P. 1
Opca Teorija - Rjesenja Kolokvija

Opca Teorija - Rjesenja Kolokvija

|Views: 271|Likes:
Published by Denis Jelić

More info:

Published by: Denis Jelić on Jan 29, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/29/2014

pdf

text

original

Kvantna teorija strukture atoma(Bohrov model atoma) Kvantna teorija i odnos između energije zračenja i energije elektrona

omogućili su danskom fizičaru Bohru da 1913. riješi pitanje linijskih spektara, odnosno elektronske strukture atoma. Bohr je riješio taj problem primjenom Planckove kvantne teorije, odnosno Einsteinove teorije fotoelektričnog efekta. On pretpostavlja da vodikov atom može postojati u određenim stanjima tzv. Stacionarnim stanjima, a da ne emitira energiju – Prvi Bohrov postulat. (elektron se može okretati oko jezgre bez emitriranja energije).Najmanja od tih određenih putanja je putanja koja odgovara osnovnom stanju ili normalnom stanju atoma u kojem atom ima najmanju moguću energiju. To je najstabilnije stanje atoma. Dovedemo li atomu izvana energiju, tako da prijeđe u stanje s više energije relativno prema normalnom stanju, kažemo da se atom nalazi u pobuđenom stanju. Apsorpcija i emisija energije od atoma zbiva se samo prilikom skoka elektrona s jedne dopuštene putanje na drugu- Drugi Bohrov postulat.Uvrstimo li u jednadžbu za n cjelobrojne vrijednosti, dobijemo valne brojeve spektralnih linija vodika. Iz jednadžbe proizlazi da se vodikov linijski petar mora sastojati od više serija linija ako pretpostavimo da su mogući skokovi elektrona u bilo koji energetski nivo – Treći Bohrov postulat. Sommerfeldovo poopćenje bohrove teorije Azimutski ili sporedni kvantni broj - 1913. Stark je ustanovio da se vodikove spektralne linije cjepaju u jakom električnom polju na više vrlo bliskih linija. Osim toga je nađeno da su vodikove spektralne linije zapravo niz vrlo bliskih linija koje se međusobno razlikuju po valnoj duljini. Sommerfeld je 1915. poopćio Bohrovu teoriju- pretpostavio je da se elektron okreće oko jezgre ne samo po kružnim već i po eliptičnim putanjama (putanja elektrona određena je velikom i malom poluosi elipse). Primijenivši kvantne uvijete na eliptičnu putanju, Sommerfeld je pokazao da je velika poluos a određena kvantnim brojem n , dok je mala poluos b dana odnosom gdje je tzv. k sporedni ili azimutski broj :

možemo definirati brojem atoma monovalentnog elementa s kojim se spaja jedan atom dotičnog elementa. Iz konstitucije vode vidimo da se jedan atom kisika spaja s dva atoma monovalentnog vodika, pa je kisik bivalentan. Dušik je trivalentan u amonijaku, a ugljik u metanu tetravalentan. Kisik, dušik i ugljik du polivalenti. Jedan te isti element može biti u različitim spojevima i može imati različite valencije. Uzrok međusobnog spajanja atoma pojedinih elemenata, a odatle i bit valencije, odnosno kemijske veze, objašnjava nam elektronska teorija valencije.

Kada se međusobno spajaju dva ili više atoma, oni to čine pomoću elektrona u svojim vanjskim ljuskama. Nepopunjena ili privremeno popunjena elektronska ljuska daje elektrone za valenciju atoma. Zbog toga valencija atoma elemenata , a odatle i kemijska svojstva određuje elektronska konfiguracija dviju vanjskih elektronskih ljuski. Elektroni atoma dijele se u dvije klase: valentni elektroni, koji služe za vezanje atoma, i unutarnji elektroni koji ne sudjeluju u kemijskoj vezi tj.koji zadržavaju svoju konfiguraciju u svim spojevima. Atomi se međusobno spajaju zato što spojeni čine energijski stabilniji sistem. IONSKA VEZA:Jedan od atoma mora prijeći u pozitivno nabijen ion gubitkom određenog broja elektrona, a drugi atom mora primiti te elektrone i prijeći u negativno nabijen ion. Atom lakše daje elektron drugom atomu, što je manja utrošena energija za oslobađanje tog elektrona iz atoma, tj.što je manja energija ionizacije koja je definirana procesom (slika2.).Obrnuto, atom koji prima elektron, lakše ga prima što ima veći elektronski afinitet, što je veća oslobođena energija vezanjem elektrona.(slika3.). Energija ionizacije je energija koju treba dovesti atomu odnosno ionu da bi otpustio elektron, energija ionizacije je osnovni faktor koji utječe na mogućnost stvaranja ionske veze. Najmanju energiju ionizacije imaju atomi elemenata na lijevoj strani PSE(IA i IIA skupina), a najveći e.a. atomi na desnoj strani PSE (VIIB skupina). Broj elektrona koje atom može primiti ograničen je nepopunjenim orbitalama valentne ljuske. Broj valentnih elektrona koji sudjeluju u kemijskoj vezi ovisi o energijskom stanju elektrona. Elektronski afinitet- vezanje elektrona može se zbivati uz oslobađanje energije i taj proces je spontan, prema tome je promjena energije sistema tj.elektronski afinitet negativan. Ako se reakcija vezanja elektrona provodi uz dovođenje energije, proces nije spontan i elektronski afinitet je pozitivan. (slika4.) Coulumbov zakon-prema njemu privlačne sile između dva suprotno naboja(Q) na određenoj udaljenosti r u mediju određene permitivnosti ili dielektrične konstante (ε) jednaka je:

a n = b k

Glavni kvantni broj - Broj n nazivamo glavnim kvantnim brojem Bohrove putanje. Prema tome radijusi Bohrovih orbitala rastu kao kvadrati kvantnih brojeva.r1:r2:r3…rn = 12:22:32…n2 ; Magnetski kvantni broj-1896. Zeeman je pronašao da se spektralne linije pod utjecajem jakog magnetnog polja rastavljaju na više linija. Uzrok toj pojavi je u magnetnom polju, tj. magnetnom momentu koji nastaje vrtnjom elektrona oko jezgre. Magnetnom momentu pripada magnetni kvantni broj m. On pokazuje položaj magnetskih momenata odgovarajućih orbita elektrona u prostoru. m=-k…-1,0,+1,….+k Kvantni broj spina- ispitivanjem spektara vodika i alkalijskih elemenata nađeno je da su neke njihove karakteristične linije sastavljene od parova linija, koje se vrlo malo razlikuju u valnim duljinama. Ustanovljeno je da spin ne potječe od vrtnje elektrona oko vlastite osi, već da je spit vlastito svojstvo elektrona i ostalih elementarnih čestica. s=1/2; Kvantni broj orijentacije spina ms ms = +1/2 i -1/2 Impuls vrtnje može biti i 0, što bi značilo da se elektron ne okreće oko jezgre u orbiti s impulsom vrtnje n/2π, već da titra prema jezgri i od jezgre. Prema tome, azimutski kvantni broj može imati vrijednost 0(k-1), zbog toga je uvedena nova oznaka za azimutski kvantni broj l i njegove vrijednosti su: l=0,1,2,3….n-1 l=0(s),1(p),2(d),3(f) Odatle se i magnetski kvantni broj označava sa ml (ml = +l, …2,1,0,-1,-2…-l ATOMSKE ORBITALE :Valne funkcije koje su određene uz pomoć tri kvantna broja n, l i ml, nazivaju se atomskim orbitalama. Orbitala se obično označava simbolom koji daje njezinu l-vrijednost, tj.njezinu n i l vrijednost ili n,l i ml vrijednost. Valnu funkciju, odnosno atomsku orbitalu možemo označavati s ψnlm . Zato se broj l često naziva orbitalnim brojem. SLIKA 1. ELEKTRONSKA TEORIJA VALENCIJE:Svojstvo atoma nekog elementa da se spaja s određenim brojem atma nekog drugog elementa naziva se njegovom valencijom. Element čiji se atomi obično ne spajaju s više nego jednim atomom bilo kojeg drugog elementa nazivamo monovalentima, tj. njegova je valencija 1. Takav je element vodik, koji daje spojeve HCl…..ali nikad HX2,HX3…Valencije drugih elemenata

Vidimo da je privlačna sila obrnuto proporcionalna dielektričkoj konstanti medija (ε) tj.sposobnosti medija da djelomično neutralizira naboj iona. Nađeno je da je privlačna sila između dva suprotno električna naboja upravno razmjerna količini elektrike pozitivnog naboja +Q1 i negativnog naboja –Q2, obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti naboja r. C(kulon) – SI-jedinica električnog naboja. To je količina električnog naboja što u jednoj sekundi prođe kroz presjek vodiča kojim teče stalna električna struja od 1A. Dakle kulon je amper sekunda. (slika5.) ENERGIJA KRISTALNE REŠETKE- energija koja se oslobađa pri nastajanju jednog mola kristala iz pojedinih iona (na beskonačnoj udaljenosti) u plinovitom stanju. Energija kristalne rešetke je mjera stabilnosti iona u kristalnom stanju. Ovisi o : 1.veličini naboja iona, 2.ravnotežnoj udaljenosti najbližih susjednih iona, 3.odbojnim silama naboja elektronskih oblaka, 4.međusobnim utjecajima svih iona, koji ovisi o vrsti kristalne rešetke OPĆA SVOJSTVA IONSKE VEZE I IONSKIH SPOJEVA : 1.Veza između iona posve je električne prirode. Postojanje iona dokazano je strukturnom analizom s rendgenskim

ponašanje jednog elektrona u molekulskoj orbitali je skoro isto kao i u njegovoj atomskoj orbitali. plinovi masa izraženih jedinicom gram brojčano jednakih relativnih molekulskih masa zauzimaju isti volumen. deformacijom elektronske strukture molekula. kao i pozitivne i negativne ione (tzv ion-dipolno privlačenje). 3. KOVALENTNA VEZA : veza između atoma u molekulama.Ionska veza zbog svoje električne prirode nije usmjerena u prostoru. kovalentna. jer su se ioni dovođenjem toplinske energije oslobodili međusobne veze. Kovalentna veza nastaje stvaranjem zajedničkih elektronskih parova koji pripadaju i jednoj i drugoj jezgri. kada se atomske jezgre nalaze na određenom razmaku. Teorija MO uzima da iz atomskih orbitala dvaju atoma nastaju molekulske orbitale. ψMO* = ψA .Van der Walsove sile koje se javljaju između trenutačnih i induciranih dipola . Ni jedna od hibridnih struktura molekula benzena nije stvarna struktura. TIPOVI KEMIJSKE VEZE : Istovrsni ili različiti atomi međusobno povezani daju molekule. **Preklapanjem atomskih orbitala istog algebarskog predznaka nastaje vezna MO. što dovodi do toga da su takvi spojevi teže taljivi i hlapljiviji od onih čije molekule ne posjeduju dipolni moment. oktet). U nastale zajedničke MO ulaze zatim spojeni atomi.Zbog jakog električnog privlačenja suprotno nabijenih iona kristalu su prilično tvrdi sa visokim talištima i vrelištima. za s/p je 4… H· + ·H  H:H (u ovom slučaju H ima elektronsku konfiguraciju helija) (konfiguracija plemenitog plina.) Iz Avogadrovog zakona mogu se izvesti daljnja dva važna zaključka : 1. (slike 7. (slika6. to su valne funkcije koje su rješenje valne jednadžbe za molekulu dopuštena energijska stanja za elektrone u molekuli isto kao i u nespojenim atomima.para. TEORIJA MOLEKULSKIH ORBITALA(MO): uzima u obzir sve prisutne elektrone oko jezgre spojenih atoma. nego svaka od njih doprinosi stvarnoj strukturi benzena VAN DER WALSOVE. Veza između atoma je kemijska veza: ionska.Imamo dvije vrste vezne MO: σ i π. Dipolne privlačne sile među molekulama nazivamo općenito i Van der Waalsovim privlačnim silama. koju je dalje razvijao Pauling. Teorija valentne veze obuhvaća pojam dihibridizacije. Zbog toga rezonancija. atomska veza i homopolna veza. jer se sada nalaze u vanjskim atomskim orbitalama oba Rezonanciju uvjetuju delokalizirana πveza. LONDONOVE SILE. poznatu pod imenom teorija valentne veze. Time nastaje između iona i molekula „ion-induktivno dipolno privlačenje“ (tzv Debyeove sile). odnosno Keesomove sile). No ipak je dovoljno da zbog njega dolazi do međusobnog privlačenja dipolnih molekula (tzv. Zbog dipolnog momenta takve molekule privlače dipolne molekule. povezuju oba atoma i čine kovalentnu vezu.( ψMO = ψA + ψB .Ionski spojevi su obično lako topivi u vodi. dikovalenti(2 el. C) AVOGADROVA HIPOTEZA. takva molekulska orbitala se naziva jednoelektronskom MO.Ako različiti plinovi istog volumena sadrže isti broj molekula onda obratno. dipol-dipolno privlačenje.) 2. Taj zaključak može nam poslužiti da iz gustoće plina odredimo njegovu relativnu molekulsku masu. Kada je razlika u energiji atomskih orbitala suviše velika odnosno kada atomske orbitale ne odgovaraju po simetriji ne dolazi do preklapanja i takve orbitale ostaju kao nevezne. benzenski prsten ima 3 σ i 3π. 4.022∙103 mol1 =Avogadrov broj TEORIJA VALENTNE VEZE: Uzima u početno razmatranje međusobno djelovanje dvaju atomskih sistema tj. U većem volumenu smješteno je više atoma što ima smanjeno međusobno odbijanje elektrona. Kako se mase istog broja molekula plina odnose kao relativne molekulske mase tih plinova. a upotrebljava se i naziv veza elektronskog para. isti broj molekula bilo kojeg plina zauzima u identičnim fizičkim uvjetima isti volumen. metalna. Svaki atom zadržava svoje osobnosti. već električno privlačenje djeluje oko cijelog iona i ionski spojevi kristaliziraju zbijeno pakiranim strukturama kao NaCl. Da se zanemari utjecaj drugog elektrona. isto tako kao što moraju zadovoljiti valnu jednadžbu u slučaju nespojenih atoma.Ako plinovi istog volumena sadrže isti broj molekula.danas se naziva Avogadrovim zakonom Plinovi jednakog volumena pri istoj temperaturi i tlaku sadrže isti broj molekula 1 dm3 vodika + 1 dm3 klora 2 dm3 klorovodika N molekula vodika + N molekula klora  N molekula klorovodika (Slika 6. onda se mase tih plinova odnose kao relativne molkulske mase tih plinova. to je veća gustoća elektrona između jezgara spojenih atoma.To svojstvo nerazlikovanja elektrona je posljedica njihove prostorne nelokaliziranosti. a vezu koja tim privlačenjem može nastati nazivamo Van der Waalsovom vezom. zapravo se delokalizira elektronski naboj koji je rasprostranjen preko većeg broja atoma. Visoko pozitivno ili negativno nabijeni ioni mogu i kod nepolarnih molekula izazvati dipol (tzv inducirani dipol). P. Pri tome se oslobađa određeni iznos energije koju zovemo energija rezonancije ili delokalizacije. duljina između C-H 198 pm.para. posjeduju vanjsko električno polje koje je mnogo slabije od električnog polja iona. *što se više mogu preklopiti atomske orbitale. Taline kristala provode električnu struju.para.jer elektroni se moraju kretati u molekuli u skladu s valnom jednadžbom.) . Što je manja razlika u energiji atomskih orbitala to se više one preklapaju. Iz atomske orbitale ψA i ψB nastaju linearnom kombinacijom dvije jednoelektronske MO. Broj elektronskih parova oko atoma jednak je broju njegovih valentnih orbitala: jedna s-orbitala je 1. a niža energija MO i stabilnija nastala veza. Svi C atomi su sp2 hibridizirani ioni. trikovalenti (3 el.Teorija valentne veze temelji se na tome da se dva atoma međusobno povezuju valentnim elektronima i ne uzima u razmatranje doprinos unutarnjih elektrona. odnosno oktet. Svaki zajednički elektronski par čini jednu kovalenciju. jer se u njoj nalaze slobodni ioni.ψB).N). a preklapanjem atomskih orbitala suprotnog algebarskog predznaka nastaje protuvezna MO. spojena atoma. Prema Lewisovoj oktetnoj teoriji valencije kemijska veza nastaje iz nastojanja atoma da međusobno povezani postignu stabilniju elektronsku konfiguraciju atoma plemenitog plina. O). H.njihovih valentnih elektrona i pretpostavlja da prilikom nastajanja veze ostaju netaknute one atomske orbitale svakog od spojenih atoma koje se ne poklapaju. Heitler i London prvi su predložili metodu kvantno mehaničke obrade kemijske veze u molekuli vodika. ima 6σ C-H. Jako dipolna molekula može polarizirati neku inače nepolarnu molekulu i tako nastaje između njih „dipol-induktivno dipolno privlačenje“. (ion-dipolne veze). SIMETRIJSKA SVOJSTVA BENZENA Molekula je planarna. tetrakovalenti(4 el. vezni kut 120°. MOL = jedinica za množinu tvari = količina tvari koja sadrži isto toliko jedinki koliko ih ima u atomu u 12 g izotopa ugljika C12=6. te se mogu s njima i povezati.dipolne molekule analogno ionima. Elektroni u molekuli su bliže jednoj ili drugoj jezgri. 2.zrakama i to ne samo položaj iona u ionskom kristalu već i raspodjela gustoće elemenata(Fourierov dijagram) koja točno odgovara onoj što se očekuje za dotične slučajeve. monovalenti(1 elektronski par. Molekulske orbitale mogu nastati samo preklapanjem atomskih orbitala iste simetrije. Vodena otopina provodi električnu struju. jedino gubi po jedan elektron od svakog atoma koji se nalazi u orbitalama što su se preklopile.Cl). Ta dopuštena energetska stanja elektrona u molekuli nazivaju se molekulskim orbitalama.veze. odnosno delokalizacija π-veze dovodi do izrazite stabilnosti molekule.

nitratna… . U svim drugim otopinama aktivitet tvari manji je od njezine koncentracije. Uzrok difuzije. SOLI Arrhenius : Spojevi koji kod disocijacije u vodenim otopinama daju oksonijev ion(H3O+) nazivamo kiselinom. Općenito.). kisika i dušika imaju veći afinitet za elektrone nego atomi vodika. fluoridna…). KISELINE.otopljene tvari. aktivitet dobijemo kada koncentraciju pomnožimo brojem manjim od 1. kao za klorovodik: (slika 9. Za sve kemijske veze je karakteristično da njihovo nastajanje prvenstveno ovisi o elektronskoj konfiguraciji atoma koji sudjeluju u njihovu stvaranju. H-F---H-F ili F-H---F-H O―H---O. sulfidna. atoma može brojčano izraziti tzv.električnim dipolnim momentom. Nastali dipoli u takvim molekulama uzrokuju uzajamna elektrostatska dipolna privlačenja (Van der Walsove sile). Zbog toga se u navedenim molekulama nalazi negativan naboj (označavamo ga sa δ-). Dakle. još ih nazivamo i lužine. otprilike. Bronstead i Lowry :Kiselina je tvar koja daje proton (proton-donor). koji je jednak umnošku naboja i razmaka između težišta naboja : µ=e∙l[Cm]. C―H---O. [F---H---F]¯. Pauling je određivanjem energije kemijsk eveze na temelju termokemijskih mjerenja pokazao da se elektronegativnost svake pojedine vrste RAOULTOV ZAKON – Francuski kemičar F. Te su privlačne sile to veće što je veći dipolni moment molekule. pA=pA°XA . Tu opnu nazivamo polupropusnom membranom. Otopina veće koncentracije zatvorena u posudi nepromjenjivog volumena. Kako je disocijacija svakog daljnjeg negativno nabijenog hidroksidnog iona sa sve više pozitivno nabijenim ionom. Induktivni efekt je polarizacija neke veze zbog djelovanja susjedne polarne veze ili susjedne grupe. a i mnohig drugih spojeva. Takav diponi karakter imaju npr. ELEKTRIČNI DIPOLNI MOMENT I IDUKTIVNI EFEKT : Kažemo da molekula ima dipolni karakter . jer atom klora. Taj ravnotežni hidrostatski tlak nazivamo osmotskim tlakom otopine. ELEKTRONEGATIVNOST ATOMA : Vidjeli smo da snagu kojom atom nekog elementa privlači elektrone u kovalentnoj vezi možemo mjeriti električnim dipolnim momentom. Taj broj nazivamo koncentracijom aktiviteta. Proces difuzije otapala kroz polupropusnu membranu iz otopine niže koncentracije u otopinu više koncentracije nazivamo osmoza. takvi metani hidroksidi su slabe baze. Tada je uspostavljena dinamička ravnoteža tj.rekao je da je parcijalni tlak pare otapala nad otopinama manji od parcijalnog tlaka pare čistog otapala i to parcijalni tlak pare otapala nad razrjeđenom otopinom izravno je razmjeran molnom udjelu otapala u otopini. odnosno iona. H2O i NH3. Zbog smanjenoga parcijalnog tlaka pare otapala nad otopinom dolazi do sniženja ledišta i povišenja vrelišta otapala. difundirat će kroz opnu samo otapala iz razrjeđenije u koncentriraniju otopinu. Tako anion HF2¯ u KHF2 posjeduje najjaču poznatu vodikovu vezu.imaju lužnat okus. Mjerenje se osniva na orijentaciji dipolnih molekula u električnom polju. (slika 8.koliko otapala ulazi kroz polupropusnu opnu u posudu. N―H---N. VODIKOVA VEZA.M.). Stupanj dipolnog karaktera. imaju kiseli okus i mijenjaju boju nekih organskih bojila tzv. Tu vezu. nazivamo vodikovom vezom. Negativan pol molekule usmjeri se prema pozitivnom električnom polju. indikatora. jedna desetina σ-veze. možemo reći da je polupropusna opna takav medij koij kada odvaja dvije otopine različite koncentracije dopušta difuziju molekula čistog otapala. OSMOZA I OSMOTSKI TLAK: Odjelimo li otopine različitih koncentracija membranom koja propušta samo molekule otapala. Koeficijent aktiviteta nekog iona opada porastom koncentracije i naboja svih prisutnih iona u otopini. koja nastaje između molekula u kojima je vodikov atom vezan za atom velike relativne elektronegativnosti (F. kao: (slika 9. a na vodiku isto toliko pozitivan naboj (δ+). Ona je jača od Van der Walsove veze. METALNA VEZA:karakteristična je za metale ili kovine. Razlikujemo slabe i jake kiseline..kada ne postoje privlačne sile između molekula. Baze su svi metalni hidroksidi. Prema teoriji rezonantne strukture dipolne molekule mogu se prikazati i rezonantnom hibridnom strukturom čisto ionske i čisto kovalentne strukture. a pozitivan pol molekule prema negativnom električnom polu. Vodikova veza je jaka kao. molekule HCl. tu snagu privlačenja elektrona nazivamo elektronegativnost.) Dipol se označava sa gdje je strelica okrenuta od negativnog prema pozitivnom polu. To je primjer dipolnog momenta. a oko dva puta je dulja od σ-veze. može biti posljedica prividnog naboja ili dipola u molekuli. Njihove otopine pokazuju lužnatu reakciju tj.(jakeperkloratna. AKTIVITET IONA: Lewis je već 1907. ali slabija od ionske i kovalentne veze. jer disociraju na metalni i hidroksid ion:Ba2+ (OH-)2  Ba2+ + 2OH. Nepolarna molekula ili atom mogu trenutno same sebe polarizirati zbog nesimetrične raspodjele naboja električnih oblaka.koeficijentom relativne elektronegativnosti. sve je manje moguća.ona se javlja među atomima metala ili kovina u kristalnoj strukturi pojedinog metala. tako nastaje na atomu ili molekuli nestalan (promjenjiv) dipol. a zadržava otopljenu tvar.tj nepolarnih molekula. tj. otapalo (npr. O i N). Zato se takve kiseline . Odatle slijedi da su kiseline sve molekulske vrste koje mogu ocjepiti proton. odnosno stupanj djelomičnog ionskog karaktera kovalentne veze možemo eksperimentalno odrediti mjerenjem jakosti dipola. odnosno da kovalentna veza ima djelomičan ionski karakter.Spojevi koji disocijacijom u vodenim otopinama daju hidroksidni iona (OH-) nazivamo bazama.uveo pojam aktiviteta ili aktivnosti umjesto koncentracije. Aktivitet neke tvari jednak je njezinoj koncentraciji tek u idealnim otopinama tj. Jakost dipola izražavamo tzv.Raoult 1887. slabe-fosfatna. a baza je tvar koja prima proton(protonakceptor). a i osmoze je nastojanje otopina da se izjednači razlika u Gibbsovim energijama uzrokovano razlikom koncentracija tj. vodikova veza postoji i u kristalknim rešetkama spomenutih spojeva. One su vrlo slabe i uvijek postoje među molekulama i atomima bile one polarne ili nepolarne. toliko ga iz nje i izlazi..da se izjednače konc. Naime vodene otopine tih spojeva pokazuju kiselu reakciju tj.za razliku od hidroksidnih alkalijskih i zemnoalkalijskih metala koji su jake baze.Kazali smo da je veza između dvaju raznovrsnih atoma to jače polarnog karaktera što je veća njihova razlika u relativnoj elektronegativnosti.voda) će difundirati kroz polupropusnu opnu u posudi tako dugo dok digundiranim otapalom nastali hidrostatski tlak u posudi ne dostigne takvu vrijednost da drži ravnotežu sili difuzije. BAZE. Dufuzija otapala provoditi će se tako dugo dok se koncentracije ne izjednače.

pH>7 lužnato. Charlesov zakon-zakon izohorepromjena stanja plina pri kojoj je volumen konstantan. HIDROLIZA : reakcija između soli slabih baza. Pri istom porastu temperature volumen raznih plinova povećava se za isti iznos. tako vidimo da su baze one molekulske vrste koje nastaju odcjepanjem protona od kiselina. PLINSKI ZAKONI Boyle-Mariotteov zakon – zakon izotermepromjena stanja plina pri kojoj je temperatura konstantna. H: CH3COO-(aq) + H2O (l) ↔ CH3COOH(aq) + OH-(aq).iona u odnosu prema nedisocirani molekulama u otopini dotičnog elektrolita. gdje ion metala predstavlja kation. D: CH3COONa(s)  CH3COO-(aq) + Na+(aq) . SOLI: kemijski spojevi u čvrstom stanju.PUFERI :smjese slabih kiselina i njihovih soli ili slabih baza i njihovih soli. p<7 kiselo. pH vodenih otopina obično ima vrijednost od 0-14. Umnožak tlaka i volumena nekog plina jednak je kontanti.konst. ionske strukture.nazivaju i protonske kiseline.Konstanta ravnoteže je [H+] [OH-]=Kw=10-4 mol2dm-6 i naziva se ionski produkt vode i vrijedi za 25°C.poraste ili padne za 1°C. Zato Bronstead daje jednostavan odnos između kisline i baze : kiselina↔H+ + baza Lewis: Baza je tvar koja posjeduje slobodan elektronski par a kisleina je tvar koja se zbog nedostatka elektrona može vezati na taj slobodan elektronski par. nazivamo hidrolizom. Vodene otopine soli jakih kisleina i jakih baza reagiraju neutralno. pa je pH=7 neutralno.ili H2O ↔ H+ + OH.eksponentom ili potencija vodikovih iona: [H+]/moldm-3 = 10-pH. pri čemu ponovno djelomično (ravnotežno) nastaju kiselina i baza. Tako će se aluminijev hidroksid u reakciji s kiselinama ponašati kao lužina Al(OH)3 + 3H+ Al3+ + 3 H2O . odnosno sopli slabih kiselina i vode. odnosno pH=. p∙V=T=n=konst.log([H+]/moldm-3) . S tog stajališta kiselina ne mora biti tvar koja ima proton.+ H2O Osmoza i osmotski tlak: Snizenje ledista i povisenje vrelista pH vrijednost : Sorensen je predložio da se koncentracija vodikovih iona izražava samo negativnim eksponentom potencije tzv. Amfoterne tvari su tvari koje ovisno o uvjetima mogu djelovati kao kiseline ili kao baze. Hidroliza: NH4+(aq)+ H20 ↔ NH3(aq) + H3O+(aq) Soli jakih baza sa slabim kiselinama daju zbog hidrolize. Što je veća brojčana vrijednost konstante disocijacije to je veća konc. ako je temp. građene od iona metala i kiselinskog ostatka. KOSTANTA DISOCIJACIJE: udio molekula koje ioniziraju na ione u polarnom otapalu pokazuje stupanj disocijacije(α) : Konstanta disocijacije je mjerilo za jakost elektrolita koju označavamo stupnjem disocijacije. Soli jakih kiselina sa slabim bazama daju. tlak i volumen su obrnuto proporcionalni. Disocijacija: NH4ClNH4+(aq) + H3O+(aq) .15 volumena pri 0°C. kada temp. ne mjenjaju bitno svoju pH vrijednost dodatkom izvjesne količine jake baze ili kiseline. kisele vodene otopine. Gay-Lussacov zakon – zakon izobare – promjena stanja plina pri kojoj je tlak konstantan Pri stalnom tlaku i stalnoj množini plina volumen plina raste ili pada za 1/273. bazične vodene otopine. Hidroliza je proces suprotan neutralizaciji. zbog hidrolize.. Koncentracija vodikovih iona bilo koje vodene otopine određena (pri 25°C) sa : a u reakcijama s lužinama kao kiselina Al(OH)3 + 2OH- AlO2. i ako se ne mijenja množina plina. KCl(s) H20-->K+ + Cl. IOSKI PRODUKT VODE – voda vrlo slabo ionizira na vodikove ione i hidroksid ione te u čistoj vodi i vodenim otopinama postoji ravnoteža ionizacije: H2O + H20 ↔H3O+ + OH. a metalni ostatak anion.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->