Hrvatski liječnički zbor

Hrvatsko društvo za alkoholizam i druge ovisnosti Hrvatsko psihijatrijsko društvo

DIJAGNOSTIČKE I TERAPIJSKE SMJERNICE ZA LIJEČENJE ALKOHOLOM UZROKOVANIH POREMEĆAJA
U sklopu Projekta izrade kliničkih smjernica MZ Odabrana klinička smjernica je smjernica Hrvatskog društva za alkoholizam i druge ovisnosti HLZ Kliničku smjernicu izradili su: Prof.dr.sc. Vlatko Thaller, Klinička bolnica «Sestre milosrdnice, Klinika za psihijatriju, Vinogradska c. 29, Zagreb Prim.dr. Srđan Marušić, Klinička bolnica «Sestre milosrdnice, Klinika za psihijatriju, Vinogradska c. 29, Zagreb 1. Uvod
Alkohol je najraširenija i najdostupnija psihoaktivna tvar, čija je zlouporaba socijalno prihvaćena. Devedeset posto osoba u Europi i SAD-u tijekom života je pilo alkoholna pića, a u oko 30 % njih nastaju alkoholom uzrokovani poremećaji. Visoka prevalencija zlouporabe alkohola i ovisnosti o alkoholu izravno je proporcionalna s pijenjem alkohola, što je ključ svake psihijatrijske ili šire medicinske evaluacije. Gotovo svaki klinički problem može se dovesti u vezu sa zlouporabom alkohola, ovisnosti, intoksikacijom ili apstinencijskim sindromom. Definicija alkoholizma ukazuje na opetovana oštećenja funkcioniranja u različitim područjima života, uzrokovana alkoholom, usprkos kojima se osoba vraća pijenju. Premda se pojmom alkoholizam ne opisuje specifičan duševni poremećaj, poremećaji u vezi s alkoholizmom općenito se mogu podijeliti u tri skupine: (1) poremećaji uzrokovani izravnim toksičnim djelovanjem alkohola na mozak (uključujući intoksikaciju, apstinencijski sindrom, delirium tremens i halucinozu); (2) poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom (zlouporaba alkohola i ovisnost) i (3) poremećaji trajnog karaktera uzrokovani alkoholom (trajni amnestički poremećaj, demencija, Wernickeova encefalopatija, Korsakovljev sindrom). Tablica l. prikazuje sve alkoholom izazvane poremećaje prema MKB 10.

29.4.2003

1

odnosno to odgovara jednom srednje koncentriranom piću (l2 g etanola – 2 čaše piva. koji pretvara aldehiddehidrogenaza u acetat. kompleks benzodijazepinskih receptora.8 F10.1.9 Ovisnost o alkoholu Zlouporaba alkohola Poremećaji uzrokovani alkoholom Intoksikacija alkoholom Sustezanje od alkohola (alkoholni apstinencijski sindrom) Delirij kod intoksikacije alkoholom Delirij kod sustezanja od alkohola Perzistentna demencija prouzročena alkoholom Perzistentni amnestički poremećaj prouzročen alkoholom Psihotični poremećaj prouzročen alkoholom. Intoksikacija je naglašenija za vrijeme porasta koncentracije alkohola nego tijekom njenog pada. dok se ostatak izlučuje nepromijenjen preko bubrega i pluća. izazivaju sličnu sliku intoksikacije i apstinencijskog sindroma i potencijalno su smrtonosna u slučaju predoziranja. glutamatske jonofor receptore. Vrlo je topiv u vodi i zbog toga se lako širi po cijelome tijelu.51 F10. Osobe koje prekomjerno piju alkoholna pića imaju brzi metabolizam alkohola. Organizam metabolizira oko 10 mg/ dL na sat. Alkohol je depresor koji izaziva somnolenciju i smanjenu neuralnu aktivnost.52 F10.73 F10.2x F10. sa sumanutostima Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Psihotični poremećaj prouzročen alkoholom.8 F10. neodređen 2. Brzo pijenje alkohola i pijenje na prazan želudac ubrzava apsorpciju. može se navesti da alkohol može djelovati na tekućinu stanične membrane.6 F10. 29. Ta sredstva pokazuju ukrštenu toleranciju s alkoholom. posebice ako su uzeta s drugim depresivima.Tablica 1. 2. Alkohol se brzo i dobro apsorbira u gastrointestinalnom traktu. Devedeset posto alkohola se metabolizira oksidacijom u jetri.2. barbiturata i karbamata.3 F10.0 F10.03 F10.8 F10. Alkoholom uzrokovani poremećaji Poremećaji zbog uporabe alkohola F10.1. Neurofarmakologija.1 F10. Farmakologija 2. Alkohol se pretvara djelovanjem alkoholne dehidrogenaze u acetaldehid. jedna čaša vina ili jedna čašica koncentriranog alkoholnog pića).1‰ tijekom sat vremena. koji vežu N-metil –D-asparat (NMDA) i produkciju opioidima sličnih alkaloida. Najviša koncentracija nastaje između 30 i 90 minuta.2003 2 .8 F10.4. što ga svrstava u skupinu drugih sedativa-anksiolitika poput benzodijazepina.1. OVISNOST O ALKOHOLU I ZLOUPORABA ALKOHOLA 2. posebice u tankom crijevu. Farmakokinetika. dopaminom dirigirane centre ugode.4 F10. Brzo povećanje koncentracije alkohola u krvi korelira sa stupnjem intoksikacije. s halucinacijama Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Poremećaj raspoloženja prouzročen alkoholom Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Anksiozni poremećaj prouzročen alkoholom Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Seksualne smetnje prouzročene alkoholom Odrediti ako se javljaju tijekom Intoksikacije Poremećaj spavanja prouzročen alkoholom Odrediti ako se javlja tijekom Intoksikacije/ako se javlja tijekom Sustezanja Poremećaj vezan uz alkohol. Na osnovi različitih teorija o djelovanju alkohola na mozak. što je ekvivalent 0.1.

4. MKB-l0 i DSM–IV sustavi u mnogim su elementima slični (tablica 5). Mnogi psihotični pacijenti provode samomedikaciju alkoholom kada propisani lijekovi nedovoljno reduciraju simptome psihoze ili kada im propisani lijekovi nisu dostupni. i 4. 2. te je posebno jasna korelacija između ovisnosti o alkoholu i ovisnosti o nikotinu. dobiveno je dovoljno podataka da se postavi formalna dijagnoza. Epidemiologija Parametar Populacija (%) Uzelo piće tijekom života 90% Aktualni konzument alkohola 60-70% Povremeni problemi uzrokovani pijenjem više od 40% alkohola Zlouporaba alkohola * a) muškarci više od 10% b) žene više od 5% Ovisnost o alkoholu a) muškarci 10% b) žene 3-5 % *20 do 30% posto psihijatrijskih pacijenata 2. posebna je vjerojatnost pojave ovisnosti o alkoholu.2.1. imaju nižu stopu ovisnika o alkoholu. u skladu s oba službena dijagnostička sustava. poput Židova i Azijaca. Međutim. poput Indijanaca i Nuita i neke skupine muškaraca hispanskog porijekla imaju višu stopu takvih ovisnika. čime je stavljen u drugi plan dimenzionalni. Ovisnost o alkoholu.5. Etiologija.g. 29. Brzo sedativno djelovanje čini alkohol najčešćim sredstvom za oslobađanje od anksioznosti. (2) jednojajčani blizanac alkoholičara ima veći rizik za nastanak alkoholizma nego dvojajčani blizanac. l992. vrtoglavica. Etničke i kulturološke razlike su nađene s obzirom na osjetljivost prema alkoholu i njegovu djelovanju. Njihova loša strana. glavobolja) nakon uzimanja minimalne količine alkohola.5. MKB–l0 (Svjetska zdravstvena organizacija. dok drugi. Dijagnoza 2. koji su prekomjerno pili.) kriteriji za ovisnost o alkoholu prikazani su u tablicama 3.2. Ti su dijagnostički sustavi od velikog značenja za standardizaciju dijagnostike u nacionalnim i internacionalnim odnosima. dugotrajno uzimanje može dovesti do depresije. Epidemiologija (tablica 2) Tablica 2. depresije i nesanice. Neke etničke skupine. l994. ”sve ili ništa” pristupom. s kliničkog aspekta. U pacijenata s poremećajem osobnosti. i (3) adoptirana djeca alkoholičara u druge obitelji imaju četiri puta veći rizik za nastanak alkoholizma.g. Odgovarajuća evaluacija depresivnih ili anksioznih pacijenata. posebice s asocijalnim osobinama. Komorbiditet. nalaže opservaciju i reevaluaciju nakon razdoblja apstinencije od nekoliko dana pa do nekoliko tjedana. 2. Zlouporaba se alkohola najčešće javlja u osoba s poremećajem uporabe drugih tvari. Na primjer. Navedeni nalazi su doveli do stvaranja genetske teorije alkoholizma. Podaci o genetskom utjecaju na razvoj alkoholizma uključuju sljedeće: (1) bliži članovi obitelji alkoholičara imaju četiri puta veći rizik za nastanak alkoholizma. suptilni opis kliničke slike. jest da svaku sliku ovisnosti opisuju kategorijski.) i DSM-IV (Američko psihijatrijsko društvo. Ako je povijest bolesti učinjena prema definiranim kriterijima. U bipolarnih pacijenata prekomjerno pijenje često dovodi do manične epizode.3. mnogi Azijci pokazuju sliku akutnog toksičnog djelovanja (intoksikacija.2003 3 . crvenilo lica.4. no definitivni uzrok ostaje nepoznat. a u ovisnih osoba apstinencijski sindrom može uzrokovati anksioznost.

Tolerancija određena na temelju: a) potrebe za znatno većim količinama alkohola da bi se postigla opijenost ili željeni učinak b) znatnog smanjenja učinka. e) Progresivno zanemarivanje alternativnih užitaka ili interesa uzrokovanih pijenjem.90 Sindrom ovisnosti o alkoholu Neprilagođeno ponašanje vezano uz uporabu alkohola koje vodi znatnom oštećenju organizma ili subjektivnim problemima. Alkohol se često uzima u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja no što je prvotno bilo namjeravano. kao što je povećanje količine alkohola koja se zahtijeva da bi se ostvarili učinci postignuti pijenjem manjih količina alkohola (jasni primjeri za ovo uočavaju se u onih ovisnika o alkoholu koji su uzimali dnevne količine dostatne da onesposobe ili ubiju umjerenog potrošača). MKB-10 dijagnostički kriteriji za sindrom ovisnosti o alkoholu MKB-10 DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA SINDROM OVISNOSTI O ALKOHOLU F10. Tablica 4. a prepoznaje se na temelju triju (ili više) sljedećih kriterija ako se pojave bilo kad u istom jednogodišnjem razdoblju: 1.2 Sindrom ovisnosti o alkoholu Definitivna se dijagnoza ovisnosti može postaviti samo ako su tri ili više sljedećih kriterija bili izraženi tijekom prethodne godine: a) Jaka želja ili nagon za pijenjem. više vremena utrošeno da bi se došlo do alkohola.4. 29. 4. 2. DSM-IV dijagnostički kriteriji za sindrom ovisnosti o alkoholu DSM-IV DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA SINDROM OVISNOSTI O ALKOHOLU 303. koje je posljedica razdoblja prekomjernog pijenja alkohola. ili u kontroli količine popijenog alkohola. 3. kao što je oštećenje jetre zbog prekomjernog pijenja ili depresivno raspoloženje. Prisutna je trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje alkohola. f) Nastavljanje s pijenjem alkohola usprkos jasnim dokazima o štetnim posljedicama. b) Teškoće u samosvladavanju ako osoba pokušava prestati piti. c) Stanje fiziološke apstinencije kad se prestalo s uporabom alkohola ili ako je smanjena količina.Tablica 3. d) Dokaz tolerancije. Sustezanje ako se javlja kao: a) svojevrsni sindrom sustezanja od psihoaktivnih tvari (odnosi se na Kriterije A i B u kriterijima za Sustezanje od alkohola) b) uzeta je ista (ili srodna) psihoaktivna tvar kako bi se ublažili ili izbjegli simptomi sustezanja. s namjerom olakšavanja ili ublažavanja sindroma alkoholne apstinencije. iako se i dalje uzima ista količina alkohola.2003 4 . kao što se očituje u karakterističnom apstinencijskom sindromu (vezano za alkohol ili slične supstancije). Treba uložiti napor da osoba koja prekomjerno pije postane svjesna prirode i opsega oštećenja. da bi se pilo ili oporavilo od učinaka pijenja.

Prekidaju se ili reduciraju važne društvene. uzimanje alkohola usprkos spoznaji o njime izazvanoj depresiji. poslovne ili rekreacijske aktivnosti zbog uporabe alkohola. Tablica 5. dok je jaka. Ovisnost može postati očita u osoba s tolerancijom u slučaju kada one same naglo prekinu pijenje i tada se pojave znakovi apstinencijskog sindroma.2003 5 . Tolerancija je fenomen koji je karakteriziran potrebom da s vremenom raste količina alkohola kojom se postiže isto djelovanje. 7. Snažna želja ili osjećaj prinude Smanjena sposobnost kontrole Namjera da se olakša apstinencija Apstinencijski sindrom Dokaz tolerancije Progresivno zanemarivanje drugih zadovoljstava i interesa Ustrajnost uporabe alkohola unatoč spoznaji o štetnim posljedicama Mnogo vremena potrošeno za nabavu alkohola i konzumaciju. primjerice. Tolerancija široko varira među osobama.5. Usporedba ovisnosti o alkoholu između MKB-10 i DSM-IV USPOREDBA OVISNOSTI O ALKOHOLU IZMEĐU MKB-10 I DSM-IV (M=MKB-10. koji su bili izraženi tijekom prethodnih l2 mjeseci. 4. posebice veće. Alkohol uziman u većim količinama i u dužim razdobljima nego što je namjeravano Ovisnost o alkoholu predstavlja sliku kompulzivnog načina pijenja. D=DSM-IV) 1. 7. 29. Razvoj tolerancije. povratak upotrebi usprkos štetnim tjelesnim ili psihosocijalnim posljedicama i ponovljene bezuspješne pokušaje kontroliranog pijenja. 5. 6. 3. rjeđa. ili nastavljanje s pićem usprkos spoznaji da je zbog alkohola došlo do pogoršanja stanja ulkusa). definiranu u MKB l0 i DSM IV prisutnošću triju ili više glavnih kriterija oštećenja uzrokovanih alkoholom. 6. trošenje velikog dijela vremena na upotrebu alkohola. Ti kriteriji mogu uključivati toleranciju ili apstinencijski sindrom. 8. obično je znak ovisnosti. 9. Alkohol se nastavlja uzimati usprkos spoznaji o postojanju trajnog i ponavljanog fizičkog i psihičkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan njegovom uporabom (primjerice. te oporavak M M+D M+D M+D M+D M+D M+D D D D Česta intoksikacija ili apstinencijski simptomi kad se očekuje ispunjenje glavnih uloga i obveza 10. Klinički tijek ovisnosti o alkoholu prikazan je u tablici 6. 2. poput one prema opioidima ili barbituratima. Blaga je tolerancija uobičajena. uporabu alkohola ili oporavku od njegovih učinaka. Najveći dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavu alkohola.4.

Tablica 8. 2. ukori ili izbacivanje iz škole izazvani uzimanjem alkohola. a društveno neprilagođene slike pijenja mogu uključivati trajno prekomjerno pijenje. Zlouporaba alkohola razlikuje se od ovisnosti po tome što ne uključuje toleranciju i apstinencijski sindrom ili kompulzivni način pijenja. povremeni depresivni poremećaj zbog prekomjernog pijenja alkohola). ciroza jetre) ili mentalno (npr. već je definirana negativnim posljedicama opetovanog pijenja. Neprilagođeno ponašanje zbog uporabe alkohola. To oštećenje može biti organsko (npr. Zlouporaba alkohola DSM-IV DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA ZLOUPORABU ALKOHOLA 305. 4. nemir i zanemarivanje djece i kućanstva). (b) Model uporabe tvari ne zadovoljava kriterije za dijagnozu ovisnosti o alkoholu. Štetna uporaba alkohola i zlouporaba alkohola Zlouporaba alkohola je dijagnosticirana ako je došlo do mentalnog ili tjelesnog oštećenja ili ga se upotrebljava u životno rizičnim situacijama (primjerice.00 Zlouporaba alkohola A. vikend intoksikacije ili faze teškog opijanja i apstinencije (tablice 7 i 8). u školi ili kod kuće (npr. upravljanje automobilom ili strojem u promijenjenom stanju zbog uporabe alkohola). koje vodi klinički znatnim oštećenjima ili subjektivnim problemima.2003 6 . Dijagnoza zahtijeva da bi aktualno oštećenje trebalo utjecati na kvalitetu fizičkog ili mentalnog zdravlja osobe koja pije. Tablica 7. Nastavljanje s uzimanjem alkohola usprkos ponovnom javljanju društvenih ili međuljudskih problema izazvanih ili otežanih učincima tvari (npr.5. Štetna uporaba alkohola.4. Klinički tijek ovisnosti o alkoholu Doba prvog pijenja Doba prve intoksikacije Doba prvog problema Doba nastanka ovisnosti Doba smrti Promjenljiv tijek apstinencije Spontana remisija u 20 % 13-15 godina 15-17 godina 16-22 godine 25-40 godina 60 godina 2. fizički obračuni). 29. Ponavljano uzimanje alkohola koje vodi neuspjehu u ispunjavanju važnih obveza na poslu. Štetna uporaba alkohola (a) Način uporabe tvari koji uzrokuje oštećenje zdravlja. svađe sa suprugom oko posljedica intoksikacije.2. Ponavljano uzimanje alkohola u situacijama u kojima je to opasno po život (npr.Tablica 6. 3. upravljanje automobilom ili strojem). 1.1. a javlja se kao jedan (ili više) od sljedećih znakova unutar razdoblja od 12 mjeseci. Ponavljani problemi sa zakonom zbog uzimanja alkohola (npr. uhićenja zbog nedoličnog ponašanja u vezi s uporabom alkohola). učestali izostanci iz škole. Zlouporaba se alkohola može razviti u ovisnost o alkoholu. prema MKB-10 MKB-10 DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA ŠTETNU UPORABU ALKOHOLA F10.

fraktura rebara. Pregled i laboratorijski nalazi. Markeri za skrining alkoholizma Test Gama-glutamiltransferaza (γ-GT) Karbohidrat-deficijentni transferin (CDT) Srednji korpuskularni volumen (MCV) Urična kiselina Aspartatna aminotrasferaza (AST) Alanin aminotransferaza (ALT) Trigliceridi Vrijednosti > 30 U/L > 20 mg/L > 90 f/L > 6.4.4 mg/dL za muškarce > 5.5. 29. no za praktičara je najuputnije da dobro vlada samo jednim i da ga primjenjuje u svakodnevnoj praksi. Naime.3. Dupuytrenova kontraktura i teleangiektazije. većina osoba na pitanje o količini uzetog alkohola minimalizira količinu koju u stvari uzima. Pacijent može imati makrocitnu anemiju zbog nutricijske deficijencije. Od somatskih znakova mogu biti prisutni eritem ruku.2003 7 .5.0 mg/dL za žene > 45 IU/L > 45 IU/L > 160 mg/dL 2.B. 2. Je li pacijent sklon traumama (trauma glave. Uvijek je nužno tražiti fine znakove zlouporabe alkohola i uvijek je nužno pitati za uporabu drugih sredstava ovisnosti. prometne nezgode)? Je li često u sukobima? Izostaje li često s posla? Ima li socijalne ili obiteljske probleme? Od pomoći može biti procjena laboratorijskih nalaza. Kada ispitivač nastoji utvrditi stupanj pijenja alkohola. pitanje «Koliko pijete alkohola?» bolje je nego «Pijete li alkohol?». Valjana evaluacija pijenja alkohola zahtijeva stanoviti oprez od strane evaluatora. Serumski jetreni enzimi i gama-glutamiltransferaza (γ-GT) mogu biti povišeni. Postoje brojni upitnici za identifikaciju rizičnog pijenja i alkoholom uzrokovanih poremećaja. korisno je upotrijebiti pitanja koja će dati pozitivan odgovor.4. Na primjer. kako često pacijent ima amnezije kad je intoksiciran i kako često su ga prijatelji ili rođaci upozoravali da smanji pijenje. Upitnici za identifikaciju alkoholom uzrokovanih poremećaja. Tablica 9. Povišene vrijednosti jetrenih enzima mogu biti ujedno markeri recidiva (tablica 9). Druga pitanja koja mogu dati pozitivan poticaj uključuju podatak o učestalosti pijenja ujutro. Simptomi nikad nisu zadovoljili kriterije Ovisnosti o alkoholu za tu kategoriju alkohola. Vrlo je poznat i često se upotrebljava Test za identifikaciju alkoholom uzrokovanih poremećaja (Alcohol Use Disorders Identification – AUDIT) (tablica 10).

2003 8 . Upitnik za identifikaciju alkoholom uzrokovanih poremećaja (AUDIT) Molimo Vas da zaokružite odgovor koji se odnosi na Vas. Kako često ste tijekom prošle godine uvidjeli da niste sposobni prestati piti kada ste jednom počeli piti? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često ste zbog pijenja tijekom prošle godine propustili učiniti ono što se od vas normalno očekuje? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često ste tijekom prošle godine trebali prvo piće ujutro. Koliko alkoholnih pića popijete u tipičnom danu. da se pokrenete nakon teškog pijenja? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često ste tijekom prošle godine imali osjećaj krivnje ili kajanja nakon pijenja? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Kako često se tijekom prošle godine niste mogli sjetiti što se dešavalo prošle noći zato što ste bili pijani ? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno Svakodnevno mjesečno Jeste li vi ili netko drugi bili ozlijeđeni zbog vašeg pijenja ? Ne Da. 3. u prošloj godini prošloj godini 5. 9. kada pijete? 1 ili 2 3 ili 4 5 ili 6 7 do 9 10 ili više Kako često popijete 6 ili više pića u jednoj prigodi? Nikada Manje nego Mjesečno Tjedno mjesečno Svakodnevno 4. u prošloj godini prošloj godini Jesu li rođaci. 8. 7.4. 10. Kako često pijete alkoholna pića? Nikada Mjesečno ili 2 do 4 puta manje mjesečno 2 do 3 puta tjedno 4 ili više puta tjedno 2. 1. 29. 6. ali ne u Da. liječnik ili drugi zdravstveni radnici bili zabrinuti zbog vašeg pijenja ili vam savjetovali da smanjite piti? Ne Da. ali ne u Da.Tablica 10.

prvi preduvjet za 29. u liječenje svakako treba uključiti obitelj radi postizanja pozitivne obiteljske homeostaze.AUDIT Ocjenjivanje odgovora Pitanja 1 do 8 ocjenjuju se sa 0.6. 4. te se ne moraju sagledavati nakon uspostave početne apstinencije u negativnom kontekstu. 2. no mora se svakako o recidivu razgovarati i u terapijskom kontekstu analizirati. Liječenje Temeljni cilj liječenja je uspostava i održavanje trajne apstinencije od alkohola. Odgovor je kako slijedi: 0 Pitanje 1 Pitanje 2 Pitanje 3-8 Pitanje 9-10 Nikada 1 ili 2 Nikada Ne 1 Mjesečno ili manje 3 ili 4 Manje nego mjesečno 2 2 do 4 puta mjesečno 5 ili 6 Mjesečno Da. kao i mogućnost rastave i urušavanja obiteljske podrške. pun razumijevanja. u prošloj godini Najmanji rezultat (za one koji ne piju ) je 0. pojava zdravstvenih poteškoća. Prisutnost mogućih psihičkih poteškoća potrebno je tretirati po uspostavi apstinencije. poslu i široj zajednici. prijatelja i drugih pacijentu bliskih osoba. Jedan od problema koji se javlja tijekom liječenja jest pasivnost bolesnika u tretmanu.1. Osnovna načela liječenja ovisnosti o alkoholu Cilj liječenja je postići trajnu apstinenciju od alkohola i promijeniti način života. U dijagnostičkom i terapijskom postupku svakako treba voditi računa o prisutnosti komorbiditeta ovisnosti o alkoholu i drugih psihičkih poremećaja. uz siromaštvo u komunikaciji i interakciji kao i manjak empatije.6. Tijekom liječenja mogući su i recidivi koji spadaju u sastavni dio bolesti ovisnosti o alkoholu. koja nastaje zato što je u većini slučajeva bolesnik «prisiljen» na liječenje. Pitanja 9 i 10 ocjenjuju se samo 0.4. U početku liječenja treba provesti detoksifikacijski tretman.2003 9 . 2. uz mijenjanje samoga sebe u odnosu prema sustavima vrijednosti i odgovornosti pojedinca spram njegovog okružja. dakle potpune trijeznosti. Rezultat od 8 ili više indicira vjerojatnost riskantnog i škodljivog pijenja 2. te strukturiranje tzv. održavati trajnu apstinenciju i prihvatiti nov način života. Također je potrebno stalno konfrontirati pacijenta s realitetom. a najveći mogući rezultat je 40. «mreže podrške» od strane kolega s posla. Budući da je ovisnost o alkoholu sustavni poremećaj. 3 ili 4. uz liječenje svih popratnih zdravstvenih poteškoća i oboljenja koja su usko povezana s alkoholnom intoksikacijom. pri kojem je dobar ljudski odnos. kao što je mogući gubitak posla. 2. 1. ali ne u prošloj godini 3 2 do 3 puta tjedno 7 do 9 Tjedno 4 4 ili više puta tjedno 10 ili više Svakodne vno Da. Temeljni je čimbenik u procesu liječenja u prvom redu odnos bolesnika i terapeuta. prvenstveno prema obitelji.

te da se liječenjem i apstinencijom zapravo vrši zamjena slabo adaptivnog ponašanja tijekom pijenja boljim i prihvatljivim modelom ponašanja. vještine rješavanja problema.5. izbjegavanju posesivnosti i direktivnosti te usađivanju osjećaja vrijednosti i davanju nade. između ostalog i zbog toga što dijada terapeut–pacijent ne donosi mnogo socijalnih elementa koji su važni u rješavanju ovisnosti o alkoholu. između ostalog. vježbe opuštanja – učenje kontrole bijesa. skrivenu motivaciju. jača motivacijski kapacitet samog pacijenta.6. Najčešće se primjenjuje. ali i samog trajanja terapijskog procesa liječenja ovisnika o alkoholu. Polazi se od stava da je upotreba alkohola rezultat svojevrsne gratifikacije koju pacijent bez alkohola ne dobije. poglavito u početku.3. Grupna psihoterapija Grupna psihoterapija je metoda izbora u terapijskom radu s ovisnicima o alkoholu iz mnogih razloga. od kojih onaj ekonomski nije zanemariv. Dugogodišnji rehabilitacijski i resocijalizacijski proces. kad i sami pacijenti više preferiraju individualni pristup problemu.2. te kognitivno restrukturiranje. 29. motivacijski intervju. Njome se rješava početna ambivalentnost pri odluci o liječenju. u nas pod opće poznatim nazivom klubovi liječenih alkoholičara (KLA). Najčešće primjenjivane intervencije su uvježbavanje socijalnih vještina. tijekom kojega je potrebno promijeniti ponašanje i usvojiti nov način života bez alkohola. provodi se u skupinama koje su organizirane kao udruge građana. Također je vrlo važan i kvalitetan odnos između terapeuta i bolesnika koji je osnova za cjelokupni tijek terapijskog programa. koji možemo svrstati u terapijsku tehniku. U procesu grupne psihoterapije bolesniku se pruža mogućnost da vidi sebe u očima drugih ljudi i da tako lakše i kritičnije prihvati postojanje svog vlastitog problema («fenomen zrcala»).početak kao i za sam tijek liječenja.6. Pri tome je potrebno voditi računa da se ti međuodnosi zrcale u sposobnosti iskazivanja suosjećanja. 2. Individualna psihoterapija Individualna psihoterapija ima svoje mjesto u sustavu liječenja. Psihološki postupci Niz psiholoških postupaka i intervencija imaju svoje mjesto tijekom započinjanja. 2.6.2003 10 .6. U klub liječenih alkoholičara potrebno je odlaziti jedanput tjedno zajedno s obitelji najmanje 5 godina.4.4. Kognitivno bihejvioralni pristup u tretmanu ovisnosti o alkoholu temelji se na pretpostavci da je ovisnost o alkoholu uglavnom naučeno ponašanje. 2. Ona sigurno nije sama po sebi dovoljna u rješavanju i liječenju ovisnosti o alkoholu. Klubovi liječenih alkoholičara Liječenje ovisnosti o alkoholu je dugotrajan i složen postupak koji se tek jednim početnim dijelom usko veže uz zdravstvenu odnosno psihijatrijsku djelatnost. koju primjenjujemo u procesu liječenja kao praktičan i prihvatljiv način u fazi kad postoji neodlučnost i otpor pri odluci o liječenju. Cilj je potaknuti unutrašnju. apelirajući na pacijentovu odgovornost koja će utjecati na pokretanje promjena. 2. kao i rješavanje niza emocionalnih kriza i otpora.

29. Od vitamina se prvenstveno misli na tijamin (vitamin B1). što samo po sebi ima veliku važnost («grupa kao podrška»). kao i kad je riječ o drugim težim sistemskim oštećenjima. Antiethyl. Detoksifikacijski postupak Detoksifikacija se provodi u početnoj fazi liječenja. a u svakoj zemlji nalazi se u upotrebi pod drugim tvorničkim imenom (Tetidis. Uspostava apstinencije zahtijeva restrukturiranje obiteljskog sustava. Naime. Posebno mjesto u radu s alkoholičarima ima obiteljska terapija. daju se pripravci 37% glukoze. 2. B6 i C vitamin.2003 11 .4. a mogu nastati i po život opasne komplikacije. Uzimajući disulfiram pacijenti imaju iznimno neugodnu reakciju ako u organizam unesu i vrlo malu količinu alkohola. znojenje. a ako su posrijedi jači simptomi. što uključuje nastanak niza različitih simptoma: crvenilo. piridoksin (vitamin B6). palpitacije. U grupi se bolesnik osjeća sigurnije. epilepsiju. te da otkloni niz sekundarnih simptoma prouzročenih dugotrajnim prekomjernim pijenjem alkohola. vrlo je velika.6. a može trajati nekoliko sati. a međusobna identifikacija. Disulfiram Kemijski. Ne preporučuje se davati disulfiram osobama koje imaju oštećenje jetre (ciroza). koji predstavlja terapeut u terapijskim grupama. vitamini B1. Reakcija obično započinje 10-30 minuta nakon konzumiranja alkohola. tahikardiju. a ne marginalna osoba koja je zbog bolesti odbačena od sredine («socijalizacija»). Reakcija je uzrokovana nakupljanjem acetaldehida radi inhibicije aldehid dehidrogenaze. hipertenziju. nelagode. kao i identifikacija s ego idealom. Unutar grupe pojedinac se osjeća sigurnije. dispneju. uputno je davati C vitamin. nije potrebna nikakva terapija. Esperal). Grupni rad se provodi najčešće u strukturi tzv. Osnovno u grupnoj terapiji treba biti načelo «ovdje i sada». «srednje grupe» (10-15 članova).6. srčana oboljenja. riječ je o tetraetiltiuramdisulfidu. Aversan. Ako se radi o akutnoj intoksikaciji. preparata za zaštitu jetre i glukoza (parenteralno). Terapija: ako je reakcija blaža. a cilj je uklanjanje ili ublažavanje toksičnog djelovanja alkohola. slabost. Abstynil. intravenski ili antihistaminike. hiperventilaciju. poznatom pod nazivom antabus.Također. Doze: daje se 250–500 mg jedanput na dan. Detoksifikacija se sastoji prije svega u davanju vitamina. u grupi bolesnik lakše i objektivnije sagledava odnose s drugim ljudima i osjeća se integralnim dijelom socijalnog sustava. Pacijenti uzimaju disulfiram u razdoblju od šest mjeseci do jedne godine (preporuka je da se uzima barem godinu dana). anksioznosti. obiteljski pristup problemu ovisnosti o alkoholu zahtijeva uključivanje cijelog obiteljskog sustava jer ovisnost o alkoholu pojedinca praktički razbija obiteljski sustav. uz uspostavu kvalitetnijih međusobnih odnosa. lakše rješava pojedine nesigurnosti. Farmakoterapija Primjena medikamenata u liječenju ovisnosti o alkoholu ima za cilj omogućiti pacijentu aktivnije uključivanje u sam proces liječenja. Uz pomoć grupe bolesnik dobiva bolji uvid u svoje liječenje. kao i povremene acting out-e («grupa kao kondenzator»). tjeskobu.

Ukoliko se uz naltrekson uzima alkohol. U dozi od 50-100 mg na dan pokazao se učinkovitim u smanjenju želje za pijenjem i održavanjem apstinencije. Mehanizam djelovanja nije u potpunosti poznat. poglavito prvih dana odnosno tjedana apstinencije. te antidepresivi s povoljnijim tijekom nuspojava kao što su tianpetin. dolazi do niza nuspojava kao što su mučnina.Sredstva koja smanjuju želju za alkoholom Naltrekson (ReVia) je antagonist opioidnih receptora.4. Najčešće se upotrebljavaju antidepresivi SSRI. što se češće susreće prvih tjedana i dana apstinencije. slabost i dr. Fizičke i psihičke komplikacije prouzročene prekomjernim i dugotrajnim pijenjem alkohola Prekomjerno i dugotrajno pijenje alkohola uzrokuje niz tjelesnih oštećenja. djeluje na stvaranje niza tjelesnih komplikacija koje navodimo u tablici 11. trazodon. uporaba psihofarmaka se preporučuje. tri do četiri puta na dan. Podržava uspostavu apstinencije. Sedativi: u prvom redu upotrebljavaju se benzodijazepini u terapijskoj dozi od 5 do10 mg. Treba kontrolirati njihovo uzimanje kao i provoditi postupnu redukciju. 29. s mnogo izravnih i neizravnih učinaka na tjelesno zdravlje. no govori se o tome da stimulira inhibitore GABA transmisije i sprječava produkciju ekscitatornih aminokiselina. Antidepresivi: uporaba antidepresiva ima svoju svrhu s obzirom na čestu pojavu depresivnih epizoda. ponajprije glutamata. Unos alkohola u organizam. Nema interakcije s alkoholom i sedativima i ne stvara naviku. bilo kratkotrajno ili duže vrijeme u većim količinama. Akamprosat (Campral) uzima se u dnevnoj dozi od 1300 mg do 2000 mg. Sedativi i antidepresivi Budući da su anksioznost i depresivne smetnje vrlo česte u ovisnika o alkoholu. te na taj način smanjuje užitak očekivanog pijenjem alkohola.2003 12 . Djelovanje: naltrekson djeluje na blokiranje otpuštanja endogenih opoida.

hipomagnezijemija.4. hipoglikemija i hiperglikemija Intracerebralni hematom. hipofosfatemija.Tablica 11. trombocitopenija Hiponatremija. leukopenija. kod alkoholičara 29. Somatske komplikacije vezane uz prekomjerno pijenje alkohola Alkoholna intoksikacija Sindrom sustezanja od alkohola Akutna intoksikacija (Akutno opito stanje Patološko pijano stanje Bleckout (alkoholna amnezija) Tremor Alkoholna halucinoza Alkoholna epilepsija Delirium tremens Sindrom Wernicke-Korsakoff Cerebelarna degeneracija Periferna neuropatija Optička neuropatija Pelagra Centralna pontinina mijelinoza Marchiafava. subduralni i epiduralni hematom Bolesti živčanog sustava kao posljedica nedostatka hranjivih tvari. kod alkoholičara Bolesti nepoznate patogeneze kod alkoholičara Sistemske bolesti sa sekundarnim neurološkim komplikacijama.2003 13 . hiperkalcemija.Bignamieva bolest Fetalni alkoholni sindrom Miopatija Bolesti jetre hepatalna encefalopatija stečena kronična hepatocerebralna degeneracija (Nonwilsonova bolest) Gastrointestinalne bolesti malabsorbcijski sindrom postgastrektomički sindrom Kardiovaskularne bolesti Hematološke bolesti Hipotermija i hipertermija Disbalans elektrolita Ozljeda mozga Kardiomiopatija Aritmija i hipertenzija Anemija.

euforičan. atipično za osobu u trijeznom stanju. smetnje koordinacije. Odnos koncentracije alkohola u krvi i nastalih poremećaja Koncentracija alkohola u krvi (u promilima) 0. Uputno je neko vrijeme davati vitamina B skupine i C vitamina (parenteralno).4. odnosno haloperidol.8-0. koma. koja u srazmjeru s količinom unesenog alkohola dovodi do poremećaja razine svijesti. U slučaju psihomotornog nemira i agitacije ordinirati promazin. sumračno stanje u alkoholom intoksicirane osobe.0 ‰ > 3.0 ‰ Mogući poremećaji spora motorna aktivnost te smanjenje sposobnosti mišljenja povećani motorni i kognitivni problemi slaba koordinacija pokreta. a nastaje vrlo brzo nakon pijenja malih količina alkohola koje u većine ljudi ne izazivaju jaču intoksikaciju. teška intoksikacija često dovodi do teških poremećaja.3. uz 37% glukozu. Tablica 12. pričljiv. Terapija U blažim akutnim intoksikacijama praktički nije potrebna nikakva terapija. frakture ostalih koštanih sustava. uz mjerenje alkoholemije (alkohol u krvi). pri čemu bolesnik postane opušten. greške u prosuđivanju. 29. Intoksicirane osobe pokazuju barem jedan od navedenih simptoma: neujednačen i nerazumljiv govor. prometne nezgode. somnolenciju. pogrešno prosuđivanje te socijalna i radna nesposobnost. Nakon epizode slijedi dugotrajni san. labilno raspoloženje.0) Alkoholna intoksikacija nastaje jednokratnim unosom alkoholnog pića. nerazumljiv govor. poremećaja raspoloženja i drugih oblika poremećaja ponašanja. Postoji amnezija za cijeli događaj i smatra se da je osoba bila u stanju sužene svijesti. homicidi i suicidi. poremećaj pamćenja. transa ili automatizma. potrebno je opservirati pacijenta.3 ‰ 0. kao što su agresivnost.2 ‰ 2.2-0. poseban je oblik kompliciranog otrovanja alkoholom. Dok blaga intoksikacija može producirati određeno ponašanje. Ako je riječ o težim akutnim intoksikacijama. sopor. nistagmus.2003 14 . kriminogeno ponašanje. moguća i smrt (stupnjevi svijesti: somnolencija. Odnos koncentracije alkohola i poremećaji koji nastaju pri tome navedeni su na tablici 12. sopor. koma) 3.8 ‰ 0. neujednačen.1.3-0. poremećaja opažanja. kognicije. AKUTNA INTOKSIKACIJA ALKOHOLOM (F 10. udisanje povraćenog sadržaja. promjene raspoloženja nistagmus. Patološko pijano stanje (patološka intoksikacija) Patološko pijano stanje.0-3. Komplikacije pri akutnom pijanstvu: ozljede glave (subduralni. epiduralni i intrakranijski hematom). praćen agresivnim i često nasilnim ponašanjem. alkoholne amnezije nepravilan rad vitalnih funkcija.

Uvid u stanje vraća se odmah po prestanku javljanja glasova. Patološko pijano stanje traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. dovodi do toga da pojedinac započne apstinenciju. u fazi amnestičkog razdoblja. Diferencijalno – dijagnostički: u obzir treba uzeti prisutnost eventualne paranoidne shizofrenije. U alkoholnim halucinozama obično se javljaju slušne halucinacije. Obično takva stanja nastaju u osoba koje su ovisne o alkoholu najmanje desetak godina. te opservacija eventualnih ozljeda. Gubici pamćenja se javljaju i u kasnijim stadijima samog alkoholizma. Kod agitacije promazin ili haloperidol. U stanju patološke intoksikacije osoba može biti verbalno i fizički iznimno agresivna. davanje vitaminskih preparata. Može potrajati 30-60 minuta pa i do dva dana. ali mogu imati i popratnu sumanutost s idejama odnosa i paranoidnim idejama. b) amnezija «grey-out» odnosno djelomični gubitak pamćenja su povremene epizode amnezije s nejasnim granicama i «otočićima» u sjećanju i traju kratko vrijeme. potpunom amnezijom. 4. bez kasnijeg sjećanja na događaje tijekom same amnezije. u alkoholičara se svode na pojam alkoholna halucinoza odnosno alkoholom inducirani psihotični poremećaj s halucinacijama. Neki pacijenti navode da nakon pijanstva.4. Halucinoza obično nastaje nakon pojačanog pijenja ili neposredno nakon toga. 29. Takvo stanje nazivamo «stanje fuge». vjerojatno se radi o shizofrenom procesu. te se kasnije probude na nepoznatu mjestu ili gradu. koji može biti uzrokovan alkoholnom intoksikacijom. Također treba obratiti pozornost na postojanje halucinoze pri intoksikaciji amfetaminima. s djelomičnim oporavkom. spontanim ili uz poticaj.5 Perzistirajuće halucinacije. dolazi u obzir alkoholom inducirana hipoglikemija. Halucinacije su žive i nastaju obično pri punoj svijesti i orijentaciji. 3. Ako se simptomi ne povlače više mjeseci. iznimno nekoliko dana. pa čak počiniti i ubojstvo. povremeno odlutaju od kuće. komentara koje su upućeni samom pacijentu. Kod alkoholne halucinoze ne postoji komplicirani sustav shizofrenog poremećaja mišljenja ili nedostatak afekta. Spominju se dvije varijante alkoholne amnezije: a) amnezija «en block» koja se očituje gustom. i to u vidu glasova i šumova. Alkoholna amnezija Alkoholna se amnezija odnosi na tranzitorni gubitak pamćenja.2003 15 .2. Glasovi se javljaju u vidu poruka. ALKOHOLOM INDUCIRAN PSIHOTIČNI POREMEĆAJ S HALUCINACIJAMA (Alkoholna halucinoza) F10. kako slušne tako i vidne. Javljaju se sa sačuvanom osobnosti. Ako nastaje tijekom pijenja. bez ostalih delirantnih simptoma.Diferencijalno dijagnostički. a povezani su s oštećenjima korteksa mozga. Tretman: obično samo suportivan. organsko oštećenje mozga ili poremećaj ponašanja.

urin. ali kasnije se proširi po cijelom tijelu. kreatinin. 5. najčešće jače izražen na prstima ruku. kao i zbog vegetativne hiperaktivnosti. čime se smanjuje prisutnost eventualne agitiranosti.4. Apstinencijski je sindrom jedan od pokazatelja sindroma ovisnosti o alkoholu. uz spektar živih boja. elektroliti. haloperidol 2-5 mg per os ili intramuskularno 3-4 puta na dan). ukupne bjelančevine. Mogu se u blažem obliku pojaviti prolazne smetnje percepcije.3 Apstinencijski sindrom započinje nekoliko sati odnosno dana (dva do tri dana) nakon prekida ili smanjenja dugotrajnog pijenja. Terapija: uobičajeno je davati benzodijazepine kao i antidepresive ako u kliničkoj slici ipak više dominira sniženo depresivno raspoloženje. s nedirnutim testiranjem realnosti. Komplikacije takvog stanja svode se na postojanje konvulzija koje se obično javljaju 7-48 sati nakon prestanka pijenja. Tijekom pojedinačne epizode pacijent može imati samo jedan napadaj. kraniogram (kod postojećih ozljeda glave. mučnina. testovi jetrene funkcije.Terapija: Preporučuje se ordinirati benzodijazepine. dezorijentiran (više vremenski i prostorno). što manifestira i psihomotornim nemirom. a mogu se očitovati i sumanute profesionalne ideje kao i halucinacije (vozač po profesiji može doživljavati sebe kako vozi. uz vidljivi tremor. U kliničkoj slici dominira vegetativna hiperaktivnost.4) Poremećaj koji se uobičajeno zove delirium tremens je apstinencijski sindrom kompliciran s delirijem. zmija. tahikardija. ali češće ima dva do tri napadaja tijekom nekoliko dana. groznica. znojenje. gmazova koje plaze po pacijentu. Strah: pacijent zbog halucinatornih doživljavanja. izvan realiteta. RTG pluća i srca. dijazepam 5-10 mg oralno ili intramuskularno u tri do četiri dnevne doze. albumini. ima osjećaj straha.). psihomotorna agitacija. lorazepam 1-2 mg oralno ili intramuskularno. razina šećera u krvi. 6. Također treba uvesti manje doze visokopotentnih psihofarmaka (antipsihotika. npr. depresivnost. halucinacije. anksioznost. npr. Paranoidne sumanute ideje: u bolesti se često javljaju paranoidne ideje spram okoline. APSTINENCIJSKI SINDROM (Sustezanje od alkohola) F10. PV. Tremor: kako se bolest razvija. Laboratorijske pretrage: kontrola KKS i SE. APSTINENCIJSKI SINDROM S DELIRIJEM (F 10. tremor ruku. CT mozga. a susreće se u 1-3% ovisnika o alkoholu. 29. pacijent postaje sve jače anksiozan. ustrašen. konobar kako djeluje na svom poslu i sl. Nastaje nakon prekida pijenja. anksioznost. Halucinacije i iluzije: prisutne su žive i zastrašujuće vidne halucinacije u vidu kukaca. Dijagnoza: minuciozna povijest bolesti i klinički pregled. a mogu postojati i slušne te taktilne halucinacije. Druge moguće pretrage: EKG. u otprilike 5-15% ovisnika o alkoholu. ABS.2003 16 . Javlja se nakon apsolutnog ili relativnog prekida uzimanja alkohola u teških ovisnika o alkoholu. U kliničkoj slici dominira vegetativna hiperaktivnost. kao i stanja poslije konvulzija). Svijest: pacijent je manje-više sužene svijesti.

paraliza abdukcije i konjugiranih pokreta očiju.2003 17 .m.v. ataksija i opća smetenost. valja ga rehidrirati 4) zbrinjavanje somatskih komplikacija 5) benzodijazepini . Korsakovljev sindrom Poznat je i pod nazivom Korsakovljeva psihoza. Također se daje i magnezij (kao kofaktor u metabolizmu tijamina). konfabulacije. svakih 6 sati tijekom 2 dana (u pacijenata s epilepsijom) 10) ordinirati lijekove za miran san (npr. dirigirano u infuziji fiziološke otopine u dozi od l0 do 20 mg 3-5 puta na dan 6) neuroleptici u smislu smirivanja jače agitiranosti.Postupci tijekom liječenja: 1) stalno praćenje bolesnika. Liječenje: Ordinira se tijamin u dozi 100-300 mg na dan dok se ne ukloni oftalmoplegija. koji nastaje u osoba s dugotrajnim i prekomjernim pijenjem alkoholnih pića. nitrazepam. B6-piridoksin. ABC. PERZISTENTNI AMNESTIČKI POREMEĆAJ PROUZROČEN ALKOHOLOM (F 10. 7. Klasični nazivi toga poremećaja jesu Wernickeova encefalopatija (akutni početak neuroloških simptoma) te Korsakovljev sindrom (kronično stanje). To je akutni sindrom uzrokovan deficitom tijamina.1. Wernickeova encefalopatija Poznata je i pod nazivom alkoholna encefalopatija. letargija. zolpidem. 7. nistagmusa.4. te katkad i periferne polineuropatije.6) Taj se poremećaj očituje smetnjama u kratkoročnom pamćenju. osim ataksije. flurazepam) 11) liječenje malnutricije 12) nakon što se pacijent smiri. nezainteresiranost.2. kontrola vitalnih funkcija svakih 4-6 sati 2) korekcija elektrolita. Tijek bolesti: ordiniranom se terapijom s vremenom povuče veći dio simptoma. koji su dugi niz godina prekomjerno i konstantno uzimali 29. GUK-a 3) ako je bolesnik dehidriran. strah od mraka. Rijetko se javlja u osoba mlađih od 35 godina. Manjak tijamina nastaje kao posljedica dugotrajnog i prekomjernog pijenja alkohola. postupno smanjivati benzodijazepine i uključiti ga u liječenje ovisnosti o alkoholu. Sindrom se povuče za nekoliko dana odnosno tjedana. 7.diazepam 5-20 mg 3-5 puta na dan per os ili i. Simptomi: nistagmus. To je kronično stanje u osoba ovisnih o alkoholu. tjeskoba. halucinacija i sumanutosti (haloperidol) 7) polivitamini jedanput na dan 8) vitamini B skupine (B1-tijamin. no može prijeći i u kronični oblik (Korsakovljev sindrom). B12-cijanokobalamin) 9) magnezijev sulfat: 1g i.

Simptomi: smetenost. Compton WM. Alcohol: Guidelines on Sensible Drinking. Barnett NP. konfabulacije. Psychotherapy. Edwards G.10. Edwards G. Edwards G. dezorijentiranost. ured. 2. Anderson P. To je sindrom deficita tijamina. Searles JS. Breitenfeld D. U: Windle M. afekta. Neurobehavioural basis for the pharmacotherapy of alcoholism: current and future directions. Children of Alcoholics. 1990. često vrlo kratkog trajanja. DC: American Psychiatric Press. Dorsey KB. Whitfild JB. str. Comparing assessment of DSM substance dependence disorder using CIDI-SAM and SCAN. 25:204-209. Često je uz taj sindrom prisutna i alkoholom uzrokovana demencija. U: Holder H. Conigrave KM. PERZISTENTNA DEMENCIJA PROUZROČENA ALKOHOLOM (F. 12. Br J Hospital Med 1997. 1995. Alcohol Alcohol 1996. Coll antropol 1996. što im je praktički bio jedini izvor kalorija. Thaller V. uz dugotrajno davanje tijamina u dozi od 50-100 mg / na dan. 9. uz slabljenje intelekta. Anderson P. Cook CCH. 30:13-26. str. Washington. Liječenje: nadomjestak tijamina. New York: Guilford. Brzović Z. 1994. Barbor TF. Alcohol Res Health 2001. Chang G. Marušić S.alkohol. 11. osobnosti ili ponašanja uzrokovane alkoholom traju i izvan razdoblja za koje bi se razumno mogao očekivati izravni učinak samog alkohola. Alcohol Alcohol 1995. uz eventualno davanje klonidina i propranolola. 1996. 4. Anton RF. 31:43-53. Alcohol and risk of physical harm. Takva osoba izrazito mijenja dotadašnji način života. London: British Medical Association. 4. Cottler LB. Alcohol-screening instruments for pregnant women. Biochemical Markers for Alcoholism. Thomson AD. Colby SM. 8. 82113. Psychological Treatmens and the addictions. Monti PM. LITERATURA 1. 6. 41:179-88.4. 9. 8. Neurotransmiter changes in alcoholism and in the withdrawal syndrome (neurobiological tests of alcoholism). Oko 25% pacijenata se oporavi u potpunosti. 29. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. 5. Buljan D. 1994. Ferrence R. Ametrican Psychiatric Association. 13. Pojedina kratkotrajna vraćanja u prošlost (flashback) mogu se razlikovati od psihičkog stanja djelomično po svojoj epizodnoj prirodi. 20:175-182. Drug Alcohol Depend 1996. Chan AWK. polineuropatija. Alcohol Policy and Public Good. 3. British Medical Association. Alcohol Use Disorders Identification Test: Factor structure in an adolescent emergency department semple. Dementni sindrom u početku je praćen etičkim osiromašenjem ličnosti. Saunders JB. a oko 50% samo djelomično. Alcohol and Public Polycy: Evidence and Issues. 26:223-231. 7. Alcoh Clin Exp Res 2002. retrogradna i anterogradna amnezija. Chung T. Oxford: Oxford University Press. Oxford: Oxford University Press. uz sve izrazitije simptome demencije.7) Poremećaj u kojem promjene kognicije. te ima tendenciju postupnog napredovanja navedenih promjena. Dare C. izdanje.2003 18 . 1995. 10. B-complex vitamins in the prevention and treatment of Wernicke-Korsakoff syndrome. ured. Casswell S. Spitznagel EL. Giesbrech N i su. 39-72. Cambridge: Cambridge University Press. Diagnostic tests for alcohol consumption. Mager DE.

Alcohol and bone. 22:603-611. Alcohol and Alcohol Problems. Sertraline treatment for alcohol dependence: Interactive effects of medication and alcohol subtype. Thaller V. Breitenfeld D. World Health Organisation. 30. Buljan D. N Engl J Med 1995. Marušić S. 31. Williams GD. 29. Mattison K. Dare C. 22. Alcohol Epidemiologic Dana System. 65. Gogineni A. 67-75. 26. Rönnberg S. Diagnosis of alcohol-related disorders. 19:143-151. Weiss RH. Psychotherapy. Hermansson U. London: Churchill Livingstone. i sur. Ann Intern Med 1989. 111: 943-945. 18. Some biological aspects of depression. and Regional Trends. Breitenfeld D. 26: 28-35. Dufour MC. Swift R.2003 19 . 340(19):14821490. U: Agarwal DP. Treatment Approaches to Alcohol Problems. ured. N Engl J Med 1999. Zhang JX. 24. Cambridge: Cambridge University Press: 1996. Surveillance Report No. Biological markers of alcohol use and abuse in theory and practice. Buljan D. Alcohol Clin Exp Res 2002. Friedmann PD. Brandt L. 17. Am J Drug Alcohol Abuse 1993. Thaller V. Copenhagen: World Health Organisation. Eur J Psychiat 1999. 31. Northvale: Jason Aronson. Volpicelli JR. Clem DA. 28. Parenteral vitamin therapy in alcoholism. Alcohol Res Health 1999. New York: Marcel Dekker. The Alcohol Use Disorders Identification Test (AUDIT): A review of recent research. Naloxone as an antagonist in severe alcohol intoxication. Lancet 1978. 39. J Stud Alcohol 2001. Antropological aspects of alcohol consumption and alcohol relation problems. Coll Antropol 1998. 62:234-238.4. Buljan D. Saitz R. 38. Fuller RK. Allen JP. 24:1041-1049. Thaller V. O´Brein P. Tabakoff B. 23. Psychiatric Bull 1995. 32. Peters TJ. ured. 36. Thaller V. Marušić S. Helander A. Alcohol in Health and Disease. 16. 2001. 34. Alcohol Alert 1996. Thaller V. Tipp JE. 35. str 158-72. Reinert DF. Seitz HK. 31:1-3. str. 177-205. str. Gossop M. Buljan D. 19:789-796. Moore RD. Alcohol Clin Exp Res 2002. Cognitive and behavioural treatments for substance abuse. Alcohol Clin Exp Res 2000. Pettinati HM. A comparison of ICD-10 and DSM-III-R criteria for substance abuse and dependence. 37. 27. De Syo D. Copenhagen: WHO Regional Office for Europe. 1994. U: Edwards G. Geneva: World Health Organisation. Huss A. 1994.M. Breitenfeld T. Kranzler HR.14. 21. National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism. Treatment Approaches for Alcohol Problems. 20. Alcoholism 1998. Biochemical test in the diagnosis of alcoholism (The correlation of the sensitivity of the conventional tests for the diagnosis of alcoholism and alcohol withdrawal syndrome). Rockville MD: National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism. 25. Hiller-Sturmhöfel S. Sorensen SC. 1992. Validation of the screening strategy in the NIAAA «Physcians´ Guide to Helping Patients With Alcohol Problems». The Dynamics and Treatment of Alcoholism: Essential Papers. Zoričić Z. et al. 1977-92. Jovanović B. Marušić S. Alkohologija. 1996. Rapaport MH. ured. 19. 31:333-40.23:69-77. 13:107-119. Psychological Treatments and the Addictions. Brzović Z. Wright C. 33. Alcohol dependence: a commentary on the mechanisms. ured. 34:3-14. Lieber CS. U: Edwards G. European Series No. The Alcohol Use Disorders Identification Test and carbohydrate-deficient transferrin in alcohol-related sickness absence. 2002. 1994. Levin JD. 19:493-504. 26:272-279. Alcohol Alcohol 1996. State. Coll Antropol 1995. Stein MD. Hoffman PL. Heather N. 15. Helander A. 2: 688-689. Health N. Zagreb: CSCAA. 1995. Division of Biometry and Epidemiology. British Medical Bulletin 50. Drug therapy for alcohol dependence. Moniz C. 29. Apparent Per Capita alcohol Consumption: National. Schuckit MA. Alcoholism treatment in the United States: An overview. Drinking and driving. The ICD-10 Classification of Mental and Behavioural Disorders: Clinical Descriptions and Diagnostic Guidelines. 333:1058-65. Medical disorders of alcoholism. Disulfiram treatmentof alcoholism: Position paper of the Amnerican Colege of Physicians.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful