TRGOVAKA I TEKSTILNA KOLA U RIJECI S.

VONINE 1A, RIJEKA

TEKSTILNA VLAKNA
Zavrni rad

Rijeka, lipanj 2011

Sadraj
Sadraj...................................................................................................................2 UVOD......................................................................................................................3 2. TEKSTIL I TEKSTILNA VLAKNA.............................................................................4 3. PRIRODNA VLAKNA.............................................................................................5 4. KEMIJSKA VLAKNA...............................................................................................8 ZAKLJUAK...........................................................................................................11 LITERATURA:.........................................................................................................12

UVOD Tekstil je odjea napravljena od vlakana, ispletena runo ili strojno. Gledano kroz povijest, veina tih vlakana je uglavnom bila biljnog ili ivotinjskog podrijetla. Danas pak mnoga vlakna proizvodimo umjetno, raznim kemijsko-tehnolokim metodama. Iz biljnih izvora dobivamo najvie materijala za izradu niti. Od pamunih niti dobivamo mekani materijal koji se puno upotrebljava za izradu odjee, pokrivaa i runika. Najee upotrebljavano vlakno ivotinjskog porijekla je vuna. Veina vune dobiva se od ovaca, iako je mogue vunu dobiti i od koza i drugih ivotinja. Od vune se izrauje topli i mekani materijal od kojeg se izrauju odijela i veste. Drugo vlakno ivotinjskog porijekla je svila. Leptiri, dudovi svilci, rade kukuljice od dugih svilenih niti. Svilena tkanina vrlo je lijepa i koristi se za izradu alova, kravata i haljina. Umjetna vlakna najee se izrauju od drvene pulpe ili iz petrokemijskih proizvoda. Neka od vlakana koja nastaju od petrokemijskih proizvoda (nafta i prirodni plin) su najlon, poliester i poliakril. Ovo su vrlo vrsta vlakna koja se jednako koriste u izradi odjee kao i izradi tepiha i namjetaja. esto se ta vlakna mijeaju s prirodnim vlaknima.

2. TEKSTIL I TEKSTILNA VLAKNA Tekstil (lat. textilis-tkan, tkalaki) je naziv za svaku izraevinu proizvedenu prepletanjem ili povezivanjem vlakana, niti tj. predenjem, pletenjem, prepletanjem, pustenjem, iglanjem, lijepljenjem i drugo. Najstariji ouvani tekstili potjeu iz Catala Hvka (Anatolija). To su komadii vunenog sukna. Starost im je procijenjena na 6500 godina prije Krista. Prvi tekstili izraeni su od konca koji je nastao vrtnjom niti izmeu dlanova. Kasnije je izumljeno vreteno. Tekstilna industrija je opi naziv za razliite grane predenja, tkanja, pletenja, vezenja, bojenja, i slino, kojima je svrha izrada tkanina za odijevanje. Danas je tekstilna industrija jedna od najjae razvijenih u svijetu. Tekstil se upotrebljava prvenstveno za izradu odjee. Obuhvaa i proizvode za iroku potronju u kuanstvima, ugostiteljstvu te za tehniku i medicinsku namjenu. Tekstilna industrija obuhvaa proizvodnju pree, tkanina, pletiva, ne tkanog tekstila, odjee i ostalih proizvoda na osnovi tekstilnih vlakana. Vlakna su osnova svih tekstila. Svojim osobinama, strukturom ili nainom tkanja vlaknastih niti daju tekstilu njegov izgled, koji se moe izmijeniti, ali osnovne osobine vrsta vlakna ostaju odluujue za upotrebu i odravanje materijala. Prije su se svi materijali izraivali iskljuivo iz prirodnih vlakana, a u posljednjih pedesetak godina razvijena su mnogobrojna sintetika vlakna. Prirodna vlakna dolaze u prirodi u obliku prikladnom za neposrednu uporabu. Kemijska vlakna proizvedena su ili kemijskom obradom prirodnih polimera ili je sirovina za njihovu proizvodnju sintetizirana (sintetika vlakna). Najvanija svojstva tekstilnih vlakana jesu duina, finoa, vrstoa, elastinost, higroskopinost, otpornost na odreena kemijska sredstava na vlakno, te njihova povrinska svojstva. Sirove tkanine poslije tkanja ne mogu se isporuiti na trite jer su neiste, esto neugledna izgleda, nedovoljne gustoe. Zbog toga se podvrgavaju nizu mehanikih i kemijskih operacija kojima se dotjeruje estetski izgled, vrstoa, trajnost i upotrebljivost za pojedine namjene. Mehaniki postupci su: pregledavanje tkanina, glaanje, preanje, upavljenje, ianje, dekatiranje, i slino. 4

Najvaniji

kemijski

postupci

su:

iskuhavanje,

izbjeljivanje,

merceriziranje,

karboniziranje, bojenje, tiskanje i apretiranje.

3. PRIRODNA VLAKNA Sva su prirodna vlakna neravnomjerna i bogata preljevima (svojstvo svim prirodnim stvarima) to pridonosi njihovoj ljepoti. Pamuk najvanije je biljno vlakno. Dobiva se sa sjemenke biljke pamuike. Biljka uspijeva u toploj i vlanoj klimi, pjeskovitu tlu s dosta kalcija. Kakvoa sirovog pamuka ovisi o podrijetlu, uvjetima uzgoja. Pamuk se istodobno upotrebljavao ve u starom Peruu i u Indiji. Uzgajao se u dolini rijeke Ind ve 2500 godina prije Krista. Grci spominju pamuk kao egzotinu biljku, a koriste pamune tkanine nakon Aleksandrovih pohoda. Pamuna tkanina se zatim povremeno koristi kao uvozni artikl, dok se sama tehnika pamunog tkanja javlja na Mediteranu tek u IX. stoljeu. Trgovake vrste pamuka su:

Ameriki pamuk: dolazi veinom iz junih drava SAD-a, ubraja se meu najbolje vrste na svijetu. Sea-Island pamuk je najbolje kakvoe. To je bijelo, tanko, svilenkasto vlakno. I ostale vrste amerikog pamuka dobile su ime prema izvoznim lukama: Tahiti, New Orleans, Upland, Florida...

Egipatski pamuk: vrlo je cijenjen na tritu. Posebno se treba istaknuti vrsta mako. Duljinom vlakana vrlo je slian Sea-Islandu, ali je jo dui. Svilenkastog je sjaja i ukaste boje.

Pamuk iz bivih sovjetskih zemalja odlikuje se istoom vlakana i bijelinom. Najbolje vrste potjeu iz Gruzije i Azerbejdana. Indijski pamuk: veinom je ukast, kraktkih vlakana s dosta neistoa. Lan je jednogodinja biljka koja uspijeva u krajevima umjerene klime, a uzgaja se za

dobivanje vlakna i sjemena (laneno ulje). Vlakna su smjetena u kori stabiljke za koji su vezana pektinom (biljno ljepilo). Procesom moenja razgrauje se pektin te se nakon suenja stabiljke mogu izdvojiti vlakna koja su kasnije mehaniki obraena.

U Egiptu je glavna tekstilna sirovina bio lan i najfinijim lanenim platnom omotavali su se kipovi bogova. U Egiptu su naene lanene tkanine ija je starost procijenjena na 5500 godina prije Krista. Od Egipanina su tehniku obrade lanenog vlakna preuzeli Feniani, a kasnije i Grci i Rimljani. Obrada lanenog vlakna proirila se u XIII. Stoljeu na europske zemlje (Francusku, Englesku, Flandriju i Njemaku). Vlakno lana ubraja se meu najjaa prirodna vlakna te je najbolja sirovina za konac, predivo za ipke i tkanine za posteljno i stolno rublje. Na tritu je osobito cijenjen belgijski, irski i eki lan. Juta je jednogodinja biljka koja zahtijeva izrazito toplu klimu i mnogo vlage. Stabljike jute prerauju se na nain slian lanu. Gaji se u Indiji, Pakistanu, Aliru, Kini, tropskim predjelima Amerike. Vuna je prirodno tekstilno vlakno ivotinjskog podrijetla, te prva tekstilna sirovina. Najzastupljenija je vuna domae ovce, no u uporabi je i angorska vuna (dlaka angorske koze) koja se kao fino eljana vuna zove moher, kamirska vuna (vuna kamirske koze), zeja i devina dlaka, alpaka i druge. Iako se vunom openito nazivaju finije ili srednje fine, vie ili manje kovrave dlake ovce, deve ili nekih vrsta koza, najveu tehniku vanost za tekstilnu uporabu ima ovja vuna, s 50-tak razliitih vrsta. Povrina vunenog vlakna, kao i kod ostalih dlaka koza i deva, pokrivena je ljuskama te sjaj vlakana ovisi o izgledu i broju ljusaka na povrini. Vuna dobre kakvoe ima svilenkasti sjaj (vei broj ljusaka), a prostija je staklasta izgleda i tee se boji. vrstoa vunenog vlakna je niska, a u mokrom stanju jo se smanjuje. Vuna je neosporno najstarija tekstilna sirovina jer su ovce bile pripitomljene jo u neolitsko doba. Koristila se u istonom Sredozemlju i u Europi (najranije vunene izraevine potjeu iz grobnica izraenih izmeu 1300. i 1100. godine prije Krista). Najvei proizvoai vune su Australija, Novi Zeland, SAD, Argentina i Junoafrika Republika, Engleska i panjolska. Glavne vrste vune su:

Angorska vuna: naziva se po pokrajini Angori u Turskoj gdje se i danas uzgaja. Na trite dolazi pod nazivom moher-vuna. Vlakna su duga, ravna, deblja i svilenosjajna, bijele boje, vrlo elastina. Upotrebljava se za izradbu tkanina za pokustvo, sagova i

imitacija krzna, a eljana angorska vuna za izradbu tkanina za pokustvo, sagova i imitacija krzna, a eljana angorska vuna za izradbu pletene robe i finih lister-tkanina.

Kamirska vuna: dobiva se iseljavanjem kamirske koze koja se uzgaja u pokrajini u Kamiru u Indiji. Najvie se cijeni fina mekana dlaka blaga sjaja dobivena od mladih koza koja se koristi za izradbu istoimene tkanine, alova i rubaca. Kamirska vlakna su najcjenjenija i najskuplja vlakna.

Dlaka domae koze (kostrijet): duga je i sjajna, ali deblja i gruba opipa. Upotrebljava se u mjeavini s drugim vrstama vune za izradbu grublje vunene pree. Dlaka angorskog kunia (angora vuna): mekana, fina i lagana, bijele boje i posebnog sjaja. Dobar je izolator topline ali nije osobito vrsta. Najvie se od angora-vune izrauje pletena roba za razne modne enske odjevne predmete.

Devina dlaka (kamelhar): dobiva se od lenih dijelova jednogrbe ili dvogrbe deve. Cijenjena je puasta finokovrava dlaka, mekana i blaga sjaja. Od te se dlake u mjeavini s drugom vunom izrauje lagan tkanina u prirodnoj boji, koja se istie malom teinom. Svila je istonjakog podrijetla te poznata od davnine. Dudov svilac uzgajali su u Kini

iroki slojevi (provincija atung) ve 3000 godina prije Krista. Nitko izvan granica Kine nije znao postupak proizvodnje svile koja je bila pod zatitom carskog doma. Njezina uporaba bila je ograniena na vladajuu kuu i vlastelu. Skupocjena tkanina bila je toliko vana da je sama po sebi postala sinonimom bogatstva i otmjenosti. Stoljee kasnije dudov svilac prenosi se u Koreju a zatim u Japan. U Europu stiu svilene tkanine ve 100 godina prije Krista, tvz. Svilenom cestom (preko cijele Azije). Postupak uzgoja svilene ahure vrlo je jednostavan. Leptir snese jajaca iz kojih se razvijaju gusjenice. Za hranu sekoriste liem bijelog duda te izrastaju u liinke. Iz otvora ispod usta iisputaju dvije tanke niti zvane fibroin . Istodobno se kroz posebne lijezde isputa ljepljiva tvar zvana sericin, kojom se obavijaju obje niti fibroina. Tako nastaje nit svile od koje gusjenica gradi ahuru koja se nakon par dana odmota te se stvaraju filamenti koji se biljee u metrima ili kilometrima. Za daljnju preradbu tkanjem i pletenjem vie niti spaja se u jednu a zatim se konaju. Kakvoa svilenog vlakna ocjenjuje se prema podrijetlu, e vrednuje se ponajprije sjaj, boja, vrstoa i finoa. Svila je jako vlakno, velike elastinosti. Od svile se izrauju vrlo

cijenjena konfekcijska roba, materijali za pokustvo, a svileni konac koristi se za ivanje i vezenje skupljih odjevnih predmeta. Osobito su na glasu kineska i japanska svila.

4. KEMIJSKA VLAKNA Tijekom XVIII. stoljea poelo se razmiljati o proizvodnji umjetnih vlakana koja bi mogla zamjeniti pojedine prirodne sirovine te time rijeiti problem opskrbe tekstilne industrije. Tako se potkraj XIX. stoljea dobiva prva umjetna svila pod imenom rayon. Slijede bakrena svila te viskozni rayon... Kemijska vlakna prve generacije dobivena regeneracijom celuloze, veinom viskoznim postupkom, poinju se proizvoditi nakon Prvog svijetskog rata. Celuloza dobivena iz drveta ili otpadaka pamuka kemijskom se putem pretvarau topljivi oblik te se istiskuju duge niti koje se nakon ispredanja ovruju. Bakrena vlakna (CUP): zbog skupe proizvodnje danas se rijee nalazi na tritu. Posebno su poznata bemberg i cuprama vlakna. Viskozna vlakna (CV): odlikuje se nizom dobrih svojstava, pa ima istaknuto mjesto u industriji umjetnih tekstilnih proizvoda. Viskozna vlakna su sjajna, dobro upijaju vlagu, guvaju se...to su jeftina vlakna namijenjena irokoj potronji. Acetatna vlakna (CA): pojavljuje se na tritu nakon Prvog svijetskog rata. Vlakna su sjajna, slabije upijaju vlagu, imaju nisku vrstou, neotporna su na toplinu. Druga generacija kemijskih vlakana donosi sintetika vlakna koja za sirovinu imaju sintetike polimere dobivene na petrokemijskoj osnovi ili iz proizvoda suhe destilacije ugljena. U ove proizvode se ubrajaju viskozna, acetatna, bakrena i modalna vlakna. Sintetika vlakna: od sintetikih vlakana najmasovnije se proizvode i upotrebljavaju poliamidna, poliesterska, akrilna i polipropilenska vlakna. Ta vlakna na trite dolaze s raznim nazivima, ovisno o sirovini, postupku dobivanja i zemlji proizvodnje. Ona su jednostavna za odravanje zbog lakog pranja i suenja, imaju ista svojstva u mokrom i suhom stanju i ne mijenjaju oblik pri pranju i noenju. Otporna su na djelovanje kukaca i mikroorganizama. Imaju veu rastezljivost i otpornost na povrinsko troenje. Glavni nedostaci su im: osjetljivost na poviene temperature, nabijanje statikim elektricitetom te manje su ugodni za noenje u usporedbi s prirodnim vlaknima. 8

Akrilna vlakna (PAN): proizvode se polimerizacijom akrilonitrila. Komercijalni nazivi za PAN vlakna su: Acrilan, Orlon, Dolan, Dralon, Leakril, Malon. Polipropilenska vlakna (PP): otporna su na guvanje. Ne upijaju vlagu i sklona su nakupljanju statikog elektriciteta. Visoke su vrstoe, neotporna su na sunevo svijetlo. Koriste se za izradu tekstilnih proizvoda za tehnike svrhe, u industriji namjetaja, za odjevne tekstilne predmete i drugo. Poliesterska vlakna (PES): nastaju meusobnim djelovanjem kiselina i alkohola uz istodobno oslobaanje molekula vode (polikondezacija). Vrlo su otporna na kiseline i alkalije, oksidacijska sredstva i mikrobioloke utjecaje. Izrazito su otporna na guvanje i njihova osobita sposobnost je zadravanje trajnost nabora. Takva vlakna svojim izgledom i opipom podsjeaju na prirodnu svilu. Imaju iroku primjenu u tekstilnoj industriji, posebno u kombinaciji s prirodnim vlaknima pamukom i vunom. Dolaze na trite pod sljedeim trgovakim imenima: Terylen, Diolen, Dacron, Trevira, Terital, Tergal, Terlenka, Maklen, Vartilen. Poliamidna vlakna (PA): proizvodnja tih vlakana naglo se razvila zahvaljujui primjeni za izradbi enskih arapa. Svojstva su im visoka rastezna vrstoa i elastinost, postojanost prema guvanju i prema kemijskim i mikrobiolokim utjecajima. Termika otpornost im je slabija nego kod drugih sintetikih vlakana. Komercijalni nazivi su: Najlon6.6, Perlon, Enkalon, Lilion, Grilon. Aramidna vlakna (AR): su tipovi poliamidnih vlakana. Pojaanih mehanikih otpornosti, poviene temperature taljenja te viskoke otpornosti na kemijske reagense, upotrebljavaju se u tekstilijama od kojih se oekuju visoka zatitna svojstva. Trgovaki su im nazivi: Kevlin, Nomex, Twaron, Technora. Elastanska i elastodienska vlakna mogu biti prirodnog (kauuk) ili sintetikog porijekla. Odlikuju se visokom sposobnou rastezanja preko 200%. U tekstilni proizvod se ugrauju same ili kombinirane s drugim elastinim vlaknima. Trgovaki su im nazivi: Lastex, Lycra. Lycra je naziv za sintetiko elastino vlakno koje je prvo poeo proizvoditi ameriki koncern Du Pont. Na trite dolazi i pod imenom spandex-vlakno. Naroita mu je izraena sposobnost rastezanja i mala teina. Vlakno je porozno, lako upija vodu, dobro se pere, brzo 9

sui i ne deformira se na povienoj temperaturi. Rabi se za onu tekstilnu robu kod koje se trai elastinost, dobro prijanjanje uz tijelo bez guvanja, visoka izdrljivost i dulji vijek trajanja. Lycra se esto mijea s ostalim vlaknima. Treom generacijom dobivaju se kemijskom ili fizikom modifikacijom postojeih tipova kemijskih vlakana.

10

ZAKLJUAK

Tekstilna industrija je industrija koja se bavi proizvodnjom prediva, tkanina i konanih proizvoda od tekstila, od prirodnih materijala poput vune, pamuka ili svile, ili umjetnih materijala. Tkaninu sainjavaju isprepletene konane niti od kojih se jedne proteu po njenoj duini (osnova), a druge po irini (potka). Te niti sastavljene su od prirodnih ili / i kemijskih vlakana. Prirodna vlakna biljnog i ivotinjskog porijekla ve se stotinama godina koriste kako u izradi odjee, tako i u dekoriranju interijera. Iako su u 20. stoljeu na scenu stupile i tkanine nainjene od kemijskih vlakana poliamida, poliestera i poliakrila, koje se lako odravaju i dostupne su po niim cijenama, tkanine od prirodnih vlakana zadrale su status zahvaljujui upravo svojoj nezamjenjivoj udobnosti i pozitivnom utjecaju na zdravlje. Naime, poznata je injenica da prirodne tkanine doputaju da koa die, dok umjetne nemaju to svojstvo. U ovu skupinu vlakana spadaju: lan, pamuk, vuna i svila. Kemijska vlakna ine razliite vrste vlakana od kojih svako vlakno ima svoje karakteristike. Tu spadaju: Sintetika vlakna poput akrilnih i poliamidnih. Rije je o jakim materijalima otpornim na guvanje koji nemaju mogunost upijanja vlage, pa se lako statiki pune. Istodobno, sintetiki materijali lagano se peru i brzo sue. Kao i regenerirana vlakna meu kojima su viskozna najea. Postoje mnoge varijante ovih vlakana, a neka meu njima slina su po kvaliteti pamunim vlaknima i podnose visoke temperature pranja, dok druga ne podnose vie od 40C. Viskoza se rastee kad je mokra, to treba imati na umu kada suite odjeu od tog materijala. Kada je suite, rairite je po ravnoj povrini.

11

LITERATURA: Knjige: 1. Brzak, S.: Poznavanje robe u trgovini, Zagreb, Sysprint, 1997 2. Ekonomski pregled 3. Ekonomski leksikon 1. 2. 3. 4. Internet: hrcak.srce.hr/file/15433 http://www.poslovniforum.hr/info/lit27.asp http://www.pineta.com.hr/web/app/?w=Ukratko%20o%20materijalima http://hr.wikipedia.org/wiki/Tekstilna_industrija

12