P. 1
Bognar -Matijevi_ DIDAKTIKA

Bognar -Matijevi_ DIDAKTIKA

|Views: 840|Likes:
Published by jekepeke

More info:

Published by: jekepeke on Mar 06, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/06/2015

pdf

text

original

Ladislav Bognar, Milan Matijević

DIDAKTIKA

1. POGLAVLJE: TEORIJSKI PRISTUPI I TERMINOLOŠKA PITANJA
1.1. TEORIJSKI PRISTUPI1 Didaktika je pedagoška znanost koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa. Danas postoje različiti, a često i oprečni, didaktički koncepti, što je uvjetovano različitim teorijskim polazištima, razvojem znanosti na koje se oslanja didaktika, ali i postojanjem različitih rješenja u praksi, čije je uopćavanje didaktika. Sociocentrički i pedocentrički pristup, znanstveni, umjetnički i radni pristup, adaptibilni i emancipacijski pristup, sustavni i kreativni pristup, samo su neke od mnogobrojnih međusobno suprotstavljenih didaktičkih koncepcija, koje imaju vrlo različite reperkusije na praktično izvođenje odgojno-obrazovnog procesa. Koncepcija za koju se odlučuju autori ovog rada didaktiku shvaća kao teoriju i odgojnog i obrazovnog procesa. Odgoj i obrazovanje se shvaćaju kao dvije strane jedinstvenog procesa. Oni imaju svoje specifičnosti, pa se obrazovanje ne može svesti na odgoj, a ni odgoj na obrazovanje, ali se provode u sklopu jedinstvenog procesa.

1

Ovaj dio sam skratila, tj. prepisala iz sažetka u knjizi jer mislim da za ispit nije bitno ići detaljno u te pristupe.

2

1.2. OSNOVNI POJMOVI DIDAKTIKE Definicija didaktike - didaktika je grana pedagogije koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa - ima svoj opći i posebni dio:  opći dio bavi se antropološko-psihološkim i socijalno-kulturnim uvjetima o-o procesa  poseban dio bavi se užim didaktičkim pitanjima kojima pripadaju cilj i zadaci o-o procesa, sadržaji i aktivnosti, dinamika o-o procesa, socijalni oblici i o-o ekologija i mediji te o-o klima i komunikacija - podjela didaktike na specijalne didaktike ili metodike, i to metodiku odgoja i metodiku obrazovanja  metodika odgoja se odnosi na metodiku egzistencijalnog odgoja, metodiku socijalnog odgoja i metodiku humanističkog odgoja  metodika obrazovanja se odnosi na metodiku znanstvenog obrazovanja, metodiku umjetničkog obrazovanja i metodiku tehnološkog obrazovanja - pedagogija se bavi fenomenom odgoja i obrazovanja na višoj teorijskoj razini i tu problematiku zahvaća mnogo šire i kompleksnije od didaktike - s obzirom na mjesto provedbe odgoja i obrazovanja razlikujemo institucionalnu i izvaninstitucionalnu pedagogiju  institucionalnu pedagogiju čine predškolska, školska i visokoškolska, te specijalna i domska pedagogija  izvaninstitucionalnu čine obiteljska ped. i ped. slobodnog vremena Gdje je u tome mjesto didaktici? - didaktika je dio školske pedagogije koju još čine teorija škole, problematika permanentnog osposobljavanja nastavnika i ostalih radnika škole, problematika suradnje s roditeljima itd. - didaktika proučava odgojno obrazovni proces u njegovim različitim oblicima, što je osnovna djelatnost škole, pa možemo konstatirati da je ona najvažniji dio školske ped. - u didaktičkom konceptu koji zagovaraju autori zauzumaju se za pluralistički pristup, obrazlažući i različite teorijske pristupe i različita rješenja u praksi, uz istovremen kritički odmak, te nuđenje vlastitih rješenja 3

s jedne strane.. Metodika obrazovanja . razvojem umjetničkog stvaralaštva i ovladavanjem umjetničkim jezikom . metodika socijalnog odgoja.metodika umjetničkog područja bavi se primjenom različitih grana umjetnosti u obrazovanju. socijalnih i samoaktualizirajućih potreba). društvene znanosti.. doživljajnih i psihomotornih interesa pojedinca aktivnim usvajanjem i daljim razvijanjem određenih kulturnih i civilizacijskih dostignuća .Metodika odgoja . i interesa učenika za određene radne i tjelesne aktivnosti.obrazovanje – zadovoljavanje spoznajnih.autori odgoj shvaćaju kao međuljudski odnos u kojem ljudska jedinka zadovoljava svoje osnovne ljudske potrebe.važno je shvaćanje pojma odgoja .odgojno-obrazovni proces je sustavno organizirana zajednička aktivnost nastavnika i učenika na ostvarenju zadataka odgoja i obrazovanja 4 . s druge strane Odgojno-obrazovni proces .metodika tehnološkog područja polazi od tehnoloških dostignuća. uz istovremeno prihvaćanje određenih općeljudskih društvenih normi  odgoj tako ima svoj individulni aspekt (zadovoljavanje bioloških. ali i svoj društveni aspekt (ostvaruje se egzistencijalnim. ali i matematika i informatika koje su elementi znanstvenog jezika koji se koristi u svim znanostima . te od kinezioloških spoznaja.metodika znanstvenog područja bavi se svim znanostima iz procesa obrazovanja – prirodne znanosti. društvenim i humanističkim odgojem)  metodika egzistencijalnog odgoja.

iz zemljopisa). učenici i roditelji ..o-o proces postoji zbog učenika. ali danas uz nastavu postoji niz izvannastavnih aktivnosti koje su također odgojno-obrazovni proces .nastavne aktivnosti – prema kriteriju obvezatnosti: redovna (namijenjena svim učenicima).u didaktici se još koristi i izraz nastava. nosioci i ralizatori procesa  to su nastavnici. a poslije toga duže vrijeme neki drugi sadržaj. didaktiku i metodike u kojima je sustavno ljudsko iskustvo u vještini odgajanja i obrazovanja. čija je uloga naglašenija što je učenik mlađi. te roditelj. izborna (okrenuta interesima učenika) i fakultativna nastava – prema dužini trajanja: nastava po epohama (u dužem razdoblju realizira se isključivo jedan sadržaj. tečajna nastava (u nekom kraćem vremenu se realizira neki sadržaj ili aktivnost). 5 . iz povijesti.međutim.izvannastavne aktivnosti mogu se podijeliti na školske i izvanškolske Subjekti odgojno-obrazovnog procesa . jer poznaje pedagogiju. npr. mikronastava (kraće vrijeme se intenzivno radi na svladavanju nekih vještina ili stjecanju znanja) – prema mjestu održavanja: učionička. izvanučionička i nastava na daljinu . npr. bez čijeg aktivnog sudjelovanja u svim etapama i aspektima o-o procesa odgoj i obrazovanje nisu mogući .o-o proces čine ljudi koji su osnovni pokretači. učeniku je potrebna i pomoć starijih  važnu ulogu ima nastavnik kao voditelji organizator o-o procesa.

tjedan i svaki dan. što će postupno prerasti u razredno-predmetno-satni sustav koji.2.svojim učenjem o školi.1. 19. uz određene izmjene. POGLAVLJE: POVIJESNI I SUVREMENI DIDAKTIČKI SUSTAVI 2. RAZREDNO-SATNI SUSTAV I ŠKOLA BEZ RAZREDA Početkom 17. a tjedna satnica nastave od 9 do 12 te od 13 do 16 sati. mjesec. školskoj godini Komensky je sistematizirao dotadašnje spoznaje o školi i nastavi te udario nastavne temelje razredno-predmetno-satnom sustavu . svojim udžbenicima. prema kojem je školska godina trajala 10 mjeseci. prirodi i mogućnostima. a dosta je učinjeno na širenju osnovnih škola po tadašnjim europskim državicama 6 . U državici Gotha izrađen je jedan od prvih nastavnih planova za obveznu školu. Komenskyjev razredno-satni sustav .konstruiranje toga sustava usko je vezano za život i rad velikog češkog pedagoga Jana Amosa Komenskog – osnovne ideje raz-pred-satnog sustava iznio je u Velikoj didaktici  zauzima se za osnovnu školu koja traje 6 godina (6-12). pojavljuje se nešto veći ineres za školovanje mladih. Smatra se da su državice Weimar (1619) i Gotha (1642) prve uvele obvezno školovanje za svu mušku i žensku djecu. st. nastava se u školama počinje izvoditi po grupama. Tomu je pridonio i nagli razvoj manufakturne proizvodnje. i u prvoj pol. jača i spoznaja o korisnosti obrazovanja. te planom rada za godinu. Uz nastavni plan. za svaki sat treba odrediti zadatke kako bi se učenici mogli dovesti do cilja  nastavu treba prilagoditi dj.poznati pedagozi su se bavili pitanjima cilja odgoja i položajem djeteta u nastavi.u toku 18. izbjegavajući pritom svaku prisilu . postoji do danas. a u kojoj se nastava održava na materinjem jeziku te koja treba biti općeobrazovna i obavezna za dječake i djevojčice  zagovara školu s jasno određenim početkom. njegovo učenje je potisnuto i gotovo sasvim zaboravljeno . st.

njegovo pedagoško učenje izraženo u djelu Emil ili o odgoju Dalton-plan i Winnetka-plan . odgajaju priroda. učenicima se pruža mogućnost da biraju jednu od triju razina programa.Dalton-plan kao didaktički koncept razvila je 1920. odgajatelj je dužan stvarati što povoljnije okolnosti za razvoj djeteta. omogućujući im da prožive dečji život.povezuje ih ideja o ekstremnoj individualizaciji procesa učenja u nastavi i briga za neovisno napredovanje svakog djeteta .kao didaktički koncepti pokušali su prilagoditi nastavu sposobnostima i interesima svakog djeteta. ljudi i stvari. već rad po sobama nadziru i pomažu predmetni nastavnici  ako je neki učenik prije kraja mjeseca završio svoje zadatke. nema razrednih učitelja. godine Helen Parkhurst u Daltonu  napušta se frontalna nastava u radu s djecom starijom od 9 godina. program je podijeljen na mjesečne i tjedne radne zadatke. može odmah preuzeti nove – učenik je u pojedinim predmetima na razini različitih razreda(„škola bez razreda“)  glavne prednosti: povećana aktivnost učenika. a svaki učenik radi prema vlastitim mogućnostima i tempu.. sloboda rada i individualizacija učenja te razvijanje odgovornosti svakog učenika za vlastito napredovanje  uočene su i određene slabosti koje su se posebno manifestirale u zanemarivanju odgojne uloge učeničkog kolektiva te individualističkom odgoju koji je rezultat pretjerivanja sa samostalnim učenjem iz knjiga . Rousseau  on je ponovno aktualizirao značenje dječje prirode za odgojno djelovanje. svaki učenik treba napredovati svojim tempom te razvijati vlastite sposobnosti i sklonosti.u to doba djeluje i poznati filozof i pedagog J. učionice pretvorene u radne sobe i laboratorije.Winetka-plan nazvan je po gradiću Winetka u SAD-u u kojem je Carleton Washburne utemeljio originalan koncept rada u školi  polazi od pretpostavke da rad u školi treba prilagoditi razvitku učenika. te da se prevladaju nedostaci raz-pred-satnog sustava . J. učenici dobivaju pismene naloge s detaljnim uputama za samostalan rad. uz minimalan program određen za svaki razrd 7 .

to nije odmor već prilika da se dijete prepusti vlastitoj fantaziji i kreativnosti  napredovnja i aktivnosti djece prate se uz neposredne kontakte roditelja i voditelja djece. može svaki učenik prijeći u svako doba školske godine Jena-plan . zajedništvo se postiže formiranjem grupa djece različite dobi. u školama se nastoje stvoriti pogodnosti koje dijete ima kod kuće. pa tako treba urediti i školu. svaka grupa ima jednog voditelja. te u obliku izvještaja  tako se bez predmetno-satnog i razrednog sustava stvaraju uvjeti za neposredan kontakt djece sa stvarnošću te za spontan i prirodan razvoj i učenje 8 . za razliku od Dalton-plana. ali se i tome pridaje određena pozornost – znanje se stječe učenjem prema vlastitom interesu i mogućnostima. razvija se sposobnost samostalnog učenja i metoda istraživanja  velika pozornost se posvećuje igri – ona je važan aspekt dječjeg života jer omogućuje kreativno potvrđivanje i druženje. u cjelini ili u dijelovima. već su tu brojni stolčići. stolovi i ležajevi koje djeca raspoređuju prema vlastitoj želji i potrebama  stjecanje znanja nije primaran pedagoški cilj. koncept školske organizacije poznat kao Jena-plan  uzor za uređenje školske zajednice je obitelj.Peter Petersen (u njemačkom gradu Jeni) je uočio nedostatke razredno-satnog i predmetnog sustava i kreirao je ped. učenici u ovom sustavu rade i kolektivno (3 sata dnevno radi se individualno. izleta i svih drugih djelatnosti škole  i školske prostorije su uređene po uzoru na obiteljski dom – nema klupa poredanih za sjedenje u potiljak. u obitelji se dijete udobno osjeća i prirodno razvija. nastoje se zaposliti i roditelji kao pomagači u organizaciji svečanosti. a 2 sata kolektivno)  na program sljedećeg razreda.

povjerenje i poštovanje ličnosti te koedukacija  „škola“ koja to jest i nije – objektivizirana kritika svih drugih škola utemeljenih na bubanju iz brojnih knjiga i na tisućama nastavnih sati kojih se učenici ne mogu sjetiti ili ih se nerado sjećaju Škola bez razreda . igra. prihvaćanje.i Winetka-plan. poslijepodne je slobodno. te Pueblo-plan iz 1894. Neil (1921.vođen idejom da stvori školu koja odgovara djetetu. a svaki uvodi dva predmeta  nastava se održava od 9 do 13 sati.bitno obilježje osnovnih škola u SAD-u je težnja za individualizacijom učenja u školi . samoupravljanje. raspored sati postoji. ali njega se moraju pridržavati samo nastavnici  s djecom od 7 do 9 godina radi jedan učitelj. ali učenici jedne grupe proučavaju različite stupnjeve o-o programa 9 .A. za stariju djecu nastavu organizira nekoliko učitelja. dakle. koji se smatra prvim sustavom individualizacije školske nastave  grupe učenika vodi jedan učitelj.) .preteče škole bez razreda su Dalton. a večernji sati ispunjeni zanimljivim aktivnostima  učenje je podređeno igri i slobodnom radu  ambicioznija djeca se opredjeljuju za pripremanje prijemnog ispita za koledž  Summerhillsku školu. S. ako mu se omogući da bude samostalno. karakteriziraju sloboda. ljubav.zagovornici tog pedagoškog koncepta nude model „škole bez razreda“ .„Summerhillski“ model . a ne dijete koje odgovara školi  djeci se nastoji pružiti sloboda da budu ono što jesu i da osjete da su prihvaćena  Neil smatra da je dijete po prirodi mudro i realno. ono će se razviti najviše što može  pohađanje nastave nije obavezno.

2. asocijacija (novonaučeni sadržaji udružuju se sa starima) 3. označena kao „intelektualistička“. F. metoda (uvježbavanje i praktična primjena) 10 . sustav (povezivanje pojedinih spoznaja u cjelinu) 4. jasnoća (upoznavanje pojedinačnoga zornošću) 2. a ne kao nešto što strogo određuje učenikovo napredovanje  učenik proučava dijelove programa koje omogućuju njegova predznanja. Ziller Herbartizam i nastavni sat . učenici mogu početi s drugim dijelom programa  razredi postoje samo kao orijentacija.2. te za način izbora i rasporeda sadržaja učenja . istraživanju i analiziranju  učitelj osigurava planove i programe pojedinim učenicima.. a ne kronološka dob  učionice i kabineti prilagođeni su samostalnom radu. PREDMETNO-SATNI SUSTAV I SKUPNA NASTAVA .predmetno-satni sustav je doživio niz promjena vezanih za unutarnju strukturu.Herbartova didaktika. odnosno opći razvoj. osigurava potrebna nastavna sredstva. Herbart i njegov sljedbenik T. potiče učenike. stvara uvjete za rad..najsnažniji pečat na unutarnju strukturu nastavnog sata ostavili su svakako J. ako su savladali 80-85% određene cjeline. kada dođu u školu. formalnim stupnjevima  nastavni proces artikulirao na 4 stupnja: 1. potisnula je s pedagoške scene ideje Rousseaua i Pestalozzija  središnje mjesto zauzima teorija nastave koja počiva na tzv.

personalna konc. Šimleša navodi 13 različitih rješenja: 1. stvarna koncentracija – uspostavljanje stvarnih veza između različitih predmeta 2. a svaka metodska jedinica obrađuje se u 5 formalnih stupnjeva: 1. – želi pobuditi sve interese i pokrenuti svu psihičku aktivnost učenika. P.. sustav (omogućava daljnje objašnjenje pojmova) 5.sistematizirajući pokušaje za koncentraciju nastave. metoda (primjena novog u rješavanju konkretnih zadataka) Didaktički koncepti koncentracije nastave  nastojanja za koncentracijom sadržaja učenja u neke logične cjeline . psihološka konc. – sustav rada razrednih učitelja koji imaju uvid u sadržaje svih predmeta i koji mogu svakodnevno koordinirati i korelirati sadržaje tih predmeta 3. – koncentracija sadržaja u nastavnim programima i udžbenicima 8. sjedinjavanju stečenih spoznaja u svijesti subjekata (učenika) 7.naziv „koncentracija nastave“ potječe od Zillera koji je njime želio označiti sva nastojanja za prevladavanjem postojeće ekscentričnosti u nastavi . – koncentracija kod koje određeni predmet toliko dominira nad svim ostalim predmetima da mu se svi ostali podčinjavaju 11 . subjektivna konc. etička konc. idejna konc. kako bi međusobno povezivanje sadržaja dovelo do jedinstva svijesti učenika 5. hegemonijska ili tiranska konc. – vodi jedinstvu učenikove svijesti. analiza (priprema za učenje) 2.. – nastojanje da se svi predmeti usmjere prema jedinstvu moralno-etičkog htijenja i djelovanja 6.Ziller – raščlanjuje nastavu na najmanje metodičke jedinice koje ispunjavaju nastavni sat. uz isticanje zajedničkog) 4. objektivna konc. Sadržaji i sve aktivnosti i koreliraju s njome 4. asocijacija (novo se uspoređuje sa starim.nastojanje oko neke glavne ideje vodilje koncentriraju svi nast. sinteza (povezivanje novog i starog) 3.

sukcesivna konc. svakako su pridonijeli pojavi skupne nastave  zagovara se napuštanje znanstvenog raspoređivanja sadržaja u predmete  prednost se daje takvom rasporedu nastavnih sadržaja da se poštuje psiha djeteta . zahtijeva da tradicionalna forma odgoja zamijeni prirodni odgoj koji dijete prepušta njegovom slobodnom razvoju – njena knjiga Stoljeće djeteta naznačila ped. orijentaciju na dijete . metodička konc. te tako jedan predmet za drugim zauzima centralni položaj u nastavi 10. kao i o oblicima rada i o metodskim postupcima 13. Key. kao teorijski koncepti i shvaćanja u prihologiji i pedagogiji. – ide za tim da se odbace svi dijeovi programa raznih predmeta koji se ničim ne mogu povezati 12. konfuzna korelacija.E.prikazani didaktički koncepti koncentracije nastave preteče su skupne nastave . – označava takvu koncentraciju u nastavi kod koje se u vodstvu naizmjenično mijenjaju različiti predmeti. jedna od pobornica pedocentrizma. subjektivnoj i objektivnoj te enciklopedijskoj i metodičkoj koncentraciji Didaktički koncepti skupne nastave . – traži spajanje sadržaja unutar jednog predmeta. enciklopedijska konc. – neuspjeli pokušaji da se pri obradi neke nastavne sekvence iz jednog predmeta uz to povežu svi ostali predmeti .u nastojanju da se postigne stvarna koncentracija. – koncentracija koju predmetni nastavnici istog razreda provode tako da se na sjednici razrednog vijeća stalno i često dogovaraju o načinu povezivanja sadržaja različitih predmeta. kirurška ili subtrahirajuća konc.utjecaj:  Haeckelov biogenetski zakon – predmetni sustav nastave ne odgovara prirodi djeteta  Berthold Otto – jedan od prvih zagovornika i utemeljitelja skupne nastave (Gesamtunterricht) – slobodan skupni rad učenika s nastavnicima i roditeljima 12 .psihologizam i pedocentrizam. ali i spajanje srodnih dijelova različitih predmeta 11. danas pribjegavamo personalnoj i idejnoj koncentraciji.9.

otprilike istodobno na dva kraja svijeta A.. Bell u Indiji i J. tj.. do 12.nisu radili zajedno.) Bell-Lancasterov sustav . međusobno poučavanje učenika u sklopu školske nastave (učitelj poučava najbolje. monitorni sustav. godine života – do tada je dijete više zainteresirano za predmete nego za osobe oko sebe  smatrao da je to štetno zanemariti pri modeliranju nastavnog procesa. Cousineta . odnosno ukupnog školskog života  cjelokupan školski rad djece od 9 i više godina orijentiran je na slobodni grupni rad (najpogodnije su grupe od 25-30 učenika)  2 osnovna principa: slobodno grupiranje djece u grupe i slobodan izbor sadržaja grupnog rada  učitelj priprema materijal i omogućava uvjete rada  ne postoji obvezan nastavni plan i program 13 .u proteklim stoljećima su se iskušavali različiti sustavi s obzirom na broj učenika koji su istovremeno poučavani (npr. ali se sustav spominje kao Bell-Lancasterov Slobodni rad po grupama R.3. a onda oni poučavaju slabije učenike)  Lancaster – sustav uzajamnog pomaganja učenicima u školama za siromašnu djecu. GRUPNO I INDIVIDUALNO POUČAVANJE . Komensky je smatrao da jedan učitelj treba poučavati istodobno 100 i više učenika.2. ubrzo prihvatilo stotinjak škola u Engleskoj . Lancaster u Engleskoj ponudili učiteljima novi didaktički sustav koji je ubrzo prihvaćen  Bell – tzv.i Roger Cousinet tražio je u grupnom radu djece način prevladavanja nedostataka razredno-predmetno-satnog sustava  polazi od psiholoških spoznaja o promjenama u razvoju djece od 9. FRONTALNO.

već i stvaranje mogućnosti i buđenje želje da se nastavi obogaćivanje vlastite kulture .prve ideje od J. radna škola) Pokret za umjetnički odgoj . procvat doživio u Njemačkoj uz angažiranje A. Avenariusa .„stara škola“ (herbartovska)  naglašena orijentacija prema intelektualnom razvoju (intelektualizam) te naglašeno isticanje materijalnih zadataka nastave (didaktički materijalizam)  dominiraju represivne metode i zanemaruje prirodan razvoj djeteta . Ruskina iz Engleske.4. Lichtwarrka i F. „nova škola“.individualizacija se obično odvija nakon frontalne (kolektivne) nastave 2.Individualizirana nastava R.kao kritika javlja se sredinom 19. obilježena raznovrsnim aktivnostima učenika (aktivna. st.svaki nastavnik prema vlastitoj zamisli organizira rad s nastavnim listićima . švicarski pedagog  model nastave koji karakterizira naglašena briga za napredovanjem svakog pojedinog učenika  individualizirana nastava uz pomoć nastavnih listića  oslanja se na 2 bitne ideje: individualnu slobodu i rad prema dobi učenika  omogućiti svakom učeniku da radi onako kako njemu odgovara – to je sredstvo za osiguranje djetetovog normalnog života  konačni cilj nije samo stjecanje znanja.Robert Dottrens.ostavili određene pečate na unutarnju organizaciju i koncepciju škole 14 . Dottrensa . UMJETNIČKI I RADNI ODGOJ U ŠKOLI . pokret za umjetnički odgoj.

a ne učenik (pojedinac) . projekti uvježbavanja vještina  učenici prema interesima rade na određenom projektu u grupi  taj rad ima ove osnovne faze:1. zajedničko postavljanje problema 2. Kerschensteiner  manualni rad – temelj svakog valjanog obrazovanja . Kilpatrick – izložio koncept nastavnog rada po projektima  4 vrste projekata: projekti oblikovanja. a došlo se i do objašnjenja potreba i mogućnosti dječjeg umjetničkog stvaralaštva Pokret radne škole  također kao rezultat traži organizacijsko rješenje za prevladavanje slabosti „stare škole“ .) 2. projekti rješavanja problema.G.kasnije  radna škola poprimila različita organizacijska rješenja (koncept jedinstvenog rada škole u bivšem Sovjetskom savezu. H. SAD  osnovne dječje interese i potrebe ne može zadovoljiti škola u kojoj su u prvom planu nastavni predmeti i rad grupe. već se treba orijentirati na samostalan rad učenika čime god se oni bavili . Gaudig  zagovarao koncept „radne škole slobodne duhovne djelatnosti“ –škola koja se ne oslanja samo na fizički rad. Deweyjev pedagoški instrumentalizam i pragmatizam u Americi.dalje razvio W.John Dewey. sustav rada M.. umjetnički odgoj dobio tretman posebnog područja u stvaralaštvu. iznošenje pretpostavki za rješavanje problema 3. prjekti estetskog doživljavanja. Montessori..H. izrada plana za rješavanje problema 15 .5 NEKI CJELOVITI PROJEKTI I SUSTAVI „NOVE ŠKOLE“ Projekt-metoda .

da nastavnici imaju puni nadzor nad odgojnim metodama.pridonosi razvoju individualnih sposobnosti svakog učenika te njegovoj socijalizaciji Montessori-sustav . da bi se ono moglo razviti u neovisnog. hranjenje životinja ili slikanje slike)  za djecu važno opažanje stvari preko osjetila Waldorfska škola Prva waldorfska škola otvorena je 1919. u Stuttgartu. izvođenje zaključka 6. 16 . primjena zaključka u praktičnom životu . te da su u najmanjoj mogućoj mjeri ovisni o utjecaju države i raznih tvrtki. Ova škola je za početak uzimala djecu radnika a kasnije i svu ostalu djecu. umnom i duševnom odrastanju. Ime ove metode i potječe iz naziva tvornice Waldorf . Steiner je prilikom utemeljivanja škole ustrajao na tome da ona mora biti otvorena za svu djecu.4. Montessori temelji se na znanstv. od rođenja nadalje. u tjelesnom. izvođenje rada prema definiranom planu 5.pedagogija M. slobodnog i samostalnog čovjeka  slobodni rad temelj je Montessori pedagogije  nema značajnog početka nastave nego djeca ulaze u razred kad je predviđen početak nastave i počinju s radom prema vlastitom izboru (to može biti čitanje knjige. najviše u Europi. promatranju spontanog učenja djece. Nakon toga otvorene su mnoge škole diljem svijeta. poticanju vlastitog djelovanja djeteta i njegove samostalnosti i na poštivanju djetetove osobnosti i individualnosti  temeljno načelo je pomoći dijetetu u svim razdobljima. rješavanje matematičkih zadataka ali i zalijevanje cvijeća. a ovaj skraćeni izraz često se kolokvijalno koristi za naziv ovog obrazovanja.

Odgoj i nastava se ne razlažu na teoriju i praksu. čime se pokušava uspostaviti cjelovit razvoj osobe kao duševno duhovnog bića. Nastoji se postići uživljavanje djece u vjerske predodžbe. Rudolf Steiner je zahtjevao i posebno oblikovanje prostora u kojem borave djeca i učenici. čije se metode primjenjuju u državnim vrtićima i školama. Ostale četiri godine pohađa se predmetna nastava. Ovo školstvo objedinjuje osnovnu i srednju školu zajedno. Zidovi waldorfskog vrtića primjerice obojani su bojom breskvinog cvijeta. neovisno o njihovim osobnim vjeroispovjestima. na kraju svake školske godine. Učenici waldorfskih 17 . već se nastava odvija po takozvanim „epohama“: jedan predmet ili tema se obrađuju dvaput godišnje. koje je ukupno podijeljeno u 12 razreda. emocije. koji je priprema za državnu maturu van waldorfske škole. U waldorfskoj privatnoj školi jedan učitelj prati djecu svih osam godina školovanja. u trajanju od tri do četiri tjedna. zbog čega nema odvojenog učenja zasebnih predmeta. Izvođenjem specifičnih slikarskih i kiparskih vježbi razvija se kreativnost. već waldorfski učitelj djecu ocjenjuje pismeno.. Stečeno znanje se ne provjerava pismenim i usmenim ispitivanjem i ne vrednuje se brojčanim ocjenjivanjem. Prostorije viših razreda također imaju svoje boje. Svi uporabni predmeti moraju biti od prirodnog drveta.Ova pedagogija zauzima posve drugačije stajalište od klasične pedagogije. pokretne plohe. Traži se i uređenje arhitekture kroz zaobljene linije i nepravilne. Glavni cilj ove pedagoške metode je težnja za usklađivanjem djetetovog „duhovnog i zemaljskog dijela“. i htijenje nastoje oplemeniti i razviti kao cjelovito biće. Njemu se pristupa kao pojedincu čiji se razum. kroz mnogo veću slobodu u odgoju. Nastava vjeronauka se organizira u skladu sa religijskom pripadnošću pojedinih učenika. Religija prožima svakodnevan waldorfski odgoj. Učenici koji žele maturirati pohađaju poseban trinaesti razred. kreativno oblikovanog. U ovoj školi nema ni ponavljanja razreda. Posebna pozornost posvećuje se godišnjim dobima i obilježavanju kršćanskih blagdana.

ali zaostala zbog različitih razloga . Udruge građana su i zaslužne za osnivanje waldorfskih škola.ustanova stječu znanje kroz praktičnu primjenu teorijskog sadržaja.učenike podijelio na paralelna odjeljenja. formirana prema sposobnostima i predznanju. A.djeca s normalnim sposobnostima i predznanjem . Roditelji imaju aktivnu ulogu u waldorfskom odgoju.danas se više argumenata navodi u prilog integracije djece različitih sposobnosti i predznanja u zajednička. ne potječe se dodir sa elektronskim medijima posebice sa televizijom.prvi pokušaji da se u razredno-satnom sustavu poštuju individualne razlike među učenicima . Djeca se najprije uče shvatiti način djelovanja stvari kojima se koriste. kako bi se izbjegao moguć negativni ili nepoznati utjecaj tehnologije na čovjeka. usklađujući svoje dnevne zadatke sa ritmičnim mjenama u prirodi i u ljudskom tijelu. uz traženje raznovrsnih organizacijskih rješenja za uzimanje u obzir različitih edukacijskih potreba djece 18 . Manheimski sustav . Sickinger . Iako učenici ne uče antropozofiju kao predmet.1900. Odgajaju se živjeti u skladu sa ritmom prirode. heterogena odjeljenja. J. odnosno darovitosti  želio omogućiti nastavniku da osigura optimalno napredovanje svakog djeteta  4 odjeljenja jednog razreda . Iako učenici imaju računarstvo kao redovan predmet. Upoznaju princip rada računala.djeca smanjenih intelektualnih sposobnosti . Učenici izvode i euritmijske vježbe. njeno proučavanje se savjetuje onima koji rade s djecom u školi.djeca s normalnim sposobnostima. i svemira.darovita djeca .

. cijeli sustav rada karakterizira naglašena samostalnost učenika. te školska samouprava  bitno izmijenjene metode rada Kompleksna nastava i laboratorijsko-brigadni sustav .Célestin Freinet  tragao za načelima rada u kojima će učenici biti aktivniji od učitelja  organizacijska rješenja: polazi se od učeničke slobode i prava na izražavanje vlastitog mišljenja službeni udžbenici se ne koriste učenici stječu znanja iz primarnih izvora ili istražujući u prirodi . a zagovaranje koncepta „kompleksne nastave“  polazi od zaokružene prirodne cjeline i kolektivnog rada djece  u prvom planu 3 kompleksa: priroda kao izvor sirovina..Pavel Petrovič Blonski i Nadežda Konstantinova . povezivanje školske i životne sredine.Freinetov pokret . društveni odnosi na temelju kolektivnog rada  djeca umjesto predmeta trebaju proučavati život  za razredna odjeljenja trebalo je naći odgovarajuću zamjenu – stvoren je „laboratorijsko-brigadni sustav“ u kojem dominira kolektivni rad jdece i okupljanje u brigade ili grupe 19 . učeničko literarno stvaralaštvo.Blonski „Radna škola“ – izložen koncept škole čiji je temelj odbacivanje razrednopredmetno-satnog sustava. rad čovjeka u prirodi.

3. 3.2. POGLAVLJE: METODOLOŠKA PITANJA DIDAKTIKE 3. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA Sustavno promatranje . 3. ali u takvim slučajevima se može od promatranih doživjeti kao parazit pa ponašanje promatranih nije prirodno.prednost joj je jednostavnost. zato se često promatra preko kamere ili na neki drugi način a da promatrani nisu svjesni. a 20 . a mana slaba objektivnost i valjanost registriranih podataka. On može biti prisutan u prostoriji gdje se odvija neka nastavna situacija. ZAKON. Ova metoda podrazumijeva iscrpno opisivanje svih važnih pojedinosti.HIPOTEZA I TEORIJA U DIDAKTICI Dosta nevažno poglavlje. reguliranje toga procesa na temelju prikupljenih spoznaja te predviđanje budućih razvoja. dok deskriptivna omogućuje istraživanje uzročno-posljedične povezanosti tražeći time odgovore na pitanje zašto? Zvonarević razlikuje metode za prikupljanje i analizu podataka. Kod deskriptivne je bitno odrediti što. nikad iz njega ništa nije bilo na ispitu 3.4.1. Mužić razlikuje deskriptivnu i kauzalnu metodu. UVOD I POJMOVNA ODREĐENJA Metodologija didaktike omogućuje na temelju određenih istraživanja znanstveno obješnjavanje pojava i procesa u didaktičkom kontekstu.3. Postoji i sudjelujuće promatranje gdje promatrač aktino sudjeluje u radu grupe koju promatra. ZNANSTVENE METODE I METODOLOŠKI PRISTUPI V. kada i kako će se opisivati. Bitan je odnos promatrača prema promatranim subjektima.

imamo i samopromatranje gdje se od subjekta traži da o nekim svojim doživljajima izvjesti na temelju pamćenja. Podaci dobiveni ovom metodom unose se u dnevnik promatranja ili dosje. Studij slučaja metoda pogodna za proučavanje djece sa specifičnostima u razvoju. Intervjuiranje . koristi se kao dopuna za druge metode. Mjerne karakteristike su valjanost.unaprijed određena pitanja. osjetljivost i baždarenost. Anketiranje pismeni upitnik. Za registriranje sadržaja koriste se stenogramiranje. zadatke reprodukcije i zadatke rješavanja problema. tajno snimanje ili snimanje uz suglasnost. Priroda pitanja. ličnosti i znanja. Moraju pokrivati važnije dijelove programa. bilješke tijekom ili odmah poslije razgovora. Posebnu pozornost treba obratiti na zadatke objektivnog tipa. Testiranje anketom se traži mišljenje o nečemu a testiranjem se ocjenjuje uspjeh u rješavanju postavljenih zadataka. 21 . a može se provoditi grupno i individualno. objektivnost. pitanja otvorenog (ispitanik sam daje odgovor) ili zatvorenog tipa (ponuđeni odgovori). Oni se konstruiraju za neku tematsku cjelinu ili cijelo predmetno područje. trajanje intervjua ovise o karakteristikama ispitanika. Najčešće se koriste testovi sposobnosti. Anketiranje je većinom anonimno. pouzdanost. za proučavanje nekih alternativnih ili eksperimentalnih škola i drugih didaktičkih i pedagoških problema. ZOT dijelimo na zadatke prepoznavanja.

a ona služe za stvaranje i provjeravanje novih proizvoda . A njeni glavni rezultati su deskripcija.5.. odnosno treba utvrditi uzroke i posljedice u o-o procesu. uvođenje i poboljšanje novih postupaka. odnosno istih svojstava različitih pojava. METODE ANALIZE PODATAKA Kvalitativna metoda njome se utvrđuje što i kako. 3..Analiza sadržaja – analizirati se mogu učenikove pismene zadaće. dnevnici.6. te akcijska istraživanja u kojima su istraživači ujedno i realizatori neke pedagoške akcije. Kvantitativna metoda odgovara na pitanje koliko nečega ima ili koliko je nešto prisutno u nastavnom procesu. klasifikacija i definicija tih objekata analize.. Kazualna analiza da bi se pojave mogle kontrolirati i predviđati njih najprije treba razumjeti. Glavni postupci kojima se služimo u ovoj vrsti analize su komparacija i diferencijacija različitih svojstava istih predmeta. odnosno što se događalo i kako te što karakterizira događaj koji je predmet istraživanja. Postoje i razvojna istraživanja. VRSTE ISTRAŽIVANJA Dijelimo ih na fundamentalna ( kojima se istražuju nove zakonitosti u pedagoškim pojavama) i operativna ( njima se pomoću već otkrivenih zakonitosti usavršavaju neki postupci djelovanja. a da bismo to mogli treba ispitivati kauzalne veze među pedagoškim pojavama. Prema kriteriju vremena imamo 22 . udžbenici. radne bilježnice. 3.

povijesna i futurološka, transverzalna ( odnose se na neku pojavu u danom trenutku) i longitudinalna(proučavanje neke pojave u nekom razdoblju). Govori se i o teorijskim i empirijskim istraživanjima. Čeato se svi ovi kriteriji istraživanja ukrštaju.

4.

POGLAVLJE:

ANTROPOLOŠKO-

PSIHOLOŠKE

PRETPOSTAVKE ODGOJA I OBRAZOVANJA
23

4.1. ŠTO JE ČOVJEK U prvoj grupi su teorije da je čovjek zlo i grešno biće. Rađa se u grijehu i sve manifestacija njegova života su zao čin. Takvo shvaćanje našlo je svoj izraz u autoritarnim društvima, ali i u autoritarnom shvaćanju odgojno-obrazovnog procesa. Sve što dijete želi i hoće je loše, a što neće i ne voli je dobro, npr. mehaničko učenje. U drugoj grupi su teorije koje proučavaju ponašanje koje je uvijek reakcija na određene stimulanse. Kažu da se čovjekovo ponašanje oblikuje učenjem, ne rađa se ni dobar ni loš, a i jedno i drugo može postati procesom učenja. Treća grupa su humanističke teorije. Čovjek svoju prirodu nora preraditi, radom oblikovati prema svojim potrebama. Čovjek nastoji vlastitom aktivnošću i uz pomoć drugih u što većoj mjeri ostvariti svoje potencijale. OSTATAK NIJE TOLIKO BITAN ZA DIDAKTIKU PA TO NISAM NI PISALA. DALJE SE PRIČA O PIAGETU I PSIHOLOGIJI. MISLIM DA JE DOVOLJAN SAŽETAK IZ KNJIGE

5. POGLAVLJE: SOCIJALNO- KULTURNE PRETPOSTAVKE ODGOJA I OBRAZOVANJA

24

5.1. O DRUŠTVU Čovjek je društveno biće koje svoju ljudsku egzistenciju ostvaruje samo u zajednici s drugima Suvremena društva uspjela su stvoriti uvjete za relativno normalnu egzistenciju većine svojih članova. Za čovjeka su, osim elementarnih potreba, osobito važne specifične ljudske potrebe (za udruživanjem, osjećanjem identiteta, okvirom vjerovanja…) Kada je riječ o društvu, treba imati kritički stav i uvijek nanovo preispitivati koliko je u skladu s ljudskim potrebama. Naime, upravo su na različitom shvaćanju odnosa individue i društva izrasle dvije oprečne koncepcije društva – totalitarizam i demokratizam (Sparta i Atena) Totalitarna društva – osnovni tipovi: 1. različite vojne diktature – vojska = podsustav s velikim utjecajem na postojeće društvo. Unutar vojnog sustava kruti hijerarhijski odnosi (bezuvjetno pokoravanje) = sustav neslobode 2. teokratska društva (stari Egipat i današnji Iran) Sv.Rimsko Carstvo – crkvena učenja smatrana neprijepornom istinom (kočenje razvoja znanosti) 3. fašizam – najradikalniji oblik totalitarizma (Italija, Njemačka, Španjolska…) - korištenje privredne krize za nasilan dolazak na vlast - pojedinac se poistovjećuje s državom i njezinim ciljevima (slijepo pokoravanje autoritetima, bez kritičkog preispitivanja, gušenje pojedinca) 4. realni socijalizam – suvremeno totalitarno društvo (SSSR, Kina…) u biti tog sustava nije čovjek kao osnovna vrijednost

Demokratska društva Jedan od temelja: Rimska Republika (rimsko pravo, demokratske tradicije…) Procvat: Humanizam i renesansa (Campanella, More, Roterdamski / Montaigne, Rabelais, Komensky)

25

principi samoupravljanja. stoga i u odg. DRUŠTVENE GRUPE = zajednice koje imaju nekoliko desetaka članova. i obraz. odgojno-obrazovne grupe. ciljevima i interesima Obitelj Grupe za igru važan činitelj u postupnom slabljenju povezanosti djece i roditelja i uključivanju u širu društvenu zajednicu nastaju spontano. proces ( heterogene ili homogene grupe po spolu. dogovaranja. ravnopravnost odnosa… * nema apsolutno demokratskih ni totalitarnih društava. Potencijala . nalazimo i jedne i druge elemente 5. Program shvaćen samo kao opća orijentacija sa funkcijom razvoja učen. interesi… grupa ima strukturu.) Kolektiv = grupa s većim stupnjem svijesti o zajedničkoj pripadnosti. grupe za igru. uvjetuju ih blizina stanovanja. spol. Za odgoj i obrazovanje posebno značenje imaju primarne grupe: obitelj.2. odgojna i ekonomska funkcija . a pojedinac u njoj ulogu i status (status = položaj pojedinca u grupi / uloga = način ponašanja i aktivnosti koji se od pojedinca u grupi očekuje) Odgojno-obrazovne grupe 26 jedna od elementarnih društvenih grupa reproduktivna. U školskim su uvjetima problem veličine grupa i njihova optimalnost za odgojno-obraz. uvažavanja ljudske ličnosti.Francuska deklaracija o pravima čovjeka – oslonac građanske demokracije do danas Odgojno-obrazovni proces u demokratskim društvima: obuhvaća čovjeka i njegove potrebe i interese. dobi….

vrijednosti…) Odnosi unutra grupe su promjenjivi. arhaični odnosi. = vrijednosti su konkretizirane moralnim normama * Pojedinac se prema društvu odnosi svojim potrebama. KULTURA I CIVILIZACIJA Kultura = pojam koji se odnosi na nadogradnju / civilizacija = obuhvaća i materijalnu kulturu KiC – predstavljaju ono što karakterizira određeno društvo. po njima se društva razlikuju važan činitelj odgoja i obrazovanja (sustav vrijednosti. društvo je humanije Znanost = sustavno ljudsko iskustvo nastalo tijekom povijesti (podjela: prirodne i društvene) 27 . Problem predstavljaju odbačeni i izolirani pojedinci • • grupe odraslih (kolektiv radnika – što je veći.Osnovna takva grupa: odjeljenje (optimalna veličina: 15-30 djece) može se voditi autoritarno (razvoj odnosa diktature i poremećaja u učenju). umjetnost…) Sustav vrijednosti = skup općih zahtjeva kojima se društvo odnosi prema pojedincu. demokr.3. nepovoljno obraz. sigurnost pojedinca. učestaliji su konflikti) grupe roditelja – obično nisu kolektivi i ne treba tomu težiti odnos (indiferentnost.ozračje). znanost. moral. neutralno za odgoj).atmosfere i povoljnijih uvjeta 5. osjećaj vl. Demokratskim vođenjem odjeljenje prerasta u kolektiv (intenzivniji članova. demokratsko (razvoj psihičke stabilnosti. Što je razlika između vrijednosnog sustava društva i ljudskih potreba manja.

uvijek je uokvirena u društveno uvjetovanu izražajnu formu koja mora biti razumljiva (umjetnički jezik – književni. filmski. sklad pokreta jedna od osnovnih čovjekovim djelatnosti.4. ali može dati doprinos prevladavanju otuđenosti može dovesti u pitanje kompeticijski karakter sporta i njegovo oponašanje kapitalističke konkurencije. ali može razviti kritički odnos prema tome može reafirmirati sport kao zdrav način života. Ima društveni karakter tijekom povijesti postao prisilna i otuđena djelatnost škola ne može sama riješiti taj problem jer je to širi društveni problem. gledanje sporta na TV –u. RAZVOJ DJEČJE DRUŠTVENOSTI Dva oprečna shvaćanja: a) dijete se rađa kao egocentrično biće koje se postupno socijalizira b) čovjek se rađa kao društveno biće koje se mora individualizirati 28 . plesni…) Rad Sport i on je postao otuđena djelatnost ( još od borbi gladijatora u Rimu) čovjekova sportska aktivnost svodi se danas urlanje na stadionima.• u odgojno-obraz. druženje. čitanje sportskog tiska… škola taj problem ne može riješiti. scenski. ali i oblik komunikacije među ljudima . glazbeni. suparništva…i razvijati ispravnu koncepciju sporta 5. kako mladi ne bi razvijali iluziju da se sve zna i da su svi problemi riješeni Umjetnost = društveni fenomen koji omogućuje iskaz individualnog doživljaja stvarnosti. procesu važno je imati na umu da znanosti ne barataju apsolutnim istinama. suradnju.

prilagođavanje drugoj djeci. POGLAVLJE: CILJ I ZADACI ODGOJA I OBRAZOVANJA Društveni i individualni aspekt cilja i zadataka 29 . a istovremeno otkriva i razlikuje druge osobe = rijetki kontakti s drugom djecom. Zato se odgoj mora prilagoditi karakteristikama tog razvojnog perioda djece određene dobi. pripremanje aktivnosti. asocijalni stadij (3-4 godine) = potpuna odsutnost razlikovanja pojedinih komponenti društva = dijete zaokupljeno vlastitim tijelom i otkrivanjem njegovih mogućnosti 2. i razlike među djecom su velike pa ih treba uzeti u obzir. postupno zbližavanje 3. dogovaranje. egocentrični / predsocijalni stadij (4 – 7 godine) = dijete izgrađuje svijest o sebi. 6. No. stadij svjesne organizacije socijalnih odnosa (13-14 godine) = zajedničko razmišljanje. površna suradnja. poistovjećivanje sa sebi sličnima… 4. pozitivan stav. • • razvoj dječje društvenosti je kontinuiran proces koji istovremeno ima karakter socijalizacije i indivdualizacije za odgoj i obrazovanje važno je da sva djeca prolaz kroz određene razvojne periode. kako je tempo individualan.. stadij istraživanja faktora socijalizacije ( 7/8 – 13/14 godine) = potpuna socijalnost: želja za druženjem s vršnjacima.Stadiji procesa socijalizacije: 1.

orijentacija na socijalnu efikasnost = obrazovanje koje priprema za život (društvo određuje svrhu odgoja i obrazovanja) = čovjek se ne shvaća isključivo kao intelektualno biće.Paustović zagovara i deduktivni i induktivni pristup 30 . a smisao odgoja je da mu u tome pomogne 4. već kakvim bi mogao biti = cilj i zadaci nisu odraz potrebnoga već anticipacija mogućega Induktivni i deduktivni pristup razlike u shvaćanju treba li do cilja i zadataka doći deduktivno ili induktivno progresivisti tvrde kako je važno utvrditi koje vrste interesa djeca imaju. biologija. orijentacija na promjene u društvu i u ličnosti pojedinca = čovjek se ne shvaća onakvim kakav jest. povijest.M. orijentacija na proučavanje djeteta = cilj i zadaci odgojno-obrazovnog procesa zavise od interesa i potreba djece. zdravu i dobro funkcionirajuću odraslu osobu. psihologija…) = čovjek je shvaćen kao biće intelekta. pa ih drugi aspekti ljudske prirode ne zanimaju 2. ne mogu se određivati neovisno o njima = na dijete se gleda kao na biće koje ima tendenciju rasta u sretnu. filozofija. znanstveno-akademska orijentacija = cilj: uvođenje djece u pojedine akademske discipline (matematika. koje probleme.Shiro: četiri različita pristupa: * društveni aspekt * 1. ciljeve… esencijalisti ističu količinu znanja koja je sakupljana tisućama godina sociolozi shvaćaju školu kao posrednika koji mlade ljude osposobljava ta rješavanje problema sadašnjeg života filozofi odgoja u filozofiji odgoja vide osnovni izvor za određivanje cilja učenja * N. nego kao biće aktivnosti i akcije * individualni aspekt * 3.

- ciljeve edukacije razradio je na ekonomske. odgoj je proces samoostvarenja čovjeka. znanja. radnih) P. uzor kojemu se može težiti Odgojni cilj(evi) = moraju biti ostvarivi u aktualnom vremenu i to tako da se transformiraju u više odgojnih zadataka koji moraju biti ostvarivi • prema Pastuoviću. a zatim na razini pojedinca. djelatno i afektivno područje 31 . odgojnim ciljevima i zadacima koji su u hijerarhijskom odnosu Odgojni ideal = zamišljeno savršeno stanje. fizičkih. a obrazovanje mu je sinonim V. zaposlenost ekonomičnost privredni rast razvoj DRUŠTVO ličnosti“ društvenih zadovoljstvo i „sreća“ ljudi • Pastuović govori o odgojnom idealu. estetskih. pojam obrazovanje opterećen je nema veće značenje za praksu zbog opterećenosti društvenim i ideološkim obilježjima = ciljevi nastave: * kognitivno.Heimann = didaktika se treba baviti učenjem i poučavanjem. društvena moć redukcija konflikta samoupravljanje društvena stabilnost i razvoj odnosa HUMANISTIČKI CILJEVI zanimljiv posao razvoj sposobnosti. Poljak: „Didakika = grana pedagogije koja proučava opće zakonitosti obrazovanja“ a) materijalni zadaci nastave = stjecanje znanja b) funkcionalni zadaci = razvijanje različitih sposobnosti c) odgojni zadatak = prihvaćanje odgojnih vrijednosti (moralnih. vještina motivacija zadovoljstvo „svestrani razvoj ORGANIZACIJA produktivnost rentabilnost. socijalne i humanističke. organizacije i društva CILJEVI EDUKACIJE POJEDINAC EKONOMSKI CILJEVI zarada materijalne nagrade SOCIJALNI CILJEVI društveni prestiž samostalnost.

PRIPREMNI 2. sposobnostima i stavovima koji pridonose održavanju/mijenjanju društva Zadaci su grupirani u tri područja: područje stvarnog. ZAVRŠNI KOGNITIVNO objašnjenje života znanje spoznaja uvjerenje AFEKTIVNO ispunjenje života privlačnost doživljaj raspoloženje DJELATNO ostvarenje života sposobnost vještina navika W. razvojni i završni stupanj područje 1.Schulz = nastava ima emancipacijski zadatak koji se ogleda u kompetentnosti koja se postiže znanjima. te njihov društveni i individualni aspekt cilj = uopćenija i sažetija formulacija didaktičke intencije zadaci = konkretizacija ciljeva odgojni ciljevi i zadaci RAZVOJ DRUŠTVENE ZAJEDNICE obrazovni ciljevi i zadaci RAZVOJ KULTURE I CIVILIZACIJE društveni aspekt egzistencijalni odgoj socijalni odgoj humanistički odgoj OSTVARENJE LIČNOSTI znanstveno obrazovanje umjetničko obrazovanje tehnološko obrazovanje STJECANJE ZNANJA SPOSOBNOST SENZIBILITETA I biološke potrebe individualni aspekt socijalne potrebe samoaktualizirajuće potrebe kognitivni interesi afektivni interesi psihomotorni interesi 32 . socijalnog i osjećajnog iskustva Naše određenje cilja i zadataka (B-M) treba razlikovati odgojne i obrazovne ciljeve i zadatke.* primarni. RAZVOJNI 3.

socijalni odgoj važnost odnosi. igre. kretanja. hijerarhijski odnosi među ljudima koji ometaju razvoj ljudske jedinke Individualni aspekt = shvaća se kao ostvarenje ličnosti – optimalni razvoj svih potencijala pojedine ljudske jedinke. borba za mir i razoružanje zadaci humanističkog i emancipacijskog odgoja – emancipacijski odgoj potreban je sve dok postoje ponižavajući uvjeti života. nemoćnima. Ostvaruje se realizacijom ovih zadataka: • zadovoljavanjem bioloških / socijalnih / samoaktualizirajućih potreba egzistencijalni odgoj ostvarivanje biološke potrebe zdravog života. odgoj za rađanje i podizanje mir i razoružanje… tolerancija. prehrane. društvo nastoji odgojem afirmirati određeni sustav vrijednosti i moralnih normi. aktivnosti… djece razvoj zajedništva u sposobnost 33 . humanistički odgoj na ZADACI rada.Odgojni cilj i zadaci Društveni aspekt = svako društvo kao odgojni cilj postavlja razvoj ličnosti koji će i omogućiti reprodukciju postojećeg društva i eventualno njegov daljnji razvoj. ako je društvo okrenuto promjenama → da bi to bilo moguće. • • • zadaci egzistencijalnog odgoja – norme koje se odnose na društvenu reprodukciju života zadaci socijalnog odgoja – tolerancija. spremnost načina podjele rada. spolni pomaganje starijim i brak. uvažavanje različitosti. otuđeni i prisilni mehanički rad.

Grupe obrazovnih zadataka: • zadaci znanstvenog / umjetničkog / tehnološkog obrazovanja Individualni aspekt = individualni aspekt cilja obrazovanja jest stjecanje znanja. dogovora. i umjetnostima (spoznajni) interesi prirodnim i društv. osjećaj svojih samoaktualizacija… Obrazovni cilj i zadaci Društveni aspekt = društveni cilj obrazovanja je daljnji razvoj kulturnih i civilizacijskih dostignuća određenog društva. doživljaj ljubavi… zaštiti životinja… uvažavanje različitosti. samoaktualizirajuće potrebe reprodukciji i očuvanju života. nenasilje. izvršavanja dogovora prihvaćanje moralnih normi… stavovi i uvjerenja o osjećaj sigurnosti.uređivanju okoline.vrijednosti. razvoj sposobnosti i senzibiliteta. suradnja…. pojedinim sporta. razvoj pozitivne slike o sebi. pojavama. očuvanje prirode… pripadnosti kolektivu vl. Može se ostvariti realizacijom ovih zadataka: • kognitivni / afektivni / psihomotorni zadaci znanstvenog umjetničkog tehnološkog iz ZADACI kognitivni obrazovanja obrazovanja obrazovanja stjecanje znanja o stjecanje znanja o stjecanje znanja tehnologije. i rekreacije o čuvanju 34 . socijalne potrebe očuvanju prirode. ostvarenje mogućnosti.kvantit.

. izražavanja djelovanja na promjene… operacijama. mišljenja. sposobnost interpretacije. pismom. uvjerenja. kretanju. odnosima afektivni (doživljajni) interesi razvoj stavova jeziku umjetnosti i doživljaj tih zdravlja… uživanje u radu. prirodn. istraživanja. glazbom. POGLAVLJE: SADRŽAJI ODGOJA I OBRAZOVANJA = nije moguće jasno razgraničiti zadatke od sadržaja Zadaci = razumijevanje. korištenje izvora. zdravlje. vl. bogaćenje interesa i stavova… neki se mogu realizirati na svim sadržajima. primjene.vještinama… 7.kvalitat. prema prirodnim i izražavanje društv.doživljaja. pokretom. isti zadaci na svim sadržajima na jednom sadržaju mogu se realizirati različiti zadaci Sadržaji i aktivnosti Sadržaji = odnose se na društveni aspekt odgojno-obrazovnog cilja sadržaji društveno-moralnog odgoja humanističkog odgoja znanstvenog odgoja umjetničkog obrazovanja Aktivnosti = odnose se na individualni aspekt odgojno-obrazovnog cilja 35 . inoviranja.stvaralaštvu. uvjerenjima psihomotorni (djelatni) interesi razvoj prema djelu… sposobnosti razvoj sposobnosti ovladavanje govorom. odnos umjetničkog djela. oblicima crtežom. ljepota tijela stav i pokreta… radnim kretanja. sport.

plesna i likovna ostvarenja.- kognitivne psihomotorne socijalne Odgojni sadržaji i aktivnosti • • egzistencijalni sadržaji – obuhvaćaju elemente radnog i proizvodnog odgoja. ali i ovladavanje jezikom pojedinih umjetnosti . prehrane.sadržaji općetehničkog obrazovanja. korištenje profesionalne djelatnosti za aktualizaciju vlastitih ljudskih potencijala. odgoja za samozaštitu… socijalni sadržaji – odnose se na prihvaćanje određenih društvenih normi. hobi-aktivnosti. kemija. sadržaji pripreme za brak i obiteljski život. domaćinstva. ekološkog. ali i emocionalnim i praktičnim angažiranjem umjetnički sadržaji – obuhvaćaju vrijedna književna. odijevanja. sadržaji odgoja za humane odnose među spolovima. sadržaji odgoja za ljudska prava. prometnog. zdravstvenog i tjelesnog odgoja. scenska. ali uz sudjelovanje i intelektualnih i psihomotornih aktivnosti • tehnološki sadržaji .emocionalni angažman. sadržaji emancipacijskog odgoja… Obrazovni sadržaji i aktivnosti • • znanstveni sadržaji – činjenice i generalizacije do kojih je ljudsko društvo došlo biologija. geografija. povijest / informatika njima učenici prvenstveno ovladavaju vlastitom intelektualnom aktivnošću. građanski odgoj… • humanistički sadržaji – obuhvaćaju profesionalno informiranje i orijentiranje. ali i stručno obrazovanje za određeno zanimanje = odgojno-obrazovni sadržaji i aktivnost strukturiraju se na dva načina: a) nastavni predmeti 36 . fizika / sociologija.

stavova i sposobnosti) za prvu godinu školovanja novi sadržaji nastoje se graditi na onom što dijete donosi u sklopu iskustva stečenog u predškolskom životnom razdoblju → ono što dijete nauči u prvom razredu. prostor za aktivnosit uenika. prethodnim iskustvima učenika… • sadržaji koji su izabrani za neki stupanj školovanja trebaju biti raspoređeni i složeni kako bi učitelji mogli lakše izraditi svoje izvedbene programe i organizirati ostvarivanje predviđenih nastavnih ciljeva → pri raspoređivanju sadržaja obično se poštuju osnovna didaktička pravila o postupnosti: od bližeg k daljem / od jednostavnog k složenijem • pri programiranju sadržaja (činjenica i generalizacija.b) odgojno-obrazovna područja = strukturiranje je jedno od pitanja u didaktici koje još nije definitivno riješeno!! Odgojno-obrazovni program = dokument u kojem su naznačeni odgojni i obrazovni ciljevi. predstavlja edukativni dobitak razreda Teorija kurikuluma i nastavni program 37 . ciljevima odgoja i obrazovanja. dubinu i slijed poučavanja nekog sadržaja OPSEG – određuje kvantitetu činjenica i generalizacija DUBINA – odražava dubinu mikroanalize nekih sadržaja proučavanja u nastavi = opseg i dubina determinirani su stupnjem školovanja. stručnost učitelja…) = određuje opseg. te napomene o realizaciji. zatim određen broj mikrojedinica. psihofizičkom zrelošću. odnosno važnijim uvjetima koje treba osigurati za realizaciju (materijalna oprema.

• • • • • „subject-centred curriculum“ – orijentiran na predmete. koji su važni za postizanje ciljeva učenja) metode ( sredstva i putove za postizanje ciljeva učenja) situacije (grupiranje sadržaja i metoda) strategije (planiranje situacija) evaluaciju (dijagnozu stanja izlaza. Budući da u uvjetima masovnog školovanja to nije moguće. To se postiže podjelom programa na obavezni / izborni / fakultativni Nastavni programi. predstvaja praksu kada se neka struka (predmet) uzima kao centralna jezgra oko koje se ostale struke grupiraju „child-centred curriculum“ – postavlja dijete u prvi plan „community-centred curriculum“ – polazi od specifičnosti potreba i karakteristika mjesta u kojem učenik živi 38 . koriste se raznovrsna organizacijska rješenja koja omogućuju elemente samoprogramiranja. mjerenje uspjeha učenja i poučavanja objektivnim postupcima) Vrste odgojno-obrazovnih programa Prilagođeni programi – individualni odgojno-obrazovni programi. očekivanja društva i spoznaje znanosti.→ u pedagoškoj literaturi riječ curriculum označava planiranu interakciju učenika s nastavnim sadržajima i nastavnim resursima. nastoje uzimati u obzir potrebe učenika. te nastavni proces za ostvarivanje odgojnih ciljeva → pod tim izrazom se podrazumijeva i neki sustav postupaka učenja u vezi s definiranim i operacionaliziranim ciljevima učenja. u pravilu. sastoji se od tradicionalnih nastavnih predmeta „discipline-centred curriculum“ – orijentiran na znanstvene discipline svoju organizaciju izvodi iz strukture i sadržaja znanstvenih disciplina „core curriculum“ – „jezgrovni kurikulum“. Krajnji pedagoški cilj jest osigurati ih za svakog učenka. a obuhvaća: ciljeve učenja ( kojima treba težiti) sadržaje ( predmete.

• „social functions curriculum“ – orijentiran na društvo. pa se postavlja pitanje pedagoške opravdanosti i humanosti postavljanja obveze da sva djeca moraju udovoljiti unaprijed izrađenom programu u općeobrazovnim osnovnim školama → tako ispada da je državi važna „realizacija“ programa. teškoće u razvoju) → izrađuje ih tim stručnjaka (učitelj. no češće se takav program izrađuje za pojedina nastavna područja u kojima su kod učenika uočene specifičnosti u razvoju *** nemoguće je unaprijed izraditi obvezni program za sve učenike nekog stupnja školovanja. a pedagozi bi se trebali zauzimati za „realizaciju“ mogućnost svakog učenika. Na temelju okvirnog programa svaka škola izrađuje izvedbeni program rada → → konkretizacija okvirnog programa. želja učenika. već se u njemu ukršta više njih. te specifičnosti sredine škole → izvedben program zbir je obaveznih programa za sva odjeljenja. a društvene strukture i njihove funkcije postavlja u središte → najčešće se curriculum neke škole ne oslanja samo na jedan od prethodnih kriterija (orijentacija). izbornih i fakultativnih programa. uz uzimanje u obzir materijalnih i kadrovskih mogućnosti škole. 39 . liječnik) → polazi se od uočenih specifičnosti u razvoju. roditelja i učitelja. a zbir svih predmetnih programa za jedan razred izvedbeni je program razreda. Individualni (prilagođeni) programi → izrađuju se za učenike sa specifičnostima u razvoju (talentirani. programa raznih interesnih grupa… Za svaki nastavni predmet izrađuje se izvedbeni program za jednu školsku godinu. pedagog. defektolog. psiholog. a program se mijenja tijekom rada → može se izraditi za jednog učenika iz svih nastavnih predmeta.

→ škole se prema prirodi programa dijele na općeobrazovne i stručne obavezi pohađanja . odnosno ciljevi neke škole. Postojeći programi u općeobrazovnim i stručnim školama nisu uvijek rađeni uz uvažavanje tog načela pa su prepuni nevažnih pojmova i činjenica (didaktički materijalizam!) → prihvaćanje ovog načela omogućuje da se prevlada tendencija neprestanog uvođenja novih predmeta u škole → princip historičnosti i suvremenosti = pitanje osuvremenjivanja školskih programa → znači u strukturi programa dati odgovarajuće mjesto povijesnim činjenicama i događajima te.Kriteriji i smjernice za izbor sadržaja → osnovne smjernice za izbor sadržaja za neki program svakako su ciljevi odgoja i obrazovanja.na obavezne i neobavezne * programiranje za osnovne škole* = elementarna zadaća OŠ jest osigurati osnovu. isto tako. Svaki izrađeni program je nakon godinu dana siromašniji za sve ono što je u tom razdoblju bilo stvoreno ili otkriveno. temelje. Kako riješiti taj problem? → načelo egzemplarnosti = izabrati samo reprezentativne primjere i od toga strukturirati program. Koncepcija OŠ obrazovanja polazi od pretpostavke da pojedinac raspolaže s bazičnim znanjima. 40 . → povijesnih sadržaja treba u programu biti toliko da se shvati i razumije sadašnjost i suvremenost *** Sadržaji programa neke škole ili razreda mogu biti strukturirani u veće ili manje cjeline. sposobnostima i vještinama koje će mu omogućiti da u svakoj novoj situaciji stekne potrebno djelatno obrazovanje * u području znanosti u umjetnosti nove se spoznaje i tvorevine svakodnevno umnažaju. odgovarajuće sadržaje iz suvremenog života.

U svakom slučaju. tj. uočavaju se individualne razlike među učenicima → taj se problem može ukloniti povećanom brigom za individualizacijom sadržaja. 41 . kemija. osobito u početnim razredima OŠ.Teorija i praksa školskog programiranja pruža više argumenata za integriranje sadržaja u veće cjeline. tu se susrećemo s nužnošću prihvaćanja principa jedinstva i različitosti koji stoje u dijalektičkom odnosu. metoda i oblika. treba izbjegavati pretjeranu diferencijaciju na osnovnoškolskim i srednjoškolskom stupnju obrazovanja Svim učenicima nastoje se pružiti jednaki uvjeti za stjecanje općeg i stručnog obrazovanja. Ipak. zemljopis. temeljene na poznavanju struke područja koje se programira te znanosti o odgoju i obrazovanju. fizika * za svaku diferencijaciju ili integraciju u programiranju treba imati valjane stručne argumente. U kasnijim godinama školovanja tolerira se veća diferencijacija sadržaja na više manjih programskih cjelina → početni razredi OŠ = osnove znanosti o prirodi i društvu → srednji stupanj OŠ = osnove znanosti o prirodi i osnove znanosti o društvu → završni razredi OŠ = povijest. već spomenutim prilagođenim programima. biologija. odnosno zagovara se strukturiranje (integriranje) sadržaja u manji broj cjelina.

niti ne može biti statična) . katkad je više naglašena jedna. realizacija 3. POGLAVLJE: DINAMIKA O-O PROCESA . evaluacija DOGOVOR 42 .Bognarovo shvaćanje strukture: odgojno-obrazovni ciklus (društveno okruženje utječe na rezultate odgojno-obrazovnog programa i obratno.odgojni proces ima svoju strukturu koja je dinamična (budući da se radi o procesu. dogovor 2. sve aktivnosti i sadržaji istovremeno i odgajaju i obrazuju.pokretači tog procesa.dinamika se ostvaruje etapama odgojno obrazovnog procesa . nosioci dinamičnosti su učenici i nastavnici. odn. no utjecaj vrše i drugi čimbenici .8. a katkad druga dimenzija) Etape: 1.velike razlike među autorima u shvaćanju strukture odgojno-obrazovnog procesa .

to se zove priprava) . u grupama. a starija tjedni rad) . tjedno i dnevno planiranje godišnje – zahtjevi predviđeni programom preoblikovani prema interesima i potrebama sudionika razrađuju se po područjima i mjesecima (nije prikladno za suradnju s mlađim učenicima. ispitivanje o-o potreba 2. dogovara se način realizacije: zajednički.osim zajedničkih. no sada se konkretiziraju i preoblikuju u skladu s interesima i potrebama sudionika o-o procesa (i učenika i nastavnika!) . u učionici ili izvan nje.etapa . ali sa starijima jest) mjesečno – prakticira se u predmetnoj nastavi.. a tjedno i mjesečno mikroplaniranje dnevno pripremanje – ima svoj organizacijski. . razlikujemo godišnje..-1. strategije. razrađuju se o-o zadaci i sadržaji te način realizacije godišnje se još zove i makroplaniranje.ne mora biti pismeno (ako jest. mjesečno.sadržaj i aktivnosti dijelom su određeni programom. programiranje 3.stariji osnovnoškolci i srednjoškolci mogu izrađivati i svoj mjesečni plan napredovanja Provedbeni stupnjevi etape dogovaranja: 1. pripremanje 43 .planiranje se ne smije svesti samo na zajedničke aktivnosti jer tada proces ne bi uzimao u obzir individualne potrebe – važno je da svaki učenik samostalno planira svoj rad. to se uči (manja djeca mogu zajedno s učiteljicom planirati svoj dnevni. sadržajni i metodski aspekt . planiranje 4. treba nastojati uvažavati i individualne interese i potrebe nakon definiranja sadrža i aktivnosti. metode i postupci) će se raditi . u paru.što (sadržaj i aktivnosti) i kako (oblici. tematsko planiranje( jedna tema razrađuje se na nastavne jedinice tjedno planiranje – prisutno u razrednoj nastavi.

) REALIZACIJA . odnosno jedan razred s više učitelja ili ne profil učitelja utječe na dnevnu artikulaciju – kad jedan učitelj izvodi nastavu u jednom odjeljenju ima veće mogućnosti za kvalitetnu dnevnu artikulaciju mogućnosti kvalitetne artikulacije općenito su bolje u manjim nego u većim školama 44 . doživljajne i psihomotorne interese u sklopu znanstvenih. izlete. socijalnih i samoaktualizirajućih potreba (boravak na svježem zraku. tjednom i dnevnom artikulacijom godišnja – na razini škole (kalendar škole..vremenski traje najduže i u njoj se ostvaruju o-o zadaci . kada će se ići na ekskurzije.Obrazovni aspekt etape dogovora -ispitivanje potreba svodi se na spoznajne. podizanje kvalitete odnosa u grupi i sl.središnja etapa o-o procesa . umjetničkih i tehnoloških aktivnosti i sadržaja Odgojni aspekt dogovora -odnosi se na ispitivanje bioloških. a eliminira mane oba sustava na organizaciju o-o procesa utječe i profil učitelja – radi li istovremeno s više razreda.dva stupnja: organizacija i izvođenje Organizacija ostvaruje se godišnjom. kad su blagdani kao i sve redovite aktivnosti) tjedna – u tradicionalnim školama je to raspored sati -postoje i odstupanja od predmetno-satnog sustava u vidu integriranog tjedna na primjer -oba pristupa imaju prednosti i mane pa je najbolji neki prijelazni oblik koji koristi prednosti.

no među njima postoje neke razlike koje kod izvođenja o-o procesa treba poštivati -zato je pri izvođenju nužno razlikovati je li posrijedi odgojni ili obrazovni proces Obrazovni proces jedinstvo spoznajnog.zatim slijede tri moguće varijante: 1. može ga se zapisati na neko vidljivo mjesto . ovisno o tome što se uči (u znanstvenom području dominantno je ono spoznajno. sam odlučuje o slijedu aktivnosti i vremenu koje će na koju aktivnost potrošiti . no jedan od njih je dominantan. ali se vrijeme strukturira po potrebi 2. doživljajnog i psihomotornog aspekta. u radno-tjelesnom psihomotorno) osnovna pogreška tradicionalne didaktike je u tome što je obično jedan od ova 3 aspekta proglašavala općevažećim (najčešće spoznajni) pa je za sva područja tražila da se zasnivaju na zakonitostima tog aspekta (to je imalo negativne posljedice na metodiku umjetničkog i tehnološkog područja) 45 . a svaka je angažirana na drugom sadržaju 3. u umjetničkom doživljajno. svi učenici realiziraju iste sadržaje.na kraju zajednička analiza s nastavnikom i dogovor za sutrašnji rad Izvođenje procesa -odgoj i obrazovanje su nedjeljivi. svaki učenik radi samostalno na izvršenju dogovorenog. učenici se podijele u nekoliko većih grupa.u praksi najčešće kombinacija svih triju varijanti tokom dana .- dnevna artikulacija uvjetovana je i dužinom boravka djece u školi (problem nastave u smjenama kod nas) Integrirani dan -započinje dogovorom s učenicima što će se sve raditi.

). a obrazovanje kao jedinstvo spoznajnog. ekonomičnosti – odnosdi se na racionalno trošenje vremena i materijalnih sredtsava 3. ekološki). a ono je moguće ako i u organizaciji i u izvođenju sudjeluju i jedni i drugi pri čemu treba izbjegavati zapadanje u određene klišeje te nastojati da o-o proces uvijek bude stvaralački 2.Odgojni proces okrenuto zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba: bioloških. zdravstveni. mjesrečnu itd. personalizacije – omogućavanje sudionicima o-o procesa da pokažu svoju autentičnu ličnost 46 . itd. prometni. tjedan. doživljajnog i psihomotornog aspekta Načela za organizaciju i izvođenje 1. n. n. n. mjesec. dan) sagledaju u svojoj kompleksnosti i specifičnosti 6. n. n. diferencijacije – naglašava potrebu mikrostrukturiranja o-o procesa 7. u društveno-moralnom socijalni aspekt. n. socijalnog i samoaktualizirajućeg aspekta. aktivnosti i stvaralaštva – o-o proces treba realizirati tako da je omogućeno i osigurano aktivno sudjelovanje učenika i nastavnika. u humanističkom samoaktualizirajući aspekt. integracije – zahtjev da se pojedino vremensko razdoblje (godina. n. socijalnih i samoaktualizirajućih (jedinstvo ta 3 aspekta) s društvenog aspekta odgoj je podijeljen na egzistencijalni (radni. n.) organizacija se odnosi na artikulaciju (godišnju. društveno-moralni i humanistički svaki od ta tri aspekta bit će različito prisutan u svakom od područja odgoja (u egzistencijalnom će biti naglašeniji biološki aspekt. individualizacije – zahtjev da se svakom pojedinom učeniku omogući zadovoljenje njegovih interesa i potreba 8. a izvođenje na poštivanje specifičnosti odgoja i specifičnosti obrazovanja odgoj se odvija kao jedinstvo biološkog. adekvatnosti – katkad će biti adekvatnije potriošiti više vremena i novca. da bi se ostvarili određeni zadaci 4. primjerenosti – prilagođavanje organizacije o-o procesa dobi djece i njihovim psihofizičkim karakteristikama 5.

. procjena. zabilješke u učenikovu bilježnicu. ali su mu pedagoške vrijednosti ograničene (brojevi ili slova za ukupnu sliku o učeniku) analitičko – jednostavni opisi učenikovih aktivnosti i postignuća. roditelju na informacijama. ocjenjivanje i vođenje+komunikacija praćenje i ocjenjivanje odnose se na sve aspekte kako odgoja tako i obrazovanja (vidi koji su koji ranije) svako o-o područje ne pridnosi jedna ko tim aspektima pa je teško ponuditi jedinstven model praćenja i ocjenjivanja to se nastoji olakšati operacionalizacijom o-o zadataka te njihovom konkretizacijom praćenje se odvija istovremeno s realizacijom (anegdotske bilješke) priopćavanje: usmeno pred razredom. socijalizacije . prema unaprijed utvrđenim načelima i varijablama potrebno je razlikovati zabilješke u funkciji praćenja od onih u funkciji vrednovanja (prve ne moraju biti toliko jasne učeniku koliko druge. osim što je pokazatelj znanja negok učenika. roditelji i učeniku pismeno na kraju obrazovnog razdoblja ocjenjivanje i ocjene mogu biti sintetički ili analitički sintetičko o. n.prihvaćenije zbog jednostavnosti.9. roditelju na roditeljskom sastanku. usmeno u 4 oka. treba paziti na terminologiju) svaki ocjenjivač s vremenom izgradi vlastiti sustav pa je svaka ocjena. ocjenjivanje. ujedno i pokazateljkriterija ocjenjivanja nekog učitelja (taj kriterij ovisi i o pedagoškom aspektu na kojem je neka škola utemeljena suvremene škole nastoje se temeljiti na konceptu "pedagogija uspjeha za sve" što znači da obavezne škole ne bi trebale biti selektivne 47 . polazi od unaprijed postavljenih ciljeva unutarnja i vanjska (ocjena subjekata izvan škole o vrijednosti jedne škole) unutarnja – praćenje.naglašava da je o-o proces ujedno i proces uraštanja pojedinca u kolektiv EVALUACIJA određivanje vrijednost. roditelju pismeno.

sukladno tome.- potrebno je češće analizirati krtierije ocjenjivanja svakog učitelja te ih u tom smislu obrazovati kako njihova osobna jednadžba ne bi previše utjecala na uspjeh učenika proces praćenja oslonac je za donošenje ocjena! jedan od važnih ciljeva suvremene škole je da učenike osposobljava za autoevaluaciju Formativna i sumativna evaluacija -formativna – odnosi se na prikupljanje i interpretiranje podataka o napredovanju pojedinog učenika u nastavnom procesu. ali i učitelj (na temelju prikupljenih podataka nastavnik bira i mijenja nastavne strategije.evaluacije: testiranje.rezultati dobiveni praćenjem i ocjenjivanjem utječu na daljnji o-o proces .na kraju osnovne škole. odnosno područje njegove samoaktualizacije. skace procjena. treba učeniku savjetovati odabir budućeg zanimanja. odn. svjedodžbe o osposobljenosti ili pripremljenosti za nastavak školovanja.) Pedagoško vođenje . napredak prati svaki učenik za sebe. postignuti rezultati svakog pojedinog učenika (na temelju sumativne evaluacije učenicima se dodjeljuju certifikati. procjene konkretnih proizvoda.individualnim praćenjem uočavaju se specifični interesi i potrebe pojedinca pa mu se prilagođavaju zahtjevi i postupci. a u srednjoj školi u sklopu odabrane struke razvijati one specifičnosti za koje pojedinac ima pretpostavke 48 . a za provođenje ove evaluacije učitelj se oslanja na testiranje. odn. no nastoje se otkriti i njegove posebne sklonosti. postupci sumat.dva aspekta: reguliranje o-o procesa i individualno usmjeravanje učenika . što je vjerojatno i područje njegova budućeg zanimanja . sustavno promatranje i ispitivanje) -sumativna – vrednovanje na kraju svakog nastavnog ciklusa da bi se utvrdila ukupna uspješnost nastave. crteža i sl.

9. Najvažnija prednost ovakvog načina rada je ekonomičnost. POGLAVLJE: SOCIJALNI OBLICI U ODGOJNO- OBRAZOVNOM PROGRAMU . 49 . Ovdje dominira jednosmjerna komunkacija. Razlog neslušanju može bitioskudno predznanje. samo povremeno dopunjena razgovorom ili učeničkim neverbalnim povratnim informacijama učitelju o tome koliko ga razumiju ili koliko su motivirani za praćenje izlaganja. rad u paru te grupni rad učenika.Frontalni oblik Označava rad jednog nastavnika pred odjeljenjem. a isto tako veliki je problem i to što dio učenika često čak ni ne sluša učiteljevo izlaganje. Korištenjem nekih tehničkih medija te izvođenjem demonstracijskih pokusa pred odjeljenjem uz takvu se nastavu mogu postići i pedagoški efekti. -Socijalni oblici samostalnih aktivnosti učenika Često se u školskoj praksi nedostaci frontalnog oblika ukklanjaju različitim oblicima samostalnog rada učenika. Učitelj pri frontalnom radu ne može uzimati u obzir individualne interese i prethodna iskustva. ali i pedagošku situaciju u kojoj trideset učenika pažljivo prati nastavnikovo izlaganje i poučavanje. Priprema se za rad s odjeljenjem unaprijed pretpostavljajući da su interesi i potrebe u njemu približno isti. ali i jednoličnost učiteljeva izlaganja. To može biti individualni rad. odnosno mogućnost da se istovremeno poučava trideset ili više učenika približno istih predznaja i potreba. Glavni nedostatak ovakve nastave jest to što učitelj kad istovremeno radi s velikom grupom učenika ne uzima u obzir njihove posebnosti odnosno individualne razlike.

interesima i mogućnostima učenika. škola po mjeri. didaktike i psihologije više je argumenata za drugu opciju. Rješenje je vidio u školi po mjeri gdje se nastavni zahtjevi postavljaju prema sposobnostima. orištenjem tehnologije. Njegove ideje su se razrađivale dalje u sklopu projekta „nove škole“ pa se tako pokušalo naći didaktička rješenja kako u kolektivnoj nastavi omogućiti nastavniku da uzima u obzir individualne razlike među učenicima. Rad u paru Rad u paru ima veliki motivacijski utjecaj na aktivnosti učenika.. Većina studija još uvijek osposobljava buduće nastavnike pretežno za frontalni rad iako bi trebalo raditi na tome da se upotrtebljavaju različite nastavne metode koje bi omogućile uzimanje u obzir individualnih razlika učenika. Međusobno se kontroliraju i potiču na rad.. Sposobniji i ekstrovertirani učenici će poticati i uključivati u kolektivni rad one izolirane i introvertiranije učenike. a isto tako ne mogu tražiti od učenika ono što ne mogu pružiti. Pojavila su se tako rješenja diferencijaacije nastave. Potiče se komunikacija. Današnjem shvaćanju individualizacije najbliže je učenje E. a to se ostvarivalo dijeljenjem odjeljenja na više grupa. davanjem učenicima individualne nloge za rad. Clapardea tzv. Decroli.Individualni oblik U Americi je prvi pokušaj individualizacije nastave realiziran u gradu Gueblou i poznat je kao „Gueblo-plan“. ali nažalost u praksi se više koristi ova druga. On je smatrao da u uvjetima kolektivne nastave nastavnici ne mogu pružiti svim učenicima ono što oni mogu primiti. Par može 50 . Danas postoji dilema u didaktičkoj literaturi: treba li smisao školovanja biti u tome da svi učenici postignu unaprijed određenu razinu znanja i sposobnosti ili je potrebno omogućiti da svaki učenik postigne optimalne rezultate. a u Europi je prvi takvo nešto pokušao O. Na temelju spoznaja pedagogije. izdvajanjem pojedinca iz kolektiva. ali uza sve to ipak je nastavnikova savjetodavna uloga ostala nezamjenjiva.

ali o socijalnoj zrelosti djeteta ovisi koliko će grupnog rada biti u školi.. grupa parova radi identičan zadatak.biti sastavljen od učenika istih ili različitih intelektualnih sposobnosti. npr. Grupni rad * utjecaj Deweyja. svaki par u odjeljenju radi poseban zadatak. pokus o propusnosti vrsta tla. labilne i kratkotrajne. 51 . 4. svi parovi rade isključivo identičan zadatak. rješavanje matematičkih zadataka 3.. npr. sastavlja rečenice u slovnici ili plan za različite izlete. a treća varijanta je da jedan preuzme ulogu učitelja a drugi učenika. pojedine grupe različitu vrstu tla. Sve to ovisi o pedagoškim ciljevima.. a drugi dio se prema određenom kriteriju diferencira. učenika s različitim predznanjem.. znači svatko radi svoj dio pa na kraju zajednički raspravljaju o obavljenim zadacima. a a postoje njegove različite varijante: 1. Rad u parovima susrećemo u svim etapama o-o procesa.. Druga varijanta je da rade zajedno na zadatku. određene mogućnosti poštivanja individualnih razlika među učenicima. te odgajanje nekih pozitivnih karakteristika ličnosti. npr.. pokus iz kemije 2.U najranijoj dobi kao i u prvoj godini školovanja dječje grupe su neformalne. psihofizičkoj zrelosti učenika. a najdosljedniji Roger Cousinet Ovaj socijalni oblik rada karakterističan je po unutarnjoj dinamici i didaktičkim vrijednostima. a motiv grupiranja je najčešće neposredan zajednički interes za neku aktivnost. Njime dobijemo veće mogućnosti međusobnog komuniciranja učenika. I unutar para mogu se diferencirati zaduženja članova. .. Rad u paru pridonosi i osamostaljivanju učenika. Pridonosi i razvoju socijlanog ponašanja djeteta. različitih osobnosti. npr. zajednički traže rješenja. svi parovi rade jedan dio identičnog zadatka.

Karakteristike socijalnih odnosa u grupi učenika možemo odrediti sociometrijskim testom. Trajanje samostalnog grupnog rada ovisi o interesu članova grupe i karakteristikama radnih zadataka. Ponekad je to dirigirano. Moguće su brojne varijante kombiniranja socijalnih oblika. ovisi o psihofizičkoj zrelosti učenika i prirodi zadatka. samopotvrđivanje). a pomažu i socijalnom i emocionalnom sazrijevanju pojedinca. počinju uočavati da u grupi mogu zadovoljiti neke svoje potrebe ( poštovanje. U osnovnoj školi samostalnog rada treba biti barem toliko koliko i frontalnog rada učitelja s čitavim odjeljenjem. zbog labilnosti socijalnih veza. Grupni rad je koristan i kao strategija pedagoške terapije. Za organiziranje pedagoške radionice potrebno je osigurati odgovarajući prostor i opremu.. Ponekad se koristi da bi se socijalizirali izolirani pojedinci ili uklonili negativni efekti ekstravertirane djece. Radni zadaci mogu biti i potpuno isti i potpuno različitim pa tako govorimo o podijeljenom i nepodijeljenom grupnom radu. 52 . U početnim razredima. ljubav. sigurnost. Već u 3. Svaki od prikazanih oblika rada pridonosi razvoju nekih karakteristika ličnosti. odnosno diferenciranom i nediferenciranom grupnom radu. U grupnom radu članovi grupe uvijek sjede licem u lice. i 4. Pedagoška radionica Izmjenjuju se individualni rad.oko 9. Kod grupnog rada jako je važan način formiranja grupa. razredu može se postupno prelaziti na grupni rad. Dakle već od prvih godina školovanja u školi se mogu njegovati razne aktivnosti s manjim grupama djece. rad u parovima te grupni rad. a vođa grupe treba osigurati da svi članovi budu aktivni. a radi njihova privikavanja na rad u manjim grupama. rezultati sociograma vrijede oko 10-ak dana. Za sve stupnjeve školovanja mogu se preporučiti grupe od 3 do 5 članova. godine događaju se promjene u socijalnom ponašanju. Za određivanje broja članova grupe posebno je važno kakve se socijalne veze i kakva komunikacija trebaju odvijati u grupi.a ponekad spontano.

Učitelj često nastupa i kao savjetnik. Tako pružanje instruktivne pomoći zove se patronažno poučavanje. Za razliku od frontalne nastave instrukcija je ovdje namjenjena određenom učeniku. a zadužen je i za didaktičko oblikovanje i izradu te izbor medija koji će se koristiti u različitim pedagoškim situacijama. izvor inormacija i evaluator. Rad učitelja u tandemu i timska nastava Smatra se da je organizacija nastave u kojoj sudjeluju timovi stručnjaka bogatija i dinamičnija i da pridonosi uklanjanju monotonije u nastavi. Kao suradnik učitelj se dogovara s učenicima što. On je planer i programer. Timska nastava može se definirati kao organizacija nastavnog procesa u kojoj se ostvaruje ljudska suradnja većeg broja nastavnika na principu podjele rada u sklopu nastavnog predmeta ili programa većeg broja predmeta (Ničković). Smisao je tih pojedinačnih metoda u pružanju instruktivne pomoći učeniku u svladavanju nastavnih zadataka. Mentorska komunikacija-sustav međusobno povezanih razgovora ili drugih oblika komuniciranja učitelja i učenika. izrađuje izvedbeni program odjeljenja i prilagođene programe za neke učenike. te instruktor. Za Decherta timska nastava je forma organizacije nastave u kojoj sudjeluju poučavatelji i njihovi učenici gdje dva ili više nastavnika preuzimaju odgovornost za cijelokupnu nastavu ili znatan dio nastave za istu grupu i rade zajedno. Ponekad se bavi i pedagoškom terapijom. mentor i savjetnik. Ako djeca zbog nekakvih smetnji ne mogu dolaziti na zajedničke nastavne aktivnosti u školi. ali mogu svladati veći dio predviđenog programa za učenike određenog razreda.Socijalni oblici rada učitelja Individualni rad Učitelj preuzima brojna pedagoška zaduženja. Iz svega rečenog uočavamo da je timska nastava skup nastojanja usmjerenih na reorganizaciju nastavničkog kolektiva s ciljem da se unaprijedi nastava i to tako da dva ili više nastavnika 53 . nastavnik posjećuje učenika jedan ili dva puta tjedno u stanu radi pružanja instruktivne pomoći. mentor ili terapeut. kako i kada će raditi te im pomaže u izvršavanju najrazličitijih zadataka. suradnik i organizator..

budući da različiti autori imaju različite metode i postupke. u svim paralelnim odjeljenjima jednog razreda sastavlja se tim od nekoliko nastavnika iste specijalnosti -vertikalna. a metodike daju didaktici obilje konkretnih rješenja koje ona treba uopćiti i sistematizirati . RAZLIČITI PRISTUPI METODSKOM ASPEKTU . zadatak didaktike je da sve te uočene postupke prema određenim teorijskim polazištima sistematizira.didaktika metodikama treba dati samo opći teorijski okvir za strukturiranje metoda. POGLAVLJE – ODGOJNO-OBRAZOVNE STRATEGIJE 10.1.dijele odgovornost za pripremanje. ali i 54 . radni i estetski odgoj . stoga ni metode odgoja nisu smještene u didaktikama nego u općoj pedagogiji gdje postoji intelektualni. realizaciju i vrednovanje izvođenja nastave za dvije obrazovne grupe ili više njih. među didaktičarima je uzrokovalo veliko razmimoilaženje . tjelesni. moralni.Nastojanje da didaktika razradi univerzalan sustav metoda i postupaka. zajedničku odgovornost preuzima više predmetnih nastavnika različite specijalnosti -kombinirana 10. Postoje tri vrste timske nastave: -horizontalna.naši didaktičari odgoj ne smatraju didaktičkim fenomenom. SUSTAV ODGOJNO-OBRAZOVNIH STRATEGIJA . navikavanja. sprečavanja i ponegdje metoda natjecanja 10. poticanja. planiranje.2. U dobro organziranoj timskoj nastavi smišljeno se izmjenjuju razni socijalni oblici rada od individualnog i individualiziranog preko rada u parovima i manjim grupama do onoga s velikim grupama učenika.metode su razrađene samo za moralni odgoj: metoda uvjeravanja.

boravak na zraku. susreti. rasprava… Objašnjavanje. razumijevanje. kretanje. demonstracija Društveni odgoj Igre. potreban je i deduktivni pristup – polazeći od definicije odgojnih i obrazovnih zadataka. autogeni trening. zahtjev. pomaganje.kritički preispita te stvori sustav strategija koji će biti rezultat uopćavanja postojećih iskustava . skretanje. kritika. crtežom igrom. izleti. igre.. nagrada. priznanje Humanistički odgoj Pomaganje nemoćnim osobama. postavljanje cilja. zaštita životinja Poštovanje pravila. Proslave rođendana. čistoća… Sastanci. pohvala. aktivno slušanje Socijalne potrebe Samoaktualizirajuće potrebe Odgojne strategije. čuvanje zdravlja. glazbom. dramatizacije. simulacije. opomena. društveno korisni rad. razgovor.osim induktivnog. čajanke. simpatija. realitetna terapija. 55 . metode i postupci mogu se sistematizirati prema različitim kriterijima. upućivanje. ljubav. zabran Terapija pokretom. posjeti Podrška. potrebno je za svaku grupu zadataka odrediti i postupak kojima se oni mogu ostvariti MATRICA ODGOJNIH POSTUPAKA (na osnovi matrice odgojnih zadataka) Odgojni aspekt Biološke potrebe Egzistencijalni odgoj Zdrava prehrana. Prema kriteriju usmjerenosti metoda i postupaka na zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba postoje strategije egzistencije. svečanosti. socijalizacije i individualizacije. perspektiva. rad na tekstu. suosjećanje. dogovori.

povjerenje. kretanje. rješavanje sukoba Pasivno. čistoća Igre. oluja ideja. laboratorijski radovi… Umjetničko obrazovanje Učenje o umjetnosti. tužni događaji Suradničke igre. simulacije. aktivno. objašnjenje. sviranje. pisanje… Crtanje. spontani. crtežom. igrom. usmene novine Logičke igre. suosjećanje. scenarij. čitanje. glazbom. praktični radovi. rasprava. rasprava. realitetna terapija. vježbe. perspektiva. referati. rad na tekstu. grupna terapija Socijalizacija Individualizacija Slušanje Poticanje Terapija Prema matrici obrazovnih zadataka određuju se obrazovni postupci kojima se mogu ostvariti ti zadaci. zadaci. METODE I POSTUPCI Strategija Egzistencija Metode Zdrav način života Praktični radovi Sigurnosti Komunikacija Afirmacija Kooperacija Postupci Zdrava prehrana. sigurnost u prometu… Sastanci. dopisivanje Proslava rođendana. projektiranje Izložbe. demonstriranje Razgovor. pisanje. susreti. slikanje. objašnjavanje. vježbe na spravama. logorovanja. razumijevanje Terapija pokretom. sportske priredbe. pjevanje. vježbe oblikovanja. čitanje… izražavanje-gluma. ples. gledanje. dramatizacije Samozaštita od opasnosti u kući. svečanosti. pohvala. gluma Tehnološko obrazovanje Demonstriranje radnji i pokreta. susreti. eksperimentiranje. pomaganje drugima.ODGOJNE STRATEGIJE. plesanje. igre s pravilima. izleti. igre… Psihomotorni (djelatni) interesi 56 . empatija Podrška. Tako se dobiva matrica obrazovnih postupaka: Obrazovni aspekt Kognitivni (spoznajni) interesi Afektivni (doživljajni) interesi Znanstveno obrazovanje Poučavanje-odgovori na pitanja. analiza djela Doživljaj-slušanje. projekti Vježbanje. heuristički razgovor. dogovori. opisivanje. govor.

radionica budućnosti. vježbe na spravama. prikaz. a to je dominantna aktivnost u umjetničkom području. sviranje. inicijativa.I ovdje se obrazovni postupci mogu strukturirati prema različitim kriterijima. pjevanje. prikupljanje podataka. METODE I POSTUPCI Strategije Poučavanje Metode Problemsko poučavanje Heurističko poučavanje Programirano poučavanje Postupci Odgovori na pitanja učenika. anketa Igre uloga. književno stvaranje Rad na grafičkim. gramatičke. Za doživljajne interese bitno je doživljavanje i izražavanje doživljaja. Govorne. oblikovanje. Za djelatne je interese važno vježbanje koje je prisutno u svim područjima. plan. tekstualnim. stroj za učenje Promatranje. razgovor. kritika. pismene. scensko izvođenje. Ova matrica nudi dva kriterija – jedan je po područjima. analiza slučaja Poučavanje. rasprava. izlaganje. promatranje likovnih djela. nastavni listići. suprotstavljanje grupe Programirani tekst. Po drugom kriteriju vidi se da je za zadovoljavanje spoznajnih interesa bitno podučavanje i učenje. a drugi po interesima. sportske igre Oluja ideja. praćenje. suprotstavljene grupe Slikanje. rad na tekstu Razgovor. Učenje otkrivanjem Istraživanje Simulacija Projekt Doživljavanje Izražavanje i stvaranje Recepcija umjetničkog djela Interpretacija Evaluacija Kreacija Vježbanje Učenje učenja Učenje jezika Praktični radovi Tjelesno vježbanje Stvaranje Znanstveno stvaranje Umjetničko stvaranje Radno-tehničko stvaranje 57 . OBRAZOVNE STRATEGIJE. igre s pravilima. likovne vježbe Konstruktorske igre. scenske. gledanje filma Recitiranje. projektiranje. a te su metode dominantne u znanstvenom području. a posebno u tehnološkom obrazovanju. ples Rasprava. scenarij Slušanje glazbe.igre. vježbanje jednostavnih radnji i procesa Vježbe oblikovanja. udžbenik. tehničkim izvorima. radionica budućnosti Reproduktivno (gluma) i produktivno (pisanje) stvaranje Konstruiranje.

za ljubavlju i pripadanjem.3. Strategija socijalizacije . struja. plin.to je preduvjet svakog drugog odgoja . da se znaju produktivno ponašati 10.obuhvaća metode i postupke kojima se zadovoljavaju egzistencijalne ljudske potrebe što osiguravaju reprodukciju života. prihvaćati različitost AFIRMACIJA – obuhvaća niz postupaka kojima se djeca navikavaju tražiti dobro u 58 . a one se prelamaju s društvenim potrebama koje se očituju u egzistencijalnom. a da je rad preoblikovanje prirode u skladu s ljudskim potrebama .zdrav način života predstavlja osiguravanje uvjeta za održavanje samog života i normalan rast i razvoj . simulacijama i akcijama djecu možemo osposobiti da izbjegnu mnoge opasnosti ili.djeca postupno shvaćaju da se ljudska egzistencija ostvaruje radom.3.inoviranje. STRATEGIJE ODGOJA Odgoj se ostvaruje zadovoljavanjem osnovnih ljudskih potreba. razmjena informacija s drugim ljudima te međ drugim l j u d među ljudima međusobno razumijevanje ljudima.3.2. Strategija egzistencije .obuhvaća metode i postupke kojima se ostvaruju potrebe pojedinca za drugim ljudima. ako se u njima nađu. promet…) – različitim igrama. društvenom i humanističkom aspektu odgoja.1. preoblikovanje 10. 10. njegovu zaštitu i održavanje . za vlastitim potvrđivanjem.u ovu strategiju ulazi i metoda sigurnosti i samozaštite – djeci prijete mnoge opasnosti koje ugrožavaju njihovu sigurnost (vatra. ali i društvene potrebe za zajedničkim životom ljudi KOMUNIKACIJA – uspostavljanje kontakata. pridavati važnost svakoj osobi.

3.KOOPERACIJA – osposobljava mlade ljude da se više okrenu suradnji nego natjecanju i da o v l a produktivan način. pri č e ovladaju postupcima kojima se mogu riješiti sukobi na čemu nitko neće biti poražen 10. Strategija individualizacije .odgajatelji trebaju ovladati jednostavnijim terapijskim postupcima kojima je bit u t toplom emocionalnom odnosu pomoći da dijete lakše prevlada i stekne samopouzdanje. ono će u igri simbolično konfliktne situacije koje ga muče manje svjestan problema koji ga muči . prednost ima razgovor prihvaćanja i tzv „ja-govor“ koji je i simpatijom.3. TERAPIJA – koristi se kada nastane poremećaj u razvoju ličnosti 59 . l iskren i otvoren za komunikaciju ljubavlju… i ima izuzetno značenje za razvoj ličnosti . učitelje… i druge osobe iz dječjeg života . ali m u ne u s p ohrabrujući ga na a k t i stanje umjesto da pada u d ep r sestru. baku i djeda.kad se dijete dovoljno oslobodi. povjerenjem. brata i s prikazati k o n ili m a n priča. suosjećanjem.obuhvaća metode i postupke kojima se potiče i omogućava razvoj odgajanika u samostalnu i autonomnu ljudsku jedinku. u samoaktualiziranu i autentičnu ličnost SLUŠANJE – može biti aktivno i pasivno . bez dubljeg ulaženja u konfliktnu situaciju i rekonstrukciju ličnosti TERAPIJA IGROM – obično se koriste lutke koje predstavljaju roditelje. razumijevanjem.aktivno slušanje znači da odgajatelj sluša ono što učenik mu pri tome nastoji pokazati da ga razumije uspijeva zadovoljiti svoje potrebe treba pomoći. aktivnost kojom će prevladati postojeće depresiju ili „bježi“ u neurozu REALITETNA TERAPIJA – postupak koji polazi od shvaćanja da pojedincu koji duže AKTIVNO SLUŠANJE – poseban oblik razgovora koji se prakticira kad je učenik više POTICANJE – ostvaruje se podrškom.uz to vezan ii razgovor.

u umjetničkom doživljavanje i izražavanje osjećaja .poučavanje je skraćeni proces učenja.također polazi od problema.u znanstvenom su dominantne strategije učenja i poučavanja .1. HEURISTIČKO POUČAVANJE . Strategija učenja i poučavanja .nakon definiranja problema prelazi se na odgovore.kad učenik riješi zadatak. iskustveno učenje) ISTRAŽIVANJE 60 .4. rješenja koje može dati nastavnik.10. nije temeljeno na vlastitom iskustvu nego se koriste iskustva drugih ljudi sistematizirana u različitim izvorima 3 metode poučavanja: PROBLEMSKO POUČAVANJE . preko vlastite aktivnosti u pronalaženju rješenja do izvođenja zaključaka . uočavanjem suprotnosti između onoga što znaju o nekom fenomenu i onoga što opažaju. dobiva povratnu informaciju o ispravnosti ili neispravnosti onoga što je uradio i uputu za daljnji rad Strategija učenja otkrivanjem podijeljena je u tri metode. . projekt i simulacija (za sve je karakteristično tzv. STRATEGIJE OBRAZOVANJA . individualnim definiranjem vlastitog viđenja problema. istraživanje. umjetničkim i tehnološkim obrazovanjem . polazi od uočavanja i definiranja problema. itd. doživljajnih i djelatnih interesa.polazi od definicije problema tako da u tome aktivno sudjeluju učenici postavljanjem pitanja.4. udžbenik i sl. ali se odgovor ne daje izravno nego se učenik postupno dovodi do rješenja. omogućavajući mu da sam dođe do zaključka PROGRAMIRANO POUČAVANJE . a ostvaruje se znanstvenim.učenje ili učenje otkrivanjem sadrži sve etape spoznajnog procesa. a zatim mu se daje zadatak koji zahtijeva određenu aktivnost vezanu uz taj sadržaj .obrazovanje je okrenuto zadovoljavanju spoznajnih.problem koji se poučava dijeli se na osnovne elemente prezentirane učeniku.u tehnološkom vježbanje 10.

treba odabrati djelo koje nije ni ispod ni iznad njihovih recepcijskih mogućnosti .2.nakon toga se radi na tom planu.. Strategija doživljavanja i izražavanja doživljenog .etape – uočavanje i definiranje problema trebaju izvršavati zajednički nastavnik i učenik . tj. gledanje slikovnica ili dijafilma.4. šah) i igre na sreću (karte) PROJEKT .nakon toga slijedi formuliranje hipoteze (mogu djeca koja su sposobna za apstraktno r a razmišljanje .na osnovi dobivenih podataka izvode se zaključci o istinitosti ili neistinitosti p ost a SIMULACIJA . kada se učenici pripremaju za sudjelovanje u stvarnim situacijama Igra uloga – učenici u određenim ulogama međusobno komuniciraju u zamišljenoj situaciji Plan-igra – nosioci pojedine uloge su grupe učenika.polazi se od problema i postavljanja hipoteza. animaciju lutke ili glumu. promatranje.prikupljanje podataka. komuniciraju pisanom komunikacijom Igre s pravilima – strategijske igre (mlin. praćenje .metoda kojom učenici poučavaju stvarnost . ali se poslije toga izrađuje pismeni plan rješavanja tog problema . a stečena iskustva se sistematiziraju i izvode zaključci 10.odnosi se na plodonosan susret učenika s umjetničkim djelom .postoji metoda recepcije umjetničkoga djela. ples i pantomimu postavljenih hipoteza 61 .koristi se kada sudjelovanje u stvarnim situacijama nije moguće.osnovni postupak jest pričanje priča uz sviranje. metoda interpretacije i reprodukcije te metoda evaluacije RECEPCIJA UMJETNIČKOG DJELA .

osnovno za ovu strategiju jest višekratno i dugotrajno izvođenje određenih radnji i postupaka što vodi njihovu usavršavanju i automatizaciji. stvaranjem glazbe.ova metoda znači stvaranje određene podrške stvaralačkim impulsima djece. tj.4. matematički.4. t e k tekstualni. kritiku…) KREACIJA . pisanjem poezije… . operacije izvode pri izradi nekog uporabnog 62 .INTERPRETACIJA I REPRODUKCIJA . tj. prirodno učenje.4. Strategija stvaranja Etape: Inspiracija Rad na ostvarivanju inspiracije Završetak stvaralačkog čina za kretanjem postignu zadovoljavajući stupanj sigurnosti i preciznost. izvođenju bez većeg napora uz minimalan broj pogrešaka Učenje učenja – metoda kojom se djeca uvježbavaju koristiti različitim izvorima (grafički. tehnički…) Učenje jezika – bitno da bude tzv. da se uči u komunikaciji Učenje praktičnih radnji – 2 pristupa: učenici izvode samostalno neku radnju sve dok ne post ili da te o p e r predmeta Tjelesno vježbanje – samo po sebi izaziva radost i oduševljenje jer zadovoljava dječju potrebu z 10. oblikovanjem. Strategija vježbanja .3.svaki učenik ima pravo na svoj stav i treba mu omogućiti da ga obrazloži i eventualno konfrontira s drugim stavovima (kroz raspravu. znači omogućavanje učeniku da ostvari svoju inspiraciju kad za to osjeti potrebu i to prezentira drugima 10.u susretu s umjetničkim djelom uvijek se zauzima i određeni stav koji može biti pozitivan ili negativan .ostvaruje se slikanjem.

nastavnik bi trebao biti svjestan da je pomoć koju mu pružaju didaktika i pojedine metodike dragocjena.ipak postoje načela čije uvažavanje pri izboru metoda i postupaka čini odgoj i obrazovanje uspješnijim: princip pozitivne usmjerenosti – pri izboru odgojnih postupaka kod svakog se pojedinog učen učenika razvija pozitivna slika o sebi uspjeh za sve – škola svoj djeci mora omogućiti uspjeh individualizacija – pri izboru metoda i postupaka treba se voditi računa o razlikama među u č e sobno aktivnost ekonomičnost – potrošak vremena i materijalnih sredstava učenicima sposobnostima i mogućnostima primjerenost – primjerenost postupka zadacima i sadržajima. ideje se slobodno i z n se n a v za one k stanja u iznose i nijedna se ne smije kritizirati navede što veći broj elemenata koji u tom postupku sudjeluju u neko drugo (željeno) stanje .kreativnost se ogleda u pronalaženju što većeg broja alternativa za svaki korak Morfološka analiza – pojava o kojoj se radi podijeli se na što veći broj varijabli i za svaku Radionica budućnosti – nastoji se naći rješenje za neki konkretan problem koji je aktualan Scenarij – postupak kojim se pronalaze putovi prijelaza od sadašnjeg (nezadovoljavajućeg) 10.5.Komunikacija – sud drugih ljudi Postupci kojima se potiče stvaralaštvo: Oluja ideja – postupak kojim se želi doći do ideja kako riješiti neki problem. ali je treba shvatiti samo kao poticaj i orijentaciju za stalno traženje i stvaranje vlastite metodike . dobi djece. njihovim s p o 63 . IZBOR STRATEGIJE ODGOJA I OBRAZOVANJA .

traži se da na svakih 30 uč.provode se u školi u prirodi u koju se djeca svakodnevno dovoze iz grada c) Uč. nova prijateljstva. pedagoških i spoznajnih ciljeva postoji više organizacijskih rješenja: a) sveukupne nastavne aktivnosti za jedan razred održavaju se u prirodi s internatskim smještajem učenika b) -//. Izleti i ekskurzije . POGLAVLJE – ŠKOLSKA EKOLOGIJA (naslov označava izabrane i uređene prostore u kojima se odvija odgojno-obrazovni proces 11. već se u školi nastavlja proučavanje prikupljenih informacija i materijala.11. realizacija i vrednovanje . spremnost na dijeljenje i pomoć… 3 etape u organizaciji: priprema.poznato je više različitih didaktičkih rješenja za neposredno proučavanje prirodne i društvene cjeline: 11. kod nas najzastupljeniji 64 .1. Škola u prirodi . a analizira se i ponašanje pojedinaca i kolektiva radi dogovora o budućim sličnim aktivnostima 11. stoga i najadekvatniji izvori znanja i mjesta za raznovrsne pedagoške aktivnosti . jednog razreda odlaze na jedan ili dva tjedna boravka u internatskoj školi u prirodi.na svim stupnjevima školovanja to je izvanredno motivativno sredstvo za poticanje na aktivnosti u vezi sa sadržajima učenja .učenici se na izletima slobodnije ponašaju te su izražene socijalne veze među njima.realizacija ciljeva izleta nije potpuno zadovoljena samim povratkom kući. PRIRODNA I DRUŠTVENA SREDINA I ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES .velik dio ciljeva odgoja i obrazovanja može se realizirati u prirodnoj i društvenoj sredini za sve stupnjeve školovanja – to su primarni izvori znanja.2.1.1.izlet može imati isključivo rekreativnu svrhu ili isključivo spoznajnu .pridonose ostvarivanju zdravstvenih. budu najmanje dvije odrasle osobe .1.

zabava te obavljanje raznovrsnih zaduženja nužnih u kolektivnom životu . drvene kućice za skrivanje.Dio prostora može biti asfaltiran kako se uč.3. izrada opreme).1. provlačenje.Dio za učenike razredne nastave trebao bi biti odvojen od dijela za starije učenike . tamo se moraju i trebaju. sadržaji i opterećenja primjereni su njihovim psihofizičkim mogućnostima . razni popravci. pješčanici te druga jednostavnija pomagala za nastavu tzk-a . škole u kojima se ne dopušta nikakav praktičan rad učenika te škole u kojima se povremeno organiziraju raznovrsne praktične i društveno korisne radne aktivnosti učenika .Rad se organizira s učenicima svih uzrasta.U to vrijeme realiziraju se raznovrsne nastavne aktivnosti kojih je svrha učenje. osim igre i odmora. ljuljanje. odgovornost. igrati razne igre… . dvorištu. a forme.Zajedničke nastavne aktivnosti provode se ili u prirodi ili u otvorenim učionicama .2. zgradi i šk. izvoditi i raznovrsne nastavne aktivnosti .) 11. uključuju se u akciju čišćenja mjesta boravka.U didaktičkom smisli školsko dvorište može poslužiti za: izvršavanje različitih radnih zadataka (čišćenje. ŠKOLSKO DVORIŠTE .Osim igrališta. Društveno korisni i proizvodni rad učenika Škole se mogu podijeliti na one u kojima je praktičan rad učenika dio ukupnog programa pedagoškog djelovanja. rekreacija. izvršavanje zadataka vezanih uz učenje. i sl. sađenje. mogu se postaviti razne sprave za penjanje.Ima važnu pedagošku funkciju. u skupljanju plodova s plantažnih povrtnjaka i voćnjaka te kraći ili duži proizvodni rad u tvornici ili poljoprivrednoj organizaciji (obavezno za u srednjim stručnim školama) . treba postaviti više klupa za odmor. pridonosi i odgajanju nekih navika i karakteristika ličnosti (točnost..Škola u prirodi jednako je vrijedna za djecu sa sela kao i za djecu iz grada 11. suradnja na zajedničkim zadacima.Osim korisnih aktivnosti učenika u šk. rekreaciju. umjetničko stvaranje… 65 . samostalnost. za kišnih dana ne bi zamazali – tu će se kretati.Osim razvijanja radnih vještina.

fonoteka.3. u školsko dvorište uč.Prostori za učenje i rad predviđeni su za grupni i individualni rad.3. druženje. bez rada u smjenama.3. a tu su još i videoteka.Uputno bi bilo graditi zgrade za najviše 600 učenika koji se mogu.Svaki BIC trebao bi imati odgovarajuću tehniku za umnožavanje i kopitranje. do realizacije čitavog nastavnog sata ili blok-sata 11. Bibliotečno-informacijski prostor . zgradi treba urediti različite prostore za učenje.Osnovne informacijske funkcije: prikupljanje. SPECIJALIZIRANI PROSTORI U ŠKOLSKOJ ZGRADI . angažirati u školskoj zgradi od jutra do mraka 11.2.. najviše prostora zauzima knjižni fond. parovima ili individualno . videokasetne i kompjutorske sustave i druga tehnička pomagala koja omogućuju korištenje različitih medija.Mjesto mu je obično uz središnji hol .1. igranje i rad .U šk. za rad manjih grupa uč. dijateka. prostor i oprema trebaju biti dostupni učenicima 10-12 h dnevno 11. (6-10) i okupljanje velikih skupina učenika (300-400) . čuvanje i posuđivanje informatičke građe te osiguranje uvjeta za rad korisnika s raznovrsnim bankama podataka . folioteka.opremu u svim specijaliziranim učionicama u školi treba prilagoditi naglašenoj orijentaciji na samostalan rad učenika u grupama.školska arhitektura i opremljenost školskog prostora uvelike utječe na izbor i izmjenu mjesta za odvijanje pedagoških aktivnosti i strategija učenja i poučavanja . fonoteka te baza kompjutorskih programa i podataka . Specijalizirane učionice za razrednu nastavu 66 . mogu izlaziti u sklopu neke nastavne aktivnosti na nekoliko min.Budući da je blizu.Sastoji se od više funkcionalnih prostora za individualni i grupni rad te prostora za smještaj nastavnih medija. obrada.

alate.prostori za TZK dijele se na otvorene (dvorane za TZK. raznovrsne didaktičke igre za koje će materijal izrađivati sami učenici.Trebaju. aparati i strojevi nužni za realizaciju programa i ciljeva osnova tehničke kulture (takve su radionice i u općeobrazovnim srednjim školama) . alati. biologiju. strani jezik. nastavnici i učenici viših razreda 11. POGLAVLJE: MEDIJI U ODGOJU I OBRAZOVANJU -POJMOVNA ODREĐENJA 67 .u zgradama za osnovne škole uređuju se i opremaju polifunkcionalni radionički prostori u kojima učenici upoznaju raznovrsne materijale. bušenje. povijest. Specijalizirani prostor za radno-tehničko i tjelesno-zdravstveno područje . imati i drugu opremu koja omogućuje fleksibilnije oblike i pedagoški vrednije strategije rada .4.u takvim su radionicama materijali. likovnu kulturu i glazbenu kulturu . motivativna prednost – smatra se da uređenost i opremljenost specijaliziranih učionica veoma motivacijski djeluje na učenike 11.to je obično jedna veća prostorija za zajednički rad odjeljenja (25-30 učenika) te manja prostorija za pripremanje nastavnika i rad manjih grupa učenika . tepih u sredini učionice.osnovna prednost: racionalizacija čuvanja i korištenja opreme te nastavnikova radnog vremena. brušenje. panoi na bočnom zidu. sastavljanje…) .3.. Specijalizirane učionice za znanstveno i umjetničko područje .3. osim lako pokretljivog namještaja za sjedenje. pisanje i crtanje. kemiju.suvremene školske zgrade imaju specijalizirane učionice s opremom za fiziku. zemljopis.Stolovi i stolci moraju veličinom biti primjereni fizičkoj razvijenosti učenika .3. kutić za igranje. matematiku.Mala priručna biblioteka. materinski jezik. bazeni te adaptirane prostorije za vježbanje) i zatvorene 12. aparate i uređaje te uvježbavaju izvođenje jednostavnijih praktičnih operacija (rezanje. ormarići za ostavljanje dijela ili čitave opreme.

crteže. malih koraka. Najmanji korak zove se članak..Kolokvijalno. te internet.audiovizualni Još jedna skupina medija su kompjutori i fonolaboratoriji za učenje jezika. udžbenici) . Multimedijalnost u odgoju i obrazovanju 68 . Neki u vizualne medije ubrajaju i simulatore i trenažere. njihova podskupina su tekstualni (npr.medij= sredstvo prenošenja informacija. nastavne listiće.auditivni .klasifikacija medija u odgoju i obrazovanju Prema osjetilima koja su relevantna za njihovo korištenje: . filmovi Programirani materijali i kompjutori Osnovno je obilježje programiranih materijala (udžbenika) sustav tzv. Članci mogu biti složeni na dva načina: u linijskom slijedu i uz grananje.vizualni. sredstvo komuniciranja Didaktički-medij = nosioc-posrednik informacija u didaktički funkcionalnim vezama Didaktika medija= znanost o učenju i poučavanju uz pomoć tehničkih medija. Niz članaka koji čine smislenu cjelinu čine programirani materijal. Vizualni mediji U njih ubrajamo slikovnice. Pružaju velike mogućnosti za unaprjeđivanje nastave jezika i glazbe. a utemeljna je na spoznajama pedagoške psihologije. ponekad i telefon. knjige. Audiovizualni Televizijske emisije. Auditivni mediji -kasete i CD. modele.. . makete. grafofolije.

afektivnog i psihomotornog područja. igra uloga.prema formi provođenja. simulacije tipa „čovjek-čovjek“. kompjuterska simulacija . 69 . Simulacija i demonstracijski pokusi Simulacija je skup postupaka kojima se oponašaju objekti. o sposobnostima učitelja i njegovim stavovima te o prednostima i nedostacima raspoložive nastavne opreme. misaoni pokusi i kompjuterska simulacija . Didaktički osmišljenom integracijom apersonalnih nasatvnih medija pridonosi se objektiviranju procesa učenja i poučavanja. U ovakvom sustavu važno je da mediji ne ponavljaju iste informacije. metoda slučajeva.prema prirodi komunikacije. odnosno fizikalnim modelima koji omogućuju pokazivanje određenih procesa. Simulacije klasificiramo ovako: .Integracijom dvaju ili više medija radi njihova međusobnog pojačavanja. simulacijske igre. Pri izboru nastavnih medija i mjesta izvođenja nastavnih aktivnosti ne smije se zaboraviti da nastava treba pridonijeti ravnomjernom razvoju kognitivnog. o iskustvu i psihofizičkim karakteristikama učenika. plan-igra. a radi njihova temeljitijeg upoznavanja ili uvježbavanja određenih radnji.prema sustavnom pristupu. determinističke i sohastičke simulacije te statične i dinamične simulacije Demonstacijski procesi namjerno su izazivanje prirodnih pojava radi njihova promatranja i proučavanja. strojevi. o karakteristikama sadržaja učenja. Uvjetovanost izbora nastavnih medija Izbor nastavnih medija ovisi o ciljevima odgoja i obrazovanja. dopunjavanja ili obogaćivanjau djelovanju nastaju razni multimedijski sustavi. Izvodi se obično na modelima dtvarnih objekata ili strojeva. stanja i procesi u umjetnim uvjetima. a istovremeno i njegovoj racionalizaciji. stroj-stroj. Racionalizacija i optimalizacija procesa učenja bitne su karakteristike suvremene obrazovne tehnologije.

POGLAVLJE: ODGOJNO-OBRAZOVNA KOMUNIKACIJA 70 .13.

Interpersonalna. 13.plus komunikacija – na ovom modalitetu zasnivaju se stvaralaštvo i mogućnost da talentirani učenici ndamaše učitelja . „ja-grupa“ Masovna komunikacija. Postoji 5 kvalitativno različitih modaliteta komuniciranja: .2. Odnos „grupa-grupa“.3. sposobnosti ili stavova. Introspekcija vlastitog ponašanja. procesu informacije se prenose određenim znakovima i simbolima.minus komunikacija .1.13. U didaktičkom smislu je interakcija kojom jedna osoba prezentira neke sadržaje drugoj. a karakteristika mu je usmjerenost na široku i heterogenu publiku. U svakom komunik. Obavijesti se prenose javno te su dostupne i onima koji nisu uključeni u organizirane oblike nastave.adekvatna komunikacija – učenik treba vjerno preslikati učiteljevu informaciju u svojoj svijesti . odnosno ako se ostvari bogata interakcija između njih i izvora informacija te odgovarajuće reagiranje na informacije.komunikacija dviju ili više osoba. Ona prethodi svakoj međuljudskoj komunikaciji i zove se monoakcija. Priroda i vrste odgojno-obrazovne komunikacije O-O komunikacija javlja se kao interakciju dviju ili više osoba ili pak jedne osobe s neživim izvorom. Personalna i apersonalna komunikacija 71 . Odnos „ja-ti“.specifičan oblik odgojne komunikacije u obrazovanju. To će se događati ako se osobe kojima su upućene edukativne poruke aktivno uključe u komunikaciju. A i onaj koji šalje i onaj koji prima moraju biti osposobljeni za razumijevanje istih vrsta znakova jer u protivnome komuniciranje nije moguće.razogovor sa samim sobom.nulta komunikacija .anti komunikacija 13. interpersonalna i masovna komunikacija Intrapresonlna. u nekom procesu radi prenošenja poruka i stvaranja uvjeta za optimalno ostvarivanje neke ličnosti. Intrapersonalna. Odnos „ja-ja“.

Autoritarna i demokratska komunikacija 72 . 13.6. pretjerano gestikuliranje) ona može i ometati verbalnu.dominira usmeno izlaganje učitelja.4.Personalna.podrazumijeva mogućnost međusobnog pružanja povratne informacije između subjekata koji komuniciraju. U početnim godinama školovanja dominira personalna. a svi učenici ne mogu priopćiti kako su razumjeli edukativne poruke. 13.. Često se nadopunjuje neverbalnom jer lakše pratimo izlaganja koja su praćena odgovarajućom neverbalnom komunikacijom. Neposredna komunikacija i telekomunikacija Ako osobe ne komuniciraju lice u lice jer nisu u istoj prostoriji ili na istom mjestu to zovemo telekomunikacija. 13. Verbalna i neverbalna komunikacija Vrebalna – komunikacija riječima Neverbalna. 13. učenje putem Interneta. a posljie se taj odnos može i izmijeniti.5. U obrazovanju to je dopisna nastava.kad dvije ili više osoba razgovaraju bez posredovanja sredstva Apersonalna. Ali ako je neverbalna komunikacija pretjerana (npr.svi ostali oblici komuniciranja U O-O procesu temeljna je verbalna komunikacija. Najintenzivnija dvosmjerna komunikacija ostvaruje se u neposrednom razgovoru učitelja s jednim učenikom ili učitelja s manjom grupom učenika.7.. Jednosmjerna komunikacija. Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija Dvosmjerna.svaka komunikacija koju posreduje neki tehnički medij Ova dva oblika se u ukupnoj O-O komunikaciji međusobno dopunjuju i obogaćuju. ali nikako isključuju.

Neill. 14. Ne uzimaju se u obzir spontane namjere odgajanike. vikanje. U tu se svrhu upotrebljavaju brojne zabrane i zapovijedi... Nasilna i nenasilna komunikacija Nasilna – prijetnje.. a njihovo se vladanje stalno kontrolira. Socijalna klima 73 . ponekad prisila.interaktivna komunikacija ili se veže uz pojam socijalna reverzibilnost. mišljenja. zastrašivanje. Makarenko. a podrazumijeva mogućnost da se učenik obrati učitelju istim riječima i načinom kao što to čini učitelj prema učeniku. različite kazne. a da se time ne krše pravila pristojnosti. Rousseau. taktičnosti i postupanja.. 13. POGLAVLJE: ODGOJNO-OBRAZOVNA KLIMA 14. Demokratska – (Pestalozzi. Da bi se postiglo pokorno ponašanje odgajanika često se koriste: ponižavajuća kritika. kontroliraju i provode sve pojedinosti odgajanikova ponašanja.8.1.Autoritarna – određuju se. Ovakvo komuniciranje naziva se simetrično. Freire) – dopušta se da odgajanik ima svoje stavove. da bude ono što jest. prijetnje.

Dominantno ponašanje nastavnika utječe i na to da se unutar grupe javljaju odnosi koji teže podčinjavanju i dominaciji pa se u takvim grupama često iskazuje agresivnost među djecom.demokratska klima.omogućuje kreativnost. Na socijalnu klimu bitno je nastavnikovo ponašanje ali i ponašanje ostalih sudionika O-O procesa. Ovakve grupe su jako zavisne o vođi i bez njega ne mogu riješiti problem koji se stavi pred njih. Ovi različiti načini vođenja uzrokuju 4 vrste socijalne klime: .potpuna sloboda.svi imaju jednka prava. rezultat autoritarnog vođenja 74 . Dominantno i integrativno ponašanje nastavnika Dominantno. Ovakve grupe teško funkcioniraju i nijedan posao ne mogu privesti kraju. spontanost i inicijativu u grupi i okrenuto je rastu i razvoju svakog pojedinca.. vodi se dijalog.To je kvaliteta ukupnih odnosa sudionika odogojno. U praksi se najčešće ova dva odnosa isprepleću. Učenici se moraju prilagoditi zahtjevima nastavnika. nalazimo pretežno elemente jednoga ili drugoga ponašanja. demokratsko. pomaže se učenicima.obrazovnog procesa. rezultat indiferentnog vođenja . Kruto je i ne poštuje individualne razlike među učenicima. Autoritarno. a učenik je pasivan i izvršava zahtjeve. ravnopravni su i zadovoljni. Nastavnik ima vodeću ulogu i njegov se utjecaj očituje u najvećoj mjeri.učenici su glavni.karakteristično za tradicionalnu školu u kojoj dominira frontalna nastava. nastavnik nezadovoljan i beznačajan. . Nastavnik ima inicijativu.a ne monolog. Indiferentno.onemogućuje inicijativu i samostalnost učenika. Integrativno . demokratsko i indiferentno vođenje Autoritarno.agresivna (agresivna autokracij). pa odnos učenika s drugim učenicima te odnos djeteta s članovima obitelji. ne uzima u obzir njihove potrebe i interese. To je prije svega odnos nastavnik-učenik. ohrabriva se..

apatična (apatična autokracija).. On je konstruirao instrument za mjerenje govorne interakcije nastavnika i učenika. rezultat autoritarnog vođenja. 75 . 2 učenik i vrijeme prekida govorne interakcije). Emocionalana klima Podrazumijeva dominaciju osjećaja ugode ili osjećaja neugode kod sudionika odgojnoobrazovog procesa. poslušno se ispunjavaju zahtjevi nastavnika Direktivni i nedirektivni odnos Ovo kao bitno u O-O procesu naglašava Flanders. Govor nastavnika i učenika svrstao je u 10 kategorija (7 nastavnik.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->