P. 1
ZbornikPMF2007-08kn

ZbornikPMF2007-08kn

1.0

|Views: 431|Likes:
Published by Jack Johnson

More info:

Published by: Jack Johnson on Feb 04, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/17/2013

pdf

text

original

ZBORNIK RADOVA PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET SVEZAK GEOGRAFIJA Izdavač: Univerzitet u Tuzli Prirodno-matematički fakultet Za izdavača: Dr. sc.

Fehim Dedagić, dekan Odgovorni urednik: Dr. sc. Salih Kulenović, redovni profesor Uređivački odbor: Dr. sc. Salih Kulenović, redovni profesor Dr. sc. Izet Ibreljić, redovni profesor Dr. sc. Ibrahim Bušatlija, redovni profesor Dr. sc. Ibrahim Ahmetaj, vanredni profesor Dr. sc. Hasan Zolić, redovni profesor Dr. sc. Alija Suljić, docent Dr. sc. Nusret Mujagić, docent Tehnički urednici: Mr. sc. Semir Ahmetbegović Mr. sc. Sabahudin Smajić Štampa: "OFF-SET" Tuzla Za štampariju: Sadika Murić, direktor Tiraž: 150 komada Izlazi godišnje Odlukom Senata Univerziteta u Tuzli, broj 03-6125-11.8/04, od 17.12.2004. godine odobreno je izdavanje ovog zbornika. Prema mišljenju Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, broj 04-15-59-1/05, od 06.01.2005. godine ovaj Zbornik je, shodno članu 18. tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, oslobođen plaćanja poreza na promet.

ISSN: 1840-0515

SADRŽAJ 1. GEOGRAFIJA, EKONOMIJA I SAVREMENA ENERGETSKO-RESURSNA GEOPOLITIKA GEOGRAPHY, ECONOMY AND CONTEMPORARY ENERGETIC-RESOURCE GEOPOLITICS Dr. I. Ibreljić, Mr. Dž. Mešanović, A. Zaimović TRANSGRANIČNA SARADNJA KAO FAKTOR REGIONALNOG RAZVOJA – PRIMER ŽELEZNIČKOG SAOBRAĆAJA IZMEĐU SRBIJE I BOSNE I HERCEGOVINE CROSS-BORDER COOPERATION AS A REGIONAL DEVELOPING FACTOREXAMPLE, RAILWAYS BETWEEN SERBIA AND BOSNIA AND HERZEGOVINA Dr. Đ. Komlenović, Mr. E . Manić KULTURNO-HISTORIJSKE ZNAMENITOSTI I ETNOGRAFSKI SADRŽAJI NA PODRUČJU OPĆINE SREBRENICA KAO TURISTIČKI MOTIVI CULTURALLY-HISTORIC SIGHTS AND ETHNOGRAPHIC CONTENTS IN THE AREA OF SREBRENICA MUNICIPALITY AS A TOURISTICAL MOTIVES Dr. S. Kulenović, Mr. S. Smajić, Mr. A. Kadušić, Mr. S. Ahmetbegović, Mr. F. Kudumović OBIM, DINAMIKA I STRUKTURA INVESTICIJA NA PODRUČJU OPĆINE KALESIJA U PERIODU OD 1970. DO 2005. GODINE SCOPE, DYNAMICS AND STRUCTURE OF INVESTMENTS ON THE TERRITORY OF KALESIJA MUNICIPALITY IN THE PERIOD FROM 1970 TO 2005 Mr. Dž. Mešanović PROMJENE U NIVOU (I OCJENA) PRIVREDNE RAZVIJENOSTI I DINAMIKA RASTA DRUŠTVENOG PROIZVODA OPĆINE KALESIJA U PERIODU OD 1970. DO 2002. GODINE CHANGES IN THE LEVEL (AND ASSESSMENT) OF ECONOMIC DEVELOPMENT AND THE DYNAMICS OF GROWTH OF DOMESTIC PRODUCT OF KALESIJA MUNICIPALITY IN THE PERIOD FROM 1970 TO 2002 Mr. Dž. Mešanović STVARANJE POSLIJERATNOG IDENTITETA GRADOVA U BOSNI I HERCEGOVINI - NOVI TRENDOVI ILI NOVI URBICID THE CREATION OF AFTER WAR CITY’S IDENTITY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA - NEW TRENDS OR NEW URBICIDE Dr. N. Mujagić OSVRT NA TERITORIJALNI I POPULACIONI RAZVOJ GRADA TUZLE REVIEW OF THE TERRITORIAL AND POPULATION DEVELOPMENT OF THE CITY OF TUZLA Mr. D. Džafić URBANOGEOGRAFSKI RAZVOJ GRADA TEŠNJA URBAN-GEOGRAPHICAL DEVELOPMENT OF CITY TEŠANJ Mr. A. Kadušić, Mr. F. Kudumović, Dr. S. Kulenović 7

2.

17

3.

27

4.

43

5.

51

6.

59

7.

73

8.

87

9.

RAZVOJ SEOSKIH NASELJA OPĆINE TEŠANJ DEVELOPMENT OF RURAL SETTLEMENTS OF MUNICIPALITY TEŠANJ Mr. A. Kadušić NEKE KARAKTERISTIKE DEMOGRAFSKOG RAZVOJA PERIPANONSKE MAKROREGIJE BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU OD 1991-2003. GODINE SOME CHARACTERISTICS OF DEMOGRAPHICAL DEVELOPMENT PERIPANONIC MACROREGION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN PERIOD 1991-2003. YEAR Mr. F. Kudumović, Mr. A. Kadušić PROMJENE U DEMOGRAFSKOM RAZVOJU PLANINSKO-KOTLINSKE MAKROREGIJE BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU OD 1991-2003. GODINE CHANGES IN DEMOGRAPHICAL DEVELOPMENT OF MOUNTAIN-WALLEY MACROREGION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN PERIOD 1991-2003. YEAR Mr. F. Kudumović STANOVNIŠTVO OPĆINE GRAČANICA POPULATION OF THE GRAČANICA MUNICIPALITY Dr. S. Kulenović, Mr. D. Džafić, A. Zaimović DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA OPĆINE TUZLA U PERIODU 1953.1991. GODINE AGE STRUCTURE OF TUZLA MUNICIPALITY POPULATION IN PERIOD 1953.-1991. Dr. S. Kulenović, Mr. E. Jahić NEKE ANTROPOGEOGRAFSKE ODLIKE NASELJA URISIĆI SOME ANTHROPOGEOGRAPHICAL FEATURES OF URISIĆI SETTLEMENT Dr. A. Suljić PRIHVAT BOŠNJAČKIH PROGNANIKA I IZBJEGLICA U TUZLU ZA VRIJEME RATA 1992.-1995. GODINE – PRILOG PROUČAVANJU PRISILNIH MIGRACIJA BOSNIAK REFUGEES AND DISPLACED PERSONS HOSTED IN TUZLA DURING THE WAR 1992-1995. - ADDITION TO EXAMINATION ON FORCED MIGRATIONS Dr. A. Đozić, Dr. A. Suljić KLIMA U SLIVU RIJEKE SPREČE I NJENE SPECIFIČNOSTI CLIMATE IN THE SPREČA RIVER BASIN AND ITS COMMON CARACTERISTICS Mr. S. Smajić, Mr. S. Ahmetbegović PROBLEM VISOKIH VODA NA PROSTORU GORNJE SPREČE COMMON PROBLEMS WITH OVERFLOW IN THE GORNJA SPREČA AREA Mr. S. Ahmetbegović, Mr. S. Smajić MORFOSTRUKTURNE ODLIKE SLIVA RIJEKE SOLINE MORPHOLOGICAL CHARACTERISTIC OF SOLINA RIVER BASIN E. Hadžimustafić, Dr. A. Suljić, Dr. A. Baraković FIZIONOMSKA DIFERENCIJACIJA SLIVA RIJEKE JALE PHYSIOGNOMIC DIFFERENTIATION OF THE JALA RIVER BASIN Mr. S. Smajić, Mr. S. Ahmetbegović

101

10.

117

11.

127

12.

137

13.

151

14.

161

15.

171

16.

187

17.

201

18.

211

19.

219

20.

ORGANIZACIJA PROFESIONALNOG RAZVOJA NASTAVNIKA GEOGRAFIJE U ZEMLJAMA EVROPE ORGANIZATION FOR PROFESSIONAL DEVELOPMENT OF GEOGRAPHY TEACHERS IN THE EUROPEAN COUNTRIES Dr. Đ. Komlenović, Mr. D. Malinić INOVATIVNI NAČINI IZVOĐENJA NASTAVE IZVAN UNIVERZITETSKIH UČIONICA: "ISKUSTVENO UČENJE" KAO NASTAVNI METOD U VISOKOM OBRAZOVANJU I NAČIN PODRŠKE LOKALNIM ZAJEDNICAMA KOJE SU PREŽIVJELE GENOCID U BIH TAKING HIGHER EDUCATION BEYOND THE CLASS ROOM: EXPERIENTIAL LEARNING IN HIGHER EDUCATION AND CAPACITY BUILDING IN POST-GENOCIDE COMMUNITIES IN BIH H. Halilović PLANIRANJE I PRIPREMANJE NASTAVNIKA GEOGRAFIJE ZA IZVOĐENJE NASTAVE LESSON PLANNING AND PREPARATION OF A GEOGRAPHY TEACHER IN ORDER TO DELIVER A LESSON Mr. E. Jahić

229

21.

237

22.

251

Zbornik radova PMF 4 i 5, 7 – 16 (2007-2008)

Originalni naučni rad

GEOGRAFIJA, EKONOMIJA I SAVREMENA ENERGETSKO-RESURSNA GEOPOLITIKA GEOGRAPHY, ECONOMY AND CONTEMPORARY ENERGETIC-RESOURCE GEOPOLITICS Dr. Izet Ibreljić, redovni profesor, Ekonomski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Mr. sc. Dževad Mešanović, viši asistent, Azra Zaimović, profesor geografije, Prirodnomatematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Sažetak Savremena civilizacija je već duži period dospjela u "narkotičku zavisnost" od energetskih resursa pa su i energetsko-resursni problemi veoma često predmet debata na različitim nivoima koje dobijaju razne forme i postaju sve intenzivnije. Danas se u svijetu svake godine proizvede i spali više od deset milijardi tona uslovnog goriva što rezultira da se energetski resursi nezadrživo troše a istovremeno multipliciraju i ekološki problemi pa je energija sve skuplja. Međutim, svijet ubrzano ulazi u fazu razvoja u kojoj nema skuplje energije od nedostatka energije. Ova tematika se može posmatrati sa mnogo aspekata. U ovom radu se to znatno reducira pa se energenti svode na naftu i prirodni gas ali se svijet posmatra kao geopolitičan u čemu su geografija i ekonomija uglavnom objektivna datost. No, bez obzira na to, čitalac će vjerovatno ipak doći u situaciju da manje ili više aktivno razmišlja, ako ništa drugo, onda barem o otvorenim pitanjima koja se ovdje postavljaju. Ključne riječi: geografija, ekonomija, energetika, resursi. Abstract The longer time modern civilisation fell in "narcotic dependence" of energetic resources and because of that energetic-recourse problems are very often a subject of debates in different levels which are getting different forms and becoming more intensive. Every year in the world it is produced and combusted more than 10 billion tones of conditional fuel and the result of that is unrestrainable consumption of energetic resources, ecological problems which are multiplying and energy is more expensive. However, world is quicken entering in developmental phase in which lack of energy is the most expensive energy. This topic can be observed with different aspects. In this paper these aspects are significantly reduced so that resources are reduced to oil and natural gas but world is observed as geopolitical in which geography and economy are mostly realities. But, without regard therewith, reader will probably come in situation to think actively less or more or at least think about an open questions which are mentioned here. Key words: geography, economy, energetic, resources.

I. Ibreljić, Dž. Mešanović, A. Zaimović Uvod Prije nekoliko decenija kretanje trupa ili tajni razmještaj raketa na određenom geoprostoru su rezultirali bojazan nekih zemalja za sopstvenu bezbijednost. Posljednjih godina međutim, oskudica energetskih resursa, prije svega nafte i prirodnog gasa izaziva također bojazan za bezbijednost pojedinih zemalja. Energija dakle, sve više postaje spoljnopolitičko oružje. Sticajem historijskih okolnosti odnosno posjedovanju Sibira potencijal novog oružja našao se najvećim dijelom u vlasti Rusije. Koristeći to ova zemlja nastoji da mnoge zemlje u svijetu uključi u međusobnu mrežu zavisnosti posjednika i korisnika energije. Da bi zaštitili svoju energetsku infrastrukturu Evropljani protežiraju energetsku liberalizaciju odnosno reciprocitet u energetskim odnosima sa ovom zemljom kao i diversifikaciju izvora energije bez obzira što to mnogo više košta. 1. Evropsko-ruska energetska integracija kao realna mogućnost u Evropi budućnosti Multiplikovanje energetskih linija na relaciji Istok-Zapad evropskog geoprostora odnosno integracija ovog Kontinenta u energetsku prije svega naftnu i gasnu mrežu je, kao što je navedeno, predmet sve intenzivnijih debata koje imaju svoju geografsku, ekonomsku i geopolitičku komponentu. Najvažniji budući naftovodi i gasovodi trebaju u bliskoj budućnosti da povežu energetske izvore u Rusiji i Centralnoj Aziji sa tržištima u EU. Tranzitirajući ekstrahovane energente na ovoj relaciji proizvođači ostvaruju velike prihode a naftovodi i gasovodi treba da budu izvor prihoda i za zemlje kroz koje prolaze po osnovu transportnih tarifa i rastućeg snabdijevanja ovim proizvodima. Riječ je dakle, o "win-win" situaciji u kojoj svi imaju koristi. Sa šireg geostrateškog aspekta energetsko povezivanje evroprostora dobiva osim ekonomske i određenu geopolitičku sadržinu. Dosadašnji integracijski procesi u Evropi bili su naime i ostali primarno ekonomskog karaktera i počeli su se odavno geografski oblikovati od Irske do Rusije (sa eventualno Turskom). Ekonomsku ekspanziju ovog dijela evroprostora kontinuirano je međutim, pratila manja ili veća oskudica resursa. Dostignuti nivo razvoja početkom 21 stoljeća i razvojni ciljevi u narednim decenijama još više potenciraju evropsku neophodnost raspolaganja odgovarajućim kvantumom, prije svega energetskih resursa. Rusija se, uz Srednji istok i Sjevernu Afriku, nameće kao geografski i ekonomski veoma povoljan partner sa kojim bi se mogao ublažiti ovaj evropski deficit. Evropski integracijski proces u novonastalim okolnostima dobija novi geografski okvir vizionarske degolovske Evrope od Atlantika do Urala ili pak evroazijsku sadržinu u kome su na zapadnom dijelu locirani danas već tradicionalni (kapital, tehnologija, znanje) a u istočnom dijelu sve oskudniji energetski (nafta, gas, ugalj) resursi pa se saradnja među njima nameće sama po sebi. Prvi projekti na ovu temu se manje ili više ubrzano operativno razrađuju. Nakon projekata koji se odnose na transport nafte i gasa i prenos elektroenergije mogli bi uslijediti i projekti investiranja u magistralne puteve, korištenje vodenih puteva, izgradnju interevropske željezničke mreže, itd. Takvo interevropsko-rusko povezivanje dobija svoju potpuno novu geografsku i ekonomsku sadržinu. Riječ je o geoprostorima od cca 4,5 odnosno 14,5 miliona km2. Ekonomsko-populacijski posmatrano, povezuje se geoprostor od cca 17 biliona GDP i cca 0,5 milijardi ljudi sa geoprostorom od 1,3 biliona GDP i cca 0,14 milijardi stanovnika. Ne zalazeći u analizu navedenih numeričkih indikatora, pregovaračka pozicija EU i Rusije u novom sporazumu o strateškom partnerstvu i saradnji čini se da je dobrim dijelom izjednačena. Evropljani koji pojedinačno najčešće već imaju određene ekonomske i energetske bilateralne veze sa Rusijom kroz budući 8

Geografija, ekonomija i savremena energetsko-resursna geopolitika zajednički sporazum zahtijevaju jednak pristup svih proizvođača gasovodima i naftovodima, te odsustvo diskriminacije za strane investitore koji žele da participiraju u eksploataciji rudnog bogatstva na ruskoj teritoriji i prelazak Rusije iz sistema "imitacije demokratije" u okvire demokratskog sistema i ljudskih prava koji važe na Zapadu Evrope obzirom da po njima "Rusi nikad nisu upoznali istinsku demokratiju" 1) . U Rusiji se pak od EU traži ravnopravan tretman koji ne bi obuhvatio samo energetiku, a evropski zahtjevi i nametanje istovjetnih demokratskih standarda se tretiraju kao imperijalni kompleks. U suštini, po ruskom mišljenju buduće strateško partnerstvo Rusije i EU uključuje kompleksan proces tranzicije njihovih odnosa. U osnovi dakle, treba riješiti dva krupna pitanja i to: zahtjev EU sa liberalizacijom energetike kojim se želi zaštititi njena energetska infrastruktura od strane kontrole i rusko protežiranje manje ili više prikrivenih protekcionističkih principa. U energetskoj geopolitičkoj igri u Evropi slučaj Kosova je specifičan i na njemu se prelamaju geopolitički ali i energetski nesporazumi EU i Rusije. Naime, prema srbijanskim procjenama 2) kosovske rezerve uglja pretvorene u tone ekvivalentne nafte iznose preko 500 milijardi USD. Uz dugoročne investicije u rekonstrukciju postojećih ("Kosovo A" i "Kosovo B") i izgradnju novih ("Kosovo C" i "Kosovo D") termoelektrana ovaj region bi mogao postati jedan od glavnih izvoznika elektroenergije u JIE. Prema ekspertima Svjetske banke "lignit je dakle, najvažniji izvor energije na Kosovu, ali već postoje planovi i o gasovodu i eventualnoj izgradnji gasne električne centrale" 3) . Prema mišljenju jednog skandinavskog političkog analitičara status Kosova je između ostalog "indirektna igračka u geostrateškoj igri svjetskih sila oko energetske sigurnosti Evrope, naftnih rezervi, budućnosti UN i želje SAD da oslabe nacionalni suverenitet i time internacionalizuju kontrolu nad svjetskim resursima nafte i drugim prirodnim bogatstvima" 4) . Ovako (manje ili više modifikovano) razmišljanje ima danas znatan broj pristalica. 2. Budući naftovodi i njihova geopolitička komponenta Evropske rezerve nafte locirane su najvećim dijelom u sedimentnim zonama (osobito u lagunama) u prostoru vlažne klime. Zapadna Evropa raspolaže samo sa 1,5% svjetskih rezervi nafte uglavnom u norveškom i britanskom dijelu Sjevernog mora 5) dok Rusija i Kazahstan posjeduju 6,4% svjetskih naftnih resursa. Iz tog razloga "bitka za Kaspij" gdje se nalaze velike rezerve nafte i gasa sve više dobiva na intenzitetu. Prema energetskim analitičarima EIA proizvodnja nafte bi se ovdje mogla najmanje dvostruko povećati do 2015. godine (na preko 4,3 miliona barela dnevno). Ruski proizvodni i transportni kapaciteti stiču vremenom na ovom geoprostoru sve veću konkurenciju. Kinezi su već osigurali određene količine nafte nakon izgradnje kinesko-kazahstanskog naftovoda a već se uveliko gradi i kinesko-kazahstanski gasovod. Tu je svakako i veliki ruski naftovod za Kinu kapaciteta 80 miliona tona nafte godišnje koji se investicijski privodi kraju. Novoaktiviranim (2006. godine) meganaftovodom od Kaspija do turskog dijela Mediterana nastoji se što više iskoristi centralnoazijske resurse i transportovati ih na
1) 2)

"Le Monde", Paris, 18.10.2006. "Kwh" br.398, Beograd, mart 2007. 3) "Ekonomist", br.388, Beograd, 29 oktobar 2007. 4) "Politika" Beograd, 21.01.2008 5) EIA 2007, str.10

9

I. Ibreljić, Dž. Mešanović, A. Zaimović Zapad mimo Rusije. Naime, naftovodom Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC naftovod) dugačkim 1760 km u koji je investirano (uglavnom od strane zapadnih kompanija) preko 4 milijarde USD transportovaće se upočetku oko milion barela dnevno azerbejdžanske nafte a u strateškim planovima (SAD prije svega) u ove isporuke bi se (zaobilazeći Rusiju) uključile i centralnoazijske zemlje. Strateški cilj Zapada osloboditi se prevelike energetske zavisnosti od Rusije se na ovaj način dobrim dijelom realizuje. Po Turcima, čijom teritorijom (u dužini preko 1000 km) ova naftna magistrala prolazi i koji će samo na taksama po ovom osnovu zarađivati preko 300 miliona USD godišnje ovo je "put svile" 21 stoljeća. U trci za izgradnju novih naftno transportnih puteva uključene su posljednjih godina i balkanske zemlje prvenstveno kao “vezivno tkivo” između kaspijskih resursa i EU potrošača. Prema nekim izvorima 6) 10-35 miliona tona ruske nafte bi uskoro trebalo da se transportuje naftovodom dužine 280 km investicijske vrijednosti 0,7 milijardi USD čiji bi vlasnici (51%) bile ruske kompanije na liniji Burgas-Aleksandropolis koji zaobilazi ekološki kritične Bosfor i Dardanele. Drugi, konkurentni tzv AMBO ili “američki” naftovod (povezuje Albaniju, Makedoniju i Bugarsku) dužine 895 km, kapaciteta 30-40 miliona t/god koji bi se gradio pretežno američkim kapitalom (cca 1,3 milijardi USD) bi povezivao Burgas i Vloru u Albaniji. Treći, Panevropski naftovod (PEOP) dužine cca 1300 km i skoro trostruko većeg kapaciteta bi koštao cca 3,5 milijardi USD i još bi više trebao reducirati evropsku ovisnost od ruskog naftnog "ventila" obzirom da bi se nafta dopremala iz Azerbejdžana, Turkmenistana i Kazahstana (nastavak naftovoda od Bakua do Supse) do sjevernog Jadrana uz direktno priključenje na Transalpski naftovod (koji snabdijeva Austriju i Njemačku) i imao bi i širu ekonomsku i ekološku sadržinu (podzemni transport naftetrostruko, odnosno desetostruko jeftiniji od transporta brodovima, odnosno cisternama i reducirani broj tankera u sjevernojadranskim lukama). Ovdje se dakle radi o većem regionalnom integracijskom poduhvatu koji bi realizovala zajednička razvojna kompanija kroz partnerstvo javnog i privatnog sektora. PEOP bi po prvim procjenama predstavljao ekonomski rentabilan projekat i "ekološki naftovod" ali i svojevrstan energetski most između naftom bogatog Kaspija i tržišta EU i zauzimao bi važno mjesto na karti evropskih naftovoda.

Slika 1. Trasa budućeg Panevropskog naftovoda
6)

"Ekonomist", Beograd, 19 mart, 2007

10

Geografija, ekonomija i savremena energetsko-resursna geopolitika 3. Prirodni gas kao buduće spoljnopolitičko oružje Svjetske rezerve prirodnog gasa se procjenjuju 7) na maksimalnih 71 triliona kubnih stopa a njihova geografska distribucija po pojedinim zemljama je slijedeća: U Rusiji se nalazi više od četvrtine svih rezervi gasa u svijetu
S. Arabija 3,9 UAE 3,5 SAD 3,1 Nigerija 2,9 Alžir 2,7 Venecuela 2,5 Irak 1,8

Rusija 27,8%

Ostatak svijeta 21,1 % Katar 15,1%

Iran 15,6 %

Slika 2. Svjetske rezerve prirodnog gasa po zemljama Što se prirodnog gasa tiče, kao što se uočava Rusija je u još povoljnijoj poziciji u odnosu na Zapadnu Evropu. Naime, offshore rezerve Sjevernog mora predstavljaju samo 4% svjetskih rezervi gasa i relativno brzo će se iscrpiti u ritmu današnje ekstrakcije. Nasuprot tome, Rusija raspolaže sa 25,6% svjetskih rezervi gasa (ispred Irana i Arabije) i najveći je izvoznik prirodnog gasa osobito iz ležišta zone Tjumena (srednji tok Oba), zapadnog Sibira i poluotoka Jamal. Posljednje procjene ukazale su na znatno veće rezerve ovog energenta u odnosu na ranije procjene u Centralnoj Aziji i Kini ali i na značajnu korekciju rezervi na niže u Holandiji, Italiji, Norveškoj, Velikoj Britaniji i Nigeriji. Racio rezervi i očekivane proizvodnje procjenjuje se na 65 godina. Najviše se interregionalne gasne konekcije u budućnosti očekuju na relaciji Rusija i Centralna Azija prema Atlantiku i Pacifiku dok bi se iz prostora Srednjeg istoka bilo za očekivati ekspanzivniji LNG izvoz pogotovo iz Katara prema Sjevernoj Americi i Evropi a iz Australije prema azijskim potrošačima. Gas je danas regionalna roba jer je transport gasa još uvijek primarno vezan za gasovode a globalno tržište gasa je pak usko vezano za razvoj LNG terminala u kojima se tekući ohlađeni gas (na -160°C) utače u specijalne brodove tankere i transportuje na veliku daljinu. Ekonomski isplativ transport je već preko 2500 km a ovakva koncepcija distribucije gasa otvara i mogućnost njegovih novih primjena. Dio isporučenog LNG-a može biti distribuiran preko prihvatnih LNG terminala uz obalu ili rasplinjen i transportovan cjevovodima u unutrašnjost zemlje. Ovakvu distribuciju koriste odavno naročito Japan, Južna Koreja i još neke druge zemlje. U susjednoj Hrvatskoj se privodi kraju studija izgradnje terminala na prostoru sjevernog Jadrana. Prema istom izvoru procjenjuje se da bi svjetska potrošnja gasa do 2030 godine mogla rasti po prosječnoj stopi od 1,9% godišnje i narasti sa cca 100 triliona (2004) na cca 163 triliona kubnih stopa (2030). U zemljama OECD-a taj rast se procjenjuju po stopi od 0,4% a u ostalim zemljama od 2,6% (pri čemu dominiraju Kina i Brazil sa stopom rasta od 4,1% godišnje te Indija sa 3,5%). U OECD Evropi potrošnja gasa samo za proizvodnju elektroenergije se, prema raspoloživim podacima 8) povećala sa cca 1,5 miliona TJ (1990) na cca 5,3
7) 8)

EIA 2007, str. 40 www.pei magazine.com, May 2008.

11

I. Ibreljić, Dž. Mešanović, A. Zaimović miliona TJ (2005) a do 2030 godine se prognozira prosječna godišnja stopa rasta potrošnje ovog energenta od 1,4% i to prvenstveno u proizvodnji elektroenergije. Gasni koridor Istok-Zapad zasad počinje na istočnoj obali Kaspijskog mora a prema željama zapadnih energetskih stratega trebao bi počinjati dublje u evroazijskom prostoru zaobilazeći Rusiju. Crno more postaje važan dio ovog koridora a Turska kao nezaobilazna zemlja pri transportu energenata nastoji da što bolje valorizuje svoj geopolitički položaj energetskog transportnog mosta i pojača uticaj u turkofonom prostoru Evroazije što je dobrim dijelom kompatibilno sa interesima SAD. U SAD se evropsku zavisnost od ruske energije korelira sa ruskim ekonomskim uticajem nad EU i slabljenjem transantlanskih veza. Geopolitičke posljedice ruske energetske invazije na EU kako to smatraju američki analitičari će rasti u korelaciji sa količinom ruske nafte i gasa koja ulazi u EU i sa izgrađenim kapacitetima naftovoda i gasovoda. Pri tome treba imati u vidu da su članice EU po ovom pitanju dosta različitih stavova počevši od onih koje neprikriveno zastupaju ruske interese (Grčka, Kipar) preko protagonista strateškog partnerstva (Francuska, Njemačka, Italija, Španija) i "hladnih" pragmatičara (Velika Britanija, Češka) do hladnoratovskih pristupa ovoj temi (Poljska, Estonija, Litvanija). Shodno tome svaka od ovih zemalja razvija i različite ekonomske bilateralne odnose sa ruskim energosektorom a i konkretne ugovore o isporuci gasa zaključuju odvojeno. Poseban problem u ovom kontekstu (uz odnose sa tranzitnim zemljama) su veoma niske ruske investicije u proizvodnju i istraživanje novih ležišta gasa u Rusiji što pri ekspanziji domaće tražnje u budućnosti može rezultirati problem ruskog gasnog bilansa u dugom roku i bez obzira što se velike količine ovog energenta (po nekoliko puta nižim cijenama) preuzimaju iz centralnoazijskih zemalja. Evropljani mogu u budućnosti biti prisiljeni da neplanirano ulažu kapital u rješavanje eventualne gasne krize rezultirane ovakvim ponašanjem ruskih firmi. Pored toga, zabrinjavajući djeluje i mogućnosti povećanja cijena ruskog gasa iznad "psihološkog praga" odnosno mimo uobičajenih kriterija koji vladaju na gasnom tržištu u određenom trenutku obzirom da se ponekad od strane ruskih gasnih menadžera ističe da je za evropske kupce najvažnija stabilnost isporuka a ne cijena. Pri tome treba imati u vidu i činjenicu da su proizvodni troškovi ruskih gasnih polja ("Jamal" i "Štokman" prije svega) znatno viši od onih u Africi. Situaciju na ovom planu još više usložnjavaju monopolsko ponašanje ruskog "Gasproma" (istiskivanje "Šela" na "Sahalinu 2", promjena smjera isporuka sa "Štokmana" npr) i nerealne želje ruskih kompanija za osvajanje svijeta kroz investiranje u kontrolu nigerijskih, libijskih i alžirskih gasnih polja te eventualno snabdijevanje Evrope afričkim gasom kroz tanssaharski gasovod (Nigerija-Niger-Alžir-EU) i investiranje u gasovode u Kanadi (Jukon-Britanska Kolumbija-Alberta) i SAD (Aljaskajužni dio SAD) itd. Ovakve namjere ruskih energetičara su naravno uglavnom teško ostvarive. Prije svega, uz tradicionalno snabdijevanje južne Evrope alžirskim gasom ovaj proces se danas još više intenzivira kroz nekoliko projekata i to: gasovod “Galti” kojim bi se od 2011 preko Sardinije distribuiralo u Evropu 10 milijardi m3 gasa godišnje, zatim drugi krak "Medgasa" kojim bi se alžirski gas transportovao u Španiju te gasovod "Magreb" kojim bi se već od 2009 Španija snabdijevala alžirskim gasom preko Maroka i Gibraltara. Osim toga, moćne konkurentske evropske i američke kompanije su takođe zainteresovane za investiranje u 4300 km dugačak i 7,5 milijardi eura finansijski "težak" transsaharski gasovod koji bi povezivao deltu Nigera sa Al Kaleom u Alžiru 9) . Ovdje je naravno problem i politička kriza u Nigeriji "nakon perioda petroeuforije" 10) .
9)

10)

"Večernji list" Zagreb, 25.07.2007. "Reading Economic Geography" Blackwell Publishing Ltd, Oxford, 2004, str. 213

12

Geografija, ekonomija i savremena energetsko-resursna geopolitika S vremena na vrijeme danas se pojavljuju i razmišljanja o stvaranju šire međunarodne organizacije snabdjevača gasom tj. neke vrste gas-OPEC-a kao decentralizovane organizacije. Bez obzira na specifičnosti gasnog tržišta u odnosu na naftno (manje pokretljivo, manje pogodno u slučaju dirigovanja isporukama, dugoročno utvrđivanje cijena, samo manje količine isporuka u tečnom stanju na globalnom nivou, itd) potrošači gasa su već analizirali djejstvo ovog eventualnog udruženja sa različiti aspekata (uticaj na velike potrošače, uticaj na članice eventualnog udruženja, uticaj na globalno energetsko tržište, itd.). kako za sad stvari stoje do formiranja ovakve organizacije neće uskoro doći. 4. Magistralni gasovod "Južni tok" versus gasovod "Nabuko" Ekspanzivna ruska energetska politika prema rubnim dijelovima Evroazije manifestuje se prije svega kroz intenziviranje planskih projekata odnosno programirano investiranje u naftovode i gasovode koji bi povezivali zapadnu Evropu i energetski bogate dijelove Rusije i postsovjeskog geoprostora koji je pod njenim političkim i ekonomskim patronatom. Energenti u ovom slučaju postaju ne samo ekonomske nego i geostrateške i geopolitičke sirovine. Geoekonomska dimenzija programiranog investiranja u osnovi je inicirana geostrateškom logikom i zahtijeva svakako dublju analitičku geostrateško logičnu analizu koja nije predmet ovog rada. Ovdje će se samo ukratko navesti najvažniji gasni projekti koji bi mogli biti realizovani do 2020 godine i imati, ekonomske i geopolitičke reprekusije na interevropske i transatlanske odnose. Gasovod "Sjeverni tok", česta tema debatiranja na evropskim energetskim sesijama ali i u različitim političkim forumima trebalo bi da bude alternativa ranije izgrađenom gasovodu koji povezuje poluotok Jamal sa istočnom Njemačkom te da morskim dnom (zaobilazeći Baltik i Poljsku) poveže Njemačku i Rusiju. Bez obzira što su poljski planeri (u saradnji sa onim u baltičkim zemljama) ustvrdili da bi trasa ovog gasovoda preko baltičkih zemalja i Poljske prema Njemačkoj (dakle članica EU) bila dvostruko jeftinija skoro je izvjesno da će "Sjeverni tok" u njemačko ruskoj varijanti biti preferiran od strane Evropske komisije. Gasovod "Plavi tok" koji dijelom ide ispod Crnog mora i povezuje Rusiju i centralnu Tursku ima zadatak da supstituiše transport gasa kroz ekološki već problematične Bosfor i Dardanele te da osigura sigurno snabdijevanje sve ekspanzivnije turske ekonomije značajnim resursom, a po nekima je uočljiva i njegova geopolitička sadržina tj. reduciranje uticaja Turske na turkofone narode u postsovjetskoj interesnoj zoni Rusije odnosno ZND-u. Gasovod "Južni tok", projekat koji zajednički forsiraju ruski "Gasprom" i italijanski "ENI" kroz "joint venture" aranžman kojim bi se prirodni gas transportovao iz Rusije i Centralne Azije u Evropu preko Crnog mora je za sve tranzitne zemlje "obećavajući komercijalno-energetski projekat". Ovaj gasovod koji ide od Novorosijska dnom Crnog mora bi, prema najnovijim prognozama, trebao da se spoji sa bugarskim gradom Burgasom i od Varne počinje račvati, na dva kraka. Jedan krak bi išao preko Bugarske i Grčke do Brindizija u Italiji dok bi drugi pravcem sjever-zapad povezivao Bugarsku, Srbiju, Mađarsku, Sloveniju i Austriju i dovodio ruski gas do Baumgartena gdje je lociran veliki evropski sabirni centar gasa.

13

I. Ibreljić, Dž. Mešanović, A. Zaimović

Slika 3. Prognozna trasa gasovoda "Južni tok" Potpisivanjem ugovora sa Bugarskom o izgradnji ovog gasovoda (do 2014. godine) kapaciteta 30 milijardi m3 godišnje Rusi su riješili važnu kritičnu tačku u daljoj gasnoj ekspanziji prema Evropi. Rusko i bugarsko učešće u zajedničkoj kompaniji za izgradnju i upravljanje gasovodom "Južni tok" na bugarskoj teritoriji (iznosi po 50%) te naftovod Burgas-Aleksandropolis i rusko opremanje nuklearke "Belene" su prema ruskim zvaničnicima 11) "zasnovani na istorijskim korenima i prošlosti koji su stvorili bazu uzajamnog poverenja bez koga se ne može raditi ni u biznisu ni u politici" se međutim, prema američkim političkim analitičarima tretiraju kao "rusko kompletiranje monopola na bugarskom tržištu energetike" 12) U institucijama EU se nije poklonila značajnija pažnja ovoj "velikoj ruskoj igri" za jačanje uticaja u Evropi. Gasovod "Južni tok" se mogao nastaviti na već završeni gasovod "Plavi tok" ali je taj pravac geostrateški ciljano izbjegnut da bi se onemogućilo Turskoj da kontroliše ruske gasne tokove prema Evropi. Dio trase "Južnog toka" kroz Srbiju je okvirno dogovoren rusko-srbijanskim gasno-naftnim aranžmanom. Time je definisano "strateško partnerstvo između Srbije i Rusije u oblasti toplotno-energetskog kompleksa dugoročno na desetljeća" 13 . Po navedenom sporazumu u Srbiji bi se (do 2014 godine) trebalo, pored dionice magistralnog gasovodnog sistema "Južni tok" izgraditi relativno veće gasno skladište u Banatskom dvoru te rekonstruisati "Naftna industrija Srbije" ("NIS"AD). To sumarno u ekonomskom smislu znači da Rusi postaju 51% vlasnici novoformiranih kompanija za tranzitiranje i skladištenje prirodnog gasa u Srbiji i preuzimaju 51% akcija "NIS-a" uz cijenu od 0,4 milijardi eura i uz ulaganje 0,5 milijardi eura. Političke, ekonomske i geopolitičke rasprave na ovu temu su u Srbiji dugo trajale pri čemu su se posmatrali više trenutni nego dugoročni aspekti ovog aranžmana pogotovo u vezi prodaje "NIS-a". U ekonomskom smislu ovaj slučaj je po nama najbolje pojasnio jedan poznati srbijanski ekonomist: "Na slučaju "NIS-a" porušeno je pravilo broj jedan iz knjige ekonomije-da se oskudni resursi moraju valorizovati na pravi način-što ređi resurs to viša cena. Bio je to školski primjer uplitanja političkih interesa u ekonomske tokove, rušenje institucija tržišta kao što je tender i tako otvaranje prostora za sumnje i transparentost odnosno zloupotrebe 14 "). Slično je na ovu temu reagovala i Evropska komisija te menadžeri iz evropske gasne privrede.
11) 12) 13 14

"Politika", Beograd, 18.01.2008 "Politika", Beograd, 21.01.2008 BBC Russian.com, 25.01.2008

"Politika", Beograd, 22.06.2008

14

Geografija, ekonomija i savremena energetsko-resursna geopolitika Za razliku od Srbije Mađari su u ovom gasnom aranžmanu ravnopravni partneri obzirom da 50% učestvuju u izgradnji i shodno tome podjeli profita. U Hrvatskoj, koju gasovod "Južni tok" zaobilazi smatra da je to odgovor na hrvatsko odbijanje (iz ekoloških i strateških razloga) naftnog projekta. "Družba Adria" kojim se ruska nafta trebala transportovati tankerima u svijet preko luke Omišalj. Ovdje se smatra da Rusima ne treba dozvoliti da, kao što je to slučaj u Srbiji steknu monopol nad hrvatskom energetskom infrastrukturom. U Sloveniji se gasovod "Južni tok" prihvata obzirom da se nastoje diversifikovati energetski resursi i osigurati stabilnost u gasnoj industriji. U Bosni i Hercegovini koju "Južni tok" takođe zaobilazi je postojala naglašena nerealna želja u Republici Srpskoj da ovaj gasovod prođe kroz geoprostor ovog bosanskohercegovačkog entiteta tim više što je kao i u Srbiji većinski kapital naftne industrije takođe prodat Rusima (pod sumnjivim okolnostima). Eventualni priključak na gasovod "Nabuko" je zasad znatno realnija opcija za BiH. Geoekonomska strategija "Južni tok" odnosno gasnog umrežavanja Rusije i EU odnosno povezivanje evropskih potrošača sa proizvođačima gasa iz bliskoistočnog dijela evroazijskog Rimlanda označava još viši intenzitet energetske zavisnosti EU od Rusije te kao takva ima naravno već danas alternativu verifikovanu kroz gasovod "Nabuko".

Slika 4. Prognoza trasa gasovoda "Nabuko" Zaključivanjem ugovora o izgradnji "Sjevernog toka" sa Njemačkom i "Južnog toka" sa zemljama kroz koje bi on prolazio čini se da je Rusija stekla stratešku prednost u programu gasnog snabdijevanja EU. Međutim velika gasna igra 21 stoljeća se nastavlja. Gasovod "Nabuko" kojim se predviđa transport gasa iz Centralne Azije do Evrope zaobilazeći rusku teritoriju čime bi se reducirala opasnost od ruske komercijalne ili političke ucjene mada iniciran prije "Južnog toka" je neko vrijeme bio suočen sa problemima vezanim za nemogućnost osiguranja potrebnih količina gasa za evropsko tržište te razlika u pristupu ovom projektu od strane pojedinih članica EU (Njemačka vezana za "Sjeverni tok", Italija za "Južni tok", itd.). U posljednje vrijeme međutim uočava se da su te prepreke rješive. "Nabuko" gasovod je prema relevantnim procjenama jeftiniji projekat od "Južnog toka" i podrazumijeva prolazak gasovoda kroz pet zemalja koje bi u istoj srazmjeri od po 20% putem svojih nominiranih kompanija investirale u ovaj projekat. Rješavanje problema "tehnički rezervi" sa Turskom motivisanih pretežno političkim razlozima te novoutvrđene rezerve gasa u Azerbejdžanu i Turkmenistanu kao i moguće priključenje iračkih i iranskih gasnih polja ovom projektu (što naravno podrazumjeva rješavanje nuklearnih tenzija Zapada i ove zemlje) su bitni preduslovi za intenzivnije reaktiviranje odnosno pretvaranje “Nabuko” ideje u realan projekat. Projekat "Nabuko" pored manje ili više aktivno članica EU 15

I. Ibreljić, Dž. Mešanović, A. Zaimović forsiraju posebno SAD koje kritikuju ruske nabavke gasa od zemalja ZND-a koje realizuju na Zapadu po trostruko većim cijenama koristeći komercijalnu prinudu i stratešku kontrolu nad tim zemljama kao i činjenicu da se taj gas transportuje preko ruske teritorije. Osim toga, u SAD se posebno naglašava činjenica da ruske kompanije najveći dio ostvarenog profita investiraju u akviziciji strateško-energetske infrastrukure u Evropi a znatno manje u transport i razvoj kapaciteta proizvodnje gasa. Ovakve stavove podržava i većina članica EU ali svakako treba još riješiti čitav niz pitanja koji otežavaju ili čak dovode u pitanje realizaciju ovog projekta. Svakako projekat "Nabuko" u američkim geoenergetskim analizama nije samo alternativa snabdijevanja Evrope gasom i faktor reduciranja ekonomske i energetske moći Rusije već i geostrateški projekat kojim se trebaju mijenjati politički odnosi i interesne sfere u kaspijskom geoprostoru odnosno jačanje zapadnih uticaja u centralnoj Aziji. Kako će se stvari na planu budućih gasnih sistema dalje odvijati danas je teško predvidjeti ali kao ozbiljno treba uzeti i razmišljanje nekih energetskih analitičara da projekti "Južni tok" i "Nabuko" dugoročno posmatrano i nisu konkurenti. Pored toga, ima mišljenja da će ovdje ipak biti riječ o jednom projektu pa je moguća i svakako neophodna u budućnosti saradnja Rusije, i EU i SAD da se on čim prije realizuje. Zaključak U savremeno doba energenti predstavljaju ne samo ekonomske već i geostrateške i geopolitičke resurse i često se tretiraju kao spoljnopolitičko oružje koje se koristi u skladu sa ekonomskim ali i geopolitičkim interesima. Geoekonomska dimenzija nadmetanja u ovladavanju energetsko-resursnim potencijalom i kontrole transportnih puteva od proizvodnje do potrošnje danas je posebno aktuelno na evroazijskom prostoru.. U centru ekonomske i energetsko-geopolitičke igre su Rusija, EU i SAD ali i mnogi drugi učesnici koji pokušavaju da u njoj profitiraju na ekonomskom, geostrateškom i geopolitičkom planu. Prezentirani rad je imao za cilj da izloži samo segmente ove veoma aktuelne tematike ne zalazeći u detaljizaciju i samo nagovjesti neke aspekte moguće budućnosti veoma složenih globalnih odnosa proisteklih iz energetsko-resursnog kompleksa. Reference 1. 2. 3. Vasilenko, I.A., "Geopolitika", Logos, Moskva,2003 Agnew,J, "Geopolitics", Routledge, London,1998 Darabadi,P., "Geoistorija Kaspijskoga regiona i geopolitika savremenosti", "Elm", Baku, 2002 4. Gadžiev, K.S., "Geopolitika Kavkaza", "Meždunarodnie otnošenija", Moskva, 2003 5. Kolosov,V.A., Mironenko, N.S., "Geopolitika i političeskaja geografija", "Aspekt Press", Moskva, 2001 6. EIA 2007 7. "Kwh" br.398, Beograd, mart 2007 8. "Ekonomist", Beograd, 2008 9. "Reading Economic Geography", Blackwell Publishing Ltd, Oxford, 2004 10. "Politika", Beograd, 2008 11. www.BBC Russian.com 12. www.pei magazine.com

16

Zbornik radova PMF 4 i 5 , 17 – 25 (2007-2008)

Originalni naučni rad

TRANSGRANIČNA SARADNJA KAO FAKTOR REGIONALNOG RAZVOJA – PRIMER ŽELEZNIČKOG SAOBRAĆAJA IZMEĐU SRBIJE I BOSNE I HERCEGOVINE CROSS-BORDER COOPERATION AS A REGIONAL DEVELOPING FACTOREXAMPLE, RAILWAYS BETWEEN SERBIA AND BOSNIA AND HERZEGOVINA Dr. Đurđica Komlenović, naučni saradnik, Pedagoški institut u Beogradu, Mr. Emilija Manić, asistent, Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu Sažetak U radu se daje osvrt na mogućnost transgranične saradnje Srbije i Bosne i Hercgovine kroz ulaganja u zajedničke infrastrukturne projekte, u prvom redu železničke. Povezivanje rudarskog i industrijskog Tuzlanskog basena i plodne Semberije sa jedne strane, sa Podrinjem i Posavinom, sa druge strane aktuelno je još iz perioda XIX veka, da bi tokom XX veka dobilo na još većem značaju sa proklamovanjem Koridora X kao panevropskog koridora. Datim železničkim trasama otvara se mogućnost pomenutim regijama brzog i efikasnog uključivanja u evropski saobraćajni sistem. U datom istraživanju se iznose ključni razlozi postojanja i modernizacije ovih trasa, kao i njihov uticaj na ukupni regionalni i ekonomski razvoj posmatranog područja, ali i obeju država u celini. Ključne reči: transgranična saradnja, železnica, regionalni razvoj, železničke trase Abstract In this article we are trying to give one possible chance of cross border cooperation between Serbia and Bosnia and Herzegovina through infrastructure projects, in the first place through railroad projects. Economic connections between two regions in these countries – mine and industrial Tuzla basin and fertile Semberia region, has been actual for a long period of time in the history, but the real attraction it gains with proclamation the Corridor X as the most important pan European corridor in the Southeast Europe. With these railroads, Serbian and Bosnian border regions got new wave of fast and efficient incorporation in the European traffic system. In this research, we bring out main reasons for existence and modernization of these railroads, as well as their influence on the over whole regional development. Key words: cross border cooperation, railroad, regional development, railroad corriodors

Đ.Komlenović, E. Manić Uvod Većina država u Evropi danas transgraničnu saradnju među susedima posmatra kao vid poboljšanja sigurnosti i uspostavljanja veza u svojim pograničnim zonama, ali i kao nove mogućnosti za ubrzaniji ekonomski razvitak tih zona. Na žalost, tokom proteklih deceniju-dve, prostor Balkana nije bio najpoželjnije mesto za širenje ideja o međusobnoj pograničnoj saradnji. Zbog toga, svi projekti koji promovišu transgraničnu saradnju dobijaju na važnosti, a to se prevashodno odnosi na infrastrukturne projekte, čiji je cilj realizacija ideje međusobnog povezivanja. U tom kontekstu posmatraćemo mogućnosti uspostavljanja međusobne saradnje između Srbije i BiH na pitanjima projekta realizacije mežusobnog železničkog povezivanja. Prva razmišljanja o izgradnji pruga, „gvozdenih mostova“, na prostoru Balkana datiraju od sredine XIX veka. Još tada se železnica videla kao neosporan faktor ekonomskog razvoja, ali i kao važan integrišući segment prostora kroz koji prolazi. Turskoj i Austro-Ugarskoj monarhiji bila je neophodna saobraćajna veza sa Carigradom i Bečom i dalje sa Evropom, a ona je najjeftinija i najproduktivnija „gvozdenim putem“ koji vodi kroz Srbiju i kroz Bosnu. Posle Berlinskog kongresa Srbija je zaključila Konvencije sa Austro-Ugarskom o izgradnji železničkih pruga na svojoj teritoriji u dužini od oko 450 km (Nikolić, J., 1980). Gradnja prve srpske državne železnice, Beograd-Niš, počela je 12. juna 1881. godine. U isto vreme gradi se pruga i most preko Save od Beograda do Zemuna. Radovi su završeni i deonica je puštena u saobraćaj 20. avgusta 1884. godine. Nakon puštanja prve pruge, radovi se nastavljaju na pruzi Niš-Vranje-Ristovac 1 . Na makedonskoj teritoriji izgrađena je pruga od Skoplja do Ristovca i puštena je u saobraćaj 6. maja 1888. godine, tako je uspostavljen železnički saobraćaj od Zemuna i Beograda, preko Niša i Ristovca i dalje do Skoplja, na taj način povezane su, srpkom državnom železnicom, dve moćne države, Austro-Ugarska na jednoj i Turska na drugo strani. Od puštanja u saobraćaj prve pruge pa do 1904. godine trasirane su i izgrađene kraće deonice lokalnih pruga normalnog i uskog koloseka. Postojeći železnički koridori između dveju zemalja Razmišljajući o boljem povezivanju susednih krajeva Srbije i Bosne, već krajem XIX veka planirana je izgradnja pruge normalnog koloseka na relaciji: ValjevoOsečina-Zavlaka-Loznica-bosanska granica i Ruma-Šabac-Lešnica-Loznica. Ove deonice postupno je gradila država uz ustupanja privatnim koncesionarima 2 . Radovi na pruzi Osečina-Zavlaka-Loznica-bosanska granica počinjali su uoči svih ratova na našim prostorima u XX veku, prekidani su i do danas nisu završeni. Pruga Ruma-ŠabacLešnica-Loznica-Brasina-Zvornik funkcionisala je sa malim prekidima, za putnički i teretni saobraćaj, a radovi na remontu pruge planirani su za poslednju deceniju prošlog veka. U isto vreme na prostorima Bosne i Hercegovine Austro-Ugarski poglavar u Bosni i Hercegovini, Kalaj, predložio je 1896. godine Ministarstvu rata da se izgradi pruga do Zvornika gde bi se sastajale četiri trase/kraka: Rača-Bijeljina-Zvornik; Brčko-Brezovo
1 2

Ristovac je naseljeno mesto na granici sa Makedonijom. Uslovi izgradnje pruge regulisani su članom 1. Zakona o građenju i eksploataciji novih železnica, 6.decembar 1898. godine, objavljeno u „Srpskim novinama“ broj 281 od 23. decembra 1898. godine.

18

Transgranična saradnja kao faktor regionalnog razvoja – primer železničkog saobraćaja između Srbije i Bosne i Hercegovine Polje-Bijeljina-Zvornik; Lukavac-Sprečko polje-dolina Drinjače-Zvornik i ZavidovićiOlovo-Kakanj-Zvornik. Ove pruge koje presecaju Posavinu i donje Podrinje, po procenama stručnjaka, imale bi veliki značaj za vojni, ekonomski i kulturni razvoj ovih krajeva. Ubrzo su počeli istraživački radovi na potezu tunela Križevići, a izgradnja železničke pruge odložena je za neko drugo vreme. Ovaj poduhvat i mnogi drugi, koje su projektovali austro-ugarski stručnjaci, završen je omladinskim radnim akcijama u drugoj polovini prošlog veka (pruga TuzlaZvornik upravo je izgrađena omladinskim radnim akcijama). Programom modernizacije železničke mreže Bosne i Hercegovine do 1975. godine bilo je planirano da se završi studija i projekti oko izgradnje pruge normalnog koloseka Tuzla-Zvornik. Radovi na modernizaciji pruge su počeli tek 1987. godine. Nakon pet i po godina gradnje, na deonici pruge Živinice-Zvornik, dugoj 45,3 km, 17. januara 1992. godine prošao je prvi teretni voz koji je prevozio „golfove“ iz vogošćanskog TAS-a. Ovim činom zvanično je obeležen završetak pruge Tuzla-Zvornik, odnosno, uspostavljena je veza izmedju Sarajeva i Beograda. Prugom Sarajevo-Tuzla-Zvornik-Ruma-Beograd, nakon svečanog otvaranja, krenuli su i drugi teretni vozovi.. Samo za jedan mesec prugom TuzlaZvornik propušteno je 270 vozova sa oko 216 000 netotona raznog tereta (Železničke novine, br. 1680. od 22. januara 1992). U isto vreme ŽTP-a Sarajevo i Beograd usaglasili su red vožnje za putnički saobraćaj koji treba da krene krajem maja. Teretni vozovi su natovareni gvozdenom rudom iz Omarske za železaru u Smederevu, koksom iz Lukavca za Loznicu, ugljem iz tuzlanskog basena za Loznicu i za druge kupce, automobilima i glinicom za srbijansko tržište. Iz pravca Rume prevožen je raznovrstan teret koji u Bosnu i Hercegovinu ulazi samo ovom šinskom vezom. Saobraćaj na ovoj pruzi pratile su i neznatne poteškoće kao što su otežano snabdevanje dizel gorivom i smanjena brzina vozova na srbijanskoj strani uzrokovana ne remontovanom prugom. Po procenama stručnjaka prave i pune efekte pruga će imati kada bude osposobljena za brzinu vozova od 120 km na sat, a to zahteva hitnu modernizaciju pruge RumaZvornik. Rat koji je zahvatio Bosnu i Hercegovinu prouzrokovao je prekid svih komunikacija sa Srbijom. Saobraćaj na pruzi Tuzla-Zvornik prekinut je 26. aprila 1992. godine. Privatna pruga normalnog koloseka Šid-Sremska Rača-Sava, u dužini od 28,4 km predata je u saobraćaj 22. oktobra 1912. godine. Od Bosanske Rače do Ugljevika Austro-Ugarska je sagradila prugu uskog koloseka u dužini od 44 km. Ovom prugom iz Ugljevika do Bosanske Rače, i dalje Savom, prenošen je ugalj, a iz Sremske Rače do Šida prevožen je šljunak. O putničkom saobraćaju, u ovo vreme, nije se ni razmišljalo. Povezivanje sremske i bosanske strane, prugom normalnog koloseka desilo se posle Drugog svetskog rata. Jula meseca 1950 godine, uski kolosek od mosta na Savi do Bijeljine u dužini od 19,9 km zamenjen je normalnim kolosekom. Narednih 55 godina, na ovoj pruzi odvijaće se redovan putnički i teretni saobraćaj. Danas je ovo međunarodna pruga, dužine 44 km, 25 km u Srbiji i 18 km u Bosni i Hercegovini. Povreno saobraćaju teretni vozovi koji prevoze: šljunak, drvo, industrijsku so, žitarice, staro i armirano gvožđe, veštačko đubrivo i naftne derivate. Zajednički projekti u oblasti železničkog saobraćaja - pan-evropski koridori Jedna od prvih prioritetnih mera prilikom uspostavljanja transgranične saradnje jeste jačanje prostornog, fizičkog i infrastrukturnog integriteta prekograničnih oblasti. To se postiže, pre svega, jačanjem međugranične infrastrukture i rešavanjem onih problema koji su za susedne države od interesa. Tek nakon toga sledi drugi prioritet koji 19

Đ.Komlenović, E. Manić podrazumeva jačanje prekograničnih inicijativa u cilju olakšavanja integracije tržišta i povećavanja koherentnosti među lokalnim zajednicama. Uspostavljanju graničnog železničkog saobraćaja između SR Jugoslavije i Bosne i Hercegovine prethodio je Sporazum između Savezne vlade SRJ i Ministarskog saveta BiH potpisan juna 1998. godine, koji predvidja da se železnički saobraćaj između dve države odvija na graničnim prugama Brasina-Zvornik Novi i Sremska Rača NovaBijeljina. Međudržavni politički razlozi su odložili primenu pomenutog Sporazuma. Februara 1999. godine potpisan je Privremeni sporazum između „Zajednica Jugoslovenskih železnica“ i „Bosanskohercegovačke željezničke javne korporacije“ o regulisanju međusobnih odnosa i odvijanju saobraćaj na pruzi Brasina-Zvornik Novi. Sporazumom je predviđeno da redovni teretni saobraćaj na graničnoj pruzi može da otpočne 10. marta 1999. godine i da je moguć prevoz preko Kalesije i Tuzle do Doboja (Kostadinović, S., 2000). Razvojem železničkog saobraćaja na ovoj pruzi stvoreni su uslovi za komercijalni prevoz putnika i robe iz Bosne i Hercegovine ka Srbiji i obrnuto. Prvi voz koji je prošao prugom Brasina-Zvornik Novi-Tuzla prevozio je hlor iz Rumunije za Tuzlu a iz pravca Doboja vagoni su bili natovareni ugljem koji se isporučuje u Novom Sadu. Isporuka gvozdene rude, natovarene predratne 1992. godine, iz Ljubije ka Smederevu preko Doboja i Zvornika krenula je avgusta 1999. godine 3 . Teretni saobraćaj na ovoj pruzi odvija se i danas. Prugama Šid-Sremska Rača-Sava i Tuzla-Zvornik- Ruma uspostavljen je železnički saobraćaj između istočne Bosne i Hercegovine i zapadne Srbije i obema državama je to otvorilo mogućnost znatno većeg ekonomskog povezivanja, ali i uključivanje preko Rume i Šida na pruge i puteve evropskog značaja 4 kao i na železnice na Koridoru X. Ovo nije samo važno sa aspekta Srbije i Bosne i Hercegovine, već i sa gledišta članica Evropske unije (EU). Saobraćajna povezanost u regionu zapadnog Balkana je za zemlje članice EU značajna s gledišta tranzitnog saobraćaja. Efektivna saobraćajna mreža predstavlja preduslov za slobodno kretanje robe i putnika i uslov za ekonomski razvoj. Saobraćajna, pa i železnička mreža zemlja zapadnog Balkana, dugoročno posmatrano treba da postane sastavni deo proširene transevropske saobraćajne osovine mreže TEN. EU potencira infrastrukturne projekte kod zemalja-kandidata prilikom sprovođenja procesa stabilizacije i pridruživanja EU. Pokazalo se da izgrađenost jedne teritorije u infrastrukturnom pogledu doprinosi daleko jednostavnijem i lakšem inkorporiranju u zajednicu kakava je EU. Definitivno, postoji jasna strategija EU oko saobraćajne politike i razvoja saobraćajne infrastrukture na teritoriji Unije, ali i prema njenim graničnim područjima i teritorijama potencijalnih kandidata za ulazak u EU. Svaćeno je da je za ekonomsko i političko povezivanje, odnosno jaču koheziju kojoj EU stremi, jedan od neophodnih uslova i njeno bolje infrastrukturno povezivanje. Tranzitne saobraćajnice u regionu zapadnog Balkana su veoma važne za međunarodnu trgovinu, pre svega, novih zemalja-članica EU. Strategija za izgradnju

3

Proizvodnja i prerada gvozdene rude u Ljubiji otpočela je 2000 godine, ubrzo je počela i redovnija isporuka rude ka Srbiji. 4 Pruga E70 čini deo magistralnog pravca koji je definisan Evropskim sporazumom o najvažnijim železničkim prugama (AGC) potpisanim 1986. godune. Ova magistralna pruga se proteže od Pariza preko Modane, Torina, Milana, Trsta, Ljubljane, Zagreba, Beograda, Niša, Sofije, Istambula do Ankare.

20

Transgranična saradnja kao faktor regionalnog razvoja – primer železničkog saobraćaja između Srbije i Bosne i Hercegovine mreže infrastrukture pan-evropskih koridora na teritoriji Balkana zasniva se na nekoliko ključnih principa (Grupa autora, 2004):  Strateškoj saobraćajnoj mreži za transport putnika i robe, koju sačinjavaju multimodalne saobraćajne veze i saobraćajni čvorovi, a sastavni deo ove mreže je povezivanje sa saobraćajnom mrežom celog regiona i sa pan-evropskim saobraćajnim koridorima i sa mrežama TEN-T i TINA;  Prioritetno je obnavljanje postojeće infrastrukture (sa naglaskom da bi investicije u novu infrastrukturu trebale biti minimalne);  Pri izgradnji saobraćajne mreže koriste se principi politike saobraćaja EU (osnova privrednog razvoja i razvoja saradnje između pojedinačnih vrsta saobraćaja, a prednost se daje onim vrstama saobraćaja koje manje opterećuju životnu sredinu);  Investicioni program za realizaciju plana infrastrukture saobraćaja zasniva se na ekonomskoj istrajnosti projekata (na osnovu dosadašnjih iskustava visina investicija bi se trebala kretati na nivou oko 1 – 2% HDP (grubog domaćeg produkta) u zemlji); Karta 1: Železnice na pan-evropskim koridorima zapadnog Balkana

Izvor: Group of authors (2002). European Comissinon TINA-VIENA- Transport Strategies,Viena. Nakon završetka ratnih sukoba na teritoriji bivše SFRJ, 1997. godine u Helsinkiju održana je Konferencija o panevropskim koridorima. Na ovoj konferenciji predloženo je uspostavljanje Koridora X, koji je nasledio transportnu rutu kroz Jugoistočnu Evropu iz vremena pre ratnih sukoba. Ova trasa je bila od izuzetnog značaja za povezivanje Zapadne Evrope sa Grčkom i Turskom. Saobraćajni koridor X bio je veoma prometan i korišćen pre devedesetih godina prošlog veka. Ovaj koridor predstavlja okosnicu pan-evropske mreže na Balkanu, a za države kroz koje prolazi ili koje su u njegovom neposrednom okruženju, čini najznačajniju 21

Đ.Komlenović, E. Manić saobraćajnu arteriju. Koridor X čine drumske i železničke saobraćajnice u dužini od 2500 km. Postojeću mrežu koridora, na ovim prostorima, neophodno je rekonstruisati i modernizovati. Realizacija ideja oko njegove rekonstrukcije i dogradnje zaživela je na Ministarskoj konferenciji u Solunu 2001. godine, kada je potpisan Memorandum o razumevanju od strane ministara saobraćaja zemalja kroz koje prolazi koridor (Austrija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska, Srbija (i Crna Gora), Bugarska, Makedonija i Grčka) o intenziviranju rada na njegovoj rekonstrukciji i izgradnji. Ovaj Memorandum podrazumeva rekonstrukciju Koridora X, odnosno rekonstrukciju drumskog pravca u dužini od 2300 km, kao i železničkog pravca dužine 2529 km. Memorandum podrazumeva i rekonstrukciji i izgradnji Koridora Vc. Za izgradnju i rekonstrukciju mreže na ovim prostorima planirano je 16 milijardi EUR. Ukupna dužina pruga na teritoriji Srbije, u okviru Koridora X, iznosi 867 km, od čega je 251 km sa duplim kolosekom. Elektrificirano je 80% pruga. Glavna trasa železničkog koridora je 100% elektrificirana i 40.3% sa duplm kolosekom. Ogranak C je u celini sa dizel lokomotivama, a ogranak B je 100% elektrificiran i 97.6% čini jednopružni kolosek. Modernizacija je neophodna na sektor Šid-Beograd i Subotica – Beograd. U procesu modernizacije Koridora X, EU je predvidela još nekoliko projekata na teritoriji Srbije a to su:  dupliranje koloseka na relaciji Tovarnik – Beograd (120 km) sa rokom do 2010. godine, a pod pokroviteljstvom nacionalnog budžeta, Evropske investicione banke (EIB) i Svetske banke;  dupliranje koloseka na relaciji Subotica – Stara Pazova (150 km) sa rokom do 2010. godine i pod istim pokroviteljima kao u prethodnom projektu;  elektrifikacija pruge od Dimitrovgrada do Kalotrine – finansira EIB;  izgradanja mostova kod Novog Sada i Ostružnice – finansira EIB;  modrenizacija pravaca Beograd – makedonska granica- finansira EIB i  modernizacija pravca Beograd – Horgoš. Ako se upitate kakve konsekvence ima izgradnja jednog ovakvog koridora za BiH, s obzirom da on ne prolazi kroz teritoriju date države, odgovor se nalazi u činjenici da Koridor X za BiH predstavlja paralelan železnički koridor njenoj nacionalnoj železničkoj mreži, te da se ona poprečnim trasama na njega direktno naslanja. Od posebne je vežnosti činjenica da se ogranak Koridora V, Koridor Vc, koji prolazi kroz BiH, ukršta sa Koridorom X u neposrednoj blizini teritorije BiH. Svakako će modrenizacija i funkcionisanje jednog ovakvog sistema pan-evropskih železničkih koridora usloviti brže napredovanje ekonomije zemalja kroz koje prolaze i koje se nalaze u njihovom neposrednom susedstvu. Zbog toga je i izgradnja i rekonstrukcija Koridora X postala veoma važna i za BiH. Drugi važan koridor za prostor zapadnog Balkana, odnosno Srbiju i BiH, jeste Koridor V, odnosno njegov ogranak Vc, koji ima za cilj povezivanje Centralne i Istočne Evrope sa Jadranskim morem. Koridor V i njegov ogranak Vc dobija na značaju posle 2004. godine kada je EU proširila svoje članstvo na istok. Razvojem koridora planirano je da se podstakne infrastrukturno uključivanje novih zemalja-članica u postojeći saobraćajni sistem EU. Sa aspekta potencijalnih kandidata za učlanjenje u EU, oba pomenuta koridora, a pre svih koridor Vc, postaju značajni jer su prva spona tih zemalja sa teritorijom i tržištem EU. Koridor Vc jeste deo Koridora V (karta 2), koji je za BiH najvažnija saobraćajnica. Preko njega se BiH „kači“ i na Koridor X, a nakon modernizacije železničkog transport i uspostavljanja redovinih železničkih linija na ovom koridoru, šanse za realizaciju 22

Transgranična saradnja kao faktor regionalnog razvoja – primer železničkog saobraćaja između Srbije i Bosne i Hercegovine infrastrukturnih transgraničnih Karta 2: Pan-evropski Koridor V i njegov projekata sa susednim državama se ogranak Vc umnogome uvećavaju (u prvom redu sa Hrvatskom, a posredno i sa Srbijom). Kako je politika regiona već odavno uspostavljena u EU, tako se nove čalnice svesrdno podržavaju uspostavljanju interregionalne i transgranične saradnje. Upravo u tom smilsu je i predlog modernizacije železničkih koridora između Srbije i BiH, kao spone i osnovine razvoja za pogranična područja obeju država,a li i jačanje njihove međusobne saradnje. Zašto je važno uspostavljanje železničke mrže između Srbije i BiH? Definitivno je nakon ratnih sukoba smanjen obim trgovanja na čitavoj teritoriji bivše SFRJ. Međutim, već sa prvim godinama primene Dejtonskog sporazuma u BiH, obim spoljnotrgovinske Izvor: Group of authors, (2005). PANrazmene sa Srbijom raste i on čini EUROSTAR – Pan-European Transport oko 6% ukupnih Corridors and Area Status Report. Final sopoljnotrgovinskih poslovanja u Report. HB-Verkehrsconsult GmbH i VTT regionu (www.stabilitypact.org). Technical Research Centre of Finland, Sa aspekta privrede Srbije, prostor Hamburg-Espoo. BiH je ogromna resursna baza i interesantno tržište za plasman srpskih proizvoda:  Rudnici uglja u Federaciji predstavljaju jedna od najvećih u ovom delu Balkana i prugom Banovići – Tuzla vrši se trenutno transport uglja iz rudnika uglja u elektranu, a potencijalno predstavlja moguć izvozni artikal u Srbiji, prugom Tuzla-Zvorni-Rača;  U Republici Srpskoj se nalazi rudnik železne rude koja se transportuje u zapadnu Srbiju, posebno u čeličanu u Smederevu. Boksit i aluminijeve rude se transportuju u Zvornik Novi. Drvo se izvozi u Srbiju;  Celokupna teritorija BiH predstavlja tržište za industrijsku robu i poljoprivredne proizvode iz Srbije, koji se u slučaju kabastih tereta najbolje prevoze železnicom. Porast obima produkcije u BiH se očekuje posebno u slijedećim industrijskim oblastima i s obzirom na to pedstavlja u budućnosti perspektivne eksportne regione, između ostalih, i za Srbiju:  Kakanj i Tuzla (vađenje uglja)  Ljubačev (veliki silos za proizvodnju brašna)  Bačevici (fabrika za proizvodnju aluminija) 23

Đ.Komlenović, E. Manić

 Zenica (čeličana)  Lukavac (koks, hemijska industrija)
Za sve ove moguće trgovinske odnose veoma važan momenat je razvoj saobraćajne infrastrukture, a posebno železnice. Na dva najvažnija železnička pravca u BiH nadovezuju se pruge u Srbiji i oni čine približno 70% ukupne železničke mreže u BiH:  Ploče – Mostar – Sarajevo – Zenica - Doboj –Bosanski Šamac – Vinkovci (saobraćajni čvor u Hrvatskoj na relaciji Zagreb-Beograd) – deo Koridor Vc koji vodi od Budimpešte do luke Ploče;  Bosanski Novi – Bihać – Prijedor - Banja Luka – Doboj – Tuzla – Zvornik – i dalje u Srbiju – paraleleni pružni pravac Koridoru X. Železnička mreža BiH je pod upravom dveju kompanija: “Željeznica Federacije BiH” i „Železnica Republike Srpske”. Svaka od ovih kompanija u pravlja onim delom železničkih koridora koji prolaze kroz njenu teritoriju. Na karti 3, ljubičastom bojom označene su deonice železničke mreže u Bosni i Hercegovini koje spadaju u Federaciju Bosne i Hercegovine, a plavom bojom su označene deonice kojim upravlja poduzeće „Željeznica Republike Srpske”. Dvostrukom linijom su označene deonice sa prugama sa dva koloseka, a jednostruka linija prikazuje pruge sa jednim kolosekom. Postojeće stanje železničke mreže BiH govori da je neophodno uspostavljanje saradnje sa susednim državama, a ako se tome priključe i činjenice o spoljnotrgovinskoj saradnji, uspostavljanje železničke veze sa Srbijom dobije svoj puni smisao. Železnička mreža jeste važan segment ukupne infrastrukturne opremeljenosti jedne teritorije, pa bi zbog toga uspostavljanje jedne transgranične saradnje između Srbije i BiH po pitanju realizacije infrastrukturnih projekata bilo od preke potrebe i važnosti za obe države. Konačno, sa železničkim saobraćajem pogranične oblasti obe države bi ekonomski prosperirale, a privrede obeju zemalja bi imale neprocenjive koristi od uspostavljanja mogućnosti transporta robe i putnika. Zaključak Transgranična saradnja pedstavlja način uspostavljanja veza među susedima, ali istovremeno i osovinu ukupnog razvoja i sigurnosti na datim područijima. Zemlje Balkan definitivno mogu ubrzati svoj ekonomski oporavak i razvoja kroz transgraničnu saradnju. Mogućnost pojedinačnih zemalja da privuku strane investitore umnogome zavisi od njihovog položaja u odnosu na širi region u kome se te države nalaze i mogućnosti uspostavljanja efikasne regionalne saradnje. U cilju ubrzavanja ekonomske saradnje svakako se pažnja mora posvetiti i izgradnji infrastrukture koja takođe mora biti integrisana u regionu. Zbog toga se kao mogućnost buduće pogranične saradnje dve države, Srbije i BiH, ističe rad na modernizaciji i izgradnji železničkih koridora, čime bi se povezale ne samo ove dve zemlje, već i sva tržišta koja se oslanjaju na njih. U prošlosti su postojali izgrađeni železnički koridori između dveju država, koji su u dva pravca spajali pomenute zemlje. Nakon ratnih dešavanja na prostorima bivše SFRJ i uspostavljanja mira, ponovo je pokrenuta ideja oko uspostavljanja železničkog saobraćajua između dve države. Kroz saobraćajnu politiku Evropske Unije o uspostavljanju mreže pan-evrospkih saobraćajnivca, obe zemlje, Srbija i BiH, na svom putu u procesu stabilizacije i pridruživanja EU imaju šansu da znatno unaprede, modernizuju i izgrade saobraćajnu infrastrukturu na svojoj teritoriji. Trenutno su i Srbija i BiH na granicama EU, koja 24

Transgranična saradnja kao faktor regionalnog razvoja – primer železničkog saobraćaja između Srbije i Bosne i Hercegovine pokušava kroz niz infrastrukturnih projekata u zemljama potrencijalnim kandidatima za ulazak u EU omogući pristup fondovima EU kojima bi se date zemlje infrastrukturno povezale i uspostavli određeni vid ekonoske saradnje. To je početak uspostavljanja čvršćih veza i odnosa, a pogranične oblasti i izgradnja saobraćajnica u njima mogu u tom smislu postati posebno važne. Transgranična saradnja je nešto što EU posebno podržava i pomaže, a BiH sa Srbijom ima šanmsu da propjekat izgradnje i modernizacije postojećih železničkih koridora upravo „provuče“ kao transgranične projekte saradnje. Otvaranje železničke veze Sarajevo – Beograd predstavlja jedan od evropskh ciljeva, a ovakvo saobraćajno povezivanje svakako bi pozitivno uticalo na ukupni privredni razvoj obe zemlje, stvarajući na taj način čvršće ekonomsko povezivanje tog prostora na putu ka EU. Literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. Gropu of authors, (2002). Trasnsport Infrastructure Regional Study (TIRS). Agence Francaise de Development, Louis Bergera SA. Group of authors, (2005). PAN-EUROSTAR – Pan-European Transport Corridors and Area Status Report. Final Report. HB-Verkehrsconsult GmbH i VTT Technical Research Centre of Finland, Hamburg-Espoo. Group of authors (2002). European Comissinon TINA-VIENA- Transport Strategies, Viena. Grupa autora, (2004). SWOT analiza željezničkog sektora republike Bosne i Hercegovine - Projekat izgradnje kapaciteta u oblasti željezničkog saobraćaja u Bosni i Hercegovini. EUROVISION, Brno. Kostadinović, S, Kovačević, P, (2000): Od prekida do uspostavljanja saobraćaja. ZJŽ, Beograd. Nikolić, J, (1980): Istorija železnice Srbije, Vojvodine, Crne Gore i Kosova. Zavod za novinsko-izdavačku i propagandnu delatnost JŽ, Beograd. Železničke novine, br. 1680. od 22. januara 1992. beograd. Internet: Internet-stranice Evropske unije - www.europa.eu.int Internet-stranice Ministarstva za saobraćaj i komunikacije Federacije Bosne i Hercegovine – www.fmpik.gov.ba Internet-stranice Vlade Republike Srpske - www.vladars.net Internet-stranice Javne željezničke korporacije Bosne i Hercegovine www.bhzjk.com Internet-stranice Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine www.geocities.com Internet-stranice Željeznice Republike Srpske - www.geocities.com Internet-stranice Privredne komore Bosne i Hercegovine www.komorabih.com Internet-stranice Pakta stabilnosti JI Evrope - www.stabilitypact.org Intrent-stranica Evropske ministarske konferencije za saobraćaj www.cemt.org

25

Zbornik radova PMF 4 i 5, 27 – 42 (2007-2008)

Originalni naučni rad

KULTURNO-HISTORIJSKE ZNAMENITOSTI I ETNOGRAFSKI SADRŽAJI NA PODRUČJU OPĆINE SREBRENICA KAO TURISTIČKI MOTIVI CULTURALLY-HISTORIC SIGHTS AND ETHNOGRAPHIC CONTENTS IN THE AREA OF SREBRENICA MUNICIPALITY AS A TOURISTICAL MOTIVES Dr. sc. Salih Kulenović, redovni profesor, Mr. sc. Sabahudin Smajić, viši asistent, Mr. sc. Alma Kadušić, viši asistent, Mr. sc. Semir Ahmetbegović, viši asistent, Mr.sc.Fadila Kudumović, viši asistent, Prirodno - matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Sažetak Povoljni prirodno-geografski uvjeti općine Srebrenica i bogata nalazišta olova i cinka bili su presudan faktor za stalnu naseljenost na ovim prostorima još od prahistorije. Na ovom području kroz dug vremenski period smjenjivali su se različiti narodi i njihove kulture koje su značajno uticale na antropogeografski razvoj ovog prostora. Zbog toga je u Srebrenici i njenoj okolini prisutno bogato kulturno-historijsko naslijeđe koje se u ovom radu zajedno sa etnografskim sadržajima prezentira, a u cilju razvoja turizma u ovoj opštini. Ključne riječi: općina Srebrenica, kulturno - historijske znamenitosti, etnografski sadržaji, turistički motivi, razvoj, turizam. Summary Suitable physical-geographic conditions of Srebrenica municipality and wealthy sites of lead and zinc have been the crucial factor for constant population density in this area since prehistory. On this area through the long period of time have settled different nations and their cultures which significantly influenced on anthropological development of this area. Because of that is in Srebrenica and its surroundings present wealthy culturally-historic heritage which is presented in this paper together with ethnographic contents and for the purpose of development of tourism in this municipality. Key words: municipality Srebrenica, culturally-historic sights, ethnographic contents, touristical motives, tourism.

S. Kulenović, S. Smajić, A. Kadušić, S. Ahmetbegović, F. Kudumović Uvod Na prostoru opštine Srebrenica koji zahvata površinu od 533 km2 postoje brojni antropogeni motivi koji mogu da zadovolje kulturne potrebe turističkih kretanja. Uglavnom se radi o kulturno-historijskim znamenitostima i etnografskim sadržajima koji su dobra osnova za razvoj turizma u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Na većinu turista koji žele zadovoljiti svoje kulturne potrebe pri odabiru destinacije i planiranju svog turističkog putovanja veliki uticaj ima bogatstvo kulturnohistorijskog naslijeđa, odnosno bogatstvo kulturno-historijskih resursa, njihova ljepota i znamenitost. S obzirom da na prostoru opštine Srebrenice i njene okoline postoji kontinuitet življenja još od prahistorije ovom prilikom prezentirat ćemo kulturnohistorijske spomenike koji su ovdje brojni i raznovrsni, a obuhvataju motive različitih svojstava i vremena u kojima su nastali. U vezi s ovim u radu se razmatraju arheološka nalazišta, srednjovjekovni gradovi, stećci (srednjovjekovni nadgrobnici pripadnika bosanske crkve), urbane cjeline iz ranijih perioda, građevine sakralne arhitekture. Također, u radu se razmatraju i etnografski sadržaji koji mogu biti u funkciji razvoja turizma u ovom kraju. 1. Kulturno-historijski spomenici kao turistički motivi Na osnovu dosadašnjih arheoloških rekognosciranja, slučajnih nalaza i iskopavanja može se konstatovati da je područje Srebrenice i okoline oduvijek bilo interesantno za naseljavanje o čemu svjedoče ostaci materijalne kulture iz prahistorije, antike, srednjeg vijeka, osmanskog i austrougarskog perioda a) Prahistorijski period Arheološka nalazišta iz prahistorijskog perioda do sada su utvrđena na lokalitetu Crvena Njiva, selo Podravno, a radi se o prahistorijskoj nekropoli uz čije kamene tumule se nalazi i sedam stećaka. Nekropola je datovana u bronzano ili željezno doba. Osim ovog lokaliteta prahistorijski tumulus iz bronzanog ili željeznog doba čiji je prečnik osnove oko 20 m pronađen je na lokalitetu Humka u selu Liješće. Takođe u ovom naselju je na lokalitetu Vaganj pronađen veći tumulus od prethodnog prečnika 25 m i visine cca 4 m. Nalazi u grobovima sa navedenih lokaliteta (nakit, oružje, keramičke posude i drugi predmeti) pružaju materijalne dokaze života u ovom kraju tokom bronzanog i željeznog doba. b) Antički period Krajem trećeg i u drugom vijeku prije nove ere veći dio teritorija bivše Jugoslavije bio je pod vlašću Rimljana. Novoosvojene teritorije Rimljani su podijelili na provincije. Područje današnje Bosne i Hercegovine pripadalo je dvjema provincijama: Dalmaciji i Panoniji. Rimljani u ove krajeve donose niz novina. Jedna od njih je i osnivanje gradova po italskim uzorima. Naselja se podižu pored prvobitnih vojnih logora ili pored rudnika. Jedno od takvih naselja bilo je Domavia u rudarskom basenu Argentaria. Domavia se nalazila na mjestu kod današnjeg sela Gradina kod Sasa. Na tom lokalitetu egzistiralo je rimsko rudarsko naselje i metalurški centar. Domavia je bila jedan od najvažnijih rudarskih centara na Balkanu. Antičko naselje je ležalo između Saskog potoka i Majdanske rijeke. Eksploataciju rude na ovom području vjerovatno su započeli Iliri u prvom i drugom vijeku nove ere. Domavia je u to vrijeme imala status vicus-a (manje naselje). Početkom trećeg vijeka Domavia je dobila status municipium-a (grad sa 28

Kulturno-historijske znamenitosti i etnografski sadržaji na području općine Srebrenica kao turistički motivi autonomnom upravom), a sredinom tog vijeka dobila je viši rang samoupravnosti, te postaje colonia. U trećem vijeku nove ere Domavia postaje administrativno-upravni rudarski centar za rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. U to vrijeme ona je bila najveće gradsko naselje na području Bosne i Hercegovine. Najznačajnije građevine u Domaviji bile su: curia (gradska vijećnica), forum (trg), blaneum publicum (gradsko kupatilo), tribunal (sudnica) i macellum (tržnica).

Sl. 1. Ulomci ukrasne arhitekture iz Skelana

Sl. 2. Ostatak rimske statue (Gradina – Domavia)

Sl. 3. Tlocrt gradske vijećnice (Gradina – Domavia) U srednjem Podrinju najstarije rimsko naselje nalazilo se u Skelanima čije je puno ime "Flavijevski grad Malvesiatium", a nazvan je tako po dinastiji careva u čije vrijeme je stekao status municipium-a odnosno grada sa autonomnom upravom. Prema prof. dr. E. Imamoviću vjerovatno je to bilo između 69. i 79. godine u vrijeme cara Vespazijana. Iz Skelana potiče veliki broj rimskih nalaza od kojih poseban značaj imaju natpisi iz kojih se može dosta saznati o razvoju ovog grada, gradskim službama, stanovnicima municipium-a, Malvesatium-a i dr. U municipiju se podižu počasne baze carevima (Antonius Pius, Septimius, Severus, Karakala). Podignuti žrtvenici su posvećeni rimskoj Trijadi (Jupiteru, Minervi i Junoni), te Silvani, Marsu, Liberu i Mitrasu, a jedan grčkim kultovima, Asklepiju i Higiji. Na širokom prostoru uz Drinu pronađeni su ostaci građevina, podni mozaici, nalazi keramike, stakla i novca, a otkrivene su i dvije starokršćanske bazilike. Na gornjoj terasi Drine uzvodno u dužini od jednog kilometra 29

S. Kulenović, S. Smajić, A. Kadušić, S. Ahmetbegović, F. Kudumović nalaze se ostaci rimskih Skelana gdje je pronađena velika količina građevinskog materijala kao i brojni spomenici iz tog doba i dr. Naselje je imalo sve urbane sadržaje što su ga činili standardnim rimskim gradom; od građevina javnog karaktera bila je gradska vijećnica (curia), bazilika, hram kapitolijske trijade (Jupitera, Junone, Minerve), sudnica (tribunal) i drugo. U prvo vrijeme rimskim Skelanima je pripadalo i područje današnje Srebrenice s naseljem u Gradini (Domavia). Kada je Domavia postala samostalna gradska općina pripao joj je znatan dio općinskog teritorija Skelana odnosno Malvesatiuma. Između prvog i četvrtog vijeka nove ere na području Srebrenice podizani su spomenici posvećeni samostalnim kultovima božanstava: Jupiteru, Marsu, Liberu, Dijani i Pomoni, te spomenici kultnih zajednica božanstava Jupiter - Junoni, Jupiter -Junoni - Minervi, Jupiter - Marsu i Jupiter - Geniju. Od Grčkih kultova iz tog doba pronađeni su spomenici kultne zajednice Asklepije - Higija, a od orijentalnih kultova spomenici Mitre.

Sl. 4. Bronzani kip krilatog Genija (Gradina –Domavia)

Sl. 5. Bronzana ruka boga Sabazija (Gradina – Domavia)

samostalnih kultova božanstava Sabazija, Atisa i

Iz doba kasne antike (peti i šesti vijek) na području Srebrenice osim one u Skelanima, otkrivena je ranohrišćanska bazilika i u Staroglavicama. Osim većih naselja iz rimskog perioda u srednjem Podrinju nalazilo se i dosta manjih naselja na sasvim maloj udaljenosti što upućuje na gustu naseljenost ovog kraja. Njihovi ostaci su otkriveni u Bratuncu, Voljevici, Tegarama, Konjević Polju (Bratunac), Crkvištu (Brezik), na Karauli kod Sikirića, u Kaludri kod Zalužja (Bratunac), u Bratuncu, Crkvi Ružici kod Tegara, Podliješću (Bratunac), Loznici (Bratunac), Rašću kod Srebrenice, Segni, Srebrenoj Luci, Zagraju, Ždrijelu kod Voljevice i dr. Na području Srebrenice i njene okoline česti su i nalazi izoliranih objekata iz antičkog perioda kao na primjer vile rustike, gospodarski objekti koji su predstavljali središte poljoprivrednih imanja. Ostaci jednog od objekata otkriveni su na lokalitetu Rašće-Ljubina u Crvici. Na njivi zvanoj Rašće uz ostatke zidova i dijelova arhitektonskog ukrasa nađena su i tri nadgrobna spomenika s likom Atisa i figuralnim scenama i natpisom. Pored navedenih antičkih lokaliteta na području Srebrenice i okoline nalazi se dosta lokaliteta s nadgrobnim spomenicima odnosno rimskim nekropolama. Takvi lokaliteti nalaze se u: Crvici (3 st.), Čadorištu-Gradina-Sase (2-3 st.), Karauli (Rudine)Koštanovci, Klotijevcu (3 st.), Mataruzima-Osatica (3 st.), lokalitet Mramorje (Potočari), u Skelanima (l-6 st.), Srebrenoj Luci-Liješću (na ovom lokalitetu nalazi se rimsko naselje i grobnica, a datovano je od l-4 stoljeća), lokalitet Veliki Plato-GradinaSase (2-3 st.) u Zgunjevskom polju gdje je osim ostataka rimskog naselja pronađen i jedan žrtvenik posvećen Jupitru (3-4 st.), na lokalitetu Zukića Strana-Zagaj osim ostataka rimske zgrade pronađena je i kasnoantička grobnica (3-6 st.). 30

Kulturno-historijske znamenitosti i etnografski sadržaji na području općine Srebrenica kao turistički motivi Inače, na arheološkim lokalitetima od antičkih naselja gotovo da na terenu i nema ništa budući da je vrijeme učinilo svoje ili su otkriveni predmeti prenijeti u muzeje. Stoga je njihova turistička vrijednost i atraktivnost dosta umanjena. c) Srednjovjekovni period Naseljavanje južnoslovenskih plemena na Balkansko poluostrvo počelo je u šestom, a završeno je sredinom sedmog vijeka. O ranom srednjem vijeku na ovom području do sada imamo veoma malo podataka. Od XI do XV vijeka šire područje Srebrenice ulazilo je u sastav nekoliko srednjovjekovnih župa, a to su: Vratar, Birač, Osat i Trebotić. Kao podgrađe tvrđave Srebrenik, Srebrenica se u istorijskim izvorima prvi put spominje 1352. godine. Procvat rudarstva u srebreničkom kraju bio je u XIV i XV vijeku, a vezan je za njemačke rudare Sase koji su u to vrijeme vodili rudarske poslove u većini mjesta srednjovjekovne Bosne i Srbije. Zahvaljujući eksploataciji srebra i olova, Srebrenica je u prvoj polovini XV vijeka doživjela snažan društveno-ekonomski razvoj. Kao i svi razvijeniji gradovi toga vremena, Srebrenica je imala svoj gradski statut i kovnicu novca. Tu su živili brojni poslovni ljudi iz Dubrovnika (trgovci i zanatlije) koji su ovdje osnovali svoju stalnu koloniju. U to vrijeme srebro je uglavnom izvoženo preko Dubrovnika u Italiju. Zbog izuzetnog privrednog značaja tokom XV vijeka Srebrenica je bila poprište ratnih sukoba između bosanskih i ugarskih kraljeva, srpskih despota i turskog sultana. Grad Srebrenik u Srebrenici (Argentaria), grad u Olovu, kao i grad Salenes sagrađeni su da bi se zaštitila prirodna bogatstva i naselja. Najveći i najpoznatiji srednjovjekovni gradovi na širem području Srebrenice bili su: Donji i Gornji Srebrenik, Osatgrad (Klotjevec), Đurđevac, Šubin, Ključevac (Kličevac). Srebrenik (Stari Grad) je srednjovjekovni grad smješten na planinskoj kosi koja se sa istočne strane stepenasto spušta prema glavnini naselja Srebrenice. Na dvjema terasama nalaze se ostaci dviju tvrđava: u Donjem gradu dominira arhitektura iz turskog perioda koja je bolje očuvana u odnosu na Gornji ili Stari grad koji je u ruševnom stanju. Tehnika gradnje Starog grada je srednjovjekovna. U pisanim izvorima ovaj grad se ne spominje često, ali se zna da je služio u svrhu zaštite srebreničke varoši koja je u 14. i 15. vijeku bila najrazvijenije gradsko naselje u Bosni.

Sl. 6. Srednjovjekovni grad Srebrenik u Srebrenici

Srednjovjekovni grad Klotjevac je smješten na strmoj stijeni iznad lijeve obale Drine jugoistočno od Srebrenice na udaljenosti od oko 13 km zračne linije. Zauzima prostor od 100 X 20 m. Objekti su prilagođeni terenu na kome su situirani, a dobro su očuvane obje kule. U arealu grada zvanom Jatara očuvano je desetak stećaka. Đurđevac 31

S. Kulenović, S. Smajić, A. Kadušić, S. Ahmetbegović, F. Kudumović (Gradina) je takođe srednjovjekovni grad na području Srebrenice koji je smješten iznad lijeve obale Drine na udaljenosti od oko 17 km zračne linije jugoistočno od Srebrenice. Na istaknutom visu iznad lijeve obale Drine vidljivi su ostaci kvadratne kule i dvorišta (30 X 7 m) mjestimično visoki do 3 m, a na padinama prema Drini ima ostatak i vanjskog bedema u dužini od oko 25 m. Srednjovjekovni grad Kličevac se nalazi u ataru sela Sućeska jugozapadno od Srebrenice na udaljenosti od oko 6 km zračne linije. Grad se nalazi duboko u kanjonu rijeke Zeleni Jadar na kraškoj stijeni koju obavija rijeka. Tu se nalaze ruševine tvrđave s kulama koje su u osnovi pravougaone. Sredinom 15. vijeka grad je imao i svoj upravni kotar koji se zvao Trebotići, a u pisanim izvorima spominje se u turskim defterima iz 1468/69 i 1485. godine. Šubin se nalazi jugoistočno od Srebrenice na udaljenosti od oko 8 km zračne linije. Ruševine ovog srednjovjekovnog grada leže na oštrom kamenitom visu. Ispod grada nalazi se groblje s nekoliko stećaka. Grad je imao trgovačko zanatsko podgrađe i upravni kotar. Na području opštine Srebrenica postoji veliki broj nekropola stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika izrađenih od kamena koji su po svome obliku i ornamentici veoma interesantni. Oni predstavljaju snažan izraz kulturnih i ekonomskih prilika iz vremena u kome su nastali. S obzirom da ovi spomenici predstavljaju zanimljiv i dragocjen kulturno-umjetnički materijal, ima razloga da se o njima saopšti barem ona najnužnija obavještenja koja mogu biti veoma interesantna za posjetioce. Po obliku zastupljeni su stećci u vidu stubova, sljemenjaka, sanduka, ploča, krstača. Dosta nekropola je sa stećcima bez ukrasa ili sa po nekoliko ukrašenih, a ima dosta i onih koji su ornamentisani geometrijskim motivima, bordurama, stubovima, krstovima, tau krstovima, polumjesecom, suncem, krugovima, jabukama, spiralama, rozetama, mačevima, muškim figurama, lukom i strijelom, granama i drvećem, figurama psa i drugih životinja, konjanicima i dr. Predstave u vidu muških figura i dva konjanika nalaze se na stećcima u Klotjevcu. Na nekropoli stećaka u Kalimaniću su ukrasi u vidu mačeva, luka i strijele, a na stećcima na brdu Bojna u neposrednoj blizini Srebrenice su predstave u vidu ruke. U selu Gostilju koje se nalazi sjeverno od Srebrenice na udaljenosti od oko 3 km zračne linije na lokalitetu Osojnjača nalazi se nekropola sa 38 stećaka (3 ploče, 16 sanduka, 17 sljemenjaka i 2 stuba). Dva stuba su s motivima figura čovjeka i mač. U selu Bastahovine udaljenom 7 km zračne linije zapadno od Srebrenice na lokalitetu Sjedaljka nalazi se nekropola stećaka (35 sanduka, 7 sljemenjaka i 6 stubova). Jedan sanduk je ukrašen motivom polumjeseca. U selu Sućeska koje je od Srebrenice udaljeno 6 km zračne linije na jugozapadnu stranu na lokalitetu Mramorje nalazi se nekropola sa 52 stećka (31 sanduk, 3 sljemenjaka i 18 stubova). Ukrašena su dva stećka i to jedan sanduk i jedan stub. Stub je ukrašen figurom psa, stablom, rukom, tordiranom vrpcom i jabukom, a sanduk je ukrašen polumjesecom. Uz ovu nekropolu se nalazi muslimansko mezarje s nišanima. U Staroglavicama, selu koje se nalazi zapadno od Srebrenice na udaljenosti oko 5 km zračne linije na jednom manjem brijegu pokraj Bejtića hana nalazi se nekropola sa 18 stećaka (8 sanduka i 10 sljemenjaka). Dva sanduka su ukrašena lukom i strijelom, mačem i s nekoliko ljudskih figura koje se samo naziru. Na brdu Recelj na lokalitetu Borići oko 700 m sjeverozapadno od Bojne iznad grada Srebrenice nalaze se 4 stećka u obliku sanduka od kojih je jedan ukrašen sabljom, rukom, polumjesecom i rozetom. 32

Kulturno-historijske znamenitosti i etnografski sadržaji na području općine Srebrenica kao turistički motivi U selu Pribićevac koje se nalazi jugoistočno od Srebrenice na udaljenosti oko 4km (zračna udaljenost) na lokalitetu Šarampovo nalazi se nekropola sa 23 stećka (16 sanduka i 7 sljemenjaka). Jedan stećak oblika sanduka ukrašen je krugom (motiv sunca). U blizini je aktivno muslimansko groblje. Jugozapadno od Srebrenice na oko 7 km zračne udaljenosti u selu Kutuzero nalazi se nekropola sa 23 stećka (18 sanduka i 5 sljemenjaka). Jedan sljemenjak je ukrašen, a ukrasni motiv je ruka s mačem. U selu Podravno koje se nalazi na oko 7 km zračne udaljenosti jugozapadno od Srebrenice na lokalitetu Crvena njiva nalazi se nekropola sa l0 stećaka od kojih je jedan primjerak ukrašen motivima polumjeseca i rozete. U selu Urisićima udaljenom 11 km zračne linije na jugoistočnu stranu od Srebrenice kod zaseoka Greben na jednom brežuljku nalazi se nekropola sa 70 stećaka (60 sanduka i l0 sljemenjaka). Jedan sanduk je ukrašen rozetom. Inače u Urisićima postoje tri lokaliteta stećaka sa oko 200 stećaka ukupno.

Sl. 7. Boljević, Srebrenica

Sl. 8.Loznica, Srebrenica

Sl.9. Loznica, Srebrenica

Sl. 10. Boljević, Srebrenica

Sl. 11. Loznica, Srebrenica

Sl.12. Kalimanić, Srebrenica

Sl. 13. Brana, Srebrenica

Sl. 14. Kalimanić, Srebrenica

Sl.15. Loznica, Srebrenica

Sl. 16. Boljević, Srebrenica

Sl. 17. Vojna, Srebrenica

Sl. 18. Klotjevac, Srebrenica

Sl. 19. Boljević, Srebrenica

Sl. 20. Buča, Srebrenica

Sl. 21. Klotjevac, Srebrenica

33

S. Kulenović, S. Smajić, A. Kadušić, S. Ahmetbegović, F. Kudumović U selu Ljeskovik koje se nalazi jugoistočno od Srebrenice na udaljenosti oko 11 km zračne linije na lokalitetu Mramorje na putu za Klotjevac nalazi se nekropola stećaka sa 3 sanduka i 15 sljemenjaka. Nisu ukrašeni. Međutim, na lokalitetu Zalisje blizu zaseoka Markovići, na brijegu pored puta za Lubničko brdo nalazi se nekropola sa 4 stećka (jedan sanduk ukrašen motivom "svastike" i 3 sljemenjaka koji su bez ukrasa). Na perivoju i putu iznad sela Đurđevac u neposrednoj blizini istoimenog srednjovjekovnog grada nalazi se 6 stećaka (jedan sanduk, četiri sljemenjaka i jedan stub). Ukrašena su dva sljemenjaka i jedan stub, a motivi su polumjesec, rozeta, luk i mač. U blizini sela Trubar koje se nalazi jugoistočno od Srebrenice zračne udaljenosti od oko 19 km nalazi se nekropola sa 5 stećaka u obliku sljemenjaka. Jedan sljemenjak je ukrašen motivom rozete u dvostrukom kružnom vijencu. U selu Zgunja smještenom na lijevoj obali Drine udaljenom od Srebrenice oko 23km zračne linije na jugoistočnu stranu nalazi se nekropola sa 8 stećaka (jedna ploča, pet sanduka, jedan sljemenjak i jedan stub). Ukrašen je stub na čijim stranicama se nalaze motivi rozeta i štapa. Na spomeniku u obliku stuba ima natpis koji govori o tome kako tu leži "krstjanin Ostoja." Na jednom oštećenom sanduku nalazi se drugi natpis od kojeg je samo preostala riječ "strojnik". Osim navedenih lokaliteta sa ponekim ukrašenim nadgrobnikom postoje i lokaliteti sa stećcima koji nemaju nikakvih ukrasa kao što su naprimjer nekropole u Potočarima (lok. Gračić sa 7 sanduka, jednim sljemenjakom i 12 stubova), u Fojharu (lok. Bašča sa 4 ploče, 18 sanduka i 10 sljemenjaka) u Orahovici na brijegu u blizini kuća, oko 600 m sjeverno od ceste i rijeke, pokraj seoskog puta za Srebrenicu Sl. 22. Stećak u Zgunjanskom nalazi se nekropola sa 26 sanduka, jednim polju, kod sela Zgunja sljemenjakom i 3 stuba. Drugi lokalitet sa stećcima nalazi se na Igrištu sa 23 nadgrobnika (l0 sanduka i 3 sljemenjaka), u selu Palež na lokalitetu Šljivova nalazi se l0 stećaka od kojih je 5 sanduka i 5 sljemenjaka, u selu Knezovi na lokalitetu Borak nalazi se nekropola sa 20 stećaka u obliku sanduka, u selu Karačićima na lokalitetu Cura nalazi se nekropola sa 27 stećaka (21 sanduk, 4 sljemenjaka i 2 stuba), u selu Lubnica nalazi se nekropola sa 27 stećaka, u Poznanovićima nekropola sa 40 stećaka, u selu Sulice na lokalitetu Kamenje nalazi se 21 stećak, a na lokalitetu Vitez 6 stećaka, u selu Poljaka na lokalitetu Kamenje nalazi se nekropola sa 44 stećka, a na lokalitetu Kosa nekropola sa 13 stećaka. Iz prezentiranih podataka o nekropolama stećaka na području Srebrenice uočljivo je da je ovo područje veoma bogato ovim antropogenim motivima i svaki lokalitet je interesantan za posjetioce. Nevolja je možda u tome što su mnoge od navedenih nekropola situirane izvan putnih pravaca i što je po mnogima obrasla šumska vegetacija, a mnogi su i devastirani prilikom izvođenja građevinskih i drugih radova. Da bi se navedeni kulturno-historijski spomenici mogli koristiti u turističke svrhe bilo bi 34

Kulturno-historijske znamenitosti i etnografski sadržaji na području općine Srebrenica kao turistički motivi neophodno iste zaštititi, a prije toga ponovo sagledati pravo stanje na terenu, pa tek onda planski i uz pomoć struke i stručnih institucija pristupiti njihovoj zaštiti. Ovo bi trebalo odmah raditi zato što iz dana u dan nestaju ne samo pojedini primjerci već i čitave nekropole. Prema podacima prikupljenim od strane stručnjaka koji su boravili u raznim periodima u drugoj polovini XX vijeka na području Srebrenice i Bratunca evidentirano je oko l00 nekropola sa 2000 stećaka. Koliko ih je danas treba vidjeti. d) Tursko-austrougarski period U prvoj polovini XVI vijeka Srebrenica je dobila status kasabe. Prema popisu iz 1533. godine ovdje je bio manji muslimanski džemat sa 36 kuća poreskih obveznika i jednom džamijom, 25 hrišćanskih mahala i crkvom sv. Marije. U ovom popisu evidentiran je i jedan pop, te s obzirom na tu činjenicu, dr. A. Handžić pretpostavlja da je ovdje na periferiji Srebrenice morala biti i pravoslavna crkva, ali bez zemljišnog posjeda. Početkom turske uprave u našim bosanskohercegovačkim područjima nastaje period islamske umjetnosti. Tada mnogi gradovi među kojima i Srebrenica poprimaju orijentalna obilježja. U to vrijeme, a i kasnije grade se džamije, sahat kule, turbeta i drugi sakralni objekti. Srebrenica je 1533. godine predstavljala razvijenu rudarsku varoš sa 25 mahala i 223 kuće. Prema navedenom popisu Srebrenica je imala jedanaest naselja, a to su: varoš Srebrenica, Sas, Gornji Suhoj, Ljubović, Suha, Tošino, Milačevići, Bratovo, i Srdnje Biječevo, Đinovina i Gostilj i dvije naseljene mezre: Donji i Gornji Kozlin. U nahiji je bilo ukupno 576 kuća poreskih obveznika i 96 mudžereda, a od toga 81 muslimanska kuća sa 12 mudžereda. U popisima iz XVI vijeka evidentirani su i zanati koji prate rudarsku djelatnost u Srebrenici. Do prve polovine XVII vijeka Srebrenica je u graditeljskom pogledu brzo napredovala. Prema opisu Evlije Čelebije Srebrenica je l660. godine imala 800 prizemnih i na sprat tvrdo zidanih i lijepih kuća, šest mahala i šest džamija sa mihrabom, zatim jednu tekiju, tri mekteba, jedan manji han, 70 esnafskih dućana kao i jedno kupatilo (hamam). Od navedenog broja džamija Evlija Čelebija poimenično spominje jedino Bajezid Velijinu džamiju za koju kaže da je to glavna džamija rađena u starom stilu sa jednim minaretom i pokrivena ćeramidom. Mehmed Mujezinović smatra da se ova džamija nalazila u tvrđavi Srebrenik i da je bila podignuta za potrebe vojske kao i to da je ona najstarija džamija u Srebrenici. U drugoj polovini XX vijeka u gradu Srebrenici su bile četiri džamije među kojima je po svojoj arhitekturi bila najinteresantnija Hadži Skenderova džamija, a među mještanima bolje poznata kao Bijela džamija. Pretpostavlja se da je Bijela džamija prvobitno bila dubrovačka crkva sv. Nikole, podignuta u XIV stoljeću, a to se moglo zaključiti po dijelovima lađe crkve kojoj je odsječeno svetište i preinačeno zapadno pročelje. Prema M. Mujezinoviću spomenuti Hadži Skender je, vjerovatno, izgradio munaru, pa su po njemu i džamija i mahala oko nje dobili ime Hadži Skender. Za vrijeme austrougarske uprave na području Srebrenice vrše se rudarska i geološka istraživanja, a počinju se eksploatisati i ljekovite vode Crnog Gubera koje austrijske tvrtke razašilju u Ameriku, Dansku, Holandiju i Švedsku. U to vrijeme od industrijskih i javnih objekata izgrađena je tvornica okera, bolnica, novi konak-uredska zgrada, škola i zgrada Gubera. Prema popisu stanovništva 1880. godine u gradu Srebrenici je bilo 264 kuće i 1219 stanovnika, a u kotaru Srebrenica 3 217 kuća i 23 466 stanovnika.

35

S. Kulenović, S. Smajić, A. Kadušić, S. Ahmetbegović, F. Kudumović Godine 1911. u gradu Srebrenici je bilo 55 trgovaca mješovitom robom, jedan trgovac kožom, dva trgovca špecerajske robe, sedam pekara, pet mesara, pet češljara vune, osam fijakerista, 23 gostionice, 9 opančara i 23 kafedžije. 2. Etnološki sadržaji kao turistički motivi U etnološkom pogledu područje Srebrenice je veoma interesantno, ali i nedovoljno istraženo. Najveći dio današnjeg područja srebreničke opštine zahvataju geografske i predjelne cjeline Osata i Ludmera, u kojima žive Bošnjaci i Srbi. Osat i Ludmer su odavno bili predmet interesovanja naših istoričara i etnologa. Prema V. Skariću, Osat se prvi put spominje u ugovoru između Sigismunda i Stevana Visokog 1426. godine kao OZACH koji je u srednjem vijeku bio u vlastelinskom posjedu porodice Kovačević. Za Osat i Ludmer se interesovao i Vuk Karadžić. Njega je zanimala narodna tradicija o nastanku imena ovih predjela, zatim, koja su naselja pripadala Osatu a koja Ludmeru i kakav je bio konfesionalni sastav stanovništva. U to vrijeme, na osnovu pismenog obavještenja koje je Vuk dobio 1860. godine od učitelja Vasilija Stefanovića iz Bajine Bašte, Osat je obuhvatao 46, a Ludmer 19 naseljenih mjesta. M. Draškić i N. Pavković su utvrdili da se u narodu postepeno gubi pojam Osata kao geografske i predjelne cjeline. Na osnovu narodnih kazivanja oni su utvrdili da Osat sjeverozapadno od Drine dopire do sela Brežana kao središnje tačke i sela Ljeskovika i Tegara kao krilnih tačaka. Tako, gruba granica na sjeverozapadu kreće se linijom od Tegara preko Moćevića, Šubina, Brežana, Karačića brda, Lubničkog brda, Ljeskovika i Klotijevca, dok se ugao Drine na istoku sasvim logično podrazumijeva. Granice Osata, koje su utvrdili ovi autori, podudaraju se sa njihovim zapažanjima o materijalnoj kulturi ovog kraja (tip nošnje, zemljoradničke sprave, kuće, saobraćajna sredstva, poljoprivreda, stočarstvo i drugo). Šezdesetih godina 19-tog vijeka evidentna su brojna etnička kretanja na području Osata i Ludmera. Tu se povećao priliv muslimanskog stanovništva iz Srbije, što je uslovilo i porast broja naselja sa muslimanskim stanovništvom.

Sl. 23. Tor za ovce na Igrišniku

Ekstenzivno ratarstvo, stočarstvo i voćarstvo, kao osnov privređivanja, dali su osobit pečat cjelokupnom narodnom životu i kulturi ovoga kraja. Tradicionalna obrada zemlje obavljana je stočnom zapregom, ralom, drvenim plugom, drljačom i motikom. Od ratarskih kultura ovdje se najviše uzgajaju kukuruz i pšenica, a u manjim količinama zob, raž i ječam. Vršidba se obavljala na guvnu, a vršilo se konjima. U prošlosti stočarstvo je predstavljalo važnu granu privređivanja. Uzgajali su se konji, goveda, ovce i koze. Od voća najzastupljenije su šljive, jabuke, kruške i orasi. Šljive su se sušile u "pušnicama' ("mišanama"), a od njih se spravlja i pekmez. Pekmez 36

Kulturno-historijske znamenitosti i etnografski sadržaji na području općine Srebrenica kao turistički motivi se spravlja i od jabukovog soka ("šira", "sita"). U ovom kraju posebno je zanimljiva drvena sprava za cijeđenje jabuka, koja ima dva "šarafa" i dva "ovna", a ima ih i sa jednim "šarafom" i sa jednim "ovnom". Za prevoz i transport dobara služio je osamaren konj i zaprežna stoka. Od starinskih saobraćajnih sredstava upotrebljavale su se "frndulje'' (drvena volovska kola), dvokolice i saonice. Starinska seoska kuća je odraz kulturno - istorijskih, društveno - ekonomskih i tehničkih prilika. Ona predstavlja dragocjen dokumenat o stvaralačkoj sposobnosti naroda, a njene evolutivne i oblikovne karakteristike su usklađene sa prirodnim, društvenim i tehničkim uslovima. U drugoj polovini XIX i početkom XX vijeka u ovom području su se gradile dvodjelne "šeperuše", zatim dvodjelne kuće na podrum, a u ovisnosti od ekonomskih mogućnosti i višedjelne kuće. Kuće su uglavnom sa četvoroslivnim krovovima, a pokrov je bio od različitih materijala: paprati, šindre, kamenih ploča, crijepa "kopitara" i drugog. Gospodarski objekti su bili sastavni dio seoskih domaćinstava. Skoro svako seosko domaćinstvo imalo je hudžeru, hambar, koš za kukuruz, pušnicu za voće, štalu i košaru. Ovaj kraj je poznat po majstorima dunđerima koji su gradili kuće širom bivše Jugoslavije. Pominje ih i Vuk Karadžić. Sl. 26. Starija osećanska kuća iz 70-tih godina XIX, s. Toplica

Sl. 24."Frndulje", drvena volovska kola

Sl. 25. Koš za kukuruz, Donje Žedanjsko

Enterijeri tradicionalnih seoskih kuća u ovom kraju sastojali su se uglavnom od "kuće" sa polukružnim ognjištem, verigama, bakračem i osnovnim priborom koji ide uz otvoreno ognjište, a istovremeno u udubljenju u zidu "kuće" zvanom "hatula", se redalo drveno, zemljano i metalno posuđe. Predmeti kućnog inventara su bili uglavnom jednostavnih oblika i grube izrade. U većim porodičnim zadrugama posteljina, sanduci za rublje, bešika i drugo držali su se u pomoćnim stambenim zgradama. Tradicionalna prerada tekstilnih sirovina (vune, lana, konoplje) spadala je u djelokrug ženskog rada. 37

S. Kulenović, S. Smajić, A. Kadušić, S. Ahmetbegović, F. Kudumović Tkanje platna, sukna, ponjava, ćilima, čaršafa i pokrivača obavljala se na tkalačkom stanu. Po osnovnim obilježjima, odjeća koja se nosila u seoskom području ovoga kraja pripada istočnobosanskom tipu nošnji. Fabrički proizvodi koristili su se veoma malo. Ženske i muške košulje, gaće i marame (bošče) izrađivane su od kudeljnog i lanenog beza. U muškoj srpskoj nošnji od vunenih dijelova nosile su se crne čarape, tkanica, gunjić, gunj, pelengaće i tozluci, a u bošnjačkoj nošnji gunj "sarajac', šalvare i bijele čarape. U ženskoj srpskoj nošnji odjevni predmeti su: zubun, tkanica, gunjić i gunj. Osatski zubuni su po nekim svojim elementima izuzetni. M. Karanović ih je svrstao u poseban tip zubuna, a u njihovim spiralnim tehnikama ukrašavanja izvukao istovjetnost sa spiralnim ornamentima na stećcima u Bosni. Na osnovu toga, kao i na osnovu karakteristične kape "roge" L. Grđić i M. Karanović pretpostavljaju da je osatsko stanovništvo starosjedilačko. Prerada lana i konoplja obavljala se pomoću stupe, zatim sprave za predenje i namotavanje prediva. Na horizontalnom stanu tkale su se ponjave, ćilimi i platno odnosno bez od koje su se šili odjevni predmeti kako za ženske tako i za muške nošnje. Tradicionalne gradske kuće u Srebrenici bile su veoma interesantne kako po svojim oblikovnim karakteristikama tako i po svom enterijeru. Sobe bosanskih kuća u Srebrenici s kraja 19-tog i početkom 20-tog vijeka imale su karakterističan inventar: sećiju s jastucima, ćilim, serdžadu, mangalu, đugum, ibrik, leđen, sahan posuđe i drugo. U siromašnijim kućama umjesto bakarnog u upotrebi je bilo "zemljano" i "drveno" posuđe. Sl. 27. Dio enterijera „kuće“, selo Osatica

Sl. 28. Dervišagića kuća u Srebrenici, sagrađena u drugoj polovini XIX vijeka

38

Kulturno-historijske znamenitosti i etnografski sadržaji na području općine Srebrenica kao turistički motivi Zaključak Iz navedenih razmatranja o kulturno-historijskim spomenicima i etnografskim sadržajima na području opštine Srebrenica uočljivo je da je turistička atraktivnost prezentiranih motiva neujednačena i da se među njima nalaze mnogi koju imaju veliku vrijednost i turistički značaj, a postoje i oni koji se ne mogu tretirati kao samostalni motivi, ali se zato uklapaju u predione cjeline. Od ustanova u oblasti kulture poseban značaj za turizam u Srebrenici trebalo bi da ima muzejska postavka, muzejska zbirka ili zavičajni muzej i na tome bi trebalo što prije poraditi. Ovdje je 1987. godine pri Centru za kulturu, informisanje i obrazovanje formirana Muzejska zbirka sa stalnom muzejskom postavkom pod nazivom "Arheološko-etnografski-prikaz Srebrenice sa okolinom", ali je, nažalost, ista u toku rata 1992-1995. uništena. Iz svega izloženog nameće se zaključak da Srebrenice brojni i raznovrsni i da obuhvataju materijalne i duhovne sfere ljudskog života. umjetničkim vrijednostima, društveno-političkim interes turista. su antropogeni motivi na području mnogobrojne pojave i objekte iz Svojim istorijskim, kulturnim i i ekonomskim značajem izazivaju

Napomenimo i to da turistička atraktivnost antropogenih motiva na ovom području zavisi prije svega od njihove sopstvene vrijednosti, stepena afirmacije u zemlji i inostranstvu kao i od lokacije ovakvih motiva u odnosu na važnije pravce turističkih kretanja. Izvanredna kulturna baština na području Srebrenice trebalo bi da privlači sve veću pažnju kako domaćih tako i stranih turista, pa bi je zbog toga trebalo intenzivno proučavati kada je riječ o njenoj potpunoj valorizaciji u turizmu. Isto tako treba cjelovito istražiti kako materijalnu, tako i duhovnu kulturu srebreničkog kraja i sve to staviti u funkciju razvoja turističke privrede. Conclusion From mentioned examinations about culturally - historic monuments and ethnographic contents in the area of Srebrenica municipality it is visible that touristical attractiveness of presented motives is unequal and between them is many which have great value and touristical significance. Also there are those motives which can’t be treated as independent motives but can be fitted in landscapes. From institution in the field of culture a special significance for tourism in Srebrenica should have the museum postulation, museum collection or native museum and should be worked on that as soon as possible. Centre for culture, informing and education of Srebrenica formed in 1987 museum collection with constant museum postulation under the name "Archeologically ethnographic review of Srebrenica with its surroundings" but unfortunately the same collection was destroyed during the war from 1992 to 1995. From all interpreted intrudes the conclusion that the anthropogenic motives in area of Srebrenica are numerous and various and they include numerous appearances and objects from material and spiritual spheres of human life. With its historic, cultural and artistic values, social-political and economic importance they cause interest of tourists. 39

S. Kulenović, S. Smajić, A. Kadušić, S. Ahmetbegović, F. Kudumović We should also mention that touristical attractiveness of anthropogenic motives in this area depends from its intrinsic values, affirmation degrees in the country and the foreign countries and location of these motives in relation to more important directions of tourist movements. An extraordinary cultural heritage in area of Srebrenica should attract bigger attention of domestic and foreign tourists. Because of that it is necessary to study cultural heritage intensively when is about its complete valorisation in tourism. Also it is necessary to completely investigate material the same as spiritual culture of Srebrenica area and put all that in the function of development of tourism. Izvori i literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1880. Henrik Renner, Herceg Bosnom uzduž i poprijeko, Mitrovica, 1900. Adressenjahrbuch Fur die Gesamte Volksvvirtschaft Bosniens und der Hercegovina, Sarajevo, 1911. Miroslav Draškić - Nikola Pavković, Narodna nošnja iz Osata, Članci i građa za kulturnu historiju istočne Bosne, knj. I, Tuzla, 1957., str. 151-177. Šaban Hodžić, Migracije muslimanskog stanovništva iz Srbije u sjeveroistočnu Bosnu između 1788-1862., Zavičajni muzej u Tuzli, Članci i građa za kulturnu historiju istočne Bosne, knj. II, Tuzla, 1958., str. 67 i dalje. Inž. Mehmed Ramović, Obim rudarske djelatnosti u srebreničkom kraju tokom rimskog doba i srednjeg vijeka, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. IV, Tuzla, 1960., str. 33-41. Milica Baum - Dragoslav Srejović, Novi rezultati ispitivanja rimske nekropole u Sasama, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. IV, Tuzla, 1960., str. 3-31. Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine, Djela, knj. XVIII, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knj. 13, Sarajevo, 1961. Zorislava Čulić, Narodne nošnje u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo, 1963. Dr. Dragan Srejović, Ispitivanje rimske nekropole u Sasama 1961-1962., Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Tuzla, 1965. Đuro Basler, Ulomci rimske arhitekture u Bratuncu, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. VI, Tuzla 1965. Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1965. Vidosava Nikolić, Jedno interesovanje Vuka Karadžića za istočnu Bosnu, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne, knj. VI, Tuzla, 1965., str. 145-150. Šefik Bešlagić, Stećci, Izdavačko preduzeće "Veselin Masleša", Sarajevo, 1971. Dr. Adem Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, "Svjetlost", Sarajevo, 1975. Milica Kosorić, Kulturni, etnički i hronološki problemi ilirskih nekropola Podrinja, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1976. Dr. Enver Imamović, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977.

40

Kulturno-historijske znamenitosti i etnografski sadržaji na području općine Srebrenica kao turistički motivi 18. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. II, Istočna i centralna Bosna, IP "Veselin Masleša", Sarajevo, 1977. 19. Boško Milovanović, Naselja u okolini Srebrenice-Osat i Ludmer, Srebreničke novine, broj 27, Srebrenica, 1980., str. 27. 20. Siniša Perić, Zaštitno iskopavanje na nekropoli sa stećcima”Rimsko groblje” u selu Loznica, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Muzej istočne Bosne, knj. XIII, Tuzla, 1980., str. 139-149. 21. Ivo Bojanovski, Slučajni arheološki nalazi s područja Domavije, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. XIV, Tuzla, 1982, str. 137-153; Isti, Arheološko-epigrafske bilješke s Drine, Članci i građa..., knj. VII, Tuzla, 1967, str. 41-53, Isti; Severiana Bosnensia, Članci i građa..., Tuzla, 1972, str. 37-52; Isti, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, Godišnjak Centra za balkanološka istraživanja, ANU BiH, Sar. 1981. 22. Mr. Salih Kulenović - Besim Ibrišević, Arheološko-etnografski prikaz Srebrenice sa okolinom, Centar za kulturu, informisanje i obrazovanje Srebrenica, Muzejska zbirka, Srebrenica, mart 1987. 23. Dr. Salih Kulenović, Etnologija sjeveroistočne Bosne, (rasprave, studije, članci), knj. II, Muzej istočne Bosne Tuzla, Tuzla, 1995. 24. Dr. Enver Imamović, Srebrenica i okolica u rimsko doba, Članci i građa za kulturnu historiju istočne Bosne, knj. 17, Tuzla, 2002., str. 7-36. 25. Dr. Salih Kulenović, Kulturno-historijske znamenitosti Tuzlanskog kantona kao osnova za razvoj turizma, Strategija ekonomskog razvoja turizma u sjeveroistočnoj Bosni, Zbornik radova sa ekonomskog seminara o razvoju turizma u sjeveroistočnoj Bosni, BOSNIA ARS, Tuzla, 2005. str. 41-52. 26. Mr. Bego Omerčević, Kasna antika na tlu Bosne i Hercegovine u svjetlu arheološke i historijske građe, (doktorska disertacija), Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, maj 2005.

41

S. Kulenović, S. Smajić, A. Kadušić, S. Ahmetbegović, F. Kudumović

Prilog br. 1

42

Zbornik radova PMF 4 i 5, 43 – 50 (2007-2008)

Originalni naučni rad

OBIM, DINAMIKA I STRUKTURA INVESTICIJA NA PODRUČJU OPĆINE KALESIJA U PERIODU OD 1970. DO 2005. GODINE SCOPE, DYNAMICS AND STRUCTURE OF INVESTMENTS ON THE TERRITORY OF KALESIJA MUNICIPALITY IN THE PERIOD FROM 1970 TO 2005 Mr. sc. Dževad Mešanović, viši asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Sažetak Obim, dinamika i struktura investicija u nekom području odražavaju postojeći nivo razvijenosti datog područja. Investicije u velikoj mjeri određuju pravce i tred budućeg ekonomskog razvoja određenog prostora. U periodu od 1970. do 1990. godine na području općine Kalesija realizovana su realativno značajna investiciona ulaganja u privredne i vanprivredne djelatnosti. Pri osvjetljavanju osnovnih karakteristika investicione aktivnosti u navedenom periodu, neizbježnim se nameću sljedeća pitanja: Koliko je ukupno uloženo sredstava u privredu i vanprivredne djelatnosti? Kakav je intenzitet i dinamika investicija u privredi u odnosu na uže i šire regionalno okruženje (Kanton, Regija, BiH)? Kakva je namjenska i tehnička struktura investicija? Šta pokazuje odnos efekata (ostvarena zaposlenost i prirast društvenog proizvoda) i investicija? Ključne riječi: Investicije, privredne i vanprivredne djelatnosti, donacije, općina Kalesija Abstract The scope, dynamics and structure of investments on a particular territory reflect the existing level of development of that territory. Investments, to a large extent, define directions and trends for future economic development of a certain territory. In the period from 1970 to 1990, on the territory of Kalesija municipality there were significant investments into economic and non-economic activities. While discussing the basic characteristics of investments in the aforesaid period there are some questions which are inevitably posed. They are the following. What is the total amount of investments into the economic and non-economic activities? What are the intensity and dynamics of investments into economy when compared to immediate and wider regional surrounding (Canton, Region, BiH). What is the purpose and technical structure of investments? What does the ratio of effects (achieved employment and the increase in domestic product) to investments show? Key words: Investments, economic and non-economic activities, donation, Kalesija Municipality

DŽ. Mešanović Obim, dinamika i struktura investicija u periodu od 1970. do 1989. godine Za ocjenu stepena i nivoa ekonomsko-razvojne snage općine Kalesija, značajnu ulugu imaju i investicijska ulaganja. U periodu od 1970. do 1990. godine u privredne i vanprivredne djelatnosti realizovana su realativno značajna, ali nedovoljna, investiciona ulaganja. U analizi izdvajamo slijedeće: a) Na području općine Kalesija u periodu od 1970. do 1989. godine u privredne djelatnosti ukupno je investirano 114,67 mil. DEM. U prvom petogodišnjem periodu (1970. do 1975.) investirano je 8,18 mil. DEM ili 7,13%, zatim od 1976. do 1980. godine 24,46 mil. DEM ili 21,33%, u razdoblju 1981. do 1985. godine 53,97 mil. DEM ili 47,06%, te u posljednjem periodu od 1986. do 1990. godine 28,04 DEM ili 24,48%. U privrednim investicijama općina Kalesija je participirala u visini 1,90% investicija Tuzlanskog kantona, ili 1,06% Regije sjeveroistočna Bosna, odnosno samo 0,22% investicija privrede Bosne i Hercegovine. Odnos realizovanih investicija i broja stanovnika ukazuje na značajne razlike između ove općine i regionalnog centra. Ukupno realizovana godišnja investiciona ulaganja po stanovniku u općini Kalesija iznose 161,7 DEM, a za općinu Tuzla ona su bila znatno veća: tj. oko 8 puta ili 1.270 DEM. 1 b) Najveća investiciona ulaganja na području općine Kalesija zabilježena su u periodu od 1981. do 1990. godine (ukupno realizovano 71,5% investicija). Učešće općine Kalesija u privrednim investicijama Tuzlanskog kantona imalo je rastući trend u periodu 1970. do 1986. godine i to od 0,72% do 3,0%, odnosno opadajući sa 3,0% u 1986. godini na 2,51% u 1990. godini. Takođe, trend rasta općina Kalesija je bilježila i kod učešća u ukupnim investicijama Regije sjeveroistočna Bosna (od 0,52% u 1970. do 1,58% 1990.) i Bosne i Hercegovine (od 0,08% u 1970. do 0,32% 1990. godine). 2 (tabela 1) Tabela 1: Kalesija u investicijama Kantona, Regije SIB i BIH od 1970. do 1990. godine
Period 1970.-1975. 1976.-1980. 1981.-1985. 1986.-1990. UKUPNO: Ukupno investirano Milion DM % 8,187 7,13 24,462 21,33 53,971 47,06 28,047 24,48 114,667 100,0 TK 0,72 1,40 3,00 2,51 1,90 Učešće Kalesije u investicijama SI Bosne BiH 0,52 0,08 0,59 0,13 1,57 0,31 1,58 0,36 1,06 0,22

Izvor: Statistički bilten "Investicije", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo

1

2

Statistički bilten "Investicije", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Dinarske vrijednosti preračunate su u njemačku marku, prema vremenu važenja dinarskih iznosa po kursu za (1 DEM) kako slijedi: 1970.g. – 3,42; 1971. – 4,69; 1972. – 5,23; 1973. – 5,58; 1974. – 6,23; 1975. – 6,95; 1976. – 7,31; 1977. – 8,16; 1978. – 9,19; 1979. – 11,00; 1980. – 13,67; 1981. – 16,21; 1982. – 21, 00; 1983. – 37,12; 1984. – 55,01; 1985. – 97,31; 1986. – 182,36; 1987. – 437,00; 1988. – 1525,10; 1989. – 18284,00; 1990. – 7,00. Sjeveroistočna Bosna je ekonomsko-geografska regija koja obuhvata 19 općina: Bijeljina, Banovići, Bratunac, Brčko, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lopare, Lukavac, Orašje, Srebrenica, Srebrenik, Šekovići, Tuzla, Ugljevik, Vlasenica, Zvornik i Živinice. Tuzlanski kanton se nalazi u Federaciji BiH i čini ga 13 općina: Tuzla, Živinice, Gračanica, Gradačac, Srebrenik, Kalesija, Doboj Istok, Kladanj, Lukavac, Banovići, Čelić, Sapna i Teočak.

44

Obim, dinamika i struktura investicija na području općine Kalesija u periodu od 1970. do 2005. godine c) U sektorima privrede najveći udio odstvarenih investicija bilježi sekundarni sektor 58,61% (samo u industriji 51,04%), zatim tercijarni 25,25% i primarni sektor 23,64% (od toga u poljoprivredi 19,6%). Grafikon 1: Kalesija u privrednim investicijama u periodu 1970. do 1990. godine
60 50 miliona DM 40 30 24,462 20 10 0 1970.-1975. 1976.-1980. 1981.-1985. 1986.-1990. 8,187 28,047 53,971

Grafikon 2: Kalesija u privrednim investicijama Kantona, Regije SIB i BIH od 1970. do 1990. godine
3,5 3 2,5 u% 2 1,5 1 0,5 0 0,72 0,52 0,08 1970.-1975. 0,59 0,13 1976.-1980. 0,31 1981.-1985. Sjeveroistočne Bosne 0,36 1986.-1990. 1,4 1,57 1,58 1,06 3 2,51 1,9

0,22 UKUPNO:

Tuzlanskog kantona

Bosne i Hercegovine

d) Posebno je značajan podatak (tabela 2) o sumi ulaganja po novozaposlenom radniku u općini Kalesija (82.613 DEM) koja je za 43,2% manja od Tuzle (153.000 DEM), zatim 29,9% manja od regionalnog (134.000 DEM), odnosno za 25,5% od prosjeka privrede BiH (111.000 DEM). Tabela 2: Suma ulaganja po novozaposlenom radniku za razdoblje od 1970. do 1989. godine u općini Kalesija, Tuzla, Regiji SIB i BiH
Područje Kalesija Tuzla Regija SIB BiH Ulaganja po novozaposlenom u privredi 82.613 153.000 134.800 111.000 Ulaganja po novozaposlenom u privredi + vanprivredne djelatnosti … 167.000 148.000 122.000

Izvor: Statistički bilten "Investicije", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo i Klapić, M.: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistočne Bosne, Ekonomski institut, Tuzla, 2002., str. 192. 45

DŽ. Mešanović Analizirajući pokazatelje o dinamici investicija u pojedinačnim privrednim djelatnostima možemo zaključiti sljedeće 3 : 1. Ukupno realizovane investicije u osnovna sredstva proizvodnih djelatnosti privrede društvenog sektora u općina Kalesija za period od 1970. do 1989. godine su iznosile 114,6 mil. DEM, što je činilo 1,1 % od ukupno realizovanih investicija u Regiji sjeveroistočna Bosna odnosno samo 0,2% u Bosni i Hercegovini. U periodu od 1981. do 1985. godine u općini Kalesija realizovano je najviše investicija u vrijednosti od 53,9 mil. DEM ili 47,0% od ukupnih investicija realizovanih u periodu od 1970. do 1989. godine. 2. Na području općine Kalesija u industrijske djelatnosti u periodu od 1970. do 1989. godine ukupno realizovane investicije su iznosile 58,5 mil. DEM ili 51,0% od ukupno realizovanih investicija u cjelokupne privredne djelatnosti. Učešće općine Kalesija u ukupno realizovanim investicijama za isti period u industriji Regije sjeveroistočna Bosna iznosilo je 0,73%, odnosno 0,17% kod Bosne i Hercegovine. Najveća investicijska aktivnost u industriji Općine zabilježena je u periodu od 1981. do 1985. godine, kada je investirano 36,9 mil. DEM ili 63,1% ukupnih investicija za period od 1970. do 1989. 3. Ukupno realizovane investicije u poljoprivredi općine Kalesija u dvijedecenijskom periodu imale su vrijednost od 22,5 mil. DEM, što čini 19,6% od ukupno realizovanih investicija u proizvodne djelatnosti privrede, odnosno 8,2% od svih realizovanih investicija u poljoprivredu Regije sjeveroistočna Bosna i 1,45% u Bosni i Hercegovini. Značajna investicijska aktivnost bila je prisutna u periodu od 1976. do 1980. godine kada je u poljoprivredu ukupno investirano 11,9 mil. DEM ili 53,0% od ukupnih investicija u periodu od 1970. do 1989. godine. 4. U šumarstvu općine Kalesija su zabilježena veoma skromna investicijska ulaganja. U periodu od 1970. do 1989. godine u ovu oblast je samo uloženo 0,22 mil. DEM odnosno 1,9 % od ukupno realizovanih investicija u privredne djelatnosti. U periodu od 1970. do 1985. godine u razvoj šumarstva u Općini nije bilo investicija. U ukupno realizovanim investicijama u ovoj oblasti perioda 1970.-1989. godina općina Kalesija je participirala sa samo 0,2% na nivou Regije sjeveroistočna Bosna, odnosno 0,02% Bosne i Hercegovine. 5. Na području općine Kalesija u periodima od 1970. do 1980. godine i od 1986. do 1989. godine u vodoprivredu nije bilo investicijskih aktivnosti, odnosno u periodu od 1981. do 1985. godine došlo je do realizacije investicija u vrijednosti od 4,4 mil. DEM. U ukupno realizovanim investicijama u vodoprivredi za period 1970. -1989. godina, općina Kalesija je participirala sa 2,8% u Regiji sjeveroistočna Bosna i 1,2% investicija Bosne i Hercegovine. 6. Najniža investicijska ulaganja na području općine Kalesija zabilježena su u građevinarstvu. Ukupno realizovane investicije u ovu djelatnost u periodu 1970. do 1989. godine imale su vrijednost od samo 84.000 DEM ili 0,07% od ukupno realizovanih investicija u Općini, što čini 0,03% od ukupnih investicija u istoj oblasti Regije sjeveroistočna Bosna i 0,004% u Bosni i Hercegovini. 7. U saobraćajnu djelatnost ulagana su relativno značajna sredstva. Ukupno realizovane investicije u ovu djelatnost u periodu od 1970. do 1989. godine iznose 7,45 mil. DEM ili 6,5% od ukupnih investicija na području općine Kalesija. Općina Kalesija
3

Statistički bilten "Investicije", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo

46

Obim, dinamika i struktura investicija na području općine Kalesija u periodu od 1970. do 2005. godine je u posmatranom periodu partcipirala sa samo 0,91% investicija iste djelatnosti Regije sjeveroistočna Bosna i 0,09% Bosne i Hercegovine. Značajno je napomenuti da je samo u periodu od 1985. do 1989. godine realizovano investicija u vrijednosti od 4,36 mil. DEM, što je 58,5% od ukupno realizovanih investicija u periodu 1970. do 1989. godine. 8. Investicijska aktivnosti u trgovinu općine Kalesija najznačajnija je u periodu od 1981. do 1985. godine. Realizovano je 3,9 mil. DEM ili 54,3% od ukupno realizovanih investicija u ovu djelatnost u periodu od 1970. do 1989. godine, odnosno u dvijedecenijskom razdoblju u trgovinu je uloženo 7,2 mil. DEM ili 6,3% od svih investicija u privredne djelatnosti Općine. Skromna investicijska aktivnost u trgovinskoj djelatnosti zabilježena je u periodu od 1985. do 1989. godine, kada je investirano samo 0,73 mil. DEM ili 10,0% od svih investija posmatranog dvijedecenijskog razdoblja. U posmatranom periodu učešće trgovine općine Kalesija u istoj oblasti u investicijama Regije sjeveroistočna Bosna je 1,8%, odnosno 0,32% u istoj djelatnosti Bosne i Hercegovine. 9. U ugostiteljstvo i turizmu zabilježena su vrlo skromna investicijska ulaganja. U ove djelatnosti općine Kalesija u periodima od 1970. do 1975. godine i od 1981. do 1985. godine nije bilo investicijskih aktivnosti, odnosno u periodu od 1976. do 1980. godine i od 1986. do 1989. godine ukupno je investirano je 0,16 mil. DEM, što čini samo 0,14% od ukupno realizovanih investicija u privredu općine Kalesija. 10. Ukupno realizovane investicije u zanatstvu u periodu 1970-1989. godine iznose 10,2 mil. DEM ili 8,9% od realizovanih investicija u cjelokupnoj privredi. Učešće općine Kalesija u ukupno realizovanim investicijama za isti period u zanatstvu Regije se kretalo 8,2% odnosno 2,1% kod Bosne i Hercegovine. 11. Ukupno realizovane investicije u komunalne djelatnosti općine Kalesija u dvijedecenijskom periodu imale su vrijednost od 2,68 mil. DEM, što čini 2,3% od ukupno realizovanih investicija u privredne djelatnosti, odnosno 0,6% od svih realizovanih investicija u istoj oblasti Regije sjeveroistočna Bosna i 0,01% u Bosni i Hercegovini. Značajna investicijska aktivnost bila je prisutna u periodu od 1970. do 1975. godine kada je u ovu djelatnost ukupno investirano 1,29 mil. DEM ili 48,0% od ukupnih investicija u periodu od 1970. do 1989. godine. 12. Na području općine Kalesija u periodima od 1970. do 1975. godine i od 1976. do 1980. godine u ostale privredne djelatnosti nije bilo investicijskih aktivnosti, odnosno u periodima od 1981. do 1985. godine i od 1986. do 1989. godine došlo je do realizacije investicija u vrijednosti od 0,33 mil. DEM ili 0,29% od ukupno realizovanih investicija u posmatranom dvijedecenijskom razdoblju. Investicijska aktivnost u periodu od 1994. do 2005. godine U postratnom periodu cjelokupna bosanskohercegovačka privreda (uključujući i privredu Kalesije) se suočila sa mnogobrojnim razvojnim problemima kao što su: nedostatak inicijalnih sredstava za rad, zastarjelost opreme, izgubljene tržišne i poslovne veze, osiromašeni fondovi, slaba saobraćajna povezanost i dr. Navedena i druga ograničenja su usporavala postratnu obnovu zemlje, što je i danas aktuelno. Značajan podstrijek početnom oživljavanju privrede dala su donatorska i kreditna sredstva.

47

DŽ. Mešanović Tabela 3: Ostvarene investicije u općini Kalesija i Tuzlanskom kantonu za period od 1994.-2000. godine u hiljadama KM
Godina Kumulativ 1994.-2000. Udio u (%) Pros. god. iznos, u hilj. KM Po stanovniku godišnje KM Općina Kalesija 71.484 9,3 10.212 297 Tuzlanski kanton 765.308 100,0 10.933 216

Izvor: (1) Podaci Federalnog zavoda za statistiku, Sarajevo, za godine 1998-2000., (2) Dokumentacija Ministarstva za obnovu, razvoj i poduzetništvo u Vladi TK, Tuzla, za period 1994.-1997. godine. Tabela 4: Izvršene isplate za investicije u općini Kalesija i Tuzlanskom kantonu za period 1994.-2000. godine u hiljadama KM
Godina 1994.-1997. 1998. 1999. 2000. Kumulativ 1994.-2000. Udio u (%) Godišnji prosjek Po stanovniku godišnje KM Općina Kalesija 56.567 1.876 3.039 2.212 63.694 10,6 9.099 265 Tuzlanski kanton 239.436 141.232* 112.380* 109.610 602.658 100,0 86.094 170

Izvor: Podaci Federalnog zavoda za statistiku, Sarajevo, za godine 1998-2000., Dokumentacija Ministarstva za obnovu, razvoj i poduzetništvo u Vladi TK, Tuzla, za period 1994.-1997. godine. *Uključena općina Brčko Analizirajući tabele 3 i 4 možemo zaključiti sljedeće: 1. U periodu od 1994. do 2000. godine ostvarene investicije u općini Kalesija iznosile su 71,48 miliona KM, a izvršene isplate za investicije 63,68 mil. KM. Učešće općine Kalesija u ukupno ostvarenim investicijama Tuzlanskog kantona je 9,34 %, a kod izvršenih isplata za investicije 10,57 %. 2. Na području općine Kalesija prosječni godišnji nivo ostvarenih investicija po stanovniku u periodu 1994. do 2000. godine je iznosio 297 KM, što je veći iznos od prosjeka za TK (216 KM). Izvršene isplate za investicije po stanovniku godišnje iznosile su 265 KM i imale su, takođe, veću vrijednost od prosjeka Kantona (170 KM). Općina Kalesija je u periodu od 1996.-1999. godine primila pomoć za rekonstrukciju u vrijednosti od 30,2 mil. DM. Od ovih sredstava najviše je uloženo u stambeni fond 13,6 mil. DM ili 45,2%, zatim elektroenergetsku infrastrukturu 7,4 mil. DM ili 24,5%, obrazovanje 3,6 mil. DM ili 12,0% i td. (tabela 5)

48

Obim, dinamika i struktura investicija na području općine Kalesija u periodu od 1970. do 2005. godine Tabela 5: Pomoć za rekonstrukciju u općini Kalesija u periodu od 1996.-1999. godine
Sektor Poljoprivreda Obrazovanje Električna energija Zdravstvo Stanovanje Općinska zgrada Socijalni sektor Telekomunikacije Transport Voda UKUPNO Pomoć u hiljadama DM 960 3.635 7.414 1.402 13.662 192 557 103 1.661 626 30.212 (u %) 3,2 12,0 24,5 4,6 45,2 0,6 1,8 0,3 5,5 2,1 100

Izvor: www.esiweb.org-esiweb@t-online.de (Stvarna priča o rastu privatnog sektora u BiH, Priština, 2002.) Od 1995. godine na području Tuzlanskog kantona (uključujući i općinu Kalesija) otpočeo je proces obnove devastiranih građevinskih objekata ulaganjem finansijskih sredstava. Nekoliko međunarodnih humanitarnih organizacija, Vlada Tuzlanskog kantona i dr. finansirale su proces obnove. Međutim, i pored do sada uloženih sredstava proces obnove još nije završen. Prema podacima Ministarstva za obnovu i razvoj Tuzlanskog kantona u posljednjih pet godina (2001-2005.) za obnovu devastiranih stambenih objekata uloženo je 1.444.670 KM, od toga u općinu Kalesija 224.186 KM 4 ili 19,6%. Tabela 6: Ulaganja sredstava za obnovu stambenih objekata na području Tuzlanskog kantona u periodu 2001-2005. godine Općina Broj donacija Iznos u KM Tuzla 31 230.071,30 Lukavac 29 255.421,76 Srebrenik 16 109.447,88 Sapna 23 188.665,88 Banovići 6 77.470,02 Teočak 7 65.140,80 Živinice 13 79.801,14 Čelić 9 81.498,14 Kalesija 28 224.186,85 Kladanj 13 94.993,49 Gradačac 1 12.488,98 Gračanica 2 25.484,25 UKUPNO 178 1.144,670,15 Izvor: A. Kadušić, S. Smajić, Devastacija urbanih sadržaja na području Tuzlanskog kantona u periodu agresije na R BiH 1992-1995. godine, Zbornih radova PMF, Svezak Geografija, Tuzla, 2005., str. 58.

4

Kadušić A., Smajić S.: Devastacija urbanih sadržaja na području Tuzlanskog kantona u periodu agresije na R BiH 1992-1995. godine, Zbornik radova PMF, Svezak Geografija, Tuzla, 2005., str. 57 i 58.

49

DŽ. Mešanović Zaključak Na području općine Kalesija u periodu od 1970. do 1989. godine ukupno je investirano 114,67 mil. DEM. Najveći udio investicija zabilježen je u sekundarnom sektoru 51,1 %, zatim tercijarnom 25,3 % i primarnom sektoru 23,6 %. Općina Kalesija je od 1996.-1999. godine za rekonstrukciju primila 30,2 mil. DM. Od ovih sredstava najviše je uloženo u stambeni fond 13,6 mil. DM ili 45,2%, zatim elektroenergetsku infrastrukturu 7,4 mil. DM ili 24,5%, obrazovanje 3,6 mil. DM ili 12,0% i td. U periodu od 1994. do 2000. godine ostvarene investicije u općini Kalesija iznose 71,48 miliona KM. U periodu 2001-2005. godine za obnovu devastiranih stambenih objekata uloženo je ukupno 224.186 KM. Literatura 1. M. Klapić: Tuzla kao razvojni centar Sjeveroistočne Bosne, Ekonomski institut, Tuzla, 2002. 2. A. Kadušić, S. Smajić, Devastacija urbanih sadržaja na području Tuzlanskog kantona u periodu agresije na R BiH 1992-1995. godine, Zbornih radova PMF, Svezak Geografija, Tuzla, 2005. 3. Statistički bilten "Investicije", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo 4. www.esiweb.org-esiweb@t-online.de (Stvarna priča o rastu privatnog sektora u BiH, Priština, 2002.) 5. Dokumentacija Ministarstva za obnovu, razvoj i poduzetništvo u Vladi TK, Tuzla, za period 1994.-1997. godine.

50

Zbornik radova PMF 4 i 5, 51 – 58 (2007-2008)

Originalni naučni rad

PROMJENE U NIVOU (I OCJENA) PRIVREDNE RAZVIJENOSTI I DINAMIKA RASTA DRUŠTVENOG PROIZVODA OPĆINE KALESIJA U PERIODU OD 1970. DO 2002. GODINE CHANGES IN THE LEVEL (AND ASSESSMENT) OF ECONOMIC DEVELOPMENT AND THE DYNAMICS OF GROWTH OF DOMESTIC PRODUCT OF KALESIJA MUNICIPALITY IN THE PERIOD FROM 1970 TO 2002 Mr. sc. Dževad Mešanović, viši asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Sažetak Ocjena nivoa razvijenosti (i promjene u tom pogledu) općine Kalesija zasniva se na pokazatelju koji na sintetičan način izražava efekte djelovanja proizvodnih faktora u tom trenutku. To je društveni (bruto domaći) proizvod po stanovniku. Promjene u nivou razvijenosti sagledavamo u dugom vremenskom periodu (oko tri decenije), kao i u odnosu na uže (Tuzlanski kanton) i šire regionalno okruženje (Regija sjeveroistočna Bosna i Bosna i Hercegovina). Dinamiku rasta društvenog proizvoda na području općine Kalesija analiziraćemo kroz stope rasta društvenog proizvoda i procentualno učešće u društvenom proizvodu Tuzlanskog kantona, Regije sjeveroistočna Bosna i Bosne i Hercegovine. Ključne riječi: Društveni proizvod, osnovna sredstva, narodni dohodak, općina Kalesija Abstract The assessment of the level of development (and related changes) of Kalesija Municipality is based on an indicator which, in a synthetic way, shows the effects of production factors in that particular moment. That is domestic (gross domestic) product per capita. Changes in the level of development are analyzed through a long period of time (around 3 decades) as well as with regard to the immediate surrounding (Tuzla Canton) and wider regional surrounding (region north-east Bosnia and Bosnia and Herzegovina). The dynamics of the growth of domestic product on the territory of Kalesija municipality will be analyzed through the growth rate of domestic product and its percentage in the domestic product of Tuzla Canton, Region North-East Bosnia and Bosnia and Herzegovina. Key words: Domestic product, capital assets, national income, Kalesija Municipality

DŽ. Mešanović Promjene u nivou (i ocjena) privredne razvijenosti Promjene u nivou razvijenosti analizirane su u periodu od 1970. do 1990. godine, kao i u odnosu na uže (TK) 1 i šire regionalno okruženje (Regija SIB 2 i BiH). Osnovne karakteristike privredne razvijenosti Kalesije u ovom periodu ogledaju se u sljedećem: 1. Analizirajući podatke u tabelama 1 i 2 vidimo da je prisutan rastući trend društvenog proizvoda po stanovniku u općini Kalesija u periodu 1970. do 1981. godine, a zatim pad od 1981. do 1985. godine te ponovni rast do početka 90-tih godina. U periodu od 1970. do 1981. godine društveni proizvod p.c. povećan je od 373 DM na 978 DEM ili 2,6 puta. Intenzivan rast društvenog proizvoda podstaknut je investicionim ulaganjima, naročito u industriji i poljoprivredi: realizovano 81,1 mil. DEM ili 85,4% ukupnih privrednih investicija 1970. do 1989. godine. 3 Tokom 80-tih godina pada investiciona aktivnost i usljed toga opada i društveni proizvod p.c. i to od 978 DEM u 1981. (maksimalni d.p.p.c. u periodu 1970.-1990.) na 857 DEM u 1990. godini. Tabela 1: Društveni proizvod per capita u općini Kalesija, Tuzlanskog kantonu, Regiji sjeveroistočna Bosna i Bosni i Hercegovini od 1970. do 1990. godine
Godina 1970. 1971. 1972. 1973. 1974. 1975. 1976. 1977. 1978. 1979. 1980. 1981. 1982. 1983. 1984. 1985. 1986. 1987. 1988. 1989. 1990. Kalesija 384 373 451 539 563 618 644 715 667 770 767 978 951 871 835 783 718 766 655 559 857 Tuzla 2.399 2.408 2.525 2.832 3.636 4.521 5.237 5.310 5.353 5.894 5.887 7.011 7.008 5.386 5.460 5.545 6.225 5.816 4.662 5.626 6.321 TK 1.410 1.376 1.488 1.725 2.119 2.512 2.859 2.985 3.062 3.297 3.390 4.061 4.347 3.333 3.540 3.493 3.711 3.342 2.677 3.294 3.683 Regija SIB 1.158 1.124 1.200 1.425 1.709 1.997 2.240 2.459 2.548 2.717 2.878 3.450 3.803 2.976 3.136 3.105 3.284 2.930 2.519 3.752 3.587 BiH 1.514 1.411 1.530 1.739 2.074 2.374 2.563 2.840 3.105 3.270 3.480 4.199 4.565 3.576 3.711 3.658 3.908 3.491 2.810 3.521 3.902

Izvor: Statistički bilten "Društveni proizvod, narodni dohodak…", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku BiH, Sarajevo.
1

2

3

Tuzlanski kanton (prvobitno kao Tuzlansko-podrinjski kanton), nastao je administrativnopolitičkim putem u procesu kantonizacije Federacije BiH i tvorevina je Dejtonskog sporazuma. Čine ga 13 općina: Tuzla, Živinice, Gračanica, Gradačac, Srebrenik, Kalesija, Doboj Istok, Kladanj, Lukavac, Banovići, Čelić, Sapna i Teočak. U regionalnom smislu, Tuzlanski kanton je subregija ekonomsko-geografske Regije sjeveroistočna Bosna. Sjeveroistočna Bosna je ekonomsko-geografska regija koja obuhvata 19 općina: Bijeljina, Banovići, Bratunac, Brčko, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lopare, Lukavac, Orašje, Srebrenica, Srebrenik, Šekovići, Tuzla, Ugljevik, Vlasenica, Zvornik i Živinice. Statistički bilten "Investicije", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo

52

Promjene u nivou (i ocjena) privredne razvijenosti i dinamika rasta društvenog proizvoda općine Kalesija u periodu od 1970. do 2002. godine 2. Društveni proizvod p.c. općine Kalesija je u odnosu na nivo Kantona, Regije i BiH znatno smanjen: - u odnosu na Tuzlanski kanton od 26,4% u 1970. godini na 23,2% u 1990. godini; - u odnosu na Regiju sjeveroistočna Bosna, u istom periodu, od 33,2% na 23,9%; - u odnosu na Bosnu i Hercegovinu od 26,4% na 21,9%. Tabela 2: Promjene u relativnom nivou razvijenosti Kalesije u odnosu na društveni proizvod p.c. Tuzlanskog kantona, Regije sjeveroistočna Bosna i Bosne i Hercegovine
God. 1971. 1976. 1981. 1986. 1990. Društveni proizvod p.c. (DEM) Kalesija TK SIB BIH 373 1.376 1.124 1.411 644 2.859 2.240 2.563 978 4.061 3.450 4.199 718 3.711 3.284 3.908 857 3.683 3.587 3.902 Nivo d.p. p.c. Kalesije u odnosu na: TK=(100) SIB=(100) BIH(=100) 26,4 33,2 26,4 22,5 28,7 25,1 24,1 28,3 23,3 19,3 21,8 18,3 23,2 23,9 21,9

Izvor: Statistički bilten "Društveni proizvod, narodni dohodak…", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku BiH, Sarajevo. 3. Posebnu pažnju zaslužuje uporedba Kalesije u nivou razvijenosti sa drugim općinama u Regiji. Pored društvenog proizvoda p.c. kompariranje nivoa razvijenosti vršeno je i po vrijednosti osnovnih sredstava po zaposlenom i narodnom dohotku po stanovniku. a) Evidentne su vrlo izražene i produbljene disproporcije u nivou razvijenosti između općine sa najvećim per capita GDP u Regiji (općina Tuzla 6.321 KM u 1990. g. i općine Kalesija 857 KM). Podaci pokazuju da je omjer GDP per capita općina Tuzla i Kalesija početkom 70-tih godina iznosio 6,1:1 da bi u 1990. godini bio još veći (7,4:1). Grafikon 1: Društveni proizvod per capita u općini Kalesija, Tuzla, Tuzlanskom kantonu, Regiji sjeveroistočna Bosna i Bosni i Hercegovini od 1970. do 1990. godine
8000 7000 6000 D.P. p.c. DM 5000 4000 3000 2000 1000 0 1970. Kalesija 1972. Tuzla 1974. 1976. 1978. 1980. 1982. 1984. 1986. 1988. 1990.

Tuzlanski kanton

Sjeveroistočna Bosna

Bosna i Hercegovina

b) Tako je i kod vrijednosti osnovnih sredstava (nabavna i sadašnja vrijednost) u 1990. godini Kalesija rangirana na posljednjem 19 mjestu od svih općina u Regiji. Prema pokazateljima (tabela 3), omjer kod nabavne vrijednosti po stanovniku između Ugljevika i Kalesije iznosi 26,6:1, a kod sadašnje vrijednosti 30:1. c) Identičan je omjer najvećeg i najnižeg iznosa narodnog dohotka po stanovniku u 1990. godini općine Banovići (5.734 DM) i Kalesija (719 DM). (tabela 3) 53

DŽ. Mešanović Tabela 3:Vrijednost osnovnih sredstava i narodni dohodak po stanovniku DM, 1990. g.
Banovići Bijeljina Bratunac Brčko Gračanica Gradačac Kalesija Kladanj Lopare Lukavac Orašje Srebrenica Srebrenik Šekovići Tuzla Ugljevik Vlasenica Zvornik Živinice Regija SI Bosna Bosna i Hercegovina Nabavna vrijednost 15.614 6.294 3.373 6.356 3.751 2.686 1616 5.512 3.100 13.688 4.195 7.185 2.339 3.825 20.214 43.081 7.781 14.856 5.171 9618 13150 Sadašnja vrijednost 5.107 3.490 1.774 3.219 2.132 1.584 877 2.725 1.923 3.795 2.400 3.845 1.111 2.030 8.774 26.663 4.531 7.840 2.141 4642 6455 Nar. doh. po st. 5.734 2.706 1.605 2.953 2.518 2.663 719 2.150 1.623 3.006 2.479 2.352 1.435 1.849 5.268 3.394 3.523 3.959 2.451 3055 3312

Izvor: S. Babović, M. Klapić: Stanje, problemi, strateški ciljevi i globalni pravci razvoja privrede TPK, u Zborniku "Strategija privrednog razvoja TPK", Ekonomski institut, Tuzla, 1996., str. 184. Dinamika rasta društvenog proizvoda u periodu od 1970. do 1990. godine Dinamiku rasta društvenog proizvoda na području općine Kalesija analiziraćemo kroz stope rasta društvenog proizvoda i njeno ušešće u društvenom proizvodu u uporedbi sa Tuzlanskim kantonom, Regijom sjeveroistočna Bosna i Bosnom i Hercegovinom. U privrednim djelatnostima općine Kalesija u periodu od 1970. do 1990. godine ostvareno je 541,4 mil. DEM društvenog proizvoda, što čini 1,95% društvenog proizvoda Tuzlanskog kantona, 1,14% Regije sjeveroistočna Bosna i 0,23% Bosne i Hercegovine. 4 Tabela 4: Stope rasta d.p. u općini Kalesija, Tuzlanskom kantonu, Regiji sjeveroistočna Bosna i Bosni i Hercegovini u periodu 1970.-1990. godine
Područje Kalesija TK SIB BIH 1970.-1975. 12,6 13,2 12,0 10,5 1975.-1980. 5,6 9,8 9,6 9,0 Period 1980.-1985. 2,3 0,6 3,2 1,6 1985.-1990. 2,4 1,0 3,5 1,9 1970.-1990. 5,7 6,2 7,0 5,7

Izvor: Statistički bilten "Društveni proizvod, narodni dohodak…", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku BiH, Sarajevo.

4

Statistički bilten "Društveni proizvod, narodni dohodak…", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku BiH, Sarajevo.

54

Promjene u nivou (i ocjena) privredne razvijenosti i dinamika rasta društvenog proizvoda općine Kalesija u periodu od 1970. do 2002. godine Na osnovu podataka (tabela 4) možemo zaključiti da je stopa rasta društvenog proizvoda u općini Kalesija u periodu 1970. do 1990. godine iznosila 5,7% i kretala se u nivou stope rasta BiH (5,7%), ali je bila niža u odnosu na TK (6,2%) i Regiju SIB (7,0%). Grafikon 2: Relativni nivoi društvenog proizvoda po stanovniku općine Kalesija (Regija sjeveroistočna Bosna=100) u periodu 1970.-1990. godine
35 30 25 indeks 20 15 10 5 0 1970. 1975. 1981. 1985. 1990. 22 33 29 28 24

Tabela 5: Kalesija u Kantonu, Regiji SIB i BIH od 1970. do 1990. prema učešću u društvenom proizvodu
Godina 1970. 1975. 1980. 1985. 1990. Učešće Kalesije u društvenom proizvodu Regije Bosne i Tuzlanskog kantona sjeveroistočnaBosna Hercegovine 2,26 1,35 0,23 1,77 1,27 0,21 1,56 1,12 0,24 1,81 0,82 0,18 1,96 1,03 0,20

Izvor: Statistički bilten "Društveni proizvod, narodni dohodak…", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku BiH, Sarajevo. Ako analiziramo podatke (tabela 5) vidimo da je učešće Kalesije u društvenom proizvodu Tuzlanskog kantona u opadanju od 1970. do 1980. godine sa 2,26% na 1,56 %, zatim u padu u odnosu na Regiju sjeveroistočna Bosna sa 1,35% u 1970. na 0,85% u 1985. godini i Bosnu i Hercegovinu sa 0,23% u 1970. na 0,21% u 1975. godini i od 0,24% u 1980. na 0,18% u 1985. godini. U periodu od 1985. do 1990. godine općina Kalesija bilježi porast u učešću u društvenom proizvodu Tuzlanskog kantona sa 1,81% na 1,96%, u društvenom proizvodu Regije SIB rast od 0,82% u 1985. do 1,03% u 1990. te u D.P. Bosne i Hercegovine porast od 0,21% u 1975. na 0,24% u 1980. godini i u periodu 1985. do 1990. godine od 0,18% na 0,20%. Postavlja se pitanje koje su privredne oblasti u značajnijoj mjeri doprinosile ostvarenju društvenog proizvoda? Zaključci u vezi sa postignutim efektima su sljedeći: 1. Oko jedne polovine (49,7%) društvenog proizvoda ukupne privrede općine Kalesija ostvarenog u razdoblju od 1970. do 1990. godine, realizovano je u djelatnostima primarnog sektora. Tome je najviše doprinijelo visoko učešće poljoprivrede u društvenom proizvodu ukupne privrede (49,5%).

55

DŽ. Mešanović 2. Tercijarni sektor participirao je sa nešto više od jedne četvrtine (26,5%) u ukupno ostvarenom društvenom proizvodu (kumulativ 1970.-1990.) općine Kalesija. Tako je samo u trgovini u posmatranom razdoblju realizovano 19,8% d.p. ukupne privrede. 3. U djelatnostima sekundarnog sektora realizovano je 23,7% (u industriji 15,0%) društvenog proizvoda od 1970. do 1990. godine. Tabela 6: Drustveni proizvod u (mil. KM) na području općine Kalesija u periodu od 1970. do 1990. godine
God. 1970. 1971. 1972. 1973. 1974. 1975. 1976. 1977. 1978. 1979. 1980. 1981. 1982. 1983. 1984. 1985. 1986. 1987. 1988. 1989. 1990. Uk. 12,3 12,1 14,9 18,0 19,2 21,4 22,7 25,6 24,3 28,5 28,6 36,9 36,2 33,6 32,6 30,9 28,6 30,9 26,7 22,7 34,7 Ind. i rud. ... ... 0,2 0,2 0,2 0,7 0,8 0,4 0,9 2,6 4,4 4,4 4,7 4,4 7,3 10,1 5,9 8,4 9,3 7,8 8,6 Polj. i rib. 9,4 9,1 10,1 11,7 12,5 12,9 14,1 16,6 13,5 15,0 13,8 20,1 17,6 16,5 14,7 12,6 12,5 10,6 8,9 5,2 10,7 Šum. ... ... ... ... ... ... 0,5 ... 0,3 ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... Vodopr. ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... Građ. 0,9 1,2 2,1 2,7 2,5 3,6 2,2 2,3 2,7 2,5 2,0 2,9 2,3 3,0 2,5 1,8 1,8 1,9 1,3 2,2 2,5 Saob. i veze ... ... ... ... 0,3 0,6 0,5 0,8 0,5 0,7 0,9 0,9 1,3 1,1 0,5 0,5 0,7 2,5 1,8 1,4 3,3 Trg. 1,7 1,6 2,1 2,8 3,3 2,9 4,0 4,7 5,5 6,7 6,6 7,6 8,4 7,0 6,5 6,0 6,9 6,1 3,9 5,3 7,5 Ug. i tur. ... ... ... 0,2 0,2 0,4 0,3 0,4 0,6 0,6 0,4 0,6 0,8 1,1 0,5 0,5 0,6 0,5 0,5 0,4 0,5 Zanat. 0,3 0,2 0,4 0,4 0,3 0,1 0,3 0,3 0,3 0,4 0,3 0,3 0,6 0,4 0,5 0,4 0,7 0,6 0,8 0,3 1,0 Stamb. kom. dj. ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... 0,1 ... 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,3 Ost. djel. ... ... ... ... ... 0,1 ... ... ... ... 0,1 ... 0,4 ... ... 0,1 0,1 0,2 0,1 ... 0,3

Izvor: Statistički bilten "Društveni proizvod, narodni dohodak…", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku BiH, Sarajevo. Nivo društvenog proizvoda per capita u periodu 2001-2002. godina Gdje je Kalesija danas (u odnosu na ostale općine TK, TK, Regiju SIB i BiH i predratni period), kada je u pitanju nivo razvijenosti? 1. U općini Kalesija u 2002. godini ostvareno je 21,2 mil. KM društvenog proizvoda, što je činilo 2,0% društvenog proizvoda Tuzlanskog kantona (3,8% d.p. Tuzle), zatim 1,1% Regije sjeveroistočna Bosna i 0,2% Bosne i Hercegovine. U odnosu na 1990. godinu vrijednost GDP se smanjio za 8,88 mil. KM ili 29,5%. 2. Društveni proizvod p.c. općine Kalesija je u periodu 1990-2002. godine u odnosu na nivo Kantona, Regije i BiH nešto povećan: - u odnosu na Tuzlanski kanton od 23,2% u 1990. godini na 34,0% u 2002. godini; - u odnosu na Regiju sjeveroistočna Bosna, u istom periodu, od 23,9% na 34,9%; - u odnosu na Bosnu i Hercegovinu od 21,9% na 23,7%.

56

Promjene u nivou (i ocjena) privredne razvijenosti i dinamika rasta društvenog proizvoda općine Kalesija u periodu od 1970. do 2002. godine Tabela 7: Bruto društveni proizvod (GDP) u općinama Tuzlanskog kantona i BiH 1990., 2001. i 2002. godine u (000 KM)
Općina Banovići Čelić D. Istok Gračanica Gradačac Kalesija Kladanj Lukavac Sapna Srebrenik Teočak Tuzla Živinice TK SIB BiH 1990. Iznos % 180.224 10,6 22.000 1,3 21.100 1,2 146.350 8,6 154.601 9,1 30.084 1,8 40.379 2,4 201.113 11,8 34.917 2,0 64.049 3,8 16.357 1,0 842.658 49,4 151.457 8,9 1.705.269 100 3.390.050 100 17.225.500 100 2001. Iznos 70.561 5.042 5.200 55.441 60.481 21.168 19.152 80.643 15.120 35.281 5.040 514.090 75.520 962.739 … 9.611.000 % 7,3 0,5 0,6 5,8 6,3 2,2 2,0 8,4 1,6 3,7 0,5 53,4 7,2 100 … 100 2002. Iznos % 82.171 7,6 5.706 0,5 5.900 0,6 66.193 6,1 75.323 7,0 21.200 2,0 21.684 2,1 90.160 8,3 14.550 1,3 43.370 4,0 4.430 0,4 563.784 52,2 86.460 8,0 1.080.931 100 2.050.000 100 11.651.119 100 Index 2002/1990 45,6 25,9 24,6 45,2 70,5 48,5 53,8 45,4 44,7 76,8 79,3 66,9 56,9 63,4 60,5 67,3

Izvor: Analiza ekonomskog stanja na Tuzlanskom kantonu, Uloga Univerziteta u razvoju poduzetništva i opravdanost upravljanja biznis centra na Univerzitetu u Tuzli, Tuzla, maj 2004.; www.eured-bih.org., Socioekonomski pregled i SWOT analiza Ekonomske regije "Sjeveroistočna BiH", EURED Projekt Evropske unije za regionalni ekonomski razvoj u BiH,Tuzla,2004., str. 29 Tabela 8: Bruto društveni proizvod (GDP) po stanovniku i nivo razvijenosti u općinama Tuzlanskog kantona i BiH 1990., 2001. i 2002. godine
GDP per capita u KM Općina Banovići Čelić Doboj Istok Gračanica Gradačac Kalesija Kladanj Lukavac Sapna Srebrenik Teočak Tuzla Živinice TK SIB BiH 1990. 6.788 1.972 1.750 3.088 3.701 857 2.577 3.565 2.566 1.566 2.074 6.407 2.765 3.683 3.570 3.935 2001. 2.584 341 852 1.122 1.440 633 1.197 1.599 954 934 743 3.851 1.320 2.050 ... 2.755 2002. 2.860 380 890 1.250 1.600 720 1.380 1.750 880 1.040 490 4.152 1.453 2.120 2.063 3.040 Nivo razvijenosti (TK=100) 134,9 17,9 42,0 58,9 75,5 34,0 65,1 82,6 41,5 49,0 23,1 195,8 68,5 100,0 97,2 69,7

Izvor: Analiza ekonomskog stanja na Tuzlanskom kantonu, Uloga Univerziteta u razvoju poduzetništva i opravdanost upravljanja biznis centra na Univerzitetu u Tuzli, Tuzla, maj 2004.; www.eured-bih.org., Socioekonomski pregled i SWOT analiza Ekonomske regije "Sjeveroistočna BiH", EURED Projekt Evropske unije za regionalni ekonomski razvoj u BiH, Tuzla, 2004., str. 29. 57

DŽ. Mešanović Zaključak U privredi općine Kalesija u razdoblju od 1970. do 1990. godine ostvareno je 541,4 mil. DEM društvenog proizvoda, što je činilo 1,95% društvenog proizvoda Tuzlanskog kantona (4,3% d.p. Tuzle), zatim 1,14 % Regije sjeveroistočna Bosna i 0,23% Bosne i Hercegovine. Društveni proizvod p.c. povećan je sa 450 DEM u 1970. godini na 857 DEM u 1990. godini ili za 3,2 puta. Današnji GDP per capita općine Kalesija (oko 800 KM) u nivou je tek 20% prosjeka Bosne i Hercegovine ili 1,6% prosjeka Evropske unije, odnosno samo 0,6% Luksemburga, zemlje sa najvećim GDP per capita. Tokom 70-tih i 80- tih godina prošlog stoljeća, sa per capita GDP u nivou od 650 do 800 KM, općina Kalesija je u kontinuitetu od oko dvije decenije svrstavana u skupinu izrazito nerazvijenih bosanskohercegovačkih općina. Značajniji pomak u nivou razvijenosti ove općine nije se ni mogao postići ima li se u vidu činjenica da je u ukupnim privrednim investicijama realiziranim na području Regije sjeveroistočna Bosna u dvijedecenijskom razdoblju (1970.-1990. godina) općina Kalesija participirala sa samo 1,9 % ili 114,6 mil. KM, što je znatno ispod učešća u stanovništvu (4,4 %). Evidentne su vrlo izražene i produbljene disproporcije u nivou razvijenosti između općine sa najvećim GDP per capita u Regiji (općina Tuzla 6.321 KM u 1990. g. i općine Kalesija 857 KM). Podaci pokazuju da je omjer GDP per capita općina Tuzla i Kalesija početkom 70-tih godina iznosio 6,1:1 da bi u 1990. godini razlika u nivou razvijenosti ovih općina bila još veća (7,4:1). Literatura 1. S. Babović, M. Klapić: Stanje, problemi, strateški ciljevi i globalni pravci razvoja privrede Tuzlansko-podrinjskog kantona, u Zborniku "Strategija privrednog razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona", Ekonomski institut, Tuzla, 1996. 2. Analiza ekonomskog stanja na Tuzlanskom kantonu, Uloga Univerziteta u razvoju poduzetništva i opravdanost upravljanja biznis centra na Univerzitetu u Tuzli, Tuzla, maj 2004. 3. Statistički bilten "Društveni proizvod, narodni dohodak…", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku BiH, Sarajevo. 4. Statistički bilten "Investicije", razna godišta, Statistički godišnjak BiH, Zavod za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo 5. www.eured-bih.org., Socioekonomski pregled i SWOT analiza Ekonomske regije "Sjeveroistočna BiH", EURED Projekt Evropske unije za regionalni ekonomski razvoj u BiH, Tuzla, juli 2004.

58

Zbornik radova PMF 4 i 5, 59 – 72 (2007-2008)

Originalni naučni rad

STVARANJE POSLIJERATNOG IDENTITETA GRADOVA U BOSNI I HERCEGOVINI - NOVI TRENDOVI ILI NOVI URBICID THE CREATION OF AFTER WAR CITY’S IDENTITY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA - NEW TRENDS OR NEW URBICIDE Doc. dr. Nusret Mujagić, dipl. ing. arh., RGGF, Univerzitet u Tuzli Abstrakt Najstariji bosanskohercegovački gradovi pojavili su se u srednjovjekovnoj Bosni, a mnogi su sačuvani i do današnjih dana. Građeni su na uzvišenjima , utvrđeni debelim zidinama i sa svojim visokim kulama i svojom ljepotom plijenili su pažnju evropskih putnika. U kasnijim vjekovima pod turskom upravom sagrađeni su novi gradovi u kotlinama pored rijeka te su svojim orijentalnim izgledom, vitkim munarama i zbijenim mahalama i čaršijama u obilju zelenila pružali ugodnu sliku putopiscima i sa istoka i sa zapada. Pod austrougarskom upravom izgrađeni su brojni javni objekti koji su promijenili izgled svih gradova a po svojoj ljepoti nisu zaostajali za najljepšim gradovima austrougarske monarhije. Arhitektonski izraz je tražen u simbiozi evropske arhitekture i orijentalnog podneblja tako da je postepeno nestajao tradicionalni orijentalni izgled u mnogim gradovima koji su sve više poprimali siluete evropskih gradova. Sa stvaranjem stare Jugoslavije ovi procesi su nastavljeni sporijim tempom a fabrički dimnjaci su zamijenili visoke munare i crkvene tornjeve. Nastajala je nova panorama bosanskih gradova prepuna radničkih „kolona“ i fabrika. U novoj Jugoslaviji procesi industrijalizacije i urbanizacije su pospješili rast gradova a pored starih čaršija nikla su nova stambena naselja sa stambenim blokovima i soliterima. Gradovi su poprimili sadašnji izgled a u to vrijeme nisu odudarali od bilo kojeg evropskog grada. Regionalne i tradicionalne komponente bile su potpuno zanemarene a arhitektura u tim gradovima je bila anacionalna i u duhu Atinske povelje. Nakon zadnjih ratnih sukoba i disolucije Jugoslavije razvoj gradova je krenuo neujednačenim tokom poprimajući uglavnom nacionalna i vjerska obilježja. Rijetki od njih su prihvatili evropske principe redizajna i razvoja gradskih formi, drugi su zapali u dekadenciju, ideološku i vjersku ikonografiju i simboliku dok su preostali gradovi razrušeni i zaboravljeni. Taj fenomen je i predmet proučavanja ovog rada. Ključne riječi: bosanskohercegovački gradovi, identitet, urbani dizajn, urbana forma, trend, urbicid, ikonografija, simbolika Abstract The earliest cities of Bosnia and Herzegovina first appeared in the medieval period many of which have remained until today. Cities have often been cited on hilltops, protected by city walls but the beauty of monumental castles was eye-caching for European travelers. In the following centuries, under Turkish rule, new towns were developed in the valleys along the rivers. Oriental type of towns with colossal minarets

N. Mujagić and clustered urban areas and building blocks surrounded by grazing land were noticeable for essayist from the west and the east. Numerous of governmental buildings were built during the Austro- Hungarian ruling which have changed the shape of urban space and made cities similar to the most beautiful cities in the empire. Architectonic appearance was found in symbioses European and Oriental architecture gradually loosing traditional Oriental and getting European character. This process slowly continued with the establishment of Old Yugoslavia replacing minarets and church towers with factory chimneys. New panorama, filled with factories and worker’s barracks called "kolona", was also established in Bosnian cities. As a result of rapid urban growth and industrialization New Yugoslavia initiated building of new urban complexes and buildings next to old cities with high-rise apartment buildings and skyscrapers. Cities were getting today’s look and did not differ from other European cities. Regional and traditional components were excluded, completely, with architecture that was not nationally controlled and it was based on Athena treaty. After recent conflicts and dissolution of Yugoslavia development of the cities was uneven with large national and religious influences. European principals of redesign and urban form of developments are rarely accepted. Many cities are in decadence with ideological, religious iconography and symbolism, while the other cities are devastated and forgotten. Such phenomenon is subject of examination in this study. Key words: Cities of Bosnia and Herzegovina, identity, urban design, urban form, trend, urbicide, iconography, symbolism Uvod Na nastanak svakog grada utiču prirodni i stvoreni uslovi. Prirodne uslove čini geografija (geografski položaj, oblik zemljišta, planine, ravnice ...), topografija (reljef, konfiguracija terena ...) hidrografija (vode, rijeka, jezera, izvorišta, podzemne vode ...) geologija (sastav zemljišta i površinskog sloja, nosivost tla i pogodnost za gradnju ...) klimatologija (vjetrovi, padavine, temperature, magle, osunčanje, oblačnost, mikroklima...) prirodne pojave (elementarne nepogode, suše, poplave, trusni pokreti..) i na kraju prirodna bogatstva. Stvorene uslove čini demografija, politika, ekonomija, društveni odnosi, istorija, kultura, religija, razne funkcije, fizičke strukture i na kraju ekologija. U prošlosti su prirodni uslovi bili dominantni u izboru mjesta nastanka i razvoja grada dok su u novijoj istoriji preovlađujući stvoreni uslovi. Identitet prvih gradova stvaran je u interakciji prirode i arhitekture, a tamo gdje je prihvaćena posebnost ambijenta („genius loci“ – duh mjesta) nastali su gradovi koji svojom formom, urbanom morfologijom i urbanim pejzažom i danas plijene svojom ljepotom i neprolaznošću. (Počitelj, stari Mostar, Ostrožac ...) Stari gradovi su nastali u usaglašenosti prirodnog ambijenta i fizičke strukture grada gdje su pojedini gradski oblici izrasli iz prirodnog terena dok su noviji gradovi nastali u kontrastu prirode pri čemu se naglašava ili izgrađena forma ili dominantno obilježje lokacije. Identitet grada prema Linču (10 ) mora imati sljedeće elemente : – posebnost slike grada – jednostavnost oblika – kontinuitet 60

Stvaranje poslijeratnog identiteta gradova u Bosni i Hercegovini - novi trendovi ili novi urbicid – dominantnost jednog dijela nad cjelinom – jasnoću veza – diferencijaciju po usmjerenju – vizuelni cilj – kretanje kroz prostor – vremenske sekvence – nazive i značenja koji naglašavaju gradske elemente Ranko Radović (11) i drugi moderni urbanisti preporučuju još i :  dostupnost  lakoću kretanja i snalaženje  osjećanje bezbjednosti i opuštenosti  identifikaciju sa ambijentom  čitljivost plana i organizacije grada  autentičnost  urbani mobilijar i detalje Po njemu fizička struktura grada ne smije se shvatiti kao puko grupisanje i raspored objekata i ulica već kao cjelovit izgrađen ambijent koncipiran i oformljen kao životna sredina urbanizovane ljudske zajednice. Urbanisti moraju otkriti zakonitosti nastanka i promjene urbane forme i pejzaža konstantno proučavajući uzroke njihovih nastajanja, duh njihovih oblika ,suštinu gradskih sadržaja i struktura, funkciju prostora i međuzavisnost prirodnih i društvenih sila koje utiču na formiranje forme grada. Bublin (1) kaže da postoje određene bitne stvari koje treba uzeti u obzir kod bilo kakvih vizionarskih ideja o izgledu naših gradova i moraju se bazirati na potpunom razumijevanju svih čovjekovih potreba, a ne da nad njima dominira jedna ograničavajuća ideja ma koliko ona bila dramatična. Delalle (3) i drugi postmodernisti u stvaranju identiteta savremenom gradu preporučuju i:  mogućnost akcije u prostoru– sudjelovanje u životu grada različito za stanovnike a različito za posjetioce – turiste  mogućnost avanture – gradski prostor kao mjesto lutanja,otkrića i traganja  ambijentalni doživljaj– raznovrsnost sadržaja ,intimnost, mogućnost izbora ...  rasvjeta– izdvajanje karakterističnih objekata i detalja, večernji ugođaj, ugođaj noćnih ulica ...  boja – odabir boje prema funkciji ili vremenu nastanka neke urbane forme  komunikativnost arhitektonskih oblika– bogatstvo oblika, raznovrsna urbana morfologija, veza starog i novog …  poetika prostora– detalji objekata i prostora specifični za podneblje ili istoriju Svi ovi principi su univerzalni, poznati svakom urbanisti i ugrađeni u svaku evropsku i svjetsku povelju o urbanizmu ali je očito da su nakon zadnjih ratnih sukoba i velikih emocionalnih naboja stavljeni u drugi plan zarad ograničenih nacionalnih ideologija. Vraćajući se u davnu prošlost i tražeći uzore u njoj te ideologije vrše iskrivljivanje istorije kroz izgradnju arhitektonskih formi i urbanističkih kompleksa koji sa istorijom tih gradova nemaju nikakve veze. Zbog toga je potrebno podsjetiti se prvih bosanskohercegovačkih gradova, uslova na kojima su ponikli, razvijali se i nestajali kako bi se izvukle pouke za budućnost. 61

N. Mujagić 1. Identitet bosanskohercegovačkih gradova u prošlosti Iz perioda prije dolaska Slavena ostalo je malo materijalnih dokaza da bi se mogao rekonstruisati izgled gradova iz tog perioda . Najpoznatiji su ilirski grad Daorson (kod Stolca) i Domavija (kod Sreberenice), Tutnjevci (između Bijeljine i Koraja), Broca (kod Bijeljine i sl.) sagrađeni nakon dolaska Rimljana. Ostaci ovih naselja nisu nikada do kraja istraženi i zaštićeni. U periodu Bosanske srednjovjekovne države postojale gradska naselja, utvrđeni gradovi, varoši ili zbijena naselja i kolonije rudara Sasa, zanatlija iz Njemačke i Ugarske i stanovništvo je uglavnom živjelo u utvrđenim gradovima bogumilsko stanovništvo uglavnom živjelo po selima. su četiri vrste naselja: sela. Postojale su još i Dubrovnika. Katoličko dok je pravoslavno i

Opšte karakteristike gradskih naselja iz tog perioda ogledale su se u postojanju zajedničkog prostora (trg, pijaca, borgo) oko kojeg su bile formirane ulice, i sakralnog objekta (crkva ili manastir). Ostali gradski sadržaji u vidu radnji i kuća trgovaca koncentrisanih oko trga, svratišta za putnike, gostionice, carinarnice i sl. razlikovala su se od naselja do naselja. Vlastelinski dvorovi su se gradili u utvrđenim gradovima po uzoru na zapadne dvorove. Podgrađa ispod utvrđenih gradova imala su takođe trgove i pijace. Utvrđeni gradovi su građeni na brdima odakle se pružao pogled na cjelokupan posjed vlastelina. Građeni su od kamena sa jakim bedemima i kulama na lako branjenim uzvišenjima. Mada je u to vrijeme bosanska država bila najrazvijenija na Balkanu ovi gradovi nisu imali više od 2.000 stanovnika što je bilo u rangu evropskih srednjih gradova. Većina tih gradova je do danas sačuvana i pretvorena u turističke destinacije a najpoznatiji su: Ostrožac, Srebrnik, Kula Grad, Počitelj, Jajce, Soko i dr. U turskom periodu većina utvrđenih gradova je porušena a sačuvani su samo oni koji su im bili potrebni iz vojno-strateških razloga. Pretvoreni su u tvrđave i u njima su se sagradile prve džamije. Nova gradska naselja su poprimila tursko-orijentalni izgled. Najpoznatiji gradovi iz tog perioda su Sarajevo, Travnik, Zvornik, Banja Luka, Tešanj, Gradačac i sl. Orijentalni izgled ovim gradovima su pored mnogobrojnih džamija sa vitkim minaretima davale i zbijene čaršije sa uskim i krivudavim uličicama. Čaršiju su činili mali drveni dućani dok su dvospratne kuće (čardaklije) bile građene po okolnim padinama u vidu zbijenih mahala. Pored Čaršije u centru naselja su bili i drugi objekti zadužbina kao što su džamije, medrese, mektebi, hamami, tekije, bezistani, hanovi i sl. Kroz naselja su tekli bistri potoci, na sve strane su žuborile česme, dvorišta su bila zatvorena tarabom ali puna raznog cvijeća i voća, ulice su bile kaldrmisane ili popločane kamenim oblutkom ili kamenim pločama. Ezani sa munara, zvona sa crkvenih tornjeva , vika trgovaca , žubor vode i zveka točkova po kaldrmisanim ulicama davali su poseban ritam životu u gradu koji je prestajao sa prvim mrakom. Tada bi se Čaršija zatvarala i sve bi brzo utonulo u tišinu a trgovci i zanatlije bi odlazili u kuće na periferiji. Izuzetak je bila Čaršija u Srebrenici gdje su dubrovački trgovci stanovali na spratovima svojih dućana. Pravoslavno i katoličko stanovništvo je stanovalo u izdvojenim mahalama. Za razliku od muslimanskih, njihove su kuće uglavnom bile prizemne. Dolaskom austrougarske uprave u BiH 1878 godine počinje intenzivna izgradnja mnogih javnih objekata, a nedugo zatim i ostalih stambenih ,sakralnih, zdravstvenih i industrijskih objekata. Mada se austrougarska vlast nije upuštala u veće urbane zahvate 62

Stvaranje poslijeratnog identiteta gradova u Bosni i Hercegovini - novi trendovi ili novi urbicid u gradu zbog poštivanja zatečenog privatnog vlasništva, izgradnjom novih objekata uprave, zgrada sudova, banaka, bolnica itd. gradovi postepeno gube orijentalni izgled i sve više poprimaju evropski izgled. Najveće transformacije se vide u Bijeljini, Brčkom, Tuzli, Lukavcu, Banjaluci, Zenici, Zvorniku, Doboju i sl. Sve važnije objektu projektuju eminentni evropski arhitekti do kraja poštujući zatečeni ambijent kombinovan sa modernom evropskom arhitekturom. Sagrađeni objekti su među najljepšim u Evropi. To su: hotel Bristol u Tuzli, Gradska vijećnica u Sarajevu, Gradske vijećnice u svim bosansko-hercegovačkim gradovima, zgrada Pošte u Sarajevu, Zemaljski muzej u Sarajevu, hotel Neretva u Mostaru, zgrada Likovne akademije u Sarajevu, hotel Evropa u Sarajevu i sl. Grade se mostovi, pruge, ceste, a u Sarajevu, Tuzli, Lukavcu, Zenici i dr. koksare, sodare, fabrike za preradu drveta, kožare, krečane a uz njih i radnička naselja tzv. „kolone“. Umjesto minareta i crkvenih tornjeva panoramu bosanskohercegovačkih gradova čine fabrički dimnjaci, velike fabričke zgrade, vodotornjevi, a pisak lokomotiva, buka tramvaja i buka iz obližnjih tvornica nadjačava viku trgovaca i zanatlija u Čaršijama. Gradovi ubrzano mijenjaju svoju fizionomiju i poprimaju siluetu evropskih gradova dok se orijentalni oblici sažimaju u malim Čaršijama i na periferiji grada. Nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije ovaj rast gradova je usporen, a objekti nemaju više onaj kitnjasti izgled. Objekti se grade bez ikakvih dekoracija u tzv. internacionalnom stilu.

Sl. 1 Ostrožac kod Bihaća

Sl. 2 Stari grad Srebrnik

Sl. 3 Ulica pored Drine u Zvorniku – turski period

Sl. 4 Stari grad Jajce sa istoimenom srednjovjekovnom tvrđavom na uzvišenju – turski period

63

N. Mujagić

Sl. 5 Centar Gračanice razvijen u austrougarskom periodu. Ostao je nepromijenjen do danas.

Sl. 6 Stara čaršija u Tuzli iz austrogarskog perioda. Očuvana do danas

2. Identitet bosanskohercegovačkih gradova u socijalističkoj Jugoslaviji Nakon 1950. godine dolazi do jačanja privrede a samim tim i do izgradnje novih industrijskih centara, novih gradova i gradskih četvrti, saobraćajne infrastrukture, termoelektrana, brana i vještačkih jezera za njihove potrebe i uopšte sve do izbijanja ratnih sukoba 1992 godine zemlja je zahvaćena snažnim procesima industrijalizacije i urbanizacije. U kreiranju kompleksa i naselja učestvuju najeminentniji domaći arhitekti i urbanisti a izgrađeni objekti ne zaostaju za najuspješnijim evropskim građevinama. Novi gradovi (Banovići, Ugljevik, Kalesija...) kao i nove gradske četvrti nisu u stanju da pariraju starim gradskim jezgrima koja postaju sve više zatrpana raznim sadržajima dok sa druge strane nove četvrti postaju spavaonice bez ikakavih društvenih sadržaja kao što su Sjenjak i Stupine u Tuzli, Alipašino polje i Nedžarići u Sarajevu, Novi Travnik i sl. Izgradnjom novih gradskih sadržaja ,novim nazivima i novom ikonografijom pokušava se zaboraviti prošlost da bi se lakše izgradilo novo društvo. U tom smislu neki gradovi mijenjaju imena za imena poznatih partijskih funkcionera (Pucarevo, Kardeljevo, Titov Drvar i sl.) dok svi javni objekti i ulice dobivaju imena po poznatim revolucionarima koji u većini slučajeva sa određenim gradovima i ulicama nisu imali nikakve veze. Zadržavaju su postojeći sakralni objekti dok se strogo kontroliše izgradnja novih sakralnih objekata i uglavnom usmjerava prema gradskim periferijama. Ukoliko se takvi objekti grade u gradskim centrima onda oni imaju savremeni izgled i skromne dimenzije ( Katolička crkva u Tuzli, džamija u Visokom ...) Značajnije promjene gradskog ambijenta dešavaju se periodično u raznim akcijama tzv. petogodišnjih planova. U nekoliko godina izgradilo bi se na hiljade škola, u sljedećem periodu domovi kulture ,pa robne kuće, pa zgrade PTT-a ,pa sportskorekreativni centri (Mejdan, Skenderija, Zetra ..), pa stambene četvrti, pa stadioni ... U većini slučajeva se radilo o tipskim projektima ili o projektima koje su radile najveće projektne kuće u BiH tako da gradovi počinju sve više da liče jedni na druge a koncept univerzalizma i internacionalizma dobija sve više pobornika i u krugovima urbanista i prostornih planera. Moderne i velike robne kuće postaju svjetionici potrošačkog društva i prepoznatljivi centar grada i dobivaju imena po gradovima u kojima su sagrađene 64

Stvaranje poslijeratnog identiteta gradova u Bosni i Hercegovini - novi trendovi ili novi urbicid (Tuzlanka, Sarajka, Zeničanka itd.) a oko njih se počinju graditi i prvi trgovi i uređeni parkovi. Domovi zdravlja, zgrade Pošte, srednjoškolski centri, univerzitetske zgrade ... sa stambenim blokovima i soliterima upotpunjuju centralne zone gradova i postaju nukleus oko kojeg se koncentrično šire i drugi razni javni, stambeni, sportski i industrijski objekti. Siluete gradova se mijenjaju a vertikale naglašavaju stambenim ili poslovnim soliterima (Kula u Kladnju, Zvijezda u Banovićima i Tuzli, soliteri UNISA u Sarajevu itd.) a njihova koncentracija je uglavnom uz važne putne pravce. Ulice postaju saobraćajne prometnice a pješačke zone se sažimaju u uskim pojasima uz ove saobraćajnice. Građanin kao kategorija i stvarni korisnik prostora ne postoji a umjesto njega postoji radni čovjek i njegove fabrike čijim se sredstvima grad gradi i razvija. Predstavnici radničke klase su u vlasti i u svim porama društva tako da se svaki pokušaj tradicionalizma i regionalizma u urbanizmu i arhitekturi mora pažljivo odvagati jer se takvi napori tretiraju kao retrogradni i nepotrebni. Zbog toga svi gradovi počinju da liče jedan na drugi uljuljkani u okrilju zamornog univerzalizma. Potražnja stanova je veće od ponude tako da građevinske firme jedva uspijevaju obezbijediti neophodan broj stanova bez obzira na jaku privredu i stambene fondove. Za uređenje stambenih naselja nema sredstava ni vremena ali se ostavljaju velike slobodne površine između zgrada za buduće društvene sadržaje. Upravo će te slobodne površine zadnjih godina postati mjesta najvećih sukoba između stanara koji žele da ih sačuvaju kao zelene površine i novog sloja moćnih investitora koji nakon privatizacije privrednih kompleksa i nagle liberalizacije tržišta na ovim površinama žele izgraditi sadržaje koji bi im omogućili brzu i laku zaradu.

Sl.7 Banovići – nastali 1946 godine. Nepromijenjen

Sl.8 Lukavac –stambena četvrt nepromijenjena od 1992 godine. Izgled od 1992 godine.

Sl.9 Tuzla – blokovska izgradnja na Slatini

Sl.10. Zvornik – stambeni soliteri u centru 65

N. Mujagić 3. Poslijeratni identitet gradova Sprega tajkuna i moćnih političara je jača od zakona koji je još uvijek na strani građana tako da se stavljaju van snage regulacioni planovi, raspuštaju urbanistički zavodi, ukidaju stambeni fondovi i fondovi solidarnosti i otvara prostor za razne malverzacije i zloupotrebu gradskog prostora. U prodaji atraktivnih lokacija općine nalaze siguran izvor prihoda jer su privredni subjekti uništeni. Razni domaći i susjedni moćni investitori obogaćeni sumnjivim privatizacijama koriste takvu situaciju da bi u starim gradskim centrima sagradili ogromne šoping centre i ugostiteljske objekte. Domovi kulture, bioskopi i sportski centri su zamijenjeni bezbrojnim kafeima a gradski trotoari i pločnici pretvoreni u kafanske bašte i parkinge za automobile. Pješak je protjeran i sa onih uskih traka uz saobraćajnice koje im je raniji sistem ostavio. Ostavljeni bez svojih fabrika, domova kulture, bioskopa i svojih šetališta prepušteni su parkovima koji su toliko zapušteni i ruinirani da su u njima ostale još samo rijetke i najotpornije biljne vrste. Na periferiji gradova, po uzoru na Potemkina, formiraju se poslovne zone u kojima dominiraju Merkatori, Roboti, Interexi, Konzumi, Obiji, Merkuri i drugi potrošački lanci .... Na ulazu u gradove je vidljivo istaknut grb grada sa vjerskim i nacionalnim simbolima a negdje je dodatno zakićen i ponekom zastavom susjedne zemlje, kamenim ili metalnim a negdje i neonskim krstom (Vitez, Počitelj, Tuzla...). Ako se nema sredstava za izgradnju male džamije ili crkve na ulazu onda se na okolna brda postavljaju džinovski krstovi (Mostar, Stolac ...). Ukoliko se džamija ili crkva postavlja u kotlini onda mora biti visoka desetinama pa i stotinu metara kako bi nadvisila sve građevine u gradu. Na prvom bilboardu se postavlja plan grada čiji su trgovi i ulice dobili imena po novim ratnicima i starim kraljevima a ponegdje i po fašistima iz predzadnjeg rata. Turista će uzalud tražiti ulicu nekog pjesnika, književnika ili slikara ili nekog drugog znamenitog čovjeka. Memorija grada je izbrisana, istorija zaboravljena a stvorena nova od 15 ratnih i poratnih godina. Općinska vijeća mijenjaju ulice a referendumi i ostala učešća građana u ovim važnim pitanjima proglašavaju se tekovinama komunizma. Trgovi mladosti su pretvoreni u trgove šehida ili nacionalnih heroja, aleje poznatih pjesnika u aleje ljutih ratnika, a svaki glavni trg i svaka glavna ulica dobili su imena onih koji su svoje narode poveli u rat. Gradske džamije su zamijenili Islamski centri, medrese i koledži, crkve su zamijenili katolički centri i manastiri a bolnice, škole i obdaništa su dobili imena po raznim svecima i spasiocima. U takvoj zbrci naziva teško se mogu snaći i stariji građani a kamoli mnogobrojne izbjeglice, prognanici ili turisti. Takva ikonografija predstavlja najniži oblik identiteta koji vodi porijeklo od grupe, horde, zajedničke krvi i tla a što nije svojstveno gradovima Evrope i niukom slučaju ne može predstavljati novi identitet naših gradova već novi urbicid, opasniji i pogubniji od onog iz četiri ratne godine. Nakon NOR-a izgrađena su partizanska groblja u vidu monumentalnih spomeničkih komleksa (Mostar, Vrace u Sarajevu ..), u vidu spomen kosturnica i spomen obilježja na mjestima velikih bitaka. Takvi su spomenici na Šehitlucima kod Banjaluke,Tjentište, Jablanica i sl. Izuzev veoma dobro koncipiranih memorijalnih centara u Potočarima i na Kovačima, sva ostala groblja i obilježja su uglavnom locirana u gradskim prostorima sa puno kiča. Takva su i spomen obilježja u gotovo svim gradskim centrima sagrađena u 66

Stvaranje poslijeratnog identiteta gradova u Bosni i Hercegovini - novi trendovi ili novi urbicid parkovima i na pločnicima i bez ikakve umjetničke vrijednosti i sa suhoparnom vjerskom simbolikom u obliku stilizovanog krsta ili ljiljana (Brčko, Bijeljina, Stupari, Čelić, Zvornik..). Dok su spomenike iz NOR-a radili eminentni jugoslovenski i svjetski arhitekti i vajari, ova spomen obilježja su radili ili domaći samouki umjetnici ili lokalni arhitekti podložni uticajima političkih moćnika. Dobar primjer spomen obilježja je svakako Kapija u Tuzli gdje mermerni pločnik i natpis na zidu, skromno i bez nepotrebne ikonografije najrječitije svjedoči o ratnim strahotama istovremeno korespondirajući sa ambijentom stare čaršije. Naravno da postoje i primjeri pozitivnih promjena gdje naši gradovi poprimaju obrise novijih evropskih gradova a svojim novim sadržajima privlače turiste iz cijelog svijeta istovremeno čuvajući svoje ambijentalne vrijednosti i istorijsko naslijeđe. Tuzla to postiže izgradnjom Panonskih jezera u centru grada sa sojeničkim naseljem, kućom plamena mira, Sonim trgom sa muzejom soli, Kosim staklenim tornjem i brojnim fontanama po gradskim trgovima. Zenica slijedi primjer Tuzle te uklanjanjem starih fabričkih dimnjaka u Željezari i izgradnjom savremenog kompleksa sa hotelom, tržnim centrom i sportskom dvoranom na Kamberovića polju stvara novi imidž grada pun lijepih parkova i čiste rijeke. Između robne kuće i stare čaršije u toku je izgradnja modernog trga koji je uokviren velikim parkovskim površinama. Banjaluka je izgradila moderan administrativni kompleks u centru grada i bez obzira na političke motive i konotacije ovaj kompleks je dao novi imidž gradu. Brčko vraća svoj nekadašnji sjaj i izgradnjom modernih objekata u centru (uz istovremenu revitalizaciju starih ) i izgradnjom pješačkih zona i trga predstavlja primjer za sve ostale gradove u BiH na koji način mogu izgraditi svoj identitet i prepoznatljivu formu. Ugljevik nema sredstava da završi započeti grad ali zato ljubomorno čuva svoj urbani standard sa velikim trgom i zelenim površinama za neka bolja vremena. Bilo je pokušaja da se na mjestima srušenih džamija u mnogim gradovima RS-e (Ferhadija u Banjaluci, Aladža džamija u Foči , džamija u Prnjavoru ...) izgrade moderni trgovi i objekti čime bi se promijenila slika grada i izbrisala njegova memorija i tu su ideju podržali i nadležni urbanisti kroz izradu novih regulacionih planova i urbanističkih projekata. Do realizacije takvih ideja nije došlo zbog pritiska međunarodnih organizacija. S druge strane mnogi gradovi u FBiH pokušavaju vratiti stari orijentalni izgled izgradnjom objekata islamske arhitekture ali i objekata svih drugih namjena u tradicionalnom ili orijentalnom stilu. U tome prednjače Sarajevo, istočni Mostar, Travnik i Kalesija. Sarajevo je puno paradoksa jer dok se sa jedne strane unutar stambenih blokova grade džamije i islamski centri u turskom i arapskom stilu sa druge strane se obnavljaju i grade poslovni i stambeni tornjevi koji svojom ljepotom ne zaostaju za najljepšim zgradama svijeta i stvaraju novu i modernu siluetu grada (Avazovi tornjevi, Bosmal centar ...). Siluete bosanskohercegovačkih gradova (bez obzira na velika razaranja iz ratnih godina) i bez obzira na vjersko-nacionalnu ikonografiju neće brzo promijeniti ni svoju sliku, ni formu niti identitet sve dok građani tih gradova ne preuzmu na sebe odgovornost za njihov razvoj u skladu sa evropskim urbanističkim poveljama. Za početak bit će dovoljno da adekvatno označe i riješe ulaze u svoje gradove ,zelene površine urede po uzoru na Metković, raskrsnice i zaobilaznice osvijetle, riješe stacionarni saobraćaj a trotoare i ulice vrate pješacima, zaštite i ožive stara gradska jezgra itd. 67

N. Mujagić

Sl.11 Bijeljina- izuzev spomenika centar je ostao isti

Sl.12 Čelić- centar sa spomen obilježjem

Sl.13-Ulaz u Tuzlu na Husinu-spomen obilježje

Sl.14 Srebrenica –grad kome su pobili stanovnike

4. Novi identitet evropskih gradova i neophodnost usklađivanja naših gradova sa evropskim urbanističkim poveljama i NUTS standardima Izgradnjom Milenijumske kupole London je svijetu poslao novu sliku o sebi u kojoj više ne dominira toranj Big Ben i most na Temzi; Minhen je zadivio svijet svojim rotirajućim tornjem i natkrivenim stadionom izgrađenim za potrebe Olimpijade 1972 godine, Pariz je izgradnjom centra Pompidu na Konkordu i drugim savremenim objektima ponudio novu sliku grada kojom ne dominira Ajfelov toranj i Luvr. I u ostalim evropskim gradovima dominiraju nove građevine koje svojom veličinom i ljepotom nadmašuju stare srednjovjekovne zamke i tvrđave. U Evropi su odavno srušene granice između država i nacija a urbanizam je postao kosmopolitski, osmišljen i izrastao iz najboljeg što je određeno podneblje i društvena zajednica mogla pružiti. Ukoliko BiH želi da postane članica Evropske unije onda mora promijeniti i formu svojih gradova u skladu sa mnogobrojnim poveljama Ujedinjenih nacija i Evropske unije. Izgradnja naših gradova u periodu između dva svjetska rata bila je pod uticajem Građevinskog zakona iz 1931. godine a izgradnja tih gradova u socijalističkoj Jugoslaviji pod uticajem krute Atinske povelje iz 1933 godine. Povelja iz Machu Pichu 1973 godine nije puno promijenila koncept razvoja gradova na našim prostorima jer je ova povelja zagovarala veći uticaj tradicionalizma i regionalizma u urbanizmu što je 68

Stvaranje poslijeratnog identiteta gradova u Bosni i Hercegovini - novi trendovi ili novi urbicid bilo protivrječno tadašnjem sistemu koji je zagovarao stvaranje novog svijeta bez nacionalnih i regionalnih ograničenja. Evropska urbanistička povelja iz 1992 godine (Strazbur) kod nas je prošla nezapaženo zbog tek otpočetih ratnih dejstava a najnovija Atinska povelja iz 1998 godine koju je utvrdio Evropski savjet urbanista pod nazivom „Preporuke za prostorno uređenje gradova“ je za nas mnogo interesantnija jer definiše strateške ciljeve koje moraju usvojiti svi evropski gradovi . To su :  Program trajnog prostornog uređenja u gradovima i njihovoj okolini;  Uloga urbanizma u ostvarivanju programa održivog prostornog uređenja;  Preporuke koje će voditi stručnjake i one koji odlučuju na svim nivoima a koji se baziraju na principima nove ,univerzalne ideje održivog razvoja. U kratkim crtama ove preporuke se ogledaju u premisama: grad za sve, istinsko učešće građana, grad kao mjesto društvenog života, očuvanje karaktera grada, upotreba novih tehnologija,održivi razvoj, okvir ekonomskog razvoja, afirmacija i porast kretanja, manje kontrole, više raznovrsnosti i raznolikosti, garantiranje bezbjednosti i zaštite zdravlja. Kod ostvarivanja ideje održivog razvoja misli se na :očuvanje čovjekove okoline, zaštitu i unapređenje graditeljske i kulturne baštine, zaštita i unapređenje javnih prostora, regeneraciji originalnog građevinskog fonda, savremenom arhitektonskom oblikovanju prostora i objekata, aktivnom učešću svakog pojedinca, multikulturalnoj integraciji svih socijalnih grupa i zajednica, urbanoj bezbjednosti, afirmaciji i bezbjednosti kretanja i povezanosti i prožimanju funkcija u prostoru. U susjednim zemljama kod planiranja naselja i gradova već se primjenjuje NUTS sistem nomenklature prostornih jedinica za statistiku a koji se odnosi na teritorijalnu organizaciju naselja po broju stanovnika i veličini teritorijalne jedinice prema kriterijima EUROSTATA-a a utvrđuje ravnopravni kriterij za određivanje jedne od pet kategorija i opremljenost javnim službama.

Sl.15 Kalesija-stvaranje identiteta mavarskim stilom

Sl.16 Zenica- evropski stil gradnje

             
69

N. Mujagić

Sl.17 Tuzla- Panonsko jezero sa slanim bunarom i staklenom kulom u pozadini.

Sl.18 .Bijeljina – poslovna zona na ulazu

 
Zaključak Bez obzira na mnogobrojne evropske povelje, preporuke i agende koje nude rješenja i smjernice za idealne gradove i koje su u praksi primijenili mnogobrojni evropski gradovi, redizajn i obnova naših gradova teći će nekim svojim tokovima, skokovito i različito od regije do regije. Prihvaćajući pojedine evropske vrijednosti od nas se ne traži i prihvatanje njihovih urbanih formi već da sami izgradimo te svoje urbane forme u interakciji prirodnih i društvenih činilaca. Ta forma ne smije biti plod neke ideologije i ikonografije već osmišljeni izraz onog najboljeg što ti činioci pružaju. Ne treba težiti pukom amorfnom širenju grada izgradnjom industrijskih zona i naselja na periferijama gradova jer na to upozorava i „Lokalna agenda 21“ u konceptu održivog razvoja i očuvanja obnovljivih resursa za buduće generacije. Industrijske zone sa nedovršenim ili ruiniranim starim kompleksima su najčešća slika na ulazu mnogih naših gradova čime se ne postiže ni lijepa slika a ni lijepa forma ovih gradova. Stara gradska jezgra su uglavnom zapuštena bez iole ozbiljnijih pokušaja njihove revitalizacije. Izuzev Tešnja i Gradačca malo je gradova koji su uspjeli riješiti ovaj problem. U redizajnu i renoviranju ovih starih gradskih jezgra sa otvaranjem pješačkih komunikacija, ugradnjom uličnog mobilijara (klupe, lampe, fontane ...), postavljanjem skluptura u prostoru, hortikulturnim uređenjem zapuštenih zelenih površina i ubacivanjem privlačnih sadržaja u vidu bioskopa, scena na otvorenom, muzeja, raznih zanatskih i ugostiteljskih sadržaja nova središta urbanog života sa perifernih tržnih centara ponovo bi se vratila središtu grada a grad bi povratio izgubljeni identitet. Primjenom preporuka evropskih urbanističkih povelja i standarda naši gradovi bi postepeno dobili novi identitet u simbiozi prirodnih i društvenih vrijednosti sa svim ambijentalnim, regionalnim i pejzažnim vrijednostima po kojima su bili poznati u starijoj istoriji.

70

Stvaranje poslijeratnog identiteta gradova u Bosni i Hercegovini - novi trendovi ili novi urbicid Conclusion Regardless of large number of European treaties, suggestions and agendas that provide solutions and guidance for ideal cities, which have a practical use in some places around Europe, redesign and rebuilding of our cities will have specific developments, gradual and different in different regions. Accepting some of these values does not mean accepting European urban forms, it means making our own urban forms respecting natural and social element. That form can not be result of ideology and iconography. It has to be premeditating approach using the best elements. Simple amphoral spreading of the cities with industrial and urban zones in suburbs should not be an aspiration, advice from “Local agenda 21” for durable development saving resources for the future generations. Industrial zones with unfinished or ruined, old complexes are scenes that can be seen entering many suburbs which creates unattractive forms of the cities. Old city parts are usually ruined with no revitalization endeavors. With exception of Tešanj and Gračanica there are only a few cities that have solved this problem successfully. Redesign and renovation of these parts of the cities by building pedestrian walkways, installing street accessories (benches, lamps, fountains), placing sculptures, horticultural landscapes, installing attractive elements such as cinemas, open theaters, museums, different vendor’s and catering places in city centers would bring back loosen identity. Implementing suggestions of European urban treaties and standards our cities would gradually gain new identity in symbiosis of natural and social values with ambient of regional scenes which were recognizable throughout the history. Literatura   1. Bublin Mehmed: "Rehabilitacija gradova Bosne i Hercegovine", BuybookSarajevo 2004 godine 2. Castex Jean: Depaule Charles i Panerai Philippe: "Urbane forme", Građevinska knjiga, Beograd 3. Delalle Radovan: "Traganje za identitetom grada" Izdavački centar Rijeka, 1997 godine 4. Društvo urbanista Beograda: "Urbani dizajn" ,Zbornik radova –Beograd 2006 godine 5. mr.Milica Grozdanić: "Savremeni koncept urbanog razvoja i kontekst" str.2331 6. Dina Krunić i Studio Simbiosis: "Mikro urbanizam kao inicijator razvoja na primjeru projekta beogradska simbioza" ..str.157-167 7. European Spatial Devolopment Perspective (RSDP). Towards Balanced and Sustainable Devolopment of the Teritory of the EU; Committee of Spatial Devolopment, Potsdam, 1999. 8. European Spatial Planning Observation Network-Study Programme on European Spatial Planning (ESPON) 9. Hrvatsko društvo za sustave: "Grad kao složen sustav", Zbornik radova, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb 1996/97 godine 10. Krier Rob: "Gradski prostor-u teoriji i praksi", Građevinska knjiga –Beograd 1999 godine 71

N. Mujagić 11. Krunić Jovan: "Baština gradova srednjeg Balkana", Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Beograd, 1996. godine 12. Linč Kevin "Slika jednog grada ", Beograd , Građevinska knjiga 1974) str.10 13. Pušić Ljubinko: "Čitanje grada-između duha i materije", Prometej-Novi Sad 1995 godine 14. Ranko Radović: "Forma grada-osnove,teorija i praksa", Stylos -Novi Sad 2003 godine 15. Serdarević Mevlida: "Pravna zaštita kulturno-historijeskog naslijeđa BiH – nastajanje, očuvanje, destrukcija", Međunarodni centar za mir, Sarajevo 1997. godine 16. Tošković Dobrivoje: "Urbani dizajn", Urbanistički zavod Republike Srpske, Banjaluka 2000 godine 17. Urbanistički zavod RS a.d. Banja Luka - Prostorni, urbanistički i regulacioni planovi RS, 2005 god. 18. Udruženje hrvatskih arhitekata "Regionalizam i globalizacija", Časopis Arhitektura br.1 (215), Zagreb 2003. godine 19. Vaništa-Lazarević Eva: "Obnova gradova u novom mileniju", Classic map studio, Beograd 2003. godine 20. Vresk Milan: "Razvoj urbanih sistema u svijetu", Školska knjiga, Zagreb, 2002. god.

     

72

Zbornik radova PMF 4 i 5, 73 – 86 (2007-2008)

Originalni naučni rad

OSVRT NA TERITORIJALNI I POPULACIONI RAZVOJ GRADA TUZLE REVIEW OF THE TERRITORIAL AND POPULATION DEVELOPMENT OF THE CITY OF TUZLA Mr. sc. Damir Džafić, prof. geografije, OŠ „Sjenjak“ Tuzla Sažetak Teritorijalni i populacioni razvoj gradova uopće, pa samim time i Tuzle stoje u uzročno – posljedičnoj vezi, te ih tako treba analizirati i proučavati. Ovaj rad ukazuje na osnovne faze teritorijalnog i populacionog razvoja današnjeg grada Tuzle kroz koje je on prošao do kraja 20. stoljeća. Ukupno je prikazano šest faza razvoja koje se vremenski ne podudaraju sa historijskim periodima kroz koje je prošla naša zemlja. Tako su svi historijski periodi do 15. stoljeća prikazani kroz jednu fazu razvoja, u periodu osmanske uprave Tuzla je prošla kroz tri faze, u vrijeme austrougarske uprave kroz jednu fazu i u socijalističkom periodu kroz posljednju, šestu fazu svog teritorijalnog i populacionog razvoja. Ključne riječi: grad, faza razvoja, teritorijalno širenje, broj stanovnika Abstract Territorial and population development of cities in general, including Tuzla, are connected, so they should be studied in such a way. This paper points out the basic stages of the territorial and the population development of the city of Tuzla since it was settled and until the end of the 20th century. Six stages have been identified in total, which do not coincide with the historical periods in our country. Namely, all the historical periods up to 15th century are shown in a single stage of development, during the period of the Turkish Empire Tuzla went through three stages, during the Austro-Hungarian period there was one stage, and in the Socialist period it went through the last stage of its territorial and population development. Key words: city, development stage, territorial expansion, population

D. Džafić Uvod Grad Tuzla se nalazi u Sjeveroistočnoj Bosni, odnosno u Tuzlanskom kantonu, čiji je glavni administrativni, obrazovni, kulturni, privredni i sportski centar, te najveće urbano naselje. Gradsko područje zahvata površinu od 4 842,29 ha ili oko 48 km2 , sa blizu 100 000 stanovnika, a smješteno je u dolini rijeka Jale, desne pritoke Spreče. Područje današnjeg grada Tuzle naseljeno je još od prethistorije, a u izvorima se prvi puta pominje pod nazivom Soli u srednjem vijeku, odnosno sredinom 10. stoljeća. Današnji naziv grada je turskog porijekla, od riječi tuz – so. Kroz svoju dugu povijest, Tuzla je od malog naselja sojeničkog tipa izrasla u jedno od najvećih urbanih naselja naše zemlje. Njena teritorija vremenom se širila, broj stanovnika je rastao, a zanimanje stanovništva ovisilo je o prirodnim bogatstvima ovog područja. Od tih bogatstava na prvom mjestu je so, zbog koje se oduvijek ovdje živjelo, gradilo, rušilo, popravljalo...
1

Sl. 1. Tuzla i njena okolina Područje današnjeg grada Tuzle u doturskom periodu Život ljudi na prostoru današnjeg grada Tuzle započeo je u razdoblju mlađeg kamenog doba (neolita) o čemu govore sačuvani historijski izvori među kojima sve do srednjeg vijeka preovladavaju ostaci materijalne kulture, a od tada pisani historijski izvori. Neolitsko naselje je bilo sojeničkog tipa, a sva saznanja o ovom naselju, koja su oskudna, dobijena su na osnovu slučajnih nalaza pronađenih prilikom većih ili manjih građevinskih radova. Naselje se nalazilo između današnjeg kina Mladost na zapadu,

1

Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-2025., Službene novine Tuzlanskog kantona, godina 13, broj 9, Tuzla septembar 2006., str. 799.

74

Osvrt na teritorijalni i populacioni razvoj grada Tuzle Čaršijske džamije na istoku, rijeke Jale na jugu i Muzičke škole na sjeveru, a centar tog naselja bio je prostor na kome se danas nalazi Šarena džamija. 2 Kontinuitet života na području današnje Tuzle nastavljen je i tokom metalnog doba. Sudeći prema materijalnim nalazima, omiljeno mjesto za život čovjeka tokom metalnog doba na ovom području bila je dolina rijeke Soline, desne pritoke Jale. Tu se 3 nalazi lokalitet Gradovrh, na kome je pronađen najveći broj nalaza iz metalnog doba. Iz perioda vladavine Rimljana na prostoru Tuzle nema materijalnih dokaza o postojanju naselja, što ne mora da znači da se kontinuitet života na ovom prostoru nije nastavio. Naime, “rječica Solina i samo naselje (Ad Salines – grad Solana) dobili su 4 ime za njihovog vremena”. Što se tiče same lokacije naselja Ad Salines, kao jednog od naselja u rimskoj urbanoj mreži, nema sumnje da se nalazilo na području današnje 5 Tuzle, što potvrđuju je i neki inostrani naučnici. Nakon Rimljana, u krajeve oko današnje Tuzle prodiru Germani i Mongoli, a u 7. stoljeću najveći dio Balkanskog poluotoka stalno nastanjuju Slaveni. Dolaskom Slavena iščezao je u unutrašnjosti Balkana čitav niz antičkih i još starijih gradova koji su se razvili na mjestima pogodnim u geografskom, vojnom i ekonomskom pogledu. Podaci iz pisanih izvora, kao i arheološki nalazi potvrđuju da je u unutrašnjosti Balkana život gradova nasilno prekinut krajem prvog i početkom drugog desetljeća 7. stoljeća. Prošlo je više stoljeća prije nego što su neki od njih u novijim, izmijenjenim uslovima uspjeli da povrate staru slavu. Po svemu izgleda da su od ranijih naselja Slaveni jadino upotrebljavali gradine. To potvrđuje ne samo naziv “gradina” koji je slavenskog porijekla, već i fragmenti slavenske keramike, na koju se često nailazi prilikom istraživanja prethistorijskih gradina. Mnogi bosanski srednjovjekovni gradovi, podignuti na nekadašnjim gradinama, takođe ukazuju na važnost uloge koju su gradine odigrale u prvim stoljećima slavenske historije na ovim prostorima. Pored gradina, Slaveni su 6 upotrebljavali utvrde ili gradišća, obično smještena u nizini i u močvarnim predjelima. Iz sredine 10. stoljeća potiče i prvi pisani spomen Tuzle. Naime, 950. godine je bizantijski car i historičar Konstantin Porfirogenit u svom djelu “De administrando imperio”, pomenuo neke gradove koji se nalaze na području Bosne (Kotor i Desnik), 7 kao i neke koji će kasnije ući u sastav bosanske države, a između njih i Salines. “Nema nikakve sumnje da je to današnja Soli ili Tuzla (slav. sol, turski tuz, so), jer osim ovog mjesta nema (barem sada ne) na čitavom području od Adrije do Crnog mora niti sonog 8 izvora niti kamene soli; sve te zemlje dobijaju so ili sa morskih obala ili iz Karpata.”

2

V. Milić, Praistorijska naselja na području Tuzle, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1985., str. 10 – 11. 3 V. Milić, Praistorijska naselja na području Tuzle, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1985., str. 12. 4 M. Klapić, Privredni razvoj Tuzle od prethistorije do II svjetskog rata, Stav, časopis za društvena pitanja, kulturu i umjetnost, Narodna i univerzitetska biblioteka “Derviš Sušić” Tuzla, Tuzla, 2003., str. 69. 5 B. Milić, Razvoj grada kroz stoljeća, II, srednji vijek, Školska knjiga, Zagreb, 1995., str. 252. 6 D. Kovačević – Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978., str. 18. 7 Ibid., str.19. 8 J. Jiriček, Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1951., str. 51.

75

D. Džafić I naziv srednjovjekovne bosanske župe Soli vezan je za sona nalazišta, a područje 9 ove župe, u kojoj se nalazio grad Salines, zahvatalo je dolinu Jale i gornji tok Spreče. Pretpostavlja se da su gradovi koje spominje Porfirogenit “bili utvrđenja, vojna i 10 upravna sjedišta, a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju”. Ta utvrđenja su se sastojala samo od “poneke zidane kule i obzidanog dvorišta, a sve ostalo 11 je bilo od drveta”. Ono što je bitno napomenuti jeste i činjenica da su urbana naselja u srednjovjekovnoj Bosni, i pored svojih određenih funkcija, daleko bila od toga da im se 12 mogu dati obilježja pravih centralnih naselja. To važi i za današnju Tuzlu koja je prije dolaska Turaka bila varošica. Iako je bila najveće naselje koje su Turci zatekli u ovom kraju, ipak se radi samo o malom trgu koji nije imao veći privredni značaj. Izgleda da se u doba bosanske srednjovjekovne države slani izvori nisu obimnije 13 iskorištavali, a ukoliko je i bilo proizvodnje soli, ona je imala samo lokalni značaj. Kraj srednjeg vijeka Tuzla je dočekala kao naselje koje je najvećim dijelom bilo sagrađeno od drveta, pa je zbog toga od Turaka i nazvano Drvenim gradom, a u osmoj deceniji 15. stoljeća Agac Tuzla što doslovno znači Drvena solana, odnosno Solana na 14 drvo, dok će se u 16. stoljeću za Tuzlu upotrebljavati naziv Memleha-i-zir. Drveni grad se nalazio na prostoru današnje Atik ili Šarene džamije i okolo nje. To naselje je u proljeće 1463. godine spalio bosanski kralj Stjepan Tomašević, a definitivnim 15 zaposijedanjem ovog područja uništeno naselje Turci više nisu obnavljali. Oko 1478. godine u tadašnjem naselju Donja Tuzla bile su 74 kuće (domaćinstva) sa oko 300 – 400 stanovnika, 16 iako to ne mora značiti da grad stoljeće ranije nije mogao imati i više stanovnika ako se imaju u vidu posljedice koje je na evropsko stanovništvo ostavila kuga u drugoj polovini 14. stoljeća. 17 I pored toga što će Turci kasnije izgraditi novo naselje, po svemu drugačije od srednjovjekovnog, možemo kazati da srednjovjekovni “Drveni grad” ipak predstavlja prvu, početnu fazu u razvoju Tuzle kao gradskog naselja.

9

Đ. Basler, Župa i grad Soli u srednjem vijeku, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1985., str. 17. 10 D. Kovačević – Kojić, Op. cit., str.,19. 11 A. Benac, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955., str. 119. 12 S. Bakaršić, Specifičnost urbanog fenomena Bosne i Hercegovine, Geographica Slovenica 10, Inštitut za geografijo Universe v Ljubljani, 1980, str. 79. 13 D. Kovačević – Kojić, Op. cit., str. 84. 14 A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str. 166. 15 Ibid., str. 35. 16 M. Klapić, Op. cit., str. 70. 17 Tom prilikom su najviše stradali gradovi, naročito oni najveći i najrazvijeniji. Tako je npr. Firenca izgubila više od polovine stanovništva, a Venecija, Hamburg, Bremen i dr. više od dvije trećine. (O tome vidi šire u: B. Milić, Op. cit., str. 47).

76

Osvrt na teritorijalni i populacioni razvoj grada Tuzle Urbani i teritorijalni razvoj Tuzle u osmansko doba Uspostavom turske uprave u našim krajevima dolazi do osnivanja novih i razvoja zatečenih urbanih središta. 18 Od gradskih naselja koja su Turci zatekli posebno se razvijaju ona koja su bila na putevima koji su povezivali ove prostore sa vrlo frekventnim Carigradskim drumom ili sa morem prema Dubrovniku i Splitu. Posebno napreduju gradovi preko kojih su vodili putevi prema sjeveru i sjeverozapadu, glavnim pravcima turskog prodiranja u Evropu. Ostali gradovi ili stagniraju ili propadaju jer u većini slučajeva nisu bili na pravcu prodiranja Turaka i u duhu s novim privrednim tendencijama toga vremena. 19 Ipak, potrebno je naglasiti da je urbanizacija Bosne i Hercegovine u tursko doba posljedica kompleksnog djelovanja brojnih faktora. Što je posebno važno “ona se ovdje ne pojavljuje toliko kao posljedica onog osnovnog faktora – razvijenijih proizvodnih snaga zemlje, jer u općoj ekonomskoj strukturi za turskog vremena nije došlo do bitnih promjena, koliko kao posljedica pojava koje proizilaze iz političke i društvene strukture Turske Carevine, odnosno iz orijentalne kulture ili, tačnije, kulture islama”. 20 Nakon dolaska Turaka, Tuzla je neko vrijeme bila otvoreno gradsko naselje jer je srednjovjekovni Drveni grad spaljen u borbama 1463. godine. Upravo će na tom prostoru, nešto poslije 1533. godine nastati prva muslimanska mahala, Atik mahala sa džamijom. Razvijanjem naselja, Turci su odmah prišli i njegovom utvrđivanju pa su cijelo naselje opasali jakim zidom sa četiri kapije koje su opet same za sebe predstavljale mala utvrđenja. Na sjeverozapadnoj strani nalazila se Stara kapija, pokraj koje je nastala i prva džamija; Poljska kapija se nalazila nasuprot stare kapije tj. na jugoistočnoj strani, blizu slanih bunareva, današnjeg Sonog trga, Jalska kapija se nalazila na južnoj strani i predstavljala izlaz na Jalu, i na sjevernoj strani bila je Džindićka kapija. Kako je u zidove trebalo zatvoriti i naselje i slane bunare i istovremeno imati prilaz Jali, sama razdaljina između Atik mahale, slanih bunara i Jale je i odredila okvir zidova koji su zatvarali približno okrugao prostor čija je dijagonala iznosila oko 400 metara. Tako je, nešto prije 1548. godine, stvorena palanka oko Tuzle. Zidovi palanke bili su visoki 8 – 9 stopa, izgrađeni od drveta, a na svakih 60 koraka tj. na prijelomnim linijama zidova postojali su grudobrani, polukružne kule nabijene zemljom. Oko zidova palanke bili su ozidani opkopi duboki 5 – 6 stopa, a široki 12 stopa, spojeni sa Jalom. Pošto je voda iz Jale samo u nižem dijelu palanke mogla ulaziti u opkope, njima je sa sjevera tekla voda potoka s okolnih brda koja je ovuda usmjerena. Prilaze do kapija omogućavali su mostovi, vjerovatno pokretni, a Stara i Poljska kapija predstavljale su ujedno glavne ulaze u palanku. U sredini palanke postojala je čaršija, a od nje su prema svakoj kapiji vodili sokaci koji su ujedno predstavljali i glavne komunikacije kroz središta mahala, grupisanih prema kapijama sa unutrašnje strane. 21 U periodu od formiranja prve muslimanske mahale pa do izgradnje palanke, tj. od oko 1533. do oko 1548. godine, osim što je došlo do krupnih građevinskih promjena, grad se znatno teritorijalno proširio u odnosu na srednjovjekovne okvire, a s tim u vezi znatno se uvećalo i stanovništvo. Tako je Tuzla od varošice izrasla, već u prvoj polovini 16. stoljeća, u naselje sa šest mahala od kojih su četiri bile u okviru palanke (Džamijska

18 19

S. Bakaršić, Op. cit., str. 80. N. Mastilo, Kasaba kao vrsta naselja, Geografski pregled, III, Sarajevo, 1959., str. 103. 20 S. Bakaršić, Još jednom o procesu urbanizacije za turskog doba u Bosni i Hercegovini, Geografski pregled, XIV – XV, Sarajevo, 1973., str. 218. 21 A. Handžić, Op. cit., str. 174 – 176.

77

D. Džafić mahala, Timur–hodžina, Isa–begova, Mahala hisarije Ferhada, sina Ahmedova), a dvije izvan (Mahala subaše Alije i Kršćanska varoš). Broj kuća je 1533. godine iznosio 57, da bi 1548. godine grad imao 406 kuća. Pri tome je broj muslimanskih kuća porastao sa 7 na 283, a broj hrišćanskih kuća sa 50 na 123 kuće. 22 Na porast broja kuća, odnosno stanovništva uticalo je imigriranje seoskog stanovništva u grad Tuzlu, pri čemu istovremeno u okolnim seoskim naseljima dolazi do smanjenja broja stanovnika. 23 Do kraja prve polovine 16. stoljeća Tuzla je dobila status kasabe koji je zadržala kroz cijeli period osmanske vladavine.

Sl. 2. Položaj mahala unutar palanke u prvoj polovini 16.stoljeća Legenda: 1. Stara kapija; 2. Džindićka kapija; 3. Poljska kapija; 4. Jalska kapija Sticanje naziva kasaba predstavljalo je krupan događaj u razvitku jednog naselja. Priznavanje takvog statusa potvrđivano je posebnim pravnim aktom, a time se mijenjao i pravni položaj gradskog stanovništva. Da jedno naselje dobije status kasabe, ono je moralo imati ne samo svoju teritoriju i granice, nego bar jednu džamiju, mekteb, eventualno hamam, imaret, tekiju, han ili karavan-saraj, niz dućana i druge ustanove u čaršiji koje mu daju obilježje gradskog naselja. Kasabe su obično bile administrativni centri kadiluka ili bar nahije. 24 Svaka kasaba je imala čaršiju, središte zanatstva, trgovine i prometa, te mahale, stambene površine grada. Čaršija se obično nalazila u središtu kasabe, kroz koju je vodila glavna saobraćajnica i gdje su se sastajali putevi sa svih strana. Najčešće se prostirala duž glavne saobraćajnice. Dućani u kasabama su bili mali, obično građeni od drveta, a iza njih su se nalazile magaze, sagrađene od čvršće građe, uglavnom od kamena. Od objekata društvenog značaja u čaršiji najčešći su bili hanovi koji su služili za odmor i prenoćište, a često se u njima i trgovalo. U čaršiji se obavezno nalazila i džamija. Mahale su bile smještene neposredno uz čaršiju i na padinama obližnjih brda,
22 23

A. Handžić, Op. cit., str. 172 – 174. S. Kulenović, Prirodni i društveno-istorijski uslovi kao osnova demografskog i urbanog razvoja Tuzle i okoline, Etnologija sjeveroistočne Bosne, rasprave-studije-članci, knj. 2, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1995., str. 9. 24 E. Čelebi, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1996., str. 636.

78

Osvrt na teritorijalni i populacioni razvoj grada Tuzle uglavnom izvan najvažnijih komunikacija. Kroz njih je prolazilo više sokaka. Jedan je bio glavni a od njega su se odvajali mnogobrojni ćorsokaci. Glavni sokak bio je obično krivudav, tijesan i kaldrmisan. Gotovo svaka kuća u mahali imala je bašču i manji voćnjak. Oko kuća bili su visoki zidovi, a prozori su redovno bili okrenuti u avliju. Pored stambenih zgrada, u mahali se nalazila bar po jedna džamija ili mesdžid, zatim mekteb, a ponegdje i tekija. 25 Ovakvom organizacijom postizao se dvostruki učinak: tišina u stambenim četvrtima i istovremeno manje gužve u čaršiji. 26 U drugoj polovici 16. stoljeća Tuzla se razvija u širokom prostoru izvan palanke, na obje obale Jale. Od opisanih mahala koje su se u prvoj polovici 16. stoljeća nalazile u okviru palanke, samo je Džamijska (Atik) mahala zadržala svoje ranije ime i nalazila se sigurno u okviru palanke, iako ni ona po popisu iz 1600. godine (42 kuće) nije imala ni polovinu od ranijeg broja kuća (1548. godine – 97 kuća). Najvjerovatnije je poslije 1548. godine požar uništio najveći dio naselja uključujući i veću polovinu Atik mahale, jer kako je poznato, požari su bili česta pojava u starim kasabama. Može se reći da je u drugoj polovici 16. stoljeća “već vladao princip da se naselje ne zbija u palanku”, 27 pa su zbog toga mahale nastajale izvan zidova i to teritorijalno prilično razmaknute jedna od druge. Do kraja 16. stoljeća u kasabi se nalazilo 9 muslimanskih mahala, te Kršćanska varoš. Kasaba se širila na sve strane od kapija i odmah se počela širiti na lijevu obalu Jale. Veći dio naselja razvio se ipak na desnoj obali Jale tj. oko palanke. Na desnoj obali Jale bile su: Atik mahala (na istom mjestu kao u prvoj polovici 16. stoljeća); Hadži Hasanova mahala (čaršijska) na mjestu nekadašnje Isa–begove mahale i izvan palanke; Mahala sagrakčije Murge (na zapadnoj strani palanke, naslanjajući se na Atik mahalu); Turali–begova mahala (razvila se na relativno udaljenom ravnom terenu u pravcu poljske kapije, pa se naziva još i Poljska mahala); Mahala Malkoča džindije (oko današnje zgrade pozorišta, omeđena Jalom, glavnom ulicom i palankom); Mahala Mustafe džindije (na sjevernoj strani palanke, nasuprot Džindijske kapije) i Kršćanska varoš (razvila se na sjeveroistočnoj strani, naslanjajući se na Turali–begovu i Mahalu Mustafe džindije). Na lijevoj obali Jale do kraja 16. stoljeća razvile su se tri mahale i to: Mehmed– agina mahala (razvila se na mjestu nekadašnje Timur–hodžine mahale, ali i s druge strane palanke, odnosno na lijevoj obali Jale gdje je bila džamija, današnja Jalska džamija); Mahala Osmana ćehaje (iznad Mehmed–agine mahale, današnja mahala Donje brdo) i Mahala Mosnik (nazvana kasnije Potočka mahala, nalazila se zapadno od Mahale Osmana ćehaje). Širenjem grada izvan zidova palanke, ona je postepeno gubila svoj značaj, iako je tokom vremena učvršćivana. U njenom okviru sve se više razvijaju javne ustanove i trg, a manje stambeno naselje. Razvitkom naselja sve se više širila i čaršija, a njenom razvitku veoma su doprinijeli vakufi. 28 Od brojnih vakufa, posebno je značajan Turalibegov, zbog čega samom legatoru i pripadaju “glavne zasluge za izuzetno brz urbani razvoj Tuzle sredinom XVI stoljeća”. 29

25 26

N. Mastilo, Op. cit., str. 111 – 112. A. Benac, Op. cit., str. 146. 27 A. Handžić, Op. cit., str. 180. 28 Ibidem. 29 R. Djedović, Uloga i značaj Turalibegovog vakufa u urbanom razvoju grada Tuzle, Stav, Časopis za društvena pitanja, kulturu i umjetnost, Narodna i univerzitetska biblioteka “Derviš Sušić” Tuzla, Tuzla, 2003., str. 60.

79

D. Džafić Pošto su legatori i osnivači mahala prethodno najvjerovatnije predstavljali organe u proizvodnji soli ili zakupnike, a ta proizvodnja je u 16. stoljeću veoma porasla, može se reći da je proivodnja soli više od svih drugih faktora doprinijela razvoju Tuzle u osmanskom periodu. 30 Iako je do kraja 16. stoljeća granica Tuzle kao kasabe bila znatno proširena, to ni blizu nije bila završna faza njenog teritorijalnog širenja i građevinskog razvoja za vrijeme turske vladavine. U 17. stoljeću teritorijalno širenje ovog grada je nastavljeno, a vršene su i određene rekonstrukcije postojećih mahala. Tako je prvo obnovljena Čaršijska mahala, a zatim su nastale još četiri manje mahale od kojih na lijevoj obali Jale tri, a na desnoj jedna mahala. Na lijevoj obali Jale razvile su se: Dželalina ili Mejdanska mahala (nastala u prvoj polovici 17. stoljeća, nastavljajući se na Mehmed–aginu i Mahalu Osmana ćehaje); Kosundže Osman–begova mahala (nastala poslije 1600. godine na prostoru današnje mahale Gornje brdo) i Arslan–agina mahala (razvila se u prvoj polovici 17. stoljeća na tzv. Vikalju, pa se nazivala i Vikaljska mahala). Na desnoj obali Jale razvila se Tušanjska mahala (sjeverozapadno od palanke, a nazvana po nekadašnjem selu Tušnju koje je činilo periferiju srednjovjekovne varoši Donje soli). 31 Uporedo sa teritorijalnim širenjem, u 17. stoljeću povećavao se i broj kuća, a samim time i broj stanovnika. Tako je Tuzla oko 1620. godine imala 500 kuća, ili oko 2500 stanovnika. Do sredine stoljeća (oko 1655. godine) broj kuća je povećan na 550, a 1674. godine u Tuzli je bilo više od 800 kuća, 32 i oko 4000 stanovnika. Dakle, u 17. stoljeću Tuzla se širila prema sjeverozapadu (Tušanjska mahala), jugoistoku (Osman– begova mahala) i jugozapadu (Vikaljska mahala), te unutar već postojeće ali neizgrađene urbane strukture (Mejdanska mahala). Tuzla će u ovim granicama i sa navedenim urbanim sadržajima uglavnom dočekati 20. stoljeće.

Sl. 3. Položaj tuzlanskih mahala od druge polovine 16. stoljeća Legenda: 1. Stara kapija; 2. Džindićka kapija; 3. Poljska kapija; 4. Jalska kapija;

30

A. Handžić, Tuzlanski slani izvori i proizvodnja soli od XV do XVII stoljeća, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1985., str. 34. 31 A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str. 187 – 188. 32 M. Klapić, Op. cit., str. 73.

80

Osvrt na teritorijalni i populacioni razvoj grada Tuzle Slabljenje Osmanskog Carstva i povlačenje granica na Savu krajem 17. stoljeća odrazilo se direktno i na razvoj gradova u Bosni i Hercegovini i mijenjanje njihove fizionomije i značaja kroz naredna stoljeća; gradovi dobijaju veći vojni značaj i imaju odbrambenu ulogu. S tim u vezi osnivaju se kapetanije, a među njima i Tuzlanska koja je osnovana između 1717. i 1730. godine. Kapetanije su bile manje, tačno određene teritorije, u prvo vrijeme samo duž granica koje su dijelile Osmansko Carstvo od hrvatskih zemalja, a od 18. stoljeća bilo ih je i u unutrašnjosti i to uz glavne drumove koji su vodili u srednju Bosnu. One su bile vojnički organizovane, a svaki vojnik je bio plaćen za vojnu službu. Čuvati granice od neprijatelja i puteve od hajduka i razbojnika bila je glavna zadaća kapetanija. Kapetanije su se službeno zvale imenom glavnog grada (utvrde). 33 Tuzlanska kapetanija se prostirala između Zvorničke i Gradačačke, obuhvatala je obje Tuzle, kao i teritoriju s druge strane Majevice i izlazila na Savu kod Brčkog. Formiranjem Tuzlanske kapetanije palanka nije mogla imati vojno odbrambenu funkciju pa se 1760. godine pristupilo izgradnji kamene utvrde, u sredini palanke, tačnije na sredini trga ispred nekadašnje zgrade Općine. Kamena utvrda je izgrađena u periodu od 1760. – 1768. godine, u vrijeme kapetana Derviš Hasana, 34 i kao takva sačuvana je sve do dolaska Austrije, da bi definitivno bila porušena 1895. godine. Sagrađena u obliku četverougaonika, od kamena, utvrda je po svojoj arhitekturi bila slična srednjovjekovnim gradovima. 35 Ako imamo u vidu da je stanovništvo Tuzle u 18. stoljeću živjelo u veoma teškim uslovima koji su proisticali iz velikih obaveza u izgradnji tvrđave, davanju raznih taksi, raznih zloupotreba vlasti, bolesti i elemementarnih nepogoda, a sve je to bilo popraćeno učestalim pobunama, onda možemo zaključiti da je kamena tvrđava najznačajnije, ako ne i jedino značajno urbanističko ostvarenje u Tuzli, od početka 18. stoljeća pa do dolaska Austro – Ugarske 1878. godine. Iako od početka 19. stoljeća započinje tzv. industrijski period u razvoju gradova, 36 Tuzla sve do dolaska Austro – Ugarske ostaje na onom stepenu svog razvoja koji je dostigla u 16. i 17. stoljeću, odnosno daleko od industrijske faze urbanizacije. Ono što je obilježilo period od 1800. do 1878. godine jesu česti požari (1848., 1870., 1871.), kao i epidemije kolere (1846., 1855., 1866.,), sa brojnim posljedicama. 37 Ako se požarima i epidemijama dodaju nepovoljne prilike u okruženju, a koje su vezane za slabljenje Osmanskog carstva, onda možemo kazati da nije bilo nikakvih povoljnih preduslova koji bi uticali na teritorijalni i populacioni rast Tuzle od početka 19. stoljeća pa do 1878. godine.

33

H. Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Narodna štamparija, Sarajevo, 1954., str. 13. 34 Ibid., str. 213. 35 A. Handžić, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975., str. 167. 36 M. Vresk, Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 7. 37 Dž. Ćilimković, Tuzla u osmansko doba, Regionalni istorijski arhiv, Tuzla, 1996., str. 144 – 146.

81

D. Džafić Period 1878 – 1945. godine Period austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini za Tuzlu i okolinu karakterističan je po započinjanju industrijalizacije. Prirodna bogatstva kojima je Tuzla sa okolinom raspolagala (so, ugalj, šumsko bogatstvo), odnosno njihova eksploatacija bila su ključni motiv stranih ulagača. 38 Do austrougarske uprave so se proizvodila na tradicionalan i zastarjeli način. 39 Godine 1880. uveden je monopol nad sonim resursima, a 1884. godine u Simin Hanu podignuta je prva moderna solana. Druga, mnogo veća solana od one u Simin Hanu izgrađena je u Kreki 1892. godine. Godine 1885. otvoren je rudnik uglja Kreka. Izgradnjom uskotračne željezničke pruge Doboj – Simin Han koja je puštena u saobraćaj 1886. godine, tuzlanski bazen je povezan sa željezničkom prugom u dolini rijeke Bosne, a preko nje i sa ostalim dijelovima Monarhije. Austrougarska vlast u Tuzli je izgradila i prvu fabriku špirita, fabriku piva, parni mlin, dvije manje električne centrale koje su podmirivale preduzeća i grad električnom energijom itd. 40 Takođe, na istočnom i zapadnom dijelu grada podižu se vojni logori, a za zaposlenike u upravi, privredi i vojsci grade se stambeni objekti. Zatim se gradi mreža vodovoda i kanalizacije, a postojeći putevi se rekonstruišu i modernizuju. U čaršiji se grade javni objekti koji se odlikuju grandioznošću, a građeni su u raznim stilovima. I pored velikih građevinskih zahvata, u austrougarskom periodu grad nije podizan planski. 41 U teritorijalnom pogledu, Tuzla se u ovom periodu ne širi izvan onih granica iz 17. stoljeća, osim možda malog pomaka na istok i zapad. 42 U populacionom pogledu Tuzla je austrougarsku okupaciju dočekala kao mali grad koji je imao oko 5000 stanovnika. Za vrijeme austrougarske uprave stanovništvo Tuzle je poraslo za 6 946 stanovnika ili za 131,69 % (graf. 1).

38 39

M. Klapić, Op. cit., str. 73. O tradicionalnim načinima i spravama za proizvodnju soli u Tuzli vidi šire u: S. Kulenović, Tradicionalni načini i sprave za proizvodnju soli u Tuzli, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1985., str. 37-45. 40 Dž. Pašić, Zemlja između istoka i zapada, Bosnia ars, Tuzla, 1996., str. 54-57. 41 S. Kulenović, Prirodni i društveno-istorijski uslovi kao osnova demografskog i urbanog razvoja Tuzle i okoline, Ibid., str. 10. 42 Vidi o tome Stadt Dolnja Tuzla 1884., Publikovao i štampao GAUSS d.o.o., Tuzla, R=1:1250

82

Osvrt na teritorijalni i populacioni razvoj grada Tuzle Grafikon 1. Porast broja stanovnika Tuzle po austrougarskim popisima stanovništva (u hiljadama)
14 12 10 8 6 4 2 0 1879 1885 1895 1910 5,1 7,2 10,2 12,1

Izvor: Popisi stanovništva BiH Usljed privremenog razvoja, osim porasta broja stanovnika dolazi i do promjena u strukturi stanovništva, što se najbolje vidi na primjeru vjerske strukture (tab. 1). Tabela 1. Vjerska struktura stanovništva Tuzle za vrijeme austrougarske uprave
God. 1879 1885 1895 1910 Muslim. 3918 5171 5984 5859 % 76,54 71,93 58,51 48,57 Pravosl. 947 1072 1447 1976 % 18,50 14,91 14,15 16,38 Katolici 237 795 2358 3839 % 4,63 11,06 23,06 31,82 Jevreji 17 134 360 349 % 0,33 1,86 3,52 2,89 Ostali / 17 78 42 % / 0,24 0,76 0,34

Izvor: preuzeto iz: Dž. Pašić, Op. cit., str. 57. Prema podacima iz tabele 1 vidimo da se u periodu 1879–1910 godine najviše povećalo katoličko stanovništvo zbog doseljavanja iz raznih dijelova Monarhije, a među tim doseljenicima bio je veliki broj radnika, zanatlija, vojnih lica itd. U to vrijeme jedan broj tradicionalnih zanata se gasi, a istovremeno se razvijaju proizvodni. 43 Period između dva svjetska rata je doba stagnacije kada je riječ o privrednom razvoju grada Tuzle. Stagnacija u privredi odrazila se i na demografska kretanja i razvoj naselja. “Za čitavo vrijeme postojanja Kraljevine Jugoslavije u gradu su izgrađene dvije manje ljevaonice željeza, zatim velepecara šljivovice sa modernim instalacijama i jedna manja tvornica cikorije”. 44 Prema popisima stanovništva između dva svjetska rata, broj stanovnika Tuzle je porastao sa 14 036 (1921. godine) na 16 708 stanovnika (1931. godine). U gradu je bilo 2 700 kuća, odnosno 3 401 domaćinstvo. 45

43 44

M. Klapić, Op. cit., str.75. Dž. Pašić, Op. cit., str. 73. 45 Ibidem.

83

D. Džafić Period socijalističke izgradnje Period intenzivnije izgradnje u gradu Tuzli nakon drugog svjetskog rata obilježen je teritorijalnim širenjem uglavnom prema istoku i zapadu, a centar grada je zahvaćen slijeganjem zbog eksploatacije slane vode za potrebe Fabrike soli u Tuzli, kasnije i hemijske industrije. Na zemljištu zahvaćenim slijeganjem, koje ima oblik elipse, srušen je veliki broj objekata iz austrougarskog, ali i kasnijih perioda. 46 Od porušenih javnih objekata treba istaći Gimnaziju, Poštu, Kameni sud, Hotel „Bristol“, Robnu kuću, Medresu, Samostan, Dom Armije, zgradu „Barok“ itd. Takođe, porušeni su i brojni individualni i kolektivni stanbeni objekti, a u njima je živjelo više od 10 000 stanovnika. 47 Razvoj Tuzle poslije drugog svjetskog rata u prvom redu je odredila industrija. Tako je npr. 1983. godine u sekundarnom sektoru na prostoru Općine bilo zaposleno 28 128 radnika ili oko 66 % od ukupnog broja zaposlenih. Na području Općine bilo je zastupljeno 18 industrijskih grana. Od ukupne površine općinske teritorije na industriju je otpadalo 198,5 ha ili 0,65 %. 48 U vezi s intenzivnom industrijalizacijom kao i sveukupnim privrednim razvojem, intenzivna je bila i stambena izgradnja. Periodi najintenzivnije stambene izgradnje bili su između 1960. i 1970. godine kada je prosječno godišnje građeno 1120 stanova u Općini, te period između 1971. i 1980. godine kada je prosječno godišnje građeno 1129 stanova. Najveći broj stanova izgrađen je u gradu Tuzli gdje je 1986. godine bilo ukupno 19 420 stanova. 49 Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća organizirana stambena izgradnja najviše je došla do izražaja na desnoj obali Jale. Tako je između naselja Brčanske Malte i Soline izgrađeno veliko stambeno naselje – Nova Solina. Zatim je, na 40 ha zemljišta, počela izgradnja najvećeg stambenog područja u gradu, na Sjenjaku. Gradnja, kojom se dobilo preko 6000 stanova, odvijala se u više faza. Zatim je u ulici Maršala Tita izgrađeno pet sedmospratnica. Sve je to bilo popraćeno i izgradnjom velikog broja privatnih porodičnih kuća. Krajem sedamdesetih godina grad se teritorijalno proširio sjeverno do Doknja, a istočno do Slavinovića. U periodu od 1981. do 1991. godine grad se teritorijalno širio gotovo podjednako u svim pravcima. Najznačajniji poduhvat u ovom periodu je izgradnja naselja Stupine u jugoistočnom dijelu grada od 10 stambenih blokova, sa oko 1200 stanova. Usljed rušenja brojnih stanbenih i javnih objekata u zoni slijeganja i prerazmještaja stanovništva unutar grada, te zbog doseljavanja velikog broja stanovnika koje se zapošljavalo u industriji, došlo je do „neplanirane hiperurbanizacije gradskih zona koje se nalaze zapadno i istočno od centra.“ 50 Tako je grad Tuzla u socijalističkom periodu zahvatio prostor od 3092,2 ha obuhvatajući mjesne zajednice: Batva, Brčanska malta, Centar, Jala, Kreka, Kula, Mejdan, Mosnik, Novi Grad I, Novi Grad II, Sjenjak, Slatina, Solana, Stari Grad, Ši selo i Tušanj (bez naselja Rasovac). Pored ovoga urbanom
46

E. Mandžić, Fenomen fenomena tonjenja Tuzle, Stav, Narodna i univerzitetska biblioteka “Derviš Sušić”, Tuzla, 2003, str. 18. 47 D. Igić – Muntić, Prisilne urbane promjene u centralnom dijelu Tuzle, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1985., str. 250-251. 48 Prostorni plan opštine Tuzla za period 1986-2000/2005., Nacrt, Tuzla, 1986., str. 60-62. 49 Ibid., str. 50. 50 D. Igić – Muntić, Op. cit., str. 257.

84

Osvrt na teritorijalni i populacioni razvoj grada Tuzle području pripadali su su i dijelovi naselja Brđani, Grabovica Donja, Husino, Orašje, Vršani, Dolovi, Križani, Slavinovići i Solina. 51 Uporedo s industrijalizacijom, stambenom izgradnjom, privrednim razvojem i dr. došlo je do kontinuiranog rasta broja stanovnika grada Tuzle. Tako je stanovništvo ovog grada 1948. godine imalo 20 815 odnosno 41,78 % stanovnika Općine. Godine 1991. Tuzla je imala 84 244 stanovnika, što čini 63,88 % ukupnog općinskog stanovništva (graf. 2). Grafikon 2. Porast broja stanovnika grada i općine Tuzla u periodu 1948 – 1991. godine (u hiljadama)
140 120 100 80 60 40 20 0
1948 1953 1961 1971 1981 1991

grad općina
82,4 60 49,8 20,8 25,3 38,4 54 107,3

121,7

131,8

84,2 65

Izvor: Popisi stanovništva BiH Zaključak Prirodna bogatstva i povoljan geografski položaj šireg tuzlanskog područja odlučujuće su uticali na veoma rano formiranje naselja na ovom području, a jedno od njih je i današnja Tuzla. Teritorijalni i populacioni obuhvat naselja je dosta nepoznat sve do dolaska Osmanlija, kada naselje stiče status grada (kasabe), te poprima karakteristike orjentalno – islamskih gradova. U vrijeme austrougarske uprave urbani sadržaji u gradu Tuzli poprimaju karakteristike srednjoevropskih gradova, a osim prožimanja stilova gradnje dolazi i do prožimanja istočne i zapadne kulture, običaja, religije itd. Proces industrijalizacije koji je značajnije zahvatio Tuzlu u socijalističkom periodu, doveo je do naglog teritorijalnog i populacionog razvoja grada. I pored toga što se teritorijalno širenje odvijalo u svim pravcima, ipak je uska dolina Jale odlučujuće uticala da se gradsko područje značajnije razvija u pravcu istok – zapad.

51

Prostorni plan opštine Tuzla za period 1986-2000/2005., Nacrt, Tuzla, 1986.

85

D. Džafić

Literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 86 Bakaršić S., Još jednom o procesu urbanizacije za turskog doba u Bosni i Hercegovini, Geografski pregled, XIV – XV, Sarajevo, 1973. Bakaršić S., Specifičnost urbanog fenomena Bosne i Hercegovine, Geographica Slovenica 10, Inštitut za geografija Universe v Ljubljani, 1980. Basler Đ., Župa i grad Soli u srednjem vijeku, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1985. Benac A., Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955. Čelebi E., Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1996. Ćilimković Dž., Tuzla u osmansko doba, Regionalni istorijski arhiv, Tuzla, 1996. Djedović R., Uloga i značaj Turalibegovog vakufa u urbanom razvoju grada Tuzle, Stav, Časopis za društvena pitanja, kulturu i umjetnost, Narodna i univerzitetska biblioteka “Derviš Sušić” Tuzla, Tuzla, 2003. Handžić A., Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. Handžić A., Tuzlanski slani izvori i proizvodnja soli od XV do XVII stoljeća, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1985. Igić – Muntić D., Prisilne urbane promjene u centralnom dijelu Tuzle, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1985. Jiriček J., Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1951. Klapić M., Privredni razvoj Tuzle od prethistorije do II svjetskog rata, Stav, Časopis za društvena pitanja, kulturu i umjetnost, Narodna i univerzitetska biblioteka “Derviš Sušić” Tuzla, Tuzla, 2003. Kovačević – Kojić D., Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978. Kreševljaković H., Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Narodna štamparija, Sarajevo, 1954. Kulenović S., Prirodni i društveno-istorijski uslovi kao osnova demografskog i urbanog razvoja Tuzle i okoline, Etnologija sjeveroistočne Bosne, raspravestudije-članci, knj. 2, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1995. Kulenović S., Tradicionalni načini i sprave za proizvodnju soli u Tuzli, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1985. Mandžić E., Fenomen fenomena tonjenja Tuzle, Stav, Narodna i univerzitetska biblioteka “Derviš Sušić”, Tuzla, 2003. Mastilo N., Kasaba kao vrsta naselja, Geografski pregled, III, Sarajevo, 1959. Milić B., Razvoj grada kroz stoljeća, II, srednji vijek, Školska knjiga, Zagreb, 1995. Milić V., Praistorijska naselja na području Tuzle, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istočne Bosne, Tuzla, 1985. Pašić Dž., Zemlja između istoka i zapada, Bosnia ars, Tuzla, 1996. Prostorni plan opštine Tuzla za period 1986-2000/2005, Nacrt, Tuzla, 1986. Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona za period 2005-2025., Službene novine Tuzlanskog kantona, Godina 13, broj 9, Tuzla septembar 2006. Vresk M., Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

Zbornik radova PMF 4 i 5, 87 – 99 (2007-2008)

Originalni naučni rad

URBANOGEOGRAFSKI RAZVOJ GRADA TEŠNJA URBAN-GEOGRAPHICAL DEVELOPMENT OF CITY TEŠANJ Mr. Alma Kadušić, viši asistent, Mr. Fadila Kudumović, viši asistent, Dr. Salih Kulenović, redovni profesor, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Abstrakt Grad Tešanj sa oko 6 500 stanovnika je najveće naselje općine Tešanj čiji postanak i razvoj možemo pratiti još od prahistorije. Različiti faktori u različitim historijskim periodima uslovili su specifičan urbanogeografski razvoj ovog naselja. Smjena različitih društveno-političkih sistema na ovom području odrazila se na demografski, privredni pa samim tim i na urbanogeografski razvoj Tešnja. Navedeni faktori su uticali na teritorijalno širenje grada, na njegovu prostornu strukturu, funkcije, socijalnu topografiju, značaj u prostoru i druge urbanogeografske procese. Rezultati ovog istraživanja pokazuju veoma dugi i dinamičan urbanogeografski razvoj naselja Tešanj. Posebnu pažnju obratili smo na period nakon Drugog svjetskog rata, te savremeno stanje koje je karakteristično po intenzivnom procesu industrijalizacije koji se značajno odražava na urbani razvoj i teritorijalno širenje grada Tešnja. Ključne riječi: Tešanj, urbani centar, urbano-geografski razvoj, industrijska urbanizacija. Abstract With around 6,500 inhabitants Tešanj city is the biggest settlement of municipality Tešanj which development can be followed since prehistory. Different factors in different historical periods caused specific urban-geographical development of this settlement. Relieves of different social and political systems in this area reflected on demographic, economic and urban-geographical development. Mentioned factors influenced on territorial expansion of this city, its spatial structure, functions, social topography, its significance in area and other urban-geographical processes. Results of this research are showing very long and dynamic urban-geographical development of settlement Tešanj. We gave special attentions to the period after Second World War and contemporary situation which is characterized by intensive process of industrialisation and this process is significantly influencing on urban development and territorial expansion of Tešanj city. Key words: Tešanj, urban centre, urban-geographical development, industrial urbanisation.

A. Kadušić, F. Kudumović, S. Kulenović 1. Uvod Grad Tešanj predstavlja najveći urbani centar istoimene općine. Čini ga specifično urbanogeografsko područje čiji postanak i razvoj možemo pratiti još od prahistorije. Međutim, značajniji urbanogeografski razvoj naselja Tešanj počinje u periodu turske uprave. U ovom periodu grad Tešanj postaje značajan privredni, politički i upravni centar šire okoline. Stara gradska jezgra grada Tešnja je dobila svoj današnji izgled i fizionomiju. Zahvaljujući gradnji mnogobrojnih urbanih sadržaja Tešanj u vrijeme turske uprave stiče status kasabe. Nakon uspostave austrougarske vlasti nastavlja se izgradnja urbanih sadržaja ovog grada, te se mijenja njegova prostorna struktura i funkcije. Međutim, Tešanj u ovom periodu gubi na svom privrednom značaju, a posebno slabi njegova trgovačka funkcija. U periodu Kraljevine Jugoslavije počinje stagnacija privrednog i urbanog razvoja Tešnja, te ovaj grad prestaje da postoji kao privredni, kulturni i politički centar. Tek nakon Drugog svjetskog rata, pod uticajem intenzivnog procesa industrijalizacije, Tešanj zahvata industrijska urbanizacija koja je dovela do teritorijalnog širenja i savremenog urbanog razvoja grada Tešnja. Prema popisu stanovništva 1991. godine Tešanj se rasprostirao na 5,9 km2 površine gdje je živjelo 5 644 stanovnika. 1 U periodu od 1992-1995. godine urbani sadržaji grada Tešnja pretrpjeli su značajna oštećenja. Nakon završetka rata počela je obnova porušenih i starih, te gradnja novih urbanih objekata. 2. Teritorijalni razvoj grada Tešnja Iako je Tešanj od svog postanka u raznim vremenima ponekad bio i izvan glavnih putnih komunikacija njegov povoljan geografski položaj na prelazu između planinskog i ravničarskog područja kao i njegov topografski položaj zahtijevali su da ovo naselje postane veliko fortifikacijsko utvrđenje i uporište koje će odolijevati napadima neprijatelja. Upravo ta činjenica je uticala na razvoj Tešnja kao odbrambenog grada, a i gradskog naselja i centra šire okoline. Staru jezgru grada Tešnja predstavlja Stari grad ili Gradina čije su temelje izgradili Iliri, a nastavili i dogradili Rimljani. Gradina je znatno oštećena prodorom Slavena u ove krajeve u VI i VII vijeku, a formiranjem srednjovjekovne bosanske države značajno je obnovljena i dograđena. Tešanjska gradina je ponovo obnovljena i
1

Slika 1. Tešanjska gradina

Stanovništvo prema nacionalnoj pripadnosti i površina naselja, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1991. godine, str. 135-136

88

Urbanogeografski razvoj grada Tešnja. dograđena 1745. godine za vrijeme turske vladavine. Takođe je u vrijeme turske uprave izgrađena i Sahat-kula visine 18,5 metara koja je pokazivala "alaturka" vrijeme sve do 1890. godine kada je iz Beča donesen sat koji pokazuje evropsko vrijeme. Tom prilikom gradina je dobila današnji izgled i fizionomiju. 2 U pisanim izvorima Tešanj se prvi put spominje u povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaševića 1461. godine koji svom stricu Radivoju Krstiću daruje "na Usori grad Tešanj". 3 U vrijeme turske ekspanzije na ovom području Tešanj se nalazio u sastavu Srednjovjekovne bosanske države. Pretpostavlja se da je bio središte oblasti koja se nalazila između ugarskih banovina (jajačke i srebreničke). Situacija se značajno promijenila 1476. godine kada na ovo područje dolaze Turci, kada osim Maglaja i Doboja zauzimaju i grad Tešanj. Međutim, Tešanj u početku nije ostao dugo pod turskom vlašću jer su ga Mađari ponovo osvojili i pod njihovom vlašću ostaje sve do pada srebreničke banovnine 1512. godine. Početkom turske uprave Tešanj u sklopu nove administrativne podjele postaje administrativno i privredno središte šire okoline. Grad postoje središte Tešanjske nahije koja je obuhvatala prostor veći od onog koji općina danas zauzima. U turskim defterima iz 1570 i 1604. godine Tešanj je upisan kao kasaba (varoško naselje). 4 U drugoj polovini XVI vijeka Tešanj postaje središte sudske vlasti za više nahija i to u rangu kadiluka. Polovinom devetnaestog vijeka nastale su krupne promjene u podjeli bosanskog pašaluka. Po toj novoj podjeli Tešanj je bio u rangu mudirluka (sreza), a u sklopu banjalučkog kajmakamluka. Pripadali su mu Doboj i Žepče. Godine 1868. ponovo dolazi do administrativnih promjena; u to vrijeme Tešanj je predstavljao kazu 5 u okviru banjalučkog sandžaka. 6 Za vrijeme austrougarske uprave Tešanj predstavlja srez u okviru okružja Banjaluka. 7 Za urbani razvoj grada Tešnja posebno veliku ulogu je odigrao Ferhad-beg i turska vlast. Na osnovu podataka u turskim defterima možemo zaključiti da je grad Tešanj za vrijeme osmanske uprave predstavljao najznačajnije urbano središte šireg područja. Da bi ovaj grad prerastao u kasabu 8 , grad sa orijentalno-muslimanskom fizionomijom, bilo je potrebno da se steknu određeni uslovi. Osnovni uslovi da bi jedan grad prerastao u kasabu bili su da ima muslimanski vjerski objekat (džamiju, trg), određen broj dućana 9 ,

2

Tešanj-kulturno-privredni informator, Narodna bibilioteka Tešanj, Planjax, Tešanj, 1995., str. 810 3 Katalog tešanjske privrede 1998-1999., Bibilioteka-Posebna izdanja, Planjax, 1998. 4 Handžić, A.: Gazi-Husrev-begovi vakufi u tešanjskoj nahiji u XVI stoljeću, Anali Gazi Husrevbegove bibilioteke u Sarajevu, Sarajevo, 1974., str. 141-166 5 Kaza (ar.) - srez, područje jednog kadije. O značenju te riječi vidjeti: Škaljić, A.: Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 403 6 Šabanović, H.: Bosanski pašaluk, Naučno društvo NR BiH, Djela XIV, Odjeljenje istorijskofiloloških nauka, Sarajevo, 1959., str. 184-233 7 Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Sarajevo, 1886. 8 Kasaba (ar.) - varoš, manji provincijski grad. O značenju te riječi vidjeti: Škaljić, A.: Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 398 9 Dućan (ar.) - trgovačka radnja. O značenju te riječi vidjeti: Škaljić, A.: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 225-226

89

A. Kadušić, F. Kudumović, S. Kulenović karavan-saraj 10 i još neke ustanove koje bi gradu davale obilježje muslimanskog gradskog naselja. Status kasabe obezbjeđivao je njenim stanovnicima različite povlastice. Ferhad-beg je u Tešnju do 1559. godine izgradio džamiju, medresu 11 , han 12 , a za potrebe održavanja i obavljanja funkcija ovih objekata pored gotovog novca uvakufio je i prihode koji su ubirani sa njegovih posjeda. 13 Za vrijeme turske uprave u Tešnju su osnovane dvije medrese, te izgrađene tri džamije (Sultan Selimova, Gazi Ferhad-begova i Hadži Omerova). 14 Gazi Ferhad-begovu ili Ferhadiju, odnosno čaršijsku džamiju Ferhad-beg je izgradio prije 1559. godine, a njeno detaljno renoviranje trajalo je od 1786. do 1787. godine. Za svog života Ferhad-beg se odlučio na izgradnju mekteba 15 i medrese. Pored toga izgradio je 32 dućana, mlinove, hanove itd. Navedeni urbani sadržaji pokazuju da je Tešanj u XVI vijeku bio urbano naselje orijentalnog tipa. O tome više doznajemo iz turskog deftera iz 1604. godine u kome se Tešanj vodi kao kasaba koja se sastoji iz dvije mahale 16 u kojima su bile 224 muslimanske kuće. Mahale iz ovog perioda nosile su naziv Nova mahala, te Mahala džamije Ferhadije. 17 Godine 1665. godini Tešanj je imao 300 kuća. 18 Tešanj je i pored sticanja statusa kasabe i njegovog zapaženog razvoja na početku turske uprave, turskim nadiranjem prema sjeveru i zapadu počeo stagnirati zato što je ostao u pozadini i zato je početkom
10

Slika 2. Ferhadija džmija i stari grad

Karavan (pers.) - povorka robom natovarenih kola, konja, deva i dr.; Saraj (pers.) - dvor, palača. O značenju te riječi vidjeti: Škaljić, A.: Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 397, 550 11 Medresa (ar.) - muslimanska vjerska škola u koju se stupa po završenom mektebu ili ruždiji. O značenju te riječi vidjeti: Škaljić, A.: Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 451-452 12 Han (pers.) - Zgrada (kuća) koja služi za svratište i prenoćište putnika. Hanovi su se nalazili u gradovima i na drumovima. O značenju te riječi vidjeti: Škaljić, A.: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 309 13 Handžić, A.: Gazi-Husrev-begovi vakufi u tešanjskoj nahiji u XVI stoljeću, Anali Gazi Husrevbegove bibilioteke u Sarajevu, Sarajevo, 1974., str. 138 14 Alić, A., Brkić, R.: Tešanj-grad kome se rado vraćam, Planjax, Tešanj, 1999., str. 20 15 Mekteb, mektep, mejtef, mehtef (ar.) - muslimanska osnovna vjerska škola. O značenju te riječi vidjeti: Škaljić, A.: Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 455 16 Mahala (ar.) - dio grada ili sela, gradska četvrt, zaselak. O značenju te riječi vidjeti: Škaljić, A.: Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 439-440 17 Prema nekim izvorima u turskom popisnom defteru iz 1604. godine kasaba Tešanj imala je tri mahale i to: Mahalu džamije umrlog Ferhad-bega, Novu mahalu i Mahalu raje. O tome detaljnije vidjeti: Ćeman, M., H.: Urbana antropologija Tešnja (1461-1878.), Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2006., str. 14 18 Alić, A., Brkić, R.: Tešanj-grad kome se rado vraćam, Planjax, Tešanj, 1999., str. 68

90

Urbanogeografski razvoj grada Tešnja. XVII vijeka i došlo do stagnacije u urbanom razvoju grada Tešnja. Tek krajem XVII vijeka položaj Tešnja ponovo dobija na značaju u odbrani granica turske carevine. Gradsko utvrđenje i urbano središte grada se tada renoviraju. Svrsishodnost utvrđivanja tešanjske tvrđave pokazala se opravdanom veoma brzo. Princ Eugen Savojski je 1687. godine u svom osvajačkom pohodu napao i Tešanj ali ga nije uspio osvojiti. Međutim, zbog doživljenog poraza naredio je da se čaršija spali i uništi. Tom prilikom devastirana je stara urbana jezgra. 19 Vremenom Tešanj pored strateškog značenja dobija i ekonomski značaj. Grad postaje trgovački centar gdje se vrši razmjena dobara između okolnih područja i prekosavskih krajeva. Ovo je vrijeme ubrzanog urbanog razvoja; grad se teritorijalno širi, te pred kraj XVIII vijeka ima sedam mahala. 20 Ovakva situacija trajala je do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Za vrijeme austrougarske uprave javljaju se prvi znaci stagnacije ovog područja, a posebno u pogledu slabljenja trgovačke funkcije Tešnja. Međutim i za vrijeme austrougarske uprave grade se određeni urbani sadržaji. Tako je naprimjer već 1881. godine u Tešnju osnovana poštanska služba, a 1884. godine počela je modernizacija puta TeslićBanjaluka. Iste godine osnovana je i prva apoteka, a 1885. godine izgrađena je prva ambulanta. 21 U 1885. godini sagrađena je zgrada kotara ili zgrada općine Tešanj. 22 Godine 1886. godine osnovana je Opća škola u Tešnju. Godine Slika 3. Zgrada općine izgrađena 1885. godine 1897. u Tešnju je izgrađen hotel "Angelius" sa pet ležaja, a slijedeće 1898. godine u Tešnju je izgrađena još jedna veoma važna institucija. Te godine u Tešnju je izgrađena Muslimanska djevojačka škola, a iste godine osnovana je i vatrogasna služba. Krajem devetnaestog stoljeća Tešanj ima tri medrese. 23 Na osnovu urbanističkog plana grada Tešnja iz 1882. godine možemo vidjeti da je grad Tešanj imao osam mahala. (Prilog 1). Prema austrougarskom popisu iz 1910. godine u Tešnju je živjelo oko 3 068 stanovnika, od čega 2 295

19 20

Katalog tešanjske privrede 1998-1999., Bibilioteka-Posebna izdanja, Planjax, 1998. Tešanjske mahale u ovom periodu su se razvijale oko izgrađenih džamija, te su obično ove mahale nosile i imena džamija. Radilo se o slijedećim džamijama: Čaršijska ili Ferhad-begova džamija, Tabačka, Riječka džamija ili Donječaršijska džamija, Hamzabegova džamija, Serava i Kapa džamija, Ciganlučka ili Mustafa-pašina džamija, te Gumanjska ili Hasanbegovića džamija. O tome detaljnije vidjeti: Ćeman, M., H.: Urbana antropologija Tešnja (1461-1878.), Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2006., str. 25-35 21 Prvi ljekar u Tešnju bio je Hadži Aljo Mešić, a spominje se još 1864. godine. O tome detaljnije vidjeti: Tešanj-kulturno-privredni informator, Narodna biblioteka Tešanj, Planjax, Tešanj, 1995., str. 12 22 Alić, A., Brkić, R.: Tešanj-grad kome se rado vraćam, Planjax, Tešanj, 1999., str. 70 23 Katalog tešanjske privrede 1998-1999., Biblioteka-Posebna izdanja, Planjax, 1998.

91

A. Kadušić, F. Kudumović, S. Kulenović muslimana, 265 pravoslavnih stanovnika, 153 rimo-katolika, jedan grko-katolik, 52 jevreja i dva evangelca. Početkom dvadesetog vijeka počinje stagnacija Tešnja. Susjedni gradovi poput Doboja, Maglaja i Teslića našli su se na boljem geoprometnom položaju dok je Tešanj ostao izolovan od glavnih putnih komunikacija tog perioda (Bosanski Brod-Sarajevo). Nakon Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije. U ovom periodu dolazi do privrednog, komunikacijskog i urbanog zastoja, te Tešanj prestaje postojati kao kulturni, prosvjetni, administrativni i politički centar, a te funkcije preuzimaju susjedni kotari Doboj, Teslić i Maglaj. Tek pred Drugi svjetski rat Tešanj ponovo postaje sjedište kotara. Do Drugog svjetskog rata u Tešnju su bile najznačajnije poljoprivredna i zanatska funkcija. Nakon Drugog svjetskog rata ove dvije djelatnosti i dalje imaju primat. Tek pedesetih godina XX vijeka nakon elektrifikacije ovog područja dolazi do znatnijeg razvoja industrije; u predgrađu Tešnja u naselju Bukva, a i drugim njegovim dijelovima razvija se tekstilna, metalna i mašinska industrija što je značajno uticalo na dalji urbani razvoj grada, na njegovu prostornu strukturu, njegove funkcije i značaj u prostoru. Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata započelo se sa izgradnjom urbanih sadržaja u Tešnju. Od najznačajnijih treba spomenuti Dječji dom za ratnu siročad osnovan 1946. godine. Iste godine osnovana je Narodna biblioteka u Tešnju, te se počelo sa izgradnjom Doma kulture. U 1949. godini osnovana je škola učenika u privredi, te niža realna gimnazija. Godine 1951. godini u Tešnju je u neposrednoj blizini Gradine izgrađena moderna pijaca. Godine 1968. pušten je u rad gradski vodovod u Tešnju, 1972. izgrađen je hotel "B" kategorije, a 1980. počeo je sa radom Dom kulture itd. 24 Još za vrijeme turske uprave postojala je kanalizacija grada Tešnja, a njena modernizacija je izvršena sedamdesetih godina XX vijeka. 25 Dakle, odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata uspostavljen je novi socijalistički sistem sa dominantnom ulogom državnih organa i centralističkim planiranjem u privredi. Već pedesetih godina prošlog vijeka dolazi do izgradnje prvih stambenih i privrednih objekata ali do intenzivnije urbane izgradnje dolazi tek sredinom šezdesetih godina XX vijeka. Tada se u Tešnju osnivaju velika privredna preduzeća zbog čega se formira industrijska zona u Tešnju (u prigradskom naselju Bukva) što se značajno odrazilo na dalji tok urbanog razvoja grada Tešnja. Naime, uporedo sa industrijskim razvojem dolazi do intenzivnijeg procesa urbanizacije što se odrazilo na prostornu i funkcionalnu strukturu grada Tešnja. 26 Tešanj je pod uticajem razvoja sekundarnih djelatnosti, a posebno industrije, zahvatio proces industrijske urbanizacije. 27 Na urbani razvoj grada Tešnja značajnu ulogu odigrao je i razvoj saobraćaja. Do razvoja značajnijih i modernijih saobraćajnica u općini Tešanj došlo je tek šezdesetih i sedamdesetih godina XX vijeka kada se pristupilo izgradnji modernog asfaltnog puta Doboj-Teslić, a zatim i Jelah-Tešanj, te Tešanj-Tešanjka. Godine 1971. u Tešnju je
24 25

Alić, A., Brkić, R.: Tešanj-grad kome se rado vraćam, Planjax, Tešanj, 1999., str. 67-75 Strategija razvoja općine do 2000. godine, Općina Tešanj, Tešanj, 1996., str. 173 26 Pod funkcionalno-prostornom strukturom grada podrazumijevamo prostorni raspored i prostorno različite koncentracije i kombinacije gradskih djelatnosti, odnosno način korištenja zemljišta. O tome detaljnije vidjeti: Vresk, M.: Osnovi urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 59-100 27 Vresk, M.: Osnovi urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 18-19

92

Urbanogeografski razvoj grada Tešnja. izgrađena nova pošta i automatska telefonska centrala koja je povezala Tešanj sa drugim djelovima općine, BiH i svijeta, te na taj način poboljšala prilično nepovoljan saobraćajno-geografski položaj Tešnja. 28 Pred agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu grad Tešanj zahvatao je površinu od 5,9 km2 i tu je živilo ukupno oko 5 644 stanovnika, od čega 4 696 Muslimana, 295 Srba, 214 Hrvata, 390 Jugoslovena i 69 ostalih. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992-1995. godine grad Tešanj je pretrpio znatan urbicid. 29 Velika oštećenja u gradu pretrpjeli su stambeni, privredni i drugi objekti. Po okončanju agresije došlo je do obnove starih i gradnje novih objekata. 3. Razvoj prostorne strukture grada Tešnja Prostorna struktura obuhvata prostorni raspored, te sistem veza i odnosa između elemenata pojedinih fenomena u gradu. Budući da je grad smješten u prostoru koji je izgrađen urbanim sadržajem onda taj isti prostor možemo proučavati s aspekta njegove funkcionalne, populacijsko-demografske i morfološke strukture. 30 Na prostornu strukturu i teritorijalni razmještaj urbanih sadržaja Tešnja značajno je uticala prirodna osnova. Tešanj je lociran u dolini rijeke Tešanjke koja izvire u Crnom Vrhu i korito vodotoka kroz grad se pruža u pravcu jugozapad-sjeveroistok. U geomorfološkom pogledu radi se o uskoj kotlini koja se nalazi na oko 230 m nadmorske visine. 3. 1. Funkcionalno-prostorna struktura Funkcionalna struktura grada Tešnja rezultat je nekoliko faktora od kojih su najvažniji korištenje pojedinih djelatnosti gradskim prostorom, prirodna osnova grada ili njegov topografski smještaj, te uticaj različitih društveno-ekonomskih i kulturnih elemenata kroz duži vremenski period. Pod funkcionalno-prostornom strukturom grada podrazumijeva se prostorni raspored i prostorno različite koncentracije i kombinacije gradskih djelatnosti, odnosno način korištenja zemljišta. Pri tome se najveća pažnja posvećuje stambenim i poslovnim zonama, te saobraćaju u Slika 4. Panorama stare urbane jezgre Tešnja gradu. 31
28 29

Katalog tešanjske privrede 1998-1999., Bibilioteka-Posebna izdanja, Planjax, 1998. Pojam urbicid označava uništavanje svega što je gradsko. O tome detaljnije vidjeti: Kadušić, A., Smajić, S.: Devastacija urbanih sadržaja na području Tuzlanskog kantona u periodu agresije na R BiH 1992-1995. godine, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Svezak Geografija, Godina II, Br. 2, Tuzla, 2005., str. 53-59 30 Vresk, M.: Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 51 31 Ibid., str. 59-61

93

A. Kadušić, F. Kudumović, S. Kulenović Stambene zone u gradu Tešnju zauzimaju preko 50 % ukupne površine grada. U užem centru grada dominiraju starije i niske zgrade iz turskog i austrougarskog perioda. Od stare čaršije, prema sjeveru i jugu urbani sadržaji su građeni uglavnom nakon Drugog svjetskog rata, a u njima je primjetan evropski način gradnje. Prema tome, stara se gradska jezgra Tešnja može podijeliti na tursku jezgru (Gornja čaršija) i austrougarsku jezgru (Donja čaršija). U turskoj jezgri preovladavaju jednospratne i dvospratne stambene jedinice u čijoj je gradnji primjetan orijentalni stil. U Donjoj čaršiji stambene jedinice imaju tradicionalne bosanske elemente ali se tu vidi i srednjoevropski uticaj. Zbog toga je grad Tešanj, kao i neki drugi gradovi Bosne i Hercegovine, specifičan po tome što ima dvojnu urbanu strukturu, odnosno staru jezgru iz turskog perioda, te noviji evropski dio grada. Novije stambene zone uglavnom se grade na periferiji grada. Radi se uglavnom o bosanskim kućama koje su pod evropskim uticajem poprimile moderniji arhitektonski oblik. Za grad Tešanj nisu karakteristične višespratnice. Za vrijeme bivše Jugoslavije izgrađene su dvije višespratnice (sa 5 spratova) u Donjoj čaršiji, zatim stambeno naselje "Simetrale" u južnom dijelu grada i stambeno naselje "Krndija" u sjeverozapadnom dijelu grada. (Prilog 2). Gradsko zemljište namijenjeno objektima za privredne djelatnosti zauzima malu površinu. U samom centru grada nalazi se poslovna zona u kojoj je koncentrisana većina poslovnih djelatnosti (banke, trgovine, ugostiteljski objekti i dr. djelatnosti tercijarnog sektora). Takođe, na sjevernoj periferiji grada, u predgrađu naselja Bukva, izgrađena je industrijska zona grada Tešnja koja zapošljava najveći broj radnika sekundarnog sektora. Orijentalni uticaj odrazio se na raspored saobraćajnica u gradu Tešnju. Kao i kod drugih gradova svijeta koji su bili pod orijentalnim uticajem prostorna struktura odlikuje se nepravilnom mrežom ulica (uske i nepravilne ulice s velikim brojem slijepih ulica). U saobraćajno - geografskom pogledu grad Tešanj se nalazi na regionalnom putnom pravcu Jelah - Tešanj - Novi Šeher. Pored ovog putnog pravca značajno je pomenuti i putni pravac koji Tešanj povezuje sa Tešanjkom. Obje saobraćajnice povezuju grad Tešanj sa magistralnim putnim pravcem Doboj - Banjaluka. Grad Tešanj ima ulogu općinskog centra. Gravitira mu 39 seoskih naselja istoimene općine, te određeni broj naselja općina Usora, Doboj - jug, Maglaj i Teslić. Osim toga Tešanj nema jače izražen nodalni značaj za širi prostor BiH Na kraju dakle možemo zaključiti da je u gradu Tešnju izražen određen funkcionalni zoning (poslovna zona u centru grada, stambene zone koje se nastavljaju na poslovnu zonu, te industrijska zona na periferiji grada itd.). 3.2. Populacijsko-demografska struktura grada Tešnja Populacijsko-demografska struktura grada određena je sa nekoliko varijabli od kojih su najbitnije gustoća stanovništva i socijalna topografija grada. 32 Grad Tešanj 1991. godine bio je najgušće naseljeno područje općine Tešanj. Na površini od 5,9 km2 živilo je oko 5 664 stanovnika, te je prosječna gustoća naseljenosti iznosila 960 st/km2. U 2004. godini prosječna gustoća naseljenosti povećala se na 1 108,9 st/km2. Najveća gustina naseljenosti je u centru grada, tj. užoj gradskoj jezgri, a zatim opada prema periferiji.
32

Vresk, M.: Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 101-122

94

Urbanogeografski razvoj grada Tešnja. Takođe u gradu Tešnju danas postoji, a i u prošlosti je postojao socijalni zoning ili socijalna topografija stanovništva. 33 Tako su se naprimjer na području kasabe Tešanj najvredniji i najkvalitetniji stambeni objekti nalazili u mahalama uz Gornju čaršiju i sjeverno od nje. Na ovom prostoru kuće su gradile samo begovske porodice (Eminagići, Smailbegovići, Kapetanovići i dr.). 3.3. Morfološka struktura grada Pod pojmom morfološke strukture grada podrazumijevamo prostorni raspored i međusobne odnose morfoloških elemenata u gradskom prostoru. Morfološki elementi su ulice, trgovi, parcele, javne površine, blokovi zgrada itd. Takođe treba naglasiti da se pri morfološkoj analizi grada posebna pažnja pridaje tipovima zgrada, njihovoj starosti i visini itd. 34 Najdominantnija tačka u gradu je kota na kojoj je izgrađena Gradina. Ona predstavlja urbani nukleus Tešnja, a oko stare urbane jezgre dalje se na lijevoj i desnoj obali rijeke Tešanjke teritorijalno širio i razvijao grad Tešanj. Tako se naprimjer, orijentalni dio grada, sa pojedinačnim zgradama iz austrougarskog perioda razvijao i širio oko Starog grada, odnosno Tvrđave ili Gradine kako je zovu stanovnici Tešnja. Lijeva obala rijeke Tešanjke je bila povoljnija za izgradnju tako da se veći broj urbanih sadržaja gradio u ovom dijelu. Najveći procent stambenih jedinica predstavljen je jednospratnim i dvospratnim porodičnim kućama, a samo mali procent otpada na stambene blokove sa višespratnicama. Dok u većini gradova svijeta visina zgrada opada od centra ka periferiji u gradu Tešnju ovaj proces je obrnut. Visoke zgrade koje su izgrađene u stambenim naseljima "Simetrale" i "Krndija" nalaze se na periferiji grada Tešnja. Najstariji objekti u gradu Tešnju nalaze se u užoj gradskoj jezgri. Ti objekti su uglavnom rađeni u turskom periodu, a zatim slijede zgrade iz austrougarskog perioda. Novije zgrade grade se na periferiji. Budući da gustoća stanovništva opada od centra ka periferiji onda je logično što većina kuća na periferiji grada obično ima i okućnicu. Danas se grad Tešanj teritorijalno širi prema sjeveru (prigradsko naselje Bukva u kojem je smještena i industrijska zona) i prema zapadu, odnosno prema naselju Jelah. Takođe, određeni urbani sadržaji se grade u južnom dijelu grada u kojem je naprimjer smješten Srednjoškolski centar, nogometni stadion, zgrada MUP-a, stambeno naselje ''Simetrale'' itd.

33

Po socijalnim obilježjima stanovništva grad ne mora biti homogen prostor. Po svojoj prostornoj diferenciranosti, kao i po socio-ekonomskim, etničkim, vjerskim, jezičkim i dr. karakteristikama može imati karakter mozaika. Grad je odraz određenih zakonitosti nastalih pod uticajem različitih faktora. S obzirom da se gradovi u svijetu razvijaju pod različitim društveno-ekonomskim i drugim faktorima onda možemo govoriti o različitim tipovima socijalno-prostorne strukture grada ili različitoj socijalnoj topografiji gradova. O tome detaljnije vidjeti: Vresk, M.: Osnovi urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 105-120 34 Vresk, M.: Osnove urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990. str. 123

95

A. Kadušić, F. Kudumović, S. Kulenović 4. Zaključak Područje općine Tešanj naseljeno je još od paleolita ali je tek u vrijeme turske vlasti, oko polovine XVI vijeka, ovdje osnovano gradsko naselje, odnosno kasaba Tešanj. Za vrijeme osmanske uprave Tešanj je poprimio karakteristike orijentalnog grada sa specifičnom prostornom i funkcionalnom strukturom. U vrijeme turske uprave kasaba Tešanj predstavljala je značajan administrativni, politički, trgovački, prosvjetni i kulturni centar šire okoline. Za vrijeme austrougarske uprave i Kraljevine Jugoslavije nije došlo do značajnijih promjena u urbanoj strukturi grada ali su značajno oslabile funkcije koje je ovaj grad imao do tada. Značajan urbani razvoj Tešnja započeo je šezdesetih godina XX vijeka uslijed snažnog procesa industrijalizacije koji je zahvatio ovo područje. Grad se dalje razvijao pod uticajem razvoja industrije. Danas je grad Tešanj općinski centar što znači da mu gravitira stanovništvo ruralnog područja općine Tešanj, a i određen broj stanovnika iz susjednih općina Maglaja, Teslića i Doboja. Osim toga, Tešanj nema jače izražen nodalni značaj. 4. Conclusion The municipality Tešanj’s area has been settled since Palaeolithic but only in the period of Turkish government, which is in the middle of 16th century the Tešanj city is established. In the period of Turkish government Tešanj acquired characteristics of oriental city with specific spatial and functional structure. Tešanj city represented significant administrative, political, commercial, educational and cultural centre of wider area in the period of Turkish government. In the period of Austro-Hungarian government and period of Kingdom of Yugoslavia it has not come to the significant urban changes but functions which this city had had until that period have significantly weaken. Significant urban development of Tešanj began in the sixties of twentieth century and it is caused by intensive process of industrialisation which seized this area. City has further developed under the influence of industry development. Tešanj is today centre of municipality. To this city are gravitating inhabitants of municipality Tešanj’s rural settlements and certain population from neighbouring municipalities Maglaj, Doboj and Teslić. Except that Tešanj doesn`t have stronger nodal importance. 5. Literatura i izvori 1. 2. 3. 4. 5. Alić, A., Brkić, R.: Tešanj-grad kome se rado vraćam, Planjax, Tešanj, 1999. Ćeman, M., H.: Urbana antropologija Tešnja (1461-1878.), Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2006. Friganović, M.: Demogeografija-stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1990. Handžić, A.: Gazi-Husrev-begovi vakufi u tešanjskoj nahiji u XVI stoljeću, Anali Gazi Husrev-begove bibilioteke u Sarajevu, Sarajevo, 1974. Kadušić, A., Smajić, S.: Devastacija urbanih sadržaja na području Tuzlanskog kantona u periodu agresije na R BiH 1992-1995. godine, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Svezak Geografija, Godina II, Br. 2, Tuzla, 2005. Maretić, M.: Gradski centri, Školska knjiga, Zagreb, 1996. Šabanović, H.: Bosanski pašaluk, Naučno društvo NR BiH, Djela XIV, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, Sarajevo, 1959. Škaljić, A.: Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966.

6. 7. 8. 96

Urbanogeografski razvoj grada Tešnja. 9. Vresk, M.: Osnovi urbane geografije, Školska knjiga, Zagreb, 1990. 10. Vresk, M.: Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2002. 11. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895., Sarajevo, 1896. 12. Broj stanovnika po mjesnim zajednicama sa pripadajućim naseljenim mjestima, Služba općine Tešanj, 2004. 13. Katalog tešanjske privrede 1998-1999., Bibilioteka-Posebna izdanja, Planjax, 1998. 14. Prethodni rezultati popisa stanovništva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 31. januara 1921. godine, Državna štamparija, Sarajevo, 1924. 15. Popis stanovništva 1953. godine, Osnovni podaci o stanovništvu - podaci za naselja prema upravnoj podjeli u 1953. godini, Knjiga XIV, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1958. 16. Popis stanovništva 1961., Knjiga VII, Savezni zavod za statistiku, Beograd 1965. 17. Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo (etnička, prosvetna i ekonomska obeležja stanovništva i domaćinstva prema broju članova), Rezultati po opštinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1974. 18. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Opšta i metodološka objašnjenja, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1983. 19. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910., Sarajevo, 1912. 20. Stanovništvo prema nacionalnoj pripadnosti i površina naselja, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1991. 21. Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine 1972., 1982., 1991. godine, Republički zavod za statistiku, Sarajevo. 22. Strategija razvoja općine do 2000. godine, Općina Tešanj, Tešanj, 1996. 23. Strategija razvoja općine Tešanj od 2007. do 2015. godine (Integracija stanjanacrt), Komisija za planiranje općinskog razvoja, Općina Tešanj, 2007., str. 38. Preuzeto sa: http://www.opcina-tesanj.ba/admin/slike/doc/Strategija-Tesanjnacrt.pdf (21.09.07.) 24. Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1880., (Popis 1879.) 25. Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Sarajevo, 1886. 26. Tešanj-kulturno-privredni informator, Narodna bibilioteka Tešanj, Planjax, Tešanj, 1995.

97

A. Kadušić, F. Kudumović, S. Kulenović

98

Urbanogeografski razvoj grada Tešnja.

99

Zbornik radova PMF 4 i 5, 101 – 115 (2007-2008)

Originalni naučni rad

RAZVOJ SEOSKIH NASELJA OPĆINE TEŠANJ DEVELOPMENT OF RURAL SETTLEMENTS OF MUNICIPALITY TEŠANJ Mr. Alma Kadušić, viši asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Abstrakt Područje općine Tešanj je kroz dug vremenski period bilo poprište burnih društvenih promjena što se odražavalo na njen teritorijalni razvoj, broj i veličinu naselja, odnosno na njen prostorni obuhvat. Kroz različite historijske periode u sastavu ove općine bio je različit broj naselja. Fizionomija seoskih naselja tešanjske općine odraz je prirodno-geografskih, kulturno-historijskih, ekonomskih i političkih uslova. Ova naselja uglavnom su nastajala spontano i razvijala se neplanski što se značajno odrazilo na njihov oblik i fizionomiju. Zbog toga se sva tešanjska naselja mogu razvrstati u određene skupine koje su karakteristične po specifičnoj genezi, veličini, rasporedu kuća itd. Ključne riječi: Tešanj, seoska naselja, razvoj, tipologija. Abstract During a long period of time area of municipality Tešanj was a scene of tumultuous social changes which effected on Tešanj’s territorial development, number and size of settlements, that is on its spatial scope. Through different historical periods this municipality had different number of settlements. Physiognomy of rural settlements of municipality Tešanj is a reflection of physical - geographic, cultural - historic, economic and political conditions. These settlements mostly appeared spontaneous and developed without planning which significantly reflected on settlement’s form and physiognomy. Because of that all Tešanj’s settlements can be classified into certain groups which are characterized by specific genesis, size, the houses arrangement etc. Key words: Tešanj, rural settlements, development, typology.

A. Kadušić 1. Uvod Općina Tešanj nalazi se u sjevernoj Bosni, na kontaktu panonske Bosne i srednjobosanskih planina. Smještena je u slivu rijeke Bosne i Usore. Povoljne prirodnogeografske karakteristike područja općine Tešanj omogućile su stalnu naseljenost još od prahistorije o čemu nam svjedoče arheološki nalazi pronađeni na području Tešnja (u naseljima Kalošević, Bobare, Vukovo, Trepče itd.). Međutim, na prve podatke o tešanjskim naseljima nailazimo tek u dokumentima iz turskog perioda. Nakon potpadanja pod tursku vlast tešanjsko područje organizovano je kao nahija koja je obuhvatala teritoriju veću od današnje površine općine. Prema turskim defterima iz 1570. i 1604. godine na području tešanjske nahije nalazila su se dva gradska naselja (kasabe Tešanj i Doboj), četrdeset i jedno seosko naselje, sedam mezri 1 , pet čifluka 2 i šest zemina. 3 U turskim defterima pominju se sljedeća tešanjska naselja: Čagljići (Čaglići), Jablanica, Ripna, Tugavica (Tugavić), Plane (Planje), Gornja Modriča (Kalošević), Mriotić (Mrkotić), Trepče, Šije, Lepenica, Hrvatin (Hrvatinići), Kraševo, Dobro Polje (Dobropolje), Mekiš, Raduša i Vukovo. 4 U sidžilima Tešanjskog kadiluka od 1639-1642. godine pominju se neka naselja koja do tada nisu bila evidentirana. To su naselja Bukva, Drinčići, Ljetinić, Novo Selo, Piljužići, Karadaglije, Ravne i Žabljak. 5 U sidžilu Tešanjskog kadiluka iz 1740-1752. godine ni jedno tešanjsko naselje nije imalo najviši stepen naselja (šeher). Status srednje razvijenog naselja imao je jedino Tešanj. 6 Godine 1877. u turskim dokumentima spominju se imena još nekih tešanjskih naselja kao što su Miljanovci, Cerovac, Čifluk, Jelah, Potočani, Rakovica, Rosulje itd. 7 Prvim austrougarskim popisom stanovništva provedenim 1879. godine na području Bosne i Hercegovine obuhvaćena su slijedeća tešanjska naselja: Blaževci, Bobare, Drinčići, Džemilić Planje, Jablanica, Kraševo, Lepenica, Lončari, Ljetinić, Miljanovci, Mrkotić, Novo Selo, Orašje Planje, Piljužići, Ripna, Šije, Tešanj, Trepče i Vrela. 8

1

Mezra-doslovno znači ziratno zemljište, sijalište, polje, a kao turski agrarno-pravni termin znači staro selište, napušteno ili raseljeno selo. Da bi se jedno mjesto moglo smatrati ili proglasiti mezrom, ono je moralo imati svoju teritoriju, granice, odnosno manje ili više jasne tragove ranijeg naselja (groblje, bunar, česma, voćnjaci i sl.). O značenju te riječi vidjeti: Evlija Čelebi: Putopis-Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1996., str. 642 2 Čifluk, čiftluk, čitluk (čivlak) m (pers.tur.) - vrsta feudalnog posjeda koji gospodar obrađuje sam ili preko čifčije. O značenju te riječi vidjeti: Škaljić, A.: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966., str. 174 3 Zemin-veći kompleks obradivog zemljišta koji nema status čifluka niti baštine. O značenju te riječi vidjeti: Evlija Čelebi: Putopis-Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1996., str. 667 4 Niškanović, M.: Porijeklo stanovništva tešanjskog kraja, Etnologija tešanjskog kraja, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sveska 41/42, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987., str. 1-23 5 Ibid., str. 1-23 6 Sidžil Tešanjskog kadiluka (1740-1752.), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2005. str. XII 7 Niškanović, M.: Porijeklo stanovništva tešanjskog kraja, Etnologija tešanjskog kraja, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sveska 41/42, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987., str. 1-23 8 "Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1880". (Popis 1879.), str. 41-43

102

Razvoj seoskih naselja općine Tešanj Prema popisu stanovništva 1910. godine kojeg je provela austro-ugarska uprava u sastav tešanjske općine ulazila su sljedeća naselja: Blaževci, Bobare, Drinčić, Džemilić, Jablanica, Jelah, Kaloševići, Karadaglije, Koprivci, Kraševo, Lepenica, Lončari, Ljetinići, Medakovo, Miljanovci, Mrkotići, Novo Selo, Orašje-Planje, Piljužići, Raduša, Ripna, Šije, Tešanj (grad), Trepče i Vukovo. 9 Danas se u sastavu općine Tešanj nalazi 25 mjesnih zajednica sa trideset i devet seoskih i jednim gradskim naseljem. Općinski centar je grad Tešanj, a osim njega općini pripadaju seoska naselja Bobare, Drinčići, Blaževci, Bukva, Logobare, Čifluk, Dobropolje, Mekiš, Jablanica, Čaglići, Ripna, Jelah, Cerovac, Jelah-polje, Potočani, Jevadžije, Kalošević, Putešić, Karadaglije, Koprivci, Kraševo, Ljetinić, Medakovo, Miljanovci, Lončari, Mrkotić, Novi Miljanovci, Novo Selo, Orašje Planje, Piljužići, Raduša, Rosulje, Šije, Tugavići, Tešanjka, Lepenica, Trepče i Vukovo. 10 2. Razvoj seoskih naselja općine Tešanj Područje općine Tešanj naseljeno je još od prahistorije. Određena seoska naselja općine Tešanj starijeg su postanka, a neka novijeg. Pored toga, neka naselja nisu nosila imena koja nose danas. Zbog toga ćemo u ovom poglavlju obraditi evolutivni razvoj seoskih naselja općine Tešanj, odnosno njihov postanak i razvoj kroz određeni historijski period. Prve pouzdane podatke o naseljima općine Tešanj možemo pronaći u turskim defterima iz 1570. i 1604. godine. U ovim dokumentima pominju se tri tešanjska naselja i to Planje, Mrkotić i Kalošević. Prema turskom defteru iz 1570. godine naselje Planje imalo je 39 kuća, Mrkotić 20 kuća i Kalošević 45 kuća. Prema defteru iz 1604. godine u Planjama je bilo 75 kuća, Mrkotiću 29 kuća i Kaloševiću 49 kuća. U turskim defterima iz XVI vijeka pominju se još neka tešanjska naselja. To su Čagljići (Čaglići), Jablanica, Ripna, Tugavica (Tugavić), Plane (Planje), Gornja Modriča (Kalošević), Mriotić (Mrkotić), Trepče, Šije, Lepenica, Hrvatin (Hrvatinići), Kraševo, Dobro Polje (Dobropolje), Mekiš, Raduša i Vukovo. U sidžilima Tešanjskog kadiluka od 1639-1642. godine pominju se neka naselja koja nisu bila evidentirana u turskim defterima iz 1570. i 1604. godine. To su naselja Bukva, Drinčići, Ljetinić, Novo Selo, Piljužići, Karadaglije i dr. 11 Krajem osmanske uprave, odnosno 1877. u turskim zapisima sreću se imena još nekih tešanjskih naselja kao što su Miljanovci, Cerovac, Čifluk, Jelah, Potočani, Rakovica, Rosulje itd. 12 Na osnovu prezentiranih podataka možemo zaključiti da je na području tešanjske općine u osmanskom periodu došlo do značajnih etničkih promjena. Te promjene se ogledaju prije svega u izmijenjenoj etničkoj strukturi, porastu broja stanovnika, te postanku novih i razvoju starih naselja (kako po broju stanovnika i kuća tako i prostorno). Naime, usljed dugotrajnog naseljavanja Vlaha iz Srbije i Crne Gore od strane Osmanlija značajno se povećao broj stanovnika u ovom području. Vlasi su se
9

Die ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und Hercegovina von 10. Oktober 1910., Statistischen Depertment der Landesregierung, Sarajevo, 1912., str. 210-223 10 Broj stanovnika po mjesnim zajednicama sa pripadajućim naseljenim mjestima, Služba Općine Tešanj, Tešanj, 2004. 11 Niškanović, M.: Porijeklo stanovništva tešanjskog kraja, Etnologija tešanjskog kraja, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sveska 41/42, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987., str. 1-23 12 Ibid., str. 1-23

103

A. Kadušić naseljavali uglavnom u istočne i južne dijelove općine, a na tešanjsko područje su došli iz susjednih nahija Maglaja, Trebetina i Ozrena. Već 1600. godine stanovništvo ovog kraja dobrovoljno je prešlo na Islam i vjerski se konsolidovalo. 13 Osim toga zbog stalnih austrijsko-turskih sukoba u kojima su Osmanlije gubile teritorije sjeverno od Save, bile su prisutne stalne emigracije stanovništva sa tog prostora koje se naseljavalo u područje sjeverne Bosne. 14 Početkom austrougarske uprave proveden je prvi popis stanovništva u Bosni i Hercegovini koji je obuhvatio i naselja tešanjskog kraja. Tako se u popisu stanovništva iz 1879. godine pominju slijedeća tešanjska naselja: Blaževci sa 83 stanovnika, Bobare 177 stanovnika, Drinčići 42 stanovnika, Djemilić (Džemilić Planje) sa 228 stanovnika, Jablanica sa 371 stanovnikom, Koprivci sa 96 stanovnika, Kraševo sa 227 stanovnika, Lepenica sa 259 stanovnika, Lončari sa 84 stanovnika, Ljetinić sa 81 stanovnikom, Miljanovci sa 554 stanovnika, Mrkotić sa 271 stanovnikom, Novoselo (Novo Selo) sa 176 stanovnika, Orašje Planje sa 165 stanovnika, Piljužići sa 351 stanovnikom, Ripna sa 73 stanovnika, Šije sa 365 stanovnika i Trevče (Trepče) sa 364 stanovnika. Osim osnovnih podataka o broju stanovnika u austrougarskim popisima sadržani su i podaci o etničkoj strukturi stanovništva iz koje se vidi da su u većini naselja tešanjske općine Muslimani, odnosno Bošnjaci činili većinu. Samo u Blaževcima i Lončarima nije bilo muslimanskog stanovništva. U tim naseljima su živjeli katolici. Katolika je bilo još i u Džemilić Planjama, Bobarama, Miljanovcima, Orašje Planjama, Piljužićima, Šijama i Trepču. Pravoslavno stanovništvo činilo je manjinu u slijedećim naseljima: Džemilić Planjama i Lepenici sa po 4 stanovnika. Značajniji broj stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti živio je jedino u naselju Bobare (63 stanovnika). 15 Do drugog popisa kojeg su austrougarske vlasti provele 1885. godine nije došlo do značajnijih promjena u pogledu nastanka novih naselja. Jedino novo naselje evidentirano u ovom popisu je naselje Kalošević u kojem je živjelo oko 353 stanovnika. Međutim, ovaj popis nam pokazuje da je došlo do određenog porasta u ukupnom broju stanovnika po pojedinim naseljima. Prema ovom popisu na tešanjskoj općini je živjelo ukupno oko 10 582 stanovnika, a od toga u naselju Blaževci živjelo je oko 99 stanovnika, Bobarama 189 stanovnika, Drinčićima 53 stanovnika, Džemilić Planjama (Džemilić) 253 stanovnika, Jablanici 424 stanovnika, Koprivcima 90 stanovnika, Kraševu 254 stanovnika, Lepenici 283 stanovnika, Ljetiniću 89 stanovnika, Lončarima 119 stanovnika, Miljanovcima (Miljanovce) 582 stanovnika, Mrkotiću 302 stanovnika, Novom Selu (Novoselo) 172 stanovnika, Orašje Planjama (Orašje) 190 stanovnika, Piljužićima 399 stanovnika, Ripni 82 stanovnika, Šijama 431 stanovnik i Trepču (Trebče) 411 stanovnika. 16 Blagi porast stanovništva i broja kuća u naseljima općine Tešanj nastavljen je i u narednim godinama što se može vidjeti iz podataka objavljenih u popisu iz 1895. godine. U periodu od 1885-1895. godine broj stanovnika u općini Tešanj povećao se sa

13

Niškanović, M.: Porijeklo stanovništva tešanjskog kraja, Etnologija tešanjskog kraja, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sveska 41/42, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987., str. 1-23 14 Imamović, E.: Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str. 24 15 "Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1880". (Popis 1879.), str. 41-43 16 Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Sarajevo, 1886.

104

Razvoj seoskih naselja općine Tešanj 10 582 na 12 265 stanovnika, a broj kuća sa 1 987 na 2 187. Takođe, prema popisu iz 1895. godine vidi se da nije nastalo ni jedno novo naselje. 17 U slijedećih petnaest godina, odnosno do popisa stanovništva provedenog 1910. godine nije došlo do značajnijih promjena u pogledu porasta broja stanovnika. Broj stanovnika općine Tešanj se prema popisu 1910. godine povećao na 13 591, a broj kuća na 2 638. Međutim, u ovom popisu prvi put su evidentirana naselja koja se nisu pominjala u prethodnim austrougarskim popisima, a to su Jelah, Karadaglije, Medakovo, Raduša i Vukovo. 18 Pretpostavlja se da su se navedena naselja sve do popisa stanovništva iz 1910. godine razvijala u okviru većih susjednih naselja tešanjskog područja. U periodu između dva svjetska rata za vrijeme Kraljevine Jugoslavije dolazi do stagnacije broja stanovnika, a samim tim i širenja starih i nastanka novih naselja. Prema popisu stanovništva iz 1921. godine u naseljima općine Tešanj živjelo je oko 12 704 stanovnika. 19 Do slijedećeg popisa stanovništva koji je proveden 1931. godine takođe za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, Tešanj je izgubio status sreza, a njegova teritorija je podijeljena Maglaju, Tesliću i Doboju. Iz tog razloga ne raspolažemo podacima o broju stanovnika po naseljima općine Tešanj u tom periodu. U periodu od 1948. do 1991. godine u bivšoj SFR Jugoslaviji stanovništvo općine Tešanj se povećalo sa 34 508 stanovnika koliko je bilo 1948. godine na 48 480 stanovnika 1991. godine. U ovom periodu prostorno su se širila postojeća naselja, a usljed tog procesa su se razvila i neka nova koja su prije bila u sastavu već postojećih naselja. To su naprimjer naselja Bejići, Cerovac, Dobropolje, Jelah-polje, Jevadžije, Logobare, Novi Miljanovci, Omanjska, Putešić, Sivša, Vrela, Žabljak itd. Općina Tešanj je prema popisu iz 1991. godine imala 49 seoskih naselja, a to su: Bejići (300 ha), Blaževci (725 ha), Bobare (300 ha), Bukva (85 ha), Cerovac (250 ha), Čaglići (214 ha), Čifluk (675 ha), Dobropolje (600 ha), Drinčići (106 ha), Džemilić Planje (500 ha), Jablanica (488 ha), Jelah (325 ha), Jelah-polje (308 ha), Jevadžije (250 ha), Kalošević (960 ha), Karadaglije (1000 ha), Koprivci (198 ha), Kraševo (195 ha), Lepenica (305 ha), Logobare (225 ha), Lončari (331 ha), Ljetinić (275 ha), Medakovo (450 ha), Mekiš (75 ha), Miljanovci (1280 ha), Mrkotić (610 ha), Novi Miljanovci (308 ha), Novo Selo (204 ha), Omanjska (650 ha), Orašje Planje (575 ha), Piljužići (560 ha), Potočani (225 ha), Putešić Slika 1. Tradicionalni način stambene gradnje (265 ha), Raduša (1575 ha), Ripna

17 18

Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895., Sarajevo, 1896. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910., Sarajevo, 1912. 19 Popis stanovništva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 31. Januara 1921. godine, Izdanje direkcije državne statistike u Beogradu, Sarajevo, 1924., str. 115-117

105

A. Kadušić (375 ha), Rosulje (350 ha), Sivša (925 ha), Srednja Omanjska (350 ha), Šije (800 ha), Tešanjka (433 ha), Trepče (850 ha), Tugovići (300 ha), Vitkovci (1250 ha), Vrela (650 ha), Vukovo (200 ha) i Žabljak (285 ha). 20 Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma i osnivanjem općine Usora površina općine Tešanj je reducirana sa 223 km2 na 163 km2. Naselja Bejići, Putešić, Vitkovci i Vrela pripala su općini Teslić u Republici Srpskoj, a naselja Omanjska, Srednja Omanjska i Žabljak novoosnovanoj općini Usora. U 2004. godini općina Tešanj zauzimala je površinu od 163 km2 sa 25 mjesnih zajednica i trideset i devet seoskih naselja u kojima je živjelo oko 49 000 stanovnika (Bobare su imale 750 stanovnika, Drinčići 282, Blaževci 80, Bukva 831, Logobare 370, Čifluk 249, Dobropolje 819, Mekiš 369, Jablanica 1 130, Čaglići 428, Ripna 124, Jelah 3 833, Cerovac 520, Jelah-polje 680, Potočani 1 193, Jevadžije 510, Kalošević 806, Putešić 286, Karadaglije 746, Koprivci 470, Kraševo 1177, Ljetinić 875, Medakovo 1 083, Miljanovci 1 042, Lončari 125, Mrkotić 1 475, Novi Miljanovci 1 988, Novo Selo 1 165, Orašje Planje 1 050, Piljužići 1 785, Raduša 2 597, Rosulje 849, Šije 2 800, Tugavići 296, Tešanjka 868, Lepenica 1293, Trepče 2 379 i Vukovo Slika 2. Primjer tradicionalne bosanske arhitekture (Srednjobosanski tip kuće ili tip čardaklije s 1169 stanovnika). 21 Uporedo sa povećanjem broja stanovnika, teritorijalnim širenjem i prostornom organizacijom seoskih naselja razvijala se izgradnja seoskih stambenih i dr. objekata koja na sebi nosi pečat vremena kroz koja je prolazila. Od kraja XIX vijeka pa do danas stambena gradnja u tešanjskom području prošla je kroz nekoliko faza. Na osnovu materijalnih dokaza i pisanih izvora možemo zaključiti da je stambena gradnja u tešanjskom kraju prošla kroz tri osnovna perioda u kojima su politički, društveno - ekonomski,
20

prepustom)

Slika 3. Savremena stambena gradnja

Stanovništvo prema nacionalnoj pripadnosti i površina naselja, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1991., str. 135-136 21 Broj stanovnika po mjesnim zajednicama sa pripadajućim naseljenim mjestima, Služba Općine Tešanj, Tešanj, 2004.

106

Razvoj seoskih naselja općine Tešanj kulturni i drugi faktori uticali na stvaranje specifičnih obilježja stambenih objekata u ovom području. Stambeni objekti izgrađeni krajem XIX i početkom XX vijeka bili su karakteristični po tradicionalnom načinu gradnje. U ovom periodu posebno je bila značajna institucija porodične zadruge koja je dala posebno obilježje u obliku načina života kao i kulturi stanovanja u ovom periodu. Naredne tri ili četiri decenije u kojima je došlo do značajnih političkih, društveno-ekonomskih i drugih promjena mogu se okarakterisati kao prijelazni period gradnje stambenih objekata. Stanovništvo je u ovom periodu još uvijek bilo orijentisano na poljoprivredu te je mijenjalo oblik i način života. Postepenim ekonomskim i društvenim razvojem napuštaju se tradicionalni oblici i način gradnje stambenih objekata. Do značajnijih promjena u ovoj sferi dolazi krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina XX vijeka. Naime, uključivanjem aktivnog stanovništva u vanpoljoprivredne djelatnosti, a posebno odlaskom određenog broja stanovnika na rad u inostranstvo, stvoreni su uslovi za intenzivniju urbanizaciju koja je dovela do napretka na polju stambene gradnje i kulture stanovanja. 22 3. Tipologija seoskih naselja općine Tešanj Naselja su najvažniji plod ljudskog djelovanja. U njima se ogleda prirodna osnova, način korištenja zemljišta i stepen opće razvijenosti. Ona su ishodišta i žarišta ljudskog rada i djelovanja, a njihov značaj se očituje u veličini (broju stanovnika) i izgledu. 23 Pri tipologiji naselja uglavnom polazimo od njihove osnovne podjele na seoska i gradska naselja, a svako od ova dva tipa ima niz podtipova, kategorija, varijeteta itd. Takođe, postoje i prijelazne forme naselja u kojima su sadržana svojstva seoskih i gradskih naselja. Ta naselja nazivamo prijelaznim ili mješovitim naseljima. Zbog toga susrećemo različite definicije i kriterije tipologije seoskih i gradskih naselja. 24 Definisanje seoskih i gradskih naselja stvar je konvencije. Definisanje sela naprimjer može se zasnivati na njegovom razlikovanju od grada pri čemu se kombiniraju historijski, pravni, administrativni i dr. kriteriji, kriteriji broja stanovnika, veličine i socijalne organizacije prostora itd. Mnogo češće se definiše gradsko naselje pa se seoskim naseljima smatraju sva ona koja ne ispunjavaju određene kriterije. 25 Grad se može definisati kao kompaktno izgrađeno veće naselje u čijim sekundarnim i tercijarnim djelatnostima radi veći dio aktivnog stanovništva, i to ne samo za vlastite potrebe nego i za potrebe stanovništva šireg prostora. 26

22

Bugarski, A.: Seoske stambene zgrade i kultura stanovanja u tešanjskom kraju, Etnologija tešanjskog kraja, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sveska 41/42, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987., str. 91-134 23 Nejašmić, I.: Osnove opće geografije, Educa, Zagreb, 1997., str. 323 24 Prema popisu stanovništva i stanova 1961. i 1971. godine u bivšoj Jugoslaviji sva naselja su klasificirana u tri osnovna tipa i to na seoska, gradska i mješovita, a na osnovu kombiniranja kriterija broja stanovnika i udjela poljoprivrednog u ukupnom broju stanovnika. O tome detaljnije vidjeti: Crkvenčić, I., Malić, A.: Agrarna geografija, Školska knjiga, Zagreb, 1988., str. 28 25 Simonović, Đ., Ribar, M.: Uređenje seoskih teritorija i naselja, Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet, Beograd, 1993., str. 118 26 Vresk, M.: Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2002., str. 7

107

A. Kadušić Na području općine Tešanj danas se izdvaja trideset i devet seoskih naselja, a to su: Bobare, Drinčići, Blaževci, Bukva, Logobare, Čifluk, Dobropolje, Mekiš, Jablanica, Čaglići, Ripna, Jelah, Cerovac, Jelah-polje, Potočani, Jevadžije, Kalošević, Putešić, Karadaglije, Koprivci, Kraševo, Ljetinić, Medakovo, Miljanovci, Lončari, Mrkotić, Novi Miljanovci, Novo Selo, Orašje Planje, Piljužići, Raduša, Rosulje, Šije, Tugavići, Tešanjka, Lepenica, Trepče i Vukovo. Seoska naselja mogu biti raznovrsna po svome tipu. Ta raznovrsnost posljedica je fizičko-geografskih, kulturno-historijskih i ekonomskih uslova područja u kome nastaje i razvija se određeno seosko naselje. Da li je neko naselje kompaktno ili razbijeno zavisi u prvom redu od geografskog položaja, zatim od ekonomije, odnosno od načina iskorištavanja zemljišta koje ne zahvata samo poljoprivredne površine već i stambene objekte. Prema tome raspored kuća i plan naselja zavisi prije svega od agrarne strukture ali i od reljefa i drugih elemenata prirodne osnove. 27 Postoje različite tipologije seoskih naselja od različitih autora koji su se prilikom podjele takvih naselja koristili različitim kriterijima. Tako naprimjer seoska naselja možemo izdvajati prema njihovoj genezi na: planska, ušorena i spontano nastala naselja. 28 Prema ovoj tipologiji naselja općine Tešanj se uglavnom svrstavaju u spontano nastala seoska naselja. To znači da su postala spontano tj. slobodno bez bilo kakvih spoljnih uticaja. Osnovna karakteristika tešanjskih naselja je to što imaju nepravilnu prostornu strukturu sa nepravilnom mrežom puteva i ulica. Prvu sistematsku tipologiju seoskih naselja na Balkanskom poluostrvu izvršio je Jovan Cvijić koji je sva seoska naselja podijelio na sela razbijenog i zbijenog tipa. Naselja razbijenog tipa Cvijić je klasifikovao na seoska naselja starovlaškog tipa (sa šumadijskim, mačvanskim i jaseničkim varijetetom), naselja karstnog tipa i naselja ibarskog (džematskog) tipa, a sela zbijenog tipa razvrstao je u pet grupa i to timočki, čitlučki, mediteranski, tursko-istočnjački i sela mješovite vrste. 29 Prema Cvijićevoj tipologiji veći broj seoskih naselja općine Tešanj može se svrstati u naselja razbijenog tipa. Ova naselja zahvataju veliko prostranstvo, ponekad i prostor dužine 5-6 km, a dijele se na zaseoke ili mahale koji su jedan od drugog udaljeni od 1-2 km. Najčešće se nazivaju po patronimu, odnosno prezimenu porodice koja je tu najbrojnija ili najduže živi u tom području. Ponekad zaseok nosi ime po nekom hidronimu, oronimu itd. Kuće su obično raspoređene na
27

Slika 4. Naselje Šije u dolini rijeke Bosne (razbijeno-grupasto seosko naselje).

Đurić, V.: Prilog poznavanju tipologije seoskih naselja, Zbornik radova Geografskog zavoda Prirodno-matematičkog fakulteta Beograd, Sv. XV, Beograd, 1968., str. 153 28 Simonović, Đ., Ribar, M.: Uređenje seoskih teritorija i naselja, Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet, Beograd, 1993., str. 150 29 Cvijić, J.: Balkansko poluostrvo i južnoslavenske zemlje, Knjiga prva i druga, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, Beograd, 1966., str. 250-276

108

Razvoj seoskih naselja općine Tešanj više brda između kojih protiču potoci ili rijeke. Starovlaška naselja obično imaju više grobalja i gotovo su sva osnovana na krčevinama. Vide se pojedini šumski kompleksi koji su međusobno povezani, između njih su iskrčeni proplanci sa seoskim kućama, baštama, njivama itd. 30 Tipični predstavnici starovlaškog tipa seoskih naselja na području općine Tešanj su seoske zajednice koje su locirane u brdsko-planinskom južnom, jugozapadnom i jugoistočnom dijelu općine. To su naselja Lepenica, Šije, Trepče, Jablanica, Ripna, Koprivci, Karadaglije, Orašje Planje, Džemilić Planje, Mekiš itd. Danas navedena seoska naselja zbog porasta stanovništva, te razvoja saobraćaja i dr. infrastrukturnih sadržaja imaju tendenciju zbijanja i postepeno prelaze u džematski tip naselja. Zbog toga se ova naselja danas mogu okarakterisati kao prijelazni tip između okupljenih i disperznih seoskih naselja. Na osnovu morfološko-fizionomskih karakteristika prof. Vladimir Đurić je sva seoska naselja u bivšoj Jugoslaviji svrstao u skupine usamljenih i skupinskih naselja (sa podtipovima). Glavni podtipovi usamljenih naselja su farme, ekonomije i salaši, a podtipovi skupinskih naselja su zaseoci, razrijeđena, razbijeno-grupasta, gomilasta, nizna, drumska, ušorena krstasta i zvjezdasta kao i ušorena ortogonalna sela kvadratnog ili pravougaonog oblika. 31 Prema ovoj tipologiji seoska naselja općine Tešanj koja su smještena u dolini rijeke Usore u zapadnom dijelu općine (Potočani, Kalošević, Vukovo, Cerovac, Ljetinić, Rosulje, Tešanjka i dr.) mogu se svrstati u razrijeđena skupinska naselja. Skupinska razrijeđena naselja predstavljaju veće skupine kuća koje su nastale unutrašnjim približavanjem razbijenih zaseoka i pojedinačnih kuća. Sela ovog tipa dvojako se razvijaju. 32 Skupinska razrijeđena seoska naselja općine Tešanj razvijaju se na taj način da se koncentracija novih kuća vrši u središtu sela ili kraj puta koji vodi kroz selo, a istovremeno se vrši i izmještanje kuća na glavnu prometnu komunikaciju Doboj-Banja Luka. Ova seoska naselja zbog navedenih procesa narastanja i urastanja u posljednjih nekoliko godina bilježe znatno širenje te već pokazuju tendenciju prelaska u drumski tip razrijeđenih seoskih naselja.

Slika 5. Naselja Kalošević i Putešić u dolini rijeke Usore

30 31

Ibid., str. 250-276 Đurić, V.: Prilog poznavanju tipologije seoskih naselja, Zbornik radova Geografskog zavoda Prirodno-matematičkog fakulteta Beograd, Sv. XV, Beograd, 1968., str. 154-155 32 Ibid., str. 154

109

A. Kadušić Ostala naselja općine Tešanj (Novo Selo, Medakovo, Lepenica, Šije, Trepče, Jablanica, Karadaglije, Mekiš, Orašje i Džemilić Planje itd.) pripadaju razbijeno grupastim skupinskim naseljima kod kojih su kuće zbijene u zaseocima ali je rastojanje između pojedinih mahala znatno. Neka od ovih naselja imaju tendenciju izmještanja kuća na glavnu saobraćajnicu koja prolazi kroz naselje. Naselja Tešanjka i Jelah mogu se svrstati u skupinska naselja, a zapravo predstavljaju prijelazne tipove naselja jer je u njima izražena velika koncentracija stanovništva na malom prostoru. Međutim, ova naselja još uvijek nemaju potrebnu infrastrukturu da bi se proglasila gradskim naseljima. Takođe, seoska naselja tešanjske općine mogu se podijeliti u različite skupine ako se kao kriterij za njihovo izdvajanje uzme prirodna osnova, prije svega reljef ovog područja, koji je značajno uticao na njihov prostorni razmještaj. Zbog toga seoska naselja na području općine Tešanj nisu ravnomjerno raspoređena. U pojedinim dijelovima općine postoji veća koncentracija stanovništva, odnosno više seoskih naselja, a u drugim dijelovima mreža naselja je znatno rjeđa. Tačnije, jugoistočni dio općine ima znatno rjeđu mrežu naselja za razliku od drugih dijelova općine. S obzirom na tu činjenicu na području općine Tešanj možemo izdvojiti tri mreže naselja i to: mrežu naselja na sjeverozapadu smještenu u dolini rijeke Usore, središnju u kojoj se nalazi grad Tešanj i koja predstavlja najgušće naseljen prostor, te mrežu naselja na jugoistoku smještenu u brdsko-planinskom dijelu općine sa relativno manjom gustinom naseljenosti. U mreži naselja na sjeverozapadu nalaze se: Novi Miljanovci, Miljanovci, Lončari, Blaževci, Piljužići, Drinčići, Kalošević, Slika 6. Centar naselja Jelah Putešić, Mrkotić, Bobare, Oraš Planje i Džemilić Planje. Naselja Tešanjka, Kraševo, Lepenica, Novo Selo, Medakovo, Logobare, Čifluk, Bukva, Tešanj, Dobropolje, Raduša, Cerovac, Jevadžije, Vukovo, Rosulje, Ljetinić, Jelah-polje, Jelah i Potočani pripadaju središnjoj mreži naselja. U jugoistočnom dijelu općine mrežu naselja čine Šije, Trepče, Tugavići, Čaglići, Jablanica, Ripna, Koprivci, Karadaglije i Mekiš. (Prilog 1). S obzirom na broj stanovnika seoska naselja se mogu podijeliti na sitna (do 199 stanovnika), mala (200-499 stanovnika), srednja (500-999 stanovnika) i velika seoska naselja (1000 i više stanovnika). 33

33

Nejašmić, I.: Osnove opće geografije, Educa, Zagreb, 1997., str. 325

110

Razvoj seoskih naselja općine Tešanj
Tabela 1. Tipologija seoskih naselja općine Tešanj po veličini Sitna (do 199 st.) Tip seoskog naselja Mala Srednja (200-499 st.) (500-999 st.) Velika (> od 1000 st.) Džemilić Planje Jablanica Jelah Potočani Kraševo Medakovo Miljanovci Mrkotić Novi Miljanovci Novo Selo Orašje Planje Piljužići Raduša Šije Lepenica Trepče Vukovo

Blaževci Ripna Lončari

Drinčići Logobare Čifluk Mekiš Čaglići Putešić Koprivci Tugavići

Bobare Bukva Dobropolje Cerovac Jelah-polje Jevadžije Kalošević Karadaglije Ljetinić Rosulje Tešanjka

Uk. 3 8 11 17 Izvor: Broj stanovnika po mjesnim zajednicama sa pripadajućim naseljenim mjestima, Služba Općine Tešanj, Tešanj, 2004.

Na osnovu prezentiranih podataka u tabeli 1. možemo zaključiti da su u općini Tešanj 2004. godine postojala tri seoska naselja koja pripadaju grupi sitnih seoskih naselja, a u grupi malih seoskih naselja bilo je osam sela. Oko jedanaest seoskih naselja je bilo u grupi srednje veličine, a sedamnaest naselja imalo je preko 1000 stanovnika, te su svrstana u grupu velikih seoskih naselja. (Prilog 2). Naselja koja pripadaju određenim grupama nisu jednaka po broju stanovnika. Tako naprimjer u grupi sitnih seoskih naselja najmanje stanovnika imalo je selo Blaževci sa oko 80 stanovnika, a najviše naselje Lončari sa 125 stanovnika. U okviru grupe malih seoskih naselja najmanji broj stanovnika imalo je naselje Čifluk u kome je bilo 249 stanovnika, a najbrojnije je bilo naselje Koprivci sa 470 stanovnika. U grupi naselja srednje veličine najmanji broj stanovnika imalo je naselje Jevadžije sa oko 510 stanovnika, a najbrojnije je bilo naselje Tešanjka sa 868 stanovnika. U skupini velikih seoskih naselja po veličini se isticalo naselje Jelah sa 3 833 stanovnika dok je najmanji broj stanovnika u ovoj grupi imalo seosko naselje Miljanovci u kojem je živilo 1 042 stanovnika. 4. Zaključak Neka seoska naselja današnje općine Tešanj pominju se još u vrijeme turske uprave. Tačnije, u turskim defterima iz 1570., 1604. i 1877., te sidžilima Tešanjskog kadiluka iz 1639-1642., te od 1740-1752. godine pominju se slijedeća tešanjska naselja: Čaglići, Jablanica, Ripna, Tugavići, Planje, Kalošević, Mrkotić, Trepče, Šije, Lepenica, Hrvatanovići, Kraševo, Dobropolje, Mekiš, Raduša, Vukovo, Bukva, Drinčići, Ljetinić, Novo Selo, Piljužići, Karadaglije, Miljanovci, Cerovac, Čifluk, Jelah, Potočani, Rakovica i Rosulje. U austrougarskim popisima možemo pronaći gotovo sva seoska 111

Naziv seoskog naselja

A. Kadušić naselja koja danas egzistiraju na prostoru općine. Prema podacima prvog austrougarskog popisa stanovništva Bosne i Hercegovine u općini Tešanj nalazilo se 17 seoskih naselja u kojima je živilo oko 9 000 stanovnika. Prema popisu iz 1910. godine na području tešanjske općine egzistirala su 24 seoska naselja u kojima je živilo oko 13000 stanovnika. Prema popisu stanovništva 1991. godine u općini Tešanj bilo je 49 seoskih naselja, a danas u ovom području egzistira trideset i devet takvih naselja. Razvoj seoskih naselja u tešanjskom području odvijao se u uvjetima složenih političkih i ekonomskih prilika. Seoska naselja općine Tešanj nastajala su spontano i razvijala se neplanski što se značajno odrazilo na njihovu fizionomiju, oblik, veličinu itd. Na području tešanjske općine u osnovi se mogu izdvojiti dvije skupine seoskih naselja. Prvu skupinu čine skupinska razrijeđena naselja koja čine veće skupine kuća koje su nastale unutrašnjim približavanjem razbijenih zaseoka i pojedinačnih kuća, a istovremeno se vrši izmještanje kuća uz značajne prometne komunikacije. Ovaj tip naselja na području tešanjske općine rasprostranjen je u predjelima sa 150-300 m nadmorske visine. Drugu skupinu sela čine razbijeno-grupasta skupinska naselja koja su se razvila u brdsko-planinskom južnom, jugozapadnom i jugoistočnom dijelu općine Tešanj. U ovim naseljima kuće su zbijene u zaseocima ali je rastojanje između njih znatno. Međutim, veći broj sela općine Tešanj ima tendenciju zbijanja i postupno ova sela prelaze u zbijeni ili džematski tip naselja. 4. Conclusion Some rural settlements of municipality Tešanj are mentioned in the period of Turkish government. In Turkish defters from 1570, 1604 and 1877, and sidžils of Tešanj`s kadiluk from 1639 to 1642 and from 1740 to 1752 these settlements are mentioned: Čaglići, Jablanica, Ripna, Tugavići, Planje, Kalošević, Mrkotić, Trepče, Šije, Lepenica, Hrvatanovići, Kraševo, Dobropolje, Mekiš, Raduša, Vukovo, Bukva, Drinčići, Ljetinić, Novo Selo, Piljužići, Karadaglije, Miljanovci, Cerovac, Čifluk, Jelah, Potočani, Rakovica i Rosulje. In Austro-Hungarian censuses we can find almost all rural settlements which today exist on area of this municipality. Toward data’s from first Austro-Hungarian census in Bosnia and Herzegovina municipality Tešanj had seventeen rural settlements in which lived around 9,000 inhabitants. Toward census from 1910 on area of municipality Tešanj existed 24 rural settlements in which lived around 13,000 inhabitants. Toward census from 1991 municipality Tešanj had 49 rural settlements, and today this municipality has 39 rural settlements. Development of rural settlements in Tešanj`s area unscrew in the condition of complex political and economic opportunities. Rural settlements of municipality Tešanj appeared spontaneous and developed without planning which significantly reflected on settlement’s physiognomy, form, size etc. On area of municipality Tešanj it is possible to single out two groups of rural settlements. First group are grouped settlements which originate as a consequence of compaction of less grouped villages and with house contraction. In the same time this houses are moving toward roads. This type of settlements on area of municipality Tešanj is placed in area from 150 to 300 metres. Second group of settlements are less populated settlements which are developed in southern, south western and south eastern part of Tešanj. In these settlements houses are grouped in small villages but distance between villages is significant. However, a large number of rural settlements of municipality Tešanj has tendency of compaction and these villages slowly becoming grouped type of settlements.

112

Razvoj seoskih naselja općine Tešanj 5. Literatura i izvori 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. Bugarski, A.: Seoske stambene zgrade i kultura stanovanja u tešanjskom kraju, Etnologija tešanjskog kraja, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sveska 41/42, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987. Cvijić, J.: Balkansko poluostrvo i južnoslavenske zemlje, Knjiga prva i druga, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, Beograd, 1966. Crkvenčić, I., Malić, A.: Agrarna geografija, Školska knjiga, Zagreb, 1988. Đurić, V.: Prilog poznavanju tipologije seoskih naselja, Zbornik radova Geografskog zavoda Prirodno-matematičkog fakulteta Beograd, Sv. XV, Beograd, 1968. Evlija Čelebi: Putopis-Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1996. Imamović, E.: Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998. Nejašmić, I.: Osnove opće geografije, Educa, Zagreb, 1997. Niškanović, M.: Porijeklo stanovništva tešanjskog kraja, Etnologija tešanjskog kraja, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sveska 41/42, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987. Simonović, Đ., Ribar, M.: Uređenje seoskih teritorija i naselja, Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet, Beograd, 1993. Škaljić, A.: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1966. Vresk, M.: Grad i urbanizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2002. Broj stanovnika po mjesnim zajednicama sa pripadajućim naseljenim mjestima, Služba Općine Tešanj, Tešanj, 2004. Die ergebnisse der Volkszählung in Bosnien und Hercegovina von 10. Oktober 1910., Statistischen Depertment der Landesregierung, Sarajevo, 1912. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895., Sarajevo, 1896. Stanovništvo prema nacionalnoj pripadnosti i površina naselja, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1991. "Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1880". (Popis 1879.). Štatistika miesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Sarajevo, 1886. Popis stanovništva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 31. Januara 1921. godine, Izdanje direkcije državne statistike u Beogradu, Sarajevo, 1924. Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910., Sarajevo, 1912.

113

A. Kadušić

114

Razvoj seoskih naselja općine Tešanj

115

Zbornik radova PMF 4 i 5, 117 – 126 (2007-2008)

Originalni naučni rad

NEKE KARAKTERISTIKE DEMOGRAFSKOG RAZVOJA PERIPANONSKE MAKROREGIJE BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU OD 1991-2003. GODINE SOME CHARACTERISTICS OF DEMOGRAPHICAL DEVELOPMENT PERIPANONIC MACROREGION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN PERIOD 1991-2003. YEAR Mr. sc. Fadila Kudumović vš. ass., mr. sc. Alma Kadušić, vš. ass., Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Abstrakt Negativan demografski razvoj najveće bosanskohercegovačke prirodnogeografske regije u vremenu nakon 1991. godine je evidentan i predstavlja veliku prepreku ukupnom razvoju peripanonskog prostora. Navedena regija je u periodu od 1991. do 2003. godine doživjela najizraženije promjene u pogledu ukupnog kretanja stanovništva u okviru Bosne i Hercegovine. U radu su, analizom i uspoređivanjem demografskih pokazatelja (kretanje ukupnog broja stanovnika, prirodno kretanje stanovništva i razmještaj i gustinu naseljenosti stanovništva) ovog prostora za 1991. i poslijeratne godine, prikazane promjene koje su nastale u demografskom razvoju Peripanonske makroregije, mezoregija u okviru nje, te općina koje su karakteristične po izrazito slaboj, odnosno jačoj dinamici demografskog razvoja. Ključne riječi: Peripanonska makroregija, negativan demografski razvoj, regionalni razvoj, Bosna i Hercegovina.

Abstract Negative demographical development of the biggest physical region in Bosnia and Herzegovina in period after 1991 is evident and represents a big barrier for total development of Peripanonic area. Quoted region experienced in the period from 1991 to 2003 the most expressive changes in population growth in Bosnia and Herzegovina. In this paper, through analysis and comparison of demographical indicators (change in total population number, natural population growth and density of population) of this area for 1991 and years after war, changes in demographical development in Peripanonic macro-region, her mezzo-regions and municipalities which are characteristic by expressive weak or stronger demographical development dynamics. Key words: Peripanonic macro region, negative demographical development, regional development, Bosnia and Herzegovina.

F. Kudumović, A. Kadušić

1. Uvod Peripanonski prostor Bosne i Hercegovine je teritorijalno i demografski najveća regionalno-geografska cjelina Bosne i Hercegovine. Zahvata sjeverni - peripanonski dio Bosne i Hercegovine čija granica na jugu dopire do planina: Grmeč, Srnetica, Manjača, Čemernica, Vlašić, Konjuh i Javor. Obuhvata prostor od 21 860 km2, odnosno 42,7 % teritorije Bosne i Hercegovine. Ističe se izrazito povoljnim geografskim položajem. Gusta naseljenost ove regije (preko 100 st./km2) je posljedica izuzetno povoljnih prirodnih uslova za naseljavanje (reljef, klima, vode, tlo), a takođe i bogatstva prirodnim resursima neophodnim za razvoj privrednih djelatnosti na ovom prostoru. Rat u Bosni i Hercegovini (u periodu od 1992. do 1995. godine) i snažni emigracijski procesi u poslijeratnom periodu uzrokovali su snažne promjene u stanovništvu ovog prostora koje su se očitovale kroz izrazit pad ukupnog broja stanovnika, pad stope nataliteta i prirodnog priraštaja, te sve jaču demografsku polarizaciju, odnosno koncentrisanje stanovništva u velikim urbanim centrima što ima za posljedicu pražnjenje perifernih, ekonomski slabije razvijenih općina. 2. Regionalno-geografska i administrativno-teritorijalna podjela Peripanonske makroregije U regionalno - geografskom pogledu na prostoru Peripanonske makroregije mogu se izdvojiti tri homogene mezoregionalne cjeline koje su specifične po prirodnogeografskim i društveno-geografskim obilježjima, a takođe su imale i različit tok demografskog razvoja u naznačenom periodu. Unsko - sanska mezoregija, zahvata zapadni dio makroregije i teritorijalno se podudara sa peripanonskim dijelom Bihaćke krajine i prijedorskim subregionom. 1 Ima najmanju površinu u okviru Peripanonske makroregije od 5 867 km2, odnosno njen udio u ukupnoj površini makroregije iznosi 26,9 %; Posavsko – donjovrbasko - donjobosanska mezoregija, obuhvata dolinska proširenja donjih tokova Vrbasa i Bosne, te njihovih pritoka Vrbanje, Usore i Spreče. Teritorijalno je najveća mezoregija Peripanonske makroregije sa 8 460 km2, a njen udio u ukupnoj površini makroregije iznosi 38,7 %. Posavsko – sprečko – majevičko - donjodrinska mezoregija, obuhvata Tuzlansku kotlinu, Semberiju, dio bosanske Posavine i dijelove Podrinja. Ima površinu od 7 529 km2, tj. 34,4 % ukupne površine Peripanonske makroregije. U administrativno - teritorijalnom pogledu 1991. godine Peripanonsku makroregiju činilo je 47 općinskih područja, od kojih je prostorno najveća općina Banja Luka sa 1 239 km2 površine. Uspostavom međuentitetske linije razgraničenja, Dejtonskim mirovnim sporazumom potpisanim 1995. godine, Peripanonska makroregija je podijeljena na područja koja pripadaju Republici Srpskoj i područja koja pripadaju Federaciji Bosne i Hercegovine. Na prostor Republike Srpske otpada 63, 1 % (13 793 km2), a na prostor Federacije 36,9 % (8 063 km2) površine Peripanonske makroregije.

1

Smlatić, S.; Enciklopedija Jugoslavije, Separat za Republiku Bosnu i Hercegovinu, JLZ, Zagreb,1982., str. 63.

118

Neke karakteristike demografskog razvoja Peripanonske makroregije Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2003. godine Ovakvom podjelom Peripanonska makroregija je dobila još 18 novih općina 2 (karta br.1) koje, uglavnom, imaju male teritorije, a odlikuju se demografskom ispražnjenošću i ekonomskom neodrživošću.
Karta br. 1: Administrativno-teritorijalna i regionalna podjela Peripanonske makroregije

Izvor: Atlas svijeta, Administrativna karta Bosne i Hercegovine, Sejtarija, 1998.; Atlas svijeta, Geografske regije Bosne i Hercegovine, Sejtarija, 1998.

3. Karakteristike demografskog razvoja Peripanonske makroregije 3.1. Kretanje ukupnog broja stanovnika Na prostoru Peripanonske makroregije (21 856 km2), na 42,7 % državne teritorije, prema posljednjem popisu stanovništva živjelo je 2 432 723 stanovnika, odnosno 55,6 % od ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. U ratnom i poslijeratnom periodu, pod uticajem brojnih i različitih veoma nepovoljnih faktora, ukupan broj stanovnika se smanjivao, a najizraženije smanjenje se desilo za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Analizirajući procjene o ukupnom broju stanovnika po entitetskim područjima u okviru Peripanonske makroregije može se zaključiti da je, od ukupnog broja stanovnika makroregije u 1996. godini, 51,6 %, odnosno 1 104 164 stanovnika živjelo na prostoru Republike Srpske, a 48,4 %, odnosno 1 037 745 na prostoru Federacije BiH. U
2

Novonastale općine Peripanonske makroregije na području Republike Srpske su: Krupa na Uni (dio općine Bosanska Krupa), Oštra Luka (dio općine Sanski Most), Ribnik (dio općine Ključ), Petrovo (dio općine Gračanica), Pelagićevo (dio općine Gradačac), Osmaci (dio općine Kalesija), Milići (dio općine Vlasenica), Donji Žabar (dio općine Orašje), Vukosavlje (dio općine Odžak) i Kostajnica (dio općine Bosanska Dubica), a na području Federacije BIH su: Usora (dio općine Tešanj), Dobretići (dio općine Skender Vakuf), Doboj –istok (dio općine Doboj), Doboj jug (dio općine Doboj), Sapna (dio općine Zvornik) , Teočak (dio općine Ugljevik), Šamac-Domaljevac (dio općine Bosanski Šamac) i Čelić (dio općine Lopare).

119

F. Kudumović, A. Kadušić periodu poslije 1996. godine stanovništvo ovog dijela Republike Srpske bilježilo je stalan porast, a prema podacima za 2003. godinu 52,6 % stanovnika makroregije živjelo je na području ovog dijela manjeg entiteta. Prema procjenama entitetskih zavoda za statistiku, u periodu 1991 - 1996. godine smanjenje ukupnog broja stanovnika Peripanonske makroregije iznosilo je - 290 814 stanovnika, tj. -12 % u odnosu na stanje iz 1991. godine. Prema podacima za 1996. godinu na prostoru Peripanonske makroregije je živjelo ukupno 2 141 909, a 2000. godine 2 183 974 stanovnika. U 2003. godini zabilježen je blagi porast apsolutnog broja stanovnika makroregije, ali je on još uvijek bio znatno manji (-176 288) u odnosu na predratni ukupni broj stanovnika. Smanjenje apsolutnog broja stanovnika Peripanonske makroregije nije značajno uticalo na njen udio u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine. Naime, udio stanovništva Peripanonske makroregije u ukupnom u promatranom periodu se povećao sa 55,6 % 1991. na 58,5 % 2003. godine. Razlog je intenzivna emigracija stanovništva u toku i nakon rata iz drugih područja Bosne i Hercegovine na prostor Peripanonske makroregije. Najveći broj stanovnika ove makroregije skoncentrisan je u njenom istočnom dijelu, odnosno na prostoru Posavsko – sprečko – majevičko - donjodrinske mezoregije, u kojoj je u analiziranom periodu, živjelo više od 40 % stanovnika makroregije, dok je u ostale dvije mezoregije živjelo manje od 60 % stanovnika. (Grafikon br. 2)
Tabela br. 1: Kretanje ukupnog broja stanovnika po mezoregijama u 1991., 1996., 2000. i 2003. godini i njihov udio u ukupnom stanovništvu Peripanonske makroregije
PERIPANONSKA MAKROREGIJA Unsko-sanska mezoregija Posavskodonjovrbaskadonjobosanska Posavsko-sprečkomajevičkodonjodrinska UKUPNO Površina u km2 5 867 8 460 1991. Uk. br. stanovnika 528 881 854 405 % 21,7 35,2 1996 Uk. br. stanovnika 434 799 762 535 % 20,3 35,6 2000 Uk. br. stanovnika 465 707 786 586 % 21,3 36,0 2003 Uk. br. stanovnika 473 943 803 299 % 21,0 35,6

7 529 21 856

1 049 437 2 432 723

43,1 100

944 575 2 141 909

44,1 100

931 681 2 183 974

42,7 100

979 193 2 256 435

43,4 100

Izvori: Statistički godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994.; Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Demografska statistika, Statistički bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republički zavod za statistiku, Banja Luka, 2005.; Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005.

Kretanje ukupnog broja stanovnika po mezoregijama Peripanonske makroregije je bilo relativno ujednačeno što se može vidjeti iz podataka sadržanih u tabeli 1 i grafikonu 1. Naime, u prvom periodu (1991 - 1996.) sve tri mezoregije bilježile su pad u ukupnom broju stanovnika za više od 10 %, u periodu 1996-2003. godina Unsko - sanska i Posavsko – donjovrbaska - donjobosanska mezoregija zabilježile su porast ukupnog broja stanovnika od 7,1 %, odnosno 3,2 %, dok je Posavsko - sprečko – majevičko donjodrinska mezoregija bilježila pad od 1,4 %. U periodu od 2000 - 2003. godine u svim mezoregijama je evidentan porast broja stanovnika, a najznačajniji je bio u istočnom dijelu Peripanonske makroregije (5,1 %). 120

Neke karakteristike demografskog razvoja Peripanonske makroregije Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2003. godine

Grafikon br. 1: Kretanje ukupnog broja stanovnika po mezoregijama Peripanonske makroregije (1991., 1996., 2000. i 2003.)

% 50 40 30 20 10 0

Grafikon br. 2: Udio broja stanovnika mezoregija u ukupnom stanovništvu Peripanonske makroregije (1991., 1996., 2000. i 2003.)

1200000 1000000 800000 600000 400000 200000 0 1991 1996 2000 2003

1991

1996

2000

2003

Unsko-sanska mezoregija Posavsko-donjovrbaska- donjobosanska Posavsko-sprečko-majevičko-donjodrinska

Unsko-sanska mezoregija Posavsko-donjovrbaska- donjobosanska Posavsko-sprečko-majevičko-donjodrinska

3.2. Prirodno kretanje stanovništva Peripanonski prostor Bosne i Hercegovine u prijeratnom periodu se isticao izrazitom dinamikom prirodnog kretanja stanovništva što je bio rezultat, u prvom redu, visoke stope prirodnog priraštaja, dok je uticaj unutrašnjih i vanjskih migracija na prirodno kretanje stanovništva bio zanemarljiv. U poređenju sa komponentama prirodnog kretanja stanovništva Bosne i Hercegovine u cjelosti u 1991. godini (natalitet 14,6 ‰, mortalitet 7,3 ‰ i prirodni priraštaj 7,3 ‰) Peripanonska makroregija bilježila je nadprosječne vrijednosti. Naime, na prostoru ove makroregije 1991. godine evidentirana je viša stopa nataliteta (15,3 ‰) i umjerena stopa mortaliteta (7,3 ‰) što je rezultiralo umjerenim prirodnim priraštajem (8,0 ‰).3 Nakon 1991. godine, usljed ratnih dešavanja i negativnih demografskih procesa došlo je do značajnog pada stope nataliteta, povećanja stope mortaliteta i kontinuiranog opadanja stope prirodnog priraštaja stanovništva Peripanonske makroregije. Tako je u prvoj poslijeratnoj godini (1996.) evidentiran pad prirodnog priraštaja na 3,7 ‰, a taj trend je nastavljen i dalje tako da je u 2003. godini u ovom području rođeno duplo manje djece (19 380) u odnosu na 1991. godinu. Smrtnost je bila najizraženija u periodu od 1991. do 1996. godine kada je evidentiran porast sa 7,3 ‰ na 8,2 ‰, tj. za 1,1 ‰ više u odnosu na stanje iz 1991. godine. Nakon 1996. godine, paralelno sa opadanjem stope nataliteta, kontinuirano je rasla stopa mortaliteta da bi u 2003. broj umrlih bio veći za oko 4 000 u odnosu na stanje iz 1996. godine.4 (Tabela br. 2.)

3 4

Statistički godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Pregled po općinama, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Demografska statistika, Statistički bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republički zavod za statistiku, Banja Luka, 2005.; Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005.

121

F. Kudumović, A. Kadušić
Tabela br. 2: Prirodno kretanje stanovništva Peripanonske makroregije 1991., 1996., 2000. i 2003. godine
Peripanonska makroregija Godina 1991. 1996. 2000. 2003. Natalitet 36 697 24 094 23 098 19 380 ‰ 15,3 11,9 11,0 8,6 Mortalitet 17 442 13 873 16 900 17 797 ‰ 7,3 8,2 8,0 7,9 Prirodni priraštaj 19 228 10 221 6 198 1 583 ‰ 8,0 3,7 3,0 0,7

Izvor: Isto kao za tabelu br.1.
Grafikon br. 3: Prirodno kretanje stanovništva Peripanonske makroregije 1991., 1996., 2000. i 2003.
Grafikon br. 4: Kretanje stopa prirodnog priraštaja po mezoregijama Peripanonske makroregije (1991., 1996., 2000. i 2003.)

%
35 30 25 20 15 10 5 0 1991. Natalitet 1996. Mortalitet 2000. Prirodni priraštaj 2003.

‰ 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0

1991

1996

2000

2003

Unsko-sanska Posavsko-donjovrbaska -donjobosanska Posavsko-sprečko-majevičko-donjodrinska

Na osnovu prikazanih podataka u tabeli br. 2 i grafikonu br. 3 možemo konstatovati da je prostor Peripanonske makroregije, nakon 1991. godine, prešao sa srednje natalitetnog na nisko natalitetni tip (stopa nataliteta ispod 15 ‰). Analizom komponenata prirodnog kretanja stanovništva 1991., 1996., 2000 i 2003. godine po mezoregionalnim područjima utvrdili smo da su se u sve tri mezoregije odvijali negativni procesi u pogledu prirodne dinamike stanovništva, pri čemu se Posavsko – sprečko – majevičko - donjodrinska mezoregija može izdvojiti kao područje sa najvećim promjenama. Negativnu stopu prirodnog priraštaja u 2003. godini, pored Posavsko – sprečko – majevičko – donjodrinske mezoregije (-0,5 ‰), bilježila je i Unsko – sanska mezoregija sa -1,1 ‰. (Tabela br. 3) Veličinu promjena najbolje pokazuje broj općina sa negativnim prirodnim priraštajem u istočnom dijelu Peripanonske makroregije. Naime, 1996. godine na području Posavsko – sprečko – majevičko – donjodrinske mezoregije evidentirano je 10 općina sa negativnim prirodnim priraštajem, a 2003. godine čak 17 općina (od ukupno 32) imalo je negativan prirodni priraštaj. Ovo se najvećim dijelom odnosi na novonastala općinska područja čije su se stope prirodnog priraštaja kretale od -9,7 ‰ (Donji Žabar) do 3,7 ‰ (Sapna).

122

Neke karakteristike demografskog razvoja Peripanonske makroregije Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2003. godine
Tabela br. 3: Prirodno kretanje stanovništva po mezoregijama Peripanonske makroregije
Unsko-sanska 1991. 1996. 2000. 2003. Posavskodonjovrbaska donjobosanska 1991. 1996. 2000. 2003. Posavskosprečkomajevičkodonjodrinska 1991. 1996. 2000. 2003. Uk. broj stanovnika 528881 434799 465707 473943 Uk. broj stanovnika 854405 762535 786586 803299 Uk. broj stanovnika 1049437 944575 931681 979193 Natalitet 8433 5896 5058 4164 Natalitet 12188 8873 8567 6704 Natalitet 16076 9325 9473 8512 ‰ 15,9 13,3 11,9 9,0 ‰ 14,7 13,1 11,4 8,9 ‰ 15,4 9,2 9,6 7,4 Mortalitet 4153 3193 3659 3735 Mortalitet 6579 5425 6653 6510 Mortalitet 6710 5255 6588 7552 ‰ 8 10,5 8,6 10,1 ‰ 7,6 7,7 8,0 7,6 ‰ 6,3 6,4 7,4 7,9 Prirodni priraštaj 4280 2703 1399 449 Prirodni priraštaj 5582 3448 1914 239,9 Prirodni priraštaj 9366 4070 2885 960 ‰ 7,9 2,8 3,3 -1,1 ‰ 7,2 5,4 3,5 1,3 ‰ 9,1 2,5 2,2 -0,5

Izvor: Isto kao za tabelu br. 2.

Najveći prirodni priraštaj u 2003. godini zabilježen je u općinama Živinice (8,1 ‰) i Kalesija (6,2 ‰). U okviru Posavsko – donjovrbasko - donjobosanske mezoregije od ukupno 20 općina polovina je u 2003. godini imala negativan prirodni priraštaj koji se kretao se od -0,3 ‰ u Banja Luci do -2,5 ‰ u općinama Dobretići i Gradiška. Najveći prirodni priraštaj imale su općine Doboj Jug (8,4 ‰), Doboj Istok (6,3 ‰), Usora (5,4 ‰) i Tešanj (4,7 ‰). U isto vrijeme na području Unsko - sanske mezoregije evidentirano je 7 općina (od ukupno 13) sa negativnim prirodnim priraštajem, pri čemu se izdvaja novonastala općina Krupa na Uni sa -17,5 ‰. Općina Bužim je u 2003. godini zabilježila najveći prirodni priraštaj koji je iznosio 10,0 ‰. 3.3. Razmještaj stanovništva i gustina naseljenosti Gustina naseljenosti i razmještaj stanovništva Peripanonske makroregije odlikuje se određenim specifičnostima u odnosu na ostale regije Bosne i Hercegovine. Naime, Peripanonska makroregija je najgušće i najravnomjernije naseljena oblast Bosne i Hercegovine sa prosječnom gustinom naseljenosti od 111,3 st./km2 u 1991. godini. Smanjenjem ukupnog broja stanovnika nakon 1991. godine smanjivala se i gustina naseljenosti (sa 111,3 u 1991. na 98,0 st./km2 u 1996. godini), ali je u 2003. godini skoro dostigla prijeratno stanje i iznosila je ponovo iznad 100 st./km2. Stanovništvo Peripanonske makroregije je dosta ravnomjerno raspoređeno po pojedinim mezoregijama, što potvrđuju podaci u tabeli 4 i grafikonu 5. Naime, sve tri mezoregije u 1991. godini su imale gustu naseljenost, odnosno naseljenost veću od bosanskohercegovačkog prosjeka (85,5 st./km2). Najveću gustinu naseljenosti imala je Posavsko – sprečko – majevičko - donjodrinska mezoregija sa 139,4 st./km2, a najmanju Unsko-sanska sa 90,1 st./km2.

123

F. Kudumović, A. Kadušić
Tabela br. 4: Kretanje gustine naseljenosti po mezoregijamaPeripanonske makroregije 1991., 1996., 2000 i 2003. godine
PERIPANONSKA MAKROREGIJA Unsko-sanska mezoregija Posavskodonjovrbaskadonjobosanska Posavsko-sprečkomajevičkodonjodrinska UKUPNO km2 1991. Uk. br.st. 5867 8460 7529 21856 528881 854405 1049437 2432723 st/km2 90,1 100,1 139,4 111,3 1996. Uk. br. st. 434799 762535 944575 2141909 st/km2 74,1 90,1 125,5 98,0 2000. Uk. br. st. 465707 786586 931681 2183974 st/km2 79,4 93,0 123,7 99,9 2003. Uk. br. st. 473943 803299 979193 2256435 st/km2 80,8 95,0 130,1 103,2

Izvori: isto kao za tabelu br. 3.
Grafikon br. 5: Kretanje gustine naseljenosti po mezoregijama Peripanonske makroregije (1991., 1996., 2000. i 2003.) 2003 2000 1996 1991 0 100 150 st./km2 Posavsko-sprečko-majevičko-donjodrinska Posavsko-donjovrbaska- donjobosanska Unsko-sanska mezoregija 50 200

Promjene u gustini naseljenosti koje su se desile u ratnom i poslijeratnom periodu po mezoregijama Peripanonske makroregije su bile dosta slične (pad u periodu 1991 1996., a zatim kontinuiran i umjeren porast gustine naseljenosti nakon 1996. godine). Najznačajnije smanjenje gustine naseljenosti imala je Unsko - sanska mezoregija u periodu od 1991. do 1996. godine, sa 104,2 na 74,1 st./km2, dok su u druge dvije mezoregije te promjene bile nešto slabijeg intenziteta. Godine 2003. najgušća naseljenost je bila u Posavsko – sprečko – majevičko - donjodrinskoj mezoregiji (130,1 st/km2), a najslabija u Unsko - sanskoj (80,8 st/km2). Općine Peripanonske makroregije koje se ističu po izrazitoj gustini naseljenosti su Prijedor, Cazin, Velika Kladuša, Bužim, Banja Luka, Doboj, Tešanj, Brod, Laktaši, Žepče, Tuzla, Bijeljina, Zvornik, Gračanica, Lukavac, Gradačac, Kalesija, Živinice, Banovići, Srebrenik, Orašje i Odžak. Ove općine imaju naseljenost preko 100 st./km2. Nasuprot njima su općine sa vrlo slabom naseljenošću i to su uglavnom one koje su nastale diobom prijeratnih općina kao što su: Oštra Luka (16,3), Ribnik (18,6), Krupa na Uni (20,8), Pelagićevo (33,9) i dr.

124

Neke karakteristike demografskog razvoja Peripanonske makroregije Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2003. godine Zaključak Zadatak ovog istraživanja bio je, prije svega, da se ukaže na složenost problema demografskog razvoja Bosne i Hercegovine u periodu nakon 1991. godine na primjeru njene najveće regionalno-geografske cjeline, Peripanonske makroregije. Stanovništvo, kao osnovni i najvažniji segment države, bilo je izloženo najjačim promjenama i destrukciji o čemu najbolje govore statistički podaci-procjene za period nakon 1991. godine. Peripanonska makroregija je, u periodu od 1991. do 2003. godine, izgubila veliki broj stanovnika koji se procjenjuje na oko 176 288 stanovnika, odnosno za 7,2 % manje u odnosu na predratno stanje. Ovako drastično smanjenje rezultat je agresije i rata u Bosni i Hercegovini, ali i intenzivnih postratnih negativnih demografskih trendova, posebno prirodnog kretanja stanovništva i migracija. Konstantno opadanje stopa nataliteta i rast stopa mortaliteta rezultirali su negativnom stopom prirodnog priraštaja i starenjem stanovništva. Ipak, Peripanonska makroregija je najgušće i najravnomjernije naseljen prostor Bosne i Hercegovine sa više od 100 st/km2. Ono što predstavlja problem razvoja i na čemu je potrebno intenzivno raditi je povratak izbjeglih i raseljenih na prijeratna mjesta boravka kako bi se, barem djelimično, ublažio proces etničke homogenizacije entiteta. Takođe, regionalne razvojne agencije su mehanizmi koji trebaju raditi na jačanju lokalne samouprave, posebno perifernih nerazvijenih i novonastalih općina, radi harmonizacije ovog prostora kako na demografskom tako i na ekonomskom planu. Conclusion The aim of this research was, before all, to point at complexity of problem of demographical development of Bosnia and Herzegovina in the period after 1991 on the example of its biggest regional-geographic region, which is Peripanonic macro region. Its population, as the most important sate segment, was exposed to the most intensive changes and destructions and the best prove for those are statistical data’s-evaluations for period after 1991. In the period from 1991 to 2003 Peripanonic macro region lost a large number of inhabitants which is evaluated at around 173,288 that are for 7.2 % less in the comparison to pre-war condition. This drastic decrease is a result of aggression and war in Bosnia and Herzegovina, but also it is a result of intensive post-war negative demographical trends, especially natural growth rates and migrations. Constant reduction of natural growth and increases of death rates resulted with negative natural growth rates and the population is growing old. However, Peripanonic macro region is the most intensive and most even populated area of Bosnia and Herzegovina with more than 100 inhabitants per square kilometre. The problem is and the problem on which is necessary to work intensively is returning of displaced and refugees to pre-war place of living so that we could, at least partially, mitigate process of ethnical homogenisation of entities. Moreover, regional developmental agencies are mechanisms which should work on reinforcement of local government, especially peripheral undeveloped and new-created municipalities because of harmonisation of this area on demographical and economic planning.

125

F. Kudumović, A. Kadušić Literatura 1. Friganović, M.; Demogeografija-Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1990. 2. Ibreljić, I., Kulenović, S.; Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistočnoj Evropi (sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu), Centar za ekonomsko održivi i regionalni razvoj Tuzla, Tuzla, 2005. 3. Kulenović, S., Ibreljić, I.; Some aspects of Balkan economic and demographic changes in the nineties and demographic trends in the first decades of the third millenium, Changes in the 1990 s and the Demographic Future of the Balkans, Conférence internationale, Sarajevo, 2000. 4. Kudumović, F.; Regionalne razlike u kretanju ukupnog broja stanovnika i gustine naseljenosti Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2004. godine, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta u Tuzli, Sv. Geografija, Godina III, Br. 3, Tuzla, 2006. 5. Markotić, A.; Osnovna obilježja demografskog razvitka u Bosni i Hercegovini u periodu nakon drugog svjetskog rata, Geografski pregled, Sveska 26-27, Sarajevo, 1984. 6. Smlatić, S.; Enciklopedija Jugoslavije, Separat za Republiku Bosnu i Hercegovinu, JLZ, Zagreb,1982. 7. Geografski atlas Bosne i Hercegovine, J.P. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, 1998. 8. Statistički godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Pregled po općinama, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994. 9. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005. 10. Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005. 11. Demografska statistika, Statistički bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republički zavod za statistiku, Banja Luka, 2005. 12. Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005.

126

Zbornik radova PMF 4 i 5, 127 – 136 (2007-2008)

Originalni naučni rad

PROMJENE U DEMOGRAFSKOM RAZVOJU PLANINSKO-KOTLINSKE MAKROREGIJE BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU OD 1991-2003. GODINE CHANGES IN DEMOGRAPHICAL DEVELOPMENT OF MOUNTAINWALLEY MACROREGION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN PERIOD 1991-2003. YEAR Mr. sc. Fadila Kudumović, vš. ass., Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Abstrakt U radu su analizirane promjene u demografskom razvoju prostora bosanskohercegovačke Planinsko-kotlinske makroregije nastale u posljednjem desetljeću XX i na početku XXI vijeka. U ovom periodu najsnažnije promjene u stanovništvu Bosne i Hercegovine pa i navedene regije desile su se u periodu rata (1992-1995.) kada je značajno smanjen ukupan broj stanovnika i gustina naseljenosti. Demografska destrukcija planinsko-kotlinskog prostora je, u najvećoj mjeri, posljedica nepovoljnog prirodnog kretanja stanovništva koje se očituje kroz pad stope nataliteta i povećanje stope mortaliteta što je rezultiralo jako niskim vrijednostima prirodnog priraštaja. Pored navedenog, jedna od osnovnih demografskih karakteristika ovog prostora je izrazita neravnomjernost u demografskom razvoju mezoregionalnih područja, ali i jaka polarizacija stanovništva, posebno u velikim urbanim centrima: Sarajevu i Zenici. Ključne riječi: Planinsko-kotlinska makroregija, regionalni razvoj, neravnomjeran demografski razvoj, Bosna i Hercegovina. Abstract In this paper are analyzed changes in demographical development in Mountainvalley macro region of Bosnia and Herzegovina which appeared in the last 10 years of 20th century and in the beginning of 21st century. The most intensive changes in population of Bosnia and Herzegovina and quoted region happened during the period of war (1992-1995) when total inhabitants number and population density were significantly reduced. Demographical destruction of mountain-valley area is, in the greatest, connected with unfavorable natural growth of population which is seen trough decreases of birthrate and increases of death-rate. This resulted with very low values of natural population growth rate. Besides quoted, one of the basic demographical characteristic of this area is expressive asymmetry in demographical development of mezzo-regional areas but strong polarization of population, especially in the bigger urban centers: Sarajevo and Zenica, which is the whole area of Sarajevo-zenica valley. Key words: Mountain-valley macro region, regional development, unbalanced demographical development, Bosnia and Herzegovina.

F. Kudumović 1. Uvod Planinsko-kotlinska makroregija zahvata središnji planinsko-kotlinski dio Bosne i Hercegovine i ima površinu od 12 882 km2 što čini 25,2 % državne teritorije. Nalazi se na drugom mjestu po površini i po broju stanovnika (iza Peripanonske makroregije). Smještena je između Peripanonske oblasti na sjeveru i područja Bosanskohercegovačkog visokog krša na jugu. Granicu prema sjeveru čine planinski vijenci Dimitor – Manjača – Čemernica – Vlašić – Konjuh - Javor, a od Bosanskohercegovačkog visokog krša razdvajaju je planinski masivi Lisina – Vitorog – Raduša – Bitovnja – Bjelašnica – Treskavica - Zelengora. Središnji planinski prostor Bosne i Hercegovine oduvijek je predstavljao važnu raskrsnicu magistralnih putnih pravaca i tranzitno područje između prostora peripanonske Bosne i jadranskog primorja. Zastoj u demografskom razvoju središnjeg dijela Bosne i Hercegovine nakon 1991. godine uslovljen je specifičnim tokom političkog, ekonomskog i socijalnog razvoja zemlje u cjelosti. U Bosni i Hercegovini je, u periodu 1991-2003. g., evidentiran pad ukupnog broja stanovnika za čak 523 110 osoba, odnosno za 11,9 % manje stanovnika u 2003. u odnosu na stanje iz 1991. godine. U navedenom ukupnom smanjenju Planinsko-kotlinska makroregija je imala udio od 51,2 %, tj. smanjenje ukupnog broja stanovnika ove regije je iznosilo 255 098 stanovnika. Paralelno sa padom ukupnog broja stanovnika opadala je i prosječna gustina naseljenosti regije pa je u 2003. godini iznosila 86,9 st./km2. Nepovoljnost prirodnog kretanja stanovništva očituje se kroz pad stope nataliteta i povećanje stope mortaliteta što je rezultiralo niskim vrijednostima prirodnog priraštaja (0,5 ‰ u 2003. godini), a na području istočnog dijela makroregije (Gornjodrinska mezoregija) u 2003. godini stopa prirodnog priraštaja bila je negativna i iznosila je -2,7 ‰. 2. Regionalna i administrativno-teritorijalna podjela Planinsko-kotlinske makroregije Posmatrano regionalno - geografski Planinsko - kotlinsku makroregiju čine tri mezoregionalne cjeline 1 i to: 1. Gornjovrbasko - plivska mezoregija, smještena u zapadnom dijelu Planinsko – kotlinske makroregije, a zahvata područje gornjih tokova rijeka Vrbasa i Plive. Ima površinu od 2 655 km2 (20,6 % makroregionalnog teritorija) što je čini najmanjom mezoregijom ovog područja. 2. Gornjobosansko - lašvanska mezoregija, ima središnji položaj u okviru makroregije, a obuhvata široko područje Sarajevsko – zeničke kotline smještene u dolini gornjeg toka rijeke Bosne i lašvanske kotline u dolini rijeke Lašve. Predstavlja prostorno najveću mezoregiju sa površinom od 5 821 km2 (45,2 % površine Planinsko kotlinske makroregije). 3. Gornjodrinska mezoregija, smještena je na istoku makroregije, a obuhvata područje gornjeg toka rijeke Drine i njenih pritoka Sutjeske, Ćehotine, Prače, Lima, Rzava i drugih manjih tokova. Ima površinu od 4 408 km2 što čini 34,2 % u ukupnoj teritoriji makroregije. (Karta br. 1)

1

Nurković S., Mirić R., Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi br. 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005., str. 82-85.

128

Promjene u demografskom razvoju Planinsko-kotlinske makroregije Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2003. godine Prema komunalnoj strukturi Bosne i Hercegovine iz 1991. godine Planinsko kotlinska makroregija bila je podijeljena na 37 općinskih područja raspoređenih na površini od 12 884 km2. Prostorno najveća općina ove regije 1991. godine bila je Foča sa 1 121 km2, a najmanja je bila općina Sarajevo - Centar sa 33 km2 površine. Međuentitetskom linijom razdvajanja prostor Planinsko - kotlinske makroregije je podijeljen između dva entiteta pri čemu veći dio pripada Federaciji Bosne i Hercegovine 6 970 km2 (54,1 %), a manji Republici Srpskoj 5 914 km2 (45,9 %). Ovakva podjela je uzrokovala destrukciju prijeratnog komunalnog sistema regije koja se ogleda u uspostavi novih općinskih područja bez utemeljenja kako u teritorijalnom, tako i u demografskom i funkcionalnom smislu. U 2003. godini na području Planinsko kotlinske makroregije evidentirane su 44 općine, odnosno formirano je sedam novih općina. 2 Iz karte br. 1 može se vidjeti da je najsnažnija destrukcija međuentitetskom linijom razgraničenja izvršena na području grada Sarajeva pri čemu je došlo do potpunog destruiranja urbane zone, te su na taj način, od prijeratnih osam sarajevskih općina, nastale još četiri nove.
Karta 1: Regionalna i administrativno-teritorijalna podjela Planinsko-kotlinske makroregije

Izvor: Atlas svijeta, Administrativna karta Bosne i Hercegovine, Sejtarija, 1998.; Atlas svijeta, Geografske regije Bosne i Hercegovine, Sejtarija, 1998.

3. Karakteristike demografskog razvoja Planinsko - kotlinske makroregije 3.1. Kretanje ukupnog broja stanovnika Koncentrisanje stanovništva na prostoru Planinsko - kotlinske makroregije vezano je isključivo za dolinsko - kotlinske predjele koji, u prirodno - geografskom pogledu,
2

Novonastale općine Planinsko - kotlinske makroregije u Republici Srpskoj su: Jezero (dio općine Jajce), Ilidža (dio općine Ilidža), Novo Sarajevo (dio općine Novo Sarajevo), Stari Grad (dio općine Stari Grad), Pale (dio općine Pale), Ustiprača (dio općine Goražde), a u Federaciji BiH: Foča - Ustikolina (dio općine Foča). općine Pale), Ustiprača (dio općine Goražde), a u Federaciji BiH: Foča - Ustikolina (dio općine Foča).

129

F. Kudumović pružaju najpogodnije uslove za naseljavanje. U društveno - geografskom smislu na ubrzano naseljavanje ovog prostora, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, uticalo je nekoliko procesa, a najznačajniji su urbanizacija i ubrzana industrijalizacija Planinsko kotlinske makroregije. Izgradnja najznačajnijih saobraćajnica u dolinama velikih bosanskohercegovačkih rijeka, koncentrisanje privrednih djelatnosti i industrijskih kapaciteta uticalo je na slijevanje stanovništva iz udaljenijih planinskih seoskih naselja prema dolinama, krupnim privrednim objektima i gradovima posebno. 3 Ovdje se prije svega misli na prostor Sarajevsko - zeničke kotline 4 koja se po industrijskom razvoju izdvajala kako u Bosni i Hercegovini tako i u bivšoj Jugoslaviji. Navedena kotlina, zajedno sa lašvanskom dolinom, bila je središte razvoja crne metalurgije (Zenica, Vareš i Ilijaš) kao i više grana prerađivačke industrije (metalne, drvne, prehrambene, tekstilne i dr.) u Sarajevu i drugim manjim centrima. 5 Prema popisu stanovništva 1991. godine 6 na prostoru Planinsko – kotlinske makroregije živjelo je 1 374 157 stanovnika, odnosno 31,4 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine bilo je koncentrisano na 25,2 % državnog teritorija. 7 Prema procjenama za 1996. godinu ukupan broj stanovnika Planinsko - kotlinske makroregije smanjio se za 22,8 % (-313 690), da bi u u periodu od 1996. do 2000. godine došlo do neznatnog porasta od tek 0,8 %. U periodu od 2000. do 2003. godine zabilježen je značajniji porast ukupnog broja stanovnika (4,7 %). 8 Analizom podataka o učešću broja stanovnika entitetskih područja u ukupnom stanovništvu Planinsko – kotlinske makroregije može se zaključiti da je, kroz cijeli posmatrani period, najveći broj stanovnika ove regije živio na području Federacije BiH. U 1996. godini na području Federacije živjelo je čak 84 % stanovništva regije, 2000. godine 82,8 % i 2003. godine 83 %. U mezoregionalnom pogledu najveći udio u ukupnom stanovništvu Planinsko kotlinske makroregije imala je Gornjobosansko - lašvanska mezoregija, što je i očekivano s obzirom na činjenicu da su na ovom prostoru smješteni značajni administrativni, industrijski i urbani centri Bosne i Hercegovine kao što su Sarajevo, Zenica, Travnik, te drugi manji gradski centri. (Tabela br. 1, grafikon br.1)

Bjelovitić, M.; Promjene u prostornom rasporedu stanovništva Srednjebosanske regije, Geografski pregled XIV- XV, Sarajevo, 1973., str. 25. 4 Sarajevsko - zenička kotlina ima površinu od 990 km2, dužinu oko 80 km i širinu 20 - 25 km. Zauzima središnji dio Bosne i Hercegovine, a sastoji se od Sarajevskog, Visočkog, Kakanjskog i Zeničkog polja. (Opširnije vidjeti u: Ćehajić, J.; Sarajevo - društvenogeografski pregled, Geografski pregled 26-27, Sarajevo, 1982/1983., str. 209.) 5 Smlatić, S.; Enciklopedija Jugoslavije, Separat za Republiku Bosnu i Hercegovinu, JLZ, Zagreb, 1982, str. 69. 6 Statistički godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994. 7 Ibid 8 Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Demografska statistika, Statistički bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republički zavod za statistiku, Banja Luka, 2005.

3

130

Promjene u demografskom razvoju Planinsko-kotlinske makroregije Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2003. godine
Tabela br. 1: Kretanje ukupnog broja stanovnika po mezoregijama 1991., 1996., 2000. i 2003. godine i njihov udio u ukupnom stanovništvu Planinsko - kotlinske makroregije
PLANINSKOKOTLINSKA MAKROREGIJA Gornjovrbaskoplivska mezoregija Gornjobosanskolašvanska mezoregija Gornjodrinska mezoregija UKUPNO Površina % 20,6 45,2 34,2 100 1991. Uk. br. stanovnika 184 595 1 026 541 163 021 1 374 157 % 13,4 74,7 11,9 100 1996 Uk. br. stanovnika 951 80 822 669 142 618 1 060 467 % 9,0 77,6 13,4 100 2000 Uk. br. stanovnika 117 556 820 527 130 516 1 068 599 % 11,0 76,8 12,2 100 2003 Uk. br. stanovnika 126 218 859 202 133 639 1 119 059 % 11,3 76,8 11,9 100

2 655 5 821 4 408 12 884

Izvori: Statistički godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994.; Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005.; Demografska statistika, Statistički bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republički zavod za statistiku, Banja Luka, 2005.; Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005.

Grafikon br. 1: Kretanje ukupnog broja stanovnika po mezoregijama Planinsko-kotlinske makroregije (1991., 1996., 2000 i 2003.) 1500000 1000000 500000 0 1991 1996 2000 2003
Gornjovrbasko-plivska mezoregija Gornjobosansko-lašvanska mezoregija Gornjodrinska mezoregija

Grafikon br. 2: Udio broja stanovnika mezoregija u ukupnom stanovništvu Planinsko-kotlinske makroregije (1991., 1996., 2000 i 2003.)

% 100 80 60 40 20 0 1991 1996 2000 2003 Gornjovrbasko-plivska mezoregija Gornjobosansko-lašvanska mezoregija Gornjodrinska mezoregija

Godine 1991. na prostoru Gornjobosansko - lašvanske mezoregije živjelo je više od milion ljudi, odnosno oko 75 % ukupnog stanovništva Planinsko - kotlinske makroregije. To istovremeno znači da je na ovom prostoru živjelo 23,5 % ukupnog bosanskohercegovačkog stanovništva. U ostale dvije mezoregije, Gornjovrbasko plivskoj i Gornjodrinskoj, na oko 55 % površine, živjelo je tek oko 25 % stanovnika makroregije. Ovi podaci upućuju na to da je jako izražena neravnomjernost u ukupnom broju stanovnika po mezoregijama Planinsko - kotlinske makroregije bila prisutna i u prijeratnom periodu. U periodu nakon 1991. godine demografski odnosi u okviru makroregije se nisu značajno izmijenili. Naime, i u poslijeratnom periodu većina stanovništva (oko 77 %) živila je u Gornjobosansko - lašvanskoj mezoregiji. Budući da je privredni i ekonomski razvitak makroregije poticao, uglavnom, sa sarajevskog i zeničkog područja i najveći broj seoskog stanovništva pod uticajem jake industrijalizacije preselio se upravo na područja navedenih općina. Na području osam sarajevskih općina u 1991. godini živilo je čak 38,4 % stanovništva makroregije, odnosno 12 % stanovništva Bosne i Hercegovine. Kada se ovom području doda i područje općine Zenica onda se može vidjeti da je skoro polovina (48,9 %) stanovništva Planinsko - kotlinskog prostora živilo na 2 600 km2, odnosno na 20,2 % makroregionalnog prostora. 131

F. Kudumović 3.2. Prirodno kretanje stanovništva Prirodno kretanje stanovništva Planinsko - kotlinskog područja Bosne i Hercegovine u 1991., 1996., 2000. i 2003. godini karakteristično je po naglom padu nataliteta i povećanom mortalitetu što je rezultiralo sa jako niskim prirodnim priraštajem koji je 2003. godine u ovoj makroregiji iznosio 0,9 ‰.
Tabela br. 2: Prirodno kretanje stanovništva Planinsko - kotlinske makroregije 1991., 1996. 2000. i 2003. godine
Planinsko – kotlinska makroregija Godina 1991. 1996. 2000. 2003. Uk. broj stanovnika 1 374 157 1 060 467 1 068 599 1 119 059 Natalitet 20 945 14 265 11 871 10 677 ‰ 14,9 13,5 11,1 9,5 Mortalitet 9 642 7 005 9 504 9 612 ‰ 7,6 6,6 8,9 8,6 Prirodni priraštaj 11 379 7 260 2 367 1 065 ‰ 7,2 6,9 2,2 0,9

Izvori: Isto kao za tabelu br. 1.
Grafikon br. 3: Prirodno kretanje stanovništva Planinskokotlinske makroregije ‰ (1991., 1996., 2000. i 2003.) 35 30 25 20 15 10 5 0 1991. 1996. Natalitet Mortalitet 2000. Prirodni priraštaj 2003.

Naime, opšta stopa nataliteta na ovom prostoru u 1991. godini iznosila je 14,9 ‰, a prema procjenama Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u 1996. godini smanjila se na 13,5 ‰. Prema podacima istih izvora u 2000. i 2003. godini nastavljene su negativne tendencije u reprodukciji stanovništva ove makroregije. Tako je za period od tri godine (2000 - 2003.) stopa nataliteta opala čak za 1,6 ‰ što je više u odnosu na pad u toku ratnog perioda (1,4 ‰). Podaci o stopi mortaliteta, za period od 1991. do 2003. godine, ukazuju na izražen trend rasta smrtnosti stanovništva. Usljed takvog trenda, stopa smrtnosti stanovništva od 1996. do 2000. godine povećala se za 2,3 ‰, a nakon 2000. godine stope smrtnosti se neznatno smanjuju. Stope nataliteta po mezoregijama Planinsko - kotlinske makroregije u prvoj poslijeratnoj godini kretale su se u razmaku od 6,5 ‰ (Gornjodrinska mezoregija) do 17,9 ‰ (Gornjovrbasko - plivska mezoregija). U periodu od 1996. do 2003. godine jedino je Gornjodrinska mezoregija zabilježila blagi porast stope nataliteta od 0,7 ‰ i to u periodu od 1996. do 2000. godine, nakon čega je nastupilo konstantno opadanje zbog čega je u 2003. godini ova mezoregija imala najnižu stopu nataliteta (5,7 ‰). (Vidjeti tabelu br. 3) 132

Promjene u demografskom razvoju Planinsko-kotlinske makroregije Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2003. godine
Tabela br. 3: Prirodno kretanje stanovništva po mezoregijama Planinsko-kotlinske makroregije
Gornjovrbaskoplivska mezoregija 1991. 1996. 2000. 2003. Gornjobosanskolašvanska mezoregija 1991. 1996. 2000. 2003. Gornjodrinska mezoregija 1991. 1996. 2000. 2003. Uk. broj stanovnika 184595 95180 117556 126218 Uk. broj stanovnika 1 026761 840622 844842 859202 Uk. broj stanovnika 163021 142618 130516 133639 Natalitet 2984 1701 1438 1388 Natalitet 15895 11643 9497 8525 Natalitet 2066 921 936 764 ‰ 16,0 17,9 12,2 11,0 ‰ 15,5 13,9 11,2 9,9 ‰ 13,1 6,5 7,2 5,7 Mortalitet 1266 694 950 1029 Mortalitet 6974 5589 7480 7465 Mortalitet 1402 722 1074 1118 ‰ 7,1 7,3 8,1 8,2 ‰ 7,1 6,6 8,9 8,7 ‰ 8,7 5,1 8,2 8,4 Prirodni priraštaj 1718 1007 488 379 Prirodni priraštaj 8921 6054 2017 1060 Prirodni priraštaj 740 199 -138 -354 ‰ 8,9 10,6 4,1 2,8 ‰ 8,4 7,3 2,3 1,2 ‰ 4,4 1,4 -1,0 -2,7

Izvor: Isto kao za tabelu br. 2. Ukupno pet općina Gornjodrinske mezoregije u 1996. godini imalo je negativan prirodni priraštaj (Rudo, Han Pijesak, Sokolac, Višegrad i Čajniče), a u 2000. i 2003. godini negativan prirodni priraštaj zabilježen je u svim općinama te mezoregije i kretao se od -5,5 ‰ (Goražde - Ustiprača) do -1,3 ‰ (Goražde). Najviše stope prirodnog priraštaja bilježila je Gornjovrbasko - plivska mezoregija (10,6 ‰ u 1996., 4,1 ‰ u 2000. i 2,8 ‰ u 2003. godini). Gornjobosansko - lašvanska mezoregija je, s obzirom na najveći broj stanovnika, imala i najveći ukupan broj rođenih u poslijeratnom periodu. Kada je riječ o stopama smrtnosti po mezoregionalnim područjima, one su se u 1996. godini kretale u razmaku od 5,1 ‰ (Gornjodrinska mezoregija) do 7,3 ‰ (Gornjovrbasko - plivska mezoregija). Najviša zabilježena stopa smrtnosti u posmatranim godinama vezana je za Gornjobosansko - lašvansku mezoregiju (8,9 ‰), u kojoj je 2000. godine umrlo ukupno 7 480 stanovnika. (Vidjeti tabelu br. 3) 3.3. Razmještaj stanovništva i gustina naseljenosti Kao što je prisutna velika razlika u prirodnom kretanju stanovništva po pojedinim dijelovima Planinsko – kotlinske makroregije tako je i kada se posmatra razmještaj stanovništva i gustina njegove naseljenosti na ovom prostoru. Prosječna gustina naseljenosti na prostoru Planinsko - kotlinske makroregije u 1991. godini iznosila je 106,7 st/km2, što je ovu regiju svrstavalo u gusto naseljene prostore. Sa opadanjem ukupnog broja stanovnika, nakon 1992. godine, opadala je i gustina naseljenosti tako da je, prema procjenama, u 2003. godini gustina naseljenosti iznosila 86,9 st/km2. Najgušće je naseljena Gornjobosansko - lašvanska mezoregija sa gustinom naseljenosti od 176,4 st/km2 u 1991. i 147,6 st/km2 u 2003. godini. Ova mezoregija je najnaseljenija regionalna cjelina Bosne i Hercegovine sa čak dvostruko većom gustinom naseljenosti od prosječne gustine naseljenosti Bosne i Hercegovine (85,5 st/km2 u 1991., odnosno 75,3 st/km2 u 2003.godini). (Vidjeti tabelu br. 4)

133

F. Kudumović
Tabela br. 4: Kretanje gustine naseljenosti po mezoregijama Planinsko-kotlinske makroregije 1991., 1996., 2000. i 2003. godine
PLANINSKOKOTLINSKA MAKROREGIJA Gornjovrbaskoplivska mezoregija Gornjobosanskolašvanska mezoregija Gornjodrinska mezoregija UKUPNO Površina u km2 2655 5821 4408 12884 1991. Uk. br. stanovnika 184595 1026541 163021 1374157 st/km 75,1 176,4 37,0 106,7 1996 Uk. br. stanovnika 95180 822669 142618 1060467 st/km 35,8 141,3 32,4 82,3 2000 Uk. br. stanovnika 117556 820527 130516 1068599 st/km 44,3 141,0 29,6 82,9 2003 Uk. br. stanovnika 126218 859202 133639 1119059 st/km 47,5 147,6 30,3 86,9

Izvor: Isto kao za tabelu br. 3.

Gustina naseljenosti mezoregija Planinsko - kotlinske makroregije je vrlo neujednačena. Dinamika kretanja gustine naseljenosti u sve tri mezoregije ogleda se u smanjenju u 1996. godini i laganom i neujednačenom rastu gustine naseljenosti u 2000. i 2003. godini. Najmanja gustina naseljenosti je zabilježena u 1996. godini kada se u pojedinim područjima ove makroregije dvostruko smanjila kao na primjer u Gornjovrbasko-plivskoj mezoregiji. Promatranjem po općinama uočava se još veća nesrazmjera u pogledu naseljenosti. Tako npr. vrlo slabo naseljene općine u 2003. godini bile su: Trnovo (2,5 st/km2), Foča-Ustikolina (13,6 st/km2), Han Pijesak (14,3 st/km2) i Čajniče (19,2 st/km2), a nasuprot njima su vrlo gusto naseljene općine: Sarajevo, Zenica, Breza, Visoko, Vitez, Goražde, Bugojno i dr. Zaključak Demografski razvoj bosanskohercegovačke Planinsko – kotlinske makroregije, u posljednjih deset godina prošlog i na početku ovog stoljeća, je stagnirao i imao negativan trend u odnosu na prethodni period. Apsolutni broj stanovnika ove regije Bosne i Hercegovine u analiziranom vremenu se smanjio za čak 18,6 %, odnosno za 255 098 stanovnika. Najveće smanjenje ukupnog broja stanovnika u okviru ove makroregije, a i cijele države evidentiran je u Gornjovrbasko – plivskoj mezoregiji za čak 31, 6 %, tj. za 58 377 prijeratnih stanovnika ove mezoregije. Smanjenje ukupnog broja stanovnika najočitije se reflektovalo na gustinu naseljenosti koja je na području makroregije u 1991. godini iznosila 106,7 st./km2, a 86,9 st./km2 u 2003. godini. Osim navedenog ovdje je prisutan i izrazit disparitet u naseljenosti po mezoregijama što potvrđuje činjenica da je Gornjobosansko – lašvanska mezoregija imala neuporedivo veću gustinu naseljenosti u odnosu na druge dvije mezoregije planinsko – kotlinskog područja (176, 4 u 1991. i 147,6 st./km2 u 2003.), ali i drugih dijelova zemlje. Trend prirodnog kretanja stanovništva je bio izrazito nepovoljan, a ogleda se u niskoj stopi prirodnog priraštaja (0,5 ‰) koja će, sudeći prema dostupnim podacima, i dalje opadati.

Conclusion Demographical development of Bosnia and Herzegovina’s Mountain-valley macro region in the last ten years of the last century and at the beginning of this century stagnated and had negative trend in comparison to previous period. Absolute number of inhabitants of this region of Bosnia and Herzegovina decreased for 18.6 % or 255,098 134

Promjene u demografskom razvoju Planinsko-kotlinske makroregije Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2003. godine inhabitants in analyzed period. The biggest decrease in total number of inhabitants in this macro region and the whole Bosnia and Herzegovina is in Upper Vrbas-Pliva mezzo region for 31.6 %, which are 58,377 pre-war inhabitants of this mezzo region. Reduction of total number of inhabitants reflected on population density which in the area of this macro region was 106.7 inhabitants per square kilometer in 1991 to 86.9 inhabitants per square kilometer in 2003. Except mentioned here is present expressive disparity in population density through mezzo regions which can be conformed with fact that Upper Bosnian-Lašva’s mezzo region had incomparable bigger population density in comparision to other two regions of mountain-valley area (176.4 in 1991 and 147.6 inhabitants per square kilometer in 2003) but other parts of country too. Trend of natural population growth was highly unfavorable and it is reflecting at low natural population growth rate (0.5 %) which will continue to decrease. Literatura 1. 2. 3. Breznik, D.; Demografija, Analiza, metodi i modeli, Drugo izdanje, Naučna knjiga, Beograd, 1980. Friganović, M.; Demogeografija-Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1990. Ibreljić, I., Kulenović, S.; Regionalni ekonomsko-geografski i demogeografski trendovi u jugoistočnoj Evropi (sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu), Centar za ekonomsko održivi i regionalni razvoj Tuzla, Tuzla, 2005. Bjelovitić, M.; Promjene u prostornom rasporedu stanovništva Srednjebosanske regije, Geografski pregled XIV- XV, Sarajevo, 1973. Ćehajić, J.; Sarajevo - društvenogeografski pregled, Geografski pregled 26-27, Sarajevo, 1982/1983. Ibreljić, I.: Regionalizacija i regionalni razvoj – ekonomski procesi i tendencije u svijetu, Ekonomski fakultet Tuzla, Tuzla, 1994. Kulenović, S., Ibreljić, I.; Some aspects of Balkan economic and demographic changes in the nineties and demographic trends in the first decades of the third millenium, Changes in the 1990 s and the Demographic Future of the Balkans, Conférence internationale, Sarajevo, 2000. Nurković S., Mirić R.; Osvrt na geografsku regionalizaciju Bosne i Hercegovine, Geografski radovi br. 1, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2005. Kudumović, F.; Regionalne razlike u kretanju ukupnog broja stanovnika i gustine naseljenosti Bosne i Hercegovine u periodu od 1991-2004. godine, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta u Tuzli, Sv. Geografija, Godina III, Br. 3, Tuzla, 2006.

4. 5. 6. 7.

8. 9.

10. Markotić, A.; Osnovna obilježja demografskog razvitka u Bosni i Hercegovini u periodu nakon drugog svjetskog rata, Geografski pregled, Sveska 26-27, Sarajevo, 1984. 11. Smlatić, S.; Enciklopedija Jugoslavije, Separat za Republiku Bosnu i Hercegovinu, JLZ, Zagreb,1982.

135

F. Kudumović 12. Geografski atlas Bosne i Hercegovine, J.P. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, 1998. 13. Statistički godišnjak Republike Bosne i Hercegovine 1992, Pregled po općinama, Državni zavod za statistiku, Sarajevo, 1994. 14. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, Federalni Zavod za statistiku, Sarajevo, 2005. 15. Kantoni u brojkama, Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005. 16. Demografska statistika, Statistički bilten Republike Srpske br. VIII, Republika Srpska, Republički zavod za statistiku, Banja Luka, 2005. 17. Politika razvoja stanovništva Republike Srpske (Projekat), Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 2005.

136

Zbornik radova PMF 4 i 5, 137 – 149 (2007-2008)

Originalni naučni rad

STANOVNIŠTVO OPĆINE GRAČANICA POPULATION OF THE GRAČANICA MUNICIPALITY Dr. sc. Salih Kulenović, redovni profesor, Prirodno – matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli, Mr. sc. Damir Džafić, profesor geografije, OŠ „Sjenjak“ Tuzla, Azra Zaimović, profesor geografije, Prirodno – matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Sažetak Naša zemlja u cjelini, a samim time i gračanička općina kao njen sastavni dio, još od 60-ih godina prošlog stoljeća doživljavaju značajne demografske promjene. One su posebno izražene od početka zadnje decenije prošlog stoljeća. U ovom radu se analiziraju promjene ukupnog broja stanovnika, gustine naseljenosti, komponenata prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva, te strukture stanovništva gračaničke općine u drugoj polovini 20. i početkom 21. stoljeća. Ključne riječi: gračanička općina, stanovništvo, promjene Summary Our country as a whole, therefore including Gračanica as its part, has undergone significant demographic changes since the 1960ies. The changes have especially been pronounced since the last decade of the last century. This paper it analyzes the changes in the population, its density, the components of the natural and mechanical movement of the population, and the structure of the inhabitants of the Gračanica municipality in the second half of 20th and the beginning of 21st century. Key words: Gračanica municipality, population, changes

S. Kulenović, D. Džafić, A. Zaimović Uvod Među brojnim problemima koji opterećuju tranzicijske zemlje, veoma značajno mjesto zauzimaju i demografske promjene koje se znaju višestruko negativno odraziti na sveukupan razvoj tih zemalja ukoliko se blagovremeno ne reaguje i ne iznađu adekvatna rješenja. Obzirom na trenutnu društveno – političku situaciju u našoj zemlji, opterećenoj brojnim problemima (nezaposlenost, poskupljenja, korupcija itd.), demografski razvoj se uglavnom stavlja u drugi plan što će se neminovno negativno odraziti na ukupni društveno – ekonomski razvoj. Bez obzira na to, zadatak nas geografa jeste da ukazujemo na demografske promjene koje se dešavaju u našoj zemlji kao i na njihove uzroke i posljedice i to kako na makro planu (regije, država u cjelini) tako i na mikro planu (sela, gradovi, općine). U ovom radu je učinjen jedan takav pokušaj na primjeru općine Gračanica. Kretanje ukupnog broja stanovnika Pod ukupnim kretanjem stanovništva smatraju se promjene koje nastaju u broju stanovnika jednog područja pod uticajem različitih faktora: nataliteta, mortaliteta, imigracije, emigracije itd. Stoga je stanovništvo vrlo promjenljiva veličina jer se pod uticajem varijacija u broju rođenih i umrlih, s jedne strane, te u migracijama stanovništva između pojedinih područja i zemalja, s druge strane, stalno mijenja ukupan 1 broj stanovnika. Osnovno obilježje kretanja ukupnog broja stanovništva u gradu Gračanici u periodu 1961 – 2004. godine jest konstantno povećanje tog broja. S druge strane, ukupan broj općinskog stanovništva je bilježio porast do 1991. godine, a nakon toga dolazi do smanjenja broja stanovnika u Općini, što stoji u vezi sa promjenama općinskih granica (tab. 1). Međutim, kada usporedimo broj stanovnika onih naselja koja su danas u sastavu općine Gračanica prije i nakon agresije na BiH vidimo znatno drugačije stanje. Naime, u naseljima današnje općine Gračanica je 1991. godine živjelo 2 47 840 stanovnika, da bi već u ratnim godinama taj broj premašio 50 000, što je u vezi sa imigriranjem velikog broja prognanika na područje općine Gračanica, o čemu ćemo kasnije nešto više reći. Tabela. 1. Kretanje ukupnog broja stanovnika grada i općine Gračanica u periodu 1961-2004. godine
GODINA 1961. 1971. 1981. 1991. 2004. GRAD 7 656 9 477 12 077 12 711 17 140 OPĆINA 40 695 46 950 54 311 59 050 52 364

Izvor: Zvanični popisni podaci i podaci FZS (za 2004.)

1 2

A. W. Baletić, Demografija, Stanovništvo i ekonomski razvitak, Informator, Zagreb 1982, str. 133. Prostorni plan općine Gračanica 2001-2021, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Sarajevo, 2001, str. 37.

138

Stanovništvo općine Gračanica Prema podacima iz tabele 1 vidimo da se stanovništvo grada Gračanice u periodu 1961-2004. godine uvećalo za 9 484 stanovnika ili 124 %, a stanovništvo općine Gračanica za 11 669 stanovnika ili 29 %. Opća gustoća naseljenosti Uporedo sa povećanjem ukupnog broja stanovnika povećavala se i opća ili aritmetička gustoća naseljenosti u općini Gračanica (graf. 1). Grafikon 1. Opća gustoća naseljenosti općine Gračanica u periodu 1961-2004. godine (u st/km2)
300 250 200 150 105,2 100 50 0 1961 1971 1981 1991 2004 121,3 140,3 152,6 243,6

Izvor: Izračunavanja na osnovu podataka iz tabele 1 Ako prihvatimo podjelu prostora prema gustoći naseljenosti na: rijetko naseljene (do 10 st/km2), srednje naseljene (10-50 st/km2), gusto naseljene (51-100 st/km2) i prenaseljene (više od 100 st/km2) 3 , onda možemo konstatovati da je općina Gračanica još početkom posmatranog perioda ušla u red prenaseljenih područja. Usporedimo li gustoću naseljenosti gračaničke općine sa zemljama koje se nalaze u regiji Jugoistočne Evrope uočit ćemo da je ona u gračaničkoj općini znatno veća, kako od prosjeka Regije tako i od svake zemlje pojedinačno. 4 Prirodno kretanje stanovništva općine Gračanica Kretanje ukupnog broja stanovništva bilo kojeg područja u određenom periodu nemože nam pokazati sve karakteristike populacije. Stoga je neophodno analizirati komponente prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva.

3 4

M. Friganović, Demografija, Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb 1990, str. 22-24. Prosječna gustoća naseljenosti u Jugoistočnoj Evropi iznosi 86,7 st/km.2 Najveću gustoću naseljenosti ima Albanija (123 st/km2), a zatim slijede: Srbija (110 st/km2), Rumunija (91 st/km2), Grčka (81 st/km2), Makedonija (81 st/km2) itd. (R. Mirić, N. Drešković, Jugoistočna Evropa, Seminar geografa, Neum 2004, str. 8.)

139

S. Kulenović, D. Džafić, A. Zaimović “Osnovne komponente prirodnog kretanja stanovništva su natalitet (rodnost) i mortalitet (smrtnost) stanovništva, a njihova je rezultanta u pravilu prirodni prirast 5 (višak rođenih nad brojem umrlih).” Natalitet je najvažniji faktor porasta stanovništva, a iskustvo u mnogim zemljama 6 svijeta pokazuje da sa društveno-ekonomskim razvojem dolazi do njegovog opadanja. Broj rođenih, odnosno stopa nataliteta na području gračaničke općine je u periodu 19612004. godine konstantno opadala (grafikon 2). Grafikon 2. Kretanje stopa nataliteta, mortaliteta i prirodnog priraštaja na području gračaničke općine u periodu 1961 – 2004. godine
40 36,2 35 30 26,7 25 20 15 10 5 0 1961 1971 1981 1991 2004 9,5 6,5 5,4 23 18,5 16,5 13,1 9,5 6,9 9,6 6,4 3,2 16,4 natalitet mortalitet prirodni priraštaj

Izvor: Zvanični popisni podaci i podaci FZS (za 2004.) Stope nataliteta u svijetu se kreću od oko 10 do oko 50 ‰ godišnje, a u vezi s tim izdvajaju se tri tipa nataliteta: niski (do 15 ‰), srednji (16-25 ‰) i visoki (više od 25 ‰ godišnje). 7 Obzirom na ovu podjelu, a prema podacima iz grafikona 2, uočavamo da je do 1971. godine općina Gračanica imala visoke stope nataliteta, a do 1991. godine one su prešle u srednje, a nakon toga u niske stope. Gračanička općina naprimjer ima veće stope nataliteta od Slovenije (8,8 ‰), Hrvatske (9,2 ‰), Bugarske (8,3 ‰), a niže nego što su u Albaniji (17,9 ‰), Makedoniji (11,4 ‰) itd. 8 Mortalitet je negativna komponenta prirodnog i ukupnog kretanja stanovništva koja djeluje na smanjenje ukupnog broja stanovnika. Nivo mortaliteta u jednoj zemlji izraz je komplesnog djelovanja bioloških, ekonomskih i socijalnih faktora, tako da je nivo mortaliteta uopće, a posebno mortaliteta dojenčadi značajan pokazatelj postojećeg životnog standarda. 9 Stope mortaliteta gračaničke općine su u periodu 1961-1981. godine opadale, a nakon toga one su se povećavale (grafikon 2).

5 6

A. W. Baletić, Op. cit., str. 138. K. Papić, Položaj i stanovništvo gornjeg Podrinja, Geografski pregled, XXIII, Sarajevo 1979, str. 97. 7 M. Friganović, Op. cit., str. 76. 8 K. Natek, M. Natek, Države sveta, Mladinska knjiga, Beograd 2005. 9 A. W. Baletić, Op. cit., str. 158.

140

Stanovništvo općine Gračanica Prosječne godišnje stope mortaliteta u svijetu kreću se od 7 ‰ do 30 ‰. Zabilježene su i stope mortaliteta veće od 30 ‰ što je posljedica prirodnih katastrofa, ratova, epidemija bolesti i sl. 10 Na osnovu podataka iz grafikona 2 možemo konstatovati da su stope mortaliteta u gračaničkoj općini tokom posmatranog perioda bile uz donju granicu svjetskih okvira, odnosno da su bile niske. Primjera radi, stopa mortaliteta početkom ovog stoljeća u Bugarskoj je iznosila 14,4 ‰, Rumuniji 12 ‰, Hrvatskoj 9,7 ‰, Sloveniji i Grčkoj 9,3 ‰ itd. 11 Smrtnost dojenčadi je sve do kraja 19. stoljeća u svim zemljama svijeta predstavljala nedaću težu od ma koje epidemije zaraznih bolesti koje su satirale čovječanstvo. 12 Stoga je stopa smrtnosti dojenčadi “prilično pouzdan odraz socijalnoekonomskih i higijensko-medicinskih uvjeta opstojanja stanovništva”. 13 Stope smrtnosti dojenčadi u gračaničkoj općini su u periodu 1961-2004. godine konstantno opadale (graf. 3). Grafikon 3. Kretanje stopa smrtnosti dojenčadi u općini Gračanica u periodu 1961 - 2004. godine
120 100 80 59 60 40 22,8 20 0 1961 1971 1981 1991 2004 17,5 9,9 95,3

Izvor: Zvanični popisni podaci i podaci FZS (za 2004.) Obzirom da se stope smrtnosti dojenčadi u razvijenim zemljama Evrope kreću od 4 do 10 ‰, možemo konstatovati, na osnovu podataka iz grafikona 3, da je općina Gračanica početkom 21. stoljeća ušla unutar evropskih okvira kada je u pitanju smrtnost dojenčadi. Međutim, u velikom broju razvijenih evropskih zemalja smrtnost dojenčadi se kreće uz donju granicu ovih okvira, a takve su npr. Austrija (4,1 ‰), Belgija (4,2 ‰), Danska (4 ‰), Francuska (4,8 ‰) itd. 14

10 11

M. Friganović, Op. cit., str. 81. K. Natek, M. Natek, Države sveta, Mladinska knjiga, Beograd 2005. 12 S. Kulenović, Struktura stanovništva Tuzle i njena izmjena pod uticajem novijeg privrednog razvoja, magistarski rad, Beograd 1980, str. 26. 13 M. Friganović, Op. cit., str. 83. 14 K. Natek, M. Natek, Države sveta, Mladinska knjiga, Beograd 2005.

141

S. Kulenović, D. Džafić, A. Zaimović Prirodni priraštaj je rezultat nataliteta i mortaliteta. On je vrlo važan pokazatelj koji služi kao osnova u cilju rješavanja važnih društveno-ekonomskih problema, posebno onih vezanih za planiranje. 15 Stope prirodnog priraštaja na prostoru gračaničke općine su u periodu 1961-1991. godine konstantno opadale, krećući se u rasponu od 26,7 ‰ do 3,2 ‰ (grafikon 2). Prihvatajući podjelu prirodnog priraštaja na četiri tipa i to: vrlo visoki (više od 20 ‰), visoki (15-20 ‰), umjereni (5-14 ‰) i niski (manje od 5 ‰ godišnje) 16 , možemo konstatovati da je općina Gračanica 1961. godine imala vrlo visoke stope prirodnog priraštaja, 1971. godine te stope su visoke, a nakon toga, do kraja stoljeća su umjerene, da bi početkom 21. stoljeća one postale niske, što su očigledni pokazatelji demografske tranzicije. Pad stopa prirodnog priraštaja mogao bi uskoro dovesti do prirodnog pada stanovništva u općini Gračanica, što je slučaj sa čak 17 evropskih zemalja među kojima su: Hrvatska, Njemačka, Bugarska, Mađarska, Slovenija, Grčka, Italija, Rumunija, Ukrajina i dr. 17 Mehaničko kretanje stanovništva Kretanje broja stanovnika nije posljedica samo prirodnog kretanja, nego u mnogo čemu ovisi i o mehaničkom kretanju ili migracijama. 18 Iako je osnovna determinanta ukupnog kretanja stanovništva u većini zemalja svijeta prirodno kretanje stanovništva, ipak u pojedinim manjim područjima unutar državnih granica jedne zemlje, dominantan uticaj na ukupno kretanje stanovništva može imati mehaničko kretanje stanovništva. 19 Međutim, promjene koje nastaju u ukupnom kretanju stanovništva mogu uslijediti pod pretežnim uticajem bilo prirodnog kretanja, bilo migracije. Stoga je u demografskoj literaturi uobičajeno raščlaniti ukupan porast stanovništva na prirodni prirast i migracioni saldo, kao njegove sastavne dijelove, međusobno ih usporediti i utvrditi koji ima veći uticaj na promjene broja stanovnika. 20 Tako je u periodu 1961 – 1991. godine prirodni priraštaj imao dominantan uticaj na porast broja stanovnika gračaničke općine, dok je migraciona komponenta imala negativan uticaj, tj. usporavala porast broja stanovnika (tab. 2).

15

K. Papić, Položaj i stanovništvo gornjeg Podrinja, Geografski pregled, XXIII, Sarajevo 1979, str. 99. 16 M. Friganović, Op. cit., str. 87. 17 V. Puljiz, Pokazatelji o prirodnom kretanju stanovništva, strukturi kućanstava i obitelji u Hrvatskoj, www. revija-socijalna politika. com, str. 2. 18 M. Friganović, Op. cit., str. 87. 19 A. W. Baletić, Op. cit., str. 136. 20 Ibid., str. 186.

142

Stanovništvo općine Gračanica Tabela 2. Ukupan porast, prirodni prirast i saldo migracije stanovništva općine Gračanica u periodu 1961-1991. godine PERIOD UKUPAN PORAST PRIRODNI PRIRAST SALDO MIGRACIJE 1961-1971. 6 255 10 365 -4 380 1971-1981. 7 361 7 249 112 1981-1991. 4 739 7 072 -2 333 1961-1991. 18 355 24 686 -6 601 Izvor: Zvanični popisni podaci Na osnovu podataka prezentiranih u tabeli 2 možemo zaključiti da je općina Gračanica u analiziranom periodu, izuzev perioda 1971-1981. godine, bila emigracijsko područje. Najveći broj emigranata zabilježen je u periodu 1961-1971. godine, a zbog nerazvijenosti gračaničke privrede u tom periodu, dok je pozitivan migracioni saldo zabilježen u periodu 1971-1981. godine, kada se otvaraju novi i proširuju postojeći industrijski pogoni. 21 Migraciona komponenta imala je presudan značaj u promjeni ukupnog broja stanovnika općine Gračanica, prije svega tokom agresije na RBiH, a i nakon toga, tj. sve do danas. Naime, od 1992. do 1995. godine na prostor gračaničke općine je imigrirao veliki broj stanovnika kako iz susjednih općina, tako i iz cijele BiH, a posebno iz bosanskog Podrinja. Obzirom na kriterij voljnosti, te migracije bile su prisilne. 22 Ovaj tip migracija novijeg je postanka, a javlja se s jačanjem nacionalizma od početka 19. stoljeća s ciljem “premještanja čitavih etničkih manjina, sličnih zajednica i čak naroda zbog geopolitičkih promjena.” 23 Prema podacima općinskih službi, krajem 1999. godine na prostoru općine Gračanica živjelo je 7291 prognano lice. Prognanici su se nastanjivali gotovo u svim mjesnim zajednicama gračaničke općine, a oko 50 % od ukupnog broja prognanih naselilo se u gradu Gračanici, što je jedan od uzroka naglog porasta gradskog stanovništva. Najveći broj prognanika u općinu Gračanica imigrirao je iz susjednog Doboja (3166), a zatim slijede podrinjske općine: Srebrenica (516), Bratunac (360), Vlasenica (295), Zvornik (201), Bijeljina (82) itd. 24 Broj prognanika tokom agresije bio je znatno veći, o čemu svjedoči primjer prognaničkog naselja u selu Doborovcima, u kome je 1995. godine živjelo oko 1000 stanovnika, a 1999. godine 612 stanovnika. Taj broj se smanjio na 289 stanovnika u 2002. godini. 25

21

S. Kulenović, Gračanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1994, str. 171. 22 O tipovima migracija vidi šire A. W. Baletić, Op. cit., str. 196-197. 23 M. Friganović, Op. cit., str. 142. 24 Statistika općine Gračanica 25 Najviše prognanih porodica je sa područja općine Srebrenica i to iz sela: Trubari, Osmače, Šljivice, Osatice, Sulice, Liješće, Rađenovići, G. Potočari, Dobrak, Karačići, Pribidoli, Sase i dr., a osim njih u Doborovcima su se naselili i prognanici sa područja Vlasenice (sela: Skugrići, Sebiočina, Cerska, Nurići, Neđeljišta, Buljevići i Džambići), Bratunca (sela: Urkovići, Pobrđe, Hrnčići, Glogova i Konjević), Zvornika (sela: Glodi, Kamenica, Kostrijevo i Drinjača), dok oko 2 % od ukupnog broja otpada na prognaničku populaciju iz ostalih dijelova BiH. (O bližem porijeklu prognanika u Doborovcima vidi: D. Džafić, Narodni život i običaji prognanika u Doborovcima, seminarski rad, Tuzla 2002, str. 3.)

143

S. Kulenović, D. Džafić, A. Zaimović

Sl. 2. Područja najveće imigracije u gračaničku općinu u periodu 1992-1995. godine Struktura stanovništva Struktura stanovništva se formira pod uticajem bioloških, socijalnih, kulturnih i drugih faktora, a promjene u strukturi stanovništva odraz su promjena tih faktora. Između strukture stanovništva i njegovog ukupnog kretanja postoji, dakle, uzročno-posljedična veza. Zbog toga “struktura stanovništva predstavlja važnu i složenu problematiku čije proučavanje omogućuje da se uoče karakteristike i izvuku zaključci o sadašnjem stanju i potencijalnim mogućnostima stanovništva u ekonomskom razvoju.” 26 Spolna struktura je u znatnoj mjeri određena karakteristika fiziološkog okvira demografske mase, jer sredina u kojoj preovladavaju muški ima drugačiji okvir nego sredina u kojoj preovladavaju žene. Neujednačenost spolne strukture nepovoljno utiče na nupcijalitet, a time i na natalitet, fertilitet i u krajnjoj liniji na prirodni priraštaj. Neravnoteža spolne strukture uglavnom je posljedica nenormalnih društvenih zbivanja, rata, iseljavanja muškaraca iz ekonomski pasivnih krajeva i njihovo useljavanje u ekonomski aktivne krajeve i dr. 27

26 27

K. Papić, Op. cit., str. 104. M. Friganović, Op. cit., str. 108.

144

Stanovništvo općine Gračanica Grafikon 4. Spolna struktura stanovništva općine Gračanica u periodu 1971 - 2000.
53 52 51 50 49 48 47 46 45 44 1971 1981 1991 muško žensko 2000 48,1 47,4 49,3 51,9 50,7 49,9 50,1 52,6

Izvor: Zvanični popisni podaci i općinska služba za statistiku Prezentirani podaci u grafikonu 4 nam pokazuju da je u periodu 1971-1991. godine, veće učešće u ukupnom stanovništvu imalo žensko stanovništvo. Učešće ženskog u ukupnom stanovništvu bilo je najveće krajem (52,6 %) i na početku posmatranog perioda (51,9 %), a što je u uskoj vezi sa biološkim i društvenim faktorima. Iz grafikona vidimo i to da je spolna struktura ujednačena tek 1991. godine. Starosna (dobna) struktura stanovništva izraz je zajedničkog dugoročnog djelovanja svih onih faktora koji određuju ukupno kretanje stanovništva, ali istovremeno i ona sama određuje natalitet, mortalitet i stopu rasta stanovništva. 28 Dobnom strukturom uočava se mladost, zrelost ili starost određene demografske mase. Postoje različiti načini povlačenja granica između tih skupina. 29 Mi ćemo se ovom prilikom služiti podjelom stanovništva prema radnim kontingentima (0-14 godina, 15-64 godina i 65 i više godina). Tabela 3. Starosna struktura stanovništva općine Gračanica u periodu 1971-2004. Starosna 1971. 1981 1991. 2004. skupina broj % broj % broj % broj % 0 – 14 17 251 36,9 15 499 28,6 14 439 24,4 9 798 18,7 15 – 64 27 553 58,9 35 952 66,3 40 180 67,9 7,7 38 116 4 450 72,8 8,5 65 i više 1 950 4,2 2 776 5,1 4 515 Izvor: Zvanični popisni podaci i podaci FZS (za 2004.)

Podaci iz tabele 3 nam pokazuju da je gračanička općina tokom cijelog perioda imala najveće učešće zrelog stanovništva. Procentualno učešće zrelog, kao i učešće starog stanovništva konstantno je raslo. Istovremeno je došlo do smanjenja procentualnog učešća mladog stanovništva u ukupnom.

28 29

A. W. Baletić, Op. cit., str. 232. Vidi o tome: M. Friganović, Op. cit., str. 111. i A. W. Baletić, Op. cit., str. 231.

145

S. Kulenović, D. Džafić, A. Zaimović Ukoliko usporedimo učešće mladog u ukupnom stanovništvu gračaničke općine sa zemljama u okruženju vidimo da gračanička općina ima veći procenat mladog stanovništva od Grčke (15,1 %), Bugarske (15 %), Rumunije (18,4 %), Hrvatske (16,7 %), Slovenije (16,1 %) i dr., dok neke zemlje, kao što su: Makedonija (22,9 %), Albanija (28,2 %) i dr. imaju veće učešće mladog u ukupnom stanovništvu od gračaničke općine. 30 Polaznu osnovu za proučavanje ekonomske strukture ukupnog stanovništva čini ekonomska struktura aktivnog stanovništva, odnosno radne snage, jer je radna snaga „osnovni subjektivni činilac i pokretač procesa proizvodnje, osnovna dinamička komponenta razvitka proizvodnih snaga društva“ 31 Upoređujući ukupnu radnu snagu na području gračaničke općine danas sa stanjem iz 1991. godine uočavamo neznatne razlike. Međutim, stanje je znatno drugačije ako usporedimo brojeve zaposlenih i nezaposlenih (tab.4). Tabela 4. Radna snaga općine Gračanica 1991. godine i u periodu 2001-2004. Radna snaga Razlika (zaposleni + 1991. 2001. 2002. 2003. 2004. 2004./1991. nezaposleni) Radna snaga 16 185 14 624 15 475 15 863 16 226 + 41 Broj 11 363 6 367 6 834 7 399 7 758 - 3 605 zaposlenih Broj 4 822 8 257 8 641 8 464 8 468 + 3646 nezaposlenih Izvor: Strategija ekonomskog razvoja općine Gračanica 2005-2010, Nacrt, Gračanica, novembar 2005, str. 13. Prezentirani podaci u tabeli 4 nam pokazuju da je, i pored približno istog broja radne snage 1991. i 2004. godine, u 2004. godini broj zaposlenih u općini Gračanica manji za 3605 lica u odnosu na stanje iz 1991. godine, te da je istovremeno broj nezaposlenih veći za 3646 lica. Iako je od 1996. godine evidentno postepeno povećanje broja zaposlenih, možemo uočiti da je intenzitet porasta tog broja nedovoljan zbog toga što je iz godine u godinu daleko veći priliv onih koji traže posao u odnosu na otvaranje novih radnih mjesta. Ukupan broj nezaposlenih osoba od 8484 predstavlja jedan od većih problema gračaničke općine. Taj broj čini 52,2 % ukupne radne snage. Ovaj problem je još veći ukoliko podatke o broju nezaposlenih u 2004. godini uporedimo sa podacima iz 1996. godine tj, neposredno nakon zaustavljanja rata kada je broj nezaposlenih iznosio 7200 lica. Osnovna dioba aktivnog stanovništva obavlja se po granama djelatnosti, kojih je mnogo, ili po glavnim sektorima djelatnosti, kojih je tri ili četiri, zavisno od kriterija koji je primijenjen. 32

30 31

K. Natek, M. Natek, Države sveta, Mladinska knjiga, Beograd, 2005. A. W. Baletić, Op. cit., str. 280. 32 M. Friganović, Op. cit., str. 122.

146

Stanovništvo općine Gračanica Posmatrajući učešće privrednih djelatnosti u ukupnom broju zaposlenih na općini Gračanica, uočavamo da najveće učešće otpada na prerađivačku industriju. Prerađivačku industriju slijede: građevinarstvo, poljoprivreda, trgovina na malo itd. (tab. 5) Tabela 5. Učešće privrednih djelatnosti u ukupnom broju zaposlenih u općini Gračanica 2004. godine (u %) Privredna djelatnost Učešće u broju zaposlenih Prerađivačka industrija 61,27 Trgovina na veliko i posredništvo 5,10 Građevinarstvo 9,60 Trgovina na malo 6,44 Poljoprivreda 7,08 Saobraćaj 5,83 Trgovina motornim vozilima 1,22 Ostalo 3,46 Izvor: Strategija ekonomskog razvoja općine Gračanica, Ibid., str. 24. Nacionalni sastav stanovništva gračaničke općine pukazuje da je ona multietničko, multinacionalno i multikulturalno područje. 33 U periodu 1961-1991. godine većinsko stanovništvo činili su Bošnjaci (Muslimani), a pored njih tu su živjeli i Srbi, Hrvati, Jugosloveni i mnogi drugi (tab. 6). Tabela 6. Nacionalni sastav stanovništva općine Gračanica u periodu 1961-1991. 1961. 1971. 1981. 1991. NARODNOST Broj % Broj % Broj % Broj %
MUSLIMANI SRBI HRVATI JUGOSLOVENI OSTALI UKUPNO 27 072 12 470 200 837 116 40 695 66,5 30,6 0,5 2,1 0,3 100 33 135 13,135 199 184 297 46 950 70,6 28,0 0,4 0,4 0,6 100 38 189 13 226 135 2 047 714 54 311 70,3 24,4 0,2 3,8 1,3 100 42 599 13 588 132 1530 1201 59 050 72,1 23,0 0,2 2,6 2,1 100

Izvor: Zvanični popisni podaci Podaci iz tabele 6 pokazuju da su većinu stanovništva općine Gračanica u navedenom periodu činili Muslimani (Bošnjaci) i Srbi na koje je zajedno 1991. godine otpadalo 95,1 % (56 187 stanovnika) od ukupnog broja stanovnika. Od ukupnog broja stanovnika 1991. godine, 72,1 % činili su Bošnjaci, a njihovo procentualno učešće poraslo je sa 66,5 % (u 1961. godini) na 72,1 % u 1991. godini. Procentualno učešće Srba u ukupnom stanovništvu je u navedenom periodu smanjeno sa 30,6 % (1961. godine) na 23 % (1991. godine). Broj hrvatskog stanovništva u navedenom periodu je smanjen kako u apsolutnom iznosu (sa 200 na 132 stanovnika), tako i u procentualnom učešću u ukupnom stanovništvu (sa 0,5 na 0,2 %). U svim popisima od 1961. do 1991.
33

Vidi šire: S. Kulenović, Etničke prilike u prošlosti Gračanice i okoline, Etnologija sjeveroistočne Bosne, rasprave-studije-članci, knj. 2, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1995, str. 1533.

147

S. Kulenović, D. Džafić, A. Zaimović godine u općini Gračanica bio je veliki broj onih koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni; 1981. godine njihov broj dostigao je 2047, odnosno 3,8 % ukupnog stanovništva, a 1991. godine taj broj se smanjio na 1530 (2,6 % ukupnog stanovništva).

Multinacionalnost gračaničke općine zadržana je i do danas, s tim što se nakon 1991. godine znatno promijenilo procentualno učešće konstitutivnih naroda BiH u ukupnom stanovništvu općine Gračanica (grafikon 5).
Grafikon 5. Nacionalni sastav stanovništva gračaničke općine 2005. godine (u %)
100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 97,1

0,6 Bošnjaci Srbi

0,3 Hrvati

2

Ostali

Izvor: Lična karta općine Gračanica za 2005. godinu Prema podacima prezentiranim u grafikonu 5 vidimo da je od 1991. do 2005. godine, procentualno učešće Bošnjaka u ukupnom stanovništvu općine Gračanica poraslo sa 72,1 % na 97,1 %, a Hrvata sa 0,2 % na 0,3 %. Istovremeno je došlo do procentualnog smanjenja udjela Srba (sa 23 % na 0,6 %), Jugoslovena (sa 2,6 % na 0 %) i ostalih (sa 2,1 % na 2 %) u ukupnom stanovništvu općine Gračanica. Razloge ovih promjena možemo objasniti sljedećim činjenicama:  promjena općinskih granica Dejtonskim sporazumom, kojom prilikom su naselja sa većinskim stanovništvom srpske nacionalnosti pripala entitetu Republika Srpska;  imigriranje prognanika bošnjačke nacionalnosti na prostor gračaničke općine tokom agresije na RBiH;  izjašnjavanje Bošnjaka nacionalnom kategorijom „Jugosloveni“ po popisu 1991. godine;  emigriranje manjeg broja stanovnika srpske nacionalnosti iz naselja sa većinskim bošnjačkim stanovništvom.

148

Stanovništvo općine Gračanica Zaključak Povoljnosti geografskog i prometnog položaja gračaničke općine nisu mogle odlučujuće uticati na proces demografske tranzicije koji je već odavno zahvatio ovo područje. Ovaj proces se u prvom redu manifestuje kroz permanentno smanjenje stope prirodnog priraštaja, koja je rezultat naglog smanjenja stope nataliteta i umjerenog smanjenja stope mortaliteta s jedne strane, te sve manji broj mladog stanovništva, odnosno povećanje broja starijeg stanovništva s druge strane. Osim toga, društveno – historijski uslovi, u prvom redu agresija na BiH, doveli su do: promjene općinskih granica, smanjenja ukupnog broja stanovnika, povećanja opće gustoće naseljenosti, imigriranja prognaničkog stanovništva u gračaničku općinu, izmjene spolne strukture, odnosno smanjenja broja muškog u ukupnom stanovništvu, porasta broja nezaposlenih, povećanja broja bošnjačkog, a smanjenja broja stanovnika srpske nacionalnosti itd. Izvori i literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Baletić A., Demografija, Stanovništvo i ekonomski razvitak, Informator, Zagreb 1982. Džafić D., Narodni život i običaji prognanika u Doborovcima, seminarski rad, Tuzla 2002. Federalni zavod za statistiku, Tuzlanski kanton u brojkama, Sarajevo 2004. Natek K., Natek M., Države sveta, Mladinska knjiga, Beograd 2005. Papić K., Položaj i stanovništvo gornjeg Podrinja, Geografski pregled, XXIII, Sarajevo 1979. Friganović M., Demografija, Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb 1990. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Prostorni plan općine Gračanica 2001-2021, Sarajevo 2000. Mirić R., Drešković N., Jugoistočna Evropa, Seminar geografa, Neum 2004. Kulenović S., Etničke prilike u prošlosti Gračanice i okoline, Etnologija sjeveroistočne Bosne, rasprave-studije-članci, knj. 2, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1995. Kulenović S., Gračanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike, Muzej istočne Bosne, Tuzla 1994. Kulenović S., Struktura stanovništva Tuzle i njena izmjena pod uticajem novijeg privrednog razvoja, magistarski rad, Beograd 1980. Strategija ekonomskog razvoja općine Gračanica 2005-2010, Nacrt, Gračanica 2005 Puljiz V., Pokazatelji o prirodnom kretanju stanovništva, strukturi kućanstava i obitelji u Hrvatskoj, www. revija-socijalna politika. com

149

Zbornik radova PMF 4 i 5, 151-160 (2007-2008)

Originalni naučni rad

DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA OPĆINE TUZLA U PERIODU 19531991. GODINE AGE STRUCTURE OF TUZLA MUNICIPALITY POPULATION IN PERIOD 1953-1991. Dr. sc. Salih Kulenović, redovni profesor, Mr. sc. Edin Jahić, viši asistent, Prirodnomatematički fakultet, Univerzitet u Tuzli SAŽETAK Dobna struktura stanovništva u općini Tuzla u periodu od 1953. godine do 1991. godine znatno se izmijenila, jer je stanovništvo prešlo put od mladog do zrelog tipa stanovništva. U posmatranom periodu došlo je do porasta starijeg i zrelog stanovništva, a konstantno je opadao udio mladog stanovništva. Osnovni uzrok demografskog procesa starenja stanovništva je opadanje nataliteta i fertiliteta. Ključne riječi: demogeografija, stanovništvo, dob, struktura, spol, Tuzla. ABSTRACT Age strukture of Tuzla municipality population in period 1953-1991. substantial changed. There was change from young to old composition. In this observation period ther is increase of old age population and decrease in young population. The main cause of demographic process of population growing old is decrease in birth rate and fertility Key words: demogeography, population, age, structure, gender, Tuzla.

S. Kulenović, E. Jahić Uvod Dobna struktura je jedna od najznačajnijih struktura stanovništva određenog područja. Od nje u najvećoj mjeri zavisi i reprodukcija stanovništva, zatim pokazuje broj stanovnika u pojedinim dobnim grupama, a samim time indicira i sve potrebe društva (gradnje obrazovnih i zdravstvenih institucija, otvaranje novih radnih mjesta za generacije koje pristižu itd.) O značaju dobne strukture Friganovič M. (1990.) piše: "Struktura po dobi je temeljna osobina sastava stanovništva jer pokazuje potencijalnu vitalnost i biodinamiku stanovništva nekog prostora. Kada je dana uz spolnu i po petogodišnjim skupinama, dobna je struktura osnov opće dijagnoze stanovništva. Iz nje se vidi prošlost, čita sadašnjost i nazire budućnost kretanja stanovništva. " Na osnovu dobno-spolnog sastava stanovništva, kao ogledala odgovarajućih demografskih procesa, osobito fertiliteta i prosječnog trajanja života, stanovništvo se klasificira u tri osnovna tipa: - 0-19. mlado (ekspanzivno ili progresivno) - 20-59. zrelo (stacionirano ili stagnantno) - 60. i dalje staro (konstriktivno ili regresivno) Mladim stanovništvom smatra se ono u kojem skupina od 0. do 19. godina čini više od 35 % ukupne populacije, dok se starim smatra ono stanovništvo u kojem dobna skupina od 60. i više godina čini više od 12 % ukupnog stanovništva. Zrela populacija je ona koja nema izrazito zastupljeno ni mlado ni staro stanovništvo u spomenutom omjeru. U ovom radu prezentira se ukupno kretanje dobne strukture stanovništva Tuzle od 1953. do 1991. godine kao i faktori koji su uslovili promjene te strukture, s obzirom da je stanovništvo sa područja ove općine u navedenom periodu prošlo put od mladog do zrelog tipa stanovništva. Dobna struktura stanovništva općine Tuzla Prema popisu stanovništva iz 1953. možemo vidjeti da u općini Tuzla u spolnoj strukturi prevladava žensko stanovništvo (50,80 %). U dobnoj strukturi po petogodištima muško stanovništvo brojnije je u dobi od 0-24. godina, dok je u svim ostalim dobnim grupama brojnije žensko stanovništvo, izuzimajući petogodišnju dobnu grupu od 45-49. godina. Koeficijent maskuliniteta u općini Tuzla je u dobi 0-24. godina bio iznad 1.000, dok je koeficijent feminiteta bio iznad 1.000 u dobi 25-65. i više godina, sa izuzetkom dobne grupe 45-49. (vidjeti prilog br. 3.) Najbrojnija dobna grupa stanovništva općine Tuzla bila je u dobi 0-4. (15,69%) i 15-19. godina (11,92% od ukupnog stanovništva), dok su najmanje bile grupe u dobi od 60-64. (1,95%) i 55-59. godina (2,62 % od ukupnog stanovništva). (vidjeti prilog br. 2.) Također i grafički prikaz (starosna piramida) nam ovo potvrđuje, a slična situacija je bila i u BiH. (vidjeti grafikon br. 1. i br. 3.) Prema popisu stanovništva 1961. godine žensko stanovništvo Tuzle činilo je 50,09 %, a muško 49,91 %. Višak muškog stanovništva javlja se u svim starosnim grupama od 0-34. godine, izuzimajući starosnu grupu 20-24. godine. Od 35-te godine starosti veći je udio ženskog stanovništva. Specifični koeficijent maskuliniteta od 0-34. godine bio je 152

Dobna struktura stanovništva općine Tuzla u periodu 1953-1991. godine iznad 1.000, sa izuzetkom dobne grupe 20–24. godine, kada je iznosio 937. Specifični koeficijenti feminiteta bili su od 35. godine starosti iznad 1.000. O tome pišu Kulenović S. i Suljić A. (2004.): "Ovakve varijacije u veličini stope maskuliniteta mogu se donekle objasniti faktorima rađanja i diferencijalnog mortaliteta prema polu, a i uticajem migracionog faktora i njegovog djelovanja na spolnu strukturu, jer treba imati u vidu da je na području općine Tuzla 1961. godine bilo svega 64,1% domicilnog stanovništva. " Najbrojnije petogodišnje dobne grupe bile su od 0-4. (14,38%) i 5-9. godina (13,48%), a najmanje 60-64. (2,62%) i 65 i više godina (2,62% od ukupnog stanovništva općine). Popisom stanovništva 1971. godine žensko stanovištvo Tuzle činilo je 50,70 %, a muško 49,30 %. U dobnoj strukturi po petogodištima muško stanovništvo je brojnije u dobi od 0-19. godina, dok je u svim ostalim petogodišnjim dobnim grupama brojnije žensko stanovništvo, izuzimajući petogodišnje dobne grupe 35-39. i 40-44. godine. Specifični koeficijent maskuliniteta od 0-19. godine starosti bio je iznad 1.000. Specifični koeficijenti feminiteta su bili od 20. godine starosti iznad 1.000, izuzimajući dobne grupe 35-39. (943,35) i 40-44. godine (952,74). Najbrojnije petogodišnje dobne grupe bile su od 10-14. (11,90%) i 5-9. godina (11,81% od ukupnog stanovništva), dok je najmanje bilo u dobnoj grupi od 60-64. (2, 28%) i 50-54. (2,57%). Bitno se smanjio procenat stanovništva od 0-4. godine zbog smanjenog nataliteta, dok se povećao procenat ostalih petogodišnjih dobnih grupa u odnosu na prethodne popise. Veći broj ženskog nad muškim stanovništvom općine Tuzla ustanovljen je i popisom stanovništva 1981. godine (61.642 ili 50,64% ženskog i 60.075 ili 49,36% muškog stanovništva). Prema ovom popisu višak muškog stanovništva javlja se u svim petogodišnjim dobnim grupama do 29. godine, dok od 30-te godine prevladava žensko stanovništvo, izuzev petogodišnje dobne grupe 45-49. godina u kojoj prevladava muško stanovništvo. Specifični koeficijent maskuliniteta od 0-29. godine starosti bio je iznad 1.000, dok su specifični koeficijenti feminiteta bili od 30. godine starosti iznad 1.000, izuzimajući dobne grupe 45-49. godina starosti. Najbrojnije petogodišnje dobne grupe bile su od 15-19. (10,59%) i 20-24. (10,40%), a najmanje su bile 60-64. (1,96%) i 5559. (3,83%). Veći broj ženskog u odnosu na muško stanovništvo općine Tuzla zabilježen je i popisom iz 1991. godine (66.804 ili 50,76% ženskog i 64.814 ili 49 24 % muškog stanovništva). Muško stanovništvo je bilo u većini u svim petogodišnjim dobnim grupama do 24. godine, dok je žensko stanovništvo bilo brojnije u dobnim grupama od 25. godina, izuzev dobnih grupa 30-34. i 35-39. godine starosti, kada je broj muškog stanovništva bio veći. Specifični koeficijent maskuliniteta od 0-24. godine starosti bio je iznad 1.000, dok su specifični koeficijenti feminiteta bili od 25. godine starosti iznad 1.000, izuzimajući dobne grupe od 30-34. (993,17) i 35-39 godine (991,83). Najbrojnije grupe po petogodištima bile su od 25-29. godina (9,04%) i 30-34. (8,87%), a najmanje su bile 60-64. (4,51%) i 45-49. (5,24%). (vidjeti grafikon br. 2.) Slična situacija je bila i u ukupnom stanovništvu BiH. (vidjeti grafikon br. 4.)

153

S. Kulenović, E. Jahić Grafikon br. 1.: Spolno-dobna struktura stanovništva općine Tuzla 1953. godine u procentima (%)

60-64 50-54. 40-44. 30-34. 20-24. 10-14. 0-4. 8 6 4 2 0 2 4 6 8

muško

žensko

Grafikon br. 2.: Spolno-dobna struktura stanovništva općine Tuzla 1991. godine u procentima (%)
60-64 50-54. 40-44. 30-34. 20-24. 10-14. 0-4. 6 4 2 muško 0 žensko 2 4 6

Grafikon br. 3.: Spolno-dobna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine 1953. godine u procentima (%)
75 i 60-64. 45-49. 30-34. 15-19. 0-4. 10 5
muško

0
žensko

5

10

154

Dobna struktura stanovništva općine Tuzla u periodu 1953-1991. godine Grafikon br. 4.: Spolno-dobna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine 1991. godine u procentima (%)
70-74. 55-59. 40-44. 25-29. 10-14.

6

4

2
muško

0
žensko

2

4

6

U okviru dobne strukture stanovništva analizirani su važniji tipovi dobne strukture stanovništva općine Tuzla i Bosne i Hercegovine u periodu 1953-1991. godine. (vidjeti tabelu br. 1. i br. 2.) Kontingentu mladog stanovništva općine Tuzla prema popisu stanovništva iz 1953. godine, pripadalo 48,84% stanovništva (u BiH 50,2%). Zrelo stanovništvo je obuhvatalo 46,31% od ukupnog stanovništva (u BiH 44,54%), a staro 4,83% (u BiH 5,22%). Popis 1961. godine pokazuje je da je kontingent mladog stanovništva u općini Tuzla smanjen na 45,95% (u BiH 46,65%), dok je kontingent zrelog stanovništva povećan i iznosio je 49,19% (u BiH 47,32%). Popis 1971. godine ne pokazuje značajnije promjene u dobnoj strukturi stanovništva: mlado 44,09% (u BiH 45,42%), zrelo 49,77 % (u BiH 46,49%) i staro 5,64% (u BiH 7,72%). Popisom 1981. godine utvrđene su značajne promjene koje pokazuju smanjenje mladog stanovništva na 35,01% (u BiH 38,1%), a povećanje kontingenta zrelog stanovništva na 58,31 % (u BiH 53,48%) i starog stanovništva na 6,34% (u BiH 8,26%). Tendencija starenja stanovništva je nastavljena, što pokazuju podaci popisa 1991. godine. Tada je mlado stanovništvo obuhvatalo svega 28,99% od ukupnog stanovništva općine (u BiH 31,69%), dok je zrelo obuhvatalo 58,19% (u BiH 54,93%), a staro 10,13% (u BiH 11,04%) od ukupnog stanovništva. (vidjeti grafikon br. 5. i br. 6.) Prema raspoloživim podacima Federalnog zavoda za statistiku, stanje 31.12.2004. godine dobna struktura stanovništva općine Tuzla izgleda ovako: 0-14.: 19.688 ili 14,9%, 15-64.: 98.440 ili 74,6% i preko 65 godina 13.791 ili 10,5% (ukupno 131.919). Tabela br. 1.: Promjene u veličini glavnih dobnih grupa stanovništva općine Tuzla u periodu 1953-1991. godine
Godine Ukupno % 0-19 % 20-59 % 60 i više % nepoznato % 1953. 62.525 100,00 30.538 48,84 28.961 46,31 3.026 4,83 … … 1961 82.439 100,00 37.879 45,95 40.549 49,19 3.944 4,78 67 0,08 1971 107.293 100,00 47.304 44,09 53.403 49,77 6.056 5,64 530 0,49 1981 121.717 100,00 42.618 35,01 70.973 58,31 7.722 6,34 404 0,33 1991 131.618 100,00 38.156 28,99 76.584 58,19 13.331 10,13 3.547 2,69

155

S. Kulenović, E. Jahić Tabela br. 2.: Promjene u veličini glavnih dobnih grupa stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu 1953-1991. godine
Godine Ukupno % 0-19 % 20-59 % 60 i više % nepoznato % 1953. 2.847.459 100 1.429.541 50,2 1.268.332 44,54 148.855 5,22 11 0 1961 3277948 100 1529011 46,65 1812870 47,32 196050 5,98 2066 0,06 1971 3746111 100 1701756 45,42 2030872 46,49 289070 7,72 14223 0,38 1981 4124256 100 1567425 38,01 2500931 53,48 340497 8,26 9907 0,24 1991 4377033 100 1387399 31,69 2766014 54,93 483012 11,04 102462 2,34

Grafikon br. 5.: Promjene u veličini glavnih dobnih grupa stanovništva općine Tuzla u periodu 1953-1991. godine u procentima (%)
70 60 50 40 30 20 10 0 58,3 35 58,2

48,8 46,3

4649,2

49,8 44,1

29 6,3 10,1

4,8 1953.

4,8 1961 0-19

5,6 1971 20-59

1981 60 i više

1991

Grafikon br. 6.: Promjene u veličini glavnih dobnih grupa stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu 1953-1991. godine u procentima (%)
60 50,2 50 40 30 20 10 0 1953. 1961 0-19 1971 20-59 60 i više 1981 1991 5,2 5,9 7,7 8,3 11 44,5 46,747,3 45,4 46,5 38 31,7 53,5 54,9

156

Dobna struktura stanovništva općine Tuzla u periodu 1953-1991. godine Zaključak Na osnovu navedenih podataka možemo reći da je stanovništvo općine Tuzla i BiH u periodu 1953-1991. godine prešlo put od mladog (ekspanzivnog ili progresivnog) tipa stanovništva u 1953. godini do zrelog (stacioniranog ili stagnantnog) tipa stanovništva u 1991. godini. Ovo se najbolje može vidjeti po udjelu velikih starosnih grupa u ukupnom stanovništvu općine u promatranom periodu. Došlo je do porasta starijeg (60 i više godina) i zrelog stanovništva (20-59. godina), a opadanje udjela mladog (0-19.) stanovništva. Na osnovu ovih podataka možemo zaključiti da su se desile velike promjene u starosnoj strukturi stanovništva u odnosu na 1991. godinu. Osnovni uzrok demografskog procesa starenja stanovništva je opadanje nataliteta i fertiliteta, a i mortalitet neposredno utiče na proces starenja stanovništva. Literatura i izvori: Literatura: 1. Breznik Dušan: Demografija – Analiza, metodi i modeli, Naučna knjiga, Beograd, 1980. 2. Breznik Dušan, Rašević Miroslav: Razmatranja o populacionoj politici u Jugoslaviji, Stanovništvo, Broj 1-2., Godina X, Beograd, 1972., str. 5-13. 3. Friganović Mladen: Demogeografija – Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1990. 4. Kulenović Salih, Suljić Alija: Spolno-dobna struktura stanovništva općine Tuzla u periodu 1961.-1991. godine, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, Godina I, Broj 1., Univerzitet u Tuzli, “Selimpex” Srebrenik, 2004., str.163-172. 5. Wertheimer – Baletić Alica: Demografija – Stanovništvo i ekonomski razvitak, Zagreb, 1982. Izvori: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Popis stanovništva 1953., Starost, pismenost i narodnost, Podaci za opštine prema upravnoj podeli u 1953. godini, Knjiga XI, SZS, Beograd, 1960. Popis stanovništva 1953., Vitalna i etnička obeležja, Knjiga I, SZS, Beograd, 1959. Popis stanovništva 1961., Pol i starost, Rezultati za naselja, Knjiga XI, SZS, Beograd, 1965. Popis stanovništva 1961., Vitalna, etnička i migraciona obeležja, Rezultati za opštine, Knjiga VI, SZS, Beograd, 1967. Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, Pol i starost, 1 Deo, Rezultati po naseljima i opštinama, SZS, Beograd, 1973. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljenim mjestima, Statistički bilten, br. 111., RSZ, Sarajevo, 1983. Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., Stanovništvo po naseljenim mjestima, Statistički bilten, br. 257., FZS, Sarajevo, 1998. Kanton u brojkama, FZS, Sarajevo, 2005. Jahić Edin: Demogeografske promjene u općini Tuzla od 1879. do 2005. godine, Magistarski rad, Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geografiju, Tuzla, 2006. 157

Zbornik radova PMF 4 i 5, 151-160 (2007-2008)

Originalni naučni rad

Prilog br. 1. Tabela br. 3.: Spolno-dobna struktura stanovništva općine Tuzla po petogodištima prema popisima 1953., 1961., 1971., 1981., 1991. godine
Godina Starost 0-4 5-9. 10-14. 15-19. 20-24. 25-29. 30-34. 35-39. 40-44. 45-49. 50-54. 55-59. 60-64. 65 i više Nepoznato UKUPNO 1953. muško 4.981 3.303. 3.408. 3.875 3.533 2.689 1.652 1.191 1.541 1.402 1.132 792. 552. 711. … 30.762 1961. muško 6.052 5.696 4.352 3.166 3.907 4.589 4.009 2.458 1.333 1.402 1.363 1.124 803. 858. 35. 41.146 1971. muško 4.926 6.436 6.522 6.143 4.617 3.394 4.585 4.727 3.872 2.313 1.208 1.236 1.128 1491 276. 52.874 1981. muško 5.212 4.873 5.050 6.566 6.401 5.925 4.650 3.539 4.454 4.477 3.528 2.043 977. 2.171 209. 60.075 1991. muško 4.560 5.037 5.067 4.843 4.756 5.931 5.854 5.754 4.403 3.280 4.004 3.877 2.827 2.845 1.776 64.814

svega 9.814 6.563 6.705 7.456 7.059 5.809 3.679 2.615 3.108 2.771 2.281 1.639 1.225 1.801 … 62.525

žensko 4.833 3.260. 3.297. 3.581. 3.526 3.120 2.027 1.424 1.567 1.369 1.149 847. 673. 1.090 … 31.763

svega 11.857 11.111 8.627 6.284 8.073 8.782 7.584 5.214 2.802 3.002 2.771 2.321 1.785 2.159 67. 82.439

žensko 5.805 5.416 4.275 3.118 4.166 4.193 3.575 2.756 1.469 1.600 1.408 1.197 982. 1.301 32. 41.293

Svega 9.659 12.675 12.771 12.199 9.420 7.222 9.404 9.188 7.561 5.057 2.756 2.795 2.448 3.608 530. 107.293

žensko 4.733 6.239 6.249 6.056 4.803 3.828 4.819 4.461 3.689 2.744 1.548 1.559 1.320 2.117 254. 54.419

svega 10.161 9.682 9.880 12.895 12.657 11.807 9.434 7.378 9.182 8.781 7.070 4.664 2.389 5.333 404. 121.717

žensko 4.949 4.809 4.830 6.329 6.256 5.882 4.784 3.839 4.728 4.304 3.542 2.621 1.412 3.162 195. 61.642

svega 8.875 9.846 9.863 9.572 9.390 11.898 11.668 11.461 9.023 6.905 8.386 7.853 5.937 7.394 3.547 131.618

žensko 4.315 4.809 4.796 4.729 4.634 5.967 5.814 5.707 4.620 3.625 4.382 3.976 3.110 4.594 1.771 66.804

Izvor: Popis stanovništva 1953., Starost, pismenost i narodnost, Podaci za opštine prema upravnoj podeli u 1953. godini, Knjiga XI, SZS, Beograd, 1960., Popis stanovništva 1953., Vitalna i etnička obeležja, Knjiga I, SZS, Beograd, 1959., Popis stanovništva 1961., Pol i starost, Rezultati za naselja, Knjiga XI, SZS, Beograd, 1965., Popis stanovništva 1961., Vitalna, etnička i migraciona obeležja, Rezultati za opštine, Knjiga VI, SZS, Beograd, 1967.,Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, Pol i starost, 1 Deo, Rezultati po naseljima i opštinama, SZS, Beograd, 1973., Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Stanovništvo po naseljenim mjestima, Statistički bilten, br. 111., RSZ, Sarajevo, 1983., Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., Stanovništvo po naseljenim mjestima, Statistički bilten, br. 257., FZS, Sarajevo, 1998.

Zbornik radova PMF 4 i 5, 151-160 (2007-2008)

Originalni naučni rad

Prilog br. 2. Tabela br. 4.: Spolno-dobna struktura stanovništva općine Tuzla po petogodištima prema popisima 1953., 1961., 1971., 1981., 1991. godine u procentima
Godina 1953 1961. 1971. 1981. 1991. Starost svega muško žensko svega muško žensko svega muško žensko svega muško žensko svega muško žensko 0-4. 7,96 7,72 7,34 7,04 9,00 4,59 4,41 8,35 4,28 4,07 6,74 3,46 3,28 15,69 14,38 5-9. 10,49 5,28 5,21 6,91 6,57 6,00 5,81 7,95 4,00 3,95 7,48 3,83 3,65 13,48 11,81 10-14. 10,72 5,45 5,27 10,47 5,28 5,19 6,08 5,82 8,12 4,15 3,97 7,49 3,85 3,64 11,90 15-19. 11,92 6,19 5,72 7,62 3,84 3,78 11,37 5,73 5,64 5,39 5,20 7,27 3,68 3,59 10,59 20-24. 11,28 5,65 5,63 9,79 4,74 5,05 8,80 4,30 4,50 5,26 5,14 7,13 3,61 3,52 10,40 25-29. 9,29 4,30 4,99 10,66 5,57 5,09 6,73 3,16 3,57 9,70 4,87 4,83 4,51 4,53 9,04 30-34. 5,88 2,64 3,24 9,20 4,86 4,30 8,80 4,30 4,50 7,75 3,82 3,93 4,45 4,42 8,87 35-39. 4,18 1,90 2,27 6,32 2,98 3,34 8,60 4,41 4,16 6,06 2,91 3,15 8,71 4,37 4,34 40-44. 4,97 2,46 2,50 3,40 1,62 1,78 7,04 3,60 3,44 7,54 3,66 3,88 6,86 3,35 3,51 45-49. 4,43 2,24 2,18 3,64 1,70 1,94 4,72 2,16 2,56 7,22 3,68 3,54 5,24 2,49 2,75 50-54. 3,64 1,81 1,83 3,36 1,65 1,71 2,57 1,13 1,44 5,81 2,90 2,91 6,37 3,04 3,33 55-59. 2,62 1,26 1,35 2,81 1,36 1,45 2,60 1,15 1,45 3,83 1,68 2,15 5,97 2,95 3,02 60-64 0,88 1,07 0,97 1,19 1,05 1,23 0,80 1,16 2,15 2,36 1,95 2,16 2,28 1,96 4,51 65 i više 2,88 1,13 1,74 2,62 1,04 1,58 3,40 1,39 1,97 4,38 1,78 2,60 5,62 2,16 3,46 Nepoznato … … … 0,08 0,04 0,04 0,50 0,26 0,24 0,33 0,17 0,16 2,70 1,35 1,35 UKUPNO 100,00 49,19 50,80 100,00 49,91 50,09 100,00 49,30 50.70 100,00 49,36 50,64 100,00 49,24 50,76

Izvor: Samostalna izračunavanja na bazi popisnih podataka

Zbornik radova PMF 4 i 5, 151-160 (2007-2008)

Originalni naučni rad

Prilog br. 3. Tabela br. 5.: Specifični koeficijenti maskuliniteta i feminiteta, po petogodištima, u općini Tuzla prema popisima 1953., 1961., 1971., 1981., 1991. godine 1953. 1961. 1971. 1981. Maskulinitet Feminitet Maskulinitet Feminitet Maskulinitet Feminitet Maskulinitet Feminitet Ukupno 966,12 1035,05 996,44 1003,6 971,61 1029,2 974,58 1026,1 0-4. 1030,62 970,28 1042,5 959,19 1040,8 960,82 1053,1 949,54 5-9. 1013,19. 986.98 1051,5 951,01 1031,6 969,39 1013,3 986,87 10-14. 1033,66. 967,42. 1018,0 982,31 1043,7 958,14 1045,5 956,44 15-19. 1082,09 924,12 1015,4 984,84 1014,4 958,84 1037,4 963,9 20-24. 1001,98 998,01 937,83 1066,3 961,27 1040,3 1023,2 977,35 25-29. 861,85 1160,28 1094,4 913,71 886,62 1127,9 1007,3 992,74 30-34. 814,99 1226,99 1121,4 891,74 951,44 1051,0 971,99 1028,8 35-39. 836,37 1195,63 891,87 1121,2 1059,6 943,73 921,85 1084,8 40-44. 983,4 1016,87 907,42 1102,0 1049,6 952,74 942,05 1061,5 45-49. 1024,1 976,46 876,25 1141,2 842,93 1186,3 1040,2 961,36 50-54. 985,2 1015,01 968,04 1033,0 780,36 1281,5 996,05 1004,0 55-59. 935,06 1069,44 939,01 1064,9 792,82 1261,3 779,47 1292,9 60-64. 820,2 1219,2 817,72 1222,9 854,55 1170,2 691,93 1445,2 65 i više 652,19 1522,05 656,49 1516,3 704,3 1419,9 686,59 1456,5 Izvor: Samostalna izračunavanja na bazi popisnih podataka Godina 1991. Maskulinitet Feminitet 970,21 1030,7 1056,8 946,27 1047,4 954,73 1056,5 946,52 1024,1 976,46 1026,3 974,35 993,97 1006,1 1006,9 993,17 1008,2 991,83 953,03 1049,3 904,84 1105,2 913,74 1094,4 975,1 1025,5 909,0 1100,1 625,41 1598,9

Zbornik radova PMF 4 i 5, 161 – 169 (2007-2008)

Originalni naučni rad

NEKE ANTROPOGEOGRAFSKE ODLIKE NASELJA URISIĆI SOME ANTHROPOGEOGRAPHICAL FEATURES OF URISIĆI SETTLEMENT Dr. Alija Suljić, docent, Prirodno - matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Abstrakt U ovom radu prikazane su osnovne geografske, prije svega, antropogeografske karakteristike naselja Urisići. U prvom dijelu ovog rada analiziran je geografski, odnosno topografski položaj naselja, zatim razvoj naseljenosti u srednjem vijeku (nekropole stećaka), kao i razvoj stanovništva ovog naselja krajem 19. i početkom 20. vijeka. U drugom dijelu rada prikazane su familije, broj porodica i broj domaćinstava, koje su živjele u ovom naselju do 1991. godine, kao i stradanje osoba, članova pojedinih familija, u toku agresije i genocida u Srebrenici, jula 1995. godine. Ključne riječi: Srebrenica, Urisići, historijski razvoj, antropogeografski razvoj, Bošnjaci, rat, agresija, genocid, porodice, hudovice, djeca siročad, raseljena i prognana lica, povratak. Abstract In this paper are presented basic geographical, before all, anthropogeographical characteristics of Urisići settlement. In the first part of this paper is analyzed geographical, that is topographical site of settlement, development of population density in middle age (necropolis of tomb-stones) and population development of this settlement at the end of 19th and the beginning of the 20th century. In the second part of paper are showed families, number of families and number of family members who lived in this settlement until 1991 and sufferings of people, members of family during the aggression and genocide in Srebrenica in July 1995. Key words: Srebrenica, Urisići, historical development, anthropogeographical development, war, aggression, genocide, families, widows, orphans, displaced and persecuted persons, the return.

A. Suljić 1. Opće geografske karakteristike Naselje Urisići smješteno je u južnom dijelu općine Srebrenica, nedaleko od vodne akumulacije jezera Perućac na rijeci Drini. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 27 kilometara. Glavni dio ovog naselja, topografski gledano, smješten je u donjem dijelu istočne padine gorske kose Glize, odnosno na pedimentima ove gore (oko 420 m.n.v.). S obzirom da se radi o naselju razbijenog tipa u čiji sastav ulaze i zaseoci: Porobići (450 m.n.v.), Mujići (620 m.n.v.) i Greben (720 m.n.v.), možemo konstatirati da je ovo naselje, u odnosu na hipsometrijske i orografske karakteristike - brdskoplaninskog tipa. Relativna visina između najnižih i najviših dijelova naselja kreće se između 170 i 270 metara. Površinska hidrografija slabo je razvijena, što je uvjetovano općim klimatskih karakteristikama koje vladaju nad ovim područjem – manje od 800 mm kišnog taloga u toku godine, kao i geološko-geomorfološkim sklopom terena. U blizini naselja nalazi se manji vodotok po imenu Rijeka u koji se slijevaju sve vode sa okolnog terena, kao i manji broj potočića bujičarskog karaktera. U okolini naselja postoji veći broj izvora pitke vode, male izdašnosti, koje je stanovništvo koristilo za vodosnabdijevanje . Površina katastarske općine Urisići iznosi oko 2,9 km2, a od toga je 74,4% privatno vlasništvo. Poljoprivredno zemljište zahvata 59%, a obradivo 46,7% od ukupne površine katastarske općine. Oko 41% površine katastarske općine bilo je pokriveno šumom, od toga je 52% privatno vlasništvo. Gustina naseljenosti na području katastarske općine Urisići iznosila je u 1991. godini 115 stan./ km2, što je iznad općinskog prosjeka. 1

Urisići, 2006. Glavni dio naselja Nema podataka o naselju Urisići u starijim historijskim izvorima, tako da nam i sam toponim (domicilionim – ime naselja) nije poznat. Vjerovatno je ime naselja

1

FAO projekat, općina Srebrenica, 2004.

162

Neke antropogeografske odlike naselja Urisići nastalo od turske riječi urija. 2 Ovo ime davalo se uglavnom livadama ili pašnjacima koji su se nalazila blizu rijeke, što je slučaj i sa Urisićima. U ovom se naselju nalaze nekropole sa više od 200 stećaka 3 (u blizini Urisića i Grebena) koje su nastale u srednjem vijeku, najkasnije u 15 stoljeću, iz čega možemo zaključiti da je područje ovog naselja bilo nastanjeno u srednjem vijeku, ili još i prije. 4 Veća nekropola (preko 100 stećaka) nalazi se u dolini Rijeke na njenoj lijevoj obali. U blizini te nekropole stećaka smješteno je lokalno muslimansko mezarlje u kojem su, dijelom, očuvani nadgrobni spomenici koji potiču još iz 16. vijeka. Druga nekropola, sa oko 15 stećaka, uglavnom sanduka, nalazi se na lokalitetu Liješće, južno od Urisića na udaljenosti od 400 metara. To nam svakako govori da je tu živjelo bošnjačko stanovništvo koje je pripadalo Bosanskoj crkvi (Bogumilima), a koje je već na početku osmanske okupacije Bosne prihvatilo vjeru osvajača - islam. Treća nekropola (79 stećaka) nalazi se sjeveroistočno od Urisića, u zaseoku Greben.

Rimska stela - Urisići, 2008.

Nekropola stećaka u Urisićima, 2006.

2
3

4

Örü, ùrija – pašnjak, livada ili mera, meraja. Vidi: Škaljić, A.: Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, „Svjetlost“, Sarajevo, 1966.,str. 633. Dio stećaka u selu Urisići koji se nalaze neposredno uz lokalni vodotok Rijeka, zatim u Liješću i Zobištu, nisu evidentirani u djelu Š. Bešlagića: „Stećci - kataloško topografski pregled...“ Najčešći oblik stećka je sanduk. Na lokalitetu Ravne, sjeverno od naselja Urisići, nađena je stela sa uklesanom glavom Rimskog plemića. Djelimično je oštećena jer su je mještani prije agresije na RBiH koristili kao menjik.

163

A. Suljić 2. Stanovništvo Urisića u periodu 1879.-1991. godine. Stanovništvo naselja Urisići u periodu 1879.-1991. godine je ukupno poraslo za 209%, što je manje od ukupnog rasta stanovništva općine Srebrenica (272,7%), u istom periodu. 5 Naselje je bilo bošnjačko. U periodu 1895.-1991. godine broj domaćinstava ovog naselja povećao se za 214%, a prosječna veličina domaćinstava neznatno se povećala, tj. sa 5,0 članova (u 1895. g.) na 5,3 člana (u 1991. g.). Ukupan broju kuća (stanova) u periodu 1879.-1991. godine, povećao se za 295,8%, tj. gotovo 3 puta (tabela 1), (Suljić, 2006:319). Poljoprivredno obilježje zadržala je većina stanovništva Urisića sve do 80-ih godina 20. vijeka. Tako je, na primjer, prema popisu stanovništva 1981. godine, u ovom naselju udio poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu iznosio 51%, a udio aktivnog poljoprivrednog u ukupnom aktivnom stanovništvu iznosio je 58% (Suljić, 2006:320). Nakon deset godina, tj. 1991. godine, došlo je do značajne promjene u ekonomskoj strukturi stanovništva ovog naselja. Od ukupno 71. privredno aktivne osobe, poljoprivredom su se bavile 23 osobe, ili 32,4% od ukupnog aktivnog stanovništva Urisića. Ostalo aktivno stanovništvo bilo je uposleno u sljedećim djelatnostima: građevinarstvo – 29 osoba, industrija i rudarstvo – 11 osoba, šumarstvo – 5 osoba, saobraćaj – 1 osoba i trgovina, takođe 1 osoba. Kod jedne privredno aktivne osobe iz ovog naselja nije bila poznata djelatnost. 6
Tabela 1. Kretanje broja stanovnika, domaćinstava i kuća (stanova) u naselju Urisići u periodu 1879.-1991. godine. Broj Nacionalnost Domaćinstva Godina Indeks rasta Broj kuća stanovnika popisa (1879=100) (stanova) prosječna svega muški Bošnjaci Srbi Ostali broj veličina 1879. 156 85 100 156 – – 24 – – 1885. 175 86 112,2 175 – – 31 – – 1895. 145 72 92,9 145 – – 23 29 5,0 1910. 121 72 77,6 121 – – 26 24 5,0 1921. 105 54 67,3 105 – – – 22 4,8 1948. 185 94 118,6 – – – – 31 6,0 1953. 206 104 132,1 – – – – 31 6,6 1961. 226 119 144,9 224 1 1 – 39 5,8 1971. 253 141 162,2 252 – 1 42 42 6,0 1981. 297 166 190,4 291 – 6 60 56 5,3 1991. 327 185 209,6 327 – – 71 62 5,3 Izvor: Popisi stanovništva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).

Stepen pismenosti i obrazovanosti stanovništva naselja Urisići stalno se povećavao poslije Drugog svjetskog rata. Tako je, na primjer, u 1953. godini bilo 70% nepismenog stanovništva u ukupnom stanovništvu starijem od 10 godina 7 , a 38 godina

5

6 7

Napominjemo da su metodološka načela popisa stanovništva BiH za vrijeme austrougarske uprave, Kraljevine Jugoslavije i socijalističke Jugoslavije bila različita. To se posebno odnosi na načelo prisutnog (austrougarski i popis u K. Jugoslaviji) i stalnog stanovništva (svi popisi u bivšoj SFRJ). I pored toga podaci se mogu uslovno upoređivati jer je ovo naselje bilo gotovo stoprocentno agrarno, do 60.-tih godina 20. vijeka, tako da nije bilo privremenog ili sezonskog napuštanja ovog naselja od strane privredno aktivnog stanovništva. Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008. Popis 1953., knjiga XIV, str. 457.

164

Neke antropogeografske odlike naselja Urisići kasnije, tj. 1991. godine, bilo je 15,6% nepismeni osoba, uglavnom žena, u stanovništvu starom 10 i više godina. 8 Pored pismenosti, rastao je i stepen obrazovanosti stanovništva Urisića. Primjera radi, navest ćemo, odnosno uporedit ćemo, uslovno, podatke o obrazovanosti stanovništva ovog naselja iz popisa 1961. i 1991. godine. U 1961. godini bilo je 150 osoba starih 10 i više godina, među kojima i 36 osoba koje su završile četverogodišnju osnovnu školu (ili 24%), kao i 1 osoba koja je završila osmogodišnju osnovnu školu. Trideset godina kasnije, tj. 1991. godine, u naselju je bilo ukupno 256 osoba starih 10 i više godina, među kojima i 56 osoba koje su završile osmogodišnju osnovnu školu (ili 21,9%). Neku od srednji škola završilo je 18 osoba iz ovog naselja. Istina, radi različite metodologije ova dva popisa stanovništva u bivšoj Jugoslaviji, rezultate popisa moguće je samo djelimično upoređivati. 9 3. Bošnjačke familije Urisića, njihovo porijeklo i stradanje tokom agresije i genocida 1992-1995. godine. Prema posljednjem popisu stanovništva u ex-Jugoslaviji, tj. 1991. godine, u ovom naselju bilo je 327 stanovnika (od toga 185 osoba muškog spola), što je za 10% više u odnosu na popis 1981. godine. Svi stanovnici ovog naselja, uključujući i jednu osobu koja se izjasnila kao Jugosloven, bili su bošnjačke nacionalnosti. Stanovništvo naselja Urisići u periodu 1948.-1991. godine poraslo je za 77,0%. Broj domaćinstava povećao se na 62 ili za 10,7% više u odnosu na prethodni popis. Prosječna veličina domaćinstva iznosila je 5,3 člana. U naselju je bila 71 kuća (stan) koje su uništene u toku srpskocrnogorske agresije na BiH. Većina stanovništva ovog naselja bila je muškog spola, odnosno koeficijent maskuliniteta iznosio je 130,3. Mladom stanovništvu pridalo je 45,9%, mlađem sredovječnom – 25,4%, starijem sredovječnom – 17,4%, a starom stanovništvu pripadalo je 11,3% od ukupnog stanovništva Urisića. Dakle, stanovništvo ovog naselja s obzirom na dobnu strukturu pripadalo je mladoj, progresivnoj, populaciji. Prosječna starost stanovništva ovog naselja 1991. godine iznosila je 28,6 godina. Na području naselja Urisići, prema popisu stanovništva 1991. godine, živjelo je ukupno 14 familija koje su bile grupisane u 62 domaćinstva, među kojima i 3 neporodična (samačka) domaćinstva. To su sljedeće familije: Efendići, Hrustići, Ibiševići, Ibrahimovići, Karamehmedovići, Mehmedovići, Memiševići, Mujčići, Mujići, Porobići, Sinanovići, Siručići, Suljići i Zukići. U narednom dijelu rada prikazat ćemo stradanje porodica i njihovih članova po pojedinim familijama. Efendići – porijeklom su iz Srebrenice, a živjeli su u zaseoku Greben. Bilo je samo jedno porodično, šesteročlano, domaćinstvo. U toku zločina genocida ubijene su dvije osobe iz ove porodice – otac (r. 1949.) i sin (r. 1976. g.). Kao posljedica ubistva
8 9

Popis 1991. Dokumentacija FZS, Sarajevo, 2008.
S obzirom da raspolažemo podacima o starosti svakog stanovnika naselja Urisići, pojedinačno prema popisu 1991. godine, mi smo izdvojili kontingent stanovništva koje bio star 10 i više godina. Tako smo, djelimično, ublažili metodološku razliku između popisa stanovništva iz 1961. i 1991. godine; u prvom slučaju (popis 1961.) u obzir je uzimana pismenost i školska sprema stanovništva starog 10 i više godina, a u drugom slučaju (popis 1991. g.) u obzir je uzimana starost 10 i više godina kod nepismenog, odnosno starost 15 i više godina kod pismenog i obrazovanog stanovništva. Prema popisu stanovništva 1991. godine u ovom naselju su bile i 74 osobe koje su završile 1-7 razreda osnovne škole; od toga je 67 osoba završilo 4-7 razreda osnovne škole. U obzir je uzeto samo stanovništvo koje je u vrijeme popisa 1991. godine bilo staro 15 i više godina.

165

A. Suljić nosioca domaćinstva (glava domaćinstva), jedna žena je ostala hudovica, a jedno dijete siroče. Preživjeli članovi ove porodice danas žive u SAD-u (2 člana), Njemačkoj (1 član) i BiH, općina Lukavac (1 član). Hrustići – živjeli su u Urisićima, a bila su dva domaćinstva, jedno samačko, koja su ukupno imala 9 članova. U toku genocida ubijen je nosilac porodičnog domaćinstva (otac, suprug), rođen 1956. godine, a iza njega je ostala hudovica sa četvero siročadi – prosječne starosti 12,3 godine. Preživjeli članovi ove porodice nastanili su se u općinama Federacije Bosne i Hercegovine, a neki su se iselili u SAD-e. Ibiševići – porijeklom su iz Višegrada (rodonačelnik doselio u toku II Svjetskog rata, bježeći ispred četnika), a živjeli su u glavnom dijelu naselja, Urisićima. U toku genocida ubijen je osnivač ove familije, rođen 1928. godine. Preživjeli iz ove porodice nastanili su se u Federaciji BiH, jedna osoba se vratila u Srebrenicu, a neki članovi su u inostranstvu. Ibrahimovići – živjeli su u Urisićima, a bila su četiri porodična domaćinstva koja su ukupno brojala 18 članova. Domaćinstva su osnovala tri brata i srednji sin od najstarijeg brata. Tokom agresije na RBiH, tj. 1993. godine, ubijene su dvije osobe iz ove familije, amidžić i amidžična. Starija ubijena osoba muškog spola, rođena 1957. godine, bila je oženjena i imala je troje malodobne djece, prosječne starosti 11,0 godina. U toku genocida ubijene su dvije osobe muškog spola, dva brata (r. 1974. i 1977. g.), koji su također braća ranije ubijene ženske osobe. To znači da su iz jedne porodice, domaćinstvo najmlađeg od tri brata, ubijene tri osobe, tj. dva brata i sestra. Dakle, ukupno su ubijene 4 osobe iz ove familije, među kojima i jedna djevojka. Dio preživjelih članova iz ove familije naselio se u općinama FBiH, a dio se iselio u inostranstvo (Holandija i Irska). Karamehmedovići – živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz Grujčića, zaseok Prohića. Bilo je samo jedno porodično domaćinstvo sa šest članova. Tokom agresije na RBiH niko nije stradao iz ove porodice. Svi članovi ove porodice vratili su se u Urisiće, poslije 2002. godine. Mehmedovići – živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz Gladovića (općina Srebrenica). Bilo je samo jedno porodično domaćinstvo sa dva člana (stariji supružnici). 10 U toku agresije na BiH (1993.) ubijen je nosilac (suprug) ovog domaćinstva, a u genocidu ubijen je sin (jedinac) koji je živio u Srebrenici. Memiševići - živjeli su u Urisićima, a porijeklom su, vjerovatno, iz okoline Užica. Ova familija brojala je sedam porodičnih domaćinstava koja su ukupno imala 36 članova. Na početku agresije na RBIH ubijena je jedna maloljetna osoba muškog spola, rođena 1978. godine. U toku genocida ubijene su tri osobe muškog spola, među kojima otac i sin, prosječne starosti 45,7 godina. Iza ubijenih ostale su tri hudovice i šestero djece siročadi – prosječne starosti 9,3 godine; jedna hudovica sa četvero, a druga sa dvoje djece siročadi.
10

Mehmedović (Mehmed) Bajro, r. 1936. godine u Gladovićima, je usvojen od strane daidže – Hrustić Muje, koji je bio vojni penzioner Austrije, kao pripadnik vojske Austrougarske monarhije i nije imao djece. Ubijen je 1993. godine u četničkoj zasjedi, na putu prema Srebrenici.

166

Neke antropogeografske odlike naselja Urisići Dio preživjelih iz ove familije (3 osobe) vratio se u Urisiće, a jedan dio se naselio u općinama FBiH, a ostali su se iselili u neke evropske (Švedska) i prekomorske zemlje (SAD-e). Mujčići - živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz Osmača. Bila su četiri domaćinstva, jedno samačko i tri porodična, sa ukupno 16 članova. U toku genocida ubijena je jedna mlađa osoba muškog spola (r. 1972. g.), član peteročlanog domaćinstva. Preživjeli članovi ove familije naselili su se u Lukavcu (FBiH), a neki su se iselili u SAD-e. Mujići - živjeli su u zaseocima Mujići i Greben, a bilo je osam porodičnih domaćinstava koja su ukupno brojala 52 člana. Tokom agresije na RBiH, tj. 1993. godine, ubijene su dvije osobe iz ove familije; starija muška osoba, r. 1904. i sredovječna ženska osoba, majka troje malodobne djece, rođena 1948. godine. U toku genocida ubijeno je 11 osoba muškog spola, iz familije Mujić, prosječne starosti 42,5 godina. Kao posljedica genocida, odnosno masovnog ubijanja muškog stanovništva, ostalo je 5 žena hudovica (jedna hudovica sa četvero, a druga sa dvoje siročadi) i 9. djece siročadi, među kojima i troje djece bez oba roditelja. Prosječna starost djece siročadi bila je 10,4 godine. Preživjeli članovi porodica iz familije Mujić naselili su se, uglavnom, u općini Srebrenik, nešto manje u općini Ilijaš i Gračanica, a dio njih iselio se u Austriju, Francusku, Njemačku i SAD-e. U zaseok Greben vratile su se samo dvije porodice. Porobići – živjeli su u zaseoku Porobići, a porijeklom su iz okoline gradskog naselja Dervente. U zaseok Porobići, koji je po njima dobio i ime (antroponim), doselili su se u drugoj polovini 19. stoljeća. Bilo je 6 porodičnih domaćinstava koja su ukupno brojala 28 članova. Na početku agresije na RBiH ubijena je mlađa osoba muškog spola, rođena 1966. godine, a 1994. godine ubijena je starija osoba muškog spola (amidža od ranije ubijene osobe), rođena 1926. godine. Iza ubijenih ostale su dvije hudovice i dvoje djece siročadi; djeca od mlađe ubijene osobe. U toku genocida, jula 1995. godine, ubijeno je 8 osoba muškog spola iz ove familije, među kojima i jedno dijete, prosječne starosti 40,4 godine. Iza žrtava genocida ostalo je 6 hudovica i 5. djece siročadi – prosječne starosti 6,0 godina. Većina preživjelih iz ove familije naselila se na područje Federacije Bosne i Hercegovine, a dio njih se iselio i izvan granica Bosne i Hercegovine. Sinanovići – živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz okoline Užica iz kojega su protjerani tokom 19. stoljeća. Bilo je samo jedno porodično domaćinstvo sa ukupno devet članova. U toku genocida ubijene su tri osobe muškog spola iz ove porodice (otac i dva sina), a jedna žena (supruga od nosioca domaćinstva) ostala je hudovica sa jednim djetetom-siročetom. Samo jedan član iz ove familije, u postratnom periodu zasnovao vlastitu porodicu, vratio se sa porodicom u ovo naselje, a drugi član iz ove familije, najstariji sin, iselio se u Austriju. Siručići – živjeli su u zaseoku Porobići, a porijeklom su iz Voljavice (općina Bratunac) iz koje su se doselili u prvoj polovini 20. stoljeća. Bilo je jedno porodično domaćinstvo sa ukupno tri člana. U toku genocida, jula 1995. godine, ubijen je nosilac domaćinstva (suprug, r. 1940.), a supruga je ostala hudovica. Suljići - živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz okoline Zenice iz koje su se doselili sredinom 19. vijeka. Ova familija brojala je 21 domaćinstvo, među kojima i jedno samačko, koja su ukupno imala 108 članova. Porodice sa ovim prezimenom bile su najbrojnije i činile su oko 1/3 od ukupno stanovništva naselja Urisići. Tokom agresije 167

A. Suljić na RBiH ubijeno je 8 osoba iz ove familije, prosječne starosti 24,4 godine, među kojima i jedna djevojčica i jedan dječak. Iza žrtava agresije ostale su 3 hudovice i 5. djece siročadi – prosječne starosti 6,4 godine. U toku genocida ubijena je 21 osoba muškog spola iz ove familije, prosječne starosti 36,5 godina, među kojima i dvije maloljetne osobe. Kao posljedica masovnog ubijanja muškog, uglavnom oženjenog stanovništva, ostalo je 15 hudovica i 22 djeteta siročeta – prosječne starosti 8,7 godina. Jedna dio porodica iz familije Suljić vratio se u Urisiće, oko 6 porodica sa ukupno 20 članova, a veći dio naselio se u općinama FBiH, kao što su: Ilijaš, Lukavac, Srebrenik, Sarajevo, Tuzla, Živinice i dr. Dio porodica živi u Brčkom, distriktu BiH, a dio u općini Bratunac i gradu Srebrenici. Neki od članova ove familije iselili su se iz Bosne i Hercegovine i nastanili se u Danskoj, Kanadi, SAD-a i dr. Zukići - živjeli su u zaseoku Greben, a porijeklom su iz susjednog sela Karačići, u koje su doselili iz Crne Gore. Ova familija brojala je 5 porodičnih domaćinstava koja su ukupno imala 32 člana. U toku genocida ubijeno je 11 osoba muškog spola iz ove familije, prosječne starosti 31,2 godine, među kojima i tri maloljetne osobe. Kao posljedica genocida, odnosno masovnog ubistva osoba muškog spola, uglavnom oženjenih, ostalo je 7 hudovica i 8. djece siročadi – prosječne starosti 5,0 godina. U zaseok Greben vratile su se samo tri osobe iz ove familije; dva domaćinstva, jedno samačko. Ostali preživjeli članovi porodica iz familije Zukić nastanili su se, većim dijelom, na području općina Federacije BiH (Ilidža, Ilijaš. Sarajevo, Zavidovići i dr.), a neki su se iselili izvan BiH; Njemačka, SAD-e i dr.

Zaključak Prema popisu stanovništva 1991. godine u naselju Urisići živjelo je ukupno 14 familija koje su bile grupisane u 62 domaćinstva (3 samačka) koja su ukupno imala 327 članova. To su sljedeće familije: Efendići, Hrustići, Ibiševići, Ibrahimovići, Karamehmedovići, Mehmedovići, Memiševići, Mujčići, Mujići, Porobići, Sinanovići, Siručići, Suljići i Zukići. Tokom agresije na RBiH, u periodu 1992-1993. godine, ubijeno je ukupno 16 osoba iz ovog naselja, prosječne starosti 34,3 godine, među kojima i tri osobe ženskog spola, kao i tri maloljetne osobe. Iza ubijenih, odnosno žrtava agresije, ostalo je 7 hudovica i 10. djece siročadi – prosječne starosti 7,0 godina. U toku genocida u „zaštićenoj zoni UN Srebrenica“, jula 1995. godine, ubijeno je ukupno 65 osoba muškog spola iz ovog naselja, prosječne starosti 37,3 godine, među kojima i 7 maloljetnih osoba – djece. Kao posljedica masovnog ubistva muškog stanovništva u toku genocida, ostalo je 40 žena hudovica i 55. djece siročadi – prosječne starosti 8,7 godina. Dakle, tokom agresije i genocida ukupno je ubijena 81 osoba iz ovog naselja, ili 25 % od ukupnog prijeratnog stanovništva. U periodu 2002.–2005 godine, uz pomoć vlade Federacije BiH, kao i drugih organizacija, obnovljeno je 19 kuća, tj. izgrađene su nove kuće. Do kraja 2005. godine u naselje Urisići se vratilo 14 domaćinstava koja ukupno broje 40 članova. Više od 70 osoba iz ovog naselja živi izvan Bosne i Hercegovine, uglavnom u SAD-a i zapadnoj Evropi, a ostali preživjeli iz ovog naselja naselili su se u općinama FBiH.

168

Neke antropogeografske odlike naselja Urisići Izvori i literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Tabela praćenja povratka, urađenih objekata i infrastrukture po MZ, naseljima, kao i naziv organizacije koje su donirale sredstva, Služba za povratak opštine Srebrenica, 2006.; FAO projekat, «Inventar stanja zemljišnih resursa u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu» Opština Srebrenica, 2004. (CD-ROM); Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama, Sarajevo, 2005. (CD-ROM); Odjeljenje za privredu i društvene djelatnosti, općina Srebrenica, 2005. (CDROM); Odsjek za rekonstrukciju i povratak, općina Srebrenica, 2006. (CD-ROM); Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. godine, (dio podataka na CD-ROM-u za općinu Srebrenica); Baza poginuli i nestalih Srebreničana, žrtava agresije i genocida, 1992-1995. godine (CD-ROM); Razna dokumentacija Federalnog zavoda za statistiku o podacima popisa stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu 1879.-1991. godine; Suljić, A. (2006.): Stanovništvo i naselja općine Srebrenica, Univerzitet u Tuzli, (doktorska disertacija).

Podaci sa Interneta:

1. Preliminarni spisak nestalih i ubijenih osoba u Srebrenici 1995. godine.

Preuzeto: http://www.srebrenica-zepa.ba/srebrenica/spisak.htm (13.04.2006.)

2. http://www.un.org/icty/bhs/latest/reports.htm (3.3.2006.) 3. Udruženje žena Srebrenice i Žepe, Preliminarni spisak nestalih i ubijenih osoba
u Srebrenici 1995. godine. http://www.srebrenicazepa.ba/srebrenica/spisak.htm (22.08.2006.), 4. Vlada RS, Dodataka izvještaju od 11. juna 2004. godine o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, http://www.vladars.net/pdf/srebr_final_s_l.pdf (22.08.2006.)

169

Zbornik radova PMF 4 i 5, 171 – 185 (2007-2008)

Originalni naučni rad

PRIHVAT BOŠNJAČKIH PROGNANIKA I IZBJEGLICA U TUZLU ZA VRIJEME RATA 1992.-1995. GODINE – PRILOG PROUČAVANJU PRISILNIH MIGRACIJA BOSNIAK REFUGEES AND DISPLACED PERSONS HOSTED IN TUZLA DURING THE WAR 1992-1995. - ADDITION TO EXAMINATION ON FORCED MIGRATIONS Dr. Adib Đozić, vanredni profesor, Filozofski fakultet Univerzitet u Tuzli, Dr. Alija Suljić, docent, Prirodno-matematički fakultet Univerzitet u Tuzli Abstrakt Jedna od najizraženijih posljedica rata protiv bosansko-hercegovačkog društva i države jeste i problem prognanih i izbjeglih lica. Ova destruktivna posljedica rata, iako prisutna na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, najizraženija je bila u područjima gdje je vršeno etničko čišćenje bošnjačkog stanovništva (područja: Bosanske Krajine, istočne Hercegovine, Bosanske Posavine, Bosanskog Podrinja i dr.) i na kraju 1995. g izvršen genocid (Srebrenica). U proljeće 1992. g. u Tuzlu pristiže veliki broj prognanika i izbjeglica iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Krajem 1992. g u Tuzli je već boravilo i bilo zbrinuto 50.615 prognanih i izbjeglih lica. Broj prognanih i izbjeglih u Tuzli se svake ratne godine povećavao, da bi krajem 1995. godine dostigao cifru od 68.349 prognanih i izbjeglih lica. Od toga u privatnim individualnim objektima bilo je smješteno 62.530 i objektima kolektivnog smještaja 5.819 lica. Do povećanja broja prognanih u odnosu na kraj 1994. g dolazi, zbog počinjenog zločina genocida nad Bošnjacima u Srebrenici jula 1995. g. Ključne riječi: Prognanik, izbjeglica, raseljena osoba, prihvat prognanika, rat, Tuzla, Bosna i Hercegovina. Abstract One of most expressive consequence of the war against BiH society and the state is the problem of refugees and displaced persons. This destructive consequence of the war, although visible at the whole area of Bosnia and Herzegovina, is significant at the areas where ethnical cleaning of Bosnian population has been done (Bosanska Krajina, Eats Herzegovina, Bosanska Posavina, Bosansko Podrinje ...etc) and finalized with the genocide in Srebrenica in 1995. In the spring in 1992 in Tuzle came significant number of refugees and displaced persons from all the parts of Bosnia and Herzegovina. By the end of 1992. in Tuzla already have been settled 50.615 refugees and displaced persons. Number of refugees and displaced persons in Tuzla increased and by the end of 1995 was 68.349. From that number 62.530 person were settled in private houses and 5.819 persons in collective capacities. Increasing of the number of refugees and displaced persons was noted by the end of 1994. and min reason was the genocide at the Bosnian in Srebrenica in July 1995. Key words: Refugees, displaced person, shelter of refugees and displaced persons, war, Tuzla, Bosnia i Herzegovina.

A. Đozić, A. Suljić Uvod Rat koji je vođen protiv bosansko-hercegovačkog društva i države 1992.-1995. godine, karakterizira nekoliko specifičnih društveno-historijskih uzroka i društvenopraktičnih posljedica. Jedna od najizraženijih posljedica rata protiv bosanskohercegovačkog društva i države jeste i problem prognanih i izbjeglih lica. Ova destruktivna posljedica rata, iako prisutna na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, najizraženija je bila u područjima gdje je vršeno etničko čišćenje bošnjačkog stanovništva (područja: Bosanske Krajine, istočne Hercegovine, Bosanske Posavine, Bosanskog Podrinja i dr.) i na kraju 1995. g izvršen genocid (Srebrenica). Najveći broj ovih prognanika i izbjeglica, i ne samo njih, svoje privremeno boravište našao je u Tuzli i okolnim gradovima. Mi ćemo u ovom radu prezentirati najznačajnije podatke o prihvatu bošnjačkih prognanika i izbjeglica u Tuzlu, ali i ukazati na njihov razmještaj na području cijelog Tuzlanskog kantona. To je neophodno iz razloga što se slučaj Tuzle ne može posmatrati izolovano od njezinog prirodnog i kulturno-tradicijskog okruženja. Istaći ćemo i neke osnovne karakteristike društvene sadržajnosti načina i uslova života prognanih i izbjeglih u Tuzli. Da bi smo u potpunosti mogli razumjeti cjelokupnost fenomenologije postavljenog problema, neophodno se prethodno upoznati sa prijeratnom demografsko-etničkom strukturom stanovništva Sjeveroistočne Bosne, čiji je administrativni i privredni centar bila, upravo, Tuzla. I Demografsko-etnička sadržajnost regije sjeveroistočna Bosna 1991. godine Bosna i Hercegovina tokom hiljadugodišnje povijesti, izuzimajući kratkotrajne periode izvan bosanskih uticaja, kao što su agresije, razvijala se kao «prirodna» i skladna, ekonomski, kulturno, etnički i politički povezana cjelina vlastitih regija. S druge strane, pojedinačni razvoj bosanskohercegovačkih regija bitno je zavisio od razvoja Bosne i Hercegovine kao «organske» cjeline. Regija sjeveroistočne Bosne (Prilog 1), ne predstavlja nikakav izuzetak, naprotiv, predstavlja samo jednu od bosanskohercegovačkih regija, čiji je razvoj bitno uslovljen, između ostalog, demografskim, ekonomskim, teritorijalnim i administrativno–upravnim ustrojstvom regije u svim segmentima organiziranja društva i države. Sjeveroistočna Bosna je prostor veličine 6820 km2 i čini 13,3% površine Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovnika 1991. god. ovdje je u 19 opština živjelo 950.808 stanovnika što je činilo 21,8% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine (tabela 1).

172

Prihvat bošnjačkih prognanika i izbjeglica u Tuzlu za vrijeme rata 1992-1995. godine Tabela 1. Nacionalna Struktura Stanovništva regije sjeveroistočne Bosne 1991. god. 1
Opština Bijeljina Bratunac Brčko Gračanica Gradačac Kalesija Kladanj Lopare Lukavac Orašje Srebrenica Srebrenik Šekovići Tuzla Ugljevik Vlasenica Zvornik Živinice Banovići Ukupno Hrvati Bošnjaci svega % svega % 33619 40 0,1 21535 64,1 96988 492 0,5 30229 31,2 87627 22252 25,4 38617 44,1 59134 132 0,2 42599 72 56581 8613 15,2 33856 59,8 41809 35 0,1 33137 79,3 16070 36 0,2 11621 72,3 32537 1263 3,9 11990 36,9 57070 2159 3,8 38080 66,7 28367 21308 75,1 1893 6,7 36666 38 0,1 27572 75,2 40896 2752 6,7 30528 74,6 9629 10 0,1 326 3,4 131618 20398 15,5 62669 47,6 25587 56 0,2 10241 40 33942 39 0,1 18727 55,2 81295 122 0,2 48102 59,2 54783 3976 7,3 44017 80,3 26590 550 2,1 19162 72,1 950808 84271 8.9% 524901 55% ukupno Srbi svega 11475 57389 18128 13558 11221 7659 3952 18243 12169 4235 8315 5308 9030 20271 14468 14359 30863 3525 4514 268682 % 34,1 59,2 20,7 22,9 19,8 18,3 34,6 56,1 21,3 14,9 22,7 13 93,8 15,4 56,5 423 38 6,4 17 28.5% Jugosloveni svega % svega 223 0,7 346 4426 4,6 4452 5731 6,5 2899 1530 2,6 1315 1436 2,5 1455 275 0,7 703 277 1,7 184 583 1,8 458 3424 6 1238 626 2,2 305 380 1 361 1203 2,9 1105 129 1,3 134 21995 16,7 6285 290 1,1 532 340 1 477 1248 1,5 960 2130 3,9 1135 1928 7,3 436 48174 5% 24780 Ostali % 1 4,6 3,3 2,2 2,6 1,7 1,1 1,4 2,2 1,1 1 2,7 1,4 4,8 2,1 1,4 1,2 2,1 1,6 2.6%

Kompariranjem ovih pokazatelja uočavamo nekoliko značajnih demografskih karakteristika regije:  multinacionalna i multikonfesionalna sadržajnost regije odražava multinacionalnu sadržajnost bosanskohercegovačke države i rezultat je ukupnog društveno – historijskog razvoja bosanskohercegovačkog društva;  ova regija je najnaseljenije područje u Bosni i Hercegovini;  gustoća naseljenosti je neujednačena i kreće se od 49 stan./km2, u općinama Kladanj i Šekovići do 430 stan./km2, u općini Tuzla;  regija sjeveroistočne Bosne u odnosu na Bosnu i Hercegovinu u prijeratnom periodu imala je natprosječnu stopu rasta stanovništva 2 ;  značajne su razlike u tempu rasta stanovništva među opštinama regije od 0,4% u Loparama i Šekovićima do 13,9% u Tuzli. Ovako visok tempo rasta Tuzle je uslovljen prije svega doseljavanjem iz okolnih opština zbog uloge Tuzle kao privrednog, kulturnog, univerzitetskog, zdravstvenog i administrativnog centra regije;  u prijeratnom periodu, pa do 1992. god. regija sjeveroistočne Bosne je emigraciono područje. Negativni migracioni saldo ove regije zabilježen je u svim međupopisnim razdobljima od 1953. do 1991. godine. U tom, gotovo četiri decenije dugom razdoblju, sa područja sjeveroistočne Bosne iselilo se gotovo 135.000 stanovnika. Najveći negativni saldo migracija, kao posljedica, prije svega privredne nerazvijenosti i vrlo nepovoljne industrijske strukture, zabilježen je u posljednjem međupopisnom razdoblju (1981. do 1991. godine ) i to u nivou od 42.189 stanovnika, što predstavlja odliv 42% prirodnog prirasta u tom periodu.» 3
1 2

3

Stanovništvo Bosne i Hercegovine. - Nacionalni sastav po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1995. Odnos prosječne stope rasta bosanskohercegovačkog stanovništva i stanovništva regije sjeveroistočne Bosne u periodu 1948-1961. godine: Sjeveroistočna Bosna – 2,25, Bosna i Hercegovina – 1,95. Izvor: Popisi stanovništva, SZS, Beograd. M. Klapić: Tuzla kao razvojni centar sjeveroistočne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002 god. str. 103.

173

A. Đozić, A. Suljić Ovaj «prirodno» uspostavljeni (sedimentirani) sklad međuzavisnosti razvojnih činilaca prirodnih resursa i predratne društveno - ekonomske, etničko – kulturne, religijske, socijalne, spolne i starosne strukture stanovništva regije sjeveroistočne Bosne narušen je ratom protiv bosansko-hercegovačkog društva i države 1992.-1995. godine. II Progon (etničko čišćenje) nesrpskog stanovništva iz Bosanskog Podrinja i Bosanske Posavine 1992.-1995. godine Zbog sve prisutnijih, nekada otvorenih, ali u pravilu perfidno prikrivenih, pokušaja stereotipnog prikazivanja karaktera rata protiv bosansko-hercegovačkog društva i države, neophodno je istaći uzroke «dolaska», adekvatniji je izraz bijega od nasilne smrti prognanih i izbjeglih 4 Bošnjaka u Tuzlu i ostale gradove i sela pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine. Subjekti izvanbosanskih velikodržavnih projekata (države, armije, paramilitarne formacije, policije i parapolicijske formacije), rukovođeni ideologijom „jedna nacija jedna država“ projektirale su, isplanirale, organizirale i izvele rat protiv bosansko-hercegovačkog društva i države 5 , kako bi realizirali svoje političke i ideološke ciljeve. Doista, rijetki su živi narodi na planeti koji su dulje i bezobzirnije «osporavani» u nacionalnom smislu, dezavuirani, kriptoizirana njihova historija, te zbog toga proganjani i ubijani, kao što je to slučaj sa Bošnjacima. Nadamo se da će neumoljive društvene činjenice iznesene u ovom radu doprinijeti dekriptoiziranju, odnosno reafirmaciji znanstvenih činjenica o događajima u Bosni i Hercegovini, a time i o Tuzli u periodu 1992-1995. godine. Izvanbosanski subjekti destrukcije bosansko-hercegovačkog društva u proljeće 1992. g. počeli su sa programima zla (zastrašivanja, progona, ubijanja, klanja, rušenja, paljenja i sl.). »U toku 31. marta/1. aprila 1992. u Bijeljinu je, radeći blisko sa srbijanskim MUP-om, stigao Arkan sa grupom uniformisanih i dobro opremljenih snaga i počeo sa ubijanjem bošnjačkih civila.» 6 Počelo je u Bijeljini, a onda su redom, po istom scenariju nastavljeni progoni i ubijanja i u drugim, ne samo gradovima sjeveroistočne Bosne, već širom Bosne i Hercegovine. Napadane su po pravilu općine sa većinskim bošnjačkim

4

U kategoriji prinudno migriralog stanovništva neophodno je razlikovati dvije kategorije. Kriterij za ovakvo klasificiranje jeste razlog (uzrok) zbog koga pojedinac ili grupa napušta, bježi ili pak biva prognana iz mjesta svog življenja. Izbjeglice su ona kategorija ljudi koji su svoje mjesto življenja napustili prije izbijanja ratnih sukoba.. U tu kategoriju spadaju i oni pojedinci i grupe koji su svoja mjesta življenja napustili a da u njima i nije bilo neposrednih ratnih dejstava. Prognanici su ona kategorija građana koji su ratnim operacijama nasilno protjerani iz svojih domova, jer su im ono bili porušeni ili zapaljeni tokom ratnih dejstava. 5 O agresiji na Bosnu i Hercegovinu opširnije pogledati u: S. Čekić, Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2004. 6 “Grupe Arkanovaca su zajedno sa Šešeljevcima i pripadnicima JNA, 2. aprila 1992. nastavile sa zločinima nad Bošnjacima Bijeljine. Tada su Arkanove oružane formacije, nakon izlaska muslimanskih vjernika iz Sulejmanije džamije, zaklale dva lica naočigled prisutnih, a kad su se ostali povukli u džamiju za njima je bačeno više bombi, od kojih su svi nastradali. Vođa Arkanovaca, Željko Ražnatović - Arkan, međunarodni kriminalac, predao je raport komandantu bijeljinskog garnizona, generalu Praščeviću (koji je na Arkanov raport vojnički uzvratio). Arkan se grlio sa Biljnom Plavšić dok su sa strane, po ulicama, ležali leševi ubijenih Bošnjaka, što su zabilježile i TV kamere. Početkom aprila 1992. godine Arkanovi Tigrovi su stigli u Zvornik, među njima je bio i Arkan.(…). U zauzimanju Zvornika (8.-11. maja); zatim Brčkog (početkom maja 1992.) i drugih mjesta, gdje Srbi nisu imali većinu, pored jedinica JNA, srpske Teritorijalne odbrane i drugih srpskih formacija, uključujući i Šešeljevce, učestvovale su i Arkanove jedinice i ubile mnogo civila.”(S. Čekić, isto, str. 287-288.)

174

Prihvat bošnjačkih prognanika i izbjeglica u Tuzlu za vrijeme rata 1992-1995. godine stanovništvom, upravo da bi se izvršilo etničko čišćenje 7 prostora od nesrpskog življa. Nakon pokolja i ubijanja u Bijeljini i Zvorniku, nastavljeno je istim metodama i sredstvima u Bratuncu, Vlasenici, Srebrenici, Rogatici, Foči, Višegradu i drugim gradovima. U većini operacija etničkog čišćenja bošnjačkog življa učestvovali su zajedno JNA (posebno Užički korpus), te razne parapolicijske i paramilitarne grupe 8 , koje su također, bile organizirane i opremljene od JNA. Goloruko civilno stanovništvo nije imalo drugog izbora nego bježati i potražiti utočište u Tuzli i drugim slobodnim gradovima (prilog 2).

III Prihvat bošnjačkih prognanika i izbjeglica u Tuzlu Općina Tuzla je jedna od 13 općina Tuzlanskog kantona, konstituisanog u procesu kantonizacije Federacije Bosne i Hercegovine 1994. godine. Od predratnih 307 km2 površine, današnja površina općine je nešto manja i iznosi 294 km2. Tuzla predstavlja administrativno sjedište Tuzlanskog Kantona. Pored toga što je administrativno sjedište kantona, Tuzla je njegov i privredni, kulturni i naučnoobrazovni centar. Tuzlanski kanton, kome općina Tuzla institucionalno pripada, obuhvaća 39% teritorije regiona Sjeveroistočna Bosna. Ova činjenica nepovoljno utiče na razvoj, ne samo grada Tuzle, Tuzlanskog Kantona, već i cijele regije Sjeveroistočne Bosne. Od strane UNHCR 1998. godine Tuzla je proglašena “Otvorenim gradom “ što

7

8

Etničko čišćenje je posebna vrsta (ratnog) zločina kažnjivog prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju ratnog zločina genocida(Rezolucija UN 260A, III,9. decembra 1948. godine). Nažalost, termin etničko čišćenje se koristi i kao eufemizam za genocid. Dakle, upozoravamo na razlikovanje pojmova etničko čišćenje i genocid. “Na osnovu raspoloživih podataka može se utvrditi da su u agresiji i drugim zločinima u Republici Bosni i Hercegovini sa teritorije Srbije i Crne Gore učestvovale sljedeće oružane formacije i grupe: Arkanovci, Šešeljevci, Beli orlovi, Rojalisti, Srpska garda, Vukovarci, specijalci Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove, specijalci Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Martićevci, Žute ose i dr.(Isto, str. 872.)

175

A. Đozić, A. Suljić potvrđuje kontinuitet ovog grada u čuvanju tradicije otvorenosti za drugo i drugačije i uvažavanja drugog i drugačijeg. Poznato je da je rat u Sloveniji i Hrvatskoj počeo prije rata protiv Bosne i Hercegovine i da prve izbjeglice u Tuzlu stižu upravo iz Slovenije i Hrvatske. Uviđajući taj problem, Ratno predsjedništvo općine Tuzla formira „Štab za izbjeglice“ u avgustu 1991. godine. Upravo u to vrijeme pristižu u Tuzlu prvi prognanici i izbjeglice ratom zahvaćenih područja bivše Jugoslavije. Sastav štaba je bio multietnički. U njegov rad aktivno su bili uključeni predstavnici Civilne i Socijalne zaštite, te predstavnici Crvenog krsta i Teritorijalne odbrane Skupštine općine. Ovaj organ je otvorio prve kolektivne centre za smještaj prognanika i izbjeglica, vodio brigu o ishrani i ostalim potrebama raseljenog stanovništva. Zbog, kako smo već istakli, agresije na Bosnu i Hercegovinu, prije svega na područje Bosanskog Podrinja (Bijeljinu, Zvornik, Bratunac, Vlasenicu i druge gradove) i zločina koji su vršeni nad civilnim stanovništvom (rušenje i paljenje kuća, progono i ubijanja, sijanje straha i drugih oblika represije) u Tuzlu pristiže sve veći broj prognanika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Iz tih razloga Predsjedništvo Skupštine općine Tuzla 19. decembra 1992. godine donosi odluku o osnivanju Opštinskog centra za raseljena lica, prognanike i izbjeglice. Sjedišta Centra locirano je u objektu obdaništa “Bambi” u ulici Maršala Tita br. 149 u Tuzli. Osnovni i najveći problemi bili su: smještaj i ishrana prognanih i izbjeglih. Manji dio prognanika uspio se smjestiti kod rodbine i preijatelj, dok je veći dio bio na brizi Općinskom centru za raseljena lica 9 , prognanike i izbjeglice. Prognanici i izbjeglice su smješteni u objekte osnovnih i srednjih škola, u KSC “Mejdan”, Univerzitetsku dvoranu, studentske i đačke domove, Hotel “Tehnograd” i Dom penzionera. Na području općine Tuzla ukupno su bila 32 objekata koja su služila kao kolektivni centri za prihvat izbjeglih i prognanih lica. Centar je prognanim i raseljenim licima i izbjeglicama pružao kompletnu podršku u hrani, odjeći, obući, dušecima, prekrivačima, pećima, posuđem i slično. Ukupno je na svim poslovima angažirano više od 200 volontera entuzijasta, uključujući tu, pored angažiranih osoba operativaca iz Centra, Službe za evidencije magacina, prodavnica, još i povjerenike kolektivnih punktova i povjerenike 39 mjesnih zajednica. U svom radu Centar za raseljena lica i izbjeglice, je još prije formiranja Tuzlanskog okruga, zatim Tuzlansko-podrinjskog kantona i Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice, prihvatio u općini Tuzla najveći broj raseljenih lica i izbjeglica iz Sjeveroistočne Bosne. Pretpostavlja se da je kroz Tuzlu prošlo preko 260.000 raseljenih lica i izbjeglica. Od 01.01.1995. godine pa sve do 01.07.1998. godine. Centar za raseljena lica i izbjeglice organizira se kao općinski organ uprave pod nazivom Sekretarijat za raseljena lica i izbjeglice, sa sjedištem u Tuzli, ulica Džafer Mahala broj 70. Reorganizacijom općinskih uprava Sekretarijat se od 01.07.1998. godine transformiše u Službu za raseljena lica i izbjeglice. Prognanici, izbjeglice i raseljena lica stambeno su zbrinjavani na raznovrsne načine. Najčešći oblici stambenog zbrinjavanja bili su: a) u napuštenim privatnim kućama, 10
9

Kategorijom raseljenih lica definiraju se oni građani koji su stanovnici općine Tuzla, a koji su bili u nemogućnosti ,zbog ratnih aktivnosti stanovati u svojim kućama ili stanovima. 10 Nije bilo slučajeva da je neko nasilno istjeran iz privatne kuće da bi se uselili prognanici. Navodimo ovaj primjer , vrijedan pažnje, kao suprotnost onome što se dešavalo u Bijeljini. U Bijeljini su zabilježeni, ne rijetki, slučajevi, izgona Bošnjaka iz njihovih privatnih kuća na ulicu, kako bi se uselile srpske izbjeglice u Bijeljinu. U Tuzli, ali i u drugim gradovima pod kontrolom Armije BiH, manjine (drugi i drugačiji - Srbi, Hrvati, Jevreji i ostali ) stanovali su u svojim kućama.

176

Prihvat bošnjačkih prognanika i izbjeglica u Tuzlu za vrijeme rata 1992-1995. godine b) c) d) e) f) u napuštenim stanovima nosilaca stanarskog prava, u kolektivnim centrima, u kolektivnim naseljima, 11 u adaptiranim, obnovljenim nedovršenim ili oštećenim kućama domicilnog stanovništva. 12 u Dom za djecu bez roditeljskog staranja, smještana su djeca prognanika i izbjeglica bez oba roditelja.

Na području općine Tuzla u 1992. g. ukupno je bilo zbrinuto 50.615 prognanika i izbjeglica (tabela 2). Tabela 2 . Broj raseljenih lica prema spolu i starosnoj dobi u Tuzli 1992. godine.
djeca do 1 godine starosti djeca od 1 do 7 godina starosti Djeca (0-18 godina djeca starosti od 7 do 14 godina starosti) djeca starosti od 14 do 18 godina Ukupno djece od 0 do 18 godina Žene Starije osobe (žene iznad 55 godina, muškarci iznad Muškarci 60 godina) Ukupno stare osobe Žene od 18 do 60 godina Broj radno sposobnih lica Muškarci od 18 do 65 godina Ukupno radno sposobnih lica: Broj ranjenih, iznemoglih i invalidnih osoba Broj raseljenih lica u kolektivnom smještaju 651 6.946 8.200 2.150 17.947 3.238 1.950 5.188 20.630 1.034 21.664 186 5.630

Primjećujemo iz ovih podataka izuzetno mali broj muškaraca životne dobi od 18 do 65 godina. Razlog su masovna ubistva i odvođenja u logore, te na radnu obavezu u Vojsci Republike Srpske. Od ukupnog broja prognanih i izbjeglih, njih 44.985 bilo je smješteno u privatnim individualnim objektima, a za 5.630 smještaj je bio obezbijeđen u kolektivnim boravištima. 13 Kolektivni smještaj raseljenih lica organiziran je u 10 osnovnih škola, 4 srednje škole, dva obdaništa, dva studentska doma, srednjoškolskom domu, jednom samačkom hotelu, dvije sportske hale, Nastavnom centru civilne zaštite Dubrave i
11

Kolektivni centri i kolektivna naselja građeni su i opremani uz pomoć međunarodnih humanitarnih organizacija. Npr., uz pomoć međunarodne humanitarne organizacije NPA izgrađeno je nekoliko faza naselja u Mihatovićima sa 57 kuća sa po dva apartmana. Uz naselje je uređena potpuna infrastruktura: struja, voda, put, ambulanta, obdanište i osmogodišnja osnovna škola. Ukupno na području općine Tuzla otvorena su 32 kolektivna centra za smještaj raseljenih lica. 12 U obnovljene kuće domicilnog stanovništva raseljena lica, prognanici i izbjeglice smještani su na rok od 2,5 godina. U rekonstrukciji, obnovi i dogradnji ovih kuća učestvovale su putem donacija međunarodne humanitarne organizacije: NRC, Caritas, GTZ, Intersos i AMG. 13 U 1992. godini otvoreni su sljedeći punktovi za kolektivni smještaj raseljenih lica: Nastavni centar u Dubravama (600 osoba), Privredno sportski centar “Mejdan” (1500 osoba), Univerzitetska sportska dvorana (320 osoba), Osnovna škola “2 Oktobar” Kiseljak (730 osoba), OŠ “Tomislav Ramljak” Miladije (450 osoba), OŠ “Tomislav Ramljak” podr.odjelj. Solana (250 osoba), OŠ “Rudolf Vikić” Miladije (180 osoba), OŠ “Franjo Rezač” Kreka (180 osoba), OŠ “Jusuf jakubović” Tušanj (320 osoba), OŠ “Džemal Mandžić” Pazar (200 osoba), OŠ “7 Sekretara SKOJ-a” (300 osoba), OŠ “Petar Kočić” Solina (500 osoba) i Građ.škol. centar-sport. sala (100 osoba). U ovim kolektivnim centrima bilo je smješteno ukupno 5.630 raseljenih osoba. Izvor: Općinski sekretarijata za raseljena lica, Tuzla, 2008.

177

A. Đozić, A. Suljić Domu penzionera (djelimično). Sportski centar “Mejdan” i Univerzitetska dvorana služile su za prihvat raseljenih lica. Tu se vršila trijaža raseljenih lica po kategorijama i broju, a neki su upućivani i u druge općine. Uslovi smještaja nisu u svim objektima bili isti. Većina objekata nije pružala povoljne uslove boravka (posebno školski objekti). O smještaju majki sa djecom do 1 godine, starim i iznemoglim i invalidnim licima vođena je posebna briga prilikom smještaja. U 1993. godini ukupan broj prognanih, izbjeglih i raseljenih lica na području općine Tuzla se povećao i iznosio je 58.000 lica. U individualnim, privatnim objektima bilo je smješteno 50.470 lica, dok je 7.530 prognanika smješteno u 19 objekata kolektivnog tipa. Povećanje broja prognanika uzrokovan je, prije svega, progonom Bošnjaka iz Konjević Polja, općina Bratunac i Cerske, općina Vlasenica. Iz sljedećeg tabelarnog pregleda broja prognanika sa smještajem u privatnim individualnim objektima u Tuzli jasno možemo da vidimo regionalnu pripadnost prognanih, odnosno, njihovu pripadnost po općinama prijeratnog življenja. Najveći broj prognanih je iz općina :Zvornik, Vlasenica, Bratunac i Brčko (tabela 3). Tabela 3. Broj raseljenih porodica prema broju članova smještenih u općini Tuzla 1992-1995. godine.
R. br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. Općina iz koje je prognan Zvornik sa Kamenicom, Vitinicom, Sapnom i Snagovom Vlasenica Bratunac Brčko Ugljevik Lopare, Koraj, Čelić Gradačac Srebrenica Doboj Sarajevo Bijeljina Derventa Modriča Foča Bosanski Brod Rogatica Olovo Jajce Sanski most Orašje Odžak Prijedor Ostale opštine UKUPNO Broj nosilaca izbjegličkih kartona 4580 1226 1114 905 645 589 479 459 222 192 133 77 64 40 38 27 29 31 20 19 18 6 3104 14.017 Ukupan broj lica 19229 4575 4247 2683 2676 1945 1556 1609 608 428 326 215 171 113 83 90 81 87 20 49 46 13 9620 50.470

Kako smo već i istakli o prognanicima i izbjeglicama, nije vođena samo briga za smještaj i hranu, veći drugi oblici zaštite, među kojima je izuzetno bila važna higijensko-epidemiološka zaštita. Higijensko-epidemiološku zaštitu od samog početka dolaska prognanih i raseljenih lica sprovodili su Zavod za zdravstvenu zaštitu i 178

Prihvat bošnjačkih prognanika i izbjeglica u Tuzlu za vrijeme rata 1992-1995. godine Higijensko- epidemiološka služba Doma zdravlja. Svakodnevno je na objektima gdje su bili smješteni prognanici provođena dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija. Rađena je kompletna depedikulacija (otklanjanje vašljivosti). Zdravstvena zaštita prognanih lica ostvarivala se putem Medicinskog centra “dr. Mustafa Mujbegović” na osnovu odgovarajućih kartona prognanika. Na osnovu izvještaja Doma zdravlja u 1993. godini izvršeno je pregleda – 2585; pruženo usluga – 4383; vakcina - 94; usluge socijalnog rada – 19; stacioniran broj bolesnika –191; broj BI dana – 4200. Situacija sa prehranom, ne samo prognanika i izbjeglica, bila je izuzetno teška. Ta situacija se dramatično pogoršala u zimu 1993/1994. godine zbog sukoba Armije RBiH i postrojbi HVO. Tada se prostor današnjeg Tuzlanskog Kantona našao u potpunoj blokadi i izolaciji. U istoj su situaciji bili svi prostori Bosne i Hercegovine pod kontrolom Armije RBiH. Bio je to vojni pokušaj realizacije dogovora Tuđmana i Miloševića iz Karađorđeva 14 za definitivnom podjelom Bosne i Hercegovine i uspostavom paradržavnih tvorevina (srpske i hrvatske) na državnom teritoriju Bosne i Hercegovine. Iz tih razloga značajno je pogledati način i strukturu prehrane prognanog i izbjeglog stanovništva. Spremanje hrane organizovano je u 8 objekata i obezbijeđen je jedan topli obrok za sva lica smještena u kolektivnim boravcima. Pored toga na svim punktovima omogućeno je pripremanje hrane za djecu do 1 godine starosti. Zbog drastično smanjenih količina prehrambenih artikala, prognanici, izbjeglice i raseljena lica u kolektivnim centrima dobijala su samo dva obroka- jedan topli i jedan suhi. Raseljena lica smještena u privatnim objektima dobijala su pomoć u osnovnim životnim namirnicama zavisno od broja članova domaćinstva. Treba istaći da bez pomoći Crvenog krsta i humanitarnih organizacija (međunarodnih i domaćih) bošnjačko stanovništvo ne bi moglo preživjeti namijenjenu mu sudbinu umiranja od gladi. Ukupan broj prognanika koji su hranu dobijali u kolektivnom smještaju je 6.530. Za njih se dnevno spremalo 12.314 toplih obroka i 6.905 suhih obroka. Distribucija hrane se vršila po punktovima svakih sedam dana. U Studentskom restoranu hrana se pripremala za 12 objekata. U 1994. godini prema podacima UNHCR-a u općini Tuzla bilo je zbrinuto 61.900 prognanika i izbjeglica. Od toga u objektima individualnog smještaja 57.053 lica i u kolektivnom smještaju 4.847 lica. Prognanici su bili iz istih mjesta prijeratnog življenja kao i 1993. g. Starosna struktura prognanika u 1994. godini prikazana je u tabeli br. 4. Zapažamo znatno smanjen broj prognanika i izbjeglica u objektima kolektivnog smještaja, a povećan broj smještenih u individualne objekte. To se desilo iz razloga što je jedna od osnovnih aktivnosti u 1994. godini bila usmjerena na iseljavanje kolektivnih objekata, s ciljem obezbjeđivanja humanijih uslova života prognanika koji su više od dvije godine bili smješteni u objektima nepripremljenim za ovu namjenu. U toku 1994. godine iseljeni su sljedeći objekti kolektivnog smještaja: SC “Mejdan, Univerzitetska dvorana, Nastavni centar “Dubrave”, Osnovne škole “Mosnik”, ”Kiseljak”, ”Kreka”, “Pazar”, i “Tomislav Ramljak”, Srednje škole: Građevinska, Elektro-tehnička i Mašinska i Dio Stacionara “Enver Šiljak”. Tabela 4. Spolno-dobna struktura prognanika u općini Tula 1994. godine.
Starost prognanika 0,5 0,5-1 (u godinama) Broj prognanika 112 204 1-3 3.404 3-7 5.633 7-14 5.881 14-45 žene 9.471 45-65 žene 15.282 14-65 >65 muški 17.951 3.962 žene muški % % 59.13 40.87

14

Opširnije o dogovorima Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine vidjeti u: S. Omeragić, Dogovoreni rat, Proton, Sarajevo, 2000.

179

A. Đozić, A. Suljić Prognanici su iz kolektivnih objekata iseljeni u 119 kuća koje je za ove potrebe adaptirala Humanitarna organizacija NRC. Ista organizacija adaptirala je Osnovnu školu u Tušnju, Mosniku i Miladijama, kao i Elektro-tehničku i Građevinsku školu. Adaptaciju osnovne škole u Kreki finansirala je Humanitarna organizacija CAP ANAMUR. Stacionar “Enver Šiljak” po strukturi prognanika koji su u njemu smješteni predstavlja specifičan kolektivni centar. Adaptaciju ovog objekta finansirala je Humanitarna organizacija IRC. Kroz različite programe i akcije, te uz pomoć nadležnih organa privrednih organizacija grada i opštine svakodnevno su se poboljšavali uslovi života prognanicima smještenim kako u kolektivnim centrima, tako i u privatnim kućama i stanovima. Tabela 5. Pregled prehrambenih artikala za kolektivni i individualni smještaj u općini Tuzla, 1994. godine.
R. br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Artikli Ulje Brašno Šećer Grah Leća Mesni narezak Sir “feta” Riba 425 gr Porodični paketi Tomato sos Dječija hrana Laktovit Mlijeko u prahu Deterdžent Sapuni So Kolektivni smještaj 650 l 700 kg 600 kg 2500 kg 1500 kg 2000 kom 2000 kom 1800 kom 200 kom 500 kom 500 kg 330 kg 500 kg 250 kartona Individualni smještaj 1750 l 16.300 kg 1750 kg 1500 kg 30 kom 275 kom 400 kg 750kg 1000 kg -

Obrazovanje prognanika odvijalo se u okviru institucije sistema. Posebna pažnja u ovoj oblasti poklanjala se realizaciji programa socijalne adaptacije raseljenih i prognanih lica. Edukacija odraslih vršena je putem predavanja i javnih tribina. Kroz rad dva društvena centra (jedan na Tehnološkom fakultetu, a drugi u Samačkom hotelu “Tehnograd”). U organizaciji Danskog komiteta za izbjeglice (DRC) veliki broj djece bio je uključen u različite društvene aktivnosti. Udruženje žena Tuzla organiziralo je nekoliko zajedničkih druženja sa ženama prognanicama, u čemu je sveukupnu podršku davao i Opštinski Centar za raseljena i prognana lica Tuzla. U 1994. godini Opštinski Centar za raseljena i prognana lica Tuzla u saradnji sa Domom zdravlja Tuzla, Zavodom za zdravstvenu zaštitu i Kliničkim centrom, zdravstveno je zbrinuo sve pristigle prognanike u Tuzlu. Svim prognanim i raseljenim licima obezbjeđena je zdravstvena zaštita. Istovremeno realiziran je program dodatne ishrane teškim bolesnicima kojima je zbog zdravstvenog stanja bila potrebna dodatna ishrana (mlijeko u prahu, proteinski keks i dodatni obrok). Krajem 1995. godine u Tuzli je bilo smješteno 68.349 prognanih i izbjeglih lica. Od toga u privatnim individualnim objektima 62.530 i objektima kolektivnog smještaja 5.819 lica. Do povećanja broja prognanih u odnosu na kraj 1994. g dolazi, zbog počinjenog zločina genocida nad Bošnjacima u Srebrenici jula 1995. g. Manji dio muškog stanovništva je uspio da pobjegne, a žene i djeca su protjerani. Radi što jasnijeg 180

Prihvat bošnjačkih prognanika i izbjeglica u Tuzlu za vrijeme rata 1992-1995. godine razumijevanja ovog rijetkog fenomena na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, prezentiraćemo zbirni presjek dinamike prihvata prognanika i izbjeglica u Tuzli od 1992. do 31. decembra 2007. godine (tabela 6). Tabela 6. Broj prognanih i izbjeglih lica na području općine Tuzla od 1992. do 2007. g., prema vrsti smještaja
Rb. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Mjesec i godina Decembar 1992. Decembar 1993. Decembar 1994. Decembar 1995. Decembar 1996. Decembar 1997. Decembar 1998. Decembar 1999. Decembar 2000. Decembar 2001. Decembar 2002. Decembar 2003. Decembar 2004. Decembar 2005. Decembar 2006. Decembar 2007. Kolektivni smještaj 5.630 7.530 4.847 5.819 2.385 2.372 2.071 1.927 1.836 1.666 1.319 1.161 1.046 1.017 1.023 1.158 Individualni smještaj 44.985 50.470 57.053 62.530 42.235 38.845 39.809 38.272 21.408 21.841 17.561 14.997 12.133 6.065 5.242 4.954 Ukupno 50.615 58.000 61.900 68.349 44.620 41.217 41.880 40.199 23.244 23.507 18.880 16.158 13.179 7.082 6.265 6.112

Kada je u pitanju teritorijalna pripadnost prognanih i izbjeglih lica, koja su u toku rata potražila i našla utočište u Tuzli, sa sigurnošću se može konstatovati da ih je bilo iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Ipak, najviše prognanika je iz Bosanskog Podrinja i Bosanske Posavine. Po općinama najviše ih je iz Zvornika, Bijeljine, Srebrenice, Bratunca i Vlasenice. Kako smo već naprijed prezentirali podatke o pokretljivosti i ukupnom društvenom dinamizmu prognanih i izbjeglih lica na području općine Tuzla, te osnovnim karakteristikama njihovog prihvata i zbrinjavanja, radi što autentičnijeg sagledavanja i razumijevanja cjeline ovog, zaista, složenog društvenog fenomena, pogledajmo sada regionalnu zastupljenost prognanika i izbjeglica u Tuzli u periodu od 1996. g. do 31.12.2007. godine. Tabela 7. Prognanici i izbjeglice u Tuzli od 1996. do 2007. g. prema općini predratnog prebivališta
Općina Zvornik Srebrenica Bijeljina Bratunac Vlasnica Ugljevik Brčko Doboj Kalesija Lopare B. Luka Modriča Prijedor
1996. 14256 4641 5143 3909 3497 2433 2216 1378 731 582 154 119 121 1997. 12573 4641 4660 3909 3497 2433 2216 1378 731 582 154 119 121 1998. 12573 4641 4971 3909 3497 2433 2216 1378 731 582 154 119 121 1999. 2000. 2001. 2002. 11125 9187 9377 7575 4864 1943 1957 1675 5235 4518 4653 3381 4111 2412 2361 2083 3555 1921 1915 1616 2433 786 766 767 2216 851 845 635 1378 350 284 145 73 86 84 66 582 330 330 154 39 23 119 53 56 33 121 36 31 Nastavak tabele na sljedećoj stranici 2003. 6804 1318 2736 1726 1352 638 511 128 64 149 22 31 2004. 5743 1263 1149 1543 1233 618 466 128 64 149 22 31 2005. 3573 798 488 967 548 193 69 21 10 111 5 5 7 2006. 3159 714 372 816 493 183 65 21 10 113 3 5 7 2007. 3134 699 388 758 477 183 70 16 14 112 5 4

181

A. Đozić, A. Suljić
Goražde Gacko Foča Rogatica Višegrad Glamoč Jajce Derventa Ost. FBiH Ostali RS Čelić Odžak Stolac B. Brod Olovo Ilijaš Gradačac S. Most Trebinje Z. Mostar Milići Osmaci Šekovići Han Pij. Srbinje Teočak Sapna Ukupno:
118 149 130 97 149 127 79 2416 1366 116 105 16 44 36 372 108 12 118 149 130 97 149 127 79 1178 1366 116 105 16 44 36 372 108 12 118 149 130 97 149 127 79 1719 1366 116 105 16 44 36 372 108 13 118 149 130 97 149 127 79 1208 1366 116 105 16 44 36 372 108 13 3 10 40 36 33 13 20 132 154 291 3 40 36 33 23 13 135 194 361 30 25 20 10 6 90 142 99 29 25 20 10 6 80 142 166 29 25 20 10 3 80 142 166 17 6 5 30 54 46

14 17 5 5 27 60 56

16 17 2 5 28 50 20

18

44620

41217

41880

40199

23244

23507

11 41 35 28 26 19 28 25 18880

11 44 23 28 26 19 28 22 16158

11 44 17 28 26 19 28 22 13179

56 16 21 10 14 12 7082

56 15 24 13

52 15 25 10

12 6265

12 6112

IV U cijelom Tuzlanskom kantonu isto kao i u Tuzli Ako se želimo držati jednog od osnovnih znanstveno-metodoloških principa (princip cjeline) neophodno je fenomenologiju prihvata i zbrinjavanja prognanih i izbjeglih lica u Tuzli uporediti sa njezinim neposrednim okruženjem, tj. sa drugim općinama u Tuzlanskom kantonu. Iz tih razloga prezentiraćemo osnovne pokazatelje broja prognanih i izbjeglih lica u drugom općinama Tuzlanskog kantona. Također, ćemo prezentirati starosnu, polnu i nacionalnu strukturu prognanog i izbjeglog stanovništva na području cijelog Tuzlanskog kantona. Zbog ratnih uslova života, prevelikog dinamizma nasilnog migriranja stanovništva, bilo je jako teško u ratnim godinama voditi precizne pokazatelje o broju prognanih i izbjeglih lica. Procjenjuje se da je u raznim vremenskim intervalima, u toku rata, u Tuzlanskom kantonu, privremeni smještaj zatražilo cca 300.000 stanovnika. Ovom prilikom iznijećemo podatke sa stanjem 31.12.1997. g., jer su to prvi potpuno tačni podaci za cijeli Kanton. Krajem 1997. g. kao rezultat etničkog čišćenja i zločina genocida nad Bošnjacima, na prostoru današnjeg Tuzlanskog kantona prinudno migriralog stanovništva bilo je 146.137 osoba, iz 70 i više opština sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine. 15 Dodamo li ovom broju 468550 «domicilnog» stanovništva, vidimo da je na području Kantona ukupan broj stanovnika krajem 1997. godine iznosio 614.687. Procentualno, domicilno stanovništvo činilo je 76.2% a, raseljena lica 23.8%. Zbog nedostatka stambenog prostora, u 1997. godini 6258 raseljenih lica smješteno je u 11 kolektivnih naselja, a u 12 kolektivnih centara 766 lica. Svojom ukupnom sadržajnošću ova naselja
15

Prezentiramo podatke sa stanjem 31.12.1997. god. iz razloga što u prvoj godini postratnog perioda i u toku rata, zbog velike društvene pokretljivosti raseljenih osoba nije bila ustrojena precizna statistička baza podataka.

182

Prihvat bošnjačkih prognanika i izbjeglica u Tuzlu za vrijeme rata 1992-1995. godine predstavljala su istinske «socijalne rane », na i onako demografski destruiranoj strukturi regije. Tabela 8. Starosna, polna i nacionalna struktura prognanog i izbjeglog stanovništva na području Tuzlanskog Kantona (stanje 31.12.1997). 16
Opština Banovići Brčko Čelić Doboj Istok Gračanica Gradačac Kalesija Kladanj Lukavac Srebrenik Teočak Tuzla Živinice Zvornik Ukupno Pol (u %) Nacionalna struktura (u %) Ukupan Starosna struktura (u godinama) broj 0-1 1-3 3-7 7-14 14-65 >65 Ž M Bošnjaci Hrvati Srbi Ostali 5623 265 264 515 796 3510 273 15063 62 336 550 1905 10672 1538 4854 54 93 155 674 3093 785 8345 281 1110 896 2449 2754 855 7242 399 647 833 1490 3462 411 4422 36 93 256 567 2990 480 5434 297 403 756 1285 2668 25 6077 31 52 103 400 4980 511 7518 173 525 654 1237 4421 508 12639 665 980 1093 1672 7065 1164 3593 133 138 230 352 2467 273 41217 159 2206 4176 6171 23343 5162 19692 245 418 2341 2981 11626 2081 4418 58 332 691 846 1933 558 146137 2858 7597 13249 22825 84984 14624 45 51 58 56 54 54 52 55 63 55 49 42 44 46 46 48 45 37 99 97 99.8 99.8 99.99 99.4 99,8 99.9 99.56 85 99,9 99.2 98.5 100 0 1 0 2 0.5 0.5 0.05 0,15 0 0.04 0.06 0.012 0,01 0 0 0.55 0.05 0 0,2 0.05 0.05 0 0.37 0.07 0 14 1 0 0,01 0.3 0.26 0.24 0.8 0.2 0.5

54,5 45,5 69 31 60 40

Izneseni podaci pokazuju da je prognano i izbjeglo stanovništvo na područje Tuzlanskog kantona, bilo, skoro isključivo bošnjačke nacionalnosti. Migriranje, uzrokovano nasilnim protjerivanjem bilo je potpuno, jer su migrirale sve starosne dobi i osobe oba pola. Upečatljiv je primjer velikog stradanja muškaraca, na što ukazuju podaci «degradirane» polne strukture, na štetu muškog pola. Najviše stradanja doživjelo je muško stanovništvo od 15 do 65 godina, dakle, radno sposobno stanovništvo, što pored ostalih uslova, još više negativno utiče, ne samo na demografski, već i na ukupan društveni razvoj. V Političko-administrativna razdrobljenost (podijeljenost) regije sjeveroistočna Bosna danas Rat protiv Bosne i Hercegovine 1992-1995 godine uzrokovao je velika stradanja i prinudne migracije stanovništva. Primjenom nasilja, ugrožavanjem života i razaranjem materijalnih dobara došlo je do nacionalnog preoblikovanja demografske strukture sjeveroistočne Bosne, kao u ostalom i ostalih dijelova Bosne i Hercegovine. Bošnjačko stanovništvo iz Bosanskog Podrinja cjelokupno je, izuzimajući grad Goražde sa najužom okolinom, nasilno protjerano prema regionalnim centrima Sarajevu i Tuzli, te ostalim gradovima i naseljima u njihovom okruženju . S druge strane, ne na isti način, stanovništvo srpske nacionalnosti doselilo se u gradove i naselja u Bosanskom Podrinju u kojima je prije rata, živjelo većinsko bošnjačko stanovništvo. 17 Na ovaj je način bitno
16

Pod opštinom Zvornik imenovana je današnja teritorija opštine Sapna, isto tako naseljena mjesta Rahić, Maoča i dr. pod kontrolom Armije RBiH administrativno su vođena kao opština Brčko. Izvor podataka su opštinske službe za raseljena lica i izbjeglice. 17 Vrlo bitno je istaći činjenicu da Bošnjaci ,nisu predstavljali samo demografsku većinu stanovništva bosanskog Podrinja(57%),već su oni istovremeno bili i većinski vlasnici nad zemljom(61,5%).Opširnije pogledati u: A. Đozić, Bošnjačka vertikala vlasništva nad zemljom u bosanskom Podrinju, Zbornik radova, Filozofski fakultet, Tuzla, 2002. g. str. 135-143.

183

A. Đozić, A. Suljić narušena, prijeratna, milenijski sedimentirana, ne samo etnička, već i socijalnodemografska, kulturna, ekonomska i komunikacijska struktura sjeveroistočne Bosne. Demografska narušenost i izobličenost, u odnosu na prijeratno stanje, sjeveroistočne Bosne, ne ogleda se samo u etničkoj, polnoj i starosnoj strukturi, već i u socijalnokulturnoj i administrativno-političkoj. Pogledajmo vizuelno tu iracionalnu, neprirodnu, nehistorijsku, nemoralnu i nadasve, necivilizacijsku, ratom i nasiljem uspostavljenu današnju političko-administrativnu podjelu regije sjeveroistočne Bosne. Prije rata, i dugi niz stoljeća, jedinstvena ekonomska, društvena, komunikacijska, prirodna, regija sjeveroistočne Bosne, Dejtonskim mirovnim sporazumom je podijeljena na pet administrativno-političke cjeline, što, uistinu, predstavlja osnovni faktor zapreke bržem društveno-ekonomskom razvoju cijele regije. Tih pet političko-administrativnih, odvojenih, parcijaliteta su: Tuzlanski kanton, površine 2.649 km2, Distrikt Brčko, površine 493 km2, Kanton Orašje, sastavljen od dvije odvojene enklave, Okrug Bijeljina i dio koji pripada Okrugu Doboj. I Okrug Bijeljina i Okrug Doboj pripadaju Republici Srpskoj (prilog 3). Zaključak Rat protiv Bosne i Hercegovine 1992-1995 godine uzrokovao je velika stradanja i prinudne migracije stanovništva. Već u avgustu 1991. godine u Tuzlu stižu prvi prognanici i izbjeglice iz ratom zahvaćenih područja bivše Jugoslavije. Zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu, prije svega na područje Bosanskog Podrinja,(Bijeljinu, Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Višegrad, Foču i druge gradove)i zločina koji su vršeni nad civilnim stanovništvom(rušenje i paljenje kuća, progon i ubijanja,»sijanje» straha i drugih oblika represije) u proljeće 1992. g. u Tuzlu pristiže veliki broj prognanika i izbjeglica iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Krajem 1992. g u Tuzli je već boravilo i bilo zbrinuto 50.615 prognanih i izbjeglih lica. Broj prognanih i izbjeglih u Tuzli se svake ratne godine povećavao, da bi krajem 1995. godine dostigao cifru od 68.349 prognanih i izbjeglih lica. Od toga u privatnim individualnim objektima bilo je smješteno 62.530 i objektima kolektivnog smještaja 5.819 lica. Do povećanja broja prognanih u odnosu na kraj 1994. g dolazi, zbog počinjenog zločina genocida nad Bošnjacima u Srebrenici jula 1995. g. Prognanici, izbjeglice i raseljena lica stambeno su zbrinjavani na raznovrsne načine. Najčešći oblici stambenog zbrinjavanja bili su: u napuštenim privatnim kućama, napuštenim stanovima nosilaca stanarskog prava, u kolektivnim centrima, kolektivnim naseljima, u adaptiranim, obnovljenim, nedovršenim ili oštećenim kućama domicilnog stanovništva. u Dom za djecu bez roditeljskog staranja, smještana su djeca prognanika i izbjeglica bez oba roditelja. 184

Prihvat bošnjačkih prognanika i izbjeglica u Tuzlu za vrijeme rata 1992-1995. godine Organi općine Tuzla prognanim i raseljenim licima i izbjeglicama pružali su kompletnu socijalnu podršku. Ta podrška, osim u stambenom zbrinjavanju, pružana je i u hrani, odjeći, obući, pećima, posuđu i drugim kućnim i sanitarnim potrebama. Prognanicima i izbjeglicama pružana je i zdravstvena zaštita. Neophodno je istaći da su u ovom procesu učestvovale i međunarodne i domaće humanitarne organizacije. Bez njihove pomoći sama općina ne bi mogla izvršiti potpuno zbrinjavanje prognanih i izbjeglih lica. Koordinator i glavni rukovodilac ovog složenog procesa bio je općinski organ zadužen za prognana i izbjegla lica. Kada je u pitanju teritorijalna pripadnost prognanih i izbjeglih lica, koja su u toku rata potražila i našla utočište u Tuzli, sa sigurnošću se može konstatovati da ih je bilo iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Ipak, najviše prognanika je iz Bosanskog Podrinja i Bosanske Posavine. Po općinama najviše ih je iz Zvornika Bijeljine, Srebrenice, Bratunca i Vlasenice. Tuzla i do danas(kraj 2007. g i početak 2008. g)pruža utočište za 6.112 izbjeglih i raseljenih lica, koji se nisu uspjeli vratiti u mjesta svog prijeratnog življenja. Literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Bošnjević Ilijas, Regije i centri društveno-ekonomskog razvoja BiH, Ekonomski institut, Sarajevo 1969. Bošnjević Ilijas, Regionalizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1992 godine. Đozić Adib, Prinudne migracije i problemi razvoja regije sjeveroistočne Bosne, Zbornik radova: Regionalno razvojna problematika BiH i susjednih zemalja u procesu približavanja Evropskoj uniji, Univerzitet u Tuzli, 2003. Đozić Adib, Bošnjačka vertikala vlasništva nad zemljom u bosanskom Podrinju, Zbornik radova, Filozofski fakultet, Tuzla, 2001. Đozić Adib, Društveno-historijska situiranost Bošnjaka u Srebrenici, Pogledi, br. 8. Tuzla, 2001. Hodžić Kadrija, Klapić Muharem, Socioekonomski pregled Tuzlanskog kantona, Ekonomski institut Tuzla, 2001. Kikanović Mirsad, Postratne demografske prilike Tuzlanskog kantona, Pogledi, br.8. Tuzla, 2001. Klaić Vjekoslav, Povijest Bosne, Fototip izdanja iz 1882 godine, Svjetlost, Sarajevo, 1990. Klapić Muharem, Tuzla kao razvojni centar sjeveroistočne Bosne, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, 2002 god. Petrić Mario, O migracijama stanovništva u Bosni i Hercegovini, GZM, Sarajevo, 1963. Sv. XVIII. Stanovništvo Bosne i Hercegovine. - Narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1995 godine. Podaci (izvještaj) Ministarstva za rad socijalnu politiku i izbjeglice u Vladi T.K-a, za 1997 god. Podaci (izvještaj) Ministarstva za obnovu razvoj i povratak u Vladi T.K-a za 2002 godinu. Podaci UNHCR-a: Minority Return Statistics fot Municiapalities in SonBiH AOR period January 1996-December 2002. Žiga Jusuf, Tradicija Bosne koju su izdali, VKBI, Sarajevo, 2001 godine

185

Zbornik radova PMF 4 i 5, 187 – 200 (2007-2008)

Originalni naučni rad

KLIMA U SLIVU RIJEKE SPREČE I NJENE SPECIFIČNOSTI CLIMATE IN THE SPREČA RIVER BASIN AND ITS COMMON CARACTERISTICS

Mr. sc. Sabahudin Smajić, viši asistent, Mr. sc. Semir Ahmetbegović, viši asistent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt U radu su analizirani osnovni klimatski parametri u slivu rijeke Spreče i njihove specifičnosti. Istraživanje obuhvata tridesetogodišnji period odnosno standardno razdoblje 1961-1990. godine. Za analizu klimatskih parametara korišteni su podaci sa meteoroloških stanica u Zvorniku, Kladnju, Tuzli, Gračanici i Doboju. Na osnovu tih podataka dobijene su srednje temperaturne vrijednosti (mjesečne, godišnje, za godišnja doba, te za vegetacioni period), srednja relativna vlažnost zraka, oblačnost, insolacija, padavine i drugi klimatski elementi i pojave, a na osnovu istih interpretirana su osnovna obilježja klime ovog područja i njene specifičnosti. Ključne riječi: Klima, klimatski faktori, klimatski elementi i pojave, termički režim, izoterme, pluviometrijski režim, izohijete, klimatske specifičnosti, sliv, rijeka Spreča. Abstract This study analyzes basic climate parameters in Spreča river basin with common characteristics. This research focuses on 30 year period or standard term from 1961 to 1990. In order to analyze climate parameters we use data from meteorological observing points Zvornik, Kladanj, Tuzla, Gračanica and Doboj. According to these data we have average temperatures (monthly, annually, seasonally and for vegetation period), average humidity, clouds, isolations, precipitation as well as other climate elements all of which was used to define basic climate characteristics of this area with all the specifics. Key words: Climate, climate factors, climate elements and forms, temperature regime, isotherms, pluviometer regime, isohyets climate specifics, basin, Spreča River.

S. Smajić, S. Ahmetbegović Uvod O klimi Sprečko-majevičkog kraja i njenim specifičnostima do sada nije bilo stručnih i naučnih radova, a malo se pisalo i o klimatskim elementima i pojavama ovog prostora. Stoga ovaj rad ima za cilj sagledavanje klimatskih elemenata i pojava kroz tridesetogodišnji period i u vezi s tim determiniranje klime ovog prostora. Inače, sliv rijeke Spreče je veoma interesantno za klimatska, hidrografska kao i za druga fizičkogeografska proučavanja. U geografskom pogledu jedan od značajnijih klimatskih faktora ovog prostora je geografski položaj. Sliv rijeke Spreče smješten je u sjeveroistočnoj Bosni između Panonske nizije na sjeveru i Dinarskog planinskog masiva na jugu. U matematičkogeografskom pogledu sliv se nalazi između 440 18' s.g.š. (Konjuh) i 440 33' s.g.š. (Banj Brdo) i između 180 06' i.g.d. (ušće Spreče u Bosnu) i 190 03' i.g.d. (Velja glava). Sliv ima nepravilan oblik; duža osa se pruža pravcem jugoistok-sjeverozapad u dužini 83,6 km, a kraća osa pravcem jugozapad-sjeveroistok u dužini 42,6 km. U regionalnogeografskom pogledu sliv pripada regiji Sjeverne Bosne, odnosno subregiji Sprečko-majevičkog kraja. Geomorfološki, ovaj sliv smješten je u Unutrašnjim Dinaridima između planine Trebave (692 m) na sjeverozapadu, Ozrena (918 m) na zapadu, Konjuha (1327 m) i Javornika (1019 m) na jugu i jugoistoku, te Majevice (915 m) na sjeveru i sjeveroistoku. Ovako planinsko okruženje ima veliku ulogu u formiranju lokalnih klimatskih uslova, koji se manifestiraju u slaboj provjetrenosti, u nastanku lokalnih depresija, termičkih inverzija, veće maglovitosti, naročito u hladnijoj polovini godine po čemu je ovo područje prepoznatljivo u okolini (9,72). Površina sliva rijeke Spreče iznosi 1947,7 km2. Na vremenska stanja u slivu Spreče i Bosni i Hercegovini u cjelini značajan uticaj imaju stacionarni i sezonski akcijski centri atmosfere. Od stacionarnih aktivnih akcijskih centara najvažniji su azorski anticiklon i islandska depresija, a od sezonskih sibirska anticiklona, tokom zime i arabijska ili karači depresija, tokom ljeta. Ovi aktivni akcijski centri raspoređeni su u obliku šahovskog polja i tokom godine čine baričko deformaciono polje na našem kontinentu (11,84). Dinarski planinski sistem u velikoj mjeri sprečava uticaj vlažnih zračnih masa sa Mediterana. Od Sredozemlja je prostor sliva Spreče udaljen oko 800 km zračne linije, značajniji vremenski uticaj zračne mase vrše tokom ljeta kada donose veoma toplo i suho vrijeme. Najznačajniji uticaj ostvaruje sibirska zračna oblast (iako udaljena oko 2 000 km), odnosno sibirski anticiklon, koji zimi vrši najznačajniji uticaj na vrijeme i klimu u slivu Spreče. Atlantska izvorišna oblast, udaljena oko 1 400 km, dominantan uticaj ima u toplijem dijelu godine, kada je prostor sliva pod uticajem azorskog anticiklona. U prezentiranom radu objekat istraživanja je klima datog prostora a predmet analize su klimatski elementi i pojave. Tokom izrade navedenog rada korištene su uglavnom metoda analize i sinteze, statistička metoda, komparativna metoda, kartografska metoda, te metoda terenskog istraživanja. Rad ima za cilj da na osnovu analize klimatskih elemenata i pojava determinira klimu u slivu rijeke Spreče i utvrdi njene specifičnosti.

188

Klima u slivu rijeke Spreče i njene specifičnosti ANALIZA KLIMATSKIH ELEMENATA I POJAVA U SLIVU SPREČE Termički režim Na osnovu podataka o prosječnim mjesečnim i godišnjim temperaturama zraka prezentiranim u tabeli 1. vidi se da prosječna godišnja temperatura zraka u slivnom području rijeke Spreče, u analiziranom periodu, iznosi 10,1°C. One se u ovom području povećavaju od zapada prema istoku, a opadaju prema jugu zbog povećanja nadmorske visine. Upravo zbog toga, predjeli koji gravitiraju okolnim planinama (preko 400 m nadmorske visine) pripadaju pojasu umjereno kontinentalne klime predplaninskog tipa, dok najviši predjeli Ozrena, Konjuha i Majevice imaju odlike planinske klime. Zvornik (10,7°C) i Doboj (10,6°C) imaju nešto više godišnje temperature zraka od Tuzle (10°C) i Gračanice (10°C) i znatno više od Kladnja (9,2°C). Temperaturne razlike su vjerovatno posljedica nešto jačih kontinentalnih uticaja sa sjevera i sjeverozapada i reljefnih odlika ovog područja. U tabeli 1. su prezentirane prosječne vrijednosti temperature zraka u slivnom području rijeke Spreče. Tabela 1. Srednje mjesečne, apsolutne maksimalne i minimalne te srednje maksimalne i minimalne temperature zraka u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. T °C -0,9 1,6 5,7 10,3 14,9 17,9 19,6 19,2 15,7 10,9 5,6 1 10,1 T max °C 20 23 29 30 36,5 39,5 40 39,5 36,3 30,6 26,6 23,5 40 T min °C -32,2 -25,4 -18,2 -12,4 -1 1 5 -1 -3,6 -11 -16 -20,8 -32,2 ╤ 6,8 11,9 17,1 21,8 24,7 26,9 26,8 23,3 17,9 11,1 5 16,4 max °C 3,3 ╤ -2 1,1 5,2 9,6 12,7 14 13,6 10,5 6,2 1,9 -2,1 5,5 min °C -4,1 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd. Iz prezentiranih podataka vidi se da je najhladniji mjesec u ovom području januar sa prosjekom od -0,9°C, a najtopliji juli sa prosjekom od 19,6°C. U temperaturnom bilansu najtopliji mjeseci juli i avgust gotovo su izjednačeni, a razlika je svega 0,4°C. Godišnja amplituda temperature zraka u ovom području iznosi 20,5°C i prilično je ujednačena za sve meteorološke stanice. (Slika 1.) Termički režim po godišnjim dobima pokazuje da je ljeto (jun-avgust) najtoplije godišnje doba u slivnom području rijeke Spreče sa srednjom temperaturom 18,9°C. Godišnji prosjek jeseni (septembar-novembar) iznosi 10,7°C, zime (decembar-februar) 0,6°C i proljeća (mart-maj) 10,3°C. Novembar (5,6°C) i mart (5,7°C) imaju skoro jednake temperature, oktobar (10,9°C) je topliji od aprila (10,3°C) za 0,6°C, a septembar (15,7°C) je topliji od maja (14,9°C) za prosječno 0,8 °C. Kao što se vidi prosječne jesenje temperature su više od proljetnih, a to se pozitivno odražava na sazrijevanje poznih agrokultura. U ovom području jeseni su toplije od proljeća zbog toga što zemljište tokom ljeta akumulira veću količinu toplote u odnosu na zimu. Temperaturni prijelaz od ljeta ka zimi je nešto brži nego prijelaz od zime ka ljetu, jer je smanjenje od septembra do novembra 10,1°C, a povećanje od marta do maja 9,2°C. Na osnovu termičkog režima može se zaključiti da su ljeta u analiziranom području umjereno topla, a zime umjereno hladne. Najviše srednje mjesečne temperature zraka u slivnom području rijeke Spreče zabilježene su u julu i avgustu, prosječno 26,9 oC (Zvornik 27,3 oC u julu, Tuzla 26,4 oC u avgustu i Doboj 27 oC u julu). Srednje maksimalne godišnje temperature u ovom slivu približno su iste za sva navedena mjesta i iznose 16,4 oC. Najniže srednje maksimalne temperature ovdje izmjerene su u januaru, prosječno 3,3 oC (Zvornik 3,3 oC, Tuzla 3,6 o C i Doboj 3,1 oC). U vegetacionom periodu srednji maksimum temperatura je 23,4 oC, sa sporijim temperaturnim prelazom od zime ka ljetu, u odnosu na temperaturni prijelaz 189

S. Smajić, S. Ahmetbegović od ljeta ka zimi. Naime, temperaturno povećanje od marta do maja je 9,9 oC, dok je opadanje od septembra do novembra 12,2 oC. Prosječna amplituda srednjeg temperaturnog maksimuma u ovom području iznosi 23,6 oC (Zvornik 24 oC, Tuzla 22,8 o C i Doboj 23,9 oC). Prosječna srednja minimalna temperatura zraka u ovom području iznosi 5,5 oC (Zvornik -3,8 oC, Tuzla -4,5 oC i Doboj -4 oC). Najviše prosječne srednje minimalne temperature ovdje su zabilježene u julu (14 oC), dok su najniže evidentirane u januaru, prosjek -4,1 oC. U vegetacionom periodu srednji temperaturni minimum iznosi 10,9 oC, sa sporijim porastom od zime ka ljetu (8,5 oC) u odnosu na temperaturni prijelaz od ljeta ka zimi (8,6 oC). Najviša apsolutno maksimalna temperatura u ovom području zabilježena je u Doboju (40 oC), zatim Tuzli i Zvorniku (39,5 oC). Maksimalne temperature javljaju se najčešće u julu i avgustu, ali su i u maju, junu i septembru mjesečni maksimumi najčešće preko 30 oC. Najhladniji mjesec u ovom području (januar) ima apsolutne maksimume između 18,8 oC u Tuzli i 20 oC u Gračanici. Najniža apsolutno maksimalna temperatura u ovom području zabilježena je u Doboju -32,2 oC (januar) i Zvorniku -30 oC (februar). Apsolutno kolebanje temperature zraka u slivnom području rijeke Spreče iznosi 72,2 oC. Tabela 2. Srednji broj mraznih, ledenih, ljetnih i tropskih dana u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. Σ T min ≤ 0 0C 24 18,3 10,9 1,6 0,1 0 0 0 0,1 1,8 9 19,9 85,7 T max ≤ 0 0C 8,9 3,5 1 0 0 0 0 0 0 0 0,4 5,4 19 T max ≥ 25 0C 0 0 1,2 4,8 11,3 17,3 20,9 17,6 8,9 2,1 0,1 0 84 T max ≥ 30 0C 0 0 0 0 0,9 3,6 7,8 7,8 2,4 0,1 0 0 22,7 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd. Za neposredno slivno područje rijeke Spreče karakteristični su rani jesenji i kasni proljetni mrazevi koji mogu imati negativne posljedice po povrće, voće i žitarice u toku njihovog vegetacionog perioda. Mrazni dani se u ovom području javljaju od septembra do maja, a najviše ih je u januaru (24 dana) i decembru (19,9 dana). Nerijetko se mrazevi ovdje javljaju i u aprilu, prosječno 1,6 dana. Prosječna godišnja zastupljenost mraznih dana u ovom području iznosi 85,7 dana. Ledeni dani se ovdje javljaju od novembra (0,4 dana) do marta (1 dana), a najviše ih je u januaru (8,9 dana) i decembru (5,4 dana). Oni su u ovom području znatno manje zastupljeni od mraznih dana i njihov godišnji prosjek iznosi 19 dana. Godišnja učestalost ovih dana kreće se od 18 dana u Zvorniku i Doboju do 21 dan u Tuzli. Ledeni dani se ovdje ne javljaju tokom vegetacionog perioda pa ne predstavljaju opasnost po agrokulture. Ljeti temperatura zraka može prilično porasti tako da u ovom području više od polovine dana u svakom ljetnom mjesecu ima temperaturu veću ili jednaku 25 °C. Prosječna godišnja zastupljenost ljetnih dana kreće se od 79 u Tuzli do 87 u Doboju, a prosjek za sliv iznosi 85 dana. Period javljanja ovih dana je od marta do novembra, sa najvećom prosječnom učestalošću u julu (20,9 dana) i avgustu (17,6 dana). Ovdje se u proljeće (prosječno 17 dana) javlja više ljetnih dana nego u jesen (prosječno 11 dana), a najveća učestalost je tokom ljeta i iznosi 55,8 dana ili 66,4 od ukupnog broja ljetnih dana. Tropski dani su u ovom području zastupljeni manjim brojem dana u odnosu na ljetne dane. Javljaju se od maja (0,9 dana) do oktobra (0,1 dana), a najviše ih je u avgustu i julu (8 dana). Najviše tropskih dana javlja se u Zvorniku (25 dana), zatim u Doboju (24 dana) i Tuzli (19 dana). Prosječan godišnji broj tropskih dana za bazen iznosi 22,7 dana i gotovo svi se javljaju u vegetacionom periodu. Zastupljenost ovih dana u analiziranom periodu manja je u odnosu na ljetne dane za 3,7 puta.

190

Klima u slivu rijeke Spreče i njene specifičnosti

191

Slika 1. Sliv rijeke Spreče - prosječna godišnja temperatura zraka

S. Smajić, S. Ahmetbegović Relativna vlažnost zraka Najbolji pokazatelj vlažnosti zraka je njegova relativna vlažnost. Prema skali za ocjenu veličine relativne vlažnosti neposredno slivno područje rijeke Spreče ima povećanu relativnu vlažnost zraka, koja u analiziranom periodu iznosi 79,2 % (Zvornik i Tuzla 78 %, Kladanj 77 %, Gračanica 82 % i Doboj 81 %). Po godišnjem hodu relativne vlage ovo područje pripada kontinentalnom tipu godišnje raspodjele relativne vlažnosti. Tabela 3. Srednja mjesečna relativna vlažnost zraka u slivnom području rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. % 86 82,2 77,2 74,2 74,6 75,2 73,2 75,8 79,6 81,6 83,8 87,2 79,2 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd.
Grafik on 1. Godišnji tok temperature, oblačnosti i relativne vlažnosti zrak a u slivu rijek e Spreče u periodu 1961-1990. 100 20 °C % 80 60 40 20 0 I 15 10 5 0 -5 II III IV V VI VII VIII IX X XI XII oblačnost relativna vlažnost temperatura

Nešto veću od prosječne vlažnosti imaju dijelovi Kalesije, Živinica i Gračanice (oko 82 %), koji se nalaze neposredno uz tok rijeke Spreče pa se oni odlikuju i povećanom maglovitošću. Odnos srednje relativne vlažnosti zraka, oblačnosti i srednjih mjesečnih temperatura zraka u slivu Spreče prezentiran je na grafikonu 1. Iz prezentiranih podataka se vidi da se godišnji maksimum i minimum relativne vlažnosti zraka u slivu rijeke Spreče javlja približno u isto vrijeme kada i maksimum i minimum oblačnosti i temperature zraka. Najveću relativnu vlažnost zraka navedeno slivno područje ima u decembru (87,2 %), a najmanju u julu (73,2 %). Iz podataka se također vidi da relativna vlažnost zraka u ovom području opada od decembra do maja, a od tada ponovo raste do decembra. Izuzetak je samo mjesec juli sa 73,2 % relativne vlažnosti zraka. Ovakvo stanje u slivu uvjetovano je prolaskom barometarskih depresija preko ovog područja, a to je opet u uskoj vezi sa pojavom kišovitosti. Povećana relativna vlažnost zraka u ovom području, naročito u ljetnim mjesecima, ublažava donekle suše. Oblačnost Dugogodišnja promatranja oblačnosti pokazuju da je slivno područje rijeke Spreče veoma oblačno područje. Upoređivanjem podataka iz tabele 3. i 4. vidi se da je dugogodišnji hod srednje mjesečne oblačnosti u ovom području analogan dugogodišnjem hodu srednje mjesečne relativne vlažnosti zraka. 192

Klima u slivu rijeke Spreče i njene specifičnosti Tabela 4. Srednja mjesečna oblačnost i broj vedrih i oblačnih dana u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. / Σ % 71 69 63 64 57 53 43 42 49 56 68 74 59 O≤2 2,7 3,0 4,3 4,3 5,3 5,7 10,7 10,0 7,3 5,7 3,3 2,3 64,7 O≥8 15,3 13,7 12,3 10,3 8,7 7,7 5,0 5,0 6,7 9,0 13,7 16,7 124,0 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd. Prema podacima iz tabele 4. i grafikona 3. vidi se da srednja vrijednost oblačnosti u slivu Spreče opada od zimskih prema ljetnim, a zatim opet raste prema zimskim mjesecima. Maksimalna oblačnost je u decembru (74 %), kada je najveća i relativna vlažnost zraka, a minimalna u avgustu (42 %), kada je približno najmanja i relativna vlažnost zraka. Zima je u ovom području najoblačnije godišnje doba sa 71 % oblačnosti, a najvedrije je ljeto sa 46 % oblačnosti. Proljeće je oblačnije (61 %) od jeseni (58 %) za oko 3 %. Kako srednja oblačnost u navedenom periodu iznosi 59 % to se može zaključiti da slivno područje rijeke Spreče ima obilježje oblačnog područja. Prosječna oblačnost u Zvorniku iznosi 58 %, Tuzli 59 %, a Doboju 60 %. Zimi su pri velikoj relativnoj vlažnosti i niskim temperaturama u slivu optimalni uslovi za stvaranje magle i oblaka stratusa, jer je ovdje u ovo doba godine prisutna anticiklonska aktivnost. Ljeti, naprotiv, nastaju povoljni uslovi za uzlazna kretanja zraka koji stvaraju oblake kumuluse. Oni stvaraju manju oblačnost, a daju veću količinu padavina u slivu (9,77). Najviše vedrih dana u ovom području je u julu (10,7 dana) i avgustu (10 dana). Ovi mjeseci se mogu smatrati vedrim, jer je srednja oblačnost manja od 50 %. Od jula (10,7 dana) broj vedrih dana opada do decembra (2,3 dana). Opadanje vedrih dana od ljetnih ka jesenjim i zimskim mjesecima je u vezi sa porastom oblačnosti i srednje mjesečne relativne vlažnosti zraka. U ovom području se prosječno godišnje javlja 64,7 vedrih dana, u Zvorniku 72 dana, Tuzli 64 dana i Doboju 58 dana. Najveći broj oblačnih dana imaju zimski mjeseci: decembar (16,7 dana), januar (15,3 dana) i februar (13,7 dana). Od decembra broj oblačnih dana opada, a najmanji je u julu i avgustu (5 dana). U slivnom području rijeke Spreče se godišnje u prosjeku javljaju 124 oblačna dana (u Zvorniku 121, Tuzli 126 i Doboju 125 dana. Trajanje preovlađujućeg vedrog i oblačnog perioda u ovom području ima veliki značaj u turizmu, zdravstvu, a posebno u poljoprivredi. Ljetne vedrine u julu i avgustu su od izuzetnog značaja za koševinu, sušenje sijena, žetvu pšenice i drugih strnih žitarica i obavljanje drugih poljoprivrednih radova koji zahtijevaju vedro vrijeme (9,77). Magla Slivno područje rijeke Spreče je veoma maglovito područje jer svi mjeseci tokom godine imaju određen broj dana sa maglom. U narednoj tabeli je prezentirana prosječna maglovitost u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. godine. Tabela 5. Srednja mjesečna maglovitost u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. Σ Dani 8 6 4,5 2,5 3,5 2,5 3 6,5 10 12 8,5 8,5 75,5 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd. Iz tabele 5. vidi se da najviše magle u ovom području ima u hladnijem dijelu godine, naročito od septembra do januara, kada se i javlja maksimum. Za razliku od zimskih, magle u ostalom dijelu godine, posebno noću, sprečavaju dugotalasnu radijaciju i donekle su izvor atmosferske vlažnosti u bazenu. U ovom području su 193

S. Smajić, S. Ahmetbegović septembar (10 dana) i oktobar (12 dana) najmaglovitiji mjeseci. U toplijem dijelu godine pojava magle je znatno manja i najmanja je u junu (2,5 dana). U slivnom području rijeke Spreče se godišnje u prosjeku javlja 75,5 dana sa maglom (Tuzla 64 dana, Doboj 87 dana idr.). S obzirom da je riječ o morfološkoj depresiji najveća pojava magle ovdje javlja se još u oktobru. Ova pojava je u vezi sa naglim promjenama temperature, koja prelazi iz ljetnih u jesenje uslove kao i zbog prodora hladnih zračnih masa na još relativno toplo tlo. Kotlinski smještaj, slaba provjetrenost, te opterećenost atmosfere iznad ovog područja aeropolutantima, naročito u hladnijem periodu godine, su mogući uzročnici takvog stanja. Insolacija Godišnji tok sunčeva sjaja u slivnom području rijeke Spreče odgovara godišnjem toku temperature zraka i u obrnutom je odnosu sa oblačnošću. U narednoj tabeli je prezentirana prosječna insolacija u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Tabela 6. Srednji broj sunčanih sati u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Σ Sati 56,5 75,4 122,6 149,9 178,2 187,6 230,2 218,5 167,6 126,2 71,8 47,6 1632,2 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd.
Grafik on 2. Godišnji hod insolacije, vedrih i oblačnih dana u slivu rijek e Spreče u periodu 1961-1990. 20 sati dani 16 12 8 4 0 I II III IV V VI VII VIII IX oblačni dani X XI XII vedri dani insolacija

250 200 150 100 50 0

Iz podataka u tabeli 6. vidi se da je najviše sunčanih sati u slivnom području rijeke Spreče u julu (230,2), a najmanje u decembru (47,6). Insolacija u ovom području ima dosta pravilan godišnji hod, a ukupan broj sunčanih sati iznosi 1632,2 godišnje (Tuzla 1755, Gračanica 1559, a Doboj 1583 sati). Pri određivanju dužine trajanja sunčeva sjaja u ovom području potrebno je uzeti u obzir i relativno trajanje sunčeva sjaja, te srednji broj sati sa sunčevim sjajem na jedan dan. Tabela 7. Relativno trajanje sunčeva sjaja i srednji broj sati sa sunčevim sjajem na jedan dan u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII % 20 26 33 37 39 40 49 50 45 37 25 17 Sati/dan 1,8 2,7 4 5 5,7 6,2 7,4 7 5,6 4 2,4 1,5 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd. 194

Klima u slivu rijeke Spreče i njene specifičnosti Najduže trajanje relativne insolacije u slivnom području rijeke Spreče imaju ljetni mjeseci juli (49 %) i august (50 %) kada je najmanja oblačnost, a najkraća insolacija je u novembru (25 %) i u zimskim mjesecima (17-26 %), kada je i najveća oblačnost. Ljeti je insolacija nešto više od dva puta duža nego zimi. Iz ovih podataka se vidi da je relativno trajanje sunčeva sjaja ovdje 49 % odnosno 50 % od mogućeg trajanja samo u najvedrijim mjesecima, julu i avgustu, dok je u najoblačnijem mjesecu decembru samo 17 %. Insolacija raste od decembra (19 %) do jula (55 %), a od jula do decembra opada. Iz tabele se takođe vidi da Sunce u toku dana, u slivu, najviše sati sija u julu (7,4 sata), a najmanje u decembru (1,5 sati). Ovi podaci jasno ukazuju da dužina trajanja sunčeva sjaja zavisi kako od dužine dana tako i od oblačnosti. Pluviometrijski režim Obzirom da se maksimalna količina padavina u slivu izlučuje u toplijem periodu godine, ovo područje ima statički ili inverzivni tip padavina. Nešto veće količine padavina se izlučuju u južnom, jugoistočnom, sjeveroistočnom i sjeverozapadnom dijelu sliva tj. njegovom obodu gdje su uglavnom smještene i najveće planinske morfostrukture ovog područja. Taj dio sliva se nalazi unutar godišnjih izohijeta od 1000 - 1250 mm. Centralni, kotlinski dio, se nalazi unutar godišnjih izohijeta od 900 - 1000 mm. (Slika 2.) U tabeli 8. su prezentirane srednje mjesečne, maksimalne dnevne količine padavina i broj dana sa dnevnom količinom padavina ≥1 mm u slivnom području rijeke Spreče u periodu 1961-1990. godine. Tabela 8. Srednje mjesečne, maksimalne dnevne količine padavina i broj dana sa dnevnom količinom padavina ≥1 mm u u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. R (mm) 63,0 59,8 64,0 79,7 96,5 107,5 89,8 83,2 69,3 60,5 77,7 76,0 927,0 Rmax 40,5 43,5 43,5 43 60,5 58,5 80 52 58 44 44,5 46,5 80 R ≥1 mm 9 8,5 9,5 10,3 10,5 10,5 8,0 8,0 8,0 7,3 9,0 9,8 108,3 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd.
125 100 75 50 25 0 I -25 II III IV V VI VII VIII IX X XI XII -5 Grafik on 3. Histogram temperatura i padavina u slivu rijek e Spreče za period 1961-1990. 25 mm °C mm °C 20 15 10 5 0

Padavine u ovom području počinju rasti od februara do juna, kada dostižu maksimalnu vrijednost, a zatim se smanjuju idući prema hladnijem dijelu godine 195

S. Smajić, S. Ahmetbegović (grafikon 3). Najmanja visina padavina je u februaru 59,8 i oktobru 60,5 mm. Mjeseci sa najvećom količinom padavina su maj (96,5 mm) i juni (107,5 mm). Iz prezentiranog se vidi da je glavni maksimum padavina u ovom području u junu, a minimum u februaru. Sekundarni maksimum se ovdje javlja u novembru, a minimum u oktobru. Maksimum padavina u junu posljedica je ciklonske aktivnosti i čestih grmljavinskih pljuskova. Slivno područje rijeke Spreče u prosjeku dobija 927 mm padavina godišnje (Zvornik 919 mm, Tuzla 895 mm, Kladanj 1103 mm, Banovići 920 mm, Gračanica 838 mm te Doboj 887 mm). U toplijem dijelu godine (april-septembar) izluči se oko 56,7 % godišnje količine padavina. Svaki mjesec toplijeg dijela godine u prosjeku prima 88 mm padavina, dok za mjesece hladnijeg dijela godine ta količina iznosi 67 mm. Prema tome, preovladavaju padavine u toplijem dijelu godine, pa je pluviometrijski režim kontinentalni. Mjesečni prosjek padavina u analiziranom periodu iznosi 77 mm. Padavine su u ovom području uglavnom ravnomjerno raspoređene tokom godine sa relativnim kolebanjem od 5 %. Na osnovu prezentiranih pokazatelja o ukupnoj količini padavina u slivu zaključujemo da ona nije mala što ovo područje u cjelini čini vlažnim. Najveća količina padavina se izluči u ljeto (281 mm ili 30,3 %), kada su za vegetaciju i čovjeka najpotrebnije i obrnuto, najmanje u zimu (198,8 mm ili 21,4 %) kada su potrebe za njima mnogo manje. U vegetacionom periodu, kada biljke klijaju, cvjetaju i sazrijevaju, padne 590 mm ili 63,6 % svih godišnjih količina padavina. Problem je u tome što se znatne količine padavina izlučuju u pljuskovima, te se nepovoljno odražavaju na biljni svijet tokom vegetacionog perioda. Veliki značaj za biljke tokom vegetacionog perioda ima relativna vlažnost koja u ovom periodu iznosi 76,4 %, te srednja temperatura zraka od 14,3 0C. Tabela 9. Maksimalna visina sniježnog pokrivača i srednji broj dana pokrivačem ≥ 10, 30 i 50 cm u slivu rijeke Spreče u periodu 1961-1990. Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI cm 69,7 99,3 54,7 26,7 3,0 7,7 41,7 ≥10 cm 9,7 6,5 2,7 0,4 0,2 1,7 ≥30 cm 3,4 1,9 0,6 0,1 0,5 ≥50 cm 0,1 0,3 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd. sa sniježnim XII God. Σ 68,7 99,3 6,7 27,7 1,8 8,0 0,5 0,7

Sniježni pokrivač se u ovom području najduže zadržava u decembru i januaru, a najmanje u oktobru. Od 90 zimskih dana, 43 dana su sa sniježnim pokrivačem. Prosječan broj dana sa sniježnim pokrivačem tokom godine ovdje iznosi 58 dana, a debljina snježnog pokrivača može biti i preko 1 metar. Maksimalna visina sniježnog pokrivača ovdje je u februaru i iznosi 99,3 cm (Tuzla 97 cm, Kladanj 129 cm i Doboj 72 cm). U ovom području prosječno godišnje 28 dana ima visinu snježnog pokrivača veću od 10 cm, 8 dana veću od 30 i svega 1 dan veću od 50 cm. Najviše dana sa visinom sniježnog pokrivača većom od 10 cm imaju decembar i januar, u prosjeku po 8 dana. Na višim nadmorskim visinama u slivu snijeg se duže zadržava i njegova prosječna visina se kreće između 30 i 40 cm a na planinama i preko 50 cm. Obzirom da snijeg ima visoku sposobnost odbijanja sunčevih zraka to je temperatura sniježnih površina obično niža od temperatura tla bez snijega i utiče na godišnji tok temperature zraka, oblačnost, vlažnost i druge klimatske elemente i pojave u ovom području (9,81).

196

Klima u slivu rijeke Spreče i njene specifičnosti

197

Slika 2. Sliv rijeke Spreče - prosječna godišnja količina padavina

S. Smajić, S. Ahmetbegović Vjetar Osobine zračnih masa i njihova kretanja uvjetuju vremenske prilike u slivnom području rijeke Spreče. Pored opšte cirkulacije atmosfere na režim vjetrova u ovom području veliki uticaj ima i reljef. Zbog toga su ovdje najčešći vjetrovi iz pravca sjevera, sjeveroistoka, juga i zapada. Oni su u ovom području uglavnom slabi i javljaju se sa svih strana. Zimi preovladavaju vjetrovi iz sjevernog kvadranta, pošto se niski pritisci nalaze iznad Sredozemnog mora i njihovih ogranaka. Hladne vjetrove uzrokuju prodori hladnih zračnih masa sa sjevera. Najvjetrovitije godišnje doba u ovom području je proljeće. Ljeti se zračni pritisak iznad naše zemlje smanjuje od sjeverozapada ka jugoistoku, pa zbog toga i vjetrovi uglavnom imaju takav pravac. Tabela 10. Čestine i srednje brzine pojedinih pravaca vjetra u slivu rijeke Spreče Pravac N NE E SE S SW W NW C % 14,7 7,0 4,2 5,1 9,8 6,1 9,1 3,3 40,9 m/s 1,8 1,9 1,5 1,9 1,9 1,9 1,6 1,6 Izvor podataka: Meteorološki godišnjaci, S HMZ, Beograd.
Grafikon 4a. Čest ine i srednje brzine pojedinih pravaca vjet ra u slivu Spreče N 16,0 14,0 12,0 NW NE 10,0 8,0 6,0 4,0 2,0 W 0,0 E Grafikon 4b. Čest ine i srednje brzine pojedinih pravaca vjet ra u T uzli N 18 16 14 NW NE 12 10 8 6 4 2 0 W

E

SW S čest ina vjet ra (%) srednja brzina (m/s)

SE

SW S čest ina vjet ra (%) srednja brzina (m/s)

SE

Prema vrijednostima čestina i tišina, najveću učestalost imaju vjetrovi iz sjevernog (14,7 %), a najmanju iz sjeverozapadnog pravca (3,3 %). Najveća srednja brzina vjetra u slivu izmjerena je kod vjetrova koji pušu sa jugozapada, juga i sjeveroistoka (1,9 m/s), a najmanja kod istočnih (1,3 m/s), sjeverozapadnih i zapadnih (1,6 m/s) vjetrova. (Tabela 10 ., grafikon 4a.) Zbog položaja, veličine sliva i njegove raščlanjenosti ovdje se javljaju značajne oscilacije u pogledu režima vjetrova. Tako naprimjer u Doboju najveću učestalost imaju vjetrovi iz sjevernog (12,6 %), Gračanici iz zapadnog (19,5 %), Tuzli iz sjeveroistočnog (17,2 %), a Kladnju iz sjevernog (31,8 %) pravca. Najveću srednju brzinu u Doboju imaju sjeverni (2,7 m/s), Gračanici jugoistočni (2,1 m/s), Tuzli jugozapadni (1,9 m/s), a Kladnju sjeveroistočni (2,2 m/s) vjetrovi. Najmanje tišina u ovom području je zabilježeno u Kladnju (23,6 %) i Tuzli (31,4 %), a najviše u Gračanici (64,4 %) i Doboju (44,2 %). (Slika 2.)

198

Klima u slivu rijeke Spreče i njene specifičnosti Zaključak Pored općih faktora koji utiču na klimatske odlike u slivu rijeke Spreče i Bosne i Hercegovine u cjelini od posebnog značaja su njegov geografski položaj i osobine reljefa. Geografski položaj i reljefni sklop su uslovili da prezentirani prostor svojim najvećim dijelom pripada umjereno kontinentalnom klimatu sa relativno blagim zimama i primjetnim prelazima između godišnjih doba, a planinske morfostrukture oboda predplaninskom umjereno kontinentalnom klimatu. Prosječna godišnja temperatura zraka u slivu rijeke Spreče iznosi 10,1°C. Zvornik (10,7°C) i Doboj (10,6°C) imaju nešto više godišnje temperature zraka od Tuzle (10°C) i Gračanice (10°C) i znatno više od Kladnja (9,2°C). Temperaturne razlike su vjerovatno posljedica nešto jačih kontinentalnih uticaja sa sjevera i sjeverozapada, promjenjivosti vertikalnog termičkog gradijenta i reljefnih odlika ovog prostora. Godišnja amplituda temperature zraka u prezentiranom slivu iznosi 20,5°C i prilično je ujednačena za sve meteorološke stanice. Prosječna godišnja količina padavina u slivu rijeke Spreče iznosi 927 mm i najveća je u njegovom planinskom području (Zvornik 919 mm, Tuzla 895 mm, Kladanj 1103 mm, Banovići 920 mm, Gračanica 838 mm i Doboj 887 mm). Padavine su uglavnom ravnomjerno raspoređene tokom godine sa relativnim kolebanjem od 5 %. Najviši dijelovi planine Majevice (915 m) i Konjuha (1327 m) po temperaturnim i pluviometrijskim karakteristikama pripadaju planinskom umjereno kontinentalnom klimatu. U kotlinskim dijelovima, koji zahvataju veću površinu sliva, preovladavaju kopneni zračni uticaji. Takve su odlike uslovile planinske strukture koje su pridonijele morfološkoj zatvorenosti. Količina padavina je manja u odnosu na obod, ljeta su duža i toplija a zime kraće i blaže. Preovladava umjereno kontinentalni klimatski tip, klasificiran po Köppenu kao Cfb klimat. Planinski lanci su modificirali klimatske uticaje i doprinijeli da u području planina koje čine obod sliva rijeke Spreče preovladava predplaninski klimatski tip. Ovakav klimatski tip se odlikuje nešto kraćim ljetima i nešto dužim zimskim periodima s više sniježnih padavina. Prema Gradačcu i Modriči postepeno preovlađuje uticaj kontinentalne klime, karakteristične za južne dijelove Panonske nizije. Conclusion Beside basic factors that form climate specifics in the Spreča River valley and Bosnia and Herzegovina as a whole geographic position and relief specifics have essential role. These characteristics shape med-continental climate with relatively mild winters and noticeable season changes with morph-structural mountains hilly midcontinental climate. Average annual air temperature in the Spreca valley is 10,1 degrees Celsius. Zvornik 10,7 Doboj 10,6 which is little higher than temperature in Tuzla and Gracanica 10 and slightly higher then Kladanj with 9,2 degrees Celsius. Differences in temperature may be caused by stronger continenttal influence from the north and northwest, changes in vertical thermod gradient and relief characteristics of this area. Annual amplitude of air temperature in the presented valley is 20,5 degree Celsius and relatively similar for all meteorological observing points. Average annual precipitation in Spreca valley is 927mm with highest amount in mountains (Zvornik 919mm, Tuzla 895mm, Kladanj 1103mm, Banovici 920mm, Gracanica 838mm and Doboj with 887mm). Presipation is mostly even throughout the year with relative oscillation of 5%. Highest hilltops of mountains Majevica (915 meters) and Konjuh (1327 meters) belong to mountain mid-continental climate according to temperature and pluviometer characteristics. Valleys have larger water capacities and this creates continental air conditions. These characteristics have created 199

S. Smajić, S. Ahmetbegović mountain structures that make morphological closure. Amount of precipitations is lower then in the mountains with longer summer seasons and mild and short winters. Midcontinental climate is dominating and it is classified by Köppen as a Cfb climate. Mountain complex have modified climate forms and created sub mountain climate type in Spreča River valley. Specifics of this climate type are shorter summers and longer winters with more snowfall. Area around Gradačac and Modriča has continental climate which is characteristic of south parts of Panon valley. Literatura i izvori 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Dukić, D.: Klimatologija, Geografski fakultet, Beograd, 1998. Filipčić, A.: Klimatske promjene, Geografski horizont, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 1998., str. 7-17. Milosavljević, M.: Klimatologija, Naučna Knjiga, Beograd, 1990. Milosavljević, R.: Klima Bosne i Hercegovine, Doktorska disertacija, Sarajevo, 1973. Marković, J.: Fizička geografija Jugoslavije, Naučna Knjiga, Beograd, 1963. Marković, M.: Osnovi primjenjene geomorfologije, Geoinstitut, Beograd, 1983. Paunković, Đ.: Spreča, Glasnik Geografskog društva, Sv. XX i XXI, Beograd, 1934-35. Penzar, I., Penzar, B.: Agrometeorologija, Školska knjiga, Zagreb, 2000. Smajić S.: Klimatske karakteristike Tuzle, Zbornik radova Prirodnomatematičkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina II, Broj 2, Tuzla, 2005., str. 71-82. Spahić, M.: Opća klimatologija, Geografsko društvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2002. Spahić, M., Mirić, R., Drešković, N.: Fluktuacija nekih hidroklimatskih parametara u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova I kongresa geografa Bosne i Hercegovine, Geografsko društvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005., str. 78-107. Suljić, A.: Režim padavina na području Tuzle, Zbornik radova, Godina 2. broj 2., Filozofski fakultet, Tuzla, 2000. Zubić, N.: Klima kupreškog kraja, Geografski pregled, XXIII, Sarajevo, 1979. Šegota, T., Filipčić, A.: Klimatologija, Školska knjiga, Zagreb, 1993. Meteorološki godišnjaci (1961-1990), S HMZ, Beograd.

12. 13. 14. 15.

200

Zbornik radova PMF 4 i 5, 201 – 210 (2007-2008)

Originalni naučni rad

PROBLEM VISOKIH VODA NA PROSTORU GORNJE SPREČE COMMON PROBLEMS WITH OVERFLOW IN THE GORNJA SPREČA AREA Mr. sc. Semir Ahmetbegović, viši asisent, Mr. sc. Sabahudin Smajić, viši asistent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Abstrakt U radu se prezentira problem visokih voda na prostoru Gornje Spreče. Gornja Spreča je tektonska depresija smještena na prostoru sjeveroistočne Bosne koju karakteriše relativno gusta riječna mreža i razvijen riječni sistem. U periodu otapanja snijega i povećane količine padavina, s obzirom na geološku građu, konfiguraciju terena i plitka riječna korita, voda plavi aluvijalnu ravan rijeke Spreče i njenih pritoka. Značajan problem predstavljaju i podzemne vode koje se nalaze blizu topografske površine, a u direktnoj su vezi sa vodostajem rijeke Spreče. Izrada ovog rada inicirana je stalnim poplavama koje uzrokuju značajne probleme na prostoru Gornje Spreče, tim više što je pored poljoprivredne proizvodnje, intenzivirana izgradnja industrijskih kapaciteta i individualnih stambenih objekata u inundacionom području rijeke Spreče i njenih pritoka. Ključne riječi: Hidrografija, uzdužni profil, riječni režim, vodostaj, proticaj, visoke vode, poplave, Gornja Spreča. Abstract This study presents problem of overflow of the Spreca River in the upper part. This area is tectonic depression placed in the north-eastern part of Bosnia and Herzegovina with relatively big number of tributaries with big accumulation of water. After the snow melts and precipitations increases, with geological structure and terrain configuration and water depth, water is flooding alluvial area around Spreca and its tributaries. Another problem is underground water that stays close to surface impacted directly by water level of Spreca River. This study was initiated by constant flooding problem in upper part of the Spreca River is damaging not only agricultural production but also industrial capacities as well as individual houses in the area of inundation. Key words: Hydrography, diamete, water regime, water capacity, flow, high water, floodings, Gornja Spreča.

S. Ahmetbegović, S. Smajić Uvod Gornja Spreča je tektonska depresija dinarskog pravca pružanja, smještena na prostoru sjeveroistočne Bosne, između planinskih morfostruktura Majevice na sjeveru, Javornika i Konjuha na jugu te Ozrena na zapadu. Gornja Spreča zahvata prostor od izvorišne čelenke rijeke Spreče (Velja glava) jugozapadno od Zvornika do Modraca i razvođa rijeke Turije na planini Ozren. Gornja Spreča, posmatrana u navedenim granicama, duga je oko 68 km (NW-SE) sa prosječnom širinom od oko 15 km (maksimalna širina iznosi oko 38 km) i zahvata površinu od 1208,88 km2. (Topografska karta 1:200000) Najveći vodotok na prostoru Gornje Spreče je rijeka Spreča koja ovim tektonskim rovom protiče meandarski u dužini od oko 60 km (do ušća u Modračko jezero). Najveće i najznačajnije pritoke rijeke Spreče na ovom prostoru su rijeka Oskova sa Gosteljom i Turija. Gornja Spreča se odlikuje relativno gustom riječnom mrežom dendroidnog tipa i razvijenim riječnim sistemom. Geotektonske karakteristike i petrografski sastav Gornje Spreče su uslovili da rijeka Spreča na ovom prostoru ima asimetričan sliv sa znatno razvijenijom lijevom slivnom površinom. Poseban problem na prostoru Gornje Spreče predstavljaju česte poplave. U periodu otapanja snijega i povećane količine padavina, s obzirom na konfiguraciju terena i plitka riječna korita vodotoci plave značajne površine zemljišta. Problem predstavlja i visok nivo podzemnih voda (freatske izdani) koje izbijaju na topografsku površinu i plave aluvijalnu ravan rijeke Spreče i njenih pritoka. Visok nivo podzemnih voda vezan je uglavnom za prostor Sprečkog polja i direktno je povezan sa vodostajima rijeka koje teku ovim poljem. Izrada ovog rada podrazumijevala je analizu dostupnih izvora te anketiranje stanovništva i stručnih lica. U istraživanju su korišteni i statistički pokazatelji, odnosno korištena je statistička metoda kao nezaobilazna naučna metoda u geografiji. Također, korišten je i kartografski metoda jer su rezultati analize navedenog problema prezentirani na izrađenoj hidrografskoj karti Gornje Spreče. Hidrografske karakteristike Gornje Spreče Najveći vodotok Gornje Spreče je rijeka Spreča čija se izvorišna čelenka nalazi na sjevernim padinama Velje Glave (najvažniji izvor u izvorišnoj čelenki je na nadmorskoj visini 453 m), a ušće u rijeku Bosnu istočno od Doboja na nadmorskoj visini od 149 m. Ukupna dužinu ovog vodotoka iznosi 115,4 km, a površinu sliva 1947,7 km2. Tok rijeke Spreče se odlikuju meandrima odnosno laktastim skretanjima, što je uzrokovano malim padom po uzdužnom profilu i akumuliranjem značajne količine riječnog nanosa kojeg u aluvijalne ravni dopremaju pritoke. U gornjem dijelu toka rijeke Spreče od izvorišta do Capardi na kratkom sektoru od oko 7 km uzdužni profil se odlikuje padom od oko 23 ‰. Nizvodno od naselja Capardi pa do ušća u Modračko jezero pad je znatno umjereniji i iznosi svega 1,85 ‰. Ukupan pad od izvora do ušća u Modračko jezero iznosi oko 4,22 ‰, dok ukupan pad rijeke Spreče na uzdužnom profilu iznosi 304,3 m odnosno 2,63 ‰. Rijeka Spreča po uzdužnom profilu od ušća Male Spreče ima izrazit ravničarski karakter jer ukupan pad iznosi svega 0,92 ‰ (0,92 m/km).

202

Problem visokih voda na prostoru Gornje Spreče

Slika 1. Geografski položaj Gornje Spreče

Slika 2. Uzdužni profil rijeke Spreče od izvorišta do Modračkog jezera Rijeka Spreča je bogata vodom, a za nju kao i za sve njene pritoke karakterističan je nivalno-pluvijalni režim. O režimu rijeke Spreče na prostoru Gornje Spreče, možemo govoriti na osnovu podataka sa vodomjerne stanice "Modrac" kao i podataka vezanih za padavine na ovom prostoru izmjerene na meteorološkoj stanici u Tuzli. Tabela 1. Odnos padavina i proticaja na prostoru Gornje Spreče za period 1961-1990. Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. (mm) 59 55 61 76 92 111 94 84 64 58 71 72 75 3 (m /s) 29,82 33,13 30,25 24,3 20,32 13,98 13,19 9,23 6,84 7,63 9,37 18,71 18,6 Izvor podataka: HMZ Sarajevo Iz prezentiranih podataka u tabeli 1 vidljivo je da se najviši proticaji ovdje javljaju u januaru, februaru i martu, a najniži u septembru i oktobru. Maksimalnom srednjem februarskom proticaju (33,13m³/s) ne odgovara maksimalna količina padavina koja se na ovom prostoru javlja u junu (108 mm/m²) jer u februarskom maksimalnom protoku učestvuju otopljene snježne padavine. Povišeni proticaji se nastavljaju u martu i aprilu, ali sa tendencijom pada ka minimalnom protoku, koji se javljaju u septembru (6,84 203

S. Ahmetbegović, S. Smajić m³/s). Prosječan godišnji proticaj rijeke Spreče izmjeren na vodomjernoj stanici "Modrac" iznosi 18,6 m³/s. Prema podacima prikupljenim na navedenoj vodomjernoj stanici za period 1967-1990. godine prosječan godišnji vodostaj iznosi 115 cm. Ovakva neusaglašenost se može objasniti i time što veći dio Gornje Spreče pripada planinskim morfostrukturama što uvjetuje da se u hladnijem dijalu godine uglavnom izlučuju snježne padavine. Snježne padavine se ne javljaju odmah u hidrosistemu već se u slivu zadržavaju duži period te učestvuju u režimu rijeke Spreče početkom proljetnog hidrološkog razdoblja. Dakle, ne postoji potpuna usaglašenost između godišnje raspodjele količine padavina i kategorija režima, posebno kada je riječ o visini vodostaja i količini proticaja odnosno nema podudaranja između maksimalne količine padavina sa maksimalnim proticajima. (Grafikon 1)
mm
120 100 80 60 15 40 20 0 I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII 10 5 0

Grafikon 1. Odnos padavina i proticaja u slivu Spreče (Gornja Spreča) 1961-1990.
Padavine Proticaj

m 3 /s
35 30 25 20

Na prostoru Gornje Spreče koja obiluje vodom rijeku Spreču obogaćuju njene najznačajnije pritoke: Gribaja, Oskova sa Gosteljom i Turija. Lijeva strana sliva rijeke Spreče na prostoru Gornje Spreče ja znatno razvijenija, pa sa ove strane ima i veći broj pritoka. U analizi koja slijedi dat ćemo osnovne hidrografske karakteristike pritoka Spreče od izvorišta do Modraca. Prva pritoka rijeke Spreče duga 6,3 km je Ljeskovica. Ona je desna pritoka rijeke Spreče čiji je sliv smješten u rejonu Glumine, Klanca i Crnog Vrha. Slijedeća pritoka Spreče je Paprača. Paprača je lijeva pritoka od čijeg ušća Spreča poprima sva obilježja ravničarske rijeke, malog pada uz karakteristično meandriranje. Desna pritoka rijeke Spreče (na području općine Kalesija) je rijeka Gribaja koja izvire ispod Banj Brda (700 m), a ušće joj je južno od naselja Donje Vukovije. Nizvodno sljedeća lijeva pritoka Spreče je rijeka Mala Spreča koja izvire ispod Bišine. Pritoke Male Spreče su Repuški potok, Culjaga i Gračanička rijeka. Rijeka Krivača kao lijeva pritoka izvire na lokalitetu Džebari i do ulijevanja u rijeku Spreču teče dužinom od 9,5 km. Najveća i najznačajnija lijeva pritoka rijeke Spreče je Oskova sa Gosteljom. Rijeka Oskova nastaje na području općine Banovići odnosno na sjevernim padinama planine Konjuh i ima dužinu toka 32 km. Ona se ulijeva u rijeku Spreču sjeverozapadno od gradskog naselja Živinice. Rijeka Gostelja izvire na području općine Kladanj, a ulijeva se u rijeku Oskovu jugozapadno od Živinica. Rijeka Oskova zajedno sa Gosteljom ima površinu sliva od 342 km², što čini oko 17 % sliva rijeke Spreče. Sa zapadnog dijela oboda Gornje Spreče lijevu pritoku čini rijeka Turija. Turija je 22 km duga pritoka Spreče, koja zajedno sa lijevom pritokom Bukovicom odvodi vode sa istočnih i jugoistočnih padina Ozrena. Danas se njenom vodom snabdijeva akumulativno jezero Modrac, koje je za potrebe privrede izgrađeno 1964 godine. 204

Problem visokih voda na prostoru Gornje Spreče Gornja Spreča je ispresjecana i drugim manjim rječicama i potocima koji se direktno ulivaju u rijeku Spreču. Najznačajniji od njih su: Mramorak, Sajatovica, Krivača i Brod sa lijeve te Bukovica, Dubnica, Bjelova, Krivača, Krivačnjak, Lješnica, Brestovik sa desne slivne površine. Rijeku Spreču i njene pritoke na prostoru Gornje Spreče karakterišu česte poplave. Poplave se na ovom prostoru javljaju najmanje jednom u toku godine. Karakteristike visokih voda Gornje Spreče Vodni režim rijeke Spreče kao najvećeg vodotoka Gornje Spreče i njenih pritoka karakterišu dugotrajne niske vode te brzo nadolaženje i veoma kratko trajanje visokih voda. Ove karakteristike su u vezi sa veličinom vodotoka i izraženije su kod manjih tokova. Visoke vode na pritokama, sa malom površinom sliva, vode porijeklo od ljetnih pljuskova jer se ovaj period odlikuje velikim intenzitetom kišnih padavina koje se izlučuju u slivu. Prosječni pad doline Spreče u zoni akumulacije Modračkog jezera je veoma mali i iznosi oko 1,5 ‰. Uslijed toga je područje ušća rijeke Spreče u akumulaciju podložno plavljenju. Kako na ušću nema prirodnih i vještačkih prepreka često se dešava to da inundaciono područje rijeke Spreče pri tečenju služi kao manje korito. Kota uspora u akumulaciji se nalazi na nadmorskoj visini 200 m. Modračko jezero sa pritokama obezbjeđuje zapreminu akumulacije od 100 miliona m3 vode, odnosno 7,0 m3/s vode, od čega na raspolaganju industriji stoji 2,3 m3/s, dok se 4,7 m3/s ispušta kao biološki minimum. Ovaj nivo vode u akumulaciji nema značajnog uticaja na veličinu plavljenih površina u zoni rijeke Spreče. Dakle, plavljene površine su rezultat visokih voda rijeke Spreče i njenih pritoka. Površine koje plave vodotoci Gornje Spreče su poljoprivredno i građevinsko zemljište te dijelovi nekih saobraćajnica. Samo na prostoru općine Živinice rijeka Spreča plavi oko 200 ha poljoprivrednog zemljišta i preko 100 stambenih objekata, rijeka Oskova oko 10 ha poljoprivrednog zemljišta i oko 30 stambenih objekata, a rijeka Gostelja oko 5 ha poljoprivrednog zemljišta i oko 20 stambenih objekata. Ukupna površina općine Živinice zahvaćena poplavama iznosi oko 220 ha, što je oko 0,8 % od ukupne površine ove općine. (Služba civilne zaštite Općine Živinice) Na prostoru općine Kalesija i dijela općine Lukavac koji pripada prostoru Gornje Spreče plavljene površine su znatno manje. Uglavnom je to poljoprivredno zemljište uz same riječne tokove. Zbog čestih poplava značajno je utvrditi širinu inundacije s pojavom visokih voda. Neke zaključke o širini inundacije i površinama koje se plave visokim vodama dobili smo iz "Hidrološke analize o mogućnostima uređenja korita rijeke Spreče" na potezu od mosta na magistralnom putu Sarajevo-Županja do mosta na regionalnom putu Živinice-Kalesija, rađene 2001. godine na osnovu kojih možemo utvrditi maksimalnu širinu plavnog vala. Plavni val (prirodno stanje) za stogodišnje vode (Q1/100) u naselju Strašanj uz magistralni put Sarajevo-Županja ima širinu preko 1500 m. Uzvodno uz rijeku Spreču poplavna površina se kontinuirano smanjuje tako da nizvodno od mosta na regionalnom putu Živinice-Kalesija njena širina iznosi oko 400 m. Nizvodno od mosta na magistralnom putu Sarajevo-Županja do ušća u Modračko jezero širina plavnog vala iznosi 500-700 m. Pored osnovnih hidrografskih karakteristika rijeke Spreče prezentiranih u radu neophodno je prikazati i osnovne karakteristike visokih voda (Q1/l0, Q1/25, Q1/l00). U 205

S. Ahmetbegović, S. Smajić tabeli 2 koja slijedi prezentirani su podaci o visokim vodama rijeke Spreče i njenih pritokama na prostoru Gornje Spreče do ušća u hidroakumulaciju Modrac. Zbog nedostupnosti potpunih podataka u analizi koja slijedi nije prezentirana rijeka Turija. Tabela 2. Karakteristike visokih voda rijeke Spreče sa pritokama na prostoru Gornje Spreče Karakteristike pritoka Rijeka Spreča sa pritokama Mjerodavni proticaj Površina Mjerodavni proticaj Površina Pritoke (m3/s) sliva, (m3/s) sliva, 2 2 km km Q1/l00 Q1/25 Q1/l0 Q1/l00 Q1/25 Q1/l0 M. Spreča 76,3 92 63 46 301 250 Krivača 16,4 49 35 28 318,4 318 248 204 Gribaja 77,6 135 87 63 396,0 362 286 239 Močionica 27,9 68 48 40 423,9 373 295 246 Brnjak 17,6 51 36 20 441,5 380 300 252 Rijeka 25 66 45 37 470,9 396 313 261 Lješnica 35 78 56 45 513,7 410 324 270 Oskova sa * * 348 848 690 590 460 342 540 456 Gosteljom Izvor: Vodoprivredno preduzeće d.d. "Spreča", Tuzla, Tehnički projekat 543 A i 492 Analizirajući podatke iz tabele 2 uočljivo je da su neuporedive razlike između srednjih mjes ečni i srednjih godišnjih proticaja sa onima koju se odnose na visoke vode. Rijeka Sprečana ušću u Modračko jezero ima srednji godišnji proticaj 18,6 m3/s, a kod visokih voda vrijednost proticaja iznosi Q1/l0 = 460 m3/s, Q1/250 = 590 m3/s, Q1/l00 = 690 m3/s. U ovakvim uslovima rijeka Spreče sa svojim pritokama (u donjem dijelu toka) široko plavi aluvijalne ravni sa inundacijom od nekoliko desetina pa i stotina metara. Minimalni proticaji vode su mjereni i analizirani jedino na rijeci Oskovi vodomjerna stanica "Višća" i na brani "Modrac". Minimalni proticaj na rijeci Oskovi je izmjeren u augustu 1971. godine i iznosio je 170 l/s. Analizom je utvrđeno da ova sušna godina odgovara povratnom periodu od oko 20 godina. Hidrološkom analizom podataka sa vodomjerne stanice na brani "Modrac" došlo se do rezultata za istu vjerovatnoću pojave, odnosno minimalni proticaj od 824 l/s, za rijeku Spreču sa Turijom. U negativne hidroekološke probleme ubrajaju se i učestale poplave riječnih tokova izazvane antropogenim faktorima. To su posredni nenamjerni uticaji, a prije svega se odnose na odlaganje krutog otpada u korita rijeka. Rijeka Spreča po uzdužnom profilu, pogotovu kroz općinu Živinice, ima izrazit ravničarski karakter jer ukupan pad iznosi svega 0,92 ‰ (0,92 m/km), pa ova negativna pojava (odlaganje otpada) značajno remeti prirodno usaglašavanje uzdužnog profila rijeke (prirodno produbljivanje korita). Usaglašavanje uzdužnih riječnih profila ka ravnotežnom, vrši se od ušća prema izvorištu. Erozija se vrši unazadno, počevši od donje erozivne baze. Ova pojava naziva se unazadna ili regresivna erozija. (13, 201) Prirodno je da se erozija vrši istovremeno na cijelom uzdužnom profilu.

*

Q1/50

206

Problem visokih voda na prostoru Gornje Spreče Kada je u pitanju tok rijeke Spreče kroz Gornju Spreču, donju erozionu bazu predstavlja Modračko jezero. Na mjestima gdje dođe do odlaganja otpada (npr. školjke automobila, dijelova automobila, bijela tehnika i sl.) značajno se mijenja prirodno usaglašavanje uzdužnog profila rijeke, odnosno smanjuje se brzina vode u riječnom toku. Smanjenjem brzine vode u riječnom koritu opada kinetička erozivna energija. 1 Ova pojava se manifestira na Slika 3. Poplave u dolini rijeke Spreče, slijedeći način. Ukoliko se čvrsti magistralni put Sarajevo-Orašje, juni 2001. otpad odloži u koritu na tom dijelu Foto: CZ općine Živinice uzdužnog profila stvara se nova donja (lokalna) erozivna baza. Na tom dijelu uzdužnog profila zaustavlja se regresivna erozija, odnosno, zaustavlja se proces prirodnog produbljivanja riječnog korita. Otpad stvara zagat koji usporava oticanje vode u riječnom koritu. Voda gubi erozivnu i transportnu moć i započinje proces odlaganja vučenog materijala (šljunak) i suspendovanih čestica (pijesak i milj) u riječnom koritu što dovodi do izdizanja dna riječnog korta. Pošto voda rijeke Spreče i njenih pritoka nosi veliku Slika 4. Poplave u dolini rijeke Spreče, količinu suspendovanog materijala, naselje Maline, juni 2001. Foto: CZ općine brzina zapunjavanja dna riječnog Živinice korita je vrlo izražena. Povećana količina suspendovanog materijala u vodi riječnih tokova uslovljena je i geološkom građom terena (značajno je učešće mekših i rastresitih stijena koje čine geološku građu sliva rijeke Spreče i njenih pritoka). Također, povećana količina suspendovanog materijala u riječnim tokovima izazvana je erozijom površina koje pripadaju površinskim kopovima i njihovim odlagalištima. Ova negativna pojava se manifestira izdizanjem dna riječnih korita, te poplave izazivaju i manje količine kišnih padavina. Da bi se ublažio problem poplava izvode se radovi koji se ogledaju u čišćenju i produbljivanju korita rijeke Spreče i njenih pritoka. Zadnje uređenje korita rijeke Spreče obavljeno je u proljeće 2007. godine od Modračkog jezera do mosta na magistralnom putu Sarajevo-Županja u naselju Maline, a izvršeno je i ispravljanje korita rijeke Spreče uzvodno od mosta na ovom magistralnom putu.

1

Qv Kinetička erozvina energija energija izražava se općom formulom: E  u 2
207

2

kojoj je Q proticaj, a v brzina riječnog toka.

S. Ahmetbegović, S. Smajić Zaključak Riječni režim Gornje Spreče karakterišu dugotrajne niske vode te brzo nadolaženje i kratko trajanje visokih voda. Ova pojava je u vezi sa geološkim, geotektonskim, geomorfološkim, klimatskim i dr. karakteristikama navedenog prostora. Znatan dio Gornje Spreče pripada planinskim morfostrukturama gdje se u hladnijem dijalu godine uglavnom izlučuju snježne padavine. Snježne padavine se ne javljaju odmah u hidrosistemu, nego u slivu ostaju duži period. Ove vode učestvuju u riječnom režimu rijeke Spreče početkom proljeća kada se javlja povećava količina kišnih padavina koja dostiže svoj maksimum početkom ljeta (juni). Zbog ovih karakteristika u slivnom području Gornje Spreče česte su poplave u proljeće i početkom ljeta. Površine koje plave vodotoci Gornje Spreče su poljoprivredno i građevinsko zemljište te dijelovi nekih saobraćajnica što uzrokuje značajne materijalne štete. Problem poplava je u posljednjih nekoliko godina sve izraženiji jer je plavno područje Spreče i njenih pritoka, pored agrarne osvojenosti, postalo prostorom intenzivne gradnje naselja i industrijskih objekata. Ovoj problema se rješava čišćenjem i produbljivanjem riječnih korita te izgradnjom nasipa. Ipak, mora se imati u vidu da se navedenim radnjama može narušiti hidrološki režim na brani Modračkog jezera i nizvodno. Conclusion Water flow in the upper part of the Spreča River specifics are low water level in the long term and quick and short term of increased water flow with high water level. This is related with geological, geo-tectonic, geo-morphologic, climate and other characteristics of the area. Large part of this area belongs to mountain morphologic structure with large amount of snow during cold months. Snow does not appear in the hydro system immediately but stays in the basin for a long time. This water gets into the system during the spring when precipitants are also increased and reaches its maximum amount at a beginning of summer (June). Because of these characteristics in Spreca river basin flooding is taking place during spring and beginning of summer. Flooded areas are agricultural and urban areas as well as some communications which causes lot of damage. This problem is more intensive in recent years with flooding of surrounding rivers and also caused by agricultural occupation and intensive constructing of living and industrial buildings. This problem could be solved by cleaning and deepening rivers and building levees. Nonetheless, we still have to have in mind that this can interrupt hydro regime at water dam on the Modrac Lake and in the lower part of the river. Literatura i izvori 1. 2. 3. 4. 5. 208 Ahmetbegović, S., Smajić, S. (2006): Neki geoekološki problemi općine Živinice, Zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina III, Broj III, Tuzla. Anđelković, M. (1978): Tektonska rejonizacija Jugoslavije, Zbornik radova, IX Kongres geologa Jugoslavije, Sarajevo. Arnautalić, Z. (1997): Stanje zagađenja površinskih voda i devastiranog zemljišta u TPK, Zbornik radova, Stručni skup "Zaštita okolice - Tuzla", Ministarstvo za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okolice, Tuzla. Čičić, S. (2002): Geološki sastav i tektonika Bosne i Hercegovine. Monografija, Earth Science Institute, Sarajevo. Dukić, D., Gavrilović, Lj. (2006): Hidrologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd.

Problem visokih voda na prostoru Gornje Spreče 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. Fazlić, S. (2003): Rijeka Spreča - fizičkogeografske karakteristike, Geografski list, broj 79, Geografsko društvo federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Oberman, T. (1978): Studija osnovnih vodoprivrednih elemenata za potrebe prostornog plana opštine Lukavac, Sarajevo. (separat) Grupa autora: Vodoprivredna osnova rijeke Spreče. Fond stručne dokumentacije općine Lukavac, Tuzla 1999. Marković, J. (1963): Fizička geografija Jugoslavije, Naučna Knjiga, Beograd. Prostorni plan opštine Živinice, Opštinski zavod za urbanizam Tuzla, 1987. Prostorni plan za područje Tuzlanskog kantona 2005-2025, Zavod za urbanizam, Tuzla, 2006. Paunković, Đ. (1934-35): Spreča, Glasnik Geografskog društva, Sv. XX i XXI, Beograd. Petrović, D. (1982): Geomorfologija, Treće izdanje, Građevinska knjiga, Beograd. Smajić, S. (2006): Klimatske karakteristike Tuzle, Zbornik radova, Prirodnomatematički fakultet, Tuzla. Spahić, M. (2002): Opća klimatologija, Harfo-Graf, Tuzla. Šegota, T., Filipčić, A. (1993): Klimatologija, Školska knjiga, Zagreb. Udruženje “ Kontakt plus“: Lokalni ekološki akcioni plan općine Živinice. Tehnički projekat regulacije rijeke Spreče, potoka Lješnica i sjevernog obodnog kanala, Vodoprivredno preduzeće „Spreča“, 1983. Hidraulička analiza o mogućnostima uređenja korita rijeke Spreče na potezu od mosta na putu sarajevo-Županja do mosta na putu Živinice-Dubrave, Vodoprivredno preduzeće „Spreča“, 2001. Topografska karta 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000, 1:200 000, Vojnogeografski institut, Beograd. Osnovna geološka karta 1:100 000, list Tuzla OGK L-32, Geološki zavod, Beograd, 1990. Google Map Satelite, 2007. HMZ Sarajevo, 2007. Služba civilne zaštite općine Živinice. Služba za zaštitu okoliša općine Živinice. Služba za poslove planiranja i razvoja općine Živinice. www.zivinice.com www.vladatk.kim.ba

209

210 S. Ahmetbegović, S. Smajić

Slika 5. Hidrografska karta Gornje Spreče

Zbornik radova PMF 4 i 5, 211 –218 (2007-2008)

Originalni naučni rad

MORFOSTRUKTURNE ODLIKE SLIVA RIJEKE SOLINE MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF SOLINA RIVER BASIN Edin Hadžimustafić, asistent, Dr. Alija Suljić, docent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli, dr. sc. Amir Baraković, vanr. prof. RGGF-a Univerziteta u Tuzli Abstrakt U ovom radu prezentiramo morfostrukturne odlike slivnog područja Soline koji predstavljaju osnovu za dalja geomorfološka proučavanja, a takođe i za kompleksna fizičko-geografska istraživanja. Tektonski pokreti u slivu rijeke Soline, primarno utiču na formiranje osnovnih crta reljefa. U oblikovanju recentnog morfološkog sklopa sliva Soline primarni značaj imali su tangencijalni neotektonski pokreti. Djelovanjem radijalnih tektonskih pokreta nastala je planinska morfostruktura Majevica. Na južnim padinama Majevice se nalazi sliv rijeke Soline. Majevica u morfološkom i strukturnotektonskom pogledu predstavlja horst-antiklinorij. Sliv Soline ima meridijanski pravac pružanja. Reljefne morfostrukture se pružaju laterarno na riječni tok i sliv u cjelini. Na posmatranom području uočene su četri tektonske jedinice koje su zapravo dijelovi krupnijih formi dinarskog pravca pružanja. Navedene jedinice predisponirale su formiranje tri morfološke cjeline u slivu rijeke Soline. Ključne riječi: tektonski pokreti, sliv, geomorfologija, horst, geografija, fizička geografija Abstract This paper analyzes the morphological characteristics of the Solina river basin, which are the basis for further geomorphological research as well as for complex physical geography research. Tectonic movements in the Solina river basin have an influence on the formation of the basic relief elements. Tangential neo-tectonic movements were mainly significant for the formation of the recent morphological structure of the Solina river basin. The morphological structure of the mountain Majevica was formed with the radial tectonic movements. The Solina river basin lies on the southern slopes of Majevica. In terms of morphological and structural-tectonic characteristics, Majevica represents a horst. The Solina river basin has a meridian flow direction. Relief morphology spreads laterally over the whole river basin and its flow. There are four tectonic units evident in the observed area, which are actually parts of the larger structures of the Dinaric extending. The above-mentioned units had an effect on the formation of three morphological units in the Solina river basin. Key words: tectonic movement, river basin, geomorphology, horst, physical geography

E. Hadžimustafić, A. Suljić, A. Baraković Uvod Jedna od najvažnijih komponenti u sklopu geonauka je poznavanje geneze i morfološke evolucije reljefa planete Zemlje a poseban akcenat se treba staviti na proučavanje reljefnih oblika u neposrednom okruženju. Oblici nastali u reljefu Zemljine površine primarno nastaju kao posljedica djelovanja tektonskih pokreta. Zbog toga smo za istraživano područje sliva rijeke Soline odlučili da determinišemo djelovanje tektonskih pokreta, čija je direktna posljedica formiranje u reljefu krupnih morfostrukturnih oblika. Cilj nam je da istaknemo distinkciju između tektonskih pokreta i morfostrukturnih oblika, a takođe i da ukažemo na kauzalni odnos u kojem se nalaze u slivu rijeke Soline. U toku pripreme rada primjenili smo prvenstveno kabinetsku metodu (konsultiranje dostupne literature, topografskih i geoloških karata, te drugog materijala). Izrađena kabinetska koncepcija bila je osnov za početak neposrednih terenskih analiza, što je u konačnici rezultiralo analizom naučnog materijala i formiranje zaključaka. Geografski položaj sliva rijeke Soline Sliv rijeke Soline se prostire u sjeveroistočnom dijelu općine Tuzla i na ukupnoj površini od 47,4 km² što predstavlja 16,12% od ukupne površine općine Tuzla. (Sl.1). Sjeveroistočna vododjelnica sliva ujedno predstavlja i granicu između općine Tuzla i općine Čelić. Sliv Soline ima karakterističan oblik koji podsjeća na Afrički kontinent. Matematičko-geografske koordinate krajnjih tačaka sliva Soline su: 44°37´53˝ s.g.š, 44°31´50˝ s.g.š, 18°45´29˝ i.g.d i 18°38´16˝ i.g.d. (DMRS, CD-rom,). Geoprometni položaj područja sliva Soline određuje regionalno saobraćajni pravac R-459 Tuzla – Dokanj – Šibošnica - Čelić, kojim je ovaj prostor povezan sa magistralnim pravcem M4 Doboj – Tuzla – Zvornik. U samom slivu putna mreža nije dovoljno razvijena tako da se prometna povezanost ostvaruje kategorisanim lokalnim putevima Obodnica Donja – Dokanj i Tetima – Kosci – Solina i mrežom nekategorisanih lokalnih i pristupnih puteva. U geotektonsko-geomorfološkom smislu sliv Soline pripada Unutrašnjim Dinaridima, odnosno leži na kontaktnoj zoni bosanskohercegovačkih Dinarida sa Panonskom nizijom. Klima ovoga područja je umjereno-kontinentalna, koja se uz ostale fizičkogeografske uvjete pozitivno odrazila na razvoj biljnog i životinjskog svijeta koji predstavlja konglomerat panonske i planinske florno-faunističke oblasti.

212

Morfostrukturne odlike sliva rijeke Jale

Sl. 1. Topografski položaj sliva Soline Geološka građa u slivu rijeke Soline Područje sliva rijeke Soline pripada zoni unutrašnjih Dinarida i odlikuje se heterogenom geološkom građom. Međutim, u užem smislu pripada Tuzlanskom bazenu koji se nalazi na prelazu između planinske ofiolitske zone i obodnog dijela Panonske oblasti (ravničarski dio). Istraživano područje izgrađeno je uglavnom od neogenih sedimenata. Stratigrafskim raščlanjivanjem dolazi se do zaključka da se slivno područje Soline sastoji iz više geoloških cjelina koje se razlikuju kako po vremenu tako i po samom načinu postanka. Složeni litološki sastav čine prije svega krečnjaci, dolomiti i laporci, klastiti, pješčari, pijesak i pjeskovite gline, sitnozrni šljunak, pijesak, alevroliti i gline itd, različite starosti. (Sl.2). Neotektonske osobenosti istraživanog područja Proučavanje tektonskih karakteristika terena predstavlja fundament za dalja istraživanja određenog područja. Tektonski pokreti koji su se odvijali u širem području Tuzlanske kotline imali su veliki uticaj na genezu i morfološku evoluciju reljefa sliva Soline. Tektonski pokreti se ogledaju u formiranju osnovnih morfoloških crta reljefa, i u određivanju intenziteta, pravca i smisla djelovanja erozijskih sila. (Ahmetaj, 1994., 18) Slivno područje rijeke Soline pripada neotektonskoj jedinici Tuzlanski bazen koji se nalazi između dvije veće strukturno-tektonske jedinice, Kredno-paleogeni klastiti (Greben Majevica) na sjeveru i neotektonske jedinice Sprečanska depresija na jugu. Pravac pružanja ovih tektonskih jedinica je dinarski, odnosno sjeverozapad-jugoistok. 213

E. Hadžimustafić, A. Suljić, A. Baraković Potrebno je naglasiti da u cijelom slivnom području neogeni sedimenti su maskirali raniji veoma složeni tektonski sklop što znatno otežava rekonstrukciju primarnih odnosa u podlozi neogena. (S. Čičić i ostali, 1991., 50) Tuzlanski bazen čini nekoliko tektonskih jedinica nižeg reda. Tektonske jedinice koje grade sliv Soline imaju pravac pružanja paralelan pružanju naboranih gorja Majevice (jugoistok-sjeverozapad). Slivnom području Soline pripadaju dijelovi 4 nezavisne tektonske cjeline koje idući od juga prema sjeveru imaju sljedeći raspored: Tuzlanski ubrani plato; je zahvaćen snažnim procesom izdizanja od neogena (pliocen) pa sve do danas. Obrazovao se, tačnije, krajem miocena. Tuzlanski ubrani plato se prostire na velikoj površini između dokanjskog bazena i janjskog sinklinorija na sjeveru, južne Majevice na istoku i Moluškog rasjeda na jugozapadu. Zapadnim dijelom platoa dominira antiklinala Dolovi, koja se nalazi i u zapadnom dijelu sliva Soline. Antiklinala Dolovi se nalazi u slivu Dolovskog potoka (desna pritoka rijeke Soline). Ova antiklinala se proteže od Grabovičkog potoka na istoku do Dobrnjske rijeke na zapadu. Oba krila antiklinale Dolovi su omeđena rasjedima. ( Soklić, 1964., 17)

Sl. 2. Geološka karta sliva Soline

Dokanjski bazen; Posmatrajući u cjelini, Dokanjski bazen se proteže od naselja Avdibašići na zapadu do lokaliteta Busija na istoku. Idući dalje ka istoku zalazi u sinklinorijum Janje. U slivu rijeke Soline, Dokanjski bazen se pruža od Dulera na istoku do Obodnice Donje na zapadu. U panonu je Dokanjski bazen preko područja današnjeg naselja Breške bio u vezi sa Krekanskim bazenom. Radijalnim tektonskim pokretima i ubiranjem horsta srednje Majevice u pontu, nastale su naborane strukture u starom predmajevičkom bazenu. Djelovanjem tangencijalnih pokreta Dokanjski bazen je strukturno, okružen i zatvoren naborima. Pored tangencijalnih pokreta koji su uslovili nastanak ovih nabora, javljaju se i znatni radijalni pokreti pomjeranja duž rasjeda. Radijalnim neotektonskim pokreti nastala je fleksura koja u zapadnom dijelu prelazi u krljušasto navlačenje Kika. Pored toga, na fleksuri se javljaju gravitacioni nabori od kojih je najduži nabor Dulerka. (Soklić, 1964., 18) Kraljušt Kik: podilazi pod timor srednje Majevice na sjeveru duž linije Gornja Obodnica-Kicelj. Posljedice tih pokreta su sabijene, a djelomično i potpuno prekrivene naslage oligocena i donjeg odnosno srednjeg miocena. (Soklić, 1964., 18) Sinklinala Podorašje: izolovani položaj zapadnog dijela podmajevičke depresije daje mu sve karakteristike bazena. Bazen se zavlačio između krljušti srednje Majevice na istoku i krljušti Kik na jugu. Manjim dijelom se nalazi na prostoru sliva rijeke Soline i to u njegovom sjeverozapadnom dijelu. (Soklić, 1964., 19)

214

Morfostrukturne odlike sliva rijeke Jale Morfotektonske odlike prostora Reljef sliva rijeke Soline je pretežno brdsko-brežuljkastog karaktera. Istaknuti reljefni oblici, ujedno i sa najvećim nadmorskim visinama, ograničavaju sliv sa sjeverne, sjeveroistočne i sjeverozapadne strane. Najviši vrh u slivu Soline, koji se nalazi na sjeveroistoku sliva, je Greda (803 m.n.v). Svojom nadmorskom visinom može se ubrojati u red srednjevisokih planina. Najniža tačka sliva se nalazi na ušću Soline u Jalu, na nadmorskoj visini od oko 228 m. Maksimalna visinska razlika u slivu Soline iznosi 575 m dok je prosječna nadmorska visina oko 480 m. Morfogeneza tektonskog reljefa sliva rijeke Soline uvjetovana je sukcesivnim smjenjivanjem orogenih faza alpske orogeneze, posebno tokom neogena, od eocena do danas. Djelovanjem orogenih faza došlo je do radijalnih tektonskih pokreta izdizanja (horsta Majevice) u sjevernom djelu sliva i do pokreta nabiranja i izdizanja u južnom djelu (Tuzlanski ubrani plato). Navedeni tektonski pokreti nastavljaju se i danas s tim što je izdizanje mnogo intenzivnije u prostoru Majevice, nego u prostoru Tuzlanskog ubranog platoa dok za područje Dokanjskog bazena prije bi se moglo reći da stagnira u tektonskom smislu, nego da tone. Uzdužni profil vodotoka reaguje na svaki pokret zemljine kore i na osnovu njegovog izgleda moguće je konstatovati iznos neotektonskih pokreta koji iniciraju morfotektonske oblike u slivu Soline. Najveći pad korita je u izvorištu, 80,2‰ (prostor Majevice) a najmanji u srednjem djelu sliva 19,5‰ (Dokanjski bazen). U donjem djelu toka Soline pad korita se povećava, što indicira na savremene pokrete izdizanja u tom djelu. Povećan pad korita u donjem toku Soline donekle je i pojačan i spuštanjem donje erozivne baze, (Sl.5), uslijed usijecanja rijeke Jale. Razlamanje i ugibanje u slivu Soline, inicirano neotektonskim pokretima formirali su i osnovne crte reljefa sa izdvojenim morfostrukturama. Na osnovu izgleda uzdužnog profila (Sl.3) u stanju smo izdvojiti tri morfotektonske jedinice, koje se djelimično poklapaju sa tektonskim oblicima nastalim radom endogenih sila.

Sl. 3. Uzdužni profil rijeke Soline 215

E. Hadžimustafić, A. Suljić, A. Baraković

U reljefu sliva mogu se izdvojiti tri morfotektonske jedinice;  Planina Majevica –gornji dio sliva  Dokanjski bazen –centralni dio sliva  Tuzlanski ubrani plato –donji dio sliva Dokanjski bazen i Tuzlanski ubrani plato, kao morfotektonske jedinice, pripadaju Tuzlanskom neogenom bazenu, strukturno facijalnoj jedinici višeg reda. Međutim, zbog prethodno opisanih neotektonskih pokreta u slivu Soline, oni su izdvojeni u zasebne morfotektonske jedinice. Sve pomenute neotektonske strukture izuzev Dokanjskog bazena ulaze u prostor sliva tek svojim manjim djelom. Planina Majevica, odnosno južne padine Majevice (sl.4), obuhvataju sjeverni i sjeveroistočni dio sliva, tako da najviši vrhovi u centralnom djelu grebena Majevice čine razvođe između slivova rijeka Soline i Gnjice. U prostor sliva ulazi, manji, središnji dio jugozapadnih padina grebena planine, sa dominantnim vrhovima Kapljevac (745 m.n.v.), Greda (803 m.n.v), Gavranić (720 m.n.v), Kicelj (673 m.n.v.), i Ravni bukvik (739 m.n.v.). Navedeni vrhovi su dinarskog pravca pružanja (SZ-JI) i čine sjeveroistočnu granicu sliva u dužini od oko 8 km. To je hipsometrijski najviši dio sliva, građen uglavnom od eocenskih kvarcnih pješčara, pjeskovitih krečnjaka i laporaca sa krednim sedimentima u podini. Kreda se pojavljuje na topografskoj površini mjestimično u području Velikih njiva. (Osnovna geološka karta 1:100 000, 1991.) Uslijed snažnih tektonskih pokreta izdizanja majevičkog horst-antiklinorija, gornji tokovi Soline i njenih pritoka; Dulerke, Andrića potoka, Račetinog potoka i drugih manjih, su formirali duboke doline sa poprečnim profilima u obliku slova ˝V˝, što upućuje na jak proces vertikalne erozije uslovljen tektonskim izdizanjem, i gledano u cjelini ovaj dio sliva ima izgled jako diseciranog terena. U sjevernom dijelu sliva rijeke Soline, na lokalitetu Kamenita kosa – Kik - Mali kik, evidentna je intenzivna tektonska aktivnost. Greben Majevice odnosno tektonski horst, se nalazi između sjevernog i južnog rasjeda. Južni rasjed se većim dijelom nalazi na prostoru sliva rijeke Soline. Rasjed je uzrokovao i povećan pad topografske površine u tom dijelu sliva. (Geološka karta 1:100 000).

Sl. 4. Južni obronci planine Majevice

Sl. 5. Rijeka Solina - ušće u rijeku Jalu

Dokanjski bazen (podmajevička depresija) zauzima središnji dio sliva pruža se pravcem jugoistok-sjeverozapad između planine Majevice na sjeveru i Tuzlanskog ubranog platoa na jugu. Predisponiran je Dokanjskom sinklinalom unutar Tuzlanskog neogenog basena. Tektonsko izdizanje horsta Majevice, koje je počelo sredinom 216

Morfostrukturne odlike sliva rijeke Jale miocena uzrokovalo je kao sekundarnu posljedicu, jak tangencijalni pritisak u pravcu jugozapada na sedimente Tuzlanskog basena, što je uzrokovalo nastanak bora upravnih na pravac potiska. Sinklinala Dokanj i antiklinala Dolovi i Grabovica (koje čine Tuzlanski ubrani plato) su elementi nabranih struktura izraženi u slivu Soline. Pomenuti tektonski proces je prisutan i u savremenom dobu, koji se u kombinaciji sa regionalnim tektonskim pokretima izražava u neujednačenom tektonskom izdizanju cijelog sliva. Dokanjski bazen ima izgled blago zatalasane predgorske depresije. Njegova dužina je 5km a maksimalna širina 7 km. ( S. Čičić i ostali, 1991., 56) Tuzlanski ubrani plato zauzima donji dio sliva rijeke Soline. Na pomenuto područje plato prodire svojim manjim djelom, tačnije antiklinalom Dolovi. Sinklinala Dokanj i antiklinala Dolovi (koje čine dio Tuzlanskog ubranog platoa) su elementi nabranih struktura istaknuti u slivu Soline. Tuzlanski ubrani plato je po genezi istovjetan sa Dokanjskim basenom a odlikuju ga savremeni pokreti tektonskog izdizanja. U prostoru sliva ovaj plato ima izgled izdignute, jako raščlanjene zaravni. Na tektonski proces izdizanja ukazuje i izgled uzdužnog riječnog profila Soline koja u svom donjem toku ima veći pad korita u odnosu na srednji tok. Također na isti zaključak upućuje i postojanje inversne terase u donjem djelu sliva (sektor Gradina). Pored fluvijalnih oblika izraženi su i procesi erozije tla, denudacije i kliženje tla i nešto manje kraški oblici u prostoru ovog platoa. Jedina veća pritoka Soline u ovom dijelu je, desna pritoka, potok Dolovi. Dominantan položaj na platou zauzima u zapadnom dijelu antiklinala Dolovi. Oblik antiklinale je prizmatičan, tj. oba krila su omeđena rasjedima.Na zapadnom obodu antiklinale Dolovi (299m), nalazi se i jedan termalni izvor. Prosječna nadmorska visina kreće se od 300 do 400m sa nešto izraženijim padovima. Značajne morfološke forme predstavljene su sa; Gradovrh (416 m.), Kozlovac (435 m.), Parlog (399 m.), Plane, Gradina (300 m.) koje uokviruju ovaj dio sliva. Zaključak Prostor sliva rijeke Soline ima prilično ujednačenu geološku građu u kojoj dominiraju miocenski sedimenti. Tektonski sklop je složen i predisponiran je sukcesivnim i snažnim pokretima koji su najizraženiji bili u paleogenu, nastavili su se u neogenu i sa sigurnošću možemo tvrditi da traju i danas. Djelovanjem tih pokreta u slivnom području Solina diferencirale su se četiri nezavisne neotektonske jedinice, koje u potpunosti ili manjim dijelom ulaze u tektonski sklop područja. Tu spadaju: Tuzlanski ubrani plato, Dokanjski bazen, krljušt Kik i sinklinala Podorašje. Nabrojane neotektonske jedinice nalaze se u sastavu Tuzlanskog bazena, koji se u užem smislu proteže između grebena Majevice na sjeveru i sprečke depresije na jugu. Na osnovu izdvojene tektonske rejonizacije, pristupili smo morfostrukturnoj interpretaciji specifičnosti sliva rijeke Soline. Sa geomorfološkog aspekta smo objasnili formiranje inicijalnog reljefa u slivu rijeke Soline, koji nastaje kao posljedica djelovanja tektonskih pokreta. Utvrdili smo da se na području sliva rijeke Soline izdvajaju, kao posljedica djelovanja pretežno radijalnih tektonskih pokreta, tri morfostrukturne jedinice. Tu spadaju: Planina Majevica, Dokanjski bazen i Tuzlanski ubrani plato. Navedeni zaključci impliciraju nužnost daljeg i sistematičnijeg istraživanja područja, naročito ako imamo u vidu činjenicu da je ovo jedno od najnaseljenijih područja općine Tuzla i da će se u budućnosti urbani razvoj intenzivirati dolinom rijeke Soline.

217

E. Hadžimustafić, A. Suljić, A. Baraković Istraživanja ove vrste predstavljaju dobru osnovu za dalja fizičkogeografska proučavanja i zbog toga smatramo da ovaj rad predstavlja vrijedan i značajan doprinos geografskoj nauci a također i ostalim geonaukama.

Literatura i izvori 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Baraković, A., 2007.: Opća geologija. Univerzitetski udžbenik, RGGF-a Univerziteta u Tuzli, 374, Tuzla. Baraković, A., 2008.: Geomorfologija. Univerzitetski udžbenik, RGGF-a, Univerzitet u Tuli, 269, Tuzla. Dr.Ibrahim Bušatlija, Morfostrukturne i morfosklupturne karakteristike reljefa Bosne i Hercegovine, IX kongres geografa Jugoslavije, Sarajevo 1972god.; Dr.Dragutin Petrović, Geomorfologija, Građevinska knjiga, Beograd, 1982 god.; Ibrahim Ahmetaj, Geomorfologija porječja Miruše, Priština, 1994. godine; Dr. Kosta Petković, Osnovi opšte geologije-egzodinamike, Beograd, 1965 god.; Dr. Miroslav Marković, Osnovi primjenjene geomorfologije, Geoinstitut, Beograd, 1983 god.; Dr. Milovanović B, Opšta geologija, Beograd, 1949 god.; Dr. Marković Jovan, Fizička geografija Jugoslavije, Naučna knjiga, Beograd 1963 god.; Soklić Ivan, Postanak i struktura tuzlanskog bazena, Geološki glasnik, Sarajevo, 1964 god.; Dr. Tajder M i Dr.Herak M, Petrologija i geologija, Školska knjiga, Zagreb, 1972 god.; Osnovna geološka karta, R 1:100 000, (L34-132), Beograd, 1991god.; Osnovna geološka karta, R 1:100 000, Tumač za list Tuzla (L34-132), Beograd, 1991god.; Topografska Karta 1:50 000, Vojnogeografski institut, Beograd 1985.g., list Tuzla 426-3; Topografska Karta 1:25 000, Vojnogeografski institut, Beograd 1976.g., list Tuzla 426-3-4; Geomorfološka karta Jugoslavije, R 1:500 000, Savez geografskih društava, Geokarta, Beograd, 1992. godine.

218

Zbornik radova PMF 4 i 5, 219 – 228 (2007-2008)

Originalni naučni rad

FIZIONOMSKA DIFERENCIJACIJA SLIVA RIJEKE JALE PHYSIOGNOMIC DIFFERENTIATION OF THE JALA RIVER BASIN Mr. sc. Sabahudin Smajić, viši asistent, Mr. sc. Semir Ahmetbegović, viši asistent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Abstrakt U radu je prezentirana diferencijacija sliva rijeke Jale na fizionomske cjeline. Fizičkogeografske karakteristike prezentiranog sliva rezultat su interakcijskih odnosa više fizičkogeografskih faktora, naročito geološko-geotektonskih, geomorfoloških, klimatskih, vegetacijskih, pedoloških, kao i antropogenih djelovanja tokom vremena. Svaki od navedenih faktora u postupku fizičkogeografske diferencijacije prostora može imati ulogu vodećeg faktora. U postupku diferencijacije sliva rijeke Jale na cjeline kao vodeći faktori uzeti su geološka građa i reljef sliva. Navedeni faktori u interakciji imaju značajnu ulogu u formiranju klimatskih, vegetacijskih, pedoloških i dr. odlika navedenog područja, a na osnovu atributivnih svojstava navedenih elemenata izdvajaju se područja kao povoljna ili nepovoljna za određenu vrstu namjene. Na osnovu kompleksne analize oleata fizičkogeografskih elemenata poštujući princip geografske homogenosti u slivu rijeke Jale izdvojene su tri landšaftne cjeline: landšaft mezohigrofilnih šuma sa lužnjakom, landšaft mezofilnih šuma kitnjaka i običnog graba i landšaft montanih bukovih i bukovo-jelovih šuma. Ključne riječi: Fizičkogeografski faktori, fizionomska diferencijacija, landšaftne cjeline, prostorno planiranje, sliv, rijeka Jala. Abstract This study presents differentiation of the Jala River basin in physiognomic component. Physical-geographic characteristics of presented basin is direct result of interactions between several physical-geographic factors especially geologicalgeotechnical, geo-morphological, climate, vegetation, pedology as well as anthropogenic influence throughout the time. All of the mention factors could play vital role in defining physical-geographic differentiation. For the process of differentiation of Jala River basin components important factors are geological structure and relief. These factors in its interactions have vital role in forming climate, vegetation, pedological and other characteristics of the area and according to attributive distinctiveness of these elements which separates favorable from unfavorable area. Based on complex analyzes of olaet physical-geographic elements using geographic homogeny principals Jala River basin was separated in three land shaft components: land shaft of mezohigrifile forests with oak trees, land shaft of mezofile forest with hornbeam and land shaft with beech forests. Key words: Physio-geographic factors, physionomic diferentation, landshaft parts, enviromental planing, basin, Jala River

S. Smajić, S. Ahmetbegović Uvod Sliv rijeke Jale se nalazi u sjeveroistočnoj Bosni između Panonske nizije na sjeveru i Dinarskog planinskog masiva na jugu. U regionalnogeografskom pogledu navedeni sliv pripada regiji Sjeverne Bosne, odnosno subregiji Sprečko-majevičkog kraja. Površina sliva rijeke Jale iznosi 237,9 km2. Prezentirani sliv je izgrađen uglavnom od vodonepropusnih stijena pa su orografska razvođa ujedno i vododjelnice. Najstarije su naslage fliša iz gornjeg eocena i donjeg oligocena preko kojih kontinualno leže slatkovodni sedimenti donjeg i srednjeg miocena sa ležištima kamene soli, zatim raznovrsni tortonski, sarmatski, panonski, pontijski i pliokvartarni sedimenti. Složena geološka građa i tektonska struktura praćena brojnim egzogenim uticajima uvjetovali su reljefni sadrža u slivu koji karakteriše veoma uska zaobljena aluvijalna ravan sa riječnim terasama rijeke Jale i rijeke Soline i prostrani tuzlanski plato. Njega predstavljaju brojna morfološka uzvišenja koja se strmo izdiži iznad aluvijalne ravni navedenih vodotoka. Aluvijalna ravan je široka oko 2 km i naglo prelazi u strma brda. Područje je uglavnom izdignuto u pravcu zapad-istok (220-240 m), blago je nagnuto prema jugu, a čini ga nekoliko dugačkih poprečnih potočnih dolina i kosa koje završavaju u dolini rijeke Jale. Geološka građa, reljefni sklop i geomorfološka evolucija su u interakcijskom odnosu omogućili formiranje normalne riječne doline na ovom prostoru. Sliv rijeke Jale pripada umjereno toplom vlažnom klimatu sa toplim ljetom (Cfb klimat) čija prosječna godišnja temperatura zraka iznosi 10 0C, a prosječnom temperaturom najtoplijeg mjeseca 19,3 0C. Sliv rijeke Jale je asimetričan i odlikuje se prilično gustom riječnom mrežom. Riječni režim rijeke Jale je pluvijalno-nivalni. Maksimalni vodostaji i proticaji se redovito javljaju u proljetnom periodu, a minimalni u ljetnjem i rano jesenjem periodu. Minimalni vodostaji i proticaji se najčešće javljaju tokom avgusta i septembra. Automorfna tla su rasprostranjena u sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu sliva, dok se hidromorfna tla javljaju neposredno uz vodotoke. Usljed uticaja različitih fizičkogeografskih uslova slivno područje Jale pripada peripanonskom biljnovegetacijskom pojasu. U prvom dijelu rada su prezentirane fizičkogeografske odlike sliva rijeke Jale, a u drugom dijelu fizionomske cjeline. Obrađena tema je prezentirana komponentno a korišten je induktivni metod fizičkogeografskog prikaza datog prostora. Zbog potpunije analize navedenog problema urađeno je nekoliko tematskih karata sliva rijeke Jale i to: geološka, hipsometrijska, karta nagiba, ekspozicija i energije reljefa, karta digitalnog modela reljefa, hidrografska, pedološka i vegetacijska karta, a u radu su prezentirane četiri najznačajnije. Preklapanjem oleata navedenih elemenata izvršena je diferencijacija neposrednog područja sliva rijeke Jale na cjeline. Tokom izrade navedenog rada korištene su uglavnom metoda analize i sinteze, statistička metoda, komparativna metoda, kartografska metoda, te metoda terenskog istraživanja. Rad ima za cilj da na osnovu kompleksne analize fizičkogeografskih komponenata, poštujući princip geografske homogenosti, determinira landšaftne cjeline u slivu rijeke Jale.

220

Fizionomska diferencijacija sliva rijeke Jale Fizičkogeografske karakteristike Sliv rijeke Jale pripada regiji sjeverne Bosne, odnosno subregiji Sprečkomajevičkog kraja. Navedeni sliv zahvata središnji prostor sjeveroistočnog dijela Bosne i Hercegovine i pripada hidrografskom sistemu rijeke Bosne. Smješteno je između riječnih sistema Tinje, Šibošnice i Lukavca na sjeveru, Janje na istoku, Gribaje na jugoistoku te Spreče na jugu. Sliv ove tekućice je građen uglavnom od stijena koje čine hidrološki izolatori pa su orografska razvođa ujedno i vododijelnice. Cijela slivna površina je smještena između planinske morfostrukture Majevice na sjeveroistoku i Sprečkog polja na jugu. Sliv rijeke Jale se nalazi na kontaktu Panonske nizije sa sjevera i Dinarskog planinskog masiva sa juga. Ova rijeka je usjekla Tuzlansku kotlinu i njeno slivno područje se nalazi na južno eksponiranim padinama Majevice. Ova morfostruktura predstavlja horst između Sprečkog polja na južnoj i Posavine na sjevernoj strani.

Slika 1. Geološka karta sliva rijeke Jale U geološkoj građi sliva rijeke Jale dominiraju tercijarne tvorevine, pretežno miocene i pliocene starosti. Dio toka od izvorišta do gradskog dijela Tuzle čine mioceni sedimenti, uglavnom konglomerati, pješčari, breče, tufovi, "tuzlanski krečnjaci" i dr. Središnji dio toka, prostor Tušnja, Moluha, Kreke, Bukinja, Šićkog Broda, usjekao se u pliocene naslage predstavljene kvarcnim pijeskom, alevritima, glinama i ugljonosnim naslagama. Donji dio toka se takođe usjekao u pliocene naslage, glina i pijesak, dok pri samom ušću rijeke Jale u rijeku Spreču kod Lukavca preovladavaju kvartarni sedimenti, šljunak, pijesak, alevriti kroz koje mjestimice probija proluvijalni nanos. (Slika 1) U geomorfološkom pogledu najveći dio sliva pripada zoni rudnih i flišnih planina Bosne i Hercegovine. Reljef se odlikuje umjerenom raščlanjenošću sa nadmorskim visinama od 181-915 m. Uzana potolina koja se pruža pravcem istok-jugoistok, zapadsjeverozapad, a prostire se od podnožja Majevice i Banj Brda, preko Gornje Tuzle i Tuzle, do Lukavca zove se Tuzlanska kotlina. U njoj se nalazi dolina rijeke Jale i čine je 221

S. Smajić, S. Ahmetbegović dva dijela. Gornji dio doline se prostire od podnožja planine Majevice do linije MoluheMiladije u dužini oko 10 km. Drugi prostraniji dio doline se nalazi između Bistarca na desnoj te Bokavića na lijevoj obali rijeke Jale u dužini oko 12 km. Ovdje se Tuzlanska kotlina spaja sa Sprečkim poljem. Sliv rijeke Jale predstavlja najvećim dijelom uravnjen, blago zatalasan i brdovit prostor sa nadmorskim visinama do 500 m. Ovaj hipsometrijski pojas zahvata 169,19 km2 ili 71,12 % teritorije prezentiranog sliva, a od toga veći dio sliva ima nadmorsku visinu od 400 do 500 m (97,48 km2 ili 40,98 %). Hipsometrijski pojas od 500 do 1000 m ili pojas brdskog i nisko-planinskog reljefa zahvata 68,71 km2 ili 28,88 % površine sliva. (Tabela 1, slika 2) Tabela 1. Hipsometrijske karakteristike sliva rijeke Jale Nadmorska Nadmorska Površina Površina visina (m) visina (m) % (km2) % (km2) 100-200 3,46 1,46 500-600 30,74 12,92 200-300 41,31 17,37 600-700 32,76 13,77 300-400 26,93 11,32 700-800 5,13 2,16 400-500 97,48 40,98 800-900 0,07 0,03 Ukupno 237,90 100,00 Izvor: Podaci dobiveni planimetrisanjem sa Topografske karte 1:200 000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1972.

Slika 2. Hipsometrijska karta sliva rijeke Jale Analizom vrijednosti uglova nagiba reljefa sliva rijeke Jale prezentiranih u tabeli 2, utvrđeno je da su uglovi nagiba do 5° rasprostranjeni na 97.50 km2 ili 41 % teritorije, nagibi od 5-10° na 70.35 km2 ili 29.57 % , nagibi od 10-15° na 37,63 km2 ili 15,82 %, dok na nagibe od 15-20° otpada 20,63 km2 ili 8,67 % slivne površine. Iz prezentiranih podataka uočljvo je i to da se na nagibu većem od 20° nalazi svega 11.79 km2 ili 4,96 % teritorije sliva. Zbog ovakvih uglova nagiba terena ovaj dio sliva odlikuje veoma snažna erozija, pojačano spiranje i odnošenje materijala. (Tabela 2 i slika 3) 222

Fizionomska diferencijacija sliva rijeke Jale Tabela 2. Nagibi padina u slivu rijeke Jale Uglovi Uglovi Površina Površina nagiba nagiba % (km2) % (km2) 0-5° 97,50 40,98 15-20° 20,63 8,67 5-10° 70,35 29,57 20° i više 11,79 4,96 10-15° 37,63 15,82 Ukupno 237,9 100 Izvor: Podaci dobiveni planimetrisanjem sa Topografske karte 1:200 000, Vojnogeografski institut, Beograd, 1972.

Slika 3. Karta uglova nagiba reljefa sliva Jale Prema Kepenovoj klasifikaciji klime sliv rijeke Jale pripada Cfb klimatu sa prosječnom godišnjom izotermom od 100C i prosječnom temperaturom najtoplijeg mjeseca ispod 22 0C. Najhladniji mjesec je januar sa prosjekom od -0,8°C, dok je najtopliji juli sa 19,3°C. U temperaturnom bilansu najtopliji mjeseci juli i avgust gotovo su izjednačeni, a razlika je svega 0,4°C. Godišnja amplituda temperature zraka ovdje iznosi 20,1°C. Sliv rijeke Jale se odlikuje ravnomjerno raspoređenim padavinama tokom cijele godine sa relativnim kolebanjem od 6,2 %. Godišnja količina padavina varira od 900 - 1000 mm, a većom količinom se odlikuje sjeveroistočno i sjeverozapadno područje prezentiranog sliva. Rijeka Jala je desna pritoka rijeke Spreče i drugi je vodotok po značaju u Tuzlanskom basenu. Ona je pritoka prvog reda i ujedno najduža pritoka rijeke Spreče. Izvire u podnožju planine Majevice na nadmorskoj visini 728 m. Ovaj vodotok protiče kroz naselje Gornja Tuzla i Simin Han gdje se spaja sa Požarnicom, a zatim teče prema zapad kroz široku dolinu, kroz gradski dio i tuzlansku industrijsku zonu. U neposrednoj blizini industrijskog kombinata Lukavac rijeka Jala se ulijeva u rijeku Spreču na nadmorskoj visini 181 m. Površina sliva rijeke Jale iznosi 237,9 km2. Dužina glavnog toka od izvorišta do ušća iznosi 37 km, a dužina slivnog područja 88 km. Slivno područje rijeke Jale odlikuje veoma izražen reljef sa razvijenom hidrografskom mrežom 223

S. Smajić, S. Ahmetbegović i visinskim razlikama između 181 m - 728 m. Geotektonske odlike i petrografski sastav su omogućili da ovaj vodotok formira asimetrično porječje sa razvijenijom desnom stranom i riječnu mrežu pravouglog tipa. Sve važnije pritoke ulijevaju se u rijeku Jalu sa desne strane. Jedina veća pritoka sa lijeve strane, rijeka Požarnica sa Kovačicom, ulijevaju se u izvorišnom dijelu. Najveće njene pritoke sa desne strane su: Solina, Grabovac, Joševica i Mramorska. Riječni režim Jale i njenih pritoka je pluvijalnonivalni. I pored većeg broja pritoka Jala je mali vodotok, naročito u sušnom periodu godine. Uz to ima veoma izražen bujični karakter. Tako je na profilu Tuzla u tridesetogodišnjem periodu izmjeren minimalni proticaj od 0,06 m3/s i maksimalni od 268 m3/s. Ovakve oscilacije, pored ostalog, gradu Tuzli čine i znatne ekološke probleme. Jala ima normalnu dolinu i njene strane se odlikuju malim padovima, prostranim dnom i plitkim usjecima. Najviše vodostaje ovaj vodotok ima u periodu od novembra do maja sa maksimumom u aprilu, a najniže od juna do oktobra sa minimumom u augustu i septembru. Pedo i biodiverzitet neposrednog područja ovog sliva u značajnoj mjeri je odraz svih fizičkogeografskih činilaca. Složen petrografski sastav uz ostale uvjete u slivu omogučio je obrazovanje više vrsta automorfnih i hidromorfnih tala kao što su smonice, žutosmeđa tla na pijescima, smeđa degradirana tla na glinama, ilovačama, siva karbonatna i beskarbonatna tla, sivosmeđa karbonatna tla, smeđa beskarbonatna tla i dr. Procentualno je veća pokrivenost šumskim fitocenozama sjevernog i sjeveroistočnog u odnosu na južni dio sliva. Područje uz neposredni tok rijeke Jale pripada biomu umjereno vlažnih šuma vrbe, johe, lijeske, topole i hrasta lužnjaka, a dolinske strane su pod mezofilnim šumama hrasta kitnjaka i običnog graba koje u višim zonama prelaze u biom bukovih i bukovo jelovih šuma. Fizičkogeografske cjeline Fizičkogeografske karakteristike sliva rijeke Jale su rezultat interakcijskih odnosa više fizičkogeografskih faktora, naročito geološko-geotektonskih, geomorfoloških, klimatskih, vegetacijskih, pedoloških, kao i antropogenih djelovanja tokom vremena. Svaki od navedenih faktora u postupku fizičkogeografske diferencijacije prostora može imati ulogu vodećeg faktora a to ovisi prije svega od svrhe ovog postupka, hijerarhičnosti, taksonomatičnosti i dr. Fizičkogeografska diferencijacija se može provesti i u postupku smjene vodećih faktora gdje se na jednom nivo jedan faktor uzima kao vodeći, na drugom drugi itd. U postupku diferencijacije sliva rijeke Jale na cjeline kao vodeći faktori uzeti su geološka građa i reljef sliva. Navedeni faktori u interakciji imaju značajnu ulogu u formiranju klimatskih, vegetacijskih, pedoloških i dr. odlika navedenog područja, a na osnovu atributivnih svojstava navedenih elemenata izdvajaju se područja kao povoljna ili nepovoljna za određenu vrstu namjene. Na osnovu kompleksne analize oleata fizičkogeografskih elemenata poštujući princip geografske homogenosti moguće je u slivnom području rijeke Jale izdvojiti slijedeće landšaftne cjeline i to: 1. Landšaft mezohigrofilnih šuma sa lužnjakom, 2. Landšaft mezofilnih šuma kitnjaka i običnog graba i 3. Landšaft montanih bukovih i bukovo-jelovih šuma. Landšaft mezohigrofilnih šuma sa lužnjakom zahvata najniže hipsometrijske nivoe u slivnom području Jale. U ovom dijelu sliva nadmorske visine ne premašuju 300 m, energija reljefa nije veća od 100 m, a padovi se kreću u intervalu od 0-50. U područjima 224

Fizionomska diferencijacija sliva rijeke Jale ovog landšafta (aluvijalna ravan) gdje nagibi reljefa ne premašuju 20 nema vidljivih tragova kretanja masa pa je površinsko spiranje svedeno na minimum. Obodni dijelovi ove cjeline imaju padove do 50 pa su tu vidljive pojave kretanja, izraženo je spiranje i kliženje terena. Postranstvo ove cjeline pripada prvom i drugom razredu energije reljefa (0-50 m i 50-120 m) što znači da se ova lanšaftna cjelina rasprostire na prilično uravnjenom terenu čiji su periferni dijelovi znatno zatalasani te naglo prelaze u padine hipsometrijski viših brdovitih formi. Površina ove landšaftne cjeline iznosi 45 km2 što predstavlja 19 % ukupne površine sliva Jale. U geološkoj građi ovog landšafta dominiraju tercijarne i kvartarne tvorevine. Po obimu su najzastupljenije tvorevine miocene i pliocene, rjeđe oligocena. Dio cjeline koji se prostire neposredno uz tok Jale i njenih pritoka odlikuje se velikom količinom aluvijuma kroz koji mjestimice izbija proluvijalni nanos. Jugozapadni dio ove cjeline situiran je od ofiolita, uglavnom serpentina sa naslagama kvartarnih sedimenata. Ovo područje ima odlike umjereno tople i vlažne klime sa toplim ljetom klasificirane po Kepenu kao Cfb klimat. Srednja godišnja temperatura zraka u ovoj landšaftnoj cjelini iznosi oko 10 0C, a prosječna godišnja količina padavina 897 mm. Prosječna relativna vlažnost zraka ovdje iznosi 80 %, a najčešći vjetrovi su iz sjeveroistočnog i jugozapadnog pravca čija srednja brzina iznosi svega 1,5 m/s. Pedološki pokrov ove landšaftne cjeline čini nekoliko vrsta dolinskih tala neposredno uz tokove Jale i Soline dok su uske doline pritoka Jale i periferni dijelovi ovog landšafta pokriveni tlima koja su svoj puni razvitak ostvarila na višim nadmorskim visinama u skladu sa dominirajućim pedogenetskim faktorima tj. u landšaftu mezohigtofilnih šuma kitnjaka i običnog graba. U vegetacijskom pogledu u ovoj cjelini dominiraju poplavne šume, uglavnom vrbe, johe, lijeske i topole na koju se u višim hipsometrijskim nivoima ovog landšafta nastavlja formacija hrasta lužnjaka. Landšaft mezofilnih šuma kitnjaka i običnog graba u slivu Jale zahvata hipsometrijske nivoe između 300 m i 500 m i kontaktna je zona između landšafta mezohigrofilnih šuma sa lužnjakom na jugu i landšafta montanih bukovih i bukovojelovih šuma na sjeveru. Energija reljefa u ovom dijelu sliva je mnogo veća nego u prethodnom landšaftu i kreće se u intervalima drugog i trećeg razreda energije reljefa (50-120 m i 120-170 m). Nagibi padina su u ovom landšaftu mnogo veći u odnosu na prethodnu cjelinu i kreću se u intervalu od 5 do 200. U ovom dijelu sliva prisutna je snažna erozija, intenzivno spiranje i pokreti masa što predstavlja veliki problem u pogledu stabilnosti terena, obrazovanja i očuvanja pedološkog pokrova na navedenim terenima i dr. Zbog ovih i niza drugih atributa navedena cjelina se manjim dijelom odlikuje blago zatalasanim (brežuljkastim) reljefom dok je veći dio terena izrazito brdovitog karaktera. Površina ovog areala iznosi 124 km2 ili 52 % ukupne površine sliva Jale i predstavlja najprostraniju landšaftnu cjelinu u analiziranom slivu. U geološkoj građi ovog landšafta dominiraju uglavnom tvorevine miocene i pliocene starosti. Ovaj landšaft je nešto hladniji, manje vlažniji i ima neznatno veću količinu padavina u odnosu na prethodni što je direktna posljedica razlike u nadmorskim visinama između navedenih cjelina. Srednja godišnja temperatura zraka iznosi oko 9,5 0C. Cjelina se odlikuje veoma složenim pedološkim pokrivače kojeg čine najvećim dijelom smeđe degradirana tla na glinama i ilovačama, smonice, žuto-smeđa tla na pijescima, smeđa srednje duboka i duboka tla na karbonatnoj trošini, siva karbonatna i beskarbonatna tla na škriljcima, smeđa beskarbonatna tla na trošnim krečnjacima, litohromatogena crvena i ljubičasta tla, pelosoli i dr. S obzirom na geološku građu, reljef, klimatske, hidrografske i pedološke karakteristike ova cjelina predstavlja pogodno stanište za razvoj hrasta kitnjaka i običnog graba, a zbog ekspozicionih odnosa u navedenom landšaftu i bukovih formacija. Naime, zbog 225

S. Smajić, S. Ahmetbegović termičkih razlika u južnom dijelu ovog landšafta ispod hrastovih formacija javlja se inverziona bukva iako je ona karakteristična za više nadmorske visine. Dakle, radi se o smjeni sjevernih i južnih ekspozicija u navedenom dijelu ovog landšafta. Landšaft montanih bukovih i bukovo-jelovih šuma zahvata najviše hipsometrijske nivoe u slivnom području Jale. U ovom dijelu sliva nadmorske visine se kreću od 500 do 800 m, a nagib padina se bitnije ne razlikuje u odnosu na prethodnu cjelinu. Reljef se odlikuje kontinuirano velikim padovima koji u krajnjem sjeveroistočnom dijelu ove cjeline znatno premašuju 200. Zbog navedenih nagiba ovaj dio sliva karakteriše veoma snažna erozija, pojačano spiranje i odnošenje materijala što svakako umanjuje kvalitet životnog prostora u navedenom landšaftu. Energija reljefa je također izražena, a dominira treći, četvrti i manjim arealom peti razred energije reljefa (120-170 m, 170230 m i preko 240 m). Iz prezentiranog se vidi da navedeni landšaft ima u cijelosti brdovit i značajno raščlanjen reljef predstavljen uglavnom južnim obroncima planine Majevice. Površina navedenog landšafta iznosi 69 km2 ili 29 % ukupne površine analiziranog područja. U geološkoj građi ovog landšafta učestvuju manjim arealom kredne, eocene, oligocene i miocene tvorevine. Uglavnom su to pločasti krečnjaci, laporci, rijeđe laporoviti krečnjaci (K 2 ), bankoviti kvarcni pješčari, pjeskoviti krečnjaci i laporci (E 2,3 ), laporci, glinci i pješčari, listasti glinjci, rijeđe konglomerati (Ol), pješčari, tufovi, andeziti (M 1,2 ) i dr. Ovaj landšaft je znatno hladniji u odnosu na dva prethodna. Srednja godišnja temperatura zraka je niža za oko 1 0C u odnosu na landšaft mezohigrofilnih šuma sa lužnjakom i iznosi oko 9 0C. Prosječna količina padavina se kreće u intervalu od 900-1000 mm. Zbog složenih fizičkogeografskih uvjeta koji vladaju u slivu navedeni landšaft predstavlja pogodnu sredinu za razvoj bukve, u nižim, i bukve u kombinaciji sa jelom, na višim hipsometrijskim nivoima ovog landšaft. (Slika 4)

Slika 4. Landšaftne cjeline u slivu rijeke Jale

226

Fizionomska diferencijacija sliva rijeke Jale Zaključak Rezultati analize tematskih karata i brojnih mjerenja pokazali su da se najpovoljnija područja za gradnju u prezentiranom slivu nalaze u dolini rijeke Jale i Soline, dok su ostala područja uslovno stabilna ili nestabilna. Problem predstavlja to što su površine povoljne za gradnju već urbanizirane ili neplanski uzurpirane za druge namjene. Grad se ne može širiti u pravcu istoka jer je raspoloživa površina uglavnom urbanizirana, a u zapadnom dijelu gdje su uvjeti za gradnju znatno povoljniji izgrađena su brojna industrijska postrojenja i privredni objekti. Zbog nepostojanja politike prostornog razvoja i nekonsultiranja struke danas je u ovom području industrija smještena na najpovoljnijem građevinskom zemljištu, pa je stanovništvo prisiljeno da se naseljava u istočni dio grada koji je i onako prebukiran. Zbog ovih i niza drugih problema ovo područje se odlikuje brojnim geoekološkim problemima, a odnose se prije svega na zagađenost životnog prostora (zraka, vode, tla i dr). Dijelovi sliva rijeke Jale sa višim nadmorskim visinama su također izgrađeni stambenim objektima ali zbog velikih inklinacija javljaju se klizišta koja uvjetuju brojne probleme. To su uslovno stabilni i nestabilni tereni pa je prije gradnje bilo kakvog objekta potrebno uraditi geomehaničku analizu terena da bi se eventualno izbjegle neželjene posljedice. Rješenja ovakve kompleksne situacije moguće je potražiti u budućem kvalitetnom prostornom planiranju čiji će primarni cilj biti kvalitetna organizacija životnog prostora, a ona bi zasigurno dala pozitivne rezultate i sa ekonomskog aspekta. Conclusion Analyze results of thermal maps and numerous of measuring have shown that the most favorable areas for constructions in the presented basin are in valleys of Jala and Solina Rivers, unlike the other areas there are conditionally stable or unstable. Main problem is that favorable areas are already urbanized and occupied without planning for other purposes. The city can not expanded towards east because of urbanized areas and western part is occupied by industrial zone. As a direct result of lack of environmental policy plan and not consulting experts we end up occupying western part of the city by industry complex and have large number of people moving to the eastern part that is already crowded. Because of these and some other reasons this area has many geological problems such is environmental pollution (air, water, ground etc). Parts of Jala basin in higher elevation are also packed with large number of houses causing dirt slide because of big inclination. This area is partly stable but some parts are unstable so it requires geo-mechanic analyze of terrain to avoid possible unwished consequences. Salvation of this very complex situation can be resolved by organizing qualitative environmental planning with main focus on better quality of living space which would also provide better results in economical aspects. Literatura i izvori 1. 2. 3. 4. Anđelković, M.: Tektonska rejonizacija Jugoslavije, Zbornik radova, IX Kongres geologa Jugoslavije, Sarajevo, 1978. Bušatlija, I.: Morfostrukturne i morfosklupturne karakteristike reljefa Bosne i Hercegovine, IX kongres geografa Jugoslavije, Sarajevo 1972. Čičić, S., Jovanović, Č.: Prilog poznavanju geološke građe, geneze, evolucije i tektonike tuzlanskog bazena, sa širim osvrtom na prilike u slivu Jale i Soline, Geološki glasnik br. 30. Sarajevo, 1987. Dukić, D.: Hidrologija kopna, Naučna knjiga, Beograd, 1984. 227

S. Smajić, S. Ahmetbegović 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. Jovanović, Č.: Geološko tektonske karakteristike Sjeverne Bosne, Geoinžinjering, Sarajevo, 1979. Katzer, F.: Geologija Bosne i Hercegovine, Knj. I, Sarajevo, 1926. Lakušić, R.: Klimatogeni ekosistemi Bosne I Hercegovine, Geografski pregled sv. 25, Sarajevo, 1981, str. 41-65. Marković, Đ. J.: Fizička geografija Jugoslavije, Naučna knjiga, Beograd, 1963. Marković, M.: Osnovi primjenjene geomorfologije, Geoinstitut, Beograd, 1983. Matvejev, S.: Biogeografija Jugoslavije, Beograd, 1981. Paunković, Đ.: Spreča, GGD, XX i XXI, Beograd, 1934-1935. Petrović, D., Manojlović, P.: Geomorfologija, Geografski fakultet, Beograd, 2003. Smajić, S.: Klimatske karakteristike Tuzle, Zbornik radova Prirodnomatematičkog fakulteta, Svezak Geografija, Godina II, Broj 2, Tuzla, 2005. Soklić, I.: Postanak i struktura tuzlanskog bazena, Geološki glasnik, Knj. 10, Sarajevo, 1964. Spahić, M.: Rijeka Krivaja – Potamološka razmatranja, Geografski pregled, 33-34, Sarajevo, 1990. str. 38-49. Šegota, T., Filipčić, A.: Klimatologija, Školska knjiga, Zagreb, 1993. Vidović, M.: Geotektonsko poznavanje terena BiH, IX kongres geologa Jugoslavije, Sarajevo, 1978.

228

Zbornik radova PMF 4 i 5, 229 – 236 (2007-2008)

Originalni naučni rad

ORGANIZACIJA PROFESIONALNOG RAZVOJA NASTAVNIKA GEOGRAFIJE U ZEMLJAMA EVROPE 1 ORGANIZATION FOR PROFESSIONAL DEVELOPMENT OF GEOGRAPHY TEACHERS IN THE EUROPEAN COUNTRIES Dr. Đurđica Komlenović, Mr. Dušica Malinić, Institut za pedagoška istraživanja, Beograd Sažetak U radu se govori o profesionalnom razvoju nastavnika geografije kao kontinuiranom i doživotnom procesu koji predstavlja ličnu obavezu svakog nastavnika. Rad je tematski podeljen u tri celine. U prvom delu razmatra se inicijalno obrazovanje nastavnika geografije u zemljama Evrope, sa posebnim osvtrom na osnovno obrazovanje nastavnika geografije u zemljama jugoistočne Evrope. Drugi deo rada posvećen je postinicijalnom profesionalnom razvoju nastavnika geografije, odnosno njihovom usavršavanju kroz neposredan rad, dok se treći deo rada odnosi na sadržaje i metode stučnog usavršavanja nastavnika geografije u Evropi. Ključne reči: nastavnik geografije, obrazovanje, profesionalni razvoj. Summary This paper is about geography teachers’ professional development as a sustained and lifelong process that portrays a personal commitment for each teacher alone. The paper is divided in three thematic parts. The first part considers initial education of geography teachers in European countries, with special reference to their elementary education in the countries of South-East Europe. The second part is dedicated to postinitial professional development of geography teachers, in regard to their advanced training through direct work, while the third part refers to contents and methods of advanced training for geography teachers in Europe. Key words: geography teacher, education, professional development.

1

Napomena. Članak predstavlja rezultat rada na projektu »Obrazovanje za društvo znanja«, broj 149001 (2006-2010), čiju realizaciju finansira Ministarstvo nauke i zaštite životne sredine Republike Srbije.

Đ.Komlenović, D. Malinić Inicijalno obrazovanje nastavnika geografije u evropskim univerzitetskim centrima Nastava zauzima centralno mesto u školi i predstavlja složen i dinamički odnos u kome se dolazi do određenih rezultata. Jedno od najvažnijih pitanja školske prakse je kako nastavu učiniti što efikasnijom. Istraživanja su pokazala da na efikasnost nastave utiču brojni faktori, a posebno: način organizovanja procesa nastave, obrazovni sadržaji, ličnost nastavnika, individualne karakteristike učenika, podrška učenikove porodice (Малинић, 2006). Različiti modeli nastave zalažu se za različite ciljeve školovanja, ali je ključno pitanje kako doći do kvalitetne nastave koja obezbeđuje veću uspešnost učenika u školskom radu. Kreatori obrazovne politike kvalitet škole najčešće sagledavaju kroz ostvarenost postavljenih obrazovnih ciljeva i ishoda u nastavi, uzimajući u obzir kvalitet onih koji pomažu i podržavaju proces učenja. Posebno značajnu ulogu imaju nastavnici, koji svojim stručnim i didaktičko-metodičkim kompetencijama direktno utiču na efikasnost obrazovanja. Pod nastavničkim kompetencijama najčešće se podrazumevaju: stručnost, pedagoške veštine, poznavanje i korišćenje savremenih nastavnih metoda, aktivnih oblika rada i savremene obrazovne tehnologije, fleksibilnost u radu i otvorenost za promene. Neosporno je da se poželjne nastavničke kompetencije stiču, razvijaju i usavršavaju u procesu inicijalnog i postinicijalnog/doživotnog obrazovanja. U državama Evrope, inicijalno obrazovanje budućih nastavnika geografije najčešće traje od 4 do 5 godina, osim u Nemačkoj, gde traje 6,5 godina. Pored inicijalnog obrazovanja od četiri i po godine, nastavnici geografije u Nemačkoj na akademskim studijama imaju obavezne i dve godine pripravničkog staža. U većini evropskih univerzitetskih centara, nastava se realizuje kroz klasične oblike rada (predavanja) i teorijske vežbe, uz dominatno izučavanje akademskih geografskih disciplina. Sadržaji geografske nauke u nastavi, prezentuju se teorijski i praktično i obuhvataju od 70% do 96% nastavnog vremena, dok je ostatak vremena namenjeno psihološko-pedagoškim sadržajima. Ovaj podatak ukazuje da se budući nastavnici školuju kao predmetni specijalisti, dok je osposobljavanje za raznovrsne nastavničke uloge i zadatke marginalizovano (Klašnja, 2007). Važno je napomenuti da u univerzitetskoj nastavi dominiraju verbalne metode rada, odnosno predavanja i tumačenja nastavnika, dok je problemski pristup, istraživački, praktični ili eksperimentalni stručni rad sa studentima u značajnoj meri je zapostavljen. Na većini univerziteta čak su i vežbanja iz psihološko-pedagoške i metodičke grupe predmeta teorijskog karaktera, to znači da budući studenti, uglavnom, slušaju predavanja o nastavnim principima, tradicionalnim nastavnim metodama i oblicima nastavnog rada, a osposobljavanje za njihovu primenu u nastavnom procesu je zapostavljeno. Dakle, u inicijalnom obrazovanju studenti se ne osposobljavaju da koriste aktivne nastavne metode i savremenu nastavnu tehnologiju, već te veštine stiču i razvijaju u praksi odnosno, u učionici. Organizacija studentske metodičke prakse (hospitovanja) u zemljama Evrope veoma se razlikuje. Najčešće je organizovana u semestru koji sledi nakon izučavanja pedagoške grupe predmeta ili po okončanju akademskih studija i traje od nekoliko sati (zemlje jugoistočne Evrope) do nekoliko nedelja ili duže (Nemačka). U svim zemljama strukturu u studentske metodičke prakse čine dva dela: (1) poseta školi i prisustvo časovima geografije i (2) praktični rad u učionici. Prilikom boravka u školi studenti se upoznaju sa školskom zakonskom regulativom, pedagoškom dokumentacijom, oblicima organizovanja nastavnog i vannastavnog rada, a najveći deo vremena provode na časovima gde ih iskusni nastavnici upoznaju sa budućim zanimanjem. Drugi deo prakse 230

Organizacija profesionalnog razvoja nastavnika geografije u zemljama Evrope odnosi se na neposredan rad studenata u školi, odnosno, uz mentorski nadzor oni pripremaju i izvode nastavni čas geografije. Po obavljenom praktičnom radu/praksi, studentima se izdaje potvrda koja ne sadrži ni jedan kvalitativni pokazatelj njihovog rada. Otuda je ovakav vid organizovanja metodičke prakse formalnog karaktera i može se smatrati ne odgovarajućim, budući da ne doprinosi didaktično-metodičkom obrazovanju i modernizaciji nastave geografije, kao ni podizanju opšte i pedagoške kulture budućih nastavnika. Sve ovo ukazuje da institucije koje obrazuju buduće nastavnike geografije nemaju dovoljno interesovanja za osnaživanje inicijalnog didaktičko-metodičkog obrazovanja koje je neophodno budućim nastavnicima. Inicijalno obrazovanje nastavnika u zemljama jugoistočne Evrope. U zemljama jugoistočne Evrope, inicijalno obrazovanje nastavnika geografije najčešće traje 4 godine i nije se menjalo niti usaglašavalo sa savremenim promenama i potrebama nastavničke profesije. U bazičnom obrazovanju nastavnika dominiraju sadržaji geografske nauke, dok sadržaji predmeta pedagogija, psihologija i metodika nastave nisu usaglašeni i obuhvataju od 4-10 % nastavnog vremena. Nastavna praksa ili hospitovanje studenata je formalnog karaktera. Važno je napomenuti da metodiku nastave geografije, najčešće, izvode profesori različitih užih (geografskih) specijalnosti koji nisu imali neposredan nastavnički kontakt sa školom i koji se nisu bavili bazičnim (obaveznim) i srednjim obrazovanjem, kao i nastavom na tim nivoima. Ovakvo stanje u akademskom obrazovanju nastavnika ne može da doprinese savremenim potrebama obrazovanja i društva u celini. Naime, od nastavnika se očekuje da unapređuje kvalitet i efikasnost obrazovanja, da prati naučna i tehnička dostignuća, da ih primenjuje u svom radu i da prihvata inovacije u nastavnom procesu (Рудић, 2007). Zato je neophodno, pre svega, inoviranje kurikuluma za obrazovanje nastavnika, koji mora da bude usmeren ka profesionalnom razvoju akademskih znanja i veština potrebnih za obavljanje nastavničkog poziva. Pogotovu što se od nastavnika očekuje da bude nosilac promena u obrazovnom sistemu (Станковић и Павловић, 2007). U zemljama jugoistočne Evrope pripravništvo nije sastavni deo inicijalnog obrazovanja. Zasnivanjem radnog odnosa u školama, svršeni diplomci počinju pripravnički staž, koji traje od 6 do 12 meseci, a koji bi trebalo da bude pod mentorskim nadzorom iskusnog nastavnika geografije, pedagoga i/ili psihologa. U toku ovog perioda, predviđeno je da mladi nastavnici stiču znanja i iskustva o nastavničkoj profesiji, nakon čega uz preporuku mentorskog tima oni polažu pripravnički ispit (Рудић, 2007) ili ispit za nastavničku licencu. Ne treba zaboraviti da u ovom periodu pripravnici retko kada dobijaju adekvatnu pomoć, savet ili uputstva od iskusnih nastavnika ili stručne službe u školi, pa zato često u radu pripravnika postoji šarenilo u primeni metoda i oblika rada, koji najčešće nisu adekvatni predviđenim ciljevima i ishodima nastave. Usled nedostatka primera dobre prakse značajno opada i kvalitet same nastave i ne razvija se dobra osnova za dalje stručno usavršavanje nastavnika. Nesumnjivo je da ovakva organizacija inicijalnog obrazovanja ne odgovara savremenim potrebama društva. Nastavna sekcija Internacionalne geografske unije dala je preporuke koje se odnose na modernizaciju i unapređivanje kvaliteta inicijalnog obrazovanja i uvođenja u rad nastavnika geografije. Potencira se nužnost osnaživanja i inoviranja načina i oblika usavršavanja uz rad, uspostavljanja sistema praćenja, vrednovanja rada i profesionalnog napredovanja nastavnika koji treba da odgovore svim savremenim profesionalnim izazovima (Rawling, 1995/96). Dakle, sve je jasniji zahtev za modifikovanjem i osavremenjivanjem pedagoških, psiholoških i metodičkih znanja i veština, što se može smatrati i imperativom savremenog obrazovanja. Zbog toga je važno podsticanje interdisciplinarnosti i kooperativnosti u radu, razvoj timskog 231

Đ.Komlenović, D. Malinić rada, uvođenje inovacijskih metoda i oblika rada, kao i osnaživanje socio-psiholoških komponenti nastavničkih veština Nova obrazovna politika koja se odnosi na inicijalno obrazovanje nastavnika prisutna je u gotovo svim zemljama Evrope. Istraživanja ukazuju da inicijalno obrazovanje ne može da bude dovoljno za celokupnu nastavničku karijeru, naročito zbog velike šarolikosti u kvalitetu stručnog i pedagoškog obrazovanja (Комленовић, 2004). Usavršavanje nastavnika geografije uz rad Usavršavanje nastavnika u toku rada je kontinuirani proces i predstavlja ličnu obavezu svakog pojedinca. To je otvoren, dinamičan i trajan proces učenja, praktičnog rada i istraživačkih delatnosti u kome se dopunjuju znanja, razvijaju veštine i sposobnosti koje treba da odgovore bržim promenama i izazovima sve zahtevnijeg društva. Oblici i načini organizovanja ovog vida profesionalnog razvoja planiraju se u svim državama Evrope i na svim nivoima, počev od lokalnog do centralnog (državnog) nivoa. Međutim, u mnogim zemljama Evrope prisutno je tradicionalno shvatanje profesionalnog razvoja nastavnika koje karakteriše: (1) kratak period inicijalnog obrazovanja; (2) marginalizovan značaj kontinuiranog razvoja nastavnika; (3) nedovoljna povezanost inicijalnog obrazovanje i profesionalnog razvoja nastavnika i (4) nepostojanje sitemske veze između inicijalnog obrazovanja nastavnika, istraživanja i unapređivanja škola i sistema obrazovanja uopšte (Klašnja, 2007). Profesionalni razvoj nastavnika geografije, u zemljama Evrope, veoma se razlikuje. Najčešće se odvija u vanuniverzitetskim ustanovama, kao što su Pedagoški i drugi instituti u Rusiji i u zemljama Istočne Evrope ili nastavničke asocijacije i organizacije, odnosno, nastavnički centri u Velikoj Britaniji, Španiji, Italiji, Francuskoj. Kontinuirano, vrlo uspešno stručno usavršavanje za nastavnike geografije osnovnih, srednjih i učiteljskih škola realizuje Kraljevska škola za pedagoške studije u Danskoj (Усавршавање наставника у европским земљама, 2000). Udruženja geografa na regionalnom, evropskom i svetskom nivou (kongresi, simpzijumi, literatura) omogućavaju nastavnicima geografije da saznaju novine u nauci, dok didaktičkometodička pitanja nisu u sferi interesovanja ovih asocijacija. U novije vreme, usavršavanjem nastavnika geografije bave se razne profitabilne i neprofitabilne organizacije, vladine i nevladine agencije i mediji. Negde se formiraju posebni, namenski projekti nacionalnih ili međunarodnih organizacija u koje se uključuju pojedinci ili ekipe nastavnika i školske ustanove u saradnji sa lokalnim institucijama. U manjem broju zemalja (Nemačka, Francuska, Portugalija) stručno usavršavanje se organizuje na matičnom fakultetu, čime se uspostavlja kontinuitet sa inicijalnim obrazovanjem. Na ovaj način, nastavnici zadovoljavaju potrebu za akademskim sadržajem obrazovanja i ujedno se praktično obučavaju. U većini zemalja Evrope profesionalni razvoj nastavnika geografije odvija se na nekoliko načina:  Cascade training – kaskadno usavršavanje. Male grupe eksperata obučavaju veće grupe savetnika, nadzornika i predavača u školama na regionalnom ili lokalnom nivou.  Mobil teacher training – mobilno usavršavanje. Organizovane su ekipe instruktora koje edukuje veće grupe nastavnika na lokalnom nivou. 232

Organizacija profesionalnog razvoja nastavnika geografije u zemljama Evrope

 Modular training – modularno usavršavanje. Nastavniku se ponuđeni moduli

sa sadržajima koji su diferencirani po nivou složenosti i sa očekivanim ishodima. Ovaj način stručnog usavršavanja podrazumeva evaluaciju i kriterijume za napredovanje nastavnika. Distance training - obrazovanje na daljinu. Ovakav vid usavršavanja ima za cilj da se nastavnici redovno informišu o novinama u: školskom zakonodavstvu, nastavnim planovima i programima, nastavnim sadržajima, evaluacijom učeničkih postignuća. Za ovaj vid usavršavanja koriste se razni mediji, pedagoški časopisi i listovi, audio i video kasete, diskovi, računari, satelitske komunikacije. In-service further training – dalje obrazovanje, podrazumeva program za proširivanje i dopunjavanje znanja iz geografije. Ovakvi programi sadrže didaktičke inovacije, nove metode i oblike rada, nove nastavne programe kao i novine iz geografske nauke. Continuing education – kontinuirano obrazovanje koje se ostvaruje preko kurseva i seminara. U pojedinim zemljama ovakav vid stručnog usavršavanja je regulisan zakonskom regulativom i obavezan je za nastavnike. Kontinuiranim obrazovanjem nastavnici stiču nova znanja i veštine, mogu da steknu diplomu višeg nivoa. Ovaj način usavršavanja najprisutniji je u Velikoj Britaniji. U nekim zemljama Evrope ovakav vid stručnog usavršavanja, kao i ostali vidovi, prepušteno je slobodnom izboru nastavnika (Комленовић, 2004).

Mišljenja eksperata koji se bave obrazovanjem i iskustva nastavnika potvrđuju da su najkvalitetniji oni vidovi stručnog usavršavanja koji objedinjuju teorijske sadržaje i praktičnu obuku uz aktivno učešće nastavnika. Činjenica je da stručno usavršavanje treba da bude u skladu sa: strategijom obrazovanja, finansijskom situacijom zemlje i škole, potrebom i vrstom škole, inicijalnim obrazovanjem i ličnim afinitetima nastavnika. S tim u vezi zemlje Evropske unije usvojile su 2001. godine tri strateška cilja obrazovanja i obuke nastavnika koje je potrebno realizovati do 2007. godine. Ovi strateški ciljevi podrazumevaju: (1) unapređivanje kvaliteta i efikasnosti sistema obrazovanja i obuke u zemljama EU; (2) olakšan pristup svim sistemima i (3) otvaranje sistema ka spoljnom svetu (The concrete future objectives of education and training systems, 2001). Ostvarenost ovih ciljeva evaluiraće se definisanim kvantitativnim i kvalitativnim indikatorima koji treba da posluže većini zemalja da izrade sveobuhvatne strategije profesionalnog razvoja nastavnika (Klašnja, 2007). Sadržaji i metode profesionalnog razvoja nastavnika geografije Jedan od apostrofiranih problema u obrazovanju, ujedno i potreba, svakako je i stručno usavršavanje nastavnika koje je često neadekvatno, ograničeno ili je zanemareno duži vremenski period. Najčešći razlozi su: mišljenje ili volje direktora škole, problemi kod obezbeđenja zamene časova (u vreme nastavnih dana) i nedostatak finansijskih sredstava. Posebno je značajno naglasiti da, prema nalazima nekih istraživanja, nastavnici imaju izraženu potrebu za profesionalnim razvojem kao kontinuiranim procesom, koji je dostupan svima i koji je usklađen sa savremenim dostignućima (Станковић, Д и Б. Павловић, 2007).

233

Đ.Komlenović, D. Malinić U novije vreme, u zemljama Evrope daje se veći značaj obrazovanju, položaju škole u društvu i razvoju nastavničkog poziva. Svakako, postoje razlike u obliku i kvalitetu nastave u inicijalnom obrazovanju i u načinu prenošenja znanja i veština budućim nastavnicima geografije. Stručno usavršavanje nastavnika geografije u zemljama Evrope najčešće je organizovano putem tribina i seminara koji su namenjeni različitim ciljnim grupama: pripravnicima, nastavnicima sa značajnim radnim iskustvom, nastavnicima za dodatnu kvalifikaciju i nastavnicima različitog nivoa obrazovanja (Komlenović, 2003). Tribine su najčešće tematskog i teorijskog karaktera, organizuju ih stručna udruženja i namenjene su ne samo nastavnicima geografije, već i široj zainteresovanoj javnosti. Većina seminara se sastoji od teorijskog i praktičnog, radioničarskog dela gde se teorijska znanja i veštine osnažuju ili dopunjuju. Seminari su najčešće tematski organizovani i obuhvataju sadržaje i aktivnosti iz sledećih oblasti: 1. Predmetni kurikulum (struktura, sadržaj) 2. Didaktika i metodika geografske nastave (ocenjivanje, odnos nastavnik-učenik, oblici učenja, interaktivne nastavne metode i savremeni oblici rada, nove tehnologije, uključujući i kompjutere) 3. Izrada nastavnih sredstava 4. Obrazovna i psihološka problematika (deca sa posebnim potrebama, rad sa obdarenom decom, problemska nastava, individualna i grupna nastava za učenje na osnovu sposobnosti učenika) 5. Očuvanje prirodnog okruženja i zdravlja 6. Posebne specijalizacije iz geografskih disciplina 7. Multikulturalizam i evropska dimenzija u obrazovanju 8. Vaspitno usmeravanje i profesionalna orijentacija 9. Saradnja na relaciji nastavnik-roditelj: (Комленовић, 2004). U većini zemalja Evrope prioritet se daje saminarima koji su direktno vezani za inovacije u nastavnom procesu (stavke: 1, 2 i 3). Seminare organizuju ustanove koje se razvijaju i usavršavaju u skladu sa državnom politikom i njenim odnosom prema obrazovanju. Najčešće su to centri ili pedagoški zavodi za stručno usavršavanje, određene organizacione jedinice pri ministarstvima prosvete, nastavnička udruženja, nevladine organizacije i asocijacije. Sve ove institucije najčešće angažuju predavače i edukatore iz svoje ili drugih sredine. Geografi koji su stalno zaposleni u centrima ili zavodima za stručno usavršavanje poseduju veliko i kvalitetno iskustvo u nastavi i dodatno su specijalizovani za stručno usavršavanje. Obično su angažovani za organizacione i tehničke poslove na seminaru. U ulozi predvača su najčešće nastavnici i predavači sa institucija na kojima se stiče inicijalno obrazovanje. Na ovaj način, nastavnici dobijaju nova znanja iz sveta nauke, dok iskusni nastavnici iz škola osnažuju didaktička i metodička iskustva polaznicima seminara. Zbog angažmana u specijalizovanim ustanovama za stručno usavršavanje, nastavnici-edukatori u svojim školama imaju smanjen obim nastavnih i vannastavnih aktivnosti. U stručnom usavršavanju učestvuju: inspektori, savetnici, nadzornici, direktori škola i stručni saradnici. Oni su nadležni za usavršavanje vezano za obrazovnu politiku i novine u obrazovanju. Seminare za nastavnike u srednjim stručnim školama mogu organizovati institucije iz lokalne sredine koje su direktno zainteresovane za određeno područje rada (Усавршавање наставника у европским земљама, 2000). Evaluaciji programa stručnog usavršavanja daje se veliki značaj. U nekim zemljama, evaluacija se vrši interno, radom ekstertnih timova ili u formi inspekcije. Seminari se najčešće evaluiraju na osnovu upitnika koji popunjavaju polaznici u toku ili na kraju seminara. Organizator seminara obrađuje podatke, objavljuje ih i na osnovu 234

Organizacija profesionalnog razvoja nastavnika geografije u zemljama Evrope rezultata procenjuje da li je ostvaren postavljen cilj, na osnovu čega može da se utiče na poboljšanje kvaliteta budućih seminara. Evaluacioni listi najčešće sadrži pitanja koja se odnose na: očekivane ishode, vrednovanje pojedinačnih predavanja ili radionica, potrebe nastavnika, predlog novih tema, radionica i slično. Problem kod ovakvog tipa evaluacije može predstavljati neadekvatna kritičnost nastavnika (preterano blag ili strog kriterijum vrednovanja), što može dovesti do nerealnih zaključaka o kvalitetu seminara u celini ili nekih njegovih delova Polaznicima seminara poseban problem stvara samoevaluacija odnosno, polaganje testa nakon završetka seminara. i za ovakve seminare prijavljuje se mali broj polaznika, iako po njegovom završetku nastavnici dobijaju sertifikat koji ima određenu težinu, a u nekim državama utiče na lično profesionalno napredovanje. Važno je napomenuti, da je proces evaluacije seminara veoma kompleksan segment strategije unapređivanja rada nastavnika, pogotovu ako se ima u vidu da je njegova metodologija nedovoljno razrađena. Usavršavanje nastavnika geografije potrebno je internacionalizovati i u njega ugraditi evropsku dimenziju (Komlenović, 2005). Zato je neophodno osmisliti programe za razmenu nastavnika, programe za studijske boravke i putovanja u matičnoj zemlji, u okruženju i na širem prostoru. Ovakav način stručnog usavršavanja može značajno doprineti jačanju međunarodne saradnje, razumevanju, solidarnosti i širenju geografskog horizonta. Za ovakav vid stručnog usavršavanja neophodna je finansijska podrška škole, lokalne zajednice i drugih organizacija. Za sada, postoje namenske stipendije međunarodnih organizacija (Evropski savet, Svetska banka, UNESKO) i instituta,čiji su korisnici nastavnici geografije iz osnovnih i srednjih škola (najbrojniji su nastavnici iz Austrije, Holandije i Norveške), a koji prijavom na konkurs ostvaruju učešće na projektima tih organizacija. Poseban vid usavršavanja nastavnika obuhvata praćenje naučne i stručne literature. U razvijenim zemljama, obrazovne institucije imaju razvijenu izdavačku delatnost i preko praktikuma, zbornika radova, časopisa, medija i informatičke mreže novine iz nauke i nastave prenose daljim korisnicima. Zaključak Profesionalni razvoj nastavnika, odnosno, doživotno usavršavanje je zakonom regulisano pravo i obaveza svakog pojedinca i pokriva sve oblasti institucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja, počev od osnovnog/inicijalnog, pripravništva ili uvođenja u rad, usavršavanja uz rad do profesionalnog napredovanja nastavnika. Inicijalno obrazovanje nastavnika organizovano je na univerzitetskim institucijama, koje pružaju veoma stručna, geografska znanja i oskudna psihološko-pedagoška i metodička znanja i veštine. Postinicijalno obrazovanje i usavršavanje vezuje se za institute, zavode, stručna udruženja nastavnika, razne nevladine asocijacije i organizacije, a najčešće se odvija preko tribina, seminara, radionica, studijskih putovanja i razmene nastavnika. Edukatori su eksperti iz nauke, iskusni nastavnici iz škola ili stručnjaci iz ostalih sfera društvenog života koji su zainteresovani za obrazovanje i usavršavanje nastavnika. Znanja i iskustva koja nastavnici stiču u procesu stručnog usavršavanja vrednuju se na način na koji ih nastavnik primenjuje u nastavi i mogu da utiču na profesionalno napredovanje pojedinaca. Na evropskom nivou, usvojeni su strateški ciljevi obrazovanja i obuke nastavnika svih profila koji treba da doprinesu kvalitetu i efikasnosti sistema obrazovanja na nivou Evrope i u pojedinačnim zemljama. Međutim, za sada ne postoji konsenzus oko koncepcije i strukture stručnog usavršavanja nastavnika geografije. Na organizaciju, oblike i načine stručnog usavršavanja najčešće utiču državna politika u oblasti obrazovnog sistema, finansijska orijentacija škole, lokalne sredine, kao i lična 235

Đ.Komlenović, D. Malinić motivacija nastavnika. Ne sme se zaboraviti činjenica da kvalitetan obrazovni sistem zahteva visoko obrazovane nastavnike koji podržavaju socijalne i kulturne dimenzije obrazovanja, kao i razvoj učeničkog potencijala. Literatura 1. 2. 3. 4. 5. Klašnja, S. (2007): Profesionalni razvoj nastavnika u evropskim zemljama u VanBalkom, D. i S. Mijatović (prir): Stručno usavršavanje: iskustva edukatora za edukatore (19-37 ) , Beograd: EDP i CIDA. Komlenović, Đ. (2003): Organizacija geografske nastave u školskim kurikulumima u svetu i primena iskustava u nastavi geografije Srbije, doktorska disertacija, Novi Sad: Prirodno-matematički fakultet. Комленовић, Ђ. (2004): Професионални развој наставника, Глобус, бр. 29., стр. 129 -134. Комленовић, Ђ. (2005): Европска димензија у настави географије у Стаменковић, С. и М. Грчић, (прир): Србија и савремени процеси у Европи и свету (177-188): Београд: Географски факултет. Малинић, Д. (2006): Узроци школског неуспеха, у С. Крњајић (прир): Претпоставке успешне наставе (229-254). Београд: Институт за педагошка истраживања.

6. Rawling, M. E.. (1995/96): A School Geography for the Twentry-First Century? The Experience 7. of the Nacional Curriculum in England and Wales; The International Journal of Social Education, Vol. 10, Number 2, pp. (12-32).
8. Рудић, В. (2007): Развој наставе географије у Србији. Београд: Завод за унапређивање образовања и васпитања и Интерсистем. 9. Станковић, Д и Б. Павловић (2007): Нове улоге и професионални развој наставника у времену промена у Гашић-'Павишић С. и С. Максић (прир.): На путу ка друштву знања (119-132). Београд: Институт за педагошка истраживања. 10. The concrete future objectives of education and training systems (2001): Brisel: Savet evropske zajednice. 11. Усавршавање наставника у европским земљама (2000) Београд: Министарство просвете.

236

Zbornik radova PMF 4 i 5, 237-250 (2007-2008)

Originalni naučni rad

INOVATIVNI NAČINI IZVOĐENJA NASTAVE IZVAN UNIVERZITETSKIH UČIONICA: "ISKUSTVENO UČENJE" KAO NASTAVNI METOD U VISOKOM OBRAZOVANJU I NAČIN PODRŠKE LOKALNIM ZAJEDNICAMA KOJE SU PREŽIVJELE GENOCID U BIH TAKING HIGHER EDUCATION BEYOND THE CLASS ROOM: EXPERIENTIAL LEARNING IN HIGHER EDUCATION AND CAPACITY BUILDING IN POST-GENOCIDE COMMUNITIES IN BIH Hariz Halilović, School of Philosophy, Anthropology and Social Inquiry The University of Melbourne Victoria 3010 Australia Abstrakt Prošloga ljeta, autor ovog rada je, zajedno sa svojim kolegom prof. Ron Adamsom, kreirao i uspješno realizirao istraživačko-obrazovni projekat/predmet iz socijalne antropologije namijenjen grupi studenata iz Australije. Projekat je imao za cilj, iz prve ruke tj. iskustvenim učenjem (experiential learning) i terenskim istraživanjem, upoznati studente s devastirajućim efektima genocida na lokalne zajednice u BiH. Etnografsko istraživanje, elaborirano u radu, je vezano za jedno, potpuno uništeno, podrinjsko selo, koje je prošloga ljeta bilo lokacija desetodnevnog boravka i terenskog istraživanja australskih studenata i njihovih predavača. Ova najavljena, kratkoročna posjeta malobrojnim povratnicima, u ovo nekad živopisno selo na Drini, rezultirala je nizom plodotvornih aktivnosti za vrijeme i nakon boravka u selu. Kroz kritički osvrt na iskustveno učenje, kao popularni, inovativni nastavni metod u visokom obrazovanju, cilj ovog rada je ukazati na stvarni potencijal koje iskustveno učenje i etnografsko-istraživački rad mogu imati na iniciranje pozitivnih promjena u lokalnim zajednicama afektiranim genocidom, a koje se pokušavaju rekonsturirati, „pronaći“ i održati u novim društveno-političkim okolnostima. Bez obzira na geografsku udaljenost i kulturološke različitosti, 25 „stranaca“, mladih ljudi povezanih uzajamnim osjećajem univerzalne odgovornosti - po onoj „Misli globalno - djeluj lokalno!“ - postali su aktivisti i zastupnici jedne „nevidljive“, demografski devastirane i socijalno marginalizirane lokalne zajednice u dalekoj istočnoj Bosni. U zaključku, autor nudi ideje i konkretne prijedloge kako se slične inicijative - bazirane na kreiranju i ispitivanju znanja u praksi - mogu upotrijebiti kao nastavni metod ali istovremeno i način podrške i jačanja lokalnih zajednica koje su predmet izučavanja. Ključne riječi: iskustveno učenje, etnografsko istraživanje, jačanje lokalnih zajednica Abstract Last year, the author of this paper, together with his colleague Prof. Ron Adams, developed and successfully implemented a research/educational project as a subject for a group of Australian university students studying social anthropology. The aim of the project was to enable the students to learn about devastating effects of genocide on the local communities in BiH through ‘experiential learning’, i.e. learning based on their first-hand experiences while conducting fieldwork in those communities. The ethnographic research elaborated on in the paper relates to a destroyed village in Podrinje, which was location of a ten-day-long fieldwork conducted by the students and

H. Halilović their teachers. This short-term visit to the once vibrant and picturesque village in Drina Valley has resulted in many positive outcomes during and after the visit. By critically reflecting on experiential learning as an increasingly popular teaching method in higher education, the aim of this paper is to point out to the real potential that experiential learning and ethnographic research can have on fostering a positive change in postgenocide communities trying to reconstruct, ‘re-discover’ and sustain themselves in the new socio-political realities. Despite the geographical distance and cultural differences, 25 ‘foreigners’, young people sharing mutual commitment to universal responsibility as per ‘Think global - act local! – have become activists and advocates of an ‘invisible’, demographically decimated and socially marginalised local community in faraway eastern Bosnia. In conclusion, the author offers some ideas how similar initiatives – based on creating and testing knowledge in practice – could be applied as both teaching method and a way to empower local communities. Key words: experiential learning, ethnographic research, empowerment of local communities Uvod Ovaj rad predstavlja sintezu teorije iskustvenog učenja i personalnog narativa o jednom studijskom putovanju u Bosnu i Hercegovinu (BiH). Uz kritički osvrt na neke bitne aspekte vezane za iskustveno učenje i etnografsko istraživanje, cilj ovoga rada je da ukaže na stvarni potencijal koji znanstveno-istraživački i obrazovni rad imaju na iniciranje pozitivnih promjena u lokalnim zajednicama nakon genocida. U uvodu ovoga rada najprije će biti sažeto predstavljena teorijska podloga tj. pedagoški pristup ovom projektu baziranog na iskustvenom učenju (experiential learning). Experiential learning ili learning by doing – tj. iskustveno učenje – je sigurno najstariji pedagoški metod. Jedna Konfučijeva izreka, koja datira oko 450 godina p.n.e., kaže: „Čujem i zaboravim. Vidim i sjetim se. Uradim i razumijem“. 1 Uzimajući ovu jednostavnu mudrost kao idejnu platformu te oslanjajući se na ideje John Dewey-a 2 , Jean Piaget-a 3 i Kurt Lewin-a 4 , David Kolb (1984; 1995; 2001), američki teoretičar pedagogije, razvio je pedagoški model tj. teoriju učenja zasnovanu na direktnom iskustvu. Zahvaljujući njegovom radu, kao i radu drugih suvremenih teoretičara iz ove oblasti, poput Graham Gibbs-a (1987) i Peter Jarvis-a (1987), iskustveno učenje je
1

Prevedeno s engleskog: I hear and I forget, I see and I remember, I do and I understand. Confucius c. 450 BC.) 2 John Dewey (1859 –1952) je bio lider progresivnog obrazovanja u SAD početkom XX stoljeća. Poznat je po svom radu iz oblasti filozofije te jedan od utemeljitelja filozofske škole pragmatizma. Više o radu John Dewey-a može se naći na web stranici The Center for Dewey Studies: http://www.siu.edu/~deweyctr/. Neki od radova ovog istaknutog filozofa obrazovanja poput ‘Democracy and Education: an introduction to the philosophy of education’ i ‘Moral Principles in Education’ su dostupni na webstranici Project Gutenberg: http://www.gutenberg.org/browse/authors/d#a446. 3 Jean Piaget 1896 –1980), švicarski filozof, poznat po svojim teorijama o učenju i znanju, je autor niza publikacija iz oblasti epistemologije, teorije kognitivnog razvoja i konstruktivne teorije znanja. Više o idejama ovog utjecajnog filozofa može se naći na webstranici The Jean Piaget Society: http://www.piaget.org/. 4 Kurt Zadek Lewin (1890 - 1947), utemeljitelj socijalne psihologije, je poznat po istraživačkom radu iz oblasti grupne dinamike i organizacijskog razvoja. Više o idejama ovog znanstvenika može biti nađeno na oficijelnoj webstranici The Kurt Lewin Center for Psychological Research (http://www.lewincenter.ukw.edu.pl/index.php) ili na linku.http://www.infed.org/thinkers/etlewin.htm.

238

Inovativni načini izvođenja nastave izvan univerzitetskih učionica ponovo „otkriveno“ i popularizirano i sve više se primjenjuje u visokom obrazovanju, ne samo u tehničkim i prirodno-znanstvenim disciplinama (sciences) nego i u društvenim oblastima (arts) koje su tradicionalno vezane za konzvervativne metode učenja (knjige, kabinetska predavanja i sl.). David Kolb definira iskustveno učenje kao „filozofiju i metodologiju kojima se pedagozi ciljano tj. planski uključuju u direktna iskustva i fokusiranu reflesivnost sa studentima s ciljem sticanja i testiranja znanja ili učenja konkretnih vještina“ 5 . Iskustveno učenje, dakle, uključuje direktan kontakt sa fenomenima koji su predmet izučavanja. Iskustveno učenje zahtijeva od učesnika holistički pristup tj. primjenu raznih perspektiva i znanja. Uloga pedagoga je da osmisli, organizira i rukovodi direktnim iskustvima čiji cilj je da dovede do istinskog, svrsishodnog i dugoročnog učenja. Ovo često zahtijeva temeljite pripreme i refleksivnost odnosno evaluaciju i artikuliranje direktnog iskustva u tzv. teoretsko znanje, znanje od opće i univerzalne primjenjivosti i relevantnosti. Graham Gibbs (1987) ističe da iskustveno učenje nije pasivna praksa nego aktivno izučavanje, testiranje ideja i pretpostavki u praksi. On također smatra da iskustveno učenje nije otkrivačko učenje (discovery learning) jer sve aktivnosti moraju biti pažljivo dizajnirane od strane predavača a studenti trebaju „obraditi“ svoje iskustvo na kritički način. Kolb (1984) dijeli iskustveno učenje u četiri uzajamno povezane faze: 1) konkretno iskustvo, 2) promatranje i „refleksiju“ (kritički/analitički osvrt) na dato iskustvo, 3) formuliranje apstraktnih koncepata i teorija nakon „refleksije“ i 4) testiranje (provjera) novih koncepata (kroz ponavljanje).

Sintetizirajući koncepte razvijene od strane ova dva suvremena teoretičara iskustvenog učenja, Kolb-a (1984; 1995; 2001) i Gibbs-a (1987), može se dobiti „recept“ za iskustveno učenje koji se sastoji od nekoliko bitnih elemenata. Planiranje iskustva treba uključiti bitne stavke kao što su: akcioni plan (kako primijeniti teoriju i opće znanstvene principe na terenu); odrediti ciljeve; formulirati probleme (dozvoliti studentima da formuliraju probleme kao i načine kako da ih riješe); lista zapažanja (usmjeriti studente da ciljano istražuju); razviti jasne kriterije koji će se koristi za evaluiranje rezultata; i ugovor o učenju (uključiti sve bitne nabrojane elemente kao što su akcioni plan, ciljevi i kriteriji i taj dokument treba da služi kao ugovor između studenta ili grupe studenata i nastavnika/vođa putovanja).
5

Vidi Kolb, D (1984; 2001) i Kolb et al. (1995).

239

H. Halilović Povećanje pažnje i usredsređenost na unaprijed definirane ciljeve, za vrijeme iskustvenog učenja, se ostvaruje kroz niz praktičnih aktivnosti kao što su: vođenje zabilješki, vježbe aktivnog slušanja, postavljanje i formuliranje „pravih“ pitanja, prepoznavanje i svjesnost sopstvenih emocija, non-verbalna komunikacija i uloga govornih pauza te pozitivan doprinos grupnoj dinamici. Sama grupna dinamika i život i rad u grupi su sastavni dio iskustvenog učenja. U zavisnosti od veličine grupe i vrste iskustvenih aktivnosti, u nekim slučajevima je preporučljivo - ako ne i nužno unaprijed dogovoriti i definirati uloge članova grupe. Rotacija uloga je poželjna. Razmatranje i refleksije iskustva se mogu ostvariti kroz niz konkretnih aktivnosti kao što su: pisanje dnevnika; korištenje audio i video snimaka, ocjenjivanje pojedinaca od strane grupe, strukturirane diskusije; strukturirane de-briefing sesije; samoocjenjivanje, diskusije o upitnicima, pitanjima, odgovorima i listama zapažanja; razmjena prikupljenih informacija; uzajamno intervjuiranje učesnika te pisanje pojedinačnih i grupnih izvještaja. Simuliranje iskustva je također bitan element iskustvenog učenja. Postoji niz nastavnih metoda koji se mogu primijeniti za „simuliranje“ tj. učenje u kontroliranim, pokusnim uvjetima. Neki od njih su rad na opisanim stvarnim ili izmišljenim slučajevima (case studies) na teme za koje je iskustveno učenje vezano. Dobar primjer studijskog slučaja, tj. rad na slučaju, treba uključiti razumijevanje situacije, dijagnozu problema, kreiranje alternativnih rješenja, predviđanje rezultata, biranje između alternativnih rješenja te formuliranje rezultata i analizu. Ostale metode vezane za simuliranje stvarne situacije iskustvenog učenja obuhvaćaju igrokaze, reprezentacije stvarnih događaja te korištenje i analizu relevantnih materijala kao što su dokumentarci, filmovi, fotografije, članci itd. U simuliranje treba također uključiti i ocjenjivanje. Studijska putovanja kao vid iskustvenog učenja Bez obzira na teoretsku podlogu i empirijsku potvrdu o pozitivnom doprinosu iskustvenog učenja profesionalnom i personalnom razvoju studenata, poznata je činjenica da u oblasti visokog obrazovanja diljem svijeta još uvijek preovladava klasično tj. akademsko učenje, bazirano na akumuliranju informacija vezanih za određeni predmet bez direktnog iskustva vezanog za temu studiranja. Međutim, pored tradicionalnih predavanja u učionicama, mnogi univerziteti sve više prakticiraju redovna ili sporadična odstupanja od ovog dominantnog obrazovnog metoda. Studijska putovanja su vjerovatno najpopularniji vid iskustvenog učenja za mnoge studente. Ovaj vid iskustvenog učenja kombinira putovanje i obrazovanje kroz fleksibilne načine izvođenja nastave i učenje u stvarnim situacijama. Hutchings K et al. (2002) ističu da studijska putovanja, zbog svoje kompleksnosti i niza direktnih, face-to-face, iskustava, imaju podjednaku važnost za osobni i za profesionalni razvoj studenata. U skladu s Kolbovim konceptom o iskustvenom učenju Porth (1997) smatra da studijska putovanja moraju uključiti tri osnovna elementa: 1) pripremni program, 2) izvođenje studijskog putovanja i 3) obrada, analiza i evaluacija nakon završetka putovanja. Bosnian Study Tour U predstojećem dijelu ovoga rada opisana su iskustva „iz prve ruke“ vezana za studijsko putovanje kao vrstu iskustvenog učenja. Prošloga ljeta (juli-avgust 2007.), zajedno sa svojim kolegom Ron Adams-om, autor ovog rada je koncipirao i realizirao istraživačko-obrazovni projekat/predmet za grupu australskih studenata. Predmet pod nazivom “Posljedice genocida i prisilnog raseljavanja – Studijsko putovanje u Bosnu i 240

Inovativni načini izvođenja nastave izvan univerzitetskih učionica Hercegovinu“ (Bosnian Study Tour 2007 – BST) je izazvao veliku zainteresiranost australskih studenata i akademskih kolega. Nakon temeljnih priprema u Australiji, jednomjesečno studijsko putovanje je uključilo niz aktivnosti koje su bile dio iskustvenog učenja - od učešća na seminarima i međunarodnim konferencijama, najprije u Grazu, a potom u Sarajevu, do prisustvovanja komemoraciji 12. godišnjice genocida u Potočarima - te kulminiralo terenskim istraživačkim radom (fieldwork) i desetodnevnim boravkom u jednom „zaboravljenom“ i „etnički očišćenom“ selu u istočnoj Bosni, danas u okviru Republike Srpske (RS). Kroz „putovanje“ u narativ, koji počinje na ovom mjestu, namjera autora je povesti zainteresiranog čitatelja na zamišljeni put u to zaboravljeno istočno-bosansko selo, u jednu posebnu priču o običnim ljudima i njihovim (ne)običnim životima, ili onome što je od tih života još ostalo. U ovoj želji, preuzimajući ulogu naratora u prvom licu, autor se ne razlikuje od ostalih kolega antropologa koji svjesno koriste narativni metod kako bi ono o čemu istražuju i pišu što bliže približili svojoj publici. Konačno, cilj svakog antropologa jeste da što bliže doživi, zabilježi i prenese (ne)obične ljudske priče te da razotkrije neke „zakone“ po kojima se socijalne grupacije - bilo da se radi o lokalnim plemenskim zajednicama bilo o pripadnicima globalnih elita - održavaju i konstruiraju svoj grupni identitet. Na primjeru specifičnih, lokalnih grupa, koje su predmet istraživanja, antropolozi nastoje izvući neke univerzalne pouke i razviti teoretske koncepte te doprinijeti razumijevanju socio-kulturoloških posebnosti i fenomena koji prevazilaze okvire lokalnih zajednica (Eriksen 2001). Da bi se razotkrili ti suptilni, nepisani „zakoni“, običaji, socijalne veze, norme, kodovi i pravila po kojima lokalne grupacije (pre)žive, održavaju se i (re)konsturiraju svoj identitet, nužno je „zaviriti ispod površine“ te se što više približiti svojim ispitanicima, promatrati ih, participirati u njihovom svakodnevnom životu, živjeti sa njima; ukratko postati insider, ali istovremeno zadržati svoj istraživački fokus i profesionalnu distancu, što ponekad nije jednostavno izbalansirati Ovaj način ili metod kvalitativnog istraživanja, nazvan etnografija, iziskuje vrijeme, strpljivost, usredsređenost i studiozno proučavanje lokalne kulture ispitanika. Etnografski rad norveške antropologinje Tone Bringa i njeni pisani i filmski zapisi o „njenom selu“ Dolina, negdje u centralnoj Bosni 6 , su primjer briljantne etnografije jedne semi-ruralne sredine u BiH. Moj etnografski rad je također vezan za nekoliko lokalnih sredina u Bosni i Hercegovini (i drugim dijelovima svijeta), a teme koje istražujem su skoro identične nazivu studijskog putovanja; utjecaj nasilja na lokalne zajednice. Ustvari, ja sam svoj etnografski projekt prilagodio tj. proširio istraživačkoedukativnim boravkom grupe australskih studenata u „etnički očišćenom“, tj. genocidom devastiranom selu u istočnoj Bosni, koje je predmet mog dugoročnog istraživanja. Za razliku od Tone Bringa, ja sam za Bosnu, pogotovo za njen istočni dio, tj. Podrinje, vrlo personalno i porodično vezan, pa sam možda baš stoga želio svoju subjektivnost izbalansirati neutralnošću kolega i studenata s drugog kraja svijeta koji sa Bosnom i Podrinjem nisu imali nikakve veze. Bitno je naglasiti da jednomjesečno putovanje australskih studenata iz dalekog Melbourne-a nije bilo turistička ekskurzija niti tzv. disaster tourism nego dio akreditiranog predmeta koji je uključio sve bitne aspekte iskustvenog učenja, od priprema kroz teoretsku nastavu, preko terenskog istraživanja (fieldwork), vođenje
6

Jedan od važnih etičkih postulata etnografskog istraživanja, kao i bilo kojeg drugog znanstvenog istraživanja, jeste zaštita identiteta ispitanika ukoliko bi isti bili izloženi bilo kakvom riziku ili šteti. Stoga i Dolina nije stvarno ime sela koje je bilo predmet istraživanja Tone Bringa.

241

H. Halilović dnevnika i zabilješki (fieldnotes) do pisanja akademskih eseja baziranih na pojedinačnim opservacijama, razgovorima, utiscima i sopstvenom iskustvu. Prije polaska Iako smo kolega Adams i ja razvili jasne kriterije za prospektivne učesnike na studijskom putovanju u BiH te pored činjenice da su studenti snosili najveći dio troškova puta, zainteresiranost studenata je bila iznad svih naših očekivanja. Namjera nam je bila povesti grupu od 15 studenata, međutim, od pedesetak prijavljenih kandidata, odabrali smo 23 najentuzijastičnija i akademski najkompetentnija studenta koji su nas svojim pismenim prijavama i u pojedinačnim usmenim intervjuima ubijedili da su adekvatni kandidati za učestvovanje u jednom ovakvom projektu. Starosni prosjek studenata je bio oko 21 godinu, oko 2/3 su bile djevojke i 1/3 mladići (što je otprilike struktura studentske populacije na fakultetima društvenih znanosti u Australiji), dok su fakulteti, tj. uže specijalizacije (majors) koje su studenti studirali uključili antropologiju, političke nauke, međunarodne odnose, ljudska prava, socijalni rad i žurnalizam. Putovanje je bilo planirano za početak jula 2007. g., a seminari, koji su pokrili teorijski dio predmeta i važne logističke detalje, su počeli početkom marta. Na trosatnim seminarima, studenti su, pored ostalog, bili upoznati sa konceptima i temama kao što su genocid, etničko čišćenje, ICTY (Haag Tribunal), izbjeglice, raseljena lica (IDPs), socijalne, kulturne i političke posljedice rata u BiH te o bitnim aspektima kulture i historije BiH i regiona. Štaviše, studenti su i naučili neke bitne riječi, pozdrave i fraze na našem jeziku. Nakon cjelodnevnog Bosnian Film and Cultural Festival-a, na kome su prikazani odabrani filmovi bh autora - i po prvi put se okusila zeljanica, sirnica i ćevapi - sve je bilo spremno za pokret. U Austriji Prije dolaska u Sarajevo, Bosnian Study Tour je boravila tri dana u Grazu, u Austriji, kao gosti Word University Service-a (WUS) i European Center for Teaching and Research in Human Rights (ETC) pri Graz univerzitetu. U Grazu su studenti učestvovali na predavanjima na kojima je govoreno o mjestu i ulozi BiH u europskim integracijama te saznali o stanju ljudskih prava u regionu viđenih iz perspektive austrijskih stručnjaka. Također smo imali prijem kod Gradonačelnika grada Graza. U BiH Za vrijeme boravka u Sarajevu, od 7. do 14. jula, studenti su učestvovali na Međunarodnoj konferenciji o genocidu i prevenciji genocida. 7 Na konferenciji su, pored slušanja izlaganja vodećih svjetskih i lokalnih eksperata iz područja genocida i političkog nasilja, studenti također prezentirali svoj vlastiti workshop na kojem su izložili svoje ideje o ulozi studenata i visokog obrazovanja u sprječavanju genocida i tretiranju posljedica genocida. Uz to, australski studenti su učestvovali u programu ljetne škole „Zločini protiv čovječnosti i međunarodno humanitarno pravo“ organizirane od strane Studentske asocijacije Pravnog fakulteta. Iako neočekivano, Australija je bila najbrojnije zastupljena zemlja, a pored domaćih studenata ljetnu školu su pohađale i grupe studenata iz regiona, europskih zemalja i Sjeverne Amerike.
7

Naši domaćini u Sarajevu su bili Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i Međunarodna asocijacija istraživača genocida (International Association of Genocide Scholars) , čiji su studenti prethodno postali članovi

242

Inovativni načini izvođenja nastave izvan univerzitetskih učionica Zajedno sa ostalim delegatima konferencije studenti su učestvovali na komemoraciji 12. godišnjice genocida u Potočarima. To je bilo prilično potresno iskustvo za sve studente, a odlazak na komemoraciju i dženazu u Potočarima 11. jula 2007. je bio dobrovoljan. Osim dva studenta za koje je prisustvovanje ovom tužnom događaju predstavljao preveliki psihički i emotivni napor te su odlučili ostati u Sarajevu, svi ostali su svojim prisustvom komemoraciji željeli iskazati svoje poštovanje žrtvama genocida i solidarnost sa preživjelima. Od kulturnih znamenitosti studenti su upoznali kulturno-historijske spomenike i institucije u Sarajevu, posjetili Mostar, Blagaj na Buni, Počitelj i Međugorje. U Sarajevu su studenti uspostavili kontakte sa lokalnim i međunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama te se povezali sa lokalnim i stranim studentima. Također, nekoliko studenata je razgovaralo o mogućnosti volontiranja u lokalnim nevladinim organizacijama u BiH. Klotjevac Odlazak u selo Klotjevac 8 , duboko u Podrinju, je bio završni dio jednomjesečnog putovanja. Studenti su bili nekoliko mjeseci unaprijed najavljeni i naš dolazak očekivan. Međutim, kao po pravilu „očekuj neočekivano“, mnoge neočekivane prepreke su se pojavile, a i rješenja iznađena, u zadnjem trenutku. Nakon prilično lagodnog i ugodnog boravka u Sarajevu uslijedilo je višesatno putovanje regularnom autobusnom linijom, s polaskom u 7 ujutro iz Sarajeva do Srebrenice, a onda „prebacivanje“ do Klotijevca. Prijevoz koji su nam lokalni predstavnici vlasti u Srebrenici bili obezbjedili je bio jedan mali kombi, premali da bi u njega mogla stati i trećina studenata, a kamoli mnogobrojni prtljag. Uz to, zbog vikenda i drugih obaveza naše „kontakt osobe“ nisu bile u Srebrenici, pa smo se morali sami snaći za prijevoz. Srećom, sticajem sretnih okolnosti i nakon dogovora sa vozačem autobusa koji je „slučajno“ zastao ispred nekadašnje robne kuće u Srebrenici, gdje smo čekali da se nešto desi, konačno smo, kasno poslijepodne, bili na putu prema našoj krajnjoj destinaciji. Vozač je, kako nam je sam otkrio, bio „pošteni Srbin“ i nekada je bio jedan od vozača koji su redovno vozili na relaciji Srebrenica-Klotjevac, a bio je zadnji koji je vozio za Klotjevac u proljeće 1992. Nakon toga, do tog dana jula 2007. g. autobus nikada više nije vozio za Klotjevac; niti je bilo putnika za Klotjevac niti se put smatrao dovoljno sigurnim. Znači, grupa studenta iz Australije, njih pun autobus, su bili prvi putnici u prvom autobusu koji se nakon rata uputio za ovo uništeno selo, nekada popularnu turističku destinaciju u srebreničkoj općini. Rekonstrukcja uništene lokalne zajednice Ovdje bih napravio malu digresiju i predstavio Klotjevac, onakav kakav je nekad bio. Prije nego što je potpuno uništen kao ljudska nastamba, u 1992-95. agresiji na BiH, Klotjevac je bio poznat po ljepoti drinskog jezera i oštrom vjetru zvanom Sopur, koji je s jeseni puhao iz kanjona Drine, prema Višegradu. Smješten na lijevoj obali Drine, na samoj granici sa Srbijom, udaljen 28 km od Srebrenice i 48 km od Višegrada, Klotjevac je tradicionalno bio poznat po svojim hrabrim splavarima i živopisnim slapovima. Tradicija splavarenja je prekinuta izgradnjom hidro-elektrane Perućac i formiranjem 56 km dugog akumulacionog jezera između Bajine Bašte i Višegrada, sredinom 1960-tih.

8

Klotjevac je također ponekad pisan i izgovaran kao Klotivac i Klotijevac.

243

H. Halilović Smješteno između planina Sušice, na bosanskoj, i planina Zvijezde i Tare, na srbijanskoj strani, na nadmorskoj visini od 280 metara, jezero je duboko 90 metara, a 24 km dug kanjon Drine između Klotjevca i Žepe, dubok između 700 i 1000 metara, se smatra ne samo najživopisnijim i najljepšim dijelom toka Drine nego predstavlja i treći kanjon po dubini u svijetu (nakon Colorado kanjona u US i Tara kanjona u CG) 9 . Zbog toga ne čudi da su Klotjevac i okolna sela uz Drinu bili popularna turistička destinacija tokom ljetnih mjeseci. Pred sami rat broj vikednica u Klotjevcu se približavao broju kuća strarosjedilačkog stanovništva. „Vikendaši“ su dolazili s obje strane Drine (Srbije i BiH), a tu se nalazio i ljetni kamp studenata fakulteta fizičke kulture (DIF) s Beogradskog univerziteta. Iako malo poznat izvan Podrinjskog regiona, Klotijevac ima dugu historiju o čemu svjedoče ostaci ilirske, keltske, rimske, slavenske i otomanske kulture. U samom selu i u njegovoj okolici nalazi se više desetina dobro očuvanih stećaka. U periodu izmedju dva zadnja rata, mnogi stećci su potopljeni prilikom punjenja akumulacionog jezera, a neki su uništeni proširenjem puta i općom nebrigom vlasti. Ostaci Starog grada tj. srednjovjekovne tvrđave povrh Klotijevca i legenda o njegovoj gospodarici Jerinji su dio usmenog predanja stanovnika Klotijevca koje je zabilježio i pokojni Vlajko Palavestra, poznati bosanski etnolog i vjerovatno najveći skupljač narodnih predanja u BiH. Klotjevac se također spominje u radovima britanskog historičara John J. Wilkesa koji je istraživao ostatke ilirske kulture u BiH i koji tvrdi da je Klotjevac bio razvijeno ilirsko naselje još u 2. stoljeću p.n.e. Klotjevac između I i II svjetskog rata je opisan u monografiji iz 1939. autora Jovana Deroka. Skoro da je vrlo izvjesno da su se neki običaji iz tadašnjeg Klotijevca našli i u antologijskoj studiji Vere Erlich (1964) Porodica u Trasnformaciji. 10 Bogata kulturna historija Klotijevca je rezultirala u specifičnoj lokalnoj kulturi u kojoj su predislamska vjerovanja (paganska, bogumilska i kršćanska) bila potpuno integrirana u vjerske i narodne običaje muslimana Klotijevca koji su činili stopostotno, autohtono stanovništvo sela do 1992. godine. Npr. za vrijeme sušnih godina učile su se „kišne dove“ i poljevali vodom stećci, a mala djeca su poticana na plač za vrijeme obreda kako bi se Bog (ili bogovi?) smilovao i prekinuo sušu. 11 Bez obzira na poštovanje i održavanje svoje predislamske duhovne i materijalne tradicije, Klotivljani, žitelji Klotijevca, su bili poznati po svojoj bijeloj džamiji, koja je više puta iznova građena i dograđivana, i u kojoj su se redovno održavali vjerski obredi, a džamija je služila kao centar duhovnog i socijalnog života sela, pogotovo petkom kada bi na džumu namaz dolazili muškarci iz Klotijevca i okolnih sela, razgovarali, dijelili informacije, ugovarali poslove.

9

Prema informacijama Zavoda za turizam Bajina Bašta, Bajina Bašta Portal na www.bajinaBašta.com/bbportal/main/river/facts/river_facts_e.html ili http://www.tara.org.yu/indexeng.html. 10 U obimnoj studiji, koja je obuhvatila 300 sela u raznim dijelovima Jugoslavije krajem tridesetih godina XX stoljeća, Vera Erlich opisuje porodične i druge običaje u više sela u Bosni i Hercegovini, uključujući i mnoge detalje iz muslimanskih sela u Podrinju. Nažalost, zbog anonimnosti studije, imena sela nisu navedena ali postoje indicije da je dobar dio opisanih običaja mogao upravo biti iz Klotjevac i okolnih sela. 11 U svom dokumuternom-istraživačkom filmu o stećcima Zehrudin Isaković je zabilježio identičan obred u hercegovačkom selu Jezero kod Uloga. Osim ovakvih i sličnih rituala lokalnog stanovništva u Klotijevcu, brojni dani u godini, tzv. „godovi“ kao „Vodena Marija“ i „Ognjena Marija“ su bili dani na kojima se određeni poslovi nisu radili, npr. poslovi koji uključuju kopanje zemlje ili mućenje vode.

244

Inovativni načini izvođenja nastave izvan univerzitetskih učionica Stanovnici Klotjevca su zaposlenje nalazili u industriji u općinama Srebrenica i Bratunac, ali i preko Drine, u Srbiji, u Bajinoj Bašti, Užicu, Beogradu i drugim mjestima tadašnje Jugoslavije, kao i „na privremenom radu“ u Austriji i Njemačkoj. Mnogi Klotivljani, pogotovo generacija nakon drugog svjetskog rata, su završili srednje, više i visoke škole, a nemali broj njih su bili na istaknutim pozicijama u privredi, obrazovanju i politici kako u lokalnoj regiji tako i diljem zemlje. Po zadnjem popisu iz 1991. g. Klotijevac je - zajedno sa okolnim, gravitirajućim selima Prohići i Urisići ukupno imao 1047 stanovnika, od kojih su, osim 14 Srba, svi bili Bošnjaci. Sam Klotijevac je imao nešto preko trećine stanovnika, a služio je kao centar za okolna sela jer se u Klotijevcu nalazila osnovna škola (do 5. razreda), ambulanta, otkupna stanica, prodavnice, autobusna stanica, riječna luka… U toku rata svi žitelji iz ovog područja su protjerani, mnogi pobijeni, sve kuće i građevine srušene i spaljene, a sva pokretna imovina opljačkana. Dok su malobrojni Srbi područje napustili neposredno pred rat i utočiste našli u Srbiji, većinsko bošnjačko stanovništvo je, zajedno sa hiljadama protjeranih Podrinjaca, spas potražilo u Srebrenici. Kulminacija tragedije Klotijevca se desila u julu 1995. u Srebreničkom genocidu. Oko 90% muške populacije Klotijevca je pobijeno, među njima i svi muški članovi mnogih porodica, često pripadnici tri generacije. Boravak australskih studenata u Klotijevcu Sam dolazak u Klotjevac, kao i putovanje kroz mjesta gdje su nekada bila sela, na putu od Srebrenice do Klotijevca, je bilo posebno emocionalno iskustvo i konfrontacija sa obimom tragedije kroz koje je ovaj dio BiH prošao. Sve je izgledalo kao da je rat tek stao, ili još uvijek u toku. Na mjestima nekadašnjih sela stajala su zgarišta, zarasle ruševine nekadašnjih domova uz tek poneki trag života. U mnoga od ovih sela niko se nije vratio ili imao vratiti. Onih nekoliko starijih osoba, povratnika na koje smo naišli, su s čuđenjem gledali autobus pun mladih ljudi. Takvu sliku nisu vidjeli već duže od 15 godina i sigurno ih je podsjetilo na vremena kada su ovim selima redovno, u više navrata dnevno, prolazili đački, radnički i putnički autobusi. Zapuštena cesta je završavala na našoj krajnjoj odrednici, u Klotijevcu. Klotjevac je izgledao nadrealno; prirodna harmonija, satkana u mozaiku od plavozelene vode jezera, zelenila drveća, svježeg zraka i veličanstvenog kanjona, je bila u potpunom kontrastu i kontradikciji sa ruševinama kuća, koje su zjapile tugom i odsustvom života i opominjale da se nešto strašno ovdje desilo. Ovo je bila slika genocida; pred nama je bila stvarnost jedne ubijene lokalne zajednice; uništeni nečiji domovi i životi... Ovako dakle izgleda (još) jedan „lokalni genocid'', kako se hipokritički reducira genocid počinjen u BiH. Ipak, dočekani smo uz osmijehe i zagrljaje kao najbliži rod; cijelo selo - koje sada čine povratnici iz četiri porodice, odnosno ono što je od tih porodica ostalo, svih 12 osoba - je bilo na okupu da nam zaželi dobrodošlicu. Pored stalnih povratnika, u selu su još bili i preživjeli iz tri porodice koji sada žive svoje izbjegličke živote u Njemačkoj i Holandiji, a u toku našeg boravka došlo je još nekoliko „bivših“ Klotivljana, danas nastanjenih u Tuzli, Vogošći, Hadžićima... Smješteni smo u dvije popravljene kuće, na kojima su rupe od granata i tragovi paljevine još bili jasno vidljivi. Međutim, u poređenju sa desetinama do temelja srušenih i spaljenih kuća svuda oko nas, znaci rata i uništenja u kućama u kojima smo se smjestili su bili gotovo bezazleni. U narednih deset dana dijelili smo životne uvjete u kojima i povratnici, naši domaćini, već godinama žive. 245

H. Halilović Svaki dan je bio strukturiran i uključivao je predavanja na otvorenom, istraživački rad baziran na posmatranju i razgovorima s povratnicima i posjetiteljima, socijalne aktivnosti te učestvovanje u svakodnevici povratnika što je npr. uključilo i cjelodnevno kupljenje sijena na jednoj, učinilo nam se beskrajnoj livadi, ponad sela. Kupanje u jezeru, druženja i aktivnosti na vodi su ponekad odavali utisak kao da se radi o grupi bezbrižnih turista. U toku tih deset dana snimljeno je 16 sati dokumentarnog materijala, napravljeno više stotina fotografija, ispisane stranice zabilješki i dnevnika, rekonstruirana mapa sela na osnovu ruševina i razgovora sa preživjelima. Svaka ruševina je dobila ime, ime porodica koje su činile Klotjevac onim što je nekad bio. Ljudska povezanost i želja da se ostvari kontakt su vrlo brzo oborili sve jezičke i kulturološke barijere između gostiju i domaćina. U više navrata sam vidio studente i domaćine udubljene u razgovore iako nisu govorili istim jezikom. Moj kolega Ron je redovno, do kasno u noć, uz domaću šljivovicu, „razgovarao“ sa Duletom, Mirsom i Ekremom. U Klotijevcu se nikada poslije rata nije toliko razgovaralo i tako od srca smijalo kao tih desetak dana. Tri domaćice - Zlatija, Sabina i Sadeta - su se trudile da naprave dovoljno pita i somuna, a domaćin Dule je bio zadužen za spremanje i okretanje ražnjeva. Duletovo stado od stotinjak je umanjeno za deset brava tih dana. Improvizirana prodavnica u kući jedinog povratnika u zaseoku Sejdinovići je redovna pražnjena do zadnje namirnice, zadnje lubenice i zadnje pivske flaše. Duletov sin Huso, koji je kao dječak preživio Marš smrti, jula 1995., je obezbjeđivao frišku ribu iz jezera. Zajednički ručkovi i večere su bili prilika da se domaćini i gosti još više zbliže i postanu doživotni prijatelji. Ocjena, refleskija i evaluacija BST-a Studijsko putovanje Bosnian Study Tour 2007 kao vid iskustvenog učenja je prevazišlo sva planirana pedagoška očekivanja. Pored toga što je bilo poučno i korisno iskustvo za studente i predavače također je pozitivno utjecalo i na lokalne domaćine, a eho studijskog putovanja je još uvijek prisutan kako u dalekom Melbourne-u i u Klotijevcu tako i u mnogim drugim mjestima diljem planete. Zbog toga refleksija na studijsko putovanje i evaluacija istog mora obuhvatiti i neke druge aspekte osim opisa kriterija po kojima su studentski radovi, eseji i izvještaji ocijenjeni. Šta je BST značio studentima? U svom eseju studentica Anna Lockhard, jedna od učesnica BST, je napisala: „Privilegija koja nam je ukazana za vrijeme boravka u Bosni je bio jedan fundamentalni akt prema našoj odgovornosti kao ljudska bića. Uz to, ovo putovanje nas je povezalo sa ostalim članovima globalne zajednice, što vodi ka razvijanju konkretnog osjećaja međunarodne odgovornosti. U Klotijevcu smo vidjeli nesvakidašnje prirodne ljepote koje je skoro nemoguće spojiti sa zlom i nasiljem kojem je bilo izloženo ovo pitomo mjesto. Živjeli smo u sredini gdje je bilo nemoguće mimoići stalna podsjećanja na taj period zla, bilo kroz ruševine nekadašnjih domova bilo kroz saznanje da su nekadašnja sela u okolici sada potpuno pusta. .... Zlo je ovdje bilo ovladalo dobrim zahvaljujući i pasivnosti globalne zajednice, našoj pasivnosti. Sada je konačno vrijeme za akciju. Upravo sada, jer smo postali svjesni posljedica pasivnog posmatranja zla kroz koje je Bosna prošla. To dugujemo globalnoj zajednici, to dugujemo Bosni i našim prijateljima u Klotijevcu.“ Po povratku u Australiju studenti su formirali udruženje Friends of Klotjevac s ciljem pomaganja povratnicima u Klotjevac. Jedna od prvih inicijativa je bilo prikupljanje novčanih sredstava za izgradnju spomenika žrtvama Klotijevca koji su pobijeni u ratu. Na osnovu razgovora i opservacija studenti su producirali mape sela 246

Inovativni načini izvođenja nastave izvan univerzitetskih učionica kako izgleda sada i kako je izgledalo nekada. To je prvi put da je ovakav dokument kreiran. Studenti su svojim iskustvom uvidjeli aspekte i konzekvence genocida po lokalne zajednice i obične ljude i upoznali se sa problemima preživjelih povratnika. Većina studenta je napisala izuzetno kvalitetne eseje na osnovu kojih su dobili dobre ocjene. Dva studentska rada su objavljena kao novinski i magazinski članci. Svi su dijelili osjećaj da su na najbolji način spojili ugodno sa korisnim. Kažu da su postali bolji ljudi, spremni da se založe za druge i zahvalni su što im je data mogućnost da urade nešto konkretno. Studenti su postali glas Klotijevca koji se čuje čak na drugoj strani planete. Mnogi su izjavili da je boravak u Klotijevcu bio turning point u njihovim životima tj. nešto što je promijenilo njihov pogled na život. Neki već planiraju povratak u Bosnu i Klotjevac, a dvije studentice, inspirirane iskustvom u Klotijevcu i BiH su već na novim mjestima koja su bila afektirana nasiljem, gdje žele utjecati na pozitivne promjene; Lucy Kawal je već nekoliko mjeseci na Istočnom Timoru gdje radi sa traumatiziranom djecom i omladinom, dok je Laura Tracy na jednogodišnjem boravku u Kambodži kao UN Ambasador za mlade. Njihov kolega Tom Quinn je dobio posao u Vladi Australije. Šta je boravak studenata značio domaćinima? Najvažniji aspekt ove posjete, iz perspektive povratnika, jeste praktična solidarnost koju su osjetili i potvrda da Klotjevac nije potpuno zaboravljen i „otpisan“. Dolazak prvog autobusa u 15 godina je za njih simbolično značio povratak života u njihovo ubijeno selo. 25 putnika namjernika s drugog kraja svijeta, uglavnom mladih ljudi, sa sobom su donijeli veselje, radost, dobroćudnost i povjerenje, sve one vrijednosti koje su ubijene genocidom u Klotijevcu. Njihov boravak je, bar donekle, kod povratnika vratio povjerenje u ljude i humanost koju svi dijelimo. Istovremeno je po prvi put pružena mogućnost povratnicima da budu domaćini, kao što su to nekada bili, i ukažu gostoprimstvo svojim gostima iz daleka. Suze na rastanku su bili najočitiji izraz non-verbalne komunikacije o tome koje je značenje imala ova posjeta povratnicima u Klotjevac. Klotjevac više nije samo ubijeno i zaboravljeno selo negdje na istoku gdje Bosna počinje (ili je počinjala?) nego je ponovo postao mjesto u koje se dolazi i koje ima svoje prijatelje i zaljubljenike daleko od Drine i daleko od Bosne, pa i Europe. Klotijevcu su bile posvećene izložbe, filmske predstave, referati, članci i eseji u dalekoj Australiji. O tome znaju i pričaju i malobrojni preživjeli Klotivljani. S ekonomskog i materijalnog aspekta posjeta Klotijevcu je također bila opravdana. Svi povratnici tj. sva četiri domaćinstva su bila uključena u pružanje usluga, hrane i spavanja za australsku goste. Za svoje usluge bili su plaćeni po komercijalnim cijenama usluga u većim gradovima u BiH. To je za njih bio značajan novčani iznos i u početku su se osjećali nelagodno, ali smo Ron i ja bili neumoljivi i držali smo se ranijih proračuna i planiranog budžeta. Pekle su se pite, domaći somuni, okretali janjci na ražnju, roštiljale ribe iz jezera, a svi povratnici su bili istovremeno i naši domaćini i naši gosti na zajedničkim ručkovima, večerama i sijelima. Priča koju nam je ispričao Dule Mešanović je jedna od mnogih koje ilustriraju kako RS vlasti nastavljaju diskriminaciju povratnika i onemogućavaju im egzistenciju baziranu na njihovom sopstvenom radu. Dule ima 100 ovaca ali mu RS vlasti ne dozvoljavaju izvoz u Federaciju niti Duletove „muslimanske“ ovce imaju kupce u RSu. Srbija, udaljena na puškomet kako su to na svojim životima već osjetili žitelji Klotijevca, je također nedostižno tržište za Duletove ovce. Kako nam je rekao, iako je već platio i obavio veterinarski pregled za svoje stado, Dule čeka već duže od godinu dana da mu RS vlasti izdaju potrebnu dozvolu kako bi mogao prodati ovce u Federaciji. 247

H. Halilović I ovdje smo direktno „intervenirali“; za vrijeme našeg boravka u selu od Duleta je kupljeno osam ovaca, a Dule je počastio goste tako što je donirao i ispekao dvoje janjadi. Ovo je bio prvi put nakon rata da su povratnici imali mogućnost zaraditi novac svojim radom u svom selu. Pored konkretne ekonomske to je također pružilo i veliku moralnu satisfakciju povratnicima, a dalo im i ideju da se preorijentiraju na seoski turizam. Ono što priroda u Klotijevcu ima za ponuditi sigurno bi zadovoljilo prohtjeve i najrafiniranijih eko-turista. Kako nam naši domaćini u Klotijevcu rekoše, bilo bi im dovoljno jedno ovako „sezonsko uposlenje“ godišnje pa da mogu preživjeti od zarađenog cijelu godinu. Naravno, ovdje se ne radi o nekakvim basnoslovnim novcima ali onima koji nemaju skoro nikakva primanja ovakav nenadani prihod je svakako puno značio. Iz budžeta smo također donirali novac za nabavku električne pumpe kako bi sve kuće imale nesmetano snadbijevanje vodom. Čak i ono što je studentima bilo interesantno i zabavno iskustvo bilo je od praktične koristi za domaćine. Tu prije svega mislim na kupljenje sijena, jer za ono posla što smo zajedno uradili za jedan dan trebalo bi povratnicima bar nekoliko dana. U roku od nepune godine dana, studenti su, u koordinaciji sa preživjelim Klotivljanima rasutim diljem planete, kroz razne vidove donacija, već sakupili dovoljno novčanih sredstava za otpočinjanje prve faze izgradnje spomenika žrtvama genocida u Klotijevcu. Radovi na spomeniku su već započeli, a zvanično otvorenje je planirano 15. juli 2009. g. Na spomeniku će se po prvi put na jednom mjestu naći imena 110 Klotivljana, žrtava agresije i genocida. Bit će to njihov simboličan povratak u svoje selo, svojim preživjelim rođacima i komšijama. Informacije o selu proslijeđene su potencijalnim donatorima, tj. međunarodnim nevladinim organizacijama (NVO). Dva mjeseca nakon našeg boravka u selu Dule je dobio traktor. Nekako u isto vrijeme, TV Hayat je snimio emisiju o Klotijevcu, koja je putem satelita bila gledana diljem svijeta. Akademske kolege iz Sarajeva, Austrije i US su pokazali zanimanje za posjetu Klotijevcu sa svojim studentima. Planovi za budući angažman u Klotijevcu obuhvaćaju organiziranje ljetne škole za djecu iz Klotijevca (trenutno ih ima dvoje) i okoline (oko desetak), koja su potpuno lišena obrazovanja. Program ljetne škole bi uključio studente pedagoških akademija iz Sarajeva i Tuzle. Njima bi to bila korisna praksa, a udruženje Friends of Klotjevac bi platilo troškove boravka i simboličnu plaću za rad. Također, sa kolegama iz Australije, Austrije i US-a razmatramo ideju o izgradnji Learning Centre (Obrazovnog centra) u Klotijevcu koji bi služio za organiziranje seminara, predavanja i etnografskog istraživanja. Razmatra se i šira inicijativa Universities adopting Communities, koja bi povezala univerzitete, tj. studente i akademske radnike, iz raznih dijelova svijeta sa lokalnim zajednicama u BiH poput Klotijevca. Širi ili „društveno-politički“ aspekti boravka u Klotijevcu? Studenstka posjeta Klotijevcu je, pred navedenog, također ukazala lokalnim dobronamjernim - ali i indiferentnim i zlonamjernim - političarima i birokratama da Klotjevac neće više biti nevidljiv i zaboravljen. Klotijevac je dobio svoje advokate, buduće pravnike, diplomate, istraživače. Naš boravak u selu je pružao kontekst u kome su se po prvi put sreli poznanici od prije rata koji su završili na različitim stranama sukoba. Npr. našim domaćinima je bila poznata činjenica da vozač koji nas je dovezao u njihovo selo, njihov nekadašnji komšija iz susjednog sela, nije bio baš previše „pošten i neutralan“ kako nam se predstavljao. Po njihovim svjedočenjima, on je bio jedan od onih koji su služili kao vodiči srbijanskim paravojskama i vojskama koje su nanijele 248

Inovativni načini izvođenja nastave izvan univerzitetskih učionica ogromno zlo Klotijevcu i njegovoj okolini. Postoje svjedoci koji su potvrdili da je „naš vozač“ učestvovao u zasjedama u kojima su ubijani Klotivljani. Također se zna da je isti vozač, u aprilu 1992., bio u srpskoj delegaciji koja je žiteljima Klotijevca dala ultimatum za predaju. Stoga ne iznenađuje da su neki od naših domaćina bili rezervirani prema njemu. I pored toga, neki od Klotivljana su se rukovali sa njim, dok su drugi izbjegli svaki direktan kontakt. Drugi „lokalni“ Srbin, prof. Dragan Otašević, Beograđanin s manje-više stalnim boravkom u svojoj vikendici u Klotijevcu, očito zaintrigiran našom posjetom selu, je bio gostoljubiv. Insistirao je, na primjer, da nas provoza u svom čamcu uz kanjon Drine te pozvao svoje kolege sa srbijanske strane da mu ustupe još jedan motorni čamac pošto nismo svi mogli stati u jedan. Naš boravak je otvorio proces komunikacije između Dragana i povratnika u selo, koji su do tada bili prilično hladni i distancirani. Na trenutak je nastupila suspenzija nepovjerenja i svi su željeli biti dobri domaćini svojim gostima izdaleka. Po prvi put poslije rata moglo se primijetiti nešto kao otpočinjanje procesa pomirenja, bar između onih koji u zločine nisu bili direktno umiješani. Npr. Dragan je govorio o tuzi koju osjeća kad vidi ruševine kuća svojih nekadašnjih prijatelja Bošnjaka kojih više nema. Također jer rekao da je znao šta se ovdje dešavalo pokušao bi nešto učiniti. On ipak za sve krivi „prokleti rat“ i međunarodnu zavjeru, iako su i njemu i žrtve i zločinci, bar u Klotijevcu, potpuno poznati. Zaključak Genocid, kao „sistematski zločin usmjeren ka potpunom ili djelimičnom uništenju određene socijalne grupacije“ 12 , je devastirao Klotjevac u demografskom, kulturnom, ekonomskom, političkom i svakom drugom pogledu. Jasno je da Klotjevac nikad neće biti onakav kakav je nekad bio. Biološka i socijalna supstanca, dakle ljudi, koji su i bili primarni cilj genocida, se ne može nadoknaditi, a bez ljudi selo će vremenom postati samo puki geografski pojam. Kao što Feld i Baso (1996) pišu „Mjesto čine ljudi a ne prostor“. Zbog toga, pomoć dobronamjernih „outsajdera“, pored moralne i materijalne podrške, također treba uključiti i ljudsku komponentu tj. posjete mjestima kao što su Klotjevac, bilo da se radi o eko-turizmu bilo o obrazovno-istraživačkim boravcima studenata iz BiH i cijeloga svijeta. Pilot projekat Bosnian Study Tour, kao realizacija ideje zasnovane na konceptu iskustvenog učenja, se po mnogo čemu pokazao adekvatnim modelom podrške lokalnim zajednicama nakon genocida i isti se može primijeniti na druge slične lokalne zajednice u BiH i šire. Michel Foucault je vjerovatno u široj javnosti najviše poznat po svojim idejama o povezanosti znanja, moći i diskursa. „Znanje je moć.“ – svojevremeno je proklamirao jedan od najvećih filozofa XX stoljeća. Po njemu, oni (vlastodršci) koji imaju moć kontroliraju znanje i preuzimaju autoritet istine tj. njihova moć postaje istina i zvanično znanje. Držanjem dominiranih masa u podčinjenom položaju se odvija i kroz njihovo onemogućavanje i pristup znanju i kreiranju znanja, dakle istine. S druge strane, Foucault, poput Marxove ideje o klasnoj svijesti, vjeruje da ugnjetavani i dominirani jedino kroz znanje mogu promijeniti svoj društveni položaj. Bez ulaska u dublju interpretaciju Foucautovim ideja - koje su puno šire i kompleksnije od ove, donekle, pojednostavljene interpretacije odnosa znanja i moći, a i od namjere ovoga rada - želio bih upravo završiti ovaj članak ehoom Foucault-ove poznate teze. U slučaju iskustvenog učenja i opisanog studijskog putovanja, znanje kao moć nije samo vezano za one koji
12

Iz originalne definicije genocida Raphaela Lemkina koja je također prihvaćena kao zvanična definicija genocida u UN Konvenciji o genocidu. Vidi Lemkin 2002: 27-53.

249

H. Halilović su nešto naučili, dakle studente koji su iskustvenim učenjem naučili o posljedicama genocida na lokalne zajednice. Također, (sa)znanje o Klotijevcu i njegovim malobrojnim žiteljima koji su preživjeli genocid, je „omoćalo“, ojačalo i ohrabrilo same povratnike u Klotjevac. O njima se sada zna i oni nisu više nevidljivi i bespomoćni, iako su još uvijek predmet diskriminacije i ignorantskog odnosa od strane RS vlasti. Možda je najveći uspjeh ovog istraživačko-obrazovnog projekta upravo u tome što smo napravili ove ljude ponovo „vidljivima“, saznali njihovu istinu i time doprinijeli da se posljedice genocida, kao i nastavak genocida drugim, birokratskim sredstvima, bar donekle ublaže. Literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Bringa, T. 1995, Being Muslim the Bosnian Way: Identity and Community in a Central Bosnian Village, Princeton University Press, Princeton. Deroko, D.J, 1939, ‘Drina: geografsko-turistička monografija’, Izdanje društva Fruška Gora, Novi Sad. Eriksen, T.H. 2001, Small Places, Large Issues: An Introduction to Social and Cultural Anthropology, Pluto Press, London. Erlich, V. 1964, Porodica u Transformaciji, Naprijed, Zagreb. Feld S. & Basso K.H.1996, Senses of place, University of Washington Press, Seattle. Gibbs, G. 1987, Learning by doing: A guide to teaching and learning methods, FEU Birmingham Polytechnic, Birmingham. Hutchings, K., Jackson, P. and McEllister, R. 2002, ‘Exploiting the Links between Theory and Practice: Developing Students' Cross-cultural Understanding through an International Study Tour to China’, Higher Education Research & Development, 21, pp. 55-71. Isaković, Z. 2008, Stećak – the Last Bosnian Mystery, TVSA, Sarajevo. Jarvis P. 1995, Adult and Continuing Education. Theory and practice 2e, Routledge, London. Kolb D. 1984, Experiential Learning: The experience as the source of learning and development, Prentice Hill, New Jersey. Kolb, A. and Kolb D. A. 2001, Experiential Learning Theory Bibliography 1971-2001, Ma.: McBer and Co, Boston. Kolb, D. A., Osland, J. & Rubin I. 1995, The Organizational Behavior Reader 6e, Prentice Hall, Englewood Cliffs, NJ. Lemkin, R. 2002, ‘Genocide', in Hinton, A. (ed.) Genocide: An Anthropological Reader, Blackwell Publishers, Oxford, pp. 27-53. McCarthy, B 1987, The 4MAT system. IL: Excel Inc. Palavestra, V. 2004, Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine, Baybook-Mostart, Sarajevo-Zemun. Porth, S. J. 1997, ‘Management education goes international: A model for designing and teaching a study tour course’, Journal of Management Education, 21, 190-200. Wilkes, J.J. 2003, ‘Cultural identities in the Illyrian provinces (2nd century BC to 3rd century AD): old problems re-examined’,Dall'Adriatico al Danubio. L'Illirico nell'età greca e romana (Cividale del Friuli, 25-27 settembre 2003), Fondazione Niccolò Canussio, Convegno.

8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

250

Zbornik radova PMF 4 i 5, 251 – 259 (2007-2008)

Originalni naučni rad

PLANIRANJE I PRIPREMANJE NASTAVNIKA GEOGRAFIJE ZA IZVOĐENJE NASTAVE LESSON PLANNING AND PREPARATION OF A GEOGRAPHY TEACHER IN ORDER TO DELIVER A LESSON Mr. sc. Edin Jahić, viši asistent, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli Abstrakt Planiranje i pripremanje nastavnika geografije za izvođenje nastave permanentan je proces i radna obaveza svakog nastavnika. Planiranje i pripremanje za nastavu geografije i izvođenje nastave čine nedjeljivu cjelinu. Uspješno ostvarivanje ovih zadataka traži stvaralački čin nastavnika, niz didaktičkih postupaka u njihovom formiranju u jedno. Za pripremanje nastave potrebno je izvršiti predradnje spoznajnog, psihološkog, materijalno-tehničkog i metodičkog karaktera. Planiranje i pripremanje nastavnika za izvođenje nastave ne bi bilo potpuno kad u njemu ne bi bile planirane aktivnosti učenika na realizaciji odgojno-obrazovnih sadržaja koje će ga staviti u poziciju subjekta i nastavnikvog saradnika u pripremanju, obradi i valorizaciji rada. Planiranje i pripremanje nastavnika ima značajan odgojni uticaj na učenike. Za uspješno pripremanje nastavnika za izvođenje nastave geografije neophodna je opremljenost škole savremenom nastavnom tehnikom, pa je nužno tom pitanju posvetiti punu pažnju, ali i uspješnijem korištenju onih sredstava i pomagala koje škole posjeduju. Ključne riječi: geografija, planiranje, pripremanje, učenik, nastavnik. Abstract Lesson planning and preparation of a Geography teacher in order to deliver a lesson is a permanent process and job responsibility of all teachers. Lesson planning and preparation of a Geography lesson and delivery of a lesson are inseparable entities. In order to achieve them successfully, a teacher is required to be creative and to possess series of didactic methods in order to unify everything in one. To plan a lesson, it is necessary to complete a preliminary work that contains a cognitive, psyhological, material-technical and methodical character.Planning and preparation of a teacher to deliver a lesson would not be complete if it was not a student activities plan in order to fulfill educative-pedagogical topic to place a student on a subject position and a teacher's assistant who assists in preparing, analyzing and assessment of a lesson.Preparing and planning of a teacher have a significant importance on student's education. In oreder to be prepared successfully for Geography lesson, it is necessary for a school to be equipped with contemporary technical equipment, so it is important to be focused on that issue as well as to use effectively the equipment that already exist in school. Key words: Geography, planning, preparation, student, teacher.

E. Jahić Uvod Planiranje (lat. planum – praviti plan rada, smišljati program rada) je bitna pretpostavka osmišljene polivalentne aktivnosti na usvajanju nastavnih sadržaja. Ovo je prvo polje rada svakog nastavnika prije početka školske godine, ali i u samom procesu realizacije, kao i nakon toga, kako bi se izvršila analiza planiranog i sačinili bolji planovi za narednu školsku godinu. Nastavnik svake godine izrađuje nove planove uvažavajući svoje iskustvo kao praktičar, zatim uzimajući u obzir teorijska dostignuća, promjene u nastavnim planovima, programima i udžbenicima, prihvatanje novih uputa od nadležnih prosvjetnih i školskih organa. Uz ovo sagledava se materijalna strana nastave, nabavka novih učila, poboljšanje tehnologije rada, veća povezanost sa društvenom sredinom, programsko uključivanje roditelja u pojedine aktivnosti i dr. (Stevanović, 1998.). Nastavnik se samostalno priprema za nastavu. Planiranje i pripremanje za nastavu je dio nastavničkog stručnog rada i o tome zavisi njegov rad i kvalitet tog rada. Bez dobro organizovane pripreme za nastavu nije moguće ostvariti ciljeve i zadatke nastave geografije. Kada se nastavnik geografije priprema za rad u novoj školskoj godini, imajući u vidu obrazovne i odgojne zadatke svog predmeta, on razmišlja o tome kako da organizuje rad u razredima u kojima će predavati. Pri tome, naročito, mora da misli kako maksimalno da aktivira učenike i, s obzirom da je geografija predmet vezan sa samostalnim i praktičnim radom, kako da razvija kulturu rada učenika. Planiranje i pripremanje nastavnika nije povremeni posao, već permanentan i kontinuiran proces koji se obavlja neposredno prije izvođenja nastave i uporedo sa izvođenjem nastave. Po riječima Hodžić T. nastavnik započinje sa pripremama već samim početkom rada sa učenicima i to traje sve do okončanja njegove nastavničke karijere (Hodžić, 1999.). Sve prirodne nauke, pa prema tome i geografija, u dobro organizovanoj, raznolikoj i bogatoj nastavi, po svojim sadržajima i aktuelnosti pružaju velike mogućnosti za intelektualan rad i odgoj učenika. Ali da bi se zaista postigao cilj, nije dovoljno da se gradivo samo predaje, nego je potrebno da se ono izučava neposredno onako kako nam pruža priroda. Zbog toga savremena škola zahtjeva da se nastavni rad ne obavlja samo u učionici. Taj rad se treba izvoditi i van učionica u prirodi, u proizvodnim i drugim preduzećima, u naseljima itd., jer je u savremenoj nastavi geografije jako naglašen zahtjev da se nastava zasniva na posmatranju. Za to nisu dovoljne demonstracije nastavnika. Pored njih nužno je organizovati rad učenika, grupni i individualni, ali u skladu sa prirodom nastavnih jedinica koje se obrađuju. Pretežno frontalna i pretežno verbalna nastava postaje u današnje vrijeme sve više neadekvatna savremenim procesima u nastavi, ali i samim učenicima. Škola mora u savremenim uslovima života pružati sve više učenicima, ali i zahtjevati od njih sve više. Od nastavnika se zahtjeva da u procesu nastave podstiče učenike na diskusiju, da vodi brigu o bržem razvoju i zadovoljenju radoznalosti darovitijih učenika, da razvija osjećanje kolektivne brige prema napredovanju slabijih učenika, da stvara uslove i povoljnu klimu za samostalan rad učenika u naučnim grupama, prilikom posjete prirodnim i kulturnim znamenostima, proizvodnim preduzećima, gradilištima, poljoprivrednim dobrima itd. Obrađivati gradivo nastavnog programa nije jednolično i monotono prelaženje gradiva, već isticanje bitnih momenata i produbljivanje znanja vježbama i radovima učenika. Svaki nastavnik geografije mora u svom radu dati slobodu učenicima da oni mogu slobodno koristiti nastavna sredstva i da sami rade, posmatraju, tj. da aktivno učestvuju u sticanju i proširivanju znanja. Jer, realizacija nastavnog programa ne znači samo predavanje nastavnih tema i njihovo ponavljanje na časovima ponavljanja i utvrđivanja, već

252

Planiranje i pripremanje nastavnika geografije za izvođenje nastave povezivanje nastavnikovog izlaganja sa praktičnim znanjem učenika, a to su ona znanja koja će učenicima koristiti cijeli život. Pripremanje za nastavu mora biti stvaralački rad nastavnika u kojem su sadržane njegove teorijske spoznaje i praktično iskustvo. Solidna, studijska priprema nastavnika za izvođenje odojno-obrazovnog rada bitna je pretpostavka da će se u nastavi ostvariti odgojno-obrazovni ciljevi i zadaci. Samo dobro provedena priprema može dati solidne rezultate, a ostvarivanje odgojno-obrazovnih zadataka bez pripreme je slučajnost koja ne može dati trajnije rezultate. Dobro izveden plan za izvođenje odgojno-obrazovnog procesa čini osnovu za njegovo uspješno ostvarivanje. Pripremanje nastavnika za nastavu predstavlja vrlo odgovoran, smišljen, planski i sistematski rad, a to znači da u ovom radu nikako ne smije biti stihijnosti, improvizacija i povremenog rada. Neplansko izvođenje nastave ne bi imalo samo negativan uticaj na kvalitet obrazovnog rada, već bi došlo u pitanje i ostvarivanje odgojnih zadataka. Prema svemu naprijed rečenom vidimo je pripremanje nastavnika za neposredan odgojno-obrazovni rad vrlo složen posao i zahtjeva temeljite pripreme. Pripreme obuhvataju stalno stručno, metodičko, pedagoško, psihološko i drugo obrazovanje nastavnika, upoznavanje sa novom tehnologijom i tehnikom nastavnog procesa, neposredno pripremanje za nastavni rad i druge postupke koji doprinose realizaciji programskih sadržaja geografije (Rudić, 1998.). Pripremanje nastavnika ne počinje i ne završava pisanjem dnevnih priprema, već počinje onog dana kada se nastavnik prihvati obaveze i radnih zadataka za tekuću godinu. Zbog toga bi svaki nastavnik na kraju školske godine trebao provesti samokritičku analizu načina pripremanja za nastavu. Nakon toga vidjet će dobre i loše strane pripremanja, a to će mu za daljnji tok njegovog rada biti glavna orijentacija. U ovom radu su obrađene najvažnije etape u planiranju nastave i date njegove karakteristike. U planiranju nastave postoje dvije razine:   globalna razrada osnovnog programa u okviru predviđenog vremena (školska godina, broj sati) za određeni razred, planiranje nastavnog učenja na razini jedne nastavne jedinice. (Jelavić, 2003.) Godišnje (globalno) planiranje nastavnika geografije Temeljito i svestrano planiranje i pripremanje nastavnika za neposredan odgojnoobrazovni rad je osnovna pretpostavka uspješnog rada u nastavi geografije. Svaki nastavnik geografije na početku školske godine mora upoznati stručnu i metodičku literaturu. To znači, detaljno upoznavanje sa udžbenicima, priručnicima, dopunskom literaturom, didaktičkim materijalom i svim onim što će mu biti potrebno u radu. Sve ono što je svaki nastavnik radio u toku školovanja, u toku studija i ono što je pročitao u svom radnom vijeku, dobro će mu doći prije planiranja. U nastavnikovom radu veoma značajno mjesto zauzimaju bilješke koje su dragocjen materijal, koji će mu koristiti na samo kod planiranja i programiranja, već u toku rada cijele školske godine. Tek kada nastavnik geografije prouči literaturu, može prići globalnom planiranju i programiranju. Prije globalnog planiranja i programiranja treba proučiti nastavni program. Globalno planiranje i programiranje obuhvata razradu nastavnih sadržaja i vremensko dimenzioniranje trajanja pojedinih glavnih etapa nastavne. Pri tome najvažniji kriterijum mora da bude princip postupnosti i sistematičnosti. Planiranjem se projektira rad kojeg ćemo kasnije izvoditi. Ono zahtjeva visok stepen misaone 253

E. Jahić aktivnosti i ne može se mehanički obaviti. Da bi nastavnik uspješno mogao planirati nastavno gradivo geografije potrebno je da dobro poznaje zahtjeve nastavnog programa. Zato je neophodno da svaki nastavnik studijski proučava nastavni program. Programiranje je vezano uz nastavne programe, koji su nastavnicima već dati u službenim dokumentima. Dimenzioniranje nastavnog sadržaja nastavnik će provoditi kasnije, ali u saradnji sa svim ostalim faktorima koji sudjeluju u nastavi. Nastavni programi trebali bi biti izrađeni prije početka nastave, kako bi bez poteškoća nastavnik odmah mogao početi sa odgojno-obrazovnim radom. Zbog svog globalnog karaktera godišnji plan je samo predradnja, samo jedna faza nastavnikovog rada, preduslov za dalju i detaljniju razradu, za detaljnije planove: mjesečne i dnevne. On, dakle, bitno utiče na cjelokupni nastavnikov rad, uslovljava, usmjerava i determiniše mjesečne planove, sedmične i dnevne pripreme (a ovi kasnije utiču na njegovu eventualnu korekciju), jer mjesečni planovi i sedmične i dnevne pripreme moraju proizilaziti iz godišnjeg plana, moraju biti međusobno usklađeni. Bez te međusobne povezanosti, uslovljenosti i usklađenosti od godišnjeg plana do dnevnih priprema, bez uzajamnog prožimanja globalnih i detaljnih planova, bez potpunog usklađivanja sitnih ciljeva svakog pojedinog časa sa krajnjim ciljem koji treba postići u toku jedne godine, nema smišljenog procesa, nema uspješne i organizovane nastave geografije. To znači da od kvaliteta i usmjerenosti godišnjeg plana u velikoj mjeri zavisi kvalitet i usmjerenost nastavnikovog rada. Pripremanje nastavnika geografije za čas Uspješna realizacija odgojno-obrazovnih zadataka nastave geografije u školi moguća je samo pod uslovom da se nastavnik kvalitetno pripremi za čas. Za nastavu geografije važno je znati šta je glavna vodeća misao nastavnog časa, šta su osnovna pitanja i koje probleme treba postaviti i izdvojiti na času geografije (Zgonik, 1967.). Jer, svaki čas geografije je jedan korak u proširivanju geografskih znanja. Bilo kakva neadekvatna priprema nastavnika za čas povlači za sobom velike posljedice, koje će trpiti učenici. Jer ako čas nije pravilno pripremljen ne može biti ni kvalitetno realizovan. Dobar čas geografije je, prije svega, takav čas na kojem učenici stiču kvalitetna znanja. Nastavnik može osigurati sprovođenje takvih kvalitetnih časova samo svojom svestranom pripremom. Loše je kad nastavnik odlazi na čas, a sam jedva poznaje problematiku nastavne jedinice. Naravno, znanje je nešto što se može steći. Svaki nastavnik može savladati nova znanja iz geografije, ali mora za to imati volju i upornost. Jer, nastavnik ne izlaže samo ono što ima u školskom udžbeniku. Iznoseći tu građu, on sprovodi složen i izdiferenciran rad: objašnjava ono što je u udžbeniku teško učenicima, razotkriva na konkretnim činjenicama i primjerima nove pojmove, konkretizuje ono o čemu sažeto i suhoparno priča udžbenik, uči učenike da upoređuju činjenice, pomaže im da shvate novo oslanjajući se na već proučenu građu, vodi ih do zaključaka i uopštavanja, radi sa učenicima na karti ili dijagramima iz udžbenika, koristi se ilustracijama iz udžbenika itd. Nastavnik će izložiti detaljnije i osvijetliti markantnim činjenicama građu koja ima veći odgojni i obrazovni značaj. Nastavnik mora izlagati građu izrazitije, konkretnije, zanimljivije nego u udžbeniku da bi osigurao da učenici svjesno i aktivno usvoje nastavnu građu. Svjesno usvajanje novih znanja zahtjeva aktivan umni rad učenika na nastavi. Za takav rad na času treba im pružiti interesantnu i pristupačnu nastavnu građu, jer učenici vole i cijene kada im nastavnik geografije otkriva na času ono zanimljivo, a posebno ono čega nema u udžbeniku.

254

Planiranje i pripremanje nastavnika geografije za izvođenje nastave Planiranje nastavnog časa čini najznačajniju etapu planiranja nastavnog rada. Pismena priprema ne bi trebala da bude detaljna, jer bi suviše mnogo vremena oduzimala nastavniku, već treba biti sačinjena u skraćenom obliku. Priprema treba da sadrži: naziv nastavnog predmeta, nastavnu temu, nastavnu jedinicu, tip časa, ciljeve časa (odgojne, obrazovne, funkcionalne), oblike rada, nastavne metode, nastavna sredstva i strukturu rada (Romelić, 2003.). Jedan od najvažnijih momenata u pripremanju nastavnika za čas je određivanje nastavnih obrazovno-odgojnih zadataka. Od pravilnog riješenja ovog pitanja zavisi i pravilno odabiranje građe i izbor onih metodičkih sredstava i oblika rada na času čija će primjena omogućiti nastavniku da do maksimuma ostvari predviđene zadatke. Određivanje obrazovnih zadataka sastoji se u navođenju novih znanja koja će učenici steći u toku časa, dok odgojni zadaci navode uticaj geografskih sadržaja na formiranje pogleda na svijet i na psiho-fizičku komponentu učenikove ličnosti, a to je razvijanje mišljenja, pamćenja, mašte, emocija, naučnog tumačenja, ekološke svijesti, patriotizma itd. Pripremajući se za čas, nastavnik istovremeno riješava i probleme sadržaja i probleme metodike. Odabiranje građe (šta od programske građe istaći, konkretizovti, šta izložiti kraće) je i pitanje sadržaja i pitanje metodike. Raspored građe i metodička sredstva moraju služiti otkrivanju idejnog sadržaja časa i realizaciji odgojno-obrazovnih zadataka. Koje činjenice treba izložiti detaljnije, koje samo spomenuti, šta iskoristiti kao primjer, od toga zavisi uspješna realizacija zadataka koje postavljamo na času. Također, bitno je razmisliti o načinu analize i uopštavanja građe na času, unaprijed skicirati pitanja za učenike, isplanirati tok razgovora i jasno formulisati zaključke i rezime razgovora. Kada se priprema za čas, nastavnik mora razmisliti ne samo o sadržaju nastavnog rada, nego i o takvim oblicima rada koji obezbjeđuju aktivno usvajanje izložene građe i aktivan misaoni rad učenika na času geografije. Nastavnik unaprijed priprema takva pitanja koja od učenika zahtijevaju samostalan misaoni rad, primjenu ranije stečenih znanja, otkrivanje veza i odnosa među geografskim pojavama i procesima, objašnjavanje uzroka i posljedica, analizu i ocjenu geografskih činjenica itd. U kom obliku će nastavnik pisati pripreme za čas zavisi od više faktora, a prvenstveno od dubine nastavnikovog poznavanja materije, iskustva, metodičke obaviještenosti, stepena razvijenosti njegove radne kulture itd. Stoga se ne mogu predlagati jedinstvena rješenja koja bi važila za sve bez obzira na osobenost gradiva i individualnost nastavnika. Ipak, u pripremi za čas geografije ne bi smjela izostati metodička razrada izvođenja nastave, nastavnikovih i učeničkih aktivnosti, niti primjeri i vježbanja u različitim oblicima koji najbolje odgovaraju postavljenom cilju, koji najviše doprinosi usvajanju novih geografskih znanja. Neposredno pripremanje za izvođenje nastave Za pripremanje nastave potrebno je izvršiti predradnje spoznajnog, psihološkog, materijalno-tehničkog i metodičkog karaktera.  Pripremanje nastavnika za spoznajnu stranu nastave Mnogi nastavnici geografije često naglašavaju da su u toku studija stekli dovoljno znanja i da s njim suvereno vladaju, te da im nije potrebna posebna priprema. O tome Hodžić T. piše: "Izučavajući širok spektar geografskih disciplina u toku svog obučavanja na fakultetu ili pedagoškoj akademiji, nastavnik nije u stanju da u potpunosti ovlada svim geografskim sadržajima. To što on usvoji zapravo je samo osnova za njegovo daljnje geografsko obrazovanje, koje se proteže kroz cijeli njegov radni ciklus." (Hodžić, 1999., str. 91.). Znati nastavne sadržaje nije garancija da će nastavnici te sadržaje zaista moći uspješno prenijeti na učenike. Nastavnik mora voditi nastavu spoznajom učenika (formiranje predodžbi, pojmova, zaključaka), a posebno 255

E. Jahić treba dovesti učenika do generalizacija i aktivirati i one učenike koji nisu dovoljno aktivni. Za takav rad nije dovoljno samo poznavanje nastavnog gradiva. Poznavanje geografske struke još uvijek ne znači da je nastavnik u mogućnosti da rukovodi nastavnim procesom. Uporedo sa razvojem nauke i tehnike u nastavne programe unose se novi nastavni sadržaji, koje nastavnik u toku svog školovanja nije učio i ne poznaje ih. To opet pretpostavlja stalno permanentno stručno usavršavanje, a samim tim i stalno stručno pripremanje za nastavu. Stručno znanje nastavnika mora biti i veće i intenzivnije od onog što će ga dati učenicima. Od stručnosti nastavnika zavisi nivo efikasnosti odgojno-obrazovnog procesa u savremenoj školi. Dobar nastavnik cijeloga života stalno uči. On prati stručnu literaturu, publikacije, natpise u štampi, prati TV programe i poznaje gotovo sve aktuelnosti iz geografske struke. O tome Rudić V. piše: “Nastavnici geografije moraju, zbog raznovrsnosti nastavne materije, da posvete veliku pažnju pripremama za nastavni rad, jer su geografske promene česte i intenzivne u svim delovima sveta.“ (Rudić, 1998., str. 254) Samo na taj način nastavnik može osigurati da spoznaja učenika bude kvalitetna. Da bi odgovorio svim ovim zadacima nastavnik geografije, čim dozna u kojim će odijeljenjima predavati svoj predmet, detaljno proučava program i pristupa temeljitom pripremanju gradiva. U ovoj fazi pripremanja nastavnik određuje obrazovne, funkcionalne i odgojne zadatke. Oni proizilaze iz nastavnog sadržaja i ne mogu biti samo formalno postavljeni. Nastavnik će na osnovu nastavnih sadržaja moći formulisati obrazovne zadatke, funkcionalne zadatke (razvoj sposobnosti) i odgojne zadatke (razvoj moralne spoznaje). To je najvažniji zadatak i njemu treba prići sa mnogo pažnje. Za nastavnika je važno da prikaže šta učenici moraju spoznati u toku nastavnog sata, koje će ciljeve ostvariti i kakve će promjene učenici doživjeti u toku sata. Svakako treba voditi računa da se učenici previše ne opterete, niti da im čas bude samo zabava. Time postižemo da učenici nauče raditi i shvate intelektualni rad kao određenu teškoću koju se može savladati ako je taj rad organizovan i stalan. Učenici preuzimaju obaveze u nastavnom procesu, preuzimaju odgovornost, ali im to ne smije biti teret. Nastavu treba ogranizovati tako da se učenici angažuju, a ne da se oslobode rada. Nastavnik će u toku pripremanja predvidjeti koje će djelove nastavnog sadržaja učenici usvajati sami, za koje je djelove potrebna njegova intervencija, a koje će zajednički raditi.  Pripremanje nastavnika za psihološku stranu nastave Psihološka strana odnosi se na prevladavanje trema nastavnika, kao i na projiciranje nastave koja će učenicima biti interesantna, odnosno koja će kod njih buditi znatiželju i navoditi ih na razmišljanje. Ako smo dobro zamislili kako će teći spoznaja učenika, kako će izgledati spoznajna strana nastave, tada smo otvorili put psihološkoj strani nastave. Učenici imaju velike spoznajne želje i nastavnik se na to ne smije oglušiti. Pripremanje nastavnika da učenici nastavni sadržaj dožive, moguće je samo onda ako nastavnik poznaje svoje učenike. Poznavanje svakog učenika, poznavanje njegovih mogućnosti, njegovih sklonosti, njegovih briga i radosti omogućit će nam da organizujemo nastavu tako da ona bude dinamičana, interesantana, da ne bude monotona, da se u školi osjeća radost života, sreće i učenja, a ne osjećaj straha i strepnje. Ovdje se postavlja i pitanje učenika kao subjekta u nastavi, jer učenik ne može biti pasivni subjekt u nastavi, već mora biti aktivni subjekt u nastavi i vršiti uticaj, ne samo na nastavu, već i na nastavnike i druge učenike. O tome da li će učenik biti više ili manje subjekt zavisi i o pripremi nastavnika za psihološku stranu nastave koju ne možemo posmatrati izolirano, već u jedinstvu sa ostalim stranama nastavnog procesa. Uz psihološku stranu nastave vezano je i određivanje jednog dijela odgojnih zadataka. To su oni zadaci kojima djelujemo na razvoj ličnosti kod učenika. Određivanje tih zadataka usko je vezano uz određivanje materijalnih ili obrazovnih zadataka. Oni iz njih 256

Planiranje i pripremanje nastavnika geografije za izvođenje nastave proizilaze, nadopunjuju ih i utiču na pozitivnu promjenu ličnosti kod učenika. Pripremajući psihološku stranu nastave moramo imati na umu da u toku odgojnoobrazovnog rada moramo pripremiti učenike da snose odgovornost za svoj rad. Jer, odgovornost je i moralna vrijednost i zbog toga je moramo razvijati stalno sa sve većim zahtjevima. Da bismo to tražili, moramo i sami biti odgovorni. Razvijajući svoju odgovornost učenik će biti u stanju da otkrije neodgovornost drugih, a time će se ostvarivati i funkcionalni zadaci nastave.  Pripremanje materijalno - tehničke strane nastave Pripremanje materijalno-tehničke strane nastave spada u domen vanjske organizacije nastave. Vanjska organizacija nastave ili vanjska strana organizacije nastave obuhvata didaktičko usklađivanje vanjskih faktora: uređivanje mjesta za izvođenje nastave, pravilnu adaptaciju školskog namještaja i njegov raspored u učionici i ostalim školskim prostorijama, nabavka odgovarajućih nastavnih sredstava, pomagala i tehničkih uređaja za rad nastavnika i učenika, pravilan vremenski raspored nastavnog rada u danu, sedmici, školskoj godini itd. (Tomić & Osmić, 2006.). Veoma značajan faktor za uspješno pripremanje nastavnika su materijalni uslovi i opremljenost škole nastavnom opremom i stručnom literaturom. Jedan od prvih zadataka nastavnika geografije u početku školske godine je pravilan izbor materijala prema programu rada za pojedine razrede u kojima će predavati. Izabrani materijal mora se rasporediti tako da se obezbijedi shvatanje i čvrsto usvajanje od strane učenika. Razumljivo je da već i prilikom rasporeda materijala nastavnik razmišlja o metodama rada koje će osigurati najbolji uspjeh učenika. Danas se ne može ni zamisliti uspješan i moderan rad u nastavi bez stručne primjene savremene nastavne tehnike. Nažalost velika većina osnovnih škola slabo je ili skoro nikako opremljena nastavnom opremom i stručnom literaturom za nastavnike. Međutim, dešava se da je škola opremljena savremenom nastavnom tehnikom, ali se ona dovoljno ne koristi, jer nastavnici iz različitih razloga izbjegavaju njezinu primjenu. Materijalno-tehničku stranu nastave ne treba pripremati samo nastavnik. Njemu u tome pomaže menadžment škole, kolege, ali i sami učenici. Nastavnik se može dogovoriti sa učenicima da oni kod kuće skupe i pripreme didaktički-metodički materijal, da izvrše promatranja, da skupe materijal za pojedine nastavne jedinice i donesu ga u školu. Na taj način učenici mogu izvršiti veliki dio predradnji za nastavni sat, a pored toga to je za njih dragocjeno i značajno iskustvo, jer su samostalno radili. Nastavnik je dužan u toku izvođenja nastave koristiti različita nastavna sredstva, jer na takav očigledan način učenici brže stiču nova znanja. Međutim, sa upotrebom nastavnih sredstava ne treba pretjerivati, već ih koristiti pravilno i racionalno. Zbog toga nastavnik treba pravilno planirati koja će nastavna sredstva koristiti u određenim fazama nastave, kao i pripreme koje će učenici ranije izvršiti da bi mogli u toku nastavnog procesa sarađivati sa nastavnikom. Dakle, ukoliko se želi povećati nivo nastave geografije potrebno je konstantno pristupati otklanjanju svih smetnji koje proizilaze iz nedovoljne materijalne opremljenosti škola, usavršavanju nastavnih planova i programa, izradi odgovarajućih udžbenika, priručnika i ostale literature i nabavci savremenih nastavnih sredstava i pomagala.  Pripremanje metodičke strane nastave Pripremanje metodičke strane nastave osigurava efikasne načine i puteve u realizaciji nastave. U ovoj fazi pripreme nastavnik bira načine rada u obradi pojedinih geografskih sadržaja i opredjeljuje se za najfunkcionalnija nastavna sredstva čija je metodička, didaktička i pedagoška korisnost dokazana. Ona povećavaju interesovanje učenika, bogate njihov doživljaj, mobilišu njihovu pažnju, utiču na trajnije zapamćivanje itd. U pripremama nastavnika još uvjek je prisutna tročlana struktura 257

E. Jahić nastave (uvod, razrada i zaključak). Ovakva struktura nije u skladu sa savremenom nastavom geografije i treba tražiti nove modernije strukture, koje će biti pojednostavljene i uprošćene. Kod pripremanja odgojno-obrazovnog rada najznačajnija pitanja su: didaktičko i metodičko prerađivanje gradiva, pravilna artikulacija nastavnog sata, predviđanje izmjene oblika rada (frontalnog, grupnog, individualnog rada i rada u parovima), odabiranje najefikasnijih izvora znanja, određivanje najefikasnijih nastavnih metoda, pripremanje zadataka za samostalan rad, određivanje kriterija za produktivno ponavljanje, organizovanje vježbanja i niz drugih pojedinosti koje je potrebno izvršiti u nastavnom radu. Metodičku pripremu treba vršiti za svaki razred, jer gradivo geografije je za svaki razred specifično i zahtjeva posebne pripreme. Moramo znati da ne postoje jednake odgojno-obrazovne grupe ili razredi u kojima ćemo moći koristiti iste načine, postupke i metode. Svakako, kod izvođenja nastave geografije ne smije se izgubiti iz vida da se obrazovanje ne odvija samo u učionicama i da ga ne izvode samo nastavnici. Obrazovanje se odvija i izvan učionica, u školskom dvorištu, u prirodi, u tvornicama, u muzejima itd. U tim aktivnostima ne učestvuju samo nastavnici već i ljudi drugih profesija i stručnosti. Nastavnik o tome mora jako voditi računa i pravilno se pripremiti za taj rad. Pripremajući takvu nastavu morat će pripremiti i to kako će drugi obavljat njegovu ulogu, kako će se odvijati rad izvan učionice. Pravih klasičnih sati u učionici, gdje nastavnik govori, a učenici slušaju treba biti sve manje. Nastavu treba fleksibilnije postaviti, ali ne tako da ona bude rastegnuta i nefunkcionalna, već da bude racionalno organizovana uz aktivno učešće svih faktora. Nastavnik mora planirati takav rad i tražiti najbolje mogućnosti racionalizacije. Prilikom svojih posjeta sa učenicima nastavnik geografije mora uočavati najbolja mjesta na kojima bi mogao izvesti taj čas. Jer, nikakvo objašnjavanje u razredu ne može dati tako jasne predstave o različitim geografskim pojavama i procesima kao neposredno posmatranje na terenu. Na ovakav način učenici neposredno uočavaju geografske pojave u njihovoj prirodnoj veličini, obliku, boji, položaju i odnosu u prostoru. Razumljivo je da se ovakvi časovi moraju pažljivo pripremati. U pripremanju neposrednog odgojno-obrazovnog rada nastavnik ne smije gubiti iz vida učenika. Učenike treba pripremati za odgojno-obrazovni rad. Oni već unaprijed mogu sudjelovati u pripremanju tog rada (materijalno-tehnička strana), a mogu pripremati da pomažu nastavniku i da povremeno preuzmu ulogu predavača (radionice i sl.). Intencija savremenog obrazovanja je da učenici dobiju veću ulogu u nastavi i da postanu aktivan faktor nastave, a ne pasivan. Dakle učenicima treba dati više prostora u nastavi da više pitaju, samostalno rade i istražuju, a da im u svemu tome nastavnik bude partner i organizator. Za ovakvu vrstu rada nastavnik geografije trebat će mnogo više vremena za pripremanje nastave. Zaključak Svaki nastavnik geografije zna da je kvalitetna i temeljita priprema osnov uspješnog izvođenja nastave. Također, svaki nastavnik zna da se rad u toku školske godine utoliko lakše obavlja ukoliko je on preko ljetnog odmora uspio da pročita više stručne i metodičke literature i ukoliko je studioznije izvršio planiranje gradiva. Najbolji rezultati u nastavi geografije postižu se onda kada nastavnik prestane da bude samo predavač, tj. lice koje učenicima daje već gotova i sistematizirana znanja. Savremeni nastavnik pretežno pita učenike, stavlja ih pred različite probleme ili im daje na raspolaganje potrebne izvore informacija (knjige, atlase, nastavna sredstva, publikacije, web-stranice itd.), kako bi oni mogli što samostalnije da rješavaju postavljene probleme, kako bi u što većem stepenu samostalno dolazili do određenih znanja. Učenik u savremenim procesima obrazovanja, prije svega, mora da nauči da misli. Savremena metodika nastave geografije sve više afirmiše samostalan rad učenika, 258

Planiranje i pripremanje nastavnika geografije za izvođenje nastave jer takav oblik rada stvara preduslove da stvori produktivnog čovjeka, sa pravilnim naučnim pogledom na svijet, snalažljivog i fleksibilnog, koji će biti u stanju da stečena znanja u školi primjeni u praksi. Ovakvo znanje učenici će steći samo onda kada se njihov nastavnik kvalitetno pripremi za nastavu i kvalitetno prezentuje nastavnu materiju. Literatura Hodžić, T. (1999). Metodičke osnove nastave geografije za osnovne i srednje škole, Prvi dio. Sarajevo: Svjetlost. 2. Hodžić, T. (2003). Metodičke osnove nastave geografije za osnovne i srednje škole, Drugi dio. Sarajevo: Svjetlost. 3. Đuričković, V. (1983). Razvoj i modernizacija geografskog obrazovanja, Nastava i vaspitanje, Časopis za pedagošku teoriju i praksu, Br. 4., str. 675684. Beograd: Savez pedagoških društava SR Srbije. 4. Jelavić, F. (2003). Didaktika. Zagreb. 5. Matas, M. (1996). Metodika nastave geografije. Zagreb. 6. Romelić, J. (2003). Metodika nastave geografije. Novi Sad. 7. Rudić, V. (1998). Metodika nastave geografije. Beograd. 8. Stevanović, M. (1998). Didaktika. Tuzla. 9. Tomić, R. i Osmić, I. (2006). Didaktika. Tuzla. 10. Zgonik, M. (1967). Metodika nastave geografije. Sarajevo. 11. Wolfgang, D. & Walter, J. (1973). Formiranje predodžbi i pojmova u nastavi geografije. Zagreb. 1.

259

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->