Biblioteka

UDZBENICI I PRIRUCNICI
Glavni urednik:
SIMOESIC
Recenzenti:
HRUSTEM SMAILHODZIC
KASIM IMAMOVIC
Tehnicki urednik:
BEGO MEHURIC
Znak Izdavaca:
NESIM TAHIROVIC
Izdavac:
Izdavacka kuea BOSANSKA RIJEe
Borisa Kidrica 11
75000 TUZLA
Tel/fax: 035 / 251 509
e-mail: s.esic@bih.nefba
web: www.bosanska-rijec.com
Stampa:
HARFO-GRAF, Tuzla
Federalno ministarstvo za obrazovanje i nauku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine na
sjednici ad 27. 5. 2005. godine Rjesenjem broj 05-38-1915-61 odobrilo je ovaj udzbenik za
upotrebu u srednjim skolama.
. I
DR. AHMED COLIC
FIZIKA
ZA 2. RAZRED TEHNICKIH I
SRODNIH SKOlA
BOSANSKA RIJEC
TUZLA, 2005 .
. -
SADRZAJ
1.AKUSTIKA
1.1. Zvuk
Zvucni talasi (valovi) ..
Brzina zvuka ..
Jacina zvuka ..
Izvori zvuka ...
Zvuc:na rezonancija .
Akusticnost prostorija .
Zvucna barijera ...
Dopplerov efekat .
Ultrazvuk ...
2. ELEKTRICITET I MAGNETIZAM
2.1. Elektrostatika
Ponavljanje osnova elektros1atike iz osnovne skale ..
Coulombov zakon ..
Elektricno polie .
Elektricni potencijal i napon .....
Kretanje naelektrisanih cestiea u elektricnom polju ....
Provodnicl u elektricnom polju ..
Dielektrici ([zOlator1) u elektricnom polju ..
Elektricni kapacitet provodnika ...
Elektricni kondenzatori .
Vezivanje kondenzatora , ..
Elektricni naboj u atmosferi .
2.2. Elektricna struja (jednosmjerna)
Prenosenje naboja. Gustina struje ..
Jacina s1fuje ..
Ohmov zakon. Elektricnj atpor..
Zavisnost e!ektricnog otpora od temperature.
Modeli vodenja eiektricne struje ..
Elektricna struja u metalima .. .
Elektricna struja u tecnostima .. .
Elektricna struja u gasovima .. .
E!ektricno kolo. E!ektromotorna sila .
Ohmov zakon za kolo struje .
Kirchoffova pravUa ....
Vezivanje elektricnih otpora ...
Rad i snaga e!ektricne struje ..
Jouleov zakon ..
2.3. Elektromagnetizam
Ponavljanje osnova magnetizma iz asnovne skale .
Magnetsko polje stalnih magneta. Magnetska indukcija .
Strana
. ...... 5
. ........ 6
.. ..... 7
. ..... 8
. .. 11
. .... 13
..13
..14
..15
.. .... 17
. .. 19
. ... 21
.. .. 24
..26
..28
...29
. .. 31
. ... 32
.33
.. ..... 34
. .. 37
..38
. .... 39
.41
. ...... 43
43
.. ...... 44
.. ..... .45
.. ..... 47
48
..50
. ...... 52
. ... 54
...... 55
. ..... 58
. .. 59
Magnetsko polje elektricne struje ....... " ............................... : ..................... 62
Magnetsko polje kruznog provodnika.. . ........... 63
Magnetsko polje solenoida. Elektromagnet.. ...... 64
Dje!ovanje magnetskog polja na provodnik kroz koji protice
e!ektricna struja . .. ........................ 67
Uzajamno djelovanje para!elnih strujnih provodnika . . ...... 68
Kretanje naelektrisanih cestiea u magnetskam polju. Lorenlzova sila ...... 69
Elektromagnetska indukcija. Faradayev zakon. Lentzovo pravilo.. . ..... 70
Samoindukcija. . ........ 73
2.4. Elektrodinamika
Naizmjenicna struja. .. ....................................... " ..................... 75
Karakteristike naizmjenicne struje .. . ..... 75
Efektivna vrijednost naizmjenicne struje.. . .. 77
Otpori u ko!u naizmjenicne struje .......................................................... 78
Ohmov zakan za kola naizmjenicne struje. Impedanca.. . . 80
Snaga u kolu naizmjenicne struje .................... 83
Generatori i elektromotori ................................................................ 84
Generatori naizmjenicne struje ..
Generatori jednosmjerne struje .
................ 84
....... 85
Trofazni generator.. . ................................................... 86
Elektromotor za jednosmjernu struju.. . .................... 86
Asinhroni motor. .................. " ........................................... 87
Transformalori.
............... 87
Mreze naizmjenicne struje. Prijenos elektricne energije .................... 90
Elektromagnetske oscilacije Thomsonova formula.. . ...... 92
Elektromagnetski talasL. ................................................................. 93
Hertzovi ogledi.. .. ................ 96
Radiodifuzija.. . ....... 97
Spektar elektromagnetskih oscilacija ........................................................ 98
3.0PTIKA
3.1. Svjetlost
Priroda svjetlosti . ...................................................................... 101
Brzina prostiranja svjetlostL. ...... 102
Fotometrija ........................................................................................... 1 04
Fotometrijske veliCine ................................................. , .......................... 105
3.2. Geometrijska optika
Osnovni zakoni geometrijske optike.. ... ............... .. 110
Odbijanje svjetlostL. ........................................................... 111
Prelamanje svjetlosti.. . ..................................................................... 112
T otalna refleksija . ................... ..... . ........ . .... 114
Prolazak svjetlosti kroz opticku prizmu.. . .. 116
Prolazak svjetlosti kroz planparalelnu plocu.. ... 116
3.3 Talasna optika
2
Interferencija svjetlostl ................................................. ..119
oifrakcija svjetlosti.. . .. 122
Opticka resetka .......................................................................... 123
Polarizacija svjetlosti .
Disperzija svjetiosti ..
BOje i prozirnost tijela ..
. ....... 125
. .. -.. :.-;. 128
. ........ 129
; " ' Y ~ ' - " - '
Spektri. Spektroskopija ...
4. KVANTNA FIZIKA
4.1. Polreba uvodenja novih fizikalnih predodzbi
Toplotno zracenje .....
Zakoni zracenja crnog UJela ...
Hipoteza 0 kvantima energlje i Planckov zakon zracenja ...... ..
... 130
. ...... 133
134
. ......... 136
Fotoelektricni efeka! ...... . . .................... 137
Luminescencija. Televizija ...
4.2. Fizika aloma
Rutherfordov model atoma. Atomski spektrL.
Bohrov mode! atoma ......... .
Bohrovi postulati
Energija stacionarnih stanja . .. ........................ ..
Atom! sa vise elektrona. Kvantni brojevL Paulijev princip ....
Lasersko zracenje .
Vezivanje atoma u molekule ......
Makroskopska svojstva tvan kao posljedica strukture '.
Toplotna svojstva tvari.
Prostiranje zivcanog signala
Elektricna provodljivost metala ...
Supraprovodljivost ......... .
Kontaktne pojave ..
Elektricna struja u poluprovodnicima
Sopstvena i primjesna provodljivost.
Spojevi PN p_o!uprovodnika .
4.3. Fizika jezgra aloma
Grada atomskog jezgra ....... .
oelek! mase i energija veze jezgra
. Radioaktivnost ..
Zakon radioaktivnog raspada ...
Vjestacka radioaktivnost ...... .
Nuk.!earne reakcije ..
NukJearna fisija ........... .
NukJearna fuzlja ....... .
4.4. Talasi i cestice
Talasi materije.. . .. ............. .
4.5. Elemenlarne ceslice ... .
Klasifikacija cestica ........ .
Cestice i anticestice ..
Osnovna medudjelovanja u prirodi ..
5. SVEMIR
Sadriaj svemira ....... .
Postanak svemira ..
Sudbina zvijezda i svemira
6. Fizika kao osnov visokih lehnologija.
7. Specijalna teorija relativnosti
Dodatak...... . ....................... .
. ....... 140
.......... 144
. ........ 146
....... 146
. ......... 148
.150
.. ..... 152
. ........ 154
.158
...... 158
.158
. .......... 159
.160
. .. 160
....... 161
161
163
.. .. 167
.... 169
.... 171
.. .. 173
. ...... 175
. .......... 176
. ........ 177
. ... 179
. ..... 183
. ............ 187
. ...... 188
. ... 189
.190
..... 192
.193
.... 194
. .. 197
.......... 199
. ...... 216
3
Predgovor
Udzbenik je naplsan prema programu flzlke za 2. razred tehnlcklh I srodnlh
skola, a moze korlsno posluzltl I ucenlelma ostallh skola koje rade po slicnom
programu.
Na osnovu sopstvenog iskustva, autor smatra da se dati program tesko moze
realizovatl za jednu skolsku godlnu. Stoga se autor nasao pred pitanjem kako
ucenicima pribliziti bogati spoznajni i primjenski potencijal savremene fizike, a da
se prl tome ne pretjeruje sa uvodenjem glomaznog matematlckog aparata, kojl gusl
znatizelju s kojom uceniei zapocinju prouGavati prirodu. Matematickl aparat je
korlsten samo onoliko kollko zahtljeva ocuvanje egzaktnostl I clste log Ike, a prl
tome su objasnjenja zasnovana na flzlckoj sustlni. Na raeun toga dat je velikl broj
ilustracija j primjera iz prakse.
S obzlrom da je u razllCitlm skolama razllelt fond sali za realizaciju ovog
(odnosno slienog) programa, lekst je plsan u tri nivoa: za one skole u kojlma se
fizika izucava dva sata sedmicno, zatim"tri sata sedmicno i za one ucenike koji se
posebno Interesuju za flzlku. Tekst za drugl I treel nlvo uglavnom je pisan sltnljlm
slovima. Na taj nacin udzbenik omogucava individualizirani ob!1k fada sa
ucenicima.
Sastavni dlo ovog udzbenlka je zblrka "Zadaci i ogledi iz fizike za 2. razred
tehnickih i srodnih skola".
Ova knjlga je posvecena mojim unucima: Ismaru, Omaru j Mirzi.
4
1. AKUSTIKA
1.1. Zvuk
Zvucni talasi (valovi)
Zvueni talasi su mehanieki talasi koje opazamo eulom sluha. Nase uho
moze da registruje zvucne oscHacije cije frekvencije leze u granicama od 16 Hz do
20 000 Hz. Oscllaelje Is pod 16 Hz ne osjeeamo culom sluha lone se zovu infra-
zvuk. OseHaclje Cija je frekvencija preko 20 000 Hz takode ne mozema euti lone
se zovu ultrazvuk.
Zvucni talasi do nas obicno dospijevaju vazduhom. MeGuHm, zvuk S8 moze
kretati kroz sve supstancijalne sredine: cvrste, tecne i gasovite.
Zvuk se u vazduhu obrazuje taka sto se cestlee vazduha naizmjenicno
zgusnjavaju iii razrjeduju u praveu kretanja. Kazemo da su zvueni talasi u
vazduhu longitudinalni talasi (sl.l.l.).

SI.1.1. Zvucni taias u vazduhu
U bezvazdusnom prostoru
(vakuumu), zvuk se ne moze
prostirati. To' se moze
ustanoviti pom06u elektricnog
zvoneeta, stavljenog Ispod
staklene posude. Kada se Iz
posude izvuce vazduh
pom06u vakuum pumpe, zvuk
se vise ne tuje.
Prema tome, da bi tuii zvuk mora postojati izvor zvuka koji osciluje frekve
w
ncijom od 16 Hz do 20 000 Hz i sredlna kroz koju se zvuk prostire do naseg
uha.
Kod zvuka razlikujemo ton i sum. Sum Ima neprekldnl akustlcnl spektar
(zastupljene sve frekvenelje). Ton Ima odredenu frekvenclju. Pored osnovne
frekvencije, ton testo sadrzi i tzv. vise harmonike. Osnovnu frekvenciju uho osjeca
kao visinu tana. Ukoliko je osnovna frekvencija visa ton je visi.
Pored visine tona, culom sluha razlikujemo j boju tana. Npr. dva muzicka
instrumenta proizvode tonove iste visine, ali se oni razlikuju po boji tona. Tonev!
iste frekvencije razlikuju S8 po boji kada se visi- tonovi kombinuju sa
osnovnim "tonom.
5
Zvuk ima .i jacinu. Jacina tona zavisi od amplitude i frekvencije i tretira se kao
fizicka jacina tona. Posto uho ima razlicitu osjetljivost na razne frekvencije onda se
uvodi i tzv. subjektivna iii fizioloiika jacina lona.
Za one koji iele vise znati.
Ako frekvenclje. tonova stoje u prostim odnosima dobije se prijatan osjecaj koji S9 zove
konsonancija. Konsonancija je utoliko bolja ukoliko je odnos frekvencija prostiji. Najbolju konsonanciju
imaju dva tooa cije frekvencije stoja u odnosu 1:2. Takva dva tona predstavljaju oktavu. SHjedeca
najprostija reladja je 2:3 i zove se kvinta, ltd.
Brzina zvuka
Brzina zvuka zavisi ad sredine kroz koju zvuk prolazi. Brzina zvuka u vazduhu
je eksperimentalno odredena jos u 16. stolje6u, kada je izracunato da iznos; oko
330 m/s.
Brzlna zvuka u vazduhu (i drugim gasovima) moze se izracunati prema relaciji
c=M
gdje je: p - pritisak gasa, p- gustina gasa, k = 1,4 za vazduh.
S obzirom da gustina gasa opada sa temperaturom to i brzina zvuka zavisi od
temperature, prema relaciji
c=c, iT
VT.
gdje je: To = 273K, T - temperatura gasa, co- brzina zvuka na OC (iii 273 K).
Brzina zvuka u cvrstim tijelima (i tecnostima) maze se izracunati iz obrasca
za brzinu prostiranja langitudinalnih talasa,
gdje je: E - modul elasticnosti (za tecnosti modul stisljivosti), p - gustina sredine.
Na primjer brzina zvuka u vodi je 1450 m/s. U morskoj vodi je 've6a i iznosi
1550 mis, sto zavisi od procenta soli i temperature vade. Kroz cvrsta tijela brzina je
jos veea. Npr. kroz bakar je 3500 mis, kroz aluminij 5000 mis, a kroz staklo 5500
m/s.
Brzina sirenja transverzalnih lalasa u zategnutoj zici je,

gdje je: F - sila zatezanja .lice, Q - duzina zice, m - masa zice.
6
Prlmjer 1: Brzina zvuka u vazduhu na temperaturi OOG (273 K) je co= 331 m/s. Jzracunaj brzinu zvuka
na temperaturi 37C.
RJesenje. Brzimi zvuka na traienoj temperaturi je:
co::::; 331 mls
To=273K
T (273+ 37)K 310 K
c""?
Jacina zvuka
Jf,
m JW,flO K
c:c
o
-=331- --
To s 273K

,
Jedna od najvaznijih karakteristika zvuka je njegova jacina.
Pod ja{;inam zvuka podrazumijeva 5e odnos srednje snage koja 5e prenosi
zvucnim ta/asom i povrsine S koja je okomita na pravac pro5tiranja ta/asa,

, Gomja definicija se odnosi na fizicku iii objektivnu jacinu zvuka. Ipak
objektivnoj jacini na odgovara subjektivna oejena jacina zvuka, jer Covjecije uho
nije podjednako osjetljivo na sve frekveneije. Govjek frekvancija ispod 16 Hz i
prako 20000 Hz uopste ne osje6a kao zvuk. Najosjetljiviji je na frekveneiji ad 700
Hz do 5000 Hz.
Da bi zvucni talas izazvao osje6aj zvuka, mora da ima neku minimalnu jacinu
kOja se zove prag cujnosti. Standardni prag cujnosti se uzima za frekvenciju 1
kHz i iznosi
Kada jacina zvuka raste mi ga cujemo sve jace dok ne dostigne tzv. granicu
bola. Ona iznosi
Imax::::: 10 W/m2
Kada jacina zvuka prede tu granicu osjeeamo bol.
Govjek osje6a promjenu jacine zvuka u logaritamskoj skali. Zbog toga se uvodi
termin subjeklivna jacina zvuka (nivo jacine zvuka) L
I
L=10Iog-
I,
Jediniea za nivo jacine zvuka je decibel (dB). Tako npr. prag cujnosti ima 0
dB, granica bola 130 dB, sapat 20 dB, govor 60 dB, a gradski saobra6aj 70 dB ..
Trajna buka (Iarma) lose utice na zdravlje covjeka. Stoga sa preduzimaju mjere
za akusticnu izolaciju, prostorija, upotrebom specijalnih materijala. Takode i rad u
potpunoj tisini maze negativno uticati na .C;9vjeka, jer izaziva pospanost i tromost. H_
7
Primjer 1. Zvuena snaga kOja dolazi kroz otvor povrsine 2 m
2
1znosi 0,4 mW. Odredi:a) jacinu zvuka
kod otvora, b) zvucnu energiju kOja prode kroz otvor za jednu minulu, c) nivo jacine zvuka.
Rjesenje:
S ",,2m
2
p"" 0,4 m W = 0,4.l03W
t-Imin-60s
a) jacina zvuka po definiciji je
1",,1: O,41O-
3
W
S 2m2
a)I_ 1, b)E- ?,c*)L",,?
e*) Nivo laCine zvuka je

I m'
L = 1OIog-::::: 101og--+,f-
10
m'
Izvori zvuka
1=210-
4
!!....
m'
1-=83 dB
b) Zvuena energija je:
E::::: pt = 0,410') W60 s
E",,24mJ
Izvor zvuka moze biti'svako tijelo kOje oscifuje sa frekvencijom u intelYalu cujnosti covjeeijeg uha.
U praksi se, lpak, koriste samo takvi izvori ko]i zadovoljavaju odredene uslove. To su najcesee
zategnute zlee, stapovi, vazdusni stubovi (svirale), ploce (membrane), itd. Skoro svi muzicki
instrumenti mogu se sves!! na jedan od gore navedenih tipova.
Osnovna karakteristika zvuenog izvora je sopstvena frekvenclja i snaga koju moze da emituje u
okoln! prostor. Da bi se povecala snaga zvuenog izvora koristi se efekl rezonancije 0 kojem eemo
govoritl u narednom poglavlju. Zvucni jzvor treba da posjeduje i sposobnost reprodukcile, tj. da i posllje
duzeg vremena emituje zvuk sa istim karakteristikama.
Opisat cemo osdlovanje iice zategnute na dva kraja i vazdusnog stuba u cijevi zatvorenoj na
jed nom kraju.
U zategnutoj zici, koja je ucvrscena na oba kra}a, pobuduje se tzv. transverzalnl stoleci talas.
Kod stojeeeg ta!asa se obrazuju cvorovi na utvrdenom kraju. To su mjesta koja uopste ne osciluju. Dna'
mjesta koja osciluju sa najveeom amplitudom nazivaju se trbusi stojeceg talasa. Razmak izmedu dva
susjedna evora jednak je polovinf ta/asne duiine, a razmak izmedu evora i susjednog trbuha jednak je


.,
C)
$1.1.2. Stojeel talasi oa zate9nutoj ziei
cetvrtini talasne duzine.
Kada .lieu, utvrdenu na dva kraja (51. 1.2),
izvederno iz ravnoteznog polozaja nastaU
poremeeaj se odbija od oba kraja .. U zici se javlja
stojeei talas eiji se cvorovi nalaze na zategnutim
krajevima, a trbuh na sredin! (sl.a). Medutim, na
zici maze da bude vise evorova i trbuha (sl. b. i
c.)
Ton koji nastaje oScilovanjem zlee gdje se
nalazi sarno ledan trbuh (sl. a) naziva se
osnovni ton. Tom osnovnom tonu pripada
osnovna frekvenclja f1 I talasna duzina )'1. Ako je
dui:lna ziee Q, a razmak izmedu dva susjedna
jednak polov!n! talasne duzine, to je Q
S obzirom da su talasna duzina i frekvencija
povezani relacijom Al '" , to je frekvencija osnovnog tona
f,
fl =5....
21
Frekvencija oseHovanja je obrnuto proporciona!na duzini zlee. Krace zice daju vise tonove,
Na sUei 1.2.b ilea 6sciluje tako da Ima dva trbuha, te je e =A2 odnosno
f,
8
I
I

t
1.' ..1

I
'I
I
J
i
!
i

21
To je frekvencija oseilovanja prvog viseg lona kOja je dva pula veea od frekvencije osnovnog tona.
Na slici 1.2.e izracunavamo da je .e:::: 3A3 , odnosno
2
f3 =3.-'- ltd.
2,
gdje je k ;; 1,2,3 .. Za k = 1 doblja se frekvencija osnovnog tona. Prema tome, ziea oscliuje
istovremeno na vise frekveneija, a zvuk koji emituje slozen je od vise harmonika. Frekveneija zvuenog
1alasa jednaka je frekvenciji izvora zvuka.
Frekvencije harmonijskih tonova na i.ici zategnutoJ na dva kraja stoje U odnosu prostih
broJeva 1 :2:3 ...
Kod duvaekih instrumenata (flauta, truba, ... ) ton postaje usljed oscilovanja vazduha u samom
instrumentu. Frekvencija oseilovanja vazdusnog stuba u cijevi zatvorenoj na jed nom kraju takode
zavis! od duzine stuba.
C)
SI.1.3. Oscilovanje vazdusnog stuba
U zatvorenoj sviraU pogodna struja vazduha (zraka),
udarom kroz otvor sVira!e, lzaziva promjene pritiska koji se
prestire u vidu longitudinafnog talasa. Od zatverenog kraja
(sI.1.3) talas se odbija i u svirali nastaje stojeei talas eiji se evor
nalazi na zatvorenom kraju, a trbuh na otvorenom kraju svirale.
Prema jaCini pobudlvanja talasa nastaje jedan, dva Hi vise
evorova. Kako je razmak od evora do trbuha jednak eetvrtini
talasne duzine, f. "" , to je frekvencija osnovnog tona,
sI.1.3.a)
fj =..!:...
4/
Pored osnovnog tona ovakva svirala maZe dati i vise
harmonijske tonove. Za prvi VIS] harmonijski ton je
e "" 3A.
z
,te je njegova frekvencija
2 4 4
f2 :::03_5....
41
Na slltan nacin izracunavamo da ie frekvencija drugog viseg harmon'ljskog tona
f3 =5.""
4'
Opsti izraz za frekvenciju oseilovanja vazdusnog stuba u zatvorenoj svirali je
gdje je za k;; 1 osnovni ton, k :::: 2 pray! vis! ton, itd.
Zatvorene svirale daju harmonijske tonove Cije se frekvencije odnose kao neparni broJevi
1:3:5.
9
Primjer 1. Talasna duzina kOja odgovara drugom visem tonu, na ziei utvrdenoj na dva kraja, Iznos!
20 em. Kolika js duzina ziee? Naertaj!
Rjesenje. Na sliel 1.2.e vidimo je .e '" '" 3Dcm.
Primjer 2. Duzina za\vorene svirale iznosi 25 em a) Kolika je ta!asna duzina koja odgovara prvom
visem tonu? b) Kolika js frskvencija tog tona ako je brzina zvuka u vazduhu 333 mls.
v 3 b ).,,2).,,2 31.2 d k! .
RJesenJea) Premashel 1 .. , ""2+""4=4,0 a eJe
b) Frekveneija .tona je
Pitanja i zadaci
A:::: "'" 33,3cm
3
333-r::..
f=":'=--'-
A O,333m
f",,1000Hz
1. Mogu Ii se astronauti dovikivati na Mjeseeu?
2. Kaka zavisi brzina zvuka od temperature?
3. KoUka je talasna duilna zvuka Cijaje frekvencija 512 Hz? e '" 340 mis. (R: 66,4 em).
4. Modu! elasticnosti nekog metala iznosi E = 150 GPa, a njegova gustina je 7500 kg/m
3
.
Kojom se brzinom prostire zvucni talas kroz taj metal? (R: e "'" 4470 m/s).
5. Masa metalne :lice iznosi 1 g, duzina 1m i zategnuta je sUom od 20 N. KoUka je brzina transverzalnih
talasa kroz tu :lieu? (R: e "" 141 m/s).
6. Koj! osnovni zahljevi trebaju bili ispunjeni da bi Guli zvuk?
7. Staje prag Gujnosti, asia graniea bola?
8. Za jednu minutu zvucni izvor emituje energiju od 0,36 J, a) Kolika je snaga zvucnog izvora? b) KoUka
je jacina zvucnog talasa ako zvucna energija prolazi okomito kroz povrsinu ad 20 em
2
?
(R: a) p::: 5 mW b) 2,5.10.
8

9. Visina osnovnog 10na u zatvorenoj svlrali iznos! 440 Hz, a brzlna zvuka fe 340 m/s. Kolika je duzina
svirale? (R:! "" 19,3 em)
10
Vain/j/ Iskaz/ I formule
Nase uho registruje oscilaclje cije su frekvencije u
intervalu od 16 Hz - 20 000 Hz.
Visins tona proporeionalna je frekveneijL
Jacina tona je proporeionalna kvadratu amplitude I
frekvencije .
Brzins zvuks u gasavima je
gdje je p - pritisak gasa, p - gustlna gasa, k = 1,4 za vazduh.
Brzina zvuka u gasavima raste sa temperalurom
gdje je: Co - brzina zvuka na temperatur\, To = 273 K.
Brzina Jongitudlnalnih zvucnih ta/asa u (;vrstim tijelima i tecnostima Je
gdje je E - modul elasticnosti (modul stisljivosti)
Brzina transverzalnlh zvucnlh talasa u zicl zategnutoj na dV8 kraja je
gdje je: F - sila zatezanja, I - duilna ilee, m - masa iice.
Jacina zvuka je odnos srednje snage P kOja se prenosi zvucnim
talasom i povrsine S koja je okomita oa pravae prostiranja zvuka .
Nivo jaCine zvuka izracunava se po formuli
gdje je 10 - prag cujnosti.
Zvucna rezonancija
P
1=-
S
L = 10 109..!..
I.
Zategnuta metalna ziea iii tzv. zvucna viljuska daju slabe tonove. Ali ako se
zvucna viljuska udari i stavi na sto tako da njena drska dodiruje povrsinu stoia, njen
ton postaje znatno jaci. Zasto?
Da bi ovu pojavu objasnili sjetimo se pojma rezonancije 0 kojem ste uGili u
prvom razredu.
Tijelo koje osciluje zove se osci/ator. Sa jednog oscilatora na drugi moze se
prenositi energija oseilovanja. Prijenas energije je najve6i kada su frekvencije
osci/avanja oba oscifatora meausobno jednake. Ta pojava se naziva rezonancija.
Ona se koristi u akustici za pojacavanje zvuka.
Prijenos energije asci/avanja sa jednog ascifatara na drugi, iste
frekvencije, naz;va se rezonancija.
L-________ ______________________________
11
Kao izvor zvucnih oscilacija, za izvodenje ogleda cesto se koristi zvucna
viljuska (sl. 1.4.a)
Kada se jedan njen kraj udari gumenim cekjeem ana poene da osciluje stalnom
l J
SU.4. Re.zonancija kod zvuka
__
fl.)
frekvencijom. Zvuk se euje
veoma slabo iii nikako. Ako se
staY! na posebno sanduce,
otvoreno sa jedne strane, ton se
pojaca. DUlina sandueeta se
podesi tako da je frekvencija
oscilovanja vazdusnog stuba
jednaka frekvenciji zvucne
viljuSke. U tom slucaju energija
osci!ovanja zvucne viljuske
maksimalno se prenosi na
v8zdusni stub. Kazama da su tada viljuska i vazdusni stub u rezonanciji i ton se
pojacao. Sanduce ispod zvucne viijuske zove S8 rezonator.
Pored zvuene viljuske na sandueetu postavimo jos jednu takvu viljusku sa
rezonatorom. Kada jednu od njih udarimo poene i drugo da osciluje (sl. 1.4.a).
prvu viljusku uklonimo druga i dalje osciluje! I U ovom slucaju energija
oscilovanja sa jednog oscilatora prenesena je na drugi oscilator koji ima [stu
frekvenciju.
Ogled 1.
Kako se moze odraditi vjsina tona zvucnog izvora pomocu rezonancije?
Na sHd 1.4.b. nalazi se jedna posuda, zatvorena na jednom kraju, u koju se moze sipati vada.
Iznad posude nadnesemo zvucnu viljusku nepoznate frekvencije, Udarimo zvucnu viljusku i ona poene
oscllovati. Dodajemo vodu u posudu sve do trenutka kada ton postane najjaei. U tom trenutku naslupila
je rezonancija slo znaei da je frekvencija oscnovanja vazdusnog stuba jednaka frekvenciji oscilovanja
zvucne viljuske.
Na slici 1.4.b vidimo da je u tom trenutku dUlina vazdusnog stuba '" . S da je A c, to je
4
frei<vencija oscilovanja zvuene viljuske

41
Za brzinu zvuka u v8zduhu, na sobnoj temperaturi mozemo uzeti vrijednost c = 340 m/s.
Za one koji iele vise znati
I nase culo sluha funkcionise na principu rezonancije. U nasem uhu ima oko 10 000 slusnih niti i
svaka od njih ima svoju sopstvenu frekvenciju oscilovanja. Sopstvene frekvencije slusnih niti su u
intervafu ad 16 Hz do 20000 Hz.
,Sire6i se vazduhom zvucni talasi dopiru do naseg uha i pobuduju na oscilovanje sislem slusnih niti
koje su uronjene u limfnu teenost. Svaka slusna nit je rezonator koju pokre6e na oscilovanje samo
nJegova frekvencija. Prema lome, granice naseg eula sluha odredene su time slo nema slusnih nm koje
bi osdlovale izvan tog intervala frekvencija.
Nase uho je najfiniji slusni aparat. Ono ima sto puta vise "tica" od klavira.
12
1
1
1
I
Akusticnost prostorije
Ako se izvor zvuka nalazi u nekoj zatvorenoj prostoriji, onda slusalac nece cuti
samo zvukove koji dolaze direktno iz izvora. On 6e cuti i sve one zvukove koji su
dosli u uho nakon refleksije od zidova prostorije.
Zvuk se od zidova prostorije obicno odbija vise puta. Taj odbijeni zvuk
produlava vrijeme trajanja prvobitno proizvedenog zvuka. Sve to moze nekad
povoljno, a nekad nepovoljno da djeluje na kvalitet zvuka u prostoriji.
Akusticno djelovanje neke prostorije naziva se akusticnost prostorije.
Poznato je da covjeCije uho mOle odvojeno da cuje dva zvucna signala ako oni
dodu do uha u intervalu ve6em od 0,1 s. Tu cinjenicu treba uzeti u obzir pri
projektovanju slusaonica, koncertnih dvorana itd. Kolika 6e biti jaeina reflektovanog
zvuka zavisi od veliCine i oblika prostorija, a isto tako i od materijala od kojeg su
nacinjeni zidovi. U danasnje vrijeme razvila se posebna grana tehnike koja se zove
arhitektonska akustika.
U prostoriji srednjih dimenzija zvucni talas pretrpi nekoliko stotina uzastopnih
odbijanja 0 zidove dok njegova jacina ne opadne ispod praga cujnosti. U velikim
prostorijama, usljed refleksije, zvuk se mOle cuti i nekoliko sekundi poslije
iskljucenja izvora. Suvise velika refleksija pogorsava akusticne osobine prostorije i
izaziva jako odjekivanje (eho). Takode i suvise
mala refleksija (veliko prigusenje) mOle
nepovoljno da djeluje na akusticnost prostorija.
Kalemo da je tada soba gluha. Zbog toga sa
uzimaju neke optimalne vrijednosti prigusanja.
Materijali koji dobra reflektuju zvuk su npr.,
beton, malter, staklo, itd. Materijali koji dobro
apsorbuju zvuk SU, npr. tepih, Covjecije
tijelo, itd.
Za one koji iele vise znati
Pri proracunu akusticnosti prostorija korist! se tzv.
SI.1.5. Akusticnost prostorije vrijeme reverbacije. To je vrljeme za koje jacina zvuka
opadne na milioniti die prvobitne vrijednosti, odnosno za 6 dB.
Jasno je da je vrijeme reverbacije kra6e ako se zvuk vise apsorbuje na zidovima. Za govor je optimalno
vriJeme reverbacije 15, a za koncertne dvorane oko 2s.
Zakoni akustike prostorija bili su poznati jos starim Egipeanima, pa su ih primjenjivali pri gradnji
svojih kazalista. Da bi akusticnost bila sto bolja, u koncertnim dvoranama je orkestar smjesten u
narocitoj skoljki koja ima obllk parabolicnog ogledala (sL 1.5). Svod dvorane je zaobljen zato da bi
reflektovani zvuk dosae do posljednjeg mjesta u dvorani, gdje su sjedisla smjestena amfiteatralno.
Zvucna barijera. Kada avion dostigne brzinu zvuka javlja se pojava tzv.
zvucnog udara.
Kada avion leti, potiskuje pred sobom vazduh u talasima. Sa pove6anjem
brzine nastaje i potiskivanje vazdusnih ta!asa dok se ne stvori zid Hi barijera
komprimovanog vazduha pred njim. Sa otprilike 1200 km/h avion dostize brzinu
i probija tu tJarijeru (zid). U tom trefluiku snalni pritis'akvazdusnog talasa je
13
poreme6en i pretvara se u zvucni talas. Prilikom probijanja vazdusnog zida javlja
se jak akusticni elekat, sliean udaru groma. To se naziva zvueni udar (sl. 1.6).
Iz tih razloga se brzina aviona izrazava tzv, Machovim brojem. Machov broj M
je odnos brzine aviona i brzine zvuka. Na primjer, kada avion ima M=1, onda se
kreee brzinom zvuka. Kada ima M=2, onda se kreee dva puta brte od zvuka, itd.
Slika 1-6 prikazuje nagomilavanje zvucnih tasala koje avion emituje, za razlicite
vrijednosti M.
,
J )
I

-
))))))11
__ H-(J5
! ) ))))))))
- tM;J875
Dopplerov efekat
Kada se izvor zvuka priblizava posmatracu
on registruje veeu .frekvenciju nego kada
izvar zvuka miruje. Isto taka kada se izvor
zvuka udaljava od posmatraca on
registruje manju Irekvenciju nego kada
izvor zvuka miruje. Ta pojava se javlja kod
svakog talasnog kretanja i naziva se
Dopp/erov efekat.
SI.1.6. Zvutni udar
Na primjer, kada nam se priblizava
automobil sa ukljucenom sirenom tan
sirene 6e biti visi nego kada se automobil
udaljava.
,,) 11)
81.1.7, Dopplerov efekat: a) izvor zvuka miruje,
b) izvor zvuka se krece
Posmatrajmo slueaj
kada posmalrac mkuJe, a
izvor zvuka se krece
brzinom v. Na sliei 1.7.a
izvor zvuka miruje
proizvodi talase Irekveneije
10. Do posmatraca u taeki A
i tack! 8 dotazi zvuk
frekvencije 10. Na sliei 1.7.b
izvor zvuka se kre6e
udesno. Za posmatraca u
tacki A ee talasna duzina
zvuenog talasa biti
smanjena, a za posmatraca u tacki 8 poveeana. To znaci da ee do posmatraca u
tacki A, prema kojem se izvor kreee, dolaziti zvucni talas veee Irekvencije (manje
talasne duzine).
Kada postoj; relativno kretanje izmerJu izvora talasa i posmatraca, onda
posmalrac registruje promjenu frekvencije la/asa. Ta pojava se naziva
Dopplerovefekat.
Frekvencija koju registruje je
If. = f. c I
cv
14
1
I
I
.I
1
j
j
'I
.I
:1
1
.1
i
1
j
i
,!
I
I

j
gdje je: fo - frekvencija izvora zvuka, C - brzina zvuka. V - brzina izvora zvuka. U
imeniocu je predznak minus aka se izvor zvuka pribliiava. a predznak plus aka se
izvor zvuka udaljava.
Do istog efekta 6e doCi i kada izvor zvuka miruje, a posmatrac se kre6e.
Takode Dopplerov elekat se javlja i kod eleictromagnetnih talasa (vidljiva svjetlost,
radio talasi, itd.) .
Kada je poznata lrekveneija Izvora talasa 10, onda se moze odredtti brzina
kretanja objekta - izvora talasa. Posto sllene relaeije, za promjenu frekveneije, vaie
i za elektromagnetne talase, onda se moze odrediti brzina rakete, kosmickog
broda, itd. Ova einjenlca je iskoristena I u astronomiji. Poznato je da boja svjetlosti
zavlsi od njene frekvencije. Iz promjene boje svjetlosti, koju emltuje zvijezda, moze
se adrediti da Ii se ana udaljava iii priblizava zemlji. Tako je ustanovljeno da se sve
zvijezde udaljavaju ad Zemlje, odnosno da se Svemir siri. Na osnovu toga je
postavljena kosmoloska hipateza "velikog praska" (big bang), koja tvrdi da je
Svemir nastao eksplozijom jedne jedlne taeke u prostoru.
Ultrazvuk
Ultrazvucni talas; imaju frekvenciju preko 20 000 Hz. Danas se ultrazvuk
mnogo primjenjuje u praksi.
Kakve su osobine ultrazvuka?
Ultrazvuk ne eujemo. Zbog velike frekveneije ima vellku jacinu. Zbog male
talasne duzine ultrazvuk se moze mnogo lakse usmjeritl u odredenom praveu u
vidu usklh snopova. T eenostl, a naroeito voda, slabo ga apsorbuju. Medutim,
gasovi, a narocito vazduh, vrlo ga intenzivno apsorbuju.
Kako se dobija ultrazvuk?
Ultrazvuk niskih lrekveneija (do 80 KHz) emituju neke zivotlnje (delfin, slijepi
mis). Ultrazvuk visoklh lrekveneija dobija se vjestaCki. Osnovni dio uredaja za
dobijanje ultrazvuka je generator elektricnih oscilacija odgovarajuCe frekvencije.
Pretvaranje tih oscilacija u ultrazvucne taiase vrsi se na dva nacina.
Magnetostrikcija je elekat koji se zasniva na einjeniei da se leromagnetni materijali
skraeuju i produzuju u promjenljivom magnetnom polju i tako proizvode mehanicke
oseilaelje. Reeiprocni piezoeleictrieni elekat se zasniva na tome da kvare, pod
djelovanjem nalzmjenicne struje, proizvodi oseilaeije iste frekveneije.
Kakva je primjena ultrazvuka?
S obzirom da posjeduje veliku energiju, korlsti se u tehniei za dobivanje line
emulzije usitnjavanjem, npr. zmea za lotogralske ploce, za sterilizaciju zivotnih
namirniea, itd. Koristi se za tzv. ultrazvuenu defektoskopiju, tj. otkrtvanje
nedostataka u metalnim odlivcima.
Posebno je vazna primjena ultrazvuka u medleini_ U posljednje vrijeme se sve
vise koristi za snimanje unutraSnjih organa, jer ne unistava zdrave celije. T e
metode se zasnivaju na razliCiloj reileksiji ultrazvuka na zdravom i oboljelom tkivu.
U hirurgij(ultrazvuk veliki>g intenziteta koristi se za spajanje iii sijecenje kostiju.
15
.
Jedna od prvih primjena ultrazvuka, jos za vrijeme Prvog svjetskog rata, bila je
mjerenje dubine mora iii okeana. Pomo6u ultrazvuka mogu se snimiti jata riba
ispod morske povrsine i odrediti njihov polozaj.
Slijepi misevi se orijentisu u prostoru i love plijen na bazi ultrazvucnih elekata.
Te efekte koriste i delfini te mogu sasvim dobro da se orijentisu i u mutnoj vodi, pa
cak i da medusobno komuniciraju.
Za one koji iele vise znali
Infrazvuk ima frekvenciju manju od 16 Hz j takode se oe cuie. NajcesCi izvor infrazvuka su rnasine
sa niskim brojem obrtaja, vozila i potresi. Ako, npr. zgrada u koja] su postavljene takve masine ima istu
sopstvenu frekvenciju moze dati do opasne rezonancije. Infrazvuk proizYodi, npr. i otvaranje j
zatvaranje vrata.
Izlaganje infrazvuka izaziva mucninu ked covjeka. Aazlog tome je sto unutrasnji organ; imaju
sopstvenu frekvenciju oscilovanja ispod 10 Hz. Sva sredstva za zastitu od infrazvuka su neefikasna, jer
sa vrlo malo apsorbuje . .Ribe, naprimjer, registruju infrazvuk, uzrokovan morskim talasima, oa hHjade
kilometara udaljenosti.
lnfrazvuk se primjenjuje kod vojnog izvidanja objekata koji se ne mogu otkriti vizuelnim
osmatranjem.
Pitania i zadaci
1. 8ta su to rezonatori?
2. Zbog Cega se u praznoj saH zvuk cUje jace nego kada se nalazi publika?
3. Zbog eega je istl zvuk jaci u zatvorenom nego u otvorenom prostoru?
4. Navedi praktlcne primjene Dopplerovog efekta,
5. Navedi primjere primjene ultrazvuka.
6. Ultrazvuk ima frekvenciju 100 kHz. KoUka mu je talasna duzina u vazduhu, a koUka u vodL Za brzinu
ultrazvuka u vazduhu uzeti da je 340 mis, a u vodi 1500 mfs. (R: U vazduhu 3,4 mm, a u vodl 15 mm),
7. Sirena automobila emituje zvuk frekvencije 1 kHz. Automobi! sa kreee brzinom v =- 30 mls. Koliku ee
frekvenciju registrovati nepokretni posmatrac ako se: a) automobil udaljava, b) priblizava posmatraeu.
Brzina zvuka u vazduhu je e = 340 m/s
(R: a) f = 914 Hz, b) f = 1097 Hz).
8. Zvucna viljuska oseiluje frekveneijom 880 Hz i u rezOnaneiji je sa osnovnim tonom zatvorene svirale.
Odredi: a) frekveneiju i talasnu duzinu osnovnog tona zatvorene svirale, b) duzinu zatvorene svira!e.
Pagledaj sliku 1.4.b! (R: a) f = 880 Hz;}. = 38,6 em za brzinu zvuka e = 340 mis, b) = 9,6 em).
16
Vainiji iskazi i formule
Prijenos energije oscilovanja sa jednog oscilatora na drugl
oscllator, iste frekvencije, naziva se rezonancija.
Na akusticnost prostorija uticu svl oni zvukovi koji dolaze
u uho naken refleksije od zidova prostorlje.
Kada avion dostigne, odnosno prelazl, brzinu zvuka, dolazi
do proboja zvucne barijere.
Kada postoji relativno kretanje izmedu izvora talasa i posmatraca,
onda posmatrac registruje promjenu frekvenclje talasa. Ta pojava
se naziva Dopplerov efekat.
Ako posmatrac miruje, a izvor zvuka se krece brzinom v,
onda posmatrac registruje frekvenclju
gdje je f" frekvencija izvora talasa, c brzina zvuka.
Ultrazvukima frekvenclju preko 20 kHz I nase uho 9a ne registruje.
Ima veliku jaclnu, '.ahko se moze usmjerlti u odredenom praveu I voda
ga slabo apsorbuje. Posebno se primjenjuje u mediclnl za snlmanje
unutrasnjih organa.
f=f -'-
o cv
I
1
,
1
I
,
1
I
j
I

j
1
i

2. ELEKTRICITET I MAGNETIZAM
2.1. Elektrostatika
Ponavljanje osnova elektrostatike iz osnOvne skole
koji proucava naelektris;anja (naboje) u mirovanju zove se elektrostatlka._
Jos prije 2500 godina, u staro] Grckoj je bilo poznato da embar, kada se protrlja krznom, dobija
osob'tnu da privlaci sitne predmete. Qr;! grekog naziva za cmbar elektf_,?I'!. nastala je rijee:
Oval naziv - elektrieitet, usaO je u savremenu nauku tek krajem 16. stoljeea kada je ustanovljeno da
svojstvo slieno cmbaru Ima JOS citav niz materijala kada se protrljaju svllenom iii vunenom tkanlnom.
Za sva tijela, kOja posHie trljanja privlaee druge predmete kaze se da su naelektrisana. U_.Ht_
stoljecu je cia se trenjem d9Q.ijaju ,dYije vrste .. elektriclteta:,:. Vrsta.
dobiTer(ada .. . .n,azvaf1a je pozltivnom. yrsta elektriciteta koja sa: ka..da se
ebonit protrlja vunenom tkaninom nazvana. je. se maglo ustanov1tl, aa se. t.ljela
na.eiekti'isa'na'istom vrstom medusobno odbijaju, a raznoimenlm privlace. Ovaj naeln
utvrdivanja vrste elektriciteta uveo je naucnik Franklin 'j oeigledno je da je to ucinio proizvo'ljno,
Ogled 1.
a) b)
81.2.1.1. Odbijanje i privlacenje naboja
staklenom sipkom, a druga ebonitom.
kuCli.te
etektro5kop elektrcmetar
01 b)
SI.2.1.2. Elektroskop i elektrometar
Na malom stativu okaci 0 svileni
konae taganu lopticu ad zovine iii
suncokretove srzt. Kada (optic!
prinesemo naelektrisanu sipku ona se
pribHzi a zatim odbije od sipke (sl.
2.1.1.a). Kada je loptica dodirnula
naelektrisanu sipku ona se naelektrisa!a
istom vrstom e!ektriciteta i zato se odbila
ad sipke.
Ako se dvije !optice naelektrisu
suprotnom vrstom elektriciteta anda se
medusobno privlate (sl. 2.1.1.b). Pri
tome se jedna kugliea naelektrise
Elektroskop je ured,aj ..,.kqJifn,. 58
utvrdUje "otClrje
'y,r:-sto.m. '.' ..
kolicinom elektrieiteta. Sastoji sLad
u kOjem-
se nalail metalni stap sa dva ...
tistica (od aluminija" ..Iii . stani()!a): ,Na
drugom kraju stapa je metalna ploca iii
kugla (SL 2.1.2).
Kada naelektrisano tije!o dodirne
kuglicu elektroskopa naelektrisanje se
djelimicno prenese na njegove listiee.
lstoimeni e!ektricitet na listieima Izaziva
njihovo odbijanje. Razmak izmedu
rasjj-enih listica proporeionalan
njihavom naelektrlsanju .
17
,.l\!sQ_ se olklon skali anda se takav ..elektroskop_.naz4va
.
- Kada se naelektrisani elektroskop dodime naelektrisanim tijelom istog znaka, onda ee 58 listiei jos
vise rasirili, Ako se dodirnu suprotnom vrstom elektriciteta, cnda ce se razmak smanjiti. Listiei 6e se
potpuno sklopiti ako je prenijetj naboj jednak miboju elektroskopa.
__Ele!s1ronska teqrija __ znamQ. ()bjasoj!j _gQJe ...flavedne P9j(iv,e" ...kQja. __ ,QPJasnjava
ele!stricna teorija. Tijei? .S8 -saStoji' od atoma. Atom se sastoji od
pozitivno naeiektrfsanog jezgra i negativno naeiektris-anih eleli::trona koji
--------.. -..--.---- .. -Atomje"kao'cjelina- jer ima istu koliCinu
SI.2.1.3. Jonizacija atoma
pozitivnog i negativnog naboja. Pod dje!ovanjem spoljasnjih
, uticaja (zagrijavanje. zracenje ... ) atom maze da izgubi iii
primi jedan iii vise elektrona iz posljednje [juske (51. 2.1.3.)
atom pastaje naelektrisan. Ovako naelektrisani atomi zovu
se joni. Pozitivni joni imaju manjak elektrona, a negativni
joni imaju viSak elektrona.
Tijelo ie naelektrisano negativno ako ima vlsak
elektrona, a pozitivno ako ima manjak elektrona. 7

Naelektrisanje tijela (kolicina elektriciteta) q zavisi
od toga koliki je broj elektrona u visku iii manjku u odnosu na
neutralno stanje. 1_._____________,
Svaka koliclna elektriciteta jednaka js cjelobrojnom
umnosku naelektrisanja jednog elektrona,
Iq=nel
gdje je: n - cia broi, e - naelelctrisanje jednog. eiektrona
Jedinica za kolicinu e!ektriciteta je kulon (C). Naelektrisanje jednog elektrona se naziva jos i
elementarno naelektrisanje i ana iznosi
1'=1,602-10-"cl V
KoliCina elektnciteta (naboj) oct jednog kulona sadrZi 6,21 ala elektrona, tj.
IC""6,2.10
Ix
e
Provodnici izolatorl Kada kuglicu naelektrisanog elelctroskopa dodimemo nekim metalnim
predmetom Iistici elektroskopa Ce se brzo skupiti. Kaiemo da metali dobro provode elektricitet. Kada
kuglicu elektroskopa dodimemo staklenim iii porculanskim stapi6em IistiCl elektroskopa se nece
pomjeriti. KaZemo da su ti materijali elektricni izolatori. jer ne provode elektricitet.
Uzemljenje. Zemlju mozemo smatrati jednim velikim provodnikom. Kada se. npr. negativno
nae!ektrisani provodnik spojl sa Zem!jom visak elektrona sa provodnika ce preci na Zemlji i on ce se
buo razelektrisatL Pri tome se naelektrisanje Zemlje praktieno nlje promijenilo. jer su koHCine
elektriciteta na pojedinim provodnicima zanemanjive u odnosu na ZemljlL Ta se cinjenica karist! u
tehnici za ttv. uzemljenje.
Zakon odri:anja kolicine eleklriciteta
U dosad navedenim primjerima naelektrisanja tijela moze se zapaziti da u procesu nae!ektrisanja
trenjem iii dodirom uvijek uCestvuju dva tijeta. Mnogim ogledima je pokazano da se oba tljela pri tome
naelektrisu jednakom koliCinam elektnclleta suprotnag znaka. Ovo pokazuje da se prilikom
naelektrisavanja tljela ne stvara naelektrisanje vee sarno razdvaja.
U nenaelektrisanom stanju Hjela sadrfe jednake kolicine pozitivnog i negativnog
elektriciteta. Ova naeleldrisanja sa medusobno neutralisu.
18
Prema tome, nae!ektrisanje tijela je proces preraspodjele pozitivnog i negaUvnog elektriciteta. Zbir
ukupne kolicine pozitivnog i negativnog e!ektriciteta oba tijela jednak je nulL Iz ovaga mazemo izvesti
opsti zakljucak da je u prirodi zbir pozltivnog I negativnog elektriciteta stalan.

Algebarski zbir naelektrisanja u izo!ovanom sistemu je konstantan.
Ova se tvrdnja Odrfanja kolicine elektriciteta i jadan je od osnovnih zakona prirode.
Coulombov (Kulonov) zakon
. Vee odavna je poznata eksperimentalna cinjenica da se istoimena
naelektrisanja odbijaju, a raznoimena privlace. Francuski fizicar Coulomb (Kulon)
je 1785. godine prvi lzmjerio silu izmedu dvije naelektrisane kuglice i ustanovio
zavisnost te sile od naelektrisanja kuglica i od njihovog rastojanja.
SI.2.1.4. Coulombova
torziona vaga
Silu izmedu dva naboja Coulomb je izmjerio pomoeu
tzv. torzione vage (sl. 2.1.4). Na laganoj sipci od izolatora
nalazi se naelektrisana kuglica Q1. Ta sipka vis; na zici
tako da se moze okretati. Pored nje se nalazi nepokretna
kuglica sa naelektrisanjem Q2. Kuglica je naelektrisana
istoimenim elektricitetom pri cemu se one odbijaju.
Mjereci ugao uvrtanja lice izracunao je silu kOjom S8
medusobno odbijaju naelektrisanja q, i q,.
Na osnovu tih mjerenja Coulomb je izveo zakljucak.
Sila uzajamnog djelovanja dvije tackaste kolicine
e/ektriciteta upravo je proporcionalna tim kotieinama
eiektriciteta, a obrnuto proporcionalna kvadratu
njihove udaljenosti,

r'
v
Ova relacija je poznata kao Coulombov zakon(Sila medudjelovanja izmedu
naelektrisanja koja miruju se zove elektroslalicka sili.----__-- ._ ....
Konstanta proporcionalnosti k z';visiod
sredine u koja] se na1aze naelektris<1nja.
it F

SI.2.1.5. Coulombova sila
Nm
Za vakuum iznosi k = 9, 10' C' .
Cesto konstanta k za vakuum pise u obliku
k=_l_
41t8,
gdje je: '0 - permitivnost vakuuma i ima
vrijednost Eo = 8,85 .10-
12
2
Nm
Stoga se Coulombov zakon moze napisati u
19
obliku
F =_,_l_q,q,
4'1tEo r2
Dva naelektrisanja medusobno djeluju najve60m silom bas u vakuumu, Ako se
naelektrisanja nalaze u nekoj drugoj (neprovodnoj) sredini onda je sila
medudjelovanja manja, Razlog tome je sto je permitivnost bilo koje druge sredine
(izolatora) e ve6a od permitivnosti vakuuma eo,
E = ErEO
gdje je 8, relativna permitivnost te sredine,
Na primjer relativna permitivnost vode je 81 sto znaci da 6e u vodi sila
uzajamnog djelovanja naelektrisanja biti 81 puta manja nego u vakuumu, Stoga se
relativna permitiynost neke sredine moze definisati na sljede6i nacin: Ako je sila
uzajamnog djelovanji\ dva naelektrisanja u vakuumu Fo, a u nekoj sredini F, onda
je
Relativnl' permitivnosl neke, sredine pokazuje" koUko je, puta sila
djelovanjadva ,naelektrisanja mania'''u' toi- sredinL,ne'g" u
vakuumu,
-
Relativna permitivnost vazduha je priblizno jednaka jedinici!
Pitanje 1. Uporediti elektrostaticku silu sa gravitacionom silom, U cemu je sllcnost a u cemu
razUka?
Formalno, Coulombov zakon podsjeca na Newtonov zakon opee gravitacije.
CouJombova sila: F "" k
r'
Gravitaciona sila: F=ym,m.
, r'
Obje sile opadaju sa kvadratom rastojanja. Takeda, obje sUe su proporcionalne kolitinama
(kvantltetu): Coulombova sila koHcinama elektriciteta, a Newtonova sila masama tijeJa.
Sa tim se analagija izmedu ove dvije sile iscrpljuje. Nairne, elektrostaticka sHa moze biti i odbojna i
priv!a.cna, a 9.ravitaciona sila je sarno Takoda, gravltaciona konstanta je univerzalna, tj. ne
zavisl od sredlne. Konstanta k kod elektrostatlcke sHe zavis] od sredine u kojaj se nalaze nae!ektrisanja.
Razlika je i u "izvaru" sile. "Izvor" elektrostaticke sile je naelektrisanje, a izvor gravitacione sile masa.
Primjer 1; Kako se odnosa elektrostatlcka slla i gravitaciona slla izmedu dva tackasta naelektrisanja
u vakuumu cije su mase m1= m2"" m = 1 9 i naelektrisanja ql= <1<= q "" 1 nCo Rastojanje izmedu tijela je r.
Rjesenje
20
m=lg=lO-:lkg
q = 1 nC"" 1O9C
k =
r 6671O"IlNm
1
/kg
2
PelFg =:?
Uvrstavanjem poznatih vrljednosti dobivamo.-
1
!
i
j
1
1
1
!
I
l
1
1
I
ij
I
I
!
1
j
F,
F,
Nm'
9.10
9
__ .'
----'C';c',-,. 10- C "'" 1,59 .108
6,67.10-11 Nm
2
1O-3 kg)
kg'
Elektrosiaticka sHaje aka 159 miliona puta veta ad gravitacione sile. Taka, naprimjer, gravitaciona
sila izmedu dva elektrona iii eiektrona i protona se zanemaruje U odnosu na elektrostaticku si!u.
Elektri.cno polje
Svako naelektrisano tijelo" prema Coulombovom zakonu, djeluje izvjesnom
silom na druga naelektrisana tijela koja se nalaze u njegovoj okolin;, To djelovanje
S8 vrsi bez bilo kakve vidljive ma1erijalne veze.
Medusobno djelovanje naelektrisanih tijela tumaci se na taj nacin sto se uvodi
pretpostavka da svako naelektrisanje mijenja prostor u svojoj okolin;,
ProstoLQlro na${ekldSftnogtije/a u djelovanje na
rJ!lJ9anaelekirisana'tijelazDve 1/
Polje koje stvara naelektrisanje q u nekoj tacki A ispituje se tako sto se u tu
tacku postavi tackasto naelektrisanje q, koje nazivamo probno naelektrisanje (sl.
2,1.6), Ako na posmatrano probno naelektrisanje djeluje elektrostatiGka sila, onda
u tOj tacki postoji elektricno polje, '
q
()
,
....
r
qp
$_- F=qE
:-T p ,
,
,
.............
Aka se probno naelektrisanje poveca
dva puta, sila oe se takode pove6ati dva
puta, itd, Pri tome odnos sile i probnog
nae!ektrisanja ostaje nepromijenjen.
SI.2.1.6. Elektricno polje i elektrostaticka sila
Kolicnik Coulombove sile i probnog
naelektrisanja zove se jacina elektricnog
polja E.
Jacina elektrlcnog polja u nekoj tack; bro/no je jednaka sili kojom to polje
dje/uje na jedlnlcnu kolic/nu $/ektric/teta u toj tack{, l /-
Iz gornje relacije vidimo da je sila F kojom elektricno polje djeluje na probno
naelektrisanje proporcionalna velicini tog naelektrisanja i jacini elektricnog polja
iF=qpEI v-
SI jedinica za jaGinu elektricnog polja je NfC
Jacina elektricnag polja je vektorska velicina i ima pravac i smjer vektora sile
F=qE
21
Ej!-j
a)

'fIE-- >'
$1.2.1.7. Vektor jacine elektricnog polja
b)
a) pozitivnog nael., b) negativnog nael.
Bez obzira da Ii S8 u polju
nalazi neko probno naelektri-
sanje iii ne, to polje ima svoje
karakteristike koje su predsta-
vljene vektorom it (sl. 2.1.7)
1. Koristenjem matematickog izraza za CouJombov zakon izracunaj jacinu elektricnog polja u
nekoJ tacki na rastojanju r od naelektrisanja q.
Rjesenje. Pogledaj sliku 2.1.61 SUa izmedu nae!ektrisanja je:
Po defiriiciji, jaCina elektrlcnog polja je
Po-,-qq,
4'1tEo r'
E odnosno
q,
Jacina elektricnog polja aka naelektrisanja q opada sa kvadratom rastojanja.
Lkl/je .. .folja. Elektricno polje se moze slikovito prikazati
pomocu :zv. IIm)a sile elektrlcnog polja. Uveo ih je Faraday. To su linije koje se
poklapaJu sa pravcem vektora jacine elektricnog polja. Ako bi naprimjer
posmatrah putan]u probnog pozitivnog naelektrisanja u elektricnom polju one bi se
kretalo u smjeru linija sile elektrienog polja.
SI.2.1.8. Liolje sile elektricnog polja
odnosno izmedu dva raznoimena naelektrisanja.
Linije sile pozitivnog
naelektrisanja imaju smjer od
nae!ektrisanja, a linije sile
negativnog naelektrisanja
imaju smjer ka naelektrisanju
(sl. 2.1.8., a) i b)). U oba
slucaja linije sile su radija!ne.
Na sliei 2.1.8.c su prikazane
linije sile izmedu dva
istoimena naelektrisanja,
'-.. -
.0
---
..(J
Prema tome, pozitivno naelektrisanje se maze smatrati
kao "izvor" Hnija sile, a negativno kao "ponor". linlje sile
__ ___ _ t:t __
---
---
-
-.-
---
-
__ Medusobno se nikadinlesfjeku. --
. da je homogeno ako su Hnije
Sl("ITldusobno p!:ralelnei jeonakoudaljei'ie.lJilsf!cl2:l.9' je
pnKazano" eleKtncno favne ploce
naeiektnsane jednakom kolieinom elektriciteta suprotnog
Polje ima svugdje istu jaeinu (E = const) i kazemo da
bomogeno. .
22
--
-
---
-
- ... --
---
-

---
-

---
-
--- - .... - ..
Homogeno
elektricno polje
Pitanja i zadaci
1. Kako elektronska teorija objaSnjava: a) naelektrisanje tijela, b) elektricnu provodljivost?
2. U (:emu je slienost izmedu Coulombovog zakona i Newtonovog zakona gravitacije?
3. Sta pokazuje re!ativna permitivnost neke sredine?
4. Oa Ii se djelovanje elektfOstatiCke site u vakuumu mnogo razlikuje ad djelovanja u vazduhu?
5. Kakav je polozaj vektora jaCine elektrienog polja u odnasu na linije sUe?
6. Ako se tackasto naelektrisanje postavi u homogeno eleictricno polie u kojem smjeru 6e se kretati: a)
ako je pozitivno naelektrisano, b) nega1ivno nae!ektrisano?
7. Kolikom sHorn se odbijaju dva istoimena naelektrisanja u vakuumu ad po 1 n C, na rastoJanju 1 m
(R: F = 9. 10"N)
8. U homogenom elektricnom poilu jaCine E = 2 N/C nalazi se naelektrisanje q = 3 n C. KoUkom sHorn
djeluje polje na to naelektrisanje? (R: F=-6.10!lN)
9. Na kOjem rastojanju od tackastog naelektrisanja q "" 1 nC je jacina elektricnog polja 1 N/C? (R: r =3

Vainiji iskazi i formule
Tijela naelektrisana istom vrstom elektriciteta medusobna se
odbijaju, a raznoimenom privlace.
Tijela je naelektrisano negativno ake ima v!sak elektrona,_ a
pozitivno aka ima manjak elektrana.
Svaka kOlicina'elektriciteta jednaka Je cjelobrojnom umnosku
ktrlsanja elektrona.
Zakon odrzanja kolicine elektriciteta: Aigebarski zbir naelektrlsanja
u izolovanom sistemu je konstantan.
Coulombov zakon: SUa uzajamnog djelovanja dvije tackaste kolicine
elektriclteta upravo je proporcionalna tim kolicinama elektriciteta, a
obrnuto kvadratu njihove udaljenosti.
Prostor oko naelektrisanog tijela u kojem se ocituje djelovanje
na druga naelektrisana tljela zove se elektricno pOlfe.
Jacina elektricnog pelja u nekoj tacki brojno ie jednaka sm kojom to
polie djeluje na jedinicnu kolicinu elektriciteta U toj tacki.
Linije sile elektricnog polja "izviru" iz pozitivnog naelektrjsanja, a "uviru"
u negativni elektricitet.
q=ne
23
Elektricni potencijal i napon
Kao sto se gravitaciono polje moze opisivati gravitacionom potencijalnom
energijom, odnosno potencijalom, tako se i elektricno polje moze opisivati
elektrienom potencijalnom energijom i elektrienim poteneijalom. Dok se u mehaniei
eesce koristi potencijalna energija u nauei 0 elektrieitetu se vise koristi poteneijal.
Za razliku od jacine polja, poteneijalna energija, odnosno po/eneijal su skalame
velieine. Prema tome, velieina elektricni potencijal se koristi za skalamo
opisivanje elektrienog polja. On karakterise energijska svojstva elektricnog polja.
Poteneijal elektricnog polja u nekoj tacki brojno je jednak
potencijalnoj energiji jedinicnog probnog naelektrisanja.
. Na sliei 2.1.10. probno naelektrisanje qp nalazi se na nekoj udaljenosti od
IstOimenog naelektrisanja q, u tacki 1. U sistemu djeluju odbojne sile te se
naelektrisanje qp udaljava do neke tacke 2.
z
0-
l')
SI.2.1.10. Razlika potencijala
energija
t'J
Sila elektricnog polja vrsi rad i premjesta
naelektrisavanje qp iz tacke (1) u taeku (2).
Rad sile elektrienog polja jednak je smanjenju
poteneijalne energije sistema,
S obzirom
A1,2 = EP1 .. Ep2
da je u tacki (1) poteneijalna
V" a u tacki (2) to je
qp (V," V,)
Razlika izmedu dvije tacke elektricnog poljazove se elektricni

Prema tome, mozemo pisati da je
odnosno
. izmedu. dvije lacke elektricnog polja brojno je jednak radu koji
Izvrse sile tog polla pri premjestanju jedinicnog probnog naelektrisanja iz
jedne tacke u drugu. /
Napomena: Na sllci 2.1.10. tacka (1) je na visem potencijalu ad tacke (2) aka elektricno polje vI'S! Tad.
se kretu od potencijala ka nizem. ' .
.Jedini"-a",,.elektricni napon je volt (V).
24
I
Prema definiciji

le
Napon izmedu dvije tacke elektricnog polja jednak je jedan volt ako se pri
premjes/anju naelektrisanja od jednog kulona izmedu te dvije tacke, izvrsi rad od
j"dflOg diu/a.
Opisivanje elektricnog polja pomo(;u potencijala ima prednost U odnosu na
opisivanje pomocu jacine polja. Poteneijal je skalama velieina, potpuno odredena
poznavanjem brojne vrijednosti. Razlika poteneijala se jednostavnije mjeri od jaeine
polja.
Pitanje 1. Kako sa maze odrediti veza izmedu jaclne elektricnog polja i napona? Polje je homogeno
(E =- const).

+--4--->
SI.2.1.11. Jaclna el, polja i
napan
Odgovor. Na sliC[ 2.1.11. je prikazano homogeno elektricno polie. Na
neka naeiektrisanje q, koje S8 halazi u polju, dje!uje elektrostaticka sila,
q E.
Rad sile elektricnog polla, pri premjestanju naelektrisanja q od
jedne ploce do druge je
A=F .d
gdje je d rastojanje izrnedu plata. Aka uvrstimo izraz za sHu, F = q E,
andaje
Napan izmedu pleca je
odnosno
IE=I
u=':?"=Ed
q

Iz ove retacije vidimo da S8 jacina elektricnog polja maze izraziti u
voltlma po metm, sto je ekvivalentno njutnu po kulonu
V N

Za one koji zele vise znati
SI.2.1.12.Alessandro Volta
(1745.1827)
Pltanje 1. Kako, se maze izracunati rad sUe elektricnog polja pri premjestanju probnog
naeJektrisanja qp lz tacke (1) u tacku (2)? Koristi sliku 2.1.10. "lzvor" polja je naelektr'lsanje q, tacka (1)
je na udaljenasti f), a tacka (2) na udaljenosti r2.
Odgovor. Siobodno naelektrisanje se u elektricnom polju kre6e od viseg potencija!a ka nizem. U
nasem primjeru od tacke (1) prema tacki (2).
Rad slle e!ektricnog palja je
A12 = Fsr ' S
gdje je s = (r2* SHa izmedu naboja tackama (1) i (2) nije ista se uzima sfednja vrijednost sile
25
Daljeje
Pitanje 2. Kako se maze izracunati elektrostaticka potencijalna energija i elektricni potencijal?
Odgovor. Rad sile elektricnog po/ja pri pomjeranju probnog naelektrisanja iz jedne u drugu tacku,
jednak je razlici poteneijainih energija u tim tackama,
Uporedujuci ovu relaelju sa relacijom u pitanju 1, zaktjucujemo da }e elektrostaticka potencijalna
energija dva tackasta naelektrisanja q I %h koja se nalaze u vakuumu na rastojanju r,
E o_,_qq,
4n{';u r
Potencijalna energlja ]e negativna ako su naelektrisanja sup.rotnog znaka. Jednaka je nuli aka je
rastojanje izmedu tiiela beskonacno velika.
Po definieiji elektricnl potencijal je:
V= Ep =_'_'1
qll 411:E1l r
gdje je r rastojanje od naelektrisanja q do tacke u kojoj se posmatra potendjat elektricnog polja.
Pitanje 3. Sta su ekvipotencijalne povrsine?
Odgovor.
Elektricni poteneijaf V u nekaj tack!
e!ektricnag polja je
v 0_'_'1
4TCu r
adakle se zakljucuje da sve tacke na istoj
udaljenosti r od tackastog naelektrisanja q
imaju isti potencijal.
5ye_ tacke sa jednakim potencijalom
._, se zove
ekvipotencijalnapovrsina::---
/
"
t
I
I
t
'"
/ ekvipotencijolna
ploha
--
silnica
._- . -Na-"s'iici- ---2:1. ekvipotencijalne
povrsine oko tackastog naeiektrisanja. One
su okomite na vektor elektricnog polja. Za
pomjeranje tijela po ekvipotencijalnoj pavrsini
nije potrebno ulagati nikakav rad, Zasto?
51.2.1.13. Ekvipotencijalne povrsine
Kretanje naelektrisanih cestica u elektricnom polju
Kada se naelektrisana cestica nade u elektricnom polju jacine E, na nju djeluje
elektrostaticka sila
F=qE.
.prema 2. Newtonovom zakonu cestjca 6e dobiti ubrzanje
26
Ako je elektricno polje homogeno, onda je ubrzanje konstantno. U tom slucaju
mozema adrediti brzinu i predeni put prema poznatim relacijama iz kinematike za
jednaka ubrzana.kretanje.
Brzina koju dobije naelektrisana cestica moze se odraditi i koristenjem zakona
odrzanja energije. Kada se slobadno naelektrisanje nade u elektricnom polju ono
se kre6e od viseg potencijala prema nizem. Pri tome je prirastaj njegove kineticke
energije jednak radu sile elektricnog polja,
A=8Ek
Ako je pacetna brzina naelektrisanja bila jednaka null, onda je A = E
k
, odnosno

qU=--
2
odakle je -brzina koju dobije naelektrisana cestica mase m, ubrzana razlikom
potencijala U
Pitanje 1. Sfa je elektronvolt (eV)?
Pri tretiranju kretanja naelektrisanih cestica u elektricnam polju iz prakticnih razloga se rad
odnosno energija izrazava u eleldronvoltima (eV).
Jadan etektronvolt je energiia.koju dabije elektron kada se ubrza razHkom potencija!a od 1 V.
1 eV = 1,6.10.
19
CV = 1,6.10.
19
J
Primjer 1. Dvije paralelne ploce, naelektrisane suprotnom vrstom elektridteta, izmedu kojih ie rastajanje
d=1 em, prikljucene su na napan U=12 V. Elektron iz stanja mirovanja, pode sa negativno naelektrisane
ploCe, prema pozitivnoj. Odredi: a) jacinu homogenog elektricnog pofja, b) ubrzanje kaje dobije elektron,
c) brzinu kojom dode na drugu plocu.
Rjesenje
d=l em = 0,01 m
U=12V
m",,9,1.1O
31
kg
o = e '" 1.61O
19
C
a)E=?,b)"a=?,e)v=?
a)E=..!!.= 12V
d O,Olm m
b)
c)
qE
,
m

m

,
v
2
=2ad=22,11014 O,Olm
,
v=2,0510
6
E:
,
Primjer 2. lzracunaj brzinu koju dobiie elektron, iz primjera 1, koristenjem zakona odrZanja energije.
Rjesenje. Prirastaj kineticke energije elektrona jednak je radu sile elektricnog palja,
my'
--::::eU
2
21,6 lO"'C 12V
9,llO"kg

,
27
Provodnici u elektricnom polju
Elektricna influencija (indukcija). Naglasili smo da se sva tijela, prema
njihovoj elektricnoj provodljivosti, mogu podijeliti na provodnike i izolatore. Dobri
provodnici elektriciteta su metali. U metalima se nalaze slobodni elektroni koji se
mogu kretati po cijeloj zapremini metala.
Posmatrajmo jedan metalni izolovanl provodnlk B (sl. 2.1.14.). Prlnesemo sada
tom provodnlku jedno naelektrlsano tijelo A (npr. pozitlvno sl. b). Kako su
elektroni u metalima slobodnl, djelovanjem Coulombove privlacne sile, ani 6e se
koncentrisatl sto blize provodniku A. Na suprotnoj stranl provodnika B bi6e manjak
elektrona.
A
0)
g)
2.1.14. Elektrlcna indukcija
U nasern primjeru,
lijeva strana provodnlka
B blGe naelektrlsana
negativno, a desna
pozitivno. eim uklonimo
nae!ektrisana tijelo A
nema vise ni razdva-
janja elektrlclteta. Tljelo
B 6e opet biti neutralno.
Kako to mozemo
objasniti? Naelektrisano
tijelo A stvara oko sebe
elektricno polje. Sila
elektricnog polja vrsl preraspodjelu slobodnlh elektrona u provodnlku.
Pod djelovanjem elektricnog polja u provodnieima nastaje razdvajanje
elektriciteta. Ova pojava S8 naziva elektricna influencija iii indukcija.
Tljelo se moze I trajno naelektrisati putem elektrlcne indukelje. U prisustvu
elektricnog polja (koje stvara naelektrlsano tljelo A, na sliei 2.1.14.) spojlmo desnu
stranu provodnika sa Zemljom (sl. c). Manjak elektrona na tOj strani 6e se
nadoknadlti Iz Zemlje. Kada se ova veza sa Zemljom (uzemljenje) preklne dok je
prlsutno naelektrlsanje A, onda pridosli elektronl Iz Zemlje ostaju stalno u
provodniku. Provodnlk ostaje stalno naelektrisan, u nasem primjeru, negatlvno.
(.) (bl
(0)
51,2.1.15. Naelektrisanje elektroskopa Infiuencijom
28
(dl
Ogled
Pomocu
elektroskopa mo-
zema dokazati
da se provodnik,
putem influencije,
maze stalno na-
elektrisati. Nena-
elektrisanom
elektroskopu (s1.
2.1.15.a) prine-
semo naelektri
sanu sipku.
!
I
!
j
!
I
I
I
i
I
1
i
I
1
,I
'j
1
1
:1
1
iI
,
l
I
j
1
Usljed indukcije na kraj elektroskopa koji je blizi sipki, koncentrisat ce se elektroni. Suprotan kraj ce biti
naelektrisan pozitivno j Hstie! se podignu.
Spojimo sada eJektroskop sa Zemljom (iii dodimemo prstom) elektroni sa Zemlje dolaze na listice
elektroskopa i razelektrisu ih. Listid se sklope. Sada prekinemo vezu sa Zemljom, a zatim udalj!mo
naelektrisanu sipku. Listie] se opel razmaknu. Elektroskop je trajno naelektrisan.
Pitanje 1. Zasto naeleklrisana tijela privlace ne samo druga naeJeklrisana tijela, vee i neka
elektricki neutralna tijela?
Na sliei 2.1.1. zapazili sma da naelektrisana sipka privuce zovinu sri kaja je neutralna. Zaslo?
Naelektrisani stap lndukuje elektricitet u zovino] Sril, lako da je suprotno naelektrisanje bllza stapu.
Stoga ce privlacna sila izmedu naelektrisanog Slapa i zovine srzi biti veca nego odbojna sila.
Ovakvo privlaeenje neutral nih !ljela se ne javlja u homogenom elektricnom polju. Razlog tome je
Slo je lada sila elektricnog polja jednaka na oba kraja tijela u kojem je doslo do razdvajanja elektrieiteta.
Pitanje 2. Zasto spoljasnje elektricno polje ne prolazi kroz metale?
Stavimo metaJnu pJocu lzmedu obloga plocastog kondenzatora. lzmedu obJoga je polje homogeno I
ima jacinu E". Pod djelovanjem spoljasnjeg eleklricnog polja izvrSit ce se u metalu preraspodjela
+

+
+
+


+
+ ,
"
+
+
+ +
2.1.16. Metal u homogenom
el. polju
51.21.17. Djelovanje siljaka
e!eklricilela. lndukovace se elektricno polje Ei isle jacine kao i
spoljasnje polie, samo suprotnog smjera. T a ce se polja, unutar
provodnika, ponistiti, te je rezultujuce polje jednako nuli (sl.
2.1.16.).
E=Eo-E!=O
Na ovom principu se zasniva elektrostaticka zastita me!alnim
mrezieama i oklopima. Zasticuju se, npr. instrumenti osjetljivi na
spoljasnje eJektricno polje, ltd.
Pltanje 3. Zasto se svaki visak eiektrona, kojl se dovodi na
izlovani provodnik, rasporeauje samo na njegovoj povrsinn
Ova se maze objasniti kao pos!jedica uzajamnog odbijanja
istoimenih naelektrisanja. Aka bi se, npr. visak elektrona doyen u
unutrasnjost metalne lopte, onda bi se ani udaJjavali jedan od
drugog sve dok se na raspodijele slo je moguce dalje. A to je
spoljasnja slrana metalne lopte.
Pltanje 4. Kako se objasnjava cinjeniea da
naelektrisani siljak povlja plamen svijeee u svojoj
okolini?
Raspored eJeklriciteta na tijelima nepravilnog
oblika nije ravnomjeran. Na sHei 2.1.17. najveea
povrsinska gustina elektriciteta je na siljku. Na
njegovom vrhu eleklricno polje moze biti toliko jako
da jonizuje vazduh ispred siljka. Jon! istog znaka
naeJektrisanja kao i siljak, udaljavaju se velikom
brzinom i povlace za sobom neutralne molekule
vazduha. Na faj nacin se stvara elektrlcnl vjetar
koji moze da savije pramen svijece.
Dielektrici (izolatori) u elektricnom polju
Kao sto smo Istakli u prethodnom poglavlju, u provodnieima se nalaze slobodni
elektron; koji se mogu kretati po cijeloj zapreminl provodnika. Kada se provodnik
unese u elektricno polje naelektrisanja unutar provodnika se tako raspodijele da je
jacina elektricnog polja unutar provodnika jednaka nuli.
29
Kod izolatora (dlelektrlka) nema slobodnih elektrona. Na prvi pogled bi se
moglo oeekivati da prisustvo dielektrika nema uticaja na elektrieno polje. Medutim,
jos je Faraday ustanovio da se i u dielektriku formira elektrieno polje, suprotnog
smjera od spoljasnjeg polja. Za razliku od provodnika elektricno polje dielektrika je
slabije od spoljasnjeg polja. Rezultujuce polje E prolazl kroz dielektrik ali biva
oslabljeno, tj. slabije je od spoljasnjeg polja Eo.
Kako to mozemo objasnltr? Kada se dielektrik stavi u elektricno polje, and a ce
se njegovi atomi (molekuli) polazirovati. Sta to znaci? Pozitivna jezgra atoma nece
se vise nalaziti u centru elektronskog omotaca, jer se elektronski omotac pomjerio,
npr. prema pozitivnoj strani ploce (sl. 2.1.19.), Atom (molekul) i dalje ostaje kao
cjelina elektroneutralan ali ce jedan njegov kraj biti naelektrisan negativno, a drugi
pozitivno. Dobili smo elektricni dipol (sl. 2.1.18.)
o
51.2.1.18. Elektricni dipol
polarizaclia dielektrika.
81.2.1.19. POlarizacija dielektrika
Elektricni dipol ima dva
centra raznoimenog
ktrisanja. Kada izmedu ploca
naelektrisanog kondenzatora
postavimo dielektrik (sl.
2.1.19.) svi atomi dielektrika
bit ce kao dipoli orijentisani u
pravcu polja. Kazemo da
dielektrik u elektricnom
poliu postaie polazirovan.
T akva pojava S8 naziva
Naelektrisanja u dielektriku (51. 2,1.19.) stvaraju elektricno polje E' suprotnog
smjera od spoljasnjeg poljaEo. Usljed toga dolazi do smanjenja jacine eiektricnog
polja koje prolazi kroz dielektrik. Rezultujuce polje je E; Eo' E'.
Odn05 jacine elektricnog polja u vakuumu Eo i iacine elektricnog polja u
dielektriku E zove se relativna permitivnost dielektrika.
IE; Eo I
B,
Jacina elektricnog pelja u dielektriku je e
r
puta manja nego u vakuumu, Npr.,
relativna permitivnost stakla j8 4, sto znaci da je jacina elektricnog palja 4 puta
manja nego u vakuumu (odnosno vazduhu).
Za one koji iele vise znati
Neke supstance imaju molekule koji su svaki po sebi elektricni dipolL Takvi molekuli se nazlvaju
polami molekull. Na primjer mo/ekul vode iii moleku] amonijaka su sami po sebi elektricni dipoli i bez
prisustva spoljasnjeg elektricnog polja. Zbog toga je voda dobar rastvarac.
Polarni molekuli ne daju nikakvo makroskopsko elektricno polje. Usljed termickog kretanja dipoli su
rasporedeni bez ikakvog reda. Medutim, u elektritnom polju ani se pravilno orijentisu. U 10m slucaju
kazemo da je izvrsena orijentaciona polarizacija dielektrika.
Ogled. PokazaU da elektricno polje ne prolazi kroz metale, ada blva oslabljeno pri prolasku kroz
dielektrik,
30
1
j

II
I
1
1
il
I
j
!
i
Na kuglu elektroskopa stavi metalnl;l caSu. Prinesi elektroskopu naelektrisani stap. Listie!
elektroskopa se ne pomjeraju. Elektricno polje ne prolazi kroz metal.
Na kuglu eleklroskopa stavi staklenu casu. Prinesi naelektrisani stap. ListiCi elektroskopa 58 malo
rasire. Elektricno polje prolazi kroz dielektrik ali biva oslabljeno.
Napomena. PriJe stavljanja Casa od metala iii stakla, prinesi elektroskopu naelektrisani stap i zabiljezi
skretanje listiea elektroskopa. Tako mozes uporediti skretanje IisHea, kada je prisutan metal, odnosno
staklo, u odnosu na skretanje u vazduhu.
Elektricni kapacitet provodnika
Kada se neki izolovani provodnik naelektrise kolicinom elektriciteta q, onda on
ima elektricni potencijal V. Mjerenjem S9 moze ustanoviti da 6e se potencijal
provodnika pavetati dva puta aka mu se dovede dva puta veta kolicina
elektriciteta, itd. Za dati provodnik odnos kolicine elektriciteta koja mu je dovedena i
njegovog potencijala je konstantan, ..'!.; const.
V
Ovaj odnos je karakteristican za provodnik
provodnika C,
naziva se elektri6ni kapacitet
EJektricni kapacitet provodnika brojno je jednak kolic!ni a/ektriciteta
koju treba dovesti provodniku da bi mu se potencijal pove{;ao za jedinicu.
81 jedinica za elektricni kapacitet je farad (F)
C

V
Kapacitet od jednog farada ima provodnik ciji se potencijal poveca za 1 V kada
mu se dovede kolicina elektriciteta od 1 C.
To je vrlo velika jedinica. Cak ni Zemljina kugla nema toliki kapacitet. Zbog toga
se u praksi koriste manje jedinice:
IfLF; 10'" F; InF; 10'9 F; IpF 10,12 F
Za one koji iele vilie znati
Pitanje 1, Kako se maze izracunati kapacitet sternog provodnika?
Elektricni potencijal sfernog provodnika je
31
gdje je r poluprecnik sfere. S obzirom da je po definiciji q = CV,
odnosno
S1.2.120. Sfemi
provoOnik
Kapacitet sfernog provodnlka je proporcionaian njegovim
dimenzijama.
Elektricni kondenzatori
Kada se u blizini jednog izolovanog naelektrisanog provodnika nalazi neki drugi
provodnik, onda se njegov elektricni kapacitet pove6a. Ta pojava se tumaci
elektricnom influencijom.
Sistem od dva provodnika koji moze primiti vetu kolicinu efektr/citeta
nego kada su odvojenl naz/va se eleklricni kondenzator. ,/
U tehnici kondenzatori imaju veliku prakticnu primjenu. Prema objiku, mogu biti:
plocasti,sfernHcilindricni. . . v'
>.Plocasti kondenzator se .. sastoji ... od dvije .. paralenne. rlJJltalnfl . ploce
naelekfrlsa6eIstom koHcinoiTI e!ekiriciteta su-protnog'Z-naka-:-"-------""i/ ___/' - ,-'
A +Q
d
B -Q
SI.2.1.21. Plocasti kondenzator
gdje je GO permitivnost vakuuma.
Kapacitet konde-nzatora se definise
odnosom kolicine elektriciteta na jednoj ad
ploca i razlike potencijala izmedu plota
Ic: ~ I
Ogledi pokazuju da elektricni kapacitet
plocastog kondenzatora zavisi od povrsine
jedne od ploca S i razmaka izmedu njih d,
S
C=e,-
d
Ako se izmedu ploca nalazi neki dielektrik, tada je kapacitet kondenzatora
sl
C = totrd"1
Elektricni kapacitet kondenzatora C, sa dielektrikom, veti je Er puta od
kapaciteta Co kada je izmedu ploca vakuum (odnosno vazduh),
C = e;-Co
gdje je G,- relativna permitivnost dielektrika.
32
Kapacitet plocastog kondenzatora se moze mijenjati pomjeranjem obloga
kondenzatora, tako da se mijenja onaj dio njihovih povrsina koje se poklapaju
(sl.2.1.22.lijevo).
.,
SI.2.1.22. Promjenijivl kondenzator i oznaka
Takav nacin
promjene
kapaciteta
kondenzatora
primjenjuje se, na
primjer, kod radio-
prijemnika (slika
desno). Na sliei je
prikazana i oznaka
za promjenljivi
kondenzator.
Oznaka za kondenzator stalnog kapaciteta nema stre!ice.
Na slici 2.1.23. su razni tipovi kondenzatora koji se koriste u tehnici a) blok
kondenzatori, b) keramicki kondenzatori, e) elektrolit kondenzatori. Neki od njih
mogu izdrzati napon i do 1000 V, te imati kapaeitet i do 1500 !iF.
. a) b) 0)
SI.2.1.23. Tehnicki kondenzatori
Vezivanje kondenzatora
u
SI.2.1.24. Paraleino vezivanje
kondenzatora
Za dobivanje odredenog kapaeiteta, u praksi se
kondenzatori cesto medusobno vezu. Vezjvanje moze
biti paralelno i serijsko,
--------- - ---
Paralelno vezivanje. Na slici 2.1.24. su prikazana dva
kondenzatora, paralelno spojena na izvor stalnog napona U. Na
svakom kondenzatoru je napon jednak, U,= U2=U
Ukupna koiicina e!ektriciteta jednaka je zbiru kolicina elektricileta
kojima su naelektrisani pojedini kondenzatori
q=q\+qz
Sobzirom da je q "" CU, to)e
c u = ~ \ y +C2u
33
Ukupni kapacitet paraleino vezanih kondenzatora je
r:::@-=C:::-,-+ C::-', I
Kod kondenzatora ukupan kapacitet]e jednak zblru kapaclteta pOjedinlh

Slican izraz dobijemo i za proizvoljan broj vezanih kondenzatora.
v Serljsko vezivanje. .. vezivanja, druga ploca prvog kondenzatora se veze za prvu
plocu drugog _rsrz.l:25)--:-1'QR:!a-sefla-iakvu--kombinaciju (bateriju) dovede napon U,
onda prva ploca prlml koilclnu elek.lfitlteta + q, a drugo q, te se dalie influeneijom na plocama ostalih
kandenzatora uspostavi ista kolicina elektriciteta suprotnog znaka, q = const.
Ukupni napon je;

: UJ
odnosno
..9.. "".!L +.!L
C C, C
z
,
"
u
.'
odakle se dijeljenjem jednaCine sa q dobije
SI.2.1.25. Serijsko vezivanje
kondenzatora
Kod Serijski vezanih kondenzatora, reciprocna vrijednost ukupnog kapaciteta jednaka je
zbiru reciprocnih vrijednosti kapaciteta pojedinih kondenzatora
Primjer 1.
Ova elektricna kondenzatora kapadteta C,= 1.uF i C:F 2 pF spojena su: a) paralelna, b) serijskL
Odredi ukupan kapacitet.
Rjesenje: a) Kod paralelne veze je
c= C,+ C"", 1,uF +2,uF; C",3pF
b) Kod serijske veze je:
IJ.tF2f.lF
C C, C2 C, + C, 1).IF + 2J1F
c" 2.""
3
Ukupan kapadtet kod paralelne veze se povecao. Kod serijske veze ukupan kapacitet je manji j od
kapaciteta najmanjeg kondenzatora.
------....................
.'-.....
. ,Elektrieni-naboju atmosfeii
. /
I U postoji broj nae.l,?ktrisanih cestlea. Razlog tome je sto se stalno vrsi
proees cestlCa_ uslJed kosmlckog zracenja, u!traljublcastog zracenja koje dolazi sa
Sunea, radloaktlvnog zracenJa, ltd.
. 510! Zen:ljine koji se nalazi na visini preko 80 km, naziva se jonosfera,
Jer kollclnu I. slobodmh elektrona. Uzrok jonizacije su ultra!jubicasti zraci sa Sunca i
zracl. dJeluJe na kralke radiotalase kao ogledalo pa se pomocu kratkih radiotalasa
vrSI pnJenos na vellke dailine.
34
Zem!ja ima svoje elektricno polje kOje se prostire sve do jonosfere. Jacina elektricnog
Zemlje opada sa nadmorskom visinom. Na nivou mora je 120 Vim, a
na visinf 50 m je 56 VIm.
Usljed jonizacije vazduha i elektricnog polja
Zem!je nastaju naelektrisani oblaci. Prainjenje
izmedu oblaka i Zemlje se cesto naziva grom, a
praznjenje izmedu dva oblaka munja.
Atmosfersko praznjenje prali jak zvucni potres koji
se naziva grmljavina. Elektricni napon pri
prai:njenju dostiie i do 100 mmona voltl, ,duiina
munje i do 3 km, a njeno trajanje milioniti dio
sekuMe (sl. 2.1.26.).
Munja na svom putu ka Zeml]i lrazi ti]elo koje !!J l!1
najbalje provodi etektridtet. To su usamljena
visoka drveca, zgrade, iivotinje na olvorenom
prostoru, ltd.
polja
SI.2.1.26. Munja Za zastitu zgrada od groma karisti se -SI.2.1.27. Gromobran
gromobran. Princip izrade gromobrana postavio
je jOs 1758. godine americki fizicar Franklin. Djelovanje gromobrana se zasniva na jonizaciji vazduha
kOja nastaje usljed sUjka na vertikalno postavljenom stapu (sl. 2.1.27.). Sipka je vezana za Zemlju preko
bakame Hi cincane ploce do dubine 3 m.
U gornjim slojevima atmosfere, izmedu 100 i 700 km visine, nastaje tzv. polarna svjetlost. Tu
slljetlost izazivaju elektrani koji dolaze do Sunea. Naziv je dobila po tome sto se javlja u po!arnim
krajevima.
Pitanja i zadaci
1. Sta su ekvipotencijalne povrSine?
2. Da Ii se trosi energija prj obilasku elektrona oko jezgra?
3. Usljed cega nastaje "elelctricni vjetar"?
4. Kako se definise voll?
5. Kako se krecu naelektrisane cestice u hamogenom e!ektricnom polju?
6. Koji se molekuli nazivaju polarni molekuli?
7. Sia je elektricni dipol? Zbog cega je elektricno polie stabije u dielektriku nego izvan njega?
8. Kada se na jednu plocu kondenzatora dovede ko(icina elektriciteta + q, na drugoj ploci naslane
naelektrisanje - q. Zbog caga?
9. Pri premjestanju koHcine elektridteta od 2 pC, elektricno palje izvrsi rad ad 600 nJ. Kolika je razHka
poteneijala izmedu tacaka elektrienog polja gdje je izvrseno pomjeranje? (R: U "" 0,3 V)
10_ lzmedu plata ravnog kondenzatora js ,r.azmak d=6 cm, a razlika potendjala 12 V. Odredi: a) jaCinu
homogenog elektricnog polja, b) ubrzanje koje dabije elektron, c) brzinu koju 6e [mati posHje 0,01 }-ls, d)
predeni put poslije 0,01ps. (R: a) E::::: 200 Vim, b) a'" 3,5.10
13
m/s2, c) v::::: at =- 3,S10
5
m/s, d) s "" a-t-12 =
0,17 cm)
11. U homogenom elektricnom polju izmedu ploca ravnog kondenzatora nalazi se naelektrisana cestlca
mase 1 mg i naboja q ::::: 5 pC. Ubrzanje koje doblje pod uticajem elektricnog polja iznosi 1000 m/s
2

Odredi: a) elektrostaticku silu koja djeluje na naelektrisanje, b) jacinu homogenog elektricnog polja, c)
Razliku potencijala izmedu plata kondenzatora, ako je njihov razmak d = 4 cm.(R: a) F = lmN, b)
E=200 N/C, c) U = 8V)
12. Ova kondenzalora kapaciteta 3 ,uF i 5 ,uF vezana su: a) serijski. b) p'aralelno. Ko!iki je ukupni
kapacitet? (R: a) C = 8 ,uF, b) C = 1,875 ,uF).
35
36
Vainiji iskazi i formule
potencijal u nekoj tack! elektricnog polja brojno je jednak
potenciJalnoj energiji jedinlcnog probnog naelektrisanja.
Napan izmedu dvlje tacke elektricnog polja brojno je jednak
radu koj! izvrse sUe tog polja prj premjestanju jedinicnog probnog
naelektrisanja iz jedne tacke u drugu.
Izmedu placa ravnog kondenzatora jaclna homogenog
eJektricnog polja je:
Elektricna indukclja je razdvajanje elektriciteta u provo-
dnlclma pod djelovanjem elektricnog polja.
Elektricno palje ne prolazi kroz matale.
Elektricno palje prolazl kroz dielektrik.
Odnos jacine eLektricnog polja u vakuumu i dlelektrlku
zove se relativna permitivnost dielektrlka.
Elektricni kapacitet provodnika brojno je jednak koJiclnl
elektriciteta koju treba dovesti provodnlku da bi mu se potencijal
povecao za jedinicu,
51 jedlnica za elektricni kapacltet je farad (F).
v = ~
q,
U l t = ~
, q,
E=.!l.
d
= ~
, E
c=..9...
V
F='
V
J
I
,I
!
il
'I
I
I
1
1
I
I
I
j
1
I
I
I
i
I
'1
2.2. Elektricna struja
Prenosenje naboja. Gustina struje
U elektrostatici smo proucavali eiektricne naboje koji miruju. Sada cemo
proucavati naboje (naelektrisane cesllce) u kretanju,
Usmiereno kretanie naelektrisanih cestica naziva se elektricna struia.
Kako nastaje elektricna struja? Pod djelovanjem elektrienog polja nosioei
SI.2.2.1. Elektricna struja_ u metalima
naelektrisanja se krecu usmjereno, Na primjer,
u metalima se nalaze slobodni elektroni. Kada
se na krajevima metalnog provodnika
uspostavi stalna razlika poteneijala, onda u
provodnicima postoji elektricno polje. Na sve
slobodne elektrone djeluje sila elektrienog
polja uistom pravcu (sl. 2,2,1 ,j, Na taj naein
pravae, odnosno smjer, kretanja elektrona je ureden.
U elektrolitima su nosioei elektriene struje joni koji mogu biti pozitivni i
negativni. U gasovima su nosioci elektricne struje jon! i eiektroni. Pod elektrolitom
podrazumijevamo teenost koja provodi elektrienu struju,
Prema tome, da bi kroz provodnik protieala elektriena struja potrebno je da u
provodniku postoji elektrieno polje.
Smjer elektricne struje je smjer elektrienog polja, To je ustvari smjer kretanja
pozitivnog naelektrisanja, Takav smjer je usvojen po dogovoru jos dok se nije
znalo da postoje elektroni. Smjer kretanja elektrona je suprotan od smjera
elektrienog polja, jer su elektroni naelektrisani negativno, Usvojeni smjer elektricne
struje naziva se tehnieki smjer, a smjer kretanja elektrona fizicki smjer.
Inaee, s obzirom na smjer, struja moze biU jednosmjerna i naizmjenicna.
Kada kazemo jednosmjerna struja, onda ne mislimo na odredeni geometrijski smjer
u prostoru, nego na smjer u provodniku, Elektricna struja u provodniku moze imati
samo dva smjera, bez obzira na njegov oblik. Ako struja stalno mijenja svoj smjer,
onda se naziva naizmjenicna struja.
Brzina eJektricne struje i brzina kretanja elektrona nije jedno te isto, Brzina
eJektricne struje [znosi c=300 000 km/s i to je ustvari brzina prostiranja elektricnog
polja. Brzina kretanja elektrona zavisi od jacine struje i ne prelazi 1 em/s.
Elektricna struja ima danas 'Veliku prakticnu primjenu i svakodnevni iivot bi
teilko mogli zamisliti bez elektricne struje: osvjetljenja, elektricnih masina,
kompjutera, mobitela, televizora ...
37
Jacina elek!ricne s!ruje
Osnovna karakeristika elektricne struje je njena jacina.
Jacina elektricne struje brojno je jednaka kolicini elektricilela koja
protekne kroz presiek provodnika u iedinici vremena.
Aka se jacina struje ne mljenja u toku vremena, onda je
I I = ~ I
Jedinica za jaeinu struje je amper (A),
A = ~
s
Ukupna kolieina elektriciteta koja protekne kroz presjek provodnlka za vrijeme
t, prl stalnoj jacinl struje je
q=1t
Jedinica za kolielnu elektriciteta kulon (C) se onda moze Izrazltl kao,
C=As
VeGa jedinica od ampersekunde (As) je ampersat (Ah)
Ah = 3600 C
JaCina struje u kUGnlm aparatima, na prlmjer, Iznosl 0,5 A do 20 A, a kod
elektncnlh dlzalica, lokomotlve, ltd, moze Iznosltl I do nekoliko stotlna ampera,
Olovni akumulator moze, na prlmjer, akumulisatl koliclnu elektrlciteta preko 50 Ah,
Primjer 1. Jacina e!ektricne struje kroz neki provodnik. iznosl 2A. a) Kolika protekne kolicina
elektriciteta za jednu minutu? b) KoUka elektrona protekne za to vrijeme?
Rjesenje:
I=2A
t=l min:::::60s
a)Q=?,b)n:=?
ruO-It-2A.60s
Q - 120C
b)Q=ne;n= Q 120C
e 1,6-1O"C
n '" 7,5-1020 elektrona
Gustina struje, Cesto se u praksl korlsti i vellelna koja
se zove gustlna struje.
Gustina elektriene struje brojno je jednaka jacini
elektrlcne struje pO jedinici povrsine popreenog
presjeka provodnlka,
38
s,
11t1/Joi'-.
SI.2.;2.2. Gustina struje
, I
J=-
S
81 jedlnlca za gustlnu struje je Nm
2
Kada povrsina presjeka provodnika nije ista duz cijelog provodnika, onda ce
gustlna struje Imati razlicite vrljednostl (sl. 2.2.2.). Na mjestlma gdje je provodnlk
tanjl gustlna struje je veGa,
Ohmov zakon. Elektricni otpor
Njemacki fizicar Ohm je, jos u prvoj polovlni 19, stoljeGa,
eksperimentalno utvrdlo vezu izmedu jacine elektricne struje i
napona koji vlada na krajevlma provodnika,
Neka, na primjer, imamo provodnlk na Clje krajeve MIN
dovedemo napon U, Tada kroz provodnlk protlce struja jaGine I
(sl. 2.2.4,). Kada dovedemo dva puta veGI napon, kroz Istl
provodnik ce proteCi dVa puta veta struja, itd. Odnos napona i
jacine struje za dati provodnik je stalan, pod uslovom da je
temperatura stalna,
(1789 ~ 1854)
U
-=const=R
I
Ovaj odnos se naziva elektricnl otpor provodnika I obiljezava se sa R.
N
I
8ada mozemo pisati da je
1
1
= ~ I
M
I
SI.2.2.4. Elektricni otpor provodnika
sto predstavlja Ohmov zakon za dio
strujnog kola,
Jacina elektricne struje u provodniku upravo je proporcionalna
naponu na njegovim krajevima, a obrnuto proporcionalna njegovom
otooru.
Jedlnlca za elektricnl otpor je om (n),
Iz Ohmovog zakona je
R
- - ~ t' n V
I' ele '=A
Provodnik Ima elektricni otpor ad 1 n kada kroznjega protice struja od
1 A prl razlici potencijala od 1 V izmedu njegovlh krajeva.
39
Iz Ohmovog zakona slijedi da je napon U na krajevima provodnika otpora R,
kroz koji prolazi struja jacine I
U=RI
U tehnici se ovaj proizvod cesto naziva pad napona.
Primjer 1. Struja opasna po .livet covjeka iznosi 10 mA, a elektricni otpor tljela je 20 1<0. Pli kojom
naponu bi slruja usmrtHa covjeka?
Rjesenje
10:;; 10 mA = 0,01 A
R - 20 ill - 20- 10\1
U=1
U = RI = 201O} 00,01 A
U=200V
Pitanje 1.
Sta je to elek1ricna provodljivost?
Dna se definise kao reciprocna vrijednost elektricnog otpora,
o = ~
R
Jedinica za elektricnu provodljivost je simens (S),
.---{v}--
R
L----u----'
SI.2.2.5. U:.t ogled
Ogled. Odredi elektricni otpor opruge lz hemijske olovke (sl.
2.2.5.)
Pribor. Voltmetar do' 6 V, ampermetar do 3 A, dzepna
baterija, opruga iz hemijske olovke, vezni materijal.
Sastav! slrujno kola kao na sllei 2.2.5. Ampennetar se veze u
kola serijski, a voltmetar paralelno. Dzepnu bateriju ukljuci
nakratko i procitaj vrijednostl napona i jacina struja.
Elektricni otpor je, prema Ohmovom zakonu
u
R=r'
Specificn; alpar. Ogledi pokazuju da elektricni otpor provodnika zavisi od
njegove duzine I. poprecnog presjeka S i materijala od kojeg je napravljen
provodnik,
IR=pil
s .,
Faktor srazmjernosti p se naziva specificni otpor provodnika i on zavisi od
vrste materijala provodnika.
51 jedinica za specificni otpor je ommetar (Om)
U praksi se cesto koristi mjesovita jedinica,
.. Omm'/m
4D
Ohmov zakon ne vati za sve materijaie. On vazi uglavnom za metale i to pod
uslovom da je temperatura konstantna. Ovakvi otpori, za koje vazi Ohmov zakon,
nazivaju se omski otpori.
Pitanje 1. Sta je to specificna provodljivost?
To je reciprocna vrijednost speciflcnog otpora,
Jedinica za specificnu provodljivost je simens po metru (S/m)
Primjer 1. Elektricni otpor izrazen u Dmm2/m izrazi u Dm.
Rjesenje. Qmm
2
Q. (lO-.'lmY
m rn
Zavisnost elektricnog otpora od temperature
Promjena temperature provodnika uslovljava promjenu njegovog elektricnog
otpora. Kod metala otpor raste sa pove6anjem temperature. Kod elektrolita,
poluprovodnika i jos nekih materijala porastom temperature otpor se smanjuje .
Ako je otpor provodnika na DOG Ro, a na temperaturi t iznosi R, onda je
R = Ro (1 + at)
gdje je a- termicki koeficijent otpora.
Za veeinu hemijski cistih metala vrijednost koeficijenta otpora iznosi 1/273. Za
eleklrolite i poluprovodnike a<O, tj. otpor opada sa porastom temperature.
Za neke materijale, kao sto su legure konstantan i
manganin, otpor S8 ne mijenja sa temperaturom.
Ogled. Pokazi da otpor provodnika raste sa temperaturom.
Prlbor. Opruga ih hemijske olovke, dzepna baterija, ampermetar
(dO 3A), vezni materijal, upaljac (sibiea).
Veil oprugu u kolo struje, kao na sHe! 2.2.6. Upaljenu sibieu prinesi
opruzi. Opruga se usija, a jacina struje koju pokazuje ampermetar,
naglo se smanji! Zasto?
Otpornici. Pored
otpornici su najcesce
komponente.
kondenzatora i zavoJnlca
upotrebljavane elektronicke
SI.2.2.6.
Na slici 2.2.7. je sematski prikaz: a) stalnog otpornika, b) promjenljivog
otpornika.
41
- . ~
UJ
~ i l ' ~
Na sliel 2.2.8. su prikazane razlicile
vrste otpornika. Na slici a) je zicani
otpornik, izraden od .lice na izolatoru.
Na sliei b) je slojni otpornik koji se
izraduje taka da S8 na nosac od izolatora
(keramike) nanese sloj odredene
olpornosli. Sloj moze bili melalni iii
ugljeni. Na sliei c) je potenciometar. To
je promjenljivi otpornik kod kojeg se
b)
SI.2.2.7. Sematska oznaka za:
a) stalni otpornik,
b) promjenljlvi otpornik
vrijednost otpora moze mijenjati
klizacem, od nule do njegove
makslmalne vrijednosti.
PTe (pozitivni temperaturski koefieijent) otporniei se koriste za mjerenje
temperature.
NTC termistori (negativni temperaturni koeficljent) se koriste za mjerenje i
regulisanje temperature.
U.
t!
0)
42
Varistori .(VDR . Atr,A",id\ se koriste za stabilizaeiju napona.
LOR " fotootporniei su naeinjeni od
poluprovodniekog materijala. Otpor im zavisi
od toga koliko su osvijetljeni. Koriste se, na
primjer, za upravljanje relejom.
51.2.2.8. Otpornici
Pitanja i zadaci
1. Sta cini elektricnu struju kroz provodnlk?
2. Kakva je razlika izmedu brzine elektricne struje u
metalima i brzine kretanja e!ektrona?
3. Koje su cestlee nosioe! elektricne struje u elektrolitima?
4. Da Ii se smjer elektricne struje poklapa sa smjerom
uredenog kretanja elektrona?
5. Sta je pad napona? .
6. Zbog cega kroz sijalieu protekne znatno jaea struja u
trenutku njenog ukljucivanja nego pri da!jem radu?
7.lzrazl u amperimajaCinu struje od: 10 rnA, 6pA, 2 nA.
(R: 0,01 A; 6.10-6A; 2.10
9
A).
8. Olovni akumulator akumulise kolicinu elektriciteta od 55
Ah. a} KoUka je to kolicina elektriciteta u kulonima? b)
Koliko vremena maze davati struja od 0,5 A ako
pretpostavimo da mu je kapacitet opao na 35 Ah?
(R: a) 1,9S10
5
C, b) 40 satL
9. Koliku jacinu stmje pokazuje ampermetar, ako za pola
sata kroz njega protekne 600 C elektrielteta.
(R: I = 0.33 A)
10. Koliki je otpor pravodnika na cijim krajevima je napon
od 2kV, a kroz njega protiee struja od SmA?
(R' R = 250 kQ)
Vainiji iskazi i formule
Elektricna struja je usmjereno kretanje naelektrisanih cestlca.
Jacina elektricne struje brojno je jednaka kolicini elektriciteta koja protekne
kroz presjek provodnika u jedinici vremena.
Jacina eJektricne struje u provodniku upravo je proporcionalna naponu
na njegovim krajevima, a obrnuto proporcionalna njegovom otporul
Elektricni otpor provodnika zavisi od njegove duzine Q,
poprecnog presjeka S i speeificnog otpora
1"".9..
t
u
I="R V
I
R=ps
EJektricni otpor provodnika zavisi od temperature, prema relacljl R=Ro(l+at)
Za metale otpor raste sa temperaturom za elektrolite i po!uprovodnike
otpor opada sa temperaturom.
Modeli vodenja elektricne struje
Elektricna struja u metalima
Nosioci elektriene struje u metalima su eleklroni.
o
Atomi metala imaju slabo vezane
elektrone u spoljasnjoj Ijusei na
koie utice elektricno polie
susjednih atoma. Pod takvim
okolnostima spoljasnji elektroni
mogu lahko preCi u domen drugog
(susjednog) atoma, pa zatim
treceg, itd.
51.2.2.10. Elektricna struja u rnetalima
Na taj naein oni postaju slobodni
elektroni. Oni "Iutaju" po eijeloj
zapremini provodnika
ravnomjerno su rasporedeni u
prostoru izmedu pozitivnih jona (sl. 2.2.10.), koji oseiluju oko ravnoteznog polozaja.
Siobodne elektrone u metalima nazivamo elektronskim gasom jer se
ponasaju slieno ideal nom gasu. Kada u metalu nema elektrienog polja, onda se
krecu haoticno. Kada se na krajevima provodnika uspostavi razHka potencijala u
provodniku ce postojati elektrieno polje. Svi elektroni c" se kretati u 'praveu
elektriene sile F=eE, gdje je e nabor elektrona. Ta sila daje ubrzanje elektronu.
43
Medutim slobodni elektroni se krecu ubrzano samo izmedu dva sudara
(medusobno iii sa jonima kristalne resetke). Usljed toga gube brzinu, zatim se
ponovo sudaraju, ltd. TI sudarl uslovljavaju sllu otpora koja je suprolna sili
elektrlcnog polja.
Kada se djelovanje ovih slla uravnotezl, slobodnl elektronl se krecu nekom
srednjom brzinom koja se zove drif-brzlna Yd. Ta brzina je reda velieine nekoliko
millmetara u sekundi. Medutim I tako male brzine su dovoljne za dobljanje
elektrlenih struja velike jaelne. To je uslovljeno vellkom koncentracljom slobodnlh
elektrona u metalima koja je reda velieine koncentracije atoma u metalu.
Teorija koja na ovakav naein objasnjava provodljlvost metala nazlva se
elektronska teorlja.
Elektricna sf;uja u teenostima
Gista vada u neznatnoj mjen provodi eiektricnu struju i mazema je smatrati izolatorom. U to se
mazema uvjeriti aka u nju uronimo dvije-melalne ploce spojene sa izvorom struje (sl. 2.2.11.). Ploce
nazivamo elektrodama. Ploca kOja je spojena sa plus polom naziva se anoda (A), a sa minus polom
katoda (K). Kada ukljucimo kola struje instrument ne pokazuje nikakav alkloo kazaljke. Znaei da je eisla
vada izolatoL
A. +
51.2.2.11. Elektricna struja u tecnostima
Aka u vodu dodamo nesto kuhinjske soli
instrument ce pokazali da prolazi struia. Kako
to mazema objasniti? Kada u cislu vodu
dodamo baze, klseline Ui soil dolazi do
razlaganja moJeku!a na jone.
Vodeni rasNori kiselina, baza i soli dobro
provode elektricnu s1ruju nazivaju se
elektroiitl.
U nasem primjeru molekull kuhinjske so!i
NaCI se razlazu na jane,
NaCI;:!; Na+ + cr
Raz{aganje neutra/nih ma/eku/a na jane
naziva se elektrolitlcka disocijacija.
Kada se elektrode vezu u kolo struje, onda se pozivitni joni krecu prema katodi i zato se zovu katjoni.
Negativni joni se Krecu prema anodi i zato se zovu anjan!. Na elektrodama dolazi do razelektrisavanja
jona:
KH: Na+ + e -Na
A(+): cr - e -CI
Na katodi jon natrija prima jedan elektron ] postaje neutralni atom. Na anodi jon hlora otpusta jedan
elektron i postaje neutralni atom.
Procas fzdvajanja sastojaka iz elektrofita, kao rezultat proticanje. elektricne struje naziva se
elektroliza
44
Zakone elektrolize je Faraday. Prvi Faradayev zakon elektrolize 9lasi:
Masa!zdvojene !1tJpstance pri elektrolizj proporcjonalna}e protekloj kolicini
m=kq=kIt
i
l
1
j
i
I
j
gdje je k * elektrohemijskf ekvivalent koj] zavisi od vrste supstance.
Elektroliza ima siroku primjenu u tehnicl.
Na primjer za dobijanje cistih metala (bakar, aluminij ... ), galvanostegija (prevlacenje povrsine metala
podloznih korozlji sa tankim slojem pJemenitog metala, itd.)
Ogled. Pokazi da rastvor elektrolita provadi elektricnu struju. Sastavi kola struje kao na slici
2.2.11. U kolo vezi dzepnu sijalicu, a kao lzvor struje koristi dzepnu bateriju. Kao elektrode koristl dva
eksera!
Kada sipas kuhinjsku so u vodu sijalica se upalL Prije sipanja soli sijaHca nije bila upaljena iako je
kola struje bilo zatvoreno. Objasni zasto?
Elektricna struja u gasovima
Gasovl su vrlo losi provodnici elektricne struje pa ih mazema smatrati Izolatarima. To znael da su
njihovi atomi, odnosno molekuli neutralni i da nemaju slobodnih elektrona iii jona kojima bi S8 ostvarila
elektricna provodljivost. Medutim, ako S8 molekuli (atomi) gasa jonizuju onda i ani mogu provoditi
elektricnu struju.
Jonizacija moleku!a Hi atoma moze se vrsiti pod nekim spoljnim ullcajem, prj cemu se od njih
odvoje jedan iii vise elektrona. Tada molekuH iii atomi postaju jonL
U procesu jonizacije gasova mogu se obrazovati I pozitivni ; negativni jon; i slobodni
elektroni.
Spoljasnji faktori koji Cine gas provodnikom naziva]u se jonizatori. Jonizatar maze bili, na primjer,
plamen, zracenje itd.
Na slid 2.2.12. prikazan jednostavan ogled za demonslraciju provodljivos1i gasova.
, ,

51.2.2.12. Nesamostalno provodenje gasova
provotlenje.
Prestankom djelovanja jonlzatora prestaje i provodenje.
lzmedu metalnlh ploca je vazduh.
Kada vezemo ploce za elektricni izvor
kazaljka galvanometra nete skrenuti.
Vazduh je dobar izolator. Ako izmedu
ploca stavimo upaljenu kazaljka
galvanometra te skrenuti. Doslo je do
jonizacije molekula vazduha. Pozitlvni
jonl i elektroni krecu se prema
odgovarajucim elektrodama.
Kada se proticanje elektricne
struje kroz gasove ostvaruje
djeJovanjem nekog spoJjnjeg faktora
ljonizatora) onda se takvo
provodenje naziva nesamostalno
Za ispitivanje zavlsnosti struje od napona izmedu elektroda, kad nesamostaTnog provodenja, maze
se koristiti uredaj, kao na sHe! 2.2.12., samo sto S8 napon izmedu elektroda moze regulisati
poteneiometrom i mjerlti voltmetrom. Prj malim vrijednostima napona struja je priblizno srazmjerna
naponu sve do neke vrijednosti iz koja se zave struja zasicenja. Nakan loga struja prestane da raste
iako se napon povecava. U tom trenutku svi joni koj! su stvoreni spoljasnjim jonizatorom dolaze do
elektroda. Da bi se povecala struja zasicenja potrebno bi bilo povecaU jaCinu jonizatora.
Medutim, lako struja dalje ne raste, pavecanjem napona joni dobivaju sve vecu energiju (sl.
2.2.13.). Ovi joni se nazivaju primarni jonL Pri nekom napanu U
ll
izmedu e!ektroda skoCi varnica. Taj
. napon se zove napOI) udarne -jonlzacije. U tom trenutku sujonl dobiti toliko veliku energiju da mogu
sami vrsiti jonizaciju neutra!nih atoma, odnosno molekuJa. Tako nastaju sekundarni jonl ciji-se bro]
naglo umnozava.
45
..
8
,

,
U,
c
Sada se prainjenje u gasovima samo po sebi odri:ava.
o Kada se elektrlcna struJa u gasovima moze sarna od sebe
da odriava provodenje je samostalno.
Napon udarne jonizacije, tj. napon pri kOjem se provodenje
samo od sebe odriava, zavisi od pritiska, vrste gasa i rastojanja
izmedu elektroda. Na primjer, u vazduhu se elektricna vamica javlja
pri normalnom pritisku, ako je jacina elektricnog polja izmedu
elektroda 30000 V/cm.
Varnica ce se pojaviti u gasovima i kada nema spoljasnjeg
51.2.2.13. Struja zasicenja jonizalora. Na primjer, u vazduhu uvijek lma izvjestan broj primarnih
jona. Varnicu prate vr!o jaki zvucni i svjetlosni efekti. Pored
varnicnog prainjenja postoji j ttv. lucno praznjenje kod elektricnog luka. Mehanizam lucnog prainjenja
je nesta drugaciji i netemo 0 njemu govoritL
Samostalno prainjenje (provadenje) ima siroku primjenu u praksi: izrada Huoroscentnih sijalica,
elektrolucno zavarivanje, visoKonaponski prekidacl, Ud.
Pitanje 1. Sta je to plazma?
To je posebno agregatno stanje supstancije koju karakterise visok stepen jonizacije. Plazma se
moze javiti kako u (:vrslom tijelu (elektronsko-supljinska plazma u poluprovodnicima), tako 1 u
tecnostima (plazma elektrolitickog rastvora).
Obicno se pod plazmom podrazumijeva gasna plazma. Temperatura povrsine Sunca 1 zvijezda
iznosi oekoliko hiljada stepen], a njihova unutrasnjost i do desetine miliona stepeni. ! u
meduzvjezdanom prostoru se takode naiaze naelektrisane cestlee. Zato i vrlo razrijedena
meduzvjezdana supstanca predstav!ja svojevrsnu plazmu.
Pitanje 2. Sta je to tinjavo praznjenje?
Tinjavo prainjenje nastaje u gasovimna pod
snizenim pritiskom. Pri tome je napan udame
jonizacije znatna niii, zvu6ni efekti zanemarljivi,
a svjetlosnl efekti ravnomjerni.
51. 2.2.14. Gasna cijev
+
A
Pojava tinjavog praznjenja pod sniienim
pritiskom se korlsti za izradu gasnih cijevi. .
One se upotrebljavaju kao vrlo ekonomican
izvor svjetlosti. Cijev je ispunjena nekim gasom,
odnosno parom. Baja svjetlosti zavisi od vrste gasa. Neon daje crvenu boju, iivina para Ijubicastu
natrijeva para zutu boju, itd.
U praksi se za osvjetljenje koriste fluorescentne sijalice punjene zivinom parem, a zidovi su
premazani lankim slojem fluoreseentne supstancije. Ovaj sloi apsorbuje nevidljivu ultraljubicastu
svjetlost koju emiluje iivina para, a emituje vidljivu svjet!ost vrlo slicnu dnevnoj (Suncevoj) svjetlosti.
Fluorescentne sija!ice su trl do catiri puta ekonomicnije ad sijalica sa usijanim vlaknom.
Pitanje 3. Sta su katodni, asia kanalski zraci?
Kada su vrseni eksperimentl sa prainjenjem u gasovima pod snizenim pritiskom, otkrivena je jadna
vrsta zraka eija ja priroda bila nepoznata. Posto su dolazili sa one strana gdje je bila katoda nazvani su
katodni zraci. Krajem 19. stolje6a ustanovljeno je da su to ustvari brzi elektroni.
Pod slicnim okolnostima oikrivena je jOs jedna vrsta zraka koji su nazvani kanalski zraci. Kracu se
u suprotnom smjeru od katodnih zraka. Ustanovijeno je da se kana!ski zraci sastoje od pozitivnlh jona.
Ogledl sa prainjenjem u gasovima pod snizenim pritiskom odigrali su vrlo vainu ulogu u razvoju
atomske fizike i elektronike.
Ogled. Nae!ektrisi elektroskop. Prinesi upaljenu siblcu (ill upaljac). ListiCi e!ektroskopa se skupe, tj.
elektroskop se odmah razelektrise. Objasni zasto? Pogledaj sliku2.2.12.
46
Elektricno kolo. Elektromotorna sila
Naglasili sma da je za stalno proticanje elektriene struje kroz provodnik
potrebno odrzavati stalnu razliku potencijala na njegovim krajevima.
Uredaj koji odriava stalnu razliku poteneijala u toku proticanja elektricne
struje naziva se izvor efektri6ne struje.
U izvoru elektriene struje energija neke druge vrste se pretvara u elektrienu
energiju. Na primjer kod akumulatora se vrsi pretvaranje hemijske energije u
elektrienu, kOd elektrienlh generatora se elektriena energija doblja na racun
mehanieke, kod fotoelemenala se svjetiosna energija pretvara u elektrienu, itd.
Na sllei 2.2.15. je sematski prikaz izvora jednosmjerne struje (a) i naizmjenicne
struje (b). Kod izvora jednosmjerne struje krata crtica oznatava negativan pol, a
duza crtica pozitivan pol. Na primjer dzepna baterija i akumulator su jzvori
jednosmjerne struje.
"')
$1.2.2.15. Sematski prikaz izvora struje
t
--y
51. 2.2.16. Eleklricno kolo
je od pozitivnog prema negativnom
smjer.
Za stalno proticanje elektricne
struje potrebno je da postoji
zatvoreno strujno kolo. Osnovni
elementi strujnog kola (sl. 2.2.16.)
su:
- elektricni izvor
stalnu razllku
polovima,
8 koji odrzava
potencijala na
potrosae elektricne energije R
provodnici koji vezuju potrosae sa
elektricnim izvorom,
- prekidac P, kOjim se ukljucuje iii
iskljucuje strujno kolo.
Kada se prekidac ukljuci kroz strujno
kolo protice elektriena struja. Kazemo da
je tada strujno kolo zatvoreno.
Prema konvenciji (dogovoru) smjer
elektricne struje je smjer kretanja
pozitivnog elektriciteta. Na nasoj slid to
polu izvora. Taj smjer se naziva tehnicki
Svaki elektrieni izvor karakterise elektromotorna sila izvora 8 i unutrasnji
otpor izvora r (sl. 2,2_16,). Elektricni izvor sa svojom elektromotornom silom i
unutrasnjim otporom eini unutrasnji dio strujnog kola. Provodnici, potrosae;, Ud.
cine spoljasnji dio strujnog kola.
IZvor elektromotorne sUe ne stvara naelektrisanje vee 'ga sarno pokreee I<;ao
neka pumpa. . ....
47
Elektromotorna sila izvora struje brojno je jednaka radu spoljasnjih sila
za prenosenje jedinicne kolicine elektriciteta sa nizeg na visi potencijal.
G'=A
q
Treba istaei da elektromotorna sila nije sila vee ima dimenzije napona, te se
izrazava u voltima (V).
Fizicki smisao elektromotorne sHe izvora moze se objasniti poredenjem sa
vodenom pumpom iii mehanickim radom (sl. 2.2.17.).
.)
b) <)
R
SI. 2.2.17. Elektromotorna sila izvora
Na sliei b) jedna osoba stalno vrsi rad podizanjem kugliee na visinu h. Rad
spoljasnje sile (covjeka) omogucava da se kugliee stalno kre6u. Slicno tome, u
elektricnom izvoru (sl. a) stalno se prenosi neka kolicina elektrieiteta sa jednog pola
na drugi (na primjer jedinicna pozitivna kolicina elektrieiteta sa negativnog na
pozitivni pol). Taj rad vrse spoljasnje sile. Na sliei e) kretanje (strujanje) vode
odrzava vodena pumpa.
Ohmov zakon za kolo struje
U
Ohmov zakon, definisan relaeijom I = R' odnosi se na dio strujnog kola iii
tacnije na spoljasnji dio strujnog kola.
48
1
:1
i.
I
I
I
1
1
I
SI.2.2.18. Nerazgranato strujno kolo
Na sliei 2.2.18. je prikazana tzv.
nerazgranato strujno kolo, gdje je
R - spoljasnji otpor, r - unutrasnji otpor
lzvora, - elektromotorna sila lzvora.
Ako kroz kolo protice struja, onda se
javlja pad napona kako na spoljasnjem
otpofU R, taka i na unutrasnjem otporu r.
Zbir padova napona na unutrasnjem dijelu kola (rl) i spofjasnjem dijelu kola (Rl)
jednakje elektromotornoj sUi izvora #.
G'=(RI+rl)=U
R
+U,
odakle je

Ova relaeija izrazava Ohmov zakon za kolo struje.
Jacina struje u zatvorenom kolu proporcionalna je elektromotornoj sili
izvora, a obrnuto proporcionalna zbiru svih otpora u kolu.
Ova relacija vazi za nerazgranato strujno kolo.
v
. Pitanje 1. Cemu je jednak napon na polovima elektricnog izvora?
Napon na prlkljuecima izvora (sl. 2.2.18.) jednak je padu napona u spoljasnjem dijelu strujnog kola,
UR=RL Dalje cemo 9a obHjezavati sarno sa U. Prema prethodnoj reladji, (.!':::UR + U, i UFr!

Napon na priklJuccima izvora Jednak Je elektromotomoj sili izvora (.{' umanjeno] za pad
napona u unutrasnjem dijelu strujnog kola.
Kako mozemo izmjeriti elektromotornu sHu izvora? Prema gomjoj relaciji napon na prikljucdma
izvora jednak je elektromotornoj sili izvora kada kroz njega ne tece nikakva struja (1=0). Trebalo bi,
dakle, mjeriti napon na krajevima neopterecenog izvora. Medutim kroz voltmetar uvijek prolazi jedan dio
struje te se tacnije mjerenje vrsi specijalnim postupkom.
Primjer 1. Akumulator ima elelctromotornu sHu J'=2,1 VI unutrasnji otpor r::: 0.05 n a) Koliku 6e
struju davati akumulator ako se njegavi krajevi kratko spoje? b) Koliki ce blti napan na polovim
akumulatora aka se njegovi polov! spoje sa potrosacem otpora R = 1 0.1
Rjesenje.
a) Kada S8 polov! elektricnog izvora kratko spoje provodnikom zanemarljivog otpora (R=O), tada kroz
kolo prolazi struja kratkog spoja.
1='"" 2,lV
r'
!=42A
49
Posto struja kratkog spoja ima vrlo veliku vrijednost, onda dolazi do zagrijavanja pa i lopljenja
provodnika. Da ne bi doslo do pregorijevanja instaladja u kola struje se stavljaju osiguraci, koji 5e
odmah iskljuce (iii istope) kada slruja prijede dozvoljenu vrijednost.
b) JaCina struja u kolu je
Napon na krajevima izvora je
G' 2,lV
R+r H2+0,OSQ
1 =2A
u "" tf - rI = 2,lV - 0,050 2A
U",,2V
Ogled, Odrediti elektromotornu silu i unutrasnji otpor diepne baterije.
Prlbor: Dzepna baterija, otpornik sa cepovima, ampermetar (do 3A), vezni materijaL
Dzepnu bateriju vezi za ampermetar i otpornik kao na sliei 2.2.19.
Izabeti jednu vrijednost otpora (npr. R,=1 n, zatvori prekidae i
izmjeri jaeinu struje 1, koju pokazuje ampermetar,
,f'
1
1
",,--
r+Rl
Panovi mjerenje ali sada za drugu vrijednost otpoTa (npr. R
2
", 2 n.
Tadaje
,f'
11 "'-- SI.2.2.19.
r+ R2
R
Rjesavanjem dvije jednaeine sa dvije nepoznate maze se odrediti e!ektromotorna 511a izvora i
njegov unutrasnji otpor.
Kirchoffova pravila
Do sada smo razmatrali presto iii nerazgranato strujno kolo. Za rjesavanje
prostor strujnog kola dovoljno je poznavati Ohmov zakon.
Meaut;m, u praks; je eesc; slueaj da je slrujno kole razgranate. Za 8[ozena
strujna kola koriste S8 Kirchoffova pravila.
Kirchoff je dao dva pravHa koja se zasnivaju na zakonu odrzanja kolicine
elektriciteta i Ohmovom zakonu.
Prvo Kirchoffovo pravilo g[a8;:
Zbir jaeina struja koje utieu u jedan evor jednak je zbiru jaeina struja koje
izlaze iz evora.
Na 8[;e; 2.2.20. u evor A pr;t;ee struja 1,


SI.2.2.20. Grananje struje
50
Iz tog evora mora istlcati
nagomilavanja e[ektr;e;teta, te je
ista struja,
Ova relacija se moze
odnosno
Il:::::h+h
naplsati i u ob[;ku
jer nema
Aigebarski zbir jaeina struje u svakom evoru jednaka je nuli.
Za proracun se moze uzeti da struje koje ulaze ujedan evor imaju predznak
plus, a one koje izlaze iz evora predznak minus.
Drugo Kirchoffovo pravilo, adnas; se na strujnu konturu. Strujna kontura je
svako nerazgranato strujno kola od koj;h se moze da sastoj; s[ozeno strujno kolo.
Drugo Kirchoffovo pravilo g[asi:
Aigebarski zbir svih elektromotomih sila u zatvorenoj strujnoj konturi
iednak ie zbiru svih Dadova naDona u toi konturi.
Za one koji zele vise znali
Na sHe! 2.2.21. je serna tzv. Wheatstonovog mosta (Vitstonov most), pomocu kojeg 5e mjeri nepoznati
omski otpor R .
Most se dovodi u ravnotezu tako slo se pokretni kontakt pomjera po ziei AC sve dok galvanometar
G ne pokaze -vrijednost struje jednaku nuli.
I'>
AI<
I t '{ R, k --R't 1'].1
. -11--1 ---'
SI,2.2.21. Wheatstonov most
Pltanje 1. Primijeni 1. Kirehoffovo pravllo ;1:8 evorove B i K, na
sllci 2.2.21.
Odgovor:
Za evor B:-Ix= lR
Za evor K: I, "" !2
Pitanje 2. Primijeni 2. Kirehoffovo pravilo za strujne konture
AKBAiBCKB.
Odgovor: Kontura AKBA: ",,0; I1R!= Ix R"
Kontl,lra BCKB: IRR-h R2 '" 0; I2R1 = IRR
U gornjim relaeijama pad napona ima predznak plus oako
[demo u smjeru struje, a predznak minus ako idemo u smjeru
suprotnom od smjera strule,
Pitanje 3. lz gornjih relacija izracunati nepoznati otpor
Rx. Poznati otpor R je abtena otporna kutija sa cepovima.
Odgovor. Prema napisanim relaefjama, pOdijelimo postjednje dvije jednacine,
IxRx = IjR[
IRR 12R2
S obzirom da je Ix = !R:11 "" !2, to je nepoznati otpor
IR,=RR11
R,
Pitanje 4. Napisi izraz za izracunavanje nepoznatog otpora, kada se kontakt pomjera po zief
5talnog presjeka.
Odgovor: Kontakt K se pomjera po iid AC koja 1ma stain! presjek S i od istog je materijala, tj. oba
dijela imaju isti specificni otpor. S obzirom da je otpor
R=p",toje !.L=iL
S R2 2
51
Otporu R, odgovara dlo zlca duzine 0,. od A do K. Otporu R2 odgovara dio iice duzlne ad K do C.
Nepoznall otpor je'.
Vezivanje elektrienih otpora
Slicno kondenzatorima i otpornike mozemo vezjvati na dva osnovna nacina:
serijski i paralelno.
Serijsko vezivanje. Vise otpornika vezu se u seriju tako da kraj jednog
vezerno za pocetak drugog, kraj drugog za pocetak treceg itd. (sl. 2.2.22.). Kroz
tako vezane otpornike protice ista struja, jer nema grananja, I = const.
51. 2.2.22. 5erijsko vezivanje otpora
Na krajevima svakog otpornika postoji odredeni pad napona jednak umnosku
struje i otpora U Rl. Ukupan pad napona pri serijskom vezivanju jednak je zbiru
padova napona,
U::: Uj + U
2
+ u
3
,
RI ::: RJ1 + R21 + R3I, odnosno
+R,+R,I
gdje je R - ukupni otpor veze
Ukupni olpor kod serijski vezanih otpora jednak je zbiru pojedinih olpora.
Paraleno vezivanje. Na slici 2.2.23. je prikazano paralelno vezivanje tri
otpornika. U tacki A struja se grana na tri dijela, Ie je prema 1. Kirchoffovom
pravilu,
1= 11+ 12+ h
Napon izmedu tacaka A i B je isti
za sve otpornike U = canst.
Sobzirom da je, I U pisemo
R
52
U U U U
-:::-+-+-
R R! R2 13.3
51.2.2.23.Paralelno vezivanje otp0i"a
1
1
'
i
'I
'I
I
I
I
I
I
I
,I
j
I
ij
II'"
J
1
odnosno
gdje je R - ukupni otpor.
Kod paralelno vezanih olpora reeiproena vrijednost ukupnog olpora
jednaka je zbiru reciprocnih vrijednosti pojedinih otpora.
Primjer 1. Dva otpornika R
1
= 1 Q i R2= 2 Q vezana su: a) ser1jski, b) paralelno. Odredi ukupan olpor.
Rjesenje.
a) Kod serijskog vezivanja je
R:;: R!+ R2"" 12+ 2 D:
R= 3D:
b) Kod paralelnog vezivanja je
lQ2.Q
R R] R
z
' R)+Rl H2+2,Q
R=O,667 D:
Ukupn'l otpor je manfJ 'J od najmanjeg otpora.
Pitanje 1. Kako se vezu potrosaei u stanu?
Odgovor. Na slid 2.2.24. prikazano je vezivanje potrosaca na gradsku mrezu. PotrosaCi se vezu
paralelno, Na taj nacin napon na krajevima svakog potrosaca je is!! i iznosi 220 V. Kada bi na primjer,
sijalice bile vezane serijski, onda bi pregorijevanje jedna sijallce iZazvalo prekid strujnog kola. Kada su
vezane parale!no, iskljucivanje jednog potrosaea nema ulicaja na rad drugih potrosaca.
Sl. 2.2.24. potrosaei U stanu vezu se paralelno
Prhnjer 2: Na slic! 2.2.24. na gradsku mrezu su
prikijucene tri sijalice, svako otpora ad po 440 Q
a) Kolika jaeina struje pro!azi kroz svaku
sijalicu
b) KoUka ce jaCina struje prolaziti kroz prve
dvije sijalice ako Ireca pregor]?
Rjesenje: a) Sijalice su vezane paralelno, na isti
napon U ::: 220 V. Kroz svaku sijalicu prolazi isla
jacina struje, I", * ;;; 0,5 A.
b) Aka jedna sljalica pregor], kraz oslale dvije
sijalice prolazi isla jaCina struje od 0,5 A, jer je
napon na krajevima svake 5ijalice ostao lsti.
Pitanje 2. Dzepna baterija se sastaji od tfi
Leclansheova elementa. Kako su oni vezani u dzepnoj bateriji?
Odgovor. Elektromatorna sila (ems) jednog Leclansheavog eiementa iznosi 1,5 V. Tri elementa 5e
vezu serijski laka slo se minus pol prvog elementa veie za plus pol drugog eiementa, itd. (vidi sliku
SI.2.2.25. Serijsko vezivahje
izvora struje
2.2.25.),
Ukupna eleklromorna sila je:

Napomena: Zadatke i oglede iz slozenih strujnlh kola
mozete pogledati u zbirci "Zadaci i ogledi iz fizike za 2.
razred tehnickih i srodnih skola",
53
Rad i snaga eiektricne struje
Kada kroz neki provodnik protice ele'ktricna struja, e!ektroni S8 kre6u od mjesta
gdje im je potencijal veei ka mjestu gdje im je potencijal manji. Rad sile elektricnog
polja koji se izvrsi pri pomjeranju neke kolicine elektriciteta iz jedne u drugu tacku
jednak je proizvodu iz te kolicine elektriciteta i razlike potencijala u tim tackama.
A=qU
Ovaj rad koji elektroni primaju od elektrienog polja i predaju ga provodniku zove se
rad elektriene struje.
U zavisnostl od provodnika, odnosno potrosaca kroz koji prolazi elektricna
struja, ovaj rad S8 transformise u neki oblik energije. Aka je petrosae neki otpornik
R cnda S8 pretvara u top!otu, aka je petrosae neki elektromotor, cnda S8 pretvori u
mehanicku energiju, ltd.
Aka su napan i jacina struje stalni, cnda mazema pisati da je q=lt, te je
jA = UItl
Rad elektricne struje jednak je proizvodu napons, jaiHne struje j vremena
proticanja.
81 jedinica za rad je dzul (J)
J=VAs
Taj rad se vrsi na racun energije elektriene struje. Kalemo, da je proticanje
elektricne struje kroz neki provodnik skopeano sa utroskom energije
W=A=UIt
Snaga elektricne struje je po definiciji jednaka izvrsenom radu u jedinici
vremena (ako S8 fad vrsi ravnomjerno)

t t
Ip=UII
8naga elektriene struje jednaka je proizvodu napona i jacine struje
81 jedinica za snagu je vat (W)
W=VA
Pitanje 1. Sta je pravilnije reci: Utroseno je 100 kW e!ektricne energije iii 100 kWh?
Odgovor. Jedinica za rad, odnosno energiju je diu! (J).
J=Ws,
sobzirom da je rad A:::: Pt .. jedinica od je kWh,
kWh"" 1000 W3600 S:::: 3,6 .10
6
Ws
54
Kilovatsat (kWh) je jedinica za energiju, a kilovat (kW) za snagu. Prema tome, pravilnije je reci da
je utroseno 100 kWh elektricne energije.
Jou/eov zakon
U toku proticanja elektricne struje kroz neki potrosae, elektricna energija se
pretvara u neki drugi oblik energije.
Kada elektriena struja prolazi kroz neki metalni provodnik, eiji je otpor R, onda
se on zagrijava. Cje/okupan rad potreban za prenosenje e/ektriciteta pretvara se u
top/otu. Takav otpor R se naziva termogeni otpor. Za termogeni otpor vali Ohmov
zakon U = RI, pa je snaga struje u provodniku otpora R
P=UI=RI'
Ova snaga nije nista drugo nego razvijena toplota u jedinici vremena.
Os!obodena kolicina toplote u provodniku, U ovom slucaju je
Q=A=Pt
IQ = RI'tl
Os/obodena kolicina top/ote u provodniku jednaka je prolzvodu
otpora provodnika. kvadrata jacine struje i vremena proticanja.
Ovu relaciju su eksperimentalno utvrdili Joule (DlUI) i Lentz, 1840, odnosno
1844. godine, pa je poznata i kao Joule-Lentzov zakon. Treba naglasiti da ova
relaelja vail samo u onlm dije/ovlma strujnog kola gdje vail Ohmov zakon.
Toplotno djelovanje elektricne struje koristi se kod elektricnih grijaea, sijalica sa
vlaknom, termickih osiguraCa, termlckih ampermetara, ltd.
Pitanje 2. Elektricna struja prolazi kroz metalni provodnik termogenog otpora R, za koji Vail
Ohmov zp,kon U=.RI. Kako se mogu lzrazl za rad i snagu elektricne struje napisati u zavisnosti od
elektricnog otpora R?
Rad elektricne struje je
u'
-t
R
Snaga elektricne struje je
u'
p=UI=Re=R
prlrnjer 1. U stanu se nalaze cetlri sijailce snage po 100 W i dnevno su u prosjeku uk!jucene cetiri
sata. a) Koliko te sijalice mjesecno trose e!ektrlcne energije? b) Koliki iznosi racun za taj utrosak, ako
1 kWh kosta 0,1 KM?
Rjesenje. a) Sve celiri sijalice imaju ukupnu snagu P = 0,4 kW. Dnevni utrosak energije je
A= P t = 0,4 kW . 4h '" 1,6 kWh
Mjesecni utrosak energije je 1,6 kWh 30 = 48 kWh
b) racun za taj utrosak iznosi
55
480,1 KM=4,8 KM
Primjer 2. Na elektricnoj sijallci stoll oznaka 100 W/22D V. Odredi: a) jacinu struje koja prolazi kroz
sijalicu, b) elektricni otpor sijalice kada svijaUi, c) kolicinu elektriciteta kOja prada kroz sijalicu za pet
sekundi.
Rjesenje: a) JaClna struje kroz sijalicu je, iz p:::: UI,
I=!..=lOOW I=0,454A
U 220V'
b) E!ektricni otpor sijalice je
R 220V
1 0,4S4A
R::::484Q
c) Protekla koUCina elektriciteta za 5s je
Pilanja i zadaci
q:::: It= 0,454 A 5 s
q:::: 2,27 C
1. Sia su elektrolili i koje su cestiee nosioci struje u elektrolitima?
2. U cemu je razlika izmedu disocijacije elektrolita i jonizaeije gasova?
3. Po cemu se samostalno provodenje u gasovima ad nesamostalnog?
4. Da Ii se Ohmov zakon maze primijeniti za bila kaji provodnik?
5. Pod kojim uslovima vazi Jouleov zakon?
6. Koje valieine povezuje: a) Ohmov zakon za dio kola, b) Ohmov zakon za cijelo kola, c) Kirchoffova
pravila?
7. Zbog cega je potrebno da amperrnetar ima ,sto manji unutrasnji atpor, a voltmetar 510 veei?
. (R: Ampermetar se u kola struje veze serijski i kroz njega treba da prolazi cjelokupna struja koja se
mjeri. Voltmetar se u kolo struje veze i paraleino i kroz njega da prolazi slo manja strula.
8. Ova otpomika od 2 n i 5 n vezana su paralelno i prikljuceni na napon od 12 V. Odredi: a) ukupan
otpor, b) jaciriu struje u kolu (R: a) R "" 1 0, b) I "" B,4A)
9. Koliki treba da bude olpor zice elektricnog resoa, snage P :::: 500 W, ako je predvidena jaCina struje
kroz zicu 1=1 A? (R: R :::; 500 Q)
10. Snaga grijaca bojlera iznosi 2 kW, kada se prikljuci na napon 220V, ti) Kolika jaCina struje pro!azi
kroz grilac? b) Koliki je otpor grijata? (R: a) I = 9,1 A, b) R::: 24,2 0)
56
Vainiji iskazi i formule
Nosioci eleklriene struje u metalima su slobodnl elektroni, U
tecnostima jonl, a u gasovima slobodni elektroni i jont
Elektroliza je proces izdvajanja sastojaka elektrolita pod djelovanjem
eleidricne struje.
Napon pri kojom se javlja varnica u gasovima naziva se napon udarne
jonizacije.
Elektromotorna sila izvora struje je brojno jednaka radu spoljasnjih
sila za prenosenje jedinicne kolicine elektriciteta sa nizeg na vis! potencijal.
Jacina struje u zatvorenam kolu proporcionalna je elektromotornoj
sUi izvora, a obrnuto proporcionalna zbiru svih otpora u kolu.
Prva Kirchoffovo pravllo: Aigebarski zbir jacina struje u svakom cvoru
jednak je nulL
Drugo Klrchoffovo pravUo: Aigebarski zbir svih elektromotornih sila
jednak je zbiru padova "apona u zatvorenoj strujnoj konturL
Kod serijskog vezivanja otpora jacina struje je konstantna,
a ukupan otpor jednak je zbiru pojedinih otpora.

q

R+r
Kod paralelnog vezivanja otpora napon na krajevima svakog
otpora je konstantan. Reciprocna vrijednost ukupnog otpora
jednaka je zbiru reciprocnih vrljednosti pojedlnih otpora,
1 1 1 1
-::-+-+-+ ...
R R j R
z
R3
Rad elektricne struje jednak je proizvodu napona, jacine struje i
vremena proticanja.
Snaga elektricne struje jednaka je proizvodu napona i jacine struje.
Jouleov zakon: Oslobodena kolicina toplote u provodniku jednaka
je proizvodu otpora provodnika, kvadrata jacine struje i vremena proticanja.
A::::UIt
P""UI
57
2.3 Elektromagnetizam
Panav/janje osnova magnetizma iz osnovne skale
Jos starim Grcima je bilo poznato da ieljezna ruda magnetit privlaci gvozdene predmete. Danas
se svako tije!o koje ima takve osobine naziva magnet.
Magnet! mogu bib prirodni i vjestacki. Prirodnl magnet je oa primjer ruda ieljeza magnetit.
Vjestacki magnet! se dljele na permanentne (stalne) i elektromagnete.
SI.2.3.1. Stalni magnet
T
Stalni iii permanentni magnet! izraduju se od posebnih
zeljeznih legura j trajno zadrzavaju magnetna svojstva (81. 2.3.1.).
U praksi se cesto susrecemo sa elektromagnetima. Oni su
magneti sarno dok kroz njih prolazi elektricna struja. To su ustvarl
zavojnice (solenoid) sa jezgrom od mehkog zeljeza.
Svaki magnet lma dva pola: sjeverni koji se oznacava sa N
(North) ! jui:ni koji sa oznacava sa S (engleskiSouth). Istoimeni
polovi se odbijaju, a raznoimeni privlace.
Na primjer, jednu celienu sipku mozemo namagnetisati ako
je stavimo u magnetsko polje zavojnice iii ako je prevlaeimo
stalnim magnetorn. Sada takva sipka moze privla.eiti zeljezne
predmete. Privlaeenje je najjaea na krajevima sipke, odnosnoi
polovima, a najslabije na sredlnL
Aka magnet u obliku igle objesimo taka da se maze "rtjeti u
horizcintalnoj ravni, ona te se orijentlsatl u pravcu sieverjug. Kraj
magneta koji je okrenut prema sjeveru naziva S8 sjeverni pol (N),
a oAa] kraj koii je prema jugu juinl pol (.$). Aazlog tome
je slo je Zemlja jedan velik! magnet koji ima svoje magnetne
polove i oni se pribllzno poklapaju sa geografskim po!ovima. To
svojstvo magnetske Igle pnmjenjuje se za izradu kompasa (sl.
2.3.2.). Na slid su medunarodne oznake za siever (north), jug
(south), ltd.
Kompas su koristiH kineski 1 arapski moreplovci jos u
srednjem vijeku. On se sastoji od jedne magnetne Igle koja
se moze obrtati oko vertikalne ose.
Pitanje 1. Sta je magnetna Influenclja (indukcija)?
I.;
S/ /'
WEST -7-- -<0- EAST
Prlevrstimo jednu magnetnu sipku u vertikalnoj ravni.
lspod stainog magneta pridrfavamo komad mehkog
zeljeza. Donji kraj zeijeza drzi zeljezne opi!jke (sl 2.3.3.),
sto.znao da je mehko zeljezo postaio magneUcno u blizini
magneta. Ako odmaknemo stain! magnet pUjevina ce pasti.
To znael da mehko zeljezo niie vise magnelicno.
Ova pojava da se mehko zeljezo namagnetiSe u
blizini drugog magneta naziva se magnetska influencija.
SOUTH
SI. 2.3.2. Magnetna igla pokazuje
pravac
58
Zapazamo da staini magnet uvijek privlaci zeljezne
predmete. To znaCi da se pri magnetskoj influenciji uvijek
i'!dukuje suprotni pol.
j
I
I
I
.. \
:

;1
Aka se umjesto mehkog zeljeza upotrijebi calil< (tvrdi magnetski materijal) on ce se trajno
namagnetisatL Celik zadriava magnetska svojstva i kada se ukloni stain! mag nat. Magnetskam
influencijom celik postaje stain; magnet. .
Pltanje 2. Sta su elementarni magnetl?
Odgovor. Jos u srectnjem vijeku bHo je poznata da se Sjevemi pol
ne maze odvojiti od juinog, tj. da ne postoje izolovani magnetski
C'liIIIl c::s r.:.:. c" cal' L:III
Clil =- C.
ClIIII=-c::::aI.:.:r.:w=-=-
c:. CBi Call =- =- ::.. .... t::III
$1.2.3.4. Elementarnl magnet!
polov!. Taj postupak mozemo ponavyati neprekidno i wijek cemo
dobiti magnete sa dva pola. Na osnovu te cinjenice njemacki
fizicar Weber postavio je teoriju elementarnih magneta. Po toj
teonj! to su najmanj! magneti od kojih je sastavljen svaki magnet.
U nenamagnetisanom ieljezu elementarni magnetl su haoticno
81.2.3.3. Magnetna influencija rasporedeni, pa se zbog toga zeljezo ne ponasa kao magnet (sl.
2.3.4.a). Medutim namagnetisavanjem zeljeza
magneti se pravllno poredaju (51. 2,3.4.b). Svl sjeverni polovi okrenuti su na jednu stranu, a juinl na
drugu. Ova teorija je dozlvjela izvjesno dopune, ali se odrzala i do danas.
Magnetsko polje sta/nih magneta. Magnetska indukcija
Saznali smo da se gravltaciono I elektrostaticko medudjelovanje ostvaruje
posredstvom gravitaeionog odnosno elektrlcnog polja. Tako se i magnetsko
medudjelovanje ostvaruje posredstvom magnetskog polja. .
Magnetsko polje je prostor u kojem se opaza djelovanje jednog magneta
na druge magnete.
Magnetsko polje, slleno kao i elektrlcno, mozemo slikovito prikazati linijama
sUe magnetskog polja. Te linlje pokazuju u svakoj tack; smjer magnetskog polja.
Linije slle magnetskog polja Izlaze Iz sjevernog pola (N), a uvlru u juznl pol (5)
(sl.2.3.5.). Na sliei 2.3.6. je
prlkazano polje potkovleastog
------
SI. 2.3..5. Linije sUe magrietskog polja. 51.2.3.6, Homogeno magnetsko polje
59
-
magneta. U prostoru izmedu polova linije sile su paralelne medu sobom. Kazemo
da je polje homogeno, sto znaci da je svugdje iste jacine. Raspored linija sile
magnetskog polja moze se prikazati pomoou gvozdenih opiljaka. Staklena ploca se
stavi preko magneta i pospe gvozdenim opiljcima. Sitni komadiCi gvozda se
namagnetisu pod uticajem magneta pa S8 jedan prema drugom okrenu
raznoimenim polovima u pravcu linija sile.
Za razliku od linija sile elektricnog polja koje izviru iz pozitivnog elektrieiteta, a
uviru u negativni, linije sile magnetskog polja su zatvorene linije. Po ovome se
magnetsko polje sustinski razlikuje od elektricnog polja. Zatvorenost linija sile
magnetskog polja pokazuje da to polje nema "izvora" odnosno da ne postoje
magnetski "naboji" koji bi bili analogni naelektrisanju.
Magnetski fluks. Analogno elektricnom polju i jacina magnetskog polja se
moze izraziti gustinom linija sile, tj. brojem linija sile po jediniei povrsine. Skup linija
sile magnetskog' polja koje prolaze kroz neku povrsinu nazivamo magnetskifluks
<D.
~ - - - ~ .... - - ~ - - - -
$1.2.3.7. Gustlna magnetskog fluksa
. onda je gustina magnetskog Iluksa
Na sliei 2.3.7. dio magnetskog fiuksa <D
prolazi okomito kroz neku povrsinu S. U
nauci 0 magnetizmu vazan je pojam
gustine magnetskog fluksa B.
Gustina magnetskog fluksa B brojno
je jednaka magnetskom fluksu po jedinie;
povrsine.
Ako je Iluks <D ravnomjerno rasporeden po
povrsini S i ako kroz nju prolazi okomito,
IB=<DI
' S
U liziei i tehniei se gustina magnetskog fluksa zove magnetska indukeija B.
SI jediniea za magnetski fluks je veber (Wb), a za magnetsku indukeiju tesla
(T).
Za homogeno magnetsko polje je
Wb
T=-
m'
<D = BS
Pored magnetske indukcije koristi S8 i velicina koja se zove jacina
magnetskog polja H. Magnetska indukeija je povezana sa jacinom magnetskog
polja relaeijom
gdje je W permeabilnosl sredine.
60
Jediniea za jaiSinu magnetskog polja je Aim
Permeabilnost sredine (magnetska permeabilnost)]8
I
!
I
P= PrO po
gdje je:,I1o - permeabilnost vakuuma; 11. = 4" .10-'
Tm
,
A
jir - reJativna permeabilnost sredine koja zavisi od vrste sredine.
Za one koji iele vise znati
Mjerenja pokazuju da se magnetska indukcija mijenja kada se u magnetsko polje unese nek!
materija!. Aka je magnetska indukcija u vakuumu (i pribliino u vazduhu) Bo, onda je magnetska
indukcija u materijalu B::= Il,Bu ' gdje je }.I., reJativna permeabilnost materijala.
Prema relativnoj permeabilnasti supstancije se mogu podijeliti na dijamagnetske, paramagnetske
i feromagnetske.
Paramagnetske supstance imaju Ilr >1. Takve su supstance, na primjer, vazduh, aluminij, itd.
Magnetska indukcija tih supstanci se neznatno paveea u odnosu oa vakuum.
Dijamagnetske supstance imaju Il, <1. Takve su supstance, na primjer, voda, staklo, bakar, cink,
itd. Magnetska indukcija tih supstanci se neznatno smanji u adnosu na vakuum.
Feromagnetske supstance imaju .... ,:1. Takve supstance su npr. gvozde i njegave legure koje su
izraziti feromagnetici. Magnetska indukcija u prisustvu tih supstanci se znatno poveea.
o magnetskim svojstvima supstanci govorit cerna oa kraju knjige.
Zemfjin magnetizam. Zemlja je jedan veliki magnet, koji ima svoje magnetske
polove, ali se oni ne poklapaju sa geografskim polovima. Juzni magnetski pol se
nalazi u blizini sjevernog geografskog pola (Kanada). Sjeverni magnetski pol se
nalazi u blizini juznog geografskog pola (blizu Antarktika). Takode, Zemljini
magnetski polovi ne nalaze S8 na njenoj povrsini nego duboko u njenoj
unutrasnjosti.
Kada se magnetska igla postavi na nekorn mjestu na Zemljino} povrsini, ona tada
zauzme pravac magnetskog meridijana,
SI.2.3.8. Magnetska deklinacija
Ugao izmedu magnetskog merldijana
(magnetske igle) i geografskoj meridijana
zove se magnetska deklinacija.
Na sliei 2.3.8. geografski polovi su oznaceni
sa N i S.
Magnetska deklinaeija je razlicita na
razlicitim mjestima Zemljine povrsine, ali ta
razlika nije velika t8 S8 pomo6u magnetske
igle moze priblizno odrediti pravae sjever-jug.
Pa i na jednom mjestu deklinacija S8
mijenja tokom vremena. Promjene magnetske
deklinacije, na primjer, javljaju S8 ovakvih 11
godina i vezane su za pojavu Suncevih
pje.ga. One su pracene erupcijom
61
naelektrisanih cestiea koje svojim magnetskim poljem uzrokuju snazne magnetske
bure i pojavu polarne svjetlostL
U BiH deklinacija je trenutno zapadna i iznosi 8
0

Magnetsko polje eieidricne struje

Ii

Magnetsko djelovanje elektricne struje prvi je
otkrio danski naucnik Oersted (Ersted) 1820.
godine. Naime, jedan njegov student je primijetio
da magne!ska igla skrece kada se nade u blizini
provodnika kroz koji prolazi elektrH';na struja (sl.
2.3.9.). Oersted se zainteresovao za tu pojavu i
zakljucio da oko strujnog provodnika postoji
SI.2.3.9.Magnetsko polje elektrlcne magnetsko polje. Eksperimentalno je ustanovio
struje da je skretanje igle ve6e sto je struja jaca.
Takode je ustanovio da S8 promjenom smjera struje mijenja i smjer skretanja
magnetske igle.
Kasnije 1e izveden jos opstiji zakljucak: Naelektrisane cestice u kretanju
proizvode magnetsko polje.
Franeuski liziGar Amper, podstaknu! Oerstedovim otkricem, dao je pravilo
kojim se odreduje smjer skretanja magnetske igle (sl. 2.3.10.). "Ako okrenemo dian
desne ruke magnetskoj Igil tako da struja Ima smjer prema vrhovlma prstiju,
sjeveml pok skre6e u stranu palca".
Na Amperovom pravilu je zasnovana upotreba galvanoskopa, sprave za
odredivanje smjera struje. Iz smjera skretanja magnetske
. igle odreduje se smjer struje.
62
F
/'f
,
'1
t
C)
51.2,3.10. a)Amperovo pravilo, b)
SI.2.3.11. Magnetsko polje

provodnika
11
11
Magnetsko potie pravoliniiskog provodnika
Ako se dugacka metalna ziea provucekroz horizontalno postavljeni karlon, po
kame su postavljeni gvozdeni opiljci, a zatim kroz tu :lieu propusti jaka struja, opiljci
od gvozda ce se rasporediti U obliku koneentriGnih krugova (sl. 2.3.11.).
Linlje sile magnetskog polja oko pravolinljskog provodnlka su
koneentricni krugovi eije su ravni okomite na pravae slruje.
Za odredivanje smjera magnetskog polja pravolinijskog provodn',ka moze se
koristiti pravilo desne sake.
Ako se provodnik obuhvali. desnom sakom tako da palae pokazuje smjer
slruje, onda savijeni prsti pokazuju smjer magnetskog polja (sI.2.3.11.)
Magnetsku indukciju u okolini provodnika razlicitog oblika eksperimentalno su
odredili, 1820. godine, Bioi i Savart (8io i Sayar).
$1.2.3.12. Uz BiotRSavartov
zakon
Magnetska indukcija pravolinijskog provodnika
(beskonaGne duzine) u nekoj tack! A, upravo ie
propare/analno jacini struje kroz provodnik, a -obrnuto
okomitom rastojaniu a posmatrane tacke ad
provodnlka.
Magnetsko potie kruii:nog provodnika
SI.2.3.13. Magne!sko polje
kruznog provodnika
Ako savijemo provodnik u krug, onda linije
sile magnetskog polja imaju oblik kao na slici
2.3.13.
Linije sile magnetskog polja izviru sa jedne
strane, a uviru na drugu stranu. Na taj nacin
kruzni provodnik djeluje kao vrlo tanki magnet.
Ovakav magnet se naziva magnetskl list. Onoj
strani lista gdje struja ima smjer suprotan kazaljki
polova
struje
63
na satu, odgovara sjeverni pol (sI.2.3,14.)
Magnetska indukcija u centru kruznog provodnika je
I B = ~ I I
2.
gdje je a - poluprecnik kruznice
Magnetsko polje solenoida. Elektromagnet
Kruzno savijeni provodnlk kroz koji teee elektricna struja maze S8 uporediti sa
tan kim magnetskim listom eiji S8 polev! nalaze na suprotnim stranama.
Aka nacinimo vise kruinih navoja debit cemo solenoid iii zavojnicu.
I
SI.2.3.15. Magnetsko polje solenoida
Smjer struje kroz svaki
navoj solenoida j8 isti pa S8
magnetska polja svih navoja
sabiraju. Tako se solenoid
ponasa kao pravi magnet i
njegovo polje moze biti veoma
jako. Unutar dugog solenoida
polje je homogeno, a izvan
solenoida vrlo slabo (sl.2.3.15.).
Magnetske polove takvog
so!enoida mazema odrediti
pravilom d'esne sake. Ako
savijeni prste desne sake
pokazuju smjer struje, onda
ispruzeni palae pokazuje
sjeverni pof solenoida
(51.2.3.16.).
Magnetska indukciia solenoida u vakuumu (i priblizno u vazduhu) je
I B . = ~ . ~ 1 1
gdje je: N - broi namotaja solenoida, 0 - duzina solenoida.
SI.2.3,16. Odredivanje sjevernog pola solenoida
64
Elektromagnet. Ako se u
solenoid unese jezgro od
mehkog zelieza magnetska
N indukcija 68 S8 znatno pojacatL
Elektromagnet js solenoid
sa jezgrom od mehkog
zeljeza. -
1
I
I
1
;1
I
I
I
Ako ie magnetska indukcija solenoida Bo, onda je magnetska indukcija
elektromagneta.
B = ~ , B .
gdje ie 1', relativna permeabilnost materijala jezgra elektromagneta.
Pomoou elektromagneta se mogu dobiti vrlo snazna magnetska polia. To polje
moze da se mijenia promjenom jabne struie. Takode. prekidom prolaska struje
kroz elektromagnet, prestaje i magnetsko djelovanje elektromagneta. Sve su to
osobine zbog kojih elektromagnet ima vrlo veliku primjenu u elektrotehnici. On je
osnovni dio velikog broja elektricnih masina i uredaja.
Ogled. Utica] zeljeznog jezgra na magnetsku indukciju mazema pokazati jednostavnim ogledom
(sI.2.3.17.)
-------- )
s
SI.2.3.17.Zeljezno jezgro pojacava magnetsko polje
Kada krajeve solenoida spojimo sa
dzepnom bateriJom kroz solenoid
protekne struja. Aka je u blizini
magnetska igla ona ce da skrene.
Pomocu igle mazema odrediti
sjeverni pol solenoida.
Udaljimo magnetsku iglu taka
da sasvlm slabo skrete prema
solenoidu. U solenoid ubacimo nek!
zeljezni predmet (npr. smotak
zeljeznih kljuceva). Magnetska igla
se okrene prema solenoidu. Razlog
tome je s10 se unosenjem
zeljeznog jezgra magnetsko palje
znatno pojacalo.
Pitanje 1. Da lije ispravno reci da S8 unosenjem zeljeznog jezgra pojaca!o magnetsko polje?
Odgovor. Po definiciji, jacina magnetskog polja H ne zavisi od sredine i ana je povezana sa
magnetskom lndukcijom B, relacijom
B""j.tH
PravHno je re(:] da se povecala magnetska lndukcija, odnosno gustina magnetskog fluksa.
Pitanje 2. Kako 91ase matematicki izrazi za, jacina magnetskog pelja: a) pravolinijskog
provodnika, b) elektormagneta?
Odgovor. Jacina magnelskog polja pravoHnijskog provodnika je, prema definiciji, H "'! , tj.
~
Ho_
1
_.
21m
Jacina magnetskog pOlja elektromagneta je
H= NI
f
Uocavamo da lacina magnetskog polla H izraZ8va magnetsko djelovanje eJektricne strule, a
magnetska indukcija B ;zrazava i magnetska svojstva sredine.
Primjer 1. Solenoid ima duzinu 30 em i 2500 namotaja. Kroz njega prolazi strujajacine 2A. Odredi:
a) jaCinu magnetskog polja i magnetsku indukeiju solenoida, b) jacinu magnetskog polja: i magnetsku
indukeiju kada se u solenoid unese feromagnetik tija je relativna permeabilnost 600.
65
Rjesenje.
n=30cm",,0,3m
N '" 2500
I=2A
lk""SOO
H_?B_?
Pilanja i zadaci
a) Jacina magnetskog polja je:
N! 2S()(J'2A
H",-",--
I a.3m
A
H"'1666t\7-;;;-
Magnetna indukclja
B, ",O,02lT
b) Jacina magnetskog polja ne zavisi
od sredine Ie oSlaje isla i posJije
unosenja feromagnetske supstanee,
H=16666,7 AJm.
Magnetska indukcija elektromagneta
ce biti
B = ~ , B o =6000,021T
B ",,12,6T
1. Po cemu se Ilnije sile magnetskog polia raztikuju od linija sile elektricnog polja?
2. Kako se definise magnetska indukcija (gustina magnetskog fluksa)? Koja je jedinica za magnetsku
indukeiju?
3. Kakve su !lnije indukeije magnetskog polja beskonacno dugog pravolinijskog provodnika?
4. Kako se odreduju magnetski polov! kruznog provodnika?
5. Kako se odreduje sjeverni po! solenoida?
6. Od kojih materijala se izraduju stain! magneti a od kojih eleklromagnetl? Zasto?
7. lzracunaj magnetsku indukciju u vakuumu na udaljenosti 20em od dugackog ravnog provodnika kroz
koji lece slmja jacine 15 A. (R: B = 1,61 Os T)
8. Magnetska indukcija u eentru kruznog navoja, poluprecnika a '" 1 em iznosi B ::= 0,02 mT. Kolika
jacina slruje pre!azi kroz navo]? Navaj se nalazi u vakuumu (R: t:::: 0,32 A)
9. KoUka je magnetska indukeija u vakuumu u een\ru salenoida koji ima 100 namotaja, duZinu 10 em i
kroz koji prelazi jaclne struje od 1 A? (R: B = 1,26 mT)
10. KoUka je magnetska indukcija ako okomito kroz povrsinu S = 20 cm
2
prolazi magnetski fluks od
4mWb? (R; 8= 2T)
66
Vainiji iskazi i formule
. Za razliku od linija sHe elektricnog polja, linlje sile rnagnetskog
polja su zatvorene linije.
Gustina magnetskog fluksa (magnetska indukcija) B brojno je
jednaka magnetskorn fluksu po jedini povrsine.
Jacina magnetskog polia H I rnagnetska indukeija povezane su
relae/jom
gdje je:,u ~ permeabilnost sredine
Naelektrisane cestice u kretanju proizvode magnetsko polje.
Magnetska indukcija beskonacno dugog pravollnljskog provodnika u
nekoj tack! data je relacijom
gdje je: I ~ jacina struje, a ~ okornito rastojanje tatke od provodnika.
Magnetska indukcija solenoida je
gdje je: N ~ broj namotaja solenoida, Ow duzina solenoida
Magnetska lnducija elektromagneta je
gdje je Bo magnetska indukcija u vakuumu, ~ r w relaUvna permeabilnost
jezgra elektromagneta.
B "".!.
s
.
B::::,u:H
B =/-L-'-
2""
I
l
Djelovanje magnetskog polja na provodnik kOjim tece
eiektricna struja
Kada u magnetsko polje stavimo provodnik i kroz njega proopuslimo elektricnu
struju provodnik ce se pokrenuti. Zbog cega? Provodnik kroz koji prolazi elektricna
slruja ponasa se kao magnet. Logicno je i ocekivati da te doti do interakcije takvog
magneta sa spoljasnjim magnetskim poljem.
Da bi magnetsko polje pokrenulo strujni provodnik moraju biti ispunjeni
odredeni uslovi. Neka se, na primjer, provodnik nalazi izmedu polova potkovicastog
,
,
,
,
,
,
, '
: s:
~
. N
81.2.3.18. Ojelovanje magnetskog
polja na strujni provodnik
magneta (sl. 2.3.18.). Linije sHe magnelskog
polja su okomile na pravac strujnog
provodnika. eim propustimo struju provodnik ce
se pokrenuli na jednu stranu. Ako promijenimo
smjer struje provodnik ce se pokrenuti na drugu
stranu.
Krelanje provodnika je posljedica
djelovanja dvaju magnetskih polja: magnetskog
polja stalnog magneta i magnetskog polja
elektricne slruje.
Sita uzajamnog dje/ovanja magnetskog
polja i strujnog provodnika naziva se
elektromagnetska sila.
Ako je provodnik postavljen okomilo na
linije sHe magnetskog polja, onda je elektromagnetska sila jednaka proizvodu
jacine struje kroz provodnik I, magnetske indukcije B i duzine provodnika Q,
-7
F
51.2.3.19. 8mjer elektromagnetske
. sile,
IF-UBI
Za odredivanje smjera eleklromagnetske
sile (smjera kretanja provodnika u
magnetskom polju), korisli se pravilo lijeve
ruke.
Postavimo palae, katiprst i srednji prst
lijeve ruke, okomito jedan na drugi
(S1.2.3.19.). Ako srednji prst pokazuje smjer
struje, katiprst smjer linija sile magnetskog
poija, onda Ce palae pokazivati smjer kretanja
provodnika (smjer elektromagnelske sHe F).
67
Uzajamno djelovanje para/elnih strujnih provodnika
Aka se kraz dva paralelna pravadnlka propusti elektrlcna struja u Istam smjeru,
onda se ani prlvlace (SI. 2.3.20.a). Ako su struje suprotnag smjera, provodnlcl se
odbljaju (sl.b)
\
,
,
I;
i
!
I J I,
,
i
,
,
1
,
"
Provodnici kOjima tece
struja istog smjera meduso-
bno se privlace, a provodnic;
kajima teee struja supratnag
smjera medusobno se adbi-
jaju.

,
,
,
(g
Ispltlvanje slle medusobnog
djelovanja dva strujna provo
dnika pokazuje da ana zavisi
ad duzine provodnika I, jaeine
struja kroz provodnike 11i b i ad
njihovog medusobnog rasto-
janjaa.
U vakuumu ta slla je:
51.2.3.20. Uzajamno djelovanje dva strujna provodnika
Pitanje 1. Kako se definise, pomo6u gornje relaeije, jedinica za jaCinu struje amper?
Gornju relaciju mazema plsati U obHku,

l 2n a
!zrai: !: je sila po jedinici duzine, a koeficijent .!:. '" 2_\0-7
Tm
A
lA
'A
$1.2.3.21. Oefiniclja ampera
Aka se provodnici nalaze u vakuumu, na rastojanju a =
1m, a kroz provodnike prolaze struje I,,,, h= lA, cnda je
E."" 2 . 10-
7
l:!.
, ill
Jacinu struje od 1 ampera Ima ona stalna
eleldricna struja koja prolazeci kroz dva para/elna
beskonacno duga provodnlka, koj; se nalaze u
vakuumu na rastojanju od 1 metra, prouzrokuje meau
njima situ koja je jednaka 21 0.
7
njutna po metru duiine.
Pitanje 2. Na kojem principu radi elektrieni mjemi
instrument sa pokretnim kalemom?
Elekritna struja kOja se mjeri prolazi kroz kalem
(solenoid)K (sl. 2.3.22). Magnetsko polje stalnog magneta djeluje na kalem elektromagnetskem silom F
take da se lijeva strana pomjera u jednom, a desna u drugom smjeru. To znael da djeluje spreg sila koji
okre6e kalem. .
Ugao obrtanja je proporcionalan jatini struje i ta zavisnost je llnearna. Instrumenti sa vetom
osjetljivoscu nazivaju se galvanometri i mjeri struje eija manja od 1 JlA.
68
-1
Promjenom smjera struje mijenja se alklon kazaljke. Zata
na prikljuec]ma ovog instrumenta stoje oznake (+) i (-). Ova)
instrument, stoga. mjeri jednosmjernu slruju.
Mjemi opseg ampermetra moze se poveeati aka se
para!e!no ampermetru veze jedan otpornik (sant) eiji je otpor
manji od otpora kalema.
Voltmetar je instrument za mjerenje napona. Njegava je
konstrukcija istovjetna sa ampermetrom. Razlika je u tome
slo ampermelar lma mali unutrasnji atpor, a voltmetar ima
ve1iki unutrasnji otpor. Voltmetar se u kolo struje veie
paralelno, a ampermetar serijski.
SI. 2.3.22. Instrument za mjerenje
jaeine struje
Kretanje naelektrisanih cestica u magnetskom polju. Lorentzova sila
Saznall sma da magnetsko polje djeluje na strujnl provodnlk
elektromagnetskom sllom. Vellclna te slle je F = lOB, aka je smjer struje okamlt na
smjer linlja slle magnetskog polja.
SI.2.3.23. Smjer lorentzove sile
Iz tog izraza moze se izvesti izraz za silu kojom
magnetsko polje djeiuje na naelektrisanu cesticu
u kretanju. Aka se naelektrisanje q kre6e brzinom v
okomito na pravac linija sile magnetskog polja, onda
je iznos te sile
IF -qVRI
Ova sila se zove Lorentzova sila.
Smjer Lorentzove slle S8 maze odredltl takode
pravilom lijeve ruke, sarno sto se umjesto smjera
struje uzlma smjer kretanja pozltlvnag elektrlclteta
(51.2.2.23,)
Aka srednji prst pakazuje smjer kretanja pozitivnog elek/riciteta, kaiiprst smjer
linija sile magnetskog palja, onda 6e palac pokazivati
smjer Lorentzove sile.
Kako se krecu naelektrisane cestice u
magnetskom polju? Pasmatrajmo pozltlvni naboj q
koji se kre(::e brzinom v, okomito na smjer
homogenog magnetskog polja Indukclje B. Neka
Ilnije indukcije B izlaze okomito iz crteza. Pravilo
!ijeve ruke nam govori da (::e Lorentzova sila F=qvB
djelovatl okomlto na smjer njegovog kretanja, kao na
sliei 2.3.24. .
51.2.3.24.
69
Iz mehanike znamo da takva okomita sila ne mijenja iznos brzine nego samo
smjer kretanja. Takva sila F se zove centripetalna sila, pa 6e se pod njenim
djelovanjem naboj q kretati po kruznici stalnom brzinom v. S obzirom da je
mv
2
mv
l
centripetalna sila po iznosu F = --, to je --= qvB iz cega slijedi da
r r
poluprecnik kruzne putanje

l:iiD
Svojstvo magnetskog polja da utice na kretanje naelektrisanih cestica koristi se
u razlicltlm uredajima: ciklotron, spektrograf masa, katodna cljev, ltd.
Pitanje 1. Da Ii se period obrtanja naelektrisane cestiee u magnetskom polju mijenja sa
promjenom brzine cestiea?
Aka sa T oznacimo period obrtanja naelektrisane cestlee u magnetskom pclju, cnda je on povezan
sa brzinom cesHee relacijom,
2m
'"-
T
Ako u tu relaciju uvrstima izraz za po!uprecnik kruzne putanje r = mv ,cnda dobijemo da je period
qB
T '" 2n:m
qB
Period obrtanja ne zavisi od brzine kretanja cestiea, vee sarno od njenog naelektrisanja"i mase. Ta
cinjeniea se koristi kod ciklotrona " akeelatora naelektrisanih cestiea.
Poznavanjem re!acija za kretanje naelektrisanih cestiea u magnetskom polju Thomson je 1897.
godine ekspedmentalno odredio speclflcno naelektrisanje elektrona elm. Pomocu tzv. spektografa
masa, dvadesetih godina dvadesetog stoljeta, odredene su mase jona i otkriveni izotopi.
Elektromagnetska indukcija. Faradayev zakon
Poslije otkrica magnetskog polja elektricne struje mnogi naucnlci su pokusavali
da otkriju obrnuti efekat - da doblju elektricnu struju posredstvom magnetskog
polja.
Jedan od najlstrajnljih naucnlka u tome bio je engleski fizlcar Faraday (Majkl
Faradej). On je Izveo na desetlne ogleda i dokazao da se pomocu magnetskog
polja moze doblt! elektrlcna struja. Bilo je to 1831. godine I predstavlja jedno od
najvaznijlh otkrlca u Istoriji flzike i tehnlke.
Prolzvodnja elektricne struje pomocu magnetskog polja nazlva se
elektromagnetska indukcija. Na princlpu elektromagnetske Indukcije danas se
mehanlcka energija dlrektno pretvara u elektricnu energiju.
70
I
I
'I
Na slid 2.3.26. Prikazan je prindp dobijanja
indukovanih struja. Vezemo krajeve zavojnice za
galvanometar. Kazaljka galvanometra stoji na nuB jer u
kolu nema izvora struje. Kada jedan sipkasti magnet,
SI.2.3.26. Dobljanje indukovanih struja
okrenut sjevernlm polom prema kalemu, uvlacimo u
kalem kazaljka galvanometra skrene na jednu stranu.
Kada magnet lzv!acimo kazaljka skrene na drugu
stranu. Takode, sto brze pokrecemo magnet galvanometar pokazuje jacu struju.
Kada magnet mlruje nema struje. Isti efekat bl dobili kada bi magnet mirovao, a
kalem pribliZavali Iii udaljavali.
Kako to mozemo objasniti? Oko magneta postoji magnetsko polje odnosno
magnetski fluks. Prlblizavanjem magneta magnetskl fluks kroz kalem se poveeava.
Izvlacenjem magneta magnetskl fluks se smanjuje. U oba slucaja u kalemu se
indukuje elektromotorna sila. Kada se magnetskl fluks kroz kalem ne mljenja nema
nl indukovane elektromotorne sileo
Na osnovu ovog i jos nlz drugih ogleda Faraday je zakljucio da se u zavojnici
(kalemu) uvijek indukuje eleidromotorna sila kada sa kroz zavojnicu mijenja
magnetski fluks. Ako je prl tome strujno kolo zatvoreno, nastai:e Indukovana
struja. Sto se brie mijenja magnetski fluks indukovana elektrom%rna sila je veca.
Magnetskl fluks se moze mijenjati na razne nacine. Na primjer kretanjem
provodnika u magnetskom polju, rotacijom zavojnice u magnetskom polju,
promjenom jacine struje u zavojnicr, itd,
Svl ogledi pokazuju da je:
indukovana elektromotorna sila u provodnoj konturi proporcionalna
brzlni kojom se mijenja magnetski fluks kroz povrsinu koju ona
ogranicava.

At
To je Faradayev zakan elektromagnetske indukclje
Ako umjesto jednog navoja zavojnlca Ima N navoja, onda js


Negativan predznak je posljedica zakona odrzanja energlje. Indukovana ele-
ktromotorna sila Ima iYredznak suprotan predznaku promjene magnetskog fluksa.
71
Znacenje predznaka minus objasnjava lentzovo pravilo.
Indukovana struja Ima takav smjer da svojim poljam le;;i da sprijeci uzrok
indukeije.
Ogled. Na slid 2.3.27. prikazan je demonstracija lentzovog pravlla. Kada zatvorenoj strujnoj kontun
pribllzavamo sjeverni pol 5tal009 magneta, struja u kontun ima smjer suprotan kazaljki na satu (slika
lijevo), Tom smjeru odgovara sjeverni pol naseg kruinog provodnlka kroz koji sada protice struia.
lstoimeni po!ovi se odbljaju " indukovana struja ima takav smjer da teii da sprijeci uzrok indukcije, a to
je priblizavanje magneta.
SI.2.3.27. Demonstracija Lenzovog pravUa
Kade S8 sjeverni
magnetski pol 8tal009
magneta udaljava, anda
sa u kruz:nom provodniku
indukuje struja suprotnog
smjera. Smjer indukovane
struje je smjer kazaljke oa
satu, sto ked kruznog
provodnika odgovara
juznom polu. Raznoimeni
polevi se privlace -
indukovana struja ima
takav smjer da se
svojim poljem
tstav/ja uda/javanju
magneta.
Prema tome, U
strujnoj konturi se indukuje struja takvog smjera da se svojim poijem suprotstavlja kretanju
magneta, tj. uzroku indukcije.
Pitanje 1. Kako se moze izvesti izraz za indukovanu elektromotrnu silu kada se pravolinijski
provednik duzine ! kreee u homogenom magnetskom polju indukeije S, okomito na linije sile, stalnom
brzinom?
Odgovor. Provodnik se krece stalnom brzinom v i za vrijeme bt prede put b.x = vb.t . Pri tome
povrsinu ..:\S:::: tb.x:::: fvb.t .
Magnetski fluks koji obufwata la pevrsina je b.cll:: BbS
Indukovana elektromotrna sila je:
,ff' "" lieD :: BbS
6.1 6.t
,ff':: Blv6.t

1# oBlvl
Indukovana elektromotorna sila, u nasem primjeru je jednaka
proizvodu magnetske indukeije, duzine provodnika I j brzine kojom se
provednik krece okomito na !inlje slle.
51.2.3.28.
Ovakav tip indukeije S8 koristi u generatoru eleklricne struje. Ulogu pOkretnog provodnika ima veliki
bro] navojaka (namotaja) ko]1 se obrcu u magnetskom polju.
Napomena. Kada je kolo otvoreno, indukovana elektromotorna sila je jednaka razliei potencijala na
krajevlma provodnika, ,ff' = V,.
Pitanje 2. Sta su to vrtlozne struje?
Odgovor. !ndukovane struje mogu da se jave I}e sarno u zieama nego i u svakom
masivnom provodniku. Takve struje se nazivaju vrtloine struje iii Fukoove ._
Vezimo, na primjer, jednu bakarnu koeku za konac i stavimo je izmedu polova elektromagneta (sl.
2.3_29). Ako obrcemo koeku izvjesno vrijeme u jednom smjeru, doci ce do upredanja konea. Kada
72
I
I
j
pustimo koeku ona ce se brzo okretati izmedu polova elektromagneta. eim pustimo struju kroz navoje
elektromagneta, obrtanje koeke se naglo uspori!
/
N
/
$
51.2.3.29_ Vrtlozne struje
Samoindukcija
Ova se pojava objasnjava taka 5to se u magnetskom
polju, uSljed obrtanja indukuje struja, Tok ovih struja nije
odreden kao kod linijskih provodnika i one obrazuju
izvjesne vrtloge zbog caga se zovu vrtlozne struje.
Njihove jacine mogu blti vrlo velike. Zagrijavaju provodnike
(dinamoma5ine, transformatore ... ) te uglavnom imaju
Stetno djelovanje. lz tog razloga se odgovarajuCi zeljezni
dijelovi elektricnih masina ne prave ad jednog komada
nego ad veceg broja tankih ploCiea, medusobno
razdvojenih izolatorom.
Pojava elektromagnetske indukcije zapata se uvijek kada dolazi do promjene
magnetskog lIuksa kroz povrsinu ogranicenu provodnikom.
Neka imamo jedan provodnik kroz koji prolazi elektricna struja. Oko strujnog
provodnika postoji magnetsko pOlje. Ako se na bilo koji nadn mijenja jacina struje u
provodniku promijenit ce se i magnetsko polje. Prema zakonu elektromagnetske
indukcije to promjenljivo magnetsko polje 6e u tom provodniku indukovati
elektromotornu silu. Ta S8 pojava naziva samoindukcija.
Posta je elektromotorna sila samoindukcije uslovljena promjenom jacine
struje u provodniku njena vrijednost je proporcionalna brzini kojom se mijenja
jacina struje.
, At
Koeficijent proporcionalnostl S8 naziva koeficijent samoindukcije L. S!
jedinica za koeficijent samoindukcije je henri (H)
H= Vs
A
Nekim kalem ima koeficijent samoindukcije 1 H ako promjena osnovne struje
od 1Ns izaziva elektromotornu silu samoindukcije od lV.
Koeficijenl samoindukcije zavisi od oblika i dimenzija strujne konture i broja
namotaja.
Usljed Ie indukovane elektromotorne sile u provodniku ce se javiti i struja
samoindukcije. 5truja samoindukcije tece kroz isti provodnik kao i osnovna
struja, Njen smjer je odreden Lentzovim pravilom. Kada osnovna struja u
provodniku raste, struja samoindukcije ima takav smjer da otezava povecanje
struJe. Aka jacina struje opada struja samoindukclje ima takav smjer kojim tezi da
'onemogu6i to smanjfnje,_ .
73
Karakteristican primjer pojave samoindukcije su tj. struje koje se
javljaju prilikom ukljucivanja iii iskljucivanja strujnog kola.
Aka se dvije zavojnice nataze jedna pored druge promjena struje u prvoj
zavojnici uzrokuje pojavu indukovane struje u drugaj zavojnici. Ta se pojava naziva
uzajamna indukcija. Sa prakticnom primjenom uzajamne indukcije upaznat cemo
se u poglavlju 0 translormatorima.
Pitanja i zadaei.
1. U cemu je slicnost, a u cemu razlika izmedu elektrostaticke i elektromagnetske sile?
2. Sla je Lorentzova sila i kako se odreduje njen smjer?
3. Kako provodnik treba da se krece u magnetskorn poiju pa da se u njemu ne indukuje elektromotorna
sHa?
4. Po cemu se samoindukclja razlikuje od ostaHh tipova elektromagnetske indukcije?
5. Zasto se javlja varnica prilikom prekidanja strujnog kola?
6. Kroz provodnik duiine ! = 20 em protice struja jaCine I = 1 A. Provodnik sto]i okomito na Iiniji sUe
homogenog magnetskog polja indukcije B i na njega djeluje elektromagnetska sila F = 0,05 N. Kolika je
magnetska indukcija? (R: B = 0,25 T)
7. Kroz dva paralelna beskonacno duga provodnika tece struja jaCine 0,1 A. Kolika je sila uzajamnog
djelovanja po jedinici duiine, ako je njihovo rastojanje 8=10 em? (R: F = 2.10.
6
N)
8. Pozitivno naelektrisani joni ulaze okomito u homogeno magnetsko polje indukcije B=0,1T, brzinom
8,10
4
m/s. Kollka je masa jona ako je po!uprecnik kruiniee koje opisuju r=16,6 em? Naboj jona je
q=1,6.10
19
C. (A: m = 3,32.10'
26
kg)
9. Kvadratni akvir od iiee straniee 10 em nalazi se u hamogenom magnelskom-polju indukeije 0,01 T.
Unije slle pralaze okomlto kroz ravan okvira. Odredi: a) magnetski fluks kroz okvir, b) indukovanu
elektromotornu sHu u okviru aka se magnetsko polje za 0,5 s ravnomjerno ,smanji za nulu.
(R, a) Wb, b) E = V)
10. Provodnik duzine 40 em i otpora R = 0,5 n krece se brzinom v=2 m/s u homogenom magnetskorn
polju indukcije B = 0,5 T tako da okomito sijeee lintje sile. a) Kolika je indukovana elektromotoma sila u
provodniku? b) Ako se krajevi provodnika spoje .iieom, zanemar!jivog alpora, kolika ce struja poticati
kroz provodnik? (R: a) E = 0,4 V, b) I "'" 0,8 A)
Vainiji iskazi i formule
Elektromagnetska slla kola djeluje na strujni provodnik jednaka je proizvodu
jacine struje kroz provodnik, magnetske indukcije B i duzine provodnika Q.
SlIa uzajamnog djeJovanja dva strujna provodnika proporclonalna je
jacinama struja koje prolaze kroz provodnike i duzini provodnika,
a obrnutno proporcionalna njihovom medusobnom rastojanju.
Lorentzova sUa djeluje na naelektrisanu cesticu u kretanju. Ako se krece
brzinom v okomito na Unlje sile, njen Iznos je
Indukovana elektromotorna slla u provodnoj konturi proporcionalna je
brzlnl kojom se mijenja magnetski fluks kroz povrsinu koju ana ogranicava.
Lentzovo pravito: Indukovana struja ima takav smjer da svojim poljem teii
da sprijecl uzrok indukcije.
Indukovana elektromotorna sila samoindukciJe je proporcionalna brzini
kojom se mljenja jacina struje u provodniku.
74
F=IfB
F=qvB
G'=- A<l>
At
t
, At
2.4. Elektrodinamika
Naizmjenicna struja
Karakteristike naizmjenicne struje
Do sada sma razmatrali istosmjemu elektricnu struju. Kada na akumulator iii
dzepnu bateriju prikljueimo neki potrosae, kroz njega protiee struja koja ima stalno
isti smjer, od plus (+) pola ka minus (-) polu izvora struje.
Danas S8 najvise proizvodi i koristi naizmjenicna struja.
Elektricna struja cija se jacina i smjer periodicno mijenjaju u toku
vremena, naziva se naizmjenicna struja,
Uredaji pomocu kojih se proizvodi naizmjeniena struja nazivaju se generatori
naizmjeniene struje. Njihov rad je zasnovan na elektromagnetskoj indukciji. U
njima se mehanicka energija pretvara u elektricnu energiju.
Princip dobivanja naizmjeniene struje objasnit cemo na slici 2.4.1. Neka se
i
(J)w
I I
51
N
SI.2.4.1.Princip naizmjenicne struJe
izmedu polova stalnog magneta nalazi
provodnik u obliku pravougaonog rama
(okvira, pellje). On rotira oko neke
osovine koja je okomita na magnetsko
polje indukeije B.
Prilikom obrtanja stalno se mijenja
magnetski fluks kroz povrsmu koja
ogranieava okvir. Prema zakonu
indukeije, usljed promjene magnetskog
Iluksa, na krajevima provodnika S8 javlja
indukovana elektromotorna sila,
odnosno razlika poteneijala.
Ako se okvir ravnomjerno obrce, onda ce takvo obrtanje imati za posljedieu
pojavu napona koji se mijenja po sinusnom zakonu.
Ako je kolo struje zatvoreno, onda ce poted struja ko ja se takode mijenja po
sinusnom zakonu. Zbog toga se takva struja naziva s;nusna naizmjenicna struja
(sI.2.4.2.)
75
Pri obrtanju okvira indukovani napon raste
od nule do maksimalne vrijednosti, a zatim
opada do nule. Za to vrljeme okvir naeini
polovlnu obrtaja. Za vrljeme druge polovine
obrtaja napon ponovo raste od nule do
maksimuma, ali ima suprotan smjer. Zatim S8
ponovo smanjuje na nulu i proee se ponavlja.
Razlog pojave napona suprotnog smjera
je taj sto u drugoj polovlnl obrtaja provodnlk
sijeee Ilnlje sile magnetskog polja u suprotnom
SI.2.4.2.Sinusna naizmjenicna struja smjeru.
Aka je strujno kola zatvoreno onda se
proizvodi sinusna naizmjenicna struja. Prema Ohmovom zakonu njena je vrijednost
. u
1=-.
R
Na sHei 2.4.2 je graficki prikaz napona i struje. On je sinusoidal an, a
matematicki izrazi za trenutne vrijednosti napona i struje su:
u:;:: Un sin rot
i = 10 sin rot
gdje su: u I i, trenutne vrijednosti napona I struje, U
o
i 10, makslmalne vrijednosti
napona i struje. w je kruina frekvencija i ona je jednaka
I 2" I
i
ro
=21tf=-1
IT.
gdje je: 1- frekveneija struje, T - period
Vrijeme jedne pune promjene napona i struje je period (T) .. _Broj
promjena u jednoj sekundi je frekvencija (f). Izmedu ove dVI)e velielne POStO)1
odnos,
f" =.!..
T
Najrasprostranjenija standardna frekveneija nalzmjeniene struje je 50 Hz
(herea).
Oanas se skoro sva elektriena energija proizvodi i distrlbuira u obliku
naizmjenicne struje. Razlog tome je sto naizmjenitna struja ima nekoliko bitnih
prednostl u odnosu na jednosmjernu struju. Prije svega lakse se prolzvodl jer je
generator naizmjenicne struje jednostavne konstrukcije. struja.
lahko moze prenositl na velike daljlne, bez vellklh gubltaka. Ako)e potrebno konstltl
jednosmjernu struju (TV, raeunar!. .. ) ona se pomocu ispravljaea pretvara u
jednosmjernu.
76
1
:1
Za one koji iele vise znati
Pitanje 1. Kako se maze izvesti matematitki izraz za trenutnu vrijednost naizmjenitnog napana?
Velicinu indukovane elektromotorne sUe mozema izracunati bilo iz brzine kojom se mijenja
magnetskl fluks kroz povrsinu okvira iii jz brzjne kojom slrane okvira sijeku linlje sile magnetskog polja.
Koris!i! cemo ovaj drugi naein.
Neka je duzina okvira I, a sirina d (sl. 2.4.1). Ram se obrce u homogenom magnetskom polju
stalnom ugaonom brzinom, Lini}ska brzlna stranica ie v. Maksimalna vrijednost indukovane
sile je (str.72)
=BRv
Prl obrtanju okvira u svakoj njegovoj stranid se indukuje elektromotorna sila (vidl stranu 72).
= B-vsina
gdje je a u9ao izmedu pravca kre!anja provodnlka i Ijoija sile magnetskog polja. Iz gornje reladje se vidi
da indukovana elektromotorna sila, pri obrtanju okvira, maksimalna kada je ugao a=90". Tada
stranica okvira okomlto sijete Hoije sile.
Indukovana elektromotorna sila je jednaka nun kada je a= 0"'. Tada se stran'lca okvira krece
paralelno linliama sile. Na taj naein vrijednost indukovane elektromotrne sile se mijenja ad nule do
maksimalne vrijednosti, po zakonu
E=EOsina
gdje je e- trenutna vrijednost indukovane elektromotorne sile, e 0 - maksimalna vrljednost.
Aka je kolo otvoreno, onda je elektromotorna sila jednaka naponu oa krajevima kola U=e. Ako je
obrtanje ravnomjerno, onda je ugao a = rot.
lndukovani napon je

gdje je u - trenutna vrljednosl napona, Va - maksimalna.
Efektivna vrijednost naizmjenicne struje i napona
Nalzrnjenlena struja stalno rnijenja smjer I jaclnu u toku vrernena, od nule pa do
neke maksimalne vrljednost!. Interesuje nas kakav je uelnak (efeka!) naizmjenicne
struje. Koliku ce, na prlrnjer, jaeinu struje Izrnjerlti ampermetar? Maksimalnu
vrijednost iii neku prosjeenu vrijednost?
Instrument ce pokazati neku stalnu vrljednost jaelne naizmjeniene struje koja
iznosl ako 70% od maksimalne vrljednostl! Takode, kada naizmjenicna struja
prolazi kroz neki otpomik Rona 6e u njemu os/oboditi onoliku kolicinu toplote kao
da ima stalnu vnjednost koja iznosi 70% ad maksimalne vrijednosti.
Efekat naizmjenicne struje je isti kao da ima stainu vrijednost kao i
jednosmjerna struja. Ta vrijednost se naziva efektivna vrijednosl. Ona se
oznacava sa I i iznosi 0,707 od maksimalne vrijednostL
II = 0,7071.1
Efektlvna vrijednost naizmjenicne struje je ona vrijednost koju bl imala i
istosmjerna struja gao U otporu R proizvede istu kolicinu toplote kflO i
naizmjenicna struja ..
77
Na sHean nacin definise se i efektivna vrijednost naizmjenicnog napana
Iu = o,707u.1
Kada kazemo da je napon gradske mreze U = 220 V, onda je to efektivna
vrijednost naizmjenicnog napona. Kada kazemo da ampermetar pokazuje jacinu
naizmjenicne struje 12A, onda je to efektivna jacina struje.
Efektivne vrijednosti naizmjenicne struje i napona, oznacavat cemo oznaka U,
odnosno I, bezindeksa.
PrimJer 1. Napon gre.ske mreze iznosl 220 V, a frekvencija 50 Hz.
a) lzracunaj maksimalnu vrijednost naizmjenicnog napona i kruinu frekvenciju.
b) napisi jednacinu po kojo) se mijenja napon gradske mreze.
c) Kada se otpornik R:= 3,1 n prikljucl na napon gradske mreie kroz njega prolaz] naizmjenicna
struja. Napisi jednacinu po kojo] S8 mijenja naizmjenicna struja.
Rjesenje.
a) Efektivna vrijednost napona gradske mreie ie U '" 220 V. Maksimaina vrijednost je
Kruzna frekvencija je
U
o - 0,707 0,707
U "",311 V
w:= 2nf = 23.14-50s-
1
w=314s-
1
b) Napon gradske mreze se mijenja prema jednacini
u "" U
o
sinwt = 311 sin 314t
c) Maksimalna vrijednost jacine struje je
U 311V
Io =-.J!..= __
R 31,11;2
I
o
c:=lOA
Naizmjenicna s1ruja S8 mijenja prema jednacini
i = In sin wt:: lOsin 314t .
Otpori u kolu naizmjenicne struje
Kod istosmjerne struje elektricni otpor Rima svojstvo da trasi elektricnu
energiju, te da je neposredno pretvara u toplotu. Zbog toga se taj otpor naziva
termogeni olpor iii omski olpor. Naziva se jos i aktivni olpor.
Medutim, u kolu naizmjenicne struje, zbog stalne promjene njene jacine i
smjera, javlja se i tzv. induklivni alpor. Takode u kolu naizmjenicne struje moze
se nalaziti i elektricni kondenzator, On u kolu naizmjenicne struje ne predstavlja
prekid, vee jednu vrstu otpora koji S9. zove kapacitivni atpor.
Prema tome, u- kolu_ naizl1Jjenicne struje, .pOred termagenag otpora R,
mozemo Imali i induktivni otpoYikapacitivni olpor.
78
Termogeni otpor - R. Najprostiji slucaj elektricnog kola je kada ono sadrzi
samo termogeni otpor R. Neka se na krajeve termogenog otpora prikljuci
naizmjenicni napan sinusnog oblika

Tada se jacina struje u kolu moze prikazati jednacinom
O",Uosin wt
T
SL2.4.3.Termogeni otpor u kolu naizmjenicne struje
. U U
o

1 =-=-smrot
R R '
i =Iosirimt
Struja napon istovremeno
dostizu nulte i maksimalne
vrijednosti. Kazemo da su slruja
i napon u fazi, tj. da je fazna
razlika izmedu njih = 0
Induktivni otpor - R
L
. Ako u
kolo naizmjenicne struje vezemo
jednu zavojnicu (solenoid),
zanemarljivog omskog otpora R, opazit 6emo da zavojnica pruza odredeni otpor
naizmjenicnoj struji. Taj otpor se naziva induktivni otpor (sl. 2.4.4). On je uzrokovan
pojavom struje samoindukcije koja nastaje u zavojnici zbog stalne promjene
jacine struje. Struja samoindukcije smanjuje jacinu primarne struje pa djeluje kao
SI.2.4.4.lnduktivni otpor U kotu
nalzmjenlcne struje
neki dodatni otpor. Stoga se uticaj struje
samoindukcije u kolu naizmjenicne struje
opisuje posebnom velicinom koja se
naziva induktivni olpor
R,. =OlL
Induktivni o/por je proporeiona/an
kruinoj frekvenciji naizmjenicne struje
i induktivltetu zavojnice L. Induktivni
otpor se takode izraiava se omima.
Kada u kolu struje imamo induktivni
otpor struja i napon nisu u fazL Struja
kasnl za naponom za Cetvrtinu perioda T/4. Zbog cega? Kada se zavojnica
prikljuci na naizmjenicni napon ne potekne odmah struja uslje dpojave struje
samoindukcije (sl. 2.4.4). Po Lentzovom pravilu ona se protivi uzroku kojim je
izazvana i pojavi se tek poslije odredenog vremena Gedne cetvrtine perioda, T/4),
sto odgovara faznoj razlici od n12.
Induktivni otpor ne trosi snagu, tj. nepretvara je u Joulovu toplotu. U njemu se
elektricna energija pretvara u magnetsku energiju koja se ponovo moze pretvoriti u
elektricnu energiju.
1. Zasto se induktivni otpor ne javlja u kolu .jednosnijerne struje?
Odgovor. Za jednosmjernu struju kruina frekvencija w = O. Stoga je i induktivrii otpor jednak null.
79
Kapacitivni otpar-Re. Kada bi elektricni kondezator prikljucili na izvor
jednosmjernog napona, lada bi se on brzo napunio nakon cega bi struja prestala
da tece. Medutim, u kolu naizmjenicne struje kondenzator ne predstavlja prekid
struje (sl. 2.4.5.)
Naime, prolazak naizmjenicne struje
kroz kondenzator svodi se na
naizmjemcno punjenje i pra:i:njenje
kondenzalora. Prije nego sto bi doslo do
prekida struja promijeni smjer. Kondenzator
S8 tada prazni, zatim panova puni, itct.
81. 2.4.5. Kondenzator 1I kolu nalzmjenicne struje
Za naizmjenicnu struju kondenzator,
kapaeiteta C, predstavlja jednu vrstu
otpora. Taj otpor se zove kapacitivni otpor,
I kapacitivni otpor se izrazava U omima.
r;-:tl

Napon i jacina struje u kondenzatoru nisu u fazi, tj. ne dostizu istovremeno
maksimalne i minimalne vrijednosti (51. 2.4.5.). Napon kasni za strujom za
cetvrtinu perioda, T/4. Kada je kondenzator prazan, struja punjenja je maksimalna.
Kako se kondenzator puni napon na njegovim plocama raste, a jacina struje
punjenja opada. Kada napon dostigne maksimalnu vrijednost, a to je poslije jedne
cetvrtina perioda, onda je jacina struje jednaka nuli. Vremenskoj razliei od T/4
odgovara fazna razlika ad n12.
Uticaji kapaeitivnog i induktivnog otpora su suprotni. Zajednicko im je sto ni
jedan ni drugi ne doprinose nepovratnom pretvaranju elektricne energije u toplotu.
Zbog toga se nazivaju reaktivni olpori, za razliku od termogenog otpora koji se
zave aktivni otpor.
Ohmov zakon za kolo naizmjenicne struje
. Impedanca
U kolu naizmjenicne mogu se istovremeno naei: termogeni otpor R, kalem
(zavojniea) induktiviteta L
kondenzator kapaeiteta C.
rI"'-j=.=R:::t--r-'<lniLm'--r---j'C Na sliei 2.4.6. je kolo
naizmjenicne struje sa serijskom
vezom termogenog induktivnog i
kapaeilivnog otpora.

81.2.4.6. Kolo nalzmjenlcne_struje (serijska veza
80
Neka je kolo prikljuceno na
izvor napona
- u::::: sin rot
U takvom kolu jacina struje je
ista kroz svaki otpor, ali ee se ona razlikovati od napona u fazi
i = Iosin(rot-<p),
gdje je - fazna razlika izmedu struje i napona.
Ukupan otpor u kolu naizmjenicne struje moze se dobiti graficki, pomoeu tzv.
vektorskog dijagrama.
Kod termogenog otpora napon i struja su u fazi. Kod induktivnog otpora
napon prednjaci struji za n12. Stoga induktivni otpor nanosimo pod uglom 90 u
odnosu na termogeni otpor (sl. 2.4.7.). Kod kapacitivnog olpora napon kasni za
strujom za 11:12. 8toga kapacitivni otpor nanosimo pod uglom 90 U odnosu na
termogeni otpor R, ali u suprotnom smjeru od R
L
. Medusobni polozaj ovih otpora
prikazan je na slici 2.4.7. .
S!.2.4.7.Trougao otpora
Koristenjem Pitagorine teoreme nalazimo da
je ukupan otpor
_=R=c)=1, I
gdje je Z - ukupan olpor iii impedanca.
Fazni ugao izmedu struje i napona moze
se naei iz trougla otpora
R
cosq> =z
Ohmov zakon za kola naizmjenicne struje ima oblik
1
1
=
Elektricna rezonancija. Iz matematlckog izraza za impedancu uocavamo da
je, pri nekim datim vrijednostima otpora, impedanca najmanja kada je R
L
= R
e
, tj.
kada je induktivni otpor jedan kapacitivnom otporu. Ova pojava S6 naziva
elektricna rezonaneija. U slucaju rezonaneije naponi na zavojniei i kondenzatoru
jednako su veliki, ali su suprotne faze pa se ponistavaju. Takvu rezonanciju
nazivamo serijska iii naponska rezonancija .
Do naponske rezonaneije dolazi pri odredenoj frekveneiji koju izracunavamo iz
navedene jednakosti.
C1l
Ll&J
Frekvencija COo S9 naziva rezonantna kruzna frekvencija.
Primjer 1. Napis! matematicke izraze za impedancu kola aka su vezani serijSld: a) termogeni i --
induklivni atpor, b) termogeni i kapacitivni atpor, c) induktivni i kapacillvni alpor. .
81
Rjesenje.
a) Kod serijskog vezivanja termogenog i induklivnog otpora, impedanca je Z "" z + .
b) Kod serijskog vezivanja termogenog i kapacitivnog otpora, impedanca je z;::; JR Z + .
c) Kod serijskog vezivanja induktivnog j kapacitivnog otpora, impedanca je
_Rc)z :R
L
-Rc'
Prlmjer 2. Zavojnica ima omski otpor R = 2 n i induktivitet 10 mHo Odredi: a) induktivni otpor i
impedancu aka Sa ana prikljuci na gradsku mrezu napona 220 V i trekvencije 50 Hz, b) fazni ugao
izmedu struje i napona, c) jacinu struje koja prolazi kroz zavojnicu.
Rjesenje
R=2Q
L=10mH=O,01 H
U:220V f=50Hz
a) Induktivniotporzavojniceje RL =coL=2n:50s'O,OlH
RL =3,140
a) 2",,?, b) rp =?, c) I=?
Impedanca je
b) Fazni ugao izmedu struje i napona izracunavamo iz re!acije
coscp=O,S37
Z 3,72.Q'
cp "" 57,S"
c) Jacina struje kOja pro!azi kroz zavojnicu je
Za one koji iele vise znati
220V
Z 3,n.Q
b:o 59,1 A
Z=JR1 =J(2Q)2 +(3,14 Q)z
Z=3,72Q
Prosto harmonijsko kretanje moze se predstavili projekcijom ravnomjernog kruznog kretanja. Pri
tome se radijus vektor r obr6e nekom ugaonom brzinom. Takav obrtni vektor se naziva 1azor. Posto
naizmjenicna struja predstavlja sinusne oseilaeije struje i napona i ona se moze predstavitl 1azorom.
S obzirom da je napon na termogenom otporu, UR:::RI, U fazi sa slrujom, fazor koji predstavlja tai
napon ertamo u pravcu sa strujom (51. 2.4.8.). S obzirom da kod induktivnog olpora napon prednjaci
strujl za rd2 fazor koji predstavlja napon Ur. nanosimo pod uglom tri2 u odnosu na tazor struje. Kod
kapacitivnog otpora napon kasni za slrujom, te fazor
koji predstavlja napon Uc nanosimo pod uglom rr./2 u
odnosu na fazor struje, ali u suprotnom smjeru.
u
I
lz trougla, na slid 2.4.8., primjenom Pitagorine
leoreme, na!azimo da je,
+(Ut. -U
C
)2
S obzirom da je: UR ::: RI, U
L
= RLI, Ue.= Rei, U "" ZI,
ondaje
Z==JR
2
+(R
L
_RC)2
51. 2.4.8. Fazorski dijagram za R,L,C Mimlo gdje je Z - ukupni otpor, odnosno kola.
82
Snaga u kolu naizmjenicne struje
U kolu jednosmjerne slruje snaga je dala izrazom
P=ill
Ako u kolu naizmjenicne slruje posloji samo lermogeni olpor, je izraz za
snagu naizmjeniene slruje isli kao i izraz za snagu jednosmjerne slru)e. U gom)o)
relaeiji izrazi U, odnosno I, predstavljaju efektivne vrijednosli napona, odnosno
jaeine slruje.
U navedenom primjeru, kada postoji sarno termogeni olpor, napon i struja su u
fazi (p=0). Medulim, u kolu naizmjenicne slruje, napon i slruja najeesee nisu u fazl,
vee izmedu njih posloji fazna razlika.
I
,
Na sliei 2.4.9 napon U je fazno pomjeren u
odnosu na struju za ugao (p. Komponenta
napona U cosq> je u lazi sa strujom, dok je
komponenla Usin(p okomila na slruju.
Proizvod struje I komponente napona
koji Ie u fazi sa strujom ie aktivna snaga
Ip, -
Izraz cos!p S8 naziva faktor snage.
SI.2.4.9. Aktivna snaga Najpovoljniji je slueaj kada je faklor snage
jednak jediniei, a 10 je onda kada su napon i
struja u fazi. Medutim, on je najeeseee manji od jediniee.
Eleklrieni polrosaei pretvaraju urad samo ovu, aktivnu snagu. VeGina u.redaja u
mrezi sadrze zavojnice sto dovodi do zaostajanja struje za naponom, a time I do
manjeg faklora snage. To zaostajanje maze se smanjili ako se paralelno lakvom
uredaju spoji kondenzator. On ne Irosi energiju, a popravlja faklor snage tako da
on bude veei od 0,85.
Za one koji iele vise znati
!zraz p::: UI, naziva se prividna snaga
!zraz Pt = UI sinlp, naziva se jalova snaga, jer se ne moze iskoristiti.
Aktivna snaga Pa izraiava se u vatima (W), prividna snaga u voltamperima (VA), a reaktivna u
varima (VAr).
Aka se kate da je snaga naizmjenicne struje 2 kW, onda se zna da je to aktivna snaga. Ako se
kaie da je snaga 400 VA, onda je to prividna snaga.
Pltanja i zadaci:
1. Po cemu sa naizmjenicna struja razlikuje od jedl!psmjerne?
2. Koje velitine karakterisu nalzmjenicnu struju?
83
3. Kroz sijalicu tece naizmjenicna struja od 0,5 A. Kako se zove ovakva vrijednost i sia predstavlja?
4. M?ze. Ii kOI?, u se nalazi kondenzator serijski vezan sa ostalim dijelovima kola. teet
a) nalzmJenicna struJa, b) Jednosmjerna struja?
5. Kalem 0,1 H i otpora 24 n prikljuci S8 na a) jednosmjern!
napon U=12V, b) nalzrnJenleni napon U =. 12 V I frekvencije 50 Hz. Kollka ce struja teci kroz kalem?
(R: a) 1= 0,5 A; b) R, c 31,4 Q; Z = 39,5 Q; 1 = 0,3 A)
6. 2 J..l.F prik!juei se na gradsku mreiu napona 220 V i frekvencije 50 Hz. a}
Kohko Je kapacltlvnJ otpor? b) Kolika struja "prolazl" kroz kondenzator?
(R: a) Rc = 3184,7 Q; b) I:; 0,07 A)
7. Potrosae elektrlcne ene!gije, eija je aktivna snaga 880 W, prikljuci se na mreiu efektivnog napona
U = 220 V. Prj tome kroz nJega protite struja jacina J = 5 A. a) Kolikj je faktor snage potrosaca? b) Koliki
je njegov termogenl olpor, a kolika je impedanca? .
, . (R: a).costp "'" 0,727; b) Z::; 44 Q; R = 32 Q)
Vainiji iskazi i formule
Matematieki izrazi za trenutne vrijednosti naizmjene struje,
odnosno napona su: gdje su: u, j trenutne vrijednostf jaclne struje,
odnosno napona; UO, 10 - maksimalne vrijednostl struje, odnosno
napona, CO kruzna frekvencija naizmjenicne struje
Efektivne vrijednosti naizmjenicne struje, odnosno napona su,
i:;:, 10 sin rot
u:;:,Ullsinrot
1=0,7071
0
U =0,707U
o
Ukupan otporu kolu naizmjenicne struje zove se impedanca. I
d
' '.R! ' ! . " Z=V
R2
+(RJ.-Rc )2
9 Je J6. - ermogeOi 0 por, RL-mduktlvnJ otpor, otpor.
RL =roL
Rezonantna kruina frekvencija, prj kojoj ]e otpor u kolu
naizmjenicne struje najmanji, data je izrazom
Aktivna snaga naizmjenicne struje data je izrazom
gdje je cos rp faktor snage
Generatori i elektromotori
masine su uredaji za pretvaranje eleklrjene energije u
I obratno. Uredaji koji pretvaraju mehanicku energiju u
elektncnu su generatori, a uredaji koji pretvaraju eJektrienu energiju
u mehanicku elektromotori.
Generatori naizmjenicne struje
Savremeni izvori naizmjenicne slruje, skoro iskJjucivo, su
indukcioni generatorl, ciji se princip rada zasniva na
jndukcli.i. Kod njih sa obrtanjetfi kalama (strujna
. .peUJe) u magnetskom poilU dobija naizmjenlena struja 2.4.10).
84
Rc=_'_
roC
I
roo = JLC
P
a
=Ulcos(j)
._5{.2.4.10 Model generatora
naizmjenicne struje .
Osnovni dijelovi sv'lh indukcionih generatora su: induktor koji odrZava magnetsko polje i indukt u
kojem se indukuje struja. Oio generatora koji roUra naziva se rotor, a njegov nepokretni dio stator.
Struja se prenosi u mrezu preko kolutova (prstenova) i eetkica.
Velitina indukovanog napona zavisi od brzine obrtanja rotora, broja namotaja, jaCina magnetskog
polja, ild.
BuduCi da je za dobivanje indukovane struje svejedno da Ii se provodn'lk krece u odnosu na
magnelsko polje ili se polie kre(:e u odnosu na provodnik, onda se i elektromagnet moze smiestiti na
osovinu da se obrce. U tom slueaju elektromagnet je rotor, a provodnici u koj'lma se induKuje struja su
na statoru (81. 2.4.11.). Za napajanie elektromagneta istosmjernom slrujOm koristi se mali generator
istosmjerne stroje, smjesten na istoj osovini.
Danas se skore kod svih generatora naizmjenicne struje koristi
ovaj pnncip '1 na taj nacin izbjegavaju teskoce oko upotrebe cetkica.
Kada elektromagnet. kao induktor, ima jedan par polova, onda je
njegova frekvencija obrtanja jednaka frekvenciji indukovane struje. To
je 50 obis iii 3000 ob/min. Ako ima dva para po!ova, onda je za
dobivanje struje od 50 Hz potrebno da se dva puta sporije obrce, itd.
Zbog toga se koriste elektromagneti sa vise pari polova.
Generator; jednosmjerne struje
Velika vecina elektricnih uredaja koristi naizmjenicnu struju.
Medutim neki uredaji za svoj rad koriste jednosmjernu struju, na
primjer ureda}i za elektrolizu, tramvajski saobracaj. itd. Zbog toga se
koriste i generatori jednosmjerne struje.
Prindp generatora jednosmjerne struje isti je kao i generatora
naizmjeniene struie. U provodnlku se indukuje naizmjenicna struja, ali se na prikladan nacin u vanjskom
kolu dobiva istosmjema struja. Tu ulogu kod generatora jednosmjerne struje vrs] kolektor (komulator).
Umjesto da su krajevi provodnika (strujnog okvira) spojeni na dva klizna prstena (koluta), kao na slicl
2.4.10., oni su spojeni-sa dva medusobno jzolovana poluprstena (51. 2.4.12.).
SI.2.4.12. Model generatora
jednosmjerne struje
Pri obrtanju strujnog okvira u njemu se m'ljenja smjer
struje. All, istovremeno se mijenja i polozal poluprstenova u
odnosu na celkice, pa ce stoga u vanjsko' kolo odlaziti struja
istog smjera.
Napon i struja u vanJskom kolu imaju ist] smjer, ali 1m se
velicJna stalno ko!eba izmedu nule ] maksimalne vrijednosti. Za
takvu struju kazemo da pulzira. Takva stroja se zove
pulzirajuca struja (s1. 2.4.13.).
'i
JOO[YV',
SI.2.4.13.Pulzirajuca struja
Da bi napon na cetkicama slo manje pulzirao izraduju se kolektori, razdijeljeni ne na dva dijela, vee
na vise tzv. lamela koje su spojene sa krajevima pojedinih navoja.
Prema nacinu pobude, generator] jednosmjerne struje se dijele na generatore sa vanjskim
pobudivanjem j generatore sa _ samopobudivanjem. Generatori jednosmjerne struje sa
samopobudivanjem zovu .
85
Trofazni generator
Danas so skori svi generator! naizmjenicne s1ruje - trofazni generatori. Princip rada takvog
generatora 0lkrl0 je N. Tesla, 1895. godine. Stator trofaznog generatora (ma tri potpuno nezavisna
namotaja pomjerena medusobno za ugao od 120" (sl. 2.4.14.a). Kada se rotor (magnet) okrete, u
svakom namotaju se indukuje napon. Zbog navedene geometrije indukovani naponi su u njima
pomjereni u fazi za 120".
Ji
aj / I '
: T
I , ......
:
L ____________

51.2.4.14. a) Trofazni generator,
b) Veza u zvijezdu
Iz ovoga se moze zakljucili da je za prenos energije od generatora do potrosaea potrebno 6
provodnika {po dva za svaki namotaj).Medutim u praksi se to postize sa tri iii catir! provodnika, sto je
yaZoo i sa ekonomskog gledista. Kako?
Ako po jedan kraj sa svakog od tri namotaja vezemo u jednu lacku, onda je jacina slruje u toj tack!
jednaka nulL Ova tacka se zove nulta taeka (sl. 2.4.14.b). Provodnik vezan sa nultom taekom zove se
nulti provodnlk. Ovo vail ako su pojedine faze podjednako opterecene.
Ovakva veza se zove veza u zviJezdu. Provodnici spojeni sa krajevima nekog namolaja (kalema)
zovu se fazn! provodnil?i. Kod trofazne slruje postoje Ir! fazna provodnlka: R,S,T.
Naponi izmedu pojedinih fa.znih provodnika. i nultog provodnika nazivaju se fazni naponl. U
gradskoj mrei:[ fazni napon fznos! 220 V, U
f
= 220 V.
Napon izmedu pojedinih faznih provodnika nazivaju se linijski naponi. U gradskoj mre!i oni iznose
380V.
Elektricni potrosaCi manje snage prikljucuju se na fazni napon, U = 220 V. Potrosael vece snage
prlkljucuju se na linijski napon, 380 V.
EJeidromotor za jednosmjernu struju
Ima [stu konstrukeiju kao i generator jednosmjerne struje (sl. 2.4.12.). Preko cetkiea 1
poluprstenova propusta se jednosmjerna struja. Na straniee okvira, koji se nalazi u magnetskom polju,
dje!uJe, elektron:agnetska si.la jednakog intenziteta, ali suprotnog smjera. Spreg sila okrece okvir sve do
polozaja kada Je magnetskl fluks kroz okvlr maksimalan. Medulim, po [nerdj! okvir prode taj polozaj Ie
na yP?cne djelov?ti sila smjera. Ali, u istom trenutku i poluprstenovi promljene
svoJ polozaJ te se promlJem I smJer struJe. Zbog toga spreg sila obrce okvir uvijek u istom smjeru.
Generator jednosmjerne struje dje/uje kao generator kada mu se rotor obrce a kao
eleldromotor kada se kroz njegov rotor propusta jednosmjerna struja. '
za jednosmjemu slruju imaju raznovrsnu primjenu, od djecijih Igraeaka pa do
-elelctnenlh vozova.
86
Asinhroni motor
U savremenoj industriji najsiru prlmjenu imaju motori naizmJenicne struje sa obrtnim magnetskim
poljem. Princip rada takvih motora dao je N. Tesla 1887. godine sto je uzrokovalo pocetak masovnog
kOristenja naizmjeniene slruje.
Stator ovakvog motora lma s!icnu konstrukciju kao i generator trofazne struje (SI. 2.4.14.a). Kada
se trofazna struja dovede na Irl namotaja (R,S,T) koja su postavljena pod ug!om 120", svaki namotaj
daje svoje magnetsko polje. Rezultuju6e magnetsko polje lzmedu polova obr6e se frekvencijom
naizmjeniene struje. Ako se u takvo obrtno magnetsko polje stavi stalnl magnet, onda se i on poene
obrtatl istom frekvencijom kao i magnetsko polje. Dobili smo sinhroni motor (sl. 2.4.14.a)
SI.2.4.1S.Kaveznl rotor
Transformatori
Ako se umjesto stalnog magneta kao rotor postavl
kalem, njegove namotaje sijeku linije sile te se u rotoru
indukuje struja. Usljed toga se kalem poene obrtati. T akav
rotor se obrce nesto manjom brzinom nego magnetsko polje
pa sa odgovaraju6i motor zove asinhronl motor. Kao rotor
najcesce se koristi zatvoreni okvir u obHku kaveza, kao na
sliei 2.4.15.
Aslnhroni motor lma najvecu primjanu u industrlji jer na
njegov rotor na treba dovoditi nikakvu struju pa nisu potrebni
ni kolektori nl cetklce.
Jedna od osnovnih prednosti naizmjenicne struje je mogucnost njenog
transformisanja sa jednog napona na drugi.
Uredaji kojima se povecava iii smanjuje naizmjenicni napon nazivaju
se transformatori.
Princip rada transformatora postavio je jos Faraday. Kada se mijenja jacina
struje kroz jedan kalem (primar), onda se u obliznjem kalemu (sekundaru) indukuje
struja. Ta pojava se zove uzajamna indukcija.
Transformator se sastoji od dva elektricni izolovana namotaja oko zeljeznog
I'
I'
2.4.16. Transformator
ill'
IIH
u]] I u,]
II
jezgra (sl. 2.4.16.).
Naizmjenicna struja, koja sa
dovodi na jedan namotaj
(kalem) uzrokuje promjenljivi
magnetski fluks. Usljed toga
se indukuje naizmjenicna
struja iste frekvencije u
drugom kalemu.
Kalem na koji se dovodi
naizmjenicna struja naziva se
primar, a kalem u kojem se
indukuje struja sekundar. Da bi se smanjili gubici u transformatoru usljed vrtloznih
struja jezgro transformatora se izraduje od izolovanih limenihploca. Ako su gubici
u termogenim otporima ka/ema zanemarljivi, kao i rilsipanje fluksa, onda za takav
87
transformator kazema da je idealan. U tom slueaju eitav magnetski fluks
proizveden u primarnom kalemu prolazi i kroz sekundarni kalem.
Prema Faradayevom zakonu indukcije, indukovana e!ektromotorna sila u
sekundaru proporcionalna je broju namotaja. Ako_ sekundar transformatora ima N2
namotaja, a primar N, namotaja, onda vazi relacija
lu, = N, I
U
2
N2
Naponi na krajevima primara i sekundara odnose S8 kao brojevi njihovih
namotaja.
Iz jedna6ine transformatora vidi S8 da S8 promjena napona postize promjenom
broja namotaja. Ako je broj namotaja na sekundaru ve6i nego na primaru, onda se
napan poveca i obratno.
Kada sekundar nije opterecen, kroz primar protice vrlo mala struja koja se zove
struja praznog hoda. Kada se u kolo sekundara prikljuei neki potrosae, onda kroz
namotaja sekundara proteklen struja 1
2
, Gim se sekundar optereti u odgovaraju60j
srazmjeri se pove6a i struja u primaru. Primar "povute" jaeu struju iz izvora na koji
je prikljucen.
Energija koju primar uzima iz mreze zavisi od potrosnje
sekundarnom kalemu. U idea/nom transfarmataru snaga koja sa
primarn; kalem jednaka je snazi u sekundarnom kalemu,
energije u
dovodi na
Jacine struje kroz primar i sekundar odnose sa ob.rnuta naponima
na primaru j sekundaru.
Na primjer, ako se napan na sekundaru pove6a 10 puta, onda 6e se jaeina
struje smanjiti 10 puta. 8naga struje pri tome ostaje nepromijenjena.
Ova cinjenica se koristi kad prijenosa elektricne energije na daljinu. Osnovni
problem kod prijenosa elektricne energije jesu gubici na zagrijavanje provodnika
usljed termogene otpornosti R. Oslobodena kolitina toplote, po Joullovom zakonu
je:
Q=RI't
gdje je I jaeina struje. To je nepovratni gubitak energije. Gubici te vrste se mogu
znatno smanjitl smanjenjem jacine struje pomotu transformatora, a da se pri tome
snaga struje ne promijeni. To je mogute ako se struja kroz provodnik prenosi
visokim naponom. Ako se na primjer, napon u sekundaru transformatora poveca
100 puta jacina struje se smanji sto puta. Posta su gubici u provodniku na
zagrijavanje proporcionalni kvadratu jaeine struje, onda se oni smanje deset hiljada
puta. .
88
Ovakvo rjesenje je u praksi m09u6e samo za naizmjeniene struje. To je jedan
od osnovnih razloga zasto se danas najvise proizvode naizmjenicne struje.
Za one koji zele vise znati
Pitanje 1. Kako se podesava broj namotaja primarnog kalema Nl?
Odgovor. Neka je termogeni otpor kalema i neka. je
Usljed promjenljivog fluks8 u primarnom kolu se J8v!ja elek!romotorna je
suprotan smjeru naizmjenicne struje koja se dovodi na primar. Druglm fljeClma, javlJa se mduktlvna
otpomost
Bra] namotaja primarnog kalema se podesava tako da samoindukcije bude
pribliino jednaka elektromotornoj sUi naizmjenicne struje 1:1 koja se dovodl na pnmar,
E "'-10
1
6>
, M
U tom slucaju, struja praznog hoda, koja protiee kroz primar, ne moze bili velika. 8 obzirom da,
kod ldealnog transformatora, isti fluks prolazi i kroz sekundar, onda je

2 N
z
za idealan transformator taj odnos vali "I za efekflvne napone na krajevima primara i sekundara,

U
2
N2
Primjer 1. Snaga manje hidroelektrane iznosi 6 M""!, a generatorski napon je 10 kV a) je
jacina struje? b) Kolika e.e bit! jacina struje ako se prenosl dalekovodom napona 110 kV? c) Kohko puta
ce se smanjiti gubicl?
Rjesen/e.
P",6MW",610
6
W
U1""IOkV
U? llOkV
a) It =? b) h =?
. P 610
6
W .
a) 8naga struje je PI",UjII, te Je II '" 1O.103V; 11"" 600A
b) Ako se, koristenjem transformatora, napon poveca, onda ce se smanjiti jaCina struje
=1
I; U
z
' 2 I U
2
IlOkV
12 = 54,5 A
e) Gubici te se smanji!1 J puta, tj. 121 puta.
89
Mreie naizmjenicne struje. Prijenos elektricne energije
Sistem vodova i transformatorskih stanica koji sluzi za prijenos e!ektricne
energije od izvora do mjesta potrosnje nazivamo elektricnim mrezama. Razvoj
elektricnih mreza neposredno je ovisio od razvoja elektrana, pa se moze reci da su
S8 elektricne mreze pojavile kada i pIV8 elektrane.
Prvu elektranu za napajanje sijaliea (sa ugljenim vlaknom) sagradio je Edison
1882. godine. Istosmjerna struja iz Edisonove elektrane napajala je 7000 sijaliea,
koje SU od elektrane bile udaljene nekoliko stotina metara. Napon na generatoru je
bio 103 V, a napon na sijalieama 100 V.
Najveti problem su bili gUbiei elektriene energije na zagrijavanje, te su se
elektrienom energijom mogli koristiti samo obliznji potrosaei. Da bi se rijesio taj
,ptoblem smanjivala se jaeina struje, ali na taj naein se smanjivala i snaga struje.
Krajem 19. stoljeta naucniei su dosli do zakljucka da se rjesenje problema
prenosenja elektriene ernergije radikalno moze r!jesiti tako sto se umjesto
jednosmjerne struje pocela koristiti naizmjenicna struja. Ona S8 moze
transformisati na visoki napan, prj cemu S8 smanji jacina struje, a snaga pri tome
ostaje nepromijenjena.
U elektranama se obieno proizvodi trofazna (naizmjeniena) struja napona 6 kV,
10 kV iii 35 kV. Zatim se transformise na 110 kV, 220 kV iii 380 kV te transportuje
na velike udaljenosti (sl. 2.4.17)
51.2.4.17. Prenosenje energije od od izvora do potrosaca
U svijetu se danas grade dalekovodi i za napon od 500 kV i 750 kV. To su tzv.
visokonaponske mreze.
Prenosenje elektricne energije ad elektrane do transformatorske stanice vrsi se
naponom 10kV i 35 kV. Udaljene transformatorske staniee povezane su
dalekovodima napona 110, 220 iii 380 kV. U srediiltima velikih potrosaea (gradovi,
industrijski objekti) nalaze se transformatorske stan ice koje smanjuju napon na 380
V, odnosno 220 V.
Ako je potrebno dobiti jos niti iii vis; napon, koriste se transformatorski
sklopovi. Na primjer, nekada je potreban napon od 6V iii 12V, a nekada i do
15000V (katodna eijev).
90
Vainiji iskazi i formule
, Generatori su uredaji koJI pretvaraju mehanicku u elektricnu,
a eiektromotori pretvaraju elektricnu energiju u mehamcku.
Napon izmedu nultog provodnika i faznih u gradskoj
mrezi. iznos! 220 V. a napan izmedu pojedmlh faznih provodmka 380 V.
Uredajl pomoeu koJlh se povecava III smanjuje naizmjenicni napon
nazivaju se trans/ormatori.
Naponi oa krajevima primara i sekundara odnose se kao brojevi nJihovih
namotaja:
Jacine struja kroz primar i sekundar odnose se obrnuto naponima na
primaru i sekundaru.
Naizmjenicna struja se oa velike daljlne visOkity'
Na taj nacin se'smanjuju gublei elektricne energlJe na zagrlJ8vanJe provodnlka.

U
z
N
z

Jz U I
91
Elektromagnetske oscilacije. Thomsonova formula
Elektromagnetske oscilacije predstavljaju naizmjenicno pretvaranje
energije eleklricnog polja u energiju magnetskog polja i obratno.
Elektrieno kolo u kome naslaju elektromagnetske oscilacije zove se elektrlcno
oscilatorno kola. Najjednostavnije oscilatorno kolo saeinjavaju kalem koeficijenta
samoindukcije L i kondenzator kapaciteta C (51. 2.4.18.).
c
c
SI. 2.4.18. Elektromagnetske
oscllacije
magnetskog polja.
OscHovanje ovog kola izaziva S8 prethodnim
naelektrisanjem kondenzatora. Kondenzator S8
veze za izvor jednosmjerne struje taka da S9
jedna ploea naelektri8e pozitivno, a druga
negativno. Tada je izmedu plata kondenzatora
uspostavljamo elektrieno polje (sl. a).
Pomo6u prekidaea iskljucimo izvor napona i
zatvorimo LC - kole. U tom trenutku zapoeinje
prainjenje kondenzatora. Elektroni sa negativne
ploee krecu se prema pozitivnoj ploei na kojoj je
manjak elektrona. To znaei da protiee elektriena
struja. Usljed praznjenja napon na
kondenzatoru S8 smanjuje, a struja kroz kalem
povecava. Kada napon na kondenzatoru bude
jednak nUli, cnda struja kroz kalem dostize
maksimalnu vrijednost. Tada i magnetsko polje
dostize maksimalnu vrijednost (sl. b). Ako nema
termogenog otpora u kolu, onda kazemo da je
oscilatorno kolo idealizovano. U takvom kolu
nema pretvaranja elektricne energije u toplotu.
Maksimalna energija elektrienog polja u tom
trenutku jednaka je maksimalnoj energiji
Po inerciji elektroni produzavaju kretanje u istom smjeru prema gornjoj ploeL
Struja nastavlja da teee postepeno se smanjujucL Kondenzator poeinje ponovo da
se puni sve dok se ne naelektri8e, ali suprotno. Sada je gornja ploea naelektrisana
negativno, a donja pozitivna (sl. c).
Taj proces traje sve do nestanka magnetskog polja i potpunog opterecenja
kondenzatora. Kolo tada raspolaze sarno energijom elektrienog polja.
Nakan ovoga slijedi prainjenje kondenzatora, zatim punjenje, itd. Proces S8
ponavlja, a energija elektricnog polja se periodicno prelvara u energiju
magnetskog polja i obratno. Zbog toga se ovakve oscilacije nazivaju
e!ektromagnetske oscilacije. Opisano oscilovanje je neprigl!seno.
Sopstvena frekvencija oscilovanja je data formulom.
92
If, =
Period oscilovanja iznosi T = 2n.JLC
Sopstvena frekvencija oscilovanja zavisi od induktiviteta kalema L i
kapaciteta kondenzatora C.
U na8em primjeru, oscilatornom kolu je samo u poeetku data izvjesna energija:
a zatim je kolo prepu8teno samo sebi. Kada nema termogenog otpora oscllacl)e bl
bile neprigusene, tj. stalno bi se ponavljale. Medutim, u realmm kollma postoJe
razni oblici gubitaka energije j oni su uzrok pojave prigusenih
oscHacija. Da bi S8 osci!acije odrzale, upraksi S8 u kola veza nek1 kOJI
periodieno nadoknaduje gubitak energije (na primjer izvor elektriene energlJe sa
elektronskom cijevi - triodom, odnosno tranzistorom).
Oscilatorna kola, sa vrlo malim lnduktivitetom j kapacitetom, imaju oscilacije
vrlo visoke frekvencije,
Primjer 1. lzracunaj period i frekvenclju sopstvenih osci\aclja osci!atornog kola, aka je induktivite1
zavojn'ice 1 mH, a kapacitet kondenzatora 0,1 IiF-
Rjesenje.
L= I mH= 1O-
3
H
C--Ol uP:." 1O-
1
p
T=?,f::::?
T",2n-/LC -lO:;P
T=6,281O-'s

T
Elektromagnetski talasi
Elektrieno oscilatorno kolo, koje smo upoznali, naziva se zatvoreno
oscilatorno kolo. U
51.2.4.19. otvorenp oscilatorno kolo
takvom kolu elektrieno
polje je izmedu ploea
kondenzatora a
magnetsko polje
unutar solenoida
(kalema). Ova su polja
izvan oscilatomog kola
veama slaba pa kaze-
ma da je zracenje
zatvorenog oscilato-
mag kola
rljivo.
93
Ako se ovo oscilatorno kolo otvori, prosiruje se prostor u kojem djeluje njegovo
elektritno polje (sl.2;4.19.)
Daljim razmicanjem plota elektritno polje zauzima jos ve6i prostor. I najzad
potpunim razmicanjem i ispravljanjem dobiva S8 oscilatorno kole, kao na sliei
2.4.19.c. Od zatvorenog oscilatornog kola dobili sma otvoreno oscilatorno kola.
Otvoreno ascilatorno kole maze biti i obieni pravolinijskl provodnik, odredenog
kapaciteta i induktiviteta. Takvo oscilatorno kolo naziva se jos i dipol-antena. Kada
se u otvorenom oscilatornom kolu izazovu elektromagnetske oscilacije u prostoru
oko njega nastaje elektromagnetsko polje. Elektricno i magnetsko polje nisu vise
odvojeni ve6 cine jednu cjelinu.
Teoriju elektromagnetskog polja postavio je Maxwell, 1863. godine. Njegova
teorija se temelji na sljede6im postavkama.
Svaka promjena magnetskog polja dovodi u okoInom
prostoru do indukovanja vrt/oinog eIektricnog poIja.
Svaka promjena eIektricnog polja dovodi do indukovanja
vrt/oinog magnetskog polja u aka/nom prostoru.
Maxwellova teorija je teorijski predvidjela postojanje
elektromagnetskih talasa, kao i to da su i svjetlosni talasi
samo jedan oblik postojanja elektromagnetskih
talas'a.
Prema Maxwellovoj teoriji, emitovanje elektromagn-
etskih talasa nastaje pri ubrzanom kretanju elektricilela.
Na taj nacin emiluje se elektromagnetski talasi i kada
neka kolicina elektriciteta vrsi prosto harmonijsko
oscilovanje u oscilatornom kolu.
Aka se u nekoj tacki prostora stvori promjenljivo magnelsko polje one 6e u
susjednoj tacki indukovati vrtlozno elektricno polje koje je takode promjenljivo. Ono
6e indukovati vrtlozno magnetsko polje, a ovo vrtlozno elektricno polje, itd.
94
Na taj natin nastaje elektromagnetski talas.
Proces "irenja promjenljivog elektromagnelskog polja kroz prostor
naziva se elektromagnetski talas.
51. 2.4.21. Prostlranje elektromagnetsklh talasa
Prema tome, elektricno i magnetsko polje siri se od izvora na sve strane u
prostar. Na sliei 2.4.21, je prikazano -sirenje elektromagnetskog polja na Iijevu j
desnu stranu od Uocavamo da se oba promjenljiva polja, elektricno i
y
. magnetsko, javljaju
x uvijek zajedno. Ujedno
-'4 vidimo da su Hnije sile
jednog polja uvijek
It A. ,I okomite na linije sile
z
51. 2.4.22. Elektromagnetski talas
drugog polja.
Na sHei 2.4.22. je
prikazan elektromagnetski
talas. Promjene jacine
elektricnog i magnetskog
polja mogu se predstaviti
kao promjene vektora E j 8.
Ti vektori su okomiti na
pravae sirenja talasa, slo
znaCi da su
gnetski talasi transverzafni
talasi.
Brzina elektromagnetskih talasa u vakuumu je

s
To ie brzina svjetlosti u vakuumu sto ukazuje da je svjetlost
elektromagnetski !alas ..
Talasna duzina elektromagnetskih talasa je
A=.".
f
Pomo6u .elektromagnetskih talasa prenosi se energija u okolni prostor, brzinom
svjetlost!. a tome 6emo posebno govorit!.
Za one kOfl ieIe vise znatl
Pitanje 1. Prama Maxvellovoj teoriji brzina eleictromagnetskih lalasa u vakuumu je
1
c= JMi:
gdje su konslante, u izrazu pod korijenom, permeabHnost, odnosno permitivnosl vakuuma. a) KoUka je
brzina elektromagnetskih lalasa u vakuumu, izracunata prema loj relaciji? b) Kako sa maze izracunati
indeks prelamanja elekiromagnetskag lalasa neke sredine?
Odgovor. a) Aka se u gornju relaciju uvrste podacl za navedene kanstante (vidi tabelu na kraju
knjige) dobije se da je brzina svjet!osti

s
To je brzina svjetlosti u vakuumu sla ukazuje da je svjetlost elektromagnetskl talas.
b) 8rzina prostiranja elektromagnetskih talasa u nekoj sredini je
.-
95
1
'0 __
,Jil
gdJe je p,:::::p.,"f1o, =f",EtJ
S obzirom da je, po definiciji, indeks prelamanja oake sredine n ""..:: , to je
,

,
Prema da bi izracunaH indeks prelamanja nake sredine potrebno je znat! relativnu magnetsku
permeablrnost te sred/ne jJ, i relativnu permitivnost te sredine E,.
Hertzovi ogledi
. objavio svoJu :eoriju talasa 1863. godine. Godine 1888. godine,
njemackl flzlcar Hertz, ekspenmentalno J8 potvrdio Maxwellovu teoriju 0 postojanju i svojstvima
elektromagnetsklh talasa. Hertz Je ne sarno dokazao postojanje
elektromagnetskih talasa nego i njihova odbijanje, preiamanje,
difrakciju i polarizaciju.
SI. 2.4.23. Heinrich Hertz
(1857-1894)
SI.2.4,25. Serna Hertzovih ogleda
96
Princip njegovih eksperimenata sHean je principu savremene
emisije i prijema radio talasa. Oscilatorna kola sa sopstvenom
frekveneljom f, emituje elektromagnetske talasa. Te lalase maze da
primi drugo oscilatorno kolo frekvencije f2 , ali pod uslovom da ana
budu u rezonanelji, Ij. da podesnom konstrukcijom bude f, = f2 (si.
2.4.24.)
g=--.J=h
LI L1.
SI.2.4.24. Ova oscilatorna kola u TezonanClji
Serna Hertzovih ogleda prikazana je na slici 2.4.25. Hertzov
oscilator je U obliku stapa na cijoj S8 sredini nalazi mall vamicni
razmak, Varnice se izazivaju visokim napanom iz induktora.
Kada izmedu kuglica
skoCl vamica pocinje
oscilovanje osel!atomog kola.
Hertzov oscilator ustvari
predstavlja emisionu anlenu,
tzv. Induktivitet
i kapacitel njegovog
osellatora je bio vrlo mali tako
da je frekvencija oscilatora
bila velika.
Pri skakanju varnice u
oko!n! prostor se sire
eleklromagnetski talasL Za
detekciju eleklromagnetskih
talasa Hertz je upotrijebio
prijemne oscilatore raz!icitih
oblika i dimenzija. Vlastita
frekvencija tih prijemnih antena podesavana je tako da bude u rezonanciji sa otpremnikom. Najzad,
kada je podesio odgovarajuce dimenzlje varnica se javila j u prijemniku. Potvrdia je da elektromagnetski
lalas! imaju isla svojstva kao i svjellost.
Na taj nacin Hertz je eksperimentalno potvrdio Maxwellovu teoriju i dao osnove savremenoj
radiotehnlcl.
Primjer 1. U Hertzovom ogledu lalasna duzina elektromagnetskih lalasa iznosila je 4,5 m. KoUka je
bila frekvencija oscilovanja Hertzovog oscilatora?

Frekvencija i talasna duzina povezan] su relacijom,

f ""5..,,,, ___ '_; f ",66MHz
A 4,Sm
Radio difuzija
Beilen! prijenos zvuka na velike daljine naziva se radiodifuzija
Princip primjene prenosenja elektromagnetskih talasa od otpremnika do prijemnika dao je Hertz
1888. godine (vidi sliku 2.4.24.) Otvoreno oscilatorno kolo proizvodi elektromagnetske lalase odredene
frekvencije, Takvo oscHatorno kolo zove se otpremnik (odaslljac, emiter. .. ). Prijemno asci/atamo kola
maksimalno 6e apsorbovati energiju elektromagnetskih talasa ako ima istu frekvenciju kao otpremnik
(f1 = 12)' Kazemo da su tada otpremnik j prijemnik u rezonanciji.
Ovakav nacin prenosenja energije od jednog oscilatornog kola do drugog koristi se u cje!okupnoj
radiotehnici. Antena radioprijemnika prima energiju elektromagnetskih lalasa svih emitera, aU se
pojacavaju sarno one frekvencije na koje je podeseno oscilatorno kola prijemnika. Fino podesavanje
sopstvene irekvencije prijemnika vrsi se pomocu promjenljivog kondenzatora,
Za one koji zeTe vise znati
SI. 2.4.26, Amplitudna modulacija
Audio
signal
Ukupni sigulli
Otpremnik
Jedan elektronski oscilator u
otpremniku proizvodi elektromagnetske
oscilacije odredene frekvencije. Preko
antene predajnika emituju se
elektromagnetski talas! koji se nazivaju
nosee! talasi (sl, 2.4.26), Naziv su dobiH
po tome sto imaju utogu prenosioca
zvucnih oscllacija.
U otpremniku se pomocu mikrofona
zvucne oscilacije pretvaraju u elektricne.
Frekvencija ovih, ,:love se
aUdiofrekvencJJa._,Ona'),e ;pre15o 3.o:-puta
manja od nosece frekvencije. . '>'.-

U ""saih,om \, ".
posebnog sistema, vrsi se "utiskivanje", tj. mljesanje audio frekvencije j
pastupak se zD:ve modul?cija, Na slici 2.4.26. je tzv . amplitudna
promjena amplitude noseceg talasa prema karaktenstlkama zvucnog talasa. -
o

T \

!110dullsani talas se pojatava i preko otpremne antene
odasllje u oko1ni prostor. Tako se una
talasa, brzinom svjetlostl, u ekolnf prostor
odasr[ju zvucne oscilacije.
Prijemnlk
. rada prijemnika elektromagnetskih talasa objasnit
cemo na jednom od najprostijih tipova radio-prijemnika koji se
zove deteldorski prijemnik.
00 prijemne antene A dolaze moduHsani
(sl. 2.4.27).
PromJenom Induktlvrteta III kapaclteta C u asciJatornam kolu
SI. 2.4.27. Deteldorski prijemnik to da nas prijemnik dade u rezonanciju
sa koju zelimo slusatL
se. u ukljuci slusalica (T) njena membrana nije u stanju da prati brze
promje.ne oscllovanJa noseceg koje su reda 1 MHz. Zbog toga se 1a visokofrekventna stru'a
,detekt.orom (0). To je ustvari kristalna dioda kOja ispravlja naizmjenienu struju i daJe
struju. Sad,a membrana slusalice reaguja samo na audlofrekventne oscilaclje elja je
frekvenclja ma!lja od elektromagnetskih oscilacija. Zato se kaze da je pomocu diode izvrSena
dem_odulaclJ8 noseceg talasa, Ij, odvajanje aUdiofrekYencije od nosece frekvenciJ'e
elektromagnetskog talasa.
f?diote.hnika, se temell.i p.rincipu sarno slo su tehnicka rjesenja znatno
poboljsana. Teme!je radlotehOlke postaVIO Je fiziear Marconi 1896 gOd,'ne m d tv d' d
Je to ucinio " 'e a k' f .v . ,a a se f I a
pnj6 nJ 9 rus I IZlcar Popov, 1895. godine, odnosno Tesla, 1893. gOdina.
Radio talasi se diJete na: duge (1 km 30 km), srednje (100 m - 1000 m), kratke (10 m. 100 m) .
u!trakratke, UKT (1 m - 10 m). Frekvencija UKT je od 30 MHz. 300 MHz. I
. Na prinCipu vrsi i prenos sllka beilcnim putem. U otpremniku se vrsl pretvaran'e
SVjellosnlh slgnala u etektncne. U prijemniku se vrsi pretvaranje elektricnih signala u svjeUosne. J
Sl. 2.4.28. Radar
Na slic! 2.4.28. je prikazan radarski
uredaj kOjim se, pomocu elektroma-
gnetskih talasa, otkrivaju polozaji
predmeta.
SI. 2.4.29. Beiitnl tele10n
(mobitel)
t.,1 (00' ) k .. Na slici 2.4.29. je prikazan bezicni
e on m Itel oJlm se, pomocu eleklromagnetskih talasa razgovara,
98
Spektar elektromagnetskog zracenja
Hertz je svojim eksperimentima pokazao da elektromagnetski ta!asi,
proizvedeni jednim oscilatornim kolom, imaju sliene osobine kao j vidljiva svjetlost.
Upoznavanjem elektricne strukture materije doslo se do zakljucka da atomi i
molekull emituju svjetiost kao elektricni oscilatori. Tako je ubrzo ustanovljeno da
elektromagnetsko zracenje obuhvata vrlo siroko podrucje u pogledu talasnih
duzina.
Cijeli raspon mogucih talasnih duzina I frekvenclja elektromagnetsklh
lalasa naziva se spekatar elektromagnetskih talasa.
Zajednicko svim elektromagnetskim talasima je da imaju istu brzinu
prostiranja. Medutim, talasi razlicitih talasnih duzina dolaze iz razlicitih izvora i
razlicito djeluju na materiju. Stoga ih obicno dijelimo prema tipu izvora iz kojeg
dolaze. Pri tome granica podjele nije 08tra.
Na tabell 1. je dat spektar elektromagnetskih talasa.
iTalasnaduzll1a ...........
Radio-talasi >0,3 m
Mikrotalasi 1 mm-O,3 m
IC-zracenje 760 nm -1 mm
Vidljiva svjetlost 380 nm - 760 nm
UV-zraeenje 10 nm - 380 nm
x zracenje 1 pm-l0nm
y - zraeenje 0,01 pm -1 pm
Kosmicko zracenje < 0,01 pm
Tabela 1. Speldar elektromagnetskih zracenJa
Radio-talasi obuhvataju
talasne duzine oct nekoliko
kilometara do 0,3 m. To su
talasi koje koriste televizijski i
radio odasiljaci. Njihov izvor su
oscilatorna kola. Radio-talasi
dolaze i iz svemira.
Mikrotalasi obuhvataju tala-
sne duzine od 1 mm do 0,3 m.
Primjenjuju se u radarskoj
tehnici i telekomunikacijskim
sistemima. Njihove frekvencije
su bliske frekvencijama kojima
osciluju molekuli te se koriste za
proucavanje atomske j
molekulske strukture supstance.
Infracrveni (IC) dio spektra
obuhvata talasne duzine od 1 mm do 760 nm. Te talase emituju moJekuli gasa i
usijana tijeJa. Imaju loplotno djelovanje i koriste se u medicini, tehnici i aslronomiji.
Vidljiva svjetlost je uski dio spektra na koji je osjetljivo Ijudsko oko. To su
talasne duzine izmedu 380 nm i 760 nm.
Ultraljubicastom (ultravioletnom - UV) zracenju pripada podrucje ad 10 nm (iii
lnm) do 380 nm. Kao i vidljivo zraeenje, dolazi iz atoma i molekula. Ima veeu
energiju od vidljivog zraeenja. Primjenjuje se u medicini i tehnici. VeSi prigmentaciju
koze i izaziva hemijske reakcije. Zbog tih svojstava moze biti 8tetno za zive
organizme.
X-zracenje ima talasnuduzinu od 1 pm do 10 nm. Te zrake je otkrio Rontgen
1895. godine pa se po njemu nazivaju i rendgentski zraei. To zracenje dolazi iz
unutra8njosti atoma i prenosi jos veeu energiju od .uy - zraka. Zbog svojstva da
99
ra.zlicito prodire kroz tkiva, primjenjuje se u medicinskOj dijagnostici Prilikom
nJlhove je postovati stroga pravila zastite od Inace
rendgentskl zraCi su temelJno orulie za proucavanje strukture kristala. '
y - potice iz jezgra atoma. Talasne dutine su im od 0,01 pm do 1 pm.
!o radloakttvnI eJementi. U interakciji sa zivim organizmima
IzaZlva teska ostecenJa.
zracenje ima jos manje talasne duzine. Dolazi iz kosmosa i patice
ad razhCltlh Izvora.
100
Vainiji iskazi i formule
predstavljaju naizmjenicno
energlJe elektncnog polja u energiju magnetskog
palla I obratno.
Sopstvena frekvencija oscilovanje elektricnog asci/atornog
kola data je Thomsonovom formulom
Proces promjenljivog elektromagnetskog polja
kroz prostor nazlVa 5e elektromagnetski faJas.
Svjet/ost je, takode, elektromagnetski talas.
E.'.ektricno oscilatorn? kolo prijemnika maksimalno apsorbuje
energlJu talasa koje emituje otpremnik, ako su
to dVa oscilatorna kola u rezonanclji, tj. imaju jednake frekvencije
Cljeli raspon mogucih talasnih duiina I frekvencija
elektromagnetskih talasa naziva sa spektar elektromagnetskih talasa.
,. __ 1_
2.JLC
3.0PTIKA
3.1. Svjetlost
Optika je dio fizike koji proucava svjetiosne pojave. Pod svjetlos6u se obicno
podrazumijeva vidljiva svjetlost. To je onaj dio elektromagnetskog spektra koji
kod covjeka uzrokuje osjet vida. Preostali dio elektromagnetskog zracenja
(toplotno, ultravioletno, radiotalasi, ltd.) nase tijelo drugacije osjeca iii ga uopste ne
osjeea. U sirem smislu pod svjetlos6u nazivamo svo zracenje koje emituju izvori
svjetiosti, a tu pored vidljivog spada jo;; infracrveno i ultravioletno zracenje.
Optika se dijeli an geometrijsku optiku, talasnu optiku i folometriju. U
geomelrijskoj opticl zanemaruje se priroda svjetlosti. Ona ima praktican znacaj
za objasnjenje rada optickih instrumenata. Talasna oplika proucava prirodu
svjetiosti, tacnije, talasnu prirodu svjetlosti. Fotometrija se bavi mjerenjem jacine
vidljive svjetlosti koju svjetiosni izvori emituju u prostor, kao i velieine povezane sa
tom jacinom.
Priroda svjetlosti
Stoljecima Ijudi nisu poznavali prirodu svjetiostL Jos starim Grcima bilo je
poznato da se svjetlost prolire pravolinijski. Takode, poznavali su i zakon odbijanja
svjetlosti. Pod optikom su podrazumijevali nauku 0 videnju. Jedni su smatrali da
svjetiost potice iz oka, a drugi da potice od svijetiog predmeta. Tek u 11. stoljeeu
arapski znanstvenik Alhazen pravilno je protumacio vilienje oka i prvi dio jasnu
iormulaciju zakona prelamanja svjetlosti.
U 17. stoljeeu vee su postojale dvije teorije 0 prirodi svjetlosti. Holandski fizicar
Huygens (Hajgens) smatrao je da je svjetiost talasne prirode. Da bi objasnio
prostiranje svjetlosti Huygens uvodi u nauku pojam etera. Eter, po Huygensu,
ispunjava ukupni kosmicki prostor. Istovremeni Newton je smatrao da je svjetlost
korpuskularne prirode. SVjetlost je, prema Newtonu, snop vrlo malih cestica koje
izlijecu iz nekog izvora velikom brzinom. Kada dopru u nase oko izazivaju osje6aj
vida.
Zbog veeeg Newtonovog autoriteta uglavnom je preovladala korpuskularna
teorija.
Kraj ovoj naucnoj raspravi ucinili su eksperimenti izvedeni pocetkom 19.
stoljeea. Fresnel (Frenel) i Joung (Jung) su opazili interferenciju i difrakciju
svjetlosti -i objasnHi je ta!asnorn teorijom. Najzad je Maxwell (1853 .. -godine) .
postavio -elektromagnetsku teoriju svjetiosti, po kojoj je svjetlost transverzalni
101
elektromagnetski talas. Maxwellovu teoriju eksperimentalno js potvrdio Hertz,
1888. godine.
SI. 3.1.1. Albert Einstein
(1879-19SS)
POGetkom 20. stoljeea Einstein je pretpostavio da
se svjetlost sastoji od lotona, kvanta svjetlosne
energije, koji imaju l talasna i korpuskularna svojstva.
Sadasnje glediste fjzieara zasniva se na prihvatanju
Ginjsnice da je priroda svjetlosti dualisticka, tj. i talasna
i korpuskularna.
Brzina prostiranja svjetlosti
Jedna od najvaznijih karakteristika svjetlostl je brzina prostiranja
5vjetlostL Dugo se smatralo da se svjetiost prostire trenutno, mada su
naki naucnici, jos u srednjem stoJje6u, pretpostavljali da sa prostire
nekarn konacnom brzinom.
Prvi koji je pokusao da izmjeri brzinu svjetlosti bio je Galile! (pocetkom
17. stolje6a), ali bez uspjeha. U to vrijama je bila uspjesno izmjerena
brzina zvuka u vazduhu taka s10 su dva udaljena posmatraca mjerila
vrljams za koje zvuk prijede udaljenost medu njima. Vrijeme se mjerilo klatnom.
IsH metod koristio je GaUieL Mjerilo se vrijeme od trenutka kada prvi posmatrac otknje svoj fenjer,
pa do trenutka kada svjetlost ode do drugog posmatraca i vrati se ponovo do prvog. MeduHm, rezulta!i
mjerenja su se veoma razlikovali taka da nisu daval! nikakav pauzdan podatak. Danas znamo da bi
svjetlost za jednu sekundu obisla 7,5 puta oko Zemlje. Prema tome da bi na taj naein izmjeril1 brzinu
svjetlosti potrebno je mnogo preciznije mjen!! male vremenske intervale Hi Ima!! astronomske
udaljenosti.
z'
---*----
51. 3.1.2. R6merov metod odredivanja brzine svjetlosti
Oanski astronom Olaf
Romer, prvi je izmjerio brzinu
svjetlosti, 1675. go. dine,
posmatranjem pomracenja
Jupiterovih salelita. Njegov
metod se zove astronomski.
Za one vrijeme dobio je prilicno
dobar rezultat za brzinu
svjetlosti.
Na slid 3.1.2. prikazan je
Romerav metod odredivanja
brzine svjetlosti. Pratio je
izlazak jednag od Jupiterovih
salema (mjeseca). Taj mjesec
abide aka Jupitera za 42 h 28
min i 36 s. Medutim, primijetio je
da je izlazak Jupiterovog
satelita razliei! u razlicita doba
godine, On ie 10 objasnio na
sljedeCi nacin.
Zemlja se krece oko Sunca
sa periodom od jedne godine
dana, Jupiter obide oko Sunca
jednom za 12 godina. Dok
Zemlja prede polovinu svoje putanje oko Sunca, Jupiter prede 1/24 dio svoje putanje. Tacno je
zabi!jezio vrijeme izlaska satelita kada je Zemlja najbliza Jupiteru (poloi:aj Z). PosHje pola godine, kada
je Zemlja najudaljenija od Jupitera (polota] Z') izlazak sa1eHta je kasnio za oko 1000 sekundL On je to
objasnio morala da prede duz! put, kojl Ie jednak precniku Zemljine-putanje
102
I
'I
;1
oko Sunca. Ako Je poznata udaljenost Zemlje od Sunca, kaja iznosi priblizno d=150 miliana kilometara,
onda se dobije da je brzina svjeUosti prlblizno
2d 215010
6
km
,-
t 1000s
c "" 300 000 km
,
U to doba precnik Zemljine putanje nije bio poznat sa danasnjom tacnoscu pa je dobijeni rezultat
iznosio c=21 0 000 kmls, sto je za to vrijeme ipak bio veliki uspjeh.
Francuski fiziear Fizeau (Fizo) je 1849. godine prvi izmjerio brzinu svjetlosti mjerenjem udaljenosti
na Zem!j!. Takav metod se naziva terestricki metod.
Na sHci 3.1.3. prikazana je sema njegovog uredaja za odredivanje brzine svjetlos1L Iz izvora
svjetlost pada na plocu P koja djelimicno propusta, a djeHmicno odbija svietlost. Poslije prolaska kroz
plocu svjetlost nailazi na ogledalo Z kOje je bila udaljeno od ploce za d = 8600 m. Od ogledala S8
svjetlost odbila i vratila istim putem do ploce, Djelimieno se odbila od ploce i dosla u oko posmatraca O.
Zatim je pored ploce stavio jedan tOCak K sa zupcima 1 namjestio 9a tako da svjetlost od ploce do
ogledala i natrag prolazi izmedu dva zupca. Kada se tocak nije okretao posmatrac ie vldlo odbijenu
svjetlost od ogled ala Z. Kada se toeak okretao posmatrac je vidio sve slabiju svje110st. Pri odredenoj
brzini uopste vise nije vidio odbiienu svjetlost od ogledala Z. Pri dvostrukom broju obrtaja svjetlost se
ponovo pojavila.
o
p
K
-->--+*-+-!!!-4- - - - --
Fizeau je to objasnio
na sljedeCi nacin. Ook je
svjeUost presla put tocak
K og!edalo Z i natrag,
'toCak sa okrenuo tako da
je mjesto jednog proreza
'zauzao" s!jedecl prorez.
ZnajuCi broi zubaca
(odnosno proreza) i
brzinu obrtanja toeka, 1e
udaljenost od ploce do
tocka izracunaa Je brzinu
svjetlosti koja je iznosila
priblizna c=300 000 kmls.
Sljedece, 1850.godine,
francuski fizicar Foucaolt
(Fuko) je izvrsio jos
--- d __ . ___ ..-\ preciznija mjerenja.
Umjesto rotirajueeg taeka
upotrijebio je rotirajuce
SI. 3.1.3. Fizeauov metod ogledalo. Put svjetlostl je
iznosio svega nekal1ko
metara taka da je izmjerio
brzinu svjellosti ne samo u vazduhu vee 1 u vodL On je pokazao da je brzina svjetlosti u vodi manja
nego u vazduhu sto je bio dokaz da je svjetlost talasne prirode.
Metodu obrtnog ogledala usavrsio je amerieki fizicar Michelson (Majkelson), Godine 1888. je
eksperimentalno dokazao da kretanje Zemlje ne utice na brzinu svjetlosti i time pridonio otkricu teorije
relativnosti.
On je koristio osmostrano ogJedalo (rotirajucu prizmu) i povecao udaijenost na 35 km. Godine
1926. dobio je za brzinu svjetlosti vrijednost c = 299 796 kmls.
Kasnijim mjerenjima dobivena ie vrijednost za brzinu svjetlosti u vakuumu.
c = 299 792,5 km/s
U ostalim sredinama brzlna svjetlosti je manja. U vazduhu je brzina svjetlosti praktieno jednaka brzini
svjetlosti u vakuumu. U vodl lznosi 225 000 km/s.
103
Primjer 1. U Flzeauovu ogledu (sL 3.1.3), rastojanje izmedu tocka (odnosno p!oCe P) i ogledala Z
je bilo d = 8600 m. Broj zubaea tocka je 760, a frekvenclja obrtanja tocka f = 22 obIs. Kolika S8
'vrijednost za brzinu svjetlostj dobija iz tih podataka.
Rjesenje. Brzina svjetlosti je c = ~ . Predeni put s = 2 d.
t
Vrijeme za kOje svjetlost prede taj put se izracunava na sljedeci nacin. T ocak se obrne za to
vrijeme za _1_ dio obrtaja,
760
T
t"-
760
Period obrtanja je
Iz gornjlh relaelja dobivamo da je
Brzina svjetrosti je
2d
c
Fotometrija
Fotometrija se bavi mjerenjem svjetlosnih velicina, kao 8tO SU jacina svjetlosti,
svjetlosni Iluks, osvijetljenost neke pavrslne, ltd.
Nas osjet vida ne zavisi sarno od stvarne energije koju prenosi svjetlost 8109a
cema prva nesta reel a svjetlasnlm Izvorlma I asjetljlvastl aka.
Svjetlosni izvori. Izvarl svjetlastl magu bltl prlmarnl I sekundarnl, prlrodnl i
vjestackl, ltd. Prlmarnl Izvarl svjetlasti su napr. uzarena tljela, kaa sta su Sunee,
uzarena nit sljallee sa vlaknam, zatlm lIuareseentna svjetlljka, ltd. Sekundarnl
izvari svjetlasti su tijela ad kajlh se svjetlast adblja (npr. Mjesee, ... ).
Nekl svjetlasni izvari emltuju bijelu svjetlost, kaa na primjer Sunee i priblizna
sijaliea sa vlaknam. Neki izvarl emltuju jednobojnu (manahromatsku) svjetlast.
Monohromatska svjetlast je sastavljena sama ad talasa jedne talasne dutine. Na
prlmjer, laser je manahromatskl izvar svjetlastl clja je talasna dutina 632,8 mm.
Svjetlast sastavljena ad talasa vise talasnlh dutina zave se pollhromatska
svjetlost. Na prlmjer Sunceva svjetlast je pallhromatska. Ona sadrti talase
razlictlh talasnih duzina., kontinuirano rasporedene od 200 nm do 10 ,.urn, s10 znaci
od ultravloletnog podrucja do infracrvenog podrucja:'
Fotometrija se bavi samo vidljivim -di/elomtog speldra.
104
.g
Osjetljivost oka. Za prosjecni organ vida - oko, Interval talasnlh duZina vida je
ad 380 nm da 760 nm. Medutim, asjetljivost aka nlje jednaka nl za sve baje
(talasne duZine).
v
:.J------- -----
O,H
",41
o,z
o L __ " " - . _ ~ _ ~ ~ , __
400 500 555 600 70<) I. fnm
SI. 3.1.4. Osjetljivost oka na svjetlost
Fotometrijske velicine
Na sllel 3.1.4. prlkazana je
relatlvna asjetljlvost aka V, u
zavisnosti od talasne duzine
svjetlosti. Oko je najosjeUjivije na
talasne dutine aka 555 nm (zuta
svjetlast). Uprava te svjetlasti ima
najvise u Suncevu spektru. Oko
slablje vldl plavu I ervenu svjetlast,
a uapste ne vldl zracenje ispod 380
nm I preko 760 nm. Na prlmjer, aka
Imama tri sljaliee Iste snage pa 100
W, ali razl"lcitih baja - plava, zuta I
crvena, oku C8 se uciniti da je
sljaliea koja emltuje zutu svjetlast
najjaca.
Sve velicine u fotometriji se uglavnom' odnose. na tackaste svjetlosne izvore.
Aka S8 svjetlosna energija zraci u svim pravcima jednako, onda se svjetl-osni
izvori nazivaju izotropni.
S abzlrom da Ijudska aka nlje jednaka asjetljlva na sve baje (talasne duzine)
vldljlve sVjetlastl, u fatametrljl se pared flzlckih (abjektivnih) jedlnlea uvade I
vlzuelne jediniee (subjektlvne). Na prlmjer, Ilzlkalna jedlniea za svjetlasnl lIuks je
vat (W), a vlzuelna lumen (1m).
Ffuks svjetlosne energije ell definise S8 kao energlja koju emituje svjetlosni
izvor u jedinici vremena.
Svjetlosni fluks predstavlja snagu svjetlosnog izvora.
Flzlkalna jedlnlca za svjetlasni Iluks je vat (W).
Subjektivno jedinica za svjetlosni fluks je lumen (1m). Veza izmedu !umena i vata nije
jednostavna i zavis! od talasne duiine svjetlostL Za talasnu duzinu 555 nm.
1W=6831m
Broj vati u nekom fluksu je mjera izracene energije, a broj !umena je mjera sposobnostl da dati
fluks izazove osjeeaj vida u oku.
Jacina svjetlosti I nekag svjetlosnag Izvora je svjetlasnl Iluks koji laj Izvar
zraci u jedinicni prostorni ugao.
Aka je svjetlasni Izvar izotrapan, anda ~
Lm
105
Prostorni ugao Q se racuna tako sto se povrsina S koju taj ugao izrezuje na
sferi poluprecnika R(sl. 3.1.5.} podijeli sa kvadratom polupreenika kugle:
Sl. 3.1.5. Prostorni ugao
81

R'
Jedinica za prostorni ugao je steradijan (sr).
Jediniea za jaeinu svjetlosti je kandela (cd) .
Prema gornjoj relaeiji
1m
cd=-
sr
JaCina svjetlosti je jedna od sedam osnovnih velicina
8vjetlosni fluks izotropnog taekastog svjetlosnog
izvora je
1<1> = IQI
Fotometrijska jediniea lumen (1m) je onda.
1m = ed sr.
Jedan lumen je svjetlosni fluks koji izotropni svjetlosni izvor jacine 1 cd
zrac; u prostorni ugao od 1 sr.
Primjer 1. lzracunati maksima!nu vrijednost prostornog ugla u steradijanima.
Rjesenje. S obzirom da je povrsina sfere S "" 41tR 2 to je maksimalna vrijednost prostornog ug!ja
4nR'
Q.o
Primjer 2. Cemu je jednak ukupni svjetlosni fluks izotropnog svjetlosnog izvora jacine]?
Rjesenje. Ukupni fluks je 11>0 "" LQ{) "" 4nI
Prlmjer 3. Svjetlosni fluks sijaJice sa vlaknom, snags 40 W, iznosi 440 1m. SvjetJosni fluks
fluorescentne djevi iste snage, 40 W, iznosi 3000 1m, Kolike su jacina izvora svjet!osti?
Rjesen/e. Prema definiciji jacine izvara sVjet!asti, za sijalicu sa vlaknom je
I=35,Ocd
Q 4nsr'
Za fluarescentnu cijev je
I""'!"" 3000 1m ='I""238 6cd
Q 4nsr' ,
Fluorescentna sijalica je oka 7 puta eflkasnija,
Osvijetljenost. Kada svjetlosni fluks pada na neku povrsinu, onda je
osvijetljenost te povrsine vece sto je veci svjetlosni fluks pO jediniei povrsine.
Osvijetljenost povrsine zavisi takode i od ugla pod kojim svjetlost pada na povrsinu.
Ako svjetlosni fluks poda okomito na neku povrsinu. onda je osvijetljenost
106
1
'i
!
I
I
'I
I
IE= :1
Osvijetljenost je kolicnik svjetlosnog fluksa koji pada na neku povrsinu i
te povrsine.
Jediniea za osvijetljenost je luks (Ix).
em
.ex=-
m'
Jedan luks je osvijetijenost povrsine od 1 rrf na koju ravnomjemo, u praveu
normale, pada svjetlosni f/uks od 1 1m.
Lambertov zakon. Ako izotropni svjetlosni izvcr emituje svjetlosni fluks i on
pada okornito na neku taeku cija je udaljenost r od
izvora svjetlosti, onda je osvijetljenost, te tacke,
E= <I> =
s S' S r2
J
E = I
Ako snop svjetlosti pada pod nekirn uglom
osvijetljenost je
I
Io!
,
IE = rI, cos
a
l
A
81.3.1.6. Lambertov zakon
Gornja relaeija je poznata kao Lambertov zakon.
Osvijetljenost neke tacke na povrsini srazmjerna je jaeini izvora svjetlosti
i kosinusu ugla izmeau pravca svjetlosnog zraka i normale na povrsinu, a
obrnuto srazmjerno kvadratu rastojanja.
Najbolji primjer kako zavisi osvijetljenost povlsine od ugla pod kojim padaju
zrad je osvijetljenost Zemljine povrsine na koju padaju Suncevi zraeL Na ekvator
zraci padaju okomito i osvijetljenost je najve6a, a=O. Porastom geografske sirine
ugao a raste i osvijetljenost opada. Ta einjeniea igra bitnu ulogu za klirnu nekog
podrucja na Zemljinoj povrSinL
Minimalna osvijetljenost, potrebna za eitanje je 20 lx, a potrebna osvijetljenost
81. 3.1.7. Luksmetar
radnog stoia u zatvorenoj prostoriji je od 100 Ix
do 300 Ix. Otvoreno mjesto kada je oblaeno,
ima osvijetljenost 1000 Ix. Osvijetljenost
povrsine na ekvatcru (u podne) moze iznositi i
do 100000 Ix. Osvijetljenost pri mjeseeini je 0,2
lx, a ulicna rasvjeta daje osvijetijenost od 10 Ix.
Osvijetljenost se mjeri instrumentom koji se
zove luksmetar (svjetlornjer sl. 3.1.7.).
Sastoji se of fotonaponske celije spojene sa
galvanornetrom. Kada svjetlost padne na celiju
pojavi se elektrieni napon i kroz galvanometar
pretekne elektricna struja. Jacina elektricne
107
struje je proporcionalna osvijetljenosti. Skala galvanometra bazdarena je u luksima.
Primjer 1. Ulicna svjetiljka je postavljena 10 m iznad ullca i ima jacinu 1",,500 cd. Kolika je
osvijetljenost u tackama 8 i A, prama sllci 3.1.8? Tacka A je udaljena d = 10m od podnoija stuba.
Rjesenje?
1=500ed
r1= 10 m
d= 10m
E1=?, E2=?
Tacka 8 je okomito ispod sijalice.
E =_L= 500cd
1 fl2 (IOm)2
E] =51x
Osvijetljenost tacke A je
I
A
--
d
E2 = r2 coso:;
,
SI. 3.1.8. Uz primjer 1.
rJ = f]2 + d
1
= (IOm)2 + (lOm)2;rj ::: 200m
2
;r
2
'" 14,lm
E "" SOOed. 10m ""177l:x
1 200m2 14,lm '
Pitanja i zadaci
1. Je Ii brzina svjetlosti u vodi manja ill veta nego u vazduhu?
2. Sta je svjetlost?
3. Objasni razliku izmedu monohromatske i polihromatske svjetlostL
4, Objasni razliku izmedu Remerovog metoda odredivanja brzine svjetlosti i Fizeauvog?
5. Fizikalna jedinica za jacinu svjetlosti je vat po steradijanu W/sr, a fotometrijska jedinica kandela, cd.
Da Ii za sve boje svjetlosti vazi jednakcist da je 1W::: 683 1m.
6. Brzina svjetlostl u vakuumu lznosl 300000 km/s.
a) Koliko vremena putuje svjetlosl od Sunca do Zemlje, ako je udaijenost priblizna 150 miliona
kilometara?
b) Koliko bi puta svjetlost obisla oko Zemljine kugle za 1 s, ako je poluprecnik Zemlje A ::: 6370 km.
(R: a) 1=5005=8,33 min, b) Jednom obide za 0,133 s. Za jednu sekundu obide 7,5 pUla)
7. Jacina svjetlosnog lzvora lzn05i 49,3 cd. Kolikl je ukupni svjetlosni fluks ako je lzvor izotropan?
(R620 1m)
8. Ukupni 5vjetlosnl fluks kojl daje izotropni svjetlosni lzvor lznosl 1256 1m a) Kolika je jacina lzvora
svjetlosti? b) Kolika je osvijetljenost neke tacke na povrsini okomitoj na zrake, ako je udaljena 2m
(R: a) I = 100 cd, b) E =25 Ix).
108
Vainiji iskazi i formule
Svjetlost je transverzaini ele.ktormagnetskl talas.
Brzina svjetlosti u vakuumu je
U ostalim sredinama je manja.
Monohromatska svjetlost Je sastavljena sarno od talasa
jedn'a talasne duiine. Polihromatska svjetlost je sastavljena od
talasa vise talasnih duzina.
Oko je najosjetljivije na zutu svjetlost talasne duzlne oka 555 mm.
Svjetlosni f1uks predstavlja snagu svjetlosnog Izvora.
Jacina svjetlosti nekog svjetlosnog izvora je svjetlosni fluks
koji taj izvor zraci u jedinicni prostornl ugao.
Jedinica za svetlosni fluks je lumen (1m), za jacinu svjetlosti
kandela (cd), a za prostorni ugao sterad/jan {sr}.
Osvijetljenost je kolicnik svjetlosnog fiuksa koji pada na neku
povrsinu i te povrsine (ako svjetlosni fluks pada okomito na povrsinu)
Jedinica za osvijetljenost je /uks (Ix)
Lamberlov zakon:
gdje je: E- osvijetljenost, I - jacina izvora svjetlosti, r - udaljenost
izvora od osvijetljene tacke, a- ugao Izmedu upadnog znaka i
normale na osvijetljenu povrsinu.
c = 299 792,5 km/s.
E = ~
S
I
E=2cosa
,
109
3.2. Geometrijska optika
Osnovni zakoni geometrijske optike
U uvodu sma naglasili da se optika dijeli na talasnu i geometrijsku optiku. U
geometrijskoj optici se zanemaruje priroda svjetlosti i uvode izvjesna
pojednostavljenja (aproksimacije). Ta pojednostav/jenja omogueuju da se uspjesno
proueavaju opticki uredaji i instrument!. Opti6ki ureaaji su, na primjer, ogledalo,
soeivo, optieke prizme, itd. a opti6ki instrumenti su, na primjer, mikroskop, te/eskop,
_ valna fronta
projekcioni aparat, fotoaparati, itd.
U geometrijskoj optici svjetiost se
predstavlja sVjet!osnim zracima i
snopovima. Zraci imaju pravac i
smjer sirenja sVjetlosnog fa/asB
(5/.3.2.1.). Uvoaenjem pojma svjetlosni
zrak znatno S8 olaksava 'tzucavanje
svjetiosnih pojava.
Svjetiosni zraci Cine svjet/osni
snap. Razlikujemo divergentni,
konvergentni i paralelnr svjetlosni
snop (sl. 3.2.2). Ako je izvor svjet/osti
vrlo da/eko (na primjer Sunce), onda su
81. 3.2.1. Svjetlosnl zaracl j svjetlosni talas (val) zraci medusobno paralelni. Optickim
socivima mogu se zraci fokusirati u
jednu tacku eime se dobiva konvergentni snop (s/.c).









a) divergentni
b) paratcmi
c) konvcrgentni
mop
snop
"lOp
SI. 3.2.2. Svjetlosni snop
Geometrijska opUka S8 zasniva na cetiri osnovna ZaKOna:
110
1. zakon pravolinijskog prostiranja svjetlosti,
2. zakon nezavisnosti prostiranja svjetlosnih zraka,
3. zakon odbijanja svjetiosti,
4. zakon prelamanja svjeUost!.
1. Zakon pravollnljskog prostiranja svjet/csti. Taj zakon proistice. iz
Ako se, na primjer, izmedu svjetlosnog izvora i aka postavi neki predmet, nece vldjetl.
Sjenke zgrada, drveCa, ljudi, ... mogu sa jasno uocltl pri Suncevoj svjetlostL Na shcl 3.2.3. je, kao dokaz
pravolinijskog prostiranja svjetlosti, prikazana sjena predmeta na zastoru.
predmet
-.-
SI. 3.2 .. 3. Pravolinijsko prostiranje svjetlosti
Dokaz pravolinijskog
prostiranja svjetlosti je i
pojava pomracenja
ljcna
Sunca (sl. 3.2.4). Ono
nastaje kada izvjasni
cfijelov'! Zemljlne
povrSine udu u
Mjeseeevu Sjenku. To
zapravo i nije
pomracenje samog
Sunca, vet zaklanjanje
Sunca Mjesecom.
Pomracenje Sunca vidl
se sarno u onim
krajevima na Zeml]i
preko kojih prede uska
Mjes9eeva sjena. Iz
mjesta kOja se nalaze u
jezgru Mjeseceve sjene vidi se potpuno a iz mjesta u vid! se. djelimicn.o .
pomracenje. Posto su kretanja Mjeseca, Zem[Je ! Sunca poznata, datuml pomracenJa Sunca ! MJesaca
mogu se izracunaU za mnogo godina unaprijed.
SI. 3.2.4. Pomracenje Sunea
svjetlosnih izvora.
U talasnaj optici cemo uciH da su oba ova zakona sarno
priblizno tacna .
Odbijanje svjetlosti
Kada svjetlosni snap pada oa neku pevrsinu, na
primjer, na staklo ili vodu, onda se jedan die odbija, a
jadan dio prelama. Koji dio ce biti odbijen zavisi od
prirede sredine na koju pada svjetlost; a takode i od
upadnag ugla_ Na primjer, PI?!irana staklena ifl metalna
povrsina odbija preko 90% Svjetlosti, soijeg-80%,
25%, vada 5%, ema tkanina 1%, itd.
2. Zakon nezavisnosti
prostiranja svjetlo-
snih zraka. U geome-
trijskoj opticl se smatra
da izmedu pojedinih
zraka, u sastavu jednog
svjetlosnog snapa,
nema medusobnag
djelovanja, tj. da se ani
prostiru nezavisno.
Ovaj zakon vaZi i za
svjetlosne zrake kojl
paticu iz razlicitih
81. 3.2.5. Odbijanje svjeUosti
111
Treba napomenuti da ne posto]i tijelo kOje potpuno odbija, potpuno apsorbuje iii potpuno propusta
svjetlost kOja na njega padne.
Mi cemo razmotriti odbijanje (refleksiju) svjetlosti.
Jos staTim Grcima je bio poznat zakon odbijanja svjet/osti (sl. 3.2.5.)
Upadni ugao jednak je odbojnom u9lu. Upadni u9ao, odbojni ugao okomica oa
povrsinu leze u istoj ravo!.
SI. 3.2.6. Odbijanje svjetlosti:
a) usmjereno, b) difuzno
Prelamanje svjetlosti

Na slici 3.2.6. (gore) prikazan je slutaj odbijanja
svjetlosti od glatkih povrsina. Svi upadni i odbijeni zraei
cine jedinstveni snop. Za takvo odbijanje kazemo da je
usmjereno. Na sllei 3.2.6. (dole) prikazano je odbijanje
ad neravnih povrsina. Nakon refieksije zraci se odbijaju u
razlicitim pravcima. Ovakvo odbijanje se naziva difuzno
odbijanje, a odbijena svjetlos1 difuzna svjetlosl.
Kod dlfuznog odbijanja, zakoo odbijanja vazi za
svaki zrak posebno, a kod usmjerenog odbljanja za
cio svjetlosni snop.
U praksi je tesci sluCa) difuznog odbijanja, na
primjer, na zidovima, povrs]ni Zemlje, zivotlnjama i
bUjkama, itd. Time se objasnjava cinjenica da su ovakvi
predmeti vidljivi iz svih pravaea. Difuzna svjetJost djeJuje
prijatnlje ] zbog toga se sijalice stavljaju u mlijecen kugle
koje difuzno rasipaju svjetlost. !stu ulogu imaju i zavjese i
neravnomjerno okreceni zidovi.
Usmjereno odbijanje se vrsi od ogledala kOja imaju
svoju posebnu ulogu 0 cemu ovdje neeemo govoriti.
Kada svjetlost pada na granicnu povrsinu izmedu dvije sredine (npr. izmedu
vazduha i vode) jedan dio se reflektuje, a jedan dio prelazi u drugu sredinu. Ako
svjetlosni zrak pada pod nekim uglom, onda pri prijelazu u drugu sredinu mijenja
svoj pravac (sl. 3.2.7.), Kai:emo da se svjetlost, pri prijelazu iz jedne sredine u
112
Upad1l1
;!.rak
,,:
,
,
Prclomljcni
zrak
$1. 3.2.7. Prelamanje svjettosti
drugu, prelama.
VeliCina koja karakterise prelamanje
svjetlosti naziva se indeks prelamanja.
Indeks prelamanja neke sredine je
odnos brzine svjetiosti u vakuumu i toj
sredini:
c
n=-
v
Buduei da je indeks prelamanja odnos
dviju on je bezdimenziona!ni braj. Taj
broj je uvijek veei od jediniee, s obzirom da je
,bfzina svjetlosti u vakuumu veea n'ego u bilo
kojoj drugoj sredini.
U tabliei 2. su navedeni primjeri za indekse
prelamanje nekih sredina. Indeks prelamanja
vazduha prakticno je jednak jediniei. Indeks
prelamanja vode je 1,33 sto znaci da je u vodi
brzina svjetlosti 1,33 puta manja nego u vakuumu
(odnosno vazduhu).
Zakon prelamanja 5vjetlo5ti glasi (51, 3.2.7):
sredina
'indeks
I prelamanja
vakuum 1
vazduh 1,0003
voda 1,33
staklo 1,5-1,7
diiamant 2,4
Tabela 2
Sinusi upadnog i prelomnog ugla obrnuto su proporcionalni
odgovarajucim indeksima prelamanja.
sina =&
sinp nj
gdje je n, indeks prelamanja prve sredlne, n2 indeks prelamanja druge sredine.
To je Sne\lov zakon prelamanja (Snellius - 1620. godine). I kod prelamanja
svjetlosti, upadni, prelomni zrak i normala leze u istoj ravn;,
Za prakticno koristenje, zakon prelamanja se moze napisati i u obliku,
nlsina :::: npinp
Ako je jedna od sredina vazduh, onda se moze napisati da je njen indeks
prelamanja jednak jedinici (n = 1).
lndeks prelamanja u odnosu na vakuum, kako smo 9a mi se
preiamanja. Za neku sredinu kOja ima veti indeks prelamanja. kazemo da l.n:a
gustinu, Iz zakona prelamanja vidimo da se sVjetlost preloma ka normah kada prelazl IZ optlckl I)ede u
optlcki gustu sredinu.
Ogled 1. Pokazati sta je to efekat "podizanja"
51. 3.2.8. Uz ogled 1.
Na dnu prazne limene posude postav! novCie tako
da se ne vid] (kao na slid 3.2.8). Ne mijenjajuCi polozaj
oka sipaj vodu u posudu dok ne ugledas novci6.
!zgleda kao da se novcie podigao.
Dublna na kojoj v"ldimo novcle u vodi naziva se
prividna dubina (hp). Ako je indeks prelamanja vode
n, onda je prividna dubina n puta manja od stvame
dubine.
Isti efekat zapazamo kada stavimo stap u vodu.
Stap izgleda kao da je prelomljen. Takode dno jezera
iii rijeke nam izgleda plice nego slo stvarno jeste.
Ogled 2. Demonstriraj odbijanje svjetlosti i prelamanje svjetlosti.
U siroku pravougaonu posudu sipaj vodu ($1.3.2.9). Da bi svjettosne
zrake ucinio v"ldljiv'lm u vodu sipaj sto vetu kolicinu secera ili soiL Prostor
iznad vode zadimi dimom od cigarete.
Dzepni laser nakratko ukljucuj i snop laserske svjetlost!
nekim uglQm prema povrsini vode. upadnog ugla posmatraj
kakb se mijenja odbojni ugao i prelomni ugao.
51. 3;2.9. Uz ogled 2.
113
. Primjer 1: Indeks prelamanje stak!a iznosi n = 1,5. a) KoUka je brz!na svjetlasti u staklu? b) Aka
sVJetlost pada !z vazduha na povrsinu stakla pod uglom 30" koliki ce bili pre/omni ugao?
Rjesenje
n=1,5
a=30
a)v:=:?b)P=?
b) Prema zakonu prelamanja,
a) Indeks prelamanja stakla je n ""
v
odaklc je brzina svjetlosti u staklu
c 300000km/s
n=-
v 1,5
v "" 200000 kmls
.
Indeks prelamanja vazduha je n1=1, a stakla 02= n, te js
sina::::nsinp
sinl3"" sina
"
sin 13 ::.:: 0,333;/3"" 19,5
v Fe.rmatc:v. princip. .fiziear Fermat (Ferma) dao je 1658. godine princip pomo6u koje se
lZV,?stl I, zakon. odblJanJa I prelamanja svjellosti. Taj princip gla5i: prl odbijanrU i
pre amanJu sVJetiosm zrak se prostlre po takvom putu za kojj mu je potrebno najkraee vrijeme.
. s.e govor! zraka onda sa podrazumijeva tzv. opticka duzina puta d To
Je prOlzvod IZ geometnjske duzme pula s i indeksa prelamanja sredine n kroz koju se svjetlost prosti;e,
d=ns
Totaina refleksija
. Kada svjetlosnl zrak prelazi Iz optlcki gusee u opllckl rjedu sredlnu, na primjer
IZ vode u vazduh, onda se prelama od normale. To znaCi da je prelomni ugao ve6i
od upadnog ugla .. Na slid .3.2.10. vidlmo da se povecanjem upadnog ugla
1 prelomm ugao. U jednom Irenulku prelomnl ugao doslize vrljednosl od
90 . Prelom.ljeni zrak lada ne prelazl u rjedu sredinu vee ide duz granlce koja
razdvaJa dVlje sredlne.
$1. 3,2.10. Totalna refleksija
114
Upadnl ugao, za koji
prelomni ugao dostize
vrijednost 90'\ naziva se
granicni ugao ago
Kada je upadni ugao veei od
granienog ug/a, pre/omljeni zrak
vise ne prelazi u rjeCfu sredinu
vet se reflektuje od graniene
pOVl'Sine kao od og/eda/a. Ova
se pojava naziva totalna refle-
ksija.
Granicni ugao totalne
refleksije moze se Izracunali iz
zakona prelamanja,
n lsina = ninp
Kada svjetlost pada na granicnu povrsinu pod uglom a= ag, onda je prelomni U9
ao
/3=900 Tada je n,sina. = n,sin90. S obzlrom da je sin 90
0
=1,10 je
sina
,
n,
Kada svjetlost prelazi iz sredine ciji je indeks prelamanja "1=" U vazduh 6iji je
Indeks prelamanja n,=l , lada je
c-:ll

gdje je n . Indeks prelamanja gusee sredine.
Granicnl ugao za sredine voda-vazduh je oko 49, staklo-vazduh 42, dijamanl-
vazduh 240 ild. Karaklerisllcno svjetlucanje komadlea dijamanla uzrokuje mali
granicni ugao lolalne reflekslje.
Prema tome, do totalne refleksiJe maze daci sarno ako svjetlost prelazi iz
opticki guilee u opticki rjedu sredinu. U slucaju lolalne refleksije upadnl
svjellosni fluks se polpuno reflektuje u prvu sredinu. Stepen refleksije je 100% I
veei je nego slepen refleksije od ogledala koji je neslo veei od 90%.
Ta clnjenica se korisli kod opllckih
prizmi koje su u sastavu optickih
instrumenala. Kada svjetlost padne na
neku stranu ovakve prizme onda 6e na
drugoj slrani doei do tolalne refleksije
(sl. 3.2.11). Upadni ugao od 45 je veei
od granicnog ugla tolalne refleksije koji
za staklo iznosi 42".
SI. 3.2.11. Prizme koje totalno reflektuju
SvjetJovod se lakode zasnlva na
lolalnoj refleksiji. Svjellovod (sl. 3.2.12.) se sasloji od savilljlvog sveznja lankih
opllcklh vlakana, koja cine opllcki kabaJ. Vlakno je od prozirnog malerljala (na
primjer, slakla iii kvarca), koji je presvucen lankim slojem malerijala manjeg
indeksa prelamanja
od slakla. Svjetlost
ulazi na pocetku
vlakana i izade na
drugom kraju bez
gubllaka, jer pri
!otalnoj refleksiji
nema gubltaka
jatine svjetlosti.
SI.3.2.12. Svjetlovod
To je razlog slo
S8 svjetlovod sve vise pnmjenjuje u prijenosu informacija u komunikacljama
posebno digllalnim. Na primjer, oplicklm kablovlma, moze se kroz sasvlm mali
otvor posmalrali unulrasnjosl lijela iii Ikiva, razgledall pa i operlsall unulrasnjosl
zeluca ili srca, itd.
115
Primjer 1. Do kojeg upadnog ugla moze prelaziti svjetlost iz vode u vazduh? !ndeks prelamanja
vode je n = 1 ,33,
Rjesenje. S obzirom da je indeks prelamanja vazduha jednak jedinici vaii relaclja
sina ",2.=_'_=075
gnl,33'
a
g
=-48,7'
Ogled 1. Pomoeu opticke prizme, ciji je prelomni ugao 45 i dzepnog lasera, demonstriraj pojavu
totalne refleksije (sl. 3.2.11),
Postavi opticku plizmu, bocnom stranom, uza zid (Hi tablu), Dzepni laser prisloni uz tabJu tako da
laserski snop ostavlja svijetH 1rag na tabli, kada se ukljucL Za oba poloiaja prizme (na sUei) uocavamo
kako se laserski snop 101alno refJektuje. Razlog tome je slo je upadni ugao na unutrasnju stranu prizme
(45) veel od granicnog ugla za sredine staklovazduh koji iznosl 42.
Prolazak svjetlosti kroz planparalelnu ploiiu
Planparaleina ploca je providno tijelo ograniceno sa dvije paralelne povrsine (51.3,2.13). Na prlmjer,
prozorsko staklo je planparalelna placa.

/)'I.. ill!
SI. 3.2.13. Planparalelna ploea
Kako svjetlost prolazi kroz plan-paralelnu plocu?
Neka je indeks prelamanja materijala ploce n i neka je
sa obje strane vazduh ciji Je indeks prelamanja 1. U
tack! M1 zrak se prelama ka normal!, a u tacki M2 od
normale. Ako su a i p upadni j pre/omnl ugao, onda za
tacku Ml vazl
sina=nsin/3 .
Za tacku M2 vail
Uglovi P i Pl su jednaki jer su i odgovarajuee normale
paralelne, Ie je
!u.u,1
Svjetlosni zrak prolazi kroz planparaielnu plocu
bez prelamanja.
Ogled 1_ Prolazak svjetlosii kroz planparalelnu ploeu mozemo
pokazati jednostavnim ogled om. Siaklenu plocu oblika kvadra
prisJoni uza zid (tablu). Dzepni laser takode prisloni uz tablu 1
laserski snap usmjeri pod nekim uglam prema ploci. Na tabJi
se uOCava putanja laserskog zraka i njegav prolazak kroz
placu. Mijenjaj upadni ugao zraka i pasmatraj pod kojlm uglom
izlazi iz place.
SI. 3.2.14. Uz ogled 1.
Prolazak svjetlosti kroz opticku prizmu
Kad opticke prizme prelomne povrsine nisu paralelne vee zakJapaju neki ugao e. Taj ugao se zove
prelomni ugao prizme-(sl. 3.2.15). -
Na slicj je prlkazan prolazak svjetlosti kroz pri;mu, elii je presjek ustvari trokut.
116
I
'it'
Kada svjeUosni zrak padne na prelomnu prema slrani drugoj strani
panovo se prelama ka siroj strani prizme. Skretanje Je mlmmaino kada Je upadm ugao a Jednak uglu u,
pod kojim svjellosni zrak izlazi iz
SI, 3.2.15. Opticka prizma
Aka je prelomni ugao opticke prizme mali, onda se takva prizma naziva opticki kiln. Ukupno
skretanje svjetlosnog zraka kod optickog kllna;j_e ___

gdje je n * indeks prelamanja materijaia prizme. Skret.anje ne upadnog ugla j utoliko je veGe
ukoliko je veei prelomni ugao prizme i indeks pre!amanja mateoJala pnzme,
Ogled 1. Koristenjem dzepnog lasera pokaz] prolazak svjetlosti kroz opticku prizmu.
Prisloni, bocnom stranom, optlcku prizmu uz tablu (iii zid). Laser. uz tablu i
laserski snop prema prizmi (slika 3.2.15 lijevo). Mijenjaj upadni ugao 1 analiz!raj kako ukupno skretan}e
zavisi od upadnog ugla.
primjer 1. Ukupno skrelanje svjetlosnog zraka kroz optiekl klin iznosi 6. Koliki je indeks
pre!amanja materijala aptickog klina ako je preiomni ugao plizme 10"'?
Rjesenje
0= 6
0= 10c
n = 1
Ukupno skretanje svjetlasnog zraka kroz opticki kiln je 0 '" l(n -1) , odakle je
n ",2.+1"'+1
l 10'
n "" 1,6.
Za one koji iele vise znati
Cernu je jednako ukupno skretanje svjetlosnog zraka kroz opticku prizmu?
Prema s!"ici 3.2.15 desno, ukupno skretanje je
o=(a-t1)+(a
l
-i1!)
Prelomni ugao prizme 0 jednak je vanjskom uglu (kod D), kao uglovi sa normalnim kracima, te je
9:::::13+131' Dalje je, 8", (et+ et
l
) - (/3 + 131) '" et+ a l -9 .
Skretanje je najmanje kada je 0:-=0::1, te je ukupno skretanje
1)=2et-O
117
Pltanja i zadaci
1. Navedi osnovne zakone geometrijske optike
2. Vail Ii za difuzno odbijanie zakon refJeksije?
3. Objasni prelamanje svjetlosti
.4. Kada nastaje totalna refleksija. Navedi neke primjere. Mozes Ii objasniti pojavu bljesavih mrlJ"a na
asfallu za vrijeme velikih vrucina?
5, Brzina svjetlosti u vedl je 225000 km/s. Koliki je indeks prelamanja vade? (R: n = 1,33)
6. pada pod nekim ugiom na povrsinu stakla i prelama se pod uglom 40"Koliki je upadni ugao
aka Je Indeks prelamanja stakla 1,5? (R: 0:=74,6")
!. Granicni uga? za pri. prijelazu svjetlosti iz te sredine u vazduh, iznos! 60", Odredi
Indeks preiamanJ8 te sredme I brzmu sVjetlosti u toj sredini. (R: 0=1,155; v = 259740 km/s)
8. zrak prelazi iz vazduha u vodu. Pri kojem upadnom uglu refleklor i prelomljeni zrak
zaklapaJu ugao od 90"? lndeks prelamanja vode je 1,33. (R: tga=n; 0.=53,1)
Vazniji iskazi i formule
Osnovni zakoni geometrijske optike su:
1. zakon pravolinijskog prostiranja sVjetlostl,
2. zakon nezavisnosti 'prostiranja svjetJosnih zraka,
3. zakon odbijanja svjetlostl,
4. zakon prelamanja svjetlosti.
Za,.kon .svjetlosti: Upadni u9ao jednak je odbojnom uglu.
UpadOl odboJOI zrak I normala leie u !stoj ravoi
Zakon prelamanja svjetlosti: Sinus! upadnog i prelomnog ugla
obrnuto su proporcionalni odgovarajucim incleks!ma prelamanja.
Indeks prelamanja neke sredine je odnos brzine svjetlosti u
vakuumu i toj sred!ni.
. to.tal'!.c, refleks!{e m?ze doci pri prijelazu svjetlosti
IZ u rJedu sredmu. Granicnl ugao totalne refieksije,
PrJ pflJelazu sVJetlost!lz neke sredine u vazduh, je
118
,
n=-
v
. 1
sma
, n
3.3 Talasna optika
Istakli smo da je svjetlost dualne prirode: talasne i korpuskularne. U ovom
poglavlju cemo govoriti 0 talasnoj pri,odi svjetlosti.
Dokaz da je svjetlost talasne prirode je pojava interferencije, difrakcije i
po/arizacije svjetlosti. Te pojave su karakteristicne za sve vrste talasa.
U poglavlju 0 elektromagnetskim talasima saznali smo da je svjetlost
elektromagnetski talas u kojem osciluju elektricno i magnetsko polje (sl. 2.4.22). Za
pojave u optici vaZno je elektricno polje, jer izaziva podrazaje u oku, pa
cemo razmatrati sarno promjene elektricnog polja pri sirenju elektromagnetskih
talasa.
y
Za one koji zele vise,znati:
Talasi se casto prikazuju pomocu talasnog fronta. Talasni front je zamisijena povrslna u prostoru
kroz koju prolazi tal as. Sve tacke jednog talasn09
fronta imaju is1u fazu oscilovanja. Na slid 3.3.1.
prikazan je talasni front ravnog talasa. U svim tackama
te ravnine elektricno polje ima islu vrijednost i oscituje
u istom smjeru ta kazemo da imaju istu fazu
oscHovanja. Sljedeci talasni front je udalien za jednu
ta!asnu duiinu, ltd. Zrak-je okomit na talasni front j
Ima pravac i smjer sirenja ta/asa (na slid je to
pravac z).
5irenje talasa kroz prostar sa moze abjasn!ti
Huygensovim principom (Hajgens) koji 9lasi: Svaka
SI. 3.3.1. Taiasni front
tacka pogodena falasom postaje lzvor novih
elementarnih talasa. Mozama reci i ovaka: Svaka
tacka lalasnog fronta je fzvor novog eiementarnog
talasa. Na slici 3.3.2. je prikazan steml talas. Svaka tacka talasnog fronta je izvor novog elementarnog
sfernog talasa. Zbrajanjem svih elementamih talasa, u tom trenutku, dobio se novi taJasni fronl, itd.
Vektor elektricnog polja osciluje okomito na pravac prostiranja talasa. Stoga su svjetlosni talasi,
transverzalni talasi.
interferencija svjetlosti
U nekoj sredini mogu istovremeno da se sire
dva iii vise talasa. Pri tome moze doci do njihovog
pojacavanja ill slabljenja. Ta pojava se naziva
interierencija talasa.
Naprimjer, neka se na povrsini vode sire dva
talasa iz dva bliska izvora, iste irekvencije i
amplitude (sL3.3.3). Kada dodu u posmatranu tacku
oni se zbrajaju, tj. nastaje interierencija. Ako se pri
SI. 3.3.2. Huygensov princip
119
tome maksimalno pOJacavaju kal'emo da je nastupila konstruktivna
interferencija. Ako se pri tome poniste-deslruktivna inlerferencija.
p
oj
bl
81. 3.3.3. Interferencija talasa: a) konstruktivna, b) destruktivna
I'
Ova ce se talasa
maksimalno
pojacavati ako se
susretnu u fazi, tj.
maksimum jednog i
makslmum drugog
su dosli u tacku P
(sl.a). Talasl 6e se
ponistavati aka se
susretnu u
suprolnoj fazi, ti. u
posmatranu tacku P
dode makslmum jednog I minimum drugog talasa Iii obrnuto (sl. b).
U nasem zamlsljenom ogledu, talasl su Imali Iste frekvenclje i amplitude. Do
inlerferencije talasa ne dolazi pri svakom zbrajanju (superpozicljl) talasa, ve6
samo ako talasi Imaju isle frekvencije i aka su harmonijski (sto znaci da se
mogu prikazati slnusoidom ill koslnusoldom).
Oa Ii moze doci do interferenclje svjetJosnih lalasa? Prema drugom zakon
geometrijske optike dva svjetlosna snopa, kOja se ukrstaju, ne uticu jedan na drugi.
Medutim, pod posebnlm uslovima moze docl I do Interferenclje svjetlosnlh talasa.
Da bi doslo do inlerferencije svjetlosti, svjetlosni lalasi moraju biU
koherentni.
To znael da moraju lmat! istu frekvenciju i stalnu faznu razliku, neovisnu od
vremena. Oa bi svjetlosni talasi bill koherentni moraju poticati iz istog izvora.
Prakticno, da bl oslvarili Interferenciju svjetlosti, moramo od iednog svjetlosnog
izvora naciniti vise izvora. To sa maze postici na vise nacina. Na primjer, kod
Joungovog ogleda svjetlost Iz jednog tackastog svjetlosnog izvora pada na dvije
bliske pukotine (otvora) koje zatim sluze kao dva koherentna izvora svjetlosti (sl.
3.3.4).
v--- .
SI. 3.3.4. Joungov ogled
120
Joungov
ogled. Engleski
tlzicar T. Joung
(Jang) je 1803.
godlne opazio
interferenciju
svjetlosti Iz dvlju
pukotina. To je bio
jedan od prvih
ogleda koji je
polvrdlo talasnu
prirodu svjetlosti.
Mali otvDr, na
neprovidnom
zastoru, osvljetljen
je 8uncevom svjetloscu (sl. 3.3.4). Prema Huygensovom principu, otvor 8 je .
postao novl izvor talasa koji se prostiru do novog zastora sa dva olvora 8, I 82 TI
olvorl sada postaju izvorl novlh talasa clja se interferenclja posmatra na zastoru.
Tako je dObijena koherentna svjetlost Iz dva Izvora.
Kada je koristlo 8uncevu, bijelu, svjetlost na zaklonu je dobio spektar boja.
Kada je koristio monohromatsku Gednobojnu) svjetlost na zastoru je opazio
maksimume i minimume osvijetljenosti, odnosno svjetla I tamna mjesta.
Na sliei 3.3.4. je prlkazan centralni makslmum osvijetljenostl u tackl 0 i k-ti
maksimum u tackl M. Ugao skretanja svjetlosnog zraka je B. U centralnu tacku 0
oba talasa stiiu u istoj faz; j maksimaino se pojacavaju. Dosavsi u tacku M jed an
od njlh je presao dul'i put nego drugi, te vise nlsu u tazi.
Ako je pulna razlika talasa jednaka cjelobrojnom umnosku talasnih
duzina, onda ce nastati maksimalno pojacanje (sto odgovara maksimumu
osvijetljenosti).
Iill<=ul
gdje ie k = 0,1,2,3 .... ; /:"x - putna razllka talasa.
U centralnoj tacki pUlna razlika je jednaka nuli (k=O), te se talasl maksimalno
pojacavaju. 8rediSnja tacka je svijetla. Za k =1 se dobije prva svljetla tacka, k=2
druga svljetla tacka, itd.
Joung je u svom ogledu mjerio medusobno rastojanje susjednih svljetllh pruga i
tako prvl odredlo talasnu dul'inu svjetlosti.
Napomena: Na zastoru 6e se dab'iti svijetli kruzici iii svijetle pruge, sto zavisi od
toga kakvog su obllka pukotine.
1. Kako je Joung, u svom ogledu, izraeunao talasnu duzinu svjetlosti (sl. 3.3.4)?
Odgovor. Na zaklonu nastafu svijetle pruge ako je putna razllka svjetlosnih talasa
I"" -ul
gdje je: k redn! broj maksimuma. Posmatrajmo rastojanje izmedu prvog i C,entralno.9
(k:::1). Neka je rastojanje izmedu dva svjetlosna lzvora d, a udaljenost zastora od lzvora C I neka J8 d< fr.
Za male uglove B mozemo pisatl da js:
ill; o:odsin e"" k).,
ida js sin B "" tgB . S obzirom da je tgB "" f ' gdje)e y. udaljenost prve svijetle pruge (k==1) od centralne
svijetle pruge, onda js talasna duzina svjetlosti,
E..:l:.",A
,
pitanje 2. Sta su interferometri, a sta antirefleksni slojevi?
Odgovor. Interferometri su optitki uredaji tije se djelovanje zasniva na
Pomoc:u njih se vrlo precizno mjere duzine, uglovi, indeksi pre!amanja. saSlav
Interferometar je koristen i u tuvenom Michelsonovom ogledu, kljucnim za Einstelnovu speclJalnu teonJu
relativnosti.
_ - Antirefleksni slojevl se nanose na povrsinu sociva i na'taj natin se p-oboljsava soeiva
za svjetlost. Naime, debljina antlrefleksnog sloja S8 izabere tako da doiazi do ponistavanja reflektovane
svjetlosti int8rierencijom.
121
Primjer 1. U Joungovom ogledu udaljenost izmedu centralne i prve svijetle pruge bila je 2,9 mm,
udaljenost izmedu dvije pukotine 0,2 mm, a udaljenost zaklona 1 m. Odredi talasnu duflnu
upotrijeb!jene monohromatske svjetlosti.
Rjesenje:
y=2,91O') m; 1
d :::: 0,210"3 m
1= 1 m
A=?
Talasna duzina upotrijebJjene monohromatske svjetJosti je, lz reladje 6.x :::: kA (vidi pitanje 1),
A_ yd _ 2,91Q3m 0,2:1O-
3
m
, 1m
A:::; 5,8W
7
m =580 nm
Za one koji iele vise znati
Naucnik Fresnel (Frenel) je ostvario interierenciju svjetlosti pomocu dvije prlzme (biprizma).
Pomocu biprizme, od jednog realnog izvora svjetlosti (dobio je dva imaginarna izvora svjetlostl 11 1 h (s!.
3.3.5).
zastor
U prostoru iza biprizme dva
koherentna svjetrosna snopa se
ukrstaju i dolazi do interlerencije. Aka
u prostar iza biprizme stavimo zastor
vidjet cema interlerenciane pruge.
Rastojanje izmedu pruge zavisi od
talasne duzine svjetlasti, udaljenosti
zastora, itd.
SI. 3.3.5 Fresnelova biprizma
Difrakcija (savijanje) sVjetlosti
Difrakcija je skretanje talasa od prvobitnog pravea prostiranja pri
prolasku pored prepreke iii kroz otvore.
Difrakeija se lahko opaza kod zvucnih talasa. Zvuk cujemo i kada je izvor zvuka
iza neke prepreke. Slicno se savijaju i talasi na vodi kada naidu na neku prepreku
iii otvor. Iza uske pukotine (sI.3.3.6) talas se siri na sve
strane kao da mu je izvor u pukotini. To S8 tumaci
51. 3.3.6. Difrakcija talasa
na-vodi
122
Huygensovim prineipom da svaka ta6ka pogooena
ta/asom postaje izvor novog e/ementarnog talasa. Iz
svake tacke pukotine siri se talas u svim pravcima.
Savijanje talasa je izrazenije sto je uza pukotina.
Difrakeiju talasa je najlakse opaziti kada su
dimenzije prepreke iii pukotine usporedive sa
talasnom duzinom talasa. Ako je otvor iii prepreka
mnogo ve6i od talasne .dutine; difrakcija se neee
opaziti.
I
I
Kako se moze opaziti difrakeija kod sVjetlosti? Svjetlost je elektromagnetski
talas pa bi se i kod nje morali opaziti efekti difrakeije. Medutim, difrakciju svjetlosti
je mnogo teze opaziti jer je talasna duzina vidljive svjetlosti vrlo mala, reda velicine
milionitog dijela metra. 8toga se u geometrijskoj optici i mogla zanemariti difrakcija
i smatrati da se svjetlost siri pravolinijskL
Prema tome, difrakciju svjetlosti mazema opaziti na vrlo malim preprekama. Na
primjer, kada posmatramo upaljenu sijalicu kroz kisobran iii kroz magru, uOCavamo
obojene krugove (iii trake). Ti obojeni krugovi su posljediea difrakcije bijele
svjetlosti na vrlo malim otvorima guste tkanine kisobrana, odnosno difrakeije
svjetlosti na vrlo sitnim kapljieama magle.
Posmatrat cemo tzv. Fraunhoferovu difrakciju kod kaje na neku pukotinu pada paralelan snop
51. 3.3.7. Fraunhoferova difrakcija
Opticka resetka
svjet!osnlh zraka (sl. 3.3.7.).
Na pukutoni (otvorU), Gija je
sirina a, do!azi do difrakcije
svjetlasti, tj. zraci skrecu pod
razlicitim ug!ovima. Svi zraci
koji skrecu pod istim uglom
mogu se pomoeu sabirnog
sotiva skupiti u jednu tacku
P, na zaklonu. U toj tacki
dolazi do interierencije
svjetlosnih talasa, odnosno
na zaklonu se dobije
interferenciona slika sa
naizmjenicno poredanim
minimumima i maksimumima
osvijetljenostL
Za dobivanje interferencione slike najvise se karisti opticka resetka. Ona se
sastoji od velikog broja uzanih paralelnih olvora
Il (proreza). Moze se napraviti tako sto se na
I d staklenoj ploci urezu zarezi (npr. dijamantom)
1 T izmedu kojih prolazi svjetlost. Medutim,
savremena difrakciona resetka 58 izraduje
folopostupkom, kao tamne i svijetle linije na
filmu. Na ovaj nacin se maze dabiti opticka resetka
sa nekoliko stotina linija na jednom milimetru
duzine (sl. 3.3,8.).
Razmak d izmedu dvije susjedne pukotine
zove se konstanta resetke.
Na sliei 3.3.9. prikazan je prolaz svjetlosti kroz
Sl. 3.3.8. Oplicka reselka opticku resetku. Neka na opticku resetku padne
paralelan snop monohromatske svjetlosli.
SVjetlosni zrad, u skladu sa prineipom, skrecu u svim pravcima, tj.
pod razlicitim uglovima. Svi zraei koji skrecu pod istim uglom magu se pomocu
123
sociva skupiti u jednu tacku zaklonu gdje dolazi do interferencija (vidi
sllku 3.3.7.) .. U smJeru okomltom na resetku (a=O) svi su talasi u lazi te je centralna
pruga makslmalno osvIJetlJ.ena. Zatim, sa obje strane od centralne pruge, slijede
m,nlmum" makslmuml osvlJetiJenostl. (sl.3.3.10)
R
----->-----r----------
d
51.3 .. 3.9. Prolaz svjetlosti
kroz optitku resetku
Uslov maksimaine osvijetljenosfi na
(svijetla pruga) je da putna razlika
sv/etlo..snth zraka bUde jednaka cjeiobrojnom
umnosku taiasnih duiina, As = kA
Na slici 3.3.9. vidimo da je putna razlika
6.s=dsina, te je poloiaj difrakcionih maksimuma
odreden relacijiom,
I"d-:si-n a-_
7
kA""l
gdje . je: k=1,2,3 ... , redni broj dilrakcionog
makslmuma, a - ugao skretanja zraka. Za k =1
dobije se prva svijetla pruga, za k=2, druga
,_. pruga, ltd. (sl. 3.3.10.). Pomoeu gomje relacije.
odnosno oplicke resetke, odreduJe se talasna duiina svjetlosti.
Ako se umjesto ":,onohromatske svjetlosti upotrijebi bijela svjetlost, onda 6e
se na zaklonu spektar boja. Naime, ugao skretanja svjetlosnih zraka,
prema relaclJI, od talasne duiine svjetlosti. U vidljivom dijelu spektra
crven,,: sVletlost Ima naJvecu talasnu dUlinu i najvise skreee, a Ijubicasta
te I naJmanJe skrece. Pn tome se na zaklonu dobije vise spektara: spektar prvog
reda (k=l), spektar drugog reda (k=2), itd. Za k=O (centralni maksimum) nema
spektra!
Pc:m?GU optlcke S8 maze dobiti kvalltetan spektar vidljive svjetlosti koji
se konstl kod spektralnlh aparata.
. 1. Okomito na optitku resetku, koja ima 200 otvara po
pada para!elan snap monohromatske svjetiostL
Tr:ca sVIJeUa pruga se vidi pod uglom 15". Odredi: a) konstantu
resetke, .. b) talasnu duzlnu upotrijebljene sVjetlasti, c*) udaljena5t
trece sV!JetJe pruge ad centralnog maksimuma, aka je zaklan udaljen
od resetke a=1 m (51. 3.3.10.)
Rjesenje:
N =200 mm"l
k:::3, a::: 15"
a) d=?,
c*) x == ?
a) Konstanta resetke je
d=...!...",,-'-mm
N 200
d = 5.10.
6
m
b) Talasnu duzinu izracunavamo jz retadja
dsinCi=kA.=3t.
c) Za male uglove
x
sUnO: ""-
,
SI.3.3.10. Uz primjer 1.
.1.= dsina ""
3 3 .
t.=4,3110-
7
m =431nm
x =asina:;:::lmsinlS"
x = 0,26'm
124
Ogled 1. Pomocu optieke resetke, dzepnog lasera i dzepne svjetiljke mozemo jednostavno
pokazali difrakciju monokromatske i bijele svjetlosti.
Dzepni laser okreni prema zidu iii tabli i propustaj lasersku monohromatsku svjetlost kroz optieku
resetku. Na tabli (zidu) se uoeavaju naizmjenieno 5vijetle crvene pruge. Najintenzivnije je obojena
centralna pruga.
Ponovi ogled sa diepnom svjetiljkom koja daje priblizno bijelu 5vjetlost. Na zaklonu se dobije niz
spektara boja, sa obje strane ad centralne pruge. Analiziraj kako su boje rasporedene.
Ogled 2. Analiziraj raspored boja koji se moze vidjeti na kompakt disku CD se ponasa
kao optleka resetka elja je konstanta d = 1,6 flm. Opisi raspored duginih boja. Okreni CD prema
prozoru. Posmatrae treba da bude izmedu CD-a i prozora.
Holografija predstavlja metod dobijanja proslornog lika predmeta
(trodimenzi-onalnih fotografija), a zasniva se na interferenciji I difrakciji svjetlosti.
Uk prostomog (trodimenzionalnog) predmeta na lotograliji se dobija u jednoj
ravni. Na taj nacin se gubi inforamcija 0 prostornosti
5
SI.3.3.11. Snimanje holograma
snimljenog predmeta.
U slucaju hologralije dobije se interferenciona
slika koja se zove hologram. Za dobivanje
holograma koristl se snop laserske svjetlosti L (slika
3.3.11). Snop se usmjerava na polupropusnom
ogledu M koje ga dijeli na dva dijela. Snop 2
neposredno pada na lotoplocu F, a snop 3
osvjetljava predmet S i odbija se od njega. Dio te
dobljane svjetlosti takode pada na lotoplocu gdje
dolazi do interferencije sa snopom 2.
Prvi laserski hologrami dobiveni su 1963. godine
i cd tada se sve vise koriste u praksi. Hologram ima
veliki kapacitet skladisenja informacija. Vrse se istrazivanja kOja bi omoguci\a
dobivanje stereo TV-projekcija. U posljednji vrijeme sve se vise razvija akusticka
holografija, pom06u koje se mogu dobiti trodimenzionalne slike unutrasnjih organa
covjeka. Zvuk (ultrazvuk) prodire i kroz neprovidne predmete i tako dobijemo
akusticki hologram. Ako se on zatim transformise u vidljivu svjetlost moze se
posmatrati unutrasnjost covjecijeg tijela.
Polarizacija svjetlosti
Pojave interferencije i dilrakcije svjetlosti pokazuju da je svjetlost talasne
prirode. Polarizacije svjetlosti pokazuje da su svjetlosni talasi transverzalni.
Kod transverza!nih talasa oscilacije se vrse okomito na pravac sirenja talasa.
Kod svjetlosnih talasa osciluje elektricno i magnetsko polje, okomito na pravac
sirenja talasa. Za pojave u optici vazno je elektricno polje koje izaziva podrazaje u
oku. Stoga se kao ravan oscilovanja kod svjetlosnih lalasa uzima ravan oscilovanja
vektora eleklricnog polja it (sl. 3.3.12.).
125
pravac
z
SI. 3.3.12. Oscilovanje (titranje) elektricnog
palja polarizovanog talasa
1 1
<>!
i)
S1.3.3.13. a) Nepolarizovana svjetlost,
b} polarizovana svjetlost
Oscilovanje vektora elektricnog polja kod polarizovanog svjetlosnog talasa vrsi se
samo U JednoJ ravnf.
svjetlost simbolicki oznacavamo taka da svjetlosnom zraku
strehcom smjer oscllovanja elektricnog polja (sl. 3.3.l3.b).
oznacavamo strelicama koje pokazuju oScilovanja u
sVlm moguclm pravclma (sl. 3.3.13.a)
. emitova.na lz vecine svjetlosnih izvora nije polarizovana. Prirodna
J8 Medutim, naki izvori emituju polarizovanu svjetlost.
Na pnmjer, televlZljs.kl talasl su polarizovani. Zbog toga se TV prijemna antena
m?ra uS'!1Jenti na tacna odredeni nacin da bi S8 oSigurao dobar prijem. Laserska
sVJetlost 18 takode polarizovana.
svjetlost ima primjenu u praksi, pa 8toga postaji vise nacina da se
ona doblJe.
Polarizacija svjetlostl refiekSijom. Kada svjetlost padne na neku povrsinu
(npr.. na staklo III vodu), onda su reflektovana i prelomljena svjetlost dj'elimicno
polanzovane.
nepolarizirana
svjetJost
po!anZlrIDl3
svjctiosl
SI.3.3.14. Polarizacija svjetJosti refleksijom
Na sliei 3.3.14. je prikatan upadni
zrak koji je nepolarizovan i prelomljeni
zrak koji je djelimicno polarizovan.
Oznaka sa kruzi6em i tackom u sredini
oznacava da je reflektovani zrak
polarizovan okomito na ravan
polarizacije prelomljenog zraka.
Engleski fizicar Brewster (Bruster)
je dokazao da je ref/elctovani zrak
makslmal?o po/arizovan kada je
ugao Izmedu odbijenog I
prelomljenog zraka jednak 90'.
Primjenom Snellovog zakona za
.. . taj uslov, moze se izracunati upadni
ugao za kOjl je reflektovana svjetlost maksjmalno polarizovana. Neka svjetlost pada
IZ vazduha na neku sred,nu Indeksa prelamanja n. Tada je (sl. 3.3.14.)
sina ==
126
i
,
S obzirom da je + 90 + a = 180', odnosno = 90' a, onda je
sina.:;:;;nsin(900-a)
S obzirom da je sin(90'a)=cosa, to je
.
Upadni ugao za ko)1 je polarizacija svjetlosti, prl refleksiji, maksimalna
naziva se Brewsterov ugao. Tangens Brewsterovog ugla jednak je relati-
vnom indeksu prelamanja sredine na koju je svjetlost pala.
Brewsterov ugao za vodu je oko 53' To znati da kad svjetlosni zrak pada na
vodu pod tim uglom, reflektovani zrak je potpuno polarizovan.
Po/arold/: Neki kristali (npr. turmalin) imaju svojstva da polarizuju svjetlost.
Takvi kristali propustaju svjetlost cija je ravan polarizacije samo u jednom pravcu, a
ostalu svjetlost apsorbuju. Kada se takav materijal nanese na plasticnu foliju dobije
se polaroid
PoJaroidi su vjesfacki polarizafori.
Ogled 1. Propustimo nepolarizovanu svjetlost (npr. iz dzepne svjetiljke) kroz polaroid. Iza polaroida
cemo dobiti polarizovanu svjetlost (sl. 3.3.15).
Takav uredaj pomocu kojeg od nepolarizovane
svjetlosti dobivamo polarizovanu svjet!ost zove se
polarizator P. Aka iza polarizatora P stavimo jos
jedan polaroid, onda pomocu njega mozamo
analizirali da n je svjetlost polarizovana. Takav
uredaj se naziva analizator A. Kada su polarizator
j analizator paralelni, onda cemo kroz anaiizator
vidjeti polarizovanu svjetlost. Kada su u ukrstenom
polozaju onda polarizovana svjetlost ne6e prolaziti
kroz analizator.
81. 3.3.15. Prolaz svjetlostl kroz dva
paralelna polaroida
Ako polarizator stavimo na knjigu sa slovima,
a iznad njega drugi polarizator (ustvari analizator),
zapazamo sljedece. Okrecemo analizator i u
jednom trenutku uopste ne vidimo slova. To znaci da su polaroidi u ukrStenom polozaju. Dalje okrecemo
anaHzalor dok jasno ne vidimo slova u knjizi. Tada su polaroidi u paralelnom poloiaju.
Svjetlost se maze polarizovati i pomocu tzv. dvolomca (islandski kaldt). Taj kristal vrsi dvostruko
prelamanje svjet!osti pri camu su oba zraka polarizovana. Kada posmatramo, na primjer slova kroz
dvolomac, onda se vide dvostruko.
Ogled 2. Tecni kristall (LCD - Uquid Erystal Displey) se primjenjuju za izradu zaklona za
ocitavanje na dzepnom racunaru, prenosnim kompjulerima, maiim teievi:zarima, itd. Svjetlost pomocu
koje vidimo brojeve na LeD-u je polarizovana.
Posmatraj brojeve na ekranu dzepnog racunara kroz polaroid (npr. suntane naocale od polaroida).
Kada okrecemo racunar u jed nom ce polozaju brojke nestatl jer tada polarizovana svjetlost iz racunara
nece prolaziti kroz nas polaroid.
Pitanje 1. Sla su to opticki aktivne supstance (tvari)?
Odgovor. Neke supslanceJmaju svojstva da obrcu ravan polarizovane svjellosti, kao na primjer vodeni
rastvor secera. Ugao 9brtanja _polarizovane svjetlosti js proporcionalan koncentraciji opticki aktivne
supslance. Ta cinjenica se koristi kod tzv. pomoeu kojih 58 odreduje koncent"raclja opticki
127
aktivnih supstanci. Polarimetar pomo6u kojeg se odreduje koncentracija rastvora seGera zove se
saharimetar,
Buduci da je reflektovana $unceva svjetlost djelimicno polarizovana, ona 6e manje prolaziti
kroz polaroid nego direktna svjetlost Stoga se polaroidi koriste kao dodatni dijelovi za dobivanje
kvalitetnih snimaka pomocu fOloaparata i kamera,
Polarizovana svjetlost se karisti i za ispitivanje naprezanja materijala,
Primjer 1. Pod kojim uglom treba svjetlost da pada na povrsinu stakla pa da reflektovana svjetlost
bude maksimalno polarizovana? Indeks prelamanja stakla je n = 1,5.
Rjesenje.
Brewsterov ugao cemo izracunati iz relacile
tgo.
a
= n "" 1,50; "" 56,3'
Disperzija svjetlosti
Jos je Newton u 17. stoljeGu
eksperimentalno ustanovio da se tF\e\Cl
Suneeva svjetlost, prilikom prolaska kroz
staklenu prizmu, razlaze na boje.
Uzani snop Suneeve svjetlosti ulazio
je kroz mali otvor na prozorskom staklu u
zamraeenu sobu, a zatim je prolazio kroz ij
prizmu (sl. 3.3.16). Na suprotnom zidu je 51.3.3.16. Disperzl]. svjetlos"
dobio spektar Sunceve svjetlosti u obliku
trake ciji su dijelovi razlicito obojeni. Boje su poredane redom, kao na slici: crvena,
narandiasta, tuta, zelena, pIa va, ljubfcasta. To su osnovne bOje.
Prema tome, Suncev spektar je nastao razlaganjem bijele Suneeve svjetlosti.
Sijela svjetlost je mjesavina svih spektralnih boja.
Razlaganje bijele, slozene, svjetlosti na boje naziva se disperzija
svjetlosti.
Kako mozemo protumacitl pojavu disperzije svjellosti? Sv)etlost je talasne
prirode. Vidljiva svjetlost ima talasne duzine od 380 nm do 760 nm. Srzina
svjetlosti u razliCitim sredinama je razlieita. Prilikom prelaska svjetlosti iz jedne
sredine u drugu ona se prelama. Velieina koja karalderise to prelamanje naziva se
indeks prelamanja n.
Indeks prelamanja je razlieit za razliCite boje. U vidljivom dijelu speldra najveCi
indeks prelamanja ima Ijubicasta svjetlost (Ij. sl. 3.3.14.), a najmanji crvena
svjetlost (c). U oblasti vidljive svjetiosti Ijubitasta svjetlost ima najmanju talasnu
duzinu, a crvena najveeu. Prema tome, svjetlost vece talasne duzine se manje
prelama od svjetlosli manje talasne duzine.
Ljubicasta svjetlost se najvise preiama jer ima najmanju talasnu
d.uzinu._s crvena svje!lost se najmanje pre lama jar ims najvecu talasnu.
duzinu. ..'
128
Pitanje 1. Sta je sinteza bijele svjetlosti.
Odgovor. Svjetiost jedne ta!asne duzine (boje) naziva se monohromatska svjetlost, a bijela
svjet!ost je slozena od svih spektralnih baja,
Ako na put razlozene bijele svjetlostl postavimo drugu prizmu (u obrnutorn polozaju) iz nje opet
izlazi bije!a svjetlost. Ta pojava se naziva sinteza bilele svjetlosti.
Pitanje? Sta je osnovna karakteristika svjetlosti: njena talasna duzina iii frekvencija?
Odgovor. Baja svjetlosti ustvari zavisi od njene frekvencije. Pri prelasku svjetlosti iz rjede u guscu
sredinu talasna duzina se smanjuje, a frekvenclja ostale Ista, Boja svjetlos!] takode ostaje ista, slo znaCi
da njena bOja zavis! od frekvencije. Prema tome, osnovna karakteristika svjetlosti je njena
frekvencija.
Boje i prozirnost tijela
Kakvu te boju imati neko !ijelo zavisi od njegove prirode i od svjetlosti koja na
njega pada. Kada na neku povrsinu padne snop bijele svjetlosti, onda se jedan dio
reflektuje, jedan apsorbuje, a jedan propusti (transportuje).
Ako povrsina odbija sve zrake Sunteve svjetlosti, onda je takva povrsina
bijela. Ako povrsina apsorbuje svo zratenje koje na nju pada, onda je takva
povrsina erna,
Tijelo koje propusta svo zratenje koje na njega pada je prozirno.
Ako neko tijelo, iz sastava bijele svjetlosti reflelduje samo crvenu svjetiost,
onda te biti obojeno crveno. iii, uopste, ako povrsina tije/a reflektuje sarno jedan
dio bijele svjetlosti, onda je obojeno.
Takode, neka tijela propustaju samo odredene bOje(talasne duzinu). U fizici se
takva tijela nazivaju oplicki filtri.
U prirodi tijela najceste reflelduju iii propustaju svjetlost vise boja. Takode
mogu da reflektuje jedne boje, a druge da propustaju, itd.
Tkanine bijelih boja znatno manje apsorbuju Suncevo zracenje, nego tkanine
erne boje. Stoga je Ijeti bolje nositi bijelu odjetu, a zimi crnu.
Potpuno prozirnih tijela nema. Jedno tijelo moze biti prozirno za jednu vrstu
zraeenja, a neprozirno za drugu. Na primjer, prozorsko staklo je potpuno prozirno
za vidljivu svjetlost i blisko infracrveno zraeenje. Medutim, prozorsko staklo je
neprozirno za ultraljubieaste zrake. Suneanjem iza prozorskog stakla ne bi mogli
pocrniti. Na tom svojstvu stakla zasniva se ueinak staklenika. Veliki dio Suneevog
zratenja prolazi kroz staklo u staklenik i obasjava biljke i tlo u njemu. Zraeenje se
velikim dijelom apsorbuje j u stakleniku se podize temperatura, Temperatura u
stakleniku raste jer se u poeetku vise zraeenja apsorbuje nego emituje kroz staklo.
Nakon duzeg vremena uspostavlja se ravnoteza ulazne i izlazne snage zraeenja,
ali na visoj temperaturi.
Zbog sve vete kolieine otpadnih gasova (CO,) u atmosferi eesto se goveri 0
opasnoti od efekta staklenika, odnosno porastu prosjecne temperature vazduha.
.10 bi imali negativne posljedice za Zemlji i zivitt biea.
pjtanje 1. St'a suo komplementarne' boje?
129
Odgovor. Kombinovanjem osnovnih spektralnih bOja mogu Se dobiti razlicite boje. Na primjer ad
zute j plave boje dobije se zelena boja, ad zelene i Ijubicaste plava baja, ltd.
Aka se kombinacijom boja dobije bijela bOja, onda su Ie boje komplementarne. Na primjer, to su
cIVena i plava baja, zutozelena i ljubicasta, itd. Zelena bOja nema kompJementarne bOje.
Pitanje 2. Kako nastaje duga?
Odgovor. Duga je speldar Sunceve svjetlosti. Nastaje preJamanjem Sunceve svjetlosti u
vodenim kapljieama kOje se obrazuju u atmosferi za vrijeme kise (ill iznad vodopada). To prelamanje je
razlicito za razliCite boje te se javlja spektar boja koji se naziva duga. Pojavu duge objasnio je jos u 13.
stoljetu perzijski naucnik AIMFarizi.
Pitanje 3. Zasto je boja neba playa? Zasto nastaje jutamje i veeemje rumenilo neba?
Odgovor. Suncevi zraei se reflektuju od Zemlje. Pri tome nailaze na cestiee atmosfere cije su
dimenzije reda velicine talasne duzine plava svjallosti (400 nm). Usljed toga se plava svjetlost difuzno
reflekluje natrag prema Zemlji i mi vidimo plavu boju neba. Ostali dijelovi svjetlosti prolaze ove cestlee i
odlaze u vasionu.
Jutarnje I veeernfe rumeniJo nastaje usljed toga sto pri izlasku i za!asku Sunea njegovi zraei
proJaze kroz niske slojeve atmosfere napunjene prasinom i dimom. Na tim cesticama zraci kraCih
talasnih duzina se reflektuju. Zraci vecih talasnih duzina (pretezno eIVeni) pro!aze do nas.
Gore navedeno moze se provjerlti i ogledom. U posudu za vodom sipaj nekoliko kapi mlijeka i
usmjeri jak snop bijele svjetlosti. U reflektovanoj svjetlosti voda izgleda plava, a u propuStenoj cIVena.
Pitanje 4: Kakva je ra:zlika izmedu spektra dobivenog optickom prizmom i optickom resetkom?
Odgovor. Kod spektra dobivenog optickom prlzmom najviSe skrete Ijubieasta svjetlost, a
najmanje eIVena svjetlost. Kod speldra dobivenog optiekom resetkom najvise skrece ervena, a najmanje
Ijubicasta bOja.
Kod spektra dobivenog optickom resetkom razmak izmedu pojedinih bOja je ravnomjeran, a kod
spektra dobivenog optickom prizmom nije.
Spektri. Spektroskopija
Spektar bijele svjetlosti sastoji se ad svih boja. Prelazak od jedne do druge boie je postepen
(kontinuiran). Takav spektar se naziva kontinuirani iii neprekidni speklar. -Suneeva (dnevna) svjetlost
daje kontinuirani spektar koji je sastavljen od svih boja. Priblizno kontinuirani spektar daju sljalice sa
usijanim vlaknom, f!uoroseentne cijevi, ltd.
Kontinufrani speJdar emltufu usijana cvrsta tijela i tecnosti.
Takvi spektri se zovu jOs i nekarakteristf6ni jer ne zavise od vrste tljela koje ih emituje. Da su ovi
spektri kontinuirani mozemo se uvjeriti ako u spektroskopu posmatramo spektar dnevne svjetlosti iii
spektar svjetlosti sijaliee. UOCavamo kontinuirani raspored svih boja.
Ako u plamen upaljaca (Hi svijeea) unesemo malo kuhinjske soli I posmatramo tu svjetlost kroz
spektroskop, vidjet cemo jednu zutu Hnlju (sl. 3.3.17). Ta linija eija je talasna duzina 589 mm, je
karakteristicna za natrij, Na. Ako uzmemo neku so
eezlja Cs vidjet cemo jednu eIVenu i dvije plave linije,
ltd. Posto su ovakvi spektri u ob!iku linija nazlvaju se
J r JJ 4, linijskl spektri. Usijani gasovi emituju svjetlost eijl su
speldri linijskl.
SI.3.3.17. Linijskl spektri natrlja (Na) i
cezija (Cs)
Linijski spektri su karakteristlcni za svaku vrstu
atoma, odnosno za svaki hemijski element. Zato se
zovu i karakteristicni spektrl. Na ovoj cinjenici se
temelji spektralna metoda za odredivanje hemijskog
sastava supstanee i zove se spektralna analiza.
. Proueavanje zakonitosti !inijskih spektara
omogueilo je razvo] kvantne teorije atomskih procesa i
otkrivanje novih zakona koji vladaju u mikrosvijetu.
Obje vrste spektara, linijski i kontinuirani, pos!je.dica su emisije sVjet!o.stl us!jed cega su oni dobili
speldri. . .' . .
130
Ako bijela svjetlost prolazi kroz neki usijani gas, onda cern?, dObiti.spektar u kojem se
dijelovima nalaze tamne linije. primjer, ako kroz na;nJa, onda c:e
tamna Hnija biti lama gdje bi u emlSlOnom spektru blla natnJeva zuta hnlJa. Svaka od para aps0ri?uJe
upravo onu svjetlost koju bi sarna emitovala pri istim uslovima. Ovakav spektar se nazlva apsorpclOni
speldar.
Atom! nekog elementa apsorbuju onu svjetlost koJu bi sami emitovali prl Istim usiovima.
To je zakon apsorpcije svjetlosti koji je dao Kirchoff sredinom 19. stoljeea. Kirehoffovo:n
zakonu mogu se objasniti tzv. Fraunhoferove tamne u spektru Te hmj6.odgovaraJu
linijskom spektru hellja slo ukazuje da u atmosfeti Sunea In:a heliJa onu vrstu
zracenja koju bi i sami emitovali. T ako je nadeno da u atmosfen Sunea Ima vodlka, gozda, ltd.
o teorijskom razmatranju spektara bit ce rijeei u pogJavlju 0 atomskoj fizici.
Spektroskop. Za posmatranje i ana!izu spektara upotrebljava se uredaj koji se lOve spektroskop.
Spektroskop sa prizmom (sl. 3.3.18.) sastoji se od kolimatora, durbina i prizme.
SI. 3.3.18. Serna spektroskopa sa prizmom
Kolimator je cijev na cijem se ulazu
nalazi uzani prorez, a na izlazu je sabirno
soeivo. Duzina cijevi se podeSava tako
da prorez bude u ziznoj ravn! soCiva. Na
taj nacin sotivo daje para!elan snop
svjetlostl koji pada na opticku prizmu. U
prizmi se Svjetlost razlaze na boje.
Durbin (dalekozor) sluzi za
b.. posmatranje svjetlosti lz prizme. U
durbinu vidimo ({kove proreza, odnosno
k.ontinuirani iii linijski spektar koji daje
izvor svjet1osti.
Ako spektroskop ima dodatni dio
pomocu kojeg se odreduje talasna duzina pojedinih linija, onda se speldrometar. Durbin S6 moze
zamijeniti !otokamerom kojom se moze snimiti spektar. Takav spektralnl aparat S8 zove spektrograf.
Ako se ispred objektiva durbina postavi neprovidni zaklon sa. uskim prorezom: cnda. se
pomjeranjem zaklona maze izdvojili zeljena boja, tj. monohromatska sVJetiost. Speictrainl aparat! sa
takvim prorezom nazivaju se monohromatori.
Spektralna analiza ima veliki znaeaj, kako za proutavanje svemira, take i za proueavanje
zakonitosti koji vladaju u mikrosvijetu.
Pitanja i zadaci.
1. Koje pojave objasnjava talasna optika?
2. Objasni sirenje talasa i difrakciju talasa pomotu Huygensovog prineipa
3. Pod kojim uslovima dotaz! do interfereneijske svjetlosti?
4. Sta je opticka resetka? Opisi njenu primjenu.
5. Objasni razliku izmedu polarizovane i nepolarizovane svjeUosti. Kako se od nepo!arizovane svjetlosti
moze dobiti pOlarlzovana svjetlost?
6. Kako se moze debiti spektar bOja?
7. Kako indeks prelamanja svjetlosti zavisi ad talasne duzine svjetlostl, a kako od frekvencije?
8. Sta karakteriSe bOju svjetlosit. njena ta!asna duzina ill frekvencija?
9. Kada je tijela emo, a kada bijela? Kada je obojeno eIVeno?
10. Sta se sve moze ispitati spektralnom analizom?
11. Opticki resetka ima konstantu 0,02 mm. Na nju okomito pada paralelan snop .lute. natrijev.e svje.t!osti
talasne duzine 589 nm. Poq kOjim ug[ovima se. vide prva trl maksimuma intenz!teta sVJeUcstl (ne
racunat! centralni)? (R: 1,69<>, 3,38
0
, 5,07") .
131
12. Odredi konstantu opticke resetke ako se pri osvjetljavanju crvenom (monohromatskom) svjetloscu
talasne duiine 656 nm prva svjella Unija vidi pod uglom od 3,76" (R:k=1; d=10
s
m)
13. Svjetlosni .zrak pada jz na neku povrsinu pod uglom 55", prj cemu je reflektovani zrak
polanzovan. a) Kohkl ]e mdeks prelamanja ta sradine? b) Kolika je brzina svjetlosti u toj
sTedm!? (R: a) n",1 ,43; b) v"" 209790 kmls)
Vainiji iskazi i formule
Kada dva iii vise koherentnih svjetlosnih talasa dodu u istu tacku
nastaje Prj tome moze doci do pojacanja (konstr.
uktlvna mterferencIJ8) III slablJenja (destruktivna interferencija) intenziteta
svjetlos1i.
Ova 1alasa iste frekvencije, maksimalno ce se pojacati ako se
susretnu u fazi. Maksimalno ce se slabiti aka se susretnu u suprotnoj fazi.
Difrakc;ja je skretanje talasa ad prvobitnog pravca prostiranja pri
prolasku pored neke prepreke iii otvora.
Polozal dlfrakcionih maksimuma kod opticke resetke odreden je
relacijom
gdje je: d M konstanta resetke, ex ugao kretanja, k - redni broj
difrakcionog maksimuma, k = 1,2,3 ...
Ako kod svJetlosnog talasa elektricno polje osciluje 5talno u jednoj ravni
kaiemo da je talas polarizovan. '
. Upadnl ugao za koji je polarizacija svjetlosti, prj refleksiji, maksimalna
nazlva se Brewsterov ugao. Tangens Brewsterovog ugla jednak je relativnom
indeksu pre/amanja sredine na koju je svjetlost pala.
. slozene, na boje naziva se disperzija svjetJostJ.
To Je poslJedlC8 clOlenice da se razlicite bOje razlicito prelamaju.
Atom! nekog elementa apsorbuju onu svjetlost koju bi sami emitovali
pri istlm uslovima.
132
dsina = kA
4. KVANTNA FIZIKA
4.1. Potreba uvodenja novih fizikalnih predodzbi
Historijat. Dva stoljeca, od 1687. godine do 1887. godine, mogu se nazvati
doba klasiene fizike. Naime, 1687. godine Newton je uspjesno objasnio sliku
svemira, a 1887. godine je Hertz eksperimentalnio potvrdio Maxwellovu hipotezu
o postojanju elektromagnetskih talasa. Poslije Hertzovlh otkrlca elnilo se da je
postavljen zavrsni kamen u naucnu gradevinu.
I upravo kada S8 cinilo da su razotkrivene sve tajne prirode, pojavilo se krajem
19. sioljeca mnostvo eksperimentalnih podataka kojl se nlsu mogll objasnlil
klaslenom flzlkom. Atomskl spektrl vodlka, otkri6e elektrona, otkrlce radloaktlvnostl,
otkrite x-zraka, itd. Sva ta otkrita su zahtljevala reviziju klasicne fizike.
Zanimljivo j8 medutim da prvi nagovjestaj 0 potrebi revizije k!asitne fizike nije
dosao iz atomske fizike. Prvi takav znak bile je proucavanje zakona toplotnog
zracenja tijela. Da bi mogli razumjeti 0 cernu se radi upozna1 cemo se sa nekim
osnovnim pojmovima 0 topiotnom zracenju.
Top/otno zracenje
Zagrljano cvrsto tijelo zracl elektromagnetske talase I takvo zracenje se oblcno
zove toplotno zraeenje. Na prlmjer, putem elektromagnetsklh talasa dolazl energija
sa Sunca.
Kada, na prlmjer, posmatramo komad zeljeza koje se zagrljava, na odredenoj
temperaturl (preko 500C) ono postaje crveno usijano. Daljlm zagrljavanjem.
postaje jarko-crveno ltd. To znael da tljelo na nllim temperaturama emituje
nevidljivo infracrveno zracenje. Na visim temperaturama tije!o pocinje emitovati i
vldljlvu svjetlost.
JOB 1859. godine naucnlk Kirchoff je postavlo zakon zraeenja koji glasi:
TijeJo koje najvise apsorbuje zracenje najvise ga i emituje.
erne povrsine najvise apsorbuju zracenje koje na njih padne.
Tijelo koje na svakoj temperaturi potpuno apsorbuje zracenje svih
talasnih duzina naziva se idealno c-rno tijelo. .
133
Iz Kirehoffovog zakona zakljueujemo da je idealno erno tijelo i najbolji emlte,
51. 4.1.1. Model idealnog crnogtijela
zracenja. Idealno erno tijelo ne postoji u
prirodi. Dobra aproksimaeija idealno crnog
tijela je jedna supljina sa malim otvorom (sl.
4.1.1.) koja apsorbuje ejelokupno zraeenje
koje ude kroz otvor.
Ukupni intenzitet zraeenja tijela je
II=fl
gdje je: P - snaga zraeenJa, S - povrsina
tijela. Jediniea je W/m. U ukupnom
zraeenju su zastupljene sve talasne duzine.
U gornjoj relaeiji snaga zraeenja je
dE
p=-
8t
gdje je 8E - energija koju zraei uzareno tijelo, 8t - vremensko trajanje zraeenja
Zakoni zracenja cmog tijela
Fizicari SU, krajem 19.
sto/jeca, mjerili intenzitete
zraeenja zagrijanog ernog tijela to,
za razlitite talasne duzine. I
Koristili su speeijalne prizme
koje su propustale i infraerveno
zracenje.
Oni su ustvari mjerili emESlonu
moc cmog tijela. To je veliCina kOja mjeri
intenzilet zracenja U odredenom
intervalu talasnih duiina
;
i
I
I
I
I
I
6000 K
I 4500K
I
2 ;Vf'm
Na sliei 4.1.2. je prikazan
dobijeni dijagram. Na apseisi je
talasna duzina zracenja, a na
ordinati emisiona moc idealno
ernog tijela, za dvije razliCite
temperature.
$1. 4.1.2. Spektrl zracenja za dvlje razlicite
temperature
Uoeili su dvije vaine zakonitosti.
1. Prva zakonitost je izrazena Wienovim zakonom pomjeranja:
duzina na je intenzitet zracenja maksimalan, obrnuto je
proporclonalna apsolutno) temperaturi. ' ... .. , ._
134
Il.m =Hb=2,9.10
3
Km .
Nairne svaki spektar ima maksimum intenziteta zracenja, na dataj temperaturi.
Taj maksimum je na odredenoj ta!asnoj duzini A.
m
_ Za vete i manja talasne duzine
emisiona moc je manja.
Na primjer Covjecije tijelo ima maksimum zraeenja u infraervenom podrueju.
Suncev spektar ima maksimum zraeenja u vidljivom dijelu spektra (500 nm), itd.
2. Druga zakonitost je izrazena Slefan-Boltzmanovim zakonom:
Ukupni intenzitet zracenja idealnog crnog tijela proporcionalan je
cetvrtom stepenu apsolutne temperature.
gdje je konstanta a=5,6710
8
W/m
2
K4.
Ako se, na primjer, temperatura tijela pove6a dva puta onda 6e intenzitet
zracenja porasti 16 puta.
Za one koji zele vise znati
Na slle! 4.1.2. ukupni intenzitet zracenja (ukupna emisiona moc)l, slikovito je predstavljen
povrsinom ispod krivulje zraeeoja. Ta je povrSina za veta temperature moogo veta nego za nize
temperature.
Ako tljelo nije idealno erno, cnda je njegova ukupna emisiona moc
I ;:: al
o
gdje je 1
0
, ukupna emisiona moe idealno crnog tijela, a.. koeficijent apsorpcije. Na primjer, za vlakno
sijaHce a'" 0,33.
Primjer 1. Za zivot na Zemlji najvainiji Izvor energije je Sunce. Spektar Suntevog zracenja sa
proteze od dalekog infracrvenog pa do ultraljubicastog zracenja. Ulaskom u Zemljinu atmosferu jedan
dio zratenja se apsorbuje i rasprsava. Do povrsine Zemlje dolazi zracenje talasnih duiina od 300 nm do
2500 nm.
Maksimum zracenja je na talasnoj duiini 480 nm. To je zelena boja, mada Sunce izgleda iuto
zbog mijesanja svih boja. Vz pomoe Wienovog zakona pomjerenja izracunaj temperaturu na povrsini
Sunea.
Rjesenje
2>m = 4801O
9
m
T=1
2,91O-
3
Km
t..m 480'W-
9
m
T=6038K
Primjer 2. Zagrijana pee Ima temperaturu 1000 K i zrati kao erno t1jelo. a) KoHku ima ukupnu
emisionu moe? b) Kolika je snaga zracenja kroz otvor peel S = 100 cm
2
, c) KoUka se energija izrati za 5
$?
RjesenJe:
T=WOOK
.S.=lOO cm
2
=lOO'lO'4!p2
t-5 s
a) 1=1, O)P=?, e) E=1 elI::::?,
135
a) lntenzlte! zracenja je
I "'oT' 0:05,67,10-
8
m:' (1000K)4

m'
b) P=IS=567 W c)E=Pt=2835J
Hipoteza 0 kvantima energije i Planckov zakon zracenja
Raspored energije zracenja po talasnim duzinama, prikazan je na slici 4.1.2.
Krivuljaje dobijena eksperimentalno.
Fizicari Rayleigh i Jeans (Rejli i Diins) su 1900. godine pokusali teorijski da
obja8ne tu krivulju. Pri tome su koristili zakone klasicne fizike. Medutim, njihova
teorijska krivulja slagaia se sa eksperimentalnom sarno za ve6e talasne duzine
(manje frekvencije). U oblasti visokih frekvencija ponasala se potpuno suprotno.
Otuda se ovaj pokusaj naziva "ultravioletna katastrofa" u smislu katastrofe
klasicnih zakona u fiziei.
SI. 4.1.3. Max Planck
(1858-1947)
Problem zracenja ernog tijela rijesio je Max
Planck, 1900. godine. On je uoCio da treba izmijeniti
pretpostavku na kojoj se temelji klasicna fizika, 0
kontlnuiranoj (neprekidnoj) emisiji energije zracenja.
Umjesto toga Planck uvodi hipotezu da se energija ne
emituje kontinuirano vee diskontinuirano, U
odredenim konacnim iznosima koji se nazivaju kvanti.
Svaki kvant nosi odrec1enu kolicinu energije,
[e=hf!
gdje je f - frekveneija zracenja, h - konstanta
proporcionalnosti koja se zove Planckova konstanta i
Cija je vrijednost
Ukupna emitovana energija jednaka je cjelobrojnom umnosku energije
jednog kvanta_
gdje je n = 1 ,2,3, ... (cio broj).
Na osnovu svoje hipoteze 0 diskontinuiranosti energije Planck je izveo zakon
zracenja crnog tijeJa koji se potpuno slaze sa eksperimental[1im rezuitatima
(81.4.1.2,), !z Planckovog zakona zracenja mogu se izvesti svi do tada poznati
zakoni zracenja crnog tij.ela, kao. specijalni slucajevL
God,na 1900 se mozesmatrati pocetkom.nove fizike koja se kvanta
zove kvantna fizika. - .-. .
136
Primjer 1. Talasna dui.ina monohromatske laserske svjetlosti iznosi 632 mm. Kolika je energija
jednog kvanta zracenja? Energiju izrazi u dzulima (J) i elektronvoltima (eY).
RJeSenJe
)"- 632 mm 632.10.
9
m
E_ ?
Energija jednog kvanta je
E=hf
J..
6,62 .1O-:l4 Js 3 . lOs
E"" s
6,32.10 7 m
E",3,141O-
19
J.
Energija izraiena u elektronvoltima je
Fotoelektricni efekat
E_ 3,14.10 ..
19
)

,v
.
1,96eV
Fotoelektricni elekat je pojava emisije eleklrona sa povrsine metala
kada se obasja svjetloscu.
Pojavu fotoefekla prvi je zapazio Hertz, 1887. godine, ali je nije znao objasniti.
Tek 1987. godine, kada su otkriveni elektroni, dokazano je da su cestiee koje
izbacuje svjetlost - elektroni.
Pojavu fotoefekta cemo najlakse objasniti pomocu tzv. fotocelije (sl. 4.1.4.).
SI. 4.1.4. Fotocelija
U evakuisanoj Gijevi se nataze dvije
elektrode. Jedna od njih (katoda) je premazana
cezijem, iii nekim drugim a!kalnim metalom, da bi
se lakse izazvao foloefekat. Eleklrode se
prikljuce na izvor jednosmjernog napona. Kada
katoda K nije obasjana svjetloscu mjerni
instrument ne pokazuje nikakvu struju. Kada se
abasja svjetlos6u na mjernom instrumentu se
registruje struja! Svjetlost je izbila eleirtrone sa
katode i oni se kre6u prema anodi A. Tako se
obrazuje struja koja se zove foloslruja.
Jos prije 100 godina naucnici su ustanovili da je:
1) jacina fotostruje proporcionalna jacini svjetiosti,
2) kineticka energija izbijenih elektrona ne zavisi od jacine svjellosli
vee sarno ad njene frekvencije.
Prva cinjenica se mogla objasnlti klasicnom fizikom. Sto ]e veti intenzitet
svjetlosti veei je broj izbijenih elektrona te i jaca dobivena fotostruja.
Druga cinjenica, da kineticka energija izbijenih elektrona ne zavisi od jacine
svjetiosti, nlje se mogla objasniti zakonima klasicne fizike.-Pogotovo se nije moglo
137
objasniti postojanje tzv. granicne frekvencije, tj. najmanje frekvencije koja moze
izazvati fotoefekat.
Einsteinovo tumacenje. Fotoelektircni efekat je objasnioEinstein, 1905.
godine. On prihvata Planckovu kvantnu hipotezu i pretpostavlja da se svjetlosna
energija i apsorbuje u kvantima. Medutim, Einstein je oti5ao korak dalje. On
pretpostavlja da se svjetiost sastoji od cestica - kvanta svjetlosti, eija je energija
proporcionalna frekvenciji. Ove castiee su kasnije nazvane fotoni i prema
Einsteinu, energija 10tona je
IE=bfl
Fotoefekat se moze shvatiti kao sudar fotona sa elektronom, pri cemu foton
svu svoju energiju predaje elektronu. Elektron je u metalu vezan djelovanjem
pozitivnih jona kristalne resetke. Da bi napustio metal mora posjedovati odreaenu
energiju.
Energija koju mora posjedovati elektron da bi napustio metal jednaka
je izlaznom radu A.
Prema tome, aka je energija fotona veta ad izlaznog rada eiektron 69 napustiti
metal. Preostala energija ce S8 pretvorlti u kineticku energiju izbijenog elektrona.
Prema zakonu odrzanja energije, vazi:
Ihf = A+E,I
Energija fotona se utrosi na izlazni rad i kineticku energiju izbijenih
fotoelektrona.
Gornja relaeija je poznata kao Einsteinov zakon za fotoelektricni elekat.
Kineticka energija u formuli je maksimalna kineticka energija kojoj odgovara
maksimalna brzina fotoelektrona,
138
SI. 4.1.5. Granicna frekvencija za
fotoefekat
my'
E
- 2
Einsteinovu jednacinu mazema prikazati
graficki (sl. 4.1.5.). Na apseisi je frekvencija
svjetlosti, a na ordinati kineticka energija
izbijenih fotoelektrona. Da bi doslo do
fotoefekta, Ij. do izbijanja elektrona, svjetlost
mora imati neku minimalnu frekvenciju
koja se zove granicna frekvencija fo. Ako
je frekvenclja svjetlos!i manja od granicne,
onda nema nl fotoefekta. Ako je veta, onda
se "visak" energije utrosi na kineti6ku
energiju fotoelektrona.
Kada je frekveneija svjetlosti jednaka
granicnoj frekvenciji, onda je"
hf, = A
Izlazni rad zavisi ad vrste metala. Najmanji je za alkalne metode. Npr. za cezij
iznosi 1,81 eV. Za eink iznosi 4,24 eV, itd.
Za one koji ieJe vise znati
Pitanje 1. Sta je napon zaustavljanja Uz (zaustavni napon)?
Odgovor. Da bi se, pri fatoefektu, sprijecio dolazak fotoe\ektrona oa anodu trebalo bi promijeniti
polaritet napona na elektrodama. prj nekom naponu U
l
(zaustavni napon) nijedan ad foloelektrona
nece daspjeti do anode. U tom trenutku rad elektricnog polja, pri zaustavljanju elektrona, jednak je
kinelickoj energiji emitovanih fotoe!ektrona,
Mjerenjem napona zaustavljanja moze sa odrediti maksimalna brzina izbijanih etektrona, izlazni rad
metala, vrijednost Planckove konstante, itd.
Pitanje 2 Kako se maze izracunati Impuls fotona?
Odgovor. Fotoelektricni efekat je pokazao da svje1!ost, pored ta!asnih svojstava, lma i
korpuskularna svojstva (korpuskulaceslica). Prema tome, osim talasne duzine folonu se maze
pripisati i impuls.
Folon se moze smatrati cesticom kOja sa kre6e brzinom svjetlosti. Prema Einsteinovoj relacijl,
E=mc2 ""hf he
lz gornje relacije je impuls fotona p = me =
A
Prirnjer 1. lz!azni rad za aluminij iznosi 4,24 eV. Odredl granicnu trekvenciju, tj. najmanju
frekvenciju svjetlostl kOja moze izazvati fotoefekat. KoUka je talasna duzina te svjetlosti?
Rjesenje.
A -=4,25 eV
fo=?Ao=?
Granicnu frekvendju mozemo izracunati iz reladje hfo = A,
A
fu""'h
Izlazni rad treba izraziti u 81 jedinic'l, tj. u dzulima (J)
Granicna frekvendja je
A"" 4,25 eV1 ,6.10.
19
J/eV
A = 6,8>10.
10
J
fo l027.1015Hz
6,62 Js '
A. c
, '0
Talasna duzina te svjetlosti (292 nm) pripada ultraljubieastom podrucju.
Primjena fotoefekta. Fotocelija se koristi kod uredaja u kojima se svjetiosni
signali pretvaraju u elektricne. Kada svjetlost padne na fotoceliju uspostavi se
strujno kolo. Zbog toga djeluje kao prekidac (sklopka) koji je otvoren kada 6elija
139
nije osvijetljena. Koristi se u automatskim uredajima, npr. za upravljanje javnom
rasvjetom, automatsko otvaranje i zatvaranje vrata, automatski brojaci, itd.
Fotoefekat kod metala, 0

I ! I; I
'" i '" Y t
SI. 4.1.6 Fotootpornik
kojem sma govorm, naziva se spoljasnji fotoefekat. U
poluprovodnicima, pod dje!ovanjem svjetlosti, oe dolazl do
izbijanja elektrona, vee ani samo postaju slobodni. Na taj
nacin se povecava njihova provodljivost Ta pojava se naziva
unutrasnji fotoefekat.
Supstance kOje pokazuju unutrasnji fotoefekat nazivaju
se fotootpornici (51, 4.1,6.) i izraduju se od poluprovodnika,
odn05no materijala kao sto su selen, smeij i germanij. Na
primjer, kada se fotootpornik abasja svjetloscu njegov otpor
se smanji i do 1000 puta take da 5e struja u kolu znatno
pajata,
Foto6elije su u svojoj prakticnoj primjeni
nasle adekvatnu zamjenu u tzv. fotoelementima
(sI.4.1.7.). Oni ne moraju imati poseban izvor
struje. Slika 4.1.7. prikazuje selenski
fotoelement. On se sastoji od selenske ploce na koji se nanosi vrlo tanak
(providan) sloj zlata iii nekog drugog metala. Na drugoj strani je zeljezna ploca.
51.4.1.7. Fotoelement
Kada svjetlost obasja
fotoelement ona dopre do
selena (poluprovodnika).
Svjetlost u poluprovodniku
oslobada elektrone kojima je
mnogo laksi put prema
gornjem sloju (zlatu). Gornji
sloj se stoga naelektrise
negativno a donja zeljezna
ploea pozitivno. Takav sistem predstavlja izvor elektricne struje. .
Zbog svoje jednostavnostl .fotoeiementi imaju veliku primjenu u praksi, jer ne
traze poseban izvor struje. Koriste se u rasvjetnoj tehnici, na televiziji, raz.nim
signalnim i kontrolnim uredajima, itd. Na istom principu fade i sola me baterije koje
neprekidno daju elektricnu energiju pod djelovanjem Suneave svetiosti.
Luminescencija. Te/evizija
Za razliku od toplotnog zracenja luminescencija je primjer tzv. hladne emisije
svjellosti. Javlja se kod tijela u svim agregatnim stanjima.
Prema vrsti energije koja se pretvara u luminescentno zracenje luminescencija se
dijeli na fotoluminescenciju, hemiluminescenciju, itd.
Fotoluminescencija nastaje pobudivanjem pomo6u svjetlosti. Mnoge
supstance imaju svojstvo luminescencije (kinin sulfat, fluorescin u vodi, itd.). Kada
se te supstance pobude ultraljubicastrm zracenjem daju vr!o iritenzivnu vidljivu
svjetlost. Na primjer, zldovi fluorescentnih sijalica su premazani tankim slojem
-supstance. Zivi!1a para u sijaliei emituje nevidljivu. lJ!traljubicastu
svjetlosl koju apsorbuje premaz i pri tome emituje vidljivu svjetlost ciji je spektar
vrlo sliean dnevnoj svjetlosti.
140
Te sijalice trose nekoliko puta manje elektricne energije od sijalica sa vlaknom.
Katodoluminescencija je pojava luminescencije izazvane katodnim zracima
(brzim elektronima). Primjenjuje se kod katodne cijevi odnosno ekrana televizora,
rada, osciloskopa, itd. Unutrasnja strana ekrana na koju padaju elektroni
prevucena je fluorescentnim materijalom usljed cega ekran fluorescira.
Kod hemiluminescencije hemijska energija se pretvara u svjetlosnu,
bioluminescencija je hemiluminesceneija zivih organizama, itd.
Luminescencija se moze razlikovati i prema vremenu trajanja luminescentne
emisije poslije prestanka njenog pobudivanja. Ako je ona kra6a od 10
8
s, onda se
zove f1uorescencija. Ako emisija svjetlosti traje i poslije pobudivanja, od 0,1 ms do
nekoHko sekundi, luminesceneija se naziva fosforescencija.
Televizija
Televizija je sistem koji pomo6u elektromagnetskih talasa iii elektricnih impulsa
omogu6uje predaju i prijem slike na daljinu. Dakle, dok se kod radio-difuzije vrsi
prenos zvucnih, kod televizije se vrsi prenos vidnih utisaka.
Prenosenje slika sastoji se u tome da se slika podijeli na veliki broj djeli6a
pomo6u uskih redova. Svaki se djeli6 slike osvijetli prema odredenom redoslijedu
jedan za drugim, a svjetlost od osvijetijenih djeli6a pretvara se u elektricnu struju. U
tu svrhu televizijski odasiljac ima uredaj koji se zove tv-analizator.
Kod tv-prenosenja slika treba stvorili bar 25 sllka u sekundi, koje dolaze jedna
za drugom, zatim se prividno sliju u cjelinu, te daju utisak slike u zlvo.
Uredaji koji vrse pretvaranje strujnih impulsa u svjetlosne, kao i sakupljanje
svjetlosnih impulsa na zastoru, zovu 58 integratori sllka. Kod S8
broj redova j broj slika u sekundi mora potpuno poklapati, tj. sinhronizirati sa
brojem redova i slika u odasiljackoj TV-stanici, a zato sluzi poseban uredaj za
sinhronizaciju.
Najvazniji organ u TV-prenosu je ikonoskop koji opticke slike pretvara u
elektricne impulse, analogno mikrofonu koji zvuk prevodi u elektricne struje.
LJ
e
$1.4.1.8. Televizor
Prijemnik koji elektromagnetne talase
pretvara u sliku zove se televizor. Glavni dio
televizora,je katodna cijev. Ona proizvodi
snop centriranih i ubrzanih elektrona koji
padaju na stakleni zastor presvuean
ekron fluorescentnim slojem. T aj sloj svijetli pod
/ utjecajem katodnih zraka (slika 4.1.8.).
Katodna zraka krece se na isti nacin kao u
ikonoskopu, tj. opisuje red za redom dijelove
emitirane slike. Elektromagnetne zavojnice sa
svojim elektromagnetnim pOljem pomicu
katodne zrake.
Elektromatnetni impulsi, primljeni preko
antene djeluju na mnozinu elektrona u katodnoj zraci pa su tacklee na ekranu
svjetiije iii tamnije, te stvaraju potpunoistu sliku. U televizQruje sjedinjen uredaj za
primanje slike i tona.
141

Za one koji iete vise znati
Pitanje 1. Na kojem principu radi katodna cijev? Sta j8 termoelektronska emisija?
Termoelektronska emisija j8 pojava emitavanja elektrona sa povrsine zagrijanog metala.
Princip rada vecine elektronsklh eljevl (dioda, trioda, katodna cijev) zasniva S8 na koristenju
termoelektronske emisije.
Katodna cijev j8 vakuumska elektronska cljev koja ima fluorescentn! ekran. Na ekran pada mlaz
elektrona i on izaziva fluorescenciju u vidu svijetle tacke.
Na drugom kraju cijevi je katoda K koja emituje elektrone (sl. 4.1.9).
Elektroni za zagrijane katode
prolaze kroz upravljacku resetku G,
a zatim kroz sistem cilindricnih
anoda A, i A2 Cio taj sistem sluf! za
dobivanje fokusiranog snapa brzih
elektrona keji se usmjerava na ekran
S s.
lzmedu anode i ekrana
postavljena su dva para otklonskih
I( G ., At 0, ploca D, i D
2
, za skretanje u
horizontalnom i vertikalnom pravcu.
Od polariteta ploCica zavisl da Ii ce
51. 4.1.9, Katodna cijev svijetla tacka biti pomjerena nanize
iii navise, odnosno ulijevo iii udesno.
Katodna cijev je osnovni dio televizora, katodnog oSci!ografa, radara, itd.
Pitanja i zadacil
1. Opisi iSta se desava kada se komad zeljeza stavi u vatru i zagrijava na sve ve6u temperatuTu.
2. Kako se talasna duzina Am, na kojoj je intenzitet znacenja najveci, mijenja sa temperaturom?
3. Sta je idealno erno lijelo? Kako bisle napravm idealno erno tljelo?
4. Koja se godina i kOje otkrice u historiji fizike smatra prijelo.mnim za prijelaz lz k!asiene fjzike u
savremenu fizlku?
5. Kako se u Einsteinovu tumacenju fotoefekta oeituje zakon odrZavanja energije?
6. 9bjasni sta su to izlazni rad, napon zaustavljanja i graniena frekvencija za fotoelektricni efekat.
7. Sta je to foton? KoUka je energija folona (u dzulima i elektronvoltima), ako mu je lalasna duzina 500
nm. (R: E=3,97.1 0.
19
J=2,48 eV)
8. Folan ima frekvenciju f=7,510
14
Hz. a) KoUka mu je lalasna duzina? Kojem podrucju
elektromagnetskog spektra pripada to zracenje? e} Kolika je energija kvanta zraeenja u eV? (R: a) 4.10.
7
m = 400 nm, b) vidljivom dijelu spektra, e) 3,1 eV)
9. Granicna talasna duzina za fotoelektrieni efekt na niklu je 248 mm. Koliki je izlazni rad metala?
(R: A= 5 eV).
10. KoUko puta treba povecati apsolutnu lemperaturu tljela da bi intenzitet zraeenja log tijela povecao
1296 pula? (R: 6 puta)
11. Uz:arena pec najvise znaei crvenu svjetlost talasne duzine 670 nm. Kolika je njezina temperatura?
(R: T =4328,3 K)
142
Vazniji iskazi i formule
zakon: Ukupni intenzitet zracenJa idealno crnog
tijela proporcionalan je cetvrtom stepenu nJegove apsolutne temperature.
Wienov zakon: Talasna duzina na koloj Je intenzjtet zracenja najveci
obrnuto je proporcionalna apsolutnoj temperaturi.
Idea/no crno tijelo apsorbuje svo upadno zracenje svih talasnih duzina,
na svim temperaturama.
Klrchoffov zakon: Tijelo koje najvise apsorbuje najvise I emltuje zracenje.
Energija jednog kvanta je
gdje je t - frekvencija zracenja, h - Planckova konstanta.
Fotoelektricnl efekat je poJava emisije elektrona sa povrsine metala kada
se obasja svjetloscu.
Energija totona, kod fotoefekta, utrosi se na izlazni rad A i kineticku
energiju izbijenlh elektrona.

I =oT
4
I. =."..
m T
E=hf
143
4.2 Fizika atoma
Hislorijat. Rijec atom na grckom znaci nedjeljiv. Pojam atoma u danasnjem
smlslu uveo je u nauku tek Dalton, 1808. godlne, tvrdnjom da se svakl hemijskl
element sastojl od cestlea koje se ne mogu dalje dljellti. Te najsltnlje cestlee se
ZOVU atomi i svaki hemijski element ima svoje karakteristicne atome koji se
razlikuju od atoma druglh elemenata. Nekollko godlna kasnlje (1811) naucnik
Avogadro uvodl pojam molekula kojl se sastojl od dva iii vise molekula.
Krajem 19. stoljeca otkrlvenl su katodni I kanalski zrael sto je navelo naucnlke
na misao da I elektrleltet ima atomsku strukturu! To znacl da postoji i neka
najmanja kolicina elektrielteta. Ta najmanja kolicina elektriciteta je nazvana
elektron. Dokaz da postoji takva cestiea - elektron, eksperimentalno je potvrdllo
Thomson, 1897. godlne. Otkrl6em elektrona udaren je temelj atomlstickom
shvatanju strukture elektrielteta koje je loglcno proizlazllo iz atomlzma mase.
Rutherferdov model aloma_ Atomski spektri
Godine 1895. doslo je do otkrl6a X-zraka, godine 1896. do otkrica
radioaktlvnosti, a 1897. do otkrica elektrona. Ta otkrica su bila dokaz da atom
nije nedjeljiv.
Otkrl6e elektrona, kao negativno naelektrisane cestiee, pokazalo je da je ta
cestica sastavni die materije. Aka je atom temeljni sastavni dio materije i elektricki
neulralan, to onda pokazuje da se u atomu mora nalazlti I jednaka kolicina
pozitivnog elektriciteta!
Tako je razmisljao i Thomson koji je otkrio elektron i predloiio prvi model
atoma. Prema njegovom modelu, atom je ravnomjerno pozltivna naelektrlsana
slera, a elektroni u njoj oseiluju oko ravnoteznih polozaja. Medutim, eksperimenti
su ubrzo pokazali da taj model nlje ispravan.
Rutherford (Raderlord) je 1911. godine, na osnovu
ogleda sa alla-cestieama, daD svoj model atoma. Alla-
cestice su pozitivno naelektrisane i danas znamo da su
jezgra atoma helija. On je uzeo radioaktivnu supstaneu
koja je emitovala alfa-cestiee i posmatrao njihov
prolazak kroz vrlo tanki listie zlata.
144
SI. 4.2.1. Ernest Rutherford
(1871-1937)
Rezultati njegovog
ogleda su pokazali da
vecina alla-cestlea prode
kroz IisM, bez Ikakvog
skretanja iii sa
zanemarljlvlm otklonom
od prvobltnog pravea.
Medutim, jedan dlo
cestiea se rasprsuje pod
ve6im uglovima, pa cak i
preko 90(sl. 4.2.2).
, . <-...
SI.4.2.2. Prolazak alfa cestica
kroz atom
SI. 4.2.3. Rutherfordov
model atoma
Da bl objasnlo ogled Rutherlord pretpostavlja da unutar atoma postojl jezgro,
takode naelektrisano pozitivno jer odbija alla-cestiee. Na osnovu ogleda i
proracuna Rutherlord je zakljuclo da jezgro atoma zauzlma samo mall, sredlsnji,
diD atoma, ali da je u njemu sadrzana gotovo sva masa atoma (sl. 4.2.3.).
Elektroni kruze aka jezgra na relativno velikim rastojanjima, sHeno kretanju planeta
oko Sunea. Zbog toga se Rutherlordov model atoma zove planetarnl model.
Rutherford je proracunao da su dimenzlje jezgra preko deset hiljada puta
manje od dimenzija atoma. Na prlmjer, ako zamisllmo da sudlmenzlje jezgra
velicine jabuke, onda se elektroni kreeu oko "jabuke" na udaljenostl 1 km. S
obzirom da je atom elektroneutralan, naelektrisanje jezgra je pozltivno i jednako
naelektrlsanju elektronskog omotaca atoma.
Rutherlordov model atoma biD je velikl korak u spoznajl strukture materlje ali
nlje mogao objasniti stabilnost atoma. Prema zakonlma elektrodlnamlke,
naelektrlsanje koje se krete ubrzano, mora zraeiti energiju. I ravnomjerno kretanje
po kruznici je ubrzano kretanje, pa bi elektron, kreeuci se oko jezgra, morao
emitovati elektromagnetsko zracenje. Usljed toga bi se usporlo i napokon paD u
jezgro! Prema tome, trebalo je odbaeitl taj model Iii napustiti Maxvellovu
elektrodinamiku!
Spaldri atoma vodika. Rutherlordov model nije mogao objasniti ni linijske
spektre atoma vodlka. Naime, Balmer je jos 1665. godlne otkrlo da se talasne
duiine linijskog spektra atoma vodika, opaiene u vidljlvom dljelu spektra, mogu
predstaviti jednostavnom lormulom (sl. 4.2.4.).
SI.4.2.4. Spektar atoma vodika i Balmerova formula
145
gdje je n = 3,4,5 ... Aka se u formuli stavi da je n = 3, onda se dobije talasna duzina
Hu linije; n :::: 4, H13 linije, itd. Velicina R je nazvana Ridbergova konstanta i
izracunato je da iznosi
R = 1,097.10' m
j
Ova formula je nazvana Balmerova formula.
Klasicna fizika nije mogla objasniti Balmerovu formulu, koja je dobijena na
osnovu eksperimenta.
Razvojem eksperimentaine tehnike otkrivene su kasnije i druge spektralne serije, u nevidljivom
dijelu spektra, koje SU sa magle predstaviti opstom formulom
n)m
A m
2
0
2
Aka se uzme da je m = 1, dabije se Lymanova serija. Ako se stavi m = 2 dobije se Balmerova
serija, m=3 Pashenova serija, itd.
Bohrov model atoma
Bohrovi postulati
Rutherfordov model nije magao objasniti stabilnost atoma, kao ni zracenje
svjetlosti iz atoma, odnosno Hnijske spektre atoma. Izlaz iz takvog stanja nasao je
Niels Bohr, 1913. godine.
Bohrov mOdel atoma se temelji na Rutherfordovom planetarnom modelu,
Planckovoj hipotezi a kvantima i zakonima klasicne fizike. Da bi objasnio
Balmerovu formulu za linijski spektar atoma vodika, postavlja dva postulata:
1. Elektroni se krecu oko jezgra aloma samo po strogo odredenim kruznim
putanjama (orbitama) u kojimane zrace nikakvu energiju. Takve putanje se
nazivaju stacionarne putanje.
Na stacionarnim putanjima moment kolicine krelanja elektrona jednak je
cjelobrojnom umnoseu Planckove konstante (sl. 4.2.3.).
E"
$1.4.2.5. Emisija 10tona
146
Im.r=n hi
21<
Broj n je prirodan broj i predstavlja broj
stacionarne orbite. Kasnije je nazvan glavni
kvantni broj.
2. Do emisije iii apsorpcije zracenja
nastaje pri prelasku elektrona sa jedne
stacionarne putanje na drugu. Energija
zracenja jednaka je razlici izmedu energija
elektrona na stacionarnim putanjama.
Bohrov model atoma vodika
Na osnovu Rutherfordovog modela i svojih kvantnih postulata, Bohr je razvio
teoriju atoma sa jednim elektronom (atom vodika i njemu slicni joni, sl. 4.2.6.)
,
/
SI.4.2.6. Atom vodika
U ovom madelu atoma jedan elektron
obilazi aka jezgra po kruznoj pulanji koja je
odredena sa dva uslava, jednim klasicnim i
jednim kvantnim. Jezgro atoma ima naboj +e.
Klasicni uslov izrazava jednakost
privlacne Coulombove sile izmedu elektrona i
jezgra i centripetalne sile,
1 e
2
rnv
2
41tE

gdje je mmasa elektrona, e-naboj elektrona,
odnosno jezgra, vMbrzina elektrona, r-radijus
orbite.
Kvantni uslav predstavlja vee poznati matematicki izraz za 1. Bohrov
postulat,
h
mvr=n-
21<
Uvrsti Ii se brzina v, iz Bohrovog kvantnog uslova, u izraz za centripetalnu silu
dobivaju se mogutl polupretnici kruznica po kojima se krecu elektroni,
Ir, =r, .n'l
Poluprecnik kruine stacioname putanje proporeionalan je kvadratu cijelog
broja n koji se zove glavnl kvantni broj.
Najmanji poluprecnik ima putanja za koju je n = 1 i njegova vrijednast je
rl;:O,053 nrn.
Iz izraza za poluprecnik stacionarne orbite i Bohrovog kvantnog uslava mogu
se izracunati i brzine elektrona na stacionarnim putanjama,
o

Brzina kretanja elektrona je obrnuto proporcionalnabroju orbile n.
Brzina je najveca na prvoj orbiti i iznosi
147
Prlmjer 1. Koliki su poluprecnici druge i trece stacionarne orbite? KoUka je brzina e!ektrona na
drugoj i tre60j stacionamoj orbiti?
RjeSenje. Ako je poluprecnik prve stacioname orbite fl, onda je poluprecnik druge stacionarne
orMe (n=2),
r2 "" 4r1 "" 0,212 run
Poluprecnik trece stacionarne orbite je (n=3),
r3=9rl::::{},477 nrn
Brzina elektrona na drugoj stacionarnoj orbiti je

2 ,
Na trecoj staclonarno) orbifl, brzlna elektrona je
Energija staeionarnih stanja
Ukupna energija elektrona na staeionarnoj orbiti je
E=Ek+E,
gdje je Ek-kineticka energija elektrona, Ep-potencijalna energija zbog
rnedudjelovanja sa protonorn. Za vezano stanje elektrona i potona, potencijalna
energija je negativna.
Kada uvrstimo izraze za poluprecnik i brzinu elektrona na stacionarnim
orbitama, dobijemo da je ukupna energija elektrona na staeionarnoj orbiti.
[E =E,[
" n'
Stanje najnize energije se zove osnovno stanje. Za' atom vodika to stanje je
za n =1 i iznosiE,=-13,6 eV, Ie je za atom vodika
E = _ 13,6eV
n 02'
Ostala stanja su pobudena stanja (n=2,3,4 ... ). Ukupna energija uvijek ima
negativan predznak. Njen iznos se kreee od -13,6 eV u osnovnom stanju do nule u
beskonacnosti. Kazemo da su energije elektrona kvantizirane, tj. dopustene su
sarno odredene vrijednosti energije.
Pomocu svog modela Bohr je protumacio spektralne serije atoma vodika i
izracunao vrijednost Rydbergove konstante. Na taj nacin je postavio temelj
kvanlnoj fiziei. Njegovi postulati ostaju temelj razumijevanja zracenja u svijetu
atomskih dimenzija. Oni vrijede ne samo za atome vee i za molekule i kristale, pa
cak i za zracenje kOje dolazi iz atomskogjezgra.
Bohrovim modelom mogu se protumaciti i spektri ostalih atoma koji u
posljednjoj Ijusei imaju jedan elektron.
Primjer 1. Pokazati da energija elektrona raste sa porastom rednog broja orbite.
148
I
I
Rlesenje:
E1 =-136eV
E2=?, EJ::::;? Eoo=?
n= ______ E.=<l
____________ ___
E3=1,51 eV
Energija elektrona na prvoj orbiti je E1 , a na drugoj
E "" -13,6eV = -3 4eV
2 22 -,
Energija elektrona na trecoj orbltl je
E3 "" =-1,51eV
3'
Energlja elektrona u beskonacnosti je
E
"
n=2-------- Ez=-3,4eV
Prema tome energija elektrona u atomu raste sa porastom rednog broja orbite, ad negativnih
vrijednosti do nule u beskonacnostL
Desno su prikazani energijski nivoi u atomu vodika.
Pitanje 1. Kako Bohrova teonja objasnjava spektralne serije atoma vodika.
Odgovor. Atom emituje energiju pri prijetazu iz stacionarnog stanja vise energije En u stacionarno
stanje nize energije Em (sL 4.2.5.). Energija emitovanog fotona je
hf=E.-"
Akouvrslimoizraze: E - E) E
m m2
S obzirom daje El "" -13,6 eV i f =f' to je

SI. 4.2.7. Tumacenje nastanka spektralnih
. -serija atoma vOdika
2. = 13.6 'V ( -'- _-'-)
A . he \m2 n
2
lzraz ispred zagrade, izrazen u 81 jedinicama, iznosi
1,097.10
7
m-\ a to nije nesto drugo nego vrijednost
Rydbergove konstante R, te je
.!..=R(_l __ -'-) n>m
'A m
2
n
2
'
Koristenjem Bohrove teorije atoma vodika dobili
sma, nama poznatu, uopstenu Baimerovu formulu za
spektratne serije atoma vodika. Prema tom izrazu
vidimo da Batmerova serija nastaje prelaskom
elektrona sa visih orbita na drugu orbitu (m",,2). Ha linija
naslaje prelaskom sa trece (n=3) na drugu orhitu,
Hnlja prelaskom elektrona za cetvrte (n=4) na drugu
orbitu, itd. Lymanova serlja nastaje prelaskom
elektrona sa visih orbita na prvu (m=1) itd. (51. 4.2.7).
Primjer 2. !zracunaj talasnu duzinu H" !inije, u
Balmerovoj seriji, kOja nastaje prelaskom elektrona sa
trece na drugu orbitu.
149
Rjesenje.
n-3 m-2
A ""-?
-'- = R(-'- --'-) R(--'-----'--)
Ie m
2
n
2
22 3
2
36
5R S1,09710
7
m!
A"" 6,56.10-
7
m:::: 656nm
Ta Ilnija je u vidljivom (crvenam) dijelu spektra
Atom; sa vise eiektrona. Kvantni brojevi
Bohrov model atoma bio je veliki korak naprijed, ali nije mogao uspjesno da
objasni spektre atoma sa vise elektrona. Danas je prevazidena i Bohrova teorija, ali
ne U smislu njenog opovrgavanja, vee daljeg razvoja. Tek sa razvojem tzv, talasne
mehanike izradena je ispravna teorija atoma, Ipak one 5tO smo naucili 0 atomu
vodika maze se, principijelno, primijeniti i na ostale atome.
Savremena kvantna mehanika odbacuje predstavu 0 elektronskim orbitama i uvodi pojam
energetskl nivai. \pak, za slikovito prikazivanje procesa u atomu i dalje se cesto koristi predstava 0
elektronskim orbitama. 0 talasnoj mehanici nesto detaljnije cerna reci u poglavlju 0 talasnim svojstvima
mikroeestica.
Atom sa viSe e/eldrona je slozen fizicki sistem. Svakf elektron "osjeea"
privlacnu elektrostaticku silu jezgra, ali istovremeno medudjeluje sa ostalim
eiektranima. Detaljnije proucavanje atoma sa vise elektronima izlazilo bi iz okvira
namjene ovog udzbenika. 8toga cemo se upoznati sarno sa nekim osnovnim
pojmovima.
Osnovni principi koji odreduju stanje elektrona u atomu su: princip kvantnih
brojeva i Paulijev princip iskljucenja.
1. Princip kvantnih brojeva
Stanje elektrona u atomu odredeno je sa cetiri kvantna broja: glavni
kvantni broj n, orbltalni kvantni broj I, magnelskl orbitalni kvantni broj m, I
magnetski spinski kvantni broj ms
.
Ti brojevi olaksavaju opis atomskih stanja, ne sarno za atom vodika, vee i za
teze atome. Pomoeu njih se tumaci i Periodni sistem e/emenata. Bltno je znati da
su kvantni brojevi odraz eiektricnih i magnetnih sila koje djeluju unutar atoma i da
ani odreduju kretanje elektrona u atornu.
Glavni kvantnl broj n, u Bohrovom modelu, odreduje poluprecnike kruznih
putanja po kojima se kreeu elektroni, odnosno energiju elektrona. Moze imati
vrijednosti
In = 1,2,3;1
Svi elektroni sa istim kvantnim brojem n cine Ijusku. se
obiljezavaju oznakama K(n=l), L(n=2), M(n=3), itd.
150
Orbitalni kvantni broj I, odreduje prostorni oblik orbite ima diskretne
vrijednosti.
Ie = 0,1,2,3 . (n -1) I
Za viseelektronske atome enrgija elektrona ne zavisi sarno od glavnog kvantnog
broja n, vee iod orbitalnog kvantnog broja I. Razlog tome je sto u viseelektronskom
atomu na elektron ne djeluje sarno jezgro, vee i ostall elektronL
Za isto n, energija elektrona raste sa porastom kvantnog broja m Svi elektroni
sa istim brojem I cine podljusku. U atomskoj spekroskopiji se stanja su 1=0,1,2 ...
obiljezavaju oznakama s,p,d ... Prema tome, najnizu energiju, za dato n, imaju s -
elektroni.
Magnetski orbitalni kvantnl broi m" odreduje usmjerenost elektronske orbite
u prostoru. Ta usmjerenost ne moze biti bilo kakva, vee ima vrijednosti od - I do +1.
Na primjer ako je 1=1, onda jem,= -1,0,+1, sto znaci tri tacno odredene orijentacije u
odnosu na odredeni pravac.
Magnetski spinski kvanlni broj m" tumaci se pomoeu elektronskog spina.
Radi slikovitosti, zamisljamo da spin nastaje zbog vrtnje eiektrona aka vlastite ase.
Pri tome su moguea dva smjera vrtnje i taj kvantni broj moze poprimiti samo dvije
vrijednosti,
1
m =-
, 2
Talasna mehanika odbacuje ovakvo s!ikovito prikazivanje elektronskog spina.
2. Pal!lijev princip iskljl!cenja
U jed nom atomu nl dva elektrona ne mogu imati isla sva cetiri kvantna
broja.
To znaei da se dva elektrona u jed nom atomu rnoraju razlikovati bar po jednom
kvantnom broju.
Na osnovu Paulijevog principa mazemo izracunati da je maksimalni brej
elektrona N, koji maze imati isti kvantni broj n,
IN = 2n'l
Nll
K
SI.4.2.8:_Model atonia natrlja i kalija (K)
Pomoeu Paulijevog
principa objasnjen je Periadni
sistem elemenata. Tako, na
primjer, u K-ljusci moze
da se narJe maksimaino dva
eiektrona, u L -ljusci (n=2) 8
eiektrana, u M-ijusci 18
eiektrona, itd.
Prema . tome, temelj
objasnjenja Periodnog sistema
su kvantni brojevi i Paulijev
151
prineip koji daju kljuc za poredak prema kOjem se pune elektronske Ijuske u atomu.
Na sliei 4.2.8 je model atoma natrija i kalija. Kod atoma natrija (Na) u prvoj
Ijusci se nalaze dva elektrona, u L-Ijusei (n=2) se nalaze 8 elektrona, a u treeoj
Ijusci jedan elektron. Treea, posljednja, Ijuska je nepopunjena i moze primiti 18
elektrona.
Hemijska svojstva zavise od broja elektrona u posljednjoj Ijusei. Od toga zavise
i opticki spektri. Zbog toga se elektroni iz posljednje Ijuske zovu valentni elektroni
i opticki elektroni.
Za one koji iele vise znati
Pltanje 1. Kako S8 slikovito moze abjasn!t! fizicki smisao orbitalnog j splnskog magnetskog
kvantnog broja?
Odgovor: E!ektron, koji se krece po kruznoj putan)i aka jezgra atoma, ima neki moment kollcine
kretanja
L=mvr.
To je vektorska veliCina eiji je pravac okomit na ravan orbite (sL 4.2.9.). Velicinu momenta kolicine
SI.4.2.9.
kretanja odreduje orbitalnj levantni braj Q, cije su vrijednosti
e= 0,1,2 ... n. Prema tome moment kolicine kretanja elektrona u
atomu je kvantirana velicina, sto znael da moze imall sarno
odredene vrijednosti.
Kretanje elektrona aka jezgra predstavlja jednu kruinu
struju. Krui.na struja stvara magnetni moment Jl Prema
tome, zbog obrtanja elektrona oko jezgra, atom postaje mali
magnet. Njemu odgovara orbitaln! magnetn! moment p. On
ima isti pravac kao moment kolicine kretanja, ali suprotan
smjer (sl. 4.2.9.).
U spoljasnjem magnetskom polju atom se ponasa kao
magnetic. Magnetni moment (odnosno ravan vrtnje elektrona
oko jezgra) se postavlja u tacno odredenim pravcima u
odnosu na spoljasnje magnetsko polje. Ti praveu su odredeni
magnets kim kvantnim brojem. Koliko Ima razlicitih
vrijednosti kvantnog broja mt> toUko Ima i razlicitih
orijentacija orbite u prostoru.
Vellclnu momenta kollcine kretanja L odreduje
orbitaln! kvantni broj Q, a njegovu usmjerenost u
prostoru odreduje magnetskl kvantnl broj m,
Na sllei 4.2.10. je sHka vrtnje elektrona oka sopstvene
ose. Zbog toga elektron Ima i sopstveni orbitaln!
moment, odnosno sopstveni magnetski moment.
Posljedica toga je postrojenje tzv. spinskog kvantnog
vrijednostl.
Lasersko zracenje
SI.4.2.10. Spin elektrona
broja ms kej! moze lmat! samo dvije
. ..
Laser] su u,edaji za dobivanjemonohromatske svjetlostl vrlo velikog
intenziteta.
152
I
Laserski snopovi mogu biti vrlo uski i mogu se strogo usmjeriti. Stoga imaju
veliku primjenu u praksi kao novi tip izvora svjetlosti.
Laser radi na prineipu stimulirane emisije svjetlosti. Stimuliranu emisiju
svjetlosti objasnio je Einstein, jos 1917. godine.
a-)
51. 4.2.11. a)apsorpcija svjetlosti, b) spontana emisija, c) stimulirana emisija
U medudjelovanju svjetlosti i materije postoje tri tipa proeesa (sl. 4.2.11).
Na sliei a je prikazana apsorpeija svjetiosti. Ako se atom nalazi u osnovnom
stanju E
"
on se moze pobuditi u vise stanja E, apsorpeijom lotona Cija je energija
hf = E
2
-E, . Ovaj proees se zove rezonantna apsorpeija.
Na sliei b je prikazana spontana emisija svjetlosti. Svi sistemi u prirodi teze
minimumu energije. Stoga atom u pobudenom stanju provede vrlo kratko vrijeme
(u prosjeku stomilioniti dio sekunde) i vraea se u osnovno stanje. To je spontan
proces pa se ovakva emisija naziva spontana emisija.
Pored rezonantne apsorpeije i spontane emisije Einstein je predvidio da je
maguG i proces stimulirane (prinudne) emisije svjetlosti. Aka na atom, dok se
nalazi u pobudenom stanju, naide loton spoljasnjeg zracenja, Glja je energija,
hf12 = EI
onda moze doei do prinudne emisije (sl.e). Sada imamo dva lolona koja se kreeu u
istom p'ravcu j. imaju istu frekvenciju. Opisani proces se naziva stimulirana emisija.
Ta dva fotona mogu prinuditi sljedeea dva pobudena atoma na stimuliranu
emisiju svjetlosti. Tako se dobiju eetiri 10tona, koja opet mogu prinuditi sljedeee
atome na stimuliranu emisiju, itd. Na taj nacin se stvara lavina istovjetnih lotona,
sto rezultira snopom visokokoherentne, laserske svjetlosti.
Vjerovatnoea stimulirane emisije svjetiosti je veea sto je veei broj atoma u
pobudenom stanju i sto je duze vrijeme trajanja pobudenog stanja. Takvo stanje se
naziva inverzna popunjenost, sto znaci da bi trebalo biti vise atoma u pobudenom
stanju nego U osnovnom.
rT-," 1--',--{ ;"""--i P"-'F\,
.
-
]?uhin
SI.4.2.12. Rubinski laser
Prvi laser je
konstruisao
americki fiziear
Maiman, 1960 .
godine. Radna
supstanca je bio
kristal rubina (81.
4.2.12)., u obliku
sipke precnika
153
1 em i duzine 5 em. Inverzna popunjenost se postize blie-Iampom. Kristal rubina
ima tzv. metastabilna pobudena stanja u kojima S8 elektroni zadrzavaju aka sto
hiljada puta duze nego U ostalim pobudenim stanjima.
Visestrukom refleksljom laserskog snapa
izmedu paralelnih ogledala njegov se intenzitet
visestruko paveea. Posta se postigne odredena
snaga, laserski snap iz!azi kroz jedno
polupropusno ogledalo.
Laserska svjetlost ie izrazito
monohromatska. Laser je brzo nasao primjenu
u industriji i medicinL Laserski snap je moguce
fokusirati tako da se dostize intenzitet
svjetlosnog fluksa od lQ19w 1m2 Omogueuje
stvaranje trodimenzionalne slike, holograma, snimanje unutrasnjih organa eovjeka
ltd. Moze sa koristiti u savremenoj Denoj hirurgiji. Moze busiti uske cjevcice u
dijamantima, preeizno mjeriti razlieite fizikalne velleine, ispitivati kvalltet materijala.
Koristi se kod optiekih kablova (svjeUovod), itd.
Vezivanje aloma u mo/ekule
Ova iii vise atoma mogu se medusobno spojlt! i formirati stabilniji sistem-molekul. On ima manju
energiju nego atomi u individua!nom stanju.
Veze izmedu atoma u moleku!u zovu se hemijske veze. Hemijska veza se ostvaruje prekO
elektrona iz posljednje Jjuske i on'l se zovu valentni elektront
Postoje dva osnovna Upa hemijske veze: jonska veza i kovalentna veza.
Klasicnu teoriju hemijske veze dali su Kosse! i Lewis (Luis), 1916. godine. Oni su pretpostavili da
pri hemijskim reakcijama atomi elemenata teze da doslignu konfiguraciju najb!izeg inertnog gasa u
Perlodnom sistemu elemenata (pogledaj tabHcu Periodnog sistema, na kraju knjige). Plemeniti gasovi
imaju po osam .elektrona u posljednjoj Ijusd (izuzev hellja koji ima dva) i veoma stabHnu vanjsku
elektronsku ljusku. Stoga atomi teze da imaju po osam elektrona u posljednjoj Ijusd. To pravilo se zove
pravifo okteta.
Jonska veza se ostvaruje prelaskom elektrona sa atoma gdje js slabije vezan, na atom gdje je
jace vezan. Na primjer, atom natrija ima u posljednjoj Ijusei jedan e!ektron (sl. 4.2.14) koji je "Iabavo"
vezan za jezgro aloma. Atom hlora ima u posljednjoj Ijusd sedam elektrona. Jedan elektron prelazi sa
atoma natrija na atom hlora. Sada atom hlora [ma konfiguradju plemenitog gasa, tj. osam elektrona u
posljednjoj ljusci, a takode i natnj dobija konfiguraeiju plemenitog gasa.
Prelaskom elektrona neutralni atomi postaju jonl:
pozitivni jon natrija Na+ negativni jon h!ora CL Jone na
okupu drze elektrostaticke sile i tako nastaje molekul
NaC!'
_ SI. 4.2.14. Jonska veza
154
Kovalentna
veza, prema
klasicnom
tumacenju,
ostvaruje se
preko
zajednickih
elektronskih
parova. Ako oba
atoma ucestvuju
sa po jednim
()) I H-l{J-I
z
51. 4.2.15: 'Kovalentna veza
I
I
elektronom iz posljednje Ijuske u obrazovanju zajednickog elektronskog pera, onda nastaje
jednostruka kovalentna veza. Tako su, naprimjer, vezan! atomi vadika u molekul vodika Hi: atomi
hlora u molekul hlora CI2 (sf. 4.2.15.), ltd.
JlIoddi Jtmlckuk
Dvostruka i trostrUka veza se ostvaruje pomocu dva,
odnosno tTl elektronska para, ltd. I kovalentnom vezom atomi
upotpunjuju svoju elektronsku konfiguraelju do okteta (odnosno do
dubleta - atomi vodika).
Na sliel 4.2.16. prikazan je model molekula vode H20. Dba
atoma vodika ucestvuju u stvaranju zajednickih elektronskih
parova, sa po jednim elektronom. Atom kisika ucestvuju u
stvaranju zajednickih elektronskih parova sa dva elektrona.


Ugao izmedu dviju OH veza je nesto veei od 90 i iznosi
104,5
0
Aazlog tome je odbijanje atoma vodika, jer dolazi do
izrazaja odbijanje ogoljetih jezgara. Motekul vade je sam po sebi
dlpol. To znael da mu je jedan kraj naelektrisan vise pozitivno, a
drugi negativno (to je na slid 4.1.16 . desn! kraj), mada je moJeku!
kao ejelina e!ektroneulralan.
SI. 4.2.16. Molekul vade, H
2
0
Postoje molekuli koji se sastoje ad veJikog broja atoma. Na
slid 4.2.17.a je divovski molekul fuleren Ceo - koj! liei na fudbalsku
loptu. Na sliei b su dugacki lancan! malekuli - polimerl. Na sHe! c je
molekul DNA (dezokslrlbonuklelnska kiseHna), bitna za nasijedna
svojstva zivih biea.
Q.)
1,)
1
.. I

0)
SI. 4.2.17.a) Fuleren eGO, b) pOlimeri, c) DNA{DNK)
Za one koji iele vise znati
Pitanje 1. Koje su osnovne karakteristike
hemijskih sila?
Odgovor. Priroda kovalenlne veze obJasniia je
tek kvantna mehanlka. Osnovne karakteristike
hemijske sile su: Kratak domet I zasicenost. Po tome
se hemijske sHe bltno razlikuju od eiektrostatlck'ih slla.
Njihov dornet je reda velieine dimenzija atoma, tj.
0,1 nm. Na toj udaljenosti atomi mogu preci u
molekule. Na nekoj udaljenosti ro, kOja se zove
ravriotezna udaljenost, odbojne i privlacne sile
izmedu atoma su uravnotezene. Rezultirajuca sUa F
izmedu dva atoma je tada jednaka null, a
poteneijalna energija minimalna (sl. 4.2.18).
Za manja rastojanja .od ravnoteznog preovladuju
odbojne siJe izmedu atoma, a za _ veca rastojanja
privlacne.
F;;;; 0, ravnotctni polozaj rll
F> 0, odbijaoje
F < O. privlatenje
udaijenosl
SL 4.2.18. Medudjelovanje atoma u
molekulu -
."'"
155
Pitanje 2. Sta je valentnost atoma?
Odgovor. To je svojstvo atoma do stupa i hemijsku vezu sa drugim atomima iii atomskim grupama.
PlVobitna je valentnost nekog atoma bila definisana kao sposobnost tog atoma, da se jedin! sa
odredenim brojem atoma vodika. To je eijeli bro]. Na primjer, u molekulu vode H
2
0, kisik je dvovalentan.
Prema kvantnoj mehanici, valentnost jednog atoma se odreduje prema broju njegovih nesparenih
elektrona.
Valentnost elementa je jednaka broju nesparenih elektrona u njegovom atomu.
pn
b) r /
SI. 4.2.19. Spin eleldrona
,

In L In)
OrmmuQ
, J '
;.- ___ ._ [0 I:
,
Sta to znaCi? Svakoj kovalentnoj vezi odgovara par elektrona
sa antiparalelnlm spinovima, tzv. sparenim spinovima. Naime,
zbog vrtnje. elektron se ponasa kao mali magnetic. Elektroni sa
suprotnim spinovima se priv!aee, a sa paralelnim odbijaju (sl.
4.2.19). U kovalentnoj vezi ueestvuju nespareni elektroni iz vanjskih
!juski i sparivanjem sa elektronima drugih atoma ueestvuju u
hemijskoj vezl.
Kod tumaeenja hemijske veze mora se uzeti u obzir ne samO
osnovno stanje, nego i njegova najniza pobudena stanja, tzv.
vaientna stanja. Razmatranje valentnih stanja izlaz'l 'II okvira
namjene ove knjige!
Pitanje 3. Kako nastaju molekulski spektri?
Odgovor. Molekulski spektri su znatno stozeni]i od atomskih
spektara. Njihovim proucavanjem mogu se dobit! valni podaci 0
strukturi molekula,
Osnovnl doprinos energiji molekula je energlja elektrona u
polju jezgara. Medutim, molekul moze oseilovati oko nekog
ravnoteznog rastojanja ro na kojem lma najmanju energiju.
Takode motekul moze i rotirati oko ose okomite na "spojnicu"
aloma. Oscilovanjem i ra1iranjem (51. 4.2.20) molekul se
pobuduje u visa stanja energije koja su kvantirana.
Prj prijelazu u niza energet5ka stanja molekut zrae)
energiju i tako na5taju molekulski speldr!.
Karakteristicni oscilatorni i rotaeloni spektri pripadaju
infraclVenom i mikrotalasnom podrueju spektra.
SI. 4.2.20. OscilaciJa i rotaeija
dvoatomskog molekuia
Na primjer, oscilavanje aka ravnoteznog polozaja je
priblizno harmonijsko, ali je kvantirano. Energija oscilovanja
je data jednacinom,
En=(v+frfo! v =0,1,2, ...
gdje je fo osnovna frekvencija sistema, v oscilatorni kvantni braj.
Najniza energija je za v = 0 j lznosl
Naziva se nulta energija.
Pitanja i zadaci:
1. Opisi ogled kojim je Rutherford dakazao postoJanJe jezgra u srediStu atoma.
2. Kako g!asi formula za izrB:eunavanje la!asnih duzina zracenja u spektru atoma vodika.
Navedi Bahrov8,postulate.
4. Objasnl smisao glavriog-kvantnog broja.
156
5. Uporedi izraze za energiju stacionamlh stanja u atomu vodlka i Balmerovu formu!u.
6. Koji principi odreduju gradu atoma j objasnjavaju tablicu Periodnog sistema elemenata?
7. Objasni smisao i znacenje kvantnih brojeva.
8. Kada dolazi do prinudne emisije svjetlosti?
9. Izracunaj prve dvije talasne duzine za Lymanavu seriju. (A: m=1; n=2,3; 121 nm i 102,5 nm)
10. Izraeunaj potuprecnik desete stacionarne Bohrove orbite i brzinu elektrona na loj orbiti. (R: r=5,3nm;
v:::: 2,2.10
5
m/s)
11. Izracunaj energiju elektrona u atomu velika na cetvrtoj stacionarnoj orbiti. (R: " 0,85 eV)
12. Energija elektrona na jednoj od stacionarnih orbita u atomu vodika iznosi - 0,544 eV. Odredl:
a) redn! broj Ie orbite, b) polupreenik te orbite, c) brzinu kretanja elektrooa oa loj orbiti. (R: a) n "" 5,
b) r:::: 1,325 nm, c) v:::: 4,4 . CDs m/s)
13. Koliko ima ukupno e!ektrona u prve dvije popunjene Ijuske aloma? (R:1 0)
Vainiji iskazi i formule
Prema Rutherfordovom modelu, atom se sastoji od jezgra
kOje je pozitivno naelektrisano i omotaea u kojem kruze elektroni
velikom brzinom.
Formula za izracunavanje talasne duiine zracenja koje
emituJe atom vodika:
n>m
, m
Prvi Bohrov postulat Moment kolicine kretanja elektrona
na stacionarnim orbitama jednak je cjelobrojnom umnosku
Planekove konstante,
Drugi Bohrov pastu/at Emitovana energija zracenja, pri
prelasku eieidrona sa n-te na m-tu staeionarnu orbltu, je
Energija elektrona na n-toj staeionarnoj orbit!, u atomu vodika, je
Poluprecnik putanje elektrona, u Bohrovom modelu atoma
vodika, za stanje sa kvantnim brojem n, je
Brzina elektrona u stanju sa kvantnim brojem n, u Bohrovom modelu je
StanJe eJeldrona u atomu je odredeno sa cetiri kvantna bra/a:
n - glavni kvantni broj, n:. 1 ,2,3.".
q.. orbitalni kvantni broj, 1 = 0,1,2 .. (n-1)
- orbitalni magnetski kvantni broj, od - i do + I
ms - spinski magnetski kvantni broj, m. = f
Pau/ijev princip: U jednom atomu ni dva elektrona ne mogu
imati ista sva cetiri kvantna broja.

h
mvr =n-
2.
V,
vn""-;-
157
Makroskopska svojstva tvari kao posijedica strukture
Toplotna svojstva tvar;
Toplota se, prlncipijelno, maze prenositl oa trl nacina: provodenjem, strujanjem i zracenJem. U
ovom poglavlju cerna nesto reCi 0 mehanizmu provodenja toplote.
Posmatrajmo jedna Ujela debljine ill< j povrsine presjeka S (51.
M.1.). Aka S8 lijeva strana odri8va oa temperaturi T1, a desna na
temperaturi T2, taka da je T1 >T2, anda ce "toplotna struja" stalno
prelaziti od topli}eg prema hladnijem kraiu.
Kolicina prenesene tapiate u jedinici vremena je
aQ :::AS AT
lit llx '
gdje je 6.T::::Tl - T2, razlika temperatura izmedu dviju slrana lijala,
a - koeficijent toplotne provodljivostl. On zavis! od vrste tijela.
MataH su dobri provodnici laplats, a materijali kao sla su drvo,
vuna, vazduh, itd. losi provodnici taplate. UOCavamo da su dobri
provodnicl topiote ujedno i dobr! provodnici elektricne struje.
Da Ii se onda na sHean nacin moze objasniti i mehan/zam
provodenja toplote? Nosioei elektricne struje u melalima su slobodni
elektroni. Kada se grije jadan kraj metalnog slapa, energija prelazi
SI.M.1. Provodenje toplote na jone u kristalnoj resetkL Joni pocnu brze oscilovati' oko svog
ravnoteznog polozaja. ! elektroni u njihovoj blizini pocnu da sa brze
krecu. S obzirom da se oni slobodno krecu po eijelom provodniku, energija koju su dobili ad jednog jona
predaju drugim jonlma.
Medutim, losl provodnici toplote ne provode toplotu taka slaho kao slo losi provodnici elaktriene
struje lose provode struju. To znael da kod provodenja toplote mora postojali i neki dodatni
mehanizam. Taj dodatnl mehanizam je neposredno prenosenje oscilovanja sa atoma na atom.
lzmedu dva atoma u kristalnoj reSelki postoje jake veze. Pomakne Ii se jedan atom iz svog ravnoteznog
po!oiaja, on 6e povuCi i susjedni atom. Gdje su jaee veza izmedu atoma, bolje je i provodenje toplote.
Toplola (kvant kineticke energije) koju jedan atom predaja drugom atomu, neposrednim prenosom
oscUovanja, naziva se fonon.
Prostiranje iivcanog signaJa
Svaka ziva celija je izvor elektrienog potencijala koji se zove biopotenciiaL Nosilae e!ektrienih
poJava u zivim celijama je celijska membrana. Sa obje strane membrane je elektrolit. Transport jona iz
elektro!ita kroz membranu nije jednak za sve jone. Membrana nije jednako propustljiva za sve jone i u
tom sm'lslu govorimo 0 polupropusnoj membran!.
Na primjer, zivcano vlakno'se sastoji ad tankEJ, suplje cijevi ispunjene elektrolitom koii sadrii jone
Na, K, CI, ... Zid cijevi je polupropusna membrana kroz koju prolaze joni u oba smjera. Broj pozitivnih i
negativnih jona nije isti sa obje strane, s obzirom da je membrana po!upropusna. Pazilivni joni Gonl
158
natrija Na) sa nagomilavaju sa jedna strane, a negativni jonl koji su krupniji, sa druge strana (sI.M.1.A).
Unutrasnjost iivcanog vlakna je negativna U odnosu na vanjsku stranu, a razUka potendjala iznosl oko
90 mV. Ta razHka poteneijala se zove membranski potencijal mirovanja.
++++++++++++
+ + + + + + + + + +
Ako se na membranu izvrsi bilo kakav vanjski podrazaj
(pritiskivanje, .. ,), onda dolazi do poremeeaja membranskag
potancijala mirovanja. Potencijal naglo padne na nulu. Kazemo da
je doslo do depolarizacije. Ona se odvija vr[o brzo i traje manje od
jednog hiljaditog dijela sekunde. PasHje toga se ponovno
uspostavlja palencijat mirovanja membrane.
Sl. M.l.A ZII/cano vlakno - membranskl
potenclJal Ta nagla promjena poteneijala se zove akcioni potencijaL Da
bi doslo do pojave akcionog potencijala podrazaj mora lmati neku
minimalnu jacinu, Akcioni potendja! daje osnovni impuls za prijenos
podraiaja duz ziveanog signala. To sirenje akcionog potencijala zove se akciona struja. Brzina sirenja
akeione struje duz zivcanog vlakna iznosi oko 70 m/s odnosno 250 km/h.
Registracija biopotencijala, u eilju dijagnostike funkcije rada pojedinih organa tijela, zove se
elektrografija. Mjerenje biopotencijala se vrSj elektrodoma kOje na moraju biti prildjuceno direktno na
organ koji se "snima" (sree, mozak, ... ) vee na susjedna tkiva, Stoga je registracija biopotencijala
bezopasna i jednoslavna.
Registracija biopotencijala, kaj! nastaje u srcanom misi6u, naziva se elektrokardiografija, EKG.
Sree sarno po seb! predstavlja misie koji podlijeze stalnim kontrakcijama i dilalaeijama (sistole i
dijastole). Na taj nacin dalaz'l do pojave akcionih potencijala, a sree dje!uje kao generator.
Elektr;cna provodljivost metala
o elektricnoj provodljivosti metala govorili smo u poglavlju 0 elektricnoj strujL Ovdje .cema se samo
zadrzati na pojasnjenju mehanizma provodenja elektricne struje u metalima.
Elektricna struia umetalima nastaje kada se elektroni krecu duz metalnog provodnika pod uticajem
elektricnog polja (sI.M.2.)
s
51. M.2.Elektricna provodljivost metala
Ako je jaCina struje stalna, onda je
gdje je protekla kolicina elektriciteta q = Ne,
N
Ako je broj eJektrona u jedinici zapremine n = V '
onda je ukupan broj elektrona N =: n V . Aka provedn!k
!ma obllk eilindra, onda je njegova zapremina V = Sf , Ie je
jacina struje
I=.9.=Ne =nSfe
t t t
Smatrajuci da se elektron kre6e nekom srednjom balno v d =!.... , mozemo pisat! da je
t .
II=nSevdl
-Brzina Vd s.e naziva driftna brzina, a to je ustvari brzina premjestanja-elektrona u jednom.pmveu. Inaee;
e!ektronl se kreCu.1l svim praveima, ubrzavaju, usporavaju, lid. .
159
Pitanje 1. Kako mozemo lzracunati broj eiektrona u jednici zapremine provodnika?
Odgovor. Po definiciji kolicine tvari je:
m N m
-=-, odnosno N=-N
A
M NA M
gdje je m - masa tvan, M" molama masa tvari, N " broj jedinki (atoma), NA " Avagadrova konstanta.
Ako pretpostavimo da svaki atomi oitpusta same jedan elektron, onda je broj elektrona jednak broju
aloma N. Masu tvari mozema izraziti preko gustine tvari p, m = pV , te je bra] elektrona u jedinici
zapremine,
Supraprovodfjivost
Supraprovodnici su materijali ciji elektricni otpor
1
na nekoj vrlo niskoj
temperaturi, naglo pada na nulu. Temperatura na kojoj otpor pada na nulu
naziva se krilicna temperatura T
k
Na primjer, kriticna temperatura za olovo js 7,2
K, za zivu 4,2 K, itd. Supraprovodljivost je objasnjena tek 1957. godine.
rlK
$1, M.3. $upraprovodljivost
cestica, itd.
Kontaktne pojave
Osim kod metala, supraprovodljivost je otkrivena,
1987. godine, i kod keramickih materijala na
temperaturi od 125 K. Ta je temperatura veea od
temperature tecnog vazduha, sto daje veeu moguenost
za primjenu supraprovodnika.
Cilj naucnika je da dobiju supraprovodnike na
sobnoj temperaturi. To bi imalo veliku prakticnu
primjenu. Kako je elektricni otpor supraprovodnika
zanemarljiv, jacina struje u njemu mora biti vrlo velika.
To bi omogUeilo prijenos elektricne energije na daljinu
bez gubitaka, dobivanje jakih magnetskih polja, izrada
snaz.nih elektromotora, akcelatora naeJektrisanih
Prilikom dodira dva razl1cita metala izmedu njih se
javlja razlika potencijala. Ova razllka potencijala se
zove kontaktna razlika poteneijala. Ona je razlicita
za razilcite parove metala i iznosi nekaliko deseUh
dijelova volta.
Kada su dva razlicija metala u kontaktu, onda
e!ektroni prelaze u onai metal u kojem im je niza
polencijalna energija. Razlog prelaska elektrona je i
tal sio gustina slobodnih elektrona nije ista u svakom
metalu.
Da .Ii moie..mo dobiti elektricnu struju
pomoiEu ovakv;h parova metala?
81. M.4. Termoelektromotorna sila
M.4, su dva raziiclta metala (npr. gvozde Fe j bakar Cu) spojena u A i B, tako
cine zatvoreno elektricno kolo. Razlike kontaktnih potencijala u tim lacka'Tla se medusobno ponistavaju
160
pa kroz takav spa] ne lece elektricna struja. Medutim, ako je spojevi A i B drze na razliCitim
temperaturama T 1 i T 2, onda 6e poleei elektricna struja.
Elektromotorna sila kOja odri.ava struju u kolu, kad vecine spojeva, proporeionalna je razUei
temperatura spojeva,
IIf=a(T, -T,).I
Ovakva elektromotorna sila se zove termoelektromotorna sila. Koe1icfjent a se zove
termoelektricni koeficijent. On zavisi od vrste metala ko]i su u kontaktu. Na primjer, za spoj eu-Fe on
iznos! IIIlVIK.
Spoj dva metala koji na opisani nacin proizvodi termostruju naziva se termoelement.
Termoelementi se koriste za mjerenje vrlo visokih i vrlo niskih temperatura, na primjer za mjerenje
temperature topljenja metaJa, temperature tecnog vazduha, itd. To su ustvari eiektricni termometri koji
su vrlo osjet!jivl i mjere temperatura u vrlo sirokom raspanu, ad tecnog helija (4,3 K) do 3000 K.
Pri mjerenju temperature, jedan spaj se drf] na temperaturl O"'C, u smjesi vode i lada. Drugi spoj se
stavlja na mjesto gdje se mjen temperatura. Mjemi instrument ko]i pokazuje jaCinu termoslruje kalibrisan
je taka da direktno oeitava temperaturu.
U nekim slucajevima termoparovi se mogu korisliti kaa izvori elektricne struje. Pri tome se obicno
umjesto jednog metalnog provodnika koristi poluprovodnik i serijskim vezivanjem vise njih dobiva
termobaterija od nekoliko desetina volli.
Elektricna struja u poluprovodnicima
Sta sma do sada saznali 0 poluprovodnicima? Poluprovodnici se po svojim
elektricnim svojstvima nalaze izmedu provodnika i izo!atora. Kod i2olatora
promjena temperature ne utice na elektricnu otpornost, kod meta!a porastom
temperature raste otpornost, a kod poluprovodnika otpornos! se smanjuje
porastom temperature. Razlog tome je sto se porastom temperature povecava
broj slobodnih elektrona.
Pod djelovanjem svjetlosli takode se povecava provodljivost poluprovodnika.
Taj se proces naziva unutrasnj; fotoefekat i koristi S8 ked fotootpornika
Kod poluprovodnika razlikujemo sops!venu provod/jivos! i primjesnu
provod/jivost.
Sopstvena provod/jivos!
Silicij i germanij S8 najcesce koriste kao po!uprovodnicL To su elementi iz
cetvrte grupe Periodnog sistema i imaju po cetiri elektrona u posljednjoj Ijusc!.
Mehanizam provodljivosti poluprovodnika je specifican u odnosu na elektronsku i
jonsku provodljivost.
Pri niskim temperaturama, na primjer, silicij je izolator. Povisenjem temperature
nekl elektroni raskidaju vezu sa elektronom i postaju slobodni. Mjesto u kristalnoj
resetki, odakle je elektron izasao, se kao prostor sa pozitivnim
naelektrisanjem f poznat je kao elektronska supljina.
161
Kada se uspostavi elektricno polje slobodni elektroni se kreeu suprotno od
smjera polja, a supljine u smjeru polja (sl. M.5)
o

)
C") a.
f.:r<:t"llj:1
....... "nilei kict,lllja
o
"Kretanje" supljina je ustvari kretanje
elektrona, jer supljine koje oni ostavljaju iza
sebe popunjavaju elektroni iz susjednih atoma
pa se dobija utisak da se supljine krecu
suprotno od smjera kretanja elektrona. Takva
provodljivost se zove sopstvena provodljivost
poluprovodnika.
Primjesna provod/jivost
SI.M.S. Sopstvena provodllivost
Najvainiju ulogu u savremenoj elektronici ima
druga vrsta poluprovodnika - poluprovodnika
sa primjesama. Primjese su obicno atomi iz treCe i pete grupe periodnog sistema
elemenata. Te primjese poveeavaju provodljivost poluprovodnika.
Provodfjivost poluprovodnika, uslovljena primjesama, naziva S8 primjesna
provodljivosf.
Pri tome razlikujemo poluprovodnike lipa P i poluprovodnike tipa N.
Poluprovodnik tipa N se dobije tako sto se kao primjese dodaju neki elementi
a) N - po!uprovodnik b) P - po!uprovodnik
51. M.S. NiP poluprovodnik
petovalentni arsen donor elektrona.
iz pete grupe periodnog
sistema, koji imaju pet
elektrona u posljednjoj
Ijusci, npr. arsen (As).
Germanij je cetvoro-
valentan i sa svoja cetiri
elektrona iz vanjske Ijuske
cini cetiri kovalentn.e veze
sa susjednim atomima.
Kada se na njegovom
mjestu nade petovalentni
atom arsena (As) on se
veie u resetku, ali njegov
pet! e/ekiron ostaje
slobodan i pridruiuje se
slobodnim elektronima
koji provode struju (sl. M-
6.a.). Kaiemo da je
Primjese koje unolienjem u poluprovodnik povecavaju broj slobodnih
elektrona nazivaju se donori. Kod poluprovodnika N-lipa glavni nosioei
slruie su eleklroni.
Po/uprovodnik tipa P se dobije tako sto se kao primjesa dodaje neki
trova/entni element, kojilma tri elektrona u .posljednjoj Ijusei, npr. indij (In). Da bi
S8 mogao v9zati u resetku sa cetvorova!eotnlm atomima on "otima'" jedan e!ektron
162
od susjednog atoma. Pri tome se u susjednom atomu pojavljuje pozitivna
(manjak elektrona). Sam atom indija postaje negativan jon (sl. M.6.b). Kazemo da
je trovalentni atom indija - akeeplor elektrona.
Primjese koje unosenjem u poluprovodnik 5u.pljina
nazivaju se akeeplori. Kod P - poluprovodnika glavnJ nosloel slrujesu
supljine
spojevi p-n poluprovodnika
Spajanjem poluprovodnika PiN tipa, posebnim postupkom, dobije
se P-N spoj. Ovaj spoj cini osnovni element Na takv!m
spojevima poluprovodnika sa primjesama, temelje se elementl kao sto
su poluprovodnicka dioda, tranzistor I liristor. T'. su poshle 19S.0.
godine, omoguci!i snazan razvoj mikroelektromke I nJ8zInth pnmjena - teleV!Zlj8,
kompjutera, mobitela i mnostva drugih izuma.
-+1-
+ -
PIN
51. M.7. poluprovodnicka dloda:
propusni smJer
napOlI kod A
it/liZ
Na sliei M.7. je prikazan P-N spoj. Ako se
ovakva kombinaeija spoji u elektricno kolo tako da je
P poluprovodnik vezan za pozitivan pol izvora struje,
a N poluprovodnik za negativan, onda ee elektricna
struja prolaziti kroz takav spoj. Ovakav spoj se
naziva propusnl (provodni) spoj.
Ako se P poluprovodnik veie za negativan pol, a
N poluprovodnik za pozitivan pol, struja neee
prolaziti. Takav spoj se naziva 'nepropusni
(nepravedni) spoj.
Spoj P-N poluprovodnika se naziva
poluprovodnicka dioda iii krislalna dioda.
Krislalna dioda sluii kao
ispravljac. Na primjer pretvara
naizmjenicnu struju u jedno-
smjernu struju. Pri prikljucivanju
naizmjenicnog napona dioda 6e
propustali struju samo u jednom
smjeru, tj. kad je napon takvog
polariteta da odgovara pro-
pusnom smjeru
SI.M.8.1spravljanje naizmjenlcne struje
Na slici M.B., prikazan je
pnnClp ispravljanja naizmje-
nicne struje pomoeu polupro-
vodnicke diode. Ispravljena
struja mijenj"jacinu,ali ne i'smjer, te se naziva pulzirajuca jednosmjerna stroja.
Pogodnim spajanjem dioda moie se dobiti i potpuno ,spravljena struja.
163
Poluprovodnicka dioda je skoro potpuno potisla iz upotrebe elektronsku eijev
snnbol LED
di\)Jc !
-==== J/;::---'

SI. M.g. LEDRdioda
svjetlost od ervene do plave.
diodu. Osnovni je dio svih ureaaja
savremene elelctronike (elektronski
racunari, raketnl sistemi, telekomuni
kaeije, itd.).
Poluprovodni6ka dioda moze biti i
emlter svjetlosti (LED-dioda). Njen
rad se temelji na obrnutom fotoelektri
R
cnom efektu. Propustanje struje kroz
diodu maze izazvati emisiju svjetlosti
u podrucju PN spoja (sl. M.S.) Ovisno
o vrsti poluprovodnika emituje se
Tranzistor je ustvari poluprovodni6ka trioda iii kristalna trioda.
Ima ulogu da pojacava sJabe promjene jaiHne struje i napona.
El'J'''-p.-
E B C
SI. M.10. TranzistorRsema
Tranzistori su pOluprovo-
dnicki elementi koji se
sastoje od dva suprotno
polarizirana PN spoja.
Moguee su dvije
komblnaeije: N-P-N i PNP
tranzistor. Na sliei M.10.
(lijevo) tanka plociea p.
poluprovodnika se nalazi
izmeau dvije ploeiee Npoluprovodnika. Tri sloja redom imaju nazive: emiter (El,
baza (8) i kolektor (e). Prema tome, kod tranzistora je eentralne elektroda baza
(6), a bocne elektrode su emiter (E) i kolektor (e).
Kada se tranzistor prik!juci na izvor napona onda 6e struja poteei zahvaljujuci
dvjema serijski spojenim diodama. Jedna je uvijek prikljueena u propusnom smjeru
(E), a druga u nepropusnom smjeru (e).
Emiter (E) uvijek odasilje elektrone iii supljine, slieno kao katoda kod
elektronske eijevi. Kolektor (e) ima ulogu anode. Baza 6 je vrlo tanka (debljina
ispod 0,1 mm). Signal koji treba pojacati dovodi se na emiter. Promjena slabe
struje kroz emiler izaziva promjenu znatno jace struje kroz koleklor.
Prvi tranzistor je proizveden 1948. godine. Tim otkrieem je obiljezen jedan od
prelomnih trenutaka u razvoju elektronike. Vee preko pola stoljeea, svakih nekoliko
godina, smjenjuju se "generacije" elektronskih ureaaja. Glomazne elektronske
cijevi zamijenili su tranzistori, manji od kutije sibica. Nakan njih su dos!i integrirani
krugovi (sl. M.ll.), a zatim elpovl na koje stane hiljade minijaturnih elektronskih
elemenata. Nove tehnike obeeavaju jos sitnije ureaaje u kojima su ulogu
elektronskog elementa preuzeli jos manji dijelovl sastavjeni ad tzv. dotova.
164

rr;Hl/,I,II'r:1
SI. M.11. Tranzistori
Uzofci 'nlegliranli1 hu
ow,
Racunari i telekomunikacioni uredaji su nezamisHvi bez tranzistora.
Magnetska svojstva supstanee
U poglavlju 0 magnetskom polju sma naglasili da se magnetska indukcija B mijenja kada se u
magnetsko polje unese neki materija!. Ako je magnetska indukcija u vakuumu Bo onda je, unosenjem
nekog matarijala,
R = Il,Bo
gdje je)J.r * relativna permeabilnost materijala (sredlne, supstance .. ).
Materijali koji mogu djelovati na magnetsko polle nazi'llsju se magnetici.
Materljali eija je relatlvna permeabilnost nesto veta od jedinice 1-Lr>1 nazivaju se paramagneUci, a
materijaii cija je 11,<1, dijamagnetici. Materijaii eija ja re\aHvna permeabilnost mnogo veca od jedlnice
(j.4 1) nazivaju se feromagnetici.
Da bi objasnili pojavu uticaja materijala na gustinu magnetskog fluksa B, potrebno je poznavati
strukturu atoma. Prema Bohrovoj teoflj] atoma, alektronl sa u atomu krecu oka jezgra po kruznim
putanjama. Takvo kretanje predstavlja jednu kruznu struju. Kruina struja stvara magnetno polje,
odnosno magnetni moment elji]e pravac okomit na ravan arbite (sI.4.2.9).
Prema tome, e!ektron u kruznom kretanju se ponasa kao jedan magnetic sa magnelnim
momentom koji sa zova orbitalni magnetni moment.
Elektron lma i sopstveni magnetni moment koji potice od vrtnje eiektrona oko sopstvene ese (sl.
4.2.19).
Prema tome, svaki e!ektron ima svoj orbitalni i spinski magnetni moment. Ukupni magnetni
moment atoma nastaje zbrajanjem orbitalnih i spinskih momenala. Pri tome moze doc] do njihove
potpune kompenzacije, tj, da ukupni magnetni moment bude jednak nuli. Tada materija! ne pokazuje
magnetna svojstva. Ukollko se orbitaln! i spinski magnetnl moment ne kompenzuju palpuno, onda ce
atom imati sta!ni (permanentni) magnetni moment. Tada materijaH pokazuju magnetna svojstva.
Magnetne osobine materijala su odredene rezultujucim magnetnim momentom atoma. koji
maze biti jednak nUIi, a moie posjedovati i neku stalnu vrijednost.
Najeesce je magnetizam supstance spinskog porlJekla. Ueesce orbita!nih magnetskih momenata
je obieno beznaeajno,
Dijamagnetici su materijall eiji atomi nemaju stalne magnetne momente, jer je doslo do njihove
kompenzacije, Takvi materijali su ne primjer, bakar" kvarc, itd. Kada se takav materijal unese u
magnetsko polje indukCije 80, onda se u t'J1egovim atomima indukuju magnetn! dipo!i. Njihovo polje B'
je sup'rotne orijentacije od vanj,skog polja te-je ukupno polje
B=BoB
,:,..
165
nesto oslab!jeno.
Paramagneticl su materijalj aji atomi imaju sta!ni (permanentni) magnetni moment. Kada nema
vanjskog pOlja magnetni moment! su orijentisani haoticno, te je ukupni magnetni moment jednak nulL U
vanjskom magnetnom polju Bo elementami magnetic! se djelimicno usmjere dul. polja Ie je rezultujuca
magnetna indukcija nesto povecana,
B",Bo+B'.
Feromagnetici su materijali koj! posjeduju stalne (permanentne) magnetne dipOle sacinjene od
veHkogbroja atomskih permanentnih dipola. Ovakve se grupacije nazivaju domeni. U svakom domenu
alomski magnetni momenti su offjent/san! paralelno. Svaki domen ima oko 10
20
atoma, pa se domen
ponasa kao mali pennanentni magnet. U nenamagnetlsanom materijalu domen! su rasporedeni
haoticno (sl. M.12).
SI.M.12. Magnetni domen!
So
--
U prisustvu jakog
spoljasnjeg magnetnog
polja Bo domen! se
orijentisu u smjeru Bo, tako
da ie njihovo S' vrlo jako.
Rezultujuta indukcija 8 je
znatno veta od Bo.
Takve supstance
(materijali) su na primjer,
gvozde, kobalt, nlkl i
njihove legure. Njihova
relativna permeabilnost
moze iznositi i preko
100000.
Paramagnetici I dija
w
magnetici neznatno uticu na spoljasnje magnetno polje. Kada se ono ukloni oni S8 brzo razmagnetisu.
Medulim, kod feromagnetika to ne mora blti slucaj. Feromagnetlk, pod odredenim uslovima, moze oslati
trajno namagnetisan. Tako se dobiju permanentni magneti. Na primjer, ,mehko gvozae se ne moze
Irajno namagnetisati i ad njeg se izgraduju jezgra elektromagneta. Kada se iskljuci elektricna struia
onda se mehko gvoide razmagnetise.
Stalni magneti se jzgraauju od ceUka. Savremeni materijali za stalne magnete su obicno legura
gvozda, kobalta, nikla, mana, itd.
Posebni magnetn! materijali su feriti. To su smjese ieljezo-oksida sa drugim metalnlm oksidima.
Otpornost im je velika pa se koriste za visoke frekvencije, u jezgrima transformatora. Koriste se i kod
kompjuterskih memorija. Kod vecine kompjutera podaci se uSkladistuju u diskovima od feritnog
materijaia. Takvi materijal1 mogu "zapamtiti" broJeve 1 i 0 binarnog sistema, tako da 1 odgovara
jednom smjeru magnetizacije a 0 suprotnom smjeru.
166
4.3. Fizika jezgra atoma
Grada atomskog jezgra
U poglavlju 0 modelima atoma saznali smo da se atom sastoji od pozitivno
nae/ektrisanog jezgra oko kojeg se kreeu negativno nae/ektrisani elektroni.
Takode smo saznali da su dimenzije j e z ~ r a preko deset hiljada puta manja od
dimenzija atoma i imaju red velieine 10' 'm. Na primjer, ako zamislimo da je
fudbalska lopta jezgro aloma, onda bi elektroni kruzili oko lopte na udaljenosli
deset puta ve60j od velicine igralista (sI.4.3.1).
SI.4.3.1. Jezgro u atomu
ugljika C12,
I pored loga skoro sva masa
aloma (99,9%) sadrzana je u jezgru.
Masa elektrona je zanemarljiva u
poredenju sa masom jezgra i oko dvije
, hiljade puta je manja od jezgra aloma
vodika.
Masa atoma se moze izraziti u
kilogramima kao i ostals mase.
Medutim, to je prevelika jedinica za
atom, odnosno jezgro atoma, pa se
cesce koristi tzv. atomska jedinica
mase U, kao prakticna jedinica u
atomskoj i nuklearnoj lizici.
Atomska jedinica mase u
jednaka je dvanaestini mase atoma .
u = ~ maseatorna C '" = 1,66. 10-
27
kg
12 '<
Ona je priblizno jednaka masi atoma vodika. Kada kazemo da je masa aloma
kisika 16u to znaci da je ona priblizno 16 puta veea od mase aloma vodika,
Jezgro atoma mozemo zamisliti priblitno kao jednu kuglu koja se sasloji od
dvije vrsle cestica, protona i neulrona.
,Proton (p) je pozilivno naelektrisana ceslica cije je naelektrisanje jednako
rtaelektrisanju eleklrona, e;1,610
19
C, samo suprotnog znaka. Prolon jecotkrio
Rutherford, 1919. godine.
167
Broj protona u jezgru se obiljezva sa Zion odreduje rednl broj hemljskog
elementa u Periodnom sistemu. Na primjer, jezgro atoma vodika sadrzi 2:;1 proton
i nalazi se na prvom mjestu u perlodnom sistemu elemenata. Naelektrlsanje
jezgra je + Ze.
Masa protona je
ill, = 1,00728 u
i priblizno je 1836 puta veta od mase elektrona.
Neutron (n) je elektricni neutralna cestiea. Otkriven je 1930 godlne (Cedvik).
Ima masu priblifno jednaku masi protona,
m" = 1,00866 u
Ukupan broj protona (Z) i neutrona (N) nazlva se maseni braj A.
IA-Z+NI
Koristeci oznake za rednl broj (Z) i maseni broj (A), jezgro atoma se u opstem
slucaju obiljezava sa
gdje je X - oznaka za hemijski element.

51.4.3.2. Jezgro atoma berilija
Zajednicki nazlv za protone I
neutrone je nukleani. Naprimjer,
oznaka za atom berilija je "Be' (sl.
4.3.2). To znaci da u jezgru atoma
berilija ima Z=4 protona i A=8
nukleona. Broj neutrona je
N=A-Z=4.
Izuzev atoma vodika, koji se sastoji
sarno od jednog protona, svi ostali
atomi imaju i protone i neutrone.
Otprilike, do polovine Periodnog
sistema, atomi hemijskih elemenata
Imaju pribliino Isti broj protona i
neutrona. Kod teZih jezgara broj
neutrona je ve6i od broja protona.
Izotopi. Pocetkom 20 stoljeta
(1919. godine) ustanovljeno je da atomi
jednog hemijskog elementa mogu imati razlicite mase. Znamo da Bve atome
jednog hemijskog elementa karakteriiie ist! broj protona u jezgru.
Ustanovljeno je kasnije da se atomi jednog hemijskog elementa mogu razlikovati
sarno po broju neutrona.
Atomj ljezgra) sa istim brojem profana, a razli6itim brojem neutrona zovu
seizotopi.
168
Vetina hemijskih elemenata ima po nekoliko izolopa. Na sliei 4.3.3.8 su
prikazana tri izotopa vodika:
c
c
(2' I) (2+2)
S>
fI.l c
e
he1ij-3 heli}4
IS)
51.4.3.3. Izotopi: a) vodika, b) heiija
obicni vodik 1H\ deuterij 1H2 i tricij 1H3. Obicni vodlk ima jedan proton, Z:;;:: 1, A =
1. Deuterij takode ima jedan proton, Z = 1. Medutim ima I jedan neutron te je A = 2.
Tricij Ima takode jedan proton i Z= 1, ali dva neutrona, te mu je maseni braj A = 3.
Prirodni vodik je smjesa99,99% izotopa vodika H-l, a ostali izotopi su prisutni
u kolicini Ispod 0,Q1 %. Teska voda D
2
0 je sastavljena od dva atoma deuterija D I
jednog atoma kisika. Na primjer, 1 litar obione vode ipak sadrzi jednu kap teske
vode.
Helij ima dva izotopa: He-3 i He-4. Oba imaju isti broj protona, po dva (Z=2), ali
razliCit broj neutrona. Poznati su i izotopi urana U-238 i U-235. Izotop U-235 je
poznat kao nuklearno gorivo i u odnosu na izotop lma ga 142 puta manje.
Svi izotapi jednog hemijskog elementa imaju ista hemijska svojstva, jer ana
zavise od elektronskog omotaca. On ie isti za sve izatope jednog elementa.
Medutlm, neka fizicka svojstva su razlicita. Na primjer, tacka kljucanja teske vade
je nesto veca ne90 obicne vode.
Rijec izotop je grckog porijekla i znaci isla mjesto (izo-islo, lopos-mjesto). Svi
izotopi jednog hemijskog elementa zauzimaju isto mjesto u period nom sistemu
elemenata.
Primjer 1. Koliko protona i neutrona ima u jezgru ilotopa litija, sU
7
? KoUka ima elektrona u
omotacu?
Rjesenje
Broi protona je Z=3. Braj nukeona je A=7. Broj neutrona je 8roi elektrona u omotacu, U
neutralnom atomu jednak je broju protona u jezgru i on lznosl 3.
Defekf mase i energija veze jezgra
U jezgru atoma se nalaze protoni i neutroni. 8toga bi masa jezgra trebala da
bude zbiru mase 'protona i neutrona. Medutim, preciznim mjerenjem je
ustanovljeno da je mas_a nekog jezgra nesta manja od zbira masa protona i
neulrona od kojih je jezgro sastavljeno .. _ .
169
Razlika izmec1u zbira masa protana i neutrana u jezgru i mase jezgra zave
se defekt mase .6.m.
\Am-Zmp+Nmo-mjl
gdje je: mrmasa jezgra, Z-broj protona, N-broj neutrona.
Zbog cega je stvarna masa jezgra manja od zbira masa protona i neutrona u
jezgru?
Prema Einsteinu, masa i energija su povezane relacijom,
E=me
To je zakon ekvivalentnosti mase 1 energije koji proistlee Iz Elnstelnove
specijalne tearije relativnosti. Promjena rnase, koja se pojavljuje u razlieltlm
proceslma, odrazava se na promjenu energlje I obrnuto. Ako se u nekom procesu
oslobodl energlja LIE, tada ee se masa smanjltl za LIm I obrnuto. U na5em prlmjeru
defektu mase odgovara oslobodena energija L\E::=Ev, prema Einst_einovoj relaciji
IE, = LIme' I
gdje je Ev - energija veze jezgra.
Prema tome, pri spajanju protons i neutrona u jezgru, Dslobodi se energija
vezivanja Ev. Obrnuto, da bismo jezgro rastavili na sastavne protone i neutrone,
trebalo bi utrositi energiju vezivanja Ev.
Energija veze jezgra S8 obicno obracunava po jednom nukleonu, Ev/A, i naziva
se srednja energija veze po jednom nukleonu.
Za veelnu jezgara energija veze po jednom nukleonu Iznosl oko 8 MeV. Veea
vrljednosti ukazuje na vaeu stabllnost jezgra.
. Primjer 1. Razlika izmedu zbira masa protona i neutrona i stvarne mase jezgra izotopa aluminija
1"Af
7
iznosi 0,242 u. Odredi: a) defekt mase iZfafen u kilogramima, b)energiju veze jezgra, c)energlju
veze po jednom nukleonu.
170
Rjesenje.
L\.m=O.242u'A-27
Bv::::?, Bv/A:?
a) Defekt maSe, izraien u kilogramima je
!lm = 0,242 u = 0,242 1,66 kg
L\.m = 4,02
b) Energija veze jezgra je
, l'
Bv =!lmc
2
=4,02.10
2S
kg.[
, , /
Bv '" 3,62 J(= 226MeV)
c) Energija veze jezgra po jednom nukleonu je
E" 3,62 J -1,34 __ J_
A 27 nukleonu
jJj
A 27 nukleonu
Pitanja i zadaci.
1. Od kojih se cestica sastaji atomsko jezgro. Koja su njihova Dsnovna svojstva.
2. KoUka je velicina jezgra atoma.
3. Sia ie redni, a sta masenj braj?
4. Objasni sla su izotopi?
5. Sta je energija veze jezgra?
6. Koliko protona i neutrona ima u jezgrima atoma. a) loNe
2
1, b) 9N
235
, c) 92U238, d) 82Pb20B. (R:a) 10
protona, 11 neutrona, b) 92 prolona, 143 neutrona, c) 92 protona, 146 neutrona, d) 82 protona, 126
neutrona)
7. U neutralnom alomu izotopa C-14 ima 6 eleidrona. Koliko ima protona i neutrana u jezgru tog atoma?
(R: 6 protona i 8 neutrona)
8. Pokazi da jednoj atomskoj jedinicl mase odgovara energija od 931,5 MeV. potrebne podatke uzefl iz
tab!ica. (R: E=mc
2
Masu izrazlti u kllogramima, a zatim, dabivenu energiju u dzulima, izraziti u MeV).
9. Defekt mase jezgra helija-4 iZn05i 0,30372 u. Odredi energiju veze po jednom nukleonu. (R: 7,2
MeV/nuk!eonu).
10. Defekt mase jezgra uran-235 iznosi 1,91508 u. Kolika je energija vezivanja po jednam nukleonu?
(R: 7,6 MeV/nukleonu)
Radioaktivnost
Francuskl flzlear Bekerel (Becquerel) je 1896. godine prvi opazio da uranove
soli spontano emltuju neko zraeenje. To zraeenje je, bez Ikakvih spoljasnjlh
izazivaca, jonizova!o gasove, izazvalo zacrnjenje fotografske place, itd.
U istrazivanje tog zracenja ukljucili su S8 i supruznici Marie i Piere Curie
(Marlja I Pjer Klrl), te pronasli nove supstance koje emltuju takvo zraeenje. Bill su to
. 51. 4.3.4. -Maria Curie
(1859-1934)
radij i poloniJ. Na prlmjer, radij su Izdvojili Iz rude
urana i on je na stotlne hiljada puta jaee znacio nego
ruda Iz koje su ga izdvojili.
To zracenje je nazvano radioaktivno
zracenje, a sama pojava radioaktivnosl.
171
Godlne 1900. Rutherford je otkrlo da postoje
trl vrste zracenja I nazvao Ih a, I Y - zraei. Slika
4.3.5. pokazuje skretanje zraka u elektricnom
polju. Alfa-zraei skreGu prema negativnio
naelektrisanoj ploei sto znaei da su naelektrisana
pozitivno. skrecu prema pozitivno
naelektrisanoj ploci sto znaci da su naelektrisani
negativno. Gama-zraci ne skrecu u elektricnom
polju sto znaei da su elektricki neutraini.
Ovakvo zracenje S9 naziva prirodna
radioaktivnost. Ona je zapazena, uglavnom, kod
teskih jezgara koja se nalaze u atomima hemijskih
elemenata na kraju Periodnog sistema.
Alla-zrae; (a) su ustvari pozitivno
y
t
naeJektrisane cestiee, odnosno jezgra atoma
helija, 2He
4
Ta jezgra imaju dva protona i dva
neutrona. Brzina alfa-cestiea je svega 15 puta
51. 4.3.5, Radioaktlvni zraci
manja od brzine svjetiosti. Imaju energiju do
nekoliko MeV te jako jonizuju sredinu kroz koju
prolaze. Dome! alla-cestiea u vazduhu je svega nekoliko em, a zaustavlja ih obicni
list papira. Jedan gram radija emituje svake sekunde oko 37 milljardi alta-cestiea.
Ta cinjeniea je odmah koristena za bombardovanje jezgara atoma.
Beta-zraci (B) su takode cestiee. Ispostavilo se da su to ustvarl brzl elektroni
koji dolaze iz jezgra atoma. Njihova brzina dostize aka 99% br2;ine svjetlosti, a
energlja do nekollko MeV (megaelektronvolti). Zbog vellke brzlne I male mase
beta-zraci su mnogo prodornljl od alla-zraka. Imaju domet od nekollko metara u
vazduhu, a mogu polaziti i kroz tanke metalne place. .
Istrazlvanja su pokazala da se prl beta-raspadu jedan neutron pretvara u
proton i elektron. Tako nastali elektron izlazi velikom brzinom iz jezgra i naziva se
beta-cestica.
Gama-zraci (y) su prodorni elektromagnetski talasi clja je talasna duzlna manja
od talasne duzlne X-zraka lima red velicine 1 pm. Gama zracenje pratl alfa i beta-
raspad. Jezgro atoma, prl takvlm raspadlma, oblcno se nalazi I dalje u pobudenom
stanju. Visak energlje se emltuje u obliku gama zraka.
Gama-zraci imaju domet u vazduhu nekoliko kilometara, a prodiru i kroz sloj
olova debljine 20 em. Prostiru se brzinom svjetlosti i imaju energiju od nekoliko
MeV. Jedan od najpoznatljlh Izvora gama-zraka je kobalt-60.
Za one koji zele vise znati
Pitanje 1. Kako se tumaCi emisija betacestica?
Odgovor. U jezgru atoma dolaz! do transformacije neutrona u proton, pri cemu se emituje beta-
cestlea,
172
'::
.
I
'I
Pri tome S6 emituje jos jedna cestlea koja se zove antineutrino ( v ). Uzrok transformacije neutrona u
proton su tzv. slabe nuklearne slle.
Pitanje 2. Kako se mijenja jezgro atoma po alta j beta raspadu?
Odgovor. Alfa cestica je jezgro atoma helija kOje sadri! dva protona i dva neutrona. Zbog toga se
pri emisiji alfa-cestiee maseni broj smanji za 4, a rednl braj Z za dva: '
Prj emisiji beta-cestice, neutron prelazi u proton. Stoga se redn! bra] poveea za jadan, a
masen! se ne promijeni,

Zakon radioaktivnog raspada
Radioaktivnim zracenjem supstanea S8 "raspada", pa se taj proees naziva
radioaktivni raspad.
Radioaktlvnl raspad neklh supstanci je brzl, a neklh sporlji. Zato je korisno
uvestl velieinu k oja karakterise brzinu raspada.
Brzina kojom se raspada radioaktivno jezgro zove se aktivnost A.
I
A A1{1
At i
Aktivnost radioaktivnog elementa je jednaka broju raspadnutih jezgara u
jedinici vremen8.
Znak minus oznacava da S8 broj raspada smanjuje u toku vremena.
Jedinlca za aktivnost je bekerel (Bq). Jedan bekerel je jedan raspad u sekundi,
Bq = S-l
Na prlmjer, aktlvnost 19 Ra-226 je 3.7-10
10
Bq. To znacl da se svake sekunde
raspadne 37 milljardi jezgara, odnosno da se svake sekunde emltuje toliko alla-
cestiea. U medlelnskoj terapljl se prlmjenjuju radloaktlvnl Izvori koji Imaju I do sto
puta vGeu aktlvnost od pomenute.
Aktlvnost nekog radioaktivnog elementa je veGa sto je veCi broj jezgara u
nekom radioaktlvnom uzorku.
IA -AN I
gdje je: N-broj jezgara, A-konstanta radioaktivnog raspada koja zavlsl od vrste
radioaktlvnog elernenta.
Iz gornje dvlje relacije moze se dobitl formula
koja predstavlja zakon radioaktivnog ,aspada. U toj relacijl je: No - pocetnl,bmj
radloaktivnlh jezgara, N - broj neraspadnutlh jezgara poslije' vremena t.
173
Iz ovog zakona vidimo da se broj neraspadnutih jezgara eksponencljalno
smanjuje sa vremenom. Pomocu zakona radioaktivnog raspada mogu se izvrsiti
vrlo vazni prakticni proracuni.
Za svaki radioaktivni element karakteristicno je vrlleme poluraspada T.
Vrijeme poluraspada, je vrijeme potrebno da se broj neraspadnutih jezgara
smanji na po!ovinu.
Vrijeme poluraspada do sada poznatih radioaktivnih jezgara, kre6e S9 U
intervalu od milionitog dijela sekunde pa do nekoliko milijardi godina. Na primjer,
polonij - 211 ima vrijeme poluraspada nekoliko sekundi, jod - 131 osam dana, a
uran - 238 4,5 milijarde godina.
N

... .0 00 ;:;00
,,,,0 I .. T I_IT t .. 3T
o T ZT .'IT 4T
51.4.3.6. Vrijeme poloraspada
Na slid 4.3.6. vidimo
da se poslije jednog
vremena poluraspada T,
broj radioaktivnih jezgara
smanjia na polovinu.
Poslije vremena t ::::: 2T,
smanjio se na cetvrtinu,
itd.
Vrijeme poluraspada i
konstanta radioaktivnog
raspada vezani su
relaeijom,
T= 0,693
)"
Pitanje 1. Kako se mijenja aktlvnost radioaktivnog elementa sa vremenom?
Odgovor. S obzirom da je aktivnost radioaktivnog e!ementa proporcionalna broju radioaktivnih
jezgara, A::o AN, onda se i aktivnost mijenja po istom zakonu.
A = Aoe-
At
gdje je: Ao - pocetna aktivnost, A aktivnost poslij,e vremena t.
Prlmjer 1. U iivim organizmima SEl nalazi radioaktivni izotap C-14, tija je aktivnast stalna j iznosi
250 Bq po kilogramu. U trenutku smrti organizma (biljke, iivotinje, ... ) aktivnost se paCinje smanjivatl sa
vremenom paluraspada T '" 5600 godina. KoUko je star neki fosHni ostatak zivotinje aka je sadasnja
aktivnost 62,5 8q?
Rjesenje. Starost fosilnog ostatka mozema naci graficki, prema slici 4.3.6. Aki:ivnost opada po
islam zakonu kao i broj neraspadnutih jezgara. Ako je potetna aktivnsot Ao = 250 Sq, onda ce postije
vremena T = 5600 gadine aktivnost iznositi 125 Bq. PosHje vremena t = 2T=11200 godina aktivnost ce
se smanjiti jos dva puta, tj. ukupno cetiri puta i iznosit ce 62,5 Bq. Fosiini ostatak je star 11200 godina.
Za egzaktnije proracune potrebno je rjesavati eksponencijalne jednacine.
Primjer 2. Vrijeme poluraspada radioaktivnog izotopa jod128 iznasi 25 minuta. Odredi: a)
konstanlu radioaktivnog raspada, b) aktivnosl izotopa ako je prisutno 7.10
20
radioaktivnih jezgara, c*)
kolika je masa radioaktivnog izotopa?
174
Rjesenje:
M = 128 g/mol; N = 7.10
20
T-25 min -1500-$
a) A=?, b) A=?, c*) m",?
a) Konstanta radioaktivnog raspada je
A 0,693 0,693
T ISOOs
),,=4,621O-I
s
-l
b) Aki:ivnast izatopa je
A ""AN =4.,621O-I s-l 710,0
A"" 3,234,10
17
Bq ",-323,4PBq
b)
m N

c") Masu izotopa izratunavamo iz poznate rstacije za kalitinu tvari
gdje ie M malarna masa NA Avogadrova kanstanta. Masa izotapa je
7.10
20
N A mol 6,02 .10
23
mol-
l
m=O.l5g
Vjestacka radioaktivnost
Prvi vjestacki radioaktivni element su dobili Zolio i Irena Kiri, 1934. godine. Oni
su bombardovali aluminij sa i dobili radiaktivni Ta se pojava
naziva vjesta6ka radioaktivnost. Ubrzo poslije toga se pokazalo da se
bombardovanjem bilo kojeg elementa mogu dobiti vjestacki radioaktivni izotopi, koji
obiono emituju elektrone i pozllrone. Danas je poznato oko 1500 vjestackih
radioaktivnih izatopa i aka 40 prirodnih radioaktivnih izototopa.
Napamena: Upravo tih godina je otkriven u kosmickim zracima, pozitron. To je cestica koja ima
Istu masu i naetektrisanje kao i elektron sarno suprotnog znaka.
Primjens radioaktivnih izotopa. Radioaktivni izotopi imaju vrl.o sireku
primjeriu. Pored primjene u naucnim istrazivanjima, veoma S8 siroko primjenjuje u
tehnici, medicini, poljoprivredi itd. Na primjer, u geologiji se koriste za mjerenje
[j1
...
51.4.3.7. Terapija karcinama y zracenjem
starosti Zemljine kore. U tzv. uranovom
nizu radioaktivnog raspadanja, olovo je na
posljednjem mjestu. Iz kolicine olova u
rudi urana moze se izracunatl starost
Zemljine kere. Na slican nacin moze S8
odrediti i starost fosilnog ostatka nekog
zivog organizma.
Uspjesno se koriste u defektoskopiji,
tj. otkrivanju nehomogenosti odlivaka. Na
sliei 4.3.7.je prikazan urecaj koji se karis!i
u med;cin;. Uzak snop gama-zraka prolazi
kroz olvor u oklopu, tako da ozracuje
samo bolesni dio tkiva, dak je zdravo
okolno tkivo zasticeno. Izvor gama-zraka je izotop kobalt-60, cije je vrijeme
poluraspada 53 godine.
175
Za one koji zele vise znati
Pitanje 1. Kako se vrsi detekcija
radioaktivnog zracenja?
Odgovor. Radioaktivno zracenje se ne
maze neposredno opazati. Da bi se otkrilo
treba upotrijebiti posebne uredaje-detektore.
Postaji vise vrsta detektora, a najpoznatiji je
Gajger-Milerov brojae (sl. 4.3.8). Kada
zracenje ude kroz prozorcic doiazi do
jonizacije gasa. Joni i elektroni vrl?
do elektroda te S8 javlja naponsk! signal. GIJ8V
je spojena sa brojacem koji regustruje impulse
odnosno signala.
Pitanje 2, Sta je dozimetriJa?
Odgovor. Dozimetrija proucava uCinak jonizirajuceg. oa,. ,I tvari. Pod
jonizirajucim zracenjem S8 .mijen!8 fIZICkl:. hemljskl I blOloSKI odredeou tvar.
Prolazeci kroz nekl materijal zracenje mu predaje vecu III manju energlju.
Apsorbovana doza (D) je apsorbovana energlja zracenja po jedinid mase tvafi (supstance),
'E
Do-
'm
Jedinica je grej (Gy =- Jfkg)
Ekvivalentna doza (H) Hi dozni ekvivalent je mjera bioloskog uCinka jonlzirajuceg zracenja na
tkivo,
HoQ,D
gdje je Q faktor kvalitete zracenja. Za x i y - zrake je 1, za beta zrake 1,5, za neutrone 10, za aHa zrake
20.
Jedinica za dozni ekvivalent je sivert (5v).
Maksimalno dopustena godisnja doza je 10 mSv, a za profesionalno osoblje 50 mSv. Doza preko
100 mSv izaziva radijacijsku bolest, a preko 2 Sv smrt.
Nukleame reakcije
Davnasnjl san alhemlcara je bio da pretvore jednu supstaneu u drugu, a
narocito u zlato. Taj san je prvl ostvarlo Rutherford, 1919. godlne kada je pretvono
nitrogen u oksigen (klsik). Tako je Izvrsio vjeiitacko mijenjanje jezgra, odnosno
transmutaciju elementa.
On je "bobmardovao" jezgro atoma nltrogena (azola) sa alta-cestlcama.
tome je dobio kisik i jednu novu cestleu - proton (p). Tu prvu nuklearnu reakeljU
mozemo prikazati jednacinom,
Procesi koji nastaju bombardovanjem jezgra'atoma'sa projektilima nazivaju
se nuklearne reakcije. ,"
176
Projektili kojima se bombarduje jezgro su, na primjer, alta-cestlee, protoni,
neutroni,,,. Prl tome nastaje neko novo jezgro I oslobadaju se nove cestiee. U prvoj
nuklearnoj reakeijl projektili su bili alfa cestice, a novonastala cestica je proton.
Kod nuklearnlh reakclja vaze svi zakoni odrzanja, pri cemu je i ukupan broj
nuk/eona sta/an. U gornjoj reakcijl, na Iljevoj strani je ukupan broj nukleona
4+14;18. Na desnoj strani ukupan broj nukleona je 17+1;18. Takode, na Iljevoj
strani je ukupan broj protona 2+7;9, a na desnoj 8+1;9. Prema tome, zblr protona
i neutrona sa obje strane jednacine je jednak.
Poslije ostvarenja prve nuklearne reakcije naucnici su poteli bombardovati i
druga jezgra. Kao projektili su koristenl uglavnom alta-cestiee. Navest temo samo
neke nuklearne reakcije koje su imale historijski znacaj za razvoj nuklearne fizike.
Otkrice neutrona. Naucnik Chadwieh (Cedvlk) je 1932. godlne otkrio neutron,
Bombardovao j8 berilij sa alfa-cesticama. Iz berilija su izlazili neki zraci koji su bili
51. 4.3.9. Izbijanje neutrona jz berllija
vrlo prodorn;, Smatralo se da su
to elektromagnetskl talasi jer
nisu skretali u elektricnom I
magnetskom polju (sl. 4.3.9).
Medutlm, zapazeno je da ti
zraci, kada naidu na parafin,
izbaeuju Iz njega protone. Te
protone ne mogu izbacivati
gama iii X-zrael, ali bi Ih mogle
izbacivatl cestlee koje imaju
priblizno istu masu kao i protoni. Takva cestica je nazvana neutron.
Neutron se danas smatra najmocnijim projektilom za nuklearne reakcije.
Razlog tome je sto je elektricki neutralan i stoga lahko dolazi do jezgra atoma.
Primjer: Napisati nuk!earnu reakciju kojom je Cedvik otkrio neutron.
Odgovor: 2u4+4Be9-+6CI<+onl
Nuklearna fisija
Clm je pronaden neutron, tlzicarl su
poteli njime bombardovati razne supstance.
Ocekivali su da 6e, bombardovanjem urana,
dobiti tzv. transuranske elemente. To su
elementi cijl je rednl broj veti od 92. Medutim,
njemacki fizicari Hahn i Strassman su 1938.
godine ustanovili da se bombardovanjem
urana sporim neutronima dobiju neki elementi
iz sredine. Periodnog sistema cija je masa SI. 4.3.10. Hahn i Strassmen
up.ala ma-nja od mase -urana. Ustanovljeno je
takode da se pri tome doblju dva do tri nova neutrona.
177
Nuklearna reakcija u kojoj dolazi do cijepanja teskih jezgara na dva priblizno
jednaka dijela zove se nuklearna fisija.
Pn reakciji nuklearne fisije oslobada S8 velika koli6ina energije. Najpoznatija
reakcija nuklearne fisije nastaje kada sperl neutron ude u jezgro urana - 235.
n+ mU -7 fragmenti Usije + 2do 3 neutrona + energija .
Pri fisiji jednog jezgra uzrana - 235 oslobodi se energija od 200 MeV. Pri tome
nasaje i intenzivno gama zracenje (sI.4.3.11).
$1. 4.3.11. Nuklearna fisija
Pri svakoj fisiji
oslobodi se nekoliko
neutrona. Ti neutron!
mogu nastaviti proces
flsije koji se zove
lancana reakcija. Da bl
doslo do lancane reakclje
neutrone je potrebno
usporiti, jer su tada
efikasniji u izazivanju
nuklearne flslje. Za
usporavanje je potrebna
neka minima!na kolicina
nuklearnog goriva.
Najmanja masa nuklearnog goriva kOja omogucava lan{;anu reakciju
naziva se kriticna masa.
Krlticna rnasa urana - 235 Iznosl od pola kllograma do nekollko kllograma,
zavisno ad 6i8t06e. Tog lzatopa u prirodnom uranu - 238 ima 0,7%.
Lancana reakclja tece vrlo brzo. Za milioniti dio sekunde svi atoml "dozive"
flslju te nastane - eksplozija. Prl tome se razvlje
temperatura od preko deset miliona stepenl I
nastaje jak udarni tatas. T akva lancana reakcija,
koja se trenutno
odvija, naziva se
nekontrolisana
lantana reakcija.
Fisijom 1 kg urana
oslobodi se energija
kojoj odgovara tri
mlliona kg uglja.
SI.4.3.13. Serna atornske bombe
SI. 4.3.12. Eksplozija atomske
bombe
Sa nekontrolisanom
lancanom reakcijom
covjecanstvo se prvl
put upoznalo 1945
godlne kada js nad
178
I
Hirosimom eksplodlrala prva atomska bomba (sl. 4.3.12). Samo 0,7 grama jedne
atomske bombe usmrtllo je u djeli6u sekunde 70 hlljada Ijudi. Kod atomske bombe
klaslcnl eksplozlv spaja dvlja polukritlcne mase nuklearnog gorlva. U tom trenutku
nastaje eksplozija atomske bombe (sI.4.3.13).
Nuklearni reaktor. Lancana reakcija se moze i kontrolisati. Dirigovanjem broja
neutrona prj reakciji moze se kontrolisano dabiti i koristiti taplota za proizvodnju
pare, a zatim i elektricne enrergije.
Kontrolisana lancana reakcija se izvodi u nuklearnim reaktorima.
..

1f voda
i:;o:mjenjivac
topJinc
51. 4.3.14. Nuklearna elektrana
Nuklearni reaktori mogu blti Izvori energije za nuklearne elektrane (sl. 4.3.14).
Proizvedena toplota zagrijava vodenu paru za pogon turbina.
U reaktorskoj posudi se nalazi voda pod prltiskom I u koju su uronjene sipke od
oboga6enog okslda urana. Da bi flslja tekla kontrolisano vlsak elektrona se
apsorbuje sipkama ad kadmlja iii bora (kontrolne sipke). Usporivac neutrona,
odnosno moderator, moze bltl oblcna voda, teska voda iii grafit.
Najve6i problem kod nuklearnlh elektrana je nuklearnl otpad kojl je
radioaktivan I to dugo, dugo godina. Godlne 1986. doslo je do eksplozije nuklearne
elektrane u c":ernobilu (Ukrajlna). Zbog radijaclje je umrlo na hiljade Ijudi.
Nuklearna elektrana u Krskom (Slovenlja) Ima snagu od 400 MW.
Nuklearna fuzija
Fuzija je proces spajanja /ahkih atarnskih jezgara u teza, pri cernu se
os/abaaa velika katieina energije.
179
Oslobodena kolicina energije pri fuziji veca je nego pri fisiji. Energija se dobiva
na racun razlike masa reaktanata i produkata, a izracunava se prema Einsteinovoj
reJaciji, E = .rune .
Kao primjer reakcije fuzije navest cemo spajanje izotopa vodika u helij,
+energija.
Da bi doslo do reakcije nuklearne fuzije potrebna je temperatura od preko
deset miliona stepeni. Za sada se tolika temperatura moie dobiti na Zemlji samo
eksplozijom atomske bombe.
Energija nuklearne fuzije prvi put je iskoristena kada je napravljena
hidrogenska bomba, 1952. godine (sl. 4.3.15).
;EKMONV"tE,AJI;NI
t:"ijnozIV 0,"1", t; t;l
SI. 4.3.15. Serna hidrogenske bombe
Kao upaljac za hidrogensku bombu
koristi S8 atomska bomba, jer S6
njenom eksplozijom dobije potrebna
temperatura.
Izvor energije na Suncu i
zvijezdama je upravo nuklearna
fuzija. Izotopi vodika se fuzijom
pretvaraju u helij i pri tome se
oslobada velika koliCina energije.
Jedan dio energije sa Sunca dolazi i
na Zemlju.
Reakcija nuklearne fuzije S8 za
sada ne moie kontrolisati. Ako bi to
naucnicima pos!o za rukom, onda bi
mora i okeani bHi skora neiscrpni
izvori energije. Jedan fitar obicne vode, bez obzira sto ima vrlo malo deuterija i
tricija, davao bi energije koUko i 350 litara benzina.
Za one koji iele vise znati
Pitanje 1. Kolika je realna
mogucnost da sa reakcija nuklearne
fuzije kontrolise i take dobije
neiscrpni izvor energije?
Odgovor. U posljednje vrijeme
sa traie nekih tehnickih
problema za funkcionisanje uredaja
pomocu kojeg bi se mogla kontrolisati
nuklearna fuzija.
Uredaj pomoeu kojeg bi se
kontrolisala nuk/eama fuzija poznat je
pod imenom tokamak (sl. 4.3.16.)
U njemu su izotopi vodika,
deuterij i tricij, ugrijani do
temperature od 15 milijuna
stepeni, sto je potrebno da bi
doslo do njihovog spajanja.
180
magnet aredisnji magnet

SI.4.3.16. Tokamak-uredaj za kontrollsanje fuzije
Na tOj temperaturi elektroni vise nisu vezani uz jezgro, vee cine smjesu koja se
zove plazma. Nijedna posuda ne moze izdriati tu temperaturu pa se plazma
zadrzava u ogranicenom prostoru pomocu jakog magnetskog polja u tzv.
magnetskoj boci. Cestice se krecu po spiralnim putanjima, lijevo-desno, pod
djelovanjem Lorentzove sile.
Ovo su samo prva istraiivanja. Energeticari predvidaju da ce raspoloiive
energetske zalihe na bazi fosilnih goriva (nafta, ugalj ... ) biti nedovoljne vee 2020.
godine. Jedina realna sansa da se osiguraju potrebne kolicine energije je razvoj
fuzione tehnologije. Stoga su sve razvijene zemlje svijeta ukljucene u projekat pod
imenom ITER. Planira se do 2008. godine izgradnja reaktora na bazi fuzije, snage
od 500 MW. Medutim, on jos uvijek ne bi bio komercijalan jer bi mu korisna snaga
bilo svega 40 MW.
Pltanja i zadaci:
1. Objasni alfa-raspad i beta raspad.
2. Sia su gama-zraci j kako nastaju?
3, Sta je aktivnost radioaktivnog elementa? Kojim jedinicama se mjer!?
4. Objasni vrijeme poluraspada.
5. Sta je nuklearna fisija, a sta nuklearna fuzija?
6. Nekom se radioaktivnom izotopu za 8 dana aktivnost smanji 2 puta. Za koliko dana ce mu aktivnost
biti smanjena 8 puta? (R: 32 dana)
,
7. Dopunl ovu reakciju alfa-raspada: Ra 226 Koristi tablieu Periodnog sistema.
8. Dopuni ovu reakciju beta-raspada: ? Pri emisiji beta-cestiea neutron prelazi u proton.
9. Odredi nepoznate c8sHee u navedenim nuklearnim reakeijama: a) 2u4+J:lAlz1-'+onl +? b)
iH2+IH2--42He3+? (R: a) lSPO, b) "nl
10. Odredi energetski ekvivalent mase od 1 g. Uporedi tu energiju sa energijom koja se oslobodi pri
sagorijevanju jedne tone uglja i koja iznosi 13 GJ. (R: E -= mel, E == 910
13
J, preko 6000 puta veta
energija).
11. Vrijeme poluraspada nekog izotopa iznosi 2 dana, a brej radioaktivnih atoma je 6.4-10
18
Ko!ika je
aklivnost izotopa? (R: A"" 2,56.10
13
Bq = 25,6 TBq)
12. Aktivnos1 radioaktivnog elementa je 18 GBq, a vrijeme poluraspada 3 godine. Odredi: a) konstantu
raspada, b) broj prisutnih radioaktivnih aloma, (R: a) /,,=7,32,10,9 s-\ b)
13. Pri reakciji nuklearne fuzlje izotopa vodika u helij-4, defekt mase je 0,0188 u. Ko!ika je oslobodena
energija u dzulima i elektronvoltima? (R: E=2,81O
12
J = 17,6 MeV
181
Vazniji iskazi i formule
Jezgro atoma je sastavljena od pozitivno naelektrisanih protona
j neutralnih neutrona, koji se zajednicki zovu nukJeoni.
Ukupan broj protona (Z) i neutrona (N) naziva se maseni brei (A).
lzotopi su jezgra sa istim brojem protona, a razlicitim
brojem neutrona.
Radioaktivno jezgro se spontano raspada uz emisiju
radioaktlvnog zracenja. Vrijeme poluraspada T je vrlJeme za
koje se raspadne polovina jezgara u radioaldivnom uzorku.
Alfs-eestice su jezgra atoma
Beta-cestice su brzi elektroni. Nastaju pretvaranjem
neutrona u proton (u radioaldivnom jezgru).
Gama-zraci su elektromagnetskl talas! vellke energije
! njih emituju pobudena jezgra.
Aktivnost oekog uzorka je brzina kojom se raspada
radioaktlvni uzorak. Jedinica za aktivnost je bekerel (8q).
Zakon radioaktivnog rsspada:
gdje je A konstanta raspada.
Fisfja je cijepaoje teskog jezgra na dva laksa, uz
oslobadanje energije.
U nuklearnom reaktoru energija oslobodena fisijom
pretvara se u topiotu, koja se maze iskoristili za dobivanje
elektricne energije.
Fuzlja je proces spajanja lahkih jezgara u teze jezgro,
uz oslobadanje energije.
182
A=Z+N
4.4 Talasi i cestice
Talasi materije
Eksperimenti sa lotonima su pokazali da svjetlost pored talasne, ima i
korpuskularnu prirodu. Stoga loton, pored talasne duzine ima i impuls
h
P=I
Francuski lizicar Luis de Broglie (Luj de Bralj), 1924. godine, dolazi na ideju
da i cestice (korpuskule) imaju talasna svojstva koja se magu okarakterisati
talasnom duiinom A.
Saglasno gornjem izrazu za talasnu duzinu lotona, ). =.It., de Broglie
p
pripisuje i cestici talasnu duiinu,
gdje je p = mv impuls cestice.
o

Ova talasna duzina se zove debroljevska lalasna duzlna. Masa u gornJoJ
81.4.4.1. Difrakciona slika:
a) b) elektrona
relaciji je re/ativistieka masa, a v je brzina kretanja
eestice.
Prema tome, kao lito svjet/ost ima svojstva i
talasa i cestica, taka i svaka cestlca Ima I
talasna svojstva. Kalema da fe materija
dualistlcke prlrode, tj. talasno-korpuskulame.
Svaki je elektromagnetski talas u ista vrijeme i
snap cestica (fotona), a svakoj cestici pripada.
odgovaraju6i talas. Talas i cestica su dva naCina
na koji se oCituje materija. Dualizam cestica
m
talas je osnovna osobina svijeta atoma.
Tri godine poslije, 1927., amenckl lizicari
Davisson i Germer (Devison i Derrner), su
eksperlmentalno potvrdili de Broglievu hipotezu.
Oni su opazili interferenciju i dilrakciju elektrona na
kristalima metala i tako pokazali da elektroni koji se
kre6u imaju talasna svojstva.
Na stici 4.4.1. je' dilrakciona stika na kristalima .
dobivena pom06u a) X-zraka (efektromagnetskih
183
talasa), b) elektronskog snopa. U oba slucaja rezultat se moze protumaciti
intertereneijom talasa.
Elektronski mikroskop. Talasna svojstva elektrona danas se i prakticno
koriste, na primjer, kod elektronskog mikroskopa. Ulogu sociva su preuzela
SI.4.4.2. Bakterije na vrhu i91e
elektricna i magnetska polja. Ona skre6u,
fokusiraju, itd. elektronski snop. S obzirom da je
debroljevska talasna duzina elektrona oko
hiljadu puta manja od talasne duzine vidljive
svjetlosti, to su i povecanja koja daje
e/ektronski mikroskop nekoliko hiljada puta
veta nego kod klasicnog mikroskopa.
Na sliei 4.4.2 je prikazan vrh igle sa
bakterijama. Gornje dvije slike su dobivene
pomoGu klasicnog mikroskopa. Donje dvije slike
su dobivene porn06u elektronskog rnikroskopa.
Primjer 1. Za rad elektronskog mikroskopa utvrdeno je
da je potrebna talasna duiina 1 nm. a) Kolika ie potrebna da
bude odgovarajuca brzina elek1rona? b) Kolikom razlikom
potencijaia treba ubrzati elektrone da bi imali navedenu
ta!asnu duiinu? Potrebne podatke uzeti lz tablica.
Rjesenje. a) Brzinu elektrona maiema lzracunati lz de
Broglieve reiaelje
6,626.10-
34
Js . -728.\0' I
,v- , m s.
9,l1O-3!kg .1.10-
9
m
b) Kada S8 elektron ubrza razlikom potencijaia U, prirastaj njegove kineticke energije jednak je radu sile
e!ektricnog polja,
Po1rebna razlika potencijala je
/)-
~ - ~ ,
</ ....
\
U"" m v ~
2,
U",1,51V
SI.4.4.3. Stojec'l talas elektrona
u atamu
184
m,'
--"'eU
2
9,11O-:
ll
kg (7,28.10' m/s)2
21,6.1O-
19
C
Za one koii iele vise znati
Pitanje 1. Kako se pomoeu de BrogHeve relacije moze
objasniti prvi Bohrov postulat?
Odgovor. Ako je jezgro atoma obuhvaeeno materijalnim
talasom, tada atom moze biti stabilan sarno u slucaju da
elektron oko datog jezgra obrazuje stojeci talas.
Stojeei talas odgovara stacionamoj orbiti i moze biti
obrazovan sarno aka je obim kruzne putanje jednak
cjelobrojnom umnoseu talasne duzine (51. 4.4.3).
2m: :::::-nA
AkQ . ~ I . , I gornjj izraz uyrstimo . debroljevsku talasnu
duzinu'). :::; ~ , onda se ciobije izraz-
mv
h
mvr=n-.
2n
To je izraz za prvi Bohrov kvantni uslov po kojem su stacioname orbite sarno one za kOje je
moment kolicine kretanja jednak cjelobrojnom umnosku Planckove konstante.
Princip neodreaenosti
Ideja 0 talasnoj prirodi cestica prerasla je u savremenu kvantnu teoriju, kOja
uspjesno objasnjava svojstva atoma. Temelj savrernene kvantne fizike je princip
neodredenosti, koji je 1927. godine formulisao Heisenberg.
Prema Heisenbergu, nemoguce je istavremeno tacna paznavati i palozaj
cestiee i njenu brzinu (odnosno kolicinu kretanja). Sto je tacnije poznato gdje se
cestica nalazi, to se manje zna 0 brzini kojom se ona kre6e i obrnuto.
Proizvod neodredenosN poloiaja cestice.t0< i neodrooenosti njene kolicine
kretanja lip mora bit! veei iii jednak Planckovoj konstanti.
gdje jap = my.
Ova relaeija se naziva relaeija neodredenosti. Ona odreduje graniee
prirnjenljivosti klasicne mehanike i posljediea je talasnih svojstava mikrocestiea.
Za one koji zele vise znati.
Pitanje 1. Kakva je razlika izmedu Bohrovog tumacenja modela atoma vodika i
kvantnomehanickog tumacenja?
Odgovor. Vee smo naglasHi da je ispravno tumacenje atoma sa vise elektrona dala tek talasna
mehanika (iii kvantna mehanika).
Osnovna jednacina u talasnoj mehanici je Schrodingerova jednacina (Sredinger-1926. godine).
Ona polazi od poznatih matematickih izraza za talasne procese i de 8roglieve relacije.
Izmedu Bohrovog mode!a atoma vodika i kvantnomehanickih rezultata postaji bUna rai:lika. Bohrov
model predvida tacne vrijednosti za poluprecnike dozvoljenih orbita. Kvantna mehanika odreduje
sarno vjerovatnoeu da se elektron nade u odredenom dijelu prostora. Na primjer, vjerovatn06a
nalaienja elektrona u atomu vodika najveta je na rastojanju koje je jednaka prvom Bohrovom
polupreeniku rl",O.053 nm. Prema Bohrovoj teariji elektton se maze naei sarno na rastojanju f), a na
osnovu kvantno-mehanickog tumaeenja i na rastojanju r#j, ali sa manjom vjerovatnocom.
U okviru kvantne mehanike nema smisla govoriti 0 bilo kakvom klasicnom kretanju elektrona oko
jezgra atoma, kao u Bohrovoj teoriji.
Pitanja i zadaci
1. Kako se lzracunava debroljevska talasna duzina cestice?
2. Navedi dokaze da cestlce imaju j talasnu prlrodu.
3. Navedi imena flzicara ko]! su najzas!uzenijf za razvoj savremeno kvantne fizike.
4. !zracunaj deoroljevsku talasnu duzinu elektrona ~ alomu vodika na drugoj -stacionarnoj orbit].
Potrebne podatke uzmi i1. tablica. '.{R: v=}, 1.10
6
in/s; A= 6,6.1 0-
10
m)
185
5. lmpuls e!ektrona 1zn051 p :::: 9,1.10"24 kg m/s. Odredi: a) debroljevsku tala5nu duzinu elektrona, b)
brzinu e!ektrona. (R: a) 7,27.10.
11
m, b) 10
7
mls)
6. Eleklroni su ubrzani razlikom potencijala U::::9,1 V. Odredi: a) brzinu koju su 'dobiH elektroni, b)
debroljevsku lalasnu duzinu elektrona. (R: a) v::::1,79.10
6
m/s, b) 4,1.10.
10
m)
Vainiji iskazi i formule
Debroljevska taJasna duzina cestica je,
gdje je cestiee, cestlee,
kretanja cestice,
Materija Ie dualisticke prirode. Svaki elektromagnetski
talas je u Isto vrijeme i snop (iestiea, a svakoj cestiei pripada
odgovarajuci talas,
Princip neodredenosti. Proizvod neodredenosti polozaja
cestice /'lX i neodredenosti njene kolicine kretanja mora
bili veei iii jednak Planckovoj konstanti.
186
b
)..=-
mv
h
t.xt.p ,,-
2"
I
I
4.5 Elementarne cestice
Elementarnim cesticama se nazivaju cestice kojima se ne maze priplsati
unutrasnja struktura. Oakle, to su cestice koje se ne sastoje od jos prostijih
cestica.
Sve do pocetka 20. stoljeea i za atom se smatralo da je elementarna cestiea.
Medutim eksperirnentalnci je utvrdeno da se ni veGina danas posrnatranih
elementarnih cestiea ne ponasa "elementarno". Zato pojam elernentarnosti treba
shvatiti uslovno.
Tridesetih godina 20. stoljeca smatralo se da postoje tri vrse elernentarnih
cestiea: elektron, proton i neutron. Sve tvari (supstanee), i gotovo sve pojave
koje smo susreli, mogle su se objasniti postojanjern i medudjelovanjern tih triju
cestiea. Medutim, 1932. godine je doslo do otkrica pozilrona, cestiee iste mase i
naelektrisanja kao elektron, samo suprotnog znaka. Takode u kosmickim
zracima, 1938. godine je otkriven tzv. fl-mezon (mion). Njegova rnasa je bila oko
207 puta veea od mase elektrona, a 1947. godine je otkrivena cestiea pion koja
ima masu aka 270 puta vetu ad mase elektrona. Dodamo Ii tu cestiee neutrino j
antineutrino, koje su teoretski predvidene 1931. godine, a eksperimentalno
opazene 1956. godine, nabrojali smo sve osnovne cestiee koje su bile poznate
krajem prve polovine 20. stoljeea.
Razdoblje nakon 1950. godine bilo je obiljezeno snaznim razvojem
eksperimentalne i teorijske fizike cestiea. Za kratko vrijeme je otkriveno niz novih
cesliea. Neke od njih su fizicari i teorijski predvidjeli, a zatim eksperimentalno
potvrdili njihovo postoJanje. Neke su pronadene u kosrnickom zracenju, ali vecina
ih je proizvedena u sudaru snopova cesliea visokih energija.
Za ubrzavanje naelektrisanih cestica koriste se uredaji koji S8 zove akceJatorl.
SI. 4,5.1. Evropski centar za nuklearna
istrazivanja
U Zenevi, na granici izmedu
SVicarske i Francuske, nalazi se
evropski centar za nuklearna
istrazivanja (CERN). U velikom
kompleksu linearnih i kruznih
akcelatora istrazuju se procesi
medu cestiearna (sl. 4.5.1). Obim
kruznog tunela iznosi 27 km. U
protonskom supersinhrotonu
(SPS) protoni se ubrzavaju do
energije od 100 GeV, pri cemu
dostizu brzinu blisku brzini
svjetlosti.
Broj
cestica
do sada otkrivneih
iznosr preko 100.
187
Postavlja se pitanje: jesu Ii te ceslice zaista elementarne iii se mogu i dalje dijelitr?
Ogledi pokazuju da je sarno nekoliko cestiea u pravom smislu elementarno. Medu
njima 1e i elektron. Na primjer, proton je radioaktivan sa vremenom poluraspada
od 10 9S. To je vrijeme duze i od starosti svemira. Zato smo u svim nasim
razmatranjima smatrali da je proton stabilna cestiea. Siobodni neutroni imaju
vrijeme poluraspada oko 11 minuta. Ono je za ostale cestiee jos krace.
Klasifikacija cestica. Castiea sa mogu razvfstati na nekoliko nacina, prj cemu se uzima u
obzir, njihova masa, naelektrisanje, magnetska svojstva (spin), Ie na koji nacin djeluju sa drugim
Cesticama.
U prvom redu cestlee sa dijale oa bozone i fermione. Fermion; su castiee koje imaju polucijeli
spin i za njih vrijedi Paulijev princ\p. Na prlmjer, to su elektron. proton i neutron. Bozoni su castlee
koje imaju cije/i spin. Na primjer, toton lma spin jednak jadan. Za Ie castlee ne vail Pau!ljev princip.
Druga podjala svrstava castiee u tri grupe. Prvu grupu cine kvanti polja. Kvanti polia su noslod
medudjelovanja. Prilikom medudjelovanja dviju CasHea one medusobno razmjenjuju jedan kvant
medudjelovanja. Ovu grupu Cine fotoni i tzv. intermedijarni bozoni. Fotoni su nosioe! elelctromagnetskog
medudjelovanja, a intermedijarni bazoni su nosiod slabog medudjelovanja (tabeia 1).
Masa Naboj
Vrijeme
Princip
Cestica Oznaka poluraspada
m, e
T1ds
iskljucenja
foton y 0 0
Kvanti
W,
No
polja lntermedj
157700 1
(bozoni)
jarni bozon!
t' 178300 0
elektron 0 1 -1
mion
"'
206,8 -1 1,5.10-$
Lepton!
Da
elektronski
<0,000033 0 (fermion])
neutrino
v,
mionski
<0,53 0
neutrino
v,
proton p 1836,15 +1 >10
39
'c
da

n (fermioni)
co neutron 1836.68 0 615,9
Hadron!
n' 273,1 1 1,810'8
'c pioni
no 0
n' 264,1 0 5,8.10-
17
N
(bozoni)

'" kaoni K' 966,0 1 8,6.10'9
Tabela 1, Klasifikaeija cestiea
Orugu grupu cine lepton! u koju spadaju e!ektroni, elektronski neutrino j jos dvije vrste neutrina, te
mion i taon. Svi leptoni su fermioni.
TreGu grupu eiRe hadronl (teske cestiee). OnEfse dijele na mezone koji su bozoni i barione su
Termioni. Barionlma pripadaju proton i neutron. Hadron! uzajamno djelujO Jakim sHama, a nosiod tog
medudjelovanja su pioni.
188
Cestice i anticestice
Engleski fiziear Dirac (Dirak) je 1928. godine teorijski predvidio postojanje
pozitrona. To je anticestica elektronu, za koju sma vee rekli da ima istu masu i
naeletrisanje kao eiektron, samo suprotnog znaka. Celiri godine kasnije Anderson,
1932. godine, je otkrio pozitron, proucavajuci kosmieko zracenje.
Svaka cestiea Ima svoju antlcestlea. Tako je 1955. godine eksperimentalno
dobiven antiproton, cestica iste mase i naelektrisanja kao proton, sarno suprotnog
zraka. Godine 1956. dobiven je i antineutron. On se razlikuje od neutrona po
znaku sopstvenog magnetskog momenta i tzv, barionskog broja.
Sudarom eestiee i njene anticestiee dolazi do njihove anihilacije
(ponistavanja). Na sliei 4.5.2. je prikazana anihilacija para pozitron-elektron. Pri
tome nastaje foton (najcesce dva fotona) Energija eestiee i anticestiee pretvorila
se u energiju zracenja,
Na sliei 4.5.3. je prikazan proces obrazovanja para pozitron-elektron. U
blizini jezgra atoma (u blizini polja naelektrisane cestiee) foton dovoljno velike
energije moze se pretvoriti u par cestiea pozitron-elektron.
... e
+
' .. '" e
SI. 4,5.3. Stvaranja para
pozitron-elektron
SI. 4.5,2. Anihilaeija para

U oba slucaju moraju
biti ocuvani zakoni
odrzanja, odnosno
mora biti zadovoljena
Einsteinova relacija 0
ekvivalentnosti mase i
energije, E=mc
2
,
!nace, u fiziei elementarnih cestica, moraju biti ocuvani; energija, elektricni naboj, kolieina
kretanja, moment kolleine kretanja, a i neke druge velicine. Jedna od takvih velicina je i broj bariona,
pa pri bilo kojo] reakei]i u kojoj sudjeluju protoni i neutroni njihov brai mora osiati ocuvan. Zakoni
ocuvanja su odraz simetrija koje postoje u prirodi, gdje pojam simetrije poprima mnogo siri smisao od
geometrljske simetrije.
Prema tome, anticestice su fizikalna realnost, ravnopravne cestieama. Na
primjer, pozitron i antiproton mogu graditi anlivodik, u mnogocemu slican vodiku.
Moguce je zamisliti i slozenije oblike antimetrije. Ali pri susretu antimaterije i
materije doslo bi do njihove anihilaeijel Zasto u nasem kosmosu dominiraju
cestice i postaju Ii negdje pitanja su bez jasnog odgovora.
Kvarkovi. Ook se leptoni (elektron, neutrino,.,,) mogu sma-trati elementarnim
cesticama u pravom smislu rijeci, hadroni (proton, neutron, .. ,) su sastavljeni od
manjih dijelova. Tu teoriju je predlozio Gell-Mann, 1961. godine, smatrajuci da se
hadroni sasloje od jos manjih cestiea-kvarkova. On je uveo tri vrste kvarkova
i uspio k!asificirati ve!iki broj cestica kao razlicite kombinacije kvarkova. Danas se
smatra da postoji sest vrsta kvarkova (oznake, u,d,s,c,b,t). Na primjer, proton je
kombinaeija u u d, a neutron d d u. Svaki kvark ima i svoj antikvark.
. . .
189
Naelektrisanje kvarka je + 213 e i - 113 e. lako su u pocetku bill uvedeni samo
kao pogodne matematicke tvorevine, rezultati nekih eksperimentisanja ukazuju na
mogucnost da kvarkovi zaista postoje.
Osnovna medudjelovanja u prirodi
U prirodi postoje cetiri osnovne vrste medudjelovanja: gravitaciono
meaudjelovanje, elektromagnetsko meaudjelovanje, slabo nuklearno
meaudjelovanje i jako nuklearno meaudjelovanje.
Znacenje osnovnih medudjelovanja dolazi do punog izrazaja tek proucavanjem
elementarnih cestica.
Gravitaciono medudielovanie se pojavljuje izmedu bilo koja dva tijela. Ono je
privlacno a avisi 0 masama tljela i njihovaj medusobnoj udaljenosti. Domet
gravitacionog medudjelovanja je beskonacan. U odnosu na druga medudjelovanja
one je najslabije. Smatra se da je kvant gravitacionog medudjelovanja graviton, ali
jos nlj8 otkriven.
Elektromagnetsko medudjelovanje se javlja izmedu tijela koja imaju
naelektrisanje. To medudjelovanje, na primjer, drzi na okupu elektrone j jezgro u
atomu. Ono je uzrok molekularnim i medumolekularnim medudjelovanjem.
Teoretski, domet elektromagnetskog medudjelovanja je beskonacan. Prenosnik
elektromagnetskog medudjelovanja je foton.
Jaka nuklearna
QeD
Elektroslaba:
Elektromagnetna
Siaba nuklearna
Gravitacijska
Tabela 2. Osnovna medudjelovanja u prirodi

(pion)
gluon
foton
W, ZO bozoni
graviton (?)
(210"15 m)
beskonacan
beskonacan
:::o10
18
m
beskonacan
Siabo nuklearno medudjelovanje je uvedeno kao objasnjenje beta-raspada,
pri pretvaranju neutron a u proton i obrnuto. Tek 1983. godine je otkriveno da su
prenosioei slabog medudjeiovanja, tzv. intermedijarni bozoni. To su cestiee velike
mase i imaju cjelobrojni spin.
Ja.ko nuklearno .!l'edudjelovanle drzi na okupu protone i neutrone u iezgru
. atoma: Jake nuklearne sile su jace od svih ostalih medudjelovanja. Dometjakog
190
medudjelovanja je oko 10.
15
m sto je pribliino jednako velie;ni jezgra. Prenosnik
jakog medudjelovanja medu nukleonima je cestiea nazvana pion (pi-mezon). On je
otkriven 1947. godine, a teoretski je predviden jos 1935. godine.
Napomena. Prama teoriji kvantne kromodlnamike, oeD, odnosno uvodenjem kvarkova,
pokazalo se da su nosioci jakog medudjelovanja tzv. gluonl ("glue" eng!. Ijepilo).
Ujedinjenje svlh sUa? U savremenim istrazivanjima velika paznja S8
posvecuje osnovnim medudjelovanjima izmedu castiea. Danasnji eksperimenti i
teorijska razmatranja usmjereni su prama odgovoru na
pitanje: postoji Ii veza izmeau eetir; osnovna
medudjelovanja?
Veliki korak u tom smjeru ucinili sU S. Weinberg i A.
Salam, 1967. godine. Oni su dali teoriju koja ujedinjuje
elektromagnetsko i slabo meaudjelovanje u jedno,
elektroslabo medudjelovanje. Krajnji cilj. kojem teze
danasnja ispitivanja, jeste ujedinjenje svih sila u prirodi,
otkrivanje dokaza da su sva cetiri medudjelovanja
uzajamno povezana j da su ana sarno razlicite
posljedice jedne opee sile u prirodi.
Primjer 1. U blizini jezgra atoma y-foton se moze pretvoriti u par
pozitron-elek1ron. Kolika mora biti minimalna energija tog fotona da
bi doslo do tog procesa (pogledaj sliku 4.5.3)? Energiju izrazi u
dzulima (J) i elektronvoltima (eV). SI. 4.5.4. Abdus Salam
Rjesenje. Za pomenutu reakciju moraju biti zadovoljeni zakoni
odri:anja. Masa pozitrona i elektrona su jednake, ta je
Energija nas!alog fatona je,
Pitanja i zadaci:
2mc
2
= hf
hf 29,1, 10-
3
kg . (3lO
s
m!s)2 '" 1,638 .10-
13
J
hf= 1,6381O-
13
J _1,02106 eV
16.10-
19
2..
. ,V
hf "" 1,02 MeV
1. Za koje se cestiee sa sigurnoscu maze tvrditi da su zaista elementarne?
2. Po cemu sa razlikuju fermioni i bozoni?
3. Kaja su osnovna medudjelovanja u prirodi?
4.15oje se cestiee mogu ubrzavatl u akceleratorima?
5. Sta su to kvarkovi i koja su njihova svojstva? Koje su cestice sastavljene ad kvarkova?
6. lzracunaj talasnu duzinu gamafotona, u primjeru 1: (R:1 ,2 pm)
Vazniji iskazi i formule
Elementarne cestlee su cestice koje se ne sastoje
od jos prostijih cestiea.
Svaka cestiea Ima svoju anticesticu. Antices1ica
elektrona je pozitron, protonu, antiproton, ltd.
U prlrodl postoje cetiri vrste medudjelovanja:
gravltaclol)o,- elektromagnetsko,.slabo nuklearno i jako .
191
5. Svemir
Sadriaj svemira
Svemir iii Vasiona je prostor u kojem je smjestena ejelokupna materija u svim
oblieima svog postojanja.
U Vasioni se nalaze supstance i U obliku gusto zagrijane plazme (plazma-gas u
joniziraju6em obliku). To su zvijezde. Sunce je najblila zvijezda Zemlji. udaljena
149.5 miliona kilometara.
Zvijezde se nalaze na vrlo velikim rastojanjima jedna od druge. Za mjerenje
kosmiekih udaljenosti koristi se svjetlosna godina. To je udaljenost koju
svjellost prede za godinu dana. Iznosi 9,46 biliona kilometara. Najblila zvijezda
nasem Suneu je Proxima Centauri. udaljena 4.3 svjetlosne godine. Raketa koja bi
se kretala brzinom 10 kmls dosla bi na tu zvijezdu za 130 000 godina. Malo je
zvijezda koje su nam blile od 100 svjetlosnih godina.
Staros1 i duzinu vijeka zvijezda moguce je odrediti proucavanjem njihovlh
spektara. Nase Sunes je nastalo otprilike prije 5 milijardi godina. Ono predstavlja
prosjeenu zvijezdu. pa zbog toga sto ga najbolje poznajemo, svojstva ostalih
zvijezda uporedujemo sa svojstvima Sunca.
Na sliei 5.1. prikazan je teleskop Hubble (Habl) koji je lansiran 1990. godine u
orbitu oko Zemlje i daje slike koje su .
znatno kvalitetnije od onih koje su
dobivane na Zemlji, jer nema smetnji
koje dolaze od atmosfere.
lako su zvijezde veoma udaljene
jedna od druge ipak su, zbog
gravitaeionog privlaeenja, grupisane u
skupove zvane galaksije. Nase Sunee
je samo jedna od milijardi zvijezda koje
sacinjavaju nas-u galaksiju j koja se
zove Mlijecni put. Sa jednog kraja na
drugi kraj nase galaksije svjetlost putuje
sto hiljada svjetlosnih godina. Nasa
galaksija je samo jedna od milijardi
galaksija.
... ~ " ! ' - '
91. 5.1. Svemirski teleskop
svemirsku orbitu 1990. izvor je
dragocjenih fot09raf1ja svemira.
Slicno kao sto zvijezde formiraju zvjezdana jata, tako i galaksije formiraju
galakticka jala, koja sadrle do hiljadu galaksija: _
192
I
I
1
I
I
':1
":J
ii
Sl.S.2.Nasa galaksija-Mljecni put. Bocni pogled
(dolje) i pogled Nodozgo" (gore)
Postanak svemira
Najdalja poznata galaksija udaljena
je od nas vise milijardi svjeUosnih
godina. Mi, kada je proucavamo,
ustvari gledamo u njenu proslost, tj.
onakvu kakva je bila prije vise
milijardi godina. Mnoge zvijezde koje
danas g!edamo mozda vise i ne
postoje.
Najudaljeniji svemirski objekti su
kvazari i smatra se da su udaljeni
oko 15 milijardi svjeUosnih godina,
onoliko koliko je otprilike i star
svemir.
Podatke 0 svemiru dablvamo
na osnovu analize svjetlosti,
odnosno elektromagnetnog zracenja
koje dolazi iz svemira.
Nase moderne predstave a svemiru poticu ad
1929. godine kada je amerieki astronom Hubble
(Habl) ustanovio da se svemir siri, tj. da se daleke
galaksije u svemiru uzajamno udaljavaju. Toznaci
da su u daJekoj' proslost! galaksije i sva materija u
svemiru bili mnogo bJize, pa mozemo zamisliti i
rano razdoblje svemira kada se sastojao od
mjesavine tvari i zracenja u vrlo malom prostoru
(prakticno u jednoj tacki) beskonacno velike
temperature beskonacno velike gustine
(singularitet).
Kozmoloska teorija koja je u skladu sa
eksperimentima. poznata je pod imenom teorija
velikog praska. Prema loj teoriji svemir je naslao
iz jedne taeke beskonacno velike gustine i
SI. 5.3. Edwin Powel Hubble
(1889-1953)
temperature, prije vise od 15 iii 20 milljardi godina. Tada se dogodio veliki
prasak (eng!. big bang), a ime je dobio od americkog astrofizicara Georga
Gammova.
Nakon toga slijedi hladenje i brzo sirenje svemira. Svemir se i danas sirL Da Ii
6e se stalno siriti iii 6e d06i do zaustavljanja sirenja usljed gravitaeije, a zatim
skupljanja (gravitaeioni kolaps) zavisi od ejelokupne mase svemira. To 6e se znati
kada se odredi stvarna gustina svemlra.
193
Kako su postale zvijezde? Poslije nekoliko
minuta od velikog praska svemir se sastojao od
guste mjesavine zraeenja eiektrona, protona,
neutrona, te jezgara vodika i helija. Otprilike milion
Godina poslije, kada se temperatura smanjila
ispod 3000 K svemir je postao "providan" za
zracenje. To je granica do koje nas opticki i radio
teleskopi mogu vratiti u proiilost. Od tada su se,
zbog gravitacije, pocela javljati znatnija
zgusnjavanja tvari. Iz zgusnjenja su se razvile
zvijezde.
Srediiite takvog zguiinjenja se zove
protozvijezda. U trenutku kada u sredini
protozvijezde pocnu reakcije nuklearne fuzije
kalemo da je "zvijezda rodena". Pri tome vodik
prelazi u helij. Iz reakcija nuklearne fuzije zvijezde dobijaju energiju koju zrace.
Naiie Sunce i Suncev planetarni sistem nastali su prije 5 milijardi godina.
Smatra S8 da ce Sunce zraciti energiju bar jos toliko. VeGe zvijezde zrace na
hiljadu puta jace i mnogo brle utrose zalihe nuklearnog goriva.
Kakva je sudbina zvijezda? Zvijezde koje nisu veae ad naseg Sunca mimo
doeekuju "starost". Kada potrosi svo gorivo (vodik), zvijezda se hladi i usljed
gravitacije pocinje S8 urusavait sarna u sebe. To urusavanje dovodi do nove
nuklearne reakcije, pretvaranja helija u ugljik, te zvijezda potinje sjati crvenkastim
sjajem (crveni div). Kada i say helij izgori, onda se zvijezda skupi i pretvori u
bijelog patuljka koji se hladi i na kraju pretvara u crnog patuljka. Takva sudbina
ocekuje j nase Sunce.
Zvijezde cija je masa veGa ad naseg Sunca
imaju drugaciju evoluciju. Kada izgovori say
helij proces se prekida i za nekoliko sekundi
zvijezda se urusi sarna u sebe uz snaznu
eksploziju. Ta pojava se naziva supernova.
Poslije relativno kratkog vremena takve zvijezde
sa vise ne vide na nebu.
Prvu takvu eksploziju su zabiljezili kineski
astronom; 1054. godine i javlja sa u prosjeku
svakih nekoliko stotina godina. Posljednja
eksplozija je registrovana 1987. godine.
Zvijezda je nekoliko mjeseci zraeila kao 200
milijardi 8unca, a zatim se ugasila.
Eksplozijom supernove nastaju zvijezde .
druge generacije. 8matra se da je i nase Sunce Stephen Hawkmg (1942.)
nastalo eksplozijom jedne supernove, prije 5 milijardi godina.
Poslije eksplozije, jezgro supernove se urusava u tijelio precnika 10 do 20 km
koje nazivamo pulsar iii neutronska zvijezda.
194
!I
'I
.
. ..1

Najmasivnije zvijezde se urusavaju tako da se "drobe" i sami neutroni i tako
nastaju crne rupe. To je prostor gdje postoji samo gravitacija i iz kojeg cak ni
sYjetlost ne moze iza6i.
Kakva je sudbina svemira? Danas opaiamo da se svemir ski. Medutim,
mOle se dogoditi i da se svemir, nakon faze iiirenja, poene i skupijati. Odgovor na
to pitanje zavisi od cjelokupne mase svemira. Ako je srednja gustina manja od
tzv. kriticne gustine svemira (Pk = 10-
26
kg/m'), onda 6e se svemir stalno sirit!. U
tom slucaju kazemo da je svemir otvoren.
Ako je srednja gustina veca od kriticne, onda 6e u jednom trenutku d06i do
prestanka sirenja, te 6e se nakon toga svemir poceti skupijati.
Proracuni provedeni na osnovu zra6enja pokazuju da je srednja. gustina
svemira aka deset puta manja ad kriticne gustine
t
sto znaci da 6e se svemlr stalno
iiiriti.
Medutim, mnogi astrofizicari ipak vjeruju da se svemir ne6e vjecno siriti, ali da
treba rijesiti problem "nedostajuce mase". Jedna ad pretpostavki je da postoji
mogu6nost da neutrini imaju tu masu i da profimaju citav svemir. Neki smatraju da
S8 cak 90% mase svemira skriva u tzv. tamnoj materiji (tvari).
Neutrino nastaje konverzijom protana u neutron. Nema naboja, amasa tzv.
elektronskog neutrina je znatno manja od mase elektrona.
Prvobitno je ukupna masa svemira bila proracunata prema ukupnoj kolicini
svjetiosti koja dolazi iz galaksija. Medutim, kasnije se dosl;> do zakljucka da postoji
i neka druga vrsta materije u svemiru, a koja ne otkntl
materija je nazvana tamna materija. Ona se moze otkrltl samo preko gravltaclonlh
efekata. Neulrini cine znacajan dio ukupne lamne materije.
Pitanje 1. Kako g!asi Hablovzakon?
Odgovor. Brzlna udaljavanja galaksija je proporcionalna njihovoj udaljenosti, d
IV=Hdl
gdje je H " HubbJeova konstanta. Njena vrijednost nije precizno odredena, ali se obicno uzima da je
H=16,9 km/s po jednom milionu svjetlosnih godina.
Jedna svjetlosna godina je put koji prede svjetlost za godinu dana, Ona Ima vrijednost
lSG = 9,46.10
12
km. To znaei da se na svakih milion svjetlosnih godina udaljenostf, brzina uda/javanja
gaJaksJja poveea za 16,9 kmls,
Primjer 1. Na osnovu Hubblova zakona lzracunati starost svemlra, Smatrati da je brzina
udaljavanja galaksija bila stalna.
Rjesenje: Vrijeme sirenja svemira je t = dlv, a brzina sirenja, prema Hubblovu zakonu, je v = H d,
Starest svemira (Hubblovo vrijeme) je
t = 2.. "" 18 miHjardi godina
H
Hubblovu konstantu smo izrazili u sekundama, odnosno u godinama, prema definicijl.
16,9
km
16,9
km
H- S _ s
MSG
H",1,8.:.1O-!Rs-l
Oznaka MSG je mHion svjetlosnih godina,
Prava starost svemira je ustvari manja jer se galaksije usporavaju zbog gravitacionog privlaeenja.
195
Pitanje 2 Koja opazanja nas uputuju da je svemir nastao u velikom prasku?
Odgovor. Ova kljucna opaZanja koja nas upucuju da je svemir nastao u velikom prasku su: crvenl
pomak i pozadinsko mikrotalasno zracenje.
Nase znanje a sirenju svemira se asniva na cinjenici da se kretanje nek.og nebeskog tijela maze
zapaziti karisteci Dopplerov efekat (vid! poglavlje 0 akustici).
Aka se izvor sVjetlostl (zvljezda) krece duz pravca koj! spaja izvor svjetlosti i posmatraca, onda vail
relacija (za v<c),
OA ,
Ao
gdje je: v brzina izvora svjetlosti, c brzina svjetlosti, /..0 talasna duzina svjetlosti k.oju emituje izvor,
M='A."Ao, pomak spektralnlh Hnlia, A. ~ talasna duzina koju registruje posmatrac.
Naucnici su 1964. godine otkrili zraeenje talasne duzine 7,3 em kOje dolazi iz svih smjerova
ravnomjerno.
Prama Wienovom zakonu, to zraeenje odgovara temperaturi ad 2,7 K. Ova zracenje odgovara
osobinama tzv. pozadlnskog zracenja koje je ostatak iz vremena vfu6eg" svemira, kada ie
temperatura pala ispod 3000 K. Tada je svemir postao prozracan za fotone, odnosno dosl0 je do
razdvajanja zracenja ad tvari (supstanee). Prj toj ternperaturi fotoni vise nisu mogU da jonizuju
atome. Tokom vremena doslo ie do smanjenja energije tog zracenja, a danasnja prosjecna energija
odgovara temperaturi ad 2,7 K. Ova otkrice takode predstavlja potvrdu teorije velikog praska.
Pitanja i zadaci
1. Koja je najbliza zvijezda nasem Suneu i koliko je udaljena?
2. Sta su ga!aksije, a sta galakticka jata?
3. Kada ie svemir posao "providan' za zracenje?
4. Kakva ie sudbina zvijezda eija je masa manja od mase Sunea?
5. Sta su erne rupe?
6. Staje to kriticna gustina svemira i sta ona odreduje?
7. Sta je svjetlosna godina i koliko ima kilometara? !zracunaj!
8. Eksplozija jedne supemove registrovana je 1987. godina. Ta zvijazda je ad nas udaljena 170 hiljada
svjetlosnih godina. Kada se stvarno dogodila eksplozija? (R: Prije 170 hiljada godina)
Vazniji iskazi i formule
Kozmo/asks teorija 0 postanku svemira je teorijB velikog prsska. Svemir je
nastao prije 15 mllijardi godina, jz jedne tacke beskonacno velike temperature i gustine.
Nase Sunce i Suncev planetarni sistern su nastali prije 5 milijardi godlna?
erne rupe su prostor gdje postoji sarno gravltacija, koje nista ne zrace i koje
Z8robe i sarnu svjetlost.
Prema danasnjim proraeunima gustina svemira je manja od krltiene gustine,
sto znaei da je svemir otvoren (stalno se sin). Medutim taj proracun nlje pouzdan.
196
6. Fizika kao osnov visokih tehnoiogija
Fizika se uvijek sa uVaZavanjem
pominje u prakticnosti zivljenja.
Prakticni ;livot na Zemlji ide pod ruku sa
razvitkom prirodnih nauka, a posebno
fizike. Otkrivanje prirodnih zakona
nerninovno je vodUo njihovom
prakticnom iskoristenju, bilo da se
covjek prilagodava okolini, mijenja
okolinu prema sebi, iii da obraduje
sirovine posebnim tehnologijama sa
zeljom da dobije upotrebne proizvode.
Prakticno koristenje saznanja prirodnih
nauka je tehnika. Ona je pretpostavka i
posljedica prirodnih nauka.
Pretpostavka je po tome jer prosirenje i
produbljivanje saznanja cesto maze da
se astvari sarno usavrsavanjem
51. 6.1. Ekran sa tecnim kristalom
sredstava za posmatranje (dalekozor, mikroskopi, rendgenske zrake, radioaktivne
supstance, laserska tehnika i sl.).
Tehnika je posljedicfj otkrica iz fizike pO tome sto je tehnicko iskoristenje
prirodnih sila moguce tek na osnovu iscrpnog poznavanja odgovarajuceg
iskustvenog podrucja ("Ijudska ruka", robot, kibernetika uopce kao oponasanje
prirode).
Medutim, to nije pravilo. U atomskoj tehnici, naprimjer, radi se 0 iskoristavanju
prirodnih sila do kojih nema pristupa iz svijeta naseg prirodnog iskustva.
Industrijske revolucije su uglavnom zapoCinjale na saznanjima dobivenim iz
otkrica u fizicL
Elektrotehnika je primjer dobro poznate primjene zakona nauke 0 elektricitetu i
magnetizmu. Bez nje uapce ne mazema zarnisHti neposrednu okolinu i
svakodnevni zivot
Okrutnost prirode i potreba opstanka je dovela do iskustvene potrebe covjeka
da se ogleda u nju. Optimalno mali utrosak energije kroz oponasanje zivog svijeta
doveo je do razvoja kibernetike.
Posmatraj pojavni svijet! Posmatraj prirodu! Analizirajl Mozes to ciniti u
dokolici.
Potreba za materijalima visokih cvrstoca i tvrdoca kako naekstremno visokim
tako i na ekstremno niskim temperaturama dala je tehnologiju keramickih
materijala na saznanjima strukture supstance - atomistike. Najsavremenija otkrica
197
na podrucju superprovodnika u podrucju keramickih materijala daje osnovu za
razvoj novih tehnologija. Tehnologiju dobivanja i koristenja energije, naprimjer.
Otkri6e tranzistora kao kombinacije poluprovodnika 1947. kljuc je za
konstrukciju kompjutera. Otkrice lasara 1960. godine dalo je sasvim novo orude
za obradu i analize materijala. Otkrice providnih elektricnih vodica 1978. godine
znacajan su korak na putu do novih mnogo kvalitetnijih materijala. Poznavanje
zakonitosti prelamanja svjetlosti i osobina novodobivenih materijala vedl ka novom
nacinu komuniciranja optickim vlaknima.
Otkri6e superprovodljivosti na temperaturama iznad temperature tecnog
azota, 79 K, omogu6ilo je novo gledanje na tehnologiju dobivanja i cuvanja
energije. Isto tako otkri6e cijepanja jezgra fisija i fuzija uz kontroliranje nuklearne
reakcije otvorio je put novih tehnologija, narocito na polju energetike.
SI.6.2.Primijenjena fizika: mobitell kompjuter
198
CD (compact disc) nezamisliva
je bez primjene lasera
Sta je relativnosl? Kada driiS ruku. na
usljanoj peci. onda su Ii minute kao sati.
Kada sf sa dragom osobom , onda su ti sati
kao minute.
Einstein
7. Specijalna teorija relativnosti (STR)
Uvod. Ova stolje6a, od t 687. godine do 1887. godine, mogu se nazvali doba
klasicne fizike. Nairne, 1687. godine Newton je, U svorn djelu "Maternaticki
prineipi prirodne filozofije", uspjesno objasnio sliku svemira. U osnovi njegove
klasicne mehanike lezali su pojmovi apsolutnog prostora i vremena. Smatralo se
da je vrijeme potpuno neovisno od prostora te da "... Ieee sarno po sebi, bez
obzira na isla vanjsko ... "
Godine 1887. Hertz je eksperimentalno potvrdio Maxwelovu hipotezu 0
postojanju elektromagnetskih lalasa i tako pokazao slicnost ovog zracenja sa
obicnom svjetloscu. Izgleda!o je da js ovo otkrice postavHo zavrsni kamen u
naucnu gradevinu koja se izgradivala tokom prethodnih stolje6a.
Medutim, ve6 tih godina je uoeeno da la "gradevina pocinje da podrhtava"
kada su 1881. godine americki naucnici Michelson (Majkelson) i Morley (Morli)
izveli ogled sa brzinom svjetiosti. Ogled je pokazao da ipak postoji neka greska u
"temelju ove zgrade". Tako su predstave 0 svijetu, kao cjelini, izmijenjene iz
temelja. Doslo se do spoznaje da je klasicna mehanika primjenljiva samo na
makroskopska lijela koja se kre6u malim brzinama u poredenju sa brzinom
svjetiosti. Mehanika velikih brzina, tj. brzina uporedivih sa brzinom svjetlosti
zasnovana je na Einsteinovoj (Ajnstajnovoj) teoriji relalivnosti (TR).
Teorija relativnosti se sastoji od dva dijela: specijalne teorije relativnosti
(STR) koja je objavljena 1905. godine i opsle teorije relativnos!i (OTR) koja je
objavljena 1916. godine
STR razmatra samo predmete iii sisteme koji se kreGu jedan prema drugom
ravnomjerno pravolinijski (iii S8 uopste ne krecu). Takvi sistemi S8 zovu inercijalni
sistemi. STR se temelji na eksperimentalno ustanovljenoj cinjeniei da je brzina
svjetlosti u svim intercijalnim sistemima jednaka.
OTR razmatra predmete iii sisteme koji se jedan prema drugom kre6u ubrzano.
Takvi sistemi S8 zovu ubrzani (neinercijalni) sistemi.
U svojoj teoriji relalivnosti Einstein je odbacio pojmove apsolutni prostor i
vrijeme i tako napravio preokret ravan preokretu koji je napravio Kopernikov
heliocentricni sistem sVijeta. Na mjesto neovisnog prostora i vremena TR je
ponudila njihovo zajednistvo, odnosno cetvorodimenzionalno posmalranje
svijeta.
199
Da bi lakse razumjeli osnove STR ponovit cemo neke pojmove iz mehanike
koje ste utili u 1. razredu.
Ponav/janje osnova mehanike iz 1. razreda
Referentni sistem. Po definiciji, pod mehanickim kretanjem se podrazumijeva prornjena pOloiaja
tljela U odnosu na neka drugo tijelo. Tijelo u odnosu oa koje S8 racuna kretanje zove se tijelo
referenclje. U svakodnevnom zivotu kao ti]elo referencije sa uzima neka tacka na Zam!)! i posmatra
kretanje U odnosu na Zemlju. Ako, na primjer, putnik sjedi u vagonu ko]1 se krece U odnosu na Zemlju,
cnda mazama reci da se putnik i krece i ne kre6e. Aka se racuna kretanje u odnosu na Zemlju cnda sa
putnik kre6e. Ako sa ratuna kretanje u odnosu na vagan, cnda sa putnik ns kre6e. U 10m smislu
kazemo da je kretanje relatlvno.
y

z
SI.7.1. Koordinatni sistem
x
POIOZ8j nekog Iljela u prostoru maze biti odreden ako se
za referentno tljelo veie koordinatni sistem (sl. 7.1). Za
odredivanje poloiaja tijela potrebno je na6i tTi podatka,
odnosno tff koordinate. To je dovoljnoi za mirno tijelo. Tijelu
kOje se kTe6e treba odrediti i vrijeme kada je bilo u tom
polozaju. To su ukupna cetiri podatka, odnosno cetiri
nate. U tom smislu govorimo 0 cetverodimenzionalnom
prostoru.
Inercfjalnl i neinercijalni sisteml
Mehanika kojoj su osnove dall Newton i Gamel naziva
se klasicna mehanika. Svojstvo tijela da zadrzi svoje stanje mirovanja iii ravnomjerno pravolinijskog
kretanja Galliei je nazvao Inerciju (tromost). Miera za tromost tiiela je masa. Sto ti]elo ima vetu masu
vise se opire prem]en! stania kretanja.
Ravnomjerno pravollnijsko kretanje, bez djelovanja drugih tijela, naziva se inercijalno kretanje.
Sistem referencije koji se kre6e ravnomjerno pravolinijski (iii miruje) naziva se inercijalni.
sistem.
Svaki sistem referencije koji se kreGe ravnomjerno pravoHnijski u odnosu na inercijalni sistem takode
je inercijaln1. Za svaki inercijalni sistem vazl zakon inerclje.
Sistem referencije koji se kreGe ubrzano u odnosu na inercijalnl slstem, naziva se ubrzani Hi
neinercijalni sistem.
Gaillejev princip relativnosti glasi:
"Zakon! mehanike se jednako odv!jaju u svim inercljalnim slstemlma
A
Druglm rijecima,
nlkakvim ogledlma se ne moze, unutar inercijalnog sistema, ustanoviti da Ii on miruje ill se kre6e
ravnomjerno pravolinijskL
Inercijalni sistem S8 naziva i Galilejev kooordinatni sistem. Neka se, na primjer, putnlk nalazi u
vagonu koji S8 kreGe ravnomjerno pravolinijsk1. Ako su zatvoreni prozori, on ne moze nl na koji nacin
ustanoviti da Ii se vagon kreGe iii mlruje. Kada pusti kuglicu ona pada vertikalno isto 1 kada bi vagon
mirovao u odnosu na Zemiju. Kada bi se u vagonu nalazio bilijarski sto kugl1ce bi se kretale kao da se
on nalazi negdje u kalani... .
Za stroziju matematitku analizu, inercijalni sistem vezan za Zemlju se obicno obHjezava sa S.
Inercijalni sistem vezan za tijelo {npI .. vagon) koje S8 ravnornjerno pravolinijskl brzinom v, u
odnosu na sistem S,.obicno se obiljezava sa S' (sl. 7.2). :-
200
GaJilejevo pravUo sabiranja brzina
Neka posmatrac S miruje na Zemlji, a vagon S' se kreGe ravnomjerno pravolinijskj brzinom v u
odnosu na posmatraca S. Za posmatraca S i vagon S' kazemo da su inercijalni sistem1,
Neka se u vagonu S' kreGe lopta, kao na slici
S'
7.2., brzinom v' u odnosu na vagan. KoUka ie
brzina lopte U odnosu posmatraca S7
Brzina lopte u odnosu na posmatraca S je
u =v+v'
SI.7.2.1nercijalni slstemi SiS' Taj uobicajeni izraz za sabiranje brzina u
klasicnoj mehanici zove se Galilejevo pravUo
sabiranja brzina. Ako je, na primjer brzina vagana
v = 10 mis, a brzina lopte u smjeru kretanja vagona 5 mis, onda je brzina lopte U odnosu na posmatraca
S jednaka 15 mfs.
Sta je dovelo do pojave STR?
Jos mnogo godina prije preciznog mjerenja brzine svjelosti bilo je poznato da je
za prostiranje talasa potrebna neka sredina. Za prenosenje zvuka do naseg uha
potreban je vazduh, za prenosenje talasa na vodi potrebna je voda, itd.
Pocetkom 19. stoljeca ustanovljeno je da je svjetJost talasne prirode. Bilo je
nezamislivo da se svjetlasni talasi, na primjer ad Sunca do Zemlje, prostiru kroz
prazan prostor. Smatralo se da je svjetJosti potrebna neka sredina kroz koju se ona
prostire. Ta sredina je nazvana eter i on bi trebao da ispunjava cijeli svemir..
Prema mehanickoj teoriji, svjetlost je sirenje talasa u eteru, kao sto je zvuk
sirenja talasa u vazduhu. Eterom se svjetlosni talasi sire kanstantnom brzinom
300 000 kmls. U tom eteru se takode krecu planete, vagon, automobil, raketa ...
Prema klasicnom pravilu sabiranja brzina svaki bi posmatrac u takvim sistemima
mjerio razlicite brzine svjetlosti u odnosu na eter. Drugim rijecima, zamisljeni
koordinatni sistem, koji bi bio vezan za eter, mogao bi posluziti kao apsolutni
koordinatni sistem.
Godine 1881. Michelson je izveo ogled da bi ustanovio ovisnost brzine
svjetlosti od kretanja Zemlje. Upotrijebili su uredaj koji se zove interferometar.
Nasu Zemlju mozemo uporediti sa vagonom
koji se krece oko Sunca brzinom v=30 kmls.
Kada se Zemlja priblizava Suncu, onda bi
prema klasicnoj fizici njena brzina trebala biti
c + v 330 000 krnls. Kada se Zemlja udaljava
od Sunca onda bi relativn", brzina trebala biti
c-v 270 000 krn/s. Cak i male promjene brzine,
ad 1 km/s, izazvale bi promjenu interierencione
slike u interferometru. Medutim,. ogled je
pokazao da: nema nikakvepromjene
interferencione slike sto znaci da je brzina
:....oZ
NV
c-v
51:7.3. Sabiranje brzina prema .
klasicnoj fizici
201
svjetlosti ista u svim smjerovima, bez obzira da Ii se izvor svjellosti, odnosno
posmatrac, kre6e iii ne! c=const
Ogledi su ponavljani ali rezu!tat je uvijek bio isti. Koliko god -brzo "jurili" za
svjet!osnim talasima, ani ad nas odmicu uvijek yistom 3?O 000
Neovisnost brzine svjetlosti ad brzine posmatraca protlvlia se sVlm klaslcnlm
predstavama 0 kretanju. Michelsonovi ogledi .su wp,otresll
fizike. Mazema treati koliko god hoeemo za sVJetioscu, ona ce ad nas uV!Jek
jednako brzo odmieati! Ljudski um se protiv toga moze buniti, ali. je to
cinjenica.Svjet!osti pripada osoblna koja povlaci za scbom duboke promJene u
shvatanju prostora i vremena. Brzina svjetlosti predstavlja granieu koju nijedno
tijelo ne moze preskoeitL
Nastale su zuene polemike. Da bi objasnili rezultate ogleda naueniei su iznosili
razne hipoteze. Nauenik Lorentz je postavio hipotezu da se sva tijela skracuju u
praveu kretanja za laktor.
;: .
Vrijednost tog faktora je upravo toUka da se izgubi ocekivana razlika u vremenu. Na
taj naein bi se objasnio ogled.
To skracenje duzine tijela u praveu kretanja naziva se Lorentzova kontrakcija.
Na toj osnovi date $U cuvene transformacije koje se zovu Lorentzove
transformacije.
Medutim, ta hipoteza je samo lormalno objasnila negativan rezultat
Miehelsonovog ogleda. Lorentz se i dalje pridrzavao stava 0 postojanju etera, ali su
njegovi radovi bili podloga za put ka STR.
Postulati specijalne teorije relativnosti (STR)
Miehelsonov ogled je objasnio tek Einstein, 1905. godine.On polazi od
eksperimentalne einjenice da nema vete brzine od brzine svjetlosti i na toj osnovi
postavlja Specijalnu leoriju relativnosti (STR). Ona se odnosi na inercijalne
sisteme, odnosno sisteme koji se kretu ravnomjerno pravolinijski (Ii miruju). U
svojoj teoriji odbaeuje pojam etera.
STR se temelji na dva postulata.
1) U svim inereijalnim sistemima vaze isti fizicki zakoni.
2) Brzina svjetlosli u svim inercijalnim sistemima je jednaka i neovisna
od kretanja sistema.
Prvi postulat je ustvari prosirenje Galilejevog prineipa relativnosti sa mehanickih
na sve fiz/eke Zove_ se jos i Einstenov princip
202
Drugi postulat je eksperimentalno potvrden i izriee da svjetlost u vakuumu ima
stalnu brzinu sirenja koja je potpuno neovisna od kretanja izvora svjetlosti u
odnosu na posmatraca. Na tom postulatu se i temelji STR.
Naizgled, ta dva postulata su nespojiva! Da bi se ona objedinila bilo je potrebno
mijenjati shvatanje prostora i vremena. STR odbaeuje pojmove: apsolutni prostor i
apsolutno vrijeme. Ako su zadovoljena oba postulata, onda duzine tijela i
vremenski intslVali moraju zavisiti od njihovog kretanja. Na mjesto nezavisnog
prostora i vremena stupa njihovo zajednistvo, prostor - vrijeme, odnosno
cetvoradimenzionaini prostar.
Posljedice STR
1) Istovremenost dogadaja
Prema STR, ako se svjetlost prostire konacnom brzinom, onda se na pojam
istovremenosti dva dogadaja mora drugaeije gledatL
S
SI.7.4.Svako referentno tijelo ima svoje posebno vrijeme
Neka se, na primjer,
posmatrac S nalazi na
peronu zeljeznicke stan ice
(na Zemlji). Posmatrae S'
sjedi u vagonu koji se krece
stalnom brzinom v u
odnosu na posmatraca S.
Neka se u jed nom trenutku istovremeno upale sijaHce na rasvjetnim stubovima A i
B. Stubovi su pricvrsceni na Zemlju i jednako su udaljeni od posmatraca SiS' u
trenutku paljenja. Da Ii ce ti dogadaji biti istovremeni za posmatraee SiS' koji su u
tom trenutku bili u polozaju kao na sliei 7.4? Posmalrae S, koji miruje na peronu,
vidjet ce da su se obje sijaliee istovremeno upalile. Posmatrae S' se kre6e prema
sijalici B, a udaljava od sijaliee A Posto se svjetlost prostire konaenom brzinom, on
ce prvo ugledati paljenje sijaliee B, koja mu je bliza,a zatim A
Dogadaji koji su istovremeni u adnosu na Zemlju (peron) nisu istovremeni
i u odnosu na vagon koji se krece. Svako referentno tijelo ima svoje posebno
vrijeme.
Treba naglasiti da bi u nasem zamisljenom ogledu dogadaj bio istovremen za
oba posmatraca kada bi se svjetlost prostirala beskonacno velikom brzinom!
Prema STR, vrijeme je razlieito i za posmatraee koji miruju jedan u odnosu na
drugog, ali kada se nalaze na veoma velikoj udaljenosti jedan od drugog. Razlog
tome je, takode, sto se svjetlost prestlre konacnom brzinom. Na primjer, neka
zvijezda je udaljena od nas 300 SG (svjetlosnih godina). Ako smo na Zemlji vidjeli
eksploziju na toj zvijezdi 2005. godine, onda se eksplozija na toj zvijezdi dogodila
prije 300 godina, Ij. 1705. godine. Svjetlosnim talasima je trebalo 300 godina da
dodu sa te zvijezde do Zemlje.
203
2) Sabiranje brzina u STR
Galilejevo pravilo sabiranja brzina je u supratnosti sa principom konstantnosti
brzine svjetlosti. Prema STR Galilejevo pravilo ne vaii u slueaju kada su brzine
bliske brzini svjetlosti.
Na slici 7.5. vagon S! se krece
stalnom brzinom v U odnosu na
posmatraea S. U vagonu se nalazi
izvor svjetlosti (sijalica). Prema
Galilejevom pravilu, brzina svjetlosti,
u smjeru kretanja vagona, U odnosu
na posmatraea S je
u = c + v.
S
S'
-tf----c
/1'
SI. 7.5.Galilejevo pravilo sabiranja brzina u
suprotnosti je sa stavom da je c=const.
v
Ta brzina je veca od brzine svjetlosti sto bi bilo u supratnosti sa stavom da je ona
konstantna. Polazeti od postulata STR Einstein je izveo novu formulu za sabiranje
brzina (vidi sUku 7.2.).
gdjeje:
v' +v
U=--,-
1 + vv
c'
v' - brzina tijeia u odnosu na vagon (sistem S'),'
v - brzina vagona (sistema S') u odnosu na posmatraca S,
u - brzina istog tijela u odnosu na posmatraca S,
c - brzina svjetlosti.
To pravilo se zove Einsteinovo pravilo sabiranja brzina.
Primjer 1. Napisatl Einsteinovu formulu za sabiranje brzina, prama sllei 7.5. KoUka je brzina aka je:
a) v ""cf2, b) v= c?
Rjesenje:
v'=c
a) v = c/2, U""''?
b)v=c,u=?
Poredenjem slika 7.2. 1 7.5., uOCavamo da je v'= c. Prema Einsteinovoj formuli, brzina svjetlosti u
odnosu na posmatraca S ie,
c+,
u=--
1+
204
a) Aka se vagon (sistem S') krece brzinom u odnosu na posmatraca S, onda bi, prema Gaii!eje
yom pravUu, brzina svjetlosfl u odnosu na posmatrata bila u ""c+%, fj. veta ad brzine svjet!osfl c.
Prema Einsteinovom pravilu, brzina svjetlosti u odnosu na posmatraca S, na slici 7.5., je
C
c+-
u= C+V = __ 2_
1 + cv
C
Z
1 +-.-.!L
c'
u=c
b) Aka je v = c, anda bi prema Gaillejevom pravilu brzina svjetlosli u odnosu na posmatraca S bila u=2c.
Prema Einsteinovom pravilu
c+c
"=--=c
'"' 1+-
c'
Svaki posmatrac uocava istu brzinu svjetlosti, bez obzira kako se kre6e izvor svjetlosli u odnosu na
posmatraca.
3) Dilatacija vremena
Relativnost istovremenosti dogadaja daje nam za pravo da nas!utimo da j tok
vremena ovisi od kretanja posmatraca,
Neka se dva dogadaja zbivaju na istom mjestu i neka su vremenski intervali
izmedu ta dva dogadaja, mjerena satovima koji se nalaze na tom mjestu, oznacena
sa "'t.
Na primjer, neka se dvije rakete nalaze jedna pored druge i neka njihovi satovi
pokazuju tacno 12 sati. Zamislimo da se u tom trenutku raketa S' poene da krete
stalnom brzinom u odnosu na raketu S koja je ostala na Zemlji (sl. 7.6.)
Ako bi posmatrac u raketi S bio u mogutnosti da pogleda n a sat u raketi S'
ustanovio bi da on ne pokazuje isto vrijeme kao njegov sat u raketi S. Prema satu u
raketi koja se krete, izmeau dva ista dogaaaja proteklo je manje vremena. Sat u
raketi S' kasni.
Vrijeme protice razlicitom
brzinom za dva posmatraca koji
se kre6u Jedan U odnosu na
drugog prema formuli,
/!,t' = v'
. ,
.c

S S' I
SI.7.6, Pokretni satavi .idu sporije ad
nepokretnih
205
gdje je: 6f' - vremenski interval koji posmatrac S vidi na casovniku S',
6 t - vremenski interval koji posmatrac S vidi na svom casovniku.
v - brzina rakete S' u odnosu na posmatraca S.
Sat u sistemu koji se krece, mjeren svjetlosnim signalima, ide sp<?rije. Taj ucinak
se zove relativisticko usporenje vremena iii dilatacija vremena. Sto je relativna
brzina veea to ce sat u raketi S' vise kasniti, bez obzira da Ii se raketa priblizava ill
udaljava,
Takode, kada bi posmatrac u raketi 8' mjerio svoje vrijeme one bi bilo
nepromijenjeno, a za njega bi sat u raketl S kasnio!
Relacija za dilataciju vremena provjerena je i eksperimentalno sa atomskim
casovnicima, zatim mjerenjem srednjeg zivota brzih i usporenih mezona, itd,
Primjer 1. Neka se raketa S', na s!lei 7.6. kre6e brlinom v "'" 0,75 C. Vremenskl interval koji
posmatrac u raketi S mjeri na svom satu iznosi 15 minuta. Ako su aba sata, prije pa!aska rakete S"
pokazivala tacno 12 saH, koje vrijeme "vidi" posmatrac S u raketl - S'?
Rjesenje:
v=O,75C
At- IS min
I".t' ""?
""I5min.0,664
!:::.t'=lOmin
Sat u raketi S ce pokazivati 12.15, a u raketi S' 12.10. Vrijeme protice razlicitom brzinom za dva
posmatraca koji sa jadan u odnosu na drugog relativno krecu. Vremenski intervali su mjereni
svjetlosnim signalima, a razl09 sto oni nisu jednaki je taj. sto se svjetlost prostire konacnom
brzinom.
Pitanje 1. Moze Ii se prekoraciti brzina.svjetlosti?
Iz formule Z8 di!ataclju vremena mozemo zakljuciti sljedece. Kada bi se tijelo kretalo brzinom
svjeUasli, v=c, cnda bi vremenski interval At' bio jednak nu!i! Za brzine vets od brzine svjetlosti, v>c,
dobili bismo imaginarne vrijednasti, sto znaCi da nema fizlckog smisla. Prema tome, u STR brzina
svjetlostl Ima ulogu granicne brzine koju n!jedna tijelo ne moze prekoracitl, pa cak ni dostici.
Za brzine, kOje su mnoga manje ad brzine svjetlosti, v<c, debili bi klasicne reiacije, AI =At'. Takede,
klasicne reiacije bi dobUi i kada bl brzina svjetlostl bila beskonacno velika!
Primjer 2. Astronaut se nalaz! u raketi kOja sa krete brzinom v = 0,8 C u odnosu na Zemlju. Nakan
sto js proveo 30 god1na u raket1, vratio se na Zemlju. Koliko je vremena proteklo na Zem!ji?
RjeSenje
bt' "" 30 god.
y=O.8c
tlt::: ?
Za posmatraca na Zemlj! vremenski interval koji je protekao u raketi ja 30 godina. Vremenski interval
kajHe protekao na Zemlj! je
206
M
At= I / ""

!:::.r =50 god
30 god
1_(0,8c/
"
4, Kontrakcija duzine
Rekli smo da se metrika prostara i vremena u svim sistemima uspostav!ja taka
da mjere istu brzinu svjetlosti. Zbog toga su vremenski intervali razliciti za razli6ite
pasmatrace.
Neka, na primjer, imama dvije rakete iste duzine L. Jedna ad njih miruje na
Zemlji (8), a drugo se krete stalnom brzinom u odnosu na Zemlju (8'),
Ako bi posmatrac u raketi 8 bio u mogutnosti da izmjeri dUlinu rakete 8' (sl.
7.7), onda bi ona bila krata u pravu kretanja, prema formuli,

c'
gdje je:L - duzina rakete u sistemu u kojem ona miruje,
L' - duzina rakete u sistemu U odnosu na koji se ona krece,
v - brzina rakete
Duzina rakete u kretanju
manja je od duzine rakete koja
miruje. Mjerena svjetlasnim
signalima raketa u kretanju cini
se skracena.
sl
L L'
U 8TR svaki posmatrac ima
"vlastite satove i metre". Kada
se sistem pokrene njegovi
SI.7.7.Aaketa S'je kraca u pravcu kretanja
metri nam se cine skraceni, a satovi' usporeni. Nikakve sHe nisu izazvale tu
promjenu. Metrika prostora j vremena u svim sistemima se uspostav/ja tako da
mjeri istu brzinu svjetlosti.
Primjer. Na slid 7.7. posmatrac u raketi S mjeri duzinu svoje rakete i ona (znosi L",,5 m. KoUka je
duzina rakete S' ako se ona krete brzinom v = ell U odnosu na posmatraca S?
Rjesenje
V"" c/2
[=5m
L'=
L' =4.3m
Napomena: Aka bi posmatrac u raketl S' mjerio duzinu svoje rakete takode bi dobio da ana iznosi
5m jer se rakata ne krece u odnosu na sarnu sabe. Za raketu S bi dobio da duzina iznosl 4,3 m. Uvijek
kada se jedan pasmatrac krece u odnosu na drugog, obojiei ce izg!edati da se ana druga raketa skratila
u pravcu kretanja. Medulim, nijedan posmatrac nete zapaziti nikakvu promjenu u svojoj raketi. Duzina
rakete u sistemu u kojem ona miruje je najveta i zove se sopstvena duzlna L
207
,.-
5. Masa i energija u STR
Masa. Neka se posmatrac S nalazi u vagonu koji miruje na Zemlji. Posmatrajmo
slobodan pad u vagonu S' koji se kreee ravnomjerno brzinom v u odnosu na
Zemlju. Sila teze je ista kao da vagon miruje.
Kako nama, izvan pokretnog vagona, izgleda taj slobqdan pad? Relativisticko
smanjenje duzine odnosi se sarno na duzine u pravcu kretanja, a okomite duzine u
oba vagona ostaju iste.
MecJutim, u okomitom praveu, tj. praveu slobodnog pada nisu isti vremenski
intervali. Na na8em satu taj vremenski interval je veei, te je stoga ubrzanje manje.
Prema 2 Newtonovom zakonu F :::; rna, odnosno
F
m=-
a
smanjenje ubrzanja pri slobondom padu moze se tumaciti kao da je masa postala
veea, prema relaeiji
gdje je: m' masa tijela u kretanju
m ~ masa tijela u mirovanju
m'
v w brzina kojom se tijelo krece
m
g
'
1--
c'
Sta se tijelo brze krece masa mu je veGa, odnosno ista 8ila mu teze maze
promijeniti brzinu.
Iz gornje relaeije slijedi da bi tijelu masa bila beskonacno velika kada bi se
kretalo brzinom svjetlosti, V=C. Za postizanje taka velika brzine treba!o bi ulozltl
beskonacno veliki rad. Stoga, prema STR, nijedno tijelo ne maze dosti6i brzinu
svjetlosti.
Relativisticka formula za promjenu mase sa brzinom i eksperimentalno je
provjerena.
. U literaturi sa gornji izraz cesto pise U obllku,
m,
m=R'
1--
c'
gdje je: rna - masa mirovanja (sopstvena masa)
m - reiativisticka masa, tj. masa tijela u sistemu U odnosu na koji se ana kree brzinom v.
m
$1.7.8. Promjena tromosti sa
brzinom
c V
U referentnom sistemu u odnosu na koje se tijelo krete
masa tijela je veta nego u sistemu u odnosu na koje 1ijelo
miruje. Sto se tijelo kre6e br'Ze ista sHa mu teze maze
promijeniti brzinu. Stoga js pravilnije re6i da porastom brzine
raste tramost {inercija} ti]ela. Na sliei 7.B. vidimo da tramos!
primjetno rasle tek za brzlne vete od 0,5 c.
Primjer 1. Kolikom brzjnom treba da se krete Castlea da bi sa ojeoa relatlvisticka masa poveeala
za 1%?
Rjesenje
m=l,01 roo
v='l
~ i - " "_i_"0,99
c
2
1.01
v = O,14c = 42111 km
,
Tek pri brzlni ad 42 111 km(s tromost{trama masa) cestice se poveeala za 1 %.
Pltanje 1. Kakav je fizlcki smisao relativistlckog povecanja mase sa brzinom? To pitanje je
cesto jzazjvalo zabune. Razlog tome ]e sto se pod pojmom mase obicno podrazumijeva kolieina tvari.
Kada se poveta brzina ne paveeava sa nm bra] atoma nitl broj molekula. Povecava se jedno drugo
svojstvo tvari, a to je tromost (inercija). Kako se povecava brzina, tramost sve vise raste taka da je sve
teze ubrzavati tljelo (sl. 7.8). U fizicl elementarnih eestica pod masom cestice se podrazumijeva masa
miravanja (sopstvena masa).
Kada se, na primjer, u teonji 0 postanku Svemira govori 0 nedostajucoj masi, onda se misli na
masu mirovanja, a ne neku masu kOja bi rasla sa brzinom.
Energija. U skladu sa Lorentzovim predstavama, Einstein tumaci da je
povecanje mase tijela u vezi sa pove6anjem njegove kineticke energije. U svom
radu, "Ovisi Ii inereija tije/a od energije koju ono sadri!", objavljenom 1905. godine,
kaze:
"Ako tijelo primi energiju t.E, onda njegova Iroma masa rasle za iznos,
odnosno,
gdje je: t:.m promjena mase tijela,
t.E
Am=-
c'
LIE promjena njegove energije.
Prema tome, promjena svake energije tijela za vrijednost DoE povezana je sa
promjgnom njegove mase za vrijednost t.m!
208 209
Potvrdu ove relacije tesko je uoCiti u svakodnevnom fivotu, s obzirom da su
promjene energije vrlo male. Na primjer, pri zagrijavanju jedne tone vode od tacke
mrznjenja do tacke kljucanja utrosi se kaHCina toplote od 4,19.10
8
J. Prema gornjoj
relaciji prirastaj mase je 4,65 .10.
9
kg. To je nesto vise od cetiri milionita dijela
grama, sto je zanemarljivo.
o primjeni ove relacije vise govori pri objasnjenju nuklearnih reakcija.
Pitanje 1. Sta je to energija mirovanja tijela?
Odgovor. Novas! u relativistickom opisivanju pojava je otkrica da cestica, samim tim sto postoji, ima
energiju mirovanja eiji je iznos,
Eo "'" moe
Takva energija nama analogiju u klasicnoj mehanici i dobiva se kada je brzina tijela v = O. Tada je troma
masa rno ,a kineticka energija Ek = O.
Vezu izmedu ukupne energije, kineticke energije i energije mirovanja mazema dobiti na sljedeci
nacin.
Neka Hjele miruje. Aka mu se brzina paveea na v , onda ee prirastaj njegove energije biti jednak
kinetickoj energiji,
S obzirom da je
tole Ek =Jmc
1
=(m-mo)c'
odnosno,
me" =m
o
c
2
+Ek
Sio predstavljaju pojedini clanovi te relaeije?
E = me 1 - ukupna energija tijela,
Eo =m
o
c
2
-energija mirovanja Ujela,
Ek = llmc
2
-kineticka energija tijela.
I kada tijelo miruje njegova energija nlje jednaka nuli vee ima vrijednost Eo =mo c
1
.
Treba napomenuti da se u gornjim relacijama iskljucuje promjena potencijalne energije u vanjskom
polju.
Prlmjer 1. Elektron je ubrzan u elektricnom pOlju razlikom potencijala
U =100 kV. Odredi: a) klneticku energiju elektrana, b) priraslaj trame rnase, c) energiju miravanja
elektrona, d) ukupnu energiju elektrona.
Rjesenje.
V-lOO kV=J0
5
V
a) Ek-?, b) l\m-?, c) Eo=?, d) E=?
a) Kineticka energija elektrona je Ex = eV = 100keV = lOs eV
Izrazena u dzulima njena vrijednost je Ek = 10
5
eV 1,6 10-
19
e
1
v
Ek =1,6-10-
14
1
b) Prirastaj trome mase je, h.m'" Ek _ 1,6,10-
14
1 ,. fun:::: 1,778 1O.
3J
kg
" m

,
E m 2 91 1O-
3l
kg (3 10
8m
)'
e) elektrona je, o. =. OC = , ..-;
EO ""S,191O-
14
J
210
I
I
I
d) Ukupna energija e!ektrona je, E = Eo + Ei 0:: 9,8.10-
14
J
Pitanje 2. Moze H se masa pretvoriti u energiju?
Odgovor. Cesto se relaelja E = me spaminje uz mogucnost "pretvaranja mase u energiju". Ima Ii to
fizickog smisla?
Ukupna energija je E = m
o
c
2
+ Ek
Ukupna energija se nete promijeniti ako se smanji prvi clan, na desnoj strani jednacine, a za isto tollko
poveea drugi clan. Prema tome, do pretvaranja mase u eneriju maze doei sarno na racun promjena
energije mirovanja tilela!
Zakon ocuvanja energije zah1jeva da zbir energije mirovanja i kineticke energije ostane stalan. Do
pretvaranja energije mirovanja u druge oblike energije dolazi u nuklearnim reakcijama
Koliko se poveea kineticka energija toliko se smanji energija mirovanja. To povecanje kineticke energije
upravo je ana energija koja se oslobodi u nukleamim reakeijama. Smanjenje energije mirovanja ima
za posljedicu smanjenje mase mirovanja - defekt mase.
Napomena. Treba razHkavatl pretvaranje maSa u enargiJu u nukleamim reakeijama (lis!j!, fuziji. .)
ad oslobodene energije pri hemijskimr eakcijama.
Na primjer primjer pri sagorijevanju uglja u toplotu se pretvara hemijska energijal
Prlmjer 2. Pri reakel]i nuklearne tuzlje, sintezom 1 kig heHja, defekt mase je 4,91 g. KeHka se
oslobodila energija pri toj reakei]i?
Rjesenje:
h.m =:; 4,91 g:= 0,00491 kg
E=?
Oslobodena energija pri nuklearnoj fuziji je
E "" h.mc
2
:= 0,00491kg'( 3 .10
8
ml s /
E =4,42]019 J
Moze se izracunati da defektu mase od 4,91 g, pri nuklearnoj fuziji, odgovara energija koja bi se
oslobodila sagorijevanjem 32 000 tona na]kvalitetnijeg ug!ja.
Za one koji ieie vise znati
1) Galilejeve i Lorentzove translormacije
Prema klasicnoj fizlci prostorni i vremenski intervali su apsolutni, a brzina svjetlosti relativna.Prema
STR prostorni i vremenski interval su relativni, a brzina svjetlostt apso[utna.
Galilejeve transformacije. Istakli smo da su zakoni mehanike jednaki u svim inereijalnlm sistemima.
Inercijalni'sistem referencije naziva se jOs i Galilejev sistem.
211
y y'
S S'
VI
v
0 X x'
z z'
SI.7,9.0va inercijalna koordinatna
sistema, S i $'
Posmatrajmo dva inercijalna koordinatna sistema
(sl. 7.9). Neka je koordinatni sistem S, sa
koordinatama x,y,z vezan za Zemlju. Neka se drugi
koordinatni sistem S', sa koordinatama x', y', z'
ravnomjemo krece brzinom v u pravcu x-ase.
U pocetnom trenutku neka se koordinate pok!apaju.
Poslija nekog vremena t veza izmedju koordinata u
pravcu kretanja je x "" x' + vr (vidi sllku 7.9). Veze
izmedu koordinata tacke u cba sistema su:
x'=x-vr: y'=y; z'=z; t'",,!
Ovi odnosi izmedu koordinata zovu sa Galilejeve
transformacije. Ove jednacine povezuju koordinate
i5109 dogadaja u intercijalnim sistemima SiS'.
S10 S9 tice vremena, u klasiCnoj mehanici se smatTa da je vrijeme dogaaaja u oba sistema jednako,
t. se ta pretpostavka moze cinlti ocitom, ona je pogresna u slueaju da je brzina tako velika da
Je uporedlva sa brzinom svjetlosti c.
transformaeije. Pri velikim brzrnama, uporedivim sa brzinom svjetlosit, ne vrijedj
GaliJeJevo pravllo sabiranja brzina. To znaci da ne vrijede ni GalHejeve transiormacije koordinata.
Pos:.ulata STR dobiva se novi obHk jednacina Iransformacije koordinata kOje povezuju dogaaaje u
dva merctjalna sistema. Te jednacine se zovu Lorentzove transfarmaclje,
, ,
,.
"y=y,z=z
1--:7
gdje su oznake kao na slle! 7.9.
za brzine koje su mnogo manje od brzine Lorentzove Iransformaeije preJaze
u To znaci da je klasicna mehanika granicnl slucaj relativisticke mehanike kada su
brz.me ""!nogo manje od brzine svjetlostl. Lorentzove transformacije bi presle u Galilejeve j kada bi
brzma sVjetlosti bila beskonacno velikal
!stakli smo da su Newtonovi zakoni nepromijenjeni (invarijanlni) u odnosu na Galilejeve
transformacije, Prema STR svi fizicki zakoni su invarijantni u odnosu na Lorentzove transformacije.
2) Relativisticka dinamika
Str?zija i dosljednija formulacija relativisticke mehanike izbjegavat ce gavor 0 promjenfjivosti mase
sa brzmom. Promjena mase sa brzinom, prama prethodnim formulama, ne uklapa se dosljadno u STA.
formula bi S8 mogla pisati sarno ako se impu!s tijela shvati kao proizvod mase tijeJa i njegove
brzme.
. Prema postulatima STR zakoni fizike ostaju nepromijenjeni pri prelasku iz jednog inercijalnog
sistema u drugi. Taj zahtjev da dinamicke veneine (impuls, energija, sila ... ) ostanu nepromijenjene tretira
se kao dopultlski postulat
Smalra se da je nepolrebno uvoditi jos neku masu pored konstantne mase m. Newtonove zakone,
sa konstantnom masom m, treba preformuUsati tako _da budu_ u skladu sa prostornom vremenskom
212
dilatacijom. Da bi vaiili zakoni odrianja potrebno je peliormulisati izraze za impuls i energiju, tj. izraziti
ih u obliku,
me'
E= r:--7
V
I
-7
gdje ie: m stalna masa, V brzina cestiee.
Drugi Newtonov zakon, izrazen u obliku
F '" dP
dt
ostaje 1 u relativistiekoj mehanid, samo sto se umJesto starog impulsa mora uzet) relativistitki impuls,
dat gornjiom formulom.
3) Opsta teorija relativnosti (OTR)
STR se odnosi na inercijalne sisteme, tj, sisteme koj! se krecu jedan u odnosu na drugi ravnomjerno
pravolinijski.
Einstein je 1916 godine objavio opstu teoriju relaiivnosti (OTR). Ona prouCava ubrzane
(neinercijalne sisteme) i temelj) se na dva prineipa: opsti princip relativnosti i princip
ekvlvalentnosti.
Opsti princip relativnast!. U ubrzanim sistemlma se pojavljuju inercijalne slle (pogledaj fizku za 1.
razred). Na primjer, ako smo u liftu, a lift se krece ubrzano prema gore, mi cemo vise pritiskivati pod lilta
ne90 kada on miruje iii se krece ravnomjemo. Razlog tome je sto u ubrzanom [iftu djeluje dodatna sHa
kOja se zove inercijalna sila. Dna ima smjer suprotan od smjera ubrzanja ntla. Ako b't se lift kretao
ubrzano na dole, onda bi manje pritiskivali pod lifta. Ako bi lift slobodno padao, onda uopste ne bi
priliskivali pod lifta!.
Prema Einsteinu i ubrzano kretanje je relativno, On je prosirio prineip relativnosti i na ubrzana
kretanja:
Prirodni zakoni jednako vaze u svakom sistemu, be;z obzlra da Ii je on lnercijalan iii ubrzan.
Prineip ekvivalentnosti. Taj princip uspostavlja vezu izmedu gravitacionog polja i ubrzanja sistema
u kojem je posmatrae, Prema tom prineipu, inercijalne sile su ekvlvalentne silama gravitacije.
Drugim rijecima, djelovanje gravitacije se moze panistili ubrzanim kretanjem.
U nasem primjeru sa liftom, kada bi se prekinulo uie lifta on bi slobodno padao i mi uopste ne bi
pritiskiva!i pod lifta, Bez ikakvlh teskoca mogli bi se pokrenuti prema p!afonu, driati teske predmete, itd,
Dje!ovanje gravltaclje u ubrzanom !lftu moze se ponistit1!
Zamislimo sada da smo u raketi koja se kre6e sta!nom brzinom u dalekom svemiru gdje je
gravitacijsko djelovanje nebeskih 1ijela zanemarljivo. U raketi ne opazamo nikakvu tezinu, ne
pritiskujemo "pod" rakete. Medutim, ako se raketa poene ubrzavall prema "gore", covjek i sva tijela u
raketl ce poteti padati prema "dole", odnosno pritiskivat ce pod fakete, U raketi ce vladati lsti fizikalni
zakoni kao i u gravitacionom polju Zemlje, Ta ekvivalentnost sUe inercije i sile gravitaeije navela je
Elnsteina da odbaci stari pojam sUe graviladje i zasnuje navu teorlju gravitacije. Newtonov zakon
gravitacije nije u suprotnosti sa Einsteinovim zakonom gravitacije vee on pro)zilazi kao specijaJan slucaj.
Prema OTR gravltacija izaziva zakrivljenost prostora. Tijelo se kreee po tzv. geodetskoj Iinrji lj.
liniji koja predstavlja najkra6i put izmedu dvije tacke na krivoj povrsinl, Prema OTR i svjetlosni zraci se
savijaju u jakom gravltaeionom polju. Tako je i eksperimentalno provjereno da se svjetlosnl zraci sa
jedne zvijezde, prolazeci pored Sunca, savijaju prema Suncu.
213
.-.
Prema OTR, frekvencija svjetlosti ciji S6 izvor natazi u polju sile taze, manja je ad frekvencije
syjeUosti izYora koji se nalazi izvan polia sile teze. U skladu s tim, Slo je graYitaciono pofje jace to je i
relativisticko usporenje vremena vece.
Ako je gustina mase toliko velika, moze nasta!i erna rupa. Tada je zakr(vljenost
talika velika da se obliznja tvar i zracenje ne mogu vise udaljiti od erne rupe.
lz OTR slijedi da je svemir nestabilan. To je potaklo naucnike da razmisljaju a poslanku Svemira iz
jedne tacke mada je sam Einstein odbacio takvu moguenost.
Pitanja i zadaci
1. Sta je inercija (tromost), asia inercijalnl sistem?
2. Kakav je bio rezul!at Miehelsonovog ogleda?
3. Pod kojim uslovom Einsteinova formula za sabiranje brzina prelazi u GaHlejevu farmulu?
4. Kako su povezani vremenski intervali kojl se posmatraju IZ razlicitih (nercijalnih sistema?
5. Sia je kontrakcija duzine? Napisi i abjasni farmulu.
6. Kako je pamoeu miona dokazana relativnost vremena? Pogledaj zada!ak 14!
7. Kakva je razlika izmedu Newtonove i relativisticke mehanike?
8. Kako !roma masa zavisi ad brzine tijela? Da Ii se pri tome mijenja kolicina tvari?
9. Cemu je jednaka ukupna energija tijela u relativistickaj mehanici? Sta je energija mirovanja?
10. Sopstvena duzina rakete je L ",,10 m. KoUka ce biti duzina rakete u praveu kretanja, u odnosu na
nepokretnog posmatraca, ako se rakela krece: a) drugom kosmickom brzinom v = 11,2 km/s, b) v '"
0,75 e?
(R: a) L' = L = 10 m, b) L' "" 6,6 m)
11. Kolikorn brzinom treba da se krece stap u praveu svoje ose da bi mu se duzina u odnosu na
nepokretnog posmatraca smanjila na jednu treCinu u odnosu na prvobitnu duzinu?
(R: L' "" 113 L; v = 0,94 e)
12. Posmatrac na Zemlji izmjeri na svom casovniku vremenski interval ad 30 minuta. OdgovarajuCi
vremenski interval u raketl, za posmatraca na Zem!ji, Iznosi 20 minuta. KoUka je brzina rakete u odnosu
na Zemlju?
(R: v = 0,745 cj
13. Kada braca blizanci napune 30 godina jedan od njih krene svemirskim brodom prema nekoj zvijezdi,
brzinom v "" 0,9 e. Kada je u raketi proslo 10 godina on se vrati na Zemlju. a) koliko je godlna "ostario"
brat b!lzanac na Zem!j! za to vrijeme? b) Ko!iko godina 6e imati brat blizanae koji je putovao svemirskim
brodom, a koliko brat blizanae na Zemlji?
(R: a) 6t' '" 10 godina; 61= 23 godine, b) 40 godina, odnosno 53 godine).
14, U gornjim slojevima atmosfera, pod djelovanjem kosmickih zraka, nastaju cestice koje se zovu
mioni. Srednje vrijeme zivota miona lznosi 2,2 JIs.
a) Koliko]e srednje vrijeme zivota miona za posmatraca na Zeml]i ako 1e brzina miona v = 0,998 C? b)
Koliki 6e put preti u svom sopstvenom sistemu refereneije za vrijeme srednjeg zivota? e) Koliki put
prede mion u odnosu na posmatraca na Zemlji?
(R: a).6. l' = 2,2 .us; 6t::: 34,8.us, b) s' =v61' ""658,7 m, c) s = v6t =10420 m. Eksperlmentalno je
dokazano da Ii mioni dolaze na Zemlju, Ij. prelaze veei put od 10 km.
15. Troma masa lijela je dva puta veta od mase mirovanja. Kalika je brzina tijeta?
(R: m =2 mo; v ""0,87 c)
16. Kineticka energija cestice jednaka je njenoj energiji mifovanja. Koliko je puta njena troma masa
ve6a ad mase mirovanja?
. (R: Ek '" !!>mc
l
; Eo = m
o
c
2
;dva puta)
17. Prilikom zagrijavanja 1 kg vode od tacke mrinjenja do tacke kljucanja utrosi se kollcina toplote od
4,4 MJ. Koliki je relativistickl prirastaj mase vode?
.- (R: .6.m = 4:67.1.0.
11
kg)'
214
18. Kolika energija mirovanja odgovara: a) masi mirovanja elektrona, b) atomskoj jedinld mase?
Podatke za mase uzmi iz tablice na kraju knjige. Energiju izrazi u dzulima i e!ektronvoltima.
(R: a) 8,19 .10.
14
J = 0,51 MeV, b) 1,494.10.
10
J = 933 MeV)
19 Elektron se ubrza razlikom potencijala U = 0,2 MV. Odredi: a) kinetitku energiju elektrona u
elektronvottima i dzulima, b) prirastaj mase elektrona, c) brzina elektrona ako je m = 9,110-
3
'kg.
(R:a) El "" 0,2MeV = 3,2.10-
14
1. b) Nil = 3.55.10-
31
kg, e) m = 1,265 10-;0 kg
20* lz izraza za promjenu trome mase sa brzinom izvedi jednacinu kOja povezuje relatlvisticki impuls
cestlee, energiju mirovanja i ukupnu energiju.
Vazniji iskazi i formule
Prema klasicnoj fiziei prostorni i vremenski
intelVail su apsolutni, a brzina svjetlosti relativna.
Prema STR prostorni i vremenski intelVali su
retalivni, a brzina svjetlosti apsolutna.
Postulati STR:
1) U svim inereijalnim sistemima vaze isti fizicki zakoni.
2) Brzina svJetlost! u svim inercijalnim sistemima je
jednaka i neovisna od kretanja sistema.
Einsteinovo pravUo sablranja brzina:
v'- brzina tijela U odnosu na sistem S'
v - brzina inercija!nog sistema S'
u - brzina tijela u odnosu na inereija!ni sistem S
c - brzina svjeUosti
Kontr.akcija duzine:
L - duzina tijela u sistemu u kojem on miruje
L' duzina Ujeta u sistemu U odnosu na ko]i
se on krece brzinom v.
Dilatacija vremena:
61 . vremenski interval koji posmatrac u sistemu S
mjeri na svom casovniku
6t' . vrernenski intelVal koji posmatrac u S mjeri
na casovniku u sistemu S'
v brzina sistema S' u odnosu na sistem S.
Brzina svjetlostl ima ulogu granicne brzine koju
nijedno tijelo ne moze dostie]
Troma masa raste sa brzinom prema relaciji
mo masa mirovanja (sopstvena masa), tj. masa
tijeta u sistemu u odnosu na koje one miruje,
m . retativisticka masa, tj. masa tijela u sistemu
u odnosu na koje se one krece brzinom v.
Ako tijefo prim! energiju .dE, onda se njegova
troma masa poveca za iznos.
Veza izmedu kinetitke energije tijela Ek, ukupne
energije E i energije mirovanja Eo je
gdje je: E= In e
Z
, Ey:::: moc
2
<

m=g""'v'
1--
"

215
DODATAK
2. Predmeci decimalnih mjernih jedinica Grcki alfabet
1 V ' .. f 'k k t
aZnlte IZIC e ons ante
,'''; ".-_.,' ,- -,
..............
.. _i ....... 'velicbitr
..
,:/_,,,'.<,.,.;. - "'-c'",:",",.,
brzina svjetlostl u vakuumu c",,299792458 mls
permeabllnost vakuuma
11o=:"4n10
7
HIm
A,a
aff3.'--- -';:
N,v 'n" .
10" d deei 10 da deka
B,p
,',;
3,< il>si. . .c,..'
W c eenti 10 h hekto
r,y Oinikron ,-
10 m mili 10 k kilo
gama 0,0
10'
"
mikro 10 M mega
M
delta
n,'
'PI'- -
W 10 G jiga
E, -epsilon P,P
'0
,
n nanD
W p - piko 10 T tera
Z, zeta E,G sigma
..
W I fernto 10 P oeta

ota
.......
T,T ",li,
permitivnost vakuuma o=8,85.10
1
<! F/m W a al0 10 E eksa
a,a theta-'- -" Y,u jpsilo.rt _
I,e 'iota $,<p .fi <,.
elementarni naboj
e=1,60210
19
c K,K kapa-
X,X
"hi
,
Planckova konstanta h=6,62610
34
Js
A). 'lambda. 'f1,W
10"' .' .. '
3. Indeksi prelamanja nekih !vari M,"
mi Q,ro omega "
Avogadrova konstanta NA=6,02210
23
marl
moJarna gasna konstanta
R=8,314 JfmolK
Faradayeva konstanta
F=9,6484. 1 0
4
G/mol
Rydbergova konsfanta ,097.10
7
m
l
Boltzmanova konstanta
k=RJNA=1 ,381 0.
23
J/K
Stefan-Boltzmanova konstanta 0=5,67-10.
6
W/m2.t('
Wienova konstanta b=2,89810$ Km
'.
... i!;iir .' .
1 . tvar . ...
n
Relativna permitivnost
.. ..n ...... , ..
L
<Vazduh c,Cc 1,0006
vazduh 1,0003 terpentin 1,51
'peirdlei . 2,0
led 1,31 slaklo (kron) 1,50 -1,60
'trartsf.ulje 2,2
ipapir 2,6
veda 1,33 staklo (Ilint) 1,60 -1,80 parafinpaplr 2
,
porculan
..
6
meti!alkehe! 1,33 kamena so 1,54
staklo

7
etila!kohol 1,36 kvarc 1,54
v.pds.\. .... 81
gravHaclona konstanta 1=6,672.10.
11
Nd/kg
2
aceton 1,36 anilin 1,56
atomska jedlnica mase u=1 ,66057.10.
27
kg
masa elektrona m
e
=5,48610"':u:9,1110-31 kg
masa protona
mp=1 ,007276 u=1
g!Jcerin 1,47 seGer 1,56
Specificna elektricna otpornost,
kalij-hlorid 1,49 ug!jik-disulfid 1,63
p!10
6
nm)
benzol 1,50 dijamant 2,42
aJumlnii 0,027
Dakin

0,017
masa neufrona
m,,=1 ,008665 u=1,67495.10
27
kg
masa alfa-cestlee
mu=4,00151 u
4. Izlazni rad elektrona iz metala
I' .. ; fAt"V)," :'meiai 'lI(eyr:
1,10
0,12
0,099
standardna temperatura
T0""273,15 K cezij 1,81 cink 4,24
0,10
standardn; atmosferski prltlsak
Po=101325 Pa kalij 2,22 srebro 4,7
0,053
0,06
standardno ubrzanje slob. pada
g=9,8066 m/s2"'9,81 m/s2
Bohrov magneton
JlIl=9,27. 1 0.
24
JfT
lilij 2,38 platina 6,3
natrij 2,35 olovo 4,0
0,415
0,207
0,958
Bohrov poluprecnik
ao",,5,292.10-
11
m
solarna konstanta J
c
:1370 W/m2
elektronvolt
eV=1,60210
19
J
alumlnij 4,25 volfram 4,54
gvozde 4,31 ziva 4,52
koristantan 0,47
0,39
nikelin 0,42
0,42
astronomska jediniea
AU",,1,495978710
11
m
.
216 217

'"
l
i

----- ---
Broj grupe
Izmijenjeno IA IIA
Povijesno IA IIA
Novo 2
r-,--
H
1.0080
3

Li Be
.,,,
9.01218
11 1Z
Na Mg
22.9898 24.105
19 2()
K Ca
39.102 4.0.08
J1 J8
Rb Sr
85.46-78 87.62
55 56
Cs Ba
ll2.905S 137.34
87 88
Fr Ra
(ZZ3) ZZ6.025
+--s-->-
I1IB
ilIA
3
,
Zl
Sc
44.9559
"
Y
BS.9tl59
57
La
138.9055
89
Ac
{2l7)



IVB
IVA
4
zz
Ti
41.90
'"
Zr
91.22
7Z
Hf
178.49
""
'Unq
(l6lJ


U>
OJ
'"
6
a-
0
a
D-
cr cr
::l :J
..=:


(") (")
JJ =: =:
0
00
'"
() ()
'" '"
'"
0
?
0
'"
& m
m
'"
0
'"
en

r::i
en
'"

m
c"
<0
"-
'"
"- 0 <0
0
0
D- <0
D-
0
"-
c: c:
3
:J
0'
OJ OJ 0>

'"
:J ::l <0
0' . .
::>
C C
<D

z
'" '"
N
"
-::=:

W Co> W
'"
en ;::
'"
'"
<0
'"
--J
'"
--J

'"

0 en
'"

3
:;y
c"
0 0
5' D-
m m
<0 <0
0 0
"-
a.
'--
c: :J
<0 <D
=
5-
'"
Fa
.
a
() ::l
I
.{l

'"
1
en
en
IJ
--J
:.,
0
::l.
<0
0
:J
D-
JJ o
I,:
0>

It
"-
0
P
Co>

JJ
:J
'"
0
'?
'"
, ..'"
'"
',S
1+
Co>
'"
'"
a..
"-
O>
:J
0>
[f
!'>

'" 3
Q
'C
o
;::-
OJ
'"
'0

OJ
a.

;:'i.'
'
5'
'
f
A
ili
il
0
'"
'"
<D

A
in'
'"

'"
0
0
0
0
'"
"0
<D
3

.!!!,
en
0
0
0
0
0
1
<
8.
0
:J
'"
0
'"
<D
co
co
<0
<D
<D
cr
0
"
""
'"
0
0

'"
A
0
0-
"
'"
'"
'"
0
Periodni sustav elemenata
VB VIB VIIS VIII IB lIB lIlA IVA VA
VA VIA VIlA VIII IB lIB IIIB IVB VB
--------
5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
5 6 7
B C N
10.81 12.011 14.0067
tJ .. 15
d
AI Si P
,
26.981$ 28.086 30.9738
ZJ 24
"
"
27
"
"
JO J1
"
Jl
V Cr Mn Fe Co Ni Cu Zn Ga Ge As
50.9414 51.996 54.9380 55.847 58.9332 58.71 63.5% 65.37 69.72: 72:.59 74.9216
" "
.3 44 <5 46 '7
..
"
50)
"
Nb Mo. Tc Ro Rh Pd Ag Cd In Sn Sb
92.9064 95.94 98.9%2 101.07 IOZ.9055 10M 107.868 l!2.4{) 114.82 118.69 IZL?5
7J 7' 75 76 77 7B 79
'"
"
B2 I 83
Ta W Re Os Ir Pt Au Hg TI Pb Bi
180.9479 183.85 166.2 1911.2 19Z.lZ 195.09 196..9&65 lOO.59 Z007 Z07.2 206.9606
00'
,0<
Unp Unh
(26Z) (Z63)
,
p
f

3
5-
.0
<D
<D
<D
<D
<D
W
<
'"
N
D-
c
:r

'"
0
0
0
0
0
""
"-
5'
"
3
2.
3
en
0
0
0
VIA
VIB
16
5
0
15.9994
"
S
3Z.06
J<
Se
18.%
5Z
Te
127.60
..
Po
(lWl
0-
'"
A

0
l:J
.::
..
3
OJ
?'
:Il
CD

IC.
"
Q
a

<D
!:!:
<D
OJ
<D .2.
3
0
..
'"
"
IGi

if
-g
'" C
3
5'
=:

'"
0
g
.'<l
"

'" 3
..
CQ
"
Q
,!:to
_on.
3
m
!2:
:;-
o
2l.



ill
Q.
::T
U>
c:
'C

;-,-,
"
(')


'n,

No
it
3
i?

gt
g
, 52. ';
0
' ....
VIlA 0
VIIB 0
17 18
r-z-
He
4.00260
,
"
F Ne
18.9984 20.179
11 18
CI Ar
35.451 39.948
J5
"
Br Kr
19.904 8J.80
"
5.
I Xe
126.9045 131.30
85 86
At Rn
(llO) {UtI
,