Hrvatski liječnički zbor

Hrvatsko društvo za alkoholizam i druge ovisnosti Hrvatsko psihijatrijsko društvo

DIJAGNOSTIČKE I TERAPIJSKE SMJERNICE ZA LIJEČENJE ALKOHOLOM UZROKOVANIH POREMEĆAJA
U sklopu Projekta izrade kliničkih smjernica MZ Odabrana klinička smjernica je smjernica Hrvatskog društva za alkoholizam i druge ovisnosti HLZ Kliničku smjernicu izradili su: Prof.dr.sc. Vlatko Thaller, Klinička bolnica «Sestre milosrdnice, Klinika za psihijatriju, Vinogradska c. 29, Zagreb Prim.dr. Srđan Marušić, Klinička bolnica «Sestre milosrdnice, Klinika za psihijatriju, Vinogradska c. 29, Zagreb 1. Uvod
Alkohol je najraširenija i najdostupnija psihoaktivna tvar, čija je zlouporaba socijalno prihvaćena. Devedeset posto osoba u Europi i SAD-u tijekom života je pilo alkoholna pića, a u oko 30 % njih nastaju alkoholom uzrokovani poremećaji. Visoka prevalencija zlouporabe alkohola i ovisnosti o alkoholu izravno je proporcionalna s pijenjem alkohola, što je ključ svake psihijatrijske ili šire medicinske evaluacije. Gotovo svaki klinički problem može se dovesti u vezu sa zlouporabom alkohola, ovisnosti, intoksikacijom ili apstinencijskim sindromom. Definicija alkoholizma ukazuje na opetovana oštećenja funkcioniranja u različitim područjima života, uzrokovana alkoholom, usprkos kojima se osoba vraća pijenju. Premda se pojmom alkoholizam ne opisuje specifičan duševni poremećaj, poremećaji u vezi s alkoholizmom općenito se mogu podijeliti u tri skupine: (1) poremećaji uzrokovani izravnim toksičnim djelovanjem alkohola na mozak (uključujući intoksikaciju, apstinencijski sindrom, delirium tremens i halucinozu); (2) poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom (zlouporaba alkohola i ovisnost) i (3) poremećaji trajnog karaktera uzrokovani alkoholom (trajni amnestički poremećaj, demencija, Wernickeova encefalopatija, Korsakovljev sindrom). Tablica l. prikazuje sve alkoholom izazvane poremećaje prema MKB 10.

29.4.2003

1

barbiturata i karbamata. što ga svrstava u skupinu drugih sedativa-anksiolitika poput benzodijazepina.8 F10. Brzo pijenje alkohola i pijenje na prazan želudac ubrzava apsorpciju. koji pretvara aldehiddehidrogenaza u acetat.52 F10. Osobe koje prekomjerno piju alkoholna pića imaju brzi metabolizam alkohola.2003 2 . Na osnovi različitih teorija o djelovanju alkohola na mozak.3 F10. glutamatske jonofor receptore.8 F10.Tablica 1. Najviša koncentracija nastaje između 30 i 90 minuta. Alkoholom uzrokovani poremećaji Poremećaji zbog uporabe alkohola F10. može se navesti da alkohol može djelovati na tekućinu stanične membrane. posebice ako su uzeta s drugim depresivima.8 F10. izazivaju sličnu sliku intoksikacije i apstinencijskog sindroma i potencijalno su smrtonosna u slučaju predoziranja. Brzo povećanje koncentracije alkohola u krvi korelira sa stupnjem intoksikacije. Devedeset posto alkohola se metabolizira oksidacijom u jetri.03 F10.1. koji vežu N-metil –D-asparat (NMDA) i produkciju opioidima sličnih alkaloida. OVISNOST O ALKOHOLU I ZLOUPORABA ALKOHOLA 2. 29. odnosno to odgovara jednom srednje koncentriranom piću (l2 g etanola – 2 čaše piva.2.73 F10. Intoksikacija je naglašenija za vrijeme porasta koncentracije alkohola nego tijekom njenog pada.6 F10. s halucinacijama Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Poremećaj raspoloženja prouzročen alkoholom Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Anksiozni poremećaj prouzročen alkoholom Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Seksualne smetnje prouzročene alkoholom Odrediti ako se javljaju tijekom Intoksikacije Poremećaj spavanja prouzročen alkoholom Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Poremećaj vezan uz alkohol. posebice u tankom crijevu. jedna čaša vina ili jedna čašica koncentriranog alkoholnog pića).9 Ovisnost o alkoholu Zlouporaba alkohola Poremećaji uzrokovani alkoholom Intoksikacija alkoholom Sustezanje od alkohola (alkoholni apstinencijski sindrom) Delirij kod intoksikacije alkoholom Delirij kod sustezanja od alkohola Perzistentna demencija prouzročena alkoholom Perzistentni amnestički poremećaj prouzročen alkoholom Psihotični poremećaj prouzročen alkoholom. Farmakokinetika. Neurofarmakologija. Vrlo je topiv u vodi i zbog toga se lako širi po cijelome tijelu. Ta sredstva pokazuju ukrštenu toleranciju s alkoholom.2x F10.1.0 F10. Alkohol je depresor koji izaziva somnolenciju i smanjenu neuralnu aktivnost.51 F10. Organizam metabolizira oko 10 mg/ dL na sat. kompleks benzodijazepinskih receptora.8 F10.4. što je ekvivalent 0.1 F10. dopaminom dirigirane centre ugode.1‰ tijekom sat vremena. Alkohol se brzo i dobro apsorbira u gastrointestinalnom traktu. Farmakologija 2. neodređen 2. sa sumanutostima Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Psihotični poremećaj prouzročen alkoholom.1.4 F10. dok se ostatak izlučuje nepromijenjen preko bubrega i pluća. 2. Alkohol se pretvara djelovanjem alkoholne dehidrogenaze u acetaldehid.1.

29. Brzo sedativno djelovanje čini alkohol najčešćim sredstvom za oslobađanje od anksioznosti. glavobolja) nakon uzimanja minimalne količine alkohola. posebna je vjerojatnost pojave ovisnosti o alkoholu. jest da svaku sliku ovisnosti opisuju kategorijski. no definitivni uzrok ostaje nepoznat. Međutim. crvenilo lica. 2.2. Neke etničke skupine. i (3) adoptirana djeca alkoholičara u druge obitelji imaju četiri puta veći rizik za nastanak alkoholizma. MKB-l0 i DSM–IV sustavi u mnogim su elementima slični (tablica 5). poput Židova i Azijaca.g.2. Komorbiditet.) kriteriji za ovisnost o alkoholu prikazani su u tablicama 3. Navedeni nalazi su doveli do stvaranja genetske teorije alkoholizma. Epidemiologija (tablica 2) Tablica 2.5.3. U pacijenata s poremećajem osobnosti. Dijagnoza 2.2003 3 . i 4. te je posebno jasna korelacija između ovisnosti o alkoholu i ovisnosti o nikotinu. suptilni opis kliničke slike. s kliničkog aspekta. a u ovisnih osoba apstinencijski sindrom može uzrokovati anksioznost. Mnogi psihotični pacijenti provode samomedikaciju alkoholom kada propisani lijekovi nedovoljno reduciraju simptome psihoze ili kada im propisani lijekovi nisu dostupni. posebice s asocijalnim osobinama. čime je stavljen u drugi plan dimenzionalni. dok drugi.1. 2. vrtoglavica.g. Ako je povijest bolesti učinjena prema definiranim kriterijima. (2) jednojajčani blizanac alkoholičara ima veći rizik za nastanak alkoholizma nego dvojajčani blizanac. koji su prekomjerno pili. l992. Podaci o genetskom utjecaju na razvoj alkoholizma uključuju sljedeće: (1) bliži članovi obitelji alkoholičara imaju četiri puta veći rizik za nastanak alkoholizma. Etiologija. Zlouporaba se alkohola najčešće javlja u osoba s poremećajem uporabe drugih tvari. l994. Ovisnost o alkoholu. poput Indijanaca i Nuita i neke skupine muškaraca hispanskog porijekla imaju višu stopu takvih ovisnika. imaju nižu stopu ovisnika o alkoholu. nalaže opservaciju i reevaluaciju nakon razdoblja apstinencije od nekoliko dana pa do nekoliko tjedana. Epidemiologija Parametar Populacija (%) Uzelo piće tijekom života 90% Aktualni konzument alkohola 60-70% Povremeni problemi uzrokovani pijenjem više od 40% alkohola Zlouporaba alkohola * a) muškarci više od 10% b) žene više od 5% Ovisnost o alkoholu a) muškarci 10% b) žene 3-5 % *20 do 30% posto psihijatrijskih pacijenata 2. Etničke i kulturološke razlike su nađene s obzirom na osjetljivost prema alkoholu i njegovu djelovanju. Ti su dijagnostički sustavi od velikog značenja za standardizaciju dijagnostike u nacionalnim i internacionalnim odnosima. dugotrajno uzimanje može dovesti do depresije.4. depresije i nesanice. dobiveno je dovoljno podataka da se postavi formalna dijagnoza. Odgovarajuća evaluacija depresivnih ili anksioznih pacijenata.) i DSM-IV (Američko psihijatrijsko društvo. mnogi Azijci pokazuju sliku akutnog toksičnog djelovanja (intoksikacija. U bipolarnih pacijenata prekomjerno pijenje često dovodi do manične epizode. Njihova loša strana.4. MKB–l0 (Svjetska zdravstvena organizacija.5. ”sve ili ništa” pristupom. u skladu s oba službena dijagnostička sustava. Na primjer.

kao što se očituje u karakterističnom apstinencijskom sindromu (vezano za alkohol ili slične supstancije). c) Stanje fiziološke apstinencije kad se prestalo s uporabom alkohola ili ako je smanjena količina. Prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje alkohola. Treba uložiti napor da osoba koja prekomjerno pije postane svjesna prirode i opsega oštećenja. 4. Sustezanje ako se javlja kao: a) svojevrsni sindrom sustezanja od psihoaktivnih tvari (odnosi se na Kriterije A i B u kriterijima za Sustezanje od alkohola) b) uzeta je ista (ili srodna) psihoaktivna tvar kako bi se ublažili ili izbjegli simptomi sustezanja. Tablica 4. DSM-IV dijagnostički kriteriji za sindrom ovisnosti o alkoholu DSM-IV DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA SINDROM OVISNOSTI O ALKOHOLU 303. d) Dokaz tolerancije. da bi se pilo ili oporavilo od učinaka pijenja. ili u kontroli količine popijenog alkohola.Tablica 3.2 Sindrom ovisnosti o alkoholu Definitivna se dijagnoza ovisnosti može postaviti samo ako su tri ili više sljedećih kriterija bili izraženi tijekom prethodne godine: a) Jaka želja ili nagon za pijenjem. 2. više vremena utrošeno da bi se došlo do alkohola.90 Sindrom ovisnosti o alkoholu Neprilagođeno ponašanje vezano uz uporabu alkohola koje vodi znatnom oštećenju organizma ili subjektivnim problemima.4. kao što je oštećenje jetre zbog prekomjernog pijenja ili depresivno raspoloženje. 3. f) Nastavljanje s pijenjem alkohola usprkos jasnim dokazima o štetnim posljedicama. kao što je povećanje količine alkohola koja se zahtijeva da bi se ostvarili učinci postignuti pijenjem manjih količina alkohola (jasni primjeri za ovo uočavaju se u onih ovisnika o alkoholu koji su uzimali dnevne količine dostatne da onesposobe ili ubiju umjerenog potrošača). 29. Alkohol se često uzima u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je prvotno bilo namjeravano.2003 4 . e) Progresivno zanemarivanje alternativnih užitaka ili interesa uzrokovanih pijenjem. a prepoznaje se na temelju triju (ili više) sljedećih kriterija ako se pojave bilo kad u istom jednogodišnjem razdoblju: 1. iako se i dalje uzima ista količina alkohola. koje je posljedica razdoblja prekomjernog pijenja alkohola. s namjerom olakšavanja ili ublažavanja sindroma alkoholne apstinencije. Tolerancija određena na temelju: a) potrebe za znatno većim količinama alkohola da bi se postigla opijenost ili željeni učinak b) znatnog smanjenja učinka. b) Teškoće u samosvladavanju ako osoba pokušava prestati piti. MKB-10 dijagnostički kriteriji za sindrom ovisnosti o alkoholu MKB-10 DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA SINDROM OVISNOSTI O ALKOHOLU F10.

Tolerancija je fenomen koji je karakteriziran potrebom da s vremenom raste količina alkohola kojom se postiže isto djelovanje. Alkohol se nastavlja uzimati usprkos spoznaji o postojanju trajnog i ponavljanog fizičkog i psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan njegovom uporabom (primjerice. 9. 5. 3. poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe alkohola. Klinički tijek ovisnosti o alkoholu prikazan je u tablici 6. Prekidaju se ili reduciraju važne društvene. poput one prema opioidima ili barbituratima. Tolerancija široko varira među osobama. 7. 8. definiranu u MKB l0 i DSM IV prisutnošću triju ili više glavnih kriterija oštećenja uzrokovanih alkoholom. 4. Usporedba ovisnosti o alkoholu između MKB-10 i DSM-IV USPOREDBA OVISNOSTI O ALKOHOLU IZMEĐU MKB-10 I DSM-IV (M=MKB-10. Alkohol uziman u većim količinama i u dužim razdobljima nego što je namjeravano Ovisnost o alkoholu predstavlja sliku kompulzivnog načina pijenja. Najveći dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavu alkohola. 6. Ti kriteriji mogu uključivati toleranciju ili apstinencijski sindrom. uporabu alkohola ili oporavku od njegovih učinaka. uzimanje alkohola usprkos spoznaji o njime izazvanoj depresiji. Razvoj tolerancije. primjerice. koji su bili izraženi tijekom prethodnih l2 mjeseci. rjeđa. Tablica 5.2003 5 . ili nastavljanje s pićem usprkos spoznaji da je zbog alkohola došlo do pogoršanja stanja ulkusa). obično je znak ovisnosti. D=DSM-IV) 1. te oporavak M M+D M+D M+D M+D M+D M+D D D D Česta intoksikacija ili apstinencijski simptomi kad se očekuje ispunjenje glavnih uloga i obveza 10. 6. dok je jaka. 29.4. Ovisnost može postati očita u osoba s tolerancijom u slučaju kada one same naglo prekinu pijenje i tada se pojave znakovi apstinencijskog sindroma. 2. Blaga je tolerancija uobičajena. trošenje velikog dijela vremena na upotrebu alkohola. 7.5. Snažna želja ili osjećaj prinude Smanjena sposobnost kontrole Namjera da se olakša apstinencija Apstinencijski sindrom Dokaz tolerancije Progresivno zanemarivanje drugih zadovoljstava i interesa Ustrajnost uporabe alkohola unatoč spoznaji o štetnim posljedicama Mnogo vremena potrošeno za nabavu alkohola i konzumaciju. povratak upotrebi usprkos štetnim tjelesnim ili psihosocijalnim posljedicama i ponovljene bezuspješne pokušaje kontroliranog pijenja. posebice veće.

Tablica 7. nemir i zanemarivanje djece i kućanstva). koje vodi klinički znatnim oštećenjima ili subjektivnim problemima. učestali izostanci iz škole.4. (b) Model uporabe tvari ne zadovoljava kriterije za dijagnozu ovisnosti o alkoholu. ciroza jetre) ili mentalno (npr. Ponavljano uzimanje alkohola u situacijama u kojima je to opasno po život (npr. Štetna uporaba alkohola i zlouporaba alkohola Zlouporaba alkohola je dijagnosticirana ako je došlo do mentalnog ili tjelesnog oštećenja ili ga se upotrebljava u životno rizičnim situacijama (primjerice. 29.00 Zlouporaba alkohola A.2003 6 . u školi ili kod kuće (npr. ukori ili izbacivanje iz škole izazvani uzimanjem alkohola. Klinički tijek ovisnosti o alkoholu Doba prvog pijenja Doba prve intoksikacije Doba prvog problema Doba nastanka ovisnosti Doba smrti Promjenljiv tijek apstinencije Spontana remisija u 20 % 13-15 godina 15-17 godina 16-22 godine 25-40 godina 60 godina 2. 4. 1.5. 2. Ponavljani problemi sa zakonom zbog uzimanja alkohola (npr. upravljanje automobilom ili strojem u promijenjenom stanju zbog uporabe alkohola). Zlouporaba se alkohola može razviti u ovisnost o alkoholu. Tablica 8. To oštećenje može biti organsko (npr. Neprilagođeno ponašanje zbog uporabe alkohola.Tablica 6. Zlouporaba alkohola DSM-IV DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA ZLOUPORABU ALKOHOLA 305. Dijagnoza zahtijeva da bi aktualno oštećenje trebalo utjecati na kvalitetu fizičkog ili mentalnog zdravlja osobe koja pije. povremeni depresivni poremećaj zbog prekomjernog pijenja alkohola). uhićenja zbog nedoličnog ponašanja u vezi s uporabom alkohola). a javlja se kao jedan (ili više) od sljedećih znakova unutar razdoblja od 12 mjeseci. Nastavljanje s uzimanjem alkohola usprkos ponovnom javljanju društvenih ili međuljudskih problema izazvanih ili otežanih učincima tvari (npr. Zlouporaba alkohola razlikuje se od ovisnosti po tome što ne uključuje toleranciju i apstinencijski sindrom ili kompulzivni način pijenja. fizički obračuni).2.1. vikend intoksikacije ili faze teškog opijanja i apstinencije (tablice 7 i 8). Ponavljano uzimanje alkohola koje vodi neuspjehu u ispunjavanju važnih obveza na poslu. upravljanje automobilom ili strojem). 3. već je definirana negativnim posljedicama opetovanog pijenja. Štetna uporaba alkohola (a) Način uporabe tvari koji uzrokuje oštećenje zdravlja. prema MKB-10 MKB-10 DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA ŠTETNU UPORABU ALKOHOLA F10. svađe sa suprugom oko posljedica intoksikacije. Štetna uporaba alkohola. a društveno neprilagođene slike pijenja mogu uključivati trajno prekomjerno pijenje.

Simptomi nikad nisu zadovoljili kriterije Ovisnosti o alkoholu za tu kategoriju alkohola. Naime. prometne nezgode)? Je li često u sukobima? Izostaje li često s posla? Ima li socijalne ili obiteljske probleme? Od pomoći može biti procjena laboratorijskih nalaza. 2. pitanje «Koliko pijete alkohola?» bolje je nego «Pijete li alkohol?». Upitnici za identifikaciju alkoholom uzrokovanih poremećaja.3.5.4. Na primjer. Pacijent može imati makrocitnu anemiju zbog nutricijske deficijencije. 29. većina osoba na pitanje o količini uzetog alkohola minimalizira količinu koju u stvari uzima. Uvijek je nužno tražiti fine znakove zlouporabe alkohola i uvijek je nužno pitati za uporabu drugih sredstava ovisnosti. Od somatskih znakova mogu biti prisutni eritem ruku.4.4 mg/dL za muškarce > 5.5.0 mg/dL za žene > 45 IU/L > 45 IU/L > 160 mg/dL 2. Pregled i laboratorijski nalazi. Dupuytrenova kontraktura i teleangiektazije. korisno je upotrijebiti pitanja koja će dati pozitivan odgovor. Valjana evaluacija pijenja alkohola zahtijeva stanoviti oprez od strane evaluatora. kako često pacijent ima amnezije kad je intoksiciran i kako često su ga prijatelji ili rođaci upozoravali da smanji pijenje.2003 7 . Markeri za skrining alkoholizma Test Gama-glutamiltransferaza (γ-GT) Karbohidrat-deficijentni transferin (CDT) Srednji korpuskularni volumen (MCV) Urična kiselina Aspartatna aminotrasferaza (AST) Alanin aminotransferaza (ALT) Trigliceridi Vrijednosti > 30 U/L > 20 mg/L > 90 f/L > 6. Je li pacijent sklon traumama (trauma glave.B. Kada ispitivač nastoji utvrditi stupanj pijenja alkohola. fraktura rebara. Druga pitanja koja mogu dati pozitivan poticaj uključuju podatak o učestalosti pijenja ujutro. Postoje brojni upitnici za identifikaciju rizičnog pijenja i alkoholom uzrokovanih poremećaja. Povišene vrijednosti jetrenih enzima mogu biti ujedno markeri recidiva (tablica 9). no za praktičara je najuputnije da dobro vlada samo jednim i da ga primjenjuje u svakodnevnoj praksi. Serumski jetreni enzimi i gama-glutamiltransferaza (γ-GT) mogu biti povišeni. Tablica 9. Vrlo je poznat i često se upotrebljava Test za identifikaciju alkoholom uzrokovanih poremećaja (Alcohol Use Disorders Identification – AUDIT) (tablica 10).

1.2003 8 . 10. 8. kada pijete? 1 ili 2 3 ili 4 5 ili 6 7 do 9 10 ili više Kako često popijete 6 ili više pića u jednoj prigodi? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno mjesečno Svakodnevno 4. 3. 9. Kako često ste tijekom prošle godine uvidjeli da niste sposobni prestati piti kada ste jednom počeli piti? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često ste zbog pijenja tijekom prošle godine propustili učiniti ono što se od vas normalno očekuje? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često ste tijekom prošle godine trebali prvo piće ujutro.4. 6. Upitnik za identifikaciju alkoholom uzrokovanih poremećaja (AUDIT) Molimo Vas da zaokružite odgovor koji se odnosi na Vas. 7. Koliko alkoholnih pića popijete u tipičnom danu. ali ne u Da. u prošloj godini prošloj godini 5. 29. u prošloj godini prošloj godini Jesu li rođaci. Kako često pijete alkoholna pića? Nikada Mjesečno ili 2 do 4 puta manje mjesečno 2 do 3 puta tjedno 4 ili više puta tjedno 2. ali ne u Da. da se pokrenete nakon teškog pijenja? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često ste tijekom prošle godine imali osjećaj krivnje ili kajanja nakon pijenja? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često se tijekom prošle godine niste mogli sjetiti što se dešavalo prošle noći zato što ste bili pijani ? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Jeste li vi ili netko drugi bili ozlijeđeni zbog vašeg pijenja ? Ne Da. liječnik ili drugi zdravstveni radnici bili zabrinuti zbog vašeg pijenja ili vam savjetovali da smanjite piti? Ne Da.Tablica 10.

6. dakle potpune trijeznosti.4. uz mijenjanje samoga sebe u odnosu prema sustavima vrijednosti i odgovornosti pojedinca spram njegovog okružja. ali ne u prošloj godini 3 2 do 3 puta tjedno 7 do 9 Tjedno 4 4 ili više puta tjedno 10 ili više Svakodne vno Da. Osnovna načela liječenja ovisnosti o alkoholu Cilj liječenja je postići trajnu apstinenciju od alkohola i promijeniti način života.1.6. a najveći mogući rezultat je 40. u liječenje svakako treba uključiti obitelj radi postizanja pozitivne obiteljske homeostaze. no mora se svakako o recidivu razgovarati i u terapijskom kontekstu analizirati. Prisutnost mogućih psihičkih poteškoća potrebno je tretirati po uspostavi apstinencije. prvenstveno prema obitelji. pojava zdravstvenih poteškoća. Odgovor je kako slijedi: 0 Pitanje 1 Pitanje 2 Pitanje 3-8 Pitanje 9-10 Nikada 1 ili 2 Nikada Ne 1 Mjesečno ili manje 3 ili 4 Manje nego mjesečno 2 2 do 4 puta mjesečno 5 ili 6 Mjesečno Da. 2. 2. Budući da je ovisnost o alkoholu sustavni poremećaj. Liječenje Temeljni cilj liječenja je uspostava i održavanje trajne apstinencije od alkohola. uz siromaštvo u komunikaciji i interakciji kao i manjak empatije. Temeljni je čimbenik u procesu liječenja u prvom redu odnos bolesnika i terapeuta. Također je potrebno stalno konfrontirati pacijenta s realitetom. prijatelja i drugih pacijentu bliskih osoba. pri kojem je dobar ljudski odnos. Tijekom liječenja mogući su i recidivi koji spadaju u sastavni dio bolesti ovisnosti o alkoholu. 2. 3 ili 4.2003 9 . Rezultat od 8 ili više indicira vjerojatnost riskantnog i škodljivog pijenja 2. Pitanja 9 i 10 ocjenjuju se samo 0. U početku liječenja treba provesti detoksifikacijski tretman. poslu i široj zajednici.AUDIT Ocjenjivanje odgovora Pitanja 1 do 8 ocjenjuju se sa 0. 1. 4. u prošloj godini Najmanji rezultat (za one koji ne piju ) je 0. održavati trajnu apstinenciju i prihvatiti nov način života. pun razumijevanja. kao što je mogući gubitak posla. kao i mogućnost rastave i urušavanja obiteljske podrške. uz liječenje svih popratnih zdravstvenih poteškoća i oboljenja koja su usko povezana s alkoholnom intoksikacijom. koja nastaje zato što je u većini slučajeva bolesnik «prisiljen» na liječenje. te se ne moraju sagledavati nakon uspostave početne apstinencije u negativnom kontekstu. U dijagnostičkom i terapijskom postupku svakako treba voditi računa o prisutnosti komorbiditeta ovisnosti o alkoholu i drugih psihičkih poremećaja. Jedan od problema koji se javlja tijekom liječenja jest pasivnost bolesnika u tretmanu. prvi preduvjet za 29. «mreže podrške» od strane kolega s posla. te strukturiranje tzv.

skrivenu motivaciju. Psihološki postupci Niz psiholoških postupaka i intervencija imaju svoje mjesto tijekom započinjanja. Polazi se od stava da je upotreba alkohola rezultat svojevrsne gratifikacije koju pacijent bez alkohola ne dobije.4. vježbe opuštanja – učenje kontrole bijesa. provodi se u skupinama koje su organizirane kao udruge građana. Njome se rješava početna ambivalentnost pri odluci o liječenju. apelirajući na pacijentovu odgovornost koja će utjecati na pokretanje promjena. u nas pod opće poznatim nazivom klubovi liječenih alkoholičara (KLA). Individualna psihoterapija Individualna psihoterapija ima svoje mjesto u sustavu liječenja. jača motivacijski kapacitet samog pacijenta. Kognitivno bihejvioralni pristup u tretmanu ovisnosti o alkoholu temelji se na pretpostavci da je ovisnost o alkoholu uglavnom naučeno ponašanje. Klubovi liječenih alkoholičara Liječenje ovisnosti o alkoholu je dugotrajan i složen postupak koji se tek jednim početnim dijelom usko veže uz zdravstvenu odnosno psihijatrijsku djelatnost.2003 10 . 2. Također je vrlo važan i kvalitetan odnos između terapeuta i bolesnika koji je osnova za cjelokupni tijek terapijskog programa. vještine rješavanja problema.6. koji možemo svrstati u terapijsku tehniku. Najčešće primjenjivane intervencije su uvježbavanje socijalnih vještina. U klub liječenih alkoholičara potrebno je odlaziti jedanput tjedno zajedno s obitelji najmanje 5 godina.6.početak kao i za sam tijek liječenja. te kognitivno restrukturiranje. tijekom kojega je potrebno promijeniti ponašanje i usvojiti nov način života bez alkohola. Grupna psihoterapija Grupna psihoterapija je metoda izbora u terapijskom radu s ovisnicima o alkoholu iz mnogih razloga. Najčešće se primjenjuje. U procesu grupne psihoterapije bolesniku se pruža mogućnost da vidi sebe u očima drugih ljudi i da tako lakše i kritičnije prihvati postojanje svog vlastitog problema («fenomen zrcala»). 2. između ostalog. Ona sigurno nije sama po sebi dovoljna u rješavanju i liječenju ovisnosti o alkoholu. 29. 2. između ostalog i zbog toga što dijada terapeut–pacijent ne donosi mnogo socijalnih elementa koji su važni u rješavanju ovisnosti o alkoholu. koju primjenjujemo u procesu liječenja kao praktičan i prihvatljiv način u fazi kad postoji neodlučnost i otpor pri odluci o liječenju. izbjegavanju posesivnosti i direktivnosti te usađivanju osjećaja vrijednosti i davanju nade. motivacijski intervju.4.6. 2.3. Pri tome je potrebno voditi računa da se ti međuodnosi zrcale u sposobnosti iskazivanja suosjećanja. Dugogodišnji rehabilitacijski i resocijalizacijski proces.2. kad i sami pacijenti više preferiraju individualni pristup problemu. Cilj je potaknuti unutrašnju. kao i rješavanje niza emocionalnih kriza i otpora. od kojih onaj ekonomski nije zanemariv. te da se liječenjem i apstinencijom zapravo vrši zamjena slabo adaptivnog ponašanja tijekom pijenja boljim i prihvatljivim modelom ponašanja. ali i samog trajanja terapijskog procesa liječenja ovisnika o alkoholu.6. poglavito u početku.5.

što samo po sebi ima veliku važnost («grupa kao podrška»). nije potrebna nikakva terapija. Osnovno u grupnoj terapiji treba biti načelo «ovdje i sada». a može trajati nekoliko sati. obiteljski pristup problemu ovisnosti o alkoholu zahtijeva uključivanje cijelog obiteljskog sustava jer ovisnost o alkoholu pojedinca praktički razbija obiteljski sustav. dispneju. srčana oboljenja.6. uputno je davati C vitamin. a međusobna identifikacija.Također. hipertenziju. uz uspostavu kvalitetnijih međusobnih odnosa. Ne preporučuje se davati disulfiram osobama koje imaju oštećenje jetre (ciroza). a ako su posrijedi jači simptomi. Terapija: ako je reakcija blaža. 2. Antiethyl. Farmakoterapija Primjena medikamenata u liječenju ovisnosti o alkoholu ima za cilj omogućiti pacijentu aktivnije uključivanje u sam proces liječenja. tjeskobu. Detoksifikacija se sastoji prije svega u davanju vitamina. a u svakoj zemlji nalazi se u upotrebi pod drugim tvorničkim imenom (Tetidis. Unutar grupe pojedinac se osjeća sigurnije. Disulfiram Kemijski. koji predstavlja terapeut u terapijskim grupama. Ako se radi o akutnoj intoksikaciji. Naime. tahikardiju. Uzimajući disulfiram pacijenti imaju iznimno neugodnu reakciju ako u organizam unesu i vrlo malu količinu alkohola. Doze: daje se 250–500 mg jedanput na dan. epilepsiju. Abstynil. Grupni rad se provodi najčešće u strukturi tzv. hiperventilaciju. Od vitamina se prvenstveno misli na tijamin (vitamin B1). Posebno mjesto u radu s alkoholičarima ima obiteljska terapija. kao i povremene acting out-e («grupa kao kondenzator»). Detoksifikacijski postupak Detoksifikacija se provodi u početnoj fazi liječenja. u grupi bolesnik lakše i objektivnije sagledava odnose s drugim ljudima i osjeća se integralnim dijelom socijalnog sustava. slabost. Uz pomoć grupe bolesnik dobiva bolji uvid u svoje liječenje.2003 11 .6. riječ je o tetraetiltiuramdisulfidu. piridoksin (vitamin B6).4. Esperal). vrlo je velika. daju se pripravci 37% glukoze. intravenski ili antihistaminike. Reakcija obično započinje 10-30 minuta nakon konzumiranja alkohola. kao i identifikacija s ego idealom. a mogu nastati i po život opasne komplikacije. poznatom pod nazivom antabus. lakše rješava pojedine nesigurnosti. Pacijenti uzimaju disulfiram u razdoblju od šest mjeseci do jedne godine (preporuka je da se uzima barem godinu dana). preparata za zaštitu jetre i glukoza (parenteralno). B6 i C vitamin. kao i kad je riječ o drugim težim sistemskim oštećenjima. znojenje. anksioznosti. nelagode. palpitacije. Uspostava apstinencije zahtijeva restrukturiranje obiteljskog sustava. što uključuje nastanak niza različitih simptoma: crvenilo. U grupi se bolesnik osjeća sigurnije. te da otkloni niz sekundarnih simptoma prouzročenih dugotrajnim prekomjernim pijenjem alkohola. Aversan. «srednje grupe» (10-15 članova). 29. a cilj je uklanjanje ili ublažavanje toksičnog djelovanja alkohola. a ne marginalna osoba koja je zbog bolesti odbačena od sredine («socijalizacija»). vitamini B1. Reakcija je uzrokovana nakupljanjem acetaldehida radi inhibicije aldehid dehidrogenaze.

2003 12 . te na taj način smanjuje užitak očekivanog pijenjem alkohola. Fizičke i psihičke komplikacije prouzročene prekomjernim i dugotrajnim pijenjem alkohola Prekomjerno i dugotrajno pijenje alkohola uzrokuje niz tjelesnih oštećenja. tri do četiri puta na dan. no govori se o tome da stimulira inhibitore GABA transmisije i sprječava produkciju ekscitatornih aminokiselina. ponajprije glutamata. Mehanizam djelovanja nije u potpunosti poznat. Sedativi i antidepresivi Budući da su anksioznost i depresivne smetnje vrlo česte u ovisnika o alkoholu. bilo kratkotrajno ili duže vrijeme u većim količinama. s mnogo izravnih i neizravnih učinaka na tjelesno zdravlje. Djelovanje: naltrekson djeluje na blokiranje otpuštanja endogenih opoida. Akamprosat (Campral) uzima se u dnevnoj dozi od 1300 mg do 2000 mg. Najčešće se upotrebljavaju antidepresivi SSRI. Nema interakcije s alkoholom i sedativima i ne stvara naviku. Ukoliko se uz naltrekson uzima alkohol. Sedativi: u prvom redu upotrebljavaju se benzodijazepini u terapijskoj dozi od 5 do10 mg. slabost i dr. Antidepresivi: uporaba antidepresiva ima svoju svrhu s obzirom na čestu pojavu depresivnih epizoda. poglavito prvih dana odnosno tjedana apstinencije. U dozi od 50-100 mg na dan pokazao se učinkovitim u smanjenju želje za pijenjem i održavanjem apstinencije.4. Unos alkohola u organizam. 29. uporaba psihofarmaka se preporučuje. Treba kontrolirati njihovo uzimanje kao i provoditi postupnu redukciju. Podržava uspostavu apstinencije. dolazi do niza nuspojava kao što su mučnina.Sredstva koja smanjuju želju za alkoholom Naltrekson (ReVia) je antagonist opioidnih receptora. što se češće susreće prvih tjedana i dana apstinencije. trazodon. te antidepresivi s povoljnijim tijekom nuspojava kao što su tianpetin. djeluje na stvaranje niza tjelesnih komplikacija koje navodimo u tablici 11.

kod alkoholičara 29. hipoglikemija i hiperglikemija Intracerebralni hematom. hipomagnezijemija. trombocitopenija Hiponatremija. hipofosfatemija. subduralni i epiduralni hematom Bolesti živčanog sustava kao posljedica nedostatka hranjivih tvari. hiperkalcemija.2003 13 .Bignamieva bolest Fetalni alkoholni sindrom Miopatija Bolesti jetre hepatalna encefalopatija stečena kronična hepatocerebralna degeneracija (Nonwilsonova bolest) Gastrointestinalne bolesti malabsorbcijski sindrom postgastrektomički sindrom Kardiovaskularne bolesti Hematološke bolesti Hipotermija i hipertermija Disbalans elektrolita Ozljeda mozga Kardiomiopatija Aritmija i hipertenzija Anemija. leukopenija.Tablica 11. Somatske komplikacije vezane uz prekomjerno pijenje alkohola Alkoholna intoksikacija Sindrom sustezanja od alkohola Akutna intoksikacija (Akutno opito stanje Patološko pijano stanje Bleckout (alkoholna amnezija) Tremor Alkoholna halucinoza Alkoholna epilepsija Delirium tremens Sindrom Wernicke-Korsakoff Cerebelarna degeneracija Periferna neuropatija Optička neuropatija Pelagra Centralna pontinina mijelinoza Marchiafava. kod alkoholičara Bolesti nepoznate patogeneze kod alkoholičara Sistemske bolesti sa sekundarnim neurološkim komplikacijama.4.

teška intoksikacija često dovodi do teških poremećaja.2 ‰ 2. sopor.2003 14 . Postoji amnezija za cijeli događaj i smatra se da je osoba bila u stanju sužene svijesti. poremećaja opažanja. Komplikacije pri akutnom pijanstvu: ozljede glave (subduralni. prometne nezgode. kao što su agresivnost.4. potrebno je opservirati pacijenta.8-0. atipično za osobu u trijeznom stanju. sopor. somnolenciju. udisanje povraćenog sadržaja.3 ‰ 0. odnosno haloperidol. Uputno je neko vrijeme davati vitamina B skupine i C vitamina (parenteralno). AKUTNA INTOKSIKACIJA ALKOHOLOM (F 10. U slučaju psihomotornog nemira i agitacije ordinirati promazin.0 ‰ Mogući poremećaji spora motorna aktivnost te smanjenje sposobnosti mišljenja povećani motorni i kognitivni problemi slaba koordinacija pokreta. Tablica 12. poremećaja raspoloženja i drugih oblika poremećaja ponašanja.3.2-0. neujednačen. koma.3-0. Odnos koncentracije alkohola u krvi i nastalih poremećaja Koncentracija alkohola u krvi (u promilima) 0. greške u prosuđivanju. euforičan. Patološko pijano stanje (patološka intoksikacija) Patološko pijano stanje. Odnos koncentracije alkohola i poremećaji koji nastaju pri tome navedeni su na tablici 12. nerazumljiv govor. a nastaje vrlo brzo nakon pijenja malih količina alkohola koje u većine ljudi ne izazivaju jaču intoksikaciju. 29. smetnje koordinacije. kognicije. labilno raspoloženje.0-3. epiduralni i intrakranijski hematom). frakture ostalih koštanih sustava. pričljiv. koja u srazmjeru s količinom unesenog alkohola dovodi do poremećaja razine svijesti. Ako je riječ o težim akutnim intoksikacijama. uz 37% glukozu. koma) 3.8 ‰ 0. kriminogeno ponašanje.0 ‰ > 3. praćen agresivnim i često nasilnim ponašanjem. promjene raspoloženja nistagmus. Intoksicirane osobe pokazuju barem jedan od navedenih simptoma: neujednačen i nerazumljiv govor. moguća i smrt (stupnjevi svijesti: somnolencija. poseban je oblik kompliciranog otrovanja alkoholom. alkoholne amnezije nepravilan rad vitalnih funkcija. nistagmus.0) Alkoholna intoksikacija nastaje jednokratnim unosom alkoholnog pića. Terapija U blažim akutnim intoksikacijama praktički nije potrebna nikakva terapija. pri čemu bolesnik postane opušten. Nakon epizode slijedi dugotrajni san. pogrešno prosuđivanje te socijalna i radna nesposobnost. homicidi i suicidi.1. sumračno stanje u alkoholom intoksicirane osobe. uz mjerenje alkoholemije (alkohol u krvi). poremećaj pamćenja. Dok blaga intoksikacija može producirati određeno ponašanje. transa ili automatizma.

3. davanje vitaminskih preparata. Halucinacije su žive i nastaju obično pri punoj svijesti i orijentaciji.4. Diferencijalno – dijagnostički: u obzir treba uzeti prisutnost eventualne paranoidne shizofrenije. Patološko pijano stanje traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. dolazi u obzir alkoholom inducirana hipoglikemija. bez kasnijeg sjećanja na događaje tijekom same amnezije.Diferencijalno dijagnostički. dovodi do toga da pojedinac započne apstinenciju. Također treba obratiti pozornost na postojanje halucinoze pri intoksikaciji amfetaminima. koji može biti uzrokovan alkoholnom intoksikacijom. spontanim ili uz poticaj. ali mogu imati i popratnu sumanutost s idejama odnosa i paranoidnim idejama. Uvid u stanje vraća se odmah po prestanku javljanja glasova. povremeno odlutaju od kuće.2003 15 . Javljaju se sa sačuvanom osobnosti. komentara koje su upućeni samom pacijentu.5 Perzistirajuće halucinacije. Može potrajati 30-60 minuta pa i do dva dana. 29. bez ostalih delirantnih simptoma. Ako se simptomi ne povlače više mjeseci. te opservacija eventualnih ozljeda. 4. organsko oštećenje mozga ili poremećaj ponašanja. U alkoholnim halucinozama obično se javljaju slušne halucinacije. iznimno nekoliko dana. Spominju se dvije varijante alkoholne amnezije: a) amnezija «en block» koja se očituje gustom. Obično takva stanja nastaju u osoba koje su ovisne o alkoholu najmanje desetak godina. Halucinoza obično nastaje nakon pojačanog pijenja ili neposredno nakon toga. Kod agitacije promazin ili haloperidol. pa čak počiniti i ubojstvo. kako slušne tako i vidne. b) amnezija «grey-out» odnosno djelomični gubitak pamćenja su povremene epizode amnezije s nejasnim granicama i «otočićima» u sjećanju i traju kratko vrijeme. Glasovi se javljaju u vidu poruka. Alkoholna amnezija Alkoholna se amnezija odnosi na tranzitorni gubitak pamćenja. Ako nastaje tijekom pijenja. Gubici pamćenja se javljaju i u kasnijim stadijima samog alkoholizma. te se kasnije probude na nepoznatu mjestu ili gradu. u fazi amnestičkog razdoblja. potpunom amnezijom. vjerojatno se radi o shizofrenom procesu. s djelomičnim oporavkom. u alkoholičara se svode na pojam alkoholna halucinoza odnosno alkoholom inducirani psihotični poremećaj s halucinacijama. ALKOHOLOM INDUCIRAN PSIHOTIČNI POREMEĆAJ S HALUCINACIJAMA (Alkoholna halucinoza) F10. U stanju patološke intoksikacije osoba može biti verbalno i fizički iznimno agresivna. Tretman: obično samo suportivan. i to u vidu glasova i šumova.2. Takvo stanje nazivamo «stanje fuge». Kod alkoholne halucinoze ne postoji komplicirani sustav shizofrenog poremećaja mišljenja ili nedostatak afekta. a povezani su s oštećenjima korteksa mozga. Neki pacijenti navode da nakon pijanstva.

kraniogram (kod postojećih ozljeda glave. kao i stanja poslije konvulzija). 5. izvan realiteta. pacijent postaje sve jače anksiozan. tremor ruku. tahikardija. albumini. dezorijentiran (više vremenski i prostorno). konobar kako djeluje na svom poslu i sl. Druge moguće pretrage: EKG. s nedirnutim testiranjem realnosti. Laboratorijske pretrage: kontrola KKS i SE.Terapija: Preporučuje se ordinirati benzodijazepine.). uz vidljivi tremor. zmija. ali kasnije se proširi po cijelom tijelu. urin.4) Poremećaj koji se uobičajeno zove delirium tremens je apstinencijski sindrom kompliciran s delirijem. 29. ima osjećaj straha. Svijest: pacijent je manje-više sužene svijesti. Mogu se u blažem obliku pojaviti prolazne smetnje percepcije. 6. elektroliti.4. mučnina. APSTINENCIJSKI SINDROM S DELIRIJEM (F 10. psihomotorna agitacija. čime se smanjuje prisutnost eventualne agitiranosti. groznica. Apstinencijski je sindrom jedan od pokazatelja sindroma ovisnosti o alkoholu. Tremor: kako se bolest razvija. Tijekom pojedinačne epizode pacijent može imati samo jedan napadaj. ali češće ima dva do tri napadaja tijekom nekoliko dana. anksioznost. dijazepam 5-10 mg oralno ili intramuskularno u tri do četiri dnevne doze. haloperidol 2-5 mg per os ili intramuskularno 3-4 puta na dan). Halucinacije i iluzije: prisutne su žive i zastrašujuće vidne halucinacije u vidu kukaca. ustrašen. CT mozga. RTG pluća i srca.3 Apstinencijski sindrom započinje nekoliko sati odnosno dana (dva do tri dana) nakon prekida ili smanjenja dugotrajnog pijenja. uz spektar živih boja. što manifestira i psihomotornim nemirom. razina šećera u krvi. npr. lorazepam 1-2 mg oralno ili intramuskularno. znojenje. U kliničkoj slici dominira vegetativna hiperaktivnost. depresivnost. ukupne bjelančevine. gmazova koje plaze po pacijentu. u otprilike 5-15% ovisnika o alkoholu. APSTINENCIJSKI SINDROM (Sustezanje od alkohola) F10.2003 16 . a susreće se u 1-3% ovisnika o alkoholu. testovi jetrene funkcije. anksioznost. Terapija: uobičajeno je davati benzodijazepine kao i antidepresive ako u kliničkoj slici ipak više dominira sniženo depresivno raspoloženje. a mogu se očitovati i sumanute profesionalne ideje kao i halucinacije (vozač po profesiji može doživljavati sebe kako vozi. PV. Paranoidne sumanute ideje: u bolesti se često javljaju paranoidne ideje spram okoline. Također treba uvesti manje doze visokopotentnih psihofarmaka (antipsihotika. najčešće jače izražen na prstima ruku. Strah: pacijent zbog halucinatornih doživljavanja. Javlja se nakon apsolutnog ili relativnog prekida uzimanja alkohola u teških ovisnika o alkoholu. Nastaje nakon prekida pijenja. npr. halucinacije. Komplikacije takvog stanja svode se na postojanje konvulzija koje se obično javljaju 7-48 sati nakon prestanka pijenja. U kliničkoj slici dominira vegetativna hiperaktivnost. kao i zbog vegetativne hiperaktivnosti. Dijagnoza: minuciozna povijest bolesti i klinički pregled. kreatinin. a mogu postojati i slušne te taktilne halucinacije. ABS.

postupno smanjivati benzodijazepine i uključiti ga u liječenje ovisnosti o alkoholu. PERZISTENTNI AMNESTIČKI POREMEĆAJ PROUZROČEN ALKOHOLOM (F 10. Simptomi: nistagmus. ABC. no može prijeći i u kronični oblik (Korsakovljev sindrom). Manjak tijamina nastaje kao posljedica dugotrajnog i prekomjernog pijenja alkohola. Tijek bolesti: ordiniranom se terapijom s vremenom povuče veći dio simptoma. 7. 7. Korsakovljev sindrom Poznat je i pod nazivom Korsakovljeva psihoza.1. kontrola vitalnih funkcija svakih 4-6 sati 2) korekcija elektrolita. Rijetko se javlja u osoba mlađih od 35 godina. konfabulacije. Također se daje i magnezij (kao kofaktor u metabolizmu tijamina). B12-cijanokobalamin) 9) magnezijev sulfat: 1g i. svakih 6 sati tijekom 2 dana (u pacijenata s epilepsijom) 10) ordinirati lijekove za miran san (npr. halucinacija i sumanutosti (haloperidol) 7) polivitamini jedanput na dan 8) vitamini B skupine (B1-tijamin.6) Taj se poremećaj očituje smetnjama u kratkoročnom pamćenju. 7.2003 17 . flurazepam) 11) liječenje malnutricije 12) nakon što se pacijent smiri.4. letargija. Sindrom se povuče za nekoliko dana odnosno tjedana.diazepam 5-20 mg 3-5 puta na dan per os ili i. ataksija i opća smetenost. nistagmusa. B6-piridoksin. koji su dugi niz godina prekomjerno i konstantno uzimali 29. dirigirano u infuziji fiziološke otopine u dozi od l0 do 20 mg 3-5 puta na dan 6) neuroleptici u smislu smirivanja jače agitiranosti. Liječenje: Ordinira se tijamin u dozi 100-300 mg na dan dok se ne ukloni oftalmoplegija. paraliza abdukcije i konjugiranih pokreta očiju. nitrazepam. Klasični nazivi toga poremećaja jesu Wernickeova encefalopatija (akutni početak neuroloških simptoma) te Korsakovljev sindrom (kronično stanje). tjeskoba.m. To je kronično stanje u osoba ovisnih o alkoholu. Wernickeova encefalopatija Poznata je i pod nazivom alkoholna encefalopatija. GUK-a 3) ako je bolesnik dehidriran.v. zolpidem.2. valja ga rehidrirati 4) zbrinjavanje somatskih komplikacija 5) benzodijazepini . nezainteresiranost.Postupci tijekom liječenja: 1) stalno praćenje bolesnika. te katkad i periferne polineuropatije. To je akutni sindrom uzrokovan deficitom tijamina. koji nastaje u osoba s dugotrajnim i prekomjernim pijenjem alkoholnih pića. osim ataksije. strah od mraka.

1994. Alcohol Res Health 2001. London: British Medical Association. Dare C. PERZISTENTNA DEMENCIJA PROUZROČENA ALKOHOLOM (F. uz sve izrazitije simptome demencije. Thomson AD. Alcohol and Public Polycy: Evidence and Issues. Thaller V. Alcohol Alcohol 1996. 9. B-complex vitamins in the prevention and treatment of Wernicke-Korsakoff syndrome. a oko 50% samo djelomično. Simptomi: smetenost. Biochemical Markers for Alcoholism. 7. 25:204-209. 1995. Children of Alcoholics. 31:43-53.alkohol. Takva osoba izrazito mijenja dotadašnji način života. Chung T. Barbor TF. 26:223-231. Dorsey KB. konfabulacije. Cottler LB. 10. 11. 4. Colby SM. često vrlo kratkog trajanja. uz slabljenje intelekta. Comparing assessment of DSM substance dependence disorder using CIDI-SAM and SCAN. Alcohol Policy and Public Good. Marušić S. Casswell S. dezorijentiranost. Chang G. Alcohol Alcohol 1995. Breitenfeld D. Alcoh Clin Exp Res 2002. Edwards G. 29.7) Poremećaj u kojem promjene kognicije. Oxford: Oxford University Press. Mager DE. Compton WM. U: Holder H. 1995. te ima tendenciju postupnog napredovanja navedenih promjena. Anderson P. LITERATURA 1. 5. Drug Alcohol Depend 1996. Giesbrech N i su. Anderson P. Chan AWK. Alcohol-screening instruments for pregnant women. Neurobehavioural basis for the pharmacotherapy of alcoholism: current and future directions. afekta. Pojedina kratkotrajna vraćanja u prošlost (flashback) mogu se razlikovati od psihičkog stanja djelomično po svojoj epizodnoj prirodi. Brzović Z. Whitfild JB. retrogradna i anterogradna amnezija. str. 39-72. Oko 25% pacijenata se oporavi u potpunosti. 8. Saunders JB. Dementni sindrom u početku je praćen etičkim osiromašenjem ličnosti. New York: Guilford. Anton RF. izdanje. 4.4. 30:13-26. Buljan D. Monti PM. 6. uz dugotrajno davanje tijamina u dozi od 50-100 mg / na dan. 9. Ametrican Psychiatric Association. 8. Barnett NP. 1994. osobnosti ili ponašanja uzrokovane alkoholom traju i izvan razdoblja za koje bi se razumno mogao očekivati izravni učinak samog alkohola. 3. Neurotransmiter changes in alcoholism and in the withdrawal syndrome (neurobiological tests of alcoholism). 20:175-182. Ferrence R. 82113.2003 18 . 41:179-88. British Medical Association. ured. Searles JS. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. 1996. uz eventualno davanje klonidina i propranolola. polineuropatija. Cook CCH. DC: American Psychiatric Press. Cambridge: Cambridge University Press. 12. Alcohol Use Disorders Identification Test: Factor structure in an adolescent emergency department semple. 1990. Psychotherapy. 13. Spitznagel EL. Coll antropol 1996. ured. U: Windle M. Edwards G. Washington. Često je uz taj sindrom prisutna i alkoholom uzrokovana demencija. Br J Hospital Med 1997. Alcohol: Guidelines on Sensible Drinking. Diagnostic tests for alcohol consumption. Liječenje: nadomjestak tijamina.10. To je sindrom deficita tijamina. što im je praktički bio jedini izvor kalorija. Oxford: Oxford University Press. Edwards G. Conigrave KM. Alcohol and risk of physical harm. Psychological Treatmens and the addictions. 2. str.

De Syo D. Pettinati HM. 27. 31:1-3. Alcohol and Alcohol Problems. Marušić S. Breitenfeld D. 1994. Ann Intern Med 1989.4. Buljan D. Rockville MD: National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism. 1996. Alcohol Alert 1996. 26:272-279. Copenhagen: World Health Organisation.M. 17. London: Churchill Livingstone. 13:107-119. str 158-72. 333:1058-65. Alcohol Clin Exp Res 2002. Northvale: Jason Aronson. National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism. Alcohol Res Health 1999. Breitenfeld D. 15. 36. Tabakoff B. Levin JD. Moore RD. Thaller V. 16. Helander A. Hermansson U. Coll Antropol 1998. 340(19):14821490. Gossop M. Clem DA. Mattison K. Hoffman PL. The ICD-10 Classification of Mental and Behavioural Disorders: Clinical Descriptions and Diagnostic Guidelines. Zhang JX. 29. The Alcohol Use Disorders Identification Test and carbohydrate-deficient transferrin in alcohol-related sickness absence.14. 31:333-40. 67-75. World Health Organisation. Surveillance Report No. Treatment Approaches for Alcohol Problems. Marušić S. 26. Alcoholism treatment in the United States: An overview. Am J Drug Alcohol Abuse 1993. 34. 30. Buljan D. Marušić S. et al. 26: 28-35. Geneva: World Health Organisation. Friedmann PD.2003 19 . 111: 943-945. New York: Marcel Dekker. Gogineni A. Diagnosis of alcohol-related disorders. European Series No. Eur J Psychiat 1999. Helander A. Stein MD. Seitz HK. Alcohol Clin Exp Res 2000. Biological markers of alcohol use and abuse in theory and practice. 38. Cognitive and behavioural treatments for substance abuse. British Medical Bulletin 50. ured. Biochemical test in the diagnosis of alcoholism (The correlation of the sensitivity of the conventional tests for the diagnosis of alcoholism and alcohol withdrawal syndrome). Schuckit MA. 21. Alkohologija. ured. Lancet 1978. 177-205. Copenhagen: WHO Regional Office for Europe. Buljan D. 18. Apparent Per Capita alcohol Consumption: National. Dare C. 28. Allen JP. Naloxone as an antagonist in severe alcohol intoxication. Validation of the screening strategy in the NIAAA «Physcians´ Guide to Helping Patients With Alcohol Problems». Alcohol Epidemiologic Dana System. 24:1041-1049. 20. Psychological Treatments and the Addictions. 35. Hiller-Sturmhöfel S. Saitz R. 23. i sur. 34:3-14. 65. 22. Parenteral vitamin therapy in alcoholism. Some biological aspects of depression. 33. 24. Weiss RH. Tipp JE. Swift R. Jovanović B.23:69-77. 25. 1995. 31. Brzović Z. Alcohol and bone. Sorensen SC. 2: 688-689. Buljan D. 1994. Thaller V. Rönnberg S. 19:789-796. Division of Biometry and Epidemiology. ured. 1977-92. 1994. 19. U: Edwards G. Alcohol Alcohol 1996. Reinert DF. 19:493-504. Williams GD. N Engl J Med 1999. Alcohol in Health and Disease. 37. Zagreb: CSCAA. Thaller V. Health N. Psychotherapy. N Engl J Med 1995. 39. Heather N. Psychiatric Bull 1995. Dufour MC. Alcoholism 1998. str. Wright C. The Dynamics and Treatment of Alcoholism: Essential Papers. The Alcohol Use Disorders Identification Test (AUDIT): A review of recent research. Peters TJ. Kranzler HR. A comparison of ICD-10 and DSM-III-R criteria for substance abuse and dependence. Brandt L. Sertraline treatment for alcohol dependence: Interactive effects of medication and alcohol subtype. ured. 32. Huss A. Cambridge: Cambridge University Press: 1996. and Regional Trends. Volpicelli JR. State. Zoričić Z. Rapaport MH. Coll Antropol 1995. 2001. J Stud Alcohol 2001. Antropological aspects of alcohol consumption and alcohol relation problems. Moniz C. Lieber CS. 62:234-238. 1992. U: Edwards G. Treatment Approaches to Alcohol Problems. Disulfiram treatmentof alcoholism: Position paper of the Amnerican Colege of Physicians. 22:603-611. Alcohol Clin Exp Res 2002. str. Medical disorders of alcoholism. 31. 19:143-151. Fuller RK. Breitenfeld T. Thaller V. U: Agarwal DP. Drug therapy for alcohol dependence. 29. O´Brein P. Drinking and driving. Thaller V. Alcohol dependence: a commentary on the mechanisms. 2002.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful