Kvantna teorija strukture atoma(Bohrov model atoma) Kvantna teorija i odnos između energije zračenja i energije elektrona

omogućili su danskom fizičaru Bohru da 1913. riješi pitanje linijskih spektara, odnosno elektronske strukture atoma. Bohr je riješio taj problem primjenom Planckove kvantne teorije, odnosno Einsteinove teorije fotoelektričnog efekta. On pretpostavlja da vodikov atom može postojati u određenim stanjima tzv. Stacionarnim stanjima, a da ne emitira energiju – Prvi Bohrov postulat. (elektron se može okretati oko jezgre bez emitriranja energije).Najmanja od tih određenih putanja je putanja koja odgovara osnovnom stanju ili normalnom stanju atoma u kojem atom ima najmanju moguću energiju. To je najstabilnije stanje atoma. Dovedemo li atomu izvana energiju, tako da prijeđe u stanje s više energije relativno prema normalnom stanju, kažemo da se atom nalazi u pobuđenom stanju. Apsorpcija i emisija energije od atoma zbiva se samo prilikom skoka elektrona s jedne dopuštene putanje na drugu- Drugi Bohrov postulat.Uvrstimo li u jednadžbu za n cjelobrojne vrijednosti, dobijemo valne brojeve spektralnih linija vodika. Iz jednadžbe proizlazi da se vodikov linijski petar mora sastojati od više serija linija ako pretpostavimo da su mogući skokovi elektrona u bilo koji energetski nivo – Treći Bohrov postulat. Sommerfeldovo poopćenje bohrove teorije Azimutski ili sporedni kvantni broj - 1913. Stark je ustanovio da se vodikove spektralne linije cjepaju u jakom električnom polju na više vrlo bliskih linija. Osim toga je nađeno da su vodikove spektralne linije zapravo niz vrlo bliskih linija koje se međusobno razlikuju po valnoj duljini. Sommerfeld je 1915. poopćio Bohrovu teoriju- pretpostavio je da se elektron okreće oko jezgre ne samo po kružnim već i po eliptičnim putanjama (putanja elektrona određena je velikom i malom poluosi elipse). Primijenivši kvantne uvijete na eliptičnu putanju, Sommerfeld je pokazao da je velika poluos a određena kvantnim brojem n , dok je mala poluos b dana odnosom gdje je tzv. k sporedni ili azimutski broj :

možemo definirati brojem atoma monovalentnog elementa s kojim se spaja jedan atom dotičnog elementa. Iz konstitucije vode vidimo da se jedan atom kisika spaja s dva atoma monovalentnog vodika, pa je kisik bivalentan. Dušik je trivalentan u amonijaku, a ugljik u metanu tetravalentan. Kisik, dušik i ugljik du polivalenti. Jedan te isti element može biti u različitim spojevima i može imati različite valencije. Uzrok međusobnog spajanja atoma pojedinih elemenata, a odatle i bit valencije, odnosno kemijske veze, objašnjava nam elektronska teorija valencije.

Kada se međusobno spajaju dva ili više atoma, oni to čine pomoću elektrona u svojim vanjskim ljuskama. Nepopunjena ili privremeno popunjena elektronska ljuska daje elektrone za valenciju atoma. Zbog toga valencija atoma elemenata , a odatle i kemijska svojstva određuje elektronska konfiguracija dviju vanjskih elektronskih ljuski. Elektroni atoma dijele se u dvije klase: valentni elektroni, koji služe za vezanje atoma, i unutarnji elektroni koji ne sudjeluju u kemijskoj vezi tj.koji zadržavaju svoju konfiguraciju u svim spojevima. Atomi se međusobno spajaju zato što spojeni čine energijski stabilniji sistem. IONSKA VEZA:Jedan od atoma mora prijeći u pozitivno nabijen ion gubitkom određenog broja elektrona, a drugi atom mora primiti te elektrone i prijeći u negativno nabijen ion. Atom lakše daje elektron drugom atomu, što je manja utrošena energija za oslobađanje tog elektrona iz atoma, tj.što je manja energija ionizacije koja je definirana procesom (slika2.).Obrnuto, atom koji prima elektron, lakše ga prima što ima veći elektronski afinitet, što je veća oslobođena energija vezanjem elektrona.(slika3.). Energija ionizacije je energija koju treba dovesti atomu odnosno ionu da bi otpustio elektron, energija ionizacije je osnovni faktor koji utječe na mogućnost stvaranja ionske veze. Najmanju energiju ionizacije imaju atomi elemenata na lijevoj strani PSE(IA i IIA skupina), a najveći e.a. atomi na desnoj strani PSE (VIIB skupina). Broj elektrona koje atom može primiti ograničen je nepopunjenim orbitalama valentne ljuske. Broj valentnih elektrona koji sudjeluju u kemijskoj vezi ovisi o energijskom stanju elektrona. Elektronski afinitet- vezanje elektrona može se zbivati uz oslobađanje energije i taj proces je spontan, prema tome je promjena energije sistema tj.elektronski afinitet negativan. Ako se reakcija vezanja elektrona provodi uz dovođenje energije, proces nije spontan i elektronski afinitet je pozitivan. (slika4.) Coulumbov zakon-prema njemu privlačne sile između dva suprotno naboja(Q) na određenoj udaljenosti r u mediju određene permitivnosti ili dielektrične konstante (ε) jednaka je:

a n = b k

Glavni kvantni broj - Broj n nazivamo glavnim kvantnim brojem Bohrove putanje. Prema tome radijusi Bohrovih orbitala rastu kao kvadrati kvantnih brojeva.r1:r2:r3…rn = 12:22:32…n2 ; Magnetski kvantni broj-1896. Zeeman je pronašao da se spektralne linije pod utjecajem jakog magnetnog polja rastavljaju na više linija. Uzrok toj pojavi je u magnetnom polju, tj. magnetnom momentu koji nastaje vrtnjom elektrona oko jezgre. Magnetnom momentu pripada magnetni kvantni broj m. On pokazuje položaj magnetskih momenata odgovarajućih orbita elektrona u prostoru. m=-k…-1,0,+1,….+k Kvantni broj spina- ispitivanjem spektara vodika i alkalijskih elemenata nađeno je da su neke njihove karakteristične linije sastavljene od parova linija, koje se vrlo malo razlikuju u valnim duljinama. Ustanovljeno je da spin ne potječe od vrtnje elektrona oko vlastite osi, već da je spit vlastito svojstvo elektrona i ostalih elementarnih čestica. s=1/2; Kvantni broj orijentacije spina ms ms = +1/2 i -1/2 Impuls vrtnje može biti i 0, što bi značilo da se elektron ne okreće oko jezgre u orbiti s impulsom vrtnje n/2π, već da titra prema jezgri i od jezgre. Prema tome, azimutski kvantni broj može imati vrijednost 0(k-1), zbog toga je uvedena nova oznaka za azimutski kvantni broj l i njegove vrijednosti su: l=0,1,2,3….n-1 l=0(s),1(p),2(d),3(f) Odatle se i magnetski kvantni broj označava sa ml (ml = +l, …2,1,0,-1,-2…-l ATOMSKE ORBITALE :Valne funkcije koje su određene uz pomoć tri kvantna broja n, l i ml, nazivaju se atomskim orbitalama. Orbitala se obično označava simbolom koji daje njezinu l-vrijednost, tj.njezinu n i l vrijednost ili n,l i ml vrijednost. Valnu funkciju, odnosno atomsku orbitalu možemo označavati s ψnlm . Zato se broj l često naziva orbitalnim brojem. SLIKA 1. ELEKTRONSKA TEORIJA VALENCIJE:Svojstvo atoma nekog elementa da se spaja s određenim brojem atma nekog drugog elementa naziva se njegovom valencijom. Element čiji se atomi obično ne spajaju s više nego jednim atomom bilo kojeg drugog elementa nazivamo monovalentima, tj. njegova je valencija 1. Takav je element vodik, koji daje spojeve HCl…..ali nikad HX2,HX3…Valencije drugih elemenata

Vidimo da je privlačna sila obrnuto proporcionalna dielektričkoj konstanti medija (ε) tj.sposobnosti medija da djelomično neutralizira naboj iona. Nađeno je da je privlačna sila između dva suprotno električna naboja upravno razmjerna količini elektrike pozitivnog naboja +Q1 i negativnog naboja –Q2, obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti naboja r. C(kulon) – SI-jedinica električnog naboja. To je količina električnog naboja što u jednoj sekundi prođe kroz presjek vodiča kojim teče stalna električna struja od 1A. Dakle kulon je amper sekunda. (slika5.) ENERGIJA KRISTALNE REŠETKE- energija koja se oslobađa pri nastajanju jednog mola kristala iz pojedinih iona (na beskonačnoj udaljenosti) u plinovitom stanju. Energija kristalne rešetke je mjera stabilnosti iona u kristalnom stanju. Ovisi o : 1.veličini naboja iona, 2.ravnotežnoj udaljenosti najbližih susjednih iona, 3.odbojnim silama naboja elektronskih oblaka, 4.međusobnim utjecajima svih iona, koji ovisi o vrsti kristalne rešetke OPĆA SVOJSTVA IONSKE VEZE I IONSKIH SPOJEVA : 1.Veza između iona posve je električne prirode. Postojanje iona dokazano je strukturnom analizom s rendgenskim

Svaki atom zadržava svoje osobnosti.) . KOVALENTNA VEZA : veza između atoma u molekulama. U nastale zajedničke MO ulaze zatim spojeni atomi. *što se više mogu preklopiti atomske orbitale.To svojstvo nerazlikovanja elektrona je posljedica njihove prostorne nelokaliziranosti.Ako različiti plinovi istog volumena sadrže isti broj molekula onda obratno. ψMO* = ψA . a niža energija MO i stabilnija nastala veza. benzenski prsten ima 3 σ i 3π. Molekulske orbitale mogu nastati samo preklapanjem atomskih orbitala iste simetrije. Kako se mase istog broja molekula plina odnose kao relativne molekulske mase tih plinova. za s/p je 4… H· + ·H  H:H (u ovom slučaju H ima elektronsku konfiguraciju helija) (konfiguracija plemenitog plina. onda se mase tih plinova odnose kao relativne molkulske mase tih plinova. TEORIJA MOLEKULSKIH ORBITALA(MO): uzima u obzir sve prisutne elektrone oko jezgre spojenih atoma.zrakama i to ne samo položaj iona u ionskom kristalu već i raspodjela gustoće elemenata(Fourierov dijagram) koja točno odgovara onoj što se očekuje za dotične slučajeve. Kovalentna veza nastaje stvaranjem zajedničkih elektronskih parova koji pripadaju i jednoj i drugoj jezgri.Zbog jakog električnog privlačenja suprotno nabijenih iona kristalu su prilično tvrdi sa visokim talištima i vrelištima. Prema Lewisovoj oktetnoj teoriji valencije kemijska veza nastaje iz nastojanja atoma da međusobno povezani postignu stabilniju elektronsku konfiguraciju atoma plemenitog plina. Vodena otopina provodi električnu struju. ponašanje jednog elektrona u molekulskoj orbitali je skoro isto kao i u njegovoj atomskoj orbitali.Ionska veza zbog svoje električne prirode nije usmjerena u prostoru. već električno privlačenje djeluje oko cijelog iona i ionski spojevi kristaliziraju zbijeno pakiranim strukturama kao NaCl. takva molekulska orbitala se naziva jednoelektronskom MO. poznatu pod imenom teorija valentne veze. Jako dipolna molekula može polarizirati neku inače nepolarnu molekulu i tako nastaje između njih „dipol-induktivno dipolno privlačenje“. Svi C atomi su sp2 hibridizirani ioni. isto tako kao što moraju zadovoljiti valnu jednadžbu u slučaju nespojenih atoma. oktet). Dipolne privlačne sile među molekulama nazivamo općenito i Van der Waalsovim privlačnim silama. zapravo se delokalizira elektronski naboj koji je rasprostranjen preko većeg broja atoma. povezuju oba atoma i čine kovalentnu vezu. O). Da se zanemari utjecaj drugog elektrona. LONDONOVE SILE.Teorija valentne veze temelji se na tome da se dva atoma međusobno povezuju valentnim elektronima i ne uzima u razmatranje doprinos unutarnjih elektrona.022∙103 mol1 =Avogadrov broj TEORIJA VALENTNE VEZE: Uzima u početno razmatranje međusobno djelovanje dvaju atomskih sistema tj.Ionski spojevi su obično lako topivi u vodi. te se mogu s njima i povezati. MOL = jedinica za množinu tvari = količina tvari koja sadrži isto toliko jedinki koliko ih ima u atomu u 12 g izotopa ugljika C12=6. atomska veza i homopolna veza. Svaki zajednički elektronski par čini jednu kovalenciju. Visoko pozitivno ili negativno nabijeni ioni mogu i kod nepolarnih molekula izazvati dipol (tzv inducirani dipol).danas se naziva Avogadrovim zakonom Plinovi jednakog volumena pri istoj temperaturi i tlaku sadrže isti broj molekula 1 dm3 vodika + 1 dm3 klora 2 dm3 klorovodika N molekula vodika + N molekula klora  N molekula klorovodika (Slika 6. Veza između atoma je kemijska veza: ionska.Imamo dvije vrste vezne MO: σ i π. Taj zaključak može nam poslužiti da iz gustoće plina odredimo njegovu relativnu molekulsku masu. jer su se ioni dovođenjem toplinske energije oslobodili međusobne veze. Ni jedna od hibridnih struktura molekula benzena nije stvarna struktura. posjeduju vanjsko električno polje koje je mnogo slabije od električnog polja iona. kada se atomske jezgre nalaze na određenom razmaku. a upotrebljava se i naziv veza elektronskog para.ψB). dipol-dipolno privlačenje. TIPOVI KEMIJSKE VEZE : Istovrsni ili različiti atomi međusobno povezani daju molekule. jer se sada nalaze u vanjskim atomskim orbitalama oba Rezonanciju uvjetuju delokalizirana πveza. No ipak je dovoljno da zbog njega dolazi do međusobnog privlačenja dipolnih molekula (tzv.dipolne molekule analogno ionima. Iz atomske orbitale ψA i ψB nastaju linearnom kombinacijom dvije jednoelektronske MO. Broj elektronskih parova oko atoma jednak je broju njegovih valentnih orbitala: jedna s-orbitala je 1.N). Kada je razlika u energiji atomskih orbitala suviše velika odnosno kada atomske orbitale ne odgovaraju po simetriji ne dolazi do preklapanja i takve orbitale ostaju kao nevezne. **Preklapanjem atomskih orbitala istog algebarskog predznaka nastaje vezna MO. metalna. odnosno oktet. koju je dalje razvijao Pauling. to je veća gustoća elektrona između jezgara spojenih atoma. isti broj molekula bilo kojeg plina zauzima u identičnim fizičkim uvjetima isti volumen. a preklapanjem atomskih orbitala suprotnog algebarskog predznaka nastaje protuvezna MO. Taline kristala provode električnu struju. odnosno Keesomove sile). 4. trikovalenti (3 el. 2. kovalentna. P.para.) Iz Avogadrovog zakona mogu se izvesti daljnja dva važna zaključka : 1. monovalenti(1 elektronski par. (slika6. deformacijom elektronske strukture molekula. H. Pri tome se oslobađa određeni iznos energije koju zovemo energija rezonancije ili delokalizacije. a vezu koja tim privlačenjem može nastati nazivamo Van der Waalsovom vezom. Ta dopuštena energetska stanja elektrona u molekuli nazivaju se molekulskim orbitalama. Što je manja razlika u energiji atomskih orbitala to se više one preklapaju. duljina između C-H 198 pm.veze.Ako plinovi istog volumena sadrže isti broj molekula. plinovi masa izraženih jedinicom gram brojčano jednakih relativnih molekulskih masa zauzimaju isti volumen.) 2. tetrakovalenti(4 el.jer elektroni se moraju kretati u molekuli u skladu s valnom jednadžbom. što dovodi do toga da su takvi spojevi teže taljivi i hlapljiviji od onih čije molekule ne posjeduju dipolni moment.Van der Walsove sile koje se javljaju između trenutačnih i induciranih dipola . Teorija valentne veze obuhvaća pojam dihibridizacije. Elektroni u molekuli su bliže jednoj ili drugoj jezgri.para. SIMETRIJSKA SVOJSTVA BENZENA Molekula je planarna. jedino gubi po jedan elektron od svakog atoma koji se nalazi u orbitalama što su se preklopile. (ion-dipolne veze). Zbog toga rezonancija.para.( ψMO = ψA + ψB . kao i pozitivne i negativne ione (tzv ion-dipolno privlačenje). 3. (slike 7. ima 6σ C-H. spojena atoma. dikovalenti(2 el. Teorija MO uzima da iz atomskih orbitala dvaju atoma nastaju molekulske orbitale. jer se u njoj nalaze slobodni ioni. U većem volumenu smješteno je više atoma što ima smanjeno međusobno odbijanje elektrona. C) AVOGADROVA HIPOTEZA. Heitler i London prvi su predložili metodu kvantno mehaničke obrade kemijske veze u molekuli vodika. vezni kut 120°.Cl). Time nastaje između iona i molekula „ion-induktivno dipolno privlačenje“ (tzv Debyeove sile).njihovih valentnih elektrona i pretpostavlja da prilikom nastajanja veze ostaju netaknute one atomske orbitale svakog od spojenih atoma koje se ne poklapaju. odnosno delokalizacija π-veze dovodi do izrazite stabilnosti molekule. nego svaka od njih doprinosi stvarnoj strukturi benzena VAN DER WALSOVE. Zbog dipolnog momenta takve molekule privlače dipolne molekule. to su valne funkcije koje su rješenje valne jednadžbe za molekulu dopuštena energijska stanja za elektrone u molekuli isto kao i u nespojenim atomima.

a na vodiku isto toliko pozitivan naboj (δ+). Dakle. Taj broj nazivamo koncentracijom aktiviteta. difundirat će kroz opnu samo otapala iz razrjeđenije u koncentriraniju otopinu. Te su privlačne sile to veće što je veći dipolni moment molekule. a i mnohig drugih spojeva. BAZE. METALNA VEZA:karakteristična je za metale ili kovine. Naime vodene otopine tih spojeva pokazuju kiselu reakciju tj. indikatora.). Zbog smanjenoga parcijalnog tlaka pare otapala nad otopinom dolazi do sniženja ledišta i povišenja vrelišta otapala. Tako anion HF2¯ u KHF2 posjeduje najjaču poznatu vodikovu vezu. Baze su svi metalni hidroksidi. [F---H---F]¯.kada ne postoje privlačne sile između molekula. toliko ga iz nje i izlazi. Nastali dipoli u takvim molekulama uzrokuju uzajamna elektrostatska dipolna privlačenja (Van der Walsove sile).M.uveo pojam aktiviteta ili aktivnosti umjesto koncentracije. Vodikova veza je jaka kao.tj nepolarnih molekula. Općenito. Proces difuzije otapala kroz polupropusnu membranu iz otopine niže koncentracije u otopinu više koncentracije nazivamo osmoza. odnosno stupanj djelomičnog ionskog karaktera kovalentne veze možemo eksperimentalno odrediti mjerenjem jakosti dipola. Prema teoriji rezonantne strukture dipolne molekule mogu se prikazati i rezonantnom hibridnom strukturom čisto ionske i čisto kovalentne strukture. vodikova veza postoji i u kristalknim rešetkama spomenutih spojeva. nitratna… .) Dipol se označava sa gdje je strelica okrenuta od negativnog prema pozitivnom polu.Raoult 1887. jedna desetina σ-veze.voda) će difundirati kroz polupropusnu opnu u posudi tako dugo dok digundiranim otapalom nastali hidrostatski tlak u posudi ne dostigne takvu vrijednost da drži ravnotežu sili difuzije. kao: (slika 9. Otopina veće koncentracije zatvorena u posudi nepromjenjivog volumena. Tada je uspostavljena dinamička ravnoteža tj. Takav diponi karakter imaju npr. AKTIVITET IONA: Lewis je već 1907. Koeficijent aktiviteta nekog iona opada porastom koncentracije i naboja svih prisutnih iona u otopini. može biti posljedica prividnog naboja ili dipola u molekuli. molekule HCl.). a zadržava otopljenu tvar. OSMOZA I OSMOTSKI TLAK: Odjelimo li otopine različitih koncentracija membranom koja propušta samo molekule otapala. SOLI Arrhenius : Spojevi koji kod disocijacije u vodenim otopinama daju oksonijev ion(H3O+) nazivamo kiselinom. Kako je disocijacija svakog daljnjeg negativno nabijenog hidroksidnog iona sa sve više pozitivno nabijenim ionom. fluoridna…). otprilike.električnim dipolnim momentom. tj. jer disociraju na metalni i hidroksid ion:Ba2+ (OH-)2  Ba2+ + 2OH. još ih nazivamo i lužine.imaju lužnat okus. O i N). Za sve kemijske veze je karakteristično da njihovo nastajanje prvenstveno ovisi o elektronskoj konfiguraciji atoma koji sudjeluju u njihovu stvaranju.. odnosno da kovalentna veza ima djelomičan ionski karakter. aktivitet dobijemo kada koncentraciju pomnožimo brojem manjim od 1. nazivamo vodikovom vezom. (slika 8. ELEKTRONEGATIVNOST ATOMA : Vidjeli smo da snagu kojom atom nekog elementa privlači elektrone u kovalentnoj vezi možemo mjeriti električnim dipolnim momentom. jer atom klora.rekao je da je parcijalni tlak pare otapala nad otopinama manji od parcijalnog tlaka pare čistog otapala i to parcijalni tlak pare otapala nad razrjeđenom otopinom izravno je razmjeran molnom udjelu otapala u otopini. a oko dva puta je dulja od σ-veze. Stupanj dipolnog karaktera. otapalo (npr. tako nastaje na atomu ili molekuli nestalan (promjenjiv) dipol. a i osmoze je nastojanje otopina da se izjednači razlika u Gibbsovim energijama uzrokovano razlikom koncentracija tj. Odatle slijedi da su kiseline sve molekulske vrste koje mogu ocjepiti proton. H-F---H-F ili F-H---F-H O―H---O. a baza je tvar koja prima proton(protonakceptor). Jakost dipola izražavamo tzv. Zato se takve kiseline . a pozitivan pol molekule prema negativnom električnom polu. Induktivni efekt je polarizacija neke veze zbog djelovanja susjedne polarne veze ili susjedne grupe. To je primjer dipolnog momenta. Tu opnu nazivamo polupropusnom membranom.koeficijentom relativne elektronegativnosti.da se izjednače konc. tu snagu privlačenja elektrona nazivamo elektronegativnost. ali slabija od ionske i kovalentne veze. sve je manje moguća. One su vrlo slabe i uvijek postoje među molekulama i atomima bile one polarne ili nepolarne. Bronstead i Lowry :Kiselina je tvar koja daje proton (proton-donor).(jakeperkloratna. sulfidna. Negativan pol molekule usmjeri se prema pozitivnom električnom polju. Taj ravnotežni hidrostatski tlak nazivamo osmotskim tlakom otopine. možemo reći da je polupropusna opna takav medij koij kada odvaja dvije otopine različite koncentracije dopušta difuziju molekula čistog otapala. koja nastaje između molekula u kojima je vodikov atom vezan za atom velike relativne elektronegativnosti (F. Tu vezu. Nepolarna molekula ili atom mogu trenutno same sebe polarizirati zbog nesimetrične raspodjele naboja električnih oblaka. Razlikujemo slabe i jake kiseline. atoma može brojčano izraziti tzv. Uzrok difuzije. odnosno iona. Zbog toga se u navedenim molekulama nalazi negativan naboj (označavamo ga sa δ-). pA=pA°XA . ELEKTRIČNI DIPOLNI MOMENT I IDUKTIVNI EFEKT : Kažemo da molekula ima dipolni karakter . takvi metani hidroksidi su slabe baze. KISELINE. Aktivitet neke tvari jednak je njezinoj koncentraciji tek u idealnim otopinama tj. H2O i NH3. imaju kiseli okus i mijenjaju boju nekih organskih bojila tzv.. VODIKOVA VEZA.koliko otapala ulazi kroz polupropusnu opnu u posudu. koji je jednak umnošku naboja i razmaka između težišta naboja : µ=e∙l[Cm]. Ona je jača od Van der Walsove veze. kisika i dušika imaju veći afinitet za elektrone nego atomi vodika. Njihove otopine pokazuju lužnatu reakciju tj. N―H---N. kao za klorovodik: (slika 9. C―H---O. Dufuzija otapala provoditi će se tako dugo dok se koncentracije ne izjednače. Mjerenje se osniva na orijentaciji dipolnih molekula u električnom polju.za razliku od hidroksidnih alkalijskih i zemnoalkalijskih metala koji su jake baze.otopljene tvari.Spojevi koji disocijacijom u vodenim otopinama daju hidroksidni iona (OH-) nazivamo bazama. U svim drugim otopinama aktivitet tvari manji je od njezine koncentracije.Kazali smo da je veza između dvaju raznovrsnih atoma to jače polarnog karaktera što je veća njihova razlika u relativnoj elektronegativnosti. Pauling je određivanjem energije kemijsk eveze na temelju termokemijskih mjerenja pokazao da se elektronegativnost svake pojedine vrste RAOULTOV ZAKON – Francuski kemičar F. slabe-fosfatna.ona se javlja među atomima metala ili kovina u kristalnoj strukturi pojedinog metala.

HIDROLIZA : reakcija između soli slabih baza. kisele vodene otopine. KCl(s) H20-->K+ + Cl.. IOSKI PRODUKT VODE – voda vrlo slabo ionizira na vodikove ione i hidroksid ione te u čistoj vodi i vodenim otopinama postoji ravnoteža ionizacije: H2O + H20 ↔H3O+ + OH. odnosno pH=.PUFERI :smjese slabih kiselina i njihovih soli ili slabih baza i njihovih soli. Vodene otopine soli jakih kisleina i jakih baza reagiraju neutralno. PLINSKI ZAKONI Boyle-Mariotteov zakon – zakon izotermepromjena stanja plina pri kojoj je temperatura konstantna. i ako se ne mijenja množina plina. Soli jakih kiselina sa slabim bazama daju. tlak i volumen su obrnuto proporcionalni. p<7 kiselo. Tako će se aluminijev hidroksid u reakciji s kiselinama ponašati kao lužina Al(OH)3 + 3H+ Al3+ + 3 H2O .eksponentom ili potencija vodikovih iona: [H+]/moldm-3 = 10-pH.15 volumena pri 0°C. Gay-Lussacov zakon – zakon izobare – promjena stanja plina pri kojoj je tlak konstantan Pri stalnom tlaku i stalnoj množini plina volumen plina raste ili pada za 1/273. H: CH3COO-(aq) + H2O (l) ↔ CH3COOH(aq) + OH-(aq). građene od iona metala i kiselinskog ostatka.poraste ili padne za 1°C. Disocijacija: NH4ClNH4+(aq) + H3O+(aq) . pa je pH=7 neutralno. D: CH3COONa(s)  CH3COO-(aq) + Na+(aq) . pH>7 lužnato. Charlesov zakon-zakon izohorepromjena stanja plina pri kojoj je volumen konstantan.konst.ili H2O ↔ H+ + OH. nazivamo hidrolizom. Pri istom porastu temperature volumen raznih plinova povećava se za isti iznos. zbog hidrolize. kada temp. ako je temp. SOLI: kemijski spojevi u čvrstom stanju.log([H+]/moldm-3) . Što je veća brojčana vrijednost konstante disocijacije to je veća konc. Umnožak tlaka i volumena nekog plina jednak je kontanti.nazivaju i protonske kiseline.+ H2O Osmoza i osmotski tlak: Snizenje ledista i povisenje vrelista pH vrijednost : Sorensen je predložio da se koncentracija vodikovih iona izražava samo negativnim eksponentom potencije tzv. p∙V=T=n=konst.Konstanta ravnoteže je [H+] [OH-]=Kw=10-4 mol2dm-6 i naziva se ionski produkt vode i vrijedi za 25°C. KOSTANTA DISOCIJACIJE: udio molekula koje ioniziraju na ione u polarnom otapalu pokazuje stupanj disocijacije(α) : Konstanta disocijacije je mjerilo za jakost elektrolita koju označavamo stupnjem disocijacije. pri čemu ponovno djelomično (ravnotežno) nastaju kiselina i baza.iona u odnosu prema nedisocirani molekulama u otopini dotičnog elektrolita. bazične vodene otopine. ne mjenjaju bitno svoju pH vrijednost dodatkom izvjesne količine jake baze ili kiseline. tako vidimo da su baze one molekulske vrste koje nastaju odcjepanjem protona od kiselina. Koncentracija vodikovih iona bilo koje vodene otopine određena (pri 25°C) sa : a u reakcijama s lužinama kao kiselina Al(OH)3 + 2OH- AlO2. Zato Bronstead daje jednostavan odnos između kisline i baze : kiselina↔H+ + baza Lewis: Baza je tvar koja posjeduje slobodan elektronski par a kisleina je tvar koja se zbog nedostatka elektrona može vezati na taj slobodan elektronski par. S tog stajališta kiselina ne mora biti tvar koja ima proton. Hidroliza je proces suprotan neutralizaciji. Amfoterne tvari su tvari koje ovisno o uvjetima mogu djelovati kao kiseline ili kao baze. Hidroliza: NH4+(aq)+ H20 ↔ NH3(aq) + H3O+(aq) Soli jakih baza sa slabim kiselinama daju zbog hidrolize. ionske strukture. odnosno sopli slabih kiselina i vode. a metalni ostatak anion. pH vodenih otopina obično ima vrijednost od 0-14. gdje ion metala predstavlja kation.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful