ART DCO

I UMJETNOST U HRVATSKOJ IZMEU DVA RATA

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 2011.

UPRAVNO VIJEE MUZEJA ZA UMJETNOST I OBRT mr. sc. Dubravka Osreki Jakeli, predsjednica dr. sc. Zvonko Makovi Vinja Serdar Nela Tarbuk Ante Toni Vladislavi REALIZACIJU IZLOBE I TISKANJE KATALOGA OMOGUILI SU Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Gradski ured za obrazovanje, kulturu i port Grada Zagreba

Partner izlobe

Donator izlobe

Glavni pokrovitelj promotivne kampanje

Medijski pokrovitelji

Glavni pokrovitelj nagradne igre

Sponzori

Publikacija je tiskana uz istoimenu izlobu odranu u Muzeju za umjetnost i obrt 26. 1. - 30. 4. 2011.

VODITELJ PROJEKTA Miroslav Gaparovi KONCEPCIJA dr. sc. Jasna Galjer Miroslav Gaparovi Anelka Gali STRUNI ODBOR dr. sc. Viktor mega dr. sc. Marina Bagari dr. sc. Djurdja Bartlett Anelka Gali dr. sc. Jasna Galjer Miroslav Gaparovi mr. sc. Vesna Juri Bulatovi Andrea Klobuar dr. sc. Irena Kraevac Aleksander Laslo dr. sc. Vesna Lovri Planti mr. sc. Marija Tonkovi SINOPSIS dr. sc. Jasna Galjer AUTORI TEKSTOVA I TEMATSKIH CJELINA dr. sc. Viktor mega dr. sc. Jasna Galjer dr. sc. Djurdja Bartlett Aleksander Laslo dr. sc. Irena Kraevac Miroslav Gaparovi dr. sc. Ana Lederer mr. sc. Marija Tonkovi STRUNA OBRADA GRAE Kustosi Muzeja za umjetnost i obrt: dr. sc. Marina Bagari Vanja Brdar Mustapi Sandra Kanduar Trojan Andrea Klobuar Arijana Koprina

dr. sc. Vesna Lovri Planti mr. sc. Dubravka Osreki Jakeli Koraljka Vlajo KOORDINACIJA Anelka Gali TAJNICA PROJEKTA Silvija Brki VIZUALNI IDENTITET I POSTAV Ranko Novak ORGANIZACIJA I VODSTVO TEHNIKOG POSTAVA Katarina Bence MARKETING mr. sc. Vesna Juri Bulatovi ODNOSI S JAVNOU Fernando Soprano PEDAGOKI PROGRAM Malina Zuccon Marti RESTAURATORI Restauratorske radionice MUO: Maja Velicogna Novoselac Goran Budija Iva ukman Ksenija Pintar Jasminka Podgorski Antolovi Antonina Sra Robert Brdari Mihovil Depolo vanjski suradnici Sandra Jurani Tatjana Munjak Danijela Ratkajec Maja Repani erjav FOTOGRAFI Sreko Budek Vedran Benovi i Zoran Alajbeg (str. 154; kat. 538)

Darko Bavoljak (str. 148) Boris Cvjetanovi (kat. 482) Sandra Prodanovi (str. 124) Goran Vrani (str. 147; kat. 494, 510, 514, 541) Davorin Vuji (str. 128) UREDNITVO KATALOGA Miroslav Gaparovi, odgovorni urednik Anelka Gali, urednica Marina Bagari Silvija Brki Sreko Budek mr. sc. Vesna Juri Bulatovi Andrea Klobuar dr. sc. Vesna Lovri Planti Zoran Svrtan MULTIMEDIJSKA PREZENTACIJA Zoran Svrtan Antonia Doen Dunja Neki Koraljka Vlajo TEKSTOVI NA IZLOBI dr. sc. Vesna Lovri Planti Malina Zuccon Marti TAJNITVO IZLOBE Lada Biki, tajnica muzeja Snjeana Jelovac ADMINISTRACIJA tefica Crni, Biserka Ferec, Nada urkovi, Vesna Validi, Lana etka TEHNIKI POSTAV Davor Valdec, Antun Brki, Ivo Lovri, Marko Luki, Velimir Matijai, Marijan Muhi, Ljerko Richter, Tomislav Koreni

SADRAJ

13 ART DCO U POVIJESNOM KONTEKSTU VIKTOR MEGA 23 ART DCO U PRIMIJENJENOJ UMJETNOSTI I DIZAJNU JASNA GALJER 61 MODA I STIL IVOTA DJURDJA BARTLETT 93 SCENOGRAFIJA ZA POIROTA: OKVIR SLIKE VREMENA ALEKSANDER LASLO 119 HRVATSKO KIPARSTVO U DOTICAJU S ART DCOOM IRENA KRAEVAC 143 ART DCO I HRVATSKO SLIKARSTVO U MEURATNOM RAZDOBLJU MIROSLAV GAPAROVI 163 ART DCO I HRVATSKO KAZALITE ANA LEDERER 175 FOTOGRAFIJA: MEDIJSKA AFIRMACIJA I AFIRMACIJA MEDIJA MARIJA TONKOVI 202 LITERATURA 209 KATALOG

10

11

ART DCO U POVIJESNOM KONTEKSTU

13

VIKTOR MEGA

KO GODINE 1914. njemaki knjievni i likovni kritiar Kurt Hiller zapisao je: Bez krilatica se ne moe. Imao je razloga za tu tvrdnju. Fenomen umjetnikog pluralizma, koji je postao teino obiljeje ranog dvadesetog stoljea - zahtijevao je verbalne signale prepoznavanja. I zastupnici likovnih umjetnosti, knjievnosti, glazbe, plesa, a uskoro i filma, bili su svjesni potrebe da u novim okolnostima komunikacije s javnou obiljee svoje tenje nekom markantnom signaturom, koja e u gotovo suparnikom natjecanju oznaiti individualnu ili skupnu poziciju. Hillerov suvremenik, Hermann Bahr, laudator beke moderne, nazvao je u svojoj zaudo jedva poznatoj knjizi Inventur (1912.) modernistike signale pojedinih umjetnikih smjerova raketama. Takvih raketa bilo je u stisci izama u godinama prije i poslije Prvog svjetskog rata naveliko. Svaki smjer imao je svoj programski bljesak i svoj inovacijski izazov, radilo se o kubizmu, ekspresionizmu, talijanskom i ruskom futurizmu, suprematizmu, dadaizmu, aktivizmu, zenitizmu, purizmu, nadrealizmu ili srodnim orijentacijama. Bahr uostalom ve prua odgovor na pitanje gdje treba traiti drutveni i duhovni supstrat: u ambijentu modernog, dinamikog velegrada, iji tempo, prometna razvijenost i telekomunikacijska struktura upravo izazivaju novu percepciju sredine. Dijagnostika bekog pisca, koja je srodna pogledima njegova suvremenika sociologa Georga Simmela, prva je teorija o ivotu umjetnosti na velegradskom tlu na asfaltu, kako je glasila omiljena metafora tadanje kritike. Bahrova teorija temelji se na pretpostavci da postoji logika umjetnikog razvoja jednaka u Beu, Berlinu, Parizu, Londonu, Sankt Peterburgu, New Yorku. Uostalom, Bahr je bio doista vidovit kad je ve 1891. u svom eseju Akrobaten predviao doba umjetnika kojima e glavna elja biti da se istaknu provokativnim inovacijama, prodiranjem u tabuirana podruja i tendencijom koja vodi prema isticanju estetskog oznaitelja nautrb oznaenoga. On je proricao poentiranom metaforikom

14

da e to biti umjetnost plesaa na jajima, gutaa vatre i noeva, koji e se uprijeti da stvore neto to je novo, nevieno i teko. etvrt stoljea kasnije, oko sredine dvadesetih godina, kritiari su mogli utvrditi da se broj natjecatelja u borbi za stilsku dominaciju jo poveao, iako je svima moralo biti jasno da su vremena dominacije, koja bi jedinstveno obiljeila cijelu epohu, nepovratno prola. U inovacijsko kolo pridoli su art dco, konstruktivizam one vrste koja se njegovala u Bauhausu te takozvana nova objektivnost (Neue Sachlichkeit), ija poetika ponovno potiskuje signifikant u korist signifikata. Za definiranje pojedinih smjerova, pa i nae teme: art dcoa, potreban je osvrt na generiku problematiku unutar pluralistike ivosti. Za razliku od modeliranja epoha, razmatranje pojedinih izama i njihovih uzajamnih odnosa doputa upotrebu pojma dominacije; taj je termin ak nuno potreban. Usporeivanje programa i poetika pojedinih umjetnikih koncepcija pokazuje da su one imale razliite generike afinitete. Od spomenutih pokreta samo je ekspresionizam doista oitovao svoju univerzalnost: stilska i kulturoloka tenja podjednako se istakla u slikarstvu, kiparstvu, pjesnitvu, pripovjednoj i esejistikoj prozi, drami, glazbi i plesu. I futurizam je elio svoja shvaanja izraziti na svim podrujima, no trajna djela ostavio je samo u slikarstvu. Sve je drugo ostalo u obliku brzopotronog eksperimenta. S estetikog i sociolokog motrita vrijedi posebno razmotriti okolnost da gotovo nema izma koji nije zastupljen u likovnoj umjetnosti; tovie, u nekima (art dco, konstruktivizam, suprematizam) likovni izraz potpuno dominira. Budui da se art dco, u nekim bitnim, plonim elementima temelji na secesijskim oblikovnim shvaanjima, treba imati na umu injenicu da je secesija takoer stil koji je eminentno vizualan. O poetskoj ili glazbenoj secesiji govori se samo na osnovi manje ili vie uvjerljivih analogija. Pogled na dvadesete i tridesete godine nadalje pokazuje da modernizam dvadesetog stoljea nije bio obiljeen samo pluralizmom, nego i osebujnim korelacijama. Apstrakcija kao specifian oblik likovnosti, prema Worringeru jedan od stupova univerzalne stilske tipologije, spaja ekstremne tvorevine secesije s apstraktnim platnima iz kruga ekspresionista; ekspresionistiki kazalini i filmski redatelji spajaju kasnu secesiju s konstruktivizmom, dakle sa sklonou prema plonom i geometrijskom oblikovanju u duhu amimetikih postupaka, pri emu treu dimenziju, kao primjerice kod Piscatora, tvore filmske projekcije; suvremena naela mogu se nai u slikarstvu nove objektivnosti, koje je svojim mimetizmom inae u demonstrativnoj opreci s apstrakcijskim uporitem u signifikantima; i prikazi industrijske i tehnike civilizacije u tom asfaltnom novom realizmu djeluju naime poput hladno, trijezno slikanih dokumentarnih izloaka iz zbilje koja je nalik na sablasne kulise otuenog svijeta.

Takav je sinkretistiki stil i art dco, u koji se slijevaju razliiti umjetniki impulsi iz prvih decenija stoljea. Za razliku od nekih naziva za stilske zamisli, sve od sedamnaestog stoljea do dvadesetog, koje su nastale sluajno ili naknadno, art dco je medijski lansirana krilatica onog doba. U njoj je bila prepoznatIjiva programska aluzija na francuski naziv za secesiju: art nouveau. Slinost termina svakako nije nimalo sluajna. Dco upuuje na stilske postupke i ukupnu likovnu poetiku secesije: dekorativnost i ornamentalizam isto su toliko bitni kao i tendencija prema uklanjanju predmetnosti. Razlika izmedu secesijskog oblikovanja i naela art dcoa mogla bi se uopeno definirati kao razlika drutvenih i povijesnih uloga. Secesija konotira luksuz profinjene graanske kulture u desetljeu prije Prvog svjetskog rata, dok su stilski utjecaji u art dcou u slubi funkcionalizma moderne medijske i tehnificirane kulture. Razlikovanje se moe posluiti analogijom: stilski putokazi vode od intencija Beke radionice dizajna (Wiener Werksttte) prema uporabnim namjerama Bauhausa. Nova dekorativnost, nastala istih godina kad i nova objektivnost, teko je zamisliva bez secesijskog modela, ali ona se afirmira u svijetu koji je po mnogoemu drukiji nego zbilja oko prijeloma stoljea, koja je unato svim umjetnikim i znanstvenim probojima jo uvijek oitovala i rigidne crte graanske tradicije, osobito na podruju klasnih hijerarhija, odgoja i komunikacijskih pravila takozvanog bontona. Jedan je austrijski kritiar napisao da je secesija bila zanosna draperija represivnog drutva. Dodat emo da nije tek sluaj to su europski umjetnici secesijske orijentacije bili suvremenici prve afirmacije Freudove psihoanalize, kojoj je glavna misao bila otkrivanje patologije drutvenih konvencija. Ako sebi predoimo civilizacijske prekretnice poslije 1918. godine, teko je suprotstaviti se tvrdnji nekih povjesniara da dvadeseto stoljee poinje tek poslije rata. Ta je teza vrijedna da se odvagne dakako samo u sluaju da poemo od promjena koje su zahvatile opi civilizacijski standard, konvencije, odnos prema ljudskom tijelu i spolnosti, odijevanju, sportu. Razumije se da u isti mah treba uvijek imati na umu da preobrazbe u javnosti toliko burnih dvadesetih godina svoj duhovni i tehniki supstrat zahvaljuju tekovinama doba oko prijeloma stoljea: i elektrina struja, i Rntgenov izum, i psihoanaliza, i teorija relativnosti, sve je to 1918. ve bilo zateeno. Razlika je, ipak, u tome to su pojedine inovacije tek dvadesetak ili vie godina poslije svog nastanka prodrle u opu svijest. U godinama o kojima govorimo bitna stvar kao to je struja, danas sama po sebi razumljiva, granica je izmeu modernog i tradicijskog naina ivota. Koliko je to u kontekstu ve spomenute uloge velegrada vano, spoznajemo prouavajui funkciju tehnikih izuma u razvoju stilskih obiljeja. Bez energetskih izvora ne bi bilo modernih medija, filma, reprodukcije glazbe, novih mogunosti na podruju kazalita, poput pokretne

15

16

pozornice i svjetlosne dramaturgije. Poentirano bi se moglo govoriti o umjetnikoj energetskoj potronji. Uzme li se to sve u obzir, namee se misao da je art dco derivat secesije u doba automobila i zrakoplova, modernih plesnih dvorana, jazza i modnih revija. Razmatranje civilizacijskog ambijenta vodi zakljuku da je art dco u velikoj mjeri funkcionaliziran stil, primijenjeno oblikovanje. Toj orijentaciji primjerena je tvrdnja da artefakti ne nastaju samo iz apstraktnih duhovnih motiva (kao naprimjer suprematistika redukcija) nego nerijetko, u dvadesetom stoljeu, iz potreba koje proizlaze iz tehnikih zamisli. Parafrazirajui naslov prve Nietzscheove velike studije, moemo rei da se roenje artefakata moe kadto jasno izvesti iz duha strojnih inovacija. Fotografija i film samo bi s tekoama napustili atelijer i kulise da tehnika rjeenja nisu dopustila nove postupke. Meu primjerima iz glazbe, s obzirom na udio tehnike, istie se djelo iz stvaralatva jedne od najveih kompozitorskih linosti stoljea, Igora Stravinskoga, njegova klavirska skladba Srnade en la iz godine 1925. Naum je bio napisati kompoziciju za gramofonsku plou, pa je opseg etiriju stavaka prilagoen trajanju dviju strana tadanje ploe (10-12 minuta). Simbolike je naravi vremenska podudarnost: serenada je nastala iste godine kada i programne publikacije koje su pratile Pariku izlobu, koja je bila jedan od temeljnih dogaaja u razvoju art dcoa. Iz aktualne publicistike moe se razabrati koliko su mediji znaili posebno za razvoj dcoovske likovnosti. Korelaciju izmeu estetske predodbe i komunikacijskih kanala lako je prepoznati. Narudbena komponenta bila je u europskoj likovnoj umjetnosti odavna zastupljena: od renesanse do danas nastali su bezbrojni portreti. Art dco, meutim, samo je jednim dijelom, primjerice u unutarnjoj arhitekturi, pojava zatvorenih prostora. Svoj puni zamah orijentacija je stekla, metonimijski reeno, na ulici na plakatima, proeljima zgrada, u oblikovanju javnih prostora kao to su izlobene zgrade, u opremi tiskovina poput modnih asopisa, filmskih i fotografskih publikacija, u dizajniranju prometnih medija: vlakova, automobila, bicikla. Osobito je znakovita interakcija umjetnikih i tehnikih (opekomunikacijskih) medija. Teko je previdjeti da su kao uzor za likovna rjeenja posluili strojevi, napose stream-lined oblikovane maine; a isto je tako uoljiv utjecaj ve afirmiranog stila na uporabne predmete. Utvrdili smo da je art dco dominirao u likovnoj umjetnosti i dizajnu, ve manje u arhitekturi, a stilski posve adekvatnih postupaka u glazbi i knjievnosti teko je nai, izbjegavaju li se nasilne konstrukcije. Meutim, ostaje pitanje odraza medija u drugim granama umjetnosti, dakle problem koji nije specifian za art dco, ali pripada opem kulturnom ozraju povijesnog trenutka, na nain koji je sadran u njemakoj rijei

Zeitgeist, pojmu koji se u stranim publikacijama upotrebljava u originalu. Za oitovanja duha epohe prua se vrlo dojmljiv primjer iz hrvatske knjievnosti, koji je na svoj nain jedini u tadanjoj svjetskoj knjievnosti. U Krleinu romanu Na rubu pameti glavni lik u posljednjem poglavlju sjedi pred radio-aparatom i trai simultanistiki susret sa svijetom, lutajui skalom od arija do objave rata, od harmonike koja svira Parlez moi d'amour do politikog predavanja ili teniske reportae. Kao to je reeno da krajolik iz jureeg vlaka izgleda drukije nego pejza u oima etaa, tako je i ovdje medij odredio doivljaj i percepciju zbilje. Takve prozne inovacije pokazuju istu povijesnu pozadinu kao i art dco i nova objektivnost, iako je rije o posve razliitim tvorevinama. Nadasve vanu ulogu medija treba istaknuti ve i stoga to su oni stvorili preduvjete za pojavu koja je u art dcou posebno upadIjiva: mogla bi se nazvati estetizacijom tehnikog i ludikog svijeta. Pritom treba pojam estetizacije shvatiti u starom, izvornom znaenju. Ne radi se o ljepoti u nekom konvencionalnom smislu, nego o upadljivosti u smislu osjetilne, prije svega vizualne, stilizacije. Ako se kao mjerilo uzmu stilizacijska naela, art dco tei za spajanjem artificijelnosti na podruju plakata, opreme knjiga i takozvanih geometrijskih eksperimentalnih filmova kakve je u to doba u Njemakoj stvarao Hans Richter, prisutan svojim stvaralatvom i u Francuskoj i Americi. Pojam stilizacije ponovno namee usporedbu sa secesijom. Primjerice: na secesijskim plakatima likovna mata u znatnoj mjeri potiskuje informativnu funkciju, pa se grafiki znakovi obavijesti gotovo gube u gustou vegetativnih ornamenata; tipian proizvod art dcoa pak istie ravnoteu stilizacije i informacijske uloge. Ako je primjer Be, art dco je blii Loosu nego Klimtu iako se moe pretpostaviti da bi Loos, upitan oko sredine dvadesetih godina to misli o najnovijim tendencijama, vjerojatno odgovorio da s njegova puristikoga gledita u art dcou ima jo uvijek suvie ornamenata. Ako parafraziramo naslov Loosova glasovitog eseja, Ornament i zloin, mogli bismo ustvrditi da je u umjetnosti dvadesetih godina samo zloina nieg reda, i s olakavajuim okolnostima, svakako neusporedivo manje nego na slikama i graevinama Beardsleya, Rickettsa, Toulouse-Lautreca, Klimta, mladog Kandinskoga, Baksta, Vogelera, Tooropa, Gaudija. Art dco je bio kolektivni pokret u tom smislu to se u njemu ne istiu nadmone vodee linosti, kao u pojedinim sreditima secesije, od Londona i Pariza do Bea i Sankt Peterburga. Karakteristina djela stvorili su umjetnici ija imena dospijevaju u drugi plan pred idejom zajednikog stila. Neka velika imena u dizajnu i arhitekturi, poput Hoffmanna i van der Veldea, nali su mjesto u secesijskom kontekstu, iako bi se kasnijim djelima mogla uklopiti i u art dco. Znakovita je u tom pogledu Veldeova stilsko-analitika knjiga Le Nouveau style, u ranijoj, njemakoj

17

18

verziji Vom neuen Stil, koja prati oblikovne tendencije od 1907. do 1931. godine. Iako je Parika izloba, kao to ve spomenuto, bila popraena prigodnim stilografskim tekstovima, art dco nije nosio sa sobom bujicu programatskih lanaka, koji su toliko znakoviti za ekspresionizam i futurizam. Kad se radi o teoretskim razmatranjima, najee se spominju dva Francuza, Andr Lhote i Fernand Lger, iako nijedan nije isti zastupnik art dcoa, svakako ne u cijelom stvaralatvu. U obojice ima programatske esejistike koja se moe dovesti u vezu s veinom usmjerenja dvadesetih godina. Neka kao primjer poslue Lgerovi zapisi i razgovori iz doba oko 1925. godine. U prilogu njemakom zborniku Europa-Almanach (1925.) autor zahtijeva likovni izraz kojemu je istinski predmet kompozicija, dakle zbiljnost artfakta, a ne mimetiki pristup krajolicima, mrtvim prirodama, licima. Svi motivi postaju stvari, bilo ljudi, bilo strojevi. S tim je u skladu tvrdnja da se likovna ljepota moe smatrati potpuno neovisnom o vrijednostima osjeaja, opisa i oponaanja zbilje. Svaki artefakt ima svoju posebnu, neovisnu vrijednost. Lger zahtijeva da se suvremena umjetnost, ne gubei svoju stilizacijsku autonomiju, mora suoiti s modernim tehnikim svijetom, u kojemu treba otkriti ljepotu stroja. Svjetski rat, pie on 1925. godine, naglo je omoguio razvoj nove civilizacijske zbilje, koja je vrsta, jasna i tona. (Gotovo je istim rijeima Legerov suvremnik E. Jnger u to doba zapisao da e duhu epohe uskoro Vozni red (Fahrplan) biti vanija knjiga nego neki roman, a svakako e biti simbol razdoblja.) Umjetnici se trude, tvrdi francuski slikar, pokazati da ele ii ukorak s novim vremenom, koje on u suprotnosti sa svim dananjim shvaanjima naziva ne samo loginim nego i mukim, to je relikt mitomanije koja je odlunost i snagu povezivala s takozvanom mukou. Lger, meutim, zasluuje zanimanje kad govori o brzini modernog, uzburkanog ivota, koji umjetnika sili da se odupre opasnosti da potone. Umjetnost se svakako ne moe izolirati, a umjetnik ne moe nekanjeno graditi zastarjele svjetove. Prolo je doba mekoe i neodreenosti, sna, dugake kose, biuterije, mandolina, gitara i gondola... Kad Lger upotpunjava svoju misao pozivom na prikazivanje dinamine sadanjice, postavlja se itatelju i gledatelju pitanje to je moderna mimeza. Problem je aktualizirala osobito nova objektivnost, koja je u svom rasponu likovnosti dopirala i do takozvanog fotografskog realizma. No art dco i njemu srodne Lgerove kompozicije oituju drugo shvaanje bliskog odnosa prema velegradskim motivima. Iako bi bilo naivno pomisliti da u fotografskom realizmu nema stilizacije, razlika je u punom smislu oita. Art dco se ni na jednom koraku ne odrie stilizacijskih postupaka, samo to ne tei, poput secesije, za oblinama, nego kao model uzima i otre bridove elinih strojeva, funkcionalistikih zgrada, automobila.

To stilizacijsko naelo neodvojivo je od socioloke kategorije kolektivnog duha, koja se iskazuje u nastojanju da umjetnost i umjetni obrt budu pristupani irim slojevima, to jest da nipoto ne budu ekskluzivni. No govoriti o pop kulturi meuratnog razdoblja, kao to to ine neki dananji kritiari, svakako je pretjerano. Art dco nije traio blizinu bazarskog sinkretizma, nego je ustrajao na principu stilske autonomije i prepoznatljivosti. U njemakoj i francuskoj poeziji dvadesetih godina pojavljuju se poslije 1925. sve ee pjesme koje se potpuno odriu ekskluzivnosti simbolistikog hermetizma, ali i nadrealistikog spiritizma s podsvijeu. Geslo je bilo uporabna lirika, poezija pisana za odreene susrete pjesnika i pjesama u javnosti, u kabaretima, velikim zabavama, kolama. Brecht, Kstner, Prevert i mnogi drugi okuavali su djelovanje svojih stihova u javnosti, prije nego to bi ih dali nakladniku. Duh vremena, koji je upisan u art dco, oituje se i ovdje: uporabna lirika je pjesnitvo modernog velegrada, koje u irokom luku obilazi sve to je Lger naveo kao repertoar prolosti. Umjesto krizantema, gondola i mjeseine spominju se podzemne eljeznice, mostovi, neboderi, gradska bohema, ivot predgraa. Analogno bi se art dco mogao nazvati uporabnom likovnom umjetnou, iako ima i djela koja ne odgovaraju utilitarnoj zamisli. Meutim, da je taj stil bio posve u slubi svrhovitosti, on bi vrlo brzo izgubio svoju narav, gubei se u prilagodbi. On je ipak na mnogim podrujima dugo ostao prepoznatljiv, a to je posljedica okolnosti da je pobijedila predodba o koherentnosti stilskog izraza nad funkcijom samog objekta. Gotovo istovremena afirmacija art dcoa u Hrvatskoj svjedoi o uklopljenosti pojedinih teritorija SHS-a u europski kulturni krug. Nimalo ne iznenauje to je i u naoj sredini najvie zastupljena likovna umjetnost i dakako primijenjena likovnost. Granice se u art dcou ionako ne mogu otro povui. Ova izloba uvjerljivo pokazuje ivost na svim podrujima vidne percepcije, od plakata i scenografije do opreme knjiga i asopisa. Modni, filmski, sportski asopisi, izloeni pred gledateljima, doaravaju atmosferu jednog razdoblja, pogotovo ako se u isti mah uju zvukovi s gramofonskih ploa sa snimkama domae operetne i lagerske produkcije. (Tvrtka Edison Bell Penkala osnovana je u Zagrebu 1926. godine, to je zanimljiva koincidencija: godinu dana poslije Parike izlobe.) Za razliku od revija, koje iskazuju arenilo art dcoa, oprema knjiga hrvatskih nakladnika nekim svojim rjeenjima oituje onu stranu koncepcije koja se moe nazvati, u usporedbi sa secesijom, upravo asketskom, konstruktivistikom. Treba upozoriti da su neka izdanja zagrebakih nakladnika pruala primjere uzornih rjeenja u postsecesijskom oblikovanju.

19

20

Jedan od najranijih uzoraka, koji je zbog autorova ugleda vaan i za hrvatsku knjievnost u cijelosti, prvo je izdanje Krleinih Sabranih djela u nakladi Minerva, objavljeno poetkom tridesetih godina. Trijezna geometrizacija plohe spojena je sa snanim koloristikim kontrastima koji asketizmu dodaju dekorativni element. Tom izdanju posebnu notu daju ovici s fotomontaama Franje Brucka, koje su prva tvorevina te vrste u naoj sredini. Nastale su oito pod utjecajem suvremenih fotomontaa njemakih autora, meu kojima je prednjaio John Heartfield (pseudonim Helmuta Herzfelda). Drugi je primjer niz srodno (konstruktivistiki) opremljenih knjiga lirike (Tadijanovia, Majera, Kozaranina, Vlaisavljevia, S. Batuia) to ih je objavila Matica hrvatska u drugoj polovici tridesetih godina. U naravi je glazbe da na njezinu podruju art dco nije mogao doi do izraaja. Dekorativne sastavnice u pojedinim skladbama iz razdoblja oko prijeloma stoljea potisnuo je neoklasicizam (u nekih kritiara: neobarok), koji se temelji, uostalom kao i njemu suprostavljena dodekafonija, na principima koji su srodni likovnom konstruktivizmu. Glazbeni znalac e se svakako oduprijeti uporabi pojma muzikog art dcoa. U tadanjem hrvatskom stvaralatvu on ionako ne bi bio upotrebljiv, jer su u tom razdoblju gotovo svi skladatelji bili zastupnici ideje o integraciji folklora, domaeg (primjerice u Odaka, Cipre, Baranovia, Lhotke) ili balkanskog i orijentalnog (u Slavenskog). Meunarodni idiom neoklasicizma zastupao je neko vrijeme dosljedno samo Papandopulo. U smislu konstruktivistikih tenji istie se Concerto da camera (za sopran dionicu bez teksta, violinu i sedam puhaa) iz 1929. godine. Djelo je zanimljiv primjer objektivistike deliterarizacije glazbe: vokaliza se uklapa u instrumentalnu polifoniju. Preputeno je sluatelju hoe li to shvatiti kao dekorativan postupak. U stvaralakoj praksi razdoblja bilo je posrednih dodira izmeu umjetnikih grana. Srodnost izmeu zahtjevne knjievnosti i art dcoa teko je zamisliti, pogotovo u hrvatskoj sredini, u kojoj je bilo vie ruralnih nego izrazito urbanih usmjerenja. Paralela s glazbom oita je. Meutim, postoji iroko podruje uzajamnih proimanja u kazalitu: u drami, operi, baletu, gdje vrlo esto upravo likovna komponenta u obliku scenografije najjasnije oituje umjetnika shvaanja odreenog razdoblja. U kakvom e se mentalnom i drutvenom okruju nai Antigona, Hamlet ili Ifigenija ovisi o redateljskoj i scenografskoj zamisli, dakako pod uvjetom da postoji spremnost da se napusti naelo mimetikog historizma. Ako traimo mjesto na kojemu se art dco artikulira bit e to kazalite. U nizu istaknutih scenografa hrvatske scene vjerojatno je najblii dekorativnom modernizmu Sergije Glumac, koji je dvadesetih i tridesetih godina kao scenograf i dizajner stvorio djela u kojima se prepoznaje gotovo sav spektar suvremenih likovnih tendencija, od konstruktivizma, koji se oslanja na

rusku avangardu i Bauhaus do dekoratvnih rjeenja, osobito u vrlo matovitim figurinama. Autorove biljeke uz pojedine radove pokazuju da su bili namijenjeni njemakoj i francuskoj javnosti. Svojim vrlo osebujnim spojem geometrizacije i dekorativnog kolorizma istiu se skice za modernistiku realizaciju Goetheova Fausta. Da je inscenacija ostvarena, bila bi dogaaj svjetskog teatra: prva doista radikalna scenografija uz to djelo. Tko meuratno razdoblje shvaa kao odreenu cjelinu, moe se kao vano svjedoanstvo, uz novu objektivnost, navesti art dco. Pojavio se u sretnom trenutku, kad su Europa i Amerika bile bogate inovacijskom umjetnou kao nikada prije. Politika karta Europe kao i sve jae izraeni kulturni dodiri Europe i Amerike znatno su doprinijeli stvaranju takve klime. Za razliku od nekih avangardnih strujanja, koja su podupirala i politiku revoluciju, art dco je bio stil prilagodljiv potrebama imunih graanskih slojeva, tako rei neutralan. Kad su se u faistikim dravama i u Staljinovu imperiju u njega poele unositi ideoloke boje, on je izgubio svoj identitet. Drugi svjetski rat nije preivio.

21

22

Art dco u primijenjenoj umjetnosti i dizajnu

JASNA GALJER

23

24

OPUT BROJNIH PRETHODNIKA u povijesti umjetnosti, i art dco je (re)konstrukcija. Meutim, ni jedan stil nije dosad bio predmet tolikih polemika i pokuaja sinteze koji se svode na osnovno pitanje: je li o razdoblju kulturne povijesti izmeu dva svjetska rata uope mogue govoriti u kategorijama stila, ili je razmrskavanje cjelovitog sustava vrijednosti pripadajuu kulturnu paradigmu svelo na zbir trendova i pojava. Nimalo sluajno, prvi primjeri historiziranja art dcoa datiraju iz 1960-ih godina, iz razdoblja slabljenja modernizma kao kulturne dominante i pojave postmoderne, obiljeene pluralizmom, citatnou, eklekticizmom i teatralizacijom medija, od pop arta do arhitekture. Za recepciju art dcoa kljuna je izloba Les Anns 25: Art Dco/Bauhaus/Stijl/L'Esprit Nouveau odrana u Muse des Arts Dcoratifs u Parizu 1966. godine, koja je ponudila svojevrsnu rekonstrukciju glasovite Exposition Internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes i studija Bevisa Hilliera Art Deco of the 20s and 30s iz 1968. Pojave u umjetnosti i kulturi koje se nisu uklapale u kanonski sustav modernistike estetike dotad su nosile nazive po modnim kreatorima i trendovima Chanel i Poiret, slikovite ili tematske identifikacijske kodove poput ritmova charlestona, jazza i swinga, cik-caka, nebodera ili ludih dvadesetih, a anrovi i tipologije s kojima se najee povezuje su moda, urbana kultura i novi proizvodi namijenjeni masovnoj potronji, odnosno nedostatak progresivne ideologije. Tek je novi senzibilitet koji Susan Sontag definira pojmom campa omoguio povezivanje Le Corbusierovog ultramodernistikog oblikovanja namjetaja s Ruhlmannovim tradicionalizmom inspiriranim empireom. Za razliku od prvih primjera historiziranja art dcoa koji tee njegovoj definiciji u smislu povijesnoumjetnike kategorije i njezinog pridruivanja matici moderne kulture, u kasnijim istraivanjima postavlja se pitanje je li uope u pitanju stil ili fenomen modernog doba, simptom ukusa i potrebe za uivanjem. Time prevladava interes za hibridnost, heterogenost,

proturjenost i kompleksnost, pa se i teite interpretacije od formalnih svojstava pomie prema sagledavanju autentinog izraza i odraza pluralizma raznorodnih segmenata obuhvaenih zajednikim nazivom art dco. Meutim, ni dosad najcjelovitiji prikaz Art deco 1910 - 1939 na izlobi u Muzeju Victoria & Albert 2003. ne daje jednoznane odgovore na kontroverzno pitanje postoji li kontekst u kojem meusobno raznorodni segmenti dobivaju zajedniki smisao cjelovitog vizualnog jezika. Iako se kao vremenska odrednica najee pojavljuje razdoblje omeeno zavretkom Prvog i poetkom Drugog svjetskog rata koje kulminira parikom izlobom Exposition Internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes iz 1925. Brojna djela autora kao to su Jacquesmile Ruhlmann i Paul Iribe, koji se danas smatraju vodeim predstavnicima art dcoa, nastala su prije 1914. godine. Istovremeno, globalna gospodarska kriza tridesetih je godina presudno utjecala na njegovu transmisiju. Spenglerova Propast Zapada, Joyceov Uliks, Toynbeejeva teorija ciklikog razvoja ozraje su bez kojega nije mogue razumjeti strahove i nade ugraene u teorije, komentare i rjeenja vizionara Louisa Mumforda, Aldousa Huxleyja i Le Corbusiera. Trauma i strah od moebitne nove ratne kataklizme zajedniki su radikalnim modernistima i tradicionalistima. I dok prvi trae izlaz u utopijskoj projekciji svijeta budunosti, drugi nalaze uporite u kontinuitetu tradicije. Meutim, ve je Henry Russell Hitchcock umjesto interaktivnosti njihov odnos definirao srazom,1 ubrojivi meu nove tradicionaliste F. L. Wrighta, Wiener Werksttte i francusku dekorativnu umjetnost na Parikoj izlobi 1925., nasuprot rodonaelnicima modernizma, kojima daje nedvosmislenu prednost. Herbert Read odlazi jo korak dalje,
1 Hitchcock, Henry-Russell, Jr. Modern Architecture. // Architectural Record 4(1928), str. 337-349.

25

Robert Bonfils, Plakat Exposition internationale des arts dcoratifs, 1925.

26

potpuno iskljuivi tradicionaliste iz povijesti dizajna.2 Meutim, eklekticizam kao naslijee 19. stoljea posluio je za medijalizaciju mnotva razliitih, pa i suprotstavljenih izvora inspiracije i ideologija, meu kojima su najznaajnije radikalna i tradicionalistika. Ambivalentnost art dcoa prisutna je i meu izvorima, poevi od engleskog pokreta Arts & Crafts i problematiziranja odnosa obrta i industrije. Heterogenost je jo drastinije prisutna na razini formalnih obiljeja, vizualnog jezika i ikonografije. Tako geometrinost u art dcou nije jednoznano odreena odjecima kubistikog slikarstva, nego i utjecajima Charlesa Renniea Mackintosha i beke secesije, osobito Josefa Hoffmanna i Kolomana Mosera. Stoga, pojedini autori pomiu vremenski okvir art dcoa prema 1910. istiui Wiener Werskttte kao temelj obnove dekorativnih umjetnosti u Europi. Ta produkcija ima protuteu u Deutsche Werkbundu koji uspostavlja novi model suradnje umjetnika i industrije, a time i novu estetiku. Tome treba pridodati i vokabular egipatske umjetnosti, koji potaknut otkriem Tutankamonove grobnice 1922. poprima razmjere prave egiptomanije, od interijera kino dvorana do nakita, satova, stolnih lampi, figurina i drugih dekorativnih predmeta. Tragovi odjeka i utjecaji ruskog baleta, fovizma, kubizma, futurizma, De Stijla, konstruktivizma i ostalih smjernica povijesne avangarde isprepliu se s interesima za etnografiju, tribalnu umjetnost i kolekcioniranje objekata primitivnih kultura i izvaneuropskih civlizacija, od afrike i asirske do srednjoamerike. One se unutar zapadne, hegemonistike kulture poetkom 20. stoljea percipiraju kao Drugost, u velikoj mjeri zahvaljujui etnografskim muzejima i izlobama. Ta je podjela kulminirala na Kolonijalnoj izlobi u Parizu 1931. gdje su nasuprot art dcou francuskih stajali paviljoni kolonija u obliku hramova.3 Fascinacija tribalnom umjetnou proima najrazliitije aspekte art dcoa, od osnovnih oblika i ornamentike na vazama, do plakata za Revue Ngre koji su postali sinonim za mjeavinu egzotinosti i erotinosti scenskih nastupa tamnopute plesaice Josephine Baker. Senzibilitet za egzotino nerijetko se manifestira koritenjem skupocjenih vrsta drva, zmijske koe, bjelokosti i drugih materijala koji potjeu iz kolonija. Predmeti namijenjeni drutvenoj eliti, za izradu kojih je potrebno vrhunsko zanatsko umijee, postavljaju se nasuprot industrijskoj proizvodnji predmeta svakodnevne upotrebe. Radioprijamnik, gramofon, usisava, toster, fotoaparat, pisai stroj nezamislivi su bez nove tehnologije i novih materijala kao to su plastine mase, bakelit, aluminij te niklanje ili kromiranje, ali i bez masovnog trita. Geometrinost nije samo formalno obiljeje art dcoa. Ona je ujedno i zrcalni odraz modernog
2 Read, Herbert. Art and Industry : The Principles of Industrial Design. London : Faber and Faber, 1934. 3 Morton, Patricia A. Hybrid Modernities : Architecture and Representation at the 1931 Colonial Exposition, Paris. Cambridge, Massachusetts : The MIT Press, 2000., str. 7.

svijeta zasnovanog na znanstvenim spoznajama, svijeta putovanja, lokomotiva, automobila, brodova i cepelina, u kojemu donedavne vizije postaju stvarnost, a aerodinamini oblici uobiajenim dijelom svakodnevnice. Pojava novih medija poput filma i televizije bitno je pridonijela masovnosti komunikacija. Koncept vremena jedna je od osnovnih kategorija modernog iskustva. Biti informiran, stii na vrijeme, sudjelovati u drutvenim dogaajima, jednom rijeju ivjeti moderno, podrazumijeva sve vee ubrzavanje ivotnog ritma. Posljedica toga je relativiziranje granice izmeu prolosti i budunosti, jednima zastraujue, a drugima oaravajue. Teko je zamisliti

27

uvjerljiviji primjer prikazivanja tradicionalne prolosti i futuristike budu- Koarica, nosti od njihovog dramatinog superponiranja na Cassandreovim i Lou- Francuska, 1930-ih potovim plakatima, s lokomotivama, cruiserima i automobilima u dramatinim prodorima kroz imaginarne prostore. asopisi kao to su Mobilier et Dcoration, Les Echos des Industries d'Art, Art et Dcoration, Art et Industrie i danas su nezaobilazni izvori, posebno oni specijalizirani za pojedine medije. Primjerice, vodei francuski dizajneri Desny, Damon, Jean Perzel i drugi u asopisu Lux dokumentiraju kako mijene u oblikovanju rasvjetnih tijela ovise o ulozi umjetne rasvjete u prostoru i njezinim psiholokim, umjetnikim i fiziolokim aspektima, od izloga do teniskih terena.

28

Servis za kavu, Christofle (Orfvrerie Gallia), Francuska, rane 1930-e

I dok Art Nouveau transformira svjetlo sjenilima i bojama, u art dcou pojavljuje se inenjerski, znanstveni pristup oblikovanju, s teitem na indirektnom, difuznom osvjetljenju. Simbioza klasicizma i modernizma jedna je od konstanti arhitekture i dizajna u prvim desetljeima 20. stoljea. U razliitim pojavnim oblicima nalazimo je od Deutsche Werkbunda do Wiener Werksttte. Takoer, sva trojica vodeih predstavnika internacionalnog stila Le Corbusier, Mies van der Rohe i Walter Gropius proli su kroz klasicistike formativne etape u razvoju moderne estetike.

29

Kaminska garnitura - sat i dva svijenjaka, Francuska, oko 1925.

Nakon Prvog svjetskog rata primijenjene umjetnosti takoer oituju dva suprotstavljena trenda: eklektini, dekorativni i moderni, geometrijski. Primjerice, oblikovanje metala u Francuskoj slobodno posie u inventar povijesnih stilova (osobito posljednjeg tipino francuskog stila iz doba vladavine Louisa Philippea), kao to su stilizirane rue, koarice s cvijeem, girlande i fontane. Tipini art dco motivi poput treeg jelena ili fontane aplicirali su se na najrazliitije upotrebne predmete, od tostera ili paravana do alice za aj. Istovremeno, autori predvoeni Jeanom mileom Puiforcatom afirmiraju nove, inovativne pristupe oblikovanju, sa zatitinim znakom elementarne jednostavnosti oblika, glatkih i sjajnih ploha bez ikakvog ornamenta, savreno precizno proraunatih proporcija. Poput suvremenika na Bauhausu, i Puiforcat, Georg Jensen i Philippe Wolfers koriste geometrizam kocke, stoca i valjka kao osnovno izraajno sredstvo. No iako su na prvi pogled slini, rije je o potpuno razliitim predmetima: prvi pripadaju industrijskoj estetici, dok je u drugom sluaju preduvjet vrhunska umjetnikoobrtnika produkcija koja stvara luksuzni objekt skulpturalnog karaktera.4
4 Krekel-Aalberse, Annelies. Art Nouveau and Art Deco Silver. New York : Harry N. Abrams Publishers, 1989.

30

Naslonja, poslije 1927.

Namjetaj art dcoa takoer je u znaku francuske produkcije, koja je ujedno i najraznolikija. Ipak, ona se najee identificira s visokim stilom tradicionalista Jacquesa-milea Ruhlmanna i sljedbenika, koji takoer barataju citatima prolosti, podjednako virtuozno koristei tradiciju 18. i 19. stoljea i egzotine vrste drva poput ebanovine i palisandera, nerijetko u kombinaciji s dekorativnim inventarom agrenske koe, bjelokosti i skulpturalno oblikovanim detaljima koji dodatno potenciraju izraajnost oblika. Osim toga, u oblikovanju namjetaja prisutni su individualizirani izrazito inventivni pristupi pojedinih autora kao to su Eileen Gray, Jean Dunand i Eugne Printz, te modernisti poput Roberta Mallet-Stevensa, Charlotte Perriand, Pierrea Chareaua, Andra Lurata i drugih dizajnera

Toaletni ormari, Francuska, oko 1930.

31

32

Buffet, Italija, 1935. - 1940. oblikovanje: Paolo Buffa

Josef Lorenzl, Figura djevojke zarobljena ptica, Be, oko 1923.

koji zastupaju industrijsku estetiku. Le Corbusierova teorija o kui kao stroju za stanovanje mnogim je suvremenicima bila odvie radikalna, pa je tako i namjetaj od elinih cijevi postao sinonim za hladne interijere robotskog modernizma.5 Keramika takoer u art dcou doivljava procvat, prije svega u autorskoj keramici gdje se ujedno oituju i najvii kreativni dometi, ali i u industrijskoj produkciji. Tragom reformatorskih pokreta, keramiar je umjetnik angairan u svim fazama proizvodnog procesa, od nastanka predloka do modeliranja i ocakljivanja.6 Nimalo sluajno, Pierroti, Colombine, maske, plesaice, frulai i ostali dekorativni predmeti od keramike nerijetko se pojavljuju kao zatitni znakovi art dcoa: najmanje limitirani upotrebnom namjenom, oni su moda najii izraz tenje ka bezinteresnom uivanju u ljepoti i eskapizma.
Vally Wieselthier, Glava djevojke, Be, oko 1928.

33

Kontinuitet prethodnih stilova najvie se oituje u staklu, koje je takoer u znaku francuske dominacije. Vodee tvrtke Ren Lalique i Daum Frres nastavljaju s produkcijom prepoznatljivih autorskih odlika, uvodei nove tehnologije ili eksperimentirajui ponovno otkrivenim tehnikama, poput ptede-verre, pte-d'email ili pte-decristal, koje vrhunski oblikovanom staklu daju raskone dekorativne efekte. Tradicija dekorativnog stakla u Srednjoj Europi, uspostavljena
5 Gloag, John. Wood or Metal? // The Studio, Vol. 97, No. 430 (January 1929.), str. 49-50. 6 Duncan, Alastair. Art Deco Complete : The Definitive Guide to the Decorative Arts of the 1920s and 1930s. London : Thames & Hudson, 2009.

Servis, Italija, 1925. -1935.

34

prvobitno u staklarskim radionicama umjetnikobrtnih kola, kulminira u visokokvalitetnoj industrijskoj produkciji. Osobito uspjean primjer je tvornica Haida (Nov Bor) gdje proizvode namijenjene masovnom tritu oblikuju vrhunski dizajneri kao to su Karl Palda i Alexander Pfohl7. Postavljanjem predmeta u kontekste kojima su namijenjeni Exposition Internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes donosi bitnu promjenu u nainu prezentacije. Pojedine tematske cjeline, poput stambenih ambijenata (Class 7) ilustrativne su za aspekt art dcoa koji se odnosi na iroku potronju. Dekorativne i industrijske umjetnosti ovdje su izraz naina ivota. Henri Bidou u seriji napisa objavljenim u asopisu Vogue lucidno povezuje izlobu i modu, istiui u prvi plan ukus kojim dominiraju jednostavni oblici: stanovi i odjea su jednostavni, isti i udobni. Ekstravagantni, luksuzni akcenti podreuju se skladnoj ravnotei cjeline, a ambijentalne cjeline transponiraju potrebe potroaa za odgovarajuim nainom ivota.8
7Pazaurek, Gustav E. ; Walter Spiegl. Glas des 20. Jahrhunderts : Jugendstil Art Deco. Mnchen : Klinkhardt & Biermann, 1983. 8 Bidou, Henri. A lExposition internationale des Arts dcoratifs et industriells modernes. Le Dcor de la vie moderne. // Vogue, 1 August 1925., str. 29-37.

Tanjur Marienthal, Francuska, 1927./28. oblikovanje: Ren Lalique

Vaza, ehoslovaka, poslije 1930. oblikovanje: Karl Palda

35

Bitan zaokret u odnosu prema tritu oituje se u vodeim francuskim robnim kuama koje su se na izlobi predstavile zasebnim paviljonima. Galeries LaFayette, Bon Marche i Printemps nudile su kvalitetne proizvode iz razliitih dijelova svijeta kojima nastoje udovoljiti aspiracijama ukusa novih drutvenih slojeva. Nastojei to aktivnije sudjelovati u kreiranju ukusa, ne zadovoljavaju se vie samo prodajom, nego osnivaju vlastite dizajnerske studije u kojima angairaju vrhunske dizajnere kao to su Paul Follot, Maurice Dufrne, Robert Block i Ren Prou za osmiljavanje cjelokupnog poslovanja. Zahvaljujui tomu dovreno je transponiranje art dcoa u nain ivota. Prvobitno najavljena za 1914., nakon nekoliko odgoda izloba

36

Servis za kavu i aj, Zagreb, 1925. oblikovanje: Tomislav Krizman

je konano trebala pokazati da je Francuska ponovo vodei arbitar u pitanjima industrijske i dekorativne umjetnosti. Da se u tome uspjelo potvruje i podatak o 14 milijuna posjetilaca. Meutim, usprkos proklamiranim ciljevima promoviranja skladnog jedinstva umjetnosti i industrije, izloba je bila apoteoza primijenjene umjetnosti. Naime, osnovni uvjet bio je izlaganje djela moderne inspiracije, pri emu pojam moderno podrazumijeva novo. U javnom pozivu koji su organizatori izlobe uputili izlagaima izrijekom je navedeno da se kopije, imitacije i lane preraevine prolih stilova iskljuuju. itavo sredite Pariza pretvoreno je u pozornicu masovnog spektakla. Najreprezentativniji od 15 ulaza na izlobu u obliku ogromnog murala ikoniki je reprezentirao pojedine teme: namjetaj, keramiku, skulpturu, arhitekturu, knjigu, modu, simbolizirajui njihovo jedinstvo. Prostor Grand Palaisa bio je rezerviran za francuske i industrijske umjetnike produkcije pojedinih drava sudionica. Simptomatino je da SAD i Njemaka nisu sudjelovale na izlobi. No razlozi se bitno razlikuju: dok su Amerikanci skromno zakljuili da prema propozicijama nemaju to ponuditi na reviji modernizma, Nijemci nisu bili pozvani. Pojedini francuski gradovi i pokrajine predstavili su se zasebnim paviljonima, a pored njih samostalno su izlagale i vodee tvornice, kao to su tvornica porculana Svres, predstavnici umjetnikog oblikovanja, primjerice Ren Lalique, Fauguez i Baccarat. Meu najvee atrakcije na izlobi ubrajaju se kristalini volumen paviljona turizma Roberta MalletaStevensa, koji je projektirao i armiranobetonsku vrtnu instalaciju, Thtre de lExposition Augustea Perreta i paviljon Rhne-Loire izveden prema projektu Tonyja Garniera. Najradikalniji izrazi novih tendencija nedvojbeno su paviljon Sovjetskog saveza i LEsprit Nouveau, paradigma Le Corbusierovog

koncepta kue kao stroja za stanovanje. Armiranobetonska konstrukcija te stambene jedinice s interijerom opremljenim ugraenim ormarima, Thonetovim stolcima, metalnim namjetajem i kubistikim slikama na zidovima bila je zapravo odgovor na dominantne trendove u dekorativnoj umjetnosti. Potpuno razliitih formalnih obiljeja, paviljon
Fotografija postava sekcije Kraljevine SHS na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925.

37

Sovjetskog saveza Konstantina Mel'nikova vrhunska je simbolika gesta revolucionarnosti nove drave. Meutim, pitanje je li izloba u cjelini ostvarila proklamirani cilj sinteze industrijskog dizajna i primijenjene umjetnosti ostaje otvoreno. Poput Le Corbusiera i Mel'nikova, i Auguste Perret9 u tome je odluan: moderna umjetnost je bez dekora, a Waldemar George je jo otriji u ocjeni da dekorativizam itavoj izlobi daje intonaciju lai.10

9 Dormoy, Marie. Interview d'August Perret sur l'Exposition internationale des Arts Dcoratifs. // L'Amour de l'Art, br. 1632, svibanj 1925., str. 174. 10 George, Waldemar. L'Exposition des Arts dcoratifs et industriels de 1925 Les tendences Gnrales. // L'Amour de l'Art, br. 1632, kolovoz 1925., str. 283-291.

38

Art dco u Hrvatskoj kao kompleksni fenomen dosad nije bio predmet sustavnih istraivanja koja bi rezultirala cjelovitom slikom kulturne povijesti. Moda u toj injenici treba potraiti i razlog to Hrvatska nije zastupljena ni na izlobi art dcoa odranoj 2003. u Muzeju V&A.11 Ipak, pojedini segmenti ve su poetkom 1980-ih uoeni kao referentne toke
Otto Antonini, Predloak ovitka za asopis Svijet, 1928.

kontekstualne povijesti umjetnosti: eljka orak analizirala je Pariku izlobu 1925. kao uzorak vremena u studiji sluaja Drage Iblera i hrvatske arhitekture izmeu ekspresionizma i funkcionalizma.12 Recentne studije posveene karakteristinim opusima, primjerice Sergija Glumca13 i Otta Antoninija14 takoer ukazuju na autentinost kulturne produkcije. Prvi je osobito znaajan zbog izrazite intermedijalnosti i pripadnosti avangardnim tendecijama, dok je Antonini kroz prizmu ilustrirane revije Svijet dao suvremeni vizualni identitet itavom desetljeu i njegovoj drutvenoj kronici, uobliavajui sadraj u rasponu od popularno prezentirane intelektualne razbibrige, vijesti iz visokog drutva i drutvene kronike do promoviranja avangardnih trendova. Budui da u Zagrebu tada nije bilo srodnih asopisa, Svijet je pratei sva vanija zbivanja u kulturi, politici i
11 U okviru dionice posveene art dcou u Srednjoj Europi zastupljene su ehoslovaka, Poljska i Maarska. Navedeno prema katalogu izlobe Art Deco 1910-1939. / [ur.] Charlotte Benton, Tim Benton i Ghislaine Wood. London : V&A Publications, 2003. 12 orak, eljka. 1925 : uzorak vremena Drago Ibler i hrvatska arhitektura izmeu ekspresionizma i funkcionalizma. // ivot umjetnosti 29/30 (1980), str. 45-57. Ista je autorica objavila i tekst The Yugoslav Pavilion in Paris u asopisu The Journal of Decorative and Propaganda Arts 17(1990), str. 36-41. 13 Avangardni teatar Sergija Glumca. Zagreb : Ex libris, 2004. 14 Kolveshi, eljka. Otto Antonini Zagreb i Svijet / Svijet i Zagreb dvadesetih. Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2006. Katalog izlobe.

modi imao velik utjecaj u njihovu populariziranju, koji svoj uspjeh u najveoj mjeri zahvaljuje Antoninijevom dizajnu. Sjajne ilustracije oblikuju dinaminu sliku tadanjeg Zagreba kao modernog europskog grada. Naslovnice Svijeta biljee i najavljuju ekskluzivne plesne zabave i balove, avijatike izlobe, donose slike iz otmjenih kavana i s igralita za golf, s izbora za najbolje automobile i mnotvo drugih podataka iz drutvene kronike. Osim glamurozne povrine, iz njih moemo rekonstruirati i komentare o aktualnim dogaajima ocrtane nepogreivim Antoninijevim senzibilitetom za kozmopolitizam koji je ugradio u kulturu svakodnevnog ivljenja. U povijesti primijenjene umjetnosti i dizajna 1920-e se u Hrvatskoj najee identificiraju kao prijelazno razdoblje izmeu secesije i afirmacije modernizma. Pri tome se materijalna kultura kao osnova dizajna, primijenjene umjetnosti i elitne umjetnike produkcije u potpunosti zanemaruje, kao i meusobna uvjetovanost njezine simbolike vrijednosti i novih oblika produkcije koji razvojem industrije dobivaju prve znaanije zamahe.15 tovie, Joso Lakato ustvrdit e s oduevljenjem u prvoj preglednoj studiji da je taj razvoj kolosalan, osobito u drvnoj industriji.16 U tim okolnostima pojavljuje se i svijest o drutvenoj ulozi kvalitete proizvoda, odnosno poecima afirmacije modernog shvaanja oblikovanja. U takvom ozraju osnivaju se tvrtke poput one Griesbacha i Knausa koja e tijekom meuratnog razdoblja razviti veliku produkciju predmeta od plemenitih metala, medalja i nakita, a taj se uspjeh zasniva na profiliranju trita. Simptomatino je, da su primjeri art dcoa u Hrvatskoj daleko brojniji u primijenjenoj umjetnosti i popularnoj kulturi nego u elitnoj, umjetnikoj produkciji te bi stoga bilo promaeno razmatrati art dco kao stilski obrazac. Podrazumijevamo li pojmom art dcoa najie supstrate europskih suvremenih pojava, tada u Hrvatskoj nalazimo malobrojne primjere. Prihvatimo li polazita prema kojima je art dco manifestacija modernizma, a ne konzistentna stilska formacija, tada se slika mijenja. Osobito u primijenjenoj umjetnosti i oblikovanju predmeta za svakodnevnu upotrebu, kao i reklamnim oglasima, asopisima i plakatima, gdje brojna ostvarenja i pojave tvore reprezentativan uzorak za kontekstualiziranje u okviru suvremenih europskih zbivanja. U hrvatskoj produkciji oituju se dva
15 Tema je predmet analize teksta Linde Sandino Here Today, Gone Tomorrow, Journal of Design History, Vol. 17, br. 3 (2004), str. 283-293. 16 Lakato, Joso. Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb : Naklada Jugoslavenskog Lloyda, 1924., str. 7.

39

Tomislav Krizman, Plakat izlobe "Djela", Zagreb, 1927.

40

Zatitni znak "Djela" oblikovanje: Tomislav Krizman

pristupa oblikovanju. Prvi je utemeljen na zasadama i reformi domae umjetnikoobrtne tradicije i kune industrije, a drugi na vizualnom jeziku internacionalnog modernizma. Meutim, neovisno o formalnim obiljejima i medijima koje koriste, zajedniki im je cilj pridonijeti kvaliteti svakodnevnog ivota. U tom kontekstu karakteristina je naslovnica prvog broja asopisa posveenog suvremenoj umjetnosti Naa epoha (1926.) koja programatski ilustrira orijentaciju novog asopisa: topovi plotunima najavljuju dolazak novog doba i novog ovjeka. U pomalo naivnoj viziji to je ovjek-stroj kojem

Otti Berger, Predloak za ilim, Zagreb, 1920. 1926.

Vaza, Zagreb, oko 1925. oblikovanje: Ivan Gundrum

41

su pod nogama slikarska paleta, filmska vrpca, maska, trokuti i estari, a u pozadini se na ruevinama stare civilizacije uzdiu simboli nadolazeeg vremena: neboderi i tvornice. Umjetnost i industrija vie nisu suprotstavljeni: danas, u vrijeme maine i radio koncerata moemo da govorimo i o artistifikaciji proizvodnje, ustvrdit e osniva i urednik asopisa Stanko Rac.17 U skladu s tim je i sadraj: od plakata i suvremene arhitekture do kubistikog nakita, filma i prikaza domae industrije povezuje ih nastojanje da lokalna zbivanja propituju u irem kontekstu.
17 S. R. Moderni kubistiki nakit (S parike izlobe Dekorativnih umjetnosti). // Nova epoha, Zagreb, 1(1926), str. 15.

42

Hinko Juhn, Plaketa, Zagreb, 1932.

Nastanak art dcoa u Hrvatskoj odvijao se u politikim prilikama odreenim osnivanjem nove drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Te su prilike poetkom dvadesetih godina izrazito nestabilne, to je ulozi kulture u stvaranju ideologije jugoslavenstva kao platforme jedinstva u multinacionalnoj zajednici davalo dodatnu teinu. Utoliko se situacija u Hrvatskoj donekle razlikuje od srednjoeuropskih drava nastalih raspadom Austro-Ugarske, no definiranje vlastitog identiteta i ovdje odraava napetost izmeu samosvijesti o nacionalnoj tradiciji i inzistiranja na suvremenosti. Promotivni nastup Kraljevine SHS na svjetskoj sceni na Exposition internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes potpuno 18 je podreen tom nastojanju. Naime, usprkos deklarativnim programatskim ciljevima prezentiranja moderne dekorativne umjetnosti, ta je izloba bila manifestacija odmjeravanja politike moi. U tom kontekstu srednjoeuropske, skandinavske drave i SSSR odabiru nacionalnu tradiciju kao osnovni reprezentacijski kod, istiui primjere suvremene puke ili foklorne umjetnosti i oblikovanja u simbiozi s modernim i avangardnim tendencijama kako bi pokazali vitalnost, snagu i autentinost.19 S druge strane, rije je o svjesnom koritenju univerzalnog vizualnog jezika kojim drave poput Poljske, ehoslovake i Kraljevine SHS deklariraju otklon od prijanje pozicije na marginama i izvan europskih kulturnih dominanti, odnosno o konstruiranju identiteta. Iako je Kraljevina SHS poziv za sudjelovanje na prvoj velikoj poslijeratnoj meunarodnoj izlobi primila ve 1922. godine, zbog suprotstavljenih ideolokih koncepcija unutar dravnog aparata, Ministarski je savjet odluku o tome donio tek sredinom 1924. godine20 te je za organizaciju preostalo svega tri mjeseca. Paviljon izveden prema projektu zagrebakog arhitekta i urbanista Stjepana Hribara u osnovi je jednostavan kubus s raskono koncipiranim skulpturalnim i slikarskim inventarom, ija dinamina ravnotea i pasti formalnog vokabulara u rasponu od neoklasicizma do arhainih izvora inspiracije oituje pripadnost art dcou.21 Glavni je ulaz markiran monumentalnim portalom od rezbarene orahovine
18 O historijatu nastupa Kraljevine SHS i Jugoslavije opirnije u: Galjer, Jasna. Expo 58 i jugoslavenski apviljon Vjenceslava Richtera. Zagreb : Horetzky, 2009. 19 Benton, Charlotte. The International Exhibition. // Art Deco 1910-1939. / [ur.] Charlotte Benton, Tim Benton and Ghislaine Wood. London : V&A Publications, 2003. Katalog izlobe, str. 152. 20 Jaa Grgaevi navodi kako bi odgovor organizatorima bio negativan da nam sa strane nije bilo priapnuto, kako e Bugari i Madari uestvovati i izlagati nae stvari. Navedeno prema: Grgaevi, Jaa. Umetni obrt. Zagreb : Naklada Jugoslavenski Lloyd, 1926., str. 8. 21 Pod utjecajem Organizacijskog odbora Hribar je izmijenio prvobitno eliptoidno rjeenje i priklonio se konvencionalnijoj varijanti. Navedeno prema: Vueti, Mato. Exposition internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes: Jugoslavija pred forumom naroda. // Obzor, br. 229, Zagreb, 27. 8. 1925.

Marijan Trepe, Vitraj Inenjer, Zagreb, 1928.

sa stiliziranim folklornim ornamentima koji je po Hribarovom nacrtu izveo Vojta Brani, nadvien freskom Joze Kljakovia u maniri monumentalnog klasicizma s apoteozom dekorativnih umjetnosti. Koncept sinteze svih umjetnosti proima i odnos prostornog okvira interijera s kojim pojedine tematske cjeline i izloci ine nedjeljivu cjelinu. U organizaciji cjelokupnog nastupa i u postavu kljunu je ulogu imao Tomislav Krizman, svestrani umjetnik zasluan za odluujue pomake u afirmiranju dekorativnih umjetnosti u Hrvatskoj. U opremanju paviljona sudjelovali su vodei hrvatski umjetnici, od kojih je veina ve imala iskustva u dekoriranju reprezentativnih javnih prostora: Vladimir Beci angairan je za freske u unutranjosti paviljona, Frano Krini za figuralne karijatide u ulaznom predvorju, slikari Milo Milunovi, Marijan Trepe, Maksimilijan Vanka, Zlatko ulenti i Jozo Kljakovi izradili su predloke za vitraje, Antun Augustini za reljefe, rasvjetna tijela izradio je Ivo Kerdi prema nacrtima arhitekta Vladimira terka, dok je namjetaj dijelom izveden u Obrtnoj koli, a dijelom u tvornici Bothe i Ehrmann. Veina izloaka bila je takoer hrvatske provenijencije, gdje je tradicija i kvaliteta umjetnikog obrta bila najintenzivnija. Razlozi tome su u djelovanju zagrebake Obrtne kole i utjecaju Bea kao kulturnog sredita na Zagreb, ali i organizacijske prirode te manifestnog karaktera itave izlobe. Nimalo sluajno, u tome je nezaobilazan doprinos zagrebakih institucija: Obrtne kole, Muzeja za umjetnost i obrt, Etnografskog muzeja i

43

Svijenjak, Zagreb, 1935. oblikovanje: Cvjetko Pear izvedba: Ferdo Rosi 44

Akademije za umjetnost i umjetni obrt, iji je udio najkvalitetnije zastupljen u radovima Hinka Juhna i njegovih uenika.22 U Juhnovom se atelijeru formiraju generacije vrsnih keramiara, afirmirajui senzibilitet za svojstva materijala i prepoznatljivi dekorativizam koji oituje ne samo formalne odlike art dcoa, nego i senzibilitet i ukus sredine u kojoj su nastali. Nimalo sluajno, dvadesete i tridesete godine obiljeene su sve veom popularnou autorske keramike, od Jelene Babi i Ivana Gundruma do Marte Plazzeriano, Stelle Skopal, Blanke Duanec i Zulejke Stefanini. Meu izlagaima su zastupljene i brojne enske autorice, meu ostalima Branka Hegedui i Nelly Geiger koje se na zasadama tradicije kune umjetnosti osobito uspjeno realiziraju u meuprostorima visoke i popularne umjetnosti. Osim nacionalnog paviljona, Kraljevina SHS predstavila se na
22 Reorganizacijom 1921. zagrebaka je Akademija za umjetnost i umjetni obrt dobila suvremeniji nastavni program, koji je osim slikarstva i kiparstva ukljuivao arhitekturu, primijenjenu umjetnost i kolu za uitelje crtanja u kolama.

Parikoj izlobi i samostalnom dionicom meu stranim dravama u Grand Palaisu, gdje je bio izloen umjetniki obrt23 i zasebna cjelina posveena teatru, dok je selekcija arhitekture predstavljena na Esplanade des Invalides. Meu izlocima umjetnikog obrta dominirali su unikatni predmeti i proizvodi kune industrije, grupirani tako da individualni autorski rukopisi imaju protuteu u snanim naglascima folklora. Meu izlagaima iz Hrvatske zastupljeni su brojni autori koji pripadaju krugu Krizmanovih suradnika, polaznika njegove privatne kole te profesora i studenata zagrebake Akademije. Iako nije mogue sa sigurnou utvrditi koliki je meu eksponatima udio radova koji su nastali u povodu izlobe, Krizmanovi tekstovi donekle rasvjetljavaju dvojbe o tome to je simulakrum, a to stvarno stanje produkcije domaeg umjetnikog obrta. Osim dokumentarne vrijednosti o Krizmanovim brojnim inicijativama u podruju edukacije, reforme i promoviranja umjetnikog obrta, te su studije i znaajan teorijski prilog afirmiranju modernog shvaanja kreativnih potencijala i mogunosti njihove primjene u proizvodnji. Situaciju domaeg umjetnikog obrta ocjenjuje nezadovoljavajuom: za luksuzne predmete jo uvijek nema dovoljno potrebe, a u svakodnevnoj upotrebi odvie je skupog uvoznog kia. Neto blai je Jaa Grgaevi, ocjenjujui da umjetnikog obrta koji bi imao svojstva nacionalnog identiteta, a ne samo puke tradicionalne kulture, jo uvijek u Hrvatskoj nema.24 Zanimljivo je, da su reakcije na nastup Kraljevine SHS bile vrlo podijeljene. Tragom podataka iz uvodnog teksta Gabriela Milleta u slubenom katalogu prestini Art et Dcoration posvetio mu je vrlo pohvalno intonirani prikaz.25 U amalgamu naroda trojedne kraljevine, istie se civilizacijska razina Hrvatske i graanske kulture Zagreba, koji je un vritable foyer dart dcoratif. 26 Sretan spoj tradicije i moderniteta u kombinaciji s propagandom pokazao se uspjenom formulom koja je nastupu Kraljevine SHS donijela brojne simpatije kulturne i podrku politike javnosti. Izvjetavajui s izlobe Gjuro Szabo i Vladimir Tkali27 hvale otmjenost paviljona i uspjeh nastupa Kraljevine SHS, navodei impresivan broj nagrada. Procjena Koste Strajnia, kritiara s izrazitim senzibilitetom za moderne medije, potpuno je suprotna. Prema njegovom je miljenju arhitektura paviljona promaena i bez identiteta, osobito u usporedbi s modernim
23 Osim navedenog, u posebno ureenom prodajnom prostoru mogli su se nabaviti predmeti umjetnikog obrta. 24 Grgaevi, Jaa. Umetni obrt. Zagreb : Naklada Jugoslavenski Lloyd, 1926., str. 38. 25 Saunier, Charles. La Section Yougoslave. // Art et Dcoration, Novembre 1925, str. 188-192. 26 Millet, Gabriel. Art Dcoratif at industriel dans le royaume SHS. // Exposition Internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes Paris 1925 : Section Serbe-Croate-Slovne. str., III. 27 Obojica su bili lanovi zagrebakog Organizacijskog odbora: Szabo u svojstvu ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt, koji je preuzeo organizaciju hrvatskog dijela izlobe, a Tkali je bio zaposlen kao kustos u Etnografskom muzeju.

45

46

Boidar Kocmut, Plakat za Zagrebaki zbor, Zagreb, 1930.

Charles Loupot, Plakat za Citroen, Pariz, 1925.

primjerima ekog, paviljona Sovjetskog saveza ili Le Corbusierovog LEsprit Nouveau, a da u tome nije bio iznimka svjedoe i miljenja pojedinih sudionika, primjerice Ive Kerdia. Pod dojmovima Parike izlobe i potaknut modelima suradnje kreativnih snaga i industrije u Wiener Werskttte i Deutsche Werkbundu, Tomislav Krizman i suradnici osnivaju 1926. u Zagrebu udruenje za promicanje umjetnikog obrta Djelo.28 Udruenje i istoimena zadruga osnovani
28 O ovoj je temi prva pisala Olga Maruevski: Tomislav Krizman za na umjetniki obrt. // Bulletin JAZU 2(1982), str. 11-37.

47

48

Vilko Gecan, Studija za naslovnicu asopisa The Dance, 1928.

Sergije Glumac, Plakat Odjea Friedmann, Zagreb, 1929.

su pod okriljem zagrebake Akademije za umjetnost i umjetni obrt gdje je Krizman u to vrijeme predavao. Meu lanovima Djela nali su se vodei umjetnici, arhitekti i obrtnici, od kojih su mnogi izlagali na Parikoj izlobi ili su bili ukljueni u organizaciju hrvatske dionice. Program Djela objavljen je u zasebnoj knjiici, a Krizman mu je dao i vizualni identitet u formi stepenaste piramide, jednog od omiljenih motiva art dcoa. Po uzoru na Werkbund, osnovni je cilj ponuditi tritu moderne i kvalitetne upotrebne predmete, od najjednostavnijih do najluksuznijih: Oni e stvarati takve osnove i nacrte te izraivati takve umjetnike predmete, koji e odgovarati modernom ukusu i ivotu, a zadovoljit e isto tako inteligenta i imunika, kao i malog graanina kome su sredstva ograniena i zahtjevi skromniji ... preuzet e ureaje bogatih salona, domova i lokala istom savjesnou i istim veseljem kao i izvedbu koare za kruh, djeje igrake kao i ostaloga, to je potrebno i u najskromnijoj kui. Neukusne strane proizvode, koje dnevno i svuda susreemo, ono e zamijeniti dobrom i solidnom domaom proizvodnjom. 29 Udruenje se trebalo sustavno baviti promoviranjem kvalitete, a zadruga je koncipirana kao ustanova za proizvodnju i prodaju. Programom je predvieno i pokretanje asopisa za likovne umjentosti, arhitekturu i umjetniki obrt, no od ambicioznih planova ostvareno je relativno malo. Najvanija je realizacija Djela izloba odrana 1927. u Umjetnikom paviljonu, to je prepoznala i suvremena kritika, bezrezervno podravajui ustrajnost Krizmanovih napora, uz iznimku etnografskog pristupa. Pedeset i troje autora izloilo je radove u gotovo svim kategorijama umjetnikog obrta, od opreme interijera (zidno slikarstvo, vitraji, mozaici), ilima i lutaka u folklornoj odjei, dekorativne keramike, stakla i predmeta od metala, nakita, ipke, modnog pribora i uveza, izmeu kojima su brojni bili ve vieni na Parikoj izlobi 1925. Prema predlocima lanova Djela, predmete su prozvodili, izmeu ostalima: Zagrebaka tvornica lustera Lux, Tvornica pei Pilot, Tvornica
29 Broura Djelo drutvo za promicanje umjetnikog obrta. Zagreb : Tipografija d.d., 1927., str. 4.

49

50

Josip Seissel, Plakat Pomozite studentima, Zagreb, 1924.

namjetaja Bothe i Ehrmann, Dravni ipkarski zavod, tvornica stakla u Parainu, enske udruge, kolske radionice i privatna kola Kornelije Geiger. Vizualni identitet izlobe Djela, u znaku apoteoze primijenjenih umjetnosti, kao i oblikovanje izloga zagrebakog salona eira uta kua u kojem su se prodavali predmeti iz proizvodnog programa Zadruge, jasno oituju opredjeljenje za modernu urbanu kulturu svakodnevnog ivljenja. Nakon zagrebake, Djelo je organiziralo i izlobu u Beogradu, a zahvaljujui odjecima nastupa na Parikoj izlobi 1925. imalo je znaajnog udjela i u opremanju nacionalnog paviljona na Svjetskoj izlobi u Barceloni 1929. gdje se Kraljevina SHS predstavila upeatljivim modernistikim paviljonom vrlo inventivne strukture koju ini sklop volumena u snano

hijerarhiziranom odnosu, koji evocira brod. Taj je odnos dodatno istaknut grafizmom povrina naizmjenino slaganih tamnosivih i bijelih pruga koje pojaavaju ekspresivnost oblika, poput artdcoovskih plakata gdje je perspektivni prikaz u funkciji isticanja dramatinih vizualnih efekata. Osim Djela, u opremanju unutranjosti paviljona sudjelovali su arhitekti Stjepan Hribar, Josip auli, Ivan Velikonja, Bruno Bauer i Vladimir terk. Prizemlje i prvi kat bili su obloeni oplatama od plemenitih vrsta drva, izraenim zajedno s kompletnim namjetajem u hrvatskim tvornicama. Teite na prezentiranju domae drvne industrije istaknuto je i reljefima iznad etiriju ulaza s prizorima obrade drva koje su izveli Antun Augustini i Frano Krini. Vitraji su prema predlocima Marijana Trepea izvedeni u atelijeru Ivana Marinkovia u Zagrebu, a dva panoa s prikazom etnografije izradili su Ljubo Babi i Krsto Hegedui.30 Navedena imena potvruju da je Krizman i ovom prilikom angairao vodee hrvatske autore. Sa stranje strane paviljona nalazili su se balvani, bave, daske i drugi proizvodi drvne industrije tvorei svojevrsnu instalaciju na otvorenom. Reformi umjetnikog obrta u Hrvatskoj znaajno je pridonijela reorganizacija zagrebake Obrtne kole 1932. godine, kada je kola znatno osuvremenjena osnivanjem novih odjela: elektrotehnikog, strojobravarskog, keramikog, grafikog, ilimarskog i tekstilnog. Suradnja s domaom industrijom postaje sve intenzivnijom, a ukljuivanjem u nastavni proces brojnih afirmiranih umjetnika i majstora kola se pribliila suvremenim europskim kolama za umjetniki obrt. Populariziranju kole najvie su pridonijele i godinje izlobe uenikih radova s prigodnim katalozima. Ipak, najvei su uspjesi ostvareni na Svjetskim izlobama u Parizu 1937. i New Yorku 1939. Mo izlobe kao masovnog medija na primjeru Zagrebakog zbora pojavljuje se u potpuno drugaijoj ulozi. Utemeljen 1909. sa svrhom da prireivanjem izlobi i velikih sajmova unaprjeuje nau industriju obrtnu i prvotnu proizvodnju, trgovinu i promet, a osim toga da podigne promet stranaca 31, Zagrebaki zbor je ubrzo postao jedan od najveih meunarodnih sajmova u Europi. Osim poticanja trgovine i potronje, Zbor je zahvaljujui atraktivnim programima privlaio sve iru publiku, pretvarajui se u sredite drutvenog ivota, a time je rasla i njegova uloga u generiranju moderne kulture. U okviru redovnih priredbi proljetnih i jesenskih sajmova odravaju se brojne specijalizirane izlobe, od automobila i radioaparata do glasovite izlobe Film und Foto koja je u Zagrebu odrana 1930., samo godinu dana nakon njezine premijere u Stuttgartu. U profiliranju
30 Navedeno prema: Na paviljon na izlobi u Barceloni. // Svijet, 17. kolovoza 1929., 178-181. i Jot, Bogoslav K. Svjetska izloba u Barceloni. // Grafika revija 5(1929), str. 141-153. 31 Citirano prema: Laslo, Aleksander. Zagrebaki zbor i paviljoni. // Francuski paviljon : prvih 70 godina / [ur. Bojan Baleti]. Zagreb : Sveuilite u Zagrebu, 2007., str. 14.

51

52

Zagrebakog zbora u modernu manifestaciju svijest o vanosti komercijalnog grafikog dizajna predstavlja konstantu koja se oituje na razliitim reprezentacijskim razinama. U funkciji naruitelja Zagrebaki zbor dao je snaan poticaj promoviranju i profesionalizaciji dizajna dvadesetih i tridesetih godina. Ve 1922. godine Zbor ima vlastiti propagandistiki odjel, a od 1924. u osmiljavanju vizualnog identiteta sudjeluje i zagrebaka podrunica jedne od vodeih europskih marketinkih agencija Publicitas. Istovremeno, angairanjem kreativnih osobnosti kao to su Sergije Glumac, Pavao Gavrani, Ljubo Babi, Ernest Tomaevi, Ivan Tabakovi, Otto Antonini, Emil Vii, Andrija Maurovi, odnosno dizajnerskog studija Atelijer Tri (Boidar Kocmut, Vladimir i Zvonimir Mirosavljevi) stvorena je u javnom prostoru dinamina slika Zagrebakog zbora, koja je, obraajui se najrazliitijoj publici, pulsirala ritmovima urbane kulture. Stoga su meu plakatima za Zagrebaki zbor zastupljeni narativno-realistiki, plakati oblikovani u duhu dekorativnog modernizma, rjeenja izrazito ekspresivnog naboja, sve do snanih geometrijskih kompozicija koje apelativno djeluju na promatraa. U prilog strategiji modernog naina trinog komuniciranja koje zahvaljujui Zagrebakom zboru postaje sastavni dio vizualne kulture svjedoe i brojne izlobe. Godine 1926. na Zboru je odrana velika meunarodna izloba plakata i reklamnih tiskovina, jedna od prvih takve vrste u svjetskim razmjerima. Zastupljene su sve namjene, od turizma i kulture do komercijalnih i propagandnih plakata klasificiranih prema temama, a reprezentativni uzorak od etiri tisue izloaka (tri tisue inozemnih i tisuu domaih plakata) pruio je presjek suvremene svjetske produkcije i ujedno pokazao dosege lokalne sredine. Sudei po odjecima u medijima, rije je o iznimno znaajnoj izlobi, iju visoku razinu kvalitete moemo tek dijelom rekonstruirati iz dostupnih podataka o autorima i temama, meu kojima se nalaze vrhunska ostvarenja poput plakata za Citroen Charlesa Loupota, propagandnog plakata Bernda Steinera, plakata za Wembley Spensera Prysea i Glasa Taylora, plakata za Canadian Pacific i vicarskih turistikih plakata. Upravo za navedeni Zbor32 Sergije Glumac izradio je seriju od 14 varijanti plakata koji predstavljaju sintezu suvremenih tendencija u oblikovanju plakata, u rasponu od kubistikog dekonstruiranja slike i apstraktnih geometrijskih kompozicija na tragu konstruktivistikih i utjecaja De Stijla, do rjeenja zasnovanih na znalakom koritenju citata, kolaa i montae.33 Prepoznajui plakat kao neizostavni faktor moderne kulture, veina osvrta kao najuspjelija rjeenja izdvaja upravo komercijalne plakate. Istovremeno, to je razdoblje dotad nezabiljeenog procvata vizualnih
32 Rije je o velikom proljetnom sajmu na Zagrebakom zboru odranom od 21. do 28. oujka 1926. 33 Galjer, Jasna. Plakati za Zagrebaki zbor 1926. (Prilog redefiniranju povijesti hrvatskog plakata). // Radovi Instituta za povijest umjetnosti 28(2004), str. 336-347.

komunikacija u Hrvatskoj, u kojem su osim ranije dominantnih tema iz podruja kulture sve vie zastupljena putovanja i turizam, sport, politika propaganda i reklamni sadraji. U Zagrebu krajem dvadesetih osim Publicitasa djeluju reklamni zavodi Interreklam d.d., Centroreklam, Orbis i brojne manje oglaivake agencije, to ukazuje na ivu trinu i gospodarsku aktivnost. Njima se 1928. pridruuje i Zavod za znanstveno prouavanje reklame i umjetniku reklamnu produkciju Imago, koji uvodi potpuno drugaiji vizualni jezik. Njegov osniva Miroslav Feller (1901. 1961.) prouavao je psiholoke aspekte reklame jo za vrijeme boravka u Beu (1922. 1924.), a po povratku u Zagreb nastavlja se baviti teorijom oglaavanja. Dobro informiran o aktualnim zbivanjima na podruju reklame u svijetu, ukljuen u djelovanje korporativnog udruenja Union Continentale de la Publicit, agilni i svestrani Feller u okviru brojnih aktivnosti namijenjenih promoviranju oglaavanja u zavodu Imago okuplja vrhunske suradnike. Sergije Glumac, Anka Krizmani, Boidar Kocmut i Vladimir Mirosavljevi kolovali su se tijekom dvadesetih godina u Parizu, Beu, Pragu, Berlinu i Dresdenu i u trenutku osnivanja zavoda Imago bili su u podruju grafikog oblikovanja ve formirane autorske osobnosti. Najzanimljiviji meu njima nedvojbeno je Sergije Glumac (1903. 1964.). Njegov teatarski opus (1923. 1925.) nastaje izmeu Berlina, Zagreba i Pariza, gdje se naao u sreditu avangardnih zbivanja, upijajui utjecaje ekspresionizma, futurizma, kubizma i konstruktivizma, s koncepcijama mehanike umjetnosti i teatra kao sinteze ovjeka i stroja. U Parizu 1925. upoznaje Friedricha Kieslera, zaduenog za postav austrijskog paviljona na Parikoj izlobi, koji tada nepoznatog studenta akademije Andra Lhotea poziva na sudjelovanje u smotri svjetskog avangardnog teatra International Theatre Exposition u New Yorku 1926. Istovremeno, u grafikom oblikovanju opredjeljuje se za redukciju slike, ekspresivne kompozicije i tipografiju. Igrom sluaja, od 1922. do 1925. nastaje u duhu i razdoblju zenitizma i multidisciplinarna produkcija Josipa Seissela, u kojoj konstrukivizam predstavlja uporinu toku. Konceptualna arhitektoninost i elementarizam plakata Pomozite studentima (1923.), neuobiajene, inverzne perspektive i simultano prikazivanje (Kino, Reklame, 1923.), studije zenitistike arhitekture, nacrti za scenografije i kazaline kostime i opremu knjiga nedvojbeno upuuju na onodobnu umjetniku ideologiju Lisickog i Rodenka i utjecaje De Stijla, odnosno tenje oblikovanja totalnog umjetnikog djela. Drugi znaajan izvor utjecaja avangarde u hrvatskoj sredini bio je Bauhaus. Kreativni pristup i znanstvene zasade u poimanju oglaavanja kao medija i imbenika drutvenih promjena rezultirali su tijekom djelovanja

53

54

Zavoda (1928./1929.) reklamnim kampanjama i oglasima koje su unijele potpuno nove standarde u dotadanje konvencije novinskog oglaavanja. Pri tome su se jednako uspjeno komunicirali s najirom publikom visokotiranih dnevnih novina (Jutarnji list, Novosti) i tjednika (Svijet) kao i specijaliziranih asopisa (enski list, Kulisa, Reklama).34 Rije je o pomno artikuliranom odnosu rijei i slike, precizno formuliranim s obzirom na rodni identitet i karakteristike drutvene grupe kojoj se obraa. Primjerice, u seriji oglasa za Krznariju Vinicky neobino filmsko kadriranje naglaava image moderne ene, kampanja za odjeu Friedmann ukljuuje filmsku dimenziju vremena kao strukturalni element, na nain srodan suvremenim Cassandreovim rjeenjima. Posebno mjesto zauzimaju serije oglasa za gramofone i ploe His Master's Voice, zasnovane na vizualnoj simbolici ikonikog znaka transponiranog u sloenu intermedijalnu igru, koja reklamirani proizvod pretvara u moni simbol modernog doba. U okviru djelatnosti Zavoda pokrenut je 1929. i asopis Reklama, prvi i jedini takve vrste u Hrvatskoj meuratnog razdoblja. Veinu tekstova objavljenih u ukupno 4 broja napisao je Miroslav Feller, a osim brojnih praktinih savjeta i informacija asopis je vrijedan i kao izvor ilustracija s europskim i amerikim primjerima reklamnih oglasa. Politika situacija u Kraljevini SHS dvadesetih je godina obiljeena turbulentnim dogaajima, koji kulminiraju uvoenjem diktature 1929. godine. U tim se okolnostima mogunost preobrazbe zaostale, ruralne sredine u modernu, trinom gospodarstvu i industrijskoj proizvodnji orijentiranu novu dravu poistovjeivala s kulturnom paradigmom Zapadne civilizacije. U promoviranju suvremene kulture kljuna je uloga masovnih medija, meu kojima pojava ilustrirane revije Svijet 1926. oznaava prekretnicu. Reklame i reklamne kampanje oituju bitne promjene u dotadanjoj podjeli rodnih uloga. Naime, ranije je zaraivao samo mukarac, dok je ena (iskljuivo) troila i zabavljala se, to se u reklamnom diskursu oituje konstruiranjem specifinih tipova enskih potroaa. One vie nisu samo racionalne domaice, brine majke i dokone dame, nego se sve ee identificiraju s obrascima zaposlene ene. U skladu s tim i strategije uvjeravanja stvaraju kulturni narativ koji vie nije odreen opozicijama muko-ensko, pozitivno-negativno, racionalno-iracionalno. Primjerice, robna kua Kastner i hler predstavlja zagrebaku varijantu idealnog mjesta za neometani uitak kupovine, ali i ambijent moderne urbane kulture. Prve pojave feministikog pokreta nastaju u doba hrvatske moderne na prijelazu 19. u 20. stoljee, kada intenziviranje zanimanja za drutveni poloaj ene u knjievnosti i publicistici afirmira prvu generaciju autorica enskog pisma. Jedna od najistaknutijih i najzanimljivijih meu njima je
34 Opirnije o ovoj temi vidjeti u tekstu Lovorke Maga: Reklamni zavod Imago i komercijalni grafiki dizajn u Hrvatskoj 1920-ih. // Peristil 51(2008), str. 99-118.

55

Adela Milinovi (1879.-1968.), spisateljica i novinarka svestranih interesa. Isprva kao supruga Andrije Milinovia35 postala je zarana suputnicom moderne36 1904. objavljuje studiju Nae enske kole i kako nam koriste, a dvadesetih godina i jedna od najborbenijih aktivistica u institucionalizaciji feminizma, autorica brojnih tekstova o enskim udrugama, eni u budunosti, prostituciji, trgovini bijelim robljem, zatiti djece, enskom pravu glasa. Ilustracija na koricama prigodnog uveza knjiga s njezinim proznim tekstovima37 s motivom koji upuuje na suvremene futuristike stilizacije tijela u pokretu nije stoga tek intervencija vrlo efektnih
35 Andrija Milinovi bio je pisac, dramaturg, knjievni i likovni kritiar, kustos Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. 36 Detoni Dujmi, Dunja [prir.]. Jagoda Truhelka : Izabrana djela. Adela Milinovi : Izabrana djela. Zagreb : Matica hrvatska, 1997. 37 Rije je o prigodnom uvezu u platno oslikane prednje strane korica, koji sadri pripovijest Sjena (1919.) i dva sveska proze Gospoa doktorica (1919.). Sudei prema posveti, nastao je 1925. i namijenjen je Izidoru Krnjaviju u povodu 80. roendana.

Salon vile Ili, fotografija, Zagreb, 1921. oblikovanje: Aladar Baranyai

56

Naslonja, oblikovanje: Sreko Sabljak, Zagreb 1937.

izraajnih svojstava, nego prije svega samosvjesni in.38 Tijelo u pokretu pri tome je vizualni simbol slojevitog znaenja: kada se u okviru europske turneje Zagrepanima u proljee 1924. predstavio glasoviti Rudolf Laban, u njegovoj plesnoj trupi Tanzbhne plee Vera Milinovi, ki Andrije i Adele Milinovi. Kazalini asopis Comoedia opirno izvjetva o gostovanju, a novopokrenuta revija za sve pojave scenskog ivota Scena (1924.) u tematu posveenom fenomenu nove plesne umjetnosti programatski izvjetava o dogaaju koji je u Zagrebu primljen s tolikim oduevljenjem, da je trupa produila boravak sa est dana na est tjedana. U meuvremenu je Laban u okviru izlobe Proljetnog salona u Umjetnikom paviljonu odrao predavanje,39 a nekoliko je predstava odigrano i u Beogradu.
38 Autorica ilustracije je Dea Milinovi, mlaa ki Adele i Andrije Milinovia koja je bila slikarica. 39 urinovi, Maja. Ples. // Avangardne tendencije u Hrvatskoj umjetnosti. Zagreb : Klovievi dvori, 2007., str. 220-221.

U povodu gostovanja Labanove trupe u Zagrebu nastala je i serija plesnih studija Sergija Glumca u kojima je sjajno interpretirao tijelo u pokretu.40 Na najznaajnijoj meunarodnoj izlobi knjiga u Leipzigu 1927. u okviru jugoslavenske dionice najzastupljeniji su bili hrvatski i slovenski autori. Uz organizatora toga nastupa Ljubu Babia, meu izlagaima su bili Olga Hcker, Vladimir Kirin, Tomislav Krizman, Pjer Kriani, Anka Martini, Tereza Pauli, Zdenka Serti, Ernest Tomaevi, Marijan Trepe.41 Simptomatino je, da su na glasovitoj izlobi Die Presse u Klnu 1928. Olga Hcker, Anka Martini i Anka Krizmani bile jedini izlagai iz Hrvatske. Naime, za slubeni dravni nastup Ministarstvo vanjskih poslova nije odobrilo sredstva.42 Meu njima se osobito istie Olga Hcker, koja se sustavno bavila tipografijom i grafikim oblikovanjem, a od 1919. prva je ena u sastavu nastavnog osoblja na Umjetnikoj akademiji u Zagrebu.43 Nastojei uspostaviti autentini nacionalni tip pisma, pridruila se stremljenjima u traenju autohtonog naeg, narodnog izraza koji je dvadesetih i tridesetih godina bio jedan od najsnanijih impulsa kulturne produkcije.44 Za ukljuivanje enskih autorica u zbivanja na umjetnikoj sceni Boca, oblikovanje: kljunu je ulogu imalo osnivanje Privremene vie kole za umjetnost i umjet- Blanka Duanec, 1930. ni obrt u Zagrebu 1907. godine. Ve u prvu generaciju upisano je pet polaznica koje studiraju po po istom programu kao i njihovi muki kolege. Sljedei je korak osnivanje privatne kole Tomislava Krizmana 1910. godine, u kojoj je nastojao bar djelomice realizirati ideje o reformi umjetnikog obrta. Podizanju svijesti o vanosti kune industrije i umjetnikog obrta pridonose poetkom 1920-ih godina novi oblici institucionaliziranog djelovanja i promoviranja, prvenstveno na razini edukacije. Tako agilni
40 Avangardni teatar Sergija Glumca. Zagreb : Ex libris, 2003. 41 Anonimni tekstopisac priloga u ilustriranoj reviji Svijet navodi da je uvodni tekst u katalogu napisao dr. Arthur Schneider, a spominje i repodukcije radova Olge Hcker i Tereze Pauli. (Jugosl. Odjel na internacionalnoj izlobi knjiga u Leipzigu. Svijet, knjiga IV., br. 12, god. II., 17. IX. 1927., str. 249.) 42 Navedeno prema dokumentaciji o nastupima Kraljevine Jugoslavije na meunarodnim izlobama i sajmovima od 1921. do 1941; A. J. 65-283-865. 43 Na Umjetnikoj akademiji u Zagrebu predavala je sve do umirovljenja 1946. godine. Tijekom itavog radnog vijeka bila je jedina ena meu predavaima. 44 Olga Hcker objavila je i prirunik Ukrasno pismo (kolska knjiga, Zagreb, 1951.).

58

Vojta Brani kao stipendist Odjela za socijalnu politiku Savske Banovine odlazi 1921. na studijsko putovanje po ekoj i Poljskoj da bi prouavao kunu industriju, a steena je iskustva nastojao primijeniti u vlastitoj sredini. Sredstvima navedenog Odjela za socijalnu politiku 1922. u suradnji sa enskom udrugom za narodnu umjetnost na elu sa enkom Frange osniva u Vidovcu zadrugu za izradu narodnih igraaka, nastojei dati organizirane poticaje razvoju kune industrije i njezinom povezivanju s primijenjenom umjetnou. Odjeci avangarde u Zagrebu se intenziviraju ve poetkom 1920-ih godina, ponajvie zahvaljujui intelektualnim krugovima okupljenim oko asopisa Zenit koji se, paradoksalno, usprkos Micievom konceptu Barbarogenija vie obraa suvremenim europskim pokretima nego zagrebakoj umjetnikoj sredini. Orbita zenitistikih stremljenja stapanju umjetnosti sa svakodnevnim ivotom privukla je niz umjetnika, od knjievnika i slikara do arhitekata. Trupa Margarite Froman donosi u Zagreb repertoar Djagiljevljevih Ruskih baleta i primljena je s oduevljenjem. Boko Tokin 1920. u Le Corbusierovom asopisu L'Esprit Nouveau objavljuje tekst Essais d'une esthtique cingraphique, jednu od pionirskih teorijskih studija ove vrste. asopis Comoedia u prvom broju 1923. donosi fotografije izvedbe Schlemmerovog baleta. Recepciji avangarde u zagrebakoj sredini znaajno su pridonijele veze s Bauhausom. estero studenata podrijetlom iz Jugoslavije: Avgust ernigoj, Otti Berger, Ivana Tomljenovi, Marija Baranyai, Gustav Bohutinsky i Selman Selmanagi tijekom boravka na Bauhausu postali su sudionici eksperimentalnog umjetnikog i edukacijskog modela, a ta se iskustva na razliite naine oituju i u njihovom daljnjem djelovanju. U tom smislu ilustrativni su radovi Ivane Tomljenovi Meller, koja se ve tijekom boravka na Bauhausu 1929. 1930., gdje je studirala fotografiju, profilira u multimedijsku umjetnicu. Njezini radovi sa studentske izlobe po zavretku pripremnog teaja u klasi Josefa Albersa oituju senzibilitet za razliite medije, koji je kasnije doao do izraaja u grafikom oblikovanju plakata, opremi knjiga, fotomontaama, scenografiji i osobito u luminokinetikim instalacijama za opremu izloga koje je realizirala u Pragu u prvoj polovini 1930-ih, u kojima je ostvarila sintezu bauhausovske funkcionalistike estetike i artdcoovskog modernizma.

Ivana Tomljenovi Meller, Predloak za plakat Meinl, fotografija, 1930.

U krugu bauhausovskih studenata nezaobilazna je Otti Berger, kaja se nakon zagrebake Akademije i ukljuivanja u aktivnosti udruge Djelo upisala na Bauhaus 1927. gdje se u okviru radionice za tekstil afirmirala kao jedna od najizrazitijih autorica, ostvarivi jo za vrijeme studija znaajne rezultate u eksperimentiranju novim materijalima i tehnologijom u suradnji s tvornicama. Bauhausovska ideologija bila je prisutna i u kulturi svakodnevnog ivljenja. Kada Mladen Kauzlari za pojedine interijere u vili Spitzer (Novakova 15) odabire namjetaj od elinih cijevi i koe, ili crta studije interijera na kojima vlastiti dizajn postavlja uz bok Le Corbusierovom i namjetaju Charlotte Perriand, rije je o programatskom inu kojim proklamira vlastitu pripadnost suvremenom poimanju funkcionalistike modernistike estetike. Da nije rije o izoliranom sluaju, govore u prilog i vizure Gradske kavane na glavnom trgu s metalnim stolcima Miesa van der Rohea, kao i podatak da su se knjige objavljene u biblioteci Bauhausa mogle nabaviti u zagrebakim knjiarama. Istovremeno, graanskoj kulturi Zagreba s poetka tridesetih pripadaju i osobe poput Marie-Luise Betlheim koja, nastanivi se 1927. u Zagrebu, gdje osniva kolu za ritmiku i gimnastiku, njeguje veze iz studentskih dana s prijateljima iz bauhausovskog kruga u Weimaru. Kada sa svojim suprugom lijenikom Stjepanom Betlheimom poetkom tridesetih nabavlja namjetaj za novi stan na Trgu N, katalozi tvornice Thonet s najnovijim modelima metalnog namjetaja i njoj su bili logian izbor. I dok su interijeri puristike jednostavnosti poput vile Pfefferman bili odvie radikalni da bi posluili za transmisiju novih koncepcija u iroj javnosti, visoki standardi oblikovanja stambenih ambijenata koje sustavno afirmiraju arhitekti na elu s Aladarom Baranyaijem postali su posredstvom masovnih medija dostupni i opeprihvaeni u iroj javnosti. Iako je za nastup na Exposition Internationale des arts et techniques dans la vie moderne u Parizu 1937. Kraljevina Jugoslavija odabrala reprezentativno oblije konceptualne arhitekture prema projektu Josipa Seissela, svojedobno jednog od zagovornika tendencija avangardi, rije je o povratku tradiciji. Koncept sinteze arhitekture, skulpture i slikarstva, koji je bio okosnica itave izlobe, dosljedno je proveden i u interijeru paviljona. Prostorni sklop paviljona i koncept postava tvore sintezu tradicijskih kulturnih vrijednosti i moderniteta, koji sugerira velike razvojne potencijale tadanje Jugoslavije i njezinu posebnost. No najvei problem bio je nepostojanje stvarne podloge za artikuliranje nacionalnog identiteta, odnosno tradicije i kulture. Tehnika kolaa i montae raznorodnih sadraja, toliko omiljena da je jedankopravno zastupljena u art dcou i u avangardnim tendencijama, pokazala se stoga kao jedini mogui izbor.

59

60

Moda I STIL IVOTA

DJURDJA BARTLETT

61

62

RTE NA NASLOVNICI zagrebakog ilustriranog asopi- Oto Antonini, sa Svijet u svibnju 1926. prikazuje pomno naminkano naslovnica, Svijet, 22. 5. 1926. lice mlade ene s obrvama izvuenim u luk, oima iji je znaaj naglaen crnom kozmetikom olovkom te usnama olienim u crveno. Premda itatelj takoer primjeuje jednostavnu koulju i jaknu mukog kroja, naslovnicom dominira njezina glava s kratkom kosom. Crte prati kratka tekstualna poruka: Zagrepanka i Bubikopf. minka i frizura definiraju ju kao novu, modernu djevojku dvadesetih godina prolog stoljea. No, ena na naslovnici nije samo podrezala svoju dugu kosu u novu, pomodnu frizuru. Ona je istodobno odrezala i sveze sa starim svijetom i njegovim stilom ivota. Napretkom novog industrijskog doba, taj je nain ivota ionako trebao brzo nestati. U dvadesetim je godinama prolog stoljea upravo ena obiljeila modernitet i postala glavnim potroaem njegovih rituala. Tehnoloki je razvoj bio preduvjet zapadnog moderniteta, a njegove su novotarije i napredovanje promicani uz pomo masovnih medija poput filma, ilustriranih asopisa i dnevnih novina. Ti su novi mediji promicali nove mode i nove stilove ivota: kratke

haljine, frizuru s kratkom kosom, sportove, mobilnost, none klubove, kabaretske predstave i nove provokativne plesove poput tanga i charlestona. Uloga hrvatskih medija u promicanju moderniteta Hrvatski ilustrirani asopisi i dnevni listovi savreno su utjelovili tu e za novim i spektaktularnim. Oni su objavljivali fotografije s modnih revija, izvjetaje o najnovijim parikim modnim trendovima, natjeajima ljepote, balovima, jazz-orkestrima i plesovima, sunanju, modernom baletu, teniskim turnirima, automobilskim utrkama, egzotinim putovanjima te holivudskim filmovima i njihovim zvijezdama. Na predodbenoj razini, inilo se da Hrvatska pripada tom novom, brzom i uzbudljivom svijetu. U stvarnosti, Hrvatska je u to vrijeme bila dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nastalog raspadom austrougarskog carstva. Zagreb je brzo rastao, ali je 1921. imao svega oko 110.000 stanovnika. Ta brojka je deset godina kasnije narasla na jo uvijek skromnih 185.500. Stvarne ekonomske promjene, koje bi ukljuile razvoj industrije i financijskog trita, dvadesetih su bile tek u zaetku. S druge strane, upravo zbog njihova nedostatka, u svakodnevici je prikazivanje svih vidova novog modernistikog svijeta i njegovih oitovanja bilo naglaenije. Mediji su bili podjednako zasluni za transmisiju zapadnog moderniteta i njegovog vizualnog jezika u hrvatsko drutvo, te za uspostavljanje domaih modernistikih rituala. Taj se medijski promican modernitet odvijao uglavnom na simbolikoj razini, dotiui tek povrinu drutva. Ipak, njegova je entuzijastina medijska promidba poljuljala konvencionalne predodbe o enskom rodu i tradicionalnom stilu ivota, te izazvala otpor u konzervativnijim krugovima tadanjeg hrvatskog drutva. Stilom prezentacije, koji je preferirao vee fotografije na raun teksta te inzistiranjem na novosti i senzacionalizmu u izvjetavanju, hrvatski su se tiskovni mediji ugledali na odgovarajue zapadne modele.

63

Reklama za Nivea kremu, Svijet, 21. 12. 1935.

64

Veernja haljina, kreacija: Jean Patou, Pariz, oko 1925.

Haljina, Hrvatska, 1927. -1928.

Zapadni je modernitet stigao u Hrvatsku kao spektakl, koji su razliite svjetske prijestolnice hranile i razliitim sadrajima. Iz Pariza su stizale novosti o sofisticiranim modnim trendovima i naprednom stilu kupovine. Francuska je prijestolnica takoer bila izvor vijesti o kakljivim uicima u brojnim izvjeima o njezinim nonim klubovima i kabareima. Hollywood je, pak, s filmovima i filmskim zvijezdama donosio masovni glamour. Zahvaljujui svojim tehnolokim udima, od posljednjih modela automobila pa do nebodera, Amerika se doivljavala i kao Budunost. Uzbudljive vijesti o novim prijevoznim sredstvima poput zrakoplova takoer su promicale i ideju o brzom napretku. Reklame za strane luksuzne proizvode u domaim medijima, poput oglasa za aumobile marki Ford i Lincoln, parfeme, pudere i kreme marki Coty, Worth, Bourjois, L'Oreal, Elida i Nivea, stvarale su dodatno povoljno okruje uvoenju moderniteta u Hrvatsku. Moda Dama i art dco moda. Dvadesete su godine prolog stoljea donijele i posve novu modu. Zaokret prema oputenijem enskom stilu odijevanja poeo je ve pri kraju Prvog svjetskog rata, no prava se revolucija dogodila tek sredinom dvadesetih godina, sa stilom koji je poslije nazvan art dco. Taj se stil slubeno rodio na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu (Exposition internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes) 1925. godine. Izloba je predstavila luksuzne

65

Veernja haljina, Pariz, oko 1926.

Veernja haljina, Zagreb, 1933./34.

66

Kornelija Geiger, predloak za haljinu, Zagreb, 1920.-1925.

modele vodeih parikih dizajnera, koji su se sastojali od izrazito dekorativnih haljina i veernjih toaleta. Art dco se estetski oslanjao na raznolike stilske citate, u rasponu od starog Egipta, Rimskog carstva i Bizanta pa do slavenskih i dalekoistonih motiva. Poput svojih secesijskih prethodnica, i te su luksuzne haljine bile ureene kompliciranim vezom i perlicama. Ipak, njihovi jednostavni krojevi i izduene linije zamijenili su prethodne voluminozne oblike enske odjee, to je art dco haljine uinilo modernima. U tadanjim je europskim i amerikim enskim magazinima njihov modernitet dodatno naglaen modnim crteima koji su stilom podsjeali na avangardne likovne pokrete poput futurizma i kubizma. asopis Svijet, koji se pojavio 1926., esto je izvjetavao o tim pomodnim i elegantnim parikim trendovima, jer su se oni uklapali u njegovu viziju modernistikog luksuza. Hrabrim potezima kista i jarkim bojama te estetizacijom svakodnevice, smioni su crtei osnivaa i ilustratora Svijeta, Otta Antoninija, savreno korespondirali s art dco stilom modnih ilustracija koji je prevladavao na Zapadu. Svijetova je idealna itateljica bila profinjena i bogata dama. Mnoge je ilustracije pokazuju kako plee, vozi automobil, igra tenis ili se u svom budoaru sprema za jo jednu u nizu nonih zabava. Svijet demokratski aludira na cjelokupnu zagrebaku ensku populaciju u blago ironinom lanku Zagrebanka i moda objavljenom u svibnju 1926., premda je samo dama mogla sebi

priutiti najnovije modele i imala dovoljno vremena da u njima uiva. Ona je, jasno, prava Svijetova modna junakinja, jer rado mijenja toalete i odijeva se u skupe svile, dragocjena krzna, lake cipelice, divne arape i poetine eire. Redovita Svijetova rubrika Iz zagrebakog drutva ekskluzivno je predstavljala te profinjene dame, uglavnom preko portreta iz studija Foto Tonka, koji je vodila fotografkinja Antonija Kular. Svijet je svoje idealne itateljice izvjetavao o najnovijim luksuznim modnim trendovima, bilo posredstvom Antoninijevih crtea, bilo fotografijama odjee vodeih parikih kua visoke mode, poimence Wortha, Paula Poireta, Luciena Lelonga i Molyneuxa. Redoviti su izvjetaji vjerno prikazali zaokret od raskone izvezene veernje odjee prema sportskim kompletima jednostavnih linija kakve su promicali Jean Patou i Coco Chanel. Njihova se odjea zasnivala na elegantnim kombinacijama kardigana i suknje i bila jednako skupa, ali je djelovala mladenaki i moderno. Prema kraju dvadesetih godina, suknje su se postupno produile, postiui dojam duine asimetrinim umecima. ene su iznova poele nositi dugu kosu. asopis Kulisa je u rujnu 1929. komentirao da pametne ene opet cijene vanjsko obiljeje njihovog enstva - dugu kosu. U tridesetima se Hollywood sa svojim neopisivo glamuroznim zvijezdama u dugim pripi- Torbica, Wiener jenim veernjim haljinama, ekstravagantnim krznenim kaputima i velikim Werksttte, Be, 1922. eirima, nametnuo kao najvaniji modni utjecaj. Ta nedostina elegancija i ozbiljni glamour bili su modni odgovor na globalnu gospodarsku krizu i prijetnju novog svjetskog rata. Parika visoka moda, koja se u to vrijeme, uz asopise poput Svijeta, enskog lista i Kulise, pojavljivala i u dnevnim novinama Jutarnjem listu i Veeri, izgubila je svoju mladalaku zaigranost. Moda je postala konzervativna. Holivudska zvijezda Joan Crawford i Wallis Simpson, ena zbog koje je engleski kralj Edward VIII. napustio prijestolje, sa svojim su savrenim kostimima strogog izgleda predstavljale novi enski ideal. U svom blago senzacionalistikom stilu, dnevnik Veer je 1937. nagaao hoe li Zagrepanke oponaati komplet ene koja je potresla temelje imperija, nakon to su to ve uinile Amerikanke i Engleskinje. Istodobno se razvijala i domaa moda. Prva modna revija s odjeom lanova Udruge hrvatskih obrtnika, ukljuujui krojae, modne salone, modistice, postolare i frizere, odrala se na Zagrebakom zboru 1924. godine. Jutarnji list je pohvalio tu inicijativu: Svrha je ove priredbe da u prvom redu pokae openito, koliko imamo sposobnosti i smisla, da se i na polju osebujnosti ukusnog odijevanja ogledamo sa inozemstvom te da se tako od njega emancipiramo Jo danas ima Zagrepana, koji svoje odjevne potreptine nadmiruju u Beu, pa i u Grazu, dok se s druge strane moemo

67

68

Oto Antonini, naslovnica, Svijet, 31. 8. 1929.

danomice uvjeriti, da to isto moemo dobiti i u Zagrebu od domaih proizvodjaa 45. U tridesetima su se modne revije lanova Udruge hrvatskih obrtnika preselile u hotel Esplanade. U izvjetaju iz 1935., Svijet je naglasio da su domai krojai ponudili savreno izraenu odjeu po posljednjoj modi: Zato mogu mirne due koliko nae dame, toliko i gospoda povjeriti svoje narudbe domaim obrtnicima. Oni e ih zadovoljiti ne samo u pogledu izradbe, ve i same kreacije i zamisli novih, najmodernijih modela.
45 Jutarnji list, 4. travnja 1924., str. 6.

Domai su saloni procvali u dvadesetim godinama prolog stoljea. Gjuro Mati bio je kljuna figura poetkom dvadesetog stoljea, podjednako kao zaetnik Hrvatske udruge obrtnika 1906. godine, te kao vlasnik uglednog salona Robes et Confections u sreditu Zagreba. Mati je svojedobno radio u prestinoj parikoj modnoj kuci Worth te je kasnije

69

Zagrebaki zbor, Svijet, 27. 10. 1928. Nae moderne gospodje i narodno vezivo, Svijet, 27. 2. 1926.

nastavio promicati pariku umjesto beke mode u svom salonu. I zagrebaki duan Printemps te salon Maison Tea donosili su najnovije parike trendove. U tridesetim je godinama Mella Zwieback dizajnirala duge, elegantne haljine u svom salonu u Martievoj 5. Duani Lebinec i drug te Bai i Vurdelja nudili su najmodernije tkanine. Salon V. Vidri i drug, smjeten u Dugoj ulici 8, dizajnirao je elegantnu muku odjeu. Gospoda su cilindre kupovali od Ljudevita Geresdorfera, dok su modistice Dragica mid, Angelina i Dragica Pejak dizajnirale enske eire po posljednjoj modi. Angelina i Pejak svoje su eire pokazale i na Meunarodnoj izlobi u Parizu 1937. godine. I drugi su hrvatski obrtnici sudjelovali na toj velikoj meunarodnoj manifestaciji: Mila Granitz, Marija Hadjina i Hanja Sekuli izloile su dizajn haljina, proizvoaci kone galanterije Trec i drug te Sljeme pokazali su enske torbice i putne torbe, dok su Rozalija Vidrih i Pavao Kostenjak izloili svoje cipele. Na Meunarodnoj izlobi u Parizu 1937. najuspjeniji je ipak bio Banovinski ipkarski teaj Lepoglava. Pod umjetnikim vodstvom Danice Brssler, njihove su ipke osvojile zlatnu medalju.

70

Haljina, Budimpeta, oko 1925.

Art dco i moda kao umjetniki projekt. Geometrijski stil u kroju i uzorcima bio je dodatni karakteristini element odjevnog stila art dco, pridonosei njegovoj modernistikoj vjerodostojnosti. Naelno, geometrija je bila opepriznati vizualni jezik moderniteta. Njegova brzina i tehnoloka dostignua bili su utjelovljeni u plonosti modernistikih kubistikih slika, ali i u umjetniki nadahnutim smionim geometrijskim uzorcima na haljinama. U Parizu je avangardna umjetnica i modna dizajnerica ruskog porijekla Sonia Delaunay nudila minimalistike, sportom nadahnute kostime nainjene od tkanina sa ivopisnim geometrijskim uzorcima koje je sama dizajnirala. Njezin se stil istodobno nadahnjivao novim umjetnikim pokretima i tradicionalnim ruskim etnikim motivima. Britanski Vogue je na svojoj naslovnici iz sijenja 1925. godine objavio crte ene pored najnovijeg modela automobila. Bila je odjevena u haljinu ukraenu stiliziranim ruskim etnikim motivima, koju je dizajnirala Sonia Delaunay. U potrazi za egzotinim i neobinim, Epidemija art dco je prigrlio etnike uzorke, ali ih je pojednostavio do geometrijske Charlestona, Svijet, 20. 11. 1926. apstrakcije. Prilagodivi se na taj nain estetici art dcoa, etnika su nadahnua odigrala dvostruku ulogu na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine: ispunjavala su modernistiku potragu za autentinou u kulturama izvan okruja razvijene zapadne civilizacije, ali su takoer omoguila tim zemljama da predstave svoju izvornu kulturu u novom, modernistikom i kozmopolitskom kontekstu. Hrvatski je tekstilni i odjevni izbor u sklopu paviljona Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca predstavio tradicionalne narodne nonje i vez, ali i primjenu proienih etnikih motiva na haljinama i modnim dodacima modernistikog stila. Oni su su savreno odgovarali modernistikom interesu za geometrijom kao progresivnim vizualnim jezikom. U svom osvrtu na odjevni i tekstilni dizajn slubena publikacija Enciklopedija modernih primijenjenih i industrijskih umjetnosti u dvadesetom stoljeu prepoznala je te napore:

71

72

Smoking Senzacija dananje mode, Svijet, 27. 3. 1926.

Jugoslavija je predstavila originalne, modernizirane adaptacije svog tradicionalnog dizajna koji tako esto nadahnjuje nase dizajnere visoke mode. tovie, ta je publikacija uvrstila fotografiju nekoliko torbica ukraenih etnikim motivima u stilu art dcoa koje je pokazala splitska umjetniko-zanatska kola, te spomenula, meu nekoliko drugih eksponata, kaput izloen od zagrebake enske udruge za uuvanje i promicanje narodne puke umjetnosti i obrta. Katalog koji je popratio jugoslavensku sekciju na parikoj izlobi 1925. godine izdvojio je isti izloak: raskoni bijeli vuneni kaput ukraen vezom nadahnutim tradicionalnim alovima kakve su nosile ene iz okolice Siska. Zagrebaka je Udruga pokazala i niz drugih izloaka u modernistikom stilu, ali nadahnulih domaom narodnom nonjom, poput drugog veernjeg kaputa, svilenog izvezenog pojasa, bijelog vezenog svilenog ala te malene izvezene svilene torbice. Tri prve nagrade koje je zagrebaka Udruga osvojila na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. pokazale su da je kombinacija modernistike estetike i stilizirane tradicionalne dekorativnosti uspjeno odgovorila stilistikim zahtjevima art dcoa.

Haljina, Austrija ili Hrvatska, oko 1925.

U kontekstu tadanjeg hrvatskog drutva, zagrebaka je Udruga bila dio nacionalno osvijetenih napora da se sauva i promie tradicionalna narodna nonja i etnika batina, te da se prodajom novoizraenih predmeta u tom stilu novano pomogne enama iz osiromaenih sela zagrebake okolice koje su ih izraivale. Osnovana 1913. godine, zagrebaka je Udruga tijekom svog djelovanja sudjelovala na 52 izlobe u domovini i inozemstvu i na mnogima od njih uspjeno trila svoje uratke. Dok su proizvodi petrinjske Udruge, koja je 1908. osnovana pod istim imenom i na slinim naelima, doslovno potovali izvornu tradicionalnu tekstilnu i odjevnu kulturu, estetika se zagrebake Udruge veim dijelom oslanjala na vizualno sjedinjenje zapadnjake pomodne odjee s domaim narodnim motivima. Svijet je pohvalio modele te Udruge u svom izvjetaju o modnoj reviji na Zagrebakom zboru 1928. godine. I sam je Svijet esto promicao takvu modernistiki moderiranu upotrebu domaih etnikih motiva. Antonini je 1926. popratio svoj crte triju haljina ukraenih motivima iz Posavine, Siska i estina oduevljenom podrkom upotrebi stiliziranih folklornih motiva na modernistikim kompletima, ustvrdivi da se nai motivi dadu jednako divno upotrijebiti kao garniranje i aplikacija skroz modernim toaletama. Antoninijev je crte ispunio tu zadau: njegovi modeli djeluju poput bilo koje dekorativne art dco haljine.

73

74

Nai Missovi, Svijet, 24. 8. 1929.

Svijetov pokuaj pomirbe modernistikih i tradicionalnih tendencija pokazuje u kojoj je mjeri modernitet bio eljen u Hrvatskoj, ali modernitet i njegovi rituali izazivali su i zazor. Obje su tendencije odraavale percepciju i ulogu etnikog motiva u irem drutvenom i kulturnom okruju. Tadanji je autor Jaa Grgaevi doivio kozmopolitizam kao opasnost i glavni razlog za odumiranje domaih umjetnikih obrta. On je hvalio postav u sklopu jugoslavenskog paviljona na parikoj izlobi 1925., ali je istaknuo da bi

Franjo Mosinger, Ruke tipkaice, 1929.

75

njegova etniki nadahnuta dekorativnost bila odbaena u domaoj svakodnevici. Grgaevi je primijetio da naa Francuskinja ne bi cijenila mural Kolo Vladimira Becia, te da bi se obrecnula na supruga ako bi ponudio urediti njihov dom u slinom stilu: koga e mi djavola slika srpsko-hrvatsko-slovenakog kola kod tako lepih modernih igri golih ena. Zar ti se vie dopada to seljako poskakivanje, nego ono savijanje, uvijanje, podvijanje moje i mojih razgolienih drugarica na naim urovima? Uh, kako si zaostao u kulturi! 46. Za Grgaevia je pomodna upotreba etnikih motiva samo ukazivala na njihovu iskorijenjenost iz prirodnog okolia koji je nestao s napretkom moderniteta. Umjesto toga, etniki nadahnuti predmeti bi se nasumice pojavili u budoarima dotjeranih gradskih dama: na vratu jedne dame, odevene po poslednoj francuskoj modi, kolje od srebra sa filigranskom izradom, sa suzicama, pozlaen, rad nekog prizrenskog ili dubrovakog filigraniste; u budoaru jedne lepe ene velik broj ipaka iz Paga ... u garderobi poneki al47. Tijekom tridesetih godina, prevladale su konzervativne tendencije. ene i djeca paradirali su u haljinama ukraenim etnikim motivima prostorima Zagrebakog zbora 1936. godine. U to je vrijeme ranije modernistiko umjetniko propitivanje ustuknulo pred jaanjem tradicionalnih
46 Grgaevi, Jaa. Umetni obrt. Zagreb : Jugoslovenski Lloyd, 1926., str. 38. 47 Ibid., str. 37.

76

vrijednosti u drutvu i umjetnosti, pa se i upotreba etnikih motiva u modi promijenila. enski su asopisi sada savjetovali doslovno prenoenje tradicionalnih narodnih motiva na haljine. Dirndl, tradicionalna austrijska enska nonja, takoer je u to vrijeme sve prisutnija u hrvatskim medijima. asopis Parika moda je u svom travanjskom broju 1936. popratio krojnim arkom kolorirani crte s pomodnim varijantama dirndla. Nasuprot tom trendu, novina Hrvatski dnevnik, politiki bliska Hrvatskom seljakom pokretu, u isto je vrijeme napadala uvoz dirndla te savjetovala hrvatskim gradskim enama da u domoljubnom duhu ukrase svoje haljine hrvatskim nacionalnim ipkama i vezom. Te su odjevne bitke bile najava mranih vremena koja su bila pred vratima. Garonne. Imune gospoe u luksuznoj odjei obiljeile su art dco modu u razdoblju dvadesetih i tridesetih. No, u dvadesetim godinama njihovu je prevlast ugrozio novi tip ene, koja je postala poznata kao Garonne (Djearac), u ast istoimenog romana koji je 1922. godine objavio francuski pisac Victor Margueritte. Garonne nije samo promicala novu modu, ona je bila novi drutveni fenomen. Bila je mlada, nosila je kratku kosu, njezino je tijelo bilo djeake grae, a odijevala se ili u kratke ravne haljine ili odjeu u sportskom mukom stilu. Dvije kategorije ena koje je zanimala moda Dama i Garonne djelomino su se stilski preklapale. Mnoge su pomodne dame odrezale kosu u bubikopf i obukle kratke haljine i jakne nalik mukima, no Garonne je bila znatno smjelija, izgledom i ponaanjem. Roman Victora Marguerittea izazvao je veliki skandal u Francuskoj, ali se prodao u 600.000 primjeraka. I otpor prema tom djelu i njegovo prihvaanje podjednako su izrazili nesigurnost glede ideje o enskom spolu nakon Prvog svjetskog rata. Ta je nova ena ugrozila prijeratni ustaljeni odnos meu spolovima, istodobno postajui dio rastue enske zaposlene populacije u stvarnosti i vizualni simbol nove modernistike enstvenosti u modnom tisku i na filmu. Garonne je u isto vrijeme objavljivala mobilnost, brzinu i funkcionalnost novog stila ivota i bila njegovom glavnom potroaicom u sklopu svog zanimanja za sport, praenje mode, none izlaske i ples. Coco Chanel je imala kratko podrezanu frizuru ve 1916. godine, kada je poela nositi i odjeu posuenu od svojih ljubavnika. I neke druge ene u okruju francuskog i engleskog umjetnikog ili visokog drutva takoer su nosile kratku kosu, no ona je postala provokativnom tek kada se pretvorila u masovni pomodni fenomen. Ipak, protivnici nisu uspjeli zaustaviti njezinu preobrazbu iz jednog u nizu modnih trendova u osvijeteni stil ivota mladih ena iz svih drutvenih klasa. Nasuprot nekoj skupoj haljini, nova je frizura bila svakome dostupna, istodobno promiui onu koja je nosi u novu modernu enu. Svijet je 1928. napisao da su u borbi protiv nove kratke frizure potekle cijele rijeke crnila iz bezbroj pera,

ali da je konani pobjednik ipak bubikopf. Crte Epidemija Charlestona, objavljen u Svijetu 1926., prikazuje Garonne kao zloestu djevojku. Pokazuje mladu enu u snu, kojem se prepustila nakon noi provedene u plesu. Ipak, dok u snu grli jastuk, ve razmilja o novoj zabavi, utjelovljenoj u liku crnog jazz glazbenika koji svira saksofon pokraj njezinog kreveta. Odjevni je izbor Garonne ponikao iz njezinog ivota, stvarnog ili imaginarnog. Njezina je odjea bila funkcionalna jer ju je posudila iz muke garderobe. Taj je proces zapoeo ve za vrijeme Prvog svjetskog rata, kada su se ene poele zapoljavati u industriji prihvativi pritom kaputie u mukom stilu. Pohod moderniteta uinio je to funkcionalno ruho pomodnim. ene su tada poele nositi i druge odjevne predmete iz izvorne muke garderobe, poput, primjerice, pidame. enske su pidame imale iroke nogavice i bile su saivene od svile, a ene su ih nosile na plai, kod kue kad su primale goste ili, u najhrabrijoj verziji, na ulicama svjetskih prijestolnica. Smoking se takoer pojavio u enskoj garderobi, postavi, kako je Svijet ustvrdio, tek jedna etapa u pomukarenju ene te predvidio da ni Zagreb nee dugo ekati da ugleda prvi enski smoking! Svijet i drugi hrvatski enski magazini, isto kao i iroko dostupni austrijski modni asopis Wiener Mode (Beka moda), objavili su i mnoge fotografije s jahaim i lovakim odorama za ene, ali je ta odjea bila uglavnom popularna meu pripadnicama vie klase koje se nisu bojale prekoraiti zadane spolne uloge. U trenutku kad je fenomen Garonne postao masovno popularnim, njegova se hrvatska pobornica najradije odluivala za kratku ravnu haljinu, inae favorit nove moderne djevojke u cijelom svijetu. Premda nije prekoraivala zadane spolne uloge, ta je kratka haljina, razotkrivajui ensko tijelo, ipak utjelovila revolucionarni modernistiki stil. Njezina se enstvenost

77

Josefine Baker u Zagrebu, Svijet, 20. 4. 1929.

Sa zagrebakih elitnih plesova u Esplanadi, Svijet, 28. 1. 1928.

78

zasnivala na kotunjavom i vitkom enskom tijelu ravnih grudi. Idealno mladalako tijelo bilo jo jedna razlika izmeu Dame i Garonne. Dami je preostalo da pokua dostii eljeni atletski izgled dijetom i posjetima salonima ljepote. Fenomen Garonne se ugasio u tridesetim godinama. Svjetska gospodarska kriza nije samo vratila konzervativnu modu, ve i tradicionalne drutvene norme, koje su od ene oekivale da postane odanom majkom i samozatajnom suprugom. Fenomen Garonne je tijekom dvadesetih ipak stekao iznimnu popularnost meu enama diljem svijeta. Ludo se zabavljajui u Zagrebu, ta je pomodna mlada ena zauzimala znaajan prostor u drutvenoj kronici na Svijetovim stranicama. No, u asopis su pristizale i brojne fotografije Garonne djevojaka iz pokrajine koje su, u nadi da e biti

Oto Antonini, naslovnica, Svijet, 16. 7. 1933.

79

objavljene, slali lokalni profesionalni i amaterski fotografi te rodbina samih djevojaka. Svaka je od tih fotografija prikazivala nasmijeenu djevojku s obveznom bubikopf frizurom te najboljom veernjom haljinom koju je mogla pribaviti u svom gradu. Stizale su iz Splita, Ozlja, Osijeka, Virovitice, Garenice, Slatine, Susedgrada, Crikvenice, Pakraca, Krapine, Lipika, Varadina, Dugog Sela, Paga, ibenika, Lepoglave, Krievaca, Novog Marofa, Suhopolja, Karlovca, Voina, Omia, Ivani-Grada, Sv. Ivana Zeline, Vrboske, Zapreia Iz njihove poze i samosvjesnog pogleda upuenog kameri, moe se oitati da je svaka od tih djevojaka smatrala sebe subjektom vrijednim ope pozornosti. No kad se ena konano pojavila na javnoj sceni, smjesta je postala objektom i poela se nuditi kao stvar ugodna pogledu. Svijet je samo uvaio taj novi fenomen uvodei 1928. godine novu drutvenu kolumnu Izabrane ljepotice iz nae pokrajine.

80

Veernja haljina, Be, oko 1927. Veernja haljina, Zagreb, 1933./34.

Demokratizacija mode. Svijet je sa svojom redovnom kronikom hrvatskog drutvenog ivota zabiljeio proces demokratizacije mode kao vanog dijela nove masovne kulture. Razni elementi zapadnog moderniteta, od manije bubikopfa do kratkih haljina, plesa, sunanja i amerikih filmova, proirili su se od viih klasa prema niim srednjim slojevima i gradskom enskom radnikom klasom. Elitni je Svijet 1928., makar deklarativno, prepoznao prisutnost nove ene u njezinim raznim utjelovljenjima, spominjujui poimence tajnicu, blagajnicu, profesoricu, tipkaicu, kuharicu, telefonisticu, kondukterku, spisateljicu, dadilju, slikaricu i frizerku. I druge su tiskovine poele promicati novu modernu enu te su morale na svojim stranicama izii ususret i njezinim specifinim interesima. Josip Horvat, urednik Obzora i Jutarnjeg lista u meuratnom razdoblju, u svojoj povijesti hrvatskog novinstva primijetio je: Na informativno novinstvo naroito utjee novi sloj italaca, gotovo nepoznat do 1914. To su ene, koje sad sainjavaju u najmanju ruku polovicu italaca, pa svi informativni listovi trae podruja koja e ih zainteresirati, od mode do kuhinjskih recepata48. Doista, Jutarnji list je tijekom dvadesetih i tridesetih godina redovito izvjetavao o modi. Mo nove ene sve se vie oslanjala na mase ena koje su pristizale na trite rada. tovie, neka nova zvanja i zanimanja koje je donio modernitet i njegovi rituali bila su namijenjena gotovo iskljuivo enama i zapoljavala su ensku radnu snagu. Kulisa je 1929. izvijestila o bekoj koli za kozmetiarke kao o novom tipu kole koji priprema ene za novo zvanje. U skladu sa svojim oduevljenjem za masovni glamour, Kulisa je tu i sline prozaine profesije prikazivala kao glamurozne. Tadanja reklama za pisai stroj Corona takoer pridonosi takvom dojmu, prikazujui monotonu profesiju tipkaice pomou portreta lijepe mlade ene nagnute nad posljednji prijenosni model dotine marke. Poznati fotograf Franjo Mosinger doarao je tu ekskluzivno ensku profesiju na fotografiji Ruke tipkaice, koja se fokusira na prste ene koja brzo tipka. Veina zvanja dostupnih enama nije bila prestina niti im je donosila znaajnu zaradu, ali su zaposlene ene ipak osvojile stanovitu slobodu i prihode koji su im omoguavali da makar donekle sudjeluju u modernistikim ritualima potronje. enski asopisi poput enskog svijeta, Parike mode i Hrvatice, redovito su tiskali krojne arke s najnovijim modelima za one koje su same ivale. U rubrici Za vjete enske ruke bekog asopisa Wiener Mode iz 1926. mlada ena s modernim bubikopfom, odjevena u posljednji djeaki stil koji ukljuuje i kravatu, sjedi za ivaim strojem i sama ije taj komplet. Rastui promet kozmetikih proizvoda odraavao je postojanje masovne potroake baze. Jedan oglas za puder Tokalon iz 1935. tvrdi da
48 Horvat, Josip. Povijest novinstva Hrvatske : 1771-1939. Zagreb : Stvarnost, 1962., str. 409.

81

82

Oto Antonini, naslovnica, Svijet, 10. 4. 1926.

je djevojka prikazana na reklami dobila deset branih ponuda za mjesec dana otkako je poela koristiti taj proizvod. Vjeto kombinirajui fotografiju zgodne djevojke i njezinu ispovijed, taj je oglas bio namijenjen mladim, neudanim zaposlenim enama. Poput mnogih meu njima, i djevojka s reklame, simbolino nazvana Gospoica X, radila je kao prodavaica u modnom duanu. Ljepota nije demokratski rasporeena u drutvu, ali nije niti klasno obiljeena. Iznenada su mnoge ene dobile ansu da minkom poljepaju svoj prirodni izgled te tako steknu novo samopouzdanje. Svijet je

1928. pozdravio tu njihovu novu uoljivost te ustvrdio da su u galeriji najljepih ena svijeta ipak najljepe zagrebake pucice. Procesi postvarenja donijeli su sobom novu ikonografiju koja je fetiistikom pogledu doputala da klizi preko izloenih dijelova tijela, to je ukazivalo na sve snanije veze medija, mode i kozmetike industrije. Tako je Kulisa 1929. urno organizirala natjeaj Tko ima najljepe noge i najljepe ruke?, te nakon mjesec dana proglasila pobjednice, izabrane izmeu navodno 600 fotografija pristiglih u urednitvo asopisa. Modna revija tvornice cipela Bata, odrana 1927. na Zagrebakom zboru, pokazala je defile enskih nogu vidljivih tek do koljena, jer je scenografija sakrila lica modela i ostale dijelove njihovih tijela. Preteno muka publika okupila se da vidi tu reviju Bata cipelica i lijepih noica. Takvo izlaganje enskog tijela i poveana upotreba kozmetike izazvali su otpor u tradicionalnijim dijelovima hrvatskog drutva. lanak, objavljen u Obzoru 1929., optuio je Amerikanku i ameriku filmsku industriju kao krivce za invaziju umjetne, masovno proizvedene ljepote. Umjesto da uiva u kvalitetnoj glazbi i ita knjige, Amerikanka je opsjednuta jazzom i modnim asopisima te stoga njezin izgled poput lutke podsjea na umjetnu ljepotu holivudskih zvijezda. Takvu je ljepotu lako masovno proizvesti, jednako kao to je lako masovno proizvesti automobil Ford, glasi zakljuak Obzorova lanka. Taj bijes izazvala je stvarna prevlast amerikih filmova na jugoslavenskom tritu. Na samom poetku tridesetih, ak je 170 filmova od ukupno uvezenih 250 bilo amerikog podrijetla. No, holivudska formula koja je kombinirala moderne teme s glamuroznim art dco interijerima nije prevladala samo na naem tritu. Ameriki film je osvojio svijet, jer su njegovi tvorci savreno shvatili da publika oekuje stalno nove zvijezde i nove modne trendove.

83

eir, Zagreb, oko 1925. Rukavice, Austrija, oko 1930.

84

Filmske zvijezde poput Clare Bow, Lily Damite, Pole Negri, Joan Crawford, Katharine Hepburn i brojnih drugih, bilo da ih je oparana publika gledala na filmskom platnu ili itala o njima u ilustriranim asopisima, donijele su u Hrvatsku nove modne trendove i novi stil ivota. Holivudski modni dizajneri, primjerice Gilbert Adrian, postali su slavni poput svojih parikih kolega. Kulisa je 1931. predstavila Adriana kao kralja mode i objavila njegove savjete o najnovijim trendovima, a taj su lanak popratile fotografije holivudskih zvijezda u dugim svilenim haljinama koje je za njih dizajnirao Adrian. Jutarnji list se 1937. obratio svojim itateljicama s pitanjem: Imate li 'slavna' usta?, potiui ih da usporede svoje usne s onima Joan Crawford, Myrne Loy, Grete Garbo i Marlene Dietrich. lanak je sadravao i savjete koji su itateljicama trebali pomoi da svoje usne uine to slinijima usnama holivudskih zvijezda.
Iz enskoga sporta, Svijet, 10. 4. 1926.

Ameriki je film svojoj masovnoj i preteno enskoj publici donio i novi, znatno slobodniji moral. Svijet je 1926. objavio kako su neki od najstrastvenijih filmskih poljubaca zabranjeni ak i u Americi, to taj asopis nije sprijeilo da objavi izuzetno erotizirani prizor iz filma U kandama prostutucije, koji je tog asa prikazivao Monopol Mosinger. Jutarnji list je 1929., naprotiv, prosvjedovao protiv amerikanizacije Europe, temeljei svoje optube na promjenama u enskom karakteru koje je prouzroio ameriki film. Autor lanka je ustvrdio kako ameriki filmovi prikazuju samo skandalozno ponaanje unutar braka i olake odluke za razvod. Zakljuio je da se amerikanizacija Europe moe primijetiti po opadanju ugleda institucije braka te u stvarnom rastu razvoda. Emancipacija i spolnost moderne ene postale su opasne u trenutku kad su postale masovnom pojavom. U medijima je ena gotovo proglaena odgovornom za gospodarsku krizu tridesetih godina. U kratkoj prii Karakter kokote, objavljenoj u Kulisi u oujku 1931., ena je bezobzirno i proraunato stvorenje u lovu na radom iscrpljene mukarce, dok je njoj na umu tek uitak u haljinama.

Kupalina haljina hlae, Zagreb (?), oko 1930.

85

86

Foto Reputin, tefica Vidai Miss "Europa", 1927.

Stil ivota Demokratizacija zapadnog drutva donijela je nove podjele izmeu povlatenih i manje povlatenih. Premda su deklarativno svi bili pozvani da uivaju u novim drutvenim ritualima putovanja, sporta, sunanja, mode i plesa do zore, samo su se nove elite doista i mogle prepustiti tim uicima. Kako je razvoj industrijskog drutva znatno uveao broj gradskog stanovnitva, masovni su mediji izumili celebrity kult, koji je hranio snove onih koji su teili istom glamuroznom ivotu, ali ga nisu sebi mogli priutiti. Novi rituali bogatih i slavnih postupno su poeli puniti i stranice

hrvatskih medija. Njihov je zapadnoeuropsko-ameriki izvor samo dodao vie glamura izvjetajima o novom kozmopolitskom stilu ivota. Jutarnji list 1929. objavljuje lanak o novom frizerskom salonu obrtnika Dragutina imunia u sreditu Zagreba, opremljenom amerikim tehnikim spravama, koje omoguuju da se uz stare niske cijene brijemo, iamo, eljamo i manikiramo uz odlinu higijensku poslugu, kao da smo pravi amerikanski bogatuni. Drugi rituali, poput balova profesionalnih udruga, uvoenja novih sportova poput golfa ili prekooceanske plovidbe na luksuznom brodu, bili su znatno elitniji od eljaonice, a neki su bili odvani, uvodei nove zvukove poput jazza, seksualno provokativne plesove poput tanga, charlestona i Black-Bottom te dovodei na javnu scenu polunaga enska tijela. Hrvatski su mediji pripremili svoju provincijalnu publiku za dolazak novog kozmopolitskog stila ivota i njegovih egzotinih uitaka. Josephine Baker, najvea zvijezda parikog nonog ivota, izazvala je dunu pozornost u Svijetu 1927., koji ju je nazvao boginjom koja je umornoj, staroj i blaziranoj Europi donijela injekciju - charleston. Taj su lanak popratile dvije fotografije Josephine Baker na kojima su njezinu golotinju zaklanjale jedino suknjica od banana i nakit, pa Josephinin dolazak u Zagreb dvije godine kasnije nije izazvao nikakav drutveni skandal, nego je bio pravi spektakl. Svijet je veselo priopio da je epidemija bekeritisa zavladala gradom tijekom njezinog petodnevnog boravka te ustvrdio da je ona hirovito i draesno stvorenje, koje svojim armom osvaja svakoga tko je iz bliega vidi. Glavno poprite tih novih rituala bio je hotel Esplanade, sagraen 1925. godine kako bi dostojno ugostio putnike koji su u Zagreb stizali vlakom Orient Express. Svojom ogromnom plesnom dvoranom, kavanama i terasom otvorenom spram brzog gradskog ritma, Esplanade je ubrzo postala utoitem i zagrebake elite, iji su javni ivot hrvatski mediji pozorno pratili. Drutveni se status novinara dramatino promijenio, sukladno njihovoj novoj i vanoj ulozi u hrvatskom drutvu. Novinari su postali posrednici izmeu umjetnikih, politikih, financijskih i poslovnih segmenata nove elite. Prebirui kroz povijest hrvatskog novinstva, Josip Horvat je primijetio da pred kraj devetnaestog stoljea dnevnik Obzor nije mogao nai suradnike, jer se nitko nije elio posvetiti takvoj neuglednoj profesiji 49. etiri desetljea kasnije, situacija je bila radikalno drukija. Balovi i plesovi. Prvi Novinarski bal, odran u Esplanadi 1928. godine, privukao je gradsku elitu. Svijetov je izvjetaj ilustriran brdom fotografija zagrebakih dama odjevenih po posljednjoj modi. Kako je Svijet
49 Horvat, Josip. ivjeti u Hrvatskoj 1900-1941. Zagreb : SNL, 1984., str. 182.

87

88

osim novinarskog pokrivao i mnoge druge balove, inilo da je elita mnogo brojnija nego to je doista bila. Ovladavanje stalno novim plesnim koracima bilo je nuan preduvjet nazonosti balu, kao i svakoj drugoj plesnoj zabavi. Uitelj plesa, gospodin Tuci, otvorio je svoju plesnu kolu 1920. godine. Kroz nju su u meuvremenu prole tisue plesaa koji su se tako eljeli uklopili u sve intenzivniji drutveni ivot50. Kako su novi plesovi redom bili erotizirani, plesne su kole istodobno s plesnim koracima pouavale i nova pravila pristojnosti. Odravala su se i plesna natjecanja, od kojih je najprestinije bilo u hotelu Esplanade pod pokroviteljstvom kompanije Edison Bell Penkala. Nova moderna ena u medijima je predstavljena kao kljuni potroa modernistikih rituala. No, ona je imala i partnera i to ne samo u plesu. Dvadesete su godine oblikovale i novi tip mukarca, koji se takoer prepustio plesu, putovanjima, pomodnom odijevanju i modernim sportovima. Opis koji Josip Horvat navodi o svom kolegi, novinaru i uredniku u Obzoru i Jutarnjem listu, savreno odgovara tom novom tipu: Rudolf Maixner poeo je zalaziti u Obzor u drugoj polovici ljeta 1920. Brucoki Dandy, habitu zrinjevako-ilikoga korza i savske plae nosi pomodne kratke kapute, uske hlae koje otkrivaju glenjeve. Obino je gologlav. Nonja to je Amerike, pridola do Posavine kroz filtrau zapadne Evrope, zajedno s amerikim plesnim ritmovima i prvim 'bubikopfima', koji tad revolucioniraju glavu Evropljanke. Bio je to, a da nitko nije slutio, poetak amerikaniziranja evropskog ivota 51. Rudolf Maixner nije promicao samo nove muke modne trendove, nego i novi drutveni sloj. Taj je visokoobrazovani sin lijenika iz Varadina bio predstavnik profesionalne klase, iji je znaaj znatno rastao u meurau. Putovanja. Brzi vlakovi i prekooceanski brodovi prethodili su naletu moderniteta, a zrakoplov i sve bri automobil konano su dvadesetih uspostavili putovanje kao simbol modernog kozmopolitskog stila ivota. Novo je doba bilo opsjednuto brzinom i tehnologijom, a ta dva elementa objedinjavala su nova prijevozna sredstva. Ilustracija ene za volanom u sportskom kaputiu, s modernim eirom tipa cloche i konatim rukavicama, pojavila se na jednoj od prvih naslovnica Svijeta 1926., a taj motiv bio je prisutan i u sljedeim godinama. Glamurozna je art dco ena samo pridonosila glamuru putovanja u najnovijem modelu automobila, iji oblik savreno utjelovljuje modernistike ideale istih linija i tehnolokog progresa. Reklame za inozemne modele automobila u domaim medijima uspostavljale su vezu izmedju putovanja, brzine, luksuza i moderniteta. Svijet je redovito izvjetavao o natjecanju Concurs d'elegance, gdje su
50 Tuci je 1927., primjerice, pouavao svoje ake novom plesu Black-Bottom i novoj verziji vjenog favorita, Tangu 1927. 51 Horvat 1984., str. 237.

se automobili natjecali svojim izgledom. Dame-vozaice iz zagrebakog visokog drutva za volanom svojih automobila savreno su se uklapale u taj luksuzni ambijent. Bogatima je putovanje bilo prigoda pojaviti se u odjei posebno dizajniranoj za tu aktivnost, poput konih modnih dodataka za glavu, elegantnih konih rukavica te konih jakni u modi za oba spola. Kako su automobil i zrakoplov donijeli radikalno nove mogunosti putovanja, podjednako u stvarnom ivotu i u svijetu fantazije, Svijet je marljivo objavljivao reportae o ljepoti gradia na obali Jadrana i divljini slovenskih planina, ali i o mnogim udaljenim turistikim destinacijama diljem svijeta. Ta kombinacija bliskog i realistinog s dalekim i egzotinim uinila je da i ove potonje dvije kategorije djeluju fiziki blie i dostino. Poput veine modernistikih rituala, i putovanje je uglavnom bio spektakl u kojemu se uivalo na stranici asopisa. Sport. Sport se ve krajem devetnaestog stoljea poeo razvijati i kao profesionalna i kao drutvena aktivnost, no sve uestaliji novinski tekstovi o zdravstvenim blagodatima sporta pridonijeli su njegovoj sve veoj popularnosti podjednako meu elitom i masovnom publikom. Klizanje i sanjkanje zimi te kupanje ljeti uzeli su maha. Nogomet je postao izuzetno popularan, ali i hazena, vrsta rukometa kojom se bavila enska populacija. Igrai masovnih sportova udruivali su se u razliite sportske klubove koji su se meusobno takmiili, od lokalne do nacionalne razine. Njihove su sve popularnije utakmice nametnule sport kao jo jedan modernistiki spektakl. I oni koji su se bavili elitnijim sportovima okupljali su se u udrugama, poput automobilistikih entuzijasta ili igraa golfa. Nacionalni je automobilski klub organizirao svoju prvu Internacionalnu automobilistiku utrku 1926. godine. Iste je godine u Zagrebu odran i prvi Internacionalni teniski turnir. Zagrebaki Golf Klub upriliio je 1931. prvu egzibicijsku igru u Maksimiru, na livadama uz Vidikovac i vicarsku kuu. Ti su sportovi ponudili jo jednu mogunost eliti: da se pokae u najnovijim modelima teniske i golf odjee. Sportom izgraeno tijelo postalo je novi ideal. Na crteu u Svijetu, zagrebake hazenaice imaju tijela poput Amazonki i skau visoko u zrak, promiui modernistiki ideal energine i sportske ene. Predstavljajui sport domaoj enskoj publici, Svijet u lanku iz 1929. istie kako se ene u inozemstvu bave tenisom, plivanjem, veslanjem, maevanjem, golfom, kriketom, hazenom, jahanjem, bacanjem koplja i diska, lakom atletikom, pa ak i nogometom. Usput, Svijet dodatno pojanjava kako se ni enski sportovi ne tjeraju bez mode: u pyjamama se igraju razne sportske igre. U mnogim je prigodama sport bio tek razlog za druenje. Svijet je redovno izvjetavao o radostima ivota za kupaline sezone, pokrivajui Split, Dubrovnik, Crikvenicu, Rab, Hvar, Novi Vinodolski, Kraljevicu i ostale jadranske turistike destinacije, ali i kontinentalne plae koje su

89

90

se prostirale uz rijeke u Osijeku, Brodu i Sisku. Svijet je vjeto zanemarivao imovne razlike, naglaavajui kako su ljepotice, koje si nisu uspjele priutiti ljetovanje na Jadranu, uljepale savsku plau. Tu one plivaju poput zlatnih ribica i pocrnjele su kao Bakerice. Drugi su se drutveni rituali, poput weekenda proirili od viih klasa prema dolje. Ujedinjeni u zajednikoj elji da privremeno napuste stresni gradski ivot, mnogi su vikendom poeli odlaziti u prirodu, rijetki vlastitim automobilom, ostali autobusom i vlakom. Svijet je u svibnju 1929. primijetio da naa zagrebaka okolica dobiva preko nedjelja neku 'mondenu' natruhu, a nai seljaci udom se ude, kako to gospoda 'kaputai' uz te gramafone neumorno pleu Charleston, foxtrot ili tango. Natjeaji ljepote. U prosincu 1926. filmska je kua Fanamet organizirala natjeaj ljepote u hotelu Esplanade, koji je okupio ljepotice iz cijele zemlje. Svijet je uzbueno izvijestio da scena s tako pretrpanom balskom dvoranom i tako razdraganom navijakom publikom nije nikad prije viena. Uzbuenje je samo poraslo kad su mlade natjecateljice defilirale pred irijem u ritmu Fanamet Charlestona, skladanog posebno za tu prigodu. Ali, najvei je razlog svom tom uzbuenju bila filmska kamera, koja se epurila u sredini dvorane. Svijet se u svom izvjeu nadao kako e ime jedne od natjecateljica sastavljeno od elektrinih arulja doskora svijetliti nad velikim boulevardima amerikih i evropskih velegradova. Uistinu, jedna je od natjecateljica, sedamnaestogodinja Zagrepanka tefica Vidai osvojila nakon toga titulu Miss Europa na berlinskom natjeaju ljepote 1927. godine. Ta joj je pobjeda donijela neopisivu popularnost u domovini. Hrvatski su je mediji pratili na svakom koraku, obavjeujui javnost o svakoj njezinoj novoj frizuri i svakoj novoj haljini te o tefiinim prvim iskustvima u filmskoj industriji. Domaa je publika tako saznala da je Vidai posjetila Budimpetu, Be i Berlin, te da je na horizontu Amerika, zemlja filma i dolara. Pod novim je umjetnikim imenom Steffie Vida odigrala sporedne uloge u filmovima Pononi taksi (1929.), Ljubav u snijegu (1929.), Tajne Orijenta (1928.), Vitezovi noi (1928.) i Evine keri (1928.). tefica Vidai nije postala velika meunarodna filmska zvijezda, ali je njezin javni uspjeh na najelitnijoj zagrebakoj lokaciji Esplanade najavio novo doba. Od tog trena, medijska pozornost nije bila usmjerena samo prema enama iz uglednih obitelji ili onima koje su se bogato udale. Vidaika, skromna vlasnica male delikatesne radnje u Juriievoj ulici broj 10, bila je prva, ali je sve vei broj natjeaja ljepote i medijskih izvjetaja o njima upozorio javnost na druge ljepotice iz srednjih i niih klasa. Lokacije su se natjecanja ljepote prigodno mijenjale. Neka su se jo uvijek odravala u luksuznim hotelima, a do mnogih je dolo nepredvieno, na zabavama u raznim hrvatskom gradovima, u organizaciji vatrogasnog

drutva, pjevakog drutva, gospojinske udruge, graanske itaonice i studentskih klubova. Svijet je 1927. prepoznao plau kao najpopularniju lokaciju za odravanje takve manifestacije, organiziravi vlastiti Natjeaj za ljepotice u kupalitima. Godinu dana kasnije, kompanije Stella Film i Music Hall organizirale su natjeaj za Miss Sava. Tom su prigodom sve kandidatkinje snimljene, program se s takmienja vrtio u kinu Music Hall iji su posjetitelji odluili o pobjednici. Ustrajno elitni Svijet pokuao je unijeti malo stila u nastajuu masovnu zabavu. Primjeujui da se izbor ljepotica svugdje u svijetu vri dostojanstveno i otmjeno, Svijet je prigovorio nediscipliniranosti i neozbiljnosti zagrebake publike pri izboru za Miss Sava. Demokratizacija mode i irenje drutvenih rituala od viih prema niim klasama, koje se podjednako dogaalo u medijima i u stvarnom ivotu, pokazalo je da je Hrvatska u razdoblju izmeu dva rata prihvatila modernitet i njegove razliite iskaze, unato nepovoljnim tehnolokim i gospodarskim okolnostima.

91

92

... a onda e sve odletjeti jednog dana zajedno sa zemljom i sa zvijezdama, i sve e nestati tako temeljito netragom da nitko nee znati da smo i mi tu bili i letjeli i da nam je bilo divno. Miroslav Krlea, Let(imo) nad Panonijom, 1929.

Scenografija za Poirota: okvir slike vremena

93

skica za konstrukt o meuratnom graenju na hrvatskom ozemlju

ALEKSANDER LASLO

94

preuve d'essai

EU POVIJESNIM TRASAMA famoznog OrientExpressa, ruta Simplon-Orient-Expressa u prvoj je operativnoj fazi prometovanja ovog luksuznog eljeznikog servisa 1919. 1939. (dakako i kasnije, 1945. 1962., a potom kao Direct-Orient-Express sve do 1977.), krleijanskom trajektorijom izmeu movara i uma prolazila i Zagrebom. U prvom, dakle, vremenskom rasponu - koincidentno s uspostavom i poetkom disolucije neodrivog dravno-politikog konstrukta Prve Jugoslavije, a posve dostatno za produkciju suvremenih, zavodljivih urbanih mitova o hipotetskim epizodama jo jednog jueranjeg svijeta. Mitova poput suvremene urnalistike fiksacije o Kraljici krimia Dame Mary Clarissi Agathi Christie, nad ukrobljenim stolnjakom u orijentalnom, kvazimaurskom-plus-Thonet ambijentu Grand restauranta na zagrebakom Glavnom kolodvoru, u pauzi putovanja za Istanbul. Nakanjenoj u istanbulski hotel Pera Palas, gdje e 1934., ini se, nastati nenadmano Ubojstvo u Orijent Ekspresu, radnje smjetene izmeu Vinkovaca i Broda, a nadahnuto stvarnim petodnevnim prometnim zastojem u meavi, u trako-turskoj zabiti erkezky 1929.

Grand je moda najei epiteton ornans u imenima naih vrstih inscenacija za art dco stanja i dogaanja, poznat od vremena carskokraljevskih Kurort standarda, uglavnom kao proireni naziv brojnih manje-vie luksuznih Imperijala i Royala. U meurau pojam je veinom pak samodostatan, radilo se tek o novim tranzitnim svratitima, podjedno lokalnim drutvenim okupljalitima (sastajalitima otmjenog svijeta), primjerice u Brodu ili Kninu, ili o uzornim sreditima posve novog koncepta prometa stranaca posveenoga pravu na oputanje i dokolicu: odmaralitu Dubrovakog kupalinog i hotelskog DD iz Praga u Kuparima ili maestralnome, steamliner estetikom komponiranom hotelu brae Glavovi i Antuna Sesana na rajskom Lopudu.

95

Dionis Sunko, Hotel Esplanade, Mihanovieva 1, Zagreb, 1922. 1925., razglednica

Slava Orient-Expressa i njegova nova poratna ruta zasigurno su odredile i mjesto gradnje zagrebakog hotela Esplanade, nakon promaenih pokuaja DD za izgradnju svratita i kupalita na gotovo nerjeivim lokacijama, na vrhu Gundulieve ulice. No, dah opojnog glamura Orient-Expressa zamagljuje danas injenicu da je magini vlak u Zagreb stizao u gluho doba noi (0:55, odnosno 3:25, ovisno o O.S./S.O. smjeru putovanja) gdje je za njegova desetminutnog stajanja teko zamisliti leeran usputni posjet bogatoj hotelskoj ponudi u zamjenu za Wagons-Lits pullmann-komfor, ponajmanje vizitaciju ukrobljenim stolnjacima kolodvorskog (koliko god Grand) restorana. Drugih je, meutim, rukavica par zamisliv nuni predah od dugoga i, usprkos svem komoditetu zamornog putovanja, kakav su u Zagrebu koncem 1920-ih zapravo inkognito uinili Olgivanna i Frank Lloyd Wright (na povratku s bosporskog Orient-Express Sirkeci terminusa i s teretom netom nabavljenih orijentalnih sagova). Pritom, na vrstu poveznicu FLW art dco u ovako konstruiranom uvodu jedva da je potrebno podsjeati.

96

Dionis Sunko, Hotel Esplanade, Mihanovieva 1, Zagreb, dananje stanje interijera

Temeljni passepartout Realitet Prve Jugoslavije od prvog je koraka dravne konsolidacije kontaminiran konfliktnim okolnostima i, ako je sloenost prostoproaste Dunavske monarhije doputeno opisivati kao ureenu, ali napetu alijansu, tad je nova zajednica, pojednostavljeno reeno, tek hegemonistikom represijom odravala kakav-takav format. Bez ikakvih amatersko-historiografskih pretenzija, ovdje valja navesti bar neke dogaaje to bitno odreuju geo- i sociopolitiki kontekst u kojem se oblikuju i artikuliraju parametri privredne osnove, prostornog razvitka i graevnog okolia hrvatske komponente u junoslavenskoj talionici identiteta. Zanemarimo zavodljive pekulacije o projektu Sjedinjenih drava Velike Austrije nadvojvode Franza Ferdinanda i transilvanskog politiara Aurela Popovicija (1906.) i nedokazivim konspiracijama koje bi zapravo imale uzrokovati Ferdinandovu likvidaciju na Appelovoj obali u Sarajevu, napose procjene o objektivnoj recepciji konfederalistikih reformskih ideja u hrvatskim krajevima Austro-Ugarske. Uz prolongiranu amortizaciju ratnih trauma Hrvatskog boga Marsa na Galicijskoj, Balkanskoj i fronti na Soi (kaderaki renegat aruga pogubljen je godinu i pol nakon hvatanja, istom dva mjeseca prije inauguracije parike izlobe 1925.), u hrvatskom se korpusu gomilaju frustracije kontinuiranom dezintegracijom teritorijalne cjelovitosti. Nakon jednomjesenog postojanja kroz studeni 1918. Drava SHS se famoznom Adresom zdruuje sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevinu SHS, to je potom cininim spinom prozvano osloboenjem i utemeljilo mitoloki konstrukt kulta Kralja Petra Osloboditelja (podgrijavan sve do epizode s projektom Metrovieve rotunde, kada se u predveerje druge svjetske konflagracije kult pokazao bespredmetnim). Drava SHS u zajednicu ulazi s naslijeenim teritorijalnim ustrojem, a hrvatski korpus s ciljem konanog formalno-pravnog zaokruenja Trojednice. Unato borbenom pokliu Bogu boje, caru carevo, nama nae s ofanzivnom prigodnom kartografijom to presie preko Soe, zahvaa Koruku, pa Gradie sve

Ivo Tijardovi, SHS, 1919., razglednica

97

98

do pod Be i Bratislavu, duboki pojas preko Drave itd., itd., u Rapallu se perfektuira iznuena amputacija Istre, dijela Kvarnera, Zadra i Lastova, napose Rijeke (nakon d'Annunzijeve arditske avanture i Cinque giornate di Fiume), a ubrzo dolaze Vidovdanski ustav 1921. i administrativna razdioba Kraljevine SHS u 33 oblasti 1922. Nakon bezonog parlamentarnog atentata na hrvatske federaliste 1928. slijede dravni udar, estojanuarska diktatura, izmiljaj Jugoslavije i raanje novog kulta Kralja Aleksandra Ujedinitelja, s novom administrativnom razdiobom na devet Banovina, na prvi pogled statistikih regija u suvremenom smislu teritorijalne uprave, no uz sve nakaradnosti neprirodnog sustava (kod gradnje ve spomenutoga hotela Grand na Lopudu, u drugostupanjskom je odluivanju nadlena bila Banska uprava na Cetinju, npr.). Ipak, ova se stalna teritorijalna atomizacija uspostavom Banovine Hrvatske 1939. bila zaustavila, no prekasno da bi poluila ikakve znatnije ekonomske i gradbene uinke. Usto, razvojne mogunosti hrvatskoga korpusa nove dravne zajednice bitno su bile kompromitirane nasilnom unifikacijom valute 1920. (konverzijom K.u.K. krunske efektive u dinare) u ekonomski razornom paritetu, etverostruko nepovoljnijem u odnosu na realne odnose kupovne moi. Konano, ba te dco-godine 1925., reim djeluje i strategijom mrkve glorificiranjem tisugodinje obljetnice hrvatskoga kraljevstva (s nepouzdanom godinom Tomislavljeva krunjenja na tek predmnijevanom mjestu) omoguujui ujedinjenom i slobodnom narodu raznovrsne komemoracije jubileja, od brojnih spomen-obiljeja (i skromnih, ali i pomno oblikovanih) postavljenih od Babine Grede do abra i Livna, manifestacija poput Kulturno-historijske izlobe grada Zagreba, do gradnje spomen-crkve na Duvanjskom polju, inspirirane predromanikom sakralnom arhitekturom srednjovjekovne hrvatske drave. Napose i ciljanim davanjem imena Tomislav, 1928. godine roenom, in-spe-dinastu osloboditeljsko-ujediniteljske loze. Dvojni odrazi Ovako skiciran kompleksni realitet konstruirane zajednice trai bar priblino odreenje slike kakvu je o sebi zajednica komunicirala, a ta je komunikacija u osnovi bila dvoguba. Sebi samoj prva je Jugoslavija laskala jubilarnim, opim i specijalistikim spomen-edicijama, objavljivanim o deset- i dvadesetgodinjici postojanja, dokazujui uspjenu odrivost projekta same sebe. Ilustrativan je ovdje primjer zbornik Spomen-knjiga 1919-1938 20 godina kulturnog i privrednog razvitka Kraljevine Jugoslavije (ur. S. urevi, Beograd, 1939.), sa zakljunom sentencom predgovora: Neka to bude na prilog manifestaciji ivotne snage i sigurne budunosti Kraljevine

Drago Ibler, postav Kazaline sekcije Kraljevine SHS na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu,1925., fotografija

99

Josip Seissel, Paviljon Jugoslavije na meunarodnoj izlobi, Pariz, 1937., fotografija

100

Nacrt Zagreba 1926., ptija perspektiva, Studio L. Heilbrun, Prag izd. Balkan Mentor

Jugoslavije (u predveerje invazije na Poljsku). Sadraj zbornika kompiliran je oitim kompromisima, pa su predmet, uvrtenje, raspored i razrada pojedinih poglavlja u najmanju ruku neobini. Taksativno, zbornik obrauje Narodnu prosvjetu (bez apostrofiranja meunarodne verifikacije hrvatskih modernih obrazovnih novogradnji), Narodno zdravlje i higijenu (s relativizacijom znaenja zagrebake kole narodnog zdravlja, odricanjem gigantske uloge Andrije tampara kao i podrke Rockefellerove fondacije, tovie, imenovanjem kole Domom zdravlja), Socijalnu politiku (zanemarujui injenicu da je ideja radnikog osiguranja roena u Zagrebu, industrijskom centru drave, gdje je s razlogom bilo smjeteno i sjedite sredinje socijalne institucije SUZOR), Zadrugarstvo, Sokolstvo, vatrogastvo i sport (naglaujui jugoslavensko sokolstvo kao bitan kohezivni faktor odranja jugoslavenske nacije, a tek usput potvrujui da su sjedita gotovog svih sportskih saveza bila, eto, u Zagrebu), Umjetnost i arhitektonske spomenike (samo povijesnu batinu, bez ikakvog prikaza i komentara novije umjetnike i graditeljske prakse, dosljedno i bez osvrta monumentalne retrospektive Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938./1939.), Elektrifikaciju, Rudarstvo i topionitvo, umsku industriju, Promet, Hidrotehniku ... te, konano, Glavne gradove (od Beograda i Zagreba do Maribora i Celja, ma to glavni pritom trebao znaiti) s prilogom o geografiji June Srbije (Bitola, Veles), napokon Naa kupalita,

101

Gombo & Kauzlari, Vila Spitzer, Novakova 15, Zagreb, 1931.1932., fotografija interijera

ljeilita itd. (s relativizacijom vanosti jadranske obale u odnosu na kontinentalna klimatska ljetovalita). Jugoslavija na tehnikom polju 1919. 1929. (ur. Rajko Kuevi, izd. Udruenje jugoslavenskih inenjera i arhitekta, Zagreb, 1930.), uz razumljivu uvodnu divinizaciju Prvog neimara svoje zemlje i domaina, Nj. V. Kralja ... ljubitelja arhitekture, umetnosti i tehnike uopte, materiju donosi racionalno, disciplinirano i konzistentno, primjereno politehnikoj edukaciji i strukovnom habitusu svojih redaktora i prireivaa. Redakcija uvodno konstatira da UJIA izgleda, jedino je, u ovim mutnim prilikama (sic!), u naoj zemlji ouvalo jedinstvo organizacije, duha, pogleda i saradnje i nadalje pojanjava kako je prikaz napretka drave na tehnikom polju sistematiziran u dva bloka prvom dijelu naslovljenom Drava, s pregledom uinjenog inenjerskog rada po dravnim institucijama (kroz upravne resore) i privatnim subjektima i pojedincima, te drugom naslovljenom Gradovi, sa zaokruenom slikom napretka veih gradova. Ve na prvim stranicama pojanjen je fenomen ubrzane urbanizacije i obrazloena nuda sustavnog urbanistikog planiranja uz raspis meunarodnih natjeaja

102

Benedik & Baranyai, Vila Ili, Paunovac 7, Zagreb, 1921., fotografija interijera

za izradu regulatornih osnova, s primjerima Karlovca i Splita, te najavom natjeaja za regulatornu osnovu Zagreba. Bogato je i vjerodostojno dokumentirana djelatnost Ministarstava narodnoga zdravlja te socijalne politike, dok priloge o razvitku Zagreba i Splita, takoer i Suaka potpisuju kompetentni strunjaci upravne aparature, gradski arhitekti Stjepan Hribar i Prosper uli. Ipak, tek Jugoslavenski nacionalni album, u entuzijastinoj redakciji Josipa Grubiia i s relevantnim prilozima Bogdana Rajakovca (Zagreb, [s.a.] /oko 1933.), sva tri svoja poglavlja (Kulturni, Turistiki i Privredni pregled) zavrava akuratnim prikazom aktualnoga stanja stvari, naroito u dometima umijea graenja. S druge strane, drava se svojim potencijalom i dostignuima proaktivno prezentira na internacionalnoj sceni, ponajprije na svjetskim izlobama. Ukupni nastup na parikoj izlobi 1925., tako i arhitektonika samostalnog SHS paviljona Stjepana Hribara, bio je impregniran problematizacijom nacionalnog identiteta. U okolnostima ve spominjanih nedostatno amortiziranih poratnih frustracija (vidi Tijardovieve podrugljive komentare na raun Lige naroda, d'Annunzijevog lika i djela i promenadnog paradiranja na parikom bulevaru) recepcija takvog projekta, na stranu osvojene kolajne i Grand prix priznanja, ipak je ostala skromnog uinka u sjeni dviju avangardnih ekspozicija Le Corbusierova Esprit Nouveau i SSSR paviljona Konstantina Mel'nikova. Slino se dogodilo i s atraktivnim dco-ekspresionistikim YU paviljonom Szilarda/Dragie Braovana na meunarodnoj izlobi 1929. u Barceloni gdje je, meu brojnim paviljonima s kolonijalnom dco-stilizacijom, virtuoznom gradnjom njemakoga paviljona briljirao Ludwig Mies van der Rohe. Neto drugaija je pak storija s YU paviljonom na parikoj meunarodnoj izlobi 1937. Josipa Seissela, postiranim uz Palais de Chaillot,

103

Alfred Keller, Vila Zimdin eherezada, Dubrovnik, 1928., razglednica

Nikola Dobrovi, Vila Pallavicini Rusalka, Boninovo Dubrovnik, 1937. 1938., nacrt

Pollak & Bornstein, Kua Glck, Tomaieva 10, Zagreb, 1924., kolorirani perspektivni prikaz

Alfred Albini, Gradska tedionica, Kapucinska 29, Osijek, 1928. 1929., perspektivni prikaz

104

Juraj Denzler, Uprava komunalnih poduzea, Gundulieva 32, Zagreb, 1934., perspektivni prikaz interijera

Rudolf Lubynski, Zgrada Shell, Gajeva 5, Zagreb, 1932., fotografija ure Janekovia

105

Piman & Seissel, Zakladni blok, Zagreb, natjeajni projekt, 1932., perspektivni prikaz

Vjekoslav Bastl, Gradska trnica, Dolac, Zagreb, 1926. 1930., reklamni letak

106

vis--vis finskome Le Bois est en Marche Alvara Aalta. Gotovo platonski solid, ulaza zatienog dekapitiranim dorskim redom, sa slobodnostojeim mramornim torzom Tome Rosandia i apliciranim mozaikom Mila Milunovia, metafizikim se oblikovnim prosedeom konfrontira s nedalekim bahatim nadvikivanjem Alberta Speera i Borisa I'ofana na donjem kraju Jardins du Trocadro. Unato osvojenom Grand prixu, uvrtenju u prestini L'Architecture d'aujourd'hui i osobnoj Le Corbusierovoj pohvali, paviljon se nije naao u standardnim izlobenim publikacijama. Preostala je tek osnovana sumnja da su lijevi intelektualci, Seissel i, posebno, Ernest Weissmann (voditelj gradnje paviljona) u sjeni meunarodne izlobe djelovali kao logistiki servis naem kriptiranom komunistikom pokretu u transferu jugoslavenskih dobrovoljaca panjolskoga graanskog rata, ponaosob Josipu Brozu i Herti Haas. Okviri za kulturu svakodnevice Razumije li se tumaenje po kojem je art dco stilizacija naprosto produetak art nouveau dekorativnog diskursa, no sada s naglaenim aspektom povrinske obrade i specifinim egzotinim motivima (sve u vrstim i simplificiranim formama te u luksuznom materijalu), tada je jasno da art dco u arhitekturi fungira samo kao jedan od moguih oblikovnih principa u odabiru fakture i fizike, taktilne kvalitete prostornog okvira. Prepoznat istom na parikoj izlobi 1925., eponimskoj izlobi koja je zamiljena jo za predratne belle epoque, no odgaana zbog svjetskog konflikta i njegovih posljedica, art dco je u umijeu graenja prvenstveno prisutan kroz obradu i opremu, ali i kroz nain upotrebe prostora i prostornih sklopova, kao garnierung scenskih okvira za stanje duha i ukus epohe. U arhitektonsku praksu naih prostora stigao je posrednim putem naa je arhitektura utemeljena u srednjoevropskoj praksi i trajno je usidrena u tom kontekstu, stoga je art dco stilizacija ovdje ipak prilagoeni prosede preuzet iz druge ruke. Strukturalni prostorno-organizacijski koncept pritom je modernistiki, bez obzira na predominantni oblikovni idiom pojedinih razvojnih etapa (govor slobodne invencije, klasinog izriaja ili racionalistike redukcije, u sukcesijskom poretku s djelominim preklapanjima). Art dco stilizacija je eminentno urbani fenomen, izravno vezan uz naglu prostornu ekspanziju urbanih sredina, osobito uz poratnu, gotovo

Denzler & Kauzlari, eljezniki nadvonjak, Savska cesta, Zagreb, 1929., fotografija

107

nekontroliranu eksploziju urbaniteta. Ruku pod ruku s mahom meunarodnim utakmicama za generalne i detaljne regulatorne osnove naih gradova (Karlovac 1924. i odabrani prijedlog Eduarda Schreinera, Split 1924. i Werner Schrmann te Alfred Keller, Osijek 1925. i Albert Esch, Zagreb, 1931. s Paulom Bonatzom, Hansom Reichowom i drugima, nadalje prostorno rjeenje za splitske Bavice, Zakladnu i kliniku bolnicu na zagrebakoj alati...) artikulira se i potreba za fashioning dotjerivanjem vlastitoga urbanog imida. Otud litografirani vue d'oiseau prikazi Zagreba i Splita (u produkciji renomiranoga prakog grafikog studija Heilbrun

Rudolf Lubynski, Sredinji ured za osiguranje radnika, Mihanovieva 3, Zagreb, 1925. 1928., fotografija

108

i izdanju specijalizirane beogradske tvrtke Balkan-Mentor), kao i brojnih drugih atraktivnih kartografskih izdanja. Urbano stanovanje usvaja art dco stilizaciju u opremanju rezidencijalnih prostora, sporadino u raskonim, feudalnim formatima Vila Ili u Zagrebu (Benedik & Baranyai, 1921., s Wiener Werksttte mobilijarom Josefa Hoffmanna kao i vlastitim dizajnerskim uratcima Aladara Baranyaija, rubno pozicioniranih unutar estetskog kanona dco-sfere), ali bitno ee (i kroz cijelu epohu) u skromnije dimenzioniranim prostorima Vila Spitzer u Zagrebu (Gombo & Kauzlari, 1931., s opremom LC-Jeanneret-Perriand dizajna u Thonet produkciji, objektivno daleko izvan dco senzibiliteta, pa ipak, jednako kao i Bauhaus dizajn, objektom presizanja dco historiografije). Pri takvoj polarizaciji iroki raspon dco inspiriranoga prosedea obuhvaa zagrebake vile Kell (Benedik & Baranyai, 1921.), Wohlmuth (Pollak & Bornstein, 1926.) i Mayer/Mari (Benedik & Baranyai, 1928.), ali i vile Botteri (Frane Cota, 1933.), Ladany (Gombo & Kauzlari, 1937.) i Deutsch-Sussmann-Huber (Frane Cota, 1937.), a takoer vlastitu villinu arhitekta u Splitu (Josip Kodl, 1928., u oblikovnom govoru ekoga poetskog funkcionalizma), vile Oblath i Friedlnder u Varadinu (Zlatko Neumann, 1934., u duhu reformistikih postulata Adolfa Loosa) te vilu Helfrich u Osijeku (Ljudevit Pelzer, 1940., naglaenih streamline detalja). Kod alternativnog stanovanja, boravka na ladanju, s tek nekoliko hipertrofiranih rezidencija poput Vile Zimdin / eherezade u Dubrovniku (Alfred Keller, 1928., orijentalne inspiracije u deklarativnoj dco izvedbi) ili Vile Banac u Cavtatu (Lav Horvat, 1928., s oblikovnim vokabularom klasinoga neostilskog govora), prostorna su rjeenja reduciranoga do minimalistikog formata, a oblikovni je govor u duhu funkcionalistike estetike uglavnom na Primorju (Kazimir Ostrogovi u Malinskoj, Crikvenici i na Suaku, Vladimir Potonjak u Novome Vinodolskom, Zlatko Neumann u Crikvenici), a u Dubrovniku i okolici u autorskom rukopisu iznimne kreativne snage (vilinski opus Nikole Dobrovia, kontinentalca s posebnim senzibilitetom za mediteranski prostor). Na srednjodalmatinskim otocima pretee oblikovni govor regionalistikog pristupa, na Koruli te, posebice, na hvarskim ljetnikovakim kolonijama na Majerovici i Krinom Ratu, gdje se u vilama Ladany i Ronin visoka razina korisnikog standarda ogleda tek u privilegiji tada jedinih privatnih lokalnih telefonskih prikljuaka (posve neovisno, dakako, o strukovnom autoritetu atelijera Gombo & Kauzlari, gdje su spomenute kue 1936./1937. osnovane). Kod najamnoga stanovanja dco stilizacija snano je prisutna u produkciji 1920-ih, primjerice na kui Glck u Zagrebu (Pollak & Bornstein, 1924.) ili rekonstruiranoj kui A. Deutsch (Benedik & Baranyai, 1924.),

109

ponegdje i u cjelovitoj vanjskoj pojavnosti kao kod kue Benedik-Baranyai (B&B, 1930., izvorno prugastoga proelja). S druge strane, maestralne stanogradnje 1930-ih, naroito u Zagrebu (Gombo & Kauzlari, Zlatko Neumann, protagonisti umjetnike grupacije Zemlja), pripadaju konceptu osloboenog stanovanja Novoga graenja i Internacionalnoga stila, a dco estetika je ograniena na ureaje komfornog graanskog stanovanja. Zagrebaka stanogradnja u meurau nije bila samo uspjena u stvaranju dovoljne koliine stambenog prostora ve je (izrekom referentne povijesno-ekonomske analize), bila i solidna, lijepa i ukusna. Proporcionalno ostvarivanoj akumulaciji sredstava, isto se moe rei i za stanogradnju u Splitu, Osijeku, na Suaku (Bulevard), nadalje u ibeniku, Brodu, Karlovcu... Konano, isto se moe rei i za stanogradnju Rijeke (Rione del Littorio) i Pule (novogradnje na Largo Oberdan), pa i Zadra, gdje je na djelu arhitektonika suzdranoga talijanskog racionalizma, tek detaljima oblikovnog rukopisa prepoznatljiva u ukupnosti modernizma Internacionalnog stila.

Egon Steinmann, Gimnazija, Krianieva 4-4A, Zagreb, 1932., fotografija

Ignjat Fischer, Gradska kavana, Zagreb, 1923.1931., fotografija

110

Gombo & Kauzlari, Gradska kavana, Dubrovnik, 1933., fotografija

Petar Senjanovi, etalite dr. Raia Marjanske stube, Split, fotografija

Rubno pak podruje socijalne stanogradnje, koja inae tvori znaajan doprinos javnog sektora u produkciji stambene supstance (gradske kue u Zagrebu i Splitu 1920-ih), dco estetika po prirodi stvari nije dotakla. U prostorima rada, poslovnim i upravnim zgradama, takoer i kod gradnji mjeovite poslovno-stambene namjene, dco estetika velikim dijelom sudjeluje u artikulaciji prostora u luksuznom ureenju i opremi reprezentativnih i drugih sklopova otvorenoga pristupa. Tu prednjae vodee novarske institucije zagrebaka Burza za robu i vrednote (Viktor Kovai, Hugo Ehrlich,1923. 1927.), zagrebaka Gradska tedionica (Ignjat Fischer, 1923. 1931.), karlovaka ispostava Prve hrvatske tedionice (Stjepan Hribar,1925.), osjeka Gradska tedionica (Alfred Albini, 1929.)... S dodatnom, obogaenom ekspresijom uspjenosti poslovnih subjekata i upravnih institucija primjenom velegradskoga neonskog nightlife efekta u njihovoj nonoj ekspoziciji, na poslovnoj zgradi tvrtke Shell u Zagrebu (Rudolf Lubynski, 1932.), zagrebakoj Upravi gradskih komunalnih poduzea (Juraj Denzler, 1934.), takoer na palai Matice hrvatskih obrtnika u Zagrebu (Freudenreich i Pogaj, 1937. 1940.). Kod brojnih gradnji mjeovite namjene, poglavito u zagrebakom gradskom sreditu (deklariranom napose kao City trgovaka etvrt) dco stilizacija naroito je eksplicitna u pojedinostima, na primjerima kua Prger (Vladimir terk, 1927.), Ebenspanger (Vladimir terk, 1930., s bravurozno rijeenim stubitem), Job (Hribar i Velicogna, 1932., gdje je sredinji pilon u parteru atraktivno transformiran u prosvijetljen oglasni displej), napose u nizu gradnji zagrebakoga Zakladnog bloka s apoteozom dco estetike na stubinom vitraju kue Hahn (Otto Goldscheider, 1933.) s prikazima cepelina, radioodailjake antene i transoceanskog blue ribbon laureata. Segment urbanih servisa takoer je znaajno oplemenjen dco estetikom, kako kod stabilnih gradnji monumentalne Trne hale na zagrebakom Dolcu (Vjekoslav Bastl, 1926. 1930.), trnice Belveder u Rijeci (Enea Perugini, 1933.) ili umnoenih tehnikih postrojenja poput Garae Zagreb (Bogdan Petrovi, 1931.), tako i kod efemernih komunalnih minijatura

111

Nikola Dobrovi, Hotel Grand, Lopud, 1934. 1936., reklamni letak

Edvard Schn i Bruno Bauer, Kino Edison, Karlovac, 1920., perspektivni prikaz

112

benzinskih crpki, javnih toaleta, ekaonica na stajalitima javnoga prijevoza i telefonskih kabina, konano i seriozno dizajniranih novinskih kioska poput famoznoga cilindra na zagrebakom sredinjem trgu (Ivan Zemljak, 1930.). Zaseban bi komentar svakako zasluila arhitektonika Meteo opservatorija na splitskom Marjanu (Josip Kodl, 1926.) ili tehnikog sklopa splitskoga Gradskog vodovoda (Feliks perac, 1932.), jednako tako i strojarnice i vodospreme zagrebakoga Gradskog vodovoda te nove pomone pogonske zgrade Gradske munjare (Juraj Denzler), no u svemu tome zaudna je cinina urbana dvosmislenost eljeznikih prijelaza na obrubu zagrebakog gradskog sredita (tvrtka Waagner-Bir, Denzler i Kauzlari, 1929) virtuozno inenjersko razrjeenje neodrivih komunikacijskih opstrukcija u gradskoj prometnoj mrei gradnjom, ali, trijumfalnih portala na ulazu u substandardna gradska podruja industrije i habitata proleterske klase, flankiranih svetitima poniene paralelne stvarnosti, s ponudom toenoga Oujskog piva, ilavke i klekovae, karamela i Bronhi bombona. Kod gradnji institucija sustava i reprezentanata socijalnog blagostanja dco estetika ili markantno intonira unutarnji ureaj zgrade Sredinjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu (Rudolf Lubynski, 1925. 1928.) ili je u pravilu tek diskretno nazona u korpusu neoplasticizmom inspiriranih modernih obrazovnih novogradnji, natruhama tzv. streamline moderne, na novim zagrebakim kolama: Pukoj koli Trenjevka (Ivan Zemljak, 1932.) i Gimnazijskom sklopu u Krianievoj (Egon Steinmann, 1932.). Potonji pristup gotovo da je ope pravilo, a u prilog tezi arhitektonika zgrada Rudarske bratimske blagajne u Splitu ili ibenske Javne burze rada (obje iz atelijera Baldasar & Cicilijani). Primjeri kolskog sklopa Cippico u Zadru (Giulio Mercurio, 1931. 1936.) i potanske palae u Puli (Angiolo Mazzoni, 1933.) zapravo su varijacije u redakciji talijanske architettura razionale. Tek na temi kolektivnoga interijera drutvene pozornice pokazuju se realni uinak i domet dco prosedea i estetike, u dizajnu i atmosferi javnih prostora gradskih hotela zagrebaki hoteli Esplanade (Dionis Sunko, 1922. 1925., kao raskona scena novinarskih balova, izbora za Miss Jugoslavije, purimskih balova idovske zajednice itd.), Milinov (Dionis Sunko, 1929., s plakativnom prezentacijom dco estetike na vanjtini zgrade) i Astoria (Freudenreich & Deutsch, 1932., s kavanom-vidikovcem na krovnoj terasi), nadalje, prostora renoviranih zagrebakih kavana

113

Meduli (Stjepan Gombo, 1928.) i Corso (Gombo & Kauzlari, 1934.), dubrovake Gradske kavane (Gombo & Kauzlari, 1933.), mondene zagrebake slastiarnice Kostiner (Pollak & Bornstein, 1927.), automatskih buffeta i brzozalogajnica u Zagrebu (Mocca, Quisisana, Ivo) i na Zagrebaki zbor, Savska 25, pogled splitskom Narodnom trgu (Gombo & Kauzlari, 1934.), kavane Central na paviljone u kui Zerauschek na zadarskoj Kalelargi (Umberto Nordio, 1938.), koFrancuske, Italije i Nizozemske, 1937. nano i paviljonskog Buffeta zagrebake Gradske opine u Tukanakom parku (Jaka Hintermeier, 1923., sruen poetkom 1941.). Specifinu drutvenu pozornicu tvore takoer fino oblikovani otvoreni promenadni prostori s vidilicama, etalita s parkovnim paviljonima i slini ureaji najuspjelije meu ovima etalite dr. Raia s Marjanskim stubama u Splitu (Petar Senjanovi i Prosper uli, 1919. 1922.). Art dco lifestyle s njegovanjem kulta slobodnog vremena kod nas se raa s inauguracijom novog koncepta prometa stranaca, aktivnim rekreativnim nasuprot pasivnoga ljeilinog turizma. Ovaj novi razvojni pravac anticipiran je prije Prvoga svjetskog rata, gradnjom hotela Baka prakoga publicista Emila Geistlicha (Emil Krlek, 1911.), s 33 smjetajne jedinice u dotad nepoznatoj, prizemnoj linearnoj prostornoj postavi, s motom iz sobe ravno u more, a puni zamah hvata prvih poratnih godina gradnjom

114

Viktor Kovai / Hugo Ehrich, Burza,Trg hrvatskih velikana 3, Zagreb, 1923 - 1927., fotografija

ljetovalita u Kuparima (Jiri Stibral, 1919. 1931.), modernoga resort lje tovalita sa 190 smjetajnih jedinica (360 leaja), vlastitim elektroagregatom i garaom, terenima za tenis i golf, ponudom sporta na vodi od jedrenja do vaterpola, itaonicom i koncertnim salonom. Ovako visoku razinu turistikog servisa nadmait e tek mondeno ljetovalite na Brijunima, sreditu high society glamura (bljetavi salonski balovi, zabave na plesalitu pod vedrim nebom) i elitnoga sporta (golf i polo na konjima). U ekstenzivnoj izgradnji hotelskih kapaciteta du jadranske obale nastaju brojna vrijedna ostvarenja poput hotela Malin u Malinskoj (Kazimir Ostrogovi, 1938.), Ilirije u Biogradu (Luki i Sokolov, 1934.) ili splitskoga Ambasadora

(Baldasar-Cicilijani-Kodl, 1935. 1937.), napokon Grand na Lopudu (Nikola Dobrovi, 1934. 1936.), velianstvena kua-brod, privezan u egzotinom vrtu mitski arobnog otoka, elegancije primjerene imidu najboljih linera na brzim dugim prugama. Drugu sastavnicu kulta slobodnog vremena ine hramovi popularne kulture kinokazalita gdje je dco estetika per definitionem dodana vrijednost, o emu dovoljno govore kapitalna ostvarenja epohe: karlovaki Edison (Edvard Schn i Bruno Bauer, 1920.) i zagrebaki Europa Balkan (Sreko Florschtz, 1925.). U slinom je duhu dizajniran i tematski park, Gradski zooloki vrti u zagrebakom Maksimiru, s nastambama stiliziranima prema tradicijskim modelima ekvatorijalne Afrike i mauretanskog saharskog prostora te dekorativnim faraonskim kolosalnim skulpturama (Joza Turkalj, 1928.). Konstrukt Jugoslavenskog sokolstva s katalizacijskom zadaom u procesima modeliranja nadnacije, stoga u konfrontaciji s tradicijom Hrvatskog sokola, snano je intoniran motivima predajne estetike. Uz masovnu izgradnju sokolana, 1930-ih uglavnom suhe funkcionalnosti, gradnjom velebnog Sokolskog stadiona na zagrebakim Sveticama (Josip Dryk, 1934.) ipak se i u ovaj drutveni segment infiltrira dco stilizacija, naroito u paradnoj tafai dizajniranoj za veliki panslavenski Sokolski slet 1934. kojim je stadion bio inauguriran. Organizacijom Balkanskih atletskih igara iste godine upravo na ovome mjestu Zagrebu je potvrena sredinja uloga u njegovanju svih sportskih disciplina, gdje je ak i veslaki sport stajao uz bok razvijenim aritima na jadranskoj obali, napose gradnjama klupskih zgrada naglaene arhitektonske pretenzije, usporedive i s virtuoznim oblikovanjem Gusarova doma na splitskoj Matejuki (Josip Kodl, 1927.). Uz sport blisko je vezana tema rekreacije i gradnje komunalnih morskih kupalinih sklopova, iji je oblikovni govor intoniran klasinom disciplinom kupalite Bonj na Hvaru (Silvije Sponza, 1929.) i gradsko kupalite na novljanskom Linju (Vladimir Potonjak, 1938.). Trgovina, a posebno sajmarstvo znaajno su obiljeeni dco estetikom. Moda najbolji primjer dosljedno provedene dco stilizacije nova je fasada zagrebake robne kue Kastner & hler (Alfred Keller, 1928.), no punu slobodu izriaja omoguili su veliki sajmovi, izlobene trgovinske manifestacije s meunarodnom afirmacijom: Zagrebaki Zbor u Martievoj ulici, kasnije na Savskoj cesti, te Osjeki velesajam s nizom atraktivnih tematskih kao i nacionalnih izlobenih paviljona. U stvaranju ovih prostora sudjelovali su, individualno profiliranim afinitetima i ukusom, najugledniji domai arhitekti (Ignjat Fischer, Edvard Schn, Dionis Sunko, Vladimir terk...), dok su na novome Zboru, gradnjama Francuskog, Njemakog, Talijanskog i ehoslovakog paviljona, svoje strukovno umijee mogli pokazati gosti

115

116

Aleksandar Freudenreich, Hrvatski dom, Vukovar, 1919., perspektivni prikaz interijera

(Bernard Lafaille s Robertom Camelotom i braom Herb, Otto Roemer, Dante Petroni te Ferdinand Fencl). Zakljuni passepartout Dco stilizacija sudjelovala je u definiranju identitetskih pitanja na samom poetku meuratne epohe gradnjom Hrvatskoga doma u Vukovaru (Aleksandar Freudenreich, 1919. 1923.), no potom e graenje tih pukih obrazovnih i drutvenih svetita (u nekom vremenu zvanih i prosvjetnim ognjitima) prigrliti format i oblikovni izraz koji sugeriraju strogost antikoga graditeljstva. Identitetska pitanja otvorit e se tek gradnjom Narodnoga doma na Suaku (Alfred Albini, 1934. 1941., autorskom razradom premiranog natjeajnog projekta Josipa Pimana), zazivanjem odgovora prekograninim rijekim neboderom, visokom zgradom Arbori (Umberto Nordio i Vittorio Frandoli, 1939. 1942.). Pitanja identiteta rjeavana su ipak drugim putevima: gradnjom rotunde Doma umjetnosti na zagrebakom Trgu N (Ivan Metrovi 1934. 1938., uz suradnju Harolda Bilinia, Lavoslava Horvata i Zvonimira Kavuria), gdje je prvotno trebala stajati konjanika skulptura Kralja Osloboditelja to je Metrovi vjeto preusmjerio u gradnju panteona posveenog lijepim umjetnostima. Dom umjetnosti inauguriran je velikom rekapitulacijom epohe: izlobom Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1888-1938. Post scriptum (o temeljitom nestajanju) Pretraujui svojedobno opus Viktora Kovaia, neupitnog rapsoda hrvatske moderne arhitekture, nisam umio nai logino objanjenje nejasne sudbine njegova neizvedenog projekta vile za zagrebakog odvjetnika dr. Hinka Horvatia u Vonininoj 12 u Zagrebu (1921.). Nedavno sam imao priliku vidjeti sauvane ulomke ostavtine (dio poslovne fotodokumentacije) graditelja Julija Bornsteina, ija je poduzetnika tvrtka Pollak & Bornstein po novoj, drugaijoj osnovi kuu izvela (1923.) i zahvaljujui Bornsteinovu zapisu na jednoj fotografiji vile u Vonininoj saznao da je tu novu i realiziranu osnovu sainio, ni manje ni vie, berlinski tajni vladin savjetnik Hermann Muthesius, autor kapitalne kritike redefinicije moderne arhitekture, naslovljene kao Stilska arhitektura i graevno umijee, takoer glavni juror na pozivnom natjeaju za gradnju zagrebake Burze 1921. Burzu je, po natjeajnom ishodu i potom popravljenoj osnovi (uz posmrtnu pripomo Huga Ehrlicha i mlaih pomagaa nakon 1924.) Kovai sagradio, dok je vilu u Vonininoj rano obudovjela Lizzi Horvati ubrzo dala preinaiti, a zatim jo jedanput i njeni kasniji vlasnici, gotovo do neprepoznatljivosti izvornika. U konvolutima rasprene Muthesiusove ostavtine, meu brojnim njegovim projektima obiteljskih kua iz 1920ih godina, zagrebakoj gradnji nema traga. Sapienti sat.

117

118

hrvatsko kiparstvo u doticaju s art decoom

119

IRENA KRAEVAC

120

AZDOBLJE IZMEU dvaju svjetskih ratova za likovnu je umjetnost u Hrvatskoj vrijeme brojnih promjena koje su se oitovale u traenju vlastitog izraza unutar stilski nekoherentne i pluralistike epohe. Razdoblje u kojem su Be i Mnchen odigrali ulogu u formiranju moderne hrvatske umijetnosti od 1890. do 1918. je zavrilo, a nove orijentacijske toke postaju Berlin i Pariz u kojima pulsira moderan velegradski ivot i vea sloboda umjetnikog stvaralatva. Kiparska umjetnost, kao tradicionalnija, s odmakom je pratila pojavu avangardi i teko stizala novine koje su se ve oitovale u slikarstvu i grafici toga doba. Figurativnost u kojoj dominiraju akt i portret, mali formati i lirsko-kontemplativna nota karakteristike su nae kiparske produkcije koju je stilski tek okrznula poneka ekspresionistika gesta, blaga naznaka kubizma ili punoa forme nove objektivnosti (Neue Sachlichkeit). Primjetan je kontinuitet secesijske stilizacije koja se stvrdnjuje pod utjecajem konstruktivizma i neoklasicizma prelazei tako u svojevrstan art dco. Art dco u kiparstvu nema stilske ni morfoloke koherencije ve je mjeavina nekoliko suvremenih stilova nastalih na tradicionalnim osnovama, izmeu akademskog stila i nadolazee avangarde, s tendencijom pojednostavljenja i redukcije forme, plonosti, dvodimenzionalnosti i primijenjene ornamentike. Naglaena je ritminost i linearnost skulpture ili reljefa, a slikovitost prikazanog motiva i teme potkrijepljena je dodavanjem razliitih atributa koji pridonose dekorativnosti i figurativnosti. Sjajne, uglaane povrine, istoa plohe, napetost tijela, tektonska ravnotea i simetrinost neke su od karakteristika stila. U prikazu ljudske figure esto se javljaju androgina tijela elegantnih pokreta i poza kao odgovor na modu i ivotni stil vremena. Razdoblje obiljeava i velika fascinacija modernim plesom, pa se u kiparstvu esto obrauje motiv plesaice neobinih poza i pokreta. Velik dio kiparske produkcije toga vremena odnosi se na male formate namijenjene dekoraciji interijera graanskih salona, poglavito u

domeni keramoplastike, te kontinuiranje simbioze visoke umjetnosti i umjetnikog obrta, odnosno velikog zamaha primijenjene umjetnosti. Razdoblje 20-ih i 30-ih godina karakterizira stilski pluralizam i usporedno pojavljivanje razliitih stilskih koncepata meu kojima je art dco samo jedna stilska odrednica kojoj su se pojedini hrvatski kipari manje ili vie priklonili i usvojili neke od karakteristika, ali nije stilska kategorija koja je bitno odredila razvoj hrvatskog kiparstva, ve je prije iznimna pojava. Stil art dcoa koji se pojavljuje u europskoj i amerikoj umjetnosti za vrijeme i neposredno nakon Prvog svjetskog rata od hrvatskih umjetBranislav Dekovi, nika meu prvima prihvaaju kipari s parikim iskustvom, Branislav De- Pobjeda slobode, Pariz, 1918. kovi i Ivan Metrovi.

121

Ivan Metrovi, Crkva Gospe od Anela grobna kapela obitelji Rai-Banac, Cavtat

Branislav Dekovi (1883. 1939.) anticipira art dco svojom studijom za spomenik Pobjeda slobode nastalom u Parizu 1918. i izloenom sljedee godine na Jugoslavenskoj izlobi (Exposition des artistes Yougoslaves, Palais des beaux arts, Pariz, 1919.) te na Salonu nezavisnih (Salon dAutomne, Pariz, 1920.). Vrijeme neposredno po zavretku Prvog svjetskog rata bilo je osobito senzibilizirano za isticanje mira i slobode to je izravna poruka ovoga djela. Dekovi ga iz zahvalnosti daruje Sjedinjenim Amerikim Dravama s nakanom da bude postavljen ispred Bijele kue u Washingtonu, to nije realizirano.52 Pobjeda, personificirana u liku ene koja upravlja stiliziranom koijom, odluno je zakoraknula prema naprijed, dok je izmoren konj ustuknuo i prikazan je u trenutku vlastite nemoi. Premda se u toj skulpturalnoj kompoziciji mijeaju realistiki i stilizirani detalji, nagaena kubina geometrinost, vrsta obrisna kontura te izrazito dekorativna stilizacija u gustim paralenim valovitim linijama kose i konjske grive govore u prilog prijelazu od secesije prema art dcou koji e izrazitije nastupiti u sljedeem razdoblju. Premda se naznake artdcoovske stilizacije pojavljuju na djelima Ivana Metrovia (1883. 1962.) nastalim oko 1915. godine i to na skulpturama malog formata, uglavnom elegantnim figurinama ena i

52 Kekemet, Duko. Branislav Dekovi [monografija]. Supetar : Braki zbornik, 1977., s opirnim navodima literature i izvora. Skulptura u sadri u vlasnitvu National Collecton of Fine Arts u Washingtonu sada je u vlasnitvu Gliptoteke HAZU prema kojoj je nainjen bronani odljev.

reljefima sakralnih motiva53, stilski proienije dolaze do izraaja na reljefima i skulpturama namijenjenim kapeli Gospe od Anela podignutoj na cavtatskom groblju (1920. 1922.) to je ini najranijim i jedinim cjelovitim umjetnikim djelom art dcoa u hrvatskoj umjetnosti.54 Bjelina i proienost ploha te vrsta konturna linija tek plitko urezana u arhitekturu koja mreasto obavija unutarnji i vanjski volumen, pridonosi eleganciji i dekorativnosti. Visoki izdueni formati reljefa, jasna linearnost, plonost i neprirodno dranje likova karakteristike su europske skulpture 20-ih godina i karakteristine za stilski cjelovit cavtatski mauzolej grobnu kapelu obitelji Rai. Morfologija art dcoa dosljedno je sprovedena u interijeru i eksterijeru, od glavne ideje do svakog detalja i ornamenta. Vrlo rafiniran art dco itljiv u svakom detalju bio je prepoznat i na znamenitoj Meunarodnjoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. na kojoj Metrovi dobiva Grand Prix upravo za ovaj projekt i to u sekciji arhitekture.55 Metroviev angaman u Cavtatu rezultirao je i drugim radovima na podruju Dubrovnika, meu ostalim projektom ureenja unutranjih vrata od Pila. Povjerena mu je izrada reljefa Kralja Petra I. i kip sv. Vlaha u nii ponad njega.56 Reljef uzidan u rustikalni zid dubrovakog bedema kvadratinog oblika, tek naznaene plastinosti naglaene vrstom konturnom linijom koja istie bijelu formu na bijeloj podlozi, moemo takoer tumaiti kao odjek artdcoovske estetike kojom je tih godina bio obiljeen Metroviev opus. Fotografijom ovog spomenika Metrovi je bio zastupljen na parikoj izlobi 1925. godine, to moemo protumaiti kao politiki in predstavljanja nove dravne formacije koja ve podie spomenike kraljevima iz dinastije Karaorevia. Gradnja kapele u Cavtatu kojoj je Metrovi bio posveen pune dvije godine odgodila je njegovo konano preseljenje u Zagreb, do kojega je dolo 1922. Dolazak u Zagreb i prihvaanje profesure na odjelu kiparstva i mjesto rektora Likovne akademije bile su osobna prekretnica i snaan izravni utjecaj na daljnji razvoj hrvatskoga kiparstva. Metrovi
53 Npr.: Rua Metrovi, London, 1915.; Nancy Cunard, London, 1915.; Miss St. George, London, 1915.; Gospa s Djetetom, Cannes, 1917., Kristoloki ciklus drvenih reljefa za crkvu sv. Kria u Crikvinama-Kateletu nastali u Parizu, enevi i Cannesu 1916./1917., drveni reljef Polaganje u grob, 1917., Tate Gallery, London. 54 Ivan Metrovi : Gospa od anela mauzolej obitelji Rai, Cavtat 1920.-1922. Izloba povodom 125. godinjice roenja Ivana Metrovia, Gliptoteka HAZU, listopad studeni 2008. / autorice izlobe i teksta Lida Roje Depolo i Ljiljana erina. Zagreb, 2008. Katalog izlobe; Kraevac, Irena. Svjetlo se razlilo prostorom. Mauzolej obitelji Rai, Cavtat, 1920-1922. // Oris, br. II-10-2001., Zagreb, 2001., str. 130-141. (fotografije uz tekst: Damir Fabijani). 55 Diplome de Grand Prix a Monseieur I. Metrovi / Exposition internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes, Paris 1925. (Original se uva u Atelijeru Metrovi u Zagrebu.) 56 Vien, Ivan. Ureenje unutranjih vrata od Pila (1922.-1924.). // Ivan Metrovi i Dubrovnik : diplomski rad. Zagreb : Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2009., str. 89-94. (Metroviev reljef kralja Petra I. Karaorevia izraen je 1922.1923. i sveano okriven na Vratima od Pila u Dubrovniku 1. prosinca 1924.; uklonjen je 1941. i pohranjen u prostoru Umjetnike galerije Dubrovnik.)

123

124

Ivan Metrovi, Kontemplacija, 1924.

svakako pridonosi tomu da Zagreb tijekom 20-ih i 30-ih godina 20. stoljea postaje vanim umjetnikim sreditem koje privlai umjetnike iz cijele zemlje pa i ireg junoslavenskog podruja. Tu ve djeluje onodobna umjetnika i intelektualna elita, a na likovnoj sceni javlja se nova generacija formirana u okrilju domae sredine. Po povratku u Hrvatsku Metrovi se predstavio na samostalnoj izlobi u Umjetnikom paviljonu 1920. na kojoj su pokazana recentna djela uglavnom religioznog sadraja. Antiherojski Metrovi nije vie pobuivao burne polemike u javnosti, ali namee se kao vodea umjetnika osobnost, poglavito na podruju kiparstva. Djelo koje karakterizira novu epohu njegova stvaralatva mramorna je skulptura Kontemplacija iz 1924. godine. Figuru zbija u blok, kubus i reducira na najosnovnije organske oblike u kojima prepoznajemo enski lik lirskog raspoloenja. Figura zamiljena u bloku pripada poecima moderne skulpture.57 Modernost je u istoi forme i u glatkom besprijekornom oploju, dekorativnost je tek naglaena geometriziranim naborima haljine, te izraenom linearnou i simetrinou. Na ovoj je skulpturi kipar postigao dotad najveu redukciju forme uz jasnu itkost organskih oblika koji se slute u vrstoj jezgri zatvorena bloka. Ova antiherojska, omekana, lirska skulptura pokazuje drugaijeg, artdcoovskog Metrovia koji uspijeva klasini motiv reducirati do geometrijske stilizacije.58 Za skulpturu Kontemplacija Metrovi dobiva zlatnu medalju na Internacionalnoj izlobi u Barceloni 1929.59 Dvadesete su godine razdoblje velike ekspanzije europskih umjetnika u Ameriku koja prihvaa brojne imigrante, veinom iz srednje Europe, koji pronose avangardne pojave koje e snano utjecati na formiranje amerike umjetnosti60. Isto tako, brojni su europski umjetnici pozivani u Sjedinjene Amerike Drave na izlobe na kojima e se otkupljivati djela za amerike
57 Usp.: Horvat Pintari, Vera. Tradicija i moderna. Zagreb : HAZU, 2009., poglavlje IV.: Paradigma Ivan Metrovi, str. 585-689; o skulpturi Kontemplacija v. str. 681. 58 Djelo je datirano prema primjerku kataloga izlobe Ivana Metrovia u Parizu 1933. u kojemu je umjetnik uz podatke o navedenoj skulpturi pod kat. br. 3 vlastoruno dopisao Zagreb, 1924.. Ista skulptura u sadri u vlasnitvu je Gliptoteke HAZU, dok je drugi mramorni primjerak u Detroitu, SAD (Institute of Art). Bronani primjerak lijevan uz Metrovievu dozvolu nalazi se u Muzeju suvremene umjetnosti u Toledu, dok je odljev iz 1994. u Predsjednikim dvorima u Zagrebu. Toj skulpturi prethodila je manja Studija za Kontemplaciju koja se nalazi u stalom postavu Atelijera Metrovi u Zagrebu. Usp.: Galerija Ivana Metrovia. Katalog stalnog postava. Split : Fundacija Ivana Metrovia, 2005. ; 100 djela Ivana Metrovia. Zagreb : Muzeji Ivana Metrovia, 2010. 59 Exposicin internacional Barcelona. Seccion del Reino de los Serbio, Croatas y Eslovenos. Katalog izlobe, 1929. (Osim Kontemplacije, Metrovi izlae biste kralja Aleksandra I. i Marulia, Madonu s Djetetom i Plesaicu.) 60 Duncan, Alastair. American Art Dco. London : Thames & Hudson, 2003., str. 208.

125

Ivan Metrovi u Chicagu 1926.

Ivan Metrovi, Indijanac s kopljem, 1928.

126

muzeje i privatne zbirke koje se u znatnijem broju pojavljuju upravo u vrijeme ekonomskog prosperiteta kao odraz kulture i civiliziranosti mladog amerikog bogatog drutvenog sloja koji je cijenio i proteirao europsku umjetnost. Od hrvatskih kipara u SAD najvei uspjeh ponjeo je Ivan Metrovi koji je od 1924. do 1928. tri puta putovao u Ameriku gdje je priredio petnaest samostalnih i skupnih izloaba. Godine 1924. izlagao je u Brooklyn Museumu New Yorku, a sljedee, 1925. u Buffalu, Detroitu, Rochesteru, Chicagu, Philadelphiji, St. Louisu, Denveru, Baltimoreu, Bostonu i

Clevelandu61. Kako je u SAD boravio po nekoliko mjeseci, obiavao je raditi u iznajmljenim atelijerima. Tako je na Manhattanu 1925. iznajmio prostrani atelijer u kojem je prije toga radio Paul Manship, naizrazitiji kipar amerikog art dcoa na ijim je radovima zamjetan i Metroviev utjecaj.62 Iz tog razdoblja datiraju brojni Metrovievi portreti koji se danas nalaze po privatnim zbirkama i muzejima u Engleskoj i SAD, a koji oliavaju tip moderne ene toga vremena u artdcoovskoj stilistici. Metrovieva svojevrsna eklektinost i naglaena figurativnost koja nije bila naklonjena istom apstraktnom izrazu bila je u SAD vrlo dobro prihvaena i rezultirala je velikom narudbom za javni spomenik Indijancima u Chicagu 1928. godine.63 Metrovievi Indijanci neosporno su dostignue, njegov najambiciozniji pothvat i spadaju u najistaknutije konjanike spomenike svjetske umjetnosti. O historijatu nastanka toga spomenika postoji bogata dokumentacija.64 Narudbu je pokrenuo Odbor Fergusonove zaklade (B. F. Ferguson Fund) utemeljene radi uljepavanja grada Chicaga javnim skulpturama, a na temelju legata od milijun dolara. Sve pripreme oko postava skulpture obavio je The Art Institute of Chicago s kojim je Ivan Metrovi sklopio ugovor. Nakon nekoliko poetnih skica koje se u detaljima razlikuju od konane realizacije, Metrovi je kreirao dvostruki spomenik koji flankira ulaz u Grant Park na atraktivnoj lokaciji, Aveniji Michigan. Na visokim postamentima/pilonima konjanike su skulpture Indijanaca od kojih je jedan prikazan u trenutku odapinjanja luka, dok je drugi zaustavljen u trenutku bacanja koplja. Premda su realistini detalji, luk i koplje izostavljeni, njihova prisutnost naznaena je u silovitom pokretu i dranju figura. Simetrinost postava, naglaena stilizacija koja svaku figurativnost i realizam figura pretvara u idealiziranu formu, linearnost, ritmika harmonija, napetost tijela, reduciranje detalja
61 Kekemet, Duko. ivot Ivana Metrovia (1883.-1962.-2002.), I. svezak (1883.-1932.). Zagreb : kolska knjiga, 2009., u tome poglavlja: Izlobe u Americi, New York, Chicago i ostale izlobe, Drugo putovanje u Ameriku, Tree putovanje u Ameriku, Indijanci u Chicagu, str. 541-576. 62 Curtis, Penelope. Deco Sculpture and Archaism. // Art Dco 1910-1939. Boston, New York, London : [izd.] Charlotte Benton, Tim Benton i Ghislaine Wood, Bulfinch Press AOL Time Warner Book Group, 2003., str. 51-55. i nav. dj. (bilj. 60). 63 Art and Decoration, Nov. 1928., str. 76; The American Magazine of Art, sv. 19, 1928., str. 632; The Studio, sijeanj-lipanj 1935., str. 52. 64 Barbi, Vesna. Prilog monografiji Ivana Metrovia. Spomenici Indijancima u Chicagu. // Bulletin HAZU, br. 45.-46., Zagreb, 1978., str. 76-103, pisano na temelju bogate arhivske dokumentacije i izvora koji se uvaju u Atelijeru Metrovi u Zagrebu; vidi i izvore citirane u knjizi D. Kekemeta, nav. dj. (bilj. 61).

127

Antun Augustini, Ritam, 1925./26. (Repro: Svijet, br. 13, 26. 3. 1927.)

128

i isticanje osnovne ideje i zamisli spomenika, ovaj su Harlekin, 1927. spomenik, u konanici lijevan i tehniki realiziran u Zagrebu,65 uvrstili u antologiju amerikog art dcoa.66 Spomenik Indijancima u Chicagu posljednji je Metroviev vei rad u stilu art dcoa prije zaleta u realizam etvrtog desetljea.67 Zamjetan uspjeh u SAD postigao je i Splianin Dujam Peni (1890. 1946.).68 Stekavi bazino kolovanje na venecijanskoj Akademiji i u kiparskoj radionici Artura Ferraronija, te prenoenjem Metrovievih sadrenih skulptura u kamen, nakon poetnih izlagakih uspjeha i upoznavanja situacije u europskim metropolama Beu, Mnchenu, Parizu, Londonu i Madridu, Peni 1914. odlazi u New York. U poetku klee dekorativnu arhitektonsku plastiku na njujorkim zgradama u stilu zakanjele secesije, no ubrzo biva prihvaen u prestinom Whitney Studio Clubu, okupljalitu onodobnih amerikih umjetnika i istaknutih osoba javnog ivota. Izloba u Kingore Galleries 1919. poluila mu je moralni i materijalni uspjeh, a radovi su mu otkupljeni za amerike zbirke. Iz te newyorke kratke, ali nadasve ive i poticajne faze, Peni donosi u Hrvatsku nekoliko enskih figura malog formata koje svjedoe o ranoj artdcoovskoj stilistici koja je u Americi bila izuzetno popularna (Plesaice, Saloma, Muza sjeanja). Povratak u Split 1920. i umalost domae sredine samo je uvrstila odluku o ponovnom odlasku, ovoga puta u Pariz, gdje boravi i stvara od 1924. do 1932. godine. Kao umjetnik s amerikim iskustvom otvara privatnu kiparsku kolu koju veinom pohaaju mladi Amerikanci, a njegov pariki atelijer postaje stjecitem amerikih intelektualaca, ljubitelja umjetnosti i umjetnika. Samostalna izloba u galeriji Bartheim Jeune 1929. i izlaganja na parikom Salonu te dobre kritike koje su uslijedile, uvrstile su njegovo mjesto u umjetnikom svijetu Pariza. Izrazito figurativno kiparstvo u kojemu prevladava enski torzo i portret klasinog
65 O izradi spomenika u Zagrebu snimljen je dokumentarni film Indijanci M. Marjanovia, 1927. 66 Duncan, Alaistar. American Art Dco. London : Thames & Hudson, 2003., u tome poglavlje: Sculpture, str. 208-233. 67 Barbi, Vesna, nav. dj. (bilj. 64), str. 102. 68 Kekemet, Duko. Dujam Peni. Zagreb : DPUH, 1979.

Antun Augustini,

Fotografija izlobenog prostora paviljona Kraljevine SHS na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. sa svjetiljkama karijatidama Frane Krinia na ulazu

sklada i istoe izraza bili su dobro prihvaeni u centru europske moderne umjetnosti. Ponovni povratak u domovinu rezultirao je jo jednim razoaranjem radi neprihvaanja u klub domaih umjetnika i likovnih kritiara, to je kulminiralo negativnom kritikom nakon izlobe koju je priredio u svom tadanjem atelijeru, Francuskom paviljonu Zagrebakog zbora 1937./1938., koji mu je stavilo na raspolaganje Francusko veleposlanstvo u Zagrebu.69 Premda su nam neka od glavnih djela danas nedostupna po amerikim i francuskim zbirkama, na temelju objavljenih prikaza iz vremena i radova

129

69 Kritika Ive repela objavljena u Jutarnjem listu temelji se na usporedbi s hvaljenim kiparima Metroviem, Augustiniem i Kriniem dajui Peniu do znanja da je nepoeljan u domaoj sredini.

130

Frano Krini, Proljetna pjesma, 1925.

sauvanih u Hrvatskoj zakljuujemo da je Penievo kiparstvo izvan svake modernistike struje, temeljeno na klasinim vrijednostima kiparskog izriaja i visokoj metijerskoj solidnosti. Iako je bio u neposrednoj Metrovievoj blizini, nastojao se oduprijeti silini njegova utjecaja i izgraditi vlastiti stil. Pariz je u formativnom pogledu ostavio znatna traga na kiparstvo mladog Antuna Augustinia (1900. 1979.). Nakon zavrene zagrebake Umjetnike akademije kod Metrovia, kao stipendist francuske vlade boravi u Parizu od 1924. do 1926. na specijalizaciji na cole des arts dcoratifs i na Acadmie des Beaux-Arts u klasi J. A. Injalberta. Godine 1925. izlae na salonu francuskih umjetnika (Salon National), a 1925. i 1926. u Salonu nezavisnih (Salon des Indpendants). Premda se kasnije kritiki osvrnuo na pojavu avangarde u europskoj umjetnosti kao odraz dekadencije, recepcija art dcoa, kubizma i novih umjetnikih strujanja oko 1925. itekako su zamjetni na njegovim ranim radovima, koji su veinom poznati po fotografijama jer su sadreni originali nestali ili su uniteni, a izlagao ih je na izlobama u Zagrebu i Splitu 1926. i 1927.70 Zanimljiv slobodni reljef velikog formata pod nazivom Ritam bio je jedan od kljunih eksponata na Svjetskoj izlobi u Barceloni, 1929. Augustini dvadesetih godina jo ne posjeduje punu oblikovnu vjetinu, virtuozitet i osobnu stilistiku, ali ga na temelju nekih djela iz toga razdoblja moemo svrstati u tipine predstavnike stila 25 ili art dcoa.71 Izravna recepcija Picassova motiva vidljiva je na skulpturama Harlekin (Mladi s gitarom), 1925. i 1927.72 i reljefima Djevojka i mladi s gitarama i Melodija, oba iz 1928. godine. U Parizu, gdje su ve su bili prepoznati Dekovi, Metrovi, Peni i Augustini, kratko je boravio Marin Studin i radio 1921. 1922. u Bourdelleovu atelijeru. Secesijsku notu zamjenjuje pojaanom ekspresivnou, ali ne izlazi iz eklektikog oblikovanja efektnih i dopadljivih skulptura i snanog Metrovieva utjecaja. Internacionalno sjecite umjetnikog svijeta osim Berlina i Pariza bio je i Prag u kojem se koluju ili dolaze na specijalizaju brojni kipari s podruja Srednje Europe, pa tako i Hrvatske. Frano Krini, Petar Pallavicini i Ivan Mirkovi donose u hrvatsko kiparstvo srednjoeuropski modernizam u koji ugrauju svoje mediteranske korijene.
70 Antun Augustini : Komorna skulptura 1917-1932. [katalog izlobe], Galerija Ulrich, Zagreb, 4.-27. svibnja 1995. (uvodni tekst: Snjeana Pintari); Ivanievi, Milan. Antun Augustini u Splitu 1927. godine. //Anali Galerije Antuna Augustinia, 9-10, Klanjec, 1989-1990., str. 8-27.; B.B., Izloba Antuna Augustinia u Splitu. // Svijet, br. 13, god. II, 26. 3. 1927., str. 259. 71 Usp.: Maroevi, Tonko. Nemimetikom stoljeu usprkos. // Anali Galerije Antuna Augustinia, 9-10, Klanjec, 1989-1990., str. 3-7. 72 Postoje dvije verzije skulpture poznate pod istim nazivom: Harlekin, 1925. bronca, vis. 124 cm, vl. Maja Ivekovi, Zagreb, te Harlekin (Mladi s gitarom), 1927., vis. 124 cm, sadra: Gliptoteka HAZU, MZP-613; bronca: Galerija Antuna Augustinia, GA-311 (odljev iz 1992.).

131

132

Hinko Juhn, Akt mlade djevojke uzdignute ruke, 1926. (fotografija parka vile Huga Barmapera)

Frano Krini (1897. 1982.) prvi se put predstavlja na izlobi u zagrebakoj galeriji Ullrich 1921., neposredno po zavretku prake Akademije na kojoj je posljednje dvije godine studirao kod Jana turse, najznaajnijeg kipara eke moderne. Po dolasku u Zagreb Krini se isprva priklanja Proljetnom salonu, potom grupi Zemlja na ijim se izlobama predstavlja uglavnom enskim aktovima lirske naravi i unutarnjih emocija, a oblikovno bliskim klasinijem maillolovskom izriaju, koji postaje trajno obiljeje njegova kiparstva. Kubizirajue forme i naznake konstruktivizma dolaze do izraaja na Amazonki (1925.) koja je vie iznimka nego pravilo u njegovu opusu i koja u svom malom formatu nosi snaan dojam monumentalnosti. Na znamenitoj parikoj izlobi 1925. ukljuen je vie kao dekorater prostora, meutim, upravo su dvije figure-svjetiljke u drvu izduene forme, naglaene linearnosti i blago savijene linije mladenakih tijela karakteristinije za epohu od veine Krinievih skulptura iz toga vremena73. Te su skulpture dekorirale i izlobeni prostor jugoslavenskog paviljona u Barceloni 1929. godine, a potom su gotovo iseznule iz njegova opusa.74 Slobodni reljef Proljetna pjesma, 1925. s prikazom muke i enske glave u profilu i ruku koje sviraju na apstrahiranom ianom instrumentu takoer je svojevrsna iznimka u Krinievu opusu. Portreti i ruke uglaane povrine koje izranjanju iz sumarno klesanog nepravilnog mramornog bloka
73 Les deux states (phbe et jeune fille) sculptes en bois par I. (sic!) Krini (Zagreb). // Exposition internationale des Arts decoratifs et industieles modernes. Section Serbe-CroateSlovne (catalogue), Paris, 1925., str. 7. 74 Premda se radi o djelima velikog formata izlaganim na uvenim izlobama u Parizu 1925. i Barceloni 1929. na kojima se predstavljalo recentno umjetniko stvaralatvo, te se skulpture ne spominju niti su reproducirane u Krinievim monografijama (Krini, Zagreb, 1968. i Kliinovi, Boena. Frano Krini. Zagreb, 1998.). Zahvaljujui Maru Grbiu nedavno su otkrivene u Narodnom muzeju u Beogradu kamo su vraene nakon izlobe u Barceloni 1929.

svojom profinjenou i elegancijom uklapaju se u internacionalnu artdcoovsku stilistiku. Sline lirsko-kontemplativne teme obradit e na reljefima Molitva, 1926. i Djevojka plete kosu, 1928. Ivan Mirkovi (1893. 1988.), slikar i kipar, zasebna je pojava u hrvatskom kiparstvu radi svojih polikromiranih skulptura koje su svojevrsne trodimenzionalne karikature tada uglednih javnih osoba, primjerice splitskog gradonaelnika Ive Tartaglie, kompozitora Tijardovia ili kipara Metrovia, i drugih. Osim kipara koji se koluju i dulje borave u inozemstvu te ve formirani dolaze u Hrvatsku, znaajan dio kiparske produkcije razvijao se u Zagrebu na temeljima koje je omoguila Obrtna kola (1882.) te Via kola za umjetnost i umjetni obrt (1907.), odnosno Umjetnika akademija (1922.). Glavne linije razvoja stvorili su prvaci hrvatskog modernog kiparstva uitelji kiparskog teaja na Akademiji, Rudolf Valdec i Robert Frange Mihanovi. Njihovi uenici formirani u osvit i neposredno nakon Prvog svjetskog rata tvore jezgru zagrebake kiparske kole koja je svoj zamah dobila povratkom Ivana Metrovia i njegovim nastavnim angamanom na Akademiji. Veina kipara prolazi uobiajni put poetnog kolovanja na Obrtnoj koli, akademsko formiranje te krau specijalizaciju u nekom od europskih umjetnikih centara. Meu taletiranijim polaznicima istaknuli su se Robert Jean-Ivanovi, Hinko Juhn, Vojta Brani i Davorin Hotko. Juhn i Hotko nastavljaju s pedagokim radom na Obrtnoj koli kao uitelji modeliranja, a Brani drvorezbarstva. Hinko Juhn (1891. 1940.) svojom se vrlo specifinom kiparskom poetikom rano izdvojio iz kruga svojih suvremenika. U javnost izlazi zahvaljujui izlobama Proljetnog salona na kojima se pojavljuje skulpturama malog formata, uglavnom enskim aktovima i portretima. Nakon specijalizacije keramike u ekoj, Dresdenu i Beu, u izlobeni prostor ravnopravno uvodi figurine od terakote koje postaju njegov zatitni znak. Njegova poznata Indijska plesaica / Bajadera bila je izloena na zagrebakom Proljetnom salonu 1923., a potom na parikoj izlobi dekorativne umjetnosti 1925. i na Svjetskoj izlobi u Barceloni 1929. Analizirajui ovu figurinu, Juhnov monograf Davorin Vuji istie da je ta odlina, dekorativna figura motivski, kompozicijski i morfoloki tipina art-dkoovska skulptura. U izboru ovoga motiva oituje se interes za egzotiku Istoka, prisutan 1920-ih godina. Razvedena obrisna linija, dinamina kompozicija i morfoloki detalji, kao to su ogrlice na glenjevima nogu i naglaena florealna dekoracija, karakteristini su za art dco. 75 Prema istom izvoru, jedan od paradigmatskih primjera art dcoa u naoj skulpturi Juhnov
75 Vuji, Davorin. Hinko Juhn. Zagreb : ArTresor naklada, 2009., str. 41.

133

134

je Akt mlade djevojke uzdignute ruke (1926.) za fontanu u parku vile Huga Barmapera na Tukancu na kojem je zamjetan neposredan utjecaj Krinievih skulptura-svjetiljaka s parike izlobe 1925.76 Kipari okupljeni oko (Hrvatskog) Proljetnog salona na izlobama prireenim od 1916. do 1928. preferiraju komorni pristup i u malim salonskim sobnim i stolnim formatima ostvaruju ednu metijersku razinu i skromnu ambiciju dobro obavljena posla.77 Karakteristian je otklon od svakog monumentalnog i modernistikog iskuenja, te zatvaranje u intimnu, lirsku motiviku i studijski format ponajvie enskog akta.78 Kipari generacijski okupljeni oko Proljetnog salona, uz Hinka Juhna, koji je bio meu osnivaima Salona, jo su Joza Turkalj, Robert Jean-Ivanovi, Vojta Brani, Frane Cota, Frano Krini i Petar Pallavicini ija je jo jedna bitna karakteristika pokuaj oslobaanja od prijemivog utjecaja i izlazak iz sjene tada sveprisutnoga Ivana Metrovia. Osim umjetnika okupljenih oko Proljetnog salona, mnogi su bili angairani u poticanju drutvenih promjena i djelovali kroz grupe na temelju odreenog programa s idejom o promjeni svjetonazora zahvaljujui umjetnikom angamanu koji se temeljio na novim socijalnim odnosima proizalim iz industrijskog drutva i njegovih zakonitosti. Angairani u ideji formiranja nacionalne umjetnosti i naglaene socijalne note bili su umjetnici okupljeni oko grupe Zemlja. Od kipara lanovi su bili Augustini, Krini i Radau, koji se priklanjaju novom kritikom realizmu
76 Isto, str. 86-88. Bronani kip s fontane u parku vile Huga Barmapera u Tukancu (arh. Aladar Baranyai) je izgubljen, sauvana patinirana sadra uva se u Zaviajnom muzeju u Naicama. 77 Maroevi, Tonko. Kiparstvo 19. i 20. stoljea. // Tisuu godina hrvatskog kiparstva / [ur.] Igor Fiskovi. Zagreb : MGC, 1997., str. 291. 78 Tih dvadesetih godina, u vrijeme krize avangardnih europskih pokreta, u vrijeme posvemanje tenje sintezi, stabilnosti i redu, ista arhitektura kiparskih volumena Aristidea Maillola i senzualna mekoa klasinih figurativnih rjeanje Charlesa Despiaua, koji se takoer kreu gotovo iskljuivo oko enskog akta, djelovale su kao univerzalno pokrie. Cit. u: Gagro, Boidar. Hrvatska skulptura graanskog perioda. // Jugoslavenska skulptura 1870-1959. Beograd, 1975. Katalog izlobe, str. 40.

Stella Skopal, Plesaice, oko 1930.

treeg desetljea te istoj i razgovijetnoj kiparskoj formi. Mladi kipari nastoje postii sintezu dinamine i neoklasicistike forme, ravnoteu pokreta i statinosti, te priguenu gestiku figura suzdranih emocija. U Zemlji moemo govoriti o socijalno orijentiranim kiparskim tendencijama koje se dakako ne uklapaju u stilistiku art dcoa. Socijalna pak tematika naglaene dekorativnosti karakteristika je Luje Bezeredija (1898. 1979.) koji se poglavito bavio keramoplastikom i pobudio panju karikiranim i grotesknim prikazivanjem ljudi i ivotinja naglaene ekspresivnosti. U razdoblju od 1927. do 1926. prireuje est izloaba u Galeriji Ullrich na kojima predstavlja djela sadrajno i formalno bliska novoj objektivnosti. Njegovi najei motivi su ljudski i ivotinjski likovi, izvedeni kao samostalne figure ili uklopljeni u dekoraciju predmeta uporabne namjene, primjerice svijenjaka, vaza ili stalka za kiobrane.79 U Zagrebu je umjetniki obrt imao dobre temelje u Obrtnoj koli osnovanoj 1882. i njezinim odjelima za dekorativno kiparstvo, slikarstvo i keramiku, te formiranjem Vie kole za umjetnost i umjetni obrt 1907. Snaan poticaj razvoju dekorativnih umjetnosti dala je i privatna kola Tomislava Krizmana, te drutvo za promicanje umjetnikog obrta Djelo, osnovano 1926. godine. Nekolicina kipara (Krini, Brani, Juhn) ukljuila se u rad tog udruenja koje je, po uzoru na Wiener Werksttte i njemaki Werkbund, imao za cilj promicanje umjetnikog obrta kroz suradnju umjetnika i industrije. Premda je Djelo bilo kratkog trajanja i organiziralo svega tri izlobe u razdoblju od 1927. do 1930., njegovo je djelovanje znaajno za daljnji razvoj naeg umjetnikog obrta koji se sve vie profilira u dekoraciji interijera i produkciji malih formata koji svjedoe o stupnju graanske kulture onodobnog Zagreba. Keramika osobito dobiva na popularnosti nakon izlobe dekorativne umjetnosti u Parizu 1925., a na zagrebaku Umjetniku akademiju uvodi je Hinko Juhn nakon specijalizacije na prestinim adresama u ekoj, te Dresdenu (Meissen) i Beu (Kunstgewerbeschule kod Michela Powolnyja). Premda se likovna akademija nastojala osloboditi umjetnikog obrta, on je nadalje ostao njezin suputnik radi tradicije koja je proizala iz rada Obrtne kole, a radi se o kontinuitetu ideje izjednaavanja tzv. visoke i primijenjene umjetnosti koja je prakticirana na srednjoeuropskim umjetnikim kolama od 19. stoljea. Na krilima te dobre tradicije, Juhn postavlja temelje suvremene hrvatske keramike okupivi na Akademiji u Zagrebu ubrzo nakon Prvoga svjetskog rata niz potencijalnih slikara i kipara koji se odluuju za medij keramike koja postaje njihova iskljuiva ili povremena umjetnika preokupacija: Ernest Tomaevi, Oton Postrunik, Zlatko ulenti, Lujo Bezeredi, uro Tiljak, Nevenka orevi i drugi. Iskljuivo keramici posvetile su se Blanka Duanec, Jelena Babi, Vlasta Baranyai, Malvina Borelli, Stella Skopal, Ivana Jelai, Marta Plazzeriano,
79 Alujevi, Darija. Zagrebake godine Luje Bezeredija. // Lujo Bezeredi : Zbornik radova strunog skupa uz 110. obljetnicu roenja. akovec : Muzej Meimurja akovec, 2008., str. 29-38.

135

136

Hinko Juhn, ena s klasjem i ena s voem, oko 1926.

Mila Petrii i Zulejka Stefanini koje rade upotrebne ukrasne predmete, ali i skulpturu malog formata koja po kvaliteti i stiskim karakteristikama ne zaostaje za istovremenim radovima iz produkcije Wiener Werksttte. Premda hrvatsko kiparstvo u razdoblju 20-ih i 30-ih godina 20. st. ne moemo iskljuivo podvui pod stilsku odrednicu art dcoa, s iznimkom nekih djela Ivana Metrovia, taj e se stil do punoe izraza realizirati na prilino velikoj keramikoj produkciji na elu s Hinkom Juhnom. Forma podreena dekorativnosti prisutna je u gotovo svim Juhnovim radovima iz tog doba (...).80 Arhitektonska dekoracija interijera i eksterijera takoer je vid primijenjene kiparske i keramoplastike produkcije koja je u razdoblju 20-ih i
80 Davorin Vuji, nav. dj. (bilj. 75), str. 69.

30-ih godina jo uvijek prisutna unato Loosovom programatskom opiranju svakoj ornamentici. Hinko Juhn u keramici izvodi 1926. 1929. uspjele reljefe u Lubynskijevoj zgradi Kupalita za reumatske bolesti u Mihanovievoj 3 u Zagrebu. Utjecaji art dcoa vidljivi su u irokom rasponu, od izbora boje, materijala i tehnike do kompozicije dinamizirane tordiranjem tijela, lepravim velovima, dupliciranjem ribljih repova i valovitom podlogom.81 Motivika je ograniena na muke i enske aktove, nereide, nimfe i tritone, gole djeaie, sirene i dupine, motive koji se uklapaju u kontekst prostora javnog kupalita. Dekorativnu arhitektonsku plastiku, odnosno perforirane reljefe za balkonsku ogradu Juhn je izveo i na Domu opinskih inovnika (arh. Lav Kalda, 1929.).82 Radi se o tri figurativna prikaza borbi Amazonki i etvi koje se u pravilnom nizu ponavljaju duinom cijele zgrade. Prema Juhnovim i Turkaljevim nacrtima klesani su reljefi na stubitu zgrade Matice hrvatskih obrtnika u Ilici 49, 1938. Robert Jean-Ivanovi (1889. 1968.) autor je lijepih enskih aktova s inelama koji flankiraju poetak krakova stepenita u centralnom prostoru Gradske kavane u Zagrebu. Njihova androgina tijela gracilnih udova i lica bez naglaenih gesta, dekorativnost u funkciji opremanja interijera govore u prilog artdcoovskoj stilistici koja se dugo zadrala u javnom prostoru, a nerijetko je susreemo i na grobljima. Romolo Venucci (1903. 1976.), svestrani umjetnik i vodea osobnost rijeke avangardne grupe izmeu dvaju svjetskih ratova, djeluje kao kipar u Rijeci u vrijeme talijanske faistike vlasti. Izradio je vie gipsanih modela za skulpture, ali i par anela monumentalnih razmjera realiziranih po narudbi za proelje nove votivne crkve sv. Romula i Svih svetih na groblju Kozali 1934., stilski se priklanjajui svojevrsnom art dcou. 83 Rezimirajui doticaje art dcoa s hrvatskim kiparstvom, odnosno udio hrvatskog kiparstva u dekorativnom stilu oko 1925., ne moemo mimoii dvije kljune izlobe na kojima se predstavljala naa onodobna kiparska produkcija, a to su ponajprije velike meunarodne smotre u Parizu 1925. i Barceloni 1929. godine na kojima su hrvatski umjetnici s uspjehom izlagali i bili nositelji koncepcije jugoslavenskog nastupa.84
81 Davorin Vuji, nav. dj. (bilj. 75), cit. na str. 99-100. 82 Atribuciju ovih reljefa koji su se pripisivali i Frani Kriniu razrijeio je Davorin Vuji, nav. dj. (bilj. 75), str. 101-104. 83 Glavoi, Daina. Forza della volont (Snaga volje) - Kloniranje skulpture. // Anali galerije Antuna Augustinia, 28-29 : Original u skulpturi, Zbornik radova. Klanjec : Muzeji Hrvatskog zagorja, Galerija Antuna Augustinia, 2010.; Glavoi, Daina. Meunarodna moderna, talijanski noveento. // Kozala : monografija o rijekom komunalnom groblju i kulturi pokapanja u Rijeci. Rijeka, 2002., str. 88-90. 84 orak, eljka. The 1925 Yugoslav Pavillon in Paris. // The Journal of Decorative and Propaganda Arts, The Wolfon Foundation of Decorative and Propaganda Arts, Miami, Florida, Yugoslavian Theme Issue, 17, 1990., str. 37-41.; Galjer, Jasna. Parika izloba 1925. i art dco. // ovjek i prostor, 3-4, 1991., str. 22-23.

137

138

Na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. hrvatsko je kiparstvo predstavljao Ivan Metrovi, tada ve renomirani umjetnik europske reputacije, s netom dovrenom kapelom Gospe od Anela u Cavtatu za koju dobiva i Grand Prix, a koja je bila pokazana na fotografijama u Esplanade des Invalides u sekciji arhitekture.85 Uz to, u nacionalnom paviljonu Drave SHS izloio je bronani tit prijestolonasljednika Aleksandra, dok su u Grand Palaisu izloene fotografije spomenika Kralju Petru I. s dubrovakih vrata od Pila, kao svojevrsna demonstracija politike i moi novostvorene drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.86 Vojta Brani izveo je portal Jugoslavenskog paviljona u slavonskom hrastu koji je inilo osam stupova rezbarenih narodnim motivima prema projektu arhitekta Hribara87, dok je izlobeni postav osmislio Tomislav Krizman. Ulazni hal dekoriran je dvjema Krinievim karijatidama-svjetiljkama u liku efeba i djevojke koje flankiraju stubite88, za koje dobiva prvu nagradu u klasi umjetnosti i industrije drva. Stari majstori, Kerdi i Valdec bili su zastupljeni plaketama, dok je najblii duhu vremena u tadanjim europskim i svjetskim okvirima bio Hinko Juhn koji izlae 23 skulpture malog formata za koje je nagraen u klasi keramike. Pozornost je plijenila njegova Bajadera, s kojom e se predstaviti i na izlobi u Barceloni etiri godine poslije.89 Primijenjena umjetnost u metalu bila je bogato zastupljena uglavnom djelima Kerdia i Juhna, kojem se stilski ponajvie pribliio Joza Turkalj svojim statuetama.90 Postav izlobe u Barceloni 1929. raen je takoer prema zamisli Tomislava Krizmana. Od hrvatskih kipara bili su zastupljeni Augustini, Metrovi, Pallavicini, Rosandi, te Kerdi kao medaljer i Hinko Juhn u sekciji keramiara.91 U izlobenom su prostoru ponovljene Krinieve karijatide
85 Exposition internationale des Arts decoratifs et industriels modernes. Section Serbe-CroateSlovene (Catalogue), Paris, 1925., str. 26, kat. br. 95 Mausole Cavtat (Dalmatie). Vue gnrale et dtails. I. Metrovi (Zagreb). 86 Nav. dj. (bilj. 84), str. 12, kat. br. 144. Bouclier. I. Metrovi (Zagreb) 87 Mauran Suboti, Vesna. Vojta Brani : Retrospektiva [katalog izlobe], Gliptoteka HAZU, 2010., str. 16. i bilj. 15. Po zavretku izlobe, veina radova iz Pariza dopremljena je u Beograd. Rastavljeni dijelovi portala nedavno su pronaeni, nakon to su zamalo prodani kao drvo za ogrjev. 88 V. bilj. 73, 74. 89 Prema istraivanju Davorina Vujia objavljenom u monografiji Hinka Juhna (nav. dj.) postoje dva primjerka skulpture Indijska plesaica / Bajadera ocakljena figura, koja je bila na parikoj izlobi, i neocakljena koja se nalazi u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt (inv. br. MUO 45234) i zastupljena je na ovoj izlobi. 90 Koprina, Arijana. Oblikovanje metala na izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. u hrvatskoj dionici izlobe Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. // Peristil, 51/2008., str. 89-98. 91 Exposicion International Barcelona, Arte Yugoeslavo, Seccion der Reino de los Serbios, Croatas y Slovenos, 1929., katalog izlobe. Hinko Juhn nije naveden u katalogu, meutim njegovo je sudjelovanje nedvojbeno na temelju fotografija postava i lanaka iz vremena. Njegovi su radovi bili uklopljeni u kolektivno predstavljanje lanova udruenja Djelo.

Joza Turkalj, Akt djevojke (Plesaica), Be, 1920.; Djevojaki akt (koji rasplie kosu), oko 1925. - statuete izloene na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu

139

s parike izlobe, a sudei prema fotografijama nisu stajale u paru, nego su razdvojene i nose drugaije oblikovana sjenila za svjetiljke. Augustini se predstavio svojim neobinim slobodnim reljefom pod nazivom Ritam, apstrahiranom kleeom enskom figurom uzdignutih ruku. Bjelina sadre isticala se na tamnoj pozadini, a istoa oblika odstupala je od bogate dekoracije vitrina ponad kojih je izloena. Metrovi je najzastupljeniji brojem radova i njihovom raznolikou koju moemo tumaiti vieznano. Kao portretist kraljevskog dvora izradio je portret kralja Aleksandra I., ija bista u sklopu izlobe vie demonstrira politiki in, slino kao na parikoj izlobi 1925. reljef s dubrovakih zidina, dok hrvatsku kulturu predstavlja bista Marka Marulia. Stilski doraenija djela u dosluhu

140

Ivan Metrovi, Studija za enu kraj mora, 1926.

s vremenom svakako su ve spomenuta Kontemplacija, Plesaica i granitna Madona s Djetetom. Hinko Juhn s Blankom Duanec izvodi keramiki friz za araniranje izlobenog prostora.92 Folklor je uvijek bio jedan od naglasaka naeg predstavljanja na izlobama u inozemstvu, ali u sekciji skulpture ta linija nije bila dominantna. Nai su kipari tek uzgredno posezali za vrelom narodne umjetnosti, to se oituje u izboru tema i ponekom eksperimentiranju s obojenim povrinama. Jedna od znaajki umjetnosti dvadesetih godina na hrvatskom prostoru bilo je uznastojanje na naem likovnom izrazu i tenja za autohtonou, koja u kiparstvu i nije imala odvie odjeka. Veina kipara priklanja se kombinaciji kasne secesije s naznakama konsturuktivizma/ kubizma u opem stremljenju ka kozmopolitizaciji kulture i pribliavanju svojevrsnom internacionalnom stilu oko 1925., a glavni nositelj stila bio je Ivan Metrovi.93 Novi akademizam koji promovira realizam i neoklasicizam izrazitije je nastupio 30-ih godina, a uz Metrovia i Krinia priklonila mu se veina tada djelujuih hrvatskih kipara.

141

92 Vuji, Davorin, nav. dj. (bilj. 75), poglavlje Svjetska izloba u Barceloni, str. 104-107. 93 Stipani, Branka. Ivan Metrovis Melancholic Art Deco. // The Journal of Decorative and Propaganda Arts, The Wolfson Foundation of Decorative and Propaganda Arts, Miami, Florida, Yugoslavian Theme Issue, 17, 1990., str. 55-59.

142

ART DCO I HRVATSKO SLIKARSTVO U MEURATNOM RAZDOBLJU

MIROSLAV GAPAROVI

143

144

ISATI O ART DCOU u kontekstu hrvatskog slikarstva izuzetno je kompleksan zadatak, jer, sudei po naoj starijoj strunoj literaturi, ovaj stil nije niti dotaknuo ove prostore, ili ako jest, to je bilo tek na nekim dalekim marginama umjetnikih zbivanja koje gotovo da nije vrijedilo ni spomenuti pri ocrtavanju situacije u Hrvatskoj izmeu dva rata. Iz ovakve premise mogao bi se izvui zakljuak da je Hrvatska bila jedan od rijetkih otoka tadanjeg svijeta koji su valovi ovog, inae prvog globalnog stila, u potpunosti mimoili. Meutim, injenica da se posljednjih godina ovaj stilski fenomen u recentnoj literaturi povezuje s odreenim pojavama i ostvarenjima slikara koji su obiljeili ovo razdoblje94, otvara prostor za preispitivanja uobiajenih stilskih odrednica hrvatskog slikarstva dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea. Osporavanje ili preuivanje art dcoa nije samo hrvatski fenomen, s obzirom na to da su se desetljeima vodile polemike o naravi ovog stilskog fenomena i o tome manifestira li se iskljuivo u primijenjenim odnosno dekorativnim umjetnostima ili je njegov opseg mnogo iri te se njegove stilske znaajke mogu identificirati i u lijepim umjetnostima. Prepoznavanje, razumijevanje, a onda i jasno determiniranje art dcoa dodatno je oteano time to se javlja u razdoblju stilskog pluralizma, vremenu supostojanja razliitih stilskih izraza koji se esto preklapaju i meusobno prepliu te ih je ponekad vrlo teko jasno razluiti i razgraniiti. Istovremeno, art dco je i prvi pravi globalni stil koji se pojavljuje na svim kontinentima, od Australije i Novog Zelanda, June Amerike i SAD-a (gdje postaje, gotovo bi se moglo rei, prvim pravim nacionalnim stilom) do Indije, Kine (Shanghai), Afrike i Sovjetskog Saveza.
94 Prvenstveno u tekstovima Zvonka Makovia, Jasne Galjer, Ivanke Reberski, Tonka Maroevia i Frane Dulibia.

Art dco je eklektiki stilski amalgam koji kombinira razliite, a ponekad i suprotstavljene tendencije95. U svojim razliitim manifestacijama penetrirao je ne samo u sve segmente umjetnikog izraavanja, ve i u svakodnevni ivot, postavi tako i prvim stilom masovne kulture, u dananjem smislu tog pojma. Toj velikoj disperziji stila pogodovali su uspostava zranog prometa i brzih brodskih linija, masovna proizvodnja automobila, razvitak turizma te moderna sredstva prijenosa informacija. Iako naznake morfolokih elemenata art dcoa u svijetu susreemo ve od 1910. godine96, ipak se vrijeme njegova punog razvoja smjeta u meuratno razdoblje, s posebnim naglaskom na 1920-e kada se ovaj stilski izraz formira i razvija u svom punom opsegu. Termin izveden iz naziva velike internacionalne izlobe odrane u Parizu 1925. godine Exposition internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes kao definirana stilska odrednica pojavljuje se tek 1968. godine u knjizi Bevisa Hillera koji art dco definira kao neosporno moderan stil koji se razvijao u dvadesetim i dosegao vrhunac u tridesetim (...)97. Na parikoj izlobi 1925. Francuska je eljela potvrditi svoju poziciju predvodnice vrhunskog stila i ukusa, a sline intencije imale su i druge zemlje sudionice. To je bilo od posebne vanosti za novonastale drave kakva je bila i Kraljevina SHS, kojoj je ovo bila jedinstvena prilika da se predstavi na meunarodnoj sceni sa svojom nacionalnim izrazom98. U pokuajima definiranja stilskih kretanja ovog razdoblja do tada, a esto i kasnije koriteni su i termini Stil dvadesetih, Jazz moderna, Stil 1925, Charleston era, Streamlining Modern. Koliko god toni bili, pokazali su se suvie uskog opsega da bi mogli obuhvatiti svu raznolikost, kompleksnost i pojavne oblike ovog stila. Art dco je kompleksan stilski fenomen koji je ve u svom nastanku obuhvatio raznorodne stilske elemente i utjecaje od onih klasinih secesijskih i geometrijske faze secesije99, antike, klasinih stilova, umjetnosti drevnih kultura, posebno Egipta, Azteca i Maya, do afrike umjetnosti,
95 Lucie-Smith, Edward. Art Deco Painting. London : Phaidon Press, 1990., str. 8. 96 Velika izloba u londonskom Muzeju Victoria and Albert 2003. godine pomaknula je vremenske granice pojavnosti stila prema 1910. godini. Vidi : Art Deco 1910. - 1939. London : V&A Publications, 2003. 97 Hillier, Bevis. Art Deco 20s and 30s. London, 1968. 98 Formalno sredite pripreme nastupa Kraljevine SHS bilo je u Beogradu, ali zapravo je organizaciju i koordinaciju izlobe vodio Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu. 99 Prijelazno razdoblje od 1910. do 1920. koje karakteriziraju geometrizirani secesijski elementi mnogi autori danas iitavaju kao svojevrstan proto-art dco ili njegovu prvu fazu.

145

146

Orijenta, ali isto tako i avangardnih pokreta nastalih neposredno prije i poslije Prvoga svjetskog rata kubizma, futurizma, konstruktivizma, purizma, maginog realizma, nadrealizma, nove objektivnosti. Neki su autori ak predlagali da bi umjesto termina art dco trebalo koristiti sintagmu art dcoi100, kako bi se to preciznije izrazila sva sloenost ovog stila, na iju morfologiju su imali utjecaj Djagiljevljevi Ruski baleti, novinske ilustracije, oglasi, fotografija i film. U tom mnotvu raznorodnih utjecaja, izvorita, oslonaca, u definiranju bitnih odrednica art dco stila Charlotte i Tim Benton istiu pojednostavljenje forme, dekorativnost, plonost i inovativnost, ali i odsutnost radikalnog i revolucionarnog.101 Uz formalne elemente posebnu panju treba obratiti na konstataciju da art dco nije radikalan i revolucionaran, jer ona upuuje na onu bitnu razliku izmeu ovog stila i avangardi kao kljunih nosilaca moderniteta. Umjetnike avangarde nose u sebi kao bitan element htijenje, poriv, intenciju utopijski i emancipatorski cilj mijenjanja svijeta, dok art dco kao ideja i stil artikulira i ureuje svijet takav kakav jest, pa stoga moe biti moderan, ali nije modernistiki. Art dco se artikulira u vremenu koje je trailo smirenje nakon lomova i tragedija Velikog rata, Oktobarske revolucije i rasapa jednog starog svijeta, u trenutku kada su avangardni umjetniki pokreti kubizam i futurizam ve proli svoj apogej. Art dco nije, kao to je to bio sluaj sa secesijom, ili futurizmom, na primjer, bio pokrenut odreenim programom, idejom, manifestom ili jasno formiranom estetikom. On je u punom smislu te rijei organiki, stil nastao kao zbir mnogobrojnih raznorodnih silnica kao iskaz duha vremena. Iz toga i proizlaze mnoge nedoumice u njegovu prepoznavanju i definiranju jer je s jedne strane bio sveprisutan, tek u ponekim zemljama u odreenom razdoblju dominantan, a svugdje usporedan s drugim snanim umjetnikim kretanjima koja su ga poesto prekrila, kao to je to na primjer sluaj u Hrvatskoj gdje, unato svijesti o njegovom postojanju i prisutnosti, gotovo da se i ne spominje. Pri tom moramo imati na umu da je Hrvatska upravo u tom razdoblju vrsto uhvatila korak sa zbivanjima na europskoj kulturnoj i umjetnikoj sceni te da bi bilo vrlo neobino da je jedan takav fenomen zaista mimoiao ove krajeve. Usprkos prekidu povijesnih politikih veza sa zemljama kojima je i kulturno stoljeima gravitirala, veze i utjecaji traju i dalje, pa se ak i ire u pravcu Francuske i Sjedinjenih Amerikih Drava. Osim to je bila vrlo otvorena svim novotarijama koje je donijelo ovo vrijeme, Hrvatska istodobno doivljava proces snane urbanizacije i industrijalizacije, koji se nije mogao odvijati bez snanih i kontinuiranih veza sa svijetom.
100 Martin Greif tako smatra koritenje mnoine prihvatljivijim, budui da je rije o najmanje deset do petnaest uzajamno iskljuivih 'stilova', od kojih svaki (...) moe biti odvojen od drugih. Vidi: Greif, Martin. Defining Art Deco. // Art Dco Society of New York News 1(1982), str. 2. 101 Benton, Charlotte and Tim. The style and the age. // Art Deco 1910 1939. London : V&A Publications, 2003. Katalog izlobe, str. 16.

Situaciju na hrvatskoj likovnoj sceni dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea nije mogue definirati samo jednim stilskim pojmom koji bi obuhvatio svo bogatstvo dogaanja i individualnih izraza koji tada dolaze do izraaja. Razdoblje koje je prethodilo, a zakljuno s djelovanjem grupe Meduli, imalo je kljunu ulogu u smislu emancipacije

147 Sava umanovi, Varijacija na antiku temu, 1923./1924.

umjetnika, omoguavanja individualne slobode te stvaranja osnovne infrastrukture koja je otvorila mogunost umjetnicima za redovito predstavljanje javnosti.102 U to vrijeme mnogi su se nai umjetnici kolovali
102 Izlobom Hrvatski salon 1898. otvoren je Umjetniki paviljon, 1903. je dovrena gradnja palae Muzeja za umjetnost i obrt gdje mnogi umjetnici u to vrijeme imaju svoje samostalne izlobe, 1907. osnovana je zagrebaka likovna akademija kao prva u ovom dijelu Europe, to je konano omoguilo sustavno kolovanje umjetnika u naoj kulturnoj sredini...

148

Milivoj Uzelac, Piknik, 1922.

na europskim likovnim akademijama i vanim likovnim centrima: Beu, Mnchenu, Pragu, Parizu, Veneciji i Rimu. Ve i prije Prvog svjetskog rata, a osobito po njegovu zavretku, Zagreb postaje respektabilnim regionalnim umjetnikim sreditem gdje se koluju, izlau i predstavljaju i umjetnici iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije. Otvaranjem Hrvatskog proljetnog salona 1916. godine i njegovim kontinuiranim djelovanjem do 1928. stvoren je kvalitetan organizacijski okvir, bez idejnih ili ideolokih odrednica, koji je omoguio i pospjeio manifestaciju slobode individualnog izraza umjetnika. Nakon Prvoga svjetskog rata slijedi razdoblje koje karakteriziraju previranja, razliite tendencije i osobni izrazi koje su vodei hrvatski

povjesniari i teoretiari umjetnosti nastojali definirati sintagmama koje sadravale razliite stilsko-morfoloke odrednice od sezanistikog ekspresionizma i konstruktivnog ekspresionizma do kubokonstruktivizma i kubistiko-ekspresionistike sinteze... Koliko god tone bile, svaka od njih naglaava tek odreeni segment ne obuhvaajui cjelinu i kompleksnost tih zbivanja. Pokuaje jednoznanog stilskog kategoriziranja oteavaju i opusi umjetnika stasalih u ovom razdoblju u kojima su esta stilska preklapanja, usporednost i simultanosti razliitih izraza unutar jednog autorskog rukopisa. Slinu situaciju nalazimo u to vrijeme i drugim zemljama, pa ak i onima koje se smatraju vodeim kao to su Francuska, Njemaka ili Italija. U tom razdoblju paralelizma, preplitanja i preklapanja razliitih stilskih izriaja jedna od struja koja ga je oznaila bio je i art dco stil koji je prvenstveno percipiran kroz primijenjene umjetnosti, grafiki dizajn i ilustraciju, no koji je upravo zbog svoje velike proirenosti neminovno utjecao i na slikarstvo. Kao i art dco openito, i slikarstvo treba promatrati u svoj kompleksnosti vremena i komponenti koje je ovaj kompozitni stil usvojio. Definirajui bitne stilske znaajke art dco slikarstva, Edward Lucie-Smith naglaava da dosta koristi siluete, da je otrih rubova i dosta nemiran, da favorizira trake i plohe boje nad razraenim chiaroscurom, da se oekuje da bude naglaeno rafiniran i delikatan te da ondje gdje se pojavljuju figure one budu u naglaeno maniriranim pozama103. U morfologiji art dco slikarstva znatan utjecaj imao je kubizam i to prvenstveno u interpretaciji umjetnika grupacije Section d'Or104 te osobito kroz slikarske kole Fernanda Lgera i Andra Lhotea. U Lhoteovoj akademskoj interpretaciji kubizam se formalizira, postaje nizom pravila koja se ue i ijom se kombinatorikom stvara individualni izraz, pa su se mnogi njegovi uenici esto priklanjali upravo dekorativnim rjeenjima. Kod Lhotea su studirali mnogobrojni umjetnici iz cijelog svijeta, meu njima i Tamara de Lempicka slikarica koja je postala sinonimom za art dco slikarstvo. Njegovu kolu proli su i mnogi nai umjetnici Sava umanovi, Sergije Glumac i Sonja Kovaevi Tajevi.105 Specifini lhoteovski postkubizam, koji mnogi teoretiari danas prepoznaju kao jedan od temelja art dco slikarstva, u Hrvatsku ulazi izlobom Save umanovia 1921. koja u irokim krugovima ne nailazi na odobravanje, ali ostavlja znatnog traga na umjetnikoj sceni. umanovi predstavlja slike specifine, mogli
103 Lucie-Smith, Edward. Art Deco Painting. London : Phaidon Press, 1990., str. 7-8. 104 Grupa Section d'Or, nastala kao idejna izvedenica iz kubizma i orfizma, djelovala je u Parizu od 1912. do 1914. lanovi su bili Albert Glezies, Archipenko, Roger de La Fresnaye, Juan Gris, Fernand Lger, Andr Lhote, Jean Metzinger, Jean Marchand i Francis Picabia. 105 Sava umanovi (1920./1921.), Sergije Glumac (1925./1926.), Sonja Kovaevi Tajevi (1926./27. i 1928. 1931.).

149

150

Vilko Gecan, Uz ocean, 1930.

bismo rei, post-postkubistike stilizacije, oslanjajui se na intenzivno iskustvo Lhoteove ralambe i resistematizacije kubizma sa znaajnim neoklasicistikim elementima koji e biti od velike vanosti za njegov kasniji razvitak. Drugi znaajan pravac utjecaja poetkom 1920-ih dolazi iz Praga preko tzv. prake etvorice. Povratak iz Praga Milivoja Uzelca, Vilka Gecana, Marijana Trepea i Vladimira Varlaja 1919. u Zagreb i njihovo sudjelovanje na kljunoj VII. izlobi Proljetnog salona zacrtali su smjer koji je konvergirao s postkubistikim umanovievim utjecajima, postavivi temelje na kojima su se odvijale bitne promjene na tadanjoj likovnoj

Marijan Trepe, Most, 1931.

151

sceni, kojima je prevladan do tada dominantan utjecaj slikarstva Miroslava Kraljevia. 106 Milivoj Uzelac je tijekom nekoliko godina koje je proveo u Zagrebu, od 1919. do 1921., kada prvi put odlazi u Pariz, odnosno 1923. kada ondje definitivno ostaje, ostvario niz radova kojima sintetizira svoja dotadanja iskustva Praga i prvog boravka u Parizu. Postkubistika scena s kojom se ondje susreo navodi ga na redukciju i odstupanje od
106 Kako je to konstatirao Z. Makovi: Od tada pa nadalje biti e u cijelosti apsolviran, tovie na kreativan nain prevladan mit koji je u hrvatskom slikarstvu zapoeo 1912. prvom, a osobito drugom posthumnom izlobom Miroslava Kraljevia. Vidi : Makovi, Zvonko. Milivoj Uzelac. Zagreb : Umjetniki paviljon, 2008. Katalog izlobe, str. 7.

152

Jozo Kljakovi, Dva akta (Ljeto), oko 1935.

mimetikog predstavljanja, da slika sada postaje autohtoni organizam koji se konstruira.107 Uzelac bitno iri tematski raspon svojih slika u odnosu na dotad u hrvatskom slikarstvu uobiajene akademske portrete, mrtve prirode i pejzae, slijedei pritom Kraljeviev interes za teme izvan ovih okvira. Na Uzelevim slikama tog razdoblja pojavljuju se esto teme i motivi cirkusa, dinaminog urbanog ivota, elektrine rasvjete i reklama spleena grada, koristei stilizirani kubistiki rjenik. Na slikama Alegorija Jeke i Alegorija Muzike klasino naslikane enske likove suprotstavlja postkubistiki tretiranom drugom planu ili jo radikalnije u slici Piknik na kojoj se koristi, moglo bi se rei, postupkom montae, kombinirajui uz autoportret etiri razliita portreta balerine Natae Miklaevskaje. Iako se koristi rjenikom kubizma, Uzelac ne stvara konstruira sliku na kubistiki nain. Gotovo na svim njegovim slikama tog razdoblja uoit e se razlika izmeu figure, kao na primjer u Sfingi velegrada, koja nosi sve odlike ekspresionizma, i drugog plana, gdje se koritenju kubistikih elemenata ne moe odrei stanovita dekorativnost. Upravo u njegovim
107 Isto, str. 13.

radovima, ali i u umanovievim i Gecanovim moe se uoiti odmak i transformacija koju je kubizam doivio od svoje rane konstruktivistike faze preko akademske interpretacije Lhotea do konano postkubistike dekorativnosti koju su nai umjetnici zatekli u Parizu poetkom dvadesetih godina. Upravo specifian nain na koji nai neokubistiki slikari108 Uzelac i umanovi, dijelom i Trepe i Gecan, nakon njih Reek, Mujadi i Sonja Kovaevi Tajevi koriste kubistiki rjenik otvara mogunost dodatnog vienja njihovih ostvarenja kroz optiku art dcoa, a ne iskljuivo kao nastavak postkubistikog pravca. Upravo taj postkubistiki diskurs jedno je od temeljnih obiljeja slikarstva artdcoovskih karakteristika poetka dvadesetih godina. Slikarski razvoj Vilka Gecana, unato dubokoj povezanosti s Milivojem Uzelcem, bitno je razliit. Njihovi su se putovi razdvojili ve od Gecanova predratnog, no naalost kratkotrajnog boravka u Mnchenu 1914., preko viegodinjeg zarobljenitva na Siciliji do ponovnog susreta 1919. u Pragu, no s bitno razliitim umjetnikim iskustvima. Dok je Uzelac u asu njihova susreta ve naputao Kraljevievu ostavtinu, Gecan se oslanja upravo na njega i razvija se u pravcu ekspresionizma. Postkubistiki idiom s kojim se Uzelac susree 1921. u Parizu u toj je fazi tek okrznuo Gecana. Na slici U krmi iz 1922. pod dojmom umanovievih slika s ve spomenute izlobe Gecan eksperimentira, i isprobava jednu drugu slikarsku recepturu koju e tek kasnije tijekom njegova boravka u Americi usvojiti u artdcoovskoj reinterpretaciji. Mnogi radovi nastali u tom razdoblju danas su nam tek poznati preko rijetkih fotografija, no moe se zakljuiti da je u tom razdoblju dolo do stilskog proienja. Posebno se to oitovalo na akvarelima Gitara i Uz ocean koji u najveoj mjeri sintetiziraju dotadanje Gecanovo slikarsko iskustvo i artdcoovski duh vremena. Slian proces sazrijevanja imao je i Marijan Trepe koji se takoer neposredno nakon rata, po zavretku zagrebake likovne akademije zatekao u Pragu. Nakon kratkotrajnog boravka s Uzelcem i Beciem u Parizu 1921. Trepe se vraa i upisuje na Acadmie de la Grand Chaumire. Iskustva studija u Parizu udaljavaju ga od do tad dominantnog eskpresionistikog slikarstva i kroz neoklasicistiku stilizaciju u djelima iz sredine dvadesetih pribliavaju estetici art dcoa. Jednu drugu vrstu naglaenije artdcoovske stilizacije Trepe je ostvario na nacrtima za vitraje koji su ve 1925. bili izloeni na parikoj izlobi. Elementi artdcoovskog likovnog govora oznaili su i znaajan dio opusa Joze Kljakovia, to se posebno oituje kroz motiviku bukolikih prizora s nagim figurama naglaene plastinosti (Dva akta / Ljeto) te u ciklusu fresaka u crkvi Sv. Marka u Zagrebu.
108 Ovaj termin je koristio sam Milivoj Uzelac.

153

154

Marino Tartaglia, eljanje, 1924.

Kao odgovor na radikalizme avangardi predratnog i ratnog razdoblja u odreenim segmentima umjetnikih miljea dolazi do povratka redu i tradiciji, ne u smislu odbacivanja avangardnih dosega, ve njihove asimilacije i interpretacije.109 U Italiji neki od nositelja futurizma i metafizikog slikarstva Carlo Carra i Giorgio De Chirico iniciraju izlobu Mostra d'arte indipendente u Rimu 1918. s namjerom prevladavanja futurizma i vraanja prvotnim, primitivnim svojstvima izraza110. Ove teze i izloba su temelj na kojem se razvio neoklasicistiki pokret umjetnika oko asopisa Valori Plastici (1918. 1921.) i kasnije grupacije Novecento (1922.) Vano je istaknuti da je na Mostra d'arte indipendente sudjelovao i mladi Marino Tartaglia, kao jedini netalijanski umjetnik. Njegova bliskost umjetnikim postavkama pokreta Valori Plastici oitovala se na mnogim njegovim radovima iz prvih poratnih godina, u kojima je naglasak na vrstim volumenima i jasno definiranim plohama, to e nai odjeka i u djelima drugih hrvatskih umjetnika. Unutar tog sveobuhvatnog europskog pokreta povratka tradiciji mora se promotriti i specifina situacija u hrvatskom slikarstvu, gdje avangardna zbivanja u Francuskoj, Italiji ili Njemakoj nisu ostvarila znatnijeg utjecaja.111 Moe se zakljuiti da je naa umjetnika scena preskoila avangardni lom te da se zapravo dvadesetih godina ponovno prikljuila glavnom toku umjetnikih kretanja u Europi. Ocrtavajui specifinu situaciju u hrvatskom slikarstvu 1920-ih, Ivanka Reberski zakljuuje da U tadanjem razvoju naeg likovnog izraza, za razliku od europskih uzora, nije dakle bilo toliko rije o povratku figuraciji, koliko se jednostavno kroilo prema 'modernijem' oblikovanju, likovnoj sintezi i integralnom dojmu112. Promatranje nae situacije tih godina samo s aspekta avangardi te prema tome i njezina interpretacija kao stilski retrogradne bila bi pogrena, jer se hrvatska umjetnika praksa spontano, kao rezultanta individualnih umjetnikih iskustava i ope drutvene zbilje, upravo tada uklopila u izuzetno snanu struju kretanja europske umjetnosti postavi time njezinim integralnim dijelom.
109 Konano, i sam Picasso prolazi upravo jednu neoklasicistiku, artdcoovsku fazu. 110 Maroevi, Tonko. Marino Tartaglia. Zagreb : Klovievi dvori, 2003. Katalog izlobe, str. 20. 111 Unato injenici da je asopis Savremenik 1909. objavio Prvi Manifest futurizma, Foretievim futuristikim karikaturama nastalim tijekom boravka u Parizu 1912. 1914. i kontaktima koje je imao s Archipenkom i Zadkinom. 112 Reberski, Ivanka. Realizmi dvadesetih godina : magino, klasino, objektivno. Zagreb : Institut za povijest umjetnosti : ArTresor studio, 1997., str. 30.

155

156

Ladislao de Gauss, enski portret (slikarica Marija Arnold), 1932.

Cata Dujin Ribar, Autoportret s crvenim rupcem, 1930.

157

Ne manje znaajan utjecaj na hrvatsko slikarstvo tih godina ostvario je pokret nove objektivnosti odnosno maginog realizma koji e se oitovati u djelima Reeka, Becia, Varlaja, Miea, Mujadia, Detonija kod kojih je jo u veoj mjeri prevladala ta klasicizirajua linija, spajajui u mnogim radovima nastalim dvadesetih godina postkubistike elemente s ovim novim poimanjem realizma. Te vrsto organizirane slike naglaenih volumena, gotovo skulptorske u nainu miljenja, modelirane, a ne slikane, postale su dominantnim stilskim iskazom cijele te generacije koja je krenula u pronalaenje novog vlastitog izraza. Ve krajem dvadesetih godina snana ideoloka

158

i politika previranja sve vie naglaavaju socijalne i idejne elemente koji rezultiraju pojavom grupe Zemlja, to dovodi do snane polarizacije i time bitno utjee na formiranje hrvatskog slikarstva tridesetih godina. Zasebna je tema u slikarstvu razmatranog razdoblja pojava generacije umjetnica koje koje e imati sve zapaeniju ulogu na hrvatskoj likovnoj sceni. Primjereno duhu vremena, Vera Nikoli, Cata Dujin Ribar, Sonja Kovaevi Tajevi i Anka Krizmani vie nisu prihvaale ulogu dama koje slikaju u slobodno vrijeme, ve su izborile status i punopravno mjesto na hrvatskoj likovnoj sceni i to ne samo u smislu izlaganja i sudjelovanja na znaajnim izlobama, ve i u onom vanijem segmentu ravnopravnog kreativnog izraavanja svojih umjetnikih stavova. O toj promjeni uloge ene na naoj likovnoj sceni moda ponajbolje govore njihovi autoportreti i portreti ena na kojima su predstavljene kao samosvjesne osobe koje nisu vie slikarski objekti, ve aktivni imbenici drutvenog i umjetnikog ivota. Na margini mainstreama hrvatskog slikarstva, ali ne zato manje vano, u Rijeci djeluju Ladislao de Gauss i Romolo Venucci koji unutar specifine rijeke politike, a time i kulturne situacije vrlo rano prihvaaju futuristike i postkubistike silnice, koje su inile formativne elemente art dco slikarstva. Osim u djelima klasika hrvatskog slikarstva, gdje se u segmentima oituju dodiri s estetikom art dcoa, izravna recepcija formiranog artdcoovskog likovnog govora prisutna je u radovima Otta Antoninija, koji je, izvan svog slikarskog, ostvario briljantan opus u podruju novinske ilustracije koja svojim formalnim svojstvima i svojim sadrajem savreno utjelovljuje duh vremena u Hrvatskoj. Upravo kroz njegove ilustracije u asopisu Svijet (1926. 1936.), kojemu je bio prvi glavni urednik i glavni ilustrator, tipina artdcoovska stilizacija postala je dio svakodnevnice ivota graana Hrvatske. U ilustracijama Antonini koristi sva sredstva i izvore na kojima je zasnovan art dco sintetiki kubizam, magini realizam, nadrealizam na vrlo suvremen nain. Moglo bi se rei da su neke njegove ilustracije likovno radikalnije i izravnije vezane za temeljne izvore od mnogih slika koje nastaju u atelijerima. Antonini je bio esto angairan za izradu mondenih portreta dama i gospode iz zagrebakih viih drutvenih krugova. Njegovi portreti konzervativniji su od ilustracija, no portretiranoj osobi pristupa na poneto drugaiji nain od uobiajene tenje za slinou. Antonini predstavlja portretirane osobe s dodirom glamura, ak i onda kad se radi o obinim djevojkama iz zagrebakih graanskih obitelji. Poze su pomalo izvjetaene, forme stilizirane, prostori prazni koncentracija na sjaj same osobe. Stoga se moe rei da je upravo Antonini najuspjenije prenio u nau sredinu paradigmu art dco portreta.

Otto Antonini, Portret Olge Antonini, 1925.

159

Zasebnu grupu umjetnika, ne po ideji, niti po generaciji, ve prvenstveno po samonametnutoj izolaciji i svojevoljnoj marginalizaciji koje je prvenstveno odredio artdcoovski izriaj ine Josip Leovi, Bogumil Car, Jerko Fabkovi i Stjepan Lahovsky. Sve njih, svakog na svoj nain, odreuje injenica da su konvergirali prema izrazitim obiljejima epohe, upravo u rasponima od naglaene formalizacije i stilizacije art deco-a pa do tvrde modelacije i statine reprezentativnosti neoklasicizma.113 Slikarstvo ovih umjetnika ostalo je vie-manje zatvoreno u njihovim atelijerima, poznato tek manjem broju najbliih prijatelja te nije imalo odjeka, niti drutvenog
113 Maroevi, Tonko. Hrvatski slikari izmeu Art Dcoa i neoklasicizma. Lovran, 1993. Katalog izlobe.

160

Jerko Fabkovi, Molitva cvijetu mladosti, 1927.

niti umjetnikog. Zanimljivo je da je Leovi oko 1920. naslikao gotovo futuristiku Osjeku katedralu, jednu od najreprezentativnijih slika koje prikazuju dinamiku grada u naem slikarstvu, a koja je naalost ostala usamljena u njegovu opusu. U kontekstu art dco slikarstva zasigurno je najintrigantniji opus Jerka Fabkovia, naalost jo uvijek nedovoljno valoriziran, koji je moda u najveoj mjeri meu naim slikarima objedinio sve karakteristike art dco slikarstva, od specifine stilizacije i sklonosti alegoriji do doivljaja slike kao dekorativnog elementa. No, s obzirom na to da je njegovo slikarstvo bilo poznato relativno malom broju ljudi njegova najueg kruga, nije ostavilo znatnijeg traga na zbivanja u Hrvatskoj. Prodori estetike art dcoa u hrvatsko slikarstvo pojavljuju se vrlo rano, gotovo simultano s njegovom pojavom na meunarodnoj sceni. Vei broj naih umjetnika boravi u Parizu tijekom formativnog razdoblja art dcoa, mnogi meu njima ba u koli jednog od postkubistikih korifeja art dco slikarstva Andra Lhotea. Jednako tako pojave pokreta nove objektivnosti i grupacije Valori plastici nailaze u Hrvatskoj na snaan odjek. Svi ovi pokreti na odreen nain oznaavaju smirivanje nakon zahuktalih avangardi druge decenije, jednako kao to je to bio na svoj nain i art dco. U pokuaju da se preciznije sagleda kompleksnost pojava u hrvatskom slikarstvu dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea artdcoovska optika pomae boljem prepoznavanju dodatnih utjecaja i poveznica s tijekovima europskog meuratnog slikarstva.

161

162

ART DCO I HRVATSKO KAZALITE

ANA LEDERER

163

164

A BISMO U POVIJESNOJ retrospektivi neto odredili kazalinim stilom odreenoga razdoblja, scenska slika u svim aspektima svoje kazaline kompleksnosti (dramski tekst, gluma, reija, likovnost) mora manifestirati karakteristike odreenoga stila. U pluralizmu novonastajuih modernistikih stilova kraja 19. i prvih desetljea 20. stoljea u hrvatskom kazalitu kao scenski stilovi u kazalinom repertoaru na prijelazu stoljea dominiraju verizam i artizam hrvatske moderne, potom se u kontekstu avangardnih tendencija u prvoj polovici dvadesetih godina profilira varijanta hrvatskoga scenskog ekspresionizma, da bi se krajem dvadesetih, praizvedbom Krleine Agonije 1928., otvorilo kazalinostilsko poglavlje novoga realizma/neorealizma, kljunoga kazalinoga pravca tridesetih godina 20. stoljea. Kazalina, dramska i teorijsko-manifestna dominantnost navedenih hrvatskih scenskih stilova verizma, artizma, ekspresionizma i novoga realizma dakako, ne znai kako se jo neki istodobni stilski pravci i izmi toga vremena nisu dotaknuli pojedinih predstava ili dramske literature; no za eksperimentalna okuavanja u to vrijeme jako su suene mogunosti jer u Zagrebu postoji samo jedno kazalite pa se analiza repertoara, to govori u prilog dominacije nekoga stila, svodi na tu jedinu teatarsku scenu. Dvadesetih i tridesetih godina kao stil to pokriva niz modernih pojava u dizajnu, arhitekturi, umjetnikom obrtu i likovnoj umjetnosti, a ija se vremenska protenost vrlo razliito odreuje, podjednako i gornja i donja granica (od 1915. pa do 1940.), art dco se nedvojbeno morao zrcaliti i u hrvatskom kazalitu u likovnom aspektu kazaline predstave, scenografiji i kostimografiji. No, do sada se u dijelu hrvatske teatrologije koja se bavila scenografijom i kostimografijom art dco nije niti spomenuo, kao da je rije o stilu koji se nikada nije ni dotaknuo likovnosti scenske slike teatra izmeu dvaju svjetskih ratova. Iako su interdisciplinarni pristupi na relaciji povijest umjetnosti teatrologija u nas rijetkost, kad je o art dcou rije, problem je i bazne naravi jer o grai, pojmu i tendencijama stila art

dcoa u hrvatskoj umjetnosti i kulturi do sada uope nema radova kao ni sveobuhvatnijih istraivanja, to onda jedino i moe amnestirati teatrologijska bavljenja aspektom likovnosti scenskoga prostora. Drugim rijeima u kontekstu cjelovitijega istraivanja nekoga stila ne moe se zaobii ni njegov eventualni refleks u kazalitu. Za razliku od art dcoa, secesija je u Hrvatskoj, iako ne tako davno, ipak znanstveno temeljitije i cjelovitije istraivana. Pokazalo se, primjerice, kako secesija i hrvatska moderna nisu sinonimi kad je rije o kazalitu jer se ni terminski ni stilski secesija ne moe poistovjetiti/zamijeniti s hrvatskom modernom. Moemo govoriti samo o zrcaljenju duha secesije u dramskim tekstovima kao i u scenskoj slici predstava simbolistikoga stila. Ulaz art dcou u istraivanja povijesti kazalita otvoren je, dakle, kroz temu hrvatske scenografije i kostimografije. Iako nije kazalinoscenski stil kao ekspresionizam ili novi realizam, art dco odredit e, meutim, vrlo znaajno likovnu fizionomiju hrvatskoga kazalita dvadesetih i tridesetih godina. Neistraenost grae te nedefiniranost stilskih i formativnih obiljeja koja pokrivaju pojam art dcoa oito su razlogom njegove terminske neuvrenosti kao stila epohe u nas; s druge strane, kako je bitna odlika stila njegova proturjenost 114 pitanje definicije stoga je i ostalo sekundarne naravi. A upravo na grai kazaline scenografije dvadesetih i tridesetih mogu se iitati neke od tih proturjenosti. Ponajprije, povijesno najvanija dionica modernosti hrvatske scenografije vezana je uz kljunu svjetsku izlobu toga stila. Sudjelujui na Exposition Internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes 1925. godine, hrvatska sekcija osvojila je respektabilan broj nagrada, meu ostalima i Ljubo Babi osvojio je Grand Prix za scenografiju u prostornom okviru postava Drage Iblera, to se moe vrednovati kao u cjelini "svakako najavangardnije to smo na Svjetskoj izlobi pokazali" 115 . Na glasovitoj parikoj izlobi koja je promovirala art dco antitetini su avangardni trendovi ipak odnijeli najvei broj nagrada. Zanimljivo je, meutim, da se do sada o Babievim scenografijama i ne samo o nagraenom Shakespeareu uope nije pisalo upravo u kontekstu art dcoa, odnosno eventualnoga prepoznavanja formativnih tendencija toga stila. Osim toga, Babiev scenografski rad otvara i pitanja "mekane granice"
114 Galjer, Jasna. Parika izloba 1925. i Art dco. // ovjek i prostor, XXXVIII, 3-4, 1991., str. 22. 115 Ibid., str. 23.

165

Tomislav Krizman, Nacrt kostima za operu Vilin veo, 1917.

166

Ljubo Babi, Nacrt scenografije za dramu Richard III., 1923.

nekih formativnih obiljeja izmeu avangarde i art dcoa (konstruktivizam, geometrizam), openito potvrujui fleksibilnost art dcoa u odnosu prema avangardnim tendencijama, tonije, njegovo asimiliranje i preuzimanje avangardnih stilskih obiljeja. Moderna svijest o oblikovanju scenskoga prostora zapoela je proces profesionalizacije hrvatske scenografije i kostimografije angamanom slikara Branimira enoe 1909. u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu, ali tek je njegov nasljednik Tomislav Krizman svojim scenografskim realizacijama na posljetku potvrdio umjetniku dimenziju te struke: od 1912. do 1922. kao stalni, a kasnije kao povremeni scenograf (i kostimograf do polovice stoljea to je isti umjetnik!) u dramskom i opernom repertoaru. Nakon dvadeset godina kazalinoga kontinuiteta nedovoljno nam je ostalo grae za interpretaciju rada umjetnika iji je sveukupan likovni opus

167

Ljubo Babi, Nacrt scenografije za dramu Na Tri kralja, 1924.

vaan u definiranju stilova (primjerice, u scenografskoj zbirci HAZU sauvane su skice svega tri predstave). Krizman e modernistiku inovativnost pokazati u Aristofanovoj enskoj uroti 1915. u Raievoj reiji, kad razbija okvir pozornice sputajui se stubama preko orkestra do gledalita, a stilske naznake ekspresionizma bit e vidljive u Kulundievoj Ponoi 1921.; no, kostimi za Konjoviev Vilin veo 1917. s parike izlobe, kao i njegovo posljednje scenografsko rjeenje za Baranoviev balet Strieno-koeno 1932. moda su najizrazitiji artdcoovski radovi. Daleko je opsenija scenografska i kostimografska graa Babieva opusa, ije mladenake scenske skice (osam litografija) promovira A. Schneider 1916. godine, prepoznavi njegovu modernost u rekoncipiranju scenskoga prostora kao jednoga od ishodita svekolike reforme kazalita. Secesijske po likovnim obiljejima, te su skice neostvarenih predstava nedvojbeno i palimpsest Craigovih i Appijinih naela oblikovanja scenskoga prostora, a u kojemu Babi naglaava upravo prostornost scene i minimalistiku ali funkcionalnu upotrebu plastinih elemenata. Svakako, Ljubo Babi prvi je na naoj sceni proveo bazino naelo moderne scenografije

Ljubo Babi, Nacrt kostima za dramu Na Tri kralja, 1924.

scenski prostor ne omeuje vie neko likovno razdoblje, nego se svakom predstavom stvara nov likovni prostor. Tu se, dakle, otvara ulaz kazalino-likovnim asimilacijama i (re)interpretacijima razliitih stilova vremena. Appijina misao umjetnost reije jest umjetnost projiciranja u prostoru onoga to je dramski pisac projicirao u vremenu upuuje na prostor kao kljunu rije to u promiljanju kazalita, a preko teksta, povezuje redatelja i scenografa. Amblematsku avangardnu scensku sliku u hrvatskom kazalitu dvadesetih godina redatelj Branko Gavella i scenograf Ljubo Babi ostvarili su tako na Shakespeareu Rikard III. iz 1923. i Na Tri kralja iz 1924. rjeenja su prepoznata u koncepcijskoj i likovnoj inovativnosti europskih okvira. Dominantna masivnost razvedene konstrukcije to metaforizira uspon i pad kralja-zloinca u Rikardu III., ta simbolina staza traginoga puta ubojice, scensko-prostorno i idejno su rjeenje koje e redatelj kasnije nazvati "plastinom perspektivnom konturom, dakle zapravo nekom nemoguom smjesom linearnosti i plastike". Tako promiljena tlocrtna dispozicija odreuje i glumaku igru, kao uostalom i u Na Tri kralja, gdje dva polukruna pomina paravana u brzim promjenama pozicija preoznaavaju prostor scene, sugerirajui promjenu ambijenta i promjenom boje zavjese (elementu koji je tako po prvi put koloristiki funkcionaliziran). Gavella se poslije prisjeao kako je s Babiem doao do rjeenja "idealnoga tlocrta" moderne ekspirske pozornice, gdje sami glumci po potrebama situacije pomiu polukrugove, dakle kad je ideja dobila prostorni oblik kroz zamiljanje glumake igre oko raspolovljene cilindrine forme. Gavellin i Babiev funkcionalistiki konstruktivizam osebujna je varijanta u kontekstu europske kazaline avangarde. Konstruktivistiko scensko rjeenje pronali su za Shakespeareova Julija Cezara 1934. redatelj Tito Strozzi i scenograf Sergije Glumac. Za provedbu redateljske ideje o odnosu mase i individue u politiki aktualiziranom klasiku, za ostvarenje "teatra masa", na tek ugraenoj okretnoj pozornici (rotaciji) Strozzi i Glumac grade monumentalnu konstrukciju koja se uzdie nizom praktikablova i platoa razliitih visina, a meu te blokove uklapaju se stube, i one razliitih irina i visina, dok je na vrhu postavljen blok na kojem dominira kapitolska vuica. Redatelju je na toj okretnoj konstrukciji, graenoj od niza kubusa, omogueno neprestano i dinamino kretanje masa u razliitim prostornim pozicijama i odnosima, a kroz takvo je rjeenje scenskoga prostora provedena redateljska interpretacija Shakespeareove tragedije. Strozzijev Julije Cezar ubraja se meu najvanije predstave

169

Sergije Glumac, Nacrt scenografije za dramu Julije Cezar, 1934.

hrvatskoga teatra izmeu dva svjetska rata, a u kratkom razdoblju Glumeva rada u HNK-u, njegovo je najzanimljivije scenografsko rjeenje. Konstruktivizam kljuno odreuje nain promiljanja scenskoga prostora i u nizu drugih predstava u dvadesetim i tridesetim godinama. S jedne strane, konstruktivizam je pojam vezan uz avangardne tendencije tretmana scenskoga prostora i podrazumijeva likovni eksperiment, a s druge strane odredio je znaajke art dcoa kao dekorativnog stila dvadesetih "pa mu ve i zato pripada predikat stila vremena" 116. Pojam konstruktivizma prvi je u nizu pitanja oko proturjenosti izmeu art dcoa i avangardnih stilova. Drugo se otvara iz prepoznavanja naela avangardnoga prevrednovanja koja su zraila u hrvatskoj umjetnosti sve do tridesetih kroz oslonac na "rustikalne" modele nazone u ruskoj i u europskoj kulturi, sada prestilizirane u dominantnom nacionalnom smjeru u opernom i baletnom kazalitu primjerice, Baranoviev Imbrek z nosom 1935. u Babievoj te Gotoveva Morana 1931. i Ero s onoga svijeta 1935. u Trepeovoj likovnoj opremi. No, i Babi i Trepe u koloristikim kompozicijama kao i u formativnom tretmanu kostima (npr. u Imbreku z nosom) rjeavali su ih razliito, ali svakako likovno artdcoovski. Nesklon konstruktivizmu te uglavnom slikarski rjeavajui scenu u svom opsenom kazalinom opusu, Marijan Trepe sudjelovao je na parikoj izlobi 1925. scenografijom za Caldernovu Gospoicu avolicu, obiljeenom artdcoovskim geometrizmom u ornamentici pojedinih elemenata scene. U prilog stilu art dco u hrvatskoj scenografiji i kostimografiji, ulazi i jedno od Trepeovih najvanijih kazalinih ostvarenja skice za scenu i kostime
116 Reberski, Ivanka. Realizmi dvadesetih godina. Zagreb : Institut za povijest umjetnosti : ArTresor studio, 1997., str. 26.

170

za ut (1927.), izvrsno oprimjerujui nain na koji se folklor reinterpretira elementima geometrijske dekorativnosti. U scenskoj slici naega teatra oita je i veza s likovnou Djagiljevljeva Ruskoga baleta (Aleksandar Benois, Lon Bakst, Natalija Gonarova), prepoznatljiva posebice kod Pavela Fromana i njegove inscenacije ruskih odnosno slavenskih opernih i baletnih djela, a koje imaju istaknuto mjesto na repertoaru u dvadesetim i tridesetim godinama: kostimi u eherezadi (1922.) i Polovjeckim plesovima 1922., folklorno-realistiki i fantastini kostimi i scena u Sadku 1930., elkuniku 1931., Faustu 1932. Ako je rad Lona Baksta jedan od inspirativnih izvora art dcoa, to se preko njega i likovna graa Fromanovih ostvarenja mora iitati i u kljuu prepoznatljive dekorativnosti artdcoovskoga stila. To se odnosi i na utjecaj ruske kole u veoj je mjeri prepoznatljiv i u inscenacijama recentne domae operne i baletne literature, primjerice, kod Babia u Sjenama 1923. ili Marijana Trepea u ar-ptici 1928. U likovnom i scenografsko-kostimografskom smislu, jedna od najdojmljivijih cjelina Babieva je realizacija irolina baleta Sjene, prema vlastitom predloku i u koreiji s Gavellom: uz zamjetljiv "utjecaj bakstovske kole"117, Sjene su interpretirane kao avangardistika sinkretistika scenska slika proimanja "pokreta, glazbe, rijei i svjetla".118 Svjetlo je u dvadesetima openito postalo vaan konstitutivni element scenske slike: u dramaturgiji scenskoga znakovlja redatelj i scenograf promiljaju znaenjski sustav rasvjetnih akcentuacija, ali o tomu kao i o upotrebi boja u oblikovanju svjetla malo danas znamo. U prilog temi art dcoa u hrvatskoj kulturi i umjetnosti jo jedno poglavlje otvorilo bi se iz itanja scenske slike suvremenoga dramskog
117 Kovai, ura. Prisutnost i odjeci ruske scenografije na zagrebakoj glazbenoj sceni 1918-1940. Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 1991. 118 Batui, Nikola. Sjene fantastina igra Ljube Babia i Boidara irole. // Dani hvarskog kazalita XXX. : hrvatska knjievnost i kazalite i avangarda dvadesetih godina 20. stoljea. Zagreb : HAZU ; Split : Knjievni krug, 2004., str. 203.

Pavel Froman, Nacrt kostima za balet eherezada, 1922.

171

repertoara u hrvatskom kazalitu tridesetih. Na skicama, i posebno na Ljubo Babi, Nacrt fotografijama predstava nastalih na temelju dramskih tekstova kojih se scenografije za balet Sjene, 1923. radnja dogaa u suvremenosti, ikonografija suvremene industrijske epohe i kulture ivljenja zaposjeda prostor scenske slike: mjesto radnje je suvremeni ambijent, na sceni su automobili, lijenike ordinacije, kolodvorski peron (opera Jonny svira), saloni i sobe graanskih stanova. Elementi dekora (namjetaj), rekvizita (uporabni predmeti), kostimi (nakit, cipele, eiri) sve to potvruje art dco kao stil epohe koji "igra" i na kazalinoj pozornici.

172

Ljubo Babi, Nacrt kostima za balet Sjene, 1923.

Naposljetku, svako itanje scenografije i kostimografije hrvatskoga kazalita dvadesetih i tridesetih mora uzeti u obzir i one ideje koje se nisu ostvarile na sceni, a to je dio teatarskih materijala Sergija Glumca (nastao u inozemstvu od 1923. do 1926.) koji doista nije ni s im usporediv u tom razdoblju, bez obzira na to ita li ga se u kontekstu radikalnih avangardi ili art dcoa. Po likovnom i prostornom nainu miljenja za scenu tih stotinjak nacrta za scene i kostime (skice za mehaniki teatar, velike lutke, figurine) asocira niz komparativnih opservacija njihove avangardnosti (Laban, Oskar Schlemmer i Bauhaus, mehaniki balet, El Lisicki, Aleksandra Ekster). Vano mjesto u nacionalnim okvirima Glumev je umjetniki opus tek naknadno zauzeo, ali za nau je kazalinu scenu dvadesetih posebno teta to ju je zaobiao tako radikalan nain promiljanja. Glumac je svoje prostorno-scenske i izrazito artdcoovske kostimografske fantazije temeljio podjednako na klasinim kao i na recentnim tekstovima, bivajui jednako inventivan: izdvajaju se u tom korpusu Goetheov Faust i Ibsenova Nora, a posebice rjeenja za Rotondu Josipa Kosora, jedini tekst domaega (takoer u historiografiji naknadno priznatoga) autora, kojemu se Glumac kreativno posvetio. Zanimljivo kako na kazalini avangardizam svoj epilog ima na njujorkoj izlobi International Theatre Exposition (1926.) u Kieslerovoj svjetskoj selekciji radikalnih avangardista gdje su i dvije skice mladoga Sergija Glumca te dvadeset Babievih radova s parike izlobe. Konstruktivizam, geometrizam, dekorativne karakteristike, kolorizam, odnosi prema drugim stilovima (secesija, avangarda) pred nama je, u svakom sluaju, tek otvorena mogunost da iz perspektive novih istraivanja art dcoa u hrvatskoj umjetnosti i kulturi ponovno proitamo likovne realizacije predstava u kojima e taj, neosporno, stil epohe imati svoj novi odraz i u naem kazalitu.

Sergije Glumac, Nacrti kostima

173

Sergije Glumac, Nacrt scenografije za dramu Rotonda

174

FOTOGRAFIJA: MEDIJSKA AFIRMACIJA I AFIRMACIJA MEDIJA

MARIJA TONKOVI

175

176

IJEKOM MEURATNOG RAZDOBLJA fotografija postaje temeljnim civilizacijskim standardom: tipografska era sve bre prelazi u piktografsku, postaje medijem kao poruka u punom smislu (da se posluim slavnom tipologijom). Razvojem fotografske tehnike, kao i tehnologije komunikacijskih sredstava te njihovom demokratizacijom i prodorom u dubinu drutva, fotografija postaje presudnom sastavnicom globalizacije i umreavanja drutva. Ona urasta u tisak, daje mu novu, vruu dimenziju. Postaje sredstvom nesluenog kulturnog i drutvenog utjecaja, zadravajui i svoju umjetniku autonomnost. Na jednoj strani dio je grafike industrije, a na drugoj sredstvo umjetnikog izraavanja; izmeu tih dvaju polova mnoga su pretapanja, proimanja. U novom informacijskom univerzalizmu autorske se osobnosti ubrzo grupiraju oko asopisa ili tvrtki, agencija, koji niu na oba kontinenta u Europi i Americi, tako da oni postaju nositelji jednog agregiranog stila. Sam taj stil mijenja karakteristike: vie nego na formalnoj istoi, temelji se na sadrajnoj specijalizaciji unutar odreene estetike. I na uem podruju teorije i povijesti umjetnosti, taj novi poloaj i uloga fotografije (i filma) zaokuplja znanstvenike; problematizira ih, rezimirajui prethodnike, W. Benjamin u nezaobilaznim raspravama (Mala povijest fotografije, 1931., a osobito Umjetniko djelo u doba svoje tehnike reproduktivnosti, 1936.) ili A. Warburg, u filozofiji umjetnosti, upravo koristi reproduktivnost umjetnikog djela za nove kontekstualizacije (Atlas Mnemozine, 1923. to e Malraux formulirati etvrt stoljea kasnije: povijest umjetnosti je povijest onoga to se moe fotografirati, to je photografiable). Fotografija dvadesetih i tridesetih bila je ve obraivana unutar monografskih fotografskih izlobi u naem Muzeju; sada ih ambijentira ova sveobuhvatna prezentacija razdoblja art dcoa.

Prilazei temi iz perspektive ve potpuno rasvijetljenih i istraenih likovnih, posebno slikarskih tendencija dvadesetih, recimo da je za fotografiju u treem desetljeu bila stvorena izuzetno povoljna klima: za njenu ontiku i socijalnu identifikaciju, za umjetniku i komunikacijsko-propagandistiku valorizaciju. Izmeu dva rata fotografija je mahom inspirirana inovacijama avangardnih kola. U tridesetim godinama nastala je u Njemakoj nova fotografija koja je ukljuivala djela umjetnika Bauhausa poput Laszla Moholy-Nagyja i Wernera Grffa, fotografa nove objektivnosti Alberta Rengera-Patzscha i Hermana Lerskog te konano fotournaliste poput Martina Munkacsija i Ericha Salomona.119 Iz tih poetika razvili su se neki od najznaajnijih fotografa dvadesetog stoljea. Komparacija s njihovim djelima okosnica je svake suvremene ope ili nacionalne povijesti fotografije. Dok u istim umjetnostima ve polako jenjavaju isijavanja povijesnih avangardi, u fotografiji one tek tada doivljavaju puni zamah. ak se i tvorac futurizma Filippo Tommaso Marinetti svojevremeno pismeno ogradio od Bragagline dinamizirane fotografije, ne priznavajui ovom mediju ravnopravnost, adoptirajui ga tek 1930. godine kada pie svoj Fotografski manifest kao posljednji u nizu kojim zapoinje razdoblje takozvanog drugog futurizma.120 Stoga su i otvaranja prema avangardi u Hrvatskoj sinkrona svjetskim, pogotovo s mnogim podudarnostima u tokovima unutar umjetnikih krugova u srednjoj Europi. Za ljude s kamerom razdoblje meuraa prualo je, dakle, irok raspon tema i mogunosti pristupa njihovoj realizaciji, od Heimatkunsta do proletkulta, od anarho-liberalistike nove objektivnosti do totalitaristikih religija domovine i idealizma Bauhausove utopije. Fotografija se dokazala i afirmirala kao medij umjetnikog izraavanja. Jedan izniman dogaaj najvie je utjecao i potaknuo obnovu fotografskog djelovanja u Hrvatskoj. Bila je to internacionalna izloba uglednog Deutsche Werkbunda Film und Foto, upriliena 1930. godine u okviru Zagrebakog zbora, prethodne godine premijerno postavljena u Stuttgartu na 14 lokacija.121 Unato ve objavljenoj manifestnoj knjizi Alberta
119 Za tu umjetniku praksu koristim ovaj kolokvijalno uvrijeen termin (esto se nalazi i nova stvarnost). Adekvatnije bi bilo zamijeniti rije objektivnost (stvarnost) rijeju objektnost ili predmetnost! 120 Marinetti, Filippo Tommaso; Tato (Guglielmo Sansoni). Manifesto della fotografia futurista, 16. aprile 1930.; La Fotografia Futurista i Il Futurismo, 11. 1. 1931. 121 No prisjetimo se da je upravo tada, poetkom tridesetih zagrebaka publika u istom Umjetnikom paviljonu imala priliku vidjeti izlobe suvremene francuske i britanske te, to je za nau temu najvanije, njemake umjetnosti - na kojoj su izlagali mnogi bauhausovci, a ravnopravno su bile izlagane i fotografije: Savremena britanska umjetnost, 19. XII. 1928. 16. I. 1929., Savremena francuska umjetnost, 4. V. 20. V. 1930. (produljeno do 30. V.), Njemaka savremena umjetnost i arhitektura, 3. V. 31. V. 1931., Kolektivna izloba Georga Grosza, 10. IV 30. IV. 1932., Izloba savremene francuske umjetnosti, 15. I. 31. I.; prema: Ukrainik, Lea. Umjetniki paviljon 1898-1998. Zagreb : Umjetniki paviljon, 2000.

177

178

Rengera-Patzscha Die Welt ist schn122, nije se inzistiralo na jednom usmjerenju, ve je koncepcija bila vrlo otvorena i pluralistika. Suradnici u koncepciji izlobe bili su Laszlo Moholy-Nagy za njemaku selekciju, a s amerike strane Edward Weston, koji u svoj izbor nije uvrstio samo sunarodnjake, ve i Nizozemca Pieta Zwarta. Tu je jo i El Lisicki u koordinaciji sa sovjetskim Uredom za meunarodne odnose u kulturi. Edward Steichen je takoer bio jedan od izbornika, koji je od vlastitih djela izloio modne fotografije za Vogue, jo uvijek raene mekocrtaem.123 Prisutan je tu i Cecile Beaton sa svojim aristokratima ili glumicama smjetenima u raskone ambijente. Od slavnih izlagaa istaknimo jo Mana Raya i Imogen Cunningham. Prezentirana su i djela dvije godine ranije preminulog Eugena Atgeta, te dakako i svih njemakih pripadnika pokreta Neue Sachlichkeita uz reviju filmova Fritza Langa i Rusa Eisensteina i Pudovkina.124 Ta sjajna selekcija upriliena je u naoj zemlji tek godinu dana nakon to su je Nijemci imali prilike vidjeti. Povuen upravo odranom izlobom, ali i predgovorom Waldemara Georga i slikovnim sadrajem tematskoj broja asopisa Arts et Metiers graphiques posveenog suvremenoj fotografiji, slikar Ljubo Babi napisao je velik dvostranini tekst u nedjeljnom Jutarnjem listu naslovljen Fotografija vizija svijeta125. Babi, jo jedan iz kruga adepta grafike crne magije, kako je sam namjeravao nasloviti knjigu o grafikoj umjetnosti, laska i aplaudira fotografiji. Taj ga tekst otkriva i kao prvog zagovaratelja izjednaavanja iste i primijenjene umjetnosti. Prema starim estetskim zasadama ne bi fotografija po tome (misli se na 'registraciju vizualnih impresija mehanikim putem', op. a.) mogla ui u domenu umjetnosti. Pa ipak uza sve estetske ograde i zakone o manifestaciji osobnosti kao i o umjetnikim realizacijama, fotografija napreduje pobjedno sve vie. Sve se vie iri i postaje svakim danom sve jaim i punijim izrazom. Danas nam se moda ini malo naivnim, ali ga treba doivjeti u gabaritima naih tridesetih. Izlobi je bila prikljuena i domaa selekcija. Komentari u tisku, u mogunosti izravne komparacije svjedoe o nedovoljnoj angairanosti naih amatera, u ijim jo statinim pejzaima prevladava konzervativna sklonost za lijepu fotografiju, za razliku od dinaminih trenutaka svakodnevnog ivota.126
122 Renger-Patzsch, Albert. Die Welt ist schn. Mnchen : Kurt Wolff Verlag, 1928. 123 Fotografski efekt, namjeran ili nenamjeran, iji je rezultat fotografija manje otrine. 124 Mellor, David. Germany The New Photography 1927 1933. London: Arts Council of Great Britain, 1978. 125 Babi, Ljubo. Fotografija vizija svijeta. // Jutarnji list, 29. 6. 1930. 126 ep- [afranek-Kavi]. Moderna umjetnika fotografija. // Jutarnji list, 19. 4. 1930., str. 20. Vanost meunarodne fotografske izlobe u Zagrebu. // Fotografski vjesnik (prilog Drogerijskom vjesniku), III. 1930., str. 13. O vanosti ove zagrebake izlobe zanimljivo je istaknuti da je lanak iz Jutarnjeg lista reproduciran u knjizi: Mellor, David. Germany, The New Photography 1927 1933. London : Arts Council of Great Britain, 1978.

179

Kakvu je to fotografsku situaciju ova izloba zatekla u Hrvatskoj? Na- Milan Dvorak, kon vrlo plodnog predratnog vremena, u novim i jo neprofiliranim politi- Pred oluju / Otok, 1919. kim uvjetima fotografi su se odluili na ekanje i s oprezom okrenuli objektiv prirodi, utekli se planinama, te organizirano djelovali iskljuivo kroz sekcije unutar planinarskih drutava osnovanih jo u prijeratnom razdoblju.127 Velika popularnost filmova Arnolda Fancka128, rodonaelnika takozvanog anra filma planine (Bergfilm, Mountain film) utjecao je bitno na fotografiju. U tematskom repertoaru prevladavaju motivi krajolika, ali ne kao izolirana estetska injenica, ve kao mjesto propitivanja meuodnosa prostora, povijesti, memorije, politike ili identiteta.
127 Do poetka tridesetih godina nau fotografiju mogue je pratiti iskljuivo uz pomo Fotografskog vjesnika u izdanju Foto sekcije Hrvatskog planinarskog drutva. (Fotografski vjesnik : asopis za prijatelje fotografije / odg. ur. S. Variak, Zagreb, 1926. 1927.). 128 Der Heilige Berg = Sveta gora (1926.); Der Groe Sprung = Veliki skok (1927.); Die Weie Hlle vom Piz Pal = Bijeli pakao Piz Palja (1929.); Strme ber dem Mont Blanc = Vihor nad Mont Blancom (1930.); Der Weie Rausch - Neue Wunder des Schneeschuhs (1931.); SOS Eisberg = SOS ledena gora (1933.).

180

Tijekom dvadesetih godina fotografske sekcije planinarskih klubova od Zagreba, Suaka do Dubrovnika, u nepostojanju drugih organizacijskih struktura, unato ogranienoj motivici, odravale su interes za ovu granu umjetnosti i razvile znaajnu djelatnost. Meu planinarima profiliralo se i razvilo nekoliko nezaobilaznih fotografskih osobnosti, meu kojima
August Frajti, Kruh na svagdanji, 1939.

su Vladimir Horvat, edomilj Kuevi te Branimir Gui koji s Austrijancem Karlom Koranekom samostalno izlae u salonu Ullrich 1931.129 Posebno su znaajne za tematsku dionicu ove izlobe vedute naih krajeva autora Dragana Paulia, koje su izlagane na Parikoj izlobi 1925. godine tek kao ilustrativni materijal. elei im dati dignitet, autor ih izlae na samostalnoj izlobi sljedee godine u Zagrebu.
129 B. Gui i K. Koranek snimili su 1930. godine u organizaciji Turistikog drutva Sljeme prvi hrvatski dugometrani dokumentarni film Durmitor.

Nedavno otkriveno djelo samoborskog pravnika Milana Dvoraka, ija fotografska inicijacija see u 1918. godinu, idealno i u pozitivnom smislu odraava poetiku domovinske umjetnosti Heimatkunsta130, odreeni romantiarski naturalizam koji se nuno mora razmatrati u svjetlu i kontekstu vremena, ali i u potenju kojim pristupa motivu. Ljudskih likovi sroeni su s krajolikom, s ugoajem atmosferskih mijena, bilo pri poljskim radovima, kada ih postavlja u prvi plan, ili su uronjeni u prostranstvo prirode. Najautentiniju cjelinu autorova opusa predstavljaju ciklusi portreta djevojaka u narodnim nonjama. Svaka od ovih fotografija ikoniki je motiviran znak odreen vrhunskom vizualnom kultiviranou. Shvaamo ih kao koncept, kao jezik fotografske misli. No ti su likovi i pouzdani indikatori mitske podloge. Moe se ak rei da Dvorakovo stvaralatvo dolazi kao poveznica u povijest nae fotografije. Njegovo stvaralatvo anticipira i razrjeava sve, kako tematske cjeline, tako i tehnoloke datosti koje e prevladavati u hrvatskoj fotografiji tek krajem tridesetih godina u okviru Fotokluba Zagreb. Ta udruga obnovljena je tek 1932. godine pod vodstvom tajnika Augusta Frajtia, koji je svojim programatskim tekstovima zadavao smjernice i odreivao okvire u kojima bi se trebao razvijati fotografski amaterizam: A nae ravnice, polja i vinogradi, oivljeni radom marnog seljaka i ivot seljaka i njegov dom i brige njegove, zar to nisu motivi (...) Ali je nepobitna istina da u tim svim naim motivima lei naa dua, a zadaa je naih amatera da toj naoj dui daju izraaja na svojim snimkama.131 Razvidno je da Frajti, iako je elio potaknuti i razviti autentinu domau hrvatsku fotografiju, zapravo vrsto stoji na pozicijama Heimatkunsta. Gledano iz dananje perspektive i u mogunosti komparacije, takvo zastupanje domovinske umjetnosti prisutno je u veini poglavito fotoamaterskih udruga srednjoeuropskih zemalja. Za bolje razumijevanje ovih tendencija vano je podsjetiti se korelacija na domaoj politikoj pa tako i drutvenoj, odnosno likovnoj sceni, koje takoer znaajno utjeu i na razvoj hrvatske fotografije. Na sadanjem stupnju istraenosti ostaje mogue vie osjetiti nego to moemo konkretnom sinoptikom potkrijepiti povezanost Babiem i Hegeduiem iniciranih umjetnikih stremljenja s drutveno-politikom stvarnou vremena i prostora: meu ostalim, na preuivano znaenje Stjepana Radia i uspon Hrvatske seljake republikanske stranke. U ozraju Radieva populizma razvijale su se i Babieva metafizika narodne due (katalizirana Taineovim determinantama rase, sredine i trenutka) i Hegeduieva ideologinost umjetnosti kolektiva, da ne ulazimo u druga ne-eidetska podruja:
130 Hochreiter, Otto. Buerliches Leben in fotografischen Bildern. // Fotogeschichte. Beitrge zur Geschichte und sthetik der Fotografie, Heft 5, 2. Jg. (1982), str. 45-54. 131 Frajti, August. Smjernice u godini 1933. // Foto Revija, br. 1, Zagreb, I/1933.

181

182

glazbe (folklornog smjera) ili knji- Franjo Mosinger, evnosti. Osobito kada se, u tenziji Josephine Baker, 1929. snane nacionalne homogenizacije poslije atentata na Radia i hrvatske zastupnike u beogradskoj Skuptini, organiziraju Grupa trojice i Zemlja s vrlo irokim i komplementarnim spektrom djelovanja i individualnim doprinosima. Fotografija se unutar ovih odrednica dvaju naina iznalaenja naeg izraza takoer grana na dva smjera, urbano-socijalni i pejsano-etnografski.132 Postupno e fotografije sa socijalnim temama polako iezavati s izlobi, da bi ih do 1938. gotovo potpuno nestalo, kada su romantini motivi pejzaa i sela posve prevladali. I dok ova klupska fotografija pripada povijesti, ukus vremena, dakle supstancu art dcoa, daje atelijerska fotografija.
Franjo Mosinger, Mustafa Gaja, 1930.

Profesionalni fotoatelijeri u Hrvatskoj jedini odravaju kontinuitet iz prethodnog razdoblja. Povjesniari umjetnosti, meutim, teite svog interesa prebacili su iskljuivo na amatersku fotografiju, koja je jedina tretirana umjetnikom, iako su mnogi vlasnici i voditelji ovih atelijera obrazovani u strunim fotografskim kolama Bea i Mnchena.133 Oni su praktiki i jedini izlagai na I. jugoslavenskoj izlobi fotografije u Splitu 1926., a poneki i redovito prireuju samostalne izlobe.134 S vremenskim odmakom pojedina se djela te navodno obrtniko-atelijerske proizvodnje poinju itekako vrjednovati, nameui nam aksioloku reviziju, tim vie to ti radovi odraavaju svjetske tendencije i sinkrono se u njih ulanavaju.
132 U prvoj polovini tridesetih godina umjetniki je najjaa struja socijalno orijentiranih fotografa koju formiraju predvoeni Otokarom Hrazdirom, uz pionira Ignjata Habermllera i ve takoer potvrenog Tou Dabca Ljubo Vidmajer, Branko Koji, Milan Fizi, Oscar Grnwald i Richard Fuchs. 133 Rudolf Mosinger i Antonija Vajda Kular usavravali su se na Lehr und Versuchsanstalt fr Photographie, Lichtdruck und Gravre u Mnchenu i pohaali Meisterkurs fr Photographen. Franjo Mosinger pohaao je Graphisches Lehr und Versuchanstalt u Beu. 134 Katalog izlobe fotografija : Primorski savez za unapreenje turizma, Split, 15. 7. 15. 08. 1926.; Motivi s izlobe u Splitu. // Novo doba, Split, 18. 7. 1926.

183

184

Dva zagrebaka atelijera mogla bi posluiti kao paradigmatski primjer duha vremena, odnosno prepoznatljive manire fotografske prakse razdoblja art dcoa. S jedne strane dobro uhodani Atelijer Franje Mosingera u Ilici 8, i tek poetkom dvadesetih godina pokrenuti atelijer Antonije Kular Foto Tonka na ondanjem Trgu I.135 Ta mjesta su osim osnovne namjene ujedno postala i omiljenim neformalnim okupljalitima gradske intelektualne i umjetnike elite. Na osnovi radova iz tih atelijera mogue je rekonstruirati hrvatski panoptikum. Prisutnost i utjecaj Franje Mosingera nisu bili vezani samo za njegovu atelijersku djelatnost, nego jo i vie za njegovu svestranu prisutnost u novim medijima. Kao afirmirani fotograf, s ve etiri samostalne izlobe iza sebe, postao je urednikom za fotografiju u asopisu Kulisa.136 Njegovo djelo miri tradiciju s novim europskim impulsima, a ujedno reflektira umjetniki i tehnoloki razvojni put fotografije prve polovine 20. stoljea. Za njegova urednitva objavljuje se mnotvo radova stranih autora. Preuzima fotografske studije anonimnih modela, najee bekih atelijera Manasse, Willinger i D'Ora. Upravo je Franjo Mosinger, atelijer D'Ora vlasnika Artura Bende i Dore Kallmus137, u Beu i u Parizu, bio Lice Zagreba, 1932. modelom tadanjih mondenih fotografskih studija: drutveno okupljalite u
135 Danas Tomislavov trg 18. 136 Izlazila od 1927. do 1941. godine. Kulisa je postala jednim od promotora umjetnike i eksperimentalne fotografije, kao i one dnevno popularne, i podizanja ope razine vizualne kulture. I sam vlasnik i direktor Kulise Teodor Rona bio je jedan od prvih hrvatskih fotoreportera. 137 Faber, Monika. D'Ora Vienna and Paris 1907 1957 : The Photography of Dora Kallmus. New York : Vassar College Art Gallery Poughkeepsie, 1987.

185

socijalnom smislu, a u umjetnikom trendovsko arite nove optike, irokog utjecaja pa i na Mosingera. Njihove studije suvremenika iz umjetnikog i intelektualnog ivota, iz mode i sa scene, postale su i ostale ikonama. Mnoge od njih bile su Mosingerovi modeli i goe hotela Esplanade (otvorenog 1925.): Ita Rina, Ossi Oswalda, pa najslavnija Josephine Baker, smatrana ak sukreatoricom art dcoa, i druge. Jedna od najslavnijih tzv. flapper girls, glumica koje su lansirale nekonvencionalnu modu i ponaanje, Louise Brooks, pozdravlja Kulisu.138
138 Louise Brooks alje pozdrav Kulisi. // Kulisa, br. 31, Zagreb, 1. 11. 1929., str. 9.

uro uka Janekovi, Dama sa psom, oko 1934.

uro uka Janekovi, Ples u prirodi, 1934.

186

U Kulisi objavljuje Mosinger antologijska djela G. Hoyniges Huenea, Martina Munkacsyja, Christiana Schada, pokazujui zadivljujui, zamalo proroki senzibilitet za radove tih umjetnika koji e mnogo kasnije postati uzorom itavih generacija. Upravo ovom svojom djelatnou Mosinger je luonoa avangardnih tendencija. U Kulisi objavljuje enske aktove, te nakon to dva broja bivaju zabranjena zbog ugroavanja morala, pie tekst o tankoj liniji koja razdvaja umjetniku fotografiju od pornografske, upozoravajui na zamke koje vrebaju pri snimanju. Uvodi i niz rubrika koje populariziraju fotografiju u naoj sredini. U rubrici Fotoamater objavljuje praktine upute, upoznavajui itatelje sa svjetskim novitetima. Fotoamaterski natjeaj Kulise organizirao je u vie navrata. Na taj nain stimulirao je obnovu fotoamaterizma i bodrio mnoge od buduih pripadnika tzv. Zagrebake kole.139
139 Fotoamaterski natjeaj Kulise. // Kulisa, br. 20, Zagreb, 10. 7. 1933., str. 19., I. nagrada Andjela Frajti, II. nagrada Imre Weiner, III. nagrada August Frajti. Na prvi natjeaj prema objavi pristiglo je 600 fotografija, a ocjenjivaki sud je odabrao tri rada. (August Frajti, kasniji dugogodinji tajnik zagrebakog Fotokluba, najzasluniji je za njegovu obnovu i spiritus movens zamalo svih poduhvata iz sfere amaterske fotografije u Hrvatskoj u nadolazeem razdoblju.)

Usporedo sa svojim novinarskim i pedagokim radom, te voenjem poslova u postojeem atelijeru u Ilici 8, Franjo Mosinger ne zanemaruje ni izlagaku djelatnost te svojim primjerom animira nove autore. Izlobu u Umjetnikom paviljonu 1931. godine manifestno naziva Novi smjer u fotografiji. Rije je o portretima iz svijeta kulture, umjetnosti i politike, te nizu "istih" fotografija s ve prisutnim impulsima poetike i tipinog repertoara nove objektivnosti. Mosinger je prvi u Hrvatskoj, neposredno nakon Mana Raya, izloio fotograme fotografije nastale bez negativa, neposrednim osvjetljavanjem predmeta pred fotopapirom. On deklarativno i programatski iskazuje svoj stav: Ja sam si uzeo za zadau, da kod nas uvedem bezkompromisnu umjetniku fotografiju i da u tom smjeru odgojim nau publiku.140 Iako je prethodna izloba u Umjetnikom paviljonu nosila naslov Novi smjer u fotografiji, idua, odrana 1932. u novom atelijeru na Dolcu 9 pod nazivom Lice grada, predstavljala je razdjelnicu i prekid sa starim nainom promiljanja i tehnike realizacije. Plakat metaforikog naboja s fotomontaom zvonika katedrale i lica, crnom i bijelom polovicom asocira na tehniku bit fotografije, pozitiv i negativ, ali i na simboliki sadraj izlobe kojom je elio prikazati sjaj i bijedu velegrada. Na nain Rengera-Patzscha Mosinger prihvaa idealistiki koncept realizma. Isjeci prirode kao modeli lijepoga dalije, maslaci i granice pojavljuju se u neuobiajenim kompozicijskim rjeenjima. Taj repertoar, primjenjujui isti princip, proiruje utilitarnim, do tada vizualno nezanimljivim i neatraktivnim predmetima svakodnevne upotrebe i djelovima strojeva.141 Fotografija naslovljena Uas nastaje u vrijeme Hitlerova dolaska na vlast 1933. godine. Muka cipela koja gazi krhke porculanske glave bjelopute i tamnopute lutke jedna je od najee reproduciranih Mosingerovih fotografija. Franjo Mosinger ne samo da je udario temelje modernoj fotografiji u Hrvatskoj, za njeno prihvaanje kao ravnopravne umjetnike discipline, nego je i njezin glavni promotor. Njegov izniman znaaj istaknuo
140 Sa fotografske izlobe F. Mosingera Zagreb, Dolac br. 9. // Danica : ilustrovani tjednik, br. 63, Zagreb, 11. 12. 1932., str. 1. 141 Renger-Patzsch, Albert. Die Photographien von Bltten: Uzbuenje ovog iskustva je da snimajui, oko se mora prilagoditi relativni malim organizmima kakove predstavlja cvijet. Ono mora vidjeti to na nain kako bi to vidio insekt kroz oi insekta i vidjeti svijet na taj nain. Citirano prema: Mellor, David. Germany The New Photography 1927 1933. London : Arts Council of Great Britain, 1978.

187

188

je Josip Horvat, jedan od pionira fotografske likovne kritike koja se poi- Too Dabac, nje etablirati istovremeno s izlobama, u osvrtu na Mosingerovu izlobu, Intelektualka, 1934. koji predstavlja prijelomnicu: U filmskom se atelieru pojavio novi faktor: fotograf umjetnik i to je bio odluan momenat, da se i u velegradskim fotografskim atelierima predalo novim gledanjima i novim traenjima... Franjo Mosinger imao je neposredan utjecaj na razvoj drugih izrazitih osobnosti u fotografiji tridesetih, primjerice na uru Janekovia, iji je izniman fotografski opus tek nedavno ponovno otkriven. Svoj fotografski credo Janekovi razvija slobodno u nadanrovskom odreenju i kroz irok raspon tema. Preferirao je scene svakodnevnog ivota, simultano apsorbirajui avangardne ideje. U najboljoj maniri njemake fotografije tog vremena njegove su sportske fotografije. Kao i Martin Munkacsy, koji je revolucionirao sportsku fotografiju, Janekovieve fotografije utjelovljuju esencijalne znaajke i ukazuju na posebnu nadarenost za akciju i pokret. Moemo ih staviti uz bok uvenoj Leni Riefenstahl koja je za film Olympia nastao za vrijeme Olimpijskih igara u Berlinu 1936. prva primijenila i koristila inovativne metode i tehnike pri snimanju sportskih dogaanja. Janekovi ve etiri godine ranije objavljuje mnotvo sportskih fotografija snimljenih na Sokolskim sletovima i inim natjecanjima. Idealizacija osloboenog ljudskog tijela dominantna je kako u sportu tako i u plesnoj umjetnosti. Tridesete se naime nazivaju i zlatnim godinama plesa jer je tih godina u Zagrebu, pored Margarite Froman koja je postavila osnove klasinog baleta, osnovano i nekoliko kola suvremenog plesa i ritmike koje iz Europe prenose postulate zacrtane od Isadore Duncan, a osobito Rudolfa Labana. Janekovievu fotografskom senzibilitetu odgovaraju ove teorije pa je revan kroniar i tog segmenta zagrebakog kulturnog ivota. Iako snima i scenske nastupe bosonoge Mirjane Janeek i polaznica njene kole tjelesne kulture, preferira pogled iza kulisa, pa e tako zabiljeiti oputene scene iz garderobe HNK, brau Froman u neformalnom razgovoru na ulici. Plesaice iz ritmike kole Nevenke Perko vjebaju na zagrebakim krovnim terasama ili sudjeluju u snimanju filma Ples u prirodi Oktavijana Miletia.142 Kazalini milje mu je i inae blizak te ljude iz tih krugova snima u prirodnom okruenju njihovih stanova. Iako se nije posebno bavio modnom fotografijom, uostalom taj anr se u to doba nije jo ni etablirao, iz fotografskih etnja gradom iitava
142 Oktavijan Mileti: Ples u prirodi, dokumentarni film, dovren 1935. Baletnoplesna fantazija snimljena u parku Maksimir i na lokacijama kod Podsuseda. Film posveen prirodi i ljepoti ljudskog tijela u pokretu, s plesnim nastupom balerina zagrebakog kazalita. Film nije sauvan. Ovo dogaanje istodobno je snimao i Too Dabac.

189

190

se i rekonstruira nain odijevanja njegovih suvremenika. Upravo sueljavanjem likova razliite staleke pripadnosti, damica i kumica, posebice u scenama s trnica i sajmova, postie duhovite dijaloge farsikih aluzija i ritma komine replike, dojmljivo ocrtavajui civilizacijski okvir vremena.
Too Dabac, Stup dalekovoda, oko 1935.

Janekovi je bio blizak s Toom Dabcom. Da su neko vrijeme ak zajedniki radili dokazuje pronaeni ig s oba imena (Janekovi i Dabac / fotoreporteri).143 Upravo ovaj ig bio je poticaj pomnijem istraivanju fotografske ostavtine Toe Dabca koje ga je otkrilo u jo jednoj dosad nepoznatoj dimenziji. Ope je poznato da je bio dopisnik i fotoreporter berlinskih, parikih i londonskih novinskih agencija. Takoer je na Second Philadedelphia International Salon of Photography izlagao u iriranoj selekciji, a to je jo vanije, na revijalnoj, sada ve antologijskoj izlobi u drutvu s
143 U Arhivu Toe Dabca (ATD) nekoliko fotografija nosi ovakav ig.

Margaret Bourke White, Henryjem Cartier-Bressonom, Moholy-Nagyjem i Paulom Outerbridgeom. Ta bijenalna priredba nije ukljuivala uobiajene nagrade, ve se samo sudjelovanje smatralo priznanjem i uvrtavanjem meu najvee. injenica da je djela izabrao Alexander Brodovich,
Milan Pavi, Pazi na vlak, 1936.

191

a predgovore kataloga napisao Beaumont Newhall, pokazuje razinu koju je u svom radu ve tada dosegnuo mladi Dabac. Ciklus Bijeda (Misery), tek u ezdesetim godinama preimenovan u Ljudi s ulice, uinio ga je slavnim. U njemu nalazimo istovjetnu empatiju kao i u filmovima Charlieja Chaplina iz vremena recesije. Dabac je u umjetnosti fotografije uspio objediniti sve prethodne tenje, ali i napore suvremenih mu likovnih umjetnika. Socijalna tematika koju je provodila angairana likovna grupa Zemlja, i nacionalno kroz narodnu motiviku u likovnom izriaju prisutno u djelima Grupe trojice, nai e se u Toinu djelu u sretnom spoju i simbiozi s naslijeem verizma.

192

Sada se otvara jedno novo poglavlje, moda ak i relevantnije u smislu ulanavanja u svjetske avangardne tendencije. Stotine negativa svjedoe o njegovoj zaokupljenosti istom optikom i koncentracijom na detalj. Otkriva se zamalo potpun tematski repertoar nove objektivnosti, ali i postulati Marinettijeva manifesta, muki i enski aktovi u nadrealnom osvjetljenju na nain Dalijevih fotografija. Stupovi dalekovoda iz ablje iskoene perspektive, govor dijelova tijela, dramatske sjene Upravo mnoina ovih radova, uz podudarnost s istim motivima koje je snimio Janekovi, svjedoe o avangardnoj fotografskoj zaokupljenosti dvojice istomiljenika. Slavni novinar zagrebakih Novosti i Kulise Franjo Fuis, poznat kao Fra Ma Fu, zasluan je za fotografsku inicijaciju mladog daruvarskog fotografa Milana Pavia, tada jo fotoamatera. Obrazovan u fotografskom atelijeru svoga starijeg prijatelja Viktora Klugea, uputio se u tajne razvijanja filmova i izradu fotografija. Fuis ovom tada jo mladom fotoamateru nudi suradnju i objavljuje njegov prvi lanak. Godina 1937. za Pavia je izuzetno uspjena: objavljena mu je prva fotografija u asopisu Sad i nekad, po prvi put samostalno izlae, te osniva daruvarski Fotoklub. Dvije godine potom ovaj Fotoklub, koji djeluje do danas, sudjelovat e u uspostavi Hrvatskog fotosaveza. Fotografije Milana Pavia nastale u toj ranoj daruvarskoj fazi ine posebnu zanimljivost jer se, za razliku od dominantne note narodnih, etnografskih motiva u zagrebakoj fotografiji tog razdoblja, oslanjaju na poetiku nvove objektivnosti s teitem na detalju. Uz Mosingerov, drugi popularni zagrebaki fotografski atelijer bio je Foto Tonka, otvoren pred Prvi svjetski rat. Iako slijedimo promjenu adresa njezinog atelijera144, to ne znai da se selila, ve da je trg shodno geopolitikim promjenama mijenjao ime. Na tom mjestu ostaje sve do
144 Po adresama na opremi fotografija: Trg Franje Josipa 18; Trg I. 18, Trg kralja Tomislava 18.

Antonija Kular (Foto Tonka), Tango, 1924.

1932. godine kada kupuje od Franje Mosingera dobro uhodani i uveni atelijer u Ilici 8. Tonka se ubrzo etablirala na prostorima bive drave i stekla reputaciju vrhunske portretistice, o emu najbolje svjedoi izbor portretiranih. Klijentela su joj predstavnici kulturne elite, poglavito svijeta kazalita. Postaje i kraljevski dvorski fotograf s ekskluzivnim pravom snimanja lanova kraljevske obitelji. Godine 1925. na meunarodnoj izlobi Exposition internationale des Arts decoratifs et industriels modernes u Parizu Tonka ilustrira dionicu kazalita, poglavito scenografije Ljube Babia za koje on dobiva Grand Prix. Vjerojatno su tome pridonijele i njezine ekspresionistike fotografije. Povijest hrvatskog glumita dvadesetih i tridesetih godina mogla bi se rekonstruirati Tonkinim portretima, zbog iskljuivog prava na snimanje predstava.145 Znakovito je da Tonka ponovno aktualizira enski akt kao temu, a poziraju joj istaknute zagrebake dame, vrlo esto pod krinkom. Da je vrijednost njezinih radova prepoznata ve u svom vremenu potvruju tekstovi u dvama katalozima izabranih djela. Prvi, iz 1921., posveen 20. godinjici djelovanja, potpisuje Vladimir Prestini koji istie Tonkinu rafiniranost u opaanju, vjetinu baratanja svjetlom i briljivost u impostaciji. Standarde i smjernice za snimanje glamuroznih portreta koji su pratili produkciju i postprodukciju filmova postavio je Nickolas Muray146 kroz uporabu frontalnog bonog i stranjeg osvjetljenja. Tonka se pridrava svega toga upravo na isti nain kako to u Hollywoodu rade studijski portretni fotografi, poput najslavnije meu njima Ruth Harriet Louise.147 Modele tretira na pomodan nain, u pozama i fotografskoj obradi kakvu je domaa publika navikla gledati na snimkama slavnih filmskih zvijezda ili pak impostacijama iz sve brojnijih svjetskih modnih asopisa. Taj segment fotografske djelatnosti izraziti je primjer anra koji bi se mogao definirati
145 asopis Teater, Zagreb, god. III., br. 4, 15. 2. 1930., str. 11; god. III., br. 7, 1. 4. 1930., str. 17; god. III., br. 8, 15. 4. 1930., str. 14. 146 Muray, Nickolas. The Amateur Movie Producer. // Photoplay, travanj 1927., str. 51-52. 147 Dance, Robert ; Bruce Robertson. Ruth Harriet Louise and Hollywood Glamour Photography. Berkeley : University of California Press, 2002.

193

Clarence Sinclair Bull za MGM, Greta Garbo, 1931.

194

kao mondeni elitizam. Filmska umjetnost, pogotovo vizualna ekspresivnost nijemog filma potencirana stranjim osvjetljavanjem uvodi i u fotografiju sineastiku interpretaciju i ovladavanje ekspresivnim i psiholokim pristupom. Tako dolazi do dvojnosti koja komercijalnu snimku pretvara u kreativni trenutak. Slijedom dvaju desetljea zamjeuje se evolucija stila koja kree od maglovitih kontura do otrog fokusa, sekundarno podupirui avangardne pokrete. Prisutne su onovremene tendencije u tretmanu portreta, koje impostira u maniri suvremenog joj graanskog portretnog slikarstva. Odrava tradiciju plemenitih tiskova postiui slikovitost, rabi mekocrtae i kazalinu, zamalo filmsku rasvjetu. Idealiziranu ljepotu eli postii naknadnim intervencijama i obveznim retuem. Radove koje je cijenila umjetnikima opremala je paspartuom i signirala olovkom u verzalu, energino ga nadcrtavajui i podcrtavajui. Ostali su oznaavani samo suhim igom, to je bio uobiajeni nain profesionalnih atelijerskih fotografa i iz drugih gradova Hrvatske. Njezini izvanatelijerski radovi udarit e temelje novim anrovima modne i reklamne fotografije, jer je poznato da su u poetku uzornikom bivale fotografije snimljene prigodom znaajnih drutvenih dogaanja, balova, sportskih priredbi i sl. Kuriozum i iznimku od standarda predstavlja pano s fotomontaom portreta svih lanova HNK. Pojavom ilustriranog tiska spomenute Kulise, a pogotovo ilustriranog tjednika Svijet148, tiskanog u najnovijoj tehnici bakrotiska, koji svojim potpunim oslanjanjem na fotografiju postaje njezinim glavnim promicateljem, zainju se mnogi anrovi nae novinske fotografije. Atelijer Tonka svojim fotografijama svih aspekata graanskog ivota zamalo u potpunosti ispunjava njegove stranice: konjske trke, maskenbalovi, kupalini ivot na Savi, prva natjecanja ljepotica, ukljuivo i cronique scandaleuse. Osmijeh nae prve miss tefice Vidai ovjekovjeen je takoer kamerom Antonije Kular, popularne tete Tonke. Sve karakteristike stila vremena najbolje su dole do izraaja u natjeaju producentske i distributerske kue Fanamet za filmske zvijezde. Slijedit e ga natjeaj za Miss, te najljepu frizuru i jo mnogi drugi. Stotine mladih djevojaka slalo je svoje fotografije izraene u profesionalnim atelijerima u asopise koji su podravali ove natjeaje. Tako je i Tonka
148 Izlazio je od 1926. do 1938. godine.

Antonija Kular (Foto Tonka), Akt s lubanjom, oko 1930.

pridonijela kreiranju idealiziranog svijeta baziranog na kolektivnoj fantaziji i njezinom vienju uloge ene. Ovaj virtualni svijet ljepote razvijao se pod utjecajem estetskih novosti i fotografskih trendova. Milutin Cihlar Nehajev u predgovoru kataloga druge Tonkine monografske izlobe istie: Doista enski atelijeri zasluuju panju ako ne iz onih filozofskih razloga, koje je za to pronaao suptilni istraivalac ono sigurno radi toga, to fotografirani portret predstavlja uvijek neto intimno, domae, pa zato i zalazi u domenu onoga, to je oduvijek bilo vjeno ensko.149 Razmatrano razdoblje na ovoj izlobi vrijeme je dvojake enske emancipacije na polju umjetnosti. Sve je vie ena meu autorima, a kada su u ulozi modela sudjeluju u interpretaciji kao osvijeteni (po) modno dizajnirani tematski sadraj. U tom smislu osobito su znaajni opusi dviju autorica: Ivane Tomljenovi Meller i Erne Gozze roene Bayer. Ivana Tomljenovi Meller nakon zavrene zagrebake Akademije u klasi Ljube Babia te kraeg studiranja na bekoj Hhere Graphische Bundes-Lehr- und Versuchsanstalt, u jesen 1929. nastavlja svoj studij na Bauhausu. Ubrzo njezine fotografije pokazuju dobro poznate karakteristike Bauhausa kao to su donji rakursi, dvostruka ekspozicija te tehnike fotomontae i fotokolaa. Jedan od njezinih najpo- Nikola Szege, znatijih radova, fotomontaa za naslovnicu broure Teror u Jugoslaviji, Plesaica, 1934. potjee upravo iz tog razdoblja. Ta je broura objavljena prilikom istoimene izlobe, koju su u Berlinu organizirali jugoslavenski komunisti u emigraciji.

195

149 Nehajev, Milutin. Moderna fotografija atelijer Tonka Zagreb. Zagreb, 1924.

196

Za vrijeme studija na Bauhausu Ivana Tomljenovi je izradila nekoliko filmskih plakata, a suraivala je i s Piscatorovim teatrom, koji je ve tada koristio avangardnu fotografiju u scenografiji.150 Drugi izniman opus je onaj Erne Gozze roene Bayer. U Dubrovnik se vraa 1932. s bekom diplomom prestine kole Hhere Graphische Bundes-Lehr- und Versuchsanstalt i to sa specijalizacijom fotografije. Njeni radovi ravnopravno dijele i sinkrono grade umjetniku praksu nvove objektivnosti. Erna Gozze klasinim gradskim vedutama prilazi iz neuobiajenih rakursa i kutova. Uoava segmente naizgled nevanih predmeta i izluuje ih iz cjeline. Detalji na njezinim fotografijama zadobivaju autonomiju van konteksta te dignitet koji samu snimku izdie na razinu umjetnikog djela. Nije joj strana ni fotografija pokreta. U tom anru istie se umjetnikom transkripcijom radosti ivljenja i autentinim smislom za humor.151 Kao podsjetnik za daljnja istraivanja vano je napomenuti da je to i kod nas bilo vrijeme angairanih fotomontaa u tiranim medijima: ovici Franje Brucka za Sabrana djela Miroslava Krlee koja je 1932. poela izdavati Minerva 152 (godina nastanka Mosingerovog plakata Lice grada!), pa potpuno zaboravljene fotomontae Ivana Sabolia u Zborniku hrvatskih seljaka I, u izdanju knjinice Selo govori, Zagreb, 1936. Kao umjetniki eksperiment javlja se fotomontaa/kola jo i ranije: Josip Seissel u asopisu Zenit, pa Traveleri, Studio Tri, itd. I drugi fotografski atelijeri u Hrvatskoj slijedili su praksu najistaknutijih Mosingera i Foto Tonke i dali svoj doprinos u afirmaciji popularne kulture i stvaranju specifinog duha vremena.153 Suradnjom u zagrebakom Svijetu istaknula su se dva osjeka autora: Foto studio Varnai, odnosno Pavao Varnai i Nikola Szege, koji donose aktualnu kroniku drutvenog i posebice kazalinog ivota u pokrajini. Szege, koji se profesionalnom fotografijom bavio od 1926. godine, a samostalni atelijer otvorio 1933., takoer ponovno uvodi temu enskog, ali i mukog akta, to je na ovim naim prostorima prava rijetkost. Portrete
150 Koevi, elimir. Ivana Tomljenovi. Zagreb : Studio galerije suvremene umjetnosti, 1983. 151 Tonkovi, Marija. Dominacija umjetnikog htijenja nad fotoaparatom. // Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti. Zagreb : Galerija Klovievi dvori, 2007. 152 Flaker, Aleksandar. Rije, slika, grad, rat. Zagreb : Durieux, 2009., str. 18. 153 Foto Kaufmann, vlasnitvo Milana i Branka Kaufmanna iz Preradovieve ulice u Zagrebu, predstavlja uglavnom kazaline umjetnike. Milan Kaufmann suradnik je i dizajnerskog Atelijera Tri za koji radi fotopripreme i kolae za propagandne letke i reklame i to posve u stilu suvremene mu umjetnike prakse na tragu Bauhausa. Ponekad se pod fotografijom nae i ime Mirka Jungvirta. esto nalazimo pod slikama u asopisima i potpis Foto Slavija iza kojeg se krije Viola Levi ili bivi atelijer Goldstein u Splitu koji je djelovao do poetka Drugoga svjetskog rata.

glumaca snima iz blizine, postiui efekt maske na nain Hermana Lerskog, a montirane snimke, koje naziva foto-fantazijama, zaudne su na nain filmske ekspresije Fritza Langa. Svi su ti atelijeri po Hrvatskoj slijedili tendencije slavnih europskih studija: spomenute Dore Kalmuss, pa Waleryja154 i njegovih studija plesaica iz Folies Bergre kao i portreta iz visokog drutva. Osim asopisa poput Svijeta, Kulise i Cineme koji su prenosili svjetske portretne trendove profesionalnih fotografa, drugi najraireniji medij pristupaan svima i u potpunosti produkt svoga vremena bile su razglednice s portretima slavnih linosti, uglavnom iz svijeta filma. Taj trend najbolje je predoiti kroz rad vjerojatno najrairenije izdavake kue Ross Verlag iz Berlina, koja je objavljivala radove fotografskih studija irom svjeta.156 Glavni studio koji je suraivao s Ross Verlag iz naih prostora bio je G. J. Reputin (Foto Reputin) iz Zagreba. Te su se edicije pojavile ranih dvadesetih i dale zamaha trendu sakupljanja razglednica s prikazom slavnih linosti (i traenju njihovih autograma). Zvijezde razliitog sjaja, kako europske tako i amerike, prikazivane su ili u ulogama u svrhu promocije filmova ili u stvarnom ivotu koji je bio poznat javnosti iz revijalnih asopisa koji su u mnogobrojnim natjeajima kao nagrade dijelili taj tip slika za skupljanje157. Osim izravnog nabavljanja u trgovinama, knjiarama i kinima, razglednice je bilo mogue naruiti potom preko asopisa ili direktno s adrese Ross Verlag u Berlinu. Osim standardnog formata razglednice 14 x 9 cm, izdavale su se i slike manjeg formata koje su dolazile s kutijama duhana ili cigareta, kao i one veeg formata, poznate pod nazivom Gross-Filmbilder, koje su uglavnom bile nagrade u pojedinim natjeajima u asopisima.
155

Karl Schrecker, Igraica golfa na Brijunima, 1927.

154 Objavljeno u asopisu Dagerotyp, br. 14, 2005. 155 Izlazi od 1927. do 1941. 156 Najvei broj fotografskih studija koji su suraivali s izdavakom kuom Ross Verlag bio je iz Njemake. Oni su portretirali uglavnom zvijezde europskog, posebice njemakog filma. Amerike zvijezde fotografirane su za vrijeme promotivnih posjeta Europi. Najpoznatiji i najproduktivniji bili su Alex Binder, Becker & Maas, Ernst Schneinder, Karl Schenker, Ernst Sandau i dr. I u drugim europskim zemljama imali su suradnike, ponajvie u Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, vedskoj, pa ak i Latviji. Tu se istiu studiji Manass (Olga Spolarics and Adorjan Wlssics), D'Ora (Dora Kallmus, Arthur Bendz), Adle, G. L. Manuel Frres, La Serenissima i brojni drugim diljem Europe. 157 Deset slika za sakupljanje za NAJBOLJE PISMO. // Cinema, Zagreb, br. 2, 1927.

198

Poseban fenomen unutar cjelovitog korpusa hrvatske fotografije ine dogaanja u Rijeci i Suaku. U meurau ova dva grada nalaze se u dvjema dravama, Hrvatskoj i Italiji, meutim na ovom polju umjetnosti usko surauju pod jakim utjecajem avangardnih pokreta i Marinettija. Fotografska izloba u organizaciji Opera nazionale dopolavoro, odrana 1933. godine u Rijeci, najavila je novu generaciju fotografa koji raskidaju sa slikarskim i zanimaju se prije svega za eksperiment. Edo Gellner je primjerice izraivao fotomontae, Anton Gnezda je tvorac neobinih vizura i dvostrukih ekspozicija, a Francesco Drenig, osim to se kao fotograf svojim motivima dizalica, konopaca, brodova, mrtvih priroda pribliio duhu nove objektivnosti, upamen je i kao avangardni pjesnik te jedini likovni kritiar i kroniar fotografskih zbivanja u Rijeci. Najsmjeliji predstavnici mlae generacije predratnog razdoblja bili su meutim Photo Golden, Anita Antoniazzo, Giovanni Balbi i Hinko Emili. Oduevljeni futurizmom, Tashamira, oko 1925. stvarali su fotografije esto neobinih kadrova snimajui trivijalne motive u krupnom planu. Anita Antoniazzo, po obrazovanju slikarica, eksperimentirala je s dvostrukim ekspozicijama i fotogramima s avliima, karama i eljem. Motivima je na slian nain pristupao i Giovanni Balbi, iji Vijci snimljeni iz neposredne blizine djeluju gotovo nestvarno. Hinko Emili, po zanimanju lijenik, pokuao je i teoretski razgraniiti istu fotografiju od one planinarskih drutava. U praksi je takoer strogo odijelio umjetniku od dokumentarne fotografije, to dokazuje nain na koji je snimio prizore iz sirotinjskih domova. Emili je osim toga odigrao vanu ulogu i u povezivanju suakih fotografa amatera sa sve snanijim amaterskim pokretima u Hrvatskoj. Emili predstavlja jednu od rijetkih spona suradnje mediteranskog s kontinentalnim dijelom Hrvatske na podruju fotografije. I Josip Berner prihvaa suradnju s tiskom te svojim prilozima iz Dubrovnika postaje kroniarom svih znaajnijih zbivanja, od proslava Sv. Vlaha do mondenih zabava i karnevala. Zaetnik je i sportske fotografije u ovom gradu, jer snimkama prati utakmice, bilo nogometne GOK-a

ili pak vaterpola na kojima igra Jug. Kulisa mu vrlo esto objavljuje fotografije dubrovakih ljepotica snimljene na nekoj od zabava ili fotografskih priredbi. Rudolf Firt snima interijere zagrebakih vila. Prati izgradnju i uspostavu sanatorija Merkur. Radi portrete zagrebakih umjetnika slikara i kipara i snima njihove atelijere, poput Krizmanovog, te izvjetava s izlobi. Karl Schrecker158 karijeru profesionalnoga fotografa zapoinje u Puli, gdje je 1915. godine otvorio Umjetniki zavod za izradu fotografija (Kunstanstalt fr bildmassige Fotografie). Nakon zavretka Prvog svjetskoga rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije nastavio je fotografsku djelatnost, te otvorio podrunicu svoga atelijera na Brijunima, poznatom mondenom ljetovalitu. Uz portrete, tu snima prirodu, arheoloke ostatke, vile i hotele pa i reportano-dokumentarne prizore. Oko 1927. godine preselio je svoj atelijer u Berlin gdje se nastavio baviti portretnom atelijerskom fotografijom do svoje smrti 1930. U Berlinu je snimao portretne fotografije njemakih filmskih glumaca i glumica, koje e u formi razglednica izdavati tvrtka Ross Verlag. Ljudevit Griesbach moe se smatrati rodonaelnikom nae turistiko-promidbene fotografije. On objavljuje putopisne reportae i zapoinje ogroman ciklus runo koloriranih dijapozitiva Ljepote Domovine, a ujedno objavljuje cjenik fotopotreptina s kratkom uputom u fotografiju s hrvatskom terminologijom, te putem natjeaja djeluje kao mecena i promicatelj fotografije. Mnotvo motiva snimljenih diljem Hrvatske posluilo mu je kao predloak za izradu razglednica. I u drugim turistikim sreditima du obale i u kontinentalnoj Hrvatskoj vlasnici fotografskih atelijera postaju snimateljima i nakladnicima razglednica.159 Sumirajui sve navedeno, fotografiju art dcoa karakteriziraju odreeni duh i ukus vremena, izraajnost i nain postojanja, filozofija ivota, difuzni stil bez svojstava: bez morfoloke supstance, osim moda u primijenjenoj umjetnosti i arhitekturi. Lude dvadesete i povratak redu tridesetih samo su evolucija secesije, prekinuta Prvim svjetskim ratom, i njen konani kraj, zavretak njenog hilijalizma i hedonizma, filoginije i emancipacije; u formalnim znaajkama dovrenje estetike Wiener
158 Zahvaljujui Lani Skuljan, iz Povijesnog muzeja Istre Museo storico dell'Istria u Puli, na jo neobjavljenim podacima o Karlu Schreckeru. 159 Npr. Ljubo Toovi, Dubrovnik; Josip Kului, Dubrovnik; Foto Berner, Dubrovnik; Atelier Betty, Abbazia; Ivan & Pavao Tomai, Abbazia; Tomaso Burato, Zadar; Stengel & Co, Dresden; C. Ledermayer, Wien; A. Dietrich, Abbazia; G. Rger & Co, Wien; David Karoly, Budpest; Dr. Trenkler Co. iz Leipziga; uro Griesbach, Zagreb itd.

199

200

Werksttte na dosegnutoj tehnolokoj, civilizacijskoj i medijskoj platformi. Ortogonalnost zamjenjuje sinusoidalnost, funkcionalnost se namee ispred ornamentalnosti. Art dco je reinkarnacija duha revolucije Ballets Russes u Josephine Baker, promatranih u punoi njihovih konteksta, to je duh Steinerovog drugog Gotheanauma i ezoterije Monte Verita i Labana (sa svojom Tanzbne gostovao je 1924. u Zagrebu, ostavi umjesto est dana est tjedana to dovoljno govori o senzaciji koju je izazvao) utopljen u pragmatizmu modernog ivota, nesmiljenosti pokretne trake i moralu jazz ere. Fotografije su samo petrificirani odraz tog svijeta u kojemu koegzistiraju Ljudi s ulice i iluzije iz MGM-ovih i Ufinih studija, kritika i evazija ivotne realnosti.

LITERATURA

202

PRIMIJENJENA UMJETNOST I DIZAJN Avangardni teatar Sergija Glumca. Zagreb: Ex libris, 2003. Benton, Charlotte ; Tim Benton ; Ghislaine Wood [ur.]. Art Deco 1910-1939. London: V&A Publications, 2003. Katalog izlobe. Bidou, Henri. A l'Exposition internationale des Arts dcoratifs et industriells modernes. Le Dcor de la vie moderne. // Vogue, 1 August 1925., str. 29-37. orak, eljka. 1925 : uzorak vremena Drago Ibler i hrvatska arhitektura izmeu ekspresionizma i funkcionalizma. // ivot umjetnosti 29/30 (1980), str. 45-57. orak, eljka. The Yugoslav Pavilion in Paris. // The Journal of Decorative and Propaganda Arts 17(1990), str. 36-41. Detoni Dujmi, Dunja [prir.]. Jagoda Truhelka : Izabrana djela ; Adela Milinovi : Izabrana djela. Zagreb : Matica hrvatska, 1997. "Djelo" drutvo za promicanje umjetnikog obrta. Zagreb : Tipografija d.d., 1927. Dormoy, Marie. Interview dAugust Perret sur lExposition internationale des Arts Dcoratifs. // LAmour de lArt, br. 1632, svibanj 1925., str. 174. Duncan, Alastair. Art Deco Complete : The Definitive Guide to the Decorative Arts of the 1920s and 1930s. London : Thames & Hudson, 2009. urinovi, Maja. Ples. // Avangardne tendencije u Hrvatskoj umjetnosti. Zagreb : Klovievi dvori, 2007., str. 220-221. Galjer, Jasna. Expo 58 i jugoslavenski paviljon Vjenceslava Richtera. Zagreb : Horetzky, 2009. Galjer, Jasna. Plakati za Zagrebaki zbor 1926. (Prilog redefiniranju povijesti hrvatskog plakata). // Radovi Instituta za povijest umjetnosti 28(2004), str. 336-347. George, Waldemar. L'Exposition des Arts dcoratifs et industriels de 1925 Les tendences Gnrales. // L'Amour de l'Art, br. 1632, kolovoz 1925., str. 283-291. Gloag, John. Wood or Metal? // The Studio, sv. 97, br. 430 (January 1929), str. 49-50. Hitchcock, Henry-Russell, Jr. Modern Architecture. // Architectural Record 4(1928), str. 337-349.

Grgaevi, Jaa. Umetni obrt. Zagreb: Jugoslavenski Lloyd, 1926. Jot, Bogoslav K. Svjetska izloba u Barceloni. // Grafika revija 5(1929), str. 141-153. Kolveshi, eljka. Otto Antonini Zagreb i "Svijet" / "Svijet" i Zagreb dvadesetih. Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2006. Katalog izlobe. Krekel-Aalberse, Annelies. Art Nouveau and Art Deco Silver. New York : Harry N. Abrams Publishers, 1989. Lakato, Joso. Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb : Jugoslavenski Lloyd, 1924. Laslo, Aleksander. Zagrebaki zbor i paviljoni. // Francuski paviljon : prvih 70 godina / [ur. Bojan Baleti]. Zagreb : Sveuilite u Zagrebu, 2007. Maga, Lovorka. Reklamni zavod Imago i komercijalni grafiki dizajn u Hrvatskoj 1920ih. // Peristil 51(2008), str. 99-118. Maruevski, Olga. Tomislav Krizman za na umjetniki obrt. // Bulletin JAZU 2(1982), str. 11-37. Millet, Gabriel. Art Dcoratif at industriel dans le royaume SHS. // Exposition Internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes Paris 1925 : Section Serbe-CroateSlovne. Morton, Patricia A. Hybrid Modernities : Architecture and Representation at the 1931 Colonial Exposition, Paris. Cambridge, Massachusetts : The MIT Press, 2000. Pazaurek, Gustav E. ; Walter Spiegl. Glas des 20. Jahrhunderts : Jugendstil Art Deco. Mnchen : Klinkhardt & Biermann, 1983. Read, Herbert. Art and Industry : The Principles of Industrial Design. London : Faber and Faber, 1934. Sandino, Linda. Here Today, Gone Tomorrow. // Journal of Design History, sv. 17, br. 3 (2004), str. 283-293. Saunier, Charles. La Section Yougoslave. // Art et Dcoration, Novembre 1925, str. 188-192. Vueti, Mato. Exposition internationale des Arts dcoratifs et industriels modernes: Jugoslavija pred forumom naroda. // Obzor, br. 229, Zagreb, 27. 8. 1925.

MODA I STIL IVOTA Benton, Charlotte ; Tim Benton ; Ghislaine Wood [ur.]. Art Deco 1910-1939. London : V& Publications, 2003. Katalog izlobe. Encyclopdie des arts dcoratifs et industriels modernes au XXme sicle, svezak 9. Paris, 1925. Exposition internationale des arts dcoratifs et industriels modernes au XXme sicle. Section serbe-croate-slovene (catalogue). Paris, 1925. Exposition internationale des arts et des techniques dans la vie moderne Paris 1937, Paris, 1937. Catalogue gnral officiel. Grgaevi, Jaa. Umetni obrt. Zagreb: Jugoslovenski Lloyd, 1926. Horvat, Josip. Povijest novinstva Hrvatske : 1771-1939. Zagreb : Stvarnost, 1962. Horvat, Josip. ivjeti u Hrvatskoj 19001941. Zagreb : SNL, 1984. Kolveshi, eljka. Otto Antonini Zagreb i "Svijet" / "Svijet" i Zagreb dvadesetih. Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2006. Katalog izlobe. Leek, Suzana. ipke i narodni vez u ideologiji Hrvatskog seljakog pokreta. // Petrovi, Tihana (ur.) Narodne i/ili nacionalne ipke : Zbornik radova sa znanstvenostrunog skupa. Lepoglava : Turistika zajednica grada Lepoglave, 2004. Muraj, Aleksandra. Odnos graanstva spram narodne nonje i seljakoga tekstilnog umijea. // Narodna umjetnost - hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku, 43.2 (2006), str. 7-40. krabalo, Ivo. 101 godina filma u Hrvatskoj 1896. 1997. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 1998. Tonkovi, Marija. idovi fotografi. Zagreb : Gliptoteka HAZU, 2004.

ARHITEKTURA I URBANIZAM Bauer, Marko; Milan Glaser [ur.]. Sredinji ured za osiguranje radnika u Zagrebu 1922. 1926. Zagreb : Naklada SUZOR, 1928. Benai, Marina; Daniela Bilopavlovi Bedenik [ur.]. Too Dabac : Zagreb tridesetih godina. Zagreb : Muzej suvremene umjetnosti, Arhiv Too Dabac, 2009., 2. izd. Chorvt, Ivan. Czechs and Slovaks as explorers of the Yugoslavian Adriatic coast. // Resorting to the Coast: Tourism, Heritage and Cultures of the Seaside. Leeds : Centre for Tourism and Cultural Change : Leeds Metropolitan University, 2009. orak, eljka; Marina Oreb. Grand hotel Lopud. Konzervatorska dokumentacija. Dubrovnik, 2005. urevi, S. [ur.]. Spomen knjiga 1918 1939. 20 godina kulturnog i privrednog razvitka Kraljevine Jugoslavije. Beograd : tamparija Minerva, 1938. Galjer, Jasna. Aladar Vladimir Baranyai, Arhitektura i dizajn 1899 1936. Zagreb : Muzej za umjetnost i obrt, 1999. Grgaevi, Jaa. Umetni obrt. Zagreb : Jugoslavenski Lloyd, 1926. Grubii, Josip [ur.]. Jugoslavenski nacionalni album. Zagreb : Uprava djela : Jugoslavenski nacionalni album, [s. a.] (1933). Hoffmann, Walter. Sdost-Europa, Bulgarien Jugoslawien Rumnien, Ein Querschnitt durch Politik, Kultur und Wirtschaft. Leipzig : Wolfgang Richard Lindner Verlag, 1932. Kara, Zlatko. Bata-ville/Borovo, Urbani razvoj i spomeniki znaaj industrijskoga grada europske vrijednosti. Vukovar : Gradska knjinica Vukovar, 2008. Kaanin, Milan. L'Art yougoslave des origines a nos jours. Beograd : Muse du Prince Paul, 1939. Kisi, Dubravka [ur.]. Antun Ulrich, Arhiv arhitekta. Zagreb : HAZU Hrvatski muzej arhitekture, 2003. Kovai, Joko. Gradnje i pregradnje kua u Hvaru od 1813. do 1948. godine. // Graa i prilozi za povijest Dalmacije, vol. 19. Split : Dravni arhiv u Splitu, 2003. Kovai, Kreimir [ur.]. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ljubljana : Jugoslovensko novinarsko udruenje, 1927.

Krlovstv Jihoslavie slovem i obrazem. / Danilo D. Dani [et al.]. Belehrad [Beograd] : Tiskrna Minerva, 1934. Kuevi, Rajko [ur.]. Jugoslavija na tehnikom polju 1919 1929. Zagreb : Udruenje jugoslavenskih inenjera i arhitekta, 1930. Lakato, Joso. Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb : Jugoslavenski Lloyd, 1924. Lakato, Joso. Privredni almanah Jugoslovenskog Lloyda. Zagreb : Jugoslovenska tampa, 1929. Livakovi, Ivo. Tisuljetni ibenik. ibenik : Gradska knjinica Juraj igori, 2002. Macanovi, Hrvoje P. Sokolski slet, 1874 Zagreb 1934. Zagreb : Jugoslovenska tampa, 1934. Mal, Josip. Zgodovina umetnosti pri Slovencih, Hrvatih in Srbih. Ljubljana : Narodna galerija, 1924. Markovi, Jagoda. ibenik u doba modernizacije. Zagreb : Institut za povijest umjetnosti ; ibenik : Gradska knjinica Juraj igori, 2009. Martini, Julijo; Dubravka Hackenberger [ur.]. Osjeka arhitektura 1918.-1945. Osijek : HAZU Zavod za znanstveni i umjetniki rad u Osijeku, 2006. Mattei, Alfredo [ur.]. Brioni. Azienda autonoma di soggiorno Brioni, 1940. Milevoj, Marijan. Raa moje mladosti, Raa sa starih razglednica. Labin : Mathias Flacius, 2007. Moderna arhitektura Rijeke : Arhitektura i urbanizam meuratne Rijeke 1918.-1945. / Jasna Rotim Malvi [et al.]. Rijeka : Moderna galerija Rijeka, 1996. Naa kupalita, ljeilita i oporavilita. Zagreb : Lijenika tedna i pripomona zadruga, [s. a.] (1935?). Novinarski kongres, Zagreb Split, Maj 1939. // Novinar : Glasilo Jugoslavenskog novinarskog udruenja, God. XIII., Jubilarno izdanje povodom dvadesetgodinjice JNU. Zagreb : Jugoslavensko novinarsko udruenje, 1939. Ott, Ivan [ur.]. Karlovaki leksikon. Karlovac : Naklada Leksikon ; Zagreb : kolska knjiga, 2008.

203

204

Pavleti, Mira. Svijet Marije Lenz. // Lenz Guttenberg, Maria. Izgubljeni raj Brijuni. Zagreb : Izdanja Antibarbarus ; Faana : JU NP Brijuni, 2007. Pavlovi, Boa [ur.]. Rad kongresa gradova 1939. (Komunalna biblioteka Saveza gradova Kraljevine Jugoslavije, Knjiga prva.) Beograd : tamparija Drag. Gregoria, 1939. Pet godina socijalno-medicinskoga rada u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1920 1925. Zagreb : Institut za socijalnu medicinu Ministarstva narodnog zdravlja, [s. a.] (1926?). Petar Senjanovi, splitski planer i graditelj. / Robert Pleji [et al.]. Split : Sveuilina knjinica u Splitu : Drutvo arhitekata Split, 2007. Petri, Marinko. Hvarski turistiki spomenar : Sentimentalno putovanje kroz turistiku prolost Hvara. Hvar : Turistika zajednica grada Hvara, 2001. Piplovi, Stanko. Izgradnja Splita izmeu svjetskih ratova. Split : Drutvo prijatelja kulturne batine u Splitu : Drutvo arhitekata Split, 2008. Sabli, Marko [ur.]. Almanah grada Karlovca. Zagreb : tamparija Gaj, 1933. Splitski almanah i adresar za godinu 1925. Split : Opinski statistiko-anagrafski ured, 1925. ale, Majda; Miroslav Pavlovi. 100 godina turizma u Baki. Baka : Turistika zajednica opine Baka, 2004. Timet, Tomislav. Stambena izgradnja Zagreba do 1954. godine : Ekonomskohistorijska analiza. (Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, Knjiga 10). Zagreb : Izdavaki zavod JAZU, 1961. Tonkovi, Marija. uro Janekovi : Fotografije : Doivjeti Zagreb 1930-ih. Zagreb : Muzej za umjetnost i obrt, 2009. Tuek, Darovan. Arhitektonski natjeaji u Splitu 1918-1941. Split : Drutvo arhitekata Split, 1994. Uskokovi, Sandra. Moderna arhitektura kao kulturna batina Dubrovnika. Zagreb : Izdanja Antibarbarus, 2009. Vien, Ivan [ur.]. Strajniev zbornik [Kosta Strajni ivot i djelo]. Dubrovnik : Matica hrvatska Ogranak Dubrovnik ; Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 2009. Vimer, Mirko [ur.]. Ljeti i zimi u Jugoslaviji. Zagreb : Jadranska straa Mjesni odbor II, 1933.

Violi, Frano; Toni Bognolo I. [ur.]. Almanah grada Suaka sa prikazom Gornjeg Jadrana. Zagreb : Jugoslavenska tampa, 1931. Visconti-Prasca, Sebastiano. La Jugoslavia e gli Jugoslavi. Milano : Fratelli Treves Editori, 1938. Vukadin-Doronjga, Hela. 24 sata heroja : Mladen Kauzlari ukus meuratnog Zagreba. Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2003. Vukoni, Boris. Povijest hrvatskog turizma. Zagreb : Prometej, 2005. Wendel, Hermann. Sdslawische Reisen: Von Marburg bis Monastir + Von Belgrad bis Buccari. Frankfurt a. M. : Frankfurter Societts-Druckerei, 1921./1922. Zagreb 1934. / Vjekoslav Klai [et al.]. Zagreb : Drutvo Zagrepana, 1934. Zagreb godine 1919-1925. Izvjetaj gradskog poglavarstva o sveopoj upravi slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba za godinu 1919.-1925. Zagreb : Knjigotiskara Braa Kralj, 1929. Zagrebaka enciklopedija Ivana Ulnika. / Katarina Horvat [et al.]. Zagreb : Zagrebako arhivistiko drutvo : Dravni arhiv u Zagrebu, 2007.

KIPARSTVO Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti. Zagreb : Galerija Klovievi dvori, 2007. Katalog izlobe. Barbi, Vesna. Prilog monografiji Ivana Metrovia. Spomenici Indijancima u Chicagu (Historijat na temelju arhivske grae). // Bulletin JAZU 45-46 (1978), str. 76-103. Barievi, Marina. Povijest moderne keramike u Hrvatskoj. Zagreb : kolska knjiga, 1986. Battersby, Martin. The Decorative Twenties. London : Studio Vista, 1971. Battersby, Martin. The Decorative Thirties. London : Studio Vista, 1971. Benton, Charlotte ; Tim Benton ; Ghislaine Wood [ur.]. Art Deco 1910-1939. Boston ; New York ; London : Bulfinch Press, AOL Time Warner Book Group, 2003. Curtis, Penelope. Deco Sculpture and Archaism. // Art Deco 1910-1939. New York, 2003. orak, eljka. The 1925 Yugoslav Pavilion in Paris. // The Journal of Decorative and Propaganda Arts (Miami, Fla.), 1990, 17 (Fall), 37-41. Duncan, Alastair. American Art Deco. London : Thames & Hudson, 2003. Duncan, Alastair. Art Deco. London : Thames and Hudson, 1997. Exposition internationale des arts dcoratifs et industrieles modernes Paris 1925. Paris : dit par Lart vivant, Librarie Larousse, 1925. Exposition internationale des arts dcoratifs et industrieles modernes, Paris 1925 : Section du Royaume des Serbes, Croates et Slovnes : Catalogue officiel. Paris, 1925. Ferdinand Preiss : Sculpture, Paintings and Photography Art Deco. New York, 1991. Gamulin, Grgo. Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljea. Zagreb : Naprijed, 1999. Guide album de lexposition internationale des arts dcoratifs et industriels modernes : Ledition moderne. Paris, 1925. Horvat Pintari, Vera. Die Macht des Decorums. // Ivan Metrovi : Skulpturen. Berlin ; Zrich ; Be, 1987. Katalog izlobe, str. 11-15.

Horvat Pintari, Vera. Tradicija i moderna. Zagreb : HAZU, 2009. Poglavlje IV. : Paradigma Ivan Metrovi, str. 585-689. Jenkins, Alan. The Twenties. Norwich, Norfolk : Jarrold & Sons Ltd, 1974. Kekemet, Duko. Dujam Peni. Zagreb : DPUH, 1979. Kekemet, Duko. ivot Ivana Metrovia (1883-1962-2002). Zagreb : kolska knjiga, 2009. Koprina, Arijana. Oblikovanje metala na izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. u hrvatskoj dionici izlobe Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. // Peristil 51(2008), str. 89-98. Lart dcoratif et industriel dans le Royaume S.H.S. Paris, 1925. Lujo Bezeredi : Zbornik radova strunog skupa uz 110. obljetnicu roenja. akovec : Muzej Meimurja, 2008. Maroevi, Tonko. Kiparstvo 19. i 20. stoljea. // Tisuu godina hrvatskog kiparstva / [ur.] Igor Fiskovi. Zagreb : MGC, 1997., str. 291. Mauran-Suboti, Vesna. Robert JeanIvanovi : retrospektivna izloba. Zagreb : Gliptoteka HAZU, 1999. Katalog izlobe. Mauran-Suboti, Vesna. Vojta Brani : retrospektiva. Zagreb : Gliptoteka HAZU, 2010. Katalog izlobe. Mihicic, Andre Vite. Dujam Penic Sculpteur. Paris : ditions E. De Boccard, 1930. Roje-Depolo, Lida ; Aleksander Laslo. Frane Cota : retrospektivna izloba. Zagreb : Gliptoteka HAZU, 1995. Katalog izlobe. Roje-Depolo, Lida. Hinko Juhn : retrospektivna izloba. Zagreb : Gliptoteka JAZU, 1989. Katalog izlobe. Stipani, Branka. Ivan Metrovis Melancholic Art Deco. // The Journal of Decorative and Propaganda Arts (Miami, Fla.), 1990, 17 (Fall), 54-59. Vuji, Davorin. Hinko Juhn. Zagreb : ArTresor naklada, 2008. Wood, Ghislaine. Essential Art Deco. Boston ; New York ; London : Bulfinch Press, AOL Time Warner Book Group : V&A Publications, 2003. Zaczek, Ian [ed.]. Art Deco. Bath : Paragon Book, 2001.

SLIKARSTVO Abadi Hodi, Aida. Omer Mujadi 1903. 1991. Zagreb : Umjetniki paviljon, 2002. Katalog izlobe. Benton, Charlotte ; Tim Benton ; Ghislaine Wood [ur.]. Art Deco 1910. - 1939. London : V&A Publications, 2003. Katalog izlobe. Depolo, Josip. Cata Dujin Ribar. Zagreb : Nacionalna i sveuilina biblioteka, 1988. Editorial : The Paradoxical Twenties. // Apollo 2(1966), str. 2-9. Gamulin, Grgo. Hrvatsko slikarstvo XX. stoljea. Svezak prvi. Zagreb : Naprijed, 1987. Garberi, Mercedes [et al.]. Italia anni trenta : opere dalle collezioni d'arte del Comune di Milano = Tridesete godine u talijanskoj umjetnosti : iz Kolekcije Palazzo Reale comune di Milano. Milano : Vangelista Editori, 1989. Katalog izlobe. Glavoi, Daina. Ladislao de Gauss. Rijeka : Drutvo povjesniara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja, 2010. Greif, Martin. Defining Art Deco. // Art Dco Society of New York News 1(1982) Hillier, Bevis. Art Deco 20s and 30s. London, 1968. Jozo Kljakovi : retrospektiva 1889. 1969. Zagreb : Galerija Klovievi dvori, 2009. Jugoslovenska umetnost XX veka : 1900 1920 : plenerizam, secesija, simbolizam, minhenski krug, impresionizam, ekspresionizam. Beograd : Muzej savremene umetnosti, 1972. Katalog izlobe. Jugoslovenska umetnost XX veka : Trea decenija : konstruktivno slikarstvo. Beograd : Muzej savremene umetnosti, 1967. Katalog izlobe. Jugoslovenska umetnost XX veka : 1929 1950 : nadrealizam, postnadrealizam, socijalna umetnost, umetnost NOR-a, socijalistiki realizam. Beograd : Muzej savremene umetnosti, 1969. Katalog izlobe. Kolveshi, eljka. Otto Antonini : Zagreb i "Svijet" / "Svijet" i Zagreb dvadesetih... Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2006. Katalog izlobe. Lucie-Smith, Edward. Art Deco Painting. London : Phaidon Press, 1990.

Makovi, Zvonko. Marijan Trepe : retrospektiva. Zagreb : Umjetniki paviljon, 2010. Katalog izlobe. Makovi, Zvonko. Milivoj Uzelac 1897. 1977. : retrospektiva. Zagreb : Umjetniki paviljon, 2008. Katalog izlobe. Makovi, Zvonko. Vilko Gecan 1894. 1973. : retrospektiva. Zagreb : Umjetniki paviljon, 2005. Katalog izlobe. Malekovi, Vladimir. Stilovi i tendencije u hrvatskoj umjetnosti XX. stoljea. Zagreb : Art studio Azinovi, 1999. Maroevi, Tonko. Marino Tartaglia. Zagreb : Klovievi dvori, 2003. Katalog izlobe. Prelog, Petar. Proljetni salon 1916. 1928. Zagreb : Umjetniki paviljon, 2007. Katalog izlobe. Rauter Plani, Biserka. Retrospektivna izloba Juraj Plani. Zagreb : Muzejsko galerijski centar, 1996. Katalog izlobe. Reberski, Ivanka. Realizmi dvadesetih godina : magino, klasino, objektivno i hrvatsko slikarstvo. Zagreb : Umjetniki paviljon, 1994. Katalog izlobe. Reberski, Ivanka. Realizmi dvadesetih godina : magino, klasino, objektivno. Zagreb : Institut za povijest umjetnosti : ArTresor studio, 1997. Reberski, Ivanka. Ivo Reek 1898 1979. : retrospektivna izloba. Zagreb : Umjetniki paviljon, 1998. Katalog izlobe. Senjanovi, Petra ; Irena Kraevac. Robert Auer (1873. 1952.) : slikar zagrebake secesije / retrospektiva. Zagreb : Galerija Klovievi dvori, 2010. Katalog izlobe.

205

206

KAZALITE Batui, Nikola. Sjene fantastina igra Ljube Babia i Boidara irole. // Dani hvarskog kazalita XXX. Hrvatska knjievnost i kazalite i avangarda dvadesetih godina 20. stoljea. Zagreb : HAZU ; Split : Knjievni krug, 2004., str. 197-211. Galjer, Jasna ; Miroslav Gaparovi. Ljubo Babi. Radovi iz zbirke Muzeja za umjetnost i obrt. Zagreb : Muzej za umjetnost i obrt, 2001. Katalog izlobe. Galjer, Jasna. Parika izloba 1925. i Art dco. // ovjek i prostor, god. XXXVIII, br. 3-4, 1991. Hrvatska scenografija u dvadesetim godinama prologa stoljea (nacrt). // Dani hvarskog kazalita XXX. Hrvatska knjievnost, kazalite i avangarda dvadesetih godina 20. stoljea. Zagreb : HAZU ; Split : Knjievni krug, 2004., str. 259-268. Konjovi, Jovan. Boja i oblik u scenskom prostoru (Stopedeset godina scenografije u Zagrebu 1784-1941). // Rad JAZU, knj. 326. Zagreb : JAZU, 1962. Kovai, ura. Prisutnost i odjeci ruske scenografije na zagrebakoj glazbenoj sceni 1918-1940. Zagreb : Institut za povijesne znanosti, 1991. Lederer, Ana. Avangardne tendencije u hrvatskom kazalitu dvadesete, pedesete, sedamdesete. // Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti. Zagreb : Galerija Klovievi dvori, 2007. Katalog izlobe, str. 198-213. Lederer, Ana. Hrvatska scenografija u hrvatskoj teatrologiji. // Krleini dani u Osijeku 2002. / priredio Branko Heimovi. Zagreb : Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazalita Zagreb ; Osijek : Hrvatsko narodno kazalite u Osijeku : Pedagoki fakultet, 2003., str. 302-310. Petranovi, Martina. Uloga kostimografije u hrvatskom kazalitu. Nastajanje, afirmacija i dosezi jedne umjetnike discipline. Zagreb : Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2010. Doktorska disertacija [rukopis]. Reberski, Ivanka. Realizmi dvadesetih godina. Zagreb : Institut za povijest umjetnosti : Art tresor studio, 1997.

Schneider, Arthur. Oprema opere. S osam izvornih litografija Ljube Babia i esnaest autotipija. Zagreb, 1916. Secesija u Hrvatskoj. Zagreb : Muzej za umjetnost i obrt, 2004. Katalog izlobe. Uskokovi, Jelena. Ljubo Babi. Retrospektiva 1905 - 1969. Zagreb : Moderna galerija, 1975. Katalog izlobe.

FOTOGRAFIJA Babi, Ljubo. Fotografija vizija svijeta. // Jutarnji list, 29. 6. 1930. Dance, Robert ; Bruce Robertson. Ruth Harriet Louise and Hollywood Glamour Photography. Berkeley : University of California Press, 2002. Faber, Monika. DOra Vienna and Paris 1907 1957 : The Photography of Dora Kallmus. New York : Vassar College Art Gallery Poughkeepsie, 1987. Flaker, Aleksandar. Rije, slika, grad, rat. Zagreb : Durieux, 2009. Frajti, August. Smjernice u godini 1933. // Foto Revija, br. 1, Zagreb, I/1933. Hochreiter, Otto. Buerliches Leben in fotografischen Bildern. // Fotogeschichte. Beitrge zur Geschichte und sthetik der Fotografie, god. 2 (1982), br. 5, str. 45-54. Horvat, Josip. Obrisi velegradskog Zagreba. Dojmovi s jedne zanimljive izlobe. // Novosti, br. 167, Zagreb, 19. 6. 1931. Koevi, elimir. Ivana Tomljenovi. Zagreb : Studio galerije suvremene umjetnosti, 1983. Marinetti, Filippo Tommaso; Tato (Guglielmo Sansoni). Manifesto della fotografia futurista, 16. aprile 1930. Marinetti, Filippo Tommaso; Tato (Guglielmo Sansoni). La Fotografia Futurista i Il Futurismo, 11. 1. 1931. Mellor, David. Germany The New Photography 1927 1933. London : Arts Council of Great Britain, 1978. Muray, Nickolas. The Amateur Movie Producer. // Photoplay, travanj 1927., str. 51-52. Nehajev, Milutin. Moderna fotografija atelijer Tonka Zagreb. Zagreb, 1924. Renger-Patzsch, Albert. Die Welt ist schn. Mnchen : Kurt Wolff Verlag, 1928. Tonkovi, Marija. Dominacija umjetnikog htijenja nad fotoaparatom. // Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti. Zagreb : Galerija Klovievi dvori, 2007. Ukrainik, Lea. Umjetniki paviljon 18981998. Zagreb : Umjetniki paviljon, 2000.

AUTORI KATALOKIH JEDINICA

KUSTOSI MUZEJA ZA UMJETNOST I OBRT

VANJSKI SURADNICI

dr. sc. Marina Bagari (M.B.) Vanja Brdar Mustapi (V.B.M.) Antonia Doen (A.D.) Miroslav Gaparovi (M.G.) Sandra Kanduar Trojan (S.K.T.) Andrea Klobuar (A.Kl.) Arijana Koprina (A.K.) dr. sc. Vesna Lovri Planti (V.L.P.) Dunja Neki (D.N.) mr. sc. Dubravka Osreki Jakeli (D.O.J.) mr. sc. Marija Tonkovi (M.T.) Koraljka Vlajo (K.V.)

Maja Arabi, Muzej grada Zagreba (M.A.) Radmila Biondi, Muzej Slavonije, Osijek (R.B.) Kristina Bonjekovi-Stojkovi, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (K.B.S.) Jasna Galjer, Filozofski fakultet, Zagreb (J.G.) Daina Glavoi, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka (D.G.) Vera Gruji, Narodni muzej u Beogradu (V.G.) Jasna Jaki, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (J.J.) Ivana Kancir, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (I.K.) Maja Kari, Hrvatski muzej turizma, Opatija (M.K.) Vesna Kedmenec Krii, Kabinet grafike HAZU, Zagreb (V.K.K.) eljka Kolveshi, Muzej grada Zagreba (.K.) Mirjana Kos-Nalis, Hrvatski muzej turizma, Opatija (M.K.N.) Irena Kraevac, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb (I.K.) Snjeana Pintari, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (S.P.) Bojana Popovi, Muzej primenjene umetnosti, Beograd (B.P.) Nada Sablji-Butorac, Muzej grada Rijeke (N.S.B.) Lana Skuljan, Povijesni muzej Istre, Pula (L.S.) Gordana Stanii, Narodni muzej u Beogradu (G.S.) Leila Topi, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (L.T.) Vesna Vrabec, Muzej grada Zagreba (V.V.)

208

KATALOG

namjet aj
210

1. STOL ZA KARTANJE Zagreb, oko 1920. oblikovanje: Aladar Baranyai drvo, furnirano, intarzirano 65 x 101 x 101 cm vl. Vera Lambert, Zagreb J.G.

4. KAU Maribor ili Zagreb, 1934. (?) oblikovanje: Tomislav Krizman mahagonijev furnir; nova tapetarija i tkanina 80 x 250 x 100 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 17567 Iz ostavtine Tomislava Krizmana; oblikovno i stilski srodan garnituri namjetaja iz iste ostavtine izraenoj u mariborskoj tvornici namjetaja Karl Wesiak. V.B.M. 5. Tomislav Krizman NACRT KAUA Zagreb, 1934. kolorirani tu na papiru 34,6 x 35,2 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23542 Nacrt gotovo identian kauu MUO 17567. U fundusu MUO sauvano nekoliko skica i nacrta kaua u vie varijanti, neki signirani i datirani 1934. godinom. V.B.M. 6. Tomislav Krizman SKICE NAMJETAJA I INTERIJERA Zagreb, 1929. olovka na papiru 25,5 x 45 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49692/1 etiri skice za opremu i ureenje dio nice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca na Meunarodnoj izlobi u Barceloni 1929. V.B.M. 7. NASLONJA Zagreb, 1937. oblikovanje: Sreko Sabljak izvedba: Obrtna kola orahov furnir, tokarena jasenovina, magarea koa 70 x 88 x 85,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8221 Dio garniture izloene u paviljonu Kraljevine Jugoslavije na Meunarodnoj izlobi u Parizu 1937. V.B.M. 8. NASLONJA oko 1939. javorovina, slama 72 x 58 x 56 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44565 Iz stana arhitekta Mladena Kauzlaria u Petrinjskoj 11/3, Zagreb. Gotovo identian naslonjau francuske dizajnerice Charlotte Perriand iz 1935. V.B.M.

2. STOLCI Zagreb, oko 1920. oblikovanje: Aladar Baranyai drvo, tokareno, crno obojeno; nova presvlaka 50 x 39,5 x 39,5 cm vl. Vera Lambert, Zagreb J.G.

3. NASLONJA Zagreb, 1934. oblikovanje: Tomislav Krizman orahovina, luena; tkanina 101 x 66 x 75 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12099 U fundusu Muzeja za umjetnost i obrt sauvano je i nekoliko skica naslonjaa, jedna signirana i datirana 1934. godinom. V.B.M.

9. NASLONJA srednja Europa, 1920. - 1930. trenjevina, dijelovi rezbareni, obojani, crno politirani; nova presvlaka 120 x 68 x 80 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 14634 V.B.M.

12. STOLCI - NASLONJAI - KAUI / PREDLOAK BR. 10 katalog namjetaja Zagreb, kasnih 1930-ih Umjetniki atelier Mario Biondi apirografirane kopije crtea, dijelom kolorirano 21,8 x 30,3 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44461 V.B.M. 13. STOL, STOLAC I NASLONJA - dio garniture Hrvatska ili Francuska (?), oko 1930. (?) obojeni furnir ptijeg javora, crno politirano drvo stol: 80 x 130 x 70 cm; stolac: 80 x 40 x 48 cm; naslonja: 80 x 52 x 70 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44558/1,3,4 Garnitura se sastoji od stola, dva stolca, dva naslonjaa, buffeta, pisaeg stola i police. V.B.M.

15. NONI ORMARI Be (?), 1910. - 1920. crno politirano drvo, mjed, staklo (novo) vis. 78 cm; promjer 40 cm privatno vlasnitvo, Zagreb V.B.M. 16. TOALETNI ORMARI Francuska, oko 1930. furnir ptijeg javora; ogledalo, brueno; poniklana mjed 173 x 160 x 114 cm Zbirka Jura Gaparac, Zagreb Iz posjeda obitelji Badovinac. Izveden po uzoru na toaletni ormari tvrtke Saddier et ses fils, te onaj francuskog dizajnera Paula Poireta za robnu kuu Lord and Taylor u New Yorku, oba iz 1928. V.B.M. 17. STOL ZA BLAGOVAONICU Francuska, oko 1930. palisandrov i mahagonijev furnir 80 x 155 x 86 cm Zbirka Vela - agrovi, Zagreb V.B.M.

211

10. NASLONJA Zagreb, 1930-ih izrada: stolar P. Patai; tapetar Lj. Srdeli furnir makassar ebanovine; tkanina sign. s unutranje strane stranje desne noge: Izradio / sa P. Patai / za Z.Z. / Lj. Srdeli / Tapetar i dekorater / Ilica 12 / dvorite 86 x 75 x 85 cm privatno vlasnitvo, Zagreb Izraeno za Zagrebaki zbor. V.B.M.

18. STOLI Francuska, 1930-ih orahov furnir, staklo (novo) vis. 70 cm; promjer 52 cm Zbirka Vela - agrovi, Zagreb V.B.M. 19. BUFFET Francuska, 1930. - 1935. palisandrov i javorov furnir, kromirana mjed 100 x 130 x 46 cm privatno vlasnitvo, Zagreb V.B.M.

14. VITRINA Be, 1920-ih izrada: tvornica Anton Herrgesell furnir ruinog drva, crno politirano drvo; staklo, bezbojno, brueno; mjed, lijevana, iskucana sign.: ANTON HERRGESELL / Mbelfabrik / Werksttten fr knstl. Innenausbau / WIEN. XIV. Diefenbach g. 21-23 (ploica s unutranje strane donjih vrata) 175 x 73,5 x 50 cm privatno vlasnitvo, Zagreb V.B.M. 11. NASLONJA Hrvatska (?), kasnih 1930-ih bukovina, dijelovi tokareni, orahov furnir; barun 82 x 74 x 96 cm Zbirka Jura Gaparac, Zagreb V.B.M.

20. BUFFET Francuska, 1930. - 1935. palisandrov i mahagonijev furnir; mramor; staklo, bezbojno, brueno; ogledalo; poniklana mjed 107 x 130 x 45 cm Zbirka Vela - agrovi, Zagreb V.B.M.

23. NASLONJA 1932. obojene eline cijevi, obojene drvene letvice (naknadno izvedene) 85 x 51,5 x 86 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24124 Tip naslonjaa M 20 arhitekta i dizajnera Ludwiga Miesa van der Rohea. Originalno sjedalo i naslon za lea bili su izvedeni od ratana. Dio opreme terase Gradske kavane, Zagreb. V.B.M. 24. NASLONJA ehoslovaka (?), 1930-ih kromirane eline cijevi, perploa furnirana korijenskim furnirom oraha, bukovina 87 x 50 x 59 cm Zbirka Jura Gaparac, Zagreb Iz vile Pfeffermann, Jurjevska 27a, Zagreb, koju je projektirao arhitekt Marko Vidakovi. V.B.M. 25. NASLONJA poslije 1927. kromirane eline cijevi, bukovina; novija presvlaka 83 x 59,5 x 68 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12724 V.B.M.

staklo

212

21. BUFFET Italija, 1935. - 1940. oblikovanje: Paolo Buffa (atribuirano) crno politirano drvo, mahagonijev furnir, staklo, poniklani metal 182 x 99,5 x 44,5 cm privatno vlasnitvo, Zagreb V.B.M. 22. NASLONJA Njemaka ili ehoslovaka (?), poslije 1932. oblikovanje: Le Corbusier, Charlotte Perriand i Pierre Jeanneret, oko 1928. kromirane eline cijevi, novija telea koa 61 x 65 x 65 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 17496/1 Siege a dossier basculant model B 301. Iz vile Hirtzler - Schwartz (1933.-1935.), Golubovac 11, Zagreb, koju je projektirao arhitekt Mladen Kauzlari. V.B.M.

26. SERVIS ZA PIE Zagreb, 1925. oblikovanje: Tomislav Krizman staklo bezbojno, brueno boca vis. 28 cm; vr vis. 25 cm; aa vis.15 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 13096/1,2,3 S.K.T.

30. FIGURICA Be 1930-ih oblikovanje: Karl Hagenauer (?) izvedba: Bimini (?) staklo, obojeno vis. 25 cm privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T. 31. ZDJELA ehoslovaka, Karlovy Vary, oko 1920. oblikovanje: Josef Hoffmann izvedba: staklana L. Moser & Shne staklo, obojeno, brueno vis. 21 cm sign.: Moser Karlsbad, WW, Czechoslovakia Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 29525 S.K.T.

36. VAZA ehoslovaka, Dvory kod Karlovyih Vary, 1925. - 1927. oblikovanje: Heinrich Hussmann izvedba: Ludwig Moser & Shne staklo, bezbojno i obojeno, jetkano vis. 14,5 cm; promjer: 15,5 cm sign. HH, Moser MM (u ovalu) privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T.

213

27. VAZA Zagreb, oko 1926. oblikovanje: Ivan Gundrum staklo, bezbojno, brueno vis. 25,7 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 803 S.K.T. 28. AA ZA PIVO I AA ZA VINO Samobor, 1939. bezbojno staklo, brueno vis.16,5 cm; vis.10,7 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 17151/1,2 S.K.T. 29. DOZA ZA AJ Be, oko 1920. staklo, bezbojno, brueno; srebro vis. 14 cm igovi na okovu: Gedlitzka Josef B. u. Shne Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 19141 S.K.T. 32. DOZA S POKLOPCEM eka, Haida, 1915. - 1920. izvedba: Oertel Johann & Co. staklo, obojeno vis. 15 cm; promjer: 11,2 cm sign.: Schutzmarke, Haida (na papirnatoj naljepnici) privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T 33. VAZA ehoslovaka, Nov Bor (?), oko 1920. oblikovanje: Josef Hoffmann (?) staklo, obojeno vis. 10,5 cm privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T. 34. VAZA ehoslovaka, Karlovy Vary, 1920. - 1925. izvedba: staklana L. Moser & Shne staklo, obojeno, brueno, jetkano, pozlaeno vis. 12 cm ; otvor 14,6 x 8,1 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18875 S.K.T. 35. VAZE ehoslovaka, Karlovy Vary, oko 1925. izvedba: staklana L. Moser & Shne staklo, obojeno, brueno, jetkano, pozlaeno vaza vis.: 13 cm; vazica vis.: 5,9 cm sign.: Moser, Karlsbad Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18876/4,6 S.K.T.

37. VAZA ehoslovaka, oko 1925. staklo, bezbojno, brueno vis. 29,5 cm; promjer otvora: 5,8 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 13418 S.K.T. 38. VAZA eka, Hermanova Hut, 1930-ih izvedba: staklana Stlzle staklo, obojeno vis. 21,7 cm privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T. 39. SERVIS ZA LIKER ehoslovaka, Karlovy Vary, oko 1925. izvedba: Ludwig Moser& Shne staklo, obojeno, brueno boca vis. 26,7 cm; aica vis. 6,2 cm sign.: Moser, Tchecoslovaquie Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 11967/1-7 S.K.T.

40. SERVIS ZA LIKER ehoslovaka, Nov Bor, poslije 1930. oblikovanje: Karl Palda staklo, obojeno, bezbojno, brueno, prevueno boca s epom vis. 28,1 cm; aice vis. 6,7 cm Zbirka Jura Gaparac, Zagreb. S.K.T.

45. VAZA Francuska, 1930-ih izvedba: staklana Daum staklo, obojeno vis. 22,1 cm, promjer 23,5 cm sign.: Daum Nancy France privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T. 46. VAZA POISSONS Francuska, 1930-ih izvedba: staklana Sabino staklo, opalno, preano u kalup vis. 13 cm sign.: Sabino Paris privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T.

48. VAZA Francuska, 1930-ih oblikovanje: Pierre dAvesn staklo, obojeno, lijevano vis. 26,4 cm sign.: Davesn France privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T.

214
41. VAZA ehoslovaka, Nov Bor(?), poslije 1930. oblikovanje: Karl Palda staklo, bezbojno, obojeno, matirano vis. 26,8 x 19,4 x 8 cm Zbirka Jura Gaparac, Zagreb S.K.T. 42. SERVIS ZA LIKER ehoslovaka, Nov Bor (?), oko 1930. staklo, bezbojno, obojeno, prevueno, brueno, matirano, puhano u kalup boca vis. 25 cm; aice vis. 6,4 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 46883/1-7 S.K.T. 49. VAZA LAGAMAR Francuska, Wingen-sur-Moder, oko 1926. oblikovanje: Ren Jules Lalique izvedba: staklana Lalique staklo, bezbojno, brueno, obojeno emajlnim bojama vis. 19 cm; promjer 17,5 cm sign.: R. Lalique, France privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T.

43. VAZA Francuska, Epinay-sur-Seine, oko 1925. izvedba: staklana Schneider staklo, obojeno, brueno, jetkano vis. 47 cm sign.: Le Verre Franais Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 14629 S.K.T.

47. TANJUR Francuska, 1930-ih izvedba: staklana Sabino staklo, opalno, preano promjer 34,7 cm; vis. 6,3 cm sign.: Verart, France, Paris privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T.

44. VAZA Francuska, Epinay-sur-Seine, 1925. - 1927. izvedba: staklana Schneider staklo, obojeno, prevueno, brueno, jetkano vis. 8,7 cm; promjer 12,5 cm sign.: Le Verre Franais France privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T.

50. TANJUR MARIENTHAL Francuska, Wingen-sur-Moder, 1927. - 1928. oblikovanje: Ren Jules Lalique izvedba: staklana Lalique promjer 23,5 cm sign.: R. Lalique, France, No 3022 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 19137 S.K.T.

51. SERVIS Italija, Milano (?), 1925. -1935. staklo, bezbojno, oslikano emajlnim bojama zdjela vis. 9,8 cm; promjer 24,6 cm zdjelica vis. 5,5 cm; promjer 11,3 cm privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T. 52. ZDJELA vedska, Orrefors, 1930. -1935. oblikovanje: Nils Landberg (?) izvedba: staklana Orrefors staklo, bezbojno, matirano vis. 8,2 cm; promjer 15,3 cm sign.: Orrefors.. ( neitko...). NI396 privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T. 53. VAZA eka, poslije 1915. staklo, bezbojno, oslikano, pozlata vis. 17,2 cm; promjer 14,2 cm privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T. 54. FLAKON ehoslovaka (?), 1925. - 1930. staklo, obojeno, brueno; mjed vis. 12,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44341 S.K.T.

56. DOZA S POKLOPCEM ehoslovaka (?), 1930-ih staklo, bezbojno, brueno vis. 8 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb MUO 37784/3a,b S.K.T. 57. FLAKON ehoslovaka (?), 1930-ih staklo, obojeno i bezbojno, brueno; mjed vis. 12,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44342 S.K.T. 58. FLAKON ehoslovaka (?), oko 1930. staklo, bezbojno, matirano; mjed vis. 14 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44343 S.K.T. 59. FLAKON Francuska, Wingen-sur-Moder, oko 1928. oblikovanje: Ren Jules Lalique izvedba: staklana Lalique staklo, obojeno, preano vis. 6,6 cm; promjer 6,3 cm sign. R. Lalique, France, No 522 privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T.

62. Vilko Gecan NACRT ZA VITRAJ DRVOSJEA SA ENOM iz ciklusa ivot drvosjee Zagreb, 1923. akvarel, tu, ugljen na papiru 138 x 50 cm sign.d.d.: V. Gecan 1923 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 19457/5 S.K.T.

215

63. VITRAJ DRVOSJEA SA ENOM iz ciklusa ivot drvosjee Zagreb. 1923. nacrt: Vilko Gecan izrada: Ivan Marinkovi staklo, bezbojno i obojeno, oslikano; olovo 134 x 84 cm sign.d.d.: V. Gecan / 1923 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15047/4 S.K.T. 55. FLAKON ehoslovaka (?), 1930-ih staklo, bezbojno, brueno, matirano vis. 19,5 cm privatno vlasnitvo, Zagreb S.K.T. 64. VITRAJ INENJER Zagreb, 1928. nacrt: Marijan Trepe izrada: Ivan Marinkovi staklo, bezbojno i obojeno, oslikano; olovo 184 x 74 cm sign.: M.Trepe / 928 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8460/1 S.K.T.

60. Vilko Gecan NACRT ZA VITRAJ DRVOSJEA, MAJKA I DIJETE iz ciklusa ivot drvosjee Zagreb, 1923. akvarel, tu, ugljen na papiru 138 x 50 cm sign. d.d.: V. Gecan 1923 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 19457/1 S.K.T. 61. VITRAJ DRVOSJEA, MAJKA I DIJETE iz ciklusa ivot drvosjee Zagreb, 1923. nacrt: Vilko Gecan izrada: Ivan Marinkovi staklo, bezbojno i obojeno, oslikano; olovo 134 x 84 cm sign.d.d.: V. Gecan / 1923 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15047/3 S.K.T

216

65. VITRAJ TVORNICA Zagreb, 1928. nacrt: Marijan Trepe izrada: Ivan Marinkovi staklo, bezbojno i obojeno, oslikano; olovom 184 x 74 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8460/2 S.K.T.

ker amik a

68. VAZA Zagreb, 1925. oblikovanje: Tomislav Krizman crvenkasti keramiki crijep, vrten, modeliran; viebojni slikani ukras, prozirna ocaklina visina 35 cm sign.: urezana: 12/a, na ocaklini: TK/16 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 11717 Predmet je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. M.B.

66. MOZAIK Zagreb, 1927. nacrt: Marko Raica izrada: Zavod za umjetno postakljivanje I. Marinkovi staklo, obojeno; gipsana masa; eljezo 36,5 x 45,3 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49760 S.K.T.

69. SERVIS ZA KAVU I AJ Zagreb, 1925. oblikovanje: Tomislav Krizman bijeli keramiki crijep, vrten; viebojni slikani ukras, prozirna ocaklina, pozlata visina vra 18,2 cm, vis. vra za mlijeko 12,5 cm, vis. eernice 11 cm, vis. alice 7 cm, promjer tanjuria 13 cm sign. smea: TK.4 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18460 Servis je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. M.B. 70. ALICA I TANJURI servis za kavu i aj Zagreb, 1925. oblikovanje: Tomislav Krizman bijeli keramiki crijep, vrten; viebojni slikani ukras, prozirna ocaklina, pozlata vis. alice 7 cm, promjer tanjuria 13 cm sign. crna: TK.1 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 2133 i 2134 Predmet je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. M.B.

67. MOZAIK Zagreb, 1927. izrada: Zavod za umjetno postakljivanje I. Marinkovi staklo, obojeno; gipsana masa 44 x 60 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49761 S.K.T.

71. VR Zagreb, 1925. - 1930.oblikovanje: Tomislav Krizman (?) majolika promjer osnove 12 cm, visina (s drkom) 20,8 cm Muzej primenjene umetnosti, Beograd, inv. br. 5138 Na osnovi inicijala autora, koji je bio ispisan na donjem dijelu osnove, kustosica Rua Drecun je 1963. godine vr identificirala kao djelo Tomislava Krizmana. Naalost, danas se samo naziru tragovi potpisa, na osnovi kojih ne moemo potvrditi ovu atribuciju. Predmet je otkupljen od gospoe Zore Bodi 1962. ili 1963. godine. B.P. 72. KROPIONICA Zagreb, 1924. - 1925. oblikovanje: Jelena Babi bijeli keramiki crijep, modeliran; viebojne ocakline visina 31 cm, irina 25 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26786 Predmet je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. M.B.

74. ZDJELA Zagreb, 1924. - 1925. oblikovanje: Jelena Babi bijeli keramiki crijep, vrten, modeliran; crna ocaklina vis. 9 cm, promjer 17,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 2128 M.B.

78. POSUDA S POKLOPCEM Zagreb, oko 1927. oblikovanje: Ivan Gundrum majolika promjer osnove 9 cm, visina bez poklopca 14,5 cm, visina s poklopcem 21cm Muzej primenjene umetnosti, Beograd, inv. br. 2288 Na donjem dijelu predmeta je papirnata etiketa Djela. Posuda je otkupljena od Jae Grgaevia 1956. ili 1957. godine. B.P. 79. Hinko Juhn INDIJSKA PLESAICA / BAJADERA Zagreb, 1923. bijeli keramiki crijep, modeliran, obojen vis. 59 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 45234 Predmet je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. M.B.

217

75. EERNICA Zagreb - Nemki Dol, 1925. oblikovanje: Jelena Babi bijeli keramiki crijep, vrten, modeliran; modri ukras, prozirna ocaklina vis. 10 cm, promjer 9 cm sign. u krugu: Jelena Babi 28.2.1925 Nem. dol sr. Celju Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 2118 M.B. 76. VAZA Zagreb, oko 1920. oblikovanje: Ivan Gundrum Tvornica Pilot sivkasti keramiki crijep, modeliran; ocaklina vis. 17,5 cm sign. modra: PILOT ZAGREB Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 16212 M.B. 77. VAZA Zagreb, oko 1925. oblikovanje: Ivan Gundrum Tvornica Pilot sivkasti keramiki crijep, modeliran; ocaklina vis. 36 cm, irina 12 cm, duljina 15 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 9719 M.B.

73. ZDJELA S POKLOPCEM Zagreb, 1925. oblikovanje: Jelena Babi bijeli keramiki crijep, vrten, modeliran; viebojne ocakline visina 22 cm, promjer 20 cm sign.: okrugli peat: NARODNI ORNAMENT / J. BABI Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 2125 M.B.

80. Hinko Juhn AKT DJEVOJKE Zagreb, oko 1925. bijeli keramiki crijep, modeliran, ocaklina vis. 21 cm sign.: HJ u ligaturi, urezano M 1080 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 9232 M.B. 81. Hinko Juhn ENA S KLASJEM i ENA S VOEM Zagreb, oko 1926. bijeli keramiki crijep, modeliran; viebojne ocakline vis. 67 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 9617/1,2 M.B.

82. Hinko Juhn FIGURA DJEVOJKE S CVIJETOM Zagreb, 1925. -1930. crveni keramiki crijep, modeliran, viebojne ocakline visina 44 cm privatno vlasnitvo, Zagreb M.B.

86. BOCA Poljska, Varava, 1930. oblikovanje: Blanka Duanec bijeli keramiki crijep, lijevan; ocaklina vis. 23,4 cm, promjer baze 11,5 cm sign. crna: bd u ligaturi, 034, F MUO 14493 87. Marta Plazzeriano PLOA ZA KAMIN Zagreb, 1935. crveni keramiki crijep, modeliran, viebojne ocakline vis. 34 cm, irina 23,5 cm sign. urezana d.d. MP u ligaturi Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 5189 M.B.

218

89. Blanka Duanec MAAK Zagreb, 1936. crveni keramiki crijep, otisnut u kalupu, viebojne ocakline vis. 36 cm, duljina 31 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 6099 M.B. 90. Stella Skopal PLESAICE Zagreb, oko 1930. crveni keramiki crijep, modeliran; viebojne ocakline vis. 42 cm, irina 26 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 5596 M.B. 91. uro Tiljak POLARNI MEDVJED Zagreb, oko 1925. bijeli keramiki crijep, lijevan u kalup; kositrena ocaklina visina 17 cm, duljina 35,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 10302 M.B. 92. Gustav Oppel HARLEKIN Njemaka, oko 1920. Tvornica porculana Schwarzburg - Rudolstadt porculan, viebojne ocakline vis. 32 cm sign.: na postolju s gornje strane urezana: GUSTAV OPPEL; s donje strane utisnuta: Schwarzburger Werk/-sttten fr Porzellankunst, lisica u profilu, U, 290 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 14853 M.B.

83. VAZICA Zagreb, 1932. oblikovanje: Hinko Juhn crveni keramiki crijep, vrten, viebojne ocakline vis. 14, promjer 12 cm sign. crna: Hinko Juhn Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 2151 M.B. 84. SVIJENJAK Zagreb, oko 1927. oblikovanje: Lujo Bezeredi crvenkasti keramiki crijep, modeliran; viebojne ocakline vis. 38,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24331 M.B.

88. SVIJENJAK Zagreb, 1934 oblikovanje: Blanka Duanec crveni keramiki crijep, vrten, modeliran; ocaklina visina 20,2 cm, promjeri 6,2 / 11 cm sign. crna: BD Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 14492 M.B.

85. Lujo Bezeredi KRAVA Zagreb, oko 1932. crvenkasti keramiki crijep, modeliran; viebojne ocakline visina 21 cm, duljina 39 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 2156 M.B.

93. Willy (Willibald) Russ PIERROT I COLOMBINA eka, Karlovy Vary, oko 1925. Krasno n.T. (Schnfeld) bijeli keramiki crijep, prozirna ocaklina visina 26,5 cm, duljina 28,5 cm sign. s gornje strane postamenta urezana: WILLY RUSS; s donje strane postamenta: WILLY RUSS / Schnfeld bei Carlsbad / Cechoslovakia Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 25193 M.B.

96. Rudolf Knrlein MASKA Austrija, Be, oko 1932. Tvornica Walter i Marcel Goldscheider crveni keramiki crijep, lijevan u kalup i modeliran, viebojne ocakline visina 28,5 cm, irina 21 cm sign. crna: Goldscheider / Wien / Made in Austria, R X, utisnuto: 7081 privatno vlasnitvo, Zagreb M.B. 97. Rudolf Knrlein POPRSJE DJEVOJKE Austrija, Be, oko 1933. Tvornica Walter i Marcel Goldscheider crveni keramiki crijep, viebojne ocakline vis. 20 cm sign. smea: peat tvornice: Goldscheider Wien / Made in Austria, crno A, urezano 7435 S Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15971 M.B.

101. Mable C. Perry ANTILOPA Njemaka, Selb, 1931. Tvornica porculana Rosenthal, prema modelu Mable C. Perry porculan, prozirna ocaklina sign. zelena: peat tvornice s natpisom Rosenthal - Selb - Bavaria; na vanjskoj strani postolja utisnuta: Maeble C. Perry visina 25,7 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15242 M.B. 102. ALICA ZA KAVU S TANJURIEM, DESERTNI TANJUR Njemaka, Selb, 1925. - 1930. Tvornica porculana Rosenthal porculan, ocaklina, pozlata promjer alice 10,5 cm, promjer tanjuria 10,5 cm, promjer tanjuria 19,5 cm sign. zelena: ukrtene ruine granice, kruna, natpis Rosenthal - Bavaria / Madeleine Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23659/1-3 M.B. 103. UKRASNA POSUDICA ZA KAKTUSE S TANJURIEM Njemaka, Selb, 1930. Tvornica Rosenthal porculan, viebojni ukras visina posudice 8,1 cm, promjer 11 cm; promjer tanjuria 11,7 cm sign. zelena: ukrtene ruine granice, kruna, natpis Rosenthal / Bavaria; crveno R s krunom (na tanjuriu) vl. Vitomir Andrija Bulai, Zagreb M.B.

219

94. Marcel Andre-Bouraine PENTESILEJA - KRALJICA AMAZONKI Francuska, Pariz, oko 1930. terakota, modelirana vis. 25 cm, irina 20 cm, duljina 90 cm sign. urezana: ABouraine; utisnut peat: Susse Fres Edt Paris; u ligaturi SES Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 46262 M.B. 98. FIGURA DJEVOJKE Austrija, Be, oko 1925. Tvornica Walter i Marcel Goldscheider bijeli keramiki crijep, lijevan u kalupu; viebojne ocakline visina 46,3 cm sign. tamnozelena, razmrljana: Goldscheider; F., N; utisnut polukrug, P, 5115, 36, 65 privatno vlasnitvo, Zagreb M.B. 95. Josef Lorenzl FIGURA DJEVOJKE - ZAROBLJENA PTICA Austrija, Be, oko 1923. Tvornica Walter i Marcel Goldscheider bijeli keramiki crijep, lijevan u kalupu; viebojne ocakline visina 51 cm, irina 41,3 cm sign. crna: Made in Austria / Goldscheider / Wien / Hand Decorated; XII.D.7. / AS u ligaturi: urezano: 5230, 1246, 6 privatno vlasnitvo, Zagreb M.B. 99. Vally Wieselthier (vjerojatno) GLAVA DJEVOJKE Austrija, Be, oko 1928. Wiener Werksttte crveni keramiki crijep, viebojne ocakline visina 16,3 cm sign. utisnuta: WW, Made in Austria, 513 (broj modela); utisnuta neitljiva oznaka privatno vlasnitvo, Zagreb M.B. 100. UKRASNA POSUDA ZA CVIJEE Austrija (?), oko 1925. bijeli keramiki crijep, vrten; prozirna i crna ocaklina visina 16,5 cm, promjer 19,5 cm sign. u plitkom reljefu: 9006 privatno vlasnitvo, Zagreb M.B.

104. PLADANJ S LOPATICOM ZA TORTU Njemaka ili Austrija, 1930-ih bijeli keramiki crijep, preslika, ocaklina visina pladnja 3,7 cm, promjer 30 cm, duljina lopatice 23,5 cm, irina lopatice 6 cm sign.: crveni peat tvornice, neitak (pladanj), utisnut trokutni peat tvornice, neitak (lopatica) Muzej Slavonije, Osijek, MSO-157211-1-2 R.B., M.B.

ME AL T
220

105. Hinko Juhn RELJEFI Zagreb, 1923./24. bronca, lijevana vis. 35 cm, irina 18 cm sign: HJ Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 48141/1- 7 Reljefi su bili izloeni na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.K.

108. Pierre Turin MEDALJA EXPOSITION INTERNATIONALE DES ARTS DECORATIFS ET INDUSTRIELS MODERNES Francuska, 1925. bronca, kovana promjer 6 cm sign.: P. TURIN Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 25149 Medalju je Zbirci metala darovao Vladimir Tkali, tajnik izlobe, tada kustos Etnografskog muzeja u Zagrebu, a kasnije ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt od 1933. do 1952. A.K.

106. SVJETILJKA PIJANAC Zagreb, 1924. oblikovanje: Ivo Kerdi bronca, lijevana vis. 32, irina oko 23 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 45849 Predmet je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.K. 107. KUTIJA Kraljevina SHS, 1924. mjed, pozlaena, obojena 7,5 x 25 x 18,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 40036 Predmet je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. A.K.

109. PEHAR Zagreb, 1926. oblikovanje: Ivo Kerdi bakar, mjed, iskucana, posrebrena 30 x 29 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 10187 Predmet je bio izloen 1927. godine na izlobi Djela u Umjetnikom paviljonu u Zagrebu. A.K. 110. Hinko Juhn (?) PLAKETA DRUTVO PRIJATELJA PASA Zagreb, prije 1926. ili 1926. izvedba: Griesbach i Knaus mjed, posrebrena, kovana 4 x 5,6 cm ig: GRIESBACH I KNAUS ZAGREB Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 40048 A.K. 111. Hinko Juhn PLAKETA AERONAUTIKA IZLOBA Zagreb, 1931. izvedba: Griesbach i Knaus bronca, kovana 4 x 5,5 cm sign.: HJ Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 45390 A.K.

112. Hinko Juhn PLAKETA I. HRVATSKI MOTO KLUB Zagreb, 1932. izvedba: Griesbach i Knaus bronca, kovana 4 x 5,5 cm sign.: JUHN ig: GRIESBACH I KNAUS ZAGREB Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 45388 A.K. 113. Ivo Kerdi PLAKETA KOMORA ZA OBRT I INDUSTRIJU Zagreb, 1932. izvedba: Griesbach i Knaus bronca, kovana 7,5 x 7,3 cm sign.: IK ig: GRIESBACH I KNAUS ZAGREB Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 25150 A.K. 114. Hinko Juhn MEDALJA BALKANSKE IGRE Zagreb, 1934. izvedba: Griesbach i Knaus bronca, kovana promjer 6 cm sign.: H.JUN ig: GRIESBACH I KNAUS ZAGREB Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 45387 A.K. 115. Hinko Juhn MEDALJA ZAGREBAKA STRELJAKA DRUINA Zagreb, 1934. izvedba: Griesbach i Knaus bronca, kovana promjer 6 cm sign.: H.JUN Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 45389 A.K. 116. Jean Vernon MEDALJA NORMANDIE Pariz, 1935. bronca, kovana promjer 6,8 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 16761 A.K.

117. LUSTER Zagreb, 1926. oblikovanje: Jozo Turkalj bronca, lijevana vis. 180 cm, promjer kupe s figurama 90 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 11771 Iz ljekarne Tarnik, ureene 1926. u Kolodvorskoj ulici u Osijeku. A.K. 118. KAMINSKA REETKA Zagreb, oko 1930. oblikovanje: Jozo Turkalj bronca, lijevana 76 x 94 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 14884 A.K. 119. Jozo Turkalj FIGURE Zagreb, 1923./24. bronca, lijevana vis. 25 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 31627/2,3 A.K. 120. Jozo Turkalj SKULPTURA Zagreb, 1925. bronca, lijevana 39,5 x 33,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 25596 A.K. 121. Otto Hafenrichter FIGURA PLESAICE Austrija / Njemaka, 1920-ih bronca, lijevana, lakirana; mramor vis. 35 cm, 26 x 7 cm sign.: Otto Hafenrichter privatno vlasnitvo, Zagreb A.K.

122. FIGURA PLESAICE Austrija, oko 1930. bronca, lijevana, mramor vis. 19 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41162 A.K. 123. Josef Lorenzl FIGURA PLESAICE Austrija, 1928. - 1932. bronca, lijevana; mramor vis. 25 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41161 A.K.

221

124. Bruno Zach FIGURA Austrija, 1930-ih bronca, lijevana, lakirana; mramor vis. 37,5 cm, baza 10,2 x 6,2 cm sign.: Bruno Zach i MADE IN AUSTRIA privatno vlasnitvo, Zagreb A.K. 125. EERNICA Njemaka, 1920-ih srebro, iskucano vis. 11 cm, 12,5 x 9,8 cm igovi: njemaki ig za srebro, 800 privatno vlasnitvo, Zagreb A.K.

222

126. SERVIS ZA KAVU Austrija, oko 1920., prije 1925. alpaka, strojno kovana, posrebrena kantica vis. 14,5 cm, vri za mlijeko vis. 7,8 cm, eernica vis. 7,8 cm, pladnji 25,5 x 17 cm igovi: ALPACCA Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49690/1-4 Na kantici za kavu gravirano: H. K. S. Cvijetni korso 11. / VI 1925 u Maksimiru. Iz posjeda obitelji zagrebakog gradonaelnika Vjenceslava Heinzela. A.K.

129. STOLNO POSUE I PRIBOR - dio opreme Restorana Luke aria, Dubrovnik Austrija, kasnih 1920-ih izvedba: tvrtka Berndorf posrebrena alpaka; bezbojno staklo, brueno sosijera 7 x 16,5 x 7,4 cm; posuda za juhu 8 x 14 cm, promjer 11,3 cm; posuda za serviranje meko kuhanog jajeta vis. 14 cm, promjer 8,7 cm; stalak za akalice 6,3 cm, promjer baze 3,5 cm; stalak za akalice 2,5 x 9,7 x 3,3 cm; posudica za eer u kocki vis. 1,5 cm x promjer 5 cm; ibinjak vis. 11 cm, promjer 11,7 cm; vilica za desert 13,4 cm igovi: BERNDORF vl. Vladimir ari, Dubrovnik A.K. 130. STALAK ZA JAJE - dio opreme Restorana Luke aria, Dubrovnik eka, kasnih 1920-ih izvedba: tvrtka Sandrik posrebrena alpaka vis. 6,4 cm, promjer 4,7 cm igovi: SANDRIK AS vl. Vladimir ari, Dubrovnik A.K.

133. PRIBOR ZA JELO IMPERIAL Be, ranih 1930-ih oblikovanje: Otto Prutscher izvedba: tvrtka Josef Klinkosch srebro, kovano igovi: uvozni jugoslavenski ig nakon 1933. i proizvoaki ig lica za jelo 21 cm, no za jelo 26,3 cm, vilica za jelo 21 cm, no za predjelo 21,8 cm, vilica za predjelo 18,5 cm, vilica za ribu 18,5 cm, no za ribu 21 cm, liica za kavu 14,5 cm, vilica za voe 15,1 cm, vilica za pueve 15,1 cm, hvataljka za eer 11,3 cm, lica za serviranje kreme 21,2 cm, lopatica za kolae 27 cm, hvataljka za serviranje 19,5 cm, lopatica za sir 19,8 cm, lopatica za maslac 20 cm, kutlaa za umak 19,8 cm, kutlaa za juhu 31,5 cm, lice za serviranje 26 cm, vilica za serviranje 26,4 cm, pribor za serviranje salate 24,7 cm, vilica za serviranje ribe 22,8 cm, lopatica za ribu 29 cm privatno vlasnitvo, Zagreb Pribor za 12 osoba sastoji se od 117 dijelova. A.K.

127. SERVIS ZA KAVU Francuska, ranih 1930-ih izvedba: Christofle (Orfvrerie Gallia) mjed, posrebrena; palisander pladanj irina 52 cm, promjer 44 cm; kantica vis. 17,5 cm, irina 22,5 cm; kantica vis. 15 cm, irina 22,5 cm; eernica vis. 13,5 cm, irina 17 cm; vri za mlijeko vis. 7,5 cm, irina 12,5 cm igovi: ig tvrtke privatno vlasnitvo, Zagreb A.K. 128. STOLNO POSUE I PRIBOR - dio opreme Restorana Luke aria, Dubrovnik Austrija, kasnih 1920-ih izvedba: tvrtka Moritz Hacker posrebrena alpaka; bezbojno staklo, brueno kantica za kavu 24,5 x 21 cm, promjer baze 12,8 cm; ajnik 10 x 16 x 8,3 cm; eernica 9,3 x 15 x 8,3 cm; stalak za ulje i ocat 21,5 x 18 x 10 cm; stalak za sol, papar i akalice 11,5 x 12 x 10 cm, tipaljka za cijeenje limuna 2,4 cm x 9,7 x 3 cm; lica 21,3 cm; no 25 cm; vilica 21,5 cm igovi: HACKER vl. Vladimir ari, Dubrovnik Na pojedinim predmetima gravirani su inicijali L, inicijali Luke aria, vlasnika dubrovakog Restorana ari od ranih 1930ih. U restoranu su 28. kolovoza 1936. godine veerali Edward VIII. i Wallis Simpson prilikom krstarenja Jadranom. A.K.

131. MLINI ZA PAPAR I TIPALJKA ZA CIJEENJE LIMUNA - dio opreme Restorana Luke aria, Dubrovnik Njemaka, kasnih 1920-ih izvedba: tvrtka Wrttembergische Metallwarenfabrik posrebrena alpaka, bezbojno staklo mlini vis. 7,7 cm, promjer 5,5 cm; tipaljka vis. 2,3 x 6,4 x 6 cm igovi: WMF ALPACCA i RITTER Citro Patent vl. Vladimir ari, Dubrovnik A.K. 132. ZDJELA Be, 1930-ih izvedba: V. C. Dub srebro, tueno, palisander vis. 6,3 cm, promjer 24 cm igovi: austrijski ig za srebro nakon 1922. i proizvoaki ig privatno vlasnitvo, Zagreb A.K.

134. POKAL PRELAZNI PEHAR OVOMALTINE Austrija, oko 1930., prije 1931. izvedba: Aleksander Sturm, tvornica za izradu srebrnine srebro, tijeteno, gravirano vis. 30,3 cm, promjer baze 11 cm, promjer otvora 12,5 cm igovi: uvozni jugoslavenski ig i austrijski proizvoaki ig privatno vlasnitvo, Zagreb Na predmetu gravirano: PRELAZNI PEHAR / OVOMALTINE / PRVAKU ZAGREBA U / KAJAK SAMCU / 1931. / FRAN KOAK / 1932. / RUDOLF GOSPODARI / 1933. / JOSIP ZIDARN / JOSIP ZIDARN / 1934. / KONANO OSVOJEN / 1935 / JOSIP ZIDARN A.K. 135. KALEI Zagreb, 1920. - 1930. oblikovanje: Ivo Kerdi mjed, iskucana, gravirana vis. 23,5 cm, promjer 11,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 16471/1,2 A.K.

136. SVIJENJAK Be, kasnih 1920-ih oblikovanje i izvedba: Hagenauer Werkstatt bronca, lijevana vis. 37 cm, irina 24,5 cm, promjer baze 10,8 cm sign.: wHw i MADE IN AUSTRIA privatno vlasnitvo, Zagreb A.K.

139. STOLNA SVJETILJKA Njemaka, 1933. oblikovanje: Karl Trabert izvedba: Schanzenbach & Co eljezo, poniklano, obojeno; drvo; porculan vis. 43 cm, promjer baze 17,8 cm, promjer sjenila 30,5 cm vl. Vitomir Andrija Bulai, Zagreb A.K.

143. TABAKERA Be, oko 1925. izvedba: Sigmund Guttmann srebro, emajl 8 x 4,3 cm igovi: izvozni austrijski ig za srebro nakon 1922., uvozni jugoslavenski ig nakon 1933. - 1941., inicijali SG Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 14916 A.K. 144. TABAKERA Njemaka, 1922. - 1933. srebro, emajl 1 x 10,4 x 7,7 cm igovi: njemaki ig za srebro i uvozni jugoslavenski ig 1922. - 1933. privatno vlasnitvo, Zagreb A.K.

223

137. SVIJENJAK Zagreb, 1935. oblikovanje: Cvjetko Pear izvedba: Ferdo Rosi eljezo, kovano, kromirano 23 x 22 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 5573 A.K. 138. SVIJENJAK Zagreb, 1933. - 1937. izvedba: tvrtka Srebro (?) srebro, iskucano vis. 13 cm, promjer 10,2 cm, promjer baze 6,9 cm igovi: jugoslavenski ig za srebro nakon 1933. i proizvoaki ig privatno vlasnitvo, Zagreb A.K.

140. SVJETILJKA Zagreb (?), 1930-ih mjed i bakar, poniklano; orahovina vis. 58,4 cm, promjer baze 23,5 cm, promjer sjenila 27 cm Zbirka Jura Gaparac, Zagreb A.K. 141. LUSTER Zagreb, 1932. oblikovanje: Stjepan Plani bakar, mjed poniklana vis. 88 cm, promjer gornje polukugle 22 cm, promjer sjenila 59 cm Zbirka Jura Gaparac, Zagreb Luster je dio originalnog ureenja stana iz Planieve vile s dva stana na Jabukovcu 22, Zagreb iz 1931/32. godine, investitora Gutina i Prestina. A.K. 142. MODEL AVIONA DEWOITINE D I model iz 1922., izvedba prije 1940. poniklana mjed, drvo 11,5 x 23,5 x 38 cm privatno vlasnitvo, Zagreb Model jednokrilnog borbenog aviona iz 1922., nazvan prema projektantu Emileu Dewoitineu. A.K.

145. POKLOPAC DOZE ZA PUDER Francuska, 1923. oblikovanje: Rene Lalique za Roger et Gallet Paris aluminij, strojna izrada 2,3 x 7,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 16909 A.K.

146. PRIBOR ZA MANIKIRANJE Francuska ili Njemaka, oko 1930. celuloid (?), eljezo 8,4 x 5,4 x 2,3 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 43610 A.K.

147. TORBICA Francuska, 1925. - 1930. posrebrena legura, pletena, obojena; bakelit 17,5 x 10,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49333 A.K.

152. PRSTEN (?), 1930-ih platina, dijamanti, smaragd ploica 1,3 x 1,5 cm igova nema privatno vlasnitvo, Dubrovnik A.K.

S ATOVI

224

148. TORBICA Francuska, 1925. - 1930. mjed, pletena; bakelit (?) 13 x 10,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 34911 A.K. 149. PRSTEN (?), oko 1920. zlato, srebro, dijamanti ploica 1,6 x 1,3 cm igovi nejasni privatno vlasnitvo, Dubrovnik A.K. 150. OGRLICA Zagreb (?), oko 1930. platina, briljanti promjer privjeska 3 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 25142 A.K. 151. PRSTEN Zagreb (?), oko 1930. platina, briljanti ploica 1,8 x 1,2 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 25143 A.K.

153. IGLA - BRO (?), oko 1930. platina, zlato, biseri, briljanti dulj. 7 cm igova nema privatno vlasnitvo, Dubrovnik Nabavljeno u trgovini Antuna Linardovia u Dubrovniku. A.K.

154. OGRLICA Austrija (?), oko 1935. mjed, poniklana, stakleni kamenii privjesak 6,7 x 3,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44786 A.K.

155. KAMINSKA GARNITURA - SAT I DVA SVIJENJAKA Francuska, oko 1925., mehanizam: Japy frres, Beaucourt mramorni oniks; bakrena legura, lijevana, djelomino posrebrena, poniklana; aluminij, mjed, staklo sat: 34 x 37,7 x 12 cm; svijenjaci: 13 x 10 x 7,5 cm sign.: Japy frres & Cie Gde med. dhonneur na platini mehanizma Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 42757 V.L.P. 156. SAT SA STUPOVIMA Francuska, oko 1930., mehanizam: Japy frres bijeli i smei mramorni oniks, lijevana bronca, ostaci uto toniranog laka, mjed, staklo 48,3 x 40 x 14,3 cm sign.: Japy Freres, Cie Gde med dhonneur na platini Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 25169 V.L.P. 157. STOLNI SAT S BUDILICOM vj. Francuska, oko 1930. mramorni oniks; metalna legura, kromirana; staklo 21,5 x 37 x 9,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41083 V.L.P. 158. SAT S FIGUROM PSA vj. Francuska, oko 1930. mramorni oniks; legura cinka, lijevana, posrebrena; mjed, kromirana 15,8 x 24,7 x 6 cm privatno vlasnitvo, Zagreb V.L.P. 159. SVJETILJKA SA SATOM-BUDILICOM Maarska, oko 1930., tvornica: Mofm mjed, poniklana; mramor, staklo vis. 30 cm; promjer baze 12,5 cm sign.: Mofm - na brojaniku Kolekcija Vela agrovi, Zagreb V.L.P.

160. STOLNI SAT kuite: Be, mehanizam: vicarska, oko 1925. pozlaeno srebro, emajl 5 x 8,8 x 2,4 cm ig za srebro za Be nakon 1922. Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18123 V.L.P.

164. DEPNI SAT MARVIN La Chaux de Fonds, vicarska, oko 1930. metalna legura, kromirana; staklo promjer: 4,2 cm sign.: Nivram (Marvin obrnuto), non magnetic Swiss made - na brojaniku; Swiss made fifteen 15 jewels - na mehanizmu Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 30503 V.L.P.

225

161. STOLNI SAT S BUDILICOM Njemaka, oko 1930. bakelit; metalna legura, kromirana 13,5 x 19,7 x 4 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26626 V.L.P. 162. STOLNI SAT S BUDILICOM Njemaka (?), oko 1930. metalna legura, kromirana 11 x 10 x 2,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26625 V.L.P.

165. RUNI SAT - KRONOGRAF SABINA vicarska, oko 1920. zlato, emajl, metalna legura, staklo, koa promjer 4 cm sign.: Sabina - na brojaniku; ig za vicarski rad od 1880.-1934. za 18 karatno zlato Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 22759 V.L.P. 166. ENSKI RUNI SAT ROAMER Solothurn, vicarska, oko 1925. srebro, briljanti, tekstil 1,1 x 7 cm sign.: Roamer Swiss made - na brojaniku Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 28193 V.L.P.

163. DEPNI SAT S LANCEM Schaffhausen, vicarska, tvornica: International Watch Company, oko 1925. zlato, gijoirano; mjed; staklo; lanac: zlato, jantar promjer 5 cm, duljina lanca 12,7 cm igovi za predmete izraene u vicarskoj od 1880. do 1934. za 14 karata; International Watch Co Schaffhausen - na brojaniku i na zatitnom poklopcu; broj kuita 857750; broj mehanizma 831146 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 29736 V.L.P.

167. RUNI SAT ELLY WATCH s digitalnim pokazivanjem vremena mehanizam: Ebauches Trust, vicarska, oko 1930. metalna legura, poniklana; mjed, koa 2 x 3,5 cm sign.: TR (u titu) AS 624 - na mehanizmu (vicarski mehanizam, kalibar 624) Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49208 V.L.P.

dizajn
226

168. Charles Loupot PLAKAT RAOUL CITROEN Pariz, 1925. litografija 1590 x 1195 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 27030 K.V. 169. Robert Bonfils PLAKAT EXPOSITION INTERNATIONALE DES ARTS DCORATIFS litografija Pariz, 1925. tisak: Vaugirard, Pariz 602 x 394 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 20625/1 K.V. 170. Emile Antoine Bourdelle PLAKAT EXPOSITION INTERNATIONALE DES ARTS DCORATIFS litografija Pariz, 1925. tisak: Crt, Pariz 600 x 396 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 20626 /1 K.V. 171. Radovan Tommaseo PLAKAT SPLITSKE TOPLICE Split, oko 1920. litografija 160 x 322 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 28859 K.V. 172. Radovan Tommaseo PLAKAT KONGRES UDRUENIH JUGOSLAVENSKIH GLUMACA U ZAGREBU Zagreb, 1920. litografija tisak: Litografija Kr. zem. tiskare u Zagrebu 1255 x 955 mm Grafika zbirka NSK, Zagreb, GZP 49/1999

173. PLAKAT NO VESELIH KRABULJA Zagreb, 1924. litografija 945 x 633 mm Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 1170 - III V.K.K.

174. Josip Seissel PLAKAT POMOZITE STUDENTIMA Zagreb, 1924. litografija 835 x 685 mm Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, MSU 3019 K.B.S. 175. Josip Seissel (Jo Klek) PLAKATI 1925. akvarel, tu, olovka na papiru 318 x 268 mm Narodni muzej, Beograd, inv. br. 2892 G.S. 176. Otto Antonini PLAKAT KLUB, KAVANA, KABARET Zagreb, oko 1925. litografija tisak: Roankovski i drug d.d., Zagreb 1260 x 950 mm Grafika zbirka NSK, Zagreb, GZP 46/1999

177. Otto Antonini PLAKAT ZA ILUSTRIRANI TJEDNIK SVIJET Zagreb, 1926. litografija u boji 760 x 566 mm tisak: TIPOGRAFIJA DD ZAGREB Muzej grada Zagreba, MGZ 51119 .K. 178. Ljubo Babi PLAKAT ZABAVNO VEE S PLESOM Zagreb, 1924. litografija tisak: Zaklada tiskare Narodnih novina 1002 x 712 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 7710 K.V.

181. Luka eremet PLAKAT IZLOBA CENTRALNOG PRESSBIROA Zagreb, 1929. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina Zagreb 990 x 698 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 19952 K.V.

184. Vladimir Mirosavljevi PLAKAT STUDIO GUSSICH-FELLER Zagreb,1929. linorez tisak: (linorez) Novinska tamparija 951 x 628 mm Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 1121 - IV V.K.K . 185. Vladimir Mirosavljevi PLAKAT ZAGREBAKI ZBOR Zagreb, 1930. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina 952 x 626 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23353 K. V.

227

182. Kenneth D. Shoesmith PLAKAT ROYAL MAIL LINE Velika Britanija, 1930-ih litografija 1005 x 625 mm privatno vlasnitvo, Zagreb K.V. 179. Ljubo Babi PLAKAT I. ZAGREBAKI BOINI ZBOR Zagreb, 1927. litografija tisak: Zaklada tiskare Narodnih novina 950 x 639 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 7711 K. V. 180. Tomislav Krizman PLAKAT IZLOBA DJELA Zagreb, 1927. litografija tisak: Lit. Zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb 1125 x 955 mm Grafika zbirka NSK, Zagreb, GZP 44/2009 183. Vladimir Mirosavljevi PLAKAT OSVAJAI OCEANA / BREMEN Zagreb, 1930. - 1935. litografija tisak: Jugoslovenska tampa d.d., Zagreb 945 x 630 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23348 K.V.

186. Boidar Kocmut PLAKAT XIV. ZAGREBAKI ZBOR Zagreb, 1930. litografija tisak: Tipografija d.d. 940 x 630 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23346 K. V. 187. Pavao Gavrani PLAKAT LIMONADA VERO Zagreb, oko 1930. litografija 951 x 630 mm Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 1117 - IV V.K.K. 188. Pavao Gavrani PLAKAT VALET ISTIONICA I BOJADISAONICA Zagreb, 1935. offset tisak: Tipografija d.d. Zagreb 942 x 622 mm Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 1113 - IV V.K.K .

228

189. Pavao Gavrani PLAKAT LIKERI TVORNICE POKORNY Zagreb, 1935. offset tisak: Tipografija d.d. Zagreb 1128 x 849 mm Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 1115 - IV V.K.K.

192. Sergije Glumac PLAKAT HOTEL ERIKA Kranjska gora, 1935. offset tisak: Lit. Z. t. Narodnih novina, Zagreb 952 x 635 mm sign. na prikazu g.l.k.: s.g. ispod teksta d.d.k.: TIPOGRAFIJA D.D. ZAGREB Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 1136 - I V.K.K. 193. Atelier Tri PLAKAT KRANJSKA GORA Zagreb, 1929. - 1940. litografija 501 x 354 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8310/13 K.V. 194. Atelier Tri PLAKAT KRZNARIJA SISCIA Zagreb, 1930. - 1935. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina Zagreb 952 x 630 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23360 K.V.

196. Atelier Tri PLAKAT MARSELJEZA Zagreb, 1930. - 1940. litografija tisak: Offsetni tisak Jugoslovenske tampe d.d. Zagreb 1180 x 855 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23345 K. V.

190. Oton Postrunik PLAKAT IZLOBA SUVREMENE FRANCUSKE UMJETNOSTI Zagreb, 1930. litografija tisak: Lit. z/t Narodnih novina, Zagreb 968 x 686 mm Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 88 - II V.K.K.

197. Atelijer Tri PLAKAT SHELL TOX Zagreb, 1930. - 1940. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina Zagreb 950 x 630 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23359 K. V. 198. Atelijer Tri PLAKAT TILDEN Zagreb, 1930. - 1940. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina Zagreb 950 x 634 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23361 K.V. 195. Atelier Tri PLAKAT ERKA Zagreb, 1936. litografija 300 x 200 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8310/10 K. V.

191. Sergije Glumac PLAKAT ODJEA FRIEDMANN Zagreb, 1931. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina Zagreb 951 x 628 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 28978 K.V.

199. Atelijer Tri PLAKAT THE RAPTOR TYRE Zagreb, 1930. - 1940. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina Zagreb 700 x 502 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8310/15 K.V. 200. Atelijer Tri PLAKAT FOTO IZLOBA Zagreb, 1930. - 1940. litografija tisak: Jugoslavenska tiskara Ljubljana 950 x 630 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23351 K. V. 201. Atelier Tri PLAKAT KODAK Zagreb, 1931. - 1940. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina Zagreb 954 x 630 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23352 K. V.

202. Atelier Tri PLAKAT S / S KRALJICA MARIJA S / S PRINCESA OLGA Zagreb, 1935. - 1940. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina Zagreb 1120 x 735 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23362 K. V.

206. Sergije Glumac PLAKAT 29. ZAGREBAKI ZBOR Zagreb, 1938. offset 947 x 612 mm tisak: TIPOGRAFIJA D.D. ZAGREB Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 29-II V. K. K.

229
207. Sergije Glumac PREDLOAK ZA PLAKAT 6. ZAGREBAKI ZBOR Zagreb, 1926. olovka, tu, tempera na crnom papiru 323 x 248 mm Arhiva Zagrebakog velesajma K.V.

203. Atelier Tri PLAKAT MOBILOIL Zagreb, 1937. litografija tisak: Tipografija d.d. 955 x 632 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23349 K. V. 204. Atelijer Fortuna LETAK 6. ZAGREBAKI ZBOR Zagreb, 1926. litografija u boji tisak: Roankowski i drug d.d. 299 x 229 mm Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 228-II V. K. K. 205. Sergije Glumac PLAKAT XII. MUSTERMESSE ZAGREB Zagreb, 1929. offset tisak: Litografija zavoda tiskare Narodnih Novina, Zagreb 947 x 630 mm Kabinet grafike HAZU, Zagreb, inv. br. 1597 V. K. K.

208. Sergije Glumac PREDLOAK ZA PLAKAT 6. ZAGREBAKI ZBOR Zagreb, 1926. olovka, tu, akvarel na papiru 360 x 275 mm Arhiva Zagrebakog velesajma K.V. 209. Sergije Glumac PREDLOAK ZA PLAKAT 6. ZAGREBAKI ZBOR Zagreb, 1926. olovka, tu, akvarel na papiru 360 x 270 mm Arhiva Zagrebakog velesajma K.V. 210. Sergije Glumac PREDLOAK ZA PLAKAT ZAGREBAKI ZBOR Zagreb, 1926. akvarel, olovka na papiru 327 x 250 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 35174 K.V.

211. Sergije Glumac PREDLOAK ZA PLAKAT ZAGREBAKI ZBOR Zagreb, 1926. akvarel, olovka na papiru 327 x 250 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 35175 K.V.

215. Anka Krizmani SKICE ZA ILUSTRACIJU ASOPISA REKLAMA Zagreb, 1929. tu, akvarel na papiru (otvor) 340 x 260 mm Zbirka Kovai - Mihoinec, Zagreb K.V.

219. Otto Antonini PREDLOAK ZA ILUSTRACIJU JADRAN FILM Zagreb, 1926. olovka, tu, tempera na papiru 278 x 245 mm Muzej grada Zagreba, MGZ 8887 .K.

230
212. Sergije Glumac PREDLOAK ZA PLAKAT KOLA RITMIKE GIMNASTIKE Zagreb, 1930. - 1935. akvarel, tu na papiru 275 x 207 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 29526-1 K.V. 213. Sergije Glumac PREDLOAK ZA PLAKAT KOLA RITMIKE GIMNASTIKE Zagreb, 1930. - 1935. akvarel, tu na papiru 285 x 200 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 29526-2 K.V. 214. Sergije Glumac PREDLOAK BROURE / PLAKATA 1000 OTOKA NA JADRANU 1930-ih kola, tu, akvarel na papiru 322 x 218 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49758 K. V.

216. Vilko Gecan PREDLOAK NASLOVNICE ASOPISA THE DANCE (za mjesec sijeanj) 1928. kombinirana tehnika (otvor) 240 x 185 mm vl. Zdravko Savi Gecan, Zagreb K.V. 217. Vilko Gecan PREDLOAK NASLOVNICE ASOPISA THE DANCE (za mjesec veljau) 1928. kombinirana tehnika (otvor) 245 x 190 mm vl. Zdravko Savi Gecan, Zagreb K.V. 218. Ivana Koka Tomljenovi Meller FOTOGRAFIJA PREDLOKA ZA PLAKAT MEINL Zagreb, 1930. suvremena presnimka iz originalnog c/b negativa 500 x 600 mm Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, MSU 2467-doc L.T.

220. Otto Antonini PREDLOAK ZA NASLOVNICU ASOPISA SVIJET SLIKARSTVO I GLAZBA / NA VRHUNCU KULMINACIJE ... Zagreb, 1928. tempera na papiru 350 x 250 mm Muzej grada Zagreba, MGZ 8890 .K. 221. Otto Antonini PREDLOAK ZA POLEINU ASOPISA SVIJET SLIKARSTVO I GLAZBA / NA VRHUNCU KULMINACIJE Zagreb, 1928. tempera na papiru 350 x 250 mm Muzej grada Zagreba, MGZ 39656 .K. 222. Otto Antonini PREDLOAK ZA NASLOVNICU ASOPISA SVIJET BERAICA CVIJEA Zagreb, 1928. tempera na papiru 350 x 250 mm Muzej grada Zagreba, MGZ 8891 .K. 223. Otto Antonini PREDLOAK ZA NASLOVNICU ASOPISA SVIJET BOINI DAROVI Zagreb, 1926. olovka, akvarel, tempera na papiru 355 x 250 mm Muzej grada Zagreba, MGZ 8896 .K.

224. Otto Antonini PREDLOAK ZA NASLOVNICU ASOPISA SVIJET NEBODERI SIMBOL AMERIKE Zagreb, 1929. crte, olovka, tempera na papiru 350 x 250 mm Muzej grada Zagreba, MGZ 9414 .K.

227. Otto Antonini PREDLOAK ZA PLAKAT GOLF KLUB ZAGREB Zagreb, 1931. kola na papiru 660 x 390 mm Muzej grada Zagreba, MGZ 51118 .K.

231. Atelier Tri BROURA S / S KRALJICA MARIJA Zagreb, 1935. knjigotisak 228 x 124 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8306/10 K. V.

231

225. Otto Antonini PREDLOAK ZA NASLOVNICU ASOPISA SVIJET IZLOBA TAMPE IV. X XIII. X 1930 Zagreb, 1930. olovka, tempera na papiru 345 x 245 mm Muzej grada Zagreba, MGZ 9389 .K. 226. Otto Antonini PREDLOAK ZA NASLOVNICU ASOPISA SVIJET MEDJUNARODNA AVIJATIKA IZLOBA 14.V. 25.V. Z.Z. / MEDJUNARODNI AVIJATIKI MEETING 24. 25.V. BORONGAJ Zagreb, 1931. tempera na papiru 343 x 246 mm Muzej grada Zagreba, MGZ 8897 .K.

228. Atelier Tri LISTOVNI PAPIR MAPA Zagreb, 1929. - 1940. 295 x 225 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8307/32 K. V. 229. Atelier Tri OMOTNICA MAPA Zagreb, 1929. - 1940. 124 x 155 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8307/33 K. V. 230. Atelier Tri OVITAK ZA JELOVNIK S / S KRALJICA MARIJA Zagreb, 1930. - 1940. 245 x 134 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8305/17 K. V.

232. Atelier Tri BROURA S / S KRALJICA MARIJA Zagreb, 1935. knjigotisak 228 x 122 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8306/09 K. V.

233. BROURA HOTEL / AMBASSADOR Split, 1937. - 1940. knjigotisak 210 x 102 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49753 K.V.

232

234. BROURA PARK HOTEL MATKOVI SPLIT Zagreb, 1937. - 1940. knjigotisak, bakrotisak tisak: Tipografija d.d. Zagreb 162 x 100 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49759 K. V.

238. Otto Antonini NASLOVNICA ASOPISA SVIJET - NA TERASI GRADSKE KAVANE, Br. 4 Zagreb, 1932. izdava: Tipografija d.d. Zagreb offset, bakrotisak 350 x 250 mm MGZ 51104 . K.

241. Otto Antonini OVITAK ASOPISA SVIJET - NONI IVOT U ZAGREBU, Br. 19 Zagreb, 1927. izdava: Tipografija d.d. Zagreb offset, bakrotisak 350 x 250 mm MGZ 51101 . K.

235. BROURA HOTEL THERAPIA HOTEL MIRAMARE CRIKVENICA Zagreb, 1935. - 1940. litografija, knjigotisak tisak: Tipografija d.d. 210 x 102 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49754 K. V. 236. BROURA BRIONI Rim, 1937. - 1940. knjigotisak tisak: Stab. Grafico F. Capriotti 240 x 189 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49755 K. V. 237. Otto Antonini NASLOVNICA ASOPISA SVIJET - INTERIEUR MODERNOG AMERIKOG DOMA, Br. 12 Zagreb, 1929. izdava: Tipografija d.d. Zagreb offset, bakrotisak 350 x 250 mm MGZ 51097 . K.

239. Otto Antonini NASLOVNICA ASOPISA SVIJET ZAGREBAKI ZBOR / SMOTRA NARODNO STILIZIRANIH TOILETA, Br. 17 Zagreb, 1928. izdava: Tipografija d.d. Zagreb offset, bakrotisak 350 x 250 mm MGZ 51098 . K. 240. Otto Antonini NASLOVNICA ASOPISA SVIJET - PREDAH U BARU NA KUPALITU, Br. 10 Zagreb, 1929. izdava: Tipografija d.d. Zagreb offset, bakrotisak 350 x 250 mm MGZ 51100 . K.

242. Otto Antonini NASLOVNICA ASOPISA SVIJET - SKOKOVI U VODU, TENNIS, KONJIKE UTRKE, Br. 2 Zagreb, 1932. izdava: Tipografija d.d. Zagreb offset, bakrotisak 350 x 250 mm MGZ 51102 . K. 243. Otto Antonini NASLOVNICA ASOPISA SVIJET - 25. GODINJICA I. HRV. AUTOMOBILSKOG KLUBA 1906 1931, Br. 12 Zagreb, 1931. izdava: Tipografija d.d. Zagreb offset, bakrotisak 350 x 250 mm MGZ 51103 . K. 244. Otto Antonini NASLOVNICA ASOPISA SVIJET - MRTVA PRIRODA S VAZOM I VOEM, Br. 10 Zagreb, 1931. izdava: Tipografija d.d. Zagreb offset, bakrotisak 350 x 250 mm MGZ 51105 . K. 245. ASOPIS REKLAMA, br. 1- 4 Zagreb, 1929. knjigotisak 280 x 205 mm Nacionalna i sveuilika knjinica, Zagreb, Zatvoreno spremite, sign. 90.725

246. ASOPIS KRITIKA Zagreb, 1921. knjigotisak 238 x 170 mm Nacionalna i sveuilika knjinica, Zagreb, Zatvoreno spremite, sign. 86.232 247. ASOPIS SIGNALI, br. 1 -17/18. Zagreb, 1932. knjigotisak 233 x 160 mm Nacionalna i sveuilika knjinica, Zagreb, Zatvoreno spremite, sign. 90.848 248. Dragan Aleksi ASOPIS DADA TANK NO. 1 Zagreb, 1922. knjigotisak 318 x 236 mm Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, MSU 2395 K. B. S. 249. ASOPIS ZENIT Beograd, 1922. knjigotisak 345 x 240 mm Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, MSU 1012/17-18 J. J.

250. Atelier Tri NASLOVNICA ASOPISA JUGOSLOVENSKI TURISTA Zagreb, 1935. knjigotisak 309 x 235 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 8308/25 K.V.

253. KNJIGA Adela Milinovi: SJENA oblikovanje korica: Dea Milinovi oblikovanje naslovnice: Ljubo Babi Zagreb, 1919. vlastita naklada tisak: Hrvatski tamparski zavod d.d. 190 x 140 mm Zbirka Jura Gaparac, Zagreb K.V. 254. Ljubo Babi PANO S OTISNUTIM STRANICAMA KNJIGE L. N. Tolstoj: NARODNE PRIE Zagreb, 1920. - 1930. litografija, knjigotisak 660 x 500 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 7735 Pano je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. K.V. 255. Ljubo Babi KNJIGA HRVATSKA GRAFIKA DANAS 1936 Zagreb, 1936. knjigotisak 265 x 212 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 20853/1 K.V. 256. KNJIGA Lafcadio Hearn: LOTOS Leipzig, 1922. knjigotisak, zlatotisak, tisak: Buchdruckerei von Oscar Brandstetter 190 x 130 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 43487/1 K.V.

233

251. ASOPIS ILLUSTRATION, N. 4917, 4918 Pariz, 1937. knjigotisak tisak: Imprimerie de LIllustration 380 x 285 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica, inv. br. 2618, K.V. 252. ASOPIS GRAFIKA REVIJA (6 komada) Zagreb, 1923. - 1929. nakladnik: Savez grafikih radnika Jugoslavije u Zagrebu tisak: Zaklada tiskare Narodnih novina 308 x 231 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica K. V.

257. MONOGRAFIJA BRIONI Genova, 1940. knjigotisak tisak: S.A.I.G.A. gi Barabino & Graeve 330 x 240 mm Hrvatski muzej turizma, Zbirka tiskane grae, HMT 1011 M.K.N.

234

258. Ivo Tijardovi ESITATION DALMATE Be, 1921. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Mozarthaus, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 18 K.V. 259. Ivo Tijardovi B. PETROV: POTPURI BUGARSKIH NARODNIH PJESAMA Be, 1921. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Edition Slave, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 32 K.V. 260. Ivo Tijardovi STEVAN ST. MOKRANJAC: TRI JUNAKA Be, 1921. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Edition Slave, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 48 K.V. 261. Ivo Tijardovi VATROSLAV LISINSKI: BRODAR / LE MARIN Be, 1921. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Edition Slave, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 15 K.V. 262. Ivo Tijardovi VATROSLAV LISINSKI: PREDIVO JE PRELA Be, 1921. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Edition Slave, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 17 K.V.

263. Ivo Tijardovi LOULOU LA LANGUIDE Be, 1921. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Mozarthaus, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 20 K.V.

267. Ivo Tijardovi PETAR KONJOVI: PSALAM / PSAVME Be, 1922. tisak: Gesellschaft fr graphische Industrie, Wien VI naklada: Edition Slave, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 13 K.V.

264. Ivo Tijardovi GISELA BECK: MINUET Be, 1921. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Edition Slave, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 24a K.V. 265. Ivo Tijardovi JESENSKA PJESMA Be, 1921. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Edition Slave, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 29 K.V. 266. Ivo Tijardovi VIKTOR PARMA: ZLATOROG Be, 1921. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Edition Slave, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 35 K.V.

268. Ivo Tijardovi IVO TIJARDOVI: MEIN SHIMMY Be, 1922. tisak: Gesellschaft fur graphische Industrie, Wien VI naklada: Mozarthaus, Wien 340 x 270 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, Knjinica, sign. 23 K.V. 269. Ivo Tijardovi IVO TIJARDOVI: PIERROT ILO Zagreb, 1925. vlastita naklada 320 x 250 mm Hrvatski glazbeni zavod, Zbirka arhivske grae K.V.

270. Ivo Tijardovi DOPISNICE Zagreb, ranih 1920-ih litografija naklada: aklovi, Zagreb 140 x 91 mm vl. Aneo Nazli, Split

274. G. L. Jaulmes DIPLOMA EXPOSITION INTERNATIONALE DES ARTS DECORATIFS & INDUSTRIELS MODERNES Pariz, 1925. litografija tisak: Lapina, Imp. Paris (unutar okvira) 480 x 590 mm Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb K. V. 275. DIPLOMA GRAND PRIX EXPOSITION INTERNATIONALE DES ARTS DECORATIFS & INDUSTRIELS MODERNES Pariz, 1925. bakrorez 420 x 600 / 570 x 765 mm Muzej grada Zagreba, Zbirka - Stan arhitekta Viktora Kovaia, inv. br. SAVK-47 Diploma je dodijeljena Viktoru Kovaiu. V. V.

278. Ljubo Babi PANO S UZORCIMA KORICA ZA BILJENICU Zagreb, 1920. - 1925. tisak, ljepljeno na karton 275 x 433 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 7722 Pano je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. K. V. 279. UZORAK TAPETE Austrija, 1920-ih tisak 478 x 492 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23311 K. V. 280. UZORAK TAPETE Austrija, 1920-ih tisak 240 x 360 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23312 K. V. 281. UZORAK TAPETE Austrija, 1920-ih tisak 298 x 440 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23313 K. V.

235

271. Dea Milinovi DOPISNICE Kraljevica, 1925. tu i akvarel na kartonu 107 x 160 mm Zbirka Jura Gaparac K.V.

276. Louis Pierre Rigal (?) DIPLOMA GRAND PRIX EXPOSITION INTERNATIONALE DES ARTS DCORATIFS ET INDUSTRIELS MODERNES PARIS 1925 Pariz, 1925. bakrorez tisak: Imp. Leblanc et Trautmann 420 x 600 / 570 x 765 mm 272. RAZGLEDNICA ABBAZIA prije 1930. tisak: Tomasic & C.- Abbazia, Opatija / Cesare Capello, Milano 87 x 138 mm Hrvatski muzej turizma, Zbirka razglednica, HMT 129 M.K. 273. RAZGLEDNICA ABBAZIA prije 1935. tisak: Grafiche Chiesa, Udine 139 x 91 mm Hrvatski muzej turizma, Zbirka razglednica, HMT 159 M. K. Diploma je dodijeljena Ivanu Metroviu. K. V. 277. Ljubo Babi DIPLOMA I. ZAGREBAKI BOINI ZBOR Zagreb, 1927. litografija tisak: Litografija Zaklade tiskare Narodnih novina Zagreb 500 x 550 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 7718 K. V.

282. UZORAK TAPETE Austrija, 1920-ih tisak 255 x 438 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23314 K. V. 283. UZORAK TAPETE Austrija, 1920-ih tisak 255 x 429 mm MUO 23315 K. V.

284. UZORAK TAPETE Austrija, 1920-ih tisak 297 x 437 mm MUO 23316 K. V. 285. KUTIJA STOCK REDOUTE Slavonska Poega (?), oko 1930. karton, papir, 3,5 x 15,5 x 10,5 cm Muzej Slavonije Osijek, MSO-172666 R. B. 286. KUTIJA 1920-ih karton, papir 3,3 x 18,1 x 24,5 cm Muzej Slavonije Osijek, MSO-164135 R. B.

289. KUTIJA ZA GRAMOFONSKE IGLE ELEKTROFON 1920-ih eljezni lim, tisak 4,6 x 3,5 x 0,9 cm Muzej grada Rijeke K. V. 290. KUTIJA ZA GRAMOFONSKE IGLE TATJANA NEEDLES 1920-ih eljezni lim, tisak 4,2 x 3,5 x 1,2 cm Muzej grada Rijeke K. V. 291. KUTIJA ZA GRAMOFONSKE IGLE LA VOCE DEL PADRONE Milano, 1920-ih eljezni lim, tisak 4,2 x 3,4 x 1 cm Muzej grada Rijeke K. V. 292. SKICA UKRASNIH POSUDA Zagreb, 1927. - 1929. olovka na papiru 335 x 423 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23540 Izvedeno u okviru udruenja za promicanje umjetnikog obrta Djelo. K. V.

295. NACRT SVIJENJAKA Zagreb, 1927. - 1929. olovka, tempera na papiru 324 x 425 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23611-01 Vjerojatno izvedeno u okviru zadruge Djelo. K. V.

236

296. NACRT AA Zagreb, 1927. - 1929. olovka na papiru 320 x 240 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23612-05 sign. SS Vjerojatno izvedeno u okviru zadruge Djelo. K. V.

287. BOICA ODOL Dresden / Zagreb (?), 1920-1940. mlijeno staklo, eljezo, poniklano; papir, tisak 10,7 x 4,9 x 2,4 cm Muzej Slavonije Osijek, MSO-172683 R. B. Boica za tekuinu za ispiranje usta tvrtke Odol d.d.

293. Elza Hcker NACRT AA, BOCE I UKRASNE POSUDE Zagreb, 1927. - 1929. olovka, tempera na papiru 320 x 240 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23610-01 288. BOCA ZA GRANDE LIQUEUR CITY Zagreb, oko 1935. prozirno lijevano staklo, pluto, papir, tisak vis. 25,5 cm Muzej grada Zagreba, R-897 Boca likera tvrtke Pokorny. Izvedeno u okviru udruenja za promicanje umjetnikog obrta Djelo. K. V. 294. Elza Hcker NACRT AE Zagreb, 1927. - 1929. tu na papiru 315 x 242 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23610-05 Vjerojatno izvedeno u okviru zadruge Djelo. K. V.

297. Kornelija Geiger KUTIJA S POKLOPCEM Zagreb, 1920. - 1925. crte, akvarel na papiru 180 x 315 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18480/1 K. V.

298. STAKLENE POSUDE KUBUS Weisswasser, Njemaka, 1938. oblikovanje: Wilhelm Wagenfeld izvedba: Lausitzer Glaswerke AG preano staklo posude: 5,3 x 9 x 9 cm; 9 x 9 x 9 cm; 16,3 x 9 x 9 cm; 5 x 18 x 9 cm; 8 x 9 x 9 cm; 5 x 18 x 18 cm; 9 x 18 x 18 cm vl. Vitomir Andrija Bulai, Zagreb K. V.

301. RADIOPRIJAMNIK MASTERTONE Perth, Australija, oko 1928. uslojena furnirska ploa, furnir oraha, platno, metal, staklo 89 x 70 x 32 cm Muzej grada Rijeke, inv. br. MGR-G-11 N.S.B. 302. DEPNI GRAMOFON MIKIPHONE vicarska, 1930-ih elik, bakelit 11,5 x 4,7 cm Muzej grada Rijeke, inv. br. MGR -G-24 N.S.B.

308. RADIOPRIJAMNIK PHILLIPS Njemaka, 1926.-1928. bakelit 18 x 33,5 x 21 cm promjer zvunika 45,5 cm Muzej grada Rijeke, inv.br. MGR-G-20 N.S.B. 309. TINTARNICA PENKALA Zagreb, 1920-ih masiv bukve, staklo, metal 11 x 13 x 7 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 47185 K. V. 310. Kornelija Geiger PREDLOAK ZA HALJINU Zagreb, 1920. - 1925. kola na papiru 320 x 150 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18477/4 K. V. 311. Kornelija Geiger PREDLOAK ZA HALJINU Zagreb, 1920. - 1925. akvarel na papiru 300 x 110 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18477/7 K. V. 312. Kornelija Geiger PREDLOAK ZA HALJINU Zagreb, 1920. - 1925. akvarel na papiru 300 x 110 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18477/8 K. V.

237

299. AMBALAA ALGA SUAK Hrvatska (?), 1929. - 1931. lim, tisak na limu 27,5 x 55 x 22 cm vl. Vitomir Andrija Bulai, Zagreb K. V.

303. KABINET GRAMOFON HIS MASTERS VOICE Italija , 1920-ih bukva; bojana crno, elik, tekstil 45 x 45 x 112 cm Muzej grada Rijeke, inv. br. MGR -G-12 N.S.B. 304. GRAMOFON EDISON BELL PENKALA Zagreb, 1930. -1935. bukva; bojana crveno, elik, koa 29 x 35,5 x 16 cm Muzej grada Rijeke, inv.br.MGR-G-27 N.S.B. 305. KUHALO ZA ESPRESSO KAVU Ferara, Italija, 1920. proizvoa: M.E.R.A.C.A Cotechini mjed, elik 23 x 23 x 10,5 cm Muzej grada Rijeke, inv.br. MGR-12516 N.S.B. 306. AJNIK S KUHALOM Njemaka, 1930-ih mjed, poniklano kantica: v. 17 cm Muzej Slavonije Osijek, MSO-159324/1,2 R.B 307. USISAVA V 20 AEG - Deutsche Werke A.G. Berlin, 1930-ih metal, nikl v. 25 cm; . 19 cm; d. 62 cm Muzej Slavonije Osijek, MSO-T-183 R.B.

300. ELEKTRINI GRIJA Karlovy Vary, kasnih 1930-ih proizvoa: EPI AG kuhinjski porculan, metal, bakelit promjer 245 mm, visina 280 mm vl. Vitomir Andrija Bulai K. V.

238

313. Kornelija Geiger PREDLOAK ZA OBLIKOVANJE TKANINE SERIE II NR 2 SOLEIL Zagreb, oko 1925. tempera na papiru 400 x 300 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18477-060 K. V. 314. Kornelija Geiger PREDLOAK ZA OBLIKOVANJE TKANINE SERIE II NR 3 SOLEIL Zagreb, oko 1925. tempera na papiru 400 x 300 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18477-061 K. V. 315. Kornelija Geiger PREDLOAK ZA OBLIKOVANJE TKANINE SERIE II NR 4 SOLEIL Zagreb, oko 1925. tempera na papiru 400 x 300 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18477-062 K. V. 316. Kornelija Geiger PREDLOAK ZA OBLIKOVANJE TKANINE SERIE I NR 2 SOLEIL Zagreb, oko 1925. tempera na papiru 400 x 300 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 18477-154 K. V.

317. Otti Berger PREDLOAK ZA ILIM Zagreb, 1920. - 1926. olovka, tu, akvarel na papiru 542 x 365 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23598 K. V. 318. Otti Berger PREDLOAK ZA ILIM Zagreb, 1920. - 1926. olovka, tu, akvarel na papiru 602 x 510 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23599 K. V. 319. Tomislav Krizman, Ljubo Babi PREDLOAK ZA ILIM Zagreb, 1927. olovka, tu, akvarel na papiru 608 x 410 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23600 Izvedeno u okviru udruenja za promicanje umijetnikog obrta Djelo. K. V. 320. PREDLOAK ZA OBLIKOVANJE TKANINE Zagreb, 1927. - 1929. olovka, akvarel na papiru 301 x 288 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23613-01 Izvedeno u okviru udruenja za promicanje umjetnikog obrta Djelo. K. V. 321. PREDLOAK ZA OBLIKOVANJE TKANINE Zagreb, 1927. - 1929. olovka, akvarel na papiru 196 x 227 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23613-04 Izvedeno u okviru udruenja za promicanje umjetnikog obrta Djelo. K. V. 322. PREDLOAK ZA OBLIKOVANJE TKANINE Zagreb, 1927. 1929. olovka, akvarel na papiru 225 x 353 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23613-06 Izvedeno u okviru udruenja za promicanje umjetnikog obrta Djelo. K. V.

323. PREDLOAK ZA ILIM Zagreb, 1927. 1929. olovka, tempera na papiru 320 x 240 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23613-09 Izvedeno u okviru udruenja za promicanje umjetnikog obrta Djelo. K. V. 324. Tomislav Krizman NACRT ZA VAZU Zagreb, 1925. kolorirani crte, tu 355 x 415 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 21325 K.V. 325. Tereza Pauli PLES SILUETA Zagreb, 1920. karorez 307 x 230 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26482 K.V. 326. Tereza Pauli PAR S KOAROM Zagreb, 1920. karorez 310 x 230 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26483/2 K.V. 327. KOARICA Francuska, 1930-ih makassar ebanovina, kromirana mjed 12,8 x 45,5 x 20,5 cm Zbirka Vela - agrovi, Zagreb V.B.M. 328. AUTOMOBIL PEUGEOT, 302 CABRIOLET Soscaux, Francuska, 1936. izvedba: Peugeot, Soscaux, Francuska 1,52 x 4,53 x 1,57 m Muse de lAventure Peugeot Soscaux, Francuska K.V.

moda

329. HALJINA Karlsbad, oko 1920. markizet, strojna ipka dulj. 130 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12730 Haljina je pripadala Matildi Hengl, supruzi osjekog gradonaelnika Vjekoslava Hengla. A.Kl. 330. HALJINA Hrvatska, oko 1925. svila dulj. 128 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 28883 A.Kl. 331. HALJINA Hrvatska, 1930. - 1935. svileni oret dulj. 128 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23762 A.Kl. 332. HALJINA Hrvatska, oko 1930. muslin dulj. 134 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24011 A.Kl.

334. HALJINA Hrvatska, 1933. - 1934. lan, vezivo pamunim koncem dulj. 119 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49576 A.Kl. 335. OGRTA Pariz, 1920. - 1921. lame, barun dulj. 90 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12733 Ogrta je pripadao Matildi Hengl, supruzi osjekog gradonaelnika Vjekoslava Hengla. A.Kl.

239

336. VEERNJA HALJINA Pariz, oko 1925. kreacija: Jean Patou svileni voile, titranke dulj. 120 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 11591 A.Kl. 337. VEERNJA HALJINA Pariz, oko 1926. svila, til, titranke dulj. 92 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12673 A.Kl. 338. VEERNJA HALJINA Be, oko 1927. muslin, biserne perlice dulj. 96 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12674 A.Kl.

333. HALJINA Hrvatska (?), 1930. - 1932. muslin dulj. 117 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49129 A.Kl.

339. VEERNJA HALJINA Be, oko 1927. - 1929. svila, vezivo pozlaenim nitima dulj. 145 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12732 Haljina je pripadala Matildi Hengl, supruzi osjekog gradonaelnika Vjekoslava Hengla. A.Kl.

341. VEERNJA HALJINA Venecija, 1920. - 1921. svila, svileni barun, umjetni koralji dulj. 90 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12734 Haljina je pripadala Matildi Hengl, supruzi osjekog gradonaelnika Vjekoslava Hengla. A.Kl.

344. HALJINA Austrija ili Hrvatska, oko 1925. svileni til, titranke dulj. 96 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 35551 A.Kl. 345. HALJINA Budimpeta, oko 1925. svileni krep oret, staklene perlice dulj. 105 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12113 A.Kl. 346. HALJINA Be, oko 1924. svileni krep oret, staklene perlice, titranke dulj. 107 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12229 Haljina je pripadala Blaenki Vasi udatoj Novak, keri draguljara Dragutina Vasia i supruzi knjievnika Vjenceslava Novaka. A.Kl.

240

340. VEERNJA HALJINA Be, oko 1927. svila, svileni til, strojna ipka od zlatnih niti dulj. 105 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12737 Haljina je pripadala Matildi Hengl, supruzi osjekog gradonaelnika Vjekoslava Hengla. A.Kl.

342. VEERNJA HALJINA Zagreb, oko 1930. svilena strojna ipka, svila, hermelinsko krzno haljina dulj. 132 cm; kombine dulj. 93 cm; bolero dulj. 43,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49552/1-4 Dar Renate Kostenjak ro. Hodovsky ija je teta Elizabeta (Jelisava) pl. Mesaro ro. Hodovsky (1896. - 1969.) haljinu nosila na balu u zagrebakom hotelu Esplanade. A.Kl. 343. HALJINA Pariz, oko 1925. svila, til, titranke, perlice dulj. 96 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12725 Haljina je pripadala Matildi Hengl, supruzi osjekog gradonaelnika Vjekoslava Hengla. A.Kl.

347. HALJINA Hrvatska (?), 1927. - 1928. svileni oret, staklene perlice, vezivo dulj. 105 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 42365 A.Kl.

348. HALJINA Hrvatska, oko 1925. til, titranke, svila dulj. 102 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 19834 A.Kl.

351. PLESNA HALJINA Zagreb, 1932. organdij, pli, ipka haljina dulj. 135 cm; bolero dulj. 45 cm; torbica 12 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 7361 Plesna haljina Nui Singer ivana u modnom salonu Vogue u Gundulievoj ulici za Novinarski ples u hotelu Esplanade u veljai 1932. godine. M.A.

355. HALJINA Hrvatska, oko 1930. svilena strojna ipka na tilu dulj. 120 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 28881 A.Kl. 356. VEERNJA HALJINA Zagreb, 1933. - 1934. svileni krep oret, titranke, staklene perlice dulj. 155,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 11644 A.Kl. 357. VEERNJA HALJINA Zagreb, 1933. - 1934. maroken, perlice, til haljina dulj. 147 cm; pelerinica dulj. 35 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 16758/1,2 A.Kl. 358. VJENANICA Be, 1930. svilena strojna ipka, oret haljina dulj. 130 cm; haljetak dulj. 57 cm; kombine dulj. 123 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44788/1-4 Vjenanicu je darovala Ana ego iz Zagreba, a pripadala je njenoj teti Mariji Pomper. A.Kl.

241

349. HALJINA Hrvatska, oko 1927. staklene perlice, svileni oret dulj. 132 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44293 A.Kl. 350. PLESNA HALJINA Zagreb, oko 1930. svilena ipka haljina dulj. 143 cm; bolero dulj. 60 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 51602 Iz obitelji Gotthardi. M.A.

352. CIPELE Zagreb, 1932. koa dulj. 23 cm; vis. 12 cm Muzej grada Zagreba, MGZ inv. br Cipele Nui Singer kupljene za Novinarski ples u hotelu Esplanade u veljai 1932. godine. M.A. 353. GOSPOICA NUI SINGER U PLESNOJ HALJINI Zagreb, 1932. c/b fotografija 12 x 8 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 16054 M.A. 354. RAUN SALONA VOGUE Zagreb, 28. 1. 1932. papir, tisak, rukopis 18 x 13 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 7525 Raun izdan za plesnu haljinu Nui Singer. M.A.

359. KUPALINA HALJINA HLAE Zagreb (?), oko 1930. dersej dulj. 130 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 51604 Haljina je pripadala Veri Rui. M.A.

364. JUTARNJI OGRTA Italija ili Austrija, oko 1930. svileni krep oret, strojna ipka, svileno vezivo dulj. 139 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15888 A.Kl.

368. KOMBINE (BODI) Hrvatska, oko 1925. laneni batist dulj. 70 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 22240 A.Kl.

242
360. SOKOLSKI ENSKI DRES Zagreb, oko 1930. laneno platno tunika dulj. 90 cm; hlae dulj. 82 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 7517 Sokolski enski dres iz obitelji Josipa Hanua, predsjednika Hrvatskog sokola i Hrvatskog sokolskog saveza. M.A. 361. ENSKI KUPAI KOSTIM Hrvatska ili Austrija, oko 1930. vuneni triko dulj. 75,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 43540 A.Kl. 362. ENSKI KUPAI KOSTIM Hrvatska, oko 1923. svila haljinica dulj. 78 cm; gaice dulj. 46 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 17757/1,2 A.Kl.

365. SPAVAICA Hrvatska, 1925. svila dulj. 130 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15887/2 A.Kl. 366. KOMBINE (BODI) Trst, 1925. - 1930. svila, ipka dulj. 98 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15886 A.Kl. 367. KOMBINE Hrvatska (?), oko 1925. svileni atlas, ipka dulj. 73 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 22242 A.Kl.

369. DONJE RUBLJE Zagreb, oko 1930. laneno platno, pamuna ipka hlae dulj. 40 cm; grudnjak dulj. 20 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 51603 M.A. 370. KORZET Zagreb, oko 1935. pamuno platno, pozamenterija dulj. 40 cm; ir. 56 cm sign. s unutarnje strane korzeta: ZAGREB / Ema Buxbaum / TOMIEVA 1 Muzej grada Zagreba, MGZ 51601 M.A. 371. HALJINA SLUAVKE Hrvatska, oko 1928. svileni rips, pamuna strojna ipka dulj. 102,5 cm Muzej grada Koprivnice A.Kl. 372. CIPELE Hrvatska, 1925. koa, emajl 13 x 20 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24018/1,2 Cipele su bile izloene na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine. A.Kl. 373. CIPELE Zagreb, 1925. - 1930. postolarska radionica Oto Braun, Ilica 21, Zagreb pozlaena koa, titranke 14 x 20,3 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 14672/1,2 Cipele su pripadale zagrebakoj dramskoj umjetnici Veri Hri-Nikoli (1884. - 1960.). A.Kl.

363. JEDNODIJELNI ENSKI KUPAI KOSTIM Zagreb, oko 1935. vuneni konac dulj. 63 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 7581 Iz vlastnitva obitelji Devid iz Zagreba. M.A.

374. CIPELE Zagreb, 1925. - 1930. postolarska radionica Otto Braun, Ilica 21, Zagreb koa gutera, telea koa 12,5 x 20,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12588/1,2 A.Kl.

378. CIPELE Njemaka ili Slovenija, 1930-ih izrada: Peko tamnoplava koa, cru antilop dulj. 24 cm; vis. potpetice 4,5 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO-165627 R.B. 379. CIPELE ZA TENIS Be, oko 1920. koa, platno 10 x 25,6 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 14356/1,2 A.Kl. 380. EIR Zagreb, oko 1925. izrada: Dragica mid, Ilica 5, Zagreb barun, svila promjer 24 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 20072 A.Kl.

383. TOKICA Zagreb, oko 1925. obojeno perje vis. 17 cm; promjer 18 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 42661 Tokica je bila vlasnitvo Olge Antonini, supruge slikara i ilustratora Otta Antoninija. M.A.

243

375. CIPELE Be (?), oko 1925. brokat, koa, perlice, pozamanterija, staklo 12 x 21 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 12658/1,2 Cipele su pripadale Matildi Hengl, supruzi osjekog gradonaelnika Vjekoslava Hengla. A.Kl. 376. CIPELE Be, 1920-ih postolarska radionica B. Reshovsky, Be koa, posrebreno dulj. 24,5 cm; vis. potpetice 6 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO U-944 R.B. 377. CIPELE Be, 1920-ih postolarska radionica Wittenberg, Be brokat - tkanje srebrnih, zlatnih i viebojnih svilenih niti, tras, koa dulj. 24 cm; vis. potpetice 5 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO U-946 R.B.

384. AUTOMOBILISTIKA KAPA Zagreb, oko 1925. laneno platno vis. 11 cm; promjer 17 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 42671 Automobilistika kapa bila je vlasnitvo Olge Antonini, supruge slikara i ilustratora Otta Antoninija. M.A. 385. RUKAVICE Austrija (?), oko 1930. antilop koa, kozja koa dulj. 41 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 22226/1,2 A.Kl. 386. RUKAVICE Pariz ili Be, 1930-ih tamnozlena i pozlaena koa, antilop koa dulj. 27,2 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO-157089 (k.u. 18465 br. 1b) R.B. 387. RUKAVICE Pariz ili Be, 1930-ih koa, vez koncem dulj. 35 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO-U 1887 R.B.

381. EIR Zagreb, oko 1925. svileni rips, svileni oret promjer 20 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 20078 A.Kl. 382. EIR Zagreb, oko 1925. koa promjer 20 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 20079 A.Kl.

388. TORBICA Be, 1922. oblikovanje: Josef Hoffman i Dagobert Peche izvedba: Wiener Werksttte 11 x 14,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 17964 A.Kl.

244
389. TORBICA Hrvatska, oko 1930. antilop koa, umjetna masa, metal 16 x 10,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 25903 A.Kl. 390. TORBICA Francuska, 1935. - 1939. celluloid, bakelit, metal 22 x 17 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 47711 A.Kl.

394. PUTNI KOVEG Austrija, Be- Karlsbad tvrtka: M. Wrzl & Shne, Wien-Carlsbad koa, platno, metalna galanterija, papirne naljepnice 15,5 x 39,5 x 74 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO-170410 R.B. 395. UKRASNE VRPCE Hrvatska (?), 1923. - 1925. staklene perlice, preplitanje dulj. 122,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 48602/1-11 Predmeti su bili izloeni na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine. A.Kl. 396. Tomislav Krizman i Nada Plee (?) DEKORATIVNA SVILENA TKANINA Hrvatska, 1923. - 1925. oslikana, slikanje temperom i zlatnim pigmentom 112 x 45 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49686/1 Predmet je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine. A.Kl.

398. PUDRIJERA Austrija ili Italija, 1925. - 1930. metal, emajl, staklo promjer 9 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23717 A.Kl.

399. KUTIJICA ZA PUDER Pariz, oko 1920. karton, papir, tisak promjer 6,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 28528 A.Kl. 400. KUTIJA ZA PUDER U PRAHU Pariz, 1930-ih tvrtka Coty, Pariz karton, papir, tisak u boji, tkanina visina 3,9 cm; promjer 6,8 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO-170526 R.B. 401. KUTIJA ZA PUDER U PRAHU Pariz, 1930-ih tvrtka Coty, Pariz karton, papir, tisak u boji visina 3,8 cm; promjer 7,1 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO-170522 (k.u. 15918 br. 115) R.B. 402. KUTIJA ZA PUDER U PRAHU Hrvatska (?),1930-ih tvrtka Unilever / Georg Schicht karton, papir, tisak u boji visina 3 cm; promjer 7,5 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO-170527 R.B.

391. TORBICA Be (?), oko 1925. bakelit, rips 11 x 18 cm Muzej grada Zagreba, MGZ 41371 M.A. 392. TOALETNI PRIBOR Austrija (?), 1937. koa, svila, metal, staklo 25 x 34,5 x 11 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 23761/1-10 A.Kl. 393. TOALETNI PRIBOR Austrija (?), oko 1920. koa, svila, metal, staklo 26,5 x 45 x 11,5 cm Zbirka Jura Gaparac, Zagreb A.Kl.

397. SUNCOBRAN 1930-ih pamuna tkanina dulj. 51 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta, MSO-168185 R.B.

403. Risto Stijovi KUTIJICA 1925. umjetna masa, rezbarena, obojena vis. 4,5 cm; prom. 8,8 cm sign. uz donji vanjski rub: R. Stiyovitc u unutranjosti na dnu crvena okrugla naljepnica s natpisom: P.izl./13. s unutranje strane poklopca crvena naljepnica s numeracijom 74.a Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 2635 Predmet je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. V.B.M. 404. Risto Stijovi KUTIJICA 1925. umjetna masa, rezbarena, obojena vis. 4,5 cm,prom. 8,8 cm sign. uz donji vanjski rub: R. Stiyovitch (neitko) u unutranjosti na dnu crvena okrugla naljepnica s natpisom: P.izl./14 s unutranje strane poklopca crvena naljepnica s numeracijom 74.b Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49691 Predmet je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. V.B.M. 405. Lucien Lelong PARFEMSKA BOICA LUCIEN LELONG INDISCRET Pariz, 1935. kreator mirisa: Jean Carles staklo vis. 15 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 39413 A.Kl. 406. Rene Lalique PARFEMSKA BOICA WORTH IMPRUDENCE Pariz, 1938. staklo sign. na dnu: R. Lalique vis. boice 7,5 cm; kutija 9 x 8,3 x 6,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 39415/1,2 A.Kl.

407. Coco Chanel PARFEMSKA BOICA CHANEL No. 5 Pariz, 1921. kreator mirisa: Ernest Beaux staklo 9,5 x 5,5 x 2,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 47834 A.Kl. 408. Zlata ufflay LEPEZA Zagreb, 1918. pamuni konac, ipka na batie 19 x 45 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 3488 ipka je bila izloena na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine i nagraena je srebrnom medaljom; 1927. godine bila je izloena na izlobi Djela u Umjetnikom paviljonu u Zagrebu. A.Kl.

411. CIPELE Njemaka (?), oko 1930. tvrtka Salamander lak koa, tkanina 10 x 31 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 47981/1,2 A.Kl.

245
412. CILINDAR Pariz, po. 1920-ih zeja dlaka vis. 15,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 11262 A.Kl. 413. MUKI KUPAI KOSTIM Hrvatska ili Austrija, oko 1920. vuneni triko dulj. 96 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 43540 A.Kl. 414. MOTORISTIKA KAPA 1930-ih umjetna koa, vuneni triko, metalna dugmad vis. 35 cm Muzej Slavonije Osijek, Odjel umjetnikog obrta R.B.

409. PLESNI RED Zagreb, 1929. papir, tisak 11 x 7,5 cm sign.: na reversu otisnuto: Tipografija D.D. Zagreb Muzej grada Zagreba, MGZ 3901 Unutar knjiice zabiljeen je redoslijed plesanja Elitnog plesa zagrebakih novinara. M.A. 410. MUKO ODIJELO Zagreb, oko 1930. vuna, svileni rips, pozamanterija, svileni atlas dulj. 151 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Odijelo se satoji od hlaa, fraka, prsluka, koulje, ovratnika i leptir mane. A.Kl.

arhitektura
246

I. 415. Stjepan Hribar, paviljon Kraljevine SHS na Parikoj izlobi 1925, nacrt proelja, presjek, tlocrti, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

417. Nacrt Splita iz 1926., ptija perspektiva, Studio L. Heilbrun, Prag (izd. Balkan Mentor), Muzej grada Splita Alfred Keller, regulacija splitske obale, kue na Rivi, Split, razglednica, Muzej grada Splita

Drago Ibler, postav Kazaline sekcije Kraljevine SHS na Parikoj izlobi 1925, presjek, tlocrt, fotografije, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Arhitektonska sekcija Hrvatske na Parikoj izlobi 1925 - izbor originalnih izloaka (fotografije, kopije crtea): Benedik & Baranyai, vila Kell, Zagreb Bruno Bauer, vila Plavi, Novi Vinodolski Viktor Kovai, kua Slaveks d.d., Zagreb Hugo Ehrlich, kua Standard Oil d.d., Zagreb Drago Ibler, Epidemioloki zavod, Zagreb Drago Ibler, Okruni ured za osiguranje radnika, Zagreb II. 416. Nacrt Zagreba iz 1926., ptija perspektiva, Studio L. Heilbrun, Prag (izd. Balkan Mentor), Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Natjeaj za Regulatornu osnovu Zagreba, 1930., projekt P. Bonatz /moto Filo/, perspektivni prikaz autobusnog terminala ispod Katedrale, Dravni arhiv u Zagrebu Zdenko Strii, Rekonstrukcija Ilike fronte (studija), perspektivni prikaz, 1931., Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine

418. Albert Esch, natjeaj za ureenje parkova oko Tvre, Osijek, 1925., perspektivni prikaz, repro: Grimme, M.K., Grten von Albert Esch, Wien-Leipzig, 1930. 419. Benedik & Baranyai, Vila Ili, Paunovac 7, Zagreb, 1921. fotografije, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb tlocrt, Dravni arhiv u Zagrebu 420. Kovai /Pollak & Bornstein, Vila Horvati, Voninina 14, Zagreb, 1921.-1924. a) Projekt Kovai, nacrt proelja, Dravni arhiv u Zagrebu / nacrt proelja, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine b) Projekt Pollak & Bornstein, nacrt, Dravni arhiv u Zagrebu / fotografija, privatna zbirka, Zagreb

421. Gombo & Kauzlari, Vila Spitzer, Novakova 15, Zagreb, 1931.-1932. fotografije, Muzej grada Zagreba fotografije Novakove ulice, Arhiv Toe Dabca, Zagreb fotografije, privatna zbirka, Zagreb

422. Alfred Keller, Vila Zimdin eherezada, Put Vlaha Bukovca, Sv. Jakov, Dubrovnik, 1926.-1928. razglednice, privatna zbirka, Zagreb; Dubrovaki muzeji, Kulturno-povijesni muzej, Dubrovnik

423. Gombo & Kauzlari, Vila Ladanyi, Hvar, Majerovica, 1936. perspektivni prikaz, Muzej grada Zagreba Vladimir Kirin i Aer Kabiljo, Vila Kirin, Hvar, Lungomare ispod Venerande, 1930.-1931. fotografija, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 424. Nikola Dobrovi, Vila Pallavicini Rusalka, Put I. Matijaevia 2, Boninovo, Dubrovnik, 1937.-1938. nacrti, Dravni arhiv u Dubrovniku 425. Benedik & Baranyai, Kua Leon, Palmotieva 64a, Zagreb, 1920 -1921. nacrt proelja, Dravni arhiv u Zagrebu fotografija, privatna zbirka, Zagreb

428. Gombo & Kauzlari, Kua Kohn Adler, Bornina 12, Zagreb, 1933.-1934. perspektivni presjek, Muzej grada Zagreba

432. Viktor Kovai /Hugo Ehrlich, Burza, Trg hrvatskih velikana 3, Zagreb, 1923. 1927. nacrti, Hrvatski muzej arhitekture HAZU i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine fotografije, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batije i Arhiv Toe Dabca, Zagreb fotografije detalja interijera, 2010. 433. Bruno Bauer, Novinarski dom, Perkoveva 2, Zagreb, 1929. - 1930. nacrti, Dravni arhiv u Zagrebu perspektivni prikaz, revija Svijet, 15. 5. 1926., br. 15. razglednice, privatna zbirka, Zagreb i MNO, Zagreb

247

429. Lorenzo Valentini (i Amedeo Slavich), zgrade Rione del Littorio, Cambierijeva / Kreimirova / Teslina, Rijeka, 1934.-1935. razglednica, privatna zbirka, Zagreb

426. Pollak & Bornstein, Kua Glck, Tomaieva 10, Zagreb, 1924. kolorirani perspektivni prikaz, Dravni arhiv u Zagrebu fotografija, privatna zbirka, Zagreb 427. Peter Behrens, Kua Stern, Juriieva 1, Zagreb, 1927.-1928. fotografija ure Janekovia, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb plakat Ljube Babia za Prvi zagrebaki boini zbor, 1927., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Zlatibor Luki i Kuzma Gamulin, Croatia, Klaieva poljana, Split, 1929.-1930. fotografija, spomenica Croatia, privatna zbirka, Zagreb 430. Rudolf Lubynski, Zgrada Shell, Gajeva 5, Zagreb, 1931.-1932. perspektivni prikaz, Dravni arhiv u Zagrebu fotografija ure Janekovia, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 431. Juraj Denzler, Uprava komunalnih poduzea, Gundulieva 32, Zagreb, 1934. nacrti i fotografije, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb i Arhitektonski fakultet, Zagreb, privatna zbirka, Zagreb

434. Ignjat Fischer, Gradska tedionica i Gradska kavana, Jelaiev trg 9-10, Zagreb, 1923.-1931. fotografije eksterijera i interijera, Muzej grada Zagreba, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Arhiv Toe Dabca, Zagreb, privatna zbirka, Zagreb

435. Alfred Albini, Gradska tedionica, Kapucinska 29, Osijek, 1928.-1929. perspektivni prikaz, Muzej grada Zagreba

248

436. Zakladni blok, Zagreb - Piman & Seissel, projekt za izgradnju Zakladnog zemljita, 1932., nacrti, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; katalog izlobe natjeajnih radova, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb - fotografije ruenja Zakladne bolnice, Muzej grada Zagreba i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine - Ulrich & Bahovec, zgrada Zaklade za gradnju bolnice, Petrieva 1, 1932.-1933., nacrt, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb - Buffet Mocca, Ilica, Zagreb, fotografija iz 1939., Arhiv Toe Dabca, Zagreb - Slavko Lwy, Kua Schlenger, Bogovieva 4, fotografija, privatna zbirka, Zagreb - Freudenreich & Deutsch, Kua Alkalaj, Gajeva 2B, nacrt, Dravni arhiv u Zagrebu; fotografije ure Janekovia, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb - Goldscheider, Kua Hahn, Bogovieva 2, fotografija vitraja na stubitu, 2010. - Stjepan Plani, Napretkova zadruga, Bogovieva 1, nacrti, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb - pohrana obitelji Lonari; fotografije i razglednice, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 437. Freudenreich & Pogaj, Z. Kavuri, I. upan, Matica hrvatskih obrtnika, Ilica 49, Zagreb, 1937. - 1940. nacrti, Dravni arhiv u Zagrebu fotografije eksterijera, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine fotografije interijera, asopis Suvremenost 438. Denzler & Kauzlari, eljezniki nadvonjaci, Savska/Jukieva/Tratinska, Zagreb, 1929. nacrt, Hrvatski muzej arhitekture HAZU fotografije, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine 439. Vjekoslav Bastl, Gradska trnica, Dolac, Zagreb, 1927.-1930. nacrti, Dravni arhiv u Zagrebu fotografije, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine reklamni letak, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb fotografije, Arhiv Toe Dabca, Zagreb 440. Bogdan Petrovi, Garaa Zagreb, Palmotieva 25, Zagreb, 1931. nacrti, Dravni arhiv u Zagrebu fotografije, privatna zbirka, Zagreb

441. Egon Steinmann, Gimnazija, Krianieva 4-4a, Zagreb, 1932. fotografije, Arhiv Toe Dabca, Zagreb fotografije ure Janekovia, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb privatna zbirka, Zagreb 442. Angiolo Mazzoni, Pota, Dantea Alighierija 4, Pula, 1933.-1934. fotografije, Hrvatska pota d.d., Pula

447. Vittorio Angyal & Piero Fabbro, Ortodoksna sinagoga, Ivana Filipovia 9, Rijeka, 1930. perspektivni prikaz, Dravni arhiv u Rijeci 448. Gombo & Kauzlari, Vila Heinrich, Zamenhoffova 7, Zagreb, 1936. perspektivni prikaz i fotografije, Muzej grada Zagreba fotografija interijera, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb fotografije interijera, 2010. Gombo & Kauzlari, Vila Ladanyi, Nazorova 52, Zagreb, 1937. perspektivni prikaz interijera i fotografije, Muzej grada Zagreba 449. Zlatko Neumann, Interijeri Knig, Herzog, Pordes, Zagreb, 1928.-1930.-1933. fotografija, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine fotografije, privatna zbirka, Zagreb

443. Ante Bara, Higijenski zavod, Balkanska/Vukovarska, Split, 1933. fotografija, Muzej grada Splita 444. Baldasar & Cicilijani, Javna burza rada s javnim kupatilom, Kralja Zvonimira 23, ibenik, 1939. razglednica, privatna zbirka, Zagreb 445. Petar Senjanovi i Prosper uli, etalite dr. Raia, Marjanske stube, Split, 1919.-1922. fotografije, Sveuilina knjinica, Split 446. Joe Plenik, Kripta Lurdske crkve, Zvonimirova/Vrbanieva 35, Zagreb, 1934.1937. (1940.-1943.) nacrti, upni ured Majke Boje Lurdske, Zagreb

450. Gombo & Kauzlari, Gradska kavana, Dubrovnik, 1933. nacrti i fotografije, Muzej grada Zagreba fotografija, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb fotografije interijera, privatna zbirka, Zagreb

451. Eduard Kramer, Otvoreno plesalite i ampanj-paviljon, Brijuni, 1924. fotografija, razglednica, Javna ustanova Nacionalni park Brijuni, Pododsjek za zatitu kulturnih dobara, Veli Brijun (Muzeji) razglednica, privatna zbirka, Zagreb

463. Golf i polo klub i tereni, Brijuni, oko 1930. razglednice, reprodukcije akvarela Alda Raimondija, Javna ustanova Nacionalni park Brijuni, Pododsjek za zatitu kulturnih dobara, Veli Brijun (Muzeji) 464. Zooloki vrt, Maksimir, 1925.-1928. nacrti, Dravni arhiv u Zagrebu fotografije, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb razglednice, privatna zbirka, Zagreb 465. Sreko Florschtz, Kino Europa-Balkan, Varavska 3, Zagreb, 1925. nacrt, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb fotografije, Muzej grada Zagreba 466. Edvard Schn i Bruno Bauer, Kino Atlas-Edison, Karlovac, 1920. nacrti, Dravni arhiv u Karlovcu razglednica, privatna zbirka, Zagreb 467. Alfred Keller, Kastner & hler, preoblikovanje proelja, Ilica 4-6, Zagreb, 1928. perspektivni prikaz, Dravni arhiv u Zagrebu razglednica, privatna zbirka, Zagreb

249

457. Emil Krlek, Hotel Baka, Baka nacrt iz 1911., Dravni arhiv u Rijeci razglednice, privatna zbirka, Zagreb 458. Kazimir Ostrogovi, Hotel Malin, Malinska, 1938. fotomontaa i razglednice, privatna zbirka, Zagreb

452. Dionis Sunko, Hotel Esplanade, Mihanovieva 1, Zagreb, 1922.-1925. nacrti, Dravni arhiv u Zagrebu fotografije, privatna zbirka, Zagreb 459. Umberto Nordio, Hotel Zerauschek i kavana Central, iroka ul. 1, Zadar, 1937.1938. nacrt, Dravni arhiv u Zadru 460. Josip Dryk, Sokolski stadion, Svetice, 1934. nacrti, Dravni arhiv u Zagrebu fotografije, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine fotografije ure Janekovia, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 461. Silvije Sponza, Kupalite Bonj, Hvar, 1929. reklamni letak i razglednice, Muzej hvarske batine, Hvar razglednice, privatna zbirka, Zagreb

453. Freudenreich & Deutsch, Hotel Astoria, Petrinjska 71, Zagreb, 1932. nacrt proelja, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine razglednica, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb fotografije interijera, Muzej grada Zagreba 454. Jaka Hintermeier, Izletniki paviljon, Tukanac, Zagreb, 1923. nacrt, Dravni arhiv u Zagrebu razglednica, privatna zbirka, Zagreb 455. Jiri Stibral, Morsko kupalite, Hotel Grand i Pension Strand, Kupari, 1919.-1931. fotografije i razglednice, privatne zbirke, Zagreb, Dubrovnik 456. Nikola Dobrovi, Hotel Grand, Lopud, 1934.-1936. fotografije, reklamni letci, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb i privatna zbirka, Dubrovnik razglednice, privatna zbirka, Zagreb

468. Vladimir terk, Engleski magazin, Praka 10, Zagreb, 1928. fotografija, privatna zbirka, Zagreb 469. Ante Slaviek, Paviljon Aero-kluba, Osjeki velesajam, 1928. nacrt, Dravni arhiv u Osijeku fotografije, Muzej Slavonije, Osijek

462. Josip Kodl, Veslaki dom Gusar, Matejuka, Split, 1927. fotografija, Muzej grada Splita

470. Zagrebaki zbor, Martieva ulica, 1922. crtei J. Bolkovca, privatna zbirka, Zagreb fotografije ure Janekovia, 1932.-1934., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Bauer & Haberle, Zagrebaki zbor, Savska 25, 1935.-1936. perspektivni prikaz, privatna zbirka, Zagreb Camelot-Herb & Herb-Lafaille, Francuski paviljon, 1936. nacrt i fotografije, Dravni arhiv u Zagrebu i Muzej grada Zagreba Ferdinand Fencl, ehoslovaki paviljon, 1936.-1937. fotografije, Dravni arhiv u Zagrebu 471. Gahura-Karfik-Vitek, Industrijsko postrojenje i radniko naselje Bata, Borovo, 1931.-1938. razglednice i fotografije, privatna zbirka, Zagreb reklama, revija Svijet, 16. 8. 1930. Gustavo Pulitzer Finalj, Rudarsko naselje, Raa, 1936.-1937. fotografije, privatna zbirka, Labin 472. Josip Seissel, Paviljon Jugoslavije, meunarodna izloba 1937., Pariz fotografija, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb nacrti, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

473. Ivan Metrovi, Harald Bilini, Lavoslav Horvat, Zvonimir Kavuri, Dom HDLU, Trg rtava faizma bb, Zagreb, 1934.-1938. fotografije, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb nacrti, Dravni arhiv u Zagrebu katalog i fotografije izlobe Pola vijeka hrvatske umjetnosti (1938.) 474. Aleksandar Freudenreich, Hrvatski dom, Vukovar, 1919.-1923. nacrti, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine 475. Josip Piman/Alfred Albini, Narodni dom, Suak, 1934./1937.-1940. Projekt J. Piman, akvarelirani perspektivni prikaz, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb nacrt, Muzej grada Zagreba

skulptura

250

476. Branislav Dekovi POBJEDA SLOBODE Pariz, 1918. odljev u bronci iz 1998. 101 x 209 x 42 cm Gliptoteka HAZU, Zagreb, MZ-802 I.K. 477. Dujam Peni SALOMA (EKSTAZA) New York, 1919. sadra vis. 48 cm, irina 14 cm, dubina 8,5 cm sign. na plinti gore: DUJAM PENI NEW YORK 19. Gliptoteka HAZU, MZP 275 (MZ-586, bronca) I.K.

481. Ivan Metrovi ANEO S FRULOM 1918.-1921. orahovina 141 x 23 x 13 cm Atelijer Metovi, Zagreb, inv. br. 43 I.K. 482. Ivan Metrovi ANELI SVIRAI (S ORNAMENTOM) (za oltarnu niu) Dubrovnik, 1921. gips 187 x 100 x 9 cm vlasnitvo nasljednika I. Metrovia - Stjepan Metrovi Pohrana u Gliptoteci HAZU, Zagreb, MZP 157 I.K.

485. Joza Turkalj DJEVOJAKI AKT (KOJI RASPLIE KOSU) oko 1925. bronca vis. 37 cm Moderna galerija, Zagreb, MG-2506 Skulptura je bila izloena na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. I.K. 486. Joza Turkalj AKT DJEVOJKE (PLESAICA) Be, 1920. bronca vis. 45 cm Moderna galerija, Zagreb, MG-1968 Skulptura je bila izloena na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. I.K. 487. Ivan Mirkovi IVAN METROVI 1929. polikromirana sadra 49,5 x 16 x 15,5 cm Muzej grada Splita, MGS 2421 I.K. 488. Ivan Mirkovi IVO TIJARDOVI polikromirana sadra 87 x 32 x 28 cm vl. Ivica Tijardovi, pohrana u Zakladi Karlo Grenc, Split I.K. 489. Ivan Metrovi INDIJANAC S LUKOM, studija, 1926. bronca, odljev iz 2003. vis. 102 cm, irina 95 cm, dubina 40 cm Gliptoteka HAZU, Zagreb, MZ 7250 I.K. 490. Ivan Metrovi INDIJANAC S KOPLJEM, studija, 1926. bronca, odljev iz 2003. vis. 106 cm, irina 96,5 cm, dubina 35 cm Gliptoteka HAZU, Zagreb, MZ 7251 I.K.

251

478. Dujam Peni PLESAICE (PLES) New York, 1919. (?) sadra vis. 41 cm, irina 24 cm, dubina 8 cm sign. d.d. ispod lij. noge: Peni Gliptoteka HAZU, Zagreb, MZP 289 (MZ-585, bronca) I.K. 479. Ivan Metrovi KONTEMPLACIJA Zagreb, 1924. carrarski mramor 104 x 64 x 58,5 cm Galerija Ivana Metrovia, Split, inv. br. 5 I.K. 480. Antun Augustini HARLEKIN (MLADI S GITAROM) Pariz, 1927. bronca vis. 124, 5 cm, irina 37 cm, dubina 30 cm MHZ, Galerija Antuna Augustinia, Klanjec, GA-311 I.K.

483. Ivan Metrovi KONZOLA U OBLIKU ANEOSKE GLAVE ZA SVIJENJAK Dubrovnik, 1921.-1922. gips 40 x 24,5 x 25 cm vlasnitvo nasljednika I. Metrovia - Olga repel Holmberg Pohrana u Gliptoteci HAZU, Zagreb, MZP 159 I.K. 484. Ivan Metrovi KONZOLA U OBLIKU ANEOSKE GLAVE ZA SVIJENJAK Dubrovnik, 1921.-1922. gips 40 x 24,5 x 25 cm vlasnitvo nasljednika I. Metrovia - Olga repel Holmberg Pohrana u Gliptoteci HAZU, Zagreb, MZP 159 I.K.

252

491. Ivan Metrovi DJEVOJKA S VIOLINOM Dubrovnik, 1922. mramor 51,5 x 41,5 x 17,5 cm sign. autora na lijevoj bonoj strani desno dolje: METROVI Galerija Ivana Metrovia, Split, inv. br. 202 I.K.

496. Frano Krini ENA S CVIJEEM 1930-ih bronca vis. 101 cm, irina 42 cm, dubina 29 cm Gliptoteka HAZU, Zagreb, MZP- 57 I.K.

500. Ivan Metrovi RTVENI JAGANJAC (detalj vanjskog friza grobne kapele Gospe od Anela) Dubrovnik, 1920.-1921. sadra 38 x 55 x 5 cm Atelijer Metrovi, Zagreb, inv. br. 76 I.K.

492. Frano Krini PROLJETNA PJESMA 1925. mramor 38,5 x 47 x 15 cm vl. Maro Grbi, Zagreb I.K. 493. Frano Krini AMAZONKA (POBJEDA) 1925. bronca vis. 73 cm, dubina 43,5 cm, irina 23 cm Moderna galerija, Zagreb, MG-2503 I.K. 494. Frano Krini AMAZONKA S NAPETIM LUKOM (DIJANA S LUKOM) 1925. bronca vis. 79 cm, dubina 27,5 cm Moderna galerija, Zagreb, MG-2504 I.K. 495. Antun Augustini DJEVOJKA I MLADI S GITARAMA 1928. bronca vis. 80 cm, irina 50 cm, dubina 14 cm MHZ, Galerija Antuna Augustinia, Klanjec, GA-327 I.K.

497. Mila Wod GLAVA POSAVKE 1928. sadra vis. 35 cm, irina 33, dubina 29 cm Gliptoteka HAZU, Zagreb, MZ-306 I.K.

501. Frano Krini SVJETILJKE - KARIJATIDE 1. Figura ene, 1924. drvo 235,7 x 43 x 37,4 cm Narodni muzej, Beograd, inv. br. 599 2. Figura mukarca, 1924. drvo 234,8 x 42 x 44 cm Narodni muzej, Beograd, inv. br. 600 V.G.

498. Frano Krini ENSKI AKT (JUDITA) 1927. mramor vis. 59,5 cm Moderna galerija, Zagreb, MG-2502 I.K. 499. Ivan Metrovi STUDIJA ZA ENU KRAJ MORA Zagreb, 1926. bronca 50 x 18 x 28 cm Atelijer Metrovi, Zagreb, inv. br. 57 I.K.

slikarstvo

502. Otto Antonini PORTRET OLGE ANTONINI 1925. ulje na platnu 99 x 79 cm sign. l.d.: OTTO ANTONINI vl. Mario Antonini, Zagreb M.G. 503. Jozo Kljakovi DVA AKTA (LJETO) oko 1935. ulje na platnu 74,7 x 109,7 cm sign. d.d.: J. Kljakovi vl. Maro Grbi, Zagreb M.G. 504. Vilko Gecan AMAZONKE 1923. ulje na platnu 155 x 145,5 cm sign. d.d.: Vilko Gecan / Zgb 1923 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 14461 M.G. 505. Vilko Gecan GITARA 1930. akvarel na papiru 41 x 36 cm sign. d.l.: Gecan Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, inv. br. 1814 S.P.

507. Milivoj Uzelac SFINGA VELEGRADA (DANAJA) 1921. ulje na platnu 162,5 x 118 cm sign.d.d.: Uzelac Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, MSU 7 S.P.

253
508. Milivoj Uzelac PIKNIK 1922. ulje na platnu 198 x 156 cm sign. d.d.: Uzelac privatno vlasnitvo, Zagreb M.G. 509. Milivoj Uzelac PORTRET MLADIA 1936. ulje na platnu 163 x 115 cm sign. d.d. Uzelac Moderna galerija, Zagreb, MG 973 510. Milivoj Uzelac ALEGORIJA JEKE 1922. ulje na platnu 208,5 x 100 cm sign. d.l.: Uzelac Moderna galerija, Zagreb, MG 1015

506. Vilko Gecan UZ OCEAN 1930. akvarel na papiru 42 x 33 cm sign. d.d.: Vilko Gecan Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, MSU 1917 S.P.

511. Ladislao de Gauss ENSKI PORTRET (SLIKARICA MARIJA ARNOLD) 1932. ulje na platnu 92,5 x 73,5 cm Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, MMSU 49 D.G.

254

512. Omer Mujadi PORTRET GOSPOE PELTZER 1929. ulje na platnu 100 x 76 cm sign. d.l.: Mujadi / 1929 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 47959 M.G.

515. Jerko Fabkovi BRAT IVO oko 1935. ulje na platnu 255 x 180 cm sign. l.d.: F.J Zbirka Kovai - Mihoinec, Zagreb

519. Marino Tartaglia ELJANJE 1924. 67,5 x 55 cm ulje na platnu sign. d.g.: tartaglia 24. Galerija umjetnina, Split, GU 726 520. Marino Tartaglia PASTIR ulje na platnu 100 x 100 cm Galerija umjetnina, Split, GU 728

513. Marijan Detoni JAZZ (TRI MUZIARA) 1929. ulje na platnu 90 x 68 cm sign. d.d.: Detoni 929 Gradski muzej Krievci, GM 3336 514. Marijan Detoni AUTOPORTRET S PALETOM 1926./27. tempera, ulje na platnu 67 x 48 cm Moderna galerija, Zagreb, MG 4011

516. Jerko Fabkovi MOLITVA CVIJETU MLADOSTI 1927. kreda na papiru 130 x 113 cm sign. d.d.k.: JF 1927 Zbirka Kovai - Mihoinec, Zagreb 517. Ivo Reek KUPAICE 1926. ulje na platnu 55,5 x 67,5 cm sign. d.d.: Ivo Reek / 926 Gradski muzej Varadin, GMV GS 173 518. Ivo Reek PORTRET SLIKARA VENE PILONA 1925. ulje na platnu 81 x 65 cm sign. d.l.: Ivo Reek Gradski muzej Varadin, GMV - GS 110

521. Marino Tartaglia MALI BUBNJAR 1926. ulje na platnu 136 x 78 cm sign. d.d.: tartaglia Umjetnika galerija Dubrovnik, UGD 375 522. Vladimir Beci PLANINSKI PEJZA S POTOKOM 1923. ulje na platnu 100 x 120 cm sign. d.d.k.: Vladimir Beci Moderna galerija, Zagreb, MG 879 523. Vladimir Beci PORTRET IVANA METROVIA 1928. ulje na platnu 120,5 x 90,5 cm sign.d.d. : Vlad. Beci 928 Muzeji Ivana Metrovia, Atelijer Metrovi

524. Cata Dujin Ribar AUTOPORTRET S CRVENIM RUPCEM 1930. ulje na platnu 79,5 x 58 cm sign. l.d.: C.D. Dujin Galerija umjetnina, Split, GU 310 525. Robert Auer ENA S MAKOM (PORTRET ANNY AUER KATALINJAK) 1930. ulje na platnu 116 x 110,5 cm sign. d.d.: R. Auer 1930. Strosmayerova galerija HAZU, Zagreb, SG 695 526. Anka Krizmani PORTRET ANKE LOVRENI 1929. pastel na papiru 101 x 83 cm sign. d.d.: A. Krizmani / 1929. Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 17425 M.G. 527. Juraj Plani KUPAICE I 1927. ulje na platnu 65 x 68 cm sign.: Plani / 1927 Galerija umjetnina Branislav Dekovi, Bol, inv. br. 525 : BOL 206 528. Sonja Kovai Tajevi CRNAC S RUIASTIM EIROM 1930. - 1932. ulje na platnu 65 x 54 cm sign. d.d.: S. Kovai Muzej moderne i suvremene umjetosti, Rijeka, MMSU 1021 D.G.

529. Kornelije Tomljenovi MLADA ENA 1927. ulje na platnu 77,5 x 57 cm sign. d.l.: Tomljenovi 1927 Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, GLUO S 808

531. Marijan Trepe MOST 1931. ulje na platnu 60 x 75 cm sign. l.d.: Trepe M Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 25228 M.G. 532. Marijan Trepe BOGORODICA SA SVECIMA oko 1935. akvarel, ugljen na kartonu 121,7 x 181,4 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 48451 M.G. 533. Marijan Trepe KRIST BLAGOSLIVLJA oko 1933. akvarel, tu na papiru 30,5 x 41 cm sign. d.d.: M. Trepe Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 29870 M.G. 534. Zlatko ulenti NIKOLA MATANI 1922. ulje na platnu 97 x 83 cm sign. d.d.: .X. 1922 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 16732 M.G. 535. Jerolim Mie PUIA 1923. ulje na platnu 110 x 89 cm sign.: J. Mie / 23 Galerija umjetnina Branislav Dekovi, Bol, inv. br. 525 : BOL 1

255

530. Josip Leovi OSJEKA KATEDRALA oko 1920. ulje na platnu 127 x 104 cm sign. d.d.: Leovi Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, GLUO S 979

536. Jerolim Mie AKTI / ENSKI AKTI 1924. ulje na platnu 93,5 x 77,5 cm sign. d.l.: Mie Galerija umjetnina, Split, GU 216

540. uro Tiljak PARK (LIPE) 1928. ulje na platnu 54 x 68,3 cm sign. d.d.k.: Tiljak / 928 Moderna galerija, Zagreb, MG 2467 541. Vladimir Varlaj VONJAK NA SELU 1924. ulje na platnu sign. d.d.k.: Vladimir Varlaj Moderna galerija, Zagreb, MG 1050

256

537. Sava umanovi VARIJACIJA NA ANTIKU TEMU 1923./1924. ulje na platnu 80,5 x 99,5 cm sign. l.d.: S. Choumanovitch 1923/24. Moderna galerija, Zagreb, MG 1967 538. Sava umanovi AKT U INTERIJERU oko 1926. ulje na platnu 92 x 73 cm sign. l.d.: S. Choumanovitch Galerija umjetnina, Split, GU 265

544. Bogumil Car SUZANA NA BAZENU 1926. akvarel na papiru 41,8 x 29,7 cm sign.: d.d.k. B. CAR 1926 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49762 M.G.

542. Tomislav Krizman DJEVOJKA 1928. masni pastel 98 x 65 cm Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, MMSU 2848 D.G. 543. Georges Barbier AGRESSUS RESURGO 1918. litografija u boji 35 x 31,5 cm sign. d.d. na svitku: George Barbier 1918. / Aggressvs Ressvrgo privatno vlasnitvo, Zagreb M.G.

545. Sergije Glumac LE METRO iz mape Metro 1928. gravura u drvu 27,8 x 22,5 / 33 x 29,1cm sign. d.d.: Serge Glumac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 33121/3 M.G. 546. Sergije Glumac LE METRO iz mape Metro 1928. gravura u drvu 27,8 x 22,5 / 33 x 29,1 cm sign: d.d. Serge Glumac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 033121/7 M.G. 547. Sergije Glumac NA SKELI iz mape Beton 1930. litografija 70 x 50,8 cm sign. l.d. Serge Glumac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 33383/2 M.G.

539. Sava umanovi LUKI AGENT 1921. ulje na platnu 100 x 73 cm sign. l.d.: S. Choumanovitch Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, MMSU 306 D.G.

548. Sergije Glumac TESARI iz mape Beton 1930. litografija 70 x 50,8 cm sign. l.d.: Serge Glumac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 33383/6 M.G.

550. Milivoj Uzelac LE GYMNASTIQUE iz mape Les Joies du Sport Pariz, 1932. kolorirana litografija 42,1 x 31,5 cm sign. d.d.: Uzelac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica, inv. br. 30.295 A.D. 551. Milivoj Uzelac LE LANCER DU POIDS iz mape Les Joies du Sport Pariz, 1932. kolorirana litografija 42 x 31,5 cm sign. d.d.: Uzelac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica, inv. br. 30.295 A.D. 552. Milivoj Uzelac LE TENNIS iz mape Les Joies du Sport Pariz, 1932. kolorirana litografija 42 x 31,7 cm sign. d.d.: Uzelac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica, inv. br. 30.292 A.D. 553. Milivoj Uzelac LE MARCHE iz mape Les Joies du Sport Pariz, 1932. kolorirana litografija 42 x 31,7 cm sign. d.d.: Uzelac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica, inv. br. 30.295 A.D. 554. Milivoj Uzelac LE GOLF iz mape Les Joies du Sport Pariz, 1932. kolorirana litografija 42 x 31,5 cm sign. d.d.: Uzelac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica, inv. br. 30.295 A.D.

555. Milivoj Uzelac LE SPECTACLE SPORTIF iz mape Les Joies du Sport Pariz, 1932. kolorirana litografija 42 x 31,5 cm sign. d.d.: Uzelac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica, inv. br. 30.295 A.D.

257

549. Milivoj Uzelac LE YACHTING iz mape Les Joies du Sport Pariz, 1932. kolorirana litografija 42 x 31,7 cm sign. d.d.: Uzelac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica, inv. br. 30.295 A.D.

556. Milivoj Uzelac LE BOXE iz mape Les Joies du Sport Pariz, 1932. kolorirana litografija 42 x 31,6 cm sign. d.d.: Uzelac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Knjinica, inv. br. 30.293 A.D.

kazalite
258

557. Tomislav Krizman MILO nacrt kostima za Vilin veo (Petar Konjovi) 1917. akvarelirani crte, tu 480 x 310 mm d.d.: Vilin veo / Milo III in / T.K. Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26471/5 Nacrt je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.D. 558. Tomislav Krizman ENSKI KOSTIM nacrt kostima za Vilin veo (Petar Konjovi) 1917. akvarelirani crte 500 x 400 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26470 Nacrt je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.D. 559. Tomislav Krizman NACRTI KOSTIMA za balet Strieno - koeno (Kreimir Baranovi) (etiri komada) 1932. kombinirana tehnika HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 279 A.D. 560. Tomislav Krizman STRIENO III. nacrt scenografije za balet Strieno - koeno (Kreimir Baranovi) 1932. kombinirana tehnika 420 x 600 mm HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 279 A.D.

561. Ljubo Babi PLUTO nacrt marionete za dramu Faust (Johann Wolfgang von Goethe) 1920. kola 435 x 310 mm sign. d.d.: PLUTO / (Theatre de gignol) d.d. na podlozi: LJBabi 920. Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26474/2 Nacrt je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.D.

562. Ljubo Babi FAUST nacrt scenografije za dramu Faust (Johann Wolfgang von Goethe) 1920. kola 445 x 315 mm sign. d.d.: Faust (XVII. siecle) Les marionettes d.d. na podlozi: LJBabi Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26475/1 Nacrt je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.D.

563. Ljubo Babi VOJVODA OD PARME nacrt marionete za dramu Faust (Johann Wolfgang von Goethe) 1920. akvarelirani crte 445 x 315 mm sign. d.d.: LE DUC DE PARMA d.d. na podlozi: LJBabi 920 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26475/2 Nacrt je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.D.

565. Ljubo Babi SJENE nacrt scenografije za balet Sjene (Boidar irola) 1923. tempera na papiru 390 x 290 mm sign. l.d. na podlozi: Babi - irola / LES OMBRES / Ballet d.d. na podlozi : LJBabi Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26472/2 Nacrt je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.D. 566. Ljubo Babi DJECA nacrt scenografije za balet Sjene (Boidar irola) 1923. tempera na papiru 390 x 290 mm s.d.: DJECA sign. l.d. na podlozi: Babi - irola / LES OMBRES / Ballet d.d. na podlozi : LJBabi Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26472/3 Nacrt je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.D.

568. Ljubo Babi RICHARD III., IV. IN, II. PRIZOR nacrt scenografije za dramu Richard III. (William Shakespeare) 1924. tempera na drvu 600 x 800 mm sign. d.d.k.: BABI / ZAGREB / 924 d.l.k.: W. / SHAKESPEARE / RICHARD III / IV ACTE / 2. SC. HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb A.D. 569. Ljubo Babi RICHARD III., V. IN, III. PRIZOR nacrt scenografije za dramu Richard III. (William Shakespeare) 1924. tempera na drvu 600 x 800 mm sign. dolje na sredini: BABI / ZAGREB / 924 d.l.k.: W. / SHAKESPEARE / RICHARD III / V ACTE 3. SC. / BOSWORT HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb A.D.

259

564. Ljubo Babi SJENE nacrt scenografije za balet Sjene (Boidar irola) 1923. tempera na papiru 165 x 206 mm sign. l.d. na podlozi: Babi - irola / LES OMBRES / Ballet; d.d. na podlozi : LJBabi Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26472/1 Nacrt je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.D.

567. Ljubo Babi ENE nacrt scenografije za balet Sjene (Boidar irola) 1923. tempera na papiru 390 x 290 mm sign. s.d.: ene l.d. na podlozi: Babi - irola / LES OMBRES / Ballet d.d. na podlozi : LJBabi Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 26472/6 Nacrt je bio izloen na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti 1925. u Parizu. A.D.

570. Ljubo Babi NACRTI SCENOGRAFIJE za dramu Hamlet (William Shakespeare) (osam komada) 1929. akvarelirani crte cca. 1000 x 500 mm sign. d.d. Shakespeare: / Hamlet / 1929. HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 6 i 7 A.D.

260

571. Pavel Froman EHEREZADA 6 nacrt kostima za balet eherezada (Nikolaj Andrejevi Rimski-Korsakov) 1922. akvarelirani crte 301 x 221 mm sign. g.d.: Rimski - Korsakov eherezada 6 HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 227 A.D. 572. Pavel Froman NACT KOSTIMA za balet eherezada (Nikolaj Andrejevi Rimski-Korsakov) 1922. akvarelirani crte 226 x 250 mm sign. d.: PFROMAN. / PARIS 1930. HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 227 A.D. 573. Pavel Froman EHEREZADA 9 nacrt kostima za balet eherezada (Nikolaj Andrejevi Rimski-Korsakov) 1922. akvarelirani crte 301 x 221 mm sign. g.d.: Rimski-Korsakov / eherezada 9 / 1922 HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 227 A.D. 574. Pavel Froman EHEREZADA 12 nacrt kostima za balet eherezada (Nikolaj Andrejevi Rimski-Korsakov) 1922. akvarelirani crte 301 x 221 mm sign. g.d.: Rimski-Korsakov / eherezada 12 / 1922 HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 227 A.D. 575. Pavel Froman NACRT SCENOGRAFIJE za balet eherezada (Nikolaj Andrejevi Rimski-Korsakov) 1922. akvarelirani crte 388 x 597 mm sign. g.d.: eheresaga / P. Froman HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 227 A.D.

576. Pavel Froman NACRT KOSTIMA za operu Sadko (Nikolaj Andrejevi Rimski-Korsakov) (etiri komada) 1930. kombinirana tehnika HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 16 A.D. 577. Pavel Froman NACRT SCENOGRAFIJE za operu Sadko (Nikolaj Andrejevi Rimski-Korsakov) 1930. akvarelirani crte 368 x 495 mm sign.d.d.: SADKO IV. slika / P. FROMAN. 1930 HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 16 A.D. 578. Marijan Trepe NACRT SCENOGRAFIJE za balet ar ptica (Igor Stravinski) 1928. akvarelirani crte 330 x 437 mm sign. d.d. Stravinski: ar ptica / g. 1928 HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 19 A.D. 579. Sergije Glumac STUDIJA POKRETA za koreografiju Rudolfa Labana 1924. pastel na papiru 230 x 150 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D.

580. Sergije Glumac STUDIJA POKRETA za koreografiju Rudolfa Labana 1924. pastel na papiru 230 x 145 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D. 581. Sergije Glumac NACRT SCENOGRAFIJE za dramu Rotonda (Josip Kosor) poslije 1925. papir, akvarel 246 x 320 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D. 582. Sergije Glumac KIRCHE (MATER DOLOROSA) nacrt scenografije za operu Faust (Charles-Franois Gounod) 1926.(?) papir, akvarel 243 x 330 mm sign.: Sergius Glumac / 42. Rue des Bernardius / Paris 5e vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D.

583. Sergije Glumac STUDIERZIMMER, I. AKT, I. SZENE nacrt scenografije za operu Faust (Charles-Franois Gounod) papir, akvarel 243 x 330 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D.

584. Sergije Glumac THRONSAAL nacrt scenografije (William Shakespeare) papir, akvarel 246 x 323 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D.

589. Sergije Glumac NACRT KOSTIMA papir, akvarel 322 x 250 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D. 590. Sergije Glumac NACRT KOSTIMA papir, akvarel 322 x 250 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D.

592. Sergije Glumac NACRT KOSTIMA papir, akvarel 322 x 250 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D. 593. Sergije Glumac NACRT KOSTIMA papir, akvarel 322 x 250 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D. 594. Sergije Glumac NACRT SCENOGRAFIJE za predstavu Julije Cezar (William Shakespeare) 1934. gravura u drvu / linorez 100 x 205 mm HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb, HNK 200 A.D.

261

585. Sergije Glumac NACRT KOSTIMA papir, akvarel 322 x 250 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D. 586. Sergije Glumac NACRT KOSTIMA papir, akvarel 223 x 158 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D. 587. Sergije Glumac NACRT KOSTIMA papir, akvarel 223 x 158 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D. 588. Sergije Glumac NACRT KOSTIMA papir, akvarel 322 x 250 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D.

591. Sergije Glumac NACRT KOSTIMA papir, akvarel 322 x 250 mm vl. I. B. Vodopija, Zagreb A.D.

fotografija

595. Anita Antoniazzo FOTOGRAM 1940. suvremena presnimka originala original veliine razglednice 11 x 16,5 cm M.T. 596. Giovanni Balbi VIJCI prije 1940. presnimka iz kataloga I. Meugradske izlobe umjetnike fotografije Suak / Rijeka 1940. 13,5 x 19 cm M.T.

600. Too Dabac NAT 1936. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa 100 X 100 cm Arhiv Too Dabac, MSU, Zagreb, MSU - ATD 8

262

D.N. 601. Too Dabac INTELEKTUALKA Zagreb, 1934. klor-brom-srebrna fotografija 35,4 x 27,2 cm sign.: d.d.u. Dabac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24042 M.T. 602. Too Dabac NJENE OI, NJEN PONOS Zagreb, 1936. klor-brom-srebrna fotografija 32,2 x 25,5 cm sign.: d.d.u. Dabac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24043 M.T. 603. Too Dabac STUP DALEKOVODA 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa 32 x 32 cm Arhiv Too Dabac, MSU, Zagreb, MSU - ATD 277 D.N. 604. Too Dabac ZIMSKA BAJKA 1937. c / b fotografija 40 x 30 cm sign.: d.d.u. Dabac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24572 D.N.

597. Erna Bayer Gozze BRODSKI DIMNJAK oko 1929. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa 17,8 x 13,5 cm D.N. 598. Josip Berner BAL JADRANSKE STRAE - ENSKA MORNARICA Dubrovnik, oko 1930 c / b fotografija 16,3 x 22,3 cm sign.: (ig) FOTOATELIER SLAVIJA, vl. Josip Berner DUBROVNIK vl. Vladimir ari, Dubrovnik D.N. 599. Josip Berner BAL JADRANSKE STRAE - ENSKA MORNARICA Dubrovnik, oko 1930 c / b fotografija 17,2 x 22,3 cm sign: Berner vl. Vladimir ari, Dubrovnik D.N.

605. Too Dabac RUAK SIROMAHA IZ CIKLUSA LJUDI S ULICE 1932. c / b fotografija 42,9 x 35,6 cm sign.: d.d.u. Dabac Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24051 M.T. 606. Hugo Donegany NA MASKENBALU Osijek, 1922. srebrobromidna fotografija 22 x 11,4 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24696 M.T.

609. Milan Fizi PARALELE oko 1937. klor-brom-srebrna fotografija 38 x 28 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15735 M.T. 610. August Frajti KRUH NA SVAGDANJI Zagreb, 1939. klor-brom-srebrna fotografija 32,1 x 29,6 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15736 M.T. 611. Rikard Fuchs TREOM KLASOM Zagreb, prije 1937. klor-brom-srebrna fotografija 39,8 x 29,6 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 15737 M.T. 612. Photo Golden TASHAMIRA c/b fotografija oko 1925. 25,2 x 20,3 cm vl. Maja urinovi, Zagreb D.N. 613. uro uka Janekovi DAMA SA PSOM Zagreb, oko 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41668 M.T. 614. uro uka Janekovi PLES U PRIRODI Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41528 M.T. 615. uro uka Janekovi PERKO STANI Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41537 M.T.

616. uro uka Janekovi PLESNA KOLA MARGARITE FROMAN Zagreb, oko 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41327 M.T.

263

617. uro uka Janekovi DOLAZAK U ZAGREB Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41446 M.T.

607. Milan Dvorak PRED OLUJU Otok, 1919. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa vl. Milan egrac Peharnik, Samobor D.N. 608. Milan Dvorak MAGNOLIA PREMA NEBU Zagreb, oko 1936. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa vl. Milan egarac Peharnik, Samobor D.N.

618. uro uka Janekovi RITMIKA KOLA NEVENKE PERKO Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41503 M.T. 619. uro uka Janekovi STANI Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41536 M.T.

620. uro uka Janekovi PLESAICA IZ PLESNE KOLE NEVENKE PERKO Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41663 M.T.

264

625. Branko Koji IZLAZAK Zagreb, oko 1930. klor-brom-srebrna fotografija 38,8 x 28,8 cm sign. na poleini: Dr. Branko Koji Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24356 M.T.

628. Antonija Kular (Foto Tonka) STOJEI AKT Zagreb, oko 1926. klor-brom-srebrna fotografija 27,3 x 22,5 cm sign d.d.u. na fotografiji: Foto / Tonka / Zagreb; d.d.u. na kartonu: TONKA Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49231 D.N. 629. Antonija Kular (Foto Tonka) AKT S LUBANJOM Zagreb, oko 1928. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa 21,8 x 16,1 cm sign.: d.d.u. TONKA vl. Petar Dabac, Zagreb D.N. 630. Antonija Kular (Foto Tonka) PORTRET DJEVOJICE oko 1925. klor-brom-srebrna fotografija 27 x 20,5 (21,5 x 16,5) cm sign. d.d.u. na fotografiji: Foto / Tonka / Zagreb; d.d.u. na kartonu: TONKA Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49423 D.N. 631. Franjo Mosinger MUSTAFA GAJA STALNI GOST KAVANE KORSO Zagreb, 1930. digitalni ispis autorske fotografije iz asopisa Kulisa, 1930. sign. d.d.u.: f.mosinger M.T. 632. Franjo Mosinger JOSEPHINE BAKER U ZAGREBU Zagreb, 1929. digitalni ispis autorske fotografije iz asopisa Kulisa, br. 14, 1929. M.T. 633. Franjo Mosinger LICE ZAGREBA (PLAKAT IZLOBE) Zagreb, 1932. srebrobromidna fotografija / fotokola 16,4 x 15,3 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24632 M.T.

621. uro uka Janekovi PUBLIKA PORTSKOG NATJECANJA Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41737 M.T. 622. uro uka Janekovi MIRJANA JANEEK Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 42035 M.T. 623. uro uka Janekovi PLESAICE IZ KOLE NEVENKE PERKO Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44074 M.T. 624. uro uka Janekovi MIRJANA JANEEK Zagreb, 1934. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41937 D.N.

626. Antonija Kular (Foto Tonka) TANGO Zagreb, 1924. digitalni ispis autorske fotografije 21,5 x 16 cm M.T. 627. Antonija Kular AKT U NASLONJAU Zagreb, oko 1926. klor-brom-srebrna fotografija 32,8 x 24,5 (22 x 16,4) cm sign. d.d.u. na kartonu: TONKA Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49229 D.N.

634. Franjo Mosinger UAS Zagreb, 1933. srebrobromidna fotografija 16,4 x 15,3 cm sign. d.d.u.: FMosinger Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24631 M.T.

637. Milan Pavi PAZI NA VLAK 1936. digitalni ispis autorske fotografije iz negativa; dvostruka ekspozicija vl. Slavka Pavi, Zagreb D.N. 638. G. J. Reputin (Foto Reputin) TEFICA VIDAI MISS EUROPA 1927. razglednica 14 x 9 cm privatno vlasnitvo, Zagreb D.N. 639. Aleksandar Reputin, Vladimir Veteka (Foto Reputin) LEOPOLDINA VRBINJAK Zagreb, oko 1925. c/b fotografija 27 x 18,8 cm sign. d.d.u. na fotografiji suhim igom: Veteka / Reputin / Zagreb; d.d.u. na kartonu: Veteka Reputin / Zagreb Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 41159 D.N. 640. Karl Schrecker DAMA SA EIROM NA BRIJUNIMA Brijuni, 1927. papir, kontaktni, suha ploa 51,8 x 41,9 (38,7 x 29) cm Povijesni muzej Istre - Museo storico dell Istria, Zbirka fotografija, negativa i fotografske opreme (PMI-42317) L.S.

642. Clarence Sinclair Bull (MGM) za Ross Verlag GRETA GARBO 1931. - 1932. razglednica 14 x 9 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 49420 D.N. 643. Albert Starzyk KUPAICA NA SAVI 1933. digitalni ispis autorske fotografije 23,2 x 29 cm Fotoklub Zagreb M.T.

265

635. Franjo Mosinger STUDIJA CVIJETA klor-brom-srebrna fotografija 29 x 21 cm (21,1 x 16,2 cm) sign.: d.d.u. na kartonu: FMosinger Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24701 M.T. 636. Franjo Mosinger FOTOGRAM KOTAIA URE Zagreb, 1933. digitalni ispis autorske fotografije iz asopisa Kulisa 20 x 10,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb M.T.

644. Nikola Szege PLESAICA Osijek, 1934. bromsrebrna fotografija 38 x 26,6 cm sign. d.d.u.: Studio Szege 934 Muzej Slavonije Osijek, Osijek, MSO 161120 D.N. 645. Nikola Szege AKT 1934. bromsrebrna fotografija 56,3 x 47,7 cm sign.: d.d.u. na naljepnici Szege Muzej Slavonije Osijek, Osijek, MSO 157074 D.N. 646. Nikola Szege GLUMAC 1940. bromsrebrna fotografija 28,2 x 38 cm sign.: g.l. Szege Muzej Slavonije, Osijek, MSO - 161119 D.N.

641. Karl Schrecker IGRAICA GOLFA NA BRIJUNIMA Brijuni, 1927. papir, kontaktni, suha ploa 41,9 x 51,8 (29,9 x 38,7) cm Povijesni muzej Istre - Museo storico dell Istria, Zbirka fotografija, negativa i fotografske opreme (PMI-42318) L.S.

647. Marijan Szabo KOMPOZICIJA Zagreb, 1934. klor-brom-srebrna fotografija 39,1 x 30,2 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 24554 M.T.

266

650. Antonija Kular (Foto Tonka) NA TRI KRALJA Zagreb, 1925. c/b fotografije 24,3 x 31,8 cm sign.: d.d.u. na paspartu FOTO TONKA ZAGREB Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 31295 Fotografija je bila izloena na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. D.N.

653. FOTOAPARAT BOKS/KAMERA N2 BROWNIE Kodak, Velika Britanija, 1928. - 1935. fotografski aparat za film, s dva refleksna traila, navoj za film industrijska proizvodnja bakelit, koa, metal, staklo (lea) 10 x 7,5 x 13,5 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 39393 D.O.J. 654. FOTOAPARAT ZEISS IKON, BOX TENGOR 54/2 Zeiss Ikon i Goerz Frontar, Njemaka, 1928. - 1934. fotografski aparat za rol film, s dva refleksna traila industrijska proizvodnja bakelit, koa, metal, staklo (lea) 10 x 7 x 11 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 42739 D.O.J.

648. Solomon Weinrich, Mirko Jungvirt (Weinrich i drug) GOSPOICA Zagreb, 1925. klor-srebrna fotografija 37,9 x 24 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 42951 D.N. 649. Lujo Varnai DRAGICA TARTALJA Osijek, prije 1925. klor-srebrna fotografija 38 x 30 (23 x 16,7) cm sign.: d.d.u. na kartonu Varnai / Osijek I. Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 44519 D.N.

651. Antonija Kular (Foto Tonka) SJENE Zagreb, 1925. c/b fotografija 24,3 x 31,8 cm sign. d.d.u. na kartonu: FOTO TONKA ZAGREB Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 31304 Fotografija je bila izloena na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine. D.N.

652. Atelier Mosinger (Franjo Mosinger) OTMICA IZ SARAJA TENOR (kostimografija Tomislav Krizman) Zagreb,1922. bromsrebrna fotografija 28,6 x 24,4 cm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, MUO 42755 D.N.

POSUDITELJI

268

BEOGRAD Muzej primenjene umetnosti Narodni muzej u Beogradu BOL Galerija umjetnina Branislav Dekovi DUBROVNIK Renata Andjus Branka Franievi Vladimir ari Umjetnika galerija Dubrovnik KLANJEC Muzeji Hrvatskog zagorja, Galerija Antuna Augustinia KOPRIVNICA Muzej grada Koprivnice KRIEVCI Gradski muzej Krievci MLINI Neven Jerkovi Carmen arli-Kulii OPATIJA Hrvatski muzej turizma OSIJEK Galerija likovnih umjetnosti Muzej Slavonije PULA Povijesni muzej Istre RIJEKA Muzej grada Rijeke Muzej moderne i suvremene umjetnosti SISAK Velimir Kraker SOCHAUX, FRANCUSKA Muse de lAventure Peugeot Sochaux SPLIT Galerija umjetnina Muzej grada Splita Muzeji Ivana Metrovia, Galerija Ivana Metrovia Aneo Nazli

VARADIN Gradski muzej Varadin ZAGREB Akademija likovnih umjetnosti Mario Antonini Arhitektonski fakultet Arhiv Too Dabac Arhiv za likovne umjetnosti HAZU Vitomir Andrija Bulai Centar za rehabilitaciju Zagreb Petar Dabac Dravni arhiv u Zagrebu Maja urinovi Kreimir Falak Gliptoteka HAZU Grad Zagreb Maro Grbi Hrvatski glazbeni zavod Hrvatski dravni arhiv Hrvatski muzej arhitekture HAZU Institut za povijest umjetnosti, Arhiv Plani Kabinet grafike HAZU Knjinice grada Zagreba, Gradska knjinica Vera Lambert Ministarstvo kulture RH, Uprava za zatitu kulturne batine Moderna galerija Muzej grada Zagreba Muzej suvremene umjetnosti Muzeji Ivana Metrovia, Atelijer Metrovi Nacionalna i sveuilina knjinica Nacionalna i sveuilina knjinica, Grafika zbirka Nasljednici Ivana Metrovia Slavka Pavi Zdravko Savi Gecan Strossmayerova galerija starih majstora HAZU Denis Sunko

FOTOARHIVI I ARHIVSKA GRAA (REPRODUKCIJE)

Pero ola Ivica Tijardovi Marija Tonkovi Ivan Berislav Vodopija Zagrebaki velesajam Zavod za povijest hrvatske knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazalita Zbirka Aleksandera Lasla Zbirka Jure Gaparca Zbirka Kovai Mihoinec Zbirka Rakoevi Zbirka Vela agrovi i drugi privatni posuditelji

Arhiv Too Dabac, Zagreb Vlado Boroi, Zagreb Dubrovaki muzeji, Kulturno-povijesni muzej Dravni arhiv u Dubrovniku Dravni arhiv u Karlovcu Dravni arhiv u Osijeku Dravni arhiv u Rijeci Dravni arhiv u ibeniku Dravni arhiv u Zadru Dravni arhiv u Zagrebu Ex libris, Zagreb Fotoklub Zagreb Galerija umjetnina, Split Gliptoteka HAZU Gradski muzej Karlovac Hrvatska pota d.d., Potanski ured Pula Hrvatski dravni arhiv, Zagreb Hrvatski muzej turizma, Opatija Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Javna ustanova Nacionalni park Brijuni, Pododsjek za zatitu kulturnih dobara, Veli Brijun (Muzeji) Kabinet grafike HAZU, Zagreb Zlatko Kara, Zagreb Vera Lambert, Zagreb Muhiba Levan, Zagreb Marijan Milevoj, Labin Ministarstvo kulture RH, Uprava za zatitu kulturne batine Ministarstvo kulture RH, Fototeka Moderna galerija, Zagreb Muzej grada ibenika, ibenik Muzej grada Zagreba, Zagreb Muzej hvarske batine, Hvar Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka Muzej Slavonije, Osijek Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb Muzeji Ivana Metrovia, Atelijer Metrovi, Zagreb

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski Sveuilina knjinica u Splitu, Arhiv Petra Senjanovia Zbirka Aleksandera Lasla, Zagreb Milan egarac Peharnik, Samobor upni ured Majke Boje Lurdske, Zagreb

269

ZAHVALJUJEMO INSTITUCIJAMA, TVRTKAMA I SURADNICIMA KOJI SU DALI DOPRINOS REALIZACIJI PROJEKTA:

270

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Gradski ured za obrazovanje, kulturu i port Grada Zagreba Dravni arhiv u Zagrebu Etnografski muzej, Zagreb Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb KGZ, Gradska knjinica, Zagreb Moderna galerija, Zagreb Muzej grada Zagreba Muzeji Ivana Metrovia Muzej Slavonije, Osijek Dubrovaki muzeji, Kulturno-povijesni muzej, Dubrovnik Centar za kulturu Bra, Nereia Zaklada Karlo Grenc, Split Narodni muzej Labin Hrvatska narodna banka Hrvatska banka za obnovu i razvitak MAGMA The Regent Esplanade Hotel, Zagreb Kerschoffset, Zagreb Adria papir Dekori MV Hrvatska pota Ninoslav Kuter, Ortoforma d.o.o.

Produkcija suvenira Anarta, Strmec-Samoborski Andrea, izrada ukrasa Mario, Zlatarsko-trgovaki obrt Fajn, Udruga zlatara Krystal Samobor Krystal Rogaka Slatina Inker Por, Zaprei timac, Metalni artikli Team - obrt, Zagreb Potomac, Zagreb Jor, Zagreb Interior & product design, Rijeka Miroslava Margeti, Zagreb

NAKLADNIK Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb ZA NAKLADNIKA Miroslav Gaparovi UREDNICI Anelka Gali Miroslav Gaparovi OBLIKOVANJE KATALOGA Ranko Novak Ana Sini, suradnica LEKTURA I KOREKTURA Silvija Brki Antonia Doen DIGITALNA OBRADA FOTOGRAFIJA Sreko Budek Vedran Benovi PRIPREMA TISKA Gordan uka TISAK Kerschoffset NAKLADA 1000 Muzej za umjetnost i obrt 2011. Sva prava pridrana.

Katalog tiskan na papiru GardaPat 13 135 g/m proizvoaa Cartiere del Garda
2

MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT Trg marala Tita 10 HR-10000 Zagreb T 01 4882 111 F 01 4828 088 E muo@muo.hr www.muo.hr

ISBN 978-953-7641-13-9 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 753308