P. 1
Alternativno vodosnabdjevanje u ratu i miru

Alternativno vodosnabdjevanje u ratu i miru

|Views: 849|Likes:
Published by Admir Pozderović
U ratnim uvjetima, snabdjevanje vodom civilnog stanovništva, kao i vojnih jedinica, pitanje je od strateškog značaja, a neadekvatna organizacija vodosnabdjevanja u gradovima dovodi do masovnijeg stradanja ljudi, usljed povećanog kretanja u potrazi za vodom. Manjak higijenski ispravne vode povećava rizik od epidemija zaraznih bolesti.
Nedostatak vode bitno utiče na borbenu gotovost vojske, što ugrožava opću sigurnost.
U mirnodopskim uvjetima nedvojbeno je da voda ostvaruje globalni utjecaj na cijeloj zemaljskoj kugli.
Od njenog prisustva zavisi sam način i kvalitet života ljudi. Pitke vode je sve manje, a prema nekim vojno-političkim analitičarima, XXI stoljeće bit će obilježeno ratovima za vodu!!!
U ratnim uvjetima, snabdjevanje vodom civilnog stanovništva, kao i vojnih jedinica, pitanje je od strateškog značaja, a neadekvatna organizacija vodosnabdjevanja u gradovima dovodi do masovnijeg stradanja ljudi, usljed povećanog kretanja u potrazi za vodom. Manjak higijenski ispravne vode povećava rizik od epidemija zaraznih bolesti.
Nedostatak vode bitno utiče na borbenu gotovost vojske, što ugrožava opću sigurnost.
U mirnodopskim uvjetima nedvojbeno je da voda ostvaruje globalni utjecaj na cijeloj zemaljskoj kugli.
Od njenog prisustva zavisi sam način i kvalitet života ljudi. Pitke vode je sve manje, a prema nekim vojno-političkim analitičarima, XXI stoljeće bit će obilježeno ratovima za vodu!!!

More info:

Published by: Admir Pozderović on Jan 29, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/11/2013

pdf

text

original

Pozderović Admir

ALTERNATIVNO VODOSNABDJEVANJE U RATU I MIRU

Ovo djelo, U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, posvećujem... ljudima!
Autor: Admir Pozderović

Naslov: ALTERNATIVNO VODOSNABDIJEVANJE U RATU I MIRU

Izdavač: BZK “Preporod” Goražde

Naslovna strana: Ajdin i Amar

Tiraž: 500 kom.

2

UVOD

Čovjek je od davnina težio životu pored vode. Tako su se u historiji stvarale prve ljudske naseobine pored mora, rijeka i jezera. Sa napretkom civilizacije ljudi su počeli da stvaraju veća naselja gradove. Snabdijevanje pitkom vodom većih naseobina predstavljalo je u ono vrijeme veliki problem, s obzirom na stupanj razvijenosti proizvodnih snaga. Me utim, čovjek je u težnji da do e do pitke vode postigao izvanredne rezultate. Prvi gradski vodovodi i kanalizacije bili su izgra eni u gradovima Srednjeg Istoka, u antičkoj Grčkoj i starom Rimu. Srednji vijek u snabdijevanju vodom nije dao neke veće rezultate. Izgradnjom većih utvr enja javila se potreba za izgradnjom bunara unutar gradskih zidina, kako neprijatelj ne bi mogao doći u posjed istih ili izvršiti njihovo zaga enje. Krajem XVII stoljeća pojavljuju se ozbiljni naučni radovi koji tretiraju problem prečišćavanja vode. Značajno mjesto u rješavanju tog problema pripada engleskom filozofu ser Frensis Bejkonu, zatim njemačkom stručnjaku Johanu Glauberu i italijanskom naučniku Antoniju Porciju. U XVIII stoljeću , a naročito u XIX, pojavljuju se naučni radovi koji nepobitno utvr uju povezanost izme u stepena zaga enosti vode i oboljenja. Postojala su već konkretna rješenja za prečišćavanje i dezinfekciju vode. Engleski naučnici Sedvik i Mat Nuk , došli su do saznanja da je smanjenje općeg morbiditeta1 moguće poboljšanjem higijenskih uslova prilikom snabdijevanja stanovništva vodom. U XX stoljeću su se u znatnoj mjeri usavršili vodovodni sistemi i tehnološki procesi prečišćavanja vode. Hlorisanje se tek u
1

morbiditet- brojni odnos bolesnika prema zdravom ljudstvu
3

XX stoljeću masovno primjenjuje, a savremena problematika prečišćavanja i dezinfekcije vode kreće se stalno ka iznalaženju i primjeni novih metoda. Za privredu je važno da voda bude slobodna od agresivnih materija ( CO2, kiseline, alkalije2), jer takve vode korodiraju, nagrizaju vodovodne cijevi i ure aje. Industrija koja se koristi vodom za piće u proizvodne svrhe, zahtijeva vodu koja nije suviše tvrda3. Osim zahtjeva za kvalitetom vode, i kvantitet igra značajnu ulogu, jer i najbolja pitka voda ne može riješiti problem lične i kolektivne higijene ili privrede, ukoliko nisu obezbje ene dovoljne količine. U ratnim uvjetima, snabdijevanje vodom vojnih jedinica pitanje je od strateškog značaja, a neadekvatna organizacija vodosnabdijevanja stanovništva dovodi do masovnijeg stradanja civila, usljed povećanog kretanja u potrazi za vodom.

2

alkalije – hidroksidi ili oksidi alkalnih metala (kalijum i natrijum); tvari jake lužnate reakcije 3 tvrdoća vode- hemijska osobina vode. Zavisi od stepena rastvorenosti karbonata kalcijuma i magnezijuma, hlorida , nitrata, sulfata, fosfata i silikata kalcijuma i magnezijuma.

4

ZNAČAJ VODE Voda je osnovna komponenta života na zemlji. U biosferi4 voda zauzima oko 70 % zapremine. Interesantno je da čovječiji organizam sadrži približno isti procent. U ostalim živim organizmima procenat vode se kreće od nekoliko desetina pa do 90 %. U ishrani voda je nezamjenljivo sredstvo. Čovjek bez hrane može izdržati i do 40 dana. Bez vode svega 2-3 dana. Dnevna potreba za vodom je različita i zavisi od: načina ishrane, spoljne temperature, fizičke aktivnosti, itd. Prosječna potreba za vodom odrasle osobe koja ne radi teške fizičke poslove i ne boravi na visokoj temperaturi, iznosi oko 40 grama vode na kilogram tjelesne težine za 24 sata, što u prosjeku iznosi oko 2,5-3 litra. Voda je rastvarač svih organskih i neorganskih sastojaka u organizmu. Higijena ljudi u mnogome zavisi od vode. U nedostatku dovoljnih količina vode povećava se broj kožnih gnojnih oboljenja u kolektivu , a lahko se pojavljuju i druge zarazne bolesti kao što je trbušni tifus, dizenterija, ušljivost i sl. I u prirodi uloga kiše i vjetrova u pročišćavanju atmosfere je ogromna. Padajući kroz zrak i na površinu zemlje, atmosferske vode vrše spiranje prljavštine i njihovo odvo enje u rijeke i mora. Psihofizička sposobnost ljudi uslovljena je potrebnom koncentracijom vode u organizmu. Voda u organizmu vrši niz značajnih funkcija: tkivima daje čvrstinu , gipkost i elastičnost, a u izvjesnim slučajevima štiti unutarnje organe od potresa i povreda. Voda igra važnu ulogu u termoregulaciji organizma. Usljed dužeg nedostatka vode javlja se osjećaj že i , nelagode, mišićne slabosti, uznemirenosti, gubitak radne sposobnosti, a u najtežim slučajevima dehidracije može doći do ozbiljnih fizičkih i mentalnih poremećaja, pa i smrti.
4

Biosfera- sfera koju naseljavaju živa bića
5

Epidemiološki značaj vode proizlazi iz sposobnosti održavanja patogenih klica u virulentnom5 stanju sa mogućnošću njihovog prenošenja i širenja. Prodor patogenih klica u vodu čini je uzročnikom crijevnih zaraza. Bacili dizenterije zadržavaju svoju vitalnost u vodi iz vodovodne mreže od 15 do 27 dana, a u rijekama i jezerima do 100 dana ( u riječnom mulju i do 250 dana ). Toksikološki značaj vode proizlazi iz mogućnosti da ona može biti zaga ena hemijskim materijama. Poznat je slučaj velike epidemije u Lajpcigu, nastale zbog trovanja stanovništva vodom iz vodovodne mreže sa većom količinom olova. Pored olova, postoji i mogućnost trovanja alkaloidima , šestovalentnim hromom, živom, selenom, fluorom i dr. U ratnim uslovima povećana je opasnost od kontaminacije bojnim otrovima i radiološkim sredstvima. Dekontaminacija objekata, ljudstva i lične opreme vrši se uz obilato korištenje vode. Za dekontaminaciju većih objekata (zgrada, puteva, vozila…) najčešće će se koristiti sama voda ili sa malim dodatkom ostalih materija za dekontaminaciju. Me utim, prilikom dekontaminacije ljudstva, lične opreme i naoružanja, biće u vodi rastvorene relativno visoke koncentracije materija za dekontaminaciju (hlornih preparata, deterdženata itd.) Rad tehničkih sredstava gotovo da je nemoguć bez vode. Tekstilna, kožarska, drvna, metaloprera ivačka, prehrambena kao i mnoge druge industrijske grane, ogromni su potrošači vode. Upotreba različitih transportnih sredstava bila bi nemoguća bez vode u sistemima za hla enje.

5

Virulentno – sposobno da izazove bolest

6

NALAZIŠTA VODE U PRIRODI Voda se u prirodi može naći u atmosferi, na Zemljinoj površini i u Zemljinoj kori u različitim agregatnim stanjima: u gasovitom, tečnom i čvrstom agregatnom stanju. Ukupna količina vode na Zemlji procjenjuje se na oko 1,3 x 109 km3. Voda u atmosferi Pod dejstvom toplotne energije vrši se neprestano isparavanje vode sa površine okeana, mora, rijeka i jezera, kao i sa površine kopna. To isparavanje sa površine kopna potpomognuto je transpiracijom vegetacionog pokrivača. Na taj način u atmosferu odlazi velika količina vode u vidu vodene pare gdje se pod odre enim uslovima kondenzuje i vraća na zemlju u vidu padavina. Količina vodene pare u zraku u direktnoj je ovisnosti od njegove temperature. Na odre enoj temperaturi, zrak može da primi odre enu količinu vodene pare. Tako npr., na temperaturi od 200 C, 1 m3 zraka može primiti 17,3 grama vodene pare, na 100 C može primiti 9,4 g, a na 00 C svega 4,8 g. Lučenje vode iz atmosfere vrši se u momentu rashla enja zraka preko tačke zasićenosti (rosne tačke). Od temperature zraka zavisi koja će se vrsta padavina izlučiti. Ukoliko je temperatura zraka iznad nule, lučiće se padavine u tečnom stanju, a ako je temperatura ispod nule padavine će biti u čvrstom stanju ( snijeg, led ). Kad prečnik kapljica dostigne veličinu od 0,12 mm, obično počinje padati kiša. Voda na Zemljinoj površini Površinski pojas litosfere koji nije potopljen vodama svjetskog mora naziva se kopnom i od ukupne Zemljine površine na kopno otpada 29,2 %. Kondenzovana voda iz atmosfere pada na kopno i tu se jednim dijelom ponovo vraća u atmosferu (isparavanjem), jedan njen dio ponire u zemlju, dok se najvećim
7

dijelom sliva površinom kopna i na taj način obrazuje rijeke, jezera, potoke, močvare, mora i okeane. U višim predjelima, od atmosferskih voda formiraju se lednici. S higijenskog stanovišta površinske vode nisu u najvećem broju slučajeva pogodne za piće, jer postoji velika mogućnost njihovog zaga enja. Vodotoci su zapravo prirodne drenaže u koje se slijevaju sve nečistoće sa okolnih površina i naseljenih mjesta. S obzirom na pomenute okolnosti, površinske vode se mogu upotrijebiti za ljudsku potrošnju tek nakon prečišćavanja. Podzemne vode Sva voda koja se nalazi ispod površine zemlje naziva se podzemna voda. Može egzistirati u sva tri agregatna stanja i to: -u gasovitom (u vidu vodene pare) ispunjava me uprostore i šupljine u stijenama, -u tečnom stanju nalaze se najveće količine podzemne vode. Ispunjava šupljine izme u stijena ili je koncentrisana u vidu vlage. Voda se u tečnom stanju može naći počevši od površine zemlje pa do dubine od oko 12 km. -u čvrstom stanju voda se nalazi u podzemlju na mjestima gdje temperatura pada ispod 00 C. Prema svom porijeklu, sve podzemne vode mogu se podijeliti na vadozne i juvenilne. - vadozne podzemne vode su hidrometeorskog porijekla i nastaju od atmosferskih padavina. - juvenilne vode su mlade vode, odnosno vode koje tek nastaju u unutrašnjosti zemlje sintezom vodonika i kiseonika. Sakupljanje podzemne vode uslovljeno je karakterom kolektora6, odnosno njihovim brojem i veličinom. Zapremina svih
6

kolektor su stijene koje su porozne tj. šupljikave i sposobne da prime i sprovedu odre enu količinu vode

8

pora, u jedinici zapremine stijene, naziva se poroznost stijene. Šupljine i pore u stijenama su različite po obliku, veličini i me usobnoj povezanosti. Ima stijena čiji je stepen poroznosti vrlo dobar, ali šupljine i pore nisu u dovoljnoj mjeri povezane ili uopće nisu povezane, što se u značajnoj mjeri odražava na tokove podzemnih voda. Zbog toga treba razlikovati i u okviru jedne vrste stijena aktivnu od ukupne poroznosti, jer samo aktivna poroznost omogućuje kretanje i sakupljanje podzemnih voda. Voda se kreće pod dejstvom sile gravitacije sve dotle dok su pore dovoljno široke i dok voda ne nai e na vodonepropusni sloj koji može biti od gline ili vodonepropustljivih stijena. U vodonosnim stijenama iznad vodonepropustljive podloge nagomilava se voda koja ispunjava sve pore i pukotine do izvjesne visine. Ona tu obrazuje jedan vodeni sloj koji se zove izdan. Izdan može da “hrani” vodom rijeke, potoke, izvore, a naročito bunare. Podzemne vode u odnosu na atmosferske imaju daleko veći broj pozitivnih osobina, sa stanovišta upotrebe vode za ljudsku potrošnju. Prolazeći u podzemlje kroz sloj zemlje koji služi kao prirodni filter, one se prečiste, obogate mineralnim solima, rashla uju se i imaju dobre higijenske osobine. Zaštićene su od naknadnih zaga enja, naročito ako je iznad njih sloj debljine 5-6 m. Vode na 15 m dubine smatraju se potpuno sigurnim u higijenskom pogledu. Podzemne vode na kraškim terenima zbog specifičnosti terena kojim prolaze, treba smatrati nesigurnim u higijenskom pogledu, te se prije upotrebe mora izvršiti njihova analiza.

9

MOGUĆNOSTI EKSPLOATACIJE VODE SA ASPEKTA GEOMORFOLOŠKIH KARAKTERISTIKA ZEMLJIŠTA Snabdijevanje vodom u niziji Nizinska područja Bosne i Hercegovine su u geološkom pogledu pretežno sastavljena od rastresitih i poluvezanih geoloških masa. Rastresite geološke mase (uglavnom šljunak i pijesak) su vododržljive i vodopropustljive, dok su poluvezane (glina, lapor i sl.) obično vodnepropustljive mase. Smjenjivanje tih vrsta geoloških masa u vertikalnom rasporedu zemljišta, omogućuje na tim područjima postojanje etažnih izdana. Izvori su u nizijama vrlo rijetka pojava. Na njih se može naići jedino u mjestima gdje nizija prelazi u nagib. Nizinska područja bogata su podzemnom vodom. S obzirom na ulegnuća i uzvišenja koja postoje u nizijama, dubina do izdana je različita. Snabdijevanje vodom u riječnim dolinama Riječna dolina može da se sastoji od dva morfološki različita dijela : od suženog (kanjonastog) i proširenog dijela (najčešće se radi o kombinaciji ova dva). Izme u ta dva oblika postoji bitna razlika u geološkom i hidrološkom pogledu. Suženi dijelovi najčešće su izgra eni od čvrstih stijena, dok je u proširenim dijelovima preko tih masa formiran riječni nanos od pijeska, šljunka i gline. U suženim dijelovima riječnog toka postoje izvori koji po nivou mogu biti iznad, u nivou ili ispod nivoa rijeke. Pri korištenju tih izvora mora se voditi računa da li se oni nalaze na kraškom ili nekraškom zemljištu iz razloga koje smo već pomenuli. Preporučljivo je kaptirati izvore koji se nalaze daleko iznad nivoa rijeka da ne bi došlo do plavljenja u slučajevima povećanja vodostaja. Proširenja riječnih dolina mogu biti u vidu izduženih riječnih terasa (s jedne ili obje strane riječnog toka) ili u vidu prostranih polja. Uslovi za snabdijevanje u polima isti su kao u niziji.
10

Snabdijevanje vodom na brdsko-planinskom zemljištu Brdsko-planinsko zemljište sastavljeno je od stijena sedimentnog, eruptivnog i metamorfnog porijekla. Kristalasti škriljci najčešće su glinovitog , laporovitog, rje e pjeskovitog sastava, uglavnom, primarno slabo vodopropustljive stijene. Ova područja najčešće su pokrivena gustom mrežom površinskih vodotokova. Ima dosta izvora, ali su oni obično male izdašnosti. Podzemna voda nalazi se na dubinama od 10 do 40, pa i više metara. Uglavnom se nalazi na širokim platoima i blagim nagibima. Masivne stijene, u koje spadaju sve magmatske, neke metamorfne (kvarcit i serpentini ), i sedimentne masivne stijene (sem dolomita i krečnjaka), karakterišu se sekundarnom poroznošću u vidu prslina i pukotina. Masivne stijene se po vodoizdašnosti približavaju kristalastim škriljcima, ali im je vodoizdašnost nešto veća i postojanija. Izvori i bunari na ovim područjima su izdašniji. Pješčari i konglomerati7 breče posjeduju primarnu i sekundarnu poroznost. Primarnu poroznost sačinjavaju šupljine izme u pojedinih zrna, a sekundarnu razne prsline i pukotine. Ove stijene odlikuju se velikom vodopropustljivošću. Ako se nalaze iznad nepropusnih stijena, onda grade izdane sa velikim količinama akumulirane vode dobrog kvaliteta. Uslovi za snabdijevanje vodom na ovakvim terenima vrlo su povoljni. Izdašnost izvora je znatna, a bunare treba graditi na širokim platoima i uvalama. Finoklastične stijene ( glinci, laporci, sitnozrni pješčari ) zbog svog sitnozrnog sastava odlikuju se suprotnim hidrogeološkim svojstvima od prethodnih stijena. Njihovu primarnu me uzrnsku poroznost sačinjavaju veoma sićušne pore ( u kojima vladaju kapilarne sile) koje se protive slobodnom gravitacionom kretanju
7

koglomerat – stijena sastavljena od zrna spojenih u jednu masu
11

vode. Tereni sastavljeni od ove vrste stijena siromašni su vodom. Bare se susreću na ravnom i blago nagnutom terenu, dok se u ulegnućima može naići i na prave močvare. Uvjeti za snabdijevanje vodom na brdsko-planinskom zemljištu mogli bi se rezimirati u nekoliko osnovnih karakeristika: mreža površinskih vodotokova relativno je gusta, toku godine, izvori su dosta česti, a njihova izdašnost zavisi od bogatstva izdana vodom, dubina na kojoj se nalazi podzemna voda zavisi od nagiba terena, sa čijim se povećanjem i ona povećava.

- površinski vodotokovi su bez većih oscilacija protoka u -

Snabdijevanje vodom na kraškom zemljištu Pod kraškim zemljištem podrazumijeva se zemljište sastavljeno, u cjelini ili dobrim dijelom, od krečnjačkih, dolomitskih i drugih karbonatnih stijena, sa izraženim procesima kraške erozije zbog čijeg su se dejstva formirali specifični oblici kraškog reljefa (škarpe, vrtače, uvale, kraška polja, pećine, ponori, vrela i dr). Za površinske vodotokove na kraškom zemljištu karakteristično je poniranje i ponovno izbijanje na površinu zemlje. Vodotokovi se duboko usijecaju u teren kuda protiču, što otežava snabdijevanje sa vodom, jer su im obale ponekad nepristupačne. Prilikom izbijanja na površinu grade vrela čiji kapacitet može iznositi i po nekoliko hiljada litara vode u sekundi. Podzemne vode na kraškim terenima nalaze se na različitim dubinama. Nivo izdana može se naći na dubinama od 20-30 m, a na pojedinim mjestima i do 500, pa i više metara.

12

VODOSNABDIJEVANJE U UVJETIMA PRIRODNIH NESREĆA Pod pojmom prirodnih nesreća “podrazumijevaju se doga aji koji su uzrokovani djelovanjem prirodne sile na koje ljudski faktor ne može uticati kao što su: potres, poplava, visoki snijeg i snježni nanosi, olujni ili orkanski vjetar, gräd, prolom oblaka, klizište, suša, hladnoća, te masovne pojave ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti.”8 Neke od ovih prirodnih nesreća, ukoliko se dogode, odražavaju se na normalno vodosnabdijevanje civilnog stanovništva pitkom vodom. Tako npr. snažni zemljotresi i klizišta mogu da pokidaju vodovodnu mrežu, jaki mrazevi u zimskim uvjetima mogu da uzrokuju pucanje cijevi usljed hladnoće, iznenadne poplave zbog pojačanih padavina mogu da djeluju različito: bujica može da odroni velike površine zemlje kroz koju prolazi vodovod te da ga prekine, snažni podzemni vodotokovi mogu da prodru u vodovodnu mrežu i zagade vodu iz gradskog vodovoda, a prekomjerni vodostaj rijeka ili jezera može da potopi izvorišta pitke vode, naročito ako se nalaze u nizijama i sl. Dugotrajne suše smanjuju potrebne količine vode na izvorištima itd.

8

"Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća" (Sl. novine FBiH, br.39/03) čl. 3.
13

IZVI ANJE NALAZIŠTA VODE Izvi anje nalazišta podzemnih voda Izvi anje nalazišta podzemnih voda danas se najčešće vrši hidrogeološkim i geofizičkim metodama, a kod naroda veoma je rasprostranjen metod rašljarenja, koji je zasnovan na bazi radiestezije. Prve dvije metode zasnivaju se na postojećim hidrogeološkim zakonitostima formiranja izdana i utjecajima koje oni ispoljavaju na rasprostranjenost vodonosnih horizonata u podzemlju. Pri primjeni bilo kojeg od ova 2 metoda, u sastavu izvi ačke grupe moraju se nalaziti i stručna lica (geolozi, hidrogeolozi, hidrotehničari). Proučavanjem bioloških pojava na zemljištu, naročito uočavanjem i studijom biljnog pokrivača, čija vrsta i rad zavise od stepena vlažnosti zemljišta, umnogome olakšavaju rad na pronalaženju vode primjenom navedenih metoda. Hidrogeološki metod zasniva se na hidrološkoj ulozi geološkog sastava zemljišta, njegovog sklopa, reljefa i geomorfoloških uslova uopće. Hidrogeološkim ispitivanjem postojećih bunara, izvora i močvara, istražnim bušenjima i crpljenjem vode, dolazi se do podataka o rasprostranjenosti podzemnih voda, izdašnosti i kvaliteta. Postojanje pištavina9 na nekom rejonu, stalnih i povremenih, može nam poslužiti kao dopuna podataka o vodnoj situaciji u dotičnom rejonu. Samo stalne pištavine su koliko-toliko pouzdan znak o postojanju stalnih izdana, jer povremene pištavine se formiraju od dugotrajnih padavina i lutajućih podzemnih voda. Izdanska okna koja se najčešće sreću u ravničarskim krajevima, mogu nam poslužiti kao orijentacija o postojanju podzemnih voda. Da se radi o istinskom izdanskom oknu, a ne o običnoj bari, uvjerićemo se na slijedeći način: potrebno je napraviti dvije probne bušotine na udaljenosti od oko 10 m sa različitih strana
9

-mjesto gdje se voda “cijedi” iz zemlje

14

okna, mjereno od obale. Istražne bušotine moraju biti duboke 2-3 m ispod nivoa vode u oknu. Ako se radi o izdanskom oknu, nivo vode u bušotinama će biti isti kao i u oknu. U suprotnom, ako se radi o običnoj bari, nivo vode u bušotini je znatno niži ili vode uopće nema. Drugi pokazatelj je temperatura vode. Kod izdanskog okna temperatura vode je na 1 m ispod površine znatno niža od temperature u okolnim barama, dok je zimi viša i kreće se od 6-180C. Spoljna temperatura znatno manje utiče na temperaturu vode kod izdanskog okna nego kod bara. Geofizički metod primjenjuje se obično uporedo sa hidrogeološkim za pronalaženje izdana, podzemnih vodotokova i za ispitivanje geološkog sastava zemljišta. Geofizičkih metoda ima više, a danas su najčešće u upotrebi: geoelektrični, geomagnetni, radioaktivni i termometrijski. U osnovi svih geofizičkih metoda ispitivanja tla, jeste odre ivanje fizikalnih svojstava elemenata gra e podzemlja. Na osnovu fizikalnih svojstava odre uju se geološki i hidrogeološki odnosi. Kod geoelektričnih metoda proučava se raspodjela i kretanje električne struje u zemljištu, koja se dovodi pod zemlju vještački ili se koristi već postojeća u unutrašnjosti zemlje. Praktična primjena geoelektričnih metoda zasniva se na različitim otporima stijena kao geoloških provodnika električne struje, pri prolazu struje kroz njih. Biljno rastinje može biti jedan od znakova postojanja podzemnih izdana, s obzirom na to da biljke rastu na mjestima gdje ima dovoljno vode. Me utim, postojanje bilja ne smije se uzeti kao sasvim pouzdan znak jer biljke mogu da egzistiraju i na vodi koja nije slobodna pod zemljom, tj. na vodi koja je vezana za zemlju. Od biljnih vrsta koja nam mogu poslužiti kao orjentacija, karakteristični su: trska, rogoz, visoka divlja raž, korov, vrba, metlika, zovino šiblje i dr. Na zemljištu gdje raste trska i rogoz, podzemna voda može se naći na 1 m dubine, dobrog kvaliteta, ali je nepostojana. Na zemljištu pod visokom divljom raži, podzemna voda nalazi se obično na dubini od oko 4 m, ali je i ona nestalna. Na
15

zemljištu pod korovom, podzemna voda se nalazi na oko 6 m dubine, ali je vrlo često mineralizovana. Vrbe rastu na mjestima gdje je podzemna voda na dubini od oko 3 do 4 m, a metlika gdje je voda na dubini od 5 pa i do 20 m, i to najčešće dobrog kvaliteta. Rašljarenje Radiestezija označava sposobnost osjeta zračenja. Pod pojmom zračenja, u užem smislu, misli se na zračenja što ih uzrokuju podzemni vodeni tokovi, geološki lomovi (tektonske pukotine) ili ležišta raznih ruda. U širem smislu, misli se općenito na sve informacije sa područja izvanosjetilnog, za koje se pretpostavlja da do nas dolaze putem zračenja. Prva znanstvena istraživanja radiestezijske sposobnosti izvršio je dvostruki doktor znanosti, geolog i paleontolog Johannes Walther početkom XX stoljeća. On je svoja istraživanja proveo na 400 studenata, prateći njihove reakcije pri radu sa rašljama dok su prelazili preko područja geološkog loma kao izvora zračenja. Rezultati ispitivanja pokazali su da su snažnije reagirale senzibilnije osobe, kod kojih se kao reakcija javljala nervna podraženost, ubrzanje pulsa i povišenje krvnog pritiska. Profesor Y. Rocard sa Sorbone otkrio je kako podzemni vodeni tokovi djeluju na promjene u Zemljinom magnetnom polju. Te promjene izaziva voda, jer i sama pobu uje magnetno polje koje stupa u me udjelovanje s onim Zemljinim. To miješanje magnetnih polja, izbija na površinu zemlje u vidu magnetnih turbulencija. Pretpostavlja se da razlika potencijala izme u magnetnog polja i električnih impulsa koji kruže ljudskim tijelom, uzrokuje stanovitu pojavu napona u rašljama koje počinju da se tresu, dižu, okreću ili sl. Rašlje mogu biti dva tanka savitljiva pruta, dužine od 80−100 cm, ili pak jedan prut koji se račva (oblik slova Y). Najčešće se koristi drvo lijeske, vrbe ili divlje ruže. Danas rašljari obično koriste rašlje pravljene od metalnih žica, savijene u obliku slova L i umetnute u metalne ručke.
16

drvene rašlje

metalne rašlje

Kako se koriste rašlje? Jedna od karakteristika refleksa je ta da su izuzetno osjetljivi na iznenadne promjene. Stoga će rašljar bez imalo muke registrirati i najmanje vodotokove (tanko crijevo kroz koje teče voda ili čak naprsnuće na cijevi), ali će se namučiti da otkrije veliko ležište podzemne vode koja se slabo ili nikako ne kreće. Ahmetspahić Avdo, rašljar iz Goražda, razvio je posebnu tehniku izvi anja podzemnih voda uz pomoć metalnih rašlji: “Laktovi ruku opušteni su niz tijelo, a metalne rašlje podignute do visine grudi. Rašljarske žice treba da stoje u vodoravnom položaju. Rašljar se kreće vrlo sporo, stopu po stopu. Kada rašljar u e u zonu vodotoka žice na rašljama se ukrste (oblik znaka X), obzirom da se mogu slobodno okretati u metalnim ručkama. Mjesto gdje su se rašlje ukrstile markira se odgovarajućim znakom. Zatim se nastavi sa kretanjem u započetom pravcu (za svo to vrijeme kretanja, rašlje se ukrštaju i rastavljaju odre enom brzinom), sve dok se rašlje definitivno ne rastave, tj. zaustave. To je znak da je rašljar izašao iz zone podzemnog vodotoka. I to mjesto se obilježi kao i ono na početku. Na sredini tako obilježene duži kopa se bunar. Želi li znati dubinu na kojoj se voda nalazi, rašljar će stati na mjesto predvi eno za kopanje bunara, sa opuštenim rašljama. Zatim će postaviti rašlje u početni položaj (žice u vodoravnom položaju). U tom trenutku rašlje počinju da se naizmjenično ukrštaju i rastavljaju odre enom brzinom, nekoliko puta dok ne stanu. Broj takvih otklona predstavlja broj metara dubine na kojoj se nalazi voda. Postupak se može ponoviti tako što se rašlje spuste niz tijelo - vertikalno, a zatim se ponovo postave u vodoravan položaj i ponovi sa brojanjem.
17

Dok se rašljar kreće kroz zonu podzemnog vodotoka, jedna od metalnih žica (lijeva ili desna) će se jače tresti, zavisno od toga s koje strane voda teče. Inače, kvantitet vodotoka i brzina kretanja su u direktno- proporcijalnom odnosu sa intenzitetom vibracija rašlji.” Odre ivanje pravca toka podzemnih voda Odre ivanje pravca toka podzemnih voda nešto je obimniji poduhvat i poduzima se u slučajevima povećane potrebe za vodom, kada smo naišli na izuzetno izdašan i bogat podzemni tok. Želimo li iskopati veći broj bunara bez “lutanja” po terenu, odredićemo pravac toka podzemne vode i vršiti kopanja u tom pravcu. Ovo je naročito izraženo na ravnijim terenima kada su podzemni vodotokovi mogući u svim pravcima. Najjednostavniji način odre ivanja pravca kretanja podzemne vode je sa tri bušotine, koje treba da budu tako raspore ene da grade trougao.Kopaju se na me usobnoj udaljenosti od oko 15m ili više. U tim bušotinama izmjeri se dubina do vode (koja je u najvećem broju slučajeva različita). Najveća visina vode u bušotini nalazi se uzvodno u pravcu podzemnog vodotoka. Tu bušotinu nazvaćemo tjemenom trougla i obilježićemo slovom A (slika 1).

pravac kretanja vode

slika 1: Odre ivanje pravca toka

18

Zatim se izmjeri razlika u visinama izme u nivoa vode u bušotini A i bušotini B, a dobijena vrijednost ravnomjerno se rasporedi na podioke na zamišljenoj stranici AB. Isti postupak se ponovi kod bušotina A i C. Iste dobijene vrijednosti na stranicama AB i AC povežu se sa linijama (hidroizohipse)10. Pravac kretanja podzemnog vodotoka je upravan na linije hidroizohipsi, smjer se kreće od hidroizohipsi sa većom vrijednošću ka hidroizohipsama sa manjom vrijednošću. Izvi anje površinskih voda Izvi anje površinskih voda rijetko će se kad primjenjivati bez izvi anja i podzemnih voda ujedno, iz razloga što će se površinske vode koristiti jedino u slučajevima kada nema podzemnih voda, koje su po svome kvalitetu daleko ispred površinskih voda. Izvi anjem površinskih voda treba utvrditi karakter nalazišta vode (da li je stalnog ili promjenjivog režima), da li se radi o tekućoj ili stajaćoj vodi, utvrditi kvalitet vode, kapacitet i mogućnosti eksploatacije.

10

hidroizohipsa- linija na geografskoj karti koja spaja tačke na zemaljskoj kugli koje leže na istoj dubini pod vodom
19

VODNI OBJEKTI Općenito o izgradnji vodnih objekata Prije nego se pristupi izgradnji vodnih objekata, odnosno eksploataciji podzemne vode, potrebno je izvršiti odgovarajuća istraživanja koja mogu biti: sanitarne, tehničke i ekonomske prirode. Obim istraživačkih radova najveći je kada se želi pristupiti izgradnji novih vodnih objekata, dok je taj obim nešto manji u slučajevima kada se želi eksploatisati podzemna voda sa već postojećih vodnih objekata. Prvo je potrebno izabrati mjesto za istraživanje podzemnog izdana (u slučaju da se nije već ranije odredilo mjesto na osnovu mjesnih podataka). Taj posao treba zajednički da obave investitor, izvo ač radova i geolog, odnosno hidrogeolog. Poslije izbora mjesta istraživanja potrebno je pristupiti probnom bušenju terena i probnom pumpanju vode iz bušotine, radi odre ivanja kvaliteta vode i kvantiteta izdana. Najprije se buši geološka sonda veće dubine, radi odre ivanja geološkog sklopa terena, odre ivanja dubine i izdašnosti jednog ili više vodonosnih slojeva i njihovog sastava. Nakon toga pristupa se bušenju probnog bunara do ispod izabranog vodonosnog sloja, tolikog prečnika da može da posluži za probno pumpanje. Zatim se stavlja filter i niz sondi za osmatranje. Nakon toga vrši se probno pumpanje vode iz bunara pri čemu se utvr uje kapacitet i izdašnost. Tako er, u vrijeme istražnih radova, treba se punoj mjeri koristiti podacima iz geografskih, topografskih, geoloških, hidrogeoloških i hidroloških karata, koji nam uspješno mogu zamijeniti podatke koje bi prikupljali za vrijeme dugog i napornog istraživačkog rada. Za prethodna ispitivanja u zadnje vrijeme se vrlo često primjenjuju geoelektrične metode koje traju svega nekoliko sati. Kaptiranje podzemnih voda može biti vertikalno horizontalno. Vodni objekti kojima se vrše kaptiranja dijele se na:
20

i

-

Vertikalni vodozahvati – bunari, Horizontalni vodozahvati, Vodni objekti površinskih voda, Vodni objekti atmosferskih voda. Vertikalni vodozahvati - bunari

Vertikalni vodozahvati nalaze široku primjenu u eksploataciji podzemne vode koja se može nalaziti bez pritiska i pod pritiskom. U relativno dubokim vodonosnim slojevima, ta vrsta vodozahvata jedino je i moguća. Za efikasno iskorištavanje vertikalnih vodozahvata neophodno je da vodonosni sloj leži na dubini od najmanje 3-5 metara, a da ima moćnost (debljina vodonosnog sloja) najmanje 1-2 metra. Izgradnja vertikalnih vodozahvata je neophodna u slučajevima kada se želi vršiti eksploatacija podzemne vode, a vodonosni slojevi se nalaze u nekoliko etaža. Vertikalni vodozahvati – bunari mogu se podijeliti na više načina a prema načinu gra enja dijele se na : - Kopane bunare, - Bušene bunare, - Pobijene bunare, - Arteške i subarteške bunare.

21

Kopani bunari Kopani bunari mogu biti stalnog i improvizovanog tipa. U zavisnosti od toga kojeg su tipa, vrši se odgovarajuće oblaganje njihovih vertikalnih zidova, izbor lokacije bunara, njihovo ure enje itd. Rade se obično kvadratnog ili kružnog presjeka. Unutrašnje dimenzije kreću se od 1-1,5 m. Obloga bunara treba da nadvisuje površinu zemlje najmanje 1 metar. Otvor bunara prekriva se bunarskom kućicom ili odgovarajućim poklopcem koji imaju zadatak da štite unutrašnjost bunara od spoljnih zaga enja. Uz spoljni zid obloge, na dubini od 2-3 metra ispod površine zemlje, ugra uje se glineni ili betonski zaptivač, debljine od 30-50 cm, koji sprečava filtraciju zaga ene površinske vode u vodonosni sloj. Iznad zaptivača postavlja se odvodni nasip sa padom 2-3 % na dužini od najmanje 5 m od obloge bunara (slika 2). Ako se ne vrši potpuno oblaganje zidova bunara, obloga bunara ne smije biti plića od 6 m, računajući od površine zemlje. Kopani bunari koriste se za kaptiranje podzemne vode sa dubine do 20 m. Obloga kopanih bunara (dio koji prolazi kroz vodonosni sloj ) izra uje se sa otvorima kroz koje voda ulazi u bunar. Prije nego što se pristupi izgradnji bunara potrebno je izraditi projektni elaborat koji načelno treba da sadrži: situaciju pojasa zemljišta, lokaciju bunara, izbor tipa bunara, tehnički crtež bunara, predmjer i predračun radova, specifikaciju materijala, alata i mašina i organizaciju rada.

22

odvod glineni zaptivač

površina zemlje

nivo vode

slika 2: Kopani bunar

Pri izboru lokacije bunara, pored ostalih elemenata koji na nju utiču, mora se voditi računa i o tome da on bude dovoljno udaljen od postojećih i potencijalnih izvora zaga enja kao što su ubrišta, nužničke jame, groblja i sl. Minimalna udaljenost izvora zaga enja od bunara treba da iznosi kako je to prikazano na slici 3.

23

24

Gra enje bunara počinje s iskopom okna. Do dubine od 2 m zemlja se izbacuje lopatama ručno, a sa većih dubina izvlači se na površinu kofama uz pomoć čeličnog užeta i tronošca ili čekrka. Kad god je to mogućno, za iskop se treba koristiti mehanizovanim sredstvima kao što su razne pneumatske i motorne bušilice, rovokopači i sl. Ako se pri iskopu nai e na stjenoviti materijal, koji nije moguće kopati raspoloživim alatom, za razbijanje stijena upotrebljava se eksploziv. Rad sa eksplozivom obavezno treba povjeriti stručnim i osposobljenim licima za tu vrstu djelatnosti. Za kopanje bunara mogu se upotrebljavati i specijalne mašine za tu namjenu. Bezbjednost ljudi koji rade na iskopu mora biti na najvišem nivou. Ljudi koji kopaju obavezno moraju nositi zaštitne šljemove i biti vezani konopcima tako da se mogu brzo izvući iz bunara. To je neophodno iz razloga što se ljudi u oknu mogu iz bilo kojih razloga za vrijeme rada povrijediti ili čak onesvijestiti zbog odronjavanja zemlje, nailaska na otrovne gasove i sl. Prije ulaska u bunar (naročito ako je prošlo duže vremena) potrebno je obratiti pažnju i na mogućnost postojanja zemnih gasova ili ugljen dioksida. Zbog toga je potrebno izvršiti prvo provjetravanje bunara, uzastopnim i naglim spuštanjem i podizanjem vedra kroz okno bunara, a zatim upaliti svijeću i u vedru je spustiti na dno bunara. Ukoliko se svijeća nije ugasila, ne postoji opasnost od zagušivanja zemnim gasovima. U protivnom provjetravanje bunara izvršiti na već opisani način ili uz pomoć ventilatora. Prvo ulaženje u bunar mora biti osigurano zaštitnim pojasom na užetu.

25

Bunari sa oblogom od drveta najčešće su kvadratnog presjeka sa dužinom unutrašnje stranice 1-1,5 m. Za oblaganje se upotrebljava glatka gra a bez čvorova ( slika 4). Oblaganje kopanih bunara drvenom oblogom može se vršiti i postupnim spuštanjem cjelokupne obloge. Taj način oblaganja sastoji se u tome što se na prethodno izra en i postavljen bunarski vijenac osloni izra ena obloga i prema napredovanju iskopa postupno spušta u okno, s tim što se poslije spuštanja jednog segmenta drvenog rama postavlja drugi i tako redom. Radi lakšeg spuštanja cjelokupne obloge u okno bunara potrebno ju je opteretiti sa gornje strane. Tako er i ostali materijal, kao na primjer, kace, burad, sanduci i sl. mogu se uspješno upotrijebiti za oblaganje bunarskih okana improvizovanih bunara.

drvena obloga

unutrašnji vijenac od gredica

slika 4: Drvena obloga bunara
26

Bunari sa betonskom i armirano-betonskom oblogom najviše odgovaraju higijenskim zahtjevima i naročito se preporučuju kao vodozahvati za vodovode. Najekonomičnije se izra uju bunari koristeći obloge od betonskih prstenova (debljina betona od 8-15 cm.) ili armiranobetonskih prstenova (debljina betona od 5-8 cm). Izra eni odgovarajući žljebovi po cijelom obimu prstena omogućuju lakše me usobno spajanje i povezivanje prstenova. Spojnice se zalivaju cementnim malterom. Kada se bunar kopa u mehkom i rastresitom zemljištu, primjenjuje se metoda postavljanja prstenova odozgo prema dolje. U iskopani dio okna, dubine kolika je visina prstena (obično oko 1m), postavlja se prvi prsten. Na njega se polaže drugi prsten, a zatim se vrši produbljivanje okna po cijelom profilu uz ravnomjerno spuštanje obloge. Radi omogućavanja prodiranja vode iz vodonosnog sloja u vodoprijemni dio bunara, na prvom prstenu izra uju se odgovarajući otvori koji omogućavaju prolaz vodi. Oblik, veličina i broj otvora zavise od karaktera vodonosnog sloja. Kod svih kopanih bunara potrebno je obratiti posebnu pažnju ure enju dna bunara. Kada voda iz vodonosnog sloja dolazi sa strane dno bunara se poravna i dobro očisti, zatim se naspe odgovarajući sloj čistog šljunka. Kada voda iz vodonosnog sloja dolazi odozdo, dno bunara se prekriva nešto debljim slojem krupnijeg šljunka, a ukoliko voda nadolazi pod većim pritiskom, na dno se učvrsti ram prekriven izbušenim daskama i prekrije se pješčano-šljunčanim slojem. U pojedinim slučajevima radi se i filter od specijalno izra enog sanduka ispunjenog pješčano-šljunkovitim materijalom. Merdevine za spuštanje u bunar ugra uju se u oblogu bunara, a naročito su neophodne kada se radi o većim bunarima koji imaju ugra ene motorne crpke. Naime, često je potrebno u toku eksploatacije vršiti redovnu kontrolu ure aja kao i izvjesne popravke na njima. Stepenice ili merdevine treba da su od nehr ajućeg čelika i moraju biti čvrsto i dovoljno duboko ukotvljene u oblogu bunara, ali ne smiju prolaziti kroz nju.

27

Zatrpavanje bunara, ukoliko je potrebno izvršiti iz bilo kojeg razloga, mora se stručno obaviti. Da ne bi došlo do zaga enja vode u vodonosnom sloju, taj dio bunara zasipa se čistim šljunkom. Dio bunara iznad vodonosnog sloja treba zasuti čistom glinom bez organskih primjesa. Zatrpani bunar se pokrije odgovarajućom pločom i osmatra se slijeganje nasipa. Nastala šupljina zbog slijeganja nasipa dopunjuje se i s vremena na vrijeme polijeva čistom vodom. Bušeni bunari

zemljište

Bušeni bunari namijenjeni su za dobijanje vode iz dubljih izdana, obično od 20-300 i više metara. Mogućnost izgradnje tih bunara postoji u svim vrstama zemljišta, što ima naročitog značaja za izgradnju ove vrste bunara na kraškom zemljištu, čija su područja oskudna u površinskim vodama, a podzemni izdani se skoro redovito nalaze na relativno velikim dubinama. Izgradnjom takve vrste bunara, moguće je u najvećoj mjeri zadovoljiti skoro sve sanitarnohigijenske zahtjeve u dobivanju vode za piće.

vodonosni sloj

slika 5: Bušeni bunar

28

Pri bušenju, bušotina se zaštićuje pomoćnim (manipulacionim) zaštitnim cijevima, obično u nekoliko kolona ( slika 5 ). Broj kolona zavisi od svojstva bušenih slojeva, od načina bušenja, dubine bunara i od specijalnih tehničkih i zdravstvenih zahtjeva. Prva kolona, obično do dubine 5-20 m, naziva se uvodnom zaštitnom cijevi i njen prečnik je u odnosu na ostale kolone najveći. Prečnik svake dalje kolone sve je manji ( za 50-100 mm). Posljednja kolona naziva se radnom. Bušeni bunar sastoji se iz slijedećih dijelova: vodoprijemnog dijela ( kroz koji voda dolazi u bunar iz vodonosnog sloja), eksploatacionog ( radnog) dijela (u koji se stavlja crpka i cijevi, kroz koje se voda diže na površinu) i glave. Osnovni zahtjevi koji se postavljaju u vezi sa gradnjom bušenih bunara su ovi: - vodoprijemni dio bunara mora pružati što je moguće manji otpor ulaženju vode iz vodonosnog sloja u bunar, - filter mora biti otporan na sve vrste začepljenja do kojih može doći pri eksploataciji, a tako er i protiv utjecaja korozije. Eksploatacioni dio bunara mora biti: - vertikalan i u pravoj liniji, što je naročito značajno ako je bunar opremljen dubinskom centrifugalnom pumpom sa dugom osovinom, - sigurno izolovan od vodonosnih horizonata sa nepovoljnom vodom. Glava bunara mora biti: - hermetična i dovoljno čvrsta da primi opterećenje pumpe i usisnih cijevi, - mora da postoji čvrst spoj izme u donjeg oboda oslonca i usisne cijevi, - čvrst spoj rama dovodne glave pumpe za betonski temelj, - pogodnost za montažu i demontažu pumpe, - mogućnost mjerenja nivoa vode u bunaru.
29

U manje kompaktnom zemljištu vodoprijemni dio bušenog bunara potrebno je opremiti odgovarajućim filterom. Filter služi da spriječi da se zajedno sa vodom iz vodonosnog sloja ne crpe i čestice zemlje ili pijeska. Ima i različitih konstrukcija i izra enih od različitog materijala a najčešće su u upotrebi filteri od čeličnog sita (mrežice).

Pobijeni bunari Pobijeni bunari (slika 6) namijenjeni su za mekša zemljišta. Zemljište u kojem se vrši pobijanje ove vrste bunara uopće ne smije biti stjenovito. Pobijeni bunar obično se sastoji od šiljka i perforirane cijevi (rupice 3-4 mm unakrsno izbušene) za prolaz vode, gvozdenih pocinčanih cijevi i ručne klipne pumpe za crpljenje vode. Za pobijanje bunara potrebno je još imati tronožac i malj. Poslije pobijanja bunara pristupa se crpljenju vode radi izvlačenja mulja i sitnog pijeska. Krupan šljunak stvara oko cijevi vještački filter i iz bunara se dobija bistra voda. Za pobijanje jednog takvog bunara potrebno je 4-6 sati, zavisno od obučenosti ljudstva i karaktera zemljišta. Ova vrsta bunara bolje je zaštićena od zaga ivanja nego obični zidani bunari, pod uvjetom da se pravilno izvedu radovi u tehničkom i sanitarnom pogledu. Kod ovih bunara naročitu pažnju treba obratiti na spoj glave bunara sa betonskom podlogom, da bude solidno izveden, jer u protivnom voda može kroz olabavljeni sloj da curi niz cijev do vodonosnog sloja i da ga zagadi. Voda iz ovih bunara obavezno se mora hlorisati prije upotrebe za piće.

30

betonska podloga

zemljište

vodonosni sloj

šljunak i pijesak

nepropusna podloga

slika 6: Pobijeni bunar

31

Arteški i subarteški bunari Arteški i subarteški bunari rade se sa cijevnom podlogom (kao bušeni ili pobijeni) i služe za dobijanje arteške vode. Iz arteških bunara ne vrši se crpljenje vode, obzirom na to da se voda u arteškim bunarima nalazi pod pritiskom što omogućuje njeno slobodno isticanje na površinu zemlje. Do pritiska dolazi usljed toga što se voda na e izme u dva vodonepropustljiva sloja koja se uzdižu na svojim krajevima (slika 7). Visina podizanja vode zavisi od pritiska koji vlada u vodonosnom sloju. Najčešće se pri bušenju ili pobijanju arteških bunara nailazi prvo na vodonosni sloj koji nije pod pritiskom. O tome se mora voditi računa zbog neophodnosti izolacije tog sloja od sloja pod pritiskom, da ne bi došlo do oticanja vode iz gornjeg sloja u donji. Subarteški bunari razlikuju se od arteških po tome što pritisak koji vlada u subarteškom izdanu nije dovoljan da izbaci vodu na površinu zemlje, nego do izvjesne visine u bušotini. Crpljenje vode iz ovih bunara vrši se na sličan način kao i kod običnih bunara, postavljanjem odgovarajućih pumpi za crpljenje. Mjere na obezbje enju arteških bunara iste su kao i kod ostalih bunara.

32

33

Zaštita bunara Bunare treba postaviti tako da bude spriječeno njihovo zaga ivanje i prodiranje materijala škodljivih za čovječje zdravlje. Treba preduzeti posebne mjere za sprječavanje prodiranja površinskih voda zaga enih raznim otpadnim vodama ili drugim izvorima zaga enja ( ubrišta, deponije smeća, nužničke jame i sl.). Radi toga potrebno je da obloga bunara bude vodonepropustljiva na dubini najmanje od 3-5 m, a 50 cm iznad površine terena. Protiv prodiranja atmosferskih padavina i drugih nečistoća bunar mora biti zaštićen pripijenim pokrivačem, kamenim ili betonskim pločama i sl. Okolina bunara treba da je popločana nepropustljivim patosom izra enim oko bunara do udaljenosti minimalno 2 m u padu od bunara. Sagra ene bunare iz kojih se koristi voda treba uredno održavati i redovno pratiti kvalitet vode i o tome uredno voditi evidenciju. Ako je bunar izgra en na poljoprivrednom zemljištu koje se obra uje, njegova okolina na udaljenosti od 10 m mora biti zatravljena i taj dio zemljišta ne smije se ubriti niti zaga ivati na bilo koji drugi način. U neposrednoj blizini bunara nije dopušteno pranje su a, rublja, povrća i sl. Stoka ne treba da se napaja u blizini bunara. Okolina bunara treba da bude uvijek čista. Za crpljenje vode iz bunara prvenstveno se koristiti odgovarajućim crpnim ure ajima, koji moraju biti tako postavljeni da je onemogućeno zaga ivanje vode u bunaru njihovim posredstvom. Ovdje naročito treba obratiti pažnju na ispravnost manžetni koje se koriste kod pojedinih ručnih klipnih pumpi. Suvišna voda mora se odvoditi dalje od bunara tako da se u njegovoj okolini ne stvara blato. Samo higijenski i tehnički dobro ura eni bunari mogu odgovarati svrsi kojoj su namijenjeni. U protivnom mogu biti štetni i opasni po zdravlje potrošača koji se iz njih koriste vodom.

34

Vodosnabdijevanje domaćinstva iz bunara Vrlo praktično rješenje za napajanje vodom vlastitog domaćinstva (naročito u mirnodobskim uslovima) je ugradnja hidrofora i priključenje na vodovodnu instalaciju stambenog objekta. Hidrofor je vrsta elektične crpke koja se može smjestiti u podrum kuće, postojeći šaht ili posebno izgra enu prostoriju za tu namjenu. Pri odabiru hidrofora potrebno je voditi računa o tehničkim karakteristikama, a naročito o potrebnoj snazi za izbacivanje vode na željenu visinu u objektu. Hidrofori koji se danas koriste su malih dimenzija i povoljne cijene, tako da su veoma pogodni za individualnu upotrebu.

hidrofor

šaht

35

HORIZONTALNI VODOZAHVATI Horizontalna kaptaža podzemne vode predstavlja skup radova i mjera na izgradnji odgovarajućih vodnih objekata da bi se izvršilo sabiranje podzemne vode preko tih objekata, te njeno smještanje i raspodjela uz zadovoljenje sanitarnih i tehničkih zahtjeva. Sa konstruktivnog stanovišta horizontalni vodozahvati dijele se na : - kaptažu izvora, - rovovske galerije, - galerije u vidu potkopa. Kaptaža izvora podzemnih voda Kaptaža izvora svodi se na preduzimanje mjera i izvršenje hidrotehničkih radova radi otkrivanja i ure enja izlaza podzemnih voda, kojima se obezbje uje njihova veća koncentracija pri skupljanju u vodozahvat i zaštita od površinskog zaga ivanja. Kaptirani izvori moraju biti dovoljno čvrsti, jednostavni i izgra eni od materijala koji neće kvariti kvalitet vode. Kaptirani izvori stalnog tipa obično se grade od betona, kamena ili cigle. Za izgradnju kaptiranih izvora improvizovanog tipa koristi se i drveni materijal kao i drugi priručni i mjesni materijali. Prilikom gradnje ove vrste kaptažnih objekata treba obratiti pažnju na slijedeće mjere: - dionica zemljišta gdje se nalazi kaptaža treba da je zaštićena od plavljenja površinskim vodama - kaptažni objekt i voda u njemu moraju u potpunosti biti zaštićeni od prodiranja bilo koje vrste zaga enja, radi čega se oko kaptaže izra uje zaptivač od vodonepropustljivog materijala - zaštititi kaptažu od zamrzavanja radi čega se vrši odgovarajuće nasipanje, udubljivanje kaptaže ili termoizolacija - sve otvore na kaptažnom objektu zaštititi odgovarajućim žičanim mrežicama kako bi se onemogućio ulazak insekata, gmizavaca i sl.
36

Kaptaža slivnih izvora, koji se obično susreću na padinama brda i riječnih dolina pri pojavi ocje ivanja voda bez pritiska, zahtijeva naročitu pažnju, da se prilikom radova ne povrijedi ili probije nepropustljiva podloga podzemne vode, jer tada postoji opasnost da voda propadne. Prilikom izdizanja nivoa vode u kaptažnom ure aju dolazi i do podizanja nivoa vode u izvorištu što u nekim slučajevima može izazvati prelijevanje vode u stranu. Težnja je da se pri zahvaćanju izvorske vode ona zahvati u što većoj količini i sprovede u kaptažne ure aje sa što manjim gubicima. Radi toga se izra uju uzdužni i poprečni kaptažni rov iza ulaznog zida kaptažnog ure aja. U uzdužni i poprečni kaptažni rov obično se stavlja lomljeni kamen ili oblutak. Iznad rovova nabija se sloj gline ili ilovače da bi se spriječilo prodiranje površinske i atmosferske vode. Ako se na terenu pojavljuje veći broj izvorskih žila, a nijedna nije bogata dovoljnim količinama vode i rastojanje me u njima je znatno, u tom slučaju najcjelishodnije je izvršiti kaptiranje svake izvorske žile posebno, a sve kaptaže povezati vodovodnim cijevima u jedan kaptažni sistem. Mjesto izgradnje glavnog rezervoara treba da bude odabrano tako da zadovolji zahtjeve u tehničkom i ekonomskom smislu. Dobro ura en kaptirni slivni objekat obično se sastoji od taložnice, rezervoara i komore za montažne ure aje ( slika8).

37

38

Voda se u taložnici prečišćava taloženjem. Ako je voda jako zamućena, tako da se njeno prečišćavanje ne može izvršiti taloženjem, postavlja se iza ulaznog zida kaptažnog ure aja šljunčano-pješčani filter. Pri dnu taložnice ugra uje se ispusna cijev sa zatvaračem, kroz koju se s vremena na vrijeme ispušta nakupljeni talog. Na rezervoaru se ugra uju prelivna, ispusna i odvodna cijev. Na komori se montira i ventilaciona cijev.

Rovovske galerije Rovovska galerija sa tucanikom spada u grupu improvizovanih vodnih objekata i predstavlja najprimitivniji oblik horizontalnog vodozahvata. To je zapravo rov ispunjen u svom donjem dijelu pijeskom, šljunkom, tucanikom ili lomljenim kamenom, kroz koji se vrši procje ivanje , prikupljanje i odvo enje podzemne vode. Kroz unutrašnji sloj tucanika ili lomljenog kamena, prolazi voda ka sabiralištu iz kojeg se vrši crpljenje i raspodjela vode. Da bi se omogućio prodor vode iz vodonosnog sloja u sloj kamene naslage, on se zasipa sitnijim filtracionim materijalom (tucanikom, šljunkom i pijeskom) čiji se prečnik smanjuje udaljenjem od kamene naslage. Sav materijal koji se ugra uje u rov radi procje ivanja, prikupljanja i odvo enja vode, mora biti bez organskih primjesa, zbog čega se vrši njegovo ispiranje prije ugra ivanja. Materijal mora biti tako odabran da nije podložan raspadanju zbog rastvorne moći vode, pa se zbog toga ne preporučuje ugra ivanje materijala karbonatnog porijekla (kreda, krečnjak i dr.). Preko poslednjeg sloja (obično je to krupnozrni pijesak) sipa se sloj obične zemlje, a po njoj, sloj nabijene gline ili ilovače koja treba da spriječi prodiranje površinske vode u galeriju. Na sloj gline se do površine nasipa obična zemlja.

39

Ukoliko potrebe zahtijevaju, a mogućnosti dozvoljavaju, rov se može iskopati u obliku slova Y, a stranice obložiti limom i na taj način povećati volumen kaptaže (slika 9). Preporučljivo je birati da lim bude izra en od nekog nehr ajućeg materijala. Umjesto lima može nam poslužiti i neki drugi materijal kao npr. plastične table, folija od debljeg najlona i sl.

lim pijesak šljunak tucanik cijev rov

slika 9: Povećanje volumena kaptaže

40

Cijevna galerija (slika 10) savršeniji je tip horizontalnog vodozahvata. Ona se po konstrukciji razlikuje od rovovske galerije po tome što se u dno rova ugra uje cijev u kojoj se vrši prikupljanje vode i njeno odvo enje ka sabiralištu. Ostali elementi filtracionog i zaštitnog sloja isti su kao i kod rovovske galerije. Prednost cijevne galerije je u tome što je omogućeno racionalnije prikupljanje i odvo enje vode. Pad je blaži, čime je omogućeno gra enje znatno većih dužina kaptaže. Kontrola ispravnosti odvodnog dijela je lakša, a u slučaju začepljenja ili kvara, opravka je brža i efikasnija. S obzirom na eksploatacione uslove, a prvenstveno zbog čišćenja i popravki, ne preporučuje se da prečnik cijevi bude ispod 200 mm ( a može i do 1200 mm). Na gornjoj polovini (položene cijevi) naprave se rupice ili prorezi, kako bi se omogućio ulazak vode u cijev. Cijevi se polažu u iskopani rov na naročito pripremljenu podlogu, zavisno od vrste zemljišta i vrste i težine cijevi. U čvrstom zemljištu pri polaganju lahkih cijevi, podloga može biti od pijeska i sitnijeg tucanika. U rastresitom zemljištu i kad su cijevi većih težina, postavljaju se obično drveni oslonci. Kad god je to moguće, iskop rovova treba vršiti uz pomoć rovokopača.

41

42

Galerije u vidu potkopa Galerije u vidu potkopa (slika 11), su horizontalni vodozahvatni objekti većeg kapaciteta od rovovskih galerija. Grade se na isti način kao i tuneli. Mogu se graditi od betona, armiranog betona, opeke ili gotovih elemenata koji se proizvode u industriji. Galerija mora biti postavljena na dovoljno čvrstu podlogu da ne bi zbog slijeganja zemljišta, došlo do deformacije ili slijeganja čitavog objekta. Pri dnu galerije, ostavljaju se sa strane odgovarajući otvori, koji po veličini, broju ili položaju mogu biti različiti, radi prihvata vode iz vodonosnog sloja i njenog sporovo enja u galeriju. Obično se u dnu galerije sa jedne strane izradi i staza za kretanje ljudi koji vrše nadzor, čišćenje i eventualne popravke u galeriji. Obzirom da se galerije u vidu potkopa grade na isti način kao i tuneli, potrebno je pri izvo enju radova preduzeti sve mjere predostrožnosti, kako prilikom rada ne bi došlo do zarušavanja galerije. Filtracioni zastor postavlja se samo sa strane galerije, koji se sa posebnom pažnom mora izvesti na mjestima doticanja vode u galeriju. Poželjno je da se grade u smjeru kojim ide podzemni vodotok. Zajedničko za sve galerije je to da moraju imati pad, i to ne manji od 1%, kako se ne bi pri dnu galerije stvarali talozi. Pad se može i povećati kako se galerija približava sabiralištu vode. Na izlazu iz galerije može se izraditi rezervoar sa taložnikom kako je to prikazano na slici 8.

43

okno

šljunak staza

tucanik

otvori betonska podloga

slika 11: Galerija u vidu potkopa

Za osmatranje, ventilaciju i popravku galerija izra uju se specijalna okna koja se ostavljaju na svakih 100-150 m. Okna za osmatranje ili reviziona okna, ostavljaju se i na mjestima prelamanja galerije, na mjestima gdje su izgra ene kaskade i na samom početku galerije. Kako ne bi došlo do zaga enja vode u galeriji, okna treba da nadvisuju površinu zemlje za najmanje 30 cm. Okno je hermetički spojeno sa galerijom a spoj je prekriven cementnim malterom. Na okna se ugra uju poklopci.

44

VODNI OBJEKTI POVRŠINSKIH VODA Povećanje potrošnje vode za najrazličitije svrhe, a imajući u vidu ograničene rezerve podzemne vode, uzrokovalo je da se u poljednje vrijeme sve više koriste površinske vode. Mnogi veliki gradovi u svijetu napajaju se vodom iz rijeka, koju prethodno prerade. Kako smo ranije napomenuli, površinske vode nisu ni blizu onoj kvaliteti koju imaju podzemne vode, zbog toga se površinske vode mogu koristiti samo u nedostatku kvalitetnije vode.

Vodozahvatni bunari površinske vode Grade se uglavnom improvizovanog tipa i to na taj način što se neko pogodno bure, kaca ili sanduk (bez dna) ukopaju u dno vodotoka za 1/3 visine. Dno takvog bunara dobro se očisti i pospe slojem sitnog šljunka. Oko bunara naslaže se kamenje i naspe sloj šljunka. Ovaj tip bunara naročito je pogodan ukoliko se nai e na podvodni izvor (slika 12).

45

46

Filter bunari Filter bunari za korištenje površinske vode su vodni objekti koji se ne grade na samom vodotoku već na obali rijeke ili jezera. Kopa se na način kao i svaki drugi kopani bunar na daljini 5-10 m od obale. Od bunara ka rijeci kopa se rov širine oko 60 cm. Dno rova treba da se nalazi na 1,5-2 m ispod nivoa vodotoka. Na oko 2 m od bunara, gradi se poseban šaht čije se dno nalazi nešto malo ispod dna rova. Šaht se oblaže oblicama od drveta ili se izlijeva od betona. Donji dio šahta otvoren je sa obje strane u smjeru pružanja rova, s tim što su mu ugra ene mrežne pregrade. U iskopani rov nasipa se pijesak i šljunak, visine koliko je širok rov, a na taj filtracioni sloj sipa se sloj gline a zatim i sloj zemlje sve dok se rov ne ispuni do vrha. U iskopani šaht sipa se drveni ugalj čiji je zadatak da otkloni eventualno neprijatni miris i da poboljša ukus vode. Sa obje vanjske strane šahta, do uglja nasipa se sitni šljunak. Dno iskopanog bunara treba da bude za oko 0,5-1 m ispod dna rova (slika 13). Kvalitet vode dobiven na taj način bolji je od kvaliteta vode u vodotoku, jer se voda protičući kroz filtracioni sloj pijeska, šljunka i drvenog uglja oslobodila većeg broja suspendovanih materija. Redoslijed stavljanja filterskog materijala idući od rijeke ka bunaru treba da bude ovakav: kamenje, pijesak, šljunak, drveni ugalj i ponovo šljunak. U izvjesnim slučajevima može se dogoditi da uopće nije potrebno praviti spojni rov izme u vodotoka i bunara. To će se desiti onda kada se vodonosni sloj nalazi na relativno maloj dubini, odnosno kada je hidrogeološki sastav zemljišta uz vodotok takav da omogućuje prodiranje vode iz vodotoka u bunar, te da je voda u vodotoku relativno dobrog kvaliteta . U ovom slučaju, ulogu filtera igra zemljište vodonosnog sloja.

47

48

VODNI OBJEKTI ATMOSFERSKE VODE U pomanjkanju podzemne i površinske vode, za zadovoljenje potreba mogu se koristiti i atmosferske vode, prvenstveno kišnica i snijeg. Za prikupljanje, čuvanje i distribuciju vode koriste se cisterne, a za snijeg – sniježnici. Cisterne Cisterne su vodni objekti atmosferske vode koje, u zavisnosti od namjene i veličine mogu biti: -kućne ( za potrebe jednog domaćinstva), -javne (za potrebe više domaćinstava ili institucija). Grade se od kamena, opeke, betona i armiranog betona. Za dobijanje i održavanje dobrog kvaliteta vode, potrebno je obezbjediti slijedeće : - slivnik cisterne (sabirna površina) treba da bude potpuno čist, radi čega se slivnik čisti pred padavine od nanesenih taloga, prljavštine i sl., - slivnik cisterne mora biti zaštićen od pristupa ljudi ili životinja, zbog čega se vrši njegovo ogra ivanje, - mora postojati ugra ena cijev za odvo enje vode sa sabirne površine, - otvor za ulazak u cisternu treba da je dovoljno uzdignut iznad površine i pokriven, kako površinske vode ne bi mogle ulaziti u cisternu, - da se ventilaciona cijev izradi tako da se kroz nju ne može ništa ubaciti u cisternu, - voda u rezervoar cisterne treba da ulazi poslije prečišćavanja kroz filtracioni sloj, a po potrebi i kroz predfilter i taložnik, - prema potrebi, a najmanje jednom godišnje, cisternu potpuno isprazniti, dezinfikovati i očistiti, promijeniti filterski materijal u filtru i predfiltru, izvršiti potrebne popravke i sl.
49

50

Cisterna stalnog tipa (slika 14), gradi se od gra evinskog materijala koji ima dug vijek trajanja: beton, armirani beton, kamen i opeka. Ako se cisterna gradi od kamena ili opeke, malterisanje se vrši cementnim malterom.

Sniježnici Sniježnici spadaju u grupu vrlo jednostavnih i improvizovanih objekata. Sniježnik (slika 15) se gradi na taj način što se iskopa jama u zemlji s odgovarajućim kosinama, dubine do 1 m. Zidovi i dno jame oblažu se nabijenom ilovačom, a zatim popločaju kamenim pločama, opekom ili nekim drugim nepropusnim materijalom. Dno jame izra uje se sa blagim padom. U tako pripremljenu jamu nabija se snijeg do visine 2-3 m iznad površine zemlje i pokrije slamom debljine 60-70 cm, koja se postavlja na prethodno pripremljenu pokrivku od daski. Kad se snijeg u jami istopio, kroz ostavljeni otvor sa gornje strane ubacuje se novi snijeg. On se može u jamu ubacivati i prije nego se stari snijeg istopi. Neposredno uz jamu sniježnika kopa se bunar za akumulaciju vode. Dno bunara treba da je niže za oko 50-100 cm od dna jame. Bunar se obično oblaže daskama (zbog termoizolacijskog svojstva drveta), a dno bunara nabijenom ilovačom. Zahvaljujući izolaciji, snijeg se u jami postepeno topi i voda otiče u bunar. Treba imati na umu da je ovaj proces vrlo spor, a u uvjetima oštrijih zima gotovo nemoguć. Obično se koristi za vrijeme blagih zima i tokom dana. Tako er, i količine vode koje se dobivaju na ovaj način nisu velike. Tako npr., od 100 m3 dobro nabijenog snijega, dobije se oko 40 m3 vode.

51

52

ORGANIZACIJA VODNIH STANICA Vodnom stanicom naziva se specijalno ure eno mjesto na mjestu nalazišta vode i to na jednom ili više vodnih objekata (nalazišta vode), sa potrebnim ure ajima za dobivanje, prečišćavanje, čuvanje i raspodjelu vode. One mogu da predstavljaju osnovni i jedini izvor vode za civilno stanovništvo u uvjetima prirodnih nesreća ili u ratu. Vodne stanice formiraju se na samim vodnim objektima ili što bliže njima. Treba da budu u dobroj komunikacijskoj vezi sa krajnim potrošačima za koje su i namijenjene. Vodnu stanicu sačinjavaju načelno ovi elementi:

- vodni objekat ure en za dobijanje vode
(izvorišta, bunari, sabirališta atmosferske vode, cisterne..) - pumpni ure aji za eksploataciju i potiskivanje vode do rezervoara, odnosno do ure aja za obradu vode, - ure aji za obradu vode, ( predfilteri, filteri, taložnici ...), - rezervoar (jedan ili više njih) za čuvanje obra ene vode ( mogu biti zidani objekti ili različite vrste posuda od vodonepropustljivog materijala), - ure ena mjesta za raspodjelu vode kao što su npr. platforme za izuzimanje vode, pranje, higijensku obradu, mjesto za punjenje vozila, slavine za raspodjelu manjih količina vode, pojila za stoku i sl., - laboratorija za analizu vode, - mjesto za odlaganje kontaminata koji se iz vode izlučuju prilikom njene obrade, - objekti za smještaj ljudstva vodne stanice, - objekti za neposredno osiguranje vodne stanice, - objekti za materijalna sredstva itd. Raspored objekata na vodnoj stanici treba da je funkcionalan, da obezbje uje me usobno dobro komuniciranje, da olakšava organizaciju distribucije vode, rada, reda i sl.
53

KONTROLA KVALITETA VODE

Uzimanje uzorka vode za pregled Postoje opšta načela kojih se treba pridržavati pri uzimanju i slanju vode na pregled, odnosno na analizu. Uzorci vode iz vodovoda pri prvom pregledu uzimaju se iz kaptaže, rezervoara i terminalnih česmi, a pri redovnim pregledima iz početne i krajnjih česmi. Izlaz iz česme kratko se spali plamenom upaljača. Prije uzimanja vode za pregled, treba pustiti vodu da teče 5-10 minuta. Uzorci površinske vode uzimaju se 0,5 m ispod površine vodotoka, ali ne bliže od 0,5 m od dna. Boca u koju se uzima uzorak, treba da bude cijelo vrijeme začepljena prije uzimanja vode, a čep se otvara tek kada se spusti na željenu dubinu. Kad se boca napuni vodom, treba je začepiti pa tek onda izvaditi na površinu. Bocu i čep prethodno treba dezinfikovati tako što ćemo je nekoliko minuta držati u zagrijanoj vodi ili pećnici (dovoljna je temperatura od 400C). Da ne bi došlo do pucanja staklene boce, potrebno je bocu staviti u hladnu vodu ( pećnicu ), a onda postepeno zagrijavati. Na isti način se uzimaju i uzorci iz izvora, bunara i cisterni. Ako se voda vadi iz bunara ili cisterne sa kofom ili nekim sudom, uzorak se uzima na taj način što se zahvati puna kofa vode, zatim se odlije do pola, pa tek sipa u bocu. Ako se voda uzima vodenom pumpom, uzorak se uzima tek nakon 5-10 min oticanja. Izlaz iz pumpe tako er kratko spaliti. S uzorkom vode se šalje i propratni akt, u kojem treba navesti: vrstu i tip vodnog objekta, mjesto gdje se nalazi, na kakvu se analizu šalje, datum i sat uzimanja uzorka, meteorološke prilike koje su vladale nekoliko dana prije i na sam dan uzimanja uzorka, da li je voda već tretirana nekim od dezinfekcionih sredstava i kojim, da li je već bilo kakvih trovanja dotičnom vodom, da li u okolini ima pojave zaraznih bolesti, rezultate izvršene analize na licu mjesta (boja, izgled, miris, temperatura i dr.).
54

Po mogućnosti, uzimanje uzorka treba uvijek povjeriti stručnm licu. Od momenta uzimanja uzorka pa do početka analize vode, ne treba da pro e više od 12 sati.

Fizikalno ispitivanje vode Boja vode. Hemijski čista voda nema boju i u malim količinama potpuno je prozirna. Mutnoća kod pijaćih voda može da varira od neznatne do primjetne zamućenosti. Mutnoću čine suspendovane neorganske materije, zemlja, dispergovane organske materije, mikroskopski organizmi i druge materije. Miris vode može potjecati od organskih i neorganskih materija (željezo, sumporvodonik, sulfid, hlor, fenoli itd.). Bojni otrovi mogu tako er vodi dati odre en miris. Odre ivanje mirisa vode odre uje se tako što se u čistu bocu sipa 1/3 vode, zatim se mućka 1-2 minuta. Pri otvaranju boce voda se miriše te joj se definiše miris. Temperatura vode odre uje se termometrima. Najprijatnija je voda za piće koja ima temperaturu od 8-150C. Prilikom mjerenja temperature vode, potrebno je istovremeno izmjeriti i temperaturu zraka. Voda čija se temperatura kreće iznad 150C ili ispod 50C nije podesna za piće. Veća temperaturna kolebanja podzemnih voda ukazuju na njihovo miješanje sa površinskim vodama. Ukus vode smije se odre ivati nakon što je uzorak vode prošao sve ostale kontrole (hemijsku, biološku, radiološku, bakteriološku …) Inače, higijenski zdrava voda nema nikakav ukus (izuzetak su mineralne vode), a na temperaturi od 8-150C daje prijatan osvježavajući osjećaj.
55

Hemijsko ispitivanje vode Hemijskom analizom vode treba da se odrede hemijski sastojci organskog i neorganskog porijekla, da se utvrdi stepen mineralizacije vode ili otkriju otrovne materije i na osnovu toga odredi higijenska ispravnost i upotrebljivost vode. Hemijskom analizom uglavnom se utvr uje pH11 vrijednost vode, tvrdoća vode, štetno prisustvo amonijaka i nitrata, koncentracija hlorida, željeza, azota, teških metala (olova, cinka, kadmijuma, hroma, bakra, selena) itd.

Biološko- bakteriološko ispitivanje vode Biološko ispitivanje vode odre uje floru i faunu u njoj. Te analize, zapravo, odre uju stepen i karakteristiku zaga enja, ali i sposobnost vode za samoprečišćavanje. Naime, biljni i životinjski svijet koji obitava u vodi, hrani se različitim materijama organskog i neorganskog porijekla te na taj način vrši prečišćavanje vode. Bakteriološkim pregledom vode utvr uje se ukupan broj klica u 1 cm3 vode koje porastu na agaru12 za 24 sata na temperaturi od 370C i za 24 sata na sobnoj temperaturi. Zatim se odre uje broj koli-bacila te broj i vrsta patogenih klica, prvenstveno uzročnika crijevnih zaraza. Radiološko ispitivanje vode Radiološka ispitivanja (osim u slučajevima NHB udara u ratu) naročito su postala aktualna i nakon NATO bombardovanja u BiH, projektilima sa bojevim glavama načinjenim od osiromašenog urana. Imaju za cilj utvr ivanja stepena kontaminiranosti vode radioaktivnim agensima. Vrše se različitim radiološkim detektorima.
11 12

koncentracija vodonikovih jona u vodi vrsta algi koja se koristi kao hranljiva podloga za uzgoj bakterija

56

OBRADA I SKLADIŠTENJE VODE

Obrada vode obuhvata odre ene mjere i postupke koji se preduzimaju radi popravke njenog kvaliteta, osloba anjem od svih vrsta kontaminata i drugih sastojaka koji joj umanjuju kvalitet.

Dezinfekcija vode Dezinfekcijom vode ne uklanjaju se sve žive klice iz nje, kako se to ponekad pogrešno misli. Cilj dezinfekcije je zapravo da ukloni prvenstveno žive klice crijevnih zaraznih bolesti kao i druge patogene klice. Postoje mnoge metode dezinfekcije koje se danas upotrebljavaju kao : dezinfekcija jonskim srebrom, ozonom, jodom, primjenom algicidnih mjera, ultraljubičastim zracima, kuhanjem, a najčešći oblik dezinfekcije koji se primjenjuje je dezinfekcija hlornim preparatima. Hlorisanjem vode, osim što se uništavaju mikroorganizmi štetni za zdravlje, stvara se u vodi izvjesna količina rezidualnog13 hlora koji treba da štiti vodu od naknadne kontaminacije, tj. kada postoji potencijalna opasnost od zaga enja vode. Rezidualni hlor ne štiti vodu od masovnijeg zaga enja.

13

reziduum (lat. residuum) -ostatak, preostatak, talog
57

Aeracija (provjetravanje) vode Proces aeracije se uglavnom koristi da bi se redukovao miris i korodivnost vode (od CO2), da vodu obogati kiseonikom iz vazduha te da oksidiše otopljene supstance kao npr. gvož e. Aeracija vode može se izvoditi na više načina: - prostim izlaganjem atmosferi kao što je slučaj sa otvorenim akvaduktima, - proticanjem vode preko kaskada, preliva, stepenica i sl., - proticanjem vode kroz slojeve uglja, drobljenog kamena, perforiranih posuda i sl., - rasprskavanjem vode u vazduhu, - duvanjem vazduha kroz vodu itd. Skladištenje vode Formacijska, priručna ili mjesna sredstva u kojima se čuva voda treba da odgovaraju higijenskim zahtjevima, tj. da ne mijenjaju organoleptičke osobine vode i da je ne zaga uju materijalima štetnim za zdravlje. Prije punjenja treba ih oprati i dezinfikovati hlorom. Rezervoari mogu biti od plastike, gume, najlona, betona, kamena ili opeke. Drvena burad preporučuju se samo ako se skladištenje vrši na duži period, jer se čestim punjenjem i pražnjenjem drvo brže dovodi u fazu truhljenja. Radi što bolje zaštite vode, posude u kojima se čuva voda, poželjno je ukopati i zaštititi od zaga enja. Voda koja se čuva na duži period treba da je hiperhlorisana, a količinu rezidualnog hlora kontrolirati s vremena na vrijeme. Prije same raspodjele vode, potrebno ju je laboratorijski ispitati i dehlorisati. Potrebno je onemogućiti prilaz životinjama i neovlaštenim osobama. Vodu čuvati na hladnom i tamnom mjestu.

58

ZAKLJUČAK Nesporno je da voda ostvaruje globalni utjecaj na cijeloj zemaljskoj kugli. Od njenog prisustva zavisi sam način i kvalitet života ljudi. Voda stavlja akcenat i na druge uvjete za razvoj života kao što su klima, vlažnost, temperatura zraka, a u ishrani za nju nema alternative. Higijenski, zdravstveni, dekontaminološki i sl., samo su neki od aspekata u kojima voda ima glavnu ulogu. U ratnim uvjetima, nedostatak vode utiče na nivo borbene gotovosti jedinica, a u sredinama sa civilnim stanovništvom uzrokuje povećan broj civilnih žrtava (zbog masovnijeg kretanja u potrazi za vodom), naročito u sredinama gdje je neadekvatno regulisana distribucija vode. I u uvjetima prirodnih nesreća, kada do e do smanjenja ili potpunog prekida u snabdijevanju vodom, dolazi do izvjesnih poremećaja u normalnom funkcioniranju, kako biološkog tako i društvenog života. Snažan industrijski razvitak i demografska eksplozija koje se dogodila u zadnjih 100 godina, uvjetovali su osjetno smanjenje potrebnih količina pitke vode na zemlji. Stoga se nadležne institucije sve više bave ekologijom u cilju zaštite postojećih izvora, kao i razvojem komunalnih djelatnosti u cilju iznalaženja novih izvorišta pitke vode. Komunalne službe imaju veliki značaj u uvjetima prirodnih nesreća naročito ukoliko one izazovu osjetnu ili potpunu nestašicu vode, kako za piće tako i tzv. tehničke vode. U uvjetima prirodnih nesreća me u ljudima obično vlada panika, neizvjesnost, apatija i sl. U nedostatku higijenski ispravne vode, epidemije i zarazne bolesti šire se velikom brzinom.
59

Od dobro pripremljene i organizovane komunalne službe, planova za vodosnabdijevanje u vanrednim okolnostima, snažnog oslonca na gra evinsku operativu i ljudstvo koje stoji na raspolaganju, te stručne osposobljenosti aktivista u komunalnim službama kao glavnim nosiocima aktivnosti, umnogome zavisi kakve će biti posljedice prirodnih katastrofa ili ratnih dejstava. Želja nam je da i ovo skromno djelo bude svojevrstan doprinos na proširivanju općeg znanja svakog pojedinca.

60

LITERATURA 1. Grupa autora, "Nauka o odbrani", Fakultet političkih nauka, Sarajevo 1999.g. 2. Grupa autora,"Vojna enciklopedija", Redeakcija vojne enciklopedije, Beograd 1962.g. 3. Grupa autora, "Leksikon", Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1964.g. 4. Grupa autora, "Mala enciklopedija prosveta", Prosveta, Beograd 1968.g. 5. Huseinbašić dr Ćamil, "Civilna zaštita", Federalno ministarstvo odbrane, Sarajevo 1999.g. 6. Huseinbašić dr Ćamil, Kasumović dr Ahmet, Enciklopedijski rječnik odbrane Bosne i Hercegovine, IP SEJTARIJA, Sarajevo 2000.g. 7. Hristov Slavčo, Geološki uslovi za obezbje enje vodom na raznim terenima, Vojnotehnički glasnik, Beograd 9/ 1967.g. 8. Marcus A. Krupp, Milton J. Chatton, "Interna medicinasavremena dijagnostika i liječenje", Savremena administracija, Beograd 1969.g. 9. Seman Borislav, "Hidrotehnički radovi koje izvodi inžinjerija", Uprava inžinjerije KoV JNA,Beograd 1965.g.

PRIRUČNICI I PROPISI 1. Priručnik za rezervne vojne starešine roda inžinjerije, komadante bataljona i načelnike inžinjerije, SSNO- Uprava inžinjerije,Beograd 1986.g. 2. Zakon o odbrani FBiH, (Sl. novine F BiH br. 15/96) 3. Zakon o vodama, (Sl. novine F BiH br. 18/ 98 ) 4. Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, (Sl. novine F BIH, br.39/03 )

61

SADRŽAJ
UVOD.................................................................................................3 3 ZNAČAJ VODE.................................................................................5 5 NALAZIŠTA VODE U PRIRODI.....................................................7 7 -Voda u atmosferi........................................................................ 7 -Voda na Zemljinoj površini.......................................................7 -Podzemne vode..........................................................................8 MOGUĆNOSTI EKSPLOATACIJE VODE SA ASPEKTA GEOMORFOLOŠKIH KARAKTERISTIKA ZEMLJIŠTA................................................... 10 -Snabdijevanje vodom u niziji..................................................... 10 -Snabdijevanje vodom u rječnim dolinama................................. 10 -Snabdijevanje vodom na brdsko-planinskom zemljištu............. 11 -Snabdijevanje vodom na kraškom zemljištu.............................. 12 VODOSNABDIJEVANJE U UVJETIMA PRIRODNIH NESREĆA................................................................... 13 IZVI ANJE NALAZIŠTA VODE...................................................14 -Izvi anje nalazišta podzemnih voda........................................14 -Rašljarenje................................................................................ 16 -Odre ivanje pravca toka podzemnih voda............................... 18 -Izvi anje površinskih voda....................................................... 19 VODNI OBJEKTI.............................................................................. 20 -Opće o izgradnji vodnih objekata............................................. 20 -Vertikalni vodozahvati − bunari..............................................21 -Kopani bunari........................................................................... 22 -Bunari s oblogom od drveta..................................................... 26 -Bunari s betonskom i armirano-betonskom oblogom..............27 -Zatrpavanje bunara..................................................................28 -Bušeni bunari.......................................................................... 28 -Pobijeni bunari........................................................................ 30 -Arteški i subarteški bunari...................................................... 32 -Zaštita bunara..........................................................................34 HORIZONTALNI VODOZAHVATI.............................................. 36 -Kaptaža izvora podzemnih voda............................................. 36 -Kaptaža slivnih izvora............................................................ 37 -Rovovske galerije................................................................... 39 -Galerije u vidu potkopa.......................................................... 43 VODNI OBJEKTI POVRŠINSKIH VODA................................... 45 -Vodozahvatni bunar površinske vode.................................... 45 -Filter bunari........................................................................... 47
62

VODNI OBJEKTI ATMOSFERSKE VODE................................. 49 -Cisterne.................................................................................. 49 -Snježnici................................................................................ 51 ORGANIZACIJA VODNIH STANICA......................................... 53 KONTROLA KVALITETA VODE................................................54 -Uzimanje uzorka na pregled.................................................. 54 -Fizikalno ispitivanje vode...................................................... 55 -Hemijsko ispitivanje vode......................................................56 -Biološko-bakteriološko ispitivanje vode................................56 -Radiološko ispitivanje vode................................................... 56 OBRADA I SKLADIŠTENJE VODE.............................................57 -Dezinfekcija vode...................................................................57 -Aeracija vode..........................................................................58 -Skladištenje vode....................................................................58 ZAKLJUČAK.................................................................................. 59 LITERATURA................................................................................ 61

63

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->