ROOMPARADISE

Histologija
-skriptauredila: Marcela Kovaevid

sadraj:
1: HISTOLOKE METODE................................................................................................................................2 2 : EPITELNO TKIVO ......................................................................................................................................6 3: VEZIVNO TKIVO .....................................................................................................................................14 5: HRSKAVICA ...........................................................................................................................................27 9: ILNI SUSTAV ........................................................................................................................................56 10: KRVNE STANICE ...................................................................................................................................62 11 : STVARANJE KRVNIH STANICA .................................................................................................................66 12 : IMUNOSNI SUSTAV ..............................................................................................................................69 13 : DINI SUSTAV .....................................................................................................................................79 14: KOA.................................................................................................................................................86 15: MOKRADNI SUSTAV ..............................................................................................................................91 16: HIPOFIZA............................................................................................................................................97 17 : NADBUBRENE LIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOIDI, TITNJAA, EPITELNA TJELECA I EPIFIZA ...........................100 18 : ORGANI PRIDRUENI PROBAVNOJ CIJEVI .................................................................................................107 19: PROBAVNI SUSTAV .............................................................................................................................114 20 : SPOLNI SUSTAV .................................................................................................................................121 21: dodatak - tablice....135

1: HISTOLOKE METODE
> PRIPRAVLJANJE TKIVA ZA PROUAVANJE MIKROSKOPOM
- fiksacija potrebno za prireivanje trajnih preparata da se izbjegne razgraivanje tkiva enzimima (autoliza) ili bakterijama i sauva njegov fiziki ustroj i molekularni sastav moe se izvesti kemijskim ili rjee fizikalnim (smrzavanje) metodama pri kemijskoj fiksaciji tijelo se obino uroni u otopinu tvari koje stabiliziraju ili krino povezuju tkivne bjelanevine fiksativi moe se izvriti i intravaskularnom perfuzijom, tj.ubrizgavanjem fiksativa u krvoilni sustav organa, tada fiksativ brzo dospijeva u unutranjost tkiva puferirana izotonina otopina 4%-tnog formaldehida (formalin) jedan od najboljih fiksativa za rutinski svjetlosnu mikroskopiju formaldehid i glutaraldehid reagiraju s aminoskupinama tkivnih bjelanevina fiksacijsko djelovanje glutaraldehida je pojaano jer je on dialdehid koji krino povezuje bjelanevine za istraivanje ultrastrukture elektronskim mikroskopom potrebna je dvostruka fiksacija: puferirana otopina glutaraldehida, i zatim puferirana otopina osmijeva tetraoksida (uva i boji lipide i bjelanevine) - uklapanje ili impregnacija tkivo se moe rezati tek nakon uklapanja u neko vrsto sredstvo sredstva za uklapanje su parafin i neke vrste smole parafin se redovito upotrebljava za svjetlosnu, a smole i za svjetlosnu i elektr. mikroskopiju pripremni postupci : dehidriranje i prosvjetljavanje kod uklapanja u parafin, otapalo koje zamjenjuje etanol(za dehidraciju) je obino ksilol za vrijeme proimanja otapalom tkivo postane prozirno (prosvjetljavanje) kad je tkivo potpuno proeto otapalom stavlja se u otopljeni parafin u termostatu na 58-60C pod utjecajem topline otapalo ispari i svi se prostori u tkivu ispune parafinom kada se izvadi iz termostata tkivo proeto parafinom se stvrdne kada se tkivo uklapa u plastine smole: takoer se prvo dehidrira u etanolu, zatim se prome otapalom za odreenu vrstu plastike etanol i druga otapala se poslije zamijene otopljenom plastikom koja se stvrden pomodu polimerizatora koji uzrokuje krino povezivanje zatim rezovi mikrotomom se izravnaju na povrini tople vode i prenesu na predmetno staklo na kojem se poslije boje - bojenje vedina histolokih boja ponaa se poput kiselih ili bazinih spojeva koji imaju afinitet za stvaranje elektrostatskih vezova s ioniziranim radikalima u tkivima primjeri bazinih boja : toluidinsko i metilensko modrilo, i hematoksilin bazofilni sastojci tkiva : oni koji sadravaju kiseline (nukleinske kiseline, glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini) kisele boje (orange G, eozin, kiseli fuksin) oboje acidofilne tkivne sastojke kao to su mitohondriji, sekretna zrnca i kolagen trikromi (malloryeva i massonova mjeavina boja) vrlo dobro prikazuju jezgru i citoplazmu, a osmi toga razliito oboje kolagen i glatko miidje 2

za prikazivanje kolagena prikladan je boja pikrosirijus, osobito ako se promatra u polariz.svijetlu konrastno bojenje kad se pojedinosti na rezovima oznae nekim precipitatom osim bojenja tkiva bojama, esto se primjenjuje i impregnacija tkiva metalima kao to su srebro i zlato (osobito za ivano tkivo)

> SVJETLOSNI MIKROSKOP

- prolazno svjetlo - sastoji se od mehanikog i optikog dijela - optiki dio sastoji se od tri sustava leda : kondenzor skuplja i fokusira svjetlo objektiv povedava osvjetljenu sliku predmeta i prenosi je do lede okulara okular jo vie povedava sliku i prenosi je do mrenice oka, do fotografsek ploe ili do detektora u kameri ukupno je povedanje umnoak vlastitih povedanja objektiva i okulara - maksimalna mod razluivanja je 0,2 m (slike povedane 1000-1500 puta) ovisi o ledama u objektivu, jer leda u okularu samo povedava sliku dobivenu objektivom, a ne povedava razluivanje

> MIKROSKOPI S FAZNIM KONTRASTOM I S DIFERENCIJALNOM INTERFERENCIJOM

- neki optiki ureaji omogudavaju promatranje neobojenih stanica i histolokih rezova - mikroskopiranje s faznim kontrastom temelji se na injenici da svjetlo mijenja brzinu i smjer prolazedi kroz stanine i izvanstanine sastojke s razliitim indeksima loma (svijetlije ili tamnije) - prikladno za promatranje ivih stanica - nomarskijeva diferencijala interferencija naizgled 3D slika

> POLARIZACIJSKI MIKROSKOP

- omogudava prepoznavanje tvorba graenih od vrlo pravilno poredanih molekula - polarizator (prvi filtar)- svjetlost nastavla u valovima koji titraju u jednoj ravnini - analizator (drugi filtar) glavna os okomita na os prvoga pa svjetlo ne moe prodi osim ako izmeu njih nije neko tkivo koje skrede svjetlost tako to uzrokuje otklon svjetlosnih valova to dolaze od polarizatora

> KONFOKALNI MIKROSKOP

- omogudava veoma tono fokusiranje na sasvim tanku ravninu unutar stanice ili histolokog reza

> FLUORESCENCIJSKI MIKROSKOP

- fluorescencija ako se neke tvari obasjaju svjetlodu odreene valne duljine, one same odailju svjetlost vede valne duljine - ovaj mikrosk koristi UV-svjetlo, a stanice odailju svjetlost iz vidljivog dijela spektra - fluorescentne boje: primjer je akridin-oran koji se vee za DNA i RNA

> ELEKTRONSKI MIKROSKOP

- i transmisijski i scanning se temelje na uzajamnom djelovanju elektrona i sastojaka tkiva - transmisijski velika mod razluivanja (u praksi 3 nm = do 400 000 puta povedanje) djeluje na osnovi pojave da elektromagnetsko polje otklanja snop elektrona kao to staklene lede lome svjetlosne zrake snop elektrona se proizvodi zagrijavanjem metalne niti (katode) u vakuumu anoda je metalna ploa s otvorom u sredini 3

slika se projicira na ekran - scanning omogudava dobivanje naizgled 3D slike stanica, tkiva i organa u njemu snop elektrona ne prolazi kroz sam preparat nego klizi po povrini (skenira ju) elektronski snop pogaa veoma tanku metalnu prevlaku koja je prethodno nanesena na povrinu preparata i koja odbija elektrone prikazuje samo povrinu predmeta za promatranje unutranjosti treba se izvesti kriofraktura

> AUTORADIOGRAFIJA
- metoda prouavanja biolokih zbivanja primjenom radioaktivnosti na tkivnim rezovima

> STANINA I TKIVNA KULTURA

- primarna stanina kultura kultura izoliranih stanica mehaniki ili djelovanjem enzima, u suspenziji ili na petrijevom stakalcu

> FRAKCIONIRANJE STANICE

- razdvajanje i izoliranje organela i drugih sastojaka stanica i tkiva djelovanjem centrifugalne sile zbog svojih razliitih koeficijenata sedimentacije

> HISTOKEMIJA I CITOKEMIJA

- metode za odreivanje razliitih tvari u tkivnim rezovima - za tu svrhu slue razliiti postupci koji se najede zasnivaju na specifinim kemijskim reakcijama ili na jakom uzajamnom afinitetu za povezivanje meu makromolekulama - ioni primjenom metoda kod kojih kao rezultat kemijske reakcije nastaje tamni netopljivi proizvod - nukleinske kiseline Feulgenova reakcija kojom se DNA oboji crveno - bjelanevine u pravilu se ne mogu prikazati specifine bjelanevine osim imunocitokemijom no mogu otkriti enzimi manje ili vie specifino u tim se metodama najede rabi sposobnost enzima da reagiraju sa specifinim kemijskim vezovima fosfataze enzimi koji se nalaze posvuda u tijelu cijepaju vez izmeu fosfatne skupine i alkoholnog ostatka u fosforiliziranim spojevima obojeni netopljivi proizvod reakcije na fosfataze obino je olovni fosfat ili olovni sulfid esto se primjenjuju za prikazivanje lizosoma dehidrogenaze ulanjaju vodik s jednog supstrata i prenose ga na drugi prikazuju se inkubiranjem rezova nefiksiranog tkiva u otopini supstrata, koja sadrava molekulu koja prima vodik i precipitira se kao netopljivi obojeni talog za prikazivanje sukcinat-dehidrogenaze u mitohondrijima peroksidaze izaziva oksidaciju nekih supstrata s prijenosom vodikovih iona na vodikov peroksid pa nastaje molekula vode prikladno fiksirani tkivni rezovi inkubiraju se u otopini koja sadrava vodikov peroksid i 3,3diaminoazobezidin

- polisaharidi i oligosaharidi mogu se prikazati periodi acid-Sciff (PAS-reakcijom), koja se zasniva na oksidaciji 1,2-glikolnih skupina u ederima u aldehidne ostatke oni se schiffovim reagensom oboje u razliitim tonovima ljubiaste boje glikogen i neutralni glikoproteini (nemaju kis. skupina- karboksilne ili sulfatne) su PAS-pozitivni glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini vrlo su kiseli jer sadre mnogo karboksilnih i sulfatnih skupina, zato pokazuju jak afinitet prema bazinoj boji alcijanskom modrilu - lipidi najbolje se mogu prikazati bojama koje se otapaju u lipidima sudan IV i sudan-crnilo

> NA OSNOVI UZAJAMNOG AFINITETA

- moraju se obiljeiti - faloidin specifino reagira sa aktinom- za prikazivanje mikrofilamenta - protein A za prikazivanje imunoglobulina - lektini veu se za ugljikohidrate, za prikazivanje membranskih molekula - imunocitokemija reakcija izmeu antigena i njegovog specifinog protutijela jest izrazito specifino uzajamno djelovanje meu molekulama za prikazivanje specifinih bjelanevina pomodu obiljeenih protutijela - hibridizacija meusobno povezivanje dvaju pojedinanih lanaca nukleinskih kiselina koji se meusobno prepoznaju ako su komplementarni

2 : EPITELNO TKIVO
Opdenito o tkivu
- ovjekovo tijelo se sastoji samo od 4 osnovne vrste tkiva: epitelno, vezivno, miidno i ivano - organi tkivo stanice i molekule izvanstaninog matrixa - od velike vanosti su i slobodne stanice u tjelesnim tekudinama kao npr. u limfi i krvi - organi su izgraeni od parenhima i strome Stanice parenhima ine temelj funkcije organizma, a stroma mu daje potporu Vezivno tkivo izgrauje stromu organa s izuzetkom mozga i kraljenine modine - osnovne funkcije epitelnih tkiva jest prekrivanje i oblaganje slobodnih povrina, apsorpcija, sekrecija, podraljivost i kontraktilnost

> OBLICI I ZNAAJKE EPITELNIH STANICA

- mogu biti cilindrine, kubine i ploaste, a oblik jezgri moe biti kuglast, ovalan, ili izduen - njihov gusti oblik uvjetuje gusti smjetaj u slojevima ili skupinama stanica - uzduna os jezgre uvijek je usporedna s glavnom osi stanice - Bazalne lamine Sve epitelne stanice koje lee na podlozi od vezivnog tkiva imaju na svojoj bazalnoj plohi sloj izvanstanine tvari koji se naziva bazalna lamina vidi se samo elektronskim mikroskopom Sastoji se od lamine dense ( gusti sloj od njene mree tankih vlakanaca), te moe imati s jedne ili s obje strane lamine dense i svijetli sloj : lamina rara ili lucida uglavnom je graena od : kolagena tipa IV, glikoproteina laminina i entaktina te proteoglikana (heparan sulfat proteoglikan nazvan perlekan) s vanjske ( s donje) je strane privrdena uz vezivno tkivo sidrenima vlakancima izgraenim od posebne vrste kolagena tipa VII nalazi se i na mjestima gdje druge vrste stanice dodiruju vezivno tkivo npr. oko miidnih, masnih i schwannovih stanica bazalna lamina je zapreka koja ograniava ili regulira prenoenje makromolekula izmeu vezivnog i drugih tkiva nalazi se i izmeu epitela smjetenih jedan uz drugi (pludne alveole i bubreni glomeruli) sastojke bazalne lamine izluuju same epitelne, miidne, masne i schwannove stanice retikularna lamina- bazalna lamina usko povezana s retikulinskim vlaknima (proizvode ih stanice vezivnog tkiva) funkcije : selektivna barijera utjee na staninu polarnost
6

prilagoava proliferaciju i diferencijaciju stanica putem imbenika rasta potie stanini metabolizam djeluje na prersspodjelu proteina u prileedoj staninoj membrani to utjee na signalni prijenos i slui kao putokaz tijekom stanine migracije vjerojatno sadrava i poruku potrebnu za uzajamno djelovanje meu stanicama (ponovna inervacija miidnih stanica) prisutnost bazalne lamine oko miidne stanice nuna je za uspostavljanje novih miidnoivanih spojeva (motorika ploa)

- bazalne membrane svjetlosnim mikroskopom vidljiv PAS- pozitivni sloj koji se nalazi ispod svakog epitela, u bubrenim glomerulima i u pludnima alveolama deblja je od baz. lamine , jer nastaje stapanjem dviju baz. lamina ili bazalne i retikularne lamine - meustanini spojevi nalaze se u vedini tkiva, ali su najizraeniji u epitelnom tkivu epitelne stanice vrlo su vrsto povezane pa su za njihovo razdvajanje potrebne razmjerno jake mehanike sile. Adhezija je izraena u epitelnim tkivima koja se izloena silama rastezanja i tlaka. To vrsto povezivanje omoguduju kadherini - porodica transmembranskih glikoproteina koji gube svoja adhezivna svojstva u odsutnosti kalcija Povezivanju slue i meustanini spojevi mjesta adhezije, ali i brtvila koja sprijeavaju prolaenje tvari kroz meustanini prostor (paracelularni put), a uz to i tvorbe koje omoguduju komunikaciju meu stanicama Prema funkciji : Privrsni spojevi zonulae adherentes, hemidezmosomi i dezmosomi Nepropusni spojevi zonule occludentes Komunikacijski spojevi tijesni spojevi i ( kem.sinapse) vrsti spojevi ili zonule occludentes nalaze se pri samom vrhu stanice Elektronskim mikroskopom ta ograniena podruja imaju pteroslojan izgled Kriofrakturom se vide kao grebeni i brazde meusobno povezani u mreastu strukturu broj grebena ili brazda razmjeran je propusnosti epitela : manje veznih mjesta veda propusnost za vodu i otopine pa je osnovna funkcija stvaranje vrste barijere, koja sprjeava protok tvari izmeu epit. stanica (paracelularni put) u bilo kojem smjeru (od povrine prema bazi i obrnuto) formira funkcionalne odjeljke unutar slojeva stanica zonula adherens smatra se da slui povezivanju susjednih stanica prisutnost brojnih aktinskih mikrofilamenata koji se ugrauju u plou guste tvari na citoplazmatskoj strani spojnog dijela membrane potjeu od zavrne mreice tvore ju aktinski mikrofilamenti, intermedijarni filamenti i spektrin
7

tijesni spoj ili nexus blisko postavljene susjedne stanine membrane moe se nalaziti bilo gdje na lateralnim plohama mnogih epitelnih stanica nalaze se u gotovo svim tkivima sisavaca osim u skeletnom miidnom tkivu bjelanevine tijesnog spoja koneksini tvore heksamere s hidrofilnom sredinjom porom (konekson), taj hidrofilni kanal povezuje citoplazme dviju susjednih stanica omoguduju prolaenje estica molekularne mase manje od 1500 Da iz jedne u drugu stanicu (hormoni, cAMP, GMP, te ioni) primjer je srani miid, u kojem tijesni spojevi omoguduju usklaene otkucaje srca mogu se uspostaviti izmeu prethodno odvojenih stanica inhibitori mijene tvari, pogotovo oni koji blokiraju oksidativnu fosforilaciju, mogu sprijeiti stvaranje novih spojeva ili prekinuti one koji ved postoje novi spojevi mogu nastati bez sinteze bjelanevina, nakupljanjem podjedinica koje su difuzno razmjetene u staninoj membrani pov. Ca2+ u stanici ili pad pH citoplazme zatvaranje kanala dezmosom ili macula adherens sloena ovalna tvorba smjetena nasuprot druge iste takve na povrini susjedne stanice tu su membrane ravne i meusobno razmaknute neto vie od uobiajenih 20 nm (>30, a za usporedbu tijesni spojevi su oko 2nm) s unutranje strane membrane stanice nalazi se privrsna ploa kruna nakupina guste tvari, koju izgrauju najmanje 12 bjelanevina u epit. stanicama u nju su usidrene skupine citokeratinskih intermed.filamenata koji se tu savijaju i vradaju u citoplazmu inedi tvorbe poput sigurnosne igle funkcija: osiguranje vrste povezanosti meu stanicama intermedijarne filamente koji se veu za dezmosome u NEepitelnim stanicama izgrauju proteini dezmin ili vimentin hemidezmosomi : na dodirnoj povrini izmeu nekih epitelnih stanica i njihove bazalne lamine dok u dezmosomu privrsna ploa sadrava uglavnom kadherine, u hemidezmosomu plou izgrauju integrini porodica transmembranskih proteina koji su receptori za molekule izvanstaninog matrixa (laminin i kolagen tipa IV)

> SPECIJALIZIRANE TVORBE NA STANINOJ POVRINI

- Mikrovili citoplazmatski izdanci , prekriveni staninom membranom, vidljivi elektronskim mikroskopom mikrovile prekriva glikokaliks fina vlaknasta ovojnica, graena od glikoproteina zbog kojih je PAS-pozitivna - gusto zbijeni mikrovili prekriveni glikokaliksom dobro se vide i svjetlosnim mikroskopom kao tzv. etkasta ili prugasta prevlaka - u svojoj unutranjosti sadravaju skupine aktinskih mikrofilamenata koji su s nekoliko drugih bjelanevina krino povezani meusobno, ali i sa staninom membranom
8

- Stereocilije dugi, nepokretni izdanci epitelnih stanica kanalida epididimisa i duktusa deferensa to su zapravo dugi, razgranani mikrovili - Trepetljike i bievi izdueni, pokretljivi izdanci na slobodnoj povrini epitelnih stanica obavijene su staninom membranom, a u sredini sadravaju jedan par mikrotubula koji okruuje jo devet parova mikrotubula, svi mikrotubuli postavljeni su usporedno sa osi trepetljike trepetljike polaze od bazalnih tjeleaca graena kao centrioli elektronskim mikroskopom se vide kao guste tvorbe smjetene na apikalnoj strani stanice, neposredno ispod stanine membrane izvor energije za gibanje trepetljika je ATP bievi u ovjejem tijelu postoje samo u obliku repa spermija, mnogo su dulji od trepetljika

> VRSTE EPITELA

- obino se prema grai i funkciji dijele u : pokrovni i ljezdani epitel - Pokrovni epitel tkiva u kojima su stanice poredane u slojeve i pokrivaju vanjsku povrinu tijela ili uplje tvorbe u tijelu - ljezdani epitel izgrauju ga stanice specijalizirane za proizvodnju tekudeg sekreta molekule koje de se izluiti iz stanice obino se pohranjuju u malim mjehuridima omeenim membranom koji se nazivaju - sekretna zrnca stanice ljezdanog epitela mogu proizvoditi, pohranjivati i izluivati : bjelanevine - guteraa lipide nadbubrena lijezda i lijezde lojnice sloene spojeve ugljikohidrata i bjelanevina lijezde slinovnice sve tri tvari : mlijena lijezda slaba biosintetska aktivnost ( prijenos tvari iz krvi u lumen lijezde) lij. Znojnice lijezde uvijek nastaju od pokrovnog epitela proliferacijom njegovih stanica i urastanjem u vezivo te njegovom daljnjom diferencijacijom egzokrine lijezde zadravaju vezu sa pokrovnim epitelom od kojeg su nastale, u obliku kanala sekrecijski dio odvodni kanali endokrine lijezde nemaju odvodnih kanala, njihovi se proizvodi nakupljaju i odvode do mjesta djelovanja krvlju, a ne sustavom kanala 1: l izgraene od nakupina stanica poredanih u meusobno povezane trake, meu kojima teku iroke krvne kapilare nadbubr.l., epitelna tjeleca, pred.reanj hipofize 2: l u kojima stanice oblau mjehuride ili folikule ispunjene amorfnom tvari titnjaa
9

prema nainu na koji sekrecijski proizvodi izlaze iz stanice (ekstruzija) Merokrine Holokrine Apokrine mnogostanine lijezde obino imaju vezivnu ahuru i pregrade

> OPDA BIOLOGIJA EPITELNIH TKIVA

- ispod pokrovnog epitela koji oblae uplje organe nalazi se lamina proprija Sloj vezivnog tkiva koji je bazalnom laminom povezan s epitelom Slui kao potpora epitelu Povezuje ga sa susjednim tkivima o Papile izboine vez.tkiva u epitelu pov. dodirnu plohu izmeu ep i l.p Najede u mnogoslojnom ploastom epitelu - Polarnost epiteli imaju slobodnu ili apikalnu plohu i bazalnu plohu koja lei na bazalnoj lamini krvne ile obino ne ulaze u epitel pa sve hranjive tvari moraju izadi iz kapilara u lamini propriji ispod epitela, te prolaze kroz bazalnu laminu i ulaze u epitelne stanice preko njihove bazalne i lateralne plohe, to zahtijeva potronju energije receptori za kemijske glasnike smjeteni su na bazolateralnim dijelovima stanine membrane u epitelnim stanicama specijaliziranim za apsorpciju integralni proteini apikalne stanine membrane su enzimi koji dovravaju razgradnju molekula koje se apsorbiraju - Inervacija vedina epitelnih tkiva vrlo je dobro opskrbljena osjetnim ivanim zavretcima iz spletova u lamini propriji - Obnavljanje epitelnih stanica stalno obnavljanje mitozom epitel crijeva se obnavlja brzo, svaki tjedan, a jetre i guterae sporo u mnogoslojnim i vierednim epitelima dijele se stanice u zametnom sloju, koji sadrava matine stanice najblie bazalnoj lamini - Metaplazija preobrazba jedne vrste epitela u drugu, u nekim fiziolokim i patolokim stanjima puai ( vieredni cilindrini s trepetljikama koji oblae bronhe mnogoslojni ploasti) kronini nedostatak vitamina A ( epitel bronha i mokradnog mjehura u mnogosl plo) moe se pojaviti i u vezivnom tkivu ali ondje je reverzibilna - Kontrola aktivnosti lijezda ivana i endokrina kontrola , ostvaruju se kemijskim glasnicima egzokrina sekrecija u guterai ovisi ostimulaciji hormonima sekretinom i kollecistokininom lijezde slinovnice su uglavnom pod utjecajem ivanog sustava
10

- Stanice koje prenose ione sve stanice imaju sposobnost aktivnog transporta unutranjost stanice je elektriki negativna u odnosu na izvanstanini okoli natrijevu pumpu aktivira Mg2+ neke epitelne stanice upotrebljavaju natrijevu pumpu za prijenos natrija kroz epitel u smjeru od vrha prema bazi : - stanice proximalnog i distalnog kanalida u bubregu i - sekretne cijevi lijezda slinovnica transcelularni transport slobodna povrina stanica proksimalnih bubrenih kanalida je propusna za Na+ da bi se odrala elektrina i osmotska ravnotea, jednakomolarne koliine Cl- i vode prate natrijeve ione u stanicu bazalne povrine tih stanica viestruko su nabrane,te bazalni nastavci ulaze jedni meu druge te tvore brojne interdigitacije meu susjednim stanicama, i na uvrnudima bazalnog dijela membrane se nalazi Na/K-ATP-aza , ali i na lateralnim plohama meu uvrnudima mebrane okomito su smjeteni i mitohondriji koji osiguravaju ATP za aktivno izbacivanje Na+ iz bazalnog dijela stanice, kloridi i voda slijede pasivnom difuzijom vrsti spojevi zabrtvljuju apikalne dijelove stanica u razliitim epitelima prijenos iona i popratni protok tekudine moe tedi u suprotnim smjerovima (npr. Apex baza, baza apex) u crijevu, proximalnim zavijenim kanalidima bubrega, sekretnim cijevima lijezda slinovnica, unom mjehuru, itd apex baza plexus koroideus i cilijarno tijelo baza apex - stanice koje prenose tvari pinocitozom prijenos makromolekula kroz staninu membranu jednoslojni ploasti epitel koji oblae krvne ile i limfne kapilare (endotel) ili trbune upljine (mezotel) pinocitotski mjehuridi nalaze se napovrini stanice i u citoplazmi prenose u oba smjera - serozne stanice acinusne stanice guterae i doune lijezde viekutnog ili piramidnog oblika, s okruglom jezgrom postavljenom u sredini i dobro izraenom polarnodu u bazalnom dijelu, ispod jezgre, te su stanice intenzivno bazofilne jer je u tom dijelu smjetena hrapava endoplazmatska mreica u apikalnom podruju nalazi se dobro razvijen golgijev kompleks i sekretna zrnca bogata bjelanevinama i omeena membranom u stanicama koje proizvode enzime, sekretna zrnca ispunjena enzma se nazivaju zimogena zrn. nezrela sekretna znca se odvajaju od g.cisterna i gube vodu te postaju guda zrela sek zrn sadraj se izbacuje egzocitozom, stapanje membrana je sloeno i kontroliraju ga proteini

11

- stanice koje izluuju sluz vrasta stanica ( u crijevu, eludcu, lijezdama slinovnicama, dinom i spolnom sustavu) prisutnost brojnih, velikih i svijetlo obojenih zrnaca koja sadravaju izrazito hidrofilne glikoproteine, tzv.mucine ( u apikalnom dijelu stanice) jezgra je obino smjetena uz bazu stanice koja je bogata hrapavom ER i (i mitohondriji su tu negdje) golgijev kompleks smjeten neposredno iznad jezgre, odlino razvijen podatci dobiveni autoradiografijom : bjelanevine se sintetiziraju od aminokiselina u hrapavoj endoplazmatskoj mreici u baz dijelu monosaharidi se dodaju bjelanevinskom lancu s pomodu enzima glikoziltransferaza, smjetenih u endoplazmatskoj mreici i golgijevom kompleksu kada se mucini isputaju iz stanice, veu mnogo vode i ine sluz - viskozni, elastini i skliski zatitni gel - Difuzni neuroendokrini sustav (DNES) u probavnom, dinom i mokradnom sustavu , te u titnjai i hipofizi su meu epitelnim stanicama razasute i endokrine stanice sadravaju polipeptidne hormone ili biogene amine : adrenalin, noradrenalin ili 5hidroksitriptamin mnoge od tih stanica imaju sposobnost primanja prethodnika amina i dekarboksilacije aminokiselina Pa se oznaavaju akrnimom APUD (amine precursor uptake and decarboxylation) neke od njih se boje solima srebra pa se nazivaju argentofilne ili argirofilne no sve one ne nakupljaju prekursore amina pa se naziv APUD postepeno zamjenio sa nazivom DNES DNES stanice su derivat embrionalnog ivanog sustava i mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama ili drugim citokemijskim tehnikama za prikazivanje specifinih amina neke DNES su parakrine jer proizvode kemijske glasnike koji reguliraju funkcijju susjednih stanica uglavnom bez prisutnosti krvoilnog sustava apudomi tumori koji nastaju od DNES stanica koje izluuju polipeptide - Mioepitelne stanice sadravaju ih neke lijezde (znojnice, slinovnice, suzna i mlijena) one obuhvadaju lijezdane acinuse, oko odvodnih kanala su postavljene uzduno smjetene su izmeu bazalne lamine i bazalnog dijela sekrecijskih stanica ili stanica odvodnih kanalida tijesnim spojevima i dezmosomima povezane su meusobno i s epitelnim stanicama njihova citoplazma sadrava brojne aktinske mikrofilamente i miozin, te sadravaju i intermedijarne filamente koji pripadaju citokeratinskoj skupini (epitelnog su podrijetla) funkcija : kontrakcijom potpomau istjecanje sekreta prema van

12

- Stanice koje proizvode steroide nalaze se u razliitim organima u tijelu (testis, jajnik, nadbubrena lijezda) endokrine stanice specijalizirane za sintezu i izluivanje steroida s hormonskim djelovanjem znaajke : Viekutne su ili okrugle , jezgra postavljena u sredini Acidofilne Citoplazma, obino ispunjena masnim kapljicama, te sadrava vrlo bogatu glatku endoplazmatsku mreicu koja sadrava enzime potrebne za : sintezu kolesterola od acetata i drugih spojeva te za pretvaranje pregnenolona proizvedenog u mitohondrijima u androgene, estrogene i progesterone mitohondriji u njima sardavaju tubularne, a ne lamelarne pregrade (koje su uobiajene u mitohondrijjima epitelnih stanica glavno mjesto proizvodnje nergije za staninu funkciju sadre enzime za cijepanje postraninog lanca u kolesterolu i proizvodnju pregnenolona, te za sudjelovanje u daljnjim reakcijama nastajanja steroidnih hormona sinteza ster horm je rezultat bliske suradnje glatke endopl mreice i mitohondrija - karcinom zlodudni tumor stanica epitelnog podrijetla - adenokarcinom zlodudni tumor koji nastaje od ljezdanog epitela

13

3: VEZIVNO TKIVO
- nosilac oblika i ustroja, te slui i kao skladite hormona koji kontroliraju rast i diferencijaciju stanice - graeno od : stanica, vlakana i osnovne tvari - glavni sastojak je meustanina tvar - sastoji se od razliitih bjelanevinskih vlakana i osnovne tvari - takoer slui kao posrednik izmeu stanica i krvi, preko koje se izmjenjuju hranjive i otpadne tvari - osnovna tvar izrazito hidrofilni i viskozni kompleks anionskih makromolekula glikozaminoglikani i proteoglikani i multiadhezivnih glikoproteina sa sposobnodu viestrukog vezanja laminin, fibronektin o njima ovisi vrstoda i krutost meustanine tvari tako da se veu za integrine (bjelanevinske receptore na povrini stanica) i na druge sastavnice meustanine tvari - vlakna uglavnom kolagena, izgrauju : tetive, aponeuroze, ahure organa i modane ovojnice takoer ine vezivne pregrade (trabekule), stijenke nekih organa te izgrauju i stromu - vezivna tkiva potjeu od mezenhima embrionalno vezivno tkivo koje stvaraju izduljene mezenhimske stanice - od njega se razvijaju i miidne, krve stanice i endotel krv ila

> STANICE VEZIVNOG TKIVA

- Fibroblasti sintetiziraju kolagen, elastin, glikozaminoglikane, proteoglikane i adhezivne glikoproteine sintetiziraju sastojke meustanine tvari fibroblast aktivna stanica, Obilna i nepravilno razgranata citoplazma Jezgra se boji blijedo, ovalna je i velika, vidi se jezgrica Citoplazma obiluje hrapavom ER , GA je dobro razvijen fibrocit- fibroblast u mirovanju manji je od fibroblasta i vretenasta je oblika Ima manje produetaka, manju, tamnu i izduenu jezgru , kondenziran kromatin acidofilnu citoplazmu, s malo hrapave ER fibroblasti takoer sudjeluju u sintezi imbenika rasta koji utjeu na stanini rast i diferencijaciju u vezivnom tkivu odraslih, rijetko se dijele, samo po potrebi fibroblasti imaju glavnu ulogu u cijeljenju rane ; tijekom cijeljenja rane nastaje miofibroblast vezivno tkivo ima sposobnost regeneracije kada su tkiva unitena upalom ili otedenjem
14

prostori nastali otedenjem tkiva kojih se stanice ne dijele ispunjavaju se vezivnim tkivom koje stvara oiljak - Makrofazi : mononuklearni fagocitni sustav sposobnost fagocitoze nepravilna povrina s naborima, izdancima i udubinama, ekscentr smjetena bubreasta jezgra dobro razvijen GK, mnogo lizosoma i izraenu hrapavu ER potjeu od nezrelih stanica u kotanoj sri koje se dijele i nastaju monociti koji najprije ulaze u krv, mnociti prolaze kroz stijenku venula i kapilara u vezivno tkivo gdje sazrijevaju i poprimaju morfoloka obiljeja makrofaga. Tkivni makrofazi mogu se u vezivnom tkivu umnaati razasuti su posvuda u tijelu i nalaze se u vedini organa ivotni vijek im je dug, i mogu preivjeti mjesecima tijekom preobrazbe monocita u makrofag : Stanica se poveda i poveda se sinteza bjelanevina u njoj Poveda se i GK, a lizosomi, mikrotubuli i mikrofilamenti se umnoe posebni nazivi : kupfferove u jetri, mikroglija u cns-u, langerhansove u koi, osteoklasti u kostima u patolokim stanjima : epiteloidne stanice : nastaju povedavanjem i rasporeivanjem makrofaga u nakupine nakon odgovarajudeg podraaja multinuklearna orijaka stanica : stapanje nekoliko makrofaga makrofazi su takoer i predone stanice (tipian pr. : langerhansova stanica), tu funkciju u drugim uvjetima mogu vriti i endotelne stanice, fibroblasti, astrociti i epitelne stanice titne lijezde takoer su i sekrecijske stanice izluuju mnoge enzime, npr. kolagenazu, i citokine - Mastociti ovalne ili okrugle stanice vezivnog tkiva citoplazma je ispunjena bazofilnim zrncima sadraj sekretnih zrnaca je nejednolikog izgleda, a istiu se tvorbe koje sadravaju prethodnike posrdenika histamina i proteoglikana glavna uloga mastocita je pohrana kemijskih posrednika kemijske reakcije metakromazija Svojstvo nekih bazinih anilinskih boja da neke tvari oboje u tonu razliitom od svog tona Npr. Touidinsko modrilo; ljubiasto-crveno umjesto plavo zrnca mastocita su metakromatska zbog sadraja kiselih radikala na glikozaminoglikanima drugi sastojci zrnaca mastocita su : histamin izaziva pojaanu propusnost krvnih ila, proiruje krvne kapilare, izaziva kontrakciju glatkog miidja (vedinom u bronhiolima) neutralne proteaze eozinofilni kemotaktiki faktor anafilaksije (ECF-A) privlai eozinofile krvi

15

takoer otputaju i : leukotriene - (tvar anafilaksije spore reakcije SRS-A) - nisu pohranjeni u citoplazmi, nego nastaju od fosfolipida stanine membrane i oslobaaju se neposredno nakon odgovarajudeg podraaja u izvanstanini prostor - izazivaju spore kontrakcije glatkog miidja molekule koje otputaju mastociti djeluju lokalno na parakrini nain u vezivnom tkivu postoje dvije populacije mastocita : mastociti vezivnog tkiva (u koi i trb uplj.) i mastociti sluznice ( u sluznici crijeva i u pludima) potjeu od prastanica u kotanoj sri, koje cirkuliraju u krvi, prolaze kroz stijenku venula i kapilara te ulaze u tkiva gdje se umnaaju i diferenciraju povrina mastocita sadrava specifine receptore za IgE oslobaanje kemijskih posrednika pohranjenih u mastocitima pomae alergijske reakcije poznate kao trenutane reakcije preosjetljivosti , zbivaju se ubrzo nakon ulaska antigena u senzibiliziranu osobu proces izluivanja iz mastocita: molekule IgE veu se za povrinske receptore nakon ponovnog izlaganja antigenu, molekule IgE na pov. rec. meusobno se poveu antigenom aktivira se adenil-ciklaza i dolazi do fosforilacije nekih bjelanevina istodobno Ca2+ ulazi u stanicu dolazi do unutarstaninog stapanja specifinih zrnaca i egzocitoze njihovog sadraja fosfolipaze djeluju na membranske fosfolipide tako da nastaju leukotrieni ekstruzija sadraja ne oteduje stanicu koja preivljava i sintetizira nova zrnca

- Plazma-stanice velike, ovalne stanice citoplazma bazofilna, zbog obilne hrapave ER GK i centrioli smjeteni jukstanuklearno, taj dio citoplazme na histol.pripravcima je blijed jezgra smjetena ekscentrino gust, krupno zrnat heterokromatin (brojanik sata) malobrojne u vedini vetivnih tkiva nastaju od B-limfocita sintetiziraju protutijela - Masne stanice stanice vezivnog tkiva specijalizirane za pohranu neutralnih masti ili za proizvodnju topline - Leukociti migriraju u vez. tkivo iz krvnih ila dijapedezom (kroz stijenku kapilara i postkapilarnih venula) dijapedeza povedana tijekom upale klasini znakovi upale ( Celsus) : rubor et tumor, cum calore et dolore; + functio laesa
16

upala zapoinje oslobaanjem kemijskih posrednika upale koji povedavaju protok krvi i propusnost krvnih ila, kemotaksiju i fagocitozu kad se leukociti jednom nasele u vezivno tkivo vie se ne vradaju u krv ( izuzetak su limfociti)

> VLAKNA
- izduene tvorbe nastale polimerizacijom bjelanevina - tri glavne vrste : kolagena, retikulinska i elastina - postoje dva sustava : - sustav kolagenih vlakana (kolagena i retikulinska), i - sustav elastinih vlakana (elastina, elauninska i oksitalanska) - kolageni porodica proteina, ija je najvanija uloga strukturna meu razliitim tipovima najvaniji su oni u : koi, kosti, hrskavici, glatkim miidima, i bazalnoj lamini jedna od najrasprostranjenijih bjelanevina u tijelu (30% teine) na temelju grae i funkcije : vlaknasti ili fibrilarni elektronski mikroskop, vlakanca tip I. koa, kost, dentin, tetiva, ahure organa; - otporan prema vlaku tip II. hrskavica, staklovina ; - otporan prema tlaku tip III. koa, miid, krvne ile, esto udruen s tipom I.;- odrava grau rastegljivih organa tip V. fetalna tkiva, koa, kost ,posteljica, intersticij ; - potpomae funkciju kol tipa I tip XI. hrskavica ; - potpomae funkciju kolagena tipa II kolageni udrueni s vlaknastim kolagenima (ne vidi se, dokazuje se imunohistokemijski) tip IX. hrskavica, staklovina; vee glikozaminoglikane; udruen s kol tipa II. tip XII. embrionalna koa, tetive; udruen s kolagenom tipa I. tip XIV. fetalna koa i tetive ; molekula oblika kria kolagen koji formira mreu - osnovni sastojak bazalne lamine tip IV. sve bazalne membrane; potpora epitelima, filtracija; 2D krina mrea

kolagen koji formira sidrena vlakanca tip VII. epiteli; povezuje kolagena vlakna s bazalnom laminom sposobnost sinteze kolagena imaju mnoge vrste stanica glavne aminokiseline koje izgrauju kolagen su : glicin , prolin i hidroksiprolin sadrava dvije aminokiseline koje su karakteristine samo za njega : hidroksiprolin i hidroksilizin tropokolagen bjelanevinska jedinica koja polimerizacijom tvori kolagena vlakanca sastoji se od tri polipeptidna (alfa) lanca, koja ine trostruku uzvojnicu tipovi I, II i III - udruuju se u mikrovlakanca koja se slau u vlakanca (vodikov i hidrofobne veze) poprenu ispruganost kolagenih vlakanaca uvjetuje djelomino preklapanje usporedo naslaganih molekula tropokloagena.
17

Tipovi I i III vlakanca se udruuju u vlakna Tip I vlakna se mogu udruiti u snopove Tip IV ne stvara ni vlakanca ni vlakna, on formira mreu

Biosinteza kolagena tipa I Stvaranje polipeptidnih lanaca na poliribosomima vezanim na hrapavu ER , oni prelaze u cisterne kao molekule preprokolagena , pri tome se odbacuje signalni peptid pa nastaje prokolagen Hidroksiliranje lizina i prolina nastupa nakon to se te aminokiseline ugrade u polipeptidne lance dok je on jo vezan za ribosome i im dosegne odreenu minimalnu duinu ( enzimi : peptidil prolin- hidroksilaza , i peptidil lizin-hidroksilaza) Glikoziliranje hidroksilizina slijedi nakon hidroksiliranja Svaki sintetizirani alfa-lanac ima na amino i na karboksilnom kraju dodatne peptide registracijski peptidi osiguravaju ispravno udruivanje alfa-lanaca u trostruku uzvojnicu, te ine molekule prokolagena topljivima i sprijeavaju njihovo udruivanje u vlakanca prije nego napuste stanicu. Prokolagen se u tom obliku prenosi iz stanice u izvanstanini okoli Izvan stanice : prokolagen peptidaze odcjepljuju reg peptide, nastaje tropokolagen koji se moe udruivati u polimerna kolagena vlakanca. Hidroksiprolinske skupine pridonose stabilnosti trostruke uzvojnice stvarajudu vodikove veze meu polipeptidnim lancima Kolagena vlakanca se spontano udruuju u kolagena vlakna, i pritom vanu ulogu imaju proteoglikani i glikoproteini vrstoda vlakanca povedava se stvaranjem kovalentnih poprenih veza izmeu tropokolagenskih molekula, koje katalizira enzim lizil-oksidaza Obnova kolagena izrazito je spor proces, na primjer u ligamentima i tetivama tamo je jako stabilan, ali u parodontalnom ligamentu izmjena kolagena je brza Da bi se obnovio prvo se mora zargraditi to zapoinje djelovanjem kolagenaze, i dalje idu nespecifine proteaze Bolesti : Osteogenesis imperfecta mutacije gena za 1 ili 2 polipeptidni lanac, te npr zamjena samo jedne aminokiseline (glicina) ; spontani prijelomi, srana insuficijencija Progresivna sistemska skleroza preveliko nakupljanje kolagena Keloid ograniena izboina na koi nastala zbog prekomjernog stvaranja kolagena u oiljku Skorbut nastaje manjkav kolagen, pa propada vezivno tkivo, jer je askorbinska kiselina kofaktor za prolin-hidroksilazu Ehlers-Danlos tip IV pogrena transkripc ili translacija tipa III; prsnude aorte i/ili crijeva Ehlers-Danlos tip VI pogreno hidroksil lizina ; povedana elastin koe, prsnude eyeball Ehlers-Danlos tip VII aktiv. prokolagen-peptidaze; pokretlj. zglobova, esta ia. Kolagena vlakna tipa I Najbrojnija su vlakna vezivnog tkiva
18

Dvolomna u polariziranom svjetlu Mezenterij sastoji se od tankog sredinjeg sloja vezivnog tkiva, koji je s obje strane obloen jednoslojnim ploastim epitelom, mezotelom Promatrana svjetlosnim mikroskopom, kolagena su vlakna acidofilna, boje se ljubiasto eozinom, plavo Malloryjevom, a zeleno Massonovom trikromnom metodom, te crveno sirijus- crvenilom

- retikulinska vlakna Izrazito tanka, izgraena uglavnom od kolagena tipa III povezanog s drugim tipovima te glikoproteinima i proteoglikanima U nekim organima ine prostranu mreu Impregniranjem srebrnim solima oboje se crno; argirofilna vlakna PAS-pozitivna (velike koliine edera vezanih na ova vlakna; 6-12%) Slabo dvolomna Osobito brojna u glatkom miidju, endoneuriju, retikulumu krvotvornih organa i u parenhimskim organima (jetra, endokrine lijezde) u kojima ine mreu oko epitelnih stanica Mali promjer i rahli raspored retikulinskih vlakana omoguduju stvaranje gipke mree u organima koji mijenjaju svoj oblik i veliinu (aretrije, slezena ,jetra, maternica i slojevi glatkog miidja u probavnom sustavu) - sustav elastinih vlakanaTri vrste vlakana : elastina, elauninska i oksitalanska Razvijaju se u tri uzastopne faze U poetnom stadiju oksitalansko vlakno se sastoji od snopova tankih mikrovlakanaca koja sadravaju razliite glikoproteine od kojih je vrlo velika molekula fibrilin pripada porodici proteina nunih za odlaganje elastina (poremed u grai fibrilina izaziva fragmentiranost u grai -vlakanaca) Oksital.vlakna nalaze se u suspenzijskom aparatu oka i dermisu koe gdje je sustav elastinih vlakana povezan s bazalnom laminom U sljededem stadiju izmeu oksitalanskih mikrovlakanaca odlau nepravilne nakupine bjelanevine elastina pa nastaju elauninska vlakna Nalaze se oko lijezda znojnica i u vezivu koe (dermis) Tijekom tredeg stadija elastin se sve vie nakuplja dok ne zauzme cijelo sredite vlakana koja su jo samo na periferiji okruena tankim slojem mikrovlakanaca elastina (najbrojnija) Dok su oksitalanska vrlo otporna na istezanje, elastina vlakna na vlak reagiraju rastezanjem Proelastin okrugla bjelanevina koju proizvode fibroblasti vezivnog tkiva i glatke miidne stanice krvnih ila polimerizira u elastin amorfni glikoprotein slian gumi koji prevladava u grai zrelih vlakana otporan je prema kuhanju, kiselinama, luinama, djelovanju proteolitikih enzima lako ga hidrolizira elastaza iz guterae

19

 takoer sadri mnogo glicina i prolina, ali sadrava i posebne aminokiseline : dezmozin i izodezmozin (nastaju od 4 lizina) one uvrduju elastin krinim vezama i omoguduju mu reverz. rastegljiv. Ne postoji samo u obliku vlakana nego i u obliku oknatih (fenestriranih ) membrana (elastine lamine) u stijenci krvnih ila Bolesti : Marfanov sindrom mutacije u genu za fibrilin ; tkiva rastegljiva zbog manjka elastina i slabog pruanja otpora silama rastezanja; esta ruptura aorte

> OSNOVNA TVAR

- jako hidrirana sloena mjeavina glikozaminoglikana, proteoglikana i multiadhezivni glikoproteini - bezbojna i prozirna, te viskozna i djeluje kao zapreka ulaenju stranih estica u tkiva i kao mazivo - ispunjava prostore izmeu stanica i vlakana vezivnog tkiva - glikozaminoglikani Nekada : kiseli mukopolisaharidi Ravni su polisaharidni lanci sastavljeni od disaharidnih jedinica, koje se sastoje od : uronske kiseline i heksozamina heksozamin moe biti : glukozamin ili galaktozamin, a uronska k : glukuronska ili iduronska kis. S izuzetkom hijaluronske kiseline , ravni glikozaminoglikanski lanci su kovalentno vezani za sredinji bjelanevinski lanac, s kojim tvore molekulu proteoglikana - proteoglikani Vrlo hidrofilni i djeluju kao polianioni, mogu na sebe vezati velik broj kationa ionskim vezama Osim hijaluronske kiseline, svi ostali glikozaminoglikani su u zrelom obliku donekle sulfatirani Prevladava ugljikohidratni dio (80 90 % teine) jako hidrirane molekule sa slojem vode oko sebe sastoje se od sredinjeg bjelanevinskog lanca, na koji su vezana etiri osnovna glikozaminoglikana : dermatan-sulfat, hondroitin-sulfat, keratan sulfat i heparan-sulfat u hrskavici se molekule proteoglikana veu za lanac hijaluronske kiseline pa tvore jo vede molekule proteoglikanske agregate kisele grupe na proteoglikanima omoguduju vezanje na bazine aminokiselinske skupine u molekuli kolagena agrekan - jedan od najvanijih proteoglikana u meustaninoj tvari, najzastupljeniji u hrskavici sindekan i fibroglikan : stanini povrinski proteoglikani, osobito na epitelnim stanicama veu mnoge imbenike rasta (TGF- , imbenik rasta transformacije fibroblasta) sinteza poinje sintezom bjelanevinskog lanca na hrapavoj ER, glikoziliranje poinje ved u ER, a zavrava u GK u kojem se obavlja i sulfatiranje razgradnja se zbiva u razliitim stanicama i ovisi o prisutnosti vie lizosomskih enzima nedostatak specifinih hidrolaza u lizosomima : Hurlerov sindrom, Hunterov sindrom, Sanflippov sindrom i Morquiov sindrom

20

- multiadhezivni glikoproteini tvari koje imaju bjelanevinsku osnovu za koju se veu ugljikohidrati bjelanevinski dio prevladava, ugljikohidratni dio glikoproteina je esto razgranat fibronektin sintetiziraju ga fibroblasti i neke epitelne stanice ima posebna vezna mjesta za stanice, kolagen i glikozaminoglikane posrednik u prianjanju i migraciji stanica formira mreu u meustaninom prostoru mnogih tkiva laminin sudjeluje u prianjanju epitelnih stanica za bazalnu laminu - meudjelovanje stanica i izvanstanine tvari ostvaruje se putem staninih povrinskih molekula, receptora za izvanstanini matrix - integrini iz porodice transmembranskih proteina, povezuju stanice sa kolagenom, fibronektinom i lamininom; takoer su povezani s citoskeletnim aktinskim mikrofilamentima u uzajamnom djelovanju integrina, meustanine tvari i citoskeleta kao posrednici sudjeluju neke unutarstanine bjelanevine : paksilin, vinkulin i talin

- osim osnovne tvari u tkivu postoji i mala koliina tkivne tekudine koja je po svojem sadraju iona i tvari koje difundiraju slina krvnoj plazmi - sadrava malo bjelanevina plazme male mol.mase koje difundiraju kroz stijenku kapilara kao posljedica hidrostatskog tlaka krvi - na vodu u kapilarama djeluju dvije sile : hidrost. tlak krvi, koji je posljedica kontrakcije srca i koji istiskuje vodu kroz stjenke kapilara i kol.-osmotski tlak krvne plazme, koji privlai vodu natrag u kapilare - osmotski tlak stvaraju uglavnom bjelanevine plazme, dok se osmotski tlak iona i tvari male molekularne mase ponitava zbok podjednake koncentracije izvan i unutar krvnih ila - u normalnim uvjetima voda prolazi kroz stijenke kapilara u okolna tkiva na arterijskom kraju kapilara zbog hidrostatskog tlaka koji je na tom mjestu vedi od kol-osm, meutim on postepeno pada du stijenke prema venskom kraju, dok osm tlak raste zbog progresivnog povedanja konc. Bjelanevina, pa se voda vrada u kapilaru kad je osm vedi od hidrostatskog - koliina vode koja se vrada manja je od one koja izlazi iz kapilara - voda koja ostaje u vezivnom tkivu vrada se u krv limfnim ilama - edem histoloki se oituje kao pov. prostora izmeu sastojaka vezivnog tkiva zbog nakupljanja vode - moe nastati zbog zaepljenja vene, limf. ile ili smanjenja protoka ven.krvi (npr. kongestivno zatajenje srca), kao i zbog zaepljenja limf.ila nametnicima ili tumorskim stanicama - moe se pojaviti i zbog kroninog gladovanja kao posljedica smanjene koncentracije bjelanevina u plazmi i smanjenog kol-osm tlaka - te zbog povedanja propusnosti endotela krvnih kapilara

21

> VRSTE VEZIVNOG TKIVA

- vezivno tkivo u uem smislu Rahlo Vrlo proireno tkivo koje ispunjava prostore izmeu grupa miidnih stanica i vlakana, tvori podlogu epitelnim tkivima i obavija limfne i krvne ile Nalazi se u papilarnom sloju vezivnog dijela koe, u potonom tkivu, u seroznim ovojnicama peritonelane i pleuralne upljine, te u lijezdama i sluznicama gdje ini podlogu epitelnim stanicama Najbrojnije stanice su fibroblasti i makrofazi, ali ima i ostalih vrsta stanica vezivnog tkiva Ima preteno kolagenih, elastinih i retikulinskih vlakana Njene je grae, gipko, dobro prokrvljeno, slabe otpornosti na mehanike sile Gusto Izrazito prevladavaju kolagena vlakna, a stanica ima malo Neformirano kolagena vlakna poslagana u snopove koji nemaju pravilnog rasporeda Korijum ili dermis, otporno na djelovanjemehanikih sila u bilo kojem smjeru Formirano snopovi kol vlakana poslagani pravilno Kol vlakna poslagana usporedno sa fibroblastima kao odgovor na trajno djelovanje sile u jednom smjeru, pa su zato vrlo otporna na istezanje Tetive - snopovi kolagenih vlakana u tetivi (prim. snopovi) skupljaju se u sek., koji su obavijeni rahlim vez. tkivom to sadrava krvne ile i ivce, izvana je tetiva obavijena ovojnicom od gustog vezivnog tkiva. - elastino tkivo Sastoji se od snopova debelih, usporedo postavljenih elastinih vlakana Prostor izmeu njih zauzimaju tanka kolagena vlakna i sploteni fibroblasti Obilje elastinih vlakana daje tkivu utu boju i veliku elastinost uti ligamenti kraljenice i suspenzijski ligament penisa - retikularno tkivo ini 3D mreu koja prua potporu stanicama Poseban je oblik rahlog vezivnog tkiva koje se sastoji od retikulinskih vlakana, blisko pridruenih uz retikularne stanice koje su zapravo specijalizirani fibroblasti Tvori okosnicu grae i posebnu mikrookolinu hematopoetskih i limfnih organa du vlakana rasporeene su i stanice mononukl. fagoc. sustava koje nadgledaju spori protok tvari kroz sinus.prostore i fagocitozom odstranjuju antigene i ostatke raspadnutih stanica - sluzavo tkivo Sadrava mnogo osnovne tvari sastavljene vedinom od hijaluronske kiseline Sadrava malobrojna vlakna a stanice su vedinom fibroblasti Glavni sasstojak pupkova traka ; whartonova sluz Nalazi se i u pulpi mladog zuba
22

1: GUSTO NEFORMIRANO VEZIVNO TKIVO

2: TETIVA UZDUNO

3: TETIVA POPRENO

23

4: MASNO TKIVO
posebna vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice (adipociti) jedan od najvedih organa u tijelu (15-20 % u mukaraca, a 20-25% u ena normalne teine ) najvede spremite energije u tijelu , u obliku triglicerida trigliceridi nisu tako gusti kao glikogen , kalorijska vrijednost im je veda ( 9,3 kcal/gramu) osjetljivo je na ivane i hormonske utjecaje slabo vodi toplinu, pa sudjeluje u toplinskoj izolaciji tijela pomae uvrdivanju organa u njihovim poloajima

> BIJELO (UNILOKULARNO ) MASNO TKIVO

- Graeno je od stanica koje u potpuno razvijenom obliku u svojoj citoplazmi sadravaju jednu veliku kapljicu ute masti - Boja varira i potjee od karotenoida rasprenih u masnim kapljicama - Nalazi se po cijelom tijelu osim u vjeama, penisu, monjama i itavoj uki osim u resici - Stanice : pojedinano su okrugle, ali u tkivu su zbijene pa su poligonalne Splotene jezgre potisnute uz rub stanice Najdeblji rub citoplazme oruuje staninu jezgru i sadrava GK, mitohondrije, slabo razvijene cisterne hrapave ER i slobodne poliribosome Tanki rub citoplazme oko kapljice mast sadrava mjehuride glatke ER , neto mikrotubula i mnogobrojne pinocitotske mjehuride Kapljice masti su okruene intermedijarnim filamentima vimentina Svaka masna stanica okruena je bazalnom laminom - Nepotpuno je podijeljeno u renjide vezivnim tkivom koje sadrava dosta krvnih ila i ivaca - Retikulinska vlakna isprepletena u mreicu obavijaju svaku masnu stanicu i sve ih meusobno ujedinjuju - Masne kiseline u tim stanicama potjeu od masti iz hrane - Ona dolazi do masnih stanica u obliku hilomikronskih triglicerida , triglicerida sintetiziranih u jetri i dovedenih do masnog tkiva u obliku VLDL, te sintezom triglicerida od slobodnih masnih kiselina i glicerola iz glukoze u samim masnim stanicama - Hilomikroni tjeleca nastala u crijevnim epitelnim stanicama i apsorbirana u krvnu plazmu i limfu mezenterija sastoje se od sredinjeg dijela, sastavljenog preteno od triglicerida i malo kolesterolskih estera okruenih stabilizacijskim slojem apolipoproteina, kolesterola i fosfolipida - lipoproteini vrlo male gustode imaju razmjerno vie lipida u svojem povrinskom sloju, jer su manji ,
24

imaju razliite apolipoproteine na povrini te za razliku od hilomikrona sadravaju vie kolesterolskih estera u odnosu na trigliceride

- hilomikroni i VLDL hidroliziraju se pomodu lipoprotein-lipaze na luminalnoj (unutranjoj) povrini stijenke krvnih kapilara masnog tkiva. Taj se enzim sintetizira u masnoj stanici i prenosi se do membrane endotela kapilare - unutar adipocita masne kis reagiraju sa meuproizvodom metabolizma glukoze glicerolfosfatom pa nastaju trigliceridi koji se pohranjuju u kapljicama triglicerida. Mitohondriji i glatka ER aktivno sudjeluju pri ulasku i pohranjivanju lipida. Prijelaz masnih kiselina kroz citoplazmu u masnu kapljicu nije sasvim razjanjen , ali pri tome mogu posluiti specifini bjelanevinski prenosioci - masne stanice mogu sintetizirati masne kiseline od glukoze, inzulin ubrzava taj proces, a stimulira i ulazak glukoze u masne stanice te povedava sintezu lipoprotein-lipaze - kad se tkivo podrauje noradrenalinom (postgangl simp iv vlakna) , s pomodu adenil-ciklaze se aktivira enzim lipaza osjetljiva ne hormone (triglicerid lipaza) enzim razgrauje molekule triglicerida, smjetene na povrini masnih kapljica relativno netopljive masne kiseline prenose se serumskim albuminom u druga tkiva glicerol koji je topljiviji, ostaje slobodan, te ga preuzima jetra - masno tkivo ima takoer sekrecijsku ulogu sintetizira nekoliko molekula koje se ire krvlju i ostaju privrdene za endotel kapilara koje se nalaze oko masnog tkiva (npr.lipoprotein-lipaza) leptin sudjeluje u regulaciji koliine masnog tkiva u tijelu, te uzimanju hrane - djeluje vedinom u hipotalamusu tako to smanjuje unos hrane i povedava iskrt energije - simpatiki dio autonomnog ivanog sustava bogato inervira i bijelo i smee masno tkivo u bijelom masnom tkivu, ivani zavretci se nalaze samo unutar stijenki krvnih ila; adipociti nisu direktno inervirani oslobaanje neurotransmitera noradrenalina aktivira lipazu osjetljivu na hormone - kad je organizmu potrebna mobilizacija lipida, ona se ne zbiva ravnomjerno u svim dijelovima tijela. Najprije se mobiliziraju lipidi iz potkonih , mezenterijskih i retroperitonealnih nakupina masno tk u rukama, nogama i retroorbitalnim masnim jastuidima, otporno je i na due gladov. nakon takvih razdoblja bijelo masno tkivo izgubi sve svoje lipide i postaje tkivom koje sadrava poligonalne ili vretenaste stanice s malo masnih kapljica - histogeneza bijelog masnog tkiva masne se stanice razvijaju od lipoblasta koji potjeu od mezenhima slie fibroblastima, ali imaju sposobnost nakupljanja masti u citoplazmi kapljice masti su najprije odvojene jedna od druge, ali se ubrzo stapaju u jednu vedu kap lipoblasti ili nezrele masne stanice koje sadravaju vie od jedne kapljice masti nazicaju se adipociti u multilokularnoma stanju spremita masti se poinju nakupljati u 30.tjednu trudnode
25

nakon roenja nove masne stanice se razvijaju oko malih krvnih ila, gdje ima nediferenciranih mezenhimskih stanica nakon roenja prehrambeni i drugi utjecaji dovode do povedanja broja adipocita, nakon tog razdoblja njihov se broj vie ne povedava

> SMEE (MULTILOKULARNO) MASNO TKIVO

- smea boja je posljedica prisutnosti velikog broja krvnih kapilara i mnogobrojnih mitohondrija (koji sadravaju obojene citokrome) - hibernacijska lijezda - u ovjeka vano u prvim mjesecima nakon roenja jer proizvodi toplinu i tako titi novoroene od hladnode - stanice su viekutnog oblika i manje su od stanica bijelog masnog tkiva Njihova citoplazma sadrava velik broj kapljica masti razliite veliine, okruglu jezgru, te mnogobrojne mitohondrije s mnogo dugih grebena - podsjeda na endokrinu lijezdu, jer mu stanice slie epitelnima, zbijene su u nakupine koje su obilno opskrbljene krvnim kapilarama - tracima vezivnog tkiva podijeljeno je u renjide koji su bolje ogranieni od onih u bijelog masnog tkiva - stanice smeeg masnog tkiva primaju neposrednu simpatiku inervaciju. - funkcija u ivotinja i ovjejih bebi : ako su izloeni hladnodi, ivani podraaji u tkivo oslobaaju noradrenalin koji aktivira u masnim stanicama lipazu osjetljivu na hormone i ubrzava hidrolizu triglicerida u masne kiseline i glicerol Osloboene masne kiseline metaboliziraju se uz povedanu potronju kisika i popratno stvaranje topline, povisuje se temperatura tkiva i zagrijava se krv koja protie kroz njih Proizvodnja topline se povedava jer mitohondriji u stanicama sadravaju termogenin u unutranjoj membrani Transmembranska bjelanevina, omoguduje povratni protok protona koji su prije preli u meumembranski prostor, bez prolaska kroz sustav ATP-sintetaze u kuglastim jedinicama mitohondrija Zato se energija stvorena protokom protona ne upotrebljava za sintezu ATP-a nego se raspri kao toplina - Histogeneza smeeg masnog tkiva Mezenhimske stanice od kojih to tkivo nastaje sline su epitelu prije nego poinju nakupljati mast - tumori masnog tkiva : Lipomi dobrodudni od bijelog Liposarkomi zlodudni od masnih stanica (rijetki u ljudi)

26

5: HRSKAVICA
- sadrava meustaninu tvar bogatu glikozaminoglikanima i proteoglikanima, makromolekulama koje su povezane s kolagenim i elastinim vlaknima - poseban oblik vezivnog tkiva s vrstom meustaninom tvari - slui kao potpora mekim tkivima, te ublaavanju udaraca i klizanju unutar zglobova te tako omoguduje pokretanje kostiju - bitna za rast i razvoj dugih kostiju prije i poslije roenja - sastoji se od stanica hondrocita i obilne meustanine tvari koja se sastoji od vlakana i osnovne tvari - hondrociti su smjeteni u upljinama meustanine tvari lakunama - vrstoda hrskavice ovisi o elektrostatskim vezama izmeu kolagenih vlakana i postraninih lanaca glikozaminoglikana u sastavu proteoglikana matrixa - sve tri vrste hrskavice su avaskularne i hrane se tekudinom iz perihondrija ili iz sinovijske tekudine u zglobnim upljinama; nemaju ni limfnih ila ni ivaca - metabolika aktivnost hondrocita vrlo je malena - perihondrij ovojnica graena od gustog vezivnog tkiva koja poput ahure okruuje hrskavicu na vedini mjesta i odvaja je od tkiva koje podupire hrskavica sadrava krvne ile potrebne za prehranu hrskavice, te limfne ile i ivce zglobna hrskavica koja prekriva kotane povrine pominih zglobova, NEMA perihondrija i odrava se difuzijom kisika i hranjivih tvari iz sinovijske tekudine sve hijaline hrskavice, osim zglobne, su obavijene perihondrijem u njemu ima mnogo vlakana kolagena tipa I i fibroblasta iako stanice unutranjeg sloja perihondrija slie fibroblastima, to su zapravo hondroblasti koji se lako diferenciraju u hondrocite

> HIJALINA HRSKAVICA

- najrasprotranjenija, - u embriju slui kao privremeni skelet - u odraslih : na zglobnim povrinama pokretnih zglobova, u stijenci vedih dinih putova (nos, grkljan, dunik, bronhi) i na ventralnim krajevima rebara, na mjestu gdje se ona spajaju s prsnom kosti u epifiznim ploama - meustanina tvar preteito sadrava kolagen tipa II, ali mogu se nadi koliine i 9, 10, i 11 40% suhe teine hijaline hrskavice sastoji se od kolagena uloenog u amorfnu, vrsto hidriranu Mtvar koja sadrava proteoglikane i glikoproteine

27

Na obinim histolokim pripravcima kolagena vlakna se ne mogu razabrati jer je prisutan u obliku vlakanaca submikroskopskih dimenzija, a njihov indeks loma je priblino jednak indeksu osnovne tvari u koju su uloena Proteoglikani hrskavise sadravaju hondroitin-4-sulfat , hondroitin-6-sulfat i keratan-sulfat koji su kovalentno vezani za sredinji bjelanevinski lanac Do 200 takvih proteoglikana je nekovalentno vezano za duge molekule hijaluronske kiseline, te tako ine proteoglikanske agregate koji su povezani s kolagenom Velika koliina vode vezane negativnim nabojima glikozaminoglikana slui za ublaavanje udaraca ili kao biomehanika opruga Vaan sastojak je i glikoprotein hondronektin makromolekula koja se specifino vee za glikozaminoglikane i kolagen tipa II, posredujudi u prianjanju hondrocita za Mtvar Teritorij hrskavina meustanina tvar koja neposredno okruuje svaki hondrocit, sadrava mnogo glikozaminoglikana , a malo kolagena - hondrociti Na periferiji hijaline hrskavice hondrociti su poloeni usporedo sa povrinom i duguljasti su U unutranjosti su okrugli i mogu se nalaziti u skupinama od najvie 8 stanica koje su nastale mitotskom diobom jednog hondrocita izogene skupine Izluuju kolagene i ostale molekule Mtvari Troe malo kisika Stanice hijaline hrskavice metaboliziraju glukozu uglavnom anaerobnom glikolizom u kojoj je konani proizvod mlijena kiselina Debljina hrskavice je ograniena zbog difuzije Hormon rasta , tiroksin i testosteron ubrzavaju sintezu sulfatiranih glikozaminoglikana, a usporavaju je kortizon, hidrokortizon i estradiol Rast hrskavice najvie ovisi o somatotropinu, hipofiznom hormonu rasta koji djeluje tako da potie sintezu somatomedina c u jetri koji djeluje izravno na hrsk stanice stimulirajudi njihov rast - histogeneza Potjee od mezenhima : Izravna diferencijacija mezenhimskih stanica : zaobljivanje, skradivanje izdanaka, brzo umnaanje i okupljanje u guste nakupine hondroblasti Imaju bazofilnu citoplazmu bogatu ribosomima Odvajanje hondroblasta sintezom i odlaganjem Mtvari Diferencijacija hrskavice tee od sredine prema povrini Mezenhim na povrini diferencira se u perihondrij - rast Intersticijski rast mitotskom diobom hondrocita, zbiva se samo u ranim fazama stvaranja hrskavice, tee i u epifiznim hrskavicama dugih kostiju te unutar zglobne hrskavice Omoguduje enhondralno okotavanje kosti Apozicijski rast diferencijacijom stanica perihondrija u hondrocite Sinteza Mtvari pridonosi rastu hrskavice
28

- degenerativne promjene Sklona Azbestna degeneracija nakupljanje nenormalnih debelih kolagenih vlakanaca - regeneracija Obavlja ju perihondrij Osim u male djece, otedena se hrskavica teko obnavlja i to samo djelomino

> ELASTINA HRSKAVICA

- nalazi se u uki, u stijenci vanjskog zvukovoda, u slunoj trubi (eustachijeva cijev), epiglotisu i malim hrskavicama grkljana - osim kolagena tipa II, sadrava i gustu mreu tankih elastinih vlakana - esto se postupno nastavlja na hijalinu - ima perihondrij

> VEZIVNA HRSKAVICA

- ima obiljeja i gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice - nalazi se u intervertebralnim ploama, hvatitima nekih sveza za hrskavinu povrinu kostiju i u simfizi stidne kosti - uvijek je udruena sa gustim vezivnim tkivom, jedno tkivo prelazi u drugo - sadrava hondrocite razmjetene pojedinano ili u izogenim skupinama - esto se slau u duge nizove meusobno odvojene grubim vlaknima kolagena tipa I - Mtvar je preteno acidofilna jer sadrava mnogo kolagenih vlakana tipa I - nema perihondrij

> INTERVERTEBRALNA PLOA

- nalazi se izmeu trupova dvaju kraljenjaka za koje je privrdena svezama - sastoji se od dva dijela : hrskavini annulus fibrosus i polutekudi nukleus pulposus koji ublaava udarce izmeu dva susjedna kraljeka Annulus fibrosus U vanjskom sloju je graen od gustog vezivnog tkiva Najvedi dio graen je od slojeva vezivne hrskavice koji se meusobno preklapaju, u svakom sloju snopovi teku pod pravim kutom prema snopovima susjednih slojeva Velika elastinost Nucleus pulposus Nastaje od ostataka korde dorzalis i sastoji se od nekoliko okruglih stanica uloenih u amorfnu viskoznu tvar koja je bogata hijaluronskom kiselinom i kolagenim vlakancima tipa II

29

1: HIJALINA HRSKAVICA

2: VEZIVNA HRSKAVICA

3: ELASTINA HRSKAVICA

30

6 : KOTANO TKIVO
- to mineralizirano tkivo daje osnovu za mehaniku i metaboliku funkciju skeleta - specijalizirano vezivno tkivo izgraeno od meustanine ovapnjele tvari, kotanog matrixa i tri razliite vrste stanica : osteocita , osteoblasta i osteoklasta - metaboliti ne mogu difundirati kroz ovapnjeli matrix kosti, pa se izmjena tvari tvari izmeu osteocita i kapilara ostvaruje povezanodu stanica kroz kotane kanalide uske cilindrine prostore koji prolaze kroz matrix i sadravaju citoplazmatske osteocita - unutranju i vanjsku povrinu svih kosti oblae sloj vezivnog tkiva koji sadrava osteogene stanice - endost i periost - metode prouavanja izbrusak bruenje ploica kosti brusnim materijalom stanice ne ostanu sauvane, ali se moe temeljito prouavati matriks,s lakunama i kanalidima dekalcinirana kost omoguduje promatranje stanica i organskog dijela matrixa kost fiksirana uobiajenim fiksativima mineral se odstranjuje u otopinu koja sadrava kelator kalcija (npr. EDTA) dekalcinirano tkivo se potom uklapa, ree i oboji

> STANICE KOTANOG TKIVA

- osteoblasti Sintetiziraju organske sastojke kotane Mtvari ( kolagen tipa I, proteoglikane i glikoproteine ) Nuni su i za ugraivanje anorganskih sastojaka u matrix Uvijek smjeteni na povrini kotanog tkiva, poredani u nizu Tijekom intenzivne sinteze kubinog su do prizmatinog oblika, a citoplazma im je bazofilna Kad se smanji aktivnost, splote se i smanji im se bazofilija Kad se potpuno okrui tek izluenim matrixom postaje osteocit smjeten u lakuni od koje se pruaju kanalidi u kojima se oko izdanaka osteocita nalazi malo neovapnjelog matrixa Polarizirane su stanice Sastojci matrixa izluuju se na staninoj povrini koja se dodiruje sa starijim kotanim matrixom pa nastaje osteoid sloj novog , jo neovapnjelog matriksa izmeu sloja osteoblasta i prethodno stvorene kosti Ta apozicija kosti zavrava se nakon toga odlaganjem kalcijevih soli u novostvoreni matriks - osteociti Smjeteni su u lakunama izmeu lamela matrixa, svaka lakuna sadrava samo jedan osteocit Izdanci susjednih osteocita meusobno se dodiruju tijesnim spojevima preko kojih hranjive tvari dolaze u stanice
31

Izmjena nekih molekula izmeu osteocita i krvnih ila obavlja se i putem male koliine izvanstanine tvari koja se nalazi izmeu osteocita i kotanog matrixa Sploteni su imaju oblik badema, mnogo oskudniju hrapavu ER i GK te zgusnuti kromatin jezgre Svojim metabolizmom odravaju kotani matrix, nakon njihovog propadanja, matrix se resorbira - osteoklasti Vrlo velike pokretne stanice s mnogo izdanaka; sa 5 do 50 pa i vie jezgara Na mjestima gdje se kost razgrauje lee unutar enzimatski nagrizenih uleknuda u kotanom matriksu howshipove lakune Nastaju stapanjem stanica koje potjeu iz kotane sri Nabrani rub ine ga nepravilni , esto razgranani izdanci koji odlaze od povrine aktivnih osteoklasta kojom osteoklasti dodiruju kotani matrix Dio citoplazme oko nabranog ruba naziva se svijetla zona bogata aktinskim filamentima koja ne sadrava organele Ta je zona mjesto adhezije ostwoklasta za kotani matrix Izluuju kolagenazu i druge enzime koji aktivno prenose ione u izvanstanini prostor (supcelularni prostor), u kojem razgrauju kolagen i otapaju kristale kalcijevih soli Citokini i hormoni reguliraju aktivnos osteoklasta Sadravaju receptore za kalcitonin i tiroksin NEMAJU receptore za paratiroidni hormon

> KOTANI MATRIKS

- oko 50% suhe teine matriksa anorganska tvar najvie ima kalcija i fosfora, a sadrava i bikarbonate, citrate, magnezij, kalij i natrij - hidratacijska ljuska ioni na povrini hidroksiapatita su hidratirani, te se oko kristala nalazi sloj vode i iona olakava izmjenu iona izmeu kristala i tjelesnih tekudina - osteopetroza teke i mramorne kosti u osteoklastima nedostaje nabrani rub i poremedena je razgradnja kosti - organsku tvar ine : kolagen tipa I i amorfna osnovna tvar, koja sadrava proteoglikanske agregate i nekoliko specifinih strukturnih glikoproteina koji su vjerojatno odgovorni za poetak ovapnjenja kotanog matriksa

> PERIOST I ENDOST

- glavne funkcije p i e su prehrana kot tkiva i trajna opskrba novim osteoblastima - periost Sastoji se od vanjskog sloja kolagenih vlakana i fibroblasta Sharpeyeva vlakna snopovi kolagenih vlakana koja iz periosta prodiru u kotani matriks i povezuju periost s kosti Unutranji sloj periosta sadrava mnogo splotenih stanica slinih fibroblastima koje se mogu dijeliti mitozom i diferencirati u osteoblaste osteoprogenitorne stanice (kotane prastanice)
32

 Ugrauju 3H-timidin Imaju vanu ulogu u rastu i cijeljenju - endost Prekriva sve unutranje povrine upljina u kosti Izgrauje ga jedan sloj osteoprogenitornih stanica i vrlo malo vezivnog tkiva

> VRSTE KOTANOG TKIVA

- epifize krajnja proirenja dugih kosti izgraena od spuvaste kosti prekrivene tankim slojem kompaktne kosti - dijafiza cilindrini srednji dio, izgraena od kompaktne kosti sa samo malo spuvaste kosti s unutranje strane, oko kotane srne upljine - po mikroskopskoj grai kotano tkivo se moe podijeliti na : Primarno, nezrelo ili vlaknato i Sekundarno , zrelo ili lamelarno - primarno kotano tkivo Prvo kotano tkivo koje se pojavljuje tijekom embrionalnog razvoja, nakon prijeloma i u drugim reparacijskim procesima Trajno ostaje na vrlo malo mjesta, npr. u blizini avova meu ploastim kostima lubanje, u leitima zuba i na mjestima hvatita nekih tetiva Tanka kolagena vlakna su rasporeena nepravilno, ima manju koliinu minerala, te vedi broj osteocita - sekundarno kotano tkivo kolagena vlakna poredana u lamelama koje teku usporedno jedna s drugom ili su rasporeene koncentrino oko krvoilnog kanala haversov sustav ili osteon cijeli sustav koncentrinih kotanih lamela oko kanala koji sadrava krvne ile, ivce i rahlo vezivno tkivo, svaki je kanal obloen endostom granicu svakog haversovog sustava ini istaloena amorfna , cementna tvar, izgraena od mineraliziranog matriksa s malo kolagenih vlakana mlai osteoni imaju ire kanale, jer svaki osteon nastaje uzastopnim odlaganjem lamela poeevi od periferije prema sreditu haversovi su kanali povezani meusobno i sa periostom i kotanom sri poprenim ili kosim volkmannovim kanalima , njih ne okruuju koncentrine lamele lakune s osteocitima nalaze se izmeu a katkada i unutar lamela u kompaktnoj kosti lamele su pravilno rasporeene u: haversove sustave, - usporedno s uzdunom osi dijafize vanjske osnovne ili krune lamele, -ima ih vie od unut, nalaze se ispod periosta unutranje osnovne ili krune lamele i intersticijske ili prijelazne lamele ostatci osteona razgraenih tijekom rasta i pregradnje kosti

33

> HISTOGENEZA
- nastaje na dva naina : Intramembransko okotavanje izravna mineralizacija matriksa koji su izluili osteoblasti tako nastaje vedina ploastih kostiju, a zbiva se na splotenim zgusnudima mezenhima na isti nain nastaju kratke i debljaju se duge kosti okotavanje zapoinje diferencijacijom skupine mezenhimskih stanica u osteoblaste nastaje kotani matrix koji zatim ovapnjuje, a osteoblasti koji se u njemu nau postaju osteociti u sreditu okotavanja istodobno nastaje nekoliko gredica u vezivno tkivo koje ostaje izmeu kotanih gredica prodiru krvne ile i nediferencirane mezenhimske stanice od kojih nastaju stanice kotane sri Enhondralno okotavanje odlaganjem kotanog matriksa na mjestu prethodnog hrskavinog matriksa Uglavnom kratke i duge kosti Enhondralno okotavanje duge kosti : Prvo kotano tkivo nastaje intramembranskim okotavanjem u prerihondriju koji oblae sredinji dio hrskavine osnove Tako u dubokim slojevima perihondrija nastaje uplji kotani cilindar kotani ovratnik U slijededoj fazi zbog hipertrofije i programirane smrti hondrocita propadaju hondrociti u hrskavinom modelu budude kosti Ostaju proirene lakune koje su odijeljene trodimenzionalnim pregradama od ostataka ovapnjeloga hrskavinog matriksa Slijededa faza zapoinje u sredinjem dijelu hrskavinog modela, budude dijafize, u koji krvne ile prolaze kroz otvore koje su u kotanom ovratniku izdubli osteoklasti i prodiru u ovapnjeli hrskavini matriks S krv.ilama prolaze u ovo podruje kotane prastanice, one proliferiraju i od njih nastaju osteoblasti oni se naniu u neprekinuti sloj na ovapnjelom bazofilnom hrskavinom matriksu, i poinju sintetizirati eozinofinli kotani matriks , tako na ostatcima ovapnjele hrskavice nastaje primarno kotano tkivo to ujedno ini i primarno sredite okotavanja u kasnijim fazama pojavljuju se u sreditu svakog epifiznog hrskavinog proirenja sekundarna sredita okotavanja irenjem primarnog i sekundarnog sredita okotavanja stvara se srna upljina ispunjena kotanom sri kada kotano tkivo , nastalo u sekundarnim sreditima okotavanja ispuni epifizu, hrskavino tkivo ostaje ogranieno na dva mjesta : zglobna hrskavica -traje cijelog ivota, ne sudjeluje u rastu kosti u duljinu epifizna ploa odgovorna je za rast kosti u duljinu nakon zatvaranja epifiza kosti vie ne mogu rastu u duljinu, ali je rast u irinu i dalje mogud

34

- epifizna hsrkavica se moe podijeliti u pet zona : zona mirovanja hijalina hrskavica s nepromijenjenim hondrocitima zona umnaanja hondrociti se brzo dijele i slau u stupove usporedne s uzdunom osi kosti zona hipertrofine hrskavice hondrociti su veliki s mnogo glikogena u citoplazmi; resorbirani matrix ogranien je na uske pregrade meu hondrocitima zona ovapnjele hrskavice hondrociti propadaju, odlae se hidroksiapatit, mineraliziraju se pregrade zona okotavanja enhondralnim okotavanjem nastaje kotano tkivo - krvne kapilare i osteoprogenitorne stanice nastale mitotskim diobama u periostu, prodiru u upljine koje su zauzimali hondrociti, ondje se kotane prastanice diferneciraju u osteoblaste - dakle , rast dugih kostiju u duljinu zbiva se proliferacijom hondrocita epifizna hrskavice na epifiznoj strani, dok istodobno hondrociti na dijafiznoj strani ploe hipertrofiraju i propadaju, a njihov matrix ovapni - ovapnjenje zapoinje odlaganjem kalcijevih soli na kolagena vlakanca ovaj proces potiu proteoglikani i glikoproteini koji imaju jak afinitet prema kalciju ovapnjenje potpomae alkalna fosfataza koju proizvode osteoblasti - istodobno stvaranje i odstranjivanje (remodeliranje ) kotanog tkiva zbiva se i u kostima koje rastu i tijekom ivota, iako su tada promjene mnogo sporije, ovaj proces nije u svezi s rastom kosti ???? - rast kosti se ostvaruje djelominom resorpcijom prije stvorenog tkiva i istodobnim stvaranjem nove kosti brzinom vedom od brzine resorpcije - kosti lubanje rastu zbog periostalnog stvaranja kot.tkiva izmeu avova te na vanjskoj povrini kosti - prijelom krvarenje iz otedenih krvnih ila, nastaje ugruak u neposrednoj bllizini loma razgrauje se kotani matriks, i propadaju kotane stanice makrofazi odstranjuju ugruak, stanice i otedeni matriks preiost i endost u blizini mjesta prijeloma snano proliferiraju te nastaje stanini infiltrat enhondr. i iintramembr. okotavanjem u vezivnom tkivu na mjestu frakture nastaje primarno kotano tkivo tijekom zacijeljivanja nepravilne gredice primarnog kotanog tkiva privremeno meusobno povezuju ulomke prelomljene kosti te nastaje kotani kalus primarno k tk kalusa se postepeno resorbira i nadomjeta sekundarnim

> METABOLIKA ULOGA KOSTI

- kalcij se mobilizira iz kotanog tkiva na dva naina : brzim i sporim mehanizmom brzi : kalcijevi ioni se prenose s kristala hidroksiapatita u intersticijsku tekudinu i odatle u krv o ovo se zbiva u spuvastom kotanom tkivu o nezrele , umjereno ovapnjele lamele mogu mnogo lake vezati i oslobaati kalcij spori : ovisi o hormonima o PTH potie osteoklaste koji resorbiraju kotani matriks i oslobaaju kalcij primarno djeluje na receptore osteoblasta koji prestaju stvarati kost i poinju izluivati imbenik stimulacije osteoklasta
35

o kalcitonin inhibira resorpciju matriksa, inhibira osteoklaste - prednji reanj hipofize sintetizira hormon rasta koji potie jetru na izluivanje somatomedina to ima sveukupni uinak na rast, osobito rast epifizne hrskavice - povedanje koliine hormona rasta u odraslih dovodi do akromegalije zbog rasta u irinu - androgeni i estrogeni stimuliraju stvaranje kosti, na koju djeluju na vrlo sloen nain utjeu na vrijeme pojavljivanja i na razvoj sredita okotavanja i ubrzavaju zatvaranje epifiza - nedostatak tiroksina u djece izaziva kretenizam i patuljasti rast

> ZGLOBOVI
- dijele se na diartroze (pomini) i sinartroze (nepomini) - prema vrsti tkiva : sinostoze kosti povezane kotanom svezom, zglobovi nepokretni, u starijih osoba kosti lubanje sinhondroze kosti povezane hijalinom hrskavicom, ograniena pokretljivost, primjer : epifizna ploa, u odrasla ovjeka prvo rebro za prsnu kost sindezmoza ograniena pokretljivost, kosti povezane meukotanom svezom koja je izgraena od gustog vezivnog tkiva, symphysis pubis - diartroza zglobna ahura okruuje zatvorenu zglobnu upljinu to sadrava zglobnu tekudinu synovia (zgl tek): dijalizat krvne plazme s velikom koncentracijom hijaluronske kiseline koju stvaraju stanice sinovijske ovojnice o olakava klizanje zglobnih ploha, te opskrbljuje hranjivim tvarima i kisikom zglobnu hrskavicu kolagena vlakanca postavljena su u obliku gotikih lukova koji prenose sile tlaka zglobna ahura obino se sastoji od dva sloja : vanjski ili vlaknasti i unutranji ili sinovijski kojeg oblau dvije vrste stanica, jedne su sline fibroblastima ,a druge makrofazima

36

1: KOST, POPRENO, IZBRUSAK

2: DEZMALNO OKOTAVANJE

3: ENHONDRALNO OKOTAVANJE

37

7: IVANO TKIVO I IVANI SUSTAV

- dvije su osnovne funkcije ivanog tkiva nastale stvaranjem, prepoznavanjem i integriranjem poruka, a to su : odravanje unutranje sredine organizma unutar normalnih vrijednosti (tj.krvni tlak, koncentracija O2 i CO2, pH, razina glukoze i hormona u krvi) osiguravanje i usklaivanje svih oblika ponaanja s okolinom (hranjenje, reprodukcija, obrana, komunikacija s drugim jedinkama)

> RAZVOJ IVANOG SUSTAVA

- ivano se tkivo razvija od embrionalnog ektoderma - poticaj za diferencijaciju daje chorda dorsalis koja se nalazi ispod njega - neuralna cijev je osnova za cijeli sredinji ivani sustav s neuronima , stanicama glije, ependimskim stanicama i epitelnim stanicama koroidnog spleta - neke stanice lateralno od neuralnog lijeba ine neuralni greben one podlijeu opsenim migracijama i daju osnovu za najvedi dio perifernog sustava i brojne druge tvorbe: kromafine stanice sri nadbubrene lijezde melanociti koe i potkonog tkiva odontoblasti stanice pije mater i arahnoideje osjetni neuroni modinskih i spinalnih ganglija postganglijski neuroni simpatikih i parasimpatikih ganglija schwannove stanice perifernih aksona satelitske stanice perifernih ganglija - distalni dio aksona obino se grana i ini zavrno razgranjenje - svaki ogranak tog razgranjenja zavrava proirenjem na slijededoj stanici i zove se zavrno odebljanje (bouton), koje s drugim neuronima ili stanicama tvori sinapse - stanino tijelo pseudounipolarnih neurona nije ukljueno u prenoenje podraaja, premda sintetizira brojne molekule ukljuujudi i neurotransmitere koji se prenose prema perifernim vlaknima nalaze se u spinalnim ganglijima (osjetni gangliji, smjeteni u stranjim korjenovima spinalnih ivaca) i u vedini kranijalnih ganglija - vedina neurona u tijelu je multipolarna - bipolarni neuroni nalaze se u kohlearnom i vestibularnom gangliju, te u mrenici i njunoj sluznici

> TIJELO STANICE

ili perikarion, dio je neurona bez staninih nastavaka to je ponajprije hranidbeno (trofiko) sredite premda moe i primati podraaje ivane stanice s dvije jezgre nalaze se u simpatikim i osjetnim ganglijima kromatin je fino raspren to je odraz pojaane sintetske aktivnosti tih stanica vrlo razvijena hrapava ER rasporeena u nakupine paral cisterna,izm kojih ima mnogo poliribosoma nisslova tjeleca
38

- GK nalazi se samo u perikarionu - mitohondriji su razasuti po cijeloj citoplazmi perikariona, a posebno su brojni u aksonskim zavretcim - neurofilamenti obilno su zastupani u perikarionima i staninim nastavcima, - impregnirani srebrom ine nerurofibrile - neuroni sadravaju i mikrotubule - neuroni katkad sadravaju uklopine pigmenata kao to je lipofuscin koji je neprobavljeni ostatak razgradnje lizosoma

> DENDRITI
- obino su tanki i dijele se poput grana stabla, te postaju sve tanji, za razliku os aksona koji su cijelom duinom podjednako debeli - primaju brojne sinapse i predstavljaju glavno mjesto primanja i obrade signala na neuronu - sastva citoplazme slian je onom u perikarionu osim to dendriti NEMAJU GK - vedina sinapsa koje pristupaju neuronima smjetena je na dendritskim spinama koje predstavljaju prvo mjesto obrade sinaptikih signala koje prima neuron sastavljeno je od bjelanevina i privrdeno je za unutranju stranu postsinaptike membrane imaju sposobnost morfoloke plastinosti kojoj temelj ini citoskeletna bjelanevina aktin vana za razvoj sinapsa i njihovu funkcionalnu ulogu u odraslih

> AKSONI
cilindrini nastavak stanice polaze od kratkog podruja piramidna oblika , aksonskog breuljka aksolema - stanina membrana aksona, a sadraj aksoplazma inicijalni segment dio aksona izmeu aksonskog breuljka i poetnog dijela mijelinske ovojnice to je mjesto gdje na neuron pritjeu razliiti ekscitacijski i inhibicijski podraaji koji se algebarski zbrajaju, pa se tako odluuje hode li se akcijski potencijal iriti dalje ili nede tu se nalazi vie vrsta ionskih kanala koji su vani za stvaranje i irenje promjene elektrinog potencijala - eventualni ogranci na aksonu su kolateralni ogranci - citoplazma aksona sadrava malo mitohondrija, mikrotubule i neurofilamente te nekoliko cisterna glatke ER - odsutnost poliribosoma i hrapave ER pokazuje da odravanje aksona ovisi o perikarionu, ako se akson presijee , njegov periferni dio degenerira i odumre - makromolekule i organele koje se sintetiziraju u tijelu stanica neprekidno se prenose du aksona anterogradnim prenoenjem do njegovih zavretaka: sporo prenoenje : bjelanevine i mikrofilamenti intermedijarno prenoenje : mitohondriji brzo prenoenje : tvari sadrane u mjehuridima potrebne aksonskom zavretku za prenoenje neurotransmitera bjelanevina kinezin vezan za vezikule - retrogradnim prenoenjem: neke molekule i tvari unesene endocitozom do tijela stanice, ukljuujudi viruse i toksine bjelanevina dinein prisutna u mikrotubulima
39

> MEMBRANSKI POTENCIJALI

- aksolema pumpa Na+ izvan aksoplazme tetako odrava koncentraciju Na+ - koncentracija K+ se zadrava na nekoliko puta vioj razini unutar stanice nego u izvanstani prostoru - zbog toga postoji razlika potencijala kroz aksolemu od -65 mV s negativnim nabojem u unutranjosti u odnosu na okolinu membranski potencijal u mirovanju - kada se podrai neuron, otvaraju se ionski kanali i ulazi izvanstanini Na+ to mijenja potencijal u mirovanju od -65 na +30 mV - unutranjost stanice postaje pozitivna u odnosu na izvanst okoli to se oznaava kao poetak akcijskog potencijala ili impulsa - meutim, potencijal od +30 mV zatvara Na kanale te aksolema postaje za taj ion ponovno nepropusna - takvo se ionsko stanje promijeni u nekoliko milisekunda otvaranjem kalijevih kanala te se povisi koncentracija unutarstaninog kalija ???? - nakon toga kalij difuzijom naputa akson, membranski potencijal vrada se na -65 mV te se zavrava akcijski potencijal - sva ta zbivanja traju vrlo kratko i zauzimaju vrlo mala podruja membrane - akcijski se potencijal iri du membrane i taj elektr. poremedaj otvara Nakanale u slijedu, a potom i kalijeve kanale - kad akcijski potencijal stigne do kraja aksona, on potakne pranjenje pohranjenog neurotransmitora koji stimulira ili inhibira drugi neuron ili stanicu - lokalni anestetici su hidrofobne molekule koje se veu na natrijeve kanale i tako inhibiraju prijenos natrija, a time i akcijski potencijal

> SINAPSA
- mjesto funkcionalnog kontakta meu neuronima ili izmeu neurona i drugih efektornih stanica - zadada je sinapse pretvorba elektrinog signala presinaptike stanice u kemijski signal koji djeluje na postsinaptiku stanicu - neurotransmiteri - su tvari koje vezane za receptorski protein otvaraju ili zatvaraju ionske kanale, ili pak zapoinju kaskadu drugih glasnika sintetiziraju se u tijelu stanice viak membrane nakupljene u presinaptikom podruju, a nastao pranjenjem presinaptikih mjehurida ponovno se prerauje endocitozom tako unesene membrane spajaju se s glatkom ER presinaptikog odsjeka i mogu se ponovno iskoristiti za stvaranje novih sinaptikih mjehurida neki se neurotransmiteri sintetiziraju u prsinaptikom odsjeku i potom se koriste enzimima i prekursorima koji su dospjeli aksonskim prenoenjem neuropeptidi imaju vanu ulogu u nadzoru osjedaja i nagona kao to su : bol, veselje, glad, ea i spolni nagon - neuromodulatori kemijski glasnici koji ne djeluju direktno na sinapse, ved mijenjaju osjetljivost neurona na sinaptiku stimulaciju ili inhibiciju neki se neuromodulatori kao to su neuropeptidi ili steroidi stvaraju u ivlanom tkivu, dok su drugi steroidi u krvi
40

- elektrine sinapse : pomodu tijesnih spojeva prenose ionske signale kroz presinaptiku i postsinaptiku membranu ivani signal se prenosi neposredno mali broj - kemijske sinapse vedina sinapsa kemijska tvar posreduje u prijenosu ivanog impulsa ivani impuls nakratko otvara kalcijeve kanale u presinaptikom zavretku, to uzrokuje ulazak kalcija te potakne egzocitozu sinaptikih mjehurida neurotransmiteri otputeni egzocitozom djeluju na receptore smjetene u postsinaptikom dijelu to uzrokuje prolaznu elektriku aktivnost (depolarizaciju ) postsinaptike membrane takve se sinapse nazivaju ekscitacijske jer njihova aktivnost stvara impulse na postsinaptikoj membrani kod nekih sinapsa meudjelovanje neurotransmiter-receptor ima suprotan uinak jer dolazi do hiperpolarizacije bez prenoenja ivanog impulsa inhhibicijske sinapse jednom upotrrebljeni neurotransmiteri brzo se uklanjaju enzimskom razgradnjom, difuzijom ili endocitozom s pomodu specifinih receptora na presinaptikoj membrani.

> GLIJA-STANICE I IVANA AKTIVNOST

- u mozgu sisavaca glija-stanice su 10 puta brojnije od ivanih stanica - one okruuju tojelo stanice i njezine nastavke - osiguravaju mikrookoli, prikladan ivanoj funkciji - oligodendrociti stvaraju mijelinsku ovojnicu koja ima zadadu elektrine izolacije neurona u sredinjem sustavu - schwannove stanice smjetene oko aksona u perifernom sustavu - astrociti zvjezdolike su stanice koje imaju brojne duge izdanke sadravaju snopove intermedijarnih filamenata izgraenih od glijalnog fibrilarnog kiselog proteina povezuju neurone s kapilarama i pijom mater uz svoju potpornu ulogu sudjeluju u kontroli ionskog i kemijskog okolia ivanih stanica astrociti in vitro posjeduju adrenergine , aminokiselinske (GABA) i peptidne receptore (natriuretski peptid, ANG II, endoteline, VIP i TRH) mijenjaju sastav izvanstaninog okolia i tako utjeu na aktivnost i opstanak ivanih stanica, jer apsorbiraju viak neurotransmitora i oslobaaju metabolike i neuroaktivne molekule postoje naznake da astrociti prenose iz krvi do neurona sastojke bogate energijom, da metaboliziraju glukozu do laktata koji opskrbljuje neurone meusobno su povezani tijesnim spojevima te ine mreu koja prenosi informacije vlaknasti oskudni dugi nastavci, u bijeloj tvari
41

protoplazmatski mnogo kratkih ogranaka, nalaze se u sivoj tvari najbrojnije glija stanice neki imaju zavr izdanke, proir. u obliku perivaskularnih noica koje okruuju endotel kapilara pretpostavlja se da slue za prijenos molekula i iona iz krvi do ivanih stanica nalaze se i na vanjskoj povrini sredinjeg sustava, gdje ine jedan neprekinuti sloj. Na mjestu otedenja sredinjeg s, astrociti proliferiraju i stvaraju neku vrstu oiljkastog tkiva - ependimske stanice epitelne stanice kubina oblika koje oblau ventrikule mozga i sredinji kanal kralj. modine uglavnom imaju trepetljike koje pridonose gibanju likvora - mikroglija malene su, izduene stanice s kratkim nepravilnim nastavcima jezgre su im izduene i imaju gusti kromatin fagociti razvijaju se od prekursorskih stanica u kotanoj sri sudjeluju u upalnom procesu i cijeljenju sredinjeg s te stvaranju i otputanju neutralnih proteaza oksidativnih radikala kada su potaknuti mikroglije gube svoje nastavke i postaju fagociti i djeluju kao predone stanice izluuje brojne imunoregulacijske citokine

> SREDINJI IVANI SUSTAV

- ne sadrava vezivno tkivo, pa je mekan, gelu slian organ - bijela tvar sadrava : mijelinizirana i nemijelinizirana vlakna, oligodendrocite, vlaknaste astrocite i mikroglija stanice - siva tvar sadrava : tijela ivanih stanica, dendrite i poetne nemijelinizirane dijelove aksona te glija-stanice - u tom se podruju stvaraju sinapse - siva tvar kore velikog mozga ima 6 slojeva - kora malog mozga ima tri sloja : vanjski molekularni srednji purkinjeove stanice unutranji zrnati - prednji rogovi sive tvari kralj modine sadravaju motorike neurone kojih aksoni ine prednje korijenove spinalnih ivaca - stranji rogovi primaju osjetna vlakna neurona spinalnih ganglija

> MODANE OPNE

- dura mater vanjska modana opna, graena od gustog vezivnog tkiva, koje je sraslo s pokosnicom lubanje odvojena je od pokosnice kraljenjaka epiduralnim prostorom sadrava: vene s tankom stijenkom, rahlo vezivno tkivo i masno tkivo
42

od arachnoidee je odvojena uskim subduralnim prostorom unutranja povrina svih dijelova tvrde ovojnice i vanjska povrina tvrde ovojnice kralj mod obloene su jednoslojnim ploastim epitelom mezenhimskog podrijetla - arachnoidea dva dijela : o sloj u dodiru s durom mater o sustav trabekula koje taj sloj spajaju s pijom mater (upljine tvore subarahnoidni prostor koji ima ulogu hidraulinog jastuka) subarahnoidni prostor komunicira s ventrikulima mozga kroz neparni medijalni otvor i parne lateralne otvore sastoji se od vezivnog tkiva bez krvnih ila povrine su obloene istim epitelom kao i dura arahnoidne resice : izdanci arahnoidee koji prolaze kroz otvore na duri mater i ulaze u sinuse, prekriveni su endotelnim stanicama vena, a funkcija im je resorpcija likvora u krv venskih sinusa - pia mater rahlo vezivno tkivo s mnogo krvnih ila premda je smjetena sasvim blizu ivanog tkiva, ne dodiruje ni ivane stanice ni vlakna izmeu pije i neurona nalazi se tanki sloj nastavaka neuroglije, koji vrsto prianja uz piju mater te ini fiziku barijeru izmeu periferije i sredinjeg s, koja odvaja sredinji s od likvora piju mater oblau ploaste stanice mezenhimskog podrijetla krv.ile prodiru u sred. s kroz tunele koje oblae pia mater, a nazivaju se perivask. prostori pia mater nestaje prije nego to krvne ile prijeu u kapilare krvne su kapilare u sredinjme s poptuno prekrivene nastavcima neuroglija - barijera krv-mozak funkcionalna je barijera koja sprijeava prelaenje nekih tvari iz krvi u mozak zasniva se na smanjenoj propusnosti krvnih kapilara mozga vrsti meustanini spojevi koji osiguravaju neprekinutost endotela tih kapilara citoplazme endotel. stanica ne sadravaju fenestracije, a i pinocitotskih mjehurida ima vrlo malo + produeni nastavci neuroglija-stanica

> KOROIDNI SPLET

- sastoji se od nabora pije mater koji stre u unutranjost ventrikula - nalazi se u krovu 3. i 4. ventrikula i djelomino u zidovima lateralnih ventrikula - sastoji se od vezivnog tkiva pije mater prekrivenog jednoslojnim kubinim ili niskim cilindrinim epitelom, koji ima znaajke stanica to prenose ione - glavna funkcija je stvaranje likvora

> CEREBROSPINALNA TEKUDINA

- sadrava samo malu koliinu krutih tvari (bjelanevine i odljut. stanice i 2-5 limfocita po mililitru) - potpuno ispunjava mod.ventrikule, sredinji kanal kralj modine, subarahnoidni i perivask. prostor - vana je za metabolizam sred s, a i titi iv. tkivo od ozljeda - nema limfnih ila u sustavu
43

> PERIFERNI IVANI SUSTAV

- nemijelinizirana ivana vlakna nemaju ranvijerovih vorova, jer su susjedne schwannove stanice u nizu priljubljene jedna uz drugu i ine neprekinuti sloj - ima ih mnogo u sredinjem s gdje teku meu izdancima neurona i glija-stanica, te nemaju ovojnicu za razliku od aksona u perifernom s - ivci imaju vanjsku vlaknastu ovojnicu graenu od gustog vezivnog tkiva epineurium, a ulazi i meu snopove ivanih vlakana te obavija svaki pojedini snop perineurium koji ine slojevi splotenih stanica slinih epitelu - u svakom sloju perineurija te su stanice svojim krajevima povezane vrstim spojevima, pa zato Perin. tvori zapreku za prolaenje vedine makromolekula, te ima i vanu ulogu u zatititi od otedenja - unutar perineuriuma teku aksoni obavijeni schwannovim stanicama i meusobno odijeljeni vezivnim tkivom, koje se naziva endoneurium sastoji se od tankog sloja retikulinskih vlakana koje vjerojatno stvaraju schwannove stanice - schmidt-lantermanov zarez sastoji se od citoplazme schwannove stanice koja nije za vrijeme stvaranja mijelina potisnuta na periferiju - bazalna lamina oko schwannove stanice je kontinuirana

> GANGLIJI
- tvorbe obino jajolika oblika povezane sa ivcima i obavijene gustim vezivnim tkivom - svaki ganglij slui kao mjesto ulaska ili izlaska dvaju razliitih ivaca - smjer impulsa odreuje vrstu ganglija : osjetni ili autonomni - osjetni primaju aferentne impulse koji odvode do sredinjeg s ganglijske stanice okruene mreom vezivnog tkiva koja se odvaja od vezivne ahure sadravaju pseudounipolarne stanice dvije vrste : spinalni i kranijalni spinalne ganglije izgrauju veliki neuroni s izraenim nisslovim tjelecima, okrueni brojnim malim glija-stanicama satelitske stanice - autonomni gangliji izgledaju kao lukoviaste izboine autonomnih ivaca neki su smjeteni unutar nekih organa, posebno u stijenkama probavnog sustava intramuralni gangliji, nemaju vezivne ahure, potporu im ini stroma organa gdje se nalaze obino sadravaju multipolarne neurone takoer fina nisslova tjeleca neuroni autonomnih ganglija obavijeni slojem satelitskih stanica

> AUTONOMNI IVANI SUSTAV

- anatomski i funkcionalno se sastoji od simpatikog i parasimpatikog sustava - kontrolira glatke miide, izluivanje nekih lijezda i uestalost sranih kontrakcija - njegova je funkcija da pojedine aktivnosti tijela prilagodi odravanju trajnog unutranjeg okolia
44

- sastoji se od skupine stanica (u cnsu), vlakana (koja naputaju cns) i ganglija (du vlakana) - sr nadbubrene lijezde je jedini organ koji prima preganglijska vlakna vedina se stanica nakon useljenja u ljezdu diferencira u ljezdane, a ne u ganglijske stanice - acetilkolin kemijski posrednik prisutan u sinaptikim mjehuridima u svim preganglijskim i postganglijskim parasimpatikim (koja doseu glatke miide, srce i egzokrine lijezde) zavrecima ivana vlakna koja otputaju acetilkolin nazivaju se kolinergika - simpatiki sustav jezgre smjetene u torakalnom i lumbalnom dijelu kralj modine gangliji simpatikog sustava ine paravetebralni lanac i spletove smjetene blizu utrobnih organa kemijski posrednik postganglijskih vlakana je noradrenalin kojeg izluuje i sr nadbubr. lijezde adrenergika vlakna inerviraju znojnice i krvne ile skeletnog miidja - parasimpatiki sustav ima svoje jezgre u srednjem mozgu, produenoj modini i sakralnom dijelu kraljenine modine ivci : modani : 3, 7, 9 i 10, a sakrospinalni : 2, 3, i 4 i postgangl i pregangl vlakna otputaju acetilkolin koji se lako aktivira acetilkolinesterazom

> DEGENERACIJA I REGENERACIJA

- kromatoliza : nestajanje nisslove tvari; smanjenje bazofilije citoplazme; povedanje volumena perikariona i pomicanje jezgre prema rubu stanice - makrofazi : stvaraju interleukin 1 koji stimulira schwannove stanice na izluivanje tvari to pospjeuju rast ivanih vlakana - stupovi schwannovih stanica - nastali proliferacijom nakon uklanjanja distalnog dijela ivca - neurom moe biti izvor spontane boli - plastinost tkiva stvaranje novih sinapsa koje djelomino nadoknade otedenu funkciju - regeneracijske procese kontroliraju imbenici rasta iz porodice molekula neurotrofina stvaraju ih neuroni, glija-stanice, schwannove stanice i ciljne stanice - od zrelih ivanih stanica ne nastaju tumori jer se one ne dijele - meduloblastomi tumori od nezrelih ivanih stanica

45

1: VELIKI MOZAK

2: MALI MOZAK

3: KRALJENINA MODINA

46

4: PERIFERNI IVAC

5: CEREBROSPINALNI GANGLIJ

6: VEGETATIVNI GANGLIJ

47

8: MIIDNO TKIVO
- graeno je od diferenciranih stanica koje sadravaju kontraktilne bjelanevine - vedina mi.stanica mezoderm. je podrijetla, a diferencira se izduivanjem i sintezom bjelanevina

> SKELETNO MIIDNO TKIVO

- graeno je od snopova vrlo dugih, cilindrinih vlakana s mnogo jezgara koja pokazuju optiku pojavu poprene ispruganosti citoplazme - miidna vlakna nastaju stapanjem nezrelih, embrionalnih miidnih stanica (mioblasta) s jednom jezgrom u jedinstvenu masu citoplazme s mnogo jezgara (sincicij) - ovalne jezgre nalaze se obino na periferiji vlakna, ispod stanine mebrane - hiperplazija se ne pojavljuje ni u skeletnom ni u sranom miidu nego samo u glatkom u kojem stanice nisu izgubile sposobnost umnaanja mitozom - (vrlo je esta u maternici) - ustroj skeletnog miidnog tkiva miidna vlakna naslagana u pravilne snopove okruene epimizijem vanjska ovojnica od gustog vezivnog tkiva koja obavija cijeli miid od epimizija idu traci vezivnog tkiva koji obavijaju snopove perimizij svako miidno vlakno okruuje sloj vezivnog tkiva endomizij graen uglavnom od bazalne lamine i retikulinskih vlakana jedna od najvanijih uloga vezivnog tkiva jest mehaniki prijenos sila nastalih kontrakcijom miidnih vlakana, jer se ona najede ne proteu od jednog do drugog kraja miida kapilare u miidima imaju neprekinutu stijenku, nalaze se u vezivnom tkivu gdje su i limfne ile - ustroj skeletnih miidnih vlakana tamnije pruge A pruge (anizotropne- dvolomne u polariziranom svjetlu) svijetlije pruge I- pruge (izotropne ne mijenjaju polarizirano svjetlo) Z-crta- dijeli I-prugu na dva dijela sakomera najmanji funkcionalni odsjeak miidnog vlakna, izmeu susjednih Z-crta, u oputenom miidu je duga oko 2,5 m u miidu sisavaca svaka sarkomera sadrava dvije trijade, po jednu na svakoj granici A i I-pruge sarkoplazma ispunjena dugim cilindrinim snopovima filamenata koji se nazivaju miidna vlakanca (miofribrile) koji se sastoje od lanano nanizanih sarkomera ispruganost lateralno poklapanje sarkomera u susjednim miofibrilama A-pruga se sastoji od debelih filamenata i dijelova tankih filamen. koji se djelomino prekrivaju I-pruga se sastoji od tankih filamenata koji nisu prekriveni debelima H-pruga- svjetlija zona koja se nalazi u sredini A-pruge, odgovara podruju sastavljenom samo od tapidastih dijelova molekule miozina M-crta u sredini H-pruge, podruje postraninih spojeva izmeu susjednih debelih filamenata glavna bjelanevina je kreatin-kinaza katalizira prijenos jedne fosfatne skupine iz fosfokreatina na ADP i tako osigurava opskrbu za ATP-om
48

glavne bjelanevine su aktin, tropomiozin, troponin i miozin tanki filamenti su graeni iz prve tri, a debeli se uglavnom sastoje od miozina aktin dug nitast polimer sastavljen od dviju niti kuglastih monomera ovijenih jedan oko drugog u obliku dvostruke uzvojnice strukturna nesimetrinost svih molekula G-aktina kada se molekule G-aktina polimeriziraju u F-aktin, veu se odostraga prema naprijed, inedi filament s izrazitom polarnosti svaki monomer G-aktina sadrava mjesto za vezanje na miozin aktinski filamenti koji su okomito privrdeni na Z-crtu, pokazuju suprotni polaritet na svakoj strani Z-crte smatra se da bjelanevina -aktinin (glavni sastojak Z-crte), privrduje aktinske filamente za ovo podruje, a -aktinin i dezmin meusobno povezuju susjedne sarkomere pa tako omoguduju poravnavanje miofibrila tropomiozin duga tanka molekula graena od dva polipeptidna lanca veu se meusobno prednjim krajem za stranji i tako tvore filamente, koji teku preko podjedinica aktina, du vanjskih rubova lijeba koji ine dva spiralno zavijena filamenta aktina u tankim filamentima : 1 tropomiozin 7 G-aktina i 1 kompleks troponina troponin kompleks od tri podjedinice: TnT, TnC i TnI- inhibira reakciju aktina i miozina privrdena je za posebno mjesto na svakoj molekuli tropomiozina miozin mnogo vedi kompleks moe se rastaviti na dva jednaka teka lanca i dva PARA lakih lanaca mali kuglasti izdanci na jednom kraju svakog tekog lanca ine glavice, koje imaju mjesta za vezanje ATP-a, sposobnost za enzimatsku hidrolizu ATP-a i sposobnost vezanja za aktin. s glavicom su udruena 4 laka lanca tanki i debeli filamenti povezani su poprenim mostidima glavica molekule miozina i kratki odsjeak njezina tapidastog dijela - sakroplazmatska mreica i sustav poprenih cjevica depolarizacija membrane sarkoplazmatske mreice, zbog koje se oslobaaju ioni kalcija iz cisterna ER-a u unutranjosti, zapoinje na specijaliziranom miidno-ivanom spoju na povrini miidnog vlakna u vedim miidnim vlaknima irenje depolarizacijskog podraaja dovodi do kontrakcijskog vala u kojem se periferne miofibrile kontrahiraju prije nego miofibrile smjetene u sredini T-tubuli poprene cjevice koje slue za osiguranje ravnomjerne kontrakcije o cjevasta uvrnuda sarkoleme ine sloenu mreu cjevica koje anastomoziraju na razini granice izmeu A- i I-pruge svake sarkomere o uz svaki t-tubul s obje strane prianjaju proirene zavrne cisterne sarkoplazm. mreice o taj specijalizirani kompleks koji ine t-tubul i dva postranina dijela sarkoplazmatske mreice naziva se trijada
49

kad se depolarizacija membrane zavri sarkoplazmatska mreica djeluje kao sustav za odvoenje kalcija koji se aktivno vrada u cisterne pa kontrakcija nestaje

- mehanizam kontrakcije - kontrakcija - je brza, snana, isprekidana i obino pod utjecajem volje - nastaje uzajamnim djelovanjem tankih aktinskih i debelih miozinskih filamenata u stanju relaksacije ATP se vee za mjesta ATP-aze na miozinskim glavicama, a hidroliza je vrlo spora miozinu je potreban aktin kao kofaktor za brzo cijepanje ATP-a i oslobaanje energije u relaksiranom miidu miozin se ne moe vezati za aktin , jer su vezna mjesta za glavice miozina na molekulama aktina pokrivena kompleksom troponin-tropomiozin na F-aktinskom filamentu meutim kad je konc. kalcija dovoljno velika, oni se veu na TnC, mijenja se prostorni raspored triju podjedinica troponina i uvlai molekulu tropomiozina dublje u lijeb aktinske uzvojnice, pa se na kuglastim monomerima aktina otkriva vezno mjesto za miozin pa se aktin moe vezati za glavicu miozinske molekule tokom vezanja kalcijevih iona za TnC miozin-ATP se pretvara u aktivni kompleks kao rezultat vezanja glavice miozina za G-aktinsku podjedinicu tankog filamenta, ATP se cijepa na ADP i Pi i oslobaa se energija dolazi do deformiranja ili savijanja tapidastog dijela miozina s glavicom to potee aktin preko miozinskog filamenta pa se tanki filament uvlai dublje u A-prugu stari aktinsko-miozinski spojevi poputaju tek nakon to se za miozin vee nova molekula ATP-a, tada se glavica miozina vrada u prvobitni poloaj i priprema za sljededi kontrakcijski ciklus ako nema ATPa kompleks aktin miozin postaje stabilan i to je uzrok trajne miidne ukoenosti koja nastaje nakon smrti (rigor mortis) kontrakcija koja dovodi do potpunog prekrivanja tankih i debelih filamenata nastavlja se sve dok se ne uklone ioni kalcija, a kompleks troponin-tropomiozin ponovno prekrije vezno mjesto za miozin I-pruga - skrati se zbog prodiranja tankih filamenata u A-prugu H-pruga suzi sejer tanki filamenti gotovo potpuno prekriju debele - inervacija mijelinizirani mot. ivci granaju se u vez. tkivu perimizija gdje svaki ivac daje nekoliko ogranaka na mjestu inervacije akson gubi mijelinsku ovojnicu i zavrava proirenjem koje je utisnuto u uleknude na povrini miidnog vlakna motorika ploa tu je akson prekriven tankim slojem citoplazme schwannove stanice kad akcijski potencijal dosegne motoriku plou, acetilkolin se oslobodi iz aksonskog zavretka u sinaptiku pukotinu i vee se za acetilkolinske receptore na sarkolemi spojnih nabora vezanje transmitera povedava propusnost sarkoleme za natrij pa dolazi do depolarizacije membrane depolarizacija zapoeta na motorikoj ploi irir se po povrini miidnog vlakna duboko u njegovu unutranjost kroz sustav poprenih cjevica na svakoj trijadi depolarizacijski signal prijee u sarkoplazmatsku mreicu, to potie oslobaanje kalcija pa zapone ciklus kontrakcije
50

- miidno vreteno i golgijev tetivni organ svi popr-prugasti miidi u tijelu ovjeka sadravaju proprioreceptore koji se nazivaju mi vretena sastoje se od vezivne ahure, koja okruuje prostor ispunjen tekudinom u kojoj se nalaze intrafuzalna vlakna vie osjetnih ivanih vlakana ulazi u miidno vreteno, gdje otkrivaju promjene duine ekstrafuzalnih miidnih vlakanai prenose tu informaciju u kraljeninu modinu golgijevi tetivni organi sudjeluju u propriocepciji tako to otkrivaju razlike u napetosti tetiva u tetivama, u blizini hvatita miidnih vlakana, vezivna ovojnica obavija nekoliko velikih snopova kolagenih vlakana koja prelaze u kolagena vlakna miidno-tetivnog spoja osjetni ivci ulaze u vezivnu ovojnicu - energetski sustav lako dostupna energija pohranjena je u obliku ATP-a i fosfokreatina kemijska energija moe se crpsti i iz zalihe glikogena miidno tkivo dobija energiju za razgradnju glukoze i masnih kiselina te ju pohranjuje u ATP i fsfkr masne kiseline razgrauju se na acetate enzimima -oksidacije, smjetenim u matriksu mitohondrija. acetat se zatim oksidira u clk, a energija se pohranjuje u obliku ATP-a - podjela skeletnih miidnih vlakana: vlakna tipa I spora, bogata su sarkoplazmom koja sadrava mioglobin (daje tamnocrvenu boju), kontrakcija im je dugotrajna, a energija u njima nastaje oksidacijskom fosforilacijom masnih kiselina vlakna tipa II brzo se isprekidano kontrahiraju sadravaju manje mioglobina (svijetlocrvena) dijele se na IIA, IIB i IIC IIB- najbre djeluju, a vie od ostalih ovise o glikolizi kao izvoru energije - moe se regenerirati iako se jezgre ne mogu mitotski dijeliti, za to su zaduene satelitske stanice vretenaste stanice , smjetene ispod bazalne lamine koja okruuje svako zrelo miidno vlakno nakon ozljede ili nekih drugih podraaja proliferiraju i stapaju se u nova skeletna miidna tkiva

> SRANO MIIDNO TKIVO

- tijekom ranog embrionalnog razvoja, stanice splanhnikog mezoderma u stijenci primitivne srane cijevi poredaju se u nizove - umjesto da se stope u sincicijska miidna vlakna, srane stanice tvore sloene spojeve meu svojim izduljenim izdancima - stanice unutar niza, esto se granaju i svojim ograncima se veu za stanice susjednih nizova - pa je srce graeno od sustava zbijenih snopova stanica, isprepletenih tako da omoguduju karakteristini val kontrakcije - svaka srana miidna stanica ima samo jednu ili dvije blijedo obojene jezgre koje se nalaze u sredini
51

- oko miidnih stanica nalazi se endomizij koji sadrava bogatu mreu krvnih kapilara - prisutnost tamno obojenih poprenih crta koje prolaze kroz nizove sranih miidnih stanica u nepravilnim razmacima prijelazne ploe spojni kompleksi na dodirnim plohama susjednih sranih miidnih stanica - spojevi unutar prijelazne ploe: fasciae adherentes najistaknutije na poprenim dijelovima ploe slue kao privrsna mjesta za aktinske filamente zavrnim sarkomera polu-Z-crte macule adherentes takoer na poprenim dijelovima mehaniki povezuju srane stanice i sprjeavaju njihovo razdvajanje tijesni spojevi na postraninim dijelovima omoguduju stalan protok iona meu stanicama zbog ega se nizovi ponaaju poput sincicija, i omoguduju signalu za kontrakciju da se poput vala iri iz stanice u stanicu - sustav T-tubula i sarkopl. mreica u sranim miocitima nisu tako pravilno rasporeeni t-tubuli su brojniji i vedi u miidima klijetke nego u skeletnom miidu nalaze se na razini Z-crte, a ne na razini A-I spoja t-tubuli obino povezani samo s jednim postraninim proirenjem cisterne sarkoplazmatske mreice, pa srani miid ima dijade sarkoplazmatska mreica nije tako dobro razvijena i nepravilno prolazi izmeu miofilamenata, zato nema jasno odijeljenih snopova miofibrila - srane mi. stanice sadravaju mnogo mitohondrija, koji zauzimaju 40% ili vie volumena citoplazme odraz potrebe sranog miida za stalnim aerobnim metabolizmom masne kiseline koje do sranih miidnih stanica prenose lipoproteini, glavni su izvor energije srca, te budu pohranjene u sranim stanicama u obliku triglicerida glikogena ima malo - zrnca pigmenta lipofuscina - ima sposobnost regeneracije samo u djetinjstvu - atrij ventrikul razlike i slinosti raspored miofilamenata jednak u obje vrste miid atrija ima mnogo manje T-tubula, a i stanice su manje zrnca omeena membranom koja sadravaju ANP- uz oba pola jezgre najbrojnija u desnom atriju, ali ih ima i u lijevom A, ventrikulu i na nekim drugim mjestima u tijelu natriuza i diureza antagonist ADHu i aldosteronu

52

> GLATKO MIIDNO TKIVO

- graeno od izduljenih, neispruganih stanica, a svaka je obavijena bazalnom laminom i mreom retikulinskih vlakana - u trudnodi se glatke miidne stanice znatno mnoe i narastu - u kontrahiranom glatkom miidu rubovi stanica su nazubljeni, a jezgra postane nabrana i ima izgled vadiepa - uz polove jezgre : mitohondriji, slobodni ribosomi, cisterne hrapave ER, i GK - blizu povrine : pinocitotski mjehuridi - sarkoplazmatska mreica slabo razvijena, sastavljena od zatvorenog sustava membrana (sl kao skel) - nema t-tubula - aktinski i miozinski filamenti nemaju parakristalni ustroj kao u popreno-prug miidima, nego se snopovi miofilamenata koso kriaju kroz stanicu i ine reetkastu mreu ti se snopovi sastoje od tankih (aktin + tropomiozin) i debelih (miozin) - kontrakcija zapoinje ulaenjem kalcija u stanicu meutim miozin glatke miidne stanice stupa u uzajamno djelovanje s aktinom samo kad mu je laki lanac fosforiliran kalcij ini kopleksni spoj sa kalmodulinom, koji aktivira kinazu lakog lanca miozina ( enzim potreban za fosforilaciju ) kontrakciju i relaksaciju mogu kontrolirati hormoni koji djeluju preko cAMP. kada razina cAMPa poraste aktivira se kinaza lakog lanca miozina, miozin se fosforilira, a stanica se kontrahira estrogeni povisuju razinu cAMPa progesteron sputa - intermedijarni filamenti dezmin (skeletin) glavna bjelanevina int.med. filamenata u svim glatkim miidima vimentin dodatni sastojak u glatkom miidju krvnih ila - dvije vrste gustih tjeleaca jedna su vezana za staninu membranu jedna slobodna u citoplazmi oba sadravaju -aktinin i zato su slina Z-crtama u popreno-ispruganim miidnim vlaknima f: i tanki i intermedijarni filamenti privrdeni su za gusta tjeleca, koja prenose silu kontrakcije na susjedne glatke miidne stanice i mreu retikulinskih vlakana oko njih - visceralni glatki miidi stanice povezane brojnim tijesnim spojevima povezanost s ivcima relativno oskudna djeluju kao sincicij

53

- viejedinini glatki miidi obilno su inervirani i mogu se vrlo tono i stupnjevito kontrahirati miidi u arenici oka - kada nedostaje ivani podraaj, glatki se miid aktivira spontano, pa njegova opskrba ivcima ima funkciju mijenjanja aktivnosti a ne zapoinjanja - imaju i adrenergike i kolinergike ivane zavretke - sintetiziraju : kolagen, elastin i proteoglikane, izvanstanine sastojke, koje obino sintetiziraju fibroblasti - ima sposobnost aktivne regeneracije mitozom

1: SKELETNO MIIDNO TKIVO, UZDUNO

2: SKELETNO MIIDNO TKIVO, POPRENO

54

3: SRANO M.T. UZDUNO

4: SRANO M.T. POPRENO

5: GLATKO M.T. UZDUNO I POPRENO

55

9: ILNI SUSTAV
- unutranjost svih dijelova krvoil. i limfn. sustava oblae jednoslojni ploasti epitel nazvan endotel - mikrocirkulacija (arteriole, kapilare i postkapilarne venule) - posebno vana kao mjesto izmjene tvari izmeu krvi i okolnih tkiva, i u normalnim okolnostima i za vrijeme upale

> KAPILARE
- stijenku kapilare ini jedan sloj endotelnih stanica (1-3 stanice na poprenom presjeku) na vanjskoj povrini tih stanica obino se nalazi bazalna lamina koju izluuje sam endotel na mjestu gdje je smjetena jezgra stanice se izbouju u lumen kapilare njihova citoplazma sadrava malo organela (mali GK, poneku cisternu hr ER, mitohondr i sl ribos) spojevi tipa zonula occludens- povezuju vedinu endot.st. te omoguduju razliitu propusnost za makromolekule - spojevi meu endot. stan. venula su najslabiji, na tim se mjestima tijekom up. procesa gubi tekudina pa nastaju edemi - periciti mezenhimske stanice s dugakim citoplazmatskim izdancima, koje nepotpuno okruuju endotelne stanice na razliitim mjestima du kapilara i postkapilarnih venula okrueni vlastitom bazalnom laminom koja se moe spojiti s bazalnom laminom endotelnih stanica imaju sposobnost kontrakcije sadre aktin, miozin i tropomiozin nakon otedenja tkiva, periciti se umnaaju i stvaraju nove krvne ile i vezivne stanice te tako sudjeluju u procesu cijeljenja - vrste kapilara neprekinute ili somatske kapilare nemaju otvore, fenestre nalazi se u svim vrstama miidnog tkiva, u vez. tkivu, egzokrin lijezdama i ivanom tkivu pinocitotski mjehuridi fenestrirane ili visceralne kapilare veliki otvori u stijenci koji su zatvoreni dijafragmom- opna tanja od stanine membrane i koja nema troslojnu grau jedinine membrane bazalna lamina neprekinuta nalaze se u tkivima u kojima se odvija brza izmjena tvari izmeu tkiva i krvi : bubrezi, crijeva i endokrine lijezde fenestrirane kapilare, ali bez dijafragme glomerul bubrega krv je od tkiva odijeljena samo debelom i neprekinutom bazalnom laminom isprekidane sinusoidne kapilare vijugav tok i mnogo vedi promjer to usporava protok krvi endotelne stanice ine isprekidani sloj i odvojene su jedna od druge irokim prostorima u citoplazmi endotelnih stanica ima mnogo fenestra bez dijafragme
56

 makrofazi su smjeteni ili izmeu endotelnih stanica ili s njihove vanjske strane bazalna lamina je isprekidana uglavnom u jetri i u krvotvornim organima (kotana sr, slezena) - arteriole se granaju u manje ile metarteriole koje su okruene isprekidanim slojem glatkih m stanica, one se dalje granaju u kapilare suavanje metarteriola regulira protok krvi kroz kapilare kada tkivu nije potreban protok krvi kroz cijelu kapilarnu mreu - arterijsko-venske anastomoze- omoguduju arteriolama da se izravno isprazne u venule brojne u skeletnom miidu, koi ruku i nogu kada se ile u sklopu art-ven anastomoze stegnu sva krv mora prolaziti kroz kapilarnu mreu kada se opuste dio krvi tee neposredno u venu umjesto kroz kapilare - protok krvi kroz kapilare reguliraju ivani i hormonski podraaji - tkiva s intenzivnim metabolizmom imaju gustu kapilarnu mreu - ukupni promjer kapilara oko 800 puta je vedi od promjera aorte - brzina protoka krvi kroz aortu prosjeno je 320 mm/s, a kroz kapilare oko 0,3 mm/s - zbog svoje tanke stijenke i polaganog protoka, kapilare su najpogodnije mjesto za izmjenu vode, otopljenih tvari i makromolekula izmeu krvi i tkiva - ostale funkcije endotelnih stanica : pretvorba ANG I u ANG II pretvorba bradikinina, serotonina, prostaglandina, noradrenalina, trombina i drugih u bioloki nedjelotvorne sastojke lipoliza lipoproteina enzimima smjetenim na povrini endot. stanica na trigliceride i kolesterol proizvodnja vazokativnih tvari kao to su endotelini, vazokonstriktivni mbenici, te duini oksid koji je imbenik relaksacije

> KRVNE ILE VEDEG PROMJERA

- zajednika svojstva i opdi plan grae tunica intima sastoji se od jednog sloja endotelnih stanica koje prekrivaju subendotelni sloj graen od rahlog vezivnog tkiva s ponekom glatkom miidnom stanicom unutranja elastina membrana zavrni vanjski sloj intime, odvaja ju od medije izgraena od elastina ima otvore koji omoguduju prolaz tvarima to hrane stanice duboko u stjenci ile ima valovit izgled na histolokim rezovima tunica media ine ju koncentrini slojevi spiralno poredanih glatkih miidnih stanica prostore izmeu njih popunjava razliita koliina elastinih vlakana i lamela, retikulinskih vlakana, proteoglikana, te glikoproteina tanja vanjska elastina membrana u arterijama odjeljuje mediju od tunike adventicije tunica adventicija uglavnom od kolagenih vlakana tipa I i elastinih vlakana postepeno prelazi u okolno vezivno tkivo organa kroz koji ila prolazi
57

- vasa vasorum u velikim ilama, brojnija u venama nego u arterijama arteriole, kapilare i venule koje se obilno granaju unutar adventicije i vanjskog dijela medije - inervacija gusta mrea nemijeliniziranih simpatikih ivanih vlakana (vazomotoriki ivci) s noradrenalinom kao neurotransmiterom, u pravilu ne ulaze u mediju arterija, dok se u venama nalaze u adventiciji i u mediji, ali je gustoda njihove inervacije manja nego u arterijama otputanje noradrenalina iz ovih ivaca uzrokuje vazokonstrikciju arterije skeletnih miida inervirane su i kolinergikim ivcima koji uzrokuju vazodilataciju acetilkolin potie endotel na stvaranje duikova oksida, koji difundira do glatkih miidnih stanica i pokrede cGMP sustav unutarstaninih glasnika

> ARTERIJE
- na osnovi svoje veliine dijele se na : arteriole relativno uzak lumen subendotelni sloj vrlo tanak u vrlo malim arteriolama nedostaje unut.elast. membrana, a medija je sastavljena od jednog ili dva kruno poredana sloja glatkih miidnih stanica bez vanjske elas membrane male arterije (u knjizi nije tono naznaena ) vede od arteriola tunika medija malo deblja i vedi lumen i u arteriolama i u malim arterijama tunika adventicija je vrlo tanka miidne arterije srednjeg promjera mogu kontrolirati dotok krvi stezanjem ili oputanjem glatkih miidnih stanica medije subendotelni sloj deblji nego u arteriola jasno izraena unutranja elastina membrana tunica media moe imati do 40 slojeva glatkih miidnih stanica koje se isprepledu sa razliitim brojem elastinih lamela, retikulinskim vlaknima i preoteoglikanima u vedim miidnim arterijama prisutna vanjska elastina membrana adventicija se sastoji od vezivnog tkiva, te sadri limfne ile, vasa vasorum i ivce velike elastine arterije aorta i njezini veliki ogranci koji sudjeluju u odravanju protoka krvi udkaste boje zbog velike koliine elastina u mediji intima je deblja nego u miidnim arterijama unutranja elastina membrana postoji , ali se ne istie jer slii elastinim vlaknima u sljededem sloju medija se sastoji od koncentrino poredanih diskontinuiranih elastinih lamela, kojih se broj povedava s godinama, one slueublaavanju velikih promjena tlaka tijekom rada srca izmeu elastinih lamela se nalaze glatke m stanice, ret vlakna, proteoglikani i glikoproteini tunica adventicija relativno slabo razvijena
58

- znaajke aterosklerotskih promjena : tokasto zadebljanje intime, umnaanje glatkih miidnih stanica i meustanine tvari vezivnog tkiva te odlaganje kolesterola u glatkim miidnim stanicama i makrofazima - koronarne arterije su najsklonije aterosklerozi - tijekom starenja jednoliko zadebljavanje intime - aneurizma kad je medija arterije oslabljena zbog priroene mane, bolesti ili ozljede, pa arterijska stijenka poputa i znatno se iri - karotidna tjeleca djeluju kao kemoreceptori osjetljivi na razinu ugljinog dioksida i kisika u krvi bogati fenestriranim kapilarama koje okruuju stanice tipa I i II tip II potporne stanice tip I sadravaju brojne mjehuride s tamnim sreditem koje sadravaju dopamin, serotonin i adrenalin vedina ivaca karotidnog tjeleca su aferentna vlakna aortna tjeleca slina osjetljiva su na : nisku razinu kisika, visoku koncentraciju CO2 i niski pH krvi - karotidni sinusi lagana proirenja unutranjih karotidnih arterija sadravaju baroreceptore koji otkrivaju promjene krvnog tlaka u tom je podruju medija tanja intima i adventicija bogate su ivanim zavretcima - arterijsko-venske anastomoze sudjeluju u regulaciji krvnog protoka uz te neposredne spojeve postoje i sloenije strukture, glomusi nalaze se u vrhovima prstiju, pri bazi nokta i u ukama arteriole nakon prolaska kroza vezivnu ovojnicu glomusa gube unutranju el membranu, a stjeu debelu miidnu stijenku i mali lumen sve su bogato inervirane

> POSTKAPILARNE VENULE I KAPILARE

sudjeluju u izmjenama koje se zbivaju izmeu tkiva i krvi tunika intima venul je graena od endotela i vrlo tankog subendotelnog sloja medija se u malim venulama moe sastojati samo od pericita koji imaju sposobnost kontrakcije (postkapilarne ili pericitske venule) venule mogu utjecati na tok krvi u arteriolama jer izluuju vazoaktivne tvari koje difundiraju kroz stijenku arteriola

59

> VENE
vedina vena moe se svrstati u male i srednje velike vene intima obino ima takni subendotelni sloj koji moe i nedostajati medija se sastoji od tankih snopova glatkih miidnih stanica isprepletenih s retikulinskim vlaknima i njenom mreom elastinih vlakana adventicija graena od kolagenih vlakana, dobro je razvijena velike vene nalaze se u blizini srca, imaju dobro razvijenu intimu, medija je tanja sa nekoliko slojeva mi. stanica i obilnim vez. tkivom, a imaju debelu adventiciju te esto sadrava uzdune snopove glatkih miidnih stanica velike vene sadravaju iznutra zaliske ini ih vezivno tkivo bogato elastinim vlaknima, koji s obje strane oblae endotel

> SRCE
- srani (fibrozni ) skelet sredinje vezivno podruje srca, slui kao osnova zalistaka te kao mjesto na kojem se privrduju srane miidne stanice izgraen od gustog vezivnog tkiva njegovi glavni dijelovi : septum membranaceum, trigona fibrosa i annuli fibrosi - endokard odgovara intimi krvnih ila sastoji se od jednog sloja ploastih endotelnih stanica smjetenih na tankom subendotelnom sloju rahlog vezivnog tkiva koji sadrava elastina i kolagena vlakna te neto glatkih miidnih stanica - subendokardijski sloj sloj vezivnog tkiva koji povezuje subendotelni sloj endokarda i miokard u njemu se nalaze vene, ivci i ogranci provodnog sustava srca (purkinjeove stanice) - epikard serozna ovojnica srca koja predstavlja visceralni list perikarda ini ga jednoslojni ploasti epitel ispod kojeg se nalazi tanki sloj vezivnog tkiva subepikardijski sloj sadrava vene, ivce i ivane ganglije masno tkivo koje u pravilu okruuje srce nakuplja se u ovom sloju - srani zalisci : gusto vezivno tkivo (kolagena i elastina vlakna) i sa svake strane sloj endotela baze zalistaka privrdene za fibrozne prstenove sranog skeleta - ritmiki sustav ;) vorovi atrioventrikularni vor smjeten u pretklijetki miidne stanice AV vora slie onima u SA voru , ali se njihovi citoplazmatski izdanci granaju u raznim smjerovima inedi mreu u njemu zapoine A-V snop koji se grana prema objema klijetkama ine ga stanice sline onima u voru, distalno postaju vede od ostalih sranih miidnih stanica i svojstvena su izgleda

60

 nazivaju se purkinjeove stanice i sadravaju jednu do dvije centralno smjetene jezgre, citoplazmu bogatu mitohondrijima i glikogenom te stanice prolaze kroz subendokardijski sloj i ulaze u miokard ventrikula tijesni spojevi omoguduju usklaeno djelovanje miidnih stanica provodnog sustava sinusatrijski vor takoer u pretklijetki ini ga nakupina promijenjenih sranih miidnih stanica one su vretenasta oblika, manje su od atrijskih miidnih stanica i sadravaju manje miidnih vlakanaca

> SUSTAV LIMFNIH ILA

- limfne kapilare jedan sloj endotela i isprekidana bazalna lamina - limfne imaju grau slinu grai vena samo tanju stjenku i nedostaje im jasna granica izmeu slojeva

1: KRVNE ILE

2: SRCE

61

10: KRVNE STANICE

- ugruak sadrava formirane sastojke (eritrociti, trombociti i leukociti), a od njega se odvaja uta tekudina serum - skupljena i antikoagulansima ouvana od gruanja, krv se centrifugiranjem razdvaja u slojeve koji odraavaju raznolikost njezina sastava - proziran. udkast i pomalo viskozan nadsloj je plazma - formirani sastojci krvi razdvajaju se na dva jasno raspoznatljiva sloja: donji : 42-47% volumena krvi u cjevici za odreivanje hematokrita, crven je i ine ga eritrociti neposredno iznad njega: bijeli do sivkasti leukocitni sloj (1% volumena krvi) leukocite pokriva tanki sloj trombocita koji se ne vidi prostim okom - leukociti krue kroz tijelo krvoilnim sustavom i sve dok plivaju krvlju, zaobljeni su i neaktivni, prolazedi kroz stijenke venula i kapilara ove stanice ulaze u tkiva gdje vre svoju obrambenu ulogu - sastav plazme vodena otopina koja sadrava tvari velike i male relativne molekularne mase (do 10% volumena) bjelanevine plazme zauzimaju 7% glavne bjelanevine : albumini, , i - globulini, lipoproteini te protrombin i fibrinogen anorganske soli 0,9% volumena organski sastojci (am.kis, vitamini, hormoni, lipoproteini ) : 10% - bojenje krvnih stanica krvni razmazi se rutinski boje posebnim mjeavinama crvene i plave boje ove mjeavine sadre i azure boje koje su korisne za bojenje azurofilnih dijelova stanice

> ERITROCITI
nemaju jezgru i ispunjeni su hemoglobinom bikonkavni oblik osigurava eritrocitu velik omjer povr prema vol, olakavajudi time izmjenu plinova normalna koncentracija eritrocita u krvi je 3,9-5,5 milijuna/L kod ena i 4,1-6 mil/L kod mukaraca erotrociti promjera vedeg od 9 m nazivaju se makrociti, a oni promjera manjeg od 6 m mikrociti anicitoza prisutnost visokog postotka eritrocita razliitih veliina stanina membrana eritrocita sadri 40% lipida, 50% proteina i 10% ugljikohidrata oko polovice tih proteina premoduje lipidni dvosloj pa se nazivaju integralni membranski proteini spektrin je jedan od proteina citoskeleta (periferni) koji se vee za unutranju povr membrane eritr spaja nekoliko sastojaka membrane s ostalim elementima citoskeleta stvarajudi mreu koja podupire eritrocite, te eritrocitima takoer omoguduje savitljivost membrane potrebnu prilikom velikih promjena oblika tijekom prolaenja kroz kapilare - bududi da crvene krvne stanice nisu krute viskoznost krvi ostaje niska - acidofilni, 33%-tna otopina hemoglobina + enzimi glikolitikog i heksozamonofosfatnog puta metb glc - bolest srpastih stanica uzrokuje ga tokasta mutacija gena za -lanac hemoglobina valin umjesto glutaminske kiseline
62

povedava se viskoznost krvi - nasljedna sferocitoza eritrociti kuglasta oblika, pa ih makrofazi izdvajaju i razaraju u nekim sluajevima povezana je s nepravilnosti na spektrinu kirurko odstranjenje slezene dovodi do poboljanja zbog odstranjenja velikog dijela makrofaga - hipokromna anemija normalan broj stanica, ali one sadravaju smanjenu koliinu hemoglobina - retikulociti mlai eritrociti imaju nekoliko zrnaca ili mreaste tvorbe u citoplazmi normalno ine oko 1% ukupnog broja crvenih krvnih stanica povedani broj retikulocita pokazuje da postoji povedana potreba za prenoenjem kisika sazrijevajudi crvene krvne stanice gube mitohondrije, ribosome i brojne citoplazmatske enzime - izvor energije u eritrocitima je glukoza koja se anaerobno razgrauje do laktata - oni ne sintetiziraju hemoglobin bududi da nemaju ni jezgru ni druge organele za sintezu bjelanevina

> LEUKOCITI
nisu stalni dio krvi jer odlaze u tkiva gdje vre razliite funkc, te ih na kraju vedina odumire apoptozom izlaze iz venula i kapilara prolazedi izmeu endotelnih stanica u vezivno tkivo dijapedezom limfociti se vradaju u krv, recirkuliraju prema vrsti zrnaca i obliku jezgre : granulociti (polimorfonuklearni leukociti) i agranulociti (mononuklearni leukociti)

- granulociti dva tipa zrnaca : o specifina zrnca veu neutralne, kisele ili bazine sastojke boja, i vre uloge svojstvene samo granulocitima o azurofilna zrnca boje se grimizno i predstavljaju lizosome jezgra ima dva ili vie renjeva zavrno diferencirane stanice koje se ne dijele, pa ne sintetiziraju mnogo bjelanevina GK i hrapava ER slabo su im razvijeni posjeduju malo mitohondrija te ovise vedinom o glikolizi sadravaju glikogen i mogu djelovati u podrujima siromanim kisikom, poput onih zahvadenih upalom - neutrofili 60-70% leukocita u krvi jezgra im je podijeljena na 2-5 renjida povezanih tankim tracima kromatina specifina zrnca najbrojnija, ali su malena, sadravaju i azurofilna zrnca nezreli neutrofili koji su tek uli u optok imaju nesegmentiranu jezgru u obliku potkovice, ako ih je broj povedan vjerojatno se radi o odgovoru na bakterijsku infekciju

63

u ena se neaktivni x-kromosom pojavljuje kao privjesak u obliku bubnjarskog tapida na jednom renjidu jezgre koji se ne vidi kod svih neutrofila u krvnom razmazu aktivno fagocitiraju bakterije i druge male estice (medic.primjena 238 str) - eozinofili 2-4% leukocita u normalnoj krvi otprilike iste veliine kao neutrofili i jezgra im je podijeljena u dva renjida sjajna specifina zrnca koja su velika i izduena, a boje se eozinom specifina zrnca sadravaju kristalnu jezgru (internum) koja se zove glavna bazina bjelanevina koja ima ulogu u ubijanju crva nametnika eozinofilija povezana sa alergijskim reakcijama i helmintijazom u tkivima se eozinofili nalaze u vezivnom tkivu ispod epitela bronha, probavnog sustava, maternice i rodnice te u okolini crva nametnika kortikosteroidi uzrokuju brzi pad broja eozinofila - bazofili manje od 1% leukocita u krvi jezgra je podijeljena u nepravilne renjide, ali se obino slabo vidi, jer je prekrivena specifinim zrncima specifina zrnca oboje se metakromatski bazinom bojom iz uobiajene mjeavine boja metakromazija mijenja se nijansa upotrebljene boje, a hmu ovom sluaju je posljedica prisutnosti heparina , ali postoji mogudnost da i inae, nisam sigurna. ako u posebnim okolnostima prijeu u vezivno tkivo mogu potpomagati djelovanje mastocita u brzoj reakciji preosjetljivosti (moebit zbog histamina kojeg spec zrnca takoer sadre) - agranulociti nemaju specifinih zrnaca, ali sadravaju razliit broj azurofilnih zrnaca jezgra okrugla ili udubljena - limfociti ine porodicu kuglastih stanica veliki limfociti smatraju se stanicama koje su aktivirane specifinim antigenima citoplazma malih limfocita lagano je bazofilna, oskudna je i moe sadravati nekoliko azurofilnih zrnaca, ima nekoliko mitohondrija, mali GK te slobodne poliribosome - monociti nastaju u kotanoj sri jezgra im je ovalna, bubreasta i obino smjetena ekscentrino, jedna do dvije jezgrice kromatin je rahliji nego kod limfocita citoplazma je bazofilna i esto sadrava sitna azurofilna zrnca oskudna hrapava ER, poliribosomi i mnogo malih mitohondrija, GK na staninoj povrini mikrovili i pinocitotski mjehuridi monociti u krvi nisu zavrno diferencirane stanice, ved su prethodnici satnica mononuklearnog fagocitnog sustava nakon to prou kroz kapilarnu stijenku i uu u vezivno tkivo, diferenciraju se u makrofage
64

> TROMBOCITI
- diskoidni ulomci stanice bez jezgre - nastaju odvajanjem djelida citoplazme velikog poliploidnog megakariocita koji se nalazi u kot. sri - u obojenim krvnim razmazima esto se nalaze u nakupinama - svaki trombocit ima rubnu svijetloplavu, prozirnu zonu hijalomeru i sredinje podruje koje sadrava grimizna zrnca, a naziva se granulomera - sadravaju sustav kanala koji je povezan s uvrnudima njihove stanine membrane - du ruba trombocita prolazi marginalni snop mikrotubula - unutar hijalomere nalazi se gusti tubularni sustav, molekule aktina i miozinabla bla - granulomera sadrava razliita zrnca obavijena membr., te rijetke mitohondrije i estice glikogena gusta tjeleca (delta-zrnca) sadravaju ione Ca, pirofosfat, preuzimaju i pohranjuju serotonin alfa zrnca fibrinogen, trombocitni imb. rasta te nekoliko drugih spec. tromb. bjelanevina lambda-zrnca sadravaju samo lizosomske enzime - uloga trombocita: prvobitno nakupljanje (primarna agregacija) - stvara se trombocitni ep naknadno nakupljanje (sekundarna agregacija) - trombociti u epu otputaju adhezivni glikoprotein i ADP gruanje krvi - nastanak fibrina koji stvara mreu vlakana kojom budu uhvadene krvne stanice pa nastaje tromb stezanje ugruka - zbog uzajamnog djelovanja aktina, miozina i ATPa odstranjivanje ugruka - pomodu proteolitikog enzima plazmina koji nastaje aktiviranjem plazminogena aktivatorom plazminogena koji stvara endotel

65

11 : STVARANJE KRVNIH STANICA

- matine stanice nastaju u krvotvornim hematopoetskim organima - u najranijim razdobljima embriogeneze krvne stanice nastaju od mezoderma umanjane vrede - malo kasnije jetra i slezena slue kao privremeni krvotvorni organi - a u drugom mjesecu razvoja zapoinje okotavanje sredita kljune kosti i stvaranje kotane sri u njoj - nakon roenja i tijekom djetinjstva, eritrociti, granulirani leukociti, monociti i trombociti nastaju od matinih stanica u kotanoj sri - nastajanje i razvijanje spomenutih stanica - eritropoeza , granulocitopoeza, monocitopoeza i megakariocitopoeza - u kot. sri nastaju i stanice koje se sele u limfne org. u kojima se od njih razvijaju razl. vrste limfocita

> MATINE STANICE, IMBENICI RASTA I DIFERENCIJACIJA

- matine stanice su pluripotentne stanice koje se mogu trajno dijeliti, pa neke od njihovih kderi postaju specifine, IR diferencirane vrste stanica dok druge ostaju matine stanice - hematopoetske matine stanice mogu se izolirati na temelju fluorescentno obiljeenih protutijela koja se veu za specifine stanine antigene - pluripotentne hematopoetske matine stanice od njih se razviju sve krvne stanice one proliferiraju i od njih nastaje: jedna stanina loza od koje de nastati limfne stanice i druga loza od koje de nastati mijeloine satnice kotane sri gran, mon, eritr i megakariociti tijekom svog ranog razvoja limfne stanice izlaze iz kotane sri i naseljavaju se u limfnim vorovima, slezeni, timusu i ostalim perifernim nakupinama limfnog tkiva gdje proliferiraju i diferenciraju se u limfocite - prastanice i nezrele stanice proliferacijom pluripotentnih mat stanica nastaju st kderi s ogranienom razvojnom sposobnodu unipotentne ili bipotentne prastanice od koji nastaju nezrele stanice (prekusorske satnice, blasti) koje prvi put imaju morfoloka obiljeja onih stanica u koje de se razviti matine satnice iprastanice ne mogu se morfoloki raspoznati, slie velikim limfocitima dok se prastanice mogu dijeliti i stvarati nove prastanice i nezrele stanice, nezrele stanice stvaraju samo zrele krvne stanice - CFC stanice koje stvaraju kolonije - razvoj krvnih stanica ovisi o prisutnosti prikladnih uvjeta mikrookoline i imbenika rasta - mikrookolinu stvaraju stanice strome krvotvornih organa koje proizvode nudan izvanstan matrix - kada se stvore nuni uvjeti okoline, razvoj krvnih stanica ovisi o imbenicima koji utjeu na proliferaciju i diferencijaciju stanica imbenici rasta, imbenici koji potiu kolonije ili hematopoetini
66

> KOTANA SR
- crvena ili hematogena i uta kotana sr u koje boja ovisi o velikom broju masnih stanica - tijekom rasta djeteta vedi dio kotane sri prelazi u utu - u nekim stanjima kao to su obilno krvarenje ili hipoksija, uta kotana sr moe se postupno pretvoriti u crvenu - crvena kotana sr sastoji se od strome, hematopoetskih traaka i sinusoidnih kapilara stromu izgrauje trodimenzionalna mrea retikularnih stanica i njena mreica retikulinskih vlakana u kojoj se nalaze krvotvorne stanice i makrofazi izvanst matrix osim kolagena tipa I i III, sadrava fibronektin, laminin i proteoglikane te tvar koja povezuje stanice homeonektin sinusoidne kapilare oblae kontinuirani sloj endotelnih stanica stijenka im je pojaana izvana diskontinuiranim slojem retikularnih stanica i rahlom mreom retikulinskih vlakana osnovne funkcije : stvaranje krvnih stanica razaranje crvenih krvnih stanica i nakupljanje eljeza ( u makrofazima) koje nastaje razgradnjom hemoglobina - kotana sr kao ishodite za matine stanice drugim tkivima specijalizirane stanice koje nastaju od vlastitih matinih stanica kotane sri imaju velik diferencijacijski potencijal te se od njih razviju razliite specijalizirane stanice koje ne potiu imunosni odgovor

> SAZRIJEVANJE ERITROCITA

- zrela stanica je ona koja se diferencirala toliko da moe izvriti sve svoje specifine funkcije - osnovni proces tijekom sazrijevanja je sinteza hemoglobina i oblikovanje eritrocita - tijekom sazrijevanja eritrocita volumen se smanjuje, a jezgrice postaju manje sve dok postanu nevidljive svjetlosnim mikroskopom, promjer jezgre se smanjuje , a kromatin se zgunjuje sve dok jezgra ne poprimi piknotski izgled i izbaci se iz stanice - postepeno se smanjuje broj poliribosoma, a istodobno se povedava koliina hemoglobina u citoplazmi - mitohondriji i ostale organele postepeno isezavaju - potrebno je 3-5 staninih dioba da od proeritroblasta nastane zreli eritrocit - do ulaenja retikulocita u krv treba priblino 7 dana - za sazrijevanje eritrocita potrebni su : hormon eritropoetin, eljezo, folna kiselina i vit B12 - eritropoetin potie sintezu mRNA za globin - diferencijacija -proeritroblasti , bazofilni eritroblasti, polikromafilni eritroblasti, ortokromafilni eritroblasti (normoblasti ), retikulociti i eritrociti

67

> GRANULOPOEZA
- proteini koji se pakiraju u spec i azuro zrnca nastaju na hrapavoj ER i GK tijekom dva stadija prvo nastaju azurofilna zrnca - boje se bazinom bojama po wrightu ili giemsu onda nastaju specifina zrnca koja sadravaju razliite proteine s obzirom na vrstu granulocita - sazrijevanje granulocita mijeloblast najnezrelija prepoznatljiva stanica mijeloinog niza, vide se jezgrice promijelocit- bazofilna citoplazma i azurofilna zrnca, od njega nastaju tri poznate vrste granulocita prvi znak diferencijacije mijelocita je pojava specifinih zrnaca ovi neutrofilni, bazofilni i eozinofilni mijelociti sazrijevaju tako da im se jezgra zgusne, a broj specifinih zrnaca se znatno poveda - kinetika stvaranja neutrofila oko 11 dana potrebno za nastanak u normalnim uvjetima zbiva se pet mitotskih dioba tijekom mijeloblastinog, promijelocitnog i neutrofilno-mijelocitnog stadija razvoja ok ovo sranje o nekim odjeljcima ima na 259oj stranici intenzivna miidna aktivnost ili primjena adrenalina uzrokuju premjetanje neutrofila iz rubnog odijeljka u cirkulacijski odjeljak i tako stvaraju privid neutrofilije glukokortikoidi povedavaju mitotsku aktivnost pretea neutrofila u kotanoj sri i dovode do povedanja broja neutrofila u krvi neutrofilija moe nastati nakon oslobaanja velikog broja neutrofila iz odjeljka pohrane u sri

> SAZRIJEVANJE LIMFOCITA I MONOCITA

- limfocititijekom sazrijevanja kromatin postaje gudi, jezgrice se slabije raspoznaju i stanice se smanjuju specifini receptori koji se mogu dokazati tehnikama imunoflorescencije limfociti u optoku krvi nastaju uglavnom u timusu i perifernim limfnim organima (slez, l.v, tonz) sve prastanice limfocita potiu iz kotane sri neki od tih relativno nediferenc. limfocita migriraju u timus gdje poprimaju obiljeja T-limfocita i odatle naseljavaju specifian podruja perifernih limfnih organa B-limfociti nastaju u kotanoj sri i odatle migriraju dalje limfoblast prva velika stanica, pa onda prolimfociti nemaju povrinskih antigena - monociti monoblast je determinirana prastanica koja se svojim izgledom ne razlikuje ni posebno od mijeloblasta diferencijacijom nastaje promonocit velika stanica, s bazofilnom citoplazmom, s velikom jezgrom, rahlog kromatina s vidljivim jezgricama monociti sadravaju mnogo hrapave ER i velik GK zreli monociti ulaze u krv, tamo su oko 8h i onda odlaze u vez. tkivo gdje sazrijevaju u makrofage
68

12 : IMUNOSNI SUSTAV
- izgrauju ga organi i slobodne stanice (limfociti , granulociti i stanice mononuklearnog fagocit sustava, te predone stanice, koje se ne nalaze samo u limfnom tkivu ved i u drugim organima - stanice limfnog sustava djeluju meusobno i s ostalim stanicama drugih organa, uglavnom putem signalnih proteina nazvanih citokini - kotana sr i timus primarni ili sredinji limfni organi- tu dozrijevaju limfociti - slezena, limfni votovi, pojedinani voridi, tonzile, crvuljak i Peyerove ploe u ileumu periferni limfni organi tu proliferiraju i zavravaju svoju diferencijaciju - osnovne vrste imunosnih reakcija u staninoj imunosti imunokompetentne stanice reagiraju s mikroorganizmima, stranim stanicama, te stanicama zaraenim virusima te ih ubijaju (t-limfociti ili T-stanice) humoralna imunost protutijela (glikoproteini u krvi) koji inaktiviraju ili unitavaju strane tvari - protutijela proizvode plazma stanice koje su nastale od B-limfocita imunosna reakcija moe biti priroena ili steena - priroena brz odgovor, nespecifi, ne ovisi o prethodnom susretu sa stranom esticom glavne stanice u toj vrsti reakcije- fagociti i prirodnoubilake stanice - steena odgovor zapoinje sporije, jer u ovoj reakciji osim stanica koje sudjeluju u priroenoj, nastaju i protutijela odgovor je uinkovitiji, visoko specifian i ima sposobnost memorije, pa je slijededi put bri i uinkovitiji specifinost humoralnog imunosnog odgovora odreuju antigenske determinante ili epitopi specifinost staninog im odgovora- odreuju mali peptidi udrueni s molekulama glavnog kompleksa tkivne podudranosti (MHC) na staninoj membrani predonih stanica - povedanje limfnih vorova- uglavnom je posljedica proliferacije B-limfocita i njihove diferencijacije u plazma-stanice koje izluuju protutijela - protutijela vana funkcija : sposobnost specifinog prepoznavanja epitopa te signaliziranja ostalim imbenicima imunosnog sustava da se radi o stranom napadau kojeg treba odstraniti neka protutijela mogu aglutinirati stanice i istaloiti topljive antigene antigeni koji se veu za IgG ili M, aktiviraju komplementski sustav, skupinu bjelanevina plazme to uzrokuje razgradnju mikroorganizma aktiviranje sustava komplementa potie fagocitozu bakterija i drugih stranih estica neutrofilni leukociti i makrofagi imaju receptore za Fc-podruje protutijela IgG vezanog za antigen, pa protutijelo moe priljubiti estice uz fagocitne stanice IgG 75%, nabrojniji razred izgrauju ga 2 jednaka L lanca i 2 jednaka T lanca povezana disulf vezama i nekov. silama dva karboksi-terminalna dijela tekih lanaca, lako kristaliziraju, i nazivaju se Fc-fragmenti
69

 IgA

etiri amino-terminalna odsjeka dva od lakih i dva od tekih, - Fab-fragmenti, razlikuju se po slijedu aminokiselina i odgovorna su za veliku specifinost jedini imunoglobulin koji prolazi kroz placentalnu barijeru, ulati u optok krvi fetusa i titi novoroene od infekcije nalazi se u malim koliinama u krvi najvie ga ima u suzama, kolostrumu, slini, sekretu nosa, bronha, crijeva, prostate i sluzi rodnice u sekretima se nalazi kao dimer nazvan sekrecijski IgA koji se satoji od dviju molekula monomernog IgA povezanih polipeptidnim lancem proteinom J, te proteina nazvanog prijenosni ili sekrecijski dio koji je otporan prema mnogim enzimima IgA-monomere i protein J izluuju plazma stanice u sluznici probavnih, dinih i mokradnih putova, a sekrecijski dio sintetiziraju epitelne stanice sluznice ini 10% serumskih imunoglobulina i obino postoji u obliku pentamera zajedno sa IgD to je glavni imunoglobulin koji se nalazi na povrini B-limfocita ta dva razreda nalate se u dva oblika : vezani na membranu i slobodni u optoku krvi IgM uinkovit u aktiviranju komplementskog sustava obino postoji kao monomer ima veliki afinitet prema receptorima stanine membrane mastocita i bazofila neposredno nakon to ga izlue plazmea-stanice, vee se za te stanice i zapravo nestaje iz krvne plazme prilikom ponovnog susreta s antigenom koji je uzrokovao njegov nastanak, na povrini mastocita ili bazofila nastaje kompleks antigen-protutijelo, koji dovodi do stvaranja i oslobaanja nekoliko bioloki aktivnih tvari, kao to su histamin, heparin, leukotrieni i anafilaksijski faktor kemotaksije eozinofila tako nastaje alerg.reakcija u kojoj sudjeluju IgE i antigeni koji potiu njegovo stvaranje koncentracija u krvnoj plazmi 0,2% sveukupnih imunoglobulina nalazi se na staninoj membrani B-limfocita i sudjeluje u njihovoj diferencijaciji

IgM IgE

IgD

- B-limfociti i T-limfociti za B-limfocite receptori su imunoglobulini, dok su za T-limfocite specijalne mlekule (TCR) B-stanice ine 5-10% limfocita u optoku od nekih aktiviranih B-stanica ne nastanu plazma stanice nego : memorijske B-stanice T-stanice ine 65-75% limfocita u optoku poznate su tri glavne podvrste : pomagake, - potiu diferencijaciju B-stanica u plazma-stanice citotoksine i mogu putem 2 mehza djelovanja unititi strane st ili st zaraene virusom proizvode bjelanevine perforine koje stvaraju otvore na stan mem raspadanje ubijaju stanicu aktivirajudi neke gene za apoptozu memorijske T-stanice brzo reagiraju nakon ponovnog unoenja antigena i potiu stvaranje citotoksinih T-stanica mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama zbog razliitih markera na povrini
70

- prirodnoubilake stanice ili NK limfociti koji nemaju povrinske antigene ni za limfocite- B ni T, napadaju stanice zaraene virusima ili tumorske stanice bez prethodne stimulacije - u krvi ih ima 10-15 % - predone stanice nalaze se u vedini tkiva nastaju u kotanoj sri i ine heterogenu populaciju stanica u njih se ubrajaju : dendritike stanice, makrofazi, epidermalne langerhansove stanice i B-limfociti obrauju antigen izraavaju razred II MHC-kompleksa T-limfociti prepoznaju samo peptide udruene sa MHC-molekulama, dok B-limfociti mogu izravno prepoznati i reagirati na proteine, peptide, lipide , polisaharide i mnoge male molekule pomagaki limfociti CD4+ stupaju u interakciju s peptidima udruenim s s molekulama razreda MHC II citotoksini CD8+ - MHC I (virusi, neke bakterije i protozoe) - dendritike stanice hvataju i obrauju antigene - kompleks tkivne podudarnosti imunosni sustav razlikuje vlastito od tuega uglavnom s pomodu molekula na staninoj povrini MHC- molekule ine unutarstanini sustav koji na staninoj membrani predouje T-limfocitima kompleks MHC i obraenog antigena, dok slobodni antigeni aktiviraju izravno B-limfocite MHC I nalazi se na svim stanicama MHC II- nalazi se samo na predonim stanicama MHC II ulaze u endosomsko-lizosomski sustav gdje s obraenim antigenima stvaraju komplekse, MHC- I ne prolaze kroz taj sustav

> TRANSPLANTACIJA ORGANA

- odbacivanje transplantata uglavnom je posljedica aktivnosti prirodnoubilakih stanica i citotoksinih T-limfocita koji prodiru u presadak i unitavaju transplantirane stanice - citokini nadziru visoku sloenost imunosnog sustava peptidi ili glikoproteini male molekularne mase koji reguliraju i stanine i humoralne mehanizme uglavnom ih sintetiziraju stanice imun. sustava (makrofazi, leukociti), ali i ostale vrste stanica (endotelne, fibroblasti) interleukini aktiviraju leukocite, te ih potiu na umnaanje i diferencijaciju limfokini proizvode ih limfociti monokini proizvode ih monociti mogu djelovati autokrino, parakrino i endokrino kemotaksini ili kemokini potiu nakupljanje leukocita na mjestu upale
71

interfoni glikoproteinski c. koje proizvodi bilo koja stanica zaraena virusima, tako da se veu na receptore susjednih makrofaga, fibroblasta i limfocita te ih potiu na sintezu tvari koje sprjeavaju proizvodnju virusa imbenik tumorske nekroze potie ekspresiju adhezijskih molekula, izluivanje kemokina iz makrofaga, izaziva apoptozu ciljnih stanica i izaziva povienu tjelesnu temperaturu kao posljedicu sistemskog uinka - komplementski sustav skupina od 20 proteina sintetiziranih uglavnom u jetri funkcija : o neke njegove molekule, za koje postoje receptori na makrofazima, oblau povrinu bakterija,- opsonizacija, to olakava fagocitozu i njihovo razaranje o stvara kompleks koji oteduje bakterijsku membranu - bolesti imunosnog sustava alergijska reakcija imunodeficijencija (cualquier cosa :) autoimunosna bolest (T-limfociti napadaju vlastite antigene)

> TIMUS
- limfoepitelni organ smjeten u medijastinumu, potpuno razvijen u mladosti - ima dvojako embrionalno podrijetlo, za razliku od ostalih limfnih organa (potiu samo od mezenhima) limfociti u njemu nastaju od mezenhimskih stanica koje useljavaju u epitelnu osnovu nastalu od endoderma 3. i 4. drijelne vrede - oblae ga vezivna ahura koja prodire u parenhim i dijeli ga na renjide - svaki se renjid sastoji od tamnog podruja kore i sredinjeg svijetlog sri - kora sastoji se od : brojne populacije T-limfocita, rasprenih epitelnih retikularnih stanica i -(zvjezdolike, sa svjetlom ovalnom jezgrom, meusobno su povezane dezmosomima, sadravaju snopove citokeratinskih vlakanaca) neto makrofaga boji se tamnije jer sadrava mnogo malih limfocita, oni proliferiraju u nezrele T-limfocite koji se u njoj gomilaju, vedina ih u kori propada apoptozom, a zatim ih odstranjuju makrofazi mali ih broj migrira u sr i ulazi u optok krvi kroz stijenku venula - sr sadrava mnogo epitelnih retikularnih stanica sadrava i hassalova tjeleca znaajka tog podruja, nepoznata funkcija koncentrine naslage splotenih epitelnih retikularnih stanica koje degeneriraju, ispune se zrncima keratohijalina i citokeratinskim filamentima i katkada ovapne inae sadrava iste stanice kao i kora
72

- prokrvljenost short : arterije /vezivna ahura, arteriole/vezivne pregrade, parenhim du granice kore i sri, kapilare /kora, sr ,ali i izravno u sr pa primaju ove to dolaze iz kore venule kapilare timusa nefenestrirane i imaju vrlo debelu bazalnu laminu, osobito su neprpusne za proteine i sprjeavaju vedinu antigena u optoku da prodru u koru timusa gdje nastaju T-limfociti u sri nema krvno timusne barijere NEMA dovodnih limfnih ila, pa on nije filtar za limfu ima malo odvodnih limfnih ila koje se nalaze u stijenci krv ila, veziv. tkivu pregrada i ahure - histofiziologija s obzirom na tjelesnu masu, najbolje je razvijen neposredno nakon roenja, a nakon puberteta zapoinje njegova involucija u sisavaca su glavna podruja ovisna o timusu: parakortikalne zone limfnih vorova, neki dijelovi peyerovih ploa i periarterijski omotai u bijeloj pulpi slezene u timusu se stvaraju razliiti proteinski imbenici rasta koji potiu proliferaciju i diferencijaciju T-limfocita parakrinim nainom izluivanja adrenokortikosteroidi smanjenje broja limfocita i brzine njihovih dioba pa dolazi do atrofije kore ACTH- ima isti uinak jer potie aktivnost kore nadbubrene lijezde muki i enski spolni hormoni takoer potiu involuciju timusa, kastracija ima suprotan uinak

> LIMFNI VOROVI

- uahureni su, okrugli, bubreasti organi izgraeni od limfnog tkiva - rasporeeni su po tijelu du toka limfnih ila - nalaze se u pazuhu, preponi, du velikih ila vrata, a brojni su u prsnoj i trbunoj upljini, osobito u mezenteriju - ine niz uzastopnih filtara, koji su vani u obrani organizma protiv mikroorganizama i irenja tumorskih stanica - hilus ulaze arterije i ivci, a izlaze limfne ile i vene - ahura obavija svaki limfni vor i alje pregrade u njegovu unutranjost - izgraen od vanjske i unutranje kore te sri - vanjska kora na povrini vanjske kore nalazi se supkapsularni sinus koji je s vanjske strane omeen ahurom, a s unutranje vanjskom korom ispunjava ga rahla mrea makrofaga, ret. stanica i vlakana povezan je sa srnim sinusima putem intermedijarnih sin. koji teku usporedo s vez. pregradama izgraena je od mree retikularnih stanica i vlakana unutar koje se nalaze B-limfociti u limfnom tkivu kore nalaze se okrugli limfni voridi s mnogo B- limfocita koij reagiraju s antigenima, mitotski se dijele, povedavaju i nastaju imunociti - velike bazofilne stanice s izraenom jezgricom
73

neki limfni voridi sadravaju u svojem sreditu svijetlu zonu zametno sredite koje sadrava stanice u diobi i mnogo imunocita od kojih de se razviti plazma-stanice koje sintetiziraju protutijela - unutranja kora nastavlja se na vanjsku i sadrava malo limfnih vorida ikli ih uopde nema, ali ima mnogo T-limfocita - sr izgrauju je srni traci razgranati izdanci unutranje kore sadravaju B-limfocite i neto plazma stanica odijljeni su srnim (modinskim) limfnim sinusima nepravilni prostori koji sadravaju limfu kao i supkapsularni i intermedijarni prostori djelomino su obloeni retikularnim stanicama i makrofazima retikularne stanice i vlakna esto premoduju sinuse poput rahle mreice - limfni i krvni optok aferentne limfne ile prolate kroz ahuru svakog vora i izlijevaju limfu u subkapsularni sinus otuda limfa tee kroz intermedijaren sinuse u unutranjost vora u srne sinuse sloena graa sinusa usporava tok limfe kroz vor i tako olakava makrofazima i dendritikim stanicama razgradnju stranog materijala limfu skupljaju iz sri eferentne limfne ile u hilusu limfnog vora zalisci imfnih ila omogudiju jednosmjeran protok limfe kapilarna mrea nastaje od malih arterija koje prodiru u limfne vorove u hilusu, male vene nastaju u limfnim voridima i izlaze u hilusu - histofiziologija protokom limfe kroz limfne voride, odstranjuju se strane estice i limfa se proidena vrada u optok krvi bududi da su vorovi rasporeeni po itavom tijelu, limfa koja nastaje u tkivima mora protedi barem kroz jedan vor prije nego to ue u optok krvi - DiGeorgeov sindrom nedostaje T-ovisna zona unutranja kora, NEMA staninog odgovora - agamaglobulinemija nema B-stanica, NEMA humoralnog odgovora - udruena imunodeficijencija nema ni B ni T stanica , ni humoralni ni stanini odgovor - kruni tok (recirkulacija limfocita): komunikacijski sustav ajmo redi neka vrsta nadgledavanja kakvo je imunosno stanje u tijelu limfociti naputaju limfne vorove odvodnim limfnim ilama i konano dospiju u optok krvi sva limfa stvorena u tijelu vrada se u krv limfociti se vradaju u limfne vorove tako to naputaju krv kroz posebne krvne ile postkapilarne venule ili venule s visokim endotelom (nema ih u slezeni)

74

> SLEZENA
- najveda nakupina limfnog tkiva u organizmu; nastanak aktiviranih limfocita - obilje fagocita i njihov bliski dodir s krvlju obrana protiv mikroorganizama koji prodru u krv - vaan imunosni krvni filtar i organ koji stvara protutijela - obavijena ahurom od gustog vezivnog tkiva od koje odlaze trabekule dijele parenhim ili pulpu slezene na medijalnoj povrini slezene, u hilusu, od ahure odlaze brojne trabekule koje provode ivce i arterije u pulpu slezene vene parenhima i limfne ile trabekula naputaju slezenu u hilusu - pulpa slezene ne sadrava limfnih ila - vezivno tkivo trabekula i ahure sadrava samo malo glatkih miidnih stanica - slezenu kao i ostale limfne organe izgrauje mrea retikularnog tkiva, koje sadrava limfne stanice, makrofage i stanice koje predouju antigen - pulpa slezene na reznoj plohi nefiksirane slezene vide se bijele pjege u parenhimu limfni voridi koji ine bijelu pulpu, oni su okrueni crvenom pulpom, tkivom bogato krvlju crvena pulpa promatrana mikroskopom izgraena je od izduenih traaka slezene billrothovi traci koji se nalaze izmeu sinusa - optok krvi arterije prolazedi kroz hilus granaju se u trabekularne arterije koje iz trabekula ulaze u parenhim gdje ih odmah okruuje omota T-limfocita (periarterijski limfni omota), a te se ile nazivaju centralne arterije ili arterije bijele pulpe limfocitna ovojnica (bijela ovojnica) du svojega toka zadebljava tvoredi mnogo limfnih vorida, u kolima centralna arterija zauzima ekscentrian smjetaj tijekom prolaska kroz bijelu pulpu centralna se arterija grana u brojne radijalne ogranke koji opskrbljuju okolno limfno tkivo nakon to napusti bijelu pulpu centralna se arterija grana u ravne kistaste aretriole o neke kistaste (penicillatae) arteriole imaju blizu svoga zavretka omota od retikularnih stanica, limfnih stanica i makrofaga ile se dalje nastavljaju kao obine arterijske kapilare koje vode krv u sinuse crvene pulpe iz sinusa krv tee u vene crvene pulpe koje se udruuju, ulaze u trabekule i tvore trabekularne vene koje ne posjeduju vlastitu miidnu stijenku ved njihovu stijenku tvori veziv tkivo trabekule - bijela pulpa izgrauje ju limfno tkivo koje okruuje centralne arterije i limfne voride nanizane du periarterijskog limfnog omotaa limfne stanice koje okruuju centralnu arteriju uglavnom su T-limfociti koji tvore PALO u limfnim voridima nalaze se uglavnom B-limfociti izmeu bijele i crvene pulpe nalazi se marginalna zona s brojnim sinusima i rahlim limfnim tkivom koje sadrava malo limfocita (B), ali mnogo aktivnih makrofaga sadrava obilje krvnih antigena te tako ima vanu ulogu u imunosnoj aktivnosti slezene

75

- crvena pulpa izgrauju je slezenski traci i sinusi slezenske trake izgrauje njena mrea retikulinskih vlakana (kolagen III) i stanica, + makrofazi, limfociti T i B, plazma stanice i sastojci krvi (erotrociti, trombociti i granulociti) - histofiziologija stvaranje limfocita nastaju u bijeloj pulpi slezene, te prelaze u crvenu pulpu, ulaze u lumen sinusa i tako postaju sastojcima krvi mijeloina metaplazija npr u leukemiji, pojava mijeloinog tkiva izvan kot sri razgradnja eritrocita u tracima slezene makrofazi fagocitiraju i razgrauju dijelove eritrocita, globin se hidrolizira do amkis, Fe se transferinom prenosi krvlju u kot sr, a hem u bilirubin obrana organizma B i T limfociti, predone stanice, fagociti - LIMFNO TKIVO PRIDRUENO SLUZNICAMA probavni, dini, mokradni i spolni sustav esta mjesta prodiranja mikroorganizama u sluznici i podsluznici tih sustava u svrhu zatite nalaze se limfni voridi i difuzno limfno tkivo u nekim sustavima ono tvori uoljive tvorbe poput tonzila i peyerovih ploa u tankom crijevu koa takoer sadrava mnogo stanica imunosnog sustava (limfocite, makrofage, langerhans. stanice)

> TONZILE
- organi izgraeni od nakupina nepotpuno oahurenog limfnog tkiva koje se nalazi ispod epitela poetnog dijela probavnog sustava, ali u bliskom dodiru s njim - smjetene su u ustima i drijelu i nazivaju se nepana. drijelna i jezina tonzila - tonzile proizvode limfocite od kojih mnogi proimaju (infiltriraju) epitel - nepane tonzile (2) smjetene su u postraninim stijenkama usnog dijela drijela ispod mnogoslojnog ploastog epitela nalazi se difuzno limfno tkivo koje sadrava limfne voride, najeede sa zametnim sreditima svaka tonzila sdrava 10-20 epitelnih uvrnuda koja zadiru duboko u parenhim tonzilarne kripte sadre odljutene epitelne stanice, ive i mrtve limfocite i bakterije kod gnojne upale kripte su ispunjene gnojnim epidima ahura tonzile izgraena je od gustog vezivnog tkiva, koje odjeljuje limfno tkivo od okolnih tvorba zapreka irenju tonzilarne infekcije - drijelna tonzila neparna, smjetena u gornjem dijelu stranje stijenke drijela oblae ju vieredni prizmatini epitel s trepetljikama, tipian za dini sustav, ali ima i podruja s mnogoslojnim ploastim epitelom izgraena je od nabora sluznice i sadrava difuzno limfno tkivo i limfne voride NEMA kripte, i njezina ahura je tanja od ahure nepane tonzile adenoidne vegetacije predstavljaju hipertrofiju drijelne tonzile kao posljedicu kronine upale

76

- jezina tonzila manja je od nepane i drijelne smjetena je na korijenu jezika sastoji se od nakupina limfnih vorida (jezini folikuli) prekrivenih mnogoslojnim ploastim epitelom koji ulazi u plitke kripte 1: TONSILA PALATINA

2: TONSILA PHARYNGEA

3: KORIJEN JEZIKA SA T. LINGUALIS

77

4: TIMUS

5: LIMFNI VOR

6: SLEZENA

78

13 : DINI SUSTAV
- obino se dijeli na dva podruja : provodni dio o nosna upljina, nosni dio drijela, grkljan, dunik, bronhi, bronhioli i zavrni bronhioli respiracijski dio o respiracijski bronhioli, alveolarni hodnici i alveole - alveole specijalizirane vredaste tvorbe, koje izgrauju najvedi dio pluda glavna mjesta izmjene kisika i ugljinog dioksida izmeu udahnutog zraka i krvi - respiracijski epitel najvedi dio provodnog dijela oblae vieredni cilindrini epitel u kojem su brojne vraste stanice resp ep tipian respiracijski epitel sastoji se od 5 vrsta stanica cilindrine stanice s trepetljikama - ; apikalni smjetaj mitohondrija vraste - ; apikalno smjetene kapljice sluzi bogate glikoproteinima etkaste stanice (cilindr s brojnim vilima), bazalno : afr zavretci/osjetni receptori bazalne (kratke ) stanice lee na baz lam, ne proteu se do lum.pov epitela(mat st) male zrnate stanice sadre brojna zrnca s gustim sreditem, pripadaju DNESu

> NOSNA UPLJINA

- sastoji se od vanjskog predvorja i unutranjih nosnih upljina - predvorje koa s vanjske povrine nosa ulazi u nosnice i oblae prednji dio predvorja na unutranjoj povrini nosnica nalaze se lijezde znojnice i lojnice, te vibrissae koje zaustavljaju vede estice iz udisanog zraka u predvorju epitel gubi svoj oroeni sloj i na prijelazu u nosne uplj. prelazi u respiracijski epitel - nosne upljine dvije upljine odvojene nosnom pregradom a lateralnog zida svake od njih izbouju se tri kot.izdanka nosne koljke srednja i donja prekrivene su respiracijskim epitelom, a gornju oblae specijalizirani njuni epitel u lamini propriji nosnih koljki nalaze se veliki spletovi vena, koji se nazivaju spuvasta tijela periodina razdoblja zatvaranja(zadebljanje sluznice jer se spuvasta tijela svakih 20-30 minuta ispune krvlju na jednoj strani nosne upljine) smanjuju protok zraka, pa se respir.epitel moe oporaviti od isuenja zbog alergijske reakcije i upale- spuvasta tijela mogu jae zadebljati sloeno ustrojen ilni sustav u svakoj upljini krv tee odostraga prema naprijed u svakoj petlji luka tok krvi je suprotan smjeru protoka udahnutog zraka te se zrak koji ulazi djelotvorno zagrijava u protustrujnom mehanizmu
79

- njuh njuni rececptori nalaze se u njunom epitelu tu je vieredni cilindrini epitel sastavljen od tri vrste stanica: potporne stanice - na slobodnoj povrini mikrovili; povezani meustan.spojevima sa njunim stanicama; sadravaju svijetlouti pigment koji daje boju njunoj sluznici bazalne stanice tvore jedan sloj, malene, okrugle, unjaste njune stanice bipolarni neuroni izmeu bazalnih i potpornih stanica njihov apikalni kraj (dendriti) zavrava zadebljanjem s kojeg polaze cilije cilije dugake i nepokretne i smatraju se neposrednim receptorima koji stvaranjem receptorskog potencijala reagiraju na mirisne tvari, te znatno povedavaju receptorsku povrinu aferentni aksoni njunih stanica udruuju se u male snopove usmjerene prema sredinjem iv sustavu, gdje ine sinapse s neuronima njunog renja mozga u lamini propriji ispod njunog epitela nalaze se bowmanove lijezde njihov sekret isti cilije i na taj nain omogudava primanje novih mirisnih podraaja - prilagoavanje zraka uvjetima okolia kondicioniranje prije nego to ue u pluda udahnuti se zrak isti, vlai i zagrijava da bi mogla obavljati te funkcije sluznica provodnog dijela pokrivena je specijaliziranim respiracijskim epitelom, u lamini propriji ima mnogo mukoznih i seroznih lijezda, a blizu povrine nalazi se i gusta mrea krvnih ila i vibrissae vre svoju funkciju, te takoer i sloj sluzi u nosnoj upljini koja osim to zadrava oneidenja, zajedno sa sekretima lijezda vlai pridoli zrak

> PARANAZALNI SINUSI

upljine koje slijepo zavravaju u eonoj kosti, gornjoj eljusti, reetnici i klinastoj kosti obloeni su stanjenim respiracijskim epitelom s malo vrastih stanica lamina proprija sadrava samo malo malih lijezda i neposredno ulazi u pokosnicu sluz izluena u sinuse otjee u nosne hodnike djelovanjem trepetljika na epitelnim stanicama sinusitis i bronhitis sastavni su dijelovi sindroma nepokretnih cilija

> NOSNI DIO DRIJELA

- u dijelu koji dodiruje meko nepce obloen je respiracijskim epitelom

> GRKLJAN
- povezuje drijelo s dunikom - u lamini propriji smjeteno je nekoliko grkljanskih hrskavica vede hrskavice su hijaline (tiroidna, krikoidna i najvedi dio aritenoidnih) manje hrskavice su elastine (epiglotis, kuneiformna, kornikulata i vrhovi aritenoidne) imaju potpornu ulogu, a slue i kao zalistak koji sprjeava ulaenje progutane hrane ili tekudine u dunik, te sudjeluju i u stvaranju zvukova pri govoru - epiglotis stri s ruba grkljana u drijelo cijela jezina strana i dio grkljanske uz vrak obloeni su mnogoslojnim ploastim epitelom
80

prema bazi grkljanske strane taj epitel prelazi u vieredni cilindrini s trepetljikama ispod epitela nalaze se mjeovite seromukozne lijezde - ispod epiglotisa sluznica stvara dva para nabora koji stre u lumen grkljana gornji par ine lane glasnice- vestibularni nabori, obloene tipinim resp.epitelom, ispod kojega se u lamini propriji nalaze brojne serozne lijezde donji par ine prave glasnice, obloene mogude sa mnogosloj.plo.epitelom, sadravaju vokalne ligamente i vokalne miide

> DUNIK
- obloen tipinom respiracijskom sluznicom - u lamini propriji smjeteno je 16 do 20 hijalinih hrskavica, te brojne mjeovite lijezde koje izluuju rijedak sekret - otvoreni dio potkoviastih hrskavica okrenut je prema stranjoj plohi dunika - fibroelastina sveza i snopovi glatkih miidnih stanica veu se za perihondrij i premoduju slobodne krajeve hrskavica - sveza sprjeava pretjerano irenje lumena, a miid omoguduje njegovo suenje

> BRONHALNO STABLO

- dunik se dijeli na dva primarna bronha koji ulaze u pluda u podruju hilusa, gdje ulaze arterije, a izlaze vene i krvne ile - te su tvorbe okruene gustim vezivnim tkivom s kojim tvore korijen pluda - svaki je renjid obrubljen tankom pregradom vezivnog tkiva, to se najbolje vidi u fetusa, dok su u odraslih pregrade esto necjelovite - primarni bronhi imaju priblino jednaku histoloku grau kao dunik - bronhi svaki se primarni bronh 9-12 puta dihotomiki grana i svaki je ogranak tanji, sve dok ne dosegne oko 5 mm osim po rasporedu hrskavica i glatkih miida, sluznica bronha je po grai slina sluznici dunika hrskavice bronha su nepravilnijeg oblika, potpuno okruuju lumen poput prstena smanjenjem promjera bronha hrskavini se prsteni zamjenjuju odijeljenim ploicama ili otoidima hijaline hrskavice ispod epitela, u lamini propriji, nalazi se miidni sloj koji se sastoji od ukrienih snopova spiralno poredanih glatkih miidnih stanica oni postaju izraeniji u stijenci provodnih cijevi nadomak respiracijskog podruja. lamina proprija bogata je elastinim vlaknima i sadrava mnogo mukoznih i seroznih lijezda, u kojima se odvodni kanali otvaraju u lumen bronha i u lamini propriji i izmeu epitelnih stanica ima mnogo limfocita, ima i limfnih vorida koji su osobito brojni na mjestima grananja bronhalnog stabla

81

- bronhioli intralobularni zrani putovi promjera 5 mm ili manje nemaju u sluznici ni hrskavice ni lijezda pojedinane vraste stanice nalaze se samo u epitelu njihovih poetnih dijelova epitel : u vedim bronhiolima: vieredan cilindrian s trepetljikama postaje nii i jednostavniji sve dok ne postane jednoslojan cilindrian s trepetljikama u manjim zavrnim bronhiolima : kubian koji sadrava i clarine stanice clarine stanice u apikalnom dijelu sadravaju sekretna zrnca i izluuju proteine sadravaju posebna podruja neuroepitelna tjeleca sadravaju sekretna zrnca i primaju kolinergike iv zavretke vjerojatno imaju funkciju kemoreceptora koji odgovaraju na promjenu sastava plinova ini se da su ukljueni u obnavljanje epitela nakon otedenja lamina proprija uglavnom se sastoji od glatkih miida i elastinih vlakana - miidima bronha i bronhiola upravljaju vagus i simpatiki sustav podraivanje vagusa smanjuje promjer, a simpatikusa suprotno - respiracijski bronhioli svaki zavrni bronhiol dijeli se na dva ili vie respiracijskih bronhiola koji ine prijelaz izmeu provodnog i respiracijskog dijela sluznica im je jednako graena kao sluznica zavrnih bronhiola, osim to je njihova stijenka isprekidana brojnim vredastim alveolama u kojima se izmjenjuju plinovi oblae ih kubini epitel s trepetljikama i clarinim stanicama, koji se na rubu alveola nastavlja u ploasti alveolarni epitel (alveolarne stanice tipa I) pri samom kraju respiracijskih bronhiola trepetljika vie nema ispod epitela jo ima glatkih miidnih stanica i elastinih vlakana - alveolarni hodnici -cijevi koje nastaju tolikim umnoavanjem broja alveola (koje se otvaraju prema distalnom kraju u respiracijske bronhiole), da nestaju razmaci meu njima epitel : stanjeni ploasti alveolarni epitel na distalnom kraju alveolarnoh hodnika nestaju glatke miidne stanice, te elastina i kolagena vlakna ine jedinu potporu hodnika i njegovih alveola otvaraju se u atrije, a svaki se atrij otvara u dvije ili vie alveolarnih vredica rubove otvora atrija, alveolarnih vredica i alveola okruuje gusta i sloena mrea elastinih i retikulinskih vlakana - alveole vredaste izboine resp. bronhiola, alveol. hodnika i alveol. vredica, promjera oko 200 m pludima daju spuvastu strukturu najede svaka stijenka odijeljuje dvije susjedne alveole, pa se zato naziva interalveolarni zid interalv.pregrada se sastoji od dva tanka sloja ploastog epitela, imeu kojih su smjetene kapilare, elastina i kolagena vlakna, meustanini matriks i stanice
82

kapilare i vezivno tkivo ine intersticij u kojem se nalaze : bazalna membrana, leukociti, makrofazi i fibroblasti barijera krv-zrak : povrinska prevlaka (surfaktant) i citoplazma alveolarnih stanica spojene bazalne lamine blisko smjetenih alveolarnih i endotelnih stanica i citoplazma endotelnih stanica - oslobaanje CO2 iz H2CO3 katalizira enzim karboanhidraza koji se nalazi u crvenim krvnim stanicama. - endotelne stanice kapilara endotel kapilara neprekinut, bez fenestra brojni pinocitotski mjehuridi u splotenom dijelu - stanice tipa I ili ploaste alveolarne stanice potpuno splotene, oblau 97% povrine alveola, ostatak su stanice tipa II organele su skupljene oko jezgre smanjujudi barijeru krv-zrak pinocitotski mjehuridi povezane dezmosomima i vrstim spojevima glavna uloga je stvaranje najtanje mogude barijere koja lako proputa plinove - stanice tipa II razasute su izmeu stanica tipa I s kojima su povezane dezmosomima i vrstim spojevima okrugle su i obino smjetene u skupinama od 2-3 tamo gdje se alv. stijenke sastaju pod kutom lee na bazalnoj membrani i dio su epitela isto podrijetlo kao i ove gore nadoknauju mitotskom diobom obe populacije na histolokim preparatima pjenuav izgled- mjehuridima odgovaraju lamelarna tjeleca sadravaju fosfolipide, glikozaminoglikane i bjelanevine izluuju se na apikalnoj povrini stanice nastaje surfaktant - sloj surfaktanta sastoji se od vodenastog donjeg sloja koji sadrava bjelanevine, i povrinske monomolekularne fosfolipidne prevlake sastavljene uglavnom od dipalmitoil fosfatidilkolina i fosfatidilglicerola - u fetalnom razvoju surfaktant se javlja u posljednjim tjednima trudnode - sinteza surfaktanta u sluajevima respiracijskog distres sindroma se moe potaknuti terapijskom primjenom glukokortikoida - pludni makrofazi -stanice s prainom, nalaze se u alv.pregradi, esto na samoj povrini alveola brojni makrofazi ispunjeni esticama ugljena i praine, smjeteni su u vezivnom tkivu oko velikih krvnih ila i u popludnici alveolarni makrofazi koji unutar sloja surfaktanta iste slobodnu povrinu epitela, prenose se do drijela gdje budu progutani
83

- alveolarne pore na interalveolarnoj pregradi, povezuju lumene susjednih alveola kroz njih se izjednauje tlak u alveolama ili omoguduje kolateralni protok zraka kod zaepljenja bronhiola - regeneracija alveolarnog epitela udisanje NO2 izaziva propadanje vedine stanica koje oblau alveole, pa dolazi do velikog porasta broja dioba preostalih stanica tipa II - emfizem kronina pludna bolest, kod koje dolazi do proirenja dijelova pluda distalno od bronhiola i propadnja alveolarnih stijenki razvija se postepeno, a posljedica mu je respiracijska insuficijencija najvedu uzrok je puenje - krvne ile pluda pludna arterija grana se u pludima pratedi bronhalno stablo, na razini alv.hodnika tvore kapilarnu mreu u interalveolarnoj pregradi. venule koje nastaju od kapilarne mree, smjetene su pojedinano u parenhimu, neto dalje od dinih putova. Obavijene su tankim slojem vezivnog tkiva i ulaze u interlobularne pregrade, kad napuste renjid, prate bronhalno stablo prema hilusu hranidbene ile prate bronhalno stablo i rasporeuju krv po najvedem dijelu pluda, sve do respiracijskih bronhiola, gdje anastomoziraju s malim ograncima pludnih arterija - limfne ile pluda teku uz bronhe i pludne krvne ile ima ih i u interlobularnim pregradama i sve se ulijevaju u limfne vorove u podruju hilusa duboka mrea povrinska mrea limfne ile u visceralnoj pleuri nema ih oko zavrnih dijelova bronhalnog stabla ispod razine alveolarnih hodnika - pleura serozna opna koja obavija pluda sastoji se od dvaju listova : parijetalnog i visceralnog koji prelaze jedan u drugi u podruju hilusa oba lista se sastoje od mezotelnih stanica koje lee na rahlom sloju vezivnog tkiva to sadrava kolagena i elastina vlakna elastina vlakna visceralne pleure nastavljaju se na elastina vlakna u pludnom parenhimu - dugotrajno puenje uzrokuje pretvorbu respiracijskog epitela u mnogoslojni ploasti epitel prvi korak u njegovoj kasnijoj diferencijaciji u tumor

84

1: DUNIK

2: PLUDA

85

14: KOA
- sastoji se od : epidermisa epitelni sloj ektodermalnog podrijetla korijuma sloj vezivnog tkiva mezodermalnog podrijetla - papile, izdanci korijuma, ulaze meu izboine epidermisa, epidermalni grebeni - epidermalni derivati dlake, nokti, lijezde znojnice i lojnice - ispod korijuma se nalazi subcutis ili hipodermis ili potkono tkivo rahlo vezivno tkivo koje moe sadravati renjide masnog tkiva panniculus adiposus ne smatra se dijelom koe, rahlo spaja kou s podlogom i odgovara povrinskoj fasciji - dermatoglifi pojave se u 13.tjednu intrauterinog ivota na jagodicama prstiju, a kasnije se proire cijelom volarnom povrinom stopala i ake

> EPIDERMIS
- sastoji se uglavnom od oroenog mnogoslojnog ploastog epitela, ali sadrava i tri posebne, manje vrste stanica : melanocite, langerhansove stanice i merkelove stanice - oroene epitelne stanice nazivaju se keratinociti - idudi od korijuma prema povrini slojevi epidermisa malpighijev sloj/ stratum germinativum, ova prva dva temeljni sloj (stratum basale) sastoji se od jednog sloja bazofilnih cilindrinih ili kubinih stanica koje lee na bazalnoj membrani na granici izmeu korijuma i epidermisa dezmosomi na lateralnim i gornjim plohama hemidezmosomi u bazalnom dijelu stanine membrane, povezuju sa bazalnom laminom sadrava matine stanice osiguravaju neprekidno obnavljanje epidermisa intermedijarni keratinski filamenti nazubljeni sloj (stratum spinosum) sastoji se od kubinih ili neto splotenih stanica, s jezgrom u sredini i citoplazmom ispunjenom snopovima filamenata - tonofibrile ulaze u male stanine izdanke koji na vrhovima zavravaju polovic. dezmosoma imaju vanu ulogu u povezivanju stanica i sprjeavanju njihova ljutenja zrnati sloj (stratum granulosum ) sastoji se od 3-5 slojeva viekutnih stanica ija je citoplazma ispunjena grubim bazofilnim keratohijalinskim zrncima (histidin i cistin) lamelarna zrnca pranjenjem svog sadraja stvaraju sloj koji sadrava lipide koji djeluje kao vezna tvar meu stanicama, sprjeava prodor stranih tvari i ima ulogu brtvila svijetli sloj (stratum lucidum) prozirni, tanki sloj jako splotenih eozinofilnih stanica mnogo je izraeniji u debeloj koi organele i jezgre vie se ne vide, a citoplazma se sastoji uglavnom od gusto zbijenih filamenata uloenih u elektronski gustu amorfnu tvar jo se vide dezmosomi ronati sloj (stratum corneum) 15-20 slojeva splotenih, oroenih stanica bez jezgara, kojima je citoplazma ispunjena optiki dvolomnim vlaknastim skleroproteinom, keratinom
86

nakon oroenja stanice se sastoje samo od vlaknastih i amorfnih bjelanevina te zadebljane stanine membrane i nazivaju se ronate stanice

- melanociti specijalizirane stanice epidermisa, koje se nalaze ispod ili izmeu stanica temeljnog sloja i u folikulima dlaka potjeu od stanica neuralnog grebena dugaki nepravilni izdanci, mnogo mitohondrija, dobro razvijen GK, i kratke cisterne hrapave ER privrdeni su samo za bazalnu laminu hemidezmosomima boju koe odreuje izmeu ostalog i koliina melanina i karotena, broj krvnih ila u korijumu i boja krvi koja u njima tee eumelanin tamnosmei pigment kojeg stvaraju melanociti feomelanin pigment koji se nalazi u rioj kosi i sadrava cistein sinteza melanina vanu ulogu ima enzim tirozinaza pretvaranje tirozina u 3,4-dihidroksifenilalanin (dopa), a zatim u dopakvinon, koji se nakon niza preinaka pretvara u melanin tirozinaza nastaje na ribosomu, prenosi se u lumen hrapave ER i nakuplja u mjehuridima koji nastaju u GK stadij I mjehurid je obavijen membranom, u njemu poinje djelovati tirozinaza stadij II mjehurid/melanosom, usporedno poredani filamenti, poprene pruge, melanin je uloen u bjelanevinski matriks stadij III zbog nakupljanja melanina slabije se razaznaje struktura filamenata stadij IV zrelo melaninsko zrnce vidljivo svjetlosnim mikroskopom, a melanin poptuno ispunjava mjehurid unose se u keratinocite temeljnog i nazubljenog sloja - u ovjeka pomanjakanje kortizola iz kore nadbubrene lijezde, potie povedano stvaranje adrenokortikotropnog hormona. Posljedica je pojaana pigmentacija koe kao kod addisonove bolesti - vitiligo degeneracija i nestajanje melanocita - langerhansove stanice uglavnom u nazubljenom sloju epidermisa i ine 2-8% epidermalnih stanica podrijetlom iz kotane sri mogu vezati antigene i predoiti ih limfocitima - merkelove stanice najede u debeloj koi dlana i tabana slie epidermalnim epitelnim stanicama, ali u citoplazmi imaju malena gusta zrnca(iji sastav ??:) slobodni iv zavretci tvore na bazi merkelovih stanica proireni zavrni disk slue kao osjetni mehanoreceptori

87

> KORIJUM
- vezivno tkivo koje podupire epidermis i povezuje ga s potkonim tkivom - najdeblji na leima - povrina mu je vrlo nepravilna, sadrava brojne papile- povedvj i pojaavaju dermo-epidermalni spoj - tijekom embrionalnog razvoja odreuje diferencijaciju epidermisa iznad sebe - izmeu temeljnog sloja epidermisa i papilarnog sloja korijuma uvijek se nalazi bazalna lamina - ispod bazalne lamine nalazi se fina mrea retikulinskih vlakana, lamina reticularis, njih dvije tvore bazalnu membranu - korijum se sastoji od dva sloja: papilarni graen od rahlog vezivnog tkiva, tu se nalate fibroblasti i druge stanice vezivnog tkiva kao to su mastociti i makrofazi, ima i leukocita, sadri i sidrena vlakanca retikularni deblji i sastoji se od gustog vezivnog tkiva, uglavnom kolagen tipa I, pa zato ima mnogo vlakana i manje stanica nego papilarni sloj - najvaniji glikozaminoglikan koe je dermatan-sulfat - mrea vlakana elastinog sustava - gusta mrea krvnih i limfnih ila - folikuli dlaka, te lijezde znojnice i lojnice - nema parasimpatike inervacije, ali bogata simpatika - u korijumu i u potkonom tkivu : slobodni i uahureni receptori slobodni obuhvadaju ruffinijeve zavretke, a uahureni Vater-pacinijeva, Meissnerova i Krauseova tjeleca djeluju kao mehanoreceptori

> DLAKE
- oroene tvorbe, nastale od uvrnuda epidermisa, folikula dlake, koji u razdoblju rasta ima zavrno proirenje bulbus dlake, na dnu bulbusa nalazi se papila dlake, koja sadrava kapilarnu mreu bitnu za odravanje folikula - korijen dlake ine epidermalne stanice koje obuhvadajju papilu - anagen razdoblje rasta, katagen i telogen razdoblja mirovanja - slojevi sr - stanice sredinjeg dijela korijena iz vrh papile, velike ,vakuolizirane i umjereno oroene st kora - stanice korijena, jako oroene, gusto zbijene vretenaste stanice kutikula - posljednje stanice folikula dlake koje se diferenciraju, do polovice duljine folikula su kubine, za tim postaju cilindrine, te prema povrini prelaze iz vodoravnih u uspravne unutranja ovojnica korijena -najperifernije stanice bulbusa, poetni dio dlake, prolazna je tvorba i njezine stanice nestaju iznad razine lijezda lojnia vanjska ovojnica korijena -nastavlja se na epidermalne stanice i blizu povrine ima sve slojeve epidermisa, uz papilu je tanja,i sastoji se od stanica koje odgovaraju zametnom sloju epidermisa - staklasta membrana hijalini staklasti sloj bez stanica koji nastaje zadebljanjem bazalne lamine odvaja folikul dlake od korijuma - korijum je oko folijkula gudi i ini vezivnu ovojnicu musculus arrector pili povezuje tu ovojnicu s papilarnim slojem korijuma
88

> NOKTI
- ploe graene od oroenih epitelnih stanica, koje se nalaze na dorzalnoj povrini svake dist. falange - korijen nokta proksimalni dio nokta skriven u lijebu nokta - epitel konog nabora, koji prekriva korijen nokta, sastoji se od uobiajenih slojeva epidermalnih stanica. Oroeni sloj tog nabora ini eponychium ili kutikulu - leite nokta sastoji se samo od temeljnog i nazubljenog sloja, ne sudjeluje u stvaranju nokta - epitel ploe nokta izrasta iz matice nokta

> KONE LIJEZDE

- lijezda lojnica smjetene u korijumu na gotovo cijeloj povrini tijela nema ih u koi bez dlaka, na dlanovima i tabanima alveolarne lijezde obinose nekoliko alveola otvara u kratki odvodni kanal, koji se najede izlijeva u gornji dio folikula dlake u nekim podrujima kao to su glans penis i glans klitoridis, kanal se otvara neposredno na povrinu epidermisa alveole su graene od bazalnog sloja nediferenciranih, splotenih epitelnih stanica, koje lee na bazalnoj lamini, one proliferiraju, diferenciraju se i ispune alveole okruglim stanicama koje u citoplazmi sadravaju mnogo masnih kapljica njihove se jezgre postepeno skvravaju. a stanice se ispune manim kapljicama i raspadnu se, tako nastaje loj(sebum) holokrine lijezde lojnice poinju izluivati u 5.mj embrionalnog razvoja pod kontrolom je androgena - lijezde znojnice rasprostranjene po gotovo cijeloj koi merokrine, jednostavne zavijene tubulusne lijezde kojima se odvodni kanali otvaraju na povrini koe odvodni kanal oblae dvoredni kubini epitel sekrecijski dio lijezde lei u korijumu, a okruuju ga mioepitelne stanice graen od dvije vrste stanica: tamne ne dodiruju bazalnu laminu, sadre sekretna zrnca sa glikoproteinima svijetle nemaju sekretnih zrnaca, bazalni dio ima invaginacije (prijenos soli i vode) znoj nije viskozan i sadrava malo bjelanevina, glavni sastojci : voda, NaCl, urea, NH3 i mokrkis koliina natrija mnogo je manja nego u krvi jer ga apsorbiraju epitelne stanice odvkanala tekudina u lumenu sekrecijskog dijela ultrafiltrat je krvne plazme inerviraju ga kolinergiki ivani zavretci apokrine ili mirisne nalaze se u pazuhu, u podruju oko prsne bradavice i oko anusa vede su od ekrinih lijezda znojnica
89

smjetene u korijumu i potkonom tkivu, njihovi odvodni kanali se otvaraju u folikul dlake sekret viskozan adrenergiki ivani zavretci mollove lijezde na rubovima vjea i ceruminozne lijezde vanjskog zvukovoda modificirane su lijezde znojnice sline apokrinima 1: KOA GLAVE - uzduno

2: KOA GLAVE popreno - razina korijuma

- razina subkutisa

90

15: MOKRADNI SUSTAV

- sastoji se od parnih bubrega i mokradovoda, neparnog mokradnog mjehura i mokradne cijevi - sudjeluje u odravanju homeostaze : filtracijom, aktivnom i pasivnom apsorpcijom, i sekrecijom - oba bubrega stvaraju oko 125 mL filtrata u minuti, od te koliine 124 se apsorbiraju u bubregu, a samo oko 1 mL dospijeva u mokradovode kao mokrada ( u 24 h nastaje oko 1500 mL mokrade)

> BUBREG
- ima konkavan medijalan rub hilus, gdje ulaze ivci, ulaze i izlaze krvne i limfne ile, te izlazi mokradovod, i konveksnu lateralnu povrinu - bubrena nakapnica dijeli se u dva ili tri velika bubrena vra, od svakog od njih polazi nekoliko malih ogranaka mali bubreni vrevi - sastoji se od kore i sri - u ovjeka se sr sastoji od 10-18 unjastih ili piramidnih tvorbi, srnih piramida - od osnovice svake piramide prodiru u koru usporedni traci cjevica srni traci - 1-4 miliujuna nefrona - nefron bubreno tjelece, prox.zavijeni kanalid, tanki i debeli krak henleove petlje, dist. zavijeni kanalid, te - sabirne cjevice i cijevi (neki autori ih ne smatraju dijelovima nefrona) funkcionalan jedinica bubrega - bubreno tjelece i filtriranje krvi sastoji se od klupka krvnih kapilara (glomerul), okruenog epitelnom ahurom dvostruke stijenke, nazvanom glomerularna/ Bowmanova ahura unutranji list ahure (visceralni) obavija kapilare glomerula znatno se mijenja tijekom embrionalnog razvoja podociti - stanice unutranjeg lista, imaju stanini trup, od kojega odlazi nekoliko primarnih izdanaka, svaki od njih ima brojne sek. izdanke/ noice, koje obuhvadaju kapilare glomerula oni izravno dodiruju bazalnu laminu ulaze jedni meu druge umeujudi filtracijske pukotine susjedne povezuje debela opna koja tako premoduje filtrac. pukotinu podociti sadre snopove aktinskih filamenata pa imaju sposobnost kontrakcije izmeu fenestriranih endotelnih stanica kapilara glomerula i podocita koji pokrivaju njihove vanjske povrine nalazi se bazalna membrana odjeljuje mokradni prostor od krvi u kapilarama nastala je stapanjem bazalnih lamina kapilara i podocita lamina densa fiziki filtar, a obje lamine rare barijera naboju vanjski list ini vanjsku granicu bubrenog tjeleca i zove se parijetalni list Bowmanove ahure sastoji se od jednoslojnog ploastog epitela s bazalnom laminom i tankog sloja retikulinskih vlakana na mokradnom polu epitel se mijenja u jednoslojni kubini ili niski cilindrini
91

ta dva lista zatvaraju mokradni interkapsularni prostor u koji se kroz stijenku kapilara i visceralni list filtrira tekudina (glomerularni filtrat) svako bubreno tjece ima : ilni pol gdje ulazi dovodna arteriola, a izlazi odvodna arteriola i mokradni pol od kojega polazi proksimalni zavijeni kanalid protok krvi kroz oba bubrega iznosi 1,2 -1,3 L/min endotelne stanice glomerularnih kapilara su fenestrirane, ali bez tanke opne koja premoduje otvore ostalih fenestriranih kapilara endotelnim stanicama i podocitima glomerularne kapilare prikljuuju se i mezangijske stanice prianjaju iz nihove stijenke imaju sposobnost kontrakcije sadravaju receptore za ANG II kad se receptori aktiviraju glomerularni protok je smanjen sadravaju receptore i za natriuretski imbenik koji relaksira mezangijske stanice i povedava protok krvii djelotvornu povrinu raspoloivu za filtriranje daju glomerulu strukturnu potporu sintetiziraju meustaninu tvar vre endocitozu uklanjaju normalne i patoloke molekule koje su se zadrale unutar glomer baz membr na ilnom polu izvan glomerula nalaze se ekstraglomerularne mezangijske stanice koje su dio jukstaglomerularnog aparata - proksimalni zavijeni kanalid kubini ili niski cilindrini epitel proksimalnog zavijenog kanalida dui je od distalnog zavijenog kanalida stanice ovog kubinog epitela imaju acidofilnu citoplazmu zbog brojnih mitohondrija sa slobodne plohe stanice polaze brojni mikrovili koji ine etkastu prevlaku velike stanice, pa svaki popr presjek sadrava samo 3-5 okruglih jezgri pinocitotski mjehuridi na apikalnom kraju stanice, udruuju se s lizosomima u kojima se makromolekule razgrauju, a monomeri se vradaju u optok krvi bazalni dijelovi imaju brona uvrnuda i laterlane interdigitacije sa susjednim stanicama natrijeva pumpa aktivni prijenos iona u ivom organizmu imaju irok lumen i okrueni su peritubularnim kapilarama u njemu zapoinju apsorpcija i ekskrecija apsorbira iz filtrata svu glukozu i aminokiseline te oko 85% NaCl i vode, uz fosfat i kalcij voda prolazi pasivno difuzijom u smjeru osmotskog gradijenta izluuje kreatinin iz olazme u filtrat kao i strane tvari unesene u organizam (para-aminohipurnu kiselinu i penicilin) - tubularna sekrecija - henleova petlja debeli dio silaznog kraka, tanki dio silaznog kraka, tanki dio uzlaznog kraka i debeli dio uzl kraka debeli su krakovi po grai vrlo slini distalnom zavijenom kanalidu u vanjskom dijelu sri debeli dio silaznog kraka naglo se suzi i nastavlja kao tanki priblino 1/7 nefrona smjetena je blizu kortikomedularne granice jukstamedularni nefroni
92

najvaniji za stvaranje gradijenta hipertoninosti u intersticiju sri koji utjee na koncentraciju mokrade za vrijeme njezina prolaenja kroz sabirne cijevi, a to je osnova sposobnosti bubrega da stvara hipertoninu mokradu imaju vrlo duge heleove petlje koje se proteu duboko u sr, one se sastoje od kratkog debelog silaznog kraka, dugog sil i uzl tankog dijela i debelog uzlaznog kortikalni nefroni imaju vrlo kratke tanke silazne dijelove i NEMAJU tankih uzlaznih dijelova sudjeluje u zadravanju vode u organizmu tanki dio sil.kraka petlje potpuno je propustan za vodu, ali je cijeli uzl.krak za nju nepropustan u debelom dijelu uzlaznog kraka NaCl izlazi iz kanalida aktivnim prijenosom to u intersticiju sri dovodi do stvaranja gradijenta hipertoninosti potrebnog za koncentriranje mokrade osmotski tlak intersticija na vrhovima srnih piramida oko 4 puta je vedi od osm. tlaka krvi - distalni zavijeni kanalid debeli uzlazni krak petlje ulazi u koru, nakon kratkog toka postaje zavijen jednoslojni kubini epitel nemaju etkastu prevlaku ni apikalne kanalide stanice su plosnatije i manje od onih u prox., imaju sloena uvrnuda bazalnog dijela membrane udruena s mitohondrijima prilijee uz ilni pol svog nefrona na dodirnom mjestu promijeni se i dovodna arterija i distalni kanalid jukstaglomerularno podruje stanice dist.zav.kanalida postaju cilindrine (macula densa), vedina ih u bazalnom podruju ima GK uz prisutnost aldosterona u dovoljno visokoj koncentraciji, u dist.zav.kanalidu vri se izmjena iona, apsorbira se natrij, a izluuju ioni kalija (i vodika) nedostatak aldosterona addisonova bolest (pretjerani gubitak natrija mokradom) izluuje u mokradu i vodik i amonijeve ione - sabirne cijevice i cijevi manje sabirne cijevice obloene su kubinim epitelom na putu kroz sr njihove stanice postaju vie sve do cilindrinih stanice se boje blijedo uobiajenim bojama (malo organela) u sabirnim cijevicama i cijevima kore vide se i tamno obojene, umetnute ili interkalirane st. granice meu stanicama se jasno vide u sabirne cijevi u kori dolaze pod pravim kutom odvodni kanalidi iz svakog srnog traka, oni imaju glavnu ulogu u koncentriranju mokrade epitel sab. cijevi djeluje pod utjecajem arginin vazopresina ili ADH koji izluuje neurohipofiza - jukstaglomerularni aparat uz samo bubreno tjelece tunika medija dovodne arteriole ima promijenjene glatke miidne st te JG-stanice imaju citoplazmu ispunjenu sekretnim zrncima, te obilnu hrapavu ER i GK izluevine JG stanica sudjeluju u odravanju krvnog tlaka izluuju renin. (angiotenzinogen bjelanevina plazme) u podruju JG-stanica dovodnoj arterioli nedostaje elastina membrana
93

macula densa i JG-stanice zajedno ine JG-aparat, a takoer mu pripadaju i ekstraglomerularne mezangijske stanice ili lacis stanice ANG II povisuje krvni tlak suavanjem arteriola i stimuliranjem izluivanja aldosterona - vasa recta od odvodnih arteriola iz jukstamedularnih nefrona silazni krak petlje ini kapilara kontinuirane stijenke uzlazni krak petlje kapilara s fenestriranim endotelom sadravaju krv filtriranu kroz glomerule i opskrbljuju sr hranjivim tvarima i kisikom ne uklanjaju visoki osmotski gradijent nastao u intersticiju djelovanjem tankkkih dijelova Henpet - intersticij bubrega prostor izmeu mokradnih kanalida te limfnih i krvnih ila zauzima vrlo malen volumen u kori, ali se poveda u sri sadrava malo vezivnog tkiva s fibroblastima, neto kolagenih vlakana i uglavnom u sri, vrlo hidriranu osnovnu tvar bogatu proteoglikanima ljezdane stanice naene u sri nazivaju se intersticijske stanice u citoplazmi sadre kapljice lipida sudjeluju u sintezi prostaglandina i prostaciklina

> MOKRADNI MJEHUR I MOKRADNI PUTOVI

jednaka osnovna histoloka graa od bubrenih vreva do mokradnog mjehura stijenka mokradovoda postaje sve deblja to se ovaj vie pribliava mokradnom mjehuru sluznica tih organa sastoji se od prijelaznog epitela i lamine proprije od veziv. tkiva razliite gustode oko lamine proprije nalazi se gusti splet glatkih miidnih stanica prijelazni epitel mokradnog mjehura sastoji se u mlohavom stanju od 5 ili 6 slojeva stanica stanice na povrini su okrugle, esto su poliploidne - kad je epitel rastegnut ima samo 3 ili 4 sloja, a povrinske stanice se splote - povrinske stanice imaju u staninoj membrani posebna podruja u obliku debelih ploa, koja su odijeljena uskim trakama tanje membrane ova podruja ine osmotsku barijeru izmeu mokrade i tkivnih tekudina uvaju se u citoplazmi praznog mjehura - miidni slojevi u bubrenim vrevima, nakapnici i mokradovodima rasporeeni su spiralno, kada mokradovod dosegne mokradni mjehur rasporede se uzduno miidni snopovi u stijenci mjehura teku u svim smjerovima, sve dok se ne priblie vratu mjehura gdje se mogu jasno razlikovati tri sloja unutranji uzduni postaje kruan oko prostatinog dijela mokradne cijevi u mukarca dok se u ena prote sve do vanjskog uda srednji sloj zavrava na vratu mjehura vanjski uzduni nastavlja sve do kraja prostate, a do vanjskog uda mokradne cijevi u ena - mokradni putovi prekriveni su izvana adventicijom osim gornjeg dijela mokradnog mjehura koji je prekriven potrbunicom (serozom)
94

- mokradna cijev u mukarca prostatiki dio odvodni kan prostate, verumontanum sa utriculusom prostaticusom i ejakulacijskim kanalima; prijelazni epitel membranski dio mnogoslojni ili vieredni cilindrini epitel, oko tog dijela je sfinkter od skeltenih miidnih vlakana vanjski sfinkter spongiozni dio u spuvastom tijelu penisa; epitel vieredan i ciindrian s dijelovima mnogoslojnog ploastog epitela; distalno fosa navicularis littreove lijezde mukozne lijezde du cijele mokradne cijevi, ali vedinom u spong.dijelu - u ene epitel : mnogoslojni ploasti s podrujim vierednog cilindrinog 1: BUBREG

- kora

95

3: MOKRADOVOD

4: MOKRADNI MJEHUR

96

16: HIPOFIZA
- hormoni molekule koje u organizmu djeluju kao kemijski glasnici otputaju ih endokrine stanice koje udruene u nakupine ili trake tvore endokrine lijezde endokrine stanice smjetene su neposredno uz kapilare koje primaju izluene hormone i prenose ih i rasporeuju ih po organizmu primjer parakrine sekrecije : hormon gastrin putem kratkih kapilara dolazi do specifinih eludanih lijezda fundusa eludca te ih potie na sekreciju solne kiseline jukstakrina sekrecija stanice izluuju hormone u meustanini prostor i djeluju difuzijom na susjedne ciljne stanice primjer : langerhansovi otoidi u kojima stanice izluuju somatostatin koji neposredno inhibira izluivanje inzulina, koji proizvode beta-stanice smjetene u otoidima autokrina sekrecija- primjer: razliite vrste stanica koje izluuju IGF imb rasta slian inzulinu

> HIPOFIZA
- tijekom embr. razvoja hipofiza se razvija dijelom od ektoderma usne upljine, a dijelom od iv sustava ivani dio nastaje kao izboina dna diencephalona koji raste dolje poput drka to ostaje povezan s mozgom usni dio nastaje kao vredasta izboina ektoderma na krovu primitivne usne upljine embrija i raste prema gore -rathkeova vreda, kasnije se ta vreda odvoji od usne upljine, njezin prednji zid zadeblja, tako da se upljina rathkeove vrede smanji na usku pukotinu - zbog dvostrukog podrijetla sastoji se od dvije lijezde : neurohipofize i adenohipofize - opskrba krvlju dvije skupine arterija koje potjeu od unutranje karotidne arterije odozgo desna i lijeva gornja hipofizna arterija: opskrbljuju eminenciju medijanu i drak tvore primarni kapilarni splet fenestriranih kapilara one se udruuju u vene koje se u adenohipofizi ponovno raspu u sekund. kapilarni splet taj hipofizni portalni sustav vrlo je vaan za regulaciju funkcije stanica adenohipofizenosi neurohormone od eminencije medijane do adenohipofize odozdo desna i lijeva donja hipofizna arterija: opskrbljuju neurohipofizu i malim dijelom drak - hipotalamo- hipofizni sustav tri mjesta koja stvaraju i otputaju tri vrste hormona prva skupina : peptidi koje stvaraju nakupine sekr. neurona hipotal. : supraopt. i paraventr.jez. aksoni tih neurona prenose hormone do svojih zavretaka u neurohipofizi druga skupina : peptidi koje stvaraju neuroni dorzomedijalne, ventromedijalne i infundibularne jezgre hipotalamusa. prenose ih aksoni koji zavravaju u eminenciji medijani, gdje ih skladite i otputaju u kapilarnu mreu od eminencije medijane do adenohipofize se prenose prim. hip. port. sustavom treda skupina : proteini i glikoproteini koje stvaraju stanice pars distalis i oslobaaju ih u sekundarnu kapilarnu mreu portalnog sustava ova kap mrea okruuje sekrec. endokrine stanice i odvodi hormone u krvotok
97

- adenohipofiza pars distalis (prednji reanj) traci i nakupine stanica uz koje teku krvne kapilare stanice stvaraju hormone koje pohranjuju u sekretnim zrncima malobrojni fibroblasti proizvode retik. vlakna za potporu tracima ljezdanih stanica oko 75% mase hipofize kromofobne i kromofilne (bazofilne i acidofilne) stanice meu kromofobnim se razlikuju dvije populacije : jedne imaju malo zrnaca, druge ih uopde nemaju, to su vjerojatno nediferencirane i folikularne dugi razgranani izdanci folikularnih stanica ine potpornu mreu za druge stanice vedinom svaka stanica proizvodi jedan hormon osim gonadotropne (2 hormona) stanice koje izluuju razl horm mogu se razlikovati samo imunocitokemijom i el. mikroskopom aktivnost stanica u pars distali kontrolira nekoliko mehanizama: peptidni hormoni koji se sintetiziraju u nakupinama neurosekrecijskih stanica u hipotalamusu, a pohranjuju se u eminenciji medijani hipotalamiki hormoni koji oslobaaju (koliko sam skuila i inhibiraju). Kada se oslobode dospijevaju u pars distalis putem primarnog i sekundarnog kapilarnog spleta izravni uinak hormona stimuliranih endokrinih stanica na oslobaanje peptida iz eminencije medijane i pars distalis pars tuberalis (kranijalni reanj) okruuje infundibulum neurohipofize vedina stanica u pars tuberalis izluuje gonadotropine rasporeene su utracima du krvnih ila pars intermedia razvija se iz dorzalnog dijela rathkeove vrede u ovjeka je to rudimentarno podruje graeno od traaka blijedih bazofilnih stanica, koje sadravaju mala sekretna zrnca - neurohipofiza sastoji se od pars nervosa i infundibuluma u pars nervosa nema ljezdanih stanica i ona se sastoji od nemijeliziranih aksona sekretnih neurona supraoptike i paraventrikularne jezgre hipotalamusa neurosekretna zrnca prenose se u pars nervosa gdje ine nakupine herringova tjeleca aksoni otputaju zrnca u brojne fenestrirane kapilare u pars nervosa i dalje u optok krvi neurosekretna tvar se sastoji od dva hormona koji su peptidi: ADH (vedinom iz supraoptikih) i oksitocin (vedinom iz paraventrikularnih) svaki od njih je vezan za vezni protein neurofizin pituiciti stanice neurohipofize, specifine obilno razgranjene glija-stanice, ine oko 25% volumena neurohipofize - vazopresin izluuje se na poticaj povienog osmotskog tlaka krvi glavni mu je uinak povedanje propusnosti za vodu na stanice sabirnih kanalida bubrega mokrada u kanalidima postaje hipertonina zbog apsorpcije vode u visokim dozama podie krvni tlak pospjeujudi kontr. glatkih miida malih arterija i arteriola
98

1: HIPOFIZA

99

17 : NADBUBRENE LIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOIDI, TITNJAA, EPITELNA TJELECA I EPIFIZA

> NADBUBRENA LIJEZDA
- parni organ, smjeten na gornjem polu bubrega, uloena u masno tkivo - ahura graena od gustog vezivnog tkiva alje u unutranjost lijezde tanke vezivne pregrade, ispod nje dva dva koncentrina sloja ljezdanog tkiva: uti periferni sloj kora nadbubrene lijezde; potjee od mezoderma potrbunice crvenkasto-smei sredinji sloj sr nadbubr lijezde; od stanica koje su se iselile iz neuralnog grebena i od kojih potjeu i stanice simpatikih ganglija - opdi histoloki izgled tipian je za endokrinu lijezdu, u kojoj su stanice kore i sri nakupljene u trake du krvnih kapilara - opskrba krvlju nekoliko arterijskih ogranaka ini ispod ahure splet iz kojeg izlaze tri skupine ila: arterije ahure, arterije kore(ulijevaju se u kapilare sri), te arterije sri (uu najprije u koru) pa se sr opskrbljuje krvlju iz dva izvora: arterijskom krvlju preko medularnih arterija i venskom krvlju preko kortikalnih arterija medularne se arterije zajedno sa kortikalnima ulijevaju u medularne vene koje se udruuju u nadbubrenu venu endotel vrlo je tanak i isprekidan fenestrama koje su premotene tankom opnom lei na neprekinutoj bazalnoj lamini - kora tri koncentrine zone koje u ovjeka nisu otro ograniene: zona glomerulosa- cilindrine ili piramidne stanice, rasporeene u gusto zbijene okrugle ili polukrune nakupine okruene krvnim kapilarama zona fasciculata- stanice razmjetene u ravne stupove s jednim ili dva niza u svakome, a izmeu njih teku kapilare, stanice su viekutne i sadre kaplice lipida (spongiociti) zona retikularis- stanice rasporeene u nepravilne trake meusobno povezane u mreu, stanice su mnogo manje te sadravaju zrnca lipofuscina hormoni kore : glukokortikoidi, mineralokortikoidi i androgeni hormoni zona glomerulosa izluuje mineralokortikoide, ponajprije aldosteron zona fasciculata, a vjerojatno i reticularis izluuju glukokortikoide : kortizon i kortizol sudjeluju u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelanevina u tim dvjema zonama proizvode se i male koliine androgenih hormona (uglavnom dehidroepiandrosteron), a moda i malo estrogena sinteza kolesterola od acetata zbiva se u glatkoj ER, a pretvorba u pregnenolon u mitohondr. enzimi za sintezu progesterona i deoksikortikosterona od pregnenolona su u glatkoj ER a oni koji sudjeluju u pretvorbi deoksikortikosterona u aldosteron su u mitohondrijima
100

glukokortikoidi u jetri pospjeuju ugradnju i uporabu masnih kiselina, aminokiselina i ugljikohidrata potiu glukoneogenezu i glikogenezu izvan jetre imaju suprotno ili kataboliko djelovanje na periferne organe smanjuju sintetsku aktivnost i pospjeuju razgradnju bjelanevina i lipida smanjuju broj limfocita u optoku i tako priguuju imunosno odgovor vedina ih sudjeluje i u prenoenju iona kortizol ima protuupalno djelovanje na bijele krvne stanice i imunosupresivna svojstva zbog supresivnog djelovanja na citokine mineralokortikoidi djeluju uglavnom na distalne bubrene kanalide, na sluznicu eludca, na lijezde slinovnice i znojnice u kojima potiu apsorpciju natrija mogu povedavati koncentraciju kalija i smanjivati koncentraciju natrija u miidima i modanim stanicama dehidroepiandrosteron jedini spolni hormon koji se u fizioloki znaajnim koliinama nalazi u kori nadbubr lijzd kora izluuje male koliine drugih androgenih hormona : androstendion, 11-betahidroksiandrostendion i testosteron DHEA i androstendion imaju slab uinak, njihovo djelovanje dolazi do izraaja u drugim dijelovima organizma nakon konverzije u testosteron - fetalna ili privremena kora izmeu sri i tanke kore, prilino debela sa stanicama rasporeenim u trake poslije roenja se stanjuje funkcija : izluivanje sulfatiranih konjugata androgenih hormona, koji se u placenti pretvaraju u aktivne androgene i estrogene hormone, koji ulaze u optok krvi majke - sr nadbubr. lijezde sastoji se od viekutnih lijezdanih stanica rasporeenih u trake ili nakupine okruene mreom retikulinskih vlakana izmeu susjednih traaka smjetena je gusta mrea krvnih kapilara, a ima i neto parasimpatikih ganglijskih stanica parenhimske stanice sri nastaju od neuralnog grebena, od kojeg nastaju i postganglijski neuroni simp i parasim ganglija parenhimske stanice sri mogu se smatrati modificiranim postganglijskim simpatikim neuronima koji su za vrijeme embr razvoja izgubili dendrite i aksone i postali sekrecijske stanice zrnca sadravaju jedan od kateholamina, adrenalin ili noradrenalin sadravaju i ATP, kromogranine (vezni proteini za kateholamine), dopamin -hidroksilazu (pretvara dopamin u noradrenalin), i peptide sline opijatima oko 80% kateholamina u nadbubrenoj veni ini adrenalin sve stanice sri nadbubrene lijezde inerviraju kolinergiki zavretci pregang simp neurona stanice sri nalaze se u paraganglijima (difuzni izvor kateholamina) te u razl. utrobnim organima feokromacitom tumor stanica sri nadbubrene lijezde, uzrokuje hiperglikemiju i prolazna povienja krvnog tlaka
101

cushingov sindrom prekomjerno stvaranje glukokortikoida connov sindrom prekomjerno stvaranje aldosterona addisonova bolest zbog razgradnje kore

> LANGERHANSOVI OTOIDI

- okruglaste nakupine endokrinih ljezdanih stanica uloenih u egzokrino tkivo guterae - izluuje vie hormona - guteraa ovjeka ima vie od milijun otoida koji su razmjerno gude rasporeeni u repu - svaki otoid se sastoji od svijetlo obojenih viekutnih ili okruglih stanica rasporeenih u trake, izmeu kojih je umetnuta mrea fenestriranih krvnih kapilara - i ljezdane stanice i krvne ile inerviraju vegetativna ivana vlakna - simp i parasim iv zavretci izravno dodiruju oko 10% A, B i D stanica - tijesni spojevi vjerojatno slue za prijenos ionskih promjena - svaki otoid obavija tanka ahura od retikulin. vlakana i odvaja ga od susjednog egz. tkiva guterae - trikromatskim bojenjima prikazuju se acidofilne (alfa) i bazofilne (beta) stanice - primjenom imunocitokemije mogu se razlikovati A, B,D i F stanice - A-stanice smjetaj : na periferiji stvaraju glukagon glikogenoliza, lipoliza, povisuje konc.glukoze u krvi sekr. zrnca su pravilna s gustim sreditem, okruena svijetlim podrujem ispod granine membr - B-stanice smjetaj : sredinje podruje, ima ih najvie oko 70% stvaraju inzulin sniava konc.glukoze u krvi zrnca su nepravilna, u sredini imaju nepravilni kristal inzulina vezanog za cink - D-stanice stvaraju somatostatin lokalnim parakrinim djelovanjem inhibira izluivanje drugih hormona lang-otoida - F-stanice stvaraju pankreasni polipeptid

> TITNA LIJEZDA

- nastaje tijekom ranog embrionalnog razvoja od endoderma kranijalnog dijela probavne cijevi - funkcija: sinteza hormona tiroksina i trijodtironina - smjetena je u vratu ispod grkljana, a sastoji se od dva renja spojena isthmusom - tkivo titne lijezde grade folikuli- okrugli mjehuridi koje oblae jednoslojni epitel, a u lumenu sadravaju elatinoznu tvar koloid - folikularne stanice mogu biti kubine, ploaste ili niske cilindrine - lijezda se smatra manje aktivnom ako su folikuli u prosjeku obloeni ploastim epitelom
102

- obavijena ahurom od rahlog vezivnog tkiva koja u unutranjost parenhima alje pregrade koje se postepeno stanjuju i doseu do svih folikula, obavijajudi ih njenim, neformiranim vezivnim tkivom, izgraenim preteno od retikulinskih vlakana - gusta mrea krvnih i limfnih kapilara okruuje svaki folikul - endotelne stanice krvnih kapilara su fenestrirane - glavni regulator anat i funkc stanja titne lijezde je TSH potie sintezu hormona izaziva pojaan porast folikularnog epitela te smanjenje folikula i koliine koloida u njima izluivanje TSH se povedava izlaganjem hladnodi, a smanjuje toplinom i stresnim poticajima - epitel titne lijezde lei na bazalnoj lamini - posebna vrsta stanica u titnoj lijezdi jesu parafolikularne ili C-stanice koje mogu biti ukljuene u folikularni epitel i li ine odvojnene nakupine izmeu folikula neto su vede i slabije obojene od folikularnih stanica imaju malo hrapaveER, dugake mitohondrije i velik GK brojna malena zrnca koja sadravaju hormon kalcitonin glavni uinak: snienje razine kalcija u krvi zbog inhibicije resorpcije kosti poticaj za izluivanje kalcitonina : povienje koncentracije kalcija u krvi - sinteza i sekrecija hormona titnjae u njoj se pohranjuje velika koli. proizvoda sekrecije, to nakupljanje se obavlja u izvanst koloidu koloid titne lijezde sastoji se od glikoproteina tireoglobulina - sinteza i nakupljanje (lol) 1. sinteza tireoglobulina sinteza bjelanevina na hrapavoj ER, dodavanje ugljikohidrata u ER i GK i oslobaanje gotovog proizvoda iz sekretnih mjehurida u lumen 2. unoenje jodida iz krvi vre folikularne stanice putem membr. prot. nosaa -Na-J sunosa, ija se koliina povedava zbog niske razine joda 3. aktiviranje jodida oksidiranjem pomodu peroksidaze te se prenosi u upljinu folikula ionskim nosaem pendrinom 4. jodiranje tirozinskih ostataka vezani na tireoglobulin u koloidu, to katalizira peroksidaza - otputanje T3 i T4 na poticaj TSH, folikularne stanice endocitozom unose u sebe koloid, koji se unutar endocitotskih mjehurida razgrauje lizosomskim enzimima peptidne veze izmeu jodidnih nastavaka i tireoglobulina se prekinu, a T3, T4, DIT i MIT se oslobaaju u citoplazmu slobodni T3 i T4 prolaze kroz bazolateralni dio i otputaju se u kapilare MIT i DIT se ne izluuju u krv jer se njihov jod uklanja djelovanjem jodotirozin dehalogenaze T4 prevladava (90%), ali T3 djeluje bre i snanije tiroksin stimulira disanje i oksid. fosforil. u mitohondrijima, to znai da ovisi o sintezi mRNA povedavaju apsorpciju ugljikohidrata iz crijeva i reguliraju metabolizam lipida utjeu i na rast i razvoj ivanog sustava tijekom fetalnog ivota

103

- hipertireoza zbog povedanog izluivanja TSH, zbog nedostatka joda moe biti posljedica basadovljeve ili gravesove bolesti ili egzolftamine strume razina TSH ispod normalne - hipotiroidizam miksedem mogu je izazvati autoimunosne bolesti (hashimoto)

> EPITELNA TJELECA

etiri su male lijezde, smjetene iza titne lijezde, obino u ahuri titnjae razvijaju se od drijelnih vreda gornje lijezde od etvrte, a donje od trede vrede mogu se nadi u medijastinumu gdje lee uz timus (donja ep tjelca i timus od iste drj vrede) svako epitelno tjelece uloeno je u ahuru od vezivnog tkiva, koja u lijezdu alje pregrade parenhim epitelnih tjeleaca sastoji se od dvije vrste stanica : glavnih i oksifilnih glavne stanice sadravaju nepravilna zrnca koja sadravaju PTH acidofilna zrnca oksifilnih stanica su zapravo mitohondriji s brojnim grebenima s odmicanjem dobi, ljezdane se stanice zamjenjuju masnim stanicama

- PTH vee se na receptore osteoblasta te ih tako potie na stvaranje imbenika koji stimulira osteoklaste povedava broj i aktivnost osteoklasta povisuje koncentraciju kalcija u krvi to povratno smanjuje proizvodnju PTH sniava koncentraciju fosfata u krvi povedava i apsorpciju kalcija iz probavnog sustava - kalcitonin iz titnjae ima suprotan uinak : inhibira resorpcijsko djelovanje osteoklasta i otputanje kalcija snizuje konc. kalcija u krvi i pospjeuje osteogenezu - hiperparatireoidizam sniena razina fosfta u krvi poviena razina kalcija u krvi, to esto dovodi do patolokog odlaganja kalcija u nekim organima poput bubrega i arterija, a gubitak kalcija u kostima povedan broj osteoklasta i brojne kotane ciste osteitis fibrosa cystica - hipoparatireoidizam uzrokuje povienje koncentracije fosfata u krvi i snienje konc kalcija u krvi kosti postaju gude jae i mineralizirane to stanje uzrokuje spastike kontrakcije skeletnih miida i generalizirane konvulzije (tetanija) te simptome izaziva prevelika podraljivost ivanog sustava zbog nedostatka kalcijevih iona u krvi bolesnici se lijee kalcijem i vitaminom D

104

> EPIFIZA
- u odraslih osoba sloten, unjast organ na stranjem kraju trede modane komore, iznad krova diencephalona s kojim je povezana kratkim drkom - pokriva ju pia mater od koje polaze pregrade vezivnog tkiva (s krvnim ilama i nemijeliniziranim vl) i ulaze u tkivo epifize, gdje okruuju trake stanica i folikule, formirajudi nepravilne renjide - sastoji se od nekoliko vrsta stanica, meu kojima su najbrojniji pinealociti i astroglija-stanice - pinealociti blijeda bazofilna citoplazma, jasno izraene jezgrice proizvode melatonin, serotonin i jo neke stvari - astroglija-stanice sadravaju mnogo intermedijarnih filamenata 1: NADBUBRENA LIJEZDA

2: LANG. OTOIDI

105

3: TITNA LIJEZDA

4: EPITELNA TJELECA

5: EPIFIZA

106

18 : ORGANI PRIDRUENI PROBAVNOJ CIJEVI

> SLINOVNICE
- egzokrine lijezde proizvode slinu koja u ustima ima probavnu, mehaniku i zatitnu ulogu: vlai i podmazuje sluznicu usne upljine i unijetu hranu, zapoinje razgradnju ugljikohidrata i lipida djelovanjem amilaze i jezine lipaze te izluuje zatitne tvari kao to je imunoglobulin IgA, lizozim i laktoferin takoer ima ulogu pufera ini zatitni sloj na zubima pomodu bjelanevina bogatih prolinom koje veu kalcij - uz mnogo malih lijezda slinovnica smjetenih unutar stijenke usne upljine, postoje i tri para velikih lijezda slinovnica : douna, podeljusna i podjezina lijezda - velike lijezde slinovnice obavija vezivna ahura, bogata kolagenim vlaknima - renjide tvori ljezdani parenhim sastavljen od ljezdanog dijela i sustava razgrananih kanala odvojeni su vezivnim pregradama koje potjeu od ahure ljezdani dio sastoji se od dvije vrste ljezdanih stanica (seroznih i mukoznih) i od mioepitelnih - serozne stanice obino su piramidna oblika, sa irokom bazom koja lei na bazalnoj lamini; citoplazma bazofilna imaju osobine polariziranih stanica koje izluuju bjelaevine; jezgre okrugle povezane meustaninim spojevima u kuglastu nakupinu acinus s lumenom u sredini - mukozne stanice obino kubina do cilindrina oblika, sa ovalnim jezgrama uz bazu stanice imaju osobine stanica koje izluuju sluz sadravaju glikoproteine (vedinom mucini) najede udruene u tubule - mioepitelne stanice smjetene s unutranje strane bazalne lamine ljezdanih dijelova(koaraste) i prijelaznih cijevi koje predstavljaju poetak sustava odvodnih kanala (lee usporedno s duinom kanala) glavna funkcija : sprjeavanje irenja lijezdanih dijelova za vrijeme izluivanja zbog povienja intraluminalnog tlaka - u sustavu odvodnih kanalida ljezdani se dijelovi nastavljaju u prijelazne cijevi obloene niskim kubinim epitelnim stanicama, nekoliko takvih kratkih kanalida udruuje se u sekretne cijevi prijelazne i sekretne cijevi nazivaju se isto i intralobularni kanalidi sekretne cijevi ulijevaju se u vede kanale koji su smjeteni u vezivnim pregradama koje odjeljuju renjide interlobularni ili ekskrecijski kanali u poetnom dijelu ih oblae vieslojni kubini, a prema kraju vieslojni cilindrini epitel glavni odvodni kanal svake lijezde slinovnice otvara se u usnu upljinu gdje je obloen neoroenim mnogoslojnim ploastim epitelom

107

- parasimp podraivanje, obino putem mirisa ili okusa, izaziva obilno izluivanje vodenastog sekreta s relativno malo organskih sastojaka - simp podraivanje mala koliina ljepljive sline bogate organskim tvarima (suha usta) - glandula parotis ragranana acinusna lijezda, lezdani dio samo od seroznih stanica sekretna zrnca sadravaju mnogo bjelanevina s jako izraenom aktivnosti amilaze koja je odgovorna za hidrolizu unesenih ugljikohidrata probava se nastavlja u eludcu prije nego to eluani sok zakiseli hranu vezivno tkivo sadrava mnogo plazma stanica i limfocita (kao i u drugim lijezdama slinovnicama) plazma-stanice izluuju IgA koji se spaja sa sekrecijskim dijelom i kao takav u slini je otporan na djelovanje enzima - glandula submandibularis tubuloacinusna lijezda, njezin ljezdani dio sadrava i mukozne i serozne stanice prevladavaju serozne (90%) brojna uvrnuda lateralne u bazalne membrane uz kapilare sekret seroznih stanica ima slabo amilolitiko djelovanje stanice koje u podeljusnoj lijezdi ine serozne polumjesece izluuju lizozim neke satnice acinusa i prijelaznih cijevi u velikim lijezdama slinovnicama izluuju i laktoferin koji vee eljezo potrebno za rast bakterija - glandula sublingualis takoer razgranana tubuloacinusna lijezda, graena od mukoznih i seroznih stanica ali ovdje prevladavaju mukozne, a serozne su prisutne samo u obliku seroznih polumjeseca koje izluuju lizozim

> GUTERAA
- mjeovita, egzokrina i endokrina lijezda koja proizvodi probavne enzime i hormone - stanice egzokrinog dijela koje ine acinuse sintetiziraju, pohranjuju i izluuju enzime slii dounoj lijezdi, a razlika je ta to nema sekretne cijevi i ima Lang-otoide - langerhansovi otoidi (nakupine endokrinih epitelnih stanica) -sintetiziraju hormone - poetni dijelovi prijelaznih cijevi ulaze u sam lumen acinusa taj intraacinusnih dio prijelaznih cijevi oblau centroacinusne stanice s blijedom citoplazmom prijelazne cijevi ulijevaju se u vede interlobularne kanale obloene cilindrinim epitelom - obavijena je tankom vezivnom ahurom koja u nju alje pregrade i dijeli je na renjide - acinuse okruuje bazalna lamina koju uvrduje njena ovojnica od retikulinskih vlakana - ima takoer gustu mreu krvnih kapilara vani za izluivanje - egzokrini dio izluuje : voda i ioni proteaze :
tripsinogeni 1,2 i 3 proteaza E himotripsinogen kalikreinogen proelastaze 1 i 2 prokarboksipeptidaze A1, A2, B1 i B2

108

amilaza lipaze :triglicerid lipaza, kolipaza i karboksil ester hidrolaza fosfolipaza A2 nukleaze : deoksiribonukleaza i ribonukleaza - na izluivanje guterae utjeu sekretin (mnogo tek i bikarbonata, malo enzima- neutr kis kau), kolecistokinin (malo tekudine, mnogo enzima- oslobaanje zimog. zrnaca), i vagus

> JETRA
- drugi po veliini organ u tijelu i najveda lijezda - organ u kojem se hranjive tvari, apsorbirane u probavnoj cijevi, obrauju i pohranjuju za uporabu u drugim dijelovima tijela - vedina njezine krvi potjee iz portalne vene (70-80%), a manji dio iz jetrene arterije - kroz portalnu venu ne dolaze jedino hilomikroni koje uglavnom prenose limfne ile - u egzokrini sekret jetre i vana za probavljanje lipida - takoer ima vanu ulogu u prozvodnji bjelanevina plazme kao to je albumin i drugi bjelan. nosai - prekrivena tankom vezivnom ahurom glissonova ahura, koja postaje deblja u hilusu u hilusu u jetru ulaze port. vena i jetrena art., a izlaze desni i lijevi jetreni kanal i limfne ile ile i kanali okrueni su vezivnim tkivom cijelom svojom duinom sve do portalnih prostora izmeu jetrenih renjida, gdje se javlja fina mrea retikulinskih vlakana koja je leite za hepatocite i endotelne stanice sinusoida jetrenih renjida - jetreni renjid veda graevna jedinica jetre renjidi se dodiruju gotovo cijelom duinom pa je teko odrediti granice meu njima u nekim perifernim podrujima odvojeni su vezivnim tkivom , u kojem se nalaze uni kanalid, limfne ile, ivci i krvne ile (arteriola i venula). ta su podruja kiernanovi portalni prostori smjetena na uglovima renjida u jetri ovjeka oko svakog renjida nalazi ih se 3-6 arteriola ogranak jetrene arterije, sadrava krv iz truncusa coeliacusa abdominalne arterije venula ogranak portalne vene, , sadri krv iz gornje i donje mezent. vene i vene slezene uni kanal obloen kubinim epitelom odvodi u sintetiziranu u parenhimskim stanicama hepatocitima, i na kraju se izlijeva u jetreni kanal hepatociti su u jetrenom renjidu rasporeeni zrakasto i sloeni poput opeka usmjerene su od periferije renjida prema njegovu sreditu i meusobno anastomoziraju sinusoidne kapilare teku u prosotrima izmeu ploa nepravilno proirene ile, okruuje ju i podupire njena ovojnica retik vlakana graene jedino od isprekidanog sloja fenestriranih endotelnih stanica od hepatocita ih dijeli isprekidana bazalna lamina i subendotelni disseov prostor u koji stre mikrovili s povrine hepatocita krvna plazma neposredno oplakuje povrinu hepatocita osim nedotelnih stanica, sadravaju i makrofage kupfferove stanicesmjeteni na luminalnoj povrini endotelnih stanica razgradnja starih eritrocita i hemoglobina
109

izluivanje bjelanevina vezanih uz imunosne procese te razgradnja bakterija koje sluajno uu u portalnu krv kroz debelo crijevo ine oko 15% jetrenih stanica vedina ih je smjetena u periport podr re u disseovom prostoru itove stanice- stanice koje pohranjuju masti, sadre lipidne nakupine bogate vitaminom A primanje, pohrana, otputanje retinoida sinteza i izluivanje nekoliko bjelanevina meustanine tvari i proteoglikana izluivanje imbenika rasta i citokina regulacija promjera lumena sinusoida kao odgovor na djelovanje razl regulatora - opskrba krvlju portalni venski sustav vena porte portalne venule (interlobul) raspodjelne venule ulazne venule sinusoide sredinja ili centrolobularna vena sublobularna vena 2(+) jetrene vene donja vena arterijski sustav jetrena arterija interlobularne arterije jedne opskrbljuju portalne kanale a druge: ulazne arteriole sinusoide - hepatocit viekutna oblika vrlo svestrana stanica, ima egzokrinu i endokrinu funkciju, sintetizira i pohranjuje neke tvari, neke neutralizira, a neke samo prenosi citoplazma eozinofilna uglavnom zbog velikog broja mitohondrija i neto glatke ER jednim dijelom svoje povrine svaki hepatocit je preko disseova prostora u odnosu sa stijenkom sinusoida, a drugim dijelom s povrinama susjednih hepatocita susjedni hepatociti svojim dodirnim plohama omeuju tanki cjevasti prostor koji je po svojoj funkciji una kapilara neposredno uz kanalid stanine su membrane meusobno povezane vrstim spojevima, ima i dosta tijesnih spojeva, koji su kao mjesta meustaninog komuniciranja vani za usklaeno fizioloko djelovanje hepatocita na periferiji u ulazi u une kanalide ili heringove kanale koji su obloeni kubinim stanicama nakon kratka toka kanali prelaze granine hepatocite renjida i ulijevaju se u une kanale u portalnim prostorima koji su obloeni kubinim ili cilindrinim epitelom i uloeni u vezivno tkivo, na kraju tvore desni i lijevi jetreni kanal ima obilnu i glatku i hrapavu ER. Hrapava ER tvori bazofilna tjeleca, te se na njezinim poliribosomima stvara nekoliko bjelanevina (albumin, fibrinogen, protrombin) u glatkoj ER dogaaju se oksidacija, metilacija, konjugacija procesi potrebni za inaktivaciju ili detoksikaciju razliitih tvari prije nego se izlue iz tijela esto sadrava i glikogen lizosomi hepatocita vani su za izmjenu i razgradnju citoplazmatskih organela velik broj peroksisoma oksidacija suvinih masnih kiselina razgradnja vodikovog peroksida koji nastaje spomenutom oksidacijom razgradnja suvinih purina u mokradnu kiselinu
110

sudjelovanje u sintezi kolesterola, unih kiselina i nekih lipida vanih za stvaranje mijelina GK su takoer brojni u njima nastaju lizosomi zavrava se biosinteza bjelanevina plazme, glikoproteina (transferina) i lipoproteina izluivanje ui je egzokrina funkcija hepatocita, jer hepatociti primaju, mijenjaju i izluuju sastojke krvi u une kapilare osim vode i elektrolita u sadri i : une kiseline, fosfolipide, kolesterol i bilirubin oko 10% unih kiselina sintetizira se u glatkoj ER hepatocita konjugacijom une kiseline (koju jetra sintetizira od kolesterola) s aminokiselinom glicinom ili taurinom bilirubin koji nastaje raspadanjem hemoglobina, stvara se u mononulkearnom fagocitnom sustavu i prenosi u hepatocite u glatkoj ER hepatocita, hidrofobni bilirubin se konjugira s glukuronskom kiselinom u bilirubin-glukuronid koij je topljiv u vodi i i zluuje se u une kapilare glukoneogeneza mjesto deaminacije aminokiselina pa nastaje urea barbiturati pojaavaju sintezu glukuronil- transferaze, te izaziva brz razvoj glatke ER

> UNI KANALI

- zajedniki jetreni kanal se spaja s odvodnim kanalom unog mjehura u zajedniki uovod koji se ulijeva u dvanaesnik - sva tri kanala obloena su sluznicom graenom od jednoslojnog cilindrinog epitela itanke lamine proprije koju okruuje slabo razvijen sloj glatkog miidja koji postaje deblji u blizini dvanaesnika i u njegovoj stijenci tvori oddijev sfinkter

> UNI MJEHUR

- moe pohraniti 30-50 mL ui - stijenka se sastoji od sluznice koju ine jednoslojni cilindrini epitel i lamina proprija, sloja glatkog miija s perimuskularnim vezivnim tkivom i seroze - epitelne stanice imaju mnogo mitohondrija, izluuju malu koliinu sluzi - tubuloacinusne mukozne lijezde blizu odvodnog kraja proizvode najvedi dio sluzi u ui

111

1: GLANDULA PAROTIS

2: GLANDULA SUBMANDIBULARIS

3: GLANDULA LINGUALIS

112

4: GUTERAA S DVANAESNIKOM

5: JETRA

6: UNI MJEHUR

113

19: PROBAVNI SUSTAV

> OSNOVNA GRAA PROBAVNE CIJEVI
- etiri glavna sloja : sluznica sastoji se od : pokrovni epitel, lamina proprija i izgrauje ju rahlo vez tkivo bogato krvnim i limfnim ilama i glatkim miidnim stanicama, a katkad sasrava lijezde i limfno tkivo muskularis mukoze - tanki unutranji/kruni i vanjski/uzduni sloj gl mi st podsluznica gude vezivno tkivo s mnogo krvnih i limfnih ila i ivanim spletom meissneri, moe sadravati lijezde i limfno tkivo miidni sloj glatke miidne stanice koje teku spiralno, u vezivnom tkivu izmeu miidnih slojeva- ivani splet auerbachi te krvne i limfne ile seroza sastoji se od jednoslojnog ploastog pokrovnog epitela- mezotel i tankog sloja rahlog vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim ilama te masnim stanicama

> DRIJELO
- prijelazni prostor izmeu usne upljine, di. sustava i prob.cijevi, povezuje nosne upljine s grkljanom - obloeno neoroenim mnogoslojnim ploastim epitelom u dijelu koji se nastavlja na jednjak, te vierednim cilindrinim epitelom s trepetljikama i vrastim stanicama uz nosnu upljinu - u stijenci drijela smjetene su tonzile - u lamini propriji graenoj od gustog vez tkiva ima mnogo malih mukoznoh lijezda slinovnica periferno od sluznice smjeteni su popreno isprugani kruni i uzduni miidi drijela

> ZUBI I PRIDRUENE TVORBE

- krunu prekriva caklina, a korijen prekriva cement - zubna pulpa rahlo vezivno tkivo - parodontalni ligament (periodontium ili pokosnica zubne alveole) gusto vezivno tkivo sa snopovima kolagenih vlakana koja vrsto povezuju zubni cement s kotanim zidom zubne alveole - odontoblasti izluuju organsku meustaninu tvar dentina tomesova vlakna nastavci odontoblasta koji okomito ulaze u dentin - caklina 96% minerala (uglavnom hidroksiapatiti), 1% organska (amelogenini i enamelini) i 3% vode proizvode ju stanice ektodermalnog podrijetla izluuju je ameloblasti koji imaju na vrhu tomesov nastavak koji sadrava sekretna zrnca - cement slian kosti ali nema kotane kanale, lamele i krvne ile deblji u podruju vrka korijena gdje se nalaze cementociti - sharpeyeva vlakna kolagena vlakna parodontalnog ligamenta sloena u snopove koji ulaze i u alveolarnu kost i u cement te ih meusobno povezuju - gottliebov epitelni spoj vee se za zubnu caklinu ovojnicom i podsjeda na bazalnu laminu

> JEDNJAK
- obloen neoroenim mnogoslojnim ploastim epitelom - u submukozi se nalaze nakupine malih mukoznih lijezda lijezde jednjaka
114

- sluz izluuju i kardijalne lijezde jednjaka koje se nalaze u lamini propriji sluznice donjeg dijela jednjaka, blizu eludca - samo je zavrni dio jednjaka, smjeten u peritonealnoj upljini, prekriven serozom, ostatak je advetic.

> ELUDAC
- organ s vanjskim i unutranjim izluivanjem - glavne uloge : nastavak probave ugljikohidrata dodavanje kiseline progutanoj hrani pretvaranje hrane radom miida u viskoznu masu poetak probavljanja bjelanevina pomodu pepsina takoer proizvodi eluanu lipazu koja uz jezinu lipazu probavlja trigliceride - razgranane tubulusne lijezde (kardijalne, eluane i pilorine) otvaraju se u eluane jamice - lamina proprija graena od rahlog vezivnog tkiva protkanog glarkim miidnim i limfnim stanicama - slobodnu povr. eludca i el. jamice oblae jednosl. cil.epitel u kojem sve stanice izluuju lunatu sluz - kardija na prijelazu jednjaka u eludac sluznica sadrava kardijalne lijezde vedina ljezdanih stanica proizvodi sluz i lizozim, ali postoje i oblone stanice koje proizvode HCl - fundus i korpus lamina proprija puna eluanih lijezda vrat ovih lijezda sastoji se od nediferenciranih, oblonih i mukoznih stanica bazalni dio od oblonih, glavnih(pepsinogen i lipazu) i enteroendokrinih (serotonin) OBLONE citoplazma je izrazito eozinofilna na vrhu stanice duboka kruna udubina stanine membrane intracelularni kanalid proizvode solnu kiselinu karboanhidraza izluuje u kanalid KCl H/K pumpa mijenja K+ za H+ unutranji imbenik - pilorus eluane jamice vrlo duboke, u njih se otvaraju pilorike lijezde (sluz i lizozim) izmeu mukoznih stanica pilorikih lijezda umetnute su gastrinske stanice D-stanice somatostatin

> TANKO CRIJEVO

- mjesto zavrnog probavljanja hrane, apsorpcije hranjivih sastojaka i endokrine sekrecije - sluznica kerckringovi kruni nabori niz stalnih polumjes ili spiralnih nabora koji se sastoje od sluznice i podsluznice, najbolje su razvijeni u jejunumu
115

crijevne resice epitel + lamina proprija izmeu baza resica otvaraju se jednostavne tubulusne lijezde crijevne l ili lieberk. kripte matine stanice apsorpcijske stanice visoke, cilindrine, s jajolikom jezgrom u baz dijelu, na slobodnoj plohi etkasta prevlaka koja se sastoji od gusto zibjenih mikrovila (mikroresice stanina membrana koja obavija snop aktinskih filamenata, izluuju disaharidaze i peptidaze vraste ima ih manje u dvanaesniku, povedava im se broj prema ileumu, proizvode mucine koji hidrirani i meusobno povezani ine sluz panethove u bazalnom dijelu crijevnih lijezda, egzokrine su stanice sa sekretnim zrncima u apikalnoj citoplazmi, izluuju lizozim enteroendokrine M-stanice specijalizirane su epitelne stanice koje se nalaze iznad nakupina limfocita u peyerovim ploama brojne udubine bazalnog dijela stanine membrane koje tvore jamice u koji ma se nalaze intraepitelni limfociti i predone stanice mogu endocitozom primati antigene i prenositi ih do makrofaga i limfocita ispod sebe bazalna membrana ispod njih je isprekidana prva linija zatite : IgA druga linija : meustanini vrsti spojevi treda linija : plazma-stanice, makrofazi i velik broj limfocita u sluznici i posluznici (GALT) - lamina proprija - graena od rahlog vezivnog tkiva sa ilama, iv vl i gl mi st - u poetnom dijelu dvanaesnika podsluznica sadrava nakupine razgrananih, zavijenih tubulusnih lijezda brunnerove duodenalne lijezde, koje se otvaraju u crijevne lijezde (lieberk.kripte) njihove stanice su mukozne i izluuju izrazito lunati sluzavi sekret - vedina se Peyerovih ploa nalazi u ileumu - limfne ile crijeva zapoinju slijepo u sredini resica (sredinji hilusni sinus)

> DEBELO CRIJEVO

- ima sluznicu bez nabora osim u zavrnom rektalnom dijelu - nema resica - crijevne lijezde su duboke, a oblae ih epitel, koji uz apsorpcijske stanice sadrava mnogo vrastih i malo enteroendokrinih stanica - glavne uloge: apsorpcija vode, oblikovanje fekalne mase i proizvodnja sluzi - dobro razvijeno limfno tkivo GALT - u vanjskoj uzdunoj naslazi glatke miidne stanice skupljene su u tri debele trake taeniae coli - u intraperitonealnim dijelovima sa seroze vise male izrasline graene od masnog tkiva appendices epiploicae - u analnom dijelu sluznica ini niz uzdunih nabora, columnae rectales morgagni

> CRVULJAK
- ima manje kripata i nema tenije

116

1: USNA

2: VRAK JEZIKA

3: TVRDO NEPCE

4: MEKO NEPCE

117

5: RAZVOJ ZUBA rani stadij

6: RAZVOJ ZUBA kasni stadij kape

7: RAZVOJ ZUBA stadij zvona

8: ZUB U ALVEOLI

118

9: JEDNJAK

10: ELUDAC fundus

- intestinalizacija sluznice u fundusu

11: ELUDAC pilorus

119

12: TANKO CRIJEVO - jejunum

- ileum

13: DEBELO CRIJEVO

14: CRVULJAK

120

20 : SPOLNI SUSTAV
a) MUKI SPOLNI

> TESTIS
- prozvodi hormone i spermije - obavijen debelom ahurom od gustog vezivnog tkiva tunica albuginea - medijastinum testis zadebljanje tunice albuginee na stranjoj povrini testisa, od kojeg vezivne pregrade odlaze u unutranjost jezgre i dijele testis na renjide - svaki testis sadrava 1-4 vrlo zavijena sjemenska kanalida uloena u mreu rahlog vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim ilama, ivcima i intersticijskim (Leydigovim) stanicama - sjemeni kanalidi proizvode spermije, a intersticijske stanice izluuju androgene testisa - razvijaju se retroperitonealno, u stranjem zidu trbune upljine - zbog migracije u smjeru skrotuma svaki je testis obavijen seroznom vredom tunicom vaginalis koja potjee od potrbunice - sjemenski kanalidi proizvode spermije svaki testis sadrava 250 do 1000 sastoje se od ovojnice, graene od vezivnog tkiva, dobro izraene bazalne lamine i sloenog zametnog ili sjemenskog epitela sjem.epitel sastoji se od dviju vrsta stanica : sertolijeve ili potporne i stanice koje ine spermatogenetsku lozu poredane u 4-8 redova, njihova je funkcija proizvodnja spermija svaki sjemenski kanalid oblae sloeni vieslojni epitel vlaknasta tunica propria koja obavija sjemenski kanalid, sastoji se od nekoliko slojeva fibroblasta unutranji sloj koji prianja uz bazalnu laminu, sastoji se od splotenih mioidnih stanica koje imaju svojstva glatkih miidnih stanica velik dio prostora izmeu sjem.kanalida zauzimaju intersticijske stanice zavijeni su , a zapoinju slijepim suenjem na medijastinalnom kraju se suzuju i nastavljaju u kratke odsjeke ravne kanalide koji povezuju sjem. kanalide s mreom meusobno povezanih kanala obloenih niskim epitelom rete testis smjetena u vezivnom tkivu medijastinuma i povezana s glavom epididimisa s 10-20 odvodnih kanalida (ductuli efferentes) - spermatogeneza proces nastajanja spermija zapoinje s primitivnom spol.stanicom spermatogonijom - smjetena uz baz.laminu epitela poinje se mitotski dijeliti u pubertetu, stvarajudi uzastopne narataje stanica koje : ili ostaju nediferencirane pa se dalje dijele spermatogonije A ili se tijekom uzastopnih mitotskih ciklusa diferenciraju u spermatogonije tipa B prastanice koje de se diferencirati u primarne spermatocite (44 + xy)i 4 N DNA
121

 -- najvede stanice spermatogenetske loze ubrzo nakon diferenc. spermatocite ulaze u profazu prve mejotske diobe koja traje oko 22 dana prvom mejotskom diobom nastaju manje stanice : sekundarne spermatocite (22 + x ili y) i 2 N teko ih zapaziti, jer su kratka vijeka, s vrlo kratkom interfazom i brzo ulaze u drugu mejotsku diobu koja je identina mitozi diobom svake sek.spermatocite nastaju dvije spermatide (23 krom) i 1 N haploidne, jer izmeu prve i druge mejotske diobe nema S-faze (sinteza DNA) oplodnjom se ponovno uspostavlja normalan diploidan broj - spermiogeneza zavrni stadij stvaranja spermija, proce kojim se spermatide pretvaraju u spermije ovaj proces se zbiva bez diobe stanice nastaje akrosom, jezgra se zgunjava i izduuje, razvija se rep i gubi se najvedi dio citoplazme tri faze : golgijeva faza u GK nagomilavaju se malena PAS-pozitivna proakrosomska zrnca koja se poslije stapaju u jedno vede akrosomsko zrnce koje se nalazi unutar akrosomskog mjehurida obavijenog membranom. Centrioli se pomiu na poloaj nasuprot akrosomu i zapoinje se oblikovati aksonema repa akrosomska faza irenjem akrosomskog mjehurida nastaje akrosom koji sadrava nekoliko hidrolitikih enzima i to hijaluronidazu, neuraminidazu, kiselu fosfatazu i proteazu koja djeluje slino tripsinu akrosom je specijalizirani oblik lizosoma ovdje se okrene prednji pol jezgre tako da aksonema stri u lumen,razvija se rep faza dozrijevanja odbacuje se suvina citoplazma te ju fagocitiraju sertolijeve stanice, a spermiji se otputaju u lumen kanalida - spermiji se prenose do epididimisa u testisnoj tekudini koju izluuju sertolijeve stanice i rete testis ova tekudina sadrava steroidne hormone, bjelanevine, ione, i bjelanevinu koja vee androgen udruenu s testosteronom - od stadija spermatogonije do stadija spermija protekne 64 dana. - ciklus sjemenskog epitela asinkronost spermatogeneze u sjemenskim kanalidima - sertolijeve stanice dijelom obavijaju stanice spermatogenetske loze bazom prianjaju uz bazalnu laminu a vrhom esto stre u lumen sjem.kanalida imaju obilnu glatku ER, neto hrapave ER, dobro razvijen GK te brojne mitohondrije i lizosome iduena jezgra esto im je trokutasta oblika s malo heterokromatina na baz.dijelu svojih lat.povrina meusobno su povezane vrstim spoj. inedi barijeru krv-testis spermatogonije su smjetene u bazalnom odjeljku ispod ove barijere adluminalni odijeljak- odjeljak iznad kada se na spermatidama razviju repovi oni u upercima stre s vrhova sert. stanica povezane su i tijesnim spojevima imaju nekoliko funkcija : potpora, zatita i regulacija prehrane spermija u razvoju fagocitoza
122

izluivanje tekudinu i pod kontrolom FSH i testosterona izluuju i bjelanevinu koja vee androgen i slui za koncentriranje testosterona u sjem.kanalidima proizvodnja anti-Mullerova hormona uzrokuje nestajanje mullerovih kanala u mukih fetusa barijera krv-testis zbog fenestriranih kapilara velike molekule i tvari prolaze do spermatogonija, ali su napredniji satdiji zatideni zbog vrstih spojeva

- LH djeluje na intersticijske stanice i stimulira ih na proizvodnju testosterona - FSH djeluje na sertolijeve stanice stimulirajudi adenilat-ciklazu i tako povedava koliinu cAMPa, te takoe potie sintezu i izluivanje ABP-a (bjel. koja vee androgen vee se s testosteronom i prenosi ga u lumen kanalida) - testosteron stimulira spermatogenezu, a estrogen i progesteron ju inhibiraju - spermatogeneza moe tedi samo na temp. nioj od tjelesne - svaku arteriju testisa obavija gusti splet vena plexus pampiniformis sustav za izmjenu topline - intersticij testisa mjesto gdje se proizvode androgeni prostore izmeu sjemenskih kanalida testisa ispunjava vezivno tkivo sa ivcima, krv. i limf. ilama kapilare su fenestrirane vezivno tkivo se sastoji od razliitih vrsta stanica kao to su fibroblasti, nediferencirane mezenhimske stanice, mastociti i makrofazi, te intersticijske ili leydigove

> SPOLNI KANALI U TESTISU

- odvodni spolni kanali u testisu tubuli recti, rete testis i ductuli efferentes vode tekudinu i spermije u ductus epididymidis - tubuli recti povezuju sjem. kanalide sa rete testis koja se nalazi u medijastinumu (kubini epitel) - ductuli efferentes kub.stanice bez trepetljika koje se izmjenjuju sa kub.stanicama sa trepetljikama

> ODVODNI SPOLNI KANALI

- ductus epididymidis, sjemenovod i mokradna cijev - ductus epididymidis vrlo zavijena cijev koja s okolnim vezivnim tkivom i krvnim ilama ini tijelo i rep epididimisa vieredni cilindrini epitel glatke miidne stanice stereocilije na cilindrinim stanicama fagocitoza i probava rezidualnih tjeleaca koja se odbacuju tijekom spermatogeneze - sjemenovod ravna cijev s debelom miidnom stijenkom koja se protee od epididimisa do prostatikog dijela mokradne cijevi uzak lumen, sluznica tvori uzdune nabore u najvedem dijelu : vieredni cilindrini epitel sa stereocilijama lamina proprija bogata elastinim vlaknima tvori dio sjemenske vrpce koja jo sadrava arteriju testisa, pleksus pampiniformis i ivce
123

ima ampullu gdje je epitel deblji i vrlo nabran, na njezinom zavrnom kraju, kanalu se prikljuuje sjemenski mjehurid i zajedno tvore ductus ejaculatorius miidni sloj zavrava nakon ampule

> PRIDRUENE SPOLNE LIJEZDE

- sjemenski mjehuridi, prostata i bulbouretralne lijezde - sjemenski mjehuridi sluznica ima nabore i obloena je vierednim cilindrinim epitelom sa mnogo sekretnih zrnaca lamina proprija obiluje elastinim vlaknima tanki sloj glatkih miidnih stanica sekret: ljepljiv, udkast, sadrava tvari za aktiviranje spermija fruktoza, citrat, inozitol, prostaglandini i nekoliko bjelanevina; 70% ejakulata - prostata skup od 30-50 razgranjenih tubuloalveolarnih lijezda odvodni kanali otvaraju im se u naravno mokradnu cijev kubini ili vieredni cilindrini epitel ljezdane dijelove okruuje obilna fibromuskularna stroma sadrava tri jasne zone : sredinja oko 25% lijezde periferna glavno mjesto nastanke karcinoma, 70% volumena lijezde prijelazna odatle potie vedina benignih hiperplazija prostate obavijena fibroelastinom, vezivnom ahurom, bogatom glatkim miidnim stanicama, naravno tu su i pregrade u lumenu lijezda prostatiki kamenci - bulbouretralne lijezde cowperove lijezde proksimalno od membranskog dijela mokradne cijevi u koji se prazne tubuloalveolarne lijezde s jednoslojnim kubinim epitelom, koji izluuje sluz koja djeluje kao sredstvo za podmazivanje mokradne cijevi u vezivnim pregradama nalaze se skeletna miidna vlakna i glatke miidne stanice > PENIS - tri cilindrine mase erektilnog tkiva i mokradna cijev - dva cilindra corpora cavernosa penis smjetena su dorzalno, a tredi koji je smjeten ventralno, okruuje mokradnu cijev i naziva se corpus spongiosum uretre on se na svom kraju iri tvoredi glans penis - najvedi dio mokradne cijevi u penisu obloen je mnogoslojnim cilindrinim epitelom, a u podruju glansa penisa prelazi u mnogoslojni ploasti - littreove lijezde nalaze se cijelom duinom mokr.cijevi penisa i izluuju sluz - prepucij nabor koe koji u svojoj unutranjosti sadrava vezivno tkivo s glatkim miidnim stanicama u unutranjosti nabora i u koi koja prekriva glans ima lijezda lojnica - corpora cavernosa pokrivena su vrstim slojem gustog vezivnog tkiva- tunica albuginea
124

- kavernozna tijela penisa i mokradne cijevi graena su od erektilnog tkiva tkivo s velikim brojem venskih prostora obloenih endotelnim stanicama i odijljenih trabekulama koje se sastoje od vlakana vezivnog tkiva i glatkih miidnih stanica - arterijska opskrba potjee od unutra. pudend.art koje daju ogranak za duboke i dorzalne art penisa - grananjem dubokih arterija nastaju nutritivne arterije( opskrbljuju trabekule kisikom i hranjivim tvarima) i arterije helicine (neposredno se ulijevaju u kavernozne prostore) - izmeu arterija helicina i dorzalne arterije postoje art-ven anastomoze

1: TESTIS I EPIDIDIMIS

2: DUCTUS DEFERENS

125

3: PENIS

4: PROSTATA

5: GLANDULA VESICULOSA

126

b) ENSKI SPOLNI

> JANICI
- epitel : jednoslojni ploasti ili kubini epitel potrbunice (zametni epitel) - ispod njega je sloj gustog vezivnog tkiva tunica albuginea - ispod ovog sloja je kora gdje prevladavaju jajni folikuli s oocitama koji su uklopljeni u vez. tkivo kore stroma kore sastavljena je od karakteristinih fibroblasta vretenasta oblika, koji na hormonske podraaje odgovaraju drugaije od ostalih fibroblasta - sr sadrava gustu mreu krvnih ila unutar rahlog vezivnog tkiva - nema otre granice izmeu kore i sri - razvoj oko 1.mjeseca embrion.ivota mala populacija spolnih prastanica putuje od umanjane vrede do osnove spolnih lijezda (gonada) u gonadama ove se stanice dijele i pretvaraju u oogonije, te diobe su vrlo intenzivne poetkom 3. mjeseca oogonije poinju ulaziti u profazu prve mejotske diobe, koja se zaustavlja u diplotenom stadiju i ne nastavlja se dalje u druge stadije mejoze primarne oocite, okruuju ih splotene folikularne stanice do 7.mjeseca vedina oogonija se pretvorila u prim.oocite atrezija degenerativni proces tokom kojeg nestaje vedina primarnih oocita jajnici u pubertetu sadravaju oko 300 000 oocita nastavlja se tijekom generativnog razdoblja ene tako da u dobi od 40-45 godina ostaje oko 8000 oocita bududi da generativno razdoblje ene traje 30-40 godina ukupno se oslobodi samo oko 450 jajnih stanica - jajni folikuli sastoji se od oocite okruene jednim ili s vie slojeva folikularnih stanica ili granuloza-stanica folikule koji nastaju tijekom fetalnog ivota : primordijalni folikuli, ine primarne oocite obavijene samo jednim slojem splotenih folikularnih stanica nalaze se u povrnom sloju kore jezgra oocita blijeda jer kromosomi nisu spiralizirani, velika i sadri veliku jezgricu mnogo mitohondrija, nekoliko GK i cisterna ER bazalna lamina obavija folikularne stanice i oznaava granicu izmeu folikula i okolne strome poetkom pubert.zapoinje rast folikula :promjena oocite, granuloza stanica i fibroblasta strome (male skupine primordijalnih folikula s tim zapoinju) - rast folikula potie hormon FSH kojeg izluuje hipofiza rast oocite najbri je tijekom prvog dijela rasta folikula kada ona dosegne svoj navedi promjer poveda se jezgra kao i broj mitohondrija, ER hipertrofira, a GK se pomaknu tik ispod pov.stanice folikularne stanice umnaaju se mitozom i ine jedan sloj kubinih stanica jednoslojni primarni folikul
127

folikularne stanice nastavljaju se umnaati pa nastaje mnogoslojni folikularni epitel ili granulozni sloj, ije su stanice povezane tijesnim spojevima (neksusi) vieslojni primarni ili preantralni folikul oocitu okruuje zona pellucida za vrijeme rasta folikula (zbog povedanja broja i veliine granuloza-stanica) dolazi do nihova pomicanja u dublja podruja kore izmeu folikularnih stanica poinje se nakupljati folikularna tekudina (liquor foliculi) sadrava sastojke plazme i izluevine folikularnih stanica, glikozaminoglikane, nekoliko bjelanevina (uljuujudi bjelanevine koje se veu za steroide) te mnogo ster. hormona mali prostori koji sadravaju ovu tekudinu stapaju se i granuloza stanice se reorganiziraju oblikujudi veliku upljinu antrum sekundarni ili antralni folikuli cumulus oophorus nakupina koju ine granuloza stanice tijekom reorganizacije corona radiata granuloza stanice okupljene oko oocite, prilikom ovulacije naputa jajnik zajedno sa jajnom stanicom fibroblasti strome neposredno uz folikul, diferenciraju se i ine teku folikula taj se sloj zatim diferencira u teku internu i eksternu stanice teke interne imaju svojstva stanica koje proizvode steroide (glatka ER, mitohodrije s cjevicama i brojne kapljice masti) proizvode androstendion koji se prenosi do granuloza stanica bogato prokrvljena granuloza-stanice pod utjecajem FSH, sintetiziraju enzim aromatazu pretvara androstendion u estrogen granica je otra jer se gran-stanice i stanice teke interne morfoloki razlikuju,a i odijeljene su bazalnom membranom u sloju gran-stanica nema krvnih ila za vrijeme rasta folikula estrogen se vrada u stromu koja okruuje folikule, ulazi u krvne ile i rasporeuje se po tijelu teka eksterna sastoji se od vezivnog tkiva koje je vedinom rasporeeno u slojeve fibroblasta koji okruuju teku internu, granica izmeu njih dvije nije otra zreli, preovulacijski ili graafov folikul debela teka granulozni sloj se stanjuje, jer folikul raste - atrezija folikula propadaju folikularne stanice i oocita, a njihove ostatke uklanjaju fagociti mogu zapoeti atreziju u bilo kojem stadiju razvoja granuloza-stanice se prestanu dijeliti, odvajaju se od bazalne lamine, a oocita propadne u kasnijem stadiju u folikul ulaze fibroblasti i stvaraju oiljak od kolagena, koji moe potrajati due vrijeme posebno je izraena neposredno prije roenja, te za vrijeme puberteta i trudnode - ovulacija prsnude zrelog folikula i oslobaanje oocite koja dospijeva u ampularni kraj jajovoda oko 14.og dana u 28-dnevnom ciklusu
128

poticaj za ovulaciju : porast koncentracije LH hormona, koji izluuje hipofiza kao odgovor na visoku razinu estrogena u krvi koju proizvode folikuli u rastu nekoliko minuta nakon porasta razine LH, povedava se i protok krvi kroz jajnik bjelanevine plazme istjeu kroz stijenke kapilara i postkapil. venula pa nastaje edem lokalno se oslobaaju prostaglandini, histamin, vazopresin i kolagenaza granuloza-st proizvode hijaluronsku kiselinu i razmiu se slabi stijenka folikula zbog razgradnje kolagena u tunici albuginei, ishemije i smrti nekih stanica pojava stigme- zbog prestanka krvi na tom mjestu, stijnka folikula postaje prozirna prva mejotska dioba zavrava neposredno prije ovulacije jedna od sekundarnih oocita zadrava gotovo svu citoplazmu druga postaje prva polocita odmah nakon izbacivanja prve polocite jezgra oocite zapoinje drugu mejotsku diobu koja se zaustavlja u metafazi - uto tijelo (corpus luteum) privremena endokrina lijezda koju tvore granuloza-stanice i stanice teke interne reorganizacijom nakon ovulacije nalazi se u kori jajnika folikul splasne i stijenka mu se smeura, ulazi neto krvi, nastaje krvni ugruak koji se postepeno odstranjuje- sve to ini sredinji dio utog tijela granuloza st. se povedaju ine 80% parenhima utog tijela i nazivaju se granuloza-luteinske st. imaju svojstva stanica koje izluuju steroide, dok su prije izgledale kao satnice koje lue bjelanevine st.teke interne daju osnovu za teka-luteinske stanice, sline su ovima gore ali manje krvne ile urastaju u unutranjost utog tijela i ine bogat krvoilni splet pod utjecajem LH stanice poinju izluivati progesteron i estrogen (ostalo zna i ne da mi se pisati) - intersticijske stanice za vrijeme atrezije folikula, stanice teke interne, esto ostaju kao izolirane stanice ili u manjim skupinama du strome kore i nazivaju se intersticijske stanice stimulirane LHom, aktivno izluuju steroidne hormone

> JAJOVOD
- vrlo pokretljive, parne miidne cijevi - jedan im se kraj (infundibulum) otvara u peritonealnu upljinu pokraj janika, a drugi prolazi kroz stijenku maternice i otvara se u njezinu unutranjost - slobodni kraj jajovoda, obrubljen je prstolikim resicama, koje se nazivaju fimbriae - stijenku jajovoda ine tri sloja : sluznica nabrana, jednoslojan cilindrini epitel i (dvije vrste stan.: 1.s trepetljik. i 2.sposobn.sekrec.) lamina proprija graena od rahlog vezivnog tkiva debeli miidni sloj od glatkim mi stan.rasporeen u dva sloja (un.kruni i vanj.uzd) seroza visceralna potrbunica
129

> MATERNICA
- sastoji se od proirenog tijela koje u podruju unutranjeg uda prelazi u cerviks - dio tijela maternice u obliku svoda naziva se fundus - stijenka maternice - tri sloja: seroza ili adventicija ovisno o dijelu maternice myometrium endometrium sluznica maternice - miometrij najdeblji sloj maternice ine snopovi glatkih miidnih stanica odijeljeni vezivnim tkivom i rasporeeni u 4 neotro ograniena sloja u 1. i 4. uglavnom uzduno srednji slojevi sadravaju vede krvne ile tijekom trudnode intenzivan rast kao posljedica hipeplazije i hipertrofije mnoge glatke mi.st. imaju znaajke stanica koje izluuju bjelanevine, aktivno sintetiziraju kolagen nakon trudnode, neke glatke mi.st propadnu, neke se stanje, a enzimi razgrauju kolagen - endometrij sastoji se od epitela i lamine proprije u koju su uloene jednostavne tubulusne lijezde epitel : jednoslojan cilindrian, a ine ga stanice s trepetljikama i jednostavne cilindrine ljezdane stanice ljezdani epitel slian epitelu na povrini vezivno tkivo lamine proprije ima mnogo fibroblasta i obilnu osnovnu tvar, vlakna uglavnom graena od kolagena tipa III moe se podijeliti u dvije zone : zona basalis lamina proprija i poetni dio lijezda maternice, vedinom ostaje nepromijenjena tijekom menstruacije zona functionalis ostatak lamine proprije, lijezde i povrinski epitel, veoma se mijenja tijekom menstruacije arkuatne arterije teku na periferiji srednjih slojeva miometrija, od njih se odvajaju dvije vrste arterija za opskrbu endometrija krvlju : ravne arterije, koje opskrbljuju zonu basalis i spiralne arterije, koje dovode krv u zonu funkcionalis - menstruacijski ciklus faze ciklusa : mestruacijska, proliferacijska i sekrecijska proliferacijska, folikularna ili estrogenska faza traje oko 10 dana nakon menstruacijske faze sluznica maternice je relativno tanka brzi rast male grupe jaj.fol, kada im se razvije teka interna poinju izluivati estrogene estrogeni djeluju na endometrij dovodedi do proliferacije stanica i obnove endometrija izgubljenog tijekom menstruacije jednoslojni cilindrini epitel

130

sekrecijska ili luteinska faza zapoinje nakon ovulacije, i rezultat je djelovanja progesterona koji izluuje uto tijelo progesteron dodatno potie ljezdane stanice epitelne stanice poinju nakupljati glikogen ispod jezgre ija se koliina kasnije smanjuje spiralno zavijanje lijezda progestron inhibira kontrakcije glatkih miidnih stanica menstruacijska faza ako izostane oplodnja oocite, uto tijelo spontano prestane djelovati 10-12 dana nakon ovulacije, pa koliina estrogena i progesterona u krvi brzo opada nekoliko ciklikih kontrakcija spiralnih arterija, zaustavlja se dotok krvi, i dolazi do ishemije koja dovodi do nekroze njihove stijenke i dijela funkcionalnog sloja endometrija krvne ile u podruju izvan kontrakcije prsnu pa pone krvarenje dio funkcionalnog sloja endometrija se odijeli, a ostatak se skvri zbog gubitka intersticijske tekudine - endometrij u trudnodi ako doe do implantacije, stanice trofoblasta izluuju HCG, koji stimulira uto tijelo da nastavi izluivati progesteron koji djeluje na lijezde maternice da se proire i postanu zavijenije - implantacija, decidua i placenta oplodnja u lateralnoj tredini jajovoda dok se zigota pasivno pomie prema maternici zapoinje njezino brazdanje uzastopnim diobama nastaje zbijena nakupina stanica morula obavijena zonom pelucidom i otprilike jednake veliine kao oploena oocita blastomere- stanice koje nastaju diobom zigote u sredini morule nastaje upljina ispunjena tekudinom blastocita stadij u kojem zametak stie u maternicu blastomere se poredaju u perifernom sloju trofoblast, dok se manji broj blastomera skupi unutar upljine embrioblast ili embrionalni vorid (4 ili 5 dan nakon ovulacije) implantacija zapoinje oko 7.dana, a oko 9.og dana nakon ovulacije embrij je potpuno uronjen u endometrij, koji de ga tijekom trudnode zatititi i hraniti endometrij doivljava velike promjene : fibroblasti lamine proprije se povedavaju, oblik im postane viekutan i dobivaju svojstva stanica koje izluuju bjelanevine decidualne stanice, a itav endometrij decidua decidua se moe podijeliti na tri dijela : decidua basalis izmeu embrija i miometrija decidua capsularis izmeu embrija i lumena maternice decidua parietalis preostali dio - placenta sastoji se od fetalnog dijela chorion, i majina dijela decidua basalis kroz bazalni dio decidue arterijska krv ulazi u intervilozne prostore, koji se nalaze unutar placente, a iz njih prima vensku krv endokrini je organ- proizvodi hormone: HCG, korionski tireotropin, korionski kortikotropin, estrogeni i progesteroni, te humani korionski somatomamotropin koji potie izluivanje mlijeka i stimulira rast
131

- vrat maternice donji, cilindrini dio maternice epitel jednoslojan cilindrian i izluuje sluz malo glatkih miidnih stanica i sastoji se vedinom od gustog vezivnog tkiva vanjska strana cerviksa koja stri u lumen rodnice- obloena mnogoslojnim ploastim epitelom u sluznici : mukozne cervikalne lijezde koje se obilno granaju, proliferiraju u trudnodi i izluuju vite sluz ta se sluznica ne mijenja tijekom menstruacijskog ciklusa

> RODNICA
- stijenka rodnice ne sadrava lijezde, a sastoji se od tri sloja : sluznice, miidnog sloja i adventicije - mnogoslojan ploast epitel - stanice mogu sadravati malu koliinu keratohijalina - pod utjecajem estrogena epitel sintetizira mnogo glikogena - bakterije rodnice razgrauju glikogen i stvaraju mlijenu kiselinu - lamina propria sluznice- graena od rahlog vezivnog tkiva ukojem ima mnogo elastinih vlakana, limfocita i neutrofila - u sluznici rodnice uglavnom nema osjetnih ivanih zavretaka - mi.sloj rodnice sastoji se uglavnom od uzdu. snopova gl.mi.stanica, ali ima i malo krunih snopova - oko miidnog sloja nalazi se ovojnica od gustog vezivnog tkiva s mnogo debelih elastinih vlakana spaja rodnicu s okolnim organima

> MLIJENA LIJEZDA

- 15-25 renjeva sloene tubuloalveolarne grae kojim je funkcija izluivanje mlijeka - svaki reanj koji je od susjednih renjeva odvojen gustim vez.tkivom s mnogo masnog tkiva zapravo je lijezda za sebe s vlastitim odv. kanalom ductus lactiferus, koji se svaki zasebno otvara na bradavici - razvoj mlijene lijezde prije puberteta mlijene lijezde se sastoje od odvodnih kanala s nekoliko ogranaka i njihovih zavrnih proirenja- sinus lactiferi dojke se povedaju zbog nakupljanja masnog i vezivnog tkiva, te pojaanog rasta i grananja odvodnih kanalida pod utjecajem povedanog izluivanja estrogena jajnika ljezdani reanj (lobus) razvije se na krajevima najmanjih kanalida koji se ulijevaju u terminalni kanal izgrauje ga rahlo vezivno tkivo bogato stanicama, dok se izmeu renjeva nalazi gusto vezivno tkivo s manje stanica sinusi lactiferi su na svojim vanjskim otvorima obloeni mnogoslojnim ploastim epitelom, koji proksimalno brzo prelazi u mnogoslojni cilindrini ili kubini epitel odvodni kanali i kanalidi su obloeni jednoslojnim kubinim epitelom i prekriveni su gusto poredanim slojem mioepitelnih stanica u vezivnom tkivu koji okruuje alveole ima limfocita i plazma- stanica veda hidratacija vezivnog tkiva uzrokuje povedanje dojki prsna bradavica izvana prekrivena oroenim mnogoslojnim ploastim epitelom koji se nastavlja na epidermis okoline
132

epitel bradavice lei na sloju vezivnog tkiva bogatom glatkim miidnim stanicama sadrava mnogo osjetnih ivanih zavretaka - tijekom trudnode i laktacije rast mlijenih lijezda tijekom trudnode posljedica je sinergistikog djelovanja nekoliko hormona od kojih su najvaniji : estrogen, progesteron, prolaktin i placentalni laktogen relativna kolliina vez.tkiva strome i masn. tkiva u odnosu prema parenhimu znaajno se smanji za vrijeme dojenja- epitelne stanice proizvode mlijeko lipide i proteine proizvode ljezdane stanice 1: JAJNIK

2: JAJOVOD

3: MLIJENA LIJEZDA

133

4: UTERUS DJEVOJICE

5: PREDMENSTRUALNI UTERUS

6: RODNICA

134

21: DODATAK - TABLICE

TABLICA 1: raspored razliitih tipova pokrovnog tkiva
PLOASTI 1: jednoslojni 2: mnogoslojni
mezotel, endotel, epitel stranje povrine ronice a) oroeni, epitel koe b) neoroeni, u usnoj upljini, rodnici, jednjaku, na prednjoj povrini ronice

KUBINI CILINDRINI

jednoslojni 1: jednoslojni

epitel malih odvodnih kanala lijezda, zametni epitel jajnika, folikularni epitel titne lijezde, epitel bubrenih kanalida a) s trepetljikama: jajovod, maternica b) bez trepetljika: prob. cijev od ulaska u eludac do kraja debelog crijeva, uni mjehur

2: mnogoslojni 3: vieredni

spojnica vjee, dio muke i enske mokradne cijevi a) bez trepetljika: dijelovi odvodnih kanala egzokrinih lijezda b) s trepetljikama: dini sustav c) sa stereocilijama: ductus epididymidis, sjemenovod

PRIJELAZNI EPITEL

epitel koji mijenja debljinu, ali uvijek ostaje mnogoslojni - nakapnica bubrega, mokradovod, mokradni mjehur

TABLICA 2: diferencijalna dijagnoza limfnih organa

TIMUS povrni epitel ahura + TONZILA + + (udubljena povrina
epitela djelomino okruena vezivom)

PEYEROVA PL. + (epitel crijeva) -

LIMF. VOR +

SLEZENA +

postojanje kore i sri marginalni sinusi hassallovo tjelece malpighijevo tjelce venski sinusi posebne karakteristike

+ + retikulum graen od epitelnih st.

limfociti infiltriraju povrni epitel

epitel crijeva s Mstanicama

+ + srni sinusi

+ +
T-podruje u periarterijskom limfnom omotau

135

TABLICA 3: diferencijalna dijagnoza nekih lijezda

lijezda gl. parotis sekrecijski dio
serozni acinusi, uski lumen

odvodni sustav
dobro razvijen, vedi broj interlobularnih i intralobularnih odvodnih kanalida (razlika prema egzokrinoj guterai) dobro razvijen, ali manji broj inter i intralobularnih kanalida u odnosu na par. rijetki interlobularni i intralobularni kanalidi bez inter i intra kanalida

pos. karakteristike
brojne masne stanice i ogranci n.facialisa

gl. submandibularis

tubulo-acinusna, seromukozna

serozni polumjeseci

gl.sublingualis gl. lacrimalis

tubulo-acinusna, seromukozna tubulusna, serozna, razgranana, relativno irok lumen serozni acinusi, uski lumen

serozni polumjeseci

u vezivnom tkivu vedi broj slobodnih stanica, pogotovo mastocita centroacinusne stanice, langerhansovi otoidi, bez mioepitelnih stanica

egzokrini dio pankreasa

odvodni sustav slabije razvijen nego u par.

TABLICA 4: diferencijalna dijagnoza pojedinih odsjeaka probavne cijevi i unog mjehura

odsjeak ELUDAC, FUNDUS resice kripte + + + + + vraste st. + + + + + velike nakupine limfnih vorida nedostaje drugi sloj t.musc., bez podsluznice nakupine limfnih vorida

posebne karakteristike
plitke eluane stanice, duboke lijezde duboke el. jamice, kratke lijezde brunnerove lijezde u podsluznici

ELUDAC, PILORUS DVANAESNIK JEJUNUM ILEUM COLON CRVULJAK UNI MJEHUR + + + -

136

TABLICA 5: diferencijalna dijagnoza nekih upljih organa

organ JEDNJAK epitel
mnogoslojni ploasti, neoroeni prijelazni

t. muscularis
unutranji kruni i vanjski uzduni bolje izraen unutranji sloj od vanjskog nema prepoznatljivih slojeva dobro izraena s unutranjim uzdunim, srednjim krunim i vanjskim uzdunim slojem relativno gusta miidna vlakna u krunom sloju

pos. karakteristike
-lamina musc.m. - lijezde u posluznici

MOKRADOVOD URETRA SJEMENOVOD

dvoslojni cilindrini, pri kraju mnogoslojni dvoslojni cilindrini sa stereocilijama

venski sinusi u lamini propriji esto na pop.presjeku zajedno s drugim strukturama funiculusa spermaticusa tanki, razgranani nabori sluznice, esto prisutne gartnerove ciste pojedinane, male mukozne lijezde

JAJOVOD

jednoslojni cilindrini sa trepetljikama

UNI KANAL

jednoslojni cilindrini

malo gl. miidnih stanica

137