P. 1
VRSTE RIBA

VRSTE RIBA

|Views: 3,226|Likes:
Published by TopoLina

More info:

Published by: TopoLina on Feb 08, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/08/2012

pdf

text

original

VRSTE RIBA PALAMIDA Tamnomodre boje, koja prema repu postaje srebrna, a gornji dio je koso prugast.

Dužine do 70 cm, a težina do 9 kg. Ulovljeni primjerci su najčešće oko 1 kg. Mrijesti se u svibnju i lipnju. Izuzetno ukusno i jako traženo meso. Najčešće se priprema pečenjem, na gradele i na brodet, izuzetno je dobra pripremljena u pećnici s puno povrća. Na Jadranu je najčešća u srednjem i južnom dijelu. Ima je i na pučini (rijeđe), ali najviše u kanalima i priobalju, ulazi u zatvorene uvale i zaljeve. Često je u blizini lovišta sitne plave ribe jer se njome i hrani, progoni je od dna do površine. Najpoznatija lovišta su oko Šibenika, Splita i Dubrovnika, a ponekad se može naći sjeverno od Zadra pa sve do Umaga. Kreće se u jatima pa nakon prvog ugriza možete očekivati još, vrlo je neoprezna i ima jaki ugriz. Palamidu lovimo cijele godine, najlakše u jesen i na proljeće (od listopada pa do travnja). Lovi se mrežama potezačama (po danu) i panulom. Za palamidu treba do 50 m najlona br. 0,60, a zadnjih 10 m najlona br. 0,50. Između njih vrtuljak. 10 m od udice (br. 7- 8) stavlja se olovo od 3 dag, nakon 4 m još 3 dag, nakon 5 m još 3 dag. Mamac može biti srdela, kožica od ribe, inćun. Brzina vožnje plovila 2-4 milje. Mrijesti se na Jadranu, pa se često nađe ulov od 7 cm, ali i veliki komadi od oko 5 kg.

TUNA, TUNJ Najpoznatija riba među plavom ribom, a posljednjih godina jedna od najtraženijih riba uopće. U Jadranu se najviše lovi sjeverna plavoperajna tuna. Tijelo joj je mišićavo i snažno. Vretenastog je oblika, ali u srednjem dijelu je zaobljeno. Odličan je plivač, ali u malenom prostoru nije osobito okretna. Iako snažna, kada ju se uhvati mrežom brzo ugiba. Živi u jatima, koja su nekad zbijena, a nekad raspršena što zavisi o sezoni i ponašanju ribe kojom se hrani. Boja joj je tamnomodra, skoro crna, prema dolje i prema glavi svjetlija. Hrani se svim vrstama plave ribe, ali u oskudici jede i drugu ribu (čak i morskog konjica). Naraste do 4 metra dužine, a može težiti i do 600 kg. U Jadranskom moru najčešće se ulovi oko težine od 12 kg.

Tunu uglavnom progone morski psi. Tuna se mrijesti u proljeće, tada se približava obali. Meso tune je vrlo ukusno, najcjenjeniji dio je oko trbuha, koji je nježno ružičaste boje, dok je dio oko gornjih dijelova krvavo crven. Kod tune su cijenjeni i želuci koji se koriste i sviježi i sušeni. Tunjevina se priprema na različite načine, jedna od čestih priprema je pržena tuna, tuna na gradele, s blitvom ili kuhanim krumpirom uz neizostavan dodoatak maslinovog ulja, ali i na brodet. U posljednje vrijeme često se priprema i carpaccio od tune. Najveći se dio tune konzervira, na različite načine. No, naročito je važno koristiti svježu ribu kako ne bi prouzročila razne komplikacije. Iz jetara tune vade se vitaminska ulja (A i D), a iz gušterače inzulin. Tuna je riba koju možemo naći u svim dijelovima Jadrana, bez obzira na dubinu i udaljenost od obale. Međutim prilično rijetko možemo je naći u vodama zapadne Istre. Tuna se kreće uglavnom za hranom tako da zalazi u najzatvorenije zaljeve i uvale, približava se i riječnim ušćima, podnosi veće razlike saliniteta i temperature mora. Najpoznatija lovišta tune su u području Riječkog zaljeva, Crikvenice, cijelog Kvarnerića, zatim oko svih kvarnerskih i zadarskih otoka. Uz ova područja nalazi se i u području Šibenika, Omiša, Neretvanskog kanala, ušće Rijeke dubrovačke (Zaton) i Molunat. Posljednjih godina otkrivena su bogata lovišta tune u području otoka Žirja, Jabuke i na pučini među njima. Tu je more duboko, morske struje nose plankton, ima i dosta sitne plave ribe kojom se tuna hrani.Međutim fluktuacije tune osciliraju iako znamo kako je posljednjih godina tune sve manje i u Jadranu i u svijetu. Proljeće i jesen su najbolje sezone za lov tune, međutim tuna se lovi i ljeti, a stanovite količine i zimi, ako su meteorološke prilike povoljne (ako je zima blaga i bez jačih vjetrova). Tunu možemo loviti ponajviše danju, a nešto slabije i noću. Lovostaj tune je od 15.07 do 15.08. propisan od ICCAT- a. (International Commission for the Conservation of Atlantic tunas).Tuna se lovi panulom: 100m najlona br.1 i 15m br. 0,80 i među njima vrtuljak. Udice broj 4-7 s kožom od pauka kojoj je dat oblik ribe ili blinker. Desetak metara dalje od mamca u razmacima 3-4 m staviti 4 komada olova (neka svaki teži 3-4 dag). Najbolje je loviti danju, tj.

predvečer brzinom od 3-4 milje. Kad tuna zagrize sve pustiti u more, ali prije toga na motovilo privezati jači plovak. Kad se lovina umori onda se prihvaća plovak i lovina isteže. ZUBATA C Zubatac je tipičan predstavnik bijele ribe i jedna od najpoznatijih riba u gastronomiji i ribolovu. Zubatac je rumenosmeđosrebrnaste boje s plavim i crnim točkama, a prema dolje blijedo srebrna. Izvan vode plave točke nestaju. Naraste i do 1 m, može težiti do 16 kg. Tijelo mu je izduženo, s nešto izdignutim hrptenim dijelom. Čvrste je građe, a naročito prednji dio s jakom čeljusti i velikim očnjacima, te velike i snažne peraje. Zubatac je grabežljivac i energičan plivač, međutim držanje mu je mirno i odmjerenopodmuklo, spreman da zaskoči žrtvu. Živi pojedinačno ili u manjim skupinama. Hrani se ribama pretežno, ali i rakovima, glavonošcima, crvima. Napada iznenada progoneći lovinu do površine ili plićaka što se može primijetiti kod uzburkane površine mora i izlijetanja ribe, a iglica i ušata mogu pred zubacem iskočiti i na obalu. Meso zubaca izuzetno je cijenjeno, vrlo ukusno i traženo. Ukusniji su manji primjerci do 2 kg, a osobito se cijeni glava te ribe. Može se pripremiti na razne načine, ali najčešće se kuha ili peče pod pekom, na gradele ili u pećnici. Može se marinirati s maslinovim uljem, limunom i koromačem te ispeći. Zubaca možemo pronaći u kamenitom području cijelog Jadrana, spušta se i na koraljna i ljušturasta dna ili onima mekanim obraslim algama. Pronalazimo ga uz plitke kamenite rtove i uske prolaze. Najčešće je na dubini između 5 i 30 m. Nema ga u muljevitom i pjeskovitom mjestu. Ne ide u priobalje blizu naselja i luka. U ljeti je bliže površini, a zimi ide u dublje more. Najbogatija područja zubataca su šibenski i zadarski otoci, okolica Pule i Rovinja, oko otoka gornjega Jadrana, zatim oko Visa, Lastova, Mljeta i Palagruže. Najveći ulov zubaca je od svibnja do listopada. Lovi se parangalom ili odmetom u rano jutro ili u suton. Najbolji mamci su: iglica, škarpun, kanjac, ušata. Najlon br. 0,50 – 1 mm, a udice br. 4 – 7. Za sportaše ribolovce najbolji je način lova panulom. Brzina vožnje 2 – 3 milje, pri maestralu i pred zalaz sunca. Premda je zubatac snažna riba dosta se lako lovi, jer mu se pri istezanju često izvali želudac koji ga diže prema površini. Zbog svoje izuzetne cijenjenosti rijedak je na ribarnicama jer ga ugostitelji izravno otkupljuju od ribara.

ARBU N Boje je čistorumene prema dnu srebrnasta. Dužine oko 60 cm, a težine oko 3 kg. Lovi se krajem proljeća i u prvoj polovini ljeta. Arbun ima vrlo ukusno meso i stoga cijenjeno, a najbolji je kuhan. Rasprostranjen je po cijelom Jadranu između 10 – 180 m, po pjeskovitom, muljastom dnu. Najviše ga nalazimo u kanalima i bliže obali. Osobito najviše uz obale zapadne Istre (oko Rovinja i svi zaljevi Istre), otoka Oliba i Maona. zatim sjeverno od rta Planke, oko Šibenika, Zadra. Na jugu najviše ga ima uz sjevernu obalu Pelješca. Ipak najveći primjerci ulovljeni su u okolici otoka Mljeta i Novigradskom moru. Lovi se tijekom cijele godine, za rekreativce ribiče arbun je jedna od najprivlačnijih riba koju love povrazom ili parangalom. Povraz je načinjen od najlona 0,50 i udica br. 11 – 12. Za mamac najbolje je meso srdele, gavuna, lignje, gire, kozice. Ukoliko ne grize dobro je udice pustiti da padnu na dno, a onda ih ponovno podići. Loviti ga možemo danju i noću, najbolje u jesen.

FRATA R Srebrnosivožućkaste boje s prstenastim crnim ovojem na repu i sedlastom crnom mrljom iza glave. Dužine do 40 cm i težine do 1,30 kg. Vrlo ukusnog mesa traženog na svim ribarnicama, priprema se kuhanjem ili pečenjem. Kao mlada riba viđa se po obalnom pojasu Jadrana, ali kao odrasla riba odlazi iz plićina u dubine, procijepe klisura, najčešće između 5 i 20 m. Najviše se lovi uz obalu zapadne Istre. Najlakše se lovi tijekom toplih mjeseci za vrijeme mjesečine, omecima, parangalima. Kao mamac najbolje će poslužiti crv Eunice, meso dagnje i razni rakovi. Najlon od 0,40, te udica od broja 10 – 12 uz klizeće olovo. To je vrlo divlja i plaha riba.

PIC Boja mu je mutnosrebrna s poprečnim crnim prugama. Dužine do 47 cm, a težine do 2,5 kg. Najukusniji su kuhani odn. pečeni. Kao i fratra nalazimo ga na dubini između 5 i 20 m, na kamenitom i tvrdom dnu, ali i mekom obraslom dnu. Može se loviti tijekom cijele godine, ali kao i fratar najviše u toplim mjesecima. Često se lovi ostima pod svijeću ili vršama. Dobro je prije u more baciti otpatke slane ribe, a zatim loviti uz pomoć mesa, tijesta od brašna i sira, gavune, giru,.. Alat je najlon 0,45 mm i udica br. 8 – 11.

LOVRATA, ORADA To je jedna od najtraženijih riba među gurmanima i sportskim ribičima. Čvrste je građe, dobre i snažne peraje, jako razvijeno zubalo s istaknutom glavom. To zubalo razvijeno je iz razloga što se hrani svim vrstama školjaka i puževa, te je zbog istog razloga spora i flegmatična riba koja zbog svoje ishrane nije primorana na brze pokrete. Osim time, lovrata se hrani i ribljim glavama, utrobama i glavonošcima. Živi sama ili u malim skupinama, osim u vrijeme mriješćenja nastaju velika jata. Lovrata je srenbrne boje sa žutozlatnim mostom između očiju, crnim mrljama s obje strane glave i rumenilom na škrgama. Naraste do 60 cm, a najviše teži do 10 kg. Meso orade je odlična okusa i prema mišljenju mnogih znalaca u gastronomiji najukusnije od svih mesa bijele ribe. Više se cijene mlađi primjerci i postoje razni načini pripreme, ali najviše se peče (na gradele, u pećnici, friga) i kuha uz neizostavno maslinovo ulje i odabrano bijelo vino. Oradu možemo pronaći u priobalnom dijelu primorja bez obzira na vrstu dna. Orada zalazi i u izrazite plićine, te jelovimo na dubini između 5 i 10 m (dublje od 50 m oradu ne nalazimo). Orada voli mirno more u zaljevima, uvalama i lukama (za razliku od zubaca), te ne voli strme obale. Orada voli školjkasta dna pa je stoga najviše ima u obalama zapadne Istre, posebno Limski kanal i Tarska uvala; zatim šire područje Zadra, osobito Novigradsko more, okolica Šibenika, Stona Malog i okolica Splita. Nije rijetka ni u vodama Lošinja, Paga i Brača. Može se loviti tijekom cijele godine, ali pravi lov počinje u ožujku, tijekom cijelog ljeta do sredine jeseni. Lovi se uglavnom po danu. Lovi se mrežama potegačama, omecima, vršama, ali i ostima. Prije početka lova omecima potrebno je u more baciti 2 dana prije slanu ribu ili otpatke. Za mamac koristiti meso volka, svježu srdelu, meso raka, gavuna, glavu muzgavca. Koristimo udice od 7 – 11, a nalon br. 0,50 – 0,70 s klizećim olovom. Loviti je najbolje rano ujutro ili pred zalaz sunca uz tišinu i lagani sjeverozapadnjakili zapdni vjetar.

SALP A Salpa je riba vrlo cijenjenog i na ribarnicama traženog mesa. Naraste do 51 cm, teži do 3 kg. Srebrno – sive je boje sa žutozlatnim prugama. Najbolje se priprema pečenjem. Nalazimo je duž cijelog Jadrana po kamenitim i algama obraslim obalama ulazeći i do većih plićaka, a dublje od 30 m je nema. Voli i mirnije vode, ali i strmije obale izložene moru. Po naseljenosti salpom ističe se Kornatsko otočje, zapadna obala Istre. Najveće primjerke možemo uloviti oko otoka Lastova i Visa. Kao i oradu možemo loviti cijele godine, ali najviše od proljeća pa sve do jeseni. Više se love po danu uz pomoć malene mreže, a za mamac kod vrše koristimo zelene alge kojom najviše lovimo mlade salpe. Mlade salpe također možemo količinski puno uloviti i na udicu, a mnoge salpe love se ostima na svijeću. Za razliku od druge ribe veći dio salpe se proda u Hrvatskoj, amanji dio se izvozi.

CIPAL

Postoji jako puno podvrsta cipla, a od toga izrazito cijenjen s vrlo ukusnim mesom je CIPAL BATAŠ. Uz tog cipla razlikujemo CIPAL ZLATAR, CIPAL PUTNIK, CIPAL BALAVAC koji također imaju vrlo ukusno i odlično meso vrlo cijenjeno. Za razliku od tih vrsta slijedeće dvije vrste cipla imaju nešto slabije i manje ukusno meso pa je kod kupovine potrebno pripaziti na razliku, a tosu: CIPAL MRŽNJAK i CIPAL PLUTAŠ. CIPAL ZLATAR – je tamne sivosmeđe boje sa zlatnom mrljom na škrgama. Naraste do 45 cm, a teži do 1 kg. Najviše ga ima oko riječnih ušća – ušće Cetine, potok Žrnovnice istočno od Splita, Novigradski zaljev, šibenska luka. Tog cipla kao i sve ostale vrste cipla privlači muljevito dno obraslo raznim algama. Najbolje se lovi ljeti, ali možemo ga uloviti i tijekom cijele godine, uglavnom danju, iako može i noću uz pomoć mamca: bijeli kruh, crijeva srdele, crvići,...Udice od broja 12 – 15.

TRLJA (KAMENJARKA – BARBUN) Prema jednom našem poznatom i cijenjenom restorateru na opatijskom području izuzetno kvalitetna riba. Narančastocrvene boje koja prema repu blijedi. Trlja je poveličini jedna od manjih riba, mada može narasti do 50 cm i težiti do 1,20 kg. Karakterizira je kostur s puno kostiju stoga za one koji takve vrste ne preferiraju možda neće biti interesantna. Priprema se samo pečena ili pržena u ulju kad ostavlja svoj slatkasti sok nakon pečenja u tanjuru. Kako smo rekli cijeni se kod pravih znalaca sa slatkastim mesom koje je prava delicija.Trlju nalazimo po cijelom Jadranu na dubini do 400 m. Najviše se lovi između 10 i 80 m. Poznata su lovišta trlje na Kornatima, oko Visa te zapadna obala Istre. Pravi alat za lov trlja su poponice (trostruka mreža stajačica koja lovi sve bez obzira). Međutim može se uloviti i udicom, lov se vrši noću, a ponešto i danju. Trlja je ugrožena dupinima, racima i puževima.

Veći dio ulova trlje se izveze. Postoji još i TRLJA BLATARICA mešutim njeno je meso neusporedivo mesom trlje kamenjarke. GOF (ORHAN) Može narasti i do 155 cm,a težiti do 52 kg, najčešći ulov je oko 2 kg. Srebrno sive je boje. Meso je ukusno, najčešće se peče. U toplim mjesecima drži se sasvim blizu obale bez obzira na dubinu. Odrasli primjerci česti u pučinskim vodama, strme stijene i dublje vode, dok se manji primjerci nalaze u nešto plićim vodama, ali u vanjskim dijelovima otoka ili obale okrenute pučini. Najpoznatija su nalazišta otoci Vis, Lastovo, Mljet i Palagruža, cijelo područje Dubrovnika, vanjska obala kornatskog područja i Dugog otoka. Lov počinjeod polovice svibnja do kraja listopada. Međutim kad su velike ljetne žege teško ga je uloviti. Ribolovci rekreativci love ga isključivo panulama. Gof do 1 kg lovi se najlonom od tideset metara (br. najlona 0,50 mm) i nekoliko metara najlona br. 0,40 mm s udicama broj 8 – 9. Između svih spojeva potreban je vrtuljak. Za mamac najbolje je koristiti trak lignje, glava sipice ili manja iglica. Ova panula ne treba olovo tj. samo toliko kako bi mamac bio ispod površine. Loviti treba po kanalima i mjestima gdje su struje jake brzinom vožnje od oko 3 milje. Za lov velikog gofa koristimo slijedeće: 100 m najlona debljine 0,80 – 1 mm, udica br. 7 - 8 i olovo 25 – 35 dag (5 – 7 komada). Olovo se postavlja na prvih 15 – 20 m, a ostalo razmjesti na razmak između 7 – 8 m. Potrebno je da svi spojevi imaju vrtuljke, na kraju vezati udice. Važno je napomenuti kako gof neće gristi mamac koji nije svjež, čak niti onaj iz hladnjaka. Stoga je važno da iglica kao mamac bude živa. Brzina vožnje od 1 do 3 milje. Za ulov i izvlačenje gofa potrebno je dosta iskustva i vještine jer je gof jedna od jačih riba.

PAUK (RANJ) Žutosmeđe boje s crnim kolutićavim šarama i točkamana gornjem dijelu tijela. Glava je zelene boje. Njegova osobitost su otrovne bodlje na leđnoj peraji i škrgama stoga je potreban oprez kod prihvaćanja te ribe. Dužine je do 40 cm, a težine do 1,50 kg. Meso je osobito ukusno iako ne previše cijenjeno, a najbolje ga je kuhati odn. pripremati na brodet. Lovimo ga između 5 i 150 m dubine po cijelom Jadranu, na kamenom dnu i na čistinama te je brojniji na otvorenom moru. Lovište oko: Visa, Lastova, Mljeta i pučina Kornata. Lovi se panulom za zubace, a za mamac koristimo meso srdele ili bilo koje druge ribe. Udice od 8 – 12. Njegova pak koža dobra je za lov zubataca pomoću panule.

KOVAČ (ŠANPJER) Kovač je još jedna u nizu riba Jadrana čije je meso izuzetno cijenjeno. Kod kovača jede se i ikra i jetra. Kovač se uglavnom kuha, ali je dobar i pohan ili pečen. Naraste do 60 cm, a teži do 3 kg. Sivomaslinaste je boje s istaknutom flekom na svakom boku. Kovača možemo naći na cijelom Jadranu između 70 i 150 m dubine na muljevitim i pjeskastim morskim dnima. Više ga ima prema pučini i to u okolici Visa, Hvara i svjetionika Blitvenice gdje se u jednom potezu ulovilo čak 2000 kg.

Po ljeti i u jesen lovimo ga u plićim vodama, a zimi i u proljećeu dubokim. Čest je ulov koća, stajačica ili parangala. Lovi se podjednako i po danu i u noći. Love gai rekreativci u svibnju tijekom zalaza sunca i to povrazom 0,30 mm i udicama 10 – 11 a stavlja se živa oštrulja kao mamac s olovom od 10 dag ili više, ovisno o morskoj struji.

BRANCIN, LUBEN, LUBIN Vrlo poznata i priznata riba u gastronomiji, iako često iz uzgajališta u našim restoranima. Meso mu je odlična okusa, mesnatiji i možda malo sočnije od orade. Bez suviše kosti lako se jede. Može se pripremati na razne načine iako se uglavnom kuha ili peče. Tijelo mu je izduženo, ali čvrste građe stoga se lako i gipko kreće u vodi, a u napadu streloviti juri prema plijenu. Čeljusti su mu snažne, a usta velika. Brancin je grabežljivac koji se hrani malim jeguljama, gavunima, malim ciplima, kozicama. Rado jede i ostatke hrane – glave i utrobu drugih riba. Svijetloplave je boje koja prema repu prelazi u bijelu. Živi u malim skupinama ili pojedinačno. Brancin naraste do 1 m dužine, a teži i do 14 kg. Uglavnom je srednja težina ulova oko 0,50 kg. Nalazimo ga po cijelom Jadranu, bez obzira na dno i bistrinu vode. Ipak se drži obale i ne ide u dubinu više od 20 m. Nešto više je prisutan po obraslim, muljevitim plićacima. Najgušće je naseljen u riječnim ušćima, a rado se nalazi i u lukama i blizini naselja. Na sjevernom Jadranu ima ga raznoliko svuda, ali na južnom dijelu uglavnom je u blizini riječnih ušća. Najpoznatija lovna područja su: rijeka Bojana s ušćem, zapadne uvale Istre, vode sjevernojadranskih otoka ( otoci Silba, Olib i Pag ), Novigradsko more, Šibenski zaljev i okolica Splita. Najviše i lakše se lovi u zimi. Osim profesionalnim alatom, brancina često lovimo omecima i panulama. Za ometac koristimo najlon 0,30 – 0,40, dužine 25 – 30 m, udica broj 9 – 11. Koristimo samo klizeće olovo samo zbog struje (inače nije potrebno). Mamac: živa kozica, slana i svježa srdela, gavun, veliki crv, jeguljica. Može se loviti cijelu godinu kroz cijeli dan mada najbolje predvečer i rano ujutro posebice ako je južno vrijeme praćeno kišom. Kod brancina je važno kako vas riba ne vidi – čak niti sjenu. Ukoliko nne grize mamac treba ga promijeniti jer on često mijenja vrstu hrane. Kod panule (najlon 0,30 i 0,50 mm, udica br. 10 na kojoj je pričvršćena kožica brancina ili živa jeguljica ). Ovom panulom lovi se u plitkom što bliže kraju, stoga ne treba olovo (možda 2 – 3 dag ). Panula je najuspješnija krajem jeseni i tijekom 3. i 4. mjeseca. Danju se vozi brže, noću sporije u tišini. Lubin je inače poznata kao lukava i oprezna riba pa je za njegov lov potrebno mnogo vještine i strpljenja.

OSLIĆ, TOVAR To je daleko jedna od najpoznatijih tzv. «bijelih riba», iako ne previše cijenjena u gastronomiji poput zubaca, orade li brancina. Odlikuje je lagano bijelo meso s izričito malo kosti, a svojom lakoćom (zbog malenog udijela masti) preporučljiva je svima, pa tako i najmanjoj djeci (bebama). Pripada istoj skupini riba kao i bakalar kojemu je i izgledom i okusom sličan. Tijelo mu je duguljasto i nježne građe, oblo i prema glavi obimnije s velikim ustima i oštrim zubima. Iako «nježna» izgleda oslić je veliki proždrljivac koji se hrani ribama i rakovima, a čak proždire i manje pripadnike svoje vrste. Sivosrebrne je boje koja prema repu prelazi u bijelu, nakon ulova dobiva nijanse zlatne. Naraste do 95 cm duljine i može težiti do 5 kg. Oslić se često priprema « na lešo « , uz dodatak lovora i papra po želji ili limunova soka, nešto manji primjeci malo duljim kuhanjem mogu raspasti. Temeljac u kojem se oslić kuhao može poslužiti za pripremu drugih ribljih specijaliteta ili kao iznimno ukusna riblja juha. Oslića možemo pripremati jednostavnim friganjem u ulju (ali je potrebno prije oslića malo pobrašniti ). Dobar način pripreme je uz dodatak špinata, krumpira, pinjola filete oslića posložiti u zdjelu te zapeći u pećnici. Takvom pripremom pomalo « običan « okus oslića postaje malo jači i istančeniji sočan zalogaj. Dobra je prirpema medaljona oslića uz dodatak češnjaka i rajčice, te se takvim umakom preliju špageti. Oslić je ukusan i sušen. Važno je napomenuti kako je meso oslića lako kvarljivo pa je potrebno što prije konzumirati ili pohraniti u dubokom ledu (do 30 dana). Osliće je najrasprostranjenija i najbrojnija riba Jadrana kojeg možemo naći i u plitkom moru, ali i u velikim dubinama. Zalazi u sve uvale i zaljeve, oko rječnih ušća iako voli muljevito i pješčano morsko dno. Za oslića je karakteristika da je danju češće prisutan na morskom dnu, a noću pliva prema prema površini mora. Južni dio Jadrana najgušće je naseljen oslićem počevši od Zadra, u kanalima oko Splita i u okolici rijeke Neretve. Dosta oslića ima i u moru oko otoka Visa, rta Planke, svjetionika Blitvenice i hridi Jabuke i kanalima gornjeg Jadrana. Oslića možemo loviti tijekom cijele godine i uglavnom cijeli dan. Za lov oslića koristimo parangal, a tim načinom oslića lovimo bolje ljeti i u noći za pune mjesečine. Za mamac upotrijebimo svježu srdelu, udice od 4 – 10.

ŠKRPINA, ŠKARPINA Boje je crvenosmeđe ili svijetlocrvene, naraste do 66 cm, a teži i do 5 kg. Spada u kategoriju traženih i cijenjenih riba u restoranima i ribarnicama. Ukusna mesa, najbolja je pečena u pećnici s krumpirima ili na gradele. Poznati su i brodeti od škrpine. Ima je po cijelom Jadranu, a njena staništa su hridine, obrasla dna, najviše oko 10 do 80 m dubine (ima je i do 400 m). Najbogatija su lovišta oko vanjskih otoka, osamljenih otočića, također ne voli suviše slanu vodu. Istaknuta područja su zadarskih i šibenskih otoka. Lovimo je duž cijele godine, ponekad vršama ili parangalima po danu. Najbolja je srdela za njen ulov, a udice od broja 5- 10. Škrpina ima bodlje pa je potrebno pripaziti.

UGOR, GRUJ, GRUNJ Ima zmijoliko tijelo obavijeno sluzi, a prema repu splošteno pa ga je teško rukom zadržati. Snažan je i okretan, proždrljiv u potrazi za ribama i glavonošcima ili čak i primjerke svoje vrste. Gornji polovina tijela je crne boje, tamnosmeđe ili tamnosive dok donja polovina prelazi u svijetlosivu. Može narasti i do 2,12 m i težiti do 48 kg. Mrijesti se vjerojatno u najdubljim vodama Jadrana. Meso mu je odlično ukusno, cijenjeno i

traženo. Bijelo je, mekano, mada ima priličan udio masnoće. Uz rep su brojne tanke koščice. Ugor se najbolje priprema u brodetima koji su najukusniji po mnogima upravo s tom vrstom ribe. Ugora ima najviše na dubinama oko 20 m obalnoga pojasa. Bogatstvom se ističu obale Istre, kvarnerskih otoka i obale svih otoka okrenute prema pučini. Gruj je rijeđi uz obale, ali se na takvim mjestima nalaze veći primjerci. Gruj se useljava u razne rupe, alge i svaki potonuli predmet. Lovimo ga cijele godine, lakše i više u jesen i na proljeće i to samo u noćima bez mjesečine, najbolje uz to ako je nebo i oblačno (tzv. dupli mrak) i vrijeme kišovito. Ugor se počinje loviti u zalaz sunca pa sve do zore. Za lov se najviše koriste parangali, zatim vrše, a potom omeci. Najbolje su udice od 4 – 7. Ugor lako odgriza sve udice parangal treba pojačati nad udicom nitima konoplje. Za mamac koristimo: srdelu, giru ili bukvu, muzgavca ili hobotnicu. Lignja se ne preporuča nikako.

KIRNJA, KERNA Tamnokestenjaste boje, skoro crna i narste do 1,40 m i težine do 100 kg. Vrlo ukusnog mesa najčešće pripremamo na brodet. Slađi su manji primjerci. Uz obalu cijelog Jadrana je možemo pronaći, ali jako rijetko u njegovom sjevernom dijelu. Zato je u južnom dijelu toliko česta da je smatraju običnom ribom (npr. oko Dubrovnika) . Zavlači se u rupe, kamenje i to naročito zimi u dubljem moru dok je ljeti u plićim vodama. Najpoznatija lovišta su: oko otoka Mljeta, Lastova, Hvara, Visa, Palagruže, Pelješca i oko Dubrovnika. Kao i većinu riba Jadrana možemo loviti cijelu godinu, ali pravi se lov odvija u toplim mjesecima jer se tada približava plićim vodama. Velike primjerke lovimo jakim omecima, parangalima i vršama. Dosta lova vrši se i podvodnim puškama. Za mamac koristiti male

jastoge, male hobotnice i srdelu. Ona je upravo najviše primamljiva za podvodne ribolovce.

KANJAC, KANJ Kanjac je poznat kao kuhani specijalitet, cijenjena i vrlo ukusna mesa. Naraste do 34 cm, a teži do 0, 40 kg i prema ostalim ribama je malen. Boje mu je rumenosmeđkasta ili žućkasta s poprečnim smeđim pojasima. Kreće po cijelom Jadranskom moru na dubini do 200 m. Nalazimo ga na raznlikom dnu (muljevitom, ljušturastom, mekanom). Uglavnom je nastanjen u kanalima. Poznata su lovišta oko otoka Oliba, Maona, Krka i Raba, zatim okolica šibenskih i zadarskih otoka. Iako je Istra bogata raznim vrstama riba kao i južna Dalmacija kanjac je u tim područjima nešto rjeđi. Možemo ga loviti tijekom cijele godine, a bogati ulovi su u toplim mjesecima i naročito u jesen kada ga lovimo po danu u rano jutro. Alat za lov kanjca su povrazi, a drugi alati rijetko. Za mamac upotrijebimo meso raznih riba, puževa, glavonožaca i račića. Najlon je 0,50 debljine, udice od broja 10 – 14 i olovo 15 – 25 dag ovisno o strujanjima i dubini mora. Kanjac je upravo riba privlačna sportskim ribolovcima. Na ribarnicama ga rijetko možemo pronaći, a konzumira ga uglavnom lokalno stanovništvo koje ga i lovi.

LIST, ŠFOJA List je plosnata riba specifična izgleda, a zbog velike sličnosti s drugim ribama i jedva

uočljivih razlika u vanjskom izgledu često ga se miješa pa se i tako druge ribe isto nazivaju list. List ima čvrst kostur i poprečna usta sa sitnim očima, repna peraja mu je slabo razvijena pa je list loš plivač. Boja mu je sivkasta ili smeđkasta. Može narasti do 50 cm i težiti do 1 kg. Njegov glavni progonitelj je dupin, koji najviše potamani u vrijeme mriješćenja. Inače se list ukopava u mekano morsko dno.Hrani se crvićima, račićima ili malenim ribicama. Njegovo je meso vanredno cijenjeno i kod nas stoji na samom vrhu. Načini pripreme lista su pohanje ili prženje, dobro je prije pripreme odrezati peraje i oguliti kožu te filetirati. List se kreće do dubine 250 m po cijelom Jadranu. Njegova staništa su isključivo muljevita i pjeskovita morska dna kao što su riječna ušća. Naše najpoznatije lovište je zapadna obala istre, slijedi Novigradsko more, ušće Neretve i ušće Cetine. Lista kao i drugu ribu jadranskog mora možemo naći cijelu godinu, a od toga pravi lov počinje polovinom jeseni i traje cijele zime. List je važna riba što dokazuje i njegova vrlo visoka cijena. Osim te vrste razlikujemo još i LIST BRADAVKAR, LIST CRNORUB, LIST HRAPAVAC, LIST PEČATAR. Meso svih listova je izrazito ukusno, međutim posljednje dvije vrste nisu naročito tražene jer su njihovi primjerci manjih veličina.

LASTAVICA , KOKOTIĆ , BALAVAC Iz ove vrste kokotića lastavica ima najcjenjenije meso, nešto je veća u odnosu na ostale kokotiće pa je vjerojatno i to jedan od razloga. Njena dužina može biti do 70 cm, a težina do 4 kg. Najčešće je smeđorumena s prijelazima na zelenkasto, prsne peraje su tamnozelenkaste ili tamnoljubičaste, modro obrubljene. Meso joj je ukusno. Lastavicu nalazimo po cijelom Jadranu do 300 m dubine, ali najviše između 20 i 100 m. Kokotić više voli pjeskovito – muljevita tla mada ga ima i na onim tvrdim. Zato je i brojniji u vodama kanala i to sjevernog Jadrana i Novigradskom moru. Kokotića lovimo cijele godine, najviše u jesen i na zimu s podjednakim uspjehom po danu i po noći. Za njega je interesantno obilježje (kao i za njegove srodnike) da ispusti hroptav zvuk kad ga se istegne na kraj.

RAŽA, KAMENICA To je riba koja je najznačajnija po svojem hrskavičnom kosturu i gotovo da i nema kosti. Iz iste je obitelji kojoj pripadaju još i mačke, golubovi i morski psi. Tijelo joj je spljošteno, a usta su joj na donjoj strani tijela. Tijelo ima trokutast oblik na koje se veže poprilično dug rep, pa njena dužina od same glave pa do kraja repa može biti i do 1,10 m, a težina do 8 kg. Njezin je izgled sasvim suprotan njenom odličnom okusu. Raža je pomalo neugledna, hrapave kože s oštrim bodljama sa slojem sluzi. Boja joj je siva, prošarana crnim ili smeđim mrljama. Donja strana je bijele boje. Raža se hrani rakovima i ribama. Meso je jako ukusno i lako se prodaje i među njenom skupinom najbolje. Kožu je prije pripreme potrebno skinuti i dobro isprati kako bi uklonili sluz. Dobra je kuhana, ali i pobrašnjena i frigana na ulju. Potrebno je ukloniti svu utrobu s analnim otvorom i spolnim organima jer u protivnom poprima jak miris amonijaka. Rasprostranjena je duž cijelog Jadrana od 40 – 150 m dubine s naglaskom na muljevito – pjeskovita što čistija dna (bez bodljikaša, spužvi itd.). Ima isto obitavalište kao i škamp pa ih često nalazimo zajedno. Ražina područja su zbog te specifičnosti strogo određena, a to su kanali sjevernog Jadrana, oko Visa i Sv. Andrije, na pučini izvan Dugog otoka, između Palagruže i Sušca, te jugoistočno od Dubrovnika. Živi u vrlo zatvorenim zaljevima – Novigradsko more i Kaštelanski zaljev. Iako je uglavnom na Jadranu love koćama cijele godine možemo je loviti parangalima od početka travnja pa sve do prosinca i to najbolje u rano jutro. Parangali trebaju imati udice od 4 – 6 s mamcima od svježe srdele, bukve ili gire. U moru ih treba držati najmanje 2 sata. Za ribare je raža važn riba jer se lako lovi, nije podložna kvarenju poput primjerice oslića, a i može se sušiti te ima dosta visoku cijenu. U tu skupinu ubrajamo i VOLINU MRKULJU i VOLINU BALAVICU. Obje imaju vrlo ukusno meso koje je najbolje kuhano s krumpirom. Te vrste su nešto veće i teže (do 2 mdužine i do 50 kg težine volina mrkulja, a balavica do 28 kg).

PAS, PENA Pas je naročito cijenjen u Italiji pa se često izvozi u tu zemlju. Naraste do 1,60 m, a teži do 15 kg. Poprilično ukusno meso koje se dosta traži na ribarnicama, često se kuha. Može se i sušiti. Boje je pepeljastosive ili sivosmeđe. Psa možemo naći po cijelom Jadranu, pretežno se zadržava u kanalima i zaljevima, najčešće na 100 m dubine. Tlo na kojem obitava može biti meko ili tvrdo. Redovit je na ušćima rijeka: Neretva, Cetina i Zrmanja. Ne voli dno na kojem obitavaju ježevi, zvjezdače i sl. Psa se lovi cijele godine, osobito na jesen i u ljeto. Lovi se parangalima, stajačicama. Najbolje je loviti pred zalaz sunca i u vrijeme mjesečevih mijena. Najbolje ga je loviti na srdelu. Udice koristimo od broja 4 – 7. Najduži primjerak ulovljen je na Mljetu. Postoje je još slijedeće vrste pasa: PAS BJELOPJEG Veličine do čak 2,5 m i težine do 35 kg, sive do sivosmeđe boje, a na hrptu ima bijele pjegice po kojima je i dobio ime. Jako dobra mesa, lako se prodaje i kao gornja vrsta izvozi u Italiju. Meso se može i sušiti, a koža i jetra upotrijebiti. Čest je u kanalima, blizu slatkih voda i na muljevito – pjeskovitom dnu. Nalazimo ga najčešće na 100 m dubine. Najviše se lovi u toplim mjesecima godine, za vrijeme lova plave ribe kad se mamac lako nabavlja. Udice od broja 4 – 8, a osim mrežama lovimo ga i parangalima. Često se mjesto na kojem ćemo loviti prethodno tori (tj. u more se baca meso razne ribe). Lako ga se lovi. PAS BUTOR, KUČAK Duljine do 2 m, težine do 30 kg. Boje između sive i tamnosive. Kao i u ostalih pasa meso je dobro sušeno ili sviježe,a koristimo i ulje iz jetre i kožu. Više voli južne krajeve Jadrana, te muljevite dne, a najčešća dubina ulova je 200 – 500 m. Gusto naseljeno je područje na južnom ulazu u Mljetski kanal i izvan samog Dubrovnika.

Kao i ostale vrste pasa lovimo ga u toplim mjesecima, samo parangalom, a udicama od 4 – 7. Ljeti se više približava obali. Interesantno je ovdje napomenuti kako postoje još dvije vrste pasa u Jadranskom moru koje iako im mesa nisu naročita i rijetki ih jedu plijene pažnju svojim izgledom. Ukoliko naiđete dobro je znati i za PSA VOLONJU čija je težina i do 300 kg, a dužina do 3,80 m. Tamnosive je boje. Njegova staništa su duboke vode od 350 – 700 m. Postoji i PAS MODRULJ dužine do 3,15 m i težine do 150 kg. Nalazimo ga po cijelom Jadranu, a ljeti se često vidi i na površini mora.

GOLU B Njegovo meso nije osobito cijenjeno iako redovito na ribarnicama. Žućkastosmeđe je boje ili olovnosive. Ima duguljast rep, pa do kraja repa može narasti i do 1,50 m. Na repu ima otrovnu bodlju pa je prilikom prihvata potrebno pripaziti. Težina mu je do 10 kg. Goluba ima po cijelom Jadranu, više voli kanale, uvale i najzatvorenije vode do 200 m dubine. Najviše ga je na području srednjeg Jadrana, a voli pjeskovito – muljevita dna. U ljeti moguće ga je vidjeti sasvim blizu obale, u plićaku. Najbolje lovno doba je zima i proljeće, danju i noću podjednako. Lovise profesionalnim alatom – koćama ili parangalom. Udice od 4 do 7. Voli meso srdele ili bukve. GOLUB KOSIR Smeđozelenkaste boje do smeđožute. Naraste do 2,60 m i teži do 67 kg. Također ima bodlju na repu. Njegovo je meso ukusnije od mesa njegovih srodnika. Njegova su naselja kanalsko područje Šibenika i Splita. Dubina na kojoj ga nalazimo varira od 10 do 50 m. Interesantna je pojava velikih jata goluba po ljeti sasvim blizu obale.

GRDOBINA, ŽABA Žaba je riba sasvim neugledna izgleda, ali ukusna mesa koje nije baš svugdje cijenjeno. Prljavožute je boje ili pepeljastosmeđe. Njezina dužina može biti do 70 cm, a teži do 8 kg. Najukusnija je u brodetu,a u posljednje vrijeme često se filetira i priprema na razne načine uz dodatak raznih umaka ili povrća i kao takva postaje specijalitet (pohana, u umaku s njokima ili drugo). Važno je kožu prije upotrebe oguliti jer je sluzava. Mesa ima samo u repnom dijelu. Grdobina živi po cijelom Jadranu na muljevitim dnima, a na dubini od 40 do 150 m (mada je pronalazimo i dublje). Njezina poznata naselja su Velebitski kanal, Kvarnerić, prostor između otoka Visa i kopna. Česta je u koćarskim lovinama. Najbolje ju je loviti po danu i to tijekom zime iako grdobinu možemo loviti cijelu godinu.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->