ROOMPARADISE

Histologija
-skriptauredila: Marcela Kovačevid

sadržaj:
1: HISTOLOŠKE METODE................................................................................................................................2 2 : EPITELNO TKIVO ......................................................................................................................................6 3: VEZIVNO TKIVO .....................................................................................................................................14 5: HRSKAVICA ...........................................................................................................................................27 9: ŽILNI SUSTAV ........................................................................................................................................56 10: KRVNE STANICE ...................................................................................................................................62 11 : STVARANJE KRVNIH STANICA .................................................................................................................66 12 : IMUNOSNI SUSTAV ..............................................................................................................................69 13 : DIŠNI SUSTAV .....................................................................................................................................79 14: KOŽA.................................................................................................................................................86 15: MOKRADNI SUSTAV ..............................................................................................................................91 16: HIPOFIZA............................................................................................................................................97 17 : NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOČIDI, ŠTITNJAČA, EPITELNA TJELEŠCA I EPIFIZA ...........................100 18 : ORGANI PRIDRUŽENI PROBAVNOJ CIJEVI .................................................................................................107 19: PROBAVNI SUSTAV .............................................................................................................................114 20 : SPOLNI SUSTAV .................................................................................................................................121 21: dodatak - tablice………………………………………………………………...…………………………………………………….135

1

1: HISTOLOŠKE METODE
> PRIPRAVLJANJE TKIVA ZA PROUČAVANJE MIKROSKOPOM
- fiksacija – potrebno za priređivanje trajnih preparata da se izbjegne razgrađivanje tkiva enzimima (autoliza) ili bakterijama i sačuva njegov fizički ustroj i molekularni sastav može se izvesti kemijskim ili rjeđe fizikalnim (smrzavanje) metodama pri kemijskoj fiksaciji tijelo se obično uroni u otopinu tvari koje stabiliziraju ili križno povezuju tkivne bjelančevine – fiksativi može se izvršiti i intravaskularnom perfuzijom, tj.ubrizgavanjem fiksativa u krvožilni sustav organa, tada fiksativ brzo dospijeva u unutrašnjost tkiva puferirana izotonična otopina 4%-tnog formaldehida (formalin) – jedan od najboljih fiksativa za rutinski svjetlosnu mikroskopiju formaldehid i glutaraldehid reagiraju s aminoskupinama tkivnih bjelančevina fiksacijsko djelovanje glutaraldehida je pojačano jer je on dialdehid koji križno povezuje bjelančevine za istraživanje ultrastrukture elektronskim mikroskopom potrebna je dvostruka fiksacija:  puferirana otopina glutaraldehida, i zatim  puferirana otopina osmijeva tetraoksida (čuva i boji lipide i bjelančevine) - uklapanje ili impregnacija– tkivo se može rezati tek nakon uklapanja u neko čvrsto sredstvo sredstva za uklapanje su parafin i neke čvrste smole parafin se redovito upotrebljava za svjetlosnu, a smole i za svjetlosnu i elektr. mikroskopiju pripremni postupci : dehidriranje i prosvjetljavanje kod uklapanja u parafin, otapalo koje zamjenjuje etanol(za dehidraciju) je obično ksilol  za vrijeme prožimanja otapalom tkivo postane prozirno (prosvjetljavanje) kad je tkivo potpuno prožeto otapalom stavlja se u otopljeni parafin u termostatu na 58-60C pod utjecajem topline otapalo ispari i svi se prostori u tkivu ispune parafinom kada se izvadi iz termostata tkivo prožeto parafinom se stvrdne kada se tkivo uklapa u plastične smole:  također se prvo dehidrira u etanolu, zatim se prožme otapalom za određenu vrstu plastike  etanol i druga otapala se poslije zamijene otopljenom plastikom koja se stvrden pomodu polimerizatora koji uzrokuje križno povezivanje zatim rezovi mikrotomom se izravnaju na površini tople vode i prenesu na predmetno staklo na kojem se poslije boje - bojenje – vedina histoloških boja ponaša se poput kiselih ili bazičnih spojeva koji imaju afinitet za stvaranje elektrostatskih vezova s ioniziranim radikalima u tkivima primjeri bazičnih boja : toluidinsko i metilensko modrilo, i hematoksilin  bazofilni sastojci tkiva :  oni koji sadržavaju kiseline (nukleinske kiseline, glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini) kisele boje (orange G, eozin, kiseli fuksin) oboje acidofilne tkivne sastojke kao što su mitohondriji, sekretna zrnca i kolagen trikromi (malloryeva i massonova mješavina boja) vrlo dobro prikazuju jezgru i citoplazmu, a osmi toga različito oboje kolagen i glatko mišidje 2

maksimalna mod razlučivanja je 0.neki optički uređaji omogudavaju promatranje neobojenih stanica i histoloških rezova .za prikazivanje kolagena prikladan je boja pikrosirijus. jer leda u okularu samo povedava sliku dobivenu objektivom.prolazno svjetlo .mikroskopiranje s faznim kontrastom temelji se na činjenici da svjetlo mijenja brzinu i smjer prolazedi kroz stanične i izvanstanične sastojke s različitim indeksima loma (svijetlije ili tamnije) . do fotografsek ploče ili do detektora u kameri ukupno je povedanje umnožak vlastitih povedanja objektiva i okulara .omogudava veoma točno fokusiranje na sasvim tanku ravninu unutar stanice ili histološkog reza > FLUORESCENCIJSKI MIKROSKOP .analizator (drugi filtar) – glavna os okomita na os prvoga pa svjetlo ne može prodi osim ako između njih nije neko tkivo koje skrede svjetlost tako što uzrokuje otklon svjetlosnih valova što dolaze od polarizatora > KONFOKALNI MIKROSKOP .fluorescencija –ako se neke tvari obasjaju svjetlošdu određene valne duljine. one same odašilju svjetlost vede valne duljine . često se primjenjuje i impregnacija tkiva metalima kao što su srebro i zlato (osobito za živčano tkivo) > SVJETLOSNI MIKROSKOP .svijetlu konrastno bojenje –kad se pojedinosti na rezovima označe nekim precipitatom osim bojenja tkiva bojama.ovaj mikrosk koristi UV-svjetlo.omogudava prepoznavanje tvorba građenih od vrlo pravilno poredanih molekula .polarizator (prvi filtar).transmisijski – velika mod razlučivanja (u praksi 3 nm = do 400 000 puta povedanje) djeluje na osnovi pojave da elektromagnetsko polje otklanja snop elektrona kao što staklene lede lome svjetlosne zrake snop elektrona se proizvodi zagrijavanjem metalne niti (katode) u vakuumu anoda je metalna ploča s otvorom u sredini 3 .nomarskijeva diferencijala interferencija – naizgled 3D slika > POLARIZACIJSKI MIKROSKOP .prikladno za promatranje živih stanica . a stanice odašilju svjetlost iz vidljivog dijela spektra .optički dio sastoji se od tri sustava leda : kondenzor – skuplja i fokusira svjetlo objektiv – povedava osvjetljenu sliku predmeta i prenosi je do lede okulara okular – još više povedava sliku i prenosi je do mrežnice oka. osobito ako se promatra u polariz.i transmisijski i scanning se temelje na uzajamnom djelovanju elektrona i sastojaka tkiva .2 μm (slike povedane 1000-1500 puta) ovisi o ledama u objektivu.fluorescentne boje: primjer je akridin-oranž koji se veže za DNA i RNA > ELEKTRONSKI MIKROSKOP .sastoji se od mehaničkog i optičkog dijela .svjetlost nastavla u valovima koji titraju u jednoj ravnini . a ne povedava razlučivanje > MIKROSKOPI S FAZNIM KONTRASTOM I S DIFERENCIJALNOM INTERFERENCIJOM .

za tu svrhu služe različiti postupci koji se najčešde zasnivaju na specifičnim kemijskim reakcijama ili na jakom uzajamnom afinitetu za povezivanje među makromolekulama .3diaminoazobezidin 4 . tkiva i organa u njemu snop elektrona ne prolazi kroz sam preparat nego klizi po površini (skenira ju) elektronski snop pogađa veoma tanku metalnu prevlaku koja je prethodno nanesena na površinu preparata i koja odbija elektrone prikazuje samo površinu predmeta za promatranje unutrašnjosti treba se izvesti kriofraktura > AUTORADIOGRAFIJA .nukleinske kiseline – Feulgenova reakcija kojom se DNA oboji crveno .slika se projicira na ekran . u suspenziji ili na petrijevom stakalcu > FRAKCIONIRANJE STANICE .scanning – omogudava dobivanje naizgled 3D slike stanica.primarna stanična kultura – kultura izoliranih stanica mehanički ili djelovanjem enzima.metoda proučavanja bioloških zbivanja primjenom radioaktivnosti na tkivnim rezovima > STANIČNA I TKIVNA KULTURA .razdvajanje i izoliranje organela i drugih sastojaka stanica i tkiva djelovanjem centrifugalne sile zbog svojih različitih koeficijenata sedimentacije > HISTOKEMIJA I CITOKEMIJA .bjelančevine – u pravilu se ne mogu prikazati specifične bjelančevine osim imunocitokemijom no mogu otkriti enzimi manje ili više specifično u tim se metodama najčešde rabi sposobnost enzima da reagiraju sa specifičnim kemijskim vezovima fosfataze – enzimi koji se nalaze posvuda u tijelu  cijepaju vez između fosfatne skupine i alkoholnog ostatka u fosforiliziranim spojevima  obojeni netopljivi proizvod reakcije na fosfataze obično je olovni fosfat ili olovni sulfid  često se primjenjuju za prikazivanje lizosoma dehidrogenaze – ulanjaju vodik s jednog supstrata i prenose ga na drugi  prikazuju se inkubiranjem rezova nefiksiranog tkiva u otopini supstrata.metode za određivanje različitih tvari u tkivnim rezovima . koja sadržava molekulu koja prima vodik i precipitira se kao netopljivi obojeni talog  za prikazivanje sukcinat-dehidrogenaze u mitohondrijima peroksidaze – izaziva oksidaciju nekih supstrata s prijenosom vodikovih iona na vodikov peroksid pa nastaje molekula vode  prikladno fiksirani tkivni rezovi inkubiraju se u otopini koja sadržava vodikov peroksid i 3.ioni – primjenom metoda kod kojih kao rezultat kemijske reakcije nastaje tamni netopljivi proizvod .

karboksilne ili sulfatne) su PAS-pozitivni glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini vrlo su kiseli jer sadrže mnogo karboksilnih i sulfatnih skupina.imunocitokemija – reakcija između antigena i njegovog specifičnog protutijela jest izrazito specifično uzajamno djelovanje među molekulama za prikazivanje specifičnih bjelančevina pomodu obilježenih protutijela .2-glikolnih skupina u šederima u aldehidne ostatke  oni se schiffovim reagensom oboje u različitim tonovima ljubičaste boje  glikogen i neutralni glikoproteini (nemaju kis.moraju se obilježiti . skupina. za prikazivanje membranskih molekula .polisaharidi i oligosaharidi – mogu se prikazati periodi acid-Sciff (PAS-reakcijom).protein A – za prikazivanje imunoglobulina . koja se zasniva na oksidaciji 1.za prikazivanje mikrofilamenta .faloidin – specifično reagira sa aktinom.lektini – vežu se za ugljikohidrate.hibridizacija – međusobno povezivanje dvaju pojedinačnih lanaca nukleinskih kiselina koji se međusobno prepoznaju ako su komplementarni 5 .lipidi – najbolje se mogu prikazati bojama koje se otapaju u lipidima sudan IV i sudan-crnilo > NA OSNOVI UZAJAMNOG AFINITETA . zato pokazuju jak afinitet prema bazičnoj boji alcijanskom modrilu ..

vezivno. a stroma mu daje potporu  Vezivno tkivo izgrađuje stromu organa s izuzetkom mozga i kralježnične moždine . sekrecija. u limfi i krvi . oko mišidnih.Bazalne lamine Sve epitelne stanice koje leže na podlozi od vezivnog tkiva imaju na svojoj bazalnoj plohi sloj izvanstanične tvari koji se naziva bazalna lamina – vidi se samo elektronskim mikroskopom Sastoji se od lamine dense ( gusti sloj od nježne mreže tankih vlakanaca). a oblik jezgri može biti kuglast. masne i schwannove stanice retikularna lamina.2 : EPITELNO TKIVO Opdenito o tkivu . kubične i pločaste. podražljivost i kontraktilnost > OBLICI I ZNAČAJKE EPITELNIH STANICA . ili izdužen . ovalan.uzdužna os jezgre uvijek je usporedna s glavnom osi stanice .organi  tkivo  stanice i molekule izvanstaničnog matrixa . masnih i schwannovih stanica bazalna lamina je zapreka koja ograničava ili regulira prenošenje makromolekula između vezivnog i drugih tkiva nalazi se i između epitela smještenih jedan uz drugi (pludne alveole i bubrežni glomeruli) sastojke bazalne lamine izlučuju same epitelne. mišidne.mogu biti cilindrične.  glikoproteina laminina i entaktina te  proteoglikana (heparan sulfat proteoglikan nazvan perlekan) s vanjske ( s donje) je strane pričvršdena uz vezivno tkivo sidrenima vlakancima izgrađenim od posebne vrste kolagena tipa VII nalazi se i na mjestima gdje druge vrste stanice dodiruju vezivno tkivo  npr.bazalna lamina usko povezana s retikulinskim vlaknima (proizvode ih stanice vezivnog tkiva) funkcije :  selektivna barijera  utječe na staničnu polarnost 6 . te može imati s jedne ili s obje strane lamine dense i svijetli sloj : lamina rara ili lucida – uglavnom je građena od :  kolagena tipa IV.Čovjekovo tijelo se sastoji samo od 4 osnovne vrste tkiva: epitelno. apsorpcija.njihov gusti oblik uvjetuje gusti smještaj u slojevima ili skupinama stanica .organi su izgrađeni od parenhima i strome  Stanice parenhima čine temelj funkcije organizma.osnovne funkcije epitelnih tkiva jest prekrivanje i oblaganje slobodnih površina.od velike važnosti su i slobodne stanice u tjelesnim tekudinama kao npr. mišidno i živčano .

hemidezmosomi i dezmosomi  Nepropusni spojevi – zonule occludentes  Komunikacijski spojevi – tijesni spojevi i ( kem.međustanični spojevi nalaze se u vedini tkiva. intermedijarni filamenti i spektrin 7 . jer nastaje stapanjem dviju baz. stanica (paracelularni put) u bilo kojem smjeru (od površine prema bazi i obrnuto)  formira funkcionalne odjeljke unutar slojeva stanica zonula adherens smatra se da služi povezivanju susjednih stanica  prisutnost brojnih aktinskih mikrofilamenata – koji se ugrađuju u ploču guste tvari na citoplazmatskoj strani spojnog dijela membrane  potječu od završne mrežice – tvore ju aktinski mikrofilamenti.bazalne membrane svjetlosnim mikroskopom vidljiv PAS.pozitivni sloj koji se nalazi ispod svakog epitela. ali su najizraženiji u epitelnom tkivu epitelne stanice vrlo su čvrsto povezane pa su za njihovo razdvajanje potrebne razmjerno jake mehaničke sile. Adhezija je izražena u epitelnim tkivima koja se izložena silama rastezanja i tlaka.  To čvrsto povezivanje omoguduju kadherini .porodica transmembranskih glikoproteina koji gube svoja adhezivna svojstva u odsutnosti kalcija Povezivanju služe i međustanični spojevi – mjesta adhezije. ali i brtvila koja spriječavaju prolaženje tvari kroz međustanični prostor (paracelularni put). a uz to i tvorbe koje omoguduju komunikaciju među stanicama Prema funkciji :  Pričvrsni spojevi – zonulae adherentes. lamina ili bazalne i retikularne lamine .     prilagođava proliferaciju i diferencijaciju stanica putem čimbenika rasta potiče stanični metabolizam djeluje na prersspodjelu proteina u priležedoj staničnoj membrani što utječe na signalni prijenos i služi kao putokaz tijekom stanične migracije vjerojatno sadržava i poruku potrebnu za uzajamno djelovanje među stanicama (ponovna inervacija mišidnih stanica) prisutnost bazalne lamine oko mišidne stanice nužna je za uspostavljanje novih mišidnoživčanih spojeva (motorička ploča) . lamine .sinapse) Čvrsti spojevi ili zonule occludentes  nalaze se pri samom vrhu stanice  Elektronskim mikroskopom ta ograničena područja imaju pteroslojan izgled  Kriofrakturom se vide kao grebeni i brazde međusobno povezani u mrežastu strukturu  broj grebena ili brazda razmjeran je propusnosti epitela :  manje veznih mjesta  veda propusnost za vodu i otopine  pa je osnovna funkcija stvaranje čvrste barijere. u bubrežnim glomerulima i u pludnima alveolama deblja je od baz. koja sprječava protok tvari između epit.

u svojoj unutrašnjosti sadržavaju skupine aktinskih mikrofilamenata koji su s nekoliko drugih bjelančevina križno povezani međusobno. prekriveni staničnom membranom. stanicama u nju su usidrene skupine citokeratinskih intermed. a za usporedbu tijesni spojevi su oko 2nm)  s unutrašnje strane membrane stanice nalazi se pričvrsna ploča – kružna nakupina guste tvari. četkasta ili prugasta prevlaka . te ioni)  primjer je srčani mišid.Mikrovili citoplazmatski izdanci . u hemidezmosomu ploču izgrađuju integrini  porodica transmembranskih proteina koji su receptori za molekule izvanstaničnog matrixa (laminin i kolagen tipa IV) > SPECIJALIZIRANE TVORBE NA STANIČNOJ POVRŠINI .tijesni spoj ili nexus blisko postavljene susjedne stanične membrane  može se nalaziti bilo gdje na lateralnim plohama mnogih epitelnih stanica  nalaze se u gotovo svim tkivima sisavaca osim u skeletnom mišidnom tkivu  bjelančevine tijesnog spoja – koneksini – tvore heksamere s hidrofilnom središnjom porom (konekson).filamenata koji se tu savijaju i vradaju u citoplazmu činedi tvorbe poput sigurnosne igle  funkcija: osiguranje čvrste povezanosti među stanicama  intermedijarne filamente koji se vežu za dezmosome u NEepitelnim stanicama izgrađuju proteini dezmin ili vimentin hemidezmosomi :  na dodirnoj površini između nekih epitelnih stanica i njihove bazalne lamine  dok u dezmosomu pričvrsna ploča sadržava uglavnom kadherine. GMP. ali i sa staničnom membranom 8 . Ca2+ u stanici ili pad pH citoplazme  zatvaranje kanala… dezmosom ili macula adherens  složena ovalna tvorba smještena nasuprot druge iste takve na površini susjedne stanice  tu su membrane ravne i međusobno razmaknute nešto više od uobičajenih 20 nm (>30. nakupljanjem podjedinica koje su difuzno razmještene u staničnoj membrani  … pov.gusto zbijeni mikrovili prekriveni glikokaliksom dobro se vide i svjetlosnim mikroskopom kao tzv. cAMP. koju izgrađuju najmanje 12 bjelančevina  u epit. mogu spriječiti stvaranje novih spojeva ili prekinuti one koji ved postoje  novi spojevi mogu nastati bez sinteze bjelančevina. vidljivi elektronskim mikroskopom mikrovile prekriva glikokaliks –  fina vlaknasta ovojnica. pogotovo oni koji blokiraju oksidativnu fosforilaciju. u kojem tijesni spojevi omoguduju usklađene otkucaje srca  mogu se uspostaviti između prethodno odvojenih stanica  inhibitori mijene tvari. taj hidrofilni kanal povezuje citoplazme dviju susjednih stanica  omoguduju prolaženje čestica molekularne mase manje od 1500 Da iz jedne u drugu stanicu (hormoni. građena od glikoproteina zbog kojih je PAS-pozitivna .

sekretna zrnca stanice žljezdanog epitela mogu proizvoditi. pokretljivi izdanci na slobodnoj površini epitelnih stanica obavijene su staničnom membranom. a ne sustavom kanala  1: žl izgrađene od nakupina stanica poredanih u međusobno povezane tračke. pohranjivati i izlučivati :  bjelančevine . među kojima teku široke krvne kapilare – nadbubr.Stereocilije dugi.žl. nepokretni izdanci epitelnih stanica kanalida epididimisa i duktusa deferensa to su zapravo dugi. razgranani mikrovili . pred. u obliku kanala  sekrecijski dio  odvodni kanali endokrine žlijezde nemaju odvodnih kanala. mnogo su dulji od trepetljika > VRSTE EPITELA . njihovi se proizvodi nakupljaju i odvode do mjesta djelovanja krvlju.režanj hipofize  2: žl u kojima stanice oblažu mjehuride ili folikule ispunjene amorfnom tvari – štitnjača 9 . a u sredini sadržavaju jedan par mikrotubula koji okružuje još devet parova mikrotubula.Trepetljike i bičevi izduženi.Pokrovni epitel tkiva u kojima su stanice poredane u slojeve i pokrivaju vanjsku površinu tijela ili šuplje tvorbe u tijelu . Znojnice žlijezde uvijek nastaju od pokrovnog epitela proliferacijom njegovih stanica i urastanjem u vezivo te njegovom daljnjom diferencijacijom egzokrine žlijezde zadržavaju vezu sa pokrovnim epitelom od kojeg su nastale..obično se prema građi i funkciji dijele u : pokrovni i žljezdani epitel .gušterača  lipide – nadbubrežna žlijezda i žlijezde lojnice  složene spojeve ugljikohidrata i bjelančevina – žlijezde slinovnice  sve tri tvari : mliječna žlijezda  slaba biosintetska aktivnost ( prijenos tvari iz krvi u lumen žlijezde) – žlij. svi mikrotubuli postavljeni su usporedno sa osi trepetljike trepetljike polaze od bazalnih tjelešaca građena kao centrioli  elektronskim mikroskopom se vide kao guste tvorbe smještene na apikalnoj strani stanice. neposredno ispod stanične membrane izvor energije za gibanje trepetljika je ATP bičevi u čovječjem tijelu postoje samo u obliku repa spermija.. epitelna tjelešca.Žljezdani epitel izgrađuju ga stanice specijalizirane za proizvodnju tekudeg sekreta molekule koje de se izlučiti iz stanice obično se pohranjuju u malim mjehuridima omeđenim membranom koji se nazivaju .

prema načinu na koji sekrecijski proizvodi izlaze iz stanice (ekstruzija)  Merokrine  Holokrine  Apokrine mnogostanične žlijezde obično imaju vezivnu čahuru i pregrade > OPDA BIOLOGIJA EPITELNIH TKIVA . što zahtijeva potrošnju energije receptori za kemijske glasnike smješteni su na bazolateralnim dijelovima stanične membrane u epitelnim stanicama specijaliziranim za apsorpciju integralni proteini apikalne stanične membrane su enzimi koji dovršavaju razgradnju molekula koje se apsorbiraju .Kontrola aktivnosti žlijezda živčana i endokrina kontrola .Obnavljanje epitelnih stanica stalno obnavljanje mitozom epitel crijeva se obnavlja brzo.Inervacija vedina epitelnih tkiva vrlo je dobro opskrbljena osjetnim živčanim završetcima iz spletova u lamini propriji . svaki tjedan. te prolaze kroz bazalnu laminu i ulaze u epitelne stanice preko njihove bazalne i lateralne plohe. dodirnu plohu između ep i l. a jetre i gušterače sporo u mnogoslojnim i višerednim epitelima dijele se stanice u zametnom sloju.p  Najčešde u mnogoslojnom pločastom epitelu .Polarnost epiteli imaju slobodnu ili apikalnu plohu i bazalnu plohu koja leži na bazalnoj lamini krvne žile obično ne ulaze u epitel pa sve hranjive tvari moraju izadi iz kapilara u lamini propriji ispod epitela. u nekim fiziološkim i patološkim stanjima pušači ( višeredni cilindrični s trepetljikama koji oblaže bronhe  mnogoslojni pločasti) kronični nedostatak vitamina A ( epitel bronha i mokradnog mjehura  u mnogosl ploč) može se pojaviti i u vezivnom tkivu ali ondje je reverzibilna .Metaplazija preobrazba jedne vrste epitela u drugu. ostvaruju se kemijskim glasnicima egzokrina sekrecija u gušterači ovisi ostimulaciji hormonima sekretinom i kollecistokininom žlijezde slinovnice su uglavnom pod utjecajem živčanog sustava 10 .tkiva u epitelu pov.ispod pokrovnog epitela koji oblaže šuplje organe nalazi se – lamina proprija Sloj vezivnog tkiva koji je bazalnom laminom povezan s epitelom Služi kao potpora epitelu Povezuje ga sa susjednim tkivima o Papile – izbočine vez. koji sadržava matične stanice najbliže bazalnoj lamini .

sekretna zrnca ispunjena enzma se nazivaju zimogena zrn.serozne stanice acinusne stanice gušterače i doušne žlijezde višekutnog ili piramidnog oblika. žučnom mjehuru.sekretne cijevi žlijezda slinovnica  transcelularni transport slobodna površina stanica proksimalnih bubrežnih kanalida je propusna za Na+ da bi se održala električna i osmotska ravnoteža. ali i na lateralnim plohama među uvrnudima mebrane okomito su smješteni i mitohondriji koji osiguravaju ATP za aktivno izbacivanje Na+ iz bazalnog dijela stanice. Apex  baza. i na uvrnudima bazalnog dijela membrane se nalazi Na/K-ATP-aza .cisterna i gube vodu te postaju gušda  zrela sek zrn sadržaj se izbacuje egzocitozom.stanice proximalnog i distalnog kanalida u bubregu i . sekretnim cijevima žlijezda slinovnica. s okruglom jezgrom postavljenom u sredini i dobro izraženom polarnošdu u bazalnom dijelu.te bazalni nastavci ulaze jedni među druge te tvore brojne interdigitacije među susjednim stanicama. stapanje membrana je složeno i kontroliraju ga proteini 11 .Stanice koje prenose ione sve stanice imaju sposobnost aktivnog transporta unutrašnjost stanice je električki negativna u odnosu na izvanstanični okoliš natrijevu pumpu aktivira Mg2+ neke epitelne stanice upotrebljavaju natrijevu pumpu za prijenos natrija kroz epitel u smjeru od vrha prema bazi : ..stanice koje prenose tvari pinocitozom prijenos makromolekula kroz staničnu membranu jednoslojni pločasti epitel koji oblaže krvne žile i limfne kapilare (endotel) ili trbušne šupljine (mezotel) pinocitotski mjehuridi nalaze se napovršini stanice i u citoplazmi prenose u oba smjera . itd – apex  baza  plexus koroideus i cilijarno tijelo – baza  apex . te su stanice intenzivno bazofilne  jer je u tom dijelu smještena hrapava endoplazmatska mrežica u apikalnom području nalazi se dobro razvijen golgijev kompleks i sekretna zrnca bogata bjelančevinama i omeđena membranom u stanicama koje proizvode enzime. nezrela sekretna znca se odvajaju od g. proximalnim zavijenim kanalidima bubrega. baza  apex)  u crijevu. kloridi i voda slijede pasivnom difuzijom čvrsti spojevi zabrtvljuju apikalne dijelove stanica u različitim epitelima prijenos iona i popratni protok tekudine može tedi u suprotnim smjerovima (npr. ispod jezgre. jednakomolarne količine Cl.i vode prate natrijeve ione u stanicu bazalne površine tih stanica višestruko su nabrane.

viskozni. dišnom i mokradnom sustavu . slinovnice.mucine ( u apikalnom dijelu stanice) jezgra je obično smještena uz bazu stanice koja je bogata hrapavom ER i (i mitohondriji su tu negdje) golgijev kompleks –smješten neposredno iznad jezgre. odlično razvijen podatci dobiveni autoradiografijom :  bjelančevine se sintetiziraju od aminokiselina u hrapavoj endoplazmatskoj mrežici u baz dijelu  monosaharidi se dodaju bjelančevinskom lancu s pomodu enzima glikoziltransferaza. tzv. smještenih u endoplazmatskoj mrežici i golgijevom kompleksu  kada se mucini ispuštaju iz stanice. te u štitnjači i hipofizi su među epitelnim stanicama razasute i endokrine stanice sadržavaju polipeptidne hormone ili biogene amine : adrenalin..Difuzni neuroendokrini sustav (DNES) u probavnom. vežu mnogo vode i čine sluz . suzna i mliječna) one obuhvadaju žlijezdane acinuse. žlijezdama slinovnicama.Mioepitelne stanice sadržavaju ih neke žlijezde (znojnice. te sadržavaju i intermedijarne filamente koji pripadaju citokeratinskoj skupini (epitelnog su podrijetla) funkcija : kontrakcijom potpomažu istjecanje sekreta prema van 12 . oko odvodnih kanala su postavljene uzdučno smještene su između bazalne lamine i bazalnog dijela sekrecijskih stanica ili stanica odvodnih kanalida tijesnim spojevima i dezmosomima povezane su međusobno i s epitelnim stanicama njihova citoplazma sadržava brojne aktinske mikrofilamente i miozin. želudcu. velikih i svijetlo obojenih zrnaca koja sadržavaju izrazito hidrofilne glikoproteine. elastični i skliski zaštitni gel . dišnom i spolnom sustavu) prisutnost brojnih. noradrenalin ili 5hidroksitriptamin mnoge od tih stanica imaju sposobnost primanja prethodnika amina i dekarboksilacije aminokiselina  Pa se označavaju akrnimom APUD (amine precursor uptake and decarboxylation) neke od njih se boje solima srebra pa se nazivaju argentofilne ili argirofilne no sve one ne nakupljaju prekursore amina pa se naziv APUD postepeno zamjenio sa nazivom DNES DNES stanice su derivat embrionalnog živčanog sustava i mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama ili drugim citokemijskim tehnikama za prikazivanje specifičnih amina neke DNES su parakrine jer proizvode kemijske glasnike koji reguliraju funkcijju susjednih stanica uglavnom bez prisutnosti krvožilnog sustava apudomi – tumori koji nastaju od DNES stanica koje izlučuju polipeptide .stanice koje izlučuju sluz vrčasta stanica ( u crijevu.

te sadržava vrlo bogatu glatku endoplazmatsku mrežicu – koja sadržava enzime potrebne za : sintezu kolesterola od acetata i drugih spojeva te za pretvaranje pregnenolona proizvedenog u mitohondrijima u androgene. jezgra postavljena u sredini  Acidofilne  Citoplazma. te za sudjelovanje u daljnjim reakcijama nastajanja steroidnih hormona  sinteza ster horm je rezultat bliske suradnje glatke endopl mrežice i mitohondrija .karcinom – zlodudni tumor stanica epitelnog podrijetla . nadbubrežna žlijezda) endokrine stanice specijalizirane za sintezu i izlučivanje steroida s hormonskim djelovanjem značajke :  Višekutne su ili okrugle . estrogene i progesterone  mitohondriji u njima sardžavaju tubularne.Stanice koje proizvode steroide nalaze se u različitim organima u tijelu (testis. jajnik. obično ispunjena masnim kapljicama.. a ne lamelarne pregrade – (koje su uobičajene u mitohondrijjima epitelnih stanica  glavno mjesto proizvodnje nergije za staničnu funkciju  sadrže enzime za cijepanje postraničnog lanca u kolesterolu i proizvodnju pregnenolona.adenokarcinom – zlodudni tumor koji nastaje od žljezdanog epitela 13 .

fibroblast u mirovanju – manji je od fibroblasta i vretenasta je oblika  Ima manje produžetaka. elastin. tamnu i izduženu jezgru . GA je dobro razvijen fibrocit.glavni sastojak je međustanična tvar . izgrađuju : tetive.  manju. fibronektin…  o njima ovisi čvrstoda i krutost međustanične tvari tako da se vežu za integrine (bjelančevinske receptore na površini stanica) i na druge sastavnice međustanične tvari .vezivna tkiva potječu od mezenhima – embrionalno vezivno tkivo koje stvaraju izduljene mezenhimske stanice . tijekom cijeljenja rane nastaje miofibroblast vezivno tkivo ima sposobnost regeneracije kada su tkiva uništena upalom ili oštedenjem 14 . te služi i kao skladište hormona koji kontroliraju rast i diferencijaciju stanice .nosilac oblika i ustroja.građeno od : stanica. samo po potrebi fibroblasti imaju glavnu ulogu u cijeljenju rane .  Obilna i nepravilno razgranata citoplazma  Jezgra se boji blijedo. ovalna je i velika.vlakna – uglavnom kolagena. proteoglikane i adhezivne glikoproteine  sintetiziraju sastojke međustanične tvari fibroblast – aktivna stanica. aponeuroze. glikozaminoglikane.također služi kao posrednik između stanica i krvi. vlakana i osnovne tvari . kondenziran kromatin  acidofilnu citoplazmu. čahure organa i moždane ovojnice također čine vezivne pregrade (trabekule). s malo hrapave ER fibroblasti također sudjeluju u sintezi čimbenika rasta koji utječu na stanični rast i diferencijaciju u vezivnom tkivu odraslih.Fibroblasti sintetiziraju kolagen. vidi se jezgrica  Citoplazma obiluje hrapavom ER . krve stanice i endotel krv žila > STANICE VEZIVNOG TKIVA . preko koje se izmjenjuju hranjive i otpadne tvari .3: VEZIVNO TKIVO .od njega se razvijaju i mišidne.osnovna tvar – izrazito hidrofilni i viskozni kompleks anionskih makromolekula  glikozaminoglikani i proteoglikani i multiadhezivnih glikoproteina sa sposobnošdu višestrukog vezanja  laminin. stijenke nekih organa te izgrađuju i stromu . rijetko se dijele.sastoji se od različitih bjelančevinskih vlakana i osnovne tvari .

osteoklasti u kostima u patološkim stanjima :  epiteloidne stanice : nastaju povedavanjem i raspoređivanjem makrofaga u nakupine nakon odgovarajudeg podražaja  multinuklearna orijaška stanica : stapanje nekoliko makrofaga makrofazi su također i predočne stanice (tipičan pr. Touidinsko modrilo. ljubičasto-crveno umjesto plavo  zrnca mastocita su metakromatska zbog sadržaja kiselih radikala na glikozaminoglikanima drugi sastojci zrnaca mastocita su :  histamin – izaziva pojačanu propusnost krvnih žila. langerhansove u koži. kolagenazu. i citokine . a ističu se tvorbe koje sadržavaju prethodnike posrdenika histamina i proteoglikana glavna uloga mastocita je pohrana kemijskih posrednika kemijske reakcije metakromazija –  Svojstvo nekih bazičnih anilinskih boja da neke tvari oboje u tonu različitom od svog tona  Npr. izaziva kontrakciju glatkog mišidja (vedinom u bronhiolima)  neutralne proteaze  eozinofilni kemotaktički faktor anafilaksije (ECF-A) –privlači eozinofile krvi 15 . proširuje krvne kapilare.prostori nastali oštedenjem tkiva kojih se stanice ne dijele ispunjavaju se vezivnim tkivom koje stvara ožiljak . tu funkciju u drugim uvjetima mogu vršiti i endotelne stanice. i mogu preživjeti mjesecima tijekom preobrazbe monocita u makrofag :  Stanica se poveda i poveda se sinteza bjelančevina u njoj  Poveda se i GK.Makrofazi : mononuklearni fagocitni sustav sposobnost fagocitoze nepravilna površina s naborima. astrociti i epitelne stanice štitne žlijezde također su i sekrecijske stanice – izlučuju mnoge enzime. mikrotubuli i mikrofilamenti se umnože posebni nazivi : kupfferove u jetri. Tkivni makrofazi mogu se u vezivnom tkivu umnažati razasuti su posvuda u tijelu i nalaze se u vedini organa životni vijek im je dug. mnociti prolaze kroz stijenku venula i kapilara u vezivno tkivo gdje sazrijevaju i poprimaju morfološka obilježja makrofaga. fibroblasti. izdancima i udubinama. mnogo lizosoma i izraženu hrapavu ER potječu od nezrelih stanica u koštanoj srži koje se dijele i nastaju monociti koji najprije ulaze u krv. mikroglija u cns-u. npr. : langerhansova stanica). ekscentr smještena bubrežasta jezgra dobro razvijen GK.Mastociti ovalne ili okrugle stanice vezivnog tkiva citoplazma je ispunjena bazofilnim zrncima sadržaj sekretnih zrnaca je nejednolikog izgleda. a lizosomi.

nisu pohranjeni u citoplazmi.) i mastociti sluznice ( u sluznici crijeva i u pludima) potječu od prastanica u koštanoj srži.(tvar anafilaksije spore reakcije SRS-A) .izazivaju spore kontrakcije glatkog mišidja molekule koje otpuštaju mastociti djeluju lokalno na parakrini način u vezivnom tkivu postoje dvije populacije mastocita : mastociti vezivnog tkiva (u koži i trb šuplj. + functio laesa 16 . nego nastaju od fosfolipida stanične membrane i oslobađaju se neposredno nakon odgovarajudeg podražaja u izvanstanični prostor .Masne stanice stanice vezivnog tkiva specijalizirane za pohranu neutralnih masti ili za proizvodnju topline . krupno zrnat heterokromatin (brojčanik sata) malobrojne u vedini vetivnih tkiva nastaju od B-limfocita sintetiziraju protutijela . rec.Leukociti migriraju u vez.  zbivaju se ubrzo nakon ulaska antigena u senzibiliziranu osobu proces izlučivanja iz mastocita:  molekule IgE vežu se za površinske receptore  nakon ponovnog izlaganja antigenu.pripravcima je blijed jezgra smještena ekscentrično gust. međusobno se povežu antigenom  aktivira se adenil-ciklaza i dolazi do fosforilacije nekih bjelančevina  istodobno Ca2+ ulazi u stanicu  dolazi do unutarstaničnog stapanja specifičnih zrnaca i egzocitoze njihovog sadržaja  fosfolipaze djeluju na membranske fosfolipide tako da nastaju leukotrieni  ekstruzija sadržaja ne ošteduje stanicu koja preživljava i sintetizira nova zrnca .Plazma-stanice velike. koje cirkuliraju u krvi. taj dio citoplazme na histol.također otpuštaju i : …leukotriene . prolaze kroz stijenku venula i kapilara te ulaze u tkiva gdje se umnažaju i diferenciraju površina mastocita sadržava specifične receptore za IgE oslobađanje kemijskih posrednika pohranjenih u mastocitima pomaže alergijske reakcije poznate kao trenutačne reakcije preosjetljivosti . tkivo iz krvnih žila dijapedezom (kroz stijenku kapilara i postkapilarnih venula) dijapedeza povedana tijekom upale klasični znakovi upale ( Celsus) : rubor et tumor. zbog obilne hrapave ER GK i centrioli – smješteni jukstanuklearno. ovalne stanice citoplazma – bazofilna. cum calore et dolore. molekule IgE na pov.

elauninska i oksitalanska) . prolin i hidroksiprolin sadržava dvije aminokiseline koje su karakteristične samo za njega : hidroksiprolin i hidroksilizin tropokolagen – bjelančevinska jedinica koja polimerizacijom tvori kolagena vlakanca  sastoji se od tri polipeptidna (alfa) lanca. i . koža. 17  .posteljica. vlakanca tip I. . tetive. filtracija. kost. veže glikozaminoglikane. intersticij .postoje dva sustava : .kolageni – porodica proteina. – sve bazalne membrane.udružuju se u mikrovlakanca koja se slažu u vlakanca (vodikov i hidrofobne veze) poprečnu ispruganost kolagenih vlakanaca uvjetuje djelomično preklapanje usporedo naslaganih molekula tropokloagena.potpomaže funkciju kol tipa I tip XI. tip XII. – hrskavica .sustav kolagenih vlakana (kolagena i retikulinska). 2D  križna mreža  kolagen koji formira sidrena vlakanca tip VII. udružen s kol tipa II. – embrionalna koža. – hrskavica. dentin. potpora epitelima. koja čine trostruku uzvojnicu tipovi I. glatkim mišidima. – koža. mišid.potpomaže funkciju kolagena tipa II  kolageni udruženi s vlaknastim kolagenima (ne vidi se. – hrskavica. – epiteli..osnovni sastojak bazalne lamine tip IV. hrskavici. . staklovina . . retikulinska i elastična . često udružen s tipom I. staklovina. kemotaksiju i fagocitozu kad se leukociti jednom nasele u vezivno tkivo više se ne vradaju u krv ( izuzetak su limfociti) > VLAKNA . krvne žile. – fetalna koža i tetive .otporan prema vlaku tip II.otporan prema tlaku tip III. čija je najvažnija uloga – strukturna među različitim tipovima najvažniji su oni u : koži. udružen s kolagenom tipa I.upala započinje oslobađanjem kemijskih posrednika upale koji povedavaju protok krvi i propusnost krvnih žila. – fetalna tkiva. tetiva. II i III . kosti. – koža. čahure organa. dokazuje se imunohistokemijski) tip IX. molekula oblika križa kolagen koji formira mrežu . . povezuje kolagena vlakna s bazalnom laminom sposobnost sinteze kolagena imaju mnoge vrste stanica glavne aminokiseline koje izgrađuju kolagen su : glicin .sustav elastičnih vlakana (elastična.tri glavne vrste : kolagena. i bazalnoj lamini jedna od najrasprostranjenijih bjelančevina u tijelu (30% težine) na temelju građe i funkcije :  vlaknasti ili fibrilarni – elektronski mikroskop. kost ..održava građu rastegljivih organa tip V. tip XIV.izdužene tvorbe nastale polimerizacijom bjelančevina .

česta iščaš. prsnude aorte i/ili crijeva  Ehlers-Danlos tip VI – pogrešno hidroksil lizina . nastaje tropokolagen koji se može udruživati u polimerna kolagena vlakanca. te čine molekule prokolagena topljivima i spriječavaju njihovo udruživanje u vlakanca prije nego napuste stanicu. te npr zamjena samo jedne aminokiseline (glicina) . ↑ pokretlj. i pritom važnu ulogu imaju proteoglikani i glikoproteini  Čvrstoda vlakanca povedava se stvaranjem kovalentnih poprečnih veza između tropokolagenskih molekula.hidroksilaza . ali u parodontalnom ligamentu izmjena kolagena je brza Da bi se obnovio prvo se mora zargraditi što započinje djelovanjem kolagenaze. i peptidil lizin-hidroksilaza)  Glikoziliranje hidroksilizina slijedi nakon hidroksiliranja  Svaki sintetizirani alfa-lanac ima na amino i na karboksilnom kraju dodatne peptide – registracijski peptidi – osiguravaju ispravno udruživanje alfa-lanaca u trostruku uzvojnicu. na primjer u ligamentima i tetivama tamo je jako stabilan. spontani prijelomi. povedana elastičn kože. pa propada vezivno tkivo. koje katalizira enzim lizil-oksidaza Obnova kolagena izrazito je spor proces. srčana insuficijencija  Progresivna sistemska skleroza – preveliko nakupljanje kolagena  Keloid – ograničena izbočina na koži nastala zbog prekomjernog stvaranja kolagena u ožiljku  Skorbut – nastaje manjkav kolagen. Hidroksiprolinske skupine pridonose stabilnosti trostruke uzvojnice stvarajudu vodikove veze među polipeptidnim lancima  Kolagena vlakanca se spontano udružuju u kolagena vlakna.Tipovi I i III – vlakanca se udružuju u vlakna Tip I – vlakna se mogu udružiti u snopove Tip IV – ne stvara ni vlakanca ni vlakna. oni prelaze u cisterne kao molekule preprokolagena . prokolagen-peptidaze. i dalje idu nespecifične proteaze Bolesti :  Osteogenesis imperfecta – mutacije gena za α1 ili α2 polipeptidni lanac. pri tome se odbacuje signalni peptid pa nastaje prokolagen  Hidroksiliranje lizina i prolina nastupa nakon što se te aminokiseline ugrade u polipeptidne lance dok je on još vezan za ribosome i čim dosegne određenu minimalnu dužinu ( enzimi : peptidil prolin. zglobova. jer je askorbinska kiselina kofaktor za prolin-hidroksilazu  Ehlers-Danlos tip IV – pogrešna transkripc ili translacija tipa III.  Kolagena vlakna tipa I  Najbrojnija su vlakna vezivnog tkiva 18 . Prokolagen se u tom obliku prenosi iz stanice u izvanstanični okoliš  Izvan stanice : prokolagen –peptidaze odcjepljuju reg peptide. prsnude eyeball  Ehlers-Danlos tip VII – ↓ aktiv. on formira mrežu Biosinteza kolagena tipa I  Stvaranje polipeptidnih lanaca na poliribosomima vezanim na hrapavu ER .

koji je s obje strane obložen jednoslojnim pločastim epitelom. retikulumu krvotvornih organa i u parenhimskim organima (jetra. endoneuriju.sustav elastičnih vlakanaTri vrste vlakana : elastična. mezotelom Promatrana svjetlosnim mikroskopom. kiselinama.retikulinska vlakna – Izrazito tanka.crvenilom . djelovanju proteolitičkih enzima  lako ga hidrolizira elastaza iz gušterače 19 . elauninska i oksitalanska Razvijaju se u tri uzastopne faze U početnom stadiju oksitalansko vlakno se sastoji od snopova tankih mikrovlakanaca koja sadržavaju različite glikoproteine od kojih je vrlo velika molekula fibrilin  pripada porodici proteina nužnih za odlaganje elastina (poremed u građi fibrilina izaziva fragmentiranost u građi μ-vlakanaca)  Oksital. argirofilna vlakna PAS-pozitivna (velike količine šedera vezanih na ova vlakna. elastična vlakna na vlak reagiraju rastezanjem Proelastin –  okrugla bjelančevina koju proizvode fibroblasti vezivnog tkiva i glatke mišidne stanice krvnih žila  polimerizira u elastin –  amorfni glikoprotein sličan gumi koji prevladava u građi zrelih vlakana  otporan je prema kuhanju. lužinama. 6-12%) Slabo dvolomna Osobito brojna u glatkom mišidju. te crveno sirijus. slezena .jetra. kolagena su vlakna acidofilna. izgrađena uglavnom od kolagena tipa III povezanog s drugim tipovima te glikoproteinima i proteoglikanima U nekim organima čine prostranu mrežu Impregniranjem srebrnim solima oboje se crno. boje se ljubičasto eozinom. endokrine žlijezde) u kojima čine mrežu oko epitelnih stanica Mali promjer i rahli raspored retikulinskih vlakana omoguduju stvaranje gipke mreže u organima koji mijenjaju svoj oblik i veličinu (aretrije. maternica i slojevi glatkog mišidja u probavnom sustavu) .vlakna  nalaze se u suspenzijskom aparatu oka i dermisu kože gdje je sustav elastičnih vlakana povezan s bazalnom laminom U sljededem stadiju između oksitalanskih mikrovlakanaca odlažu nepravilne nakupine bjelančevine elastina pa nastaju elauninska vlakna  Nalaze se oko žlijezda znojnica i u vezivu kože (dermis) Tijekom tredeg stadija elastin se sve više nakuplja dok ne zauzme cijelo središte vlakana koja su još samo na periferiji okružena tankim slojem mikrovlakanaca  elastična (najbrojnija) Dok su oksitalanska vrlo otporna na istezanje. plavo Malloryjevom.   Dvolomna u polariziranom svjetlu Mezenterij – sastoji se od tankog središnjeg sloja vezivnog tkiva. a zeleno Massonovom trikromnom metodom.

svi ostali glikozaminoglikani su u zrelom obliku donekle sulfatirani Prevladava ugljikohidratni dio (80 – 90 % težine) jako hidrirane molekule sa slojem vode oko sebe sastoje se od središnjeg bjelančevinskog lanca.ispunjava prostore između stanica i vlakana vezivnog tkiva . na koji su vezana četiri osnovna glikozaminoglikana : dermatan-sulfat. tkiva rastegljiva zbog manjka elastina i slabog pružanja otpora silama rastezanja. te viskozna i djeluje kao zapreka ulaženju stranih čestica u tkiva i kao mazivo  . glikoziliranje počinje ved u ER. također sadrži mnogo glicina i prolina. čimbenik rasta transformacije fibroblasta) sinteza počinje sintezom bjelančevinskog lanca na hrapavoj ER.jako hidrirana složena mješavina glikozaminoglikana. proteoglikana i multiadhezivni glikoproteini . osobito na epitelnim stanicama vežu mnoge čimbenike rasta (TGF.glikozaminoglikani – Nekada : kiseli mukopolisaharidi Ravni su polisaharidni lanci sastavljeni od disaharidnih jedinica. S izuzetkom hijaluronske kiseline . a uronska k : glukuronska ili iduronska kis.β. česta ruptura aorte > OSNOVNA TVAR . koje se sastoje od :  uronske kiseline i heksozamina heksozamin može biti : glukozamin ili galaktozamin. najzastupljeniji u hrskavici sindekan i fibroglikan : stanični površinski proteoglikani.bezbojna i prozirna. keratan sulfat i heparan-sulfat u hrskavici se molekule proteoglikana vežu za lanac hijaluronske kiseline pa tvore još vede molekule – proteoglikanske agregate kisele grupe na proteoglikanima omoguduju vezanje na bazične aminokiselinske skupine u molekuli kolagena agrekan .proteoglikani – Vrlo hidrofilni i djeluju kao polianioni.jedan od najvažnijih proteoglikana u međustaničnoj tvari. ali sadržava i posebne aminokiseline : dezmozin i izodezmozin (nastaju od 4 lizina) one učvršduju elastin križnim vezama i omoguduju mu reverz. s kojim tvore molekulu proteoglikana . a završava u GK u kojem se obavlja i sulfatiranje razgradnja se zbiva u različitim stanicama i ovisi o prisutnosti više lizosomskih enzima nedostatak specifičnih hidrolaza u lizosomima : Hurlerov sindrom. Sanflippov sindrom i Morquiov sindrom 20 . ravni glikozaminoglikanski lanci su kovalentno vezani za središnji bjelančevinski lanac. hondroitin-sulfat. rastegljiv. Hunterov sindrom.  Ne postoji samo u obliku vlakana nego i u obliku oknatih (fenestriranih ) membrana (elastične lamine) u stijenci krvnih žila Bolesti :  Marfanov sindrom – mutacije u genu za fibrilin . mogu na sebe vezati velik broj kationa ionskim vezama Osim hijaluronske kiseline.

dok se osmotski tlak iona i tvari male molekularne mase poništava zbok podjednake koncentracije izvan i unutar krvnih žila .žila nametnicima ili tumorskim stanicama .multiadhezivni glikoproteini – tvari koje imaju bjelančevinsku osnovu za koju se vežu ugljikohidrati bjelančevinski dio prevladava.količina vode koja se vrada manja je od one koja izlazi iz kapilara . žile ili smanjenja protoka ven. receptora za izvanstanični matrix . kao i zbog začepljenja limf.osmotski tlak stvaraju uglavnom bjelančevine plazme.mase koje difundiraju kroz stijenku kapilara kao posljedica hidrostatskog tlaka krvi . Bjelančevina.međudjelovanje stanica i izvanstanične tvari ostvaruje se putem staničnih površinskih molekula.može nastati zbog začepljenja vene. dok osm tlak raste zbog progresivnog povedanja konc. kongestivno zatajenje srca). ugljikohidratni dio glikoproteina je često razgranat fibronektin –  sintetiziraju ga fibroblasti i neke epitelne stanice  ima posebna vezna mjesta za stanice.krvi (npr.sadržava malo bjelančevina plazme male mol..osim osnovne tvari u tkivu postoji i mala količina tkivne tekudine koja je po svojem sadržaju iona i tvari koje difundiraju slična krvnoj plazmi . prostora između sastojaka vezivnog tkiva zbog nakupljanja vode .u normalnim uvjetima voda prolazi kroz stijenke kapilara u okolna tkiva na arterijskom kraju kapilara zbog hidrostatskog tlaka koji je na tom mjestu vedi od kol-osm. povezuju stanice sa kolagenom. koji je posljedica kontrakcije srca i koji istiskuje vodu kroz stjenke kapilara i kol.integrini –  iz porodice transmembranskih proteina.edem – histološki se očituje kao pov. međustanične tvari i citoskeleta kao posrednici sudjeluju neke unutarstanične bjelančevine : paksilin. vinkulin i talin .voda koja ostaje u vezivnom tkivu vrada se u krv limfnim žilama .na vodu u kapilarama djeluju dvije sile : hidrost.može se pojaviti i zbog kroničnog gladovanja kao posljedica smanjene koncentracije bjelančevina u plazmi i smanjenog kol-osm tlaka . tlak krvi. kolagen i glikozaminoglikane  posrednik u prianjanju i migraciji stanica  formira mrežu u međustaničnom prostoru mnogih tkiva laminin –  sudjeluje u prianjanju epitelnih stanica za bazalnu laminu . fibronektinom i lamininom. koji privlači vodu natrag u kapilare . pa se voda vrada u kapilaru kad je osm vedi od hidrostatskog .  također su povezani s citoskeletnim aktinskim mikrofilamentima  u uzajamnom djelovanju integrina.te zbog povedanja propusnosti endotela krvnih kapilara 21 . međutim on postepeno pada duž stijenke prema venskom kraju.-osmotski tlak krvne plazme. limf.

usporedo postavljenih elastičnih vlakana Prostor između njih zauzimaju tanka kolagena vlakna i splošteni fibroblasti Obilje elastičnih vlakana daje tkivu žutu boju i veliku elastičnost Žuti ligamenti kralježnice i suspenzijski ligament penisa . tkivom što sadržava krvne žile i živce. whartonova sluz Nalazi se i u pulpi mladog zuba 22 . tvori podlogu epitelnim tkivima i obavija limfne i krvne žile  Nalazi se u papilarnom sloju vezivnog dijela kože. te u žlijezdama i sluznicama gdje čini podlogu epitelnim stanicama  Najbrojnije stanice su fibroblasti i makrofazi. slabe otpornosti na mehaničke sile Gusto –  Izrazito prevladavaju kolagena vlakna. fagoc. snopovi) skupljaju se u sek. izvana je tetiva obavijena ovojnicom od gustog vezivnog tkiva. u seroznim ovojnicama peritonelane i pleuralne šupljine.> VRSTE VEZIVNOG TKIVA .sluzavo tkivo – Sadržava mnogo osnovne tvari sastavljene vedinom od hijaluronske kiseline Sadržava malobrojna vlakna a stanice su vedinom fibroblasti Glavni sasstojak pupkova tračka . blisko pridruženih uz retikularne stanice koje su zapravo specijalizirani fibroblasti Tvori okosnicu građe i posebnu mikrookolinu hematopoetskih i limfnih organa duž vlakana raspoređene su i stanice mononukl.snopovi kolagenih vlakana u tetivi (prim. elastičnih i retikulinskih vlakana  Nježne je građe.. otporno na djelovanjemehaničkih sila u bilo kojem smjeru  Formirano – snopovi kol vlakana poslagani pravilno  Kol vlakna poslagana usporedno sa fibroblastima kao odgovor na trajno djelovanje sile u jednom smjeru. sustava koje nadgledaju spori protok tvari kroz sinus. dobro prokrvljeno.prostore i fagocitozom odstranjuju antigene i ostatke raspadnutih stanica . u potožnom tkivu.vezivno tkivo u užem smislu – Rahlo –  Vrlo prošireno tkivo koje ispunjava prostore između grupa mišidnih stanica i vlakana. pa su zato vrlo otporna na istezanje  Tetive . a stanica ima malo  Neformirano – kolagena vlakna poslagana u snopove koji nemaju pravilnog rasporeda  Korijum ili dermis.elastično tkivo – Sastoji se od snopova debelih. . koji su obavijeni rahlim vez. gipko.retikularno tkivo – Čini 3D mrežu koja pruža potporu stanicama Poseban je oblik rahlog vezivnog tkiva koje se sastoji od retikulinskih vlakana. ali ima i ostalih vrsta stanica vezivnog tkiva  Ima pretežno kolagenih.

1: GUSTO NEFORMIRANO VEZIVNO TKIVO 2: TETIVA – UZDUŽNO 3: TETIVA – POPREČNO 23 .

Građeno je od stanica koje u potpuno razvijenom obliku u svojoj citoplazmi sadržavaju jednu veliku kapljicu žute masti . jer su manji .Retikulinska vlakna isprepletena u mrežicu obavijaju svaku masnu stanicu i sve ih međusobno ujedinjuju . kolesterola i fosfolipida .Masne kiseline u tim stanicama potječu od masti iz hrane . pa sudjeluje u toplinskoj izolaciji tijela pomaže učvršdivanju organa u njihovim položajima > BIJELO (UNILOKULARNO ) MASNO TKIVO – .Ona dolazi do masnih stanica u obliku hilomikronskih triglicerida . kalorijska vrijednost im je veda ( 9. nešto mikrotubula i mnogobrojne pinocitotske mjehuride Kapljice masti su okružene intermedijarnim filamentima vimentina Svaka masna stanica okružena je bazalnom laminom .3 kcal/gramu) osjetljivo je na živčane i hormonske utjecaje slabo vodi toplinu. te sintezom triglicerida od slobodnih masnih kiselina i glicerola iz glukoze u samim masnim stanicama .Boja varira i potječe od karotenoida raspršenih u masnim kapljicama . mitohondrije. penisu. mošnjama i čitavoj uški osim u resici .Hilomikroni –  tjelešca nastala u crijevnim epitelnim stanicama i apsorbirana u krvnu plazmu i limfu mezenterija  sastoje se od središnjeg dijela.Nepotpuno je podijeljeno u režnjide vezivnim tkivom koje sadržava dosta krvnih žila i živaca . a 20-25% u žena normalne težine ) najvede spremište energije u tijelu . ali u tkivu su zbijene pa su poligonalne Sploštene jezgre potisnute uz rub stanice Najdeblji rub citoplazme oružuje staničnu jezgru i sadržava GK.4: MASNO TKIVO posebna vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice (adipociti) jedan od najvedih organa u tijelu (15-20 % u muškaraca. u obliku triglicerida trigliceridi – nisu tako gusti kao glikogen .Stanice : pojedinačno su okrugle.lipoproteini vrlo male gustode –  imaju razmjerno više lipida u svojem površinskom sloju. sastavljenog pretežno od triglicerida i malo kolesterolskih estera okruženih stabilizacijskim slojem apolipoproteina. triglicerida sintetiziranih u jetri i dovedenih do masnog tkiva u obliku VLDL. 24 . slabo razvijene cisterne hrapave ER i slobodne poliribosome Tanki rub citoplazme oko kapljice mast sadržava mjehuride glatke ER .Nalazi se po cijelom tijelu osim u vjeđama.

ona se ne zbiva ravnomjerno u svim dijelovima tijela. smještene na površini masnih kapljica relativno netopljive masne kiseline prenose se serumskim albuminom u druga tkiva glicerol koji je topljiviji.masne stanice mogu sintetizirati masne kiseline od glukoze. ali imaju sposobnost nakupljanja masti u citoplazmi kapljice masti su najprije odvojene jedna od druge. ali se ubrzo stapaju u jednu vedu kap lipoblasti ili nezrele masne stanice koje sadržavaju više od jedne kapljice masti nazicaju se adipociti u multilokularnoma stanju spremišta masti se počinju nakupljati u 30.tjednu trudnode 25 . Taj se enzim sintetizira u masnoj stanici i prenosi se do membrane endotela kapilare . otporno je i na duže gladov. Prijelaz masnih kiselina kroz citoplazmu u masnu kapljicu nije sasvim razjašnjen . s pomodu adenil-ciklaze se aktivira enzim – lipaza osjetljiva ne hormone (triglicerid –lipaza) enzim razgrađuje molekule triglicerida. Najprije se mobiliziraju lipidi iz potkožnih . nogama i retroorbitalnim masnim jastučidima. inzulin ubrzava taj proces.kad se tkivo podražuje noradrenalinom (postgangl simp živč vlakna) .  imaju različite apolipoproteine na površini te za razliku od hilomikrona sadržavaju više kolesterolskih estera u odnosu na trigliceride .djeluje vedinom u hipotalamusu tako što smanjuje unos hrane i povedava iskršt energije . adipociti nisu direktno inervirani oslobađanje neurotransmitera noradrenalina aktivira lipazu osjetljivu na hormone . živčani završetci se nalaze samo unutar stijenki krvnih žila. Mitohondriji i glatka ER aktivno sudjeluju pri ulasku i pohranjivanju lipida. te ga preuzima jetra . ali pri tome mogu poslužiti specifični bjelančevinski prenosioci . a stimulira i ulazak glukoze u masne stanice te povedava sintezu lipoprotein-lipaze .hilomikroni i VLDL – hidroliziraju se pomodu lipoprotein-lipaze na luminalnoj (unutrašnjoj) površini stijenke krvnih kapilara masnog tkiva.kad je organizmu potrebna mobilizacija lipida. mezenterijskih i retroperitonealnih nakupina masno tk u rukama. ostaje slobodan.unutar adipocita masne kis reagiraju sa međuproizvodom metabolizma glukoze glicerolfosfatom pa nastaju trigliceridi koji se pohranjuju u kapljicama triglicerida. te uzimanju hrane .simpatički dio autonomnog živčanog sustava bogato inervira i bijelo i smeđe masno tkivo u bijelom masnom tkivu.histogeneza bijelog masnog tkiva masne se stanice razvijaju od lipoblasta koji potječu od mezenhima sliče fibroblastima. nakon takvih razdoblja bijelo masno tkivo izgubi sve svoje lipide i postaje tkivom koje sadržava poligonalne ili vretenaste stanice s malo masnih kapljica .masno tkivo ima također sekrecijsku ulogu sintetizira nekoliko molekula koje se šire krvlju i ostaju pričvršdene za endotel kapilara koje se nalaze oko masnog tkiva (npr.lipoprotein-lipaza) leptin – sudjeluje u regulaciji količine masnog tkiva u tijelu.

u čovjeka važno u prvim mjesecima nakon rođenja jer proizvodi toplinu i tako štiti novorođenče od hladnode . okruglu jezgru.stanice su višekutnog oblika i manje su od stanica bijelog masnog tkiva Njihova citoplazma sadržava velik broj kapljica masti različite veličine.„hibernacijska žlijezda“ .podsjeda na endokrinu žlijezdu. gdje ima nediferenciranih mezenhimskih stanica nakon rođenja prehrambeni i drugi utjecaji dovode do povedanja broja adipocita.Histogeneza smeđeg masnog tkiva  Mezenhimske stanice od kojih to tkivo nastaje slične su epitelu prije nego počinju nakupljati mast .stanice smeđeg masnog tkiva primaju neposrednu simpatičku inervaciju.tumori masnog tkiva :  Lipomi – dobrodudni od bijelog  Liposarkomi – zlodudni od masnih stanica (rijetki u ljudi) 26 . povisuje se temperatura tkiva i zagrijava se krv koja protiče kroz njih Proizvodnja topline se povedava jer mitohondriji u stanicama sadržavaju termogenin u unutrašnjoj membrani  Transmembranska bjelančevina. nakon tog razdoblja njihov se broj više ne povedava > SMEĐE (MULTILOKULARNO) MASNO TKIVO .funkcija u životinja i  čovječjih bebi : ako su izloženi hladnodi. jer mu stanice sliče epitelnima. te mnogobrojne mitohondrije s mnogo dugih grebena .tračcima vezivnog tkiva podijeljeno je u režnjide koji su bolje ograničeni od onih u bijelog masnog tkiva . omoguduje povratni protok protona koji su prije prešli u međumembranski prostor. zbijene su u nakupine koje su obilno opskrbljene krvnim kapilarama .nakon rođenja nove masne stanice se razvijaju oko malih krvnih žila.smeđa boja je posljedica prisutnosti velikog broja krvnih kapilara i mnogobrojnih mitohondrija (koji sadržavaju obojene citokrome) . . živčani podražaji u tkivo oslobađaju noradrenalin koji aktivira u masnim stanicama lipazu osjetljivu na hormone i ubrzava hidrolizu triglicerida u masne kiseline i glicerol Oslobođene masne kiseline metaboliziraju se uz povedanu potrošnju kisika i popratno stvaranje topline. bez prolaska kroz sustav ATP-sintetaze u kuglastim jedinicama mitohondrija  Zato se energija stvorena protokom protona ne upotrebljava za sintezu ATP-a nego se rasprši kao toplina .

služi kao potpora mekim tkivima.perihondrij –  ovojnica građena od gustog vezivnog tkiva koja poput čahure okružuje hrskavicu na vedini mjesta i odvaja je od tkiva koje podupire hrskavica  sadržava krvne žile potrebne za prehranu hrskavice. na mjestu gdje se ona spajaju s prsnom kosti u epifiznim pločama . te ublažavanju udaraca i klizanju unutar zglobova te tako omoguduje pokretanje kostiju .poseban oblik vezivnog tkiva s čvrstom međustaničnom tvari . osim zglobne.bitna za rast i razvoj dugih kostiju prije i poslije rođenja . čvrsto hidriranu Mtvar koja sadržava proteoglikane i glikoproteine 27 .u odraslih : na zglobnim površinama pokretnih zglobova. su obavijene perihondrijem  u njemu ima mnogo vlakana kolagena tipa I i fibroblasta  iako stanice unutrašnjeg sloja perihondrija sliče fibroblastima. 10. dušnik. nemaju ni limfnih žila ni živaca . u stijenci vedih dišnih putova (nos.čvrstoda hrskavice ovisi o elektrostatskim vezama između kolagenih vlakana i postraničnih lanaca glikozaminoglikana u sastavu proteoglikana matrixa .hondrociti su smješteni u šupljinama međustanične tvari – lakunama . . te limfne žile i živce  zglobna hrskavica koja prekriva koštane površine pomičnih zglobova. bronhi) i na ventralnim krajevima rebara. to su zapravo hondroblasti koji se lako diferenciraju u hondrocite > HIJALINA HRSKAVICA .5: HRSKAVICA . ali mogu se nadi količine i 9. grkljan.najrasprotranjenija.metabolička aktivnost hondrocita vrlo je malena .sve tri vrste hrskavice su avaskularne i hrane se tekudinom iz perihondrija ili iz sinovijske tekudine u zglobnim šupljinama.sadržava međustaničnu tvar bogatu glikozaminoglikanima i proteoglikanima. NEMA perihondrija i održava se difuzijom kisika i hranjivih tvari iz sinovijske tekudine  sve hijaline hrskavice. makromolekulama koje su povezane s kolagenim i elastičnim vlaknima .međustanična tvar – pretežito sadržava kolagen tipa II.sastoji se od stanica hondrocita i obilne međustanične tvari koja se sastoji od vlakana i osnovne tvari . i 11 40% suhe težine hijaline hrskavice sastoji se od kolagena uloženog u amorfnu.u embriju služi kao privremeni skelet .

skradivanje izdanaka. zbiva se samo u ranim fazama stvaranja hrskavice. hondroitin-6-sulfat i keratan-sulfat koji su kovalentno vezani za središnji bjelančevinski lanac Do 200 takvih proteoglikana je nekovalentno vezano za duge molekule hijaluronske kiseline.rast Intersticijski rast – mitotskom diobom hondrocita. a usporavaju je kortizon. tiroksin i testosteron ubrzavaju sintezu sulfatiranih glikozaminoglikana. brzo umnažanje i okupljanje u guste nakupine  hondroblasti Imaju bazofilnu citoplazmu bogatu ribosomima  Odvajanje hondroblasta sintezom i odlaganjem Mtvari Diferencijacija hrskavice teče od sredine prema površini Mezenhim na površini diferencira se u perihondrij . sadržava mnogo glikozaminoglikana .histogeneza Potječe od mezenhima :  Izravna diferencijacija mezenhimskih stanica : zaobljivanje. a malo kolagena . hidrokortizon i estradiol Rast hrskavice najviše ovisi o somatotropinu.Na običnim histološkim pripravcima kolagena vlakna se ne mogu razabrati jer je prisutan u obliku vlakanaca submikroskopskih dimenzija.hondrociti Na periferiji hijaline hrskavice hondrociti su položeni usporedo sa površinom i duguljasti su U unutrašnjosti su okrugli i mogu se nalaziti u skupinama od najviše 8 stanica koje su nastale mitotskom diobom jednog hondrocita – izogene skupine Izlučuju kolagene i ostale molekule Mtvari Troše malo kisika Stanice hijaline hrskavice metaboliziraju glukozu uglavnom anaerobnom glikolizom u kojoj je konačni proizvod mliječna kiselina Debljina hrskavice je ograničena zbog difuzije Hormon rasta . posredujudi u prianjanju hondrocita za Mtvar Teritorij – hrskavična međustanična tvar koja neposredno okružuje svaki hondrocit. hipofiznom hormonu rasta koji djeluje tako da potiče sintezu somatomedina c u jetri koji djeluje izravno na hrsk stanice stimulirajudi njihov rast . te tako čine proteoglikanske agregate koji su povezani s kolagenom Velika količina vode vezane negativnim nabojima glikozaminoglikana služi za ublažavanje udaraca ili kao biomehanička opruga Važan sastojak je i glikoprotein hondronektin – makromolekula koja se specifično veže za glikozaminoglikane i kolagen tipa II. teče i u epifiznim hrskavicama dugih kostiju te unutar zglobne hrskavice  Omoguduje enhondralno okoštavanje kosti Apozicijski rast – diferencijacijom stanica perihondrija u hondrocite Sinteza Mtvari pridonosi rastu hrskavice 28 . a njihov indeks loma je približno jednak indeksu osnovne tvari u koju su uložena Proteoglikani hrskavise sadržavaju hondroitin-4-sulfat .

Mtvar je pretežno acidofilna jer sadržava mnogo kolagenih vlakana tipa I .često se postupno nastavlja na hijalinu . jedno tkivo prelazi u drugo .sastoji se od dva dijela : hrskavični annulus fibrosus i polutekudi nukleus pulposus koji ublažava udarce između dva susjedna kralješka Annulus fibrosus U vanjskom sloju je građen od gustog vezivnog tkiva  Najvedi dio građen je od slojeva vezivne hrskavice koji se međusobno preklapaju.degenerativne promjene – Sklona Azbestna degeneracija – nakupljanje nenormalnih debelih kolagenih vlakanaca .nalazi se između trupova dvaju kralježnjaka za koje je pričvršdena svezama . oštedena se hrskavica teško obnavlja i to samo djelomično > ELASTIČNA HRSKAVICA . epiglotisu i malim hrskavicama grkljana . u slušnoj trubi (eustachijeva cijev).osim kolagena tipa II.regeneracija Obavlja ju perihondrij Osim u male djece. u stijenci vanjskog zvukovoda. u svakom sloju snopovi teku pod pravim kutom prema snopovima susjednih slojeva  Velika elastičnost Nucleus pulposus –  Nastaje od ostataka korde dorzalis i  sastoji se od nekoliko okruglih stanica uloženih u amorfnu viskoznu tvar koja je bogata hijaluronskom kiselinom i kolagenim vlakancima tipa II 29 .ima obilježja i gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice .sadržava hondrocite razmještene pojedinačno ili u izogenim skupinama .uvijek je udružena sa gustim vezivnim tkivom.nema perihondrij > INTERVERTEBRALNA PLOČA .ima perihondrij > VEZIVNA HRSKAVICA ..često se slažu u duge nizove međusobno odvojene grubim vlaknima kolagena tipa I . sadržava i gustu mrežu tankih elastičnih vlakana .nalazi se u intervertebralnim pločama. hvatištima nekih sveza za hrskavičnu površinu kostiju i u simfizi stidne kosti .nalazi se u uški.

1: HIJALINA HRSKAVICA 2: VEZIVNA HRSKAVICA 3: ELASTIČNA HRSKAVICA 30 .

svaka lakuna sadržava samo jedan osteocit Izdanci susjednih osteocita međusobno se dodiruju tijesnim spojevima preko kojih hranjive tvari dolaze u stanice 31 .osteociti Smješteni su u lakunama između lamela matrixa.to mineralizirano tkivo daje osnovu za mehaničku i metaboličku funkciju skeleta .specijalizirano vezivno tkivo izgrađeno od međustanične ovapnjele tvari. poredani u nizu Tijekom intenzivne sinteze kubičnog su do prizmatičnog oblika.s lakunama i kanalidima dekalcinirana kost  omoguduje promatranje stanica i organskog dijela matrixa  kost fiksirana uobičajenim fiksativima  mineral se odstranjuje u otopinu koja sadržava kelator kalcija (npr. proteoglikane i glikoproteine ) Nužni su i za ugrađivanje anorganskih sastojaka u matrix Uvijek smješteni na površini koštanog tkiva. a citoplazma im je bazofilna Kad se smanji aktivnost.metaboliti ne mogu difundirati kroz ovapnjeli matrix kosti. EDTA)  dekalcinirano tkivo se potom uklapa.osteoblasti Sintetiziraju organske sastojke koštane Mtvari ( kolagen tipa I. ali se može temeljito proučavati matriks.endost i periost . splošte se i smanji im se bazofilija Kad se potpuno okruži tek izlučenim matrixom postaje osteocit smješten u lakuni od koje se pružaju kanalidi u kojima se oko izdanaka osteocita nalazi malo neovapnjelog matrixa Polarizirane su stanice Sastojci matrixa izlučuju se na staničnoj površini koja se dodiruje sa starijim koštanim matrixom pa nastaje osteoid  sloj novog . reže i oboji > STANICE KOŠTANOG TKIVA . osteoblasta i osteoklasta .unutrašnju i vanjsku površinu svih kosti oblaže sloj vezivnog tkiva koji sadržava osteogene stanice . pa se izmjena tvari tvari između osteocita i kapilara ostvaruje povezanošdu stanica kroz koštane kanalide – uske cilindrične prostore koji prolaze kroz matrix i sadržavaju citoplazmatske osteocita . koštanog matrixa i tri različite vrste stanica : osteocita . još neovapnjelog matriksa između sloja osteoblasta i prethodno stvorene kosti Ta apozicija kosti završava se nakon toga odlaganjem kalcijevih soli u novostvoreni matriks .metode proučavanja – izbrusak  brušenje pločica kosti brusnim materijalom  stanice ne ostanu sačuvane.6 : KOŠTANO TKIVO .

oko 50% suhe težine matriksa – anorganska tvar najviše ima kalcija i fosfora. sa 5 do 50 pa i više jezgara Na mjestima gdje se kost razgrađuje leže unutar enzimatski nagrizenih uleknuda u koštanom matriksu  howshipove lakune Nastaju stapanjem stanica koje potječu iz koštane srži Nabrani rub – Čine ga nepravilni . magnezij. nakon njihovog propadanja. koja sadržava proteoglikanske agregate i nekoliko specifičnih strukturnih glikoproteina koji su vjerojatno odgovorni za početak ovapnjenja koštanog matriksa > PERIOST I ENDOST .periost – Sastoji se od vanjskog sloja kolagenih vlakana i fibroblasta Sharpeyeva vlakna – snopovi kolagenih vlakana koja iz periosta prodiru u koštani matriks i povezuju periost s kosti Unutrašnji sloj periosta sadržava mnogo sploštenih stanica sličnih fibroblastima koje se mogu dijeliti mitozom i diferencirati u osteoblaste  osteoprogenitorne stanice (koštane prastanice) 32 . kalij i natrij .osteopetroza – teške i mramorne kosti u osteoklastima nedostaje nabrani rub i poremedena je razgradnja kosti .Izmjena nekih molekula između osteocita i krvnih žila obavlja se i putem male količine izvanstanične tvari koja se nalazi između osteocita i koštanog matrixa Splošteni su imaju oblik badema.osteoklasti Vrlo velike pokretne stanice s mnogo izdanaka. te se oko kristala nalazi sloj vode i iona olakšava izmjenu iona između kristala i tjelesnih tekudina . a sadržava i bikarbonate. matrix se resorbira .glavne funkcije p i e su prehrana košt tkiva i trajna opskrba novim osteoblastima . mnogo oskudniju hrapavu ER i GK te zgusnuti kromatin jezgre Svojim metabolizmom održavaju koštani matrix. u kojem razgrađuju kolagen i otapaju kristale kalcijevih soli Citokini i hormoni reguliraju aktivnos osteoklasta Sadržavaju receptore za kalcitonin i tiroksin NEMAJU receptore za paratiroidni hormon > KOŠTANI MATRIKS .hidratacijska ljuska – ioni na površini hidroksiapatita su hidratirani.organsku tvar čine : kolagen tipa I i amorfna osnovna tvar. često razgranani izdanci koji odlaze od površine aktivnih osteoklasta kojom osteoklasti dodiruju koštani matrix Dio citoplazme oko nabranog ruba naziva se svijetla zona bogata aktinskim filamentima koja ne sadržava organele Ta je zona mjesto adhezije ostwoklasta za koštani matrix Izlučuju kolagenazu i druge enzime koji aktivno prenose ione u izvanstanični prostor (supcelularni prostor). citrate.

 Ugrađuju 3H-timidin  Imaju važnu ulogu u rastu i cijeljenju . nakon prijeloma i u drugim reparacijskim procesima Trajno ostaje na vrlo malo mjesta. . zrelo ili lamelarno . nezrelo ili vlaknato i Sekundarno . te vedi broj osteocita . ima manju količinu minerala.epifize – krajnja proširenja dugih kosti izgrađena od spužvaste kosti prekrivene tankim slojem kompaktne kosti . živce i rahlo vezivno tkivo. npr. njih ne okružuju koncentrične lamele lakune s osteocitima nalaze se između a katkada i unutar lamela u kompaktnoj kosti lamele su pravilno raspoređene u:  haversove sustave.dijafiza – cilindrični srednji dio. nalaze se ispod periosta  unutrašnje osnovne ili kružne lamele i  intersticijske ili prijelazne lamele – ostatci osteona razgrađenih tijekom rasta i pregradnje kosti 33 . u ležištima zuba i na mjestima hvatišta nekih tetiva Tanka kolagena vlakna su raspoređena nepravilno. u blizini šavova među pločastim kostima lubanje. oko koštane sržne šupljine . cementna tvar. izgrađena od mineraliziranog matriksa s malo kolagenih vlakana mlađi osteoni imaju šire kanale.primarno koštano tkivo – Prvo koštano tkivo koje se pojavljuje tijekom embrionalnog razvoja.usporedno s uzdužnom osi dijafize  vanjske osnovne ili kružne lamele. izgrađena od kompaktne kosti sa samo malo spužvaste kosti s unutrašnje strane. -ima ih više od unut.po mikroskopskoj građi koštano tkivo se može podijeliti na : Primarno.sekundarno koštano tkivo – kolagena vlakna poredana u lamelama koje teku usporedno jedna s drugom ili su raspoređene koncentrično oko krvožilnog kanala haversov sustav ili osteon – cijeli sustav koncentričnih koštanih lamela oko kanala koji sadržava krvne žile.endost – Prekriva sve unutrašnje površine šupljina u kosti Izgrađuje ga jedan sloj osteoprogenitornih stanica i vrlo malo vezivnog tkiva > VRSTE KOŠTANOG TKIVA . jer svaki osteon nastaje uzastopnim odlaganjem lamela poečevši od periferije prema središtu haversovi su kanali povezani međusobno i sa periostom i koštanom srži poprečnim ili kosim volkmannovim kanalima . svaki je kanal obložen endostom granicu svakog haversovog sustava čini istaložena amorfna .

a zbiva se na sploštenim zgusnudima mezenhima  na isti način nastaju kratke i debljaju se duge kosti  okoštavanje započinje diferencijacijom skupine mezenhimskih stanica u osteoblaste  nastaje koštani matrix koji zatim ovapnjuje. one proliferiraju i od njih nastaju osteoblasti  oni se nanižu u neprekinuti sloj na ovapnjelom bazofilnom hrskavičnom matriksu. i počinju sintetizirati eozinofinli koštani matriks . ne sudjeluje u rastu kosti u duljinu  epifizna ploča –odgovorna je za rast kosti u duljinu  nakon zatvaranja epifiza kosti više ne mogu rastu u duljinu. nastalo u sekundarnim središtima okoštavanja ispuni epifizu. budude dijafize.> HISTOGENEZA .žilama prolaze u ovo područje koštane prastanice. u koji krvne žile prolaze kroz otvore koje su u koštanom ovratniku izdubli osteoklasti i prodiru u ovapnjeli hrskavični matriks  S krv. a osteoblasti koji se u njemu nađu postaju osteociti  u središtu okoštavanja istodobno nastaje nekoliko gredica  u vezivno tkivo koje ostaje između koštanih gredica prodiru krvne žile i nediferencirane mezenhimske stanice od kojih nastaju stanice koštane srži Enhondralno okoštavanje –  odlaganjem koštanog matriksa na mjestu prethodnog hrskavičnog matriksa  Uglavnom kratke i duge kosti  Enhondralno okoštavanje duge kosti :  Prvo koštano tkivo nastaje intramembranskim okoštavanjem u prerihondriju koji oblaže središnji dio hrskavične osnove  Tako u dubokim slojevima perihondrija nastaje šuplji koštani cilindar – koštani ovratnik  U slijededoj fazi zbog hipertrofije i programirane smrti hondrocita propadaju hondrociti u hrskavičnom modelu budude kosti  Ostaju proširene lakune koje su odijeljene trodimenzionalnim pregradama od ostataka ovapnjeloga hrskavičnog matriksa  Slijededa faza započinje u središnjem dijelu hrskavičnog modela. tako na ostatcima ovapnjele hrskavice nastaje primarno koštano tkivo što ujedno čini i primarno središte okoštavanja  u kasnijim fazama pojavljuju se u središtu svakog epifiznog hrskavičnog proširenja sekundarna središta okoštavanja  širenjem primarnog i sekundarnog središta okoštavanja stvara se sržna šupljina ispunjena koštanom srži  kada koštano tkivo . ali je rast u širinu i dalje mogud 34 . hrskavično tkivo ostaje ograničeno na dva mjesta :  zglobna hrskavica -traje cijelog života.nastaje na dva načina : Intramembransko okoštavanje –  izravna mineralizacija matriksa koji su izlučili osteoblasti  tako nastaje vedina pločastih kostiju.

rast kosti se ostvaruje djelomičnom resorpcijom prije stvorenog tkiva i istodobnim stvaranjem nove kosti brzinom vedom od brzine resorpcije . ovaj proces nije u svezi s rastom kosti ???? . odlaže se hidroksiapatit. mineraliziraju se pregrade zona okoštavanja – enhondralnim okoštavanjem nastaje koštano tkivo . okoštavanjem u vezivnom tkivu na mjestu frakture nastaje primarno koštano tkivo tijekom zacijeljivanja nepravilne gredice primarnog koštanog tkiva privremeno međusobno povezuju ulomke prelomljene kosti te nastaje koštani kalus primarno k tk kalusa se postepeno resorbira i nadomješta sekundarnim > METABOLIČKA ULOGA KOSTI . prodiru u šupljine koje su zauzimali hondrociti.dakle . resorbirani matrix ograničen je na uske pregrade među hondrocitima zona ovapnjele hrskavice – hondrociti propadaju. ondje se koštane prastanice diferneciraju u osteoblaste .krvne kapilare i osteoprogenitorne stanice nastale mitotskim diobama u periostu. stanice i oštedeni matriks preiost i endost u blizini mjesta prijeloma snažno proliferiraju te nastaje stanični infiltrat enhondr..epifizna hsrkavica se može podijeliti u pet zona : zona mirovanja – hijalina hrskavica s nepromijenjenim hondrocitima zona umnažanja – hondrociti se brzo dijele i slažu u stupove usporedne s uzdužnom osi kosti zona hipertrofične hrskavice – hondrociti su veliki s mnogo glikogena u citoplazmi.prijelom – krvarenje iz oštedenih krvnih žila. a njihov matrix ovapni .kalcij se mobilizira iz koštanog tkiva na dva načina : brzim i sporim mehanizmom brzi : kalcijevi ioni se prenose s kristala hidroksiapatita u intersticijsku tekudinu i odatle u krv o ovo se zbiva u spužvastom koštanom tkivu o nezrele . nastaje ugrušak u neposrednoj bllizini loma razgrađuje se koštani matriks.tkiva između šavova te na vanjskoj površini kosti . i iintramembr. umjereno ovapnjele lamele mogu mnogo lakše vezati i oslobađati kalcij spori : ovisi o hormonima o PTH – potiče osteoklaste koji resorbiraju koštani matriks i oslobađaju kalcij  primarno djeluje na receptore osteoblasta koji prestaju stvarati kost i počinju izlučivati čimbenik stimulacije osteoklasta 35 .istodobno stvaranje i odstranjivanje (remodeliranje ) koštanog tkiva zbiva se i u kostima koje rastu i tijekom života. rast dugih kostiju u duljinu zbiva se proliferacijom hondrocita epifizna hrskavice na epifiznoj strani. dok istodobno hondrociti na dijafiznoj strani ploče hipertrofiraju i propadaju.ovapnjenje – započinje odlaganjem kalcijevih soli na kolagena vlakanca ovaj proces potiču proteoglikani i glikoproteini koji imaju jak afinitet prema kalciju ovapnjenje potpomače alkalna fosfataza koju proizvode osteoblasti .kosti lubanje rastu zbog periostalnog stvaranja košt. i propadaju koštane stanice makrofazi odstranjuju ugrušak. iako su tada promjene mnogo sporije.

kosti povezane međukoštanom svezom koja je izgrađena od gustog vezivnog tkiva. u starijih osoba kosti lubanje sinhondroze – kosti povezane hijalinom hrskavicom. inhibira osteoklaste .o kalcitonin – inhibira resorpciju matriksa. osobito rast epifizne hrskavice .a druge makrofazima 36 .povedanje količine hormona rasta u odraslih dovodi do akromegalije zbog rasta u širinu . ograničena pokretljivost. te opskrbljuje hranjivim tvarima i kisikom zglobnu hrskavicu kolagena vlakanca postavljena su u obliku gotičkih lukova koji prenose sile tlaka zglobna čahura obično se sastoji od dva sloja : vanjski ili vlaknasti i unutrašnji ili sinovijski kojeg oblažu dvije vrste stanica. zglobovi nepokretni. u odrasla čovjeka prvo rebro za prsnu kost sindezmoza – ograničena pokretljivost.dijele se na diartroze (pomični) i sinartroze (nepomični) .diartroza – zglobna čahura okružuje zatvorenu zglobnu šupljinu što sadržava zglobnu tekudinu synovia (zgl tek): dijalizat krvne plazme s velikom koncentracijom hijaluronske kiseline koju stvaraju stanice sinovijske ovojnice o olakšava klizanje zglobnih ploha. jedne su slične fibroblastima . primjer : epifizna ploča.prednji režanj hipofize sintetizira hormon rasta koji potiče jetru na izlučivanje somatomedina što ima sveukupni učinak na rast.nedostatak tiroksina u djece izaziva kretenizam i patuljasti rast > ZGLOBOVI .androgeni i estrogeni stimuliraju stvaranje kosti.prema vrsti tkiva : sinostoze – kosti povezane koštanom svezom. na koju djeluju na vrlo složen način – utječu na vrijeme pojavljivanja i na razvoj središta okoštavanja i ubrzavaju zatvaranje epifiza . symphysis pubis .

1: KOST, POPREČNO, IZBRUSAK

2: DEZMALNO OKOŠTAVANJE

3: ENHONDRALNO OKOŠTAVANJE

37

7: ŽIVČANO TKIVO I ŽIVČANI SUSTAV
- dvije su osnovne funkcije živčanog tkiva nastale stvaranjem, prepoznavanjem i integriranjem poruka, a to su : održavanje unutrašnje sredine organizma unutar normalnih vrijednosti (tj.krvni tlak, koncentracija O2 i CO2, pH, razina glukoze i hormona u krvi) osiguravanje i usklađivanje svih oblika ponašanja s okolinom (hranjenje, reprodukcija, obrana, komunikacija s drugim jedinkama)

> RAZVOJ ŽIVČANOG SUSTAVA
- živčano se tkivo razvija od embrionalnog ektoderma - poticaj za diferencijaciju daje chorda dorsalis koja se nalazi ispod njega - neuralna cijev je osnova za cijeli središnji živčani sustav s neuronima , stanicama glije, ependimskim stanicama i epitelnim stanicama koroidnog spleta - neke stanice lateralno od neuralnog žlijeba čine neuralni greben one podliježu opsežnim migracijama i daju osnovu za najvedi dio perifernog ž sustava i brojne druge tvorbe:  kromafine stanice srži nadbubrežne žlijezde  melanociti kože i potkožnog tkiva  odontoblasti  stanice pije mater i arahnoideje  osjetni neuroni moždinskih i spinalnih ganglija  postganglijski neuroni simpatičkih i parasimpatičkih ganglija  schwannove stanice perifernih aksona  satelitske stanice perifernih ganglija - distalni dio aksona obično se grana i čini završno razgranjenje - svaki ogranak tog razgranjenja završava proširenjem na slijededoj stanici i zove se završno odebljanje (bouton), koje s drugim neuronima ili stanicama tvori sinapse - stanično tijelo pseudounipolarnih neurona nije uključeno u prenošenje podražaja, premda sintetizira brojne molekule uključujudi i neurotransmitere koji se prenose prema perifernim vlaknima  nalaze se u spinalnim ganglijima (osjetni gangliji, smješteni u stražnjim korjenovima spinalnih živaca) i u vedini kranijalnih ganglija - vedina neurona u tijelu je multipolarna - bipolarni neuroni – nalaze se u kohlearnom i vestibularnom gangliju, te u mrežnici i njušnoj sluznici

> TIJELO STANICE
ili perikarion, dio je neurona bez staničnih nastavaka to je ponajprije hranidbeno (trofičko) središte premda može i primati podražaje živčane stanice s dvije jezgre nalaze se u simpatičkim i osjetnim ganglijima kromatin je fino raspršen što je odraz pojačane sintetske aktivnosti tih stanica vrlo razvijena hrapava ER raspoređena u nakupine paral cisterna,izmđ kojih ima mnogo poliribosoma  nisslova tjelešca
38

- GK nalazi se samo u perikarionu - mitohondriji su razasuti po cijeloj citoplazmi perikariona, a posebno su brojni u aksonskim završetcim - neurofilamenti – obilno su zastupani u perikarionima i staničnim nastavcima, - impregnirani srebrom čine nerurofibrile - neuroni sadržavaju i mikrotubule - neuroni katkad sadržavaju uklopine pigmenata kao što je lipofuscin koji je neprobavljeni ostatak razgradnje lizosoma

> DENDRITI
- obično su tanki i dijele se poput grana stabla, te postaju sve tanji, za razliku os aksona koji su cijelom dužinom podjednako debeli - primaju brojne sinapse i predstavljaju glavno mjesto primanja i obrade signala na neuronu - sastva citoplazme sličan je onom u perikarionu osim što dendriti NEMAJU GK - vedina sinapsa koje pristupaju neuronima smještena je na dendritskim spinama koje predstavljaju prvo mjesto obrade sinaptičkih signala koje prima neuron  sastavljeno je od bjelančevina i pričvršdeno je za unutrašnju stranu postsinaptičke membrane  imaju sposobnost morfološke plastičnosti kojoj temelj čini citoskeletna bjelančevina aktin važna za razvoj sinapsa i njihovu funkcionalnu ulogu u odraslih

> AKSONI
cilindrični nastavak stanice polaze od kratkog područja piramidna oblika , aksonskog brežuljka aksolema - stanična membrana aksona, a sadržaj aksoplazma inicijalni segment – dio aksona između aksonskog brežuljka i početnog dijela mijelinske ovojnice  to je mjesto gdje na neuron pritječu različiti ekscitacijski i inhibicijski podražaji koji se algebarski zbrajaju, pa se tako odlučuje hode li se akcijski potencijal širiti dalje ili nede  tu se nalazi više vrsta ionskih kanala koji su važni za stvaranje i širenje promjene električnog potencijala - eventualni ogranci na aksonu su kolateralni ogranci - citoplazma aksona sadržava malo mitohondrija, mikrotubule i neurofilamente te nekoliko cisterna glatke ER - odsutnost poliribosoma i hrapave ER pokazuje da održavanje aksona ovisi o perikarionu, ako se akson presiječe , njegov periferni dio degenerira i odumre - makromolekule i organele koje se sintetiziraju u tijelu stanica neprekidno se prenose duž aksona anterogradnim prenošenjem do njegovih završetaka:  sporo prenošenje : bjelančevine i mikrofilamenti  intermedijarno prenošenje : mitohondriji  brzo prenošenje : tvari sadržane u mjehuridima potrebne aksonskom završetku za prenošenje neurotransmitera  bjelančevina kinezin – vezan za vezikule - retrogradnim prenošenjem: neke molekule i tvari unesene endocitozom do tijela stanice, uključujudi viruse i toksine  bjelančevina dinein prisutna u mikrotubulima
39

otvaraju se ionski kanali i ulazi izvanstanični Na+ što mijenja potencijal u mirovanju od -65 na +30 mV . a potom i kalijeve kanale .nakon toga kalij difuzijom napušta akson. membranski potencijal vrada se na -65 mV te se završava akcijski potencijal .međutim. žeđa i spolni nagon . poremedaj otvara Nakanale u slijedu.neuromodulatori – kemijski glasnici koji ne djeluju direktno na sinapse.aksolema pumpa Na+ izvan aksoplazme tetako održava koncentraciju Na+ . on potakne pražnjenje pohranjenog neurotransmitora koji stimulira ili inhibira drugi neuron ili stanicu .akcijski se potencijal širi duž membrane i taj elektr. a nastao pražnjenjem presinaptičkih mjehurida ponovno se prerađuje endocitozom tako unesene membrane spajaju se s glatkom ER presinaptičkog odsječka i mogu se ponovno iskoristiti za stvaranje novih sinaptičkih mjehurida neki se neurotransmiteri sintetiziraju u prsinaptičkom odsječku i potom se koriste enzimima i prekursorima koji su dospjeli aksonskim prenošenjem neuropeptidi – imaju važnu ulogu u nadzoru osjedaja i nagona kao što su : bol.> MEMBRANSKI POTENCIJALI . ili pak započinju kaskadu drugih glasnika sintetiziraju se u tijelu stanice višak membrane nakupljene u presinaptičkom području.kad akcijski potencijal stigne do kraja aksona. potencijal od +30 mV zatvara Na kanale te aksolema postaje za taj ion ponovno nepropusna .mjesto funkcionalnog kontakta među neuronima ili između neurona i drugih efektornih stanica .zbog toga postoji razlika potencijala kroz aksolemu od -65 mV s negativnim nabojem u unutrašnjosti u odnosu na okolinu  membranski potencijal u mirovanju .zadada je sinapse pretvorba električnog signala presinaptičke stanice u kemijski signal koji djeluje na postsinaptičku stanicu .lokalni anestetici su hidrofobne molekule koje se vežu na natrijeve kanale i tako inhibiraju prijenos natrija.unutrašnjost stanice postaje pozitivna u odnosu na izvanst okoliš što se označava kao početak akcijskog potencijala ili impulsa . ved mijenjaju osjetljivost neurona na sinaptičku stimulaciju ili inhibiciju neki se neuromodulatori kao što su neuropeptidi ili steroidi stvaraju u živlanom tkivu.koncentracija K+ se zadržava na nekoliko puta višoj razini unutar stanice nego u izvanstanič prostoru .takvo se ionsko stanje promijeni u nekoliko milisekunda otvaranjem kalijevih kanala te se povisi koncentracija unutarstaničnog kalija ???? .kada se podraži neuron.su tvari koje vezane za receptorski protein otvaraju ili zatvaraju ionske kanale. glad.neurotransmiteri .sva ta zbivanja traju vrlo kratko i zauzimaju vrlo mala područja membrane . a time i akcijski potencijal > SINAPSA . veselje. dok su drugi steroidi u krvi 40 .

osiguravaju mikrookoliš. VIP i TRH) mijenjaju sastav izvanstaničnog okoliša i tako utječu na aktivnost i opstanak živčanih stanica. > GLIJA-STANICE I ŽIVČANA AKTIVNOST . prikladan živčanoj funkciji . da metaboliziraju glukozu do laktata koji opskrbljuje neurone međusobno su povezani tijesnim spojevima te čine mrežu koja prenosi informacije vlaknasti – oskudni dugi nastavci. difuzijom ili endocitozom s pomodu specifičnih receptora na presinaptičkoj membrani. endoteline.schwannove stanice smještene oko aksona u perifernom ž sustavu . što uzrokuje ulazak kalcija te potakne egzocitozu sinaptičkih mjehurida neurotransmiteri otpušteni egzocitozom djeluju na receptore smještene u postsinaptičkom dijelu što uzrokuje prolaznu električku aktivnost (depolarizaciju ) postsinaptičke membrane  takve se sinapse nazivaju ekscitacijske jer njihova aktivnost stvara impulse na postsinaptičkoj membrani kod nekih sinapsa međudjelovanje neurotransmiter-receptor ima suprotan učinak jer dolazi do hiperpolarizacije bez prenošenja živčanog impulsa  inhhibicijske sinapse jednom upotrrebljeni neurotransmiteri brzo se uklanjaju enzimskom razgradnjom.u mozgu sisavaca glija-stanice su 10 puta brojnije od živčanih stanica . aminokiselinske (GABA) i peptidne receptore (natriuretski peptid.astrociti zvjezdolike su stanice koje imaju brojne duge izdanke sadržavaju snopove intermedijarnih filamenata izgrađenih od glijalnog fibrilarnog kiselog proteina povezuju neurone s kapilarama i pijom mater uz svoju potpornu ulogu sudjeluju u kontroli ionskog i kemijskog okoliša živčanih stanica astrociti in vitro posjeduju adrenergične .one okružuju tojelo stanice i njezine nastavke .električne sinapse : pomodu tijesnih spojeva prenose ionske signale kroz presinaptičku i postsinaptičku membranu živčani signal se prenosi neposredno mali broj .kemijske sinapse – vedina sinapsa kemijska tvar posreduje u prijenosu živčanog impulsa živčani impuls nakratko otvara kalcijeve kanale u presinaptičkom završetku..oligodendrociti stvaraju mijelinsku ovojnicu koja ima zadadu električne izolacije neurona u središnjem ž sustavu . u bijeloj tvari 41 . ANG II. jer apsorbiraju višak neurotransmitora i oslobađaju metaboličke i neuroaktivne molekule postoje naznake da astrociti prenose iz krvi do neurona sastojke bogate energijom.

ne sadržava vezivno tkivo. vlaknaste astrocite i mikroglija stanice . Na mjestu oštedenja središnjeg ž s.ependimske stanice epitelne stanice kubična oblika koje oblažu ventrikule mozga i središnji kanal kralj. koje je sraslo s pokosnicom lubanje odvojena je od pokosnice kralježnjaka epiduralnim prostorom  sadržava: vene s tankom stijenkom. prošir.mikroglija malene su. gdje čine jedan neprekinuti sloj.dura mater – vanjska moždana opna. moždine uglavnom imaju trepetljike koje pridonose gibanju likvora . građena od gustog vezivnog tkiva.protoplazmatski – mnogo kratkih ogranaka. pa je mekan. gelu sličan organ  .siva tvar – sadržava : tijela živčanih stanica.stražnji rogovi – primaju osjetna vlakna neurona spinalnih ganglija > MOŽDANE OPNE . u obliku perivaskularnih nožica koje okružuju endotel kapilara  pretpostavlja se da služe za prijenos molekula i iona iz krvi do živčanih stanica  nalaze se i na vanjskoj površini središnjeg ž sustava.siva tvar kore velikog mozga ima 6 slojeva .kora malog mozga ima tri sloja :  vanjski molekularni  srednji – purkinjeove stanice  unutrašnji – zrnati . rahlo vezivno tkivo i masno tkivo 42 . izdužene stanice s kratkim nepravilnim nastavcima jezgre su im izdužene i imaju gusti kromatin fagociti razvijaju se od prekursorskih stanica u koštanoj srži sudjeluju u upalnom procesu i cijeljenju središnjeg ž s te stvaranju i otpuštanju neutralnih proteaza oksidativnih radikala kada su potaknuti mikroglije gube svoje nastavke i postaju fagociti i djeluju kao predočne stanice izlučuje brojne imunoregulacijske citokine > SREDIŠNJI ŽIVČANI SUSTAV .u tom se području stvaraju sinapse .bijela tvar – sadržava : mijelinizirana i nemijelinizirana vlakna.prednji rogovi sive tvari kralj moždine sadržavaju motoričke neurone kojih aksoni čine prednje korijenove spinalnih živaca . dendrite i početne nemijelinizirane dijelove aksona te glija-stanice . astrociti proliferiraju i stvaraju neku vrstu ožiljkastog tkiva . nalaze se u sivoj tvari najbrojnije glija stanice neki imaju završ izdanke. oligodendrocite.

prostor .sastoji se od nabora pije mater koji strše u unutrašnjost ventrikula . ventrikula i djelomično u zidovima lateralnih ventrikula .potpuno ispunjava možd. a funkcija im je resorpcija likvora u krv venskih sinusa .arachnoidea – dva dijela : o sloj u dodiru s durom mater o sustav trabekula koje taj sloj spajaju s pijom mater (šupljine tvore subarahnoidni prostor koji ima ulogu hidrauličnog jastuka) subarahnoidni prostor komunicira s ventrikulima mozga kroz neparni medijalni otvor i parne lateralne otvore sastoji se od vezivnog tkiva bez krvnih žila površine su obložene istim epitelom kao i dura arahnoidne resice : izdanci arahnoidee koji prolaze kroz otvore na duri mater i ulaze u sinuse. koji čvrsto prianja uz piju mater te čini fizičku barijeru između periferije i središnjeg ž s.od arachnoidee je odvojena uskim subduralnim prostorom unutrašnja površina svih dijelova tvrde ovojnice i vanjska površina tvrde ovojnice kralj možd obložene su jednoslojnim pločastim epitelom mezenhimskog podrijetla . tkivo od ozljeda . ž s kroz tunele koje oblaže pia mater. a i pinocitotskih mjehurida ima vrlo malo + produženi nastavci neuroglija-stanica > KOROIDNI SPLET . stanice i 2-5 limfocita po mililitru) .nema limfnih žila u ž sustavu 43 .ventrikule.sastoji se od vezivnog tkiva pije mater prekrivenog jednoslojnim kubičnim ili niskim cilindričnim epitelom.sadržava samo malu količinu krutih tvari (bjelančevine i odljušt.glavna funkcija je stvaranje likvora > CEREBROSPINALNA TEKUDINA . stanica ne sadržavaju fenestracije. subarahnoidni i perivask. koji ima značajke stanica što prenose ione .žile prodiru u sred.pia mater – rahlo vezivno tkivo s mnogo krvnih žila premda je smještena sasvim blizu živčanog tkiva. koja odvaja središnji žs od likvora piju mater oblažu pločaste stanice mezenhimskog podrijetla krv. središnji kanal kralj moždine.važna je za metabolizam sred ž s.nalazi se u krovu 3. i 4. prostori pia mater nestaje prije nego što krvne žile prijeđu u kapilare krvne su kapilare u središnjme žs poptuno prekrivene nastavcima neuroglija . a nazivaju se perivask. a i štiti živč. prekriveni su endotelnim stanicama vena.barijera krv-mozak – funkcionalna je barijera koja spriječava prelaženje nekih tvari iz krvi u mozak zasniva se na smanjenoj propusnosti krvnih kapilara mozga čvrsti međustanični spojevi koji osiguravaju neprekinutost endotela tih kapilara citoplazme endotel. ne dodiruje ni živčane stanice ni vlakna između pije i neurona nalazi se tanki sloj nastavaka neuroglije.

a ulazi i među snopove živčanih vlakana te obavija svaki pojedini snop  perineurium koji čine slojevi sploštenih stanica sličnih epitelu .autonomni gangliji – izgledaju kao lukovičaste izbočine autonomnih živaca neki su smješteni unutar nekih organa. izlučivanje nekih žlijezda i učestalost srčanih kontrakcija .ima ih mnogo u središnjem žs gdje teku među izdancima neurona i glija-stanica.tvorbe obično jajolika oblika povezane sa živcima i obavijene gustim vezivnim tkivom .unutar perineuriuma teku aksoni obavijeni schwannovim stanicama i međusobno odijeljeni vezivnim tkivom.njegova je funkcija da pojedine aktivnosti tijela prilagodi održavanju trajnog unutrašnjeg okoliša 44 .u svakom sloju perineurija te su stanice svojim krajevima povezane čvrstim spojevima. pa zato Perin. okruženi brojnim malim glija-stanicama  satelitske stanice .živci imaju vanjsku vlaknastu ovojnicu građenu od gustog vezivnog tkiva – epineurium. nemaju vezivne čahure.osjetni – primaju aferentne impulse koji odvode do središnjeg ž s ganglijske stanice okružene mrežom vezivnog tkiva koja se odvaja od vezivne čahure sadržavaju pseudounipolarne stanice dvije vrste : spinalni i kranijalni spinalne ganglije izgrađuju veliki neuroni s izraženim nisslovim tjelešcima. jer su susjedne schwannove stanice u nizu priljubljene jedna uz drugu i čine neprekinuti sloj . koje se naziva endoneurium  sastoji se od tankog sloja retikulinskih vlakana koje vjerojatno stvaraju schwannove stanice .> PERIFERNI ŽIVČANI SUSTAV . posebno u stijenkama probavnog sustava  intramuralni gangliji.schmidt-lantermanov zarez – sastoji se od citoplazme schwannove stanice koja nije za vrijeme stvaranja mijelina potisnuta na periferiju .kontrolira glatke mišide. tvori zapreku za prolaženje vedine makromolekula.svaki ganglij služi kao mjesto ulaska ili izlaska dvaju različitih živaca . te nemaju ovojnicu za razliku od aksona u perifernom žs . te ima i važnu ulogu u zaštititi od oštedenja .nemijelinizirana živčana vlakna nemaju ranvijerovih čvorova.bazalna lamina oko schwannove stanice je kontinuirana > GANGLIJI .smjer ž impulsa određuje vrstu ganglija : osjetni ili autonomni . potporu im čini stroma organa gdje se nalaze obično sadržavaju multipolarne neurone također fina nisslova tjelešca neuroni autonomnih ganglija obavijeni slojem satelitskih stanica > AUTONOMNI ŽIVČANI SUSTAV .anatomski i funkcionalno se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog sustava .

simpatički sustav – jezgre smještene u torakalnom i lumbalnom dijelu kralj moždine gangliji simpatičkog sustava čine paravetebralni lanac i spletove smještene blizu utrobnih organa kemijski posrednik postganglijskih vlakana je noradrenalin kojeg izlučuje i srž nadbubr.od zrelih živčanih stanica ne nastaju tumori jer se one ne dijele . schwannove stanice i ciljne stanice .stupovi schwannovih stanica . glija-stanice.kromatoliza : nestajanje nisslove tvari.plastičnost ž tkiva – stvaranje novih sinapsa koje djelomično nadoknade oštedenu funkciju . 7.meduloblastomi – tumori od nezrelih živčanih stanica 45 .acetilkolin – kemijski posrednik prisutan u sinaptičkim mjehuridima u svim preganglijskim i postganglijskim parasimpatičkim (koja dosežu glatke mišide.makrofazi : stvaraju interleukin 1 koji stimulira schwannove stanice na izlučivanje tvari što pospješuju rast živčanih vlakana .neurom – može biti izvor spontane boli . a ne u ganglijske stanice . vlakana (koja napuštaju cns) i ganglija (duž vlakana) .sastoji se od skupine ž stanica (u cnsu). i 4 i postgangl i pregangl vlakna otpuštaju acetilkolin koji se lako aktivira acetilkolinesterazom > DEGENERACIJA I REGENERACIJA .parasimpatički sustav – ima svoje jezgre u srednjem mozgu.srž nadbubrežne žlijezde je jedini organ koji prima preganglijska vlakna vedina se stanica nakon useljenja u žljezdu diferencira u žljezdane.nastali proliferacijom nakon uklanjanja distalnog dijela živca . smanjenje bazofilije citoplazme. žlijezde  adrenergička vlakna inerviraju znojnice i krvne žile skeletnog mišidja .. 3. 9 i 10. a sakrospinalni : 2.regeneracijske procese – kontroliraju čimbenici rasta iz porodice molekula neurotrofina  stvaraju ih neuroni. produženoj moždini i sakralnom dijelu kralježnične moždine živci : moždani : 3. srce i egzokrine žlijezde) završecima živčana vlakna koja otpuštaju acetilkolin nazivaju se kolinergička . povedanje volumena perikariona i pomicanje jezgre prema rubu stanice .

1: VELIKI MOZAK 2: MALI MOZAK 3: KRALJEŽNIČNA MOŽDINA 46 .

4: PERIFERNI ŽIVAC 5: CEREBROSPINALNI GANGLIJ 6: VEGETATIVNI GANGLIJ 47 .

stanica mezoderm. embrionalnih mišidnih stanica (mioblasta) s jednom jezgrom u jedinstvenu masu citoplazme s mnogo jezgara (sincicij) .svjetlija zona koja se nalazi u sredini A-pruge.dvolomne u polariziranom svjetlu) svijetlije pruge – I.(vrlo je česta u maternici) .5 μm u mišidu sisavaca svaka sarkomera sadržava dvije trijade. područje postraničnih spojeva između susjednih debelih filamenata  glavna bjelančevina je kreatin-kinaza – katalizira prijenos jedne fosfatne skupine iz fosfokreatina na ADP i tako osigurava opskrbu za ATP-om 48 . po jednu na svakoj granici A i I-pruge sarkoplazma – ispunjena dugim cilindričnim snopovima filamenata koji se nazivaju mišidna vlakanca (miofribrile) koji se sastoje od lančano nanizanih sarkomera ispruganost – lateralno poklapanje sarkomera u susjednim miofibrilama A-pruga se sastoji od debelih filamenata i dijelova tankih filamen. odgovara području sastavljenom samo od štapidastih dijelova molekule miozina M-crta – u sredini H-pruge. je podrijetla.vedina miš.građeno je od snopova vrlo dugih. a diferencira se izduživanjem i sintezom bjelančevina > SKELETNO MIŠIDNO TKIVO .dijeli I-prugu na dva dijela sakomera – najmanji funkcionalni odsječak mišidnog vlakna.ovalne jezgre – nalaze se obično na periferiji vlakna.ustroj skeletnih mišidnih vlakana – tamnije pruge – A – pruge (anizotropne.mišidna vlakna – nastaju stapanjem nezrelih. cilindričnih vlakana s mnogo jezgara koja pokazuju optičku pojavu poprečne ispruganosti citoplazme .hiperplazija – se ne pojavljuje ni u skeletnom ni u srčanom mišidu nego samo u glatkom u kojem stanice nisu izgubile sposobnost umnažanja mitozom . koji se djelomično prekrivaju I-pruga se sastoji od tankih filamenata koji nisu prekriveni debelima H-pruga.pruge (izotropne – ne mijenjaju polarizirano svjetlo) Z-crta. jer se ona najčešde ne protežu od jednog do drugog kraja mišida kapilare u mišidima imaju neprekinutu stijenku.8: MIŠIDNO TKIVO .građeno je od diferenciranih stanica koje sadržavaju kontraktilne bjelančevine . između susjednih Z-crta. ispod stanične mebrane .ustroj skeletnog mišidnog tkiva – mišidna vlakna naslagana u pravilne snopove okružene epimizijem  vanjska ovojnica od gustog vezivnog tkiva koja obavija cijeli mišid  od epimizija idu tračci vezivnog tkiva koji obavijaju snopove – perimizij  svako mišidno vlakno okružuje sloj vezivnog tkiva – endomizij građen uglavnom od bazalne lamine i retikulinskih vlakana jedna od najvažnijih uloga vezivnog tkiva jest mehanički prijenos sila nastalih kontrakcijom mišidnih vlakana. u opuštenom mišidu je duga oko 2. nalaze se u vezivnom tkivu gdje su i limfne žile .

a debeli se uglavnom sastoje od miozina aktin  dug nitast polimer sastavljen od dviju niti kuglastih monomera ovijenih jedan oko drugog u obliku dvostruke uzvojnice  strukturna nesimetričnost svih molekula G-aktina  kada se molekule G-aktina polimeriziraju u F-aktin. koje imaju mjesta za vezanje ATP-a. sposobnost za enzimatsku hidrolizu ATP-a i sposobnost vezanja za aktin. zbog koje se oslobađaju ioni kalcija iz cisterna ER-a u unutrašnjosti. a α-aktinin i dezmin međusobno povezuju susjedne sarkomere pa tako omoguduju poravnavanje miofibrila tropomiozin  duga tanka molekula građena od dva polipeptidna lanca  vežu se međusobno prednjim krajem za stražnji i tako tvore filamente.i I-pruge svake sarkomere o uz svaki t-tubul s obje strane prianjaju proširene završne cisterne sarkoplazm. započinje na specijaliziranom mišidno-živčanom spoju na površini mišidnog vlakna  u vedim mišidnim vlaknima širenje depolarizacijskog podražaja dovodi do kontrakcijskog vala u kojem se periferne miofibrile kontrahiraju prije nego miofibrile smještene u sredini  T-tubuli – poprečne cjevčice koje služe za osiguranje ravnomjerne kontrakcije o cjevasta uvrnuda sarkoleme čine složenu mrežu cjevčica koje anastomoziraju na razini granice između A.sakroplazmatska mrežica i sustav poprečnih cjevčica –  depolarizacija membrane sarkoplazmatske mrežice. vežu se odostraga prema naprijed. tropomiozin. činedi filament s izrazitom polarnosti  svaki monomer G-aktina sadržava mjesto za vezanje na miozin  aktinski filamenti koji su okomito pričvršdeni na Z-crtu. koji teku preko podjedinica aktina.  s glavicom su udružena 4 laka lanca tanki i debeli filamenti povezani su poprečnim mostidima – glavica molekule miozina i kratki odsječak njezina štapidastog dijela .glavne bjelančevine su aktin. duž vanjskih rubova žlijeba koji čine dva spiralno zavijena filamenta aktina  u tankim filamentima : 1 tropomiozin – 7 G-aktina i 1 kompleks troponina troponin  kompleks od tri podjedinice: TnT. troponin i miozin tanki filamenti su građeni iz prve tri.inhibira reakciju aktina i miozina  pričvršdena je za posebno mjesto na svakoj molekuli tropomiozina miozin  mnogo vedi kompleks  može se rastaviti na dva jednaka teška lanca i dva PARA lakih lanaca  mali kuglasti izdanci na jednom kraju svakog teškog lanca čine glavice. pričvršduje aktinske filamente za ovo područje. TnC i TnI. mrežice o taj specijalizirani kompleks koji čine t-tubul i dva postranična dijela sarkoplazmatske mrežice naziva se trijada 49 . pokazuju suprotni polaritet na svakoj strani Z-crte  smatra se da bjelančevina α-aktinin (glavni sastojak Z-crte).

nastaje uzajamnim djelovanjem tankih aktinskih i debelih miozinskih filamenata u stanju relaksacije ATP se veže za mjesta ATP-aze na miozinskim glavicama. kad se depolarizacija membrane završi sarkoplazmatska mrežica djeluje kao sustav za odvođenje kalcija koji se aktivno vrada u cisterne pa kontrakcija nestaje .mehanizam kontrakcije – . oni se vežu na TnC. tada se glavica miozina vrada u prvobitni položaj i priprema za sljededi kontrakcijski ciklus ako nema ATPa kompleks aktin miozin postaje stabilan i to je uzrok trajne mišidne ukočenosti koja nastaje nakon smrti (rigor mortis) kontrakcija koja dovodi do potpunog prekrivanja tankih i debelih filamenata nastavlja se sve dok se ne uklone ioni kalcija. to potiče oslobađanje kalcija pa započne ciklus kontrakcije 50 .je brza. kalcija dovoljno velika. a kompleks troponin-tropomiozin ponovno prekrije vezno mjesto za miozin I-pruga .inervacija – mijelinizirani mot.kontrakcija . pa se na kuglastim monomerima aktina otkriva vezno mjesto za miozin pa se aktin može vezati za glavicu miozinske molekule tokom vezanja kalcijevih iona za TnC miozin-ATP se pretvara u aktivni kompleks kao rezultat vezanja glavice miozina za G-aktinsku podjedinicu tankog filamenta. tkivu perimizija gdje svaki živac daje nekoliko ogranaka na mjestu inervacije akson gubi mijelinsku ovojnicu i završava proširenjem koje je utisnuto u uleknude na površini mišidnog vlakna  motorička ploča tu je akson prekriven tankim slojem citoplazme schwannove stanice kad akcijski potencijal dosegne motoričku ploču. snažna. mijenja se prostorni raspored triju podjedinica troponina i uvlači molekulu tropomiozina dublje u žlijeb aktinske uzvojnice. isprekidana i obično pod utjecajem volje . jer su vezna mjesta za glavice miozina na molekulama aktina pokrivena kompleksom troponin-tropomiozin na F-aktinskom filamentu međutim kad je konc.skrati se zbog prodiranja tankih filamenata u A-prugu H-pruga – suzi sejer tanki filamenti gotovo potpuno prekriju debele . a hidroliza je vrlo spora miozinu je potreban aktin kao kofaktor za brzo cijepanje ATP-a i oslobađanje energije u relaksiranom mišidu miozin se ne može vezati za aktin . živci granaju se u vez. ATP se cijepa na ADP i Pi i oslobađa se energija dolazi do deformiranja ili savijanja štapidastog dijela miozina s glavicom što poteže aktin preko miozinskog filamenta pa se tanki filament uvlači dublje u A-prugu stari aktinsko-miozinski spojevi popuštaju tek nakon što se za miozin veže nova molekula ATP-a. acetilkolin se oslobodi iz aksonskog završetka u sinaptičku pukotinu i veže se za acetilkolinske receptore na sarkolemi spojnih nabora vezanje transmitera povedava propusnost sarkoleme za natrij pa dolazi do depolarizacije membrane depolarizacija započeta na motoričkoj ploči širir se po površini mišidnog vlakna duboko u njegovu unutrašnjost kroz sustav poprečnih cjevčica na svakoj trijadi depolarizacijski signal prijeđe u sarkoplazmatsku mrežicu.

umjesto da se stope u sincicijska mišidna vlakna.može se regenerirati iako se jezgre ne mogu mitotski dijeliti. stanice splanhničkog mezoderma u stijenci primitivne srčane cijevi poredaju se u nizove . za to su zadužene satelitske stanice vretenaste stanice .  bogata su sarkoplazmom koja sadržava mioglobin (daje tamnocrvenu boju). gdje otkrivaju promjene dužine ekstrafuzalnih mišidnih vlakanai prenose tu informaciju u kralježničnu moždinu golgijevi tetivni organi – sudjeluju u propriocepciji tako što otkrivaju razlike u napetosti tetiva  u tetivama. u blizini hvatišta mišidnih vlakana.mišidno vreteno i golgijev tetivni organ svi popr-prugasti mišidi u tijelu čovjeka sadržavaju proprioreceptore koji se nazivaju miš vretena  sastoje se od vezivne čahure.podjela skeletnih mišidnih vlakana: vlakna tipa I –  spora.energetski sustav  lako dostupna energija pohranjena je u obliku ATP-a i fosfokreatina  kemijska energija može se crpsti i iz zalihe glikogena  mišidno tkivo dobija energiju za razgradnju glukoze i masnih kiselina te ju pohranjuje u ATP i fsfkr  masne kiseline razgrađuju se na acetate enzimima β-oksidacije.stanice unutar niza.. često se granaju i svojim ograncima se vežu za stanice susjednih nizova .pa je srce građeno od sustava zbijenih snopova stanica.  acetat se zatim oksidira u clk. koja okružuje prostor ispunjen tekudinom u kojoj se nalaze intrafuzalna vlakna  više osjetnih živčanih vlakana ulazi u mišidno vreteno.  kontrakcija im je dugotrajna. a više od ostalih ovise o glikolizi kao izvoru energije .najbrže djeluju. smještenim u matriksu mitohondrija. vezivna ovojnica obavija nekoliko velikih snopova kolagenih vlakana koja prelaze u kolagena vlakna mišidno-tetivnog spoja  osjetni živci ulaze u vezivnu ovojnicu . IIB i IIC  IIB. smještene ispod bazalne lamine koja okružuje svako zrelo mišidno vlakno nakon ozljede ili nekih drugih podražaja proliferiraju i stapaju se u nova skeletna mišidna tkiva > SRČANO MIŠIDNO TKIVO . isprepletenih tako da omoguduju karakteristični val kontrakcije .svaka srčana mišidna stanica ima samo jednu ili dvije blijedo obojene jezgre koje se nalaze u sredini 51 . a energija se pohranjuje u obliku ATP-a .tijekom ranog embrionalnog razvoja. srčane stanice tvore složene spojeve među svojim izduljenim izdancima . a  energija u njima nastaje oksidacijskom fosforilacijom masnih kiselina vlakna tipa II –  brzo se isprekidano kontrahiraju  sadržavaju manje mioglobina (svijetlocrvena)  dijele se na IIA.

srčane miš. a i stanice su manje zrnca omeđena membranom koja sadržavaju ANP. koji zauzimaju 40% ili više volumena citoplazme odraz potrebe srčanog mišida za stalnim aerobnim metabolizmom masne kiseline koje do srčanih mišidnih stanica prenose lipoproteini.ima sposobnost regeneracije samo u djetinjstvu .prisutnost tamno obojenih poprečnih crta koje prolaze kroz nizove srčanih mišidnih stanica u nepravilnim razmacima  prijelazne ploče – spojni kompleksi na dodirnim plohama susjednih srčanih mišidnih stanica .uz oba pola jezgre  najbrojnija u desnom atriju.sustav T-tubula i sarkopl.atrij ventrikul – razlike i sličnosti raspored miofilamenata jednak u obje vrste mišid atrija ima mnogo manje T-tubula. ali ih ima i u lijevom A. glavni su izvor energije srca. mrežica u srčanim miocitima nisu tako pravilno raspoređeni  t-tubuli su brojniji i vedi u mišidima klijetke nego u skeletnom mišidu nalaze se na razini Z-crte. a ne na razini A-I spoja t-tubuli obično povezani samo s jednim postraničnim proširenjem cisterne sarkoplazmatske mrežice. ventrikulu i na nekim drugim mjestima u tijelu  natriuza i diureza  antagonist ADHu i aldosteronu 52 . zato nema jasno odijeljenih snopova miofibrila .. stanice sadržavaju mnogo mitohondrija.spojevi unutar prijelazne ploče:  fasciae adherentes  najistaknutije na poprečnim dijelovima ploče  služe kao pričvrsna mjesta za aktinske filamente završnim sarkomera  polu-Z-crte  macule adherentes  također na poprečnim dijelovima  mehanički povezuju srčane stanice i sprječavaju njihovo razdvajanje  tijesni spojevi  na postraničnim dijelovima  omoguduju stalan protok iona među stanicama zbog čega se nizovi ponašaju poput sincicija. pa srčani mišid ima dijade  sarkoplazmatska mrežica nije tako dobro razvijena i nepravilno prolazi između miofilamenata. i omoguduju signalu za kontrakciju da se poput vala širi iz stanice u stanicu .oko mišidnih stanica nalazi se endomizij koji sadržava bogatu mrežu krvnih kapilara . te budu pohranjene u srčanim stanicama u obliku triglicerida glikogena ima malo .zrnca pigmenta lipofuscina .

uz polove jezgre : mitohondriji.> GLATKO MIŠIDNO TKIVO .u trudnodi se glatke mišidne stanice znatno množe i narastu .visceralni glatki mišidi – stanice povezane brojnim tijesnim spojevima povezanost s živcima relativno oskudna djeluju kao sincicij 53 . koji aktivira kinazu lakog lanca miozina ( enzim potreban za fosforilaciju )  kontrakciju i relaksaciju mogu kontrolirati hormoni koji djeluju preko cAMP.sarkoplazmatska mrežica slabo razvijena.dvije vrste gustih tjelešaca – jedna su vezana za staničnu membranu jedna slobodna u citoplazmi oba sadržavaju α-aktinin i zato su slična Z-crtama u poprečno-ispruganim mišidnim vlaknima f: i tanki i intermedijarni filamenti pričvršdeni su za gusta tjelešca. nego se snopovi miofilamenata koso križaju kroz stanicu i čine rešetkastu mrežu  ti se snopovi sastoje od tankih (aktin + tropomiozin) i debelih (miozin) .aktinski i miozinski filamenti nemaju parakristalni ustroj kao u poprečno-prug mišidima.građeno od izduljenih. cisterne hrapave ER.u kontrahiranom glatkom mišidu rubovi stanica su nazubljeni. i GK . sastavljena od zatvorenog sustava membrana (sl kao skel) . a stanica se kontrahira estrogeni povisuju razinu cAMPa progesteron spušta . koja prenose silu kontrakcije na susjedne glatke mišidne stanice i mrežu retikulinskih vlakana oko njih .kontrakcija –  započinje ulaženjem kalcija u stanicu  međutim miozin glatke mišidne stanice stupa u uzajamno djelovanje s aktinom samo kad mu je laki lanac fosforiliran  kalcij čini kopleksni spoj sa kalmodulinom. a jezgra postane nabrana i ima izgled vadičepa . filamenata u svim glatkim mišidima vimentin – dodatni sastojak u glatkom mišidju krvnih žila . slobodni ribosomi. miozin se fosforilira.intermedijarni filamenti – dezmin (skeletin) – glavna bjelančevina int. neispruganih stanica.blizu površine : pinocitotski mjehuridi . a svaka je obavijena bazalnom laminom i mrežom retikulinskih vlakana .nema t-tubula .med. kada razina cAMPa poraste aktivira se kinaza lakog lanca miozina.

imaju i adrenergičke i kolinergičke živčane završetke . UZDUŽNO 2: SKELETNO MIŠIDNO TKIVO.. koje obično sintetiziraju fibroblasti .višejedinični glatki mišidi – obilno su inervirani i mogu se vrlo točno i stupnjevito kontrahirati mišidi u šarenici oka . glatki se mišid aktivira spontano.kada nedostaje živčani podražaj. POPREČNO 54 .ima sposobnost aktivne regeneracije mitozom 1: SKELETNO MIŠIDNO TKIVO.sintetiziraju : kolagen. izvanstanične sastojke. pa njegova opskrba živcima ima funkciju mijenjanja aktivnosti a ne započinjanja . elastin i proteoglikane.

T.3: SRČANO M.T.T. – UZDUŽNO I POPREČNO 55 . – UZDUŽNO 4: SRČANO M. – POPREČNO 5: GLATKO M.

9: ŽILNI SUSTAV . i u normalnim okolnostima i za vrijeme upale > KAPILARE . tkivu.opna tanja od stanične membrane i koja nema troslojnu građu jedinične membrane  bazalna lamina neprekinuta  nalaze se u tkivima u kojima se odvija brza izmjena tvari između tkiva i krvi : bubrezi.posebno važna kao mjesto izmjene tvari između krvi i okolnih tkiva. i limfn. te omoguduju različitu propusnost za makromolekule . stan. sustava oblaže jednoslojni pločasti epitel nazvan endotel . u vez.st. mitohondr i sl ribos) spojevi tipa zonula occludens.vrste kapilara – neprekinute ili somatske kapilare  nemaju otvore.mikrocirkulacija – (arteriole. poneku cisternu hr ER. fenestre  nalazi se u svim vrstama mišidnog tkiva.unutrašnjost svih dijelova krvožil.spojevi među endot. egzokrin žlijezdama i živčanom tkivu  pinocitotski mjehuridi fenestrirane ili visceralne kapilare  veliki otvori u stijenci koji su zatvoreni dijafragmom. periciti se umnažaju i stvaraju nove krvne žile i vezivne stanice te tako sudjeluju u procesu cijeljenja . procesa gubi tekudina pa nastaju edemi .stijenku kapilare čini jedan sloj endotelnih stanica (1-3 stanice na poprečnom presjeku) na vanjskoj površini tih stanica obično se nalazi bazalna lamina koju izlučuje sam endotel na mjestu gdje je smještena jezgra stanice se izbočuju u lumen kapilare njihova citoplazma sadržava malo organela (mali GK. ali bez dijafragme  glomerul bubrega  krv je od tkiva odijeljena samo debelom i neprekinutom bazalnom laminom isprekidane sinusoidne kapilare  vijugav tok i mnogo vedi promjer što usporava protok krvi  endotelne stanice čine isprekidani sloj i odvojene su jedna od druge širokim prostorima  u citoplazmi endotelnih stanica ima mnogo fenestra bez dijafragme 56 . miozin i tropomiozin nakon oštedenja tkiva. venula su najslabiji.povezuju vedinu endot. koje nepotpuno okružuju endotelne stanice na različitim mjestima duž kapilara i postkapilarnih venula okruženi vlastitom bazalnom laminom koja se može spojiti s bazalnom laminom endotelnih stanica imaju sposobnost kontrakcije – sadrže aktin. crijeva i endokrine žlijezde fenestrirane kapilare.periciti – mezenhimske stanice s dugačkim citoplazmatskim izdancima. kapilare i postkapilarne venule) . na tim se mjestima tijekom up.

stanica na trigliceride i kolesterol proizvodnja vazokativnih tvari kao što su endotelini.zajednička svojstva i opdi plan građe tunica intima  sastoji se od jednog sloja endotelnih stanica koje prekrivaju subendotelni sloj građen od rahlog vezivnog tkiva s ponekom glatkom mišidnom stanicom  unutrašnja elastična membrana – završni vanjski sloj intime.ostale funkcije endotelnih stanica : pretvorba ANG I u ANG II pretvorba bradikinina.zbog svoje tanke stijenke i polaganog protoka. one se dalje granaju u kapilare sužavanje metarteriola regulira protok krvi kroz kapilare kada tkivu nije potreban protok krvi kroz cijelu kapilarnu mrežu . koži ruku i nogu kada se žile u sklopu art-ven anastomoze stegnu sva krv mora prolaziti kroz kapilarnu mrežu kada se opuste dio krvi teče neposredno u venu umjesto kroz kapilare . odvaja ju od medije  izgrađena od elastina  ima otvore koji omoguduju prolaz tvarima što hrane stanice duboko u stjenci žile  ima valovit izgled na histološkim rezovima tunica media  čine ju koncentrični slojevi spiralno poredanih glatkih mišidnih stanica  prostore između njih popunjava različita količina elastičnih vlakana i lamela.3 mm/s . otopljenih tvari i makromolekula između krvi i tkiva . proteoglikana. te dušični oksid koji je čimbenik relaksacije > KRVNE ŽILE VEDEG PROMJERA . a kroz kapilare oko 0. prostaglandina. vazokonstriktivni čmbenici.brzina protoka krvi kroz aortu prosječno je 320 mm/s. serotonina. noradrenalina. slezena) . retikulinskih vlakana.protok krvi kroz kapilare reguliraju živčani i hormonski podražaji . kapilare su najpogodnije mjesto za izmjenu vode.arteriole se granaju u manje žile metarteriole koje su okružene isprekidanim slojem glatkih m stanica.arterijsko-venske anastomoze.ukupni promjer kapilara oko 800 puta je vedi od promjera aorte . te glikoproteina  tanja vanjska elastična membrana – u arterijama odjeljuje mediju od tunike adventicije tunica adventicija  uglavnom od kolagenih vlakana tipa I i elastičnih vlakana  postepeno prelazi u okolno vezivno tkivo organa kroz koji žila prolazi 57 . makrofazi su smješteni ili između endotelnih stanica ili s njihove vanjske strane  bazalna lamina je isprekidana  uglavnom u jetri i u krvotvornim organima (koštana srž.tkiva s intenzivnim metabolizmom imaju gustu kapilarnu mrežu .omoguduju arteriolama da se izravno isprazne u venule brojne u skeletnom mišidu. trombina i drugih u biološki nedjelotvorne sastojke lipoliza lipoproteina enzimima smještenim na površini endot.

vasa vasorum –  u velikim žilama. dok se u venama nalaze u adventiciji i u mediji. ali se ne ističe jer sliči elastičnim vlaknima u sljededem sloju  medija se sastoji od koncentrično poredanih diskontinuiranih elastičnih lamela. membrana. ali je gustoda njihove inervacije manja nego u arterijama  otpuštanje noradrenalina iz ovih živaca uzrokuje vazokonstrikciju  arterije skeletnih mišida inervirane su i kolinergičkim živcima koji uzrokuju vazodilataciju acetilkolin potiče endotel na stvaranje dušikova oksida.. a medija je sastavljena od jednog ili dva kružno poredana sloja glatkih mišidnih stanica bez vanjske elas membrane male arterije  (u knjizi nije točno naznačena )  vede od arteriola  tunika medija malo deblja i vedi lumen  i u arteriolama i u malim arterijama tunika adventicija je vrlo tanka mišidne arterije srednjeg promjera  mogu kontrolirati dotok krvi stezanjem ili opuštanjem glatkih mišidnih stanica medije  subendotelni sloj deblji nego u arteriola  jasno izražena unutrašnja elastična membrana  tunica media može imati do 40 slojeva glatkih mišidnih stanica koje se isprepledu sa različitim brojem elastičnih lamela. kapilare i venule koje se obilno granaju unutar adventicije i vanjskog dijela medije . u pravilu ne ulaze u mediju arterija. proteoglikani i glikoproteini  tunica adventicija relativno slabo razvijena 58 . te sadrži limfne žile. vasa vasorum i živce velike elastične arterije  aorta i njezini veliki ogranci koji sudjeluju u održavanju protoka krvi  žudkaste boje zbog velike količine elastina u mediji  intima je deblja nego u mišidnim arterijama  unutrašnja elastična membrana postoji .inervacija –  gusta mreža nemijeliniziranih simpatičkih živčanih vlakana (vazomotorički živci) s noradrenalinom kao neurotransmiterom. retikulinskim vlaknima i preoteoglikanima  u vedim mišidnim arterijama prisutna vanjska elastična membrana  adventicija se sastoji od vezivnog tkiva.na osnovi svoje veličine dijele se na : arteriole  relativno uzak lumen  subendotelni sloj vrlo tanak  u vrlo malim arteriolama nedostaje unut. koji difundira do glatkih mišidnih stanica i pokrede cGMP sustav unutarstaničnih glasnika > ARTERIJE . kojih se broj povedava s godinama.elast. ret vlakna. one služeublažavanju velikih promjena tlaka tijekom rada srca  između elastičnih lamela se nalaze glatke m stanice. brojnija u venama nego u arterijama  arteriole.

pri bazi nokta i u uškama  arteriole nakon prolaska kroza vezivnu ovojnicu glomusa gube unutrašnju el membranu.koronarne arterije su najsklonije aterosklerozi . pa arterijska stijenka popušta i znatno se širi . glomusi  nalaze se u vrhovima prstiju..značajke aterosklerotskih promjena : točkasto zadebljanje intime. visoku koncentraciju CO2 i niski pH krvi .aneurizma – kad je medija arterije oslabljena zbog prirođene mane. serotonin i adrenalin  vedina živaca karotidnog tjelešca su aferentna vlakna  aortna tjelešca slična  osjetljiva su na : nisku razinu kisika.arterijsko-venske anastomoze – sudjeluju u regulaciji krvnog protoka uz te neposredne spojeve postoje i složenije strukture. a stječu debelu mišidnu stijenku i mali lumen sve su bogato inervirane > POSTKAPILARNE VENULE I KAPILARE     sudjeluju u izmjenama koje se zbivaju između tkiva i krvi tunika intima venulá je građena od endotela i vrlo tankog subendotelnog sloja medija se u malim venulama može sastojati samo od pericita koji imaju sposobnost kontrakcije (postkapilarne ili pericitske venule) venule mogu utjecati na tok krvi u arteriolama jer izlučuju vazoaktivne tvari koje difundiraju kroz stijenku arteriola 59 .tijekom starenja – jednoliko zadebljavanje intime . bolesti ili ozljede. umnažanje glatkih mišidnih stanica i međustanične tvari vezivnog tkiva te odlaganje kolesterola u glatkim mišidnim stanicama i makrofazima .karotidni sinusi – lagana proširenja unutrašnjih karotidnih arterija sadržavaju baroreceptore koji otkrivaju promjene krvnog tlaka u tom je području medija tanja intima i adventicija bogate su živčanim završetcima .karotidna tjelešca –  djeluju kao kemoreceptori osjetljivi na razinu ugljičnog dioksida i kisika u krvi  bogati fenestriranim kapilarama koje okružuju stanice tipa I i II tip II – potporne stanice tip I – sadržavaju brojne mjehuride s tamnim središtem koje sadržavaju dopamin.

dobro je razvijena velike vene nalaze se u blizini srca.> VENE vedina vena može se svrstati u male i srednje velike vene intima obično ima takni subendotelni sloj koji može i nedostajati medija se sastoji od tankih snopova glatkih mišidnih stanica isprepletenih s retikulinskim vlaknima i nježnom mrežom elastičnih vlakana adventicija građena od kolagenih vlakana.srčani zalisci : gusto vezivno tkivo (kolagena i elastična vlakna) i sa svake strane sloj endotela baze zalistaka – pričvršdene za fibrozne prstenove srčanog skeleta .subendokardijski sloj –sloj vezivnog tkiva koji povezuje subendotelni sloj endokarda i miokard u njemu se nalaze vene. distalno postaju vede od ostalih srčanih mišidnih stanica i svojstvena su izgleda 60 .srčani (fibrozni ) skelet – središnje vezivno područje srca.) čvorovi atrioventrikularni čvor  smješten u pretklijetki  mišidne stanice AV čvora sliče onima u SA čvoru . živce i živčane ganglije masno tkivo koje u pravilu okružuje srce nakuplja se u ovom sloju .epikard – serozna ovojnica srca koja predstavlja visceralni list perikarda čini ga jednoslojni pločasti epitel ispod kojeg se nalazi tanki sloj vezivnog tkiva subepikardijski sloj sadržava vene. ali se njihovi citoplazmatski izdanci granaju u raznim smjerovima činedi mrežu  u njemu započine A-V snop koji se grana prema objema klijetkama  čine ga stanice slične onima u čvoru.endokard – odgovara intimi krvnih žila sastoji se od jednog sloja pločastih endotelnih stanica smještenih na tankom subendotelnom sloju rahlog vezivnog tkiva koji sadržava elastična i kolagena vlakna te nešto glatkih mišidnih stanica . imaju dobro razvijenu intimu. a imaju debelu adventiciju te često sadržava uzdužne snopove glatkih mišidnih stanica velike vene sadržavaju iznutra zaliske – čini ih vezivno tkivo bogato elastičnim vlaknima. koji s obje strane oblaže endotel > SRCE . služi kao osnova zalistaka te kao mjesto na kojem se pričvršduju srčane mišidne stanice izgrađen od gustog vezivnog tkiva njegovi glavni dijelovi : septum membranaceum. trigona fibrosa i annuli fibrosi . stanica i obilnim vez. živci i ogranci provodnog sustava srca (purkinjeove stanice) . medija je tanja sa nekoliko slojeva miš.ritmički sustav . tkivom.

citoplazmu bogatu mitohondrijima i glikogenom  te stanice prolaze kroz subendokardijski sloj i ulaze u miokard ventrikula  tijesni spojevi omoguduju usklađeno djelovanje mišidnih stanica provodnog sustava sinusatrijski čvor  također u pretklijetki  čini ga nakupina promijenjenih srčanih mišidnih stanica  one su vretenasta oblika.limfne kapilare – jedan sloj endotela i isprekidana bazalna lamina .limfne ž imaju građu sličnu građi vena samo tanju stjenku i nedostaje im jasna granica između slojeva 1: KRVNE ŽILE 2: SRCE 61 . manje su od atrijskih mišidnih stanica i sadržavaju manje mišidnih vlakanaca > SUSTAV LIMFNIH ŽILA . nazivaju se purkinjeove stanice i sadržavaju jednu do dvije centralno smještene jezgre.

9-5. lipoproteini ) : 10% . hormoni.skupljena i antikoagulansima očuvana od grušanja. olakšavajudi time izmjenu plinova normalna koncentracija eritrocita u krvi je 3.proziran.ugrušak sadržava formirane sastojke (eritrociti.acidofilni. crven je i čine ga eritrociti neposredno iznad njega: bijeli do sivkasti leukocitni sloj (1% volumena krvi) leukocite pokriva tanki sloj trombocita koji se ne vidi prostim okom . lipoproteini te protrombin i fibrinogen anorganske soli 0.9% volumena organski sastojci (am. trombociti i leukociti).leukociti kruže kroz tijelo krvožilnim sustavom i sve dok plivaju krvlju.10: KRVNE STANICE .1-6 mil/μL kod muškaraca erotrociti promjera vedeg od 9 μm nazivaju se makrociti. β i γ. 33%-tna otopina hemoglobina + enzimi glikolitičkog i heksozamonofosfatnog puta metb glc .bududi da crvene krvne stanice nisu krute viskoznost krvi ostaje niska . 50% proteina i 10% ugljikohidrata oko polovice tih proteina premošduje lipidni dvosloj pa se nazivaju integralni membranski proteini spektrin – je jedan od proteina citoskeleta (periferni) koji se veže za unutrašnju površ membrane eritr spaja nekoliko sastojaka membrane s ostalim elementima citoskeleta stvarajudi mrežu koja podupire eritrocite.5 milijuna/μL kod žena i 4. a oni promjera manjeg od 6 μm mikrociti anicitoza –prisutnost visokog postotka eritrocita različitih veličina stanična membrana eritrocita sadrži 40% lipida. krv se centrifugiranjem razdvaja u slojeve koji odražavaju raznolikost njezina sastava .kis. te eritrocitima također omoguduje savitljivost membrane potrebnu prilikom velikih promjena oblika tijekom prolaženja kroz kapilare .globulini. prolazedi kroz stijenke venula i kapilara ove stanice ulaze u tkiva gdje vrše svoju obrambenu ulogu . a od njega se odvaja žuta tekudina –serum . zaobljeni su i neaktivni.bojenje krvnih stanica – krvni razmazi se rutinski boje posebnim mješavinama crvene i plave boje ove mješavine sadrže i azure boje koje su korisne za bojenje azurofilnih dijelova stanice > ERITROCITI nemaju jezgru i ispunjeni su hemoglobinom bikonkavni oblik osigurava eritrocitu velik omjer površ prema vol. α. vitamini.formirani sastojci krvi razdvajaju se na dva jasno raspoznatljiva sloja: donji : 42-47% volumena krvi u cjevčici za određivanje hematokrita.sastav plazme – vodena otopina koja sadržava tvari velike i male relativne molekularne mase (do 10% volumena) bjelančevine plazme zauzimaju 7%  glavne bjelančevine : albumini.bolest srpastih stanica – uzrokuje ga točkasta mutacija gena za β-lanac hemoglobina valin umjesto glutaminske kiseline 62 . žudkast i pomalo viskozan nadsloj je plazma .

izvor energije u eritrocitima je glukoza koja se anaerobno razgrađuje do laktata .nasljedna sferocitoza – eritrociti kuglasta oblika.hipokromna anemija – normalan broj stanica. ali su malena. pa ne sintetiziraju mnogo bjelančevina GK i hrapava ER slabo su im razvijeni posjeduju malo mitohondrija te ovise vedinom o glikolizi sadržavaju glikogen i mogu djelovati u područjima siromašnim kisikom. kisele ili bazične sastojke boja.granulociti – dva tipa zrnaca : o specifična zrnca – vežu neutralne. ako ih je broj povedan vjerojatno se radi o odgovoru na bakterijsku infekciju 63 .oni ne sintetiziraju hemoglobin bududi da nemaju ni jezgru ni druge organele za sintezu bjelančevina > LEUKOCITI nisu stalni dio krvi jer odlaze u tkiva gdje vrše različite funkc.retikulociti – mlađi eritrociti imaju nekoliko zrnaca ili mrežaste tvorbe u citoplazmi normalno čine oko 1% ukupnog broja crvenih krvnih stanica povedani broj retikulocita pokazuje da postoji povedana potreba za prenošenjem kisika sazrijevajudi crvene krvne stanice gube mitohondrije.povedava se viskoznost krvi . ali one sadržavaju smanjenu količinu hemoglobina . te ih na kraju vedina odumire apoptozom izlaze iz venula i kapilara prolazedi između endotelnih stanica u vezivno tkivo dijapedezom limfociti se vradaju u krv. pa ih makrofazi izdvajaju i razaraju u nekim slučajevima povezana je s nepravilnosti na spektrinu kirurško odstranjenje slezene dovodi do poboljšanja zbog odstranjenja velikog dijela makrofaga . i vrše uloge svojstvene samo granulocitima o azurofilna zrnca – boje se grimizno i predstavljaju lizosome jezgra ima dva ili više režnjeva završno diferencirane stanice koje se ne dijele.neutrofili 60-70% leukocita u krvi jezgra im je podijeljena na 2-5 režnjida povezanih tankim tračcima kromatina specifična zrnca najbrojnija. poput onih zahvadenih upalom . sadržavaju i azurofilna zrnca nezreli neutrofili koji su tek ušli u optok imaju nesegmentiranu jezgru u obliku potkovice. recirkuliraju prema vrsti zrnaca i obliku jezgre : granulociti (polimorfonuklearni leukociti) i agranulociti (mononuklearni leukociti) . ribosome i brojne citoplazmatske enzime .

jedna do dvije jezgrice kromatin je rahliji nego kod limfocita citoplazma je bazofilna i često sadržava sitna azurofilna zrnca oskudna hrapava ER. diferenciraju se u makrofage 64 . GK na staničnoj površini – mikrovili i pinocitotski mjehuridi monociti u krvi nisu završno diferencirane stanice. ali se obično slabo vidi. ali postoji mogudnost da i inače. nisam sigurna. a hm…u ovom slučaju je posljedica prisutnosti heparina . ved su prethodnici satnica mononuklearnog fagocitnog sustava nakon što prođu kroz kapilarnu stijenku i uđu u vezivno tkivo.monociti nastaju u koštanoj srži jezgra im je ovalna. maternice i rodnice te u okolini crva nametnika kortikosteroidi uzrokuju brzi pad broja eozinofila .primjena 238 str) .eozinofili 2-4% leukocita u normalnoj krvi otprilike iste veličine kao neutrofili i jezgra im je podijeljena u dva režnjida sjajna specifična zrnca koja su velika i izdužena. ako u posebnim okolnostima prijeđu u vezivno tkivo mogu potpomagati djelovanje mastocita u brzoj reakciji preosjetljivosti (možebit zbog histamina kojeg spec zrnca također sadrže) .limfociti čine porodicu kuglastih stanica veliki limfociti smatraju se stanicama koje su aktivirane specifičnim antigenima citoplazma malih limfocita lagano je bazofilna.u žena se neaktivni x-kromosom pojavljuje kao privjesak u obliku bubnjarskog štapida na jednom režnjidu jezgre koji se ne vidi kod svih neutrofila u krvnom razmazu aktivno fagocitiraju bakterije i druge male čestice (medic. jer je prekrivena specifičnim zrncima specifična zrnca oboje se metakromatski bazičnom bojom iz uobičajene mješavine boja metakromazija –mijenja se nijansa upotrebljene boje.agranulociti – nemaju specifičnih zrnaca. oskudna je i može sadržavati nekoliko azurofilnih zrnaca. a boje se eozinom specifična zrnca sadržavaju kristalnu jezgru (internum) koja se zove glavna bazična bjelančevina koja ima ulogu u ubijanju crva nametnika eozinofilija – povezana sa alergijskim reakcijama i helmintijazom u tkivima se eozinofili nalaze u vezivnom tkivu ispod epitela bronha. poliribosomi i mnogo malih mitohondrija. ali sadržavaju različit broj azurofilnih zrnaca jezgra okrugla ili udubljena .bazofili manje od 1% leukocita u krvi jezgra je podijeljena u nepravilne režnjide. ima nekoliko mitohondrija. probavnog sustava. bubrežasta i obično smještena ekscentrično. mali GK te slobodne poliribosome .

te rijetke mitohondrije i čestice glikogena gusta tjelešca (delta-zrnca) – sadržavaju ione Ca.nastanak fibrina koji stvara mrežu vlakana kojom budu uhvadene krvne stanice pa nastaje tromb stezanje ugruška . bjelančevina lambda-zrnca – sadržavaju samo lizosomske enzime .sadržavaju sustav kanala koji je povezan s uvrnudima njihove stanične membrane .trombociti u čepu otpuštaju adhezivni glikoprotein i ADP grušanje krvi . trombocitni čimb.diskoidni ulomci stanice bez jezgre . miozina i ATPa odstranjivanje ugruška . tromb.> TROMBOCITI . a naziva se granulomera .uloga trombocita: prvobitno nakupljanje (primarna agregacija) .pomodu proteolitičkog enzima plazmina koji nastaje aktiviranjem plazminogena aktivatorom plazminogena koji stvara endotel 65 .unutar hijalomere nalazi se gusti tubularni sustav.zbog uzajamnog djelovanja aktina.. prozirnu zonu –hijalomeru i središnje područje koje sadržava grimizna zrnca. pirofosfat. rasta te nekoliko drugih spec.u obojenim krvnim razmazima često se nalaze u nakupinama .duž ruba trombocita prolazi marginalni snop mikrotubula . molekule aktina i miozina…bla bla .svaki trombocit ima rubnu svijetloplavu. srži .stvara se trombocitni čep naknadno nakupljanje (sekundarna agregacija) .granulomera – sadržava različita zrnca obavijena membr.nastaju odvajanjem djelida citoplazme velikog poliploidnog megakariocita koji se nalazi u košt. preuzimaju i pohranjuju serotonin alfa zrnca – fibrinogen.

sliče velikim limfocitima dok se prastanice mogu dijeliti i stvarati nove prastanice i nezrele stanice. u kojima se od njih razvijaju razl.11 : STVARANJE KRVNIH STANICA . IR diferencirane vrste stanica dok druge ostaju matične stanice .mikrookolinu – stvaraju stanice strome krvotvornih organa koje proizvode nuždan izvanstan matrix .prastanice i nezrele stanice proliferacijom pluripotentnih mat stanica nastaju st kderi s ograničenom razvojnom sposobnošdu  unipotentne ili bipotentne prastanice od koji nastaju nezrele stanice (prekusorske satnice.eritropoeza .a u drugom mjesecu razvoja započinje okoštavanje središta ključne kosti i stvaranje koštane srži u njoj . eritrociti. ČIMBENICI RASTA I DIFERENCIJACIJA – . timusu i ostalim perifernim nakupinama limfnog tkiva gdje proliferiraju i diferenciraju se u limfocite . mon.matične stanice su pluripotentne stanice koje se mogu trajno dijeliti.razvoj krvnih stanica ovisi o prisutnosti prikladnih uvjeta mikrookoline i čimbenika rasta . monocitopoeza i megakariocitopoeza . srži nastaju i stanice koje se sele u limfne org.kada se stvore nužni uvjeti okoline. eritr i megakariociti tijekom svog ranog razvoja limfne stanice izlaze iz koštane srži i naseljavaju se u limfnim čvorovima. vrste limfocita > MATIČNE STANICE.hematopoetske matične stanice mogu se izolirati na temelju fluorescentno obilježenih protutijela koja se vežu za specifične stanične antigene .nastajanje i razvijanje spomenutih stanica .matične stanice nastaju u krvotvornim hematopoetskim organima .nakon rođenja i tijekom djetinjstva. nezrele stanice stvaraju samo zrele krvne stanice . blasti) koje prvi put imaju morfološka obilježja onih stanica u koje de se razviti matične satnice iprastanice ne mogu se morfološki raspoznati.u košt. razvoj krvnih stanica ovisi o čimbenicima koji utječu na proliferaciju i diferencijaciju stanica  čimbenici rasta.pluripotentne hematopoetske matične stanice od njih se razviju sve krvne stanice one proliferiraju i od njih nastaje:  jedna stanična loza od koje de nastati limfne stanice i  druga loza od koje de nastati mijeloične satnice koštane srži – gran. granulocitopoeza. slezeni. granulirani leukociti. čimbenici koji potiču kolonije ili hematopoetini 66 .u najranijim razdobljima embriogeneze krvne stanice nastaju od mezoderma žumanjčane vrede . monociti i trombociti nastaju od matičnih stanica u koštanoj srži .CFC – stanice koje stvaraju kolonije . pa neke od njihovih kderi postaju specifične.malo kasnije jetra i slezena služe kao privremeni krvotvorni organi .

ortokromafilni eritroblasti (normoblasti ). željezo.> KOŠTANA SRŽ .tijekom sazrijevanja eritrocita volumen se smanjuje.diferencijacija – -proeritroblasti .eritropoetin – potiče sintezu mRNA za globin .crvena ili hematogena i žuta koštana srž u koje boja ovisi o velikom broju masnih stanica .crvena koštana srž sastoji se od strome.do ulaženja retikulocita u krv treba približno 7 dana . laminin i proteoglikane te tvar koja povezuje stanice – homeonektin sinusoidne kapilare oblaže kontinuirani sloj endotelnih stanica  stijenka im je pojačana izvana diskontinuiranim slojem retikularnih stanica i rahlom mrežom retikulinskih vlakana osnovne funkcije :  stvaranje krvnih stanica  razaranje crvenih krvnih stanica  i nakupljanje željeza ( u makrofazima) koje nastaje razgradnjom hemoglobina .tijekom rasta djeteta vedi dio koštane srži prelazi u žutu . hematopoetskih tračaka i sinusoidnih kapilara stromu izgrađuje trodimenzionalna mreža retikularnih stanica i nježna mrežica retikulinskih vlakana u kojoj se nalaze krvotvorne stanice i makrofazi izvanst matrix osim kolagena tipa I i III. bazofilni eritroblasti. folna kiselina i vit B12 . polikromafilni eritroblasti. žuta koštana srž može se postupno pretvoriti u crvenu .za sazrijevanje eritrocita potrebni su : hormon eritropoetin. a jezgrice postaju manje sve dok postanu nevidljive svjetlosnim mikroskopom. sadržava fibronektin. retikulociti i eritrociti 67 .koštana srž kao ishodište za matične stanice drugim tkivima specijalizirane stanice koje nastaju od vlastitih matičnih stanica koštane srži imaju velik diferencijacijski potencijal te se od njih razviju različite specijalizirane stanice koje ne potiču imunosni odgovor > SAZRIJEVANJE ERITROCITA .u nekim stanjima kao što su obilno krvarenje ili hipoksija. a kromatin se zgušnjuje sve dok jezgra ne poprimi piknotski izgled i izbaci se iz stanice .zrela stanica je ona koja se diferencirala toliko da može izvršiti sve svoje specifične funkcije .osnovni proces tijekom sazrijevanja je sinteza hemoglobina i oblikovanje eritrocita .potrebno je 3-5 staničnih dioba da od proeritroblasta nastane zreli eritrocit .postepeno se smanjuje broj poliribosoma. a istodobno se povedava količina hemoglobina u citoplazmi .mitohondriji i ostale organele postepeno isčezavaju . promjer jezgre se smanjuje .

kinetika stvaranja neutrofila – oko 11 dana potrebno za nastanak u normalnim uvjetima zbiva se pet mitotskih dioba tijekom mijeloblastičnog. vide se jezgrice promijelocit.monociti – monoblast je determinirana prastanica koja se svojim izgledom ne razlikuje niš posebno od mijeloblasta diferencijacijom nastaje promonocit – velika stanica.> GRANULOPOEZA . bazofilni i eozinofilni mijelociti sazrijevaju tako da im se jezgra zgusne. limfocita migriraju u timus gdje poprimaju obilježja T-limfocita i odatle naseljavaju specifičan područja perifernih limfnih organa B-limfociti nastaju u koštanoj srži i odatle migriraju dalje limfoblast –prva velika stanica. jezgrice se slabije raspoznaju i stanice se smanjuju specifični receptori koji se mogu dokazati tehnikama imunoflorescencije limfociti u optoku krvi nastaju uglavnom u timusu i perifernim limfnim organima (slez. s bazofilnom citoplazmom.limfocititijekom sazrijevanja kromatin postaje gušdi. tkivo gdje sazrijevaju u makrofage 68 .čv.boje se bazičnom bojama po wrightu ili giemsu onda nastaju specifična zrnca koja sadržavaju različite proteine s obzirom na vrstu granulocita . od njega nastaju tri poznate vrste granulocita prvi znak diferencijacije mijelocita je pojava specifičnih zrnaca ovi neutrofilni. promijelocitnog i neutrofilno-mijelocitnog stadija razvoja ok ovo sranje o nekim odjeljcima imaš na 259oj stranici intenzivna mišidna aktivnost ili primjena adrenalina uzrokuju premještanje neutrofila iz rubnog odijeljka u cirkulacijski odjeljak i tako stvaraju privid neutrofilije glukokortikoidi – povedavaju mitotsku aktivnost preteča neutrofila u koštanoj srži i dovode do povedanja broja neutrofila u krvi neutrofilija može nastati nakon oslobađanja velikog broja neutrofila iz odjeljka pohrane u srži > SAZRIJEVANJE LIMFOCITA I MONOCITA . pa onda prolimfociti – nemaju površinskih antigena . rahlog kromatina s vidljivim jezgricama monociti – sadržavaju mnogo hrapave ER i velik GK zreli monociti ulaze u krv. tamo su oko 8h i onda odlaze u vez.bazofilna citoplazma i azurofilna zrnca.sazrijevanje granulocita – mijeloblast – najnezrelija prepoznatljiva stanica mijeloičnog niza. tonz) sve prastanice limfocita potiču iz koštane srži neki od tih relativno nediferenc.proteini koji se pakiraju u spec i azuro zrnca nastaju na hrapavoj ER i GK tijekom dva stadija prvo nastaju azurofilna zrnca . l. a broj specifičnih zrnaca se znatno poveda . s velikom jezgrom.

stanice limfnog sustava djeluju međusobno i s ostalim stanicama drugih organa. pa protutijelo može priljubiti čestice uz fagocitne stanice IgG –  75%.fagociti i prirodnoubilačke stanice .uglavnom je posljedica proliferacije B-limfocita i njihove diferencijacije u plazma-stanice koje izlučuju protutijela . aktiviraju komplementski sustav. te predočne stanice.protutijela – važna funkcija : sposobnost specifičnog prepoznavanja epitopa te signaliziranja ostalim čimbenicima imunosnog sustava da se radi o stranom napadaču kojeg treba odstraniti neka protutijela mogu aglutinirati stanice i istaložiti topljive antigene antigeni koji se vežu za IgG ili M.određuju mali peptidi udruženi s molekulama glavnog kompleksa tkivne podudranosti (MHC) na staničnoj membrani predočnih stanica .slezena. nabrojniji razred  izgrađuju ga 2 jednaka L lanca i 2 jednaka T lanca povezana disulf vezama i nekov. nastaju i protutijela  odgovor je učinkovitiji.izgrađuju ga organi i slobodne stanice (limfociti . ne ovisi o prethodnom susretu sa stranom česticom  glavne stanice u toj vrsti reakcije.protutijela proizvode plazma stanice koje su nastale od B-limfocita imunosna reakcija može biti prirođena ili stečena .povedanje limfnih čvorova. granulociti i stanice mononuklearnog fagocit sustava. lako kristaliziraju. jer u ovoj reakciji osim stanica koje sudjeluju u prirođenoj. uglavnom putem signalnih proteina nazvanih citokini . pojedinačni čvoridi. stranim stanicama. skupinu bjelančevina plazme što uzrokuje razgradnju mikroorganizma  aktiviranje sustava komplementa potiče fagocitozu bakterija i drugih stranih čestica  neutrofilni leukociti i makrofagi imaju receptore za Fc-područje protutijela IgG vezanog za antigen.osnovne vrste imunosnih reakcija – u staničnoj imunosti – imunokompetentne stanice reagiraju s mikroorganizmima. koje se ne nalaze samo u limfnom tkivu ved i u drugim organima . silama  dva karboksi-terminalna dijela teških lanaca. visoko specifičan i ima sposobnost memorije. nespecifič.tu dozrijevaju limfociti .stečena – odgovor započinje sporije. crvuljak i Peyerove ploče u ileumu – periferni limfni organi – tu proliferiraju i završavaju svoju diferencijaciju .prirođena – brz odgovor. i nazivaju se Fc-fragmenti 69 .12 : IMUNOSNI SUSTAV . limfni čvotovi. te stanicama zaraženim virusima te ih ubijaju (t-limfociti ili T-stanice) humoralna imunost – protutijela (glikoproteini u krvi) koji inaktiviraju ili uništavaju strane tvari .koštana srž i timus – primarni ili središnji limfni organi. tonzile. pa je slijededi put brži i učinkovitiji specifičnost humoralnog imunosnog odgovora određuju antigenske determinante ili epitopi specifičnost staničnog im odgovora.

reakcija u kojoj sudjeluju IgE i antigeni koji potiču njegovo stvaranje koncentracija u krvnoj plazmi 0. na površini mastocita ili bazofila nastaje kompleks antigen-protutijelo. crijeva.Fab-fragmenti. dišnih i mokradnih putova. prostate i sluzi rodnice u sekretima se nalazi kao dimer nazvan sekrecijski IgA koji se satoji od dviju molekula monomernog IgA povezanih polipeptidnim lancem proteinom J. a sekrecijski dio sintetiziraju epitelne stanice sluznice čini 10% serumskih imunoglobulina i obično postoji u obliku pentamera zajedno sa IgD to je glavni imunoglobulin koji se nalazi na površini B-limfocita ta dva razreda nalate se u dva oblika : vezani na membranu i slobodni u optoku krvi IgM učinkovit u aktiviranju komplementskog sustava obično postoji kao monomer ima veliki afinitet prema receptorima stanične membrane mastocita i bazofila neposredno nakon što ga izluče plazmea-stanice. veže se za te stanice i zapravo nestaje iz krvne plazme prilikom ponovnog susreta s antigenom koji je uzrokovao njegov nastanak.B-limfociti i T-limfociti – za B-limfocite receptori su imunoglobulini. heparin. bronha. ulati u optok krvi fetusa i štiti novorođenče od infekcije nalazi se u malim količinama u krvi najviše ga ima u suzama.potiču diferencijaciju B-stanica u plazma-stanice  citotoksične i – mogu putem 2 mehza djelovanja uništiti strane st ili st zaražene virusom  proizvode bjelančevine perforine koje stvaraju otvore na stan mem – raspadanje  ubijaju stanicu aktivirajudi neke gene za apoptozu  memorijske T-stanice – brzo reagiraju nakon ponovnog unošenja antigena i potiču stvaranje citotoksičnih T-stanica mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama zbog različitih markera na površini 70 . . kao što su histamin.2% sveukupnih imunoglobulina nalazi se na staničnoj membrani B-limfocita i sudjeluje u njihovoj diferencijaciji  IgM    IgE     IgD –   . slini. te proteina nazvanog prijenosni ili sekrecijski dio koji je otporan prema mnogim enzimima IgA-monomere i protein J izlučuju plazma stanice u sluznici probavnih. kolostrumu. leukotrieni i anafilaksijski faktor kemotaksije eozinofila tako nastaje alerg. sekretu nosa. razlikuju se po slijedu aminokiselina i odgovorna su za veliku specifičnost jedini imunoglobulin koji prolazi kroz placentalnu barijeru. .  IgA –    četiri amino-terminalna odsječka – dva od lakih i dva od teških. koji dovodi do stvaranja i oslobađanja nekoliko biološki aktivnih tvari. dok su za T-limfocite specijalne mlekule (TCR) B-stanice čine 5-10% limfocita u optoku od nekih aktiviranih B-stanica ne nastanu plazma stanice nego : memorijske B-stanice T-stanice – čine 65-75% limfocita u optoku  poznate su tri glavne podvrste :  pomagačke.

makrofazi. dok slobodni antigeni aktiviraju izravno B-limfocite MHC I – nalazi se na svim stanicama MHC II.nalazi se samo na predočnim stanicama MHC II ulaze u endosomsko-lizosomski sustav gdje s obrađenim antigenima stvaraju komplekse.B ni T. te ih potiču na umnažanje i diferencijaciju limfokini – proizvode ih limfociti monokini – proizvode ih monociti mogu djelovati autokrino. neke bakterije i protozoe) .prirodnoubilačke stanice ili NK – limfociti koji nemaju površinske antigene ni za limfocite.I ne prolaze kroz taj sustav > TRANSPLANTACIJA ORGANA . sustava (makrofazi.dendritičke stanice – hvataju i obrađuju antigene .odbacivanje transplantata uglavnom je posljedica aktivnosti prirodnoubilačkih stanica i citotoksičnih T-limfocita koji prodiru u presadak i uništavaju transplantirane stanice . napadaju stanice zaražene virusima ili tumorske stanice bez prethodne stimulacije .predočne stanice nalaze se u vedini tkiva nastaju u koštanoj srži i čine heterogenu populaciju stanica u njih se ubrajaju : dendritičke stanice. polisaharide i mnoge male molekule pomagački limfociti CD4+ stupaju u interakciju s peptidima udruženim s s molekulama razreda MHC II citotoksični CD8+ . leukociti). fibroblasti) interleukini –aktiviraju leukocite.. epidermalne langerhansove stanice i B-limfociti obrađuju antigen izražavaju razred II MHC-kompleksa T-limfociti prepoznaju samo peptide udružene sa MHC-molekulama. parakrino i endokrino kemotaksini ili kemokini – potiču nakupljanje leukocita na mjestu upale 71 . peptide.molekule čine unutarstanični sustav koji na staničnoj membrani predočuje T-limfocitima kompleks MHC i obrađenog antigena. MHC. dok B-limfociti mogu izravno prepoznati i reagirati na proteine. ali i ostale vrste stanica (endotelne.u krvi ih ima 10-15 % .kompleks tkivne podudarnosti – imunosni sustav razlikuje vlastito od tuđega uglavnom s pomodu molekula na staničnoj površini MHC.citokini – nadziru visoku složenost imunosnog sustava peptidi ili glikoproteini male molekularne mase koji reguliraju i stanične i humoralne mehanizme uglavnom ih sintetiziraju stanice imun. lipide .MHC I (virusi.

sadržavaju snopove citokeratinskih vlakanaca)  nešto makrofaga boji se tamnije jer sadržava mnogo malih limfocita. a zatim ih odstranjuju makrofazi  mali ih broj migrira u srž i ulazi u optok krvi kroz stijenku venula . za razliku od ostalih limfnih organa (potiču samo od mezenhima) limfociti u njemu nastaju od mezenhimskih stanica koje useljavaju u epitelnu osnovu nastalu od endoderma 3. izaziva apoptozu ciljnih stanica i izaziva povišenu tjelesnu temperaturu kao posljedicu sistemskog učinka . za koje postoje receptori na makrofazima. tako da se vežu na receptore susjednih makrofaga. što olakšava fagocitozu i njihovo razaranje o stvara kompleks koji ošteduje bakterijsku membranu . i 4. sa svjetlom ovalnom jezgrom.interfoni –glikoproteinski c. oblažu površinu bakterija. fibroblasta i limfocita te ih potiču na sintezu tvari koje sprječavaju proizvodnju virusa čimbenik tumorske nekroze –potiče ekspresiju adhezijskih molekula. koje proizvodi bilo koja stanica zaražena virusima.oblaže ga vezivna čahura koja prodire u parenhim i dijeli ga na režnjide ..srž – sadržava mnogo epitelnih retikularnih stanica sadržava i hassalova tjelešca – značajka tog područja.komplementski sustav – skupina od 20 proteina sintetiziranih uglavnom u jetri funkcija : o neke njegove molekule.svaki se režnjid sastoji od tamnog područja –kore i središnjeg svijetlog –srži .  oni proliferiraju u nezrele T-limfocite koji se u njoj gomilaju. međusobno su povezane dezmosomima.  raspršenih epitelnih retikularnih stanica i -(zvjezdolike. izlučivanje kemokina iz makrofaga.bolesti imunosnog sustava – alergijska reakcija imunodeficijencija (cualquier cosa :) autoimunosna bolest (T-limfociti napadaju vlastite antigene) > TIMUS .limfoepitelni organ smješten u medijastinumu.ima dvojako embrionalno podrijetlo. ispune se zrncima keratohijalina i citokeratinskim filamentima i katkada ovapne inače sadržava iste stanice kao i kora 72 . potpuno razvijen u mladosti .kora – sastoji se od :  brojne populacije T-limfocita. ždrijelne vrede . nepoznata funkcija  koncentrične naslage sploštenih epitelnih retikularnih stanica koje degeneriraju.opsonizacija. vedina ih u kori propada apoptozom.

preponi. pregradama izgrađena je od mreže retikularnih stanica i vlakana unutar koje se nalaze B-limfociti u limfnom tkivu kore nalaze se okrugli limfni čvoridi s mnogo B. bubrežasti organi izgrađeni od limfnog tkiva . pa on nije filtar za limfu ima malo odvodnih limfnih žila koje se nalaze u stijenci krv žila.čahura – obavija svaki limfni čvor i šalje pregrade u njegovu unutrašnjost . koji su važni u obrani organizma protiv mikroorganizama i širenja tumorskih stanica . najbolje je razvijen neposredno nakon rođenja.velike bazofilne stanice s izraženom jezgricom 73 . osobito su neprpusne za proteine i sprječavaju vedinu antigena u optoku da prodru u koru timusa gdje nastaju T-limfociti u srži nema krvno –timusne barijere NEMA dovodnih limfnih žila. duž velikih žila vrata.histofiziologija – s obzirom na tjelesnu masu. okrugli.  neki dijelovi peyerovih ploča i  periarterijski omotači u bijeloj pulpi slezene u timusu se stvaraju različiti proteinski čimbenici rasta koji potiču proliferaciju i diferencijaciju T-limfocita parakrinim načinom izlučivanja adrenokortikosteroidi – smanjenje broja limfocita i brzine njihovih dioba pa dolazi do atrofije kore ACTH. srž .ima isti učinak jer potiče aktivnost kore nadbubrežne žlijezde muški i ženski spolni hormoni – također potiču involuciju timusa. a nakon puberteta započinje njegova involucija u sisavaca su glavna područja ovisna o timusu:  parakortikalne zone limfnih čvorova. a izlaze limfne žile i vene .vanjska kora – na površini vanjske kore nalazi se supkapsularni sinus koji je s vanjske strane omeđen čahurom.čine niz uzastopnih filtara. koji teku usporedo s vez.  arteriole/vezivne pregrade.ali i izravno u srž pa primaju ove što dolaze iz kore  venule kapilare timusa – nefenestrirane i imaju vrlo debelu bazalnu laminu.nalaze se u pazuhu. osobito u mezenteriju . a brojni su u prsnoj i trbušnoj šupljini.raspoređeni su po tijelu duž toka limfnih žila . tkivu pregrada i čahure . mitotski se dijele.hilus –ulaze arterije i živci. stanica i vlakana  povezan je sa sržnim sinusima putem intermedijarnih sin..prokrvljenost – short : arterije /vezivna čahura. povedavaju i nastaju imunociti . ret. parenhim duž granice kore i srži.izgrađen od vanjske i unutrašnje kore te srži . veziv. kastracija ima suprotan učinak > LIMFNI ČVOROVI . kapilare /kora.učahureni su.limfocita koij reagiraju s antigenima. a s unutrašnje vanjskom korom  ispunjava ga rahla mreža makrofaga.

NEMA staničnog odgovora .DiGeorgeov sindrom – nedostaje T-ovisna zona – unutrašnja kora.udružena imunodeficijencija – nema ni B ni T stanica .histofiziologija – protokom limfe kroz limfne čvoride.kružni tok (recirkulacija limfocita): komunikacijski sustav – ajmo redi neka vrsta nadgledavanja kakvo je imunosno stanje u tijelu limfociti napuštaju limfne čvorove odvodnim limfnim žilama i konačno dospiju u optok krvi sva limfa stvorena u tijelu vrada se u krv limfociti se vradaju u limfne čvorove tako što napuštaju krv kroz posebne krvne žile – postkapilarne venule ili venule s visokim endotelom (nema ih u slezeni) 74 . male vene nastaju u limfnim čvoridima i izlaze u hilusu . odstranjuju se strane čestice i limfa se pročišdena vrada u optok krvi bududi da su čvorovi raspoređeni po čitavom tijelu. NEMA humoralnog odgovora .unutrašnja kora – nastavlja se na vanjsku i sadržava malo limfnih čvorida ikli ih uopde nema.agamaglobulinemija – nema B-stanica. ali ima mnogo T-limfocita .neki limfni čvoridi sadržavaju u svojem središtu svijetlu zonu – zametno središte koje sadržava stanice u diobi i mnogo imunocita od kojih de se razviti plazma-stanice koje sintetiziraju protutijela . ni humoralni ni stanični odgovor .limfni i krvni optok – aferentne limfne žile – prolate kroz čahuru svakog čvora i izlijevaju limfu u subkapsularni sinus otuda limfa teče kroz intermedijaren sinuse u unutrašnjost čvora u sržne sinuse složena građa sinusa usporava tok limfe kroz čvor i tako olakšava makrofazima i dendritičkim stanicama razgradnju stranog materijala limfu skupljaju iz srži eferentne limfne žile u hilusu limfnog čvora zalisci imfnih žila omogudiju jednosmjeran protok limfe kapilarna mreža – nastaje od malih arterija koje prodiru u limfne čvorove u hilusu. limfa koja nastaje u tkivima mora protedi barem kroz jedan čvor prije nego što uđe u optok krvi .srž – izgrađuju je sržni tračci – razgranati izdanci unutrašnje kore  sadržavaju B-limfocite i nešto plazma stanica  odijljeni su sržnim (moždinskim) limfnim sinusima –  nepravilni prostori koji sadržavaju limfu  kao i supkapsularni i intermedijarni prostori djelomično su obloženi retikularnim stanicama i makrofazima  retikularne stanice i vlakna često premošduju sinuse poput rahle mrežice .

tkivom bogato krvlju crvena pulpa promatrana mikroskopom izgrađena je od izduženih tračaka slezene  – billrothovi tračci – koji se nalaze između sinusa . makrofage i stanice koje predočuju antigen .vezivno tkivo trabekula i čahure sadržava samo malo glatkih mišidnih stanica . a te se žile nazivaju centralne arterije ili arterije bijele pulpe limfocitna ovojnica (bijela ovojnica) – duž svojega toka zadebljava tvoredi mnogo limfnih čvorida.bijela pulpa – izgrađuje ju limfno tkivo koje okružuje centralne arterije i limfne čvoride nanizane duž periarterijskog limfnog omotača limfne stanice koje okružuju centralnu arteriju uglavnom su T-limfociti koji tvore PALO u limfnim čvoridima nalaze se uglavnom B-limfociti između bijele i crvene pulpe nalazi se marginalna zona s brojnim sinusima i rahlim limfnim tkivom koje sadržava malo limfocita (B).> SLEZENA . ali mnogo aktivnih makrofaga  sadržava obilje krvnih antigena te tako ima važnu ulogu u imunosnoj aktivnosti slezene 75 .najveda nakupina limfnog tkiva u organizmu.slezenu kao i ostale limfne organe izgrađuje mreža retikularnog tkiva. koje sadržava limfne stanice.važan imunosni krvni filtar i organ koji stvara protutijela . oni su okruženi crvenom pulpom. u hilusu. od čahure odlaze brojne trabekule koje provode živce i arterije u pulpu slezene vene parenhima i limfne žile trabekula napuštaju slezenu u hilusu .pulpa slezene – na reznoj plohi nefiksirane slezene vide se bijele pjege u parenhimu – limfni čvoridi koji čine bijelu pulpu. u kolima centralna arterija zauzima ekscentričan smještaj tijekom prolaska kroz bijelu pulpu centralna se arterija grana u brojne radijalne ogranke koji opskrbljuju okolno limfno tkivo nakon što napusti bijelu pulpu centralna se arterija grana u ravne kistaste aretriole o neke kistaste (penicillatae) arteriole imaju blizu svoga završetka omotač od retikularnih stanica.pulpa slezene ne sadržava limfnih žila . limfnih stanica i makrofaga žile se dalje nastavljaju kao obične arterijske kapilare koje vode krv u sinuse crvene pulpe iz sinusa krv teče u vene crvene pulpe koje se udružuju.optok krvi – arterije prolazedi kroz hilus granaju se u trabekularne arterije koje iz trabekula ulaze u parenhim gdje ih odmah okružuje omotač T-limfocita (periarterijski limfni omotač).obavijena čahurom od gustog vezivnog tkiva od koje odlaze trabekule dijele parenhim ili pulpu slezene na medijalnoj površini slezene. ulaze u trabekule i tvore trabekularne vene koje ne posjeduju vlastitu mišidnu stijenku ved njihovu stijenku tvori veziv tkivo trabekule .obilje fagocita i njihov bliski dodir s krvlju – obrana protiv mikroorganizama koji prodru u krv . nastanak aktiviranih limfocita .

LIMFNO TKIVO PRIDRUŽENO SLUZNICAMA probavni.tonzile proizvode limfocite od kojih mnogi prožimaju (infiltriraju) epitel . smještena u gornjem dijelu stražnje stijenke ždrijela oblaže ju višeredni prizmatični epitel s trepetljikama. ždrijelna i jezična tonzila . naječešde sa zametnim središtima svaka tonzila sdržava 10-20 epitelnih uvrnuda koja zadiru duboko u parenhim   tonzilarne kripte –sadrže odljuštene epitelne stanice.smještene su u ustima i ždrijelu i nazivaju se nepčana.histofiziologija – stvaranje limfocita –nastaju u bijeloj pulpi slezene. stanice) > TONZILE . i njezina čahura je tanja od čahure nepčane tonzile adenoidne vegetacije – predstavljaju hipertrofiju ždrijelne tonzile kao posljedicu kronične upale 76 . trombociti i granulociti) . plazma –stanice i sastojci krvi (erotrociti. mokradni i spolni sustav – česta mjesta prodiranja mikroorganizama u sluznici i podsluznici tih sustava u svrhu zaštite nalaze se limfni čvoridi i difuzno limfno tkivo u nekim sustavima ono tvori uočljive tvorbe poput tonzila i peyerovih ploča u tankom crijevu koža također sadržava mnogo stanica imunosnog sustava (limfocite. + makrofazi. pojava mijeloičnog tkiva izvan košt srži razgradnja eritrocita – u tračcima slezene makrofazi fagocitiraju i razgrađuju dijelove eritrocita. dišni. langerhans. ulaze u lumen sinusa i tako postaju sastojcima krvi  mijeloična metaplazija – npr u leukemiji. ali u bliskom dodiru s njim . koje odjeljuje limfno tkivo od okolnih tvorba – zapreka širenju tonzilarne infekcije . Fe se transferinom prenosi krvlju u košt srž. globin se hidrolizira do amkis. a hem u bilirubin obrana organizma – B i T –limfociti.crvena pulpa – izgrađuju je slezenski tračci i sinusi slezenske tračke izgrađuje nježna mreža retikulinskih vlakana (kolagen III) i stanica. fagociti . te prelaze u crvenu pulpu.ždrijelna tonzila – neparna. predočne stanice..nepčane tonzile – (2) smještene su u postraničnim stijenkama usnog dijela ždrijela ispod mnogoslojnog pločastog epitela nalazi se difuzno limfno tkivo koje sadržava limfne čvoride. tipičan za dišni sustav. limfociti T i B. ali ima i područja s mnogoslojnim pločastim epitelom izgrađena je od nabora sluznice i sadržava difuzno limfno tkivo i limfne čvoride NEMA kripte.organi izgrađeni od nakupina nepotpuno očahurenog limfnog tkiva koje se nalazi ispod epitela početnog dijela probavnog sustava. žive i mrtve limfocite i bakterije  kod gnojne upale kripte su ispunjene gnojnim čepidima čahura tonzile izgrađena je od gustog vezivnog tkiva. makrofage.

LINGUALIS 77 ..jezična tonzila – manja je od nepčane i ždrijelne smještena je na korijenu jezika sastoji se od nakupina limfnih čvorida (jezični folikuli) prekrivenih mnogoslojnim pločastim epitelom koji ulazi u plitke kripte 1: TONSILA PALATINA 2: TONSILA PHARYNGEA 3: KORIJEN JEZIKA SA T.

4: TIMUS 5: LIMFNI ČVOR 6: SLEZENA 78 .

grkljan.obično se dijeli na dva područja : provodni dio o nosna šupljina. a  gornju oblaže specijalizirani njušni epitel u lamini propriji nosnih školjki nalaze se veliki spletovi vena.epitel može oporaviti od isušenja  zbog alergijske reakcije i upale.predvorje – koža s vanjske površine nosa ulazi u nosnice i oblaže prednji dio predvorja na unutrašnjoj površini nosnica nalaze se žlijezde znojnice i lojnice.izdanka – nosne školjke  srednja i donja prekrivene su respiracijskim epitelom. ne protežu se do lum.sastoji se od vanjskog predvorja i unutrašnjih nosnih šupljina . bazalno : afr ž završetci/osjetni receptori  bazalne (kratke ) stanice – leže na baz lam. bronhioli i završni bronhioli respiracijski dio o respiracijski bronhioli. koji se nazivaju spužvasta tijela  periodična razdoblja zatvaranja(zadebljanje sluznice jer se spužvasta tijela svakih 20-30 minuta ispune krvlju na jednoj strani nosne šupljine) smanjuju protok zraka.. dušnik. apikalni smještaj mitohondrija  vrčaste .nosne šupljine – dvije šupljine odvojene nosnom pregradom a lateralnog zida svake od njih izbočuju se tri košt. te vibrissae koje zaustavljaju vede čestice iz udisanog zraka u predvorju epitel gubi svoj oroženi sloj i na prijelazu u nosne šuplj.pov epitela(mat st)  male zrnate stanice – sadrže brojna zrnca s gustim središtem. prelazi u respiracijski epitel .respiracijski epitel – najvedi dio provodnog dijela oblaže višeredni cilindrični epitel u kojem su brojne vrčaste stanice  resp ep tipičan respiracijski epitel sastoji se od 5 vrsta stanica  cilindrične stanice s trepetljikama . nosni dio ždrijela.. bronhi.alveole – specijalizirane vredaste tvorbe. apikalno smještene kapljice sluzi bogate glikoproteinima  četkaste stanice (cilindr s brojnim μvilima). koje izgrađuju najvedi dio pluda glavna mjesta izmjene kisika i ugljičnog dioksida između udahnutog zraka i krvi .13 : DIŠNI SUSTAV .spužvasta tijela mogu jače zadebljati složeno ustrojen žilni sustav  u svakoj šupljini krv teče odostraga prema naprijed  u svakoj petlji luka tok krvi je suprotan smjeru protoka udahnutog zraka te se zrak koji ulazi djelotvorno zagrijava u protustrujnom mehanizmu 79 . alveolarni hodnici i alveole . pa se respir. pripadaju DNESu > NOSNA ŠUPLJINA .

u lamini propriji ima mnogo mukoznih i seroznih žlijezda. zajedno sa sekretima žlijezda vlaži pridošli zrak > PARANAZALNI SINUSI šupljine koje slijepo završavaju u čeonoj kosti. krikoidna i najvedi dio aritenoidnih) manje hrskavice su elastične (epiglotis. sadržavaju svijetložuti pigment koji daje boju njušnoj sluznici  bazalne stanice – tvore jedan sloj. povezani međustan. te također i sloj sluzi u nosnoj šupljini koja osim što zadržava onečišdenja.epiglotis – strši s ruba grkljana u ždrijelo cijela jezična strana i dio grkljanske uz vršak obloženi su mnogoslojnim pločastim epitelom 80 . te znatno povedavaju receptorsku površinu  aferentni aksoni njušnih stanica udružuju se u male snopove usmjerene prema središnjem živč sustavu. a blizu površine nalazi se i gusta mreža krvnih žila i vibrissae vrše svoju funkciju. gornjoj čeljusti. čunjaste  njušne stanice – bipolarni neuroni između bazalnih i potpornih stanica  njihov apikalni kraj (dendriti) završava zadebljanjem s kojeg polaze cilije  cilije – dugačke i nepokretne i smatraju se neposrednim receptorima koji stvaranjem receptorskog potencijala reagiraju na mirisne tvari. malene.povezuje ždrijelo s dušnikom .njuh – njušni rececptori nalaze se u njušnom epitelu tu je višeredni cilindrični epitel sastavljen od tri vrste stanica:  potporne stanice .na slobodnoj površini mikrovili. te sudjeluju i u stvaranju zvukova pri govoru .. gdje čine sinapse s neuronima njušnog režnja mozga u lamini propriji ispod njušnog epitela nalaze se bowmanove žlijezde  njihov sekret čisti cilije i na taj način omogudava primanje novih mirisnih podražaja .prilagođavanje zraka uvjetima okoliša –kondicioniranje prije nego što uđe u pluda udahnuti se zrak čisti. a služe i kao zalistak koji sprječava ulaženje progutane hrane ili tekudine u dušnik. okrugle. kuneiformna.u lamini propriji smješteno je nekoliko grkljanskih hrskavica vede hrskavice su hijaline (tiroidna. kornikulata i vrhovi aritenoidne) imaju potpornu ulogu.spojevima sa njušnim stanicama. vlaži i zagrijava da bi mogla obavljati te funkcije sluznica provodnog dijela pokrivena je specijaliziranim respiracijskim epitelom. rešetnici i klinastoj kosti obloženi su stanjenim respiracijskim epitelom s malo vrčastih stanica lamina proprija sadržava samo malo malih žlijezda i neposredno ulazi u pokosnicu sluz izlučena u sinuse otječe u nosne hodnike djelovanjem trepetljika na epitelnim stanicama sinusitis – i bronhitis sastavni su dijelovi sindroma nepokretnih cilija > NOSNI DIO ŽDRIJELA .u dijelu koji dodiruje meko nepce obložen je respiracijskim epitelom > GRKLJAN .

fibroelastična sveza i snopovi glatkih mišidnih stanica vežu se za perihondrij i premošduju slobodne krajeve hrskavica .u lamini propriji smješteno je 16 do 20 hijalinih hrskavica.te su tvorbe okružene gustim vezivnim tkivom s kojim tvore korijen pluda .otvoreni dio potkovičastih hrskavica okrenut je prema stražnjoj plohi dušnika .prema bazi grkljanske strane taj epitel prelazi u višeredni cilindrični s trepetljikama ispod epitela nalaze se mješovite seromukozne žlijezde .bronhi – svaki se primarni bronh 9-12 puta dihotomički grana i svaki je ogranak tanji.sveza sprječava pretjerano širenje lumena. sluznica bronha je po građi slična sluznici dušnika hrskavice bronha su nepravilnijeg oblika. a izlaze vene i krvne žile . obložene tipičnim resp.epitelom. a mišid omoguduje njegovo suženje > BRONHALNO STABLO . ima i limfnih čvorida koji su osobito brojni na mjestima grananja bronhalnog stabla 81 .vestibularni nabori. gdje ulaze arterije. u lamini propriji.ispod epiglotisa sluznica stvara dva para nabora koji strše u lumen grkljana gornji par čine lažne glasnice.epitelom. ispod kojega se u lamini propriji nalaze brojne serozne žlijezde donji par čine prave glasnice.primarni bronhi imaju približno jednaku histološku građu kao dušnik .ploč. nalazi se mišidni sloj koji se sastoji od ukriženih snopova spiralno poredanih glatkih mišidnih stanica  oni postaju izraženiji u stijenci provodnih cijevi nadomak respiracijskog područja.dušnik se dijeli na dva primarna bronha koji ulaze u pluda u području hilusa. sve dok ne dosegne oko 5 mm osim po rasporedu hrskavica i glatkih mišida.svaki je režnjid obrubljen tankom pregradom vezivnog tkiva. lamina proprija – bogata je elastičnim vlaknima i sadržava mnogo mukoznih i seroznih žlijezda. sadržavaju vokalne ligamente i vokalne mišide > DUŠNIK . dok su u odraslih pregrade često necjelovite .obložen tipičnom respiracijskom sluznicom . obložene mogude sa mnogosloj. u kojima se odvodni kanali otvaraju u lumen bronha i u lamini propriji i između epitelnih stanica ima mnogo limfocita. što se najbolje vidi u fetusa. te brojne mješovite žlijezde koje izlučuju rijedak sekret . potpuno okružuju lumen poput prstena smanjenjem promjera bronha hrskavični se prsteni zamjenjuju odijeljenim pločicama ili otočidima hijaline hrskavice ispod epitela.

pregrada se sastoji od dva tanka sloja pločastog epitela. elastična i kolagena vlakna. pa se zato naziva interalveolarni zid  interalv. alveolarnih vredica i alveola okružuje gusta i složena mreža elastičnih i retikulinskih vlakana . promjera oko 200 μm pludima daju spužvastu strukturu najčešde svaka stijenka odijeljuje dvije susjedne alveole. međustanični matriks i stanice 82 . osim što je njihova stijenka isprekidana brojnim vredastim alveolama u kojima se izmjenjuju plinovi oblaže ih kubični epitel s trepetljikama i clarinim stanicama.mišidima bronha i bronhiola upravljaju vagus i simpatički ž sustav podraživanje vagusa – smanjuje promjer. bronhiola. imeđu kojih su smještene kapilare. vredica. hodnika i alveol. alveol. te elastična i kolagena vlakna čine jedinu potporu hodnika i njegovih alveola otvaraju se u atrije..bronhioli – intralobularni zračni putovi promjera 5 mm ili manje nemaju u sluznici ni hrskavice ni žlijezda pojedinačne vrčaste stanice nalaze se samo u epitelu njihovih početnih dijelova epitel :  u vedim bronhiolima: višeredan cilindričan s trepetljikama  postaje niži i jednostavniji sve dok ne postane jednoslojan cilindričan s trepetljikama  u manjim završnim bronhiolima : kubičan koji sadržava i clarine stanice  clarine stanice u apikalnom dijelu sadržavaju sekretna zrnca i izlučuju proteine sadržavaju posebna područja – neuroepitelna tjelešca – sadržavaju sekretna zrnca i primaju kolinergičke živč završetke  vjerojatno imaju funkciju kemoreceptora koji odgovaraju na promjenu sastava plinova  čini se da su uključeni u obnavljanje epitela nakon oštedenja lamina proprija  uglavnom se sastoji od glatkih mišida i elastičnih vlakana . a svaki se atrij otvara u dvije ili više alveolarnih vredica rubove otvora atrija. da nestaju razmaci među njima epitel : stanjeni pločasti alveolarni epitel na distalnom kraju alveolarnoh hodnika nestaju glatke mišidne stanice.alveolarni hodnici – -cijevi koje nastaju tolikim umnožavanjem broja alveola (koje se otvaraju prema distalnom kraju u respiracijske bronhiole).alveole vredaste izbočine resp. koji se na rubu alveola nastavlja u pločasti alveolarni epitel (alveolarne stanice tipa I) pri samom kraju respiracijskih bronhiola trepetljika više nema ispod epitela još ima glatkih mišidnih stanica i elastičnih vlakana .respiracijski bronhioli – svaki završni bronhiol dijeli se na dva ili više respiracijskih bronhiola koji čine prijelaz između provodnog i respiracijskog dijela sluznica im je jednako građena kao sluznica završnih bronhiola. a simpatikusa suprotno .

pludni makrofazi – -stanice s prašinom. .kapilare i vezivno tkivo čine intersticij u kojem se nalaze : bazalna membrana. i površinske monomolekularne fosfolipidne prevlake sastavljene uglavnom od dipalmitoil fosfatidilkolina i fosfatidilglicerola .sloj surfaktanta sastoji se od vodenastog donjeg sloja koji sadržava bjelančevine.u fetalnom razvoju surfaktant se javlja u posljednjim tjednima trudnode . oblažu 97% površine alveola. leukociti. glikozaminoglikane i bjelančevine  izlučuju se na apikalnoj površini stanice  nastaje surfaktant .stanice tipa I ili pločaste alveolarne stanice potpuno sploštene.mjehuridima odgovaraju lamelarna tjelešca  sadržavaju fosfolipide. bez fenestra brojni pinocitotski mjehuridi u sploštenom dijelu . ostatak su stanice tipa II organele su skupljene oko jezgre smanjujudi barijeru krv-zrak pinocitotski mjehuridi povezane dezmosomima i čvrstim spojevima glavna uloga je stvaranje najtanje mogude barijere koja lako propušta plinove . smješteni su u vezivnom tkivu oko velikih krvnih žila i u popludnici alveolarni makrofazi koji unutar sloja surfaktanta čiste slobodnu površinu epitela.pregradi. često na samoj površini alveola brojni makrofazi ispunjeni česticama ugljena i prašine. nalaze se u alv.endotelne stanice kapilara – endotel kapilara neprekinut. prenose se do ždrijela gdje budu progutani 83  . makrofazi i fibroblasti barijera krv-zrak :  površinska prevlaka (surfaktant) i citoplazma alveolarnih stanica  spojene bazalne lamine blisko smještenih alveolarnih i endotelnih stanica i  citoplazma endotelnih stanica .sinteza surfaktanta u slučajevima respiracijskog distres sindroma se može potaknuti terapijskom primjenom glukokortikoida . stijenke sastaju pod kutom leže na bazalnoj membrani i dio su epitela isto podrijetlo kao i ove gore nadoknađuju mitotskom diobom obe populacije na histološkim preparatima – pjenušav izgled.stanice tipa II razasute su između stanica tipa I s kojima su povezane dezmosomima i čvrstim spojevima okrugle su i obično smještene u skupinama od 2-3 tamo gdje se alv.oslobađanje CO2 iz H2CO3 katalizira enzim karboanhidraza koji se nalazi u crvenim krvnim stanicama.

prate bronhalno stablo prema hilusu hranidbene žile prate bronhalno stablo i raspoređuju krv po najvedem dijelu pluda. nešto dalje od dišnih putova.emfizem – kronična pludna bolest. Obavijene su tankim slojem vezivnog tkiva i ulaze u interlobularne pregrade.alveolarne pore – na interalveolarnoj pregradi. venule koje nastaju od kapilarne mreže. gdje anastomoziraju s malim ograncima pludnih arterija . kad napuste režnjid. smještene su pojedinačno u parenhimu. kod koje dolazi do proširenja dijelova pluda distalno od bronhiola i propadnja alveolarnih stijenki razvija se postepeno.krvne žile pluda – pludna arterija grana se u pludima pratedi bronhalno stablo. povezuju lumene susjednih alveola kroz njih se izjednačuje tlak u alveolama ili omoguduje kolateralni protok zraka kod začepljenja bronhiola .pleura – serozna opna koja obavija pluda sastoji se od dvaju listova : parijetalnog i visceralnog koji prelaze jedan u drugi u području hilusa oba lista se sastoje od mezotelnih stanica koje leže na rahlom sloju vezivnog tkiva što sadržava kolagena i elastična vlakna elastična vlakna visceralne pleure nastavljaju se na elastična vlakna u pludnom parenhimu .regeneracija alveolarnog epitela – udisanje NO2 izaziva propadanje vedine stanica koje oblažu alveole. sve do respiracijskih bronhiola. pa dolazi do velikog porasta broja dioba preostalih stanica tipa II .limfne žile pluda – teku uz bronhe i pludne krvne žile ima ih i u interlobularnim pregradama i sve se ulijevaju u limfne čvorove u području hilusa  duboka mreža površinska mreža – limfne žile u visceralnoj pleuri nema ih oko završnih dijelova bronhalnog stabla ispod razine alveolarnih hodnika . a posljedica mu je respiracijska insuficijencija najvedu uzrok je pušenje .dugotrajno pušenje uzrokuje pretvorbu respiracijskog epitela u mnogoslojni pločasti epitel prvi korak u njegovoj kasnijoj diferencijaciji u tumor 84 . na razini alv..hodnika tvore kapilarnu mrežu u interalveolarnoj pregradi.

1: DUŠNIK 2: PLUDA 85 .

povezuju sa bazalnom laminom  sadržava matične stanice – osiguravaju neprekidno obnavljanje epidermisa  intermedijarni keratinski filamenti nazubljeni sloj (stratum spinosum)  sastoji se od kubičnih ili nešto sploštenih stanica.sastoji se uglavnom od oroženog mnogoslojnog pločastog epitela.sastoji se od : epidermisa – epitelni sloj ektodermalnog podrijetla korijuma – sloj vezivnog tkiva mezodermalnog podrijetla .dermatoglifi – pojave se u 13.orožene epitelne stanice nazivaju se keratinociti .tjednu intrauterinog života na jagodicama prstiju.idudi od korijuma prema površini – slojevi epidermisa malpighijev sloj/ stratum germinativum.papile. sprječava prodor stranih tvari i ima ulogu brtvila svijetli sloj (stratum lucidum)  prozirni.14: KOŽA . keratinom 86 . dezmosoma  imaju važnu ulogu u povezivanju stanica i sprječavanju njihova ljuštenja zrnati sloj (stratum granulosum )  sastoji se od 3-5 slojeva višekutnih stanica čija je citoplazma ispunjena grubim bazofilnim keratohijalinskim zrncima (histidin i cistin)  lamelarna zrnca – pražnjenjem svog sadržaja stvaraju sloj koji sadržava lipide koji djeluje kao vezna tvar među stanicama. nokti. a kasnije se prošire cijelom volarnom površinom stopala i šake > EPIDERMIS . žlijezde znojnice i lojnice .tonofibrile  ulaze u male stanične izdanke koji na vrhovima završavaju polovic. s jezgrom u sredini i  citoplazmom ispunjenom snopovima filamenata . manje vrste stanica : melanocite. kojima je citoplazma ispunjena optički dvolomnim vlaknastim skleroproteinom. ali sadržava i tri posebne.ispod korijuma se nalazi subcutis ili hipodermis ili potkožno tkivo rahlo vezivno tkivo koje može sadržavati režnjide masnog tkiva – panniculus adiposus ne smatra se dijelom kože. izdanci korijuma. ulaze među izbočine epidermisa.epidermalni derivati – dlake. tanki sloj jako sploštenih eozinofilnih stanica mnogo je izraženiji u debeloj koži  organele i jezgre više se ne vide. epidermalni grebeni . a citoplazma se sastoji uglavnom od gusto zbijenih filamenata uloženih u elektronski gustu amorfnu tvar  još se vide dezmosomi rožnati sloj (stratum corneum)  15-20 slojeva sploštenih. rahlo spaja kožu s podlogom i odgovara površinskoj fasciji . ova prva dva temeljni sloj (stratum basale)  sastoji se od jednog sloja bazofilnih cilindričnih ili kubičnih stanica koje leže na bazalnoj membrani na granici između korijuma i epidermisa  dezmosomi na lateralnim i gornjim plohama  hemidezmosomi u bazalnom dijelu stanične membrane. oroženih stanica bez jezgara. langerhansove stanice i merkelove stanice .

u čovjeka pomanjakanje kortizola iz kore nadbubrežne žlijezde.langerhansove stanice – uglavnom u nazubljenom sloju epidermisa i čine 2-8% epidermalnih stanica podrijetlom iz koštane srži mogu vezati antigene i predočiti ih limfocitima . Posljedica je pojačana pigmentacija kože kao kod addisonove bolesti . a melanin poptuno ispunjava mjehurid  unose se u keratinocite temeljnog i nazubljenog sloja . dobro razvijen GK. broj krvnih žila u korijumu i boja krvi koja u njima teče eumelanin – tamnosmeđi pigment kojeg stvaraju melanociti feomelanin – pigment koji se nalazi u riđoj kosi i sadržava cistein sinteza melanina  važnu ulogu ima enzim tirozinaza – pretvaranje tirozina u 3. mnogo mitohondrija.merkelove stanice – najčešde u debeloj koži dlana i tabana sliče epidermalnim epitelnim stanicama. prenosi se u lumen hrapave ER i nakuplja u mjehuridima koji nastaju u GK  stadij I – mjehurid je obavijen membranom. potiče povedano stvaranje adrenokortikotropnog hormona. nakon oroženja stanice se sastoje samo od vlaknastih i amorfnih bjelančevina te zadebljane stanične membrane i nazivaju se rožnate stanice . koji se nakon niza preinaka pretvara u melanin  tirozinaza nastaje na ribosomu. a zatim u dopakvinon. u njemu počinje djelovati tirozinaza  stadij II – mjehurid/melanosom. poprečne pruge. ali u citoplazmi imaju malena gusta zrnca(čiji sastav ??:) slobodni živč završetci tvore na bazi merkelovih stanica prošireni završni disk služe kao osjetni mehanoreceptori 87 .4-dihidroksifenilalanin (dopa).melanociti – specijalizirane stanice epidermisa. usporedno poredani filamenti. melanin je uložen u bjelančevinski matriks  stadij III – zbog nakupljanja melanina slabije se razaznaje struktura filamenata  stadij IV – zrelo melaninsko zrnce vidljivo svjetlosnim mikroskopom. koje se nalaze ispod ili između stanica temeljnog sloja i u folikulima dlaka potječu od stanica neuralnog grebena dugački nepravilni izdanci.vitiligo – degeneracija i nestajanje melanocita . i kratke cisterne hrapave ER pričvršdeni su samo za bazalnu laminu hemidezmosomima boju kože određuje između ostalog i količina melanina i karotena.

anagen – razdoblje rasta. uz papilu je tanja. sadržava brojne papile. te žlijezde znojnice i lojnice . ima i leukocita. na dnu bulbusa nalazi se – papila dlake.u korijumu i u potkožnom tkivu : slobodni i učahureni receptori slobodni obuhvadaju ruffinijeve završetke. njih dvije tvore bazalnu membranu .ispod bazalne lamine nalazi se fina mreža retikulinskih vlakana.stanice središnjeg dijela korijena iz vrh papile.gusta mreža krvnih i limfnih žila . sadrži i sidrena vlakanca retikularni – deblji i sastoji se od gustog vezivnog tkiva.povedvj i pojačavaju dermo-epidermalni spoj .korijum se sastoji od dva sloja: papilarni – građen od rahlog vezivnog tkiva. Meissnerova i Krauseova tjelešca djeluju kao mehanoreceptori > DLAKE . velike .orožene tvorbe.> KORIJUM . katagen i telogen – razdoblja mirovanja .nema parasimpatičke inervacije.vezivno tkivo koje podupire epidermis i povezuje ga s potkožnim tkivom . koja sadržava kapilarnu mrežu bitnu za održavanje folikula .između temeljnog sloja epidermisa i papilarnog sloja korijuma uvijek se nalazi bazalna lamina .folikuli dlaka. prolazna je tvorba i njezine stanice nestaju iznad razine žlijezda lojnia vanjska ovojnica korijena -nastavlja se na epidermalne stanice i blizu površine ima sve slojeve epidermisa. nastale od uvrnuda epidermisa.najdeblji na leđima . ali bogata simpatička . a učahureni Vater-pacinijeva. koji u razdoblju rasta ima završno proširenje – bulbus dlake.korijen dlake – čine epidermalne stanice koje obuhvadajju papilu . pa zato ima mnogo vlakana i manje stanica nego papilarni sloj . početni dio dlake. tu se nalate fibroblasti i druge stanice vezivnog tkiva kao što su mastociti i makrofazi. uglavnom kolagen tipa I.korijum je oko folijkula gušdi i čini vezivnu ovojnicu musculus arrector pili povezuje tu ovojnicu s papilarnim slojem korijuma 88 .staklasta membrana – hijalini staklasti sloj bez stanica koji nastaje zadebljanjem bazalne lamine odvaja folikul dlake od korijuma .slojevi – srž . jako orožene.najvažniji glikozaminoglikan kože je dermatan-sulfat .mreža vlakana elastičnog sustava . za tim postaju cilindrične. gusto zbijene vretenaste stanice kutikula . lamina reticularis. do polovice duljine folikula su kubične.posljednje stanice folikula dlake koje se diferenciraju.vakuolizirane i umjereno orožene st kora .površina mu je vrlo nepravilna.stanice korijena.i sastoji se od stanica koje odgovaraju zametnom sloju epidermisa . folikula dlake. te prema površini prelaze iz vodoravnih u uspravne unutrašnja ovojnica korijena -najperifernije stanice bulbusa.tijekom embrionalnog razvoja određuje diferencijaciju epidermisa iznad sebe .

jednostavne zavijene tubulusne žlijezde kojima se odvodni kanali otvaraju na površini kože  odvodni kanal oblaže dvoredni kubični epitel sekrecijski dio žlijezde leži u korijumu. falange . sadrže sekretna zrnca sa glikoproteinima  svijetle – nemaju sekretnih zrnaca. koje se nalaze na dorzalnoj površini svake dist. ne sudjeluje u stvaranju nokta .žlijezda lojnica – smještene u korijumu na gotovo cijeloj površini tijela nema ih u koži bez dlaka. a stanice se ispune manim kapljicama i raspadnu se. Oroženi sloj tog nabora čini eponychium ili kutikulu . NaCl. urea.žlijezde znojnice – rasprostranjene po gotovo cijeloj koži merokrine.epitel kožnog nabora. diferenciraju se i ispune alveole okruglim stanicama koje u citoplazmi sadržavaju mnogo masnih kapljica  njihove se jezgre postepeno skvrčavaju. one proliferiraju. bazalni dio ima invaginacije (prijenos soli i vode) znoj – nije viskozan i sadržava malo bjelančevina. na dlanovima i tabanima alveolarne žlijezde običnose nekoliko alveola otvara u kratki odvodni kanal. kanal se otvara neposredno na površinu epidermisa alveole su građene od bazalnog sloja nediferenciranih.korijen nokta – proksimalni dio nokta skriven u žlijebu nokta . glavni sastojci : voda.> NOKTI . tako nastaje loj(sebum) holokrine žlijezde lojnice počinju izlučivati u 5.epitel ploče nokta izrasta iz matice nokta > KOŽNE ŽLIJEZDE . sploštenih epitelnih stanica. sastoji se od uobičajenih slojeva epidermalnih stanica. u području oko prsne bradavice i oko anusa vede su od ekrinih žlijezda znojnica 89 . NH3 i mokrkis  količina natrija mnogo je manja nego u krvi jer ga apsorbiraju epitelne stanice odvkanala  tekudina u lumenu sekrecijskog dijela ultrafiltrat je krvne plazme inerviraju ga kolinergički živčani završetci apokrine ili mirisne – nalaze se u pazuhu. koji prekriva korijen nokta. koji se najčešde izlijeva u gornji dio folikula dlake u nekim područjima kao što su glans penis i glans klitoridis. koje leže na bazalnoj lamini.ležište nokta – sastoji se samo od temeljnog i nazubljenog sloja. a okružuju ga mioepitelne stanice  građen od dvije vrste stanica:  tamne – ne dodiruju bazalnu laminu.ploče građene od oroženih epitelnih stanica.mj embrionalnog razvoja pod kontrolom je androgena .

smještene u korijumu i potkožnom tkivu. njihovi odvodni kanali se otvaraju u folikul dlake sekret viskozan adrenergički živčani završetci mollove žlijezde na rubovima vjeđa i ceruminozne žlijezde vanjskog zvukovoda – modificirane su žlijezde znojnice slične apokrinima 1: KOŽA GLAVE .uzdužno 2: KOŽA GLAVE – poprečno .razina korijuma .razina subkutisa 90 .

koje obuhvadaju kapilare glomerula  oni izravno dodiruju bazalnu laminu  ulaze jedni među druge umeđujudi filtracijske pukotine  susjedne povezuje debela opna koja tako premošduje filtrac.sudjeluje u održavanju homeostaze : filtracijom. zavijeni kanalid. od svakog od njih polazi nekoliko malih ogranaka – mali bubrežni vrčevi .15: MOKRADNI SUSTAV .sastoji se od parnih bubrega i mokradovoda. od kojega odlazi nekoliko primarnih izdanaka.ima konkavan medijalan rub –hilus. sržnih piramida .u čovjeka se srž sastoji od 10-18 čunjastih ili piramidnih tvorbi.1-4 miliujuna nefrona .nefron – bubrežno tjelešce.bubrežno tjelešce i filtriranje krvi – sastoji se od klupka krvnih kapilara (glomerul). te izlazi mokradovod. imaju stanični trup. dist. neparnog mokradnog mjehura i mokradne cijevi .stanice unutrašnjeg lista. pukotinu  podociti sadrže snopove aktinskih filamenata pa imaju sposobnost kontrakcije između fenestriranih endotelnih stanica kapilara glomerula i podocita koji pokrivaju njihove vanjske površine – nalazi se bazalna membrana  odjeljuje mokradni prostor od krvi u kapilarama  nastala je stapanjem bazalnih lamina kapilara i podocita  lamina densa –fizički filtar. a samo oko 1 mL dospijeva u mokradovode kao mokrada ( u 24 h nastaje oko 1500 mL mokrade) > BUBREG . gdje ulaze živci. okruženog epitelnom čahurom dvostruke stijenke. i konveksnu lateralnu površinu .sabirne cjevčice i cijevi (neki autori ih ne smatraju dijelovima nefrona) funkcionalan jedinica bubrega . od te količine 124 se apsorbiraju u bubregu. tanki i debeli krak henleove petlje.bubrežna nakapnica – dijeli se u dva ili tri velika bubrežna vrča. a obje lamine rare – barijera naboju vanjski list čini vanjsku granicu bubrežnog tjelešca i zove se parijetalni list Bowmanove čahure  sastoji se od jednoslojnog pločastog epitela s bazalnom laminom i tankog sloja retikulinskih vlakana  na mokradnom polu epitel se mijenja u jednoslojni kubični ili niski cilindrični 91 .zavijeni kanalid. nazvanom glomerularna/ Bowmanova čahura unutrašnji list čahure (visceralni) obavija kapilare glomerula  znatno se mijenja tijekom embrionalnog razvoja  podociti . prox. te .  svaki od njih ima brojne sek.od osnovice svake piramide prodiru u koru usporedni tračci cjevčica – sržni tračci . ulaze i izlaze krvne i limfne žile.sastoji se od kore i srži . izdanke/ nožice. i sekrecijom . aktivnom i pasivnom apsorpcijom.oba bubrega stvaraju oko 125 mL filtrata u minuti.

tubularna sekrecija .proksimalni zavijeni kanalid – kubični ili niski cilindrični epitel proksimalnog zavijenog kanalida duži je od distalnog zavijenog kanalida stanice ovog kubičnog epitela imaju acidofilnu citoplazmu zbog brojnih mitohondrija  sa slobodne plohe stanice polaze brojni mikrovili koji čine četkastu prevlaku  velike stanice. tanki dio uzlaznog kraka i debeli dio uzl kraka debeli su krakovi po građi vrlo slični distalnom zavijenom kanalidu u vanjskom dijelu srži debeli dio silaznog kraka naglo se suzi i nastavlja kao tanki približno 1/7 nefrona smještena je blizu kortikomedularne granice – jukstamedularni nefroni 92 . uz fosfat i kalcij voda prolazi pasivno difuzijom u smjeru osmotskog gradijenta izlučuje kreatinin iz olazme u filtrat kao i strane tvari unesene u organizam (para-aminohipurnu kiselinu i penicilin) . a izlazi odvodna arteriola  i mokradni pol od kojega polazi proksimalni zavijeni kanalid protok krvi kroz oba bubrega iznosi 1. ali bez tanke opne koja premošduje otvore ostalih fenestriranih kapilara endotelnim stanicama i podocitima glomerularne kapilare priključuju se i mezangijske stanice  prianjaju iz nihove stijenke  imaju sposobnost kontrakcije  sadržavaju receptore za ANG II  kad se receptori aktiviraju glomerularni protok je smanjen  sadržavaju receptore i za natriuretski čimbenik koji relaksira mezangijske stanice i povedava protok krvii djelotvornu površinu raspoloživu za filtriranje  daju glomerulu strukturnu potporu  sintetiziraju međustaničnu tvar  vrše endocitozu  uklanjaju normalne i patološke molekule koje su se zadržale unutar glomer baz membr na žilnom polu izvan glomerula nalaze se ekstraglomerularne mezangijske stanice koje su dio jukstaglomerularnog aparata .henleova petlja – debeli dio silaznog kraka. udružuju se s lizosomima u kojima se makromolekule razgrađuju.3 L/min endotelne stanice glomerularnih kapilara su fenestrirane. pa svaki popr presjek sadržava samo 3-5 okruglih jezgri  pinocitotski mjehuridi na apikalnom kraju stanice.2 -1. tanki dio silaznog kraka. a monomeri se vradaju u optok krvi  bazalni dijelovi imaju brona uvrnuda i laterlane interdigitacije sa susjednim stanicama  natrijeva pumpa  aktivni prijenos iona u živom organizmu imaju širok lumen i okruženi su peritubularnim kapilarama u njemu započinju apsorpcija i ekskrecija apsorbira iz filtrata svu glukozu i aminokiseline te oko 85% NaCl i vode.ta dva lista zatvaraju mokradni interkapsularni prostor u koji se kroz stijenku kapilara i visceralni list filtrira tekudina (glomerularni filtrat) svako bubrežno tješce ima : žilni pol gdje ulazi dovodna arteriola.

kraka petlje potpuno je propustan za vodu. one se sastoje od kratkog debelog silaznog kraka.sabirne cijevčice i cijevi – manje sabirne cijevčice obložene su kubičnim epitelom na putu kroz srž njihove stanice postaju više sve do cilindričnih stanice se boje blijedo uobičajenim bojama (malo organela) u sabirnim cijevčicama i cijevima kore vide se i tamno obojene.kanalida postaju cilindrične (macula densa).jukstaglomerularni aparat – uz samo bubrežno tjelešce tunika medija dovodne arteriole ima promijenjene glatke mišidne st  te JG-stanice imaju citoplazmu ispunjenu sekretnim zrncima. apsorbira se natrij. dugog sil i uzl tankog dijela i debelog uzlaznog kortikalni nefroni – imaju vrlo kratke tanke silazne dijelove i NEMAJU tankih uzlaznih dijelova sudjeluje u zadržavanju vode u organizmu tanki dio sil.krak za nju nepropustan u debelom dijelu uzlaznog kraka NaCl izlazi iz kanalida aktivnim prijenosom to u intersticiju srži dovodi do stvaranja gradijenta hipertoničnosti potrebnog za koncentriranje mokrade osmotski tlak intersticija na vrhovima sržnih piramida oko 4 puta je vedi od osm.zav. nakon kratkog toka postaje zavijen jednoslojni kubični epitel nemaju četkastu prevlaku ni apikalne kanalide stanice su plosnatije i manje od onih u prox.najvažniji za stvaranje gradijenta hipertoničnosti u intersticiju srži koji utječe na koncentraciju mokrade za vrijeme njezina prolaženja kroz sabirne cijevi. oni imaju glavnu ulogu u koncentriranju mokrade epitel sab. ali je cijeli uzl. umetnute ili interkalirane st.kanalidu vrši se izmjena iona. vedina ih u bazalnom području ima GK uz prisutnost aldosterona u dovoljno visokoj koncentraciji. a to je osnova sposobnosti bubrega da stvara hipertoničnu mokradu  imaju vrlo duge heleove petlje koje se protežu duboko u srž. a izlučuju ioni kalija (i vodika)  nedostatak aldosterona – addisonova bolest (pretjerani gubitak natrija mokradom) izlučuje u mokradu i vodik i amonijeve ione . u dist. (angiotenzinogen – bjelančevina plazme)  u području JG-stanica dovodnoj arterioli nedostaje elastična membrana 93  . imaju složena uvrnuda bazalnog dijela membrane udružena s mitohondrijima priliježe uz žilni pol svog nefrona na dodirnom mjestu promijeni se i dovodna arterija i distalni kanalid  jukstaglomerularno područje – stanice dist. cijevi djeluje pod utjecajem arginin vazopresina ili ADH koji izlučuje neurohipofiza . te obilnu hrapavu ER i GK  izlučevine JG stanica sudjeluju u održavanju krvnog tlaka  izlučuju renin….distalni zavijeni kanalid – debeli uzlazni krak petlje ulazi u koru..zav. granice među stanicama se jasno vide u sabirne cijevi u kori dolaze pod pravim kutom odvodni kanalidi iz svakog sržnog tračka. tlaka krvi .

a također mu pripadaju i ekstraglomerularne mezangijske stanice ili lacis stanice ANG II – povisuje krvni tlak sužavanjem arteriola i stimuliranjem izlučivanja aldosterona . često su poliploidne . ali se poveda u srži sadržava malo vezivnog tkiva s fibroblastima. koja su odijeljena uskim trakama tanje membrane ova područja čine osmotsku barijeru između mokrade i tkivnih tekudina čuvaju se u citoplazmi praznog mjehura .vasa recta – od odvodnih arteriola iz jukstamedularnih nefrona silazni krak petlje čini kapilara kontinuirane stijenke uzlazni krak petlje – kapilara s fenestriranim endotelom sadržavaju krv filtriranu kroz glomerule i opskrbljuju srž hranjivim tvarima i kisikom ne uklanjaju visoki osmotski gradijent nastao u intersticiju djelovanjem tankkkih dijelova Henpet . nešto kolagenih vlakana i uglavnom u srži.macula densa i JG-stanice zajedno čine JG-aparat.površinske stanice imaju u staničnoj membrani posebna područja u obliku debelih ploča.mišidni slojevi u bubrežnim vrčevima.intersticij bubrega – prostor između mokradnih kanalida te limfnih i krvnih žila zauzima vrlo malen volumen u kori. sve dok se ne približe vratu mjehura gdje se mogu jasno razlikovati tri sloja unutrašnji uzdužni postaje kružan oko prostatičnog dijela mokradne cijevi u muškarca dok se u žena protež sve do vanjskog ušda srednji sloj završava na vratu mjehura vanjski uzdužni nastavlja sve do kraja prostate.mokradni putovi prekriveni su izvana adventicijom osim gornjeg dijela mokradnog mjehura koji je prekriven potrbušnicom (serozom) 94 . nakapnici i mokradovodima raspoređeni su spiralno. tkiva različite gustode oko lamine proprije nalazi se gusti splet glatkih mišidnih stanica prijelazni epitel mokradnog mjehura sastoji se u mlohavom stanju od 5 ili 6 slojeva stanica stanice na površini su okrugle. vrlo hidriranu osnovnu tvar bogatu proteoglikanima žljezdane stanice nađene u srži nazivaju se intersticijske stanice  u citoplazmi sadrže kapljice lipida  sudjeluju u sintezi prostaglandina i prostaciklina > MOKRADNI MJEHUR I MOKRADNI PUTOVI jednaka osnovna histološka građa od bubrežnih vrčeva do mokradnog mjehura stijenka mokradovoda postaje sve deblja što se ovaj više približava mokradnom mjehuru sluznica tih organa sastoji se od prijelaznog epitela i lamine proprije od veziv. a do vanjskog ušda mokradne cijevi u žena . kada mokradovod dosegne mokradni mjehur rasporede se uzdužno mišidni snopovi u stijenci mjehura teku u svim smjerovima. a površinske stanice se splošte .kad je epitel rastegnut ima samo 3 ili 4 sloja.

epitel višeredan i ciindričan s dijelovima mnogoslojnog pločastog epitela. verumontanum sa utriculusom prostaticusom i ejakulacijskim kanalima.u žene epitel : mnogoslojni pločasti s područjim višerednog cilindričnog 1: BUBREG ..mokradna cijev – u muškarca – prostatički dio – odvodni kan prostate. oko tog dijela je sfinkter od skeltenih mišidnih vlakana – vanjski sfinkter spongiozni dio – u spužvastom tijelu penisa. ali vedinom u spong. distalno – fosa navicularis littreove žlijezde – mukozne žlijezde duž cijele mokradne cijevi. prijelazni epitel membranski dio – mnogoslojni ili višeredni cilindrični epitel.kora 95 .dijelu .

3: MOKRADOVOD 4: MOKRADNI MJEHUR 96 .

hormoni – molekule koje u organizmu djeluju kao kemijski glasnici otpuštaju ih endokrine stanice koje udružene u nakupine ili tračke tvore endokrine žlijezde endokrine stanice smještene su neposredno uz kapilare koje primaju izlučene hormone i prenose ih i raspoređuju ih po organizmu primjer parakrine sekrecije : hormon gastrin – putem kratkih kapilara dolazi do specifičnih želudanih žlijezda fundusa želudca te ih potiče na sekreciju solne kiseline jukstakrina sekrecija –stanice izlučuju hormone u međustanični prostor i djeluju difuzijom na susjedne ciljne stanice  primjer : langerhansovi otočidi u kojima stanice izlučuju somatostatin koji neposredno inhibira izlučivanje inzulina. ventromedijalne i infundibularne jezgre hipotalamusa. sustavom treda skupina : proteini i glikoproteini koje stvaraju stanice pars distalis i oslobađaju ih u sekundarnu kapilarnu mrežu portalnog sustava  ova kap mreža okružuje sekrec. port. gdje ih skladište i otpuštaju u kapilarnu mrežu  od eminencije medijane do adenohipofize se prenose prim.  aksoni tih neurona prenose hormone do svojih završetaka u neurohipofizi druga skupina : peptidi koje stvaraju neuroni dorzomedijalne. a dijelom od živ sustava živčani dio nastaje kao izbočina dna diencephalona koji raste dolje poput drška što ostaje povezan s mozgom usni dio nastaje kao vredasta izbočina ektoderma na krovu primitivne usne šupljine embrija i raste prema gore -rathkeova vreda. hip.zbog dvostrukog podrijetla sastoji se od dvije žlijezde : neurohipofize i adenohipofize .tijekom embr.hipotalamo. : supraopt. kasnije se ta vreda odvoji od usne šupljine. tako da se šupljina rathkeove vrede smanji na usku pukotinu . endokrine stanice i odvodi hormone u krvotok 97 .jez.16: HIPOFIZA . njezin prednji zid zadeblja. i paraventr.primjer: različite vrste stanica koje izlučuju IGF – čimb rasta sličan inzulinu >  HIPOFIZA .  prenose ih aksoni koji završavaju u eminenciji medijani. koji proizvode beta-stanice smještene u otočidima autokrina sekrecija. kapilarni splet  taj hipofizni portalni sustav vrlo je važan za regulaciju funkcije stanica adenohipofizenosi neurohormone od eminencije medijane do adenohipofize odozdo desna i lijeva donja hipofizna arterija: opskrbljuju neurohipofizu i malim dijelom držak .hipofizni sustav – tri mjesta koja stvaraju i otpuštaju tri vrste hormona prva skupina : peptidi koje stvaraju nakupine sekr.opskrba krvlju – dvije skupine arterija koje potječu od unutrašnje karotidne arterije odozgo desna i lijeva gornja hipofizna arterija: opskrbljuju eminenciju medijanu i držak  tvore primarni kapilarni splet fenestriranih kapilara  one se udružuju u vene koje se u adenohipofizi ponovno raspu u sekund. neurona hipotal. razvoja hipofiza se razvija dijelom od ektoderma usne šupljine.

glatkih mišida malih arterija i arteriola 98 .neurohipofiza – sastoji se od pars nervosa i infundibuluma u pars nervosa nema žljezdanih stanica i ona se sastoji od nemijeliziranih aksona sekretnih neurona supraoptičke i paraventrikularne jezgre hipotalamusa neurosekretna zrnca prenose se u pars nervosa gdje čine nakupine herringova tjelešca aksoni otpuštaju zrnca u brojne fenestrirane kapilare u pars nervosa i dalje u optok krvi neurosekretna tvar se sastoji od dva hormona koji su peptidi:  ADH (vedinom iz supraoptičkih) i oksitocin (vedinom iz paraventrikularnih)  svaki od njih je vezan za vezni protein neurofizin pituiciti – stanice neurohipofize. druge ih uopde nemaju..vazopresin – izlučuje se na poticaj povišenog osmotskog tlaka krvi glavni mu je učinak povedanje propusnosti za vodu na stanice sabirnih kanalida bubrega mokrada u kanalidima postaje hipertonična zbog apsorpcije vode u visokim dozama podiže krvni tlak pospješujudi kontr. to su vjerojatno nediferencirane i folikularne  dugi razgranani izdanci folikularnih stanica čine potpornu mrežu za druge stanice  vedinom svaka stanica proizvodi jedan hormon osim gonadotropne (2 hormona)  stanice koje izlučuju razl horm mogu se razlikovati samo imunocitokemijom i el. koje sadržavaju mala sekretna zrnca . čine oko 25% volumena neurohipofize . a pohranjuju se u eminenciji medijani –hipotalamički hormoni koji oslobađaju (koliko sam skužila i inhibiraju). mikroskopom  aktivnost stanica u pars distali kontrolira nekoliko mehanizama:  peptidni hormoni koji se sintetiziraju u nakupinama neurosekrecijskih stanica u hipotalamusu.adenohipofiza – pars distalis (prednji režanj)  tračci i nakupine stanica uz koje teku krvne kapilare  stanice stvaraju hormone koje pohranjuju u sekretnim zrncima  malobrojni fibroblasti proizvode retik. specifične obilno razgranjene glija-stanice. Kada se oslobode dospijevaju u pars distalis putem primarnog i sekundarnog kapilarnog spleta  izravni učinak hormona stimuliranih endokrinih stanica na oslobađanje peptida iz eminencije medijane i pars distalis pars tuberalis (kranijalni režanj)  okružuje infundibulum neurohipofize  vedina stanica u pars tuberalis izlučuje gonadotropine  raspoređene su utračcima duž krvnih žila pars intermedia  razvija se iz dorzalnog dijela rathkeove vrede  u čovjeka je to rudimentarno područje građeno od tračaka blijedih bazofilnih stanica. vlakna za potporu tračcima žljezdanih stanica  oko 75% mase hipofize  kromofobne i kromofilne (bazofilne i acidofilne) stanice  među kromofobnim se razlikuju dvije populacije : jedne imaju malo zrnaca.

1: HIPOFIZA 99 .

17 : NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE.opdi histološki izgled tipičan je za endokrinu žlijezdu. stanice su višekutne i sadrže kaplice lipida (spongiociti)  zona retikularis.čahura građena od gustog vezivnog tkiva šalje u unutrašnjost žlijezde tanke vezivne pregrade. a pretvorba u pregnenolon u mitohondr. stanice su mnogo manje te sadržavaju zrnca lipofuscina hormoni kore : glukokortikoidi. ponajprije aldosteron zona fasciculata. LANGERHANSOVI OTOČIDI. u kojoj su stanice kore i srži nakupljene u tračke duž krvnih kapilara .opskrba krvlju – nekoliko arterijskih ogranaka čini ispod čahure splet iz kojeg izlaze tri skupine žila: arterije čahure. smješten na gornjem polu bubrega.parni organ. uložena u masno tkivo . od stanica koje su se iselile iz neuralnog grebena i od kojih potječu i stanice simpatičkih ganglija .stanice raspoređene u nepravilne tračke međusobno povezane u mrežu.  enzimi za sintezu progesterona i deoksikortikosterona od pregnenolona su u glatkoj ER  a oni koji sudjeluju u pretvorbi deoksikortikosterona u aldosteron su u mitohondrijima 100 . ispod nje dva dva koncentrična sloja žljezdanog tkiva: žuti periferni sloj – kora nadbubrežne žlijezde. potječe od mezoderma potrbušnice crvenkasto-smeđi središnji sloj – srž nadbubr žlijezde. masti i bjelančevina u tim dvjema zonama proizvode se i male količine androgenih hormona (uglavnom dehidroepiandrosteron). a vjerojatno i reticularis izlučuju glukokortikoide : kortizon i kortizol  sudjeluju u regulaciji metabolizma ugljikohidrata.kora – tri koncentrične zone koje u čovjeka nisu oštro ograničene:  zona glomerulosa. ŠTITNJAČA. te arterije srži (uđu najprije u koru) pa se srž opskrbljuje krvlju iz dva izvora: arterijskom krvlju preko medularnih arterija i venskom krvlju preko kortikalnih arterija medularne se arterije zajedno sa kortikalnima ulijevaju u medularne vene koje se udružuju u nadbubrežnu venu endotel – vrlo je tanak i isprekidan fenestrama koje su premoštene tankom opnom  leži na neprekinutoj bazalnoj lamini . a možda i malo estrogena sinteza kolesterola od acetata zbiva se u glatkoj ER. EPITELNA TJELEŠCA I EPIFIZA > NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA .cilindrične ili piramidne stanice. raspoređene u gusto zbijene okrugle ili polukružne nakupine okružene krvnim kapilarama  zona fasciculata.stanice razmještene u ravne stupove s jednim ili dva niza u svakome. a između njih teku kapilare. mineralokortikoidi i androgeni hormoni zona glomerulosa izlučuje mineralokortikoide. arterije kore(ulijevaju se u kapilare srži).

prilično debela sa stanicama raspoređenim u tračke poslije rođenja se stanjuje funkcija : izlučivanje sulfatiranih konjugata androgenih hormona. adrenalin ili noradrenalin  sadržavaju i ATP. utrobnim organima feokromacitom – tumor stanica srži nadbubrežne žlijezde. 11-betahidroksiandrostendion i testosteron  DHEA i androstendion imaju slab učinak. od kojeg nastaju i postganglijski neuroni simp i parasim ganglija parenhimske stanice srži mogu se smatrati modificiranim postganglijskim simpatičkim neuronima koji su za vrijeme embr razvoja izgubili dendrite i aksone i postali sekrecijske stanice zrnca sadržavaju jedan od kateholamina. koji se u placenti pretvaraju u aktivne androgene i estrogene hormone. na žlijezde slinovnice i znojnice u kojima potiču apsorpciju natrija  mogu povedavati koncentraciju kalija i smanjivati koncentraciju natrija u mišidima i moždanim stanicama dehidroepiandrosteron  jedini spolni hormon koji se u fiziološki značajnim količinama nalazi u kori nadbubr žlijzd  kora izlučuje male količine drugih androgenih hormona : androstendion. i peptide slične opijatima oko 80% kateholamina u nadbubrežnoj veni čini adrenalin sve stanice srži nadbubrežne žlijezde inerviraju kolinergički završetci pregang simp neurona stanice srži nalaze se u paraganglijima (difuzni izvor kateholamina) te u razl. aminokiselina i ugljikohidrata  potiču glukoneogenezu i glikogenezu  izvan jetre imaju suprotno ili kataboličko djelovanje na periferne organe – smanjuju sintetsku aktivnost i pospješuju razgradnju bjelančevina i lipida  smanjuju broj limfocita u optoku i tako prigušuju imunosno odgovor  vedina ih sudjeluje i u prenošenju iona  kortizol ima protuupalno djelovanje na bijele krvne stanice i imunosupresivna svojstva zbog supresivnog djelovanja na citokine mineralokortikoidi  djeluju uglavnom na distalne bubrežne kanalide. žlijezde – sastoji se od višekutnih žlijezdanih stanica raspoređenih u tračke ili nakupine okružene mrežom retikulinskih vlakana između susjednih tračaka smještena je gusta mreža krvnih kapilara. kromogranine (vezni proteini za kateholamine). koji ulaze u optok krvi majke .glukokortikoidi  u jetri pospješuju ugradnju i uporabu masnih kiselina.srž nadbubr.fetalna ili privremena kora – između srži i tanke kore. dopamin β-hidroksilazu (pretvara dopamin u noradrenalin). njihovo djelovanje dolazi do izražaja u drugim dijelovima organizma nakon konverzije u testosteron . a ima i nešto parasimpatičkih ganglijskih stanica parenhimske stanice srži nastaju od neuralnog grebena. na sluznicu želudca. uzrokuje hiperglikemiju i prolazna povišenja krvnog tlaka 101 .

D i F stanice .cushingov sindrom – prekomjerno stvaranje glukokortikoida connov sindrom – prekomjerno stvaranje aldosterona addisonova bolest – zbog razgradnje kore > LANGERHANSOVI OTOČIDI .gušterača čovjeka ima više od milijun otočida koji su razmjerno gušde raspoređeni u repu .glukoze u krvi zrnca su nepravilna. B i D stanica . pločaste ili niske cilindrične . vlakana i odvaja ga od susjednog egz.i žljezdane stanice i krvne žile inerviraju vegetativna živčana vlakna .okrugli mjehuridi koje oblaže jednoslojni epitel. lipoliza.D-stanice stvaraju somatostatin  lokalnim parakrinim djelovanjem inhibira izlučivanje drugih hormona lang-otočida .folikularne stanice mogu biti kubične. a sastoji se od dva režnja spojena isthmusom . povisuje konc. B.nastaje tijekom ranog embrionalnog razvoja od endoderma kranijalnog dijela probavne cijevi . ima ih najviše oko 70% stvaraju inzulin  snižava konc.F-stanice stvaraju pankreasni polipeptid > ŠTITNA ŽLIJEZDA .svaki otočid obavija tanka čahura od retikulin.simp i parasim živč završetci izravno dodiruju oko 10% A.smještena je u vratu ispod grkljana.tkivo štitne žlijezde grade folikuli. tkiva gušterače .B-stanice smještaj : središnje područje. a u lumenu sadržavaju želatinoznu tvar koloid .žlijezda se smatra manje aktivnom ako su folikuli u prosjeku obloženi pločastim epitelom 102 . okružena svijetlim područjem ispod granične membr .glukoze u krvi sekr. u sredini imaju nepravilni kristal inzulina vezanog za cink . zrnca su pravilna s gustim središtem.funkcija: sinteza hormona tiroksina i trijodtironina .okruglaste nakupine endokrinih žljezdanih stanica uloženih u egzokrino tkivo gušterače . između kojih je umetnuta mreža fenestriranih krvnih kapilara .trikromatskim bojenjima prikazuju se acidofilne (alfa) i bazofilne (beta) stanice .tijesni spojevi vjerojatno služe za prijenos ionskih promjena .primjenom imunocitokemije mogu se razlikovati A.izlučuje više hormona .A-stanice smještaj : na periferiji stvaraju glukagon  glikogenoliza.svaki otočid se sastoji od svijetlo obojenih višekutnih ili okruglih stanica raspoređenih u tračke.

fosforil. što znači da ovisi o sintezi mRNA povedavaju apsorpciju ugljikohidrata iz crijeva i reguliraju metabolizam lipida utječu i na rast i razvoj živčanog sustava tijekom fetalnog života 103 .epitel štitne žlijezde leži na bazalnoj lamini . to nakupljanje se obavlja u izvanst koloidu koloid štitne žlijezde sastoji se od glikoproteina tireoglobulina .posebna vrsta stanica u štitnoj žlijezdi jesu parafolikularne ili C-stanice koje mogu biti uključene u folikularni epitel i li čine odvojnene nakupine između folikula nešto su vede i slabije obojene od folikularnih stanica imaju malo hrapaveER.obavijena čahurom od rahlog vezivnog tkiva koja u unutrašnjost parenhima šalje pregrade koje se postepeno stanjuju i dosežu do svih folikula.glavni regulator anat i funkc stanja štitne žlijezde je TSH potiče sintezu hormona izaziva pojačan porast folikularnog epitela te smanjenje folikula i količine koloida u njima izlučivanje TSH se povedava izlaganjem hladnodi. izgrađenim pretežno od retikulinskih vlakana .endotelne stanice krvnih kapilara su fenestrirane . neformiranim vezivnim tkivom. obavijajudi ih nježnim.sinteza i nakupljanje (lol) 1. folikularne stanice endocitozom unose u sebe koloid. a T3. dugačke mitohondrije i velik GK brojna malena zrnca koja sadržavaju hormon – kalcitonin  glavni učinak: sniženje razine kalcija u krvi zbog inhibicije resorpcije kosti  poticaj za izlučivanje kalcitonina : povišenje koncentracije kalcija u krvi . što katalizira peroksidaza . nosača -Na-J sunosač. koji se unutar endocitotskih mjehurida razgrađuje lizosomskim enzimima peptidne veze između jodidnih nastavaka i tireoglobulina se prekinu. prot. aktiviranje jodida – oksidiranjem pomodu peroksidaze te se prenosi u šupljinu folikula ionskim nosačem pendrinom 4. u mitohondrijima. sinteza tireoglobulina – sinteza bjelančevina na hrapavoj ER. čija se količina povedava zbog niske razine joda 3. jodiranje tirozinskih ostataka vezani na tireoglobulin u koloidu. ali T3 djeluje brže i snažnije tiroksin – stimulira disanje i oksid. DIT i MIT se oslobađaju u citoplazmu slobodni T3 i T4 prolaze kroz bazolateralni dio i otpuštaju se u kapilare MIT i DIT se ne izlučuju u krv jer se njihov jod uklanja djelovanjem jodotirozin dehalogenaze T4 prevladava (90%). T4.otpuštanje T3 i T4 na poticaj TSH.sinteza i sekrecija hormona štitnjače – u njoj se pohranjuje velika količ. a smanjuje toplinom i stresnim poticajima .. proizvoda sekrecije. dodavanje ugljikohidrata u ER i GK i oslobađanje gotovog proizvoda iz sekretnih mjehurida u lumen 2. unošenje jodida iz krvi – vrše folikularne stanice putem membr.gusta mreža krvnih i limfnih kapilara okružuje svaki folikul .

a gubitak kalcija u kostima povedan broj osteoklasta i brojne koštane ciste – osteitis fibrosa cystica .kalcitonin – iz štitnjače ima suprotan učinak : inhibira resorpcijsko djelovanje osteoklasta i otpuštanje kalcija snizuje konc. što često dovodi do patološkog odlaganja kalcija u nekim organima poput bubrega i arterija. kalcija u krvi i pospješuje osteogenezu . zbog nedostatka joda može biti posljedica basadovljeve ili gravesove bolesti ili egzolftamične strume  razina TSH ispod normalne . koja u žlijezdu šalje pregrade parenhim epitelnih tjelešaca sastoji se od dvije vrste stanica : glavnih i oksifilnih glavne stanice sadržavaju nepravilna zrnca koja sadržavaju PTH acidofilna zrnca oksifilnih stanica su zapravo mitohondriji s brojnim grebenima s odmicanjem dobi.hipertireoza – zbog povedanog izlučivanja TSH.hipotiroidizam – miksedem mogu je izazvati autoimunosne bolesti (hashimoto) > EPITELNA TJELEŠCA četiri su male žlijezde. žljezdane se stanice zamjenjuju masnim stanicama .PTH – veže se na receptore osteoblasta te ih tako potiče na stvaranje čimbenika koji stimulira osteoklaste povedava broj i aktivnost osteoklasta povisuje koncentraciju kalcija u krvi što povratno smanjuje proizvodnju PTH snižava koncentraciju fosfata u krvi povedava i apsorpciju kalcija iz probavnog sustava . a donje od trede vrede mogu se nadi u medijastinumu gdje leže uz timus (donja ep tjelšca i timus od iste ždrj vrede) svako epitelno tjelešce uloženo je u čahuru od vezivnog tkiva. obično u čahuri štitnjače razvijaju se od ždrijelnih vreda – gornje žlijezde od četvrte..hiperparatireoidizam – snižena razina fosfta u krvi povišena razina kalcija u krvi. smještene iza štitne žlijezde.hipoparatireoidizam – uzrokuje povišenje koncentracije fosfata u krvi i sniženje konc kalcija u krvi kosti postaju gušde jače i mineralizirane to stanje uzrokuje spastičke kontrakcije skeletnih mišida i generalizirane konvulzije (tetanija)  te simptome izaziva prevelika podražljivost živčanog sustava zbog nedostatka kalcijevih iona u krvi bolesnici se liječe kalcijem i vitaminom D 104 .

> EPIFIZA . čunjast organ na stražnjem kraju trede moždane komore.astroglija-stanice – sadržavaju mnogo intermedijarnih filamenata 1: NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA 2: LANG.pinealociti – blijeda bazofilna citoplazma.pokriva ju pia mater od koje polaze pregrade vezivnog tkiva (s krvnim žilama i nemijeliniziranim ž vl) i ulaze u tkivo epifize. među kojima su najbrojniji pinealociti i astroglija-stanice . jasno izražene jezgrice proizvode melatonin.u odraslih osoba slošten. gdje okružuju tračke stanica i folikule. serotonin i još neke stvari . iznad krova diencephalona s kojim je povezana kratkim drškom .sastoji se od nekoliko vrsta stanica. formirajudi nepravilne režnjide . OTOČIDI 105 .

3: ŠTITNA ŽLIJEZDA 4: EPITELNA TJELEŠCA 5: EPIFIZA 106 .

mehaničku i zaštitnu ulogu: vlaži i podmazuje sluznicu usne šupljine i unijetu hranu. započinje razgradnju ugljikohidrata i lipida djelovanjem amilaze i jezične lipaze te izlučuje zaštitne tvari kao što je imunoglobulin IgA. postoje i tri para velikih žlijezda slinovnica : doušna. sa širokom bazom koja leži na bazalnoj lamini.18 : ORGANI PRIDRUŽENI PROBAVNOJ CIJEVI > SLINOVNICE .režnjide tvori žljezdani parenhim sastavljen od žljezdanog dijela i sustava razgrananih kanala odvojeni su vezivnim pregradama koje potječu od čahure žljezdani dio sastoji se od dvije vrste žljezdanih stanica (seroznih i mukoznih) i od mioepitelnih .serozne stanice – obično su piramidna oblika.u sustavu odvodnih kanalida žljezdani se dijelovi nastavljaju u prijelazne cijevi obložene niskim kubičnim epitelnim stanicama. jezgre okrugle povezane međustaničnim spojevima u kuglastu nakupinu –acinus s lumenom u sredini . nekoliko takvih kratkih kanalida udružuje se u sekretne cijevi prijelazne i sekretne cijevi nazivaju se isto i intralobularni kanalidi sekretne cijevi ulijevaju se u vede kanale koji su smješteni u vezivnim pregradama koje odjeljuju režnjide – interlobularni ili ekskrecijski kanali  u početnom dijelu ih oblaže višeslojni kubični.mioepitelne stanice – smještene s unutrašnje strane bazalne lamine žljezdanih dijelova(košaraste) i prijelaznih cijevi koje predstavljaju početak sustava odvodnih kanala (leže usporedno s dužinom kanala) glavna funkcija : sprječavanje širenja žlijezdanih dijelova za vrijeme izlučivanja zbog povišenja intraluminalnog tlaka . a prema kraju višeslojni cilindrični epitel glavni odvodni kanal svake žlijezde slinovnice otvara se u usnu šupljinu gdje je obložen neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom 107 .velike žlijezde slinovnice obavija vezivna čahura. citoplazma bazofilna imaju osobine polariziranih stanica koje izlučuju bjelačevine. podčeljusna i podjezična žlijezda . sa ovalnim jezgrama uz bazu stanice imaju osobine stanica koje izlučuju sluz sadržavaju glikoproteine (vedinom mucini) najčešde udružene u tubule .mukozne stanice – obično kubična do cilindrična oblika.uz mnogo malih žlijezda slinovnica smještenih unutar stijenke usne šupljine. bogata kolagenim vlaknima . lizozim i laktoferin također ima ulogu pufera čini zaštitni sloj na zubima pomodu bjelančevina bogatih prolinom koje vežu kalcij .egzokrine žlijezde proizvode slinu koja u ustima ima probavnu.

A2.ima također gustu mrežu krvnih kapilara važni za izlučivanje .acinuse okružuje bazalna lamina koju učvršduje nježna ovojnica od retikulinskih vlakana .2 i 3 proteaza E himotripsinogen kalikreinogen proelastaze 1 i 2 prokarboksipeptidaze A1..stanice egzokrinog dijela koje čine acinuse sintetiziraju.početni dijelovi prijelaznih cijevi ulaze u sam lumen acinusa taj intraacinusnih dio prijelaznih cijevi oblažu centroacinusne stanice s blijedom citoplazmom prijelazne cijevi ulijevaju se u vede interlobularne kanale obložene cilindričnim epitelom .egzokrini dio izlučuje : voda i ioni proteaze : tripsinogeni 1.simp podraživanje – mala količina ljepljive sline bogate organskim tvarima (suha usta) .glandula sublingualis – također razgranana tubuloacinusna žlijezda.glandula submandibularis – tubuloacinusna žlijezda. a razlika je ta što nema sekretne cijevi i ima Lang-otočide . B1 i B2 108 .glandula parotis – ragranana acinusna žlijezda. pohranjuju i izlučuju enzime sliči doušnoj žlijezdi.mješovita. njezin žljezdani dio sadržava i mukozne i serozne stanice prevladavaju serozne (90%) brojna uvrnuda lateralne u bazalne membrane uz kapilare sekret seroznih stanica ima slabo amilolitičko djelovanje stanice koje u podčeljusnoj žlijezdi čine serozne polumjesece izlučuju lizozim neke satnice acinusa i prijelaznih cijevi u velikim žlijezdama slinovnicama izlučuju i laktoferin koji veže željezo – potrebno za rast bakterija . žlezdani dio samo od seroznih stanica sekretna zrnca sadržavaju mnogo bjelančevina s jako izraženom aktivnosti amilaze koja je odgovorna za hidrolizu unesenih ugljikohidrata probava se nastavlja u želudcu prije nego što želučani sok zakiseli hranu vezivno tkivo sadržava mnogo plazma stanica i limfocita (kao i u drugim žlijezdama slinovnicama) plazma-stanice izlučuju IgA koji se spaja sa sekrecijskim dijelom i kao takav u slini je otporan na djelovanje enzima . izaziva obilno izlučivanje vodenastog sekreta s relativno malo organskih sastojaka .langerhansovi otočidi (nakupine endokrinih epitelnih stanica) -sintetiziraju hormone .obavijena je tankom vezivnom čahurom koja u nju šalje pregrade i dijeli je na režnjide .parasimp podraživanje. a serozne su prisutne samo u obliku seroznih polumjeseca koje izlučuju lizozim > GUŠTERAČA . egzokrina i endokrina žlijezda koja proizvodi probavne enzime i hormone . građena od mukoznih i seroznih stanica ali ovdje prevladavaju mukozne. obično putem mirisa ili okusa.

 ta su područja kiernanovi portalni prostori smještena na uglovima režnjida  u jetri čovjeka oko svakog režnjida nalazi ih se 3-6 arteriola – ogranak jetrene arterije. koja postaje deblja u hilusu u hilusu u jetru ulaze port. obrađuju i pohranjuju za uporabu u drugim dijelovima tijela . kolipaza i karboksil ester hidrolaza fosfolipaza A2 nukleaze : deoksiribonukleaza i ribonukleaza . okružuje ju i podupire nježna ovojnica retik vlakana  građene jedino od isprekidanog sloja fenestriranih endotelnih stanica  od hepatocita ih dijeli isprekidana bazalna lamina i subendotelni disseov prostor u koji strše mikrovili s površine hepatocita  krvna plazma neposredno oplakuje površinu hepatocita  osim nedotelnih stanica. i na kraju se izlijeva u jetreni kanal hepatociti su u jetrenom režnjidu raspoređeni zrakasto i složeni poput opeka  usmjerene su od periferije režnjida prema njegovu središtu i međusobno anastomoziraju sinusoidne kapilare – teku u prosotrima između ploča  nepravilno proširene žile.jetreni režnjid – veda građevna jedinica jetre režnjidi se dodiruju gotovo cijelom dužinom pa je teško odrediti granice među njima u nekim perifernim područjima odvojeni su vezivnim tkivom . vene i vene slezene žučni kanal – obložen kubičnim epitelom  odvodi žuč sintetiziranu u parenhimskim stanicama – hepatocitima. vena i jetrena art. a manji dio iz jetrene arterije . limfne žile.također ima važnu ulogu u prozvodnji bjelančevina plazme kao što je albumin i drugi bjelanč. malo enzima.prekrivena tankom vezivnom čahurom –glissonova čahura.vedina njezine krvi potječe iz portalne vene (70-80%).neutr kis kašu). sadržava krv iz truncusa coeliacusa abdominalne arterije venula – ogranak portalne vene.. sadržavaju i makrofage – kupfferove stanicesmješteni na luminalnoj površini endotelnih stanica razgradnja starih eritrocita i hemoglobina 109 .amilaza lipaze :triglicerid lipaza. apsorbirane u probavnoj cijevi.na izlučivanje gušterače utječu sekretin (mnogo tek i bikarbonata.žuč – egzokrini sekret jetre i važna za probavljanje lipida .organ u kojem se hranjive tvari. mnogo enzima. nosači . kolecistokinin (malo tekudine.drugi po veličini organ u tijelu i najveda žlijezda . zrnaca).kroz portalnu venu ne dolaze jedino hilomikroni koje uglavnom prenose limfne žile . . a izlaze desni i lijevi jetreni kanal i limfne žile žile i kanali okruženi su vezivnim tkivom cijelom svojom dužinom sve do portalnih prostora između jetrenih režnjida. sadrži krv iz gornje i donje mezent. i vagus > JETRA . gdje se javlja fina mreža retikulinskih vlakana  koja je ležište za hepatocite i endotelne stanice sinusoida jetrenih režnjida .oslobađanje zimog. u kojem se nalaze žučni kanalid. živci i krvne žile (arteriola i venula).

na kraju tvore desni i lijevi jetreni kanal ima obilnu i glatku i hrapavu ER.stanice koje pohranjuju masti. konjugacija – procesi potrebni za inaktivaciju ili detoksikaciju različitih tvari prije nego se izluče iz tijela često sadržava i glikogen lizosomi hepatocita važni su za izmjenu i razgradnju citoplazmatskih organela velik broj peroksisoma  oksidacija suvišnih masnih kiselina  razgradnja vodikovog peroksida koji nastaje spomenutom oksidacijom  razgradnja suvišnih purina u mokradnu kiselinu 110 .izlučivanje bjelančevina vezanih uz imunosne procese te razgradnja bakterija koje slučajno uđu u portalnu krv kroz debelo crijevo čine oko 15% jetrenih stanica vedina ih je smještena u periport podr rež  u disseovom prostoru itove stanice.  Hrapava ER tvori bazofilna tjelešca. neke neutralizira. a drugim dijelom s površinama susjednih hepatocita susjedni hepatociti svojim dodirnim plohama omeđuju tanki cjevasti prostor koji je po svojoj funkciji žučna kapilara  neposredno uz kanalid stanične su membrane međusobno povezane čvrstim spojevima. pohrana. ima egzokrinu i endokrinu funkciju. sintetizira i pohranjuje neke tvari. te se na njezinim poliribosomima stvara nekoliko bjelančevina (albumin.hepatocit – višekutna oblika vrlo svestrana stanica. sadrže lipidne nakupine bogate vitaminom A  primanje. a neke samo prenosi citoplazma eozinofilna uglavnom zbog velikog broja mitohondrija i nešto glatke ER jednim dijelom svoje površine svaki hepatocit je preko disseova prostora u odnosu sa stijenkom sinusoida.opskrba krvlju – portalni venski sustav vena porte  portalne venule (interlobul)  raspodjelne venule  ulazne venule  sinusoide  središnja ili centrolobularna vena sublobularna vena 2(+) jetrene vene donja š vena arterijski sustav jetrena arterija  interlobularne arterije  jedne opskrbljuju portalne kanale a druge: ulazne arteriole  sinusoide . protrombin)  u glatkoj ER događaju se oksidacija. koji su kao mjesta međustaničnog komuniciranja važni za usklađeno fiziološko djelovanje hepatocita  na periferiji žuč ulazi u žučne kanalide ili heringove kanale koji su obloženi kubičnim stanicama  nakon kratka toka kanali prelaze granične hepatocite režnjida i ulijevaju se u žučne kanale u portalnim prostorima koji su obloženi kubičnim ili cilindričnim epitelom i uloženi u vezivno tkivo. metilacija. otpuštanje retinoida  sinteza i izlučivanje nekoliko bjelančevina međustanične tvari i proteoglikana  izlučivanje čimbenika rasta i citokina  regulacija promjera lumena sinusoida kao odgovor na djelovanje razl regulatora . ima i dosta tijesnih spojeva. fibrinogen.

izlučuju malu količinu sluzi .može pohraniti 30-50 mL žuči .epitelne stanice imaju mnogo mitohondrija. fosfolipide. kolesterol i bilirubin oko 10% žučnih kiselina sintetizira se u glatkoj ER hepatocita konjugacijom žučne kiseline (koju jetra sintetizira od kolesterola) s aminokiselinom glicinom ili taurinom bilirubin koji nastaje raspadanjem hemoglobina. glikoproteina (transferina) i lipoproteina izlučivanje žuči je egzokrina funkcija hepatocita. stvara se u mononulkearnom fagocitnom sustavu i prenosi u hepatocite  u glatkoj ER hepatocita.tubuloacinusne mukozne žlijezde blizu odvodnog kraja proizvode najvedi dio sluzi u žuči 111 .zajednički jetreni kanal se spaja s odvodnim kanalom žučnog mjehura u zajednički žučovod koji se ulijeva u dvanaesnik . te izaziva brz razvoj glatke ER  > ŽUČNI KANALI .sva tri kanala obložena su sluznicom građenom od jednoslojnog cilindričnog epitela itanke lamine proprije koju okružuje slabo razvijen sloj glatkog mišidja koji postaje deblji u blizini dvanaesnika i u njegovoj stijenci tvori oddijev sfinkter > ŽUČNI MJEHUR . žučnih kiselina i nekih lipida važnih za stvaranje mijelina GK su također brojni  u njima nastaju lizosomi  završava se biosinteza bjelančevina plazme. sloja glatkog mišičja s perimuskularnim vezivnim tkivom i seroze .transferaze. mijenjaju i izlučuju sastojke krvi u žučne kapilare  osim vode i elektrolita žuč sadrži i : žučne kiseline. jer hepatociti primaju.sudjelovanje u sintezi kolesterola. hidrofobni bilirubin se konjugira s glukuronskom kiselinom u bilirubin-glukuronid koij je topljiv u vodi i i zlučuje se u žučne kapilare glukoneogeneza mjesto deaminacije aminokiselina pa nastaje urea barbiturati pojačavaju sintezu glukuronil.stijenka se sastoji od sluznice koju čine jednoslojni cilindrični epitel i lamina proprija.

1: GLANDULA PAROTIS 2: GLANDULA SUBMANDIBULARIS 3: GLANDULA LINGUALIS 112 .

4: GUŠTERAČA S DVANAESNIKOM 5: JETRA 6: ŽUČNI MJEHUR 113 .

živčani splet auerbachi te krvne i limfne žile seroza – sastoji se od jednoslojnog pločastog pokrovnog epitela.  lamina proprija i – izgrađuje ju rahlo vez tkivo bogato krvnim i limfnim žilama i glatkim mišidnim stanicama.odontoblasti –izlučuju organsku međustaničnu tvar dentina tomesova vlakna – nastavci odontoblasta koji okomito ulaze u dentin . diš.gottliebov epitelni spoj – veže se za zubnu caklinu ovojnicom i podsjeda na bazalnu laminu > JEDNJAK . sustava i prob.parodontalni ligament (periodontium ili pokosnica zubne alveole) – gusto vezivno tkivo sa snopovima kolagenih vlakana koja čvrsto povezuju zubni cement s koštanim zidom zubne alveole .zubna pulpa – rahlo vezivno tkivo . te višerednim cilindričnim epitelom s trepetljikama i vrčastim stanicama uz nosnu šupljinu .obložen neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom .četiri glavna sloja : sluznica – sastoji se od :  pokrovni epitel. povezuje nosne šupljine s grkljanom .19: PROBAVNI SUSTAV > OSNOVNA GRAĐA PROBAVNE CIJEVI .cement –sličan kosti ali nema koštane kanale. može sadržavati žlijezde i limfno tkivo mišidni sloj – glatke mišidne stanice koje teku spiralno.u stijenci ždrijela smještene su tonzile . u vezivnom tkivu između mišidnih slojeva.cijevi.caklina – 96% minerala (uglavnom hidroksiapatiti). a korijen prekriva cement . lamele i krvne žile deblji u području vrška korijena gdje se nalaze cementociti .sharpeyeva vlakna – kolagena vlakna parodontalnog ligamenta složena u snopove koji ulaze i u alveolarnu kost i u cement te ih međusobno povezuju . a katkad sasržava žlijezde i limfno tkivo  muskularis mukoze . 1% organska (amelogenini i enamelini) i 3% vode proizvode ju stanice ektodermalnog podrijetla izlučuju je ameloblasti – koji imaju na vrhu tomesov nastavak koji sadržava sekretna zrnca .krunu prekriva caklina.u submukozi se nalaze nakupine malih mukoznih žlijezda – žlijezde jednjaka 114 .u lamini propriji građenoj od gustog vez tkiva ima mnogo malih mukoznoh žlijezda slinovnica periferno od sluznice smješteni su poprečno isprugani kružni i uzdužni mišidi ždrijela > ZUBI I PRIDRUŽENE TVORBE .mezotel i tankog sloja rahlog vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim žilama te masnim stanicama > ŽDRIJELO .prijelazni prostor između usne šupljine.obloženo neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom u dijelu koji se nastavlja na jednjak.tanki unutrašnji/kružni i vanjski/uzdužni sloj gl miš st podsluznica – gušde vezivno tkivo s mnogo krvnih i limfnih žila i živčanim spletom meissneri.

kardija – na prijelazu jednjaka u želudac sluznica sadržava kardijalne žlijezde vedina žljezdanih stanica proizvodi sluz i lizozim.razgranane tubulusne žlijezde (kardijalne. ali postoje i obložne stanice koje proizvode HCl .samo je završni dio jednjaka. jamice oblaže jednosl. cil. najbolje su razvijeni u jejunumu 115 . želučane i pilorične) otvaraju se u želučane jamice .pilorus – želučane jamice vrlo duboke. obložnih i mukoznih stanica bazalni dio od obložnih.sluz izlučuju i kardijalne žlijezde jednjaka koje se nalaze u lamini propriji sluznice donjeg dijela jednjaka.sluznica – kerckringovi kružni nabori – niz stalnih polumjes ili spiralnih nabora koji se sastoje od sluznice i podsluznice.mjesto završnog probavljanja hrane. prekriven serozom.slobodnu povr.. glavnih(pepsinogen i lipazu) i enteroendokrinih (serotonin) OBLOŽNE  citoplazma je izrazito eozinofilna  na vrhu stanice duboka kružna udubina stanične membrane – intracelularni kanalid  proizvode solnu kiselinu  karboanhidraza  izlučuje u kanalid KCl  H/K pumpa mijenja K+ za H+  unutrašnji čimbenik . u njih se otvaraju piloričke žlijezde (sluz i lizozim) između mukoznih stanica piloričkih žlijezda umetnute su gastrinske stanice D-stanice – somatostatin > TANKO CRIJEVO . > ŽELUDAC . ostatak je advetic.lamina proprija građena od rahlog vezivnog tkiva protkanog glarkim mišidnim i limfnim stanicama .epitel u kojem sve stanice izlučuju lužnatu sluz .organ s vanjskim i unutrašnjim izlučivanjem . želudca i žel. apsorpcije hranjivih sastojaka i endokrine sekrecije . blizu želudca . smješten u peritonealnoj šupljini.fundus i korpus – lamina proprija puna želučanih žlijezda vrat ovih žlijezda sastoji se od nediferenciranih.glavne uloge : nastavak probave ugljikohidrata dodavanje kiseline progutanoj hrani pretvaranje hrane radom mišida u viskoznu masu početak probavljanja bjelančevina pomodu pepsina također proizvodi želučanu lipazu koja uz jezičnu lipazu probavlja trigliceride .

izlučuju lizozim  enteroendokrine M-stanice – specijalizirane su epitelne stanice koje se nalaze iznad nakupina limfocita u peyerovim pločama  brojne udubine bazalnog dijela stanične membrane koje tvore jamice u koji ma se nalaze intraepitelni limfociti i predočne stanice  mogu endocitozom primati antigene i prenositi ih do makrofaga i limfocita ispod sebe  bazalna membrana ispod njih je isprekidana prva linija zaštite : IgA druga linija : međustanični čvrsti spojevi treda linija : plazma-stanice. oblikovanje fekalne mase i proizvodnja sluzi .ima sluznicu bez nabora osim u završnom rektalnom dijelu .crijevne resice – epitel + lamina proprija između baza resica otvaraju se jednostavne tubulusne žlijezde –crijevne žl ili lieberk.vedina se Peyerovih ploča nalazi u ileumu .kripte)  njihove stanice su mukozne i izlučuju izrazito lužnati sluzavi sekret .dobro razvijeno limfno tkivo GALT .crijevne žlijezde su duboke. živč vl i gl miš st . koji uz apsorpcijske stanice sadržava mnogo vrčastih i malo enteroendokrinih stanica . koje se otvaraju u crijevne žlijezde (lieberk. proizvode mucine koji hidrirani i međusobno povezani čine sluz  panethove – u bazalnom dijelu crijevnih žlijezda. makrofazi i velik broj limfocita u sluznici i posluznici (GALT) .u početnom dijelu dvanaesnika podsluznica sadržava nakupine razgrananih. kripte  matične stanice  apsorpcijske stanice – visoke.u analnom dijelu sluznica čini niz uzdužnih nabora. povedava im se broj prema ileumu. s jajolikom jezgrom u baz dijelu. zavijenih tubulusnih žlijezda – brunnerove duodenalne žlijezde.ima manje kripata i nema tenije 116 .lamina proprija . columnae rectales morgagni > CRVULJAK .nema resica .limfne žile crijeva započinju slijepo u sredini resica (središnji hilusni sinus) > DEBELO CRIJEVO .građena od rahlog vezivnog tkiva sa žilama. egzokrine su stanice sa sekretnim zrncima u apikalnoj citoplazmi. izlučuju disaharidaze i peptidaze  vrčaste – ima ih manje u dvanaesniku. na slobodnoj plohi –četkasta prevlaka koja se sastoji od gusto zibjenih mikrovila (mikroresice – stanična membrana koja obavija snop aktinskih filamenata.glavne uloge: apsorpcija vode.u intraperitonealnim dijelovima sa seroze vise male izrasline građene od masnog tkiva – appendices epiploicae .u vanjskoj uzdužnoj naslazi glatke mišidne stanice skupljene su u tri debele trake – taeniae coli . cilindrične. a oblaže ih epitel.

1: USNA 2: VRŠAK JEZIKA 3: TVRDO NEPCE 4: MEKO NEPCE 117 .

5: RAZVOJ ZUBA – rani stadij 6: RAZVOJ ZUBA – kasni stadij kape 7: RAZVOJ ZUBA – stadij zvona 8: ZUB U ALVEOLI 118 .

9: JEDNJAK

10: ŽELUDAC – fundus

- intestinalizacija sluznice u fundusu

11: ŽELUDAC – pilorus

119

12: TANKO CRIJEVO - jejunum

- ileum

13: DEBELO CRIJEVO

14: CRVULJAK

120

20 : SPOLNI SUSTAV
a) MUŠKI SPOLNI

> TESTIS
- prozvodi hormone i spermije - obavijen debelom čahurom od gustog vezivnog tkiva – tunica albuginea - medijastinum testis – zadebljanje tunice albuginee na stražnjoj površini testisa, od kojeg vezivne pregrade odlaze u unutrašnjost jezgre i dijele testis na režnjide - svaki testis sadržava 1-4 vrlo zavijena sjemenska kanalida uložena u mrežu rahlog vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim žilama, živcima i intersticijskim (Leydigovim) stanicama - sjemeni kanalidi proizvode spermije, a intersticijske stanice izlučuju androgene testisa - razvijaju se retroperitonealno, u stražnjem zidu trbušne šupljine - zbog migracije u smjeru skrotuma svaki je testis obavijen seroznom vredom tunicom vaginalis koja potječe od potrbušnice - sjemenski kanalidi – proizvode spermije svaki testis sadržava 250 do 1000 sastoje se od ovojnice, građene od vezivnog tkiva, dobro izražene bazalne lamine i složenog zametnog ili sjemenskog epitela  sjem.epitel sastoji se od dviju vrsta stanica :  sertolijeve ili potporne i  stanice koje čine spermatogenetsku lozu – poredane u 4-8 redova, njihova je funkcija proizvodnja spermija svaki sjemenski kanalid oblaže složeni višeslojni epitel vlaknasta tunica propria koja obavija sjemenski kanalid, sastoji se od nekoliko slojeva fibroblasta  unutrašnji sloj koji prianja uz bazalnu laminu, sastoji se od sploštenih mioidnih stanica koje imaju svojstva glatkih mišidnih stanica velik dio prostora između sjem.kanalida zauzimaju intersticijske stanice zavijeni su , a započinju slijepim suženjem na medijastinalnom kraju se suzuju i nastavljaju u kratke odsječke –  ravne kanalide koji povezuju sjem. kanalide s mrežom međusobno povezanih kanala obloženih niskim epitelom –rete testis  smještena u vezivnom tkivu medijastinuma i povezana s glavom epididimisa s 10-20 odvodnih kanalida (ductuli efferentes) - spermatogeneza – proces nastajanja spermija započinje s primitivnom spol.stanicom spermatogonijom - smještena uz baz.laminu epitela  počinje se mitotski dijeliti u pubertetu, stvarajudi uzastopne naraštaje stanica koje :  ili ostaju nediferencirane pa se dalje dijele – spermatogonije A  ili se tijekom uzastopnih mitotskih ciklusa diferenciraju u spermatogonije tipa B  prastanice koje de se diferencirati u primarne spermatocite (44 + xy)i 4 N DNA
121

 -- najvede stanice spermatogenetske loze ubrzo nakon diferenc. spermatocite ulaze u profazu prve mejotske diobe koja traje oko 22 dana prvom mejotskom diobom nastaju manje stanice : sekundarne spermatocite (22 + x ili y) i 2 N  teško ih zapaziti, jer su kratka vijeka, s vrlo kratkom interfazom i brzo ulaze u drugu mejotsku diobu koja je identična mitozi  diobom svake sek.spermatocite nastaju dvije spermatide (23 krom) i 1 N – haploidne, jer između prve i druge mejotske diobe nema S-faze (sinteza DNA)  oplodnjom se ponovno uspostavlja normalan diploidan broj - spermiogeneza – završni stadij stvaranja spermija, proce kojim se spermatide pretvaraju u spermije ovaj proces se zbiva bez diobe stanice nastaje akrosom, jezgra se zgušnjava i izdužuje, razvija se rep i gubi se najvedi dio citoplazme tri faze :  golgijeva faza – u GK nagomilavaju se malena PAS-pozitivna proakrosomska zrnca koja se poslije stapaju u jedno vede akrosomsko zrnce koje se nalazi unutar akrosomskog mjehurida obavijenog membranom. Centrioli se pomiču na položaj nasuprot akrosomu i započinje se oblikovati aksonema repa  akrosomska faza – širenjem akrosomskog mjehurida nastaje akrosom koji sadržava nekoliko hidrolitičkih enzima i to hijaluronidazu, neuraminidazu, kiselu fosfatazu i proteazu koja djeluje slično tripsinu  akrosom je specijalizirani oblik lizosoma  ovdje se okrene prednji pol jezgre tako da aksonema strši u lumen,razvija se rep  faza dozrijevanja – odbacuje se suvišna citoplazma te ju fagocitiraju sertolijeve stanice, a spermiji se otpuštaju u lumen kanalida - spermiji se prenose do epididimisa u testisnoj tekudini koju izlučuju sertolijeve stanice i rete testis ova tekudina sadržava steroidne hormone, bjelančevine, ione, i bjelančevinu koja veže androgen udruženu s testosteronom - od stadija spermatogonije do stadija spermija protekne 64 dana. - ciklus sjemenskog epitela – asinkronost spermatogeneze u sjemenskim kanalidima - sertolijeve stanice – dijelom obavijaju stanice spermatogenetske loze bazom prianjaju uz bazalnu laminu a vrhom često strše u lumen sjem.kanalida imaju obilnu glatku ER, nešto hrapave ER, dobro razvijen GK te brojne mitohondrije i lizosome idužena jezgra često im je trokutasta oblika s malo heterokromatina na baz.dijelu svojih lat.površina međusobno su povezane čvrstim spoj. činedi barijeru krv-testis  spermatogonije su smještene u bazalnom odjeljku ispod ove barijere  adluminalni odijeljak- odjeljak iznad  kada se na spermatidama razviju repovi oni u čupercima strše s vrhova sert. stanica povezane su i tijesnim spojevima imaju nekoliko funkcija :  potpora, zaštita i regulacija prehrane spermija u razvoju  fagocitoza
122

ali su napredniji satdiji zaštideni zbog čvrstih spojeva .   izlučivanje – tekudinu i pod kontrolom FSH i testosterona izlučuju i bjelančevinu koja veže androgen i služi za koncentriranje testosterona u sjem. rete testis i ductuli efferentes – vode tekudinu i spermije u ductus epididymidis .odvodni spolni kanali u testisu – tubuli recti.LH – djeluje na intersticijske stanice i stimulira ih na proizvodnju testosterona . te intersticijske ili leydigove > SPOLNI KANALI U TESTISU .stanice bez trepetljika koje se izmjenjuju sa kub. te takođe potiče sintezu i izlučivanje ABP-a (bjel.ductuli efferentes – kub. sjemenovod i mokradna cijev . nediferencirane mezenhimske stanice.sjemenovod – ravna cijev s debelom mišidnom stijenkom koja se proteže od epididimisa do prostatičkog dijela mokradne cijevi uzak lumen. mastociti i makrofazi.ductus epididymidis. kanalide sa rete testis koja se nalazi u medijastinumu (kubični epitel) .testosteron stimulira spermatogenezu.ductus epididymidis – vrlo zavijena cijev koja s okolnim vezivnim tkivom i krvnim žilama čini tijelo i rep epididimisa višeredni cilindrični epitel glatke mišidne stanice stereocilije na cilindričnim stanicama fagocitoza i probava rezidualnih tjelešaca koja se odbacuju tijekom spermatogeneze . nižoj od tjelesne . sluznica tvori uzdužne nabore u najvedem dijelu : višeredni cilindrični epitel sa stereocilijama lamina proprija bogata elastičnim vlaknima tvori dio sjemenske vrpce koja još sadržava arteriju testisa.FSH – djeluje na sertolijeve stanice stimulirajudi adenilat-ciklazu i tako povedava količinu cAMPa. i limf.svaku arteriju testisa obavija gusti splet vena – plexus pampiniformis – sustav za izmjenu topline . koja veže androgen  veže se s testosteronom i prenosi ga u lumen kanalida) .stanicama sa trepetljikama > ODVODNI SPOLNI KANALI . žilama kapilare su fenestrirane vezivno tkivo se sastoji od različitih vrsta stanica kao što su fibroblasti.tubuli recti – povezuju sjem. pleksus pampiniformis i živce 123 .intersticij testisa – mjesto gdje se proizvode androgeni prostore između sjemenskih kanalida testisa ispunjava vezivno tkivo sa živcima. krv.spermatogeneza može tedi samo na temp. a estrogen i progesteron ju inhibiraju .kanalidima proizvodnja anti-Mullerova hormona – uzrokuje nestajanje mullerovih kanala u muških fetusa barijera krv-testis – zbog fenestriranih kapilara velike molekule i tvari prolaze do spermatogonija.

sadržava tvari za aktiviranje spermija – fruktoza.littreove žlijezde – nalaze se cijelom dužinom mokr. 70% volumena žlijezde  prijelazna – odatle potiče vedina benignih hiperplazija prostate obavijena fibroelastičnom. citrat. vezivnom čahurom. na njezinom završnom kraju.ima ampullu gdje je epitel deblji i vrlo nabran. inozitol.prostata – skup od 30-50 razgranjenih tubuloalveolarnih žlijezda odvodni kanali otvaraju im se u naravno mokradnu cijev kubični ili višeredni cilindrični epitel žljezdane dijelove okružuje obilna fibromuskularna stroma sadržava tri jasne zone :  središnja –oko 25% žlijezde  periferna – glavno mjesto nastanke karcinoma.sjemenski mjehuridi. a u području glansa penisa prelazi u mnogoslojni pločasti .sjemenski mjehuridi – sluznica ima nabore i obložena je višerednim cilindričnim epitelom sa mnogo sekretnih zrnaca lamina proprija obiluje elastičnim vlaknima tanki sloj glatkih mišidnih stanica sekret: ljepljiv.prepucij – nabor kože koji u svojoj unutrašnjosti sadržava vezivno tkivo s glatkim mišidnim stanicama u unutrašnjosti nabora i u koži koja prekriva glans ima žlijezda lojnica .bulbouretralne žlijezde – cowperove žlijezde proksimalno od membranskog dijela mokradne cijevi u koji se prazne tubuloalveolarne žlijezde s jednoslojnim kubičnim epitelom. prostata i bulbouretralne žlijezde .tri cilindrične mase erektilnog tkiva i mokradna cijev .cijevi penisa i izlučuju sluz . kanalu se priključuje sjemenski mjehurid i zajedno tvore ductus ejaculatorius mišidni sloj završava nakon ampule > PRIDRUŽENE SPOLNE ŽLIJEZDE . 70% ejakulata . koji izlučuje sluz koja djeluje kao sredstvo za podmazivanje mokradne cijevi u vezivnim pregradama nalaze se skeletna mišidna vlakna i glatke mišidne stanice > PENIS .tunica albuginea 124 . okružuje mokradnu cijev i naziva se corpus spongiosum uretre on se na svom kraju širi tvoredi glans penis .dva cilindra – corpora cavernosa penis – smještena su dorzalno.najvedi dio mokradne cijevi u penisu obložen je mnogoslojnim cilindričnim epitelom. prostaglandini i nekoliko bjelančevina.corpora cavernosa – pokrivena su čvrstim slojem gustog vezivnog tkiva. bogatom glatkim mišidnim stanicama. žudkast. a tredi koji je smješten ventralno. naravno tu su i pregrade u lumenu žlijezda – prostatički kamenci .

pudend..kavernozna tijela penisa i mokradne cijevi građena su od erektilnog tkiva – tkivo s velikim brojem venskih prostora obloženih endotelnim stanicama i odijljenih trabekulama koje se sastoje od vlakana vezivnog tkiva i glatkih mišidnih stanica .arterijska opskrba potječe od unutraš.art koje daju ogranak za duboke i dorzalne art penisa .između arterija helicina i dorzalne arterije postoje art-ven anastomoze 1: TESTIS I EPIDIDIMIS 2: DUCTUS DEFERENS 125 .grananjem dubokih arterija nastaju nutritivne arterije( opskrbljuju trabekule kisikom i hranjivim tvarima) i arterije helicine (neposredno se ulijevaju u kavernozne prostore) .

3: PENIS 4: PROSTATA 5: GLANDULA VESICULOSA 126 .

započinje rast folikula :promjena oocite.jajni folikuli – sastoji se od oocite okružene jednim ili s više slojeva folikularnih stanica ili granuloza-stanica folikule koji nastaju tijekom fetalnog života : primordijalni folikuli.mjeseca embrion.nema oštre granice između kore i srži . okružuju ih sploštene folikularne stanice  do 7. mjeseca oogonije počinju ulaziti u profazu prve mejotske diobe. koja se zaustavlja u diplotenom stadiju i ne nastavlja se dalje u druge stadije mejoze  primarne oocite.razvoj – oko 1.života mala populacija spolnih prastanica putuje od žumanjčane vrede do osnove spolnih žlijezda (gonada) u gonadama ove se stanice dijele i pretvaraju u oogonije.stanice folikularne stanice umnažaju se mitozom i čine jedan sloj kubičnih stanica  jednoslojni primarni folikul 127 .b) ŽENSKI SPOLNI > JANICI . koji na hormonske podražaje odgovaraju drugačije od ostalih fibroblasta .ispod ovog sloja je kora gdje prevladavaju jajni folikuli s oocitama koji su uklopljeni u vez. tkivo kore stroma kore sastavljena je od karakterističnih fibroblasta vretenasta oblika.ispod njega je sloj gustog vezivnog tkiva – tunica albuginea . nekoliko GK i cisterna ER bazalna lamina obavija folikularne stanice i označava granicu između folikula i okolne strome početkom pubert.srž – sadržava gustu mrežu krvnih žila unutar rahlog vezivnog tkiva .rast folikula – potiče hormon FSH kojeg izlučuje hipofiza rast oocite najbrži je tijekom prvog dijela rasta folikula kada ona dosegne svoj navedi promjer poveda se jezgra kao i broj mitohondrija.oocite atrezija –degenerativni proces tokom kojeg nestaje vedina primarnih oocita  jajnici u pubertetu sadržavaju oko 300 000 oocita  nastavlja se tijekom generativnog razdoblja žene tako da u dobi od 40-45 godina ostaje oko 8000 oocita bududi da generativno razdoblje žene traje 30-40 godina ukupno se oslobodi samo oko 450 jajnih stanica . te diobe su vrlo intenzivne početkom 3. granuloza stanica i fibroblasta strome  (male skupine primordijalnih folikula s tim započinju) . a GK se pomaknu tik ispod pov. čine primarne oocite obavijene samo jednim slojem sploštenih folikularnih stanica nalaze se u površnom sloju kore jezgra oocita blijeda jer kromosomi nisu spiralizirani. velika i sadrži veliku jezgricu  mnogo mitohondrija.mjeseca vedina oogonija se pretvorila u prim.epitel : jednoslojni pločasti ili kubični epitel potrbušnice (zametni epitel) . ER hipertrofira.

prilikom ovulacije napušta jajnik zajedno sa jajnom stanicom fibroblasti strome neposredno uz folikul. hormona  mali prostori koji sadržavaju ovu tekudinu stapaju se i granuloza stanice se reorganiziraju oblikujudi veliku šupljinu antrum  sekundarni ili antralni folikuli cumulus oophorus – nakupina koju čine granuloza stanice tijekom reorganizacije corona radiata – granuloza stanice okupljene oko oocite. glikozaminoglikane. granica između njih dvije nije oštra zreli.og dana u 28-dnevnom ciklusu 128 .ovulacija – prsnude zrelog folikula i oslobađanje oocite koja dospijeva u ampularni kraj jajovoda oko 14. a oocita propadne u kasnijem stadiju u folikul ulaze fibroblasti i stvaraju ožiljak od kolagena.a i odijeljene su bazalnom membranom  u sloju gran-stanica nema krvnih žila za vrijeme rasta folikula estrogen se vrada u stromu koja okružuje folikule.folikularne stanice nastavljaju se umnažati pa nastaje mnogoslojni folikularni epitel ili granulozni sloj. čije su stanice povezane tijesnim spojevima (neksusi)  višeslojni primarni ili preantralni folikul  oocitu okružuje zona pellucida za vrijeme rasta folikula (zbog povedanja broja i veličine granuloza-stanica) dolazi do nihova pomicanja u dublja područja kore između folikularnih stanica počinje se nakupljati folikularna tekudina (liquor foliculi)  sadržava sastojke plazme i izlučevine folikularnih stanica.atrezija folikula – propadaju folikularne stanice i oocita. te za vrijeme puberteta i trudnode . sintetiziraju enzim aromatazu – pretvara androstendion u estrogen  granica je oštra jer se gran-stanice i stanice teke interne morfološki razlikuju. odvajaju se od bazalne lamine. nekoliko bjelančevina (uljučujudi bjelančevine koje se vežu za steroide) te mnogo ster. preovulacijski ili graafov folikul  debela teka  granulozni sloj se stanjuje. koji može potrajati duže vrijeme posebno je izražena – neposredno prije rođenja. mitohodrije s cjevčicama i brojne kapljice masti)  proizvode androstendion koji se prenosi do granuloza stanica  bogato prokrvljena granuloza-stanice – pod utjecajem FSH. jer folikul raste . a njihove ostatke uklanjaju fagociti mogu započeti atreziju u bilo kojem stadiju razvoja granuloza-stanice se prestanu dijeliti. ulazi u krvne žile i raspoređuje se po tijelu teka eksterna – sastoji se od vezivnog tkiva koje je vedinom raspoređeno u slojeve fibroblasta koji okružuju teku internu. diferenciraju se i čine teku folikula  taj se sloj zatim diferencira u teku internu i eksternu stanice teke interne imaju svojstva stanica koje proizvode steroide (glatka ER.

slobodni kraj jajovoda.poticaj za ovulaciju : porast koncentracije LH hormona.zbog prestanka krvi na tom mjestu.uzd) seroza – visceralna potrbušnica 129 . povedava se i protok krvi kroz jajnik  bjelančevine plazme istječu kroz stijenke kapilara i postkapil. nastaje krvni ugrušak koji se postepeno odstranjuje.)  lamina proprija građena od rahlog vezivnog tkiva debeli mišidni sloj od glatkim miš stan. dok su prije izgledale kao satnice koje luče bjelančevine st. često ostaju kao izolirane stanice ili u manjim skupinama duž strome kore i nazivaju se intersticijske stanice stimulirane LHom. obrubljen je prstolikim resicama. stijnka folikula postaje prozirna prva mejotska dioba završava neposredno prije ovulacije  jedna od sekundarnih oocita zadržava gotovo svu citoplazmu  druga postaje prva polocita odmah nakon izbacivanja prve polocite jezgra oocite započinje drugu mejotsku diobu koja se zaustavlja u metafazi . a drugi prolazi kroz stijenku maternice i otvara se u njezinu unutrašnjost . koji izlučuje hipofiza kao odgovor na visoku razinu estrogena u krvi koju proizvode folikuli u rastu nekoliko minuta nakon porasta razine LH.  imaju svojstva stanica koje izlučuju steroide.stijenku jajovoda čine tri sloja : sluznica – nabrana.kružni i vanj.jedan im se kraj (infundibulum) otvara u peritonealnu šupljinu pokraj janika. ulazi nešto krvi. ishemije i smrti nekih stanica pojava stigme.teke interne – daju osnovu za teka-luteinske stanice.sve to čini središnji dio žutog tijela granuloza st. histamin.vrlo pokretljive. stanice teke interne.: 1. parne mišidne cijevi . koje se nazivaju fimbriae .žuto tijelo (corpus luteum) – privremena endokrina žlijezda koju tvore granuloza-stanice i stanice teke interne reorganizacijom nakon ovulacije nalazi se u kori jajnika folikul splasne i stijenka mu se smežura.  jednoslojan cilindrični epitel i (dvije vrste stan. aktivno izlučuju steroidne hormone > JAJOVOD .sposobn. i 2. se povedaju – čine 80% parenhima žutog tijela i nazivaju se granuloza-luteinske st. venula pa nastaje edem  lokalno se oslobađaju prostaglandini.raspoređen u dva sloja (un. vazopresin i kolagenaza granuloza-st proizvode hijaluronsku kiselinu i razmiču se slabi stijenka folikula zbog razgradnje kolagena u tunici albuginei. slične su ovima gore ali manje krvne žile urastaju u unutrašnjost žutog tijela i čine bogat krvožilni splet pod utjecajem LH stanice počinju izlučivati progesteron i estrogen (ostalo znaš i ne da mi se pisati) .sekrec.intersticijske stanice – za vrijeme atrezije folikula.s trepetljik.

> MATERNICA .endometrij – sastoji se od epitela i lamine proprije u koju su uložene jednostavne tubulusne žlijezde epitel : jednoslojan cilindričan.st. imaju značajke stanica koje izlučuju bjelančevine.menstruacijski ciklus – faze ciklusa : mestruacijska.stijenka maternice . proliferacijska i sekrecijska proliferacijska.fol. – uglavnom uzdužno  srednji slojevi sadržavaju vede krvne žile tijekom trudnode – intenzivan rast kao posljedica hipeplazije i hipertrofije mnoge glatke miš.  aktivno sintetiziraju kolagen nakon trudnode. vlakna uglavnom građena od kolagena tipa III može se podijeliti u dvije zone :  zona basalis – lamina proprija i početni dio žlijezda maternice. veoma se mijenja tijekom menstruacije arkuatne arterije teku na periferiji srednjih slojeva miometrija.sastoji se od proširenog tijela koje u području unutrašnjeg ušda prelazi u cerviks .miometrij – najdeblji sloj maternice čine snopovi glatkih mišidnih stanica odijeljeni vezivnim tkivom i raspoređeni u 4 neoštro ograničena sloja  u 1. folikularna ili estrogenska faza  traje oko 10 dana  nakon menstruacijske faze sluznica maternice je relativno tanka  brzi rast male grupe jaj. neke glatke miš. neke se stanje.st propadnu. koje dovode krv u zonu funkcionalis . od njih se odvajaju dvije vrste arterija za opskrbu endometrija krvlju :  ravne arterije.dio tijela maternice u obliku svoda naziva se fundus . žlijezde i površinski epitel. koje opskrbljuju zonu basalis i  spiralne arterije.tri sloja: seroza ili adventicija ovisno o dijelu maternice myometrium endometrium – sluznica maternice . a enzimi razgrađuju kolagen . a čine ga stanice s trepetljikama i jednostavne cilindrične žljezdane stanice žljezdani epitel sličan epitelu na površini vezivno tkivo lamine proprije ima mnogo fibroblasta i obilnu osnovnu tvar. i 4. kada im se razvije teka interna počinju izlučivati estrogene  estrogeni djeluju na endometrij dovodedi do proliferacije stanica i obnove endometrija izgubljenog tijekom menstruacije  jednoslojni cilindrični epitel 130 . vedinom ostaje nepromijenjena tijekom menstruacije  zona functionalis – ostatak lamine proprije.

pa količina estrogena i progesterona u krvi brzo opada  nekoliko cikličkih kontrakcija spiralnih arterija.proizvodi hormone: HCG. i dolazi do ishemije koja dovodi do nekroze njihove stijenke i dijela funkcionalnog sloja endometrija  krvne žile u području izvan kontrakcije prsnu pa počne krvarenje  dio funkcionalnog sloja endometrija se odijeli. i rezultat je djelovanja progesterona koji izlučuje žuto tijelo  progesteron dodatno potiče žljezdane stanice  epitelne stanice počinju nakupljati glikogen ispod jezgre čija se količina kasnije smanjuje  spiralno zavijanje žlijezda  progestron inhibira kontrakcije glatkih mišidnih stanica menstruacijska faza  ako izostane oplodnja oocite. estrogeni i progesteroni. a oko 9. koji stimulira žuto tijelo da nastavi izlučivati progesteron koji djeluje na žlijezde maternice da se prošire i postanu zavijenije .endometrij u trudnodi ako dođe do implantacije. a čitav endometrij – decidua decidua se može podijeliti na tri dijela :  decidua basalis – između embrija i miometrija  decidua capsularis – između embrija i lumena maternice  decidua parietalis – preostali dio . a ostatak se skvrči zbog gubitka intersticijske tekudine . koji de ga tijekom trudnode zaštititi i hraniti endometrij doživljava velike promjene : fibroblasti lamine proprije se povedavaju. korionski kortikotropin.dana. zaustavlja se dotok krvi. decidua i placenta – oplodnja u lateralnoj tredini jajovoda dok se zigota pasivno pomiče prema maternici započinje njezino brazdanje uzastopnim diobama nastaje zbijena nakupina stanica morula – obavijena zonom pelucidom i otprilike jednake veličine kao oplođena oocita blastomere.sekrecijska ili luteinska faza  započinje nakon ovulacije. dok se manji broj blastomera skupi unutar šupljine – embrioblast ili embrionalni čvorid (4 ili 5 dan nakon ovulacije) implantacija započinje oko 7. i majčina dijela – decidua basalis kroz bazalni dio decidue arterijska krv ulazi u intervilozne prostore. koji se nalaze unutar placente. žuto tijelo spontano prestane djelovati 10-12 dana nakon ovulacije.implantacija.placenta – sastoji se od fetalnog dijela – chorion. stanice trofoblasta izlučuju HCG.og dana nakon ovulacije embrij je potpuno uronjen u endometrij. te humani korionski somatomamotropin koji potiče izlučivanje mlijeka i stimulira rast 131 . a iz njih prima vensku krv endokrini je organ. oblik im postane višekutan i dobivaju svojstva stanica koje izlučuju bjelančevine  decidualne stanice. korionski tireotropin.stanice koje nastaju diobom zigote u sredini morule nastaje šupljina ispunjena tekudinom  blastocita – stadij u kojem zametak stiže u maternicu blastomere se poredaju u perifernom sloju – trofoblast.

a sastoji se od tri sloja : sluznice. ali ima i malo kružnih snopova . koji se svaki zasebno otvara na bradavici . koji proksimalno brzo prelazi u mnogoslojni cilindrični ili kubični epitel  odvodni kanali i kanalidi su obloženi jednoslojnim kubičnim epitelom i prekriveni su gusto poredanim slojem mioepitelnih stanica u vezivnom tkivu koji okružuje alveole ima limfocita i plazma.građena od rahlog vezivnog tkiva ukojem ima mnogo elastičnih vlakana.sloj rodnice sastoji se uglavnom od uzduž.obložena mnogoslojnim pločastim epitelom u sluznici : mukozne cervikalne žlijezde koje se obilno granaju.sinus lactiferi dojke se povedaju zbog nakupljanja masnog i vezivnog tkiva.15-25 režnjeva složene tubuloalveolarne građe kojim je funkcija izlučivanje mlijeka . proliferiraju u trudnodi i izlučuju vište sluz ta se sluznica ne mijenja tijekom menstruacijskog ciklusa > RODNICA . limfocita i neutrofila .razvoj mliječne žlijezde – prije puberteta – mliječne žlijezde se sastoje od odvodnih kanala s nekoliko ogranaka i njihovih završnih proširenja.lamina propria sluznice.mnogoslojan pločast epitel .vrat maternice – donji.miš. cilindrični dio maternice epitel – jednoslojan cilindričan i izlučuje sluz malo glatkih mišidnih stanica i sastoji se vedinom od gustog vezivnog tkiva vanjska strana cerviksa koja strši u lumen rodnice.oko mišidnog sloja nalazi se ovojnica od gustog vezivnog tkiva s mnogo debelih elastičnih vlakana spaja rodnicu s okolnim organima > MLIJEČNA ŽLIJEZDA .bakterije rodnice razgrađuju glikogen i stvaraju mliječnu kiselinu .stijenka rodnice ne sadržava žlijezde.stanice mogu sadržavati malu količinu keratohijalina . te pojačanog rasta i grananja odvodnih kanalida pod utjecajem povedanog izlučivanja estrogena jajnika žljezdani režanj (lobus) –  razvije se na krajevima najmanjih kanalida koji se ulijevaju u terminalni kanal  izgrađuje ga rahlo vezivno tkivo bogato stanicama.u sluznici rodnice uglavnom nema osjetnih živčanih završetaka .miš.stanica. kanalom – ductus lactiferus. mišidnog sloja i adventicije .stanica veda hidratacija vezivnog tkiva uzrokuje povedanje dojki prsna bradavica – izvana prekrivena oroženim mnogoslojnim pločastim epitelom koji se nastavlja na epidermis okoline 132 .pod utjecajem estrogena epitel sintetizira mnogo glikogena . snopova gl.tkivom s mnogo masnog tkiva zapravo je žlijezda za sebe s vlastitim odv. dok se između režnjeva nalazi gusto vezivno tkivo s manje stanica  sinusi lactiferi su na svojim vanjskim otvorima obloženi mnogoslojnim pločastim epitelom..svaki režanj koji je od susjednih režnjeva odvojen gustim vez.

progesteron.tijekom trudnode i laktacije – rast mliječnih žlijezda tijekom trudnode posljedica je sinergističkog djelovanja nekoliko hormona od kojih su najvažniji : estrogen.epitelne stanice proizvode mlijeko  lipide i proteine proizvode žljezdane stanice 1: JAJNIK 2: JAJOVOD 3: MLIJEČNA ŽLIJEZDA 133 .tkiva strome i masn. prolaktin i placentalni laktogen relativna kolličina vez.epitel bradavice leži na sloju vezivnog tkiva bogatom glatkim mišidnim stanicama sadržava mnogo osjetnih živčanih završetaka . tkiva u odnosu prema parenhimu značajno se smanji za vrijeme dojenja.

4: UTERUS DJEVOJČICE 5: PREDMENSTRUALNI UTERUS 6: RODNICA 134 .

sjemenovod PRIJELAZNI EPITEL epitel koji mijenja debljinu.nakapnica bubrega. žučni mjehur 2: mnogoslojni 3: višeredni spojnica vjeđe. u usnoj šupljini. mokradovod. jednjaku. folikularni epitel štitne žlijezde. mokradni mjehur TABLICA 2: diferencijalna dijagnoza limfnih organa TIMUS površni epitel čahura + TONZILA + + (udubljena površina epitela djelomično okružena vezivom) PEYEROVA PL. ali uvijek ostaje mnogoslojni . epitel bubrežnih kanalida… a) s trepetljikama: jajovod. ČVOR + SLEZENA + postojanje kore i srži marginalni sinusi hassallovo tjelešce malpighijevo tjelšce venski sinusi posebne karakteristike + + retikulum građen od epitelnih st. endotel. + (epitel crijeva) - LIMF. zametni epitel jajnika. limfociti infiltriraju površni epitel epitel crijeva s Mstanicama + + sržni sinusi + + T-područje u periarterijskom limfnom omotaču 135 . cijev od ulaska u želudac do kraja debelog crijeva. rodnici. epitel kože b) neoroženi. epitel stražnje površine rožnice a) oroženi.21: DODATAK . maternica b) bez trepetljika: prob. dio muške i ženske mokradne cijevi a) bez trepetljika: dijelovi odvodnih kanala egzokrinih žlijezda b) s trepetljikama: dišni sustav c) sa stereocilijama: ductus epididymidis.TABLICE TABLICA 1: raspored različitih tipova pokrovnog tkiva PLOČASTI 1: jednoslojni 2: mnogoslojni mezotel. na prednjoj površini rožnice KUBIČNI CILINDRIČNI jednoslojni 1: jednoslojni epitel malih odvodnih kanala žlijezda.

TABLICA 4: diferencijalna dijagnoza pojedinih odsječaka probavne cijevi i žučnog mjehura odsječak ŽELUDAC. razgranana.TABLICA 3: diferencijalna dijagnoza nekih žlijezda žlijezda gl. ali manji broj inter i intralobularnih kanalida u odnosu na par. + + + + + velike nakupine limfnih čvorida nedostaje drugi sloj t.sublingualis gl. PILORUS DVANAESNIK JEJUNUM ILEUM COLON CRVULJAK ŽUČNI MJEHUR + + + - 136 . uski lumen serozni polumjeseci u vezivnom tkivu vedi broj slobodnih stanica.musc. FUNDUS resice kripte + + + + + vrčaste st. kratke žlijezde brunnerove žlijezde u podsluznici ŽELUDAC. lacrimalis tubulo-acinusna. bez mioepitelnih stanica egzokrini dio pankreasa odvodni sustav slabije razvijen nego u par. langerhansovi otočidi. seromukozna serozni polumjeseci gl. submandibularis tubulo-acinusna.. bez podsluznice nakupine limfnih čvorida posebne karakteristike plitke želučane stanice. duboke žlijezde duboke žel. seromukozna tubulusna. uski lumen odvodni sustav dobro razvijen.facialisa gl. relativno širok lumen serozni acinusi. karakteristike brojne masne stanice i ogranci n. serozna. vedi broj interlobularnih i intralobularnih odvodnih kanalida (razlika prema egzokrinoj gušterači) dobro razvijen. parotis sekrecijski dio serozni acinusi. rijetki interlobularni i intralobularni kanalidi bez inter i intra kanalida pos. jamice. pogotovo mastocita centroacinusne stanice.

često prisutne gartnerove ciste pojedinačne.TABLICA 5: diferencijalna dijagnoza nekih šupljih organa organ JEDNJAK epitel mnogoslojni pločasti. srednjim kružnim i vanjskim uzdužnim slojem relativno gusta mišidna vlakna u kružnom sloju pos. neoroženi prijelazni t. razgranani nabori sluznice.m. muscularis unutrašnji kružni i vanjski uzdužni bolje izražen unutrašnji sloj od vanjskog nema prepoznatljivih slojeva dobro izražena s unutrašnjim uzdužnim.žlijezde u posluznici MOKRADOVOD URETRA SJEMENOVOD dvoslojni cilindrični. mišidnih stanica 137 . . male mukozne žlijezde JAJOVOD jednoslojni cilindrični sa trepetljikama ŽUČNI KANAL jednoslojni cilindrični malo gl.presjeku zajedno s drugim strukturama funiculusa spermaticusa tanki. pri kraju mnogoslojni dvoslojni cilindrični sa stereocilijama venski sinusi u lamini propriji često na pop. karakteristike -lamina musc.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful