P. 1
Teorije Znanosti o Odgoju-skripta

Teorije Znanosti o Odgoju-skripta

|Views: 149|Likes:
Published by Ivor Beganovic

More info:

Published by: Ivor Beganovic on Apr 03, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/03/2012

pdf

text

original

Upozorenje: Ovo je ukratko skriptiran dio knjige "Teorije znanosti o odgoju".

Nije moguće razumjeti sadržaj ove skripte bez prethodnog čitanja knjige, jer je ona napravljena kao niz natuknica, bez objašnjenja i primjera, s ciljem da koristi za ponavljanje i utvrđivanje gradiva tj. za olakšavanje dosjećanja za pripremu ispita. Samo ova skripta ni u kom slučaju nije dovoljna za razumijevanje gradiva i samim tim polaganje ispita iz Povijesti pedagogijskih teorija. Ova skripta vam olakšava posao samo utoliko što za vrijeme čitanja knjige ne morate pisati bilješke.

KONIG – ZADLER: TEORIJE ZNANOSTI O ODGOJU

Postoje četiri glavne teorije znanosti o odgoju: 1. Znanost o odgoju kao normativna disciplina (u skripti str. 2-3) 2. Znanost o odgoju kao empirijska znanost o ponašanju (u skripti str. 4-7) 3. Znanost o odgoju kao hermeneutička disciplina (u skripti str. 8-12) 4. Znanost o odgoju na osnovu teorije sustava (u skripti str. 13-14)

1

Polaznu točku za pedagošku znanost tvori činjenica da postoje različite koncepcije odgoja (Roussov "prirodni" pristup. Zato kažemo da je po Herbartu pedagogija normativna disciplina koja određuje načela odgojnog djelovanja. te se prema njemu nastavni proces odvija: 1. Znanstveno obrazložiti znači svesti praksu na pouzdana načela (polazne točke. bezvremenskim. a pri određivanju metoda služi se psihologijom. što olakšava strukturiranje nastavnog procesa: a. ideja prikladnosti 6.): a. ideja dobrote d. duhovnim vrijednostima: 2 . Filozofija.1. uspoređivanje (stupanj povezivanja) c.Wilhelm REIN Glavne teze: 1. ideja savršenstva (svaki čovjek se razvija s ciljem postizanja savršenstva) c. primjena poznatih pojmova na nove predmete (stupanj metode) Četiri Herbartova stupnja. 3. Lockeov društveni cilj odgoja…) 2. ideja unutarnje slobode (sloboda odlučivanja) b. principe) 4. GEORG KERSCHENSTEINER: pokušaj aksiologijskog utemeljenja pedagogije. Zadaća pedagogije je pružiti znanstveno obrazloženje praktičnog odgojnog djelovanja. apstrahiranje. priprema s ciljem uvođenja učenika u temu 2. koji su osnovica za postavljanje odgojnih ciljeva. Psihologija pokazuje putove. ideja prava e. stvaranje pojmova (stupanj sustava) d. Rein je dopunio. prikaz novoga (zornost) 3. Ideju odgoja poistovjećuje s temeljnim bezuvjetnim. opažanje (stupanj jasnoće) b.Friedrich Wilhelm DORPFELD . povezivanje novih sa starim predodžbama (asocijacija) 4. prema Herbartu. sažimanje s ciljem tvorbe apstraktnih pojmova (sustav) 5. mjere i zapreke u ostvarivanju odgojnih ciljeva. 5. ZNANOST O ODGOJU KAO NORMATIVNA DISCIPLINA Predstavnici: Johann Friedrich HERBART . Pri utvrđivanju načela Herbart se služi filozofijom.Karl Volkmar STOY . postavlja temeljne norme i vrijednosti za ljudsko djelovanje. To su (Opća praktična filozofija iz 1808.Tuiscon ZILLER . primjena naučenog na praktična pitanja (metodika). Psihologija objašnjava proces spoznaje.

To su: čovječnost. odgoj savjesti. tada se mogu koristiti te metode. I tu ostaju problemi – možemo li na ovakav način znanstveno usmjeravati odgojne postupke? Kako možemo provjeriti je li izbor određenog sredstva bio primjeren za tu situaciju? 3 . Ali i tu se postavlja pitanje: vrijede li odgovarajuće empirijske spoznaje za sve pedagoške situacije? Zbog ovih se problema preporuča donositi odluke o prikladnim sredstvima u konkretnim situacijama uz uvažavanje pojedinačnih situacijskih čimbenika (odgajatelj treba posjedovati "pedagoški takt"). Što sa situacijama u kojima one ne važe? 2. agresivnosti itd. solidarnosti. kroz razne norme. ljubav. sloboda. istinitost iz čega izvodi konkretne odgojne ciljeve: učenje suradnje. Ako su empirijska istraživanja potvrdila vezu o djelovanju neke metode u odnosu na cilj. pravednost. Tu se pojavljuje problem: konkretizacija normi ovisi o pojedinačnom shvaćanju pojma koji se koristi. Ludwig KERSTIENS ističe važnost razvoja humanosti. nenasilnosti. Stoga će osobe različitih shvaćanja vrijednosti izvesti drugačije konkretne norme. kao npr. Kako se od postavljenih temeljnih normi dolazi do konkretnih preporuka za pedagoško djelovanje? 1. Na temelju postavljenih ciljeva Vrhovna načela se definiraju kao odgojni ciljevi. Potom se traže sredstva kojima se mogu postići ti ciljevi. razum i osobni identitet. izbjegavanje frustracija. Putem dedukcije Iz nadređenog odgojnog cilja deduciramo konkretne smjernice.- istinitost ljepota svetost i ćudorednost Marian HEITGER i Karl Heinz DICKOPP do vrhovnih načela pedagogije dolaze "iz transcendentalne svijesti". Walter TROGER tražeći apsolutni početak (sama potvrda života) izvodi vrednote: tolerancija. Smjernice izvedene na ovaj način ne mogu se primijeniti u svim situacijama.

Osnovu odgojne znanosti tvore "pedagoške činjenice". Else i Peter PETERSEN razvili su model terenskog istraživanja: promatranje pedagoških situacija odvija se u realnim nastavnim situacijama. (Eksperiment je promatranje neke pojave koja se provodi u pojednostavljenim uvjetima) Iz toga izlazi. ali s njima se ne slaže Lochner koji smatra da možemo samo izreći ono što se događa.2. 3. U konačnici. čiji su nasljednici Aloys FISCHER. sigurnu spoznaju možemo doseći samo ako koristimo prokušane metode prirodnih znanosti. Zajednička osobina pedagoga ovog pravca je kritički odnos prema normativnoj pedagogiji. Prvi je to započeo Ernst Christian TRAPP. da je zadaća odgojne znanosti opažanje ponašanja u pedagoškim situacijama. a ne slučajnim iskustvima. Do spoznaje činjenica dolazimo opažanjem ili eksperimentom. Temeljne istraživačke metode su PROMATRANJE i EKSPERIMENT. ali ne i ono što bi se moglo dogoditi. Po njima: 1. Tako smatraju Lay i Meumann. Peter PETERSEN i Rudolf LOCHNER. Empirijska znanost o odgoju temeljila se na pretpostavkama da postoje objektivne činjenice koje je moguće spoznati putem promatranja i eksperimenta. a potom Enst MEUMANN i Wilhelm August LAY (eksperimentalna pedagogija). ZNANOST O ODGOJU KAO EMPIRIJSKA ZNANOST O PONAŠANJU Pokušaj da se pedagogija zasnuje po modelu prirodnih znanosti. Po Layu i Meumannu. Oni zahtijevaju empirijsku potvrdu teza. 2. eksperimentalna pedagogija postaje normativna disciplina koja pruža smjernice za praktično djelovanje. te pretpostavka da se analogno prirodnim znanostima mogu iz pojedinačnih opažanja postaviti iskazi o općevažećim zakonitostima. 4 . Na temelju pojedinačnih opažanja donose se zaključci o općim zakonima (načelo indukcije) 4. Za razliku od Laya i Meumana koji su provodili eksperimente u laboratoriju.

to nam ne daje za pravo da zaključimo da su svi labudovi bijeli. predviđanja i naputke. Predstavnici ovog smjera 80-tih godina zadržavaju za polaznu točku načelo kritičkog provjeravanja. Postupak provjeravanja je deduktivan. prihvaćamo ih (kažemo da se potvrđuju u praksi). 5 . sve dok sustav odolijeva daljnjim provjerama (sve dok se ne dokaže drugačije). definira znanost o odgoju kao sustav općih iskaza o odgojnoj stvarnosti. što je najuočljivije kod Wolfganga BREZINKE. za koje smatra da se mogu koristiti u praksi kao predviđanja i tehnološki naputci za praktično djelovanje. Ta objašnjenja. H-O shema se stoga proširuje i na iskaze vjerojatnosti. Predstavnici: Karl. istaknutog pedagoškog praktičara.1.2. Uvodi se provjeravanje hipoteza u smislu da procjenjujemo kolika je vjerojatnost da slučajno dobijemo rezultat koji odstupa od norme. predviđanja i tehološke upute odvijaju se uvijek po istoj shemi. već sustavom preporuka za praktično djelovanje. ZNANOST O ODGOJU U SKLOPU KRITIČKOG RACIONALIZMA Tijekom 30-tih godina 20. zamjera normativnoj pedagogiji nedostatak znanstvene utemeljenosti. Zahtijeva da iskazi znanosti o odgoju budu vrijednosno neutralni i uspostavlja "praktičnu pedagogiju" koju ne smatra znanošću. koju su razradili Hempel i Oppenheim zbog čega se naziva H-O shema: Objašnjenje: što je uzrok? traži se traži se zadan Predviđanje: kakve su posljedice? traži se zadan traži se zadan ka iskazi zakonitosti sporedni uvjeti explanandum (singularni iskazi) 70-tih godina dolazi do recepcije kritičkog racionalizma. Iskazi vjerojatnosti ne moraju sadržavati bezuvjetno točna objašnjenja. Kao i ostali pobornici empirijskih znanosti. predviđanja i tehnološke upute za praktično djelovanje. R. u sklopu kritičkog racionalizma. Uvođenje ovih promjena ujedno je i pokazalo da je kritički racionalizam neprikladna teorija za istraživačku praksu. Ako opazimo 10 bijelih labudova. Zadatak je empirijske znanosti. stoljeća. Popper je ukazao na "problem indukcije": nemoguće je iz pojedinačnih zapažanja izvesti općevažeće zakonitosti. Ako i nakon strogih ispitivanja ne uspijemo opovrgnuti takve teorije. da daje objašnjenja. kritički racionalizam doveo je do promjene opće teorije empirijskih znanosti. shvaćamo kao hipoteze koje kritički provjeravamo. Zato opće iskaze "svi labudovi su bijeli". POPPER i Hans ALBERT.

srednjih vrijednosti. uzorka osoba. Tvorba hipoteza Svaka hipoteza ima zavisnu i nezavisnu varijablu. 5. Kvantifikacija Kvantificiranje jest postupak pridruživanja mjernih veličina pojedinim opažanjima. Provedba ispitivanja 8. potrebno je odrediti što podrazumijeva "agresivno ponašanje": udariti nekoga. longitudinalno. Operacionalizacija nezavisnih i zavisnih varijabli Operacionalizacija je prevođenje pojmova u vidljive oblike ponašanja (npr. Zavisna varijabla je ona vrijednost za koju pretpostavljamo da će se mijenjati ovisno o drugim varijablama. uzorka ponašanja. Uobičajeno je postavljanje 0-hipoteze. 2.2. Obrada podataka .kodiranje podataka . Pri tome koristimo: nominalne ljestvice. stratificirani. Utvrđivanje uzorka Utvrđivanje osnovnog skupa. vrijeđati…) Operacionalizacija se može napraviti uz pomoć promatranja ili anketnog ispitivanja. 3. koja pretpostavlja da nema uzročne povezanosti između zadanih varijabli. intervalne i ljestvice proporcija ili razmjera. 4. koristeći postupke za utvrđivanje reprezentativnih uzoraka: obični slučajni uzorak. ordinalne ljestvice. BIHEVIORISTIČKA ZNANOST O ODGOJU ISTRAŽIVAČKA METODOLOGIJA biheviorističke znanosti (empirijske) o odgoju izgleda ovako (klasičan primjer su istraživanja Alberta BANDURE): 1.2. Nezavisna varijabla je ona vrijednost koja se mijenja neovisno o zavisnim varijablama. mjera disperzije…) . 7.interferencijsko-statistička obrada (istraživanje međusobnih veza između varijabli) 6 .deskriptivna obrada (izračunavanje postotaka. cluster ili kvotni uzorak. eksperimentalno (pokusna i kontrolna skupina) 6. Utvrđivanje istraživačkog uzorka Transverzalno istraživanje. Provedba predtestiranja Cjeloviti model istraživanja se najprije iskušava na maloj skupini.

socijalni – pohvala. Predmet prakse je vidljivo ponašanje odgajanika (a ne njihovi unutarnji stavovi). obraćanje pozornosti. koncert…. Cilj je usvajanje novog obrasca ponašanja (promjena navika). Pokušaj primjene empirijske znanja na svakodnevne situacije u pedagoškoj praksi vidljiv je kod THORNDIKEA i SKINNERA (teorija učenja – operantno uvjetovanje. management.Ponašanje se objašnjava pomoću općevažećih iskaza zakonitosti . promatranjem utvrditi određenu vrstu ponašanje (koristeći operacionalizaciju. kvantificiranje i uzorak) izvršiti operacionalizaciju cilja (promjena određene vrste ponašanja: gašenje ili izazivanje) izbor prikladnog potkrepljivača (materijalni – igračke. uvježbavanje prodaje i sl. token-potkrepljivači koji se utvrđuju prema unaprijed utvrđenom dogovoru) planiranje potkrepljivanja provedba kontrola uspjeha (promatranjem) 4. odgoj je primjena tehnološkog znanja s ciljem promjene ponašanja odgajanika. 2.Predmet odgoja su vidljive manifestacije ponašanja . 5. Postupak se izvodi ovim redoslijedom: 1. Uvježbavanje ponašanja je postupak koji se često koristi a području obrazovanja odraslih za vrijeme stručnog usavršavanja. 4.Na osnovu takvih općih iskaza zakonitosti oblikuju se tehnološki naputci za praksu. potkrepljivanje određene vrste ponašanja). 6. Tečajevi za roditelje.Osnovna načela biheviorističke znanosti o odgoju: . potkrepljivanje aktivnošću – odlazak na izlet. Cilj odgoja je stjecanje stručne kvalifikacije. utvrđivanje i operacionalizacija cilja učenja provedba predtestiranja provedba jedinice uvježbavanja provjera uspjeha učenja 7 . 3. tečajevi za uvježbavanje komunikacije. 2. Postupak pedagoške modifikacije ponašanja: 1. slatkiši. Po bihevioristima. 3.

simbolički interakcionizam i etnometodologija 5. Taj hermeneutički krug ne predstavlja metodu u pravom smislu riječi. Duševni život djeteta izražava se u igri i mašti. kritička teorija 4. Cilj duhovnih znanosti je razumijevanje unutarnjih stanja. Ali ne možemo izmjeriti ono što dijete doživljava za vrijeme igre: osjećaj veselja." Do ovakvih zaključaka se može doći samo tumačenjem cjelokupnog sklopa ponašanja. DILTHEYEVA HERMENEUTIKA Wilhelm DILTHEY je utemeljitelj hermeneutike. te da im je stoga potrebno vlastito znanstveno-teorijsko utemeljenje. a što za dijete ima značenje koje u znatnoj mjeri utječe na dječje postupke. kvalitativna istraživanja 3.3. duhovnoznanstvena pedagogija 3. Primjeri hermeneutičkih iskaza: "Igra nalazi svoje zadovoljenje u samoj djelatnosti. smatra Dilthey. Primjer: dječju igru pomoću prirodnih metoda možemo izmjeriti: njeno trajanje. Na temelju vanjskih znakova. spoznati nutrinu. cjelokupan tekst razumijevamo bolje. Na osnovu novog razumijevanja pojmova. s čim se i koliko često dijete igra. radoznalost…. gube iz vida ono što je za ljudski život najvažnije: ljudske doživljaje. Time nastaje krug razumijevanja između predznanja i razumijevanja teksta. Razumijevanje Dilthey opisuje kao "pronalaženje svoga JA u tuđem TI". jer nam ne kazuje kada je pripisano značenje ispravno i koliko takvih koraka je potrebno da bi se značenje shvatilo. Metoda koja osigurava razumijevanje naziva se "hermeneutički krug". To je poput shvaćanja smisla nekog teksta. ZNANOST O ODGOJU KAO HERMENEUTIČKA DISCIPLINA Unutar ove znanosti izdvajamo pet pravaca: 1. smisao života. iz ponašanja djeteta dokučiti njegove misli i namjere.1. On je smatrao da metode prirodnih znanosti nisu prihvatljive za duhovne znanosti. Na osnovu razumijevanja tih odlomaka. koja se razvila u radu na tumačenju tekstova: Na razumijevanje odlomaka u nekom tekstu prvo djeluje naše predznanje o pojmovima koji se koriste u tekstu. Diltheyeve glavne teze: 8 . preciznije određujemo značenje pojmova o kojima smo imali osnovno predznanje i na taj način ispravljamo prvotno predznanje. Metode prirodnih znanosti. Diltheyeva hermeneutika 2. na drugačiji način.

A zadaća pedagogije je spoznati značenje te odgojne stvarnosti. Teodor LITT. Ne postoje općenito važeći ciljevi odgoja koji bi vrijedili za sva vremena. Da bi ispravno protumačili neku odgojnu stvarnost moramo ju promatrati u povijesnom kontekstu: . Na osnovu razumijevanja odgojne stvarnosti moguće je izvesti norme specifične situacije.2. Wilhelm FLITNER. posezanje za vlastitim iskustvima 3. određeni društvenim i osobnim čimbenicima (ne postoje opće važeće norme) Individualna psihologija (Alfred ADLER i Rudolf DREIKURS) također polazi od pretpostavke da ljudsko djelovanje ima značenje. posezanje za zajedničkim iskustvima 4. DUHOVNOZNANSTVENA PEDAGOGIJA Predstavnici: Hermann NOHL. trenutno važeće obrazovne ciljeve. Odgajatelj ne smije ograničavati slobodu u dječjoj igri. ciljevi odgoja su slijedeći: 1. 3. Cilj odgoja je obrazovanje. Obrazovni ciljevi nisu opće važeći.).1. 2. odnosno da se iza svakog oblika ponašanja krije neki cilj. Eduard SPRANGER. već su povijesno uvjetovani.kao osobna povijest pojedinca. Polazna točka duhovnoznanstvene pedagogije je konkretna. koja se promatra kao smislena cjelina. 2. uvažavanje povijesnog razvitka Za predstavnike duhovnoznanstvene pedagogije. To znači da se osobe promatraju kao djelatni subjekti koji svojoj situaciji pridaju određeno značenje i djeluju na osnovu tog značenja. postavljanje pitanja o značenju. 9 . koje se sastoji od 4 koraka: 1. sposobnosti i stavova koji su prijeko potrebni za život pojedinca unutar određenog kulturnog prostora. koje vrijede samo za dotičnu situaciju (npr. Erich WENIGER. Pod obrazovanjem podrazumijeva stjecanje temeljnih znanja. 3. Na osnovu takvog promatranja odgojne stvarnosti možemo postaviti obrazovne ideale. Odgojni ciljevi su povijesno i društveno uvjetovani.kao povijest društva u kojem se oblikuju određena shvaćanja . Prvenstvena zadaća pedagogije je razumijevanje odgojne stvarnosti. smislu pojedinih radnji. promatranje konkretne situacije 2. pojedinačna pedagoška situacija (takozvana odgojna stvarnost). Zadaća pedagogije kao znanosti je i utvrđivanje načela prema kojima se odvija proces usavršavanja u razvitku djeteta. a ne stjecanje stručne kvalifikacije. Istraživačku metodologiju hermeneutike možemo nazvati "sudjelujuće promatranje".

Ona kritizira postojeće oblike društvenog odgoja. Max HORKHEIMER. ustanova ili nastavnih planova. pri čemu u postupku istraživanja istraživač i ispitanik uspostavljaju odnos dvaju subjekata. Kritička znanost o odgoju povezuje empirijske i hermeneutičke postupke. po njima. 60-tih godina neki su pedagozi pokušali primijeniti kritičku teoriju na odgoj. Kritička znanost o društvu treba objasniti proces nastanka društvene patologije i na taj način pridonijeti njenom ukidanju. Herwig BLANKERTZ. Kritička znanost koristi i akcijska istraživanja. Teme i nastavni sadržaji promatraju se u okviru određene kulture. a cilj odgoja je emancipacija. KRITIČKA TEORIJA I KRITIČKA ZNANOST O ODGOJU Predstavnici: Karl MARX. koristi heremeneutički postupak: iz pedagoških teorija. 10 . Najpoznatiji su: Klaus MOLLENHAUER. Škola je. Theodor W. Wolfgang KLAFKI. S osloncem na nadređeni emancipatorski cilj odgoja. Ona su upućena na rješavanje praktičnih problema.3. Kritička teorija nastoji društvene činjenice objasniti iz društvenog konteksta njihovog nastajanja. Pri ispitivanju uzajamnih veza različitih čimbenika upućena je na empirijske postupke. To nazivaju "objektivno razumijevanje smisla". oni pokušavaju izvesti zaključke o društvenim interesima. aparat vlasti. istraživač skupa s ispitanicima gradi šumsku kolibu). Herman GIESECKE i Wolfgang LEMPERT. te koje značenje imaju za budućnost djeteta kao odrasle osobe. Kada kritički istražuje ideologiju. Pri tome je razradio metodičku analizu i metodičku obradu pojedinih nastavnih sadržaja. a ne objekta i subjekta (npr. pa tako i sama postaje normativna. ADORNO. a pod emancipacijom se podrazumijeva "oslobađanje za zrelost i samoodređenje". smatraju da učenike treba osposobiti za kritičko sudjelovanje u sadašnjem i budućem životu. ona i sama pretpostavlja što je ispravno. 3. Oni su protiv školske birokracije. postupak pripreme i analize nastavnog procesa. realnu i stručnu školu u novi. Kritička znanost o odgoju okreće se protiv biheviorističke i duhovnoznanstvene pedagogije. traže jedinstvenu školu koja sjedinjuje klasičnu. Jurgen HABERMAS Kritička teorija je teza da je znanost dio društvenog rada koji izravno utječe na društvene odnose. Kritička znanost o odgoju se definira kao normativna disciplina: Svojim pokušajem da kritizira odgojne norme. kritički pristup. a što pogrešno.60-tih godina na izobrazbu nastavnika snažno je utjecala "didaktička analiza" Wolfganga KLAFKIJA. s procjenom koje značenje imaju za dijete. bolji tip škole.

3. 11 . osobe i situacije imaju i subjektivno značenje. inter. Glavne teze: 1. pri čemu dotična osoba subjektivno interpretira opća pravila. SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM I ETNOMETODOLOGIJA Predstavnici: . već djeluju na osnovi značenja koje pridaju određenoj situaciji. zbog čega ga je lakše primjeniti. pripremiti nastavu. usmjereni su na razumijevanje stvarnih situacija i zato su pogodniji za pedagogiju. 3. i etnomet. Svi predmeti. što omogućava točniju analizu značenja. nije moguće.George Herbart MEAD. ali pružaju bolje razrađene pojmove. te da je postupke moguće objasniti na osnovi tog značenja.4. koja je najviše bila usmjerena na tekstove. Nesigurnost u značenje neke situacije. Uz pomoć simb. primjenjuje se danas samo na nekim izdvojenim područjima: primjerice.istraživački program subjektivnih teorija Cilj je spoznati subjektivne konstrukte. inter. Simb.ljudsko djelovanje ima značenje. primjerice. traže razumijevanje osoba. subjektivne ciljeve. Erving GOFFMAN (interakcionizam) . Pri tome. a ljudi djeluju na osnovi tog značenja . inter. Simb.5. objašnjenja i strategije dotičnog sugovornika za određenu situaciju. već primjenjuju različite metodološke postupke: . KVALITATIVNO ISTRAŽIVANJE DRUŠTVA Kvalitativo istraživanje temelji se na hermeneutičkim načelima: . simb. Simb. hipoteze. te da se njima ne mogu dokučiti stvarni motivi ispitanika. 2. Poput duhovnoznanstvene pedagogije. Ljudi ne reagiraju na podražaje. on je vrijednosno neutralan. svi predmeti. Za razliku od duhovnoznanstvene pedagogije.3. i etnomet. dovodi do gubitka orijentacije u praktičnom djelovanju. osobe i situacije imaju određeno značenje koje je utvrđeno društvenim pravilima. tvrde da se u empirijskoj znanosti kriteriji za istraživanje postavljaju izvana. interakcionistička igra uloga.cilj kvalitativnog istraživanja je spoznati to značenje Kvalitativna istraživanja nemaju jedinstveni koncept. inter. inter.Harold GARFINKEL (etnometodologija) Obje teze počivaju na zajedničkoj pretpostavci da ljudsko djelovanje posjeduje značenje. jer nedostaju metode. ali s druge strane se time izlaže opasnostima s obzirom na različite ciljeve istraživanja. 4. ne postavlja norme. Herbert BLUMER.

Analizira se upotreba riječi s ciljem da se pronađe dublje. gdje ispitivač namjerno dovodi u sumnju ispitanika kako bi točnije utvrdio što ispitanik doista misli. opažanjem. gdje ispitanik pripovijeda što je moguće slobodnije i bez utjecaja ili može biti uz pomoć "ometajućih pitanja". To je sustav pravila za obradu kvalitativnih podataka koji ima za cilj metodološki usmjeravati taj proces te tako omogućiti njegovo razumijevanje i provjeru. činjenice. Za objektivnu hermeneutiku karakteristična je analiza sekvenci (pojedinih dijelova intervjua) – što znači. a potom se utvrđuju nadređene opće kategorije. posebno značenje koje podrazumijeva intervjuirana osoba (analiza latentnih misaonih struktura: konvencionalno ili nekonvencionalno značenje) grounded theory Ova se teorija koristi za analizu prikupljenih podataka intervjuima. - 12 . Takav intervju pokušava obuhvatiti značenje koje određeni predmeti.Pri tome se koristi KVALITATIVNI INTERVJU (instrument za ispitivanje subjektivnih teorija). Standardni kvalitativni intervju ima vodeću nit. pri kojem se postavlja niz otvorenih pitanja kroz koja ispitanik pokazuje svoje subjektivno viđenje. Intervju može biti "narativni". već dio po dio. U toj se analizi prvo vrši konceptualizacija podataka (pridruživanje pojedinih podataka određenim pojmovima). objektivna hermeneutika Objektivna hermeneutika ima za cilj spoznati značenje situacije na osnovi važećih društvenih pravila (razlikovanje subjektivnog smisla i objektivnog značenja). zapisnicima promatranja i sl. situacije ili osobe imaju za ispitnika. tekst se ne interpretira u cjelini.

Društveni sustavi se definiraju pomoću granice između sustava i okoline. Gilbert PROBST.1. teže ravnoteži. hijerarhijski su raščlanjeni. Nikolas LUHMANN Ova teorija nudi pojmovni sustav za opis društvenih procesa: 1.4. a sustave karakterizira "emergencija" (da ima svojstva koja nemaju sastavni dijelovi sustava). čime ne doprinosi odgojnoj praksi već znanstveno-teorijskoj raspravi o odgojnoj znanosti. već ostaje na razini metateorije. Neki sustavi se mogu matematički izraziti. Stanje sustava se ne može pretkazati niti uspostaviti. već ovisi o brojnim čimbenicima. Unutar sustava moguće je razlikovati podsustave. Društveni sustavi su samoreferencijalni iz čega proizlazi njihova složenost Luhman ne razvija istraživačku metodologiju. OPĆA TEORIJA SUSTAVA Predstavnici: Ludwig von BERTALANFFY. 3. Teorija sustava bavi se prirodom sustava.2. 13 . Sustav je skup međusobno povezanih elemenata. Frederik VESTER. 4. 4. Sustavi su granicom odvojeni od svoje okoline. Stanje sustava ne proizlazi iz jednog uzroka. njegovim sastavnim dijelovima i odnosima unutar dijelova sustava i između različitih sustava. 2. Pri tome se pokušavaju utvrditi bitni čimbenici određenog sustava kao i njihovo uzajamno djelovanje. SOCIOLOŠKA TEORIJA SUSTAVA Predstavnici: Talcott PARSONS. ZNANOST O ODGOJU NA OSNOVI TEORIJE SUSTAVA 4. a mogu se analizirati postupkom vizualizacije složenih procesa u sustavima. Temeljni elementi sustava ovise o definiranju granice između sustava i okoline.

b. Ponašanje društvenih sustava određeno je društvenim pravilima 4. Društveni sustavi su granicom odvojeni od okoline. Paul WATZLAWICK.4. 2. ali njihovu teoriju moguće je povezati s kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjima. Ne možemo ne komunicirati: svako ponašanje u sustavu se tumači. Društveni sustavi imaju svoju povijest: početak.3. Svaka komunikacija posjeduje sadržaj i odnose (ponašanje se tumači u odnosu na sadržaj i s obzirom na odnos osoba koje komuniciraju) 3. Ljudi se u komunikaciji koriste analognim i digitalnim načinom (verbalnim i neverbalnim) c. 6. gdje se obitelj promatra kao složeni sustav. Svaka osoba u sustavu tumači zbilju a. razvitak i kraj. Predstavnici ove teorije nisu razvijali vlastitu istraživačku metodologiju. Ova teorija praktično se primjenjuje na području obiteljske terapije. Jay HALEY. Društveni sustavi imaju kružne interakcijske strukture tako što se određeni obrasci ponašanja međusobno potkrepljuju. BATESONOVA TEORIJA SUSTAVA Predstavnici: Gregory BATESON. 5. 14 . Elementi društvenog sustava su osobe koje djeluju u tom sustavu. Virginia SATIR Glavne teze Batesonove teorije: 1.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->