P. 1
Mehanika Tla i Stijena

Mehanika Tla i Stijena

|Views: 2,667|Likes:
Published by milosevic_mi

More info:

Published by: milosevic_mi on Jan 27, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/21/2015

pdf

text

original

UNIVERZITET U TUZLI

Dr MILAN STEVIe
MEHANIKA TLA
I STIJENA
RUDARSKO-GEOLOSKI FAKULTET
Tuzla, 1991. godine
Prof. dr Milan Stevie
MEHANIKA TLA I STlJENA
Reccnzcllti:
Prof. dr Petar Milanovie
Prof. dr Rodoljub Valjare\ie
lzdajc:
Rudarsko-geoloski fakultet
Tuzla. ul. Bratstva i Jedinstva br. 14
Odgoromi uredllik:
Dr Milan Stevie
Lektor:
Orner Nalic
Tehnicki urednik:
Izudin Bajrektarevic. dipl. inz.
Savic Coran, dip\. inz.
Kompjuterska obrada teksta:
"QNiX"
Tuzla, M, Fizovica 15
Tirat: 300 primjeraka
Stampa:Zavod za graficku telmiku
Tehnolosko-metalurskog fakulteta
Beograd, Kaf1l:egijeva 4
PREDGOVOR
O\:,a je knjiga namijenjena studentina rudarsko-geoloSkog fakulteta, rudarsko-
cksploatacioni smjer, za predmet "mehanika tla i stijena" koji se slusa u III godini
studija. Pojedina poglavlja mogu biti korisna i studentirna na drugim smjerovima
studija rudarstva i geologije, kao i diplomiranim inzenjerima radi rjesavanja
konkretnih zadataka iz oblasti mehanfke tla i stijena.
Ovdje su koristeni najnoviji podaci domaCih i stranih autora, od kojih su neki
autentitno navedeni radi ocuvanja stila i tenninologije (E,Nonveiller, L.Suklje,
K.Terzaghi, R.Obradovic, P.Jovanovic, E.Hoek, IJasarcvic, WBray, P,Anagnosti,
Z.K1eczek i S.Vujec).
Knjigu sacinjavaju dva dijela:
1. Mehanika lla
2, Mehanika stijena
U prvom dije1u obradene su osnovne fizitko-mehanicke osobine tla, klasifikacione
osobine, parametri evrstoCe, stBljivost, konsoJidacija, pritisak i otpor tla, uticajni
pararnetri kod procesa kopanja i metode za proracun stabilnosti kosina.
U drugom dijelu obradene su opste, fizicke i strukturne osobine stijcna, klasifikacione
osobine, primarna i sekundarna naponska stanja, reoloSke osobine, jarnski pritisak
kod otkopnih prostorija, sigurnosni noseCi stubovi i uticaj podzemnih radova na
deformacije povrsine terena.· U ovom dijelu posebno su obradeni uticaj pornog
pritiska i ispucalosti stijenske mase na stabilnost kosina, kao i primjena metode
konacnih elemenata.
Veliku zahvalnost dugujem recenzentima profesorirna dru Petru Milanovicu i dru
Rodoljubu Valjarevicu na korisnirn sugestijama.
Autor
Sadrzaj
2.
2.1.
2.2.
2.3.
2.3. I.
2.3.2.
2.3.3.
2.3.4.
2.4.
2.4. I.
2.4.2.
2.4.3.
2.4.4.
2.5.
2.5.1.
2.5.2.
3.
3.1.
3.1.1.
3.1.2.
3.2.
3.2.1.
3.3.2.
3.3.
4.
4.1.
UVOD
I D I 0
Mehanika tla
SASTAV, FIZICKO.MEHANICKE
OSOBINE I KLASIFIKACIJA TIA
Faktori postanka tla
Struktura tia
osobine tla
Poroznost i koeficijent poroznosti
Vlafnost tIa i stepen zasieenosti
Zapreminska lezina Cvrslih a,stica . specificna lema /
Zapreminska tezina tia
Konzistencija da i granite plasticnosti ./
Granica teoonja
Granica plastitnosti i
Granica skupljanja "/
Indeksi koherentnog tia '
Klasifikacija tia
Klasifikacija tla na osnovu granulometrijskog sastava
Jedinstvena klasifikacija
NAPONI I DEFORMACIJE TIA
Naprezanja u tin
Naprezanja u horizontalnoj ravni .
Analiza naprczanja u kosoj ravni
Odnosi izmedu napona i deformacija
Odnosi izmca-u napona
Odnosi deformacija,/
Stvarno tia
VODAUTLU
Pojava vode u till
1
3
3
5
7
7
9
10
11
15
16
17
18
19
22
22
23
27
27
28
28
31
31
32
33
35
35
VIII
IX
4.2. Efektivni i neutralni naponi II tlu 36
6.3. Vremenski tok slijeganja, konsolidacija
87
4.3. Hidrau}icno potencijalno polje 38 6.3.I. Jednatina primarne konsolidacije
88
4.3.I. HidrauliCno potencijalno poljc u horizontalno uslojenom tlu
41
6.3.2. Rj",enje za aksijainu konsolidaciju
93
4.4. Propusnost tla 44
6.3.3. sloj beskonacne debijine
95
6.3.4. Stisljiv sloj beskonatna prostiranja i ograrurene debljine
97
4.4.1. Mjerenje propusnosti u laboratoriji 45
6.3.5. Stepen konsolidacije
98
4.4.2. Mjerenje propusnosti tla na terenu 47
6.3.6. Koeficijent konsolidacije
99
4.4.3. Red velitine koeficijenta propusnosti 48
6.3.6.1. Metoda drugog korijena jz vremena
99
6.3.6.2. Metoda logaritma vremcna
100
5. CvRSTOCA NA SMlCANJE 49 6.3.7. Konsolidacija tla kod postepenog nanosenja opterceenja 101
6.4. Bubrenje tla
102
5.1. Opste 0 Cvrstoei fia smicanje 49
6.4.1. Korelacija izmedu indeksa plasticnosti i bubrenja glina 105
5.1.1. Kohezija 50
5.1.2. Ugao unutrasnjeg trenja 51
7. NAPREZANJE U TLU POD
5.2. Opsti oblik teorije lorna 53 DJEJSTVOM OPTERECENJA NA
5.2.1. Vrsna i rezidualna otpornost tla 55
POVRSINI TERENA
107
5.2.2. Progresivni 10m 56
5.3. Odredivanje Cvrstoce na smicanje 57
7.1. Vrste opterecenja tIa
107
5.3.1. Direktno smican je :; , 57
7.2. Naponi u poluprostoru koje stvara koncentrisana
5.3.1.1. Aparati za direktno smicanje 59
sila na njegovoj povrsini
108
5.3.1.2. 10k smicanja 61 7.3. Frohlichov obrazac-
111
5.3.1.3. Postupci pri direktnom smicanju 61
7.4. Naprezanje u tlu pod djejstvom linijskog opterecenja--- 112
5.3.1.4. Odredivanje parametara evrstoee na smicanje 62
5.3.2. Opit triaksijaine komprcsije i . 63
7.5. Priblizne'metode za promcun naprezanja
113
5.3.2.1. Vrste opita 66
7.5.1. Slutaj koncentrisanog optereeenja
113
5.3.2.2. Prikazivanje rezuitata 66
7.5.2. Metoda koja pretposlavija rasprosliranje
5.3.3. Opit jednoosnog pritiska sa nesprijeeeoim bocnim sirenjem 69 naprezanja u vidu kupe
114
5.3.4. Thrzioni opiti smicanja 70 7.5.3 Metoda raspodjele naprezanja u vidu kvadratne parabole 114
5.4. Indirektni opit 70
7.5.4 . Jednako pOdijeIjeno ·optereeenje 115
7.6. Od!edivanje napona pod povrsinskim opterecenjem 115
6. STISWIVOST, SLUEGANJE 7.6.1. Raspodjela naprezanja ispod kruzne stope 115
I KONSOLIDACUA TLA 73 7.6.2 . Steinbrennerova metoda _-
118
7.6.3. Newmarkova metoda f 122
6.1. StBljivost i deformacija tla 73 7.7. Rasprostiranje naprezanja u tlu ispod bagera 124
6.1.1. Promjena optereeenja 73
6.1.2. Opit u edometru iY: 74 8. PRITISAK I OTPOR TLA
127
6.1.3. Dijagram relativne kompresije .I 75
6.1.4. Dijagram promjene koeficijenta poroznosti t1a ,: 77
8.1. stanja ravnotei.e
127
6.2. Proracun siijeganja! 82
8.2. Aktivni pritisak
129
6.2.1. Propusni materijal 83
8.2.1. Nevezano (nekoherenlno) 110
129
6.2.2. Slabo propusni materijali 83
8.2.2. Vezano (koherentno) tIo 131
6.2.3. Slijeganje usljed prodora vode 85
8.3. Pasivni otpor 134
6.2A. Slijeganje uslje?-..snizenja nivoa podzemne vode 86
._ _ . __
X XI
8.3.1. Pasivni otpor nevezanog tIa 134 II D I 0
8.3.2. Pasivni otpor koherentnog tia 135 Mehanika stijena
8.4. Coulombova teorija aktivnog zemljanog pritiska 137
9. PRORACUN STABILNOSTI KOSINA 1. OSOBINE STIJENSKIH MASA 203
METODE GRANICNE RAVNOTEZE 141
1.1. Homogenost i heterogenost 203
9.1. Uvod 141
1.2. Izotropija i anizotropija 205
9.2. Definicija faktora sigurnosti 142
1.3. Diskontinuitet stijenske mase 207
9.3. Svedska iIi Felleniusova metoda 146
1.3.1. Definicija diskontinuiteta 208
9.4. Bishopova metoda 150
1.3.2. Snimanje diskontinuiteta 209
9.5. Rezultantna metoda;' 157
1.4. Prikupljanje strukturnih elemenata porooeu
9.6. Metoda .Tanbua 164 rudarskib istraznih radova i busenja 211
9.7. metoda 171 1.5. Predstavljanje strukturnih osobina 213
9.8. Spencerova metoda " 174 1.5.1. Blok dijagrami 213
9.9. Upotreba tablica i dijagrama 175
1.5.2. Rozete pukotina 214
1.5.3. Sferna projekcija 216
10. UTICAJNI PARAMETRI KOD
PROCESA KOPANJA 179
2. KLASIFlKAClJA STlJENA 219
10.1. Otpor kopanja i sile-kopanja 179 2.1. Klasifikacija stijena po skali cvrstoce 219
10.1.1 Proces kopanja 179 2.2. KJasifikacija na osnovu
10.1.2. Otpori kopanja 180
osoI,ina 221
10.1.3. Sile kopanja 180 2.3. Klasifikacija stijena za podzemne radove 223
10.1.4. Pratcee pojave kod kopanja 181
3.1. Klasifikacija Bieniawskog 223
10.2. AkUvne' sile u procesu kopanja 182
2.3.2. Klasifikacija po Bartonu 229
10.2.1. Medusobni odnosi otpora kopanja 184
10.2.2. Odredivanja snage masina za kopanje 188
3. NAPONI I DEFORJI.IACIJE U
10.3. Uticajni parametri kod procesa kopanja_., 189
STlJENSKIM MASAMA 235
10.3.1. Oblik i stanje sje6va 189
10.3.2 Ovisnost duzine i razrnaka zuba 190
3.1. Primarni naponi 235
10.3.3. Ugao zuba 191
3.1.1. Cvrste stijene 236
10.3.4. Ugao rezanja 192
10.3.5 . Uticaj brzine kopanja 192
3.1.2 .. Rastresite stijene bez kohezije 238
10.3.6. Povrsina presjeka odreska 193
3.1.3 . Rastrcsitc stijene sa kohezijom 241
10.3.7. Debljina odreska 193
3.1.4. Vrijednosti parametara otpornosti na smicanje 242
10.3.8. Vlaznost tla 194
3.2. Sekundarno naponsko stanje 243
10.4. Laboratorijske i terenske metode za odredjhranje
3.2.1. Naponi u elastiCnim stijenama ako alma
oipora kopanja 195
okruglog popreCnog presjeka 244
3.2.2. Naponi U okolini hodnika okruglog poprecnog presjeka 246
3.2.3. Hodnici eliptiCnog poprecnog presjeka 249
3.2.4 . Ho.dnik sa pravougaonim presjekom 250
l
XII
XU!
3.3. Teorije zasnovane na eJasto-plasticnosti 2.3. Odredivanje sirine potpomih stuoova
stijenske mase
251
prema Sevjakovll 302
3.3.1. Jcdnacina za slucaj kada jeA = 1
252
6.2.4 . Odredivanje dimenzija stubova i polica u soli kod mctode
3.3.2 Jednacine za slueaj kada je,j ;< 1
253
kontrolisanog izluzivanja 306
3.4. Pojave plasticnosti i tecenje aka podzemne prostorije
254
6.3. Naponsko stanje u stubovima kod strmih
3.4.1. Pojava plastificiranog prstena
255
i jako strmih le:igta 309
6.4. Prognoza mstoee stubova na bazi apita
3.5. Opafanja naponskog stanja u zanama aka iskopa
258
na malim uzorcima
312
4. REOLOGUASTUENSKOG
7. UTICAj PODZEMNIH RADOVA NA
MATERLTAlA 261
DEFORMACUE POVRSINE TERENA 315
4.1. Uvad
261
7.1. Uvod
315
4.2. Elementi reoloskih modela 262
7.2. Istorijski razvoj 316
4.2.1. Hookeovelement
262
7.3. Definicije i elementi slijeganja 318
4.2.2 Newtonovelement 262
7.4. Odredivanje parametara deformacije povdine terena
4.2.3 element (Sen-Venan) 263
prema teoretskim postavkama 320
4.3. Siozena reoloska tijela 264
7.4.1. Te0rijaw. Budryl<:St](nothea 320
4.3.1. Kclvinov model 264
7.4.1.1. Pbmjeranje taeaka terena iznad ivice otkopnog polja 321
4.3.2. model 270
7.4.2. Metoda horiwntalnih presjekaZ.Kowalczyka 325
4.3.3. Usporedba Kelvinovog i Maxwellovog modela 275
7.4.3 . Odredivanje deformacija povrsine terena izazvanih
4.3.4 . Generalisani Kelvinov model
275
eksploatacijoffi nagnutih lefgta 328
4.3.5 . Binghamov model 276
7.4.3.1. Osnovne postavke 328
4.3.6. Loonenov reoloski model
277
7.4.3.2. Vertikalno slijeganje 328
7.4.3.3. Horizontalna pomjeranja 330
5. JAMSKI PRlTlSAK KOD OTKOPNIH 7.4.3.4. Specificne deformacije 331
PODZEMNlH PROSTORUA 281 7.4.3.5. Nagib slojeva 331
7.4.4. Engleska metoda (NCB) 333
5.1. Dvod
281
7.4.5. Metoda presjeka (AP) 338
Uticaj osobina stijenskih masa na tok i deformacije
282
7.5.
5.2. Teorija pritiska usled formiranja svoda
povrsine terena 341
5.2.1. Proratun prema Slesarcvu 284
5.2.2. Proratun prema Protodjakonovu 287
8. PRORACUN STABILNOSTI KOSINA
5.3. Thlasna teorija raspodjele pritiska 288
U STUENSKIM MASAMA 347
5.4. Teorija Labasa
291
5.S. Teorija grede
292 8.1. Uvod 347
8.2. Rusenje kosina povrsinskih kopova 348
6. SIGURNOSNI NOSECr STUBOVI 295
8.3. Uticaj diskontinuiteta kao privilegovanih povrsina
smicanja Da proracun stabiinosti kosina 349
6.1. Uvod
295
8.3.1. Klizanje po jednoj povr!ini 349
6.2. Dimenzionisanje stubova
296
8.3.2. Klizanje po dva sistema pukotina 353
6.2.1. Integraciona metoda
297.
8.3.3 . Klizanje po dvije ravni (klinasti lorn) 354
6.2.2. Metoda Stamatia 298'
l
._.....-
l
XIV
8.3.4.
8.4.
8.4.l.
8.4.2.
8.4.3.
1todirnenzionalni problem
Uticaj pukotinske vode DB stabilnost kosina
Pukotine i pukotinske ispune
Grafitka analiza stabilnosti
dubina pukotine
DODATAK I
Metoda konacnih .iemenata
1. Uvod
2 • Linearna analiza
3. Elasto-plastitna analiza
3.1. Kriterij lorna
3.2 . Relacija napon-deforrriacija
3.3. i formulacija uslava lorna
3.4 . Model krititnog stanja
4. Primjena metode konacnih elemenata
4.1 . Stabilnost kosina kapova
4.2 stabilnosti kamara metodom konatnih elemenata
1.4.3. IzuCavanje pojava sJijeganja i deformacije povrsine tcrena
DODATAK II
Mjerne jedinice
357
361
362
366
368
I-I
1-2
1·4
1·5
1·6
1·7
I·9
1·10-
1·10
1·15
1·19
MJERNE JEDINICE II.I
LITERATURA
I DIO
Mehanika tla
1. uvon
Mehanika Ila i slijena (geomehanika) je disciplina koja se bavi istrazivanjem
i prout:avanjem fizitkih, i tehnickih osobina tla i stijena radi
prognoziranja njihovog pODaSanja usljed djelovanja razlit:itih optereeenja i u
usiovima razlicitih naponskih stanja.
Prve leoretske postavke u oblasti mebanike Ila javljaju se vee u 18. vijeku, kada je
francuski inienjer Coulumb formulisao osnovni zakon fustoee na smicanje sipkih
sredina i zakone otpora tla, koji i danas vare.
Porelkom ovog vijeka pojavljuje seviAe koji su poreli inlenzivno ispilivati
i osobine tJa (Atlerberg i Fellenius u Svedskoj, Krey u Karl
Terzaghi u Austriji). Pojavom Terzaghijeve knjige 'Erdbaumechanik auf
Bodenphysikalischer GrundIage' (1925. godine) udareni su temelji novoj
disciplini, "mehanici tla".
Formiranje mehanike stijena kao nauene discipline vezano je za geologa
AHeima, koji je 1878. godine objavio fad u kome je formulisao fazliku izmedu
osobina stijenske mase u gorju i na uwrku. Od tada jestijenski masiv predmet stalnog
rudarskog interesovanja.
Opsti progres covjeCanstva, narotito posljednjih decenija naseg vijeka, uslovio je
razvoj nauke i tehnike i veti obirn proizvodnje, 810 je llticalo i na razvoj nove nautne
discipline, "mehanike tla i stijena
n
• Njen brz razvoj pDtinje izgradnjom teljeznickih
pruga i tuneJa, puteva i modernih saobraeajnica, povrsinskih kopova, rudarskih jama,
hidrotehnickih tunela, metroa. podzernnih hala, garaZa, rezervoara, magacina, te
stalnih i povrernenih objekata fundiranih u veoma slozenim geo}oskim uslovima.
Danas se, prije izrade radarskih projekala, naroWo kod vecih i vaznijih objekala,
provode geomehanickii ispitivanja tla istijena s ciljem da se:
2
· projekat objekta prilagodi prilikama i llslovima radne sredine,
pravovremeno odredi dozvoljeno opterecenje tia i stijena,
utvrdi djelovanje vade i hidraulitkih sUa na masiv,
· odrcde osobine tla i stijcna radi njihove klasifikacije,
· odrcde sile rczanja i otpori kopanja,
· odrcde otpori stijcna pri miniranju,
defingu problemi stabilnosti prirodnih i vjestackih kosina,
• iZVfSi poboljsanje mas iva, i
- sto pouzdanijc proracunaju troskovi predvidenog objekta.
Obim ispitivanja mora biti utoliko veti sto je predvideni objekat u sloienijim
inzcnjersko-geoloskirn uslovima i sto su tlc i stijena nepouzdaniji. NaroCito opsezna
ispitivanja potrebna su:
· kad rnekseg i ispucalog materijala (nasipi, meke gline),
- kod jako koncentritnih tereta (bagera, kamiona),
- kod otkopavanja komorama i metodama na velikim
dubinama,
- kod otvora i konstrukcija koje su vrlo osjetljive na jednolicna slijeganja,
- kod objckata i olvora izlozenih dinamickim silama (trajnim vibracijama),
- kod vodogradevinskih radova, i
- u seizmiCkim podruCjima.
Fizitke, mehani?:ke i tehnicke osobine tia i stijena isphuju se u laboratorijama za
geomehaniku i terenskim opitima pomocu aparata posebne konstrukcije. Za
ispitivanje tla i stijena u laboratoriji veoma jevazno da uzard budu ispitani u uslovima
blize onima u prirodnom stanju ravnoteze. Masiv nije homogen i lizard koji se u
laboraloriji ispituju daju slutajne vrijednosti koje sa iskustvom i tehnickim razumom
omogucuju izbor logicnih i reprezentativnih prosjecnih vrijednosti. Thk uz prikladnu
spregu teoretskog i matematickog aparata sa velikim iskustvom, opazanjem i
razumnim prosudivanjem prirodnih okoinosti, mogu se i ad tla i stijena"
ocekivati rezullati koji u praksi nece razot3ratL

SASTAV, FIZICKO-MEHANICKE
OSOBINE I KLASIFIKACIJA TLA
• Faktori postanka t!a
• Struktura tla
• Fizicke osobine tla
• Konzistencija Ua i granice
• Klasifikacija tla.
3
oblik i sastav Zemlje rezultat je procesa formiranja planete
u periodu od oko retiri milijarde godina. Za to se vrijeme mijenjao Zemljin obUk,
sastav njezine atmosfere. raspored i osobine vode, a mijenjali su se postepeno i, u
raznim kataklizrnama. naponi. temperatura i viaga u kori. Posljedica takvih
dugotrajnih i sporih procesa je postepena promjena sastava i svojstava materijala na
sarnoj povrSini. Danasnji je sastav tla rezultat broja neposrednih promjena prilika.
udjela erozije vode i vjetra, djclovanja vulkana. raspadanja i raznih drugih ciI).i1aca,
procesa i uti6lja.
2.1. Faktori postanka tla
U procesu pretvaranja evrstih stijena u tIo, od postanka Zemlje na materijal u njenoj
kori djeluju faktori koji izazivaju:
a) mehanitko raspadanje prvobitnih stijena,
b) hernijsko razaranje,
c) transport nastalih proizvoda.
d) faktori sedimentacije.
a) Stezanje i rastezanje Cvrste Zemljine kore pod uticajem dugorocnih i
dnevnih promjena temperature i promjene gravitacionih sila,nastalih rotacijorn
Zernlje, uzrokuju promjene napona u Zemljinoj kori, te fluktuaciju njezinc povrSine.
Thktonske sile, izazvane tim Ciniocima, u raznim razdobljima i na razlititirn mjestima
Cvrste stijene, odnosno preoblikuju ih. Stijene se tako rastezu (stvaraju
pukotine na njihovog rastezanja), iii se zbijaju.
4
Temperaturne promjene, smjenjivanje godiSnjih doba i dugorocne klimatske
promjene, udeu na promjenu zapremine stijenskih masiva, a kada je to onemogueeTIo
nastaju uTIutra§nji etpori stvaraju sitne iii vcee pukotine.
Razli6ti koeficijenti rastezanja mineralnihsastojaka ustijenskim masivima uzrokuju
unutrasnje napone, osobito na granicama vetih kris'tala, pa taka stvaranje sitnih
pukotina i postepenu dezintegraciju masiva.
Ledje anHae u razaranju stijena. Zapremina leda je 11 % veca od zaprernine
vode, pa smrzavanje vade u pukotinama stijena izaziva znatne sile, koje dalje
prosiruju i produbljuju pukotine i pridonose da se masiv ubrzano Tazara.
Raspadnute restice, zahv3eene snagom tekute vade iIi vjetra, uticu na daljnje
usitnjavanje i stijena. Svi ti,naoko neznatni,einioci,koji djeluju' u toku vrla
dugog vremenskog perioda,obrade ogromne koliCine materijala. Lednjaci, svojim
sporim kretanjem, uz veliki pritisak na podlogu, takode znatno doprinose abraziji
stijena.
Vegetacija je znaeajan faktor koji ubrzava razaranje stijena. Ona izaziva sile nastale
rastom korijenja biIjaka i stabala u postojeeim manjim pukotinama.
b) Svi minerali stijena nisu inertni na okolne uticaje. Svugdje u prirodi ima
vode i vOdene pare, kiseonika i ugljicne kiseJine, sadrz.anih u vazduhu i u padavinama,
te raznih drugih organskih kiselina nastalih razvojem i raspadanjem vegetacije. Ma
kako biD afinitet izmcctu tih agenasa i stijena i bilo kaka da su spori hernijski
procesi koji prf tome nastaju, oni u toku dugih razdoblja vrlo snazno
djeluju._1Q __ g prvom redll:_0ks1dacija N nastaje djelovanjern kiseonika i ozona iz
vazdllha, na stijene koje" sadrZc ieljczne spojcve; - je ueinak
ugljiene kiseline otopljene u vodi, koja otapa soli i minerale gto sadrte Fe, Ca, Mg,
Na i 1(; hidratacija - nastaje kada se voda u procesu raspadanja hemijski veze, obieno
nastupa kornbinovano s karbonacijom; desilikacija - je otapanje i ispiranje Si02 iz
stijena U Loku dugotrajnih i sporih, veCinom hidrotermalnih procesa; otapanju u vodi
- pbdlozne su soli natrijuma i Otope Ii se te soli u veeim kolieinama,
mogu nastati dalja urusavanja i dezintegracija okolnih stijena.
Magrnatske primarne stijene 'Vise su izlozene hemijskim uticajirna nego sedimentne
stijene, koje su vee nastale kao rezultat ra:r..aranja i ponovne cementacije.
c) Glavni transportni faktori su: gravitacija,_ vjetar i Jed. Gravitacija
porniee fragmente stijena,razlieite velicine, s viseg na nizi potencijalni niva. Ovaj vid
transpona odraiava se u vidu slobodnog pada, kotrljanja odlomljenih Cestica niz
kosine iii klizanja velikih masa nlz padine. Za vrijeme transporta vodom, talozenjem
nastaju tia, poznata kao naluvijalna Han. Tdlozenje zavisi od_ vise faktara, od kojih su
najvazniji: brzina vodenog toka,krupnoCa transponnih sastojaka i duzina transporta.
Pri velikim brzinama vodenog toka taloze se sarno krupni sastojci. Sa opadanjern
brzine vDdenog toka taloze se sitniji sastojci. U mimQj,Y9di, bez toka, taloze se, po
pravilu, najsitniji evrsti sastojci, na liSeu rijeka i ispred brana.Eolska tla nastaju
nanDsenjem Mstih eestica tla vjetrom. Ponekad zraene struje duu te eestice vrlo
visoko i raznose ih na velike udaljenosti. VeliCina eestica zavisi od snage strujanja, a
oa mjestu talotenja su gotovo sve jednake, pa nastaje jednozrnasti sediment, poznat
kao les i dina._ Les se sastoji od Cvrstih Cestica tla, krupnoCe oka 0.05 mm, iIi
mailjih, slijepljenih medusobom kalcijumkarbonatom. Dine su pokretni breiuljci od
5
nevezanog pijeska naneSenog vjetrom. Glererska tla nastaju transportovanjem
tvrstih ,""tica tla ledorn.
d) Na mjestima gdje prestaje djelovati transport Ulstica nastaju
sedimenti Dd krupnijih ill sitnijih Cestica. Najresee u dolinama, duz taka,
talon se, vet prema poloZaju, krupni iIi sitni rnaterijal, pa odatle ponekad velike
naslage krupnog sitnog Sljunka iii pijeska.
Osobine talozenog materijala zavise ad vrsta matitnih stijena od kojih su nastali
sedimenti, zatim od uslova u kojima je talorenjenastalD i, kDnaeno, od uticaja kojima
je takav sediment biD podvrgnut.
Razni uticaji,kaD Sto su: erozija, jaki pritisci, tDpljenje lednjaka i razni hemijski
procesi koji izazivaju cementaciju nevezanih sedimenata, doprinijeli su nastanku
konglomerata, breea, pjeScara, Skriljaca i laporaca.
Faktori raspadanja, transporta i sedimentacije stalno djeluju i materijal stijena
neprekidno se mijenja. Zato je jasno zaSto se sedimenti mogu medusobno loliko
razlikovati i zaSto je vrlo teSko predvidjeti i prouCavati njihove osobine.
2.2. Struktura tla
Pod strukturom tla pOdrazumijeva se raspDred evrstih eestica u zemljinoj masi. Od
ranije spomenutih uslova nastanka tla zavisi kakva Co mu biti struktura, a to su:
- krupnoCa i jednolitnost velieine Cestica,
USIDvi u kojima je nastalo talDzenje i
- sile kOje su djelovale na sediment nakon njegDvog postanka.
U glavnam razlikujemo dvije vrste talozenDg tla:
- od krupnih Ulstica (Sljunak i pijesak),
- od sitnih Ulstica (prah, kOloidi).
Krupnije ,""tice tl. mogu biti jednolitne iIi zrnaste (slabo iii dobro
graduirane). Thkav je sediment zrnaste strukture, koja moze biti rjeda iii gU§ta. Pri
talozenju takvih ,""tica dominiraju gravitacijske sile (slika 2.1).

n", 0,(.8
n = 026 0<0.26
S1.2.1 Raspored Cestica t1a: a) najrjedi raspored; b) najgusci raspored; c) gust raspored s
c.esticama razlicitog promjera.
KDd talozenja U vDdi, na Cestice tla,uz gravitacijske djeluju i molekularne sile,i to na
mjestima gdje je razPlak medu Cesticama vrIo malen. Th su sile zanemarive prema
tezini krupnih eestiCa. One su istog'-reda kao gravitacijske sHe u grupama
6
jako sitnih testica, pa bitno utiCll na pokretljivost eestica i na njihov raspored u
nastalom talogu. U sluCaju vezivanja cestica jedne na drugu, kako je prikazano na slid
2.2-a, nastaje sediment sacaste strukture.
U odredenim se uslovima sitnije cestice,npr. montmorionita, skupe u pahuljice,
a mnogo takvih opet se istalozi u saeastom obliku, pa se dohija talog pahuljaste
strukture,(slika Thkvi susedimenti neobicno rijetki, pore su ispunjene vodom,
a tlo je jako
b)
oj
0)
rQhle pahu\.jkso
mineral; q!ine
nne;! prah\l
S1.2.2 Struktura vrIo sitnih Ce..<;tica tla
Ponekad se rnogu istovremeno taloziti krupne i vrlo sitne testice,npr. na useu rijeka
u more, kad su uz koloidne suspendovane jos i krupne praSinaste restice (slika 2.2·e).
Thda,zbog djelovanja morske soli na koloidne testice, nastaju koagulacije pa se, osim
krupnijih taloie i pahuljice minerala gliDe.
7
2.3. Fizicke osobine tla
2.3.1. Poromost i lweficijent poromosti
TIo je sastavljeno od zma razli6te velicine i oblika, iIi rjede,tako da
je sarno dio ukupne zapremine ispunjen.Prostore izmedu nazivamo porama.
Pore rnogu biti ispunjene vodom, vazduhom,ili vodom i vazduhom. U prvom slueaju
t10 je zasieeno, u drugom suva, a u treeem vlazno, iIi djelimicno zasieeflo.
Na slici 2.3 prikazanje raspored materijala
u uzorku tla za stvarni raspored eestica u
zapremini uzorka (a); koncentrisane
zapremine restica (V c).. i zapremine para
Vp(b); koncentrisane zapremine restiea i
zaprernine para u uzorku jedinicne
zapremine (e); te raspored materijala u
uzorku kada je zapremina fustih eestica
jednaka jedinici (d). Osobine matcrijala
zavise od rasporeda pora, njihovog odnosa
prema ukupnoj zapremini i kolicine vode u
njima. Poroznost tla defInise se adnasom
zaprernine pora prema ukupnoj zapremini
tla.
Vp Vp
n = -V = vp + Vc
odnosno u % ukupne zapremine tla
Vp
n (%) = 100 Vp + Vc
gdje su:
v p zapremina pora u tIu
• oj . bj
H
c)


d)
e
SL2.3 Serna rasporeda materijaia u uzorku tla
V c zapremina evrstih Ce.'itica
V - ukupna zapremina tla
Koeficijent poroznosti tla definise se odnosom zapremine pora prema zapremini
Cvrstih restiea;
v.
e=i
8
lz obrasca za poroznost (n) slijedi:
'! VI> + n Vc =: Vp, odnosno Vc
V
e
(1 - n)
n
Zamjenjujuci prethodnu vrijednost u izraz za Me", dobiva se;
e_
Vp n e
Vp(l-n) I-n' odnosno n = 1 +e
n
Odredivanje poroznosti i koeficijenta poroznosti vrsi se na neporemetellom uzorku
poznate zapremine. koji se dobije utiskivanjem cilindra u neporemeeello tIc. Nakon
uzorka na temperaturi oct 10SoC do stalnosti 1dine odredi se tetina uzorka
u suvorn stanju (Wd). Iz poznate tezine suvog uzorka i specificne teZine materijala
izratunava se:
Vc = Wd i Vp = V - V
c
,
y,
iz tega je prema definiciji:
2 V-Vc Vc Wd
n= v=-V-=I-
V
=I-
y
,v'
odnosna u procentima ukupne zapremine tla:
n (%) = 100 (1 _ , i
y"

Pojedine vrste tla imaju sljedeee prosjecne vrijednosti poroznosti (n) i koeficijenta
poroznosti (e).
Thbela br.2.1
Materijal
rroznosti
n)% (e
Sljunkoviti materijal 20 0.25
Glina 33 0.50
Les 50 1.00
Mekaglina 60 1.50
Mulj 80 4.00
9
2.3.2. VlaZnost tta i stepen zasicenosti
Vlaznost 11a, iIi kolicina vade u tlu,je odnos tezine vade sadrfane u tlu prema tdim
njegovih tvrstih sastojaka.
Prema kolitini vode u tlu razlikujemo tri slutaja:
a) tIo potpuno zasieeno vodom,
b) tlo djelimitno zasireno vodom i
c) tlo potpuno suvo.
a) Aka se poroznost oznaci sa "nil, zapreminska tezina Cvrstih eestica sa
"ys" ,azapreminska tdinavodesa "yw", ondasevlaznostzasirenogtla (w ..... Wz ) maze
izraziti jednacinom:
Wz
nyw
(1 n)y,
ZamjenjujuCi vrijednost: e = 1 n ,slijedi:
eyw
Wz= --
ys
b) Aka se sa "U'" oznaci te:tina vade sadrtana u tlu,sa "Wi' tetina evrstih
eestica,odnosno suva tezina tla,onda je vlainost tJa (w):
W =;;, odnosno u procentima: w (%) = 100;;
U OVOID slueaju moze sevlaznost tJa izraziti stepenam zasieenja (S,) , koji predstavlja
odnos stvarne tezine vade u tiu prema onoj tezini vode u istom tJu,koja bi bila,kada
bi sve-pore bile ispunjene vodorn, odnosno prema tezini vode zasieenog tla:
wI's
Wz eyw eyw·
y,
Graniene vrijednoSti za stepen vlaznosti su:
- za suvo tIo:
w:;;:; 0; Sr = 0
- za patpuno Zasieeno tlo:
e Yw
e {'w -y;- {'s
W = -- ; s, = --- = 1
Ys {'Sie
Stepen zasieeTIosti (Sr) ponekad se izraZava odnosom izmedu zapremine vode
sadrj.ane u porama (Vv) i zapremine pora (Vp):
S_Vv_nv
r-Vp-n'
10 11
c) U ovom sluatja W= O. Sva parna voda je uklonjena, dok je apsorbovana
voda sarno djclimitno uklonjena, tj. vadeni film i dalje postoji, ali je njegova debljina
smanjcna.
Odredivanje vlainosti tla se na natina, ito: laboratorijskom metodom
suSenja uzoraka u elektritnoj susnici i terenskom metodom, pon\ocu suseuja na
otvorenoj vatri.
Laboratorijska metoda,pomotu elektritne susnice, najvise se primjenjuje u praksi.
Komad neporernceenog uzorka tla stavlja se na laboratorijsko stak10 i sve zaiednO
izmjcri na vagi. Potom se uzorak stavi II elektricnu sUS-nieu gdje se susi na 105 C do
stalnosti teline. Po zavrsenom (za pijesak aka 6 sati, za gUnu 12 sati) uzorak
se stavi u eksikator da se ohladi na sobnu temperaturu, posIije rega se panovo izmjeri.
Vlainost se odreduje na osnovu izraza:
w _ teZina vade W - Ws
- tevna fIa U suvom stanJu Ws W
t
odnosno, aka se vlaznost izraZava u % suve tezine uzorka:
gdje su:
w-w,
w(%) = 100 W W
S • t
W uzorka u prirodnom stanju sa laboratorijskim staklorn
Ws lezina uzorka u suvorn stanju sa staklom
Wt tetina laboratorijskog stakla
Odredivanje vlaznosti tla terenskom metodom, susenjem na otvorenoj vatri,
primjenjuje se uglavllom za pjeskovita i sljunkovita tla, a za glinovita t1a sarno ako ne
sadrze organska tla. Za opitse uzima veta kolitina uzorka (3 kgsljunka; 0.5 kgpijeska;
100 g glinovitog tla), koji se stavlja na aL;bestnu i zagrijava na plarnenu spiritusa
iIi plina. Susenje se do stainosti tezine, sto se kO'ntrolise povremenim mjerenjem
tezine uzorka. Odredivanje vlaznosti vrsi se na natin opisan u postupku
laboratorijskog odredivanja vlaznostL
2.3.J: Zapreminska letina cvrstih cestica " specijicna teiina
"-, ... _m.
Zapreminska tetina fustlh teStica, testo,kpominjana u literaturi kao specifitna tezina
tla je tetina fustih testicl na jedinicu njihove zapremine bez pora:
= fetina cvrstih Cestica
, zapremina Cvrstih cestictjl
Za razne vrste tia ona se kreee u relativno uskim granicama, od 26.0 do 28.0 kN/m
3
.
Nizevrijednosti mogu imati tla s mnogo organskih prirnjesa i neke bentonitske gline.
Vece zapreminske tdine CvTstih restica imaju t1a koja sadrfe rcze minerale (dolo mit,
barit).
Odredivanje zapreminske teline Cvrstih eestica tla se vrsr'na porerticeenom uzorku
-' -. /
pomocu piknornetra-staklene botice tatno poznate zaprertlineyte.rjne. Vaganjem se
izmjeri oko 30 g uzorka i masa piknometra s vodom na temperatufi od 20°C.Zatim
se uzorak naspe u piknometar i kuva, da bi se istisnuli svi vazdusni mjehurici iz uzorka
i vode. Kad se piknometar s uzorkom ohladi, napuni se vodorn do vrha, pri remu se
suvisna voda istisne kroz kapilarnu cijev na &pu i ponovo izvaga. Zapremina uzorka
jednaka je teiini vode koju je on istisnuo iz piknornetra, odnosno njenoj tenni, pri
remu je zapremina
V, = (ue'" Hi,) -
" "
Prema tome: /
gdje su:
w s - tezina uzorka
W p - tezina piknometra 'punog vode
Wps - tezina piknornetra i uzorka nakon kuhanja i punog vade
2.3,4. Zapreminska teiina tla.
Zapreminska letina tla je [elina tla u prirodnom stanju u jedinici zaprem"ines porarna
ispunjenim vazduho{O, vodom iIi, djelimicno, vazduhom i vodom:
teZina tla [kN;, 3]
Y = zapremina tla m
Na osnOVu specifitne tefine i poroziteta dobiva se zapreminska tezina tla, i to za:
a) vlaino tlo
Hi
gdje su:
odnosno:
r = [(1- n)p, + (S,npw)] g
r = (1 - n) r, + S,n yw
ps specificna masa jedinice zapremirie tla (glcrn
3
)
pw - rnasa jedinice zapreminc vode (glcm
3
)
b) suvo tlo
Yd = (1- n)p,g
Yd = (1 - n) y,

12
e) poropljeno tlo
y' [(1- n)p, + npw - 1.0pw] g
iii
y' =- (1 - n) Ys + n I'w - yw "
za Yw= 10 [kN;,,,.'] '" y' (I - n) (y, - 10)
Kod potopljenog tla uzima se U obzir da na svaku jedinicu zapremine tla djeluje
Arhimedov uzgon, pa je zapreminska tdina tla ispod nivoa vade jednaka
zapreminskoj teiini patpuno zasieellog tia urnanjenoj za zapreminsku tezinu vade
(1.0 pw g).
Za odredivanje zaprerninske tefiTIe tla postoji viSe nacina,od kojih su najznacajniji:
po stupak sa ciiindrom, postupak sa potapanjem uzorka u vodu, postupak sa
potapanjem uzorka u fivu.
Najcdce se primjenjuje postupaksa cilindrom, koji se primjenjuje u laboratoriji i na
terenu, Sasloji se u uliskivanju melalnog cilindra,poznate zapremine, U
neporemeceno odnosna vjestacki zbijeno tIo, tako da se patpuno ispuni zemljanom
masorn, Potom se uzorka izravna nozern sa gornjorn i donjom ivicom cilindra
i izvaga,
Zapreminska teiina tla (y) je:
W - Wo [kN:;, ,]
Y V m
13
tezine uzorka u vodi, ravnoteZa na vagi poremerena, ana se panovo uspostavi
skidanjem tegova, taka da se dobije masa uzorka sa parafinom potopljenog u vodu
(G").
Razlika masa uzorka s parafinorn u nepotopljenom i potopljenom stanju daje rnasu
vade, odnosno aka je masa vade pw = 1.0 [KJcm
J
] , zapremina
lstlsnute vade:
G'-G"
V
w
=-=-
pw

-
1:1.
1
I
X
_ ..
--
-
'>- gdje su: SL2A Odredivanje zapreminske mase tla potapanjem uzorka u vodu
w tefina uzorka sa cilindrom
Wo teiina cilindra
V zaprernina cilindra
Postupak s potapanjem uzorka u vorlu se zasniva na fizickoj osobini, da je zap rem ina
tijela potopljenog u vodu jcdnaka zapremini istisnute vade, Primjenjuje se sarno za
vezano tlo, kada.se ne maze dobiti uzorak pravilnog geometrijskog oblika. Iz
neporernecenog 11a, iIi iz veceg uzorka,uzme se komad uzorka nepravilnog oblika i
na vagi izrnjeri njegova masa (G) u prirodnom stanju.Zatim se uzorak obavije
istopljenim parafinom, debljine 1-2 mm, koji ne smije biti suviSe zagrijan. Potorn se
uzorak sa parafinom izmjeri na vagi i dobije masa G'. Iz poznate mase parafina (G'
moze se odrediti zaprernina:
c' - C c' - C [ 3J
Vp '= -pp = 0.892 em
gdje jc pp jedinicna masa parafina [glcm3]
Zatim sc parafinom obavijeni uzorak objes! o' vagu tankim svilenirn koncem (slika
2A),vaga dovede u ravnoteZll,pa se zatim pod uzorak podvuce sud sa destilovanom
vodom, takoda djeli uzorak bude pOlOpljen usljcd p'rividnog gUbitka
Zaprcminska masa tla je:
p = G [Wcm
3
]
gdje je:
m - temperaturni koeficijent 1
Umjesto parafina moze se upotrijebiti i u koji se uzorak potopi. se
seI-1ak brzo susi, nije potrebno zagrijavanje, a kako jt njegova zapreminska masa
,;.- ps = 1.0 [g/cm3]) to se zaprernina tanke skrame zanemarujc.
PostupaK sa potapanjem uzorka u fivu se primjenjuje za vezana tla, kao i II
slueajevima kada se mora odustati od uzimanja uzorka pravilnog geometrijskog
oblika, !to je slueaj, npr. kod odredivanja granica skupljanja tla.
Uzorak se potopi u sud potpuno ispunjen iivom (slika 2.5) i pomocu staklene ploCa
sa tankim metalnim siljcirna utiskuje, da bude patpuno pOlOpljen u zivu. Istisnuta
1.iva se preliva u veti sud, odakle se uzima i mjcri njena masa.
14
2
S1.2.5 Odredivanje zapreminske mase t1a potapanjem uzorka u tivu
1. staklena plata; 2. metalni 3. uzorak; 4.sud sa Zivom; 5. Ziva
Zapreminska masa tla je:
gdje su:
G masa uzorka
Gt omasa istisnute five.
p'1. - zapreminska masa zive [ 13.6 g/cm
3
]
Vi - zapremina istisnute five
Priblizne vrijednosti zapreminskih tetina tla date su u tabcli br.2.2 sa napomenom,
da se kod geomehanitkih analiza u svakom pojedinom slueaju treba odrediti
zapreminska tdina tla opitom u laboratoriji iIi na tcrenu.
Thbela 2.2
Vrsta Ua Zapreminska tezina u kN/m
j
U suvom stanju U srednje vlaznom U zasicenorn stanju
stanju
..
rd r
y,
Ghnovlto tlo 16.0 18.0 20.0
Rastresit pijesak 16.0 17.0 20.0
?bijen pijesak 18.0 19.0 21.0
Sljuneani pijesak 19.0 20.0 21.0
15
2.4.. Konzistencija tla i granice piasticnosti
Pod konzistencijom tla podrazumijcva se agregatno stanje tla u zavisnosti od sadrfaja
vade. U pogledu konzistcncije postoji bilna razlika meau koherentnim i
nekohercntnim tlima. Konzistencija i pijeska prakticno ne zavisi od sadriine
vade, dok za koherentna tla (glina, prah), konzistencija zavisi od kolicine vade koju
tlo sadrzi.
Prema sadrzaju vade postoje kohcrentna tla u evfstorn, plasticnom Hi zitkom
konzistentnom stanju. Izmedu lih glavnih vrsta postoji kontinuirani pre1az, u vezi sa
postepenom promjenom sadriaja vade. Prelazne faze od jednog udrugo konzistentno
stanje zovu sc "granice konsistentnih stanja", a oznatavaju se kolicinom vade koju tlo
u tim- prelaznim fazarna sadrfi, izrazeno u procentima tczine suve probe. Granice
konzistencije predstavljaju se kako je data na slid 2.6.
,
CVfsto POIUCVfsto
000'
0 ...
zitko ili tee no
S1.2.6 Granice konzistencije: WL == granica tetenja;wp == granica piastitnosti;
Ws= granica skupijanja.
Osim ave spomenute tri grupe, Atte':tfberg je podijelio koherentna tla na sedam
osnavnih stanja konzistencije, sa granicama konzistencije, kako je prikazano u tabeli
broj 2.3.
Sve oye granice odredcne su na temelju cmpirijskih opazanja i iskustava.
Dosadasnjim radom pokazalo se da ove granice daju veoma dobar uvid u
karakteristitne osobine raznih uzoraka glinovitog tia i da je njihova primjena
dragocjena za ocjenu i medusobno usporedivanjc raznih uzoraka tla.
Odredivanje Atterbergovih granica vrsi se na temelju vcoma jednostavnih opita, na
poremeeenim uzorcima tla.
Thbe1a 2.3
-
Konzistencija
,
Stanje konzistencije Granice konzistencije
,
.-
Cvrsto Granica skup!janja
Cvrsta Po!uevrsto f-----.
Plastiena Zi/avo o!astieno Granica plasticn_osti
LieDliivQ plaSlicDD
Zilavb teeno Granica teeenja
Teena Gusto tecno
Rijetko tetno
. -
.
..
16
Granica tetenja
Granica je konzistencija na prelazu izmcdu plaslicnog i tccnog stanja, a
izraiava se sactrtajem vode Ie faze.
It
Q)

b)
i

,

IXi
S1!

___ I
J
S1.2.7 Casagrandeov aparat za odredivanje granite tecenja.
Za odredivanje granice tecenja sluz! uredaj sastavljen od zdjelice, koja se okrctanjem
rucke moze diCi na visinu od lem, s koje slobodno pada i udara na standardizovanu
pOdlogu (slika 2. 7 U zdjelieu se razmaze uzorak tla i u njega zareze normirani zlijeb
pomocu posebnog noza (slika 2.7-b). Thda se okrece rucka,brzinom ad 2 udarca u
sekundi, dok se zlijeb sastavi na duiini od 1 em.
Opit se ponavlja s uzorcima kojima se postepeno dodaje sve vode j svaki put se
l.abiljezi broj udaraca p01rcban da se zUjeb na dnu posude zatvori na du_zini od 1 ern.
17
Nakon sto se odredi vlaznost svakog ispitanog uzorka rczultati se unose u
dijagram, kaka je prikazano na slid 2.8.
"
'"
U
N

,.




>

m
0"

"
'" 0
>
"

20'\------
"0
'"
__ __
10 20 25 30 40 50
BroJ udara (logorHamska podje-la)
S1.2.8 Dijagram za odredivanje gran ice tceenja.
PaS-to je kod svakog apila razlicita vlaznost uzorka (w), dobil CC se A, B, C i D,
koje odgovaraju razlicitom broju udara,pri cemu je broj udara manji ukoliko je
vlaznost veta i obrnuto. Spajanjem ovih taeaka dahija se kosa prava linija na kojoj se
trazi tacka L;;;a 25 udara. Kolicina vade koja odgovara ovoj tacki usvaja sc kao granica
tecenja (WL).
2.4.2,. Granica plasticnosti
Za odredivanje granice plasticnosti nije potrebna aparatura. Opit 5e vrsi na uzorku
tla, koji se pripremi u mekom plasticnom stanju i sku pi u lopticu velicinc em
3
.
Zatim sc uzorak valja dianom na podlozi od nekog upijajueeg materijala (papir), u
valjcicc promjera 3 mm, sve dok sc oni ne pocnu kidati i pucati. Thda se za izlomljene
valjcice odrectuje sadrtaj vlage, na vee opisani nacin: Kolicina vode, izrazena u
procentima suve teline uzorka, odgovara granici plasticnosti (w!,).
Radi konlrole i ctothvanja prosjecnih rezultata sadrtaj vode (vla10051) odreduje se na
osnovu tri nezavisno izvedene probe.
18
<I
el/
,j 2.4.3. Granica skupljanja
Granica skupljanja odredena je (ws) pri kojaj se postignuta zaprcmina
uzorka ne srnanjujc daljim suscnjcm. Opil se obavlja na uzorku koji jc prcthodno
priprcmljcn sa destilovanom Yodoin, taka da njegova konzistcncija bude pribliino na
granici tc£::enja, kada su svc pore zasicene vodom. Od pripremljcnog materijala naCini
sc loptica koja se susi prvo na vazduhu, a zatim u susnici na temperaturi od 105°C.
Ova postupnost u susenju jc potrebna da hi sc izbjeglc pukotine u isusenom uzorku
kaje bi poremetile opit Odmah u potetku izmjere se masa (Gl) i zaprcmina (VJ)
uzorka, Uzorak se zatiIn dalje susi na vazduhu, pa u susnici. Povremeno se uzima i
hladi (0 eksikatoru) da se izmjcrc njegove mase 02, 63, 04 ltd. i zapremine V2, V3,
V 4 itd. Thko ce se utvrditi, da pri jednom stanju vlaznosti zapremina uzorka prestaje
da se smanjuje, iako njegova masa i dalje opada usljed susenja. Posta je uzarak u svom
pocetnom stanju zaslcen vodom, gubilak vode susenjem uzorka do granice skupljanja
priblizno odgovara smanjenju zapremine uzorka.Poslije toga, susenjc se i daljc
nastavlja, bez mjerenja zapreinine, svc dakse uzorak potpuno ne osusi, tj. do stalnosti
mase.Thda se odredi kolicina vode u procentima suve mase uzorka za svako rnjerenje
uzarka sa od 0.01 g, te se r,ezultati nanesu na dijagram (slika 2.9)< Na taj
nacin dobijaju sc tacke A, B, C, DiE, koje se spajaju,taka da se abieno dobija linija
sa ostrim prelomom u Oblasti granice skupljanja. U prelornnoj tacki "5" dobiva se
vlainost (w) koja odgovara granici skupljanja (w,).
V,--------- _______ B
,
c
, e
, ,
,
G5 G,
Ka!icina vade u eJ. Suve mose uzorka
SI.2.9.0dredivanje granice skupljanja
19
Prema Kogleru granica skupljanja (ws) sluii za ocjenu kvaliteta tla po sljedeeem
kriterijumu:
za Ws < 5 %
1.a Ws odS-IO %
7..3 Ws> 10 %
za Ws > 15 %
2.4.4. Indeksi koherentnog tla
tl0 je dobrog kvaliteta
!to je srednjeg kvaliteta
tlo je kvalite'a
tio je vrl0 kvaliteta
Osim granica plastic-nosti, granica teeenja i granica skupljanja, karakteristike tla
detaljnije definiSu i ovi indeksi: indeks indeks tetenja, indeks iilavosti i
indeks konzistencije.
Indeks plastitnosti predstavlja razliku izmedu granice tceenja i granice plastienosti,
koja se oznaeava sa Hlp".
Ip = WL - Wp
Indeks plasticnosti pokazuje koja je kolieina vode patrebna da neko koherentno tIo
predje iz plastienog u te¢no stanje. Vrijednosti indeksa plastiC-nosH za razne vrste tla
date su u tabeli broj 4.4.
Indeks tecenja predstavlja adnos viska vade u tIu preko granice prema
indeksu plastienosti:
w -Wp W -Wp
h=
WL Wp J.p
"Pabela 4.4
Vrsta tla
I
I %)
Pifesak I
0
Prasina I 2 - 10
Glinovito tlo
I
10 - 25

Glina
I .
25 -75
Za glinovi'a tla data je sljedeea podjela:
- tvrda Iia IL < 0 .
- plastitna tla IL = 0 - 1.0
- tetna tla IL > 1.0
Indeks iilavosti je odnos izmedu indeksa
plasticnosti i indeksa tceenja:
Indeks jJlavosti je mjera CvrstoCe materijala u granicarna plasti¢nosti, koja je titoliko
veca, ukoliko je veCi indeks ZIravosti.
Indeks konzstencijejeodnos razlike granice teeenja i prirodne vlaznosti prema razlici
granice tceenja i granicc plastitnosti:
WL -w
Ie = WL Wp
20
Vrijednosti indeksa konzistencije za razlitita stanja plasticne konzistencije, po
Thrzaghiu su:
- za stanje tvrde plasticnosti
- za stanje mekane plasticnosti
- za stanje vIlo mekane plasticnosti
- za stanje teeoe plasticnosti
I, = 1.00 - 0.75
I, = 0.75 - 0.50
I, = 0.50 - 0.25
Ie = 0.25 - 0 i manje
Casagrandeov dijagrum plasticnosti sluzi za klasifikaciju 11a koja odgovara vlamosti
na granici tceenja 1. indeksu plasticnosti, s tim da se na ordinatu nanosi indeks
plasticnosti (Ip),a na apscisi granica teCenja (WL), kako je prikazano na slici 2.10.
ProuCavajuci velila broj uzoraka tla, Acasagrande je ustanovio da kosi pravac, koji
je nazvao A - linijom, Cija je jednaCina:
]p = 0.73 (WL - 20) %
dijcli podrucje dijagrama na dvije zone: iznad A -Unije su tacke glinovitog materijala,
a ispod su tacke prasinastog materijala i organskih gUna. Pokazalo se da materijali s
raznih podrucja, koji su u dijagramu na istoj tatki, imaju vrlo slicne osobine, ito:
sti§ljivostt Cvrstocu na smicanje pri jednakoj vlaznosti i propusnost.Zato je dijagram
plasticnosti pogodan za komparaciju uzoraka tla istog iii razlititih podrutja za
svrstavanje u grupe slitnih osobina,
Granice plasticnosti kOherentnih materijala nadu se vrlo jednostavno, a korisni su
pOkazatelji za pouzdanu k1asifU<:aciju raznih VIsta tIa i za njihOvo rasporedivanje u
grupe slicnih osnovnih osobina. Granicit tetenja je mjcra potencijalne kohezivnosti
materijala. Sto su eestice tla sitnije, to treba vise vode da se postigne odredena
medusobna pokretljivost, sto definge granicu tceenja. Visoka granica tceenja je
pokazatelj sitnozrnosti tla. Dodaje Ii se fini pijesak, iIi prah, glinovitom materijalu,
mnago se vge snizuje granica tceenja nega granica plasticnosti, pa sc smanjuje i
indeks plasticnosti. Vrlo sitan pijesakima gotovo idcnticnu vlainost u granici tceenja
i u granici plasticnosti (indeks plasticnosti Ip=O), pa takav materijal ncma nikakva
intervala plasticnosti.
Granica plasticnosti, s druge strane, znatno raste s povetanjcm organskih sastojaka,
sto ne utite na granicu terenja, pa se indeks plasticnosti smanjuje s povctanjem
koliCine organskih sastojaka.
CH ill"O ,hoI!. 1"'"
Ci II<O'R''''.' ",dn). .. I
CL llonl p,.lin •• IO ,;,,, •• pl .. ,
OK •• ", .... k. "." •• pI .. ,
01 (Iino "'i.n,x, "'iI
OL ».dln. "' •• ",ko ,,10k> 1"'"
M.H ,1.. "(110
1>\1 gllnovU. p".Jln"
M.L pro"".
til' .. k .. dot" put;me
SC pljn,k .. ,"n,nim
OaJEKAT.
C'bQ
D.,u,"
o
CASAGRANOEOV
01JAGRAM PLASTICNOSTI
SI.I0.C8.sagrandeov dijagram plastiCnosti
21
22
2.5. Klasifikacija tla
Kako su vrste tla razli6te, potreban je neki sis tern pomocll koga bi se onc mogic
opisati i svrstati U kategorije iii vrsle osobina. Takav sistem znatno olakSava
i razumijevanje strucnih a ispitivanjima tla, kao i medusobno
sporazumijevanje. S razvojem mehanike tla nastalo je i vise klasifikacionih sistema
prema potrebama specificnih grana primjene nauke 0 tlu.
v" 2.5.1. Klasifikacija tla no osnovu granulometrijskog sastava
Neki se stariji sistemi temeljc sarno na granulometrijskom sastavu tla. Oni nisu
upotrebljivi za inz.enjcrsku praksu, jer karaktcristicne osobine 11a oe zavisc sarno od
vclicine zrna i njihovog rasporeda u materijalu. Granulometrijski sastav sarno je jedna
od osobina tla i sa njim se ne mogu izraziti oblik zma i njihov
petrografski sastav, struktura, porozitet i druga obiljezja tla.
P RAri
Glmo
100i

,
1
-- so
00
i
10
0
0; oz
".
oCl 000' "m 000'
---
PIWMJ£R lRI;A (mOl)
S1.2.11 Unije granulometrijskog S3stava [Ia: 1. pijesak', 2. pijesak;
3.pjeskovila glina; 4. g!inovito t!o; 5. g!ina.

0

"
>
iil
I
I
Sistemi koji se zasnivaju na granu!ometrijskom sastavu podijeljeni su za 11a koja
; sadrZc evrste cestice vcliCine preko 2 mm.kako je prikazano na slid 2.11. Na osnovu
ovakve podjcle, kao osnovna funkcija usvaja se ona koja je najviSe zastupljena II tlll,
dok su ostale dodatne.
Za sitnozrna tla, koja sadrze tvrste cestice manje od 2 mm, klasifikacija se
vrsi pomocu trougaonog dijagrama. Prema Americkom birou za tlo (US Bureau of
Soils), tio se dijeli na deset grupa, kako je prikazano na slid 2.12.
Dijagram se sastoji od tri koordinatne ose, slol,ene u ravnostrani trougao, u kome
svaka osa predstavlja jednu frakciju,i to: pijesak, prah i gUnu u % tezine cijefe mase
tla.Svaka strana trougla predstavlja apscisu iz koje se podiiu ordinate paralelne sa
drugim dvjerna apscisama.
23
if'"
!;,I
proh %
SL2.12 Trougaoni dijagram Americkog biroa za tlo
.'/0, ,.'"!
i
-2.5.2. Jedinstvenaklasifikacija
Za potrebe mehanike tla u rudarstvu i gradevinarstvu -najpogodnija je jedinstvena
klasifikacija, kao koju je razradio Ova
klasifikacija danas je medunarodno prihvaeena pa se u vnJcme gotovo
svugdje upotrebljava.
Sve se vrste tla svrstavaju u dvije glavne grupe:
krupnozrnasto iIi nekoherentno tlo,
sitnozrnasto iii koherentno tio.
Uz to se razlikujc i pet osnovnih grupa:
promjer zma
- pijesak, promjer zrna
prah, promjer zrna
glina, promjer zrna
60 .2 mm
2 .0·of6mm
0.g66. 0.002 mm
< 0.002mm
Simbol G
Sirobol S
Simbol M
SimbolC
SimbolO/
d
. organsko tl0
Osim toga, teste se dodaje i lreset sa simbolom
i i \{ 0 .n-
-;'::'1 -'i
'r _
/,"
24
Osnovne grupe dijele se dalje na Scst podgrupa, Sto Qznacavamo dodajuci drugo slovo
osnovnim simbolima, ito:
1. Dobro graduirano . granulornetrijsko
podrutje
2, Dobro graduirano s dovoljno glinovitog veziva
da veZc krupna zma
3. Slabo graduirano . nedostaje neka grupa zrna,
malo silnih frakcija
4. Slabo graduirano - s mnogo praSinastih cestica
5. Slabo graduirano - s rnnogo glinovitih restica
6. Jednolicno graduirano - jednozrnasto, malo sitnih
cestica
Prema tome, kod Sljunka i pijeska razlikujemo ave grupe:
1. Dobro graduiran sljunak iii pijesak, nevezan
2. Pje.<;kovit sljunak iii pijesak sa glinovitirn vezivom
3. Slabo graduiran sljunak iii pijesak, cis!, nedos!aje
neka grupa zma
4. Jednolican sljunak iii pijesak uskog
granulometrijskog podruCja
5. Pjeskovit sljunak Hi pijesak s previSe praha, .
stabilnost krupnih zrna smanjena
6. Isto kao i pod 5, ali s prevge glinovitog veziva
LJlINAK P I J E S A II
SadnJ! "lIn, Kfupni ",In,
W
C
P
U
GWSW
GC SC
GP SP
GU SU
GF, SF,
GF,SF,
10G
BO
00
,0
10
I,
0.' 00'
00(1; 0001 000\0
o. 10
PROMJER ZR!iA (mm\
Sl.2.13 po grupama A.r:-klasifikaCije
:;;

"

25
Od ovih deset se moze idcntifikovati pros tim okorn, a za utvrdivanje SFs i
SFc potrebni su idcntifikacioni opiti.
Na slid 2.13 prikazane su neke karakteristicne granulometrijske krive za
nekohcrentne materijalc.
Koherentno _ sitnozrno tl0, sa oznakama C i 0 dijeli se pa tri podgrupe prema
granici teeenja, ito; -
_ niskog plasticiteta WL < 35 %
_ srcdnjeg plasticiteta 35 % < WL< 50 %
_ visokog plasticiteta WL > 50 %
oznaka L
oznaka 1
oznaka H
Kod koherentnog tla razlikujemo tri grupe: prah,glinu i organsko tl0 s tri podgrupe
_ niskog, srednjcg i visokog plasticiteta, koje oznaeavamo simbolima ML, MI, MH,
CL, Cl, CH r OL, 01, OH. 1tese!, sa oznakom PI, nema podgrupe. Prema lOme,
sitnozrno tio dijeli se na deset grupa i podgrupa. Jedinslvena klasifikacija ima svcga
22 karakteristicoe grupe i podgrupe materijala. U prirodi su rnaterijali cesto na
granici izmedu dvije podgrupe. Oni se oznaeavaju dvostrukirn sirnbolima susjednih
poctgrupa, npr. CIICH je glina oa granici izmedu srectnjeg i visokog plasticiteta.
27
3. NAPONI I DEFORMACIJE TLA
It Naprezanja u tlu
• Odnosi izmedu napona i deformacija
• Stvarno ponasanje tla
Naprezanja u tlu
SHc koje djeluju na tla prenose se u njegovu unutraSnjost naponima. U
svakom presjeku kroz tlo,proizvod napana s dijelom povrSine za cijcli presjek jednak
je tOj sili. Naponi opsteg smjera sastoje se od dvije osnovne komponente: normalnog
napana (0) i tangencijalnog Hi napana smicanja (r).
U koordinatnom sistemu, sa osama x, y i z, normalni naponi koji djeluju paralelno
sa smjcrovima tih Gsa oznaeavaju se indeksima x, y i z. Normalni su naponi pozitivni
kad djeluju kao obmuta od onaga u teoretskoj mehanici, gdje Sll zatezni
naponi pozitivni.
Pozitivni su tangencijalni naponi koji skreeu rezultantu napona na ravni u smjeru
kretanja kazaljke na satu i obrnuto,
S1.3.1 Normalni i tangencija!nl napanl sa oznakama predznaka
•.
28
3.1.1. Naprezanja u horizontalnoj ravni
j Posmatracemo sloj 11a kaji len horizontalno i koji se prostire beskonacno u svim
pravcima. Materijal ispod povcline tia neka ima zaprerninsku teZinu "r". Aka na nekoj
dubini HZ" uotimo jedan beskonatno mali element tla U obliku prizme posmatraeemo
naprezanja koja na njega djeluju.
Na horizontalnu ravan (1-1) djelovaee vertikalni napon:
01 =yz (3.1)
koji djeluje ina razrnatranu prizmu tla. Aka je prizma male visine onda) prihlitno isti
napon djcluje na prizmu i sa donje strane. Usljcd ovog napona prizma tefi da se u
vertikalnom smjeru sabije, a u botnom izduzi. Po§to jc prizrna sa svih strana okruzena
masoru tla koje se nalazi u istam stanju prirodne ravnoteze, otito je da ovakvo
prosirenje nije rnoguCe. Kao reakcija na sprijeccno bocno Sirenje javlja se u tiu
horizontalno naprezanje, kOje je proporcianalno vertikalnom i iznosl:
03 = koyz (3.2)
wmr w-
I I
1-- --- __ ,
6, -_-I
1---- 6," K.( z
S1.3.2 Naponi na elementu u horizontalnoj ravni
Napon 03 djeluje u horizontalnom smjeru" okomito na vertikalne ravni
(3-3'). U prethodnom izrazu je koeficijent proporcionalnosti ("koeficijent
mirnog pritiska"), a zavisi od vrstei zbijenosti, te ad naeina nastanka t1a. Na vertikalne
i horizontalne ravni djeluju sarno vee opisani venikalni i horizontalni naponi,koji se
nazivaju "glavni naponi", a ravni se zovu "glavne ravni".
3.1.2. Analiza naprezanja u lwsoj ravni
Da bismo odredili napone u nekoj proizvoljno odabranoj ravni,posmatracerno vee
ranije uoeellU prizrnu 11a. promatrane ravni odreden je uglom a izmedu
normale na tu ravan (osa?) i veeeg glavnog napona 01.
29
Za odredivanje normalnog napona aft i tangencijalnog napona T u toj ravni promatrat
Cerna ravnotezu dijela prizme iznad ave ravni. Ako kosu prizrne oznacimo
sa (F) onda su povrsine gomje i bocne baze Fcosa i Fsina.
SL3.3 Naponi na kosoj ravni
Postavljanjem jednaCina ravnoteie za smjerove i tj dobit Ce se nepoznati naponi
(Tn-i r, ito:
H=o
(Tn F - (Tl F cosa cosa - 03 F sina sina = 0
Nakon sredivanje slijedi:
an = aJ cos
2
a + a3 sin
2
a
r F - 01 COSa sina + 03 sina cosa :::::. a
odakle je:
T:::::. (01 - (3) sina cosa
(3.3)
j
30
BuduCi da je sin2a = 2sina CQsa, moze se izraz za octrcdivanje T napona napisati u
obliku:
01-03.
T=--2- sm2a (3.4)
Odredivanje normalnih (an) i tangencijalnih oapana (r) u ravni odredenoj uglom a
moze se predstaviti i graficki, pomoell konstrukcijc koju je prcdlozio i razradio Mohr.
Prvo se nacrla koordinatni sis tern (a,I) i onda sc na horizontalnoj osi nanesu veHeine
horizontalnog (03) i vertikalnog oapana (ol).Zatim se odredi srednji oapon
(al + 03)12 i nanese na horizontalnu osu (slika 3.4), a nakon toga se opge krug
(Mohrov krug) sa radijusom (ell - (3)(2.
S1.3.4 Prikaz napana pomocu Mohrove kruznice
Za odredivanjc napona u neko] ravni pod uglom a (mjereno izmedu nonnale oa tu
ravan i veceg oapana 01) treba iz sredgta kruga povuCi pravac pod uglom 2a mjereno
od smjera vceeg napona 01. Na taj nacin dobiva se presjecna tatka (P) kruznice i
pravca la. Projekcija ove tacke na apscisu odreduje velitinu normalnog napona on, a
ordinata veiicinu tangencijalnog napona (I).
Da bi se odredile komponente napona na po telji uzetog smjera, uz poznate
smjerove i intenzitete glavnih napona, koristi se konstrukcija prikazana na slid 3.5.
Sa poznatim naponima 01 i 03 nacrta se Mohrova kruznica. Povuku Ii se paralele s
ravnima glavnih napona kroz tacke (01,0) i (03,0). one Ce se sjeci na kruinici u tacId
P, koju nazivamo .. pol. Isto tako, povutemo Ii paralelu s ravni A za koju tratimo
korn-ponente napona kroz pol, ona ce sjeci kruznicu u tacki koja odreduje
komponente napona OA iTA. Th se moze ponoviti za bilo koju ravan kao je na slici
utinjeno za ravan B na kojoj djcluju komponente napona OB i IE
31
I ;
\ 1r1 .,.-

V3\ .' -;.r--
A
'l? B-"" ",/ I
I
-ill \' ! r;,
6/),') I 4
,. \- • If.
" /"" \-::;-{ "- A
cr, i
.-
.<E
; 'ill
• .,
X
S1.3.5 Graficko odredivanje napona na ravnima pomocu Mohrove kruznice
3.2. Odnosi izmedu napona i deformacija
3.2.1. Odnosi izmedu napona
Elasticne karakteristike tla mogu se definisati sa rnodulom elasticnosti (E) i
Poissonovim kOCficijentorn (v). Kad jc uzorak (kao na slid 3.6) opterceell glavnim
naponom 01 u smjeru duze ose, mogu se deformacije u uzduznom i popreenom
smjeru definisati sa:
01 VOl
q=E' €2=€3=y (3.5)
Ako je uzorak na svim opterecen razlicitirn glavnirn naponirna
01 > 0'2 > 03, pojavit ee se deformacije kOje se mogu izracunati superpozicijom iz
jednatine (35) i teorije elasticnosti:
1
£j = E [a1 - v (<72 + 03)]
1
£2 = E [<72 - v (a1 + 03)] (3.6)
1
£3 = E [a3 - v (a2 + (1)]
Ako se lizorak nalazi u hidrostatskorn iii sfericnorn naponskom stanju,pri rernu su
sva tIi glavna napona jednaka (oh =: 01 =: O'3),tada su i deformaciJe u sva tri smjera
jednake, a iz jednatine (3.6) moze se izrabmati da je:
1- 2v
£h = (3.7)
32

,6;
r
'1
I: ' ,,1
j-- 'l
,

1
, 0"'1
I" :
"
1
, 1
I
1
l
B=:Y ..JL----!

S1.3.6 Uzorak t1a izlozen optcre6enju: (a) jednoaksijalno ; (b) triaksijaino ; i (c) sfericno
Promjene duzine stranice prizmc izazivaju i promjene zapremine. Zaprernina
neopterecene prizme je Vo= B D L, a zapremina nakon opterceenja V UvriHavanjem
vrijednosti specifitnih deformacija u sva tfi smjera, izlazi da je:
V = (1 - £,) L (1 - £,) D (1 - £3) B =
= (1 - £J) (1 - £,) (1 - £3)V' (3.8)
Specificna promjena zaprcminc moze se izraziti sa e = pa ce iz jcdnacine
,;,\
(3.8) za male linearne dcformacije biti: e = 101 + 102 + [3, a za sfericno opterecenje:
e
_ 3(1 - 2v) _ ah
- E ah - K
(3.9)
\/ Vrijednost K -= 3(1 E 2v) naziva se "modul zapreminske deformacije" iii !'sfericni
modul".
3.3.2. Odnosi deformacija
U clcmentu 11a izlozenom djclovanju razlicitim glavnim naponirna u tri smjera osim
aksijalnih dcformacija nastaju i distorzione deformacije zbog djclovanja
tangencijalnih napona na raznim povrsinarna.
AIm posmatramo prizmu (slika 3.7), za slua.j kada je £2 = 0, izlozenu djelovanjem
glavnih napona 01 i 03, deformacije elementa dx dz u ravnini nagnutoj pod uglom a
p'fema ravni veeeg glavnog napona mogu se izvesti kao one izmedu napona i
to:
E: = C3 + (101 - £;3) eos
2
a
rl2 = (101 - t3) sina cosa (3.10)
33
Dobijeni izrazi predstavljeni su Mohrovom kruznicom specificnih deformacija sa
pohlpretnikom kruga (£1 - £3) i srediltem u 1/2(£1 + <3).

,"+
r, Tf --t 41
I I I
'.j.
t)
,/
- - - --
1
, {,
r/l
1
1 £,
-I
OJ ((,-I
1
1
d,
1
«
S1.3.7 Deforrnacije ravninskj optcrcecne prizrne i Mohrev krug specificnih deformacija
Specificne deformacije mogu se izraziti pomocu glavnih napona, ito:
£j = i [at (1 - v
2
) - a3 V: v
2
) ]
£3 = i [a3 (1 - v
2
) - at (v v
2
) ]
(3.11)
Ako se prethodni izrazi uvrste u jednaCinu (3.10), mogu se odrediti distorzione
deforrnacije izrazene -glavnim naponima:
(3.12)
odnosno:
_ 2(1 + v) _ T
y- E T-
C
(3.13)
Modul G = 2(1 v) naziva se "distorzioni modul" Hi "modul smicanja".
3.3. Stvarno ponasanje t1a
Stvarno tIo bitno se razlikuje od modula elastitnih tijela.Odnos izmedu napona (0) i
deformacije (E) za razlitite modele ponasanja malcrijala prikazan je na slici 3.8.
Idealno elastic.an materijal deformise se po pravcu nab", a idealno plastican materijal
se<uopste ne deformiSe do krilicnog napona u tacki zatimpopusta po pravcu c-d .
. '. I ..
34
Dcformadona linija rcalnog tla ne prati zakonitost ni jednog od ta dva modela, ali sc
Qna moze aproksimirati pravcem do tatke '" a za ractne napone sa dovoljno
vclikim faktorom sigurnosti protiv lorna t1a i pravcem za stanje lorna, Thkav
model karakteristifun je za materijale s radnom linijom "aed".
Q
b
I Q-e-b ldeolno etas tiCno
/ o-c-d Idealno plastJi::no
-z.e ... -=·:.= d
1./ tlo
f 1 a-e-d elosto-plashcno
deformac IJO
S\.3.8 Mode! realnog tla
Dcformacijc stvarnog tla nisu linearno zavisne od promjene napana. One nisu
elasticne, pa nakon rasterceellja ostaju trajne. Prema tome, odnosi izmcdu napona i
deforrnacija realnog tia drugatiji su od onih za elasticno izotropno tijelo. Th uzrokujc
velikc pri matcmatskoj obradi problema, pa se u praksi
sluzimo pojednostavljenim modclima elasto-plastitnog matcrijala.
Raztikuju se dva osnovna razlicita slucaja:
- naponi izazvani optereeenjem znatno su manji od napona lorna,
- naponi izazvani opterecenjem bUzu su naponima lorna.
U prvom slutaju,gdje su radni naponi izrazito manji od 'onih koji prouzrokuju lorn
tla, koriste se parametri za elasticna tijela i racunaju se deforrnacije s modulirna "K"
i iii i ftv".
U drugom sluCaju se aproksimira tIo modelom za idealno plaslicna tijela. Najnoviji
razvoj metoda numerickog racunanja,upotrebom elektronskih racunara,omogutio je
primjenu i tako slozenih modela koji bolje predoCavaju njegovo stvarno
pod opterccenjem.
35
4- VODAUTLU
• Pajava 'lode u tlu
• Efektivoi i neutraloi naponi u tlu
• Hidraulicno potencijalno polje
• Propusnost tla
4.1. Pojava vode u tiu
Svako tIo u svojim porama sadrii vecu iii rnanju kolitinu vade. Apsolutno suvog
prirodnog tla u nasim predjeUma gotovo i ncma. Voda u tlu ima vafan uticaj na fiziCke
i mchanieke osobine koherentnog tla, dok je njen uticaj na nekoherentna tla sa
rastucom -velicihom cestica sve manji. Na i krupan pijesak voda nema
prakticno nikakav mehanicki uticaj, dok je taj uticaj veoma izrazen kod glinovitih
materijala.
Prirodno je tio trofazni mehanieki sistem, a se ad:
- cestica tla (tvrsta faza),
- vade u porama (tecna faza),
- vazduha u porama (plinska faza).
BuduCi da je uticaj vazduha u porama na rnehanieke osobine u veeini slueajeva
prakticno neznatan, moze se tl0 jednostavnije shvatiti kao dvofazni rnehanieki sistem
koji saCinjava:
- tvrsta [aza (cestice tla),
teena faza (voda u porama).
Nekoherentna tia sa krupnim Cesticama, kao sto su sljunak i krupan pijesak, rnogu se
prakticno smatrati jednofaznim sistemom.
Sa geotehniekog voda se u tIu pojavljuje kao:
- temeljna voda,
- adheziona voda,
kapilarna voda.
36
Posmatracemo sloj tla: nastao talozenjcm Cestica u mimoj Yodi, pri refiU je vodostaj
za to vrijeme bio na visini "a", a tIo je postiglo niii nivo (slika 4.1a). Zatim je vodno
lice postepeno snizeno do nivoa "e" (slika 4.1b). U podrucju ispod nivoa "c" ostale su
sve pore tia potpuno ispunjene vodom i to pOdrucje nazivamo "poctrucje terrieljne
vode".
(a)
, :"
""oj 3M ),
i
I
.bJ
POVRSiNA
/':: TERENA
SI. 4.1 Voda u tJu: a) faza talozenja U vodi; b) faza nakon povlaeeoja vade;
c) Diva podzemne vade; d) niva zatvorene kapilame vade; e) niva otvorene
kapilarnc vodc; f) niva adhezione vode.
Zbog kapilarnog dizanja ispunjcne su vodom i sve pore do nivaa r,d" koji oznaeavamo
kao "podrucje zatvorene kapilarne vode". Iznad tog nivoa, pa do nivaa "e", pore su
djelimicno ispunjene vodom i to je "podrucje otvorene kapilarne vode". Odatie do
nivoa "f' ima takode nesto vade u porama, ali se ana drzi sarno u kontaktu medu
zrnima, zadrzana maJekuiarnim silama kaje vladaju izmedu vade i tla, i to je npodrucje
adhezione vode".
Efektivni i neutralni naponi u tlu
Tijela koja posmatramo u mehanici tla nisu homo gena, nego se sastoje ad sitnozrnih
cestica koje se medusobno dodiruju. Pore izmcdu Cestica tla, su dijelom ili u cijelosti
-tspunjenc vodom. Ako sc kroz zasiceno tlo napravi presjek, dio presjeka ce prolaziti
hoz evrste a dio kroz vodu, kako je prikazano na slid 4.2.
Stvarna raspodjela napona na ravni je nejednolicna, a za statisticki presjek napona
na ravni x-x moze se izraziti:
/',N. !1T
a='M1r=M
(4.1)
U mehanici 11a racunamo, dakle. sa prividnim prosjecnim naponima, a ne sa stvarnim
unutar pojedinih evrstih eestica.
Odnosi su znatno slozeniji kad su pore tla ispunjene vodom i vazduhom. Da bismo
utvrdili posljedice ove Cinjcnice, posmatraecmo opit prikazan na slici 4.3
Ako se,na dna suda stav! uzorak Ha, nevezanog tla, i optereti, na primjer, olovnom
sacmom, mase Q, cjelokupno optcrceenje ove mase primiee Cv-rste eestice tla.
Specifieni pritisak na povrsinu uzorka
po = izazvace slijeganje uzorka i
smanjenjc njegove poroznosti, a samim
tim i promjene drugih fizickih osobina £la,
kao sto su poveeanje modula stiSljivosti i
otparnosti na smicanje. Medutim, ako se
uzorak u sudu, umjesto olovnom sacmom,
optereti vodom do visine Mh", s tim da je
ona ispunila sve pore uzorka, prilisak
vodenog stuba iznad uzorka ywh neee
prouzrokovati slijeganje uzorka,
smanjenje njegove poroznosti, niti ee
izazvati vidljive promjene i drugih fizickih
osobina uzorka. Ovi opiti dovodc do
zakljucka da se napon pritiska u
zasieellom tlu sasloj1 od dva dijela, sa vrlo
razlicitim mehanickim efektima koje
oznacavamo, i to:
_ efektivni napon, koji izaziva
mjerljive efekte i iznosi u nasem slucaju:
a' = +huy,
37
x
S1. 4.2 Naponi a i T U resticama u ravni x-x
(4.2)
gdje su: y _ zaprcminska teiina uzorka; hu - visina posmatrane ravni.
neut;:;'lni napon, koji se prenosi kroz uzorak u svim pravcima jednakim
intenzitetom i iznosi:
--;-
=------ --
l

l-
L! .::::

SI. 4} Uredaj za demonstriranje napona u tlu
u =hyw
(4.3)
gdje je: h - visina vode u posrnatranoj
ravni, odnosno tacki.
Prerna tome, efektivni napon (d)
prenosi se preko dodirnih povrsina
izmedu evrstih Cestica tla, a neutralni
napon se prenosi kroz vodu u
porama. Ako je donji dio suda
ispunjen zasieenim uzorkom tIa, tija
je zapreminska tdina Yu, a iznad
povrsine uzorka, do nivoa N, vodom
cija je zapreminska tezina Yw, onda ce
uknpni napon (0) u rna kojoj tacki
uzorka biti:
o=o'+u (4.4)
38
..
Na dubini hu is pad uzorka efektivni napen bite:
a'=a-u
gdje su:
pa slijedi:
CT = h Yw + hu /,u ; u = (h + hu) yw
cr' :;;;; h Yw + hu )'u - h Yw - hll Yw :;;;;
=hu(yu -yw)
0' = flu y'
gdje je: y' zapreminska telina potopljenog tta u vodi
4.3. Hidraulicno potencijalno polje
(4.5)
(4.6)
U izotropnom propusnom tin maze se u svakom presjeku kroz
potcncijalno poljc uCftati mreza mcdusobno normalnih linija: strujnica i
ekvipotcncijala. Strujnice povezoju pravce vcktora brzine porne vode, a
ekvipotencijalc povezuju mjcsta jednakih hidraulicnih potcncijala, Aka postavimo
na ta mjesta filtere pijczometara, u svim Ce se pijczometrima istog ckvipolencijala
vada popcti do istog nivoa. I
Na slici 4.4 nacrtan je jedan element hidraulicne potcncijalne mreie. U ravninskom
u svim presjedma normalnirn na odrcdeni pravac, potencijalno polje je
jednoobrazno. Ako prctpostavimo da je udaljenost presjeka jednaka jcdinici dUline,
tada na stranicu duzine "a( nacrtanog clemcnta djeluje hidraulicni pritisak:
Vj == ywhiaj 1 (4.7)
gdje je: hi visina vode u pijezometru postavljenom u\redini stranice ai.
Pritisak Ui sastoji se od pritiska Ui& koji djejstvuje na element u presjeku kroz zrna i
pritiska Uiw koji djejstvujc u presjcku kroz pore ispunjene vodom. Ako je Hnl> udio
pora (poroznost), onda jc priblii.no:
Vis =Ywhiai(1-n) 1
i) <,j)1is = Yw hi ai n 1
Analogni su izrazi za hidraulicne pritiske na stranicama aj, bk, b!.
(4.8)
(4.9)
Sa pi, Pj, Pk, pi oznacavamo reakcije granularnog skeleta oko
elementa usljed djejstva hidraulicnih pritisaka Ui, Uj, Uk, UI i rezultantne sile
gravitacijskog potenciialnog polia G:
G ya b 1(4.10)
gdje "an i "b" prcdstavljaju srednju sirinu, odnosno dUlinu elementa, a y zap'reminsku
tei.inu zasicenog tla unutar elernenta.
Pi
"
'1Ht .. r'_"-1f--1-4 h
hi
Sl. 4.4 Ravnote711i sistem sila za jedan element hidraulitne potencijalne mreze
39
Ako zanernarirno sHe inercije koje su· usljed rnalih vrijednosti eventualnog ubrzanja
stacionarnog protoka od malog uticaja, sHe U .....predstavljaju sistem sUa
ravnoteze:
G+U+P':'O
u-= u7+ U; -1:' u?
r7+ p'7+ P'; + p'?
( 4.11)
Sili P' je ravnoteina sila P a' = - P;: koja predstavlja aktivnu rezultantu "efektivnih
'"
sila, gravitacijskog i polja u kojima se element nalazi (Pa :::: (j- + U).
Kod pornjeranja jedinice zapremine porne vode od ekvipotencijale l'i" do
ekvipotencijale OJ" (slika 4.4), ti. na putu srednje duline "b" (slika 4.5), gubitak
potencijalne energije je 1 Yw M. Taj gubitak jednak je radu sile trenja vode, tj. sile
Fl', na putu "b" kroz mineralni skclet:
1y
w
L'J! =F,'b (4.12)
Kako je hidraulicni gradijent i = sila trenja iznosi:
(4.13)
40
\11l"
.// 'b
" \
y",
t
Ah
. .h
/--b-
SL 4.5 SHe gravil3cije i trcnja na jedinicu zapremine vade i poligon
ravnote.zoih rezultantnih sila za jedinicu zapremine u elementu.
Na jedinicu zaprernine tla sa nnn djeluje sila trenja:
Fl =FI'n = lywni (4.14)
Aka karl eventualnog strujanja sa ubrzanjem zanemarirno relativno veoma male sile
incrcijc, ravnotezni sistem sila koji djejstvuje na tcrnu fazll u jedinici zaprernine tla
je (slika 4.5,desno):
(4.15)
gdje je: Ul w rezultantna reakcija okolnc vode, tj. uzgon na teenu fazll u jedinici
z.apremine tla, a velicina sile gravitacije: .
Gwl=lywn
Ravnotezni sistem sila koje djejstvuju na granularni skclet sasloji se od 5ila:
G':; + s; + u;: + p"( 0
(4.16)
Velicina gravitacijske sile je:
G,l 1 y, (l-n) (4.17)
gdje je: 'Ys jedinicna tetina evrstc supstance.
Sila strujnog uzgona 51 je u ravnotcii sa silom 1renja vade = - a sila uzgona
za granularni skelet (Uls) je po velicini proporcionalna sUi uzgona na pornu vodu
(Ul
w
): .
U b _ i 1 -:::.!'l
lltw - .-n .-
(4.18)
41
Sila reakcije okolnog granularnog skeleta (Pl) jc u ravnotezi sa aktivnom efektivnom
rezultantom sila gravitacijskog i hidraulicnog potencijalnog polja u jedinici
zapremine tla:Pl':: - P;a.
OdgovarajuCa siIa u zapremini elementa (a b 1) je:
P' n') a b 1 Pa (4.19)
Iz geornetrijskih relacija (na slid 4.5, desno) vidimo da moterno silu PI' dobiti i iz
trougla ravnoteznih sila:
(4.20)
gdje su: i - hidraulicni gradijent, a vektor 1( y -:. 1':) u jedinici
zapremine. Vektor 1 yw praksi obicno nazivamo strujnog uzgona" na jedinicu
11a, premda je S1varno ta sila vektor S; koja je u ravnotezi sa sHorn trenja

4.3.1. Hidraulicno poteneijalno poye u horizontalno uslojenom tlu
Ako Sil il tlu, koje se sastoji od horizontalnih slojeva homogenog sastava,
"\ ekvipotencijale horizontalne, voda se procjeduje u pravcu vertikalnih strujnica.
Rastojanje, odnosno gustina u pojedinim slojevima, zavisi od odnosa
izmedu koeficijenata propusnosti slojeva. Promjena granicnih uslova hidraulicnog
potencijalnog polja prouzrokuje promjenu efektivnih napona u tlu, a time i
deformacije 11a. Deformacije nastaju i zbog promjene potencijalnog nivoa u
hidrostatskom pOlju. .
(a) Hidrostatska potencijalna polja
TIo iznad stjenovite podloge (slika 4.6) sastoji se od slojeva "j", "i". U sloju velike
propusnosti (i) nalazi se slobodna podzcmne vode na dubini Totaini
vertikalni pritisci na dubini "z" rnogu se izraziti:
az=JYzdz
z=o
gdje je: Yz jedinicna teiina tla na dubini "z"
(4.21)
Ako je Ys jedinicna tezina evrste supstance, Yw jedinicna tczina pome vode i Me"
koeficijent pora, onda je jedinicna ldina zasieenog tla:
y (ys 1 + yweY(1 +<) (4.22)
U djelimicno zasiecnom tiu je:
I' = (ys 1 + yw ewY() + e)
gdje je: ew - koeficijent pora ispunjenih vodom, koeficijent ew/e = Sr je stepen
zasieenosti.
l
11
I
I
,
42
h, b
i :;;-- i ____
H
'_0
$1. 4.6 Dijagrami tota!nih (0:;) i pornih (uz) pritisaka u troslojnom tlu
sa slobodnom podzemnom vodom.
Pritisak slobodnc podzemne vade na dubini "1." (sa oznakama na slici 4.6) je:
Uz ::::: Uza = Yw (z - za)
(4.24)
Raziika izmedu totalnog pritiska Oz i pornog pritiska liz je uz efektivni normalni
napon 0/:
0/ = aza' = Oz - U
za (4.25)
Ako je slohodni lliV{) zbog hila kojeg razloga opao za "b", tj. od dubine na dubinu
"Zb", promijenice se pomi pritisci za velicinu y ...b oa:
Uzb = Uza - yw b ::= yw (z - Zb)
(4.26)
Thtalni pr,itisci se mijenjaju utoliko, ukoliko se usljed promijenjenih cfekthnih
napona (azb) i usljed prornijenjene zasicenosti tla u pojasu "bn, tj. iznad novog llivoa
vade na dubini promijeni koefidjent pora zasieeoih vodom (cw) i time, po
jednatini (4.23), i jedinicna tezjna tIa, Aka se od novih totalnih pritisaka Ozb (slika
4.6) oduzmu porni pritisd Uzb, dobit Ce se efektivni naponi:
Ow' = CIzb - Uzb (4.27)
(b) Vertikalno procjedivanje podzemne vode
Na slid 4.7 prikazano je poeetno gravitacijsko polje i sliena pacetno hidrostatsko
polje U uslojenom tlu, kao na slid 4,6.
Pretpestavimo da je i propusnost sieja Ok" (sa visinom "hk") velika. Dalje,
pretpostavimo da je hidrostatski potencijaI u sloju opaa od_ nivoa M na niv9. "Zb",
i
43
ada nivo podzemne vode u sloju "i" ostaje nepromijenjen. Zadrfava se i novi Divo "Zb"
u sloju "k". Posto je na donjoj granici sloja (sa visinorn "hj") pritisak porne vode opao
na nulu, a qdgovarajuCi potcncijalni nivo na dubinuz = hi + hj, po<::injc
t
pod uticajem
razlike potencijalnih nivoa za velitinu hi + hj - za, strujanje vode u vertikalnom pravcu
nadolje.Potetnu izohronu pornih natpritisaka (stika 4.7), predstavlja srafirana
povrsina duz debljine stoja izmedu linija "Uan i "Ub". Linija nUa" je prava sa apscisama
Ua = (z - Zz). Posto je u sljunkovitom i pjeskovitom sloju "hj" koeficijent propusnosti
reda velicine ki < 10 -3 cm/s, a u glinovitom sloju "hj" red.a velitine kj cm/s,
moZe se veoma mali gubitak potencijalne energije u sloju "i" zanemariti, te smatrati
da se ukupna potencijalna razlika (hi + hj Za) gubi na filtracijskom putu duzine "h/"
take da je prosjeeni gradijent procje<!ivanja krez sloj:
(4.28)
1
hi
OW
.
..".

z.
hJ
CI
H

.... :
h. OW
.
". ..---,.,.--;,.--,,..--,r--.-------....----,r--.r---.-r
k--o flNd- CD --l'}'w'"
SL 4.7 Promjena dijagrarna pornih pritisaka pri sniienju hidrostatskog
potencijala u sloju hk sa Za na Zb.
Ako pretpostavimo da je koeficijent propusnosti "kj" sloja "hj" konstantan i
zanemarimo njegovu zavisnost od koeficijenta pora Me", koji je funkcija efektivnog
naponskog stanja, onda se, poslije primarne konsoHdacije, procjedivanje kroz sloj "j"
sa priblizno konstantnim hidraulWnim gradijentom i = isr. a linija konatnih
pornih pritisaka n je prava:
Ub = Yw (hi - Za) (hi + hj - z)1,j (4.29)
Uticaj promijenjenih efektivnih napona na promjenu poroznosti, odnosno
odgovarajuCe jedinitne tefine iIi odgovarajueeg totalnog pritiska, mogii bismo uzeti
U obzir primjenom slicnog iterativnog ratuna, kao sto smo ga prikazali u prethodnom
poglavlju.
44
4.4. Propusnost tla
Francuski naucnik Darcy je 1856. godine utvrdio da aka kanal koji spaja dva suda
ispunimo Hom, te u jednorn sudu odrZavamo konstantan nivo vade, u drugom sudu
se voda nikada nece popeti do nivoa vade u prvom. Neka je razlika nivoa vade II
sudovima "h", a duzina kanala ispunjenog Hom "Ln, kako je prikazano na slici 4.8,
onda je brzina proticanja vade kroz porozan materijal:
gdje suo
v=kf=ki (4.30)
v brzina proticanja vode, crn/s
k - kocficijent propusnosti koji zavisi od osobina t1a, cm/s
i - gradijent iIi pijezometarski nagib

'l.
SI. 4.8 Prolicanje vode kroz kana!e ispunjenc tlom
Bt:zina proticanja vode dcfinisana je i jednacinom:
gdje suo
v=1 (4.31)
q - kolicina vadc koja protekne kroz uzorak u jedinici vremena, cm
3
;s
A - presjeka uzorka, cm
2
Ovo je imaginarna brzina, jer se racuna za cijeli presjek'" uzorka (pore i tlo). U
stvarnosti voda teee sarno kroz pore, pa je prosjecna vrijednost stvarne brzine
filtradje:
Vs =A--'L. =!:.'...
n n
(4.32)
45
Darcyjev zakon vrijedi sarno za laminarno kretanje vode, tj. za mirna kretanja. bez
turbulencije, i za male brzine. Maze se uzeti da voda prelazi u turbulentno strujanje
kada su pore tla >0.5 mm.
Thmperatura vode utiee na viskoznost, pa tako i na trenje izmedu vade i zma,_ dakle
ina koeficijent propusnosti tla. Usvojeno je da koeficijent izratava propusnost tla
pri temperaturi od 10°e. Ako je temperatura vode Vlzlicita od ove vrijednosti, onda
se njegova vrijednost mora korigovati na temperaturi lOoe po obrascu:'
KIO = qTKT (4.33)
gdje suo
rlT - kolicnik viskoznosti vode na temperaturi T i temperaturi lOoe
Kr dobivena vrijednost "k" no radnoj temperaturi
Vrijednosti viskozilcta 1] za razlitite temperature T date su u tabeli 4.1.
Tabela 4.1
1emperatura 8 10 12 14 16 18 20 22 24
vode te)
Viskozoost 0.138 0.130 0.123 0.117 0.111 0.105 0.100 0.096 0.091
(Ns/cm
2
)
4.4.1. Mjerenje propusnosti u laboratoriji
Koeficijent propusnosti (k) odreduje se mjerenjem protoka vode kroz uzorak
odredenog presjeka uz odredene uslove pritiska. Za bolje propusne materijale
primjenjuje se protoka uz konstantan pad, a za slabije propusne malerijale
metoda s promjenljivim pritiskom.
I
a) Mjerenje propusnosti uz konstantan pad
T
!h
1 H
A L 1...::;2ir====;
4.9 Uredaj za mjcrenje koeficijenta propusnosti uz konstantan pad.
46
Uzorak tla ugradi se u cilindar odredenog presjeka "A". Na ctonjem i gornjem haju
uzorak je filterskom plo(;icom. Duzina uzorka je 1 . Kroz donji filter dovodi
se voda prcka prcliva koji odrfava stalnu visinu na llJazll. Voda izlazi iz uzorka kraz
gornji filter, opet preka preliva kojim se odrtava nivo na izlazu, gdje se mjcri protok
pomocu graduirane menzure. Postupak se zasniva na principu da se najprije
voda kroz uzorak i ostavi da ispuni sve pore. Zatirn se U odredenom vremenskom
intervalu (ill) mjeri protok (Q). Za to se vrijeme odriava stalna razlika "h" izmedu
gornjeg i donjeg vodnog nivoa.
Prosjetna brzina protoka vade kroz uzorak je:

Primijenimo Ii Darcyjev zakon (v=k i), dobivamo koeficijent propusnosti (k = te
I
nakon uvcltavanja izmjercnih vrijednosti i prikazanih odnosa (stika 4.9) slijedi:
QI
k = hA ill (em/s) , (4.34)
b) Mjerenje propusnosti uz promjenljiv pad
Za mjerenje propusnosti Fro,mjenljiv pad uzorak se ugraduje u cilindar izmcdu
dva porozna filtera. Kroz 9.Onjtl'filter ulazi voda iz vertikalne cijevi, a na go.rnjem
filteru izlazi preko preliva (slika 4.10). 0V
I
'
U difcrencijalnom intervalu vrernena (dt),visina vade u cijcvi snizit Ce se za dB, a
uzorak ce za to vrijcme propustiti koliCinu vode:
dQ=-adH=Avdt
H
,

I
d
:f"

h,
-
h1

,;.
i

-
'\
. • "c-.';::.
Il
i
D
H
SL 4.10 Uredaj za mjerenje propusnosti uz
promjenljiv pad: A=povrsina presjeka
uzorka; J=visina uzorkaj a=povrsina
presjeka vertikalne cijevi; hI =visina vode
u cijevi prije opita; h2 =visina vade u cijevi
nakon opit3.
47
Crtica ispred "a" znati da je titanje dH negativno, tj. da nive vade u vertikalnoj cijevi
opada sa vremenorn.
UvrMavanjem vrijednosti iz Darcyjeve jednacine (v=ki ; i = !f) moie se napisati
diferencijalna jednacSna u obliku:
odnosno
aldH
kdt= -AH'
al dH
dt= - kA H
Integrisanjcm lijcve strane jednacine od t == 0 do t = t i sa desne stnme od H = HI
do H = H2 dobiva se:
t
- [dt - _ !'.i. flh dH
- - kA H
o HI
a I hz
t= -Ulnn,
Zamjenorn prirodnog logaritma dekadnim In ::::::: 2.3 log, dobiva se izraz za proracun
koeficijenta propusnosti: .
a I ht
k = 2.3 At lag
nz
4.4.2. Mjerenje propusnosti ila na ierenu
Ako je poroznost u tlu homogeno rasporedena, onda je propusnQst u svim
smjerovirna jednaka. U uslojenorn tlu, medutim, pore mogu biti medusobno bolje
povezane vodoravno, pa je propusnost u tom smjeru veca nego za tok vode u
vertikalno'in smjeru. U lesu su izrazeni vertikalni kanaliCi nastali od ostataka zatrpane
vegetacije i korijenja, pa je takvo Ho vi§e propusno u vertikalnom smjeru. Zato se,
osobito u nekoberentnom jaee propusnorn tiu, koeIicijent propusnosti resta mjeri na
terenu.
Metode mjerenja zavise od poloiaja podzemne vade prema manje propusnim
slojevima, ad nagiba nivoa podzemne vode i dubine.
Izrnedu mnogobrojnih metoda i postupaka za odredivanje koeficijcnta propusnosti
navest Ce se dva osnovna postupka zasnovana na (a) mjerenju brzine toka podzemne
vode i (b) crpenju vode iz bunara .
(a) Mjerenjem brzine tcrenja vode nagnutog homogenog pOdzemnog toka
moze se.9:4rediti koeficijent propusnosti direktnom upotrebom Darcyjeve jednacine.
Na odredenoj udaljenosti, u smjeru najveeeg pada vodnog lica, naprave se dvije
busotine u vodonosnom sloju. U uzvodnu buSotinu ubaci se postojana boja (uranin),
iIi neka so, pa se vactenjem uzorka vode iz nizvodne busotine prati pojava bOje iIi soli.
Iz se brzjna teeenja (v). Mjerenjem nivoa podzemne vode
48
u tim se pad nivoa i pritiska "i" \l smjeru. toka.
se rezultatt mogu dobiti sarno aka je vodonosni tok homogen i jed.nolitnog
naglba.
,."."-' (b) _Crpenjem vade iz bunara stvara se depresija u njegov0J?: okolnom
pOdrutju. f':la odredenoj udaljenosti od bunara izrade se - za
podzemnog vOdostaja. Iz podataka 0 snizenju vodostaja u
pIJezometn.ma 1 na osnovu mjerenja prmoka q (cm3/s) izratuna se koeficijent
propusnostl prema jednatini 0 kapacitetu bunara;
1 lz
k-.!L n71
- 2" H(ZI Z2)
Lz
(
IIl'
q S +-'jij"'1.,
SI.4: 11 Mjerenje propusnosti crpenjcm iz bunara: a) bunar; b) pijezometri;
c) mvo podzemne vode; d) sniieni niva podzemne vcx:1c.
4.4.3. Red veliCine koeficijenta propusnosti
Koeficijent propusnosti nk" ima dimenziju brzine. Brzina taka vode u tIu jako je mala
pa se Ok" izraZava u potencijarna od 10, prirnjer: 6 . 10.
2
= 0.06 cmls, Hi 4.8. 10-
6
=
0.0000048 cmls.
Radi orijemacije u tabeli 4.2dat je red koeficijenta propusnosti za razne vrste
materijala od sljunka do gline. J
Tabela 4.2
Materijal: Sljunak Pijesak Silni pjeskoviti Gllna
prah
k(cm!s) 10'-10"
lOCI_H)" 10-'-10- < 10'

"
,
49

CvRSTOCA NA SMICANJE
• OpSte 0 tvrstoCi na srnicanje
• OpSti oblik: teorije lorna
• Odredivanje Cvrstoee na smicanje
• Indirektni opit
5.1. Op§te 0 cvrstoci na smicanje
kao_naprezanje_na smicanje,u ,rayni loma •. ll
trenutku lorna. Ukoliko se smicanje dogada duz jedne jasno definisane povr!ine,
ravan se direktno mofe sagledati. Ukoliko se, naprotiv, smicanjedogada istovremeno
duz yge ravni, ravan lorna nije definisana i lorn 11a se karakteriSe maksimalnim
glavnim naponima.
Prema tome,lom u tlu n.astaje kada kruznica naponskogstanja tangira
anvelop:ll rnaterijala, odnosno granicnu Odnos izmedu normalmh
napona- a -i na 11 prikazan je na slid 5.1.Definisana je prema
Mohrovoj teoriji lorna granicnorn ev-rstoCe na ravan __
ev-rstoCe,_.tla najeesCe je blago zakrivljeJ1a,. U praksi se ona veeinom zamjenjuje sa
pravcem se najbolje prilagodava granicnoj liniji u podrucju normalnih napona
o:-w-odredenl siutaf }aka -definlsan pravac evrstoCe izrazen je Coulombovim
zakonom: ' ,
71= C + Cltgtp
(5.1)
koji izraZava Qirstocu tla na smicanje pomocu dva medusobno nezavisna parametra:
C w odsjetak na ordinati, kohezija
r.p w ugao tvrstDee na smicanje
Ova dva parametra evrstoce zavise od: vrste materijala, mineraloskog sastava,
granulometrijskog sastava i koeficijenta pora.
SLS.l Granicna linija tvrstoce (a) i Coutombov pravac r
5.1.1. Kohezija
Kohezija je osobina vrlo sitnozmog tla, kojeg zbog toga nazivamo koherentnim.
Razlika izmedu nckoherentnih zrnastih rnaterijala, koji ne sadrz.e mnogo sitnih
cestica, i koherentnih, s vclikom kolicinom sitnih cestica, jasno je vidljiva kad su ani
suhi. Nekoherentan materijal je tada hrpa rasutih zma bez odredena oblika.
Koherentan materijal je u tvrdirn grudama kojima oblik ne mozerno mijenjati bez
upotrebe veee sile, a tada se grude drobe u manje zapremine.
Kako se smanjuje veli6na cestica tla, tako se poveeava njihov b.roj u jedinici
zapremine pri inaee jednakom koeficijentu pora.Najsitnije eeslice sastoje se mahom
od minerala gline, koji su najrnanje otporni na t:nehanicko djelovanje. Na dodirnim
tackama medu reslicama djeluju elektricne iVan der Valsove sileo Njihov je intenzitet
veei je rnanji razmak medu -eesticama, a ukupni im je uticaj u jedii1Tci zapremine
to veei u njemu ima vise eestica i vise lataka medusobnih dod ira.
Kohezija nastaje fiksiranjem medusobriog polotaja eestica materijala od stmne sila
koje djeluju na njihovim kontaktima, a nisu uslovljene djelovanjem vanjskih sila.
Kohezija sitno zrnastih materijala zavisi od mnogo faktora, od kojih su najvazniji:
* velicina eestica i njihov mineraloski sastav, karakteriziran granuIo-
rnetrijskim sastavom i granicama konzistencije,
. medusobni razmaksusjednih testica, karakteriziran koeficijentom pora,
. elektrohemijski sastav porne vode.
Iz brojnosti i znataja mjerodavnih faktora vidimo da kohezija ne moze biti konstanta
materijala,kao se i danas ponekad mislLOna za svakf materijal zavisi od
koeficijenta pora, istorije i tfajanja optereeenja i mnogih drugih Cinilaca. Zato su
prouCavanje i CvrstoCe na smicanje koherentnih materijala vrio slozeni.
Zbog drukcijeg oblika zrna, sitnozrnasta tJa, u kojima preovladavaju ljuskasti
elementi, male debljine i relativnovelike povrsine, biee i mehanizam smicanja razlicit
od prikazanog pomoeu mOdela zrnastog tla. Na slici 5.2 prikazan je sematski dio
zapremine koherentnog tla, uvccan. Cestice gline izrazi10 listieave; a_ njihov
poredak moZe biti sasvim nepravilan kao rezultat talotenja u vodi i sukcesivno
/ poveeanog napona i zbijanja eestica.
Poredak ruoie biti nekad prihHzno paralelan. Proucavanja pomocu
elektronskog mikroskopa potvrdila su da nakon veee tangencijalne deformacije
cestice gline lete paralelno s njezinim smjerom. Deformacija u zoni smicanja nastala
je zbog djelovanja tangencijalnih napona. Otpor klizanju u takvom rasporedu bit Ce
znatno manji-nego u fazi kad se moraju savladati elektrohemijske site medu resticama
i otpori njihovih deformacija i rotacija. Razlika izmedu maksimalnog otpora Tp i
otpora Yr, nakon veoma velike defdrmacije,veea je je materijal prethodno bio jate
zbijen i duZe stajao pod pritiskom. Time se smanjuje porozitet i razmak medu
cesticama, a poveeavaju Van der Valsove sile,stvaraju trajne tiksotropne
izaziva veee otpore protiv kidanja VC7,3 medu cesticama. Manji porozitet znati i manju
slobodu pomicanja i okretanja testica
1
pa jc pOlrebna i veea tangencijalna sila za
savladavanje otpora. Nakon velike deformacije, kada su l':estice u toj zoni veC:inom
orijentisane paraleino, usljed otpora deformisanju uglavnom dolazi do trenja pri
klizanju.
Cl) b)
Sl,S.2 Struktura glinovitog sedifl.1enta: a)nepravitan rasporcd; b) paralelan
raspored Cestica
5.1.2. Ugao unutrasnjeg trenja
U gao otpornosti na smicanje p nije konstanta materijala, ali se vrlo resto moze
takvom smatratLVoda nije mazivo za veCinu matcrijala kOje sadrZi tIo, pa njena
prisutnost ne utiee na velicinu ugla if za nekoherentni materijal. Zato se parametri
otpornosti na smicanje suhog iii zasieenog nekoherenin g materijala bitno ne
razlikuju. Sarno pojava pornog moze 0 or.nost na Rri
brzom optereCenju veCe zapremme tla (kratkotrajllO po . Cali u sluCaju dllataClje,
odnosno smanjiti ako nastaje kontrakcija zaprcmine).
Kod nekoherentnog tla, ugao evrstoCe tla na smicanje (if) zavisi od .sljedecih osobina:
"
velil':ine CvrstoCe tla,
, - Cestica tla,
- gustoCe i
Qd sadrzine vode u tlu ..
"i'
,
,
; Vrijednost ugla unutrasnjeg trenja krere se kod nekoherentnih sipkih malcrijala
obieno u intervalu od 20 do 40°, gdje veee vrijednosli odgovaraju sljunku, a manje
pijesku. U gao unutrasnjeg trenja (I{» je veti sto su vcee Cestice t]a, sto jc oblik testica
tla ncpravilniji i ostrijih ivica i sto je manji sadrtaj vode. Ovo vrijedi posebno za sitan
pijesak.
/
Informativne vrijednosti ugla tp, kojc mogu sluziti za grube preliminarne prorac.unc,
prikazane su u tabeli 5.1,u zavisnosti od granulometrijskog sastava i zbijenosti da.
Thbcla 5.1
Materijal UGAO UNUTRASNJEG TRENJA(cl Ugao
Rastresito Srednje Zbijeno prirodnog
nagiba (f3)
Jcdnolicni sltan do srednji pijcsak
SU i pijesak SFs
I
25·30 28-33 30·35 25·30
Dobro graduiran pijesak SW 29-34 34-40 39·45 29·34
Sljunkovit pij(!sak GW 32·35 35-42 42·48 32·35
Za rjclavanje konkrctnih zadataka moguce je odrediti ugao otpornosti na smicanje
ispitivanjem poremecenih uzoraka u laboratoriji, i to posrednim putem, ispitujuci
porozitet neporemeeena materijala U tlu i iz rezultata standardnog pcnetracionog
opita.
S!.5.3 Ravnoteia eJemenata tla uz
nekoherentne kosine
Za nckoherentne materijale na povrsini
kosine, gdje je normalni napon 0 = 0, moze
sc uspostaviti ravnoteza lzmedu
tangencijalnih napona i otpornosti
rnaterijala u tankom plitkorn sloju ispod
povrsine kosine pod uglom fJ, kako jc
prikazano na. slid 5.3.
Iz izvoda na sliei zapazarno da su
tangencijalni naponi u ravni paralelni s
kosinom jednaki otpornosti: r = q kada je
ugao nagiba kosine jednak uglu otpornosti
na smicanje: f3 = rp. Prema tome, najstrmiji moguCi ugao prirodnog nagtba f3 jednak
je uglu rp otpornosti na smicanje rastresitog malerijala. Kad je materijal do
povrsine kosine (npr. za dugotrajne jake kiSe), strujni pritisak izaziva dodatnu silu
mase u smjeru strujanja vode niz kosinu, pa Ce u tim uslovirna najstrrniji nagib kosine
nekoherentnog materijala biti manji.
5.2. Opsti oblik Coulornb-Mohrove teorije lorna
Prerna slid 5.4, Coulomb-Mohrov zakon lorna moterno izraziti U obliku:
01 ; 03 = c' ctgtp' + 01 2 3 sintp'
, , ( , + (J ')
odnosno:
-*
<71' - 03' = 2c:cos'rp' + (01' + 03') sinrp'
Ako je c'=O, slijedi:
'L
f
<>,'+G;
--z-
SL5.4 Granit:na linjja evrstoCe prema Coulomb-Mohrovom zakonu lorna
53
(5.2)
(5.3)
Za slufuj 03' = 02', u ortogonalnom koordinatnom sistemu (01',02',03',) izrazen je
zakon sa pra-vom linijom koja lefi u ravni simetrije 02' == 03'. U tOj ravni su koordinale
(Od' = 03' Y2 cq'), pa je Coulombov zakon izraien jednatinom:
/
1 + sinif" + c' 2'0 cosif"
01' ad
oj = (1 sin,,') fi '\
KoeficiJcnfnagiba Coulombovog pravca (slika 5.f) je:
gf3,
_ V2 1 + sin\,,' _ V2 t 2 ("£ + <E.:.)
t - 2 I sin,,' - 2 g 4 2'
a odsjctak na osi aI' je: .
, _ cosr'
010 - 2c 1 smtp'
(5.4)
(5.5)
54
Jcdnatine (5.4) i (5.5)suizvedeneuzuslov:al';::o3' = O'Z'.Akoje:ol':So3' = az' treba
jcdnaCinu (5.4) zamijcniti s izrazom:
1 - sinep' _ 2 YI,c' eosIn'
aI' 01' ad r
ad' = (iJV2 = (1 + sin<p') Vi
(5.6)
U torn slueaju je u ravni (ad' = 03' VI, 01') Coulombov zakon pretpostavljen s
pravcem je koeficijent nagiba:
tg/!· = .,f'I 1 - sin<p' .,f'I tg2 ("- _ £)
21+S111<p' 2 4 2'
(5.7)
a na osi al':
, 2c' cosT'
010 = - . 1 + sincp' (5.8)
Na slid 5.5 prikazane su projekcije osa 01', 02', (J3' i projekcije konture oktaedarskog
trougla i presjecne tatke izmedu oktacdarskih povrsina i pravaca kOje
prcdstavIJaJu Coulombov zakon u slutajevima 01'> 02' = 03' i 01'< OZ' = 03'.
S1.5.5 Presjecne tacke pravaca u oktaedarskom troug!u
Presjecne tatke pravaca, koji izra2avaju COlllombov zakon, su za slutajeve:
02' > 03' = 01' tatka B2
tacka C2
Ako povczemo tacke BI-C2·Bj,CI-B2-C3-Bl dobijemo iregularni hcksagon sa
aksijalnorn simetrijom. Linije koje povezuju lomnu tacku heksagona sa
odgovarajuCim odsjeccima na koordinatnim osama defingll rllbove presjetne
55
/
piramide. Ovi rubovi predstavljaju lomnastanja po Coulomb-Mohrovim anvelopama
lorna za razliCite moguCe kombinacije naponskih stanja tfiaksijalnog apila.
Povrsine ove piramide predstavljaju jedan od mogucih odnosa izmedu napana kad
lorna u slueajevima kada srednji glavni napon nije jednak najrnanjem iIi najvecem
naponu.
U slliCaju cp'=O, izraz se reducira na:
U sisternu koordinata (01',02',03') jednaCina sadrfi scst uslova lorna, prcdstavljcno
na rubovima hcksagonalne prizme. Osa te prizme je oktaedarska normala, a
projckcija prizmc na oktaedarsku povrsinu je regularni heksagon.
Rubovi prizme leze u simetralnim ai = 03' , 03' = 01' , 01' = 02'.
Povrsina prizmc u projckciji prikazana stranicama heksagona je geometrijsko mjesto
tacaka kojc predstavljaju naponska stanja sa vrijednostima srednjeg glavnog napona
izmedu maksimalnog i minimalnog glavnog napona. Th povrsina predstavlja jedan od
mogucih kriterija lorna koji uzimaju u obzir uticaj srcdnjeg glavnog napona.
5.2.1 . Vrsna' i rezidualna otpornost tla
_9;rstoca tla zavisi od njegovc, gustoce i konzistencije. Ona je posljedica prcthodnog
opterecenja i stepena sckundarne zaprerninske konsolidacije kod prethodnog i
's-adaSnjeg opteretenja, ponekad tak i posljedica cementacijiskih efekata iii, kod
tla, .posljedica .vibraci()nih Devijatorske deformacije kod
kojih riastilp'a,-loin<,-obicno su toliko manje, koliko jc veea evrstoCa tla.
jc prekonsolidovani materijal kod deformacije svoju
< 5.6) pni,Za vanjs,k()m optereeenju jos Qtpor,}<:oji,rnedutim,s
paras-tom deformacija op-ada cfokse nesmanji na neku
Obicno je odrcduje otpor po lomnim povrsinama diskontinuite:ta deformacija
formiranirn poslije prethodnih vclikih devijatorskih deformacija i prati ih dilatacija.
Razlika izmedu vrsne i rezidualne cvrstoce je toliko veca koliko je veta
prekonsolidacija Cesto ova razlika postoji i kod normalno konsolidiraTlog
<iG: ' - '
/Cvrste raspucale gline,tj. prekonsolidovane gline,koje su prozete prslinarna,
/ pokazuju kod laboratorijskih opita vrlo razlicite vrijednosti vrsnc evrstoCe. Ove
vrijednosti zavise od naCina opita, velicine uzorka, broja i orijentacije pukotina u
uzorku, brzine optereeenja,te od neravnomjernosti gline S obzirom na granulaciju i
mineraloski sastav. U prirodnim llslovima, u kojima je poretno kriticno polje napona
.. mnogo opseinije i zahvata sis tern brojnih i razlitito usmjerenih pukotina, sistem
pukotina moze intenzivnije uticati na defonnabilnost kosine,pa se lorn moze razviti
drugaCije ncgo kod laboratorijskih opita. Neki laboratoriJski opiti, a narocito
smanjenje vrcmena do lorna s porastom ukazuju na to da se vclna evrstoca
sa trajanjem kriticnog naponskog stanja smanjuje.
iii'
56
z
?( "
,
::!
z
ij
u
z
w
'"
z
:'
.w
:;;
0
Z
'N

>
Vrsna
evr£tOCQ
_______________ 1 _
"I'
Relldualna
evrstoca 'f
----.....,
6'
Deformacljo :'
I
I
51.5.6 Dijagrami vrSnc j rezidualne evrstoee
/5,2.2. Progresivni lorn
6' 6'
U vezi s prethodno razmotrenom zavisnoscu izrnedu deformacija i napona prije lorna,
te izmedu vrsne i rezidualne evrstoce, 7..3 razvoj tetenja (puzanja) i rusenja padina i
kosina vrlo je znacajan progresivni lorn materijala. Progresivni 10m se razvija usljed
koncentracije nepovoljnih naponskih stanja u nekim dijelovima -padine i kosine.
Koncentraciju nepovoljnih naponskih stanja moze prouzrokovati i nepovoljan
raspored ukupnih gravitacionih i hidraulitkih sila uz date kinematske, odnosno
deformacijske uslove. U tlu hcterogenog sastava, sa nejednakom deformabilnoscu
sastavnih rnaterijala u pOdrutju do u tvrstim raspucalim glinama i u
raspucaloj, djelirnieno trosnoj i raspadnutoj stijeni dispozicija za razvoj progresivnog
lorna naroCito je povoljna.
Ako je u llu ravnornjernog sastava prosjetno naponsko stanje duz nekog
potencijalnog pojasa napona veee od rezidualne cvrstace i stacionarno, onda se
dugotrajnost progresivnog lorna moze sarno s efektom sporog teeenja na
srnanjenje vrsne evrstoce. Zbog oscilacija hidrau!ickih polja napona, opterecenje
padine iIi kosine obieno nije stacionarno.Nakon kraCih perioda intenzivnog
progresivnog ru!enja, poslije velikih padavina, kada noziea padine biva poplavljenja
vodom iz akumulacije. iii zbog nepovoljno usrnjerenih filtracijskih pritisaka kod
naglog praznjenju akumulacija. iIi koji se podudaraju sa vrernenorn privrernenih
statitkih Hi dinamickih preopterecenja, slijede dugi periodi s povoljnijirn stanjima
napona. Progresivno rusenje opet prestane, padina i kosina se smire, opet se uevrste
veze vode oko'tankih glinenih ·zrna..
57
$to su periodicna preopteretenja intenzivnija i je ncpovoljnije naponsko stanje,
to te tangencijalne deformacije u pojasu intenzivnog teeenja toliko porasti da se na
mjestima najjaCih fIeksura u tom pojasu razvije ravan diskontinuiteta deformacija,
tj.kHzna ravan. Dul. ove ravni evrstoCa opadne na reziduainu vrijednosL Ako je
prosjecno opteretenje veee od rezidualne tvrstoce, treba oeckivati nagli razvoj lorna
prije nego se povrsina klizanja razvila po citavoj duzini pojasa tceenja. Ako
prosjecno opteretenje nijeveCe od rczidualnc Cvrstoce, pad ina i kosina jos dugo mogu
teei (puzati) nakon sto se glatka klizna ravan kroz njih razvila.
Opasnost ad progresivnog 10ma raste sa stepenom heterogenosti tla. Mobilizacija
nekog stepena Cvrstoce zahtijeva razliCite po make u razliCitim dijelovima
heterogenih padina, Zbog toga su otporniji dijelovi padina u poCctku intenzivnije
aptereeeni, nego slabiji dijelovi. Kada pomaci parastu toliko da se mobilizira njima
odgovarajuCi stepen tvrstoCe u rnanje otpornim dijelovima, je tvrstoea
olpornijih dijelova padina vee iscrpljena i otpornost reducirana. U procesu daljeg
tecenja (puzanja) redukcija se nastavlja sa sukcesivnim smanjiv3(ljern tvrstoce do
preostale ukupne otpornosti rnaterijala.
i/ 5.3, Odredivanje cvrstoce na smicanje
Cetiri su glavna natina optereCivanja tla pri ispitivanju njegove tvrstoee:
* direktno srnicanje,
- triaksijalno ispitivarljc,
- tvrstaCa na pritisak bez sprijeeenog botnog sirenja i
* torzija.
Post6je i indirektna mjerenja svojstava tla, koja su funkcija tvrstocc, kao je otpor
na penetraciju tla, opit kruznom plotorn i opit krilnom sondorn.
i-
'/5.3.1. Direktno smicanje
Opit se vrsj S<i uzorkom smjestenim u kUliju za smicanje. PoSta je prethodno uzorak
opterecen normal nom silom, direktno se srnicanje vrsi po odredenoj ravni srnicanja.
Prije nego se primjeni smicuca sila; u uwrku vladaju glavni naponi. NajveCi gIavni
napon djeluje na gornjoj i donjoj povrsini uzorka. Raspodjela napana nije uniforrnna
zhog cvrstace dna i klipa, ali se usvaja da je:
P - sila opterceenja na uzorku
A - horizontalna uzorka
58
'Pdngencijalni napon izn05i:
H d' .
T =:4' g Je Je
H-horizontalna sUa smicanja
od tla, za kaje se odrcduju parametri olpornostLna_smicanjc. istih
uzoraka te ih ispitamo u aparatu za direktno smicanjc. pod .. v:ertikalnim
opterecenjcm UZ, zadrz.avanje svih ostalih uslova opit.3,dohiee se razne vrijcdnosti T
naron.a koji su izazvalismicanje.Dobivene parovevrijednosti napona.(r - .a), If-oji su
vladah u ravnima smicanja u trenutku lorna, unosimo u koordinatni sistem u kame
se a nanosi oa apscisu, a T na ordinatu. Dobit cc Se onoliko taeaka koliko je
oplta P.rava koja spaja Dve tatke definiSe kOhcziju
lrenp,. uglom nagiba prave prcma a osi.
JCdnatina ave prave je: Tf= C + atgtp, Coulomb, (1776) i po njemu, se zove
Cou!ombov zakon.
S1.S.7 Rezultati parametara otpornosti nn smicanje pod razlicitim vcnikalnim
optcreccnjem: a) opterecen,ia; b) rezultati opita.
G
59
5.3.1.1. Aparati za direktno smicanje
.dvijc vrstc. direktno ____ ,,,
ispitivanja:
aparati u koJima se, sila, izaziva smicanje, poveeava postepeno, .pri
remu sc registruju dc·formacije uzoraka u pravcu smicanja kontrolisani napon
..... . ., ... """." --
- aparati u kojima se smicanje uzorka vrsi sa i
... ..'yri sile kojima se uzo!ak,
suprotstavlja smicanju aparat,i!?a kontrolisanomdeformaclJom.
, Aparati za direktno smicanje (stika 5.8 i 5.9) sastoje se od kUlijc za smicanje i uredaja
za optereCivanje i mjerenje sila i deformacija. Kutija za smicanje je, obitno, velitinc
6Ox60 do 100 mm, sa visinom uzorka od 15 do 30 mm. Kutija se sastoji od dva dijela,
o-ornjeg i donjeg rama. Gornji ram moze da klizi po donjem, u visini polovine uzorka.
Aparat ima moguCnost za izazivanje vertikalnih - normalnih i horizontalnih,smicllcih
naprczanja u uzorku. Vertikalne i horizontalne deformacije mjere se pomocu
komparatera sa 0.001. mm.
S1.5.8 Aparat za direktno smicanje sa kontrolisanom deformacijom
60
S1.5,9 Aparat za direktno smic.:.nje "Soil test" sa dimenzijama uzorka 400 x 400 x 100 mm
Aparat sa kontroJisanim naponom smicanja a) donji ram, b) gornji ram,
d) Ha, e) porozna pJoea i f) komparateri za mjerenje vertikalnih
I deform?_cija.
61
/5.3.1.2. Tok smicanja
Prije potetka smicanja treba aparaturu prekontrolisati da Ii su dijelovi kutije
razdvojeni, a :z:atim se, preka ureaaja za smicanje, nanosi srnit:uca sila. Kod opita sa
kontrolisanim naponom smicanja sile povecava se 1/40 do 1120 dio
normalnog optereeeoja uzorka u jednakim vremenskim inteIValima. Na aka
je uwrak bio optereren normalnom silom naprezanja od 100 kN/m , uredaj za
bptereeivanje horizontalnom silorn se taka da smituee naprezanje raste za
2.5 ili 5 kN/m2 u istim vremenskim intervalima. Opit se do lorna.
Kod opita sa kontrolisanom deformacijom,preko narotitog uredaja uzorak se izlaze
horizontalnim deformacijama, koje se povecavaju konstantnom brzinom (0.5 do 1
mm u min uti), pri ternu se na dinamometru otitava odgovarajuCa smituCa sila. Prva
dva min uta situ treba svakih 15 sekundi, a daIje, u vremenskim razmacima
koji odgovaraju 0.5 mm horizontalnih pomjeranja. Smicanje treba vrsiti do
horizontalnog pomjeranja, koje iznosi oko 15 % duZine uzorka, odnosno dok se ne
pokaze konstantna sila. Nanosenje horizontalne sile se vrsi pornocu
elektromotora. cc-'
Razlika u rezultatima izmedu ova dva opteretenja je u tome sto s
kontrolisanim porastom site nastaju velike deformacije pa oIMr naglo izrnaknc. Na
laj se maZe izmjeriti sarno rnaksirnalna vrijednost CvrstoCe tla na smicanje
(Tmax). Kontrolisanom brzinom deformacija, maze se mjeriti otparnost i nakon
prekoratenja TmllX! kaka je prikazano na slid 5.11.
S\.5.11 Zavisnost Tmax ad nacina optereCenj1:
a) kontrolisani porast sHe;
b) kontrolisani porast deformacije;
c) 10m uzorka.
5.3.1.3. Postupci pri direktnom smicanju
x,
" E,
<" ,
b
pomak A
Zavisno od vrste tia i uslova optereeenja u objektu, najee!ee se primjenjuju sljedeci
opita direktnog smicanja:
·Brzi opit sa konsolidacijom pod normall\im optereeenjem. Pri ovom opitu
mora se satekati konsolidacija uzoraka pod vertikalnom silom, dok se smituca sila
poveeava u vremenskim intervalima za is.tu vrijednost, sve do lorna uzorka. Ovaj opit
se primjenjuje za glinovita tla;
- Sgori opit na slitan kao i prethodni, s tom
.r.<!zlikom Sto se kad horizantalne sHe satekuje konsolidacija pri svakom novorn
62
stepenu opteretenja. Ovaj postupak se primjenjuje kad pjeskovitog iii
11a;
- Brzi. Gpit bez Kad ovog se apita ne reka konsolidacija
uzorka tiT i)od vertikalnim ni pod horizontalnim optcrecenjem. Postupak se
primjenjuje za nasipe od glinovitog tla.
I
/5.3.1.4. Odredivanje parametara cvrstoce na smicanje
Na osnovu izvdcnog smicanja izradi se dijagrarn: napana na smicanje (r) -
dcformacija (P), i odrcdi najveea vrijednost napana na smicanje, keji se javlja u toku
apila U loni tceenja, za datu vrijcdnost normalnog napana (0) pod kojim
je uzorak smican. Za tri apita smicanja, vdenih u tri kutije (kaka je uobitajeno), pod
razliCitim normalnim naprezanjima (a),dobivaju se tri odgovarajuta smicllca
naprezanja pri lomu. Na asnovu dijagrama odreduje se ugao unutrasnjeg trenja "i
kohezija ispitivanog tla.
Ukoliko se pri tom koriste vrijednosti maksimalne tvrstoCe na smicanje (T max), dobija
sc maksimalni ugao unutrasnjeg trenja, koji se obieno obiljetava sa 9m. Ako se koriste
krajnje vrijcdnosti Tf ,dobiee se ugao rpf, odnosno odgovarajuCa krajnja tvrstoCa na
smicanje.
PRIMJER:
Odrediti parametre vrsne i rezidualne otpomosti na smicanje! Opit je obavljen s
konstantnom brzinom smicanja u aparatu. fipa Casagrandea, rezultati opita dati su u
tabeli 2.
Thbela 2
p
0=9.81 N/cm
1
0= 19.62 N/cm
2
0=29.43 N/cm
2
(mm)
T(N/em2) TCN/em') TCN/em2)
0.5 3.14 5.88 7.35
1.0 539 10.00 11.87
1.5 6.18 11.47 14.81
25 5.39 11.08 16.38
3.0 4.41 9.71 16.28
35 3.92 8.63 15.10
4.0 3.73 7.75 13.34
5.0 3.53 7.16 11.57
6.0 333 6.57 10.00
7.0 3.14 6.37 9.41
8.0 3.04 6.18 9.12
kriva 1 kriva 2 kriva 3
63
--------
,
S1.5.12 Rezultati opita
5.3.2. Opit triaksijalne kompresije
RAdU.$pitivanja uzoraka tla u pod uslovima sto slicnijim onim koji .
djeluju na tl0 u prirodi) narocitf) su pogodni opiti triaksijalne J:tompresije. U tijelu
o"ptereeenom prostornim naponskiin'stanjem doti ce do lorna pod djejstvom raznih
kombinacija optereeenja.
Razne hipoteze lorna daju ra"zlieite
/ vrijednosti napona koji ce izazvati lorn
materijala. Mohrova hipoteza lorna pokazala
je najvece slaganje sa eksperirnentalnim
rezultatirna dobivenim ispi,ivanjem tla. Po
ovoj hipotezi, lorn materijala nastupa onda
kada u promatranoj tatki djeluju glavni
naponi takvog intenziteta da vektor
rezultantnog napona svojim vrhorn dotakne
odredenu ravan (slika 5.13).Ni u jednoj tatki
promatranog medija ne mogu postojati
gJavni naponi takvog intenziteta da vrh
vektora rezultujuceg napona iz,ade van ove
ravni. Svaka tatka na ovoj ravn(predstavlja
trolku glavnih napona koja izaziva lorn
materijala, te se ova ravan naziv3 "ravan
lorna", Ako je opterecenje rotaciono -
6.
6,
S1.5.13 Ravan lorna za sIueaj triaksijalne
kompresije
64
simctritno, tj.aka je az = 03,onda naponsko stanje mournc prikazati u ravni.
PovrSina lorna pretazi u liniju lorna iii obvojnicu Mohrovih naponskih krugova. Svaka
kombinacija glavnih napana, koja daje Mohrov krug,koji ctodiruje obvojnicu izaziva
lorn materijala. Poznavajuti pravce glavnih napana moze se pomocu pola odrediti
polo2aj ravni lorna.
Opiti lriaksijalne kompresije obavljjljtI se prnnQCu tzy., Uzorak
'cilindricnog oblika za5ticen gurnenom opnom,opterecuje se botJ,l.iULp.apQl}Om
'"';n = 03, a potom se na,IlOst vcnik;alno optereCenJe Thl:<o se dob,ijc_par
(01, 03), su, yla_dali \1, trcJlutk!l __ __
...Jspitujuci vis_c UlO(flka istog materijala, pod razUtiHn1
jiIJifscjnw OJJbit ,ce sc,.viie Mohroyjh, omogucuje konstrukciju
- -,.--'-----'--------
koji Qbvojni,ca stvar<l_ na ordinatLp,redstavlj'! nagiba
_ prema apscisi predstavlja ugae - - -"
lhaksijalni aparat se sastoji uglavflom od dva dijela:
. celije u kojoj je uzorak i koja je snabdjevena i povezana
uredajima za izazivanje i mjerenje pritiska u teliji, urectajem za mjerenje pomih
pritisaka i kolicine istisnute vodc iz uzOIka,
- postolja, na koje je smjeStena cclija sa uredajima za izazivanje i mjerenje
vclicinc deformacija uzorka (slika 5.14).
M
S1.5.14 Triaksijalni aparat
/
I U triaksijalnom aparatu ispituju se uzorci raznih vrsta tla pripremljcnih na razne
nacine. Uzorci su uvijek cilindric.I1:?g oblika, sa odnmom osnove i visiiie 1:2.

65
,
Ispituju se najresee uzorci precnika osnove35 do 50 mm i visine 70 do 100 mm. Prerna
nacinu pripreme uzorka ispituju se:
_ neporemeeeni uzord od koherentnog tla,
_ poremeeeni uzord od vezanog tla,
_ vjeStatki uzord od koherentnog tla i
_ uzord ad nekoherentnog tla.
a.) '0\
c\
0
_-:
I I
I I
SI.5.15 Krti i plastitni 10m uzorka kod triaksijalnog opita
S1.5.16 Triaksijalni aparat sa-telijama za ispitivanje _
/
66
U toku vertikalnog opteretenja llzorak se deformge i, na dolazi do
lorna uzorka po ravni najrnanjeg otpora na smicanJe. Zavisno od VfSte tla i njegovog
stanja konzistcncije, lorn moze biti "krt", sa manjim bocnim deformacijama (slika
5.l5-a), "plasti.:an",sa vetim botnim deformacijama i batvasl (slika 5.l5-b), a ponekad
kod mekano plaslitnog tla bez lorna uzorka, sarno sa vetim batvanjem (slika 5.l5-c).
U gao nagiba a ravni krtog lorna usvaja se kao ugao nagiba ravni najrnanjeg otpaTa.
5.3.2.1. Vrste opita
Uglavnom se izvode ovi tipieni opiti:
drenirani opit, opit dreniranih uzoraka pri remu dolazi do potpune
konsolidacije i ne stvara se naprezanje vade u porama (5 - Slow test),
- konsolidovani nedrenirani opit, opit nedreniranih, ali prethodno.
konsolidovanih uzoraka pri naponima 01 = (72 = <73. iii brzi konsolidovani opit (Qc -
Quick consolidated test),
- nedrenirani, ili brzi opit, brzi opit nedreniranih uzoraka, kad kojih se ne
dozvoljava oticanje vade iz para (dreniranje) za vrijcmedjcjstva bocnog i vertikalnog
opteretenja (Q - Quick tesl).
lzvodenje dreniranih opila je dosta teSko. Ovaj opit 7..amjenjuje sc najtclce
ncdreniranim konsolidovanirn opitom. Uzorak se konsoliduje pri hidrostatskom
stanju 01 = G2 = 03, pOlOm se zatvore drenaze i tokorn opita mjeri se porni pritisak.
Mohrove krugove konstrugcmo s efcktivnim naponima:
Ol'=Ol-U
o2'=m-u
Konsolidovani ncdrenirani opit se zamjenjuje opitom kod otvorenih drenaia (da se
ne teka potpuna konsolidacija), ali se ipak mjeri porni pritisak u srcdinl uzorka
po motu injckcionih igala.
5.3.2.2. Prikazivanje rezuifat(l
Rezultati ispitivanja prikazuju St": na sljedeeim dijagfl,lIl1ima:_
- d_ijagram promjene r3?:Iike napona 01 - 03,
- dijagram promjene odnosa napona
- dijagram promjene pornog pritiska i zapremine u odnosu na deformaciju
uzorka, i
Mohrovih k!ugova sa obvQJI1(cgm.
Dijagram promjene razlike glavnih napona prikazan je na slici 5.17, kriva a.On se
dobije kada se na apscisu nanese deformacija uzorka, a na ordinatu razlike glavnih
napana 0"1 - 0"3. Ova3 dijagram slufi za odredivanje lorna u slutaju mekSih plasticnih
materijala tla.
E
-"
z
/
I
//
I
-
67
1'6,-6;
/'
}-
_.-
"",--.1 6'/6
-..I
___ Deformacija (%)
S1.5.17 Rezultati ispitivanja za slueaj razlike glavnih napona (a) i promjene
odnosa glavnih napona (b)
Dijagram promjene odnosa glavnih napon.a prikazan je na 5.17:. kriva b. On se
dobija kada se na apscicu nanese deformaciJa uzorka, a na
glavnih napoJta 0"1/03. Dijagram i promjene pornog pritiska I promJene
prikazani su na slid 5.18 "a" i "bIt. Onise dobijaju kada se na apscisu nanesu
defarmacija, ana. ordinatu vrijednosti pornih pritisaka, odnosno vnJcdnosti
promjene zapremine t:.. V N u %, za isti napon 03·
a I
.r
L
r-..
I
-
I
.........
I

c
bl
iWttMI
___ Detormacl)O (GJo) 0.. __ Deformac.ija (%)
S1.5.18 Dijagram promjene pornog pritiska (a) i promjene zapremine (b)
Dijagram Mohrovih krugova napona prikazanje na 5.19:0n dobij.e kada se
. apscisu nanesu i glavni napon (031 (11)1 1 (03101)2 1
68
Mohrovi krugovi za svaki par napona, a na ordinatu se nanose smiCllce vrijednosti
01-03·
r=--Z-sm2a
(G"
SL5.19 Paramelri otpornosti na smicanje dobiveni u toku triaksijalnog opita
Thngenta, odnosno obvojnica Mohrovih krugoY3,predstavlja dijagram smicllce
evfstoce tla. On se moze izrazili po obrascu T = C + (J tgcp, gdje je a napon na apscisi,
c-kohezija, a l'-ugao unutrasnjeg trenja materijala.
PRIMJER:
! Gpit m'aksijalne kompresije obadjen je na uzorcima zasicene gline, hpitivana su tri
uzorka pod razlicitim bocnim pririscima, tabela 3. Raden je brii nedrenirani opit. Gdredi
vrijednosti parametara otpornosti no smicanje c i cp ?
Thbela 3
Napon Uzorak
1 2 3
03 100.0 170 210
OJ
227.5 305 365
69
'Po 5·

515.20 Rezultati triaksijalnog opita
5.3.3. Opitjednoosnogpritiska sa nesprijecenim boenim sirenjem
cJcrncnte za konstrukciju Mohrovog kruga (glavne napone) i pravce
gl,!vni!1 se odredit! polozaj povfsine lorna, odnosno ustanoviti veza
ugla lorna i ugla unutrasnjeg trenja. To znaci da se, poznavajuci pravce i veliCinu
glavnih napona,tc veli¢inu ugla a, moze odrediti ugao unutrasnjeg trenja i kohczija
matcrijala, kaka je prikazano na slici 5.21.
Q)
___ G_, ____ oJ
b)
Qd--'" ,,0° +i'
';'0 "2J--30'
SI.5.21 Opit jednooso()g pritiska: a) Mohrov riaponski krug; prije i nakoo opita.
70
Aparat za ovaj opit se sastoji od hidraulicne prese sa dinamometrom, kad koga se
opterecenjc povecava kontinualno, a deformacije se prate na dinamomctru.
5.3.4. Torzioni opiti smicanja
Pri torzionom opitu cilindricni, iIi prslcnasti, uzorak tla izlozen je najprije
normalnom pritisku, a zatim torzionom opterecenju kojirn se vrsi lorn.
U __ _ se u_
5.22). Normalna sila se nanosi na gamju povrHnu -kutijc,_ __ sc_
uvrtanjem gornjcg rama do lorna. Ovaj aparat- je konstrukcija Hvorslcva. -
Slika 5.22 Torzioni apara!
Uzorak tla ugradcn je u aparat poremecen u kruzni prsten, koji je na donjem dijclu
nepomican,a na gornjern pomican kako bi se mogao rotirati. Iznad i ispod uzorka
stavljaju se porozne ploCice, a uzorak sc opterecuje okreranjem gomjc polovine
aparata prcko kotura sa uzetorn. Takn "C u uzorku stvara klizna ravan po kojo] se
uzorak, obrtanjem, smice. evrstoCa 1 odreduje se iz velieine 1"!19J.nenta koJisc: __ _
izmjeri na koturu za okrctanje i iz otpora tla na kruznoj kliznoj se
prikazuju grafieki na dijagramu rIo, sliena kao u kutijastim aparatima. --'--
5.4. Indirektni opit
Odredivanje parametara cvrstoce na smicanje moze sc i tcrenskirn opitima, i to:
* opit s krilnom sondom,'
. penctracioni opiti i
opit s kruznom plocom.
71
Krilna sonda slull za odredivanje smituCe Oirstoce koherentnog tla (rf). Uredaj se
sastoji od OOtiri krilca, medusobno okomita, montirana na aparat, koji se moze U vrhu
okretati, se povecava otkIon i izaziva torziona sila.
Mjerenjem torzionog momenta (M) dolazi se do izraza za koheziju, za slu6lj da je
I" = 0:
M
C = -:2";"'---:;-
"f (h
Za krilea standardnih dimenzija (slika 5.23), koja se upotrebljavaju za terenska
ispitivanja, kohezija je:
Cu = [N1cm2]
Odredivanje parametara c:vrstoCe na smicanje pomocu
penetracionih opita za mjcrenje otpora pri prodiranju
moze se
dinamic:kim opitima i
- statitkim opitima.
Dinamicki penetracijski opit izvodi se tokom busenja u
svim slojevirna na koje se nailazi. Na sipke za busenje
pricvrscuje se celitni cilindar,koji se zabija u tlo
udarcima maljem. Broj udaraca (N) koji je potreban za
utiskivanje karakterise zbijenost slojeva. CvrstoCa na
smicanje (za brzi opit.1" = 0) priblizno je:
C = 1{(00 [kN/m']
S1.5.23 Krilna sonda
Kod s'tatickog penetracijskog opita rujeri se otpor prodiranju sipki i siljka koji se
utiskuje u tl0 statickom silom. 1z podataka mjerenja staticke penetracije maze se,
pomocu dijagrama Verdeyena,odrediti ugao unutrasnjeg trenja tp, a kod utiskivanja
Siljka u tlo stvaIaju se smituee povrMne na kojima se javlja otpor tla §to ga pruZa
kohezija "e" koja je proporcionalna ukupnoj sili P na osnovu izraza:
p
C = ---'---::;

Odredivanje parametara evrstoee na smicanje opitom s kruinom plocom zasniva se
na octredivanju zbijenosti podtla i pojedinih slojeva. Zbijenost se maze izraziti
velicinom pritiska kruine place odnosno modulorn deformacije ispitivanog
materijala.
U slutaju da materijal ima cp = 0, eu se moze izracunati iz obrasca:
Cu = 58(4 [kN/m']
gdje je: gf tla ispod pIeCe e'Nlm2]. ,
72
S1.5.24 Kruzna pl0Ca za ispitivanje zbijenosti tla
Ukoliko se opit s kruznom plocom ne na lerena vee na nekoj dubioi Dr.
tada J·e· c = gf - Y Dr [kN; 2]
. u 5.14 1m.
..
-.

Uvod
STISLJIVOST,
I KONSOLIDACIJA TLA I




StiSljivost i deformacija tla
Proracun slijeganja
Vremenski tok slijeganja, konsoHdacija
Bubrenje tla
73
Zbogpromjene optereeenja nekog pOdruqa mijenja. se naponsko stanje u tlu i
zapremina, uz popratno slijeganje Promijenjeno naponsko stanje
prethodno izaziva prornjene pornog pritiska ne utituci na efektivne napone.
Promjene efektivnih napona, a i deformacija, rnogu oaslati tek se pfomijene
prit,iscL Kada se _porni pritisak, zbog promjene naponskog stanja, izjednaci sa
sta.cioniunim- hidra\lHcnim_poljemJLpodzemnoj vodi, zavrsitc se i proces sJijeganja,
sto se oznacava kao proces konsolidacije tla.
Ttajanje procesa kon50lidacije, odnosno slijeganja pri promjenama naponskog
stanja, zavisi od intenziteta j raspodjele pornog pritiska, od dirnenzija polja u kojern
su nastale promjene pornog pritiska i propusnosti l1a. 'Tako Ce se tl0 male propusnosti
(prah, glina) slijegati dugo nakon optereeenja do konacne velicine koja odgovara
ukupnorn paveeanju iIi promjeni efektivnih napana.
6.1. StiSljivost i deformacija t1a
,
/6.1.1. Promjena opterecenja
Promjene napona, deformacija i pornog pritiska, nastale il tIu ·pod uticajem
ria povrsini, u .nekoj zadanoj dubini, mozerno izracunati u raznim
tackama polja, Buduci da su dodatni naponi i porni pritisci razlieiti u raznim tatkama
polja nastat Ce razlika potencijala i gradijenti pornog pritiska, Sto izazivaju kretanje
vade u skladu sa Darcyjevirn zakonom. Postepeni. protok vode iz zone povecanog
pornog pritiska prema granicama podrucja Orhogucuje da se porni pritisak i
74
zapremina pora smanje, pa u toku procesa rasterecenja natpritiska rastu
efektivni naponi i podrutje se siijeze.
Buduci da se zbog pada pornog pritiska postepeno smanjuju gradijenti, a time brzina
toka i brzina smanjenja zapremine pora to i PIOceS slijeganja, s vremenom, postajc
sporiji. -
.. 6.1.2. Opit u edometru
pritiska sa sprijctcnim bocnimsirenjc
rn
-, koji se jos
z.ove edometarski opit iii opffkonsblidacije. - __ __u _____ • ___ -
Opit se VIsi sa neporemecenim uzorcirna, a, u izvjesnim slutajevima i
U prvom slutaju uzorak za vrsenje apita uzima se utiskivanjem metalnog prstena u
veCi neporemeecni uzorak kaji se, zatim, po sasijecanju viSka uzorka i izravnavanju
njegovih povrsina sa ivicama cilindra unosi u aparat zajedno sa prstenom. U drugom
slucaju prsten se ispunjava uzorkom u stanju konzistencije, na granici terenja, i takav
se unosi u edometar u kojem se vrsi opit.
Prvi edometar konstruisao je Thrzaghi. Danas postoji viSe razlicitih konstrukcija ovog
aparata, ali su svi oni zasnovani na istom principu ispitivanja kompresije uzorka tla
pod opterecenjem pri sprijecenom bocnom Sirenju. Edometar je sprava u kojoj se
mjeri promjena visine (h) niskog cilindricnog uzorka tla, precnika Nsn uz porast
opterecenja "P". On se sastoji od rnetalnog prstena u koji se ugradi uzorak kao na slici
6. L Uzorak je na poroznoj plocici velike propusnosti u udubljenju metalne pOOloge
aparata. [znad--uzorka je takode porozna plocica i na njoj je metalna ploea koja
prenosi i raspodjeljuje opteretenje. Donja porozna plocica i prosior u kojemu ona
leti spojeni su, u podIoz}, sa staklenom cijevi u kojoj se nalazi voqa. Iznad gamjc
porozne ploce se nalije voda koja se moze prelijevati prcko kratke cije\l.
Kad je nivo vode u staklenoj cijevi jednak nivou vode iznad gomje porozne ploCe, u -
uzorku ncma hidraulicnog gradijenta, pa voda protice kroz uzorak.,Optereeenje "PH
prenosi se na gornjn meta Inn plocu centricno, preko CeJicne kugle i uredaja za prcnos
sileo --"'"
K_QP!arno
ctjeV "-
'// // -r 1

to -'7"/.' ..l ;
(if 1-__ B ____ ...,.
S1.6.1 Edometar i presjek uzorka; 1. uzorak, 2. poroine-p!ate, 3. prsten edometra,
4. P!0C4 za prenos sHe, 5. otvQr za vodu, 6. cijev za dovod vode.
75
Naponi u svim tackama u edometru nisu jednaki niti su horizontalncivertikalneravni
glavnih napona, jer se na dodirnim povdlnama izmedu uzorka i aparata prenose i
tangencijalni naponi koji nastaju usljed otpora de(ormaciji na zidovima i poroznim
ploeama aparata. Th se slozeno stanje napona zanemaruje u interpretaciji rezultata,
a odnos izmedu promjera i visine uzorka bira se veti od B:h>4, tako da se uticaj
tangencijainih napona ne mora uzeti U obzir. Opterceenje na uzorak s_f!_.nanosi
postupno. Obieno se nanose sljedeea optereeenja: 50, 100, 200, 400, 600 kNJIIl
2
, do
najve(egoptere(enja tla koje ,., o(ekuje pod objektom, uglavnom do 100 kN/m
2
, a
kod brana moze biti i do 200 kN/m . Kod svakog stepena optereeenJa, u trenutku
njegovog nanosenja, puSta se urad stoper 6isovnik i u odredenim vremenskim
razmacima (15", 30", 1', 2', 5', 45', 2h, Sh, 24h, zatim svakih daljih 24h), sve do
konsolidacije uzorka pod tim stepenom optereeenja, oeitava se na komparateru
odgovarajuee slijeganje u hiljaditim dijelovima milimetra i biljeZi u Usvaja
se da je konsolidacija postignuta, aka je slijeganje uzorka M ::50.02mm za vnJeme od
24 rasa. Po konsolidaciji,' nanosi se sljedeCi stepen optereeenja i cio
postupak se ponavlja, sve do krajnjeg stepena optcreeenja.
Opit konsolidacije_ sa se sa i
rasteretenjem, da bi se utvrdile i elasticne osobine tla. se uzorak opterett do
izvjesnog stepena, rasterecuje se istam kao sto je i apterecivan.
Rasteretenje se vr!i obitno nakon 200, 400 i 600 kN/m
2
.
se sa uzorkom pod vodom, koja se u
_¥__ Ispitivanje stiSljivosti uzorka u vode
toga, jer opit traje dugo, a uzorak se za to vrijcme susi, pa bl se dobila manJa
uzorka od stvarne stgljivosti tla u stanju njegove priradne vlainosti. OSlm toga,
prirodna vlaznost mozc biti vcea nego je bila pri vadenju uzorka, naroCito pIi
izdizanju nivoa vode, sto bi moglo dovesti do znatnog odstupanja od stvarne
stmjivosti tla u vrijeme visokog vodostaja.
Rezulta!i_9pita nanose sc na tri vrste dijagrama; i to:
-----"
- dijagram relativne' kompresije,
dijagram promjene kocficijenta poroznosti
- dijagram vremenskogslijeganja.
6.1.3. Dijagram relativne kompresije
Ovaj se dijagram dobije kada se ria apscisu nanese normalni napon (0) koji odgovara
(P - sila, kOja preko gornje filterskc plocice djcluje na uzorak, u
kN;A povrsina poprecnog presjcka uzorka u aparalU, U cm
2
), a na ordinatu relativna
komprcsija (Mlh),gdje je: M- slijeganje uzorka pod dodatnim naponom (ha)koji
odgovara opterceenja (8j» pri konsolidaciji; h - visina uzotka prije
opterceenja. ........
Pfi opterecenju se dobija dijagram primame kompresile "q" ...
ras(l!reeenju uzorak, potopljen u vodu, i dalje astanc pod vodom, vraea se u prvobltno
stanje; tf bubri. Uzorak se, ipak ne vraca u poretno stanje, 5tO znati da jet
elaslicne, pretrpicd plasticnu (stalnu) deforJ}laciju. Prema tome! U ovom sluCaJu, pn
76
rasterecenju se dobiva dijagram . Medutirn, ako je ispitivanje bez
dotoka vode, urnjesto dijagrama bubrenja dobija se tzv. dijagram
UkQliko se po rasterceenju ponovno opterecenje uzorka, dobiva se
sekundarne kompresIje (e) (sI.6.22:Dijagram bubrenja(l»
kompresIje (e) (s1.6.2) obrazuju Izmedu sebe histereznu petIju. Kod gline su
znatnc i zbog toga se __ bubrcl1ja LS_yJ:cuIldarne
kornpresije (Qijagrarni "b" i "cIt) ne vee povratnim (reverzibilnirn).
- nisu proporcionalne opterceenju po Hookeovom zakonu. Dcformacijc u
oblasti prirnarne kompresije (dijagram "a"), na dijclu gdje se nisu vratHe, su stalne
(ireverzibilne).
0,020
Zf
!:!; 0,030
:j

0,040
o
z
r:: 0,050
:I
w
---.. --+--------
'" 0.060 L.-.....J---'--_..L __ .L,--_-I
OPTERECENJE 6 U (10
2
kN/m 2)
SL6.2 Dijagram relaOvne kompresije
Iz dijagrama rGlativne kompresije dobiva se, po Hookeovom zakonu, analogno
Youngovorn modulu elasticnosti "E" za elastican materijal, modul stisljivosti (Mv), i
to:
gdje je:
flo prirastaj opterecenja
!:!.hlh odgovarajuCa relativna kompresija, koja se uzima i,z dijagrama
primarne kompresije
Modul stiSljivosti tla (Mv) razlikuje se od modula elasticnosti(E) elasticnog
materijala, jer modul stisljivosti nije konstantan za isti materijal, vee je promjenljiv i
raste sa normalnim optereeenjem o. Prema tome, odredena vrijednost modqla
.- sti!ljivosti (Mv) mote se dati sarno za uski interval normalnog optereeenja tIa (/;,0).
..
77
Ukoliko je vJijednost modula "Mv" veta, utoliko je stmjivost tia rnanja i obratno. Po
nasim propisima iz oblasti geotehnike, usvojen je sljedeCi kriterijum za modul
stiSljivostt tla u prirodnom stanju:
vanredno stisljivo tIo
vrlo stiS"ljiv(}' tlo
srednje stisljivo tlo
manje stisljivo tio
malo stmjivo tIo
vrlo maiD stisljivo tl0
6.1.4. Dijagram promjene koeficijenta poroznosti tla
Mv [10
2
. kN!'n']
o - 20
20 - 50
50 - 100
100 - 400
400 - 1000
>1000
Ovaj se dijagram dobiva kada se na apscisu nanesu normalni naponi (a), a na ordinatu
odgovarajuee vrijednosti koeficijenta poroznosti (e).
Porese pri optereeenju srnanjuju, a koeficijent poroznosti (e) opada. Pri rasterecenju
uzorak tla bubri i koeficijent poroznosti se poveCava, Vrijednosti koeficijenta
poroznosti (e1. e2 ..... , en) za 'razlicite velitine napona (01, 02, ... ,on) dObivaju se iz
rezultata opita kompresije sa sprijeeenim botnim sirenjem, i iznose:
gdje su:
(h - ho) - ""'1
za 01 => et = ho
(h - ho) - ""'2
ho
h visina uzorka u aparatu
ho redukovana vis ina uzorka, tj.visina tvrstih Cestica tla bez pora
""'1, ""'2 ... ukupno slijeganje uzorka pod djejstvom optereeenja koje se
dobija citanjem na edometru .
Na osnovu poznatih vrijednosti normalnih napona (O}, .02 .... 0n) koji ,se nanose na
apscisu i izracunatih odgovarajucih vrijednosti poroznostt \cl,e?.' ...• cn).
kojise nanose na ordinatu, dobiva se (1) za pnmarno optereeenJe, dlJagram
(2) za rastereeenje I dijagram (3) za sekundarno opterecenje, slika 6.3.
Modul stmjivosti (Mv) izracunava se na sljedcti natin:
6.0 flo flo [']
Mv = "'" = ----z;;e- = /;,e (1 + e) kNl
m
T l+e
e-Cl 6.e
M =hT+e=h l+e
78
gdje su:
e koeficijent poroznosti tla prije opterceenja
e] - koeficijent poroznosti tla poslije slijeganja pod optererenjem
\20
1.15
1.10
1.05
\DO
0.95
MO
0,"
__ __ __ -L __
o 2 J 4 5
NAPON 6 (102Ic.N/m2)
SI. 6.3 Dijagram promjene koeficijenta poroznosti (e) u zavisnosti od normainog pritiska (0)
Modul stWjivosti tla dobiva se iz nagiba krive promjene koeficijenta poroznosti (1),
odnosno iz nagiba tangente na krivu promjene koeficijenta poroznosti za posmatrani
prirastaj napana b..a. Umjesto nagiba tangente usvaja se nagib tetive krive (1) koja
zaklapa ugao f3 sa ordinatom kocficijenta poroznosti (c), slika 6.3.
U naponskom je medusobni odnos napana i deformacija priblizno
lincaran odreduju se vrijednosti rnodula zaprerninske deformacije iIi kompresioni
modul (K) i modul smicanja (G):
/ _. E . _ KG , _ 3K-2G
• G - 2(1 +v),E - "JK+G'v - 2(3K + G)'
Odnos izmedu linearne kompresije (Mv), dobijene edometarskim opitom, i modula
(K) i (G) moze se izraziti:
/ 4 E 4 E
K +} 03(1_ 2v) + } 2(1 + v) , odnosno :
(1 - v) (1 + v) \ \ /
Mv 1 v v
Ako u tIu, na dubini "z". ispod temelja djeluje napon asopstvene tezine tla, u slueaju
gradenja nekog objekta ee se taj napon povceati za dodatni napon 8a, taka da ce na
dubini nz" viadati napon (J + Aa. Ako sa "e" oznatimo koeficijent poroznosti,
koji odgovara naponu a, a sa "eI" onaj koji odgovara naponll a + 8a, onda se moze
llsvojiti da je smanjenje koeficijenta poroznosli srazmjerno napana.
e-Q=av8a
,.
Iz toga se dobija:
e-ej ""[']
av = -z::;a = 80 m/kN
gdje "av" predstavlja kaeficijent sliSljivosti.
79
je n = 1 e'
dobiva se:
I)
bdnosno 6n = 1 e ' zamjenom vrijednosti 71t e = av 8.0',
gdje je:
a,
An=l+e
Aa
=mv Au,
av 6.e [m'M]
rn, 1 + e (1 + e) 6.0
je koeficijent zapreminske i predstavlja reciprotnu vrijednost modula
stiSljivosti mv = liMv.
se sa povecanjem pritiska srnanjuje poroznost tla, to je:
A""
rn, (1 + e) 6.0 •
Slijega!lje se mal,e izraziti pomoeu kaeficijenta
""
M = h 1 + e = mv Au h
izmedu visine i napona, odnosno izmedll koeficijenta pora(e) i napona (0).
mazemo priblizno prikazati pravdma u dijagramu s naponima u polulogaritamskom
mjerilu (slika 6.4). U tom su diJagramu na apscisi loga, a na ordinati koeficijent pora.
Prik?-zani ulorakdeformisao se optereeenjaop po jednom zakonu" a odop, pa dalje,
__po .Qfugome. OpJti u laboratoriji pokazuju da je linija poveeanja koeficijenta pora pri
rastereeenju od op do 0 priblifna paralelna s linijom optereeenja do s
velikim brojern ispitanih uzoraka zakljutuje se da je takav materijal prije bie
optereeen do napona op, koji zbog-toga nazivamo "napon predoptereeenja". Aka isti
rnaterijalopteretirno i priprernimo s velikom koficlnom vade, onda Ce se II edometru
dobiti linija bez znatnije promjene nagiba je karakteristicno za prethodno
neoptereeen materijal.
VeCina ispituju u laboratoriji. bili su prije optereeeni na terenu
najmanje tezinom slQjeva iznad kote izvaaenog uzorka, pa je linija (a), prikazana na
slid 6".4, karakteristicna za neporemeeene uzorke koherentnog tla.
Casagrande je predlozio empirijsku melodu kojom se odreduje napon
predoptereeenja lz karakteristiCnog oblika edometarske linije prikazane na slid 6.4-c.
U tacki "M"edometarske linije, u kojoj je zakrivljenost najveca,nacrta se t:-;ngertta (T)
i horizontalna linija "H". Simetrala "R" ugla "2a:" sijeee produzenuedometarsku liniju
za veca opteretenja u tacki "S" kaja je na apscisi logaritma napona predo'ptereeenja
"ap". Kad je taka dobijen napon predoptereeenja jednak geostatickom naponu OOz,
kaz.eITIo da je materijal normalno kansolidovan, a veei od tog napona nazivarno
','prekonsol,idovanim";
80
e
\ I
6'+1 6j 5,., 6(t09)
S1.6.4 Edometarski dijagram sa koordinatama e: logo :a) prekonsoHdiran
(ncporemeccn) materijal; b) prcthodno neoptcrccen materijal;
c) odredivanja napona prcthodne konsolidacije.
PrckonsolidaciJa je mogla nastati zbog tdine slojeva materijala koji su nakon
laloienja u ciklusu erodirani od tezine lcdnjaka, a ponekad su uzrok
kapilarnc site koje nastaju zbog glinovitog tla.
} Iz odnosa na slid 6.4 se koeficijent pora za interval napona (Oi+ 1 - OJ) iz
izraza: ei+ 1 = ej - Cs log 1 ,a za napone (J op, iz izraza: ej+ 1 = ej _ C
c
log
1
0
Za napone u gornjiin jednacinama slijedi:
C
ei-ei+l . .
s = = mdeks bubrenJa
log Oi+1
(Ji
e' e' 1
] -0:+ = indeks stisljivosti
log
J.
Ovi su karakteristike rnaterijala i nc zavise od nivoa i
intervala promjene napona. Zato su posebno pogOdrii Ko(ftaCunanja- deformacija
pomocu elektronskih racunara, gdje se zadaju zavisnosti izmedu a, Ao i e. Tako se,
prema oznakama na slid 6.4, izraz.ava deformacija za interval napona:
na kraku ponovljenog opterecenja:.
Cs Oi+1
ei,i+l = -:r-:::L=: log -.-
1 '1= €-i- CJt
81
" na kraku prvog optereeenja:
Cc 0}+1
ejJ + 1 = T+ei log -;:;::-
J vi
• za interval napona koji premasuje napoD prethodnog opterceeoja
Ci,j+l = 1 ei (CS Jog + Cc log
Prednost postupka je u tome se na jednostavan natin uzima u obzir stvarna
zavisnosl izmcdu prvobitnog napona, promjene napona i koeficijenta pora. U racun
s modulorn stgljivosti treba za svaki inkriment napona ratunati vrijednost modula
stisljivosti da hi se dobita tacna vrijcdnost specificne deforrnacije:
Kad vadimo uzorke iz tla i unosirno ih u edometar, neporemceeni uzorci pretrpe
odgovarajuce poremecaje koji izazivaju porast zapremine. Tako optereeen u
edometru na napon, uzorak prekonsolidovane gline daje veci koefidjent
pora i vecu stiS1jivost kad se oapon poveea iznad ncgo ih daje
jednako povecanje napona u prirodi. Pouzdaniji nacin za dObivanje modula
stiSljivosti uzoraka prekonsolidovane gline predlozio je lScheborati (1952). Prvo se
jedan neporemecen uzorak ispita u edornetru s norrnalnim inkrimemorn napona do
opterecenja veeeg od pretpostavljenog napona predopterceenja op, pa se prije
opisanim postupkom odredi op. Zatim se drugi neporemeeeni uzorak opteTeti do
napona op (predopterecenja), rastereti se do geostatickog napona i ponovo optereti
do teljenog dodatnog opterceenja.
a)

SI.65 Modu! iz edometarskog opita: a) prekonsolidovana glina; b) oormaino
konsolidovana glina.
82
Za slijeganja mjerodavni su modul sti!ljivosti (Mv) i indeks bubrenja (Cs)
koji se dobiju iz linije ponovnogopterceenja u cdometruza interval promjene napona
od geostatickog napona (aoz)do napana predopterceenja (Op).
Raeun s prvim opterecenjem u edarnetru, kako se vidi na slici 6.5-a, dao bi vcee
slijcganjc od realnog jcr je fle > Ae. Poremecaj uzorka maze prouzrokovati pogreSku
u racunu slijcganja kad jc rijec i 0 normaino konsolidovanoj glini, kako pokazuje stika
6.S-b. Uzorak nakon vactcnja bubri do koeficijcnta pora (co) pri kojem se ugraduje u
edornetar, a ponovno opterceenjc do geostatickog napona u cdometru ctaje manji
koeficijent pora (el) nego ga materijal im3 u tlu pri geostatickom napcrru
fle</).e.
EkMrapolacijorn edometarske linije (crtkano na slid) dahit Cerno realni poretni
koeficijent pora ncporernecenog tla (eOl) rnjerodavan za slijeganja,
j 6.2. Proracnn slijeganja
Slijeganje povrsine tla jednako je deformaciji tla nastalog zbog_ 1:1
vertikalnorn smjeru. Na slici 6.6 prikazana je deformaciona linija tipicnog
triaksijalnog opita zavisno od devij{\torskog napona, kao i dio krive koji odreduje
modul elasticnosti. Prema karakteru materijala razlikujemo dva tipicna-slueaja:
jako propusni materijali u kojima deformacije zavise, ad
deformabilnosti skeleta i nastaju istovremeno S opicreeenjem; .
slabo propusni materijali u kojima, kod naglog optereeenja nastaje
odmah deformacija, pri konstantnoj zapremini, i porni pritisak, a tokom n jegove
konsolidacije prisutno je i konsolidaciono slijeganje. ----
S1.6.6 Triaksijalni opi! za odredivanje modula
83
6.2.1. Propusni m.llterijal
BuduCi da se deformacija odvija istovrerneno s porastorn tereta, u laboratoriji treba
ispitati uzorke uz slabodno dreniranje. Parametre stlSU.i.vosti. iz apita
u edometru kad optereeenje djeluje na plocu,koja je velika -s obzirom na debljinu
sloja, uzorak valja ispitati u triaksijalnom aparatu, uz poCctne gravitacijske i dodatne
napone u vertikalnom i horizontalnom pravcu, Ovaj ispravan put za racun slijeganja
moiese primijeniti kadseizsloja mogu izvaditi zaista neporerneeeni uzord. Propusni
materijali su mahorn nekoherentni, pa je takav postupak praktitno neizvodiv. Zato
za nekoherentne materijale dolaze u obzir ove mogucnosti korelativnog ratuna
slijeganja:
- probno optereeenje na mjestu oCckivanog optereeenja,
- ispitivanje pomocu penetracijske sonde,
- ispitivanje pomocu standardne penetracijske sonde
(dinamitka ispitivanja),
- mjerenje gustoee 11a neutronskom sondom.
Probno optereeenje na mjestu oCekivanog optereeenja moze dati korisne rezuItate
za ratun slijeganja sarnO aka je tio hornageno i velike dubine.
. Ispitivanje pamocu staticke penetracijske sonde daje empirijsku vezu izmedu otpora
prodoru vrha sonde (CAd) i modula elasticnosti (E), odnosno indeksa stisljivosti (C),
po Buismanovu prijedlogu.
Standardni penetracijski pokus (SPP) daje broj udaraca (N) za jednu stopu prodora
standardne sonde, iz rega mozemo ocijeniti modul elasticnosti (E) i slijeganje sloja,
debljine /lz, za hlterval napona /la, ito:
!ip=¥&
Pomocu neutronske sonde dobiva se gustoCa matcrijala na raznim dubinama, pa se
iz te gustoCe, pomocu specifitne lefine, izracunava koeficijent pora (e). U laboratoriji
se mogu ugraditi poremeeeni uzord s tim porozitetom i opteretiti u -cdometru, Hi u
triaksijalnam aparatu, u intervalu nastalih napona koji odgovaraju prirastu napona
na odredenoj dubini zbog optereeenja. Iz toga se izracuna modul Hi indeks
stiSljivosti.
6.2.2. Slabo propusni materijali
U geomehanickoj se praksi za proracun slijcganja i toka slijeganja n,ajeesce
upotrebljavaju rezultati ispitivanja u edometrima neporemecenih uzoraka izvadenih
iz
Taka se dObijaju parametri za:
specificnu deformaciju:
l!.e
e = T+ei
84
- modul stisljivosti:
1.1_
1
+
e
'l1
v--xe-' a
- njegovu reciprocnu vrijednost:
l1e 1
mv::::: 1 + ei !1a
S1.6.7 Edometarski dijagrami: a) e-a u \iflearnorn rnjerilu; b) e-loga
c) geostatjcki i dodatnj napon izazvan optereeefljem q.
Ovi pararnetri vrijede kada teret uzrokuje slijeganje sprijecenom bo(:;nom
deformB,cijom E2 ::::: E3 = 0, pri remu je Uh = kocrv, a to je deformacija koja Ce naslati
na srednjem dijelu velikih opterecenih povrsina. Kad je tio uSlojeno s razIicitom
stisljivoscu pojedinih. slojeva, dobiva se ukupno slijeganje kao zbir deformacije
pojedinih slojeva izracunatih s paramctrima stisljivosti. Thko je, prema podacima na
slid 6.7 ukupno slijeganje sIoja racunato preko specificnih deformacija je:

o 0 1 + ei
Vrijednosti dc=e(a) mogu se oeitati iz edometarskog dijagrama iz promjene napona
i indeksa stmjivosti (Co) i bubrenja (C,), te slijedi:
,.D [C, a, C, Oi+1]
P =01 1 + ei log C1j + 1 + ej log OJ dz
U ovoj je jednaCini OJ < C1p poCetni napon (geostaticld), a C1] > op ukupno povetani
napon. Pomocu modula stiSljivosti, M = M(a), za odnosni poeetni napon i prirast
napona ukupno slijeganje iznosi:
p =roz-aOzdz
o Mvz
85
6.2.3. Slijeganje usljed prodora vode
Prodor vode moze nastali usljed o!teeenja vodovodnih sistema, Hi usljed izdizanja
nivoa podzemne vode na vecu visinu od one do -koje je ranije dostizala, taka da tio
bude jate provlazeno, Sto dovodi do naknadnog slijeganja pod konstantnim
optereeefljem objekata. Veli<::ina ovog naknadnog slijeganja zavisi od viSe faktora, od
kojih su najvazniji:
- sastav i zbijenost tla,
- dcbljina naknadno provlazenog sloja i
- veli6na opterceenja.
Medutim, najveca naknadna slijeganja nastaju kod lesnog i praSinasto-pjeskovitog
tla, i nasutog t1a, koja mogu prouzrokovati stetne deformacije; naginjanje objekta,
ponekad i ugroziti njegovu stabilnost.
Kod Jesnog tia, koje ima veliku poroznost n>50%, Cije su Cestice vezane kalcijum
karbonatom, dolazi do razaranja strukture usljed rastvaranja kalcijum karbonata i
pokretanja Cvrstih eestica u vodi.
Kod prasinastcg i pjeskovito-pra!inastog Ila, provlatavanje usljed prodora vode
ungtava prividnu koheziju izmedu evrstih restica, koja je postojala u stanju prirodne
vlaznosti tog tla, Sto takode, dovodi do naknadnog slijeganja objekata. Zbog toga se
.kod gradenja objekata na ovakvom tlu, preduzimaju mjere spreeavanja prodora vade
u 110. U slucajevima kada se u doglednom vrernenu predvida izdizanje nivoa
podzemne vode, kao kod usporavanja rijecnog toka uSljed izrade brana i akumulacija,
vrse se proratuni naknadnag sIijegarija, na osnovu kojih se podeSava naein gradenja
objekta.
Prora(:;un naknadnog slijeganja usljed prodora vode u tIo vrsi se na osnovu
edometarskog opita. Za tu svrhu stavi se u edometar neporemeeefii uzorak tla i ispita
njegova stisljivost u stanju prirodne vlaznosti, pod datirn optereeenjem. Po zavrsenoj
konsolidaciji dodaje sc voda kroz kana1e edometra, pri remu dolazi do naknadnog
slijcganja uzorka u aparatu, odnosno smanjenja koefidjenta poroznosti prikazanog
dijagramski na slid 6.8.
Na osnovu rezultata opita odreduje se koeficijent slijeganja (im) koji je prectstavljen
odnosom:
. eo - en be
1m ::::: T+eO = neo
gdje je:
eo - koeficijent poroznosti tla u prirodnom stanju vlaznosti pod dodatnim
optereeenjem (p)
Naknadno slijeganje usljed vlazenja tia je: pn = im Hm, gdje je: Hm - debljina sloja
naknadno prov1azenog t1a usljed prodora vode u tIo.
Prema tome, u sIu¢aju prodora vode u tIo, ukupno slijeganje bire:
2 n
I-v ",az .
P =Pi +pc +pn .LMvH+lmHm
1
86
1,20
1,10
e
I
1,00
0.80
0,70
0,60 0
2 3 4
-p
S1.6.8 Dijagram promjene koeficijenta poroznosti (e) u zavisnosti oct
opteretenja (p) sa naknadnim vlazenjem uzorka.
6.2.4. Slijeganje usljed sniienja nivoa podzemne vode
Pri trajnom snizenju nivoa podzemne vade sa NPVl na NPV2 povceava se
zapreminska tezina tIa, koja nece biti pod uzgonom u oblasti '§nizenja. Usljed
toga se poveCava napon pritiska (6.0) u dubini Sto prouzrokuje sIijeganje "pw"':
gdie su:
flo
pw =HTT",
m,.
H - debljina sIoja tla na dijelu sniienog nivoa podzemne vade
lla= (y - y')H
y - zapreminska telina tla po snitenju NPV
y' • zapreminska teiina Iia potop1ienog u vodu
Mv - modul tJa, odreden edometarskim opitom u prisustvu vode
na neporemeeenom uzorku
Na slici 6.9 ie prikazan napon pritiska u tlu (abfe) priie nivoa podzemne
vode i (abed) po nivoa podzemne vode. Prirastaj napona predstavlja
povclinu diiagrama napona (belli).
87
a b
a
'6
(
e
d
S1.6.9 Uticaj snizenja nivoa podzemne vade na slijeganje tla.
,
,,6.:y Vremenski tok slijeganja, konsolidacija
Kad naponi u svim tatkama jednaki. kao i na obodu optereeeDog podrutja iii na
granicama s jako propusnirn slojevima, nastaju gradijenti
migracija vade iz podrutja s visokim prema anima s manjim'pornlm-
prema.proprisriim granicama. 'TIij proces.traje taka dugo-dok se
pami pritisak izjednaCi na "svim tatktiina s najnizim vanjskim potencijalom. Praces
l!!.igracije ..vode "konsolidacijom\9n ee trajati dute je manja propusnost
materijala i su veCe udaljenosti do vanjskih zona i do propusnih granicit.
Deforinacija u toku konsolidacijskog procesa u gIinovitim slabo projmsnim
materijalima traje godinama, a ponekad i vijekovima. U jako propusnim pjeskovitim
naslagama ona je vrlo brza, prakticno se zbiva za vrijeme optereeenja, koje nikada
nije trenutno.
U ovom poglavlju obradit Cesepromjene zapremine tla koie nastaiu zbog poslepenog
porasta efektivnog napona u toku konsolidacije.
Aka se proces .kansolidacije posmatra jednodimenzionalno, pod pretpostavkam
istiskivanja vade iz para sarno u vertikalnorn pravcu,Il:lOgu se izdvojiti tri
kansolidacije:
- tren'Utna,
- primarnaJi
- sekundarna.
.. konsolidacija je) u stvari,slijeganje uzorka u edometru usljed istiskivanja
vazduha iz para, zatim uSljed uzorka u filterske ploCice ispod
88
uzorka, kao i usljed poremecenosti uzorka na gemjoj i donjoj povrgini priJikom
abrade. Ova poretno sIijeganje je vrlo malo i obavlja se odmah po nanosenju
dada tnog opterecenja, ali De predst<iv1j<:l sJijeganje koje nastaje usljed
iSfiskiVimjavode iz pora pod opleretenjem, te ga lreba oduzeti od ukupnog slijegiIfija.
, .. nazivamo smanjenje zapremlne uz postepeni
pritiska, 11: sliJeganje usljed istiskivanja vade iz pora. djelovanjem dodatnog
Zona primarne konsolidacije nalazi se izmedu linije 0% primarne
konsolidacije kOja odgovara trenutku kada cjelokupno dodatno opterccenje prima
voda u porama tia, i linije 100% primarnc konsoiidacije.
Sekundarna k()nsolidacija pripisuje St: plasticnom tecenju tIa, kOje je moguCe kod
odredene vrste i kon;z,istencije tla, ali moze biti vrlo znatno kod muljevitog i tresetnog
lla. Ono potinje u trenutku kada su evrste Cestice primile cjclokupno ,optereeenje i
sc. krajem opila .. U slueajevima nosivog glinovilOg tl(! pod afejstvom
dodatnog opterecenja u granicama dozvoljenog, sekundarna konsolidacija je vrl0
mala i ne uzima se u obzir.
Prema i5kustvu, kod vecine glinovitih materijala, primarna konsolidacija izn05i 75 do
85 % od uku pne konsolidacije, da ostatak olpada na trenutnu i sekundarnu
konsolidaciju, od manji dio na trenutou, a veti na sekundarnu konsolidaciju. Na
slid 6.10 prikazan je vremcnski tok primarnc i sekundarne konsolidadje.
(a)
(d
loq t
to .' ..
I PRIMARNA
i XONSOLIDACIJA
S1.6.10 Vremenski tok. konsolidacije: a) kriva IZ Opit8 U edometru; b) teoretska
kriva; c) granica primarne konsolidacije; d) kriva sekundarnog taka.
6.3.1. lednaCina primarne konsolidacije
_ .!?osIna1Tajl]10 diferencijalnu zapreminu lia (dx,dy, dz), u kojojsu Cestice tJa,_yode.i
vazduha u __ parama. Thj porozni medij je stisljiv. Njegova se zapremina mijenja s
pa nastaje tok ce.'nica tla, ali brzinom koja se jer
fe zriatno manja od brzine taka vade u porama. Dalje se pretpostavlja da je konacna
deformacija relativno mala, pa koordinatni sistem (x,y,z) pstaje stalan u vremenu.
Zbog promjene napona mijenja se zaprcmina vode;
aw>o
at
. (6.1) ...
89
Prema promjeni zapremine (dx, dy, dz), uz spomenule pretpostavke je:
aW, = 0 aW aw
w
(6.2)
at Tt=if{
pri tome je:
Ws - tciina restica tla i
Ww - tezina pome vode. .' . .
Iz odnosa vlaznosti, koeficijenla pora i stepena zasieenosu mozemo plsall da Je:
Sreyw
w=-y;-.
pa je tenna vode ratunata iz suhe tezine (Wd): Ww = Wd W
Pomotu izraza (6.1) i (6.2) dObijamo: C'j
oW ,;, Wd .: oW = (s, .;. e Yw) , (
at ..' at at Ys
(6.3)
Sto izvedeno daje:
oW = ,Iv. [ Yw as, + s Yw ae + S e1. Qyw _ S, e y...!. Qy,] (6.4)
at deYsat rysot r Ysol 2 at ,
ys
. ABC D...
Svaki od ova eetiri Clana u uglastoj zagradi jednaCine (6.4)moze se detalJno pnkazall,
kako slijedi:
A) Promjena stepena zasicenosti
Pretpostavimo Ii da Je vazduh u porama u vodi
obliku mjehurica, i pritisak vazduha (pnt u JC prltIska.u P?':ll°J
vodi i u obzir za pijezometarsku Vlsmu (hp), shledl da JC ulffipm pntlsak
vazduha jednak:
pq = U + ywkp + pn + pa = U + pn',
gdje je "pa atmosferski pritisak.
Prema Boyleovu i Henryjevu zakonu iziazi:
Vgpg= const = po (VgO + H, VwO).
(6.5)
(6.6)
Indeks "0" oznaeava poeetne vrijednosti pritiska, "Vl ukupnu zapreminu vazduha,
nvw" vodu u porama, a "He" Hemyjevu konstantu topivosti vazduha u vodi (He=O.02
. . ..
Zaprcminu vade i vazduha u porama lzrazavamo preko stepena Sr I
zaprcmine pora:
VwO = s,o VpO; VgO = (1 - 5,0) VpO.
(6.7)
OctatIe se zapremina vazduha u porama iz (6.6) izraZava sa:
Vg = [(1 - S"') + H, S"'] Vpo
(6.8)
90
Stepen zasieenosti moze se napisati U obliku:
S,= (VpO- Vg):VpO, paje:
as, 1 au
at= -TpO au at
iz tcga liZ "Vl iz (6.8) i 'jJq" iz (6.9) dobivamo, nakon sredivanja:
as, po au
at - - (1 - Sri) + H, Sri)) at'
(u + Pu)2
( 6.9)
(6.10)
izraiava 7.avisnost izmedu akumulacije vade i promjene stepena zbog
izmijcnjenog pornog pritiska vode. Tteba istaCi da ovi izvodi vrijede za visok stepen _
zasicenosli (S,>0.85), do kojega pribIizno vrijedi pretposlavka da je vazduh u pornoj
vodi raspodijeljen U obliku mjehuriea.
B) Promjena koeficijenta pora
U ovom'-tZvodu razmalramo mali intetval promjene napona tla bez viskoznih
osobina. Koeficijent stmjivOSli definge odnos izmedu promjene koeficijenta pora (e)
i cfcktivnog napona, prema jednatini:
oe
a
v
= ao'
Efcktivni napon (0'), tiZ pretpostavku da je pn' = ywh
p
, bit ee:
0' = 0" - (u + Yw hp) •
Jz toga izlazi:
(6.11)
ao' aa au (aO" au)
at = at - at "'> ao' = at at - at ' (6.12)
uvrsteno u (6,11), daje promjenu koeficijenta' pora izrazenu promjenom
efektivnog napona s vremenom:
ae (au aal
iJt = av tii - at
(6.13)
C) StiSljivost vode
Specificna teiina vode zavisna je od ukupnog hidrostatskog pritiska prema izrazu:
gdje su:
_ [1 + u + y, hPJ
Yw-YwO Kw'
YwO- spec:Jficna tezina vode. pri pritisku
_ ..Kw • sferitni modul za vodu
Iz toga se dobiva diferenciranjem:
dyw YwO au
at= Kwat·
(6.14)
91
D) StiSljivost cestica tla
Promjena kO(fficijenta pora, izrnijenjenim pornim pritiskom zbog koga
se mijcnjaju i site na kontaktima restica, izratunat(\ je pomocil i:zraza (B). Ostaje
uticaj promjene pornog pritiska na specificnu tezinu i zapreminu.
Specififua teiina se sa pritiskom mijenja po izrazu:
- [1 +u +y"h
p
]
Ys - Yso kc
gdje je:
yso - specificna teZina kod pritiska npo",
Kc - sfericni modul materijala Cestica tJa
Diferenciranjem dobivamo:
. .
(6.15)
Pomocuizraza (6.10), (6.13), (6.14) i (6.15) mozemo napisatijednaCinu (6.4) u obliku:
aw = Wd [e Yw po l 1 - (1 - H,)] Sri) au + S, Yw a, (au _ ikI) + ,
at y, ( ,)2 at y, at at
u +pn
+S
YwO au s YWy,oau]
,e----
ysKwiJt Ys·Kcot
(6.16)
gdje su Sr, e, Yw i y konstante koje se mogu pretpostaviti kao poeetne vrijednosti
stepena zasicenosti, koeficijenta para, specificne tezine vade i restica t1a. Uzimajuti
ranije odnose U obzir maze se pisati:
Sr Wd e yw = WwO,
Ys
pa za jednatinu (6.16) dobijemo konatan oblik:
aw _ WwO [POl 1 - (1 - H,)] s, au + av (au _ ikI) + -.!... au _
at - s (' ,)2 at eo at at Kw
at
rOu+pn
1 au] (6.17)
Kc (1 + u +r:hp)' at
Promjena tezine vode u zapremini( dx, dy, dz) jednaka je diferencijalu protoka:

YwO .
all .! au
axJ',z= ywO axJ',z
(6.18)
j',
92
gdje suo
hp+he - konstante u vremenu
hp - visina potencijala
he - geodetska visina
Prema izrazu (6.17) za prornjenu vade u tiu s vremenom oW uz
at
h =!!..- mozerno
Yw
pisati:
ij(= kx-Z + ky-Z + kr-Z dxdydz
aw (aZu aZu aZu)
ax ay dZ
S tim ce jednacina (6.17) biti:
[
kx a2u + ky a
2
u + kz a
2
u] dx dy dz = WwD [pot 1 - (1 - H,)S"'l
ax
2
ayZ az
z
S",(u + pn)2
+ av (au _ ao) + au _ 1 au]
eo at at Kwat [u +YwDh]Z at -.
Ke1+ Kef .
BuduCi da je tetina vode u zapremini "dxdydz
1
':
_ SrO eo Ywo dxd dz
wo- l+eo y,
to izraz (6.19) dobija konaC3n oblik:
(A)
kx + ky + kr = S7 ':' :;0 .[pot 1 (1 - H,)S,,]
ax ay az . ._ S'" (u +Pn')z _
+ a, (au _ acr) + 1 au 1 au]
eo at ax Kwat - [ u + Y oh ]2 at -
Ke1+ wp .
KC
(B)(C) (D)
Elementi u prethodnoj jednacini oznaeavaju:
au +
at
A promjena zapremine izazvana promjenom stepena zasieenosti
B promjena stiSljivosti tnineralnog skeleta
C - prornjena vode
D - prornjena Cestica tla uzrokovana mijenjanjem pornog pritiska i
napona
au+
at
(6.19)
(6.20)
93
Radi pregleda znaC3ja pojedinih clanova jednacine (6.20) za raznc rnaterijalc u tabeli
6.1- je dat rcd velitina uz pretpostavkc: e=O.7, He=O.02 i u=50kN/m
2
u vodi,
u=O.OO3kN/rn
2
u pijesku, u=O.lkN/rn2 u prahu i u=5.0kN/m
2
u glini.
1z tabelc zapatamo da stiSljivost skeleta i vazduha u porama irnaju iSli rcd vclicina u
matcrijalima i u pijesku, uz zasieenost manju od 90 %. Stgljivost vazduha
dominira nad stiSljivosti skcleta. U 'glinovilim matcrijalima vcCe uticaj
vazduha moze se zanemariti prema stiSljivosti (;Vfstih crstica tla. StiSljivosl vade u
porama ima red velicine kao i u skeletu s vrla zbijcnim pijeskom. a u svim drugim
materijalima vrlo je mala. Stgljivost IXstica l1a znatno je manja od svih ostalih faktora,
pa se za inrenjerske probleme moze uvijek zancmariti. Zbog toga se za povccanje
konsolidacije i glinovitih materijala u jednacini (6.20) ne moraju uzeti
clanovi (C) i (D) pa se jednostavnije pi!e:
kx aZu + k aZu + kz aZu = S", eo Ywo {pot 1 - (1 - Hz)] au + a, (au _ ao) )(6.21)
a? Y-::Iay a7 1 + eo S ( ,)2 at eo at ax
ro U + pn
Thbela 6.1
Vrsta Kocficijent u 10' m",1<N
t1a (A) vazduh (E) skelet t1a (e) voda (D) testiee t1a
S.o zbijen 5.0
Pijesak 1.00 0 20-200 0.20
0.95 2000 raspadnut 5.0
.
0.90 4000 2000
1.00 0
Prah 0.95 2000 2000 5.0 0.20
0.90 4000
1.00 0 4000
Glina 0.95 1000 do 5.0 0.20
0.90 2000 200000
6.3.2. Rjdenje za aksijalnu konsolidaciju u smjeru ''z''
Diferendjalnu jednacinu jednodimenzionalne konsolidacije tla razvio je K. Terzaghi.
je zasnovana na sljedecim pretpostavkama:
- pore su potpuno ispunjene vodom,
- voda i Cvrsta supstanca su potpuno nestmjive.
Darcyjev zakon vazi,
- koeficijent propusnosti "k" je konstantan,
- konsolidaciju zadrZava sarno mala propusnost tla,
- totalnLkao i efektivni I1aponi iu is-te velicine za svaku tacku u svakom
horizontalnom presjeku kIoz tID i za svaki stadij konsolidacije,
94
. smanjenje koeficijenta poroznosti je linearno proporcionalno porastu
efektivnog napana.
Kad jednolitno rasporedena sila djeluje na vrlo veliku bit ee:
dU=OU_
O
ax ,ry-
(6.22)
pri temu gradijent pritiska u pornoj vodi djeluje sarno u vertikalnom smjeru z.
Diferencijalna jednatina (6.21) tada se pHe:
liZ:
iPu eo [au a, (au aa)]
kz ax2 = 1 + eo S",ywO C2(j/ + eo (j/ - (j/ ,
(6.23)
x
C2 = por 1 - (1 - H,)S,,]
S", (u + Pn,)2
S1.6.11 Gradijent pritiska kod
jednodimenzionalne konsolidacije
Ul(t) za Gj(t} i
U2(t) za <72(t)
y
(6.24)
Kad je tl0 patpuno zasiceno, dobiva sc:
S",=O, pu=O, po=O, pa slijedi C2=O i
jednacina (6.23) postaje:
kz(l + eo) = (6.25)
YwOav ywmv
Kad optereeenje raste naglo i poslije
ostaje konstantno, bit cc:
a
2
u au
C, -::7 = -at'
at
(6.26)
To je klasicna jednacina za
jectnosmjernu konsolidaciju.
JednaCina je lincarna diferencijalna pa
se za razne pOCeme vrijednosti
pornog pritiska rnogu superponirati.
Aka je za jednako
nuH,onda sc rjeScnje za "a(u)" dobiva
kao "au(t)". Isto tako iz rjclenja:
dobijemo rjesenje za a,it) +a2(t) u obliku: Ul(t) +U2(t).
Da bismo rjesenje izraza (6.26) dobili u zgodnijem obliku, za opstu primjenu
uvodimo bczdimenzionalne varijable:
- za porni pritisak W=U!Ui, u kojoj je "Ui" po vOlji uzeta vrijcdnost pornog
pritiska,
,<
95
- za ordinatu Z=z/H, u kojoj je karaktcristitna duzina, a se mjeri
od povrsine stmjivog sloja,
- za vrijemc T=t/r,u kojoj jc "r" proizvoljna vrcmenska konstanta.
UvodeCi te varijable u (6.26) dobija se:
a sa r ::::: !/:., odnosno T ::::: poprima oblik:
L.v H
(6.27)
Jednacine (6.26) i (6.27) opisuju porni natpritisak tla cije su granice zadane i svojstva
odredena koeficijentom konsoIidacije (C.). Poretni porni natpritisak u sloju tla mote
nastati zbog dodatnog optereeenja iii snizenog hidrostatskog pritiska u susjednom
sloju jace propusnog tla. Porni se pritisak mijenja s vremenom u sVdkoj tacki, dok se
konacno ne izjednaci u svim tatkama.U narednorn tekstu prikazana su analiticka
jednaCine (6.27) za neke elementarne primjcre.
6.3.3. StiSljiv sloj beskonacne debljine
Na slici 6.12-a prikazano je optereeenje i potetni porni pritisak (Ui) u stiSljivom sloju
gline koji je pOkrivcn propusnim slojem i nalazi se ispod nivoa podzemne vodc i
jedinicno ojnerceen stalnim naponom (p) na uslovi su pIi tome:
w- 1 {T< 0
- Z.,O
oj p
b)

SL6.12. Posebni uslovi konsotidacije: a) stis!jiv sloj beskonacne dubine;
b) stisljiv sloj debljine "R" na nepropusnoj podlozi; c) smanjenje'
hidrostatskog pritiska vade iz donjeg propLlsnog sloja
96
RjeSenje je dao Scott 1969. u obliku:
Wz.T = e,f (2 rr)'
(6.28)
gdje je "e,f' funkeija greske, oblika:
e,fCz) = J- r exp( -I) dt
YJro
(6.29)
Vrijednosti funkcije rnogu se nati u tablicama iIi prikazati U obliku dijagrama
kao na slid 6.13.
,
ertzv!
Z
--
1.0 2\1f
SI.6.13 Funkcija greSke "err' ...
Rjdenje (6.28) daje porni natpritisak u zeljenoj dubini stmjivog sloja, u zeljenom
vremenu. Ono je ocho proporcionalno kolitini vode koja je istekla od poretka
optereeenja do odredenog vremena, a to dobivamo po Darcyjevu zakonu:
= (kz au) = k u;
Yw at yw ...;;rc;:;
(6.30)
UvodeCi dimenzionalne velicinc moze se iz izraza (6.28) i (6.30), integriranjem, za
vrijeme dobiti ukupna koliCinu vode do vremena "e" s jedinicc povrsine;
Q
rI 'd 2kui.r:
t = J qz=O; 1 t = ----v I
o yw";:rcCv
(6.31)
,to je jednako slijeganju (WI) u vrernenu (I). Pomoou izraza (6.31) ratunamo ukupno
slijeganje sloja karakteristic:ne debljine "Hn ;
Q
av
H = r::t=To H Uj (6.32)
97
Odnos izmed:u ukupnog konatnog slijeganja sloja, debljinc H i slijeganja nastalog u
vremcnu "I" naziva se stepen konsolidacije", koji, prema definiciji i uz
jednacine (6.31) i (6.32), iznosi:
U - h(1+
e
o) 2 Yt (6.33)
-01 ywav HVncv
Sa izrazom za Cv iz (6.25) i za T=Cvl/Ii dobivamo iz (6.33):
u= -...Fi.
n
(6.34)
Isto take se stepenom konsolidacije "Uz/' maze izraziti odnos srnanjenja pornog
pritiska u tacki "z" za vrijerne "t" prema poeetnom pritisku "ui" pornocu izraza:
U
ZT
= 1- W
ZT
= 1- uz,t
, , Uj
(6.35)
6.3.4. StiSljiv "loj beskonacna prostiranja i ogranicene debljine H
Debljina stgljivog sloja je ogranieena u veoini prakticnih primjcra, kako je prikazano
na sliei 6.12·b. Takav je sloj na nepropusnoj podlozi pokriven sIojem propusnog
pijcska, Cime Sil definisani granitni uslovi. Optereeenje cijele povrsine u tlu uzrokuje
potetni porni pritisak (Ui) jednakog intenziteta u cijeloj debljini sloja. Granic:ni uslovi
su prema tome:
{
T<O {T,,"O
W=l 0<2:51 ' W=O 2=0'
a)
o
o
zl
1,5
',0
1-UZ.T
b)
o
oW {T,,"O
(JT=O 2=1
S1.6.14 Dispozicija pornog pritiska i stepen konsolidacije u sloju debljine H:
a) porni priti:"8k, odnosno. stepen konsolidacije prema du.bini i vremenu;
b) izobrone pornog pritiska u vremenu
98
Ovo je klasiean primjer konsoJidacije kojem odgovara model opita u edometru s
Thrzaghijevim u obliku reda:
1 [,,2 2J'"
WZ•T =" L 2m + 1 exp - 4" (2m + 1) T sm 2" (2m + 1) Z
m=O
(6.36)
Pri tome je "m" cijeli broj. Vrijednosti "Wz,.r" iz (6.36) prikazane Sll u dijagramu na
slici 6.14-., b za r.zne vrijednosti T.
6.3.5. Stepen konsolidacije
Stepen konsolid.cije (U) je odnos slijeg.nj. tl. (M,) pod djejstvom dod.tnog
optereeenja (tlp) u nekom trenutku (t) prema ukupnom slijeganju (Mmax) do
konsolidacije. Uvodeci rezultat "WZ,r" u jednacinu (6.35) dobiva se prosjecna
vrijednost pornog pritiska za vrijerne nt":
1 [,,2 2]
W=-.::, 2exp -4"(2m+1) T ,
(2m + 1)
(6.37)
uz sto je prosjecni stepen konsolidacije:
U=l-W. (6.38)
Iz komparacije odnosnih vrijednosti vidimo da se konsolidacijski proces maze
reprodukovati vrlo vjerno pomocu jednacine (6.34) do veliCine vTemenskog faktora
T=0.35 zakoji se pastile 70% konsoIidacijskog slijeganja, i iznad rega dvije krive
vrlo jako divergiraju.
Uvr§tavajuci "Wz,T' iz (6.36) u (6.35) dobija se stepen konsoIidacije u zeljenoj tacld
nzn i u vremenu "T'.
Za relativno dugo vrijeme nakon pocetka optcrceenja maze sc (6.36) pojednostaviti,
taka da se uzme sarno zavisnast od funkcije, prema izrazu:
U
0.10
0.20
030
0.40
0.50
0.60
0.70
0.80
0.90
4."z ("T)
wz,T=;rSInTCXp -4 (6.39)
1libela 6.2
T
0.008
0.031
0.071
0.126
0.197
0.887
0.403
0.567
0.848
uz sto prosjccni stepen konsolidacije postaje:
U = 1 - :2 exp ( - "i)
(6.40)
U tabeli 6.2 prikazane su numeritke vrijednosti urr
prema jednacinama (6.37) i (6.38).
99
6.3.6. Koeficijent konsolidacije
Koeficijent konsolidadje (e
v
) u izrazu (6.26) karakteristika je materijala znatajna za
racun konsolidacijskog toka. Thj se koeficijent moze odrediti iz deformacije
s vremenom za pripadni interval poveeauja napona pomotu oplta u edometru. U
praksi su znaCajne dvije metode:
_ iz odnosa h:v't - metoda drugog korijena iz vremena
. iz odno,. h:log(t) . metod. log.fitm. vremen'
6.3.6.1. Metoda dn;gog korijena iz vremena
Ovaj postupak je prcdloiio Thylor, a tcmelji se na Cinjenici da j.e odnos
deforrnacije i vremena za beskonacno debeo sloj linearan u koordmatnom slstemu
srr, kako izlazi prema jednaCini (6.26). Thj linearni odnos vrijedi i za tanje slojeve
do prosjeenog stepena konsolidacije U=O.7, sto sc vidi va slid 6.15.
b)
-h,
-h,
0)
0
:0
h,o
1,15 rt;o
.c

h 100
I
h!
rt;o
0.9
>.0
T
0 1 4
-IT tlm!nl
S1.6.15 Metoda za ooredivanjc t90 iz vT -prikaza: a) teoretski odnos izmedu prosjecnog
stepena konsolidacije U prema..fT; b) prikaz linija konsolidacije u edometru.
'ThyJor je da je apscisa krive U:vT za 90% konsoHdacije jcdnaka apscisi
produienja poeetnog pravea, paveeanoj za 1.15, kako je prikazano na slici6.15-a. Aka
konsolidacijsku krivu uzorka iz edometra nacrtamo s obzlrorn.na Vt, ce knva
kaa na slid 6.15-b koja je u veeem dijelu pravac. Na gOfllJem kraJu. ana Je malo
zakrivljena pa se pravca na osi ordinate ne poklapa sa pOCetnom visinom "ho"
100
nego sa nclto manjom visinom "hs". Aka u tom dijagramu nacrtamo drugi pravac sa
1.15 puta povceanim apscisama, pa gdje on sijetc krivu, bit Ce apscisa vremena
"t90",koja odgovara konsolidaciji od 90%. lz rje.senja diferencijalne jednatine (6.36)
konsolidacija za uslove uzorka u edornetru vremenski je faktor za U=O.9 i
T90=0.848, pa se iz jednatine za T =C,t/H
Z
dobiva:
C
v
= HZ T90 0.848 HZ
190 t90
U izrazu je "H" jednako polovini prosjetne visine uzorka (h) na i na kraju
odredenog inkrimenta optereeenja. Ukupna deformacija uzorka za odgovarajuCi
inkriment napona, S obzirom na sliku 6.15-b jednaka je razlici visine na poretku i na
kraju optereeenja (htho). Ona se sastoji od:
- inkijalne deforrnacije (ho-hs),
primarne konsoHdacije (h}(){} .. h
s
) i
- sekundarne konsolidacije (hrh100).
6.3.6.2. Metoda iogaritma vremena
Casagrandei Factum su opazili da odnos U:T, nacrtan u polulogaritamskom dijagramu
za "T', kao na slid 6.16, ima intleksiju oko U=O,7. Thtku koja odgovara U=l,O
odreduju tako da traze sjeciste tangente u tatki int1eksije i pravca koji odgovara toku
sekundarne konsoIidacije. Thtku koja odgovara U=O nalaze iz parabolicnog odnosa
u:r prema izrazu (6.34), tako da razliku ordinata taeaka s razmacima "to" i "4to"
prenose iznadordinate na krivoj konsolidacije (s U=O i s U =1) odredimo
tacku koja.odgovara U=O.5 i vrijerne tso.
t
lMCiJAlMA DEFORMACIJA
T
(O.5h'M- h.)
fl50 PRIMARNA KONSOliDACJJA
1;:\ J--"'u'""".,.
02 10 10 100 '000 t (min)
S1.6.16 Metoda za dobivanje t50 iz logt·prikaza
Uz Tso iz tabele (6.3) dobijamo:
0.197 HZ
Cv
t50
101
Dvije opisane metode daju rczultatc kaji se medusobno ne razlikuju vge od 1?%.
Nekad konsolidacijska kriva u sistemu Vi nema izrazit pravac, pa metoda lvgantma
vremena daje jasniji rezultat. U drugim sluCajevima, kada jc sekundarna konsolidacija
vrlo izrazita, metoda drugog korijena daje bolje rezultate.
Tabela 6.3
Granica terenja Koeficijent konso!idacije l<fCv em s
WL% Gornja granica Prvo opterceenjc Donja granica
30 1.2 5 35
60 0.3 1 3.5
100 0.1 0.2 0.4
6.3.7. Konsolidacija tla kod postepenog nanosenja optereeenja
Izgradnja svakog objekta traje izvjesno vrijerne, tako da se optereeenje objekta
prenosi trenutno na tID, vee raste od nule do krajnjeg optereeenja (p1) po
graaenja i nanosenju korisnog optereeenja od 1=0 do t=11 (stika 6.17).
Ako se posmatra sloj gline, debljine 2H, sa obostranorn drenatom,na kome se gradi
objekat, bilo kao konstrukcija, zemljani nasip, odlagaliSte jalovine, iIi se
hidraulicno nasipanje u polutecnorn stanju, vremensko optereeenje glinovitog tla
moze se prikazati dijagramorn vremensko-g optereeenja, gdjc je normalnog
optereeenja tla za vrijeme "t1" predstavljeno pravorn "Oa", iz kojeg se usvaja slalno
optereeenje "pz".
Po teoriji konsoIidacije, 12 trenutno nanijeto optereeenje "p]", dijagrarn konsolidacije
bio bi "Cz",dobiven na osnovu jednacine U=f(Tv} , za t=O. Medutim, kod postepenog
nanosenja opterceenja "p" na glinovito tl0, u nekom vremenu 0<1<1, odgovarajuCa
veliCina nanijetog optereeenja bila bi "pIt. Radi uprostcnja, Thrzaghi i Frohlich
usvajaju pretpostavku da je slijeganje 11a kod postepenog nanosenja optcreeenja "pt!
u nekom vremenu "t", prakticno isto kao i kada bi puno optereeenje "p1" bilo nanijeto
u trenutku "f1l2" iza poeetka primjene postepenog optereeenja .. U vrijeme nth n, poslije
nanosenja trenutnog optereeenja "p1", stepen konsolidacije bio bi U'.
Prema tome, stepen konsolidacije nO" kod postepenog nanosenja optereeenja "p1n u
nekom vremenu "tn, kome odgovara optereeenje "p" je:
u = U'PI ,odnosno U = 100 U'PI,
P P
u % krajnje konsolidacije pod optereeenjempz. "
Ako su vrijednosti slepena nO", po prethodnom -obrascu,
nanesu na dijagram (slika 6.17) kao negativna ordinata U odgovarajueim tackarna za
102
vrijeme "I", dohija se dijagram "C" konsolidacije 1.a postepeno opterceenja
"pI".
"'
,
z
"'
·U
w
a:
:0;
"-
o
Q
b
S\.6.17 Konsolidacija tta kod postepenog nanoScnja optereeenja.
Usvajajuci pretpostavke da su slijeganja (p) glinovitog tla iza postepenog nanosenja
optereeenja (pI) u vremenu (1)(1) priblizno jednaka u istom vremenu (t>t1) kod
trenutnog nanoSenja punog opteretenja "p 1" dobiva se da je stepen konsolidacije kod
postepenog nanosenja optereeenja (p) iza vremena (t>I,) jednak U(%), kao i kod
trenutnog istog opterecenja (pI). Prema tome, dijagram konsolidacije (C)
za postepeno nanoSenje opterecenja za vremenski tokt>tl dobio bi se translatornim
pomjeranjem dijagrama (e,) unaprijedza duiinu rli, tj. odAdo B. Za dio "0" do "A"
dijagram vremenske konsolidacije moze se odrediti grafitkom konstrukcijom.
6.4. Bubrenje tla
Pojava bubrenja, tj. povetanja zapremine materijala pri ima osmoski
karakter. Uzrok bUbrenju je razlika koncentracije soli u pornom rastvoru i u vodi
koja okruzuje materijal, a nastaje ako je koncentracija spoljnjeg rastvora manja od
koncentracije rastvora koji se nalazi u materijala. Pri obrnutom odnosu
koncentracije p61nog i spoljnjeg·taslvora materijal se skuplja.
103
Bubrenje i skupljanje materijala Taste s povetanjem stepena disperznosti, narocito s
povceanjem sadrzaja frakcija fine gline i koloida. 110 obQgaeeno ea++ i Mg++
neznatno bubri. Najvete bubrenje (i skupljanje) imaju masnc glmc sa sadrzajem Na +
Minerali s pokretnom kristalnom lipa montrnorionita, povceavaju, a
minerali tvrste kristalne resetke (upr. tipa kaolinita) smanjuju bubrenje i skupljanje.
Pri poveeanom sadrmju elektrolita u vodi, bubrenje tIa se smanj.uje. Isto taka
bubrenje se povecava usljcd narusavanja prirodne strukture tla.
Bubrenje materijaia moie se izraziti sijedeeim parametrima:
a) Prirastom zapremine uzorka U odnosu na prvobitnu zapreminu Sto
nazivamo zapreminskim bubrenjem koje se oznaClVa sa "Bv" i iznosi:
gdje suo
L\V
B'=V
1OO
%
/j. V poveeanje zapremine uzorka
V prvobitna zapremina uzorka
b) Velicinom pritiska, koji se javlja pri bubrenju gline, a izrafava se u N/cm
2
i oznaeava sa "Pb",
Pritisak bubrenja odreduje se opitom u kompresionom aparatu, pri reruu voda, koja
se dovodi u uzorak, prcthodno da bUde oslobodena vazduha.
c) Vlaznoscu bubrenja, tj. vlaznoUu materijala, pri kojem prestaje
povceanje zapremine uzorka. Oznaeava se sa "wb" i se u % evrstih Cestica:
gdje su:
W '
Wb = HId 100 %
W - tetina vode sadriane u uzorku na kraju deformacije usljed bubrenja
Wd - suva teiina uzorka
d) Standardnim bubrenjcm, koje prectstavlja relativno jednoosno bubrenje
uzorka u kornpresionom aparatu pod pritiskom od 10 kN/m2 i oznaeava se sa "Bst" i
izrazava u procentima.
Iz navedenog se vidi da bubrenje (i skupljanje) zavise od granulometrijskog i
rnineralnog sastava, sastava apsorbovanih kompleksa i koncentacije clektrolita u
podzemnoj vodi i, najzad, od strukture materijala.
Na povrSinskim kopovima i pritisak bubrenja "Pb," i standardno
bUbrenje "Bst ispituju se na neporemeeen.im uzorcima u stanju prirodne vla71losti i
u zasieenom stanju.
U posljednje vrijeme se koristi opit bubrenja po Huderu i Ambergu.Za opit se ugradi
uzorak, prctnika D i visinc H, u cdomet.ar, a·zatim se optereti naponoID
O"z-,;"pri remu su: -
104
- glavne dilatacije:
ez:#O, eX=Ey=O
- glavni naponi:
az:¢:O, aX==O'y:;;:;AUz
Nakon ugradivanja, uzorak, koji je osloboden naponskog stanja pri vadenju,
podvrgava se predoptereeenju koje ima zadatak da kompenzira uticaj uzorkovanja i
deformacija nastalih rasterceenjem.
Naponsko-deformaciona kriva (1), karakteristicna za dato optereeenje prikazana je
na slid 6.18 u po}ulogaritamskoj razmjeri. Zatim se uzorak rastercti (2) i ponovo
optereti naponom C1z = (TA. Nakon toga uzorak se potapa u vodu se izaziva
proces bubrenja. Kaka je, S obzirom na sprijetena haena Mrenja, moguc porast
zapremine sarno u pravcu z-ose to Ce dilatacija "cz" adA do B bili postignuta poslije
odredenog vremena, nakon rega se smatra da je proces bubrenja pa se
pristupa postepenom rasterceenju uzorka. Poslije svakog rasterceenja prvo se sateka
dilatacija uSlovljena bubrenjem prije nego sto se prede nasljedecistepen rastereeenja.
0)5
·-"ot-t--+ -
I
20 40
50 Go
1251.5 5 10
lOGORITAMSKA
RAZMJERA
S1.6.18 Opit bubrenja po Huderu i Ambergu: 1) potetno opterceeojc;
2) rasterceenje; 3) narcdna optereeenje; 4) deformacije prouzrokovane
bubrenjem pod konstantnim optereeenjem; 5) fllstereeenjc, konacna
deformacija prouzrokovana bubrenjem.
105
Ovo rezultira krivom (5) iz koje se odreduje dilatacija "ezqn uslovljena bubrenjem u
funkciji napona "oz" smanjenjem ukupne dilatacije za vrijednost elasticne dilatacije.
Produzavanjem krivih (3) i (5) dobiva se poeetno naponsko stanje (00) za koje se
bubrenje Hi vee javilo prije pocetka opita Hi iza kojeg vise neee doti do bubrenja_
Sklonost tla bubrenju prema rczultatima ispitivanja u edometru ocjenjuje se po
sljedeeeffi kriteriju:
- niska sklonost bubrenju
- srednja sklonost bubrenju
- visoka sklonost bubrenju
Bk 510%
1O%<Bk<20%
20% <Bk < 30%
- vrlo visoka sklonost bubrenju Bk >30 %
Prema' Sedeu, sklonost glinovitog materijala bubrenju ocjenjuje se prema vclicini
standardnog bubrenja "Bstn'po kritcriju:
- niska sklonosl bubrenju
- srcdnja sklonost bubrenju
- visoka sklonost bubrenju
- vrlo visoka sklonost bubrcnju
Bst ::5:1.5%
1.5 % < Bst :s; 5.0%
5.0 % < Bst < 25.0 %
Est> 25.0 %
6.4.1. Korelacija ivnedu indekm plasticnosti i bubrenja glina
Na osnovu uporednih.ispitivanja razlicitih vrsta gUna, zbijenih po standardnom
Thbcla 6.4
Indeks Standardno Z.apreminsko
. plast!cnosti bubrenje bubrenje (lJ.,)
(Ip) (B,,)
% %
10 0A0-L5 450-10.0
20 220-3.8 135-18.7
30 5.70-122 2L4-28.0
40 11.8-25.0 28.0-35_0
50 20.1-42.6 33.0-40.0
Proktorovom Opilu, u stanju optimalne vlaznosti utvrdena je korelacija izmedu
indeksa plasticnosti i bubrenja.

NAPREZANJE U TLU POD
DJEJSTVOM OPTERECENJA NA
v
POVRSINI TERENA
• Vrste optereeenja tla
• Naponi u poluprostoru kaje stvara koncentrisana siia na njegovoj povdini
• FrOhlichov obrazac
• Naprezanje u tlu pod djejstvom linijskog optereeenja
• PribliZne metode za proracun naprezanja
• Odredivanje napona pod povrSinsldm optereeenjem
• Rasprostiranja naprezanja u tlu ispod bagera
7.1. Vrste opterecenja tla
107
Kada na tla nanesemo optererenje, naprezanja u tIu se mijenjaju. Ove su
promjene znatne na malim dubinama, neposredno uz mjesto djejstva opterceenja, a
postaju znatno slabije sa povetanjem dubine i horizontalnog rastojanja od mjesta
djejstva opterceenja. na koji Ce se raspodjela naprezanja u tlu zavisi od
dvije vrste uslova:
- od nacina opterceenja, podrazumijevajuCi i oblik pomine i raspodjelu
pritiska na povrsini tla, i
- od karakteristika tla, koje uSlovljavaju odnos opterecenja i deformacija,
podrazumijevajuci modul Poissonov koeficijent i stmjivost.
Zbog znatne promjene pomenutih faktora vrlo je tclko anaIizirati naprezanja u tIu,
koja nastaju od optereeenja na povrS'ini terena. MeauUm, razli6te, uproseene
hipoteze omoguCavaju da se naprezanja izvrsi bez veCih teskota. Preciznost
ovih rjesenja je ogranioona vjerndostojnoscu ovih hipoteza u pogledu svojstava tla i
uslova optereeenja. Prema tome, ni jedna.od ovih metoda ne zadovoljava sve uslove
i sve moraju biti smatrane kao pribIizne.
Optereeenje tla mote bili koncentrisano, linijsko i povrsinsko,' Osim toga, ana moze
biti optereeenje ad sopstvene teiine i korisnogili saobraeajnog·optereeenja. Korisno
ripteretenje moze biti statitko, iii vibraciono, i to sta1no iii povremeno.
108
Koncentrisano optereeenje je ono, za koje se usvaja da djeluje u jednoj tacki. U
stvarnosti takvo optererenje tla ne postoji,jer se ono uvijek prenosi na tID preko veee
iii manje povrsine. Medutim, kada je optereCena povrsina vrlo mala, kao na primjer
optereeenje tocka na usvaja se koncentrisano optereeenje.
p

• ab
S\.7.1 Djelovanje optereeenja na povrSini terena: a) koncentrlsano; b) Hnijsko; c) jXNfsinsko
Linijsko optereCenje je ravnomjerno duz jedne linije. Ni ova opteretenje ne postoji
u stvarnosti, ali se usvaja u slueajevima kada je sirina optereeene vrlo mala,
na primjer kod zeljeznickih sina.
Povrsinsko optereeenje je ravI\omjerno raspodijeljeno opteretenje (po) na cijelu
povrsinu (A=ab) na koju djeluje ukupno optereCenje (P). Ova je najCesci naCin
optereCenja tla.
7.2. Naponi u poluprostoru koje stvara koncentrisana
sUa na njegovoj povrsini
Proracun raspodjele napOila u hornogenom izotropnom elasticnom poluprostoru
izveo je prvi Bousinesqu (1885) za koncentrisanu silu "P". Ako na
pOluprostora djeluje koncentrisana sila (P) vertikalno prema dolje, anda ce u
podrucju ispod site u poluprostoru, u svirn smjerovima, nastati naponi, cije su
komponente na jednom beskonacno malom elementu prikazane na slid 7.2.
Na vertikalne i horizontalne povrsine djeluju normalni naponi, dok vertikalne i
horizontalne komponente tangencijalnih napona na radijalne povrsine iSeezavaju
zbog simetrije.
U unutrasnjosti homogenog elasticnog i izotropnog poluprostora, pod_ djejstvom
-koncentrisane sile (P) u rna kojoj tacki (M) na dubini "z" pojavljuju se naponi, ito:
109
O'z-vertikalni normalni napon u pravcu ose "z"
O',horizontalni napon u radijalnorn pravcu, upravan na OSU "z"
O',horizontalni normalni napon u tangencijalnorn praveu upravan na O'x
r-tangencijalni napon
.,
,
1

I
I
1
\
I
I
"f
I
1
1
..,
11/
---\-- ----}
\ ,
I /
\
/
I /
\
G'z//
1/
---- Trz
1M I
6't 1;;,
51. 7.2 Raspodjela" napona u poluprosloru pod djelovanjem imncentritne sHe P
Na teorije clastitnosti izracunatc su velicine ovih napona:
3P 3
<7z = 2:n:R2 cos a (7.1)
(7.2)
<7; = _3_P_
z
( 1 - 2v) (cosa - 'I =-)
2:n:R • + cosa
(7.3)
3P 2.
Trz = 2JrR
2
cos a sma
(7.4)
gdje su: R ia - polarne koordinate tatke M u poluprostoru, v - Poissonov koeficijent
UsvajajuCi v = 0 dobija se:
3p·. 2
or = --2 COSa sm a
2:n:R
at = a
(7.5)
110
Kod temeljenja je najvaZnije poznavati vertikalni napon Gz,jer prouzrokuje slijeganje
tia. Aka se stavi da je cosa = R- ' dobija se:

Oz = mRS
(7.6)
NajveCavrijednost (maxoz) dobijasezaa ; 0, cosa; 1.0, R ;z,!tojeslutajkada
se ta(;ka M nalazi na praveu sile P, a opada s povceanjem ugla a, pa je:
zaa=O aza a =90
0
C1z=O
2m:
Po ovom obrascu dobije se dijagram napona na dubini liZ" pod djejstvom
koncentrisane sHe P kao na 51.7.3. Rasprostiranje napona u je beskonacno, a
az = Ozaa = 90°.
p
51.7.3 Dijagram napona pod djejstvom
koncentriene sHe P
Iz jednatine (7.1) uvr!tavanjem izraza R- ; cosa i R2 = z2 + ?- dobija se:
3P 3 3pz
3
_ 3pz
3
Vi
2JtR 2JtR 2Jt (z2 + ?-)
3P 1
0,; W ( 2)'71
1
z2
Ovaj obrazac moze se napisati u obliku:
J PI ct·· J 3 1
0,= 1"7' g lele 1='2:"[1+ (f)2f
(7.7)
(7.8)
Ukoliko vi!e koncentrisanih sila djeluje na povr!inu tla (slika 7.5), vertikalno
naprezanje u nekoj tatki racuna se po principu superpozicije:
<Xl 3Pi 3
OZG:::::; 01 + 02 + ,., = cos ai
- J=12:rrR1
0.'
o.
8[\.
I 0
, \
3
SI. 7.4 Vrijednost koeficijenta "11" u zavisnosti od
odnosa e/z O.
0,
2
l".
\
1
o
o,s
;6
'---
'--
t-
. ,
x
I'----
1,0
15 --1R- 2,5
,;,
3,0
$1. 7.5 Djelovanje koncentritnih sila na tla
7.3. Friihlichov obrazac
III
Frohlich je izmijenio Boussincsqov obrazac za izracunavanje vertikalnog napona Oz,
da bi se mogao primijeniti i za anizotropna tia .Frbhlichov obrazac glasi:
vP y
a
2JtR
Frohlich je parametar "v" nazvao "faktor koncentracije napona"lija vrijednost se
kreteod3 do 6 (v;3 za glinu, v=4za pijesak, v=5 za materijalesa vetom plastiCno!cu,
v=6 za vrlo male temelje).
S povetanjem vrijednosti za v povceavaju se i naponi u dubini, koji se sve vllie
koncentrgu u pravcu koncentrisane sile P I dok se dalje od njega smanjuju.
112
l'
12
Q
51. 7.6 Koncentracija napona po
FrOhlichu
7.4. Naprezanje u tlu pod djejstvom linijskog opterecenja
Linijsko optereeenje je ono kojedjeluje na beskonatnog poluprostora sarno
u jednoj ravni. na primjer vertikalnoj. Na sHei 7.7 je primjer ovakvog optereeenja.
SL7.7 Prikaz linijskog
optereeenja
,
.. ,
,- :
I
f'

£:}.,.z
{;l zy
lntenzitet optereeenja je po (kN/m' iii kN/em'). Ukupno optereeenje u nekom
je:
P=pof'dx
Xl
U stvari, teorijski optereeeTIje koje djeluje na tl0 vrlo je zamisJiti, kao sto je
zamisliti i .kojedjeluje-ufednoj U praks!. se sarno duge uske
113
stope pri fundiranju mogu smatrati kao sluOtj linijskog optereeenja. Rjclenje je dao
Melan i ono predstavlja specijalan slutaj Boussinesqovog rjclenja.
Za sluOtj linijskog optereeenja napon a, se maze izraziti u obliku:
Kako je:R = v? + z2 to je:
]po? ]po 3 ]po z3
Gz = -;;- T+? = :n:R cos cc = -;; R!
(7.10)
Hi
(7.11)
7.5. Priblizne metode za proracun naprezanja
7.5.1. S/ucaj koncentrisanog optereeenja
Ova teorija, koja nije u potpunosti korektna, pretpostavlja da se optererenje
pravolinijski rasprostire u dubini i da je naprezanje na dubini "z". u zahvarenoj zoni,
ravnomjerno, slika 7.8.
p
S1.7.8 Rasprostiranje optereeenja u dubini usljed djelovanja sUe
Obitno se us;aja da je ugau rasprostiranja a ;", 45° , pa je: a;=!i-
114
7.5.2. Metoda koja pretpostavlja rasprostiranje
naprezanja u vidu kupe
Po ovoj metodi se pretpostavlja pravolinijsko rasprostiranje pritiska u dubini (51.7.9).
Ugao pod kojim se rasprostire pritisak je:
• 7.a pijesak a = 35°
- za masnu glinu a = 55°
- za glinovita tla prosjceno a = 45°
Dijagram naprezanja je kupa, a sila P
napon t1zmax iznase:
51. 7.9 Naprezanja u vidu kupe
2

- -4 3
12P
0zrna.x:::
"e
7.5.3 Metoda raspodjele naprezanja u vidu kvadratne parabole
Povrsina kvadratne parabole treba d> bude jednaka sili P (sI.7.1O)
2
P=3a""",(b+2z)
odalde je:
3P
a==2(b+2z)
p
1,
Sl 7.10 Naprezanja u obliku parabole
(7.12)
(7.13)
7.5.4. lednako podijeljeno opterecenje, stara teorija Kiig/era
Prerna ovoj tcariji, optcretenje se rasprostire pod uglom:
- za glinu a = 60"
- za pijesak a :;::: 45° ,ali se najCclee uzima za sve vrste tla a = 45° .
Za trakasti temelj iznasi:
115
a
Z
=BO+2ztga
PoEo
(7.14)
Za temelje kvadratnog oblika, strane "a",
naprezanje na dubini"i' bite:
Pri'i'4
az = (d + 2ztia) 2
az
P
"d'
"T
(7.15)
517.11 Optereeeflje ispod temeljne trake
7.6 .Odredivanje napona pod povrsinskim opterecenjem
7.6.1. Raspodjela naprezanja ispod krume stope
Pretpostavimo da se na povrsini terena nalazi kruzna (AJ opterceena
jednako podijeljenim optereeenjem po = const. Pretpostavlja se d. je kruin. plota
savitljiva. SagledavajuCi sliku 7.12 mogu se izvesti sljedetl odnosi:
p = R sinf3
do cos{3 = R d{3
Aka abje strane pomnoi.imo sa tgfJ i zamijenimo sin,8 == P/R, dobieemo:
p dp = R
2
tgf3 d{3
Aka izjednacimo elementarno optereeenje sa:
dP = podA = popdwdp
i zamijenimo ovu vrijcdnost u Frohlichovu jednaCinu:
vP vfJ
GZ=--2 coS
27rR
116
to
KT
z
L ___ __ N ____________ N
16"l 6'2
SI. 7.12 Raspodjela naprezanja ispod kruzne plOCe
dobieemo:
d
vP 2fJ vpopdwdp 2fJ vpocos
2
fJ gf3dfJd
Oz = --2 cos = 2 -COS:::: '1_ t co
2n:R 2n:R
Integracijom do
z
dobieeIDo:
Ch = (v COSv.tf)" tgf3 dfJ dw
(
odnosno: l-
Oz =pO(l- cosva)
za v = 3 dObijemo:
Oz = po (1 - cos
3
a) = po [1 - -(r-3 =
= {I - [ 1 2 J h }po
1 + ('*)
Ako izraz u zagradi oznacimo sa "1/ onda je: Oz = polz.
(7.16)
(7.17)
117
PRIMjER:
Treba odrediti vertikalne i horizontalne napone ad jednolicnog oprereeenja po=20
Nlcm
2
, u osi kruine ploce precnika R=4.0 m. Napone izracunati na dubini 1,2,4,6,8,
12, 16 i 20 m ispod opterecene ploce.
RjeSenje:
Za rjdavanje cerna upotrijebiti sJijedece
izraze:
Oz = po( 1 - cos
3
a)

Racun Cerna sprovesti tabelarno,a rjeSenje
je d-ato U obliku dijagrama na slici 7.13.
Redni z R a COSo
broj
tga =z
m ()
1 1 4.000 75 0.242
2 2 2.000 63 0.446
3 4 1.000 45 0.707
4 6 0.666 33 0.830
5 8 0.500 26 0.891
6 12 0.333 18 0.948
7 16 0.250 14 0.968
8 20 0.200 11 0.979


6
SI.7.13 RjeSenje uz primjer
Thbela 7.1
COS
3
a 1 - COS
3
a
-3eosa* a. ax
.. 3
N N
·"";'f;...cos a
;;;? ;;;?
0.014 0.980 1.2860 19.7 12 .. 80
0.089 0.910 0.6500 18.2 6.50
0.355 0.645 0.2340 12.9 2.30
0.593 0.427 0.0810 8.5 0.80
0.714 0.286 0.0310 5.7 0.30
0.852 0.148 0.0074 2.9 0.07
0.911 0.089 0.0046 1.7 0.04
0.941 0.059 0.0022 1.1 0.Q2
118
7.6.2. Steinbrennerova metoda
Ova metoda se zasniva na Boussinesqovom matematickom rje§enju i primjenjuje se
za optereeene obUka kvadrata, pravougaonika i trake.
Steinbrenner je posmatrao pravougaonu povrsinu ABeD, optereeenu ravnomjernim
opteretenjem (po) i sveo problem na octredivanje napona az u dubini "z" ispod rna
kaje tatke G. U tom srnislu podijelio je opterceeni pravougaonik na retiri manja
pravougaonika, Cija je zajednicka ugaona tacka G. Napon "az" u dubini "ZH, ispod
posmatrane tacke G, dabija se ako se saberu uticaji svih dijelova pOdijcljenog
pravougaonika ABeD. Za svaki od podijeljenih pravougaonika odredi se uticaj
elementarne povrS-ine na dubinu "z" ispod tacke Gpo Boussinesqovom obrascu.
Aka posmatramo podijeljeni pravougaonik GHDI, duzine "a" i Sirine "b", treba
najprije odrediti uticaj elementarnog trougla GKL u dubini "z", a 12tim intergrisati
za cijelu povrsinu trougla GHD (slika 7.14).
Q
"
H
b K
l
0
Pord 'fdr
"
"
H
b
A F B
E 1
I"
IH
J
/'
Iz V· oC,.....v
I . /.

I . a
C
0
OZ
SI. 7.14 Odredivanje napona u dubini "z" ispod pravougaone povrsine
Napon na dubini HZ" pod djejstvom koncentrisane sile P po Boussinesqu je:
3P z3
oZ=--*'-;3
2!i R
(7.18)
Aka za povrSinu dr zamijenimo ravnomjerno optereeenje po
kon:entnsamm P = pord<pdr,doblpmo za granicne vrijednosti duzine trougla r=O i
r -= lVcosl{>: '
119
3pOZ3 <¥oo>j? r
daz=--d<pf -sdr
21r 0 R
(7.19)
Nakon sredivanja i uvodenja granicnih uslova,dobija se konacni izraz za napon u
dubini "zft:
PO[ ab (1 I)Z]
az ="2 arctgzc + ab A2 + B2 C
(7.20)
Brzi racun napona ispod ugla opterecene povrSine mozemo provesti pomocu
Steinbrennerovih dijagrama.
Postupak 12 odredivanje napana u dubini je sljedeci:
Aka je aptereeena povrSina ABeD, duzine "a" i Sirine "b", te aka je P ukupno
opterecenje koje se prenosi na t10, ravnomjerno optereeenje je :
P
po= ab
Za odredivanje vertikalnog napona azA u dubini "zit ispod ugaone tacke A pod
djejstvom opterecenja po treba najprije izrac:unati odnos dubine piema Sirini i na
dijagramu odrediti odnos a.,po U 12visnosti ad odnosa %, kaka je prika12no na s1.7.15.
II
Po
0. 0.0.5 0.10 0.15 0.10. 0.25
I I I
2
I
I I
",.,
(..-
..•
b, \ f-
-J-.
I.,
,
, ,
,
,
3

::;: ' ..
,

I a AliJ.I' I
;f'
i
b A!1I11JJl'" i I
5
IIII
"T
"
,
, ,
'T
.. til i
"-
,
i /
,
I
,
r
I
'II!!."",
b
I I I
L_
I
6
,
)! 3
.-
I
,
I
I
8
,
I
,
-
I I I
,
,
I I I
5\.7.15 Steinbrennerov dijagram za izratunavanje vertika!nih napona u dubini "z"
;;
Ii
.,
,
120
Napon av! biee jednak (slika 7.16-a):
aL4 =
PomOCll istog dijagrama mogu se odrediti naponi ispod drugih ugaonih tafuka na
sljcdcci natin:
Napon 0zE ispod tackeE, koja se nalazi na polovini lib" pravougaonika ABeD,
jcdnak je dvostrukoj vrijednosti napona (1z u dubini "z" ispod tackc E, posto sc djejstva
dva pOdijcljena pravougaonika preklapaju (slika 7.16-b):
azE = 2 po
Napon OzF u dubini "z" ispod tacke F jednak je polovini dutine "a" pravougaonika
ABeD, a napon je jednak dvostrukoj vrijednosti napona Oz u dubini liZ" ispod tacke
F pravougaonika AFID (slika 7.16-e):
a,p=2
Napon GzG u dubini "z" ispod tacke G, koja se nalazi u sredistu pravougaonika ABeD
jcdnak je retvorostrukoj vrijednosti napona Oz u dubini "Zn is pad tacke G
pravougaonika AFGE (slika 7.16-d):
azG = 4 po

b) b A eel
t H
SI. 7.16 Prikaz optcrceenja i taeaka za odredivanje napona u dubin!" z"
Za odredivanje napona ozr u dubini ispad tacke P, izvan opterecene povfsine
ABCD, nacrta se pravougaonik AEPH, cije strane su paralelne sa stranama
opterecene povrsine ABCD, taka ,da je P ugaona tacka pravougaonika AEPH
(slika7.17).
gdje su:
OzP ::; 0zI + OzII - OzII! - ozrv
uzJ- napon u dubini "z" ispod tacke P opterccene povrsine AEPH
([zII - napon u dubini "z" ispod tacke P opterecene povrsine CFPG
OzIII- napon u dubini "zIt ispod tacke P opterecene povfsinc DFPH
oziV - napon u dubini "z" ispod tacke P optcrccene pO\Tsine BEPG
121
PRIMJER:
Odrediti napon (TzP u dubini z=2.0 In ispod taeke P, temeljne ploce ABeD pod
djejstvom ravnomjernog optereeenja ploce po=25 N/cm"" u glinovitom tlu.
Rjdenje:
Odredivanje Ozl
a 16 z 2
)) = 8 = 2, )) = 8 = 0.25 v = 3
fz Steinbrennerovog dljagrama dobivamo:
a, = 0.245
po
ad = (a,) po = 0.2425 =6.1 No
po em'"
Odredivanje Ozll
a 4.0 2· 0
))=2.0= .
N
az = 0.20 azll = 0.2025 = 5.0----:[
po) em
Odredivanje azlll
SI. 7 .17 Odredivanje napona u tatki P
a 16 z 2 az
)) = "2 = 8 , )) = 2 = 1.0 , po = 0.20
azm = 0.195 25 = 4.87
Odredivanje OziV
em
-b
Z
= -4
2
= 0.5 a, = 0.235
, po
N
azW = 0.235 25 = 5.87 ----:[
em
OzP :=: OzI + adI - azII! - oz]V
N
a,p = 6.15 + 4.75 - 4.87 - 5.87 = 0.16----:[
em
122
7.6.3. Newmarkova metoda
Newmark je mctodu za odredivanje napana Oz za kruznu plaeu i na
opterecene povrsine rna kakvog oblika.
Prema jednacini (7.17), naprezanje na dubini '2" ispod centra kruzne place je:
• [ , -[H tEl' r I
odavde ;: = 1 - [1 + 2 r
odnosno:
= y (1 _ (a¥f")) h - 1
Aka U ovu jednacinu uvrstimo vrijednosti:
oz123
po=(i· a 'a"""dol.O
(7.21)
rnogu se izracunati poluprecnici koncentricnih krugova, kaji obrazuju sistem kruinih
prstenova (stika 7.18).Ako su povrsine Ovih prstenova opterecene, one ctaju napon
na dubini "z" intenziteta Gz = pol a za svaki prstcn. Aka, daIje, svaki prsten podijclimo
na "b" jednakih dijelova povlacenjem radijalnih linija iz centra na jednakom
octstojanju, dobicemo uticajnu mrciu u kajaj svaka uticajna ctaje
napon na dubinu intenzitcta:
Aka usvojimo da je a=lO, anda cc biti ozlpo = 0.1;0.2;0.3; ... do 1.0, a vrijcdnosti
poluprecnika krugova (r) mogu se dobiti iz (abele 7.2.
Ako povucemo 20 radijalnih linija (ugao medu njima je 18° ) tada ce svaka
elementarna uticajna povrSina na dubini "z" proizvesti pritisak:
f!,az = !% = -Jf7.a = 0.005 po
Dijagram se erta na taj natin Sto sc usvoji duzina AB da prectstavlja dubinu "zn i u wj
razmjcri opiSemo 9 krugova, "r", dobijenih iz tabele 7.2
i povucemo 20 radijalnih linija pod uglom od 18 0.
Da bismo odredili naprezanje ispod proizvoljne tacke N, neke nepravilne povrSinc,
na dubini "z'\ potrcbno je da tu povrSinu nacrtamo na providnoj hartiji, u istoj
razmjeri u kojoj je nacrtana dubinaz=AB.
SL 7.18 Serna za odredivanje
po Newmarku
I
Thbcla 7.2
Broj G"
-
r
kiuoova po z
0 I
0.0
I
0.000
r--.:
1 0.1 0.270
2 0.2 0.400
, 3 0.3 0.518
r--
4 0.4 0.637
5 0.5 0.766
6 0.6 0.918
7 0.7 0.110
8 0.8 1.387
9 0.9 1.908
-
10 1.0
123
Na primjer: aka je duiina AB=3.33 em, a
dubina na kajoj se traii naprezanje z=1Om,
tada povrIinu treba nacrtati u razmjeri
1: 100/3.33 =1 :300. Nacrtanu povrsinu
namjestimo taka dafeljenu tacku N pastavimo
u centardijagrama i saberemabroj (n) uticajnih
povrsina pof....7ivenih optereeenom povrSinom.
Nepotpuno pokrivene dementarne povrSine .
ocjenjuju se prema velicini elementarnc
pavrsine koju pOkrivaju i unOse u braj "n",
kao cijeli brojcvi, odnosno desetine
nepotpune jedinice. Naprezanje na dubini "z"
dobija se kada se braj "nil pomnozi sa /':.az, tj,
Oz ::= n Aoz ::= n 0.005 po.
124
7.7. Rasprostiranja naprezanja u tlu is pod bagera
Gusjenice izazivaju u tIu naponekojisu srazmjerni optereeellju i povrsini nalijeganja.
uglavnom, tretiraju gusjenice kao Mstu konstrukciju koja na cijeloj sirini
i duzini ravnomjerno opterecuje t10. Novijim eksperimentalnim istrazivanjima je
utvrdeno da izazvane reakcije tla djelimicno deformgu i elastienu gusjenicu, pa se ne
racuna sa krutim sistemom.
·"-beformacije tla pri kretanju bagera gusjenicara imaju slozen karakter: drobljenje
gornjeg sioja, gnjerenje, trenje gusjenica i pritisak na elasticne slojeve. Najvete
deformacije nastaju usljed savijanja i smicanja tla. U raznim pravcima i u tlu se pri
tome javljaju normalni i tangencijalni naponi. Aka se uzme U obzir mjesto djejstva
optereeenja, uticaji se rasprostiru i u dubinu i na sve strane.
Rasprostiranje naprezanja u deformisanom sloju zavisi od optereeenja,
uslova preno§enja opterecenja, svojstva i sastava tla. rasprostiranja
naprezanja u tIu ispod gusjenica izvrseni su za bager 1200, cija je tetina u radu
15-28 MN. Bager ima 4 gusjenice sa duzinom L=12 m i sirinom b=2.& m. Dvije
prednje gusjenice su na rastojanju 12.3 m, a zadnje na rastojanju 18.9 m, sve mjereno
od ose do ose gusjenica.
Rasprostiranje naprezanja u tlu kod prasinastih pijesaka odredeno je po
Steinbrenneru i Boussinesqu. Posto su teoret-',:;ki pristupi za navedene metode poznati
iz literature, U tabeli 7.3 se daje pregled dobivenih rezultata.
Kod malih dubina javljaju se znatnerazlike u napona, doksa porastom dubine
te razlike postaju sve manje.
TabeJa 7.3 Uporedni pregJed rezultata 0
rasprostiranju u tlu ispod
gusjenica bagera (kN/m )
Dubina Steinbrenner Boussinesqu
0 157 177
2 151 82
4 113 47
6 76 30
8 57 20
10 41
-
11 35 15
12
- -
13 28 -
UzimajuCi da je bezbjedna dubina ona kod
koje je prirastaj napona, usljed optereeenja
hagera, jednak jednoj desetini, uSljed
sopstvene tezine (y=19.5 kN/m3), dobija
se bezbjedna dubina po
m, i po 11 m.
Radi utvrdivanja stvarnog rasprostiranja
naprezanja u tIu ispod bagera gusjenieara
izvrscna su terenska mjerenja ugradnjom
dinamomctra na dubinama 0.5 i 2.0 rn u tlu.
Rezultati mjerenja su sljedeCi:
kN kN kN
a) nadubini0.5 m: Gmax = = ,aSTed = 131
- m m m
b) na dubini 2.0 m: Gmax = 120 == 8.1 = 10
rn rn m
prikaz rezultata dat je na slici 7.19.
o
0.\
1.0
E
co
C
.D
J
co
Z,O
zoo 300 500 6lkN/m')
Oblast mjernih rezultato
+ prvo mjerenje
[J -drugo mjerenje isp-ed
/I. drugo mjerenje IZQ
trece mjerenje
125
S1.7.19 Prikaz rezultata mjerenja naprezanja u Uu ispod bagera na dubini od 0.5 i 2.0 m
Dobiveni rezultati terenskih mjerenja su u granicama orekivanih vrijednosti i bitno
ne odstupaju od VTijednosti dobivenih Izmjercni napon od 120 kN/rn2
na dubini od 2.0 m blizak je vrijednostima po Steinbrenneru od 151 kN/rn 2.
127
8. PRITISAK I OTPOR TLA
• stanja ravnoteZe
• Aktivni pritisak
• Pasivni otpor
• Coulombova teorija aktivnog zemljanog pritiska
8.1. Granicna stanja ravnoteZe

U pocetnom stanju u tIu djeluje vertikalno naprezanje av:::; yi i horizontalno
naprezanje Oh = koov. koje je posljedica sprijceenosti bacne deformacije. Akb se,
medutim, tlo podvrgne postepcf!.mn horizontal nom rastezanju, daci ce i do
postepenog smanjenja horizontalnih naprezanja od potetne vrijednosti Oh = kOOv do
konacne vrijednosti Ok = PA, kod koje Mahrov krug dodirne pravac tangencijalne
CvrstoCe, slika 8.1.
Sl. 8.1 Stanja granicne ravnoteze u smanjenja hOrizontalnih naprezanja
U ovom stanju naprezanja dati Ce u ravni pod uglom 8A = 45 + 'P12 do izjednarenja
tangencijalnog naprezanja i tangencijalne tvrstoCe materijala r = rt. Uzorak je tada
u granicnom stanju ravnotefe. Thkvo stanje ravnotefe naziva se stanje plasticne
ravnoteze. OVdje rijec "plastican" znaci da ce pri maloj promjeni (srnanjenju
"h = PA) naprezanja doti do plasticnog teCenja materijala.
SHeno stanje granicne ravnoteze moze se postiei i na drugi naCin. Nairne, ako se tlo
postupno podvrgne horizontalnom zbijanju, kod kojeg horizontalno naprezanje
postupno raste od poCetne vrijednosti (Jh = (Tv.?O vrijednosti Oh.= Pp (pri
128
kojoj Mahrov krug panova dOdiruje pravacsmituce evfstOCe), uzorak cc panovo dod
u stanje granicne ravnotcre, slika 8.2.
)
SL 8.2 Staoje granicne ravootcze u sJueaju povceaoja horizootalnlh naprezaoja
Kad ovog postupnog porasta horizontalnog naprC7..anja, od Uh = kfPv do pp uzorak
ce se u jednom trenutku naci u homogenom stanjll naprezanja (Uh = u
v
). U OVOID je
slanju Mohrov krug predstavljen jednom tatkom, pa su smituta naprczanja u svakoj
ravni jednaka nuli.
Navcdena stanja plastitne ravnoteZe nazivaju se Rankinova stanja prema
engleskom Rankinu koji se bavio tcorijom priliska zemlje na potporne
zidove. Za svaki drugi odnos izmedu horizontalnog i vertikalnog naprezanja unutar
navedcnih granica tl0 sc nalazi u stanju elastitne ravnoteze,
Rankin je problem pritiska tla na nekohcrentnim rnaterijalirna, eija je
srnicllca evrstoca izrazena zakonom Tf = an tgrp.
Granicno stanje plasticne ravnoteze izazvano rastezanjem tla uz odgovarajuCe
smanjenje horizontalnog -naprezanja sa Uh = kepJ' na Uh = FA, naziva se aktivno
stanje, buduCi da tlo svojom masoru (teiinorn) aktivno doprinosi horizontalnom
naprezanju.
r
Ui
L
SL 8,3. Rankinova stanja ravnoteze
129
Granitno stanje plasticne ravnoteze,izazvano horizontalnim zbijanjem tla uz
odgovarajuCe poveeanje horizontalnog naprczanja sa poretnc vrijednosti Oh = koav
na granicnu vrijednost Oh = PP' naziva se pasivno stanje, buduci da se tID svojom
masom (tezinom) suprotstavlja horizontalnom zbijanju.
POdrucje u masi tla u kojaj je dostignuto jedno od granicnih stanja, naziva se aktivno,
odnosno pasivno podrutje (slika 8.3).
Prelazak iz stanja pJasticne ravnotdc u stanje plasticnog tcrenja materijala izazvano
horizontalnom deformacijom ne izaziva promjenu naprezanja. Thkav prelazak
predstavlja lorn materijala.
8.2. Aktivni pritisak
8.2.1. Nevezano (nekoherentno) tio
Ako je iza potporne konstrukcijc nasut nekoherentan rnaterijal (pijesak), kao je
prikazano na slici 8A,opazit cerna da ce kod nekog ugla zaokrcta dati do lorna u tIu
po liniji AC, uz istovrerncno slijeganje na potezu BC za vclicinu 6.H.
c,_J .AH
-------7=f-
---- T
I, ___
\' . .. -- ..,,-- -
__:: __ _
I!
-- .
-- - z II
I
d- _::_1.
I
-- ...,-
51. 8.4 Nastajanje aktivnog stanja lorna
Unutar prizme ABC doCi Ce do rasipanja pijeska, tako da Ce zapremina L 8H bili
manja od zaprcminc -i. AI.." H. Ovo se rasipanje manifcstuje kao horizontalna
deformacija tia unutar prizme ABC, usljed ecga dolazi do pacta horizontalnih napona
sa potetne vrijednosti kfPv na veliCinu kAC7v, odnosno dolazi do aktivnog stanja
lorna.
Horizontalni pomaci zida kod rotacije rastu linearno sa posmatrane
tacke rotacije A, ali deformacija
130
ostajc konstantna po Citavoj visini.
U trenutku lorna horizontalni napan u svakoj prizme ABC je pao do granil:ne
velitine PA = kAGv, kod koje Mohrov krug dodiruje pravac smiture tvrstore.
VcliCinu aktivnog pritiska PA odredit Cerna analititki, koristeci se slikom 8.5:
yz + pA. yz - pA
2 sml" = 2
odaIde je
¥ (1 + sinl") = ¥ (1 - sinl") , odnosno
j--'---
SI. 8.5 Granicna velicina akti ...llog pritiska PA prikazana Mohrovim krugom
_ zl-sin/f
PA - Y 1 + sinl"
BuduCi da je sinl" = cos( 90 -1"), i ako (90 -1") oznatimo sa 2a,
sinl" = cos2a, a uvr!tenje u posljednju jednatinu za PA daje:
dobivamo
1 _ cos2a 1 - (cos
2
a - sin
2
a)
PA = yz 1 2a = yz
+ cos 1 + (cos
2
a _ sin
2
a)
BuduCi da je a = 45 - 'PI2, dobivarno konacno:
2sin
2a
..z
yz --2- :::;:: yz t5 a
Zcos a
(8.1)
Konstanta tg'(45 -1IJ!2), koja zavisi sarno od ugla unutra!njeg·trenja, koeficijent je
aktivnog pritiska izrazen kao:
(8.2)
131
Izvedeniizrazi za odrcdivanje aktivnog pritiska i koeficijenta aktivnogpritiska vrijede
ako SU ispunjcni sljedeci uslovi:
- teren iza zida je horizontalan i proteze se dovoljno daleko,
- zid je vertikalan,
- zadnja povrsina zida je glatka i
- zid rotira prema vani ako donje ullutrasnje tacke.
Na izvedenog izraza mazemo odrediti ukupnu silu aktivnog pritiska na zid.
(8.3)
odnosno
(8.4)
H
P,
T
tHi
-'---'-_-->. .. __ ---..l .. _ ...
eA=tH kA
SI. 8.6 Sile aktivnog pritiska i ravoi lorna pod ug!om 45° + <PI2
1z Mohrovog kruga za aktivno stanje lorna vidimo da do prekoracenja smicuce
cvrstoCe dolazi u ravnima pod uglom 8 = 45 + 'i'll, mjcreno izmedu normale na
promatranu i vcteg napona <lv, odnosno da su te ravni prema horizontali
nagnute za isH ugao.
8.2.2. Vezano (koherenlno) tlo
Ako je srnicuea cvrstoea tIa izrazena sa dva para metra kohezijom "e" i tiglom
trenja I{',tada se veliCina aktivnog pritiska PA moze izracunati na sljedeci
nacin:
132
Odavde slijedi:
odnosno:
¥ ( 1 + sin¥'J = ¥ (1 - sin¥'J - C clg¥, sin¥,
_ 1 - sinrp
PA-YZ 1 + sin¥,
2c cosp
1 + sinSO
SI. 8.7 VeliCina aktivnog pritiska za materijale sa kohezijom
Ured'enjem Dve jednacine analognim postupkom, kao i ranije, dobivamo:
(8.5)
odnosno:
PA = yzkA - 2c..rkA
gdje je kao i ranije:
kA = ti'(45 - I'll)
(8.6)
(8.7)
Prvi clan u izvedenorn izrazu jednak je aktivnorn pritisku nevezanog tla, dok je drugi
clan konstanta koja zavisi sarno od pararnetara smicuCe evrstoCe.
Prema tome, kohezija smanjuje aktivnog pritiska za konstantan iznos duf
citave visine zida. Th smanjenje iznosi:
(8.8)
Iz ovog dijagrama vidimo da do dubinezo, usljed djelovanja kohezije, nema aktivnog
pritiska na potporni zid, a iz uslova da je na dubini ZO\lktivni pritisak jednak null
dobivamo visinu zida:
y Zo kA - 2c -.f70i = 0
odakJe je:
',,,,, [)'l
T
H I
!

SI. 8.8 Dijagram aktivnog pritiska koherenlnog tJa
2c
zo=---
yYfA
133

I," 1
,
t
!n
o
'
2 10
,
!
(8.9)
Prakticno znatcnje ave formule je u tome da ana odreduje dubinu iskopa jame u
glinovitom tlu, kOja moze stajati vertikalno bez ikakvog razupiranja.
Za kratkotrajne iskope, sa odgovarajucim faktorom sigurnosti,zbog zateznih
napona u glini do zo, jama se moze kopati vertikalno do dubine:
4c
ho=--
Y -.f70i
Ukupna sila aktivnog pritiska tla dobije se iz prikazanog dijagrama.
1 2 2c 2c
= '2 (yH kA - 2cH -.f70i - yH -,-- kA + 2c -.f70i -,--
"I YV kA yv kA
odnosno:
(8.10)
(8.11)
134
8.3. Pasivni otpor
8.3.1. Pasivni otpor nevezanog tla
Vee sma rekli da pri zbijanju tla u horizontalnom pravcu horizontalni pritisak moze
rasti sarno do neke adrea-cnc vrijednosti pp koja je prikazana na slid 8.9.
!2

51. 8.9 Porast horizontalnog pritiska do granicne vrijednostip
p
Prema slici je:
Fe+Yz. _pp-yz
2 sm1'- 2
odakle se dobije:
_ l+ sin<f
pp - Yz 1 sin1'
Stavimo Ii da jesin1' = - oos(9O + 1') i (90 + 1') = Za, dobijemo:
1 _ cdsZa 1 - (cos
2
a - sin
2
a) sin2a
Fe = y z 1 + oosZa = yz = y z -::::::r
1 + (cos
2
a - sin
2
a) cos a
pp=yz'!?a
Uvdtavanjem vrijednosti za a, dobivamo konacno:
Fe = y z tg'-( 45 +
ili
(8.12)
(8.13)
135
gdje je:
(8.14)
Veli6na kp naziva se pasivnog otpora".
Velicina sHe pasivnog otpora dohije se kao pOvrSina, dijagrama pasivnog otpora.
1 2
Pp = ];yH kp (8.15)
51. 8.10 Prikaz ravni lorna kad pasivnog otpara tla
Ovo stanje nastajc kada zid vrsi pritisak na tl0 (horizontalno zbijanje tla) u kom
slueaju, nakon lorna,dolazi do izdizanja tla iza zida. Ravni lorna nagnute su prema
horizontali pod uglom e
p
= 45 - w2, odnosno prema vertikali pod uglom
(45 + ./z).
8.3.2. Pasivni otpor koherentnog tla
Analognim postupkom, kao i ranije, dobije se iz slike 8.11:
Pp = yz tl(45 + + 2c tg(45 + ./z)
iii kraee:
pp =yzkp + 2c..fkP
Sila ukupnog pasivnog otpora:
1 2 2
pp=zyH tg
iii krace:
gdje je:
(8.16)
136
Izvedene formule za pasivni otpor vrijede sarno ako su ispunjcna cetiri uslova,
navedena u poglavlju 0 aktivnom pritisku.
Aka nisu ispunjcni navedeni uslovi, tada se za odredivanjc sile aktivnog pritiska i sHe
pasivnog otpara koriste grafitke metode od kojih je najpoznatija Coulombova
- teorija.
SL 8.11 Mohrov krug pasivnog otpora koherentnog tla
H
S1. 8.12 Prikaz sila ukupoog pasivnog otpora tla koje djeluju na zid
8.4. Coulombova teorija aktivnog zemljanog pritiska
Ako potporni zid podupirc nevczanu zernljanu masu i aka uklonimo zid, zemljana
rnasa Ce kliznuti po Iavni AC (sl.8.13).Thiina kliznute zemljane prizme ABC djcluje
istovremeno na potporni zid AB i na ravan klizanja AC.
Za izracunavanje aktivnog zemljanog pritiska PA Coulomb pretpostavlja granicni
slueaj ravnotezc, tj. da je na kliznoj ravni aktivirana puna vrijednost smicuce evrstoCe.
u tom sluCaju otpor tla neqbrusene zernijaI).e mase 'zatvara sa noqnalom na kliznu
ravan ugao rp. Uz pretpostavku da je poznat poletaj i smjer otpora potpornog zida
i
137
PA, mozemo nacrtati poligon sila W, Q i PA. te na osnovu poznatih uglova e, c5 i 'P
pastaviti za poligon sila,na osnovu sinusne teoreme, sljedeci odnos:
W:PA=sin[180- (f3+8-1I')] :sin(8-1I')
Uzuslovedajesin[ 180 - (f3 + e -11')] = sin(f3 + e -11'), dobivamo daje:
p _ Wsin(e -11')
A - sin(1B + e 11')
B
SI. 8.13 Coulmanova konstrukcija
Za zadovoljenje momentne ravnoteze potrcbno je da se P A., Q i W sijeku u jednoj
t a ~ k i , a ~ t o je moguce sarno U slueaju ako je:
~ unutarnja strana potpornog zida vertikalna,
- teren horizontalan,
- ugao trenja izrnedu tIa i potpornog zida c5 = 0 (PA je horizontalna).
U ovom specijalnom Rankinovorn slueaju f3 = 9(f. imamo:
P _ W sine e - '1') = W sine e - '1') _ W t (e _ )
A - S!TI[ 90 + (e 11')] cos( e II' g II'
Prema slici 8.14, moreIDo pisati da je:
. . 1 H 1 H2
W= ZH tgIJY = Z tgIJY
138
pa uvrstenjem u izrazzaPA dobivamo:
1 H2

B
I
IH
'l"
A

SI. 8.14 Sile aktivnog pritiska za slueaj iJ 90°
Prirnjenom postupka 0 tangensu razlike uglov3 dobivamo:
PA =!cyH
2
tgB-tg<f' =!c
Y
H2 tgB-tlN'
2 tgB 1 + tgB Ig<p 2 tgB + tg-p 'lIe
(8.17)
c
'5:
Q
VS'
(8.18)
Ova se jednac:ina odnosi na proizvoljnu kliznu ravan AC. Medutim, klizanje Ce
nastupiti po onoj ravni kod kaje ce pritisak tla na zidPA bid maksimalan.
(tgB + tg'!' 'lIe) - (1gB - tg'!') + 2tg,!, tgB
aPA 1 2eOS e . cose cose 0
-=-yH
ae 2 (1gB + tg'!' tle)
vrijednosti8 = 45°+ <ph u izraz (8.17) dobivamo:
P _ 1 HZ tg( 45 + w'2 - <f') _ 1 H2 Ig( 45 -
A-Zy tg(45+v>'z) -zy
Mnozenjem i dijeljenjem izraza sa tg( 45 - dobivamo:
1 2 2
PA =zyH tg (45 (8.19)
141
9-
PRORACUN STABILNOSTI KOSINA
Metode granicne ravnoteie

Uvad

Definicija faktora sigurnosti

Svedska iii Fe!leniusova metoda

Bishopova metoda

Rezultantna metoda

Metoda Janbua

Morgenstern-Priceova metoda

Spencerova metoda

Upotreba tablica i dijagrama
)
9.1. Uvod
Metode granitne ravnoteze zasnivaju se na ispitivanju pretpostavljenih moguCih
ravni kIizanja, pa se cesto nazivajii"T'ilietodama "analize stabilnosti s
ravninama_15Ji?anja. U literaturi se najeesce koristi paziv "metode granicne
pa je taj naziv i ovdje usvojen.
Kod ovih metoda, za odredivanje faktora sigurnosti kosine. ispituju se. faktori
sigurnosti sa viSe pr-e-tpostavljenih (potencijalnih) ravni klizanja. Mjerodavnom
(kritiCnom) se smatra ravan klizanja sa minimalnim faktorom sigurnosti. Za izbor
oblika kliznih ravni, za koje se analiza stabilnosti, nepostoje odredena pravila.
On je u najvecoJ mjeri zasnovan na iskustvu i intuiciji.
Ranije su najviSe koriStene klizne ravni u obliku pravC<l, kruga iii logarilamske spirale.
Danas postoje metode za ispitivanjc stabilnosti kliznih ravni proizvoljnog oblika.
Dva su osnovn;t postupka kod anaUze stabilnosli mase tla koja lezi iznad
klizne ra\:ni:
- analizira ravnoteza cjelokupne mase tla omeclena njenim vanjskim
konturama i ravninnm klizanja metode),
142
-__lllasa klizne ravni dijcli se na._ni;zJamela, pa __
svake Iamele posebno. Pri tom sc u analizu uvode mcdulamelarne sile i usloy
da unutrasnje sile na granicnoj favni za dvije susjedne lamele moraju biti iste (metodc
lame!a). .
Pri koristenju grafitkih i analitickih metoda treba ista6, da se analitickim metodama
postize bolje ispunjavanje osnovnih uslova ravnoteZc. Danas postoji viSe analitickih
metoda koje se, manje iii vise medusobno razlikuju. Osnovni elementi po kojima se
moze naciniti razlika izmedu pojedinih analitickih metoda su sijedeci:
- obUk kliznc povrsine,
- dopunske pretpostavkc 0 djelovanju sila da bi problem bia stadeki
odreden,
- ispunjavanje osnovnih llsiova ravnoteze,
- tehnika i postupak kod proracuna.
Sama cinjenica da su za postizanje rjesenja potrebne dopunske pretpostavke govori
da rjesenja ni po jednoj od ovih metoda nisu jednoznacna. Isto tako, u postupku
proracuna i koristenja odredenih uslova ravnoteze kod pojedinih metoda postoje
znatne razlike, sto je u neposrednoj vezi sa unaprijed pobrojanirn llslovirna.
9.2. Definicija faktora sigurnosti
Od .. mnogih definicija faktora sigurnosti Fs, najotigledniji je odnos kriticne nosivosti
(Q ) prema stvarnom optereeenju (Q):
Q'
P'=Q
(9.1)
gdje je kriticna nosivost definisana veliCina optereeenja pri stanju predstojeeeg lorna.
Ovakva definicija hila bi primjenljiva ked opterecenja kao sto je prikazano na slici
9.1.
S1. 9.1 Vanjsko opterecenje tla
Medutim, u geotehnickom inzenjerstvu ima problema koji nisu vezani sarno sa
vanjskim opterecenjem. q kosinu (slika 9.2) gdje je jedini pararnetar koji se moze
kontrolisati, ugao nagiba kosine {3, analogno prethodnoj jednaCin{ je: .
gdje su:
13 - stvarni ugao nagiba kosine
13'" - kritiCni ugao nagiba kosine
S1. 9.2 Kriticni ugao nagiba kosinc.
143
(9.2)
Slicno i za vertikalni zasjek (slika 9.3), gdje je jedini prornjcnljivi parametar visina
zasjeka H, slijedi faktor sigurnosti:
gdje su:
11'
P'=lT
H visina kosine
H'" - kriticna visina kosine
I •
H
SI. 9.3 Krititna visina zasjeka
(9.3)
144
Faktor sigurnosti (Fs > 1.0), da bi garantovao stabilnost vertikalnog zasjeka, moze
u ista vrijerne biti nesiguran za opterceenje pri lornu (jednacina 9.1) iii za prevelik
nagib kosine (jednacina 9.2). Zbog toga se u geomehanici mora izabrati preciznija
defjnicija za faktar sigurnosti Fs-
U tu svrhu razmatraccrno mehanizam prikazan na slid 9.4 gdjc na pak djeluju
normalna sila (reakcija) (N) i tangencijalna sila (T). Minimalna sila (T) koja te
izazvati klizanjc paka maze se prikazati u dva slu<:aja:
N
Slucaj I
SI.9A. Prikaz sila koje dje!uju na
besteiinski pak:
Pak je prilijepljen za sto rezultira poveeanje* kohezionih sila na dodirnoj
povrsini paka. Cvrstoca smicanja ima kOheziju c > C , a sila koja je potrebna da bi
pokrenula pak T = c *A, i analogno sa ranijim primjerima:
gdje suo
T cA c
F, = ..,.-=-=-
.1.* c"A c ..
A - dodirna povrsina paka [crn
2
]
c - kohezija [Nlcm2]
Slucaj II
(9.4)
ploce je hrapava i koeficijent trenja izmedu paka i ploCe jel'. Thda je T' =NI' *
i T=NI', pa je analogno jednacini (9.1):
Fjl = # ..
I'
(9.5)
U slucajevima kada imamo i kOheziju i trenje, ukupan otpor klizanju T = c A + Np.,
pa slijedi:
F,= cA+NI'
c*A+Nf1.*
Za netrivijalno jednaCine (9.6) trazi se da je:
(9.6)
145
(9.7)
U mehanici tla i stijena materijala je izrazena sa dva parametra: kohezijom
(e) i uglom trenja (r). uslovom lorna specificirano
je:
I' = tg<p (9.8)
gdje je ¥J - ugao unutrasnjeg trenja.
/

T
S1.9.5 Ravnotcfu segmenta tla iznad klizne ravni:T-rezultanta tangencijalnih sila,
N -rezultanta normalnih sila.
Ako preipostavimo daje normalna sila (N) rezultat normalnog napona (Tn (N=anA),
onda se faktor sigurnosti u jednatini (9.6) moze izraziti:
F,
* . •
c +anrgrp

(9.9)
gdjesu:
c i If' - karakteristike materijala dobivene ispitivanjima
c" i If' * - karakteristike materijala u krititnom stanju neposredno pred lorn
Faktor sigurnosti moz,c se smatrati mobiliziranom (raspolozivom) otpornoscu pri
smicanju u odnosu na istu otpornost II mehanizmu lorna. Mada se u literaturi
propisuju razli6te vrijednosti Fs za razliCite tipove struktura,faktor sigurnosti u
jednatini (9.9) opeenito je primjenljiv za bilo koji mehanizam modeliran Mohr-
Coulombovim zakonom lorna.
146 147
9.3. Svedska iii Felleniusova metoda
Uslov za rjeS:avanje stabilnosti kosina kod ave metodc jc uspostavljanje ravnotcinog
staiija izmbiu tinutrasnjih i spoljnih sila u ravni klizanja. Za jednacinu ravnoteze
usvaja se:
r::5c+otgrp (9.10)
Prema ovoj jednaCini klizanje Ce nastati u slueaju kada unutrasnji atpori, kohezija (c)
i ugao unutrasnjeg trenja nisu dovoljni da sesuprostave smicueem naprezanju (7).
U ovakvim sluc;ajevima dalazi do klizanja duz neke kliznc ravni u unutrasnjosti
kosine.
Kod ispitivanja stabilnosti kosina po ovoj metodi ogranieeni dio stijenske mase
(ABCDA) podijcli se na na lamele, sirine "n", izuzev posljednje, Cija moze hili
veea iIi manja od "n". Za duzinu dijela rnase koja se ispituje usvaja se da iznosi
1 m. PoznavajuCi povrsinu lamela,kao i zapreminsku masu materijala, rnoguce je
izracunati tezinu svake lamp,le:
gdje su:
W=A 1.0pg=A 1.0y [kNJ
A - povrSina lamele (m
2
)
1.0 - duzina lamele (1 m)
p - zaprcminska masa tla Hi stijene (t/m
3
)
g - gravitaeija (m/5
2
) . ",-_
(9.11)
Pod pretposravkom da tez.ina svakc djelujc u latki S', koja predstavlja
projckciju teziSta lamele (S)'l koJa se nalazi na sarno] kliznoj ravni, tada ce se,
razlaganjem tezine (W), doNti dvije komponente (s1ika 9.6):
- norma ina komponenta (N),koja prolazi kroz centar rotacije (0) i
normalna je na povrSinu klizanja;
- tangencijalna komponenta (T), koja djeluje u klizno] ravni i okomita je
na normalu (N).
Thngeneijalna komponenta (T) tezi da pomjeri lamelu nanize i djeluje kao smi<::uea
sUa.
Otpor materijala koji se suprotstavlja, predstavljen je djejstvom smicuce sile, i to:
- otporom trenja N tgif, gdje jeN normalna komponenta tezinc W, a <p ugao
trenja matcrijala i
- otporom kohezije e l, gdje je "e" kohezija materijala, a "f' duzina luka
posmatrane lamele.
U ovom slueaju med.'usubni uticaji lamela nisu uzeti U obzir, jeT se usvaja da su sile
kojc djeluju .l!a vcrtikalnim stranama medusobno jednake, istog su pravca, ali
_suprotnih sinjerova, sto dovodf do_njihovog medusobnog poniStavanja.·
-)
------T"
"""III"
Got;'; "
W zi"
1/1 IS 3r 211"
1/1,5 47 35· 26"
1/2 6"31. 35" 25"
1/3 (26 35'" 25·
l/5 t19 2S'
R
/
/
/
c
,
I
I

/1 krll9
,
c)
Slika 9.6 Proracun stabilnosti kosina po Fellemusovoj metodj
Ukupna sila smicanja LT na cijelu ogranieenu kliznu ravan dobite sc ako sc saberu
sve pozitivne sile T 7..3 lamele desno od centra rotacijc 0 (koje djeluju u praveu
klizanja), i od njihovog zbi-ra oduzme zbir ncgativnih sila (koje djeluju u suprotnorn
praveu). Momcnat spoljnjih sila u odnosu na centar rotacije 0 dat je izrazom:
M=Rl,T (9.12)
Momenat otpora, u odnosu na centar rotacije 0, m07£ se napisati kao:
gdje su:
Mo = (l,Ntg<p + c L)R
L - duzina lukaADC
c - kohczija materijala
LN tgcp - sila trenja
(9.13)
JednaCina statitke ravnoleZc za posmatrano klizno lijelo maze se napisati u obliku:
(9.14)
Stabilnost kosine se izrai.ava pornocu faktora sigurnosti, koji je dat,kako je ranije
rcteno,kao odnos sume Qtpora i .sila, i izrai.ava se kao:
148
(9.15)
7..a odredivanjcstabilnosti,kosina po ovoj metodi usvaja seza kliznu ravankr\liniluk
sa t:entrom u a,_koji se konstruise graficki prema podacima datim u tabcli na
slici 9.6. Za odreaivanje faktora sigurnosti potrebno je uraditi veti broj analiza sa
razlicitim kliznim ravninama i za raz!icite centre rotacije. N_akon
sigurnosti za svaku proizvoljnu kliznu ravau, njihove vrijednosti se nanose upravno
n-a centre 01,02, 03 , .. koji se nalaze na pravcu 00',
Spajanjern dobivcnih tacaka dobiva se kriva faktaIa sigurnosti, tiji minimum
odreduje centar kriticne klizne ravni, slika 9.7. Kao ravan po kojoj Ce vjcrovatno doti
do klizanja smatra se da je ravan za koju faktor sigurnosti Fs ima najnizu vrijcdnost.
S1.9.7 Odredivanje vrijednosti faktora sigurnasti
U da postoji pami pritisak (usljed nezavrgene kansolidacije iIi procjedivanja
vade), slika 9.8, tada se mora smanjiti vrijednast N za vrijednost pornog pritiska. Thda
ie:
[L (N - u) tg'P + cl]
F, = LT
(9.16)
Za sluCaj da se na kosini pojave pukotine, tada se mora uzeti U obzir i momenat sHe
'hrwY (slika 9.9), pa ie:
(LN tg'P + eLl) R
F, =
LTR
(9.17)
149
'.S1. 9.8 Prikaz djelovanja pornog pritiska na lamelu kosine: a) sHe na kliznoj povrsini;
b) sHe koje djeJuju na lamelu; c) plan sila.
Kada je kosina ravnomjerno apterecena,
tada se obitno povecanje visine kosine
zah' = E.,priremujenavaravan terenaB'C,
y
slika 9.10.
Ako pri vrhu kosine djeluje opterecenje
ogranirene (slika 9.11) onda ie faktor
sigurnosti:
LNtg'P + c£)R
F, = LTR + P a (9.18)
Kod grafitkog rje!enia "Svedske metode"
usvaja se teiina prizme y dx z 1.0, a .
komponente NiT U obliku:
n =ydxno
t = ydxto
(9.19)
A
o ----------
S1.9.9 Djelovanje vade u
pukotinama kosine
Aka octgovarajuce. ravni dijagrama
'oznatimo sa SnO i StO (slika 9.12). tada je:
A
S1.9.10 Djclovanje ravnomjernog
optereeenja n.a kosinu
LN = ySnO
(9.20)
I
150
o
51.9.11 Djelovanje koncentricnog
optereeenja na kosinu
Faktor sigurnosti (Fs) prema
Felleniusu, krece se u granicama
izmedu 1.5<Fs<2
za Fs < 1.5 w kosina je nestabilna
za Fs > 2.0 - kosina je neracionalna,
[0) R
! i
! $111 !:
ie;
S1.9.12 Graficko rjesenje Svedske metodc
9.4. Bishopova metoda
Opsta upotreba elcktronskih racunara u praksi potakla je razvoj nurnerickih metoda
koje slijede Bishopov postupak. Proracun polazi od ovih pretpostavki:
- da je masa 11a ogranieena kruznom cilindricnom ravni,
- sHe izmedu larnela su paralelne sa hazom lame]e.
Segment kosine iznad ravni lorna, poluprecnika, R prikazan na slici 9.13, pOdijeljen
je na (n) lamela, pri eemu je istaknuta lamela (i). lz uslova ravnoteze dobijen je
poUgon sila iz koga se projekcijom na vertikalni i horizontalni smjer racunaju
nepoznate sile na dijelu ravni lorna.
Ova metoda ima veliku primjenu u praksi, pa Ce se nastavno detaljno obraditi.
Ako se za masu tla, ogranieenu kliznom ravni, pastavi uslav ravnotez.e momenata ako
centra kruznog luka 0, dohija se:
2: Wix = 2: TJR (9.21)
gdje iz uslova lorna materijala izlazi:
ti= J., (c'l + N;'tg'P') = J.,(c'bseca + Ni'tg'P') (9.22)
151
pa se na osnovu jednatina (9.21) i (9.22) i uz zamjenuX = R sina moze dobiti:
1
F, = '\' . ( c'b seca + Ni'tg'P')
£oJ Wi sma
(9.23)
w
Y(k'1)'Yk
S1.9.13 Serna za proratun stabilnosti kosina po Bishopovoj melodi
Jednacina (9.23) daje vrijednast faktora sigurnosti, ali se U ovom izrazu, kao
nepoznata veIicina, javlja vrijednost efektivne normalne sHe na bazi lamele N j'. Ako
se za svaku od larnela postavi uslav ravnoteze sUa u pravcu ordinate LV=O, moguCe
je dobiti:
Wi + AYj - I ( U cosa + fs sina)
Ni = ------;==::;----
cosa + tN'sma
Fs
(9.24)
Kada se ova vrijednost unese u izraz (9.23) i kada se izvrSe odredene transformacije,
dobije se izraz za faktor sigurnosti u obliku:
F, = 2: w;1. 2:1 [c'b + tg'P' (Wi - ub + L'>Yi)] l/
ec
c; }
i sma [glf tga
F,
(9.25)
Medutim, u izrazu (9.25) nisu poznate vrijednosti 8li(Yk.j-Yk). Za odredivanje ovih
sila koristi se uslov ravnoteze sila u pravcu tangente na kJjznu ravan, iz eega slijedi:
Tj = (Wi + Ali)sina + (Ek-l - Ek) cosa
(9.25) mote se pisati u obliku:
(9.26)
152
1
Fs= Wisina.L.m
gdje je "m" jednako izrazu u zagradi { } jednacine (9.25).
lz toga slijedi da je: T =
(9.27)
(9.28)
1z jedna6na (9.26) i (9.28), aka se primijeni sumiranje za sve lamele kliznog tijela,
moze se dobiti:
L ( Ek-1 - Ek) = L [;' seca - (W + tga] (9.29)
je otigledan uslov L(Ek-l-Ek)=O (ako nema vanjskih sila na pOvrSini kosine),
slijedi da sile Y moraju zadovoljiti uslov:
(9.30)
Prema tome, faktar sigurnosti po Bishopovoj metodi odreduje se prema jednacini
(9.25), stirn da sile Yi treba da zadovolje uslov (9.30). Ovaj se postupak moze provesti
iterativno.Prvo se odredi faktar sigumosti 1Z jednacine (9.25), uz pretpostavku da je
Yk_j·Yk=O. Faktor sigurnosti ni kad takve pretpostavke nije dat eksplicitno, pa ga
treba odrediti u nekoliko iteracija. Zatim se za taka dobijen faktar sigurnosti odredc
vrijednosti "m", koje su jednake izrazu u zagradi I } jednaane (9.25). Ove vrijednosti
"m" uvrste se u jednatinu (9.30) i biraju takVe vrijednosti AYi da tu jednaCinu
zadovolje. Sa vrijednostima AYj se ponovo sratuna faktor Fs iz jednaCine (9.25).
Postupak se iterativno ponavlja sve dok nisu obadvije jednatine zadovoljene.
Pored toga, trebalo hi provjeriti i uslove ravnoteze za svaku lamelu.
Otigledno je da Bishopova metoda, taki po ovoj, opsefuijoj, varijantine zadovoljava
sve uslove ravnotere date u konceptu anaiize. Rjclenje nije jednoznacno, jer
je o6gledno da postoji vHe razliCitih raspodjela za sHe Yi koje zadovoljav'aju
jednacinu (9.30). U stvari, metodanije zasnovana na ispitivanju svih uslova ravnoteze
za svakulamelu, nego je za svaku od lamela zadovoljen uslov ravnoteze u vertikalnom
pravcu, a pored toga 7.adovoljeni su i konturni uslovi:
L,Mi=O i L(Ek-1-Ek) =0
taka da se ne zahtijeva uvodenje dopunskih pretpostavki.
Ukoliko se usvoji pretpostavka da je:
n·l- Yk = 0,
izraz za faktor sigurnosti poprima ablik:
F, = L L{ [c'b + tg,/,' (Wi - Ub)] 1 +
(9.31)
(9.33)
153
Ovaj obrazac more se takode napisati i u obliku:
F, = L ,ina L{ [c'b + tg,/,' (1 - TU) Wi] cosa + ;gp;:na}
(9.34)
Za stabilnosti po obrascu (9.34) izraden je dijagram (nomogram)
koeficijenta rna u zavisnosti od ugla a i odnosa!SJf!- (stika 9.14). gdje izraz rna ima
vrijednost:
+
sina tg!.p:
rna = cosa 1's (seca = )
m.
I
-\0
"
..
"
"
" , .
••
..
.,
••
.s
,,'
-0,5
o
0'
o
tan «
o
tan ¢
V'F
'0
too
F
'0
.,
°'6
30' 10· w· rt' 10" 2r! 30· 40° 60" TO'

S1.9.14 Dijat;mm koeficijenta rna za stabHnosti po Bishopu
(9.35)
U izrazu (9.34) pritisak porne vade nun izraten je preko Skemtonovog koeficijenta ru,
cije se vrijednosti krecu od 0 za suvo tlo do 1 za zasieeno taka da je vrijednost
u =ruhy.
. W h ru Wi . db"
Je tezina lamele =b!', odnosnohy == b tj.u = -b- to se zamJenom 0 1Ja:
( Wi - u b) = (Wi - ru b ) = W (! - Tu )
(9.36)
Ova se metoda primjenjuje kod nozitnog i podno7Jcnog klizanja. za
homogena i heterogena tla sa razlicitim nagibom slojeva i razliCitom evTStocom
smicanja. Pored toga, Bishopova metoda se primjenjuje za izratunavanje faktora
sigurnosti koriStenjem elektronskih ratunara, omogucuje veliki broj analiza
stabilnosti sa razlititim kliznim krugovima i promjenljivim vrijednostima pritiska
porne vode, kao i parametara evrstoee smicanja 11a, uz mali utrosak vremena.
154
,.,
P. K,,,V RTL 1ST E" - KAKANJ
PROFll 29
Bishopova metoda
/
/
51.9.15 Formiranje modela za Bishopovu metodu
,
,
/
/
'"
,
/
"
..
101\111./1 Mil l.Allal.
U{lUCU" IInDYA t
C IJJM-
'fA ,aUllion '0 111-
taJll 'ISHGU I
"1'10111 'UUHIUU
nUSH"
L.lnA
155
DlI1"llNA
Jotn,u ('NUI,IUUMII Llna ¥
20/1 floOTll. aLA%MA "tStlit 'U nAil"",
JIIUIMIUIIU ""Ul.I1.0 ... II" ;41
'lU 1M"! JO'UH(I.JAl.Ml ltI.l%HI 10VlillU U''''IH.
](01110"'14'1'0" SUUIKonl
Serna taka za Bishopovu metodu stabilnosti kosina
156
c
,
'"
'"
,.
o
,

<
)

•• "!W.,.D,
........ I",
.•. ---
.. :!i
157
9.5. Rezultantna metoda
Ova metoda polazi od pretpostavkeda unutrasnje sile na kontaktnim ne
utitu na ravnotczu vanjskih, aktivnih i reaktivnih sila zemljanog tijela iznad
potencijalne ravni lorna kao cjeline, Sve aktivne, povrsinske i zapreminske vanjske
sile koje djeluju na zernljano tijelo, vektorski sumiramo. Normalni naponi dUl
potencijalne ravni lorna moraju bili taka podijeljeni da je rezultanta normalnih
reakcija i tangencijalnih reakcija u ravnotezi sa rezultantom aktivnih sila. Za
proizvoljnu potcncijalnu ravan lorna maze se odrediti faktor sigurnosti na taj na6n
da se pretpostave razlicite padjele normalnih napana i razliciti stepeni mobilizacije
tvrstoCe. Potom se, elGperimentalnirn putem, izabere pretpostavka koja ispunjava
uslove ravnoteie i kojoj na vertikalnim presjecima odgovaraju prihvatljivi poloZaji i
pravci sila.
y

/
I
I
l
/
Ii
II
II

R'


0
f
S1.9.16 Proracun stabilnosti kosina po rezultantnoj metodi
Vektor R na slici 9.16 predstavlja rezultantu sljedeCih sila: tezine W zemljanog tijela
(ADBA), eventualnih spoljnih sila (L1) na ravni padine (AB), uzgonskih pritisaka
(it) koji 'djeluju du1. potencitalne .fi;lvni lorna ADB i eventualno· na podnozni dio
158
povrsine padine - u saglasnosti sa potencijalnim poljem. i kohezijskih
dijelova c;.' ds' tangencijalnih komponenata reakcija dUl potencijalne ravni lorna:
(9.37)
Aka se pretpostavi mobilizacija istog iznosa = po citavoj ravni lorna,
rezullujuCa sila kohezije ima veliCinu:
1'.,_,.B, eds 2" -'/
C 'A
J
em cos = em rsmao - em (9.38)
Sila Te' djeluje paralelno sa tetivomAB i sijeee liniju simetrije CD u tacki G koju
definge jednacina:
!J
_ AI cm'rds ao
CG=a= 1'.' =r-.-
c smao
Rezultanta if mora biti u ravnolczi sa silama N i T<p' ; N je rezultanta normalnih
komponcnata (dds) reakcijskih sila duz lukaAB, a T. je rezultanta tangencijalnih
reakcijskih sila trenja:
N''A/,i!ds i 'f''A/'r;,'ds
gdje je r'f" = a' tgrpm', a rpm' == ugao evrstoCe.
. rs
Ako se pretpostavi raspodjela pritisaka U obliku kruZnog luka (ADB) , odreduje se
E jednaCinom:
CE = b = 2r sinao -=- ao cosao a
ao smao cosao '
priblizna relacija je: DE = b - r = 0.6 (a - r)
Za odredivanje faktora sigurnosti padine prvo se sastavi rezultama Sila R:
R -:. if.' + 2:1 ;;, /' itds
(9.39)
i povuCe se pravac sHe Te' 'kroz tatku G paralelno sa tetivomA -B. Zatim se izabere
faktor sigurnosti Fs koji mobiliziranu koheziju: cm' ::;: f·
Rezultanta kohezionih sila velicine Tc' = em' l, sastavi se sa silom R' u rezultantu
R =R' + Te'.
Presjecista pravca sile R' sa polukrugovima koji se povuku iznad promjera CE= b i
CG=a, odreduju uglove rpb' i 'Pa' (slika 9.16). OdgovarajuCi faktari sigurnosti su:

F'{'a - tgrpa'
IJI'L
F'Pb = , .
. . tg<pb
(9.40)
159
Ako na potetku izabrani faktor sigurnosti (Fc) nije u intervalu izmedu F'Pa i Fw,
izabere se nova vrijednost fe, te se konstrukcija ponavlja dok nije ispunjen uslov:
(9.41)
Ako je rp' ::;: 0, rezultanta R' mora imati pravac C -1 koji odreduje vrijednost Tc' (vidi
plan sila na slici 9.16), pri eemu je faktor sigurnosli F,:
c' c'l
Fs = F, = -, = """
Cm 1c
Ako je c=O, presjecista sHe R' = if sa polukrugovima odreduju uglove rpa' i Ifb', te
odgovarajuCi interval faktora sigurnosti.
Naravno, treba ispitati vge potencijalnih ravni lorna. Najmanji rezultujuci faktor
sigurnosti je mjerodavan za ocjenu stabilnosti. .
Rezultantna metoda je jednostavna i u slutaju da se pretpostave potencijalne ravni
lorna s presjekom u obliku logaritamske spirale. Opet je pretpostavljena konstantna
vrijednost mobilizirane kohezije (em ') dul. spirale i konstantna vrijednost nagiba
(<pm') anvelope Mohrovih krugova koji iZra7.llVaju stanja napona duz spiralne

JednaCina logaritamske spirale je:
r = roexp(a/,)
gdje jell = tg<pm'; osta!e oznake prema slici 9.17.
I
/
\
\
\
'Pm \
\
\
(9.42)
S\.9.17 Proratun stabilnosti kosina za kliznu '-iavan u obliku logadtamske spirale
160
U svakom elementu flds" rastave se reakcijske sile na kohezijsku komponentu
aTe' =. ds, na rezultantu normalne komponente i komponente trenja dQrp'.
sve sile dQ'f" pro laze kroz srediste spirale C, rezultujuci je moment vanjskih sila
M =Re' jednak momentu kohezijskih sila dTc '. Iz ovog uslova dobija se:
'-R ,2tgipm'
Cm-
'2 -'1
Odgovarajuci faktor sigurnosti Fc' = .£,mora biti
em
vrijednostiF. = JiI'£,.
tg<pm
(9.43)
u principu jednak iz.abranoj
161
PRIMJERJ.
Odrediti vrijednost faktora sigurnosti po rezultantnoj metodi aka je c = 20 kN/m2 i
if! = 0, za geometrijske podcuke na slid.
Rjdenje:
c •
,
, I ;
, I'
I 1,11i
i '-"l I· I I
i I" I' I
\
s ! l,I".(l, ,I
i \! I I ""!
: \ I I ' '''- 6
'
I \l i x ' "
I ,
, I' ' I Ws
- S 24
a = CG = rT = 24.6 23.4 = 25.2m
S - nw _ 24.6" 56 - 24
- 180 - 180 - m
T
./ ,T, 860 3675 kfo,;,'m'
c = em" => <:'1,1 = T == 23.4 = .
Tc = 860 (9Cilano sa plana sila )
c' 20
F, = em' = 36.75 = 0.54
F, = 0.54
w,
w,
4-00 kN

162
PRlMJER2.
Odrediti vrijednost faktora sigumosti Fs aka je ugao unutrasnjeg !renja If = 3(f, a
kohezija c :::: 0, za geometrijske odnose date na slid.
Rjesenje:
c
A
S
-AB _ ma'_ 24.6,,; 56
-, - 180 - 180
- S
b = CG =ry = 25.2m
B
24.0m
e = DE = 0.6 (a-r) = 0,6 (25.2-24.6) = 0.24m
F, = .!ff'L = tg300 = 1.09
tg'Pm tg28°
F, = 1.09
N
R 'fm
163
PRlMJER3.
Odrediti vrijednost faktora sigumosti Fs J aka je ispilivanjima utvrdeno da malerijal ima
parametre otpomosti na smicanje: c=20kN/m
2
i p := 30°.
RjeJenje:
C
~ 0(
~ : ,
(
r\
, 'I
I \
I ~
\
I
I
B ,
/1
\
, , , c ~
CD
\
R
To
Tacke "En i "Cot odrede se na isti naCin kao u prelhodnd dva primjera.
Za pretpostavku Fc = 1 slijedi:
• C k.N2
em = Fc = 201m
T, = em' I = 20 23.4 = 468.0 kN (plan sifa 1)
<pm' = 13° (plan sila 2)
F _ tg'P _ tg300
if - tgPm' - tg130
F ~ = 2.50
~
R'
T.
Postupak se ponavlja sa novom vnjednoscu faktora 1 < Fc < 2.5 sve dok se ne dobije
F<p=Fc= Fs
164
9.6. Metoda Janbua
Metoda Janbua, kao i Bishopova metoda,predstavlja analiticko rjesenje metodc
iamela s tom razlikom sto se primjenjuje za klizne ravni proizvoljnog oblika.
Oznake ve}icina kaje se koriste kad Janbuove metode date su na sHe! 9.18.
x

VANJSKO.
OPTEHECENJ
L/,I,JtJA P'?I T/SKA
POVRSINA KLlZAl'UA
51.9.18 Prikaz Janbuove metode:
a) poznate vellCinc: a, 6x, z,p, <p', c', tl, t.>.Q i Zg;
d) nepoznatc veJicine: 'f, E, DS,!;,N, hi i aj.
y
Da bi se omogucilo rjesavanje problema statickom analizom uvedene su sljedcce
pretpostavke:
- sila 8N djcluje u tacki u kojaj rezultanta poznatih vertikalnih sila b.W
prcsijeca osnovicu lamete,
- poznat je palotaj djelovanja sileE, odnosno clementi liniJe
pritiska hz i az,
- napadne sile E i E+M nalaze se na danjaj treCini visine strane lamele
u zani aktivnog zernljanog pritiska, a iznad donje treCine u
zoni pasivnog pritiska.
Uz navedene pretpostavke kao nepaznate veliCinc po Janbuovoj metodi javljaju se
sHe:
T, E, I1lv i AS.
Ako je podjcJa izvrsena na "n" Jame1a, javlja se ukupno 4(n-1) ncpoznatih,jer ima po
"n" nepoznatih si1a "D,N" i "M" i po (n-l) nepoznatih sila lOT' i "E". Sile Ta, Tb, Ea i Eb
su poznate j unaprijed 7.adanc. Kao nepoznata javlja se jos i'.fakt.or sigurnosti Fs.
Uslovi ravnote.ze za svaku lamelu su:
Lx = 0 I1Q - I1E + t:.N sina - AS cosa = 0
LY = 0 I1W + M' + I1T - t:.Ncosa - AS sina = 0
L\X
LM(u) = 0 T L\X + E 11Y, - I1E h, + Q Zq + I1T 2 = 0
165
(9.44)
(9.45)
(9.46)
Kako je vrijednosl posljcdnjeg clana u jednacini (9.46) mala, 7.ancmaruje sc, te je:
T L\X + E I1Y, - I1E hz + Q Zq = 0 (9.47)
liZ uslov da sirfna lamele x bude mala, inace se za vcce &. mora racunati sa ovom

{; tacki (u) na bazi lame1c djeluje ukupan no.rmalni napon a = d:J, odnosno efektivni
napon:
gdje je:
dN
a'=a-u={[f-u
u - pritisak porne vode
Iz uslova ravnoteZe vertikalnih si1a (9,45) je:
N cosa = I1W + M' + I1T - AS sina
(9.48)
(9.49)
Za lamelu infinitezimalne sirine,uz uvodenje odnosa dx=dl cosa, odnosno
cosa = i cijela jednacina podijeJi sa dobija se:
dN dW +dP +dT dS
dT =!IX dx dx -: (jJ'ga
(9.50)
dW dP dT . dS
Akoje:!IX=Yz; dx =q; yz+q=p; dx =1' (jJ=T,
jeclnaCina (9.50) dobija oblik:
a=p+t-rtga (9.51)
i predstavlja usloY ravnotez.e vertikalnih sUa.
Napon smicanja dUl klizne ravni izraZava se pornocu Coulombovog obrasca za
evrstocu smicanja tla (Tf) u funkciji ukupnih napona If = C + a tgtp.
Uvoctcnjem faktora sigurnosti (Fs) maze se izraziti napon smicanja:
'f
r = F; = em + algrpm
(9.52)
gdje sue
em i <pm- mobilizirane vrijcdnosti kohezije (c) i ugla unutrasnjeg trenja (<p)
166
(em = ;, i tg¥'m
U cfektivnim naponima:
't" = em' + a'tgpm'
a zamjenom vrijednosti (7 iz jednacine (9.51) dobija se:
a = (p + t - u) - r tga
Prema tome je:
r = em' + (p + t - u) tgrpm' - T tga tg/fm'
T (1 Hga tg¥'m') = em' + (p + t + - u) tg¥'m'
e"i + (p + t - u) tg¥'m'
T = 1 + tga tg¥'m'
(953)
(9.54)
(9.55)
1z llslova ravnoteze horizontalnih sila za infinitezirnalnu sirinu lamele slijedi:
dE = dQ + dN sina dS COsa
1z uslova ravnoteze vertikalnih sila (9.51) je:
dN=adl=(p+t-rtga) dl
odnosno zarnjenom: dl =
cesa
te je:
dNsina = (p +t-Ttga)dlsina =
=(p + t)tgadx - T tladx
dE = dQ + (p + t) tga dx - Ttl dx - dS COSa
Zarn)' enom dS = t dl i dl = dx dobija se:
cosa
dE = dQ + (p + t)tgadx - T (1-tg
2
a)dx
odnosno:
dE = dQ + (p + t)tgadx - rcos-
2
adx
(9.56)
(9.57)
(9.58)
(9.59)
(9.60)
(9.61)
Horizontalna sila "E", u bila kom vertikalnom prcsjeku na odstojanju "x" oct
koordinatnog poretka, dobija se integracijom jednacine ad 0 do x.
Za kriterijum stabilnosti po ovoj mctodi postavlja se uslov ravnotcze posmatranog
kliznog tijela u horizontalnom pravcu 2:x=O, napisane u obliku:
Q = Eb + 2: (dN sina - dS cosa) = 0 (9.62)
167
gdje je rezultujuta sila LdE = Eb, predstavljena komponentorn Eb kao usJov za
ravnotefu kliznog tijela u horizontalnom pravcu.
Uvodenjem jednacine (9.61) u prcthodni izraz dobiva se:
b b
Q -Eb + 2: (p + t)tgadx - 2:Tcos-2adx = 0
a 0
odakle je:
b b
2: TCos-
2
a dx = Q - Eb + 2: (p + t) tgadx
o 0
Za faktora sigurnosti Fs = ¥ dobiva se:
b b
2:1!-cos-
2
adx = Q - Eb + 2: (p + t)tgadx
, 0
o
odakle je:
b
2: Tfcos-2adx
Fs = a b
Q - Eb + 2: (p + t) tgadx
o
gdjc jc prema jcdnaCini (9.55):
T _ C' + (p + t - u) tg¥"
f - tga tg¥"
1 +---p;-
UnoseCi ovu vrijednost u jednai::inu (9.66) dobiva se:
b dx
"c' + (p + t - u)tg'!"cos
2
a 1 + t t '
f J.; grp

Q - Eb + 2: (p + t) tga dx
o
Aka se stavi na = cos
2
a ( 1 + tgaj;r') dobiva se:
b [c' + P (P + t - u) tg¥" 1 dx
,,----::-----
£" no
Fs = "'o'--------'b;-:-. ---------
Q - Eb + 2:(P + t) tgadx
a
(9.63)
(9.64)
(9.65)
(9.66)
(9.67)
(9.68)
(9.69)
168 169
Da bi proratun bio lalcl"i, uraa-cni su dijagrami (nomogrami) koeficijema na U
zavisnosti od ugla a i odnosa
057 0,36 0.18 o 0,36 057 0"" 1'9 173 2.47
,
I I
-L " I
,
,
j, ,
I ,
i
i I

,
,
I
f-t+U
r---
I .
! ,
'-
" 'i'--"
0
I i I ' I


r--- 1'--i'-- K!
.,
I P;;;VY: VI l"--N" i'-- I"-! I
,

I
I i
i,.,........ 1
C 1'-1'-
"-
l'\
7
/1 r/ V
-f
I
1.!lI J"
N':" I"

'1/
/1/ V
' ,
I
1'-" I"
IV,

"
o
2 o.
o
-,45 -40" -20" -10· 5cr o 70"

0(---
51.9.19 Dijagram koeficijenta na u zavisnosti ad ugla a i odnosa tg'P'/Fs
U obrascu (9,68) su neodredene nijednosti t = iF,. Problem se moze rije!iti
putem uzastopnih iteracija sa nekoliko vrijednosti za "(" i sa pretpostavljenom
vrijednostiFs. U ve¢ini slucajeva konvergencija se brzo postizc poslije 2 3 uzastopne
aproksimacije, a kod heterogenog tla je sporija i maze- biti patrcbno 4 - 6 uzastopnih
aproksimacija. Kad je kosina, iii padina, djelimitno iii patpune ispod nivoa podzemne
vode,u proratunu se,osirn tdina lamela W, uzimaju u obzir hidrostatitki pritisak
vodenog stuba i pritisak pome vode (u).
DO '00
, ..
F 1= i
lITER t,.HlTER
t ••
.,
I. A,
nOUtl.lH
" '
., ,
li
T
/
OHTlHUE
Serna taka za Janbuovu metodu stabilnosti kosina
170
\
T
PK f'OrOC11?!
o
"-,, # ....
. ,
51.9.20 Izgled inzenjersko-geolclkog profila i modela za proracun._
fakto-ra sigurnqstlpo Janbuovoj mefodi .
171
9.7. Morgenstern-Priceova metoda
Morgenstern i Price objavili su rjcl:enje koje zadovoljava sve us10ve ravnoteze sila i
momenata svake lame}e. Uzima se U obzir i uticaj pornog pritiska na svirn granicama
lameia, pa se sa oznakama na slid 9.21 dobivaju diferencijalne jednatine:
- iz ravnotcfe momenata aka sredine baze lamele uzimajuci U obzir dx - 0:
0)
b)
r
'f
y-", ( '\
Lt:
r-"'-i
I
-
S1.9.21 Segment kosine s povrsinom opsteg oblika: a) presjek i oznake,
b) mjere i sHe na lameli sirine dx
_ d(X' Yt) dX' d(Pwh) dP
w
y ----ax- -Y{[X + ~ - dX'
- iz ravnotezc sila u smjeru N':
dN' + dU = dW cosa - dY cosa " dX'sina - dPw sin a
- iz ravnoteze sila u smjeru S:
dS = dX' cosa + dPw cosa - dY sina + dW sma
- iz usiova lorna na kliznoj ravni:
dS = J, [c'dx sew + (dN') tg<p']
(9.70)
(9.71)
(9.72)
(9.73)
172
Iz (9.72) i (9.73) izlazi:
], [ c'dx seca + (dN) tgll"] =
= dX' cosa + dPw cosa - dYsina + dWsina (9.74)
UvrStavanjem dN' iz (9.71) u (9.73), zatim podijeli sa dxcosa
tga = - i U = ru dW seca, dobiva se diferencijalna jednatina:
=fs[l+ +
1 +
uvrsti
(9.75)
Jednatine (9.70) i (9.75) definiSu rjeSenje u kojem su nepoznate sileX i Yte faktor
sigurnostiFs. se neodredenost uklanja tako da se pretpostavi odnos izmedu
efektivnih sila X' i Y na granici izmedu dviju lamela:
Y=.l.f(x),X' (9.76)
pa ostaju dvije nepoznte,A. i F
s
, koje se racunaju izjednacina (9.70) i (9.75) pomoeu
programa za elektronski raCtinaf.

I ; i
P K "GRI\,ICE"-BAflOViC!
PROFll2-2'
'j', :3S·
Racur.sk' model ZQ metodu
I 'r,
!I!lf I, ';:7 I
! I
\!AR u: O.!fo'.i !
'-.
-+ Ii
"'''c...,_",,_1 I -+--__ +---l--__ . -4'- '-4-+---;' ___

10 I,oom
S\.9.22 Izgled modela za proracunn stabilnosti kosine metodi·
173

'"
SL9.23 Serna taka Mangestern-Priceove metodc stabi!nosti kosina.
174
, )
9.8 Spencerova metoda
Spencer je objavio metodu za faktora sigurnosti uz zadovoljenje uslova
ravnoteze sila i momcnata za kruzne klizne ravni. Sve rezultujuCe sHe (Zi) na
susjednirn vertikalnim granicama svih lamela paralelne su i nagnute za ugao e prema
horizon tali. 1z uslova ravnotcZe sila za razliCite e i uslove ravnotefc momenata Fm(S)
je faktor siguInosti Fr(e). Prva vrijednost faktora sigurnosti, koja
zadovoljava sve uslove ravnoteze, dobiva se pri uglu 81 u tacki gdje se krive Fr i Fm
sijeku, pa je F, = F[(8,) = Fm(e,),
Sumirajuci sile Ixi dabija se:
T = W sine + (22 - 2,) - e)
N = W cose + (22 - 2,) sin(o - e)
1z Mohr-Coulombovog uslova lorna:
T _ CO III seee + N tg<p
- Fs
S1,9.24 Prikaz uticaja sila na lamelu
UvodeCi T u jednacinu (9.77) imamo:
to jest:
CO III seee + N tg<p
Fs
W sine + (22 - 2,) cos(o - eJ
2 _ 2 CO III seee - F, W sine + Wease tg<p
2 - ,+ eos(o 0) [Fitg(O 8) tg<p]
(9,77)
(9,78)
(9.79)
(9$0)
175
uslovi su:
Z, = h1 = 0 za prvu lame1u
Zn=hn=O za posljednju lamelu
9.9. Upotreba tablica i dijagrama
Stabilnost kosina pravilnog oblika u homogenom matcrijalu, s vodoravnirn tcrenom
isprcd i iza kosine, maze se Iactinati pomocu dijagrama kaje je izradio "Pdylor, a kojc
su dopunili Bishop i Morgenstern te dijagrama kaje je razradio Hoek.
Dijagrami Bocka predstavljaju seriju dijagrama za krilzni lorn, koji omoguCavaju
relativno brza odredivanje faktora sigurnosti homogene kosine, liZ poznavanjc
odgovarajuceg rnodela toka vade u kosini. Ovi dijagrami se razlikuju ad klasii::nih
Thylorovih dijagrarna po tome ukljucuju uticaj krilicnc tcnzione pukotine i
podzemne vade u kosini, te obezbjeduju proracun faktora sigurnosti za veCinu
prakticnih problema. Ovako koncipirana metoda je ipak zasnovana na nckim
uproscenim pretpostavkama:
a) pretpostavlja se da je materijal koji formira kosinu homogen, tc da njcgove
mchanitke osobine ne variraju s pravcern optcreeenja,
b) evrstoca na smicanje izrazena je preko Coulombovog zakona,
c) pretpostavljeno jc da je 10m kruznog oblika i da prolazi kroz nozicu kosine,
d) za vertikalnu tenzionu pukotinu prctpostavljeno je da se pojavljuje na gornjoj ravni
iIi na celu kosine,
e) reakcije tenzionih pukotina i ravni lorna su takve da je faktor sigurnosti kosine
minimalan za geometriju kosine i razmatrane us]ove podzemne vode,
f) podrucje uslova podzemne vode varira od suve do potpuno zasiecne kosinc (OV1 su
uslovi definisani na svakom dijagramu),
g) pretpostavljeno jc da je normalni napon koncentrisan u jednoj tacki lomnc

Radi izracunavanja siie,uzgona usljed pritiska vode koji djeluje dUl povrsinc lorna i
sile vode u tenzionoj pukotini, uzcte su pretpostavkc taka vode u kosini sa uslovirna
za koje se vjeruje da postoje na tcrenu. Treba naglasiti da je uzeta pretpostavka da se
slobodna vodna povrsina u kosifli poklapa s povrsinom 11a na udaljenosti od nofice
kosinc. .
176
Slobodna vadna povrsina dobije se za razmatrano podrucje kosina na udaljenosti HX"
od noiice kosine kompjuterskim rjesenjem jednatine potencijala.
Jedan od pet karakteristicnih dijagrama za ratun stabilnosti kosina prikazan je na
slid 9.25. ''',,- 4 H X
t.
I I
IIH
, '
!
_II" 08 12 16.1 .20 .22 .24 .28 .30 .3< .34
C
trW
S].9.25 Hoekov dijagram
Radi odredivanja faktara sigurnosti korgtcnjem dijagrama kruznog lorna, imamo
sljedeee etape:
a) odluka 0 uslovima toka vade za koju sevjeruje da postoji u kosini i izbor dijagrama
koji je najblizi ovim uslovima,
b) izracunavanjc bezdimenzionalnog faktara Y HCtg¢J i iznalazenje ave velicine na
spoljnoj kruznoj skali dijagrama,
c) pracenjc radijalnih linija oct vclicine, nadene pod Itb", do njihovog presjeka s krivorn
koja odgovara nagibnom uglu''qIy razmatrane kosi!tc, -
177
d) iznalazenje odgovarajuCih velicina ili
I's ynI's
e) izracunavanje faktora sigurnosti.
Graficki postupak za odredivanje faktora sigurnosti (Fs) prikazan jeSematski na slici
9.26.
c
?) Htgi>
c
S1.9.26 RedosUjed postupka u kruznog lorna u svrhu odredtvanja
faktora sigurnosti kosine
Zbog brzine u octredivanju faktora sigurnosti kosine i njegovog jcdnostavnog
odrcdivanja, ovi dijagrami nasli su siroku primjenu u praksi.
10. UTICAJNI PARAMETRI KOD
PROCESA KOPANJA
• Otpor kopanja i sHe kopanja
• Aktivne site u procesu kopanja
• Uticajni parametri kod procesa kopanja
• Laboratorijske i terenske mctode za odredjivanje otpora kopanja
179
Na proces kopanja utiee faktora. Najuticajniji od njih su fizitko-mehanitkc
osobine radne sredine. Pojednostavljeno promatrajuci bila koju n::,\
povrsinskom kopu iii u jarni, po dcfinisanom renrou rudarskih radova, moZe se sarno
grubo pretpostaviti kojc Ce sve promjene u procesu kopanja nastupiti pod uticajem
radne sredine sa osnovnim parametrima CvrstoCe, napregnutosti, anizotropije,
vlaznosti i pretrpljenih tektonskih promjena. Neizvjesnost je jos veta kada se zna da
ni te osobine stijena u praksi nisu dovoljno poznate rna kbliko bili
obimni prethodni istrafni radovi.
10.1. Otpor kopanja i sHe kopanja
10.1.1 Proces kopanja
U fPdar$Jvu PPQ(azutllijevli odvajanje kornada
stijene iz masiva utovar u transportna sredstva i transport.Ddvajanje
dijeIQ.Y? __ naziva se kopanjem.
izbor i eksploataciju malina odpresudnogje znaeaja saznati kakve
sesilej,;ylfaji;PITpf6cesukopanja tia iIi stijena, kolika je snaga potrebna za pagan
ra<ingggrganaLP!ikakvom obliku radnog organa i njegovih radnih elemenata i pri
rada se I1\ogu postiCi najbolji kapadteti uz prihvatljivu potro!nju

180
10.1.2. Otpori kopanja
procesu kopanja,. tj. koje,-u, __ fs;;zanja,
}, na njene clemente, obuhvataju se pojrnom_ "()tpori
otpor kopanja prufaju sHe koje se opiru rezanju.
kolfiffija'sastoje se u djelovanju sila kojc se trenjem opfin punjenju i sili, k()jtl
savladati da se otkopani i zahvaeeni materijal podigne do ___
da odlucujuCi utica; na otpor kopanja imaju fizitko-mehanicke osobine lla,i,stijena
koje se otkopavaju. Ostali die uticaja odnosi se na odredena
radnog organa i geometriju kopanja. Olpori kopanja, kao sile, mogu se inaresmairati
karakteristikom materijala koji se otkopava i koja je izraz njegovog prirodnog
naponskog stanja.
IO.1.3. Sile kopanja
Bitnqje kopanja" i "sile kopanja". sYy_Qne
sHe organu da savladaju sile--koje satinjavaju o-tpore
kombinovanja djejstva uticajnih faktora, a i ogranirenja na sile
kopanja, omoguCava se trazenje sto rnanjeg otpora kojirn se stijena suprotstavlja
odvajanju iz rnasiva. Uticaj na sile kopanja i na savladavanje otpora kopanja moze se
iz:aZili sa u9 ('
Igrupa
Fizitko-mehanitka svojstva tla i stijena:
- evrstoCa na prilisak,
- evrstoca na zatezanje,
- parametri otpornosti na smicanje,
- rastresitost (prirodna iIi izazv-ana miniranjem),
- strukturne karakteristike masiva;
JIgrupa
Kontakt radnog organa i masiva:
trajektorija sjetiva,
- trenje reznog organa i stijene,
- oblik reznog sjetiva, zuba i njihov broj i raspored,
ugao rezanja prema ravni slojevitosti Hi ravnima, oslabljenja,
- duzina u kontaktu sa masivom,
- stepen reznih elemenata,
- ugao rezanja i zaostrenosti sjetiva iIi zuba;
III grupa
parametd oq.rc_ska i olkupa:
-
- dimenzije ,
- nacin ;
Wgrupa
__
--- - oblik i re?:Aog organa,_ '
- tirzina okretanja iii .brzina rezanja,
- vrste materijala od kojeg su_ nacinjeni rezni·elementi,
- zakretanja.
1O.1.4,Pratecepajavekodkopanja
181
Pri procesu kopanja javljaju se:.dvije,osnovne vrste strugotine:homogena i lomljena.
Na slici 10.1 se vidi da eko rezni prodre u masiv nastaju otpori, kako pri
zalazenju, tako i pri izlazenju tog clemeta iz stijenskog masiva. Kada naprezanja
prekoraee granitne napone, iz masiva se oslobada izdrobljcni materijal (komadi).
Kako se odvajanje ispred reznog elementa, to se otpori rezanju mijenjaju u
zavisnosti od fizitko·mehanickih svojstava masiva. Thko, koheziono slabiji materijal
ne pruia veei nominalni otpor, vee bez otpora klizi preko reznog elementa.
MekSe i plasticne vrsle stijenskog materijala, koje posjeduju izvjesnu kobeziju,
izazivaju odreaen otpor i matcrijal kHzi u vidu sastavljenih dijelova. Vezane stijene,
sa veeom kOhezijom,pruzaju veCi otpor pri prodiranju reznog elementa i pri kopanju
se materijallomi. Tako evrste stijenc, sa visokim vrijednostima kohezije i tvrstoee na
pritisak, iziskuju daleko veee site pri rezanju jer se mogu iZdvajati iz mas iva kao
posebni blokovi.
182
(j) GLATKI LOt-1
LOM SAVIJANJEM

Q) LOM SMICA-
NJE>-1
© LOM ODLA>-1ANJE>-1
SI. 10.1 Oblicl lorna i promjene sile rezanja u tlu i stijeni; 1) pijesak, !l:ljunak,
2) pjeskovita glina i mekan skriljac, 3) konglomerat, 4) tvrda gUna, pjestar, laporac, ugaJj i
krecnjak
10.2. Aktivne sile u procesu kopanja
U procesu kopanja razlikuju setri vrste aktivnih sila:
Ft - tangencijalna sila
Fn - normalna sila
Fb - boena sila
Sve tri site imaju osobine da su upravne veliCine, kakQ je prikazano na slid 10.2.
z
x
F.... A -upadno tacka
SI.I0.2 Sematslci prikaz akHvnih sila u procesu kopanja
183
a) Tangencijalna sila
t<ingencijalno na krug koji, u opisuju rezne
ivie<! u __ __ sila je uvijek _.usrnjerena stranu i moze
p.r0rll1jeniti-smjer"u slu61ju promjerie-smjera -5kteumTa rotofno£.
s'iHfji;q)'('HarnavelitiIia pri odredivanju snage za locka,
proratun nosata rotornog tocka i .proratun -, uk-upne
st,abilnosti rotornog bagera. Pored t6ga, ova je najveea kornponenta kojom se
odreduje- velic.ina' obrtnog momenta.
Thngencij'a-ii:ui-sila, u"jJrocesu kopanja, uglavnom treba da savlada sljedcee otpore:
gdje suo
_ Rr -.otpor rez!lnja
Rd--- otpor dizanja materija1a,
Rp- otpor punjenja kaSike,
R" - olpor Irenja
Rk otpor kineticke energije materijala, i
Rs - otpor praznog hoda
Vidljivo je da sila Pr predstavlja zbirnu sHu svih tangencijalnih sila onih kaSika koje
se u datom momentu nJi'1ze u procesu kopanja. Ova sila se, priblifno, izraZava preko
specifienih olpora KL i Kp.
b) Normalna . (rqdijalna) sila
Normalna sila djeluje u ravni rotornog tocka dUl linije koja spaja reznu ivicu sa
osovin()m. rotornog tocka,. odnosno djeluje radijalno na krug koji _opisuju rczne ivice
_u_ravni
.Ova sila uvijek djeluje u pravcu centra rotornog smjer i
velicinu. zavisno od parametara reznog organa, vrste rnaterijala koji se otkopava,
istupljenosti reznog organa, nacina otkopavanja i rezirna rada ro"tornog bagera,
P6znava-nje ove sile je neophodno za proracun snage pogonskog tocka bagera.
c) Bocna sila
Bocna sila djeluje upravno na ravan rotornog tocka i njen smjer zavisi od smjera
nosaea'rotornog _t9_c.ka.,,_ .ova sila sluz( kao za projektovanje snage
mehanizI1l.a za okretanje. ali najvise za proracun nasata
r-otornog na torziju i savijanje 1.'l horizontalnoj ravni.
184
10.2.1. Medusobni odnosi otpora kopanja
Od svih VIsta optererenja i otpora, koji obezbjeduju pogon, najvetu
spe<.ifitnost kod rada otkopnih mlrlina predstavljaju otpori materijala tlaproiiv
kop.nja i optereeenja.
Ukupan otpor matenjala tla kopanju kad bagera-glodara je zbir otpora, koji se
pojavljuju na pojedinim vedricama, pri njihovom djelovanju na tlo. KOL_
zbimi atpor tla kopanju na rna kojoj vedrici, koja djeluje na tl? maze
se odrediti preka (Ii ito:
gdje su:
Rt - tangencijalria kornponenta atpora materijala tla kopanju u
vertikalnoj ravni,
Rn - normalna komponenta Olpora materijala tla kopanju u
vertikalnoj favni,
Rb - botna komponenta otpora materijala tla kopanju.
(10.1)
Za kanalske bagere-glodare,ukupan atpor se odreduje velitinama: Rr i Rn:
velicina, koja karakteri§e otpor tla kopanju je Rr koja se abieno naziva "otpor tla
rezanja", a mofe se odrediti za bilo koji polofaj vedrica u bloku, kao:
gdje su:
R,=LKL ill R,=FKp (10.2)
L - duzina dijela rezne ivice vedrice koja djeluje na tio, a jednaka
poluobimu presjeka
F - povdina odsjecka dobivena rezanjem'vedricom.
Zavisno od toga da li se specifieni atpor rezanju izraz.ava u kN/em', iii kNJcm
2
,
razlikuju se dvije ve!icine:
- otpor rezanja (KL) predstavlja silu na jedinicu duiine ivice
koja je u datom mornentu u neprekidnom dodiru sa materijalom koji se
dobiva, da bi do njegovog rezanja,
- Specifitni otpor rezanja (KF! predstavlja velitinu optererenja na ukupne
povrsine poprecnog presjeka odsjecka dobivenog rezanjem svim koje-se -re
datom momentu nalaze u kontaktu sa materijalom.
Specifitni otpor rezanja (KF! vise karakteri!e proces razaranja i dobivanja sto
je uslavila da ima yeti broj pristalica u svijetu.
Prakticna odredivanje sred.njih R:N _i Rb otpora tla
abieno se od veliCine tangencijaine koniponente Rt ,i to:
RN=WNRT
RB=WBRT
(10.3)
185
gdje su:
'PN",i __ WB zavisni od fizicko-Illehanickih osabina materijala,
konstruktivnih asobina masine, odnosa parametara adsjecka
(d i bJ i odnosa botne i obodne brzinedw.
SL10.3 Djelovanje spo!jolh sila oa vedricu bagera
Iz iskustvenih od_nasa moze se usvojiti:
WN = 0.4 - 0.8 i WB = 0.25 - 0.5.
Pri tome se manje adno.se na materijale i obrnuto.
Prema slid -103 za polazeci odjednakasti rada koji se trosi za
octsjecanje odsje<::ka materijafa 'tla, moze se napisati:
gdje je:
an - puni ugap rezanja.
186
Izraiavajuti vrijednosti debljine odsjecka d u bilo korn trenutku rezanja prcko
maksimalne dcbljine odsjecka U obliku d = d sina, i za pomocne vrijednosti AiL
izraZene U obliku:
gdje suo
d b . A db'
; -.- + ;:::; sma + l = sma
smy
d i b mak..-;imalne debljine i sirine odsjecka
Rjesenjem integrala moze se uspostaviti veza izmedu KL i KF U 9bliku:
(lOA)
(lCOS:2an) (10.5)
"--" -""'----.. -
pogodnije irnati zavisnosti izmeduKp i KL preka kapacitcta
i parametara radnog tocka. Odnos dimenzija' odsjetka" £, i tasovnog
zaprcminskog kapaciteta radnog tocka u rastresitom stanju tla (Q) dat je U obliku:
Q;60qnz,
(£ = v = canst.)
(10.6)
gdjc je:
q zapremina vedrice,
n' broj obrtaja radnog tocka u rninuti, i
.z ,::, braj vedrica na radnom totku -
Uzimajuci U obzlr koeficijent rastresitosti tla (k
p
) maze se napisati:
dbH; 60ffizk
p
(10.7)
gdje je:
H = r (1 MCOSan) - ukupna visina reznog odsjecka izrazena preko radijusa
radnog tocka "r"
IzjednaCina (10.6) i (10.7) slijedi:
;/ Qv . 1;/ Qv
b; 60nzkpH I d; v 60nzkpH
(10.8)
Zamjenjujuci dobivene vrijednosti "d" i u jednacinu (10.5) i imajuci u vidu da je
H = r (1 . cos an), dobija se:
_ ,..-=cKO-F__ V Q (1- cosan)
KL; 1.60vnzr kp
an + - (1 - COSan)
v
(10.9)
" Zaa
n
=2'
K 2KF;/ Q
L ;-+ 2 60nzrkpv
" -
v
Ako se iz uslova minimalne energije usvoji da je v = onda je:
187
(10.10)
Velicina srednjeg (bez uceSCa vibracija) momenta na osovini radnog tocka ad otpora
tla kopanju (Me) maze se odrediti kao:

gdje je:
Re - srednji tangencijalni otpor tla k9panju na radnom tocku
PolazeCi od jednakosti rada maze se napisati da je:
R, t" da ;KF J" (dsina + b)da
o 0
gdje je:
Rc - srednja vrijednost tangencijalne komponente otpora tla kopanju za
vrijeme djelovanja jedne vedrice na tio
Uzimajuci u obzir odnos (10.5) dobija se:
R, ; KFd b (1 - COsan)
an
Srednji tangencijalni otpor tla ,7Ao jednu vedricu i za jedan obrtaj radnog tocka, iznosi:
R _ KFd b (1 - cosan)
c - 2.,"1:
Prema tome, velicina Rc se odreauje kao:
R
_KFdb(l-cosan)Z
c - 2.n:
Po]azeci od jednacine (10.7) biCe:
R -KF Q
c - 120nnrk
p
odnosno:
M. _ KpQ
c - l20n n kp
(10.11)
188
Poslije uno§enja vrijednostiKF (kN/eml i Q (m
3
/h), obrazae (10,11) Ce dobiti oblik:
KFQ
M, = 120" n kp (kNm)
Za iste dimenzije Kp i Q, srectnja snaga na osovini radnog koja se trosi za
kopanje tla, maze se napisati U obliku:
(kW)
"O,'Kp
(10.12)
10.2.2 .Odredivanja snage maIina za kopanje
Za ocjenu efekata u procesu kopanja izracunava se specifil:na.potrosnja energijc koja
predstavlja odnos ukupne potro§nje A (kWh) i dobivenog materijala Q (m
3
) u
procesu kopanja. Za uslove laboratorijskih ispitivanja taj odnos je:
W = (kIth
1m
,)
Rad koji se u procesu kopanja trosi na odvajanje materijala od masiva izraz.ava se kao:
gdje su:
Fc Vr
A = 3600 102 (kWh)
Fc- sila rezanja
vrbrzina rezanja
Dobivena kolicina materijala (Q), pri obodnoj brzini Vr == const. u tom slutaju je:
SVr 3
Q = 10000 (m)
gdje je:
S - povr§ina poprecnog presjeka reza (em
2
)
TIansformacijorn prethodnih jednaCina dobiva se obrazac za izracunavanjc specifitne
potro§nje energije:
W = 0.00272? (klthlm')
Za kornbinovane za kopanjc, sa radnim organOID U obliku bubnja, odreduje
se srectnja i maksimalna dubina feza iz odnosa:
h" = 0.9 ( y;:- + I) (em)
gdje su:
Ssr - poprctnog presjeka jednog zuba
Ks - koeficijent popravke (za ugljeve iznosi 0.7 - 1.0)
Suma sila kopanja se kao:
Fc(u) = Fc hmax k
pri Cemu je:
k - koeficijent korekcije kaji iznosi 1.25 - 1.40.
Snaga masine za kopanje odred:uje se po formuli:
(kW)
gdje su:
Q - teoretski kapacitet ma§ine (t/h)
'1/ - koeficijent korisnog djejstva motora
10.3. Uticajni parametri kod procesa kopanja
]89
U definisanju pojrnova i jedinica otpora kopanju prikazane su zavisnosti pojedinih
uticajnoh faktora.
10.3.1. Oblik i stanje sjeCiva
yeJiki ..rczanja ima obUk- i stanje sjeciva. UmjesJo sjeciva po cijeloJ
... zubi: pravi,krivolinijski, U obliku trapeza iii koplja
(slika 10.4)"
------ .. _'
SI. 10.4 Vrste i oblik zuba na iii vedrici bagera
190
Zub utiee na atpor kopanja u vidu naprezanja po jedinici dunne sjeciva. Ispitivanja--
na glini i jalovini sa odreskorn debljine 5 20 em, a jednake sirine kasike pqkazala S.U
da se atpor rC:l":nju, srazmjerno istroSenosti poveeava i do 200 .?,£,.}to je
prikazaIib na na slid 10.5. Thkvo povceanje oipora rczanja ima velild uticaj na
opterceenje pogonskog sistema.
2S"
f1
36'
I
i I

@

I
F. [kNJ
40
)
3650
30
(-170%)
(-200-;.)
2540
2Z60
20 ( 100%)
1300
10
3 4 5 zubi
S1.10.5 Uticaj iSlrownosti zuba: 1) rezna ivica bez zuba; 2) novi zub;
3) istroseni zub; 4) jako zub; 5) izlomljeni zub.
10.3.2 Ovisnost duiine i razmaka zuba
Du.tina zuba treba da bude da bi se izbjeglo vcee naprezanje i gubitak
stijenskog materijala kroz :t"Ube, zboli eega i rastoja:nje "all na slici 10.6, ne treba da
bude veCe od 40-50 % debljine odreska.
Narmalna duzina zuba treba da bude:
a
I, = sm(M + y) (mm)
gdje suo
fJ (0) - ugao zuba
y c") zadnji ugao ..
... a (mm)- razmaK izrnedu zuba (1.2' 1.25) b
191
I- 2.33b
51.10.6 Zavisnost razmaka zuba u odnosu na otpor rezanju
Razmakizrnedu zuba bitna utite na otpare rezanja. (slIk,a
10.6-b) dovodi do ukljuCivanja u reumje.i donjeg dijela kaSike, dOk mali razniaKzuba
"'nJih6v broj i ukupnu duzinu sjetiva, povetiiva otpor
'rezanja.",. -
-'
10.3.3. Ugao ostrenja zuba
Pored oblikasjeCiva (zuba), veoma je znaeajan i ugao o!trenja zuba (/3) koji se obitno
kreee aza vrlo ,tvrste stijene 30-35°,Zadnji ugao (y) u,!.visi od
obliki radnog organa T Vrste stijena se u granicama 5 7°. Uticaj
ugla oStfenjana otporrezanju prikazan je na slici to.7. Spoveeanjem debljine sjeciva
,Se i )er se poveeava otpor deformacije.odreska.
F
(kN)
IJ
9
8
7
6
5
4
3
o () 20 3J 40 :.:J 60
/31')
S1.10.7 Uticaj Ug!8. na otpor rezanja
192
10.3.4. Ugao rezanja
Zaostvarenje procesa kopanja potreban je odredeni ugao rezanja (a). Na dijagramu,
(,lika 10.8), data je zavisnost specifitnog otpora od ugla rezanja.
('I.)
180
z
120
60
(J
!
....
V
20
I i

:vr
,
30
--,-
).- rf.
./
./
/'
-
I
50 70 oW)
S1.10.8 Uticaj ugla rezanja na otpor kopanja: l·pjeskovita glina; 2·srednje fusta glina.
Manji ugao rezanja obezbjeduje boljerezanje. S!I'anjenje zadnjeg ugla (y) iSpoc! 5°
izaziva povceanje otpora kopanju, usljed poveeanja komponenti !tenja. od
vrste tla bira se takav rezni ugao koji obezbjeduje dovoljnu rezervu
da bi alat imao duzi vijek trajanja.
10.3.5 . Uticaj brzine kopanja
Utieaj brzine kopanja ogleda se u povecanju otpora kopanja s poveeanjem brzine
zbog promjena otpora deformaeije sila i reznogsloja (sUka 10.9). .. .... ..-
K,(N/Cm')!
('/,) I
120 I----f----fi--
110
100
__
o 04 05 to t5 20 V (m/s)
Sl.1O:.9 Prikaz brzine kopanja
193
velika poveamje otpara kopanju je u uslovima u kojima hrzina radnog
organa prelazi brzinu rezanja stijene.
10.3.6 .Povdina poPr!!cnog pr!!sjeko odr!!ska
poprecnog presjeka odreska ogleda se u uticaju na smanjenje otpora
kopanju (KF), kod poveeanja uz konstantan odnos b/s (slika 10.10).
Ovo se moze objasniti time da dio otpora raste proporcionalno A, a dio
40
i-05
b - .
200 600 1000 1400 1600 2000 A Icni)
SLlO.tO Uticaj smanjenja specificnog otpora kopanja u odnosu na poveeanje
povrSine pri kopaoju gline i uglja
proporcionalno kvadratnom korijenu iz povceanja te povrS-ine. S povecanjem
pamine popreenog presjeka odreska sm.njuje se rez za razaranje i rastresanje
slijene. Kod vrlo veUke debljine odreska (ble < 3) raste utieaj bocnih stranica kaMke
pa time i otpor
10.3.7. Debljina odresko
Debljina odreska ogleda se u znatnom smanjcnju otpora kopanja s poveeanjem
debljine odreska od 0.1 do 0.30 sirine kaMke (za !irinu b>40 em). Ked daljnjeg
povetanja debljine odreska, otpor KF poNnje rasti zbog djejstav bocnih stranica
kasike koje nisu pripremljene za rezanje kao prednja strana kasike.
Na slici 10.11 prikazan je utieaj debljine odreska na otpor kopanja (KF) za k.siku
.zaptemine 0.35 m
3
i 75 em.' . _ -
194
K,
(Nem)
26
-""
22
15

IV
I
.1--1-
III
L. i-l-- f-H
n
10 .... - .:.:=1
if-I -+ -II
6
5 10 15 20 25 30 'Iem)
S1.10.11 Uticaj debljine odreska na specifitni otpor kopanja za I, II, III i IV
kategoriju stijena po Protodakonovu.
10.3.8. Viatnost tla
Uticaj vode je takode znaeajan za efekat kopanja.Na slid 10.12 je prikazana zavisnost
sile kopanja od sadrfaja vode u tIu.
1..+11 ..
. .
I ! ,
5000 f-----t\c
..

lam ...
-J
a 20 30 L,() W 11.1
SI.10.12 Zavisnost sHe rezanja ad vlaznosti: 1) sitno pjeskovito tlo;
2) srednje vlazna glina; 3) meka glina; 4) tvrda glina; 5) kaolin.
1ak.o.5 poveeanjem vlaznosti tla opada potrebna sila kopanja nastaju u
nosivosti tla i Ijepljivosti za vedricc, transportere sa gumenom trakom i na presipnim
mjestima. - --
10.4. Laboratorijske i terenske metode za odredjivanje
otpora kopanja
195
U ovom su dijelu prikazane sljedcee metode za odredivanje sile rezanja-j otpora
rezanja, i to:
a) metoda direktnog odredivanja sile rezanja na presi pomotu originalnih nozcva sa
bagera i reznih maSina,
b) metoda utiskivanja klina - poznata kao metoda firrne "Orenstein Koppel
n
,
c) metoda odredivanja sile rezanja pomocu dinamometra sa nozevima srandame
sirine,
d) terenska metoda, firme "Mannes mann - Demag".
a) Metoda direktnog oCitanja sile rezanja na presi
Direktno sile rezanja obavlja se na presi, pomocu originalnih nozeva sa
bagera Hi postrojenja za rezanje. U prikazanom opitu, girina nozeva iznosila je 11 em
i montirani su tako da su djelovali na uzorak pod uglom od SO U odnosu na vertikalu.
DObiveni rezultati sila i parametri rczanja prikazani su na slid 10.13.

...... v • .L"> uIJ<:Igram sue rezanja. i atpora kapanja u funkciji dubine t.
Opit uraden na Rudarsko- fakultetu u Tuzli.
196
PoznavajuCi silu rezanja (Fe) i geometrijske parametre rezanja, izrac:unati su atpon
rezanja:
KL (Nem-
I
) - otpor rezanja po jedinici duiine,
KF (Ncm-
2
) - otpor rezanja po jedinici rezne pomine.
b) Odredivanje sile rezanja i otpora po metodi
Orenstein - Koppel
Odredivanje sile rezanja i otpora rezanja po metodi orenstein-Koppel obavlja se
utiskivanjem standardnog klina u stijensku masu, na osnovu izraza:
gdje su:
F, (kN) - sila rezanja
A (em
2
) - povrsina lorna
D (em) - duzina reznog !dina
. S1.10.14 Odredivanje sile.rezanja po metodi Orenstein-Koppel. Dimcnzije klina:
duzina:6.5 em, sirina na vrhu-:::::O.5 em i ugao rezanja 34°.
197
Ispitivanja materijala po ovoj metodi sa povr§inskog kopa "Bogutovo Selo" u
Ugljeviku, predscivljeno je u tabeli 10.1.
labela 10.1
Dimenzije Sila rezanja Otpori rezania
Materijal uzorka Fe
KL KF
(em) (kN) (N/em') (N/em2)
1 2 3
Silifikovani
krecnjak 7 x7x 7 32 4570 653
Zeleni glinoviti
laporac 7x7x7 4.5 642 91
Laporac 5.0
siva zeleni 7x7x7 5.5 714 102
Krecnjak
hedni, 7x7x7 24.5 3500 500
Krecnjak 43.5 6210 887
kompaktan, 7x7x7 16.5 2350 336
Ugalj, 7x7x7 16.0 2280 326
Laporac sivi 7x7x7 6.0 857 122
c) Odredivanja sile rezallja pomocu dinamometra
Metoda odredivanja sile rezanja pomocu dinamometra razradena je na Rudarsko-
geoloskom fakultetu u Thzli, a sastoji se u direktnom oC:itanju jzvrSenog rada na
dinamornetru koji je ugraden na notieu aparata. 5i1a rezanja izracunata je iz odnosa:
gdje su:
A
F,=y;
A (J) ~ ocitani rad na dinamometru
L (em)- dulina reza
F,(kN)- sila rezanja
Kod ove su met ode primijenjeni nozevi standardne izvedbe sirine 10 i 15 em, sa uglom
rezanja prema vertikali <l = 15° (slika 10.15).
Rezultati ispitivanja sila rezanja (Fe) i otpora pri rezanju (KL) dati su u tabeli 10.2 .
H
198
S1.10.15 Odredivanje sile rezanja po metodi razradenoj na
fakuitetu u Tuzl!'
ThbeJa 10.2
Dubina Duzina Otitani Rad SUa Otpor pri
uzorka reza reza rad rezanja rezanju
l I A A F, KL
(mm) (em) (pound) (Nem) (N) eN/em)
fcet
Sirina nom b-15 mm
1 9.0 10 1380 153 102
Sivi 2 10.5 20 2760 276 184
glinoviti 3 12.5 30 4140 331 220
laporac 4 13.0 50 6900 530 353
U-2 5 14.5 65 8970 618 412
sa
SirinanoZa b-1Ornm
PK
1 15.5 12 1656 106 106
"Potoeari"
2 16.5 22 3036 189 189
Durdevik
3 18.0 32 4416 245 245
4 19.0 50 6900 363 363
5 19.5 75 10350 530 530
199
Ova metoda omogucava rezanje sarno melclih materijaJa i sa znatno manjim
dubinama feza. Medutim, dobiveni specifitni otpori rezanja patpuno se slaiu sa
vrijednostima dobivenim po ranije opisanim metodama.
d) Terenska metoda firme "Mannesmann - Demag"
Odredivanje site rezanja na terenu moguCe je odrediti rnetodom koju primjcnjuje
firma "Mannesmann-Demag" pomotu za kopanjc, kako je prikazano na slici
10.16.
0)
SLIO.16,Metoda odredivanja sile rezanja pomoeu na hidraulitnom bageru.
MJERNA TACKA 1


! ! ! ! 1 ! 1 ,! !!
MJERNA TALKA 2
Q "srednjo silo
b-- rtIultujute sp.,ifltna sda fflOn)G
, • m!$(s!molno Itna. 5110 fflOf'I'"
b '

b)
MJERNA TACKA 3
r' •
"
=;
SUO.l? Odredivanje sHe rezanja na terenu: a) rezultati mjerenja;
II) debllH1a rela
(em)
b) srednja vrijednost specifitne site rezanja KL u funkciji debljine reza.
Princip rada sastoji se u ugradivanju nozeva na kasiku bagera i otitavanju
tangencijalne sile kopanja koja je potrebna da razori materijal. Karakteristicni .
dijagrami ispitivanja prikazani su ria siici 10.17. -
II DIO
Mehanikastijena

OPSTE FIZICKE I STRUKTURNE
OSOBINE STIJENSKIH MASA
• Homogenost i heterogenost
• Izotropija i anizotropija
• Diskontinuitet stijenske mase
203
• Prikupljanje strukturnih elemenata pomocu rudarskih istraznih radova i
• Predstavljanje strukturnih osobina
Mehanika stijena izuCava slijenske mase onakve kakve se javljaju u prirodi, to jest
kao rcaine sredinc.
Pri teoretskom tumaccnju iIi kvantitativnom opisivanju pojedinih osobina, iIi
ponasanja stijcnskih masa u razlicitim uslovima optcreeenja iIi naponskih stanja,
testa se usvajaju pretpostavke 0 homogenosli, izotropnosti i kontinuumu stijenske
mase,koje omoguCavaju primjcnu rnatematickih modcla i odrcdcnih leonja, ali koje
u prirodi nisu ispunjene. Ove pretpostavke zavise od strukturnih karakteristika
stijenske mase i cilja primjene.
Stijenske mase,kao rcalne sredine po pravilu su heterogenc, anizotropne. ispucale i
nalazc se u nekom prirodnom napbnskom stanju.
1.1. Homogenost i heterogenost
Pod hornogenim tijelom podrazumijeva se tijelo, fizitko, tehnicko iIi geolosko,
koje je u svim svojim dijelovima sagradeno na isti nacin, odnosno kod koga su fizicke
osobine u svakoj tacki jednake. U protivnom, tijel0 se naziva nehomogenim i1i
heterogenim.
Pored ovako definisane homogenosti maze se govoriti i 0 "relativnoj homogenosti" u
odnosu na pojedine i odredene osobine. Jedno tijelo, iIi stijena, U pogledu jedne
osobine moZe biti heterogeno (na primjer otpornost na pritisak), au pogledu druge
osobine homogeno (na primjer provodljivost toplote).
Heterogenost stijena uslovljena je nepravilnim iIi neujednarenim rasporedom kako
njihovih sastavnih elemenata, taka i njihovih mehanickih osobina. U stijenskim
masama.po pravHu,ne postoji ujednaeenost u rasporedu njihovih otpornosti, a ni u
rasporedu prirodnih napona. Isto tako razna i diskontinuijeti, kao i
dijelovi stijenskih rnasa, mogu biti rasporc<!eni u slijenskoj masi sasvim
204
nepravilno i neujednareno.Iz ovoga proizilazi da stvarno ponM'anje stijenskih masa
moze biti razlicito od pODManja, opisanog teoretski, na osnovu srednjih uslova.
Pojam homogenosti iii heterogenosti stijenskih masa je relativan i s obzirom .na
razmjeru posmatranja. Kada su u pitanju stijenske rnase, maze se govoritI 0
"statistickoj homogenosti" iIi "kvazihomogenosti". Na primjer, jedan konglomerat,
aka se posmatra na povrlini od 1 dm
2
, moze biti veoma heterogen, a na od
nekoliko desetina iIi stotina dm
2
maze se smatrati homogcnim.
." ... "
. ,00.
'. ".
·.O,:().··
IJ .'.0,';
<.0':-.··· .D· '0.-
·D·'i) .-0·
.: .-. ... . : ; : .' ' ..
SI.1.1 Kvazihomogenost stijenske mase u zavisnosti od razmjere posmatranja
Aka se za, konglomerat, prikazan na slici 1.1, ieli .is.pitatL C\rrstota--"na pritisak u
laboratoriji, uzete se uzorak 2Ox20x20 em, iii __
strukture zma tek u takvom redu ve1icina moze u izvlesnoj staticki izravnati.
Tspitivanja--ukazuju na to da pri manjim uzarciImi dolazi do izrazaja uticaj krupnih
zma i velika rasipanje podataka, je obrnuto kad velikih uzoraka. Za utvrdivanje
heterogenosti, odnasno "kvazihomogenosti", stijenske rnase, potrebno je
eksperimentalno provjeravanje i mnogobrojni opiti.
Kad se radi 0 stijenskim masama,pojam homogenosti, odnosIlo vezan
je tiglavnom za .ljedeee osobine: ..
- strukturu zma i njihove veze,
- slojevitost,
- ispucalost.
51.1.2 Uticaj strukture slojeva na heterogenost stijenske rnase,
205
U pogledu strukture zma unutar pojedinih slojeva,stijena mote biti hornogena, ali
od sloja do sloja nehornogena. Ako se stijenska masa posmatra u dovoljno vclikom
podrucju, mogu se dvije razlicite sredine smatrati potpuno homogenim, ako imaju
isti raspored nehomogenosti, stika 1.2.
Pri projektovanju velikih inzenjerskih objekata (brana, okana, hodnika,
hidrotehnickih tunela) mora se voditi racuna 0 parametru homogenosti i na kartama
i profilima izdvojiti zone koje se, za dati slucaj, mogu smatrati homogenim.
Na slici 1.3 prikazan je hodnik u homogenoj sredini, gdje modul deformacije (Es)
ima konstantnu vrijednost (a), zatim hodnik u heterogenoj sredini u poprcrnom
presjeku koja prouzrokuje razlicite deformaeije podgrade u sredinama £,1 i £,2 (b),
te uticaj heterogenosti u poduznom pre.jeku hodnika (e), gdje se podgrada razlicito
deformiSe na dionicama koje imaju razlicite module deformacije Es], Es2 i Es3.
"" k.
SL1.3 Sematski prikaz heterogenosti stijenske mase U okolini !1odnika.
lz ovoga proizilazi zakljucak da u toku istraznih radova neophodno utvrditi
postojanje heterogenih rona i pridodati im vrijednosti.
1.2. Izotropija i anizotropija,
Pod izotropnim tijelom podrazumijeva se ono· tijelo, fizitko, tehnicko iIi geoloslco,
Cije su fizicke osobine (elastiCnost, sirenje na toploti, kohezija, prelamanje svjetlosti,
elektroprovodljivost) jednake u svim pravcima,
Tijela, odnosno stijene,kod kojih razni pravci u isioj tacki nisu ekvivalentni, vee ih
ima i naroe-ito istaknutih (privilegovanih) u pogledu fizickih osobina, nazivaju se
anizotropna tijela, Izrazito anizotropna tijela su monokristali, koji se odlikuju lime
5tO imaju izvjesnu pravilnost restica molekula koje uzrokuju u raznirn pravcirna
razliCite fizicke osobine,
U izotropna tijela,po pravilu,spadaju ga.ovi, tdnosti i amorfna lijela kod kojih u
rasporedu rnolekula nema pravilnosti.
Pojam takode je relativna kategorija. Ona nemora biti vezana
za sve osobine jedne stijene, vee mote da se ograniCi sarno na neke osobine
kao SU vOdopropusnost, deformabilnost iii kohezija.
206
Stijenske mase su,po pravilu,anizotropne, a anizotropija stijenskih masa uslovljena
je:

-
- Skriljavoscu.
Ona se naFotito ispoljava na slijedecirn fizitko-mehanitkim osobinama: otpornosti
na smicanje, zatezanje i pritisak, elastitnosti, deforrnabilnosti j vOdopropusnosti.
Najizrazenija vrsta anizotropije stijenskih masa je U odnosu na deformabilnost.
Nizom eksperimenata je utvrdeno da se stijenske rnase, po pravilu, ne deformgu
podjednako U svim pravcima.
0)
P{KN)
b) /
H'-f++f-h'-l'-f1': .///
Sl.1A Prikaz deformabilnosti stijenske mase optereeeoe: a) upravno na pravac slojeva; b) u
pravcu slojcva.
Na primjeru prikazanom na slid 1.4 je vidljivo da su deformacije, od optereeenja u
pravcu upravnom na pravac slojeva, vece od deforrnacija koje se dobiju ad
opterecenja u pravcu s-lojeva. U prvom se sluG1ju uzimaju i deforrnacije koje nastaju
ad zatvaranja meduslojnih pukotina i deformacija meduslojnih interkalacija,
au drugorn slueaju deformacije nasta1e sarno od osnovne stijene i znatno su manje.
Mnoge stijene su izrazito anizotropne i u pogledu smicanja, i to slojevite stijene, kod
kojih je anizotropija smicanja uticajna pri problema stabilnosti kosina. U
slucaju (a) (slika 1.5), kosina je formirana u izotropnoj sredini i za pror.cun
stabilnosti treba poznavati srednje vrijednosti pararnetara otpornosti na smicanje
"e" i "I{'''; U slueaju (b), pravac lorna poklapa se sa pravcem anizotrppije, po kome
stijenska masa ima najrnanju otpornost na smicanje; dok u treeem sluC'.aju (e) pravac
anizotropije nije nepovoljan, jer linija lorna sijete stijensku rnasu upravno na taj
pravac,. a 2'11 proracun stabilnosti kosine treb,a poznavati otpornosti na
srnicanje za svaki proslojak.- ..
207
SI.1.5 Prikaz lorna kosinc za izotropnu (a) i anizotropnu sredinu (b) j (c)
U slutaju izrade podzemnih prostorija (slika 1.6), podgrada II izotropnoj sredini ce
sedeformisati u svim pravcima podjednako,dok Ce deformacije u anizotropnoj sredini
biti razlitite, je pri statitkom proratunu vrlo bitno.
,.".J/
. i/f'y 1+
SI.1.6 Hidrotehnicki tuncl pod pritiskom u izotropnoj (a) i anizotropnoj stijenskoj masi (b)
1.3. Diskontinuitet stijenske mase
Stijenska masa fao realna sredina,za razliku od rIa, odlikuje se koja bitno
utite na njeno mehanicko ponaS-anje. Pri opisu stijenske mase i prirode njenih
diskontinuiteta bitno je da se struktura stijene pazJjivo predoci u opisu.
Orijemacija, lokacija, postojanost i parametri otpornosti pri
diskontinuiteta predstavljaju najvaznije indirektne podatke pIl fJeSavanJu
inzenjerskih problema. U slueaju proracuna stabilnosti kosina izvjesne kvantitativne
deskripcije mogu se koristiti u analiza rna granicne ravnoteze, tc za prik.az ravnog i
prostornog lorna pokosa iii kosine.
208
1.3.1 . Definicija diskontinuiteta
Pod pOjmom ndiskontinuitet
n
podrazumijevaju se slojne povrSine, rasjedi, pukotine i
sve povrlIne na kojima je fustoCa znatno reducirana S obzirorn na monolitnc komade
Ie iste stijene i po kojoj moze dati do smicanja stijenske masc. Pri
proutavanju diskontinuiteta razlikuju se: glavni diskontinuiteti, familije
diskontinuiteta i neprekidnost diskontinuiteta.
Glavni diskontinuiteti daju obiljezje stijenskoj masi S obzirom na klizanje. Ovoj VfSti
diskontinuiteta pripadaju rasjedi i slajne povrsine.
Pamiliju diskontinuiteta oznacava skup diskontinuiteta sa priblizno istim pruzanjem
i padom. Pukotine, slajne i rasjedi razlikuju se po neprekidnosti. Dok Sll
pukotine ogranirene veliane, dotle rasjedi magu bili neprekidni i kilometara.
Diskontinuitet odlikuje slijedeCih deset parametara:
1. Orijentacija - polozaj diskontinuiteta u prostoru. Opisana je pravcem 'pada
(azimutom) i padom linije najstrmijeg nagiba u ravni diskontinuiteta, na primjer:
pravac pada/pad (015° /35° );
2. Razmak - okomito rastoj!inje izmedu susjednih diskontinuiteta;
3. Postojanost - duiina trase diskontinuiteta opa:lana na izdanku. Moze dati grubu
mjeru povrsinskog prostiranja duzine diskontinuiteta;
4. Hrapavost - i valovitost pripisuju se otpornosti na smicanje;
5. Cvrstoca zida - ekvivalentna na pritisak okolnih zidova stijene
diskontinuiteta. Vaina komponenta fustoCe pri smicanju ako Sll zidovi stijene u
kontaktuj
6. Otvor - okomito rastojanje izmeau zidova stijene diskontinuiteta pri Cemu je medu
prostor ispunjen vazduhom Hi vodom;
7. lspuna . materijal"koji razdvaja sllsjedne zidove stijena diskontinuiteta i koji je
slabiji od okolne stijene. Tipicni materijali ispune su: pijesak. pra§na. glina, breea,
kvarcne i kalcitne iice;
8. Filtracija - tecenje vode i slobodna vlaga vidljiva na individualnim
diskontinuitetima iIi stijenskoj masi kao cjelini;
9. Broj familija pukotina koji pokriva sisteme pukotina koji se sijeku;
10. Velicina bioka dimenzije stijenskog bloka koje se rezultuju u presijecanju
familija pukotina kao i iz poloZaja individualnih familija.
209
1.3.2. Snimanje diskontinuiteta
Pri snimanju diskontinuiteta razlikuju se smjer prufanja (a) i smjer pacta (/3), stika
1.7. Za definisanje prostornog poloZaja diskontinuiteta potrebno je na karti ucrtati
mjesto mjerenja (time SU odredene "x", 'Y" i "z" tatke rnjerenja) i izmjeriti smjer pada
i nagib diskontinuiteta.
N
S1.1.7 Glavni elementi diskontinuiteta.
Maksimalni nagib (pad) srednje ravni diskontinuiteta mjeri se porooeu klinometra i
izra:lava u stepenirna, dvocifrenim brojem, na primjer 05° iIi 55° (00
0
_90°).
Azimut pada (pravac pada) mjen se u stepenima, ratunajuCi u smjeru kazaIjke na
satu od stvarnog sjevera, a izraiava se kao trocifreni broj, na primjer 010%5°. Par
brojeva predstavlja vektor pada (vidi sliku 1.8).
Najjednos.tavnija me:.oda predstavljanja pada i prufanja slojeva i diskontinuiteta je
pomocu slmbola, kOJI su propisani infjrnacionalnim i jugoslovenskim standardima
(JUS B.A4.058, JUS B.A4.080, JUS B.A4.052 i JUS B.A4.056).
Najbitnije strukturne oznake imaju slijedeci izgled i znataj:
elementi pada sloja, pojedinatno mjerenje
--t-- vertikalni sloj, pojedinatno mjerenje
+
'\'
-+-
/
horizontalni sloj, pojedinacno mjerenje
diskontinuitet sa padom od 45° i prutanjem kao sto pokazuje
orijentacija uertane linije, pravac pada indiciran je simbolom koji
pada dolje .
horizontalni diskontinuitet
diskontinuitet sa pru7..anjem kao pokazuje
orijentacija linije
210
N




,s
N
jtfitYaC pada
0:. + 90·
vektor $lid, jC\/(3)
S1.1.8 PruZanje, pad i pravci pacta za tri razlicito orijentisana diskontinuiteta:
a :::;; pruZanje;.B :::;; pad; a + 90
0
:::;; pravac pacta.
Ogranieen prostor na geololkoj karti otigledno ograniCeva broj ravni koje mogu biti
predstavljene na navedeni naCin. I pored toga, za dobijanje generalne orijentacije
glavnih diskontinuiteta oni mogu biti vrlo korisni.
Drugi detalji mogu se dobiti koriStenjem razlititih simbola koji se testa koriste za
predstavljanje pukotina, klivaza i folijacija, a imaju slijedete oznake:
pukotina sa elernentima pada
vertikalna pukotina
211
+
horizontalna pukolina
r---I
6Q"
klivaz

folijacija
horizontalna
Izdanak glavnih diskontinuiteta moze biti direktno nacrtan na karti. Na
primjer, debela kontinuirana linija (-) maze da se koristi za predstavljanjc glavnih
postojanih diskontinuiteta, a isprekidane linije (---) za glavne diskontinuitete tija se
postojanost podrazumijeva, ali su lokalno pokrivcni iIi nesigurno Iocirani.
Bilo bi korisno da se vee od poretnih istrazivanja za izgradnju i otvaranje
objekata potne s prikupljanjem strukturnih elemenata.
Nije rijedak sluCej da se suoCevamo s Cinjenicom da se nakon dugih geololkih
istrazivanja Ger su ana najresCe usmjerena sarno na trazenje mineralnih sirovina)
malo iIi ne zna 0 svojstvima pratecih stijena, te 0 strukturno-tektonskim
elementima prateCih stijena u podrutju rudnika. Bilo bi korisno upoznati se i steti
iskustvo u prikupljanju inzenjersko-geoloskih podataka, jer se na osnovu njih
obavljaju analize stabilnesti kosin a iii drugih inzenjerskih objekata u stijeni.
Pri prikupljanju podataka za analizu stabilnosti kosina treba pOCeti ad proutavanja
osnovne geololke karte tog podrutja (I :25000), koja postoji za vecinu podrutja nale
zemlje, te od regionalnih geoioskih podataka aerofotogrametrijom.Ovi
snimci, strutno interpretirani, daju na povIsini terena vetinu Iinija iomova. Detaljan
snimak diskontinuiteta na nekom terenu moze se dobiti fotograrnetrijskim
snimanjem. Thkvim se snimanjern, naroCito na povrsinskim kopovima,istovremeno
megu dobiti podaci za obratun otkopnih masa te strukturne elemente stijena.
Na otvorenim relima kosin a ili podzemnih prostorija snimanje se moze provesti na
titavoj povrsini iii na profilima rasporedsnim na odredenom razmaku (20 do 50 m).
1.4. Prikupljanje strukturnih elemenata pomocu
rudarskih istraznih radova i busenja
Pri istrazivanju strukturnih elemenata stijene, uzorkovanju mineralnih sirovina, te
prikupljanju podataka 0 podzernnoj vodi, rudarski istrazni radovi rnogu dati
nezamjenljive podatke. Rudarski istrazni rad moze biti okno, potkop iii niskop rnalog
popretnog profila. NaroCito dokstijena jos nije otkrivena,talevim se radom dopire do
zdrave stijene. te dobivaju podaci koje ne prU7..3 ni jedna druga metoda.
212
A B
5L1.9 Endoskop: A-odredlvanje azimuta linija najve6eg nagiba sloja;
pravca prufunja i nagiba sIoja.
U praksi je mnogo tesea primjen. strukturnog busenja, tj. busenj. s jezgrom.
Busenjem s jezgrorn mogu se relativno lako dobiti podaci 0 vrsti stijene (mineralnoj
sirovini). ali mnogo je tefe dobiti podatke 0 diskontinuitetima, ispuni i orijentaciji
slojeva.Ti se podaci mogu dobiti primjenom dobrih kojima rukuju iskusni
busaci.
Neporemctena jezgra moguse dobiti primjenom dvostrukc jezgrene cijevi iii izradom
velildh profil. busotina. Pri primjeni dvostrukih jezgrenih djevi unutraSnja djev
miruje i u nju ulazijezgro, a na vanjskoj je kruna koja rotira. Promjeri, kaji se najMee
upotrebljavaju, jesu: n" x 25.4 mm iii 50.8 mm), 76.2 mm, 101.6 mm i 152.4 mm.
213
U praksi se koristi raznih postupaka da se dobijc orijentacija jezgra. VcCina tih
postupaka ne daje zadovoljavajuCe rezultate pa je razvijeno nekoIiko postupaka za
pregled zidova Thkvi postupci su: primjena fotogra[skih kamera,
televizijskih kamera malih promjera i primjena endoskopa (slika 1.9).
Nezavisno-od mogucnosti primjene pri prora?:unima za svaki diskontinuitet trebalo
bi prikupiti slijedete podatke:
-lokaciju snimanja (na karti iii profilu),
- razmak izmedu pukotina (gustoca na jedinicu dufine).
- neprekidnost diskontinuiteta,
- otvora i ispuna S opisom i
- hrapavost povrSine diskontinuiteta.
J
214
1.5. Predstavijanje strukturnih osobina
1.5.1. Blok dijagrami
U potetnom stadijumu ocjene terenskih podataka korisno je predstaviti mjerenja
vizuelne tehnike. Aksonometrijski crteZi, kao na slici 1.10-a daju uvid u
odnose izmedu struktura i struktura stijenske mase. Aka su
poznate elipse glavnih napona koje dajn mjerne vektore glavnih napona, one mogu
hiti takode predstavljene na ovakvom dijagramu pri ocjeni optimalne orijentacije
N
0)
c)
1 200/10"
2. 2Joi"S,.'
3.
f,.. 180*/ 86'
055/8,."
2. 28,.'/70·

illt
,
1.)0/1;/
3. 28,.'/
SI. 1.10 Blok..ctijagrami: a) prikaz struktura; b) detaljni prikaz
strukturnih eiemenata stijene na portalu tunela; c) vizuelni prikaz strukturne stijene.
215
strukture slojeva. Detaljniji blok-dijagram predstavljen je na sHci 1.1O-b. Mnogi
tipovi struktura mogu se predstaviti na ovakav, ideaIizovan, natin, na primjer portal
tunela, popretni presjeci hodnika iIi veIikih stijenskih kaverni, stijenskih kosina i
brana.
Blok-dijagrami koji prikazuju "isjerene" uglove, kao na slid 1.lO-c, daju vizuelnu
impresijustrukture stijene. Onisu takode dobra zamjena za fotografije,gdje pokrivat
tIa djelimitno skriva izdanak.
U primjerima, prikazanim na slici 1.10, korisno je brojevima famiIija pukotina
prikazati orjentaciju (relativnu) u odnosu na stvarni sjever (N) i dati pravce padova
i pruz.anja sa strane dijagrarna.
1.5.2. Rozete pukotina
UObifujena metoda cnanja i predstavljanja velikog broja mjerenja orijentacija na
kvamitativniji natin nego je izlozeno,jeste pomoeu rozeta pukotina (pukotinskih
rozeta).
Ovdje se mjerenja predstavJjaju na pojednostavljenoj rozeti kompasa, markiranoj od
o do 360° (iii 0-400 g), sa radijalnim linijama sa 10
0
iii (10 g) intervalom.Osmatranja
se u najbIifim 10° sektorima.
Broj opservacija je predstavljen duz radijalnih osa, korgtenjem numerisanih
koncentrisanih krugova koji predstavljaju 5, 10 i 15 opservacija. iIi kako je vee
pogodnije. RezultujuCe pruZanje latica ima sliku u ogledalu oko centra rozete.
N
W
E

SLl.l1 Predstavljanje podataka orijentacije na rozeti pukotina.
216
Podrutje opservacija pad a za svaku familiju diskontinuiteta ne maze biti
predstavljeno uDutaT rozetc, pa zata mora bili pokazano van kruga.
Treba naglasiti da Sll mjerenja pruzanja iIi pravca pacta subhorizontalnih
diskontinuiteta prilicno nerealna. Zbog toga se ovakve strukture ne mogu
zadovoljavajuCe predstaviti rczete pukotina.
Na slid 1.11 prikazane su dvije metode prectstavljanja podataka orijentacije na
pukotinskoj rozeti. Opservacije grupisane u najblifim 10° sektorima mogu biti
predstavljene iIi homogenirn radijalnim sektorima (lijeva strana) iii njihovirn
veli6nama pruZanja preka osrednjih rezultata u uglastim (desna strana).
1.5.3. Sferna projekcija
Nekoliko metoda projekcije je 7.2 predstavljanje orijentacije
-ravni. prirutnici (dati u razlicrte tehnike koje se
magu koristiti, alise najtd:ee upatrebljava projekcija jednakih iIi Schrnidtov
dijagram.
DONJA HEMISFEf(A
0)
b)
'""
s
51.1.12 Predstav!janje oiskontinuiteta koristenjem donje referentne hemisfere:
a) odredivanje pada; b) odredivanje pada i pruianja na polarnoj mreii;
c) Odredivanje pacta i na ekvatarija!noj mreiL
,
217
Ravan diskontinuiteta (wt3) moze da se predstavi kao vcliki krug, iIi kao pol na
referentnoj hemisferi, kada centar sfere Iez.i u ravni diskontinuiteta. Za infenjerskc
potrebe koristi se donja referentna hemisfera, a predstavljanje podataka dobijeno jc
projekcijorn na jednaku mrdu. Na siici 1.12-a pol "P" diskontinuiteta "K"
je tacka presjeka normale na ravan sa donjom hcmisferom. Da bi se ucrtao pol na
polarnaj mrezi (slika 1.12-b) pad fJ racuna se ad centra rnrcie pod pravim uglom
prema periferiji. Da bi se nacrtala ravan kaa veliki krug na ekvatorijainoj mrezi (stika
l.12-c) pruianje (a+90o) racuna se od sjevcra u smjeru satne kazaljkc na pcriferiji
koristeci plastitni prekrivac iIi transparent na kojem je aznaeen sjever (N).
Pad je ucrtan pod pravim uglom na pruzanje mjereno od periferije ka centru. Pol "P"
maze takode da se prikaze na ckvatorijalnoj mrezi, pri Cemu obadvije mrdc daju
iste geometrijske raspodjele palova. Polarna mreza je najpogodnija za
predstavljanje polava u slucaju kada nije ne.ophodna IOtacija. Prvi karak u dObivenja
podataka srednje orijentacije za,razlicite nfamiUje" diskantinuitcta uslovljava da sc
"gomilanje" pOlava maze vizuclno prepoznati. Schmidtava kanturna metoda sc
koristi za odredivanje gustine polova, a jedan primjer prikazan jc na slici l.13.
N
E
s
81.1.13 Schmidtov konturni dijagram sa predstavljenim orijentacijama tri familije
pukotina ucrtanih na polarnoj mrezi. Glavne fami!ije I i II priblitno su normalne
jedna na ctrugu, dok je treea familija (III) skora horizontalna.
218
Okonturivanje ukljucuje postavljanje kvadratne mreze na mrezu jednakih
(ekvivalentnih) povrsina. Krug,prikazanna slici,koji predstavlja 1 % ukupne povdine
mreze, smjesten je sa svojim centrorn na presjccirna mIeze. Polovi unutar kruga se
izbroje i broj se zabiljeii na svakom presjeku mrele. Gustine polova mogu se tada
okonturiti koristeci do sest konturnih intervala.
N
oravac "li
ravni lorn
N
khnasti lorn
N
rusenje blckova
S1.1.14 Predstavljanje strukturnih podataka vezanih za moguCi oblik lorna,
ucrtanih na ekvatorijalnim mreiama u formi polova i velikih krugova.
. j
Na slid 1.14 prikazano je koristenje ekvatorijalne mrdc za ucrtavanje aba pala i
velikih krugova za predstavljanje tipicnih problema u mehanici stijena, kao sto je
stabilnost kosina. Metoda sferne projekcije je najkorisnija tamo gdje stabilnost zavisi
od relativ'1lc trodimenzionalne orjcntacije diskontinuiteta i slobodnih povIsina.
219

KLASIFIKACIJA STIJENA
• KJasifikacija stijena po skali evfstote
• Klasifikacija oa osnovu fizitko-mchanitkih osobina
• KJasifikacija stijena za podzemne radove
UVOD
Zbog prirode stijena danas ne posta]i opste prihvacena jedinstvena intcnjersko-
geoloska klasifikacija stijena. Stijcna jc agregat mincrala i nijc idealno homogcna .
Vrijednosti fizickih i mehanickih osobina stijcna variraju unutar odreacnih granica,
u kojima naprezanja izazivaju nepredvidive deformacije. Strukturne i tcksturnc
osobine stijcna rezultat su fizicko-hemijskih procesa u toku postanka, kao i kasnijih
proccsa, koji mogu izazvati razlicitc promjene vezane za strukturne proccse.
Osvrnemo Ii se na izlozcne postavke, jasna je da ne mozerna traiiti jedinstvenu
univerzalnu klasifikaciju koja bi zadovoljila sva trazenja i bila prihvatljiva za sve
inzenjerske zahvate i radove u stijenskim masama.
2.1. Klasiflkacija stijena po skali cvrstoce
U skoroj se u radovirna upotrebljavala klasifikacija stijcnskog
matcrijala priJagodena manuclnom radu pomocll odgovarajuCih alatki pijuk,
eksploziv). Danas takva klasifikacija ima lek istorijski znataj.
M.M.Protodjakonov je 1926. godine, za potrebe rudarskih radova razradio skalu
evrstoce stijena, razvrstavajuCi stijene u kategorije na osnovu koeficijenta evrstoCe
f = Ig0' kako jc prikazano U label; 2.1.
220
Thbela 2,1
Kategorija f Stepen Stijena
evrstoec
I 20 NajevrMe Cvrsti kvarciti i bazaliti, i izuzetno Cvrste ostale stijene
stijene
II 15 Vrlo mste Vrlo Cvrsti graniti, kvarcni partir, manje evrsti
stijene kvareiti, najlNr!ci pjel/ari i
III 10 Cvrste Granit, vrlo fusti i kreeojaci, kvarcne rudnc
stijene iile, evrsti konglomerat, vrla evrste zCljezne rude
lila 8 Cvrste Granit sJabije evrstoce, Cvrsti krecnjaci i
stijene rnsti mermer i doiomit, sulfidne rude
IV 6 Dosta Obicni pjeStari, rude gvozda, ispucali kvardt
Cvrste
stijene
Na 5 Dosta Skriljavi pjesfuri, pjeskoviti glineni skriljci
Cvrstc
stijene
V 4 Srednje Cvrsti glineni skriljci, slabi i krecnjaci, mekani
evrste konglomcrat
stijene
Va 3 Srednje Razliciti skriljci, evrst iaporac, slabije rude gvozda
evrste
stiiene
VI 2 Dosta Mckani skriijac, vrlo mckani kreda, kamena
mekane so, gips, smrznuta zemlja, antradt, abitan Japorac
stiiene
VIa L5 Dosta Sljunkovito tl0, raspadnuti skriljac, slegnuti sljunak i
mekane drobina, evrsti kameni ugaij, otvrdnuta glina
stijene
.
VII LO Mekane Zbijena giina, kameni ugalj, Cvrsti nanos-glinavito Uo
stijene
VIla 0.8 Mekane Laka pjeskovita glina, les, sljunak, meki ugljevi
stiiene
VIII 0.6 Zemljaste Humus, treset, pjeskovita glina, vlafun pijesak
stijene
IX 05 Rastresite Pijesak, shan sljunak, nasuta zemlja, iskopani ugaJj
stijene
X 0,3 'Thene Mulj, moevarno tlo, razrijedeni les i ostala razrijedena
stijene tla
Osim koeficijenta tvrstoCe (f), Protodjakonov uzima u obzir i druge postupkc, kao
su; kolicina rada utroscnog za busenje 1 m
3
stijenc, produktivnost busata u smjeni,
koli6na eksplozivnih sredstava, produktivnost kopata na radilgtu, produktivnost u
zemljanim radovima na povrsini i brzina napredovanja radova.
2.2. Klasifikacija na osnovu fizii'ko-mehanii'kih
osobina
221
Pojednosiavljenu §emu klasifikacije stijena dati su P.B.Attewell i I.W.Farmer (1976).
Oni su stijene grupisali u 5 grupa na osnovu evrstoCe na pritisak.
Thbela 2.3
Cvrstoea na

Oxnaka Stijene
-(kN/em
05-2 Vrlo slate Rastresene i slabo kompaktne sedimentne stijene
24 Siabe Slabo cementirane sedimentne stijene, skriljci
4-8 Srednje Odredene sedimentne stijene, krupno zrnaste eruptivne
evrste stiiene ./
8·16 Cvrste Qdredene eruptivne i metamorfne stijene i neki sitno
zrnasti pjeseari
16-32 Vrlo evrste Kvarciti, zbijene sitnozrnaste eruptivne stijene
Spomenuti autori daju i raspone znatajnih parametara osobina,
kako je prikazano u tabeli 23,
Thbela 2.3,
.
Cvrstoca na Cvrstoca na Zapreminska Poroznost
Stijene pritisak<1p smicanjeos rnasa n
(kN/em') (kN/em ') p (t/m') %
Granlt 10 -20 1.4 - 5.0 2.6 - 2.9 05 - L5
Gabro 15·30 - 2.8 -3.1 0,1-0.2
Bazalt 15 - 30 2.0 - 6.0 2,8 - 2.9 0,1 - LO
Pje!eari 2 - 17 0.4 - 2.5 2.0 - 2,6 5 -25
Krecniaci 3 - 25 1.0 - 5.0 2.2 - 2.6 5 -20
Dolomit 3 -25
- 25 - 2,6 1-5
Kvarcit 15 - 30 2,0 ·6.0 2,6 - 2.7 0,1- 05
Gnajs 5 -20 - 2.8·3,0 05 - 1.5
Mramor 10·25 - 2,6 - 2.7 05 -2
Laporac 2-6 05 - 2,0 2,0 - 2.3 4 ·16
Ugalj 0,5 -2 0.2· L2 1.3 -15 1-8
Inzenjersku klasifikaciju stijena,baziranu na odnOSll modula elasticnosti, razradili su
D,V,Deer i RP.Willer (1966), Vzeli su u obzir jednoaksijalnu <:vrstotu na pritisak i
modul elasticnosti (slika 2,1),
Prema L.J.Baronu, stijene se, prema abrazivnosti,mogu svrstati u osam kategorija,
kakoje prikazano u tabeli 2.4. Vrijednost predstavlja istroSenu maSu etalona, U
miligramima, u jedinici vremena.
222


0
o. , 0"
" "
,
.
• • • .

• > > > >
> "
" '"
VRLO iILA YE
ZILAYE I I J
1--_____ _ _ J __ ' __

MODULA I I

SREDNJE ZIL.AYE
LABO ZILAV£:
POPUSI'LJIYE
o
>

2.0 ;::
"
,

1,0 ->
§
L-____ _ __L___l 05 •
1,0 20 1,,0 8j) 16,0]2/J
JEDNOOSNA tVRSTOCA kN ,til
NA PRlrtSAK
SI. 2.1. Klasifikacija stijena na Qsnovu modula eJasticnosti
Thbela 2.4
Kategorija i stepeo Pokazatelj Karakteristicne stijene
abrazivnosti abrazivnosti
"a",mg
I Izrazito slabo <5 Krctnjaci, mermer, mckani sulfidi bez kvarca,
abrazivne stiie.nc kamena SO
II Malo abrazivne 5·10 Sulfidnc rude, baritne sulfidne rude, argiliti
stiiene
III Vise abrazivne 10·18 Magmatske sitnozrne stijene, kvarcni pjeseari,
stijene ieliezne rude, k.varcni krecnjaci
IV Srednje abrazivne 18·30 Kvarcni pjeseari, sitnozrni dijabazi,
sUjene rude, sitnozrne'magmatske
stiiene, kvaren! krecnjaci
V Znatno abrazivne 30-45 Srednje i krupnozrni pjeS:eari, sitnozrni graniti,
stijene sitnozrni dioriti, porfiriti, gabro, gnajs
VI 45-65 Srednje i krupnozrni graniti, dioriti,
abrazivne stijene llranodioriti, porfiriti, kvareni gnajs
VII Visoko abrazivne 65·95 Porfiriti, dioriti, graniti, sijeniti
stijene
VIII Izrazito abrazivne > 9.5 Stijene sa saddajem korunda
stijene --
223
2.3. Klasifikacija stijena za podzemne radove
Vise je klasifikacija za podzemne radove ranije korgteno iii se danas koristi u svijetu, ' ..
a izdvojieerno slijedeee: Thrzaghieva (1946); Laufferova (1958); Deereova (1963);
Wickhamova, Tiedernannova i Skinnerova (1972); Bieniawskog (1973); Bartonova,
Lienova (1974).
Prve klasifikacije (Thrzaghieva) predstavljale su prvi racionalni metod procjene
optereeenja kod Olvora sa potpororn od eelitnih lukova.
Laufferova klasifikacija uvela je dva znatajna paramctra koji su uticali i na razvoj
novih klasifikacionih sistema, a to su: period vrcmena, za koji re nepodgraden otvor
biti stabilan nakon iskopa; i raspon, gdje se za raspon uzima manja vrijednost,
otvora iii udaljenost od tela do najblize potpore.
Deere je predlozio klasifikaciju putem RQD-faktora. Th je jedan brz i jeftin
parametar za procjenu kvaliteta jezgra. Sam parametar nije dovoljan za opis stijenske
rnase, a znacajni nedostaci te klasifikacijesu u tomeSto ne uzima u obzir orijentaciju
pukotina,Sirinu i materijal ispune, te, posebno, ugao unutraSnjeg trenja ispune i
hrapavost zidova pukotine.
Wickham, Tiedemann i Siknner razvili su u SAD koncept RSR. 13 kJasifikacija imala
je viSe parametara za razliku od klasifikacije na osnovu RQD-indeksa. kaja je bila
ogranicena sarno na kvalitet jezgra, i imala je numeritki ulaz i rezultat.
U daljcm tekstu detaljno ce se obrazloziti klasifikacije koje su razradili Bieniawski i
Barton sa grupom autara.
,3,1. Klasifikacija Bieniawskog
Geornehanicku klasifikaciju, iii, RMR razvio je Bieniawski za pnmJenu kod
rjclavanja inzenjcrskih problema u mehanici stijena. Klasifikacija se temelji na
bOdovanju, pri cemu su razlicitim parametrima pridruzene razlicite numeritke
vrijednosti u zavisnosti od njihovevaznosti za sveukupnu klasifikadju stijenske rnase.
KJasifikacija se ternelji na slijedecih Sest parametara koji se mogu dobiti i bu§enjem,
osim sto se mogu rnjeriti na terenu, sto je narocito znatajno. Th su:
_ jednoaksijalna tvrstoCa na pritisak,
. indeks kvalitetajezgra (RQD),
- razmak pukotina (diskontinuiteta).
- orijentacija pukotina (diskontinuiteta).
- stanje pukotina (diskontlnuiteta),
- stanje podzemne vode.
Nakan se podzemna prostorija podijeli na zone unutar kojih su odredene geoloS:ke
osobine, vge manje, uniformne, pristupa se procjeni parametara za svaku zonu. Prj
tome se uzimaju srednje vrijednosti parametara. Najbitniji parametar u navedenim
224
izrazima je kvalitetstijene (RQD)J koji prectstavlja modificirani procenat iskoristenja
jezgra, pri remu se odbacuju svi komadi manji od 10 em, a ostatak racuna kao
iskoriStenje izrazeno kao procenat duzine bU§enja.
S1. 2.2 Primjer tri moguCe interpretacije
duiine jezgra; duzina centralne linije su geriSe
se kao najrealnija mjera i kao takva se
prcporutuje.
Aka je jezgro slornljeno rukovanjem iii u pracesu busenja (naprimjer aka su lomovi
svjeziji od prirodnih povrsina lorna), tada svjeze slomljene komade treba sastaviti i
racunati kao jedan komad pod uslovom da su svi duzi od 10 em. Materijal koji je
ocigledno slabiji od okolne stijene, kao sto je sluCaj sa prekonsolidovanom ispuDom,
odbacuje se i u slueajeviroa aka su komadi jezgra duzi od 10 em (ovaj tip jezgra
normalno se moze sa veoma dobrom buSaeom opremom i izuzetno iskusnom
ekipom). Duzine individualnih komada jezgra treba utvrditi duz centralne linije
jezgra tako da se ne desi da diskominuiteti, paralelni do zabune kad
je u pitanju velitinaRQD ina&: masivne stijenske mase (vidi sliku 2.2).
KJasifikacije stijena po ovoj metodi prikazane su u obliku tabela (od 2.5 do 2.10), pri
cemu se odreduju bodovi za svaki parametar ciji zbir svrstava stijensku masu u jednu
od pet kategorija (tabela 2. 7).Na slid 2.3 prikazana je povezanost kategorija stijenske
mase s periodom vremena za koji Ce nepodgradeni raspon stijene biti stabilan.
"
U
" ..
"
'"
fr
"
DAN!
SAT! 2 ]' 10 'S10151
f I
"."-

f
I
I II
I
III
!
,,-

Z ] l567&""
"
..
!
Ii
"
..
• 0'
GOD/HE
1JlS"IO
"
f
\
\
\
r \
f

I
i

!
Jl
\
\
\
YfliJEME ZA I{OJE )E HEf'ODGRA.[)F;HA SfiJEHA STA8ILNA t I SA Til
SL 2.3 Odnos vremena stabilnosti i nepodgradenog raspona
225
KLAS!F!KACUSKI PARAMETRI I NJIHOVI BODOVI
TabelH: 5
PARAMETAR POORUCJA VRlJEDNOSTI
CHstoca ne-
taknulog sti-
jenskog male-
rijala
Indeks
optHecenja
)10 MPa MPa 2-4 MPa 1-2 MPa
Za man}e vrliednosti
...je SOl test

jednoaksljHlne tVr5toce
aODOV!
ROO
B050Yf
cvrstoca na
pritisak
RAZMAK DJSKTONTINUITETA
BOOOVI
) no MPa
-,,--
90%-1'00%
'" EIm
'"
100-250 MPH 50-100 MPa
n
,
SO\ 75%
"
n
0.6-2 m 200 ... 61)0 mm
" "
5-25 H
" 25-50 MPa
M" M"
Me,

,
<lsi
, ,
60-201) mm <so mm
STANJE
PUKOTINA
Vrlo hrapav" povr-
n"kontin,,;rane.
nerazdvojene •• idov i
sliiene nerastrtden;
NernHtno hrapave Nen,atno hrapave Glatka Meka ;spuna > 5 mm ill
povdine povdine ;spuna <5 mm otpor >S mm. neprekinut
eODOVI
Priliv po 10 m
d.,1ine hodnika
PDDZEMNA Priti5ak vode
VODA Och:.;;" p"kotini
Ve<:' glavni
napon
.ranj"
aODOVI
'"
nikakav
sa$vim $"ho
"
otpor <1 mm nelnat-
no rutrohnl lldov!
"
10 Ilmin
0,0-0.1

"
Olpor (1 mm vrlo
lidovi
'" "
10-25 Ilmin 25-125 Ilmin >115
0,1··0,2 0,2-0.5 >0,5
mokro kapljanje tetenje
. Ind"ks IaCkas\og optereccnja Ii dobijen je os""v" !atkast"g oplerecenja test). Vela sa jednoaksijalnom til jugr" promjer"
mm I" 6'= H J
s
. U lablie! je "ut OO"OS 15 Is.
PRulANJE I PAD
aooovi

Tem"l/,
Kosine
KORELACI)A BODOVA ZA ORJENTACUU PUKOTINA
VRLO
POVOUNO DOBRO
POVOUNO
., ,
., .,
.,
."
NEPOVOUNO
.,.
."
.,.
unCAl PRutANJA I PADA PUKOTINA u JAMSKOJ PROSTORIJI
Tabf!la: 6
VRLO
NEPOVOLJND
"
."
."
Tabel,,: 7
PRulANJE HOD"'·IKA- PRU,ANJE PARALELNO SA OSOM HODNIKA Pad 00 10° bel
au'en!" " .mjeru pada prOlly sm)era pacta ablira n,; prulan)"
i pukolina pukotin;!
i Pad 45° - Pad 20° QS" Pad Pad lOo·QSo Pad QSo-900 Pad 20
0
_45°
r Vrlo povollno Povollno Dobro NepoYQljno V,lo nepo"oljno Dobra Nepo"oljno I
[
" , "',"0'''' >T"'"," M'" " "'" '000", 'I
. Tabela· 8 I
laiR BODUVA- 100 81 80 - 51 60 40 - 11 .: 20 I
i KATEGORIJA aR. II . UI .. IV V
OPIS vrlo dobra dobra st,jen" povollna .t'l"na slaba slJle"a vrlo slaba stilena
KATEGORUA SR.
PROSJECNO VRlJEME
STAiANJA
KOHEZIJA STIJENSKE
MASE
UCAO TRENJA
STIJENSKE MASE
10 \/Gd'na u 15 m ,as.
)400 kPa

ZNACENJE KATECORIJA 5TIJENSKE
MASE
"
'"
,y
6 mi. U 8 m ra_po" I _ea..ica uS m raspon 10 sati ,. raspon 2.5 m
]0(1-4(1(1 kPa 200"300 kPa 10(1-200 kPa
35° _ 250 nO
nO_nO
Tab<>la. S
v
30 ""n ... ad I m
,100 kPa
,,0


228
,
o


,

,
2
i
o
229
2.3.2. Klasifikacija po Bartonu
Sistem za klasifikacijustijenskih rnasa (Q-sistcm) i projekat patpaTe razviE su Barton,
Lien i Lunde. Danas ovaj sistem predstavlja jednu od najkomplctnijih klasifikacija
stijenskih masa u podzcmnim radovima. Baziran jc na numerickoj procjcnOj kvalitcla
stijenske mase "Q" upotreborn scst parametara, ito:
1) RQD : indeks kvaliteta jezgra (Deere)
2) In : broj familija pukotina
3) Ir = indeks hrapavosti pukotine
4) fa = indeks promjene pukotine
5) Jw = redukcije pukotinskc vade
6) SRF = faktor redukcije napona
Ovi parametri kombinovano daju kvalitet stijcnskc mase:
Q: (BQD)
in fa SRF
Moguca vrijednost "Q" krece se aproksirnativno od 0.001 do 1000, lC obuhvata
tcorctski vise od 300 000 razlicitih tcoretskih gcoloskih kombinacija, ad teska
gnjecenog tla do zdrave stijene bez pukotina .
Prvi clan date jednaCine prezentira svcukupnu strukturu stijcnskc masc i dajc
grubo relativnu veliCinu bloka. Drugi clan (A-) dajc medublokovsku evrstocu na
smicanje, pri cemu jc tg-
1
(t) priblizno evrstoCa na smicanje pukotina. TreCi tlan jc
takozvani aktivni prilisak, a odnos je vodenog pritiska i paramctra Numcrieka
procjena paramctara stijenske masc za pojcdine indekse definisana jc na slijcdeCi
naein:
1. lndcks kvalitetajezgra (RQD)
vrl0 slab a stijena 0 25
slaba 25 _ 50
povoljna 50 _ 75
dobra 75 - 90
odlicna 95 - 100
Aka je RQD :5.10 upotrebljava se nomina Ina vrijcdnost od 10, a intervali od 5 su
takodc dovoljno tacni. npr. 90, 95, 100.
2. Broj famillja pukotina (In)
a) masivna stijcna bez iii sa nekoliko jJUkotina
b) jcdna familija pukotina
c) jedna pukotina plus
0.5 - 1.0
2
3.
230
d) dvije familije pukotina 4
e) dvije familije pukotina plus slutajne 6
f) tri familijc pukotina 9
g) tri familije pukotina plus slutajne 12
h) cetiri iii viSe familija pukotina,' slueajne, jako ispucale stijene 15
i) razdrobljena stijena 20
3.1ndeks hrapavosti pukotine (Ir)
Krcec se od 0.5 za glatke rayne pukotine do 4 za diskontinualne
pukotine.
4. Indeks promjene pukotine (Ia) (kontakt zidova pukotine)
Ia rpr
a) zbijena, Cvrsta pukotina, nepropusna
ispuna (kvarc, epidol)
b) mineralna prevlaka
c) prasinasta, pjeskovito-glinovita prevlaka
d) meka,ili sa niskim uglom unutrasnjeg
trenja, prevlaka od glinovitog materijala
e) jako prekonsolidirana
glinovita mineralna ispuna
t) meka glinovito-mineralna ispuna
g) bujajuca glinovita ispuna
h) debeJa glinovila zona iii pojas gline
5. }aktor redukcije pukotinske vade (lw)
0.75
1-2
3
4
6
8
8-12
12-20
Iw Priblizni vodeni
pritisak (MPa)
a) suvi iskopi < 5l/min
b) srednji priliv
c) veliki priliv
d) iznimno veliki priliv
6. }""aktor rcdukcije napona (SRF)
A. Oslabljena (rastresena) stijenska rnasa
1.0
0.66
0.33
0.2-0.1
(-)
(25-30)
(20-25)
( 8 - 16 )
(16 - 24 )
(12 - 16 )
( 6 - 12 )
(6-24)
< 0.1
0.10 - 0.25
0.25 - 1.00
> 1.0
a) vrla rastresena okolna stijena (sve dubine) 10.0
b) oSlabljena zona koja sadrZi glinu iIi hemijski
raspadnutu stijenu (dubina :;;50 m) 5.0
c) oslabljena zona koja sadrii glinu ili hemijski
raspadnutu stijenu (dubina >50 m) 2.5
d) ucestale smicajne zone u zdravoj stijeni (bez gline) 7.5
e) jedna smicuta zona u zdravoj stijeni (:;; 50 m) 5.0
f) 'jedna rona U zdravoj stijcni (>50 m) 2.5
B. Zdrava stijena, problemi stijenskog pritiska
a) niski pritisak
b) srednji pritisak
c) visoki pritisak, vrlo zbijena
struktura
d) gorski udari slabijeg intenziteta
(masivna stijena)
e) gorski udari jakog intenziteta
0'1 - najveci glavni napon
uc - jednoaksijalna tvrstoca na pritisak
(7t
(71
>20 >13
200-10 13-0.66
10-5 0.66-0.33
5-2.5 0.33-0.16
<2.5 <0.16
at - zatezna tvrstoCa (tackasto opterceenjc)
C. Bujajuta stijena
SRF
2.5
1.0
0.5-2.0
5 -10
10-20
a) slabi pritisak bujajuCe stijene
b) jaki pritisak bujajute stijene
5 -10
10·15

Sl. 2.4 Odnos pritiska na potporu j kvaJiteta stijenske mase "Q"
231
232
Barton, sa drugim autorima, dao je jednacinu kOja povezuje podgradni pritisak i
kvalitet stijenske m"se "Q" U obliku:
1 1
i.Q-'
P = 0.2-"-rr;-
Kada postoje tri familije pukotina i vBe, bolje je upotrijebiti izraz:
gdje suo
p = Q-}
p stalni podgradni pritisak u MPa
Ir • indcks hrapavosti pukotine
Q . kvalitet stijenske mase
Na slid 2.4 je graficki prikazan odnos prcthodne jednacine. Kvalitet stijenske mase
"Q" povezan je sa odgovarajueoID podgradom putcm 1ZV. ekvivalcntne dimcnzije
iskopa, je funkcija veliCine i svrhe iskopa, a dahija se podjelom raspona, dijametra
Hi visinc otkopa sa indeksom potporc (ESR).
Ekv
· I d" -.' k raspon, dijametar iii visina iskopa
Iva entna ImenZlja lS opa = indeks potpore (ESR )
"t; r." i ";;10"'
::1·' ,,' .
.,
f.;-<
F:S
,
,OF :IS I
, i-L
1 "
'il11
lI" :j"" i-tt
i-/ ! : !
"
.
Y'.
,
,
,
,
,
,
:i
, -,
i.e-
,
"
I'
i, ,"
i I II : iii Ii
, ,
,
I---
i i
.1
i ,
,1
i' i,
,
,
i
iI
,
'1
,
, QI.I:l} ill" Q.Ql .:.0, n,'
, , ,
"
=

st. 2.5 Kategorije potpora
Indeks potpcre je povezan s kategorijom iskopa i zahtjevnim stepenom sigurnosti.
233
ThbeJa 2.8
Kate ori'a isko a ESR
a Privremeni rudarski otvori 3·5
b Vertikalna akna 2.0 ·2.5
c Stalni rudarski otvori 1.6
d Sklonista 1.3
e Elektriene centrale 1.0
Od nos izrnedu Q i ekvivalentne dimenzije iskopa dat je na slid 2.5.
3. NAPONI I DEFORMACIJE U
STIJENSKIM MASA.l\1A
• Primarni naponi
• Sekundarno naponsko stanje
• Tcorije zasnovane na elasto-plasticnosti stijenske mase
• Pojave plasticnosti i teccnjc aka pod?cmoc prostorije
• Opawoja naponskog stanja u zonama aka iskopa
3.1. Primarni naponi
235
U stijenskirn rnasama, u prirodnim uslovima,vladaju odgovarajuCi naponi izazvani
djelovanjem Zemljinc teze, oblikom povrsinc, geoloskom gradom, tcktonskim silama
i karakteristikama stijena. Pod prirnarnim naponskim stanjem
pOdrazumijevaju se prirodna naponska stanja stijensldh masa kaje nisu pbremceene
radovima tovjcka.
Prva teorija koja opisuje uticaj primarnih naponskih stanja nastala je 1878. godine
(Heimova teorija). Po ovoj se teoriji naprezanja u nekoj dubini H mogu izraziti na
sljedeci nacin:
gdje su:
oz=yH
y - zapreminska tez,ina krovinskih stijena
H dubina masiva
(3.1)
Cesta se Heimova teorija u literaturi susreee u vidu Paskalovog zakona,
pa se stijenska masa srnatra kao teska tec:nost:
ax = Oy = Oz (3.2)
U takvom jednom polju ne bi bilo napona smicanja.
Terzaghijev·pristup (1952. ·godine) naprezanju u neporemeeenoj stijenskoj masi
objasnjava se kao pojava POissonovog efekta,kako je u narednorn tekstu objasnjeno.
236
3.1.1. Cvrste stijene
Uzroknaponima u stijenama u neporemceenom masivu je letina vge lezecih naslaga.
Aka zamislimo da sma na izvjcsnoj dubini izdvojili elementarnu kocku od stijenskog
masiva, na nju tada u vertikalnom pravcu, djeluju komponente primarnog naponskog
stanja Oz, a u horizontalnom ax i Oy. Pretpostavimo Ii da je stijenski masiv homogen i
da se p o n a ~ a clasticno, onda harizontalni naponi Ox i Oy mora ju medusobno biti
jednaki.
S1.3.1 Prikaz komponenata primarnog naponskog stanja.
Zbog opterecenja, kocka nastoji da se pod djejstvom vertikalnog napona (az) siri na
strane. Zbir deformacija u pravcll pojedinih Gsa mora biti jcdnak nuli.Pod djejstvom
vertikalnog napana (az) paprcena deformacija (dilatacija) u pravcu napana 0i-iznosi:
gdje su:
1 1 CTz
m ez= mE
m . Poissonov broj (m = 1)
v
v - Poissonov koeflcijent
ez - dilatacija (pozitivna Hi negativna)
E - modul elasticnosti stijene
Dilatacija je uveeana djelovanjem napona Oy za:
gdje je:
lIar
m€Y= mE
£y - dilatacija u pravcu y-ose ...
(3.3)
(3.4)
U pravcu napona ax dilatacija je sprijecena za:
gdje je:
O'x
f:x= E
ex - dilatacija u pravcu x-ose
Kako je zbir svih dilatacija jednak nuli, to slijedi:
..!. CTz +.!.::t _ Ox = 0
mE mE E
ili
Oz + CTy - m ax = 0
Prihvatimo Ii raniju pretpostavku da je ax = ay, dobiva se:
az+o-ma=O
odnosno:
Vrijednost m ~ 1 = A naziva se "koeficijent poprecnog djejstva".
Thda sc izraz (3.7) maze napisati U obliku:
ax = ay =AOz
237
(3.5)
(3.6)
(3.7)
(3.8)
U slutaju da je In ::::: 2 ~ ).=1.0 i u posmatranoj tacki vladare hidrostatsko stanje.
Vrijednost "m" za stijenski masiv ne maze biti manja od 2, a obieno se krere od 6 do
10.
Slojevi iznad elementarnih testica stijenskog-masiva sastoje se ad kompleksa'stijena
sa razlieitim zapreminskim teiinama. Zbog toga pri odredivanju vrijednosti
primarnog vertikalnog pritiska stijenskog masiva na dubini H treba uzeti U obzir zbir
proizvoda debljine pojedinih slojeva krovine Hi sa zapreminskom tczinom Yi:
n
CTz = .L: YiHi
1=1
(3.9)
Vrijednost horizontalnih komponenti primarnog pritiska stijenskog masiva uvijek
je funkcija vertikalnog pritiska, a zavisi i ad Poissonovog koeficijenta, odnosno broja.
Ovaj koeficijent karaktcristitan je za odredenu stijenu i zavisi od pritiska i dubinc.
Istrazivanja ukazuju na to da, s porastom vertikalnog pritiska, vrijednost Poissonovog
koeficijcnta teti svojoj granitnoj vrijednosti 0.5, koja je karaktcristicna za nestmjiv
rnaterijal. Th znati da prirnarno naponsko stanje u granicnom slu6lju na velikirn
dubinama postaje blisko hidrostatskom stanju:
(3.10)
Z38
Uzajanmi odnosi komponenti primarnog naponskog'stanja u stijenskom masivu
izratavaju se uslovom granitne ravnotcZe, koja proizilazi iz konstrukcije Mohrovog
naponskog kruga.
3.1.2 .. Rastresite stijene bez lwhezije
Odredivanje koeficijenta popretnog djejstva posebno je vaz.no U ovim stijenama, jer
one vIla testa formiraju krovne naslage kaje s'u vrla opasne.
Za odredivanje naponskog stanja zamislimo da sma iz rnasiva izdvojili element kaji
je pod djejstvom naponaoz i ax uz pretpostavku da je ax = Oy.
III b
r
-B
- -
bx= C>t-bx
- -
- -
- -
t 11 br
S1.3.2 Naponsko stanje u rastresitim stijenama: a) ravnine smicanja;
b) prikaz napona na elementu.
Aka na elementu, prikazanom na slid odstranimo lijevu stranu onda moiemo
odstranjeni dio elementa zamijeniti naponima aiT. Pretpostavka da u tijelu vlada
ravnotezno naponsko stanje zasniva se na tinjenici da je zbir svih sila u svim pravcima
jednak nulL
Napone a i T razlozieemo u vertikalnom i horiwntalnom pravcu:
Oh::::: osinads
Ov = acosads
Tv::::: T sina ds·
'Lh
LV {ltdS
ex
SL3.3 Razlaganje napona na elementu.
(3.11)
Zbir vertikalnih i horizontalnih sila na element iznosi:
a sina ds - r COsa ds - Ox sina cis = 0
(1 cosa ds + r sina tis - Oz cosa tis := 0
iz tega slijedi:
o ::::: T C?sa + Ox , odnosno
sma
sina
(1 ::::: (1z - r cosa
1
r sina cosa Oz - ax, odnosno
239
(3.1Z)
(3.13)
(3.14)
T = Oz ; Ux sin2a (Sina cosa :::; i Sin2a) (3.J5)
Slavimo Ii vrijednosl "," u jednaCinu (3.13) i uz transformaciju (Zi2a = 1 +cos2a),
slijedi:
Oz+(1x + CJz-(1x 2a
Cf = --2- --Z- cos (3.16)
U prethodnim jednatinama CJ i r predstavljaju napone u rna kojoj ravni elementa, a
lako se izratunavaju uz poznati polozaj ravni (ugao a) i komponente napona
(ux i oz). Ova je II).oguCe rijcl:iti i grafitki, pomoc:u -Mohrovih naponskih krugova. V
sluCaju da poraste do te rnjere da prava tangira krug napona, tada IX na
smWucoj ravni nastupiti proces plastitnog tetenja, odnosno klizanje ravni po ravni,
gdje ugao rp predstavlja ugao trenja materijala, pa iz slike 3.4 sHjedi:
odnosno:
az - vx
. -2-
SlDrp = Clz + ax
-Z-
Clz sinY' + Clx sinlf' ::::: Oz - ax (3.17)
Horizontalni napon u neporemetenom rastresitom gorju maze se tada napisati u
obliku:
_ I-sinp
ax-azl+sinp
Faktor i sina bili djelimitno izraZen sa tg i ctg:
SIna
(3.18)
240
6z-&-
2
6
SJ.3A Uslov ravnoteie za primarno naponsko stanje u stijenama bez kohezije.
Zamjenom vrijednosti:
I-sina 1
l+sma=k-l='<
onda je horizontalni napon:
1
ux=uz
k
_
1
Poissonov braj I'm" zamijenjen je u prethodnoj konstantom
predstavlja Poissonov broj za rastresite stijene i ima vriJednost:
k
2
1 sinSl'
Naprimjer:
Koeficifent "k" za vrijednost ugla unutrasnjeg trenja SO ::::: 3(f iznosi:
k 2 = 2 =4
1 smll' 1=03
1 1
'<=4_1 =3=0.33
(3.19)
"k" koja
241
3.1.3. Rnstresite stiiene sa kohezijom
U ovim se stijenama ne postize klizanje u smitucim ravnima iako je postignut ugao
trenja !{" kaka je biD u stijenama bez kohezije, u kojima je napon
smicanja ( l' = (J tgtp ) zavisan sarno od normalne sHe i ugla trenja.
Napon smicanja u stijenama sa kohezijom zavisan je od kohezije, tj. 1" = C + a tgrp.
Linija lorna kod stijena sa kohezijom prolazi kroz A"( slika 3.5), koja leli
paralelno liniji OA
I
tako da je na osi r za 08=0 -r=c. Horizontalni napon
ax' mijenja se u ax.
Iz troug!a O:4"D' dobija se:
az - ax
. -2- d.· k C
SInIl' = + a ' g Je Je = tgm·
T
2
SL3.5 Uslov ravnoteZe za stijene sa kohezijom.
Vrijednost horizontalnih komponenti primarnog napona tada iznosi:
_ 1 - sin1' _ 2c cos\"
l+
slfl
SO
Uz transformaciju:
cosr = V cos
2
1' =
1 + smll' (1 + sinll')2
(3.20) dobiva oblik:
_ l-sin1'_ V1-sin1'
ax - (}z 1 + sinlf' 2c 1. + smop
(3.20)
242
iIi
V l-sinf
Ox == Oz - 2c 1 + sinrp
(3.21)
3.1.4. Vrijednosti parametara otpornosti na smicanje
- Aka je c = 0, tj. ako se radi 0 stijenama bez kohezije, onda je usiov lorna definisan
7: == C1 tglf'. tj. glavni naponi zavise od ugla unut.rmnjeg trenja.
- Aka je c '#: 0, kohezija predstavlja konatnu konstantnu vrijednost. Pod
pretpostavkom da je If> == 0, onda se fadi 0 materijalu kaji ne posjeduje unutrasnje
trenje (relik).Za opisani slui'aj kohezija ima odredenu vrijednost c = C1Z; C1x koja
odgovara maksimalnom naponu smicanja (klizanja).
- Aka su c=:O i rp = 0, onda naslaje hidrostatsko naponsko stanje pri su
ax = Oz·
- Poseban znai'aj u praksi ima ugao lorna (ee).To je ugao pod kojim nastupa klizanje
Sl.3.6 Mohrov naponski krug za materijale bez kohezije.
(lorn) u granitnom stanju ravnoteZe.
Ugao lorna (a) sa uglom unutrasnjeg nenja (If') iz Mohrovog dijagrama se maze
izraziti u sljederem obliku:
180-Za = 90-1"
odnosno
- Za = 90 - 180 - I" = - 90 - I"
a=45+!
243
Dve jednac:ine vaze pod pretpostavkom da glavni napon Uz djeluje vertikalno i da
zatvara ugao rp sa horizontalorn. PrcIna navedenim pretpostavkama,
ugao lorna u stijeni iznosi a i 180
0
¥ a.
6'
t
r
0) b) c)
,
"
,
,
,
fl
"
, '
, ,
,

"
I'
,"--,
1 '
' ,
'"
SI.3.7 Ugao lorna (a) za razliCite vrste stijena; a) krte;
b) elastitne " i c) rnckanc
3.2. Sekundarno naponsko stanje
Nakan izrade rudarske prostorijc, prirnarno naponsko stanje prelazi u sekundarno i
uz otvOf dolazi do najveCe koncentracije naprezanja. Objeno su zone koncentracije
ogranitene sarno na manju ZOllO uz profil i zaustavljaju se,uz odredcna osiguranja i
ojai'anja stijene.
Stijena uz abad otvora abieno dobiva plasticne deformacijc koje se u slozenom
prostornom naponskom slanju smanjuju i prenose dublje u stijenu. Prerna iskustvu i
mjerenjima, u takvim su slut3jevima najveea naprezanja dalje ad ivice otkopa, pa se
u masi oko otvera farmira noseci prsten koji je vge optereten jer, izradom olvara,
preuzima vertikalne i horizontalne pritiskc.
Za titav niz razmatranja pojava oka padzcmnih prostorija kao asnova mogu posluziti
rje.senja prema teoriji elasticnosti, iaka stijenska masa ncma uvijek izrazito elasticne
osobine. Kod ovih se zadataka vrlo resto primjenjujc polarni koordinatni sistem, koji
je narocito povoljan za promatranje pojava kod kruznih otvora u rnasi,a preko
komfornog preslikavanja i za clipticne otvare.
Koordinatne tacke definisanesu s radijus-vcktorom i uglom If. Komponente tcnzora
naprezanja predstavljene su sa;
Ur - radijalno normalno naprezanje, tj. narmalno na povrSinu koja je
okomita na radijus,
Ot - tangencijalno normalno naprezanje, tj. naprezanje na povrSinu koja
je paralelna sa radijus-vektorom, a vektor naprezanja usriljeren je
okomito na radijus vektor,
Tn n tangencijalno nap.f_czanje.
,
244
3.2.1 . Naponi u elasticnim stijenama oko okna
okruglog poprecnog presjeka
Za odredivanje naponskih stanja koja djeluju na olena pretpostavlja se da smo iz okna
na dubini "hI! (gdje djeluju u primarnom stanju vertikalni napon Uz = r h i
horizontalni napon ax = az -L1 ) isjekli plotu u kojoj posmatramo dio cijevi, sa
m-
beskonacno debelim zidom.
S1.3.8 Sekundarno naponsko stanje ako akna.
Aka na ravnomjerno djeluje napon ax u radijalnom pravcu,onda se na obodu
te cijevi, prema Lameovim jedna6nama, pojavljuju sljedeci naponi:
gdje suo
(3.22)
(3.23)
Ur - radijalni napon
at - tangencijalni iIi obodni napon
ax - horizontalni napon usmjeren radijalno u beskonacnosti od cijevi
ra - spoljni poluprecnik cijevi
Yj - unutrMnji polupretnik cijevi
r - poluprefuik u kome sc zeli odrediti naponsko stanje
.I
245
Spoljni radijus cijevi,koji je na slid nacrtan konacno, teoretski se mora uzeti
beskonacno daleko, prema tome vrijednost -,f pribJizno je jednaka ?a, pa se
moze pisati da je:
2:<::::1
fa - 'I
Thda se gornje jednaCine magu napisati u abliku:
a,=ax
ar = ax ( 1
Na sarnom obadu cijevi gdje je n := r, slijedi:
a,=ax =ax(1-1)=0
,
ar = (1 + 1) = 2 ax
Iz prethodnih se jednaCina da zaklju6ti sljedcee:
(3.24)
(3.25)
- Na obadu okna, u svakoj tatki, ni radijalni ni tangencijalni napon ne zavisi ad
poluprecnika okna;
- Tangencijalni napon na ohadu okna konstantan je i ima dVQstruku vrijednost
horizontalnog napona. ThngcncijalnJ napon na abadu okna zavisi ad dubine i
Poissonovog broja "m», ' .
-Na obadu radijalni napon ima najrnanju vrijcdnost (ar = O),a tangencijalni najvecu
(at = 2 Ox ). Prcma unutrasnjosti radijalni napon raste, a tangencijalni opada, ali
uvijek taka da je zbir aba napona konstantan:
ar + at = 2ax = canst.
Napon smicanja (Tn) konstantan je na cijclom obimu, a prema Mohrovoj teoriji, ima
maksimalnu vrijednost:
at lar atmax
Tn = 2 = ax = -2-
U gdje su at = ar = ax:
at-Or ax-ox 0
rrt = --2- = --2- =
Prema tome, smicuCi napon, sa udaljenas(u, opada prema jednacini:
rl
Tn = -:-z ax
r
(3.26)
246
0123456789 r
SI.3.9 Dijagram sekundarnih napona ako okna.
Prema prcthodnirn jednatinama, naponi ne zavise od prccnika okna. Medutim,
poznato je da Dve prctpostavkc ne vaze patpuno zbog uzimanja U obzir homogenosti
stijenske rnase, a okna se abieTIo produbljuju miniranjcm kaje izaziva rastresanjc
oioline pa stijcna nije elasticno homo gena nega, obienc, rastresita.
3.2.2. Naponi U oTwlini hodniTw okruglogpoprei5nogpresjeka
U nekom elementu stijene U okolini nepodgradenog hodnika okrugJog poprccnog
presjeka postoje naponska stanja od radijalnih i tangencijalnih napona, koja se mogu
izraziti prema Kirschovom rjesenju u sljedccim oblicima:
~ radijalni napon: ,_
ox, ? - a
2
(a
2
3a
4
) ~
0, = 2 ~ ---;;.- - (m - 2) 1 - 4 ,z + 7' cos2<p)
(3.27)
~ tangendjalni normalni napon:
0), ? + a
2
(a
4
\ l'
Ot = zf --;:z- + (m - 2) 1 + 3 r4/"052'1' )
(3.28)
- smicuCi napon:
(3.29)
247
Najvete i najrnanjc vrijednosti za Or i at nalaze se u horizontalnorn presjeku (boku) i
vertikalnom presjeku (krovu), tj.za tp ~ 0 i 'P =- 90°:
za r.p ~ 0°
Ox ? - a
2
(a
2
3a
4
).
ar = "2 m --2- - (m - 2) 1 - 42" + -4- , I
r r r
o ,z + a
2
(,,4 )
at = { m -r-
2
- + (m - 2) 1 + 3 r
4
S1.3.10 Napon aka hadnika u elasticnoj sredini.
SmicuCi napon Tn ima najvecu vrijednost za tp = 45°.
Tn = Ox (m _ 2) ( -1 _ 2 a
2
+ 3,,4 )
m 3 ~ 2 r2 r4
Na obodu hodnika za r ~ a, radijalni naponi su jednaki nUli( ar =- 0), a tangencijalni
naponi imaju vrijednosti:
- u boku ('I' = 0°) Ot = (Ix (3m - 4) j (
\.I
_ u krovu ('I' = 90°) Ot = - Ox (m - 4)
248
U predhodnim razmatranjima ohilje:tcni su sa "+" naponi pritiska i sa "-" naponi
zatezanja.
Prema prethodnim jednacinama:
- tangencijalni naponi koji se pojavljuju aka hodnika nezavisni su od precnika
hodnika,
- velicina llapona zavisna je od dubine i od Poissonovog broja (m),
- tangencijalni naponi po obodu nisu konstantni nego se mijenjaju od boka prema
krovini (kod okana su konstantni), kaka je prikazano u tabeli 3.1.
Tabela 3.1
poissonov Tangencijalni napon (Jt
broj
Uboku U krovu
3 2.50 a, + 0.60 (Jz Pritisak
4
2.66 a, 0 +
5
2.75 a, -0.85 Uz Zatezanje
7
2.83 a, -0.50 (Jz -
, (
SJ.3.11 Dijagrami napona aka hodnika okruglog poprecnog presjeka.
Promjena naprezanja U okolini atvora kad sekundarnih napona vrla brza se gUbj.
-Razlika izmedu primarnih _ i sekundarnih naprezanja p o s t a j ~ -manja od 5% vee na
249
udaljenosti r = 3.5a, pa se iz toga vidi da otvaranje profila podzemne prostorije
neposredno utire sarno U okoIini otvora.
Posto je zatezna fustoca stijena veoma mala (crz ~ 0.1 op) to u krovini res to nastaju
pukotine koje dovode do proruSenja. Ovo stanje nastaje utoliko latle i prije ~ t o je
veti Poissonov broj (m) i ~ t o je manja tv"rstoCa na zatezanje stijenskog materijala.
3.2.3. Hodnici e/ipticnogpopreenogpresjeka
Thngencijalni naponi na obodu eliptitnog hodnika u elastitnoj homogenoj stijeni
mogu se izratunati prema M.T.Huberu:
gdje suo
O't = m O'x - b x (a m - a - b) 2. 2 2 2
(
a sin
2
cp - b COS
2
1{J )
a smrp+b cosrp
a - horizontalna poluosa
b - vcrtikalna poluosa
(3.30)
Prema jednatini (3.30) naponi u bokovima i krovu (I.{J = 0 i rp = 9if) iznose:
a b
u boku 0'/ = az - ax + 2 Ii Oz u krovu at = O'x - az + 2 a ax
S1.3.12 Tangencijalni napani aka atvora elipticnog poprecnog presjeka.
250
Thbela 3.2
m 1llngencija!nl naponi pomnoieni sa Uz za razlicite odoose alb
alb 2 1;2 1/3 1/4
3 bok 4.5 1.56 1.17 1.00
krov 0 1.50 2.50 3.50
4
t-
bok 4.66 1.66 1.33 1.16
krov -0.33 0.67 1.34 2.00
5 bok 4.75 1.75 1.41 1.25
krov -0.50 0.25 0.75 1.25
7 bok 4.83 1.83 1.50 1.33
krov ·0.66 -0.14 0.17 0.50
Iz prethodnih jednaCina moze se zakljuciti sljedecc:
. Kao i ked kruzne prostorije, i kod elipticne su tangencijalni naponi nezavisni od
dimenzija elipse, ali zavise oct velicinc rnedusobnih odnosa eliptitnih 05a;
- Thngencijalni naponi kad konstantnih odnosa poluosa zavise sarno od dubine i
Poissonovog broja;
- Aka je.g
0
= 1, tj. aka elipsa prclazi u krug. tangencijalni napon u baku i krovu prctazi
u napone izrazene jednacinama za krug;
- Vrijednosti napona (at) u krovu i boku, za razlicite vrijednosti Poissonovogbroja In
i odnosa alb iZflose, kaka je prikazano u tabeli 3.2, iz koje se vidi da s porastom
vertikalne ase "b", kad koilstantne paluose "a", napani u boku opadaju, a u krovu
rastu.
3.2.4. Hodllik sa pravougaollim presjekom
Prerna rjesenju, koje su dati O.N.Savin i A.B.Morgajevski, u blizini hodnika
pravaugaanog presjeka, visine "b" i sirine "l" (slika 3.13), ekstrernni se naponi javljaju
na obodu:
- u bokavima
Ox' = 0
oz' = Ozmax' = Oz (1 + a) - Ox
- u krovu i podu
ax' = OXlnax' = Ox (1 + j3) - Oz
oz' = 0
(3.31)
(3.32)
251
krovina
c;
bok
S1.3.13 Raspored napona u blizini hodnika pravougaonog presjeka.
a, f3 - kocficijeilti oblika, zavisni od odnosa sirine hodnika (1) j njegove visine (b),
tabela 3.3.
lib 50 20 5 1 0.2
a 17.00 4.00 2.00 0.84 0.20
P
0.01 0.D2 0.20 0.84 2.00
3.3. Teorije zasnovane na elasto-piasticnosti
stijenske mase
Thbe!a 3.3
0.05 0.02
0.22 0.01
4.00 17.00
Stijenske rnase, kao rcaine sredine pod optereeenjem, ponasaju se uglavnom kao
elasto-plasticne. Za podrucje elasticnosti vazi Hookeov zakon i jednaCine su
prikazane ranije.
Pri octredivanju sekundarnog naponskog stanja oka podzemnih otvora za ravno stanje
dcformacija u·uslovima elasto-plastitne srcdine prikazat ee se jectnacine zasnovane
na teoriji
252
. 3.3.1. lednai!ina za slueaj kada je AO = 1
Za kruzni otvar u beskonacnom poluprostoru, gdje je
djelovanja ).0 = 1, odredene su zone plastitnih prostiranja, uz uvodenje rotaciono
simetricnog pritiska (pa) od strane pod grade duz obima podzemne prostorije.
Diferencijalna jednacina za podrucje plasticnosti glasi: -
gdje je:
rK+l ac,2
F = C, A=-r - X-=-T7 + C2
K- 1 + sinpa
- 1 smpa

fy,i)"p
7\.'1.0
6?
S1.3.14 Raspodjela napona oko hodnika u elasto-plasticnoj sredini.
(3.33)
B
6
UsvajajuCi rotaciono simetril.':no opterecenje, moze se, uz konturne uslove:
r = Ta, elf = po i jednacinu d/ = f c;:: J odrediti vrijednosti -;C2-
Konacni izrazi za napone u oblasti plasticnosti su:
J;=!dF =
r dr Ta k - 1 k - 1
(334)
y,t:= 0
(3.35)
253
Iz uslova da je r := ro, d/ = cIr i cl = aT dObivaju se granice elastitnog i plastitnog
pOdrucja U obliku: .
1
_ [ 2 a,+p(k-l)]k-T
r, - ra k + 1 a, + paCk 1)
(3.36)
U rnomentu kada plasticna zona nestane, tj. ro = ra moze se iz prethodnih jedna6na
odrediti vrijednost 1.a pa =
3.3.2 lednaCine za slucaj kada je koeficijent djelovanj A " 1
Kod male vrijednosti koefidjenta poprecnog djelovanja formiraju se plasticne zone
u okolini otvora, kako je prikazano na slid 3.15.
Jednacine za napone imafu oblik:
a, (1 - a
2
) (1 + AO) + a
2
f' + (1 - 4a
2
+ 3a
4
) (1 - ).0) CDS
2
<p
Pv 2 2 4 1
at = T (1 + a ) (1 + AO) - a I" - (1 + 3a ) (1 - AO) cos2<p / (3.37)
Pv ( 2 4 _
Tn = - T 1 + 2a - 3a ) (1 - AO) sm2<p
gdje suo
T
51.3.15 Raspodjela napona aka hodnika u elasto-plastiCnaj sredini za A -;e 1.
Uslov plasticnosti, izrazcn prcka Coulomb-Mohrovog uslova loma,rnoze se napisati
u obliku (slika 3.15):
(
2 2
. 2 at - ar) + 4 T
sm ipa = 2 2
(Ot + Or + 2TsCtgpa)
254
UnoseCi izraze za napone dobiee se jednacina za odredivanje granice elastienog i
plasti(nog podrutja u funkciji ugla 'Pa.
Prethodne jednatine jasno pokazuju da navedene teorije vaze sarno za stijene koje se
ponasaju kao osim toga, prethodno se, opitima "in silu",mora doci
do obvojnice Mohrovih krugova koji karakteriSu uslov lorna.
Koeficijent poprecnog djelovanja ima veliki uticaj na iznalazenje napona i granice
elasticnog i plasticnog podruqa, ali je to s pretpostavkom 0 homogenosti donekle
olaksano, narocito kada je .1.0 ::::: 1. U navedenim teorijama za
materijal nije unesen faktar vremena, a ispitivanjima je dokazano da se granica
elasticnog i plasticnog podrucja aSimptotski siri od ohima prostorije do odredene
granitne vrije<inosti, zavisno od fizitko-mehanitkih osobina stijene.
'j 'i" /'
3.4. Pojave piasticnosti i tecenje oko podzemne prostorije
Dosadasnja razmatranja 0 stanju naprezanja uz otvor podzemne prastorije bila su
vezana uz teorije elastitnosti, tj. uz pretpostavke da je stijena linearno elastitna, tzv.
Hookeovo tijelo. Vecinu stijena karakterise nelinearan odnos napona i deformacija,
pojave piastificiranja, puzanja ili visk0znog tctenja i poveeanjadeformacija bezdaljeg
poveeanja naprezanja. Sva detaljnija mjerenja u masivu pokazuju da je odnos napona
i dcforrnacija obitno vrio slaten, narotita u sredinama s pukotinama iii tankim
proslojcirna taka da su stvarne pojave daleko ad onoga Sto daje teorija elastitnosti,
ali ponckad isto toliko daleko i od rezultata koji daje neld od inaee prihvatljivih
reoloskih rnodela, OVdje treba spomenuti neke ad davno uotenih tinjenica prilikom
izvodenja podzemnih prostorija.
Nakon otvaranja profila miniranjem, prirnarno naponskostanje prclazi usekundarno
i UZ Olvor dolazi do najvete koncentracije naprezanja aka obodni pIsten ne bi bio
mehanitki oslabljen. Pri tome se ipak, uz rub otvora stvaraju jatine koncentracije'
koje u krtim materijalima mogu dovesti i do gorskih udara, pojava plastifikacije Hi
viskoznog teeenja, pa i pojava klizanja.
Prema iskustvu i mjerenjima dokazano je da su u takvim slucajevima najveea
naprezanja dalje od ruba, u masi, te da se oko otvora formira noseci prsten, koji je
jace optereeen, jer preuzima vertikalne i horizontalne napone.Ako taj nosivi prsten
moze preuzeti sva optereeenja, koja se ne prenose kroz otvor, a niti kroz miniranjem
rastreseni sloj, prace.."> reiaksacije zaustavlja se sam od sebe. Inaee potrebno je ojatati
slijenu dodavanjem sidara iIi slojcvima od betona, telitnom podgradom iii, tak,
definitivnom oblogorn.
Da bi se tacnije teoretski pratili ti procesi, na primjer povceanje deforrnacija uz rub
profila uz istovremeno smanjenje naprezanja na rubu iIi odr.zavanje tog naprezanja
na odredenom nivou, trebalo bi poznavati sve mehanicke karakteristike stijene.
....•...••.•.••...............••. •
255
3.4.1 . Po java plastificiranog prstena
Kao osnova za razmatranje pojave plastifikacije u stijenema uzima se Mohr-
Coulombova teorija lorna. Pri tome se pretpostavlja da do lorna dolaz! kada
naprezanje smicanja dostigne veliCinu:
(3.38)
Kriva krititnog tangencijalnog naprezanja predstavlja zapravo anvclopu Mohrovih
kruznica za slutajeve lorna pod razlicitim uslovima optcrceenja uzorka iIi stijene u
masivu.
Kriterij lorna moze se izraziti i pomotu granitne energije deformacije. Za lorn
klizanjcm mjerodavna je sarno energija na deformacije zbog tangencijalne
kornponente tenzora naprezanja. Th energija, prema Von Misesu, moze dostiCi
granicnu vrijednost:
1{ 2 2 2)
WD = TIJ:i (02 - 03) + (03 - 01) + (01 - 02) (3.39)
Stijena se ispod tc granice kao plasticna, a iznad kao viskozna tekuCina koja
ne pruta veci otpbr daljem poveeanju tangencijalnih deformacija, nego ti otpori
ostaju jednaki.
Ako se Von Misesov uslov svede na ravninsko stanje deformacija, uz v = 1/2, dobiva
se:
(3.40)
Pojave plastifikacije najjednostavnije je posmatrati za hidrostatsko stanje na prezanja.
Stanje napre7..anja oko kruznog otvora bite rotaciona simetricno, bez tangendjalnih
'naprcz,anja Trt_ Radijalna i tangencijalna naprezanja ujedno su glavna naprezanja, a
0, odgovara glavnom naponu omax buduCi da je kao pritisak uvijek algcbarski veCi
odat.
Prema oznakama na slid 3.16 moze se nati:
a =0 +2c COS'f
"I-SIllY' I sm<p
(3.41)
Iz Mohrove kruznice za jednoaksijalni test iz kojeg se dabija tvTstoea na zatezanje
COe), moze se, uz zadani nagib anvelopc, naci kohezija:
O'c 1 + sintp
c =2 cos<p
1 + sin'P
Aka se to uvrsti u (3.41) dobiva se: Or = 0, 1 smif' + Oe
Radi kraeeg pisanja, uvodi se supstitucija: £ i + i time se dobiva:
OI=80,+OC
(3.42)
(3.43)

256
Sa ovim se dobiva tangencijalno naprezanje (at) u zavisnosti odor, pri kojem
dolazi do smicanja. Za uslovravnoteze projckcijasila na (slika3.16-b),
dobiva se:
de
rdedar - 2a1drz = 0
Odavde slijedi diferencijalna jednac:ina:
dar dr
a;-=r
a)
(3.44)
(3045)
b)
S1.3.16 Radijalni i tangencijalni naponi za Jevazihidrostatsko stanje naprezanja:
a) Mohrov naponski krug; b) napon u polarnom koordinatnom sistemu.
Za granitnu vrijednost at (prema 3.43) i uz rubni uslov da na konturi kruznog otvora
djeluje pritisak (djelovanje obloge) intenziteta Kastner je dao U obliku:
(3.46)
Aka se pritisak plastificirane zone oznati sa orO, dobivaju se u elasticnoj zoni
naprezanja:
(3.47)
naprezanja na kontaktu zona, Kastner je pokazao da je radijus
plastlf'iclrane zone Jcdnak: .
1
_ [ 2 pv 1) + "']f=!
'0 - a f+'T CJc
Na slici 3.17 prikazani su dijagrami naprezanja duz jednog
257
(3.48)
Uocljiva je razlika dijagrama naprezanja koja se dobiva za idealno elasticnu stijenu i
stijenu s svojstvima. Karakteristicno je da su naprezanja na
rubu iskopa znatno niia od onih kOja se ctobivaju za elasticno tijelo.
b
be
I
-",;:71 N-;.,
btp
C'; 0To .

!
I Ib
SL3.17 Prikaz naprczanja u stijeni s nelinearnim -plasti<::nim svojstvima.
U sIucaju da na otvor istovremeno djeluje i rcaktivni pritisak obloge po tada
tangencijalnom i radijalnom naprezanju na unutrasnjcm rubu treba dodati i uticaj
pritiska obloge, pa se za plastificirani prsten dObivaju naprezanja:
arp = 1 po +? 1 -? 11
(3.49)
Na prelazu iz plastificirane u elasticnu zanu ova naprezanja treba izjednaCiti s
naprezanjima prema (3.47), pa se moze nati rjesenje za polotaj granice plastificirane
zane:
gdje su:
'0= a
1
I
2 a, + pv - 1) If=!
f+1a,+po(? 1)
pv - primarno naprezanje stijene u kvazihidrostatskom stan]u
po - pritisak podgrade Hi obfoge.-
(3.50)
258
3.5. Opazanja naponskog stanja u zonama oko iskopa
Thoretska razmatranja 0 poslojanju naponskih zona potvrdena su eksperimentima,
pri temu Sil definisane tri zone:
M I rona, je zona oslobodena od napona iii porernceena zona,
- II zona, je zona povceanih pritisaka iIi zona prstena",
- III zona, je intaktna (neporemecena) zona.
S1.3.18 Prikaz zona napona na osnovu eksperimentalnih opaZanja: 1) zona oslobodena
napona (lrompeterova zooa);2) zona poveeanih pritisaka (Fayolova zona);3) intaktna zona.

(j)brllnd <£> [din
r!J
i rf!';;
,,!xx;
-1£_--
6!XX!
12{JJ(J
"'"
f2)
, 4{JJ(J
,
6COO ,
,
.4{JJ(J ,
·2CW
8765,(,3
SI.3.19 Dijagram brzine prostiranja longitudinalnih ta1asa (I); i dinamickih
modula (2) aka "podzemne prostorije.

259
Thompeter (1899. godine) je uotio postojanje zone oslobodene od napona, a Fayol
je 1885. uotio zanu jakih pritisaka iii "noseti prsten", po kojima su zone i dobile naziv.
Na slici 3.18 dati su dijagrami napona oko kruznog otvora,iz kojih se vidi da pri
postojanju rastresene zone naponi at padaju na nulu. Osim toga, moze se
vrh u dijagramu at napona izmedu elastitne i plastitne zone.
Ispitivanja brzina prostiranja longitudinalnih talasa kao, i dinamitkih modula,
u svijetu i kod nas,imaju karakteristitan oblik u funkciji odstojanja od zida podzemne
prostorije, kako je prikazano na slici 3.19.
se slitnost izmedu dijagrama promjene vrijednosti brzina longitudinalnih
talasa i toka napona at, sarno bez izrazito oStrog prelaza izmedu plastii!ne i elaslitne
zone.

4-
REOLOGIJASTIJENSKOG
MATERIJALA
• Uvod
• Elementi modela
• Siofena reoloSka tijela
4.1. Uvod
Dugo se smatralo da je za inicnjerske proratune bila kog materijala dovoljan
Hookeov zakon, s tim da se brojno odrede moduli elastitnosti. Bile se taka razradene
standardne metode ispitivanja, koje Sil obezbjedivale da se iz eksperimenata dobije
potpuno odrcdena vrijednost modula elastitnosti. Ove su metode prikrivale stvarnu
zavisnost naprezanja od deformacija.
Zbog o6g1edne nesaglasnosti izmedu proratuna na bazi Hookeovogzakona i realnog
nacina ponasanja matcrijala i konstrukcija, nametala se potreba da se za te materijalc
odrede funkcionalne zavisnosti a od e U obliku tlV. nradnih dijagrama-materijala".
Medutirn, i ovaj dijagram dobijao je potpuno odredeni obliksamo aka se pridrZavalo
odredene rnetodologije ispitivanja, naro6to u pogledu brzine nano§enja optereeenja
i vrernena registrovanjadeformacija.Prelazak na proracun po stvarnorn iIi usvojenom
radnom dijagramu materijala predstavljao je znaQtjan napredak u teoriji proracuna
konstrukcija i posluzio je kao osnova u razvijanju teorije plastiCnosti. Medutim,
ovakav proracun nije uzimao u obzir niz bitnih faktora, naime brzinu i karakter
optereeenja iii deformacija u odnosu na vrijeme.
Nauka koja izucava deformabilnost materijala u funkciji vremena naziva se
nreologija
fl
. Osnovni cilj reologije je postavljanje flzakona
fl
koji daju odnose izmedu
napona i deformacija materijala u zavisnosti od vremena.
U prirodi se materijali (stijene) javljaju kao:
- elasticna,
- viskozna i .
- plasticna
tijela, pri eemu neke od tih osobina mogu biti l.astupljene u vetoj, a drugeu neznatnoj
.fijed. One se pod djejstvom spoljnih sila javljaju istovremeno iii jedna za
drugom. -
:-'i
262
Navedena idealizirana svojstva cine clemente jednacina koje mozcmo
prikazati u matematskom obIiku, simbolima i strukturnim modeIima.
4.2. Elementi reoloskih model a
4.2.1. Hookeov element
Aka odnos "napon deformacija" elasticnih tijela karakterise konstanta "E", onda se
moze za linearno pomjeranje cisto elasticnog tijela pisati:
a=Ef: (4.1)
Mehanicki model elasticnosti simbolizuje idealna elasticna opruga, cija se
deformacija, poslije pres tanka djclovanja sile, koja je deformaciju izazvala, U
potpunosti vrati u svoj prvobitni palctaj. Tijela( stijene ) sa takvim osobinama
nazivamo "Hookeovim tijelima" i obiljezavamo ih sa "H'.
E
E
S1.4.1 Hookeov model
4.2.2 Newlonov element
Analogno elasticnoj dcformaciji, data je linearna jednaCina za viskozno terenje:
gdje su;
(4.2)
K koeficijent viskoznosti iIi koeficijent unutrasnjeg otpora deformadje
c1cmcnta
e brzina deformacije (tacka oznaeava izvod po vremenu)
Viskoznost predstavlja otpor prigusivanju u tecnim tijclima, koji nastaju kao
posljedica unutragnjeg trenja. Materijale i6ealnO._vlskoznih osoblna nazivamo
263
"Newtonovim tijelima" i obiljez.avamo ih oznakom fiN'. Njihova je osobina da teku ka
nekoj trajnoj nepovratnoj deformaciji.
K
K
S1.4.2 Newtonov model
4.2.3 Saint-Venantov element (Sen-Venan)
Plasticnost jc svojstvo nekih stijena da plastitno terenje pri konstantnorn
naP9nu. Model je predstavljen tijelom,kojise po hrapavoj horizontalnoj ravni
vuCe konstantnom silom sa datim koeficijentom trenja. Thkva tijela nazivamo
"idealno pJastienim", tj. kad kojih se s poveeanjem deformacija mijenja i napon,pri
remu su deformacije ireverzibilne (nepovratne). Idealno plastieno tijeJo je do izvjesne
tacke kruto, dok pri daljnjim deformacijama napon ostaje konstantan, a materijal
"tere" plasticno.
Ovakvo tijelo obiljeZavamo sirnbolom "St V" .Napon "tetenja" ("T),pri kojem poCinje
plastitno tetenje odreduje tatku tetenja (eI).
;;,
.L:J
F
6 S

Sr
e
S1.4.3 SaintNenanov model
264
4.3. Siozena reoloska tijela
Kombinacijom reoloSkih elemenata dobijemo reoloske modele, koji prikazuju
ponasanje razli¢itih prirodnih materijala (stijena). Reoloski elementi moguseslagati:
a) para1elno - opisane pojave dogadaju se istovremeno, i
b) serijski - opisane pojave dogactaju se jedna za drugom.
Ako su elementi vczani para1elno, njihova veza je kruta, tj. ukupni naponi
rasporeduju se na pojedine, paralelno vczane clemente, a deformacijc su simultane i
jednake.
Kod scrijski vezanih elemenata, ukupni se napon prenosi na sve clemente, a ukupna
deformacija predstavlja zbir deformacija pojedinih elemenata.
Slozene modele mm',crno prikazati sematski (crteZima ),ili strukturnim jedna¢inarna,
primjenjujuci pri tome sljedece simbole:
H == Hookeovo tijelo
N = Newtonovo tijelo
St. V=Saint-Venantovo tijeio (Fojgtovo)
- serijska veza
I I paralelna veza
Najznaeajnija tijela koja se mogu prikazati sa dva elementa su:
- Kelvinovo lijelo (K)
- Maxwelovo lijelo (M)
- Bingharnovo lijelo (E)
4.3.1. Kelvinov model
K=HIIN
M=H-N
E=St.vIIN
elementi opruge Lklipllyezani su paralelllQ".,l.LovQffi slutaju
dilalacije eN (opruge) i eN (klipa) jednake.Napon je, medutim,sa,(avljen od dva
dijela
(4.3)
gdje suo
aH = E f:H - napon elasticnog dijela opisan Hookeovim zakonom
ON = K tN - napon viskozne grane opisan Newtonovirn zakonom
265
za_c:rH i ON U izraz za CJQ dobice se diferencijalna jcdna6na kojom
se opisujc ponasanje Kelvinavog modela,odnosna Kelvinovog materijala u obliku:
de
ao=Ee+Kdt (4.4)
varijabli dobiva se:
de
K- = a -: Ee /(-E)
dt ..
Kde a
-P:dt=e-p:
de E
--a-= -K
dt
e -P:
Integradjom ave jednacine dobije se opste
rjesenje:
odnosno:
In (e-f)
In (e-f)
E
=-Kt+1IUf
-j!
= Ine + Inc
-j!
=lnce i
E
6'H r---,----i
6'0 €
SL4.4 Kelvinov mode!
(4.5)
Uvrstavanjcm pacetnih llslova £0 = a u dobivenom rjesenju dabija se konstanta
imegracijc:
Dilatacija Kelvinovog modela pri konstantnom naponu maze se pisati:
CJQ .-j!
(
E)
e=E 1-e (4.6)
266
Dilatacija G- raste od nule i vrijeme t-+(yJ poprima vrijednost f. Ovu jednatinu
zavemo "jednacinom puzanja". Funkcija puzanja koja opisuje
tijela zavisna je od veliCine:
K
E=n,
(4.7)
koja se zove "vrijeroe zaostajanja deformacije" iIi "vrijeme retardacijc" (tret) i
predstavlja onaj dio vremena koje je potrebno da tijelo (stijena), pod djejstvom
konstantnog opterecenja, postigne (1- i) tj. dio svoje konacne (trajne)
deformacije. Ova pojava predstavlja elasticne deformacije, pa se zbog
toga naziva "naknadni elasticni efekt". Sarna pojava stalne usporavajute
deforrnacije naziva se "puzanje materijala",
ObHci zavisnosti u funkciji (0, E,t)
a) Opterecenje 0" = 00 = const.
Akc je opterceenje za visko elasticno tijelo konstantno, Cf :::: 00 ::; const, mote se
jednacrna (ao = aH + aN) pisati:
Cf::; ao::; aH+ CfN::;E E: +Ke ::;E(E: + =E (E: + n i:)
odnosno:
E: + n i: =::: c; == const.
Njenim rjeSenjem po postupku opisanom ranije dobijemo jednaCinu:
(10 ( ao ( -it)
E(t)= E 1-e = E 1-e •
Ako optereeenje u vremenskoj tacki t;:;:;t1, u kojoj je e(l) :::: El, odstranimo, slijedi
a::; ao::; Oi:
ne + E:::; 0
odnosno:
n t + E = 0
t ::; t1, f:t ::; E:l, a ::; 00 = 0
de f: dE: t -.!.. -!....
n+lnc;lne::::lnce n
Ut n e n
267
_1.. t
E:=ce n',e=e,e" I t::;to
C == C1
Prema jednacini(n t + E = 0) dilalacija reaguje na optereeenje. Njena brzina opada
i za t_CI:J dostize svoju konacnu vrijednost jednaku elasticnoj diJataciji (';).
Isto tako pri rasterecenju, nakon izvjesnog vremena t = 11, gdje je E(t) = £I. dilatacija
se vraca i posti:Ze poCetnu vrijednost e ::; 0 za t- CI:J posJije rastereeenja.
n n
t
SL4.5 Dijagram zav.isoosti £ t, za C1 = roost.
b) Brzina dilatacije (deform.acije) e = w = cons!.
Kod konstantne brzine dilatacije i: ::; w :::: const. Sto je kod opita vrlo tclko
izvodljivo, dilatacija je jednaka:
e=et=wt,
pri cemu napon 0 raste ravnomjerno sa vremenom tit" i popdma oblik:
a = E t (t + n) = Ee (t = e (E t + K)
268

1- C. of'
t ,,<»
,
,
A
",."...,. ...
/.?--
n t

£
S1.4.6 Oblici zavisnosti kod Kelvinovog modela za e canst.
c) Rrzina nanosenja opterecenja Cr = W = ,const.
Aka na materijal (stijenu) djeluje opterecenje ciji se intenzitet povecava
konstantnom brzinom, onda dijagram e - t ima slje4eCi oblik:
[tn (l-e-;)J
" , ,-, .
Dilatacija predstavlja familiju krivih sijeku u tacki koja je udaljena
za "n" od koordinatnog pot::etka.
269
2 /
"
3
n
A t
6
2
3
\ /
,j
6)
I
2
I 3
I
I
SL4.7 Oblici zavisnosti za iJ = W = canst.
d) Relaksacija korl Kelvinovog modela
Aka prctpostavimo--d-a nakon vremena t ::= t1, u kame je opterceenje a = Go bila
konstantno, dilatacija u toj vremenskoj tacki postigne vrijednost:
0\ ao
£ = e1 = E < E
270
tacta smanjenjern opterecenja od 0(1 na 01 je daljni fast, zaustavljen, tj. za
svako dilatacija e ::::; £1 = const., odnosno e-= 0,-· - -
Kad Kelvinovog modela, ukupno opterecenje __ zbir opterceenja
Hookeovog OR = c E i Newtonovog elementa ON = K i: 'i sa vremenom opada za
oN-D. Da bi brzina dilatacije _t. ,za 1>t1 bila jednaka nuli, trcba ukupno
opterecenje smanjiti toliko da ce za t = tJ biti aN = 0, odnosno saglasno jednacini
( n e + e ; 0), slijedi:
. /
, I.
I
I
I
/
I
/
1
I
I
I
I
I
_" __ . .J-__ , _____ _
SI.4.8 Dijagram rc\aksacije kad Kelvinovog modela
Kad KclviJ;lovog rnodela relaksacija nastupa trenutno. Sto je vrijeme nastupanja
relaksacije (fl) manje, to ee veti biti skok rastcrceenja, odnosno kod vrlo vclikog
skoka vremena (tl) rasterceenja prakticno nca biti.
4.3.2. Maxwellov model
Ovaj model sastavljen je od scrijskog spoja Hookeovog i Newtonovog clana.
Opterceenje je jednako za aba elementa, a dilatacije se sabiraju:
(4.8)
271
Diferencijalna jcdnaCin?-, _koja opisuje ponaSanje Maxwellovog modeia, moze se
formirati na sljedcci nacin:
da E E'
dt +](0= ... C.
Uz pretpostavku da je Et = q = const., bite:
<(I) = 0,
pa diferencijalnu moterna napisati:
da E
dt +](a;O (4.10)
Scparacijom varijabli dobiva se:
do E do E
dt = -KG; a = -l(dt,
odnosno,
I
'E II ·11·
no = -](t + TIC
-ft
Ina = Ine + Inc
Ina = Inc e
-*,
(4.9)
E
S1.4.9 Maxvellov model
Uvrstavanjem pocetnog uslova 0(01) = 00 u prcthodnu jcdnatinu dobije se konstanta
integracije:

00 = c e => c = 00
Prema tome za konstantnu dilataciju dobiva se funkcija relaksacije U obliku:

o;o,e (4.11)
tj. ako dobivenu dilataciju u nckom vremenu "t" zadrzimo konstantnorn, napon koji
je tu deformaciju izazvao sa vrcmcnom opada da bi u vremcnu 1"""00 dobio vrijcdnost
nula, a postignuta deformacija 05ta1a bi trajna.
--
272
Oblici zavisnosti ufunkciji Ca, e, t)
a) Opterecenje je konstantno'''(i = 0"0 = const.
Aka je opteretenje konstantno, izjednaCine (aN = KeN) slijedi:
, cr"
eN = K ::: canst.
Dilatacija raste linearno sa vremenom "t", Za razliCita opterecenja a = ao = const.
dobija se sistem pravaca sa ishodiStem u tacki IIA" uctaljenoj za od koordinatnog
poCetka,
e
\
00
6'= 0
<1<'
E
G < c<f'
/

n
'\
G' ... 6'.= cons-to
t,

t
t,
Sl.4.lO Dijagram zavisnosti ,,-I kod Mm.-wenovog modela za a = (10 = const.
Ako u vremenu t = t1 tijclo rasteretimo taka da je a = an = 0, dilatacije se vrate za
elastiCni dio (]F-), a zatim ostaju nepromijenjene.
b) Brzina deformacija (dilatacija) e = u = const.
Ako je prirast dilatacije e = u = canst., odnosno
dilatacije (t = f + X) dobija:
E
' ,E ,+cr E
£=0+](0=0 Ii= u =const.
Nakon rje!enja jednaCine slijedi:
[; = Uf, onda se iz jednacine brzine
gdje je: 01 ill un=: E,E1 i £1 = U n _
= e: £1), to se napon u jednacini: a = 01" e
moze izraziti dilatacijom:
273
cr = crt (l-e-f,) t
Za razlicite vrijednosti brzina dilatacije u = Elf ::::: canst. dobija se sistem slicnih
eksponcncijalnih krivih sa horizontalnim asimptotama, slika 4.11
--
--
-
E
S1.4.11 Dijagram zavisnosti O-E za brlinu dHatadje t = U = const.
c) Relaksacija kod Maxwcllo\'og modeJa
Pri djclovanju pocetnog opterecenja a = 01 i odri.avanju konstantne deformacije:
cr,
E = E = n = const.
dobija se zavisnost:
, E dcr E
a + Xu= O,odnosn0Tt = - KG
Rjesenjem prethodne jednaCine za potetne uslove dobiva se:
E
-'j!
0= aoe
Ako je brzina dilatacije c = 0, pocclne elasticne dilatacije prouzrokuju postepen pad
napona, kako je prikazano na slici 4.12.
274
c;;:;6,=,cOt'lst
n
t t
S1.4.12 Relaksacija za Maxwellov model
275
4.3.3. Usporedba Kelvinovog i Maxwellovog modela
Usporedborn materna sagledati bitne razlike u stanju napana i deforrnacija u funkciji
vremena kod oba modela.
Thbela 4.1
NaCin iSEitivanja i Kelvinovo tijelo Maxwelovo tijelo
Optcrceenje Dilatacije su prigu,kne: Puzanje se nikada ne
(J "" aD """ cons!.
(
prekida:
00 K
00 ( t)
e=]! l-e
e=E 1+n-
Krive (e-t) asimptotski se
Krive (e - t) su prave.
priblizavaju horizontali.
Dilatacije se ne
zaustavljaju.
Brl:ina dilatacije je Krive (0 - t) su pravci sa Krive (17 -I) i (0 - e)
konstantna skokom asimptotski sc priblifavaju
t.=u =const. u=Et(t+n) horizontali:
0' = a}
a = 01
E
1 - e - 1(1
i
E = El l-e
E
-K
I
Brzina prirasta opterecenja Krivc (E - I) asimptotski se Kriva (a - e) imaju oblik
je konstantna pribHzavaju pravoj koja parabole:
u= W "" const, sijeee t-osu u tacki
0(' g""- 1'+-)
udaljenoj "n" od E 2n
,
koordinatnog po&!tka:
' -X
t
[ ( E ) 1
g""K- t-n 1-e
ReJaksacija Trcnutna kod ukupnog Postepeno
napona usJov\jena poeetnog napona:
pocetkom reiaksacije E
-K'
0"" 01 e
Povratne deformacije Ukupna deformacija se Povratne deformacije su
vraca za t ,... 00 trenutne za elastitni dio, a
viskozne se ne vraeaju
4.3.4. Generalisani Kelvinov model
Generalisani Kelvinov model sastoji se od nn" elementamih
vezanih 1! seriji, kako je prikazano na slid 4.13.
Naponi u pojedinirn clementima i granama modela su:
(4.12)
a deformacije se sabiraju:
276
E.
E,
E,
K,
'T'
E,
K,
Il'.i
'=J;: (1- ),a
1:;
Ei '= (n);,
i = 1,2,3 ........... n
Ukoliko cijeli model ima prikljuCen i elastitni tlan
(kao na sliei). tj. ako tijelo posjeduje trenUlne
defofmacije i. ukupna deformacija jc:
00 n 00 ( -fd<)
'=E+t
E
; 1-e .
(4.13)
Oblik konstitutivne jednacine ovako
konstruisanog modela ima oblik:
a a
e = '(I) = EI + KIB(/) + E2 + K2B(/) + ... +
}{-2:(HIIN)
gdje je veza.
SL4.13. Generalisani Kelvinov modeL'
4.3.5. Binghamov model
Sastavljen je od plasticnog Saint Venantovog elemcnta vezanog paralelno sa
viskoznim elementom Newtona.
_ Puzanje (teCenje) malerijala naslupa kada napon a prekoraci vrijednost SI.V
elementa Ij. plasticnogclana gdje je or-granica plasticnosti. Daljni porast optereeenja
prenosi se na viskozni Newtonov elemenat, dok opterecenje plasticnog tlana ostaje
konstantno (J = ay.
Funkcionalne zavisnosti prikazane su u sljedeCim oblicima:
- za napon a :$ aT t:;;:: 0
O'r--+o=ur+Ki: (4.15)
(4.14)
277
- za brzinu dilatacije
(4.16)
v.
"T' K
"-------e-=-· J
S1.4.14 Binghamov model
za dilataciju
. (J-GT
(4.17)
4:3.6. model
a) Deformabilnost za konstantno opterceenje manje od granice plastitnosti Go aT
Loonenov reoloski model sastoji se od scrijski spojenih elementarnih tlanova
Hookea i St.'Venanta. kojima je paralelno dadat model Newtona. Njihova strukturna
formula ima abUk:
[St.v-H] II N= L (4.18)
Ako je granic. pla8!ltnosli (QT) vee. od konstantnog oplereeenja (00), plastitni Clan
St.Venanta oSlaje Cvrst. TijeJQ se ponaSa identicna Kelvinovom modelu, kaka je
prikazano na slici 4.15.
b) Deformabilnost 711 konslantno optereeenje veee od granice plasticnosti 00 > or
U ovom se slu61ju, U odrcdenom vremenu, aktivira plastiC::ni clan. Kako clement St.V
moze da prenosi sarno opterceenje elasticne grane rnodela, to je:
koji u vrernenu t = tr postaje jednak optcrceenju plastirnosti (granici plasticnosti
O"r). Nakon toga, za svako t = tr .ostaje napon CfH == aT = const., isto tako i
opterecenje Newtonovog elementa: -
278
6'0
bT
K
E
6'0
S1.4.15 Loonenov reoloski model za
konstantno opterceenje 0"0 < ay
Eo
ON = Go - aT = const.
Razlika (0'0 - ar) odreduje za zadani koeficijent
viskoznosti "K:' b_rzinu daljeg -poni-sta procesa
"tetenja". Kriva puzanja < = «t) odvija se u dva
dijela:
prvi dio za vrijeme t <. tT, proces puzanja
identitan je puzanju Kelvinovog modela:
0, (
e = E(l) = E 1 - e (4.19)
- drugi dio za vrijeme t>tT) proces
puzanja linearnim tceenjem. U pIVom stadiju
jednatina puzanja ima oblik:
(4.20)
sa naponom u elasticnoj grani:
6(1.J
S1.4.16 ReoloSki model Loonena sa promjenama opterceenja (oR iON) i
dilatacij£e
r
u zavisnosti Od-"'Tcmena .
aH(t) =00 (l_e-
it
) ,a
u vremenu t = tr postaje:
(JH(IT) = aT = (10 (1 -e i
UN= CTo -
279
(4.21)
posljednje jednaCine, uz uslov da u vremenu t ::::: t1 dilatacija c2(tr) = 0,
slijedi:
Go - aT
<c,) = <1«) + <2«) = <IC') + -X- (t - tTl , a
dilatacija eI za svako vrijeme t>tT ostaje konstantna.
Za vrijeme t<tT model se mOdelu Kelvina, a u vremenu t = tT
(isklizne, odnosno relaksira) i se dalje za svako vrijeme t>tT
modificiranom modelu Binghama .
281
5. JAMSKI PRITISAK KOD OTKOPNIH
PODZEMNIH PROSTORIJA
• Dvad
• 'Thorija pritiska usled formiranja svoda
• Thlasna teorija raspodjele pritiska
• Thorija Labasa
• Thorija grede
5.1. Uvod
_\.- GeoloSke osobine slojevitih lezista i okolnih stijena imaju _lltiQlj na
manifestadje jamskog ,pritiska_i PIOceS upravljanja krovinom.Radna sredina
slojevitih le:tiSta moze ponekad iinati vrlo razlitite fizitko-mchanitke osobinc. Da
ave razlike mogu biti ekstremne pokazuju primjeri IdiSta kad kojihse u krovini mogu
pojaviti vodonosni pijesci, kao najnckompaktniji matcrija!, ali se kao _ krovinski
materijal mogu pojaviti i VIlo. tvrste stijcne.Sve ovo ukazujc na to da se, paralelno s
tehnoloskim procesom otkopavanja U u7..em smislu, pojavljuje nizslozenih problema
koji proistitu iz osobina radne sredine.
l;irokotelna metoda je u eksploataciji slojeva uglja. S gledista
mehanike stijena, za opis tela koriste se brajne hipoteze kojese baziraju, kako
na teuretskirn razmatranjima, Hiko 'i na opazanjima i mjerenjima, bilo u
laboratorijarna (na modelima), bilo u rudnicima. Veliki broj teorija i hipoteza 0
naponskorn stanju u stijenskom rnasivu u blizini sirokih tela potvrduje prethodni
zakljueak da se radi 0 slotenom problemu i nedostatku univerzalne teorije, koja bi
za sve rudarsko-geoloske slueajeve irnala potvrdu rezultata u prirodi. Zbog toga se u
litera turi vec dugo nailazi na pOkusaje da se S10 preciznije objasne pojave u stijenskom
masivll u blizini sirokih tela. Poznavanje ovih pojava od velikogje znarnja za sigurno
projektovanje i izvodenje eksploatacije, pravilno odredivanje dimenzija sirokih tela,
odgovarajllci izbor podgrade i nacina upravljanja krovinom. Sa izradom jamskih
prostorija, bez obzira na oblik i namjenu, dolazi do naruSavanja prvobitnih masa.
Krovina j bokovi prostorija pomjeraju se zbog djejstva sopstvene tczine uz
istovremeni utitaj niza tchnitkih faktora. Zbog pomjeranja krovine stvaraju se
pukotine i dolazi do obru!avanja, pri remu se zapahju deformacije podgrade i druge
posljedice preraspodjele naprezanja U okolnim stijenama u blizini jamske prostorije.
Sve kao i.one koje se mogu utvrditi mjerenjima, prouzrokovane
su jamskim pritisk?m. -
282
Radi jamskog pritiska nastale su brojne teorije i metode koje polaze ad
raznih pretpostavki, pa prema tome daju i razliWa krajnja
interpretacije jamskoK pxije zbog bltmh __ u, metodl
pristupa ovomfenomenu. Uglavnom
c
se mogu izdvojiti dva bitna razlicita pristupa
problema jamskog pritiska:
1. Primjena teorije elastitnosti za slozenih problema naprezanja
deformacija raznih tipova jamskih prostorija;
2. Opafunje i mjerenje deformacija .
Ispitivanje jamskog pritiska i mjerenje u jamskim uslovima
opafunjc manifestacijajamskog pritiska u funkciji promjene 1 kretanJa
otkoprio,ffronta. Pri proutavanju djejstva i posljedica jamskog pntlSka glavne
nastaju zbog ogranirenog prestoIa i domena posmatranja koji se svodi na
opaz.anja deformacija u relativno uskom pojasu krovine,podine Hi bokova
prostorija. 10 u suStini znati da se registruju posljedice, a ne i uzroci deformaClJa 1
preraspodjela naprezanja do kojih dolazi u okolnim stijenama. Ovome takode treba
dodati jog i niz drugih faktora koji otefuvaju prouCavanje problema jamskog pritiska
i izvoaenje 10 je,prije svega, anizotropnost radne sredine, tektonske
prsline i pukotine, klizne i kontaktne s povetanim sadrtajem vlage.
5.2. Teorija pritiska usled formiranja svoda
Medu najstarije teorije 0 uZfQcima nastajanja eksplo_atacionog 'pritiska u blizini
-tela, ubraja se teorija pritiska usled formiranja svoda.Njene osnove su
formulisali M.Payola iJ.Tr()lJlpeter,a dopunjena je rezultatima istrazivanja
M.M.Protodjakonova,A.Eckardta, WHaaka i RSprutha.
ave teorije je u pretpostavci da se'oko formira zona s
oblika svoda, kvalitativno sliow svodu koji se stvara oko hodmka.
Siijene unutar ave zone znatno su ispucale i razdvojene. ThZina ovih stijena
opterecuje eksploatisan sloj, podgradu u radnom prostoru i stare Qna
uzrok nastanka takozvanih potpornih pritisaka ispred tela eksploataclOllog otkopa 1
u starim radavima. 'Jermin njamski pritisak
ft
definisan je silama koje se javljaju
stijenskim masaIIla 'pOd uticajem prvo:t>itne, statitke: 1
preraspodjele naprezanja, sa tendencijom da se ponovo uspostaVl prvobltna
ravnoteza poremecena izradom jamskih prostorija.Posljedice djejstva jamskog
pritiska, pored vidljivih deformadja, ogledaju se u p;omjenama mehanickih i fizickih
osobinaradnesredine. Da bi se u procesu otkopavanJa mogloovladatl mamfestaClJom
jamskog pritiska, potrebno je preduzimati niz tehnitkih mjera za zaStitu i odrfavanje
jamskih prostorija, kao su: podgradivanje, zasipavanje i ostavljanje
neotkopanih stubova i ploCa.
Zadatak svih pomenutih tehnickih mjera je postizanje potrebne sigurnosti u proeesu
podzemne eksploatacije i nose naziv ftupravljanje jamskim pritiskom
n
.
Dpravljanje jamskim pritiskom ne moze se
krovine, kOja u procesu pOdzemnog Ima )ednu od uloga.
283
Zbog toga se upravljanje jamskim pritiskom u svodi na problem ftupravljanje
krovinorn" .
Nedostupnost ispitivanja uzoraka i promjena na neporemecenom masivu van
jamskih prostorija i u njihovoj neposrednoj blizini, dove\o je do razvoja veeeg broja
pretpostavki i teorija a uzrocima i nastanku jamskog pritiska. .
Neke se hipoteze zasnivaju na teoretskim principima ponaSanja stijenskih masa kao
homogene sredine, dok se u nOvije vrijeme veei znataj pridaje teorijama koje se viSe
priblitavaju stvarnoj situaciji i izucavanju jamskog pritiska u prostorijama u kojima
se mogu vrSiti eksperimentalna opatanja.
Prema_te,orijIsvodaj pritisak masivu koncentriSe U odredenom dijelu
mash'a, ·kofi se, leao svodj nalazi iznad otkopanog dijela prostorije,sa jednim osloncem
na starhad, a drugim nti dio:stiJehskog masiva ispred tela __
koji se nalazi ispod svoda asloboden je pritiska stijenskih naslaga iznad svoda, zbog
eega na podgradu otkopa vrsi pritisak sarno dio stijenske mase koji se nalazi izmedu
sv6da--i- Unutar svoda vrsi se preraspodjela naprezanja sa pojavom zona
optererenih pritiskam i zatezanjem, dokse u drugim zonama pojavljuju tangencijalni
naponi.
U pOCctnoj _ fazi otk?pavanja svod se sa jedne i druge strane prostorije, oslanja na
neotkopani dio sIoja (slika 5.1). Sto u zoni aslanca izaziva povecani pritisak. Povecani
u zoni nozica svoda naziva se osloni jamski pritisak.
SLS.l Raspored pritiska pri otvaranju otkopa: otkopa; I-neporemeeeoi masiv; 2-zooa
zaruSavanja; 3-otkop; 4-dijagram pritiska.
Poslije proSirenja otkopa, zbog rastereeenja od pritiska, dolazi do pIVOg zarusavanja
krovine, a svod se sa jedne strane oslanja na dio otkopa, a s druge strane na
neotkopani dio sloja, neposredno iza rela otkopa (slika 5.2).
Sa daljim pornjeranjem otkopa, povceanjcm i visestrukim zarusavanjem
Iq.oyine, dolazi do daljeg pomjeranja svoda prirodne ravnoteze u pravcu kretanja
-otkopa (slika 5.3). Uporedo s pomjeranjem svoda pomjeraju se i zone oslonog
ptitiska;
Pri normalnoj dinamici kretanja otkopa i ciklitnom zaru§avanju krovine, u otkopnoj
zoni se farmira nekoliko zona razIititog intenziteta pritiska,i to:
284
----------------------
---- / "-
" "-
/ 2 ,
----/-,--------
S1.5.2 Formiranje svoda i raspored pritiska nakon otvora: otkopa;
1 masiv; zaruSavanja; 4-dijagram pritiska.
pritiska, II-osIonog pritiska U otkopu, Ill-smanjenog pritiska u blizini otk?pa,
IV-zdrobljenog masiva, V-oslonog pritiska i VI-normalnog naprezarija u
neporemceellom masivu.
\ I
\;-----... __ ... _------------.J-
\ r--------1 I
1 \ I 2 \ I 1
-\---__ ... / .. i----------·
Itt T - - - -A
b \;-; 11
! B, l
S1.5.3 Dijagram pritiska i pojava zona pri cik.licnom krovine: B3-sirina Dtkopa;
I-neporemeeeni masiv; 2-zona zarusavanja; 3-otkOpj 4..dijagram pritiska.
5.2.1. Proracun prema Slesarevu
Oblik i dimenzije svoda moguCe je prema Slesarevu na Qsnovu §eme
prikazane na slioi 5.4.
U slueaju pretpostavicema da kriva ONM predstavlja krivu svoda pritiska iznad
prostorije raspona B. Visina naleglih naslaga iznad prqstorije je H i zapreminske
y. Kroz tacku 0, kao kaardinatni ase at i Oy. Aka se
prostorije dvjema medusobno paraleinim ravnirna (ab) i (cd) izdvoji elemenat
II
285
sirine d.x, tada Ce okolnog materijala na izdvajeni elemenat (abed) maei da
se izrazi silarna RJR2,_ a koje djeluju u pravcu tangente na krivu pritiska. letina
izdvojenog elernenta iznosi:
q=yHdx
c
T
li
2
H
T
tv
I ..
SL5.4 Djelovanje spotjnih sHa oko otvora u stijenskoJ masl.
(5.1)
U slutaju stanja sve sHe koje djeluju na izdvojeni elemenat moraju biti
u ravnoteii, odnosno plan ovih sila mora biti zatvoren. Oznatirno Ii uglove, koje
zatvaraju site R i RJ sa osom y, sa a i a + da, tada se suma projekcija sila na y-osu
I!l0ze napisati kao:
Rloosa - R oos(a + da) - q = 0 Hi
+ q = 0 (5.2)
ozna;ili;e projckcijasilaR iRl nax osusaA, tada se njihove projekcije rnogu napisati
uobliku:
A = R cas[ 90 - (a + da)] = R sin(a + da)
A = R, oos(90 - a) = R, sina
adakle se rjesenjem (5.3) dobija:
R = Sin(a
A
+ da) i Rl =
Zamijene Ii se vrijednosti za R i Rl u jednacinu (5.2), dobiee se:
Actg(a +da) -Actga = -q = -yHdx
iIi
A [ ctg(a + da) - ctga J = - yHdx
(5.3)
(5.4)
286
odnosno:
yHdx
d (ctgo:) = - A (5.5)
Kako ugao a predstavlja ugao koji zatvara tangenta na krivu svoda pritiska u ta&i
(>;y) sa osom 0, iz ovog proizilazi da je ctga = tako da se prethodna jednacrna
moze napisati U obliku:
d = -rJ!- iIi
i2- _r!i
dx2 - A
Poslije dabit Ce se jednatina krive pritiska:
;!lx2+cr X+ C2
,;
Koristante integracije Cl i C2 dobice se 1Z
(5.6)
(5.7)
a) U slucaju simetricnosti kriva pritiska Ce imali rnaksimum u tacki-sa apscisomx =
0.5 b, u kojoj tangenta zatvara sa osom Ox ugao od 0°, iS10 tako, pri x = 0 i x = b,
ordinata y mora biti 0, jer kad ravnote.znog stanja kriva pritiska mora prolaziti kraz
tatkux = 0 ix = b. Odatle proi7ilazi da je:
i
b) 1z uslova da jex =- 0 i x = b, takode mora biti jednaka O. Pri ovakvim
lCi:inturnim uslovimaC2 = O. Prema tome, konacan oblik pritiska gla5i:
y = _ + x iii
Y = iJ (bx _x
2
)
Kako je p = y H,tada se prethodna jednatina moze napisati u obliku:
y= [HbX-2)]j
(5.8)
Posto izraz u zagradi jednatine (5.8) predstavlja momentnu jednatinu kod grede
duiine b, slobodno oSlonjene na dva oslonca, to za slutaj kontinuiranog opteretenja
i ukljestenja krovnih naslaga U osloncirna (sto se postiie postavljanjem podgrade)
nije tesko pokazati da te krivapritiska tada imati oblik:
y = [ rJi(bx _x2) Yft H (5.9)
287
je ranije __ projck_cije sHaR iRl odnosno
sihibocnogl'ritiska na krivu pritiska i jednaka je reakciji na bokoveAB i
f2'().- zavisi od osobina stijenskog materijala i
dubine,pmstorije.
Za neVC1..an stijenski materijal (prema Rankinu) vrijednost A iznosi:
A = Yf tl(45
0
-
a jednacina krive pritiska:
y- 1 (bx x
2
)
/<'1(45
0
- -
Za vezani stijenski materijal, sila botnog pritiska uslovljena je dubinom prostorije i
zateznom tvrstooom materijala CUz). a vrijednost A moze se izrazlti kao:
A=Haz
U tom slucaju jednatina krive pritiska, kada krovne naslage nisu podupnc
podgradom (nisu uklijestcne), moze se napisati u obUku:
(5.10)
Za sIliCa} kada su krovinske naslage pOduprte podgradom kriva pritiska ima oblik:
Y ( 2) Y b
2
y=,=", bx-x ---
£Vz 12 C7Z
(5.11)
1z vidi se da kriva pritiska zavisi iskJjutivo od fizitkofi
mehanitkih osobina stijenskog __materijala, i dubine prostoriJe.
Mak..."iimalnu visinu svoda (ymax) moguCe jeodrediti (postavljanjem konturnih uslova)
za svaki sluQj posebno.
5.2.2. Proracun prema Protodjakonovu
Prerna M.M.Protodjakonovu optereeenje na podgradu moze se izratunati na sljedeCi
natin (slika 5.5):
gdje su:
Pb= l'. y
n
Pb "pritisak povrsine krovine koja je pOduprta podgradom na
rastojanju "b" od otkopa (kN/rn2)
y - zapreminska tezina-krovnih naslaga (kN/m
3
)
n - broj stupaca na 1 m
2
povrsine krovine
288
Yx - visina svoda na rastojanju lib" od eela otkopa (m),
2 2
al X _ al \ em - bI)
Yx = Ym"" - fly = T - alf - T - 'alf
al - po}ovina rastojanja svoda (m)
f - koeficijent Cvrstoce materijala krovine
ymax - maksimalna visina svoda (m)
(5,12)
b1 - rastojanje od nozice svoda do odgovarajueeg recta podgrade (rn)
Ova hipoteza se maze koristiti za proracun pritiska U slutajevimaslabe krovine i vceeg
rastojanja osnovne krovine od sloja.
'I I I, 0 __
" ! yJ
S !
S1.5.5 Serna opterecenja svoda oa podgradu.
5.3. Talasna teorija raspodjele pritiska
Ova teorija polazi od poznatog pravila savijanja grcde na elasticI!f'j poci1ozi. Kad
eksploatacije cela sa zarusavanjem, za kanzolnu gredu smatra se neposredna
krovina koja leii na eksploatisanom slaju kao na clasticnoj podlozi.
Prema ovoj teoriji, u dijelu sloja isprcd eela usljed optereeenja krovnih
naslaga, dolazi do pojave pritiska koji se manifestuje krivom linijom u obliku talasa
Cije se oscilacije sa udaljenjem od tela otkopa postepeno prigusuju, sve dok pritisak
ne dobije vrijednost 'pritiska neporemecenog stijenskog mash'a.
Direktna krovina nekog sloja,prema . ovoj tcoriji,predstavlja gredu koja cijelom
svojom pavrsinam leZi na elasticnaj padiozi, kaja je predstavljena slojem koji se
eksploatise. Na direktnu krovinu, koja ovdje,predstavlja gredJ.l., djeluje pritisak pz=.yH,
. koji potiee ad teiine naslaga u krovini i pod Cijim uticajem dolazi do savijanja grede.
289
Kad se sloj otkopava sirokorelnorn metodom irnatemo slutaj prikazan na slici 5.6,
gdje se vidi da iznad otkopanog dijela sirokog eela "greda" ima prepust koji je takode
opterceen sHorn pz. U ovakvim uslovima i pri opisanoj semi prepust grede te se, pod
uticajem vertikalnog optereeenja, saviti nanire, sto Ce prouzrokovati dodatni pritisak
pod cijim uticajem Ce se d,io grede, koji se nalazi iznad sloja, deformisati u obliku
valovite linije.
Diferencijalna jednatina linije savijanja moze se napisati U obliku:
d
2
z
IE d2 = - M(x) (5,13)
gdje su:z - slijeganje krovine,x - rastojanje ratunato od tela otkopa, M(x) - momenat
savijanja u krovini, I - rnomenat inercije grede u krovini
__
a.

b,
H
T
z
( h:n i h -debljina
S1.5.6 Polazne pretpostavke uz talasnu teoriju: dijagram normalnih napona (a),momenata
(b) i transverzalnih sUa (c).
Optereeenje koje trpi greda moze se proratunati iz razlike vertikalnog optereeenja
(pz) i uticaja podloge (p):
(5.14)
;]'
290
Kako je djelovanje podloge proporcionalno ugibu,t<;J se moze izraziti kao:
p =cz
gdje su:
c - koeficijent olpora elastitne podloge
Z - ugib (m)
E - modul elastitnosti stijene (kN/m
2
)
v - Poissonov koeficijent
r - srednji olvor podzemne prostorije (m)
mom.enat lr!(x) nepoznat, a optereeenje na gredu paznato, to Ce __ se,.da bismo
doveli u vezu optereeenje sa ugibom, jednacina (5.13) dva puta diferencirati, poslije
-. cega slij"di:
----
odnosno:
d
4
z
IE4=q(x)
dx
d'z
IE-=pz-cz
dx
4
(5.15)
(5.16)
Ako se nove promjenljivc.,_ sJp:acenja __ sa oznakom
f3 ' i rjclenja funkcije Eulera, to te jednacina savijanja grede moti da
se-napise"u obliku:
z =,jJx (A sinf3x + B cosf3x) + e (C sinf3x + D cosf3x) +
KonstanteA, B} C i D odrediee se aka se nacine prvi, drugi i treci izvod jednatin-e, uz
uvodenje odgovarajucih konturnih uslova.
Konaeni oblici za ugib, momenat, transverzalnu silu i raspored napona dobiee se u
obliku:
z =p{ [ -bsin{3x + (b cosf3
X
]
M = - P'2
b
+ e-
fJx
[(b 'in{3x + b cO'f3X]
T = pz b e -fJx [ (1 + f3b) sinf3x - cosf3x]
bSiI1j5x+ (b+
(5.17)
(5.18)
(5.19)
(5.20)
Znak "-" u posljednjoj jednacini oznacava da su naprezanja suprotnog pravca u
odnosu na pravac ugiba.
Analizom prethodnih jednatina uoCljivo je da velicina naprezanja zavisi prvenstveno
od naponskog (pz) i od mehanickih karakterislika krovnih naslaga; jer,
291
ukoliko je stijena utoliko je konzola iznad otkopanog prostora duta,pa su
samim tim i naprezanja u sloju veta. Momenat savijanja ima najvecu vrijednost, ne
iznad ivice sloja ko]i se otkopava,vec na izvjesnoj dubini. Udaljcnost mjesta ad ivice
otkopa na kome momenat postife najvecu vrijednost moguCe je odredili ako se treci
izvod krive ugibanja izjednaci sa nulom i pox.
Za razliku od momenta savijanja, popreena sila (lransverzalna) ima najvecu
vrijednost na ivici sloja. U slueaju kada krovne naslage izgraduju slojevi velike
debljine, sa visokim modulom clasticnosti, a podinske naslage i naslage koje izgraduju
sloj su znatno slabije, tada Ce talas imati vetu duzinu.
5.4. Teorija Labasa
Osnovne postavke ove teorije polaze od slienih pretpostavki kao kod teorijesvoda
pritiska. Uporedo sa kretanjem otkopa dolazi do ugiba slojeva krovine usljed
ispred otkopa nastaju pukotine.
Prema Labasu, razlikuju se tri zone pritiska (slika 5.7) koje se stvaraju oko otkopa:
- Prva zona predstavlja zonu oslabljenih stijena i smanjenih naprezanja. U ovoj zoni
,
:--", "
, ST!Jtffi
f--
, ,'\. "
. " c • ." "
-----,
'\ (AlA 0lK.). .
'DSlABUENA KROV,N PAVANJA
, \\
,
, \
.
<:, .
, .
0
. \\.
, .
,
r'--, ,
, \ .

, , I.
=c'H7J?% TI
SI. 5.7 Zone pritiska oka otkopa po H. Labasu (a) i serna optereeenja podgrade (b)
dolazi do vrlo izrazenih deformacija krovine. Iza ove zone, nakon dureg vremena
nastaje ponovo stabilizacija krovine;
- U drugoj zoni dolazi do poveeanih naprezanja i stvaranja manjih praznina u krovini.
U iSlO vrijeme, U ovoj se zoni lomi materijal krovine;
- Treea zona predstavlja granicu uticaja otkopa i ogranieena je zonom oslonog
pritiska, u kojoj pritisak dostize svoj maksimum. Po Labasu, dio oslonog pritiska
prima posljednj,?g reda-- prima poloVinu optereeenja, stupac srednjeg
reda preostali dio, dok je stu pac pored tela otkopa prakticno minimalno optereeen.
292
UkoIiko se pukotine stvaraju na mjestu gdje glavno naprezanje dostize maksimalnu
veliCinu, povciina oslabljenihstijena krovine cini ZOllU visokih naprezanja, koja se joS
zove i "zona Vebera
n
• Iza otkopa, odnosno iza zone u kojoj su naprczanja maksimalna,
naprC7.anja se postepeno prihli7.avaju pIVobitnim normalnim naprezanjima.
Opteretenje pod grade Cela prerna teoriji potetne ispucalosti, moze se, prema
slid 5.7-b odrediti izrazom:
BH
P = Ir h y cosa + O.lr -Zy cosa kJ k2 (5.21)
gdje su: I - razmak izmedu redova stupaca podgrade, l' - razmak izmedu stupaca, h -
debljina slojeva neposredne krovine koja je izlozena zaruSavanju. r -zapreminska
teiina krovinskih stijena a - ugao nagiba eksploatacionog sloja, B i H - osnova i
visina trougla zone velike ispucalosti, kJ koeficijent Mstoce podgrade, k2
koeficijent savijanja osnovne krovine
Sistemi pukotina, a naroCito medusobno rastojanje,od koga u znatnoj mjeri zavisi
krovine, mogu varirati u Sirokim granicama u zavisnosti od veceg broja
faktora. Ova proizvoljnost jedan je od najozbiljnijih nedostataka ove hipoteze.
5.5. Teorija grede
Prema ovoj teoriji opterecenje na podgradu mase naposredne krovine u bloku
ABeD koji se od masiva odlama po povrsini CD, pod uglom rp prema vertikali.
Prctpostavlja se da se odlomljeni blok neposredne krovine usmjcrava U otkop oko
nepomitnog osionca, a osnovna krovina nalijeie na zarusene"mase u obliku posebnih
blokova.
R,
" ..
SI.5.8 Serna po teonJl grede.
Aka je olpomosl podgrade dovoljna da drii blok slijene neposredne krovine, maze
se pretpostaviti da je ugao pada neposrcdne i osnovne krovine pribliino jednak. U
tom slu6iju velicina smanjenja visine podgrade (popustanje podgrade) moze se
odrediti:
Ml = a tgf3 (5.22)
gdjesu:
/),m velicina spustanja podgiade-
a - rastojanje od podgrade do tela otkopa
f3 - ugao pada krovine, tgf3 = tt!
M1 - velicina spustanja blokova osnovne krovine
L - duzina blokova osnovne krovine, jednaka koraku obruSavanja
osnovne krovine -
Velicina!J:M moze se izracunati po obrascu:
293
11M = (d + h) (1 - kl k2) (5.23)
gdje su:
d - debljina sloja
h - debljina neposredne krovine
kl koeficijent raslresitosti neposredne krovine pri zarusavanju
k2 - koeficijent zbijanja krovine
Vrijednost rnoze-se priblifno izracunati prema sljedeCim obrascima:
. za laka zaruSavajucu krovinu t;M = 0.040 Ml a
za srednje zarusavajucu krovinu 6.M. = 0.025 run a
za teSko zaruSavajucu krovinu 8M = 0.015 Am a
- za vrio teSko zaruSavajucu krovinu 6M < 0.015 Ilm a
Thtina stijenskih masa u bloku jednaka je:
q = 1 y h (kN/m')
pri rernu su:
h - debljina neposredne krovine
1- dunna bloka neposredne krovine 1 = 0.54 V 2 h
as - MstOCa krovine na savijanje
.Qtp()rnost podgrade odrooena je iz uslova da je suma momenata u odnosu na osu
okretanja bIo}ca jednaka nuli, kao i iz jednakosli odnosa slijeganja krovine
iznad reda stupaca prema njihovom rastojanju od tela otkopa:
QS -Rial - R2a2 -R3a3 = 0
Mll Ml2 Ml3
Q"1 = liZ = "li3
1 1
S=I+Ihtg'P
(5.24)
294
gdje su:
S - rastojanje od tela otkopa do tetHta bloka
'P - ugao pukotine bloka (15°-20°)
a',aZ,il3 - r.stojanja od tela otkopa do odgovaraju6eg reda stupaca
Reakcija pod grade iz izraza (5.24) moZe se odrediti iz uslova:
(5.25)
su poznati i reakcija pod grade, moze se vrsiti izbor odgovarajueeg
lipa podgrade. Kod podgrade s karakteristikama povecanja otpornosti sa
opterecenjem i slijeganjem krovine, izbor podgrade vrsi se na taj nac::in da se odredi
slijeganje krovine (t.m), i reakcija.
Reakcija podgrade zamjcnjuje se u jednatinu ravnotcze i provjerava da Ii je dovoljna
otpornost podgrade za opterceenje bloka neposredne krovinc.
Ako je:
R1G1 + R2JlZ + R3l132!. QS, onda je otpornost podgrade dovoljna, a u slueaju da je:
R,a, + Rzaz + R3£l3<QS, onda je otpomost podgrade nedovoljnai treba miti izbor
drugog tipa pod grade.
f
,
,.I
295

,
SIGURNOSNI NOSECI STUBOVI
• Uvod
• Dimenzionisanje stubova
• Naponsko stanje u stubovima ked stnnib ijako strmih
• Prognoza evrstoee stubova nB bazi opita na malim uzorcima
6.1, Uvod
Pri otkopavanju korisnih mineralnih sirovina pojavljuje se potreba za tim da
se, radi odrZavanja stabilnosti otkopnih prostorija, ostavljaju dijek)vi sloja U obliku
stubova.Namjena je stubova da na sebe prime optereeenje naslaga i ne
dozvole krova otkopa. Kao osnovni zadatak postavlja se takvo
dimenzionisanje sigurnosnih noseeih stubova, kod koga gubici korisnih minerala
rnoraju biti najnizi, a da ovakva ne ide na stetu sigurnosti. Da bi ovi uslovi bili
zadovoljeni, neophodno je prethodno poznavati raspored napona kojima je stub
izlozen i tek zatim priei dimenzionisanju stubova.
Odredivanje dimenzija sigurnosnih nosecih stubova je veoma slozen zadatak i zavisi
od niza faktora, ad kojih su najvazniji:
- naponsko stanje u okolini stuba,
- fiziCko-mehanicke osobine prateeih stijena i rude
u kojoj se stubovi ostavljaju,
- strukturni sastav masiva,
- me<.tusobni uticaj prostorije na prostoriju,
- velicina eksploatacionog polja,
- debljina i nagib rudnog tijela,
- dubina eksploatacije,
- geometrijski oblik stubova.
- odnos visine prema stuba,
- dinamicka djejstva na stub.
296
Najveti .uticaj na ima fustoca materijala iraspodjela napana u stubu.
RaspodJela napana zavisi od nacina na koji jc stub opterceell i od deformacionih
karakteristika stijena.
Jedna od znacajnih karakteristika stubova je da se njihova tvrstoca p'ovceava s
povecanjerr: odnosa sirine prema visini stuba. Iz tih proutavanja proizasle SIl
prognozne Jcdna(ine s cHjem iznalazenja opstih jednacina koje mogu opisati veCinu
eksperimcntalnih podataka. Sve jednacine uglavnom se mogu svrstati u iznalazenje
odnosa:
- evrstoca na pritisak - veliCina llzorka,
- evrstoCa na pritisak - abUk uzorka,
- na terenska verifikaciona ispitivanja.
6.2. Dimenzionisanje stub ova
Kad vecine nacina dimenzionisanja stubova, pri primjeni komorno-stubne metode
otkopavanja, pretpostavlja se da je ispunjen uslov evrstoee: -
gdje su:
er = ¥ <er, (6.1)
o . napon pritiska u stubovima
Q . opterece.nje stubova koje proizilazi iz tezine kravnih naslaga
eksploatisanog palja i eventualno uzimanje U ohzir teline
samih slUbova
F . povrsina poprecnog presjeka stuba
Oc • evrstoca na pritisak stijena koje cine stub
SIRINA 1 m
m Q x
m'
S1. 6.1 Optereeenje stubova u stijenskom masivtl
297
Za neka horizontalno leziSte, koje se nalazi na dubini H, i otkopava se komorama
sirine "aN, bice potrebno da se izrned:u dvije susjedne komore ostave zastitni stubovi
sirine 'x". DuEna ovih stubova odgovara duzini komorc.
Aka seizmasiva izdvoji jedandio duzineA (slika 6.1), tada Cese tezini krovnih naslaga
iznad izdvojene povrsine suprostaviti otpor slubova, kao i otpori koji se javljaju u
presjccima m-n i m '-n '.
Posmatra Ii se. sarno optereeenje koje prima jedan noseti stub sirine "x" i
zanemad lise tezinasamogstuba, tadase tdina naslaga,koju prima stub, moze iZraziti
u y H ( a + x), a srednje naprezanje na stub, kod povrsine stuba od "x" m
2
,
izrazom:
YH('i+1) (6.2)
Rjesenjem ove jednaCine po 'xn dobiee se izraz za sirinu stuba:
ayH
x::= Oz yH
(6.3)
1z ovog jednostavnog postupka proizaMo je niz metoda koje ukljutuju zavisnosti
izmedu dimenzija stubova i fizitko-mehanitkih karakteristika masiva odredenih u
laboratorijskim i terenskim uslovima ispitivanja.
/].. Integraciona metoda
Veliki dio korisnih mineralnih sirovina, narocito uglja i drugih nemetali6nih
minerala, dobiva se iz relativno horizontalnih sedimentnih JetiSta u kojimasu krovina
i podina jamskih prostorija paraielne ravnima oslabljenja. Za slutaj
dvodimenzionalnog sistema prostorija (otvora), ako se sloj stijene odvoji od glavne
krovine, problem se moze tretirati kao greda.
Adler je razmatrao problem grede na elasticnim stubovima koji se mehanitki mogu
smatrati sIojem sastavljenim od nevel..anih opruga smjcltenih na veoma malom
GlAYNA i<ROVINA
- '--.........
.-/
NEPOSREDN.A KROV1NA ______
ELASTIC
STUB
STOO
;
- SL6.2 Elasticni stub-ovi sa ukljeStenom ·krovinom.
t
,
298
rastojanju. Uz poznat madul stuba"kl! j pomjeranje sredine stuba ''z'' moze se odrediti
rcakcija stuba:
w;::::kz
Aka je sirina stuba "bit i visina "h" povezanost modula stuba sa modulom clasticnosti
stijene (Ep) data je izrazorn:
w,j, " w Ep b
Ep ; <'h gdJe Je k; z; h
U gib grcde iznad stuba moze se izraziti diferencijalnom jednacinom:
,
d
4
z ,·'Eb
(EIY)bdJ;4 ;kz;r
ivan stuha:
gdje je (Ely}b Cvrstoca grede.
(6.4)
(6.5)
Ove jcdnacine moraju zadovoljiti granicne uslove, i to da su pomjeranja (ugibi) i
nagibi (tangente) jednaki na spoju grcdei stuba. OSiID modula elasticnosti gre{ie (Eb) ,
njenc jedinicne tezine (q), raspona (L) i debljinc (m), koji su potrebni u momentnim
jedna6nama i jednaCinama ugiba, i dva dodatna parametra ("Ep" i "h") ukljueena su
u rjesenja elasticno uklijestene grede,
Rje§enja pokazuju da su maksimalni momenti savijanja, a time i maksimalni naponi
u elasticno poduprtoj gredi (koji se javljaju blizu ivice stuba), manji od maksimalnog .
momenta i napona u kruto uklijcStenoj gredi i da su razlike male za normalne
vrijednosti Ep i hp. Adler sugeriSe da se poboljsanja mogu postiCi pOdsijecanjem
sluba radi smanjivanja njegovog efeklivnog modula elastitnosti, SIO bi smanjilo i
maksimalne momente savijanja grede,
6.2.2. Metoda Stamatia
Na bazi rezultata laboratorijskih ispitivanja tvrstoce uzoraka karnene soli s
promjenljivim odnosom sirine osnove uzorka "a" i visine "hit, M. Stamati je dao
ernpirijsku zavisnost koja veie evrstocu na pritisak kockastih uzoraka sa evrstocom
paralelopipednih uzoraka:
gdje su:
CTe =acO ~
0', - evrstoca paralelopipednog uzorka (a;eh)
CTeO - CvrstoCa uzorka u obliku kocke (a=h)
(6.6)
299
A
$1.6.3 Opterecenje medukomornih stubova prcma M.Stamatiu.
Polaz_cCi od pretpostavke da se oko e'ksploatacionih komora formiraju zone smanjcnc
zategnutosti (slika 6.3),tada je stub izmedu dvije komore optcrcecn tdinom krovinc
sarno u svom srednjem dijelu sirine "a", Sigurnosna sirina stuba treba da iznosi:
A=2hctgf3+a
0,
Uslov evrstoCe 7.2 sredisnji dio stuba sirine "an je: y H =- F;'
Iz zavisnosti (6.6) dahija se:
Uco"';-;' _ H
F, Ii-Y
iii
/! 2H
2
h
a - ~ Y ' - , - - -
- do
(6.7)
(6.8)
ZamjcnjujuCijcdnacinu (6.8) u jcdnacinu (6.7), sirina medukomornog stuba moZe se
odrediti iz izraza:
gdje su:
h ~ visina komore
rp "ugao unutrasnjeg trenja slijena
y "srednja zapreminska letina krovinskih slijena
H "dubina na kojoj se nalazi pOd ina komorc
uco " evrstoCa na pritisak slijena koje Cine stub, odredcna
na kockastom uzorku
Fs "kocficijent sigurnosti
(6.9)
300
U leZi!tima sa velikom evrstoeoffi otkopi su ponekad dug<? stabi1!li _postoji
podgrada. Za ave slueajeve pogodnija je pretpostavka da je opteretenjem krovinsldm
-. srtjenama obuhva&ma cijeIa Thda se-izraZ_(6:9}'IIYiize."svesl:'fna oblik:
A_F;lH
2
h
- do
(6.10)
Za metodu otkopavanja u komorama s d,ugim stubovima 6.4) moze se
formulisati uslov koji se odnesi na CvrstoCe stubova izlozenih djejstvu vertikalnih
napana na pritisak:
A +1 (Ie
<7z = Y H ---;;r-- = F; (6.11)
UzimajuCi U obzir cmpirijsku vezu (6.6) U obliku: (Ie = GcO W moze se napisati:
odnosno:
YH(l+l) = <7<OV4
A F, h
(6.12)
Medukomorne plate izlozene su djejstvu horizontalnih napana:
<7 =...J'..!L
x m -1 g
(6.13)
koji treba da ispuni uslov fustoee: ax = Ys'
Prethodna uz primjenu izraza (6.6), moze se napisati U obliku:
...J'..!L (1 + -"-) = <7& v-i
m - 1 g F, ,
iii nakon
, 1
Ii= <70 (Ir)¥i Ir
(m-1)p,;H' -,
(6.14)
Osim hori2ontalnih napona na pritisak, krovne ploCe su izlozene djejstvu napona na
savijanje koji nastaju od teZine stijena sloja,pri reIDu se javljaju i smi(::uCi naponi na
produl.ecima bokova komora, koji iznose:
gdje su:
y' 1 at
,. = 2 = F; (6.15)
y' - zapreminska Idina slijena koje
at - trenutna MstOCa na pritisak stijena plore
Fs - koeficijent_ sigumosti
301
S1.6.4 Komorno-stubna metoda sa ostavljanjem dugih stubova.
SI.65 Prikaz metode otkopavanja sa stubovima sa osnovom.
302
Aka se eksploatacija vrsi sarno s jednog horizonta i stubovi imaju kvadratni oblik,kao
na slici 6.5,u tom slutaju vertikalni naporu u stubu iznase: .
_ H(A+ /)2
uz-y
At
Koristeci izraz (6.6) moze se formulisati uslov tvIstoCe na pritisak u obliku:
H
(
1)2 adJ/ (TO) - r;
y 1+7f =-p;=-p;V;'
sto poslije pojednostavljenja daje:
2.3.
V
1 5
k=
Odredivanje sirine potpornih stubova
prema Sevjakovu
(6.16)
Akademik Sevjakov je detaljno u svojim radovima razmatrao pitanje odredivanja
dimenzija stubova i predlozio niz jedna6na za stubove razlititog oblika.Proratun 5e
zasniva na slijedecim postavkama:
- najvete moguee opterceenje na potparni stub se sastoji od teiine titave
debljine stijena do povrsine zemljc,
. - vertikalna naprezanja u horizontalnim presjecima swbova smatraju 5e
ravnomjerno rasporedenim,
- u proratunu 5e livadi evrstoca stijena stubova na pritisak za razlitite
oblike stubova (iz laboratorijsldh ispitivanja).
Opsti usiov za proratun dimenzija potpornih stubova glasi:
ili
gdje suo
;Sa
SHy+shy''''-r,
H - dubin. gornjeg <Iijel. potpornog stuba do zemljine povrsine
h - visina potpornog stuba
s - pOvrSina horizontalnog presjeka potpornog stuba
S - povrsina hori7.0ntalnog presjeka stijene
y - zapreminska tetina krovnih naslaga
y' - zapreminska teZina stuba
-:"(jp ::' Cvrstota na pritisak ispitana u laboratoriji
(6.17)
303
Na osnovu opSte zavisnosti utvrdene su jednatine za odredivanje sirine potpornih
stubova:
a) Stubovi U obliku trake
s
L JL,
i
k", "" I
L
,
I
"-1
A
A
S1.6.6 Sematski prikaz stubova u obliku trake
Proracun se odnosi na jedinicu dunne, iz rega slijedi:
gdje suo
S A + x
S = -x- =>x = "'-','-;:--' S
V "'--1
s
x= " A
"it a hy'
,
" F,Hy Hy .
A - sirina komore
x - sirina potpornog stuba
b) Stubovi U obliku kvadrata
Za stubove u obliku kvadrata moze se izraziti odnos povrsine horizontalnog presjeka
stijene prerna povrsini horizontalnog
presjeka potpornag stuba U obliku:
S (A + x)2 ___
$= x2 =>x=_r-s-
V "'--1
s
D
T
A
s
o
odnosno:
A
x
x=-,=====
vi --,."L - !!L - 1
F,Hy By
D
A
o
S1.6.7 Stubovi U obliku kvadrata
304
c) Pravougaoni stubovi sa duiinorn L
Za ovaj oblik stubova odnos horizontalnog presjeka stijene prema
potpornog stuba maze se izraziti.u obliku:
d) Kratki stubovi pravougaonog presjeka ograniceni komorama
nejednake sirine
Za stubove prikazane na slici 6.9, proratun sirine potpornih stubova moze se odrediti
na osnovu izraza:
_ (A + xl (B + L)
s - xL
s
A
L
S1.6.9 Stubovi presjeka sa komorama nejednake
odnosno
A+AB
X= L
-'!L.._hy'
FsHy Hy L
305
Ukoliko se pri eksploataciji soli ostavljaju slubovi, ne duzinom, vet
kvadratnog poprecnog presjeka (stika po nekom odredenom rasporedu, tada je
postupak njihovog dimenzionisanja po Sevjakovu slozeniji.
(I:: I: :I:{;{;I:J}
IQ IX I A ------1
S1.6.10 Stubovi kvadratnog poprecnog prcsjeka pri eksploatacijisoli.
U ovakvim slucajevima koriste se podacidobiveni prilikomlaboratorijskih ispitivanja
uticaja odnosa izmedu i visine paralelopipednog uzorka U odnosu na evrstocu
na pritisak:
gdje suo
ap = ao (0.75 + 0.25*) (6.18)
Op evrstoCa na pritisak uzorka kod kojeg je odnos x " h ;t: 1
GO evrstoCa ria pritisak uzorka kad koga je x: h = 1
x ivica asnove uzorka
h visina uzorka
PoznajuCi zavisnast izmedu ctimenzija stuba kvadratnog poprec:nog presjeka
cvrstocc na prilisak, uz uvoctenje faktora sigurnosti maguce je napisati:
ap = (0.75 + 0.25*) (6.19)
306
lzjednatimo Ii jednatinu (6.19) sa izrazom (6.2), dobiva se:
T, (0.75 + 025*) 1)
5to poslije mnoZenja lijeve i desne strane sa i sredivanja daje:
(
,,-) = (2F,YH _.'I.) + (2F,YH .'1.)2+ 4yHF, ('.'.)
h 0'020'02 uoh
(6.20)
PoznajuCi H, y, 0'0 i Fs i 'usvajajuCi visinu stuba "h" moguCe je jednostavno. iz
posljednje jednaCine data kao rjclenje odrediti Sirinu stuba
6.2.4. Odredivanje dimenzija stubova i polica u soli kod metode
kontrolisanog izluiivanja
Za dimenzionisanje stropa komore
posrnatrana je komora U obliku cilindric:nog
valjka, precnika D i visine h. Razmatreni
element stijenskog masiva nalazi se u
ravnotefi pod uticajern slijedecih aktivnih i
pasivnih sila.
I Aktivne siZe
- sopstvena teZina:
D
Z
"
Q=-4-Ydz
- vertikalno opterecenje donje povrsine:
D
Z
" .
O'z-;:r-. 1
- vertikalnog optereCenja gamjc povrsin,e;
D
Z
"
(oz + daz),!
II Pasivne sUe koje se suprotstavijaju stabilnosti
elernenta
- sila kohezije rnDdz
. sila Irenja T = Ntg<p
'H
N
"
N
h
I
I
0
51.6.11 Pokaz sUa u stropu
eksploatacione komore
T
Ji
U prcthodnim izrazima oznake predstavljaju:
y-zapreminska tdina elementa stropa kamore
analiziranog elementa stropa komore
c kohezija elementa stropa komore
!p - ugao trenja elementa stropa komore
N - normalna komponenta sile Irenja (N = An az '" D dz)
An koeficijent botnog pritiska (An = 1. V)
V - Poissonov koeficijent
307
Za uslov stabilnosti elementa stropa komore, zbir svih vertikalnih sila mora bid
jednak nuli:
D2" D
Z
"
,!ydz + '! (0, + do,) - D"cdz - D,unu,dztg<p = 0 (6.21)
Naponsko stanje u horizontalnoj ravni biee analizirano u medukornornom stubu
ogranitenom eksploatacionim komorama, koje su razmjestene u tjemenima
istostranitnog trougla (slika 6.12). U tom me<1ukomornorn stubu, na dubini H+h)
stanje napona moze se izraziti vertikalnom komponentom:
yH
L2rs
"D
2
az= 4 +'h-"H 8
L
2
rs :n:D2 y y L
2
rs "D
z
(6.22)
--4--lr --4---8-
gdje su: y zapreminska tezina krovnih naslaga, y' zaprerninska tezina kamene soli,
y" zaprerninska tetina slanke kOja ispunjava kornoru, H - dubina stropa komore.
L rastojenjc komora, D - pretnik komore, h visina medukomornog stuba koja je
jednaka visini komorc.
Granicno stanje ravnotez.c za medukornorni stub prema uslovu
opisuje veza:
gdje suo
1.omax - (Za + 1) Omin = ac
2. Omax - Omin = (amax + Gmin) + 2c oos!p
3.omax - Ap Gmin = ak
, _1 +sinp . 2ccosp
Ap - 1 sinrp 1 ak = 1 sin!p
(6.23)
308
Odnosno, izrazeno preko faktora sigurnosti:
(aroax + Gmin) sin(j' + 2c coslP _ F
0max Groin - s
pri remu su:
[
L2-r:s ) yH-
4
-
amax = at = Un 2 2 + y' h
L -r:s nD
-4---8-
Gmin = Or = y" (H + h)

STUB
6/3 _
- h" (H + h)
S\.6.12 Presjek medukomornih stubova.
(6.24)
Kad dimenzionisanja stropne police. mora se voditi raCuna 0 tome da minirnalna
debljina mora hili takva da se moze primiti opterceenje od hidrostatskog pritiska
slanice pw = y"H i opterecenje krovnih naslaga pz = yH, slika 6.13.
Za odredivanje neophodne debljine zastitne stropne police koristi se uslov ravnoteze
predstavljen jednacinom u granicama:
J do,
pw (c + All uzlg'P) - y'
b
=fdz
o
(6.25)
;j

I .
h
.lID"
14 gdz
I
I
I
f
SI.6.13 Prikaz sila u zastitnoj polici komore.
sto nakan sredivanja daje:
D (c + AnPztg<p) - y'
b = --------
4 ntg<p (c
Naponsko stanje u stubovima kod strmih
i jako strmih leziSta '
309
(6.26)
Kod lez.gta sa nagibom, u stubovima se javljaju naprcz.anja na smicanje, cija velicina
zavisi od ugla nagiba leziSta i od koeficijenta hocnog naprezanja nenacetog masiva.
Td naprezanja ponckad mogu narusiti stub i aka nisu velika, aka se U sloju nalaze
glinoviti proslQjci koji su, iJi manje, paralelni sa slojevitosCu leiiSta.
Na stub kad nagnutog leiista djeluje vertikalna (Pv) i horizontalna (Ph) sila:
310
p, =yH(a +A)Bcosa
Ph =). Y H (a + A) B sina.
gdje su: y-zapreminska tetina stijene, H-dubina stuba, komore po padu,
B-dnzina komore po pruZanju, a - sirina stuba po padu, l-koeficijent bOCnog
naprezanja.
Rastavimo Ii sile Pv i Ph na kornponente norrnalnih i smicuCih sila, dobi&! se
jcdnacine:
N,=yH(a +A)Bcos
Z
"
+A)Bsin 2a
Nh =AyH(a +A)Bsin
2
"
Th = fYH (a +A) B sin2a
Zbrajanjem vertikalnih i smiCllcih komponenata sila kaje djeluju na stub po ravni
slojevitosti i dijeljenjem sa povrsinom stuba dobice se srednja vertikalna
S1.6.14 Serna odredivanja naprczanja u stubu pri nagnutom pol07..aju sloja.
tangencijalna naprezanja u stubu:
; P
"otHr (cos
2
a +Asin
2
a)
r sin2a
gdjc su:
Pk povrsina koju nosi stub
P
s
povrsina poprccnog presjeka stuba
311
Na stub __!1ije postavljen norrnalno na slojevitost vee je pomjeren za
izvjestan ugao fi. takode djeluju vertikalne (Pv) i horizontalne (Ph) sileo Rezultanta
opterecenja (R) s6 moZe prikazati slijedeoom jednacinorn:
sina
R=.lyHPksin(a fJ)
gdje je: f3 ; a - arc tg(). tga)
J. H
__
P, \
,-.f--+\'+-
/ / /1
1/1
cf
S1.6.15 Sigurnosni stubovi otklonjeni od normale na siojevitost za ugao f3.
T(
,
/\

0.5

S1.6.16 Raspored naprezanja u stubu pod nagibom a=30o.
312
Normalno naprezanje okomito oa asu stuba (presjck "a") odredeno je jednatinom:
R Pk'\ sina
Oh = p, cosfJ = y H P, cosfJ sinCa .. fJ)
Naponska stanja ked stubova u le2iStima sa yecim nagibom vcoma sc-razlikuju od
-naponskih stanja u stubovima horizontalnih lezgta.1'd se razlika sastoji u tomeSto su
stubovi ncsimctricno optcreceni U odnosll oa asu normalnu na pad leZHta, kako je
prikazano oa slid 6.16 (ispitivanja fotoelasticnim putem).
Vidljivo jc da sc najvcca naprezanja javljaju u gornjem dijelu krovine i donjem dijclu
podinc, dok Sil u suprotnim dijelovima stubova naprezanja neznatna.
Dakle, stubovi kad lczista sa vcCim nagibom ncsimetricno Sil opterceeni i njihovi
poprccni presjeci nisu patpuoa iskorBtcni. U stubu se javljaju i veeesile smicanja
kojc mogu izazvati njegovo rusenje. Zbog ovoga, stubovi kod strmih lefiSta, tija je
osa norma Ina na pad, imaju manju n05ivost nego stubovi horizontalnih iIi blago
nagnutih lcziSta.
Radi smanjcnja koncentracije napreza
I1
ja, kaoismitucih sUa u stubovima kod strmih
leXiS-fi treba povccati sirinu stuha po padu iIi stubove ostavljati sa osom koja ima
izvjcstan otklon od normalne ose na pad lez.iSta, i to u suprotnom praveu od pada
lcl.isla.
6.4. Prognoza cvrstoce stubova na bazi opita
na malim uzorcima
Vcc smo n:kli da na tvrstocu sluba najviSe uticu Cvrstoca materijala i raspodjeJa
n3pona U Siubu. RaspodjcJa napona zavisi od nacina na kOjijestuboptcrceen, u ovom
slucaju od horizontalnc i vcrtikalnc komponcnte napona. Raspodjela objc ove
komponcnlC jc zavisna od kontaktnih uslova i deformacionih karakteristika stijena.
Od pocclka ovog stoljcCa veliki broj istrazivaca proucavao je cfekte vcliCine i oblika
uzorka na vcJicinu tvrstoce na pritisak stijene. Iz tih proutavanja su
jednaCine od kojih su nckc primjenljive pri projektovanju stubova. Pokazalo se da se
dva oblika prognoznih jednacina mogu koristiti za opisivanje vecine
ckspcrimcntalnih podataka, koji izrazavaju:
- odnos tvrstoca na pritisak prcma vdiCini uzorka, i
- odnos cvrstoca na pritisak prema obliku uzorka
Obcrt, sa saradnidma jc.na bazi laboratorijskih opita na cilindricnim uzorcima
prcdlozio jcdnacinu za proracun evrstoce sIuba:
gdjc SU:
op = 0, [0778 + 0.222
Op - evrstoca na pritisak stuba
Oc - tvrstoca na pritisak uzorka
w - sirina uzorka
h - visina uzorka
313
Greenwald, Steart, Hol1an,d i Skinner predloZili su jednatinu:
op = ko h",.)3
gdje SU, pored navedcnih oznaka, a, f3 "ko" odgovarajuce konstante.
Evans,sa saradnicirna,izveo je seriju opita na uglju iz Pittsburga, cije su ivice bile u
rasponu ad 5 do 10 ern, a rezultate je izrazio u obliku:
op =kH-
a
Velicine "k" i a predstavljaju konstante.
Na osnovu brojnih prouCavanja i teoretskih postavki odnosa tvrstoee na pritisak na
uzorku i masivu, tc veliCine i oblika uzorka moze se zakljuCiti sljedeee:
- Sarno opiti na velikim uzorcima donekle obezbjeduju pouzdane
podatke 0 evrstoci koja se maze koristiti za potrebe projektovanja;
- Laboratorijski opiti na malim uzorcirna mogu se koristiti sarno u
komparativne svrhe;
- Cvrstoea stijene se srnanjuje s poveeanjem veUcine uzorka koekc;
- pretpostavke da se evrstoea stubova maZe predstaviti
funkcijom napona njihove Sirine i visine ne vazi od izvjcsne
velitine stuba ncma viSe promjena u evrstoCi stuba.

315
UTICA; PODZEMNIH RADOVA NA
DEFORMACIJE POVRSINE TERENA
• Uvod,
• Istorijski razvoj
.' Definicije i elementi slijeganja
• Odredivanje deformacije povrsine terena prema teoretskim postavkama
• Uticaj osobioa stijenskih masa na tok i deformadje povrsine terena
7.1. Uvod
Dzrak deformacije povrsine terena i objekata je nastajanje praznih prostora u gorju
pri eksploataciji lezB:ta. Rudarske stete nastaju, prije svega, zbog rudarskih
eksploatacionih radova iIi radova na pripremi i istrazivanju lezista, te, U odredenim
llslovima, mogu uticati na povrS-inu terena.
Proces uticaja eksploatacije na povrS-inu terena odvija se postepeno i u zavisnosti je
od pavrsinc leziSta obuhvaeene eksploatacijom, Prvi zoaci slijeganja rnasiva u jami su
nastajanje ugiba, slijeganja iIi zarusavanja stropa otkopa. Osim toga sIijeganje se
manifestuje u poveeanju stropnog i b o ~ n o g pritiska, bujanju podine i defonnacijama
podgrade.
Usljcd rudarske eksploatacije dolazi do vertikalnih i, neuporedivo rnanjih,
horizonlalnih pokreta i specificnih horizonlalnih deformacija na povr§ini terena.
ObIik,veliCina i 10k deforrnacije povrsine terena zavisc od niza rudarskih i geoloskih
faktora, a osnovni cinioci koji odrcduju karakler i pararnetre procesa deformacije
terena mogu se svrstati u siijedeee grupe:
a) strukturne osobine stijenskog masiva (slojevitost, raspucalost),
b) fiziCko-rnehaniCke osobinc stijena koje izgraduju prateee naslage,
cJ uglovi zaJijeganja rudnih tijela i prateCih naslaga,
d) oblik i dimenzije rudnih tijela, njihova debljine, odnos mOOu
dimenzijama otkopanog prostora i dubine radova,
ei sistem otkopavanja,
316
f) stepen
g) izgled terena.
Pobrojarii uticaji, u svakom konkretnom slutaju, odreduju osobenosti procesa
pomjcranja i dcformacija rnasiva, omoguCavajuci primjenu- analitickih, grafickih,
numcritkih Hi analognih metoda za defini'sanje i izutavanje procesa defonnacije
masiva i tcrena.
7.2. Istorijski razvoj
Tcorijc slijeganja terena zbog podzemne eksploatacije mineralnih sirovina
potclc su sc ozbiljnije razvijati krajem XIX vijcka, kada je eksploatacija mineralnih
sirovina poccla da ugro7.3Va pojedina naseljena rnjesta i vaznije objckte.
Ovaj period karaktergu pIVa sistematska mjerenja na rudnickim terenima, kao i
pojava veceg broja teorija zasnovanih na uglu lorna i lokalnim zapa.zanjima procesa
slijcganja. Znacajna dostignuca u ovom periodu ostvarili su:Gonat (1859),koji daje
rjcScnje mchanizma lorna stijena iznad podrucja eksploatacije u Lijezu; bclgijski
inzcnjcr Dumont, koji daje empirijsku zavisnost za odredivanje maksimalnih
slijcganja tcrena; Fayol (1885) koji eksperimentalnim istrazivanjima
razrje:;:ava pokrcte rnasa iznad otkopanih prostora.
U XX se vijcku ove teorije usavrSavaju zahvaljujuci sve obimnijirn podacirna
gcodelskih mjcrenja slijeganja pod raziicilim i
uslovima.
Potctak razvoja teorije slijeganja u ovom vijeku predstavlja objavljivanje Lemanove
tcorije ulegnuCa, 1919. godinc, i dokaz da se ove pojave mogu proueavati sarno na
osnovu sistematskih mjerenja. Veliki znataj ove teodje bio je u mogucnosti da se
karakteristicni parametri ulegnuca prouCavaju prije poretka otkcpavanja na nekom
rudnom U osnovi svih teorija ovog vremena je pretpostavka 0 sistcmatitnosti
uticaja elernentarno otkopane zapremine u lez.istu, uz primjenu racunsko-grafickih
metoda.
Iz ovog vrcmena znaeajni su radovi M.M.Protodjakonova, R.Balsa, H.Keinhorsta,
S.G.Awierszyna, WBudrika, A.Saustowicza i G.Kuzneccva. Prerna svim ovim
teorijama, slegnuta je obicno imala oblik korita, pa su se ove teorije i
nazivale uglavnom nteorije korita". U jednatinarna se slijeganje povrsine terena
izraiavalo u funkciji dubine (H), dcbljine sloja (m) i uticajnih uglova (a,j3 i y).
Osnovni pararnetri, koji su se izracunavali, sastojali su se u odredivanju veliCine
maksimalnog slijeganja, kcoficijenta slijeganja, vertikalnih i horizontalnih
pomjcranja, radijusa zakrivljenosti, specificnih izduzenja i skracenja. U svim tim
svojstva naslaga nisu bila ukljucena.
Intenzivan razvoj rudarske proizvodnje nakon II svjetskog rata stvorio je nove
zahtjcve i nova koja se ogledaju u slijedceem:
- prela:knju na vece dubine, .
- otkopavanju korisnih mineralnih sirovina u slozenim prirodnim
llslovima,
317
..; sto boljem iskoriStenju mineralnih supstanci i otkopavanjc
stubova.
U takvoj je situadji izurnvanje mehanike masiva dobivalo sve yeti znaeaj, pa je
razvijena metoda mehanike kontinualne sredine, zasnovana na rjeScnju dva osnovna
problema mehanike masiva, ito:
- izuCavanju toka procesa izucavanjc prirodnog naponskog stanja radi odredivanja
oblika rudarskih prostorija,
- izuGtvanju procesa promjene naponsko-deformacijskog stanja u stijenskom masivu
oko otkopane prostorije i njegov uticaj na terena.
Prvi problemi odnosili su se na promjenu prirodnog naponskog stanja oko otkopnih
prostorija, a teoretske postavke su polazile s pozicija elastitnih karakteristika
jednorodnog masiva ne uzimajuci u obzir svojstva i puzanje materijala.
Karakteristitno za ovaj period je razvoj fotoelasticnih metoda i metoda
eksperimentalnog odredivanja napona u masivu.
Drugi osnovni problem zasnivao se na izuGtvanju rudarskih steta i zastite povcline
terena od nepovoljnih efekata eksploatacije.
Iz ovoga perioda istrazivanja (pedesete i godine ovog vijeka) znatajni su
bili radov':': W. Budryka, A. Salustovica, M. Borcckog, Knothea, Z Kowalczyka,
M.Chudeka, I. Litwiniscyna, K. Rupieniejta, O.S. Berryea, G.1. Marshalla,
M.D.Salarnona i G.A.Grahama.
ViSestrana istrafivanja, analiticke i eksperirnentalne metode, laboratorijska i "in situ"
opazanja, realizovana posljednjih decenija ovog vijeka u mehanike masiva
i povrsine terena, definisali su nove poglede i hipoteze kOje se zasnivaju na
dcfinisanju naponskog stanja i zona oko prostorije sa dirnenzijama i u
veorna slozenim uslovima. Znacajno jc za ovaj period formiranje novih
pogleda u vezi s procesima koji se odvijaju u dubini stijenske rnase, kao su: gorski
udari, visoke koncennacije napona u masivu i ispucalost stijenske rnase.
Razvoj savremenih pogleda u mehanici masiva znacajno je uticao na iznalatcnje
metoda za odredivanja pokreta i pomjeranje povrsine tcrena kao i na prognoziranje
uticaja rudarskih radova na povrsinu terena, povrsinske objekte i objekte koji se
nalaze u masivu. Primjcna ovih metoda omogucila je istra1.ivanje eksploatacije u
stubovirna ispod veCih naselja i industrijskih objekata. Intenzivan
istra1.ivacki rad u poslednjem periodu, u nas i u svijetu, omoguCio je izradu efekasnih
rje.scnja osiguranja u direktnoj zavisnosti od prirodnih i rudarskih uslova
kao i od karaktera osiguranja objekata.
318
7.3.) Definicije i elementi slijeganja
UsljCd pOdzemnog otkopavanja mineralnih sirovina dolazi do
naslaga iznad otkopanc prostorije. ovog
Slucajcvima dopiru i do povr§ine tercna. VlSlna zone zarusavanJa ableno JC
puta veea od visine otkopane prostorij,e. Stijenska iznad o.':c
72rusavanju, nego je izlozena zatczmrn napr.ezanpma do
stvaranja pukotina, Ova zona naziva se "pukotmskom zonom 1 VJSllla JOJ JC pnbhzno
-Tcdnaka visini zone zarusavanja.Stijenska masa zone P?d pritiskom
!cZine nalcglih slojeva, savija se nanize. Naprezanp kOJ1ma JC lzloz.ena stIJcnska masa
U ovoj zoni nisu toiiko jako da mogu izazvati stvaranje pukotina, teseova zona naziva
"zonom savijanja".
Ukoliko se pod uticajem podzemnih radova na povdini terena pojave izvjesne
dcformacije, tada se dio povrsine terena, zahvacen ovim dcformacijama, naziva
"koritom slijcganja".
c--""-" -+-""--i-' 1
,
./
II III
1",,,"0
prl)e pocel\(o

S1.7.1 ObJici deformacija povrsine terena: l·zooa terasa; II·zona pukotina;
III·zona ujednacenih deformacija.
od dubine podzemnih radova, manifestacije njihovog uticaja na povrsinu
'-.rei-cna mogu biti razli<":itc. Prema obimu razaranja povrsine terena, zbog p0<lz:emnog
rada, deforrnacije mogu biti U obliku: provalija, terasa, pukmina i
deformacija. Obitno se usvaja da se granica korita ulijeganja prostire sve do povrsme
terena cije je ulijeganje vece od 10 mm.
Kod korita slijeganja razlikuju se slijedeee zone deformacija:
_ Zona rusenja, predstavlja diD korita ulijeganja u kome dolazi .do obrazovanja
provalija, terasa i vecih pukotina. Za granicu ove zone obi<":no se usvaJa kontura terasa
tija ulijeganja prelaze 25 mm,
_ Zona pukotina,obuhvata dio korita ulijeganja u kome je povrsina terena izlozena
jakim :l.ateznifu. naprezanjima zbog se stvaraju Za granicu
.. ove zone usvajaju se krajnje jasno pukotme,
319
- Zona defonnacija,predstavlja dio korita ulijeganja u kome je povrsina
terena pod uticajem pomjeranja (ulijeganja su veta od 10 mm), ali ne dolazi do
razaranja.
- Zona opasnih pomjeranja, obuhvata diD korita ulijeganja u kome se javljaju
deformacije koje mogu biti stetne pO objekte na povrsinL Granica ove zone obitno
se odreduje na osnovu kriti<":nih deformacija povrSine terena.
Zbog slozenost! i nedovoljne prourenosti ove pojave,granice uticaja podzemnih
radova..I13 povrsinu terena, kao i pojedine zone, odrectuju se odgovarajuCim uglovima.
Na slid 7.2 prikazane su idealizirane karakteristike bo<":nih i vertikalnih pomjeranja
koritastog slijeganja. Vertikalna pomjeranja povrsine maksimalna su iznad centra
iskopa.Horizontalna (bo<":na) pomjeranja povrsine su zatezna u tackama van botnih
granica iskopa, dok su naprezanja pritiska unutar granica iskopa.
U gao lorna a. (ugao
spaja u ,kOjimlL&Jl
oeformaclje . (taCka A). Ova linija, koja proIaz; liraz taCku maksimalne zatezne
deforrnacije na povrsini i konture podzemnih radova, definge ravan lorna (mada
deforrnacije ne moraju bili dovoljne da izazovu pojavu pukotina).
S1.7.2 Idealizirane pretpostavke koritastog slijeganja (po Pallensmennu).
Za bilo koji tip stijene pretpostavlja se da je ova linija prava mada postojc indikacije
da se nagib ove linije povceava sa dubinom. __
u_gao i yenikalnim_.
pomjeianjem "',
"" ,-,--,--,
320
7.4. Odredivanje parametara deformacije povrsine terena
prema teoretskim postavkama
i ,i','
7.4:!:/ Teorija W. Budryk. St. Knothea
Ova teorija polazi od razrnatranja uticaja izrade hodnika na povdinu terena. Hodnik
jc k:vadratnog profila sa "a
lt
, U rnasivu koji se nalazi'iinad hodnika. nastaju
pornjeranja pojedinih taCika, kao je prikazano na slid 7.3.
51.7.3 Profit korita sJijeganja iznad hodnik3.
Krive predstavljaju Gaussove krive vjerovatnoce,a slijeganje proizvoljne
povrsine sa apscisom (x) iznosi:
gdje suo
h • parametar koji zavisi od osobina stijene '
Wo - slijeganje iznad jamske prostorije
(7.1)
U daljim razmatranjima polazi se od pretpostavke nestisljivosti materijala. UzimajuCi
tu prctpostavku U obzir, kao i pretpostavku konac:nog dorneta uticaja jamske
prostorije na krovne naslage, Gaussova kriva se 1.3.mijeni trouglom DEG, cija jc vis ina
Wo, a odgova'ra povrsini izmedu prvobitnc horizontalne linije tcrena i krive
ad minus beskonac.:no do plus beskonac.:no, iz eega slijedi:
12r W. W. J+oo -h'x'dx
'L 0= 0 e
-00
(7.2)
. x . h·v!< v!<
pn .....cmuJe: = -r- => r = h
Thda jednacina Iinije proma korita slijeganja ima oblik:
2
;a
--,-
W= Woe r
Domet uticaja 1.3.visi od dubine i osobina stijena:
r = fJ = ugao dometa uticaja.
321
(7.3)
Pomjeranje proizvoljne tac.:ke (P) nema vertikalni nego kosi smjer, te ako se rastavi
na vcrtikalnu i horizontalnu komponentu, onda postoji prosti matematicki odnos
naime horizontalna kompanenta (u) proporcionalna je izvodu komponente (W): '
dW
u = B([X (7.4)
Konstantu (B) odrcdio je Budryk analizama pornjeranja stijena:
r .
B = 7'Ei
Iz izraza (7.4) slijedi:
r dW
u = 7'Ei([x
Aka _se jed_ha6na 1.3. vertikalfo pomjeranje diferencira po "dx" slijedi:
""
--,-
w= W
max
a e r
r
2
""
dW 2nxaW
max
-7
t:lX=- r3 e
",,'
r Zn-x a W
max
-7
u = - Y'Lii r3 e , odnosno
u=
2
""
..fEiW
max
--,-
2 axe
r
(7.5)
(7.6)
(7.7)
Vrijednost "u" predstavlja izraz za horizontalna pomjeranja povrsine terena iznad
hodnika.
7.4.1.1. Pomjeranje tacaka terena iznad ivice otkopnog polja
Knothe je, istrazujuCi uticaj podzemnog otkopavanja na povrsinu terena, utvrdio
osobine uticaja podzemne e:ksploatacije:
- domet uticaja pOdzemnog otkopavanja doseze daleko izvan granice eksploatacije,
322
najveci uticaj eksploatacije na povrsinu terena je iznad otkopanog prostora i do
odredene udaljenosti na terenu iznad neotkopanog dijela,
- prevojna u profilu korita slijeganja nalazi se na granici otkopavanja, iIi
neznatno odstupa u pravcu otkopanog prostara,
- u prevojnoj slijeganje tcrena iznosi Wmax.
Na osnovu karakteristicnih osobina podzemne eksploatacije, uticaj otkopavanja
moZe se definisati pornocll krivih uticaja f(x}. Ove krive definisane Sil Gaussovorn
krivom:
gdje suo
h - parametar rasporeda uticaja
x - udaljenost tacke na krivoj slijeganja od granite otkopavanja
Wma\:" = a g - maksimalno slijcganjc povrsinc terena
(7.8)
a - koeficijent slijeganja zavisan od nacina upravljanja neposrednom
krovinorn
g - debljina ugljcnog sloja (m)
UzirnajuCi U obzir navedene zavisnosti dat je izraz za vertikalna slijeganja U obliku:
W(x) = - W
max
J" exp [ _ Jt (r_:)2] dx (7.9)
r _ r
U ovom izrazu "r" predstavlja dornet uticaja podzemnog otkopavanja. Radi
odredivanja dometa uticaja, St. Knothe uvodi trougao uticaja uklopljen u krivu
uticaja.
Iz slike 7.4 proizilazi odnos za dornet uticaja otkopavanja:
gdje suo
H
r = tgJf
H - dubina otkopavanja (m)
f3 - ugao dometa uticaja podzemnog otkopavanja
1z jednatine (7.9), U odnosu na prornjenljivu nezavisnu vrijednost x, odredena je
jednatina krive nagiba profila korita slijeganja:
dW W
m
"" ["x2]
Tx = dX = -r- exp --;T
(7.10)
323
Sl. 7.4 Kriva i trougao uticaja otkopavanja
Maksimalna vrijednost nagiba terena je iznad gran ice otkopavanja (x=O) u prevojnoj
tacki profila korita slijeganja i iznosi:
W
max
H?max
T max = = ±-r- tg(3
Prethodni izraz moze posluziti za odrcdivanje vrijednosli parametara 19j3, gdje su
poznate vrijednosti Wmax i T max, odredene na osnovu gcodctskih rnjerenja.
Vrijednost maks,imalnc krivine iznosi:
2n: WID"" (1)
Kmax= ± ,2 exp-"2 (7.11)
Specifitnc horizontalne dcforf!;acije tada poprirnaju vrijcdnosti:


lOX = ..fIii e r ,iii (7.12)
gdje je:
Vrijednosti funkcijeP(r), zavisno od parametara;' date su u tabeli broj 7.1.
324
Thbela 7.1
x F(x) x F(x)
1--'
r r
0.1 0.608 0.7 0.943
0.2 1.108 0.8 0.673
0.3 1.420 0.9 0.443
0.4 1.520 1.0 0.271
0.5 1.432 1.1 0.154
0.6 1.216 1.2 0.081
Tok dcformacija povrsine terena kad otkopavanja ugljenog sloja za. nczavrseni
otkopni front, prema tcoriji Buctryk-Knothea, prikazan je na slid 7.5.
,
K
-- 152
I max" -rr-
.:........i
S1.7.51bk deformacija terena za nczavrscni otkopni front.

I
325
7.4.2. Metoda horizontalnih pre!Jeka Z.Kowalcr,yka
Jedna od novijih metoda slijeganja predstavnika poljskc rudarske skale
sastoji se U odredivanju parametara slijeganja povrsine tcrena pomocu horizontalnih
presjeka.
Na slici 7.6 prikazan je slutaj slijeganja kada je otkopna sirina jednaka sirini (2S)
neophodnoj da nastupi proces patpuTIog slijeganja povrsine terena.
I

s oH<!!l(

S1.7.6 SlijeganJe terena po metodi horizontnlnih presjeka.
Granice glavnih uticaja otkopnog dijela sloja AB odrcduju se uglom prestanka uticaja
na krovne naslage, koji jc oznatcn sa "y", pri remu je otkopna
AB 2S = 2Hctgy
U razradi teorije horizontalnih presjeka polazi scad pretpostavki da jestijenski masiv
homogen, da 'sloj zaIijcze horizontalno i da je prostor izmedu potetnog polo7..aja
radnog stropa i s1egnutog stropa jednak prostoru nastalom slijeganjem povrsine
terena.
Osim toga, prctpostavlja se da otkopna sloja ima deformaciju slijeganja u
obliku kruga, Ciji je promjer:
S = H ct!?';
Thkode se pretpostavlja da se horizontalna pomjeranja tacaka odvijaju u smjeru
otkopnog dijela i da je od pocetka eksploatacije prosao dovoljno dug vremenski
}Jeriod potreban za potpunu kosolidaciju naslaga u otkopnom prostoru. Jednacinc
krive korita slijeganja su date u obliku:
2
W=ke-
ap
(7.13)

326
gdjc SU:
W - vertikalno slijcganje povrsine tcrena
p - udaljenost posrnatrane tacke od centra slijeganja
k - konstanta, odreduje se iz uslova da je na sredini profila, zax = y = 0,
maksimalno slijeganje (k=Wmax=a m)
17jcctnaawajuci zaprcmine formiranog ugiba stropa i slijeganja tcrena, s tim
da sc sa "b" ozna6 srednja vrijcdnost ugiba stropa po izvr§enoj konsolidaciji, moZe sc
napisati:
Dvostruki integral funkcije s desnc strane jednacine predstavlja zapreminu slijeganja
povdine tcrena, dok izraz na IijcvoJ strani predstavlja zaprcminu spustenog stropa.
Nakon rjdcnja ave jednacine i uvrstavanjcm vrijednosti konstante "k", dobiva se izraz
za cksponcnt U obliku:
tako da je jcdnacina krivc korita slijcganja:
am 2
-,-p
w= am e S-b
(7.14)
Vclicina dcformacije savijanja usljed optcrcccnja krovnih naslaga iznad otkopanog
j a mskog mas iva l11visi,prije svega,od gcomehanickih karakteristika s tijenskog masiva,
izwl.cnih u rczultanti granicnog ugJa uticaja (y), zatim od metode cksploatacijc,
odnosno od vrslc zasipa,cija)e karaktcrislika definisana u koeficijentu slijeganja (a),
od otkopnc povrsine (5-), eksploatacione dubinc (H), dcbljinc sloja (m),
zaprcminskc mase slijena (0) i pararnClra n05ivosti sopstvenc pOdlogc (i). Dve Celiri
posJjcdnje velicinc povczanc su rclacijom sa (b):
b=e)i.
I
Prctp05tavljajuCi da su na rubu sloja i:'.f1mjeni us1ovi:
p=s=Hclgy i W=a;l
moie se napisati:
am _t!E..
-y=ame F
odakle se dobiva: b = i
0.69 1
---p
W = a m e
F
elgy
(7.15) .
327
U primjcni ove jednacine narouto je vazno pravilno odrediti vrijednost granicnog
ugla uticaja (y) i veliCinu m.ksiroalnog slijeganja (Wmax = am). Obadvije velitine
treba provjeriti eksperimentalnirn putem.
Nagib terena (T) dobiva se iz prvog izvoda krive korita slijeganja:
T= II" = - Zap w (7.16)
Ekstremna vrijednost Tmax se dobija kada se drugi izvod funkcije korita slijeganja
izjednaci sa nulom, odnosno primjenom formule:
Tmax= -am
e
Prevojna tacka odreduje se iz drugog izvoda jednacine krive korita slijcganja nakon
njegovog izjednatavanja sa nulom:
W,. = Zaam e-
a
/ (Zap2 -1)
Zap2_1 =0
1
Pp = ..f2ii odnosno Pp = 0.85 S
Vertikalno sJijcganje u tacki prevoja (Wp) iznosi:
W,
p -,;e
(7.17)
(7.18)
Horizontalno pomjeranje (u) tackc povrsine tcrena dobiva se iz rclacija odnosa
horizontalnog i vertikalnog pomjeranja na rubu eksploatacije:
(7.19)
Horizontalno pomjeranje moze se izraziti pomocu nagiba povr§ine terena (T):
T . T
pw=Za I u=-ZaH
Ekstremne vrijednosti horizontalnog pomjeranja dobivaju se na tackama
prevoja (Pp):
am S
Umax = - H..f2ii ve - - 0.5 a m H
(7.20)
Spccificne horizontalne deformacije (E) izrafavaju se pomoCll razlike pomjeranja:
du (Tp+W)
• = dp = H '1 (7.21)
gdje je koeficijent koji se odreduje empirijski. Ukoliko se fadi 0 nepotpunom
slijeganju povrsine terena, iIi nagnutim slojevima neophodne su bitne korckcije i
dopuna opisanih formula.
328
7.4.3. Odredivanje deformacija povdine lerena jzazvanih
eksploatacijom nagnutih leiiSta
7.4.3.1.0snovne postavke
1. Profil korita srijeganja opisuje funkcija koja je karakteristicna za metodu
horizontalnih presjeka, kad ooga je:
- oa strani uspona:
• 2
Ww =:
- na strani pada:
gdjc $U:
• 2
Wu =
Wo = WmaxN
n - faktor koji karaktcrgc nepotpuno slijeganje i iznosi:
r - 0.15 s _ 1 1765 r _ 0 1765
0.85s . s .
n
r - radijus otkopane povrsine U obliku kruga
s ;: H ctgy - radijus otkopane (eksploatacione)
(7.22)
(7.23)
2. U glovi gdje prestaje uticaj slijcganja na strani uspona l.f'z i na strani pada WI SU
razlititi;
3. Prave koje odrcduju granice ulicaja na strani uspona i pada sijeku se u tackiK (stika
7.7) ispod sloja koji se
4. Prave kaje prolaze kraz taCku K i uedinu sloja nakon produZavanja do presjeka sa
povrsinom terena odreduju tacku u kojoj nastaje W
max
:
5. Vcktori pomjeranja taeaka povrsinc tcrena sijcku se u tacki K, u skladu sa
varijantom horizontalnih prcsjeka.
7.4.3.2. Vertikalno slijegan}e
Parametri deformacije, izazvani eksploatacijorn nagnutog sloja,baziraju se na metodi
horizontalnih presjeka koja su razradili Sian-Czanndzia (slika 7.7).
Prcma ovoj GD,koje prolaze od granicecksploatacije pod uglovima
presjeka uticaja 0I'I i W2) sijeku se u tackiK Povezivanjem tackeKsa sredinomsloja
E i produzenjcm te prave do presjeka sa CD (osax),dobija se tacka 0, u kojoj nastupa
rnaksimalno slijeganje W max. Tdcka 0 je poCetak raspodjele korita ulijeganja na dva
329
dijela, CO i OD. Oblik tih dijelova parametri Aw i Au cije su vrijednosti
obrnuto proporcionalne kvadratu duzine EJ i EI i iznose:
gdje suo
Kw

(EJ)
, Ku

(EI)
Kw i Ku - parametri proporcionalnosti
- X -.--,C""" __
S1.7.7 Slijeganje povrsine terena za nagnuti sloj.
Duzine EJ i EI odreduju se iz zavisnosti:
gdje suo
EI = L sinCa + WI) i
smlh '
EJ - L sin(Wz + a)
- SmW2
a - ugao nagiba sioja
L - polovina sirine eksploatacionog polja
U gao izme<!u JJ i KG odreduje se iz zavisnosti:
. sin('lh - a) - COS('¥2 + 'l'2) sin(a + '1'1)
9 =::: arc! ctg sm(4h + YJl) sIn(a + tpl) + WI
(7.24)
(7.25)
(7.25)
(7.26)
330
Dubina H' odreduje se iz odnosa:
If = L Sin('ll2 - a) + H
smy ( clg,!, + ctg'P2) '"
(7.27)
gdje je:
Hsr - srcdnja dubina zalijeganja sloja
Slijeganje proizvoljne tatke korita ulijeganja racuna se kao i kad metode
horizontal nih presjcka, i to:
a) za dio profila korila ulijeganja OC (na strani pada sIoja):
2
Wu :::;: a m e ,i (7.28)
b) za dio profila korita ulijeganja OD (na strani uspona stoja):
2
Ww=ame-..l.",t'
Zarnjcnjujuci obrasce (7.25) u (7.24) dobija se:
A _ Ku [ sin1fll ]2
u - LI sin(a + \j11)
A _ Kw [ sin'll2 ]2
w - LI sin('l'z a)
(7.29)
(7.30)
Parametri Ku i Kw odreduju sc cmpirijski iz profila slijcganja za nagnute siajey-e. U
tom cilju efta se profit korita na bazi geodetskih opai,.anja. Iz crteta se odreduju
tPl, W2, L, a, m, a takode Ww i Wu u proizvoljnoj tacki udaljcnoj za veiicinux od tacke
0.
7.4.3.3.Horizontalna pomjeranja
Horizontalna pomjcranja racunaju seslicno kao i kod metodc horizontalnih presjeka.
Iz trouglaAMN,koji je sHean trouglu K4B. horizontalno pomjeranje na strani pacta
sloja je:
na strani uspona:
gdje je:
x-s
Uw=-Ww-g
s = DB = H'ctgrp - rastojanje ekscentriciteta od vertikale na osu x,
koja prolazi kroz tacku K
(7.31)
(7.32)
7.4.3.4. Specificne deformacije
lednacine horiwntalnih spedficnih deformacija date su u obliku:
- na strani pada sloja:
dUu
eu = -ax- =
- na strani uspona sloja:
dU
w
1 [ ]
ow = dX = - Fl Ww 1 - 2Awx (x - s)
7.4.3.5. Nagih slojeva
331
(7.33)
(7.34)
Ugao nagiba naslaga u mash'll (slojeva) utiee na obUk krive slijeganja j vrijednosti
cteformacije terena. Thj uticaj ogleda se u nastajanju pomicanja (devijacije) tataka
korita slijeganja u stranu zalegnutog sloja.
Tok deformacije kod otkopavanja nagnutih slojeva pOkazujc vetu asimetriju jc
ugao nagiba vetLAko nagib slojcva ne prelazi 10°, nesimetricnost rasporeda u odnosu
na srcdinu pomicanja korita slijcganja maze bili zanemarljiva.Kod srednjih i veCih
nagiba slojeva,ta razlika taka eksploatacije na oba krila korita slijeganja veoma je
izrazena (slika 7.8). Vidljivo je da ako ugao nagiba sloja (a) raste, istovremeno raste
vrijednost dcvijacije, prj remu jc kriva deformacije vcoma ncsimctricna. Na slrani
zalijeganja sloja prema terena, krilo korita slijeganja je skraeeno i veoma
strmo, pri reruu su nagib i krivina vcCi nego 'na krilu na strani zalijeganja sloja u
dubinu. I horizontalna pornjeranja i specifRne horizontaine deforrnacije pokazuju
slicno skraeenje opsega uticaja i srnanjenje vrijednosti na strani zaJijeganja sloja.
ill ill
-----...

, I'
I' _2 __ _
I I .;...... --...
... --
, I
: I
I

I
I
,
--.
. _=--._--
S1.7.8 Dcformacije povt§ne terena kod slojeva sa dva razliClta nagiba:
1) za sloj nagiba 40°; 2) za sloj nagiba 60°.
7.4.4. Engleska metoda (NCB)
Engleska saznanja u vezi sa slijcganjem masiva zaokruzena su u metodi NCB
(National Coal Board, Mining Department 1975) za odredivanje parametara
slijeganja tla pod uticajem rudarskih radova.
Ona je, prevashodno) razvijena za otkopavanje slojevitih leziSta uglja rnetodom
sirokih cela. Prognoze slijeganja u rudnicima uglja na osnovu ave metade u vecini
daju tacnost ± 10 %, ukoliko se facti a slicnim rudarsko-geoloskim
uslovima. Fizicki srnisao osnovnih parametara slijcganja povrsine tcrena maze se
sagledati na slikama 7.9 i 7.10.
Na osnovu mnogobrojnih mjerenja u praksi utvrdene su vrijednosti maksimalnog
slijeganja zavisno ad dubine, debljine sloja i drugih uticajnih faktora. Ako se radi 0
potpunom slijeganju za horizontalni sloj, tada sc za srcdnju dubinu otkopavanja
maksimalno moguCe slijcganjc (Wmax) racuna po formuli:
gdjc suo
Wmax == rna
m - otkopna mocnost sloja
a - koeficijent slijeganja
Ako se primjenjuje otkopna metoda sa zarusavanjem krovine,koeficijent slijeganja,
poslije potpunc konsolidacije rusevinc, obiC-no doseze vrijednost a-:=0.9. Primjenom
razlicitih nacina zapunjavanja otkopanih prostora moz.e se bitno smanjiti slijeganje
povrsine terena.
Kada otkopna sirina nije dovoljno velika da izazovc potpuno slijeganje vgelez.ecih
krovnih naslaga (a toje u slueaju 2S<1.4H), maksimalno slijeganje povrsine mora
biti rcducirano zavisno od odnosa otkopne sirine i dubinc rudarskih radova.
Na slici 7.11 prikazan jc dijagram zavisnosti koeficijcnta slijeganja (a) od odnosa
sirine otkopnog fronta (b) i dubine otkcipa (H),
pri cemu je:
gdje suo
W
a ==-
m
a - koeficijent slijeganja
W - vertikalno slijeganje
m - otkopna visina sloja
Na osnovu analize vclikog broja sluajeva izradeni su nomogrami u kojima je graficki
prikazan odnos slijcganja u bila kojoj tacki deformisane povrsine (W) prema
maksimalnom slijeganju (Wmax), zavisno od vrijednosti odnosa razdaljine taeaka od
centra polja (P) prcma dubini (B). Iz tog skupa krivih mogu se odrediti vrijednosti
slijeganja za bilo koji profil.
I
;
1
OOlSl
_
Ii
0. I!
0,005
Krivmo noglba za
o\koPQ[1U
/
povrsmu
,.""", "'- ,rf'
i' \ Kma naglbo za I \.
! '\ sub-kfltlcnu ot)(o- \
J ! pcnu poY'SIllU ,. '--
;)V, I ! \
I _ I I Tmc)( "
;;'"1", \ ,-t"-r.... ,1\ I '\
!..! 1 \. "y 'r, l' " I StUjna (pOllgOOC] locko
... :1 r- i"',,- .J., /' 01 \ ..........
#' I'" "J
j .... __ j _ _ -t __ •• ,.
I \ ;,! ,71 . L :..z......-:--- l
I SOD
!!'.. 1000
l'500111
"' ZOOO
3:
I
r
,

/\'i
r
stijegonj
r
ex

Zs
, 5
i \
---..t L-." -.. _--..-.1
2S __
2S __

Deformocl)a (+EI
0.004
001]2
I
... ...J
51. 7.9 Vcrtikalna slijcganja i nagib kod NCB- metode: H- dubina otkopa;
W- Vcrikalno slijcganjc; Nagib krivine slijeganja;
K:wa hOrlzontolrnh po'n)!? _
fania ze klltlCflCl $lrlr1U
,4'// eks'ploGtoclon(X] polJo
// ,
/"'" Krlva dl:'formoCljll Z(l IT
/ \ . f' ;';spIOG- I \
• • /CIOTlOg polJo '.
I \/ .! \
/
. /"\ Knvo d:forrnoClja za ),.--/ V"'U '\
' //, manJu Slrlnll polJO
/ #\ \ od kntlcnog / t \
.. . ! I'! ,
/""" \ " / : ,\
t ',#+1" tI. /'
. JIlT .\ .\. • I- .... .,. "'" ......... -..
.... "" e- -\ "'-...! ":<- .,."(10 ....
,v jr-........ Povr!;/nQ
• I \ \ I /f '" I I
I \ \ .""" I . c I
°.0
02
1 \ \ i / I , 1
\\vr I \
0004 \ I I
Deformac!ja (·E) I
HOflz-:mtalno
(U)
1O00 mm
750
SOD
250

.. R
=:!=8===r ...
S1. 7,10 Dcformacije i horizontalna p(,mijcranja kod NCB metooe
(H
't:
w

336 337
o
o
"'"
.....
"-
" ,
"-
I"
I '.j
1\
1\
w'q DU!JI$
8
<D
"
E
0
'" I
"
0
'"

C
.n

"
0
S
eli

"
0

0
"'

0
0

Meuu svim tatkama profila slijeganja jedna je posebno znatajna. 1b je prevojna tacka
slegnutog profila, gdjc se konveksni dio krive profila a potinje njen
konkavni die. Slijeganje te tatke je istovjetno sa tackom pOlumaksimalnog slijeganja
(WmaxJ2). Paiofuj ove prevojne !atke zavisi od odnosa otkopne Sirine prema dubini
(2S/H)"
Sa prcvojnorn tackom vezana je zona maksimalnog istezanja (+E) i zona
maksimalnog sabijanja iIi kompresije (-e). Prevojna tacka dijcli ove dvije zone. Prva
zona (+£) okrenuta je prema vani, adruga zona (-e) nalazi se unutar otkopnog polja.
Deformacija povrSine tla proporcionalna je slijeganju, a obrnuto proporcionalna
dubini.
Svi opisani odnosi vaze za horizontalno zalijeganje leziSta. Uticaj nagiba sloja na
granicne uglove uticaja i na oblik korita slijeganja je VCOma znacajan i utoliko
znacajniji ukoliko jc nagib sloja veti.
Na slid 7.12 prikazana je promjena granicnih uglova po padu, usponu sloja, zavisno
od velicine pada otkopanog sloja i za razlicite slucajeve nagiba slojeva.
U labeli broj 7.2 dale su vrijcdnosti parametara za proracun deformacije pmTsine
terena na osnovu izraza
Slijeganje
tcrcna
Wmax
(mm)
k·m·a
,
10' 10' JJ' 40' 50' iff 70' 80' 91)'
d - Ugoo nogibo sloja
S1.7.12 Uticaj nagiba sloja na granicne ug!ove.
Parametri
HorizOntalne Nagib terena Horizonta!ne Radijus
specificne deformacije krivine
deformadje
Emax Tmax Umax R min
(m/mm) (mm/m) (mm) (km)
m, a·m·ro
m4·rn a·m-
a·m-ml ro m,
r&a.m
Thbela 7.2
Krivina terena
Tk
(km.')
1
Rmin
338
7.4.5. Metoda asimetricnih presjeka (AP)
Ova metoda koristi prist up iz teorije horizontalnih i.veoma jcyouzdana
primjcnu kod nepravilnih oblika lez.Bta s karaktcnstlkarna,s tIm da POSWJc
podaci 0 geodclskim mjerenjima slijcganja ..' .
Metoda je uspjesno primijenjena za prognoZI!anJc tcrena uSIJcd
cksploatacije soli u gradu Thzli, a zasluga za llJcn razvoJ pnpada dIU Murisu
Osmanagicu.
Osnovna jcdnacina po metodi asimctricnih presjeka ima oblik:
gdjc suo
b "
(7.35)
w vertikalno sJijeganje povrsine tcrena (m)
W,IIQX - vc1icina maksimalnog slijeganja (m)
H - dubina rudarskih radova
y _ granicni ugao uticaja otkopavanja
p _ udaljenost posmatrane tacke od centra slijeganja
b _ kocficijcnt koji uticaj pada sloja i vclicinu asimctrije

n _ cksponent koji obuhvata uticaj promjcne prostora i
para metre evrstoce masiva
Velieina maksimalnog slijeganja (fVmQ"!;J odreduje se kao funkcija
eime je dcfinisan problem taenog poinavanja odlika izluzenih prostora 1 deblJme
izluienih serija soli (stika 7.13).
S!.7.13 Prikaz mctodc asimetricnih presjeka: pI, P2-uda1jcnost granice slijeganja
od centra slijeganja; Hl,H2- presjccne dubine izluzenih prostora; W
slijeganje; mmax-maksimalna dch\jina izluzcnih serija soH; n, ('2-gramcm Uglovl Utlcaja.
339
Prognoza velitine maksimalnog slijeganja (Wma:t'J se pomotu koeficijema
slijeganja (a) i redukovane debljine izluzene serije soli (m), primjenom obrasca:
Wmax = a m
Koeficijent slijeganja (a) utvrduje se analizom iz proizvodnje slanice i poredenjem
zapremine izluzenih prostora sa zapreminom slegnute terena iz prethodnog
perioda.
Redukovana debljina sloja (m) racuna se stavljanjem U odnos velitine proizvodnje
(Pi) u odreaenoj gOdini i maksimalnog slijeganja za ·pojedine
presjeke:
mj = Wm;:r(l) , odnosno (7.36)
11' . WpaxU)
I'l'ma:r(i):::;:aPi 1 a= i (mIt) (7.37)
ZnajuCi se izratunati Wmax za bilo koji buduci inteIVal,a zajedno
s tim i redukovana debljina (m) svih do tada izluzenih serija soli.
Proracun se vrM odvojeno za obje asimetrirne polovine korita slijeganja. Thko se maze
obuhvatiti svaki asimetricni presjek, nastao pod djelovanjem bilo kojeg rudarsko-
faktora, tiji se pojedinacni uticaji ne mogu odvojiti iz rezultante slijeganja.
Horizontalna pomjeranja po metodi asimetricnih presjeka izracunavaju sc na isti
naCin kao i kod metode horizontalnih presjeka,tj. na osnovu relacije:
gdje su:
U = 'it
u - horizontalno pornjeranje
W - vertikalno pomjeranje
p - udaljenost od centra slijeganja
H - dubina izluzene sone serije
(7.38)
Spccificnc deforrnacije Gedinicna izduzenja, odnosno skratenja) ratunaju sc po
formu1i:
dUi' Ui+l - Uj ,
fi = dL = --5·0-- (mm/m)
(7.39)
gdje suo
ti - specificna deforrnacija izmedu dvije tacke
dUi - razlika horizont .. lnih pomjeranja izmedu dvije tacke
dL - rastojanje izmedu dvije posmatrane tacke na duzini od 50 rn
340 341
7.5. Uticaj osobina stijenskih masa na tok i deformacije
povrsine terena
Za pomjeranja masiva i dcformaciju povrsine terena u procesima
podzemne eksploatacije najznacajnije je poznavati mehanicke osobine stijenskog
materijala i geoioske faktorc.
Od mehanickih osobina, kaje uticu na tok i velicinu deformacije rnasiva treba,
poznavati otpornost na pritisak, zatezanje i savijanje, parametre otpornosti na
smicanje i rcoloske osobine stijena.
Najvazniji geoloski faktori su dubina zalijeganja slojeva, zalijeganje krovnih naslaga,
nagib slojeva i strukturno-tektonski odnosi u masivu.
Posljedice podzemne eksploatacije koje se opa1.aju na pOVIsini terena,imaju slozcn
karakter,a nastalesu usljed pomjeranja krovnih naslaga iznad otkopnih polja. Proces
pomjeranja krovnih naslaga iznad otkopnog pOlja,i oka njega,manifestuje se u
krovnih naslaga i slijeganju kroz masiv ka terena. Nakon
odredenog vremena proces se zavrsava i u masivu se uspostavlja ravnolez.a.
Pomjeranja na povrsini mogu biti spora i dugotrajna, a magu nastupiti i nagla
propadanja terena. U odgovarajuCim stijenskim uslovima mogu se ocuvati prostorije
pogodnih dimenzija i duze od dcsct, eak i 100 godina, bez zarusavanja (kornore u
rudnicima magnezita, barita, kamene soli).
Kod slijeganja razlikuje se potpuno i nepotpuno korito slijcganja.Potpuno korito
slijeganja razlikuje se od nepotpunog u veliCini maksirnalnog slijeganja. Slijcganja u
sredini nepotpunog korita manja su od maksimalnih, a s poveeanjem otkopnog polja
nastupaju dalja slijeganja do maksimalnih vrijednosti (slika 7.15).

, '
,
=4=
.'
1 • '
, ,
I
01
b I
SL7.15 Korito slijeganja oa povrsini: a) potpuno korito; b) nezavrseno korito s!ijeganja.
Pojava nepotpunog korita slijcganja javlja se kod otkopavanja sa djelimirnirn
zarusavanjem krovine, pri temu je krajnje slijeganje masiva pribliino jednako
polovini debljine olkopanog pojasa sloja.
Efekti slijeganja povrsine tcrena u slueaju primjene kornorno-stubne otkopnc
metode ukljutuju lokalne depresije - pinge, korita slijeganja i tenzione pukotine
(slika 7.17). Depresije prekrivaju yeti broj komora lamo gdjc prcoslali ugalj,ili
mineralna sirovina, nijc bila dovoljno evrsta da se oduprc tezini nalijezuCih
342
naslaga,zato sto su stubovi bili djelimitno eksploatisani iii SU, inace, hili malih
dimenzija.
Pojava pingi, Hi ulegnuCa,na povrsini zavisi od vrernena potrebnog da dade do lorna
S\.7.16 Primjer oepotpunog otkopavanja sa djelimitnim krovine.
krovine, debljinc krovine,Mstoce nalijeiucih naslaga i sirine rudarske prostorijc.
U slucaju otkopavanja ispod debclih krovnih naslaga kaje se laka zalamaju - lome,
izrazeno je potpuno direktno 7..arusavanje krovine. Graniee do kojih dopire uticaj
SI. 7 .17 Blok dijagral11 slijeganja izoad rudarske prostorije (lijevo)
. i' prikaz deprcsijc slijeganja pod tezinom oslijezucih naslaga (desno ).-
343
eksploatacije nalaze se iznad otkopnog polja, a njihov tok zavisi od brzine
napredovanja radova i osobina stijenskog masiva. Slijeganje masiva iznad takvih
otkopnih polja (slika 7.18) postepeno se prenosi na poveeavajuCi svoj opseg
na povrsini i formirajuCi korito slijeganja.
S postepenim prosirenjem iskopa, sto je indicirano sekcijama otkopavanja Q, b, c, d
i e, odgovarajuCe krive slijeganja povrsine i korito slijeganja postaju progresivno
dublje (slika 7.19).
SL 7 .18 Slijeganje u masivu ispod debelih krovnih naslaga sa prikazom napredovanja
otkopavanja: a . zona b· zona pukotina; c· ZOna ugibanja.
U uslovima otkopavanja dolazi do deformacijestijena u krovini i podini.Ako je masiv
izgraden od debeUh i kompaktnih stijena, vrijeme toka deformacija je duze, a korito
slijeganja je razvueeno na veeoj Za masiv koji jc izgraden od slabih stijena
(1aporci i gline) deformacije nastupaju brzo, korito slijeganja ima manji domet i
javljaju se male vrijednosti horizontalnih pomjeranja (slika 7.20).Pojave u masivu
zavisne su i od vremena,koje se tumaCi osobinarna stijenskog masiva. Kod
otkopavanja slojeva uglja proces pomjeranja veoma jc spor i dugotrajan (odvija se
godina).
Stadijum konatnih pokreta odnosi se na spora slijeganja, koja teoretski traju
beskonatno dugo, pri refiU se tok slijeganja u vremenu uzima kao asimptotska
funkcija, u praksi ogranieena konatnim slijeganjem prema propisima. Za smiren
teren usvaja se onaj gdje dva izvrsena mjerenja u vremenu od jednog mjeseca
pOkazuju slijeganje manje od 1 em, iIi 1 % slijeganja koja su vee postojala. U dugom
vremenu od utvrdenog konatnog sJijeganja mogu nastupiti i dodatna slijeganja
(nekoliko procenata), koja ne prcdstavljaju opasnost za objektc na povrsini terena.
Za uslove tvrstih stijena prikazan je grafikon slijeganja tataka na povrSini lerena, sa
elementima nagiba, krivina i horizonlalnih deformacija (slika 7.21). U datofi
primjeru maksimalna slijeganja su iznad eksploalacionog polja, na odredenoj
udaljcnosti od granice otkopavanja.Istovremeno, prevojna tatka sa slijeganjem W
=::: 0.5 W max nalazi se na udaljenosti np" u pravcu otkopnog polja. Vrijednost
pomjeranja (p) u uslovima rudnika kamenog uglja iznosi od nekoliko do 30 m.
Maksimalna slijeganja su znatno blize (Q.ko tri puta) granici olkopnog polja nego .
344
;g.
u
o
E
.e

'0
abc d e
s s
$I $\\
51.7.19 Napredovanje slijeganja 5 povetanjem otkopnog prostora.
udaljenost otkopavanja (m)
sina
\50 \00 50 50 100 \50 200 250
prvobitna pavrsino
SI. 7.20 Izgled slijeganja povrsine terena: 1) kod kompaktnih i mocnih stijena;
2) u masivu slabih stijena.
nulta slijeganja na vanjskoj granici olkopa. Najveci nagib je u prevojnoj latki profila
korita.
Krivina linije profila korita slijeganja ima najvete vrijednosti na dva mjesta, jedno na
vanjskoj granici otkopnog polja, a drugo iznad otkopnog polja.
Kod eksploatacije sa nepotpunim koritom slijeganja (koja se odlikuje simetrijom
rasporeda slijeganja) dijagrami su slieni kao za potpuno slijeganje, s tim je
vrijednost nagiba u sredini korita slijeganja jednaka nuli, a krivina na tom mjestu
maze biti znatna veCa od krivine na vanjskom c!ilelu korita slijeganja.
(,w/ww) 3 {wwj n
JOlap JOt.rJads Jaiwod-1Jol1
,
o
345
i
,
I
I
I
I
!.

PRORACUN STABILNOSTI KOSINA
U STIJENSKIM MASAMA
• Dvad
lit Ru§enje kosina povrsinskih kopova
• Uticaj diskontinuiteta kao privilegovanih povrsina smicanja na proracun
stabilnosti kosina
• Uticaj pukotinske vade na stabilnost kosina'
8.1. Uvod
347
Stabilnost kosina, prirodnih iii u Cvrstim stije,nskim masama je dosta
sloZeD problem, ito iz vise razloga, od kojih su najvafniji sIjedeCi: tvTstoCa intaktne
stijene neuporedivo je veta od CvrstoCe na smicanje duz diskontinuiteta, postojanje
zaostalih napona i njihova oslobadanje stvara dopunske diskontinuitete, problemi se
resta javljaju u trodimenzionalnom statickom sistemu za koji su praktitno savladive
sarno najprostije ratunske seme, djelovanje vade se manifestuje u diskontinuitetima
i moze imali velicinu i smjer djelovanja kaji zavisi od polozaja i pruianja
diskontinuiteta. Imajuci u vidu navedene specifitne karakteristike statWkog
ponasanja stijenskih masa, primjena klasicne metode stabilnosti koja se razvila na
problemima mehanike 11a ima prilicna ogranirenja. Zbog ovakve ogranieenosti
prakticno upotrcbljivih nacina analiza, vazno je uoati bitnu razliku metoda mehanike
stijena U odnosu na metode mehanike tla, jer postoje podrutja gdje se ta razlika ne
moZe jasno iskazati.
Metode mehanike stijena, odnosno ratunske seme zasnivaju se na konceptu, modelu
sredine, koji podrazumijeva pouzdanost Cvrstore na smicanje osnovne mase i da se
mehanizam nastajanja nestabilnosti trazi iskljucivo u vezi sa sistemom oslabljenja
(pukotine, zdrobljene zone i zone raSleretenja), gdje je evrstoCa na smicanje znatno
nita. U tom se smislu, kao vaian problem, postavlja ispravno definisanje sistema
diskontinuiteta i svojstava mas iva koji se kroz met ode racunske analize mogu
iskoristiti u kvantitativnom srnislu.
348
8.2. Rusenje kosina povrsinskih kopova
Radne i zavrgne kosine pominskih kapava mineralnih sirovina nalaze se uglavnom
u stijenskom masivu, a jednim dijclom i u rudnom tijelu, kaje, po kriterijumu
geomehanike, ima sve osobine stijcne. Stijenske rnase, kojc okrufuju rudna tijela,
vecinom su evrste stijene, mada nije rijedak slu1:aj da jedan dio prateCih stijena Cine
stijene, koje se po- svojim karakteristikama priblitavaju radnoj sredini koju
tretira mehanika tla.
Kad stabilnih kosina postoji ravnotcfu izmedu sila koje teze da kosinu i sila
koje se suprotstavljaju tom ruscnju. Inaoo, otpar rusenju (smicanju) ked stabilnih
kosina veti je od sila kojc tde da sruse kosinu. U OVOID slutaju odnos izmedu otpora
rusenju i sHe rusenja je kocficijent sigurnosti prativ rusenja kosine i on je u ovorn
slu<:aju veti od jedan.
RU5ENJE
ETAZA
0)

.. KOSIr'-iA
b)
C\UNOR\CNO RUSENJf
',l-JbDNt ll.l \nSE EIAZ
RIJSf:.N if·
,/- F;·.o'j'; l,j-e
SI.8.1 RUSenje kosina u kvazihomogenom i ispucalom stijenskom masivu.
Medutim. kada se naruM ravnotez.a i sile postanu vete od otpora tom rusenju,
dolazi do rusenja kosina, i to uglavnom na dva natina:
_ nclenjc jedne etaze, dvije Hi vise etaz.a, Hi cijele kosine kopa
po priblizno cilindricnoj povrSini klizanja,
_ rusenje jedne etaze, dvije Hi vise etaZa, iii ciJcle kosine pOvrSinskog kopa
po ravni slojevitosti, duz pukotine Hi vise pukotina, koje medu soborn zatvaraju
privilegovanu povrsinu smicanja, odnosno obrazuju ravan slabljenja, kako je
prikazano na slid 8.l.
jJ' Rusenje kosine po cilindritnoj povrsini karakteristicno je za nevezane i meke stijene
kOje-najtesCe prate ugljene slojevc, a cijc izuCavanje je obuhvaeeno u mehanici tla.
1S1O tako, po cilindricnoj povrsini nastupa i u kvazihomogenim stijenskirn
rnasarna kod ¥;.ojih je slojevitost i ispucalost taka rasporedena u stijcnskom masivu,
da ravni slojevitosti i pukotine-'ne obrazuju privilegovane ravni srnicanja.
8.3. Uticaj diskontinuiteta kao privilegovanih
smicanja na proracun stabilnosti kosina
8.3.1. Klizanje po jednoj povrsini
349
Najjednostavniji abUk klizne u stjenovitim materijalima je ravan. S obzirom
na u .bok?vima to se ravni lorn rijetko dogada u praksi. Da bi se mogio
dogodlti kllzanJe po ravnorn dlskontinuitetu, potrebno jeda pomina diskontinuiteta
pada prema kosini ida joj je nagib veti od ugla trenja na loj povdini.
Osnovne postavke na kojirna se bazira proracun su:
- 10m nastaje duz jednog iii postojeCih i ravnih diskontinuiteta,
- klizanje rnasa ne uzrokuje unutrasnje deformacije i lorn,
- poloZaj sila koje djeluju na klizno tijelo je nepoznat, sve sHe se
kombinuju u jednu rezultantu i uspostavlja se ravnotez.a rnornenata sila.
1z uslova granicnog stanja ravnotez.e (stika 8.2) slijedi:
yH
2
W = -2- (ctg[3 - ctg1Jl)
N = Wcos[3
'H
T = Wcos[3 tg'l' +
Sh'f'
F = Wsinf3 (aktivna sila)
Hlctg8 - ctg<
t-----------i
B C
I.
kl<zo"
povrs31
S1.8.2 RavnL uslov lorna.
350
Faktor sigumosti je:
c· H
_ W cos{3 tIN' + "Slii,IT
Fs - Wsili,B
Zamjenom prethodno datih vrijednosti slijedi:
HZ c"'H
q'-- (ctgf3 - ctg'I1) cos{3 tg'l' + "Slii,IT
Fs =:: 2
r (ctgf3 - ctg'I1) sinfJ
odnosno:
F
s
=!K1!..+ 2e· 2
tgfJ r H (ctgf3 - clg'I1) sin f3
Najnovija istrativanja pokazuju da pri projektovanju objekata za dugi vremenski
period treba s c=O, a za ugao trenja If' treba odrediti
rezidualnu vrijednost. Za abjektc manjeg trajanja mogu se uzeti U obzir kohezija i
nelinearni odnosi izmedu napona a - To Ugao unutragnjeg trenja cp maze se odrediti
na maiim uzorcima u laboratoriji, jer on ne zavisi od veii6ne uzorka, kao na primjcr
kohezija. U prethodnim jednac;inama povrsinu klizanja predstavlja duzina AB, uz
pretpostavku duzinet=l u pravcu kosine. Vrijednost kohezije na kliznoj ravni je "e",
U slucaju kada jec .. =0, visina i nagib kosine ne uticu na faktorsigurnosti, te on iznosi:
Fs = 'fJ
Aka se unutar diskontinuiteta pajavi voda koja otite na dnu kosine, tada sc faktor
sigurnosti (sUka 8.3) moze izraziti:
c'H
[ W cos{3 - U] tg'l' + :iliil[
Fs·-
U posebnom slucaju kada je C' =0:
[ y (CIgf3 - ctg'P) cos{3 - W
J
Ig'l'
F, r (Clif! ctg'I1) si
odnosno:
F
_ '!g$ _ ywlg'l'
s - 2
t r (ctgf3 - ctg'I1) sin f3
Poznavanje strujne mreze i vrijednosti pijezometarskih nivoa u pukotini neophodno
je za odredivanje vrijednosti pornog pritiska vode, pri remu je:
I
I
I
u = s,k/
f
uzdz = s;;:PofI Hzdz, i
c· H
[ W cosf' - u 1 tg'l' + :iliil[
Fs = WSili,B
351
Prisustvo vode se moze posmatrati sarno u pukotini iii na ravni diskontinuiteta. Pri
tome se, u ?vom pojednostavljenom slueaju,pretpostavlja da je ostali dio stijenske
mase. Sto se tite pritiska vode, najnepovoljniji slutajcvi
nastaJu nakon Jakih kBa kada se pukotine pune vodom, odnosno zimi kada zbog
smrzavanja povrsine kosine vodno lice postaje horizontalno.
r.0 ravnoj povrsini promatrana je kao ravni problem
teoflJe tJ. U ObZlf TIlJe uzeta treta dirnenzija. Ovo se rjesenje maze uzeti
2
!W
H
2 si nO
51.83 DjeJovanje pritiska vade u ravni
siobGdna povrsina
elm otpr.lijala
u oy h
z w z
H
H
S1.8.4 Aktivne sHe na segmentu djelimicno potopljene kosiae sa strujnim pritiskom.
352
kao dovoljno tamo aka je prostiranje diskontinuiteta u pravcu pru7..anja dovoljno
velika. U svakom slutaju) uticaji klizanja na bokovima ovakvih kliznih ravni
povetavaju koeficijent sigurnosti. U praksi se ovakva moze primijcniti sa
odstupanjem smjera prutanja diskontinuiteta i ravni kosme za 20°.
SL8.5 Kosina ucvdeena ankerima.
Povecanje stabilnosti kosine postize se odvodnjavanjem, odnosno dodavanjem
vanjskih sila. Kao dodatne vanjske sHe se primjcnjujc izgradnja potpornih
zidova iii primjena ankera.
Faktor sigurnosti za slu&j kosine iznosi:
F _ (WcosP - U + Tsin(jJ + y)] tgp + c·L
,- Wsip:j3 Tcos(ll+y)
Sila T je:
. !KP... c+L
W smjl - (Wcosjl - U) F - To
T= s s
sin(jJ + y) * + cos(j3 + y)
U posebnom slu61ju: c· =0, U:;;.O i Fs=l. slijedi:
Efekt utvrSeenja:
(j3 + y) < 9<f : mobiliziran napon i trenje, utvrscivanje,
(j3 + y) ; 90° : mobilizitano trenje (Tl pukotinu)
(jJ + y) > 90° : mobilizirano trenje i efektivni napon,
"kratko
n
uevrscivanje.
353
8.3.2. Klizanje po dva sistema pUkotina
Ova situacija jc testa nego prethodna, jer se dva sistema pukotina tesce javljaju u
prirodi, a klizanje nastaje po dva sistema udrulcnih pukotina pod uglovima Yl i Y2
(slika 8.6).
S1.8.6 Nagib sa dvije familije pukotina.
Da bi se pojednostavio ractin, prihvata se da pukotine imaju konstantan razmjdtaj i,
najcesce, usvaja se srednja linija klizanja koja sa horizontalom zatvara ugao f3. Za
duzinu efektivne ravni klizanja (-fb, sin«Y2 -jl\) i postojanje kobezije, vrijedi:
ShijJ sm y2 Y1
H2
W ; (ctgjl - ctg'll)
Y HZ c· H sin(Y2 - (3)
-0- (clgf3 - clg'll) cosn Ig<p + ---;'7( ( )
F _ L, SlJijJ sm Y2 Yl
S - yH2 -
;;- (ctgjl- cIgW) sinn
F,; Ig<p + 2c' (Y2 - (J)
Igyl Y H (ctgf3 - clg'll) sin
2
jl sin(Y2 - n)
Za vrijednost c'" = 0 Fs = tgrp
tgyl
------1-
H
I
I
IH
I
I
I
354
8.3.3. Klizanje po dvije ravni (klinasti lorn)
Klizanje po dvije ravni, iIi klinasti lorn, najjednostavniji je prostorni oblik lorna koji
jc u literalUri detaljno abraden. Ova} oblik klizanja u praksi je urestaliji od tistog
ravnog lorna. AnaHzn dosad objavljenih rezultata ovog natina klizanja dati su Hoek
i Bray uzimajuci U obzir trenje na obadvije povrsine, koheziju i uticaj vade u
diskontinuitetima.
Primjena izraza za ravni lorn, U slueaju klinastog lorna, nije racionalna u praksi jer je
suviSe na strani sigurnosti, nairne, taka dobiven faktor sigurnosti u stvarnosti je veti
za 2 do 3 puta.
SI.8.7 Prostorni prikaz klinastog lorna.
Na slid 8.7 prikazan je klinasti lorn i uticaj pritiska vode.Linije "d" i "e"
predstavljaju presjccnice pojcdinih povrsina klina i etate. Sa "A" i "Bn oznaeene su
ravni klina po kojima dolazi do klizanja, pa se i oznake "CA", te "cpA" i "CPB" odnose
na koheziju i ugao trenja odgovarajuCih ravni. Mase stijene i vode
oznaeene su velicinama ps i pw,
Na povrsine klina djeluju slijedete komponente sila:
FAX - komponenta tdine na ravni Au pravcu klizanja
FBK - komponenta tctine na ravni B u pravcu klizanja
CA i CB - sile na ravnirna A i B uzrokovane kohezijom
FAN - normalna komponcnta tezine na ravni A
FEN - normalna komponenta tdine na ravni B
Faktor sigurnosti iznosi:
CA + CB + (FAN - UA) tg<pA + (FAN - UB) Ig<pB
Fs f'AK + FBK
355
Izraze se sV,ojim velitinama i uzme Ii se U obzir pritisak vode
na ravmma AlB, dobl]e se faktor slgurnosti za klinasti lorn prema Hoeku i Brayu:
F, = p,;R (CAX+CBYj + (z - Ig<pA + (w- tg<pB
Pri Sll velicine X, Y, Z i W bezdimenzionalni faktori koji imaju flijedeec
znaeenJc:
X = Sin8bd Z = coSe< - cosfJ cosBAB
smYde COSeM. siny sin
z
8AB
y = sin8ac W = CDS{3 - COSa COSBAB
sm8
ce
cosBaR siny sin
2
8AB
Nagib ,ravniA oznaeenje sa a, sa {3. a presjecnice ravniA i B oznakom y,
UgIOVl BaB, BbA te BAB oznaCent su na dijagramu, slika 8.8.ThCkeA i B predstavljaju
polove istoimenih ravni.
SI.8.8 Konturni dijagram k!izanja po dvije ravni.
356
I'RIMJER
Proracun stabilnostl kosina za klinasti lorn
Podaci Pomocnc
Sratunate vrijednosti
vri-'cdnosti
(X = ;45°
case 0.7071 _ coSa cos{3 casBAB 0.7071 + 0.3.:1.20.191"", 1.5475
fl = 70°
cosp 0.3420 Z - cos'l'. sin20AB 0., 180 0.9636
\J.l
e
= 31.2
0
sio\}le = 0.5180 _ £.0$ - cosa costlA! = 0.342 + 0.7071 0.191
0.9557
COsBAB = -0.19 W - sinI.Vesin20AB 0.51800.9636
8AH = 101
0
sin8AB -- 0.982 .
8bd = 65° sinllbd = 0.9063
_ sin8bd 0.9()63
Ode = 25° sin8se = 0.4226
X = sinBde casBbA
0.4226 0.6428 3.3363
I
sin8bA - 0.6428
aae = 62° "" 0.8829 \
sinBa,; 0.8829
8
ce
",,31° sm8ce =O.5150! y
sin8ce casBaH
-
0.51500.5000 - 3.4287
80 B 60" sin8cB 0.5000 I
WA = 30°
Tg¢A - 0.5773
F= 3CA X + 3cB Y + 0 _ Y)lg¢'B+(B -
<PB 20" \ tg$B = 0.3640
'Iff yH y \ .. y
kN
Y = 25.8--:r
F = 0.2405 + 0.4944 + 0.8934 - 0.3762 + 0.3478 - 0.243
m
= 0.1935
kN \ yw = 10.0:,::,3-
2y
In
F 1.3562
_10"1\
3c
A
=OO7"1
CA "" )'11 .,
m
kN\ 3CB_ ..,
CB =
m Y
II - 39.52m I
357
8.3.4. Trodimenzionalni problem
Metodologija proracuna koja se razvila u mehanici stijena, prvcnstveno je bila
orijentisana na rjesavanje trodimenzionalnih problema stabilnosti kosina. Zbog toga
se oslanjala na koriStenje polarnih dijagrama, pri Cernu se korisli stereografska
projekcija. Za svaku ravan diskontinuiteta, koju smatramo za potencijalnu kliznu
ravan, moze se utvrditi granicni pravac reakcije pri kojoj je uslov stabilnosti
zadovoljen sa unaprijed odabranim faktorom sigurnosti.
Kod rjesavanja trodimenzionalnih problema obicno se vrli analiza na dva iIi tri plana
pukotina, odnosno diskontinuiteta.
Za slueaj klizanja na dva plana pukotina (slika 8.9-a,b), maguce je postaviti slijedeee
uslove ravnote:ic iz kojih slijedi:
2:Fx: Nl sinlh - N2 sin82 = 0
LFy: W cosf3 - Nl COSe, - Nz casez = 0
N _ W cosfi sine2
1 - sin(e, + e2)
N _ W cosf3 Sinel
2 - since, + e2)
Aktivna sila u pravcuAA' je: W sinf3.
Otporna sila u pravcuAA' je: Nl tg<Pl + N2 tgq>2
Vrijednost faktora sigurnosti iznosi:
F _ Nl tg1>l + N2 tg1>2
s - W siIlf3
sin82 tgWl + Sinel tgtP2
sinCe, + e2) tgfJ
Za bric izracunavanjeFs korisno je upotrijebiti nomogram prikazan na slid 8.10.
U slucaju kada nema kohezije, oblik i dimenzije klizne masc ne uticu na vrijednost
faktora sigurnosti, a u slueaju da je: WI = W2 = <P, slijedi:
F _ tg<P sinf9-1 + sin82
, - tiff! Sm(e, + e2)
U slucaju da postoji kohezija i za simctriean ugao 81 = 82 = 8 ,slijedi faktar
sigurnosti:
F, = tgJ&(f;SIJ + y H (ctgfi=- sin
2
fi case
Numericka analiza stabilnosti u trodimen7ionalnom slucaju za tri plana pukotina
izvesce se za najprostiji slucaj, kada je stijenska masa koja dolazi u nestabilno stanje
kao cjelina, izctvojena sa tri medusobno upravne ravni, tako da se koordinatni sistem
X, Y, Z postavlja u presjecnim pravcima tih ravni. Zatim sc pretpostavi cIa se odvajanje
raskidanjem vrsi dui ravniX, 0, Y, a da se smicanje vrsi duz ravniXO Z i YO Z (stika
8.11).
Na povrsinama or, tj. XG Z i "2", tj. YO Z,javljaju se dvije sile u ravni smicanja: S1
i S2 i dvije sile normalne na te ravni: Nl i N2, tj. ukupno 4 nepoznate sile, pri reruu
358
a
b
"1/0
/ I
w
s
51.8.9 Klizanje u dva plana pukotina: a) geometrijski prikaz; b) plan sila;
c) stereografska projekcija.



359

K:::; SIn8!+5In8?
Sin (61+62)
o
"
1,0
20 60 80 100 110 ,.0 160 tBQ
UGA.-O O,VDRA w
S1.8.1O Nomogram za izratunavanje koeficijenta K.
Najprostije ovog problema se dobija kada se pretpostavi:
da Sil pravci sila S1 i S2 paralelni sa tj. s presjetnom pravom
ravni smicanja duz koje se VIsi pomjeranje izdvojene slijenskc rnase,
- da su normalne sile Nl i N2 jednake odgovarajucim komponentama
rezultante spoljnih sila.
Onda se iz uslova granicne ravnoteze dabija:
F,51 = N,Ig<!>1
F,52 = N2 tg<!>2
a iz uslova ravnoteze u pravcu Z-osc:
Ij.
gdje SUI
F,51 + F, S2 = T
Fs - faktar sigurnosti
1; Nj, Nz - komponcntc rezultante svih sila (sopstvene teiine i uzgona)
koje djeluju na odvojeni dio stijenske mase
tg<Pl, tg<P2, - koeficijenti trenja-otpor kretanju bloka na ravnima
smicanja
Ovo rjegenje se moze lako predstaviti na konturnim dijagramima prslinskih iii
pukotinskih sistema predstavljenim preko poJova kriti«nih ravni Ako
360
al
c

"
S1.8.11 Analiza sila za trodimenzionalni slueaj: a) ravnine lorna; b) plan sUa;
t) stereografska
361
rezultanta moze biti razlozena na dvije komponente koje djcluju pod uglovima
manjim od tg<Pl i tg<l>z u odnosu na nonnale ravni IIr i "2", onda razmatrani diD
stijenske mase ima Fs > l.
Svako slozenije promatranje ovog statitkog sistema zahtijeva uvoctenje dopunskih
pretpostavki u poglcdu sila 51 i S2, ili poloz.aja napadnih taeaka tih sila, ta\.;:o da se
na posredan nacin rijesi u sustini staticki neodreden problem.
8.4. Uticaj pukotinske vode na stabilnost kosina
Ostceenja i 10m kosine u abUku klina javljaju se povrcmeno u stijcnskim masarna. U
inicnjersko-geoloskom i geomehanickom pogledu,ovakav lorn kosine predstavlja
Dpsti slucaj i pogodan jc za analizu ostecenja i analizu naponskih stanja u
razmatranom Ovakve su analize jednostrane, se vidi priHkom
razmatranja dvodimenzionalnih modela (slika 8.12-a,b,c), kod kojih se moraju
zadovoljavati opsti uslovi, kao sto su:
a) razmatrana mora biti okomita na klizno tijelo,
b) nagib klizne povrsine mora biti manji od nagiba kosine
c) nagib klizne ravni mora biti veti ad ugla unutrasnjeg trenja materijala,
d) klizna povrsina koja pruZa neznatan otpor klizanju, mora bili boeno
ogranieena, da se ne hi analizirali sarno bocni dijelovi kosine.
U analiziranju dvodimenzionalne kosine uobicajeno je da se razmatra debljina
SI. 8.12 Pukotine ked kHnastog lorna
odsjceka iii klina, pri remu se za potencijalnu liniju lorna uzima duzina kHzne
povrsine, a kao zona izmedu linije potencijalne povrsine lorna i slobodne
kosinc. Pri tome se,naravno,uvijek uzima vcrtikalni presjek na polozaj lorna
kosine.
362
8.4.1. Pukotine i pukotinske ispune
Na slici 8.13 prikazana su dva karakteristicna slucaja uticaja pukotina na stabilnost
kosina, ito:
a) pukotine se nalazc u kosini i
b) pukotine se nalaze na povrsini kosinc.
H
T
I
I
H
S1. 8.13. Kosina sa pukotinama: a) na etafi i b) na povrsini etaze
Za analize su razradene sljedece pretpostavke:
_ pukotinc u kosini su vertikalne i napunjene vodom do visine (dubine) Zw,
_ voda u pukotinama je pod djejstvorn atmosferskog pritiska,
_ na razmalranim skicama sa "W' je oznaeena teiina stijenske rnase, a sa "U'
pritisak vode u pukotinama.Obicno se u analizama, U kojima razmatra
rnase, zanemaruje ulicaj sile "U'. Medutim, ovakve postavke naJCesCe ne mogu bm
opravdane pri razmatranju stabilnosti kosine, pritisak pome
moze uticati na pokretanje razrnatranog bloka stlJcnske rnase.Ovo se naroCIto odnosl
na strme kosine koje su joS i pukotinama,
_ smicuCa CvrstoCa na kliznoj povrsini definisana je sa dva pararnetra, i to
kohezijom (c) i uglom trenja (r), datim jednacinom:
'!;=c+otgrp
363
U da povrsina klizanja ima valovito smicanjc,onda su ovi parametri
pnVldnom kohezijom (c ') i prividnirn uglom unutrasnjeg trenja If'.
Nor.malm koji djeluje na povrsini kosine u funkciji visine (H) i nagiba (ap),
dat Je na dl)3gramu, slika 8.14.
Faktor sigurnosti u kosinama sa pojavom pukotina koje su ispunjene vodom
predstavlja, prerna definiciji,odnos ukupnih sila koje se odupiru klizanju prema
silarna koje teze da izazovu klizanje izrazen kao:
F _ cA + (Wccos'llp - U - Vsin'llp)lgp
s - Wsmlpp + V cos\}Jp
gdje suo
A = (H - z ) cosec'llp
1 .
U = :rYwzw (H - z) cosec'llp
1 2
v= ZYwZw
Za pukotine u kosini je:
W= iyH
2
H 1- (:Ii) 2 ] clg'llp- Clg'llt},
a 7..3 pukotine na povrsini etaze :
,W=!rH
2
[( 1_:li)2 ctg'llp(ctg'llptg'llt-1l]'
Kada su poznati .geornetrija kosine i dubina vode, onda je lako izvrsiti proracun
Ipak, ako treba uporediti viSe slufujeva i ako postoje
dllemc 1 alternatlve u vezi sa uticajem dubine vode j same geometrije kosine, onda je
korisnije upotrijebiti ndto modifikovaniji oblik za proracun koeficijenta sigurnosti
kosina kao, 5tO je:
F _ ("/rEf) P + [Q ctg'llp - R(P + S)] Igp
,- Q+RSclglJl
p
gdje je:
P = (1 - ;/f{) cosec'llp
i kad se pukotina nalazi na etaze:
2
Q = ([l- (:Ii) ] ctg'llp- ctg'llt) sin'Ilp
364
Kad je pukotina n. kosini, slijedi:
Q = [(1 -nf cos'l'p (clg'l'p tg'l'p - 1) ]
(
Ywzwz zwz .m)
R=yzll'
1.0,---------.,-_,---,-

0'
0.'
O.l
0.2 f---+-f +
60 70 60 90
Ugo.o flOg ,ba kOSlrlP YL-
SI. 8.14 Normalni napon koji djeluje na potencijalnoj pomini lorna u funkciji nagiba kosine
Koeficijenti Q, P, R i S zavise ad geometrijskih odnosa u kosinL
Radi olalclanja primjene prethodnih jednaCina uradeni su dijagrami - nomogrami
(slik. 8.15 i 8.16) pornocu kojih se veorn' brzo mogu odrediti vrijednosti faktora Q,
P, R is. Kod ovoga treba imati u vidu da se dubina pukotine uvijek mjeri od vrha
kosine, kao je na slikama i naznareno.
R
p
1.4
I.J
1.2
1.1
1.0
0.9
O.B
\\,.
0.7
o
6.0
40
""
'"
f\
'\.
\
.
0.5 1.0
Zw/z
10 20 30 40 SO 50 70 SO

365
40S06070W90

SL 8.15. Vrijednosti koeficijenata R,P i S u funkciji geometrije kosine
366
10
1.0
09
09
0.'
Q
07
0.0
0.9
04
Q
S1. 8.16 Vrijednosti koeflcijenta Q 'u funkciji geometrije kosine
8.4.2. Graficka analiza stabilnosti
Kao alternativa analilickim mctodarna danas se vcliki znabij pridaje i grafickim
metodama.
Graficka metoda se sastoji u sljedecem:
a) za postavljeni popretni prcsjck U odredenom rnjerilu odrcde se duzineH, X; D,A,
Z i Zw, kako je data na slid 8.17,
b) proracuni sila W, U i V dati su na istoj shei,
c) konstrukcija dijagrama sa uee!cem kohezije (c) prikazana na slid 8.18, vr!ena je
po slijedeCim fazama:
367
J) Nane.feno je vertikalno optereeenje (J¥) keje predslavlja teiinu klina;
]1) Okomito na nane.fena je linija koja predstavlja silu pritiska vade
u pukotini (V);
Ill) Pod uglom -Wp nanesena je sila uzgona vade (UJ;
IV) Pod uglom II> iz gomjeg kraja sile "U" nanesena je sila trenja, koj:/. ima
dutinu "j;
f) Sila kohezije oznacena kao "A en, povucena je u produietku sa "f;
leill'\O klmostog bloka
Horizontolf1o silo V.
SI. 8.17 Prikaz sila za analizu stabilnosti }cosina
VI) Vrijednost duiine "S" na dijagramu sila predstavlja apsolutnu situ
koja se suprotstavlja klizanju bloka po povrsini lorna;
VII) Paktor sigurnosti (F,) dat je u ftmkciji koeficijenta duline "f+Ac"
prema "S".
, .
u
,
1
U
I,
Fnktor S'9Urflosti· F .. 'ote
. ./
/
,
·SI. 8.18 Dijagram sila za dvodimenzionalnu analizi stabilnosti kosina
368
8.4.3. Kriticna dubina pukotine
U prethodnom izlaganju je da se polozaj pukotinc moze doznati aka sc uradi
poprcc:ni presjek kosine. Medutim, kada to nije moguce uraditl, onda Ce se
poloz.aj pukotine i njen uticaj na vrijednost kocficijenta sigurnosti odrediti kako je
prikazano na slici 8.19.
\.2
iO S
10
I
_-L-__
I
f>"ko\,no. no k05lrH
< ... tate
02
etate
.----t--- ------,-- __ .( T an:'-, I
I
Dubino pukotme.bL!:L-
SI. 8.19 Uticaj dubine pukotine i vade u pukotini na kocfidjent sigurnosti kosine
Kada je kosina suva, iIi djelimicno suva, koeficijent sigurnosti dostize rninimalnu
kod dubine pukotinc od O.42H, a kriticna dubina pukotine dobiva se iz
lzraza:
i = !. - y ctg'P f tgrPp
OdgovarajuCa pozicija, dobivena iz geometrijske anaUze, jc:
b .
if =vctg'l'fctg\j!p ctg'l'f
DODATAK I
Metoda konacnih elemenata
'I

1-1
METODA KONACNIH ELEMENATA
• Uvod
• Linearna analiY.a
it Elasto-plasticna analiza
.. Primjena metode konacnih elemenata
1. Uvod
Razvoj numerickih metoda proracuna, posebno metode konacnih elemcnata, stvara
velike rnogucnosti za sprovodenje racionalnih analiza naponsko-deformacionog
stanja u vezi s problemima tla i stijena.
Moze se slobodno feCi da je u posljednje vrijerne do ubrzanog razvoja primjene
metode konacnih elemenata (MKE), kada su u pitanju stijenske mase i da se pornocu
ave matematicke metode,moze rijesiti niz vIla slofenih problerna,uzirnajuci U obzir
sva svojstva stijenskih masa. Naglu primjcnu met ode konacnih e1cmcnata u mnogim
tehnickim disciplinama treba pripisati razvoju elektronskih racunara s velikim
mernorijama, koji su sposohni da rjeSavaju sisteme s velikim brojem linearnih
jednacina.
Metoda konacnih elemenata se moze definisati na dva nacina:
- matematicki:
- fizieki:
to je numericka metoda za rjes:avanje parcijalnih diferencijalnih
jednaeina preko sistema linearnih jednacina za koji je neophodna
upotreba velikih r3cunara,
za rjeS:avanje parcijalnih diferencijalnih jednacina iii sistema jednaCina
kaje apisuju fizitki proces.
Ova metoda se primjenjuje za
- stacionarnih problema, zasnavanih na lineamoj vezi napona i deformacije,
- problema zasnovanih na neIinearnoj vezl napona i dcformacija,
- nestacionarnih problema
1-2
a) modeli
b) elasto-visko-plasticni rnodeli
- dinamickih problema i
- problema lorna, postlomno ponasnje materijala.
2 • Linearna analiza
Linearna analizasastoji se u tomeda seelasticno tijelo (Hi, opeenito, fieki kontinuum)
dijeli na niz dijelova odredenog oblika (konatni elementi), za koje se zamgja da su
medusobno spojeni u Cvornirn tackama, te na taj naCin cine osnovno tijelo. Pri tome
se koriste razli6ti obiid elemcnata: trougao, pravougaonik, tetracdar i slicno"zavisno
od toga da Ii je problem ravninski ili prostorni, te 0 kakvoj se konturi tijela radi.
Princip rastavljanja nekog kontinuuma na konatnc elemente prikazan je na slici 1.1.
z
R,
v
SI.1.1 Princip rastavljanja kontinuuma na konacne clemente, prikaz sila i pomaka
u Cvorovima i unutar elementa (e)"
OvdJe je zammJeno da je neko elastirno tijelo podijeljeno na niz pravougaonih i
trougaonih elemenata radi rjeSavanja jednog ravninskog problema. ZamiSljcno jc da
su elementi medusobnovezani u Cvorovima, prcko kojihses Jednog na drugi elcmenat
prcnose komponente sila "l/" i "W i komponente pomaka i "w". Thda pomaci "v" i
"w", unutar elementa "e
lt
, imaju opSti oblik:
(Ll)
c5} tvorni pomad, a {N} veza izmedutvornih i
1-3
:V
eza
iz (1.1) m?ze bili linearna iIi viseg reda. Linearna veza izmedu tvornih
1 kOJa zavisi sarno ad razlika koordinata pojedinih tvorova moze
se predstavltI u slJcdceem obliku: '
N= -.L I a 0 b 0 COl
2L1.0aObOc
gdje su: 11- trougaonog elernenta, a
a = (Zj - Zk) (y - Yk) - (yj - Yk) (z - Zk),
b = (Zk - Zi) (y - Yi) - (yk - Yi) (z - Zi),
C = (Zi - Zj) (y - yj) - (yi - yj) (z - Zj),
Deformacije sc dObijaju deriviranjcm pomaka:
{oj=[d] j
Bv + Bw
UZ iY
gdje je [d] - diferencijalni operator.
(1.2)
(1.3)
(1.4)
Nakon Cvornih i elemenata, kao i deformaci"a i
unutrasnJlh pomaka, jednatma (1.4) maze se pisati u sljedeeem obIiku: J
gdje je:
{ol = [dJ [1\1 {oj = [BJ {ol (1.5)
(1.6)
1 [Zik 0 ZIa' 0 zi]' 0]
B=u:; 0 Yid 0 Yik 0 Yji
. . Yfd Zik Yik Zki Yji zij
Za rjcsavanJe preostaju jos ravnotez.ni uslovi zapisani u matricnom obliku:
[K] {OJ = {Pj
gdje je {Pj optereecnje, a [K] matrica evfStoec:
gdje suo
[K] =[NJT[D] [NJ hLl.
h - debljina elementa
L\ - elementa.
Ma trica D] sadrii konstante zavisne ad SVOjstava materiJala. Za
predstavlJene u ovom radu, to su liE" i nv", a matrica ima sljedeCi oblik:
(1.7)
(1.8)
materijale,
1-4
1
v
0
I-v
(1.9)
_ £(1 - v) v
1 0
D - (1 + v) (I 2v) I-v
0 0
1- 2v
2(1 V)
Ovo su bile veze izmedu opterceenja, pomaka i deformacija za proizvoljno izabrani
elemenat. Za cijeli kontinuum rjclava se sistem linearnih jednacina za rubue uslove
U obliku:
[KJ {OJ = {Pi
(LlO)
kod cega je:
[K] matrica evrstoCe cijc10g kontinuuma, koja se dobije sabiranjem
odgovarajuCih matrica [K] elernenata
[0] - svi nepoznati pomaci cijelog kontinuuma
[P) - opterecenje djelog kontinuuma
Prema metodi konacnih elernenata, racun se rjesava na taj nac:in da se,prvo, za
pozna to opterecenje kontinuuma, abrade pomaci u svim Cvorovima, uz koristenjc
veza 1.1, zatim se odrede deforrnacije u svakom elementu upotrebom vcza 1.4, kao i
naponi tih eiernenata.
Lincaran odnos izmedu komponenti tcnzora napona i tenzora deformacija za tlo
odredenjc mOdulom stiSljivosti (K),a odnos izmcdu smicuCih kornponcnti modulom
smicanja (G). Za mchaniCko elasticnog izotropnag tijela potrebno jc
definisati ove dvije konstante iIi madul elasticnosti (E) i Poissonov koeficijent (v)
koji se mogu dovesti u vezu sa modulom stmjivosti i modulom smicanja:
£ £
K = 3(1 _ 2v)' G = 2(1 + v)
odnosno:
9KG . 3K- 2G
£=3K+G IV=(;K+2G
(1.11)
3. Elasto-piasticna analiza
Elasto.plasticna analiza data je za dvodimcnzionalni sisrcm, i to za raVllO stanje
dcformacija, pri cemu su obuhvaceni uslovi lorna;
- Tresca,
- Von Mises,
- J\.lohr-·Coulombov i
- Drucker-Prage.
1-5
Matematicki,tcorija elasto-plasticnosti se moze definisati relacijom napon-
deforrnacija za matcrijale koji su izlozeni Hi pOdvrgnuti elasto-plasticnom stanju.
Relacija izmedu napona i deformacije se mo7.-C prikazati 1inearnim izrazom:
gdje suo
aij =:::: Dijld cld
Dijld = )oij Old + fl Oik ojI + fl Oil Ojk
It i A - Lameove konstante
oij - Kronecker delta
1)- 0 akojei;t;j
(1.12)
(1.13)
0 .. - {I akojei=j
Postoje tri nacina na koja se moze opisati elasto-plasticno ponasanje rnaterijala
(stijena), i to: .
- eksplicitna relacija u podrucju elasticnosti,
- kriterij popustanja definisan sa naponom kada poCinje plasticna
deformacija i
- relacijom napon-deformacija u pOdrucju p1asticnosti.
3.1. Kriterij lorna
odreden je naponom kada pocinje plasticna deformacija i maZe biti dat
lZrazom:
[(Oij) = K(k)
gdje je:
f - zadana funkcija
k - parametar rnaterija1a koji je odreden ekspcrimentalno.
Ako se ovaj izraz prikaze u kornponentama invarijanti napona:
11 = aii
1
12 = ZOijOij'
13 = } oij ojk<1ki
funkcionalna zavisnost sc moze dati u obliku:
gdje suo
[(!z',H) = K(k)
"12" i "J3"druga i treCa invarijanta devijatora napona.
1
oij' =:::: Oij - '5 Oij Okk
(1.14)
(1.15)
1-6
3.2. Relacija napon-deformacija
U tcoriji deformacijc se mogu prikazati U obliku:
d£ij = (dtij)e + (d£ij)p
odnosno prirastajcm napona:
gdjc jc:
. do;/ (1 - 2v) ,
(d£ij)e = -- + ----uijdokk.
211 E
(d
.. ) _" oQ
EI} P - UJ\ ao;;
dJ - multiplikator pfasticnosti
granicna
/ povrsina
""""' ........ ...L
1
f (5) = 0
elastic no
podr tje
F(6<O F>O
----3 ....... --- __
SL 1.2 Graniclla podrucja uslova lorn.::.
odnosno:
gdjc je:
(1.16)
(Ll7)
(1.18)
_ vcktor norrnaian na povrsinu koja opisuje uslav lorna (slika 1.2)
3.3.
Matricna i numericka fonnulacija uslova loma
Ovaj usiav lorna maze se prikazati graficki, dvodimenzionalno (slika 1.3).
6,
Von Mfses
T feska
.JC::==::",/ Von Mls€'s
Treska
SL1.3 Graficki prikaz kad Von Misesovog i 1resca us!ova lorna.
iii prostorno (rr - ravan, slika 1.4).
./
/"
./
/"
/"
1f ravan
bIoi- bt+Gr:O
A
dijagonatq
bj:::5'z.::63
\\---Von MISt's
\lo---T reska
S1.1.4 Prostorni prikaz uslova lorna.
Matcmatitki izrazi su:
1-7
01 - 02 = Y(k) (TIesca)
(1.19)
gdje je:
Y(k) - jednoosna evrstoca na pritisak
1- 8
1
(h')2 = K(k) (Von Mises)
Mohr-Coulombov uslov lorna dcfinisan je izrazom:
r=c:"'-Ontgtp
gdje su:
T - smicllci napon
an - normalni napon
c - kohezija
if - ugao trenja
Za uslov uslov lorna se mo:i.e dati U obHku:
1 ( 01 + 03 01 - 03.) /-"--
- 2: (el! - a3) COSI" = C - -2---- - --2-SlTIl" tgl" CO,,!,
iii
(al - (3) = 2 ccosl" - (al + 0'3) sinl"
S1.1.5 Mohr-Coulombov uslav lorna.
Drucker-Pragerov usIo\' lorna dat jc izrazom:
1
exlJ + (.12')2 = k'
gdjc je:
_ 2sintp __ . k' = 6 c cosy:'
ex 1(3)(3- sinl") , /(3)(3 sml")
odnosno
(1.20)
(1.21)
DRUCKER
/"
PRAGER
/"
MOHR
COLUMB
1- 9
Sl.1.6 Geometrijski prikaz Mohr-Coulombovog j Drucker-Pragerovog usiova Joma
u prostornom koordinatnom sistemu.
2sinp k' _ 6 c cosY'
ex = J(3)(3 + sinl") - 1(3)(3 + sinl")
Kaa i za model krilicnag stanja (C4P-madel), taka se i ovaj model lorna mora
razmatrati, u dijelu pravca 0_00, kao Mohr-Coulombov iii Drucker- Pragerov uslov
lorna.
3.4 . Model kriticnog stanja
Na slici 1. 7 pTikazan je model krilitnog stanja. Za subkriti<::no podruge se moze uzeti
jedan od prethodno opisanih uslova lorna (Drucker-Pragcrov iii Mohr-Columbov
llslov lorna).
POdrucje lorna se moze prikazati izrazom:
gdje su :
iIi
2
F _ ad - S" - as(2a, - as)
sub - ai + 5
cs
ad = (01 - 03) i
1
a'='j(a1 -a3)
(1.22)
(1.23)
1-10
vektor
A o
superkriticno
druc· e
5ubkritieno
podrutje
"/llniia
o
Zoe 65
Sl.1. 7 Model stanja.
4. Primjena metode konacnih elemenata
Metoda konacnih elemenata veoma je efikasna za rjd:avanje problema rnehanike
kontinuuma. Polazeci od nekog poeetnog naponskog stanja mogu se izracunati
promjene napona i deforrnacija za gravitacione sHe pri promjeni opterecenja, uz
prihvatanje slozenih granicnih uslova.
Pri izucavanju stabilnosti kontinuuma,ova metoda umjesto faktora sigurnosti,daje
polje napona kad koga se moze pratiti postepeno pojavljivanje zona u kojirna je
iscrpljena evrstoCa materijaia, ali i prornjene sto nastaju zbog smanjenja evfstoce od
m"aksirnalne na rezidualnu vrijednost i to s vremenom zbog viskoznlh efekata.
tih moguenosti namo je na veliku primjenu u rudarstvu:
- kod proracuna stabilnosti kosina,
- kad proracuna prirnarnih i sekundarnih napona oko podzernnih
prostorija, i
kod izucavanja pojava slijeganja i deformacije povrline terena.
4.1 _ Stabilnost kosina povrSinskih kopova
Prirnjena melOde konacnih elemenata za analizu stabilnosti kosina predstavlja,
principijelno, nov pristup u odnosu na metode teorije plasticnasti i metode
ravnoteze. Kod analiza izvrsenih po ovoj metodi, uprkos uvedcmh
relacija naponi-deformacije, dobija se veoma testa dobra saglasnost sa mjcrenjima
izvrsenim "in situ". PrimjenomMKE moguCe je uzeti u obzir i takve cfekte kao sto Sil
prirnarni naponi u tlu, anizotropija i pojava diskontinuiteta. Fcnomen progresivnog
lorna kod materijala 6ja tV"rstoCa opada sa porastom deformacija smicanja, moze se
analizirati metodom konacnih elemenata, nije bilo moguce kod metoda granicne
ravnoteze. Medutim, ne postoji odredena procedura kod kaJe bi bilo moguce _ I1,a
1-11
osnovu rezultata analize stabilnosti po metodi konatnih elemenata utvrditi faktor
sigurnosti U odnosu na lorn kosine.
Kako faktor sigumosti predstavlja uvedeni i na iskustvu zasnovdll kriterij za
ocjenu stabilnosti i za dimenzionisanje kosina,ovQ predstavlja izvjestan nedostatak
metode. S druge strane, metode grariicne ravnoteze Sil daleko jednostavnije i mogu
se bric i lakSe prirnjenjivati u prakticne svrhe. Maze se pretpostaviti lia ce se
istovremeno sve viSe primjenjivati analiza po metodi konacnih elemenata,
omoguCavajuCi taka da se obuhvate i oni aspekti ponaSanja i stabilnosti kosina kad
kojih su melode tearije plasticnosti i metode granicne ravnoteze nemoenc. Th ce
dovesti i do uspjesnijcg korgtcnja rezultata analiza po metodi konarnih elemenata u
prakti<,:ne svrhe.
Prora<':uni metodom konacnih elemenata uradeni su na konkretnom primjeru za
kop flPolocari" rudnika "Durclevik
H
• Model za proracun stijenske mase)
izdijeljen je na odgovarajuCi broj kvazihomogenih zona, po pararnetrima koji su
potrebni za prorac;un stabilnosti kosina (slika 1.8). ZahvaljujuCi izduzenom obliku
lezgta, analizc su napravljene razmatranjem stanja deformacija na
poprdnom presjeku normalnom na pravac pruianja, a na osnovu uslova
deformacije. Model je predstavljcn mrczom konacnih elemenata sa sljedecim rubnim
uslovima:
- na zakrivljenoj donjo] granici Cvorne tacke uzimane su kao mesne,
- za vertikalne (bocne) graniee bila je sprijeceno pomjeranje sarno u
horizontalnom pravcu,
Cvornim tackama, na garnjoj povrS"ini mreze, bilo je dozvaljena
vertikalno i pomjeranje, tj. u pravcu koordinatnih
osa "z" i "y".
Modeli su se sastojali od 927 elcrnenata i 991 Cvora.
U svakoj eksploatacionoj [azi, svaip granicni element tretiran je kao elasto-plasticni
medij; (1) sa elastiCnim parametrima za naponsko stanje ispod obvojnice tV"rstoce i
(2) s plasticnim parametrima nakon stanje napona dostigne obvajnicu lorna.
Postupak proracuna obavljen je po sljedeCirn fazama:
faza 1: stanje napona prije poC.ctka ekspIoatacije
faza II: stanje kasine sa nagibam WI = 25°
faza III: zavrsno stanje kosine sa nagiborn Wi = 35°.
Pri ovim proracunima analizirani su vektori naponskih stanja i vektori pomjeranja za
sluc.ajeve diskontinuiteta i bez diskontinuiteta u zavrsnoj kosini. Odrcdene
72 sada stvara diskontinualnost (ispucalost) u slueaju primjenc metode konacnih
elemenata. Medutim, pojedinacni, veti, diskontinuiteti magu se obuhvatiti
proracunom,a sistematski ispucala stijenska masa, sa odredenim brojem pukotinskih
familija, moze posluziti kao dobra osnova za izradu modela i procjenu lokalne i
globalne kosina na kopovirna. 2a modul elasticnosti u akolini rasjeda
usvojena je kohezija "c" priblizno jednaka nuli.
1 - 12
S1.1.8 MreZa konatnih elemenata sa PK "PotOCaf!".
Primarno naponsko stanje za slueaj hererogenih slojeva i za diskontinualnu sredinu
izrazeno je prema teoriji
n ..
at = 2,gPi Mi; dx = of'!
1=1
gdje su: g- gravitacija,p - 2'.apreminska masa,A - koeficijent boenogdejstva,H-dubina.
Na slici 1.9 predstavljeno je primarno naponsko stanjc parovirna napona, pri temu
01 predstavlja yeti, a 03 manji glavni napon.

t
f \
1
+
,
-1-
I
+
t f
t
t
,
!

t
,
I
I
Rnlfll,ero IO napo£){' I
I
I
I

J
I
+
,
SI.1.9 Primarno naponsko stanje za PK "Potoeari".
Za razmatranje odnosa napona i dcforrnacija, ciji se uslovi
mijenjaju formiranjem kosina kopa, j.e bilinearna
Za naponska stanja ispod lorna se da ,t10, 111 lInear .
e1astitni,dokje u onim tatkama, U kOJlrna'Je postIgnuto kntlcno stanJe napona, moguc
1-13
proizvoljan parast defarmacija bez paveeanja octgovarajucih napona. Analiticko
predstavljanje postepenog iskopa prikazano je na slikarna 1.10 i 1.11.
\
PIHl\';AK
-- ZAlEZAllk
IO!) 2OO".,-!-
+ t \ \ \- J<
++++")(+-f-
11++ + +
'. I
I
I I
. I
I .. I
, i
I
_Ur,AL)
='1 H
SI.1.lO Dijagram g!avnih napona za nagib zavrsne kosine '1'[= 25°.
SI.1.11 Dijagram g!avnih napona za nagib zavrSne kosine j Wr = 35° ,
Za dubinekopaH = 250 do 300m i nagibe Wf = 25° i Wf = 35°, naponi unutar kosine
predstavljeni su vektorima glavnih napona. Vidi se da se U pOdrucju kosine pOjavljuju
naponi na zatezanje,koji su po inienzitetu znatno izrazeniji za nagibe kosine
Wf = 35°, Vrijednost im iznosi oko 10 MN/m2. Ovi su naponi izrazeni na dubini do
aka 100 m u podrucju zavrsne kosine.
Vet je istaknuto da je u proracunu koristena bilinearna analiza, pri eemu je usvojeno
da se materijal ponasa po zakonima linearne elasticnosti, do linije loma,pa SU, prema
tome, za ova podrucje njegove osobine definisane sa dvije konstante "£" Krive
linije u pomocnim dijagramima (a - r) na slikama 1,12 i 1.13 karakteriSu plastitno
1- 14
ponaSanje materijala. Kad proracuna po mc!odi k?natnih
iznad ove linije usvojen je mali modul elastltnostl, veoma bh7..ak null, pa se na taJ
naein simuliralo plasticno deformisanjc materijala poslije lorna.
Na sHkama 1.12 i 1.13 prikazan je razvoj zona lorna s povceanjem nagiba kosine.

I
,
SI.1.12 IzoHnije stepena mobiHzacijc evrstoee za nagib kosine 'PI = 25°.
S1.1.13 Izolinije stepena mobilizadje tvrstOCe sa nagibom kosine wf "" 35°.
Deformacije u podrutju kosine imaju tendcnciju izdizanja kosine i otkopane podine.
Intenziteti izdizanja, dobiveni racunskim putem za nagibe kosinc Wt = 25°, iznose
od 2 do 15 em, a za nagibe kosine Wf = 35°, od 5 do 30 em.
Pojava izdizanja podine, moze se, U stanju eksploa.tacije registrovati
terenu. Proracuni (8 promjenom nagiba kosine) jasno ukazuJu da su
podine i njeno izdizanje posljcdica djelovanja ma8a u frontu a ne dJelovanp
masa U otkopanoj podini, kako se danas najoosee shvata na rudmku.
1-15
4.2 Proracun stabilnosti lwmora metodom konacnih elemenata
Metoda konacnih elcmenata maze se uspjeSno koristiti i u prorafunu stabilnosti
podzemnih prostorija, pri eemu se iz naponsko deformacionog staDja moZe sagledati
da Ii prostorija,ilisistem prostorija odredenog oblika i dimenzija, zactovoljavaju uslov
ravnotcie i osiguravaju stabilnost gorja.
Navedeni primjerje radenza prorac.unstabilnosti komora u podrucjuispod horizonta
- 250 m rudnika soli "TuSanj".
Da bi se odredilo primarno stanje, kao i naponsko-
deformaciono stanje tokom eksploatacije, razmatrano podrutje ispod horizonta - 250
zamijenjeno je modelorn koji se sastojao od 603 tetverougaona i, rjede, trougaona
elementa, uz 706 tvorova, (slika 1.14).
Metodom konacnih elemenata izveden je proracun za sljedeee eksploatacione faze:
faza I: stanje napana prije paretka eksploatacije
faza II: stanje konacne eksploatacije
faza III: stanje konacne eksploatacije u sluCaju da su komore ispunjene
gasovitim iii tee:nim resursima
Za profil 220, sa dimenzijama komora cfJ25m, i medukomornirn stubovima debljine
16m, su proracuni naponskih stanja za kada su komor,.e pod
pritiskom p = 8 MPa. Naponska stanja, predstavljena vektorima napana at i 03
(slika 1.15), ne pokazuju znakove prekoratenja intaktnih napona osim u podnozju
komara gdje se pojavljuju naponi na zatezanje.
Izolinijama su prikazani odnosi T, (slika 1.16), gdje je T, Mohrovog
Tf
kruga napana umasivu, a If najkraee rastojanjeod centra tog kruga do anvelope lorna
dobivene i8pitivanjem na intaktnim uzorcima laporca, odnosno soli.
1
1- 16
!
1
!
1 __ L
!
i
j i __
SL1.14 Mrefa konacnih e l e m e n ~ ~ ~ 1.8 profil220 Rudnika soli "TuSaoj".
1-17
SI.1.15 Prikaz glavnih napona 01 i 03 U pOdrutju komora.
1- 18
tB KOMQRA
Q£\IJ so
~
so '00
SI.1.16 Izolinije napona za s!ueaj kada su k O ~ 9 r e pod pritiskom.p = 8 MPa.
1-19
1.43. lzucavanje pojava slijeganja i deformacije povrSine terena
Metoda konacnih elernenata primijenjcna je za analiziranje odnosa izmedu napona
i dcfonnacija ked nekontrolisane eksploatacije soli u gradu Thzli fadi odredivanja
polofaja i oblika zastitnog stuba prema gradskom naselju Slatina.
Za izradu racunskih modela, za le:tiste kamene soli, korlliten je dvodimenzionalni
kvadrilateralni izoparametricni element za ravninsko stanje deformacija, opisan u
SAP 4 (General Structural Aualysis Program),University of California Structural
Engineering Laboratory Report N°= UCSESM 70 - 20.
Za poprecni presjek G-G, postavljen u podrucju zaslitnog stuba prema nOVOID
naselju Slatina, izvedeni su proracuni za sljedere cksploatacione faze:
faza I: stanje napana pIije poeetka eksploatacije
faza II: prema stanju eksploatacije u'1976. godini, sa usporedbom
sracunatih i mjcrenih pomjeranja povrsine
faza III: na osnovu planirane eksploatacije u 1996. godini
faza IV: prema konacno planiranoj eksploataciji u 2036. godini
Sl.l.17 Situaciona karta gradskog podruCja Tune i leiista soli: 1 ~ granica lezista;
2 - granica izmjerenih sJijeganja; 3 -ekspioataciono poJje; 4 - izolinije sracunatih
horizontalnih deformacija.
1-20
>
t

N •
1-21
Podrutje naselja Slatina koje treba zaStititi od opasnih deformacija, oznareno je na
slid 1.17. Promjena napona i deformacija analizirana je na poprecnom profilu
(slika 1.18 i 1.19) priblizno normalnom na uzduznu osu lemta. Pri tome je
pretpostavljeno ravninsko stanje defonnacije.
Usvojen je sljedeCi natin iterativne analize deformisanja eksploatacionog prostora:
- U pIVOj iteraciji se suponira da rnaterijal U otopljenom prostoru ima gusmeu uzorka
koji je ispitan u edometru, pa je modul stgljivosti uzet prema dijagramu
e = e[ (0')] t = 10 000 za vertikalni normalni napon koji odgovara prvobitnom
pritisku krovine na tom mjestu, a odgovarajuCi modul deformacije odreden je uz
supoziciju da je Poissonov koeficijent v = 0.3.
- u sljedecim iteracijama obuhvaeell je kao zaru5cni prostor, osim owpljenog, i
prostor konatnih elemenata krovine koji su popustili, tj. za koje je naponsko stanje
prevaziSlo obvojnicu lorna. Za taj proster su deformacijski moduli ocijcnjcni
postepenom interpolacijom izmedu modula neporemecenog i poremecenog
materijala.
Sl.1.19 profil G - G.
Analizom otopljenih proslora ocijenjena je geometrija otopljenog prostora (slika
1.20-a). Analiza naponsko-deformacijskog stanja dala je pornjeranje Cvornih tafuka
i vrijednosti komponentnih i glavnih napona u centrima elemenata. Znajuci uslov
lorna pojedinih matcrijala, koji su predstavljeni na profilu, i vrijednost{ glavnih
napona u pojedinim moguCe je stepen mobilizacije evrstoCe (K),
kao odnos mobilizirane otpornosti na smicanje prema raspolozivoj. Nije sratunat
najkriticniji odnos mobilizirane i raspolozive fustoCe na smicanje, ali, s obzirom na
pouzdanost.ostalih ulaznih podataka za analizu, i ovako sratunat stcpen mobilizacije
tvrstoce (K) zadovoljava. Prerna sracunatim vrijednostima nacrtane su izolinije
1-22
stepena mobilil..acijet\'rstoCe (stika 1.20-b). Istaknutcsu zone u kojima jcK> 1, dakle
zone u kojima je doSto do lorna materijala .
b
.... WIVO PODXlIr(M.I
'100 100 300m
SL TI
0,,··
..
1-E __
2-E .. 1000
3-E .. flOO
4-E .. ',5
E [I'IN",-lI]
"
"'---
SI.1.20 Popreeni presjek G-G, stanje eksploatacije 1976.; a) raspodje!a
deformacijskih modu!a; b) stepen mobilizacije MstOCe (K'= &) prema
rezultatima prve iteracijc.
Kao 5tO se vidi, zone lorna javljaju se u stropu otopljenog prostora i na povrsini. Zone
lorna, koje se formiraju u stropu otopljenih prostora, definiSu zone zarusavanja,
materijal iz ovih zona se obrusava. Dakle, u elementima u kojima je K> 1, naponi su
veti od napona koje materijal moze podnijeti.
Na asnovu rezultata ave analize stvorena je slika ulaznih podataka za drugu analizu.
Spojene su zone lorna s otopljenim prostorom i dobivena je zona atopljenog i
pros tara. Elementima u zonama lorna, koje su formirane prema pOvrSini
terena, snizene su vrijednosti modula deformacije, kako bi ovi elementi, su vee
degradirani, preuzeli sarno one napone koje kao takvi mogu podnijeti.
Na osnovu rezultata prethodne analize stvorena je slika ulaznih podataka za sljedeeu
analizu. Kao i kad prethodnih analiza, nacrtane su izolinije stepena mobilizacije
CvrstoCe. Ova analiza smatrana je konatnoni, a njeni rezultati su mjerodavni za stanje
otapanja za vee navedene faze.
J - 23
SL1.21 Pomjeranje za stanje eksploatacije 1976. godine i konacno stanje otapanja.
Naponsko stanjc, kojc odgovara otapanju za II fazu, dovelo je do formiranja zone
zarusavanja dviju zona loma pri povfsini. Jasno je vidljivo postojanje zone svodnog
efekta iznad zone zarusavanja (sHka-1.21). Pomjeranja povrsine predstavljena su
vertikalnim i horizontalnim kornponentama i specifitnim deformacijama.
DODATAK II
Mjerne jedinice
I ...
.,,
II -1
MJERNE JEDINICE
Na osnovu odredaba Zakona 0 mjernim jedinicama i mjerilima usvojenim 2. aprHa
1976. godine u nasoj zemlji mogu se upotrebljavati sarno jedinice iz MeduDllrodnog
sistema mjernih jedinica (Systeme International d' Unites - skraeeno SI),
Sistem Medunarodnih mjernih jedinica sastoji se iz:
- osnovnih mjernih jedinica,
- izvedenih mjcrnih jedinica.
U spisku mjernih jedinica navedene su i mjerne jedinice kaje se mogu upotrebljavati
i aka ne pripadaju Medunarodnom sistemu mjernih jedinica.
Osnovne jedinice sr, Thbela 1
Fizicka veticina Naziv Oznaka
duzina metar m
masa kilogram kg
vrijcme sekunda s
jaCina elcktricne amper
I
A
struje
temperatura kelvin I K
jaCina svjetlosti kandela I cd
koliCina materiie mol
I
mol
Decimalni umnosci, Tabela 2
Decimalni
I
Prefiks Owaka Decimatni Prefiks Oznaka
umnozak umnozak
10" eksa E
10·' deci d
10'" peta P 10'" centi c
10'" tera T
10·' mili m
10' giga
,
G
10.
0
mikro p
10" mega M
10·
nano n
W kilo k 10·" pika p
10' hekto h
10-
femto f
10 dcka da
10· ato a
II- 2
1I - 3
Izvedene jedinite, Thbela3
Fizicka velicina Naziv Oznaka Definicija
jedinice van SI, Thbela 4
ucestalost here ,
1
frekvenciia (herz)
Hz
sila njutn m
(newton)
N
,
Fizicka velicina Naziv Oznaka Dcfinicija
ugao pun ugao, -
1 obrt _ mrad - 2n
abrt
pravi ug-ao L 1L Jf!2 rad ,,/2
pritisak fluida paskal
Pa
N _ kg
(pascal) ;;Z - ;;;;z
stepen ° 1
0
-Jf/180 rad-Jf/180
minuta
,
l' "(1160)" ,,/60 180 rad
cncrgija, rad, diui
J
m
2
kolicina toplate Ooule)
Nm = kg.....,.,
,"
sekunda
" 1" = (l/6(})' ,,/60! 180 rad
I gradius iii goo g 1 g -n/200 rad
snaga vat
W
J Nm m
2
(watt)

" ,
zapremina litar I 11 1 dm'- lO"m'
vrijeme minuta min 1 min 60s
sat h 1 h 60 min 3600s
naclcktrisanje kulan
C A,
koliCina elektriciteta (coulomh)
c!ektricni napon,
volt V
W
elcktricni potencijal
A C s;' A
dan d U skladu sa gregorijanskim
sedmica kalendarom
mjesec -
godina
clektricna otpornost am
Q
V _ kgm
2
I (ohm) -t-
A -"?AT
elektricna provodnost i simens
S
A
s3 A2
(siemens)
kKm'
elektricna farad
F
C
s4A2
kapacillvnost
kKm'
masa tona t It-lO'kg
pritisak, napoo u mehaoici bar bar 1 bar _ 10' Pa
energija, rad, kolicina toplote
I
vateas Wh 1 Wh - 3600J - 3_6 kJ
temperatursk.i interval stepen °c 1 °C= 1 K; 0 °C_273.16 K
magnetna indukdja tesla
T
I
rnA s-A
magnetni fluks vcber
2
(weber)
Wb
VS=Tm
2
=¥:-
_, A
Cei-?.!.tusa
uCestanost okretaja, broj obrta obrta u
minuti
brzioa kilametar oa kro/h 1 km/h- 1/3.6 mls
fus
induktivnost henri
H
Wb _ Vs _ kgm
2
(henry) ""/1--.:.:1- s2A2
-
1 tim- gustina tona po tIm·
metru =1 glcm
3
=10
3
kglm
3
svjctlosni fluks lumen cd-sr
1m
kubnam
I
kilogram po kgll 1 kgll-1 kgldm 10 kglm
-- --
osvjetljenost luks un cdsr
(lux)
Ix
;-Z=7
jacina radioaktivnog bekerei ,
1
izvora (bec:guerel)
Bq
ugao u ravnl radijan
rad rad "" 1
lltru
-
1 m'/h-l/3600 m'/s zapreminski prot ok metar kubni m-/h
oa sat
mascoi protok kilogram oa kgih Ikg/h -1/3600 kgls
sat lih 1 t/h - 1/3,6 k£ls
prostorni ugao steradijan
sr sr = 1
, ,
I '
II - 4
mjerene jedinice i njihov odnos sa mjernim jedinicama SI
I I.FI'«;Tl!
X (dc,' ,wl\
]ndl
h",j
V,.,-J
"'nl U. K)
Y.ud(lLS k)
Mdc
UI\. """ti;:al mtle
1''''''''';'I!Ulln.i 5lauti,-,,] mile

XU", ie'dim",
p.<I.ec-, <-<->1,

jat-"!
,,,,,IWn!_)
i.,,<1 tS,\ll:

moil,) (13m.)
1TW']""",ud"" Hal1l1<'.b milja
OLnaka
merne

A
""n
fl,\,)
"

miie
n.nnk
Thbcla 5
OdnUb '" mc'rr,im 51
A _ 1.ll<J2(l<1 til "Eli
in <1,0254 rtl (1,,".nO)
;,1\'.1)
vd = 0,9H 4 m (lain,,)
yJ (OK) = III
vd (USI 0.914 4()t 8 III
""ie tNl'),34.1m
= I m
! ISS1m
2, AREA I'U\-RSIKA
",ell '."dnlim HOt ill'] in' = bASt 6, m' (1";;"0)
$'1\"'1-,' foot ',-,,(/,-a(n.\ Sl<lP" ft' ( It' () Ill'
Squ,,-fc' yard ;"rd yd'] yd' =n.B361271\\'
)"',lcIJ""".-,nilja S<1,mik i
ICCO'C.,C"_c-::-_______ 'C'"Cc"C'".::.i".·':C'______ -'''"mO'__ -'-' :",<C"C"Ce_'C"'C'C"='C"C"____ \
3, VULUME l.,\I'Rl'.\IlNA
t'ui>;c i"ch me'
(,,,ill( lou' ''''1'.'
('''Ole \..,-eI lard
l:t
lIK 1",,1 pi", .• (Brit)
(is 11<]",<1 pml pillia (SADI
UK minu" ",,,,un; IB,',t.)
UK 1;U!d drachm ldai ,[.-a", lB,-it.!
(IK II",J una
\IS Ih"d "n"e
l!"chd ,P"I
U",hd lUSt
B•.,,.d (US)

'\\""'1<'
';,Y<>Il,l
/{,',,,hH'''ll
I mil
" 1'I\1L
\',-,ll
1 \C'.l[
I _",i,..-, .• 1 d,,)
S"I." ,I."
fi<",!

b VELOCITY
! m h I'"r second
Fe"" P'-'" gccomi
\ ",'d PC'F ,c<'cmJ
Mile pe'- hoW"
l)", >-nut
jnl"l'tlJ,tion;;ll knot
7 ACCELSRATION
Inch pcr se<-'Ond '<l",,,wt
FUOI per ,econd <quared
Yard 1''''' "'cond
1,,-',,,, ""c-,' (Bnl i
kelt" ",,"a iSAill
1>"'01 dJ.nt.)
!"" .. I (SAD)
lSAO, \Ul1,c)

",,, .. E!
"'k""da
"'lE"
I"I;,,,L,,;
\-R[.\\{'

:
''''':_;H d'll)
ElR/INA
w,-" ,d,lmcii
,I"p.l u ,,'kundi
J"",t u
n"
CWE \BE'lL)
m",kn."odnl,'vOl
\'BRZANJf
m( " ,dumi, n:,
,wI''' " kv"dral
pn! u '''lundi na
in'
"
,"'

gal (US)
pI (UK)
I,SI, qpt
UKm,n
UKfldr
liKfloz
USfk>L
bu (US)
'"
I in'", \6,387 I II)-' m
i
I "I - 0)1>4 55'; '"
I ",,],lJK, = 4,541> on lll'm
I (US) '.' 3.78543 10--'!1\'
! pt(lJKI = 2M to - rn
I US],qrl = 1I,.173 170 10-'",'
I UKmin = 193 g 10" m'
I = .>,"oJ 0.1 10--' on'
I t:hliOI_ - 2&,4110 W'!l\
1 (,'SilOl :'1,57.151O-'m'
'" ,i6.3M 7 W--' tn'
1 bu (US) = 3-'.2_1Y 3, 1[1 m'
= 15S,nS II' ",'
- I,n' III
,"tH HI
4 10 '
col
'"
-'.1:'0 IU ,
lnt_c-l- ,i.ic> ,,\1


",,'(1,
'"beL
., 2S-1 10 'm/'\lJ.cn"j
G,3>.J4 0 ",',
,.: 4 Lll ,
m p h_ =_ D.441 ll,! til '$
-,(1.'1-1;71", ,
]
1 "'.'_; 0,020 4 mi,
I tl' (1,3(1-18 Ill, S
I ,d,'
I
I

1
8, MASS
GrOOn
Pound
Po"n<l (UKI
Pound (liS)
Slug
Ounce (avoirl
Ouncc (troy, apoth,)
,semple
Dralll tavoir)
Drachm (apoth,)
Ccntral
QUll"al
US ,horl (OS>
UK lO"
Ton"",
DENSiTY
Pound P"" cubic illch
Pound per cubic foot
Slug P<'r cubic fOOl
"mild pm- UK gallon
Pound per US galion
UK Ion per cubic yard
10. FORCe
D",,,
l'ocmdal
()unc",force
Pound·force
UK lon·[orce
lL PRESSURE
POHmHorce per square inch
Poulld-force per square loot
Poundal pC!' square foot
Inch ol "',it,,,
rou( of wateE'
Bammetrit of mercury
Torr
MA"

runta
hUHa {Bri!.)
furua (SAD)
t tmea (obit"al
: u:nca (final
dram (ob,cn,)
i dram (fhl;)
,c=ta
; ,h'""al (mcnnitl;.a e<:nta)
kraliuo ('!'-'lla) tuna (SAD)
; tona (Bnt.)
" tOlla
GUS'J'lNA
fuma po kubnom in61
runt" po kubn.oj <stop)
slag po kubnoj stop;
flillta po galolln (Brit.)
fuma po galonu (SAD)
, I<;ma (Bdt,) po Imbnom jardu
'SILA
.:lin
lPauJldal
unea
[unta sile
totm (Bril.) s;le
,PRITlSAK
funta slle po kvadratnom incu
fllnta "Ie po slOpi
paundal po kvadralnoJ St<Jpl
;"t vodcoug >luba
>lllb"
b;U'0mot"n;k1 m( hve
we
l'K wn-fol'a pCI 'qU3)'C ",ell
LK 10ll-fut'e" PC! ;quare foot
10na "I<- PC) h'adr,nnom ;<leu
"k pc, s\upi:
12. DY}-!AM1C VISCOSIT'i
P""odal 1""- _''l,mr{:
)"t-"
I
!'"""d,rorc" sc""nu por
,qua,\; fOOl
P",Lmj·fu,-cc I,,-,ur
'Ii"""" foo'
1.1_ KINE,\l:I\TlC VISCOSITY
Stoh"
Inch '<lu:lced P'" ,ccond
FOOl squared per
l,nc o'l,,;:ued per hour
lOUl ;quare<l pcr h"uJ
1.1 [",ERGY, WORK, HEAT
! u<J:'p()ulldal

Ca;onc
ll'"hh thermal unil
I>,-""h ",rut (m,,"-";
he", lEHi,
pO\w, ho,!!
Ime
is. POWI:.R
H0"sqY-.>w",r (UK)
r-'",l jl0u"Ual P"" secoud
fLll" ,ee{m:]
B"u,h tiler",,,1 \",,1 per houc
10 TF!I.-!PERATlJRE
UJ\H
I
11.",(
Cd,>u; UJ'-'\
Dll'<AMICKA V:SKOZl'<OST
p"und"l ,dunJ 1''' hv"lrJ\-
''''I >ll)p'
!""I., "k ,,<-,
'"'-'1"
hmw 'ik c," po
k, __ 'lOp'
.K.INLMAliCf',A
V1SKOl)..lOST
SlOb
",'"dtam; inc u ,ekundi
u sekutldi
IIlC l3 (,,'
kvadralIla l_a Cas
ENERC1JA, RAD,
,KOLlClNA TOPLOT£

'ik ,wl'a
k")orij,,

Bnw_n,ka
(s,""clnja)
leva lop]oma jed,nka
'-11aga Ca'

SNAGA
,,,aga (Brll,j
pm",:]ai u
!unl<l ""po " '''kand,
b";IU'bb
La Ca,
TEMPERATURA
RankllW--0¥"
!'ehrenh"'lova jcdinica
CelsiuSOYiI jedinica
,e
"
lb(UK)
lb (llS)
'lug
m
,
(;h Ian

,
lbJin'
Ib/h'
slug/ft'
lb/UKgal

dyn
pc"
ozf
1 bf
touf
I bf/jn',
(p.;,i.)
1 M/ft'
pdl/ft'
irdLO
HiLO
'inHg
\0nl/''''
\",,1;1('
pd),/I"-
iblh/f\
it Ildl
it lb I
cal"
HI""
Blume""
C. H, l)
hp h
,h
h.,
flpdl/>
" Ib,!/>
BI.u/h
1 scr _ 1,295 9S·1(r' kg
" 1,771 85,1O-'kg
",J,8B793.10"'kj;
'" 45,359 24 kg
i .lSS kg
I ton = 1 (116,(15 kg
11.= 1 000 kg
lIb/hi = 2,76799-<0' kg/m'
lib/It' = 11>,(lISS kg/m'
1 slug/ft' = 515,4 kgim'
IlbjUKgal = 99,7764 kg'im'
IlbjUSgal"" 119,826 kg/m'
I UKI<;m/yd' = J 328,94 kg/m'
Idyn_W·'N
1pdl '" 0)37 2SS N
lod=(),278014N
llbt=4.44822N
I (Qnf=9%4,()ZN
! lbf/in' = 6-894,76 Pa
llbl/f!-=47.&\O:\Pa
1 pdl/H" = 1.488 Ii>Pa
I ,nH,O
I llHAl '" 2 1'"
I inHg '"' 3386,39 l'a
_ 133,322 Pw
! ,,,,,lim' = 43,1\1' J'a
llvrl!,fl'= 1,07252-(O'Pu
lp:]l,;'fl' = ]b 1'" ,
1 Ibr,!II 47,gRO 3\,,,,-,,
I lbrh/lt' = 1,77.3 10' Pa· s
ISI",- j(l4 m'/,
I in'/s = (,,451 6 1(F" m'h (\aeno)
lit'!." = tI,M2 YO" 0 m'/5
I in'/h = 1)92 (!,!O - m'/s
1 H'/ll = j(l-' m'/s
I II pdl = 140 J
til ltd = 1.355 &2 j
I -,_ 4,180 oj (wtno)
1 Bu "'- J 055,U"J
t Btu",.. I U'i5,OS,l
1 C.!Lu' '" \ 1 J
Ihp h '" 2.68452 !I! J
I 1\1 " IH""i 10' J
1 hp '" 745,700W
1 II pdl.', O.l142 140 I W
III III fi'-_ !.35S02W
1 n,,,;h = (),0291071 W
-- Kcl"m,,,,ih .icd;ltica"
5/9 C"l'lu",v;h
= 1,8 Fahr"nh""Wvih JedH!lCa
= 1 Kd"",o"o.
II - 5
Literatura
1. RBAttaweli and L W.Fanner: Principles of Engineering Geology. Chapman and
Hall,1979.
2. L.LBarton: Koeficijenti kreposti gornjih parod. Nauka, Moskva, 1972.
3. H.I.Beljakov, V.M. VIadimirov: Rabocie organy rotornyh akskavatorov.
Masinostroenie, 1967.
4. A. W.Bishop: The Use of Slip Circle in the Stability Analysis of Slopes. Proc
Eur.Conf.Stabl. Earth Slapes, Stockholm 1, 1-1311954.
5. Z.T.Bienwwsld: Time-dependent behavior of fractured rock. Rock Mechanics, 7,
123-137,1970.
6. J.Boussinessqu: Applications des potentielles a l'etude de l'egeilite et du
monvement des solides elastigcs. Paris, 1980.
7. MChudek: Mechanika gorotworu. Skrypt Uczelniany Politechniki Slask. Gliwice,
1981.
8. D U.Deer and R.P.Muller: Engineering classification and index properties for intact
rock. Thch.Report, Kirtland Base, New Mexico.
9. NDuncan: Engineering Geology and Rock Mechanics. VaLl and II. Leonard Hill,
London, 1979.
10. WDurst, W.Vogt: Schaufeiradbagger. Trans Tech Publications, Clausthal-
Zellerfeld, 1986.
11. W.Pellenius: Erdstatische Berechnungen mit Reibung und Kohaesion und unter
Annahrne kreiscylindrischer Gleitfiachen, Ernst and John. Berlin, 1986.
12. E.Hoek, lW.Bray: Rock Slope Engineering, The Institution of Mining and
Metallurgy. London, 1977.
13. N.Janbu: Slope Stability Computations. Embakment-Dam Engineering. John
Wiley and Sons. New York, 1972.
14. LJasarevic: Deformacije na povrsini tcrena kao posljedica nekontrolisanog
izluzivanja ldista kamene soli, XIII savjetovanje Jugoslovenskog
drustva za rnehaniku t1a i fundiranjc, Budva, 1975.
15. H.Kastner: Statik des Tunnel und Stollenbaues,Spiringer-Verlag Berlin,
Heidelberg, 1987.
16. Z.Kleczek: Geomechanika gornicza. Krakow, 1985.
17. S.Knote: Znaczenie prognozowanie upliwow cksploatacji gorniczej powierzchnie.
OChronaThrenowGo;rniczych NrAO - Kato\\-1ce, 1977.
404
18. RKocar: Prirnjcna mehanike stijena u rudarstvu. Fond stfutnc dokumentacije
fakultetaThzla.
19. F.Kdgler: Baugrund und Bauwcrk, Berlin, 1984.
20. HKratzsh: Bergshandenkunde, Spiringer-Verlag, Heidelberg, New York, 1971.
21. J.Kun: cksploatacija lignita, I i II knjiga. Rudarski institut - Beograd,
1982.
22. Z.Kowalczyk: Okreslcnie wplywow eksploatacji gorniczej metoda przekrojow
Pionowych WY dawnictwo "Slask", 1978.
23. E.Mandiic: Generalisanje uticajnih faktora na otpor kopanju rotornim bagerima.
Zbornik radova fakulteta Univerziteta u ThzU,
1987.
24. K.McGregor: Drilling of Rocks. McLaren, London, 1%8.
25. GMeyerkof Comparationofsauds and bearing capacity of pites. Stockholm, 1980.
26. L.Maler: Der Felsbau (Erster Band) Ferdinand Enke Verlag. Stuttgart, 1973.
27. N.Najdanovic, R.Obradovic: Mehanika tla u inzenjerskoj praksi. Beograd, 1981.
28. E.Nonveiller: Mehanika tla i temeljenje. Thhnitka knjiga Zagreb, 1984.
29. G.Pajer, EKurth, M.Pfeifer, I.Hajdar: Thgebaugroszgerate und Universalbagger,
Veb Verlag Thhnick, Berlin, 1979.
30. Q.Pehlic: Istrazivanje osnovnih procesa i parametara deformadje povrgine terena
i objekata pod uticajem podzemne eksploatacije uglja na
podrutju srednjebosanskog basena - doktorska disertacija. Thzla, 1990.
31. N.Popovic: Nautne osnove projektovanja povrsinskih kopova. Sarajevo, 1984.
32. E.A.Rasper: Der Schaufelradbagger als Gewinnungsgeret, Trans Tech
Publications. Clausthal, 1973.
33. S.Rediepagic, M.Stevic, B.Redtepagic: Uslovi eksploatacije kod dubokih zahvata
uglja na kopovima Rudnika nDurdjevik" sa osvrtom na
stabilnost kosina. V jugoslovenski simpozijum 0 povr§inskoj
eksploataciji mineralnih sirovina, Skoplje, 1983.
34. A.Salustowicz: Mechanika gorotworu. Wydawniotwo Gorniczo Hutnicze,
Katowice, 1955.
35. Dt.Sarac: Proratun stabilnosti kosina u mehanici tla. Sarajevo, 1979.
36. D.Simic, Z.Kleczek: Osnovi mehanike stena. Beograd, 1989.
37. N.Spasic: Thhnologija povrsinske eksploatacije rnineralnih sirovina. PriStina,
1980. .
405
38. M.Stevic, I.Moranjkic: IstraZivanje otpora rezanja u cHju primjene rotomih bagera
na P.K.. "Bogutovo ScIo" u Ugljcviku. Zbornik radova Rudarsko-
fakulteta u Thzli, 1987.
39. M.Stevii: Odredivanjesile rezanja u laboratorijskim uslovima ispitivanja. Zbornik
radova fakulteta u Tuzli, 1980.
40. M.Stevic, J.JaJarevit; R.Fejzo: Arching in hanging walls over leached deposits of
rock salt. IV svjetski kongres za mehaniku stijena, Montreux, 1979.
41. M.Stevit: SUjeganje terena usljed izluzivanja soli i otkopavanja A.
istraZivatki projekat, TuzIa, 1985.
42. M.Stevic, M.Osmanagic: The application of the element method in defining soil
subsidence deformations cansed by salt leaching. 4. internacionalni
kongres za metode u geomehanici, Edmonton (Kanada),
1981.
43. M.Stevic, RPopovic: Uticaj metodologije ispitivanja uzoraka na vrijednosti
parametara otpornosti na smicanje. Zbornik radova TuzIa,
1983.
44. M.Stevic: Stabilnost podlogc radnih i zavrsnih kosina u pjeskovitim
materijalima rudnika lignita Zbornik radova Thzla,
1984.
45. M.Stevic: Utvrdivanje uzoraka klizanja i izbor asanacionih mjera za stabilizaciju
klizista nad vodosabirnikom na povrsinskorn kopu "Gratanica" u
Gackorn. Zbornik radova Thzla, 1984.
46. Af.Stevit: Proracun napona i deformacija u kosinama primjenom metode konacnih
elemenata. VII jugoslovenski simpozijum za mehaniku stijena i
podzemne radove, Beograd, 1989.
,
4i. A1.Stevic, G.Pavlit, Di.Mulaosmanovic: Pouzdanostgeomehanickih parametara za
ocjenu stabilnosti kosina na P.K. u Ugljeviku.
Savjetovanje drustva za mehaniku tla j temeljenje Hrvatske, 'prakticna
iskustva u geotehniLi greske i sanacije, Opatija, 1989.
48. M.Stevic, M.SuijkanoviC: Odredivanje sila kopanja u cilju izbora masina za
dobivanje uglja. Simpozijum n35 godina saradnje Eickhoff-Rudnici
Zenica, Zenica 1989.
49. M.Stevic: Matematicki tretman tcorije elastoplasticnosti u stijenskim masama.
Zbornik radova 1990.
50. M.Stevic, t.Kneiicek: Prikaz uticajnih faktora razaranja stijena na kapacitet
rotornog bagera Sh-630. Zbornik radova RGF-a, 1990.
51. R.Stojanovic: Mehanika tla 1 i 2. Naucna knjiga Beograd, 1986.
fl
11
;y
406
52. M.Suljkanovic: Analiza razlititih postupaka dimenzionisanja stubova pri
komorno-stubnom otkopavanju. Zbornik radova 1977.
53. Subsidence Engineers' Handbook National Coal Board Mining Department,
1975.
54. D. W.Taylor: Stability of Earth Slopes. Boston, 1985.
55. K.Terzaghi: Thorijska mchanika tla.Wien, 1935.
56. l. Vrkljan, M.Slevic: Dissolution of salt and influence of dissolution to the town of
Thzla. Sixth International Congress of the International Association of
Engineering Geology. Amsterdam, 1990.
57. .EVeri': Praktitna geomehanika. Seminar, 1985.
58. B. Wohlarab: Effects of Mining Subsidences on the Ground water and Remedial
Measures, Proceedings od the lbkyo Symposium on Land Subsidence-
IASH/ATHS- UNESCO, Thkyo, 1%9.
I
I
RUDARSKO-GEOLOSKI
FAKULTET T U Z L A
NO tv MlmANlKA TIA I STJJENA
-Ispitivanje tla I stijena
-Ispitivanje materijala i konstrukcija
- MJerenje napona i deformacija
"Odredivanje nosivosti tla i stijena
- Proracun konstrukcija
"Izrada geotehnicklh projekata
u oblasti rudarstlla ! gradevlnarstlla

I."f',',,'''/\ \
SDP "TlTOVI RUDNICI UGLJA U TUZL/" - TUZLA

TeleJoll (Q75) 213-632;-- Telex 44 Telelu 213-1132

I
'ZR .... " .. o"No. MUOOO", OOOlG"
RUDAR • TUZLA
RADNA ORGANIZACIJA ZA
IZVODENJE RUDARSKO·GRAfJEVINSKIH
RADOVA U RUDARSTVU
75001 TUZLA
MITRA TRIFUNOVICA UCE 9
Postanski fah 400
Telefoni: (075) 212-122, 212-649
Direktor: 216-277
Telex: YU RGPTZ 44-158
telefax: (075) 214-961

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->