Osnove gramatike i pravopisa bosanskoga jezika

(za uenike osnovnih kola)

Priredio: dr. Muhidin Danko, Filozofski fakultet u Sarajevu Napomena: Ovaj podsjetnik prireen je u skladu s vaeim nastavnim planovima i programima, kao i sa znanstvenom i udbenikom literaturom koja je predviena i zakonski propisana u okviru vaeih nastavnih planova i programa za osnovne kole.

1. Glasovi
Promjena o u e Glas je najmanja jezika jedinica koja slui za razlikovanje znaenja, odnosno to je najmanja razlikovna U prolosti bosanskoga jezika (kao i kod srpskoga i ili distinktivna jezika jedinica. hrvatskoga) samoglasnik zadnjeg reda o prelazio je u samoglasnik prednjeg reda e u poloajima iza prednjenepanih ili palatalnih suglasnika, na primjer: Glasovi , krajem, maem, biem, dok se u nekim sluajevima javlja naporedna upotreba, na primjer: pijevcom/pijevcem itd. Glasovi , zovu se sliveni glasovi ili afrikate. Oni ine afrikatski par i esto dolazi do mijeanja ovih glasova i u izgovoru i u pisanju. Ta je pojava posebno izraena kod Nepostojano a bosanskomuslimanskoga stanovnitva u srednjoj Bosni, navlastito u sarajevskoj regiji i u nekim bosanskim Nepostojano a je bivi poluglas koji je izgubio svoj poloaj arijama. Primjeri za upotrebu glasova , c: ahura, u zavisnim padeima: lovac; lovca, metak; metka i dr. Foa, kre, Caba, kua, no. Glasovi d, Jednaenje suglasnika po zvunosti

Pojedini suglasnici meu sobom ine parove zvunih i Glas d predstavlja zvuni parnjak bezvunog suglasnika bezvunih suglasnika. . Glas predstavlja zvuni parnjak bezvunog suglasnika . I u izgovoru ovih glasova dolazi do To su sljedei parovi: mijeanja u nekim regijama gdje ivi bosanskomuslimansko stanovnitvo. Primjeri za upotrebu glasova d, : damija, amida, had, erdan, Zvuni: b dg d z Bezvuni: p t k s f c h laa, sme. Glas h Glas h je frikativni zadnjonepani bezvuni suglasnik kojem u sistemu zvunih glasova nedostaje njegov zvuni parnjak. U bosanskome jeziku glas h je stabilan i veoma ouvan i frekventan glas koji je posebno ouvan posredstvom Kur'ana i uenjem u muslimanskim molitvama, kao i openito u islamskoj vjerskoj praksi. Dosljedno se javlja u turcizmima (rijeima posuenim iz arapskoga, turskog i perzijskog jezika). Primjeri za upotrebu glasa h: halka, adaha, Allah, lahko, truhlo, mehak itd. Glasovne promjene i glasovni zakoni Kada se strujni zubni suglsnici s, z nau ispred Kada u odreenim uvjetima doe do stvaranja drugoga prednjonepanih suglasnika d, d, , , Ij, nj, , , onda oni ne mogu tako ostati, ve se mijenjaju u sebi najsrodnije glasa, onda moemo govoriti o postojanju glasovne promjene. Kada utvrdimo uvjete pod kojima se jedan glassuglasnike , , na primjer: nonja > nonja; vonja > vonja; piev > piev i dr. mijenja u drugi, onda moemo govoriti o glasovnom zakonu. Dakle, bezvuni suglasnici f, c, h nemaju svog zvunog parnjaka. Kada se jedan do drugoga nau dva suglasnika nejednaka po zvunosti, onda oni ne mogu tako ostati, ve se prvi ravna prema drugome i prelazi u svoj parnjak po zvunosti, na primjer: evapdinica > evabdinica; svatba > svadba; burekdija > buregdija itd. Jednaenje suglasnika po zvunosti ima i svoje izuzetke, na primjer: gradski; postdiplomac; Podhrastovi; habsburki; dragstor; Vaington i dr. Jednaenje suglasnika po mjestu i nainu tvorbe

Jotovanje Glasovna promjena u kojoj tvrdi nenepani suglasnici spajanjem sa sonantomj iza sebe daju neki novi Brojni su izuzeci i od ovoga pravila, na primjer: sljez; prednjonepani suglasnik naziva se jotovanje. razljutiti; sljepilo; Bianin i dr. Sonant j u dodiru sa suglasnicima d, t, z, s i sonan-tima Kada se sonant n nae ispred praskavih suglasnika b,p, l, n tako daje nove suglasnike: , , z, , Ij, nj, na onda ono prelazi u sonant m, na primjer: stanbeni > primjer: gloem; buenje; prue; ue; maem; kaem; stambeni; prehranbeni > prehrambeni. proen; koen; voljen; branjen; hranjen itd. Ovo pravilo ima svoje izuzetke u sloenicama (jedanput, Jotovanju podlijee i strujni suglasnik c, kao i velarni vanbrani) i u pisanju bonjakih prezimena suglasnici k,g, h, na primjer: kliem;jai; drag > drai; (Rizvanbegovi, ahinpai, Danbegovi i dr.) tih > tii itd. Palatalizacija Posebnu vrstu jotovanja moemo pronai i u sluaKada se zadnjonepani suglasnici k,g, h nau ispred jevima kada se usneni suglasnici b,p i sonanti m, v samoglasnika prednjega reda e, i mijenjaju se u nau ispred sonanta j. U takvim sluajevima usmeni suglasnike: , z, . Ova pojava naziva se palatalizacija ili suglasnici i sonanti ostaju neizmijenjeni, ali zato sonant prva palatalizacija. l u poloaju iza tih usnenih glasova prelazi u sebi Prva palatalizacija vri se u sljedeim primjerima: junak-e najsrodniji sonant Ij, na primjer: grub > grublji; rastopiti > junae; drug-ina > druina; noga > nozi i dr. > rastopljen; hramati > hramlje, postaviti > postavlja i I ovo pravilo ima svoje izuzetke, na primjer: mlaki dr. mlakim - mlakih; dragi - dragim - dragih; Zinka - Zinkin i Prelazak i u o (vokalizacija) dr. U prolosti bosanskoga jezika (kao i kod srpskog i Sibilarizacija (druga palatalizacija, dentalizacija) hrvatskog) nastala je i glasovna promjena prelaska Kada se zadnjonepani suglasnici ili velari k,g, h nau sonanta l u vokal o na kraju rijei i na kraju sloga. Ta ispred vokala i mijenjaju se u piskave strujne suglasnike promjena naziva se vokalizacija i deava se u sljedeim ili sibilante c, z, s. Ova glasovna promjena naziva se primjerima: bil - bio; misal - misao; radionica; uionica; sibilarizacija, dentalizacija ili druga palatalizacija. dioba; seoba i dr. Ali, kae se i: djelidba, selidba i dr. Deava se u sljedeim sluajevima: junak -junaci; ruka Zamjena jata ruci; knjiga - knjizi; duh - dusi; orah - orasi idr. Na mjestu nekadanjeg praslavenskog glasa jat danas Brojna su odstupanja i od ovoga pravila, na primjer: u standardnome bosanskom jeziku (kao i u Meko - Mehi; Kreho - Krehi; hrvatskome) uglavnom imamo ijekavsko-jekavsku Juka - Juki; Dika - Diki; mazga - mazgi; zamjenu jata, a u dananjem knjievnom bosanskom seka - seki; Amerikanka - Amerikanki i dr. jeziku imamo reflekse: -ije; -je; -i; -e, na primjer: cijel cjelina - cio; dio - dijela - djeli; brijeg; crijep - crepovi crepulja; vrijeme - vremenom; htio - htjela - htijui i dr.

2. Rijei
Rije je najmanja samostalna jezika jedinica koja ima svoje znaenje. Sve rijei bosanskoga jezika dijele se u dvije velike grupe: a) promjenljive rijei (1. padene ili deklinacijske rijei: imenice, zamjenice i brojevi; 2. poredbene ili komparacijske rijei: pridjevi i neki prilozi; 3. line ili konjugacijske rijei: glagoli); b) nepromjenljive rijei (veina priloga, prijedlozi, veznici, rijece i uzvici). Imenice Imenice su rijei kojima imenujemo bia, predmete i pojave. S obzirom da li oznaavaju neto ulno opipljivo ili ulno neopipljivo, imenice moemo podijeliti u dvije grupe: a) konkretne (stvarne ili predmetne), na primjer: majka, brat, drvo, brdo, zvijezda; kometa, b) apstraktne (nestvarne ili mislene), na primjer: ideja,filozofija, umjetnost, prolost, budunost, sram i dr.

S obzirom na znaenje imenice se dijele na: a) vlastite ili osobne (Lejla, Dino), b) ope ili zajednike (pas, kua, djevojica). Imenice se odlikuju gramatikim kategorijama roda, broja i padea. Rod moe biti: muki, srednji i enski, a broj jednina i mnoina. Padei su razliiti oblici imenskih rijei kojima se izraavaju razliiti odnosi onoga to rije znai prema ostalim rijeima u sintagmi i reenici. U bosanskome jeziku postoji sedam padea u jednini i mnoini: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, instrumental, lokativ. Skup padenih oblikab) koji su meusobno povezani naziva se padena deklinacija. 2. Mnoina radnici radnika radnicima radnike radnici s radnicima o radnicima 3. 4.

Deklinacija imenica mukog roda: Padei Nominativ Genitiv Dativ Akuzitiv Vokativ Instrumental Lokativ Jednina radnik radnika radniku radnika radnice s radnikom o radniku

Deklinacija imenica enskog roda: Padei Nominativ Genitiv Dativ Akuzitiv Vokativ Instrumental Lokativ Jednina ena ene eni enu o eno sa enom o eni Mnoina ene ena enama ene o ene sa enama o enama 2. 3.

Pridjevi Pridjevi su nesamostalne rijei koje stoje najee uz imenice i odreuju ih po nekom svojstvu ili specifinoj karakteristici (kvalitet, porijeklo, pripadnost, graa, vrijeme itd). S obzirom na znaenje pridjevi se dijele na: a) opisne ili kvalitativne (rumen,pametan); odnosne ili relacijske, meu kojima moemo izdvojiti etiri podgrupe: 1. prisvojni ili posesivni (sestrin, bakin, oev, kuni, dravni); gradivni ili materijalni (betonski, zlatan, bakarni, limeni); vremenski ili temporalni (jueranji, noni, ju tarnji); mjesni ili lokalni (tamonji, srednji, desni). Gramatika obiljeja pridjeva su rod, broj, pade, vid i komparacija. Pridjevski vid moe biti: a) odreeni; b) neodreen Neodreenim oblikom pridjeva iskazuje se ope svojstvo i zato se stavlja ispred imenice: Naem tim predstoji lagan me. Odreeni oblik pridjeva stavlja se ispred imenice bi se oznaila njezina poznatost ili pojedinanost: Obukao je plavu majicu. Pridjevi (i neki prilozi) podloni su gramatikoj kategoriji koja se naziva komparacija ili poreenje. stepenovanje ili stupnjevanje. Komparacija je iskazivanje razliitog stepena izrazi vanja neke osobine u dva ili vie pojmova. Sistem komparacije grade tri oblika: 1. POZITIV (osnovni oblik pridjeva: jak, drag); KOMPARATIV (izricanje osobine u jaem stepenu: jai, drai); SUPERLATIV (izricanje osobine u najjaem stepenu: najjai, najdrai).

Zamjenice (upuenice) Zamjenice ili upuenice su rijei kojima se upuu-i na lica, predmete i njihove osobine, kao i na neke okolnosti ili na kontekst u kojima se lica i predme: odreuju. Zamjenice moemo podijeliti po funkciji i po znaenju. Po funkciji razlikujemo imenike i pridjevske zamjenice. Imenike zamjenice po znaenju dijele se na: a) line (ja, ti, on), b) neline: upitne (ko,ta); odnosne ili relativne (koji); ope (svako, svata).

Deklinacija imenica srednjeg roda: Padei Nomintiv Genitiv Dativ Akuzitiv Vokativ Instrumental Lokativ Jednina dijete djeteta djetetu dijete o dijete s djetetom o djetetu Mnoina djeca djece djeci djecu o djeco s djecom o djeci

Pridjevske zamjenice po znaenju dijele se na: a) prisvojne ili posesivne (moj, tvoj); b) pokazne ili demonstrativne (ovaj, onaj); c) opisne (ovakav, onakav); d) koliinske (ovoliki, ovolika). Brojevi Brojevi su nesamostalne, odredbene rijei koje ta-no kazuju ili odreuju koliko ima onoga to znai rije uz koju stoje (glavni ili kardinalni brojevi) ili koji je po redu pojam oznaen rijeju uz koju stoje (redni ili ordinalni brojevi). Glavni brojevi jedan, dva, tri, etiri, stotina, hiljada, milion, milijarda imaju promjenu. Redni brojevi od 5 do 99 tvore se nastavkom -i (peti). b) Redni brojevi mijenjaju se kao pridjevi odreenog vida. Razlikujemo jo i: a) zbirne brojeve (dvoje, etvero); c) b) brojne pridjeve (oboje ili obadvoje djece); c) brojne imenice (etverica,peterica). Glagoli Glagoli su rijei kojima se imenuju radnje (hodati, zidati), stanja ili zbivanja (truhnuti,gnjiliti, namra-iti se). Glagoli imaju sljedee gramatike kategorije: a) vid (aspekt); b) prijelaznost (tranzitivnost); c) stanje (dijateza); d) lice; e) vrijeme; f) nain; g) rod; h) broj. Glagoli po vidu mogu biti: a) svreni ili perfektivni (ispisati) i b) nesvreni ili imperfektivni (pisati). Prijelazni glagoli realiziraju radnju na nekom bliem objektu (itam lektiru.) dok neprijelazni glagoli ne zahtijevaju navoenje blieg objekta (ljetovati). Odnos subjekta iskaza i radnja, stanja ili zbivanja iskazuje se glagolskim stanjem. Glagolska stanja su: a) aktiv (Sudijaje kaznio optuenika.); b) pasiv (Optuenik je kanjen); c) medij (U maju trenje beharaju.)

Glagolsko lice saopava se linim nastavcima, na primjer: ita~m. Glagolski sadraj moe se realizirati u sadanjem, prolom i buduem vremenu. Glagolskim nainom obiljeava se odnos glagolskog sadraja prema stvarnosti. Taj odnos naziva se modalnost. Veina glagolskih oblika ima jedninu i mnoinu (ja piem mi piemo), osim infinitiva i glagolskih priloga. Gramatiki rod kod glagola ogranien je na: a) glagolski pridjev radni (itao, itala, italo); b) glagolski pridjev trpni (itan, itana, itano). U bosanskom jeziku razlikujemo glagolske oblike za iskazivanje: a) sadanjosti (prezent - sadanje vrijeme); prolosti (aorist - prolo svreno vrijeme; imperfekt - prolo nesvreno vrijeme; perfekt - ope prolo vrijeme; pluskvamperfekt - davno prolo vrijeme); budunosti (futur I - budue vrijeme; futur II - predbudue vrijeme). Glagolski naini su: a) imperativ (zapovijedni nain); b) potencijal (mogui nain). Glagolski pridjevi su: a) glagolski pridjev radni; b) glagolski pridjev trpni. Glagolski prilozi su: a) glagolski prilog sadanji (itajui); b) glagolski prilog proli (proitavi). Infinitiv je osnovni oblik glagola. Tvori se od infinitivne osnove i oblikog nastavka -ti (sadi-ti > saditi). Prezent se tvori od prezentske osnove i trojakih nastavaka: jed. -m; -em, -im; mno. -mo, -etno; -imo (itam; pitam; putujem; kupujem; nosim, kosim, itamo; pitamo; putujemo; kupujemo; nosimo; kosimo). Aorist se tvori od infinitivne osnove i nastavaka: 1.1. jed. -h, -oh; 1.1. mno. -smo; -osmo (itah; padoh; itasmo; padosmo). Imperfekt se tvori samo od nesvrenih glagola, i to od infinitivne ili prezentske osnove i sljedeih nastavaka: 1. 1.1. jed. -ah (itah); 1.1. mn. -asmo (itasmo), 2. 1.1. jed. -jah (nos+jah > noah); 1.1. mno. -jasmo (nos+jasmo > noasmo); Glagolski pridjev sadanji tvori se dodavanjem nastavaka -i na oblik 3.1. mnoine (gledajui);

3. 1.1. jed. -ijah (vuc+ijah > vucijah); 1.1. mno. -ijasmo (vucijasmo)

Perfekt se tvori od nenaglaenih (enklitikih) Glagolski prilog proli tvori se od infinitivne osnove i prezentskih oblika glagola jesam i glagolskog pridjeva nastavaka: -ivi (izgovorivi); -avi (mogavi). radnog (ja sam pisao; mi smo pisali). Prilozi su nesamostalne i djelimino promjenljive (komparacija nekih priloga - brzo - bre - najbre) rijei Pluskvamperfekt se tvori od imperfekta ili perfekta koje se prilau drugim rijeima (glagolima, pridjevima, pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog (ja imenicama, zamjenicama i samim prilozima). bijah itao, mi bijasmo itali; ja sam bio pitao, mi smo Prilozi mogu biti: bili pitali). a) mjesni (blizu), b) vremenski (danas); Futur I tvori se od nenaglaenih prezentskih oblika c) nainski (brzo); pomonog glagola htjeti i infinitiva glagola koji se d) uzroni (hotimice), mijenja (ja u pitati I pitat u; mi emo pitati I pitat e) koliinski (dosta). emo). Prijedlozi su nepromjenljive rijei koje stoje ispred Futur II tvori se od svrenog prezenta pomonog padenih oblika samostalnih rijei i oznaavaju razliite glagola biti i glagolskog pridjeva radnog koji se mijenja odnose tih rijei prema drugim rijeima u reenici (budem pisao; budemo pisali). (Usportskoj dvorani igra se koarka.) Imperativ se tvori od prezentske osnove i trojakih nastavaka. Ima oblike u 2.1. jed. i 1. i 2.1. mno. (pij, itajmo,putujmo, nosimo, nosite). Veznici su nepromjenljive rijei kojima se povezuju rijei u reenici i klauze u sloenoj reenici (i,pa, te, ni, niti, a, ali, nego, ve, mada itd.).

Potencijal I tvori se od nenaglaenog aoristnog oblika pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog koji se mijenja (pisao bih; pisali bismo). Potencijal II tvori se od potencijala prvog pomonog Rijece (estice, partikule) su posebne vrste rijei kojima glagola biti i glagolskog pridjeva radnog koji se mijenja se oblikuju ili preoblikuju iskazi ili se daje drugaije {bio bih pisao; bili bismo pisali). znaenje (npr. isticanje, posebno naglaavanje) pojedinim rijeima (zar,pak, li, evo, eto itd.). Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove i nastavaka -o, -la, -lo (jed.) i -li; -le, -la Uzvici su rijei kojima se obiljeavaju emocionalna ili (mno.), (kazao, kazala, kazalo, kazali, kazale, kazala). neka afektivna stanja govornika ili slue kao tzv. podsticajni ili fonetizirani znaci (tras, bum, bu, diha Glagolski pridjev trpni tvori se od prezentske ili iha, av - av, mar itd.) Ovi fonetizirani znaci esto se infinitivne osnove na koju se dodaju razliiti nastavci, koriste u stripovima. npr: -n; -na; -no (jed.); -ni; -ne; -na (mno.), (pregledan,pregledana,pregledano; pregledani, pregledane, pregledana).

3. Recenica

Reenica je osnovna sintaksika jedinica. Njome govornik prenosi sugovorniku potpunu (zaokruenu) obavijest, npr: Lejla pie pismo. Najjednostavnija definicija reenice jeste da je ona misao izraena rijeima, ali je moderna lingvistika prevazila takve tradicionalistike definicije.

Predikati se mogu podijeliti na a) glagolske (Lejla pie.); b) neglagolske ili imenske (Lejla je uenica.).

Subjekt je supstantivna (imenika) rije u nominativu koja se redovito slae s predikatom u rodu i broju. (Znanje oplemenjuje). Takav subjekt naziva se gramatiki, a onaj koji se ne slae u rodu i broju s predikatom naziva se Samostalni reenini lanovi logiki (ao mi je.) Predikat je jedini reenini lan koji nije zavisan ni od U reenici subjekt moe biti izostavljen pa se zove i jednog drugog reeninog lana. Broj predikata izostavljeni. signalizira nam broj reenica. U usmenom epskom pjesnitvu iz stilskih razloga subjekt moe imati i oblik aktiva (Netko bjee Strahinjiu bane).

Objekt je supstantivni reenini lan u zavisnom padeu s prijedlogom ili bez prijedloga kojem u reenici najee otvara mjesto glagol (Ljekar je pregledao bolesnika). Objekt moe biti: a) blii ili izravni (Nije cijenio prijatelje); b) dalji ili neizravni (E vidi ti bruke!). Bliem objektu otvaraju mjesto u reenici samo prijelazni glagoli, a daljem objektu najee neprijelazni glagoli.

Po nainu slaganja razlikujemo nezavisnosloene i zavisnosloene reenice.

Nezavisnosloene reenice su: 1. Sastavne (kopulativne), na primjer: Sve je zamrlo, pa kasaba spava, (veznici: i,pa, te, ni, niti); 2. 2. Suprotne (adverzativne), na primjer: ao mi je bilo, ali tu se vie nita nije moglo pomoi. (veznici: a, li, ve, nego, no); 3. 3.Rastavne (disjunktivne), na primjer: Oni su u bioskopu, ili su u kafani, ili su ostali kod kue. (veznici: il', ili); Adverbijalna odredba je neobavezni (fakultativni) 4. 4. Iskljune (ekskluzivne), na primjer: Svi su se smijali, reenini lan kojem mjesto u reenici otvara samo je Lejla bila tuna, (veznici: samo, samo to); predikat. 5. 5. Zakljune (konkluzivne), na primjer: Nauio sam Adverbijalne odredbe mogu obiljeavati: nastavno gradivo, stoga vjerujem u sebe. (veznici: zato, 1. mjesto (U blizini zatutnja automobil.) stoga, dakle); 2. vrijeme (Danas naa ekipa nema sree.) 6. 6. Stupnjevite (gradacione), na primjer: On ne samo to je 3. nain (Konj ubrzano tri.) bezobrazan, nego je i strano odvratan. (veznici: samo to, 4. uzrok (Radio sam sve iz prkosa.) nego i). 5. koliina (Suvie je brbljao.) Zavisnosloene reenice Zavisnosloene reenice nastaju kao rezultat zavisnog Atribut je nesamostalni reenini lan koji slaganja prostih reenica to zovemo uvrtavanjem. supstantivnu (imeniku) rije preko koje se uvodi u Reenicu u koju se uvrtava zovemo glavnom, a onu koja reenicu odreuje po nekom svojstvu (Lahak vjetar se uvrtava zovemo zavisnom reenicom. pue). Po funkciji razlikujemo sljedee zavisnosloene reenice: Atribut moe biti: 1. 1. Predikatske, na primjer: Hasan je kao i njegov brat. a) kongruentni, koji se slae u rodu, broju i padeu 2. 2.Obiekatske, na primjer: Priao mije kako je otiao na s rijeju uz koju stoji (Stigli ste u pogreno vrijeme.); fudbalsku utakmicu. b) nekongruentni, koji se ne slae u rodu, broju i 3. 3. Atributske, na primjer: Nigdje ne mogu nai knjigu koji si padeu sa rijeju uz koju stoje (Svi uglovi u kui bili mi preporuio za itanje. su prljavi.). 4. 4. Apozitivne, na primjer: Sakrili su se iza jednoga drveta, iza kojeg su imali dobar pregled ulice. Apozicija je nesamostalni reenini lan koji 5. 5. Adverbijalne, na primjer: Nai emo se tamo gdje smo

se uvijek sastajali. supstantivnu rije preko koje se uvodi u reenicu 5.1. 5.1 Vremenske (temporalne), na primjer: Kad se priprema odreuje po kakvu svojstvu, ali ona se uvijek izrie za utakmicu, vrlo je motiviran. funkcionalno preobraenim supstantivnim rijeima 5.2. 5.2 Mjesne (lokalne), na primjer: Proi e kuda prolaze prema kojima stoji u odnosu potpunog ili nepotpunog sva ostala djeca. slaganja npr.: Pas pritra djeaku, miljeniku svome, 5.3. 5.3 Nainske (poredbene), na primjer: Prema fudbalerima podvijena repa. se odnosi korektno kao to i dolikuje iskusnom treneru. 5.4. 5.4 Uzrone (kauzalne), na primjer: Salem je teko preao Vrste reenica po sastavu ulicu jer je bila puna automobila. Reenice po sastavu mogu biti: 5.5. 5.5 Posljedine (konsekutivne), na primjer: Takva je kia a) proste; jesenas padala da su ulice bile pune lokvi. b) sloene. 5.6. 5.6 Namjerne (finalne), na primjer: Poao je na selo da Proste reenice su one reenice koje sadre samo kupi sijeno. jedan predikat (Lejla marljivo ui.). 5.7. 5.7 Pogodbene (kondicionalne), na primjer: Ako uradi Sloene reenice su one koje sadre dva ili vie domai zadatak, pustit u te vani. predikata, tj. dvije ili vie prostih raenica 5.8. 5.8 Dopusne (koncesivne), na primjer: Danas je loe objedinjenih u jednu strukturu. odigrao utakmicu iako to rijetko ini.

PRAVOPIS Rod skraenice nije odreen rodom imenice koju 1. Glas h zamjenjuje, ve su enskog roda one skraenice koje se Glas h veoma je frekventan u bosanskome jeziku. Pie zavravaju na a (ta CIA), a mukog roda su sve ostale se u osnovnim i izvedenim rijeima {hrabar, adaha, skraenice (taj NOB). hrati i dr.), zatim u genitivu mnoine zamjenica, Pojedine skraenice postale su prave rijei i u njihovom pridjeva i brojeva (ovih, dobrih,petih), u 1.1. jed. aorista pisanju samo je poetno veliko slovo (Alhos, Simes, (odoh), imperfekta (rovih) i potencijala I (rovio bih). Unesko). 6. Znaci interpunkcije 2. Glas j Taka Glas j pie se u intervokalnom poloaju (Azija, avlija, Taka se stavlja: a) na kraju potvrdnih i odrinih injekcija), zatim u imperativu (umij se, skrij se, pij), kao reenica; b) iza pojedinih skraenica (dr.); c) iza i kod pridjeva izvedenih od imenica na -ija. rednih brojeva (1. slovo). (finansijski, komijski,gimnazijski, aluminijski).' Dvojako se pie: l. 25 i 26 ili l. 25. i 26. Tri take 3. Pisanje rijei stranog porijekla Tri take piu se na mjestu gdje je tekst: a) prekinut; b) U bosanskom jeziku koriste se mnoge rijei kad je u govoru napravljena kraa pua; c) tri take u neslavenskoga porijekla. Medu tim rijeima najvie je oblim zagradama kazuju daje izostavljen tui tekst, na orijentalizama, romanizama, germanizama, anglizama, primjer u nekom duem citatu. grecizama, rusizama, dakle rijei koje su u bosanski Upitnik dole iz turskog, arapskog, perzijskog, talijanskog, Upitnik se stavlja na kraju upitnih reenica: Koje francuskog, engleskog, grkog, ruskog ili rjee iz nekih danas odsutan s nastave? drugih jezika (na primjer iz ekog). Taka-zarez Vlastita imena iz ivih jezika, koji se slue latinicom, u Takom-zarezom najee se mogu razdjeljivati: bosanski se jezik mogu prenositi izvorno u latinicu ili a) grupe istovjetnih ili srodnih jedinica (Osnovne su odlike fonetski (npr. New Jork; Njujork), dok se u irilicu sarajevskog govora, tj. govora autohtonih Sarajlija, prenose iskljuivo fonetski. postojanost glasa h; umekavanje izgovora afrikata; 4. Rastavljanje rijei na kraju retka jekavska zamjena jata itd.); Pri rastavljanju rijei na kraju retka treba izbjegavati b) reenice bez veznika (Njih su se dva sukobila u prenoenje u naredni red onih suglasnikih skupina stavovima; oba su htjela da budu u pravu; da zadive kojima ne poinju rijei bosanskoga jezika, odnosno gledaoce...). koje su teke za izgovor. Uzvinik Pravilo je da se ne rastavljaju jednoslone rijei niti se Uzvinik se stavlja: a) na kraju reenice (Teko svome u sljedei red prenosi samo jedan samoglasnik ili bez svojega!), b) iza vokativa (Ne karaj me, mila majko!); suglasnik. c) iza uzvika (Hej!); d) iza imperativa (uj! Pazi! Dolazi!). Sloenice ili polusloenice na spoju rastavljaju se tako Navodnici to se crtica stavlja odmah iza prvoga dijela: vanMeu navodnike stavljamo: literarni. a) neije rijei (Hajroje esto govorio: Svaka ptica svome 5. Pisanje skraenica jatu leti.) Malim poetnim slovom i bez take piu se skraenice rijei drugaijeg, suprotnog znaenja: E ba si mi ti neki b) za mjerne jedinice i uope simboli (m, km, h). poten ovjek (Misli se da taj ovjek uope nije poten u Velikim poetnim slovom i bez take piu se oznake svome odnosu prema govorniku). hemijskih elemenata, padea, strana svijeta i dr., Zarez (0,N,E). Zarez kao pravopisni znak najee moe Skraenice s takom na kraju piu se u sluajevima: obiljeavati: br. (broj), str. (strana), mr. (magistar). a) naporednost i nabrajanje (Istaje onda ostalo od nae Sloene skraenice naziva poduzea, ustanova tvore borbe, nepravda, siromatvo, bunt boraca, se uzimanjem poetnih slova ili slogova lanova razoarenje?); sloenog naziva, na primjer: BiH (Bosna i b) naknadno objanjenje (O historiji bonjakoga Hercegovina), PA (Pedagoka akademija), IVZ (Islamska vjerska zajednica).

naroda pisao je Mustafa Imamovi, znameniti historiar). c) suprotnost (Umoran sam od saznanja e) e) nazivi ulica (Trg heroja, Vilsonovo etalite, Sarajevska ulica); da je puno pametnih, a malo radinih). f) f) imena organizacija, ustanova, grupa, poduzea, Zagrada skupova, ugovora... (Crveni krst, Bijelo dugme, Prva Unutar zagrada obino se stavljaju naknadna ili gimnazija, Sarajevski univerzitet, Dejtonski ugovor); sporedna objanjenja, npr: Mnoga danas poznata fudbalska imena iz Bosne i Hercegovine (Sergej Bar- g) g) ustaljeni nazivi dogaaja (ratovi, revolucije) Drugi svjetski rat, Francuska revolucija. barez, Elvir Boli, Hasan Salihamidi, Elvir Balji) predstavljaju glavne igrae u evropskim timovima. Malim poetnim slovom, izmeu ostalih, piu se: 7. Pisanje velikoga i maloga slova a) opi nazivi ivotinja i njihovih pasmina (zeljov, lipicaner, Velikim poetnim slovom piu se: vlastito ime, prva dalmatinac); rije u naslovu i reenici te rije iz potovanja. b) b) pridjevi na -ski i -ki izvedeni od zemljopisnih imena i 1. Vlastita imena imena stanovnika (sarajevski, bosanski, slovenaki, Velikim poetnim slovom, izmeu ostalih, piu se: sandaki); a) ime Bog (Allah, Jahve, Milostivi), c) c) neustaljeni nazivi ratova (u mnoini, nazvani po objema b) pridjev imena Bog (Boiji); stranama, pretpostavljeni ratovi: kriarski ratovi, c) c) imena boanstava i mitolokih bia {Venera, ameriko-vijetnamski rat, trei svjetski rat); Svaroi, Stribor, Mars); d) d) imena i prezimena, nadimci (Mehmed Selimovi, d) d) nazivi naunih oblasti (biologija, matematika, fizika, domainstvo); Mesa, Safet Sui, Pape); e) e) lina imena u slubi opih imenica, npr. mjerne jedinice e) e) vlastita imena ivotinja (Bijeli Onjak, arko, Miki ili aparati (amper, volt, rentgen) ili: makadam, odiseja, Maus, Pink Panter); f) prisvojni pridjevi na -ov (-ev) -in izvedeni od osobnih kvisling. imena i prezimena i nadimaka: Kulinov, Dizdarev, 8. Sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei Hajrin, Dinov, Mehin; U bosanskom jeziku osnovno je pravilo da se rijei piu g) imena naroda, plemena (Bonjak, Hrvat, Sijuks); odvojeno u svim onim pozicijama dok uvaju svoja h) imena kontinenata i drava (Sjeverna Amerika, posebna znaenja. U pozicijama kad dvije ili vie rijei Sjedinjene Amerike Drave, Bosna i Hercegovina, razviju novo znaenje, one srastaju i piu se sastavljeno. Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije); Ako svaka od rijei zadrava barem neto od svoje i) nazivi stanovnika (Sarajlija, Mostarac, posebnosti, pie se polusloeniki, tj. izmeu njih se Travnianin, Stoanin); stavlja crtica. j) imena naseljenih mjesta (Sarajevo, Banja Luka, Sastavljeno se, na primjer, piu sljedee rijei: vodovod, Dolac Malta, Vratnik, Viegradska kapija). blagdan, kuepazitelj, samoodbrana, ultrazvuk, videoteka, radiostanica, rokenrol, nebriga, zapadnoevropski, U pisanju dvolanih imena vrijede i sljedea pravila: svijetlocrveni, gdjekoji, nestati, nestajati, nedostati, Velikim poetnim slovom u prvom lanu pie se: nedostajati, negodovati, neu, nee, nemojte, nemati, a) a) latinski nazivi ivotinja i biljaka (Canis lupus (vuk), nemam, nanovo, etveronoke, ispred itd. Pirus malus (jabuka); Polusloeniki se pie: auto-moto trka, Radio-televizija b) u nazivu nepostojeih ili bivih upravnih tvorevina BiH, remek-djelo, bajram-namaz, Er-Raid, Kotor-Varo, (Bosanski paaluk, Otomansko carstvo), TV-emisija, crno-bijeli, bosansko-njemaki, Husrev-begov itd. c) c) zemljopisna imena (Jadransko more, Sarajevsko Rastavljeno se pie: kamen temeljac, solo pjevanje, San polje, Hutovo blato, Balkanski poluotok, Borako Marino, Banja Luka, Musa azim ati, ni s kim, meu jezero, Tihi okean); se, ma koliko, Donji Vakuf (ali: Donjeva-kufljanin), itat u, d) imena praznika (Hadijski bajram, Nova godina, dvije hiljade trea (2003.) itd. Dan ena, Prvi maj);