P. 1
Mehanika Fluida-skripta

Mehanika Fluida-skripta

|Views: 1,396|Likes:
Published by Abraham Rakuljic

More info:

Published by: Abraham Rakuljic on Mar 09, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/17/2013

pdf

text

original

MEHANIKA FLUIDA

Skripta za studente Tehničkog fakulteta u Rijeci

Luka Sopta Lado Kranjčević

Rijeka, 2006.

SADRŽAJ
1. 2. 3. 4. 5. Statika fluida Osnove dinamike fluida Strujanje idealnog fluida Strujanje realnog fluida u cijevi Optjecanje tijela

1

UVOD
Materija se dijeli na čvrstu, tekuću i plinovitu. U čvrstom stanju materije molekule se nalaze u kristalnoj rešetki s malim stupnjem slobode gibanja. U tekućem stanju molekule imaju veću slobodu gibanja i mogu zauzeti proizvoljan oblik zadržavajući isti volumen, a u plinovitom stanju molekule mogu zauzeti proizvoljan prostor. Najveći dio svemira je u fluidnom stanju. Galaksije, zvijezde i planete u većem dijelu se promatraju kao fluid. Atmosfera, oceani, mora, jezera i rijeke su fluidi. Unutrašnjost zemlje je u fluidnom stanju. Za gotovo sve industrijske grane važna je mehanika fluida: automobilska, avionska, brodograđevna, kemijska industrija, energetika… Čovjekovo tijelo je većim dijelom fluid. Za medicinu je od velike važnosti poznavanje strujanja krvi i drugih fluida u tijelu. Definicija fluida: fluid je materija naprezanje (Sl.1.1).
τ

koja se deformira za proizvoljno malo tangencijalno
τ

Krutina r r τ > 0, v ( x , t ) = 0

Fluid r r τ > 0, v ( x , t ) > 0

Sl.1.1

1. STATIKA FLUIDA
Statika fluida se bavi fluidom u stanju mirovanja. Fluid je u stanju mirovanja ako postoji koordinatni sustav u kojem je brzina čestica fluida u svakoj točki jednaka nuli.

1.1 Osnovni zakoni statike fluida
U statici fluida vrijede dva osnovna zakona: 1.Suma sila na svako tijelo fluida jednaka je nuli.

2.Suma momenata na svako tijelo fluida jednaka je nuli.

ukupni fluid

ΔS

ΔFS

Ω

ω

n
Δm

t

Δ Fm

ΔS
Sl.1.2 Sl.1.3

Sile u mehanici fluida dijele se na [Cauchy]: r - masene ili tjelesne sile, u oznaci Fm , (gravitacija, inercijalna sila, centrifugalna sila, Coriolisova sila, elektromagnetska sila) r kontaktne ili površinske sile , u oznaci Fs .

2

i jednaka je kvocijentu sile od jednog njutna i površine od jednog metra kvadratnog. z) fluida kolinearna je vektoru normale za proizvoljno zadanu ravninu u točki (x. kako god postavili plohu Δs .Gustoća masene sile. definiran je omjerom intenziteta kontaktne sile i površinom plohe. y. Kad fluid miruje. u oznaci Pa. koji su ujedno osnovni zakoni statike bilo kojeg kontinuuma.3). Tlak je temeljna varijabla u mehanici fluida. y. p(x. potrebno je definirati konstitutivnu relaciju za fluid koja se očituje u definiranju tenzora naprezanja.3). Često se koristi i jedinica bar = 105 Pa. Stoga: r r t (x0 . r r r t (x 0 . Fluid u stanju mirovanja nema tangencijalnih naprezanja. 1. y.2 Osnovna jednadžba statike fluida – Eulerova jednadžba r grad p = ρ f Eulerova jednadžba predstavlja sustav diferencijalnih jednadžbi: ∂p = ρ fx ∂x ∂p = ρ fy ∂y ∂p = ρ fz ∂z r Zadatak statike fluida sastoji se u tome da se iz Eulerove jednadžbe statike fluida uz poznatu f gustoću volumne sile i ρ .gustoću (mase). tj. te r ΔFS kontaktna sila na ΔS (Sl.1.1. z). t (x. z 0 ) = − t ⋅ n . Uz osnovna dva zakona statike fluida.z). z 0 ) = − p ⋅ n Intenzitet tlaka ne mijenja se s promjenom položaja plohe u promatranoj točki. sila na plohu je okomita i tlak je uvijek isti.2). z 0 ) = lim = lim Δm → 0 Δm ΔV →0 ρ ΔV r gdje je Δm masa tijela ΔV koje sadrži točku (xo. r Intezitet gustoće kontaktne sile zove se tlak i označava se sa p. u oznaci f .z) . zo) i ΔFm masena sila na to tijelo (Sl. se definira u svakoj točki tijela fluida kao r r ΔFS . odnosno gustoća kontaktne sile u proizvoljnoj točki (x. Tlak u točki (x.y. y. yo. y 0 . Osnovna jedinica za tlak je paskal. se definira u svakoj točki promatranog tijela fluida kao r r r ΔFm ΔFm .1. z) i normalom n . Gustoća kontaktne sile. z) (Sl. f (x 0 .y. Pa (paskal) =N/m2. y 0 . z ) = lim ΔA→0 ΔS r r gdje je ΔS površina diferencijalnog dijela ravnine definirane točkom (x. u oznaci t . 3 . izračuna raspodjela tlaka p(x. y. y 0 .

Gradijent tlaka je vektor okomit na izobaru (plohu jednakog tlaka). Na odredenoj dubini fluida z = h tlak je: p(z ) = p 0 + ρgh . gdje je g = 9. r 1. Iz prethodnog izraza vidljivo je: Izobare.Eulerova jednadžba izražava zakonitost da je najveća promjena tlaka ( grad p) u mirujućem fluidu u smjeru masene sile f .4 tlak je p = p0 pa slijedi vrijednost konstatne integracije C: p (0) = p 0 = C . gdje je C proizvoljan broj.4). su ravnine z = C .81 m/s2 ubrzanje sile teže (Sl. plohe jednakog tlaka. k p0 Izobare voda Sl. ∂x ∂y ∂z Iz prve dvije jednadžbe izlazi da je p funkcija samo varijable z.1. Koordinatni sustav definiran je tako da je r r f = gk . Konstanta integracije C se određuje iz poznavanja tlaka u jednoj točki fluida. prema slici Sl. = 0. 4 . odnosno izobare su ravnine okomite na smjer sile teže. dz Opće rješenje ove jednadžbe je p( z ) = ρgz + C . = ρg .1.3 Fluid konstantne gustoće u polju sile teže Važan slučaj je slučaj fluida konstantne gustoće (homogenog fluida) u konstantnom polju sile teže. p = p (z ). Za z = 0.4 Mirujući fluid u polju sile teže Eulerova jednadžba napisana po komponentama glasi: ∂p ∂p ∂p = 0. tj. zrak x y z f = g.1. Treća diferencijalna jednadžba je: dp = ρg .

približno 760 mm .6 p B = pC Diferencijalni manometar p C = ρ fluida g h + p atm pB ≅ p A Za diferencijalni manometar prema Sl.5.01396bar Manometar Manometar je instrument koji mjeri tlak pomoću stupca fluida.5: p A = patm (atmosferski tlak) pC ≈ 0 (vakuum) . p D = p B + ρ g x + ρ m g Δh 5 .1.81 N / kg ⋅ 0. pB = p A .1.1. p C 0 h p B živa Hg A atm Sl.5 Prema Sl.1.76 m = 1. Živa u cijevi se spusti na visinu H. Princip rada manometra je prikazan na Sl.4 Mjerenje tlaka Barometar Barometar je instrument za mjerenje atmosferskog tlaka. 1643] je prikazan na Sl.01396 ⋅ 10 5 Pa = 1. Princip barometra [Torricelli. pB = pC + ρ Hg ⋅ g ⋅ h p atm = p B = ρ Hg g h = 13600 kg / m 3 ⋅ 9.6.1. iznad površine žive u posudi. Sa slike moguće je zaključiti: zrak A p atm H h B voda C Sl.1. Cijev dužine 1m napunjena je živom i uronjena u posudu sa živom .7 slijedi: pC = p A + ρ g (x + Δh ) .1.

Sl.8) Čestice fluida miruju u koordinatnom sustavu vezanom za spremnik.7 Izobara povučena kroz točke C i D daje pC = p D .8 Gustoća masene sile je: r r r f = −a − g Eulerova jednadžba glasi: 6 . gornji izraz za razliku tlakova moguće je aproksimirati p A − p B ≈ ρ m g Δh . a mjerni fluid je voda. (Sl.1. Promatra se fluid u posudi koja se giba konstantnim ubrzanjem a .1. Slijedi: p A − p B = (ρ m − ρ ) g Δh U slučaju da u cijevi Sl.1.7 struji zrak. r Sl.1.5. 1. pošto je mjerni fluid (voda ρ m = ρ voda ) u ovom slučaju približno tisuću puta gušći od fluida čiju razliku tlakova mjerimo (zrak ρ = ρ zrak ). Relativno mirovanje fluida Jednoliko ubrzanje fluida.

z ) . Čestice fluida miruju u koordinatnom sustavu koji je vezan za posudu. ϕ ( z ) = − ρgz + C ∂z dz Konačno se može napisati p = −ρ a x − ρ g z + C . odnosno po komponentama: ∂p = − ρa ∂x ∂p =0 ∂y ∂p = − ρg ∂z Iz druge jednadžbe slijedi p = p ( x. Fluid u posudi rotira (Sl. 7 .9) konstantnom kutnom brzinom ω.. onda je ona jedna izobara.r r r grad p = ρ ⋅ f = − ρ (a + g ) . Konstanta C se određuje iz poznavanja tlaka u proizvoljnoj točki fluida. Izobare su ravnine (u XZ ravnini pravci): −ρ ax − ρ g z + C = 0 Ako fluid ima slobodnu površinu. Kut horizontalnu ravninu može se izračunati iz relacije: tanθ = θ izobara u odnosu na a . Integracijom iz prve jednadžbe slijedi p = − ρ ax + ϕ ( z ) Uvrštavanjem u treću jednadžbu dobije se: ∂p dp = = − ρg . g Rotacija fluida.1.

z ) = ρ ω 2 r2 2 + ψ (z ) . odnosno dz dz ψ = −ρ g z + C Konačno. Integracijom prve jednadžbe dobija se p(r . r ∂ϕ ∂r ∂z Eulerove jednadžbe po komponentama glase: ∂p = ρω 2r ∂r 1 ∂p =0 r ∂ϕ ∂p = −ρ g ∂z Iz druge jednadžbe slijedi p = p(r. r r r r i gradijent tlaka grad p = ∂ p r 1 ∂ p r ∂p r eϕ + er + k .1.9) je r r r r f = ω 2 r er + 0 ⋅ eϕ + (− g )k .Sl.9 Gustoća masene sile je sada r r r f = g + ac gdje je a c centrifugalno ubrzanje. z ) = − ρ g z + ρω 2 r2 +C 2 8 . U cilindričnom koordinatnom sustavu (gdje je ishodište sustava na dnu posude. gdje je ψ(z) proizvoljna funkcija varijable z. Treba uočiti da se f = g + a c mijenja po smjeru i intezitetu počevši od osi rotacije do ruba posude.1. Ako se navedeni izraz uvrsti u treću jednadžbu. nalazimo: dp dψ = = − ρ g .z). polje tlaka je definirano relacijom: p (r . a osi z i r usmjerene kako je prikazano na slici Sl.

1.10): r u smjeru normale n r Sl.1. Na dA djeluje sila dF (Sl. 1. Sile fluida na ravnu plohu Na dio ravnine A treba izračunati silu F.1. Ako fluid ima slobodnu površinu. su rotacijski paraboloidi: z= ω 2r 2 2g + Z0 . ∫ A 9 . Volumen rotacijskog paraboloida jest pola volumena valjka visine ZR VR = gdje je (Sl. onda je ona izobara – rotacijski paraboloid.6.10 r r dF = p ⋅dA ⋅n . z ) = ρω 2 r2 + ρ g (Z 0 − z) + p0 2 Izobare. 2 ZR = ω 2R2 2g .9): 1 2 R π ZR . Ukupna sila je (vektor normale u ovom slučaje je konstanta): r r F = n p dA .Konstanta integracije C se dobije iz poznavanja tlaka u proizvoljnoj točki fluida (npr. na površini fluida p=p0): p (r . plohe konstantnog tlaka.

. yP) za koju vrijedi: Mx = yP F . Kako je ukupni moment oko x-osi promjenjive sile po površini A : M x = dM x = A ∫ ∫ ydF = ∫ ypdA = ∫ y( p dA + ρg ⋅ y ⋅ sin α ⋅ dA) = p ∫ ydA + ρ g ⋅sin α ∫ y 0 0 2 dA A A A A A slijedi da je: y P F = ρ g ⋅sin α I xx + p 0 y T A . My = xP F gdje su Mx .yT) površine A. A A A A ∫ ∫ ∫ ∫ Teorem o srednjoj vrijednosti daje: ∫ ydxdy = y A T A.a intenzitet sile jednak je: r F =F= ∫ pdA . A Za slučaj fluida konstantne gustoće u konstantnom gravitacijskom polju tlak je definiran relacijom: p = ρ g h + p0 . p = ρ g y sin α + p 0 Sada za silu vrijedi: h = y sinα F = ( p 0 + ρg ⋅ y sin α )dxdy = ρ g sin α y dA + p 0 dA = p 0 A + ρ g sin α y dx dy . My momenti oko osi-x i osi-y. gdje je yT ordinata težišta T(xT. Slijedi formula za izračun sile na dio ravnine A: F = p 0 A + ρ g sin α yT A Centar tlaka Centar tlaka je točka P(xP. yP = ρ g sin α I xx + p 0 yT A ρ g sin α ⋅ yT A + p 0 A gdje je Ixx (moment inercije prema osi x ): I xx = y 2 dx dy A ∫ Na analogan način moguće je dobiti i x-koordinatu centra tlaka : 10 .

slijedi: yP = 2 I ξξ + yT A yT A I ξξ .1. y T A ⋅ ρg sin α y T A Sl. 11 . dobije se i x P = xT + I ξη yT A . gdje je I ξξ moment inercije prema osi ξ koja prolazi kroz težište plohe. Za slučaj da je vanjski tlak po isti s obje strane plohe (Sl.1.11) vrijedi: F1 = p 0 A + ρg ⋅ y T A ⋅ sin α F2 = p 0 A F1 − F2 = ρg ⋅ y T A ⋅ sin α F = ρ g y T sin α A yP = p0 F1 p0 F2 I xx ⋅ ρg sin α I = xx . y P = yT + yT A Slično. Ako se moment inercije Ixx 2 izrazi pomoću I xx = yT A + I ξξ . tj. Izraze za moment inercije I ξξ i produkt inercija I ξη za različite geometrijske likove moguće je očitati u većini adekvatnih priručnika. pri čemu je: I xy = ∫ xy dxdy A produkt inercija obzirom na osi x i y.xP F = ∫∫ x pdA = ρ g sin α ∫∫ x ydxdy + p ∫∫ xdxdy = ρ g sin α I 0 A A A xy + p 0 xT A xP = ρ g sin α I xy + p 0 xT A ρ g sin α y T A + p 0 A . gdje je I ξη produkt inercija obzirom na koordinatni sustav koji prolazi kroz težište plohe.11 Tlak p0 s obje strane plohe Translacijom koordinatnog sustava x-y u težište plohe A dobije se novi koordinatni sustav ξ − η .

Nakon što je tijelo izronilo njegova težina je jednaka uzgonu. ako je težina tijela jednaka uzgonu. i vrijedi. i Az odgovarajuće projekcije plohe S u ravnine yz. sljedeće (Sl. sila fluida na tijelo. djeluje sila dF u smjeru vektora normale (Sl. npr. Uzgon Ukupna kontaktna sila mirujućeg fluida na tijelo koje pluta ili je potopljeno u njemu zove se uzgon. a ako je težina tijela manja od uzgona.7. S r Vektor normale može se napisati kao r r r r n = nxi + n y j + nz k pri čemu je nx=cos α. dS.12): fluid Δ FS n S ΔS Sl. Ukupna kontaktna sila fluida na tijelo jednaka je: r r F = ρ fluida ⋅ g ⋅ Vtijela ⋅ k U = Fz = ρgVtijela odnosno.1. nego o gustoći fluida. Ay. 1.1. ny=cos β. tijelo tone. nz=cos γ.13): 12 . Ako je težina tijela veća od uzgona. y S Ay Fz = ∫ pn dS = ∫ pdxdy z S Az pri čemu su Ax. tijelo lebdi u fluidu. tijelo izranja. uzgon (U).8. a α.1. G > U . Ukupna sila je: r r F = dF = ∫ S ∫ pndS . G < U . za tijelo na granici kapljevine i plina (vode i zraka). γ kutevi koje vektor normale zatvara sa koordinatnim osima. gravitacijskom ubrzanju i volumenu tijela. Sile fluida na plohu Na dio plohe S. x S Ax Fy = ∫ pn dS = ∫ pdzdx . β. ne ovisi o gustoći (materijalu) tijela.12 r r dF = p ⋅dS ⋅n . Sila po komponentama: Fx = ∫∫ pn dS = ∫∫ pdydz . xz i xy. G = U .1.

jednak je razlici vertikalne komponente sile fluida na donju plohu tijela i vertikalne komponente sile fluida na gornju plohu tijela.U = ρ 2 gV 2 + ρ1 gV1 = G zrak voda ρ2 ρ1 Ω V1 V2 Sl. znatno je veća od gustoće zraka ρ1 = 1.14 U = ρ fluida ⋅ g ⋅ V ABCFEA . za dani primjer na slici Sl.29 kg / m 3 te se može pisati: U ≅ ρ 2 ⋅ g ⋅ V2 ≅ G tj.1.13 U ovom slučaju gustoća vode ρ 2 = 1000 kg / m 3 . Uzgon djeluje uvijek vertikalno prema gore i nema horizontalne komponente. uzgon na tijelo.1. uzgon je jednak težini istisnute vode koju istiskuje dio tijela uronjen u vodu. Primjer 1 fiktivna površina fluida Gornja ploha G E D F G E D F TIJELO C A TIJELO C A B B Donja ploha Sl.1.14 Primjer računanja uzgona za tijelo djelomično uronjeno u fluid Ako na slici Sl.).14 označimo plohu CDA kao gornju plohu tijela i plohu ABC kao donju plohu tijela. Sila na dolje. FG = ρ fluida ⋅ g ⋅ V ABCFGA . gdje je V AEGA volumen imeđu gornje plohe tijela i površine fluida (realne ili fiktivne). potpuno ili djelomično potopljeno u fluidu. 13 .1. gdje je V ABCFGA volumen između donje plohe tijela i površine fluida (realne ili fiktivne. koja djeluje da gornju plohu je FD = ρ fluida ⋅ g ⋅ V AEGA . Uzgon je jednak razlici: U = FG − FD tj. Sila na gore koja djeluje na donju plohu tijela jest.

Osnovni zakoni očuvanja za materijalnu česticu mogu se izraziti: . a njih treba za potrebe mehanike fluida prevesti u odgovarajući opis polja (stanja.2. Vremenska derivacija položaja daje brzinu r r r čestice dr / dt = v . materijalni volumen i kontrolni volumen Najjednostavnije forme univerzalnih fizikalnih zakona odnose se na materijalnu česticu koja je toliko malena da su brzina v. dt .2. OSNOVNI ZAKONI DINAMIKE FLUIDA Jedna od najvažnijih varijabli fluida jest brzina. gustoća ρ i ostala imanentna svojstva uniformna unutar nje. Druga.1 r r (Sl.2A Polje brzina kod Eulerovog opisa strujanja Sl.2). npr.) Općenito. raspodjele) određene fizikalne veličine u prostoru (dijelu prostora – kontrolnom volumenu). U prvoj.2B Lagrangeov opis strujanja Materijalne čestice.2. Eulerova metoda bi zahtijevala postavljanje osmatračke postaje i mjerenja preleta broja ptica u određenom vremenu. (Kao ilustracija različitosti ovih dviju metoda može poslužiti primjer iz biologije. promatra se fiksno područje. Dvije su osnovne metode opisa strujanja (Sl.2. dt 14 . t ) svih čestica daje polje brzina.2. Položaj određene čestice dan je vektorom položaja Sl. analizira se stanje u fiksnim točkama područja Ω. Računanje brzina v ( x. Lagrangeova metoda prati gibanje pojedine čestice i analizira kako se osobine fluida vezane za tu česticu mijenjaju kao funkcija vremena.zakon očuvanja mase: d (ρδV ) = 0 .1)koji je funkcija vremena (ako se čestica giba). u mehanici fluida koristi se Eulerova metoda opisa strujanja. dok bi Lagrangeova metoda značila postavljanje radio odašiljača na određene ptice i praćenje njihovog gibanja.2. kontrolni volumen Ω tj.zakon očuvanja količine gibanja: r r d (ρ v δV ) = δF . Sl. z. Važna je činjenica da su osnovni zakoni fizike definirani za čestice. y. dok se Lagrangeova metoda koristi u posebnim slučajevima. ornitološko promatranje migracija ptica. Eulerovoj metodi.

Dt MV Objašnjenje pojma materijalne derivacije D Dt r ∂ D = + (v ⋅ ∇ ) Dt ∂t Materijalna derivacija naziva se još i supstancijalna. a δQ toplina dovedena materijalnoj čestici na njenoj granici. . Zakon očuvanja mase izražen za materijalni volumen jest D ∫ ρ dV = 0 . δW rad učinjen na granicu materijalne čestice. a d/dt se odnosi na vremensku derivaciju. Pojam zakon očuvanja ipak se koristi ukazujući na određene analogije prema zakonu očuvanja mase. individualna ili puna derivacija. Primjena materijalne derivacije na neku skalarnu veličinu ϕ daje Dϕ ∂ϕ r = + (v ⋅ ∇ )ϕ Dt ∂t odnosno raspisano u kartezijskom koordinatnom sustavu (a) 15 . Operator jest operator materijalne derivacije. Materijalni volumen je sustav beskonačnog broja beskonačno malenih materijalnih čestica i uvijek (u svakom vremenskom trenutku) se sastoji od istih čestica. U dinamici fluida kao kontinuumu potrebno je poopćiti zakone očuvanja za materijalnu česticu na materijalni volumen. ∫ Dt MV zakon očuvanja momenta količine gibanja r r r D ∫ ρ r × v dV = M MV Dt MV i zakon očuvanja energije (tj.zakon očuvanja momenta količine gibanja: r r r d r (r × ρ v δV ) = r × δF dt d (ρ eδV ) = δW + δQ dt gdje je e totalna energija (unutarnja+kinetička+potencijalna) po jedinici mase.. Dt MV zakon očuvanja količine gibanja r r D ρ v dV = FMV .zakon očuvanja energije(prvi zakon termodinamike): U gornjim izrazima očuvanja δ indicira infinitezimalno malenu veličinu. Potrebno je pojasniti da pojam zakon očuvanja uistinu predstavlja očuvanje veličine samo u slučaju zakona očuvanja mase dok bi u ostala tri zakona adekvatniji bio pojam zakon ravnoteže. prvi zakon termodinamike) D & & ∫ ρ eT dV = QMV + WMV .

dok označuje promjenu koju bi osjećao promatrač koji npr. energiju) koja je prvo integrirana po materijalnom volumenu MV i rezultat zatim deriviran materijalnom derivacijom D/Dt po vremenu. moment količine gibanja. ⎟ ⎜ ⎟ ⎜ ⎝2 ⎠ ⎝2 ⎠ U sva četiri prethodna izraza zakona očuvanja za materijalni volumen koristi se član oblika (b) D ∫ Φ dV Dt MV u kojoj Φ predstavlja neku veličinu po jedinici volumena (masu. a s njim i materijalna površina koja je nepoznata funkcija u vremenu sve dok i sam problem nije riješen.∂ϕ ∂ϕ ∂ϕ Dϕ ∂ϕ = + vx + vy + vz . Dt ∂z ∂t ∂x ∂y ∂ϕ predstavlja brzinu promjene veličine u zadanoj točki prostora te se ∂t r naziva lokalnom ili mjesnom derivacijom. U mehanici fluida često se koristi pojam totalnog ubrzanja r r r Dv ∂v r v a= = + (v ⋅ ∇ )v Dt ∂t r r ∂v v gdje predstavlja lokalno ubrzanje. Pošto je forma materijalnog volumena nepogodna za primjenu u inženjerstvu nameće se potreba definiranja sistema po izboru promatrača na koji će se moći primijeniti zakoni očuvanja. Drugi član desne strane (v ⋅ ∇ )ϕ predstavlja promjenu veličine U izrazu (a) prvi član desne strane ϕ zbog promjene položaja čestice u prostoru i naziva se konvektivnom derivacijom. U određenom smislu D označuje vremensku promjenu koju osjeća promatrač koji se giba zajedno s Dt ∂ fluidom (česticom fluida). Član konvektivnog ubrzanja može se matematičkim transformacijama vektorske algebre napisati u obliku r r r r r v (v ⋅ ∇ )v = ∇⎛ 1 v 2 ⎞ − v × (∇ × v ) = grad ⎛ 1 v 2 ⎞ − v × (∇ × v ) . miruje zajedno s ∂t materijalna derivacija kontrolnim volumenom. Zato se definira pojam kontrolnog volumena. Pri strujanju fluida materijalni volumen se giba i deformira. količinu gibanja. a (v ⋅ ∇ )v konvektivno ubrzanje. ∂t Pri stacionarnom strujanju ne postoji lokalno ubrzanje. 16 .

t=t1 MV(t1) CV t=t2 M t2) V( V( t3 M ) CV t=t3 CV Sl. A1. 17 . Osnovna pretpostavka za transformaciju je da materijalni volumen i kontrolni volumen koincidiraju u određenom vremenskom trenutku. Nakon trenutka koincidencije dva volumena se protokom vremena više neće poklapati pošto će materijalni volumen biti “odstrujan” dalje skupa s česticama koje njega čine. teoretski definirani volumen ograničen kontrolnom površinom CS u kojem se određuju dinamički i termodinamički učinci fluida.3 stijenka S3).2. A2). dok pojam materijalnog volumena odgovara Lagrangeovom opisu strujanja.1.2.1 Odnos materijalnog i kontrolnog volumena Kontrolni volumen Kontrolni volumen (CV) je proizvoljno. dok će kontrolni volumen mirovati ili se gibati prema odluci promatrača. Za provedbu transformacije od interesa je jedino trenutak kada se dva volumena poklapaju. Kroz kontrolni volumen tijekom vremena prolaze različiti materijalni volumeni Sl.2.2. Kontrolni volumen i kontrolna površina analogni su Eulerovom opisu strujanja fluida. radi pojednostavljenja.2. kao na srednjoj slici na Sl. Zapisano matematički Reynoldsova transformacija jest r r ∂Φ D ∫ ΦdV = CV ∂t dV + CS Φv ⋅ ndS ∫ ∫ Dt MV gdje Φ predstavlja neku općenitu veličinu.2. može se gibati. ekspandirati ili kontrahirati.3. a dijelom su postavljene okomito na smjer strujanja (Sl.1.2. ovisno o želji promatrača.2. Transformacija materijalnog u kontrolni volumen Reynoldsovim transportnim teoremom Reynoldsov transformacijski teorem omogućuje transformaciju fundamentalnih zakona za materijalni volumen na kontrolni volumen. Često se uzima da granice kontrolnog volumena (označene CS) koincidiraju dijelom sa čvrstim granicama (Sl. Kontrolna površina ograđuje dio prostora i u određenom koordinatnom sustavu može biti statična.

dolazi se do formulacije zakona očuvanja mase za kontrolni volumen vezane uz Eulerov opis strujanja. Oznaka m predstavlja maseni protok -1 [kg s ].v srednje vrijednosti po presjeku. ∂t a što jest zakon očuvanja mase u diferencijalnom obliku. Φ = ρ pa slijedi CV ∫ r r ∂ρ dV + ∫ ρv ⋅ n dS = 0 ∂t CS što se fizikalno može interpretirati tvrdnjom da je povećanje mase unutar kontrolnog volumena plus istjecanje mase iz kontrolnog volumena kroz njegovu granicu jednako nuli u svakom trenutku. Za slučaj stacionarnog strujanja prvi član u integralnom izrazu za zakon očuvanja mase je nula. Uvođenjem nove varijable volumnog protoka ili kraće protoka Q = v A [m3s-1] prethodna relacija može se pisati & ρ1Q1 = ρ 2 Q2 = m . ⎠ Pošto je u gornjem izrazu proizvoljan volumen integracije slijedi da je izraz u zagradi nula: s ∂ρ + div (ρv ) = 0 . iz formulacije za materijalni volumen.3 Dio cijevi. odnosno za stacionarno strujanje uz konstantnu gustoću fluida unutar kontrolnog volumena vrijedi 18 .Zakon očuvanja mase Primjenom Reynoldsovog transportnog teorema. ∂ Ω r r tj. Općenita veličina Φ zamjenjuje se gustoćom tj.. kontrolni volumen Primjenom teorema Gaus Ostrogradskog na drugi član gornjeg izraza. prevodi se plošni integral u volumni te slijedi: CV ∫ ⎜ ∂t ⎝ ⎛ ∂ρ s ⎞ + div (ρv )⎟dV = 0 . Sl. Slijedi ∫ ρv ⋅ ndS = 0 . za slučaj na gornjoj slici: & ρ1v1 A1 = ρ 2 v 2 A2 = m & uz pretpostavku da su ρ.2.

Zadnji izraz posebno je koristan pri proračunima cjevovoda pa je tako npr.3) i uz pretpostavku stacionarnog i nestlačivog strujanja. impulsni zakon & ∑ F = m( v r r 2 r − v1 ) ili ∑ F = ρQ(v r r 2 r − v1 ) Bernoullijeva jednadžba U integralnom izrazu za očuvanje količine gibanja za materijalni volumen. slijedi formulacija zakona očuvanja količine gibanja za kontrolni volumen: r r r rr r ∂ ( ρv ) ∫ ∂t dV + CS ρv (v n ) dS = CV fρ dV + CSσ n dS ∫ ∫ ∫ CV Fizikalno je gornji izraz moguće interpretirati na način da je promjena količine gibanja u vremenu i dotok količine gibanja kroz granicu kontrolnog volumena (CS) jednak članovima na desnoj strani koji predstavljaju rezultantnu silu ∑F r (masenu + kontaktnu) koja djeluje na kontrolni volumen: r ∑F = CV ∫ r r fρ dV + ∫ σ n dS . Osim pojma masenog protoka koristi se i težinski protok & W = mg = ρ g Q Ns −1 . [ ] Zakon očuvanja količine gibanja Zakon očuvanja količine gibanja za materijalni volumen jest D Dt MV ∫ ρv dV = r MV ∫ r r fρ dV + ∫ σ n dS . moguće je drugi član na desnoj strani prevesti u volumni integral primjenom teorema Gaus Ostrogradskog: Zbog očuvanja mase D (ρ dV ) = 0 te stavljajući znak totalne derivacije ispod znaka integrala (u Dt r r ⎛ Dv ⎞ − ρf − div Tσ ⎟dV = 0 . brzinu v1 moguće izraziti pomoću v2 na način: v1=v2 (A2/A1). CS Za primjer segmenta cijevi (Sl.Q = v1 A1 = v 2 A2 . MS Primjenom Reynoldsovog transportnog teorema na gornji izraz. iz gornjeg izraza proizlazi tzv. Proizlazi jednadžba gibanja fluida 19 . ⎜ρ ∫ ⎝ Dt ⎠ MV MS ∫σ r n dS = MV ∫ div Tσ dV prvom članu lijeve strane) slijedi: Gornji izraz biti će jednak nuli ako je izraz u zagradi jednak nuli.2.

nadalje. ρ ∂t Ako se pretpostavi nestlačivo strujanje fluida ρ = const. a pošto je gustoća masene sile definirana potencijalom masene sile P r r f = − grad P . tada u gornjem izrazu 1 ρ grad p = grad r p ρ . Za idelani fluid. matrica naprezanja Tσ postaje T p 0 ⎤ ⎡− p 0 ⎢ 0 −p 0 ⎥ Tp = ⎢ ⎥ 0 − p⎥ ⎢ 0 ⎣ ⎦ te slijedi izraz koji se naziva Eulerova jednadžba gibanja s r r r 1 ∂v + (v ∇ )v = f − grad p . ⎜ ρ 2 ⎟ ⎠ ⎝ 20 . zbog neviskoznosti odnosno nepostojanja smičnih naprezanja. Dt odnosno r r r r ∂v ρ + ρv ∇v = ρf + div Tσ ∂t gdje je ⎡σ xx ⎢ Tσ = ⎢τ yx ⎢ τ zx ⎣ τ xy τ xz ⎤ ⎥ σ yy τ yz ⎥ τ zy σ zz ⎥ ⎦ matrica naprezanja sa komponentama normalnih σ i tangencijalnih (smičnih naprezanja) τ . slijedi izraz Eulerove jednadžbe gibanja u Lamb Gromekinovoj formi s r ∂v r − v × rot v = − grad ∂t odnosno za stacionarno strujanje ⎛ p 1 ⎞ ⎜ gz + + v 2 ⎟ .r r Dv ρ = ρf + div Tσ . gdje je potencijal masene sile u polju sile teže P = gz . član konvektivnog ubrzanja (v ∇ )v moguće je pisati u obliku (b) danom u istaknutom paragrafu o materijalnoj derivaciji.

duž strujnice ρ 2 p što je izraz Bernoullijeve jednadžbe koji je proizašao iz Eulerove jednadžbe gibanja uz pretpostavke zanemarive viskoznosti te stacionarnog i nestlačivog strujanja.2. ⎜ ρ 2 ⎟ ⎝ ⎠ r r v Ako se gornji izraz pomnoži skalarno s elementom luka strujnice ds S = r ds .2. Gornji izraz predstavlja zakon očuvanja momenta količine gibanja za kontrolni volumen koji ima posebno izraženu primjenu pri analizi turbostrojeva gdje su momenti značajniji od samih sila. da uzduž strujnice vrijedi gz + 1 + v 2 = const. 21 . Zakon očuvanja momenta količine gibanjar r r r Moment sile F oko točke O jest M = r × F (Sl. gubi se prvi član desne strane u gornjem izrazu. Za slučaj rotacijskog uređaja (Sl.4 Lijeva strana jednadžbe predstavlja moment na kontrolni volumen prouzročen od vanjskih sila. nestaje lijeva strana v r r r izraza jer je vektor brzine v okomit na vektor v × rot v te slijedi diferencijal ⎛ p 1 ⎞ ds S ⎜ gz + + v 2 ⎟ = 0 . ⎜ ρ 2 ⎟ ⎝ ⎠ Da bi gornji diferencijal bio jednak nuli potrebno je da je izraz u zagradi konstanta. Pri stacionarnom strujanju i(ili) strujanju fluida konstantne gustoće. Vektorskim množenjem izraza zakona očuvanja količine r gibanja za kontrolni volumen vektorom položaja r slijeva. O Sl. r r r r r r r r r & M otp = m[(r × v )2 − (r × v )1 ] = ρQ[(r × v )2 − (r × v )1 ] . tj. r je vektor položaja točke na pravcu djelovanja sile u odnosu na točku O. slijedi: r r r r×F = ∑ CV ∫ ∂ (ρ r × v ) dV + ∫ (ρ r × v )(v n ) dS CS ∂ r r r r rr F r .r r ⎛ p 1 ⎞ v × rot v = − grad ⎜ gz + + v 2 ⎟ .4).5r r raspršivač vode) sa ulaznom brzinom u kontrolni volumen v1 i izlaznom brzinom v 2 zakon očuvanja momenta količine gibanja moguće je pisati: r r r M otp = M izlaz − M ulaz tj.2. a desna strana promjenu momenta količine gibanja u vremenu te utok momenta količine gibanja kroz granicu kontrolnog volumena.

a ( v . 2 2 Od relativne izlazne brzine vode u odnosu na mlaznicu vrel potebno je oduzeti brzinu mlaznice ω r kako bi se dobila apsolutna izlazna brzina v2 tj. dt CV ∂t CS Prvi zakon termodinamike dE & & = QH + W dt definira da je & & promjena energije sustava = toplina dodana sustavu ( QH (heat))+snaga predana sustavu ( W ).U gornjem izrazu M otp jest moment na kontrolni volumen tj.primjena zakona očuvanja momenta količine gibanja Za slučaj simetričnog raspršivača vode sa mlaznicama istog promjera. dok se v2 mijenja s brzinom vrtnje uređaja ω. v 2 = v rel − ω r . M otp = 2 ρ r (v rel − ω r ) . Zakon očuvanja momenta količine gibanja reducira se na r Q r r Q M otp = 2 ρ (r × v2 ) tj .2. na slici. r r r Primjer primjene zakona očuvanja momenta količine gibanja na "sprinkler" kontrolni volumen r v2 Motp v2 rel r v2 rel r v2 v1 Sl. r )1. Relativna brzina vrel ovisi samo o masenom dotoku fluida u kontrolni volumen.2 vektori brzina i pripadajući krakovi. Zakon očuvanja energije Jednadžba očuvanja energije za kontrolni volumen može se napisati u obliku rr ∂ dE = ∫ (ρ e ) dV + ∫ ρ e (v n ) dS . ulazni moment r r r M ulaz = 0 pošto je vektor ulazne brzine v1 na pravcu osi rotacije. kod rotacijskih i turbo strojeva otporni moment na osovini. Rad u vremenu predan sustavu moguće je rastaviti na & & & W = WS + W p . gdje je 22 .5 Raspršivač vode .

Uzimajući u obzir gornje izraze može se pisati: & & Q H + WS = CV ⎟ ⎜ ∫ ∂t (ρ e) dV + ∫ ρ ⎜ ρ + e ⎟ (v n ) dS ⎠ ⎝ CS ∂ ⎛p ⎞ rr gdje je e totalna energija po jedinici mase koja predstavlja zbroj unutarnje energije (energije molekularnih sila) po jedinici mase. jednadžba se pojednostavljuje u sljedeći izraz: k o n tro ln i v o lu m e n WS v2 2 2 .6 2 ⎡ ⎤ p p v 2 − v1 & & & m ⎢u 2 − u1 + 2 − 1 + 2 + g (z 2 − z1 )⎥ = Q H + W S . rr & rad u vremenu učinjen tlačnim silama na pomičnoj granici. 1 u1 .2. shaft) rad tangencijalnih sila u vremenu predan sustavu. 2 U jednadžbi očuvanja energije prvi član desne strane predstavlja promjenu ukupne energije sustava u vremenu.& Wp = St ∫ p v n dS . z1 Sl. z2 v1 1 .2. Ako se jednadžba zakona očuvanja energije primijeni na stacionarno strujanje kroz kontrolni volumen sa jednim utokom i jednim istokom iz kontrolnog volumena (Sl. a drugi član jest zbroj rada tlačnih sila na pomičnu granicu u vremenu i protoka ukupne energije kroz granicu. QH u2 . npr. ρ ρ 2 ⎢ ⎥ ⎣ ⎦ & Dijeljenjem jednadžbe sa masenim protokom m te uz činjenicu da je gubitak raspoložive energije sustava ≡ u2 − u1 − qH i konačno dijeljenjem sa konstantom gravitacije g proizlazi: p1 v12 p v2 + + z1 = 2 + 2 + z2 + hg − hS ρg 2 g ρg 2 g 23 .6). a WS (work. kinetičke energije po jedinici mase i potencijalne energije po jedinici mase: e=u+ v2 +gz. moment u vremenu na rotirajućoj osovini rotacijskog uređaja (turbostroja).

proširena Bernoullijeva jednadžba. Ako se unutar kontrolnog volumena nalazi turbina tada hS=-hT gdje je hT pad piezometrične visine na turbini. Dimenzijski jednadžba jest u obliku energija po jedinici težine [Nm/N = m]. Oznaka hg predstavlja sve gubitke (gubitak piezometrične visine). Zbog sličnosti s Bernoullijevom jednadžbom ova jednadžba se još naziva i tzv.što predstavlja jednadžbu mehaničke energije. a za pumpu unutar kontrolnog volumena vrijedi hS=hP gdje je hP dobavna visina pumpe. strujanje se smatra samo lokalno nestacionarno kako bi bila zadovoljena pretpostavka o stacionarnosti strujanja unutar kontrolnog volumena pomoću koje je i izvedena gornja jednadžba. 24 . Pošto je strujanje u prisustvu rotacijskih uređaja (turbostrojeva) nestacionarno (najčešče ciklično).

a pogodno ju je pisati i u obliku tzv. piezometrične visine (jedinica metar): ⎛ v2 ⎞ ⎛ v2 ⎞ p p + + z⎟ = ⎜ + + z⎟ ⎜ ⎝ 2g ρ g ⎠1 ⎝ 2 g ρ g ⎠2 25 . svaka čestica koja prolazi kroz zadanu točku ima istu trajektoriju. Bernoullijeva jednadžba često se postavlja između dvije točke 1 i 2 na strujnici.fluid kod kojeg se zanemaruje efekt trenja pri strujanju. v2 p + + gz = konst. stazom). Strujnica je krivulja kojoj je u svakoj točki stujnog polja vektor brzine tangenta.1 Idealan fluid Idealan fluid (nestlačiv. a u slučaju stacionarnog strujanja stujnica se poklapa s trajektorijom (putanjom. Izraz ρ r r Dv = − grad p + ρ f Dt jest Eulerova jednadžba gibanja (koja je izvedena u poglavlju o Zakona očuvanja količine gibanja) koju je tekstualno moguće otprilike izaziti masa ⋅ ubrzanje = ukupna sila na fluid . 2 ρ kao što je pokazano u poglavlju o zakonu očuvanja količine gibanja. Pri stacionarnom strujanju ništa se ne mijenja u vremenu na određenoj lokaciji u strujnom polju tj.3. Integracijom Eulerove jednadžbe duž proizvoljno izabrane strujnice i uz pretpostavku strujanja idealnog fluida dobija se Bernoullijeva jednadžba. STRUJANJE IDEALNOG FLUIDA 3. neviskozan) .

1): Iz jednadžbe kontinuiteta slijedi A1 v1 = A2 v2 . i uz pretpostavku A1>>A2.3. Prethodni izraz predstavlja tzv. Na izlaznom presjeku (točka 2) vrijednost brzine je v2 = k ⋅ 2 gh gdje je k korekcijski faktor koji uključuje efekt viskoznosti (Sl.3. Hidrostatski tlak računa se prema izrazu: p = p0 + ρ gh . Iz Bernoullijeve jednadžbe slijedi: 2 v2 = 2 gh tj. slijedi v1=v2 (A2/A1). v2 = 2 gh . odnosno v1 ≅ 0 .2). 26 .Istjecanje kroz male otvore Putanja čestice ide sa površine vode u spremniku. z2 = − h .3. odnosno brzina v1 je relativno malena. Uz p = const. z1 = 0 .3.1) vrijedi v1 = 0 . Za slučaj prikazan na slici (Sl. p2 = patm Gornji izraz govori da je tlak u okolini otvorenog mlaza na izlazu iz spremnika jednak atmosferskom pa je stoga i kroz čitav mlaz tlak jednak atmosferskom jer bi u protivnom došlo do promjene poprečne površine mlaza.1 . Potrebno je izračunati brzinu v2 (Sl. Iskustveno.3. brzina spuštanja razine površine je malena ako je otvor spremnika relativno mali u odnosu na volumen spremnika.Torricellijevu formulu. p1 = patm .Istjecanje kroz male otvore Sl.2 Primjene Bernoullijeve jednadžbe Primjer 1 .

3.Sl.3 Izvod izraza za izračun protoka dan je u slijedu: dQ = v dA y2 ( x ) Q = v dA = A ∫ ∫ 2 gy dA = A ∫ 2 gy dxdy = 2 g dx a A ∫ ∫( ) y1 x b y dy = 2 g ∫ 3 ⎢y ⎣ a b 2⎡ 2 (x ) 2 − y1 (x ) 2 ⎤ dx ⎥ 3 3 ⎦ Za specifičan slučaj kada je otvor pravokutnik (Sl.3.različiti faktori k Primjer 2 .3. vrijedi: Q= 3 3 ⎛ ⎞ 2 ⋅ 2g ⎜ ( M + c )2 − M 2 ⎟ ⋅ (b − a ) 3 ⎝ ⎠ 27 .3.4) Sl.Istjecanje kroz otvore proizvoljne veličine (Sl.2 .4 y1 ( x) = M y2 ( x ) = M + c Pošto gore navedeni izrazi nisu funkcije od x nego su konstante.3.3) Sl.

6) mjeri se protok na osnovu razlike tlakova.5) toka. Primarno se mjeri dubina vode na preljevu.96 0.94 1 Q hm m 10 4 1. Primjer 4 .3. Radi točnosti 1.3.98 2 Cv Z 0.5 2 3 4 5 6 8 10 5 1. slijedi: Q= 2 2 g c 2 (b − a ) .Primjer 3 .6 Venturijeva sapnica mjerenja uzvodno od venturimetra cijev treba biti ravna u dužini barem trideset cjevnih promjera. Pri mjerenju protoka plinova potrebno je neovisno mjeriti temperaturu i tlak na bazi venturimetra dok za 28 .3.Venturijeva sapnica Venturijevom sapnicom (Sl.5) gdje c=H.95 0. (b-a)=L i uz dodavanje empirijskog koeficijenta preljeva CE kako bi se dobila efektivna vrijednost protoka ovisno o geometriji preljeva.3. slijedi: Q = CE 2 2g H 2 L .5 2 Re 3 4 56 8 10 6 Sl. Na bazi venturimetra i u suženju tlak se najčešće mjeri piezometričnim prstenovima.97 0. ali se eksperimentalno mogu dobiti dodatni korekcijski faktori (CE) koji simuliraju viskozne efekte. Ona se sastoji od postupnog koničnog suženja pod kutem ≈20o .Preljev U slučaju preljeva M=0 . 3 B 3 Sl. kratkog cilindričnog dijela te difuzora pod kutem 5o do 7o.99 0. 3 3 odnosno uz oznake prema slici (Sl.00 0. Primjenom samo Bernoulijeve jednadžbe dobije se gruba aproksimacija.5 Preljev Protok otvorenih vodotoka moguće je točno izračunati na osnovu geometrije presjeka (preljeva)(Sl.3.

U gornji izraz potrebno je dodati korekcijski faktor brzine Cv kojim se obuhvaćaju gubici zbog viskoznih efekata.6) v12 p1 v 2 p + + z1 = 2 + 2 + z 2 2 g ρg 2 g ρg Primjenom jednadžbe kontinuiteta v1=v2 (A2/A1) i uz Δp=p1-p2 slijedi: v2 = 1 1 − ( A2 / A1 ) 2 2 Δp ρ + 2 g ( z1 − z 2 ) .7) je uređaj kojim se mjeri brzina strujanja u određenoj točki.75 koji je prikazan iscrtkanim krivuljama na dijagramu.3. postavlja se Bernoullijeva jednadžba od 1 do 2 (SL.mjerenje protoka tekućina dovoljno je izmjeriti razliku tlakova. Primjenom jednadžbe kontinuiteta A1v1 = A2 v2 uz konstantnu vrijednost tlaka p=const. Protok kroz venturimetar sada se moze izraziti: Q= C v A2 1 − ( A2 / A1 )2 2 Δp + 2 g ( z1 − z 2 ) ρ Vrijednosti empirijskog faktora Cv u ovisnosti o Reynoldsovom broju i geometriji venturimetra dane u dijagramu (Sl3. Izrazimo li razliku tlaka Δp u gornjem izrazu pomoću stupca mjernog fluida hm gustoće ρm. tada je izraz za protok kroz venturijevu cijev: ⎛ρ ⎞ 2 g hm ⎜ m − 1⎟ ⎜ ρ ⎟ ⎝ ⎠ ⎛d 1− ⎜ 2 ⎜d ⎝ 1 ⎞ ⎟ ⎟ ⎠ 4 Q = C v A2 Uočljivo je da ako izrazimo razliku tlakova pomoću stupca mjernog fluida u diferencijalnom manometru hm izraz za protok postaje neovisan o nagibu venturimetra.6 ) primjenjive su za odnose promjera venturimetra D2/D1 u rasponu od 0.3.25 do 0. Točka neposredno ispred otvora cijevi u kojoj fluid miruje v 2 = 0 . Princip mjerenja brzine pomoću Pitotove cijevi prikazan je na slici pomoću cijevi (npr. staklena cijev) savinute pod pravim kutem. Kod izboru venturimetra dobro je izabrati onaj kod kojega je koeficijent venturimetra Cv približno konstantan za raspon reynoldsovog broja koji se očekuje pri upotrebi. Cijev je usmjerena u pravcu strujanja fluida tako da fluid ustrujava direktno u otvor sve dok se u cijevi ne poveća tlak toliko da se izjednači s djelovanjem fluida koji nastrujava te tada neposredno ispred otvora cijevi fluid miruje (točka 2). i prosječne vrijednosti brzina v1 i v2 po presjecima. Postavljanjem bernoullijeve 29 . Primjer 5 – Pitotova cijev Pitotova cijev (Sl. zove se stagancijska ili zaustavna točka.

statičkog tlaka p1 = ρgh0 predstavljenog visinom stupca h0 i dinamičkog tlaka kojeg predstavlja dio stupca fluida Δh . Totalni tlak je sastavljen od dvije komponente.3.7) uzimajući u obzir z1 = z 2 i v 2 = 0 . 30 .h h0 v 1 p1 2 p2 Sl.3.7 Princip mjerenja brzine fluida pomoću jednostavne Pitotove cijevi jednadžbe duž strujnice između točaka 1 i 2 (Sl. ρg 2 g ρg Tlak u točki 2 moguće je izmjeriti pomoću visine stupca fluida u cijevi p 2 = ρg (h0 + Δh ) što predstavlja totalni tlak. Izjednačavanjem dvaju prethodnih izraza slijedi izraz za brzinu strujanja lokalno: v1 = 2 g Δh . slijedi: p1 v12 p + = 2 .

dok na gornju djeluje sila F. Kod njutnovskih fluida (plinovi. Ako sila F prouzrokuje gibanje ploče stalnom brzinom. Osnovna podjela fluida je na njutnovske i nenjutnovske (ili newtonske. Povezanost viskoznosti i trenja ukazuje na viskoznost kao svojstvo fluida zbog kojeg nastaju gubici pri strujanju.1. Pokus pokazuje da je sila F direktno proporcionalna površini i brzini A i U i obrnuto proporcionalna debljini sloja fluida H F=μ AU .2).1 Viskoznost Fluid je tvar koja se kontinuirano deformira pod utjecajem smičnog naprezanja ma kako malo to naprezanje bilo. H gdje je μ faktor proporcionalnosti vezan za svojstva fluida. Fluid u neposrednom kontaktu s čvrstom granicom ima istu brzinu kao čvrsta granica (tzv. 31 .2) i kod njih je odnos između intenziteta smičnog naprezanja i odgovarajuće brzine deformacije nelinearan.4. Slijedi Newtonov zakon viskoznosti: τ =μ du . STRUJANJE REALNOG FLUIDA U CIJEVI 4. ''no slip condition'').4.4.1) između intenziteta smičnog naprezanja i odgovarajuće brzine deformacije. koja proizvodi smično naprezanje τ = F/A na tvar među pločama. dy gdje je τ smično naprezanje. Ako se nadalje u prethodnu jednadžbu uvede dy izraz za smično naprezanje τ = F/A. du/dy brzina kutne deformacije pri 1D strujanju fluida. Svojstvo suprotno viskoznosti jest fluidnost. većina tekućina) postoji linearna relacija (kao na Sl.4.4. Nenjutnovski fluidi jesu npr.1.4. tada je moguće zaključiti da je tvar među pločama fluid.1.. blato. dugolančani hidrokarbonati. neke boje. krv. Donja ploča je fiksna.1). zubna pasta. Viskoznost – svojstvo otpornosti fluida prema smičnoj deformaciji. Viskoznost je također i mjera unutarnjeg trenja u fluidu. (Sl. a μ [Pa s ] dinamički koeficijent viskoznosti. Kvocijent U/H predstavlja brzinu kutne deformacije i općenitije ga se može napisati du . A je površina gornje ploče..1. Viskoznost je svojstvo fluida koje se očituje tek pri gibanju fluida. y U u y F H x Sl.1.1 Između dvije paralelne ploče nalazi se neka tvar (Sl. nenewtonske) fluide (Sl.

b).3.1.4.3a. Kod tekućina.a.1. a mijenja se s promjenom temperature.Sl. za neke fluide 32 .4. dok se kod plinova povećanjem temperature viskoznost povećava (Sl.2 Newtonovski i nenewtonovski fluid Viskoznost se gotovo ne mijenja promjenom tlaka.1. povećanjem temperature smanjuje se viskoznost. Sl.4.b Dinamička i kinematska viskoznost u ovisnosti o temperaturi.

Za plašt: du ω r2 = ..1. Za vodu pri normalnim uvjetima vrijedi ν ≈ 1 ⋅10 −6 ⎢ ⎡m2 ⎤ −3 ⎥ = 1 cSt (centi Stokes).1.P1 Shematski prikaz rotacijskog viskozimetra Unutanji je cilindar u dodiru s fluidom preko "plašta" i dna. s ⎥ ⎢ ⎣ ⎦ Spomenute su starije jedinice za kinemtasku viskoznost Stokes i dinamičku viskoznost Poise koje su još ponegdje u upotrebi.3a. izračunati koeficijent dinamičke dy viskoznosti μ. μ ≈ 1 ⋅10 [Pa s ] = 1 cP (centi Poise).4.3a. Mjerenje dinamičke viskoznosti rotacijskim viskozimetrom Uz zadanu brzinu kutne deformacije du/dy te mjerenjem smičnog naprezanja τ . tečenju pod djelovanjem sile gravitacije. kinematskog viskoziteta za neke fluide (npr. Na slikama Sl.Dijeljenjem koeficijenta dinamičke viskoznosti s gustoćom fluida dobiva se koeficijent kinematske μ ⎡m2 ⎤ viskoznosti fluida ν = ⎢ ⎥ . Rotacijski viskozimetar se u osnovi sastoji od vanjskog rotirajućeg cilinda i unutarnjeg.4.4. moguće je pomoću Newtorovog zakona viskoznosti τ = μ du .b).1. odn. koncentričnog. Sl.1. stacionarnog cilindra Sl.P1. dy b 33 . Mjerenjem torzijskog momenta T na unutarnjem stacionarnom cilindru moguće je izračunati smično naprezanje.b uočljivi su različiti međusobni odnosi dinamičkog odn. voda i živa Sl.4. Ukupni torzijski moment izmjeren na unutanjem cilindru je stoga T = TC + TD gdje je TC torzija zbog smičnog naprezanja na plaštu i TD torzija zbog naprezanja na dnu. Kinematska viskoznost se često koristi u mehanici fluida i ρ ⎢ s ⎥ ⎣ ⎦ inžinjerstvu i predstavlja mjeru otpora fluida smičnoj deformaciji odn.

Mjerenje kinematske viskoznosti Sayboltovim viskozimetrom Princip mjerenja viskoznosti Sayboltovim viskozimetrom (Sl. b dA = r dθ ⋅ dr ωr dTD = τ r dA = μ r ⋅ r dθ dr a Integriranjem po dnu unutarnjeg cilindra slijedi: TD = μ ω 2π a 0 ∫ dθ ∫ r dr 3 0 4 1 r1 TD = μω r π a 2 gdje je a zračnost na dnu cilindra prema slici. Pri mjerenju se održava konstantna temperatura mjerenog fluida.P2) sastoji se u mjerenju vremena potrebnog za istjecanje VL=60 cm3 fluida kroz kapilarnu cijev pod utjecajem gravitacije.1. a b zračnost među cilindrima. 34 . Uzevši u obzir prethodna dva izraza i Newtonov zakon viskoznosti slijedi TC = Za dno cilindra: 2πr12 r2 hμ ω .4. ⎜ b 2a ⎟ ⎝ ⎠ Pošto je T ukupni torzijski moment izmjeren na unutarnjem cilindru iz gornjeg izraza direktno proizlazi dinamički koeficijent viskoznosti μ.gdje je ω brzina rotacije vanjskog cilindra . Slijedi jednadžba za ukupni torzijski moment ⎛ 2r h r 2 ⎞ T = μ πω r12 ⎜ 2 + 1 ⎟ . Pošto fluid istječe pod utjecajem sile gravitacije važnost pri ovom mjerenju ima i gustoća fluida te je mjerena viskoznost kinematska viskoznost ν.Torzijski moment zbog trenja na plaštu je TC = τ ⋅ 2r1π ⋅ h ⋅ r1 .

128μL Dalje. Previše viskozno mazivo npr. definira se prosječna piezometrična visina za vrijeme istjecanja hL.8 ⎞ −4 2 −1 ⎟ ⋅ 10 m s . ne teče preko cijele ležajne površine te dolazi do oštećenja ili zbog svoje prevelike viskoznosti apsorbira 35 .1. Premalo viskozno mazivo pod silom strojnih nasjednih površina bude istisnuto te dolazi do kontakta strojnih elemenata i oštećenja. Pošto je duljina kapilarne cjevčice L relativno malena dodaje se gornjem izrazu još i korekcijski faktor oblika C/t pa konačno slijedi izraz za kinematski viskozitet oblika ν = C1t + C2 t tj.Sl. t ⎠ SAE gradacija viskoznosti motornih ulja S inženjerskog motrišta viskoznost je najvažnije svojstvo industrijskih maziva.4. protok Q se aproksimira Q = V L / t te se uzima Δp = ρ g hL . Slijedi: VL ρ g hL π D 4 = t 128 μ L ν= πgD 4 hL 128VL L ⋅ t = C1 ⋅ t .0022 t − ⎛ ⎝ 1.P2 Shematski prikaz Sayboltovog viskozimetra Pri analizi strujanja kreće se od Hagen Poisseuilleove formule za strujanje viskoznog fluida kroz cijev ( Hagen Poisseuilleova formula će biti analizirana kasnije u ovom poglavlju) : Q= Δp πD 4 . približni odnos Sayboltovih sekundi i kinematske viskoznosti jest ν = ⎜ 0. poznat je volumen mjerenog fluida VL.

VI=200 za ulja kod kojih se viskoznost puno manje mijenja s promjenom temperature.bez oznake . U motorna ulja stoga se dodaju kemijski aditivi (obično dugolančani polimeri) za poboljšanje indeksa viskoznosti.P3 SAE klasifikacija viskoznosti motornih ulja U inženjerstvu se često koristi veličina indeksa viskoznosti "VI". U modernim motorima koriste se tzv.8 3.1 5. Prema SAE oznakama definiraju se dvije grupe viskoznosti: .3 5.3 12. . motornih ulja važna je njihova što preciznija klasifikacija. ulja za određenu industrijsku namjenu od izuzetne važnosti.6 5.previše energije koja se potom pretvara u toplinu te dovodi do pregrijavanja. Unutarnje trenje u kapljevinama pa tako i mazivu je veće pri nižoj temperaturi i manje pri višoj temperaturi. a nakon zagrijavanja teče sasvim lako.5 16.sa oznakom W .1. Za pravilan izbor maziva odn. o pumpanja ( C) ASTM D445 Minimalna viskoznost 2 o (mm /s) pri 100 C ASTM D445 Maksimalna viskoznost 2 (mm /s) pri o 100 C 0W 5W 10W 15W 20W 25W 20 30 40 50 6200 6600 7000 7000 9500 13000 pri -35 pri -30 pri -25 pri -20 pri -15 pri -10 -35 -30 -25 -20 -15 -10 3. multigrade ulja koja se dobiju miješanjem prethodno navedenih dviju grupa ulja te ona zadovoljavaju kriterije viskoznosti pri niskim temperaturama i zadovoljavaju također uvjete minimalne viskoznosti pri 100oC. U simulatorima hladnog starta dobiva se dinamička viskoznost u (Pa s). dok ta ulja moraju također zadovoljiti i test minimalne kinematske viskoznosti pri 100oC. SAE Viskoznost ASTM D2602 Viskoznost (Pa s) o Max temp.6 9. Kod ulja bez oznake mjeri se samo kinematska viskoznost pri višoj temperaturi. Npr.3 21.simulatorima hladnog starta. ulje koje zadovoljava 10W uvjete i 30 uvjet označava se SAE 10W30. ( C) ASTM D3829 Granična temp.kojom se klasificiraju ulja za zimske uvjete rada. med pri niskoj temperaturi jedva da teče.testom pumpanja koji definira kritičnu temperaturu pumpanja. Raspon indeksa VI ide od VI=0 za ulja sa visokom osjetljivošću na viskoznost obzirom na temperaturu do cca.9 Tablica 4. Npr.6 9.5 16.3 12. a što se posebno odnosi na miješana (multigrade) ulja. 36 .8 4. SAE (Society of Automotive Engineers) klasifikacija motornih ulja prema viskoznosti je najrašireniji i općenito prihvaćen sustav klasifikacije na svijetu.ulja za općenite uvjete rada. Med i njemu slični fluidi imanju nizak indeks viskoznosti dok fluid koji podjednako teče i pri niskim i visokim temperaturama ima visok indeks viskoznosti. Viskoznost se kod ulja s oznakom W mjeri na dva načina: . . Stoga je pravilan izbor određenog maziva.3 9.

2. Strujanje je laminarno.2. beskonačno dugačke ploče (Sl. stacionarno.4. a uz to gornja se ploča giba konstantnom brzinom U dok donja miruje. Ta se naprezanja τij .4.1 Couetteovo strujanje Viskozni fluid struji između dvije horizontalne.1) zbog nametnutog gradijenta tlaka dp/dx. Navier Stokesove jednadžbe u vektorskom obliku jesu r r r Dv ρ = − grad p + μ Δv + ρf Dt gdje član na lijevoj strani predstavlja silu inercije.Couetteovo strujanje 37 F y H u . jednadžbe jesu: ρ⎜ ⎜ ⎛ ∂ 2 u ∂ 2 u ∂ 2 u ⎞ ∂p ⎛ ∂u ∂u ∂u ∂u ⎞ +u +v + w ⎟ = μ⎜ 2 + 2 + 2 ⎟ − + ρ fx ⎜ ∂x ∂x ∂y ∂z ⎟ ∂y ∂z ⎟ ∂x ⎝ ∂t ⎠ ⎝ ⎠ ρ⎜ ⎜ ρ⎜ ⎜ ⎛ ∂ 2 v ∂ 2 v ∂ 2 v ⎞ ∂p ⎛ ∂v ∂v ∂v ∂u ⎞ + u + v + w ⎟ = μ⎜ 2 + 2 + 2 ⎟ − + ρ fy ⎜ ∂x ∂x ∂y ∂z ⎟ ∂y ∂z ⎟ ∂y ⎝ ∂t ⎠ ⎝ ⎠ ⎛ ∂ 2 w ∂ 2 w ∂ 2 w ⎞ ∂p ⎛ ∂w ∂w ∂w ∂w ⎞ +u +v +w + ρ fz ⎟ = μ⎜ 2 + 2 + 2 ⎟ − ⎜ ∂x ∂x ∂y ∂z ⎟ ∂y ∂z ⎟ ∂z ⎝ ∂t ⎠ ⎝ ⎠ Navier Stokesove jednadžbe u sprezi sa zakonom očuvanja mase daju puni matematički model strujanja nestlačivih Newtonovskih fluida. Couetteovo strujanje te Hagen Poiseuilleovo strujanje. Kako bi se dobio algebarski izraz raspodjele y U u z x Sl.1 Strujanje fluida između dvije paralelne ploče . Uz pretpostavku nestlačivog strujanja i konstantne viskoznosti. Zapisane u kartezijevom koordinatnom sustavu po osima x. y. nestlačivo.2. prvi i drugi član desne strane predstavljaju kontaktne sile i to normalne (tlak) i smične te zadnji član desne strane predstavlja masenu silu. 4. Ako se tako izražena naprezanja uvrste u diferencijalnu jednadžbu gibanja (dana u poglavlju o zakonu očuvanja količine gibanja) proizlaze Navier Stokesove jednadžbe gibanja.2 Navier Stokesove jednadžbe Za Newtonovski fluid viskozna naprezanja proporcionalna su brzini smičnog naprezanja. σii mogu izraziti pomoću gradijenata brzine i svojstava fluida (viskoznost).4. U daljnjem tekstu primijenit će se na tzv. Zbog složenosti Navier Stokesovih jednadžbi (parcijalne diferencijalne nelinearne jednadžbe drugog reda) moguće ih je riješiti analitički samo u nekim specijalnim slučajevima uz niz pojednostavljenja i pretpostavki. z.

koriste se jednadžba očuvanja mase i Navier Stokesove jednadžbe.smjer z (4C. ∂x ∂y ∂z Obzirom da je strujanje ravninsko proizlazi se duž osi x. zakon očuvanja mase u diferencijalnom obliku jest r div v = 0 tj.1) . Dt ρ Zapisom Navier Stokesovih jednadžbi u kartezijevom koordinatnom sustavu (danom na prethodnoj slici) te primjenom prije navedenih pojednostavljenja. w = 0 . iz gornjeg izraza slijedi 0=− ∂ 2u 1 ∂p +v 2 ρ ∂x ∂y (4C. Zbog činjenice da je strujanje nestacionarno i nestlačivo. ∂u ∂v ∂w + + = 0.brzine po presjeku za ovako definiran režim strujanja. Profil brzine je ustaljen tj. ∂y ∂ = 0 . ∂v = 0 te integracijom uz uvrštenje rubnih uvjeta („no slip“) proizlazi v = 0 . ne mijenja ∂z Navier Stokesove jednadžbe na nestlačivo strujanje njutnovskog fluida i konstantnu viskoznost jesu: r r r Dv 1 = − grad p + ν Δv + f . Zbog navedenih pojednostavljenja izraz očuvanja mase reducira se u ∂x ∂ = 0 .smjer x ⎛ ∂ 2u ∂ 2u ∂ 2u ⎞ ∂u ∂u ∂u ∂u 1 ∂p +u +v +w =− +ν ⎜ 2 + 2 + 2 ⎟ ∂t ∂x ∂y ∂z ρ ∂x ⎜ ∂x ∂y ∂z ⎟ ⎠ ⎝ Zbog prethodno spomenutih pojednostavljenja.2) 38 .smjer y Istim pojednostavljenjima kao i za os x slijedi 0=− Ovaj izraz daje ovisnost za tlak 1 ∂p −g ρ ∂y p = − ρgy + p ( x ) . tj. slijedi sustav jednadžbi dan po koordinatnim osima: .

1 uvrsti μ = ρ ν slijedi dp d 2u =μ 2 . Ako se u izraz 4C. izraz za brzinu jest oblika u= Rubni uvjeti za brzinu jesu dp y 2 + C1 y + C 2 .0=− 1 ∂p . dx dy Pošto je lijeva strana funkcija samo od x. dx 2 μ za y = 0 za y = H te iz njih slijede konstante integracije vrijedi vrijedi u=0 u =U CH 2 C2 = 0 . i d 2u μ 2 =C dy d 2u C du C C y2 = ⇒ = y + C1 ⇒ u = + C1 y + C 2 dy μ 2μ d y2 μ tj. H 2μ Ako se u izraz za brzinu uvrsti bezdimenzijski gradijent tlaka oblika G= H 2 ⎛ dp ⎞ ⎜− ⎟ 2 μU ⎝ dx ⎠ slijedi konačni bezdimenzijski izraz za raspodjelu brzine po presjeku y⎛ y⎞ u y = + G ⎜1 − ⎟ U H H⎝ H⎠ 39 . ρ ∂z iz čega proizlazi da se tlak ne mijenja po osi z. U = + C1 H 2μ ⇒ C1 = U C − H . a desna strana samo od y to slijedi da su gornji izrazi konstante dp =C dx odnosno.

Sl. "no slip" uvjeta tj.tlak raste u smjeru gibanja ploče dp/dx>0.2.2.4. Sile smičnog naprezanja prenošene od gornje ploče kroz slojeve fluida postaju na određenoj udaljenosti manje od sile pozitivnog uzdužnog gradijenta tlaka dp/dx. za navedeni primjer Couetteovog strujanja slijedi da je brzina fluida neposredno u dodiru s donjom pločom u=0.4.2 Couetteovo strujanje – profili brzine Analiza Couetteovog strujanja prema dobivenim profilima brzina kao na gornjoj slici (Sl. U=0. r 1 L R 2 z Sl.3) zbog nametnutog gradijenta tlaka dp/dx. Proizlazi linearni profil brzina.koji je prikazan na donjoj slici. brzina stujanja pozitivna je preko čitavog presjeka.2. 4. nestlačivo strujanje u cijevi 40 . na tom dijelu strujanje je suprotno od smjera gibanja ploče.2) daje: Za G=0: .gibanje gornje ploče je jedini razlog gibanja fluida među pločama.4. stacionarno strujanje. nema nametnutog gradijenta tlaka dp/dx=0. Za slučaj kada bi gornja ploča mirovala.2. njutnovskog.nametnuti tlak se smanjuje u smjeru gibanja ploče. Za G < -1: .4. brzina stujanja postaje negativna na dijelu presjeka uz nepomičnu ploču. nestlačivo. realnog viskoznog fluida u cijevi (Sl.2 Hagen-Poiseuilleovo strujanje Laminarno. dp/dx<0. uspostavio bi se parabolični profil brzine. a brzina fluida uz gornju ploču u=U. stacionarno.2. činjenice da je brzina fluida uz stijenku jednaka brzini stijenke. Za G > 1: . Zbog tzv. tj. te dolazi do povratnog strujanja.3 Laminarno.

Od Navier Stokesovih jednadžbi preostaje: r . slijedi vϑ = 0 . Profil brzine je ustaljen te stoga ≡ 0. v r = 0 .Navier Stokesove jednadžbe za njutnovski fluid konstantne viskoznosti u cilindričnim koordinatama jesu: ⎛ ∂v r v ∂v v2 ∂v ∂v ⎞ + vr r + ϑ r − ϑ + v z r ⎟ = ∂r ∂z ⎟ r ∂ϑ r ⎝ ∂t ⎠ 2 2 ⎡ ∂ ⎛1 ∂ ∂v ⎤ (r v r )⎞ + 12 ∂ v2r + ∂ v2r − 22 ϑ ⎥ − ∂p + ρf r = μ⎢ ⎜ ⎟ ∂z r ∂ϑ ⎦ ∂r ⎠ r ∂ϑ ⎣ ∂r ⎝ r ∂r ⎛ ∂v ∂v ∂v ⎞ v ∂v vv ρ ⎜ ϑ + vr ϑ + ϑ ϑ − r ϑ + v z ϑ ⎟ = ⎜ ∂t ∂r ∂z ⎟ r ∂ϑ r ⎝ ⎠ ρ⎜ ⎜ ⎡ ∂ ⎛1 ∂ (r vϑ )⎞ + 12 = μ⎢ ⎜ ⎟ ⎠ r ⎣ ∂r ⎝ r ∂r v ∂v ∂v ∂v ⎛ ∂v ρ ⎜ z + vr z + ϑ z + v z z ∂r ∂z r ∂ϑ ⎝ ∂t ∂ 2 vϑ ∂ 2 vϑ 2 ∂v ⎤ 1 ∂p + + 2 r⎥− + ρf ϑ 2 2 ∂ϑ ∂z r ∂ϑ ⎦ r ∂ϑ ⎞ ⎟= ⎠ ⎡ 1 ∂ ⎛ ∂v z ⎞ 1 ∂ 2 v z ∂ 2 v z ⎤ ∂p = μ⎢ + 2 ⎥− + ρf z ⎜r ⎟+ 2 2 ∂z ⎦ ∂z ⎣ r ∂r ⎝ ∂r ⎠ r ∂ϑ ∂ ∂ ≡ 0 .komponenta : z . koord. ∂z r Iz zakona očuvanja mase za stacionarno.komponenta : ϑ . Zbog aksisimetričnog strujanja ≡ 0 . ⎠⎠ ⎝ ⎝ 0 = − ρg sin ϑ − Integrirane jednadžbe po r i ϑ daju p = − ρ g r sin ϑ + f ( z ) .komponenta : ∂p ∂r 1 ∂p 0 = − ρg cos ϑ − . r ∂ϑ ⎛ 1 ∂ ⎛ ∂v z ⎞ ⎞ ∂p 0 = μ⎜ ⎟ ⎜ r ∂r ⎜ r ∂r ⎟ ⎟ − ∂z . nestlačivo strujanje div v = 0 koji u cil. Uvrštenjem rubnih uvjeta vr=0 za r=R ∂r r slijedi C=0 tj. glasi: Zbog stacionarnosti ∂p 1 ∂ (ρ r vr ) + 1 ∂ (ρ r vϑ ) + ∂ (ρ r v z ) = 0 + ∂t r ∂r r ∂ϑ ∂z proizlazi ∂ (r vr ) = 0 odnosno nakon integracije vr = C . ∂t ∂ϑ ∂ paralelno s osi z. odnosno 41 . Strujanje je laminarno.

Konstantu je moguće definirati kao const. uz Δp = p1 − p 2 . no-slip uvjet prianjanja viskoznog fluida uz stijenku cijevi daje za r=R brzinu vz=0 odn. dv z Δp r 2 =− + C1 dr μL 2 dv z Δp r C1 =− + dr μL 2 r Δp 2 vz = − r + C1 ln r + C2 4μL r Iz uvjeta realnosti da je za r=0 brzina vz konačna. slijedi konstanta integracije C1=0. = − Δp . a desna samo od z. Δp 2 (r − R 2 ) = p14−Lp2 (R 2 − r 2 ) 4μL μ Volumni protok Q Volumni protok moguće je dobiti integracijom donjeg izraza dQ = v z dA preko poprečnog presjeka cijevi: 42 . v z (r ) = − što predstavlja rotacijski paraboloid. L gdje je Δp pad tlaka na segmentu cijevi duljine L. 4μL Konačno. C2 = Δp 2 R . jednadžba: što pokazuje da je tlak hidrostatski distribuiran na po poprečnom presjeku cijevi te da gradijent tlaka ∂p / ∂z ne ovisi o r i ϑ . d ⎛ dv z ⎞ Δp r ⎟=− ⎜r dr ⎝ dr ⎠ μL te integriranjem. 1 d ⎛ dv z ⎞ 1 dp ⎟= ⎜r r dr ⎝ dr ⎠ μ dz Gornji izraz moguć je samo ako su i lijeva i desna strana konstantne jer je lijeva strana funkcija samo od r.p = − ρ g y + f (z ) Pošto vrijedi da je v z = v z (r ) . Slijedi. Tzv. umjesto parcijalne može se pisati obična dif.

3. . Qn izražen funkcijom f (Q1 . Potrebno je izabrati između dvije grupe baznih dimenzija za opis varijabli: . . Q3. L (duljina). 43 . Π n−k ) = 0 ... Potreban broj bezdimenzijskih P veličina je za r manji od broj originalnih veličina Q.p − p2 p − p2 2 R − r 2 rdr = 2π 1 Q = ∫ dϑ ∫ 1 4 μL 4 μL 0 0 2π R ( ) ⎡ 2 r2 r4 ⎤ − ⎥ ⎢R 2 4 ⎦0 ⎣ R Slijedi Hagen-Poiseuilleova formula za protok u kružnoj cijevi: Q =π p1 − p 2 4 R 8 μL Prosječna brzina po presjeku v z = p1 − p 2 2 R tj.. T (vrijeme).. T (vrijeme). πR 4 Pad tlaka linearno je proporcionalan protoku: Δp = 4. Jednostavan sistematičan postupak kreiranja tzv. 4. Π 2 ..1 BUCKINGHAM Π teorem Buckingham Π teorem: Svaki fizikalni zakon između n fizikalnih veličina Q1.. . gdje je k minimalan broj osnovnih veličina čijim se dimenzijama mogu opisati dimenzije čitavog skupa n fizikalnih veličina. Q2. 8μL 8μL ⋅Q . L (duljina). Qn ) = 0 . može se izraziti kao funkcija n-k bezdimenzijskim značajki φ (Π 1 . bezdimenzijskih produkata jest metoda ponavljajućih varijabli koju je moguće pregledno prikazati na sljedećem primjeru..3 Dimenzijska analiza strujanja realnog fluida u cijevi Primjenom dimenzijske analize minimizira se potreban broj mjerenja pri laboratorijskom istraživanju neke pojave i olakšava prikaz i analiza rezultata mjerenja.F (sila).M (masa). Q = v z ⋅ A . Q2 . ..

Postupak metode ponavljajućih varijabli sastoji se dalje od sljedećih koraka: a) Izraziti svaku od varijabli pomoću jednog skupa baznih dimenzija. ρ v2 44 . r gustoća fluida.3. U ovom primjeru izabrane su neovisne varijable D. a nije moguće koristiti ovisnu varijablu ΔpL . Povoljno je izabrati one ponavljajuće varijable koje su dimenzijski jednostavnije.T: ΔpL ≡ FL−3 D≡L ρ ≡ FL−4T 2 μ ≡ FL−2T v ≡ LT −1 b) Primjenom Buckinghamovog Π teorema moguće je definirati broj potrebnih P veličina. nestlačivog strujanja newtonovskog fluida kroz dugu.D.4. Slijedi definicija prve P veličine: Π1 = ΔpL D a v b ρ c koja mora biti bezdimenzijska pa stoga (FL )(L ) (LT ) (FL −3 a −1 b −4 T 2 ) ≡ F 0 L0T 0 . Iz gornjeg sustava jednadžbi slijedi a = 1. ρ .v). horizontalnu cijev kružnog poprečnog presjeka i glatke unutarnje stijenke. μ dinamička viskoznost.2 Analiza pada tlaka u cijevi – primjena BUCKINGHAM Π teorema Primjer stacionarnog.L.μ. F. v srednja brzina.r. r.r. c Slijedi: 1 + c = 0 ( za F ) − 3 + a + b − 4c = 0 (za L ) − b + 2c = 0 ( za T ) .Π 2 . Broj varijabli je n=5 ( ΔpL . b = -2.v). Pošto postoje tri bazne veličine k=3 potrebno je izabrati po tri ponavljajuće varijable za svaki P. npr. tj. v. c) Potrebno je definirati Π1 . v ) gdje je D promjer cijevi. μ .L. a broj bazih dimenzija k=3 (F. ΔpL = f (D. Ponavljajuće varijable za formiranje P veličina moraju se izabrati iz neovisnih varijabli (D.μ.T) pa je stoga broj potrebnih P varijabli n-k=2. c = -1 te je dobivena prva P veličina Π1 = ΔpL D . Analizu gubitaka strujanja moguće je započeti definirajući varijable o kojima ovisi pad tlaka po jedinici duljine cijevi ΔpL .

ρvD vD ili jedan je od najvažnijih brojeva u ν μ 4. Iz sustava jednadžbi slijede vrijednosti koeficijenata a =.3. Određene bezdimenzijske kombinacije varijabli poznati su brojevi u mehanici fluida i dani su u sljedećoj tablici. c = -1 te je: Π2 = d) Rezultat bezdimenzijske analize jest: μ .Za definiciju druge bezdimenzijsku veličine Π 2 uvodi se jedina preostala neovisna varijabla μ. 45 . Dρ v ΔpL D ~⎛ μ ⎞ =φ⎜ ⎜ Dρ v ⎟ ⎟ ρ v2 ⎝ ⎠ ili ⎛ ρ vD ⎞ Δp L D = φ⎜ 2 ⎜ μ ⎟ .3 Važne bezdimenzijske veličine (brojevi) u mehanici fluida Metodom ponavljajućih varijabli pokazanom u prethodnom poglavlju (ili nekom drugom metodom) definiraju se bezdimenzijeske značajke u mehanici fluida. b = . Slijedi: (FL T )(L ) (LT ) (FL −2 a Π 2 = μ D a vb ρ c −1 b −4 T 2 ) ≡ F 0 L0T 0 c 1 + c = 0 ( za F ) − 2 + a + b − 4c = 0 ( za L ) 1 − b + 2c = 0 ( za T ) .1. ⎟ ρv ⎝ ⎠ Dobivena bezdimenzijska značajka odnosno broj mehanici fluida i zove se Reynoldsov broj (Re).1.

4 Turbulentno i laminarno strujanje Kao posljedicu uvođenja svojstva viskoznosti strujanje realnog . E modul elastičnosti. fluida. Nestacionarno strujanje s karakterističnom frekvencijom oscilacije Problemi kod kojih je važna površinska napetost Tablica 4. turbulentno. koji klize mirno jedan po drugom. n koeficijent kinematske viskoznosti.5). L karakteristična duljina.1 Važniji brojevi u mehanici fluida Varijable korištene u tablici jesu: v brzina. sS koeficijent površinske napetosti. w frekvencija oscilirajućeg strujanja.viskoznog fluida moguće je klasificirati i kao laminarno. r gustoća fluida..3. Laminarno strujanje – čestice fluida gibaju se po glatkim putanjama u infinitezimalno tankim laminama (slojevima). Sl. pv tlak zasićenja. transsonična strujanja Strujanje kod kojeg su važni efekti kompresibilnosti.5. 4. transsonična strujanja Problemi kod kojih su primarni tlakovi i razlike tlakova PRIMJENA Problemi kod kojih su primarni tlakovi i razlike tlakova. odn. Turbulentno strujanje – nepravilno kaotično gibanje čestica fluida sa jakim fluktuacijama brzine u svim točkama strujnog polja. g ubrzanje sile teže. p tlak.4. mjera turbulencije Re = Fr = vL ν v gL inercija viskoznost inercija gravitacija inercija stlačivost inercija stlačivost tlak inercija OPISNI KVOCIJENT Ma = v c CAUCHYJEV BROJ EULEROV BROJ BROJ KAVITACIJSKI BROJ Ca = ρv 2 E p ρv 2 Eu = IZRAZ σ= ( p − pv ) 1 2 ρv 2 tlak inercija STROUHALOV BROJ WEBEROV BROJ St = ωL v inercija (lokalno) inercija (konvektivno) inercija površinska napetost ρv 2 L We = σS Strujanje sa slobodnom površinom. strujanje u turbostrojevima . 46 ..4. c brzina zvuka.BROJ REYNOLDSOV BROJ FROUDOV BROJ MACHOV BROJ IZRAZ OPISNI KVOCIJENT PRIMJENA Općenita primjena u meh. prijelazno (Sl. otvoreni vodotoci Strujanje kod kojeg su važni efekti kompresibilnosti.

2). Spomenute granične vrijednosti Reynoldsovog broja otprilike vrijede u većini realnih situacija strujanja. a kasnijim eksperimentima u još strože kontroliranim laboratorijskim uvjetima ta je granica povišena na Re ≈ 40000 . Pri manjim brzinama strujanje je ~ laminarno uz vrijednost Reynoldsovog broja Re < 2300 . Q protok.4. Sve većim otvaranjem ventila povećava se brzina strujanja u cijevi.4. Pokus (Sl. Režim strujanja vizualiziran je injektiranjem tinte u struju fluida.4. On je mjera turbulencije. Relativnost graničnih vrijednosti Reynoldsovog broja između laminarnog i turbulentnog strujanja vidljiva je i iz poznatih eksperimenata Osborne Reynoldsa koji je u laboratorijskim uvjetima uspio postići laminarno strujanje uz visoki Re ≈ 20000 . Duga cijev inicijalno je napunjena vodom koja miruje sve dok se ne otvori ventil.1) dobro ilustrira prijelaz iz laminarnog u prijelazni i onda potpuno turbulentni režim strujanja.4. Reynoldsov broj predstavlja omjer inercijskih i viskoznih efekata pri strujanju. Pri vrijednostima Reynoldsovog broja Re ~ 4000 strujanje je već potpuno turbulentno.4. a time i Reynoldsov broj. Dπν gdje je v srednja brzina. Najvažniji bezdimenzijski parametar pri analizi strujanja u cijevi jest Reynoldsov broj Re = vD ν ili Re = 4Q . Klasifikacija strujanja. a moguće ga je prikazati i na dijagramu u-t (Sl. Trag aksijalne (x-komponente) brzine mjerene na određenoj lokaciji u cijevi pri turbulenciji vidljiv je na slici (Sl.1 Eksperiment injektiranja tinte u cijev u kojoj struji voda.1 desno dolje). 47 .Laminarno Tinta D Prijelazno Q Trag tinte Turbulentno Sl.4.4. D promjer cijevi (ili neka druga karakteristična dužina) te ν kinematski koeficijent viskoznosti.4. Za Reynoldsove brojeve između danih kritičnih > vrijednosti pretpostavlja se prijelazno strujanje.

Na slici (Sl.2) brzina u predstavlja srednju brzinu pri turbulentnom strujanju.3) prikazan je odnos oblika profila brzina za slučaj strujanja idealnog neviskoznog fluida te oblik laminarnog i turbulentnog profila brzina pri većem Reynoldsovom broju. Uočljivo je da je u blizini stijenke cijevi turbulentan profil brzine znatno strmiji.2) pri turbulentnom strujanju.4. laminaran i turbulentan oblik profila brzine Navedene činjenice jesu i razlog zašto analiza strujanja neviskoznog fluida daje razumne fizikalne rezultate.4. prijenos topline itd. a svojstva strujanja fluida npr. Povećanjem Reynoldsovog broja turbulentan profil brzina postaje sve "spljošteniji". Idealni fluid nije viskozan. pad tlaka.4.2 Usrednjena brzina u i fluktuacija brzine u ' pri turbulentnom strujanju u cijevi. jako ovise o njima.4. Moguće je uočiti određenu sličnost turbulentnog i idealnog profila brzina. odnosno logična je teoretska pretpostavka da bi u tom idealnom slučaju strujanje bilo turbulentno. tj.3 Idealan. Stohastična struktura dijagrama brzine i fluktuacije brzine značajka su turbulencije.4. Na slici (Sl.4. Viskozni efekti pri turbulentnom strujanju nisu jako važni i brzina koja se koristi u strujanju idealnog fluida je adekvatna vremenski usrednjenoj brzini u (Sl.4. Sl.4. 48 . μ = 0 pa je za idealan fluid Reynoldosv broj Re = ρvD / μ = h pošto je nazivnik jednak nuli. Pri velikim Reynoldsovim brojevima turbulentni profil brzina postaje sve "spljošteniji" te u određenom smislu oblikom teži idealnom pravokutnom obliku.5.4. a vC je brzina u centru cijevi..Sl. Radi usporedbe prikazan je jedan laminaran paraboličan profil brzina. postoje samo inercijalne sile. Detaljnjija analiza turbulentnog profila brzine dana je u sljedećem poglavlju.

t ) moguće je izraziti preko srednje brzine i fluktuacije (Sl.4. y. Što je veći intenzitet turbulencije jače su i fluktuacije brzine i ostalih veličina.1 . u 'v' . Tipična vrijednost > intenziteta turbulencije za strujanje u rijekama i pri atmosferskim strujanjima jest I ~ 0.Komponentu trenutne brzine u x-smjeru u = u ( x. veća ili manja od nule.4.4 Usrednjene fluktuacije i usrednjen kvadrat fluktuacija odnosno fluktuacije su ravnomjerno distribuirane na obje strane linije vremenskog usrednjenja (Sl.2) u = u + u' gdje je srednja brzina 1 u= T t 0 +T t0 ∫ u dt uz vremenski interval T koji je znatno duži od periode najduže fluktuacije. Kvadrati fluktuacija su.4. kao što je vidljivo i na slici. veći od nule (u ')2 > 0 . Vremensko usrednjenje fluktuacija je nula jer 1 u' = T t 0 +T t0 ∫ ⎛ (u − u )dt = 1 ⎜ T⎜ ⎝ t 0 +T t0 ∫ u dt − u t0 +T t0 ∫ ⎞ 1 dt ⎟ = (Tu − u T ) = 0 ⎟ T ⎠ Sl. 49 . u ' w' mogu biti jednaka nuli. z .4.4.4). Intenzitet turbulencije Struktura i intenzitet turbulentnog strujanja mogu se okarakterizirati bezdimenzijskim parametrom koji se naziva intenzitet turbulencije i definiran je I= (u ')2 u .4. a usrednjenja umnožaka fluktuacija po različitim smjerovima npr.

4.4.4. što je svojstvo turbuencije. energije i količine gibanja kroz strujno polje. pri turbulenciji predstavljaju prevladavajući efekt koji sudjeluje u ukupnom smičnom naprezanju na zamišljenoj ravnini A-A τ =μ du − ρ u ' v' = τ LAM + τ TURB .5) tj.4.5 Profili brzine: a.4. Niži sporiji slojevi fluida (Sl.4. izmjene topline između fluida i stijenke ili omogućuju efikasno raspršivanje dimnih plinova koji iz dimnjaka izlaze u atmosferu.4. pri turbulentnom istjecanju iz slavine jest reda veličine 10.5a) bliži stijenci.4.) Turbulentno strujanje – vrtloženje fluida Smično naprezanje Vrtložna struktura strujnog polja pri turbulenciji snažno potiče miješanje i transport količine gibanja kroz zamišljenu ravninu A-A (Sl.4. Miješanje Proces miješanja je transport mase.4. vrtloženje fluida (Sl.) Laminarno strujanje – smično naprezanje posljedica molekularnih procesa.4. 100 ili 1000 ciklusa u sekundi dok su tipične periode pri strujanju golfske struje u Atlantskom oceanu reda veličine sata ili dana. Sl. Pozitivni efekti miješanja pri turbulenciji od suštinske su važnosti u inženjerstvu kod npr.4. Slučajne fluktuacije brzine u' (komponenta u x smjeru) i v' (komponenta u y smjeru). Kod laminarnog strujanja strujno polje je moguće opisati laminama koje struje jedna iznad druge i svaki slučajni proces i miješanje događa se na molekularnoj razini određenim preskakanjem molekula u susjednu laminu. b. Ako se na te procese nadodaju i kohezivne molekularne sile moguće je pri laminarnom režimu strujanja ukupno smično naprezanje izraziti pomoću ranije spomenutog Newtonovog zakona viskoznosti τ LAM = μ du / dy . dy 50 . taj transport količine gibanja preko zamišljene ravnine A-A stvara otpor u bržim slojevima odnosno stvara se smična sila. Miješanje je za više redova veličine efikasnije pri turbulentnom nego pri laminarnom strujanju. smičnu silu.5b) koji snažno potiče miješanje i transport količine gibanja kroz zamišljenu ravninu A-A.4.Perioda fluktuacija Perioda fluktuacija prikazanih na slici (Sl.4.5).2) za uobičajene slučajeve npr. za 2D slučaj prikazan na slici (Sl.5). Uz spomenute efekte kod turbulentnog strujanja postoji i znatno važniji efekt vrtložne strukture strujnog polja (Sl. Smična sila nastaje samo ako postoji gradijent brzine u=u(y). isparivača tj. pošto su za glavninu procesa bitni slučajni procesi na makroskopskoj razini tj. usporavaju gonje brže slojeve fluida tj. izmjenjivača topline.

.6).4. Pri strujanju realnog fluida u cijevi ukupno smično naprezanje je proporcionalno udaljenosti od centralne osi cijevi (Sl..6).4. VRTLOŽNA VISKOZNOST S ciljem uspostavljanja analogije prema Newtonovom zakonu viskoznosti J.6) samo načelno su prikazani odnosi τ LAM i τ TURB i odnos debljine viskoznog podsloja prema promjeru cijevi pošto je npr.4.4. Boussinesq uveo je pojam vrtložne viskoznosti η pa je smično naprezanje pri turbulentnom strujanju moguće izraziti τ TURB = η du .Član u gornjem izrazu − ρ u ' v' je pozitivan i naziva se Reynoldsovo naprezanje.05 mm.) Profil srednje brzine Međusoban odnos τ LAM i τ TURB je kompleksna funkcija (Sl.4. U uskom sloju fluida uz stijenku viskoznom podsloju dominira τ LAM dok u vanjskom sloju prevladava τ TURB koji je 100 .4. b. Iz prethodnog izraza također je vidljivo da smično naprezanje pri turbulentnom strujanju nije više proporcionalno gradijentu srednje brzine nego su u njemu bitni i efekti zbog fluktuacija brzina. pri srednjoj brzini strujanja od 3 ms-1 u cijevi promjera 75 mm debljina viskoznog podsloja oko 0. vrtložna viskoznost ovisi i o vrsti fluida i o uvjetima strujanja i ona se mijenja od točke do točke strujnog polja.) Smično naprezanje. Pri laminarnom strujanju fluktuacije brzina ne postoje tako da je i član τ TURB = 0 . 1000 puta veći od τ LAM . uz maksimalno smično naprezanje na samoj stijenci koje se naziva smično naprezanje na zidu τ W . DULJINA MIJEŠANJA 51 . Sl. dy Za razliku od viskoznosti μ koja je svojstvo fluida i koju je moguće očitati iz priručnika. Na slici (Sl.4.6 Turbulentno strujanje u cijevi: a.4.

Prandtl uvodi pojam duljine miješanja lm. dok je u vanjskom turbulentnom sloju taj odnos obrnut. 52 . različite debljine graničnog sloja δ 99 kod optjecanja nekog objekta. • logaritamski sloj – sloj logaritamskog zakona. Za analizu profila brzina povoljno je uvesti bezdimenzijske značajke u+ = u u* i y+ = yu * ν gdje je y = R − r udaljenost od stijenke. Turbulentni proces moguće je definirati kao slučajni transport čestica fluida kroz duljinu lm između zona različite brzine. 4.5 Turbulentni profil brzine u cijevi Turbulentni profil brzine u cijevi moguće je podijeliti u četiri sloja (Sl. • vanjski sloj područje kojeg se uglavnom poklapa sa područjem primjene tzv.5. u * = τ W / ρ je brzina trenja ( uz τW smično naprezanje na zidu). U nastojanju definiranja procesa turbulencije L. dy slijedi izraz za smično naprezanje pri turbulenciji pomoću duljine miješanja τ TURB ⎛ du ⎞ = ρl ⎜ ⎟ .4. za niže vrijednosti y + ) što je Reynoldsov broj manji. U viskoznom podsloju prevladava viskozno smično naprezanje τLAM u odnosu na turbulentno naprezanje τTURB. u vremenski usrednjena x komponenta brzine.Poteškoća s nemogućnošću određivanja Reynoldsovog naprezanja − ρ u ' v' dakle ista je kao i poteškoća određivanja vrtložne viskoznosti η . odnosno za različite vrijednosti Reynoldosovog broja. Varijacijom Reynoldosvog broja primjetna su znatna odstupanja u vanjskom (desnom) dijelu dijagrama gdje se vrtložna zona odvaja od krivulje logaritamskog zakona ranije (tj. zakona defekta brzine ( „defect law“). Vrtložnu viskoznost moguće je izraziti pomoću duljine miješanja 2 η = ρ lm du . usporedivo za različite režime strujanja. • prijelazni sloj („buffer layer“). odnosno nemogućnost analitičkog određivanja turbulentnog profila brzine. ⎜ dy ⎟ ⎝ ⎠ 2 m 2 Iz spomenutih pretpostavki i pokušaja proizlazi nemogućnost egzaktnog definiranja smičnog naprezanja kroz cijelo strujno polje turbulentnog realnog fluida.1) obzirom na način aproksimacije profila brzine: • viskozni podsloj („viscous sublayer“) područje laminarnog strujanja uz stijenku cijevi. Upotrebom bezdimenzijskih značajki dijagram graničnog sloja u + − y + izgleda slično tj.

U viskoznom podsloju prevladava viskozno smično naprezanje.4.Sl.1 Turbulentni profil brzine Viskozni podsloj ~ U području 0 ≤ y + ≤ 5 na stijenku naliježe tanak sloj fluida u kojemu se srednja brzina mijenja sa udaljenošću od stijenke y linearno u+ = y+ .5 . Vrijednost y + = 5 predstavlja približnu vanjsku granicu viskoznog podsloja dok se kod definicije numeričkih modela turbulencije često uz određeni faktor sigurnosti vanjska granica viskoznog podsloja postavlja čak na y + = 2.5. Strujanje u viskoznom podsloju je laminarno i ne postoje fluktuacije brzina. 53 . a brzina je mala i ona se mijenja od 0 na stijenci ("no slip“ uvjet) do reda veličine u * za y + ≈ 5 .

0 (za strujanje u idealno glatkoj cijevi). npr. a κ ≈ 0. a koja je usko vezana uz srednju brzinu strujanja u cijevi. odnosno povećanjem Reynoldsovog broja debljina viskoznog podsloja δ se smanjuje. u difuzoru). Na slici (Sl. Moguće je zaključiti da je debljina viskoznog podsloja proporcionalna kinematskoj viskoznosti i obrnuto proporcionalna srednjoj brzini strujanja. zakon defekta brzine (tzv. Logaritamski zakon zida koji u određenom smislu predstavlja poveznicu između viskoznog podsloja i centralne zone s druge strane može izuzetno dobro aproksimirati profil brzine kroz gotovo cijeli presjek cijevi (osim centralne zone u određenim slučajevima kada se tlak nizvodno jako povećava. Povećanjem Reynoldsovog broja. uδ u* U prethodnom izraz uδ predstavlja brzinu strujanja na vanjskom rubu viskoznog podsloja.41 Karmanova konstanta.6) također je prikazan smještaj viskoznog podsloja kod strujanja u cijevi uz prenaglašenu debljinu. U unutarnjem dijelu logaritamskog sloja bliže stijenci u ukupnom smičnom naprezanju još u određenom dijelu sudjeluje viskozno naprezanje τLAM. Vanjski sloj U vanjskom sloju u potpunosti dominira turbulentno smično naprezanje τTURB. Prijelazni sloj U prijelaznom sloju (često „buffer layer“) strujanje poprima karakteristike turbulencije. Profil brzina dobro je definiran logaritamskim zakonom zida za y + ~ 30 > u+ = 1 κ ln y + + C gdje je bezdimenzijska konstanta C ≈ 5. ali s odmakom od stijenke ono gubi na značaju i postaje zanemarivo te je ukupno smično naprezanje u vanjskom dijelu prijelazne zone y + > 70 u potpunosti upravo turbulentno smično naprezanje τTURB. se povećava.5 ln * y u gdje je vC brzina u centru cijevi. maksimalna vrijednost y + za koju je moguće uz veliku točnost primijeniti logaritamski zakon zida. 54 .4. defect zakon) vC − u R = 2.Uz postavljenu vanjsku granicu viskoznog podsloja y + = 5 moguće je dobiti debljinu viskoznog podsloja δ iz bezdimenzijskog izraza za profil brzine u viskoznom podsloju: y =δ = 5ν 25ν = . Jedan od izraza za raspodjelu brzine često u upotrebi jest tzv. Logaritamski sloj U logaritamskom sloju važni su i turbulentno smično naprezanje τTURB i viskozno τLAM. Unutarnja granicu ove zone (bliže stijenci) bitno ovisi o Reynoldosovom broju pa ju je u univerzalnom smislu nemoguće točnije definirati.4.

Sl.2 Ovisnost koeficijenta n o Reynoldsovom broju za glatku cijev i profili brzina pri turbulentnom i laminarnom strujanju 55 .5.2) je empirijski izraz koji daje aproksimativnu distribuciju brzine preko gotovo cijelog presjeka cijevi (iako ne vrijedi u blizini stijenke i u neposrednoj blizini centralne osi cijevi) u ⎛ r⎞ = ⎜1 − ⎟ vC ⎝ R ⎠ 1/ n gdje je n funkcija Reynoldsovog broja (prikazanog na sljedećem dijagramu).4.4.Eksponencijalni zakon profila brzine Eksponencijalni zakon profila brzine (Sl.5.

3) važan je odnos debljine laminarnog podsloja i visine neravnina e.75 ln y . Razvoj jakih paralelnih računala i povećanje memorijskih mogućnosti računala omogućit će u budućnosti vjerojatno veću upotrebljivost ovakvog pristupa. Cijev se smatra hidraulički glatkom ako u *e ν < 5 i tada su sve neravnine unutar viskoznog podsloja te stoga ne utječu na strujanje. Ovakvo direktno rješavanje je proračunski izuzetno zahtijevno i za sad neupotrebljivo za rješavanje općenitih inženjerskih problema. modeliranje velikih vrtloga predstavlja pristup u kojem se veliki vrtlozi računaju numerički.4. Takav postupak opravdan je pretpostavkom da su veliki vrtlozi direktno povezani s numeričkim rubnim uvjetima te da oni nose glavninu Reynoldsovih naprezanja. Stijenka se smatra potpuno hrapavom ako u *e ν > 70 jer tada vrhovi neravnina stijenke prodiru u potpunosti kroz viskozni podsloj u turbulentno područje i stvaraju otpor strujanju. na slici je evidentna razlika laminarnog i turbulentnog profila brzine. Povećanjem Reynoldsovog broja raste koeficijent n i turbulentni profil postaje sve "spljošteniji" što je vidljivo na sljedećoj slici. a mali vrtlozi koji su veličine ispod rastera numeričke mreže se matematički modeliraju.5.6 Modeliranje turbulencije DNS DNS (Direct Numerical Simulation) predstavlja kompletno u prostoru trodimenzijsko i o vremenu ovisno rješavanje Navier Stokesovih jednadžbi i jednadžbi očuvanja. Također.Gornji izraz uz n=7 često se koristi kao dobra aproksimacija u praksi. Logaritamski zakon zida za hrapavu cijev Dosadašnja analiza turbulentnog profila pretpostavlja strujanje u glatkoj cijevi.5.5 + 5. LES LES (Large Eddy Simulation) tj. te se logaritamski zakon zida modificira u izraz u + = 8. Pri analizi utjecaja hrapavosti stijenke na strujanje (Sl. apsolutna hrapavost e i debljina viskoznog podsloja δs 4.3 Hrapavost stijenke. e Sl. Mali 56 .4.

a o čemu su neke postavke definirane u prethodnom poglavlju. Pretpostavlja se da strujanje realnog fluida. Obzirom da su Navier Stokesove jednadžbe nelinearne. Nakon 2005. minimalno različiti inicijalni uvjeti mogu producirati sasvim različita rješenja. Iako teorija kaosa na početku 21. ona može dati uvid u kompleksnost turbulencije. tj. Nije uključena gustoća fluida ρ . stoljeća doživljava stagnaciju. pogotovo spajanje RANS i LES modela pri modeliranju turbulencije. Reynoldsovo naprezanje − ρu v ) te je za zatvaranje sustava jednadžbi potrebno još dodatnih aproksimacija. L. Spomenuti modeli (i njihove varijacije) osnova su danas velikog broja komercijalnih računalnih inženjerskih programa na području računalne dinamike fluida (CFD). duljini cijevi L. Koriste se pretežno u teoretskoj analizi turbulencije. RANS Obzirom na činjenicu da su i DNS i LES pristup danas još proračunski jako zahtijevni obzirom na rješavanje općenitih praktičnih problema u inžinjerstvu. 4. Pošto se u LES pristupu mali vrtlozi ne računaju direktno nego matematički modeliraju to je dovoljna znatno grublja numerička mreža.7 Gubici pri strujanju realnog fluida u cijevima 4.7. dvojednadžbeni modeli od kojih su najpoznatiji k − ε model i k − ω model koji se sastoje u rješavanju jednadžbi turbulentne kinetičke energije ( k ) i disipacije turbulentne kinetičke energije ( ε ) odnosno specifičnoj brzini disipacije ( ω ). promjeru cijevi D i viskoznosti fluida μ . Algebarski modeli Ovu grupu čini skup semiempirijskih modela koji na različiti način aproksimiraju Reynoldsovo naprezanje i uglavnom koriste pojam duljini miješanja lm (Prandtl). predstavlja takav nelinearni dinamički sustav. pošto za ovaj režim strujanja ona nije bitan parametar. Pod pretpostavkom da Navier Stokesove jednadžbe uključuju kaotično gibanje tada je i njihovo rješenje izuzetno osjetljivo na početne uvjete tj. rezultirajuća usrednjena diferencijalna jednadžba sadrži ne samo tražene usrednjene varijable brzine i tlaka nego i produkte fluktuacija (npr. koje se modelira Navier Stokesovim jednadžbama. na važnosti dobivaju i hibridni numerički modeli. 57 . Teorija kaosa Teorija kaosa predstavlja relativno novu granu matematičke fizike i ona obuhvaća ponašanje nelinearnih dinamičkih sustava i njihovu osjetljivost na inicijalne i rubne uvjete. više izotropni i stoga pogodniji za matematičko modeliranje.1 Dimenzijska analiza gubitaka pri laminarnom i turbulentnom strujanje u cijevi LAMINARNO STRUJANJE Pri laminarnom strujanju fluida u horizontalnoj cijevi pad tlaka Δp je ovisan o srednjoj brzini strujanja v. D. Vrijedi Δp = F (v.vrtlozi su reda veličine manje značajni obzirom na ukupna Reynoldsova naprezanja. μ ) . porastom snage računala. zamahom paralelnih računala visokih performanci i daljnjim razvojem računalne numerike. u tretiranju turbulencije danas su najpopularniji RANS (Reynolds Averaged Navier Stokes) modeli zasnovani na Reynoldsovim usrednjenjima (najčešće usrednjenjima u vremenu). što znatno smanjuje računalni napor. Najkorišteniji RANS pristupi danas su tzv. godine. U osnovi Reynoldsovo usrednjenje jest simplifikacija kojom se gubi puno informacija sadržanih u Navier Stokesovim jednadžbama.

Uz pretpostavku Δp = ρgh slijedi L v2 h=λ .Prema teoriji dimenzijske analize (izloženoj ranije). pravokutnog . kvadratnog. D. Moguće je kreirati bezdimenzijske kvocijente D Δp ⎛L⎞ = φ⎜ ⎟ μv ⎝D⎠ Eksperimentalno je utvrđeno da su dvije gornje bezdimenzijske veličine direktno proporcionalne pa je moguće pisati D Δp L =C . Uvrštenjem varijable protoka Q = D 2π v umjesto brzine.L.. broj bazih dimenzija k=3 (M.T) pa je sukladno Buckinghamovom Π teoremu broj potrebnih P varijabli n-k=2. μ ) . L. D 2 Gubitak tlaka Δp u gornjem izrazu moguće je izraziti gubitkom piezometrične visine h [m]. U slučaju strujanja u cijevima nekružnog porečnog presjeka (npr. μv D Za cijev kružnog poprečnog presjeka utvrđena je vrijednost koeficijenta C=32 te slijedi Δp = 32μLv / D 2 . broj varijabli je n=5 (Δp. D 2g Gornji izraz jest Darcy Weisbachova jednadžba kojom se računaju dužinski gubici u cijevi kružnog poprečnog presjeka gdje je λ koeficijent trenja (ili Darcyjev koeficijent trenja).) potrebno je prethodno izračunati odgovarajuću vrijednost hidrauličnog radijusa Rh za pojedini 58 .. v. 128μL Ako se izraz za pad tlaka Δp podijeli dinamičkim tlakom ρv 2 / 2 slijedi: Δp 1 2 ρv 2 odnosno = ⎛ μ ⎞⎛ L ⎞ 64 ⎛ L ⎞ 32μLv / D 2 = 64⎜ ⎜ ρvD ⎟⎜ D ⎟ = R ⎜ D ⎟ ⎟ 1 2 ⎠ ⎝ ⎠⎝ ⎠ e ⎝ ρv 2 Δp = λ L ρv 2 . moguće je dobiti poznati izraz Hagen 4 Poiseuilleove formule protoka (koja je prethodno izvedena u poglavlju o Navier Stokesovoj jednadži): Q= π Δp D 4 .

D ⎝ D⎠ Osim Reynoldsovog broja. Usporedbom sa laminarnim slučajem uočljivo je da je lista varijabli nadopunjena sa hrapavošću e i gustoćom fluida ρ. ⎟ . TURBULENTNO STRUJANJE Pad tlaka za turbulentno. ⎟ 1 2 ⎝ ⎠ ρv 2 Δp Logičnom pretpostavkom da je pad tlaka proporcionalan dužini cijevi (što je dokazano i eksperimentalno) moguće je preurediti gornji izraz Δp 1 2 ρv 2 = L ⎛ e⎞ φ ⎜ Re . Kao i u laminarnom slučaju slijedi D Δp = λ L ρv 2 . stacionarno.T) moguće je definirati n-k=4 bezdimenzijskih P varijabli: ~⎛ ρvD L e ⎞ =φ⎜ ⎜ μ . broj bazih dimenzija k=3 (M. nestlačivo strujanje u horizontalnoj cijevi kružnog poprečnog presjeka promjera D moguće je odrediti u formi funkcionala na sljedeći način Δp = F (v. ρ ) . D . u analizu strujanja u cijevima uvedena je važna nova bezdimenzijska veličina – relativna hrapavost e . Dimenzijskom analizom uz broj varijabli je n=7. D 2 odnosno uvođenem varijable gubitka piezometrične visine proizlazi Darcy Weisbachov izraz h=λ Iz provedene analize proizlazi L v2 . D. Za ovaj slučaj laminarnog strujanja dobiven je koeficijent trenja λ= 64 . D⎟. e. Re Iz gornje jednadžbe vidljivo je da je koeficijent trenja pri laminarnom strujanju ovisan samo o > Reynoldosovom broju dok je samo u slučaju ekstremno hrapavih cijevi ( e / D ~ 0. L.slučaj koji se onda može koristiti u nekom izrazu za cijev kružnog poprečnog presjeka umjesto radijusa R (odnosno promjera D). D 2g 59 . μ .L.1 ) koeficijent trenja ovisan o hrapavosti e.

1) daje Sl.7. da je koeficijent trenja u turbulentnom slučaju ovisan i o režimu strujanja tj. Darcy Weisbachova jednadžba gubitaka za segment cijevi ΔL prikazan na prethodnoj slici jest ΔL u 2 ρ .2 Ovisnost koeficijenta trenja o režimu strujanja i hrapavosti stijenke Uravnoteženje sila za stacionarno strujanje (bez ubrzanja) u horizontalnoj cijevi (Sl.). ⎛ ⎝ e⎞ ⎟ D⎠ tj. Ta ovisnost je kompleksna i definirana je dugogodišnjim eksperimentalnim radom niza znanstvenika Nikuradse (1933.4. Gornji izraz uvršten umjesto srednje brzine u logaritamski zakon zida dan u prethodnom poglavlju daje izraz za koeficijent trenja oblika 1 λ = K 1 + K 2 ln Re λ .7. a što će biti izloženo u sljedećem poglavlju. Reynoldsovom broju i o kvaliteti cjevovoda e/D. Δp = λ 2r 2 Eliminacija Δp u dvije gornje jednadžbe daje izraz ovisnosti smičnog naprezanja na stijenci τ w i srednje brzine u : τw λ = u ρ 8 .λ = φ ⎜ Re . 4. ( ) Uz korištenje laboratorijskih podataka hrapavosti prema Nikuradse-u za hidraulički glatke cijevi slijedi 1 λ = 0.1 Uravnoteženje sila za stacionarno strujanje u cijevi Δp π r 2 = τ w 2rπ ΔL što vrijedi i za laminarno i za turbulentno strujanje.4.8 60 ( ) . Colebrook i ostali.869 ln Re λ − 0.7. Moody.

4. Neke približne vrijednosti dane su u sljedećoj tablici.7.7.2). 61 . Eksperimenti su pokazali važnost termina relativne D e pošto je za cijevi različitih promjera dobivena glatka neprekinuta λ-Re krivulja D (Sl. ali je ipak moguće korelirati ekvivalentnu visinu neravnina komercijalnih cijevi s laboratorijskom hrapavošću. e / D) .2 Nikuradseovi testovi hrapavosti L ρv 2 ) .4.te za potpuno hrapave cijevi 1 λ = 1. U eksperimentima s gubicima strujanja u hrapavim cijevima (Nikuradse) lijepljena su zrnca pijeska tri različita promjera e na unutarnje stijenke cijevi tri različita promjera D na način da je zadržan konstantan kvocijent hrapavosti e (relativna hrapavost). Mjerena je razlika tlaka potrebna kako bi se ostvario željeni protok te je pomoću tih podataka upotrebom Sl. Testovi su Darcy Weisbachovog izraza izračunavan koeficijent trenja λ = Δp /( D 2 ponavljani za široki raspon Re i e/D kako bi se dobila tražena ovisnost λ = λ ( Re . Gornja dva izraza dobivena za laboratorijske uvjete hrapavosti za hidraulički glatke i ekstremno hrapave cijevi direktno vrijede i za komercijalne cijevi.869 ln e .14 − 0. U realnim cijevima hrapavost nije uniformna kao u spomenutim laboratorijskim testovima. D Gornji izraz se u literaturi često naziva Von Karmanova formula.

Moodyja i C. Eksperimentalno je utvrđeno da se u području gdje hrapavost ovisi i o Re i e/D podaci za umjetno ohrapavljene cijevi i realne komercijalne cijevi ne poklapaju kao u slučaju ekstremno hrapavih cijevi i hidraulički glatkih cijevi te je stoga u najširem prijelaznom području trebalo posebno pažljivo korelirati podatke iz eksperimenata na komercijalne cijevi. Cijelo turbulentno područje Moodyjevog dijagrama definira Colebrookova formula 1 ⎛ e / D 2. 62 ..18 – 0.7.0 Tablica 4. staklo APSOLUTNA HRAPAVOST e [mm] 0.7 R λ ⎟ λ e ⎝ ⎠ koja je zbog svojeg implicitnog oblika (λ i s lijeve i desne strane jednakosti) nepogodna za praktičnu upotrebu pa je češće u upotrebi približna Colebrookova formula koja daje vrijednost koeficijenta hrapavosti uz približnu grešku od 1%. što u primjeni treba uzeti u obzir. Uvijek postoji barem mikroskopska površinska hrapavost koja uzrokuje takvo lijepljenje fluida uz stijenku.9 .045 0. Colebrooka korelirani su podaci laboratorijski ohrapavljenih cijevi s komercijalnim cijevima. a da se upotrebom kroz duže vrijeme u cijevima zbog korozije i naslaga može znatno povećati hrapavost ili čak smanjiti unutarnji presjek. Laminarno područje do približne vrijednosti Re ≈ 2100 . = −0.523 ⎞ ⎟. Na slici u dodatku A (Sl.3 – 3 0.869 ln⎜ + ⎜ 3.F.9 0. noslip uvjeta miruje. Potrebno je napomenuti da su u Moodyjevom dijagramu dane vrijednosti koeficijenta trenja za nove cijevi.A1) prikazan je Moodyjev dijagram koji daje ovisnost koeficijenta trenja λ o relativnoj hrapavosti e/D i Reynoldsovom broju Re za čiste.F. prijelazno područje i turbulentno područje pokriveno je za raspon Re ≈ 4000 do Re = 10 8 . 2300 .9 0.15 0. Na dijagramu je potrebno primijetiti da i za e=0 koeficijent trenja nije jednak nuli pošto i u takvim hidraulički glatkim cijevima fluid neposredno uz stijenku zbog tzv..26 0. nove komercijalne cijevi. Moodyjev dijagram pokriva široko područje.1 Apsolutna hrapavost za neke vrste cijevi Radom L.CIJEV – materijal Čelik sa zakovicama Beton Drvo Lijevano željezo Galvanizirano željezo Komercijalni čelik Plastika.

DUŽINSKI GUBICI U ovom poglavlju dan je pregled izraza koji se koriste u računanju gubitaka strujanja realnog fluida u komercijalnim cijevima.7. 63 . ovise o gustoći i viskoznosti fluida i neovisni su o tlaku. obrnuto proporcionalni unutarnjem dijametru cijevi. Dužinski gubici nastaju zbog trenja i proporcionalni su dužini cijevi.3 Računanje gubitaka strujanja u komercijalnim cijevima Gubici se klasificiraju kao dužinski (glavni) i lokalni. ovise o površinskoj hrapavosti unutarnje stijenke cijevi.4. Osim Colebrookovih izraza koji definiraju cijelo turbulentno područje Moodyjevog dijagrama dani su i izrazi koji definiraju samo određena područja dijagrama za određene raspone Re i hrapavosti. približno proporcionalni kvadratu brzine.

Pregled izraza za računanje dužinskih gubitaka u realnom cjevovodu Gubici pri strujanju u cijevi hg dijele se na dužinske i lokalne gubitke tj.gdje je λ koeficijent hrapavosti. b2. 64 .7 ⋅ D + λ Re⋅ λ ⎝ ⎞ ⎟ ⎟ ⎠ dok se najčešće koristi (greška unutar 1%) približna Colebrookova fomula λ= 1. Za cijelo turbulentno područje uz λ=λ(Re. hg = hduz + hlok .14 − 0. D b3.e/D).523 = −0. vrijedi Colebrookova implicitna formula 1 ⎛ e 2. L dužina cijevi. Re b.1) ili pomoću sljedećih empirijskih izraza: a.325 ⎡ ⎛ e 5. Dužinski gubici računaju se pomoću Darcy-Weisbachove formule (izvedena u prethodnom poglavlju): hduz = λ L v2 [m] D 2g ili hduz = λ 8 LQ2 [m] g π 2 D5 . Pri laminarnom strujanju λ=λ(Re) λ = 64 . Za jako hrapave cijevi λ=λ(e/D) vrijedi von Karmanov izraz (spomenut u prethodnom poglavlju) 1 λ = 1. D [m] je promjer cijevi.A. 25 1 λ = 2 ⋅ log Re⋅ λ − 0.869 ⋅ ln e .9 ⎣ ⎝ 3.316 Re 0.74 + ⎢ln⎜ 0. λ= ili Karman-Prandtlova formula 0. D promjer cijevi.7 ⋅ D Re ⎞⎤ ⎟⎥ ⎠⎦ 2 .869 ⋅ ln⎜ ⎜ 3. Često se za proračun dužinskih gubitaka koriste i drugi empirijski izrazi (npr. v brzina strujanja i Q protok. Hazen-Williamsova formula). Za hidraulički glatke cijevi λ=λ(Re) koristi se Blasiusova formula uz ograničenje Re<100000. Koeficijent trenja λ određuje se u ovisnosti o režimu strujanja (Re) ili kvaliteti cjevovoda (relativna hrapavost e/D) pomoću Moodyjevog dijagrama (Sl.8 ( ) U gornjim izrazima e [m] je visina neravnina stijenke cijevi. Pri turbulentnom strujanju b1.

Lokalni gubici dijele se na • lokalne gubitke uslijed promjene presjeka struje fluida (naglo proširenje/suženje.7. blaga promjena smjera . venturijeva cijev. ulazna ušća i otvori.d.e Lokalni gubici • lokalne gubitke uslijed promjene smjera struje fluida ( nagla promjena smjera .3d).e). zasuni.3 a. konfuzor – postupno suženje. zaklopke .4. mrtvih zona u kojima se fluid vrtloži i crpi energiju iz glavne struje.7. izlazni otvori.LOKALNI GUBICI Sl.) (Sl.3 a.7.7.3 c.b Lokalni gubici Lokalni gubici nastaju zbog odvajanja struje (separacija) od stijenke cijevi i stvaranja tzv. difuzor – postupno proširenje. slavine.koljeno. Sl 4. ventili.4..b. sapnice.4. 65 .c.. prigušnice.luk) (Sl.

7.. + Qi + ...4.h 1 2 2 L1 2 L3 3 4 L4 v4 . Qi= .6).8) gubici u svim paralelnim granama su jednaki.7....7.Postoje i lokalni otpori koji objedinjuju dvije gornje grupe i nastaju zbog promjene smjera i presjeka (račve.4 Serijski spojene cijevi Kod serijskih (u nizu) spojenih cijevi (Sl..) Općenit izraz za računanje većine lokalnih gubitaka jest hlok = k 2 v2 [m] ili hlok = k 48 ⋅ Q 2 [m] 2⋅ g D ⋅ g ⋅π gdje je k koeficijent koji se određuje eksperimentalno (Sl.. = hi = . a ukupni protok kroz cjevovod jednak je zbroju svih protoka u pojedinim granama: hUK = h1 = h2 = . bifurkacije. h 4 v3 . 4. A3 .. h 3 Sl.7..A .= Qn pa je za računanje ukupnih gubitaka pogodno koristiti i varijablu protoka umjesto brzine hUK n 8⋅Q2 8 ⋅ Li ⋅ Qi2 j = ∑λ + ∑k j [m] .4.4) ukupni gubitak hg jednak je sumi dužinskih i lokalnih gubitaka hUK Za protok kroz cjevovod vrijedi n v2 Li vi2 j = ∑ λi + ∑kj . = hn Q = Q1 + Q 2 + .4 Serijski spojene cijevi 1 Q L2 v1 .4. sastavci . A1.5 Paralelno spojene cijevi Kod paralelno spojenih cijevi (Sl. + Q n Ukupne (dužinske i lokalne) gubitke po pojedinim granama (izraz 6d) moguće je izraziti u obliku 66 . Di 2 ⋅ g j =1 2 ⋅ g i =1 m Q=Q1= Q2= .4. 2 5 2 g ⋅ π ⋅ Di g ⋅π ⋅ D5 i =1 j =1 j m 4. A4 .. h v2 ....

..K2 Q1. Bernoullijeva jednadžba za stacionarno strujanje je poznatog oblika HE = p v2 + + z = const.7.K5 Q4. predstavlja hidrauličnu gradijentnu liniju odnosno piezometričnu liniju (HGL).....K UK Q5.4.K3 Q2. detaljni 67 . za i=1 . Na sljedećim slikama prikazani su odnosi linija za realne sustave s dužinskim i realnim gubicima koji uključuju spremnik. + 1 Ki + . predstavlja energetsku liniju (EL). Korisno je pri opisu strujanja u cjevovodu nacrtati grafove visina pojedinih članova Bernoullijeve jednadžbe: z p +z ρg v2 p + +z 2 g ρg predstavlja geometrijsku ili geodetsku liniju sustava (GL) odnosno liniju potencijalne energije. suženje cijevi – mlaznicu (Sl4. + + .6). + K1 K2 Ki hn .4.6 Gradijentne linije Pri analizi strujanja kompleksnih cjevovoda često se koriste gradijentne linije cjevovoda (Sl.9).. h . duž strujnice ρg 2 g gdje je HE visina ukupne mehaničke energije.. n gdje je K koeficijent ukupnih gubitaka. Kn odnosno slijedi izraz za ukupni koeficijent gubitaka za paralelni spoj KUK 1 K UK = 1 K1 + 1 K2 + . Dimenzija gornje jednadžbe je metar [m].7.K1 Q Sl.7.hi = K i ⋅ Qi2 .5 Paralelno spojene cijevi 4. ventil.K4 Q Q3. + 1 Kn .. Uzevši u obzir izraz prethodna dva izraza vrijedi hUK = K UK hi h1 h2 + + .

7).6 Energetska linija i piezometrična linija za sustav sa spremnikom.Sl.7. ventilom i mlaznicom tok energetske i piezometične linije na suženju cijevi (Sl.8) prikazan je sifonski sustav cijevi sa ugrađenom pumpom.4.7.7.7 Tok energetske i piezometične linije na suženju cijevi Na slici (Sl. Vidljiv je položaj energetske linije koja se nalazi iznad piezometrične linije za v2/2g tj. 68 .4.4. Gradijentne linije crtane su iznad horizontalnih dijelova sustava. za iznos dinamičkog tlaka.4.7. Sl.

7.8 Energetska i piezometična linija za sifon sa ugrađenom pumpom EKVIVALENTNA DULJINA CIJEVI Pojam ekvivalentre duljine cijevi koristi se pri analizi kompleksnih cjevovoda kako bi se pojednostavila globalna shema sustava.Sl. Na sljedećoj slici prikazan je sustav cijevi gdje su lokalnii gubici uključeni u obliku ekvivalentnih duljina. Također niz lokalnih gubitaka u nekoj cijevi moguće je eliminirati iz analize sustava tako da se produži duljina cijevi kako bi se lokalni gubici nadoknadili povećanim dužinskim gubicima. Sl. Tako se sustav od više serijski povezanih cijevi različitih promjera može zamijeniti s jednom cijevi određenog ekvivalentnog promjera koja će dati isti protok za isti dužinski gubitak.4. Ekvivalenta cijev tada će hidraulički biti ista kao i prvobitna (kraća) cijev sa nizom lokalnih gubitaka.9 Energetska linija za sustav ekvivalentnih cijevi 69 .7.4.

smična i normalna naprezanja sudjeluju i u sili otpora i u dinamičkom uzgonu. u njemu strujanje postaje nestabilno. i konačno se transformira u turbulentan granični sloj. OPTJECANJE TIJELA Gibanje tijela kroz fluid (odn. Optjecanje ravne ploče.2 Rast graničnog sloja. Sila otpora FD je komponenta ukupne sile fluida na gibajuće tijelo paralelna s relativnom brzinom v nastrujavanja prema tijelu. FD = ∫ p sin θ dS + ∫ τ cos θ dS p<0 i FL = ∫ p cos θ dS − ∫ τ sin θ dS Smično naprezanje v Raspodjela tlaka v p>0 FL dS p p dS dS dS cos p dS cos p dS sin v FD dS sin Sl. gibanje fluida oko tijela) uzrokuje naprezanja i to smična tangencijalna naprezanja na stijenku tijela τ i normalna tlačna naprezanja na stijenku p.5. profili brzina L aminaran granični sloj Prijelazno područje T urbulentan granični sloj Sl. Porast tlaka u smjeru strujanja i smična naprezanja smanjuju količinu gibanja u graničnom 70 . granični sloj postaje sve tanji. Ukupno dobivenu silu fluida na tijelo moguće je razložiti na dvije međusobno okomite komponente.5. utječu na intenzitete sila dinamičkog uzgona i otpora.1 Viskozne i tlačne sile na avionsko krilo Granični sloj Dio struje fluida koja je pod utjecajem smičnih sila naziva se granični sloj. Granični sloj i njegove karakteristike te način opstrujavanja tijela.5. a u slučaju porasta tlaka u nizvodnom smjeru granični sloj naglo dobiva na debljini. Ako je na uzvodnoj površini nastrujavanja fluida na tijelo stijenka glatka.2). zatim granični sloj sve više deblja. početni granični sloj je laminaran (Sl. U slučaju pada tlaka u nizvodnom smjeru. silu otpora FD (“drag”) i dinamički uzgon FL (“lift”). Općenito. a dinamički uzgon FL je komponenta ukupne sile okomita na relativnu brzinu približavanja fluida v.5. Granični sloj ovisan je o gradijentu tlaka.

a najčešće je to površina projekcije tijela na ravninu okomitu na vektor brzine nastrujavanja. uzrokuje dužu slijepljenost graničnog sloja uz stijenku tijela. Hidrodinamično i aerodinamično oblikovana tijela eliminiraju odn. Alternativa jest u približnom određivanju dvaju bezdimenzijskih parametara (eksperimentalno.0 CD > 2. Na Sl5. odvajanja graničnog sloja od stijenke tijela. 71 . kako bi se izračunale sile otpora FD i dinamičkog uzgona FL: FD = 1 CD ρ v2 A 2 FL = 1 CL ρ v2 A 2 gdje je A neka karakteristična površina tijela.5 Stagnacijska točka Laminaran granični sloj Stagnacijska točka Vrtložna zona Separacija Turbulentan granični sloj Stagnacijska točka v 3 v Separacija Vrtložna zona 10 <RE < 2. reduciraju efekte separacije. numerički) koeficijenta sile otpora CD i koeficijenta dinamičkog uzgona CL . njihova je primjenjivost jako limitirana.5 10 5 CD 0.3 Optjecanje kugle (malen RE. tj. Porastom tlaka u smjeru strujanja. turbulentno) važan je za mjesto pojave separacije. Općenito. dok npr. u usporedbi s laminarnim. Režim strujanja u graničnom sloju (laminarno.5. Mnogo veća izmjena količine gibanja unutar turbulentnog graničnog sloja.3 . v RE < 1.sloju te konačno uzrokuju odvajanje graničnog sloja od stijenke tijela – separaciju Sl5. nizvodno od točke separacije javlja se protustrujanje fluida u vrtložnoj zoni (“wake”) u blizini stijenke. tj. turbulentan i laminaran granični sloj) Koeficijenti sile otpora CD i sile dinamičkog uzgona CL Iako izrazi za silu otpora FD i dinamičkog uzgona FL (dani na početku poglavlja) vrijede za bilo koje tijelo. kasniju točku separacije nizvodno.3 vidljivo je da je pri laminarnom graničnom sloju točka separacije više uzvodno na stijenci kugle nego što je u slučaju turbulentnog graničnog sloja. za većinu opstrujavanih tijela nemoguće je točno izračunati distribuciju smičnih i tlačnih naprezanja na stijenci tijela.5 10 CD 0. nehidrodinamična tijela razvijaju jaku silu otpora (“drag”) zbog niskog tlaka u vrtložnoj zoni (wake).4 5 RE > 2.2 Sl.

Ravna ploča Krug 1.0 Elipsa

D D D D

CD 0.1 Avionsko krilo Ravna ploča D 0.01 D 10
4

0.5 D

0.18 D

10

5

10 R E= vD

6

10

7

Sl.5.4 Koeficijent otpora strujanja C D za više dvodimenzijskih likova Brojevi CD i CL jesu funkcije oblika, kuta nastrujavanja i bezdimenzijskih veličina npr. Reynoldsovog broja, Machovog broja, Froudeovog broja, relativne hrapavosti stijenke tj. CD=f(oblika, kuta nastrujavanja, Re, Ma, FR, e/D). Primjer ovisnosti sile otpora o obliku ilustriran je na (Sl.5.5) gdje se kod dva tijela velike razlike u veličini javlja ista sila otpora FD.

v Promjer = D

v

10 D

FD (a) = FD (b)
(a) (b)

Sl.5.5 Dva tijela različitih dimenzija koja imaju istu silu otpora FD. Koeficijent otpora strujanja za a.) cilindar CD=1.2; b.) aerodinamičan oblik CD=0.12 Kod analize utjecaja oblika na koeficijent otpora CD važna je i veličina Reynoldsovog broja. Što je Reynoldsov broj veći to je efekt hidrodinamičnosti tijela snažniji, odnosno kod velikog Reynoldsovog broja hidrodinamičnost tijela jako reducira silu otpora. Kod umjerenih vrijednosti Reynoldsovog broja kod hidrodinamičnih tijela koeficijent otpora CD se blago smanjuje s povećanjem Reynoldsovog broja. Kod ekstremno nehidrodinamičnih tijela, npr. ravna ploča okomita na smjer nastrujavanja fluida Sl.5.4, točka separacije graničnog sloja je na samom rubu ploče neovisno o režimu strujanja u graničnom sloju, tj. koeficijent otpora pokazuje izrazito malenu ovisnost o Reynoldsovom broju. Hrapavost površine, u općenitom smislu, povećava koeficijent otpora i silu otpora, a što je pogotovo slučaj sa hidrodinamičnim tijelima. Kod nehidrodinamičnih tijela, kao što su npr. kugla i valjak naprotiv, povećanjem površinske hrapavosti moguće je smanjiti koeficijent otpora i silu otpora. Taj efekt se postiže induciranjem prijelaza u turbulentni režim strujanja već kod manjih vrijednosti Reynoldsovog broja, a što se postiže hrapavošću površine. Na dijagramu Sl.5.4, Sl.5.6 to bi uzrokovalo pomak udubine na dijagramu za npr. krug (ili valjak, kuglu), koja se javlja u
72

rasponu 10 5 < Re < 10 6 , ulijevo na područje nižih vrijednosti Reynoldosvog broja. Imajući u vidu prije spomenutu činjenicu da je pri turbulentnom graničnom sloju točka separacije više nizvodno i npr. golf loptica koja ima neravnu površinu i moguće ju je poistovijetiti sa trećim slučajem na slici Sl5.3, imati će zbog formiranog turbulentnog graničnog sloja i kasnije točke separacije, veći domet u letu nego npr. neka glatka kuglica. Smanjenje sile otpora povećanjem hrapavosti površine treba činiti pažljivo i za ciljani raspon Reynoldsovog broja, pošto takav postupak može biti i kontraproduktivan, a što je očigledno i iz dijagrama Sl.5.4, Sl.5.6. Putanje npr. loptice za stolni tenis su kratke te ona nikad ne dostiže brzine u turbulentnoj zoni pa je njena površina glatka jer bi povećanje hrapavosti bilo kontraproduktivno.

Sl.5.6 Utjecaj hrapavosti površine kugle na koeficijent otpora C D Kod konstruiranja tijela kod kojih je važna sila dinamičkog uzgona kao što su avionska krila, lopatice turbostrojeva itd., važno je dobiti što veću silu dinamičkog uzgona FL i istovremeno minimizirati silu otpora FD. Većina optjecanih tijela koja služe za generiranje sile dinamičkog uzgona FL (avionska krila, ventilatori, spojleri na automobilu ...) imaju radno područje pri visokim vrijednostima Reynoldsovog broja. Kod takvog strujanja smično naprezanjeτ (Sl.5.1) malo pridonosi ukupnoj sili dinamičkog uzgona FL , a većina sile dinamičkog uzgona dolazi od distribucije tlaka po površini p (Sl.5.1). Tipična raspodjela tlaka po površini automobila koji se giba dana je na slici (Sl.5.7). Distribucija tlaka je uglavnom konzistentna s jednostavnim Bernoullijevim načelom – područja s visokim brzinama strujanja (iznad krova i prednje haube) imaju nizak tlak dok su područja s nižim brzinama strujanja (rešetke hladnjaka motora i prednje staklo) područja visokog tlaka.

73

Sl.5.7 Raspodjela tlaka na površini automobila koji se giba Od izuzetne je važnosti i kut vektora brzine nastrujavanja, a na (Sl.5.9) prikazana je ovisnost koeficijenata CD i CL o tom kutu. Za avionsko krilo javlja se sila dinamičkog uzgona i pri kutu nastrujavanja od 0O pošto su ona u pravilu asimetrična (Sl.5.8 dolje). Simetrično krilo uz kut nastrujavanja 0O ne stvara silu dinamičkog uzgona (Sl.5.8 gore), nego ona nastaje tek povećanjem kuta nastrujavanja.

Sl.5.8 Simetrično i asimetrično avionsko krilo Povećanjem kuta nastrujavanja obrnuti gradijent tlaka na gornjoj površini krila se povećava i točka separacije se pomiče nizvodno. Maksimalna sila dinamičkog uzgona doseže se pri određenom kutu nastrujavanja koji varira za različita avionska krila u rasponu od ≈12O do ≈20O (Sl.5.9). Daljnje povećanje kuta nastrujavanja uzrokuje nagli pad dinamičkog uzgona i povećanje sile otpora. To stanje se zove zastoj i jasno je vidljivo na dijagramu (Sl.5.9) (promjena kuta nastrujavanja postiže se npr. zakretanjem avionskih krilaca).

74

Kut nastrujavanja α O je kut kojeg čini vektor brzine slobodne struje i tetiva krila. U izrazima za CL i CD vrijednost specifične površine A se za ovaj slučaj računa kao umnožak dužine tetive krila (prema slici) i dužine krila. CD u ovisnosti o kutu nastrujavanja.9 Koeficijenti CL.Sl. 75 .5.

DODATAK 76 .A.

A.Sl.1 Moodyjev dijagram 77 .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->