Hrvatski liječnički zbor

Hrvatsko društvo za alkoholizam i druge ovisnosti Hrvatsko psihijatrijsko društvo

DIJAGNOSTIČKE I TERAPIJSKE SMJERNICE ZA LIJEČENJE ALKOHOLOM UZROKOVANIH POREMEĆAJA
U sklopu Projekta izrade kliničkih smjernica MZ Odabrana klinička smjernica je smjernica Hrvatskog društva za alkoholizam i druge ovisnosti HLZ Kliničku smjernicu izradili su: Prof.dr.sc. Vlatko Thaller, Klinička bolnica «Sestre milosrdnice, Klinika za psihijatriju, Vinogradska c. 29, Zagreb Prim.dr. Srđan Marušić, Klinička bolnica «Sestre milosrdnice, Klinika za psihijatriju, Vinogradska c. 29, Zagreb 1. Uvod
Alkohol je najraširenija i najdostupnija psihoaktivna tvar, čija je zlouporaba socijalno prihvaćena. Devedeset posto osoba u Europi i SAD-u tijekom života je pilo alkoholna pića, a u oko 30 % njih nastaju alkoholom uzrokovani poremećaji. Visoka prevalencija zlouporabe alkohola i ovisnosti o alkoholu izravno je proporcionalna s pijenjem alkohola, što je ključ svake psihijatrijske ili šire medicinske evaluacije. Gotovo svaki klinički problem može se dovesti u vezu sa zlouporabom alkohola, ovisnosti, intoksikacijom ili apstinencijskim sindromom. Definicija alkoholizma ukazuje na opetovana oštećenja funkcioniranja u različitim područjima života, uzrokovana alkoholom, usprkos kojima se osoba vraća pijenju. Premda se pojmom alkoholizam ne opisuje specifičan duševni poremećaj, poremećaji u vezi s alkoholizmom općenito se mogu podijeliti u tri skupine: (1) poremećaji uzrokovani izravnim toksičnim djelovanjem alkohola na mozak (uključujući intoksikaciju, apstinencijski sindrom, delirium tremens i halucinozu); (2) poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom (zlouporaba alkohola i ovisnost) i (3) poremećaji trajnog karaktera uzrokovani alkoholom (trajni amnestički poremećaj, demencija, Wernickeova encefalopatija, Korsakovljev sindrom). Tablica l. prikazuje sve alkoholom izazvane poremećaje prema MKB 10.

29.4.2003

1

0 F10. s halucinacijama Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Poremećaj raspoloženja prouzročen alkoholom Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Anksiozni poremećaj prouzročen alkoholom Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Seksualne smetnje prouzročene alkoholom Odrediti ako se javljaju tijekom Intoksikacije Poremećaj spavanja prouzročen alkoholom Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Poremećaj vezan uz alkohol.9 Ovisnost o alkoholu Zlouporaba alkohola Poremećaji uzrokovani alkoholom Intoksikacija alkoholom Sustezanje od alkohola (alkoholni apstinencijski sindrom) Delirij kod intoksikacije alkoholom Delirij kod sustezanja od alkohola Perzistentna demencija prouzročena alkoholom Perzistentni amnestički poremećaj prouzročen alkoholom Psihotični poremećaj prouzročen alkoholom. OVISNOST O ALKOHOLU I ZLOUPORABA ALKOHOLA 2. može se navesti da alkohol može djelovati na tekućinu stanične membrane.51 F10.8 F10. barbiturata i karbamata.1‰ tijekom sat vremena. posebice u tankom crijevu. što ga svrstava u skupinu drugih sedativa-anksiolitika poput benzodijazepina. 29.4.1 F10. Intoksikacija je naglašenija za vrijeme porasta koncentracije alkohola nego tijekom njenog pada.8 F10. Alkohol je depresor koji izaziva somnolenciju i smanjenu neuralnu aktivnost. Alkoholom uzrokovani poremećaji Poremećaji zbog uporabe alkohola F10. sa sumanutostima Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Psihotični poremećaj prouzročen alkoholom. Na osnovi različitih teorija o djelovanju alkohola na mozak. glutamatske jonofor receptore. Najviša koncentracija nastaje između 30 i 90 minuta. Vrlo je topiv u vodi i zbog toga se lako širi po cijelome tijelu.1.3 F10. Alkohol se pretvara djelovanjem alkoholne dehidrogenaze u acetaldehid. Farmakologija 2. koji pretvara aldehiddehidrogenaza u acetat. dok se ostatak izlučuje nepromijenjen preko bubrega i pluća. Ta sredstva pokazuju ukrštenu toleranciju s alkoholom. Osobe koje prekomjerno piju alkoholna pića imaju brzi metabolizam alkohola.73 F10. koji vežu N-metil –D-asparat (NMDA) i produkciju opioidima sličnih alkaloida. neodređen 2. izazivaju sličnu sliku intoksikacije i apstinencijskog sindroma i potencijalno su smrtonosna u slučaju predoziranja. jedna čaša vina ili jedna čašica koncentriranog alkoholnog pića).2. Devedeset posto alkohola se metabolizira oksidacijom u jetri. kompleks benzodijazepinskih receptora. Neurofarmakologija.1.6 F10. Alkohol se brzo i dobro apsorbira u gastrointestinalnom traktu.1.8 F10. Farmakokinetika.2003 2 .8 F10. posebice ako su uzeta s drugim depresivima.Tablica 1. Brzo pijenje alkohola i pijenje na prazan želudac ubrzava apsorpciju.2x F10. 2. što je ekvivalent 0.52 F10. Brzo povećanje koncentracije alkohola u krvi korelira sa stupnjem intoksikacije.4 F10. odnosno to odgovara jednom srednje koncentriranom piću (l2 g etanola – 2 čaše piva. Organizam metabolizira oko 10 mg/ dL na sat. dopaminom dirigirane centre ugode.03 F10.1.

2.) i DSM-IV (Američko psihijatrijsko društvo. čime je stavljen u drugi plan dimenzionalni. glavobolja) nakon uzimanja minimalne količine alkohola. l992. Brzo sedativno djelovanje čini alkohol najčešćim sredstvom za oslobađanje od anksioznosti. Ti su dijagnostički sustavi od velikog značenja za standardizaciju dijagnostike u nacionalnim i internacionalnim odnosima. poput Židova i Azijaca. dok drugi. Međutim.4. Epidemiologija Parametar Populacija (%) Uzelo piće tijekom života 90% Aktualni konzument alkohola 60-70% Povremeni problemi uzrokovani pijenjem više od 40% alkohola Zlouporaba alkohola * a) muškarci više od 10% b) žene više od 5% Ovisnost o alkoholu a) muškarci 10% b) žene 3-5 % *20 do 30% posto psihijatrijskih pacijenata 2. Etničke i kulturološke razlike su nađene s obzirom na osjetljivost prema alkoholu i njegovu djelovanju.5. Dijagnoza 2. jest da svaku sliku ovisnosti opisuju kategorijski. Komorbiditet.5. no definitivni uzrok ostaje nepoznat. Zlouporaba se alkohola najčešće javlja u osoba s poremećajem uporabe drugih tvari. (2) jednojajčani blizanac alkoholičara ima veći rizik za nastanak alkoholizma nego dvojajčani blizanac. imaju nižu stopu ovisnika o alkoholu. l994.2003 3 . crvenilo lica. mnogi Azijci pokazuju sliku akutnog toksičnog djelovanja (intoksikacija. s kliničkog aspekta.) kriteriji za ovisnost o alkoholu prikazani su u tablicama 3. MKB-l0 i DSM–IV sustavi u mnogim su elementima slični (tablica 5). posebice s asocijalnim osobinama. U pacijenata s poremećajem osobnosti. Na primjer. Navedeni nalazi su doveli do stvaranja genetske teorije alkoholizma. te je posebno jasna korelacija između ovisnosti o alkoholu i ovisnosti o nikotinu.4.g. MKB–l0 (Svjetska zdravstvena organizacija. depresije i nesanice. Etiologija. 2. Ako je povijest bolesti učinjena prema definiranim kriterijima. Podaci o genetskom utjecaju na razvoj alkoholizma uključuju sljedeće: (1) bliži članovi obitelji alkoholičara imaju četiri puta veći rizik za nastanak alkoholizma. U bipolarnih pacijenata prekomjerno pijenje često dovodi do manične epizode. 29.2. vrtoglavica.1. Odgovarajuća evaluacija depresivnih ili anksioznih pacijenata. posebna je vjerojatnost pojave ovisnosti o alkoholu.3. i 4. Ovisnost o alkoholu. ”sve ili ništa” pristupom. Epidemiologija (tablica 2) Tablica 2. dobiveno je dovoljno podataka da se postavi formalna dijagnoza. u skladu s oba službena dijagnostička sustava. Neke etničke skupine. suptilni opis kliničke slike. Njihova loša strana. Mnogi psihotični pacijenti provode samomedikaciju alkoholom kada propisani lijekovi nedovoljno reduciraju simptome psihoze ili kada im propisani lijekovi nisu dostupni. poput Indijanaca i Nuita i neke skupine muškaraca hispanskog porijekla imaju višu stopu takvih ovisnika. koji su prekomjerno pili. i (3) adoptirana djeca alkoholičara u druge obitelji imaju četiri puta veći rizik za nastanak alkoholizma.g. a u ovisnih osoba apstinencijski sindrom može uzrokovati anksioznost. nalaže opservaciju i reevaluaciju nakon razdoblja apstinencije od nekoliko dana pa do nekoliko tjedana. 2. dugotrajno uzimanje može dovesti do depresije.

Tablica 3. Prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje alkohola. s namjerom olakšavanja ili ublažavanja sindroma alkoholne apstinencije. 2. Sustezanje ako se javlja kao: a) svojevrsni sindrom sustezanja od psihoaktivnih tvari (odnosi se na Kriterije A i B u kriterijima za Sustezanje od alkohola) b) uzeta je ista (ili srodna) psihoaktivna tvar kako bi se ublažili ili izbjegli simptomi sustezanja. Alkohol se često uzima u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je prvotno bilo namjeravano. e) Progresivno zanemarivanje alternativnih užitaka ili interesa uzrokovanih pijenjem. 4. Tablica 4. 29. Treba uložiti napor da osoba koja prekomjerno pije postane svjesna prirode i opsega oštećenja.90 Sindrom ovisnosti o alkoholu Neprilagođeno ponašanje vezano uz uporabu alkohola koje vodi znatnom oštećenju organizma ili subjektivnim problemima. Tolerancija određena na temelju: a) potrebe za znatno većim količinama alkohola da bi se postigla opijenost ili željeni učinak b) znatnog smanjenja učinka. ili u kontroli količine popijenog alkohola. više vremena utrošeno da bi se došlo do alkohola. kao što je povećanje količine alkohola koja se zahtijeva da bi se ostvarili učinci postignuti pijenjem manjih količina alkohola (jasni primjeri za ovo uočavaju se u onih ovisnika o alkoholu koji su uzimali dnevne količine dostatne da onesposobe ili ubiju umjerenog potrošača). kao što se očituje u karakterističnom apstinencijskom sindromu (vezano za alkohol ili slične supstancije). da bi se pilo ili oporavilo od učinaka pijenja. d) Dokaz tolerancije. a prepoznaje se na temelju triju (ili više) sljedećih kriterija ako se pojave bilo kad u istom jednogodišnjem razdoblju: 1. 3. MKB-10 dijagnostički kriteriji za sindrom ovisnosti o alkoholu MKB-10 DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA SINDROM OVISNOSTI O ALKOHOLU F10. kao što je oštećenje jetre zbog prekomjernog pijenja ili depresivno raspoloženje.2003 4 . c) Stanje fiziološke apstinencije kad se prestalo s uporabom alkohola ili ako je smanjena količina. DSM-IV dijagnostički kriteriji za sindrom ovisnosti o alkoholu DSM-IV DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA SINDROM OVISNOSTI O ALKOHOLU 303. koje je posljedica razdoblja prekomjernog pijenja alkohola. b) Teškoće u samosvladavanju ako osoba pokušava prestati piti.2 Sindrom ovisnosti o alkoholu Definitivna se dijagnoza ovisnosti može postaviti samo ako su tri ili više sljedećih kriterija bili izraženi tijekom prethodne godine: a) Jaka želja ili nagon za pijenjem.4. f) Nastavljanje s pijenjem alkohola usprkos jasnim dokazima o štetnim posljedicama. iako se i dalje uzima ista količina alkohola.

6. ili nastavljanje s pićem usprkos spoznaji da je zbog alkohola došlo do pogoršanja stanja ulkusa). 9. povratak upotrebi usprkos štetnim tjelesnim ili psihosocijalnim posljedicama i ponovljene bezuspješne pokušaje kontroliranog pijenja. trošenje velikog dijela vremena na upotrebu alkohola. Tablica 5. 3. obično je znak ovisnosti. Razvoj tolerancije. rjeđa. 4. Ti kriteriji mogu uključivati toleranciju ili apstinencijski sindrom. Alkohol se nastavlja uzimati usprkos spoznaji o postojanju trajnog i ponavljanog fizičkog i psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan njegovom uporabom (primjerice. 6. 2. uporabu alkohola ili oporavku od njegovih učinaka. 29.4. primjerice. Usporedba ovisnosti o alkoholu između MKB-10 i DSM-IV USPOREDBA OVISNOSTI O ALKOHOLU IZMEĐU MKB-10 I DSM-IV (M=MKB-10. poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe alkohola. uzimanje alkohola usprkos spoznaji o njime izazvanoj depresiji. Tolerancija široko varira među osobama. Snažna želja ili osjećaj prinude Smanjena sposobnost kontrole Namjera da se olakša apstinencija Apstinencijski sindrom Dokaz tolerancije Progresivno zanemarivanje drugih zadovoljstava i interesa Ustrajnost uporabe alkohola unatoč spoznaji o štetnim posljedicama Mnogo vremena potrošeno za nabavu alkohola i konzumaciju. 5. Ovisnost može postati očita u osoba s tolerancijom u slučaju kada one same naglo prekinu pijenje i tada se pojave znakovi apstinencijskog sindroma.2003 5 . Alkohol uziman u većim količinama i u dužim razdobljima nego što je namjeravano Ovisnost o alkoholu predstavlja sliku kompulzivnog načina pijenja. 8. Najveći dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavu alkohola. 7. definiranu u MKB l0 i DSM IV prisutnošću triju ili više glavnih kriterija oštećenja uzrokovanih alkoholom. te oporavak M M+D M+D M+D M+D M+D M+D D D D Česta intoksikacija ili apstinencijski simptomi kad se očekuje ispunjenje glavnih uloga i obveza 10.5. Tolerancija je fenomen koji je karakteriziran potrebom da s vremenom raste količina alkohola kojom se postiže isto djelovanje. koji su bili izraženi tijekom prethodnih l2 mjeseci. Klinički tijek ovisnosti o alkoholu prikazan je u tablici 6. D=DSM-IV) 1. poput one prema opioidima ili barbituratima. Prekidaju se ili reduciraju važne društvene. posebice veće. 7. dok je jaka. Blaga je tolerancija uobičajena.

upravljanje automobilom ili strojem u promijenjenom stanju zbog uporabe alkohola). 2. Ponavljano uzimanje alkohola koje vodi neuspjehu u ispunjavanju važnih obveza na poslu. Tablica 7. 1. nemir i zanemarivanje djece i kućanstva). 3. Nastavljanje s uzimanjem alkohola usprkos ponovnom javljanju društvenih ili međuljudskih problema izazvanih ili otežanih učincima tvari (npr. Zlouporaba alkohola DSM-IV DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA ZLOUPORABU ALKOHOLA 305.Tablica 6. već je definirana negativnim posljedicama opetovanog pijenja. Klinički tijek ovisnosti o alkoholu Doba prvog pijenja Doba prve intoksikacije Doba prvog problema Doba nastanka ovisnosti Doba smrti Promjenljiv tijek apstinencije Spontana remisija u 20 % 13-15 godina 15-17 godina 16-22 godine 25-40 godina 60 godina 2.00 Zlouporaba alkohola A.2. Zlouporaba alkohola razlikuje se od ovisnosti po tome što ne uključuje toleranciju i apstinencijski sindrom ili kompulzivni način pijenja. (b) Model uporabe tvari ne zadovoljava kriterije za dijagnozu ovisnosti o alkoholu. 29. Štetna uporaba alkohola (a) Način uporabe tvari koji uzrokuje oštećenje zdravlja. Dijagnoza zahtijeva da bi aktualno oštećenje trebalo utjecati na kvalitetu fizičkog ili mentalnog zdravlja osobe koja pije. a javlja se kao jedan (ili više) od sljedećih znakova unutar razdoblja od 12 mjeseci. povremeni depresivni poremećaj zbog prekomjernog pijenja alkohola). ukori ili izbacivanje iz škole izazvani uzimanjem alkohola. upravljanje automobilom ili strojem).2003 6 . Ponavljano uzimanje alkohola u situacijama u kojima je to opasno po život (npr. svađe sa suprugom oko posljedica intoksikacije.1. Tablica 8. prema MKB-10 MKB-10 DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA ŠTETNU UPORABU ALKOHOLA F10. To oštećenje može biti organsko (npr. Ponavljani problemi sa zakonom zbog uzimanja alkohola (npr. Zlouporaba se alkohola može razviti u ovisnost o alkoholu. a društveno neprilagođene slike pijenja mogu uključivati trajno prekomjerno pijenje. koje vodi klinički znatnim oštećenjima ili subjektivnim problemima. Neprilagođeno ponašanje zbog uporabe alkohola. Štetna uporaba alkohola i zlouporaba alkohola Zlouporaba alkohola je dijagnosticirana ako je došlo do mentalnog ili tjelesnog oštećenja ili ga se upotrebljava u životno rizičnim situacijama (primjerice. učestali izostanci iz škole. ciroza jetre) ili mentalno (npr.4. Štetna uporaba alkohola. fizički obračuni).5. 4. u školi ili kod kuće (npr. vikend intoksikacije ili faze teškog opijanja i apstinencije (tablice 7 i 8). uhićenja zbog nedoličnog ponašanja u vezi s uporabom alkohola).

većina osoba na pitanje o količini uzetog alkohola minimalizira količinu koju u stvari uzima. Druga pitanja koja mogu dati pozitivan poticaj uključuju podatak o učestalosti pijenja ujutro. Kada ispitivač nastoji utvrditi stupanj pijenja alkohola. Simptomi nikad nisu zadovoljili kriterije Ovisnosti o alkoholu za tu kategoriju alkohola. prometne nezgode)? Je li često u sukobima? Izostaje li često s posla? Ima li socijalne ili obiteljske probleme? Od pomoći može biti procjena laboratorijskih nalaza. Vrlo je poznat i često se upotrebljava Test za identifikaciju alkoholom uzrokovanih poremećaja (Alcohol Use Disorders Identification – AUDIT) (tablica 10). Tablica 9. Na primjer. Pregled i laboratorijski nalazi. Pacijent može imati makrocitnu anemiju zbog nutricijske deficijencije. Povišene vrijednosti jetrenih enzima mogu biti ujedno markeri recidiva (tablica 9).5.4. pitanje «Koliko pijete alkohola?» bolje je nego «Pijete li alkohol?». Naime. Markeri za skrining alkoholizma Test Gama-glutamiltransferaza (γ-GT) Karbohidrat-deficijentni transferin (CDT) Srednji korpuskularni volumen (MCV) Urična kiselina Aspartatna aminotrasferaza (AST) Alanin aminotransferaza (ALT) Trigliceridi Vrijednosti > 30 U/L > 20 mg/L > 90 f/L > 6.4 mg/dL za muškarce > 5. Je li pacijent sklon traumama (trauma glave.0 mg/dL za žene > 45 IU/L > 45 IU/L > 160 mg/dL 2. Valjana evaluacija pijenja alkohola zahtijeva stanoviti oprez od strane evaluatora.B. Upitnici za identifikaciju alkoholom uzrokovanih poremećaja.3. Uvijek je nužno tražiti fine znakove zlouporabe alkohola i uvijek je nužno pitati za uporabu drugih sredstava ovisnosti. kako često pacijent ima amnezije kad je intoksiciran i kako često su ga prijatelji ili rođaci upozoravali da smanji pijenje.4. 2. Od somatskih znakova mogu biti prisutni eritem ruku.2003 7 . Postoje brojni upitnici za identifikaciju rizičnog pijenja i alkoholom uzrokovanih poremećaja. 29. korisno je upotrijebiti pitanja koja će dati pozitivan odgovor. Serumski jetreni enzimi i gama-glutamiltransferaza (γ-GT) mogu biti povišeni. fraktura rebara.5. no za praktičara je najuputnije da dobro vlada samo jednim i da ga primjenjuje u svakodnevnoj praksi. Dupuytrenova kontraktura i teleangiektazije.

u prošloj godini prošloj godini 5.4. ali ne u Da. Koliko alkoholnih pića popijete u tipičnom danu.2003 8 . 10. 29. 7. Upitnik za identifikaciju alkoholom uzrokovanih poremećaja (AUDIT) Molimo Vas da zaokružite odgovor koji se odnosi na Vas. 3.Tablica 10. u prošloj godini prošloj godini Jesu li rođaci. Kako često ste tijekom prošle godine uvidjeli da niste sposobni prestati piti kada ste jednom počeli piti? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često ste zbog pijenja tijekom prošle godine propustili učiniti ono što se od vas normalno očekuje? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često ste tijekom prošle godine trebali prvo piće ujutro. 6. kada pijete? 1 ili 2 3 ili 4 5 ili 6 7 do 9 10 ili više Kako često popijete 6 ili više pića u jednoj prigodi? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno mjesečno Svakodnevno 4. liječnik ili drugi zdravstveni radnici bili zabrinuti zbog vašeg pijenja ili vam savjetovali da smanjite piti? Ne Da. da se pokrenete nakon teškog pijenja? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često ste tijekom prošle godine imali osjećaj krivnje ili kajanja nakon pijenja? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često se tijekom prošle godine niste mogli sjetiti što se dešavalo prošle noći zato što ste bili pijani ? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Jeste li vi ili netko drugi bili ozlijeđeni zbog vašeg pijenja ? Ne Da. 8. 1. 9. ali ne u Da. Kako često pijete alkoholna pića? Nikada Mjesečno ili 2 do 4 puta manje mjesečno 2 do 3 puta tjedno 4 ili više puta tjedno 2.

dakle potpune trijeznosti. ali ne u prošloj godini 3 2 do 3 puta tjedno 7 do 9 Tjedno 4 4 ili više puta tjedno 10 ili više Svakodne vno Da. Pitanja 9 i 10 ocjenjuju se samo 0.6. 2. Odgovor je kako slijedi: 0 Pitanje 1 Pitanje 2 Pitanje 3-8 Pitanje 9-10 Nikada 1 ili 2 Nikada Ne 1 Mjesečno ili manje 3 ili 4 Manje nego mjesečno 2 2 do 4 puta mjesečno 5 ili 6 Mjesečno Da. pun razumijevanja. prvi preduvjet za 29. Budući da je ovisnost o alkoholu sustavni poremećaj. a najveći mogući rezultat je 40. uz liječenje svih popratnih zdravstvenih poteškoća i oboljenja koja su usko povezana s alkoholnom intoksikacijom. pojava zdravstvenih poteškoća. prvenstveno prema obitelji. uz siromaštvo u komunikaciji i interakciji kao i manjak empatije. kao što je mogući gubitak posla. održavati trajnu apstinenciju i prihvatiti nov način života. pri kojem je dobar ljudski odnos. U početku liječenja treba provesti detoksifikacijski tretman. 2. koja nastaje zato što je u većini slučajeva bolesnik «prisiljen» na liječenje. kao i mogućnost rastave i urušavanja obiteljske podrške. u liječenje svakako treba uključiti obitelj radi postizanja pozitivne obiteljske homeostaze. U dijagnostičkom i terapijskom postupku svakako treba voditi računa o prisutnosti komorbiditeta ovisnosti o alkoholu i drugih psihičkih poremećaja. «mreže podrške» od strane kolega s posla. 2. u prošloj godini Najmanji rezultat (za one koji ne piju ) je 0. Prisutnost mogućih psihičkih poteškoća potrebno je tretirati po uspostavi apstinencije. te se ne moraju sagledavati nakon uspostave početne apstinencije u negativnom kontekstu.1. Rezultat od 8 ili više indicira vjerojatnost riskantnog i škodljivog pijenja 2.4. Temeljni je čimbenik u procesu liječenja u prvom redu odnos bolesnika i terapeuta. 3 ili 4. Jedan od problema koji se javlja tijekom liječenja jest pasivnost bolesnika u tretmanu. Liječenje Temeljni cilj liječenja je uspostava i održavanje trajne apstinencije od alkohola. te strukturiranje tzv. Tijekom liječenja mogući su i recidivi koji spadaju u sastavni dio bolesti ovisnosti o alkoholu. 4. Osnovna načela liječenja ovisnosti o alkoholu Cilj liječenja je postići trajnu apstinenciju od alkohola i promijeniti način života. no mora se svakako o recidivu razgovarati i u terapijskom kontekstu analizirati. uz mijenjanje samoga sebe u odnosu prema sustavima vrijednosti i odgovornosti pojedinca spram njegovog okružja.6.2003 9 . Također je potrebno stalno konfrontirati pacijenta s realitetom. poslu i široj zajednici.AUDIT Ocjenjivanje odgovora Pitanja 1 do 8 ocjenjuju se sa 0. prijatelja i drugih pacijentu bliskih osoba. 1.

apelirajući na pacijentovu odgovornost koja će utjecati na pokretanje promjena. Psihološki postupci Niz psiholoških postupaka i intervencija imaju svoje mjesto tijekom započinjanja. Ona sigurno nije sama po sebi dovoljna u rješavanju i liječenju ovisnosti o alkoholu. jača motivacijski kapacitet samog pacijenta. 2. izbjegavanju posesivnosti i direktivnosti te usađivanju osjećaja vrijednosti i davanju nade.6. kao i rješavanje niza emocionalnih kriza i otpora.4. U procesu grupne psihoterapije bolesniku se pruža mogućnost da vidi sebe u očima drugih ljudi i da tako lakše i kritičnije prihvati postojanje svog vlastitog problema («fenomen zrcala»). 29.6. 2. Kognitivno bihejvioralni pristup u tretmanu ovisnosti o alkoholu temelji se na pretpostavci da je ovisnost o alkoholu uglavnom naučeno ponašanje. Njome se rješava početna ambivalentnost pri odluci o liječenju. Individualna psihoterapija Individualna psihoterapija ima svoje mjesto u sustavu liječenja. Također je vrlo važan i kvalitetan odnos između terapeuta i bolesnika koji je osnova za cjelokupni tijek terapijskog programa. Pri tome je potrebno voditi računa da se ti međuodnosi zrcale u sposobnosti iskazivanja suosjećanja. između ostalog i zbog toga što dijada terapeut–pacijent ne donosi mnogo socijalnih elementa koji su važni u rješavanju ovisnosti o alkoholu. te kognitivno restrukturiranje. provodi se u skupinama koje su organizirane kao udruge građana. Grupna psihoterapija Grupna psihoterapija je metoda izbora u terapijskom radu s ovisnicima o alkoholu iz mnogih razloga. vještine rješavanja problema. Najčešće se primjenjuje. Najčešće primjenjivane intervencije su uvježbavanje socijalnih vještina. U klub liječenih alkoholičara potrebno je odlaziti jedanput tjedno zajedno s obitelji najmanje 5 godina. Polazi se od stava da je upotreba alkohola rezultat svojevrsne gratifikacije koju pacijent bez alkohola ne dobije. kad i sami pacijenti više preferiraju individualni pristup problemu. tijekom kojega je potrebno promijeniti ponašanje i usvojiti nov način života bez alkohola. vježbe opuštanja – učenje kontrole bijesa. Klubovi liječenih alkoholičara Liječenje ovisnosti o alkoholu je dugotrajan i složen postupak koji se tek jednim početnim dijelom usko veže uz zdravstvenu odnosno psihijatrijsku djelatnost. 2. između ostalog.6. u nas pod opće poznatim nazivom klubovi liječenih alkoholičara (KLA). te da se liječenjem i apstinencijom zapravo vrši zamjena slabo adaptivnog ponašanja tijekom pijenja boljim i prihvatljivim modelom ponašanja.4.2. koji možemo svrstati u terapijsku tehniku.2003 10 . skrivenu motivaciju. poglavito u početku.5. koju primjenjujemo u procesu liječenja kao praktičan i prihvatljiv način u fazi kad postoji neodlučnost i otpor pri odluci o liječenju. ali i samog trajanja terapijskog procesa liječenja ovisnika o alkoholu. Cilj je potaknuti unutrašnju.3. od kojih onaj ekonomski nije zanemariv. Dugogodišnji rehabilitacijski i resocijalizacijski proces. motivacijski intervju. 2.6.početak kao i za sam tijek liječenja.

Doze: daje se 250–500 mg jedanput na dan. a ako su posrijedi jači simptomi. daju se pripravci 37% glukoze. Disulfiram Kemijski. Od vitamina se prvenstveno misli na tijamin (vitamin B1). Grupni rad se provodi najčešće u strukturi tzv. obiteljski pristup problemu ovisnosti o alkoholu zahtijeva uključivanje cijelog obiteljskog sustava jer ovisnost o alkoholu pojedinca praktički razbija obiteljski sustav. srčana oboljenja. Esperal). uputno je davati C vitamin. anksioznosti. Abstynil. što uključuje nastanak niza različitih simptoma: crvenilo. Reakcija je uzrokovana nakupljanjem acetaldehida radi inhibicije aldehid dehidrogenaze. intravenski ili antihistaminike. nelagode. hiperventilaciju. poznatom pod nazivom antabus. Posebno mjesto u radu s alkoholičarima ima obiteljska terapija. kao i kad je riječ o drugim težim sistemskim oštećenjima. palpitacije. Uzimajući disulfiram pacijenti imaju iznimno neugodnu reakciju ako u organizam unesu i vrlo malu količinu alkohola. dispneju. Antiethyl. nije potrebna nikakva terapija. slabost. hipertenziju. Uspostava apstinencije zahtijeva restrukturiranje obiteljskog sustava. lakše rješava pojedine nesigurnosti. piridoksin (vitamin B6). koji predstavlja terapeut u terapijskim grupama. a međusobna identifikacija. Ako se radi o akutnoj intoksikaciji. 2. Osnovno u grupnoj terapiji treba biti načelo «ovdje i sada». vitamini B1. tahikardiju. 29. te da otkloni niz sekundarnih simptoma prouzročenih dugotrajnim prekomjernim pijenjem alkohola. Detoksifikacija se sastoji prije svega u davanju vitamina. znojenje. a cilj je uklanjanje ili ublažavanje toksičnog djelovanja alkohola. Unutar grupe pojedinac se osjeća sigurnije. vrlo je velika. a može trajati nekoliko sati. a mogu nastati i po život opasne komplikacije. Ne preporučuje se davati disulfiram osobama koje imaju oštećenje jetre (ciroza). Uz pomoć grupe bolesnik dobiva bolji uvid u svoje liječenje. kao i povremene acting out-e («grupa kao kondenzator»). a u svakoj zemlji nalazi se u upotrebi pod drugim tvorničkim imenom (Tetidis. Aversan. a ne marginalna osoba koja je zbog bolesti odbačena od sredine («socijalizacija»).Također.6. B6 i C vitamin. riječ je o tetraetiltiuramdisulfidu. u grupi bolesnik lakše i objektivnije sagledava odnose s drugim ljudima i osjeća se integralnim dijelom socijalnog sustava. epilepsiju.6. Terapija: ako je reakcija blaža. Detoksifikacijski postupak Detoksifikacija se provodi u početnoj fazi liječenja.4. kao i identifikacija s ego idealom. Naime. U grupi se bolesnik osjeća sigurnije. tjeskobu. preparata za zaštitu jetre i glukoza (parenteralno). uz uspostavu kvalitetnijih međusobnih odnosa.2003 11 . Pacijenti uzimaju disulfiram u razdoblju od šest mjeseci do jedne godine (preporuka je da se uzima barem godinu dana). «srednje grupe» (10-15 članova). Farmakoterapija Primjena medikamenata u liječenju ovisnosti o alkoholu ima za cilj omogućiti pacijentu aktivnije uključivanje u sam proces liječenja. Reakcija obično započinje 10-30 minuta nakon konzumiranja alkohola. što samo po sebi ima veliku važnost («grupa kao podrška»).

Mehanizam djelovanja nije u potpunosti poznat. Sedativi i antidepresivi Budući da su anksioznost i depresivne smetnje vrlo česte u ovisnika o alkoholu. Treba kontrolirati njihovo uzimanje kao i provoditi postupnu redukciju. no govori se o tome da stimulira inhibitore GABA transmisije i sprječava produkciju ekscitatornih aminokiselina. Najčešće se upotrebljavaju antidepresivi SSRI. Sedativi: u prvom redu upotrebljavaju se benzodijazepini u terapijskoj dozi od 5 do10 mg. te na taj način smanjuje užitak očekivanog pijenjem alkohola. slabost i dr. Akamprosat (Campral) uzima se u dnevnoj dozi od 1300 mg do 2000 mg. bilo kratkotrajno ili duže vrijeme u većim količinama. Unos alkohola u organizam. tri do četiri puta na dan. Djelovanje: naltrekson djeluje na blokiranje otpuštanja endogenih opoida.Sredstva koja smanjuju želju za alkoholom Naltrekson (ReVia) je antagonist opioidnih receptora. Antidepresivi: uporaba antidepresiva ima svoju svrhu s obzirom na čestu pojavu depresivnih epizoda.2003 12 . ponajprije glutamata. Fizičke i psihičke komplikacije prouzročene prekomjernim i dugotrajnim pijenjem alkohola Prekomjerno i dugotrajno pijenje alkohola uzrokuje niz tjelesnih oštećenja. djeluje na stvaranje niza tjelesnih komplikacija koje navodimo u tablici 11. Nema interakcije s alkoholom i sedativima i ne stvara naviku. te antidepresivi s povoljnijim tijekom nuspojava kao što su tianpetin. što se češće susreće prvih tjedana i dana apstinencije. dolazi do niza nuspojava kao što su mučnina. poglavito prvih dana odnosno tjedana apstinencije. s mnogo izravnih i neizravnih učinaka na tjelesno zdravlje. U dozi od 50-100 mg na dan pokazao se učinkovitim u smanjenju želje za pijenjem i održavanjem apstinencije. uporaba psihofarmaka se preporučuje. Podržava uspostavu apstinencije. Ukoliko se uz naltrekson uzima alkohol.4. trazodon. 29.

hipomagnezijemija. hiperkalcemija. Somatske komplikacije vezane uz prekomjerno pijenje alkohola Alkoholna intoksikacija Sindrom sustezanja od alkohola Akutna intoksikacija (Akutno opito stanje Patološko pijano stanje Bleckout (alkoholna amnezija) Tremor Alkoholna halucinoza Alkoholna epilepsija Delirium tremens Sindrom Wernicke-Korsakoff Cerebelarna degeneracija Periferna neuropatija Optička neuropatija Pelagra Centralna pontinina mijelinoza Marchiafava. trombocitopenija Hiponatremija.Tablica 11. hipofosfatemija.2003 13 . kod alkoholičara Bolesti nepoznate patogeneze kod alkoholičara Sistemske bolesti sa sekundarnim neurološkim komplikacijama. hipoglikemija i hiperglikemija Intracerebralni hematom.4. kod alkoholičara 29.Bignamieva bolest Fetalni alkoholni sindrom Miopatija Bolesti jetre hepatalna encefalopatija stečena kronična hepatocerebralna degeneracija (Nonwilsonova bolest) Gastrointestinalne bolesti malabsorbcijski sindrom postgastrektomički sindrom Kardiovaskularne bolesti Hematološke bolesti Hipotermija i hipertermija Disbalans elektrolita Ozljeda mozga Kardiomiopatija Aritmija i hipertenzija Anemija. subduralni i epiduralni hematom Bolesti živčanog sustava kao posljedica nedostatka hranjivih tvari. leukopenija.

Intoksicirane osobe pokazuju barem jedan od navedenih simptoma: neujednačen i nerazumljiv govor. a nastaje vrlo brzo nakon pijenja malih količina alkohola koje u većine ljudi ne izazivaju jaču intoksikaciju. Patološko pijano stanje (patološka intoksikacija) Patološko pijano stanje. smetnje koordinacije. pogrešno prosuđivanje te socijalna i radna nesposobnost. odnosno haloperidol.0) Alkoholna intoksikacija nastaje jednokratnim unosom alkoholnog pića. Nakon epizode slijedi dugotrajni san. pričljiv. Komplikacije pri akutnom pijanstvu: ozljede glave (subduralni. kao što su agresivnost. Odnos koncentracije alkohola i poremećaji koji nastaju pri tome navedeni su na tablici 12. AKUTNA INTOKSIKACIJA ALKOHOLOM (F 10.4. poseban je oblik kompliciranog otrovanja alkoholom. promjene raspoloženja nistagmus. kriminogeno ponašanje.8 ‰ 0.8-0.3. poremećaj pamćenja.2 ‰ 2. praćen agresivnim i često nasilnim ponašanjem.0 ‰ > 3. sopor. neujednačen. greške u prosuđivanju. moguća i smrt (stupnjevi svijesti: somnolencija.0 ‰ Mogući poremećaji spora motorna aktivnost te smanjenje sposobnosti mišljenja povećani motorni i kognitivni problemi slaba koordinacija pokreta. euforičan. nistagmus. kognicije. Dok blaga intoksikacija može producirati određeno ponašanje. homicidi i suicidi. potrebno je opservirati pacijenta. prometne nezgode. Uputno je neko vrijeme davati vitamina B skupine i C vitamina (parenteralno). sumračno stanje u alkoholom intoksicirane osobe. udisanje povraćenog sadržaja. frakture ostalih koštanih sustava. koma. 29. Tablica 12. sopor. nerazumljiv govor. koma) 3. U slučaju psihomotornog nemira i agitacije ordinirati promazin. poremećaja opažanja. pri čemu bolesnik postane opušten. koja u srazmjeru s količinom unesenog alkohola dovodi do poremećaja razine svijesti. somnolenciju.0-3. Postoji amnezija za cijeli događaj i smatra se da je osoba bila u stanju sužene svijesti. Ako je riječ o težim akutnim intoksikacijama. Odnos koncentracije alkohola u krvi i nastalih poremećaja Koncentracija alkohola u krvi (u promilima) 0. atipično za osobu u trijeznom stanju. teška intoksikacija često dovodi do teških poremećaja.3-0. uz mjerenje alkoholemije (alkohol u krvi).2-0. Terapija U blažim akutnim intoksikacijama praktički nije potrebna nikakva terapija. alkoholne amnezije nepravilan rad vitalnih funkcija. labilno raspoloženje.2003 14 .3 ‰ 0. transa ili automatizma. uz 37% glukozu.1. poremećaja raspoloženja i drugih oblika poremećaja ponašanja. epiduralni i intrakranijski hematom).

Diferencijalno dijagnostički. 3.2003 15 . kako slušne tako i vidne. U stanju patološke intoksikacije osoba može biti verbalno i fizički iznimno agresivna. iznimno nekoliko dana. Obično takva stanja nastaju u osoba koje su ovisne o alkoholu najmanje desetak godina. Javljaju se sa sačuvanom osobnosti. Kod alkoholne halucinoze ne postoji komplicirani sustav shizofrenog poremećaja mišljenja ili nedostatak afekta. Diferencijalno – dijagnostički: u obzir treba uzeti prisutnost eventualne paranoidne shizofrenije. Halucinoza obično nastaje nakon pojačanog pijenja ili neposredno nakon toga. a povezani su s oštećenjima korteksa mozga. Također treba obratiti pozornost na postojanje halucinoze pri intoksikaciji amfetaminima. povremeno odlutaju od kuće.2. Tretman: obično samo suportivan. b) amnezija «grey-out» odnosno djelomični gubitak pamćenja su povremene epizode amnezije s nejasnim granicama i «otočićima» u sjećanju i traju kratko vrijeme. ali mogu imati i popratnu sumanutost s idejama odnosa i paranoidnim idejama. davanje vitaminskih preparata. ALKOHOLOM INDUCIRAN PSIHOTIČNI POREMEĆAJ S HALUCINACIJAMA (Alkoholna halucinoza) F10. bez ostalih delirantnih simptoma. Gubici pamćenja se javljaju i u kasnijim stadijima samog alkoholizma. i to u vidu glasova i šumova. pa čak počiniti i ubojstvo. U alkoholnim halucinozama obično se javljaju slušne halucinacije. komentara koje su upućeni samom pacijentu. 4. Ako nastaje tijekom pijenja. Kod agitacije promazin ili haloperidol. Takvo stanje nazivamo «stanje fuge».4. te se kasnije probude na nepoznatu mjestu ili gradu. Spominju se dvije varijante alkoholne amnezije: a) amnezija «en block» koja se očituje gustom. Može potrajati 30-60 minuta pa i do dva dana. Alkoholna amnezija Alkoholna se amnezija odnosi na tranzitorni gubitak pamćenja. bez kasnijeg sjećanja na događaje tijekom same amnezije. te opservacija eventualnih ozljeda. Patološko pijano stanje traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Ako se simptomi ne povlače više mjeseci. u fazi amnestičkog razdoblja. dolazi u obzir alkoholom inducirana hipoglikemija. organsko oštećenje mozga ili poremećaj ponašanja. koji može biti uzrokovan alkoholnom intoksikacijom. Neki pacijenti navode da nakon pijanstva. u alkoholičara se svode na pojam alkoholna halucinoza odnosno alkoholom inducirani psihotični poremećaj s halucinacijama. s djelomičnim oporavkom. Uvid u stanje vraća se odmah po prestanku javljanja glasova. vjerojatno se radi o shizofrenom procesu. Halucinacije su žive i nastaju obično pri punoj svijesti i orijentaciji.5 Perzistirajuće halucinacije. dovodi do toga da pojedinac započne apstinenciju. Glasovi se javljaju u vidu poruka. potpunom amnezijom. spontanim ili uz poticaj. 29.

4.4) Poremećaj koji se uobičajeno zove delirium tremens je apstinencijski sindrom kompliciran s delirijem. npr. a mogu postojati i slušne te taktilne halucinacije. uz spektar živih boja. groznica. čime se smanjuje prisutnost eventualne agitiranosti. gmazova koje plaze po pacijentu. CT mozga. halucinacije. Dijagnoza: minuciozna povijest bolesti i klinički pregled. Paranoidne sumanute ideje: u bolesti se često javljaju paranoidne ideje spram okoline. 29. ABS. lorazepam 1-2 mg oralno ili intramuskularno. anksioznost. što manifestira i psihomotornim nemirom. konobar kako djeluje na svom poslu i sl. 5. mučnina. testovi jetrene funkcije. Tijekom pojedinačne epizode pacijent može imati samo jedan napadaj.Terapija: Preporučuje se ordinirati benzodijazepine. npr. izvan realiteta. uz vidljivi tremor.). znojenje. s nedirnutim testiranjem realnosti. Svijest: pacijent je manje-više sužene svijesti. tremor ruku. zmija. Tremor: kako se bolest razvija. ukupne bjelančevine. Druge moguće pretrage: EKG. Strah: pacijent zbog halucinatornih doživljavanja. 6. Apstinencijski je sindrom jedan od pokazatelja sindroma ovisnosti o alkoholu. kreatinin. Terapija: uobičajeno je davati benzodijazepine kao i antidepresive ako u kliničkoj slici ipak više dominira sniženo depresivno raspoloženje. razina šećera u krvi. tahikardija. ustrašen. a mogu se očitovati i sumanute profesionalne ideje kao i halucinacije (vozač po profesiji može doživljavati sebe kako vozi. ali kasnije se proširi po cijelom tijelu. RTG pluća i srca. urin. U kliničkoj slici dominira vegetativna hiperaktivnost. APSTINENCIJSKI SINDROM S DELIRIJEM (F 10. albumini. a susreće se u 1-3% ovisnika o alkoholu. depresivnost. dezorijentiran (više vremenski i prostorno). APSTINENCIJSKI SINDROM (Sustezanje od alkohola) F10. najčešće jače izražen na prstima ruku. kraniogram (kod postojećih ozljeda glave. anksioznost. Laboratorijske pretrage: kontrola KKS i SE. ali češće ima dva do tri napadaja tijekom nekoliko dana. PV. kao i stanja poslije konvulzija). U kliničkoj slici dominira vegetativna hiperaktivnost.3 Apstinencijski sindrom započinje nekoliko sati odnosno dana (dva do tri dana) nakon prekida ili smanjenja dugotrajnog pijenja. ima osjećaj straha. u otprilike 5-15% ovisnika o alkoholu.2003 16 . Mogu se u blažem obliku pojaviti prolazne smetnje percepcije. Halucinacije i iluzije: prisutne su žive i zastrašujuće vidne halucinacije u vidu kukaca. pacijent postaje sve jače anksiozan. Javlja se nakon apsolutnog ili relativnog prekida uzimanja alkohola u teških ovisnika o alkoholu. dijazepam 5-10 mg oralno ili intramuskularno u tri do četiri dnevne doze. Nastaje nakon prekida pijenja. Komplikacije takvog stanja svode se na postojanje konvulzija koje se obično javljaju 7-48 sati nakon prestanka pijenja. haloperidol 2-5 mg per os ili intramuskularno 3-4 puta na dan). kao i zbog vegetativne hiperaktivnosti. Također treba uvesti manje doze visokopotentnih psihofarmaka (antipsihotika. psihomotorna agitacija. elektroliti.

To je akutni sindrom uzrokovan deficitom tijamina. kontrola vitalnih funkcija svakih 4-6 sati 2) korekcija elektrolita. koji su dugi niz godina prekomjerno i konstantno uzimali 29. letargija. valja ga rehidrirati 4) zbrinjavanje somatskih komplikacija 5) benzodijazepini . Klasični nazivi toga poremećaja jesu Wernickeova encefalopatija (akutni početak neuroloških simptoma) te Korsakovljev sindrom (kronično stanje). strah od mraka. halucinacija i sumanutosti (haloperidol) 7) polivitamini jedanput na dan 8) vitamini B skupine (B1-tijamin. te katkad i periferne polineuropatije.v. Tijek bolesti: ordiniranom se terapijom s vremenom povuče veći dio simptoma. no može prijeći i u kronični oblik (Korsakovljev sindrom). Rijetko se javlja u osoba mlađih od 35 godina.diazepam 5-20 mg 3-5 puta na dan per os ili i. Sindrom se povuče za nekoliko dana odnosno tjedana.1.Postupci tijekom liječenja: 1) stalno praćenje bolesnika. B12-cijanokobalamin) 9) magnezijev sulfat: 1g i.2003 17 . To je kronično stanje u osoba ovisnih o alkoholu. koji nastaje u osoba s dugotrajnim i prekomjernim pijenjem alkoholnih pića. zolpidem. Simptomi: nistagmus.4. PERZISTENTNI AMNESTIČKI POREMEĆAJ PROUZROČEN ALKOHOLOM (F 10. Manjak tijamina nastaje kao posljedica dugotrajnog i prekomjernog pijenja alkohola. postupno smanjivati benzodijazepine i uključiti ga u liječenje ovisnosti o alkoholu.m. B6-piridoksin. svakih 6 sati tijekom 2 dana (u pacijenata s epilepsijom) 10) ordinirati lijekove za miran san (npr. ABC. osim ataksije. nistagmusa. nezainteresiranost. Liječenje: Ordinira se tijamin u dozi 100-300 mg na dan dok se ne ukloni oftalmoplegija. 7. GUK-a 3) ako je bolesnik dehidriran. konfabulacije. flurazepam) 11) liječenje malnutricije 12) nakon što se pacijent smiri. Wernickeova encefalopatija Poznata je i pod nazivom alkoholna encefalopatija. dirigirano u infuziji fiziološke otopine u dozi od l0 do 20 mg 3-5 puta na dan 6) neuroleptici u smislu smirivanja jače agitiranosti. paraliza abdukcije i konjugiranih pokreta očiju. ataksija i opća smetenost. Također se daje i magnezij (kao kofaktor u metabolizmu tijamina). 7. Korsakovljev sindrom Poznat je i pod nazivom Korsakovljeva psihoza. tjeskoba. 7. nitrazepam.6) Taj se poremećaj očituje smetnjama u kratkoročnom pamćenju.2.

Alcoh Clin Exp Res 2002. Washington. 9. Compton WM. 3. Anderson P. 10. Coll antropol 1996. Simptomi: smetenost. polineuropatija. Conigrave KM. PERZISTENTNA DEMENCIJA PROUZROČENA ALKOHOLOM (F. Neurotransmiter changes in alcoholism and in the withdrawal syndrome (neurobiological tests of alcoholism). a oko 50% samo djelomično. 41:179-88. Edwards G. retrogradna i anterogradna amnezija. Chan AWK.10. Psychological Treatmens and the addictions. Liječenje: nadomjestak tijamina. često vrlo kratkog trajanja. British Medical Association. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. New York: Guilford. 9. Dorsey KB. Oko 25% pacijenata se oporavi u potpunosti. Spitznagel EL. uz slabljenje intelekta. Cook CCH. Chung T. Whitfild JB. Giesbrech N i su. 82113. Colby SM. London: British Medical Association. 1994. osobnosti ili ponašanja uzrokovane alkoholom traju i izvan razdoblja za koje bi se razumno mogao očekivati izravni učinak samog alkohola. Edwards G. 13. Barbor TF. 8. 1995. Thaller V. 26:223-231. Edwards G. LITERATURA 1. 1995. str. izdanje. konfabulacije. Pojedina kratkotrajna vraćanja u prošlost (flashback) mogu se razlikovati od psihičkog stanja djelomično po svojoj epizodnoj prirodi. Alcohol Use Disorders Identification Test: Factor structure in an adolescent emergency department semple. Cottler LB. Anton RF. 29. Dementni sindrom u početku je praćen etičkim osiromašenjem ličnosti. Mager DE. B-complex vitamins in the prevention and treatment of Wernicke-Korsakoff syndrome. Children of Alcoholics. Biochemical Markers for Alcoholism. Buljan D. 11. ured. Alcohol-screening instruments for pregnant women. Neurobehavioural basis for the pharmacotherapy of alcoholism: current and future directions. Diagnostic tests for alcohol consumption. Često je uz taj sindrom prisutna i alkoholom uzrokovana demencija. Ametrican Psychiatric Association. Saunders JB. Dare C. Drug Alcohol Depend 1996. U: Holder H. Cambridge: Cambridge University Press. 1990. Oxford: Oxford University Press. Breitenfeld D. uz sve izrazitije simptome demencije. 1994. 4. 6.4. Psychotherapy. 12. dezorijentiranost. 1996. 20:175-182. ured. što im je praktički bio jedini izvor kalorija. Alcohol Res Health 2001. 25:204-209. Chang G. Anderson P. 2. Ferrence R. Takva osoba izrazito mijenja dotadašnji način života. Marušić S. To je sindrom deficita tijamina. Alcohol Alcohol 1995. Brzović Z. Searles JS. Alcohol Alcohol 1996. te ima tendenciju postupnog napredovanja navedenih promjena. 7. Oxford: Oxford University Press. Alcohol: Guidelines on Sensible Drinking. 4. 39-72. 5. 31:43-53. Comparing assessment of DSM substance dependence disorder using CIDI-SAM and SCAN. afekta. Br J Hospital Med 1997.2003 18 .alkohol. Casswell S. Alcohol and risk of physical harm. Alcohol Policy and Public Good. 8. Barnett NP. Alcohol and Public Polycy: Evidence and Issues. Monti PM. DC: American Psychiatric Press. uz eventualno davanje klonidina i propranolola. uz dugotrajno davanje tijamina u dozi od 50-100 mg / na dan.7) Poremećaj u kojem promjene kognicije. 30:13-26. str. U: Windle M. Thomson AD.

Cognitive and behavioural treatments for substance abuse. 30. Am J Drug Alcohol Abuse 1993. Alcohol and bone. 1994. str. Biological markers of alcohol use and abuse in theory and practice. Volpicelli JR. 13:107-119. Surveillance Report No. Apparent Per Capita alcohol Consumption: National. 1994. Geneva: World Health Organisation. Diagnosis of alcohol-related disorders. 1994. Alcohol Res Health 1999. 2: 688-689. J Stud Alcohol 2001. Cambridge: Cambridge University Press: 1996. Hermansson U. 29. Alcohol Alert 1996. 19:789-796. 37. Swift R. U: Agarwal DP. Jovanović B. Rönnberg S. Some biological aspects of depression. 20. Mattison K. N Engl J Med 1999. i sur. New York: Marcel Dekker. Hoffman PL. Huss A. Helander A. Fuller RK. 65. U: Edwards G. 1995. 28. Rockville MD: National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism. 38. 31. Validation of the screening strategy in the NIAAA «Physcians´ Guide to Helping Patients With Alcohol Problems». Tabakoff B. Lancet 1978. Heather N. Sertraline treatment for alcohol dependence: Interactive effects of medication and alcohol subtype. 32. 36. Alcohol Clin Exp Res 2002. De Syo D. Alcohol Alcohol 1996. Seitz HK. 24. Buljan D. Thaller V. Rapaport MH. Marušić S. 62:234-238. Treatment Approaches to Alcohol Problems. Alcohol Epidemiologic Dana System. Allen JP. Breitenfeld D. 19. 31:333-40. Sorensen SC. ured. ured. 31. str. Copenhagen: World Health Organisation. 25. 1996. Naloxone as an antagonist in severe alcohol intoxication. The ICD-10 Classification of Mental and Behavioural Disorders: Clinical Descriptions and Diagnostic Guidelines. 22. Gossop M. 26: 28-35. Drinking and driving. Thaller V. 26:272-279. Eur J Psychiat 1999. Marušić S. Schuckit MA.M. 24:1041-1049. 21. 1992. National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism. 18. 34. Breitenfeld T. and Regional Trends. Williams GD. Psychotherapy. Psychiatric Bull 1995. A comparison of ICD-10 and DSM-III-R criteria for substance abuse and dependence. The Alcohol Use Disorders Identification Test (AUDIT): A review of recent research. Antropological aspects of alcohol consumption and alcohol relation problems. 16. 17. Wright C. 177-205. Thaller V. Lieber CS. Clem DA. Buljan D. 34:3-14. Kranzler HR. Alcohol Clin Exp Res 2002. 26. Medical disorders of alcoholism. Disulfiram treatmentof alcoholism: Position paper of the Amnerican Colege of Physicians. et al. Zoričić Z. British Medical Bulletin 50. 1977-92. Buljan D. Drug therapy for alcohol dependence. Thaller V.23:69-77. Alcohol dependence: a commentary on the mechanisms. London: Churchill Livingstone. N Engl J Med 1995. 333:1058-65. O´Brein P. Brandt L. The Alcohol Use Disorders Identification Test and carbohydrate-deficient transferrin in alcohol-related sickness absence. Coll Antropol 1995. Copenhagen: WHO Regional Office for Europe. European Series No. Tipp JE. 31:1-3. Health N. 35. Treatment Approaches for Alcohol Problems. 29. 340(19):14821490. Northvale: Jason Aronson. Zhang JX. Ann Intern Med 1989.14. Division of Biometry and Epidemiology.4. Psychological Treatments and the Addictions. Thaller V. Alkohologija. 2001. Breitenfeld D. Dare C. Moore RD. Alcohol Clin Exp Res 2000. Weiss RH. Marušić S. Brzović Z. Gogineni A. 22:603-611. 67-75. Helander A. ured.2003 19 . 15. Parenteral vitamin therapy in alcoholism. Pettinati HM. str 158-72. State. Alcoholism 1998. Friedmann PD. Levin JD. Alcoholism treatment in the United States: An overview. 23. Biochemical test in the diagnosis of alcoholism (The correlation of the sensitivity of the conventional tests for the diagnosis of alcoholism and alcohol withdrawal syndrome). ured. Saitz R. 2002. World Health Organisation. Dufour MC. 111: 943-945. U: Edwards G. 19:143-151. The Dynamics and Treatment of Alcoholism: Essential Papers. Buljan D. 33. Peters TJ. 19:493-504. Reinert DF. 39. Stein MD. Zagreb: CSCAA. Coll Antropol 1998. Moniz C. Alcohol in Health and Disease. Hiller-Sturmhöfel S. Alcohol and Alcohol Problems. 27.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful