrazlJe da spr~iece i druge egzodinamicke procese kao sto su klinnje terena .

Obzirom na stijene u kojima je zastupljena ova erozija razllkujemo karbona!ni.prihvatanju povrsinskih voda i onemogucavanju njihovog priticanja u mocvaru. formiraju se lokalna udubljenja tanjirastog oblika koja podsjecaju na plitke vrtace. 120 121 .63). Saniranje rnocvarnih terena sastoji se II isusivanju pornocll drenaznih kanala i drenaznih rovova. U priobalju vecih rijeka sufozija rnoze izazavati klizanje terena. Uprkos lakse rastvorljivosti sulfatne i hloridne stijene imaju manje karstnih formi. rnorfoiogija (oblik.7. zatirn gline. dok se mjesovile nl0c:vare koje su najzastupljenije prihranjuju vodom oba porijekla. tako i za Ijude. te izrazito slijeganje i istiskivanje pri opterecenjll. Prilikom izrade saobracajnica njihove trase obicno idu rubovima mocvara jer su lamo uglavnom mocvarski talozi najtanji. tokom Vre111ena. vrtace. Skrape u krecnjacima Vanjskih Dinarida Vrtace su tanjirasta iii ljevkasta udubljenja Cija je sirina najcesce 10-50 m a dubina 3-20rn.2. snijeznica ). Te vode rnogu biti atmosferskog porijekla ( kisnica. itd.izradi nasipa u cilju sprijecavanja izliva poplavnih voda. Opec inzenjerskogeoloske odlike mocvarnih sedimenata su: velika poromost. uvale i karstna polja. duzina. Termin karst obuhvata geoloske procese i pojave u Zemljinoj kori i na povrsini izazvane hemijskim rastvaranjem stijena. Najrasprostranjeniji je karst u krecnjacima. a ponekad i izdignute podzernne vode U okviru mocvara dolazi do talozenja sedirnenata biljnog porijekla ( treset ). sulfatne i hloridne). Usljed navedenih karakteristika rnocvare su cesto neprohodne kako za vozila. pijeska. visoke sarno padavinama. zatim izlivene iz korita rijeka za vrijeme pop lava. Zamocvarenje tcrena Pri ovorn egzodinarnickorn proeesn dolazi do akurnuliranja stajacih voda u okviru depresija. speeifican rezim eirkulacije podzemnih voda.te preopterecenjll debljih taloga i njihovorn istiskivanju ispod nasutog rnaterijala. Slika 62. rasjedi) sto se odrazava na smanjenje rastvaranja pa i karstitifikaeiju sulfatnih i hloridnih stijena. sa karakteristicnim reljeforn i hidrografskom mrezom. geoloska grada. kojima se sprijecavu iznosenje mineral nih cesticu iz nevezanih i slabovezanih sedinlenata. Skrape (sI. izvanredna stisljivQst. Saniranje terena zahva6enih sufozijorn dosta je teSko. U te svrhe prinljenjuje se injcktiranje silikatnim maSaIua ili izrada betonskih elaana sa filterima.U terenin1a iziozenim procesu sufozije. uvjeti prihranjivanja. 4. CHj inienjerskogeoloskog istraiivanja rnocvara je da se utvrde: genetski tip mocvara. Ove stijene su plasticnije pa se u njirna rjede formiraju diskontinuiteti (pukotine. Niske mOGvare se prihral1jujll sarno izdanskonl VOd01l1.skidanju i odstranjivanju tankih mocvarskih taloga. hidrogeoloske karakteristike. Visoke nlocvare se karakterisu tanjim slojevima organskih naslaga. rnermerirna i dolomitima.2.8. Na dnu vrtaca prislltne su pukotine duz kojih su vrtace nastale(sI. te fizicka i mehanicka svojstva sedimenata. debljina sedimenata). gipsni i soni karst. Znacajniji povrsinski reljefni obliei u karstu su: skrape. pri cemu se obrazuju raznovrsne supljine. Izvodi se najcesce onda ako su ugrozeni znacajniji objekti.62) su brazde cija sirina i dubina mogu da budu od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara a duzina po vise nletara. Karstna erozija Pod karstnom erozijom podrazumijeva se razaracki rad povrsinskih i podzemnih voda II labko rastvorljivirn stijenama (karbonatne. sirina. 4.

Na razvoj karsta uticu sljedeCi i~lktori: mineralni sastav stijena i njihova tektonska ostecenost. brojnost i prostorni raspored karstnih oblika.Mogu biti duboke vise slotina metara. po~ori. Duzina im je do 2 km a sirina par stotina metara.)'e na kronl pei:ine) i sfaiagmifl (NlstlllW podu pei. a relativno stabilni sa 1 prolomom za 1-20 godina. treba navesti da se karstni podzemni oblici (peCine. U pecinama se stvaraJu peemskl nakltl ka? sto su stalaktiti (vise na krovu petine) i stalagmiti (rastu na podu peeme) (sI. stabilnost terena i uvjeti izgradnje gradevinskih objekata. Ponori su zjapece pUkotine u koje poniru povrsinske vode.64) . vodopropust1jivost protocnost podzemnih voda i rastvaracka moe podzemnih voda ( prisustvo disoeiranih jona CO 2 .Karstni kanali su ejevaste supljine nastale prosmvanJem pukotina sirine nekoliko em do vise dm.'il1c) Po koliCini karstnih oblika. Karstna polja Bosne i Hercegovine uglavnom su nastala tektonskl. jame i pecine.S04.ivanju karsta prikupljaju se sljedeci podaci: vrste. Prilikom izvodenja gradevinskih radova u karstnim terenima nailazi se n3 sljedece oteO'avaj uce okolnosti: teski uVjeti vodosnabdjevanja.lace cirkulacije voda koje sadrze slobodan CO 2 . Stepen stabilnosti terena odreduje se prema broju proloma na I km' za jednu godinu. Pri injzenjerskogeoloskom istraz.Imaju izuzetan znaca] za eirkulaeiju i bidraulicku povezanost podzemnih voda. Tako se naprimjer vrlo nestabilni tereni karakterisu sa 5-10 proloma godisnje.storij~ u kojima ponek3'd teku manji vodeni tokovi. Vrtace formirane u ispucalim krecnjacima Uvale nastaju spajanjem vise vrtaca. sfaiaklifi (n'. Medutim. uglavnom bliic povrsini tcrena kao i duO' tektonskih ruptura.CI). Znacajniji podzemni karstni obliei suo karstni kanali.Slika 63.kaverne) mogu koristiti za skladistenje materijala iIi pak kao sklonista za ljude. hidrografskim hidrogeoloskim svojstvima pojedini au tori izdvajaju dva tipa karsta: holokarst (potpuni karst iii Ijmi karst) i merokarst (nepotpuni iIi zeleni karst). starost karsta. Formiraju se duz pukotina i rasjeda. ceste vrtace i druge depresije. Karstifikacija je intenzivnija u zonarna . Stika 64. Ovi 122 123 . rastvorljivost stijena. iznenadni prodori podzemnih voda i prolomi (u tektonski ostecenim zonama) prilikon1 izgradnje tunela.jame. pc~jave odrona i sipara itd. nestabilni sa 1-5 proloma godisnje. uvala i vrtaca. Karstna poija se formiraju spajanjem vise uvala a mogu nastati i tektonskin: putem. intenzitet obrazovanja povrsinskih i podzemnih karstnih oblika. Nalaze se po obodu 1 duu karstnih polja. kao 1 tokove ponomiea. Jame su pretezno vertlkalne pukotme ko]e su prosirene karstnom erozijom. poroznost. Pecine su uglavnom horizontalne podzemne pro. teska prohodnost.U dubini su vezane za karstne kanale.

posumljavanje i izrada popleta. Najpoznatiji erozioni lednicki obliei reljefa su cirk i valovo Cirk predstavija amfiteatralnu depresiju u okviru kojc se snijeg pretvara u ledo Na mjestu nekadasnjih cirkova n10gu se fornlirati glacijalna jezera kakav je i prin1jer prikazan na slici 670 Slilw 65. Eolska erozija je Ilojintenzivnija u pustinjskim predjelinlu gdje su utmosferski talozi izuzetno rijetki i gdje je rastvoreni nlaterijal lahko p0kretljiv jer nije obrastao vegctacijOln. Barhanl. Eolska erozija oVls1 od sijedecih faktora: jacine vjetra. vlainos! i vodopropustljivost naslaga. mikro reljcfEL prisustva vegetacijc na povrsini teren<1.Eolska erozij2 Eolska crozija predstavlja izduvavanje. zatravljivanje. prenoscl1Je i talozenje cestica prasine i pijeska pod djejstvOlll vjetra. pa su pod vegeiacijom . granulometrijski sastav zma.ill eolski erozioni obEd: kamene pustinje i oaze. koja SD blize nivou podzemne vade. mincraloski i petrografski sastav pijeska.:.led) erozijao Bez obzira na sporast kretanja lednika (nekoliko em-m na dan) ani svojim krctanjcm uticu 11a forn1iranje reljefa obrazujuci erozione i akumulacione obI ike. vrenlenske duzine djelovanja vjetra. zbijanje Jnase pod dinamickim uticajima.65)0 Stika 66. debljina naslaga. vlainosti stjenskih masa na kaje vjetar djeluje~ te krupnocc. poroznost. Eolski akulllUladoni oblici Sli pjcscane pustinje i dine. tu se jedino nloze zivjeti u pustinji.1O. Pjescanc pustlnje nastaju talozenjeul vjetrom tnmsportovanog pijeska blize iii daije ad kamcnitih pu:otiniao Dine predstavijaju brezuljke uglavnom polumjesecastog oblika cija je blaze nagnuta strana okrcnuta ka vjetru (s1. Transport pfjeska iformirunje dine(po Bagno!du preu=eto i:: Heraka) 124 125 .U starogrckoj mitologiji Eol je bio bog vjetra pa je po njelItU ova erozija dobiia naziv. oblik i glatkost zma. 4. rastresitog materijala nazi va se deflacija (laLde'i1atio-Ocluvmi).2. Proces izduvavanja i odnoscni. preu::etv I:: Birke!and&Larson) Inzenjerskogeoloskim istrazi \'anjem terena sa eolskim tvorevinanla prikupljaju sc sljedcCi podaei: vrsta matiene stijene od koje potice pijesak.PrilikOln ovog procesa nasta.! II Kalij(wmji(po Shelton.tereni takode sadrze dobar (krecnj aci) 0 lahko obradljiv gradevinski kamen ldealan oblik dine je srpasta barhana (sL66) 4. smjera duvanju vjetra.2.Lcdnicka erozija Aktivnost Ieda pri stvaranju erozionih oblika naziva se lednicka iii glacijalna (laLglacies . Na osnovu navedenih podataka poduzimaju se mjcre u eilju sprecavanja razvoja eoiske erozije i njenog uticaja na gradevinske objekteo Najcesce sanacione mjere sue prekrivanje terena humusom.9. Oaze su plitka OVa111<1 udubljenja (dubina 5-20m). oblika i sastava Zfll3. koja vjetar transportuje. Kamene pustinje se karakterisu prisustvorn krupnih karnenih b10kov<1 na povrsini terena. te ugao otpora smicanja i ugao prirodnog nagiba.

Slika 69. Slika 67. Valov kro:: koji se krete lednik (glecer) i nasi morenski mataUal (Yentna Glacier-Alaska) (iz Birkeland & Larson) Kameni materijal koji lednici nose na svoJoJ povrsml. klizanje se odvija po slojnoj povrsini stabilnijeg sloja. te se odlikuje nedovoljnom nosivoscu.69).a ukoliko je izazvano djelatnoscu covjeka onda se tretira kao tehnogeni proces. U ovom materijalu mogu6a je nestabilnost.1l.To je polukruzni bedem formiran 126 127 . Akumulacioni lednicki oblik reljefa naziva se ceona morena.i:: Birkeland&Larson) Pri inzenjerskogeoloskom istraZivanju terena sa lednickom erozijom posebna paznja se posvecuje morenskom materijalu koji zbog svojih karakteristika moze biti nepovoljna sredina za izvodenje gradevinskih radova.itd. Wyoming) (i:: Birkeland & Larson) Valov predstavlja lednieko korito kroz koje se kretao iii krete lednik (s1. GlacijalnajezeraJormirana 11 dolinama cirkova (Wind River Mountains. To je padinski gravitacioni proces. u svome tijelu.Ako su naslage uslojene.Klizenje se odvija po kliznoj vise-manje skoljkovitoj povrsini ako je u pitanju homogeni glinoviti materijal. nepovoljnim uvjetima zaptivanja injektiranjem. Slika 68. iii pri dnu. podlozan je nepravilnom slijeganju.2. Materijal je veoma heterogene granulacije. Za taj materijal karakteristieno je da je uglavnom nevezan pri eemu se naziva til (sI.KliZenje i klizisla KliZenje je proces otkidanja i pomjeranja otkinutih masa preko stabilne podloge. razliCitom vodopropustljivoscu.na mjestu otapanja lednika. ukoliko je taj sloj nagnut. naziva se morenski materijal.Glacijalni til u Siera Nevadi-Kalifornija ( po Putnam. (stabilniji) i glinoviti (pokretljivi) slojevi.68). 4. Klizenje moze nastati spontano i tada se naziva prirodni proces. slabo konsolidovan i moze biti debeo vise desetaka metara. pa se izmjenjuju evrse.

2. 4. FG-noiica kliziSta. Nainlc. Sekundarni oziljci klizista su pukotine duZ kojih je doslo do naknadnog komadanja tijela klizista. prekomjerna usjecanja itd. C-depresija. zasjecanjem i usjecanjenl.2. vjestacko preopterecenje padine. Najvecu ostecenost tijela klizista uglavnom imaju plitka klizista. i prirodnc i vjestackc izm. brza pomjeranja mldan i nagla) i neaktivna (smirena. Kod velikih kliziSta moze ih biti i po nekoliko u tijelu klizista. odnosno bare. geoloski sklop stijena itd. D-sekundarni oiiijci) 4. Klizna povrliina iii povrsina klizenja je donja sasvim jasno izraiena granica tijela klizista i stabilne podloge po kojoj je doslo do smicuceg kretanja tiieia kliziSta. vrijenlc nastanka i svojstva klizista.2. dubina klizista.11. smjer razvoja klizenja. E-trbuh. Posmatrana u presjeku ona je cesce nepravilnog nego cr~ometrijski pravilnog oblika. to je zapravo pukotina duz koje je doslo do spustanja otkinute mase.2.Ceoni oziljak klizista je hipsometrijski najvisi dio klizista.Trbuh klizista je ispupceni dio tijela klizista. Diskontinuirano aktiviranje klizenja vecinom je povezano za obilnije topljenje snijega iIi intcnzivnije padavinc poslije duzih susa. ali cesce je diskontinuiran. oblik. Elementi klizista prikazani u planu ina profilu (AB-ceoni oiiijak kliziSta. Uvala iii depresija kliziSta je ulegnuti dio tijela klizista. Kliziste je tvorevina procesa klizenja. nasipanjen1 materijala itd. i fosilna-starija i 128 129 . Kod njih Sll pukotine gus6e ali su i spustanja blokova manja 4.l. ne tako rijetko. Nozica klizis!a predstavlja hipsometrijski najnizi dio tijela klizista.Ie dio terena koji se pomjera iii se p0111jerao niz padinu. Tijeio klizista predstavija tlo iii stjensku masu koja se krece niz padinu. veliCina klizista.n. U velikim klizistima moze se obrazovati vise takvih ulegnuca. na osuncanim padinama tokom suse dolazi do formiranja pukotina koje tokom kisnog perioda prinlaju povrslnske vade sto cesto predstavlja jedan od nzroka klizenja terena.Uzroci stvaranja klizista Na veliCinu.iene konfiguracije padina Do promjena II sastavu i svojstvima stijena dolazi usljed raz!icitih uzroka od kojih su najznacajniji fizicko i hemijsko raspadanje s(jena.11. Prirodne i vjestacke iZ1njene konfiguracije padina lTIOgU biti izazvane: poarIvanjsm rijecnih obula.Prema aktivnosti procesa klizenja kliziSta se dijele na aktivna (spora-vizuelno nevidljiva pomjeranja. utice veCi broj faktora koji se 1l10gU svrstati u dvije grupe: promjene u sastavu i svojstvima stijena. (e hemijska i mehaniCka sufozija. Slika 70. Osnovni elementi klizista prikazani su na sliei 70. intenzivnom denudacijol11 i erozijonl.3. mogu pretvoriti u manja jezerca. koja se.Proces klizenja moze biti kontinuiran. NajcesCi nep~sredni povodi za pocetak klizenja su: izrazito povecanje vlaznosti stijena i rastresitog pokrivaca padine.Klasifikacija idizista Klizista se mogu klasifikovati po raznim kriterijumima kao ilto su: aktivnost procesa klizenja. odnosno to .Elementi kliziSta Svako kliziste posjeduje odredene elemente.

konzisteneija.morfologiju i druge karakteristike klizista. Kad]e u pllanju proces klizenja i kliziste onda treba odrediti: uzroke koji su doveli do klizenja.prekrivena sedimentima).Saniranje labilnih padina i k1izista Ako se pouzdano definisu uzroci k1izenja. hidroloska i hidrogeoloska osmatranja. jako razuden reljef i velika zatalasanost padina.2. Analiza literaturnih i fondovskih podata\<a (ako postoje). geodetska i. bioloski i tehnicki. intenzivna tektonska ostecenost stijena. konsekventna klizista. morfolosh odlike."pijanih suma". Prepoznavanje labilnih pad ina vrsi se na osnovu razliCitih indikatora kao sto su: geoloski. mogu se primjeniti efikasne mjere saniranja. 4. cesta pojava izvora. geotehnicka osmatranja. nepovoljna orjentacija nagiba slojeva i ruptura (smjer nagiba niz padinu).5. Hidroloski i hidrogeoloski indikatori su:jaka raskvasenost stijena. lzrada elaborata 0 inzenjerskogeoloskim uvjetima saniranja klizista sa prijedlogom sanacionih mjera. granica plastienosti cvrstoca na smicanje itd. Prema veliCini klizista se mogu podijeliti npr. a u laboratoriji odreduju se fizicka Svo]stva stlJena-vlninost. hidrogeoloske karaktenstlke. 2. istraini iskopi-rovovi.velike i eeste oseilacije nivoa rijeka i jezera. mnogo pistevina.itd. uzajamni uticaj klizista na objekte i objekata i radova na kliziste. asekventna (klizenje u jednorodnim. klImatske faktore.Tehnicki indikatori koji ukazuju na labilnost padine su prsline i pukotme na obJekrlma (zgrade. bioloska ogoljenost. Pri izucavanju velikih klizista treba se pridrzavati sljedeceg redoslijeda: 1. . 71) (klizenje po slojnim plohama i klizenje rastresitog pokrivaea preko evrs!e podloge). Izvodenje terenskih i laboratorijskih istrniivanja (inzenjerskogeolosko kartiranje. Od geoloskih indikatora znaeajni su duboka povrsinska raspadnutost stijena. fizicke karakteristike stijena. geofizicka ispitivanja. ltd. Medu njima izrazito dominiraju plitka. pojavu barske vegetacije uz 130 131 . Konsekventno kliziste II Tuzianskom kantonu (snimio ZFerhatbegovi6) Na prostoru Tuzlanskog kantona evidentirano je preko 600 klizista.mjere Slika 71. Od bioloskih indikatora treba navesti: ogoljenost padina. vrbe itd.Izrada projekta inzenjerskogeoloskih istrniivanja (vrsta.Prema geoloskom sklopu stijena u kojima se formiraju klizista se dijele na: konsckventna (51. Na osnovu dubine izdvajaju se: povrsinska (do 1 m).potporni zidovi. okna..) .4.11. 3. geomorfoloski. Za sistematsko proucavanje klizista i procesa klizerBa neophodno Je d:fimsalJ podatke 0 terenu i stijenama kao i 0 procesu kiizenja i kllZlstU.obim i raspored istrainih radova kako na klizistu tako i izvan njega).duboka (5-20 m) i vrlo duboka (preko 20 m).l.itd.2.strmo podsjeeene padine.Cilj inzenjerskogeoloskog izucavanja k1izista Cilj inienjerskogeoloskog izucavanja kliziSta svodi se na sljedece: a) d~finisa~je stepena ugrozenosti objekata. Inzenjerskogeolosko rekognosciranje (terensko upoznavanje problema). Za saniranje klizista primjenjuju se tri grupe sanacionih mjera. istrnino busenje. 4. hidroloski i hidrogeo!oski.) te krivljenje objekata. 4.uglavnom zemljastim masama) i insekventna (klizenje u heterogenoj geoloskoj sredini duz kosih pukotina koje presjecaju horizontalne slojeve iIi slojeve nagnute suprotno od padine). 5.itd. dimenzije i ostala svojstva klizista. nepovoljan litoloski sastav. Kada je u pitanju smjer razvoja klizenja izdvajaju se deiapsivna (proces klizenja odozdo navise) i detruzivna kIizista (proces klizenja odozgo nanize). plitka (1-5 m). Podael 0 terenu i stijenama obuhvataju: geolosku gradu. na vrlo mala « 100 m 3 ). Geomorfoloski indikatori su: strm nagib padine. vel ike i ceste oscilacije nivoa podzemnih voda. stanje napona. antropogene utlca]e ltd. koji su zanvaceni III mogu bit! zanvacem procesom klizenja i b)pravilno odabiranje a potom i projektovanje mjera saniranja k1izista.11. pojavu krivih stabala tzv. do ogromna (> 1000 000 m').

Gdron "Jasenjani" nOS/GO us/jed vertikalnog zasjeka visine preko20m kao i zbog nepovuljne orijemQcije primarnih i sekundarnih diskontinuiteta (Basagfc.OOOm ). odronski materijal (moze biti homogen iii heterogen i on gradi tijelo odrona koje moze imati razlicite dimenzije). terasiranje povrsine terena i rasterecenje ceanog dijela klizista te zamjena stjenskih masa (koriste se stjenske mase koje pove6avaju etpore sn1icanja).drenaznih rovoya). sprecavanJe raskvasavanja terena povrsinskim i podzemnirn vodama (izrada vodozahvata. zatvaranje terena.) Slika 73. izrada drenaznih royoya za prihvat i odvoc!enje podzemnih voda. Prije veceg odronjavanja mogu da se jave manja otkidanja i padanja kamenih blokoya. dijafragme.sa izravnjavanjern povrsine 4. 2. Do ovog procesa dolazi usljed djejstva gravitacije i drugih sila kada one savladaju otpore smicanja (koheziju i unutrasnje trenje). Odronjavanje uglavnom pocinje pojavom noyih prslina i pukotina iii prosirivanjem postojeCih. sipoy!' itd. Takav jedan odron koji se nalazi na magistraJnom putu J ablanica-Mostar prikazan je na slici 73. Uzroci odronjavanja karnenitih masa mogu biti sljedeci: podsjecanje strmih padina.-2-po fijelu kli::d'ta 3~kombinacija obodnih i kana/a po Tijelu klizi.12.mjere kojima se sili klizenja suprotstavlja kontra sila. pukotina glinama. i sprecavanJe podlokavanje obala (regulisanje tokova rijeka i potoka).kojima se otklanjaju uzroci klizenja.72) za prihyatanje i odvodnju poyrsinskih Yoda. zamrzavanje vade u pukotinama~ fast korijenja visih biljaka.kanala. 132 133 . Odroni su narocito cesti u krecnjacima.~la) U terenu na kome se desilo odronjavanje mogu se razlikovati: zona odronjavanja (zona otkidanja i stropostavanja kamenih dijelova). 3. podupiranje potpornim konstrukcijarna (kameni. oziljak odrona (povrsina otkidanja-bez lisaja i drugog nizeg bilja).mjere kojima se poboljsavaju karakteristike tvorevina u tijelu klizista. 2000 ) Slika 72.One obuhvataju: obnavlj anjeunistene vegetaeije (zatravljivanje. itd. Prema velicini tiJela odroni se dijele od vrio malih (do 100m3 ) do ogromnih (> 1.2.OOO.Prcventivne mjere se primjenjuju u cilju sprecavanja klizenja na labilninl padinama. gabioni.Te mjcre su: izrada kanala (sl.0dronjavanje Odronjavanje je egzodinarnicki proces pri kome dolazi do otkidanja i padanja dijelova stijena sa strmih padina.njegovoj podlozi i zalec!u. betonski armirano betonski zidovi. Akutne sanacione mjere primjenjuju se za saniranje aktivnih klizista. injektiranje sa slabim pritiscima (injektiranje stjenske mase u tijelu klizista te podlozi i zaiec!u).posumlj avanj e). Dreniranje kli:::ista kanalima(l-obodnt. nepovoljna orijentacija primarnih i sekundarnih diskontinuiteta.Prema vremenu izvoc!enja razlikuje se preventivno i akutno saniranje.

brane. lahka i potpuna ocjedljivost. nadimanje stjenskih masa.Mnogi objekti u gradu su sruseni a danas se na ulicama i zgradama nalaze brojne pukotine i neravnine koje svjedoce 0 slijeganju terena (sI. velicina tjela sipara (vrlo mali<!O m '. Saniranje tcrena sklonih odronjavanju svodi se na sljedeca dva vida:a. 4. Saniranje sipara izvodi se na sljedece nacine: izradom potpomih konstrukcija (potpomi zidovi.IilZenjerskogeoloske odlike tijela sipara su: velika poroznost.13. kao i injektiranje pri slabom pritisku. itd.). velika stisljivost.).3. podrivanjem nozice sipara vodom rijeka.ices"i inzinjerskogeoloski procesi izdvajaju se: slijeganje terena. itd.neaktivni).sniiavanjem nivoa izdani (primjer Venecije). Kao na. prodori podzcmnih voda i tecljivih masa. slaba konsolidovanost. Navedene karakteristike definisu sipar kao nepovoljnu podlogu za izgradnju saobraeajnica (putevi. mora itd.Pukotine na So/nom trgu u Tuzli nastale slijeganjem teren (snimio ZFerhatbegovicj 134 135 . Sipari su testi u nasim krecnjackim terenima Vanjskih Dinarida (sl. Kretanje drobinskog materijala je diskontinuirano i kratkotrajno. prolamanje stjenskib masa. i sl. akumulacije. U nozlcl sipara akumuliraju se krupniji blokovi dok se pri vrhu sipara nakupljaju sitniji komadi stijena.)preventivno mehanicko uklanjanje labilnih blokova prije izgradnje objekata b. velika poroznost. aktivnost sipara (aktivni.do vrlo debeli>20m).). itd. itd. izrazila vodopropustljivost itd. pregrade).0sipanje Osipanje je padinski proces rotacionog kretanja (kotrljanja) komada stijena nastalih mehanickim raspadanjem kamenitih stijena. sidrenje labilnih masa.. nagib povrsine (blaZeg nagiba do 25°. Sipari u krecnjacima Vanjskih Dinarida Siparski materijal moze biti pokrenut usljed sljedeCih uzroka: zasjecanjem tijela sipara (gradevinski radovi). preopterecenjem tijela sipara (izrada nasipa. 74) Pod inzenjerskogeoloskim procesima podrazumjevaju se vjestacke promjene geoloskih uvjeta terena prouzrokovane izgradnjom objekata (rudarski radovi. Karakteristican primjer slijeganja usljed nekontrolisane eksploatacije kamene soli predstavlja Tuzla gdje su pojedine zone u proteklih 100 godina slegnute oko 15m. Slijeganje iercna lnoze biti prouzrokovano eksploatacijom mineralnih sirovina bocnim istiskivanjem slabonosivih stijena. saobraeajnice. do ogromni> 100000 m\ Stika 7S. Slika 74. mala nosivost.strmog nagiba 3S-4S0). Klasifikacija sipara vrsi se na osnovu razliCitih kriterija kao sto su: debljina tijela sipara (vrlo t~i do 0. potresima (miniranje. Istrazivanje odrona najcesce se sastoji u preventivnom utvrdivanju faklora koji mogu dovesti do pojave odrona.itd .) u terenima gdje su vee sagradeni gradevinski objekti primjenjuje se podupiranje i izgradnja potpomih zidova. naselja.5 m.pruge) i drugih gradevinskih objckata..Inzenjerskogeoloski procesi 4.lnzenjerskogeoloske karakteristike odronskog materijala su: losa sortiranost blokova. podzemni Cgorski") udari.75). zemljotresi. rasterecenjem masa ublazavanjem njihovog nagiba.2. Nagomilavanjem ovog materijala formira se sipar.

a ne i tecne podzemne vode.U toku kretanja kroz Zemljinu koru mjesa se sa vodom meteorskog porijekla pa je veoma tesko utvrditi pravu juvenilnu vodu. Juveniina voda nastaje vezivanjem vodonika i kiseonika koji se oslobadaju u procesll diferencijacije magme. propusnost stijena i kolicina vode sto se vee nalazi u porama stijena.Prin1jer prolamanja terena zabiljezen je na Boricu u Tuzli 1989. biljni pokrov.)-'AD (Dunrud & Nevins. Konatna voda (lat.Udari se dogadaju na mjestima maksimalne koncentracije napona u momentu trenutne preraspodjele naprezanja usljed oslabljenja napregnute zone podzemnim iskopom. Navedene inzenjerskogeoloske procese treba studiozno i kontinuirano proucavati te podllzimati odgovarajuce mjere radi njihovog sprecavanja i ublaiavanja. U prirodi se sreee u vulkanskim oblastima. 5.juvenilis-mladalacki). 136 137 ..Prema porijeklu podzemna voda moze biti: vadozna (meteorska iii atmosfcrska). Da bi se ovaj proces sprijeCio potrebno je vrsiti brzo probijanje prostorija i izvoditi njihovo zatvoreno podgradivanje. Prolomi su najcesci u tektonski ostecenim zonama.Postoje jos i atmosferske i povrsinske vode. Slika76.Najnepovoljniji vid slijeganja je veliko 1 neravnomjerno slijeganje.a odomacen je i naziv vadozna voda.Veca kolicina padavina u terenima izgradeninl ad propusnih stijena rezultira Inogu6noscu nakupljanja veCih koliCina podzemne vode.Pored infiltracije meteorske vode u podzemlje. Tadaje na eesti nastao krater dubine oko 15m. Prodori podzemnih voda i teCljivih masa javljaju se u tune lima i drugim podzemnim objektima naroCito u karstnim terenima. a strmi nagib padina. juvenilna i konatna.Smatra se da se podzemne vode javljaju u Zemljinoj kori na dubini do 12 lan. Podzemna voda meteorskog porijekla potice od padavina iz atmosfere i zato se cesto naziva atmosfcrska iii meteorska voda. Konatna voda miruje u odredenim geoloskim strukturama sve dok se do njih ne dode busenjem iii im se prirodnim putem (rasj edanj em) ne omoguCi istieanje i zamjenjivanje atmosferskom vodom.voda dolazi iz atmosfere kondenzacijom vodene pare koja se nalazi u vazduhu i zajedno sa njim prodire u supljine i pukotine koje se nalaze u litosferi i tll se kondenzuje u VOdll. a takva je npr. Slicnih pojava ima sirom Svijeta. a dio koji se krece pod uticajem gravitacije je slobodna voda. Podzemni ("gorski") udari predstavljaju iznenadno rusenje stijena sa zarusavanjem i zatrpavanjem podzemnih prostorija.god. Proiamanje stijenskih masa desava se kada u krovini podzemnih prostorija dude do pucanja i pomjeranja stijena sto se moze prenijeti sve do povrsine terena.i:: Imamovii) Nadimanje stijenskih mas a uglavnom je vezano za bujanje glina koje prodiru u podzemne prostorije. Nize od ove dubine javljaju se sarno vodene pare. precnika oko 25m. zatim plitko ispod povrsinskih tokova itd. voda u porama stijena i vegetacija. PODZEMNE VODE Podzemne vode su one vode koje se nalaze u unutrasnjosti Zemlje.conatus-zajedno roden) je podzemna voda koja se nalazi u sedimentnoj seriji a vodi porijeklo od voda mora iii jezera u kome su se stvarali dotieni sedimenti. i ova zabiljezena u SAD prikazana na sliei 76. Udari se desavaju u stijenama velike cvrstoce u kojima moze da se akumulira energija elastii'ne deformacije.Kratf!r form iran prolamanjem [erena usUed nekontrolirane eksploatacije kamene soli u . smanjuju mogucnost infiltracije. NajcesCi su u rudnicima uglja nn dubinama veCim od 250 m. Na poniranje vode II tlo uticu: padavine. Dio vode zadrzane u kapilarnim porama iii uz stijenke sitnih mineral nih cestica naziva se f"Izicki vezanom vodom iii vlagom. Ona nastaje prvi put pa se cesto naziva i "mlada voda"(lat. nagib povrsine.

Voda II podzemlju U okviru hOn1ogenih granuliranih naslaga: J-vodoncpropusna pod/oga. isparavanje i na eventualno istjecanje vode na povrsinu iIi podzemljem. Slobodna voda pod utieajem gravitaeije teee u nize predjele.vec je obrubljena kapilarnim obrubom u kojem se voda dize kroz kapilarne pore i ulazi u prozracnu zonu. Prostori gdje nema vode ispunjeni su zrakom pa i odatIc i naziv zone.. velicinu i druge karakteristike takvih supljina. 138 139 . Ukupna zapremina supljina. . U vezanim stijenarna voda se nakuplja i cirkulise u pukotinarna. i to u ublazenim kontnrama.. . Sekundarna poroznost nastaje nakon formiranja stijene djelovanjem razlicitih sila. obiik. pri cemu moze lnijenjati podzemne puteve. poroznost predstavlja zapreminu supljina u ..Ono se nalazi na razlicitim dubinmna.U krecnjacima i dolomitima koji su viSe iii manje topljivi u vodi koja sadrzi C02 i neke druge agresivne sastojke. te 0 vezivu koje ispunjava prostor izmedu zrna.l. Dio vode u ovoj zoni fizicki je vezan adhezijskim i drugim molekularnim silama (vlaga). To ovisi 0 klimatskim i geoloskim uvjetima koji utieu 11a kolieinu vode. 77) S obzirom na Cinjenicu da voda u podzemlju cirkulira i zadrzava se u porama i supljinarna (u nevezanim klastiCnim sedimentima) i pukotinarna i supljinarna (u vezanim stijenarna). Zona vode temeijnice iii freatskc vode nalaze se ispod prozraene zone..Navedeni tipovi poroznosti prikazani su na sliei 78.oda.2-voda temeUnica ilifreatska >.Poroznost i propusnost stijena -.. U hidrogeologiji. Povrsina vade temeljnice naziva se vodno lice iIi nivo podzemnc vodc. SJobodna voda ne ispunjava potpuno supljine ave zone i ne 6ni povezan slo. Fizicki vezana vada gubi se uglavnom isparavanjem na povrsini (evaporacija). Pukotiuska poroznost karakteristiena je za sve guste i tvrste stijene koje su prakticno netopljive u vodi. 3-1'odno licc s kapilarnim obrubom iii nivu podzemnc vade. pukotinske se supljine proSlrujU pa nastaje pukotinsko-disolucijska (krska) poroznost. zavisi 0 veliCini i obliku zma. pa se zato kate da se vezane stijene karakterisu sekundarnom (pukotinskom) poroznosti.U ovoj zoni voda ispunjava prazne prostore do nepropusne podloge iii do dubine u kojoj je temperatura 1Oliko visoka da dolazi do isparavanja. a oznacava primarnu poroZDost.Zone u hidrogeologiji 1 11 I S obzirom na hidrodinamieke karakteristike. njihovom rasporedu. ali i uopste u ejelokupnoj geotehnici.1. a trose je i biljke i na kraju ispustaju (transpiracija).ukupna kolicina vode koja se moze nakupiti ovisi od stepena poroznosti odredenog sedimenta odnosno stijene. u podzemlj u se generalno razlikuju: prozracna zona iIi zona acracije i zona vode temeljnice iIi zona freatske vade (sI. Slika 77.2. Granica izmedu freatske vade i prozracne zone nije ostra. kao i njihova veliCina.iedinici zapremine stijene (npr u 1 m 3 stijene). S. Odstupanje moze biti u vezi s polozajem i vrstom nepropusne podloge i s obiljezjima vodonosnih stijena. 4-prozrah1D zono Prozracna zona je podrucje blizu povrsine u kojem ispunjenost supljina vodom ovisi 0 kolicini padavina. U novije vrijeme sve vise preovladuje stav da kao pore u stijenarna treba smatrati sve one prostore u stijenama koji nisu ispunjeni cvrstom mineralnom materijom bez obzira na naCin postanka. Yodno lice cesto oponasa povrsinsku konfiguraeiju terena ispod kojeg se nalazi.S. Ova definicija se odnosi na stijene sa intergranularnom poroznosti (nevezani sedimenti i poluvezane stijenegline).

F-poroznost zrna).Kretanje podzemne vode pod djejstvom sile gravitaeije moguce je sarno u porama superkapilamih veliCina (>0. Ukoliko su vece dimenzije pora u stijenama. Navedeni tipovi izdani prikazani su na sliei 79. Cije su podzemne vode spojene u jedinstvenu vodenu masu. a izraiava se u emisec. 3-hidrogeoloski izolator Dovoljno kompaktne vodene mase zbijenih izdani daju mogucnost da se kopanjem bunara. Zbog toga je njihova vodopropustljivost veca nego kod pijeskova. G-porozna zona izmeau slivova lave.Butica) poloiaja zrna. zadrzavaju i propustaju podzemnu vodu. rna gdje oni bili izvodeni u zoni prostiranja zbijenih izdani.25mm). Voda iz izdani moze da hrani izvore. 2-izdanska zona. One stijene koje lahko propustaju podzemnu vodu nazivaju se hidrogeoloski kolektori za razliku od hidrogeoloskih izolatora koji su vodonepropusne stijene u kojima se ne moze formirati izdan. Razbijene izdani se formiraju u stijenama sa pukotinskom poroznos6u dok se zbijene izdani obrazuju u stijenarna sa intergranularnom (meduzrnskom) poroznoscu. neminovno naide na vodu. Obzirom na vrstu poroznosti koja je zastupljena u stijeni gdje je formirana izdan razlikuju se razbijene i zbijene izdani. Naime gline imaju veliku poroznost (neke cak vetu od 50 %) ali su prakticno vodonepropusne zbog toga sto su pore taka male da se voda \eze uz povrsinu stijenki i ne moze istjecati. 140 141 .E-utieaj eementacije meauzrnskih prostora. Medutim..bez obzira na njihovo porijeklo i geoloske uvjete u kojima se sada naJaze u Zemljinoj kori. Shematski prikazane izdani aJ razbijena izdan. H-poroznost u krecnjaku zbog korozivnog pro. Krupnozrni sljunkovi imaju poroznost 20-35 %. rn/sec. Dakle izdani se formiraju u stijenama koje su sposobne da primaju. 5.naziva se koeficijent filtracije iii koeficijent vodopropustijivosti.Ukoliko stijena propusta vodu to se naziva njenom propusnoscu iii permeabiinoscu. busenjem busotina. Siozene izdani nastaju kombinacijim najmanje jedne zbijene i jedne razbijene izdani. ledinica kojom se definise vodopropusnost stijena " Slika 79. Tipovi poroznosti. itd. I-nadizdanska zona. bunare i druge prirodne i vjestacke vodne objekte. Stoga milao lokacija vodozabvatnih objekata u terenima sa zbijenim izdanima nema veCi znacaj. rijeke. iIi midan. ukupna kolicina vode u stijeni zavisi od stepena njene poroznosti. U vezi stirn veca je i vodopropustljivost stijena.{:irenja primarnih supljina. c)sloiena izdan.Izdani Izdanima se nazivaju sve geoloski znacajne akumulacije slobodnih podzemnih voda.A-F-faktori poroznosti u granuliranim naslagama (A. U krupnozrnim sljunkovima velicine pora dostizu I em pa i vise. !reba istaci da propusnost stijena nije proporcionalna njihovoj poroznosti.On se najces6e oznacava sa "k". utoliko je manji olpor kretanju vode. D-uticaj granulomerrijskog SQstava i rasporeda zrna razlicite velicine.!-pukotinska poroznost masivnih stijena (po Gillulyju i dr.Vodopropustljivost je neposredno ovisna od velicina i medusobne povezanosti pora kao i od napona koji uvjetuje laetanje vode. b)zbijena izdan. Slika 78.iz Heraka) Stepen ukupne poroznosti uzoraka u procentima za neku stijenu izracunava se prema formuli: n-stepen ukupne poroznosti uzorka stijene n _Vp XlOO(%) V V -ukupna zapremina uzorka stijene Vp-ukupna zapremina supljina u uzorku Dakle.3.

U odnosu na zatvorene izdani. dok se nadizdanska zona rasprostire izmedu izdanske zone i povrsine terena. Najopstije hidrogeoloske karakteristike kolektora u kojem je formirana izdan prikazane su na slici 77. Vode veeine otvorenih izdani stalno se smjenjuju. Po tom karakteristicnom svojstvu one su j dobile naziv slobodne izdani (sI.Kapilarni pojas obrazuje se u kapilarnim i sUbkapilarnim porama neposredno iznad slobodne povrsine izdani... - .~.::':... Na osnovu uzajamnog polozaja hidrogeoloskih izoiatora i kolektora mogu se formirati dvije osnovne hidraulicke vrste izdani: zatvorene i otvorene. U njma je hidraulicki mehanizam promjenjljiv.81). - --'~ . --. Podinu hidrogeoloskom kolektoru cini glina kao vodonepropusna podloga. Na dijelovirna arteskih izdani gdje je povrsina terena hipsometrijski VIsa od pijezometarskog nivoa.~. Izdanska zona formirana je u naJl11Zlm dijelovima hidrogeoloskog kolektora. izdanska voda ne moze izbiti na povrsinu terena. Prema tome. Kada se izvede busotina iii bunar na dijelu terena cIJa se povrsma nalazi hipsometrijski nize od pijezometrijskog nivoa. narocito u slabije poroznim stijenskim masama sa rijetkim vodenim zicama zavisi i od slucajnosti da Ii ce se njima presjeci iii ne nek. Ona se obicno krece od nekoliko cm do 2 m.2-hidrogeolo. Siobodne izdani po cijelom svom prostranstvu nemaju povlatni hidrogeoloski izolator.vki fIoialor..maksimalni vodostaj rifeke. od vodenih ogranaka.U njima nivo izdani moze slobodno da oscilira sve do same povrsine lerena. Prema hidraulickim karakteristikama otvorene izdani mogu biti slobodne i arteske. 1996 ) ( Arteske izdani su na najveeem dijelu svog prostranstva prekrivene povlatnim hidrogeoloskim izolatorom (sI.-:~. a povrsina izdani moze da oscilira slobodno u vertikalnom pravcu.. Njihov hidraulicki mehanizam je ustaijen.osciJacije nivoa izdani) iz Vlahovic. 2.a lagano oticanje vode iz izdani praznjenje. >.U zoni prostiranja razbijenih izdani ne mora se uvijek naiCi na izdansku vodu.bez obzira sto su ti objekti zasli u stijensku masu dublje od nivoa izdani.''''. Oscilacije nivoa slobodne povrsine izdani uslovljavaju i oscilacije kapilarnog pojasa. 6-subarteski nivo)(iz Viahovic. Otvorene izdani formiraju se u otvorenim hidrogeoloskim kolektorima koji su cije10m gornjom povrsinom iii jednim njenim dijelom vezani za povrsinu terena. Artdka izdan (l-hidrogeoloski kolektor. . Slika 80. Tek po otvaranju nekog dljeia hidrogeoloskog kolektora djelatnoscu covjeka iii erozijom vode iz zatvorenih izdani mogu da se krecu iii eksploatisu.Taj dio naziva se subarterski dio izdani. Arteske izdani javljaju se u dubinama od nekoliko metara do 2 km.. Debljina i oblik ovog pojasa zavisi od duiine i izgleda kapilarnih pora.pfjezomelarski nivo. voda iz arteske izdani izbija pod pritiskom na povrsini terena i dostiie visi nivo od same povrsine terena.1h. Zatvorene izdani obuhvacene su sa svih strana hidrauluckim izolatorima.:0:.-~~ --~~-. Shematski prika:: slobodne izdani (I-minimalni vadostaj rijeke. dok se nivo do koga dopire arteski pritisak naziva pijezometarski nivo.-- . i sto se u njihovom susjedstvu nalaze busotine iIi bunari sa vodorn.__ '-I":--~ . jer su vode u njima nepokretne i po kolicini nepromjenljive. a na njihovo mjesto priticu svjeze vode najces':e sa povrsine Zemlje. Priticanje svjeze vode u izdan naziva se prihranjivanje. 1996 ) Vertikalna komponenta hidraulickog pritiska u arteskim izdanima naziva se pijezometarski pritisak.~.·~E~~~~ ':'. One sto su jedno vrijeme cinile izdan lagano olieu negdje prema Zemljinoj povrsini..~ __ .~~-=-:'-::':::'::-. uspjesnost lociranja vodozahvatnih objekata u razbijenim izdanima. 5. ~ __~ I~~_. otorene izdani su znatno vise zastupljene i imaju znatno veei prakticni znacaj.§*~~=-~~~" '.80). Slika 81. Prihranjivanje izdani vodom iz atmosferskih 142 143 .3-nivo slobodne izdani i ..a najcesee u dubinama 50 do 300 m. ~:.--- .a nivo izdani u njemu je subarteski nivo izdani. Pri istrazivanju vode u sloienim izdanima busotine treba postavljati u dijelu na kojem je zastupljena izdan zbijenog tipa.

?C ...) ne mjenjaju se tokom vremena. crpljenje vodom..~~~c---' r . Kod malo propustljivih glina kupe su uske sa malim radijusima uticaja.. hidraulickom stanju.4 cm/sec. ka ~ 145 . U mnogim slucajevima javljaju se manje promjene sto se u praksi moze zanemariti. .zlike hidraulickih pritisaka tj. Za praktiCne svrhe koriste se jednacine za priblimo odredivanje velicina radijusa uticaja. znacaj pri procjenama filtracionih svojstava stijena i uslova ugradnje uredaja za vodosnabdijevanje i dr. Pri laminamom kretanju strujnice vode su medusobno paralelne.Ovaj tip kretanja vode u s\ienama javlja se relativno rijetko. infiltracija otpadnih i industrijskih voda i dr. Dimenzije depresione kupe a saglasno tome radijus uticaja i veliCine snizenja (visine kupe). Ovo udllbljenje naziva se depresiona kupa. Kretanje podzemnih voda vrs! se pri postojanju ra.'~ . Obrazovanje depresione kupe izaziva odstupanje toka podzemne vode od prirodnog pravea.taljeno i promjenljivo. imajn siroke kupe sa velikim radijusima uticaja.zadobija promjenljiv karakter pod djejstvom razlicitih prirodnih i tehnickih cinilaca (neravno~erna infiltracija atmosferskih taloga.. Kretanje podzemnih voda postaje promjenljivo tj. medu njima osnovn. 4-hidrogeoloski izolator. sa visim nivoom._ r. Po karakteru kretanje podzemnih voda moze biti laminarno i turbulentno. Podzemne vode se mogu kretati kroz stijene u obliku infiltracije iii filtracije. Prj gravitacionom ocjedivanju vjestackim uredajima se omogucava izdanskilTI vodan1a da pod djejstvorn gravitacije izbijaju na povrsinu terena.4 cmlsec. Masa te vode koja se krece obrazuje filtradoni tok. pravac i dr.-:--' '" _______ c~ r~ ~--~---.kretanje vode u pojedinim slucajevima moze biti turbulentuo pri cemu se strujnice vode medusobno sijeku..Vjestacko praznjenje izdani vrse Ijudi. Zakoni kretanja podzemnih voda koriste se pri hidrogeoloskim proucavanjima zahvata podzemnih voda. rezimu filtracije.r . S-sniZenje nivoa vode u bunaru iii busotini. Ono predstavlja faktor koji ne samo da remeti prirodni rezim izdani.f .~ - ~ ___. Praznjenjc slobodnih izdani moze se vrsiti na vise nacina. Kretanje podzemnih voda moze biti u. Pri ustaljenom kretanju svi elementi filtracionog toka (brzina.U stjenama sa krupnim porama i pukotinama Ciji su koeficijenti vodopropustljivosti veti od 0.3 do 0. Pri tome se kretanje vrsi od mjesta sa vecim pritiskom tj..3 do 0.~~ Slika 82.~. 3-izdan. Jedino u izdani razbijenog tipa koja iina mnoge supljinc (u karstnin1 predjelima) moze mjestimicno lzaan da se prihranjuje velikim koliCinama povrsinskih voda i2 rijeka ponornica. razlike nivoa slobodne povrsine izdani. Praznjenje izdani moze biti i prcka vegetacije koja svojim korjenjem dopire do kapilarnog pojasa nadizdanske zone i iz njega se snabdijeva vodorn za svoje zivotne procese.Laminamo kretanje zastupljeno je ne samo u stijenama meduzrnske poroznosti vee i u ispucalim stijenama u kojima koeficijenti vodopropustljivosti ne prelaze 0. 144 Odredivanje granica depresione kupe ima veliki prakticn. koje prodiru koncentrisano kroz ponore u podzemlje. a dio hidrogeologije u kojem se izucavaju zakonomjernost. Prj filtraciji kretanje podzemne vode vrsi se kroz pore koje su potpuno ispunjene vodom. kretanja podzemnih voda naziva se dinamika podzemnih voda. Crpljenjem se izdanske vode iz bunara izdizu na povrsinu terena pornocu raznih uredaja. kolicina. ovise 0 vodopropustljivosti tvorevina.' . U torn slucaju voda sa povrsine terena ponire u hidrogeoloski kolektor kroz bezbroj pora. Prirodno praz.- r~' -. _ r . U vecini slucajeva podzemne vode se kretu.Dobro vodopropustljivi sljunak i pijesak kod kojih je manje trenje vode i cestiea. Pri infiltraciji kretanje podzemne vode vrsi se kroz pore djelimicno ispunjene vazduhom iIi vodenom parom. H-debljina izdant) Horizontalna projekcija depresione kupe ima priblizno krumi oblik.U vertikaluom presjeku graniee depresione kupe predstavljene su depresionim krivim. uticaja. Filtracioni tok je promjenljiv ako se njegovi elementi mjenjaju kako u prostoru. -_ ~ _ --.njenje izdani vrsi se kroz izvore iii druge vidove izliva. _____ _ _ _ _ ____ ~ _ _ r. Radijus bazisa depresione kupe naziva se radiju. rezervi itd.__ ___ ~ --.itd.vec cesto mijenja i cjelokupan hidraulicki mehanizam izdani..). R-radUlis lltic(?ia (depresione kupe).Toll1 prilikom snizava se nivo izdani (podzemne vode) obrazujuci oko mjesta crpljenja udllbljenje u izdani kaa sto je prikazano na slici 82. tako i tokom vremena. koje se medusobno priblizavaju prema dnu bunara iii busotine. drenaZa.. Bitno se razlikuju dva naCllla vjestackog praznJenja izdani: gravitaciono ocjedivanje i crpljenjc..taloga iii iz povrsinskih voda 113jcesce je difuzno. Filtracioni tokovi podzemne vode medusobno se razlikuju po nacinu kretanja./'-.--~. sn prirodno i vjestacko praznjenje.Depresiona kupa nastala crp(je'?iem podzemne vodc (l-nivo podzemne vode: 2-depresiona kriv(l.-.

dok je nizvodno prostiranje l1ll1ogostruko vece. Najbolji prirodni precistaei su visoko plasliene (masne) gline. neorganskog iii orgamkog porijekla. Ta razlika nivoa podzemne vode naziva se razlika pi. Hidrogeoloska istrazivanja u grailevinarstvu 5. Pri tome se stvaraju uslovi za zagadivanje izdanskih voda. Podzemne vode se istrazuju za potrebe vodosnabdijevanja naselja i industrijskih objekata. prograrniraju se regionalna i detaljna istrazivanja.iezomctarskog nivoa.). a treba da budu zavrsena i regionalna hidrogeoloska istrazivanja. Na povrsini terena to su najcesce istruhli dijelovi biljaka iii uginulih zivotinja. za potrebe izgradnje hidrolehnickih objekata. te 0 hidrogeoloskim osobinama stijenskih masa. za navodnjavanje i odvodnjavanje. iii se tretiraju kao stetne pa ih stoga treba odstraniti. Rezultati prospekcijskih istraiivanja prikazuju se graficki na kartama malih razmjera (l: 100 000. kolera i dr. Kada su podzemne vode sletne.4. Regionalna (opsta) hidrogeoloska istrazivanja su detaljnija. djelovima osim nabrojanih jos i ugalj.hidrogeoloska istrazivanja treba da rezultiraju spoznajarna 0: odnosu izmedu povrsinskih i podzemnih voda. za navodnjevanje i sJ. U ovakvim istrazivanjima upotrebljava se osnovna geoloska karta i svi geoloski. . regionalna (opsta) i detaijna. Pri kretanju kroz karstifikovane stjenske Hidrogeoloska istrazivanja obavljaju se u razlicite svrhe. ovisno 0 potrebi. Na osnovu dobivenih podataka. Hidrogeoloska istraiivanja mogu biti: prospekcijska (orijentaciona). Oslale vrste gline i les su nesto slabiji preCistaCi. To zahtijeva ne sarno prec:izno izradenu geolosku kartu i geoloske profile vee i rezultate ostalih izvedenih istrazivackih radova kao sto su podaci dobiveni istrainim busenjem sa 146 147 . Prirodni zagadivaCi organskog porjekla nalaze se vee na samoj povrsini terena. dizenterija. odvodnje u rudnicima. Neorganske materije prirodnog porijekla poticu od rastvorenih soli iz stjenskih masa kroz koje se krecu podzemne vode. U najnepovoljnijim uvjetima zagadivaJ::\jem moze biti zahvacena izdan u okviru cjelokupne sabirne povrsine. seoskih i industrijskih otpadnih voda.Uzvodno od mjesta zagadivanja prenosenje je kratko. dok je najmanji obim vezan za neposrednu okolinu mjesta zagadivanja.lama i stala. ovisno 0 potrebi. ZagadivaCi mogu biti prirodnog iii vjestackog.5. U takvim vodama nalazi se obilje bakterija zaraznih bolesti (zutica. Stepen preciscavanja zavisi od dimenzija pora u s1jenarna i od duzine predenog puta. septickih . pri cemu se rade hidrogeoloske karte u mjerilu 1:25 000 iIi 1:50 000. Za upoznavanJe hidrogeoloskih osobina slijenskih masa treba dobra poznavati litostratigrafske karakteristike stijena i njihov polozaj u prostoru (5 obzirom na tektoniku). Rezultati detaljnih hidrogcoloskih istrazivanja graficki se ucrtavaju na karte u mjerilu 1:25 000 do 1:500. Prodiranje zagadivanja u dubinu uslovljeno je snizavanjem nivoa izdani. TakO se kroz pijeskovito-sljunkovite flJecne sedimente preCiscavanje izvrsi na duzini od najmanje SOm u horizontalnom pravcu. 1:200 000 i manjc). Udaljavanjem od izvora zagadivanja vrs! se prirodno preciscavanje izdanskih voda.mjestima sa nizim pritiskom odnosno nizim nivoom podzen1ne vode. Najopasnije po zdravlje Ijudi je zagadivanje izdanskih voda materijarna organskog porijekla. U pijesku i sljunku preCis6avanje je razliCito u horizontalnom i vertikalnom pravcu. difterija. Organske materije vjestackog porijekla pOlicu najveCim dijclom iz smetljisla. istraiuju se u cilju isusivanja terena i temeljnih jama. ZagaUivanje izdanskih voda Tokom pronicanja i filtracije. hidrogeoloski i ostali dostupni podaci koji su osnova za detaljna istrazivanja. Medutim kretanje izdanskih voda kroz ove sedimente kolicinski je vrlo malo i uz to vrlo sporo. naroCito ako se smzavanje vrS! crpljenjem iz vodozahvatnih objekata. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja provode se prilikom rjesavanja problema vodosnabdijevanja. a u dubljim . odvodnje sa saobracajnica i 51. cesto nije dovoljna ni duzina od 12 km za potpuno bakteriolosko preciscavanje izdanskih voda. a Sm u vertikalnom pravcu. saobracajnica i drugih slozenih inZcnjerskih objekata. . Rasprostiranje zagadivanja uslovljeno je pravcem kretanja izdanskih voda. Opcenito. Detaljna hidrogeoloska istrazivanja provode se radi rjcsavanja nekog prakticnog problema i pri tom geoloski odnosi istrazivanog podrucja u cjelosti moraju biti poznati. U njima se preCiscavanje izvrsi pri filtracionom putu od 1 do 4m. U njima se bakterioloski zagadene vode preCiste na duzini od oko 20cm. 5. pri cemu je za izbor metode bitno da Ii se podzemne vode istrazuju radi njihovog koristenja. rnase. Prospekcijska (orijentaciona) istrazivanja provode se na neistrazenim podrucjima radi dobivanja orijentacionih spoznaja 0 hidrogeoloskim prilikarna na terenu. ali i ispod njegove povrsine. dok neorganske materije vjestackog porjekla dospjevaju u podzemne vode najcesce iz gradskih. podzemne vode dolaze u dodir sa materijama razlicitog porijekla. za izvedbu hidrolehnickih objekata.

lena i rnehanici tla. 6.ienih oko jame.len. koja proucava geolosku gradu. .lame crpljen. predvidaju se promjene li terenu.. kao i cndodinamickih pojava. geoloske procesc.lera protiv eventualnih nepovol. a u fazi eksploatacije ugroza'i. pri Ce!l1U je posebno vazno dobiti odgovore na piotan. ispitivanja vodopropusnosti. Hidrogeoloska funkcija sti. Drugi zudatak sastoji SE' u projektovanju efikasnc odvodnje objekata radi sprecavanja dotoka vade u konlaktnu zonu temelj-stijena. Zanimijivo je da su za postanak i razvoj inzenjerske geologije zaslillni upravo gradevinari.lavarna. te podova. abrazije.lihovog ponasan.le zastitnih rn. tako da se razlikuju stijene kao hidrogcoloske barijere (izoiatori) kao koiektori.lena. Nacin crpljenja zavisit ce od koliCine dotoka. narocito potresa. Prellla tOl11C\ prvi zadatak je isusiti temeljni iskop. odronjavanja.J tcn1eijc. sastava. stanja.la.rnogucnostima pronalaZen. Ako je kola terneljenja sarno djelirnicno u vodonosnom sloju. i n. odnosno vjerovatno6i pojave klizanja kosine iskopa.la rezllitiraju 1Z hidrogeoloskih istrazivanja. koji traze od geologa podatke 0: cvrstoci i stabilnosti sti. 148 149 .jezgrovanjem.le u graclevinarstvu.Isusivanjc tcmcljnih iskopa Aka se temeljna jat11IJ kopa u vodopropusnirn podrucjima. stepenu opasnosti od savremenih egzodinamickih proeesa i pojava (denudaci.la 0: koliCini pretposli. Da bi se Ijesenja isusivanja temeljnih iskopa mogia efikasno projektirati. 1z takvog fonda podataka hidrogeolog Inoze i_zdvoj iti odlike stijenske 111ase U OdllOSU na vodopropusnost i definisati smier (iii sm. mineralosko-petrografske i fizicko-rnehanicke karakteristike sti. Ovdje treba naglasiti da potpuno isusivan. erozije. optimalnoj metodi i nacinu snizavanja nivoa podzemne vode~ odnosno isusivanju temeljnog iskopa za gradnju u kontaktnom podrucju.lektirana ispod kote podine vodonosnog sloja.tllJa KO. Na. sufozi.la veoma bliska gradevinskim discipiinama: konstrukcijama. mehanici sti.6. kao i u fazi eksploatacije objekta.enje iz cijevnih bunara postavl. Povrsinska odvodn. ocito je da se osnova inzen.le: prirodnih geoloskih proeesa i pojava te proeesa i pojava izazvanirn gradevinskirn radovirna. Prihvativsi takvu definiciju i zadatak inzenjerske geologi.la pro. osipan. klizanja.la i upotrebe prirodnih graclevinskih rnaterijala. potrebna su sazm.lnih faktora. a moze se provoditi na vise naCina.la pri izvedbi graclevinskih radova.lena .le.la itd. ako . cime se snizava niva podzemne vode. bokova i svodova podzernnih objekata.le).l\'ljenog dotoka vode U otvoreni iskop iz stij enske mase. razliCitim metodama mogu6e je postici snizenje nivoa podzemne vode i temcljenje obaviti n suhorn. 5..lerove! kretanja podzemne vode.lihov odraz na graclevinski objck!. veoma slozena pojava koja u konkretnom slucaju zavisi od prilika na terenu. geofizicka i laboratorijska ispitivan. Dobiveni rezultati osnova su za ocjenu rnognceg stcpena uticaja prirodnih geoloskih i naknadno izazvanih procesa i pojava na graclevinski objekt.lena i terena za potrebe gradn. koje 6e biti izazvane savremenim egzodinamickim i endodinarnickim procesima i po.le.iov'l 11(1 tC111eijenju objekata. cesta se dogodi da se kroz zasjecene dijelove dobiva manji iii veCi pritok vode koja otezava izvodenje gra(tcvinskih ra<. To ukazuje da je inzenjerska geologi. a hidrogeoloske kolektore cine propllsne stijene s intergranularnim i pukotinskim porozitetorn. mogucnostima procjeclivanja povrsinskih voda i njihovoj pretpostavljenoj kolicini.lem nije rnognce. opazanje pijezOlnetara.la ljesava se izvedbom otvorenih kanala (drenova) koji vodn sknpljaju i odvode izvan podruc.la graclevinskog zahvata. strukture. b) crpl. stabilnosti kosina. Dakle.le. karakteristika i nvjeta nastanka i prostiran.lcesce se prirnjenju. stabilnosti izvedenih kosina zas. kao i predvidan.leka i usjeka na povrsini.le speci.le: a) otvoreno crpljenje iz gradevinske jame.lerskogeoloskih istrazivanja svodi nu odreclivan.lalisticka naucna disciplina. INZENJERSKA GEOLOGIJA Inzenjerska geologija . njenim rezultatima se definisu uvjeti gradnje. Hidrogeoloske barijere Sll definisane nepropusnoscu i prostornim polozajem stijena. geoloskih karakteristika stijenske mase i karakteristika temeljnog iskopa.le kota ternei.la gornjih dijelova litosfere te n. u skiopu hidrogeoloskih karakteristika istraiivaTIog terena.le temeljne .

petrografije. mehanike tla).1. ali i drugih disciplina koje pridonose istrazivanju terena za potrebe gradnje ( inzenjerske geofizike. treba obratiti pukotinama i pukotinskim sistemima. Ta istraZivanja je nuzno shvatiti kao dio ukupnih raznovrsnih istraZivanja koja treba obaviti prije izgradnje nekog objekta. koje su dopunjavale podatke dobivene inzenjerskogeoloskim istrazivanjima. a omogucuju i spoznaje 0 nosivosti terena. raskopa is!. Interdisciplinarnim pristupom moguce 150 151 . jer se obradom tih podataka dobiva stvaran uvid u strukturnogeolosku gradu istraZivanog podrueja. okana. a uz to su vaZni rezultati laboratorijskih ispitivanja. izradi raskopa. Kod inzenjerskogeoloskog kartiranja analizira se fotogeoloska dokumentacija (fotoskice i avionski snimci). omogucuju optimalno projektovanje i izvdebu prakticno svih. jama. kOllstrukcijska slozenost objekata i potreba da se objekti izvedu na ponekad nestabilnim terenima i terenima teskim za izvodellje radova. optimalnog naCina izvedbe radova. kosina zasjeka usjeka. Je 6. arhitekturi i skulptorstvu.1.. pri inzinjerskogeoloskim istrazivanjima treba koristiti rezultate ostalih geoloskih disciplina (stratigrafije. egzodinamike. Dobivene rezultate radni tim obraduje i interpretira. Inzenjerska geofizika svojim metodama i rezultatima taleoder doprinosi odredival1iu fizicko-mehanickih karakteristika stijena i terena predvidenih za gradevinske zahvate. ali i razvoj novib primjenjenib naucnih disciplina. kvalitet. bez detaljnih akumulacijskih inZenjerskogeoloskih istraZivanja koja. izradu raskopa. lnzenjerskogeoloska istrazivanja daju osnovu za idejna rjesenja. u pogledu slozenosti. mehanike stijena. istrazenosti. eiji rezultati uSl1lJeravaJu dalJnJe faze istrazivanja: geofizieka istraZivanja.njihov postanak. lnzenjerskogeolosko kartiranje. hidrogeoloskih i geomorfoloskih pojava i sl. Zatim slijedi detaljan opis problematike i cilja istraZivanja i s tim u vezi i obim predvidenih istraZivanja. mostova. poremeceni i neporemeeeni. istraZivacko busenje. mineralogije. Inzenjerskogeolosko kartiranje Prije pocetka terenskog rada prikupljaju se i proueavaju svi dostupni podaci 0 nekom terenu. istrainom busenju. je u inzenjerskogeoloskom smislu definisati kvalitativne ali i kvantitativne karakteristike stijenske mase u terenn.Intenzivna gradevinska aktivnost eovjeka kroz stoljeea. . vijadukata. kako bi se mogao izraditi cjelovit projekt istrazivanja. tektonike. Nemoguee je zamisliti optimalno koncipiranje i izvedbu temelja bilo koje gradevine. tehnieke petrografije. endodinamike. vrste eksploziva. To se naroeito odnosi na hidrogeologiju. dajc veoma vrijedne podatke. Uzorci s terena. hidrogeologije).. predlaZu investitoru optimalan pristup izvedbi radova. izboru alata. saobracajnica (cestovnih. omogueili su razvoj metoda istrazivanja u inzenjerskoj geologiji. Projekt istraZivanja sadrzi opee geografske. Nesumnjivo da pri tome lstraZlvanja pocinju inzenjerskogeoloskim kartiranjem. idejne projekte i glavne projekte objekata razliCite namjene. upotrebe kamena i sl. rezim. Naravno.1. istraznih jama i sl. podvrgavaju se laboratorijskim ispitivanjima. a naroCito slozenih i skupih gradevinskih objekata. inzenjerske seizmologije. morfologije. neophodne za sto sigurniju gradnju u seizmicki aktivnim podruejima. umjetnih jezera. strukture.).morfoloske. kao jedna od faza istraZivanje terena. hidrografske i hidrolosko-klimatoloske podatke na terenu. PostojeCi podaci i rezultati dobiveni eventualno potrebnim rekognosciranjem terena daju sliku stepena teiine inzenjerskogeoloskih istrazivanja. uz ostale istrazivaeke radove. kolii'inu i djelovanje u podzemlju. izradu istraZivackih zasjeka. Posebnu paznju pri povrsinskom kartiranju terena i kartiranju jezgra istraZnih busotina. tunela. geoloske. ali i laboratorijskim ispitivanjima. Uz to daje se pregled postojecih rezultata istraZivanja bitnih za definisanje inZenjerskogeoloskih karakteristika stijena i terena. mehanizacije. 6. i tehnicku petrografiju. kartiranju zasjeka. potkopa 1 slieno. pomorskih i zrakoplovnih luka). predhodi geofizickim istraZivanjima. postojanje egzodinamickih geoloskih procesa i pojava. koja daje vrijedne podatke 0 inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena (sastav. kao i procese koji nastaju u kamenu pod uticajem razlicitih faktora. brana i mezarja. i liZ odredena misljenja i sugestije. zeljezniekih. njegova dinamika i cjenovnik. pokrivenosti i prohodnosti. koja proucava mineralosko-petrografska i tehnicka svojstva stijena i kamena i nai'in istrazivanja !ezista i mogucnosti primjene kamena i nevezanih scdimenata u gradevinarstvu. InZenjerskogeoloska istrazivanja se nliZno rade za sve objekte jer daju rezultate Cija primjena u praksi bitno utice na pravovremeno eliminisanje moguCih negativnih uticaja terena na objekat. koja proucava podzemne vode.a cilj im je omoguciti optimalan pristup planiranju i izvedbi radova. Metode istrazivanja za potrebe gradevinarstva Inzenjerskogeoloskim istraZivanjima treba odgovoriti na veliki broj pitanja u vezi definisanja uslova kojima treba udovoljiti pri izvedbi objekata. a inzenjerska seizmologija proucavajuci seizmicke pojave i njihove posljediee.

Istrazivanje tektonskih karakteristika sadrzi narocito elemente i karakteristike rasjeda.EN. I mrki lIg1Jen.. ligult i trese! piroklaSli!i tufovi I vulkanske pooiozne fizickohelllijskim prom'enama podiozne proceSlma oksida~ nehomogene nejednorodne I I i-·-------rb~"~"'------!_'''~. 1988. diiabazi i anizo(ropna sti'cnska masa 153 .. te ispllcalosti (kod svih stijena). Kod odredivanja struktllrno-tektonskih karakteristika. lravertllli dolomiti. karakteristikama litoloskih jedinica. dobijaju podaei 0 odnosima izmedu razlicitih litoloskih kompleksa. tektoniei.RISTI I KE Rastresite Stijene promjenljivog petrograt:~kog i granulometrijskog.. haht Organogene Vulkano-klasticne kamen. sedimentne slijene '" Z '" ~ --_J '-' Slijene razlititih struklUmotekstumih fizickomehanickih sv~tava I I Suliatne I haloidne gips. rudnim pojavama. Ie -indeks konzistencije) RAZRED I PODRAZRED I I BITNE INZ. konglomerati nejedllOfodnost II pogJedu sastava i fizickomehanickih svoJstava '" finozmaste okamcnjcne gline. ' Klasti~ne sedimenlnc I [-"==-----1 Dobro slozene SIJlUlCi. kong!omerati i srednjel. pijesci Zbiiene Siabo slozene I stuene I I-_ _ _ _ _ _.. ali stiJene..=_j Slijene podlozne Karbollatnc okrSavanju gliuc i Japori Jako jzrn1ena anizotropnos! i finozmaSle sredn jezrna sle i krupnozrna pjdcari. valutice. sastava ujednacenih fizickomehafllckih Prasina. pratecih plikotina. te bore i sve pratece manifestacije do kojih je zbog boranja doslo.< 0. Sumiranjem podataka izdvajaju se zone prema ugrozenosti savremenim egzodinamickim (i tchnogenim) procesima i pojavama..Kartiranjern se. najveca se paznja posvecuJe sloievitosti (kod sedimentnih stijena). Stijene se klasificiraju prema Uputstvu za izradll osnovne inzenjerskogeoloske karte (tabela 7) Tabela 7.rna '" krupnozrna '" Karbonatne I ! iZraZena tekstuma pukotinska anizotropllos( sliJenske mase stijene vapnencl.. rasjednih zona i neotektonskih kretanja. anhidri!. I promjelllj i ve I lekSlUre podloZne okrSavan·13 cYfSle. prema intezitetu okrsenosti i prema stepenu stabiinosti. nairne.75 Tvrde lc>!O GlinovHoklasticne Glme . krsje. pukotinama i pukotinskirn sistemima. inienjerskogeoloska klasifikacija stijena za O/GK.'. blokovi svoJ~tava Meke 1. ugJavnom sio-evile I 152 ·~·I ~ ~ E g ~ ii <n ~ 11 Slli~ijske krt' sihcifirane roznaci sli)ene druge or------------"---------------i"Ro~fu~~~. !apori...lERSKOGEO I INZEN.S E Plasticne JO>lc<O. koje se mogu koristiti u gradevinarstvu ili u druge svrhe.. liZ unosenje podataka iz postojece seizmicke karte 0 seizmickoj aktivnosti. lllcenjll (kod magmatskih) i skriljavosti (kod metamorfhih) . egzodinamickim geoloskirn pojavama i njihovom eventualnom napredovanju te hidrogeoloskim i geomorfoloskim pojavama. brece.JERSKOG 'I LOSKE JED!NICE EOLOSKE KARAKTf. brece. M.--------t-. siltiti pjescal'i.1 Vulkanogenosedil!lelllnc ~scari okamenjcni lapori. isprav(jeno i dopunjeno.-.000 (preuzeto i=: [}pulstva za izradu DICK. 1: 100.n. lapor.~'"='~=. koje imaju znacenje za ukupnu inzenjerskogeolosku sliku terena.75 ~~ Eii '" ~ "5-E. pojavama nemetalicnih mineralnih sirovina. stanju stjenske rnase.~z~"~z~jlo~ho~'~no~g.

...lI 1. bazalti.•... ~ri hrcl'e '"i<·""..-..... .71i Vulkanske daciti...... ~ •. l~ -:: : :.-. i.&n"".'"'''' ___ .F-::o:.•• .::rtOui f. I . andeziti...tt.. :-..~..>naJS!. Svaku inzenjerskogeolosku kartu prate profili i odgovarajuci tekstualni dio (turnac). amfibolski kvarciti.. "krko.~ _f'<'£'C""""" oil. . u podzemlju se mogu 154 155 ..~"" ".... d..lb<'f'#I'rii~ "'t>1'W....alC'i tt'<l. zeleni skrilici Amfiboliti.. t..."\I~ ...-c.. Na osnovu razliCitosti lih brzina.• ........f' n<::~ .ct:" .'...·d. ~·'~ .. ~ w..J. su seizmicke i geoeiektricne te razliCita mjerenja u istraZnim busotinama. .''''' ·!I.tc"~ij...M....Ij""i .l><l>r.. Seizmicke mctode baziraju se na vjestackom izazivanju elasticnih valova i odredivanju njihove brzine sirenja kroz materijale koji se istrazuju.c...nam.~~ '" E ndkri!jave karbonatne mermen· preteZllo homogene am:zotropne stijene ujednacenih fizickomehanickih svo'stava jako iZraZena pukolinska anizotropnost cvrste.. P1Ulonske " Autometamorfne Kontaktnomelamorfne skriljave simozrnaste skriljave kmpnozmastc ~ I serpentinili skarni.. b.. j....i..K""i i tn~..§§El '"'.<>j .. I "'f' .lncl.. s vafuim grafickim prilozima i dokumentaeijom...... ~... . peridotiti 1 ... ffi'b'0~ -f>/J. dok se podredeno u tu svrhu koriste magnetometrijska mjerenja...."'... dijabazi Graniti.10_11 .' 10<101...GeotIzicka istrazivanja Temeljne geofizicke metode. korni!i....1... <><In>'oi'''''''"''j ...c.AAU r>trc'"" ~ i».·Ii" 1\:- .. 1988) 6.. . koje se primjenjuju za ejelovitije upoznavanje karakteristika stijenske mase radi izvedbe nekog inzenjerskog objekta. gabri."....~l" miiti...§ I \ o " "'......"'........1Wstil. . argilosisti.::1 ~ 0 0 "' i5 . '"= !""'>rtc~i..iI."..J..~j<.-... Neki vaZni simboli koji se koriste pri izradi inzenjerskogeoloske karte prikazani su na sliei 83. Neki simboli u inienjerskogeoloJkoj karli (iz Uputstva::a izradu OfGK. n.. skriljci.l . li....i..j .o~i mi.. masivne iii Irakaste teksture jako izraiena anizotropnost u vezi sa stnlklurnotekslUrnim fizickomehaniekim svoistvima Stijene heterogenog sastava pukotinskom anizotronnos\..k i<iu.. filiti..-.."tlj.":l1".. mermer. at . ""..:!...!!J J!':.j" w#~ ..tI fu~:3J r i . ...e!1 ~.1ffijITIiijl ~~ lIk. !."an 1CZi::~ ~'.. . dior!u..r" I.K>!{ """00 . menneri .'<.2.. t""d""" ..al ..x~ ......g<:<-><:kklTi&tiI! ~ . trahitl..-.... " ""'''i'' . <Joi>....""~ III. Slika 83. .."l:~·.

nlJcrenja. izmedu ostalog. njihovu sirinu i ispunu. u busotinama se mjeri specificni elektricni otpor. Metoda eiektricnog olpora bazira se na Cinjenici da pojedine vrste stijena imaju razlicite velieine specifienog olpora. Radi postizanja sto potpunijih spoznaja 0 karakteristikama slijenske rnase. naCinu rada (udarno.a od njih. koso. osnovni je uvjet da busotina bude pra:vilno izvedena. prOIl1Htranje oscilacija podzen1ne vade ( pijezoluetar ). Prj busenju za potrebe gradevinarstva. udarno rotaelono ). Na temelju podataka tih mjerenja moguce je detaljno litolosko rasclanjivanje nabusenih materijala. sto je veoma bitno pri temeJjenju i izvedbi podzemnih radova. Ovisno 0 potrebi. potencijal. Elektromagnetska mctoda bazira se na upotrebi struja i pojava indukcije u vidljivim materijalima pod zemljom. vodopropusnosti itd.gama-gama karotaZa ).Moze pruziti i podatke 0 debljini nekonsolidovanih sedimenata na dnu mora. stepen razlomljenosti jezgra. trenje pri protjecal1ju podzemne vode. brzina elastienih valova. naCinu iznoscnja 11lmerijala s dna busotine ( bez ispiranja-na ispuh.izdvajati materijali razlicitih karakteristika. Primjenjuje se u gradevinarstvu za odredivanje trosnih i razlomljenih podrucja u evrstim stijenama. s ispiranjem . pripadna radioaktivnost. Obrada reznitata busenja pocinje determinacijom jezgra i odvajanjem njegovih dijelova za laboratorijska ispitivanja. kvalitet stijenske mase i debljina trosnog dijela na njezinoj povrsini. uzimanje uzoraka vode. i mjestu rada ( s povrsine. horizontalno. Da bi se sva navedena istrazivanja nlog1a izvesti ( iii nek. u prirodnim uvjetima. pa se ponekad koristi u istraZivanju za projektovanje obalskih gradevina. 6. ugao nagiba slojeva. odnosno u samoj slijeni iii na stijeni kakva je u prirodi. a zavrsni prom obicno iznosi 86 nun. Istrafno busenje i raskopi lstraillo busenje svrstava se medu najuniverzalnije istrazivacke radove jeT se tim naCinom istrazivanja dobiva mnostvo razliCitih podataka vaZnih za projektovanje i izvedbu inzenjerskih objekata. smjeru busenja ( vertikalno. elektromagnetska metoda i metoda spontanog potencijala. lstrazivackim raskopima. nagib slojeva itd. Refrakcijskom metodom pouzdano se mogu odrediti karakteristike naslaga do dubine na kojoj objekt ima uticaja na stijenu.krecnjacima i dolomitima ). zatim u istraZivanju vode i lezista glina.1. a 1110ze posluziti 1 za f<lzlicita geofizlcka. llsn1jereno ). pomo6u otkrivki. Opcenito daje pouzdane podatke ondje gdje su razlike specificnih elektrienih otpora istraZivanih materijala velike. elektrohemijski procesi u nekim rudnim lezistima i slieni uzroci. apsorpcija gama-zraka ( tzv. Metoda spontanog potencijala bazira se na mjerenju potencijala koji postoje ispod povrsine. a izazivaju ih. odabrani uzorci se ispituju u laboratoriji. dobiva se mogucnost promatranja i mjerenja dijelova stijenske mase u njihovom prirodnom okruzenju. Pri tome treba odrediti vrstu naslaga kroz koje je buseno. rOiaciono. Zato se ova metoda primjenjuje pri istraZivanju rudnih lezista i tokova podzemnih voda te pri odredivanju gubitaka vode iz akumulacije u krsu. otpor prema busenju. Refleksijska metoda nalazi osnovnu primjenu u istraZivanju de1:iljeg podzemlja. zatirn jc 1110guce odredivanje . Otkrivke se koriste u terenu s tankim rastresitim pOkrivacem u cilju neposrednog uvida u karakteristike rastresitog materijala i njegove debljine i stijene koja nam je. a pouzdane podatke daje u istraZivanju nekih rudnih lezista. poroznosti. dubina i oblik klizne plohe klizista. vrste i ugao nagiba pukotina. IstraZivacki zasjeci i usjeci izvode se na 156 157 . tacne dubine promjene materijala razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika. istraZivackih zasjeka i usjeka. Pogodna je za odredivanje podrucja slabijih fizicko-mehanickih karakteristika u tvrstim stijenama (npr. uglavnom se koriste promi busenja 131 mm. zatim za istraZivanja naJazista gradevinskih materijala i odredivanje eksploatibilnih nasJaga. za odredivanje pojava vodonosnih sljunaka u glinama i s1. jamsko ). za TV i slereofotografsku karotazu itd. Radni proces se pri busenju dijeli prema: pogonu ( rUCHO i filotornO ).3. To suo debljina nekonsolidovanih materijala do cvrste stijene. istraZivackih jama i istraZivackih potkopa. Osnovne dvije seizmicke metode su rcfrakcijska i refleksijska. odnosnQ odredivanje tokova podzemnih voda. nedostupna promatranju i mjerenju in situ. Neka se ispitivanja obavljaju in situ. Geoelektricne metode koje se koriste u gradevinarstvu suo metoda elektricnog otpora. 116 mm i 101 mm.s jezgrom iii bez jezgra ). Izvedena busotina moze sluziti za ispitivanje vodopropusnosti. \TSenje bojenja. ovisno 0 zadatku i potrebl ). Kroz busotine se injektira smjesa za zatvarunje pukotina. debljina sedimenata za koje su karakteristicne male brzine "irenja elasticnih valova radi seizmicke mikrorejonizacije.

IstraZivacki potkopi izvode se na strmim padinama.4. prikazana je jediniena zapremina zapreminom evrste faze i zapreminom pora i supljina. Prostorua masa oznacava odnos cvrste faze prema ukupnoj zapremini uzorka zajedno sa supljinama.prostorna masa (g/em 3 ) mo -masa cvrste faze (g) V -ukupna zapremina uzorka (em3 ) Slikom 84. te uvida u dublje dijelove stijenske mase.ta i za istraZivanje terena na pregradnim profilima kod projektiranja brana. strukturi i teksturi stijene. stijene sa 158 159 . Ovim radovima se. speeifiena tezina. gdje su: y. drugih mehaniekih karakteristika stijena. habanja.padinama u svim vrstama stijena. poroznost. 6.1. svjezina i eventualni stetni sastojci. Mineralosko .2. Analizom mineralnog sastava odreduju se bitni.petrografskih karakteristika. . toplotna provodljivost. Istrazivacke jame izvode se u cilju uzimanja neporemecenih uzoraka za laboratorijska ispitivanja. sporedni i akcesorni minerali. velika se painja posvecuje mineralnom sastavu. gdje su: y. mehanicko .4. radi saniranja klizi.zapremina evrste faze ( em3 ) Kod cvrstih stijena gustoca ovisi direktno od mineralnog sastava stijena. ( zapreminska tdina ). uz proucavanje karakteristika stijenske rnase. uglavnom kod istrazivackih radova. uz pomoe poveeala. radioaktivnost i Ijepljivost. Ova metoda se prvenstveno koristi za odredivanje nacina temeljenja i karakteristika temeljne stijene kod izvedbi nadogradnji na postojecim objektima. fizickih karakteristika. tvrdoce.Mineralosko . Osnovne karakteristike stijena u pogledu njihove upotrebljivosti u gradevinarstvu direktno ovise 0 mineralnom sastavu. stisljivost. bubrenje. boja.tehnoloskih karakteristika. strukturi i teksturi. Mineralosko petrografske karakteristike bitne su sa stajalista cvrstoce. vatre i hemijski agresivnih supstaneija na stijene i kamen.petrografskih karakteristika. Fizicke karakteristike Medu fiziCkim karakteristikama stijena bitnu ulogu imaju gustoea. postojanost.petrografske karakteristike Kod odredivanja mineralosko . leda. a odreduje se fonnulom: 6. vodopropusnost. bez supljina. ali i istrailvacko busenje u podzemlju.4.1.gustoca ( g/cm 3 ) mo . . .1. njihova zastupljenost.petrografska svojstva stijena ispituju se makroskopski. odnosno oni minerali koji svojim promjenama rnogu negativno djelovati na ukupna svojstva stijene. omogucava dreniranje podzemnih voda.. uticaja vode. itd. a izracunava se pomocu izraza: 6. polarizacijskim mikroskopom.masa cvrste faze (g ) Vo . prostorna masa. Neka svojstva stijena i kamena i njihovo laboratorijsko ispitivanje U sklopu inzenjerskogeoloskih istraZivanja stijena kamena obavljaju se laboratorijska ispitivanja u cilju odredivanja: mineralosko . Gustoea je odnos mase evrste faze prema ukupnoj zapremini ( volumenu ).1.

=~kN/m2 Ll. 161 . koji se racuna pomocu izraza: Prostorna masa stijena ovisi 0 nj ihovom mineralnorn sastavu i sadrzaju sup1jina. Ovisno 0 poroznosti karnen se kategorizira u sest grupa (tabela 8). LI.h . upijanje vode.5 g/cm 3 do 3 g/cm 3 .prirast pritiska (kN/rn2).Najvise vrsta kamena koji se koristi u gradevinarstvu ima prostornu masu od 2. mineraloskirn karakteristikama i strukturi.visina uzorka (rn) Ll.razlika visine vode u posmatranim presjecima (m). pod pritiskorn. ali nije proporcionalno poroznosti. Kod po1uvezanih stijena stisljivost ovisi 0 mineralnom sastavu.i) . Ll. Tabela 8.hIh Vp gdje suo Mv ."vrste faze (Va) i zapreminom supljina (VpJ Stisijivost oznacava svojstvo stijene da srnanJuJe zapreminu dje10vanjem vanjskih faktora. Jedinicna zapremina stijene (V) sa zapreminom (.povrsina popreenog presjeka vodonosnog sloja ( m 2 ). gline irnaju veliku poroznos! ( neke eak i veeu od 50 % ). Nairne.deformaeija uzorka (rn) h .-H2.kolieina vode koja protice kroz stijenu ujedinici vremena (m3/s).0 10. H.5-5.hIh . a izrazava se u procentima prerna formuli: n = -yXIOO(%) M . Vodopropusnost iii permeabilnost oznaeava rnogucnost stijene da propusta vodu.0-2. uz sprecavanje boenog sirenja uzorka.0-20. otpomost na smrzavanje i s1. a ovisno je 0 granulometrijskom sastavu.supljine v v. A' H -H 3 1 2 (m Is) L gdje suo Q .koeficijent filtraeije ( mls ) A .0-10.5 2. Nevezane stijene imaju malu stisljivost. naCinu i brzini optereeenja. cvrsta Slika 84.0 5. Kvantitativni pokazate1j stis1jivosti je modul stisijivosti. slijeganje se brzo realizira. k . jer su pore tako malene da se voda veze uz povrsinu stijenki i ne moze istjecati.re1ativna deformaeija Stis1jivost se odreduje u neporemecenorn uzorku u edornetru. itd.0 1. a bitno utice na slijeganje tcrena ispod gradevinskog objekta. V -ukupna zaprernina uzorka u prirodnom stanju (em3 ) o poroznosti ovise tehnicka i akusticka svojstva kamena.0 160 Q = k. vcoma poroznih krecnjaka itd. Kategorizacija kamena prema poroznosti (prema Crnkovi6 Sarie. odnosno laminarnog teeenja podzemne vode u pijeseima i slienim materijalima. To svojstvo ovisi 0 ve1ieini pora i njihovoj povezanosti u stijeni. U praksi se za odredivanje vodopropusnosti. iz Sestanovie 1993 KATEGORIJA KAMEN A Kornpaktan Dobro porozan Umjereno porozan Dosta porozan Jako porozan Ekstremno porozan POROZNOST(%) rnanje od 1. poroznosti. stepenu zasi6enosti vodom.0 vise od 20.modu1 stis1jivosti (kN/rn2). ali su praktieno vodonepropusne. a nize vrijednosti su karakteristike nekih travertina. Poroznos! oznacava odnos zapremine svih supljina prcma ukupnoj zapremini uzorka u prirodnom stanju. korlsti Darcyjev zakon filtracije prema izrazu: gdje suo n-poroznos! (%) V p-zaprernina pora (em3 ) .

85. kamen je.stepen bubrenja VB . poput krecnjaka i dolomita a slabije magmatske silikatne stijene i gline. Shematizirani prikaz Dareyjevog pokusa.L . kojim se objasnjava laminami tok vode u presjeeima. prirode materijala i povrsine kontakta predmeta za koji se vrsi Ijepljenje. Ljepijivost je svojstvo stjenskih masa da se Iijepe za razlicite materijale (alate i orudja sa kojima se izvode zemljani radovi).volumen uzorka prije bubrenja Pri bubrenju moze nastati pritisak od 300 do 1. struktumim i teksturnim karakteristikama i poroznosti. Za primjenu u gradjevinarstvu. Ljepljivost poluvezanih sedimenata zavisi od karakteristika pome vode koja se nalazi u njima. a da su plocaste i skriljave stijene anizotropne (provodljivost toplote bolja je u smjeru povrsina skriljavosti i slojevitosti. kobalta. Ovo svojstvo posjeduju sve vrste stijenskih masa. Boja stijene ovisi 0 njenom mineralnom sastavu. nekim laporcima i alevrolitima) moze iznositi i do 12 puta vise U odnosu na prvobitni volumen. Ovo svojstvo simi i za proejenu prohodnosti vozila na raskvasenim terenima. a uzrokovano je karakteristikarna minerala glina i mogucnostima. vlaznosti i glatkoCi povrsine. tako i mehanizacijom. 163 . Iskustveni podaci svjedoce da je stijena zrnaste strukture i homogene teksture u pogledu toplotne provodljivosti gotovo izotropna. Vezano za bubrenje. U tehnickoj primjeni karnena bitna je inducirana radioaktivnost. v dotok Slika85.dliZina puta filtracije ( m ). Deformacije koje nastaju povecanjem i snizenjem temperature karnena treba uzimati u obzir kad se karnen ugradjuje s drugim materijalima. Topiotna provodljivost stijena ovisi 0 mineraloskom sastavu. Bubrenje stijena oznacava svojstvo povecanja volumena zbog upijanja vode. To je bitno svojstvo gline i glinovitih stijena. dat je na slie. svjezini i velicini mineral a. poput cirkona s radioaktivnim torijem. ono je najmanje i prakticno zanemarljivo kod cvrstih stijena. Nova metodologija proucavanja Ijepljivosti poluvezanih sedimenata omogucila je da se dode do zakljucka da Ijepljivost glina raste s povecanjem sadrzine vode i spoljailnjeg opterecenja. Uz to. Induciranu radioaktivnost lakse primaju karbonatne stijene. imajuci pri tome u vidu stepen njihove stabilnosti. prednjaCi karnen vece gustoce. a najizraienije kod poluvezanih sedimenata. boja karnena u vecini slucajeva ima odlucujuCi utieaj. Medjutim. u cemu. ispituje se vodopropusnost (VDP) stijena utiskivanjem vode pod pritiskom u istraznu busotinu. gdje su: By . opcenito. koju kamen prima radioaktivnim zracenjem okoline. Shematizirani prikaz Darcyjevog pokusa Kod izgradnje brana i akumulacija. sto ukazuje na nuinost odredjivanja njihove kompatibilnosti u pogledu toplotnog koeficijenta linearnog sirenja. Jediniea koja definise gubitak I litra vode u 1 minuti na I m dmni busotine pod pritiskom od 1x I 06 Pa (uz odriavanje pritiska od najmanje 10 minuta) naziva se I Lugeon. kao i kod drugih objekata. prostomom rasporedu minerala. a ona nastaje u slucajevima postojanja minerala teskih metala. kao i stepen smanjenja efekata rada. Maksimalna vrijednost Ijepljivosti dostize se pri najvecoj molekularnoj vlainosti. mada treba pravilno valorizovati i veoma vazna svojstva prirodnih pigmenata. a kod montmorilonita (bitan mineral u bentonitskim glinama.volumen uzorka nakon bubrenja Vo .000 kN/m2 . povoljan materijal kao zastita od radijacije. treba veliku painju posvetiti izboru materijala za izradu glinenih jezgri i ekrana brana te izvedbi tunela u glinovitim stijenama. Stepen bubrenja definise se izrazom: B. Radioaktivnost je obiljezje stijena koje u sebi sadrze radioaktivne minerale. a rezultat je reflaksije svjetlosnih zraka odgovarajuce talasne 162 duzine s njene povrsine. Ipak. Povecanje volumena iznosi od 25% do 80%. jonske zamjene. mangana i elemenata rijetkih zemaija. nego okomito na njih). glinesklone bubrenju mogu inicirati nastanak klizista. Pojava Ijepljivosti kod stijena predstavlja jedan od Cinilaca koji odredjuju uvjete izvodjenja radova kako rucnim alatom.

su: tvrstoca na pritisak. a promjer ne smije biti manji od 5. plasticnost i tiksotropnost. eiasticnost.4 4. F . lspitivanje cvrstoce na pritisak obavlja se na tri uzorka.2 Cvrstoca na pritisak. Cvrstoca na istezanje odredjuje se za kamen na prizmaticnim uzorcima propisanih dimenzija. Na uzorak se djeluje silom okomitom na njegovu os.3.Tednoosna evrstoca na pritisak racuna se prema izrazu: Cvrstoca na smicanje isp1tU. silikatni Pjescar.povrsina uzorka na koju je sila djelovala (m ) Za upotrebu kamena u arhitektonsko-gradjevinske svrhe uzorci se ispituju u suhom stanju. cvrstoca na istezanje.6. a optereeuje se po eijeloj povrsini.0 I CVRSTOCA I I CVRSTOCA NA SAVIJANJE . cvrstoca na savijanje. koje su bitne za gradjevinsku praksu. istezanje i savijanje. a ispituju se laboratorijskim postupcima. frekventne stepenice itd. Cvrstoca na pritisak je rezultat jednoosnog optereeenja na jedinicu povrsine dok ne dode do lorna uzorka.8 203. sto utice na primjenu kamena u prastorima izlozenim habanju (podne povrsine interijera. ! gdje su: evrstoea na pritisak (MP a). Cvrstoca na savijanje ispituje se na uzorku oslonjenom na dva osionca (nosata). s Cime treba racunati pri ispitivanjima.4 8.2 2. 2 A .5. Opterecenje se prenosi na plaS! i mora biti okomito na os valjka.2 16. Zilave stijene (magmatske stijene. zmaste i porfirske strukture) odlikuju se glatkim i skoljkastim prijelomom.2 1 1. pri cemu se rezultati reduciraju na prizmatican uzorak.0 50. Cvrstoea na istezanje stijena uglavnom se ispituje na uzorku u obliku diska (valjka).0 135. istezanje. podovi trgova. Zilavost stijena (dinamicka cvrstoca) oznacava svojstvo stijene da pruia otpor na udar i na ucestalo djelovanje neke koncentrirane sileo Stijene neotpome na udar nazivaju se krte. Tabela 9. Sila smicanja se povecava do sloma. a rezultat se uzima kao aritmeticka sredina sva tri mjerenja. Tabelom 9. istezanje i savijanje VRSTA I STIJENE 1 I CVRSTOCA NA FRITISAK MPa 185. i3 p - I Granit. MPa 21. prikazana je cvrstoca nekih stijena na pritisak. u kojem se istodobno primjenjuju horizontalna sila smicanja i vertikalna sila na plohu smicanja. ali i na valjkastim uzorcima. kod tega su boene stranice slobodne.1.8 INA ISTEZANJE MFa 16. Pri tome odnos visine uzorka i promjera baze mora iznositi minimalno 2. Otpornost na hahanje oznacava postojanost stijene i kamena prema abraziji struganjem. zilavost. savijanje i smicanje mogu biti znatno manje u slucaju postojanja mikroprslina u mineralima i manjih pukotina u stijeni.4 cm. Prema iskustvenim podacima ona je 20 do 40 puta manja od cvrstoce na pritisak. Elasticnost stijene je odlika koja ukazuje na mogucnost promjene oblika i volumena stijene pod uticajem vanjskih faktora i 164 165 .4. cvrstoca na smicanje.le se na cilindricnom iIi prizmaticnom uzorku u specijalnom aparatu. opit se obavlja na uzorku u obiku valjka. u vodozasicenom stanju i nakon ponovljenih ciklusa smrzavanja i odmrzavanja. otpornost na habanje.0 4. skriljav Pjestar.4 6. a odlikuju se hrapavim i nepravilnim prijeIomom (slojevite sedimentne i skriljave metamorfne stijene). Ova cvrstoea je (u najvecem braju slucajeva) 10 do 20 puta manja od cvrstoce na pritisak. cija je visina jednaka radijusu.). Za odredjivanje jednoosne cvrstoce na pritisak neke stijene. karbonatni Krecnjak gust Krecnjak porozan 95.sila koja je dovela do lorna uzorka (MN).0 136.6 . svjez Granit. Kod laboratorijskog ispitivanja kamena uzorak je kocka s ivicama duzine 5 em.3 6.5 3 .8 3. . Ona je takodje vrijedan pokazatelj pri istraznom busenju i obradi kamena. 0 zilavosti stijena treba voditi racuna na mjestima izlozenim ucestalim dinarnickim udarima. a vertikalna se odrzava trajnon1. Mehanicke karakteristike Mehanicke karakteristike stijena. Uporedni preglcd cvrstoee na pritisak.

5%). Znacajna je za cvrste. Poissonovim koeficijentom. Vezane stijene. a ovisi 0 njihovim mineraloskim. Medjutim. Poissonovim brojem (m).21-0.lene karbonatnog sastava . mermeri i pjescari).30 .15-0. kompaktni krecnjaci.25 31. Tabela 10. Tiksotropne pojave sreeu se pri pobijanju sipova dinamickim Led na stijene djeluje razara. Modul elasticnosti i Poissonov koeficijent za neke vrste stijena NAZIV STIJENE Krecnjak Pjescar Andezit Granit Mermer Glinac MODUL POISSONOV ELASTICNOSTI GN/m 2 KOEFICIJENT 20. poput bubrenja i tiksotropije. Deformacije se realiziraju bez loma stijena.0-48. .1. Najuocljivije tIksotropne pOjave JavljaJu se u glinama koje su izgradjene ad montmorilonita.05-0. Plasticnost je svojstvo stijena da nakon djelovanja neke sile mijenjaju oblik i volumen. mtenzItetu smrzavanja. 0. U laboratoriji se modul elasticnosti ispituje uglavnom ultrazvukom.krecnjaci. a zatim se po prestanku tog djejstva vracaju u prvobitno stanje. kod nekih sVjezih magmatskih stijena i kvarcnih pjescara). Pokazatelji elasticnih svojstava stijena imaju veliko znacenje prj odredjivanju podzemnih pritisaka u tunelima. anhidrita i kamene soli). Tabelom 10. mermeri) i lahko topive st!Jene (sulfatne I hloridne stijene. gline i druge stijene u kojima prevladavaju minerali gIina). a in situ pomoeu hidraulicnog jastuka.32 33. ali u korelaciji s poroznoscu i ostalim pokazate~jima fizickih karakteristika. . gotovo zanemarljive (npr. prikazane su vrijednosti modula elasticnosti (E) Poissonovog koeficijenta za neke vrste stijena. koji oznacava reciprocnu vrijednost Poissonovog broja. leda. Odredjuju se Hookeovim zakonom proporcionainosti naprezanja i deformacije. Uticaj vode. a odrazava se u izmjeni viskoziteta. To je odlika poluvezanih stijena (glina). dolomiti.40 10. vremenu f\jegovog trajanja i uceslalosli ciklusa smrzavanje-odmrzavanje. prema ukupnoj nlaSl suhog kmnena. koji ostaju promjenjeni i nakon prestanka djelovanja sile.0 0. cvrstoCi stijene.0%) a u sedmu kategoriju (vise ad 30%). -strukturnim i teksturnim karakteristikama. pri izradi podzemnih prostorija i pri dmamlcklm oSCllaclJama izazvanim radom raznih masina. Hemijskim djelovanjem voda otapa slabije otpome minerale. siabo topive stijene (preteZno st1. Elasticnost stijena izrazava se: Youngovim modulom (E). Pri potpunom zasiCenju vodom neke gline prelaze u kasasto stanje pri dinamickim djejstvima. poput gipsa. poroznosti. Prema upijanju vode kamen se razvrstava u sedam kategorija pri cemu u prvu kategoriju dolazi kamen koji upija veoma malo vode (manje od 0.0 35. To jc svojstvo koje se ogieda u sposobnosti primanja i zadrzavanja vode u unutrasnjosti kamena a laboratorijski se odredjuje odnosom mase destilirane v~de. narocito na one koje u sebi sadrze vecu koiCinu vlage iIi su potpuno zasicene vodom.25-0. bu~enju tla.4.20-0. 0 mineralnom sastavu. a manje u kaolinitskim glinama.luce.20-0.5-5. poput cvrstoee eJasticnosti. koji oznacava silu potrebnu da uzorak jedinicnog poprecnog presjeka produzi za iznos prvobitne duzine.0 metoda:na.36 10. Tikstropija je karakteristika nekih glina. a kod lwkih (naroCito glinovitih) izaziv~ nove fizicke pojave. iskljuCivo zbog mehanickog djelovanja. vatre i hemijski agresivnih materija na slijene i kamen Vo~a na stijene djeluje fizii'ki i hemijski.0-30. pri. Procenat upijanja vode treba analizirati uvijek pri primjeni kamena u vanjskim uvjetima.vraeanje u prvobitno stanje nakon prestanka takvog uticaja. Otpornost kamena na uticaj leda u laboratoriji ispitllje se nakon vise ciklusa zarnrzavanja i 166 167 .0 0.30 0.0 0. 6. Fizicko djeiovanje vode na stlJenu rezultira mijenjanjem nekih njenih svojstava. u cetvrtu kategoriju (2. U vrednovanJu kamena za primjenu u gradjevinarstvu vaZan je pokazatelJ n. pa se s tim u vezi razlikuju prakticno netopive stijene (veCina svjeZih magmatskih stijena i metamorfmh stIJena slhkatnog sastava). zilavosti i boje. koju k~en upije pri propisanom atmosferskom pritisku i temperatmi. koji oznacava odnos reiativne uzdufue deformacije i relativnog poprecnog skracenja. kod cega te promjene mogu bill neznatne. Na djeIovaf\je Ieda otpome su stijene malog stepena poroznosti i veIike cvrstoce (sve kristalizirane magmatske stijene.0 0.lcgovo upijanje vode. a takodje i kod temeljenja teskih objekata visokogradnje i pri izgradnji brana. Stepen ?jelov~nja leda ovisi. sto se izraiava u procentima.4. a neotporne su stijene sa veIikim stepenom poroznosti i malom cvrslocom (laporci. voda n veCini stijena mijenja njihove temeljne karakteristike'.

Hemijski agresivne materije koje djeluju na stijenu i kamen nalaze se u atmosfcri. Iskustveni podaci ukazuju da se teze obradjuju i poliraju krupnozrnaste stijene. Za odredivanje osnovnih pararnelara sistema pukotina potrebno je precizirati: broj zastupijenih skupina prema kinematici nastanka. zatim roznjaci.aju olpor busacem alatu (dlijeto. za cjelovito proucavanje sistema pukotina. Obradivost je svojstvo stijena i kamena koje ukazuje na mogucnost njihovog oblikovanja razliCitim alatima. teze se. kvarcni pjescari. zilavosti i svjezini minerala koji stijenu izgradjuju. krecnjaci s kalcitskin1 zilicama i gips. Istrazivanje pukotina i drugih strukturnih elemenata Istraziv~e pukotina lma poseban znacaj U okviru inzenjerskogeoloskih istrazivanja terena. les. pri cemu bitnu ulogu imaju promjene zeljezovitih sulfidnih minerala u kamenu. medjusobne odnose u prostoru medju skupinama pukotina i ukupan broj pukotina u sistemu. Spoznaje 0 uticaju leda na kamen i njegovoj otpomosti odredjuju izbor materijala za ugradnju u brane. Kod toga su monomineralne stijene postojanije. Na vatru su manje atpome vrste kamena koje u sebi imaju b·arca. i to uglavnorn u zagadjenom urbanom i industrijskom okruzenju. strukturi. vapneni laporci i trosne 111agn1atske stijene) mehke stijene (sedra. Busivost stijcna predstavlja njihovu osobinu da pruz. sve svjde magmatske stijene. od polimineralnih zbog toga sto je u monomineralnih stijena koeficijent linearnog sirenja jednolik dok kod polimineralnih svaki mineral ima svoje specificne temperatume karakteristike. mogucnost upotrebe karnena kao prirodnog graaevinskog materijala. ali s uspjehom. ali i rciirou busenja. 6. zilavosti. koje se s obzirom na kinemaliku nastanka nalaze kao odredjeni broj skupina. poroznosti. a njihov je neposredni uticaj uglaVnOlTI izazvan padavinama. Stetno djelovanje leda veoma se ocituje u deformacijama plitkih temelja ohjekata i saobracajnica. Tehnoloska svojstva stijena Znacajnije tehnoloske karakteristike stijena u inzenjerskoj geologiji su obradivost i otpornost pri busenju. ali analiza ostalih fizickih i mehanickih karakteristika. stijene visoke cvrstoee i velike zilavosti. koje mogu biti zahvacene pozarom.1. laporci s vecom kolicinon1 glinovite.5. tufovi. Znacajno je da na vatrll nisu otporne izlivne ll1agmatske stijene staklaste strukture. amfiboliti. karbonatni pjescari. skriljave metamorfne stijene i 168 169 . temelje mostova i gradnju lTIOstova. 6. Prema busivosti razlikuju se: veoma tvrdc sti. kvarciti. Ocjena 0 podobnosti nekog kamena za primjenu u gradjevinarstvu daje se na osnovu rezultata mineralosko-petrografskih laboratorijskih analiza. treba odrediti i sve karakteristike pojedinih skupina i pojedinacnih pukotina koje Cine sistem. Spoznaje 0 njima ukazuju na mehanicka ostecenja bitna za stabilnost kosina i iskopa. a kvantitativno se otpornost karnena na smrzavanje odredjuje koeficijentom otpomosti. pojave pojedinacnih pukotina. ali i kao materijala za gradenje i oblag~e objekata. Uz to. Pri upotrebi kamena u konstrukcijama. Ovisi 0 mineralnolll sastavu (naroCito tvrdoCi minerala koji stijenu izgradjuju). Od otpomosti kamena na djelovanje leda ovisit ce i mogucnost njegove primjene kao agregata za betone i asfalte. cvrstoCi. narocitu paznj II treba posvetiti mineralnom sastavu i struktumo-teksturnim karakteristikama. glinovite stijene. mermeri.icnc (sve sVJCZC rnagmatske stijene. itd. Stepen djclovanja hemijski agresivnih rnaterija ovisi 0 otpomosti minerala koji izgraduju stijenu. sto se manifesluje brzinom busenja iii habanjem busace krune. Jako velikorn i iznenadno povecanom temperaturom razara im strukturu i bitno smanjuje c:vrstocu. Pukotine su u stijenskim masama veCinon1 kOl1centrirane te cine sisteme pukotina. ana ovisi 0 mineralnom sastavu. obradjuje kamen jedrih i svjezih stijena izgradjenih od minerala priblizno jednakih fizicko-mehanickih karakteristika. POllzdani podaci 0 busivosti neke stijenc dobijaju se in situ.odmrzavanja. pukotinama i pukotinskinl sisternilna. Na vanjskim povrsinama mijenja se boja i pigmentacija.) prilikom busenja kroz njih.1. U pogledu glacanja i poliranja. vrsti i tvrdoci veziva~ statickoj i dinamickoj cvrstoCi. Uglacane stijene pored estetske privlacnosti llnaju ve6u otpon10st na djelovanje atmosferilija i drugih Vlli1jskih uticaja. Vatra ima negativan uticaj na stijene. teksturi.6. glina.komponente i gline koje ne bubre) Poznavanjem busivosti dobijaju se podaei bilai za izbor busaceg pribora. kao i stijene s kvarcnim vezivom. roznjaci) srednje tVl'de stijene (krecnjaci. Promjene u kamenu enterijera obicno nastaju agresivnim djelovanjem sredstava za Ciscenje.

' da se u gradjevinarskoj praksi strukturni dijagrami cesto koriste za dopunu informaeija 0 odnosu struktura prema.e dobiveni podaei interpretirati i odraziti u interakeiji sa stvamim. a u drugom na periferiju (ekvatorijalna mreza). cvrstocll na pritisak. na terenu nije moguce istraziti i izmjeriti bas sve pukotine. Pri tome kvalitati vne karakteristike sluze za definisanje problema. u globalu. mogucem dotoku vode i slicno. statisticki obradjuju i graficki prikazuju odredjenim Ol]agramima. Treba napomenuti. osi tunela i brana. Pri tome treba imati u vidu da se svi strukturni elementi u terenu posmatraju kao pravci iii kao ravnine. a podjela po radijusu oznacava ucestalost pojedine skupine. naprimjer: promjene naponskog stanja. prirodnim okolisem. ali reprezentativan broj (bez zanemarivanja pojava koje. 7. Dok je to relativno jednostavno kod materijala za konstrukciju objekta (naprimjer. Normalno. granicni uvjeti stabilnosti i promjene koje ce nastati izgradnjom objekta. vee se ogranicavamo na dovoljan. a temelje se na teoriji slicnosti. nakon terenskih istrazivanja. moguce deformaeije. Bitna pretpostavka ispravnog postavljanja problema statistickog ispitivanja pukotina (i ostalih strukturnih elemenata) sadrzana je u spoznaji 0 zakonitostima njihovog poloZaja u prostoru i uzajamnim vezama. u prirodnim i promijenjenim uvjetima nastalim gradevinarskim zabvatima. Kod detaljnih istraiivanja mjere se elementi pukotina u cilju dobivanja statistickih podataka 0 njihovoj orjentaciji u terenu. Da bi se postigao zeljeni cilj. beton se smatra homogenim i izotropnim materijalom poznatib deformabilnih 17()' 171 . Izgled polurozete (dijagram pruzarya pukotina) Strukturni dijagrami imaju najvecu pnmJenu u statistickom prikazu strukturnih elemenata. Podaei se obicno nanose na sjevernoj polovini (sl. Kod toga treba orediti nacin na koji ee se neki proees (iii pojava) opisati i modelirati sa svojim opstim karakteristikama i kako ce s. njenu strukturu i teksturu. kod kojega podjela po vanjskom obodu pokazuje skupine (najcesee odredjene pravcem pruzanja pukotina). " h Stika 87. Rozeta je predstavljena polamim koordinatnim sistemom. polozajna lopta (zamisljena i geografski orjentisana lopta. Statisticki se pukotine najcesce prikazuju rozetom iii strukturnim dijagramima. raspored zona u kojima se koncentrisu razliciti oblici napona. odnosno treba shematizirati problem. odnosno traienje fjesenja u kvantitativnom smislu laboratorijskim i matematickim modeliranjem. Nacela modeliranja 270 7. dcfonnabilne karakteristike is!. Matematicki modeli daju kvantitativne podatke kojima se cgzaktno opisuju inzenjerskogeoloski procesi i pojave. sto se moze vidjeti na sliei 87. istezanje i smicanje.. naprimjer. Kod toga se koristi tzv. 6. Projekci}a polulopte: po/arna (a) i ekvatorijalna (b) lzrada strukturnib dijagrama opisana je u udzbenieima geoloskog kartiranja i strukturne geologije.1. Laboratorijski modeli predstavljaju na6n eksperimentalnog proucavanja pojava i njihovib posljedica na konstrukciju. potrebno je razluCiti ono bitno sto oznacava proucavanu pojavu iii proces.Podaci 0 pukotinama se. vodopropusnost. tako da je pol u jednom slucaju postavljen u centar (polama mreZa). Polozajna lopta za prakticne svrhe projektira se u ekvivalentnoj projekeiji (Scbmidtova mreza). Smatra se da je dovoljno izmjeriti od 50 do 250 pukotina. Modeliranje se u imenjerskoj geologiji moze definisati kao sistem ispitivanja prognoziranih dogadaja u vremenu i prostoru s obzirom na sastav stijenske rnase. kako pravaca tako i ravnina. 86). tektonske karakteristike. Veei broj mjerenja omogueuje sigurnije zakljuCivanje. i to njen donji dio).3pad Slika 86. odudaraju od cjeline).

geofizicara. drugi i treci dio izvjestaja bit ce obradjeni u vise samostalnih jedinica. SiD je Ve0111U blizu stvarnom stanjuL stijenska masa je u pravilu anizotropna.obicno na pocetku iii na kraju tekstualnog djela . 6. izrazito je slazen i nadasv.. Naravno. Temeijenje Osovna funkcija tcmelja neke gradjevine je prenosenje opterecenja objekta na podlogu.11acija. profili istraznih busotina i ostalih istraznih radova s deternlinacijorn. objekte S obzirom na razlicitost inzenjerskih objekata koji se izvode na (iii u) cvrstim. ovisno 0 potrebi i natinu izvedbe daljnjih istrazivackih radova. koherentnim i inkoherentnim stijenama. pri tome moraju biti zadovoljeni osnovni nvjeti: trajnost. odnosno sve relevantne karakteristike vazne za funkcionalnost objekta. cjelokupni materijal se arhivira i euva (za eventualno konsultiranje u drugom istrazivackom radu iii za druge svrhe). gradevinara i (po potrebi) strui'njaka drugih profila.1. Interakcija objekta i stijene kao realnog okruzenja treba biti u svakom pojedinacnom slucaju istrazena i cjelovito odredjena. U priiozima se nalaze grallcki materijali koji dokumentuju navode iz tekstualnog dijela (situacija.2.. Taj dio posla.oj fazi elaboriraju se posebno i takode cuvaju u prilogu radnog naloga. Brz! elektronski racunari snmnjuju mogucnost greske.ia rezultata Provedeni istrazivHcki radovi obradjuju se i. a jedan primjerak obavezno treba dostaviti slilloi koja vodi geotehnicki katastar.) .treba navesti imena svih istrazivaca koji su sudjelovali u njegovom stvaranju.po potrebi. ali i sloma stijene). Specificnosti inzenjerskogeoloskih istrazivaja za razlicitc namjene . Uz maksimalno mogueu usaglasenost koncepcije prajekta i karakteristika terena. to ih je 1110guce prilagoditi nacinu prinljerenolll obradi na racunaru i SilTIulirati stanjn (u snlislu promjena koje ce nastati u prostoru izgradnjonl nekog objekta. te shematizacija moze u scbi sadrzavati lunogobrojne i hitne grei:. kako bi se na propisan nacin i nn jednom mjestu euvali i obradiE svi geotehnicki istraZivacki radovi. (skice. raz!iciti dijagrami i fototeka . radne karte. filmove.fotograflje zanimljivih detaija i pojava koje 6e inzenjerskim zahvaton1 biti izmjenjene ili unistene). Tekstualni diu izvjestaja treba da sadrzi tri dijela: uvod~ prikaz vrsta i llletoda istrazivanjG i rezuhale iS1razivackih radova. sve do pronalaska optinl<-llnog ljesenja. Treta faza poCinje zavrsetkom ohjekta. ponuda. U projektovanju i gradnji temelja bitne su inzenjerskogeoloske karakteristike terena. heterogena i diskontinuirana. liZ interpretaciju. sintetiziraju u izvjestaj U (J rezullatinlfl inzenjerskogeoloskih istraiivackih radovi. tekstualne opise. Na kraju tekslualnog dijela slijedi papis literature kOjOlll su se autori sluzili za forrniranje stava 0 nekom problemu. uz mogucnost niza Sinll. vezane stijene) rijesimo probleme deformacija i eventualnog 172 . zbog cega na pogodnom mjestu .karakteristika. kad se prate eventualna slijeganja i deformacije. Investitoru pripada onoliko primjeraka izvjestaja koliko je predvidjeno ugovorom.8. U uvodu je izlozeno da je s izvjestajem svrsena tek prva faza uloge inzenjera-geologa.ako sa ovaj izvodi u stijeni Jogieno. odnosno izvedbe bilo kojcg inze~erskog objekta . povecavajuCi istovrerneno brzinu obradc in i'onnacij a. 6.. Kako se inzenjerskogeoiuskim istrazivanjilna prikupi veoma vcliki broj infonnacija (nulner1ekih. sto je u funkcionalnoj vezi sa slozenos6u grade lerena i samog objekta. potrebno je za sve faze projektovanja odrediti inzenjerskogeolaske karakteristike i njihov odraz na konstrukciju tokom izgradnje i u eksploataciji. ugovor i kopija racuna za izvedbeni rad. s prijE. U drugoj fazi obavlja se inzenjerskogeoloski nadzor i . uz trazenu stabilnost i sigumost. Sve pomoene radne materijale.dlogorn temeljenja. Izvjestaj 0 imenjerskogeoloskim istraZivackim radovima rezultat je timskog rada geologa. a u direktnoj su vezi sa stijenskorn masoru u kojoj se izvode radovi. a koje su u vezi s promjenama u stijenskoj masLRezultati istralivanja u drugoj i tree. pomoene analize laboratorijskih ispitivanja i s1. dopunjuju rezultati istrazivackih radova.1. Oomd" i interl'retaci. funkcionalnost i stabilnost objekta. u granicanlH elasticnosti. a sve li cilju dtfinisanja optiIl1alne gco111ctrije konstrukcije objckta i uvjeta gradenja. u kojem trebaju biti najmanje jedan primjerak gotovog elaborata. bit ce razliCit i uticaj inzenjerskogeoloskih karakteristika stijena i terena na objek!. geoloske kartc i profili. treba zastititi u cvrstom omotu radnog naloga za odredjeni posao. vezanim stijenama. 6. tekstuulnih i grafickih). cijim se poznavanjem omogucava da metadama mehanike tla (za inkoherentne i koherentne stijene) i mehanike stijena (za evrste. Izvjestaj 0 istrazlvackim radavlnla U osnovi treba sadrzavati tekstualni dio i priloge.2.:' odgovoran.I(e. Nakon zavrsenog posIa. dnevnike busenja. Obradjeni rezultati istraiivanja trebaju uputiti gradevinare u sve relevantne probleme koji ih ocekuju tokom gra(lenja. koj im zavrsuva prva faza u]oge inzenjera-geologa.

). preu::. eime se dobijaju podaei za projektovanje dopustenog opterecenja dimenzija temelja. U slucajevin1a vecih defekata u gradji stijene. lnzenjerskogeoloskim i njihova plombiranje betonom istraZivalliima odredjuju se litoloske karakteristike stijena. sirina. s obzirom 118 dodatne nap one kojima se djeluje na stijenu..ju rezultirati odredivanjem zona jednakih deformabilnih karaktcristika.slijeganja Gednolikog iIi diferencijalnog).brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa kroz stijenu u prirodnom stanju (m/s). Na uzorcima se odredjuju parametri otpornosti na smicanje. tc odredimo dopusteno opterecenje koje podloga moze preuzeti bcz lama ispod gradevine. V" .eto iz: Sestanov. ispuna) i utieaj vode. a koji mogu dovesti do njenog sloma. smjer i ugao nagiba. polozaj diskontinuiteta i njihov medjusobni odnos.kriljei) ta voda bitno mijenja kohezijll i neke mineralc Gonska izmjena. koji ·na indirektan naem. cisccllje pukotina od ispune s1. metodama proracuna iz domena mehanike tla dobijaju se pouzdani podaci 0 svim relevantnim karaktcristikama temeljenja. pukotinska ispllna i njene karakteristike. bitnih za odredivanje postojeCih napona u masivu. daje odgovor na pitanje 0 deformabilnim karakteristikama pomocu izraza: gdje su: e . temeljcnju prethode konsolidacijski radovi (injektiranje. Razlike raspodjele napona ispod temelja. odabiru se varijeteti postojani u vlazi i vodi. celika. polozaj slojeva. kao jedinog ispravnog puta rjesavanja prob1e1na. odnosno mogu6e slijeganje istrazivanja mor". otpomi na smrzavanje. Temeljenje na stijeni m. izvedena mase. vee i u dubini do koje objckt djeluje 11a stijenu. deformabilnost. te njihove grade i sastava po dubini. Danas temeljenje na takvim lnaterijalima ne predstavija velik problem. mineralne izmjene. njihovim sistemima i medjusobnom odnosu. bit ce jasno da. drveta i kamena. Na rezultate uticu parametri e i '1'. istezanje i smieanje. Kada se za temeljenje koristi kamen. Ako se tOllle doda i posve odredjeni. problemi temeljenja ponekad mogu biti veoma slozeni. treba istraZiti i niz drugih parametara. za homogeni izotropni elasticni poluprostor i za stijenske mase s diskontinuitetima pod razicitim uglovima. Da bi se dobio cjelovit uvid u deformabilnost stijenske i karakter slijeganja. koje su u pravilu heterogene i anizotropne s brojnim deformaeijama u svojoj gradi i s odredenim prirodnim i naponskim stanjima. koji ovisi 0 brojnim faktorima. To se n".) Kod temeljenja treba uzeti u obzir ulogu podzemne vode. U tu svrhu su nuzm kvantitativni podaci 0 diskontinuitetima. Poznavanjem parametara inkoherentnih i kohercntnih stijcna. Ol~jentaciono. prikazane su na sliei 88. i to 11e samo u neposred11oj kontaktnoj zoni temelj-podloga. duiina. itd. a za svaku vrstu stij"ena i raz!iciti naCin deformisanja. Stika 88. uzimaju se intaktni i poremeceni llzorci za laboratorijska ispitivanja. Razpodjele napona ispod teme/ja za homogeni izotropni elasticni Poluprostor(a) i diskonlinuilela pod razli(}ilim uglovima (b-j) (prema pokusu Gazieva /971.). kako monolitnog uzorka tako i pukotinske ispune.Qze se izvesti neposredno (bez temeljne stope) i s temeljnom stopom odredjenih dimenzija. Vim . Uz to koristi se i koefieijent ostecenosti stijenske rnase.c. cvrstoca na pritisak.koeficijent ostecenosti stijenske rnase.jbolje i n". To znati da takav kamen mora biti izgraden od rezistentnih 174 175 . karakteristike pukotiria (hrapavost. niskometamorfirani . U tome bitnu ulogu imaju parametri olporno'li na smicanje: kohezija (c) i ngao unutrasnjeg trenja ('1'). Takva situaeija upucuje na potrebll interdisciplinamog pristupa temeljenju l1a stijen!. U nekim stijenama (glinovite stijene. nz definisanje inzenjerskogeoloskih karakteristika.brzina prostiranja elasticnih longitudinalnih seizmickih talasa kroz monolitni uzorak stijene (m/s) Za izvcdbu temclja koristc se razliciti materijali.jbrze postize pomocu strukturnih (Schmidtovih) dijagrama. U cvrstin1~ vezaniln stijenmna. poput betona i armiranog betona. 1993.

tH tcr-cH Litoloski sastav terena takodje direktno utice na urbanizaciju odgovarajuceg podrucja.uji/'ulb 11.. moze podijeliti na optimalan (nagib 1-5%). Za uspjesno projektiranje drenaZe !reba poznavati iilZenjerskogeoloske i hidrogeoloske karakteristike terena.I. U pogledu morfologije !reba proueiti karakteristike reljefa nagibe padina..ldt!ju U odnosu na savrefllene egzodinulllh'k('.TVIU l" "". ). seizrnoloske 1 geoll1orfoioske karakteristike. : P()JX. U domenu geoloskih disciplina.2.\.\. Veci znacaj za konacnu odluku ima litoloski clan s najnepovoljnijim fizickomehanickim karakteristikama. tuale poroznosti i velike cvrstoce na pritisak. pogorsavaju sanitame uvjete i pridonose aktiviranju klizista. zamocvarenje terena i erodiranje. Povoljnost terena za izgradnju. ekoloske . saobracajne... Terene u kojima se izmjenjuju litoloski clanovi razlicitih fizicko-mehanickih karakteristika treba paZljivo istraZiti. bujisnih vodotoka i njihovih nanosa. koji u vezi s drugi_m vrstanla istratjvanja doprinosi. prikazana je tabelom 12. Velika painja posvecuje se stabiinosti terena kada su u pitanju pOjave poput klizista. ~ .\ . P"ostorno pluniranje I Inzenjerskogcoloska istraiivanja prostora za izgradnju novih urbanih podrucja treba posmatrati kao dio istrazivanja cieiokupnoookolisa.. prikazana je u tabe1i 11. povoljan (5~IO%). Odabir dimenzija i oblika mora biti prilagoden svrsi. kod prostornog planiranja. te seizrnotektonskih i SeiZll1ickih karakteristika.--" I I'L"I.lIl NA~"\iO'<'. NaroCito je vaZno definisati geotektonske i neotektonske pojave u cilju prognoziranja moguCih seizmickih efekata na teren i objekte. klimatoloske. Kategorizacija terena prema dopustenoj nosivosti stijena i njihovoj stabilnosti u odnosu na gradevinske radove u njima. : STEPEN P(WOLj!\'()Sl'.'. brzinu i smjer teeenja. narocito bujicnim vodotocima. KUnS-f. istezanje smicanje.lj. hidrografskc. liZ zoniranje terena s tog stajalista i naznaku fizicko-mehanickih svojstavu.JflOst {crena za i~gri. sipara. hidrogeoloske..mineraia. Snizenje nivoa podzemnih voda usjesno se obavlja drenaznim sistemima. Time cjelovile geoloske karakteristike.rZ. Povrsinske vode mogu izazvati plavljenje hipsometrijski nizih dijelova.5 m od dna temelja. uz sve 08talo (npr. : . Ali. I'O)A"v:'I.L. bioloske. c1eterrninlra}u ieren za izgradnju sa svih relevantnih slaj aMta.UZ\lI(:-'.. nije dovoljno odrediti sarno inienjerskogeoloske karakteristike. Povol. pedoloske.-j :-. a naroeito polozaj vodonepropusnih i vodopropusnih slojeva.donosenj~ optimalnih odluka 0 ttrbanizaciji.. seiZlnotektonske. S obzirom na navedene karakteristike. Podzemne vode visokog nivoa otezavaju izgradnju i eksploataciju objekata. naroCito u projektovanju i izvedbi odvodnje. debljine vodonosnog sloja. 6.n<""a . l III t l\'jCHlO pOV-C. Prostomi polozaj stijena u terenu njihove strukturne karakteristike takodje bitno uticu na urbanzaciju. OJ)f{O:---:. kako povrsinskih i podzemnih.. Pri tome se odluka 0 najviSem dopustenom nivou podzemne vode donosi u ovisnosti 0 karakteristikama objekta.." :.2. reljef ima veliko znacenje u planiranju izgradnji gradskih i industrijskih sadrzaja. fLO" UL"." (. -~ LK/ poj:lI'c kli/.\ < .djnlj. Op6enito." od""n" ! !.'" i PL\ VI J F. plavljenja. U pravilu. Tabela 12. I"'P"-: l. vee je nuzno odrediti i litoloske. uvjetno povoljan (10-20%) i nepovoljan teren (nagib veei od 20%).(JST TEHE~:\ !'ltE~t\ l InJ)I{['. procese i pojavc kao i sel::micnost {erena 176 177 . Povoljnost terena prema dopustenoj nosivosti stijena u odnosu na gradevinske radove u njima stabilnosti Y > ') Tabela 11. SIPA. promjene nivoa i hemijski sastave vode (zbog agresivnosti). maksimalni nivo podzernne vode smije biti do 0. Teren se s obzirom na povoljnost izgradnje u odnosu na nagib.~~J . .'. tako i otpadnih voda.

usij~cati. ! ~ Izvedena istraZivanja omogucavaju rejonizaciju urbanih ejelina za izgradnju objekata razliCite namjene (stambena podrucja. te ib je uvijek neophodno izvesti prije prostornog planiranja . sintetizirana (na osnovu podataka prethodno izradenih karata omogucava sintezu i precizira interakciju s rezultatima drugih istraZivanja.3.. Zbog duzine saobracajnica._____. te interpretira tektonsku evolueiju terena uz proejenu djelovanja seizmickih sila na prostoru predvidenom za urbanizaciju).2. > 1000 Ill.. 6. . prema potrebi. prognozu mogucih promjena u terenn tokom izgradnje ali i n fazi eksploataeije objekta. Geoloski podaei obraduju se po dlOmeama. tektonske i reljefue) mijenjaju se uzduz trase.200 lahiiMl I "v\'. inZenjerskogeoloskih i drugih istraZivackih radova. <. .. a rezultiraju programom geoloskih.d_'_ _ .b'lJA. Podaei 0 geomorfoloskim karakteristikama unose se u seizmotektonsko-seizrnolosku.C. jer su takvi terem (s aspekta lzgradnJe saobracajnica) veoma nepovoljni i redovno ih treba zaobilaziti. uz pojednostavljeni prikaz njihovog sadrzaja suo litoloska (prikazl!je vrstu stijena i njihov medjusobni odnos. u litolosku kartu. Nanosi na padinama ne smiju se zasijecati i . 6.. geoloske gradje. hidrogeoloskih. industrijske zone. te njihove fizicko-mehanicke karakteristike. pa svaki veCi nekontrohsam zahvat moze Izazvah obrusavanje . "i0 Rezultati ejelovitih geoloskih istraZivackih radova mogu. Kod cvrstih stijena problem predstavlJaJu tektonskI I mikrotektonski elementi narocito oni na lokaeijama zasjeka i usjeka. prezentirati model prirodnog sistema kojeg treba urbanizirati. a podaci 0 rnineralnim sirovinama. uz naznaku mogucnosti vodosnabdijevanja i mogucnosti zagadjenja.___L ____.-'. Prilikom istrazivanja posebnu pafujutreba posvetiti aktivnim i recentnim siparistima. Saobracajnice Saobracajnice su gradjevinski objekti koji imaju sasvim specificne karakteristike u pogledu planiranja i izvedbe trase. saobracajnice itd.I I______L_s:!__. Preliminarna istrazivanja za potrebe projektovanja i gradilje saobracajniea sadrze geolosko rekognosciranje terena sireg podrucja trase. i prijedlog sanacije manje povoljnih podrucja.) ovisno 0 povoljnosti terena. Te karte. Na taj naCin se odmah odreduju nepovoljna podrucja i s projektantima obavljaju potrebne korekcije... gdje se izvode tuneli i vijadukti. snlJ>Ai~J POVOLJ1'<OSTI I ' ! I I nOPusTE.. Trasa se ucrtava na postojecu geolosku kartu odgovarajuce razmjere i uocava se geoloska grada terena. te dopustenih nagiba. bidrogeoloska (registrira sve pojave vode.23. Uvjl-'lIKJ pOVOlj<Ul tcrcll 50 -. To upucuje na neophodnost studioznog upoznavanja uticaja reljefa. Rezultati trebaju dati nedvosmislena rjesenja 0 odrzivosti projektirane trase u cjelini iii po dionicama... hidroloskih i hidrogeoloskih te inz~njerskogeoloski~ karakteristika.. 178 179 . a prikazuje najznacajnije elemente koji direktno uticu na izradu prostornog plana). L~C~="~F"".KONOVi 1 . Takvi" s~ mater~jali u ~labil~oj ravnotezi. I' I STABl1. Obim radova OVISI 0 geoloskoj gradi terena.. .DU _ KOEl JCIJb"\'1 PR010l)\. podrucja za sport i rekreaciju. preporuke za ocuvanje prirodnih nvjeta i podatke 0 njihovoj prilagodbi)./'\[A OP'TERE(. mnoge karaktenstlke terena (litoloske. inzenjerskogeoloska (prikazuje i daje prognozu stabilnost. '.... pa na odredjenim dionicama postoje razliCiti uticaji egzodinamickih i endodinamickihprocesa i pojava koje oni izazivaju. To je veoma vazno u brdovitom terenu.. Cestovne saobracajnice Idejno rjesenje trase neke saobracajnice daju gradevinari. i nosivosti.1.NOST :J tkNjOl~ J 2 OTP()H pm Iv't._. inzenjerskogeoloske. neovisno 0 geoloskoj starosti). u pet razlicitih karata.. seizmotcktonsko-seizmoloska (prikazl!je geotektonsku i neotektonsku rejonizaeiju. ali i klimatoloskih i ekoloskih faktora pnJe Izrade IdeJnog I izvedbenog projekta. Studija 0 utieaju svih navedenih faktora upucuje projektanta na izbor optimalnog rjesenja. te zastite od zagadjenja)..

Kako je reljef posljedica djelovanja ejelokupnih geoloskih faktora od postanlm do danas . U pogledu povoljnosti terena za temeljenje pruge. vrijede strogi kriterijumi kao sto je to slucaj kod cestovnih saobracajnica. ali i lIZ pomoe ronilaca. zbog mogucnosti pojave s'1idnih nanosa i lavina te udara odronjenog kamenja. uzduz trase obavljaju se probna usijecanja i zasijecanja. kao i veliCini radijusa krivine.3. osim onih koje imaju izrazitu skriljavu teksturu. geolog i geomehanicar. i rijecnim dolinima i u brdsko-planinskom reljefu. odnosno njihovog nagiba u usponu i padu. klizistima. bitno je istraziti geolosku gradu i topografiju morskog dna. otporan na atrnosferske i druge vanjske faktore. i na pojavu bujicnih vodotoka i njihovih nanosa. Ostale karakteristike inzeJ1jerskogeoloskih istaZivanja sliene su onima koje su opisane u dijelu 0 cestovnim saobracajnicama. osobito njegovu stabilnost. Zbog toga se potrebna paZilja posvecuje pravilnoj izvedbi valobrana.3. Blago zaravnjene padine se u blagom nagibu nastavljaju u more. u pravilu s vecom koliCinom i debljinom sitnozmastg nanosa. djelovanje valova i morskih struja.2. Kamen za valobrane mora biti veoma male poroznosti. Pri izboru dijela obale za izvedbu pristanista i komunikacija. Stoga se pri istraiivanjima za potrebe projektovanja zeljeznickih pruga velika paznja posveeuje karakteristikama reljefa. Injzenjerskogeoloske karakteristike nanosa i stijena koje izgraduju morsko dno odreduju naNn temeljenja pristaniSta i moguenosti produbljivanja morskog dna u slucaju potrebe. 6. njegove veliCine i nacina slaganja.otito je da u inZinjerskogeoloskom smislu treba istraziti teren. Kod izvedbi nasipa treba odabrati kamen male poroznosti.3. najbolje karakteristike imaju sve svjeze magmatske stijene. za utovare i istovare s brodova te lahku izvedbu komunikacijskih saobracajnica. Ako treba. Nakon obavljenih geoloskih istrazivanja. Kod toga je potrebno znati da su obalni i morski reljef u medusobnoj interakeiji. bilo u cjelini iii po dionieama. odroni). Zeljeznicke pruge Kod projektovanja zeljeznickih pruga. Topograftja i geoloska grada obalnog dijela u luci mora omogueiti izgradnju stabiine i dovoljno prostralie operativne zone.2. U brezuljkastim i brdovitim terenima s Jakim uticajem vjetra. Dobivene rezultate analizira tim strucnjaka u sastavu projektant.3. narocito 180 181 . Neposredna zracna zona proucava se sa stanoviSta meteorologije. kao i na hidrogeoloske karakteristike terena i djelovanje povrsinskih voda kojemogu ugroziti prugu. odredujuci pri tome debljinu i sastav nanosa. narocito prstaca koji tokom svog rasta izlucuju razliCite agresivne komponente koje mogu razoriti kamen. programira se istraino busenje i kopanje istraznih jama.4. labilnim padinama i Jokacijama mogu6ih odrona.InZenjerskogeoloska istraiivanja izvode se u sirini od 200 do 500 m s obje strane projektovane trase. usjecima i zasjecima pafuju treba obratiti na plohe 6.Uzorci iz cvrstih stijena uzimaju se istraZnim radovima. nestisljiv. Ovdje treba naglasiti da u nevczanim materijalima i djelimicno glinama geomehanicka istraiivanja mogu dati odgovor na sva pitanja vazna za postojanost saobracajniea. velike cvrstoce i zilavosti. zalim betonskim i kamenim zidovima i drvenim gredama. Uz strme stjenovite obale morsko dno je na veeoj dubini stjenovito i obicno bez bitnijih debljina nanosa. Zastita se izvodi pomocu pregrada temeljenih u teren. Temeljeni su na dubinama koje omogucuju pristajanje plovnih objekata odgovarajueeg gaza. naroCito u pogledu karakteristika upotrebljenog kamena. Tuneli se rjeilavaju posebnim projektima.U tunelima. Reljef morskog dna odreduje se dubinomjerima. U nekonsolidovanom nanosu uzorci se uzimaju specijalno izradenim priborom. Valovi i morske struje na pristanista djeluju razarajuce. te topografiju i geolosku gradu obalnog dijela . biljnog rastinja. potrebno je istraiiti teren radi optimalnog rjesenja zastite voza i pruge (posebno nakon izlaska iz usjeka). slozenim izmedu profila od betona i zeljeza koji su izvedeni za tu svrhu.Pomorske luke Pomorske luke su objekti izgradeni na rubovima obala. diskontinuiteta. vezane sedimentne i metamorfue stijene. Aerodromi Aerodromi mogu bili izvedeni u nizinskom reljefu. na raziicitim vrstama stijena. erozija.2. koja rezultiraju spoznajama 0 litoloskim i tektonskim karakteristikama. U krskim terenima potrebno je otkriti eventualno postojanje podzemnih supljina ispod pruge da bi se izbjegla pojava proloma. Rezultati istrazivanja prikazuju se na kartama u razmjeri od 1 :200 do 1: 1000.2.zilav otporan na udar i srnrzavanje ali i na djelovanje organizama. u saradnji sa geomehanicarima i strucnjacima. To se odnosi na savremene injzenjerskogeoloske egzodinamicke proeese i pojave (klizista. koji se u njega utiskuje. odnosno 0 potrebi njenog premjeiltanja. siparista. 6. radi odredivanja nagiba kosina. Oni dajn prijedlog 0 prihvatanju projektovane !rase. 12 podrucja mehanike stijena.

U karstnim terenima problemi se pojavljuju zbog postojanja manjih i vecih kavern. Razvija se snazan podzemni pritisak pa su nuine jake podgrade i debela iIi armirana obloga. slo. 6. granicu tecenja. granieu plasticnosti. za teske u svodu od 10% do 20%. Grihble: jz .Razvija se snaZan podzemni pritisak pa je potrebna jaka podgrada i adekvatno oblaganje. u podzemlju. Slika 89.5 metara. te laboratorijskim i in situ mjerenjima sto detaljnije upoznati podlogu kako bi se u cjclosti osigurala stabilnost uzletno-sletne staze i ostalih objekata te postigla odgovaraju6a nosivost (npr. poroznost. diskontinuitete (njihov polozaj. razliCite stijene u podzemlju razliCito reaguju kod izvodenja gradevinskih radova. karakteristikama stijenske mase u kojoj se planira njihova izgranja dijele na: _ Labke tunele: u cvrstim stijenama velike tvrdoce i zilavosti. Nema pritiska pa su podgradnja ! oblaganja nuini sarno u jate razlomljenim zonama. potkovicastog su oblika) i hidrotehnickih objekata (hidrotehnitki tuneli su pod pritiskom. sirinu i medusobne odnose}. gustocu i prostOlTIU masu. a narocito uzletno.sitnih cestiea liZ kontroiu stabilnosli i stisljivosti terena. Oblaganje se u eijelosti izvodi samo u tunelima hidrotehnicke namjene. ~ u bokovima od 5 % do 10 %. cvrsocu na pritisak i udar.Zbog toga je potrebno obaviti detaljna istrazivanja kartiranjem i odredivanjem strukturno geoloskih karakterisika. trajnu paznju treba posvetiti drenazi i onemogucavanju ispiranja . koheziju. stepen trosnosti povrsinskog dijela. _ Veoma teske tunele: u slabo vezanilll i nevezanim stijenama sa znatnim kolicinama vode i vlage. Tuneli Tuneli su podzemni objekti koji se grade u sklopu saobracajnica (cestovnih i zeljeznickih. Obavezno treba geofizickim istrazivanjima. te otpornost na smrzavanje i uticaj vode. petrografski sastav fragmenata.sletne staze i aerodromske staniee maksimalni nivei podzemnih voda u pjeskovitim i sljunkovitiln sedimentima moraju biti niZi od nivoa temelja najmanje 0.U pjeskovitim glinama smiju dostic. S obzirom na razlicitost u sastavu.U brdsko-planinskim podruejima moguce je izgraditi podzemne hangare za avione. Srednje teske tunele: u poluokamenjenim stijenama manje cvrstoce.To ce posluziti kod proracuna dopustenog opterecenja na kontaktnoj povrsini objekta i terena.-Sestal1ovic. stepen vlaznosti. fizicke i mehanicke karakteristike. prostornu masu (zapreminska tdina). gustocu (speeificna [dina). Moguca su bubrenja sa svih strana pa i u podu tunela. Zbog stabilnosti oi:>jekata. ugao unutrasnjeg trenja. a u glinama do 1.smjera jaCine ucestalosti vjetra te ucestalosti magIe. Slicni probleml postoje i u prosirenim rijecnilli doli nama.2. KOn/llra plamranog i i:::biJenog profila lunela II slojevllll1l srijcnama ra:::licitog liloioskog sastava (premo Lean.4. jace ostecenim cvrstim stijenama i stijenama u procesu raspadanja. praznih iIi ispunjenih produktima trosenja nastalih in situ. morfo1oske i ostale prirodne okolnosti. Tuneli se ovisno 0 geoloskim. U nizinskim podrucjima s preovladavajuCim nevezanim poluvezanim sedimentima te vi so kim nivoom podzemne vode koja se u maksimalnim kotama moze podignuti do povrsine terena i ugroziti avionski saobracaj velika pafuja se posve6uje efikasnoj drenazi. Brdsko-planinska podrucja S11 uglavnom izgradena od cvrstih vezanih stijena razlicitog sastava i starosti te u inienjerskogeoloskom smislu treba istraZiti petrografski sasta\'. _ Teske tunele: u slabo vezanim plasticnim veoma raspadnutim i razlomljenim stijenama.1986) 182 183 . Dopusteni visak izbijanja (s1. I u takvim terenima treba racunati s koliCinom i uticajem povrsinskih i podzemnih voda. Razvija se manji vertikalni a mjestimicno i boeni pritisak pa su obavezni podgradnja i oblaganje.0 m. U takvim podrucjima uz inzenjerskogeoloske.zenost zrna. istraZnim busenjem. snijega i leda sto bitno utice na izbor lokacije aerodroma.Sm od kote temeljenja.kod slijetanja avion pritisce podlogu silom od minimum 200 leN/m2 do maksimum 1500 kN/m 2). dok za veoma teske tunele u svodu lZllOS! 20-40% au bokovima 10-20%. i prema potrebi i helnijska svojstva.89) za laltke tunele iznosi 10% za srednje teske tunele prosjecno do 10%. kruznog su oblika ). nivo do 1. koeficijent filtracije. Laboratorijskim ispitivanjem na uzoreima i ispitivanjem in situ u terenima nevezanih i poluvezanih stijena treba odrediti granulometrijski sastav.

koheziji. sufoziji i likvefakciji LB s t!"H I I I I t Il Stika 90. velika se painja posvecnje debljini sloja. i nakon niza godina moze doc.istrazivanja tokom igradnje tuneia sadrze pracenje radova. do pucanja i deformisanja obloge ali i do pomicanja trase 184 185 .Mostovi i vijadukti Mostovi . istrazivackiln radovima u svim fazan1a projektovanja. prostorna masa. . istrazivanja tokom eksploatacije tunela sastoje se u instrumental nom pracenju svih relevantnih karakteristika u pogledll stabilnosti i postojanosti objekta jer je iskustveno dokazno da. Smatra se da je most objekat koji spaja obale neke rijeke. U pogledu iiloiogije. nivou podzemne vode i njegovom kolebanjll. Pri tonIe treba paznju posvetiti pojavama podzemni voda i plinova.u jako ubranim poremecenim i degradiranim niskometamorfisanim skriljcirna). tektonske i strukturnogeoloske karakteristike. Fizicko-lnehanicka svojstva koja utiCll na stabilnost temelja stubova mostova i vijadukata (a time i na cjelokupnu konslrukciju) Sll: cvrstoca na pritisak.Takva se ocjena daje nakon studiozne obrade geoloskih karakteristika.. uz detaljno· registrovanje svih relevantnih geoloskih karakteristika i njihovo ucrtavanje na inzcnjerskogeoloskol1l profllu tunela u rnjerilu od 1:100 do 1:200 (s1. a povremeno u slueaju bujicnih vodotoka. (prema Alagdalenic preuze.o i:::Ses!u!1ovic 1986) U ovoj fazi istrazivanja su veoma vazna i n10raju biti tacna i pravovren1ena jer rezultiraju podacima koji mogu uticati na izmjene u glavnom projektu tukom izvedbe a u [azi eksplatacije tunela (kod eventualnog ostecenja obloge) daju llvid u graau i sastav ostecene dionice. Svi navedeni radovi rezultiraju claboratom 0 injzenjerskogeoloskim uvjetima izgradnje luncia u sklopu kojeg so obavczno nalaze prognozni inzenjerskogeoloski profili. 6. vijadukti izvode se u sklopu saobracajnica. zbog skracivanja duzine puta i troskova koji bi nastali obilazenjcm a takoder i zbog poboljsanja saobracajnih karakteristika trase. 2ilavost. hidrogeoluske karakteristike i uticaj savremenih egzodinamiekih procesa i pojava. inzenjcrskogeoloskog kartiranja geofizickih istrazivanja.iesenja). Istrazivanja se izvode 11 tri faze: . zbog morfoloskih karakteristika tcrena. odnose se na litoloski sastav terena. slozenosti zrna. Bitni geoloski podae. uglu unutrasnjeg trenja. za lemeljenje mostova i vijadukta povoljne su sve svjeze cvrste stijene koje odgovaraju kriterijama nosivosti. te osipanje i klizanje po povrsinan1a diskontinuiteta.Zavrsni claborat 0 istraiivanjin1a tokom izgradnje tunela izvanredno je vazan materijal jer se koristi za projektovanje i izvodenje tunela u slicnirn geoloskirn prilikama. poroznosti. U slucaju izvedb. otpornost na smrzavanje. U torn smislu nepovoljcne karakteristike imrtju stijene koje su jako razlomljene i trosne~ naroCito ako je telnelj lociran u rasjednoj zoni iii u razlomljenom tjemenu antiklinale. Savrerneni egzodinamicki procesi koji uticu na stabilnost Illostova i vijadukata su: fluvijalna erozija (veoma i trajno izrazena na obalama koje spajaju most. razliCitih ispitivanja in situ (tnetodama mehanike stijena) i labormorijskih ispitivanja.5. U takvim stijenama. granulometrijskom i petrografskom sastavu. temelja stubova mostova i vijadukata u nevezanim i poluvezanim stijenama. treba definisati karakteristike bitne za gradcnje i sigurnost u eksploataciji. tc vodopropusnost i nivoi kolebanja podzemne vode.Pri projektovanju i izgradnji tunela inzenjerskogeoloska istrazivanja su od najvece vaznosti jcr moraju rezultirati podacima koji su neophodni za odabiranje najpovoljnije varijante i predvidanje teskoca koje se mogu pojaviti prilikOll1 izvodenja i tokOIn eksploatacije objekta . a vijadukt objekat koji premoscuje suhu dolinu. tiksotropij. 90). odronjavanje dijelova stijenske rnase. odnosno rijecne doline. stisljivosti. istramog busenja. optornost na uticaj vode i otpornost na udaL Hidrogeoloske karakteristike bitne za sigurnost temeljne konstrukcije su: podzemni tokovi i veliCina slivnog podrncja s kojeg voda gravitira lokacijama stubova. gustoca. SLl potrebni prj projektovanju i izgradnji mostova i vijadukta. povisenih temperatura i podzenmog pritiska. Struktllrnogeoloske karakterislike su bime kod odredivanja lokacija temelja siubova i iskopa za teu1clje (radi njihove stabilnosti i otpornosti na seizmicke uticaje i postizanje dopustene nosivosti). bujanju. tunela izgradenog u veoma nepovoljnim stijenama (npr. fizicko-mehanicke osabine. poroznost.istrazi\'anja za potrebe projektnc dokumcntacije~ koja rezultiraju ocjenom 0 moguC:~nostin1a i ogranicenjirna predlozenih varijanti (iii sumo jednog t:. i kod vijadukata). koj.2. lnienjerskogeoloski projit tune/a (LB-/ijevi bok S-svod DB-desni bok).

klimatskim faktorima (smrzavanjul. U cvrstim. a radi povecanja stepena sigurnosti i stabilnosti.:b-usjek u krecnjaku. usjeci i nasipi Zasijecanje i usijeeane terena. iii podrucju niskih brezuljaka (usjeei). Cilj irn je postizanje projektovane nivelete u visinskorn i prostornom smislu.0usjck u magmatskoj stijeni s aha stabllna boka . narocito one koji mogu izazvati pojave klizanja. u svim slucajevima kada je kota nivelete trase ispod kote terena neposredno u padini (zasjeei). prilagodeni njihovim karakteristikarna u pogiedu stepena otpornosti rnaterijala na SlllCan]e. U pravilu je u takvirn terenima prvih nekoliko metara stijene intenzivno razlomljeno i odvojeno u blokove razliCitih dimenzija s pukotinarna koje su pretezno ispunjene zemljorn crvenicom.6.(tecenje stijena). u takvirn terenima potrebno je studiozno izuciti sve vazne faktore. Ako karnena nema u terenima (u terenirna izgradenirn od poIuvezanih i nevezanih sedirnenata). stabilnost kosina aVIS! 0 granulometrijskorn petrografskom sastavu. koheziji. Zbog toga su nagibi kosina i usjeka u nevezanim i poluvezanim sedirnentirna u pravilu veorna bIagi. pijesak i glina. uz povoljne inZenjerskogeoIoske i strukturnogeoloske karakteristike. nesimetricna radi postizanja stabilnosti oba boka U odnosu na slojevitosf . prostornorn polozaju pukotina i njihovorn rnedusobnorn odnosu. J. ovisno je 0 litoloskorn sastavu. U tu svrhu izvode se potporni i oblozni zidovi. Kod izrade veorna visokih zasjeka i usjeka. 0 cernu ce ovisiti naCin terneljenja (pIitko terneIjenje iIi terneljenje na busenirn iii zabijenirn pilotirna).U slojevitirn stijenarna bitan je i odnos nagiba slojnih ploha prema nagibu kosine zasjeka i usjeka (slika 91). Za izvedbu nasipa nisu 186 187 . sirine potrebne za prihvacanje rnanjih odronjenih kornada i ublaiavanje njihovog udara na saobracajnicu. za nasipanje se koriste sljunak.U glinarnaje to dug proees. u siucajevima kada je kota nivelete trase iznad kote terena. Zastiti kosina od utieaja savremenih egzodinarnickih faktora (erozije. Ostali rnaterijali zahtijevaju blaze nagibe. postavljaju se usidrene zicane mreze sa zategarna. osipanja). Za izvedbu nasipa najpovoljniji je lomljeni. te 0 proslojcima i leearna materijala razliCitih granulometrijskih i fizicko-mehanickih karakteristika.Zasjeci. i glina su u nasi pima stisljivi. razlornljenosti stijenske rnase. poroznosti. pijesak. U terenirna izgradenirn od nevezanih i poluvezanih sedimenata. Zasjeci i usjeci izvode se u rnorfoloski razudenom terenu.a-zasjek u magmatsko} stijeni stabilan pri vrlo strmom nagihu . Stabilnost kosina nasipa. uglu unutrasnjeg trenja materijala. U ovisnosti 0 geoloskim karakteristikarna stijena. povoljnih petrografskih i fizickomehanickih karakteristika. biti od veorna strmih do okornitih. dobro slozeni kernen. postize se karnenom. sirnetricni i nesirnetricni. c-zasjek u krecnjaku nestabilan S obzirom no odnos nagiba slojeva i nagiba kosine zasjeka 2. Nasipanje se obavlja u slojevirna debljine do rnaksirnum 60 em.2. odronjavanja.b-zG!>jek u krecnjaku stabilan S obzirom na odnos nagiba slojeva i kosinc zasjeka. Stabilnost zasjcka i usjeka. gabionski madraei. uz trajno nabijanje vibrovaljeima i osiguranje optirnaine vlainosti. odnosno odredivanje nagiba kosine. Upotrebom i pravilnorn ugradnjorn karnena elirninise se rnoguenost slijeganja. kao i nasipavanje pojedinih njegovih dijelova u funkciji su realizaeije eestovnih saobraeajniea i zeljeznickih pruga. 1 Nagibi kosina rnogu u cvrstirn stijenarna. uobicava se izvesti berma. Sljunak. vezanirn stijenama izvedba zasjeka i usjeka. izraduju se kontrafori sa sidrenjern u stijenskoj rnasi iIi se stijenska rnasa zasticuje rnlaznim betonom. (visih od 6rn). odnosno podlozni slijeganju tokorn vrernena. vodopropusnosti. 6. U kraskirn terenirna gornji dio kosine zasjeka i usjeka izvodi se u blazern nagibu od donjeg. Opeenito. kod kojeg ce bokovi biti stabilni. Konsolidacija nasipa u sljuneirna traje relativno kratko (slicno je kod pijesaka). posveeuje se painja u razlornljenirn stijenarna. u nagibu I: I i veeern. nivou podzemne vode i njegovom oseilavanju. koji traje godinarna. 2 Slika 91.c-usjek u krecnjaku sa stabilnim lijevim bokom i desnim bokom sklonom klizanju po slojnim povrsinama (diskontinuitetima) Nasipi su takode objekti koji se izvode na eestovnirn saobracajniearna i zeljeznickirn prugama. Time se izbjegavaju visoki stepeni nagiba trase i njezino produzenje obilazenjern prepreke.

fizicka i mehanicka svojstva stijena. uzimajuCi u obzir pozitivne i negativne faktore. tunela i drugih dijelova objekta. za postojanost akumulaeijskog jezera i njegovu funkeionalnost obavljaju se i druga istrazivanja.povoljni materijali podlozni trosenju i raspadanju (npr.lokacijarna povoljnim za akumuliranje vode. Tokom izvodenja radova kontrolisu se oejene prethodnih faza istraiivanja i zakljucei. glavna podrueja gubitaka procjedivanjem u podrucju akumulaeije te oko brane i ispod nje). oko brane i ispod nje. podzemnih i porsinskih tokova). obavlja se izbor lokacija povoljnih za akwnuliranje vode i za eksploataciju i preradu potrebnog karnena iz privremenog kamenoloma.2. Istrazivanja ove faze moraju rezultirati spoznajama 0: . Rezultati se graficki prikazuju na kartama i profilima u mjerilu od 1: 100 do 1:5000. kanala).7.radovima koje treba obaviti za izradu osnovnog projekta.Hidrotehnicki objekti Geoloska istraiivanja za potrebe izgradn. . -inienjerskogeoloskim karakteristikama (mineraloskopetrogarfska. hemij skim svoj stvima vode moguCim gubicima proej edivanj em. S obzirom na to da njihova pogresna iii nedovoljno precizna oejena moze lzazvati katastrofalne posljedice. koja je rezultat istrazivanja ave faze. U fazi istraiivanja za pootrebe glavnog projekta koriste se spoznaje prethodnih faza istrazivanja i obavljaju dopunska detaljna istraiivanja na lokacijama pojedinih dijelova objekta.je hidrotebnickih objekata (brana. istraiivanja za potrebe izrade glavnog projekta. dobiva se uvid n geolosku gradu lokaeije unutar kompenzacijskog bazena. i prijedlozima sanacije.hidrogeolSkim karakteristikama (nivo podzemmne vode. hidrogeoloske odlike (prosjeenu koiicinu dotoka u akumulaeiju od padavina.2.akumuliranju materijala (koji moze biti transportovan zbog djelovanja denudacije i erozije) u izvedenim objektima. . te koliCinu nanosa koja se vremenom taloii u akumulacijsko jezero. Osim toga. lnzenjerskogeoloska studija. U fazi istraiivanja za potrebe osnovnog projekta istrazuju se lokacije koje su odabrane kao povoljne za hidrotehnicke objekte.rezultatima razliCitih probnih opterecenja.7. izdasnost izvora. definisu se: naein i dubina temeijenja.geoloskoj gradi i vizuelnoj ocjeni kvaliteta stijena. istrazivanja tokom izvodenja radova. maksimalna dopustena visina uspora i drugo. vodosnabdijevanja. Osnovnim projektom definise se konacni izbor lokacije najpovoljnije za hidrotehnicki objekt. . Naravno. smijer kretanja podzemne vode.postojanost kosina usjeka i zasjeka ). . U fazi preliminarnih istrazivanja uz konsultaciju postojecih objavljenih radova i fondovskih dokumenata. su kompleksna i raznovrsna jer zahtijevaju taene i do kraja precizne determinacije odnosa na terenu. posebno ani sa vecom koliCinom glinovite komponente). 6.geofizickim parametrima. laporci. istraiivanja za pOlrebe izrade osnovnog projekta.debljina povrsinskog trosnog pokrivaca. . materijal potreban za njenu izvedbu. Dobiveni rezultati koriste se kao temelj za glavni projekt ejelokupnog investieionog zahvata.nestabilnim padinama i klizistima. jer naknadno uoeeni detalji (koji u kompleksnim geoloskim istraiivanjima prije nisu uoceni) mogu vrijediti za prilagodavanje realnom stanju. IstraZni radov! provode se u cetiri faze: prelirninama istrazivanja. mogucnost procjedivanja unutar akumulacije. silt (prah) i gline s organskim materijarna. ali ni gradevinski otpad. ovisno 0 vrsti objekta i potTebi. 6. veliCinu slivnog podrucja. naein izvedbe. Posebna painja posvecuje se nestabilnim padinama i klizistima. sprecavanja pop lava. uticaj egzodinarnickih i endodinamickih procesa i pojava. poljoprivrede ltd. U sklopu rezuitata istraiivanja za potrebe osnovnog projekta. Odreduje se ugao kosine zasijecanja i usijecanja padina.1. mora sadrzavati spoznaje 0: .akumulacija.Odreduje se tip brane. potrebno je prouCiti morfoloske karakteristike terena.Akumulacijska jezera Kod izvedbe akumulacijskih jezera za potrebe energetike. veliCina slijeganja stijenske mase ispod brane. . medu kojima veliki znacaj imaju ona koja obraduju uticaj akumulacije na eko-sistem i osiguranje postojanosti (odnosno poboljsanje karakteristika) odgovarajucih izvora u nizim 188 189 . klimatoloske i meteoroloske karaicteristike. hemizam podzemne i nadzemne vode.

U morfo!oskom smislu brane se izvode u susnim dije!ovima rijecnih dolina iii na nekom drugom morfoloski pavoljnom mjestu. 190 191 . Savrerneni egzodinamicki procesi obieno su rezultat porasta nivoa vode u podzemlju sto se prenosi i na sire podrucje padina. odronjavanje. akumulacijska jezera se uglavnom izvode u prasirenim dijelavima rijecnih dalina te u podrucjima kraskih polja (ali uz bitna i raznolika istrazivanja i injektiranja radi ostvarenja postojanosti akumulacije). b Brane su hidrotehnieki objekti kojima se omogueava zadrzavanje vode u nekom podrucju. Pri lOme morfologija terena i inzenjerskogeolaske od!ike stijena imaju veorna vaznu ulogu. treba posvetiti .odgovarajucu pazllJu. obavezno izraduju karte seizmicke mikrorejonizacije. takvim pojavama.. uz registrovanje svib relevantnih hidrogeoloskib pojava. U fazi projektovanja. narocito one izgradene od betona i afmiranog betona. uvalarna.Kanali Kanali su dovodni i odvodni objekti hidrotehnickih sistema za potrebe energetike i poljoprivrede. klizanja masa. armiranog betona i kamenog nasipa s vodonepropusnim glinenim jezgrom. pravougaonog iii trapeznog oblika. erozija. primjecenaje povecana seizmicka aktivnost.Raz/iCifi tipovi brana 11 popre<-'nom pre. U geoloskom smislu. ovisno 0 pritisku akumulirane vode koji na branu djeluje i inzenjerskogeoloskim karakteristikama terena u kojim se izvode.1=7\ ~~-- d S/ika 92. c-olak~aJ1a armiram!-bclOnska brana. 6. zbog njene osjctljivosti 11a potrcs. koje (uz astale) posebno treba prouCiti pri odabiranju lokacije i tipa brane su: razlomljenost terena. s razlicitim stepenima nagiba osc i bokova.podruejima.2. Mogu biti koristeni i kao plovni putevi (npLSueski. posebno prilikom naglog punjenja i praznjenja vode. Seizmicnost terena je jedna od komponenata koja takodc bitna utice 11a izbor pregradnog mjesta i tipa brane. Panamski kana! itd.U seizmickin1 zonama se u s!ucaju potresa veceg od 6 stepeni MSK-64 skale. lspucalost znatno utice i na izbor tipa brane zbog potrebe unosenja dodatnih sila (razliCitim vrstama sidara) u tercn. b-masivna hClOnsko brana. Po potrebi mogu bItt oblozenl (cak i u vodonepropusnom terenu). Za postojanost akumulacije najpovoljnije su vadonepropusne stijcne (npLsvjeze magmatske).~/ekll (a-naslIta zemljana brana s glinenimjezgrom. i neoblozeni.2. lnzenjerskogeoloske karakteristike. Lucne anniranobetonske brane izvode se u uskim klisurama. U morfoloskom smislu. dopusteno opterecenje i mogucnost smicanja brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom.2. Dopusteno opterecenje na dodirnoj plohi teren-temelj Ima posebno znacenje zbog pritiska kojim brana cljeiujc na stijenu svojom lnaSOill. a izvedba je moguca liZ strogo postovanje uvjeta gradnje u seizmicki aktjvnim podrucjima. Svi nabrojani elemen6 ovisit ce 0 inzenjerskogeoloskim. kao i u fazi eksploatacije.). vaino je hidrogeoloskim istraiivanjima odrediti vodopropusnost terena na obodima 1 u podrucju dna akumulacije. Savremene brane se izvode od betona. S danasnjim stepenom tehnickotehnoloskih dostignuca. oSlpanJe. seizmicnost. uz prethodne prognoze. Smicanje brane po temeljnoj stijeni i s temeljnom stijenom dogada se redovno po plohama diskontinuiteta (slojnim j tektonskim pukotinama).3. sufozija) 1 intenzitet ispunjavanja akumulacija razliCitirrl nanosima (transportovanim vodenim tokovima iii nastalim trosenjem stijena obeda akurnulacije). Inzinjerskogeoloskim istTaZivanjima bitno je odrediti stabilnost obala akumulacije S obzirom na djelovanje vode (denudacija.Branc radova u eilju sprecavanja gubitaka vode ispad i oko brane. a nasute u sirim rijecnim dolinamf).7. rijecnim prosirenim dolinama). lspucalost terena i s njom u vezi hidrogeoloske karakterisike uvjetuju projektovanje -. sta znaei da u fazi istrazivanja i projektovanja treba pazljivo pri6i litoloskim· i strukturnogeoloskim istrazivanjima ten1eljnc stijene i bokova. te se tom problernu u fazi istrazivanja i projcktovanja poklanja odgovarajuca paznja. U sirem podrucju akumulaeija. kako bi sc osiguraia stabilnost brane. Kanai je moguce izgraditi u svim vrstama stijena.7. pokriveni i nepokriveni. akull1ulacije se ostvaruju i u kavernoznim razlomljenim krskim terenima (u krskim poljima. Vrsta materijala od kog ce neka brana biti izgradena takode ovisi i 0 morfo!ogiji. d-/uhw betonska hrana) 6. Najucestaliji tipovi brana prikazani su n3 sl1d 92.

koriste se prvenstveno gline i prab.gabionirna) i trajnim ciscenjem dna. U neoblozenim kanalima dolazi do erodovanja i punjenja dna sitnim cesticama. posebno ce ovisiti 0 namj eni kanala. njenu brzinu i mjesto (mjesta) isticanja.0dlagalista otpada Otpadni materijal njegovo konlrolisano odlaganje na odgovarajucu deponiju predstavlja jedan od problema s kojim se covjek svakodnevno susrece. odredivanja diskontinuiteta (u cvrstim stijenarna). U okviru geologije. Inzenjerskogeoloski istrazni radovi. po potrebi sadrze i geofizicka istrazivanja i istrazna busenja. U cvrstim i razlomijenim stijenama (naroCito krskim) bitno je istraziti kolicinu gubitaka vode kroz dno i bokove. i drugin1 l1vjetirna. jos i istramo busenje i raskopi. istraZivanjima zabvata sira okolina u cHju odredivanja koliCine i kvaliteta takvog materijala. litoloskim i strukturnogeoloskim karakteristikama terena. a od inzenjerskogeoloskih egzodinamickih pojava. smjer kretanja zagadene vode. U tu svrhu.2. prirodne vlaznosti. neophodno je u inzenjerskogeoloskom smislu istraZiti teren radi pripremanja podloge za odlagaliste otpada te odredivanja stabilnost. To su: hidrogeologija i inzenjerska geologija. U ovisnosti 0 topografskim. odnosno. Uz to pokriveni inertni materijal mora se lahko i brzo zbijati ffiaSinama. a ponekad i izradu raskopa. . klimatskim. Ako se zahtijeva vodonepropusnost. Inertni materijal za pokrivanje otpada laboratorijski se ispituje u pogledu gustoce ( specificna masa ). U ovom posljednjem (tehnicko-tehnoloskom smislu) bitnu ulogu imaju inzenjerskogeoloska istrazivanja.izdvojiti teren koji pripada slivu crpilista (odnosno izvoru) pitke vode i voda za potencijalno vodosnadbjevanje naselja i industrije. s napomenom da gline ipak !maju najvise povoljnih elemenata. Da bi se studiozno pristupilo istraZivanju problema zagadenja. U slucajevima kada nema potrebe za cjelovitin1 betoniranjem kanaia. definisu slivno podrucje podzemnih voda. jeT daju podatke 0 mogucoj migraciji zagadivaca u podzemne vode. Kod pripremanja podloge treba odgovarajucim zabvatima osigurati odvodnju odlagalista i odabrati mjesta za prihvat procijednih voda iz odlagalista u cilju njihovog evakuiranja. Kako je veoma tesko u morfoloski pogodnom terenu naC! prirodnu. Teren koji pripada slivu crpilista iIi izvoru pitke vode za potencijalno vodosnabdijevanje u cjelosti se i bezuvjetno odbacuje kao podrucje n kojem bi se trazilo morfoloski i saobracajno povoljno odlagaliste otpada. s razlicitom efikasnoscu.8.hidrogeoloskim. ugla unutraSnjeg trenja. kosina zasjeka u odnosn na traZenu visinu. pamja se posvecuje 6. kao i dotok u slucajevima visokog podzemnog vodostaja u zaledu. koncentraciju zagadivaca u vremenu. To je n10guc:e sprijeCiti zastitom kosina (npr. da bi se u bilo kojoj fazi eksploatacije odlagalista potpuno onemogucilo prodiranje zagadivaca u podzemlje. treba ugraditi odgovarajuce materijale u podlogu. 192 193 . U inzenjerskogeoloskom smislu bitne su karakteristikc stabilnost kosina kanala. kako bi se in situ i u laboratoriji u cjelosti upoznalc trai. Takvi podaci upucuju na eventualno potrebne mjere oblaganja kanala. Obim i vrsta istrazivanja ovisit ce 0 siozenosti litoloske i tektonske grade terena. neophodno je : .ene karakteristike terena. jeT se njegovom izvedborn nloze aktivirati proces klizanja masa. Pri inzenjerskogeoloskim istraZivanjima odlagalista otpada primjenjuju se. socijalnom i tehnicko-tehnoloskom smislu. hidrogeoloski povoljan teren za lokaciju odlagalista otpada mora biti istraZen u cilju izbora i vrednovanja potencijalnih lokaliteta n sanitarno -zdravstvenom. vodopropusnost stijena. U tehnologiji odlaganja otpada znacajno mjesto zauzima potreba svakodnevnog prekrivanja otpada slojem inertnog materijala. Zbog toga se imenjerskogeoloskim odgovarajuceg kvaliteta. Pri tonle je vaino odrediti koliCinc podzemnih voda koje gravitiraju ka kanalu. apsolutno vodonepropusnu podlogu.izdvojiti teren povoljan za lokaciju odlagalista otpada. i padine u kojoj ce kanal biti izveden. veliki znacaj u trazenju optimalnog rjesenja lokacije odlagalista imaju dvije specijalisticke discipline koje su s gradevinarstvom najvise povezane. tehnoloskog i gradevinskog sianovista. Upravo tQj segment zivota nastoji se rijesiti s ekoloskog i sanitarno-epidemioloskog. Medutim. kohezije i vodopropusnosti. ona se postize oblaganjem dna i bokova betonom (iIi armiranim betonom) s dodacima za postizanje vodonepropusnosti. prostorne mase ( zapreminska masa ). injektiraju se ani dijelovi u kojima se voda gubi pri\'ilegovanin1 putevin1a (u vccim dobro povezaniln puklinama). uz obavezno kartiranje. brzinu migracije zagadivaca u podzemlje. ali i 0 konstrukcij skim odlikama kanala i zahtjevima projektanta u veZl sa vodonepropusnoscu kanala. te njihovu oscilaciju i mogucnost ispiranja sitnijih frakcija iz nevezanih i poluvezanih sedilnenata. Hidrogeoloska istraZivanja 0 mogucem odlagalistu otpada prethode ostaIim istrazivanjima iz domena tehnickih nauka. osim kartiranja (u svim stijenama).

parametre 0 kojima ovisi proillJena zapremlne i sadrzaja vode (u glinovitim stijenama). ali i u povrsinskim. kapilarne vlage. 7.9. naprimjer fizika. Pored navedenih naucnih disciplina. Na pocetku su se istorija Zemlje. naroCito 0 hemizmu i stepenu dijagenetskih promjena. tekstume i fizicko-mehanicke karakteristike te uvjete okoline i procese koji su se odvijali u Zemljinoj kori u vrijeme kada j e odredena stij ena nastala. biologija. U inzenjerskogeoloskom smislu. PaZljivo se prati i seizmicka aktivnost. patrebno jc odrediti: elemente stabilnosti terena (da bi se izbjegle pojave klizista). gdje postoji direktna veza sa izvorom pitke vode iIi crpilistem za pitku vodu. s navedenim naucnim oblastima koje se medusobno dopunjuju. struktume. 194 195 . Geotektonika pomaie u razumijevanju procesa i promjena koje su rezultirale prostomim odnosima meau stijenama litosfeTe u odreaenom geoloskom razdoblju. U povrsinskim dijelovima okrsenih terena. STRATIGRAFSKA GEOLOGIJA Razvoj Zemlje kao nebeskog tijela od vremena njenog nastanka i razvoja zivota na njoj. Ona se uglavnom izvode u nevezanim i poluvezanim sedimentima. da mezarja i groblja ne bi bila izvor zagadivanja podzemnih voda. U terenima. koja istraiuje klimatske promjene tokom geoloske istorije Zemlje. ali i rezultati i spoznaje drugih prirodnih naucnih disciplina. ~aleontologija proucava razvoj i promjene u zivotinjskom (paleozoologija) i biljnom (paleobotanika) svijetu tokom duge geoloske istorije Zemlje. epirogenetskih pokreta i seizrnizrna. kod izbora novih lokacija za mezarja i groblja iii u slucajevima prosirenja postojceih.Mezarja i groblja Mezarja i groblja su objekti koji se izvode na periferijama urbaniziranih cjelina. pukotine i pukotinske sisteme. navedene same one naucne oblasti bez kojih bi informacije koje slijede bile nepotpune. veoma razlomljenim stijenama krsa. debljinu razlomljenog dijela u evrstim stijenama. Ove mjere se poduzimaju u cilju sprecavanja zagadenja podzemnih voda. dinamicka geologija nam omogucava da upoznamo promjene u rasporedu kontinenata u odnosu na magnetne i geografske polove Zemlje. skupljanja i bubrenja.klizistima i siparima. Ovdje su. proucavali iz dokumenata nadenih u slojevima sedimentnih stjena te odatle potice i naziv stratigrafija (Iat. Dakle. radi prikaza kompleksnosti zadataka kojim se stratigrafska geologija bavi. Naravno. Mineralogija pomaZe pri odreaivanju uvjeta koji su rezultirali nastankom odreaenih vrsta minerala i njihovim nakupljanjem. njihove mineraloske. Biostratigrafija daje vrijedne podatke 0 vremenskom redoslijedu nastanka zivota i omogucava podjelu stijena po starosti upravo u ovisnosti 0 organizrnima koji su u njima nadeni. Mezarja i groblja se ne bi smjela izvoditi na lokacijama unutar slivnih podrucja. hemija. kao i namjene ove knjige. integralno proucava naucna disciplina koja se naziva stratigrafska geologija. cesto u bogata (ali iscrpljiva) lezista ruda bez kojih je covjekov danasnji zivot nezamisliv.naroCito u podrucjima s visokilTI nivoom podzemne vode.2. njihovoj genezl 1 prognozi daljnjih efekata takvih pojava. njihovu ispunu i mogucnost kOllluniciranja povrsinskih i podzemnih voda. tako i bioloske pa se jos naziva i istorijska geologija. mehanizme nastanka i razvoja planinskih vijenaca i s tim u vezi rekonstrukciju pojava poput magmatizma. metamorfizma.stratum-sloj). usko su povezane i druge. Petrologija omogucava upoznavanJe stijena. sto dovodi do njihovog ostecenja i slijeganja. izgradenim od sedimenata sa sitnijim cesticama u pravilu je i moguenost osteeenja i slijeganja veea. koje sluie za odredivanje relativne starosti stijena i korelaciju istovremeno nastalih stijena. te pritiska kojim voda djeluje kao i njene eventualne agresivnosti. 6. prostorno i vremenski glavne dogadaje i pojave iz istorije Zemlje kako geoloske. narocito opis i podjela geoloskih doba po starosti. Na stabilnost betonom izvedenih mezaJ:ja i grobnica u glinovitim materijalima utieu promjene prostorne mase zbog smrzavanja i odmrzavanja. Litostratigrafija proucava litoloske karakteristike stijena i daje veoma korisne podatke. podatke u proucavanju razvojnog puta Zemlje i zivota na njoj daju jos i paleogeografija koja opisuje fizickogeografske promjene te paleoklimatologija.Ona opisuje i na naucnoj osnovi rekonstruise. jer postignutim znanjem i rezultatima pomaiu u rekonstruisanju i interpretaciji razvoja Zemlje i zivota na njoj. Za dobijanje cjelovite slike 0 fazama razvoja Zemlje koriste se rezultati i spoznaje svih naucnih grana geologije. treba ih locirati u vodonepropusnim terenima i izvesti ih tako da se sprijeci bilo kakav njihov negativaJl uticaj na okolinu. Naprimjer. betonski zidovi Inezara i grobnica se ostecuju zhog ponavljenih procesa susenja i vlazenja.

odnosno eko sistema u kojim su zivjeli. a spuzve i druge zivolinje. mogu zivjeti i na dubinama do kojih svjetlost ne dopire. jer do te dubine prodire svjetlost koja im je nuina za fotosintezu. analizom sedimenata i fosilnih ostataka u njima. razlikuju se sedimenti morskih i marinskih prostora. Neritski sedimenti (cesto karbonatne stijene) sadrie brojne plitkomorske fosile. a u podrucjima delti. a u podini su morske sitnozrnaste naslage. Nesumnjivo je da se zivot zaceo u vodi te da su kopneni obliei nastali kasnije. a time i podataka za rekonstrukeiju i interpretaeiju faza u razvoju Zemlje i zivota nalazi se u sedimentnim stijenama koje su nastale u morima. koji polazi od pretpostavke da su tokom Zemljine proslosti na njenoj povrsini i u unutrasnjosti djelovale uglavnom iste one sile koje djeluju i danas. oni koji plivaju poznati su kao nekton ski. u ovisnosti 0 uvjetima okoline. u razliCitim klimatskim pojasevima. u krovini su sitnozmaste slatkovodne naslage. a izdizanja su izrazito obiljezena dubokim kanjonima urezanim u kopno kroz dugo geolosko vrijeme. te u postojanju priobalnih i plitkomorskih sedimenata na velikim visinama. planktonu. Svako razdoblje Zemljine proslosti bilo je obiljezeno svojim karakteristicnim oblicima zivota. najvise fosilnih ostataka. u slatkoj vodi i na kopnu. razlomljenim i metamorfisnim stijenama lIZ manifestacije eruptivne i seizmicke aktivnosti. dok u abisalnim sedimentima dominiraju organski muljevi i sitnozrnaste naslage s nesto planktonskih fosila. Kontinentalni sedimenti mogu biti kopneni. a taka je bilo i u geoloskoj proslosti. te peCinske naslage) i slatkovodni medju kojima razlikt\jemo rijecne iii fluvijalne (rijeeni nanosi). Ipak. dobijamo spoznaje 0 procesima i pojavama koji su se dogadali tokom razvoja Zemlje i utieali na oblike zivota na njoj. Smatra se da su uprav. Morske biljke iive sarno do dubine oko 200 m. odnosno da su prirodni procesi geoloske proslosti analogni danasnjim. u cemu uvjeti okoline omogucavaju opstanak selekcijom odabranih najprilagodljivijih organizama. U tim sedimentacionim sredinama. Mjesoviti sedimenti taloze se jos u lagunama. Ovisno 0 mjestu sedimentacije. odnosno terestricki (eolski. Naprimjer. pijesci. 06to je da proucavanjem savremenih procesa i pojava i njihovih uzrocnika.2. dok organizmi koji Iebde u vodi pripadaju. da izdizanja u pravilu slij"ede nakon jakih deformacija zbog 196 197 .Fosili i stijene kao geoloska svjedocanstva Dogadaje u razvoju Zemlje i uvjete zivota na nJoJ moguce je rekonstruisati i interpretirati proucavanjem stijena litosfere i okamenjenih ostataka organizama (fosila) koji su u nekom geoloskom razdoblju iivjeli i razvijali se u odredenoj zivotnoj sredini. estuarima i limanima. uz strme obale. Organizmi koji zive na morskom dnu nazivaju se bentoski. tako i iosilnog) uoCio zakonitosti evolucije i zakljucio da je najvazniji uzrok promjena prirodna selekeija. Dinamika Zemlje u svijetlu mObilisticke koneepcije Dokaze 0 stalnom "sukobljavanju" egzodinamickih i endodinamickih sila danas nalazimo u podrucjima orogena s veoma deformisanim. flisern. grebenski koralji su veoma osjetljivi na Cistoi:u mora i vee kod manjih zamuljenja ugibaju. nalaze se klasticne naslage. 7. mogu6e je odrediti raznovrsne karakteristike sedimentacionog prostora u kome su nastali neki sedimenti. dubokovodniji (batijalni) i dubokovodni (abisalni) sedimenti. Dakle. Docena je da neke morske zivotinje i biljke mogu zivjeti sarno u odredenoj zivotnoj sredini. sedimenti nastali na kontinentu i mjesoviti sedimenti. Charles Darwin (1809-1882. gline i laporci te hemijski i organogeni sedimenti sa slatkovodnom florom i faunom) i mocvame naslage. zivotne sredine uvjetuju egzistenciju odredjenih iivotinjskih i biljnih oblika i zajednica.) jc tokam svojih istrazivanja biljnog i zivotinjskog svijeta (kako reeentnog. pa je stirn u vezi uveden termin facijes za oznacavanje litoloskih i paleontoloskih svojstava stijene nastale u odredjenom sedimentacionom prostoru. Poznato je da danasnji organizmi zive u morima. Pri tome se sluiima aktualistickim principom. jezerske iii lakustricke (sljunci. batijalni sedimenti su predstavljeni muljevima.o mutacije gena omogucile pocetak evolueijskog procesa. Navedeni podaei omogucavaju nam da zakljuCimo u kom je sedimentacionom prostoru nastao neki sediment u dalekoj geoloskoj proslosti. U okviru marinskih sedimenata razlikuju se pJitkovodni (neritski) sedimenti. Mjesoviti sedimenti zastupljeni su lIZ obalna podrucja (litoral). U skladu s takvom pretpostavkorn. u sredisnjem dijeiu brakicne naslage nesto krupnijeg zma s kosom slojevitoscu. Dakle. Sedimentacione sredine su bitne za nakupljanje odredenih sedimenata. Kasnijim istrazivanjima Darwinova teorija evolucije je doradjivana. pa se danas zna da su pokretacki evolueijski faktori uz prirodnu selekciju jos i mutacija. Budue. Proucavanjem fosilnih ostataka uoceno je da su se biljni i zivotinjski organizmi ad prvih pojavnih oblika do danasnjih dana mijenjali i usavrsavali. izolaeija i snaga gena. laporcima i krecnjacima s dominirajucom nektonskom falIDom. glacijalni i glaciofluvijalni sedimenti.

nalaze se U okeanskirn prostorima.1. srednjedubokih i plitikih zarista potresa. Udaljavanje kontinenata prema savremenim gledistima (premo: Trevison & Giglia. mnogobrojna detaljna naucna istrazivanja dala Sil podrsku osnovnim \Vegenerovim postavkama 0 pomicanju kontinenata. da bi prije pribliz. nova globalna tektonika). liZ obalu Juine Amerike . Nova okeanska kora se tokom udaljavanja od sredisnjeg dijela sirenja lomi i izdize. moze se zakljueiti da je dno okeana u geoJoskom smislu mlade od sedimenata kontinentalne kore. Teorija 0 pomicanju litosferskih ploea (tektonika ploca. prerna klasienoj geosinklinskoj koncepciji kasnije poznat Mediteransko-transazijsko geosinklinalno podrueje. tada otoenih lukova nema (npr. ove knjige. danasnji zapadni rub Pacifika: Japan. a juzni Gondwana. odredjeno je da se Sjevema Amerika udaljava od Evrope brzinom koja na sjevemom dijelu iznosi 1. na istocnom rubu Paeifika. pracenim dubokim okeanskim brazdama. a cesto su prekinute i segmentirane transformnim rasjedima. iz kojeg strse vulkanske morske planine. a u istocnom dijelu bio Tethys okean ("zaliv" Panthalasse). 2001. nova litosferska kora nastaje upravo u tim zonama. Od sredine 60-ih godina ovog stoljeca do danas. godine objavio radikalnu teoriju 0 pomicanju kontinenata sa naucno utemeljenim obraz10zenjem 0 slicnosti kontura nekih nasuprotnih kontinenata (osobito Afrike i Juzne Amerike). otvorena je mogucnost globalnog gledanja na dinanliku litosferc. uzroelllclma kretanja i njihovim granicama pojasnjena je u potpoglavlju 4. preuzeto iz: Lf)estanovic. 93. Na relativno konsolidovano dno se s vremenom nakupljaju abisalni sedimenti i izravnjavaju relief. Spoj sjevernog i juznog kopnenog dijela bio je na zapadu. u koje se utiskuje baziena lava uglavnom pukotinskog tipa izljevanja. Sljedeca potvrda 0 kretanju litosferskih ploea dobivena je preeiznim mjerenjima udaljenosti kontinenata.Cileanski model subdukeije). pa ce u nastavku biti prezentirani sarno savrerneni dokazi 0 kretanju ploea. Mjerenjima brzine relativnog kretanja ploea na 198 199 . trebalo je odgovoriti na lllZ slozenih pitanja 0 uzrocima nastanka horizontalnih sila koje se tako jakim pritiskom realiziraju. Nairne. Nakon sto 5e njemacki geofizicar Alfred Wegener 1912. radiometrijskim mjerenjima starosti uzoraka bazalta s dna okeana dobivena je najveca starost od priblizno 150 miliona godina. a njihovi struktumi obliei raskinuti transformnim rasjedima ukazuju na pojavu jakih naprezanja. pracenjem eruptivne aktivnosti te magnetizma u starim stijenama na povrsini i u okeanskoj kori. 0 starosti nove okeanske kore na dnu okeana zakljucuje se upravo iz debljine abisalnih sedimenata. a ni fosili nadeni u abisalnim sedimentima nisu bili stariji. poredjenjcm rasprostranjenosti fosilnih ostataka. Filipini i dalje prema Australiji). sto je svakako jedan u nizu dokaza 0 kretanju litosferskih ploea. Prema postavkama tektonike ploce. Tako je prihvacena misao 0 nekad jedinstvenoj kontinentalnoj masi.nagomilanog pritiska. dobiveni su brojni podaei koji su omogucili definisanje litosferskih ploea i dali osnovu koneepeiji 0 sirenju okeanskog dna. debljina sedimenata se u pravilu povecava udaljavanjern od ose zone sirenja.) Sjeverni dio te jedinstvene kontinentalne mase nazvan Je Laurazija.1 em/god. odredjivanjem sadrzaja dubokih. Slika 93. koja se pocela "kidati" prije oko 220 miliona godina. to je i manja mogucnost postojania sedimenata. precizmm geodetskim pracenjem promjena u udaljenostima kontinenata. nazvanoj Pangaea. Pangaea je bila okruzena okeanskim prostorom nazvanim Panthalassa.3 em/god" dok se Juzna Amerika udaljava od Afrike u sjevemom dijeJu za 2. a u neposrednoj okolini zone sirenja mladi abisalni sedimenti nedostaju. u slueaju kad se jedna okeanska ploea subdueira pod drugu (npr.5 em/god" a u juznom za 4.no 65 miliona godina njezini dijelovi (kao zasebni kontinenti) dosli u polozaj koji priblizno odgovara danasnjem (51. odnosno 0 kretanju velikih odvojenih masa Zemljine kore tokom geoloske proslosti. Snimanjem dna okeana. Odnosno. S druge strane.8 emigod" a na juznom dijelu 2. sto je dno mladje.1. Grebeni su locirani unutar okeana. Rubovi okeana markirani su uglavnom ostrvskim lukovima vulkanskog porijekla. Divergentne granice litosferskih ploca markirane grebenima koji su simetricni U odnosu na osu zone sirenja. /989. kad se okeanska kora subdueira pod kontinentalnu. Prema tome. Medutim.). Na primjer.

divergentnim granicama. 7. fosili papratnjace Glassopteris. Medutim.. Pri odredivanju relativne starosti stijena posebno se koriste metoda supcrpozicije. SW ukazuje na brzinu prirasta nove okeanske kore. Mobilistickom koncepcijom je danasnji polozaj ofiolita protumacen navlacenjem dijela okeanske kore na kontinentalnu. stariji ad 200 miiiona godina. Iz razlike starosti ofiolita (odnosno okeanske kore) i vremena njihovog "smjestavanja" na kontinentalnu korn.3. razliCit polaritet u starijim stijenama je objasnjen promjenama u polozaju kontinenata. Praktiena vrijednost metode prestaje u uvjetima tektonski jace poremecenih naslaga. nadeni su na razlicitim kontinentima.irim podrucjima jer litolo. Kad stijene koje gradi okeansko dno (ultrabazicne i bazicne magmatske stijene s dubokol110rskim sedimentima) danas nalazimo na kontinentu. iitoloska i paieontoioska metoda. To je oeito jos jedan dokaz 0 postojanju prakopna i njegovom komadanjn i odvajanju. stepen dijageneze itd . te da su potresi upravo posljedica pomicmlja litosferskih ploea. Cinjenica je da stijene ciji minerali sadrie zeljezo tokom nastanka registfuju orijentaciju magnetskih polova Zemlje i prema njima se polariziraju. nazivamo ih ofiolitima. dobiveni su podaei izmedju 1. nekih vodozemaca i gmizavaca nadjeni su u podrucjima Juine Afrike i juinog dijela Juzne Amerike. Na primjer. sta se objasnjava vezom ta dva kontinenta (Gondwana) u sklopu Pangaee. sto se naziva obdukcijom. grebenima i transformnim rasjedima).3 em/god. to je nepouzdan postupak za uporedivanje na . Obzirom da su hipoteze 0 pomicanju rotacione ose Zemlje odbacene kao nemoguce po zakonima fizike. Dakle i o[lOllti bi trebali biti jos jedan u nizu dokaza a stalnom kretanju litosferskih ploea tokom geoloske istorije zemlje. Medjutim. a vrlo slieni kod nastajanja stijena razliCite starosti. nadene danas u Sjevernoj Arnerici i Velikaj Britaniji. sta bi takode bila teska iogicki objasniti da ti dijelovi u dalekoj geolaskoj proslosti nisu bili jedinstveno kopno. a samo u zadnjih 10 rniliona godina utvrdeno je cak preko 15 epizoda obrnutog (reversnog) polariteta.3. gdje se topi i u mineraloskorn smislu transformise uz oslobadanje vel ike kolii'ine energije na dubinama od vise stotina kilornetara. sto se smatra malo vjerovatnim u slucaju da su kontinenti od svog nastanka bili u danasnjem poloiaju.ka obiljezja naslaga ne ovise 0 vremenu postanka nego 0 mjestu i nvjetima u kojima su nastale. 10m. Polaritet koji odgovara danasnjem. Navedene karakteristike mogu se koristiti za uporedivanje i odredivanje relativne starosti pod pretpostavkom da su jednake iIi sliene stijene ujedno i istodobne. Litoloska metoda je zasnovana na litoloskim karakteristikama. Ipak. Nairne. To znaCi da iz podataka 0 "zannznutom" magnetizmu mozemo zakljuciti 0 orijentaciji te stijene prema nekadasnjem polu.U sjevernam dijeiu Pangaee (Laurazija) zivjcle su biljke penjaciee istog roda. Odredivanje relativne starosti stijens Za odredjivanje relativne starosti najvise se koriste podaci iz sedimentnih stijena. Proucavanjem seizmicke aktivnosti i lokaeija potresa u zemljinoj kori potvrdello je da sn potresne zone saglasne s granicama ploea (brazdama. Potvrda za navedenu tvrdnju nalazi se u postojanju anomalije sile tde u podrucjima brazdi. Podaei 0 paleomagnctizmu takode su posluzili pristalicama mobilizma kao jos jedan dokaz za postojanje i pomicanje litosferskih ploea.3 i 10. jer je tesko zamisliti paralelnn evoluciju na udaljenirn kontinentilna. To pravilo vrijedi za primarni polozaj slojeva sedimentnih stijena. odnosno tamo gdje 1m nije mjesto postanka. ta se starost moze odrediti relativno i apsolutno (radiometrijski). 7.730 hiljada godina. u jasno ogranieenim prostorima i 200 201 . zabiljeien je tek u stijenama starim do . Relativna starost magmatskih i metamorfnih stijena odredjuje se na osnovu njihovog odnosa sa sedimentnim stijenama poznate (takode relativne) starosti.1. hemijski sastav. Odredivanje starosti stijena Osnovni preduvjet za pouzdanu rekonstrnkciju redoslijeda dogadanja u razvitku zivota na Zemlji i promjena u prostornim odnosima medju stijenama litosfere jest poznavanje starosti stijena. upravo uvjeti mogu biti razliciti kod postanka istodobnih stijena. moze se odrediti vrijeme obdukcije. Fosilni ostaci istih vrsta nekih biIjaka i zivotinja geoloske prosiosti. RazliCitim metodama. s manje ili vise taenosti. Naprijed navedeni podaei ukazuju da mobiiisticka koncepcija daje prihvatljiva objasnjenja cjeJokupne Zemljine dinamike tokom njenog razvitka. Metoda supcrpozicije slojeva polazi od cinjenice da su mladl slojevi talozeni iznad starijih. kao sto su boja. lzrazito jaki ucestali potresi na konvergentnim (subdukcijskim) granieama objasnjavaju se Cinjenicom spustanja dijelova relativl10 hladne (i manje guste) Iitosferske ploce duz konvergentne odnosno subdukcijske granice u topliju (vece gustoce) astenosferu.

a moze biti od nekoliko hiljada godina do nekoliko miiijardi godina. ne sarno okarnenjerri ostaci organizarna geoloske proslosti. Ugljcnikova metoda bazira sc na radioaktivnom izotopu ugljenika (4C). ovom metodom se postizu dobri rezultati u ispitivanju mladih stijena i zivata (u posljednjih 30 do 40 hiljada godina). a nazivaju se karakteristicni iii provodni fosili. Vrijeme koje je potrebno da se kolicina nekog radioaktivnog (iii nestabilnog) elementa smanji na polovinu je njegovo vrlJeme poluraspadanja. Radioaktivnim raspadanjem izotopa 14C reducira se njegova prvobitna koliCina i odnos sa stabilnim izotopima. To je iskoristeno za proucavanje starosti stijena metodama koje se nazivaju radiometrijske. ali za odredivanje relativne starosti stijena ne znaee mnogo.6 i 4. Zbog relativno kratkog vremcna poluraspadanjc izotopa J4C.3 milijarde godina. Tako su izdvojene slijedece jedinice: eon (eonotem). ova metoda se koristi za odredbu starosti tih stijena. On ima vrijeme poluraspadanja 5. S druge strane. Nairne. rpak. zbog cega se njihova masa tokom vremena smanjuje. 7. Metoda uran-olovD sluz] za odredivanje apsolutne starosti najstarijih stijena litosfere.47 milijardi godina. Pri tome moze da se primjenjuje metoda karakteristicnih (provodnih) fosila. Metoda takode daje i dosta pouzdane rezultate za odredivanje starosti stijena starijih od 10 miliona godina.l8 U je 4. s vremenom poluraspadanja 1. Spektrometrijskim odredivanjem mase izotopa olova i poredenjem 5 masom radioaktivnog izotopa urana.2. kalij-argon-kalcij. period (sistem). Ono je konstanta. U okviru kriptozoika izdvojena je 202 203 . Mjerenjem omjera 14C/ 12 C odredjuje se starost s velikom pouzdanoscu. U okviru geohrono]oskih jedinica najduzc su trajali coni a izdvojena su dva ito: kriptozoik i fanerozoik. Prj tome se tretiraju minerali iz grupe liskuna. U okviru svake gcohronoloske jedinice (eon-doba) stvarane su tanje iIi deblje nasI age stijena koje zapravo predstavljaju hronostratigrafske jedinice (eonotem-kat). a njegovi stabilni izotopi su 12C i 13c. Konaeni. i ugljenikova metoda.4. organizmi geoloske prosIosti redavno su bili uklopljeni u neki sediment bez kontakta sa zrakom kada prestaje razmJena ugljenika izmedju okoli!'a I organizama. rpak. zajedno s njom iii poslije njenog nastanka. a geografski su bili veoma rasprostranjeni. Takvi fosili. Konacan produkt njegovog raspadanja je 4He (ex cestice) i izotop olova 206 Pb . definise se starost minerala iz proucavane stijene. vee i tragovi njihove zivotne aktivnosti i otisci takode se ubrajaju u fasile. za odredivanje relativne starosti stijena imaju posebnu vrijednost.dijelom poznatim uvjetima i litoloske karakteristike mogu posIuziti za vremensku korelaciju. Najcesce primjenjivane radiornetrijske metode su: uran-olovo. Nakon uginuca.567 ± 30 godina. fosilnih asocijacija i filogenetska metoda. bilo je organizarna koji su zivjeli sarno u nekom odredenom geoloskom razdoblju iii u odredenom ekosistemu. Neki organizmi geoloske proslosti zivjeli Sil u vise geoloskih razdobija. Metoda kalij-argon-kalcij osniva se na raspadanju radioaktivnog izotopa kalija 40K na dva na('ina: II % atoma dobivanjem elektrona iz svemira (apsorpcijom j3 cestica) prelazi u argon (40 A). a 89% aloma gubitkom j3 cestica prelazi u kalc\j (")Ca).3. Obzirom da se kalij i njegovi spojevi nalaze u mnogim magrnatskim i metamorfnim stijenama. Odredivanje apsoiutno starosti stijena Proucavanjem prirodnih radioaktivnih elemenata i prodnkata njihovog raspadanja pronaden je vee.Stratigrafske jedinice U cilju prikaza geoloske istorije Zemlje koriste se geohronoloske i njima odgovarajuee hronostratigrafske jedinice. U organizme putem CO2 ulazi procesom fotosinteze. te metode ne daju posve tacne rezultate. stabilni produkt ( izotop) moze se koliCinski uporedivati s izvamim radioaktivnim elementom. era (era tern). broj metoda pomocu kojih se pokusava odrediti apsolutna starost pojedinih stijena litosfere. cpoha (serija) i doba (kat). a nazivaju se ihnofosiiima. a na kraju prelazi u stabilne izotope. a sluzi i za odredivanje starosti arheoloskih nalazista. 7. jer su bili otporni na promjenu uvjeta zivota iii su imali veliku sposobnost adaptacije novonastalim uvjetima. vrijeme poluraspadanja odnosi se na radiaaktivni element nekog minerala a kako je taj mineral magao nastati prije nastanka stijene. Radioaktivni elementi emitiraju ex i j3 cestice te y zrake. Vrijeme poluraspadanja radioaktivnog izotopa urana 2. Eoni se daljc dijele na ere. Paleontoloska metoda ternelji se na proucavanju i interpretaciji evolucije zivotinjskih i biijrrih organizama tokom geoloske proslosti. Ovi fosi!i imaju prakticnu vrijednost s gledista evoIucije i odredivanja uvjeta koji su vladali u okolisu njihovog zivljenja. jasno je da starost minerala ne mora biti i s!varna starost stijena. Ovom rnetodom je odredena starost stijena s Mjeseca i nekih rneteorita u rasponu izmedju 4. Za odredivanje starosti stijena koriste se fosili.7 milijardi godina.

) Pc.5. bila ostatak primarnog omotaca te da je Hisparila" u svelnir zbog nedovoljne Zenlljine gravitacije. Kenozojska era je najmlada.. sHuI'. danas odredenih ispod gotovo svih starib kontinentalnih masa< U to se vrijeme poCinje odvijati i diferencijacija u unutrasnjosti Zemlje.! II ~ . situr Mdovicij kambrij . orciovicij. 7u 45-55 34-45 65 65 135 11)0 I ~ '" .arhajska i proterozojska era. sta se dogadalo od prvih oko 1 do 1. a pravo formiranje reljefa mogio se dogoditi kasnije.vi.. I I 500 570 7() proterozoik (algonkij) i "' '" 0. ~i oko 4000 I I I . GeohroIloloSka sLab Zemljine kore bcz epchu i doba ( katovi) prikazanaje na labeli br.5 milijardi godinaO Taj dio razvitka Zemlje uprkos brojnim istrazivanjima ostaje sve do danas nedovoljno pozna\. 0 D I 50-55 ! i 40 (')(i-65 .7 miiijardi godin2< Podaci nadeni u stijenama litasfere omogucavaju poznavanje evolucije Zemlje i zivota na njoj < Realnost spoznaja ovisi 0 brojnosti nalaza i njihovoj naucnoj obradi i interpretaciji< Podaci koje su nam ostavili organizmi u stijenama. od kada se racuna pocetak prvog primitivnog zivota na Zemlji< Sto je bilo prije toga.I w . U njoj so st"\'arane velike mase klasticnih sedirnenata.5 milijardi godina. j 7. . Arhajska protcroz0jska era zastupljene su uglavnom nlctamorfniIn stijenama (gnajs[.~ska era. Nczna se tacno niti kad jc i kako nastala njena kamena kora. odnosno. jura i kreda. Ipak. uz sUdjelovanje geoloskib siia< U slijedeCim fazama razvitka Zemlje dolazi do gravitacijske diferencijacije materijala koji je gradio tadasnjukamenu koru. Prva hidrosfera vodi porijeklo od plinova koji su na povrsinu izbili sa vulkanima. kao u ostalom ni za nastanak Suncevog sistenla. zasnovanim na proucavanju stijena s Mjeseca i nekih meteorita. a laksa kisela magma se utiskuje u vise dijelove< Kad je magmatska aktivnost postala intenzivnijom. Razvitak Zemlje i zivota u geoloskom vremenu Razvitak Zemlje proucava se od vremena kad je ona nastala. kao i kondenzacijom vodene pare iz atillosfere.krecla I pak"oc\:n K j p. 13. a podijeljena je nu dva perioda: tcrcijar i kvartar. Danas se smatra pribvatljivom pretpostavka da je hladna povrsina postojala od samog pocetka te da je bila pretopljavana i preradivana toplotnim strujama i uzarenonl masom koja je iz unutrasnjosti prodirala prema povrsini< U tom su razdoblju meteoriti i manji asteroidi ucestalo padali na Zemljinu ponsinu< lomeCi je i formirajuci vece i manje kratere pri cernu se mijenjao reljef i stvarao uvjet za nastanak prvih vodenih bazena. kamena kora postaje deblja jer kristalizira 111110StVO uglavnom andezitsko-dacitskih stijena.) adw. to se dogodilo prije ako 4. sastavijena od vodonika i helija. uglavnom vulkanskim ekshalacijanlU uz sudjelovanje suncevog vjetra i kometa. Geohronol(j~ka skala Zcmljinc kore -: 1 N 0 " I . Smatra se da je voda u pocetku Zcmljinog <razvoja kontinuirano pokrivala veei diD pOVTsine formirajuei prvi plitki okean< Tabela 13. U ovoj eri najvecu zastupljenost imaju skriljave metamorfne stijenc (mikasisti argilosisti i iiliti) a potom pjescan< Mczozojska era dijeli se net tri perioda: trijas. karhon i perm. poCinje formiranje kontinentalne kore iznad okeanske. devon. Za prvo razdoblje formiranja Zemlje kao jedne od devet planeta nema pouzdanih podataka. Paleozojska era sastoji se od scst perioda: kambrij. :. I . em Pr: I . Odlikuje se skora potpunim odsustvom nletanl0rfriih stijena i vrlo velikom zastupijenoscu krecnjaka. '" '" I @ ~". i i 350 395-400 4)5-400 . I I I 4700 204 205 . a prema sadasnjim spoznajama.Oit. I '" Z jura trijas <: ~ "" ' i I 0" I N 6:: I I I I I T I i 230 285 perm k:ui)on devon P C ) 50-55 i 0 . prve izbocine i udubine na povrsini 1110gle Sll na5tati i kao rezultatl stezanja pri ocvfsCivanju.il (arI1eol. razgranicenjem jezgra i omotaca< 0 nastanku atmosIere lakodje nema pouzdanih podataka< Pretpostavlja sc da je prvobitna Zemljina atmosfera. f- g: t.'II N~ i i .). pripadaju razdoblju od zadnjih 3 do 3. a U okviru fanerozoika izdvojcne su palcozojska~ mezozojska i kenozo. a druga (koju cesto nazivamo prvobitn01n) je nastala naknadno. mikasistl itd.

Nastanak zivota na Zemlji precmet je brojnih istrazivanja, ali ni do danas nen1a pouzdanog odgo-vora na pitanje: k3ko': Prvi organizmi nisu ostavili traga u stijenama, pretpostavlja sc, s .lednc strane zbog toga sto nisu posjedovali cvrste mineralizovane dijelovc, a s druge strane, zbog veoma dugog vremena koji je prolcko od njihovog izumiranja. tokom kojeg su stijene u kojiIna -su ostaci eventualno bili sacuvani, pretrpjele vise metamorfoza koje SD ill unistilc. PrCIna sacuvanim i analiziranim najstarijim fosilima, rac-una se da su pry! i primitivni organski ablici zivota nastali na Zem1ji prije vise od 3 milijarde godina. lshodistem zivota smatraju se organski spojevi nakupljeni u plitkim vodama. Njihova koncentracija se povecavala lsparavanjem. Djelovanjem ultraljubicastih Suncevih zraka na takvu koncentriranu otopinu dolazi do veoma slozenih hemijskih procesa koji rezultlraju nastanlcom aminokiselina, ugljikohictrata, proteina i nukleinskih kiselina. S dovoijno ugljendioksida omogncen(:l je fotosinteza a ena dalje (}1nogucava nastanak prvih biljaka sposobnih za samostalan zivot, odnosno, prema takvoj shelni nastao jc onaj prvi, odlucujuci evolucijski skok. Je Ii doista bilo tako, nije naucno potvrdeno, ali irna logike u tako zanlisljenoj shelni. Prekmnbrijske stijcne, od kojih najstarije imaju oko 4~7 Inilijardi godina, a najmladje oko 570 mil10na godina, danas 5U U pravilu predstavljene rnetamorfitima, bez fosiIa. On1 rijetki pronaclcni -rosiE nisu dovoljni za detaljnije hronostrmigrafsko odvajanje i ilnaju prakticno zn_acenje uglavnoHl za paleontologe. Istrazivanjem struktura 1 uocavanjem ,geoloskih promjena koje Sll u tom razdoblju bile intenzi"vne, prekillnbrijski eon, nazvnn jos i kriptozolk, podijeljen je u dvije ere: stariju, nazvanu arhajk (arheozoik) i mladju naz\-'anu proterozoik (algonkij). Na prostoru BiB, prekrambijske stijene TIlSU nigdje dokumentovane. Paleozo.iska era trajala je ukupno oko 335 do 350 rnoliona godina, odnosno od prije 570 do prije 230 miliona godina. Najstarija je era fanerozojskog eona. Posebno je znacajna kao era intenzivnog razvitka zivota. Podijeljena je u sest porioda. PoCinje kambrijem a zavrsava se perrnom. Organski svijet paleozoika je veoma raznovrstan. Istice se bogato prisustvo tabuiatnih i tetrakorala. krinoida, trilohita, u ordoviciju i siluru dominiraju graptoliti. razvijaju se cefalopodi-nautiloidea i amonoidea. brahiopodi su znacajni, u mladem paloozoiku dominiraju fuzulinide, a javljaju se skoljke i puzevi. U paleozoiku se javljaju prve ribe, vodozemci i gmizavci. Flora je predstavljena primitivnom psilofitskom florom, papratima, rastavi6ima i preCicama. U Bosni i Hercegovini paleozoik je uglavnom predstavljen metmTIorfitirna (skriljcima) a sporadicno krecnjacima. klastitima i drugim tvorevinama. 1zdvojen je: Sansko-Unski paleozoik, Kljucki paleozoik.

Centralnobosanski paleozoik, paleozoik istocne Bosne i paleozoik jugoistocne Bosne. Mezozojska era trajala je oko 150 do 170 miliona godina, odnosno pocela je priblizno prije 230 a zavrsila se prije 65 miliona godina. To je sredisnja era fanerozojskog eona. a znacajna je po velikim promjenama u geoloskom smislu i u razvitku zivota. Dijeli se na tri perioda: trijas, juru i kredu. U razvoju organskog svijeta u mezozoiku su izvrsene znatne promjene. U trijasu pojavili su se prvi sisari, a u juri prve praptice (Archaeopteryx). Zbog pogodnih klimatskih uvjeta tokorn mezozoika razvili su se dzinovski gmizavci koj i su izumrli krajem krede. Od beskicmenjaka najveci znacaj imaju cefalopodi amoniti na osnovu kojih su izvrsena detaljna biostratigrafska rasclanjavanja. Sa amonitima druguju belemniti koji krajem mezozoika zajedno izumiru. Znacajne su skoljke. puzevi. brahiopodi, jezevi a od mikrofaune foraminifere. U Bosni i Hercegovini mezozoik ima veliko rasprostranjenje. Sedimentne, magmatske i vulkanogeno-sedimentne tvorevine mezozoika, javljaju se na povrsini od oko 35 hiljada km 2 • iIi na priblizno Y, teritorije BiB. Dominantno ucesce menu navedenim stijenama imaju krecnjaci. Kenozojska era je najmlada u istorijskom razvitku ZemIje. 1me joj potice ad grckih rijeCi kenos i zoon. sto u prevodu znaCi novi zivot. Nazi\' slikovito oznacava pro111jene U odnosin1a kontinenata i okeana, ali i u oblicima flore i faune. sto tokom kenozoika poprimaju danasnji izgled i rasprostranjenost. Traianje se proejenjuje na oko 65 miliona godina. Dijeli se na dva perioda: tercijar i levartar. Pocetak kenozoika jasno je obiIjeien velikim promjenama u organskom svijetu. Na kopnu preovladuju cvijetnice a javlja se i veliki broj insekata. Za ovu eru karakteristican je nagli razvoj sisara i ptica. 2ivi svijet u toku ove ere sve se vise usavrsava i priblizava danasnjim oblicima organizarna. U kenozoiku se javlja i najvisi predstavnik zivih biea - covjek. Tokom kenozoika su ubrane i definitivno formirane najmlade vjenacne planine: Alpi. Dinaridi. Pirineji. Apenini. Kavkaz, Himalaji itd. Kenozoik je najvise zastnpljen na podrncju sjeveme Bosne, dok je u ostalirn podrucjima vezan uglavnom za slatkovodne ugljonosne bazene, iIi za diskontinuirane zone u Hercegovini. Dominantno je predstavljen klastitima sa podredenim ucescem krecnjaka. magmatskih stijena i drngih tvorevina.

8. GEOLOSKO KARTIRANJE I GEOLOSKE KARTE Za dobivanje opee slike 0 geoloskim istrazivanjima i procesu nastanka geoloske karte te 0 geoloskoj karti kao konacnom rezultatu

206

207

istraiivanja, u nastavku SU, na nivou inforrnacije za one kojima geologija nije maticna strnka, opisani zadaci geoloskog kartiranja po fazama rada i opc; pojmovi 0 geoloskoj kalii. 8.1. Geolosko kartiranje Geolosko kartiranje je osnovna metoda terenskih terenskih istraiivackih radova, Cija je svrha evidentiranje sastava stijena, i strukturnih odnosa odredenog lerena. Ono se odvija u lri faze, koje obuhvataju: 1. pripremne radove 2. rad aa terenn i 3. zavrsne kabinetske i laboratorijske radove. Pripremni radovi sadrze: proucavanje postoje6ih podataka 0 terenu, u sto spadaju svi objavljeni radovi i fondovska dokumentacija, prethodnu fotogeolosku obradu, kojom se dobivaju orijentacioni podaei 0 terenu i njegovoj gracli, sto ce tokom rada na terenu biti provjereno, kreiranje koncepcije kartiranja ( proliliranjem, kartiranjem izdanaka, pracenjem granica ), pripremanje lOpografskih podloga i ostale dokumentacije koja 6e sluiiti na tereou, sredi vanje terenske opreme, planiranje srnjestaja, prehranc i nacina rada na terenu. Rad us tcrenu obnhva':a: rekognosiranje radi upoznavanja lerena i prikupljanja materijala za preliminarnu laboratorijsku obradu, detaijno kartiranje, prilikom kog se na terenu biljeze podaei na taekama opazanja i uzimaju uzorei za laboratorijska ispitivanja, a u terenskoj bazi se dobiveni podaci svalwdnevno aiuriraju na karti obilazaka, u dnevniku tacaka opazanja i terenskoj geoloskoj karti, liZ pop is i spremanje uzoraka, reambuliranjc radi rjesavanja nerijesenih problema iii dopune podataka. ZavrSni kabinetski i laboratorijski radovi obuhvatajn:

izradu grafieke dokumentacije u koju spada geoloska karta, geoloski stub, profili i blok dijagrami, paleontoloska,mineraloska, petroloska, sedimentnopetroloSka, hemijska, fizicko-mehanicka i po potrebi druga ispitivanja uzoraka, izradu izvjestaja ( iIi tumaca) koji se sastoji od teksta i priloga.

8.2.Geoloska karta Geoloska karta je graficki prikaz grade terena, starosti stijena, njihovog sastava i medusobnih odnosa te ostalih vainih geoloskih pojava, nacrtana na topografskoj podlozi na osnovu rezultata dobivenih geoloskim kartiranjem na (erenu, kabinetskih radova i iaboratorijskih ispitivanja. Na geoloskoj karti moraju biti oznaeene geoloske graniee, polozaji slojeva, strnkture, nalazista fosila, mineralnih sirovina is!., sve standardiziranim simbolima i grafikom. Ako je karta obojena, onda se propisanom bojom oznaeavaju kartirane hronostratigrafske jediniee, a ako je izgradena crno- bijelom tehnikom, koriste se odgovarajuca sjencenja. Geoloska karta mora sadrzavati legendu kartiranih jediniea i oznaka koje su uertane na njoj. U legendi su kartirane jedinice poredane vertikalno po starosti, tako da su najdonje ujedno i najstarije, a prema gore su sve miade. Uz osnovnu geolosku kartu izraduje se i geoloski stub. Njime sn propisanim grafickim simbolima prikazane utvrdene geoloske tvorevine prema redoslijedu nastanka njihova debljina, uz kratko opisane karakteristike. Sastavni dio geoloske karte je jedan profil iii vise profiia. Geoloski profil je graficki prikaz svih utvrdenih geoloskih elemenata i njihovih odnosa po dubini u odredenom vertikalnom presjeku. Takav profil je s obje strane ogranicen vertikalnim pravcima S oznacenim apsolutnim visinama, a uz to sadrii oznaku orijentacije, horizonlalno grafieko mjerilo i nazive vaznijih lokaliteta. U geoloskim profilima uertavaju se litoloske oznake koje se mogu koristiti i za oznacavanje vrste stijena na cmo-bijeiim kartama. Na geoloskim kartama postoje slovno-brojcane oznake za pojedina geoloska razdoblja u kombinaeiji s bojama, te oznake strukturnih elemenata. Slovno-brojcane oznake za pojedina geoloska razdoblja date su u tabeli 13. Boje koje se koriste za oznacavanje starosti sedimentnih stijena su: kvartar - bijela tereij ar - zula kreda - zelena karbon - siva devon ~ sivosmeda silur - svijetla plavozelena

208

209

jura - plava trijas - Ijubicasta penn-smeda

ordovicij - tamno plavozelena kambrij - sivomaslinasta prekambrij - ruzicasta

Geoloske srukture se na kartama oznacavaju grafickim oznakama crvene boje. Neke od grafickih oznaka prikazane su na slici 95.
'V

Starije stijene istog geoloskog razdobJja boje se tamnijim, a mlade svijetlijim nijansama. Magmatske stijene se na geoloskoj karti oznacavaju bojom i slovnom oznakom. Propisana boja za intruzivne kisele i neutralne stijene je kannin crvena, za bazicne zelena, a za ultrabazicne sivozelena. Efuzivne kisele i neutralne stijene oznacavaju se narandzastom bojom, a baziCne zelenom. Slovima grckog pi sma oznacava se sastav eruptivnih stijena. Za oznacavanje nekih intruzivnih i efuzivnih stijena koriste se slijedeca slova grckog pisma: ' granodiorit 6, , diorit 6 , sijenit q , gabro y , peridotit 0" - granit r - riolit X , daeit a p
,

- osa sinklinale, uspravne iii kose

- osa sinklinale, prevrnute iii polegle

- osa antiklinale, uspravne ili kose

- osa antiklinale, prevrnute iii polegJe

andezit a , bazalt j3, dijabaz j3j3

Metamorfne stijene se na karti takode oznacavaju bojom i slovnom oznakom. Naprimjer, mermeri se boje svijetJoplavo s oznakom M, kvarciti kobaJtnoplavo S oznakom Q, alnfiboliti zeleno S oznakom A, gnajsevi ruzicasto s oznakom G itd. Starost magmatskih i metamorfnih stijena oznacava se simbolima datim u tabeli 13. LitoJoske oznake nekih sedimentnih, magmatskih i metamorfnih stijena, prikazane su na slid 94<

=+
o

=+=

- osa sinklinorijuma, uspravnog iii kosog

- osa antiklinorijuma, uspravnog iii kosog

- rasjed bez oznake karaktera, osmatran - rasjed pokriven ili nesigurno lociran (pretpostavljen)

1':'0'::-'1
c:-:J I%"Yhl
~

GLiNA
PIJESAK

~ ~
+.. .•• ~
~ ~'

KRECNJAK
SLOJEV1T

-- , E:3
1=--:;:;:3
~ -

n ANDEZIT

DOLOMIT SLOJEVIT '( GRANJT

!>

aA.ZALT

- rasjed osmatran fotogeoloski - vertikalan rasjed - relativno kretanje krila rasjeda horizontalnog tipa - elementi pada pukotine - vertikalna pukotina

5LJUNAK

STIJENE S FElDSPATOIOIMA
G GNAJS

PJESCAR
SLOJEV1T

~ ."
" . ITm

v_ GA8RO

Ie::: ill
f)J):l

~

KONGLOMERAT SLOJEVIT
BRECA

1; $IJENIT

Q KVARClr

g=;;q
~7!i!

SlOJEVITA
LAPORAC

~
• i ••
~

{f

PERIDOTIT

F"~~'r:i

x RlOUT

!'ii'h1 liliiii

I\;!MERMER
MASlVNI
A AMFlBOLIT

- horizontalna pukotina
Slika 94. Litoloske oznake za pojedine vrste stijena Slika 95. Graficke oznake za pojedine ge%ske strukture

210

211

Tuzla. A.. 1979: Inzenjerska geodinamika.c P. litolo~. 1. Beograd.2003: Hitne intcrventne lujere na klizistill1a karaktensl1ka~ primjena i opmvdanost.6 B. LlTERATURA Basagic M. 1991: Osnovi petro\ogije.. Dortman N.. Skolska knjiga.)) 213 . et aL" 1976: Fiziceskie svojstva gornih parod i poleznih iskopaenlih. Birkeland P. geockoloskc karle itd. 1980: Metodika hidrogeoloskih istraiivanja. hidrogeoloske kane. W. tektonskc karL:. 86-92.185.1972: The Studio Handbook of Minerals. Boegel 11. starosti i sirukturnoj gradi terena (takvH je naprimjer Osnovna geoloska karLa BiH u M l:lOO 000). 1. f)oruevii. Zbornik radova ROOF. FilipoviC B. " . 15-23. 1992: Sedimentary petrology. Caclwvic 1. V. Hrvatovic l-l. 1996: Sedimentologija. Zavod za geoiogiju.cnjclskogcohlske karle. Tuzla.9-15.23-29. 2000: Oeologija. TLlzia Dimitrijevi(: lVt. Univerzitet u Beogradu. -osnovnc geoloske karte ( od i: I 00 DOD do I: I 0 000 ).Tuzla. 1-277. Gillen C. -dctaljnc gcoloskc kar!e ( 1: 10000 i veee ).Civilna zastitaKal1tonalni stab CZ-Tllzla. Obradovic J.. Beograd.l.. The Viking Press. Fcrha\begovic 2002: Savremeni egzogeno geoloski procesi u krovini tuzlanskc sone formacije. Gculoskn karlu 8iH l'fikaLlrlajc na slicl 06. Herak M. 1. 17/18. Gcoluy/w !WI"/U BU. fnzla.Opis gcoloske kartc i svih evidentiranih geoloskih elemenala kao Ijasnjenje grafickih prikaza 11<1 karti 1e istorija nastanka kartiranog terena ikazuju se u tunlacu geoloske kanc. Earth science institute. Oklahoma City. f9YI. Zagreb. Geoloske kartc se mogu podije1iti prema mjcriiu i sadrzaju. Univerzilet u Beogradu. & Vasi6 N. Tuzla. sanae. Hrvatovic H.. prikazom tcrenn sa aspckta oelre-denc geoloskc disciI)linc.. Univerzitet u Tuzli. Slika 96. Rudarstvo. 1989: Putnam's geology... 1. Beograd. 1984: Gcologija.Tuzla. 2003: Geologija-postanak.'fU i~ NlTulurj('. Civilna zastila-Kantona1ni stab CZ-Tuzla. 17118. Blatt H.. University of Aberdeen.e pudatkc 0 sasta\'u.).513. Beograd. Grubii. Basagic M. E.ja kHz.New York. B. 1978: Gcolosko kartiranje. -spccijalnc gcoioske karte ~.. 2003: Klizista Tuzlanskog kantOlla. .1-203 . 1-439.429.. kojc sadri. 1-646.. Rudarstvo. 1-436. ] Ivloskva. 2000: Odroni u karbonatnim stijenama.1984: Metamorphic geology. Cackovi6 1. Dzindo A. j c Nauka. 1999: Geoloski vodic kwz Bosnu i Hercegovinu. Prema jerilu geoioske karte se dijele na: -pregledne gcoloskc karte ( 1: 100000 i manje ). Janjic M. Sarajevo. civilna zastita-Km. 2000: Inienjerskogeoloski i geotehnicki modeli kHzista na podrucju Tuzlanskog kantona. & Redzepovi6 R.ke kane" fOlOgeoloskc karte...173. 1304 New York.' . Fcrhatbeuovi(: Z.. Beograd. University of Oklahoma.. . Oxford University.tonalni stab CZ-Tnzla. 1. 1-175.'IIl' i H{'J"CCY..'ta. 1·· 223. & Larson E. XXIV 37-41. 1-486.l . 2003: Poznavanje . Bordev. Aberdeen. Univerzitet u Beogradu. Nedra. geoloskc kartc se dijek na: -opst(~ geoloskc iUlrtc.(illl... Nanena knjiga. < • Prema sadrzaju..Sarajevo.f!1·illc ! j'I"<!ICI. 175-182.. struktura 1 dmamlka ZemlJe. & Mi\ovanov.

Beograd.. Zagreb.& Kovacevic R.. 23/24.. . 115-117. 129-33. . PasiC-Skripic D.. Tuzla. Beograd. 1964: Lineamenti sjeveroistocne Bosne. 1985: Inzenjerska geologija sa osnovama geologije. Geoloski glasnik. Split.J Bil-1..23-55. Vardarskc zone i juinih dije1o. Sarajevo. Nonveiller E. Scstanovic S. Beograd. ' Mandzi6 E. Rudarstvo 17118.. 2000: Kliziste StuboGracanica istrazivanje i sanacija. PasiC-Skripie D. Rudarstvo 17118. 1983: Specijalna mineralogija.47-51..& Ristic P. New York.. Radovi LXXIX. University of Camhridge. Rokic Lj. I I 1-139.. & Ferhatbegovi6 Z. Jasarevi6 I. 2001: Osnove gcoiogijc i petrografije. & Gribble C. 5-25. McLean A. P. 10... Tuzla. Tuzla.. Svjetlost. Beograd. 1-364.. Lege! F. 1-159.. Sarajevo. Tuzla.. 2000: Razvoj baze podataka nestabilnih terena urbanog podmcja kantona Sarajevo. Stevie M.. 1985: Geology for civil engineers. Nikolic P.. 1. 1981: Petrologija i petrografija magmatskih stijena.. 1-272. 2000: Sanira~e klizista. 10. Skolska knjiga. 162-171.. ~001: Promjene toka brzine slijeganja po petogodisnjim penod. 1989: Mineralogija. 1986: Tektonsko. J 986: Osnovc geologije i petrografije. Grifon. AN1. Skolsk" knjiga 1-198. lnstilu! za gcoioska iSlrazivanja. 163-169. Beograd. Univerzitet u Beogradu. 1967: I-lidrogeologija. 2001: Odreclivanje koeficijenta fiI{racije lezista Omarska na osnovu granulometrijske al1alize. Cambridge. ~ Tisljar J. Sarajevo.Sarajevo. Milojevic N.Rudarstvo. 1994: Scdimentne stijene. Cackovic r. Soklie l. Tuzla. 2001: Kako zivjeti na klizistu.. 1987: Klizcnje i stabilizacija kosina.. Ferhathcgovic Z. 2003: Sanacija klizisla "i'asji grab" na putu Kalesija-Sapna. Tisl'jar L 2001: Sedimcntoiogija karbonata i evaporila. Kantonailli Slab CZ. Zagreb.23-38. 1-395. 10. Zavod za geologiju. Beograd.c. 1-422. & Zekan S. Halilovie S..736.. Univerzitet u Beogradu. Sestanovic S..pnmJcna u graditeljstvu. Geoloski glasnik. Rudarstvo 17118.310. Soklic I.. Univerzitet u Tuzli. Uniwrzitct u TllZli. Tuzla. 1-447. 127134. 1992: Introduction to mineral Sciences. JanjiC S. Zigic 1.. University of Glasgow. Sveuciliste u Splitu.. Rudovi LXXXV.ma tuzlansKe gradske zone. Sveuciliste II Splitu. 198 J: Gcologija za gradevinare. ' Petkovie K. 1989: Geotehnika.c 'vI. & Nikolic P. Sarajevo. Me Graw-Hill Book Company i557. Univerzitet u Sarajevu.Tuzla. 65-71 Tuzla.. 1-596.ta. 1. Rudal'stvo..& FerhatbegoviC Z. Risti6 P.Corie S. . Sokiic 1.457.. 1-107. 2000:Metodologija istrazivanja klizista. Beograd. Tuzla.stmktumi obliei Tuzlanskog bazena i Majevicc.D. Putnis A. Zagreb. ANU BiT-I. Zbornik radova RGGF XXIlI. 1973: Cities and geology.. 1-378.. Skolska knjiga.. . 1-233. ' Lokin P.Sapna. 1-262. Taksie A. Vrnbac S . 1996: Magmatske formacije Dinarida.. 2001: Stijenski masivi kao objekti inzenjerskoge()loskih izucava~a sa osvrtom na savremene inzenjerskogeoloske karakteristike tuzlanskog sonog lezi!. XXII!!. Stevie M .159-169.. Gradevinski institut. Naucna knjiga. Sarajevo. Beograd.primjena cradevinarstvu. Nafta. Rudarstvo ! 7118. 1996: Geologija u gradevinarstvu.Janjic M .ipa an putu Ka!csija. & Panic J. Sarajevo. Redzepovi6 R.. 12. & Alit F. Vlahm'.231... . 1979: Osnovi geologijc. 1970: Geologija za mdare. 1993: Osnove inzcnjerske geologije. Suljkanovic M. knj. 2000: Deformaeije gabionskih konstrukcija pri osiguranju padina. Sestan~\i6 S. 1.R. Glasgow. Rudarstvo 17/18. 1988: Hroaologija geotektonskih pokreta u Dinaridima u mczozoikll i kenozoiku.1-375 .::a PanonskoF bazena. 17/]8. Tuzla. Cackc)\'ic r & Zekan S. 102-111. 23/24.odrona uz prometnice primjenom drenaznog sustava i gabionskih zidova. Pasic-Skripi6 D. Univerzitet u Beogradu. Tuzla. Stevie M... Tuzla. 1-35. Tuzla. 214 215 .. 1-220. Zagreb. Vrabac S. 156-162. 1999: Facijalne i biostratigrafske odlike badena i sarmata sjcYerne Bosnc.Tuzla. 2000: Marinski paleogen i miocen II profilima istraznih busotina kod Gracanice.. Ristic P. Zagreb. Soklic I. & Sijercic I. Sarae Dz. Jevremovi6 D" i997: Geoloski gradevinski materijali. Rudarstvo. Pami" J. Zagreb. Split. Sokiit 1. ] -314. Naucna knjiga. 1964: Postanak 1 struktura Tuzlanskog bazena. Zbornik radova ROOF. & Lebo Z. 1-204. 134-137. knj.. 1. 1-198.. 2000: Prikaz uzroka msenja potpornog zida i na:. Naucna knjiga.

83 amfiboli. 45 dijageneza. 164 cvrstoca na savijanje~ 164 cvrstoca na smicanje. 56 biostratigrafija.l. 34 dolomiti.27 cvrstoca na istezanje.28 blasticn!! struktura. 19 eoisit. 96 apati!. 16 coslovne saobracajniee. 11 atmosferska iii meteorska voda. 169 centar simetrije. 55 drobina. 28 amfiboliti.. 162 bore. 208 detri!icn" slmklnra. 181 akumulacijska jezera. 55 alohemijski sastojci. 50 dijamant. 51 devon. 62 alpinotipna orogenezu. 204 dijabazi. 1. 16 andaluzit.26 ejepljivost (kalavost) minerala. S3 brcce. 143 atmosfera..526. 93 brane. Wiley. 76 cirk.90 augit. Windley B.190 brecas!a lekstura.59 arteilke izdani.ia minerala.Civilna zastita-Kantonalni stab CZ Tuzla. 162 busivost stijena.27 dolo mit.28 barit.sta.125 cirkon. 137 dinamotermalna metamori'oza. 2003: O$novni uzroci pojaye klizista na podrucju Tuzlanskog kantona. 7-9. 49 bazien. F.27 217 . 104 epidot. 75 arkoze. 164 cvrstoca na pritisak. 19 boj" slijen. 165 dadti. 88 deluvij. 35 anizotropni minerali. Chichester. 16 antiklinala. 189 akutue sanudone mjere.35 bazalti.27 cipolini. 124 dioriti. 179 ciklosilikati. 165 elementi kHz. 93 antiidinorij. 70 dine. 77 amorfni minerali.55 bubr.44 debljina sloja. 195 bioHt.nje. 124 epicenter. 128 endodinamika.55 clasticnost slijone. 71 bo. 114 denudaeija.. 114 detalinn kartiranje. 43 bigar ( sedra ). REGISTAR Abrazija.36 apsolutna staros!. 45 anbidri!. Tuzla. 202 argilosisti. 37 dijatomiti.44 disten. 132 alevrolit ( sHtit ).27 andeziti.56 dinamika podzemnih voda. 1995: The evolving continents. 79 eolska erozija.45 bazalti. 117 Aerodromi. stiieno.Vrabac S.

104 izntr-opni nljnera ii.. 15 mclanz. H liloslratigrafi.10 hliPolc.66 Laurazija.!a.'''''' 130 kontinentalni sedirnentR. 4i horizonta1ni rasjedi.". 93 idealni l-{r"' r iii!. 21 hemijski reaktivni mincarli .iska era.ia.iski neotporni millerali. 55 kalkrndit. 188 rOllerm. 43 klasifikacija ldiziSta.nc> 'I~ 171 Gom!w". minerali...SfitT/ <~. 36 nuvijaln" erozi. 41 mnrin\C~.32 limon. 125 icpidoblasticna struktura.. 30 27 jame..sivna rdishl. 30 kvarciti.. 195 longitudinaln' tala.~ :. 55 konsekv. 60 kreda.ia." 207 gcosinklinalc. ] 57 1£. 26 graniti~ 45 granoh~asticna grauvake~59 \ ".c":ni-Sic.n' (Iinjd). 171 laporci. 51 kristali. 191 kanioni...ili ). -:'" !li'\~'''I.. 13 gustina mineraia~ J 8 gustoca. 16 kuglasto lucenje. 141 hidrogeoloski kolek!ori. 96 klasti""" mctamorf"" stmktura.62 ". 70 kcoozo. 55 kalklutit.i. 71 ierzoliti.. 9 hi<lrogeoioski i:wlaiori. . 163 magma. 156 geofiziciul 155 gco~ngija . 197 :rna. 116 kaolin.33 kalkarenit. 21 hemijsko raspadanje. 41 fluorit. 41 Ijepl.ia.!. 1] hi<irolehnil'ki objckt.. 72 ktasticna strul{hH"}L ' klifovi..::. 197 kon raspadlluja..iivost.99 kliziSte.lo..n.196 fmllamie. ] 59 halidi._f. 121 karstnll polja. 123 metamorfnc stijene. 2~) 123 75 iii ma.epirogeni pokreti. 52 TtU1tC.33 karstna erozi. 50 hillatogeni minerali. heksagonalni sistem. ~: kristalizirani miuerali. 21 hcmijski topivi mineraH.:" Sun"eva hliunca. 204 karbonatl.. 80 erozi.28 hornfels.12 jura. 31 feldspa/oidi.!.122 jaruge. 10 !l!'lril'i.ja.11'. HI" nnermcri.36 .. 110 lucen. 55 kambrij. 34 gHnc~57 gnaj§~ haHt. 69 fosiU. 13 gil'S.204 kristalasta stroktllra. 207 mikasisti. 204 laboratorijski modeli.. 38~69 metamorfni mjneraH~ 15 mczozojska era. 14 hillrogeologija. 21 hemijski otporni mineraii. lIH 46 ge. 99 magmatske 38 magnezit. 121 kataklasticna metamorfozlI.. 115 faciJes. krccnjaei.-. 75 horst.". 209 geoloski stub. 128 klizenje.herg.9 g~oioska karta 1 209 geolosld prom. 42 kvarc ( kremen ).... SH borublcuda. 15 kristalni sistemi. 141 lwoglomerati.141 izomorfizarn. 151 71 gravitad. 32 fiksisticka koncepci. 76 merolmrst. 75 mikrit.3:.rjC.rfi. 76 kvartar. 30 k31'boo.ie magmaiskill slijella. 209 gcoloslw ka..icrskogeoic'\ski ]j 35 kartjranje j klivaz.iziri. 80 filit. 36 lisl".36 gcologi. 40 .".je.' :_~ra. 16 WI"''''" 218 219 . 100 lednicka erozija. 1(] 1 grodirmmika. 33 mandolasta teL ': ~u ra.ja. 9 istra:bw husenjc i raslwpi."..:~enti.I\) inzen.ie. 124 kanali.~.. 86 J'. 28 Ii/osiera. 207 kimberliti.lode. 195 gcotermski stupanj. 112 hemijsko trosenje. ( l". 14 Hi staidas!a stmktom. :.115 jezgra. 197 feldspati. ~ 27 lioefidjcn! filtrad. 11 7 kH"'~~~:<::.'mH". 129 klasifikacija pulwtj"".. 17 hemi.iadja (skriljavost). 113 komnd. 28 fizii'ko raspadan. 75 filosilikati.ja. 204 kamenc pustinje.. 78 gcoeicktricne n". 19/1 37 granati. 141 hi!ll'osfera..45 kisele magmatskc stijcne. H2 tlnidaina tckstur3. 80 gcolektonika. 59. skala. 11 6 foii. 18 izosciste. 198 lava. 204 kalcit.48 lellei!..

122 refrakcijska metoda.35 rozeta.miloniti. 96 proluvij. 126 most.ic. 135 ' organogena struktunI.96 smitsonit.ni minerali. 29 mmeraiogija.41 .45 < ' otpornost na habanje.71 pnwi no Ineen. 97 s'jeni!i. 134 sil"r. 124 I'j escari. 44 tcrasc. 14 I'!c~~vi skriljci. 9 petroiogija. 132 sinklinala. 97 stratigrafske jedinice. 34 rov.26 omotac. 19 prostomo pianiranje. 32 nemll.clI" strukl < ne <I um. 170 rioliti. 70 pneumalogcn' minerali 4 podzemne vode. 155 leks!ura. 1 It) tektouika ploea. 58 plagioklasi. 10 ncfeli". 5'" orogen.81 monoklinicni sistem.122 peridoti!i. 9 mjesoviti sedimenti 197 mobilisticka konce~cija 83 modeliranje. 31 ' ortoskriljci.29 temeijcujc.ia. _.170 sump"r. 07 ' podzemni ("gorski") "d' ' I'· . 23 petrografi. 55 rasjed. 133 ofitska strok/ofa 39 oksidi. 141 rcambuliranje.28 nasipl.74 m~nerali glina.lcdi~ 91 struktura. 17 sulian. 52 seizmicki opasnc stij""'" no tektonika.88 propusnost. 206 Pangaea. 97 sloj.35 ' ol~gomiktlli illjnnak. 195 paleontologija. 13 siderit. 76 temperatura zemli c.37 roiniac. 198 para\elopipedno iii lucenjc. 79 ~ ortohemijski sastojd 62 ortoldas.37 pijL'Sak. .trog.! ( silt).88 pukotine. 156 stalakli!i.. 39 poroznost. 21 seizmicki bezopas .obla. 135 prubnjc sloja.i'" 42 nentralne s!ijene 25 Ilczosilikati 26 ' IHVO podzemnc vode 91 normalni rasjed'. 18 ' " pomorskc luke. 4 p"oks"n'. 18 Icnzionc pukotine.64 sedimentn" stijene.124 obtik minerala.116 silikati. 195 paleoklimatologija. 203 rclativna starost.13 !" 221 . 18 sufozija. 55 pij~zom"t"rski pritisak. 142 pnkoline smicanja.90 sorosilikati. 135 p.208 stalagmiti.!. 116 strukturni dijagrami. 18 obradivost. 171 ' molasa. 93 prolamanje stijenskib masa. 168 odronjavanje. 115 serpentin'!. 16 prevcntivne mjcre. an. 49 plinska hipotez" 10 ' .122 porfirska struktura.6 po Imlktni sli"na\{ 32 poiimorfuam.187 Nebularna hipoteza.81 olivini.47 perm. 56 skrape. 54 ohs!oli!i. 30 morenski materijal. 156 stisljivosl. 42 rodobrozit. p~rogeni miner-ali.prizmatsko paraskriljaci. 23 tercijar. 88 slobodne izdani. 201 strlje. 18 radioaktivnost. 37 l'ctrologija. 51 rijecni meanor'. 31 opste geuluske karte 141 ordovicij.208 stratigrafskll gcologija. 49 stitovi.12 opal. 194 relaksacione pukoline. 166 ' platforme. 136 sinklinorij. J 61 rckognosiran. 135 pr~h iii alevr. 165 paleogeografija. 75 p!e~~ane (lnstinje.29 seizmickc metode. " stijene. 92 sjajnos t minerala. 99 ' plutonska metamorfoza.. ') seizmograf. 91' oaze. 16 spccijalne geoloske karte. 17 montmorilonit. 163 smjer pada. 181 ponod.80 seizmicka aktivnost5 102 talk.119 rombieni sistem. 143 pint.mkovito lucenjc 41 piutonizam. pokrell. 122 refleksijska metoda. 45 pecine. 55 simetrija kristaia. 79 selektivna abrazii'" 119 teklos ilika 25 s"rpentin. 44 stubasto luccnje.195 paleozojska era. 160 os~ simetrije. 176 slijeganje terena.54.121 saobracajnice. 110 tektonski pokre!. 27 ravan simetrije. 35 .. 16 sparit. 179 sljunak.135 silimanit. 16 oSlpanje.75 sipar.62 rcalni kristali. p i ocasto i b.32 plan~~ezimalna bipotez" 10 piashenos!..93 sulfidi.58 rcversni ras. 123 muskovit.

zasjcci.termalna metamorfoza.86 zrnasta struktura.. 20 ugao nagilla. 17 tikstropija. 71 travertine. 27 {vnloea mineral". 56 trijas.4S trakasta i slojevita tckstura. 132 tetragonalni sistem. 186 zeleni skriljci.121 vulkan. i83 turmalin. 10. 17 Tetbys okean. 100 vllikanskc kupc.186 m'ale. 135 triklinicni sistem. 55 ultrahazicnc stijenc. 123 vodoaerioc. 70 teseralni iii kubicni sistem. 166 toplotna provodljivost stijcna. 31 transformni rasjedi.122 va!ov.33 zOlle subd""dje.121 YodOprOpllsnost iii pcrmcabiloost. 65 zeoliti. 39 zcljeznicke pmgc. 41 viJadukt.lOO vulkanizam. 75 zcmlja ervenica.141 hmcli. 17 tumac. 125 vezil{uiarna tekstura. 163 trahiti. 92 transverzaini talas. 161 vrtace. 36 zemijotrcsi. ISO ziiavosf stijena~ 165 222 . 25 usjed.

You're Reading a Free Preview

Download