P. 1
OPSTA_PSIHOLOGIJA

OPSTA_PSIHOLOGIJA

|Views: 172|Likes:
Published by osmanlija

More info:

Published by: osmanlija on Mar 15, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/02/2015

pdf

text

original

PSIHOLOGIJA (Zvonarević) Psihologija se javila kao potreba da se upoznaju ljudi i zagonetke unutrašnjih psihiĉkih doţivljaja.

Prve poĉetke i pokušaje vidimo kod Aristotela (384-322 p.n.e), ipak se psihologija formirala tek u najnovije vrijeme. Dugo vremena je psihologija obitavala u krilu filozofije ( sve do XVIII st). Formiranje psihologije kako samostalne nauke najviše je doprinijelo osnivanje laboratorija za eksperimentalnu psihologiju (Wilhelm Wundt, 1832-1920) u Lajpcigu 1879. Modernoj psihologiji doprinijeli su: 1. Alfred Binet (1857-1911) koji je osnovao laboratoriju u Francuskoj, tvorac skale za mjerenje inteligencije. 2. Ivan Petrović Pavlov (1849-1936) koji je radio na eksperimentu neuroza kod ţivotinja, utemeljitelja patopsihologije. 3. Ramiro Bujas (1879-1959) je osnovao institut za psihologiju i laboratoriju u Zagrebu 1929.g. Ciljevi i zadaci psihologije su: 1. Razumjeti ponašanje i postupke ljudi i formulirati osnovne zakone njihova psihiĉkog ţivota, 2. Predvidjeti na temelju dosadašnjeg saznanje buduće ponašanje pojedinaca i grupa, 3. Naći puteve i naĉine da se to ponašanje promijeni, naroĉito onda kada to ponašanje nije u skladu sa normama i zahtjevima date sredine. U tim naporima psihologija se oslanja na filozofiju, fiziologiju i sociologiju. MeĊu najvaţnije grane savremene psihologije spadaju: razvojna psihologija (razvoj ĉovjeka od roĊenja do smrti), socijalna psihologija (izuĉavanje pojedinaca u društvenim odnosima), patopsihologija (izuĉava pojedinaca u abnormalnim situacijama), zoopsihologija (pojava psihike u ţivotinjskom svijetu), industrijska psihologija (uloga ĉovjeka u radnom procesu), školska psihologija (pitanje ocjena, kolektiva i dr, uškoli), forenziĉka psihologija (izuĉavanje delinkvenata i kriviĉnih djela) i dr. Predmet izuĉavanja psihologije su: psihiĉki procesi poput mišljenja, motivacije, percepcija, pamćenje, maštanje, emocije i td. Pored ovoga tu su i svojstva liĉnosti kao što su karakter, crte temperamenta i dr. predmet ove nauke su ljudska ponašanja i postupci. Pošto jer ljudsko ponašanje i psihiĉki ţivot rezultat fizioloških funkcija u ljudskom organizmu i svih utjecaja sredine u kojoj pojedinac ţivi i djeluje otuda su i metode usmjerene na te procese i osobine. Na prvom mjestu je to: 1. Metoda samoopaţanja (introspekcija) vlastitih doţivljaja i stanja svijesti (misli, osjećanja, unutrašnje iskustvo koje moţemo neposredno zapaziti). Metoda samoopaţanja je direktan uvid u ĉitavo bogatstvo našeg psihiĉkog ţivota. Slabost ove metode su niz doţivljaja koje ne moţemo u cjelini zahvatiti, ne postoji mogućnost nauĉne kontrole rezultata
1

tuĊeg samoopaţanja. 2. Metoda opaţanja zahvata i usmjerena je na ponašanje ĉovjeka, nije svojstvena samo psihologiji već u skoro svim naukama. Da bi obiĉno gledanje bilo posmatranje u nauci mora imati cilj, plan i predmet opaţanja (mjesto, vrijeme, sredstva, obrada i dr.). Kod ove metode treba obratiti paţnju da pojava bude potpuno posmatrana. 3. Metoda eksperimenta je posebna varijanta opaţanja i samoopaţanja. Istraţivaĉ izaziva pojavu sam po volji koju ispituje, moţe mijenjati uvjete koji se mjere. U psihologiji eksperiment ima tri faze: faza podraţaja, faza doţivljaja i faza izraţaja (reagiranja). Postanak i razvoj svijesti. Zaĉetke psihiĉkog ţivota treba traţiti u osobinama ţive materija a to je podraţljivost (sposobnost reagiranja ţive materije na vanjske podraţaje). U sljedećoj fazi se razvija osjetljivost. Za razvoj svijesti su bitne i plastiĉnost organizma (sposobnost prilagoĊavanja biljaka), instikti (sloţene radnje nasljednog karaktera), navike (steĉeni oblik ponašanja), intelektulano ponašanje. Najjednostavniji oblik nervnog sistema je difuzni nervni sistem (kod meduza), zatim ganglijski nervni sistem (ţivĉane stanice u ĉvorovima kod glista), cjevasti nervni sistem (kod kralješnjaka), razvoj mozga (centar psihiĉkih pojava). Iz ovoga su se stvorile pretpostavke za postanak ĉovjeka. Evolucija bioloških bića se odvijala iskljuĉivo po prirodnim zakonima. Sam biološki faktor nije dovoljan da se pojavi ĉovjek. Potreban je još jedan faktor a to je društvo i rad. Ĉovjekov predak nije se mnogo razlikovao od majmuna, presudni faktor da to ĉovjekoliko biće postane ĉovjek je rad. Kad je poĉeo proizvoditi oruĊe za rad postao je društveno biće a njegova psihika postaje ljudska svijest. Ruka, rad, mozak su tri faktora koja su stvorila ĉovjeka. Dakle, ljudska svijest, ĉovjek kao ĉovjek se razvio pod utjecajem djelovanja dvaju faktora: bioloških i socijalnih. Ako nedostaje djelovanje jednog od faktora ne moţe se razviti ljudska svijest. Fiziološku bazu svijesti saĉinjavaju mozak i ţivci. To je anatomsko-fiziološka struktura s kojom dijete dolazi na svijet biološkim nasljeĊem. Potrebno je isocijalno nasljeĊe prethodnih ljudskih generacija kao ukupnost svih saznanja (tehniĉkih, ekonomskih, radnih). Biološko nasljeĊe dijete stiĉe u ĉasu roĊenja a socijalno se stjeĉe u toku društvenog odgoja i zavisi o društveno-historijskih uvjeta odreĊene sredine. Socijalno nasljeĊe se nastavlja i jedna generacija nasljeĊuje drugu.

Prednji reţanj luĉi hormon koji utjeĉe na rad drugih ţlijezda i na rast tijela. Veza izmeĊu ova dva centra nije direktna. Naš organizam je izloţen elektromagnetnim utjecajima i svjetlosnim valovima razliĉitih duţina koje naš organizam prima putem receptora (organi). Hipofiza se nalazi u bazi mozga. Nedovoljno luĉenje hormona izaziva opće usporenje organizma i brzo umaranje. ljudski organizam se sastoji od niza organa neophodnih za normalno djelovanje i ţivot ĉovjeka. Pored ţivĉanih mehanizama kiĉma je povezana i sa refleksnim aktivnostima. postoje mehanizmi za osjećanja i mehanizmi reagovanja. vid. Ţivĉane stanice se uvijek nalaze u nakupinama (ganglionima) a jedan je ţivac sastavljen od ogromnog broja ţivĉanih vlakanaca. probavni organi). Kiĉmenu moţdinu saĉinjava masa ţivĉanih stanica u kanalu što ga zatvaraju kiĉmeni pršljenovi. Štitnjaĉa (blizu grla) luĉi hormon tiroksin koji djelomiĉno reguliše energetske potrebe organizma. tjemeni. slabljenje seksualnog nagona. Ako ovi centri ne rade onda dolazi do najteţih poremećaja u psihiĉkom ţivotu ĉovjeka. Osobito veliko psihološko znaĉenje ima hipotalamus zaduţen za ĉuvstveni ţivot i emocionalni doţivljaji. Pomanjkanje kortina uzrokuje besanicu. Spolne ţlijezde luĉe posebne hormone koji reguliraju formu tijela. Nadbubreţne ţlijezde luĉe dva hormona: kortin (iz kore ţlijezde) i adrenalin (iz srţi ţlijezde). Mozak je najvaţnija tvorevina nervnog sistema i od najvećeg znaĉaja je za psihologiju. akson – dugaĉki produţeci. Pojaĉano luĉenje adrenalina povećava krvni pritisak. Gigantizam je praĉen povećanom uzbudljivošću. Pojaĉani rad ove ţlijezde dovodi do gigantizma a ako je nastupio poslije puberteta onda ima za posljedicu pretjeran rast udova. i od staniĉnih produţetaka (dentriti. Znaĉajnu ulogu za psihiĉki ţivot igraju ţlijezde sa unutrašnjim luĉenjem koje luĉe hormone u krv. dodir i dr). Ţivĉana stanica sa produţecima se naziva neuron. Na ovakav naĉin funkcioniraju razliĉiti ljudski mehanizmi (sluh. Nedovoljno luĉenje ovog hormona izaziva patuljast rast. opći zamor. Kora mozga je puna raznih centara koji vrše odreĊene funkcije. Pored perifernog ţivĉanog sistema postoji i centralni koji se sastoji od kiĉmene moţdine i mozga. završetaktelendetron). Popreĉna brazda (Rolandova brazda) se pruţa s lijeva nadesno i dijeli mozak na ĉetiri dijela: ĉeoni. zabrinutost.kratki produţeci. mehanizmi prehrane koji sluţe da se organizam snabdije hranom. raspored dlaka po tijelu i dr. subjektivni doţivljaji (autonomni centri) idr. Pretjerano luĉenje izaziva povećanu nervnu napetost i pretjeranu aktivnost. sastavljena je od dva rijeţnja. Mjesta gdje impuls prelazi sa jednog na drugi neuron nazivaju se sinapse. slabljenjem pamćenja i općom apatijom. ubrzava rad srca. Ovi centri su zaduţeni za fiziološku bazu najviših psihiĉkih funkcija pamćenja i mišljenja. Brzina impulsa je razliĉita i u prosjeku iznosi 80 m/s. Ovo je saznanje vaţno i za medicinu. Za razliku od kiĉmene moţdine u mozgu su sive supstance u kori mozga a bijela supstanca (staniĉni produţeci) iznutra saĉinjavajući najveći dio ukupne moţdane mase. na drugoj strani funkcija motornih ţivaca je povezana sa našom reakcijom na to djelovanje. povećava mišićnu napetost. Tipiĉna ţivĉana stanica je graĊena od staniĉnog tijela u kojem se nalazi staniĉna jezgra. Glavna funkcija ţivĉanih stanica je da prenose ţivĉano uzbuĊenje (u obliku ţivĉanih impulsa). U bijeloj masi mozga su smješteni supkortikalni centri ĉija je funkcija vaţna za organizam: vegetativni centri (disanje. Ţivĉani putevi mogu biti dvosmjerni: prema kiĉmi i mozgu (senzorni putevi) i obratno od mozga prema periferiji (motoriĉki putevi). Te valove naši receptori pretvaraju u fiziološke procese koji izazivaju uzbuĊenje na nivou ţivaca. srce i krvotok. Tako postoje vezivni mehanizmi. Sa psihiĉkim ţivotom su povezani ţivĉani sistem i sistem ţlijezda sa unutrašnjim luĉenjem (od njih direktno zavisi psihiĉki ţivot ĉovjeka). Mozak je brazdom po sredini podijeljen u dvije moţdane hemisfere. sastavljena od sive supstance (ţivĉane stanice) i bijele (staniĉni produţeci). Nervna aktivnost u mozgu postaje psihonervna aktivnost koja je praćena subjektivnim psihiĉkim doţivljajima. nego je povezana asocijativnim centrima (asocijativni ţivĉani putevi). boju glasa. pretjerano luĉenje izaziva prerani seksualni razvitak kod djeĉaka a do muškobanjastih promjena kod djevojĉica i odraslih ţena. Kao što imamo senzorne centre tako 2 imamo i motoriĉke centre. Dakle. zatiljni i sljepoĉni. Mišići pokreću ĉitavo tijelo a pomoću ţlijezda se mijenja hemija organizma. Funkcije se gase usljed eventulanog prekida ţivĉanih veza u višim centrima. . Naime. fiziologiju i mnoge druge nauke (veza izmeĊu duše i tijela).FIZIOLOŠKE OSNOVE PSIHIĈKIH POJAVA Mozak i ţivci su najuţe povezani sa našim mišljenjem i osjećajem.

objedinjavanja općih svojstava i predmeta). 2. Obnavaljanje ranije opaţanih predmeta nazivamo predodţbama. pojavljuju se oni sadrţaji koji su ranije doţivljeni zajedno (olovka-papir. One smanjuju objektivnost opaţanja. Naše misli i predodţbe pokazuju odreĊenu zakonitost. umovanje). S opsegom je povezan intenzitet paţnje ili koncentracija. Senzorni ţivci (provode impulse). Predodţbe pamćenja reproduciramo sadrţaje koje smo opaţali a predodţbama mašte reproduciramo sadrţaje koje nismo percipirali. Ako u toku neposredne percepcije zatvorimo oĉi. Osobina paţnje je i pokretljivost. jer su pojmovi redovito povezani sa znaĉenjem rijeĉi. 3. okusa. IzmeĊu opsega i intenziteta postoji uska povezanost: ako se opseg poveća samanjuje se intenzitet i obratno. Koncentracija paţnje dovodi do fiziĉkih promjena u organizmu. Ovo povezivanje psihiĉkih doţivljaja tako da jedan izaziva drugi naziva se njihovom asocijacijom (zakone asocijacije je formulirao Aristotel). Na osnovu ĉinjenica koje su posredne stvaraju se zakljuĉci u kojima se zahvaćaju veze i odnosi meĊu 3 stvarima i pojavama. Pojam je misao o cijeloj grupi sliĉnih predmeta i pojava koja odraţava opća i bitna svojstva predmeta. Centri (prelazak impulsa u aktivnost). konkretnog zahvaćanja stvarnosti prema posrednom uopćenom zahvaćanju. Predodţba je lik predmeta stvoren maštom a pojam je misao o predmetu. ostat će slika u pamćenju koju smo maloĉas opaţali. sposobnost da se brzo sa jednog preĊe na drugi sadrţaj što ne treba miješati sa fluktuacijom paţnje kada paţnja ''bjeţi'' s jednog sadrţaja na drugi bez naše kontrole. Sposobnost koncentracije veoma je vaţno za uspješno uĉenje. Od više vrsta mišljenja za psihologiju su vaţna: misao konstatacije (utvrĊivanje postojanja ili nepostojanja osobina ili svojstava). Percepcija je cjelovita slika svijeta ispunjena predmetima i pojavama (cjeloviti doţivljaj). kada se pojavljuju predmeti ĉiji su sadrţaji opreĉni. Tri su zakona asocijacija: 1. perceptivnih ili misaonih. Stvaralaĉko mišljenje ima svoje ĉetiri faze: 1. MeĊu prvim svojstvima paţnje jeste opseg paţnje. Za mišljenje je vaţno stupanj uvjerenja. Zakon sliĉnosti. Faza inkubacije (šetnja. pitanje osjetne adaptacije. 4. Receptori (primaju podraţaje). Faza verifikacije (uporeĊivanje ideja. kada se uzastopno pojavljuju sliĉni predmeti.Misaono zahvatanje stvarnosti ostvaruje se pomoću pojmova. MIŠLJENJE I GOVOR Opaţamo konkretne. Faza pripreme (uoĉavanje. predviĊamo ono što bi se moglo dogoditi. Fiziološki mehanizam stvaranja osjeta Pavlov je nazvao analizatorom koji se sastoji od tri dijela: 1. Prvu kariku u spoznajnom procesu nazivamo opaţanjem svijeta (putem receptora). 2. 3. Naše percepcije su odreĊene objektivnim svojstvima predmeta. Mogu je olakšati ili oteţati naĉin funkcionisanja analizatora koji su ukljuĉeni u perceptivni proces. analiza i diskusija o ideji) . Osjeti. trajanje podraţaja. Stvaranje pojmova -----. To je broj sadrţaja. karakteristika mišljenja je njegova posrednost koja nam omogućuje sa preĊemo okvire neposredne objektivne datosti.OPAŢANJE VANJSKOG SVIJETA Spoznajni proces je proces kojim ĉovjek postiţe orijentaciju meĊu predmetima i pojavama. 3. Osjeti su psihiĉki procesi ĉija je karakteristika: 1. razmatranje rješenja). otac-majka i sl). Predodţbe su dakle. Kod predodţbi susrećemo zaĉetke apstrakcije. Što se tiĉe psihiĉkih osobina najvaţniji faktor je iskustvo i uvjeti sredine. MeĊu najpoznatije zakonitosti spadaju uzastopno vezivanje misli i predodţbi. predodţbe imaju elemente osjetilnoperceptivnih slika i odreĊenog uopćavanja. Ova proporcionalnost je uvjetovana ograniĉenom koliĉinom mentalne energije. veza izmeĊu opaţanja i apstrakcija. Zakon prostornog i vremenskog dodira. pojedinaĉne ĉinjenice koje su u tom ĉasu ispred nas. Intenzitet osjeta (podraţaja. njuha. -----su prva stepenica u procesu opaţanja vanjskog svijeta. Posebna vrsta mišljenja pomoću kojeg rjeĉavamo probleme je stvralaĉko mišljenje. misao znanja (osobine za koje znamo na osnovu svog ili tuĊeg iskustva). najkarakteristiĉnijeg procesa u svim misaonim procesima. lokalizacija osjeta). 2. opipa). Dakle. 2. Rezultat koji se na taj naĉin dobije je spoznaja. Na percipiranje u najvećoj mjeri utjeĉu emocije. U stvaranju pojmova najveću ulogu ima sposobnost apstrakcije (misaono odvajanje nebitnog i sposobnost generalizacije. MeĊutim. osjetnih.ima veoma vaţnu ulogu u procesu percipiranja. Predodţbe su prva karika u procesu mišljenja i to ona karika koja predstavlja prijelaz od neposrednog. Percepcije i osjeti su temelji ĉitave naše spoznaje. Zakon kontrasta. koje moţemo istovremeno zahvatiti. Mišljenje ima karakteristiku općenitosti. Faza iluminacije (iznenadna pojava ideje. Kvalitet osjeta (razliĉitost osjetilnih podruĉja: sluha. veliĉina podraţane površine receptora. Paţnja -----. Pomoću mišljenja doznajemo i ono što ne moţemo opaţati. razrada ideje). Pri nastajanju pojmova veliku ulogu ima govor. Glavno sredstvo spoznaje su psihiĉki procesi opaţanja vanjskog svijeta. Druga karika spoznajnog procesa jesu psihiĉki procesi vezani s mišljenjem. podsvjesne mentalne aktivnosti. studiranje. vida.

crteţi i drugi simboli. Uz ove osnovne postoji i mnoštvo drugih sloţenih emocija. Zovemo ih sloţenima jer se daju svesti na osnovne (npr. oĉaj i dr). Govor je sistem znakova koji nam sluţi za meĊusobno sporazumijevanje. nakon zapleta slijedi osjećaj opuštanja. Odabrati pravilnu metodu prelaţenja materijala. 2. Da bi proces uĉenja uopšte postojao (usvajanje navika ili mentalnog sadrţaja) moraju postojati: potreba da se nešto nauĉi i mogućnost ponavljanja. paţnju usmjeriti na poĉetku uĉenja. Strasti su emocionalna stanja velikog intenziteta i dugog trajanja (za kockom. To ne moraju uvijek biti rijeĉi. Pamćenje moţemo podijeliti na hotimiĉno (kada ulaţemo psihiĉki napor) i nehotimiĉno (pamtimo nešto što i ne ţelimo). ljubomora od ljubavi i straha idr). smanjuje napor u procesu uĉenja. 3. ovdje su spomenuta samo osnovna. Treba imati plan rada. I ljubav je emocija razliĉitog intenziteta od lagane simpatije do bezgraniĉne ljubavi. mrţnja od srdţbe i straha. Neki smatraju da postoje dvije osnovne strah i srdţba. 2. spolna ljubav. Treba izbjegavati sve što smanjuje koncentraciju.Pavlov) po šemi: podraţaj koji izaziva specifiĉnu reakciju se nadopunjuje drugim podraţajem koji nema veze sa tom reakcijom. PAMĆENJE I UĈENJE Pamćenje je opća sposobnost zadrţavanja ranije doţivljenih sadrţaja koja se oĉituje u njihovoj reprodukciji. samostalno iskoristiti. 3. ne prekidati uĉenje. alkoholom. već i razne geste. naukom i dr). s razumijevanjem. ali se i dulje briše. Govor je sloţeno sredstvo komunikacije. Novo znanje potiskuje staro. Hedonistiĉki ton je osjećaj ugode ili neugode koji izaziva emocionalni doţivljaj. Nakon niza pogrešaka štakor će na kraju proći labirint bez greške. Treba uĉiti s namjerom (neka imena ne pamtimo jer nismo imali namjeru da ih upamtimo). davanje hrane. Sliĉne zadatke treba grupirati. neki dodaju i ljubav a neki spominju radost ili tugu. Uĉenje je sposobnost da se usvojeni materijal moţe stvaralaĉki. olakšava sticanje znanja. Strah je jedna od najvaţnijih emocija praćena intenzivnom našetošću. Pamćenje moţe biti i motorno (steĉene reakcije) i mentalno (sjećanje doţivljenih sadrţaja). prirodno hlapljenje 4 znanja kao posljedica novog. Govor je oblik misli i oruĊe mišljenja. EMOCIJE Emocije su psihiĉki proces koji odraţavaju naš odnos prema stvarima i dogaĊajima što nas okruţuju. Imati naviku na mjesto i vrijeme rada. Postoje i mnoga druga pravila za organizaciju uĉenja. Bitno za govor jeste da ima znaĉenje i smisao poznat onima koji se njime koriste. dolazi neminovno u sluĉaju prestanka uĉenja. 9. 3. Uvjetovani refleksi je elementarna forma uĉenja (I. . Srdţba je takoĊer razliĉitog intenziteta od lagane zlovolje do pravog bijesa. Tuga je emocija povezana sa neugodom koje usporavaju aktivnosti ili ih ponekada prekidaju. Radost je emocija zasićena ugodom u dijapazonu od slabog zadovljstva do osjećaja bezgraniĉne sreće. luĉenje sline u ustima psa). Plato vjeţbe i uĉenja. Kasnije ponavljanje ne donosi novi kvantum znanja. 7. Pamćenje iako je povezano nije isto što i uĉenje. Zaborav.Mišljenje i govor su nerazdvojno povezani. Metoda pokušaja i pogrešaka je uĉenje materijala na naĉin sa se prvo suoĉavanje s problemom savladava nasumiĉnim pokušajima i pogreškama (štakor u labirintu). Metoda imitacije je uĉenje oponašanjem onoga što drugi ĉini. je usvajanje na poĉetku procesa. tuga. Karakteristike emocionalnih doţivljaja su: 1. je glavni neprijatelj pamćenja. stepenovan kao obiĉan strah (uzrok izvan nas). Ipak spomenut ćemo ĉetiri glavne metode uĉenja: 1. 8. Treba se koncentrirati. prijašnje znanje nam olakšava sticanje novog. Uĉenje i pamćenje imaju svoje zakonitosti: 1. prema drugim ljudima i prema vlastitim akcijama. Nakon nekoliko takvih postupaka ovaj će drugi podraţaj sam izazvati specifiĉnu reakciju (zvono. Tada smo dostigli plato (novo uĉenje nema vidnog napretka). Razlikuje se obiĉno rodbinska ljubav. Interes. 6. 5. po jaĉini i trajanju. 4. postupcima i doţivljajima. u poĉetku je brţi a kasnije sporiji. 5. mimika. Od mnogih raznovrsnih emocija izdvojiti treba tzv. Osim po kvalitetu emocije se razlikuju i po intenzitetu. Metoda uvida je uĉenje koje nije samo mehaniĉko već shvaćanje odreĊenih odnosa u materiji što ga uĉimo. Pojava transfera. Neutralni podraţaj (zvono) postaje uvjetovan za podraţaj. Afekti su emocije velikog intenziteta a kratkog trajanja (emocionalne eksplozije). prijateljska ljubav. Ova sposobnost je veoma vaţna za uĉenje. olakšava koncentriranje paţnje. 2. osnovne emocije koje su baza za sve ostale. Prenauĉeni materijal se dulje pamti. Upravo je znaĉenje koje ima govor spona izmeĊu mišljenja i govora. Treba uĉiti aktivno. Osjećaj napetosti i popuštanja. ţivotinju da reagira jednako na neuvjetan u uvjetan podraţaj. uštedi ili prepoznavanju. 6. 2. 4. poĉeti treba ţestoko s uĉenjem jer nas to prisiljava da se saberemo. Sazrijeva zajedno sa mišljenjem i meĊusobno se nadopunjavaju. Treba odabrati pravilan tempo uĉenja. tjeskoba (uzrok u nama) i briga (strah od onoga što bi se moglo desiti). Raspoloţenja su emocije slabog intenziteta ali dugog trajanja (radost. Suština ovog uĉenja jeste da smo nauĉili npr. 4.P. Organizacija uĉenja izgleda ovako: 1.

Taj višak energije mora biti negdje utrošen kao fiziĉki napor (bijeg od opasnosti kod straha). Po ovoj teoriji te potrebe su: 1.Podsvjesni motivi su motivi za koje subjekat ne zna. ţelje od kojih odustajemo). Poznavanje opće situacije pojedinca omogućuje nam da razlikujemo emocije. 5. Razne emocija izazivaju razliĉita fiziološka djelovanja.Fiziološka baza emocija----. 2. Gledati u lice svakoj emociji. O emocionalnim stanjima moţemo vidjeti na vanjskim znakovima emocija (osobito na licu). (zbog osjećaja odbaĉenosti). Kontrola emocija-----je od najvećeg praktiĉkog znaĉenja svakog pojedinca. Borba motiva (prepoznavanje ţelja koje će se ostvariti. Akcija (realizacija motiva. Potreba za afirmacijom (samopoštovanje i prestiţ). Seksulne potrebe. Javljaju se u svakom ĉovjeku kao ţelje koje nisu u skladu sa propisima i normama. 2. 4. Ţelje (pokretaĉi naših aktivnosti). Intenzitet kojim će jedan motiv utjecati na ponašanje zavisi od tri momenta: 1. hladnoća). 3. Reinterpretiranje situacije (objektivno razmatranje verbalizacijom ili logiĉkim objašnjenjima). Otkrivanje humora (radi smanjenja napetosti). bol). Ima ih mnogo ali su najĉešće interesi pojedinaca (film. individualne su. Jedino što se moţe uĉiniti je izbjegavanje situacija u kojima se pojavljuju nepoţeljne emocije i osiguranje uvjeta za što prije rasterećenje. Pomoć u oĉitovanju emocija su konvencionalni znakovi izraţavanja. Oni bivaju potisnuti ali ne i izbaĉeni iz psihiĉkog ţivota. regionalne i individualne. za društvom). (zbog osjećaja zasićenosti i dosade). . Kompleks je snaţno obojena misao. To su ove potrebe: 1. 5. 7. NaslijeĊene i steĉene. voda. astma idr). 5 . kojih nije svjestan (Freud i psihoanalitiĉka škola). 3. dio su socijalnog nasljeĊa u kojoj je ĉovjek odrastao. MOTIVACIJA Ĉesto se pitamo o uzrocima ljudskih postupaka. Ovim se zaokruţuje motivacioni ciklus jer poĉinje i završava na istoj taĉci (biosocijalnoj stabilnosti). za kratko vrijeme omogućavaju izuzetan uĉinak. 2. predodţba ili neka druga ideja koja na duţe vrijeme negativno utjeĉe na aktivnost pojedinca. Univerzalne. Ĉesto ih nazivamo iracionalnim faktorima našeg ţivota jer su neposredni psihološki pokretaĉi svih ljudskih akcija. 2. intelektualni. Potreba za simpatijom. Ne mogu se kontrolisati direktno već indirektno. 6. alkohol idr). biosocijalna stabilnost (sigurnost ţivota u kontaktu sa socijalnom sredinom). (zbog osjećaja usamljenosti). Nemogućnost emocionalnog rasterećenja postao je bitan faktor raznih emocionalnih i drugih smetnji kod ĉovjeka u savremenom ţivotu. Potreba za socijalnim konformizmom (zbog osjećaja krivnje). U nekim sluĉajevima emocije se javljaju kao pomoć a u nekim kao zapreka.Sekundarne potrebe nisu povezane sa suštinom ljudske egzistencije. 6. 3. 3.Primarne biološke potrebe su osnova za egzistenciju ĉovjeka. (zbog osjećaja manje vrijednosti). Nasljedne su i dio su biološkog nasljeĊa a to su: 1. Neki psiholozi su pokušali mjeriti neke promjene u fiziološkim funkcijama a koje nisu dostupne direktnom opaţanju. Vitalna vrijednost potrebe . Potreba za eliminacijim (organska nuţda. 2. Rasterećenje se moţe desiti i indirektno u nekoj drugoj akciji a ne u onoj gdje se pojavila. . Primarne (biološka i socijalna egzistencija) i sekundarne. 7. ponašanje po planu). Osjećaji (organski. Izbjegavanje emocionalno zasićenih situacija. kisik). Predstavljaju psihiĉke traume koje ugroţavaju mentalno zdravlje i osjećaj liĉne sreće i dobrobiti ĉovjeka kojim ovladaju. 5. Potreba za promjenom. Pod motivacijom podrazumijevamo psihološke faktore koji upravljaju ponašanjem ljudi. 8. praćeni neugodom i napetošću).sve fiziološke promjene pod utjecajem emocija su zapravo mobilizacija dodatnih energija organizma. Biološke i socijalne. Potreba za društvom (kontakt sa sredinom). . (bolje je priznati strah nego glumiti neustrašivog). 4. Kompleksna situacija. Emocije utjeĉu na cjelokupan ţivot ĉovjeka a posebno na motivaciju. smanjuju objektivnost našeg opaţanja. 5. . Emocije nam pomaţu da kroz duţe vrijeme podnosimo napore. Veoma negativno na našu opću aktivnost utiĉu emocije koje se javljaju u formi psiholoških kompleksa. Ciljevi (cjelina ostvarenih ţelja). Evo nekih principa emocionalne kontrole: 1. 2. razonoda. Potreba za materijama (hrana. Psihosomatska oboljenja----------povezanost emocija i adekvatnih fizioloških procesa posebno se izraţava kod psihosomatskih oboljenja (ĉir na ţelucu. Angaţiranje aktivnošću (pokretanje nekog drugog posla). Potrebe moţemo klasificirati na: 1. 4.Primarne socijalne potrebe su vezano za ĉovjekovo funkcionisanje u zajednici. Takvim pitanjima se bavi psihologija motivacija. smanjuju našu osjetljivost na bolove. Nekad se ljudsko ponašanje objašnjavalo instiktima pa je to zamijenjeno teorijama potreba. Poteba za oĉuvanjem fiziĉkog integriteta organizma (povrede. uspomena. Neugodne emocije su opasnost za psihološku stabilnost liĉnosti. Potrebe (potrebe organizma za vodom. Stupanj lišenosti (lišenost potrebe na duţe vrijeme). Uklanjanje briga (ne gristi se o prošlosti). 4. visok tlak. 3. 3. Potreba za spavanjem i odmorom. Povećanje spremnosti za presretanje neugodnih situacija. Fiziĉka relaksacija (ukloniti psihiĉku napetost). 4.

diskusije. duţeg ili kraćeg trajanja. 5. Mogu biti toliko realistiĉna da ga djeca nekada miješaju sa stvarnošću. Spavanje je zanimljivo u psihološkom aspektu radi postojanja snova.. sredstvima i efektima. 5.. kultura. nesposobnost koncentracije na odreĊene sadrţaje. Pokušaj rješavanja problema kojim se bavimo u budnom stanju. 4. prijetnja. razna shvatanja. npr. Najvaţniji uzroci dosade: nedostatak interesa. izloţenost utjecajima. Snovi uglavnom djeluju zbrkano a njihova konfuznost daje mogućnost raznih tumaĉenja. neki tipovi liĉnosti obuhvaćaju neke osobine koje inaĉe ne idu zajedno u ţivotu. Liĉnost je struktuirana cjelina pa je odnos izmeĊu pojedinih njenih svojstava kao odnos procesa i svojstava. preosjetljiv. malaksalosti i neugode. Rezultati rada mogu biti kvalitativni i kvantitativni. Mogu se podijeliti po sadrţaju. uvjerenja i stavovi). kazna). Uz pojam nasljeĊa usko je vezan pojam fiziološkog sazrijevanja (dovršavanje razvojnih procesa u organizmu za vršenje funkcija).: 1. dosada je subjektivni doţivljaj uz osjećaj zasićenosti nekom aktivnošću koju ipak moramo nastaviti. u nekom vremenskom periodu nisu isti rezultati u svim fazama rada. Ova teorija govori o manifestnom (na prvi pogled) i latentnom (prikriven) sadrţaju snova.STUPNJEVI AKTIVNOSTI Akivnosti nisu jednako intenzivne a nisu praćene ni istim psihiĉkim doţivljajima (aktivnosti su praćene većim ili manjim trošenjem fiziološke energije organizma. Ova je koncepcija dovela do mnogih tipologija. Posebna takva aktivnost je radna aktivnost koja moţe biti tjelesna (pomoću pojedinih dijelova tijela uz imspulse iz psihomotornih centara) i duševna (uz uzbuĊenje u moţdanoj kori rješavaju se pitnja raznih problema i razmišljanje). pamti ali mu je osjetljivost pojaĉana i refleksi ubrzani. 2. formama. Što se tiĉe uticaja socijalne sredine i oni si sloţeni i mnogostruki. Liĉnost je ukupnost svih psihiĉkih osobina ĉovjeka koje su kod svakog pojedinca struktuirane i objedinjene na specifiĉan naĉin koje mu daju peĉat psihološke individualnosti. C. Ovakvo shvatanje liĉnosti se dijeli u tri grupe: 1. pazi. Najvaţniji biološki faktor liĉnosti je nasljeĊe na jednoj i okolina na drugoj strani. spretnost. 4. ĉovjek nasljeĊuje razne dispozicije ali od okoline zavisi koja će se razviti uz vlastitu aktivnost. u brţem ili sporijem tempu. nagovaranja. Sadrţaj društvenih uticaja (znanja u društvu. Pojam liĉnosti završna je ali i polazna taĉka svih psihologijskih istraţivanja. Umoran ĉovjek npr. nedovoljno poznavanje problematike. Analiza liĉnosti rezultira podjelama na tipove i crte liĉnosti. Ova podjela je bitna kako bi se utvrdili faktori koji utiĉu na umor. primjeri. Ispunjavanje naših ţelja ili su odraz naše bojazni. bez dispozicija nemogu se razviti ni osobine liĉnosti. Metode društvenog uticaja (uvjeravanja argumentima. spavanje i dr. Dakle. Crtama liĉnosti se nastoji prevladati ovaj problem tipologizacije. vlastita aktivnost. štampa. osjećaj prezasićenosti. pritisak. Veoma sliĉna umoru je dosada. Nedostatak joj je što se najveći broj ljudi ne moţe svrstati u ĉiste tipove. Koncepcijom crtama liĉnosti nismo otklonili sve nedostatke tipološkog shvatanja: postoji prijetnja da se liĉnost rastavi na pojedine crte. dosadu. burnih emocija i doţivljaja). teţe misli. Posebnu paţnju u psihologiji izaziva psihoanalitiĉka teorija snova (to su simboli koji imaju posebno znaĉenje). Junga: introvertni (povuĉen. Problemi koji su nas muĉili prethodnog dana. Empiristiĉka shavatanja (okolina prilikom razvitka liĉnosti). Tip liĉnosti je sinteza ljudskih osobina koja karakterizira jednu kategoriju ljudi. pretjerano analizira sebe i druge) i ekstrovertirani (otvorenost. 3. suprotnim stavovima). Ĉovjekova liĉnost je nerazdvojno povezana s njegovom aktivnošću. Glavno sredstvo za uklanjanje umora je odmor. Automatsko funkcioniranje kore mozga (zbrkani snovi). knjige). Nativistiĉka shvatanja (presudni biološki faktori). Forma društvenog uticaja (organizirani uticaj socijalne sredine). Idealno stanje za fiziĉko i psihiĉko osvjeţenje jeste spavanje. nespretan. Što se tiĉe uzroka umora oni su vezani za trošenje kisika i šećera u organizmu kao cjelini. Kroz aktivnost liĉnost se afirmira i mijenja pa je otuda potrebno izuĉavati i aktivnosti liĉnosti. Sredstva širenja uticaja (govor. Efekat uticaja (poloţaj pojedinca. 3. Spavanje je period odmora općim smanjivanjem i usporavanjem fizioloških i psiholoških aktivnosti organizma. Veliki broj snova direktan je odraz ĉasovite situacije u kojoj se spavaĉ nalazi (hladnoća i sl). Te su osobine obiĉno formirane oko jedne osovine oko koje se formira ĉitava liĉnost. LIĈNOST Ljudski psihiĉki ţivot je kompleksna cjelina u kojoj se komponente meĊusobno isprepliću. Dinamiĉka shvatanja (i nasljeĊe i okolina uz vlastitu aktivnost). Odmor treba biti pravovremen i dovoljno dug kako ne bi došlo do premorenosti. Crte poĉinju od pretpostavke da svaki ĉovjek ima niz meĊusobno nezavisnih osobina koje su izraţene kod svakog pojedinca. Postoji veliki broj raznih psihiĉkih osobina (po nekima 18 000 osobina). Snovi su oduvijek zbunjivali ljude. 2. neprilagoĊen. npr. monotonija. Ova koncepcija ima i prednosti i slabosti: prednost je što nastoji zahvatiti liĉnost globalno u cijelom totalitetu. Sa psihološkog spekta a u vezi snova mogu se navesti sljedeće ĉinjenice: 1. metodama.G. 2. 6 . neosjetljivost. Umor se pojavljuje kako subjektivni osjećaj onoga koji djeluje.. 3. Za razliku od iscrpljenosti. Jedan od najvaţnijih simptoma dosade jeste fluktuacija paţnje tj. djelujući fiziološki na organe i neke sloţene psihiĉke funkcije.

Interesi su manje više trajne usmjerenosti ĉovjekove svijesti i aktivnosti na odreĊene sadrţaje a samo bavljenje njima povezano je sa zadovoljenjem nekih unutrašnjih potreba pojedinca. Stavovi mogu biti pozitivni ili negativni.Liĉnost nije samo zbir crta i zbir svojih dijelova. Po trajanju mogu biti trajni i prolazni. sangviniĉki. tvrdoglavost). pred nepoznatim problemima. arogancija. brzina). Inteligencija ima svoju jaĉinu (koliko teške probleme rješava) i brzinu (za koliko vremena rješava probleme). osjetljivost na probleme. opće mu je raspoloţenje pesimistiĉno. inteligencija) sposobnosti.) na ĉetiri tipa: koleriĉki. nadzirati. egoizam). socijalna (snalaţenje u datim situacijama). iskrenost. Flagmetika su ĉuvstva slabog intenziteta koja se ne izmjenjuju brzo. paţnja. sposobnost razlikovanja). Psihomotorne (jednostavni i sloţeni pokreti. Karakter se ispoljava iskljuĉivo u odnosu prema samom sebi. 3. ĉešća zloupotreba u svakodnevnom ţivotu kada teba nešto da se nauĉi. Većina ljudi ima prosjeĉnu inteligenciju.e) i Galena (II st p. Karakter je skup psihiĉkih osobina koje su povezane uz moralnu. Interesi mogu biti aktivni i pasivni. lakše se njime sluţi. ĉvrsti ili kolebljivi. TakoĊe. prema drugim pojedincima i zajednici. Sangvinika su ĉuvstva slabijeg intenziteta i brzo se ispoljavaju. Ona raste do 16 a po nekima do 18-19 godine. Temperament je grupa psihiĉkih osobina ĉovjeka ili one strane liĉnosti koja je povezana sa emocionalnim doţivljajima. Bitno je voditi raĉuna o njihovu intenzitetu i trajanju. opće mu je raspoloţenje pesimistiĉno a emocije ispoljava na buran naĉin. ali se brzo izmjenjuju.duboki. Odnos ĉovjeka prema samom sebi (samopouzdanje u svoje sposobnosti. mistiĉni i prehrambeni. socijalni. izdrţljivost). Malanholika su ĉuvstva snaţna ali se sporo izmjenjuju. Stavovi su tendencija da se reagira pozitivno ili negativno prema ljudima. 3. izazivaĉki stav. melankoliĉki i flegmatiĉki. Sposobnostima nazivamo one osobine liĉnosti koje su preduvjeti za uspješno obavljanje nekih poslova i aktivnosti. avanturistiĉki. umije da se savladava. Dijele se u ĉetiri grupe: 1. Opći ton raspoloţenja (optimizam. Shvaćanja su sistem pojmova i ideja koje imamo o nekim ljudima. 3. Jaĉini emocija. izbjegavanje socijalnih kontakata. Inteligencija je sposobnost snalaţenja u novim sitacijama. nije moguće iz crta izdvojiti koje su najvaţnije. pesimizam i razna depresivna raspoloţenja). U razliĉitim ţivotnim periodima inteligencija se razliĉito razvija u mladosti ili u starosti. Pri tome vodimo raĉuna o ĉetiri glavne karakteristike liĉnosti: 1. Emocionalna stabilnost (neće ostati ravnodušan. ne ispoljava ih u vanjskom izgledu i ponašanju. Fiziĉke (snaga. 2. grešakama ili propustima). idejama ili situacijama.n. opće mu je raspoloţenje optimistiĉno. smanjuje mentalni napor.n. Introvertiranost (povlaĉenje. 2. Ono što nas interesira automatski privlaĉi našu paţnju. koordinacija. progresivni ili reakcionarni. ekstrovertirani i dr). inteligencija ima prednosti kod uĉenja: brţe shvata gradivo.e. Senzorne (oštrina vida. Inteligencija nije jedini ĉinilac u stjecanju znanja. dostiţe maksimalnu vrijednost u 30. seksualni. Kombinacijom ovih karakteristika dobijaju se ĉetiri osnovna tipa liĉnosti. 2. stvarima ili pojavama. ne ispoljava ih u svom ponašanju preteţno je optimistiĉan po općem raspoloţenju. Kao o kod temperamenta tipologizacija karaktera polazi od crta karaktera: 1. Tonu raspoloţenja. ne gubi ţivce). etiĉku stranu liĉnosti. Interesi mogu biti: nauĉni. Stavovi imaju tendenciju da se ''okamenjuju'' zbog već postojećih stavova koji utiĉe na stjecanje novog iskustva. dolazi do izraţaja kada 7 stjeĉemo nova znanja i vještine. stvarima. Mentalne (pamćenje. Zbog svoje vaţnosti inteligencija se mjeri pri odabiru ljudi u odreĊena zvanja. Ispoljavanju emocija. radikalni ili konzervativni. Predrasude su poseban problem. tehniĉki. 4. U modernoj psihologiji govori se o crtama temperamenta: 1. biti uporan. To su emocionalno obojeni stavovi. Interesi su povezani s motivacijom jer djeluju kao snaţni usmjerivaĉi i poticaji. 3. Inteligencija je najvaţnija mentalna sposobnost. iako je kao sposobnost vezana nasljednim faktorima pretjerano velika inteligencija moţe ostati ''zakopano blago''. altruizam. Predrasude su neobjektivne jer nisu zasnovane na ĉinjenicama ali su zato ĉvrste i teško ih je pokolebati. vidno ispoljava svoje emocije iako nisu tako burne. 4. za razliku od temperamenta karakter je iskljuĉivo rezultat odgoja i ţivotnog puta pojedinca pa se prikladnim metodama moţe utjecati na njegovo mijenjanje. pravilno rasporeĊena u populaciji u obliku Gaussove krivulje. Po intenzitetu mogu biti: snaţni. ili zbog izbjegavanja kontakta sa svim onim što se ne poklapa sa već postojećim stvaovima. 2. Posebno su vaţni kod interesa i uspjeha u nekim aktivnostima. Brzini izmjenjivanja emocija. prema radu i aktivnosti u širem smislu. Inteligencija moţe biti apstraktna i konkretna. Najstarija tipologizacija temperamenta potiĉe od Hipokrata (V st p. Odnos prema drugim ljudima (agresivnost. Kolerika su ĉuvstva snaţna. opominjati.godina a onda poĉinje opadati. Formiraju se na bazi uroĊenih dispozicija a pod utjecajem okoline i vlastitih aktivnosti. Odnos prema radu (marljivost. politiĉki. slabi i površni. teţimo da se bavimo tim interesima. . apriorno zauzeti u korist ili protiv neke ideje ili pojave. samokritiĉnost prema vlastitim postupcima.

kazne nemaju na njega nikakva utjecaja. 5. U funkcionalne psihoze spada shizofrenija. zlovolja. uljepšavanje neuspjeha). Represija (gomilanje misli u podsvijest. Fobija je strah bez razloga: od mraka (niktofobija). psihiĉke traume). Psihoterapija se upotrebljava za sve vrste poremećaja. bizarno oblaĉenje. smanjenje ambicija. Proces prilagoĊavanja sredini je aktivan proces tako da svoje ponašanje podešava prema zahtjevima sredine. Teški duševni poremećaji su psihoze (ludilo. Mogu oštetiti pojedine dijelove tijela ili pojedine organe. Cilj joj je ĉetverostruk: 1. 4. depresija). zatvorenih prostorija (klaustrofobija). Postizanje uvida (sagledavanje uzroka i podsvjesnih motiva). Lakši oblici poremećaja sa nazivaju psihoneuroze. To su mehanizmi: 1. sanjarenje. Fiziološkom planu (promjena rada unutrašnjih organa). Identifikacija (suzbijanje osjećaja manje vrijednosti. Ĉest izvor frustracija su podsvjesni mehanizmi. nekih ţivotinja (zoofobija). 3. najĉešća duševna bolest (rastrgano. omalovaţavanje. Subjektivnom planu (doţivljaj uz napetost. emocionalnog ţivota (pretjerano osjetljiv. U nekim sluĉajevima teških duševnih bolesti ili psihoza oĉigledno je da se radi o bolesnoj liĉnosti. Općem ponašanju (dezorganizacija. Kompenzacija (afirmacija na drugom podruĉju. Socijalnom planu (napetost). uvlaĉenje u sebe. kritika. Lijeĉenje i rehabilitacija poremećenih osoba se dijeli na dvije skupine: fiziološke terapije (šok terapija. istovremeno mijenja okolinu prema svojim potrebama. umišljenost). Jedna od najteţih psihoneuroza je histerija (oduzetost pojedinih dijelova tijela). DUŠEVNO POREMEĆENA LIĈNOST Problemi poremećaja liĉnosti najsloţeniji je problem psihologije ĉovjeka. ne mogu nikoga zavoljeti niti se mogu suosjećati s ljudima. ili kad postiţemo ambivalentne ciljeve (koji nisu ni privlaĉni ni odbojni). kada se ne moţemo odluĉiti (mentalni konflikt). 4. Neke od njih imaju negativan uĉinak na integritet liĉnosti. To su: neurotici (ne gubi kontakt sa stvarnošću. 2. blokiranja. Emocionalno rasterećenje (nestajanje napetosti. Oni su u svom ponašanju asocijalni i sebiĉni. srdţba i bijes). maštanje). iznalaţenje razloga. neugoda. Sublimacija (prijenos mentalne energije na neke druge ciljeve). nagli i opasni po okolinu. koĉoperno ponašanje). nove navike i shvatanja). Povlaĉenje (odustajanje od cilja. Pruţanje podrške (izazivanje trajne promjene radi privremene krize i poteškoće u ţivotu). psihološko rješenje situacije). Navesti treba posebno delirijum tremens (oštećenje raznih organa zbog pretjeranog uzimanja alkohola) usljed koje dolazi do naglih promjena raspoloţenja. Kada nastupi situacija u kojoj ĉovjek nije u stanju zadovoljiti potrebe nastaju frustracione situacije ili stanja frustracije. ne gubi sposobnost normalnog mišljenja). tuga. kad smo prisiljeni da radimo ono što nebismo ţeljeli. u oblasti pamćenja (gubitak sadrţaja). Simptomi poremećaja su mnogobrojni: na podruĉju mišljenja (sumanute misli. 4. Time se bavi grana psihologije (patopsihologija) i jedna grana medicine (psihijatrija). regresija. Njihov emocionalni ţivot je zakrţljao ili je nerazvijen. bjeţanje od misli. kirurška terapija. tjeskoba. potištenosti i straha. Psihopata ţivi kao normalan ĉovjek s ostalim ljudima. Psihopatija je specijalan vid duševnog poremećaja. Obrambeni mehanizmi su aktivnosti koje pojedinac razvija u frustracionim situacijama. prirodne ili socijalne. obrnuto ponašanje i dr. Frustracije djeluju kumulativno (gomilaju se ) i ne gube se bez traga (gomilanje negativnih uĉinaka). Ipak. 8 . Reakcije na frustracije dijelimo u ĉetiri grupe: 1. halucinacije i dr. kleveta. Naša liĉnost se brani od tih trauma fiziološkim obrmabenim mehanizmima kojim se organizma štiti od bolesti. Uzroci su joj zapreke. Frustraciona situacija se manifestuje na: 1. potiskivanje neugodnih doţivljaja). U obrambene mehanizme liĉnosti spadaju i projekcija. osjećaj neprijateljstva). Obrambeni mehanizmi. terapija snom) i psihoterapeutske metode. Agresija (napad. nadraţljivi. visine (akrofobija) i dr. Mogu biti uvredljivi. Reorganizacija aktivnosti (napuštanje prvobitnih ciljeva. pojedinac se mora prilagoĊavati sredini kako nebi bio odbaĉen ili uskraćeno zadovoljenje potreba. psihotik (gubi kontakt sa stvarnošću. 3. zbrkano i besmisleno mišljenje). 2. 2. 2. 4. proţivljavanje situacija nedostupnih realnosti). u oblasti percepcije (halucinacije). Racionalizacija (opravdanje. razvod braka). 3. 3. gubi svoju liĉnost). gubljenje ţivaca). Nekada se pojavi trransfer agresije na osobu koja nema nikakve veze sa frustracijom. promjene raspoloţenja.PROBLEMI PRILAGOĐAVANJA LIĈNOSTI Biološke i socijalne potrebe se odrţavaju kako bi se drţala ravnoteţa kako nebi došlo do raznih poremećaja. Promjena okoline (otići na odmor. Frustracije imaju moć infiltracije (negativni odraţaj na druge aktivnosti). u drugu školu.

temperament. baţdaren (utvrĊene norme vrijednosti).METODE UPOZNAVANJA LIĈNOSTI Ljudi meĊusobno nisu jednaki. motivaciju. Na osnovu ove metode se radi analiza liĉnosti koja se dosta primjenjuje u psihologiji. uveti djetinjstva. pokvareni zubi i dr. SOCIOMETRIJSKI TESTOVI su namijenjeni ispitivanju situacija i odnosa u 9 nekoj grupi. Zbog slabe pripreme ĉesto se koristi nestruĉno i neznalaĉki. crteţa idr. Individualne razlike su rezultat bioloških i socijalnih faktora i individualne aktivnosti i iskustva svake jedinke. Ovom metodom otkrivamo centralne liĉnosti. IZUĈAVANJE PRODUKATA DJELATNOSTI moţe mnogo pridonijeti da bolje razumijemo neĉiju liĉnost. Intervju se upotrebljava u razliĉite svrhe a ne samo za psihoterapeutske ciljeve. TESTOVI ZNANJA sluţe u školskoj praksi kao objektivan naĉin ispitivanja. znati uoĉiti neiskrene i netaĉne odgovore. Kod ove procjene treba paziti na ''halo efekat'' kad na osnovu jedne dobre osobine zakljuĉujemo o cijeloj liĉnosti i obrnuto. METODA TESTOVA je najvaţnija metoda nauĉne psihologije. ĉuvati interes ispitanika. karakter. primjeren ispitanicima. Testovi su standardizirani (unaprijed osmišljeni i utvrĊeni) i metrijski (da daju rezultate). boja glasa. Testovi ovise o više faktora: temeljito poznavanje materije. Ovaj efekat je naroĉito prisutan kod odijevanja. TESTOVI INTELIGENCIJE su zadaci ograniĉenog vremena. MIŠLJENJE DRUGIH LJUDI su usmeno izreĉena mišljenja o osobi koju dobro poznaju (drugovi na radnom mjestu. SKALE PROCJENE su sredstva pomoću kojih nastojimo povećati objektivnost naših zapaţanja. ANALIZA BIOGRAFSKIH PODATAKA je analiza cjeloţivotnog puta neke osobe i svih faktora koji su na to djelovali (škola. odbaĉene ili izolirane grupe. dosljedni (uzastopno mjerenje ispitanika). INTERVJU je razgovor s nekom odobom uz neposredni kontakt oĉima (psihološka eksploracija) s odreĊenim ciljem. TESTOVI SPOSOBNOSTI sluţe za mjerenje ljudske sposobnosti (oštrine vida. Da bi upoznali pojedinca ispitujemo svojstva koja ga razlikuju od drugih ljudi. Takav je zapravo sistem ocjena pomoću koje nastojimo ocijeniti uĉenike po znanju. spretnosti prstiju). TESTOVI LIĈNOSTI mjere osobine liĉnosti. roĊaci). ANKETA je skup pitanja koja postavljamo ispitaniku u pismenom obliku. . Treba dobro poznavati taktiku ovakvog razgovora uz poznavanje metoda zaobilaţenja istine i tehnikom opaţanja ispitanika (geste. prema naprijed utvrĊenom planu. Test znaĉi proba ili pokušaj. pa se iz koliĉine uspješnih zadataka zakljuĉuje o nivou njegove inteligencije. rezultate redovito kontrolirati. roditelji. mimika). Postoje razne skale u zavisnosti šta se mjeri kod grupa ili kod pojedinaca. pisma. Problemom baţdarenja testova bavi se psihometrija. Ovi stupnjevi nisu precizno definirani zbog neslaganja ocjenjivaĉa koji nemaju isti kriterij. To saznajemo naosnovu dokumenata o nekoj osobi. naĉin govora. kao i kod prepoznavanja osobina koje i sami posjedujemo. poteškoće u ţivotu). predvidjeti odgovore i biljeţiti ih ili snimati. uvijek voditi raĉuna o razvitku društva i pojedinca. interese i stavove. iako su sliĉni. ponašanja. slika. Anketa treba imati plan i cilj uz dobro poznavanje metoda i tehnika.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->