P. 1
Saff [broj 313, 23.3.2012]

Saff [broj 313, 23.3.2012]

|Views: 163|Likes:
Published by Tiskarnica

More info:

Published by: Tiskarnica on Mar 24, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/02/2015

pdf

text

original

SAFF broj 313

Sadržaj
Hutbe iz tri sveta mesdžida
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Loše posljedice osvetoljubivosti

8 10 17 35 48

Polumjesec
Vera Jovanović ustrajna u napadu na muslimane Helsinški komitet za ugrožavanje muslimanskih prava u BiH

Aktuelno
Sirija Kratki dosje o sirijskim Alevitima/Nusajritima

Islamske teme
Znakovi na putu Kako na gubitak pozitivno gledati?

Kutak za islamsku omladinu
OKC “Atis” Multimedijalni godišnji izvještaj OKC-a Atis za 2011. godinu

Zelena transferzala
Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj U Hrvatskoj je u 2011. umrlo 288 muslimana a rođeno 283 muslimanske djece

52 54 58

Islamski svijet
Jemen Politički islam osvaja arapski svijet

Islambosna
Islamske teme Utjecaj televizije na brak

3

Uvodnik

Baš na Bajram, 4. aprila
G
dje će biti održana akademija u povodu obilježavanja 20. godišnjice od početka genocidne agresije na BiH i na Bošnjake? Evo nas pred 4. aprilom, kada se navršava 20 godina od prve velike zločinačke akcije velikosrpskih snaga u BiH, kada su Arkanove jedinice, uz podršku JNA, napale i poubijale Bošnjake u Bijeljini. Taj kukavički napad na bošnjačke civile u Bijeljini mogao je početi i koji dan prije, i koji dan poslije, ali on je počeo baš na prvi dan Bajrama, u vrijeme bajram-namaza! Time je odmah stavljeno do znanja da je ovo velikosrpski rat protiv muslimana, pa tek onda protiv Republike Bosne i Hercegovine čije međunarodno priznanje simbolizira nacionalno uzdizanje i građansko dostojanstvo bošnjačkog naroda. Zar nije i sam osnivač Republike Srpske govorio da će bošnjački narod “biti odveden u nestanak”, a ne da će Bosna i Hercegovina biti odvedena u nestanak. Velikosrpski projekat je i po tome genocidan, što se još od 4. aprila 1992. fokusirao na ubijanje bošnjačkih civila, a u drugom planu je bila država Bosna i Hercegovina. Zločinci su tada znali ono što mnogi sarajevski  “dejtonisti” još neće da znaju – da bez Bošnjaka nema Bosne, a kada u fizičkom, ekonomskom i institucionalnom smislu nestane kritične mase Bošnjaka (kao što ih danas nema u mnogim institucijama, recimo), onda je upitan i karakter te dejtonske države. Upravo zbog poslijeratnog nastavka genocida nad Bošnjacima, posebno u vidu blokade povratka i betoniranja preseljavanja, te u vidu ekonomske pljačke pod krinkom tzv. tranzicijskih reformi, danas smo u situaciji da se pitamo koliko ova dejtonska država uopće štiti Bošnjake, a koliko je u službi velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske. Ideološka struktura svake, pa i ove države, podrazumijeva lojalne službenike, pa su tako mnogi Bošnjaci danas u službi svoga samouništenja. Upravo zato smo slovo o 20. godišnjici početka genocidne agresije počeli upitnikom na koji dejtonska država nema odgovor, jer se podrazumijeva da jedan takav povod ne može dobiti ni državnu, a ni bošnjačku političku pažnju. Bilo bi logično da se bošnjački politički vrh 4. aprila pojavi u Bijeljini, položi cvijeće na glavnom bijeljinskom trgu, sjeti se dovom prvih žrtava genocidne agresije. Bošnjački povratnici u Bijeljini će imati hrabrosti  da javno svjedoče svoje pamćenje, ali će u tome biti sami, ostavljeni od tzv. bošnjačkih funkcionera koje u totalu krasi – kukavičluk. Pa više je po Republici Srpskoj putovao i predavanja o genocidu držao naš kolumnista Fatmir Alispahić (Bijeljina, Trebinje, Srebrenica, Zvornik, Brčko...), nego svi bošnjački političari zajedno! Ali, eto, i kad bismo razumjeli kukavičluk bošnjačkih funkcionera, koji imaju i besplatna službena auta i policijsku zaštitu, pa opet se plaše otići među povratnički narod, ali – kako razumjeti kada usred Sarajeva ne smiju svjedočiti normalna patriotska i antifašistička osjećanja, kakvo je prisjećanje na 20. godišnjicu od napada na Bijeljinu!? Dva danas poslije napadnuto je Sarajevo, ali barikadama, i taj 6. april 1992. se netačno uzima kao dan početka agresije na BiH. Ako hoćemo svjedočiti državotvornu svijest, onda trebamo svaki dio svoje zemlje smatrati jednako važnim, a periferiju čak i važnijom od centra, jer ako se izgubi periferija, onda Drina poteče iznad Tuzle, Sarajeva i Mostara. Stoga 4. april 1992., kada se dogodio prvi masovni zločin velikosrpskih snaga u BiH, treba imati dimenziju naslovljenu kao – Početak genocidne agresije – jer je tada promoviran zločinački obrazac koji će svoju monstruoznu krunu doživjeti sa genocidom u Srebrenici. Ovaj tekst je zapravo poziv da se u Sarajevu, našem glavnom gradu, sjetimo bijeljinskog 4. aprila i 20. godišnjice početka genocidne agresije. ...Ali i da se pridružimo hrabrim bijeljinskim Bošnjacima, u obilježavanju ovog datuma. Taman ćemo, evo, vidjeti koliko nas ima, a i kakvi smo!  
23. mart - 1. džumade-l-ula

Impressum
Izdavač GID SAFF Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322 distribucija: +387 62 287 412 Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Bugojno part br: 6764162000885351; transakcijski: 1613000022234395 Glavni i odgovorni urednik Semir Imamović Redakcija Abdusamed Nasuf Bušatlić, Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić DTP Semir Šišić Lektor Abdulmedžid Nezo Stalni saradnici: Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber Direktor Semir Mujić Direktor marketinga Semin Rizvić +387 62 343 635 Koordinator za dijasporu Ramadan Rušid +386 41 255 239 Štampa EMANET d.o.o., Zenica Časopis izlazi svakog drugog petka. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju. ISSN 1512-651X redakcija@saff.ba saffmagazin@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

5

Hutba

Ezan spasa
U svakoj izbornoj godini vjernici su važan faktor glasačkog tijela, pa se tada pojavljuju mnogi kvazi eksperti i tumači vjere iz reda raznih stranaka, pojašnjavajući kako vjernici mogu biti članovi ili bar glasati za političke stranke koje svojim idejnim i programskim ciljevima propagiraju ateizam, zanemarujući tada izlizanu floskulu “Vjera se ne smije uplitati u politiku.”
Piše: Ismet Purdić prva i s kraja, u dobru i iskušenju, zhvaljujemo se Allahu Uzvišenom, koji je Kur’an objavio kao milost, uputu, zakonik i svjetlo čovječanstvu. Mir i spas od Milostivog prizivamo vodiču bogobojaznih, donosiocu vijesti radosnih, Muhammedu odabraniku, porodici njegovoj, ashabima i svim vjernicima. I ova hutba će biti politička! Zašto? Zato što islam ima jasan stav o svakom životnom pitanju, pa tako i o politici i uređenju države. Zato što je islam sveobuhvatan, jasan, konkretan, decidan i uvijek, da naglasimo, pravedan. Zbog toga i ne godi mnogima, a pogotovo onima koji se (za)lažu za sekularno društvo. Po njihovoj mjeri u tom sekularnom društvu, ne samo da bi odvojili vjeru od države, već bi najradije vjeru odvojili od ljudskih srca, htjeli bi da je potisnu iz naše privatnosti i životne prakse, mada na to nemaju pravo, niti to mogu učiniti. Islam se ne stidi, ne zavija, ne pretvara se, ne krije ruke u bijelim rukavicama, ne skriva iza maske, već postavlja pravila, principe i mjere – jednake za sve, bez razdvajanja i podvajanja. Islam vlastodršcima ne daje privilegi-

je, niti imunitet. Svi ljudi su jednaki pred zakonom i Bogom. Najveće pravo u islamu ima obespravljeni dok njegov hakk ne bude udovoljen. U islamu je bolje biti podanik nego vladar, jer vladar ima odgovornost i obavezu. Za izvršavanje obaveza adekvatno je plaćen, a za ispoštovanu odgovornost ima zahvalu naroda i nagradu kod Boga. U protivnom, zarada mu nije halal, a odgovornost povlači katastrofalne posljedice, ovodunjalučke i druge ahiretske. Izbori – za istinu se bori

nost, a naše stanje u državi, narodu, budućnosti sve je teže, neizvjesnije, bolnije... Zašto? Zato što nas lažu, varaju, obmanjuju... Zmija samo iz rupe ujeda više puta, jer se tu osjeća sigurno, a u zmijsku – političku rupu, podrum asiluka mogu se smjestiti samo istovrsnici, tu vjerniku nema mjesta i smiraja. Vjernik hoda po zemlji; časno, uzdignuta lica, jer nema skrivenih namjera, ne pokazuje prezir i mržnju prema drugima i drugačijima, al’ ne da ni svoje, niti sa sebe. Vjernik zna šta hoće i šta mu je činiti. Iz tog razloga neće dopustiti da (opet) bude prevaren i zaveden, iz iste rupe ujeden.

S

U svakoj izbornoj godini vjernici su važan faktor glasačkog tijela, pa se tada pojavljuju mnogi kvazi eksperti i tumači vjere iz reda raznih stranaka, pojašDanas, s obzirom da je njavajući kako vjernici mogu ovo izborna godina, vjernibiti članovi ili bar glasati za ci im nužno trebaju, a sutra političke stranke koje svoim smeta ezan, izlazak vjerjim idejnim i programskim nika na džumu ili namaz na radnoj pauzi, marama muciljevima propagiraju ateizam, zanemarujući tada slimanke u javnoj ustanoizlizanu floskulu “Vjera se vi, brada na licu poštenog ne smije uplitati u politiku”, i čestitog vjernika na ulici, koju ponavljaju i ponavljat a kamoli da takav bude na će je u postizbornoj raspoŽalosno je značajnijoj državnoj funkdjeli vlasti i fotelja jer glada politički ciji. Smeta im, vjerniče, sači potom, a među njima i vlastodršci tvoj rahatluk, što se nikoga vjernici, ostaju na margini iz godine u ne bojiš sem Boga Velikozbivanja. Aferim za mudrost godunu, iz ga, što u svijesti ne kriješ i razboritost – stranačkim mandata u zlobnost i lopovluk, pa dostojnicima i onima koji se mandat, rade po zarad svoga, nećeš ni tuđiza njima povedu! istoj strategiji i njihov otkrivati. to im uspijeva. Zbog toga, na hutbama Možda je Smeta im, mu’mine, i u svim drugim prilikama razlog njihovog što od malo dunjalučkog nećemo se proći govora o uspjeha u tome blaga, uz Allahov berićet, nepravdi, zavjerama, lo- što je i glasačko imaš dovoljno i puno. Smepovlucima, neodgovornosti tijelo uvijek ta im bismilla s kojom poi mnogobrojnim pošastima isto? Treba li činjemo i završavamo dan, bh-politike sve dok javno tako i nastaviti? posao, radost i tugu, život i dobro, poslove od drušvesmrt. To nam ne mogu lenog interesa i blaga zajedgalno uzeti i oporezovati, a ničke nam domovine uzurne mogu ga ni ukrasti. Eh, piraju, krčme, nesavjesno kad bi samo znali da je to troše i bez povjerenja i odgovornosti ono što im nedostaje i fali za potpuraspoređuju i njime raspolažu nedo- nu sreću i rahatluk! No, Allah milost stojni i nekvalifikovani pojedinci, koji Svoju spušta gdje hoće, koliko hoće i slijepo sprovode naloge političkih par- daje onome kome On hoće – onome tija ne osvrčući se na interes zajednice i koga štiti i voli. legalnost svojih postupaka. Strategija uspavljivanja Politika rupe nije za vjenika Žalosno je da politički vlastodršLažna politika nas neće i ne smije ci iz godine u godinu, iz mandata u smrtno “ugristi” iz iste rupe dva puta. mandat, rade po istoj strategiji i to Vjerniče, čuješ li ezan? Ezan nama- im uspijeva. Možda je razlog njihoski, kur’anski, ezan vjere i vjerovanja? vog uspjeha u tome što je i glasačko Ezani te pozivaju da budeš budan, na tijelo uvijek isto? Treba li tako i naoprezu, da te ne zavaraju licemjerstva staviti? Oni legalno puno uzmu, još onih što jezikom mede koji mame tvoj više bespravno prisvoje, narodu malo glas za državu, narod, za bolju buduć- daju, puno obećaju, a mnogo više
23. mart - 1. džumade-l-ula

6

od svega toga slažu. To je, ukratko, recept (ličnog ili stranačkog) političkog uspjeha. Međusobno se, za raju, optužuju i prebacuju jedni drugima za tzv. politiku “minder-države” ili politiku “države po kafanskoj mjeri”, ali su složni u jednome da se državni budžet pravilno raspodijeli: fukari povećati PDV, a ministrima i poslanicima plate. Vlastima aferim – bravo!, a narodu aferimi – posljedice za javno i prećutno legalizovanje političkog javašluka. Nije li vrijeme da dignemo svoj glas, jer onaj izborni pisani glas gubi vrijednost i smisao u ovakvom stanju? Besmisleno je nabrajati probleme s kojima se suočava bosanskohercegovački čovjek i društvo, a i kome ih nabrajati? Lakše je nabrojati dobre stvari koje su nam se desile, a sve bi mogle stati na prste jedne ruke kada je riječ o onima koje nam je politika donijela. Obama je prije dolaska na vlast poručivao: “Mi možemo!”, a naši političari na njegov slogan dodaju i eksplicitnije poručuju: “Mi možemo i znamo (iskoristiti narod i državu!)” – u tome uspijevaju. Među-

tim, od nas zavisi, koliko i do kada će to još raditi.

Da nije tako sve loše ili crno, iz perspektive vjernika, ukazuje nam bjelina i vedrina kur’anskog ajeta: Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela j j čine. (El- ‘Araf, 56.). Šta to praktično znači? Da vjernik ima priliku u svakoj situaciji, ma kako teška bila, ima mogućnost da učini dobro, promijeni stanje i zasluži nagradu. Ajet nas poziva da činimo dobro, pozivamo u dobro, širimo i afirmišemo dobro, pa će rezultati takvog djelovanja biti od koristi cijelom društvu. Time promovišemo vjeru, dobronamjernost vjernika i sputavamo prostor zlonamjernika da manipulišu vjerom i postupcima vjernika. Čak i onda kada vjernik ostane sam, kada ne nazire izlaz iz krize, on ne odustaje od dobra i užeta vjere, jer samo uz čvrsto vjerovanje i pouzda-

Vjerniče, čuješ li ezan? Ezan namaski, kur’anski, ezan vjere i vjerovanja? Ezani te pozivaju da budeš budan, na oprezu, da te ne zavaraju licemjerstva onih što jezikom mede koji mame tvoj glas za državu.

nje u Boga Svemoćnoga, nada i spas su izvjesni i u konačnici zagarantovani.

Druga poruka citiranog ajeta usmjerava nas na snagu dobročinstva i istine, te da će oni trijumfovati, a uz to i oni koji dobro čine i bore se za istinu i pravdu. Zbog toga, vjernici neće odustati od principa pravednosti i zalaganja za istinu i dobro, makar to značilo da povrijedim i prekinem saradnju sa najbližim svojim koji izbjegava istinu i uzmiče pred pravdom. Tome nas uči Muhammed, naš uzor i predvodnik, Allah mu mir i spas darovao, kad reče nekim muslimanima koji se zalagaše da se nad mekkanskom uglednom ženom, koja je posegla za krađom, ne izvrši kaznena sankcija: “Da je Fatima kćerka Muhammeda ukrala, Muhammed bi joj, (iako ju je posebno i bezmjerno volio) ruku odsjekao!“

23. mart - 1. džumade-l-ula

7

Hutbe iz tri sveta mesdžida
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) El-Mesdžidu-n-nebevijj
(Poslanikov mesdžid u Medini)

Loše posljedice osvetoljubivosti
Hatib: Dr. Su’ud eš-Šurejm Preveo i sažeo: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Primjeri loše konačnice zulumćara
Hatib: Dr. Husejn Ali Šejh Preveo i sažeo: Amir Durmić edan od temeljnih principa na kojima počiva vjera islam jeste i obligatnost borbe protiv nasilja i njegovih počinioca. Oholost, uzdizanje i činjenje nasilja nad Allahovim stvorenjima put je koji počinioca ovog grijeha neminovno vodi ka bijedi i propasti na ovom i na budućem svijetu. Dove onih kojima se čini nepravda, su poput odapetih strijela koje će ponekad i dugo putovati ali će na kraju svoj cilj pronaći i u centar pogoditi. Poslanik, s.a.v.s., kada je Mu’aza b. Džebela, r.a., poslao u Jemen rekao mu je: “Boj se dove onoga kome je učinjena nepravda jer između nje i Allaha nema nikakve pregrade…” (Muttefekun alejhi). Isto tako, u vjerodostojnoj predaji zabilježeno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dova koju uputi onaj kome se čini nepravda bude uzdignuta na oblake, a nakon toga otvore joj se nebeske kapije, pa Uzvišeni Gospodar (obraćajući se mazlumu) kaže: ‘Moje Mi moći, Ja ću ti pomoći, pa makar i nakon određenog vremena!’” (Tirmizi). Dova mazluma se prima, pa makar mazlum i sam bio počinilac velikih grijeha. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Dova koju mazlum uputi Allahu se ne odbija, pa makar i on sam bio veliki grješnik, jer njegovi grijesi su njemu na teretu.” (Ahmed). Zato, neka se Allaha boje oni koji nevinu krv muslimana prolijevaju i koji njihove imetke bespravno otimaju. Neki od najupečatljivijih primjera iz historije koji govore o nasilnicima i njihovoj lošoj konačnici: Primjer nasilnog vladara, Halida b. Abdullaha el-Bermekija i njegovog sina koji su, nakon što su skončali u zatvoru, međusobno razgovarali, pa sin reče svome ocu: “O oče, pa mi smo vladali i moćni smo bili, a evo nas sada, u zatvoru smo završili?” Otac mu odgovori: “O sine moj, posljedica je to dove mazluma koja je ka cilju svome noćima putovala. Mi smo je zanemarili i na nju zaboravili, ali Allah nije zaboravio na nas.” Jednog dana, po-

S

lava i zahvala pripada Allahu, dž.š. Njemu zahvaljujemo, u Njega se pouzdajemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših postupaka. Svjedočimo da nema drugog istinskog Kamo sreće da božanstva osim Allaha, i da je su takvi shvatili Muhammed, sallallahu alejhi ve da je najbolji sellem, Njegov rob i Njegov p jg j g ponačin osvete nikako znak snage. Slabost zbog sljednji poslanik. Čistoća duša od onima koji toga što su grubost i osornost natruha mržnje, zluradosti i želje napadaju na nadvladale toleranciju i pravičza porazom i propašću onoga tvoje pravo od nost. Od svojstva po kojima se ko je na bilo koji način ugrozio bliže rodbine, posebno isticao Poslanik, sallallanaše pravo ili nam zulum učinio, komšija i hu alejhi ve sellem, jeste da je bio drugih, to da ne svojstvo je iskrenog vjernika, koji blag i samilostan, i da je njegova budeš kao oni. je blag i lahak u komunikaciji s poslanica milost svim svjetoviljudima, koji ne voli prevaru, ma. Te osobine su bile razlog da mržnju i zavidnost, jer je svjestan ga je pohvalio Gospodar nebesa i da život čovjeka čije srce je ispuZemlje, objavivši: Ti si zaista najnjeno samoljubljem i koji je ekspert samo u ljepše ćudi. (El-Kalem, 4.). Zatim: Samo Allasurovosti, neuljudnosti, grubosti i omalovaža- hovom milošću ti si blag prema njima; a da si vanju drugih ljudi, ne vrijedi ništa. Svi ljudi osoran i g razbjegli bi se iz tvoje blizine. (Ali grub, jg j ( tragaju za izvorima ponosa i uspjeha i svi bi Imran, 159.). Žalosno je to da neki muslimaželjeli stići na cilj, ali je malo onih koji dođu ni svoju osvetoljubivost i osornost pokazuju do tog cilja. Do tih visina stiže se uz odricanje, prema svojoj djeci, roditeljima i suprugama, snažnu volju, korenje i odgajanje svoje duše, čineći im nasilje na razne načine, a sve kako bi jer su: opraštanje, lijepo mišljenje o drugima, se osvetili i pokazali svoju snagu i “muškost”. spremnost da se prihvati isprika, savladavanje Da ne govorimo o osvetničkom karakteru i u srdžbi, pravednost u nagrađivanju i kažnja- osornosti prema komšijama, zatim na relaciji vanju, mjerila čistoće duše i njene oplemenje- učitelji - učenici, direktori - radnici, i sl. Kamo nosti svjetlom Allahove upute. Onaj ko se nije sreće da su takvi shvatili da je najbolji način okitio spomenutim lijepim osobinama, vrlo osvete onima koji napadaju na tvoje pravo lahko upada u zamku koja se zove osvetolju- od bliže rodbine, komšija i drugih, to da ne bivost. A kada se duša uprlja tim svojstvom budeš kao oni. Prenosi se da neki čovjek doonda su osornost, nasilje, tiranija i pretjeri- šao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vanje, jasni znakovi i obilježja takve ličnosti i i rekao: “Allahov Poslaniče, ja imam rodbinu ona postaje simbol zuluma i vandalizma. Jer, koju obilazim, a oni mene ignorišu, ja prema poznato je da osveta podrazumijeva primje- njima lijepo postupam, a oni ružnim uzvranu kazne koja je praćena prezirom koji opet ćaju, blag sam prema njima, a oni su prema seže do granice srdžbe, mržnje i pretjerivanja meni grubi i osorni.’’ Na to mu je Poslanik, u kažnjavanju, a sve to je posljedica opijeno- sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako si tašću lažnom veličinom i ljubavlju za domina- kav kako kažeš, znaj da je to kao da si im usta cijom i potčinjavanjem ljudi, kao što je faraon žeravicom napunio. I sve dok se budeš tako za sebe kazao: “Savjetujem vam samo ono što ponašao, Allah će te pomagati protiv njih.’’ mislim, a na pravi put ću vas samo ja izvesti.’’ (Muslim). Rekao je Džafer Sadik r.a.: “Da (Gafir, 29.). Zato, kada nas islam podstiče na se dvadeset puta pokajem zbog opraštanja, opraštanje, toleranciju, savladavanje u srdžbi, draže mi je nego da se jednom pokajem zbog on time ne želi da budemo slabi, niti kukavi- kažnjavanja ljudi.’’ Allah, dž.š., je odredio, a ce, niti poniženi. Naprotiv, islam nas podstiče Njegova odredba se ne mijenja, da će onaj na te osobine kako bi nam objasnio da su koji se sveti onome ko je slabiji od njega, osjeblagost i tolerancija najbolja sredstva za iskro- titi osvetu onoga koji je jači od njega. Zbog jenjivanje mržnje i prezira iz srca onoga ko svega toga, draga braćo, slast oprosta je mnonam je nažao učinio i ko nas mrzi. Shodno go ljepša od slasti nasilja i grubosti, jer “slast’’ tome, jasno je da je osvetoljubivost, te gru- osvete prati bolno kajanje, a slast oprosta je u bost i osornost koje je prate, znak slabosti, a znaku lijepog završetka.
23. mart - 1. džumade-l-ula

J

8

El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)

Gospodar tvoj je u zasjedi
Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Dova koju mazlum uputi Allahu se ne odbija, pa makar i on sam bio veliki grješnik, jer njegovi grijesi su njemu na teretu.’’ (Ahmed)

znati asketa i pobožnjak, Malik b. Dinar, zapao je u groznicu i obvladala ga je vrućica. Kada se malo smirio, izišao je u čaršiju zbog neke potrebe. Naišao je na policajce od kojih ga jedan snažno udari bičem, tako da je Malik osjetio bol veću od boli koju je osjećao u bolesti dan prije. Zgrožen njegovim postupkom, Malik mu reče: “Allah ti ruku otkinuo!” Sutradan, sreo je ovog čovjeka a on nije imao ruke. Prenosi se da Husejn, sin Alije, r.a., nakon što ga je jedan od njegovih ubica ranio strijelom, od njega zatražio malo vode, a on mu je to uskratio, pa je Husejn, r.a., Allahu uputio dovu: “Allahu moj, neka žedan bude!” Kasnije, pred samu smrt, ovaj čovjek se žalio na veliku vrelinu u stomaku i studen u leđima, te je vapio i tražio vode. Donijeli su mu veliku posudu u kojoj je bila voda pomiješana sa mlijekom, da su njen sadržaj popila petorica, bilo bi im dosta i previše. Međutim, ovaj zulumćar bi popio sve iz te posude, ali se nikako nije mogao napiti da utoli žeđ. Kada je umro, njegov stomak je bio naduven poput stomaka najveće deve. Braćo muslimani, znajte da Allah ne zaboravlja na zulumćare i nasilnike, pa makar ih i ostavio da određeno vrijeme čine nepravdu i nasilje, ali kada ih On dohvati, onda ih neće pustiti sve dok ih u potpunosti ne uništi: Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno. (Hud, 102.).

Hatib: Isma’il Nevahide Preveo i sažeo: Esad Mahovac

ok se na sve strane prolijeva nedužna krv muslimana, ubijaju djeca, iznemogli i žene; dok se osporavaju osnovna ljudska prava, krše ugovori i rezolucije; dok raste broj nijemih posmatrača; dok se zatiru činjenice i zabluđuju generacije, vjernik mora biti svjestan jedne velike istine, a ona glasi – Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. Kada vjernik postane bespomoćan, kakav je on danas, i osuđen na strpljivost, on mora biti svjestan da vlast i moć pripada Allahu. Zar danas nepravda nije prevršila svaku mjeru i zar se određene zemlje i njihovi narodi nisu odveć uzdigli i obijesni postali?! Zar nisu danas mnogi zbog toga nadu izgubili i pomislili da takvima kraj neće doći?! U sličnim prilikama kao što su ove danas Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobija utjehu od svoga Gospodara koji ga obavještava o tome kako su skončali narodi prije njih. Na početku sure ElFedžr Allah spominje njihovu priču, pa kaže: Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo; i Semudom, koji je stijene u dolini kle23. mart - 1. džumade-l-ula

D

Svi su nas zaboravili, ali zato Allah nije zaboravio one koje čuvaju Sveti hram i brane ponos ove vjere.

sao, i faraonom, koji je šatore imao – koji su na zemlji zulum provodili i poroke na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio, jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. Ovo bi trebala biti velika utjeha za nas, jer nemamo mi utjehe mimo Allaha. Svi su nas zaboravili, ali zato Allah nije zaboravio one koje čuvaju Sveti hram i brane ponos ove vjere. I ashabima je bilo teško, pa su se jedne prilike požalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatražili od njega da moli za njih, pa im je rekao da su prije njih ljudi zakopavani u zemlju i testerom bivali raspolovljeni ili im je čupano meso sa kostiju, ali ih to nije odvratilo od Allahove vjere. Zatim im je rekao da će Allah ojačati Svoju vjeru da se čovjek putujući od Sane do Hadremevta neće bojati nikoga osim Allaha i vuka za svoje stado, a onda im je rekao da oni požuruju. Znajte, Allahovi robovi, da će ovi silnici danas postati opomena za ljude i da će neminovno njihov kraj doći. Nemojte požurivati, nego stičite Allahovo zadovoljstvo kroz strpljivost i znajte da ćete pobijediti. Oni koji su se usudili napasti na Allahove svetinje i na zemlju kojom su poslanici koračali, oni moraju nestati.

9

Polumjesec
Sarajevo

Otkrivena velika prevara načelnika Tuzle Jasmina Imamovića

Od kako je SDP zavladao Ogrezli kleptoman S a r a je vom k r imin a l anonsko jezero u Tuzli je veliki poliPtički projekat, sJasminu Imamoviću, obzirom na to da je caruje ovim gradom načelniku Tuzle,
obezbijedilo dvije izborne pobjede. U znak zahvalnosti građani Tuzle su, na izborima 2004. i 2008., glasali za ovog samoproglašenog autora Panonskog jezera. Ali, kako svakoj neistini kad-tad dođe kraj, tako je i ovoj, i to u momentu kad se Jasmin Imamović sprema da juriša na četvrti mandat, po čemu ispada da bi Tuzlom vladao 16 godina. Prvi mandat Imamović je preuzeo 2001. godine od Selima Bešlagića koji je otišao na funkciju premijera Tuzlanskog kantona. K Kao oprobano sredstvo za ostajanje na funkciji Imamović ponovo koristi Panonsko jezero, i to s namjerom da gradi treće jezero, za šta će Općina Tuzla uzeti kredit od pet miliona maraka! Te milione i kamate nekad će vraćati građani Tuzle i, možda, neki drugi načelnik. Još niko nije odgovorio građanima – Kako je moguće da je prvo jezero, izgrađeno 2003. godine, koštalo milion maraka, a ovo treće treba da košta pet miliona? Sumnja se da će ta razlika u investiciji biti uložena u kupovinu glasova za još jedan Imamovićev mandat. Također, niko ne odgovara na pitanje – Kakav je to tzv. turizam u Tuzli kojeg treba finansirati i kreditirati, umjesto da turizam bude privredna grana od koje će se izgraditi to treće jezero? Istina je da u Tuzli, ustvari, nema pravog turizma. Ako na Panonsko jezero ponekad i dođe neki autobus iz Kaknja ili Banovića, radi se o jednodnevnim ekskurzijama od kojih se slabo može zaraditi. Zato je posve nerealan Imamovićev poziv Tuzlacima da pripreme slobodne sobe za izdavanje, kao da je riječ o Jadranu, a ne jednom gradskom kupalištu. Očito je da u novom Imamovićevom preizbornom projektu ima mnogo sumnjivih stvari, ali on izgleda ima razloga da vjeruje u uspjeh, s obzirom da je preko Panonskog jezera već dva puta dobio izbore za načelnika Tuzle. Tuzlaci, ali i mnogi drugi, vjerovali su njegovim izjavama da je baš on autor projekta izgradnje jezera na prostoru slane močvare Pinge u centru Tuzle, te kako zbog toga zaslužuje povjerenje. Tek se sada otkriva da to, ustvari, uopće nije

U

Sarajevu se svakodnevno događaju razbojništva ili teške krađe u kojima su najčešće pogođeni obični građani. Nisu rijetkost ni obračuni vatrenim oružjem. Žrtve su najčešće djeca, tinejdžeri i žene, koji vrlo često prilikom napada dobivaju i teške tjelesne povrede. Pljačkaju se banke, obijaju stanovi, kradu autombili, a na ulici otimaju se mobiteli, torbe, ženski nakit, navodi se u analitičkim izvještajima o sigurnosnom stanju u Sarajevu. U 2011. godini policija je u Sarajevu evidentirala 468 kaznenih djela razbojništava i teških krađa u kojima su stradali obični građani. U 216 slučajeva, koliko je policija uspjela rasvijetliti, uhićeno je 116 osoba, koje su uglavnom osobe mlađe dobi, konzumenti droga. Posljednjih godina u Sarajevu se stalno pogoršava sigurnosna situacija. Sarajevska vlast, koju predvodi SDP, je nesposobna da riješi nagomilane probleme. Dok je bio u opoziciji SDP je uz pomoć brojnih nevladinih organizacija dizao galamu i upirao prstom u krivce za počinjeni kriminal u glavnom gradu BiH. Danas, kada SDP vlada Sarajevom kriminal je u stalnom porastu. SDP više ne upire prstom ni u koga a nevladine organizacije šute. Svi šute samo kriminal cvjeta.

bila ideja Jasmina Imamovića i da je on sve ove godine koristio tuđu autorsku imovinu koju je kapitalizirao i predstavljao kao svoju. Javnosti je, preko video snimaka i faksimila stranica iz knjiga Fatmira Alispahića, konačno obznanjeno da ideja o izgradnji Panonskog jezera nema nikakve veze sa Jasminom Imamovićem! Ideja je predstavljena pet godina prije nego što je Imamović postao načelnik Tuzle, tj. sedam godina prije nego se izgradilo Panonsko jezero. U knjizi “Za Tuzlu kakvu biste željeli”, iz 1997. godine i u monografiji “Tuzland”, iz 2000. godine - a obje su autorska djela Tuzlaka Fatmira Alispahića - predstavljeni su planovi za izgradnju Tuzle. Među planovima za izgradnju nalazi se i izgradnja vještačkog jezera na Pingi, sa pratećim rekreativnim sadržajima i svim onim što je proteklih godina izgrađeno na lokalitetu kojim upravlja novoformirano preduzeće “Panonica”! Ko ne vjeruje knjigama, utoliko što bi mogle u nekoj “zavjeri” biti naknadno odštampane, može se uvjeriti u video snimak iz 1997., koji se nedavno pojavio na youtu.be-u, u kome upravo Fatmir Alispahić predstavlja projekte koji se trebaju graditi u Tuzli, dok Jasmin Imamović s oduševljenjem gleda u njega ( h t t p : / / w w w. y o u t u b e . c o m / w a t c h ? v = w L 9 q O P W _ b6U&feature=youtu.be). Tu je i drugi snimak, sa promocije Alispahićevog “Tuzlanda”, 25. novembra 2000. godine, na kome promotor knjige Ibrahim Spahić govori o tonjenju i izranjanju Tuzle, u vidu vještačkog jezera na Pingi (http://youtu.be/V0Futh2GNZs). Oba snimka su postavljena na youtu.be kanalu TvTuzland na kome se moće pronaći još zanimljivih materijala koji bacaju jedno drugo svjetlo na tuzlansku realnost, a posebno na lik tuzlanskog načelnika Jasmina Imamovića. Ako bi građani Tuzle imali od koga saznati agumente o tome kako je Imamović prisvajao tuđe ideje i predstavljao ih kao svoje, sigurno bi na čelu grada poželjeli nekog poštenijeg čovjeka. Ali, s obzirom na korumpiranost i pristrasnost većine medija u Tuzli, doprinos istini i pravdi morat će dati neki drugi mediji!

10

Dr. Ahmet Alibašić: “Islamsko djelovanje u pluralnom društvu”

Turska – BiH

Šerijat je dobrim dijelom primjenjiv u Bosna i Hercegovina je previše komplikovana sekularnoj državi a je zakon. ostaje Usubotu, 17.umarta u Konferencijskoj Iu tu diotreći dio Šerijata, datosedogovoriš zemlja za jednostavne sali Centra za edukaciju i istraživatih normi može sprovede i konkretne privredne nje NAHLA, a organizaciji Udruženja sekularnoj državi. Ako se ti “Mladi muslimani” održana je kon- sa braćom i sestrama kako ćeš dijeliti ferencija omladinskih nevladinih or- imovinu, pa i po šerijatskom porodič- projekte ganizacija. Predavač na ovoj konferen- nom pravu, odeš kod sudije i on to tako
ciji bio je dr. Ahmet Alibašić, profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu koji je održao veoma zanimljivo predavanje na temu “Islamsko djelovanje u pluralnom društvu”. U svom predavanju dr. Alibašić je rekao: “Pitanje je kako vjeru živjeti u sekularnom društvu. Mi često griješimo i p g j postavljamo j Šerijat i sekularno društvo kao suprotj p nosti. Jer se kod nas Šerijat prevodi kao islamsko pravo ili islamski zakon. A kad kažemo zakon onda mislimo na zakon koji ima sankciju, ali ako p j j postavimo Šerijat kao ibadet onda se u liberalnoj demokratiji nema ništa protiv ibadeta. Recimo u Francuskoj vlasti imaju obavezu da muslimanima obezbijede obavezu gdje će klanjati, da omoguće slobodu vjeroispovijesti. Sada je političko pitanje, a ne više pravno, da li će načelnik reći evo vam džamija. Etičke j norme Šerijata niko ti ne dira, ti možeš živjeti po etičkim i moralnim normama bez obzira na zakon i šta on kaže, da li je nemoral dozvoljen, kao prostitucija, homoseksualizam, preljuba, ti se svega možeš odreći i živjeti moralno. I zabilježi. Druga stvar j veza između j g je p pravne i recimo etičke strane Šerijata. j Na primjer, po etičkoj strani Šerijata zinaluk j zabranjen, a p pravnoj strani je j po p j Šerijata to podliježe sankcijama. U laičkim državama zinaluk nije kažnjiv, ali j j ti, ako se držiš moralne strane Šerijata ispunjavaš i njegovu pravnu stranu. Na to također otpada dobar dio pravnog p p g okvira Šerijata, odnosno dobar dio možeš p prakticirati i u laičkoj državi. Dakle, j ako ovo razložimo vidimo da je Šerijat dobrim dijelom primjenjiv u sekularnoj državi. Koji je to procenat nije zahvalno govoriti, ali je sigurno značajan. Zašto je to važno, zato što je mnogo važan mentalni odnos prema nečemu. Kako se ti postaviš prema društvu, da li ćeš reći da u nekom društvu nemaš slobodu prakticiranja i ispoljavanja vjere nikako, malo ili mnogo. Kako se postaviš ti tako će se postaviti i društvo prema tebi. p p U ovakvom poimanju Šerijata i slobode nismo ni mi dovoljno učinili u društvu da bi bili shvaćeni. Tu je velika odgovornost na zajednicama islamskim, kod nas i u drugim”, zaključuje dr. Alibašić.

dana L ijepu vijest koji jenam je donio turski vicepremijer Ali Babadžan prote-

klih dana u pratnji ministra poljoprivrede Turske Mehdija Ekera posjetio našu zemlju. Tom prilikom gosti iz Turske su najavili realizaciju velikog poljoprivrednog projekta u BiH. Naime, radi se o projektu gradnje više od hiljadu farmi koza u BiH, koji vrijedi pola milijarde maraka. Ovim projektom, što je najvažnije, trebao bi biti osiguran posao za tri hiljade bh. građana. Turski privrednici, kao investitori projekta, osigurat će operacionalizaciju ove ideje, tehnologiju, nabavku stočne hrane, veterinarske usluge i obuku te otkup mlijeka i njegov plasman na već osigurano strano tržište. Sve navedeno je kao iz neke nevjerovatne maštarije. Nažalost, pred ovom genijalnom idejom još je mnogo prepreka. Naše korumpirano društvo i još više korumpirana politika uništili su do sada mnoge slične genijalne privredne projekte. Zato smo veliki skeptici. Jednostavno, teško je povjerovati da će se napraviti ijedna farma koza. Bosna i Hercegovina je previše komplikovana zemlja za ovako jednostavne i genijalne privredne projekte.

23. mart - 1. džumade-l-ula

11

Svijet biznisa

Dr. Denis Bećirović

Vjerovanje/nevjerovanje Četnička ideologija direktna opasnost u Boga postalo popularan za Bosnu i Hercegovinu ekstremnom Denis Bećirović, zamjenik pred- se temelji nanetrpeljivosti i nacionalizsjedavajućeg Predstavničkog mu, vjerskoj posrbljavatrgovinski brend doma Parlamentarne skupštine BiH nju ili uništenju nesrpskog stanovnišjedan je od rijetkih bošnjačkih političar koji povjerenu političku funkciju obavlja odgovorno i u skladu sa interesima svih građana u BiH. Dok većina bošnjačkih političara zanemaruje svoje preuzete obaveze i data obećanja, dr. Denis Bećirović svom poslu pristupa onako kako to i treba. Tako je dr. Denis Bećirović ovih dana s pravom upozorio na četničku ideologiju kao direktnu opasnost za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Crnu Goru. Dr. Denis Bećirović je uputio otvoreno pismo predsjednici Narodne skupštine Republike Srbije, Slavici Đukić – Dejanović. Izdvajamo najzanimljivije dijelove spomenutog pisma. “Uvažavajući veliku odgovornost koju imate kao predsjednica Narodne skupštine Republike Srbije, obraćam Vam se povodom najnovijih aktivnosti u vezi s rehabilitacijom četničkog vođe Dragoljuba Draže Mihailovića pred Osnovnim sudom u Beogradu. O negativnim reperkusijama izjednačavanja antifašista i fašista u Republici Srbiji i na susjedne države govorio sam otvoreno, između ostalog, i na sastanku s predsjednikom Republike Srbije Borisom Tadićem u julu 2011., kao i na sastanku s Vama u decembru 2011. godine. Tom prilikom, kao predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, istakao sam da bi nastavak politike rehabilitacije četnika predstavljao civilizacijski nazadak u borbi protiv fašizma i neofap šizma. Četnička ideologija predstavlja direktnu opasnost po nezavisnost, suverenitet i cjelovitost, prije svega, Bosne i Heregovine, Hrvatske i Crne Gore. Završetak procesa legalizacije četništva i četničke ideologije u Republici Srbiji nije samo unutrašnja stvar Republike Srbije, nego predstavlja i legalizaciju na ‘duge staze’ četničkog projekta stvaranja Velike Srbije na račun drugih država u regionu. Ideologija četništva nadahnuta je idejama Velike Srbije i stvaranja etnički čiste srpske države. Ona
23. mart - 1. džumade-l-ula

V

jerovanje u Boga je posljednjih desetak godina jedna od najvažnijih globalnih tema. Na ovom pitanju i od ove teme danas mnogi zarađuju ogromne novce. Domišljati pojedinci i grupe u svijetu biznisa vješto koriste globalnu zaokupljenost vjerovanjem u Boga. Tako je ovih dana iz Njemačke stigla vijest o nesvakidašnjoj poslovnoj ideji a koja se striktno veže za vjerovanje, odnosno nevjerovanje u Boga. Naime, domišljati obućar David napravio je ateističke cipele. Kreator ove posebne obuće namijenjene ljudima koji ne vjeruju u Boga, David, tvrdi da će njegove cipele pomoći ateistima da budu manje stidljivi u vezi sa svojim religijskim pogledima, a to će postići prvenstveno ostavljajući tragove koracima. Naime, Davidove ateističke cipele na đonu imaju ugravirane napise: Ich Bin Atheist, Darwin Loves, Atheist, Jawohl. Pored toga što su vrlo određene ideološki, ateističke cipele koštaju 180 dolara.

tva u granicama zacrtane Velike Srbije. Suština četničke ideologije i genocidnog programa najbolje se može vidjeti iz Projekta Stevana Moljevića, od 30. juna 1941. godine. Tu se, pored ostalog, u tački 2. kaže da je Srbima osnovna dužnost da stvore i organiziraju ‘homogenu Srbiju’ koja ima da obuhvati ‘celo etničko područje na kome Srbi žive i da joj osiguraju potrebne strateške i saobraćajne linije i čvorove’. Zločinački četnički projekt direktno je konkretizirao Draža Mihailović. On je, između ostalog, davao i specijalne instrukcije svojim komandantima. Jednu od takvih ‘instrukcija’ dao je ozloglašenim četničkim komandantima iz Crne Gore i Sandžaka, majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću. Ta ‘instrukcija’ uslijedila je 20. decembra 1941. godine. U njoj se, uz ostalo, kaže da su ciljevi četničkih odreda: Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj Veliku Srbiju etnički čistu u granicama Srbije – Crne Gore – Bosne i Hercegovine – Srema – Banata i Bačke; Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst – Gorica – Istra i Koruška) kao i Bugarske, ) g Severne Albanije sa Skadrom; Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata; Stvoriti neposredne – zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenije čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa i Bosne od muslimanskog i hrvatskog življa”, navodi se u Bećirovićevom pismu.

12

Ljubljana - IFIMES

Priznanje Amiru Ahmiću za doprinos promociji istine, Helsinški komitet pravde i pomirenja za ugrožavanje ovodom deset godina od osni- Ahmić je primio priznanje za doP vanja Međunarodnoga insti- prinos promociji istine, pravde i muslimanskih prava tuta za bliskoistočne i balkan- pomirenja. Osim Amira Ahmića ske studije (IFIMES) u Ljubljani dobitnik IFIME-ovog prizna- u BiH su uručena priznanja uglednim nja je i čestiti Jelko Kacin, član
ličnostima iz regije. Među dobitnicima priznjanja nalazi se i Amir Ahmić, oficir za vezu na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Europskoga parlamenta i potpredsjednik Delegacije EP za jugoistočnu Europu koji je primio priznanje jer je “najprepoznatljiviji europski političar na Zapadnom Balkanu”.

Vera Jovanović ustrajna u napadu na muslimane

Foto islamneta
Rim: Svijet zna prepoznati i nagraditi reisa dr-Mustafu ef. Cerića za doprinos miru

ako izvještava “Radio Slobodna Evropa” iz Bosne i Hercegovine je u UN stigao izvještaj Helsinškog komiteta u BiH u kojem se Vera Jovanović žali da Rijaset Islamske zajednice u BiH podstiče govor mržnje i iznosi klevete protiv boraca za ljudska prava. Vera Jovanović je u svom izvještaju navela još da je Rijaset IZ-e u BiH svojim saopštenjima za javnost smanjio “poštovanje i povjerenje koje organizacija i njene članice odražavaju”. Vera Jovanović je zaista uporna u svojim napadima na muslimane i našu Islamsku zajednicu. Njena upornost motivirana je ogromnom mržnjom prema Islamskoj zajednici u BiH a naročito prema reisu dr. Mustafi ef. Ceriću. Vera Jovanović izmišlja laži da Rijaset IZ-e u BiH smanjuje poštovanje koje, navodno, ima Helsinški komitet u BiH. Kako Vera Jovanović može da očekuje bilo kakvo poštovanje od muslimana u BiH kad se svim sredstvima zalaže da se muslimankama koje nose hidžab zabrani rad u državnim institucijama. Umjesto da štiti prava i muslimanki u BiH Vera Jovanović ih bezobzirno gazi. Mržnja prema muslimanima koju ispoljava učinila je da Vera Jovanović jednu korisnu nevladinu instituciju, kao što je Helsinški komitet, pretvori u njenu suprotnost i skrene je na put ugrožavanja prava muslimana u BiH.

K

23. mart - 1. džumade-l-ula

13

Islamski svijet
Mohammed Sharif Hakmi, predsjednik Udruženja “Društveni kongres Sirijaca”

Sirijski narod je
povratio svoj ponos i čast ovratio koji su mu bili oduzeti bili oduzeti
UG “Društveni kongres Sirijaca” koje je osnovano prošle godine u Sarajevu okuplja građane i državljane Bosne i Hercegovine sirijskog porijekla zalaže se za podizanje intelektualne svijesti građana o potrebi edukacije civilnog društva i njegovanje međuljudskih odnosa i tolerancije. Razgovaramo sa Mohammedom Sharifom Hakmijem, predsjednikom ovog udruženja
čekivan oštrom silom, ubijanjem, zatvaranjem i mučenjima. Iako je Sirija poznata kao zemlja sa raznolikim vjerskim i nacinalnim grupama i grupacijama, niko od njih nije bio izuzet od progona, zatvaranja i ubijanja ukoliko bi režim procijenio da misli drugačije i suprotstavlja mu se. Najbolniji podsjetnik na ovo jeste masakr u gradu Hami iz 1982. godine u kojem je režim nemilosrdno pobio preko 30.000 ljudi. Kada je vjetar “arapskog proljeća” došao i do Sirije sredinom mjeseca marta 2011. godine počela su spontana protestna okupljanja u manjem broju. Talas revolucije je krenuo sa juga Sirije, iz grada Daraa. Iskra koja je zapalila revoluciju je bio događaj gdje se manji broj učenika osnovnih škola okupio na protestnom skupu tražeći slobodu ispisivanja proturežimskih grafita na zidovima škole. Režim koji nije navikao na bilo kakvo suprotstavljanje je reagirao brutalno. Djeca su premlaćena, pohapšena i odvedena u zatvore. Kada su roditelji uputili zahtjev da im se djeca oslobode dobili su odgovor koji ih je šokirao, direktno udarajući na ono što im je najbitnije a to je čast. Naime, odgovor vlasti je bio “da zaborave na ovu djecu, neka sebi naprave drugu djecu, a ukoliko to nisu u stanju nek dovedu svoje žene, pa će ljudi iz vlasti to uraditi umjesto njih”. Poslije toga grupa djece je uhapšena na protestu  u predgrađu Damaska. Poznat je slučaj dječaka šehida od 13 godina imenom Hamza al-Hatib (slike u prilogu) koji je uhapšen, mučen, na kraju ubijen te je njegovo tijelo brutalno masakrirano šaljući poruku onima koji se suprotstavljaju vlasti kakva ih sudbina čeka. Novi prote23. mart - 1. džumade-l-ula

vih danas navršila se godina dana od početka narodne revolucije u Siriji. Možete li nam sumirati dosadašnji razvoj narodne revolucije? Hakmi: Da bismo precizno i tačno odgovorili na ovo pitanja prvo trebamo shvatiti historiju diktatorskog režima, odnosno odnos porodice Al Assad prema vlastitom narodu. Više od 40 godina narod Sirije trpi poniženja i torture bez ikakve mogućnosti da, makar i simbolično, izrazi svoje neslaganje sa nepravdom koja im se svakodnevno čini. Svaki pokušaj iskazivanja drugačijeg razmišljanja u odnosu na diktatorski režim u startu je do-

O

sti potaknuti navedenim zvjerstvom su dočekani novim masakrima nedužnog naroda. Nakon toga se revolucija proširila i na ostale gradove širom Sirije. Mjesecima traju mirni protesti sirijskog naroda, ne samo sirijskih sunija već i šiitskih Alevita, kršćana, Kurda i ostalih. Kao centar narodne revolucije se pokazao grad Homs koji je pretrpio strašna razaranja, mada su i brojni drugi gradovi izloženi opsadi, svakodnevnim napadima i ubijanjima stanovnika. Prema zadnjim podacima broj poginulih/šehida iznosi 11.147, od toga 743 djece i 672 žene. a broj izbjeglica je oko 132.000 u susjednim zemljama (Tuska, Jordan i Libanon).  Uhapšenih je 220.000 (68.000 još u zatvorima), oko 20.000 nestalih, broj ranjenih prelazi 65.000. Skoro trećina žrtava je iz grada Homsa. I u ovim trenucima ove brojke neprestano rastu. Desetine hiljada je potražilo spas u izbjegličkim kampovima u susjednim državama. Kada bi procjenjivali trenutne pozicije narodnih revolucionara i Bašarove vlasti može li se vidjeti ili navesti šta je u ovoj protekloj godini Bašarova vlast izgubila a šta su revolucionari dobili ili u čemu su pobijedili? Hakmi: Bašarova vlast kod naroda Sirije nikad nije uživala jaku potporu niti je imala vrijednost tako da ne možemo govoriti o nekom gubitku. Ono što je bitno istaći jeste da je sirijski narod i pored patnji kojima je izložen povratio svoj ponos i čast koji su mu bili oduzeti. Cijeli svijet je imao priliku da se uvjeri u činjenice koje su narodu Sirije decenijama bile poznate, a to su barbarizam i brutalnost

14

sirijskog režima. Režim je izgubio vjerodostojnost i podršku kako u arapskom svijetu, tako i u većini država svijeta što je najbolje pokazalo nedavno glasanje o osudi sirijskog režima u Generalnoj skupštini UN-a po kojem je od 193 članova GS svoj glas za rezoluciju dalo 137, a svega 12 je bilo protiv, uz 17 uzdržanih. Mediji u svijetu su počeli objavljivati izvještaje o postojanju oružanih formacija narodne revolucije. Možete li nam reći nešto više o tom oružanom otporu? Hakmi: 11 mjeseci je narod Sirije mirnim protestima tražio slobodu i pravo na jednakost i da sam odredi svoje društveno uređenje. Ovi legitimni zahtjevi naroda su dočekani brutalnom silom, ubijanjem i razaranjima koje po naredbi režima sprovode paravojne formacije (šebihe i tzv. narodni odbori) i regularna sirijska vojska. Vojska koju je narod smatrao svojom i koju je opremao i naoružavao da ih štiti i da se bori protiv vanjskih neprijatelja. Mnogi pripadnici vojske i policije nisu mogli podnijeti činjenicu da uni-

Sirijski narod koji je čekao preko 40 godina ima dovoljno strpljenja da svoju borbu dovede do kraja bez obzira na gubitke kojima je izložen. Pred režimom u narednom periodu stoji nekoliko opcija koje će pokušati iskoristiti.

štavaju svoj vlastiti narod i zemlju, te su u skladu sa svojim moralnim načelima odbili da učestvuju u vojnim operacijama. Na početku pojedinačno, a zatim u sve većim skupinama su počeli napuštati vojsku, formirati vojne jedinice, pod imenom slobodne sirijske vojske te se stavljati na raspolaganje narodnoj revoluciji. Ove oružane formacije su kao svoj cilj uzele zaštitu nedužnog naroda i mirnih demonstracija, boreći se protiv režimske vojske koja se, potpomognuta plaćenicima, sve više pretvara u naoružane horde koje uništavaju sve pred sobom. Dakle, ne radi se ni o kakvim “terorističkim naoružanim formacijama” kako ih režimski mediji žele prikazati, već o časnim, bivšim pripadnicima vojske i policije koji su se stavili u zaštitu naroda i mirne revolucije i koji se u okviru svojih skromnih mogućnosti suprotstavljaju režimskoj vojsci. Ako su uzmu u obzir sva dešavanja u prvoj godini revolucije može li se procijeniti dalji razvoj revolucije i jeste li optimisti da će se brzo i u korist naroda riješiti ova borba?
23. mart - 1. džumade-l-ula

Hakmi: Historija nas uči da svakoj nepravdi i zlu dođe kraj, pa će tako i ovaj dikatatorski režim koji je ogrezao u krvi vlastitog naroda, jednog dana, uz A llahovu pomoć, biti srušen. Mislimo da je revolucija već odavno ušla u fazu kad ju je nemoguće zaustaviti bilo kakvom silom. Sirijski narod koji je čekao preko 40 godina ima dovoljno strpljenja da svoju borbu dovede do kraja bez obzira na gubitke kojima je izložen. Pred režimom u narednom periodu stoji nekoliko opcija koje će pokušati iskoristiti. Sigurno će pojačati nasilje prema svom narodu, još jače potpirujući razlike koje postoje unutar sirijskog naroda. Najvažnija stvar jeste da će pokušati prenijeti nestabilnost i nemire na okolne države, pokušavajući stvoriti lažnu sliku da će bez Bašara al Assada na čelu Sirije cijeli region biti zahvaćen plamenom i katastrofalnim ratom sa nesagledivim posljedicama. U situaciji kada je režim sve karte bacio na vojnu opciju, bez adekvatne reakcije Zapada i drugih država, bojimo se da će neminovno doći do naoružavanja naroda u borbi protiv režima, mada i dalje želimo i zagovaramo mirnu promjenu diktatorskog režima.

15

UG “Društveni kongres Sirijaca”
G “Društveni kongres Sirijaca“ koje je osnovano prošle godine u Sarajevu okuplja građane i državljane Bosne i Hercegovine sirijskog porijekla, zalaže se za podizanje intelektualne svijesti građana o potrebi edukacije civilnog društva i njegovanje međuljudskih odnosa i tolerancije. Sebe vidi kao most saradnje između dva prijateljska naroda, naroda BiH i Sirije, a koristi svaku priliku za skretanje pažnje na patnje sirijskog naroda.

U

Srebrenica-Homs: Muhamed je rođen u Homsu a oženjen je Bošnjakinjom iz Srebrenice

N

a čelu UG “Društveni kongres Sirijaca” je Mohammed Sharif Hakmi, rođen u sirijskom gradu Homsu 1964. godine. Završio je Medicinski fakultet u Sarajevu. Oženjen, otac troje djece. Zbog neslaganja sa vladajućim režimom napustio Siriju 1984. godine. Pored velike sličnosti stradanja naroda BiH i Sirije, zanimljiva je još jedna poveznica. Doktor Mohammed je rođen u gradu Homsu koji je postao simbol stradanja sirijskog naroda, a oženjen je Bošnjakinjom iz Srebrenice, grada koji je simbol stradanja bošnjačkog naroda.

Svoj doprinos revoluciji daju sunije, šiitske Alevije, Druzi, Kurdi, kršćani
nogi danas događaja u Siriji posmatraju ili žele da predstave kroz priču o sukobu sunija i šiija. Šta je istina po ovom pitanju? Jesu li sunije i šiije u sukobu u Siriji i može li se taj sukob proširiti na cijelu regiju? Hakmi: Danas se u Siriji pored vojnih operacija vodi i propagandni rat. Činjenica je da je većini stranih, objektivnih medijima zabranjen pristup u Siriju, izuzimajući medije pojedinih zemalja koje otvoreno podržavaju postojeći režim. Novinari iz zapadnih zemalja koji su bez znanja vlasti ušli u Siriju su doživjeli sudbinu naroda o kojem su izvještavali. Troje ih je ubijeno u Homsu, dok je nekoliko teško ranjeno. Na drugoj strani, iz

M

medija pod kontrolom režima dolaze informacije o navodnom vjerskom sukobu između sunija i šiija. Želimo jasno reći da ovo nije vjerska revolucija usmjerena protiv bilo koje vjerske ili nacionalne skupine, već revolucija sirijskog naroda protiv nepravedne, dikatatorske vlasti koja ga decenijama ugnjetava. Revolucija ima za cilj obaranje postojećeg režima te uspostavu pravedne, građanske i demokratske države gdje će svi uživati ista prava bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Svoj doprinos revoluciji daju sunije, šiitske Alevije, Druzi, Kurdi, kršćani i svi ostali građani. Hvala Allahu, pokušaji režima da narod Sirije okrene jedne protiv drugih kako bi na ovaj način opstao na vlasti plašeći jedne drugima, su se pokazali neuspješnim. Isto tako su propali pokušaji da se bombaški napadi u velikim sirijskom gradovima, čije su žrtve uglavnom civili, pripišu narodnoj revoluciji.

23. mart - 1. džumade-l-ula

16

Aktuelno
Sirija

Kratki dosje o sirijskim Alevitima/Nusajritima levitima/Nusajritima
Nusajriti su ezoterijski (batinijski) pokret koji se pojavio u trećem hidžretskom stoljeću. Pripadnici ovog pokreta svrstani su u ekstremne šiite otpadnike koji zagovaraju utjelovljenje Boga i Njegovo prisustvo u Alijju. Strateški cilj im je destrukcija islama i umanjivanje njegove moći, pa su, stoga, uvijek bili na strani onih koji su vojno pohodili muslimanske zemlje
Piše: Mr. Emir Demir Najpoznatije ličnosti ove sekte

rapsko proljeće u Siriji daleko e izazovnije i kompliciranije od skorašnjih revolucija koje su se odigrale u arapskim zemljama. Svrgavanje sirijskog režima označava i odlazak čitave tiranske hunte, koja već decenijama, pod plaštom islama i sunnizma, “ispija krv” nevinom sirijskom sunnitskom narodu. Ako se pogleda historijska, ideološka i religijska pozadina, iz čijeg miljea potječe sirijski sistem, kao i dinastija Asadovih, uistinu će se tada shvatiti da sirijska borba za slobodu nije samo puka borba između režima i naroda, tiranina i obespravljenih, bogatih i siromašnih, već i borba za povrat izgubljenog dostojanstva i časti koji su prije više decenija nasilno i nizom manipulacija oduzeti od većinskog sunnitskog naroda Sirije i predati posredstvom francuskog kolonizatora zastranjeloj sekti nusajrita. Drugi aspekt težine sukoba u Siriji jeste činjenica da je sirijski režim dio bliskoistočnog svešiitskog projekta ekspanzije, čime je unutrašnji sukob dobio i međunarodne razmjere, zasada barem na diplomatskom nivou. Osnovni podaci o alevitskoj sekti Nusajriti su ezoterijski (batinijski) pokret koji se pojavio u trećem hidžretskom stoljeću. Pripadnici ovog pokreta svrstani su u ekstremne šiite otpadnike koji zagovaraju utjelovljenje Boga i Njegovo prisustvo u Alijju. Strateški cilj im je destrukcija islama i umanjivanje njegove moći, pa su, stoga, uvijek bili na strani onih koji su vojno pohodili muslimanske zemlje. Francuski kolonizatori Sirije dali su im naziv “al-alaviyyin” – aleviti (alijevci) kako bi prikrili njihovu stvarnu ezoterijsko-rafidijsku pripadnost i porijeklo.

A

pohodio dva puta. U prvom pokušaju nije uspio, ali je u drugom uspio duboko uda1. Osnivač ove sekte je Ebu Šuajb Mu- rajući temelje nusajritske sekte u brdima hammed b. Nusajr el-Basri en-Numejri (um. Latakije. j j 270. h.g). Živio je u vremenu trojice šiitskih Među njima se kasnije pojavio i istakao imama, a oni su Alijj el-Hadi (deseti), El- Ismetud-devle Hatim et-Tuban (700. h.g. Hasen el-Askeri (jedanaesti) i Muhammed / 1300. g.) koji je napisao “Kiparsku poel-Mehdi (fiktivni, dvanaesti). Muhamed b. slanicu”. Nusajr je za sebe tvrdio da predstavlja “vrata” Također, u sekti se istakao i Hasan Adžputem kojih se prilazi imamu El-Hasenu el- ret iz područja Eana, a umro je u Latakiji Askeriju, da je naslijedio njegovo znanje, da 836. h. / 1432. g. je izvor argumentacije i vjerski autoritet šiita U kasnijem periodu mogu se naći poslije El-Askerija, te da je epitet vjerskog mnogobrojni predvodnici nusajritskih skuautoriteta prešao na njega poslije “nestanka” pina, kao npr. skupina koju je utemeljio imama El-Mehdija. Pripisivao je sebi poslan- pjesnik Muhammed b. Junus Kelazi 1011. stvo i vjerovjesništvo, te je ekstremno gledao h.g. / 1603. g. u blizini današnje Antakije, na imame davajući im stepen božanstveno- te imena poput Alijja el-Mahusa, Nasira sti. Njegov nasljednik u vođstvu sekte bio je Nesifijs, Jusufa Ubejdija i dr. Muhammed b. Džundub. 4. Sulejman Efendi el-Uzuni rođen je 2. Ebu Muhammed Abdullah b. Mu- u Antakiji 1250. h.g. Preuzeo je učenje ove hammed el-Džinan el-Džunbulani (235. sekte, ali je nešto kasnije prešao na kršćanstvo – 287. h.g.) koji vodi porijeklo pred jednim kršćanskim misioiz mjesta Džunbula u Perziji. narom, te je pobjegao u Bejrut u Njegove pristalice nazvale su Načela svoga kojem je izdao knjigu “El-Bakuvjerovanja re es-Sulejmanijje”, otkrivajući ga brojnim nadimcima, poput: “Pobožnjak”, “Asketa”, “Perzipreuzeli su tako sve tajne nusajritske sekte. janac”. Putovao je u Egipat, te iz starog Nusajriti su ga kasnije na prevaru je tamo svoju vjersku misiju idolopoklonstva, pozvali da se vrati, davajući mu pa tako predstavio El-Hasisiju. garancije, a kada se vratio u Anaobožavaju takiju, svi su skočili na njega, za3. Husejn b. Alijj b. ElHusejn b. Hamdan el-Hasisi zvijezde davili ga, te ga spalili na jednom rođen je 260. h.g. i egipatskog i planete, trgu u Latakiji. je porijekla. Došao je sa svojim smatrajući da Alevitska sekta je u historiji su one stanište učiteljem Abdullahom b. Mupoznata pod nazivom nusajrihammedom el-Džunbulanijem imama Alijja. ti, što im je originalni naziv, ali iz Egipta u Džunbulu. Naslijeprilikom formiranja jedne polidio je svoga učitelja u p j g j predvodtičke partije u Siriji pod nazivom ništvu sekte. Živio je pod pro“Patriotski blok”, ista partija je tekcijom hamdanijske države u željela pridobiti nusajrite, pa ih Halepu, te nusajritima osnovao dva centra: je nazvala alevitima, što je i odgovaralo njiprvi u Halepu, čiji je predvodnik bio Mu- hovim dalekosežnim ambicijama, pa danas hammed Alijj el-Halebi, a drugi u Bagda- posebno insistiraju na tom nazivu. Francuski gu, na čijem čelu je bio El-Džisri. kolonizatori dali su im posebnu državu pod Umro je u Halepu i njegov grob je i nazivom “Alevitska država” koja je postojala danas tamo poznat. Napisao je neka djela od 1920. do 1936. g. vezana za nusajritsku sektu u kojima je po5. Muhammed Emin Galib et-Tavil je sebno hvalio ehlul-bejt. Posebno je u tim poznata nusajritska ličnost. Bio je jedan od djelima zagovarao reinkarnaciju duša i utje- vojnih zapovjednika u doba francuske okulovljenje Boga. pacije Sirije. Napisao je knjigu “Historija Centar u Bagdadu je s vremenom išče- alevita” u kojoj je pojasnio korijene ove sekte. znuo nakon pohoda Holakoa. 6. Sulejman el-Muršid bio je čoban. Centar u Halepu je kasnije premješten Francuzi su ga prihvatili i pomogli ga u prou Latakiju, a njegov predvodnik bio je Ebu moviranju vlastite božanstvenosti. Odredio Sa’d el-Mejmuni Surur b. Kasim et-Tabera- je sebi i poslanika Sulejmana el-Mideha, koji ni (358. – 427. h.g.). je bio također čoban. Nezavisna sirijska vlada Napadi Kurda i Turaka protiv njih posta- ga je 1946. g.  osudila i pogubila vješanjem. jali su sve češći, pa je to bio povod da zatraže Poslije njega je vođstvo sekte preuzeo pomoć od Hasana el-Mekzona es-Sendžarija njegov sin Mudžib, koji je, također, prizivao (583. – 638. h.g.), te je ovo područje vojno božanstvenost, pa je uskoro ubijen rukom
23. mart - 1. džumade-l-ula

17

direktora sirijske obavještajne službe 1951. j j j g. Čak i danas nusajritska sekta “El-Mevahise” spominju njegove ime prilikom klanja svojih životinja i žrtava. Pričalo se da je drugi sin Sulejmana el-Muršida po imenu Mugis naslijedio navodnu božanstvenost svoga oca. Nakon toga nusajriti su uspjeli prodrijeti u državne institucije u Siriji. Njihov poseban utjecaj na vlast u Siriji, pod plaštom sunnizma, povećao se 1965. g., da bi kasnije “Blok prosperiteta”, sastavljen od komunista, nacionalista i basista putem “Pokreta revolucije” došao na vlast 12. 3. 1971. g., čime su aleviti zauzeli poziciju predsjedavanja državom. Najvažnija obilježja alevitske doktrine Nusajriti su Alijja uzeli za boga. Rekli su da je njegovo duhovno prikazivanje u prolaznoj  tjelesnoj formi poput prikazivanje Džibrila u likovima nekih ljudi. Alijjevo prikazivanje u  ljudskoj naravi bilo je samo da bi pridobio  stvorenja i robove. Izrazito vole Abdurrahmana b. Muldžima, ubicu imama Alijja, na kojeg prizivaju Božije zadovoljstvo, tvrdeći da je on spasio Alijjevu božansku prirodu od njegove ljudske prirode, te smatraju grješnicima one koji ga proklinju. Neki od njih tvrde da Alijj živi u oblacima nakon što je izašao iz pojavnog svijeta koji ga je ograničavao. Zato kada iznad njih prođe oblak, govore: “Neka je mir s tobom, o Ebu Hasane!” Tvrde da je grom njegov glas, a munja njegov bič. Nose uvjerenje da je Alijj stvorio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a da je Muhammed stvorio Selmana el-Farisija, a Selman el-Farisi pet “jetima”, a oni su: -El-Mikdad b. El-Esved, kojeg smatraju gospodarom ljudi, njihovim tvorcem i zaduženim da puca gromove; -Ebu Zerr el-Gifari, koji je zadužen za kruženje zvijezda i planeta; -Abdullah b. Revvaha, koji je zadužen za pokretanje vjetrova i uzimanje duša; -Osman b. Maz’un, koji je zadužen za stomake, tjelesnu temperaturu i ljudske bolesti; -Kamber b. Kadan, zadužen je za udahnjivanje duša u tijela. Nusajriti imaju jednu noć u kojoj grupno, bez ikakvih ograničenja, seksualno orgijaju, kao što je to običaj nekih ezoterijskih sekti. Posebno respektiraju vino i pridaju mu poseban značaj, a time i vinovoj lozi. Posebno su užasnuti ukoliko neko iščupa ili posiječe vinovu lozu, jer od nje dolazi vino koje nazivaju “nur”. Dnevno se mole pet puta, ali njihova je molitva drugačija po broju rekata od muslimanske, te ne sadrži padanje čelom na tlo, iako nekada ima pregibanja.

Ne klanjaju džumu, niti uzimaju abdest, niti se kupaju od džunupluka. Nemaju javne bogomolje, već se mole u svojim kućama. Njihove tjelesne molitve popraćene su citiranjem besmislica. Ne priznaju obred hadždža, već smatraju da je obavljanje hadždža u Mekki ravno nevjerstvu i obožavanju kipova. Ne priznaju zekat, obavezu koju inače izvršavaju muslimanu, već plaćaju porez svojim poglavarima u iznosu petine onoga što posjeduju. Post za njih je sustezanje od općenja sa ženama tokom cijelog mjeseca ramazana. Izrazito mrze ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i proklinju Ebu Bekra, Omera i Osmana, radijallahu anhum. Tvrde da vjerovanje ima svoju vanjštinu i skrivenu nutrinu, te da jedino oni znaju tajne te nutrine, kao npr.: -Džunupluk: označava ljubav prema suprotnosti i neznanje o ezoterijskoj nauci. j j j -Čistoća: označava neprijateljstvo prema suprotnosti i poznavanje ezoterijskog znanja. -Post: označava čuvanje tajne koja je vezana za trideset ljudi i trideset žena. -Zekat: simbolizira Selmanovu ličnost. -Džihad: označava izljev prokletstva na protivnike i one koji otkrivaju tajnu. -Tutorstvo: označava iskreni odnos prema nusajritskoj dinastiji i mržnju prema njenim p protivnicima. -Šehadet: označava formu “ajn, mim, sin”. -Kur’an: označava uvod za podučavanje iskrenosti prema Alijju, a Selman je pod Džibrilovim imenom podučio Muhammeda Kur’anu. -Namaz: označava pet imena, a oni su: Alijj, Hasan, Husejn, Muhsin, Fatima. Muhsin predstavlja skrivenu tajnu, jer tvrde da je on nedonošče koje je odbacila Fatima. Spominjanje ovih imena nadomješta šerijatsko kupanje i abdest. Muslimanski učenjaci su iznijeli svoj konsenzus da nije dozvoljeno sa nusajritima stupati u brak, jesti ono što zakolju, klanjati dženazu njihovim umrlim, ukopavati ih u muslimanska groblja, te unajmljivati za čuvanje g j granica i utvrda. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Ovi ljudi, koji se nazivaju nusajritima, te ostale kategorije karamita, ezoterista, veći su nevjernici od židova i kršćana, p j pa zapravo i od samih idolopoklonika. Šteta koja od njih dolazi veća je od štete ratobornih nevjernika, poput Tatara,  Franaka i ostalih. Oni su uvijek bili na strani neprijatelja muslimana. Kada zatreba, oni su sa kršćanima protiv muslimana, a najveća nedaća za njih bila je kada su muslimani izvojevali pobjedu nad Tatarima. Također, Tatari ne bi dospjeli na muslimanska područja i ubili halifu u Bagdadu, te ostale muslimanske vladare, da nije bilo pomoći nusajrita.”
23. mart - 1. džumade-l-ula

Nusajritski praznici Oni imaju mnogo praznika koji su oličenje njihovog općenitog doktrinarnog sklopa, a neki od njih su: Praznik “Nevroz” 4. aprila, što je prvi dan perzijske nove godine. Praznik “El-Ghadir”, praznik “El-Firaš”, “Ašura”, desetog dana muharrema – dan sjećanja na pogibiju El-Husejna na Kerbeli. Dan prizivanja prokletstva (mubahela) ili dan “El-Kisa”, a to je deveti dan rebiul-evvela, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao kršćane iz Nedžrana na proklinjanje. Dan žrtve (njihov Kurban-bajram) koji kod njih počinje 12. zu-l-hidždžeta. Također, slave i neke kršćanske praznike poput “Dan bogojavljenja”, “Dan duhova”, “Dan svetice Barbare”, “Božić”, “Dan krsta”, koji uzimaju kao datum za početak sjetve, ubiranja plodova, žetve, trgovačkih poslova, ugovora o zakupu. Slave dan “Delam”, a to je 9. rebiu-levvel, dan pogibije Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, kada izražavaju svoju radost i zadovoljštinu osvetom. Ideološki i doktrinarni korijeni ove sekte Načela svoga vjerovanja preuzeli su iz starog idolopoklonstva, pa tako obožavaju zvijezde i planete, smatrajući da su one  stanište imama Alijja. Na njih je ostavio utjecaj neoplatonizam iz kojeg su preuzeli teoriju “iluminatorne emanacije”. Svoja uvjerenja su izgradili sukladno pravcu zoroastrijanskih filozofa. Veliki dio učenja preuzeli su iz kršćanstva, poput: trojstva, svetaca, dozvole alkohola. Od Hindusa i naroda Dalekog istoka preuzeli su vjerovanje u reinkarnaciju duša i Božije utjelovljenje u ljudima. Također, svrstani su u ekstremne šiite, jer mnoga uvjerenja koja nose su šiitskog porijekla, a izrazito ona koja zastupaju rafiditi u općenitom smislu,  poput sebeovaca – sljedbenika židova Abdullaha b. Sebea. Širenje sekte i centri moći Nastanjeni su u brdima Latakije u Siriji. U zadnje vrijeme su se proširili po okolnim sirijskim gradovima. Veće skupine nusajrita također se mogu naći u zapadnom dijelu Anadolije, a tamo nose ime “tahtedžiti” i “hattabiti”, dok se u istočnoj Anadoliji nazivaju “kazalbašiti”. U drugim dijelovima Turske i Albanije nazivaju ih “bektešitima”. Neke nusajritske skupine nastanjene su u Iranu i Turkestanu pod nazivom “aliilahiti”. Izvjestan broj ih živi u Libanu i Palestini. Isječak iz dokumenta koji su aleviti 1936. godine proslijedili francuskoj vladi povodom pregovora o nezavisnosti Sirije “Mi, poglavari familija, vođe i alevitski predstavnici poručujemo sljedeće:

18

Francusko namjesništvo (tj. kolonizacija) došlo je u naše krajeve, a mi smo, snagom našeg oružja i prkosom naših brda, bili neovisni od bilo koje vlasti u svijetu. Ova urođena neovisnost potakla je na početku jednu našu manju skupinu da krene u borbu protiv francuske vojske, ali je veća skupina ukazala svoje povjerenje Francuskoj i njenoj historiji, te smo, tako, pružili našu ruku francuskom namjesništvu koje je poštivalo ovo ukazano povjerenje i sačuvalo našu neovisnost i njene kodekse. Od toga vremena neizmjerno vjerujemo Francuskoj, a to povjerenje se još više povećalo uz znanje da su naši izaslanici otvoreno svrstavali ime Francuske u okrilje ove neovisnosti i njenoga očuvanja. Također, mi prihvatismo sva obećanja i obaveze – kao što prihvatamo i Božiji govor, jer nam nije nikada moglo ni naumpasti da bi neki namjesnik Francuz mogao predstavljati svoju vladu i dati obećanje, a zatim ga prekršiti. Koliko smo samo bili iznenađeni kada smo vidjeli francuske predstavnike koji su zaboravili sve prethodne dogovore davajući Sirijcima službena obećanja da će nas priključiti Siriji? Naša neovisnost je bila dar od Francuske, koji ona daje kada hoće i uskraćuje kada hoće. Ali, još više smo iznenađeni što naša problematika, nažalost, prilikom pregovora između Francuske i Sirije nije uzeta u obzir, nije joj se posvetila pažnja od strane Francuza, koji su trebali ispuniti svoje obećanje, već je naša problematika bila predmet cjenkanja, kao što su potvrdila sredstva informiranja. A zapravo, i više od toga – klasična kupoprodaja afričkih robova koji se bez vlastitog pristanka dodjeljuju njihovim gospodarima. To ni u snovima nismo mogli zamisliti! S obzirom na to, želimo precizirati naš stav prema Vama sa krajnjom otvorenošću, jer stojimo pred velikom katastrofom i pogibijom na poprištu časti. Tražimo od velike Francuske da sačuva našu fizičku egzistenciju i dostojanstvenost naših odluka, a tome dodajemo, također, da nećemo dozvoliti čak ni plemenitoj i dobroj Francuskoj da upravlja našom neovisnošću dodjeljujući je kome želi, zaboravljajući tako našu iskrenost, požrtvovanje i naše ukazano povjerenje prema francuskim obećanjima i potvrdama, a koje nikada nisu bile narušene tokom zajedničke historije. Moja gospodo, dodajući ovo obraćanje našim prethodnim telegramima i pismima, čast nam je saopćiti vam sljedeće: Aleviti, koji predstavljaju ogromnu većinu stanovnika u Latakiji, kategorički odbijaju vratiti se u islamske sirijske tokove, i e podsjećaju vas, kao i izaslanike u francuskom parlamentu i francuske stranke, na obećanja namjesnika da će poštivati neovisnost alevita i da neće donositi nikakve izmjene osim nakon konsultacija i saglasnosti alevita. Ova obećanja i ugovori, u najmanju ruku, s našeg stanovišta su od koristi cijeloj francuskoj vladi, kao što su od koristi Francuskoj i njenoj plemenitosti i časti.

Mi vam povodom francusko-sirijskih pregovora posebno naglašavamo da svaki dogovor sa Sirijcima nauštrb naših interesa, koliko god bio mizeran, neće nas apsolutno ničim obavezati, niti ćemo ga priznati, niti će biti ozakonjen, već ćemo ga, zapravo, smatrati atakom francuskih pregovarača na principe uzvišene Francuske i njena obećanja, a povrh svega na principe humanosti koja ne dozvoljava jednom narodu da upravlja budućnošću drugog naroda bez njegove volje. Uvjereni smo da je nemoguće da Francuska, koju predstavljaju parlamentarne stranke, legalizira ropstvo jednog malog prijateljskog naroda njihovim historijskim i vjerskim neprijateljima! Kako ! biste potvrdili koliki je rascjep između nas i Sirijaca, i kako biste znali koliko će biti bolna katastrofa koja nam je zakucala na vrata, mo-

limo vas da pošaljete komisiju koja će ispitati trenutno stanje, te uvidjeti da li uopće postoji mogućnost da se aleviti priključe Siriji bez njihovoga izlaganja krvavoj tragediji, a što će biti crna tačka u historiji Francuske! Ovo nas neće spriječiti da ustrajemo, kao i prije, da pošaljemo naše izaslanstvo u Pariz i ponovimo vam da nećemo priznati, bez obzira na posljedice, svako rješenje ili svaki ugovor vezano za nas, osim ukoliko se bude uzelo u obzir i naše mišljenje i naša saglasnost sa njim. Ukoliko, uistinu, želite primijeniti vaše humane principe na sunnitskom sirijskom narodu, uprkos njihovom neprijateljstvu prema vama, onda imamo čvrstu nadu da ćete to primijeniti prema nama alevitima, jer smo vam mi najiskreniji prijatelji! Izražavamo vam najveće poštovanje. (Izvor: minber.ba)

Najpoznatiji vladar Sirije bio je neuspješnim pokušajima stvaranja slavni muslimanski sultan i voj- arapskih federacija s Egiptom i Irakom. Dominirali su arapski nacioskovođa Salahudin Ajubi nalisti i socijalisti iz stranke Baas koja ajpoznatiji vladar Sirije bio je je bila na vlasti i u susjednom Iraku. slavni muslimanski sultan i Tako je bilo sve do 1970. godine vojskovođa Salahudin Ajubi. Sala- kada tadašnji ministar odbrane i prihudin Ajubi 23. novembra 1174. padnik manjinske sekte Alavit, Hafez godine dolazi u Damask gdje mu se al Assad sprovodi državni udar i prekapije grada otvaraju i on uz veliki uzima vlast nad Sirijom. Od tada u doček lokalnog stanovništva ulazi u Siriji traje vrijeme represije, progona grad. Nakon što je postavio svoga i zločina. Al Assad se kombinacijom brata kao namjesnika u Damasku, političke represije i ustupaka ključSalahudin nastavlja osvajanja grado- nim skupinama stanovništva uspio va Sirije. Salahudin osvaja Alep 13. održati na vlasti sve do svoje smrti aprila 1175. godine i prisiljava lo- nakon čega ga je naslijedio sin Bakalnog vladara da prepozna njegovu šar. Da bi se vjerodostojno prikazao vlast. Nakon njegove pobjede nad način vladanja porodice Assad, prvo Zengidima, Salahudin se proglasio Hafeza a sada sina Bašara, dovoljno sultanom Sirije, i naredio da se to se prisjetiti masakra u Hami kojeg su obznani na svim hutbama na moli- Hafezove sluge počinile 1982. goditvama petkom. Salahudin je umro ne. Da bi ugušio glas opozicije, koji od groznice, 4. marta 1193. godine je dolazio iz pokreta Muslimansko u Damasku. Prenosi se da, kada su bratstvo, Hafez Al Assad je naredio otvorili njegove riznice, nisu našli u svojim vojnicima da izvrše masakr njima dovoljno novca za njegovu sa- nad stanovništvom u Hami. Nakon hranu, jer je sve dao kao dobrovoljne dvosedmičnog bombardiranja grada priloge. Sahranjen je u velikoj džami- Hafezove vojne snage pobile su 30 ji u Damasku. Danas Damaskom, hiljada stanovnika Hame. Svjedoci gradom u kojem je mezar jednog od smo da Bašar Al Assad na isti način najvećih junaka i pravednika islama, pokušava ugušiti narodnu revoluciju. vlada omraženi diktator, zločinac koji Jedina razlika između oca i sina je u tome što Bašar vrši masakr u skoro ubija svoj narod. Od 16. stoljeća zemljom vladaju svim gradovima Sirije. Međutim, Osmanlije. Nakon Prvog svjetskog kako reče doktor Mohammed Sharata postaje francuska kolonija, a rif Hakmi, predsjednik Udruženje Francuska svoju vlast nekako uspi- “Društveni kongres Sirijaca” u BiH, jeva održati sve do početka Drugog sirijski narod je povratio ponos i čast svjetskog rata. Sirija je 1941. progla- i više im to niko ne može oduzeti. sila nezavisnost koju je ostvarila tek Nadamo se da će u danima koji su 1946. godine. Prvih 25 godina neza- pred nama Sirijom zavladati pravedvisnosti bilo je obilježeno političkom nici i junaci kao što je bio veliki sulnestabilnošću s čestim prevratima i tan Salahudin Ajubi.

N

23. mart - 1. džumade-l-ula

19

Kolumna
Borba za opstanak

Kako je SDP ostao bez glave glave
Dokazani velikani bosanskog patriotizma, kakvi su Nijaz Duraković, Bogić Bogićević, Miro Lazović i drugi, otjerani su iz SDP-a, u ime stvaranja jedne marionetske dejtonske partije kojom će se upravljati iz Beograda i Zagreba, s ciljem uništavanja Bošnjaka. Željko Komšić nije mjera ovih velikana, jer nije imao snage da u ime principa napusti zlo kojemu je, ipak, služio
Piše: Fatmir Alispahić laćenje ostavkom Željka Komšića na sve funkcije u SDP-u podsjetilo nas je na sve one teške ostavke i iščlanjivanja koje je ova partija sebi dozvolila u proteklih desetak godina. Odlazili su, jedan po jedan, patriotski stubovi SDP-a, kao što su, osnivač SDP-a Nijaz Duraković, gorostas koji se prvi odvažio reći da se miris tamjana širi Jugoslavijom, i tako upozoriti na velikosrpsku agresiju i genocid; otišao je Bogić Bogićević, Srbin koji je kao član Predsjedništva SFRJ odbio legalizirati vojni udar i velikosrpsku okupaciju Bosne i Hercegovine, a što je bilo ravno stavljanju glave na odstrijel; otišao je Miro Lazović, ratni predsjednik Skupštine RBiH, Srbin koji je simbolizirao multietničko opredjeljenje Vlade u Sarajevu. Bio je tu i Ivo Komšić, član ratnog Predsjedništva RBiH, Hrvat koji je uz Stjepana Kljuića svjedočio da je bosanskom kroatstvu mjesto u bosanstvu. Zapravo, u ratnom državnom vrhu više je bilo SDP-ovaca, nego SDA-ovaca, i to je bio fantastičan politički kapital koji je izgubljen u ime samo jednog cilja – apsolutističke vladavine Zlatka Lagumdžije, jednog besprizornog, mahalski agresivnog, i ni po čemu značajnog karijeriste. Njegov prostakluk je dokaz kako titule i diplome nisu garancija odgoja, koji se - Antipatriotizam SDP-a počinio nosi ili ne nosi iz kuće. S jedne strane, imamo historijske ličnosti: Nija- nam je mnoga zla. Usvojen je apartza Durakovića, Bogića Bogićevića, heidski Izborni zakon; blokirana Tužba Miru Lazovića, ljude koji su časno BiH protiv SRJ; institucionaliziran je kormilarili najtežim vremenima bh. zaborav, umjesto pamćenje genocida, jer povijesti, a s druge, jednog frfljavog se drukčije ne može biti “politički podobezveznjakovića koji hladnokrvno reže ban”; politiku nam vode Beograd i Zaglave ovim hrastovima bosanskog pa- greb; dopljačkava se bošnjačka imovina; triotizma. Nije tu bio problematičan mafija i kriminal su nam pod grkljataj Lagumdžija – on je takav nikakav nom; proganjaju se i ponižavaju borci – ali su na ispitu pali svi druza BiH, itd. Lažna sprovedgi SDP-ovci kojima je, u ime ba Odluke o konstitutivnosti ličnog šićara, bilo prihvatbiće posljednji ekser na bh. taljivo da SDP ostaje bez ljudi butu. Zbog kvislinškog, kurkoji su ga stvorili i koji su tizanskog, bosnomrzačkog, predstavljali njegov patriotovog otetog SDP-a - otišli smo ski kredibilitet. I na ovom u ponor. Da je SDP ostao bh. primjeru se vidjelo kako i patriotska partija, što je bio mehanizam vlasti, hijeraru vrijeme Nijaza Durakovihije i ličnih interesa postaje ća, danas bi imali odlučno važniji od principa. Doduše, Zapravo, insistiranje na ukidanju entivalja skinuti kapu Sejfudinu u ratnom teta, decentralizaciji i regioTokiću, Nerminu Pećancu, državnom vrhu nalizaciji BiH, po prirodnim Seadu Avdiću i još nekoliciviše je bilo i ekonomskim, a ne po etnoni starih SDP-ovaca, koji su SDP-ovaca, nacionalnim i genocidnim u znak protesta otišli iz ove nego SDAkriterijima. O kakvim se to poprivatnjene Lagumdžijine ovaca, i to je “rješenjima” govori, kad Biprćije. I onda se odmotava bio fantastičan jeljina ostaje “bliža” Banjoj jedno dosad nerazjašnjeno politički kapital Luci, a Bihać Tuzli? SDP bi pitanje... Legende SDP-a, koji je izgubljen se, da nije otet od kvislinga Duraković i drugovi, foru ime samo Zlatka Lagumdžije, borio za miraju Socijaldemokratsku jednog cilja – jedan jedini bh. parlament, uniju, jednu čistu, patriotski apsolutističke za jednu jedinu bh. vladu, transparentnu alternativu, vladavine za decentralizaciju Bosne po ali SDU nikada ne uspijeva Zlatka regijama, kakve su nekad izborno nadmašiti taj krLagumdžije. bile tuzlanska, podrinjska, njavi i ubrzo kompromitirahercegovačka, itd.; borio bi se ni Lagumdžijin SDP. Kako za ukidanje jednonacionalje to moguće? nih stranaka, za realizaciju Tužbe, za zakonsku zabraNacionalna katastrofa nu ispoljavanja nacističkih strasti… Umjesto borbe za Bosnu, od SDP-a smo Prilično depresivno djeluje kada dobili – IZDAJU. određene tekstove od prije ravno deset U to vrijeme napisao sam mnoštvo godina možete udjenuti u sadašnjost, i tekstova u kojima sam dokazivao taj da imate utisak kao da su pisani zbog nenarodni, izdajnički karakter SDP-a, ovog sad, a ne zbog onog nekad. Valjda koji je postao jasan samom činjenicom tako žive svi traumatizirani politički da se SDP za zadovoljstvom odriče ambijenti, gdje je svejedno da li Fidel svojih najvažnijih kadrova, kako u Kastro vlada 1972. ili 2012. godine. E, partiji ne bi više bilo autoriteta koji tako i kod nas, jednako je ukleto kada se može petljati u Lagumdžijine nas rasprodaje Lagumdžijin SDP, da prljave poslove, od kojih je zločinačko li 2002. ili 2012. godine. Evo citata iz izručenje tzv. Alžirske grupe na mog teksta „Crvene kurtizane“, koji je Guantanamo – ubjedljivo najprljaviji. objavljen u Walteru, 20. marta prije de- Niko ne može reći kako se nije znalo set godina: da se radi o državnom terorizmu i
23. mart - 1. džumade-l-ula

M

20

zločinu, jer evo izvoda iz mog teksta, “Osvit državnog terorizma”, koji je objavljen 23. januara 2002. godine. - Proces tzv. alžirskoj grupi najdrastičniji je primjer državnog terorizma u BiH. Hapšenje šestorice Alžiraca u oktobru 2001., koji su (bili) državljani BiH, u svjetskim je medijima najavljeno gromoglasno. SFOR je saopćio da je – “u Bosni razbijena ćelja Al-Kaide”, a generalni sekretar NATO-a Džordž Robertson da je – “najmanje jedan od njih imao redovne kontakte sa vodstvom Al-Kaide”. Bosanska javnost je s pravom podržala hapšenje tako opasne terorističke skupine za koju se tvrdilo da je planirala napade na Ambasadu SAD u Sarajevu. Kad se ispostavilo da za tri mjeseca trajanja pritvora osumnjičenima nije iznesen nijedan konkretan dokaz – bosanska javnost je ostala mutava. Zašto? Tri mjeseca poslije hapšenja tzv. alžirske grupe očita je zloupotreba države u tlačenju ljudi kojima se ne može dokazati krivica. Postavlja se logično pitanje: da li će se državne instance prizvati pameti i da li će neko krivično odgovarati za neviđenu kafkijanizaciju građanskih prava i sloboda? Teško je povjerovati i da bi bh. vlasti (SDP-Alijansa) mogle otvoriti proces istrage protiv svojih ljudi koji su sramnim procesom tzv. alžirskoj grupi fašizirali bh. državu, poručivši građanima da se više niko ne može osjećati sigurnim.

U to vrijeme, ja sam bio “vehabija”, koji štiti tzv. alžirsku grupu, a SDP-ovci su bili vrli “antiteroristi”, na onaj način na koji su kvislinzi po Bugarskoj, Norveškoj, Srbiji i Hrvatskoj služili Adolfu Hitleru. Poslije ćemo saznati da je ekstradicija tzv. alžirske grupe bila greška, za koju nije odgovarao glavni isporučitelj nevinih ljudi na konc-logor na Kubi, lider SDP-a Zlatko Lagumdžija. Ali, u vrijeme kad je pisan ovaj tekst o “osvitu državnog terorizma”, moglo se znati šta je pravda, šta je krivda, šta fašizam, a šta antifašizam, ali, neko je služio istini, a neko zlu i zločinu. Budući da je dejtonski sistem sagrađen na kostima pobijenih Bošnjaka, logično je što je tom sistemu odgovarao potrčko poput Lagumdžije, koji je spreman razna zla činiti kako bi izigravao lidera, ministra, tutora svemu i svačemu. Ne samo da je Lagumdžijin krnji SDP opet uzjahao Bošnjake – što je ravno nacionalnoj katastrofi – već su se isti obrasci patriotske i moralne prostitucije preselili i u ovu reprizu SDP-ovog terora. Najtragičniji dokaz bio je kolaps obrazovnog sistema u Tuzlanskom kantonu, usljed namjere SDP23. mart - 1. džumade-l-ula

Budući da je dejtonski sistem sagrađen na kostima pobijenih Bošnjaka, logično je što je tom sistemu odgovarao potrčko poput Lagumdžije, koji je spreman razna zla činiti kako bi izigravao lidera, ministra, tutora svemu i svačemu.

ove vlast da prosvjetarima pokrade 6,5 odsto od plaće, što je rezultiralo štrajkom, praznim školama, raspuštenim djetinjstvima, a nadasve – apsolutnom indolencijom te SDP-ove vlasti koja zato zavređuje da bude premlaćena motikama i otjerana kao zadnja uš. Lakše bismo podnijeli krah zdravstvenog, elektroenergetskog i svakog drugog sistema od ovog kraha školstva, čime naša, poglavito bošnjačka djeca, bivaju diskriminirana u ime te neviđene osornosti SDP-ove vlasti. A sve to, u rasponu od desetak godina – istjerivanje Durakovića i drugova iz SDP-a, ekstradicija bh. državljana na Guantanamo, i onda zatvaranje škola za bošnjačku djecu, proizilazi iz jednog te istog modela totalitarne, nenarodne, zapravo divljačke vladavine koju simbolizira Lagumdžijin raskrnjeni SDP. Alternativa zlu E, sad se vraćamo na ono pitanje o okolnostima usljed kojih SDU (Duraković, Lazović, Ivo Komšić) ne može dobiti podršku koju uživa SDP, iako je SDU po svim kvalitetima ono što bi

21

trebao biti SDP. Tri su faktora koja su trebala uočiti ovu razliku: prvo, iskreni socijaldemokrati, koji znaju kako Lagumdžija nema nikakve veze s tom idejom, i kako se ta ideja preselila u SDU sa ljudima koji su njeni baštinici u Bosni; drugo, biračko tijelo koje je moglo znati za zasluge i kredibilitet Durakovića, Bogićevića, Lazovića i drugih, te na osnovu toga odvagati da nema smisla glasati za uništeni i uzurpirani SDP, kad se sadržaj te partije preselio u SDU; treće, i najvažnije, međunarodna zajednica, na čelu sa Američkom ambasadom, koja nikada nije SDU uvažavala i favorizirala kao SDP, a takav tretman je bio i od strane medija, što znači da SDP i Zlatko Lagumdžija nisu nikakav autonomni subjekt, već su projekat kojim se rukovodi iz vana, za interese služenja dejtonskom, dakle, velikosrpskom i velikohrvatskom projektu. Međunarodna zajednica je i u ratu, pa zašto ne bi i poslije, podržavala razgradnju bh. države i raseljavanje Bošnjaka. Ali, očekivati je da članovi SDP-a ne podržavaju te velikosrpske i velikohrvatske planove i da im je stalo do pobjede socijaldemokratije, kao ideje koja je srodstvena multilateralnom biću Bosne. Odgovor je jednostavan: oni su ganjali svoje interese, a mogli su ih ostvariti samo služeći partijskom sistemu koji je nasilno uzurpirao autokratski Lagumdžija. A šta je sa biračima, mal ne rekoh, trkačima?! Pa oni trče kako ih naviješ, a državni rtv servisi godinama već navijaju islamofobiju, šire zaborav i favoriziraju SDP, samo s jednim ciljem – da nebošnjačka partija zavlada Bošnjacima. Zato SDU nije imao šanse kakve odgovaraju njegovom, prije svega, socijaldemokratskom, a time i patriotskom kredibilitetu, budući da dejtonska ideologija traži marionete i poslušnike, puzavce i grbavce, kakvi su nađeni u Lagumdžiji i njegovim prikolicama, tipa onog Damira Hadžića, što je sad ministar, a po svojim vaspitnim i intelektualnim gabaritima jedva da bi mogao biti čuvar parkinga. Upravo je taj Damir Hadžić mjera zamjene za patriotske divove koje je Lagumdžija rastjerao iz SDP-a, jer ni njemu, ni međunarodnoj zajednici, tu ne trebaju nikakvi mudri i moralni ljudi, već ti parkingaši koji će do besvijesti služiti i klimati glavama, svjesni da u životu ne bi bili ništa da nije došao vakat u kome se traže mutavi namjesto rječitih, podobni namjesto sposobnih. I SDA je oboljela od ovog vremena, a njen šampion je Sadik Ahmetović, defektolog koji je glavni za sigurnost defektne dejtonske države.

Željko Komšić je namjerio napustiti funkcije u SDP-u jer mu je dokundisala Lagumdžijina autokratija. Riječ j o p j j je povrijeđenoj j j sujeti, s pravom, jer je Željko Komšić najzaslužniji za izbornu pobjedu SDP-a, pošto su Bošnjaci p j pomislili da su svi SDP-ovci kao Željko Komšić, pa su glasali kao da je džabe. Znamo da Komšićev izbor nema legitimitet, jer za njega nisu glasali Hrvati, a on je, ipak, hrvatski član Predsjedništva. Bilo bi j korisno da je Željko Komšić razumio kako puhanje u jedra razezdepljenom SDP-u znači gubitak patriotske časti, koju je kovao u Sarajevu, pod vatrom granata i snajpera, vjerujući u ravnopravnost jp j j p svih bh. naroda. Ali, Željko Komšić očito nije karakter rahmetli Nijaza Durakovića, ili Mire Lazovića, pa da
23. mart - 1. džumade-l-ula

Bilo bi korisno da je Željko Komšić razumio kako puhanje u jedra razezdepljenom SDP-u znači gubitak patriotske časti, koju je kovao u Sarajevu, pod vatrom granata i snajpera, vjerujući u ravnopravnost svih bh. naroda.

napusti uhelaćeni SDP u ime časti i morala. On u birtijaškim kuhnjama, gdje loče sa Bakirom Hadžiomerovićem, smišlja teatar o ostavci, koji na kraju rezultira povlačenjem ostavki i kandidaturom za Lagumdžijinog naslijednika. Taman smo se ponadali kako će se još jedan častan čovjek pridružiti demokratskoj alternativi, konkretno Socijaldemokratskoj uniji, partiji čistog obraza i obećavajućeg pogleda na budućnost, da bismo se uvjerili da iver ne pada daleko od klade, da Komšić nije daleko od Lagumdžije, čijim je zlodjelima sve ove godine čuvao leđa. Možda bi Željko Komšić trebao razmisliti da si nadjene umjetničko ime Lagumdžija, kao što se Fahreta Jahić zove Lepa Brena, tek tako, radi lakšeg raspoznavanja.

22

Reportaža
Prođoh Hercegovinom kroz gradove: Bedemima bosanskim

Je li Livno što je nekad bilo?
Posebni ukrasi Livna dugo su bile i brojne, davno porušene kule livanjskih uglednika i kapetana, među kojima su najduže izdržale zidine posljednjih livanjsih kapetana Firdusa, koji su protjerani predajom Livna Austro-Ugarskoj, pa se u tuđini Ali-beg Firdus u pjesmi nostalgično zapitao: Je li Livno što je nekad bilo?
Piše: Ale Kamber, Livno 15.03.2012.god. ad kauri Livno porobiše, porobiše vatrom zapališe/ zarobiše trista djevojaka, među njima Atlagića Fatu/ Progovara kaurski vojvoda: ču li mene Atlagića Fato/ deder uzmi turski abdest na se, kod mene ga uzimati nećeš/ Odgovara Atlagića Fata: stani malo kaurski vojvodo/ ako dođe Velagića Ahmo, zor delija a moj ašiklija i tebi će abdest trebovati.” Bedem Livno je jedan od najstarijih gradova u BiH te stoga i jedan od kulturno-historijski najznačajnijih. Spominje se još u Povelji kneza Mutimira od 28.09.892. g godine koju j p p j je potpisao i livanjski župan j p Želimir. Po mnogima i jedan od najljepših gradova, posebno u proljeće, kad je Duman najbučniji, a Bistrica najplahovitija, i kad okolno zelenilo i behari bašča uokvire kameno arhitektonsko biserje, podno strmih litica, uzdignutih do najplavljeg nebeskog svoda na kugli zemaljskoj sa kojih puca prekrasan vidokrug na prostrano zeleno polje s jezerima i rijekama, te okolne masive Dinare, Tušnice, Cincara, Golije… Mnoštvo je arheoloških tragova koji upućuju na njegovu burnu i, sa kulturološkog aspekta gledano, bogatu prošlost. Grad je smješten na sjeveroistoku najprostranijeg kraškog polja u Evropi, na stjenovitim i strmim padinama visoravni Krug, uz bučni Duman s bazenom od 10 kvadratnih aršina na kojem Vujadinova) i dalje uspravna odolijeva, su se svojevremeno okupljali učeni ljudi stražareći stoljećima iznad bijelog Livna koji i derviši i u njega sa litica skakali odvažni je vremenom dobio sasvim nove konture, Livnjaci, što i danas čine, premda je voda da bi u vrijeme socijalizma bile u obliku i ljeti hladna kao led. Grad se proteže na petokrake, proširene kracima izvan zidina p p obje strane Bistrice, a zbog svog izuzetno Stare Čaršije, da bi najnovijim, postratnim povoljnog geostrateškog položaja i sjecišta prostornoplanskim protezanjem, gledano puteva, bio je meta brojnim osvajačima: iz ptičje perspektive, grad počeo nalikovati Dubrovčanima, Mlečanima, Hrvatima, na kakvu džinovsku kamenu letjelicu zabibosanskim kraljevima, Turjenu u vrleti Bašajkovca iznad cima, Austro-Ugarima, Njemgrada, ili na ogromnu stjenocima… I svi su oni ostavili travitu pticu feniks, sletjelu da se gove svoje kulture, ili nekulture napije Dumana i spremnu i barbarstva. Livno se više puta da se ponovo vine nebu pod moralo, kao ptica feniks, dizati oblake. “Posebni ukrasi Livna iz pepela i svaki put je bilo ljepše dugo su bile i brojne, davno i raznolikije u svakom pogledu. Nedostatak porušene kule livanjskih ugledMeđutim, po mnogima je radnih mjesta nika i kapetana, među kojima svoj najveći procvat doživjelo i još uvijek su najduže izdržale zidine pou vrijeme otomanske uprave, a snažna sljednjih livanjskih kapetana posebno u 16. i 17. stoljeću kad diskriminacija Firdusa, koji su protjerani preje bilo sjedište Kliškog sandžaka u svakom dajom Livna Austro-Ugarskoj, i bedem bosanski, kao i u vripogledu, te pa se u tuđini Ali-beg Firdus jeme bosanskih kraljeva, ili u nedovoljna u pjesmi nostalgično zapitao: posljednjem ratu, u kojem je briga centralnih Je li Livno što je nekad bilo? imalo i svoje “ljiljane” i ima j jj vlasti za rubna Izvanredno značajni ukrasi su ih i dalje. Još je Evlija Čelebija područja i bili i topovi Krnjo, Hajderbazapisao da je ovaj lijepi bijeli otvorenost ba, Džaferbaba i Zelenko kod grad, s kulama bijelim poput granica sigurno džamije Hadži Ahmeda Dubisera na vrletnoj crvenoj stiće doprinijeti katara na Glavici, koje je Ausjeni (obronci Crvenica) sazidan još većoj tro-Ugarska izmjestila u Beč, od klesanog kamena u obliku migraciji iz pa pet potkupolnih džamija (do badema. I danas su vidljivi traj ovih krajeva danas sačuvane tri) po kojima govi Poletače, Ćošek, Efrem i iz kojih se je Livno u BiH bilo odmah iza Klanac kule iznad grada dok tradicionalno Sarajeva, a imalo je u gradu još Vejs kula (pogrešno nazivana išlo u pečalbu. 13 drugih džamija, mesdžida i

K

Smrt pretiče život
23. mart - 1. džumade-l-ula

23

Bošnjačka svadba Podhum mekteba, plus džamije i mektebi u selima Golinjevo, Podhum, Grborezi i Guber, te mekteb u Kablićima, u kojima je prije par godina izgrađen novi mesdžid kao i u Potkraju”, svjedoči nam devedesetogodišnji hadži Dževdet Vrebac, najstariji Livnjak koji još uvijek klanja svih pet vakata namaza i livanjska enciklopedija po pitanju pamćenja običaja i starina ovoga kraja, posebno bošnjačkih. Petokraka Po posljednjem popisu stanovništva u livanjskoj općini je živjelo 39.526 stanovnika od čega 28.456 ili 72% Hrvata, 5.927 ili 15% Bošnjaka, 3.782 ili 9,6% Srba i 1.361 ili 3,4% ostalih, među kojima je sigurno barem 2/3 njih tek kasnije shvatilo da su zapravo Bošnjaci. Dakle, prije rata je bilo oko 6.500 ili oko 17% Bošnjaka, od čega ih je tokom i nakon rata raseljeno oko

Osnovna škola “I.G.Kovačić” Livno 1.000, ne računajući povratnike iz zapad- u općini i većinsku u kantonu. Iz općinske nih zemalja, dok ih je 300-tinjak već bilo vlasti su Srbi još od rata eliminirani dok na dugogodišnjem “privremenom radu” su Bošnjaci puki privjesci vladajuće HDZ u Njemačkoj i drugim zemi njenih hrvatskih partnerskih ljama, ali koji se nisu ispisali stranaka. Istina, u posljednjih iz državljanstva, niti se odrekli U posljednjih nekoliko godina predsjednik rodnog mjesta. Trenutno je desetak godina Općinskog vijeća je Bošnjak, u Livnu najviše oko 5.000 najzanimljivija jer tako zakon propisuje, ali Bošnjaka. Daleko su više deje 2004. jer je da je i najbolji i najpametniji setkovani ovdašnji Srbi koji tada bilo više ruke su mu vezane jer nema su tokom rata ili otišli “za svobošnjačkih većinsku podršku u OV koje jima” ili prognani, pa ih je sada učenika u broji 31 vjećnika od čega je jedva petstotinjak sa povratlivanjskim samo 4 Bošnjaka (2 iz SDA i nicima u Donje Livanjsko školama nego po jedan iz Narodne stranke polje. Međutim crkveni podaci prethodnih radom za boljitak i SDP-a čiji je svjedoče da se sve više iseljavaju ili narednih trenutno Nijaz Golub predsjedi livanjski Hrvati. Cijeni se da godina, ali je nik OV). Dakle, i u Livnu je ih je iselilo najmanje 11-12.000, u toj godini na vlasti svojevrsna “platforma” pa i njih trenutno nema više od zabilježeno jer apsolutno većinskim hrvats16.000 stalno nastanjenih u i najviše kim OV predsjedava SDPopćini, ali su i dalje ubjedljiva dženaza, čak ovac i predratni komunistički većina i imaju apsolutnu vlast 76, što je visoka omladinski kadrovik. Sljedbrojka za malo Livno.

Čurćinica-završavanje kupole
23. mart - 1. džumade-l-ula

Džamija Grborezi

24

Dževdet Vrebac ispred Topova

Izvor Dumana

nik petokrake. I grad se širio u obliku privatne “hrvatske firme” i kako bi Bošnjaci objekata, među kojima i bošnjačkih, ne petokrake, čak se urbanistički pazilo da ostavši bez radnih mjesta morali napuštati što nisu htjele, već što nisu bile u stanju, ali na krovove uglavnom dolazi u obzir samo rodni kraj što su mnogi i učinili, a čine i su zato posao temeljito odradile hrvatske crveni crijep. Zarad ideološkodanas. Ali, pošto nisu otvarani “savezničke snage” nakon insceniranog sukomunističke obojenosti grad novi pogoni sve su više bez koba sa Bošnjacima u julu 1993. godine, a posla ostajali i Hrvati, koji su koji su od 85 km ratne linije držali barem je gubio, pogotovo njegova Diskriminacija najstarija gornjegradska jezgra, je prisutna i u koristeći dvojno državljanstvo polovinu iako ih je pet puta manje nego svoj izvorni izgled koji je naobrazovanju. masovno prelazili sa onu stranu Hrvata. Ojačani sa 5-6 brigada iz Hercegovine i Hrvatske nakon razoružanja livalikovao travničkoj, ili bilo koČak 346 Dinare u potrazi za poslom. njskih Bošnjaka i njihovog zatvaranja svih joj drugoj čaršiji sa ostacima bošnjačke djece punoljetnih muškaraca (oko 2.000) među orijentalne arhitekture, kasnije u osnovnim Diskriminacija kojima je bilo i nekolicina maloljetnih i obogaćene rijetkim austrouškolama i 118 garskim zdanjima. U gradu su u srednjim Diskriminacija prema ženskih osoba, livanjski HVO “bojovnici” prije rata Bošnjaci bili većina, se čitavo livanjskim Bošnjacima su smogli snage da pljačkaju bošnjačku a pogotovo u kraku koji u vrijeme školuje nije činjena samo u sferi imovinu, pokretnu i nepokretnu, pale i staroj čaršiji gdje su Bošnjaci isključivo po zapošljavanja, već i u svim dru- ruše kuće i vjerske objekte, neke i do temepo broju dominirali, dok ih je hrvatskim gim oblastima, posebno u sferi lja, poput gradske džamije Ćurčinice, koja podjednako sa Hrvatima bilo u nastavnim obrazovanja, kulture i vjere. se napokon, nakon višegodišnje zabrane dva južna donjegradska kraka, planovima i Srpske ratne granate su samo obnavlja, ili džamije u Podhumu čiji su i nešto manje u istočnom kraku programima i neznatno oštetile nekoliko materijal bacili na nepoznatu lokaciju. Ali na Malti i Brini gdje su preovna hrvatskom gradskih stambenih i vjerskih vremenom su livanjski Bošnjaci uz pomoć ladavali neznatno Hrvati, te jeziku, još manje u zapadnom kraku dobivajući i prema Partizanskom groblju dokumente sa i Zastinju gdje su se bili konneustavnim centrirali Srbi. Nakon rata u pečatom ovaj zapadni krak naseljavaju (šahovnicom). se Hrvati umjesto Srba koji su im prodali kuće ili zgarišta, administrativne granice grada se p j j pomjeraju do p g prigradskih naselja Suhača, Rapovine, Žabljak i Begovača, pa je sada u gradu Hrvata sigurno više nego Bošnjaka, zahvaljujući glasanju i bošnjačkih vijećnika u OV za ovakve granice grada, unutar kojeg postoje čak i farme ovaca, goveda i svinja, te više nijedan industrijski objekat. Posljednja je izdahnula Tvornica vunenih tkanina “Livtex” koja je prije rata zapošljavala i do 800 radnika i u kojoj je radilo barem 2/3 Bošnjaka slično kao i u uništenom Li-transu, Livno-busu, Modnoj odjeći, Opskrbi, Kožari, Pilani, Unimaxu, Irisu…Ono što se nije postiglo ratom pokušavalo se pljačkom i devastiranjem potpuno zdravih proizvodnih koleLala-pašina džamija, akšamske sjene ktiva kako bi se “pretvorbom” pretvorili u
23. mart - 1. džumade-l-ula

25

nekih donatora obnovili sve porušene džamije, sagradivši još ljepše i prostranije a ponegdje po prvi put uopće napravili vjerski objekt kao u selu Potkraj, ili mesdžid u Sturbi, kojeg je inspekcija srušila navodno zbog neposjedovanja svih papira, uprkos činjenici da mnogi godinama nisu nikako radili, te da se dobar dio njih bavi stočarstvom i poljoprivredom u nedostatku radnih mjesta. Trebalo je proći dosta postratnih godina da se barem dio Bošnjaka vrati na radna mjesta u zdravstvu, školama i institucijama, ali procenat zaposlenosti ni izbliza ne odgovara procentu Bošnjaka koji svih ovih godina HDZ-SDA vladavine u Livnu i kantonu nemaju nijedno ni zamjeničko a kamoli rukovodno mjesto. Broj Bošnjaka zaposlenih u općini i kantonalnoj vladi i skupštini nije ni približan procentu Bošnjaka. Mnogi još i danas po sudovima traže svoja prava, a ako ko i dobije pozitivnu presudu ona se teško ili nikako ne izvršava. Diskriminacija je prisutna i u obrazovanju. Čak 346 bošnjačke djece u osnovnim školama i 118 u srednjim se čitavo vrijeme školuje isključivo po hrvatskim nastavnim planovima i programima i na hrvatskom jeziku, dobivajući i dokumente sa neustavnim pečatom (šahovnicom) i neustavnim nazivom kantona (“Hercegbosanska županija”) jer je Ustavni sud FBiH još 1997. i 1998. godine kao neustavnim proglasio čak 65 od sedamdesetak članova Ustava tzv. “HBŽ” među kojima su osporeni i naziv “županija”, izgled grba (šahovnica) kao obilježje samo jednog naroda, naloživši usklađivanje istih što se nije desilo do danas uprkos “vječitim” kadrovicima iz SDA u Kantonalnoj skupštini gdje godinama imaju i potpredsjednika Skupštine i jednog ministra u Vladi, jedno vrijeme predsjednika OV, te instrument zaštite vitalnog nacionalnig interesa u Domu naroda FBiH što nije iskorišteno, a nije se pretrgao ni SDP-ovac Nijaz Golub kao prvi u Livnjaka da postavi pitanje diskriminacije djece u obrazovanju. Ovo je pitanje svojevremeno u Parlamentu FBiH pokrenuo autor ovog teksta sa kolegom Munibom Huseinagićom iz Šujice. Na njihovu inicijativu je i pokrenuta Tužba pred Ustavnim sudom FBiH i dobijena, ali se ne provodi punih 15 godina. Autor ovog teksta kao zastupnik u Kantonalnoj skupštini se zalagao i za prevladavanje diskriminacije u obrazovanju ishodivši od ministrice obrazovanja i napismeno da će se u praksi provesti odredbe novog Zakona o obrazovanju sa pravom bošnjačke djece da se obrazuju na vlastitom jeziku i po programima vlastite države, ali su roditelji ostali inertni, kao i aktuelni vječiti “predstavnici Bošnjaka”, a dijelom i IZ-e Livno koja se nije najenergičnije zauzela za otklanjanje ove diskriminacije, na koju su “pred-

stavnici Bošnjaka” u lokalnoj i kantonalnoj vlasti postali imuni, kao i na zastavu Livna sa velikim bijelim križem na crvenoj podlozi i krunom tuđeg (hrvatskog) kralja umjesto bosanskog. Bijela kuga Uz svu nepravdu i bijela kuga odavno hara Livanjskim kantonom odražavajući se i na ovdašnje Bošnjake. Samo je u Livnu, prema podacima koje vodi MIZ Livno a koje nam je dao glavni imam Dževad ef. Hadžić, u prošloj godini bilo 68 dženaza, dok je sklopljeno svega 19 šerijatskih brakova, a rođeno 31 bošnjačko dijete, što je ipak ohrabrujuće u odnosu na 2010. godinu kad ih je rođeno svega 16. Ovaj trend traje godinama i smrt uveliko pretiče život, a sličan je i kod daleko brojnijih Hrvata i još porazniji kod najmalobrojnijih livanjskih Srba. Livno već mnogi upoređuju sa svijećom koja se postepeno gasi. Dobrim demografima nije teško izračunati za koliko godina neće biti Livnjaka ako se ovaj trend ubrzanog mortaliteta i smanjenog nataliteta ne promijeni. Od kada vode evidenciju šerijatskih brakova od prije nekoliko godina u Livnu su zaključena tek 152 braka a u pripremi je bio 153. Kao dokaz da se smanjuje broj bošnjačke djece u postratnom periodu u Livnu dovoljno je istaći da ih je u osnovnim školama 2003/4. bilo 368, prošle godine 324 a ove 346, dok je broj bošnjačkih srednjoškolaca sa 204 iz 2003/4. smanjen na 118 u ovoj godini. “Najmanje ih imamo u Ekonomskoj školi, svega desetak i jako je teško s obzirom na pedagoške standarde organizirati vjeronauku jer nisu svi iz istog razreda. Od 118 bošnjačkih srednjoškolaca njih 94% pohađa vjeronauku. U osnovnim školama gdje vjeronauku predahu Husein ef. Topalović i Omer ef. Omeragić vjeronauku pohađa njih 97% a mektepsku nastavu 232”, kaže nam profesor islamske vjeronauke i svršenik IPA i Pravnog fakulteta, magistrant Edin ef. Jašarević, imam u džematu Kablići i nosilac crnog pojasa u karateu, koji uz vjeronauku livanjsku i duvanjsku omladinu katkad trenira i borilačke vještine. U posljednjih desetak godina najzanimljivija je 2004. jer je tada bilo više bošnjačkih učenika u livanjskim školama nego prethodnih ili narednih godina, ali je u toj godini zabilježeno i najviše dženaza, čak 76, što je visoka brojka za malo Livno. Sjećam se da je nekoliko puta bilo i po dvije-tri dženaze za jedan dan, ili njih 6-7 zaredom, o čemu precizne podatke vode u MIZ posljednjih petnaestak godina. Nedostatak radnih mjesta i još uvijek snažna diskriminacija u svakom pogledu, te nedovoljna briga centralnih vlasti za rubna područja i otvorenost granica sig23. mart - 1. džumade-l-ula

Livanjska zastava s križem i neustavna šahovnica

Livno-bedem, petokraka pa ptica

Polaznici mekteba i hor MIZ-e Livno

Rušenje mesdžida u Sturbi urno će doprinijeti još većoj migraciji iz ovih krajeva iz kojih se tradicionalno išlo u pečalbu. Ovo posebno vrijedi za mlade i obrazovane ljude koji sa znanjem engleskog i drugih stranih jezika, sa informatičkim vještinama i bosanskom upornošću sigurno mogu sebi osigurati bolju perspektivu u drugim zemljama nego u zapostavljenom Livnu, između ostalog i zbog toga što su im informacije daleko dostupnije nego starijim generacijama koje su se iseljavale.

26

Politika i društvo
To može samo kod Sadika Ahmetovića

Prodao ga (golf), a ima ga
Kada se govorilo o bošnjačkim kandidatima za mistarska mjesta u Vijeću ministara, od samog starta Sadik Ahmetović je bio najsigurniji za fotelju jer mu je tu poziciju omogućavala činjenica da je “bošnjački kadar iz Republike Srpske”. Ako je tako, postavlja se pitanje, otkud mu kuća u Ilijašu?
Piše: Fahrudin Sinanović rije stupanja na dužnost, ministri u Vijeću ministara BiH morali su Centralnoj izbornoj komisiji dostaviti pisanu izjavu o prethodnom radnom iskustvu, o obrazovanju, o učešću u ratu, o imovinskom stanju... Da bi im posao bio olakšan, dobili su gotove obrasce koje su samo trebali popuniti. Pri tom im je dato do znanja da su po zakonu obavezni odgovoriti na sva pitanja iz ovog obrasca: istinito, potpuno i tačno, te da su, ako u vezi s nekim pitanjem iz obrasca podaci ne postoje, obavezni u odgovarajućoj rubrici navesti “nema podataka”. Još je navedeno i da nepopunjavanje neke rubrike ili odjeljka može se smatrati davanjem lažne izjave, što je krivično djelo s krivičnom odgovornošću po Krivičom zakonu BiH. Izjave naših ministara su vrlo zanimljive. Posebno ona koju je priložio Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti. U rubrici u kojoj je morao navesti svu nepokretnu imovinu koju posjeduje u zemlji i van nje, Sadik Ahmetović je svojeručno napisao sljedeće: - porodičnu kuća u Podgaju, Srebrenica, uknjižena na roditelje - porodična kuća u Ilijašu, u izgradnji - golf 2 – prodat.
23. mart - 1. džumade-l-ula

P

Kada se govorilo o bošnjačkim U rubrici kojom se traži da napikandidatima za ministarska mjesta u šu da li su oni ili članovi njihove uže Vijeću ministara, od samog porodice vlasnici neke pristarta Sadik Ahmetović je bio vatne firme, Sadik Ahmenajsigurniji za fotelju jer mu tović je naveo da je njegova je tu poziciju omogućavala supruga suvlasnik firme 25 činjenica da je “bošnjački posto, koja je registrovana kadar iz Republike Srpske”. u Privrednom sudu IstočAko je tako, postavlja se pino Sarajevo, a koja ima sjetanje, otkud mu kuća u Ilidište na adresi N. Tesle 10 jašu? Zapravo, ovo i ne čudi u Vlasenici. Zanimljivim jer većina SDA kadrova koji U rubrici u se čini i da Sadik Ahmetoimaju funkciju u RS, kuće ili kojoj je morao vić nije naveo naziv firme, stanove imaju u Federaciji. navesti svu već je samo napisao da je O kakvom povratku se onda nepokretnu riječ o DOO. Možda se imovinu koju priča ako glavni kadar SDA plaši da neko ne istraži i posjeduje u iz Republike Srpske pravi poispita poslovanje te firme?! zemlji i van rodičnu kuću u Ilijašu? Nije nje, Sadik li to direktna poruka BošnjaI još nešto smo primiAhmetović je cima: Ne vraćajte se, vidite jetili, a tiče se pravopisa. svojeručno da se ni ja ne vraćam, već da Naime, Sadik Ahmetović napisao pravim kuću u Federaciji? je svoju izjavu popunio lasljedeće: tiničnim velikim štampaPosebno je zanimljivo porodičnu kuća nim slovima. I tu je pravio u Podgaju, da je Sadik Ahmetović kao greške jer mu se dešavalo Srebrenica, nepokretnu imovinu naveo da iznad velikog štampauknjižena i automobil “golf 2” koji je nog slova I stavi tačku. g na roditelje; - prodat. Kako može imati Čak mu se dešavalo da u nešto što je prodao, to zna porodična kuća jednoj riječi, kao što je to u Ilijašu, u samo Ahmetović. I u rubrici učinio u riječi ministar, izgradnji i golf “Navedite vozila koja posjeiznad jednog i ne stavi 2 – prodat. dujete” vrli je ministar natačku, a iznad drugog staveo “golf 2 – prodat”. Mora vi. Njemu na znaje: iznad da je “golf 2” bio u defektu velikog štampanog slova I pa ga je Defektolog prodao. ne stavlja se tačka.

27

Islam i mladi
Hafiz Haris Čorbo

Od kako sam postao hafiz Kur’ana napredovao sam na svim poljima
Početkom ove godine naš hafiz Haris Čorbo osvojio je drugo mjesto na takmičenju učača Kur’ana u Komu u Iranu. Ovaj veliki uspjeh mladog hafiza Harisa Čorbe kruna je njegovog desetogodišnjeg truda i stalnog druženja sa Allahovom Knjigom. Hafiz Haris je primjer koji trebaju slijediti svi mladi ljudi u BiH. Osim druženja sa Kur’anom hafiz Haris je student prve godine Elektrotehničkog fakulteta

oštovani hafize, dozvoli nam da ti prvo čestitamo na velikom uspjehu na takmičenju u Komu. Možeš li nam predstaviti to takmičenje i šta znači osvojiti drugo mjesto na takvom takmičenju? Hafiz Čorbo: Takmičenje koje je održano u Komu (Iran) je Internacionalno takmičenje, koje je brojalo oko 35 zemalja učesnica. Program takmičenja je podijeljen na četiri kategorije, hifz deset džuzeva, hifz dvadeset džuzeva, hifz cijelog Kur’ana, kategorija u kojoj sam se takmičio, te takmičenje u tilavetu, u kojem se takmičio moj prijatelj Mustafa ef. Pašić. Hvala Allahu, osvojio sam drugo mjesto, i pokazao da i Bosna, zemlja u kojoj arapski nije maternji, ima kvalitetne učače Kur’ana, koji mogu parirati zemljama kao što su Libija, Sirija, jer znamo da samo Libija, broji preko milion hafiza. Za mene lično je to veliki uspjeh, to mi je podstrek, i motivacija, da nastavim da učim, da se trudim da budem još kvalitetniji, da budem još bolji.

P

Na koliko si takmičenja učestvovao od kako si postao hafiz i koliko si nagrada osvojio nagrada? Hafiz Čorbo: Pored takmičenja u Iranu, prisustvovao sam još i takmičenjima u Libiji, Kuvajtu, Jordanu, Bahreinu... Svako takmičenje je posebno na svoj način, i za svako me vežu lijepe uspomene. Sama činjenica da se trideset učesnika, iz trideset zemalja okupi na jednom mjestu, radi jedne činjenice, veličanja Allahove, dž.š., Knjige je meni fascinantna, i zaista, čast mi je bila upoznati hafize koji dolaze iz dalekih zemalja, kao što su: Kina, Indija, j j Malezija, Sudan, Senegal, Čad, Tadžikistan, razmijeniti mišljenja sa njima o tome kako oni čuvaju Kur’an, koje su njihove metode, te upitati ih kakvo je stanje u njihovim zemljama što se vjere islama tiče. Takmičenja na kojima sam bio su: Dubai (UAE) – hifz cijelog Kur’ana (2004.); Tripoli (Libija) – osmo mjesto, u kategoriji hifz cijelog Kur’ana
23. mart - 1. džumade-l-ula

Dobro se sjećam hafiske dove, kojoj su prisustvovali mnogi hafizi, a također, tu je bio i reisul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić. Mnogo ljudi iz raznih dijelova BiH su došli da upoznaju malog Harisa, koji je sa 10 godina postao hafiz časnog Kur’ana.

(2009.); Amman (Jordan) – prvo mjesto, u kategoriji hifz deset džuzeva (2010.); Kuvajt (Kuvajt) – hifz cijelog Kur’ana (2011.); Amman (Jordan) – treće mjesto, kategorija hifz dvadeset džuzeva (2011.); Bahrein – hifz cijelog Kur’ana (2011.); Kom (Iran) – drugo mjesto, hifz cijelog Kur’ana (2012.); Bosna i Hercegovina – kategorija hifz cijelog Kur’ana, prvo mjesto u 2009. i 2011. godini; Zagreb (Hrvatska) – nastupam od 2003. godine u više kategorija, više osvojenih nagrada,među kojima je treće mjesto u hifzu cijelog Kur’ana (2011.). ( ) Šta za tebe znači takmičenje u učenju Kur’ana? Hafiz Čorbo: Takmičenje je, kao prvo, provjera mog trenutnog stepena znanja, odnosno naučenosti hifza. Pored naučenosti hifza, mnogi su još parametri koji utiču na ocjenjivanje, odnosno na sami ishod takmičenja. Tedžvid, odnosno pravilno učenje, je veoma važan element u ocjenjivanju, pored toga tu je i melodija, odnosno mekamaat, i

28

stavka koja se također ocjenjuje je wakf (stajanje), znači, gleda se gdje stajete i kako nastavljate. Takmičenja mi daju podstrek da napredujem, da se trudim, i da težim ka boljem. Pored toga, takmičenje pruža mogućnost za upoznavanje novih ljudi, novih zemalja, upoznavanje sa njihovim kulturama, te razmjenjivanje iskustava. Osim u usavršavanju i takmičenju učenja Kur’ana čime se još baviš? Hafiz Čorbo: Student sam prve godine Elektrotehničkog fakulteta. Fakultet mi uzima najviše vremena, pa nalazim malo vremena za ostale aktivnosti. U slobodno vrijeme ponavljam Kur’an, a nađe se vremena i za sportske aktivnosti, gdje sa prijateljima odigram malo odbojke, jer je to sport za koji smatram da je najbolji, gdje pored činjenice da nema fizičkog kontakta između igrača, morate biti fizički veoma sposobni da bi kvalitetno igrali. Pored toga, idem na časove arapskog jezika, jer za potpuno razumijevanje Kur’ana i kur’anskog teksta potrebno je dobro poznavanje jezika, jer je Kur’an, znamo, objavljen na arapskom jeziku, i mu’džiza tog jezika je da za jednu riječ možemo naći još mnogo sinonima, što ukazuje na plodnost i ljepotu arapskog jezika. S obzirom da često putuješ i učestvuješ na takmičenjima tamo se vjerovatno družiš sa hafizima širom svijeta. Jesi li sklopio neka prijateljstva i opiši nam malo kako funkcioniraju odnosi među vama, imaš li nekih anegdota, lijepih priča i slično? Hafiz Čorbo: Sklopio sam mnop ga prijateljstva, hvala Allahu. Čovjek je bogat onoliko koliko prijatelja, odnosno poznanika ima. Ja sam se trudio svaki put kada sam išao na neko takmičenje da upoznam što više ljudi, da ih pozovem da posjete našu Bosnu i Hercegovinu, i dožive ljepote koje malo gdje ima. Redovno razmjenjujemo e-mailove, pošto je to najčešći vid komunikacije. Između ostalog, u Bahreinu sam upoznao jednog člana komisije koji je porijeklom iz Jemena, ali trenutno živi i radi u Kataru. Poslije mog nastupa na tom takmičenju on je želio da me upozna, jer mu se dopalo moje učenje, i jer je želio da sazna o tome kako, kad i gdje sam naučio Kur’an napamet. Zaista sam ponosan na činjenicu da je neko, ko je porijeklom Arap, zapazio mene, i izrazio želju za daljnju saradnju. Također, nakon povratka iz Jordana, gdje sam bio prvi put 2010. godine, glavnom članu komisije, šejh Semi-

hu se dopalo moje izlaganje, odnosno učenje Allahove riječi, te je inspirisan time napisao neke stihove koji su bili vezani za mene i za moje učenje. Za nas koji nismo hafizi Kur’ana nepoznat je osjećaj kako je to kad insan postane hafiz a naročito kako je to kada se na nekom takmičenju u svijetu osvoji velika nagrada. Možeš li nam pokušati malo taj osjećaj opisati nekim i približiti? Hafiz Čorbo: Kada sam postao hafiz časnog Kur’ana, u martu 2003. godine, bio sam najmlađi hafiz i tada ni sam nisam znao šta sam postigao. Zaista, velika je čast, ali i odgovornost, biti čuvar Allahove riječi, jer mnogi hadisi ukazuju na to kakva kazna će stići one koji postanu hafizi, a ne sačuvaju Kur’an, i koji se ne odnose po

propisima koji su navedeni, ali obećane su i najveće nagrade onima koji se budu pravila pridržavali. Dobro se sjećam hafiske dove, kojoj su prisustvovali mnogi hafizi, a također, tu je bio i reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić. Mnogo ljudi iz raznih dijelova BiH su došli da upoznaju malog Harisa, koji je sa 10 godina postao hafiz časnog Kur’ana. Već 9 godina nosim titulu hafiza, i hvala Allahu, od trenutka kad sam primio diplomu, pa do danas, mislim da sam mnogo napredovao, na svim poljima, kako u učenju, tako i u izvršavanju svih drugih obaveza. Sam odlazak na takmičenje je velika stvar, svaki takmičar koji dolazi na takmičenje je prošao “visinske” pripreme, sportskim žargonom rečeno. Takmičenje je velika prilika za svakoga, da osvjetla svoj obraz, obraz svoje domovine, i da pokaže i da se tamo njeguje Kur’an. Zaista, bude veoma dobro pripremljenih takmičara, koji kontinuiranim radom, ponavljanjem, trudom, osvajanjem državnih takmičenja, izbore dolazak na takmičenje. Tu odlučuju sitnice, finese, i budu veoma male bodovne razlike, ali ipak najbolji od najboljih budu proglašeni. Divan je osjećaj biti proglašen jednim od najboljih na nekom takmičenju. To vam je pokazatelj da ste kvalitetno radili, trudili se, i da nastavite tako i dalje. U Bosni ima oko 200 hafiza, da li se svi znate između sebe, družite li se, sklapate li prijateljstva? Hafiz Čorbo: Mnogo hafiza koji su iz Bosne i Hercegovine, upoznao sam na takmičenjima, koja su se održavala u Sarajevu, Tuzli, Hadžićima, Zagrebu i mnogo je hafiza koji žive i rade u Sarajevu, te ih svakodnevno susrećem. Ramazan je specifičan po tome što se u pojedinim džamijama uče hafiske mukabele, te je to jedinstvena prilika da se susretnem sa njima. Pored toga, specifičnost vezana za ramazan i hafize je hatma teravija koja se praktikuje na dva mjesta u gradu Sarajevu. To su Tabački mesdžid i j Čaršijska džamija. Hvala Allahu, jedan sam od učesnika koji klanjaju teraviju hatmom. Molim Allaha, dž.š., da nas ojača u vjerovanju, da nas uputi na pravi put, da nam ne bude teško izdvojiti malo vremena za druženje sa Kur’anom, jer znamo da svaki izgovoreni harf, nosi jedan sevab.

23. mart - 1. džumade-l-ula

29

Reportaža
Džamija je napravljena početkom 1993. godine. Otvorena je 23. aprila 1993. godine. Vakif džamije je hadžija Salah Fejjumi. Ideja za ime “Bosna i Hercegovina” je došla od šejha Džemala Kutba, koji je kao izaslanik rahmetli šejhu-l-azhara Džadu-lHakka posjetio Bosnu tokom rata, te svojim očima vidio prolijevanje nevine krvi i herojski otpor bosanskih muslimana

Otkrivamo nepoznate bratske veze između egipatskog i bošnjačkog naroda

Zijaret džamijii džamij
“Bosna Hercegovina” “Bosna i Hercegovina” i njenim džematlijama
Bosne i Hercegovine, umjesto što promoviraju svoje uskostranačke interese. Od Bosanaca i Hercegovaca džamiju “Bosna i Hercegovina” prvi je “otkrio” Dino ef. Maksumić, prof., student na postdiplomskim studijama na Kairskom univerzitetu. Naime, Dino ef. Maksumić je u januaru ove godine “otkrio” ovu džamiju i to nakon dugotrajne potrage po internetu za objektima u Kairu koji bi se mogli dovesti u vezu sa Bosnom. Džamija “Bosna i Hercegovina” se nalazi u ulici Esra el-Muallimin, u naselju Muhendisin, nedaleko od Libanskog trga, u novijem dijelu Kaira. Nalazi se u Gizi, dijelu Kaira koji je inače široj svjetskoj javnosti poznat po starim egipatskim piramidama. Udaljena je od Ambasade BiH u Egiptu nekih 5 km. Smještena je u suterenu višespratnice, te time spada u mesdžide, pošto ne predstavlja samostalan građevinski objekat. Uprkos tome što se nalazi u suterenu stambene zgrade, džamiju krase tri minijaturne munare koje se nalaze spolja, nedaleko od džamijskog ulaza. Džamija, po egipatskim mjerilima, spada u manje kairske džamije. Ako uzmemo u obzir bosanska mjerila, onda džamija “Bosna i Hercegovina” spada u džamije srednje veličine. Džamija je napravljena početkom 1993. godine. Otvo-

ije bez razloga Egipat, a naročito Kairo nazvan “Majkom svijeta” (Ummu-d-dunja). Dovoljno je pogledati bogatu burnu višestoljetnu povijest Egipta i njegovih Egipćana, naročito povijest Kaira, te se uvjeriti u istinitost ovih izjava. Pored nadimka “Majka dunjaluka”, Kairo krasi još jedan lijepi, također opravdan činjeničnim stanjem, nadimak “Grad hiljadu munara”. Zaista, ko god je imao priliku da zijareti Kairo mogao se uvjeriti i svojim očima vidjeti mnogobrojne munare (brojka je mnogo veća od hiljadu), a o sveukupnom broju džamija (uključujući i one bez munare) da i ne pričamo. Naša džamija Među tim nebrojenim kairskim džamijama našla se i džamija koja nosi ime naše države – džamija “Bosna i Hercegovina”. Lijepo ime, ali široj javnosti i u Egiptu i u Bosni nepoznata džamija. O ovoj džamiji nikada nije objavljen nijedan medijski izvještaj, nikada je niko iz Bosne nije posjetio. Ukratko rečeno, džamija “Bosna i Hercegovina” je bila nepoznata, skrovita džamija, potpuni anonimus. Zanimljivo je kako ova džamija dijeli sudbinu države Bosne i Hercegovine, po kojoj je dobila ime, s obzirom da je slabo ko van Balkana upoznat sa Bosnom i Hercegovinom, što je posljedica nemara većine naših političara koji bi trebali da rade na promoviranju

N

Mesdžid “Bosna i Hercegovina” smješten je u novijem dijelu Kaira
23. mart - 1. džumade-l-ula

30

rena je 23. aprila 1993. godine. Vakif džamije je hadžija Salah Fejjumi. Ideja za ime “Bosna i Hercegovina” je došla od šejha Džemala Kutba, koji je kao izaslanik rahmetli šejhu-l-azhara Džadu-l-Hakka posjetio Bosnu tokom rata, te svojim očima vidio prolijevanje nevine krvi i herojski otpor bosanskih muslimana. Džemal Kutb je sastavio i natpis na spomen ploči koja se nalazi u unutrašnjosti džamije na zidu, nedaleko od vrata, a koja svjedoči o egipatskoj solidarnosti s Bošnjacima: “U ime Allaha Milostivog Samilosnog Džamija “Bosna i Hercegovina” Ovu džamiju je podigao hadžija Salah el-Fejjumi s namjerom približavanja Uzvišenom i Slavljenom Bogu, te kao spomen na borbu muslimana za povrat Republike Bosne i Hercegovine od neprijatelja. Neka im Allaha upotpuni pobjedu. Prvi namaz u džematu je klanjan petka 1. zu-l-ka’ dea 1413. hidžretske godine što odgovara 23. aprilu 1993. godine nove ere. Neka nas i vas Allah učini od onih koji grade Allahove kuće.” O svom pronalasku Dino ef. Maksumić je zvanično obavijestio bosanske studente 10. februara 2012. godine, na sastanku Redakcije Glasnika, lista bosanskohercegovačkih studenata u Egiptu. O ovome, za naše studente i našu Asocijaciju, otkriću, bilo je riječi 10. marta ove

godine, na jednom od sastanaka maza. Na trenutak niko nije bio siguRedakcije Glasnika. Tom prilikom, ran da smo na pravom mjestu, iako lično sam predložio da nastupajućeg smo već na drugoj strani ulice uočili petka (16.3.) zijaretimo “otkrivenu” na džamiji jednu od dvije table, na džamiju i u njoj klanjamo džuma- kojoj je na jasnom arapskom jezikom, namaz. Moj prijedlog je prihvaćen krupnim slovima, bilo napisano: kao dobra ideja, s obzirom da se Džamija “Bosna i Hercegovina”. Tu, 15. marta 2012. godine navršavalo ispred džamije slučajno upoznasmo i ravno tri godine kako su bosansko- šejha Džemala Kutba, jednog od učehercegovački studenti u Egitpu for- njaka Al Azhara, koji je upravo tada mirali Asocijaciju studenata. Glav- izlazio iz zgrade koja je nad džamino breme organiziranja i razrade jom. Iz kratkog razgovora sa šejhom, zvanične posjete Asocijacije preuzeo potvrdili smo da ova džamija ispred je Hasib Hadžić, predsjednas nosi ime “Bosna i Henik Asocijacije studenacegovina”, te da je to ime ta Bosne i Hercegovine u U ime Allaha dobila po našoj državi BoEgiptu. Milostivog sni i Hercegovini. Također Samilosnog. smo saznali da je upravo on Zijaret “Bosni i Džamija Bosna zadužen za džamiju, no da, Hercegovini” i Hercegovina. nažalost, trenutno nema Ovu džamiju vremena da detaljnije razTako se zvanična delegaje podigao govara s nama o njoj, pošto cija naše Asocijacije, na čelu hadžija Salah se žuri kako bi na vrijeme sa predsjednikom Hasibom el-Fejjumi s stigao u obližnju džamiju, Hadžićem, u 10 sahati ujunamjerom gdje drži hutbe. Naime, približavanja tru u petak, 16. marta zadžumanske hutbe u džaUzvišenom i putila ka džamiji “Bosna miji “Bosna i Hercegovina” Slavljenom i Hercegovina”. Delegaciji drži drugi hatib. Stoga smo Bogu, te se usput pridružio i uvarazmijenili kontakte, nakao spomen ženi gospodin Muhamed g p pravili zajedničku fotograna borbu Čengić, ministar-savjetnik fiju sa šejhom Kutbom, te muslimana u bh. ambasadi u Egiptu, se rastali s obostranom žeza povrat trenutno prvi čovjek naše ljom da se u skorije vrijeme Republike Ambasade u Egiptu, kako mahsus sastanemo kako bi Bosne i bi zijaret džamiji “Bosna i porazgovarali o džamiji. Hercegovine Hercegovina” bio što svečaNakon kratkog razgood neprijatelja. nijeg karaktera. vora sa Džemalom KutNeka im Allaha Ispred džamije “Bosna bom, preostalo vrijeme do upotpuni i Hercegovina” konačno početka džume potrošili pobjedu. stižemo petnaestak minuta smo u razgledanju džamije prije početka džuma-naspolja i iznutra.

Šejh Džemal Kutb sa gostima iz BiH
23. mart - 1. džumade-l-ula

Spomen ploča sa natpisom koji je sastavio šejh Džemal Kutb

31

Studenti i predstavnik Ambasade u društvu vakifa Salaha Fejjumija Prvi džumanski ezan proučio je mujezin Abdussemi’ Ahmed, a drugi džumanski ezan je proučio mujezin Muhammed Abdulhadi. Hatib džamije Alaudin Faruk je u ovosedmičnoj hutbi, zaista sadržajnoj i zanimljivoj, govorio na temu “Dobročinstvo prema roditeljima”. U prvom dijelu hutbe (prvoj hutbi) govorio je općenito o dobročinstvu prema roditeljima, te o dobročinstvu prema roditeljima koji su još živi, dok je u drugom dijelu hutbe (drugoj hutbi) govorio o dobročinstvu prema roditeljima koji su preselili na Ahiret. Nakon džuma-namaza, nakratko smo porazgovarali s džematlijama, koji nisu krili svoju radost zbog naše posjete. Hatib Alaudin Faruk, koji je bio vidljivo obradovan našim zijaretom, u svom razgovoru s nama je istakao, kako je “o Bosni i njenim muslimanima čuo samo riječi hvale”. Abdussemi’ Ahmed, mujezin džamije, je jedan od najstarijih džematlija i po godinama, a i po tome koliko je džematlija džamije “Bosna i Hercegovina”, pošto u njoj spominje Uzvišenog Allaha od 1996. godine. Ono šta ga čini posebnim je to što je slijep. Zamolili smo mudrog džematliju da uputi poruku, savjet muslimanima Bosne. Stari džematlija je poručio muslimanima Bosne da budu ustrajni u klanjanju namaza u džamijama, jer je namaz spominjanje Uzvišenog Boga i duhovna hrana, ali pomaže i u raspoređivanju vremena. Poručio je i da ne zaboravimo da učimo Allahovu Knjigu, makar 15-30 minuta dnevno, te da donosimo salavate na poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Nažalost, taj dan nismo imali čast upoznati vakifa džamije, koji je nakon džume imao neodložan posao, ali nam je u telefonskom razgovoru rekao da je nazivanje džamije po Bosni i Hercegovini najmanje što su mogli da učine za muslimane Bosne. Safvet Muhammed, jedan od džematlija, pozvao nas je da u toplini svog doma promuhabetimo po koju riječ. Njegov ljubazan poziv nismo mogli odbiti. Tako smo uz topli čaj, neizostavan pratilac tog arapsko - muslimanskog gostoprimstva, s našim gostoljubivim domaćinom probesjedili o različitim temama, s posebnim osvrtom na teme vezane za Bosnu i Egipat. Treba spomenuti da je naša posjeta bila neočekivana, te da nas Safvet Muhammed vidi po prvi put u životu, no to ga nije
23. mart - 1. džumade-l-ula

spriječilo da nam čak daruje skormne hedije, s obzirom da međumuslimansko bratstvo i prijateljstvo ne poznaje granice. Nismo propustili priliku, a da tokom razgovora ne zamolimo našeg domaćina da nam iz egipatskog ugla prokomentariše poređenja sadašnjih nesretnih dešavanja u Siriji sa ratnim dešavanjima u Bosni. Naš domaćin, priznavši da određene sličnosti postoje, spomenuo je i neke bitne razlike. Jedna od glavnih razlika koje je spomenuo je činjenica da je humanitarna pomoć Egipta Siriji kudikamo manjeg intenziteta od intenziteta pomoći koja je upućena ka Bosni tokom agresije. Kao glavni uzrok za manji obim humanitarne pomoći Siriji naspram Bosne, naš domaćin je naveo slabo materijalno stanje egipatskog naroda, koje je inače bilo bolje početkom devedesetih nego sad; nepovjerenje naroda prema egipatskoj vlasti, pogotovo sada u ovoj burnoj prelaznoj epohi; te možda najvažniji razlog – fakat da je sukob u Bosni bio sukob međunarodnog karaktera, odnosno strana agresija na suverenu Bosnu i Hercegovinu, dok sukob u Siriji ima karakter građanskog rata, odnosno, kako je džematlija Safvet istakao,

32

Vakif Salah Fejjumi, treći s lijeva sa našim studentima i predstavnikom Ambasade BiH u Kairu, ispred džamije “Bosna i Hercegovina” nepostojanje još uvijek iskristaliziranih strana, naravno nepodcijenjujući želju građana Sirije da svrgnu tiranina. Vakif džamije “Bosna i Hercegovina” Svemu dobrom mora doći kraj, pa tako i našem druženju sa ovim prijatnim džematlijom, kome smo obećali da ćemo doći ponovo u posjetu čim se ukaže prilika. Time se i naš zijaret toga dana okončao. Sutradan, zvanična delegacija Asocijacije, u sličnom sastavu, zajedno sa uvaženim gospodinom Muhamedom Čengićem, posjetila je hadžiju Salaha Fejjumija, vakifa džamije “Bosna i Hercegovina”, koji stanuje na spratu iznad džamije. S vakifom smo popričali o historiji džamije “Bosna i Hercegovina”, od njenog osnivanja do današnjih dana. Džamija je izgrađena početkom 1993. godine. Tada još nije imala ime. Ideja za ime “Bosna i Hercegovina” došla je od šejha Džemala Kutba, u to vrijeme glasnogovornika tadašnjeg šejhu-l-azhara Džadu-l-Hakka. Naime, šejhu-l-azhar Džadu-l-Hakk je poslao Džemala Kutba u Bosnu, kako bi ga obavijestio o ratu u Bosni i stanju muslimana. Džemal Kutb je u Bosni vidio strahote i herojski otpor njenih stanovnika. Po povratku je “bio dovoljno ubjedljiv”, pa je vakif Salah Fejjumi nazvao džamiju imenom naše države, kao spomen na borbu Bošnjaka za odbranu Republike Bosnu i Hercegovinu. Hadžija Salah nam je ispričao kako mu je Džemal Kutb pričao o pobožnosti bosanskih muslimana, kako ginu za svoju vjeru, o ulozi zelene boje kao muslimanske boje kod nas i još mnogo štošta, što je u njemu razvilo ljubav prema našoj Bosni. Stoga ne treba da čudi da mu je posjeta Bosni jedna od neispunjenih želja. Hadžija Salah nam je ispričao i o skupu u Azharovoj džamiji, upriličenom povodom stradanja muslimana u Bosni, baš kao što se danas organiziraju skupovi o Palestini. Tu je govorila znamenita ulema. Hadžija Salah je bio prisutan na tom skupu. Tu je pored Azharove uleme bila i opozicija, kao npr. Ihvanu-l-muslimin, pripadnici Stranke rada, odnosno svi oni koji nisu podržavali Mubarakov režim (Mubarak nije podržavao borbu Bosne i Hercegovine protiv agresorskih snaga). Skup je bio itekako
23. mart - 1. džumade-l-ula

dirljiv, posebno govor rahmetli šejha Muhammeda Gazalija, koji je govorio o Bosni, uprkos svojoj starosti i bolesti. U priči sa našim hadžijom, saznali smo da smo mi prva zvanična posjeta Bosanaca džamiji “Bosna i Hercegovina”. Utom je bilo vrijeme za podne -namaz, te smo naš razgovor morali privesti kraju. Na putu ka džamiji hadžija Salah nam je, između ostalog, rekao: “Glavni razlog naše ljubavi prema Bosni je Džemal Kutb koji je bio u Bosni. On je u nama probudio ljubav prema Bosni, prema muslimanskom narodu koji živi okružen neprijateljima.” Naš student Abdullah Kapo, apsolvent na Šerijatskom-pravnom fakultetu, imao je čast da prouči ezan i ikamet, a Dino ef. Maksumić imao je čast da prvi među Bosancima imami u džamiji “Bosna i Hercegovina”. Nakon namaza Abdullah Kapo je proučio ašare iz Kur’ana na zahtjev hadžije Salaha Fejjumija. Nakon proučenog ašareta oprostili smo se i poselamili sa s vakifom hadži-Salahom Fejjumijem, uz obećanje da ćemo uspostavljeni kontakt održavati.

33

Bošnjačka dijaspora
Godišnjice

U džematu Ensarija obilježena
dvadesetogodišnjica nezavisnosti Bosne i Hercegovine
ve godine se navršilo tačno 20 godina od kako je Bosna i Hercegovina zlatnim slovima upisana u historiju postavši jedna od 190 nezavisnih država cijeloga svijeta. Tim povodom je džemat Ensarija iz Genta obilježio tu svečanost i podsjetio na sve zločine, genocid, muke i patnje kroz koje su naša draga domovina i susjedne zemlje prošle tokom agresije. Iz programa bi posebno naglasili izložbu o genocidu, izlaganje počasnog gosta predsjednika Udruženja “Preživjeli srebreničkog genocida juli 1995” profesora Fahrudina Alića, zatim 24-minutni dokumentarni film sačinjen od tri filma: “Otpor Bosne čuo se do neba”, “Krik Srebrenice” i “Masovne grobnice” od Amora Mašovića sa izlaganja u Danskoj, izlaganje Sakiba Hasića o Srebrenici i na kraju dječije izvedbe (skečevi, ilahije, šale). Sve to naravno uz ćevape i domaće kolače. Na druženju je bilo oko 150 posjetitelja iz raznih krajeva Belgije i Holandije, zvaničnici iz opštine i pastor iz susjedne crkve. Primjetno je bilo da je pastor pokazao izuzetno interesovanje i suosjećao se sa narodom napaćene zemlje. Jednom prilikom isti pastor je pitao: “Osim toga, nikako sebi ne mogu objasniti jednu stvar vezanu za Bošnjake. Ja dobro znam kakav su zločin doživjeli i kakvu golgotu i strahote preživjeli, ali i pored toga oni tako dostojanstveno i bez imalo straha žive, kao da to stradanje nimalo nije ostavilo negativnih tragova ni posljedica na njihovu psihu i njihove duše.” Na to mu je jedan brat musliman, između ostalog, odgovorio: “To je lijepo objasnila jedna naša ponosna nana koja je u ratu izgubila dva sina i kada su je pitali kako se osjeća i kako se bori sa svojom tugom, ona je poput iskusnog alima i mudraca odgovorila: “Sine, da mi nije tespiha i zikra, luda bih hodala.’’ Džemat Ensarija postoji od 2004. godine, koji je nedavno priznat kao legitimna Islamska zajednica (džamija) od strane države Belgije. To bi uveliko moglo olakšati rad i postojanje ovoga maloga ali agilnog džemata. Nakon is-

O

punjenih uvjeta (između ostalog i posjedovanje džamijskog objekta), priznata džamija može računati na materijalnu podršku kao što je mjesečna nadoknada aktivnog imama. Džemat Ensarija je u aktivnoj potrazi za objektom i sredstvima. Nadaju se, ako Bog da, kreditu bez kamate kako bi onda ubrzanim koracima krenuli u ostvarivanje udaranja čvrstih temelja džemata. APEL: Ako slučajno ima malo imućnije braće koji bi mogli i željeli izaći u susret džematu Ensarija sa pozajmicom

na kraće vrijeme, neka se bez oklijevanja jave. U njihovoj blizini se prodaje Turska džamija Fatih. Rado bi nju kupili ali odbor džamije traži u startu 200 hiljada a oni bi mogli za početak dati 100 hiljada. Ima još kandidata pa je hića u pitanju. Tel: +32484925787, e-mail: ensarija@ hotmail.be; stranica: www.ensarija.be Njihova dova: Amin. O, Svemilostivi, Ti nama pomozi da prepoznamo kako mi možemo o iskrene ensarije da budemo.

23. mart - 1. džumade-l-ula

34

Islamske teme
Znakovi na putu

Kako na gubitak
Kako će majke Srebrenice pozitivno gledati na gubitak svojih najmilijih? Ovo je problemsko pitanje za nevjernike, ali ne i za vjernike. Svjesni smo da čvrsta vjera u Allaha daje smiraj tim majkama, zato bi bilo nepravedno optuživati Allaha za zločine prema muslimana, jer Gospodar želi red na zemlji. Dragi Bog će nagraditi obilatom nagradom one koji se strpe usljed teškog iskušenja
Piše: Prof. Nihad Salihović dobitak i gubitak su nestabilni termini i kao takvi oni mogu biti prividni. Vrlo često u životu nas zadese na prvi pogled teške nesreće, ali se kroz izvjesno vrijeme ustanovi da smo bili u zabludi. Ovo je vid iskušenja koje nam Allah, dž.š., servira da bi ispitao koliko su obični smrtnici vezani za Njega. Nevolje predstavljaju mehanizam razdvajanja iskrenih od neiskrenih ili nedovoljno iskrenih vjernika. Jedan je biznismen pošao u SAD kako bi zaradio veliku svotu novca, ali je zakasnio pola sahata na aerodrom, te je avion odletio. Pao je u veliki očaj. Nakon samo nekoliko sati, do njega je doprla informacija da se avion s kojim je trebao putovati srušio, te su svi putnici stradali. Određeni ljudi, poput spomenutog biznismena, će nemirno i agresivno prići iskušenju, a neki će okriviti i Dragog Boga za nevolju koja ih zadesi. Drugi će ljudi, a to je svojstveno vjernim vjernicima, u iskušenju prepoznati šansu. Takvi su svjesni da Allah iskušava ljude onim što oni mogu podnijeti, te nemaju razloga strahovati i grčiti se od ishoda dotičnog

pozitivno gledati? gledati?
iskušenja. Istinski vjernici su prožeti svi- se strpe usljed teškog iskušenja. S druge ješću da Allah, dž.š., nagrađuje strpljenje, strane, Allah, dž.š., iz Svoje ljubavi prema te će svaki izazov prihvatiti sa dubokim nama, daje nam utjehu u Muhammedu, duhovnim uvjerenjem u nagradu koja ih a.s., koji je za vrijeme svoga života ostao očekuje. Nedavno je jedan univerzitetski bez šestero svoje djece. Iako je najteži guprofesor, postavio studentima bitak roditelju kada mu djeca islama pitanje: “Ako je Bog počnu umirati, posljednji Allapravedan, zašto je dopustio da hov Poslanik čvrsto prihvata u Srebrenici stradaju mnogi iskušenje od Allaha, dž.š., i ninedužni ljudi?” Ovo pitanje malo ne pada u očaj niti optuje izazvalo različite komentažuje Allaha. Zašto imati ružnu re studenata postdiplomskog sliku o Stvoritelju, koji nas je studija. Mnogi su naveli argusavršeno stvorio i usadio nam mente koji nisu bili dovoljno ljubav jednih prema drugima? uvjerljivi profesoru, jer su poPored gubitka najmilijih, poticali iz vjerskih tekstova. ProAllah,.dž.š., stoje i druge velike opasnosti fesor koji ima razvijenu logičiz Svoje koje prijete čovječanstvu, a ko-matematičku inteligenciju, ljubavi prema neke od njih su: terorizam, nije prihvatao argumente iz nama, daje kriza, elementarne nepogode religije. U jednom trenutku, nam utjehu u i dr. Naša je obaveza da širijedan od studenata se dosjetio Muhammedu, mo dobro i ustrajavamo na logičkog odgovora koji je glaa.s., koji je za moralnim vrijednostima. Ako sio ovako: “Uvaženi profesovrijeme svoga ne budemo popravljali sebe re, vi vodite kolegij iz oblasti za života ostao i svoje bliže, društvo će se još koju ste ekspert. Znanje iz vaše bez šestero više iskvariti, a rezultat toga struke koje nam nudite, mi svoje djece. su različite nesreće i katastrodjelimično razumijemo. Na fe. Moramo biti svjesni svega temelju toga što ste Vi stručnavedenog te se posvetiti prije njak u Vašoj oblasti, mi vjerusvega svojim slabostima, a ne jemo da je istina i ono što nam gubiti vrijeme u jalovim ragovorite, a mi ne razumijemo. S obzirom spravama o krađi političara. Zašto upirati da smo mi studenti u velikom procentu oči u bogate kriminalce i diviti im se kada završili islamske fakultete, očekujemo i će oni, ukoliko se ne pokaju, biti obično od Vas da vjerujete u istinitost naših ar- gorivo za džehennemsku vatru? Neka od gumenata iako ih Vi ne razumijete.’’ Ovo izazovnih p j su i sljedeća: Kako se pitanja j je bio odgovor koji je zadovoljio profe- nositi sa krizom? Šta da uradim ako izgusora. Genocid u Srebrenici i u drugim bim posao? Odgovor je sljedeći: Posveti se dijelovima Bosne i Hercegovine je uzeo Allahu i Njegovoj vjeri i trudi se da što brojne žrtve, a najteže je majkama koje su manje griješiš. Ako tako uradiš uvjerit ćeš izgubile svoje najmilije. Međutim, Allah, se da Allah daje izlaz iz najtežih situacidž.š., iako je stvorio dobro i zlo, prema ja. Trudi se da čestito i do perfekcije radiš osnovnom teološkom principu On daje svoj posao u ime Allaha, a potom dovi. dobro. Kako će majke Srebrenice pozi- Ako pak nisi našao posao, dovi Allahu i tivno gledati na gubitak svojih najmilijih? naći ćeš ga, jer u vremenima najteže krize Ovo je problemsko pitanje za nevjernike, Allah, dž.š., će te nagraditi poslom pod ali ne i za vjernike. Svjesni smo da čvrsta uvjetom da slijediš Allahovu vjeru shodvjera u Allaha daje smiraj tim majkama, no svojim mogućnostima. Ne brini se, zato bi bilo nepravedno optuživati Alla- ako tako budeš radio, ne može ti dunjaha za zločine prema muslimanina, jer luk nauditi. Molim Allaha, dž.š., da nam Gospodar želi red na zemlji. Dragi Bog olakša ovodunjalučke izazove, i nagradi će nagraditi obilatom nagradom one koji nas centralnim dijelom Dženneta.
23. mart - 1. džumade-l-ula

I

35

Islamske teme
Feljton: Tako se pobjeđuje očaj (I dio)

Ne može teškoća pobijediti dvije olakšice
U srijedu, 11. septembra, 1931. godine, okupatori su pogubili vođu libijskih mudžahida, Omera Muhtara. Poslije prvog pokušaja, Omer Muhtar je još uvijek bio živ, pa su ponovili vješanje. Nakon toga odvezli su ga u jedno groblje u Bengaziju u kojem su ukopali čisto mudžahidsko tijelo u neuobičajeno dubok kabur. Željeli su da ga što dublje zakopaju kako bi bili sigurni da neće ustati iz mezara. Talijani su se bojali i mrtvog Omera Muhtara. Zatim su odredili stražare koji su dugo vremena čuvali njegov mezar bojeći se da muslimani ne premjeste njegovo tijelo na drugu lokaciju
Piše: Selva Udejdan Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić čajavanje znači osjećaj potpunog beznađa i tjeskobe koji prožima i obuhvata dušu i razum podjednako. U takvom stanju čovjek je ophrvan pesimizmom i gubljenjem nade, čak i onda kada ima realne mogućnosti da popravi svoje stanje. Uzvišeni je objavio: Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. (Hud, 9.). Dvije su vrste očajavanja: očajavanje u pogledu Allahove milosti i očajavanje u pogledu stanja u kojem čovjek živi i koje proživljava. Očajavanje je u islamu zabranjeno u svim varijantama i to direktnim slovom Kur’ana: I nikako nadu ne gubi! (El-Hidžr, 55.). I ne samo to, već je Allah, one koji gube nadu u Njegovu milost, nazvao nevjernicima i zabludjelima, objavivši: Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87.). Zatim: Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli! (El-Hidžr, 56.).

Čuvaj se okova očajavanja

O

Očajavanje simbolizira teške okove koji čovjeka sputavaju da slobodno i trezveno misli, djeluje i živi. Oni ga čvrsto prikivaju za zemlju i čine nemoćnim za bilo kakvu aktivnost, trud i akciju. A samo zbog jednog jedinog razloga, što je očaj njime u potpunosti ovladao, i što okom pesimizma gleda na sve ono što ga očekuje u budućnosti. Kada čovjek zapadne u takvo stanje, onda je to jasan znak da on ima ružno mišljenje o Allahu, da je oslabilo njegovo pouzdanje u Allaha, te da se prekinula i posljednja nit nade u mogućnost ostvarivanja životnih ciljeva. Takav čovjek je prije svega sam sebi loš primjer, jer su ga briga i tuga učinili pasivnim, a očaj je u njemu ubio posljednju iskru života. Iskreni vjernik ne smije nikada dozvoliti da ga očaj nadvlada. Jer, kako da očaj nađe puta do vjerničkog srca kad je on svjestan kur’anske poruke: I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87.). Ili, kako vjernik može smatrati svaki trud uzaludnim, a zna da se u kosmosu ništa ne dešava bez Allahove volje i odredbe, kao što stoji u ajetima: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, - to je Allahu, usitinu, lahko, da ne biste tugovali za onim
23. mart - 1. džumade-l-ula

Iskreni vjernik ne smije nikada dozvoliti da ga očaj nadvlada. Jer, kako da očaj nađe puta do vjerničkog srca kad je on svjestan kur’anske poruke: “I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.”

što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce. (El-Hadid, 22.-23.). Onaj ko razumije poruke ovih kur’anskih istina, udarce sudbine dočekuje snažne volje, s potpunim zadovoljstvom, iskrenom odlučnošću i traženjem izlaza u prihvatanju uzroka, prirodnih zakonitosti koje je Allah uspostavio u životu, a koji vode do uspjeha i spasa. Kur’an u dušama vjernika usađuje duh nade i optimizma i na mnogim mjestima poručuje: Ne gubite nadu u Allahovu milost! (Er-Rum, 53.). Islamski učenjaci su kazali: “Da nije nade neimar nikada ni jednu građevinu ne bi sagradio, niti bi poljoprivrednik ijednu stabljiku zasadio.’’ A poznati ashab Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Abdullah ibn Mes’ud, rekao je: “Da mi stave žeravicu u usta i da se ona u mojim ustima ugasi, draže mi je nego da za neku Allahovu odredbu kažem: ‘Kakva je ovo odredba?! Da se bogdo nije desila!’ U hadisi-kudsiju koji je zabilježio Ibn Hiban, stoji da je Allah, dž.š., rekao: “Ja sam uz mišljenje Moga roba o Meni, pa neka misli o Meni šta hoće.’’ Komentirajući ovu p j predaju, j imam Ševkani je rekao: “Onaj ko o Allahu misli lijepo i dobro, Allah se prema njemu odnosi u skladu s tim mišljenjem,

36

i obrnuto, ko o Allahu loše misli, Allah se prema njemu odnosi sukladno njegovom mišljenju o Allahu.’’ Uzroci očaja Dva su glavna uzroka očaja. Prvi je požurivanje i ubrzavanje događaja i sudbine, na što aludira sljedeći ajet: Čovjek i proklinje i blagosilje; čovjek je doista nagao. (El-Isra’, 11.). Najmalodušniji ljudi su oni koji požuruju sudbinu, i oni najprije i najlakše zapadaju u očaj, posebno onda kada se stvari ne odvijaju po njihovim željama i planovima. Drugi uzrok je gledanje na događaje i životnu zbilju zemaljskim, a ne nebeskim mjerilima. Prenosi se da je neki čovjek rekao mudracu: “Ja se bojim svojih neprijatelja.’’ Mudrac mu je odgovorio kur’anskim ajetom: “Ko se u Allaha uzda On mu je dosj ta.’’ (Et-Talak, 3.).” Čovjek je onda kazao: ’ “Ali, oni spletkare protiv mene.’’ Mudrac mu je ponovo odgovorio kur’anskim ajetom: “A spletke će pogoditi upravo one “ koji se njima služe. (Fatir, 43.).” Nakon toga čovjek je rekao: “Međutim, mojih neprijatelja je mnogo.’’ Mudrac mu je i treći put odgovorio Kur’anom: “Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mngobrojne čete! (El-Bekare, 249.).” Upravo tako treba da se ponašaju vjernici. Ukoliko sve ono što nas snađe u životu budemo vraćali na Allahovu odredbu, sigurno je da nikada nećemo očajavati, već će nam srca ostati čvrsto vezana za nadu u Allahovu milost i Njegovu pomoć. Traži pomoć od Allaha Na početku svoje poslaničke misije, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, doživio je mnogobrojne uvrede i iskušenja od strane nevjernika iz plemena Kurejš: Ebu Leheba, Hakema ibn Ebul-Asa, Ukbe ibn Ebi Muajta, Adija ibn Hamra’ es-Sekafija i Ibnul-Asda’a el-Huzelija. Oni su bili njegove komšije i niko od njih nije primio islam osim Hakema ibn Ebul-Asa. Abdullah ibn Mes’ud prenosi hadis u kojem stoji: “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je namaz kod Kabe, a Ebu Džehl je sa svojom družinom sjedio nedaleko od Kabe. Zatim je neko od njih upitao: ‘Ko će uzeti utrobu deve ili ovce i baciti je na Muhammedova leđa kada on učini sedždu?’ Pa se javio nesretnik između njih, Ukbe ibn Ebi Muajt, koji je donio utrobu od ovce, zatim je sačekao da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učini sedždu, a onda ju je bacio na njegova leđa. Ja sam to gledao, ali nisam mogao ništa učiniti. Ebu Džehl i njegova družina su se smijali tom prizoru, a Muhammed, sallallahu

alejhi ve sellem, je i dalje bio na sedždi i nije podigao glavu dok nije došla njegova kćerka Fatima, r.a., koja je skinula utrobu s njegovih leđa i obrisala mu glavu. Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu: ‘Moj Allahu, kazni Kurejšije!’ To je ponovio tri puta, što je njima teško padalo, jer su vjerovali da se dova kod Kabe uslišava. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo učio dovu spominjući imena kolovođa nevjerstva: ‘Allahu moj, uništi Ebu Džehla, Utj beta ibn Rebiu, Šejbu ibn Rebiu, Velida ibn Utbu, Ummejju ibn Halefa, Ukbe ibn Ebi Muajta!’ “Tako mi Allaha”, veli Ibn Mes’ud, “na Bedru sam vidio mrtva tjelesa svih onih koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u svojoj dovi.’’ Zato, dragi brate, ne očajavaj, i znaj da tvoj Milostivi Gospodar čuje tvoje dove, da će ti On dati snagu i pomoći ti onda kada te tvoji neprijatelji skole sa svih strana. U to ni malo ne sumnjaj! Tvoje je samo da radiš koliko možeš, a zatim digneš ruke prema nebu i kažeš: “Ja Rabb!’’ Ostalo prepusti Svemoćnom Gospodaru. Poslije teškoće dolazi olakšanje

Stalno prisjećanje na prošlost i pokušaj njenog oživljavanja i tugovanje za onim što je prošlo je svojevrsna ludost koja ubija volju za životom u sadašnjosti. Svitak stranica prošlosti kod pametnih ljudi je zatvoren i zauvijek zaključan u tamnici zaborava.

Allah, dž.š., je u Kur’anu obećao, a On nikada neće iznevjeriti obećanje, objavivši: Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (El-Inširah, 5.6.). Ljudi često iznevjere svoje obećanje, krše ugovore i mijenjaju zakone koje sami pišu, ali, Allah Svoje obećanje ispunjava i Njegovi zakoni se nikada ne mijenjaju. Pobožni učenjaci iz prvih generacija kada su razmišljali o značenju ovih ajeta, govorili su: “Ne može teškoća pobijediti dvije olakšice.’’ Također su govorili: “Kada bi se teškoća sakrila u
23. mart - 1. džumade-l-ula

gušterovu rupu, za njom bi ušlo olakšanje i istjeralo je.’’ U tom smislu su i Allahove riječi: A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. (EtTalak, 2.). Allahov zakon zahtijeva da kada se iskušenja povećaju i kada ona dostignu svoj vrhunac, upravo tada dolazi olakšanje. Zar Allah, dž.š., nije olakšao prvim muslimanima nakon Hidžre, a prije toga su živjeli u nepodnošljivim uvjetima i bili su izloženi različitim vidovima mučenja i vrijeđanja. Zatim, u Bici na Hendeku, prilikom opsade Medine od strane nevjernika i izdaje nekih židovskih plemena unutar Medine, kada su duše do grla došle, i kada su neki muslimani o Allahu počeli svašta misliti, upravo tada, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izgovara svoje poznate riječi: “Od danas ćemo mi njih napadati, a ne oni nas’’, čvrsto vjerujući da će iz te bitke izaći kao pobjednici. Nakon smrti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim ashabima je dunjaluk ponovo postao tijesan. Arapi su se vratili u nevjerstvo i malobrojna muslimanska skupina bila je u velikoj opasnosti. Međutim, nije prošlo puno vremena, a tešku situaciju koja je ličila na konačni poraz, muslimani su pretvorili u svoju pobjedu i veliki trijumf kroz osvajanje Perzije i Bizantije, a dojučerašnji murtedi (otpadnici) vratili su se u okrilje islama i uključili se u mudžahidske redove. Nekada se neki događaj, po svojoj vanjštini, čini ružnim i izrazito negativnim, ali njegov kraj, uz Allahovu pomoć, bude u znaku dobra. Aiši, r.a., i ostalim muslimanima, činilo se da u potvori, koju su licemjeri iznijeli na majku vjernika, Aišu, r.a., nema nikakvog

37

dobra, već samo zlo. No, i pored toga, Allah, dž.š., objavljuje ajet u kojem muslimanima poručuje: Ne mislite da je to zlo po vas. Zatim, u islamskoj povijesti ostat će upamćeno ime Surake ibn Malika, koji je početkom dana, naoružan krenuo da ubije Muhammeda, sallallahu alejhi ve selelm, ali je krajem dana postao vojnik islama. Zato gledajmo stvari i događaje očima optimizma, makar nam se one na prvi pogled činile pesimističnim, i ostavimo očaj, ta zar nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poručio: “Budite optimisti i uvjek se iznova nadajte dobru.’’ Čudo od djeteta Tomas Edison, rođen je 1847. u mjestu Milan, u američkoj državi Ohajo, a umro je 1931. godine u 84-toj godini života. Osnovnu školu pohađao je svega tri mjeseca nakon čega je direktor škole tražio da se izbaci iz škole jer ga je smatrao intelektualno zaostalim i hendikepiranim djetetom. To “zaostalo’’ dijete bez ijednog razreda škole, ostalo je upamćeno u povijesti ljudskog roda kao vrsni učenjak koji je Priča o Tomasu čovječanstvu ostavio 1.093 Edisonu krije izuma, patenta. u sebi mnogoNaime, nakon što mu brojne pouke, je država, odnosno direktor od kojih je zabranio pohađanje škole, jedna posebno svu brigu o njemu i njegovoj važna, a to je naobrazbi preuzela je njegoda čovjek koji da bi otvorio industrijsku va majka, koja je uspjela da u ima jaku volju i istraživačku laboratoriju. njemu probudi znatiželjnog velike ambicije U njegove izume spada istraživača. Ubrzo se pokamože postići i mikrofon s ugljenikovim zalo da je mali Edison začuda. granulama, gramofon, žarulja, pravo bio mnogo pametniji fluoroscentna lampa, električni i inteligentniji od direktora motor, generator. Ali je jedan koji ga je proglasio inteleod njegovih najvećih izuma ktualno zaostalim. A proglasio ga je svakako električna sijalica. Prije toga gratakvim zbog toga što je dječak postav- dovi i sela su bili obavijeni noćnom taljao mnogobrojna pitanja učitelju, na mom, a nakon toga su noći ljudi u graosnovu čega je “struka’’ zaključila da se dovima i selima postale obasjane svjetlima radi o neinteligentnom djetetu, a up- električnih sijalica koje je izumio “intelekravo je ta činjenica trebala biti dokaz tulano zaostali’’ dječak, Tomas Edison. da se radi o izuzetno inteligentnom i Priča o Tomasu Edisonu krije u sebi nadarenom djetetu. mnogobrojne pouke, od kojih je jedna Još kao dijete bio je veoma zain- posebno važna, a to je da čovjek koji ima teresiran za fiziku i hemiju. Već kao jaku volju i velike ambicije može postići desetogodišnjak napravio je sebi labo- čuda. ratoriju u podrumu roditeljske kuće. Tomas Edison je objasnio i tajnu Sa 16 godina Edison je postao telegraf- ljudskog uspjeha kazavši da na ljudsku ista i započeo je karijeru pronalazača. pamet i talenat otpada svega 2 %, a osIzmeđu ostaloga on je izumio i talih 98 % otpada na trud i zalaganje. patenitrao električni aparat za bilježenje Pa, hoćemo li uzeti pouku iz života ovog glasova na izborima. A 1869. godine izumitelja koji nije pognuo glavu pred izumio je “tiker’’ s papirnom trakom, naletom ubitačnih vjetrova očaja koji su korišćen za slanje cijena s berze širom nekada prijetili da mu u potpunosti sruše zemlje, i prodao ga za 30.000 dolara sve njegove snove i nadanja.
23. mart - 1. džumade-l-ula

Kradljivci ljudskih snova Mnogi od nas su se uvjerili da postoje ljudi koji nas, navodno zato što nam žele dobro, pokušavaju ubijediti u ispraznost naših snova i maštanja, koji nam govore kako smo zapravo ludi, jer želimo ostvariti ono što se njima čini nemogućim i neostvarivim. Savjetuju nas da se na vrijeme okanimo ćorava posla, jer će nas ljudi ismijavati i zbijati s nama neslane šale. Ako i ti imaš takvih “prijatelja’’ znaj da ti oni ne žele dobro i da te zapravo žele prizemiti i spustiti na svoj nivo, i ništa više. Takve ljude Mont Roberts naziva “kradljivicima snova’’, zato im ne pridaji nikakvu pažnju. Naime, kada je Roberts bio učenik njegov nastavnik je na jednom času podijelio svim učenicima po list papira i tražio da svaki od njih napiše šta bi želio biti, odnosno šta bi želio imati, kad poraste. Roberts je napisao da želi posjedovati veliko imanje na kojem bi uzgajao i uvježbavao stotine rasnih, trkačih konja. Kada je to učitelj pročitao bez imalo oklijevanja dao mu je ocjenu “vrlo loše!’’ Obrazložio je to uvjerenjem da je cilj o

38

kojem učenik mašta nedostižan i daleko od stvarnosti. Jer, siromašni dječak, kakav je bio Roberts, teško može sakupiti toliki novac koji mu je potreban da bi kupio veliko imanje i rasne konje, te da bi mogao platiti sve radnike i trenere koje bi morao zaposliti na tom imanju. Zbog svega toga, učitelj je pružio priliku Robertsu da ponovo napiše svoju realnu želju i popravi ocjenu, na što mu je Roberts odgovorio: “Gospodine učitelju, zadržite Vi za sebe ocjenu koju ste mi dali, a ja ću za sebe zadržati svoje snove.’’ Danas, taj isti Mont Roberts posjeduje ogromno imanje u Kaliforniji na kojem uzgaja stotine rasnih konja i plaća desetine trenera koji ih obučavaju. Zašto? Samo zato što nikome nije dozvolio da mu ukrade snove. Omer Muhtar – mudžahid kojeg su se Talijani i mrtvog bojali Omer Muhtar je rođen 1858. godine u libijskoj pokrajini El Butnan u gradiću Barki. Od trenutka kada su Talijani kao okupatori ušli u Libiju, pa do onoga dana kada su poniženi i poraženi morali napustiti Libiju, libijski narod je imao spremnu priču o žrtvovanju za slobodu, a glavna poruka te priče bila je da narod koji se ponosi svojom vjerom, tradicijom, historijom i kulturom, ne može nestati i ne može biti poražen ma kakva ga iskušenja snašla i ma koliko moćan neprijatelj ga napao, jer su pred tom duhovnom snagom, neprijateljski tenkovi i topovi nemoćni i oni na kraju postaju samo obične olupine. U cijeloj Libiji je odjeknula vijest o talijanskim zločinima u Barki i Tarablusu. Prvi koji je napravio plan otpora i pozivao u borbu protiv okupatora bio je Omer Muhtar. On je na početku okupio skupinu mudžahida na Zelenom brdu (Džebel el-Hadra), a zatim je preuzeo komandu nad kompletnim snagama otpora. Omer Muhtar se ni jednog momenta nije pokolebao u svom naumu, već je formirao vojsku na državnom nivou i razradio je strategiju gerilskog ratovanja protiv nadmoćnog talijanskog okupatora. On je sa svojim mudžahidima pravio zasjede talijanskim jedinicama nanoseći im ogromne gubitke u ljudstvu. Osim što su redovno desetkovali okupatorske jedinice, u tim akcijama mudžahidi su zarobljavali velike količine naoružanja koje im je bilo prijeko potrebno. Talijani su postali svjesni opasnosti snaga otpora, pa su najprije pokušali ubaciti kost razdora među mudžahide. Krenuli su od komandanta. Omeru Muhtaru su ponudili basnoslovne svote novca da odustane i da se skloni kako bi u miru mogao uživati blagodati koje mu Talijani izdašno nude. Međutim, nisu uspjeli. Nakon toga su odlučili presjeći puteve i komunikacijske veze mudžahida.

Tako su presjekli put između Zelenog brda i Barke i između Egipta sa istočne strane, kao i puteve koji su ih povezivali sa senusijskim centrima na jugu države, nakon čega su Omer Muhtar i njegove snage ostali na sjeveru u potpunoj izolaciji. Je li Omer Muhtar izgubio samopouzdanje zbog toga i je li očaj našao puta do njegovog srca usljed teške situacije? Nikako! To ga nimalo nije zabrinulo, već se, kad je to čuo, osmjehnuo osmijehom onog koji se istinski pouzdava u Allaha, i nastavio voditi džihad protiv okupatora nesmanjenom žestinom. U toku opće izolacije on je uspio napraviti nekoliko gerilskih napada na Talijane u Darni i oko nje, tako da je primorao Talijane da izađu da se bore izvan grada. Omer Muhtar je po običaju spremio zasjedu, a onda je iznenada napao Talijane i poveo bitku koja je trajala dva dana iz koje su mudžahidi izašli kao pobjednici. Talijanske snage su u toj bici potučene do nogu. No, kada je Allah odredio da preseli kao šehid, Omer Muhtar je tog dana izašao sa oko četrdesetak mudžahida da izviđaju teren i da otkriju neprijateljske položaje, ali su se izgubili u jednoj dolini obrasloj gustom šumom. Talijani su, preko svojih doušnika, saznali za njih, pa su naredili da se napravi obruč oko cijele doline. Omer Muhtar nije osjetio da je u klopci, pa se upustio u bitku s mnogo nadmoćnijim neprijateljem. Na početku su mudžahidi uspjeli razbiti jedan obruč i ubiti mnogo talijanskih vojnika, a onda ih je u zasjedi dočekala druga talijanska jedinica koja je poubijala sve mudžahide koji su bili sa Omerom Muhtarom. Ubili su i Omerovog konja koji se svom težinom srušio na Omera. On se uz velike napore uspio izvući ispod konja i nastavio je sam da se bori sve dok ga nisu ranili u ruku. Nakon toga su ga zarobili ne znajući odmah o kome se radi. Kad su saznali da je to Omer, poslali su ga u talijansku komandu u Susah, a odatle su ga prebacili u Bengazi i bacili u tamnicu. Na dan suđenja doveli su ga svezanog u okove, okruženog velikom skupinom talijanskih vojnika. Suđenje je bilo obična farsa, jer su Talijani već bili pripremili vješala za Omera Muhtara i donijeli presudu prije zvaničnog suđenja. Nakon samo sat i dvadeset i pet minuta suđenja, pročitana je presuda o pogubljenju vješanjem. Omer je na presudu reagirao tako što je naglas citirao kur’anski ajet: Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo. (El-Bekare, 156.). U srijedu, 11. septembra 1931. godine, okupatori su pogubili vođu libijskih mudžahida, Omera Muhtara. Poslije prvog pokušaja, Omer Muhtar je još uvijek bio živ, pa su ponovili vješanje. Nakon toga odvezli su ga u jedno groblje u Bengaziju u kojem su ukopali čisto mudžahidsko tijelo u
23. mart - 1. džumade-l-ula

neuobičajeno dubok kabur. Željeli su da ga što dublje zakopaju kako bi bili sigurni da neće ustati iz mezara. Talijani su se bojali i mrtvog Omera Muhtara. Zatim su odredili stražare koji su dugo vremena čuvali njegov mezar bojeći se da muslimani ne premjeste njegovo tijelo na drugu lokaciju. Da je Omer Muhtar otvorio svoje srce očaju, i da je na samom početku klonuo duhom, teško da bi se plamen džihada u Libiji razbuktao takvom brzinom, a time bi bilo dovedeno u pitanje i istjerivanje okupatora iz Libije. Međutim, nisu to dozvolile uzvišene težnje velikana kakav je bio Omer Muhtar, čije srce je neraskidivom vezom imana bilo povezano sa Allahom, zato očajavanje nije moglo naći puta do njegovog srca. Nerazumno oživljavanje prošlosti Stalno prisjećanje na prošlost i pokušaj njenog oživljavanja i tugovanje za onim što je prošlo je svojevrsna ludost koja ubija volju za životom u sadašnjosti. Svitak stranica prošlosti kod pametnih ljudi je zatvoren i zauvijek zaključan u tamnici zaborava. U toj tamnici nema ni tračka svjetla, jer je to prošlost i ona je završena. Tuga za njom neće je vratiti, niti će je briga popraviti, niti očaj oživjeti. Zato ne odsjedaj pod tim drvetom i spasi sebe utvara prošlosti. Zar ti da vratiš rijeku na njen izvor, sunce na mjesto odakle je izašlo, dijete u utrobu majke, mlijeko u vime i suzu u oko!? Čitanje iz deftera prošlosti je upropaštavanje sadašnjosti i uzaludno trošenje energije i vremena. Allah je u Kur’anu spomenuo prijašnje narode i ono što su radili, a zatim je kazao: To je narod koji je bio i nestao. Što znači da je stvar završena i prošla i ne troši mnogo vremena na mrtvace. Onaj ko pokušava vratiti prošlost liči na čovjeka koji melje žito koje je već samljeveno, ili na onoga koji pila ispilana drva. Davno je rečeno za one koji plaču za prošlošću: “Ne iskopavajte mrtve iz njihovih kaburova.’’ U tom smislu je i predaja o magarcu koji je upitan zašto ne preživa, a on je odgovorio: “Ne volim laž i pretvaranje.’’ (Tj. ne mogu glumiti da nešto jedem kad nemam ništa u ustima). Nismo sposobni da se nosimo sa problemima sadašnjosti, a mi i pored toga kopamo po prošlosti i njome smo okupirani i zauzeti. Pametni ljudi ne gledaju nazad, već naprijed, i ne osvrću se za onim što je prošlo. Vjetar puše prema naprijed, voda teče naprijed, karavana ide naprijed, pa zašto samo ti, čovječe, da se suprotstavljaš Božanskim zakonima?! (Prema knjizi: Hakaza hezemu-l-je’se, autorice Selve el-’Udejdan)

39

Islamske teme
Normativni aspekt Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa

Nemojte jjesti nii pitii esti n pit iz zlatnih posuda posuda
renosi Huzejfe ibn El-Jeman, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Nemojte jesti ni piti iz zlatnog i srebrenog posuđa i zdjela, jer one pripadaju njima (nevjernicima) na ovom, a vama na budućem svijetu.’’ Ocjena hadisa Hadis je vjerodostojan. Zabilježio ga je Buharija, Knjiga o hrani, Poglavlje o jedenju iz pozlaćenog i posrebrenog posuđa, br. 5426., Muslim, Knjiga o odijevanju, Poglavlje o zabrani upotrebe zlatnog i srebrenog posuđa muškarcima i ženama, br. 2067. Povod hadisa U Muslimovoj zbirci hadisa navodi se da je Huzejfe, radijallahu anhu, jednom prilikom, dok je odmarao u svojoj kući ili dvorcu, zatražio da mu se donese voda. Jedan od dvorskih predstojnika mu je donio vodu u srebrenoj posudi, a on je bacio posudu p p prema njemu i rekao (p j (prisutnima): “Želim vas obavijestiti da sam ga ranije upozorio da to ne čini (tj. da mi ne donosi vodu u srebrenom posuđu), jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte jesti ni piti iz zlatnog i srebrenog posuđa i zdjela’, ali je on to ipak učinio.” Postoji mogućnost da je Huzejfe ovaj hadis ispričao i nekim drugim povodom, ili na nekom drugom mjestu, ali se to ne spominje u ovoj predaji. Opća pravna pitanja Hadis je svojevrstan primjer Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavanja zakonskog razloga (‘ille) prilikom e normiranja propisa. Sa stajališta većine usulista, pristalica kijasa (analoškog zaa ključivanja), to se smatra izuzetno važnim dokazom šerijatsko-pravne utemeljenosti i legitimnosti analogije, kao jednog od glavnih izvora šerijatskog prava, s obzirom da je smisao obrazlaganja propisa (t’alilul-ahkami) pojasniti da je zakonski razlog i potakao i utjecao na donošenje pravne

P

ovom svijetu, djelimično ili potpuno zabranjenim ukrasima, rezervisano je za vjernike na budućem svijetu, kao nagrada za njihovu strpljivost i bespogovorno izvršavanje Božijih naredbi i propisa, i ovu činjenica Kur’an jasno naglašava, u različitim formama i različitim povodima. Tako u suri El-‘Araf Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, postavlja otvoreno pitanje svima onima koji krivo tumače Njegove propise, svjesno mijanjajući njihovu suštinu: Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?”, a zatim na ovo pitanje, iz ” norme. Utvrđivanje zakonskog razloga kojeg se nazire jasan ukor, daje rezolutan kod pravno normiranog pitanja, može odgovor: Reci: “Ona su za vjernike na imati presudan utjecaj u normiranju slič- ovome svijetu, a na onome svijetu su samo nih pitanja, a što je opet u suglasju sa prin- za njih.” Eto, tako Mi podrobno izlažemo cipom kauzalnosti (postojanje posljedica dokaze ljudima koji znaju.3 uz postojanje uzroka). U hadisu su jasno Postoje i druga obrazloženja za zabraspomenuti i norma (zabrana jedenja i pi- nu jedenja i pijenja iz zlatnog i srebrenog ( jenja iz zlatnog i srebrenog posuđa) i njen posuđa, koja su više plod slobodnog a pravni razlog (poistovjećivanje sa nevjerni- naučnog prosuđivanja (idžtihada), nego ( a cima). Kao da se ovim obrazloženjem že- li jasne indicije koje se mogu razumjeti a ljelo reći: nemojte u luksuzu i raskošu ići iz spomenutog hadisa4. Najslabije, od a toliko daleko da jedete i pijete iz zlatnog i svih, je obrazloženje po kojem je razlog srebrenog posuđa, kao što to čine nevjer- zabrane ograničavanje ljudi u raspolagnici (bezbožnici), koji, kada su u pitanju anju zlatnim i srebrenim novcem, jer će tjelesni užici i njihovo zadovose, proizvodnjom zlatnog i ljavanje, ne znaju za granice. srebrenog posuđa i njihovom Njihovu životnu filozofiju i Utvrđivanje svakodnevnom upotrebom, način na koji oni pristupaju zakonskog znatno smanjiti resursi zlata užicima, ali i njihov ponižarazloga i srebra, a samim time bit će vajući kraj, Kur’an je sažeo u kod pravno ugrožena proizvodnja novca5. jednoj sentenci: ...a oni koji normiranog Iz ovog obrazloženja proizilazi ne vjeruju - koji se naslađuju i pitanja, može da je nužno zabraniti upotrežderu kao što stoka ždere - njiimati presudan bu zlata i srebra i u druge, hovo će prebivalište vatra biti!1 ! utjecaj u dozvoljene, svrhe, kao što je Odnos vjernika prema ovome normiranju izrada zlatnog nakita za žene, životu i njegovim blagodatima sličnih pitanja, jer se na taj način također počiva na sasvim drugačijim a što je opet ograničava proizvodnja novtemeljima. Vjernik je u potu suglasju ca, što je sa pravnog stajališta punosti svjestan činjenice da sa principom neprihvatljivo, s obzirom da su sva dobra i blagodati ovoga kauzalnosti upotreba zlata u spomenutu svijeta, njihova dostupnost (postojanje svrhu ima uporište u vjeroi raspoloživost Božije djelo i posljedica uz dostojnom predanju6. Drugo Božija milost prema ljudima, postojanje obrazloženje je da razlog i da se jedino iskrenom zauzroka). zabrane treba tražiti u negahvalom ( r), koja između (šukr tivnom socio-psihološkom ostalog podrazumijeva da se efektu kojeg upotreba njima raspolaže na propisan i raskošnog, zlatno-srebrenog dozvoljen način, čovjek može, posuđa, ostavlja na siromašne bar djelimično, odužiti svome Gospodaru. kategorije društva, jer im, uz brigu za Kur’an je u tom pogledu izričit i ne ostavlja golu egzistenciju, nameće kompleks prostor različitim ljudskim tumačenjima: nižerazrednih i manje vrijednih članova ...i kad je Gospodar vaš objavio: “Ako budete društva kojima su takvi užici nedostižni zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; i nedostupni. Za razliku od prethodnog, budete li nezahvalni, kazna Moja doista će ovo obrazloženje bi se u određenoj mjeri stroga biti.’’2 Bilo kakvo poistovjećivanje moglo i uvažiti, ali više u smislu podsti’’ sa onima koji nemaju svijest o Bogu i o caja imućnim članovima društva da, u Budućem svijetu, i čiji je jedini i isključivi raspolaganju ovosvjetskim dobrima i blakriterij, po kojem se ravnaju i uređuju svoj godatima, imaju puno više obzira prema život, njihova nezasita pohlepa i strast, ne siromašnima i nevoljnicima, njihovim dolazi u obzir, ni pod kojim okolnostima potrebama i osjećajima, a manje kao ini ni pod kojim izgovorima. Uživanje u tencija kojom se želi ograničiti njihovo zlatu i srebru, svili i kadifi, i drugim, na uživanje u dozvoljenim stvarima. Zlato
23. mart - 1. džumade-l-ula

40

i srebro nisu jedini ovosvjetski ukrasi (užici), zbog kojih bi se oni, koji ih nikada nisu posjedovali, mogli osjećati manje vrijednim ili uskraćenim, naprotiv, oni su samo jedan sitni djelić u širokom i raznolikom spektru ovosvjetskih užitaka (dobrota, blagodati), koji, sukladno Božijim nepromjenjivim zakonitostima, nikada neće biti jednako dostupni svim ljudima, zato bi njihova zabrana, pod spomenutim izgovorom (saosjećanje sa drugima), zapravo značila zabranu svih tih užitaka. Ova se vrsta argumentacije, u teoriji šerijatskog prava, naziva ilzamul-hasmi bi-l-hudžeti, dokazivanje vlastitog stava protivničkim argumentima (pobijanje protivničkih tvrdnji njegovim vlastitim argumentima). Jedan dio islamskih učenjaka razlog zabrane jedenja iz zlatnog i srebrenog posuđa vidi u lošim društveno-etičkim posljedicama koje ono proizvodi, od kojih su, svakako, najgore: rastrošnost (rasipništvo), uobraženost (oholost) i hvalisavost. Iako na prvi pogled djeluje da je to tako, dubljom analizom doći ćemo do sasvim suprotnih rezultata. Naime, da bi se određeno svojstvo moglo okarkterizirati kao zakonski razlog norme, potrebno je da zadovoljava, za to, predviđene uvjete, među kojima je posebno važna njegova konzistentnost

(ittirad)7, tj. važenje norme u d svim situacijama u kojima, za nju, postoji pravni razlog. U slučaju spomenutog svojstva (rastrošnosti i uobraženosti) ne može se govoriti o konzistentnosti, iz prostog razloga što je ono prisutno i kod drugih vrsta skupocjenog posuđa, a koje, za razliku od zlatnog i srebrenog posuđa, nije samo po sebi zabranjeno. Pitanje posuda (posuđa) možemo posmatrati kroz prizmu još jednog važnog usulskog principa, a on je princip izvorne dopustivosti (ibaha). a Prema ovome principu sve stvari su, u osnovi, dopuštene (dozvoljene), osim onih za koje postoji konkretan (specijalan) dokaz da su zabranjene. U konkretnom slučaju, to bi značilo da su sve vrste posuda (p p (posuđa), dozvoljene ) j za upotrebu, u Šerijatom dozvoljene svrhe, bez obzira na vrstu materijala od kojeg su napravljene, izuzev zlatnih i srebrenih posuda i posuda koje su korištene za konzumiranje alkohola i pripremanje svinjskog mesa ili hrane koja sadrži sastojke svinjskog porijekla8, jer za ovo dvije vrste postoji specijalan dokaz zabrane.
23. mart - 1. džumade-l-ula

Uživanje u zlatu i srebru, svili i kadifi, i drugim, na ovom svijetu, djelimično ili potpuno zabranjenim ukrasima, rezervirano je za vjernike na budućem svijetu, kao nagrada za njihovu strpljivost i bespogovorno izvršavanje Božijih naredbi i propisa.

Propisi

1. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “...one pripadaju njima (nevjernicima) na ovom, a vama na budućem svijetu’’, jasna su indicija da se ovdje radi o zabrani najvišeg ranga (haramu, tj. djelu kojeg je Zakonodavac imperativno zabranio i od čijeg činjenja se mora kategorički sustegnuti), a i ne pokuđenom djelu (mekruh), h jer samo nešto što je strogo zabranjeno, može u isto vrijeme biti uskraćeno vjerniku, a dostupno nevjerniku, ili dostupno nevjerniku na ovom, a vjerniku na budućem svijetu. Zlatno i srebreno posuđe, u tom pogledu, nisu izuzetak. Naime, postoje i druge stvari p j g koje su, u Šerijatu, tretirane na sličan način, kao što su vino, svila i zlatni nakit, ali i drugi zabranjeni ukrasi. Allah, dželle šanuhu, u suri Muhammed, kaže za vino: Zar je Džennet, koji je obećan onima koji se Allaha boje - u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeđenog i gdje ima voća svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova - zar je to

41

isto što i patnja koja čeka one koji će u vatri vječno boraviti, koji će se uzavrelom vodom pojiti, koja će im crijeva kidati! 9 2. Gornji propis podjednako se odnosi na male i velike posude, malu i veliku količinu i sve vrste hrane i pića. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, u drugom hadisu, pojasnio da se njegova zabrana, ima sprovesti u potpunosti i bez oklijevanja, upotrijebivši pri tome glagol idžtenebe10, čija su glavna e značenja: biti daleko od nečega Uopćavanjem (udaljiti se), ignorirati, pospecijalnog duzeti mjere zaštite i biti kraiskaza, ne janje oprezan11. Za onoga ko samo da je djelimično ostavio grijeh, ili odstupamo se djelimično distancirao od od izvorne Božije zabrane, ne može se reći Poslanikove, da se udaljio (idžtenebe) od gri- sallallahu alejhi e jeha, niti da ga je ignorirao, niti ve sellem, da je prema njemu bio oprezan. poruke, nego 3. Dozvola upotrebe zlati ljudima, u nog i srebrenog posuđa u druodređenoj ge svrhe (čuvanje dragocjenmjeri, sužavamo krug osti i sl.), koje nisu navedene dozvoljenih u ovome hadisu, a što se, stvari, a da nedvojbeno, može razumjeti za to nemamo iz same jezičke forme koju je valjanog Poslanik, sallallahu alejhi ve argumenta. sellem, upotrijebio u ovom hadisu. On je rekao “nemojte jesti ni piti’’, a ne “nemojte ih koristiti’’, čime je, sasvim je

vjerovatno, htio napraviti distinkciju između različitih vrsta upotrebe zlatnog i srebrenog posuđa, onih dozvoljenih i zabranjenih. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, bez ikakve dileme, bio najbolji poznavalac arapskog jezika i njegovih specifičnosti, posjedovao je najbolje govorničke vještine, u potpunosti je vladao pojmovima i njihovim značenjima, tako da se nije moglo desiti da upotrijebi jedan izraz a njime ne želi njegovo specifično značenje, nego nešto

sasvim drugo. Uopćavanjem specijalnog iskaza, ne samo da odstupamo od izvorne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, poruke, nego i ljudima, u određenoj mjeri, sužavamo krug dozvoljenih stvari, a da za to nemamo valjanog argumenta. Da je ovakvo razumijevanje ispravno, dokazuje i povod, kojim je Huzejfa, radijallahu anhu, izgovorio ovaj hadis, a kojeg smo naveli na samom početku. Iz njega se jasno vidi da je Huzejfa, radijallahu anhu, posjedovao srebrenu posudu, kao i to da je razlog njegovog žestokog nastupa bio insistiranje dvorskog predstojnika na posluživanju iz srebrene posude, a ne taj što je koristio srebrenu posudu12.

Bilješke
1 - Prijevod značenja, Muhammed, 12. 2 - Prijevod značenja, Ibrahim, 7. 3 - Prijevod značenja, El-E’araf, 32. 4 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/143., 144. 5 - Iz današnje perspektive ovo obrazloženje se čini potpuno besmislenim, s obzirom da se većina današnjih kovanica (novčića) proizvodi od slitina, legura (smjese dvaju ili više metala, a može sadržavati i nemetale), a ne od zlata i srebra. 6 - Upotreba zlatnog nakita dozvoljena je ženama a zabranjena muškracima, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Zlato i svila su dozvoljeni ženama, a zabranjeni muškarcima.” (Tirmizi, 1720.; Nesai, 5148.; Ahmed, 4/392. Tirmizi je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim). 7 - Ostali uvjeti su: munaseba (saobraznost i usklađenost sa normom), indibat (konstantnost), zuhur (lahka uočljivost), teaddi (tranzitivnost) i ademu-l-ilgai (da nije anulirano do strane Zakonodavca). Pogledaj: Šerhu-l-kevkebi-l-munir, Tekijjuddin Ebulbeka el-Fetuhi, Šurutu-l’ille ‘inde-l-usulijjin, Salim Ogut, magistarska disertacija. 8 - U vezi sa ovim postoji posebna predaja u kojoj se navodi da je Ebu-S’alebe el-Hušeni, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, živimo u području kojeg pretežito nastanjuju ehlukitabije, da li nam je dozvoljeno da se služimo njihovim

posuđem?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je odgovorio: “Nemojte jesti iz njihovih posuda, osim ako ne budete imali drugih, ali ih u tom slučaju, prije upotrebe, operite vodom.’’ (Buharija, 5847.; Muslim, 1930.). U to vrijeme uglavnom su korištene posude napravljene od drveta i kože, i postojala je velika vjerovatnoća da se tragovi nečistoće (svinjskog mesa) zadrže na posudi i nakon pranja, ili dospiju u njihovu unutrinu, tako da je to zahtijevalo dodatne mjere opreza, na koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio ukazati ovim hadisom. Sa današnje vremenske distance, ove mjere se čine bespotrebnim, budući da su takve vrste posuđa gotovo u potpunosti izbačene iz upotrebe i zamijenjene posuđem sa kojeg je veoma jednostavno i lahko uklonuti ostatke hrane, a koje su izrađene od takvog materijala i na način da ne zadržavaju i ne upijaju hranu i tekućinu. Jedini aspekt na koji bi se mogao primijeniti ovaj hadis u današnjim okolnostima jeste upotreba posuđa na kojem su jasno vidljivi tragovi i ostaci onih vrsta hrane koje se po islamu strogo zabranjene. Takve posude je dozvoljeno koristiti tek nakon što ih dobro operemo. (Detaljnije o ovome pogledaj: Šerh-bulugu-l-meram, Salih ibn ‘Abdul’aziz Alu-šŠejh, 1/68.). 9 - Prijevod značenja, Muhammed, 15. 10 - Muslim, Knjiga o vrlinama, Poglavlje o poštivanju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, br. 1337. 11 - http://www.almaany.com 12 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/146.

23. mart - 1. džumade-l-ula

42

Razmišljanja
Vapaj jednog mladog života

Heroina Palestine
Reachel Corrie je možda otišla sa ovoga svijeta, ali iz Palestine zasigurno nikada otići neće, kao ni iz srca svih onih koje istinski boli nepravda
ko želite provjeriti stanje Ummeta danas, ovdje, u Bosni i Hercegovini, onda to najlakše možete učiniti logovanjem na facebook i pretraživanjem islamskih stranica. Svašta ćete pronaći, što lijepog, što manje lijepog. Ima mjesta koja zaista šire dawu onako kako to treba da se radi, a ima i onih koji pak, misleći da šire dawu, zapravo šire fitnu. A ima i onih trećih, mudžahedina na riječima, ili lakše rečeno “facebook mudžahedina”. Takvi su svakodnevno u džihadu, napadajući, maltretirajući, izdavajući sopstvene fetve, proglašavanjem vjernika nevjernicima i slično. I tako, dok se sirijska zemlja natapa krvlju, palestinska djeca umiru, a somalijska djeca svakodnevno zauvijek sklapaju oči, zbog nedostatka hrane i pića naši mudžahedini raspravljaju o naizgled važnim pitanjima koja se tiču cijelog Ummeta, poput bespotrebnog proglašavanja ljudi nevjernicima, na osnovu boje marame, dužine brade i sl. Paralelno sa našim ovakvim životom, postoje životi drugih ljudi, koji kad se bore za dobro, onda se doslovno bore za dobro. Postoji ljudi koji žele nešto promijeniti. Svojim mladim životima žele istaći istinske vrijednosti, žele naglasiti pravo na život, na slobodu, na ognjište. Postoje ljudi koji se bez bilo kakvih političkih interesa žele boriti protiv nepravde, svojim rukama, razumom, a ponekad, i svojim životima. Negdje daleko, u ruševima, krvi i dimovima Palestine, postoje mlade osobe koje svom snagom stoje ispred cionističkih zločinaca i apeluju na to da stanu, da već jednom prestanu i puste nedužne ljude da žive. Nažalost, danas niko ne bi napravio emisiju o njima. Danas je bitnije sve muslimane proglašavati “vehabijama”, širiti propagandu islamofobije, sprječavanja zaposlenja muslimanki, širiti naslje nad muslimanima na ulicama, u prevoznim sredstvima itd. Jedna od dobrih mladih ljudi, koji su spremni spakovati kofere i otići na mjesto koje podsjeća na najgore horor filmove,

A

njihov dolazak ništa bitno nije promijenio: porodice i dalje ostaju bez kuća, djeca umiru, krv natapa zemlju. Iskrenost i dobro srce ovih ljudi ide dotle da im se javio osjećaj sudjelovanja u uništavanju Palestine. Dobro srce i iskrenu namjeru Reachel Corrie sačuvala je do zadnjeg dana svog života. Poginula je surovom smrću, tako što ju je izraelski buldožer svjesna da u ruševinama Gaze može da pregazio dok je uzaludno mahala i mookonča i njen život, što se naposlijetku i de- lila da stane, da ne uništi još jedno pasilo bila je i Reachel Corrie. Rođena je 10. lestinsko naselje. Preselila je usljed teških aprila 1979., a poginula 16. marta 2003., fraktura kostiju glave. Sam njen čin, i sa svojih 23 godine. Bila je najmlađa od čin divljaka koji su okončali ovaj mladi troje djece Corrie, i još kao dijete imala je život ne zahtijeva nikakvu dodatnu priču. natprosječan osjećaj za pravdom, za nasto- Može nas podstaknuti samo na jedno, na janjem da svijet bude jedno dobro i sigur- razmišljanje o tome koliko zaista doprino mjesto. Zato se godinama nosimo mi, muslimani, Boškasnije priključila Internacionjaci, jačanju našeg Ummeta, nalnom pokretu za solidarnost A mi, mi i dalje koliko zaista pomažemo našoj ISM, gdje je, u jednom od raspravljamo braći i sestrama širom svijeta. projekata otputovala u Gazu. o nebitnim Reachel Corrie je možda otišReachel i aktivisti su kampovali stvarima, o la sa ovoga svijeta, ali iz Paleu šatorima na područjima disitnicama stine zasigurno nikada otići rektne paljbe, a zločincima nije koje slabe neće, kao ni iz srca svih onih ionako krhke bilo važno ni ko su, ni kako koje istinski boli nepravda. međuljudske djeluju, pa je mnoštvo metaka A mi, mi i dalje raspravodnose, a bilo ispaljeno i u pravcu njiholjamo o nebitnim stvarima, o možda baš vog šatora. U isto vrijeme, kod sitnicama koje slabe ionako sada, u Siriji napaćenog palestinskog narokrhke međuljudske odnose, a muče neku da počela se javljati sumnja u možda baš sada, u Siriji muče novu Reachel iskrene namjere ovih mladih neku novu Reachel Corrie, Corrie, dok ljudi. Vremenom, sumnja je dok se potoci muslimanske se potoci prošla i Reachel i ekipa su žikrvi pretvaraju u rijeke. Ne muslimanske vjeli u kućama Palestinaca. U moramo se spakovati i otpukrvi pretvaraju jednom od intervjua mlada aktovati, možemo za trenutak u rijeke. tivistica je izjavila da se osjećaju “zalediti” dunjalučke sitnice, pomalo pasivno, odnosno da uzdignuti ruke i doviti.

23. mart - 1. džumade-l-ula

43

Knjige
“100 najvećih bitaka” (koje su promijenile svijet; od Kadesha do danas), (I dio)

Nakon što je primijetio da su mu šanse protiv muslimana slabe, on prebacuje karavan u Mekku, i tamo postaje jedan od organizatora pohoda protiv muslimana Medine. Mekkanska (mušrička) vojska sa oko 1.000 ratnika upućuje se u pravcu Medine i dolaze do pred Bedr, do kojeg su muslimani već prije stigli i zauzeli bunare, a ostatak zatrpali, što im daje dodatnu prednost

Od Bedra do Carigrada
Nakon nekoliko neuspješnih napakraljevinu Izrael u kojoj smije da vlada samo njihov Bog. Rimu, kojem je po- da, Rimljani prodiru u hram i spaljuju slije smrti cara Nerosa i još četiri druga ga. Stari grad zauzimaju nakon sljedećih vladara u istoj godini trebalo vremena 18 dana provedenih u potrebnim pripreda se stabilizuje, ponovo uspostavlja mama, a posljednji branioci se predaju. kontrolu i vlast nad većinom Judeje. Desetog augusta Titus ulazi u JeruZa osvajanje Jerusalema je zadužen salem, preostale građevine se ruše, a Vespasians, Titusov sin, kome su na preživjeli masakriraju i porobljavaju. raspolaganje stavljene četiri legije i ve- Ben Levi se doživotno zatvara, a nad liki broj ratnih sprava i oruđa. Grad su Simonom se izvršava smrtna kazna. branili Celoti pod komandom Ben Le- Od glamuroznih utvrda ostala su samo vija i Eleasara s jedinicama iz Idumeje tri tornja i jedan dio zida. Titus plovi za (južni dio Judeje koji još nije pao pod Caesareu, s bogatim ratnim plijenom i rimsku kontrolu), i ne manje od 10.000 zarobljenicima, a rimske vlasti planiraratnika Simona Ben Jonasa iz Galileje. ju zauzimanje posljednjih ustaničkih Stanje u gradu je brzo postalo kritič- utvrđenja. no, ne samo zbog nejedinstva vojnih zapovjednika već i zbog toga što su Masada (73.) se u to vrijeme u Jerusalemu nalazili hodočasnici iz čitave okoliPoslije osvajanja Jerune. Hodočasnici ne žele da salema i glavnih ustaničpomjere praznik HasmoneU julu 717. kih uporišta Herodiuma i reja, uprkos ratnom stanju i počinje pohod, Maherusa, jevrejski pobuopasnosti koja prijeti. opremljen njenici su u svojim rukajednom flotom ma držali samo još utvrdu Opsada i zauzimanje i velikom Masada. Utvrda se nalazi Jerusalema vojskom pod u blizini Mrtvog mora, na komandom brdu visine 500 metara koje U aprilu 70. Rimlja- Maslama koji je su okruživale nepristupačni uspostavljaju totalnu bio Sulejmanov ne litice i kanjoni. Samo opsadu grada, koji mogu brat (Halifa od područje unutar utvrde je napasti samo iz pravca sjeDamaska), na plodno, ima dosta razervoavera i zapada, dok su ostale Carigrad. ra s vodom a ostave su pune strane zaštićene neprohodhrane. U oružarnicama nim kanjonima. Deseta, ima oružja za 10.000 ljudvanaesta i petnaesta ledi, pored toga raspolaže se gija zauzimaju položaje sa sa dovoljno metala za prokojih katapultima nanose velika ra- izvodnju i popravke oružja. U utvrdi zaranja zaštitnim utvrdama. Deseta se nalaze pripadnici radikalne jevrejlegija se nalazi na “Uljnom brdu”. ske zajednice “Sirijci”, njih oko 1.000 Nakon 15 dana Rimljani su uspjeli pod zapovjedništvom Eleasara. Na da probiju treći (vanjski) zid i da za- putu prema Masadi maršira deseta leuzmu Novi grad (Bezetha). Jevrejski gija pod komandom Flavius Silva. On branioci se povlače iza drugog za- naređuje gradnju zida oko utvrde na štitnog zida. Nakon sljedeća 4 dana visoravni, kojim želi da izoluje utvrdu, pada i drugi (srednji) zid, a rimske i uz pomoć zemljanih “talasa” gradi trupe zatrpavaju kanale koji se nala- kosu površinu preko koje želi da dođe ze pred prvim odbrambenim zidom. do samog utvrđenja. Preko te zemljane Jedinice pod komandom Titusa kosine prebacuju pokretni toranj širok prave četiri pokretne rampe kojima i visok 25 m, obložen metalnim plodolaze do utvrde Antonia u blizini čama. Na tornju su također katapulti, hrama, međutim, Jevrejima polazi koji imaju zadatak da branioce primoza rukom da ih unište. Titus dalje raju da budu u stalnom zaklonu. Ponaređuje da se grad izolira branom red tornja, na rampu je prebačen i ureukupnog obima 7 km i da se naprave đaj za probijanje jakih zidova. Sudbina sljedeće dvije rampe, također u blizi- branioca u Masadi je zapečaćena i prini utvrde Antonia. je nego padnu u ruke kao zarobljenici,
23. mart - 1. džumade-l-ula

Autor: Paolo Cau, izdavač “Kaiser” Prijevod s njemačkog: Edin Mešanović Jerusalem (70.) Palestini je Rimska imperija konfrontirana s narodom koji i poslije “zvanične” pobjede ne želi da odustane i neumorno nastavlja borbu protiv pobjednika. Otpor Hebreja za rimske legije predstavlja teške borbe i poniženja, a reakcija Rima je kako na političkom, tako i na vojnom nivou - zastrašujuća. Vladavina Rimljana u Judeji počinje oko 63. (prije Isaa, a.s.), kada Pommpeus za vrijeme republike osniva carstvo, koje je zatim pod carom Augustom pripojeno provinciji Siriji. Odnosi između jevrejskog stanovništva i rimskih vlasti su veoma napeti, tako da 66. (poslije Isaa, a.s.) dolazi do nasilne pobune protiv pohlepnog rimskog prokuratora Gessius Florusa, kome je potčinjeno stanovništvo bilo najblaže rečeno odvratno. Ustanak se raširio na čitavu Palestinu i zatječe Rimljane potpuno nepripremljene, a završava se njihovim porazom. Pobuna je podstaknuta od strane Celota, ortodoksnih Jevreja, koji ne priznaju vlast Rima i žele nasilno da uspostave

U

44

ili još gore kao robovi, Eleasar svojim vojnicima preporučuje samoubistvo. Zajednica donosi odluku da njih deset pobiju sve ostale, a na kraju da izvrše samoubistvo. Poslednji preživjeli treba da zapali sve što je ostalo prije nego što se ubije. Međutim, hrana ostaje netaknuta; Rimljani trebaju ovim činom da znaju da se kolektivno samoubistvo nije desilo zbog nestašice hrane. Sljedećeg jutra legionari preko rampe ulaze u zapaljenu utvrdu i tamo pronalaze dvije preživjele žene koje su se sakrile i uspjele da spase i svoju djecu. a Strategije Jevrejskog ustanka Kada je u pitanju Jevrejski ustanak protiv Rimljana, može se zapaziti jedan vrlo važan detalj. Naime, za razliku od svih porobljenih naroda, Jevreji i nakon predaje javnih struktura i ustanova pobjednicima nastavljaju borbu protiv okupatora, što je Rimljanima bilo novo i strano. Jevrejski ustanak se vodio svim mogućim načinima i sredstvima. Posebnost je i u tome što pripadnost monoteističkoj religiji stvara poseban osjećaj nacionalnog identiteta po kojem se njeni pripadnici prepoznaju, i na osnovu čega su bili spremni na jedan totalni rat. Naprimjer, od pasivnog otpora protiv vlasti pa do javnih demonstracija, od napada protiv predstavnika cara pa do oružanih napada na skladišta oružja i na garnizone rimske vojske, od korupcije prema guverneru do prebjega Celotima u brda i u pustinje, od kidnapovanja bogatijih radi otkupnine ili da bi se pustili politički zatvorenici, pa do ubistava Rimljana ili jevrejskih kolaboratera. Jevreji su sebi stvarali iluzije da će im se u ustanku pridružiti i Partheri. Međutim, u to vrijeme je moć Parthera bila u opadanju i oni su iskoristili jevrejski pokret za sopstvenu korist. Na žilavi otpor Jevreja, Rimljani odgovaraju krajnjom brutalnošću, i može se reći da su od svih porobljenih naroda jedino Jevreji rizikovali da kao narod budu totalno uništeni. Bedr (624.) Sukobi, pa čak i ratovi spadaju u historiju raznih naroda i religija. 622. godine (po Isau, a.s.), u godini Hidžre, posljednji Allahov, s.w.t., poslanik Muhammed, s.a.v.s., zajedno sa Ebu Bekrom, r.a., i vodičem napušta Mekku i odlaze u pravcu Jesriba. Nakon njihovog dolaska, Jesrib dobija naziv Medina što u prijevodu s arapskog znači (Poslanikov) Grad. Nužnost za prehranom stanovnika

grada Medine, kao i sve veće razlike Carigrad (717.) između muslimana i pripadnika raPojavom islama Arapi izlaze iz znih politeističkih religija (mušrika), završava u nadolazećoj konfrontaciji. granica svojih domovina. Oni osvaVeliki karavan Abu Sufjana, jednog jaju Siriju i Perziju i zauzimaju Alekod kurejšijskih vođa, prijeti da padne sandriju u Egiptu. Zatim opremaju u ruke Muhameda, s.a.v.s., i musli- f lotu kojom napadaju brodove iz Camana. Nakon što je primijetio da su rigrada, ostrva u Egejskom moru, i mu šanse protiv muslimana slabe, on sam glavni grad Bizantije, Carigrad. prebacuje karavan u Mekku, i tamo U julu 717. počinje pohod, oprepostaje jedan od organizatora pohoda mljen jednom f lotom i velikom vojprotiv muslimana Medine. Mekkanska skom pod komandom Maslama koji (mušrička) vojska sa oko 1.000 ratnika je bio Sulejmanov brat (Halifa od upućuje se u pravcu Medine i dolaze do Damaska), na Carigrad. Jedan dio pred Bedr, do kojeg su muslimani već vojske se nalazi kod Adrianopela, u prije stigli i zauzeli bunare, a ostatak pripravnosti, da bi mogao da zaustazatrpali, što im daje dodatnu prednost. vi mogući napad Bugara, koji su koTrojica mušričkih ratnika približavaju mšije i saveznici Bizantinaca, a drugi se muslimanskim borcima i izazivaju ih dio vojske opsjeda grad. Flota blokira na dvoboj. Na izazov odgovaraju troji- Bosfor i Dardanele: grad je odsječen. ca Medinlija (ensarija), što mušrici od- U carigradskoj luci se nalaze mnobijaju i traže nekog od muhadžira. Na gobrojni brodovi opremljeni ciPoslanikovu, s.a.v.s., naredbu istupaju jevima pomoću kojih se može da hazreti Hamza, r.a., Poslanikov, s.a.v.s., ispaljuje zapaljivo i ljepljivo goamidža, hazreti Alija, r.a., Poslanikov, rivo, desecima metara daleko, u s.a.v.s., rođak i zet, i ashab Ebu Ubejde, Evropi poznato kao “Grčka vatra”. r.a., i završavaju borbe u svoju korist, Car Leo treći od Izaurije, kojeg je s tim da je Ebu Ubejde, r.a., bio teško vrijeme služilo (tri mjeseca je sniranjen i nakon nekoliko dana je prese- jeg prekrivao zonu opsjedanja), lio. Dolazi do sljedećih dvouspijeva da potisne muboja iz kojih se razvija bitka. slimansku vojsku nazad, Iako su muslimani pod zaVladavina desetkujući njihovu f lopovjedništvom poslednjeg Rimljana u tu i porazivši vojsku. On Allahovog, s.w.t., poslanika Judeji počinje poziva Bugare u pomoć, i Muhammeda, s.a.v.s, brojali oko 63. (prije u godini poslije s pojačasamo trećinu od broja mušričIsaa, a.s.), kada njem od 22.000 vojnika, kih boraca, porazili su zdruPommpeus potiskuje muslimansku žene mušričke snage i odniza vrijeme vojsku nazad s poluostrva. jeli veoma važnu pobjedu. republike Prvi veliki pokušaj muPobjeda na Bedru pokazuje osniva carstvo, slimanskog prodora je zada Muhammed, s.a.v.s., nije koje je zatim ustavljen. Evropa je spabio samo vjerski vođa, nego pod carom šena, ali ostaje stoljećima da ima karakteristike jedne Augustom izolirana i zatvorena u karizmatične ličnosti. pripojeno sebe. provinciji Siriji.

23. mart - 1. džumade-l-ula

45

Duplerica
Društvena mreža FACEBOOK

Kada tražiš mahane,
upotrijebi ogledalo a ne dvogled
među Bosancima i Hercegovcima sve je više korisnika društvene mreže Facebook. Na različite načine se koristi ova društvena mreža. Neki su tu radi upoznavanja, neki radi razmjene iskustava i podataka, neki radi plasiranja obavještenja, nekima je ovo dobra mogućnost komuniciranja sa rodbinom i prijateljima, neki su tu radi mogućnosti reklame, a neki jednostavno žele da sa drugima podijele svoja razmišljanja, svoje stavove i slično... U ovom broju donosimo izbor nekoliko zanimljivih statusa korisnika facebooka.  

I

23. mart - 1. džumade-l-ula

46

23. mart - 1. džumade-l-ula

47

Kutak za islamsku omladinu
U.G. “Vatan”

Posjeta dolini heroja - da se ne zaboravi Ljutočka dolina D
ana 18.03.2012. članovi udruženja “Vatan” sa simpatizerima organizirali su marš kroz predjele poznate Ljutočke doline, gdje su imali priliku upoznati nekoliko lokacija od historijske i nacionalne važnosti za našu omladinu. Posjetili su mezare i šehitluke šehida koji su svirepo ubijeni i bacani u jamu Bezdana u toku agresije na BiH 1992. godine. Održan je historijski čas članova koji su prenijeli svoja lična iskustva prisustvujući kao dječaci tim zločinima počinjenim na prostorima Ljutočke doline. Nakon obraćanja i bratske dove na mezarima, prva relacija je bila okupljanje p j j pj j i zbor kod domaćina u Ćukovima Ramiza Dedića, koji je dočekao goste tradicionalnim gostoprimstvom muslimana ovih krajeva. Nakon upoznavanja i kratkog muhabeta, krenulo se na sljedeću kotu prema granici sa Hrvatskom do ostataka poznate Kulenovića kule iz Osmanskog perioda kada je Bosna bila u sastavu moćnog

Islamskog carstva. Tu se kolona na kratko ulogorila i organizovala zajednički ručak i predah…Zatim smo se uputili preko visoravni i brda, kojom su inače izbjegli žene i djeca ovih krajeva u ratnom periodu, prema našem krajnjem odredištu. Uz kratki predah prenešeni su utisci koji su ostali utisnuti u sjećanjima naših omladinaca, kada su danima opkoljeni, na ovim brdima, okruženi agresorima, po kiši i hladnoći, nastojali da se probiju prema predjelima oslobođene teritorije. Tada su mnogi ostali, zauvijek se sjećajući, bez mnogih članova svojih porodica. U šutnji i pod utiscima ostavljenim na srcima, p povorka je nastavila svoj put spuštajući se prema dolini i j jp p j p mjestu zvanom Štrbački buk. Nakon dolaska na predivno mjesto i vodopade rijeke Une koji su izmamili vedrinu i raspoloženje kod učesnika marša, organiziran je zajednički podne-namaz i odmor poslije koga je ukazano na potrebu i obavezu stalnog zahvaljivanja Stvoritelju i Gospodaru svega što nas okružuje. Uz poglede na ove predivne krajeve iz usta su se samo tiho čule riječi … subhanallah….

U.G. “Solidarnost” - Posjeta samohranoj majci u Čavkićima kod Bihaća

Da mi mama kupi mesa, čokoladu i jednu bombonu udruženja “Solidarnost” su svojih sredstava mesa, čokoladu Aktivisti kojapaket humanitarneteškim odsamohranoj maj- Tu želju smo joji pripremili pomoći jednu bombonu”. ci Midžić, živi u izuzetno uvjetima, nezaposlena i kao podstanar. Stariji sin Izet je učenik 8. razreda a kćerka Izeta dogodine kreće u školu. Odnijeli smo joj odjeću, prehrambene artikle, higijenske potrepštine i slatkiše za Izetu koja je imala veliku želju “da mi mama kupi Sarajevo ispunili. Da Allah nagradi sve koji su učestvovali u ovoj akciji.

Seminar “Islamski pokreti”
P
roteklih dana u prostorijama Nedwe održan je seminar na temu “Islamski pokreti”. Seminar je organizovala Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport- AKOS, a prisustvovala su 43 učesnika, od toga 4 iz Zenice i 39 iz Sarajeva. Ovaj događaj je trajao od 09:30h. do 16:00h. Predavači su bili: dr. Ahmet Alibašić, mr. Dževad Hrvačić i mr. Muharem Adilović. Ova, uvijek aktuelna tema, je privukla veliki broj posjetitelja. Predavači su na krajnje objektivan način i argumentirano iznijeli osnovne podatke o pokretima koji su aktuelni u našem društvu, te metodama i sredstvima njihovog djelovanja. S obzirom da su predavači bili kompetentni da govore o ovoj temi, smatramo da je seminar bio itekako uspješan što potvrđuju i komentari učesnika. Tematika o islamskim pokretima je itekako osjetljiva i naše društvo jako malo zna o tome. Zbog toga smo i osjetili potrebu da ponudimo našem društvu relevantne informacije o tome i nadamo se da će ovaj

seminar biti jedna stepenica više ka boljem i tolerantnijem društvu. “Zajedničkim snagama, na temelju univerzalnih vrijednosti, odgojimo generaciju budućnosti!”

23. mart - 1. džumade-l-ula

48

Mladi muslimani

Princip ljubavi prema ummetu, princip poštovanja i neulaženja u razilaženja te princip neosuđivanja bilo koga subotu, 17. marta Konferencijskoj sali Centra za edu- hafiza u ramazanu je sa tog predavanja U“Mladi imuslimani”uodržana je konferencija omladinskih Kako izaći iz ovoga,kojinikogovorio tako dastazeućismatra hafiz kaciju istraživanje NAHLA, a u organizaciji Udruže- izađeš sa uvjerenjem da ko nije hafiz neće u Džennet. nja samo na dugoročne
nevladinih organizacija. Riječ je o redovnoj konferenciji koju već nekoliko godina organizira naše Udruženje. Ove godine održana su dva predavanja uz diskusije, a prezentiran je i rad Udruženja “Prosvetitelj” iz Srebrenice. Predavači su bili doc. dr. Ahmet Alibašić sa temom: “Islamsko djelovanje u pluralnom društvu”, te mr. sci. hfz. Kenan Musić sa temom: “Islamski pokreti – Između teološkog formalizma i suštinske duhovnosti”. Na početku svog izlaganja hafiz Musić osvrnuo se na naslov teme koja mu je ponuđena, a koja glasi “Islamski pokreti – između teološkog formalizma i istinske duhovnosti”, naglašavajući da u islamu nema teologije, jer mi nemamo nauku o Bogu, te kada govorimo o istinskoj duhovnosti da i tu možemo naići na probleme u smislu da u jednom gradu pripadnici dva tarikata će se razići oko toga čija duhovnost je istinska. Druga stvar koju je potencirao hafiz Musić jeste neznanje, koje je nažalost dobro prisutno kod nas, pojedinačno, u okviru organizacija koje se referiraju na islam, te čak i unutar IZ. Islam nije naše tumačenje i naše viđenje islama. I naveo je nekoliko primjera kojima je prisustvovao, npr. predavanje jednog OKC “Atis” Musić. A ovo će se ostvariti kroz tri principa, tri smjernice: Princip ljubavi prema ummetu; Princip poštovanja odnosno, neulaženja u razilaženja; Princip neosuđivanja bilo koga., tj. poštovanje privatnosti drugog. I za kraj hafiz Musić je naglasio četiri stvari koje mora imati svaki pojedinac i organizacija koja se referira na islam ili je islamska zajednica, a to su: kvalitet, kontinuitet, konzistentnost, kreativnost.

Multimedijalni godišnji izvještaj OKC-a “Atis” za 2011. godinu

U

multimedijalnom godišnjem izvještaju Omladinskog kulturnog centra “Atis” iz Sanskog Mosta predstavljena su najznačajnija dostignuća i rezultate ovog centra. “Nezahvalno bi bilo isticati bitnost bilo koje realizirane aktivnosti, međutim, posebno nas čini ponosnim uspjeh naše multimedijalne produkcije, socijalnog odsjeka, kao i naša saradnja sa drugim udruženjima i institucijama. Nakon zahvale Uzvišenom Allahu, sa čijom podrškom se upotpunjuje svaki plemenit posao, zahvalnost dugujemo i dobrim ljudima, našim donatorima i svima koji su bili uz nas i podržavali nas svojom riječju, donacijom ili vlastitim angažmanom”, kažu u upravi ovog centra. Za detaljniji pregled ovog multimedijalnog godišnjeg izvještaja Omladinskog kulturnog centra “Atis” posjetite sljedeći link na internetu: http://

nasevijesti.com/video-sadrzaj/3479-video-multimedijalni-godisnji-izvjestaj-okc-a-atis-za-2011-godinu. html

23. mart - 1. džumade-l-ula

49

Zločin
Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom
Pripremio: Ramiz Hodžić

Prodali ih za po 500 njemačkih maraka i kamion deterdženta kamion deterdženta
ništvo, naročito na muslimansko stanovništvo opštine Foča. Na kraju, Zelenović je priznao da mu je bila poznata činjenica da su u toku oružani sukob i široko rasprostranjen ili sistematski napad na nesrpsko, prije svega muslimansko, civilno stanovništvo, kao i činjenica da je on postupao u okviru tog napada i da mu je doprinio. Zelenović se izjavio da je kriv za podržavanje i pomaganje krivičnog djela silovanja FWS-75 i za silovanje FWS-87 kao mučenje i silovanje kao zločine protiv čovječnosti (tačke 5 i 6), za saizvršenje silovanja FWS-87 i dvije neidentifikovane žene, za trostruko silovanje FWS-75 i trostruko silovanje FWS-87 kao mučenje i silovanje kao zločine protiv čovječnosti (tačke 13 i 14). Dragan Zelenović se izjasnio krivim i za silovanje kao zločine protiv čovječnosti. Nastavljamo drugi dio svjedočenja Bošnjakinja koje se navode u ovom tekstu pod šiframa a koje je silovao Dragan Zelenović. Svjedočenje A.S. Odande je DP l odveo nju, FWS-87 i vjerojatno A.B. u jedan stan, gdje ih je predstavio dvojici vojnika s kojima im je rečeno da moraju ostati. Ne sjeća se je li i FWS-75 takođe bila odvedena tom prilikom, ni kada je tačno stigla A.B. Ta dvojica muškaraca, “Jagoš” i “Klanfa”, odveli su ih u jedan stan u zgradi “Lepa Brena” koju je identificirala na fotografiji tužilaštva. A.S. je u stanu Radomira Kovača ostala otprilike mjesec ili dva, a viđala ga je gotovo svakodnevno. Ona je spavala s Jagošem Kostićem u jednoj sobi dok je Radomir Kovač u drugoj sobi spavao s FWS-87. A.S. je pred Pretresnim vijećem ispričala kako ju je tokom prvog dana u tom stanu Jagoš Kostić natjerao da izađe s njim u grad i da ga pritom drži ispod ruke. Odvedena je u jedan kafić, a zatim vraćena u stan. U međuvremenu je Radomir Kovač očito silovao FWS-87, što joj je FWS-87 kasnije i potvrdila. A.S. je tog prvog dana takođe silovana, a to je učinio Jagoš Kostić. A.S. je ostala u stanu Radomira Kovača otprilike mjesec ili dva. Imala je utisak da je Kovač imao kontrolu nad onim što se događalo u tom stanu. Tokom svog boravka spavala je u jednoj
23. mart - 1. džumade-l-ula

rpsku stranu priče o ratnim zločinima nad Bošnjacima nastavljamo svjedočenjem Dragana Zelenovića, rođenog 12. februara 1961. u Foči, u istočnoj Bosni i Hercegovini. Prije 1992. radio je kao električar u Miljevini. Dragan Zelenović je bio pripadnik “jedinice Dragan Nikolić”, vojne jedinice u Foči koja je na početku rata bila dio TO bosanskih Srba, a od ljeta 1992. nadalje dio Vojske Republike Srpske. Zelenović je bio vojnik i, de facto, vojni policajac. “Dragan Zelenović je obavijestio Pretresno vijeće da je počeo da osjeća kajanje kad je protiv njega podignuta Optužnica 1996. godine. Međutim, tada se nije dobrovoljno predao Međunarodnom sudu. Godine 2000. ili 2001. pobjegao je iz Foče u Rusiju, gdje su ga 2005. uhapsile ruske vlasti. Odatle je 10. juna 2006. prebačen na Menunarodni sud, preko Bosne i Hercegovine. Prilikom drugog ponovnog pristupanja Sudu 14. jula 2006., Zelenović se izjasnio da nije kriv. Zatim je nastavio da osporava Optužnicu i učestvuje u postupku u skladu sa zahtjevom podnijetim u skladu s pravilom 11bis. Strane u postupku su tek 14. decembra 2006. dostavile Sporazum o izjašnjavanju o krivici i Zelenović se 17. januara 2007. zvanično potvrdno izjasnio o krivici. Zelenović se složio sa Tužilaštvom da su krivična djela i propusti koje je on počinio bili dio široko rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanov-

S

sobi s Jagošem Kostićem, dok je FWS-87 spavala u istoj sobi u kojoj i Kovač. Mogla je čuti kada je ovaj silovao FWS-87. Jagoš Kostić ju je silovao kada god je htio, oralno i vaginalno, a ona nije imala izbora nego da se pokori njegovim zahtjevima. Ponekad ju je i tukao, a jednom je zaprijetio da će je zaklati. Obje žene su morale izvršavati svaku zapovijed, jer su obojica muškaraca stalno bili naoružani noževima, puškama ili p j pištoljima. Stan j bio zaključan i vanjski je j j im svijet nije bio dostupan. Žene su morale raditi kućanske poslove kao što su čišćenje stana i pranje odjeće muškarcima, a morale su ih i služiti hranom i pićem. Svjedokinja A.S. se sjećala jednog incidenta koji nije mogla povezati s nekim određenim datumom, kada je njoj, FWS-87 i A.B. bilo naređeno da se pred Radomirom Kovačem i Jagošem Kostićem skinu do gola i kada su bile prisiljene da plešu. Nije bila sigurna jesu li bili prisutni i drugi vojnici, kao nije li FWS-75 takođe bila tamo. Radomir Kovač nije uvijek bio prisutan kada je ona silovana, ali on je pouzdano znao šta se s njom događa. Radomir Kovač je sam nikada nije silovao. Nakon mjesec dana su nju i FWS-87 odveli izvjesni “Miško” i još jedan muškarac, obojica iz Crne Gore. Kasnije je saznala da su prodane za po 500 njemačkih maraka i kamion deterdženta. Muškarci koji su ih kupili rugali su im se zbog cijene po kojoj su prodane. Prvo su ih odveli u Nikšić, a zatim u Podgoricu. Svjedočenje D.B. D.B. je u vrijeme tih događaja imala otprilike 19 godina. Ona je sestra FWS-87. Prije rata je živjela u selu Trošanj. Njeno je selo napadnuto rano ujutro 3. jula 1992. dok je ona spavala u šumi iznad sela. Nakon što je zarobljena u šumi, D.B. je odvedena u Buk Bijelu. Odande je prevezena u Srednjoškolski centar Foča zajedno sa, među ostalima, svojom majkom i sestrom, FWS-87. D.B. je u Srednjoškolskom centru Foča ostala otprilike deset ili petnaest dana. Sjeća se da je tamo vidjela vojnike kako odvode djevojke iz učionice. D.B. je posvjedočila da su na taj način izvedene FWS-87, FWS-75, FWS-50 i FWS-88.

50

Nakon tih deset do petnaest dana u Srednjoškolskom centru Foča, D.B. je odvedena u “Partizan”. D.B. se sjeća da je otprilike deset dana nakon što je (krajem jula) stigla u “Partizan”, nju i FWS-75 odande odveo j optuženi Dragoljub Kunarac, “Žaga”, kako je čula da ga zovu drugi vojnici. Njegovo pravo ime je saznala kasnije, kada joj se on predstavio. S njim je bio “Gaga”, Dragomir Vuković. Oni su u “Partizan” stigli otprilike u 20:00 sati u crvenom automobilu marke “Lada”, koji je vozio optuženi Dragoljub Kunarac. Njih dvije odvedene su u kuću u ulici Osmana Đikića br. 16, koju je prepoznala na fotografijama Tužilaštva. Po dolasku u ulicu Osmana Đikića br. 16, FWS-75 i D.B. su odmah odvedene gore, gdje je već čekalo otprilike deset vojnika. D.B. j takođe dobila utisak da su j je “Žaga” i “Gaga” imali kontrolu, a jedan joj je vojnik rekao da je optuženi Dragoljub Kunarac zapravo njihov komandant. Neki od vojnika su imali crnogorski naglasak i ona se sjetila imena nekih od njih, konkretno “Tolja” i Jure, iako se čini da je potonjem ime saznala kasnije od FWS-75 koja gaje poznavala prije rata. D.B. je nadalje posvjedočila daje razdvojena od FWS-75 i odvedena u prostoriju u lijevom uglu zgrade, da je Jure pošao za njom u sobu, skinuo joj odjeću i vaginalno je silovao. Zatim je u sobu ušao “Gaga” koji ju je takođe silovao. Na kraju je ušao jedan dječak od 15 ili 16 godina i on ju je takođe silovao. Nakon tih događaja “Gaga” joj je rekao da se otušira jer dolazi njegov komandant i zaprijetio joj je da će je ubiti ako ne zadovolji komandantove želje. Ponovio je to kada je ušao optuženi Dragoljub Kunarac. D.B je skinula hlače optuženom, ljubila ga po cijelom tijelu i zatim imala vaginalni odnos

s optuženim. D.B. je rekla da se osjećala strašno ponižena jer je morala igrati aktivnu ulogu u onom što se događalo, što je učinila ustrašena ranijim “Gaginim” prijetnjama. Imala je utisak da je optuženi znao da ona to ne čini svojevoljno, ali je odgovarajući na pitanje zastupnika odbrane dopustila da nije sigurna da li bi do tog odnosa doista došlo da ona nije preuzela neku vrstu inicijative. Nakon nekog vremena u sobu se vratio “Gaga” i pitao optuženog je li zadovoljan, obraćajući mu se kao “komandantu”, na šta ovaj nije odgovorio. Zatim su i FWS-75 i D.B. vraćene u “Partizan”. FWS-75 je izgledala užasnuto i jedva je hodala, ali očito nije rekla D.B. šta joj se dogodilo. D.B. je u svom iskazu kazala da je na dan kada je Aladža džamija dignuta u zrak ona ponovno odvedena u kuću u ulici Osmana Đikića br. 16. Tokom svjedočenja neko je vrijeme oklijevala da li je riječ bila o l. ili 2. augustu 1992., ali se na kraju po njenom mišljenju to zapravo dogodilo 2. augusta 1992. Zajedno s njom bile su FWS-87, FWS-75 i (vjerovatno) FWS-50. Dragoljub Kunarac i “Gaga” su ih odvezli crvenim automobilom marke “Lada”. Neki drugi vojnici koji su s Dragoljubom Kunarcem došli u “Partizan” nisu se vratili s njima. D.B. je takođe ispričala o ranijoj posjeti jedne žene koja se predstavila kao novinarka i rekla da u Bosni i Hercegovini radi za televiziju. D.B. je njoj ispričala šta se u “Partizanu” događa ženama, uključujući i to da ju je silovao optuženi Drago23. mart - 1. džumade-l-ula

Zatim je u sobu ušao “Gaga” koji ju je takođe silovao. Na kraju je ušao jedan dječak od 15 ili 16 godina i on ju je takođe silovao. Nakon tih događaja “Gaga” joj je rekao da se otušira jer dolazi njegov komandant i zaprijetio joj je da će je ubiti ako ne zadovolji komandantove želje.

ljub Kunarac. Taj je razgovor novinarku naljutio i uznemirio, a odgovarajući na konkretno pitanje tužioca, D.B. je izjavila da je nakon toga čula vojnike kako pričaju da je optuženi Kunarac s tom ženom bio u vezi. Istog tog dana Kunarac je došao u “Partizan” i otišao zajedno s novinarkom. Kada su stigle u ulicu Osmana Đikića br. 16, tamo je već čekalo desetak vojnika. Ona i FWS-75 morale su im pripremiti večeru. Kada je došlo do eksplozije, prozori na kući su se razbili. Neki su vojnici izašli i po povratku izvijestili da je uništena Aladža džamija. Nakon eksplozije, izvjesni “Jure” ju je odveo u jednu prostoriju na desnoj strani zgrade i vaginalno je silovao. Ostatak noći je provela s njim. Optuženog Dragoljuba Kunarca nije vidjela u kući kasnije te noći, već samo prije eksplozije kada je on došao u kuhinju u kojoj se, prije nego što je otišao, zadržao desetak minuta. Ujutro su bili prisutni samo nekoliko vojnika, FWS-75 i FWS-87. Optuženi Dragoljub Kunarac se vratio u crvenom automobilu marke “Lada” otprilike u vrijeme ručka. Kunarac i još jedan vojnik, čijeg se imena ne sjeća, su smjestili svjedokinju, FWS-87 i FWS75 u auto i odvezli ih u jedan restoran u Miljevini. Tamo je već čekao DP 3 s nekim vojnicima i djevojkama je rečeno da s njima sjednu. Nakon toga je odvedena u jednu kuću u Miljevini.

51

Zelena transferzala
Promotivna skupština BKZ-a u Luksemburgu

Bošnjačka kulturna revolucija je nezaustavljiva
U
subotu, 17. marta u Luksemburgu je održana promotivna skupština Bošnjačke kulturne zajednice. Tom prilikom okupilo se više od hiljadu Bošnjaka i Bošnjakinja, a također i zavidan broj Luksemburžana, kako bi podržali BKZ u Luksemburgu, i pozdravili govornike skupa, koji su za tu priliku doputovali iz matice Bosne, Sandžaka i Kosova. Skup je moderirao gos. Mehdija Čelebić. Prisutnima se najprije obratio gos. Faruk Ličina, predsjednik BKZ-a u Luksemburgu. Nakon njega, prisutne je pozdravio predsjednik udruženja CLAE, gos. Furio Berardi. Uslijedilo je prikazivanje skraćene verzije filma “Vjeronauka”, autora Jasmina Mulahusića. Film je jedan od prvih uspješnih projekata BKZ-a u Luksemburgu. Tretira pitanje pokušaja negiranja dijela bošnjačkog identiteta, te se osvrće i na poznatu praksu likvidiranja uglednih bošnjačkih velikana i intelektualaca. Nakon filma, riječ je uzeo gos. Sabahudin Selimović, predsjednik SHOURE, Islamske zajednice u Luskemburgu. Uslijedilo je obraćanje predsjednika BKZ-a, i ujedno prvog domaćina skupa – gos. Jahje Fehratovića, a odmah nakon njega, prisutnima se obraSandžak tio i gos. Hazbija Kalač, u svojstvu predsjednika BKZ-a Crne Gore, kao i gos. Almir Muratović, predsjednik BKZ-a za Petnjicu i Berane. U svojstvu zamjenika ministra dijaspore Vlade Republike Kosova, j j j p prisutnima se obratio gos. Ćerim Bajrami. I na kraju, najavljeno je obraćanje specijalnog gosta večeri, Glavnog muftije u Srbiji, Muamera ef. Zukorlića. Sam njegov izlazak na govornicu je predstavljao pravi spektakl, jer je propraćen gromoglasnim tekbirima iz stotina grla i gromkim aplauzom. Muftija Zukorlić je još jednom dokazao da ga je Uzvišeni Stvoritelj obdario sažetim govorom i liderskim sposobnostima. Na svaki njegov spomen obnavljanja autonomije Sandžaka, salom bi odjeknuo žestok aplauz, što samo potvrđuje da su prisutni Bošnjaci i Bošnjakinje svjesni značaja neminovnog povratka autonomije Sandžaka. Pored nadahnutih obraćanja gore navedenih izlagača, pozitivnoj atmosferi je doprijenilo i izvođenje sevdalinki na tradicionalan i vrlo originalan način, od strane Semina Rizvića iz Bosne. Njegov zadnji album sevdalinki je posvećen Sandžaku, i izašao je iz produkcije prije samo nekoliko dana, pod pokrovoteljstvom BKZ-a Luksemburga.

Novi Pazar tranzitni centar droge
N
ovi Pazar važi za jedan od najvećih “tranzitnih centara” droge koja iz Afganistana, preko Turske i Kosova odlazi na tržište bivše Jugoslavije i u zapadnoevropske zemlje. Na stotine Novopazaraca uključeno je u ovaj “posao”, a na desetine onih koji su “pali” leži po zatvorima širom Balkana i Evrope. Neki su uhapšeni i sa po 100 kilograma heroina, koji se najviše krijumčari. U novopazarskoj policiji ističu da u gradu postoje grupe koje se organizovano bave švercom droge, ali da im je teško ući u trag dok njihovi “kuriri” ne budu uhvaćeni na djelu, čak i tada vođe često ostanu neotkrivene, jer šverceri ćute i radije biraju višegodišnje zatvorske kazne nego otkrivanje cijelog lanca, zbog čega mogu i glavu da izgube, pišu beogradske Večernje novosti. j j g g g g g g p g j Najveći uspjeh policija je imala prošlog ljeta, kada je na Pešteru, u selu Čukote i na još nekoliko lokacija, pronašla laboratoriju za miksovanje heroina, oko 30 kilograma čiste droge i oko 100 kilograma paracetamola i drugih sastojaka za “ublažavanje” čistog heroina. Crna Gora

Prva generacija Sultan Fatihove medrese u Podgorici

O

ve godine Sultan Fatihova medresa u Podgorici iznjedriće svoju prvu generaciju maturanata. Medresa koja danas broji 159 učenika počela je sa radom 2008/2009. školske godine. Medresa je tada predstavljala izazov kako za prvu upisanu generaciju tako i za njene prve profesore, koji će zauzeti posebno mjesto na prvim ispisanim stranicama historije ove ustanove. Pored stručnih predmeta u medresi se izučavaju i jezici: bosanski, albanski, turski, arapski i engleski jezik. Medresa i nakon četiri godine od svog postojanja još nije oficijelno priznata i nije sastavni dio crnogorskog obrazovnog sistema, a da li će se za to stvoriti uslovi u narednom periodu, još se ne zna, kao što se ne

zna ni to da li će učenici medrese moći da upišu neki od fakulteta u Crnoj Gori. Međutim, želja većine njih je da nastave školovanje u Crnoj Gori i da dijele ista prava kao i svi srednjoškolci odnosno studenti. (www.forumbosnjaka.com)

23. mart - 1. džumade-l-ula

52

Novi Pazar

Odlučni da ne dozvole kriminalcima otimanje vakufske imovine
eliki broj vjernika okupio se u četvrtak, 15. marta ispred zgrade Fakulteta za islamske studije kako bi stali u odbranu ovog vakufa. Iako je prethodno bilo najavljeno da će tog dana doći, sudski izvršioci Osnovnog suda u Novom Pazaru nisu se pojavili na licu mjesta. Više stotina vjernika okupljenih oko dva sata iščekivalo je, kako kažu, priliku da svojim tijelima brane ovaj vakuf. “Vakuf je posljednje što nam je ostalo i ako nam ovo uzmu bolje da nas nema”, riječi su jednog od okupljenih. Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru jučer je najoštrije osudio ponovnu najavu otimanja zgrade Islamskih ustanova ovog fakulteta. Grupa tajkuna kriminalaca uz pomoć korumpiranih sudija i političara uporno nastoji oteti ovu zgradu koja predstavlja simbol opstanka vakufa na ovom prostoru. Oni kažu da je pozitivno u svemu što je policija prepoznala pozadinu tendencije otimanja vakufa i nije davala podršku otmičarima. Ovakvi pokušaji imaju za cilj pritisak na Bošnjake uoči predstojećih izbora- kaže se u saopštenju. Podsjetimo, zgrada Fakulteta za islamske studje je već više puta napadana i do sada je bilo nekoliko najava za otimanje ove zgrade. Ovim se samo poMešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj

V

tvrduje diskriminatorski odnos vlasti prema vakufskoj imovini, dok se na drugoj strani Srpskoj pravoslavnoj crkvi vraća njena oduzeta imovina i poklanja nova- ističu sa Fakulteta za islamske studije.

U Hrvatskoj je u 2011. umrlo 288 muslimana a rođeno 283 muslimanske djece

M

ešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj objavio je ovih dana izvještaj sa statističkim pokazateljima o životu i položaju muslimana u Republici Hrvatskoj. Prema spomenutom izvještaju u 15 medžlisa u Hrvatskoj ima 4.531 obitelji članova Islamske zajednice. Najviše članova ima Medžlis u Zagrebu, zatim u Rijeci, Puli, Dubrovniku i Sisku. Najmanje članova ima Medžlis u Zadru, ali budući da je Zadar novi medžlis, valja vjerovati da neće ostati na sadašnjem broju. Recesija je uzrokovala da 279 muslimanskih obitelji spadaju u kategoriju socijalnih slučajeva. Najviše socijalnih kartona ima Medžlis u Gunji. U 2011. godini, prema podacima glavnih imama, u Hrvatskoj je rođeno 283 djece od čega za njih 103 obavljen je obred akike, to jest nadijevanje imena po propisima islama. U Hrvatskoj je prošle godine umrlo 288 muslimanki i muslimana kojima su klanjanji dženaza-namazi, dok za 39 muslimana i muslimanki nisu klanjanje dženaze, jer njihovi najbliži nisu to tražili. Najviše je muslimanki i muslimana, kojima nije održana dženaza, pokopano u Rijeci (16), a zatim u Zagrebu (8) i Sisku (5). Prošle godine u organizaciji Mešihata hadž je obavilo 48 muslimanki i muslimana. I prošle je godine 10 muslimanki i muslimana počašćeno hadžom od strane Mministarstva za vjerska pitanja i hadž iz Katara. U 2011. godini obavljena su 51 vjenčanje po šerijatskim propisima, i još 33 para su obavili vjenčanje bez šerijatskih propisa. Najviše je vjenčanja bilo u Zagrebu (21), a u Rijeci samo tri po islamskim propisima i 10 bez nazočnosti imama, te isto toliko i u Sisku. Džuma-namaz obavlja prosječno u Hrvatskoj 1.561 muslimana, a bajram-namaz 7.626 muslimana, dok je prosječan broj na teravijama 1.732 klanjača. U prošloj 2011. godini vjeronauk je obavljan u 147 osnovnih i 65 srednjih škola. U osnovnim školama vjeronauk je pohađalo 2.712 učenika i učenica. Najviše ih je bilo u

Zagrebu 1.056, a najmanje u Vinkovcima 26. Mektepski vjeronauk pohađalo je 1.445 djevojčica i dječaka, od toga najviše u Zagrebu (638), a najmanje u Vinkovcima (9). Kur’ansko pismo pohađalo je 143 muslimana, od čega najviše u Zagrebu, dok u Vinkovcima i Zadru nije bilo zainteresiranih. Vjeronauk za odrasle pohađalo je 124 polaznika, najviše u Zagrebu i Sisku. Ukupan broj vjeroučenika u 2011. g godini iznosio j 4.963, što j više nego je je g 2009. ali manje nego 2010. godine. Što se tiče dušobrižništva u hrvatskim zatvorima kaznu trenutno služi 169 muslimanki i muslimana, od čega je preko 90% kažnjenika iz Bosne i Hercegovine, zatim Kosova, Makedonije i Srbije, dok ih je najmanje iz Hrvatske. Koncem 2011. godine u Islamskoj zajednici bilo je stalno zaposlenih 41 imama i muallima, dva umirovljenika, jedan student i četiri učenika Islamske gimnazije. Svi oni obavljaju vjerske i vjeronaučne poslove i zadatke.

23. mart - 1. džumade-l-ula

53

Islamnet
Izrael Jemen

Rabin Yisroel Dovid Politički islam osvaja arapski svijet arapskog islama u arapWeiss: Cionizam je naša J edan od rezultataDo početkaproljeća je buđenje političkog politički islam skim zemljama. revolucije u Tunisu i Egiptu je bio jedna, da tako kažemo, teoretska apstrakcija. Izbori u Egiptu i Tunisu najveća katastrofa konačno su na političku scenu doveli političke islamiste. Nakon izbornog
uspjeha islamista u Egiptu i Tunisu, te nakon što su pripadnici selefizma iz Egipta osnovali političku stranku i postigli solidan uspjeh na parlamentarnim izborima i u drugim arapskim zemljama islamisti se organiziraju i pripremaju za političke bitke. Tako se ovih dana selefije iz Jemena aktivno pripremaju za učešće na predstojećim izborima. Jemenske selefije u političkom angažmanu vide priliku i obavezu da doprinesu oporavku zemlje.

K

ada je Binyamin Netanyahu, izraelski premijer proteklih dana posjetio Washington i tamo se susreo sa Barackom Obamom, on je američkom predsjedniku dao simboličan poklon. Netanyahu je Obami poklonio knjigu Estera (Estera je jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Pripada među najpoznatije starozavjetne knjige. Prikazuje skrb Boga prema izraelskom narodu preko Estere. Židovi je čitaju na svoj blagdan Purim). Prilikom poklona knjige Estera, Netanyahu je rekao da je spomenuta knjiga osnova za razumijevanje Irana jer se ona bavi sudbinom Jevreja koji su živjeli u Perziji prije dvije i po hiljade godina. Netanyahovo problematično čitanje historije i insistiranje na pravu Izraela da se brani suprotno je stavu brojnih jevrejskih vjerskih velikodostojnika kao što je rabin Yisroel Dovid Weiss koji vjeruje i to otvoreno propagira da je Izrael kao država nelegitiman. “Jevreji su u opasnosti od cionizma. U Tori se kaže da ako se protivimo Bogu nećemo uspjeti i doživjet ćemo katastrofu. Cionizam nam donosi katastrofu i još nešto gore”, zaključuje rabin Yisroel Dovid Weiss.

SAD

Samo 25% Amerikanaca podržava američku vojnu pomoć Izraelu protiv Irana

P

rema rezultatima istraživanja javnosti na Univerzitetu u Marylandu samo 25% Amerikanaca podržava američku vojnu pomoć Izraelu u slučaju zračnih napada na Iran. Pola ispitanih Amerikanaca zalaže se za neutralan stav u slučaju spomenutih vojnih sukoba a oko

25 % posto ispitanika se zalaže i ima mišljenje da bi Amerika morala učiniti sve napore u zaustavljanju eventualnih ratnih sukoba između Izraela i Irana. Također, većina Amerikanaca smatra da Amerika ne bi smjela dozvoliti da ih Izrael uvuče u rat protiv Irana.

23. mart - 1. džumade-l-ula

54

Palestina

SAD

Marš mira do svetog mesdžida u Al Kudsu
ktivisti 700 orga nizacija iz 64 države okupljeni pod jedinstvenu inicijativu “Globalni marš mira – Jerusalem” sljedeće sedmice, tačnije u petak, 30. marta krenut će na marš mira prema Jerusalemu i svetom mesdžidu Al-Haram Al-Sharif u Al Kudsu kao znak obilježavanja deset godina izraelske okupacije ovog svetog muslimanskog mesta. Organizatori putem društvenih mreža na internetu pokušavaju animirati sve

A

one koji su zainteresirani da se priključe ovom događaju. Osim marša mira prema Kudsu istog dana će se u brojnim zemljama održati protesti ispred izraelskih ambasada i na gradskim trgovima. Organizatori navedenih aktivnosti na ovaj način žele da animiraju svjetsku, a prije svega muslimanku, javnost da se digne glas protiv okupacije istočnog Jerusalema, jer Jerusalem je ključ mira ili ključ rata u regionu.

Zločinac Robert Bales neće odležati ni dana u zatvoru za masakr nad afganistanskim civilima

Holandija

Hero Brinkman: Donatorski lobiji iz Izraela i SAD finansiraju Gerta Wildersa da širi mržnju prema islamu

H

ero Brinkman je istaknuti holandski političar i desna ruka Gerta Wildersa, poznatog holandskog islamofoba. Tako je bilo do prije nekoliko dana kada je Brinkman, kako javljaju holandski mediji, napustio Wildersa i njegovu partiju optužujući ga da je za širenje mržnje prema islamu i muslimani-

ma dobio velike i brojne donacije iz Izraela i Sjedinjenih Američkih Država. Hero Brinkman nije htio iznijeti iznos donacija koje dobija Gert Wilders za širenje mržnje prema islamu. Brinkmanovo javno priznanje otkriva zašto je islamofobija danas toliko popularna u europskim političkim krugovima.

D

ok Afganistan oplakuje žrtve stravičnog pokolja kojeg je počinio američki marinac Robert Bales u Americi se priprema sudski proces protiv njega. Advokat Roberta Balesa tvrdi kako postoji malo dokaza o pokolju. John Henry Browne zastupnik narednika Roberta Balesa tvrdi: “Ne postoje forenzički niti medicinski dokazi kao niti dokazi o navodnim žrtvama i njihovim posmrtnim ostacima”. Ovo je najava američkih sudskih igara bez granica u kojima će marinac Robert Bales biti proglašen ludim ili oslobođen usljed navodnog nedostatka dokaza. Inače, život Afganistanca, ako ga oduzme vojnik NATO-a, različito se vrjednuje, a izraženo novcem bolje je da civil padne od njemačke ili italijanske nego od američke ili britanske ruke, pokazuju podaci nevladine organizacije za ljudska prava CIVIC. Za ubijenog civila britanske snage isplaćivale su 210 dolara, dok su njemačke snage isplatile i 25.000 dolara, pokazuje studija.

23. mart - 1. džumade-l-ula

55

Europa

Turska

Više od 50% Europlja- U Afganistanu je do danas poginulo 14 turskih vojnika, na ne smatra islam i svi su poginuli u nesretnim okolnostima dana, muslimane prijetnjom Prije nekolikomarta u tačnije 16.
Afganistanu, u blizini Kabula poginulo je 12 turskih vojnika. Turski vojnici su poginuli u helikopterskoj nesreći. Sa ovih dvanest vojnika Turska je do danas u Afganistanu ukupno izgubili 14 vojnika. Prva dva turska vojnika su poginuli prije dvije godine, također u nesretnim okolnostima. Turska u Afganistanu ima 1.845 vojnika. Turski vojnici ne učestvuju u borbenim aktivnostima, oni su angažirani na sigurnosnim dužnostima u Kabulu. Iako je Amerika vršila jake pritiske premijer Tayip Erdogan nikada nije pristao da turska

N

edavno je internetska stranica Islam On Line objavila istraživanja kako Europljani gledaju na islam i muslimane. Islamofobija je postala glavni predmet interesa Europljana a naročito spomenute četiri zemlje. Na pitanje da li muslimani predstavljaju opasnost po europski identitet 42% Francuza, 40% Nijemaca, 44% Nizozemaca i 47% Britanaca smatraju da su islam i muslimani opasnost za Evropu. Nasuprot ovom stajalištu 22% Francuza, 24% Nijemaca, te 19% Nizozemaca i Britanaca smatraju da islam i muslimani obogaćuju njihovu kulturu. Između ova dva suprotna stajališta stoji i treće a to su oni koji postojanju muslimana u njihovoj sredini ne pridaju posebnu važnost i to 36% Francuza i Britanaca, 37% Nizozemaca i 34% Nijemaca. Unatoč činjenici što oko 40% ispitanika smatra da su islam i muslimani prijetnja europskom identitetu, ispitivači smatraju da više od 50% ispitanika ne smatra islam i muslimane prijetnjom njihovom nacionalnom i vjerskom identitetu.

vojska učestvuje u borbenim dejstvima u Afganistanu. Zato, do danas nijedan turski vojnik nije ubijen niti je poginuo u borbenim dejstvima, svi poginuli turski vojnici stradali su u nesretnim okolnostima.

Afganistan

Afganistanski vojnici do sada ubili oko 100 vojnika NATO-a
fganistanski vojnici su u prva tri mjeseca 2012. godine ubili 13 NATO vojnika, objavio je ovih dana zapovjednik američkih i NATO-ovih snaga u toj zemlji. Američki general John Allen u pripremljenome je svjedočenju pred parlamentarnim odborom za oružane snage još rekao: “Samo od 1. januara koalicija je u akciji izgubila 60 hrabrih vojnika iz šest različitih zemalja. Njih trinaestero ubili su pripadnici afganistanskih snaga sigurnosti, a vjerujemo da su neki od tih (Afganistanaca) dijelom bili motivirani lošim postupkom prema vjerskim materijalima”. Američka vojska i druge pripadnice NATO saveza skrivaju informacije o broju ubijenih NATO-vih vojnika od strane pripadnika afganistanskih snaga sigurnosti. Pa ipak, do sada je od metka afganistanskih sigurnosnih snaga poginulo oko 100 NATO-vih vojnika.

A

23. mart - 1. džumade-l-ula

56

Uzbekistan

Egipat

Zabrana prodaje islamske odjeće

Memoari Hosnija Mubaraka

K

ako javlja uzbekistanski servis Radio slobodne Evrope, koji se poziva na izjave pojedinih uzbekistanskih imama, vlasti u Uzbekistanu uvode oštre kontrole nad tamošnjim muslimanskim vjernicima. U tu svrhu instaliran je video nadzor oko 181 džamije. Osim toga, uzbekistanske vlasti su uvele zabranu prodaje islamske odjeće, posebno

hidžaba i nikaba, na nekoliko pijaca u Taškentu. Nakon primanja verbalnih naredbi, prodavači na pijacama su brzo sa tezgi sklonuli hidžabe i drugu islamsku nošnju. Međutim, trgovci islamsku odjeću nastavljaju prodavati ispod tezge. Zvanična vlast u Uzbekistanu ne krije da je uvela zabranu prodaje islamske nošnje.

P

Foto islamneta
Tehnologija prošlosti u zemlji bez budućnosti Kabul: Ulični fotograf sa drvenom kamerom - jeftine i brze fotke.

o prvi put od kako traje sudski proces protiv Hosnia Mubaraka na suđenju su otvoreni memoari Husnija Mubareka. U memoarima ima šokantnih informacija. Egipatski dnevnik Rozel Jusuf prvi je počeo objavljivati memoare. U prvom broju list otkriva tajne kroz koje je prolazio Egipat, regija Bliskoga istoka i svijet. Husni Mubarek je pisao ove memoare po narudžbi engleskog izdavača Kanon Git za cijenu od 10 miliona američkih dolara. U memoarima Hosni Mubarek spominje teško djetinstvo, oca koji je bio obični službenik i brojnu braću i sestre koji su bili više gladni nego siti. On spominje da mu je jednom prigodom došla majka i zatražila od njega da je primi na skrb jer nije imala čime prehraniti ostalu djecu. Prvo financijsko olakšanje osjetio je kada se upisao na ratnu akademiju 1949. godine. Piše da je tokom cijelog školovanja nosio vojnu uniformu jer nije imao novaca kupiti civilnu odjeću. Njegove kolege s akademije nerijetko su ga ismijavali zbog slabog financijskog stanja, jer većina polaznika akademije bili su sinovi bogatih Egipćana. U pisanju memoara pomagao mu je jedan bezimeni egipatski književnik za cijenu od 250.000 dolara. U svojim sjećanjima Mubarak spominje i svoju suprugu Suzan za koju kaže da je bila njegov zapovjednik, ali je u nekoliko navrata tražila od njega razvod ali on nije dao saglasnost. Kada je postala prva žena Egipta, odnosno supruga predsjednika nije se htjela odreći svojih privilegija ni po kakvu cijenu, svoje slobode i samostalnosti. O svojim odnosima sa predsjednikom Sadatom, Mubarek tvrdi da ga je predsjednik stalno zaobilazio i nikada ga nije pitao za mišljenje o važnim pitanjima zemlje. Smatrao ga je čovjekom sporog razmišljanja unatoč činjenici da ga je Sadat sam izabrao za svog potpredsjednika. On tvrdi da je Sadat donio odluku da ga smijeni ali ga je pretekao atentat krajem 1981. godine.

23. mart - 1. džumade-l-ula

57

Islamske teme

Utjecaj televizije na brak
današnje vrijeme filmski i serijski program koji se nameće gledateljstvu uglavnom j neprikladnog sadržaja. g je p g j Činjenica da najveći dio tog serijskog programa zauzimaju sapunice je, zaista, poražavajuća. Da li ljudi uistinu to vole ili to “trebaju” voljeti, nije j j j tačno definisano. Što se tiče gledalaca, neki sa zanimanjem i ushićenjem gledaju sve što im se nudi, neki opet i nemajući baš mnogo izbora, na kraju odlučuju da se “odmaraju” uz ovakav program. Nerealne ljubavne priče u kojima se partneri doslovce obožavaju, dio su svakodnevnice velikog broja ljudi. Super zgodni i talentovani muškarci sa jedne i prekrasne žene sa dobrotom meleka sa druge strane... U toku čitave serije ovaj savršeni par iz nekih nerazumnih razloga se nikada ne spoji, a ako se i spoji, onda je, razumije se, kraj serije. Naravno, bilo bi previše realno pokazati šta se desilo poslije vjenčanja, zato se to rijetko može vidjeti. Naprimjer, bilo bi zanimljivo vidjeti kako će savršeni par uskladiti razlike u karakterima, kako će se nositi sa problemima na koje nailazi, koliko će biti spremni na mijenjanje svojih navika i da li će nakon svega ovoga još uvijek jedina tema njihovog razgovora biti “njihova velika ljubav”? Nažalost, ove

U

serije nisu puko trošenje vremena i oni koji ih prave nemaju nimalo bezazlene namjere. Njihov štetni utjecaj ima široke razmjere, a prepoznati su i kao najefikasnije sredstvo u razaranju porodica. Nerealna očekivanja proizvode nezadovoljstvo I muškarci i žene, htjeli to ili ne, padaju pod utjecaj glavnih likova omiljene serije. Znatno povećana očekivanja povećat će i nezadovoljstvo. Muškarac, svjesno ili nesvjesno, počinje tražiti ženu poput glavne glumice čija su ljepota i savršene proporcije u prvom planu. Neki će istu tražiti u svojoj supruzi vršeći na nju pritisak da smrša, a neki će biti spremni razrušiti brak u koji su godinama ulagali. Kad su žene u p g pitanju problem je još veći. Čeznutljivo prateći ljubavnu priču na ekranu sve češće pomišljaju kako je njihov brak promašena stvar. I dok njen muž po čitav dan radi da bi njoj i porodici obezbijedio “halal lokmu” ona od njega zahtijeva romantična iznenađenja, stalno udjeljivanje komplimenata i naravno skuplje stvari. U svemu tome, pobrkavši vrijednosti, počinje polahko patiti. Nezadovoljstvo postaje vidno na svim poljima i rezultirat će zahlađenjem odnosa. Malo

po malo među bračnim drugovima nastaje udaljenost koja nekad završi razvodom a nekad se tako nesretni trpe do kraja života. Allah povećava blagodati robovima koji su zadovoljni Sve u svemu, biti žrtva ovakvih montaža, te zbog toga život provesti u nezadovoljstvu, podobro ukazuje na nedostatak pameti. Uzvišeni Allah povećava blagodati robovima koji su zadovoljni, a smanjuje i uzima onima koji su nezadovoljni i ne znaju cijeniti blagodati. Svaka ljepota ima i neke nedostatke. Najljepše je ono što je vaše. Ono što vam se sviđa kod drugih sigurno ima i loših strana za koje vi ne znate. Prave vrijednosti su one koje su u Kur’anu i Sunnetu spomenute kao vrijednosti a ne one koje se u medijima nameću kao takve. Riječ vjerskog stručnjaka Neke televizijske emisije na našu porodicu a posebno na naš duhovni život utječu više nego što možemo i zamisliti. Sve dok unutar kuće slobodno gledamo ono od čega se napolju suzdržavamo, našu unutrašnju ljepotu i mir bit će nemoguće sačuvati. Jedan od uvjeta da se ljubav među bračnim partnerima poveća jeste čuvanje pogleda od harama. Partneri trebaju sa velikom pažnjom birati program koji će se gledati, u suprotnom to će spriječiti dolazak fejza i bereketa na tu porodicu. Također, djeca koja rastu u porodici u kojoj TV program nema određenih kriterija i granica, bit će lišena lijepog odgoja. Sapunice koje najčešće gledaju žene, prouzrokovat će kod njih nezadovoljstvo vlastitim životom. Televizija je kao oluk kroz koji, shodno vašem izboru, u vašu kuću ulazi ili ono što je prljavo ili ono što je lijepo. Autor: S. Muhammed Saki Hašimi

23. mart - 1. džumade-l-ula

58

Islamske teme

Muslimani griješe a ne islam
vjestan sam da ima muslimana koji su nepošteni, koji varaju, kradu, lažu, itd. Međutim, problem je u tome što mediji generalizuju takvu ružnu sliku na sve muslimane. Tako musliman postaje crna ovca gdje god da ode. Zabluda: Ako je islam najbolja religija, zašto su onda mnogi muslimani nepošteni, nepouzdani i umiješani u mnoge loše stvari, poput prevara, podmićivanja, dilanja drogom itd? Mediji iznose laži o islamu Islam je, bez sumnje, najbolja religija, ali su mediji u rukama Zapadnjaka koji se boje islama. Zapadnjaci bez prestanka objavljuju dezinformacije protiv islama, kako u elektronskim, tako i u štampanim medijima. Osim smišljanja dezinformacija, oni netačno citiraju islam, preuveličavaju stvari i događaje… Ako bilo gdje u svijetu eksplodira bomba, prvi koji bivaju optuženi, bez ikakvih dokaza, su muslimani. Odmah se na naslovnim stranama novina pojavljuju veliki naslovi. Kasnije, kada se utvrdi da su za eksploziju krivi nemuslimani, ta vijest se objavljuje na nekom sporednom, nezapaženom mjestu. Ako se neki musliman od 50 godina oženi djevojkom od 15, uz njen pristanak, ta vijest dospijeva na naslovne strane. Međutim, kada neki nemusliman od 50 godina siluje djevojčicu od 6 godina, ta vijest se objavljuje unutar novina, u okviru “kratkog pregleda vijesti”! Svakog dana se u Americi počini oko 2.713 silovanja, ali se ništa od toga ne objavljuje u vijestima, pošto je već postalo američki način života! Crne ovce u svakom društvu Svjestan sam da ima muslimana koji su nepošteni, koji varaju, kradu, lažu itd. Međutim, problem je u tome što mediji generaliziraju takvu ružnu sliku na sve muslimane. Tako musliman postaje crna ovca gdje god Kao cjelina, muslimani su najbolji Iako su muslimani, na neki način, postali crne ovce gdje god da odu, kada uzmemo u obzir sve muslimane svijeta – oni formiraju najbolju zajednicu. Mi smo najveća zajednica ljudi koja ne pije alkohol. Ukupno gledano, mi smo zajednica koja u dobrotvorne svrhe udjeljuje najviše imetka. U globalu, ne postoji ni jedna zajednica koja se može pohvaliti većim moralom, trezvenošću, poštivanjem ljudskih prava… Ne donosite ocjenu o automobilu na osnovu vožnje vozača Zamislite da trebate donijeti ocjenu o tome koliko je dobar najnoviji model “Mercedesa”. Neiskusan vozač, koji ne zna voziti, sjedne za volan i slupa auto. Koga ćete kriviti za to što je automobil sletio sa puta – vozača ili automobil? Naravno,

S

okrivit ćete vozača. Da biste analizirali performanse automobila ne trebate gledati vozača, već opremljenost i sposobnost automobila: koliko je brz, kolika mu je prosječna potrošnja, koji j je stepen sigurnosti itd. p g Čak i da se hipotetički složimo da su muslimani loši, ne smijete na osnovu toga donositi zaključke o islamu kao religiji. Ako želite donijeti stav o islamu najprije proučite islam iz njegovih primarnih izvora – Kur’ana i vjerodostojnih hadisa. Sudite o islamu na osnovu djela njegovog najboljeg sljedbenika – Muhammeda, s.a.v.s. Ako se želite praktično uvjeriti u performanse automobila, pozvat ćete profesionalnog vozača, eksperta za testiranje. Isto tako, najbolji primjer na osnovu kog možete donijeti sud o islamu jeste njegov najbolji sljedbenik, posljednji Božiji poslanik, Muhammed, s.a.v.s. Osim muslimana ima još nekoliko iskrenih i istinoljubivih historičara nemuslimana koji kažu da je Muhammed, s.a.v.s., bio najbolji čovjek svih vremena. Majkl Hart je napisao knjigu “Stotinu najutjecajnijih ljudi u historiji”. Na vrhu liste, tj. broj jedan pripada poslaniku islama, Muhammedu, s.a.v.s. Postoji još mnogo primjera gdje nemuslimani odaju veliko poštovanje poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., poput Tomasa Karlajla, LeMartina i drugih. Iz knjige: Odgovori na zablude o islamu, dr. Zakir Naik

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba
Aktuelno iz BiH i svijeta
Polovina građana RS se ne kupa redovno Francuska: Le Pen poziva na rat protiv islamskih grupa

Nauka i zanimljivo
“Hadis dana” za Android mobilne telefone i tablete Bosna: Temperatura za mjesec dana skočila za 51 stepen Video: Videovijesti: Šejh El-Karadavi: Džihad u Siriji je opravdan IslamBosnaTV: Tumačenje sure Burudž - hfz. Dževad Gološ, II dio

Tekstovi
O Osmanskom carstvu, XII dio Kratki dosje o sirijskim Alevitima/ Nusajritima
23. mart - 1. džumade-l-ula

59

Naučni radovi
Politička prava u islamu (II dio)

Samokandidiranje za pozicije vlasti dozvoljeno amokandidiranje vlasti
je u specifičnim okolnostima i pod specifičnim uvjetima specifičnim uvjetima
Samokandidiranje naročito ima smisla u ovim kompliciranim vremenima kada narodu nije lahko da među mnoštvom političkih prevaranata prepozna poštenog i sposobnog, pa se ukazuje potreba da se za vlast kandidiraju oni koji su pošteni, sposobni i povjerljivi. Kao dokaz da je u spomenutoj situaciji dozvoljeno samokandidiranje, navest ćemo riječi Jusufa, a.s., kada je tražio od egipatskog vladara da ga postavi na utjecajno mjesto: “Postavi me” reče, , “da vodim brigu o stovarištima u zemlji, a ja sam zaista čuvaran i znan. ”
neće vjerno zastupati interese naroda solutno zabranjeno, jer je Poslanik, i države. U ovakvoj situaciji samo- sallallahu alejhi ve sellem, uvijek odkandidiranje se smatra ukazivanjem bijao da na određene funkcije postanarodu na dobro, odnosno da izaberu vi one koji su to sami za sebe tražili. onog ko je najbolji i najkorisniji na Tako je jednom od ashaba, koji je određenoj poziciji u vlasti. Samokan- zatražio da ga postavi za namjesnika, didiranje naročito ima smisla u ovim rekao: “Tako mi Allaha, mi na takve kompliciranim vremenima kada na- pozicije ne postavljamo onoga ko ih rodu nije lahko da među mnoštvom traži niti onoga ko žudi za njima.”2 političkih prevaranata Oni su za ustavni zakon koji prepozna poštenog i spobi automatski diskvalificirao sobnog, pa se ukazuje poSamoosobe koje se samokandiditreba da se za vlast kandikandidiranje za raju i žude za političkim podiraju oni koji su pošteni, pozicije u vlasti zicijama.3 je dozvoljeno sposobni i povjerljivi. Kao samo ako za to dokaz da je u spomenutoj 8. Politička prava žene postoji nužda situaciji dozvoljeno samoili opća korist, kandidiranje, navest ćemo 8.1. Pravo glasa kao naprimjer riječi Jusufa, a.s., kada Oko političkih prava ako postoji je tražio od egipatskog žene i njenog aktivnog poliopasnost da vladara da ga postavi na tičkog angažmana u novije će na vlast utjecajno mjesto: “Postavi doba se vode velike polemike doći oni koji me”, reče, da vodim brigu i diskusije među islamskim su nesposobni, o stovarištima u zemlji, autoritetima i misliocima i koji to ne a ja sam zaista čuvaran i oko ovoga pitanja postoje zaslužuju i koji znan.” (Jusuf, 55.).1 različita mišljenja. Kada goneće vjerno Neki islamski autovorimo o političkim pravima zastupati ri zastupaju mišljenje da žene, moramo razdvojiti dva je samokandidiranje ap- interese naroda različita pitanja. Jedno pitai države. nje je pravo glasa, a drugo je pasivno biračko pravo žene ili pravo da bude birana za različite političke pozicije, kao što je zastupnički parlament, ministarska mjesta i mjesto predsjednika države. Jedan dio savremenih islamskih vjerskih autoriteta i mislilaca smatra da islam ženi, kao ravnopravnom članu muslimanske zajednice, ne osporava pravo glasa, jer ona putem izbora odabire one koji će zastupati njene interese i govoriti u njeno ime, što je pravo koje pripada, kako muškarcu, tako i ženi. Oni koji zastupaju ovo mišljenje uvjetuju da se obezbijedi ambijent koji će osigurati zaštitu ženine časti i dostojanstva, a to je, prije svega, osnivanje posebnih biračkih mjesta za žene.4 S druge strane, ne mali broj islamskih učenjaka, uglavnom tradicionalista,
23. mart - 1. džumade-l-ula

7. Pravo pojedinca da se kandidira za pozicije u vlasti ostavlja se pitanje da li pojedinac u islamskoj državi ima pravo i da li mu je šerijatski dozvoljeno da sam sebe kandidira za neku poziciju u vlasti. Osnovno je pravilo i princip da pojedinac nema to pravo, jer u vjerodostojnom hadisu kojeg prenosi Abdurahman ibn Semure, r.a., stoji da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “O Abdurahmane ibn Semure, ne traži vlast (upravu), jer ako je dobiješ zato što si je sam tražio bit ćeš u njoj prepušten sam sebi, a ako je dobiješ bez svoga traženja bit ćeš u njoj od Allaha pomognut.” (Buharija, 9/114). Dozvoljeno je da čovjek za kandidata u vlasti predloži drugu osobu jer u tom slučaju ne traži za sebe vlast. Samokandidiranje za pozicije u vlasti je dozvoljeno samo ako za to postoji nužda ili opća korist, kao naprimjer ako postoji opasnost da će na vlast doći oni koji su nesposobni, koji to ne zaslužuju i koji

P

60

zastupa mišljenje da žena ne treba učestvovati u izboru vlasti, jer ne ispunjava uvjete koje trebaju imati oni koji biraju imama i zastupnike u vlasti. Ti uvjeti su, kako navodi El-Maverdi5, sljedeći: - pravednost (‘adalet) sa svim potrebnim uvjetima, (da nije javni griješnik i da je povjerljiv), - da posjeduje znanje na osnovu kojeg će znati ko, prema šerijatskim principima, zaslužuje da bude vođa ili predsjednik države, - neovisno mišljenje i mudrost koji će joj omogućiti da izabere onoga ko je za vodstvo i upravu bolji, znaniji i jači. Po mišljenju zastupnika ovoga mišljenja ženi nedostaje drugi i treći j j j g uvjet. Što se tiče drugog uvjeta, poznato je da osnovna misija i zadaća žene, ne dozvoljava ženi da dobro upozna ko zaslužuje zastupništvo u vlasti. A što se trećeg uvjeta tiče, također je poznato da se ženi u tome ispriječava njena priroda i prirodne karakteristike. Žena je po svojoj prirodi emotivna, povodljiva, prevrtljiva i brzopleta u svojim odlukama i postupcima. 6 Zastupnici ovoga mišljenja navode i to da žene u historiji islama nisu učestvovale u izboru imama. Što se tiče događaja kada su neke žene iz plemena Kurejš direktno dale prisegu Allahovom Poslaniku, cilj toga, najvjerovatnije, je bio da se izvijeste o svojoj ličnoj i direktnoj odgovornosti, neovisnoj o odgovornosti svojih muževa i da bi

svaka od njih prihvatila islam neovisno od svojih muževa, očeva i staratelja. Ovo se ne može uzeti kao dokaz za učešće žena u izboru namjesnika ili predsjednika države, jer da je tako, ta praksa bi se ponovila i sa ostalim ženama koje u spomenutom slučaju nisu bile prisutne, a istu praksu bi, nakon Poslanika slijedile i halife, kao i drugi muslimani. Međutim, to se nije desilo, što upućuje da žena nema pravo da učestvuje u izboru imama, nego je to pravo i obaveza muškaraca.7

Oni koji zastupaju ovo mišljenje uvjetuju da se obezbijedi ambijent koji će osigurati zaštitu ženine časti i dostojanstva, a to je, prije svega, osnivanje posebnih biračkih mjesta za žene.

8.2. Aktivno učešće u politici Ovo pitanje je posebno komplesno i zahtijeva j p j jedan širi i svestraniji pristup. Činjenica je da je ovo pitanje u muslimanskim društvima pitanje novijeg doba i da je došlo sa Zapada. Poznato je da žena u početku islama nije imala skoro nikakvu ulogu u političkim pitanjima, iako joj je islam u mnogim pravima dao ravnopravnost sa muškarp cem. Žene nisu učestvovale u izboru halifa, niti su po tome pitanju zajednički odlučivale sa muškarcima.

23. mart - 1. džumade-l-ula

61

Nije zabilježeno, osim u iznimnim j j slučajevima, da su Četvorica halifa, kao i kasniji muslimanski vladari, u državnim i političkim pitanjima konsultirali žene, kao što su konsultirali muškarce. Nije poznato u historiji islama da su žene rame uz rame sa muškarcima upravljale državnim pitanjima i državnom politikom, kako unutrašnjom tako i vanjskom, niti su vodile ratove i bitke.8 Ono što nam historija bilježi je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo prisegu od žena koje su tom prilikom bile prisutne, da su neke žene sa ashabima izlazile u vojne pohode

da bi pomogle vojsci u previjanju ranjenih i opsluživanju vojske vodom i hranom. Međutim, ni jedan od ovih slučajeva ne ukazuje da je žena aktivno učestvovala u politici, nego govori o doprinosu žene muslimanskoj zajednici u iznimnim prilikama i o njenom uključivanju u reformu društva.9 Jedan od spornih primjera koji kao argument uzimaju zagovornici političkog angažmana žene je slučaj Aiše, radijallahu anha, koja je učestvovala u sukobu poznatom kao “Bitka kod deve”, gdje je ona lično iza zastora vodila bitku. Prije svega, treba znati da su mnogi ashabi osudili taj Aišin postupak, i da se ona, nakon što

je uvidjela da je pogriješila, pokajala za taj svoj istup, jer je shvatila da Poslanikovoj ženi ne dolikuje izlazak iz kuće na takav način.10 U svakom slučaju, ni ovaj primjer se ne može uzeti kao argument za odobravanje aktivnog učešća žene u politici. Zbog toga protivnici političkog angažmana žene zaključuju da žena muslimanka nije bila aktivni sudionik i učesnik u politici i političkim dešavanjima muslimanske zajednice tokom njene historije.11 Žena nikada nije bila halifa niti na čelu islamske države osim uslučaju Šežderetu-d-Duri, koji je izniman slučaj. Međutim, i u ovome slučaju

Zaključci
1. Islamska politička misao se rađa vrlo kasno u komplikovanom društveno-političkom ambijentu, u vrijeme međumuslimsnkih sukoba i borbe za vlast, i zbog toga u početku zauzima pogrešan smjer. Islamski učenjaci u vrijeme abbasijskih halifa počinju znanstveno raspravljati o pojmu vlasti. Pod jakim utjecajem vladara na ulemu toga vremena nastaje definicija vlasti po kojoj vladari vlast direktno preuzimaju od Boga, pa je pokoravanje njima, ustvari, pokoravanje Bogu. Načela i principi islamskog političkog sistema su primijenjeni samo u vrijeme Četvorice halifa, a kasnije je zamijenjen monarhijskim oblikom vladavine. 2. Islam nudi vlastiti politički sistem utemeljen na principima i načelima zasnovanim na učenjima Kur’ana i Sunneta. On ne ulazi u detalje i pojedinosti političkih pitanja, nego daje opća načela, principe i generalna pravila, dok su pojedinosti prepuštene ljudskom idžtihadu. 3. Većina demokratskih principa je kompatibilna sa islamskim političkim načelima i temeljima. Šejh Gannuši smatra “da je islamizacija demokratije najbliža primjeni šure” te “da najviše koristi od demokratije mogu imati sami muslimani.” 4. Jedno do temeljnih političkih prava je pravo glasa. S obzirom da suverenitet počiva na narodu, njegovo je i neosporno pravo da bira vlast. Međutim, tradicionalni način izbora šefa države nije tehnički izvodljiv u uvjetima savremenog doba kada je islamski svijet podijeljen na desetine država i kada broj stanovnika jedne države prelazi desetine miliona. Zbog toga islam nije naložio detaljan i precizan način izbora vlasti koji bi važio za sva vremena i prilike, nego je pojedinosti toga procesa ostavio muslimanskoj zajednici da ih uskladi sa uvjetima, običajima i potrebama vremena. 5. Šura ili konsultiranje je jedan od temelja islamske vlasti. Prema tome, konsultiranje ili šura je obaveza vođe ili predsjednika države. Ona može imati različite forme u zavisnosti od okolnosti i prilika. U ovom vremenu, najbolji i najefikasniji način izbora članova šure i njenog funkcioniranja je da narod na slobodnim izborima izabere članove toga tijela koje će vođa države biti obavezan konsultirati u upravljanju državom. 6. Narod ima i pravo da direktno ili indirektno nadzire rad predsjednika džave radi sprječavanja nepravde, samo-

volje i nerazumnog upravljanja zajedničkim interesima. 7. Od političkih prava u islamu je i pravo naroda da raskine ugovor sa vladarom i da ga smijeni, ali pod uvjetom da se za to ispune određeni uvjeti. Islamski pravnici smatraju da vođa treba biti smijenjen ako je direktni uzrok pogoršanja stanja muslimana i njihove vjere. U slučaju da vođa ne želi prihvatiti volju naroda i odluku njihovih predstavnika, muslimanska zajednica ima pravo da upotrijebi silu. Međutim, u obzir se mora uzeti snaga i moć koju narod posjeduje i sagledati da li će takav postupak izazvati veću štetu nego korist, kao i da li će prouzrokovati nered, smutnju i krvoproliće među muslimanima. Jedan od razloga kada vođa u svakom slučaju mora biti svrgnut je njegovo nevjerstvo. 8. Na osnovu temeljnih islamskih principa, pojedinac u islamu nema pravo da se samokandidira za političke pozicije, jer je Poslanik zabranjivao da se pozicije traže za sebe i takvima vlast nije davao. Međutim, postoje situacije kada je pojedincu dozvoljeno da se samokandidira, kao, naprimjer, ako postoji nužda ili opća korist, i u ovome slučaju samokandidiranje je ukazivanje drugima na ono što je dobro ili bolje. Samokandidiranje je posebno aktuelno u ovim vremenima političkog pluralizma gdje se svi i svakakvi ljudi kandidiraju za pozicije u vlasti. 9. Pitanje političkih prava žene je jedno vrlo osjetljivo pitanje koje se aktueliziralo u prošlom stoljeću. Među islamskim učenjacima ne postoji jedinstveno mišljenje po pitanju političkih prava žene. Jedni smatraju da se ženi, kao ravnopravnom članu muslimanske zajednice, ne može osporiti pravo glasa. Međutim, i ova tvrdnja je sporna, jer je pobijaju historijske činjenice i praksa muslimanske zajednice kroz historiju. Zbog historijskih činjenica posebno je sporno aktivno učešće žene u politici, jer općepoznato je da žena kroz historiju islama nikada nije bila aktivni sudionik politike i političkih zbivanja, osim u iznimnim slučajevima koji se ne mogu uzeti kao argument. Ako smo na stanovištu da žena ne može i ne treba biti aktivno uključena u politička zbivanja muslimanske zajednice, to ne znači da ženu obespravljujemo i da joj dajemo podređen status u islamu. Naprotiv, žena je u osnovnim ljudskim pravima ravnopravna sa muškarcem i ona je određena za jednu veoma kompleksnu i važnu zadaću za Ummet, a to je odgoj i podizanje novih generacija muslimana.

23. mart - 1. džumade-l-ula

62

8. Vidi; Muhammed ibn Abdullah ibn Sulejman, Hukuku-l-mer’eti fi-l1. Vidi; Abdu-l-Kerim Zejdan, islam, str. 161. Hukuku-l-efrad fi dari-l-islam, 9. Vidi; Mustafa es-Sibai’, Žena str.27 između šerijatskog i svjetovnog prava, 2. Buhari i Muslim. str. 138. 3. Vidi; Muhammed Asad, Principi 10. Prethodni izvor, str. 135. islamske države i vlasti, str.73. 11. Prethodni izvor, str. 134. 4. Vidi; Muhammed ibn Abdullah 12. Prethodni izvor, str. 134-136. ibn Sulejman, Hukuku-l-mer’eti fi- 13. Vidi; Muhammed ibn Salim ell-islam, str. 159 i Mustafa es-Siba’i, Bejhani, Ustazul-mer’eh, str.66. Žena između šerijatskog i svjetovnog 14. Hadis su zabilježili: Buharija, prava, str. 138. ( prijevod sa arapa- Tirmizija, Hakim, Ahmed, Nesaija kog jezika) i drugi. Vidi; El-Albani, Sahihu-l5. El-Ahkamu-s-sultanijje, str. 6 džami’i-s-sagir ve zijadetuhu, (2/5225) 6. Vidi; Muhammed ibn Abdullah i Silsiletu-l-ehadisi-s-sahiha, (1/436) ibn Sulejman, Hukuku-l-mer’eti fi-l- 15. Vidi; Mustafa es-Sibai’, Žena islam, str. 161. između šerijatskog i svjetovnog prava, 7. Prethodni izvor. Str. 145. str. 143.

Bilješke

Literatura
1. El-Albani, Nasiruddin, Sahihu-l-džami’i-s-sagir ve zijadetuhu, El-Mektebul-islamijj, Bejrut, 1988. 2. El-Albani, Nasiruddin, Silsiletu-l-ehadisi-s-sahih, Mektebetu-lme’arif, Rijad, 1996. 3. Asad, Muhammed, Principi islamske države i vlasti, Medžlis Islamske zajednice Zagreb, Zagreb, 2005. 4. El-Bejhani, Muhammed ibn Salim, Ustazul-mer’eh, Daru-lkutubi-l-’ilmijje, Bejrut, bez godine izdanja. 5. Buharija, Sahih, Daru-s-selam, Rijad, 2000. 6. Buljina, Halid, Islamska država, Rijaset Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 1997. 7. El-Hamid, Abdullah, Hukuku-l-insan bejne ‘adli-l-islam ve dževri-l-hukkam, The Committee for the Defence of Legitimate Rights in Saudi Arabia, London, 1995. 8. Ibn Kudame, El-Mugni, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1988. 9. Ibn Sa’d, Et-Tabekatu-lkubra, Daru-l-kutubi-l-’ilmijje, Bejrut, 1986. 10. Ibn Sulejman, Muhammed ibn Abdullah, Hukuku-l-mer’eti fi-lislam, El-Mektebu-l-islamijj, 1980. 11. Ibn Tejmijje, Es-Sijasetu-ššer’ijje, Džem’ijjetu ihjai-t-turas elislamijj, Kuvajt, 1998. 12. Karčić, Fikret i Karić, Enes, Šerijatsko pravo u savremenim društvima, Sarajevo, 1998. 13. Korkut, Besim, Prevod Kur’ana, Zenica, 1993.

14. El-Maverdi, El-Akamu-ssulatijje, El-Matbe’atu-l-mahmudijje, Egipat. (bez godine izdanja) 15. El-Mubarekfuri, Safijju-rRahman, Zapečačeni džennetski napitak, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2001. 16. Muslim, Sahih, Mektebetul-me’arif, Rijad, 1996. 17. Er-Razi, Fahru-d-din, EtTefsiru-l-kebir, El-Matbe’atu-l-behijje, Egipat. 18. Er-Rejjis, Dijau’-d-din, En-Nezarijat es-sijasijje el-islamijje, Daru-t-turas. (bez godine izdanja) 19. Es-Siba’i, Mustafa, Žena između šerijatskog i svjetovnog prava, Kuća mudrosti, Zenica, 2004. (prijevod sa arapskog) 20. El-’Umeri, Dija’, Es-Siretun-nebevijjetu-s-sahiha, Mektebetu-l’ubejkan, Rijad, 1998. 21. Zejdan, Abdu-l-Kerim, Hukuku-l-efrad fi dari-l-islam, Muessesetu-r-risale, Bejrut, 1988. Ostali izvori:
1. Fethi Osman, Ugovor o postavljenju šefa islamske države, www. wikipedia.org. 08.01.2007. godine 2. Murad Wilfried Hofmann, Vlast u islamu i islamski politički sistem, www. alibasic.ba, 02.12.2006. g. (prijevod s engleskog; A.Alibašić.) 3. Muhammed Asad, Principi države i vlasti u islamu, Glasnik Rijaseta Iz BiH, br. 11-12/2004. (prijevod sa engleskog; Džemaludin Latić)

ona se, kako historija bilježi, miješala u poslove svoga muža. Bilo je slučajeva gdje su neke žene imale direktnog utjecaja na vladavinu svojih muževa, poput Zubejde, supruge Haruna erRešida, ali i ovdje se radi o miješanju u politiku svojih muževa, a ne o nekoj ustaljenoj praksi koja bi se mogla uzeti kao argument. Ovo su argumenti onih koji ženi ne odobravaju aktivno učešće u politici. Ovdje se svakako nameće jedno osjetljivo pitanje: Znači li, prema onome što je prethodno spomenuto, da je žena obespravljena i da ima podređen status u islamu? Zastupnici ovoga stava se s time ne slažu i kažu da “islam ne može biti kontraverzan. Islam je ženu izjednačio sa muškarcem u pravima posjedovanja imovine i njenim slobodnim raspolaganjem, kao i u drugim građanskim pravima.” Ono što je islam dao ženi, odnosno, ono što joj je njen Stvoritelj dodijelio je briga o kući i odgoju djece, jer je to bolje za samu ženu i više odgovara njenim prirodnim osobenostima, a korisnije je i za muslimansku zajednicu i društvo. Zbog toga ju je islam oslobodio svih drugih obaveza kao što je izdržavanje i zaštita porodice. Ako ovo znamo, onda ćemo lahko shvatiti i razumjeti zašto žena u historiji islama nije aktivno i direktno učestvovala u političkom životu muslimanske zajednice.12 Važno je napomenuti i to da po konsenzusu islamske uleme13 žena ne može zauzimati poziciju halife ili vrhovnog poglavara islamske države, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće uspjeti narod koji upravljanje prepusti ženi.”14 Ako se objektivno razmotri aktivno učešće žene u politici, gledajući kroz prizmu općeg interesa, doći ćemo do zaključka da bi to donijelo mnogo više štete nego koristi. Bila bi ugrožena osnovna uloga i zadaća žene kao majke; odgoj djece i briga o unutrašnjim pitanjima porodice. Zbog toga je islam svojim univerzalnim propisima i načelima zaštitio čast i dostojanstvo žene, ne osporavajući joj njena temeljna ljudska prava i odredio za nju jednu plemenitu zadaću, a to je podizanje i odgoj novih generacija, što je mnogo važnije za zajednicu od pojedinačnih slučajeva političkog angažmana žene. Bitno je zapažanje da žena i na Zapadu nema poseban utjecaj u politici, a posebno u zastupničkim domovima. U Švicarskoj, jednoj od najrazvijenijih zemelja Evrope, 95 % žena odbija da upotrijebi svoje pravo na angažman u politici.15

23. mart - 1. džumade-l-ula

63

No comment
U ime moje supruge i mene, kratko i jednostavno kažem – mrš
Jasmin Duraković, reditelj, novinar i vlasnik web portala depo.ba: Ova menadžerska protuha zvana F. D., nakon svega što je napisao u svome reagiranju, ne zaslužuje ništa više nego da mu, u ime moje supruge i mene, kratko i jednostavno kažem – mrš. Depo.ba, 12.mart 2012.

Popila 3.500 litara urina
53-godišnja Keri je za poslednje četiri godine za kupanje, pranje zuba i piće potrošila skoro 3.500 litara svoje mokraće! Keri je ovu zavisnost pokušala da opravda tvrdnjom da joj urin pop j j j p maže u borbi s kancerom. Štaviše, pred kamerama je na eks popila jednu poveću čašu mokraće ne trepnuvši! radiosarajevo.ba, 19. mart 2012.

Velika Kladuša: Advokat pretukao suprugu usred sudnice
Na Općinskom sudu u Velikoj Kladuši 16. marta oko 11. sati, tokom pripremnog ročišta brakorazvodne parnice, desio se neviđeni skandal, o kojem bruji Unsko-sanski kanton. Poznati advokat Nedžad Sarajlija je, naime, usred sudnice pretukao 53-godišnju suprugu (ime poznato redakciji), koja je poznata kladuška doktorica, te iznio ozbiljne prijetnje njoj i njenom braniocu. Depo.ba, 22. mart 2012.

Cipele posebno pravljene za ateiste
Ateističke cipele? Vjerovatno vam zvuči kao potpuno suluda ideja: kakve veze cipele imaju sa religijskim stavovima? Kreator ove posebne obuće namijenjene ljudima koji ne vjeruju u Boga, David, tvrdi da će njegove cipele pomoći ateistima da budu manje stidljivi u vezi sa svojim religijskim pogledima, a to će postići prvenstveno ostavljajući tragove koracima. Radiosarajevo.ba, 14.mart 2012.

Građani RS popili 145.000 kutija pilula za raspoloženje
Nezavisne novine, 20. mart 2012.

Polovina stanovništva Republike Srpske ne kupa se redovno
Nezavisne novine, 20. mart 2012.

Konzumacija vina u BiH nezaustavljivo raste. Količina od dva litra po glavi stanovnika iz 2002. do danas je utrostručena!
Depo.ba, 22. mart 2012.

Volonteri Potukli se pristalice i protivnici Hamdije Lipovače
Pristalice i protivnici nedavno smijenjenog predsjednika KO SDP USK i aktuelnog kantonalnog premijera Hamdije Lipovače potukli su se na sjednici mjesnog odbora te stranke u bihaćkoj mjesnoj zajednici Prekounje. Nezavisne novine, 14. mart 2012. Kompanija “Roming netvorks” u Srbiji nedavno je objavila oglas u kome traži volontere za rad u magacinu. Od kandidata se traži da imaju radno iskustvo na sličnim poslovima, da budu spremni na rad u tri smjene i prekovremeno ukoliko je potrebno, te da su spremni za rad pod pritiskom. Ukoliko se dobro pokaže poslije dvomjesečnog volontiranja, postoji mogućnost i zaposlenja. Glassrpske, 17. mart 2012.

Karadžićevo ludilo: U masovnim grobnicama su pronađeni amputirani dijelovi živih Srebreničana!?
Unakrsno ispitujući svjedoka Thomasa Parsonsa, zločinac Radovan Karadžić ustvrdio je da su kao žrtve iz Srebrenice identifikovane i žive osobe čiji su “amputirani udovi dospjeli u masovne grobnice”. Dnevni avaz, 22. mart 2012.

Muškarac se dvije godine nakon operacije bez prestanka smije, njegova supruga na rubu je nervnog sloma snimak o g Na YouTubeu se pojavio
bračnom paru Bosse iz Holandije, kojem je jedna obična operacija promijenila život iz temelja. Huug Bosse je prije dvije godine operisao kuk, nakon čega više ne može prestati da se smije.

Porodio suprugu u štali i tek rođenu djevojčicu ugušio u kanti vode
Policija je operativnim radom na terenu utvrdila da je G.M., 29. februara, oko 9.00 sati, u štali porodio svoju suprugu Đ.M., a potom žensko novorođenče stavio u plastičnu kantu napunjenom vodom, a suprugu odveo u kuću. Nakon toga je kantu u kojoj se nalazio leš novorođenčeta odnio iza štale i zakopao u rupu koju je prethodno pripremio, a potom je prekrio suhom travom - sijenom. Fena, 21. mart 2012.
23. mart - 1. džumade-l-ula

Balada o Željku i Zlajici
Čudom li se Sarajevo čudi/Čudom čudi,ibretom ibreti/Kad je stig’o haber iz Centrale/Iz Centrale, iz mahale male/Da je pala kavga među druge/ Pala kavga, ljubav usahnula/Međ’ g j Zlajicom i njegovim Željkom/U proljeće kad joj vrijeme nije/ Sve zbog Srba Jeremića Vuka. Blin, , 22. mart 2012.

64

Nauka
Pacovi pomažu u razumijevanju autizma
acovi su jednako učinkoviti kao i ljudi u korištenju informacija iz različitih osjetilnih izvora pri donošenju najbolje odluke, zaključak je studije objavljene u SAD-u. Rezultati tog istraživanja omogućit će izradu modela studije za unaprjeđivanje razumijevanja osjetilnih procesa mozga, čija disfunkcija igra važnu ulogu u različitim oblicima autizma.

Pripremio: Saladin Kovačević

Pijte vodu i kad niste žedni
ećina ljudi razmišlja o uzimanju vode tek kad postanu žedni, što je loše po zdravlje, jer istraživanja naučnika ukazuju da čak i blaga dehidracija može djelovati na raspoloženje, nivo energije i na sposobnost razmišljanja. Novo istraživanje je pokazalo da je važno ostati stalno adekvatno hidriran, a ne samo tokom vježbanja, ekstremnih vrućina ili napora. Blaga dehidracija može poremetiti svačije dnevne aktivnosti i zato se preporučuje osam čaša vode na dan, odnosno oko dva litra.

P

V

Preteške torbe uzrok bolova u leđima
straživanje sprovedeno među španskim osnovcima i srednjoškolcima pokazalo je da su preteške školske torbe povezane sa jačim bolovima u leđima djece. Istraživanjem je utvrđeno da su školske torbe čija je masa premašila 10 posto djetetove tje-

I

lesne težine bile uzrok pojačanog bola u leđima kod dvije trećine djece koja su bila obuhvaćena j j istraživanjem u Španiji. Prema rezultatima istraživanja, kod djevojčica je bol bio veći problem, a opasnost od bolova povećavala se sa uzrastom.

Starije osobe imaju bolji san

S
Papa test raditi svake tri godine
ene bi trebale raditi Papanikolau test svake tri godine kako bi provjerile stanje grlića materice, a test ne bi trebalo raditi prije 21. godine čak i ako su bile seksualno aktivne, smatraju američki naučnici. Preporuka da se test uradi na svakih tri ili pet godina, bazirana je na dokazima da se rak grlića materice sporo razvija, tako da je malo vjerovatno da bi poslije negativnih rezultata papa testa u roku od nekoliko godina bolest mogla uznapredovati.
23. mart - 1. džumade-l-ula

Ž

uprotno uvriježenom mišljenju, poslije 60. godine sve se bolje spava, otkriva istraživanje sprovedeno na 155.000 ljudi u Americi. Autori studije ustanovili su da se osamdesetogodišnjaci najmanje žale na probleme sa snom. Probleme sa spavanjem najviše imaju osobe starosti između 40 i 59 godina, posebno žene, ali poslije 60. godine ti problemi polahko nestaju.

65

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->