ROOMPARADISE

Histologija
-skriptauredila: Marcela Kovačevid

sadržaj:
1: HISTOLOŠKE METODE................................................................................................................................2 2 : EPITELNO TKIVO ......................................................................................................................................6 3: VEZIVNO TKIVO .....................................................................................................................................14 5: HRSKAVICA ...........................................................................................................................................27 9: ŽILNI SUSTAV ........................................................................................................................................56 10: KRVNE STANICE ...................................................................................................................................62 11 : STVARANJE KRVNIH STANICA .................................................................................................................66 12 : IMUNOSNI SUSTAV ..............................................................................................................................69 13 : DIŠNI SUSTAV .....................................................................................................................................79 14: KOŽA.................................................................................................................................................86 15: MOKRADNI SUSTAV ..............................................................................................................................91 16: HIPOFIZA............................................................................................................................................97 17 : NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOČIDI, ŠTITNJAČA, EPITELNA TJELEŠCA I EPIFIZA ...........................100 18 : ORGANI PRIDRUŽENI PROBAVNOJ CIJEVI .................................................................................................107 19: PROBAVNI SUSTAV .............................................................................................................................114 20 : SPOLNI SUSTAV .................................................................................................................................121 21: dodatak - tablice………………………………………………………………...…………………………………………………….135

1

1: HISTOLOŠKE METODE
> PRIPRAVLJANJE TKIVA ZA PROUČAVANJE MIKROSKOPOM
- fiksacija – potrebno za priređivanje trajnih preparata da se izbjegne razgrađivanje tkiva enzimima (autoliza) ili bakterijama i sačuva njegov fizički ustroj i molekularni sastav može se izvesti kemijskim ili rjeđe fizikalnim (smrzavanje) metodama pri kemijskoj fiksaciji tijelo se obično uroni u otopinu tvari koje stabiliziraju ili križno povezuju tkivne bjelančevine – fiksativi može se izvršiti i intravaskularnom perfuzijom, tj.ubrizgavanjem fiksativa u krvožilni sustav organa, tada fiksativ brzo dospijeva u unutrašnjost tkiva puferirana izotonična otopina 4%-tnog formaldehida (formalin) – jedan od najboljih fiksativa za rutinski svjetlosnu mikroskopiju formaldehid i glutaraldehid reagiraju s aminoskupinama tkivnih bjelančevina fiksacijsko djelovanje glutaraldehida je pojačano jer je on dialdehid koji križno povezuje bjelančevine za istraživanje ultrastrukture elektronskim mikroskopom potrebna je dvostruka fiksacija:  puferirana otopina glutaraldehida, i zatim  puferirana otopina osmijeva tetraoksida (čuva i boji lipide i bjelančevine) - uklapanje ili impregnacija– tkivo se može rezati tek nakon uklapanja u neko čvrsto sredstvo sredstva za uklapanje su parafin i neke čvrste smole parafin se redovito upotrebljava za svjetlosnu, a smole i za svjetlosnu i elektr. mikroskopiju pripremni postupci : dehidriranje i prosvjetljavanje kod uklapanja u parafin, otapalo koje zamjenjuje etanol(za dehidraciju) je obično ksilol  za vrijeme prožimanja otapalom tkivo postane prozirno (prosvjetljavanje) kad je tkivo potpuno prožeto otapalom stavlja se u otopljeni parafin u termostatu na 58-60C pod utjecajem topline otapalo ispari i svi se prostori u tkivu ispune parafinom kada se izvadi iz termostata tkivo prožeto parafinom se stvrdne kada se tkivo uklapa u plastične smole:  također se prvo dehidrira u etanolu, zatim se prožme otapalom za određenu vrstu plastike  etanol i druga otapala se poslije zamijene otopljenom plastikom koja se stvrden pomodu polimerizatora koji uzrokuje križno povezivanje zatim rezovi mikrotomom se izravnaju na površini tople vode i prenesu na predmetno staklo na kojem se poslije boje - bojenje – vedina histoloških boja ponaša se poput kiselih ili bazičnih spojeva koji imaju afinitet za stvaranje elektrostatskih vezova s ioniziranim radikalima u tkivima primjeri bazičnih boja : toluidinsko i metilensko modrilo, i hematoksilin  bazofilni sastojci tkiva :  oni koji sadržavaju kiseline (nukleinske kiseline, glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini) kisele boje (orange G, eozin, kiseli fuksin) oboje acidofilne tkivne sastojke kao što su mitohondriji, sekretna zrnca i kolagen trikromi (malloryeva i massonova mješavina boja) vrlo dobro prikazuju jezgru i citoplazmu, a osmi toga različito oboje kolagen i glatko mišidje 2

fluorescentne boje: primjer je akridin-oranž koji se veže za DNA i RNA > ELEKTRONSKI MIKROSKOP . a ne povedava razlučivanje > MIKROSKOPI S FAZNIM KONTRASTOM I S DIFERENCIJALNOM INTERFERENCIJOM .svjetlost nastavla u valovima koji titraju u jednoj ravnini .prolazno svjetlo .optički dio sastoji se od tri sustava leda : kondenzor – skuplja i fokusira svjetlo objektiv – povedava osvjetljenu sliku predmeta i prenosi je do lede okulara okular – još više povedava sliku i prenosi je do mrežnice oka.analizator (drugi filtar) – glavna os okomita na os prvoga pa svjetlo ne može prodi osim ako između njih nije neko tkivo koje skrede svjetlost tako što uzrokuje otklon svjetlosnih valova što dolaze od polarizatora > KONFOKALNI MIKROSKOP . one same odašilju svjetlost vede valne duljine .fluorescencija –ako se neke tvari obasjaju svjetlošdu određene valne duljine.sastoji se od mehaničkog i optičkog dijela .2 μm (slike povedane 1000-1500 puta) ovisi o ledama u objektivu. osobito ako se promatra u polariz. jer leda u okularu samo povedava sliku dobivenu objektivom.prikladno za promatranje živih stanica .za prikazivanje kolagena prikladan je boja pikrosirijus.svijetlu konrastno bojenje –kad se pojedinosti na rezovima označe nekim precipitatom osim bojenja tkiva bojama.polarizator (prvi filtar).neki optički uređaji omogudavaju promatranje neobojenih stanica i histoloških rezova .omogudava veoma točno fokusiranje na sasvim tanku ravninu unutar stanice ili histološkog reza > FLUORESCENCIJSKI MIKROSKOP .omogudava prepoznavanje tvorba građenih od vrlo pravilno poredanih molekula .transmisijski – velika mod razlučivanja (u praksi 3 nm = do 400 000 puta povedanje) djeluje na osnovi pojave da elektromagnetsko polje otklanja snop elektrona kao što staklene lede lome svjetlosne zrake snop elektrona se proizvodi zagrijavanjem metalne niti (katode) u vakuumu anoda je metalna ploča s otvorom u sredini 3 . do fotografsek ploče ili do detektora u kameri ukupno je povedanje umnožak vlastitih povedanja objektiva i okulara . a stanice odašilju svjetlost iz vidljivog dijela spektra .mikroskopiranje s faznim kontrastom temelji se na činjenici da svjetlo mijenja brzinu i smjer prolazedi kroz stanične i izvanstanične sastojke s različitim indeksima loma (svijetlije ili tamnije) .ovaj mikrosk koristi UV-svjetlo. često se primjenjuje i impregnacija tkiva metalima kao što su srebro i zlato (osobito za živčano tkivo) > SVJETLOSNI MIKROSKOP .maksimalna mod razlučivanja je 0.nomarskijeva diferencijala interferencija – naizgled 3D slika > POLARIZACIJSKI MIKROSKOP .i transmisijski i scanning se temelje na uzajamnom djelovanju elektrona i sastojaka tkiva .

nukleinske kiseline – Feulgenova reakcija kojom se DNA oboji crveno . koja sadržava molekulu koja prima vodik i precipitira se kao netopljivi obojeni talog  za prikazivanje sukcinat-dehidrogenaze u mitohondrijima peroksidaze – izaziva oksidaciju nekih supstrata s prijenosom vodikovih iona na vodikov peroksid pa nastaje molekula vode  prikladno fiksirani tkivni rezovi inkubiraju se u otopini koja sadržava vodikov peroksid i 3.metode za određivanje različitih tvari u tkivnim rezovima .bjelančevine – u pravilu se ne mogu prikazati specifične bjelančevine osim imunocitokemijom no mogu otkriti enzimi manje ili više specifično u tim se metodama najčešde rabi sposobnost enzima da reagiraju sa specifičnim kemijskim vezovima fosfataze – enzimi koji se nalaze posvuda u tijelu  cijepaju vez između fosfatne skupine i alkoholnog ostatka u fosforiliziranim spojevima  obojeni netopljivi proizvod reakcije na fosfataze obično je olovni fosfat ili olovni sulfid  često se primjenjuju za prikazivanje lizosoma dehidrogenaze – ulanjaju vodik s jednog supstrata i prenose ga na drugi  prikazuju se inkubiranjem rezova nefiksiranog tkiva u otopini supstrata. u suspenziji ili na petrijevom stakalcu > FRAKCIONIRANJE STANICE .razdvajanje i izoliranje organela i drugih sastojaka stanica i tkiva djelovanjem centrifugalne sile zbog svojih različitih koeficijenata sedimentacije > HISTOKEMIJA I CITOKEMIJA .scanning – omogudava dobivanje naizgled 3D slike stanica.3diaminoazobezidin 4 .slika se projicira na ekran .metoda proučavanja bioloških zbivanja primjenom radioaktivnosti na tkivnim rezovima > STANIČNA I TKIVNA KULTURA .primarna stanična kultura – kultura izoliranih stanica mehanički ili djelovanjem enzima.za tu svrhu služe različiti postupci koji se najčešde zasnivaju na specifičnim kemijskim reakcijama ili na jakom uzajamnom afinitetu za povezivanje među makromolekulama .ioni – primjenom metoda kod kojih kao rezultat kemijske reakcije nastaje tamni netopljivi proizvod . tkiva i organa u njemu snop elektrona ne prolazi kroz sam preparat nego klizi po površini (skenira ju) elektronski snop pogađa veoma tanku metalnu prevlaku koja je prethodno nanesena na površinu preparata i koja odbija elektrone prikazuje samo površinu predmeta za promatranje unutrašnjosti treba se izvesti kriofraktura > AUTORADIOGRAFIJA .

lektini – vežu se za ugljikohidrate. za prikazivanje membranskih molekula .protein A – za prikazivanje imunoglobulina .imunocitokemija – reakcija između antigena i njegovog specifičnog protutijela jest izrazito specifično uzajamno djelovanje među molekulama za prikazivanje specifičnih bjelančevina pomodu obilježenih protutijela . zato pokazuju jak afinitet prema bazičnoj boji alcijanskom modrilu .karboksilne ili sulfatne) su PAS-pozitivni glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini vrlo su kiseli jer sadrže mnogo karboksilnih i sulfatnih skupina.faloidin – specifično reagira sa aktinom.polisaharidi i oligosaharidi – mogu se prikazati periodi acid-Sciff (PAS-reakcijom).lipidi – najbolje se mogu prikazati bojama koje se otapaju u lipidima sudan IV i sudan-crnilo > NA OSNOVI UZAJAMNOG AFINITETA .hibridizacija – međusobno povezivanje dvaju pojedinačnih lanaca nukleinskih kiselina koji se međusobno prepoznaju ako su komplementarni 5 .moraju se obilježiti .. skupina.za prikazivanje mikrofilamenta . koja se zasniva na oksidaciji 1.2-glikolnih skupina u šederima u aldehidne ostatke  oni se schiffovim reagensom oboje u različitim tonovima ljubičaste boje  glikogen i neutralni glikoproteini (nemaju kis.

organi  tkivo  stanice i molekule izvanstaničnog matrixa . podražljivost i kontraktilnost > OBLICI I ZNAČAJKE EPITELNIH STANICA . sekrecija. apsorpcija.uzdužna os jezgre uvijek je usporedna s glavnom osi stanice . kubične i pločaste.2 : EPITELNO TKIVO Opdenito o tkivu . ovalan. te može imati s jedne ili s obje strane lamine dense i svijetli sloj : lamina rara ili lucida – uglavnom je građena od :  kolagena tipa IV.njihov gusti oblik uvjetuje gusti smještaj u slojevima ili skupinama stanica . a oblik jezgri može biti kuglast.osnovne funkcije epitelnih tkiva jest prekrivanje i oblaganje slobodnih površina.Bazalne lamine Sve epitelne stanice koje leže na podlozi od vezivnog tkiva imaju na svojoj bazalnoj plohi sloj izvanstanične tvari koji se naziva bazalna lamina – vidi se samo elektronskim mikroskopom Sastoji se od lamine dense ( gusti sloj od nježne mreže tankih vlakanaca). mišidno i živčano . mišidne.  glikoproteina laminina i entaktina te  proteoglikana (heparan sulfat proteoglikan nazvan perlekan) s vanjske ( s donje) je strane pričvršdena uz vezivno tkivo sidrenima vlakancima izgrađenim od posebne vrste kolagena tipa VII nalazi se i na mjestima gdje druge vrste stanice dodiruju vezivno tkivo  npr. ili izdužen . masnih i schwannovih stanica bazalna lamina je zapreka koja ograničava ili regulira prenošenje makromolekula između vezivnog i drugih tkiva nalazi se i između epitela smještenih jedan uz drugi (pludne alveole i bubrežni glomeruli) sastojke bazalne lamine izlučuju same epitelne.Čovjekovo tijelo se sastoji samo od 4 osnovne vrste tkiva: epitelno.od velike važnosti su i slobodne stanice u tjelesnim tekudinama kao npr. oko mišidnih. u limfi i krvi . a stroma mu daje potporu  Vezivno tkivo izgrađuje stromu organa s izuzetkom mozga i kralježnične moždine .bazalna lamina usko povezana s retikulinskim vlaknima (proizvode ih stanice vezivnog tkiva) funkcije :  selektivna barijera  utječe na staničnu polarnost 6 . vezivno. masne i schwannove stanice retikularna lamina.mogu biti cilindrične.organi su izgrađeni od parenhima i strome  Stanice parenhima čine temelj funkcije organizma.

a uz to i tvorbe koje omoguduju komunikaciju među stanicama Prema funkciji :  Pričvrsni spojevi – zonulae adherentes.  To čvrsto povezivanje omoguduju kadherini . lamine . ali su najizraženiji u epitelnom tkivu epitelne stanice vrlo su čvrsto povezane pa su za njihovo razdvajanje potrebne razmjerno jake mehaničke sile.međustanični spojevi nalaze se u vedini tkiva.bazalne membrane svjetlosnim mikroskopom vidljiv PAS. Adhezija je izražena u epitelnim tkivima koja se izložena silama rastezanja i tlaka.sinapse) Čvrsti spojevi ili zonule occludentes  nalaze se pri samom vrhu stanice  Elektronskim mikroskopom ta ograničena područja imaju pteroslojan izgled  Kriofrakturom se vide kao grebeni i brazde međusobno povezani u mrežastu strukturu  broj grebena ili brazda razmjeran je propusnosti epitela :  manje veznih mjesta  veda propusnost za vodu i otopine  pa je osnovna funkcija stvaranje čvrste barijere. hemidezmosomi i dezmosomi  Nepropusni spojevi – zonule occludentes  Komunikacijski spojevi – tijesni spojevi i ( kem.pozitivni sloj koji se nalazi ispod svakog epitela. ali i brtvila koja spriječavaju prolaženje tvari kroz međustanični prostor (paracelularni put). lamina ili bazalne i retikularne lamine . jer nastaje stapanjem dviju baz.     prilagođava proliferaciju i diferencijaciju stanica putem čimbenika rasta potiče stanični metabolizam djeluje na prersspodjelu proteina u priležedoj staničnoj membrani što utječe na signalni prijenos i služi kao putokaz tijekom stanične migracije vjerojatno sadržava i poruku potrebnu za uzajamno djelovanje među stanicama (ponovna inervacija mišidnih stanica) prisutnost bazalne lamine oko mišidne stanice nužna je za uspostavljanje novih mišidnoživčanih spojeva (motorička ploča) . intermedijarni filamenti i spektrin 7 . stanica (paracelularni put) u bilo kojem smjeru (od površine prema bazi i obrnuto)  formira funkcionalne odjeljke unutar slojeva stanica zonula adherens smatra se da služi povezivanju susjednih stanica  prisutnost brojnih aktinskih mikrofilamenata – koji se ugrađuju u ploču guste tvari na citoplazmatskoj strani spojnog dijela membrane  potječu od završne mrežice – tvore ju aktinski mikrofilamenti. u bubrežnim glomerulima i u pludnima alveolama deblja je od baz.porodica transmembranskih glikoproteina koji gube svoja adhezivna svojstva u odsutnosti kalcija Povezivanju služe i međustanični spojevi – mjesta adhezije. koja sprječava protok tvari između epit.

pogotovo oni koji blokiraju oksidativnu fosforilaciju. a za usporedbu tijesni spojevi su oko 2nm)  s unutrašnje strane membrane stanice nalazi se pričvrsna ploča – kružna nakupina guste tvari.gusto zbijeni mikrovili prekriveni glikokaliksom dobro se vide i svjetlosnim mikroskopom kao tzv. stanicama u nju su usidrene skupine citokeratinskih intermed.tijesni spoj ili nexus blisko postavljene susjedne stanične membrane  može se nalaziti bilo gdje na lateralnim plohama mnogih epitelnih stanica  nalaze se u gotovo svim tkivima sisavaca osim u skeletnom mišidnom tkivu  bjelančevine tijesnog spoja – koneksini – tvore heksamere s hidrofilnom središnjom porom (konekson). koju izgrađuju najmanje 12 bjelančevina  u epit. četkasta ili prugasta prevlaka . vidljivi elektronskim mikroskopom mikrovile prekriva glikokaliks –  fina vlaknasta ovojnica. GMP. taj hidrofilni kanal povezuje citoplazme dviju susjednih stanica  omoguduju prolaženje čestica molekularne mase manje od 1500 Da iz jedne u drugu stanicu (hormoni. u kojem tijesni spojevi omoguduju usklađene otkucaje srca  mogu se uspostaviti između prethodno odvojenih stanica  inhibitori mijene tvari. ali i sa staničnom membranom 8 . građena od glikoproteina zbog kojih je PAS-pozitivna .u svojoj unutrašnjosti sadržavaju skupine aktinskih mikrofilamenata koji su s nekoliko drugih bjelančevina križno povezani međusobno. cAMP.Mikrovili citoplazmatski izdanci . mogu spriječiti stvaranje novih spojeva ili prekinuti one koji ved postoje  novi spojevi mogu nastati bez sinteze bjelančevina. te ioni)  primjer je srčani mišid. u hemidezmosomu ploču izgrađuju integrini  porodica transmembranskih proteina koji su receptori za molekule izvanstaničnog matrixa (laminin i kolagen tipa IV) > SPECIJALIZIRANE TVORBE NA STANIČNOJ POVRŠINI .filamenata koji se tu savijaju i vradaju u citoplazmu činedi tvorbe poput sigurnosne igle  funkcija: osiguranje čvrste povezanosti među stanicama  intermedijarne filamente koji se vežu za dezmosome u NEepitelnim stanicama izgrađuju proteini dezmin ili vimentin hemidezmosomi :  na dodirnoj površini između nekih epitelnih stanica i njihove bazalne lamine  dok u dezmosomu pričvrsna ploča sadržava uglavnom kadherine. Ca2+ u stanici ili pad pH citoplazme  zatvaranje kanala… dezmosom ili macula adherens  složena ovalna tvorba smještena nasuprot druge iste takve na površini susjedne stanice  tu su membrane ravne i međusobno razmaknute nešto više od uobičajenih 20 nm (>30. prekriveni staničnom membranom. nakupljanjem podjedinica koje su difuzno razmještene u staničnoj membrani  … pov.

mnogo su dulji od trepetljika > VRSTE EPITELA . nepokretni izdanci epitelnih stanica kanalida epididimisa i duktusa deferensa to su zapravo dugi. Znojnice žlijezde uvijek nastaju od pokrovnog epitela proliferacijom njegovih stanica i urastanjem u vezivo te njegovom daljnjom diferencijacijom egzokrine žlijezde zadržavaju vezu sa pokrovnim epitelom od kojeg su nastale. razgranani mikrovili . epitelna tjelešca. a ne sustavom kanala  1: žl izgrađene od nakupina stanica poredanih u međusobno povezane tračke.Pokrovni epitel tkiva u kojima su stanice poredane u slojeve i pokrivaju vanjsku površinu tijela ili šuplje tvorbe u tijelu . neposredno ispod stanične membrane izvor energije za gibanje trepetljika je ATP bičevi u čovječjem tijelu postoje samo u obliku repa spermija..Žljezdani epitel izgrađuju ga stanice specijalizirane za proizvodnju tekudeg sekreta molekule koje de se izlučiti iz stanice obično se pohranjuju u malim mjehuridima omeđenim membranom koji se nazivaju . pokretljivi izdanci na slobodnoj površini epitelnih stanica obavijene su staničnom membranom.žl. pohranjivati i izlučivati :  bjelančevine . a u sredini sadržavaju jedan par mikrotubula koji okružuje još devet parova mikrotubula.Trepetljike i bičevi izduženi. pred.gušterača  lipide – nadbubrežna žlijezda i žlijezde lojnice  složene spojeve ugljikohidrata i bjelančevina – žlijezde slinovnice  sve tri tvari : mliječna žlijezda  slaba biosintetska aktivnost ( prijenos tvari iz krvi u lumen žlijezde) – žlij. svi mikrotubuli postavljeni su usporedno sa osi trepetljike trepetljike polaze od bazalnih tjelešaca građena kao centrioli  elektronskim mikroskopom se vide kao guste tvorbe smještene na apikalnoj strani stanice.sekretna zrnca stanice žljezdanog epitela mogu proizvoditi.Stereocilije dugi. u obliku kanala  sekrecijski dio  odvodni kanali endokrine žlijezde nemaju odvodnih kanala.obično se prema građi i funkciji dijele u : pokrovni i žljezdani epitel .režanj hipofize  2: žl u kojima stanice oblažu mjehuride ili folikule ispunjene amorfnom tvari – štitnjača 9 .. njihovi se proizvodi nakupljaju i odvode do mjesta djelovanja krvlju. među kojima teku široke krvne kapilare – nadbubr.

svaki tjedan.p  Najčešde u mnogoslojnom pločastom epitelu .tkiva u epitelu pov.prema načinu na koji sekrecijski proizvodi izlaze iz stanice (ekstruzija)  Merokrine  Holokrine  Apokrine mnogostanične žlijezde obično imaju vezivnu čahuru i pregrade > OPDA BIOLOGIJA EPITELNIH TKIVA . te prolaze kroz bazalnu laminu i ulaze u epitelne stanice preko njihove bazalne i lateralne plohe. ostvaruju se kemijskim glasnicima egzokrina sekrecija u gušterači ovisi ostimulaciji hormonima sekretinom i kollecistokininom žlijezde slinovnice su uglavnom pod utjecajem živčanog sustava 10 . koji sadržava matične stanice najbliže bazalnoj lamini . što zahtijeva potrošnju energije receptori za kemijske glasnike smješteni su na bazolateralnim dijelovima stanične membrane u epitelnim stanicama specijaliziranim za apsorpciju integralni proteini apikalne stanične membrane su enzimi koji dovršavaju razgradnju molekula koje se apsorbiraju .Metaplazija preobrazba jedne vrste epitela u drugu. u nekim fiziološkim i patološkim stanjima pušači ( višeredni cilindrični s trepetljikama koji oblaže bronhe  mnogoslojni pločasti) kronični nedostatak vitamina A ( epitel bronha i mokradnog mjehura  u mnogosl ploč) može se pojaviti i u vezivnom tkivu ali ondje je reverzibilna .Inervacija vedina epitelnih tkiva vrlo je dobro opskrbljena osjetnim živčanim završetcima iz spletova u lamini propriji . dodirnu plohu između ep i l.ispod pokrovnog epitela koji oblaže šuplje organe nalazi se – lamina proprija Sloj vezivnog tkiva koji je bazalnom laminom povezan s epitelom Služi kao potpora epitelu Povezuje ga sa susjednim tkivima o Papile – izbočine vez.Polarnost epiteli imaju slobodnu ili apikalnu plohu i bazalnu plohu koja leži na bazalnoj lamini krvne žile obično ne ulaze u epitel pa sve hranjive tvari moraju izadi iz kapilara u lamini propriji ispod epitela. a jetre i gušterače sporo u mnogoslojnim i višerednim epitelima dijele se stanice u zametnom sloju.Obnavljanje epitelnih stanica stalno obnavljanje mitozom epitel crijeva se obnavlja brzo.Kontrola aktivnosti žlijezda živčana i endokrina kontrola .

i na uvrnudima bazalnog dijela membrane se nalazi Na/K-ATP-aza .te bazalni nastavci ulaze jedni među druge te tvore brojne interdigitacije među susjednim stanicama.Stanice koje prenose ione sve stanice imaju sposobnost aktivnog transporta unutrašnjost stanice je električki negativna u odnosu na izvanstanični okoliš natrijevu pumpu aktivira Mg2+ neke epitelne stanice upotrebljavaju natrijevu pumpu za prijenos natrija kroz epitel u smjeru od vrha prema bazi : . ali i na lateralnim plohama među uvrnudima mebrane okomito su smješteni i mitohondriji koji osiguravaju ATP za aktivno izbacivanje Na+ iz bazalnog dijela stanice. sekretnim cijevima žlijezda slinovnica.. žučnom mjehuru.i vode prate natrijeve ione u stanicu bazalne površine tih stanica višestruko su nabrane. baza  apex)  u crijevu. jednakomolarne količine Cl. kloridi i voda slijede pasivnom difuzijom čvrsti spojevi zabrtvljuju apikalne dijelove stanica u različitim epitelima prijenos iona i popratni protok tekudine može tedi u suprotnim smjerovima (npr. nezrela sekretna znca se odvajaju od g. proximalnim zavijenim kanalidima bubrega.stanice koje prenose tvari pinocitozom prijenos makromolekula kroz staničnu membranu jednoslojni pločasti epitel koji oblaže krvne žile i limfne kapilare (endotel) ili trbušne šupljine (mezotel) pinocitotski mjehuridi nalaze se napovršini stanice i u citoplazmi prenose u oba smjera . ispod jezgre. Apex  baza. te su stanice intenzivno bazofilne  jer je u tom dijelu smještena hrapava endoplazmatska mrežica u apikalnom području nalazi se dobro razvijen golgijev kompleks i sekretna zrnca bogata bjelančevinama i omeđena membranom u stanicama koje proizvode enzime. stapanje membrana je složeno i kontroliraju ga proteini 11 . s okruglom jezgrom postavljenom u sredini i dobro izraženom polarnošdu u bazalnom dijelu.serozne stanice acinusne stanice gušterače i doušne žlijezde višekutnog ili piramidnog oblika. itd – apex  baza  plexus koroideus i cilijarno tijelo – baza  apex .cisterna i gube vodu te postaju gušda  zrela sek zrn sadržaj se izbacuje egzocitozom.sekretne cijevi žlijezda slinovnica  transcelularni transport slobodna površina stanica proksimalnih bubrežnih kanalida je propusna za Na+ da bi se održala električna i osmotska ravnoteža.stanice proximalnog i distalnog kanalida u bubregu i . sekretna zrnca ispunjena enzma se nazivaju zimogena zrn.

Difuzni neuroendokrini sustav (DNES) u probavnom. žlijezdama slinovnicama. noradrenalin ili 5hidroksitriptamin mnoge od tih stanica imaju sposobnost primanja prethodnika amina i dekarboksilacije aminokiselina  Pa se označavaju akrnimom APUD (amine precursor uptake and decarboxylation) neke od njih se boje solima srebra pa se nazivaju argentofilne ili argirofilne no sve one ne nakupljaju prekursore amina pa se naziv APUD postepeno zamjenio sa nazivom DNES DNES stanice su derivat embrionalnog živčanog sustava i mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama ili drugim citokemijskim tehnikama za prikazivanje specifičnih amina neke DNES su parakrine jer proizvode kemijske glasnike koji reguliraju funkcijju susjednih stanica uglavnom bez prisutnosti krvožilnog sustava apudomi – tumori koji nastaju od DNES stanica koje izlučuju polipeptide . suzna i mliječna) one obuhvadaju žlijezdane acinuse. dišnom i mokradnom sustavu . smještenih u endoplazmatskoj mrežici i golgijevom kompleksu  kada se mucini ispuštaju iz stanice. te sadržavaju i intermedijarne filamente koji pripadaju citokeratinskoj skupini (epitelnog su podrijetla) funkcija : kontrakcijom potpomažu istjecanje sekreta prema van 12 . odlično razvijen podatci dobiveni autoradiografijom :  bjelančevine se sintetiziraju od aminokiselina u hrapavoj endoplazmatskoj mrežici u baz dijelu  monosaharidi se dodaju bjelančevinskom lancu s pomodu enzima glikoziltransferaza.. velikih i svijetlo obojenih zrnaca koja sadržavaju izrazito hidrofilne glikoproteine.Mioepitelne stanice sadržavaju ih neke žlijezde (znojnice. slinovnice.stanice koje izlučuju sluz vrčasta stanica ( u crijevu.mucine ( u apikalnom dijelu stanice) jezgra je obično smještena uz bazu stanice koja je bogata hrapavom ER i (i mitohondriji su tu negdje) golgijev kompleks –smješten neposredno iznad jezgre. želudcu.viskozni. elastični i skliski zaštitni gel . vežu mnogo vode i čine sluz . oko odvodnih kanala su postavljene uzdučno smještene su između bazalne lamine i bazalnog dijela sekrecijskih stanica ili stanica odvodnih kanalida tijesnim spojevima i dezmosomima povezane su međusobno i s epitelnim stanicama njihova citoplazma sadržava brojne aktinske mikrofilamente i miozin. dišnom i spolnom sustavu) prisutnost brojnih. te u štitnjači i hipofizi su među epitelnim stanicama razasute i endokrine stanice sadržavaju polipeptidne hormone ili biogene amine : adrenalin. tzv.

jajnik. te za sudjelovanje u daljnjim reakcijama nastajanja steroidnih hormona  sinteza ster horm je rezultat bliske suradnje glatke endopl mrežice i mitohondrija .. a ne lamelarne pregrade – (koje su uobičajene u mitohondrijjima epitelnih stanica  glavno mjesto proizvodnje nergije za staničnu funkciju  sadrže enzime za cijepanje postraničnog lanca u kolesterolu i proizvodnju pregnenolona. te sadržava vrlo bogatu glatku endoplazmatsku mrežicu – koja sadržava enzime potrebne za : sintezu kolesterola od acetata i drugih spojeva te za pretvaranje pregnenolona proizvedenog u mitohondrijima u androgene.karcinom – zlodudni tumor stanica epitelnog podrijetla .adenokarcinom – zlodudni tumor koji nastaje od žljezdanog epitela 13 . nadbubrežna žlijezda) endokrine stanice specijalizirane za sintezu i izlučivanje steroida s hormonskim djelovanjem značajke :  Višekutne su ili okrugle . estrogene i progesterone  mitohondriji u njima sardžavaju tubularne.Stanice koje proizvode steroide nalaze se u različitim organima u tijelu (testis. jezgra postavljena u sredini  Acidofilne  Citoplazma. obično ispunjena masnim kapljicama.

kondenziran kromatin  acidofilnu citoplazmu. izgrađuju : tetive.od njega se razvijaju i mišidne. aponeuroze. glikozaminoglikane. elastin.također služi kao posrednik između stanica i krvi.glavni sastojak je međustanična tvar . s malo hrapave ER fibroblasti također sudjeluju u sintezi čimbenika rasta koji utječu na stanični rast i diferencijaciju u vezivnom tkivu odraslih.Fibroblasti sintetiziraju kolagen. tijekom cijeljenja rane nastaje miofibroblast vezivno tkivo ima sposobnost regeneracije kada su tkiva uništena upalom ili oštedenjem 14 . čahure organa i moždane ovojnice također čine vezivne pregrade (trabekule). vlakana i osnovne tvari .građeno od : stanica.sastoji se od različitih bjelančevinskih vlakana i osnovne tvari .osnovna tvar – izrazito hidrofilni i viskozni kompleks anionskih makromolekula  glikozaminoglikani i proteoglikani i multiadhezivnih glikoproteina sa sposobnošdu višestrukog vezanja  laminin. samo po potrebi fibroblasti imaju glavnu ulogu u cijeljenju rane . GA je dobro razvijen fibrocit.  manju.fibroblast u mirovanju – manji je od fibroblasta i vretenasta je oblika  Ima manje produžetaka. ovalna je i velika. rijetko se dijele. preko koje se izmjenjuju hranjive i otpadne tvari . te služi i kao skladište hormona koji kontroliraju rast i diferencijaciju stanice . stijenke nekih organa te izgrađuju i stromu .vezivna tkiva potječu od mezenhima – embrionalno vezivno tkivo koje stvaraju izduljene mezenhimske stanice .nosilac oblika i ustroja. krve stanice i endotel krv žila > STANICE VEZIVNOG TKIVA .vlakna – uglavnom kolagena. tamnu i izduženu jezgru .  Obilna i nepravilno razgranata citoplazma  Jezgra se boji blijedo. fibronektin…  o njima ovisi čvrstoda i krutost međustanične tvari tako da se vežu za integrine (bjelančevinske receptore na površini stanica) i na druge sastavnice međustanične tvari .3: VEZIVNO TKIVO . vidi se jezgrica  Citoplazma obiluje hrapavom ER . proteoglikane i adhezivne glikoproteine  sintetiziraju sastojke međustanične tvari fibroblast – aktivna stanica.

tu funkciju u drugim uvjetima mogu vršiti i endotelne stanice. mikroglija u cns-u. a lizosomi. izdancima i udubinama. a ističu se tvorbe koje sadržavaju prethodnike posrdenika histamina i proteoglikana glavna uloga mastocita je pohrana kemijskih posrednika kemijske reakcije metakromazija –  Svojstvo nekih bazičnih anilinskih boja da neke tvari oboje u tonu različitom od svog tona  Npr. mnociti prolaze kroz stijenku venula i kapilara u vezivno tkivo gdje sazrijevaju i poprimaju morfološka obilježja makrofaga. kolagenazu. i mogu preživjeti mjesecima tijekom preobrazbe monocita u makrofag :  Stanica se poveda i poveda se sinteza bjelančevina u njoj  Poveda se i GK.Makrofazi : mononuklearni fagocitni sustav sposobnost fagocitoze nepravilna površina s naborima. mikrotubuli i mikrofilamenti se umnože posebni nazivi : kupfferove u jetri. i citokine . ekscentr smještena bubrežasta jezgra dobro razvijen GK. ljubičasto-crveno umjesto plavo  zrnca mastocita su metakromatska zbog sadržaja kiselih radikala na glikozaminoglikanima drugi sastojci zrnaca mastocita su :  histamin – izaziva pojačanu propusnost krvnih žila. osteoklasti u kostima u patološkim stanjima :  epiteloidne stanice : nastaju povedavanjem i raspoređivanjem makrofaga u nakupine nakon odgovarajudeg podražaja  multinuklearna orijaška stanica : stapanje nekoliko makrofaga makrofazi su također i predočne stanice (tipičan pr. izaziva kontrakciju glatkog mišidja (vedinom u bronhiolima)  neutralne proteaze  eozinofilni kemotaktički faktor anafilaksije (ECF-A) –privlači eozinofile krvi 15 . Touidinsko modrilo. astrociti i epitelne stanice štitne žlijezde također su i sekrecijske stanice – izlučuju mnoge enzime. Tkivni makrofazi mogu se u vezivnom tkivu umnažati razasuti su posvuda u tijelu i nalaze se u vedini organa životni vijek im je dug. : langerhansova stanica). proširuje krvne kapilare.Mastociti ovalne ili okrugle stanice vezivnog tkiva citoplazma je ispunjena bazofilnim zrncima sadržaj sekretnih zrnaca je nejednolikog izgleda. npr.prostori nastali oštedenjem tkiva kojih se stanice ne dijele ispunjavaju se vezivnim tkivom koje stvara ožiljak . langerhansove u koži. fibroblasti. mnogo lizosoma i izraženu hrapavu ER potječu od nezrelih stanica u koštanoj srži koje se dijele i nastaju monociti koji najprije ulaze u krv.

prolaze kroz stijenku venula i kapilara te ulaze u tkiva gdje se umnažaju i diferenciraju površina mastocita sadržava specifične receptore za IgE oslobađanje kemijskih posrednika pohranjenih u mastocitima pomaže alergijske reakcije poznate kao trenutačne reakcije preosjetljivosti .također otpuštaju i : …leukotriene . molekule IgE na pov. + functio laesa 16 . tkivo iz krvnih žila dijapedezom (kroz stijenku kapilara i postkapilarnih venula) dijapedeza povedana tijekom upale klasični znakovi upale ( Celsus) : rubor et tumor. međusobno se povežu antigenom  aktivira se adenil-ciklaza i dolazi do fosforilacije nekih bjelančevina  istodobno Ca2+ ulazi u stanicu  dolazi do unutarstaničnog stapanja specifičnih zrnaca i egzocitoze njihovog sadržaja  fosfolipaze djeluju na membranske fosfolipide tako da nastaju leukotrieni  ekstruzija sadržaja ne ošteduje stanicu koja preživljava i sintetizira nova zrnca . cum calore et dolore. zbog obilne hrapave ER GK i centrioli – smješteni jukstanuklearno.  zbivaju se ubrzo nakon ulaska antigena u senzibiliziranu osobu proces izlučivanja iz mastocita:  molekule IgE vežu se za površinske receptore  nakon ponovnog izlaganja antigenu. ovalne stanice citoplazma – bazofilna.) i mastociti sluznice ( u sluznici crijeva i u pludima) potječu od prastanica u koštanoj srži.Masne stanice stanice vezivnog tkiva specijalizirane za pohranu neutralnih masti ili za proizvodnju topline .(tvar anafilaksije spore reakcije SRS-A) .pripravcima je blijed jezgra smještena ekscentrično gust.Leukociti migriraju u vez.izazivaju spore kontrakcije glatkog mišidja molekule koje otpuštaju mastociti djeluju lokalno na parakrini način u vezivnom tkivu postoje dvije populacije mastocita : mastociti vezivnog tkiva (u koži i trb šuplj.nisu pohranjeni u citoplazmi.Plazma-stanice velike. koje cirkuliraju u krvi. taj dio citoplazme na histol. krupno zrnat heterokromatin (brojčanik sata) malobrojne u vedini vetivnih tkiva nastaju od B-limfocita sintetiziraju protutijela . nego nastaju od fosfolipida stanične membrane i oslobađaju se neposredno nakon odgovarajudeg podražaja u izvanstanični prostor . rec.

koja čine trostruku uzvojnicu tipovi I. često udružen s tipom I. 2D  križna mreža  kolagen koji formira sidrena vlakanca tip VII. glatkim mišidima.. – hrskavica.osnovni sastojak bazalne lamine tip IV. dokazuje se imunohistokemijski) tip IX. . vlakanca tip I. tetive. – fetalna tkiva. krvne žile. II i III .kolageni – porodica proteina. tip XII.postoje dva sustava : . čija je najvažnija uloga – strukturna među različitim tipovima najvažniji su oni u : koži. – hrskavica . elauninska i oksitalanska) . – koža. staklovina.održava građu rastegljivih organa tip V.sustav elastičnih vlakana (elastična. . prolin i hidroksiprolin sadržava dvije aminokiseline koje su karakteristične samo za njega : hidroksiprolin i hidroksilizin tropokolagen – bjelančevinska jedinica koja polimerizacijom tvori kolagena vlakanca  sastoji se od tri polipeptidna (alfa) lanca. udružen s kolagenom tipa I. tip XIV.izdužene tvorbe nastale polimerizacijom bjelančevina . hrskavici. čahure organa. – fetalna koža i tetive . potpora epitelima.udružuju se u mikrovlakanca koja se slažu u vlakanca (vodikov i hidrofobne veze) poprečnu ispruganost kolagenih vlakanaca uvjetuje djelomično preklapanje usporedo naslaganih molekula tropokloagena. povezuje kolagena vlakna s bazalnom laminom sposobnost sinteze kolagena imaju mnoge vrste stanica glavne aminokiseline koje izgrađuju kolagen su : glicin . molekula oblika križa kolagen koji formira mrežu . retikulinska i elastična . – koža.otporan prema vlaku tip II. tetiva.sustav kolagenih vlakana (kolagena i retikulinska). – hrskavica. veže glikozaminoglikane. dentin.otporan prema tlaku tip III. mišid.upala započinje oslobađanjem kemijskih posrednika upale koji povedavaju protok krvi i propusnost krvnih žila.tri glavne vrste : kolagena. – sve bazalne membrane.posteljica. 17  . udružen s kol tipa II. kost. . intersticij . filtracija. i bazalnoj lamini jedna od najrasprostranjenijih bjelančevina u tijelu (30% težine) na temelju građe i funkcije :  vlaknasti ili fibrilarni – elektronski mikroskop. kemotaksiju i fagocitozu kad se leukociti jednom nasele u vezivno tkivo više se ne vradaju u krv ( izuzetak su limfociti) > VLAKNA . kosti.potpomaže funkciju kol tipa I tip XI..potpomaže funkciju kolagena tipa II  kolageni udruženi s vlaknastim kolagenima (ne vidi se. – embrionalna koža. . – epiteli. i . koža. staklovina . kost .

srčana insuficijencija  Progresivna sistemska skleroza – preveliko nakupljanje kolagena  Keloid – ograničena izbočina na koži nastala zbog prekomjernog stvaranja kolagena u ožiljku  Skorbut – nastaje manjkav kolagen. zglobova. prsnude aorte i/ili crijeva  Ehlers-Danlos tip VI – pogrešno hidroksil lizina . ali u parodontalnom ligamentu izmjena kolagena je brza Da bi se obnovio prvo se mora zargraditi što započinje djelovanjem kolagenaze.  Kolagena vlakna tipa I  Najbrojnija su vlakna vezivnog tkiva 18 . nastaje tropokolagen koji se može udruživati u polimerna kolagena vlakanca. prokolagen-peptidaze. i dalje idu nespecifične proteaze Bolesti :  Osteogenesis imperfecta – mutacije gena za α1 ili α2 polipeptidni lanac.hidroksilaza . na primjer u ligamentima i tetivama tamo je jako stabilan. on formira mrežu Biosinteza kolagena tipa I  Stvaranje polipeptidnih lanaca na poliribosomima vezanim na hrapavu ER .Tipovi I i III – vlakanca se udružuju u vlakna Tip I – vlakna se mogu udružiti u snopove Tip IV – ne stvara ni vlakanca ni vlakna. Prokolagen se u tom obliku prenosi iz stanice u izvanstanični okoliš  Izvan stanice : prokolagen –peptidaze odcjepljuju reg peptide. koje katalizira enzim lizil-oksidaza Obnova kolagena izrazito je spor proces. Hidroksiprolinske skupine pridonose stabilnosti trostruke uzvojnice stvarajudu vodikove veze među polipeptidnim lancima  Kolagena vlakanca se spontano udružuju u kolagena vlakna. i peptidil lizin-hidroksilaza)  Glikoziliranje hidroksilizina slijedi nakon hidroksiliranja  Svaki sintetizirani alfa-lanac ima na amino i na karboksilnom kraju dodatne peptide – registracijski peptidi – osiguravaju ispravno udruživanje alfa-lanaca u trostruku uzvojnicu. i pritom važnu ulogu imaju proteoglikani i glikoproteini  Čvrstoda vlakanca povedava se stvaranjem kovalentnih poprečnih veza između tropokolagenskih molekula. jer je askorbinska kiselina kofaktor za prolin-hidroksilazu  Ehlers-Danlos tip IV – pogrešna transkripc ili translacija tipa III. prsnude eyeball  Ehlers-Danlos tip VII – ↓ aktiv. spontani prijelomi. oni prelaze u cisterne kao molekule preprokolagena . česta iščaš. ↑ pokretlj. pa propada vezivno tkivo. te npr zamjena samo jedne aminokiseline (glicina) . povedana elastičn kože. pri tome se odbacuje signalni peptid pa nastaje prokolagen  Hidroksiliranje lizina i prolina nastupa nakon što se te aminokiseline ugrade u polipeptidne lance dok je on još vezan za ribosome i čim dosegne određenu minimalnu dužinu ( enzimi : peptidil prolin. te čine molekule prokolagena topljivima i spriječavaju njihovo udruživanje u vlakanca prije nego napuste stanicu.

crvenilom . kiselinama. koji je s obje strane obložen jednoslojnim pločastim epitelom. elastična vlakna na vlak reagiraju rastezanjem Proelastin –  okrugla bjelančevina koju proizvode fibroblasti vezivnog tkiva i glatke mišidne stanice krvnih žila  polimerizira u elastin –  amorfni glikoprotein sličan gumi koji prevladava u građi zrelih vlakana  otporan je prema kuhanju. lužinama. 6-12%) Slabo dvolomna Osobito brojna u glatkom mišidju. izgrađena uglavnom od kolagena tipa III povezanog s drugim tipovima te glikoproteinima i proteoglikanima U nekim organima čine prostranu mrežu Impregniranjem srebrnim solima oboje se crno.   Dvolomna u polariziranom svjetlu Mezenterij – sastoji se od tankog središnjeg sloja vezivnog tkiva. plavo Malloryjevom. elauninska i oksitalanska Razvijaju se u tri uzastopne faze U početnom stadiju oksitalansko vlakno se sastoji od snopova tankih mikrovlakanaca koja sadržavaju različite glikoproteine od kojih je vrlo velika molekula fibrilin  pripada porodici proteina nužnih za odlaganje elastina (poremed u građi fibrilina izaziva fragmentiranost u građi μ-vlakanaca)  Oksital.retikulinska vlakna – Izrazito tanka. mezotelom Promatrana svjetlosnim mikroskopom. djelovanju proteolitičkih enzima  lako ga hidrolizira elastaza iz gušterače 19 .sustav elastičnih vlakanaTri vrste vlakana : elastična. endoneuriju. argirofilna vlakna PAS-pozitivna (velike količine šedera vezanih na ova vlakna. retikulumu krvotvornih organa i u parenhimskim organima (jetra. boje se ljubičasto eozinom. kolagena su vlakna acidofilna. slezena . endokrine žlijezde) u kojima čine mrežu oko epitelnih stanica Mali promjer i rahli raspored retikulinskih vlakana omoguduju stvaranje gipke mreže u organima koji mijenjaju svoj oblik i veličinu (aretrije. a zeleno Massonovom trikromnom metodom.vlakna  nalaze se u suspenzijskom aparatu oka i dermisu kože gdje je sustav elastičnih vlakana povezan s bazalnom laminom U sljededem stadiju između oksitalanskih mikrovlakanaca odlažu nepravilne nakupine bjelančevine elastina pa nastaju elauninska vlakna  Nalaze se oko žlijezda znojnica i u vezivu kože (dermis) Tijekom tredeg stadija elastin se sve više nakuplja dok ne zauzme cijelo središte vlakana koja su još samo na periferiji okružena tankim slojem mikrovlakanaca  elastična (najbrojnija) Dok su oksitalanska vrlo otporna na istezanje. maternica i slojevi glatkog mišidja u probavnom sustavu) .jetra. te crveno sirijus.

ravni glikozaminoglikanski lanci su kovalentno vezani za središnji bjelančevinski lanac. najzastupljeniji u hrskavici sindekan i fibroglikan : stanični površinski proteoglikani. čimbenik rasta transformacije fibroblasta) sinteza počinje sintezom bjelančevinskog lanca na hrapavoj ER. Sanflippov sindrom i Morquiov sindrom 20 . a uronska k : glukuronska ili iduronska kis. a završava u GK u kojem se obavlja i sulfatiranje razgradnja se zbiva u različitim stanicama i ovisi o prisutnosti više lizosomskih enzima nedostatak specifičnih hidrolaza u lizosomima : Hurlerov sindrom. hondroitin-sulfat. te viskozna i djeluje kao zapreka ulaženju stranih čestica u tkiva i kao mazivo  . tkiva rastegljiva zbog manjka elastina i slabog pružanja otpora silama rastezanja. proteoglikana i multiadhezivni glikoproteini .ispunjava prostore između stanica i vlakana vezivnog tkiva . također sadrži mnogo glicina i prolina. keratan sulfat i heparan-sulfat u hrskavici se molekule proteoglikana vežu za lanac hijaluronske kiseline pa tvore još vede molekule – proteoglikanske agregate kisele grupe na proteoglikanima omoguduju vezanje na bazične aminokiselinske skupine u molekuli kolagena agrekan .  Ne postoji samo u obliku vlakana nego i u obliku oknatih (fenestriranih ) membrana (elastične lamine) u stijenci krvnih žila Bolesti :  Marfanov sindrom – mutacije u genu za fibrilin .glikozaminoglikani – Nekada : kiseli mukopolisaharidi Ravni su polisaharidni lanci sastavljeni od disaharidnih jedinica.β. na koji su vezana četiri osnovna glikozaminoglikana : dermatan-sulfat. česta ruptura aorte > OSNOVNA TVAR . Hunterov sindrom. S izuzetkom hijaluronske kiseline .jedan od najvažnijih proteoglikana u međustaničnoj tvari.bezbojna i prozirna. koje se sastoje od :  uronske kiseline i heksozamina heksozamin može biti : glukozamin ili galaktozamin. mogu na sebe vezati velik broj kationa ionskim vezama Osim hijaluronske kiseline. rastegljiv. svi ostali glikozaminoglikani su u zrelom obliku donekle sulfatirani Prevladava ugljikohidratni dio (80 – 90 % težine) jako hidrirane molekule sa slojem vode oko sebe sastoje se od središnjeg bjelančevinskog lanca. glikoziliranje počinje ved u ER.jako hidrirana složena mješavina glikozaminoglikana. osobito na epitelnim stanicama vežu mnoge čimbenike rasta (TGF. ali sadržava i posebne aminokiseline : dezmozin i izodezmozin (nastaju od 4 lizina) one učvršduju elastin križnim vezama i omoguduju mu reverz. s kojim tvore molekulu proteoglikana .proteoglikani – Vrlo hidrofilni i djeluju kao polianioni.

edem – histološki se očituje kao pov. kongestivno zatajenje srca). pa se voda vrada u kapilaru kad je osm vedi od hidrostatskog .međudjelovanje stanica i izvanstanične tvari ostvaruje se putem staničnih površinskih molekula. vinkulin i talin . receptora za izvanstanični matrix .mase koje difundiraju kroz stijenku kapilara kao posljedica hidrostatskog tlaka krvi . koji privlači vodu natrag u kapilare .u normalnim uvjetima voda prolazi kroz stijenke kapilara u okolna tkiva na arterijskom kraju kapilara zbog hidrostatskog tlaka koji je na tom mjestu vedi od kol-osm. ugljikohidratni dio glikoproteina je često razgranat fibronektin –  sintetiziraju ga fibroblasti i neke epitelne stanice  ima posebna vezna mjesta za stanice.osim osnovne tvari u tkivu postoji i mala količina tkivne tekudine koja je po svojem sadržaju iona i tvari koje difundiraju slična krvnoj plazmi .integrini –  iz porodice transmembranskih proteina.krvi (npr.na vodu u kapilarama djeluju dvije sile : hidrost.te zbog povedanja propusnosti endotela krvnih kapilara 21 . kao i zbog začepljenja limf. tlak krvi.sadržava malo bjelančevina plazme male mol.količina vode koja se vrada manja je od one koja izlazi iz kapilara . koji je posljedica kontrakcije srca i koji istiskuje vodu kroz stjenke kapilara i kol.-osmotski tlak krvne plazme. prostora između sastojaka vezivnog tkiva zbog nakupljanja vode .multiadhezivni glikoproteini – tvari koje imaju bjelančevinsku osnovu za koju se vežu ugljikohidrati bjelančevinski dio prevladava. fibronektinom i lamininom. međustanične tvari i citoskeleta kao posrednici sudjeluju neke unutarstanične bjelančevine : paksilin.voda koja ostaje u vezivnom tkivu vrada se u krv limfnim žilama . međutim on postepeno pada duž stijenke prema venskom kraju.  također su povezani s citoskeletnim aktinskim mikrofilamentima  u uzajamnom djelovanju integrina..osmotski tlak stvaraju uglavnom bjelančevine plazme. kolagen i glikozaminoglikane  posrednik u prianjanju i migraciji stanica  formira mrežu u međustaničnom prostoru mnogih tkiva laminin –  sudjeluje u prianjanju epitelnih stanica za bazalnu laminu . povezuju stanice sa kolagenom. dok osm tlak raste zbog progresivnog povedanja konc. limf.može se pojaviti i zbog kroničnog gladovanja kao posljedica smanjene koncentracije bjelančevina u plazmi i smanjenog kol-osm tlaka .žila nametnicima ili tumorskim stanicama .može nastati zbog začepljenja vene. Bjelančevina. žile ili smanjenja protoka ven. dok se osmotski tlak iona i tvari male molekularne mase poništava zbok podjednake koncentracije izvan i unutar krvnih žila .

. sustava koje nadgledaju spori protok tvari kroz sinus.snopovi kolagenih vlakana u tetivi (prim.> VRSTE VEZIVNOG TKIVA . elastičnih i retikulinskih vlakana  Nježne je građe. usporedo postavljenih elastičnih vlakana Prostor između njih zauzimaju tanka kolagena vlakna i splošteni fibroblasti Obilje elastičnih vlakana daje tkivu žutu boju i veliku elastičnost Žuti ligamenti kralježnice i suspenzijski ligament penisa .retikularno tkivo – Čini 3D mrežu koja pruža potporu stanicama Poseban je oblik rahlog vezivnog tkiva koje se sastoji od retikulinskih vlakana.vezivno tkivo u užem smislu – Rahlo –  Vrlo prošireno tkivo koje ispunjava prostore između grupa mišidnih stanica i vlakana. izvana je tetiva obavijena ovojnicom od gustog vezivnog tkiva. koji su obavijeni rahlim vez. te u žlijezdama i sluznicama gdje čini podlogu epitelnim stanicama  Najbrojnije stanice su fibroblasti i makrofazi. a stanica ima malo  Neformirano – kolagena vlakna poslagana u snopove koji nemaju pravilnog rasporeda  Korijum ili dermis. snopovi) skupljaju se u sek. fagoc. dobro prokrvljeno. blisko pridruženih uz retikularne stanice koje su zapravo specijalizirani fibroblasti Tvori okosnicu građe i posebnu mikrookolinu hematopoetskih i limfnih organa duž vlakana raspoređene su i stanice mononukl. gipko. u potožnom tkivu.prostore i fagocitozom odstranjuju antigene i ostatke raspadnutih stanica . otporno na djelovanjemehaničkih sila u bilo kojem smjeru  Formirano – snopovi kol vlakana poslagani pravilno  Kol vlakna poslagana usporedno sa fibroblastima kao odgovor na trajno djelovanje sile u jednom smjeru. ali ima i ostalih vrsta stanica vezivnog tkiva  Ima pretežno kolagenih. u seroznim ovojnicama peritonelane i pleuralne šupljine.elastično tkivo – Sastoji se od snopova debelih.sluzavo tkivo – Sadržava mnogo osnovne tvari sastavljene vedinom od hijaluronske kiseline Sadržava malobrojna vlakna a stanice su vedinom fibroblasti Glavni sasstojak pupkova tračka . tkivom što sadržava krvne žile i živce.. pa su zato vrlo otporna na istezanje  Tetive . slabe otpornosti na mehaničke sile Gusto –  Izrazito prevladavaju kolagena vlakna. whartonova sluz Nalazi se i u pulpi mladog zuba 22 . tvori podlogu epitelnim tkivima i obavija limfne i krvne žile  Nalazi se u papilarnom sloju vezivnog dijela kože.

1: GUSTO NEFORMIRANO VEZIVNO TKIVO 2: TETIVA – UZDUŽNO 3: TETIVA – POPREČNO 23 .

ali u tkivu su zbijene pa su poligonalne Sploštene jezgre potisnute uz rub stanice Najdeblji rub citoplazme oružuje staničnu jezgru i sadržava GK. nešto mikrotubula i mnogobrojne pinocitotske mjehuride Kapljice masti su okružene intermedijarnim filamentima vimentina Svaka masna stanica okružena je bazalnom laminom .Nepotpuno je podijeljeno u režnjide vezivnim tkivom koje sadržava dosta krvnih žila i živaca .Boja varira i potječe od karotenoida raspršenih u masnim kapljicama . mitohondrije.Stanice : pojedinačno su okrugle. te sintezom triglicerida od slobodnih masnih kiselina i glicerola iz glukoze u samim masnim stanicama . penisu. triglicerida sintetiziranih u jetri i dovedenih do masnog tkiva u obliku VLDL. 24 . jer su manji .3 kcal/gramu) osjetljivo je na živčane i hormonske utjecaje slabo vodi toplinu. sastavljenog pretežno od triglicerida i malo kolesterolskih estera okruženih stabilizacijskim slojem apolipoproteina. a 20-25% u žena normalne težine ) najvede spremište energije u tijelu . pa sudjeluje u toplinskoj izolaciji tijela pomaže učvršdivanju organa u njihovim položajima > BIJELO (UNILOKULARNO ) MASNO TKIVO – .Ona dolazi do masnih stanica u obliku hilomikronskih triglicerida . slabo razvijene cisterne hrapave ER i slobodne poliribosome Tanki rub citoplazme oko kapljice mast sadržava mjehuride glatke ER .4: MASNO TKIVO posebna vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice (adipociti) jedan od najvedih organa u tijelu (15-20 % u muškaraca.Nalazi se po cijelom tijelu osim u vjeđama. mošnjama i čitavoj uški osim u resici .Masne kiseline u tim stanicama potječu od masti iz hrane . u obliku triglicerida trigliceridi – nisu tako gusti kao glikogen .Građeno je od stanica koje u potpuno razvijenom obliku u svojoj citoplazmi sadržavaju jednu veliku kapljicu žute masti .lipoproteini vrlo male gustode –  imaju razmjerno više lipida u svojem površinskom sloju. kolesterola i fosfolipida .Retikulinska vlakna isprepletena u mrežicu obavijaju svaku masnu stanicu i sve ih međusobno ujedinjuju .Hilomikroni –  tjelešca nastala u crijevnim epitelnim stanicama i apsorbirana u krvnu plazmu i limfu mezenterija  sastoje se od središnjeg dijela. kalorijska vrijednost im je veda ( 9.

histogeneza bijelog masnog tkiva masne se stanice razvijaju od lipoblasta koji potječu od mezenhima sliče fibroblastima. Mitohondriji i glatka ER aktivno sudjeluju pri ulasku i pohranjivanju lipida. ali se ubrzo stapaju u jednu vedu kap lipoblasti ili nezrele masne stanice koje sadržavaju više od jedne kapljice masti nazicaju se adipociti u multilokularnoma stanju spremišta masti se počinju nakupljati u 30. ali pri tome mogu poslužiti specifični bjelančevinski prenosioci . ali imaju sposobnost nakupljanja masti u citoplazmi kapljice masti su najprije odvojene jedna od druge. te uzimanju hrane . ostaje slobodan.unutar adipocita masne kis reagiraju sa međuproizvodom metabolizma glukoze glicerolfosfatom pa nastaju trigliceridi koji se pohranjuju u kapljicama triglicerida.djeluje vedinom u hipotalamusu tako što smanjuje unos hrane i povedava iskršt energije .masno tkivo ima također sekrecijsku ulogu sintetizira nekoliko molekula koje se šire krvlju i ostaju pričvršdene za endotel kapilara koje se nalaze oko masnog tkiva (npr. inzulin ubrzava taj proces.  imaju različite apolipoproteine na površini te za razliku od hilomikrona sadržavaju više kolesterolskih estera u odnosu na trigliceride . smještene na površini masnih kapljica relativno netopljive masne kiseline prenose se serumskim albuminom u druga tkiva glicerol koji je topljiviji. Taj se enzim sintetizira u masnoj stanici i prenosi se do membrane endotela kapilare . nogama i retroorbitalnim masnim jastučidima. a stimulira i ulazak glukoze u masne stanice te povedava sintezu lipoprotein-lipaze .hilomikroni i VLDL – hidroliziraju se pomodu lipoprotein-lipaze na luminalnoj (unutrašnjoj) površini stijenke krvnih kapilara masnog tkiva.masne stanice mogu sintetizirati masne kiseline od glukoze. adipociti nisu direktno inervirani oslobađanje neurotransmitera noradrenalina aktivira lipazu osjetljivu na hormone . otporno je i na duže gladov.tjednu trudnode 25 . s pomodu adenil-ciklaze se aktivira enzim – lipaza osjetljiva ne hormone (triglicerid –lipaza) enzim razgrađuje molekule triglicerida. Prijelaz masnih kiselina kroz citoplazmu u masnu kapljicu nije sasvim razjašnjen . te ga preuzima jetra . mezenterijskih i retroperitonealnih nakupina masno tk u rukama.simpatički dio autonomnog živčanog sustava bogato inervira i bijelo i smeđe masno tkivo u bijelom masnom tkivu. Najprije se mobiliziraju lipidi iz potkožnih . nakon takvih razdoblja bijelo masno tkivo izgubi sve svoje lipide i postaje tkivom koje sadržava poligonalne ili vretenaste stanice s malo masnih kapljica .kad se tkivo podražuje noradrenalinom (postgangl simp živč vlakna) .lipoprotein-lipaza) leptin – sudjeluje u regulaciji količine masnog tkiva u tijelu.kad je organizmu potrebna mobilizacija lipida. ona se ne zbiva ravnomjerno u svim dijelovima tijela. živčani završetci se nalaze samo unutar stijenki krvnih žila.

okruglu jezgru. zbijene su u nakupine koje su obilno opskrbljene krvnim kapilarama . gdje ima nediferenciranih mezenhimskih stanica nakon rođenja prehrambeni i drugi utjecaji dovode do povedanja broja adipocita. nakon tog razdoblja njihov se broj više ne povedava > SMEĐE (MULTILOKULARNO) MASNO TKIVO . omoguduje povratni protok protona koji su prije prešli u međumembranski prostor.stanice smeđeg masnog tkiva primaju neposrednu simpatičku inervaciju.tračcima vezivnog tkiva podijeljeno je u režnjide koji su bolje ograničeni od onih u bijelog masnog tkiva .u čovjeka važno u prvim mjesecima nakon rođenja jer proizvodi toplinu i tako štiti novorođenče od hladnode . živčani podražaji u tkivo oslobađaju noradrenalin koji aktivira u masnim stanicama lipazu osjetljivu na hormone i ubrzava hidrolizu triglicerida u masne kiseline i glicerol Oslobođene masne kiseline metaboliziraju se uz povedanu potrošnju kisika i popratno stvaranje topline.smeđa boja je posljedica prisutnosti velikog broja krvnih kapilara i mnogobrojnih mitohondrija (koji sadržavaju obojene citokrome) .stanice su višekutnog oblika i manje su od stanica bijelog masnog tkiva Njihova citoplazma sadržava velik broj kapljica masti različite veličine.Histogeneza smeđeg masnog tkiva  Mezenhimske stanice od kojih to tkivo nastaje slične su epitelu prije nego počinju nakupljati mast .podsjeda na endokrinu žlijezdu. povisuje se temperatura tkiva i zagrijava se krv koja protiče kroz njih Proizvodnja topline se povedava jer mitohondriji u stanicama sadržavaju termogenin u unutrašnjoj membrani  Transmembranska bjelančevina.tumori masnog tkiva :  Lipomi – dobrodudni od bijelog  Liposarkomi – zlodudni od masnih stanica (rijetki u ljudi) 26 . .nakon rođenja nove masne stanice se razvijaju oko malih krvnih žila. bez prolaska kroz sustav ATP-sintetaze u kuglastim jedinicama mitohondrija  Zato se energija stvorena protokom protona ne upotrebljava za sintezu ATP-a nego se rasprši kao toplina . te mnogobrojne mitohondrije s mnogo dugih grebena .„hibernacijska žlijezda“ .funkcija u životinja i  čovječjih bebi : ako su izloženi hladnodi. jer mu stanice sliče epitelnima.

u embriju služi kao privremeni skelet .poseban oblik vezivnog tkiva s čvrstom međustaničnom tvari . to su zapravo hondroblasti koji se lako diferenciraju u hondrocite > HIJALINA HRSKAVICA . NEMA perihondrija i održava se difuzijom kisika i hranjivih tvari iz sinovijske tekudine  sve hijaline hrskavice.bitna za rast i razvoj dugih kostiju prije i poslije rođenja . dušnik. nemaju ni limfnih žila ni živaca . ali mogu se nadi količine i 9. čvrsto hidriranu Mtvar koja sadržava proteoglikane i glikoproteine 27 . te limfne žile i živce  zglobna hrskavica koja prekriva koštane površine pomičnih zglobova. makromolekulama koje su povezane s kolagenim i elastičnim vlaknima . . te ublažavanju udaraca i klizanju unutar zglobova te tako omoguduje pokretanje kostiju .5: HRSKAVICA .sastoji se od stanica hondrocita i obilne međustanične tvari koja se sastoji od vlakana i osnovne tvari .čvrstoda hrskavice ovisi o elektrostatskim vezama između kolagenih vlakana i postraničnih lanaca glikozaminoglikana u sastavu proteoglikana matrixa . i 11 40% suhe težine hijaline hrskavice sastoji se od kolagena uloženog u amorfnu.sve tri vrste hrskavice su avaskularne i hrane se tekudinom iz perihondrija ili iz sinovijske tekudine u zglobnim šupljinama.u odraslih : na zglobnim površinama pokretnih zglobova.najrasprotranjenija. su obavijene perihondrijem  u njemu ima mnogo vlakana kolagena tipa I i fibroblasta  iako stanice unutrašnjeg sloja perihondrija sliče fibroblastima. na mjestu gdje se ona spajaju s prsnom kosti u epifiznim pločama .služi kao potpora mekim tkivima. u stijenci vedih dišnih putova (nos. osim zglobne. grkljan. 10.metabolička aktivnost hondrocita vrlo je malena .sadržava međustaničnu tvar bogatu glikozaminoglikanima i proteoglikanima. bronhi) i na ventralnim krajevima rebara.hondrociti su smješteni u šupljinama međustanične tvari – lakunama .perihondrij –  ovojnica građena od gustog vezivnog tkiva koja poput čahure okružuje hrskavicu na vedini mjesta i odvaja je od tkiva koje podupire hrskavica  sadržava krvne žile potrebne za prehranu hrskavice.međustanična tvar – pretežito sadržava kolagen tipa II.

rast Intersticijski rast – mitotskom diobom hondrocita. hipofiznom hormonu rasta koji djeluje tako da potiče sintezu somatomedina c u jetri koji djeluje izravno na hrsk stanice stimulirajudi njihov rast . sadržava mnogo glikozaminoglikana . skradivanje izdanaka. tiroksin i testosteron ubrzavaju sintezu sulfatiranih glikozaminoglikana. hondroitin-6-sulfat i keratan-sulfat koji su kovalentno vezani za središnji bjelančevinski lanac Do 200 takvih proteoglikana je nekovalentno vezano za duge molekule hijaluronske kiseline.Na običnim histološkim pripravcima kolagena vlakna se ne mogu razabrati jer je prisutan u obliku vlakanaca submikroskopskih dimenzija. posredujudi u prianjanju hondrocita za Mtvar Teritorij – hrskavična međustanična tvar koja neposredno okružuje svaki hondrocit. a njihov indeks loma je približno jednak indeksu osnovne tvari u koju su uložena Proteoglikani hrskavise sadržavaju hondroitin-4-sulfat . zbiva se samo u ranim fazama stvaranja hrskavice. brzo umnažanje i okupljanje u guste nakupine  hondroblasti Imaju bazofilnu citoplazmu bogatu ribosomima  Odvajanje hondroblasta sintezom i odlaganjem Mtvari Diferencijacija hrskavice teče od sredine prema površini Mezenhim na površini diferencira se u perihondrij . hidrokortizon i estradiol Rast hrskavice najviše ovisi o somatotropinu. a usporavaju je kortizon. te tako čine proteoglikanske agregate koji su povezani s kolagenom Velika količina vode vezane negativnim nabojima glikozaminoglikana služi za ublažavanje udaraca ili kao biomehanička opruga Važan sastojak je i glikoprotein hondronektin – makromolekula koja se specifično veže za glikozaminoglikane i kolagen tipa II. teče i u epifiznim hrskavicama dugih kostiju te unutar zglobne hrskavice  Omoguduje enhondralno okoštavanje kosti Apozicijski rast – diferencijacijom stanica perihondrija u hondrocite Sinteza Mtvari pridonosi rastu hrskavice 28 .hondrociti Na periferiji hijaline hrskavice hondrociti su položeni usporedo sa površinom i duguljasti su U unutrašnjosti su okrugli i mogu se nalaziti u skupinama od najviše 8 stanica koje su nastale mitotskom diobom jednog hondrocita – izogene skupine Izlučuju kolagene i ostale molekule Mtvari Troše malo kisika Stanice hijaline hrskavice metaboliziraju glukozu uglavnom anaerobnom glikolizom u kojoj je konačni proizvod mliječna kiselina Debljina hrskavice je ograničena zbog difuzije Hormon rasta .histogeneza Potječe od mezenhima :  Izravna diferencijacija mezenhimskih stanica : zaobljivanje. a malo kolagena .

često se slažu u duge nizove međusobno odvojene grubim vlaknima kolagena tipa I . u stijenci vanjskog zvukovoda. hvatištima nekih sveza za hrskavičnu površinu kostiju i u simfizi stidne kosti .nema perihondrij > INTERVERTEBRALNA PLOČA . u slušnoj trubi (eustachijeva cijev).nalazi se u intervertebralnim pločama.Mtvar je pretežno acidofilna jer sadržava mnogo kolagenih vlakana tipa I . epiglotisu i malim hrskavicama grkljana .nalazi se u uški.ima perihondrij > VEZIVNA HRSKAVICA .sastoji se od dva dijela : hrskavični annulus fibrosus i polutekudi nukleus pulposus koji ublažava udarce između dva susjedna kralješka Annulus fibrosus U vanjskom sloju je građen od gustog vezivnog tkiva  Najvedi dio građen je od slojeva vezivne hrskavice koji se međusobno preklapaju.često se postupno nastavlja na hijalinu .ima obilježja i gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice .sadržava hondrocite razmještene pojedinačno ili u izogenim skupinama .regeneracija Obavlja ju perihondrij Osim u male djece.degenerativne promjene – Sklona Azbestna degeneracija – nakupljanje nenormalnih debelih kolagenih vlakanaca . sadržava i gustu mrežu tankih elastičnih vlakana . jedno tkivo prelazi u drugo .osim kolagena tipa II. oštedena se hrskavica teško obnavlja i to samo djelomično > ELASTIČNA HRSKAVICA .nalazi se između trupova dvaju kralježnjaka za koje je pričvršdena svezama .uvijek je udružena sa gustim vezivnim tkivom.. u svakom sloju snopovi teku pod pravim kutom prema snopovima susjednih slojeva  Velika elastičnost Nucleus pulposus –  Nastaje od ostataka korde dorzalis i  sastoji se od nekoliko okruglih stanica uloženih u amorfnu viskoznu tvar koja je bogata hijaluronskom kiselinom i kolagenim vlakancima tipa II 29 .

1: HIJALINA HRSKAVICA 2: VEZIVNA HRSKAVICA 3: ELASTIČNA HRSKAVICA 30 .

koštanog matrixa i tri različite vrste stanica : osteocita . reže i oboji > STANICE KOŠTANOG TKIVA . pa se izmjena tvari tvari između osteocita i kapilara ostvaruje povezanošdu stanica kroz koštane kanalide – uske cilindrične prostore koji prolaze kroz matrix i sadržavaju citoplazmatske osteocita . splošte se i smanji im se bazofilija Kad se potpuno okruži tek izlučenim matrixom postaje osteocit smješten u lakuni od koje se pružaju kanalidi u kojima se oko izdanaka osteocita nalazi malo neovapnjelog matrixa Polarizirane su stanice Sastojci matrixa izlučuju se na staničnoj površini koja se dodiruje sa starijim koštanim matrixom pa nastaje osteoid  sloj novog .s lakunama i kanalidima dekalcinirana kost  omoguduje promatranje stanica i organskog dijela matrixa  kost fiksirana uobičajenim fiksativima  mineral se odstranjuje u otopinu koja sadržava kelator kalcija (npr.to mineralizirano tkivo daje osnovu za mehaničku i metaboličku funkciju skeleta .osteoblasti Sintetiziraju organske sastojke koštane Mtvari ( kolagen tipa I. ali se može temeljito proučavati matriks.specijalizirano vezivno tkivo izgrađeno od međustanične ovapnjele tvari.endost i periost . a citoplazma im je bazofilna Kad se smanji aktivnost. još neovapnjelog matriksa između sloja osteoblasta i prethodno stvorene kosti Ta apozicija kosti završava se nakon toga odlaganjem kalcijevih soli u novostvoreni matriks . svaka lakuna sadržava samo jedan osteocit Izdanci susjednih osteocita međusobno se dodiruju tijesnim spojevima preko kojih hranjive tvari dolaze u stanice 31 . EDTA)  dekalcinirano tkivo se potom uklapa. osteoblasta i osteoklasta .osteociti Smješteni su u lakunama između lamela matrixa.unutrašnju i vanjsku površinu svih kosti oblaže sloj vezivnog tkiva koji sadržava osteogene stanice .metode proučavanja – izbrusak  brušenje pločica kosti brusnim materijalom  stanice ne ostanu sačuvane.metaboliti ne mogu difundirati kroz ovapnjeli matrix kosti. poredani u nizu Tijekom intenzivne sinteze kubičnog su do prizmatičnog oblika.6 : KOŠTANO TKIVO . proteoglikane i glikoproteine ) Nužni su i za ugrađivanje anorganskih sastojaka u matrix Uvijek smješteni na površini koštanog tkiva.

matrix se resorbira . sa 5 do 50 pa i više jezgara Na mjestima gdje se kost razgrađuje leže unutar enzimatski nagrizenih uleknuda u koštanom matriksu  howshipove lakune Nastaju stapanjem stanica koje potječu iz koštane srži Nabrani rub – Čine ga nepravilni . a sadržava i bikarbonate.osteopetroza – teške i mramorne kosti u osteoklastima nedostaje nabrani rub i poremedena je razgradnja kosti . te se oko kristala nalazi sloj vode i iona olakšava izmjenu iona između kristala i tjelesnih tekudina . citrate.oko 50% suhe težine matriksa – anorganska tvar najviše ima kalcija i fosfora. nakon njihovog propadanja.Izmjena nekih molekula između osteocita i krvnih žila obavlja se i putem male količine izvanstanične tvari koja se nalazi između osteocita i koštanog matrixa Splošteni su imaju oblik badema. u kojem razgrađuju kolagen i otapaju kristale kalcijevih soli Citokini i hormoni reguliraju aktivnos osteoklasta Sadržavaju receptore za kalcitonin i tiroksin NEMAJU receptore za paratiroidni hormon > KOŠTANI MATRIKS . često razgranani izdanci koji odlaze od površine aktivnih osteoklasta kojom osteoklasti dodiruju koštani matrix Dio citoplazme oko nabranog ruba naziva se svijetla zona bogata aktinskim filamentima koja ne sadržava organele Ta je zona mjesto adhezije ostwoklasta za koštani matrix Izlučuju kolagenazu i druge enzime koji aktivno prenose ione u izvanstanični prostor (supcelularni prostor).hidratacijska ljuska – ioni na površini hidroksiapatita su hidratirani. koja sadržava proteoglikanske agregate i nekoliko specifičnih strukturnih glikoproteina koji su vjerojatno odgovorni za početak ovapnjenja koštanog matriksa > PERIOST I ENDOST .osteoklasti Vrlo velike pokretne stanice s mnogo izdanaka.glavne funkcije p i e su prehrana košt tkiva i trajna opskrba novim osteoblastima . mnogo oskudniju hrapavu ER i GK te zgusnuti kromatin jezgre Svojim metabolizmom održavaju koštani matrix. magnezij.organsku tvar čine : kolagen tipa I i amorfna osnovna tvar. kalij i natrij .periost – Sastoji se od vanjskog sloja kolagenih vlakana i fibroblasta Sharpeyeva vlakna – snopovi kolagenih vlakana koja iz periosta prodiru u koštani matriks i povezuju periost s kosti Unutrašnji sloj periosta sadržava mnogo sploštenih stanica sličnih fibroblastima koje se mogu dijeliti mitozom i diferencirati u osteoblaste  osteoprogenitorne stanice (koštane prastanice) 32 .

oko koštane sržne šupljine . u ležištima zuba i na mjestima hvatišta nekih tetiva Tanka kolagena vlakna su raspoređena nepravilno. nakon prijeloma i u drugim reparacijskim procesima Trajno ostaje na vrlo malo mjesta.endost – Prekriva sve unutrašnje površine šupljina u kosti Izgrađuje ga jedan sloj osteoprogenitornih stanica i vrlo malo vezivnog tkiva > VRSTE KOŠTANOG TKIVA . . Ugrađuju 3H-timidin  Imaju važnu ulogu u rastu i cijeljenju .sekundarno koštano tkivo – kolagena vlakna poredana u lamelama koje teku usporedno jedna s drugom ili su raspoređene koncentrično oko krvožilnog kanala haversov sustav ili osteon – cijeli sustav koncentričnih koštanih lamela oko kanala koji sadržava krvne žile. izgrađena od kompaktne kosti sa samo malo spužvaste kosti s unutrašnje strane.primarno koštano tkivo – Prvo koštano tkivo koje se pojavljuje tijekom embrionalnog razvoja.dijafiza – cilindrični srednji dio. te vedi broj osteocita .po mikroskopskoj građi koštano tkivo se može podijeliti na : Primarno. njih ne okružuju koncentrične lamele lakune s osteocitima nalaze se između a katkada i unutar lamela u kompaktnoj kosti lamele su pravilno raspoređene u:  haversove sustave. -ima ih više od unut.usporedno s uzdužnom osi dijafize  vanjske osnovne ili kružne lamele. živce i rahlo vezivno tkivo. nezrelo ili vlaknato i Sekundarno . zrelo ili lamelarno . npr. ima manju količinu minerala. izgrađena od mineraliziranog matriksa s malo kolagenih vlakana mlađi osteoni imaju šire kanale.epifize – krajnja proširenja dugih kosti izgrađena od spužvaste kosti prekrivene tankim slojem kompaktne kosti . cementna tvar. nalaze se ispod periosta  unutrašnje osnovne ili kružne lamele i  intersticijske ili prijelazne lamele – ostatci osteona razgrađenih tijekom rasta i pregradnje kosti 33 . svaki je kanal obložen endostom granicu svakog haversovog sustava čini istaložena amorfna . jer svaki osteon nastaje uzastopnim odlaganjem lamela poečevši od periferije prema središtu haversovi su kanali povezani međusobno i sa periostom i koštanom srži poprečnim ili kosim volkmannovim kanalima . u blizini šavova među pločastim kostima lubanje.

i počinju sintetizirati eozinofinli koštani matriks . ne sudjeluje u rastu kosti u duljinu  epifizna ploča –odgovorna je za rast kosti u duljinu  nakon zatvaranja epifiza kosti više ne mogu rastu u duljinu. one proliferiraju i od njih nastaju osteoblasti  oni se nanižu u neprekinuti sloj na ovapnjelom bazofilnom hrskavičnom matriksu. ali je rast u širinu i dalje mogud 34 . tako na ostatcima ovapnjele hrskavice nastaje primarno koštano tkivo što ujedno čini i primarno središte okoštavanja  u kasnijim fazama pojavljuju se u središtu svakog epifiznog hrskavičnog proširenja sekundarna središta okoštavanja  širenjem primarnog i sekundarnog središta okoštavanja stvara se sržna šupljina ispunjena koštanom srži  kada koštano tkivo . u koji krvne žile prolaze kroz otvore koje su u koštanom ovratniku izdubli osteoklasti i prodiru u ovapnjeli hrskavični matriks  S krv. nastalo u sekundarnim središtima okoštavanja ispuni epifizu.žilama prolaze u ovo područje koštane prastanice.> HISTOGENEZA . a zbiva se na sploštenim zgusnudima mezenhima  na isti način nastaju kratke i debljaju se duge kosti  okoštavanje započinje diferencijacijom skupine mezenhimskih stanica u osteoblaste  nastaje koštani matrix koji zatim ovapnjuje. budude dijafize. hrskavično tkivo ostaje ograničeno na dva mjesta :  zglobna hrskavica -traje cijelog života. a osteoblasti koji se u njemu nađu postaju osteociti  u središtu okoštavanja istodobno nastaje nekoliko gredica  u vezivno tkivo koje ostaje između koštanih gredica prodiru krvne žile i nediferencirane mezenhimske stanice od kojih nastaju stanice koštane srži Enhondralno okoštavanje –  odlaganjem koštanog matriksa na mjestu prethodnog hrskavičnog matriksa  Uglavnom kratke i duge kosti  Enhondralno okoštavanje duge kosti :  Prvo koštano tkivo nastaje intramembranskim okoštavanjem u prerihondriju koji oblaže središnji dio hrskavične osnove  Tako u dubokim slojevima perihondrija nastaje šuplji koštani cilindar – koštani ovratnik  U slijededoj fazi zbog hipertrofije i programirane smrti hondrocita propadaju hondrociti u hrskavičnom modelu budude kosti  Ostaju proširene lakune koje su odijeljene trodimenzionalnim pregradama od ostataka ovapnjeloga hrskavičnog matriksa  Slijededa faza započinje u središnjem dijelu hrskavičnog modela.nastaje na dva načina : Intramembransko okoštavanje –  izravna mineralizacija matriksa koji su izlučili osteoblasti  tako nastaje vedina pločastih kostiju.

istodobno stvaranje i odstranjivanje (remodeliranje ) koštanog tkiva zbiva se i u kostima koje rastu i tijekom života. iako su tada promjene mnogo sporije.kalcij se mobilizira iz koštanog tkiva na dva načina : brzim i sporim mehanizmom brzi : kalcijevi ioni se prenose s kristala hidroksiapatita u intersticijsku tekudinu i odatle u krv o ovo se zbiva u spužvastom koštanom tkivu o nezrele . umjereno ovapnjele lamele mogu mnogo lakše vezati i oslobađati kalcij spori : ovisi o hormonima o PTH – potiče osteoklaste koji resorbiraju koštani matriks i oslobađaju kalcij  primarno djeluje na receptore osteoblasta koji prestaju stvarati kost i počinju izlučivati čimbenik stimulacije osteoklasta 35 . i propadaju koštane stanice makrofazi odstranjuju ugrušak.krvne kapilare i osteoprogenitorne stanice nastale mitotskim diobama u periostu.ovapnjenje – započinje odlaganjem kalcijevih soli na kolagena vlakanca ovaj proces potiču proteoglikani i glikoproteini koji imaju jak afinitet prema kalciju ovapnjenje potpomače alkalna fosfataza koju proizvode osteoblasti . nastaje ugrušak u neposrednoj bllizini loma razgrađuje se koštani matriks. prodiru u šupljine koje su zauzimali hondrociti. odlaže se hidroksiapatit. mineraliziraju se pregrade zona okoštavanja – enhondralnim okoštavanjem nastaje koštano tkivo . i iintramembr.epifizna hsrkavica se može podijeliti u pet zona : zona mirovanja – hijalina hrskavica s nepromijenjenim hondrocitima zona umnažanja – hondrociti se brzo dijele i slažu u stupove usporedne s uzdužnom osi kosti zona hipertrofične hrskavice – hondrociti su veliki s mnogo glikogena u citoplazmi. stanice i oštedeni matriks preiost i endost u blizini mjesta prijeloma snažno proliferiraju te nastaje stanični infiltrat enhondr. ovaj proces nije u svezi s rastom kosti ???? .dakle . okoštavanjem u vezivnom tkivu na mjestu frakture nastaje primarno koštano tkivo tijekom zacijeljivanja nepravilne gredice primarnog koštanog tkiva privremeno međusobno povezuju ulomke prelomljene kosti te nastaje koštani kalus primarno k tk kalusa se postepeno resorbira i nadomješta sekundarnim > METABOLIČKA ULOGA KOSTI .kosti lubanje rastu zbog periostalnog stvaranja košt. rast dugih kostiju u duljinu zbiva se proliferacijom hondrocita epifizna hrskavice na epifiznoj strani.tkiva između šavova te na vanjskoj površini kosti . resorbirani matrix ograničen je na uske pregrade među hondrocitima zona ovapnjele hrskavice – hondrociti propadaju. ondje se koštane prastanice diferneciraju u osteoblaste . a njihov matrix ovapni . dok istodobno hondrociti na dijafiznoj strani ploče hipertrofiraju i propadaju.prijelom – krvarenje iz oštedenih krvnih žila.rast kosti se ostvaruje djelomičnom resorpcijom prije stvorenog tkiva i istodobnim stvaranjem nove kosti brzinom vedom od brzine resorpcije ..

jedne su slične fibroblastima . te opskrbljuje hranjivim tvarima i kisikom zglobnu hrskavicu kolagena vlakanca postavljena su u obliku gotičkih lukova koji prenose sile tlaka zglobna čahura obično se sastoji od dva sloja : vanjski ili vlaknasti i unutrašnji ili sinovijski kojeg oblažu dvije vrste stanica.prema vrsti tkiva : sinostoze – kosti povezane koštanom svezom.a druge makrofazima 36 .o kalcitonin – inhibira resorpciju matriksa.povedanje količine hormona rasta u odraslih dovodi do akromegalije zbog rasta u širinu . symphysis pubis . zglobovi nepokretni. u starijih osoba kosti lubanje sinhondroze – kosti povezane hijalinom hrskavicom.nedostatak tiroksina u djece izaziva kretenizam i patuljasti rast > ZGLOBOVI . primjer : epifizna ploča. ograničena pokretljivost.prednji režanj hipofize sintetizira hormon rasta koji potiče jetru na izlučivanje somatomedina što ima sveukupni učinak na rast.dijele se na diartroze (pomični) i sinartroze (nepomični) . osobito rast epifizne hrskavice .diartroza – zglobna čahura okružuje zatvorenu zglobnu šupljinu što sadržava zglobnu tekudinu synovia (zgl tek): dijalizat krvne plazme s velikom koncentracijom hijaluronske kiseline koju stvaraju stanice sinovijske ovojnice o olakšava klizanje zglobnih ploha. na koju djeluju na vrlo složen način – utječu na vrijeme pojavljivanja i na razvoj središta okoštavanja i ubrzavaju zatvaranje epifiza . u odrasla čovjeka prvo rebro za prsnu kost sindezmoza – ograničena pokretljivost. inhibira osteoklaste .androgeni i estrogeni stimuliraju stvaranje kosti. kosti povezane međukoštanom svezom koja je izgrađena od gustog vezivnog tkiva.

1: KOST, POPREČNO, IZBRUSAK

2: DEZMALNO OKOŠTAVANJE

3: ENHONDRALNO OKOŠTAVANJE

37

7: ŽIVČANO TKIVO I ŽIVČANI SUSTAV
- dvije su osnovne funkcije živčanog tkiva nastale stvaranjem, prepoznavanjem i integriranjem poruka, a to su : održavanje unutrašnje sredine organizma unutar normalnih vrijednosti (tj.krvni tlak, koncentracija O2 i CO2, pH, razina glukoze i hormona u krvi) osiguravanje i usklađivanje svih oblika ponašanja s okolinom (hranjenje, reprodukcija, obrana, komunikacija s drugim jedinkama)

> RAZVOJ ŽIVČANOG SUSTAVA
- živčano se tkivo razvija od embrionalnog ektoderma - poticaj za diferencijaciju daje chorda dorsalis koja se nalazi ispod njega - neuralna cijev je osnova za cijeli središnji živčani sustav s neuronima , stanicama glije, ependimskim stanicama i epitelnim stanicama koroidnog spleta - neke stanice lateralno od neuralnog žlijeba čine neuralni greben one podliježu opsežnim migracijama i daju osnovu za najvedi dio perifernog ž sustava i brojne druge tvorbe:  kromafine stanice srži nadbubrežne žlijezde  melanociti kože i potkožnog tkiva  odontoblasti  stanice pije mater i arahnoideje  osjetni neuroni moždinskih i spinalnih ganglija  postganglijski neuroni simpatičkih i parasimpatičkih ganglija  schwannove stanice perifernih aksona  satelitske stanice perifernih ganglija - distalni dio aksona obično se grana i čini završno razgranjenje - svaki ogranak tog razgranjenja završava proširenjem na slijededoj stanici i zove se završno odebljanje (bouton), koje s drugim neuronima ili stanicama tvori sinapse - stanično tijelo pseudounipolarnih neurona nije uključeno u prenošenje podražaja, premda sintetizira brojne molekule uključujudi i neurotransmitere koji se prenose prema perifernim vlaknima  nalaze se u spinalnim ganglijima (osjetni gangliji, smješteni u stražnjim korjenovima spinalnih živaca) i u vedini kranijalnih ganglija - vedina neurona u tijelu je multipolarna - bipolarni neuroni – nalaze se u kohlearnom i vestibularnom gangliju, te u mrežnici i njušnoj sluznici

> TIJELO STANICE
ili perikarion, dio je neurona bez staničnih nastavaka to je ponajprije hranidbeno (trofičko) središte premda može i primati podražaje živčane stanice s dvije jezgre nalaze se u simpatičkim i osjetnim ganglijima kromatin je fino raspršen što je odraz pojačane sintetske aktivnosti tih stanica vrlo razvijena hrapava ER raspoređena u nakupine paral cisterna,izmđ kojih ima mnogo poliribosoma  nisslova tjelešca
38

- GK nalazi se samo u perikarionu - mitohondriji su razasuti po cijeloj citoplazmi perikariona, a posebno su brojni u aksonskim završetcim - neurofilamenti – obilno su zastupani u perikarionima i staničnim nastavcima, - impregnirani srebrom čine nerurofibrile - neuroni sadržavaju i mikrotubule - neuroni katkad sadržavaju uklopine pigmenata kao što je lipofuscin koji je neprobavljeni ostatak razgradnje lizosoma

> DENDRITI
- obično su tanki i dijele se poput grana stabla, te postaju sve tanji, za razliku os aksona koji su cijelom dužinom podjednako debeli - primaju brojne sinapse i predstavljaju glavno mjesto primanja i obrade signala na neuronu - sastva citoplazme sličan je onom u perikarionu osim što dendriti NEMAJU GK - vedina sinapsa koje pristupaju neuronima smještena je na dendritskim spinama koje predstavljaju prvo mjesto obrade sinaptičkih signala koje prima neuron  sastavljeno je od bjelančevina i pričvršdeno je za unutrašnju stranu postsinaptičke membrane  imaju sposobnost morfološke plastičnosti kojoj temelj čini citoskeletna bjelančevina aktin važna za razvoj sinapsa i njihovu funkcionalnu ulogu u odraslih

> AKSONI
cilindrični nastavak stanice polaze od kratkog područja piramidna oblika , aksonskog brežuljka aksolema - stanična membrana aksona, a sadržaj aksoplazma inicijalni segment – dio aksona između aksonskog brežuljka i početnog dijela mijelinske ovojnice  to je mjesto gdje na neuron pritječu različiti ekscitacijski i inhibicijski podražaji koji se algebarski zbrajaju, pa se tako odlučuje hode li se akcijski potencijal širiti dalje ili nede  tu se nalazi više vrsta ionskih kanala koji su važni za stvaranje i širenje promjene električnog potencijala - eventualni ogranci na aksonu su kolateralni ogranci - citoplazma aksona sadržava malo mitohondrija, mikrotubule i neurofilamente te nekoliko cisterna glatke ER - odsutnost poliribosoma i hrapave ER pokazuje da održavanje aksona ovisi o perikarionu, ako se akson presiječe , njegov periferni dio degenerira i odumre - makromolekule i organele koje se sintetiziraju u tijelu stanica neprekidno se prenose duž aksona anterogradnim prenošenjem do njegovih završetaka:  sporo prenošenje : bjelančevine i mikrofilamenti  intermedijarno prenošenje : mitohondriji  brzo prenošenje : tvari sadržane u mjehuridima potrebne aksonskom završetku za prenošenje neurotransmitera  bjelančevina kinezin – vezan za vezikule - retrogradnim prenošenjem: neke molekule i tvari unesene endocitozom do tijela stanice, uključujudi viruse i toksine  bjelančevina dinein prisutna u mikrotubulima
39

takvo se ionsko stanje promijeni u nekoliko milisekunda otvaranjem kalijevih kanala te se povisi koncentracija unutarstaničnog kalija ???? .nakon toga kalij difuzijom napušta akson. veselje. a time i akcijski potencijal > SINAPSA . glad. a nastao pražnjenjem presinaptičkih mjehurida ponovno se prerađuje endocitozom tako unesene membrane spajaju se s glatkom ER presinaptičkog odsječka i mogu se ponovno iskoristiti za stvaranje novih sinaptičkih mjehurida neki se neurotransmiteri sintetiziraju u prsinaptičkom odsječku i potom se koriste enzimima i prekursorima koji su dospjeli aksonskim prenošenjem neuropeptidi – imaju važnu ulogu u nadzoru osjedaja i nagona kao što su : bol.mjesto funkcionalnog kontakta među neuronima ili između neurona i drugih efektornih stanica . ved mijenjaju osjetljivost neurona na sinaptičku stimulaciju ili inhibiciju neki se neuromodulatori kao što su neuropeptidi ili steroidi stvaraju u živlanom tkivu. dok su drugi steroidi u krvi 40 . on potakne pražnjenje pohranjenog neurotransmitora koji stimulira ili inhibira drugi neuron ili stanicu .zadada je sinapse pretvorba električnog signala presinaptičke stanice u kemijski signal koji djeluje na postsinaptičku stanicu .> MEMBRANSKI POTENCIJALI .međutim.kad akcijski potencijal stigne do kraja aksona.su tvari koje vezane za receptorski protein otvaraju ili zatvaraju ionske kanale. otvaraju se ionski kanali i ulazi izvanstanični Na+ što mijenja potencijal u mirovanju od -65 na +30 mV .neurotransmiteri . a potom i kalijeve kanale .lokalni anestetici su hidrofobne molekule koje se vežu na natrijeve kanale i tako inhibiraju prijenos natrija. žeđa i spolni nagon . potencijal od +30 mV zatvara Na kanale te aksolema postaje za taj ion ponovno nepropusna .aksolema pumpa Na+ izvan aksoplazme tetako održava koncentraciju Na+ . membranski potencijal vrada se na -65 mV te se završava akcijski potencijal . ili pak započinju kaskadu drugih glasnika sintetiziraju se u tijelu stanice višak membrane nakupljene u presinaptičkom području.koncentracija K+ se zadržava na nekoliko puta višoj razini unutar stanice nego u izvanstanič prostoru .neuromodulatori – kemijski glasnici koji ne djeluju direktno na sinapse.sva ta zbivanja traju vrlo kratko i zauzimaju vrlo mala područja membrane .kada se podraži neuron.unutrašnjost stanice postaje pozitivna u odnosu na izvanst okoliš što se označava kao početak akcijskog potencijala ili impulsa .zbog toga postoji razlika potencijala kroz aksolemu od -65 mV s negativnim nabojem u unutrašnjosti u odnosu na okolinu  membranski potencijal u mirovanju .akcijski se potencijal širi duž membrane i taj elektr. poremedaj otvara Nakanale u slijedu.

u mozgu sisavaca glija-stanice su 10 puta brojnije od živčanih stanica .one okružuju tojelo stanice i njezine nastavke . jer apsorbiraju višak neurotransmitora i oslobađaju metaboličke i neuroaktivne molekule postoje naznake da astrociti prenose iz krvi do neurona sastojke bogate energijom. u bijeloj tvari 41 . > GLIJA-STANICE I ŽIVČANA AKTIVNOST . prikladan živčanoj funkciji . da metaboliziraju glukozu do laktata koji opskrbljuje neurone međusobno su povezani tijesnim spojevima te čine mrežu koja prenosi informacije vlaknasti – oskudni dugi nastavci.oligodendrociti stvaraju mijelinsku ovojnicu koja ima zadadu električne izolacije neurona u središnjem ž sustavu . ANG II.kemijske sinapse – vedina sinapsa kemijska tvar posreduje u prijenosu živčanog impulsa živčani impuls nakratko otvara kalcijeve kanale u presinaptičkom završetku.električne sinapse : pomodu tijesnih spojeva prenose ionske signale kroz presinaptičku i postsinaptičku membranu živčani signal se prenosi neposredno mali broj .osiguravaju mikrookoliš.astrociti zvjezdolike su stanice koje imaju brojne duge izdanke sadržavaju snopove intermedijarnih filamenata izgrađenih od glijalnog fibrilarnog kiselog proteina povezuju neurone s kapilarama i pijom mater uz svoju potpornu ulogu sudjeluju u kontroli ionskog i kemijskog okoliša živčanih stanica astrociti in vitro posjeduju adrenergične . difuzijom ili endocitozom s pomodu specifičnih receptora na presinaptičkoj membrani. endoteline. VIP i TRH) mijenjaju sastav izvanstaničnog okoliša i tako utječu na aktivnost i opstanak živčanih stanica. što uzrokuje ulazak kalcija te potakne egzocitozu sinaptičkih mjehurida neurotransmiteri otpušteni egzocitozom djeluju na receptore smještene u postsinaptičkom dijelu što uzrokuje prolaznu električku aktivnost (depolarizaciju ) postsinaptičke membrane  takve se sinapse nazivaju ekscitacijske jer njihova aktivnost stvara impulse na postsinaptičkoj membrani kod nekih sinapsa međudjelovanje neurotransmiter-receptor ima suprotan učinak jer dolazi do hiperpolarizacije bez prenošenja živčanog impulsa  inhhibicijske sinapse jednom upotrrebljeni neurotransmiteri brzo se uklanjaju enzimskom razgradnjom.schwannove stanice smještene oko aksona u perifernom ž sustavu . aminokiselinske (GABA) i peptidne receptore (natriuretski peptid..

građena od gustog vezivnog tkiva.stražnji rogovi – primaju osjetna vlakna neurona spinalnih ganglija > MOŽDANE OPNE . nalaze se u sivoj tvari najbrojnije glija stanice neki imaju završ izdanke. Na mjestu oštedenja središnjeg ž s. u obliku perivaskularnih nožica koje okružuju endotel kapilara  pretpostavlja se da služe za prijenos molekula i iona iz krvi do živčanih stanica  nalaze se i na vanjskoj površini središnjeg ž sustava.siva tvar – sadržava : tijela živčanih stanica.mikroglija malene su.ne sadržava vezivno tkivo.prednji rogovi sive tvari kralj moždine sadržavaju motoričke neurone kojih aksoni čine prednje korijenove spinalnih živaca . gdje čine jedan neprekinuti sloj.u tom se području stvaraju sinapse .kora malog mozga ima tri sloja :  vanjski molekularni  srednji – purkinjeove stanice  unutrašnji – zrnati .dura mater – vanjska moždana opna. moždine uglavnom imaju trepetljike koje pridonose gibanju likvora .bijela tvar – sadržava : mijelinizirana i nemijelinizirana vlakna. prošir.ependimske stanice epitelne stanice kubična oblika koje oblažu ventrikule mozga i središnji kanal kralj. oligodendrocite. dendrite i početne nemijelinizirane dijelove aksona te glija-stanice . izdužene stanice s kratkim nepravilnim nastavcima jezgre su im izdužene i imaju gusti kromatin fagociti razvijaju se od prekursorskih stanica u koštanoj srži sudjeluju u upalnom procesu i cijeljenju središnjeg ž s te stvaranju i otpuštanju neutralnih proteaza oksidativnih radikala kada su potaknuti mikroglije gube svoje nastavke i postaju fagociti i djeluju kao predočne stanice izlučuje brojne imunoregulacijske citokine > SREDIŠNJI ŽIVČANI SUSTAV . pa je mekan. astrociti proliferiraju i stvaraju neku vrstu ožiljkastog tkiva . gelu sličan organ  . rahlo vezivno tkivo i masno tkivo 42 . koje je sraslo s pokosnicom lubanje odvojena je od pokosnice kralježnjaka epiduralnim prostorom  sadržava: vene s tankom stijenkom.protoplazmatski – mnogo kratkih ogranaka. vlaknaste astrocite i mikroglija stanice .siva tvar kore velikog mozga ima 6 slojeva .

važna je za metabolizam sred ž s. ne dodiruje ni živčane stanice ni vlakna između pije i neurona nalazi se tanki sloj nastavaka neuroglije. a nazivaju se perivask. prostori pia mater nestaje prije nego što krvne žile prijeđu u kapilare krvne su kapilare u središnjme žs poptuno prekrivene nastavcima neuroglija . tkivo od ozljeda . subarahnoidni i perivask.glavna funkcija je stvaranje likvora > CEREBROSPINALNA TEKUDINA . koja odvaja središnji žs od likvora piju mater oblažu pločaste stanice mezenhimskog podrijetla krv.sastoji se od vezivnog tkiva pije mater prekrivenog jednoslojnim kubičnim ili niskim cilindričnim epitelom.barijera krv-mozak – funkcionalna je barijera koja spriječava prelaženje nekih tvari iz krvi u mozak zasniva se na smanjenoj propusnosti krvnih kapilara mozga čvrsti međustanični spojevi koji osiguravaju neprekinutost endotela tih kapilara citoplazme endotel. i 4.ventrikule.od arachnoidee je odvojena uskim subduralnim prostorom unutrašnja površina svih dijelova tvrde ovojnice i vanjska površina tvrde ovojnice kralj možd obložene su jednoslojnim pločastim epitelom mezenhimskog podrijetla .potpuno ispunjava možd. ž s kroz tunele koje oblaže pia mater. ventrikula i djelomično u zidovima lateralnih ventrikula .sadržava samo malu količinu krutih tvari (bjelančevine i odljušt.pia mater – rahlo vezivno tkivo s mnogo krvnih žila premda je smještena sasvim blizu živčanog tkiva. koji čvrsto prianja uz piju mater te čini fizičku barijeru između periferije i središnjeg ž s. a i štiti živč. a i pinocitotskih mjehurida ima vrlo malo + produženi nastavci neuroglija-stanica > KOROIDNI SPLET . a funkcija im je resorpcija likvora u krv venskih sinusa . koji ima značajke stanica što prenose ione . središnji kanal kralj moždine.žile prodiru u sred. stanice i 2-5 limfocita po mililitru) .arachnoidea – dva dijela : o sloj u dodiru s durom mater o sustav trabekula koje taj sloj spajaju s pijom mater (šupljine tvore subarahnoidni prostor koji ima ulogu hidrauličnog jastuka) subarahnoidni prostor komunicira s ventrikulima mozga kroz neparni medijalni otvor i parne lateralne otvore sastoji se od vezivnog tkiva bez krvnih žila površine su obložene istim epitelom kao i dura arahnoidne resice : izdanci arahnoidee koji prolaze kroz otvore na duri mater i ulaze u sinuse. prekriveni su endotelnim stanicama vena.nema limfnih žila u ž sustavu 43 .nalazi se u krovu 3. prostor .sastoji se od nabora pije mater koji strše u unutrašnjost ventrikula . stanica ne sadržavaju fenestracije.

svaki ganglij služi kao mjesto ulaska ili izlaska dvaju različitih živaca . potporu im čini stroma organa gdje se nalaze obično sadržavaju multipolarne neurone također fina nisslova tjelešca neuroni autonomnih ganglija obavijeni slojem satelitskih stanica > AUTONOMNI ŽIVČANI SUSTAV .tvorbe obično jajolika oblika povezane sa živcima i obavijene gustim vezivnim tkivom .u svakom sloju perineurija te su stanice svojim krajevima povezane čvrstim spojevima. tvori zapreku za prolaženje vedine makromolekula.unutar perineuriuma teku aksoni obavijeni schwannovim stanicama i međusobno odijeljeni vezivnim tkivom. izlučivanje nekih žlijezda i učestalost srčanih kontrakcija .njegova je funkcija da pojedine aktivnosti tijela prilagodi održavanju trajnog unutrašnjeg okoliša 44 . a ulazi i među snopove živčanih vlakana te obavija svaki pojedini snop  perineurium koji čine slojevi sploštenih stanica sličnih epitelu .živci imaju vanjsku vlaknastu ovojnicu građenu od gustog vezivnog tkiva – epineurium. te ima i važnu ulogu u zaštititi od oštedenja . posebno u stijenkama probavnog sustava  intramuralni gangliji.ima ih mnogo u središnjem žs gdje teku među izdancima neurona i glija-stanica.smjer ž impulsa određuje vrstu ganglija : osjetni ili autonomni .kontrolira glatke mišide.> PERIFERNI ŽIVČANI SUSTAV .bazalna lamina oko schwannove stanice je kontinuirana > GANGLIJI .nemijelinizirana živčana vlakna nemaju ranvijerovih čvorova. koje se naziva endoneurium  sastoji se od tankog sloja retikulinskih vlakana koje vjerojatno stvaraju schwannove stanice .osjetni – primaju aferentne impulse koji odvode do središnjeg ž s ganglijske stanice okružene mrežom vezivnog tkiva koja se odvaja od vezivne čahure sadržavaju pseudounipolarne stanice dvije vrste : spinalni i kranijalni spinalne ganglije izgrađuju veliki neuroni s izraženim nisslovim tjelešcima. pa zato Perin.schmidt-lantermanov zarez – sastoji se od citoplazme schwannove stanice koja nije za vrijeme stvaranja mijelina potisnuta na periferiju . te nemaju ovojnicu za razliku od aksona u perifernom žs . okruženi brojnim malim glija-stanicama  satelitske stanice . jer su susjedne schwannove stanice u nizu priljubljene jedna uz drugu i čine neprekinuti sloj . nemaju vezivne čahure.anatomski i funkcionalno se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog sustava .autonomni gangliji – izgledaju kao lukovičaste izbočine autonomnih živaca neki su smješteni unutar nekih organa.

srce i egzokrine žlijezde) završecima živčana vlakna koja otpuštaju acetilkolin nazivaju se kolinergička . a ne u ganglijske stanice .neurom – može biti izvor spontane boli .acetilkolin – kemijski posrednik prisutan u sinaptičkim mjehuridima u svim preganglijskim i postganglijskim parasimpatičkim (koja dosežu glatke mišide..stupovi schwannovih stanica . 7.simpatički sustav – jezgre smještene u torakalnom i lumbalnom dijelu kralj moždine gangliji simpatičkog sustava čine paravetebralni lanac i spletove smještene blizu utrobnih organa kemijski posrednik postganglijskih vlakana je noradrenalin kojeg izlučuje i srž nadbubr. schwannove stanice i ciljne stanice . 9 i 10.meduloblastomi – tumori od nezrelih živčanih stanica 45 .srž nadbubrežne žlijezde je jedini organ koji prima preganglijska vlakna vedina se stanica nakon useljenja u žljezdu diferencira u žljezdane. glija-stanice.kromatoliza : nestajanje nisslove tvari.nastali proliferacijom nakon uklanjanja distalnog dijela živca .plastičnost ž tkiva – stvaranje novih sinapsa koje djelomično nadoknade oštedenu funkciju . žlijezde  adrenergička vlakna inerviraju znojnice i krvne žile skeletnog mišidja .parasimpatički sustav – ima svoje jezgre u srednjem mozgu.makrofazi : stvaraju interleukin 1 koji stimulira schwannove stanice na izlučivanje tvari što pospješuju rast živčanih vlakana .od zrelih živčanih stanica ne nastaju tumori jer se one ne dijele . 3. povedanje volumena perikariona i pomicanje jezgre prema rubu stanice . smanjenje bazofilije citoplazme. vlakana (koja napuštaju cns) i ganglija (duž vlakana) .regeneracijske procese – kontroliraju čimbenici rasta iz porodice molekula neurotrofina  stvaraju ih neuroni. produženoj moždini i sakralnom dijelu kralježnične moždine živci : moždani : 3. i 4 i postgangl i pregangl vlakna otpuštaju acetilkolin koji se lako aktivira acetilkolinesterazom > DEGENERACIJA I REGENERACIJA . a sakrospinalni : 2.sastoji se od skupine ž stanica (u cnsu).

1: VELIKI MOZAK 2: MALI MOZAK 3: KRALJEŽNIČNA MOŽDINA 46 .

4: PERIFERNI ŽIVAC 5: CEREBROSPINALNI GANGLIJ 6: VEGETATIVNI GANGLIJ 47 .

mišidna vlakna – nastaju stapanjem nezrelih. odgovara području sastavljenom samo od štapidastih dijelova molekule miozina M-crta – u sredini H-pruge.građeno je od snopova vrlo dugih. u opuštenom mišidu je duga oko 2.vedina miš.pruge (izotropne – ne mijenjaju polarizirano svjetlo) Z-crta.stanica mezoderm.dvolomne u polariziranom svjetlu) svijetlije pruge – I. embrionalnih mišidnih stanica (mioblasta) s jednom jezgrom u jedinstvenu masu citoplazme s mnogo jezgara (sincicij) .8: MIŠIDNO TKIVO .(vrlo je česta u maternici) .ovalne jezgre – nalaze se obično na periferiji vlakna. između susjednih Z-crta. nalaze se u vezivnom tkivu gdje su i limfne žile .ustroj skeletnih mišidnih vlakana – tamnije pruge – A – pruge (anizotropne. cilindričnih vlakana s mnogo jezgara koja pokazuju optičku pojavu poprečne ispruganosti citoplazme . jer se ona najčešde ne protežu od jednog do drugog kraja mišida kapilare u mišidima imaju neprekinutu stijenku.dijeli I-prugu na dva dijela sakomera – najmanji funkcionalni odsječak mišidnog vlakna. područje postraničnih spojeva između susjednih debelih filamenata  glavna bjelančevina je kreatin-kinaza – katalizira prijenos jedne fosfatne skupine iz fosfokreatina na ADP i tako osigurava opskrbu za ATP-om 48 . je podrijetla. ispod stanične mebrane . koji se djelomično prekrivaju I-pruga se sastoji od tankih filamenata koji nisu prekriveni debelima H-pruga.hiperplazija – se ne pojavljuje ni u skeletnom ni u srčanom mišidu nego samo u glatkom u kojem stanice nisu izgubile sposobnost umnažanja mitozom .ustroj skeletnog mišidnog tkiva – mišidna vlakna naslagana u pravilne snopove okružene epimizijem  vanjska ovojnica od gustog vezivnog tkiva koja obavija cijeli mišid  od epimizija idu tračci vezivnog tkiva koji obavijaju snopove – perimizij  svako mišidno vlakno okružuje sloj vezivnog tkiva – endomizij građen uglavnom od bazalne lamine i retikulinskih vlakana jedna od najvažnijih uloga vezivnog tkiva jest mehanički prijenos sila nastalih kontrakcijom mišidnih vlakana.svjetlija zona koja se nalazi u sredini A-pruge.5 μm u mišidu sisavaca svaka sarkomera sadržava dvije trijade.građeno je od diferenciranih stanica koje sadržavaju kontraktilne bjelančevine . po jednu na svakoj granici A i I-pruge sarkoplazma – ispunjena dugim cilindričnim snopovima filamenata koji se nazivaju mišidna vlakanca (miofribrile) koji se sastoje od lančano nanizanih sarkomera ispruganost – lateralno poklapanje sarkomera u susjednim miofibrilama A-pruga se sastoji od debelih filamenata i dijelova tankih filamen. a diferencira se izduživanjem i sintezom bjelančevina > SKELETNO MIŠIDNO TKIVO .

a debeli se uglavnom sastoje od miozina aktin  dug nitast polimer sastavljen od dviju niti kuglastih monomera ovijenih jedan oko drugog u obliku dvostruke uzvojnice  strukturna nesimetričnost svih molekula G-aktina  kada se molekule G-aktina polimeriziraju u F-aktin. činedi filament s izrazitom polarnosti  svaki monomer G-aktina sadržava mjesto za vezanje na miozin  aktinski filamenti koji su okomito pričvršdeni na Z-crtu. TnC i TnI.sakroplazmatska mrežica i sustav poprečnih cjevčica –  depolarizacija membrane sarkoplazmatske mrežice.  s glavicom su udružena 4 laka lanca tanki i debeli filamenti povezani su poprečnim mostidima – glavica molekule miozina i kratki odsječak njezina štapidastog dijela . troponin i miozin tanki filamenti su građeni iz prve tri. vežu se odostraga prema naprijed. koje imaju mjesta za vezanje ATP-a. duž vanjskih rubova žlijeba koji čine dva spiralno zavijena filamenta aktina  u tankim filamentima : 1 tropomiozin – 7 G-aktina i 1 kompleks troponina troponin  kompleks od tri podjedinice: TnT. pričvršduje aktinske filamente za ovo područje.glavne bjelančevine su aktin.inhibira reakciju aktina i miozina  pričvršdena je za posebno mjesto na svakoj molekuli tropomiozina miozin  mnogo vedi kompleks  može se rastaviti na dva jednaka teška lanca i dva PARA lakih lanaca  mali kuglasti izdanci na jednom kraju svakog teškog lanca čine glavice. tropomiozin. mrežice o taj specijalizirani kompleks koji čine t-tubul i dva postranična dijela sarkoplazmatske mrežice naziva se trijada 49 . započinje na specijaliziranom mišidno-živčanom spoju na površini mišidnog vlakna  u vedim mišidnim vlaknima širenje depolarizacijskog podražaja dovodi do kontrakcijskog vala u kojem se periferne miofibrile kontrahiraju prije nego miofibrile smještene u sredini  T-tubuli – poprečne cjevčice koje služe za osiguranje ravnomjerne kontrakcije o cjevasta uvrnuda sarkoleme čine složenu mrežu cjevčica koje anastomoziraju na razini granice između A. koji teku preko podjedinica aktina.i I-pruge svake sarkomere o uz svaki t-tubul s obje strane prianjaju proširene završne cisterne sarkoplazm. a α-aktinin i dezmin međusobno povezuju susjedne sarkomere pa tako omoguduju poravnavanje miofibrila tropomiozin  duga tanka molekula građena od dva polipeptidna lanca  vežu se međusobno prednjim krajem za stražnji i tako tvore filamente. zbog koje se oslobađaju ioni kalcija iz cisterna ER-a u unutrašnjosti. sposobnost za enzimatsku hidrolizu ATP-a i sposobnost vezanja za aktin. pokazuju suprotni polaritet na svakoj strani Z-crte  smatra se da bjelančevina α-aktinin (glavni sastojak Z-crte).

acetilkolin se oslobodi iz aksonskog završetka u sinaptičku pukotinu i veže se za acetilkolinske receptore na sarkolemi spojnih nabora vezanje transmitera povedava propusnost sarkoleme za natrij pa dolazi do depolarizacije membrane depolarizacija započeta na motoričkoj ploči širir se po površini mišidnog vlakna duboko u njegovu unutrašnjost kroz sustav poprečnih cjevčica na svakoj trijadi depolarizacijski signal prijeđe u sarkoplazmatsku mrežicu. ATP se cijepa na ADP i Pi i oslobađa se energija dolazi do deformiranja ili savijanja štapidastog dijela miozina s glavicom što poteže aktin preko miozinskog filamenta pa se tanki filament uvlači dublje u A-prugu stari aktinsko-miozinski spojevi popuštaju tek nakon što se za miozin veže nova molekula ATP-a. a hidroliza je vrlo spora miozinu je potreban aktin kao kofaktor za brzo cijepanje ATP-a i oslobađanje energije u relaksiranom mišidu miozin se ne može vezati za aktin . tkivu perimizija gdje svaki živac daje nekoliko ogranaka na mjestu inervacije akson gubi mijelinsku ovojnicu i završava proširenjem koje je utisnuto u uleknude na površini mišidnog vlakna  motorička ploča tu je akson prekriven tankim slojem citoplazme schwannove stanice kad akcijski potencijal dosegne motoričku ploču. kad se depolarizacija membrane završi sarkoplazmatska mrežica djeluje kao sustav za odvođenje kalcija koji se aktivno vrada u cisterne pa kontrakcija nestaje . tada se glavica miozina vrada u prvobitni položaj i priprema za sljededi kontrakcijski ciklus ako nema ATPa kompleks aktin miozin postaje stabilan i to je uzrok trajne mišidne ukočenosti koja nastaje nakon smrti (rigor mortis) kontrakcija koja dovodi do potpunog prekrivanja tankih i debelih filamenata nastavlja se sve dok se ne uklone ioni kalcija. oni se vežu na TnC. a kompleks troponin-tropomiozin ponovno prekrije vezno mjesto za miozin I-pruga .mehanizam kontrakcije – . snažna. jer su vezna mjesta za glavice miozina na molekulama aktina pokrivena kompleksom troponin-tropomiozin na F-aktinskom filamentu međutim kad je konc.inervacija – mijelinizirani mot. kalcija dovoljno velika. mijenja se prostorni raspored triju podjedinica troponina i uvlači molekulu tropomiozina dublje u žlijeb aktinske uzvojnice. živci granaju se u vez. to potiče oslobađanje kalcija pa započne ciklus kontrakcije 50 .je brza.nastaje uzajamnim djelovanjem tankih aktinskih i debelih miozinskih filamenata u stanju relaksacije ATP se veže za mjesta ATP-aze na miozinskim glavicama. isprekidana i obično pod utjecajem volje .skrati se zbog prodiranja tankih filamenata u A-prugu H-pruga – suzi sejer tanki filamenti gotovo potpuno prekriju debele . pa se na kuglastim monomerima aktina otkriva vezno mjesto za miozin pa se aktin može vezati za glavicu miozinske molekule tokom vezanja kalcijevih iona za TnC miozin-ATP se pretvara u aktivni kompleks kao rezultat vezanja glavice miozina za G-aktinsku podjedinicu tankog filamenta.kontrakcija .

 acetat se zatim oksidira u clk.umjesto da se stope u sincicijska mišidna vlakna. IIB i IIC  IIB.mišidno vreteno i golgijev tetivni organ svi popr-prugasti mišidi u tijelu čovjeka sadržavaju proprioreceptore koji se nazivaju miš vretena  sastoje se od vezivne čahure..može se regenerirati iako se jezgre ne mogu mitotski dijeliti. a energija se pohranjuje u obliku ATP-a . a više od ostalih ovise o glikolizi kao izvoru energije . gdje otkrivaju promjene dužine ekstrafuzalnih mišidnih vlakanai prenose tu informaciju u kralježničnu moždinu golgijevi tetivni organi – sudjeluju u propriocepciji tako što otkrivaju razlike u napetosti tetiva  u tetivama.podjela skeletnih mišidnih vlakana: vlakna tipa I –  spora.tijekom ranog embrionalnog razvoja. smještene ispod bazalne lamine koja okružuje svako zrelo mišidno vlakno nakon ozljede ili nekih drugih podražaja proliferiraju i stapaju se u nova skeletna mišidna tkiva > SRČANO MIŠIDNO TKIVO . vezivna ovojnica obavija nekoliko velikih snopova kolagenih vlakana koja prelaze u kolagena vlakna mišidno-tetivnog spoja  osjetni živci ulaze u vezivnu ovojnicu .najbrže djeluju. srčane stanice tvore složene spojeve među svojim izduljenim izdancima .  bogata su sarkoplazmom koja sadržava mioglobin (daje tamnocrvenu boju).energetski sustav  lako dostupna energija pohranjena je u obliku ATP-a i fosfokreatina  kemijska energija može se crpsti i iz zalihe glikogena  mišidno tkivo dobija energiju za razgradnju glukoze i masnih kiselina te ju pohranjuje u ATP i fsfkr  masne kiseline razgrađuju se na acetate enzimima β-oksidacije.pa je srce građeno od sustava zbijenih snopova stanica. za to su zadužene satelitske stanice vretenaste stanice .  kontrakcija im je dugotrajna.stanice unutar niza. stanice splanhničkog mezoderma u stijenci primitivne srčane cijevi poredaju se u nizove . često se granaju i svojim ograncima se vežu za stanice susjednih nizova . smještenim u matriksu mitohondrija. koja okružuje prostor ispunjen tekudinom u kojoj se nalaze intrafuzalna vlakna  više osjetnih živčanih vlakana ulazi u mišidno vreteno. isprepletenih tako da omoguduju karakteristični val kontrakcije . u blizini hvatišta mišidnih vlakana.svaka srčana mišidna stanica ima samo jednu ili dvije blijedo obojene jezgre koje se nalaze u sredini 51 . a  energija u njima nastaje oksidacijskom fosforilacijom masnih kiselina vlakna tipa II –  brzo se isprekidano kontrahiraju  sadržavaju manje mioglobina (svijetlocrvena)  dijele se na IIA.

ima sposobnost regeneracije samo u djetinjstvu .srčane miš.oko mišidnih stanica nalazi se endomizij koji sadržava bogatu mrežu krvnih kapilara ..spojevi unutar prijelazne ploče:  fasciae adherentes  najistaknutije na poprečnim dijelovima ploče  služe kao pričvrsna mjesta za aktinske filamente završnim sarkomera  polu-Z-crte  macule adherentes  također na poprečnim dijelovima  mehanički povezuju srčane stanice i sprječavaju njihovo razdvajanje  tijesni spojevi  na postraničnim dijelovima  omoguduju stalan protok iona među stanicama zbog čega se nizovi ponašaju poput sincicija.uz oba pola jezgre  najbrojnija u desnom atriju. a ne na razini A-I spoja t-tubuli obično povezani samo s jednim postraničnim proširenjem cisterne sarkoplazmatske mrežice.sustav T-tubula i sarkopl.zrnca pigmenta lipofuscina . stanice sadržavaju mnogo mitohondrija. a i stanice su manje zrnca omeđena membranom koja sadržavaju ANP. pa srčani mišid ima dijade  sarkoplazmatska mrežica nije tako dobro razvijena i nepravilno prolazi između miofilamenata. ventrikulu i na nekim drugim mjestima u tijelu  natriuza i diureza  antagonist ADHu i aldosteronu 52 . te budu pohranjene u srčanim stanicama u obliku triglicerida glikogena ima malo . glavni su izvor energije srca. zato nema jasno odijeljenih snopova miofibrila . mrežica u srčanim miocitima nisu tako pravilno raspoređeni  t-tubuli su brojniji i vedi u mišidima klijetke nego u skeletnom mišidu nalaze se na razini Z-crte.atrij ventrikul – razlike i sličnosti raspored miofilamenata jednak u obje vrste mišid atrija ima mnogo manje T-tubula.prisutnost tamno obojenih poprečnih crta koje prolaze kroz nizove srčanih mišidnih stanica u nepravilnim razmacima  prijelazne ploče – spojni kompleksi na dodirnim plohama susjednih srčanih mišidnih stanica . i omoguduju signalu za kontrakciju da se poput vala širi iz stanice u stanicu . ali ih ima i u lijevom A. koji zauzimaju 40% ili više volumena citoplazme odraz potrebe srčanog mišida za stalnim aerobnim metabolizmom masne kiseline koje do srčanih mišidnih stanica prenose lipoproteini.

sarkoplazmatska mrežica slabo razvijena. slobodni ribosomi. filamenata u svim glatkim mišidima vimentin – dodatni sastojak u glatkom mišidju krvnih žila .med. koja prenose silu kontrakcije na susjedne glatke mišidne stanice i mrežu retikulinskih vlakana oko njih .građeno od izduljenih. kada razina cAMPa poraste aktivira se kinaza lakog lanca miozina. a stanica se kontrahira estrogeni povisuju razinu cAMPa progesteron spušta .kontrakcija –  započinje ulaženjem kalcija u stanicu  međutim miozin glatke mišidne stanice stupa u uzajamno djelovanje s aktinom samo kad mu je laki lanac fosforiliran  kalcij čini kopleksni spoj sa kalmodulinom. neispruganih stanica.aktinski i miozinski filamenti nemaju parakristalni ustroj kao u poprečno-prug mišidima. a svaka je obavijena bazalnom laminom i mrežom retikulinskih vlakana .> GLATKO MIŠIDNO TKIVO . sastavljena od zatvorenog sustava membrana (sl kao skel) . miozin se fosforilira.dvije vrste gustih tjelešaca – jedna su vezana za staničnu membranu jedna slobodna u citoplazmi oba sadržavaju α-aktinin i zato su slična Z-crtama u poprečno-ispruganim mišidnim vlaknima f: i tanki i intermedijarni filamenti pričvršdeni su za gusta tjelešca.blizu površine : pinocitotski mjehuridi .u trudnodi se glatke mišidne stanice znatno množe i narastu . nego se snopovi miofilamenata koso križaju kroz stanicu i čine rešetkastu mrežu  ti se snopovi sastoje od tankih (aktin + tropomiozin) i debelih (miozin) .uz polove jezgre : mitohondriji.intermedijarni filamenti – dezmin (skeletin) – glavna bjelančevina int. a jezgra postane nabrana i ima izgled vadičepa . cisterne hrapave ER.nema t-tubula . koji aktivira kinazu lakog lanca miozina ( enzim potreban za fosforilaciju )  kontrakciju i relaksaciju mogu kontrolirati hormoni koji djeluju preko cAMP.visceralni glatki mišidi – stanice povezane brojnim tijesnim spojevima povezanost s živcima relativno oskudna djeluju kao sincicij 53 . i GK .u kontrahiranom glatkom mišidu rubovi stanica su nazubljeni.

POPREČNO 54 .sintetiziraju : kolagen. elastin i proteoglikane. izvanstanične sastojke. pa njegova opskrba živcima ima funkciju mijenjanja aktivnosti a ne započinjanja . UZDUŽNO 2: SKELETNO MIŠIDNO TKIVO.kada nedostaje živčani podražaj.ima sposobnost aktivne regeneracije mitozom 1: SKELETNO MIŠIDNO TKIVO. glatki se mišid aktivira spontano.. koje obično sintetiziraju fibroblasti .imaju i adrenergičke i kolinergičke živčane završetke .višejedinični glatki mišidi – obilno su inervirani i mogu se vrlo točno i stupnjevito kontrahirati mišidi u šarenici oka .

– UZDUŽNO 4: SRČANO M. – POPREČNO 5: GLATKO M. – UZDUŽNO I POPREČNO 55 .T.T.T.3: SRČANO M.

stijenku kapilare čini jedan sloj endotelnih stanica (1-3 stanice na poprečnom presjeku) na vanjskoj površini tih stanica obično se nalazi bazalna lamina koju izlučuje sam endotel na mjestu gdje je smještena jezgra stanice se izbočuju u lumen kapilare njihova citoplazma sadržava malo organela (mali GK. tkivu. stan.spojevi među endot.st. koje nepotpuno okružuju endotelne stanice na različitim mjestima duž kapilara i postkapilarnih venula okruženi vlastitom bazalnom laminom koja se može spojiti s bazalnom laminom endotelnih stanica imaju sposobnost kontrakcije – sadrže aktin. venula su najslabiji.povezuju vedinu endot.mikrocirkulacija – (arteriole. periciti se umnažaju i stvaraju nove krvne žile i vezivne stanice te tako sudjeluju u procesu cijeljenja . i u normalnim okolnostima i za vrijeme upale > KAPILARE . fenestre  nalazi se u svim vrstama mišidnog tkiva. u vez. kapilare i postkapilarne venule) . egzokrin žlijezdama i živčanom tkivu  pinocitotski mjehuridi fenestrirane ili visceralne kapilare  veliki otvori u stijenci koji su zatvoreni dijafragmom. miozin i tropomiozin nakon oštedenja tkiva.vrste kapilara – neprekinute ili somatske kapilare  nemaju otvore. procesa gubi tekudina pa nastaju edemi .opna tanja od stanične membrane i koja nema troslojnu građu jedinične membrane  bazalna lamina neprekinuta  nalaze se u tkivima u kojima se odvija brza izmjena tvari između tkiva i krvi : bubrezi. mitohondr i sl ribos) spojevi tipa zonula occludens. na tim se mjestima tijekom up. ali bez dijafragme  glomerul bubrega  krv je od tkiva odijeljena samo debelom i neprekinutom bazalnom laminom isprekidane sinusoidne kapilare  vijugav tok i mnogo vedi promjer što usporava protok krvi  endotelne stanice čine isprekidani sloj i odvojene su jedna od druge širokim prostorima  u citoplazmi endotelnih stanica ima mnogo fenestra bez dijafragme 56 . i limfn. crijeva i endokrine žlijezde fenestrirane kapilare.posebno važna kao mjesto izmjene tvari između krvi i okolnih tkiva.unutrašnjost svih dijelova krvožil. poneku cisternu hr ER.9: ŽILNI SUSTAV .periciti – mezenhimske stanice s dugačkim citoplazmatskim izdancima. sustava oblaže jednoslojni pločasti epitel nazvan endotel . te omoguduju različitu propusnost za makromolekule .

a kroz kapilare oko 0.arterijsko-venske anastomoze.zajednička svojstva i opdi plan građe tunica intima  sastoji se od jednog sloja endotelnih stanica koje prekrivaju subendotelni sloj građen od rahlog vezivnog tkiva s ponekom glatkom mišidnom stanicom  unutrašnja elastična membrana – završni vanjski sloj intime. koži ruku i nogu kada se žile u sklopu art-ven anastomoze stegnu sva krv mora prolaziti kroz kapilarnu mrežu kada se opuste dio krvi teče neposredno u venu umjesto kroz kapilare . otopljenih tvari i makromolekula između krvi i tkiva .arteriole se granaju u manje žile metarteriole koje su okružene isprekidanim slojem glatkih m stanica.ostale funkcije endotelnih stanica : pretvorba ANG I u ANG II pretvorba bradikinina. vazokonstriktivni čmbenici. serotonina.3 mm/s . slezena) .tkiva s intenzivnim metabolizmom imaju gustu kapilarnu mrežu . te dušični oksid koji je čimbenik relaksacije > KRVNE ŽILE VEDEG PROMJERA . retikulinskih vlakana.ukupni promjer kapilara oko 800 puta je vedi od promjera aorte . stanica na trigliceride i kolesterol proizvodnja vazokativnih tvari kao što su endotelini.brzina protoka krvi kroz aortu prosječno je 320 mm/s.omoguduju arteriolama da se izravno isprazne u venule brojne u skeletnom mišidu. makrofazi su smješteni ili između endotelnih stanica ili s njihove vanjske strane  bazalna lamina je isprekidana  uglavnom u jetri i u krvotvornim organima (koštana srž. trombina i drugih u biološki nedjelotvorne sastojke lipoliza lipoproteina enzimima smještenim na površini endot. one se dalje granaju u kapilare sužavanje metarteriola regulira protok krvi kroz kapilare kada tkivu nije potreban protok krvi kroz cijelu kapilarnu mrežu . noradrenalina. prostaglandina. te glikoproteina  tanja vanjska elastična membrana – u arterijama odjeljuje mediju od tunike adventicije tunica adventicija  uglavnom od kolagenih vlakana tipa I i elastičnih vlakana  postepeno prelazi u okolno vezivno tkivo organa kroz koji žila prolazi 57 .zbog svoje tanke stijenke i polaganog protoka.protok krvi kroz kapilare reguliraju živčani i hormonski podražaji . kapilare su najpogodnije mjesto za izmjenu vode. proteoglikana. odvaja ju od medije  izgrađena od elastina  ima otvore koji omoguduju prolaz tvarima što hrane stanice duboko u stjenci žile  ima valovit izgled na histološkim rezovima tunica media  čine ju koncentrični slojevi spiralno poredanih glatkih mišidnih stanica  prostore između njih popunjava različita količina elastičnih vlakana i lamela.

proteoglikani i glikoproteini  tunica adventicija relativno slabo razvijena 58 . ali je gustoda njihove inervacije manja nego u arterijama  otpuštanje noradrenalina iz ovih živaca uzrokuje vazokonstrikciju  arterije skeletnih mišida inervirane su i kolinergičkim živcima koji uzrokuju vazodilataciju acetilkolin potiče endotel na stvaranje dušikova oksida. retikulinskim vlaknima i preoteoglikanima  u vedim mišidnim arterijama prisutna vanjska elastična membrana  adventicija se sastoji od vezivnog tkiva. te sadrži limfne žile. kojih se broj povedava s godinama. kapilare i venule koje se obilno granaju unutar adventicije i vanjskog dijela medije .vasa vasorum –  u velikim žilama.inervacija –  gusta mreža nemijeliniziranih simpatičkih živčanih vlakana (vazomotorički živci) s noradrenalinom kao neurotransmiterom. dok se u venama nalaze u adventiciji i u mediji.. one služeublažavanju velikih promjena tlaka tijekom rada srca  između elastičnih lamela se nalaze glatke m stanice. vasa vasorum i živce velike elastične arterije  aorta i njezini veliki ogranci koji sudjeluju u održavanju protoka krvi  žudkaste boje zbog velike količine elastina u mediji  intima je deblja nego u mišidnim arterijama  unutrašnja elastična membrana postoji . a medija je sastavljena od jednog ili dva kružno poredana sloja glatkih mišidnih stanica bez vanjske elas membrane male arterije  (u knjizi nije točno naznačena )  vede od arteriola  tunika medija malo deblja i vedi lumen  i u arteriolama i u malim arterijama tunika adventicija je vrlo tanka mišidne arterije srednjeg promjera  mogu kontrolirati dotok krvi stezanjem ili opuštanjem glatkih mišidnih stanica medije  subendotelni sloj deblji nego u arteriola  jasno izražena unutrašnja elastična membrana  tunica media može imati do 40 slojeva glatkih mišidnih stanica koje se isprepledu sa različitim brojem elastičnih lamela. u pravilu ne ulaze u mediju arterija.elast. brojnija u venama nego u arterijama  arteriole. koji difundira do glatkih mišidnih stanica i pokrede cGMP sustav unutarstaničnih glasnika > ARTERIJE . ali se ne ističe jer sliči elastičnim vlaknima u sljededem sloju  medija se sastoji od koncentrično poredanih diskontinuiranih elastičnih lamela. membrana. ret vlakna.na osnovi svoje veličine dijele se na : arteriole  relativno uzak lumen  subendotelni sloj vrlo tanak  u vrlo malim arteriolama nedostaje unut.

arterijsko-venske anastomoze – sudjeluju u regulaciji krvnog protoka uz te neposredne spojeve postoje i složenije strukture. visoku koncentraciju CO2 i niski pH krvi .tijekom starenja – jednoliko zadebljavanje intime . umnažanje glatkih mišidnih stanica i međustanične tvari vezivnog tkiva te odlaganje kolesterola u glatkim mišidnim stanicama i makrofazima .značajke aterosklerotskih promjena : točkasto zadebljanje intime. pri bazi nokta i u uškama  arteriole nakon prolaska kroza vezivnu ovojnicu glomusa gube unutrašnju el membranu. pa arterijska stijenka popušta i znatno se širi . bolesti ili ozljede.aneurizma – kad je medija arterije oslabljena zbog prirođene mane. serotonin i adrenalin  vedina živaca karotidnog tjelešca su aferentna vlakna  aortna tjelešca slična  osjetljiva su na : nisku razinu kisika. glomusi  nalaze se u vrhovima prstiju.karotidna tjelešca –  djeluju kao kemoreceptori osjetljivi na razinu ugljičnog dioksida i kisika u krvi  bogati fenestriranim kapilarama koje okružuju stanice tipa I i II tip II – potporne stanice tip I – sadržavaju brojne mjehuride s tamnim središtem koje sadržavaju dopamin.koronarne arterije su najsklonije aterosklerozi .. a stječu debelu mišidnu stijenku i mali lumen sve su bogato inervirane > POSTKAPILARNE VENULE I KAPILARE     sudjeluju u izmjenama koje se zbivaju između tkiva i krvi tunika intima venulá je građena od endotela i vrlo tankog subendotelnog sloja medija se u malim venulama može sastojati samo od pericita koji imaju sposobnost kontrakcije (postkapilarne ili pericitske venule) venule mogu utjecati na tok krvi u arteriolama jer izlučuju vazoaktivne tvari koje difundiraju kroz stijenku arteriola 59 .karotidni sinusi – lagana proširenja unutrašnjih karotidnih arterija sadržavaju baroreceptore koji otkrivaju promjene krvnog tlaka u tom je području medija tanja intima i adventicija bogate su živčanim završetcima .

ali se njihovi citoplazmatski izdanci granaju u raznim smjerovima činedi mrežu  u njemu započine A-V snop koji se grana prema objema klijetkama  čine ga stanice slične onima u čvoru.srčani zalisci : gusto vezivno tkivo (kolagena i elastična vlakna) i sa svake strane sloj endotela baze zalistaka – pričvršdene za fibrozne prstenove srčanog skeleta . tkivom.) čvorovi atrioventrikularni čvor  smješten u pretklijetki  mišidne stanice AV čvora sliče onima u SA čvoru . a imaju debelu adventiciju te često sadržava uzdužne snopove glatkih mišidnih stanica velike vene sadržavaju iznutra zaliske – čini ih vezivno tkivo bogato elastičnim vlaknima. dobro je razvijena velike vene nalaze se u blizini srca. živce i živčane ganglije masno tkivo koje u pravilu okružuje srce nakuplja se u ovom sloju .ritmički sustav .subendokardijski sloj –sloj vezivnog tkiva koji povezuje subendotelni sloj endokarda i miokard u njemu se nalaze vene.srčani (fibrozni ) skelet – središnje vezivno područje srca. živci i ogranci provodnog sustava srca (purkinjeove stanice) .endokard – odgovara intimi krvnih žila sastoji se od jednog sloja pločastih endotelnih stanica smještenih na tankom subendotelnom sloju rahlog vezivnog tkiva koji sadržava elastična i kolagena vlakna te nešto glatkih mišidnih stanica .epikard – serozna ovojnica srca koja predstavlja visceralni list perikarda čini ga jednoslojni pločasti epitel ispod kojeg se nalazi tanki sloj vezivnog tkiva subepikardijski sloj sadržava vene. distalno postaju vede od ostalih srčanih mišidnih stanica i svojstvena su izgleda 60 . imaju dobro razvijenu intimu. služi kao osnova zalistaka te kao mjesto na kojem se pričvršduju srčane mišidne stanice izgrađen od gustog vezivnog tkiva njegovi glavni dijelovi : septum membranaceum.> VENE vedina vena može se svrstati u male i srednje velike vene intima obično ima takni subendotelni sloj koji može i nedostajati medija se sastoji od tankih snopova glatkih mišidnih stanica isprepletenih s retikulinskim vlaknima i nježnom mrežom elastičnih vlakana adventicija građena od kolagenih vlakana. koji s obje strane oblaže endotel > SRCE . trigona fibrosa i annuli fibrosi . medija je tanja sa nekoliko slojeva miš. stanica i obilnim vez.

limfne kapilare – jedan sloj endotela i isprekidana bazalna lamina . manje su od atrijskih mišidnih stanica i sadržavaju manje mišidnih vlakanaca > SUSTAV LIMFNIH ŽILA . citoplazmu bogatu mitohondrijima i glikogenom  te stanice prolaze kroz subendokardijski sloj i ulaze u miokard ventrikula  tijesni spojevi omoguduju usklađeno djelovanje mišidnih stanica provodnog sustava sinusatrijski čvor  također u pretklijetki  čini ga nakupina promijenjenih srčanih mišidnih stanica  one su vretenasta oblika. nazivaju se purkinjeove stanice i sadržavaju jednu do dvije centralno smještene jezgre.limfne ž imaju građu sličnu građi vena samo tanju stjenku i nedostaje im jasna granica između slojeva 1: KRVNE ŽILE 2: SRCE 61 .

kis.5 milijuna/μL kod žena i 4. olakšavajudi time izmjenu plinova normalna koncentracija eritrocita u krvi je 3. hormoni. a od njega se odvaja žuta tekudina –serum . crven je i čine ga eritrociti neposredno iznad njega: bijeli do sivkasti leukocitni sloj (1% volumena krvi) leukocite pokriva tanki sloj trombocita koji se ne vidi prostim okom .9-5. žudkast i pomalo viskozan nadsloj je plazma . te eritrocitima također omoguduje savitljivost membrane potrebnu prilikom velikih promjena oblika tijekom prolaženja kroz kapilare . 50% proteina i 10% ugljikohidrata oko polovice tih proteina premošduje lipidni dvosloj pa se nazivaju integralni membranski proteini spektrin – je jedan od proteina citoskeleta (periferni) koji se veže za unutrašnju površ membrane eritr spaja nekoliko sastojaka membrane s ostalim elementima citoskeleta stvarajudi mrežu koja podupire eritrocite.acidofilni. 33%-tna otopina hemoglobina + enzimi glikolitičkog i heksozamonofosfatnog puta metb glc .bojenje krvnih stanica – krvni razmazi se rutinski boje posebnim mješavinama crvene i plave boje ove mješavine sadrže i azure boje koje su korisne za bojenje azurofilnih dijelova stanice > ERITROCITI nemaju jezgru i ispunjeni su hemoglobinom bikonkavni oblik osigurava eritrocitu velik omjer površ prema vol.10: KRVNE STANICE .globulini.1-6 mil/μL kod muškaraca erotrociti promjera vedeg od 9 μm nazivaju se makrociti. zaobljeni su i neaktivni.bolest srpastih stanica – uzrokuje ga točkasta mutacija gena za β-lanac hemoglobina valin umjesto glutaminske kiseline 62 .sastav plazme – vodena otopina koja sadržava tvari velike i male relativne molekularne mase (do 10% volumena) bjelančevine plazme zauzimaju 7%  glavne bjelančevine : albumini.9% volumena organski sastojci (am. α. lipoproteini te protrombin i fibrinogen anorganske soli 0. lipoproteini ) : 10% . prolazedi kroz stijenke venula i kapilara ove stanice ulaze u tkiva gdje vrše svoju obrambenu ulogu . a oni promjera manjeg od 6 μm mikrociti anicitoza –prisutnost visokog postotka eritrocita različitih veličina stanična membrana eritrocita sadrži 40% lipida. β i γ. trombociti i leukociti).ugrušak sadržava formirane sastojke (eritrociti.bududi da crvene krvne stanice nisu krute viskoznost krvi ostaje niska .formirani sastojci krvi razdvajaju se na dva jasno raspoznatljiva sloja: donji : 42-47% volumena krvi u cjevčici za određivanje hematokrita. vitamini.skupljena i antikoagulansima očuvana od grušanja. krv se centrifugiranjem razdvaja u slojeve koji odražavaju raznolikost njezina sastava .proziran.leukociti kruže kroz tijelo krvožilnim sustavom i sve dok plivaju krvlju.

granulociti – dva tipa zrnaca : o specifična zrnca – vežu neutralne.retikulociti – mlađi eritrociti imaju nekoliko zrnaca ili mrežaste tvorbe u citoplazmi normalno čine oko 1% ukupnog broja crvenih krvnih stanica povedani broj retikulocita pokazuje da postoji povedana potreba za prenošenjem kisika sazrijevajudi crvene krvne stanice gube mitohondrije. sadržavaju i azurofilna zrnca nezreli neutrofili koji su tek ušli u optok imaju nesegmentiranu jezgru u obliku potkovice.neutrofili 60-70% leukocita u krvi jezgra im je podijeljena na 2-5 režnjida povezanih tankim tračcima kromatina specifična zrnca najbrojnija. i vrše uloge svojstvene samo granulocitima o azurofilna zrnca – boje se grimizno i predstavljaju lizosome jezgra ima dva ili više režnjeva završno diferencirane stanice koje se ne dijele. ali one sadržavaju smanjenu količinu hemoglobina . pa ih makrofazi izdvajaju i razaraju u nekim slučajevima povezana je s nepravilnosti na spektrinu kirurško odstranjenje slezene dovodi do poboljšanja zbog odstranjenja velikog dijela makrofaga . ako ih je broj povedan vjerojatno se radi o odgovoru na bakterijsku infekciju 63 . poput onih zahvadenih upalom . ali su malena. recirkuliraju prema vrsti zrnaca i obliku jezgre : granulociti (polimorfonuklearni leukociti) i agranulociti (mononuklearni leukociti) .nasljedna sferocitoza – eritrociti kuglasta oblika.oni ne sintetiziraju hemoglobin bududi da nemaju ni jezgru ni druge organele za sintezu bjelančevina > LEUKOCITI nisu stalni dio krvi jer odlaze u tkiva gdje vrše različite funkc. kisele ili bazične sastojke boja. te ih na kraju vedina odumire apoptozom izlaze iz venula i kapilara prolazedi između endotelnih stanica u vezivno tkivo dijapedezom limfociti se vradaju u krv. pa ne sintetiziraju mnogo bjelančevina GK i hrapava ER slabo su im razvijeni posjeduju malo mitohondrija te ovise vedinom o glikolizi sadržavaju glikogen i mogu djelovati u područjima siromašnim kisikom. ribosome i brojne citoplazmatske enzime .hipokromna anemija – normalan broj stanica.povedava se viskoznost krvi .izvor energije u eritrocitima je glukoza koja se anaerobno razgrađuje do laktata .

primjena 238 str) . a boje se eozinom specifična zrnca sadržavaju kristalnu jezgru (internum) koja se zove glavna bazična bjelančevina koja ima ulogu u ubijanju crva nametnika eozinofilija – povezana sa alergijskim reakcijama i helmintijazom u tkivima se eozinofili nalaze u vezivnom tkivu ispod epitela bronha. ima nekoliko mitohondrija.limfociti čine porodicu kuglastih stanica veliki limfociti smatraju se stanicama koje su aktivirane specifičnim antigenima citoplazma malih limfocita lagano je bazofilna. poliribosomi i mnogo malih mitohondrija.agranulociti – nemaju specifičnih zrnaca. maternice i rodnice te u okolini crva nametnika kortikosteroidi uzrokuju brzi pad broja eozinofila . ako u posebnim okolnostima prijeđu u vezivno tkivo mogu potpomagati djelovanje mastocita u brzoj reakciji preosjetljivosti (možebit zbog histamina kojeg spec zrnca također sadrže) . ali sadržavaju različit broj azurofilnih zrnaca jezgra okrugla ili udubljena . jer je prekrivena specifičnim zrncima specifična zrnca oboje se metakromatski bazičnom bojom iz uobičajene mješavine boja metakromazija –mijenja se nijansa upotrebljene boje. bubrežasta i obično smještena ekscentrično.eozinofili 2-4% leukocita u normalnoj krvi otprilike iste veličine kao neutrofili i jezgra im je podijeljena u dva režnjida sjajna specifična zrnca koja su velika i izdužena. mali GK te slobodne poliribosome . nisam sigurna. ali se obično slabo vidi. jedna do dvije jezgrice kromatin je rahliji nego kod limfocita citoplazma je bazofilna i često sadržava sitna azurofilna zrnca oskudna hrapava ER.u žena se neaktivni x-kromosom pojavljuje kao privjesak u obliku bubnjarskog štapida na jednom režnjidu jezgre koji se ne vidi kod svih neutrofila u krvnom razmazu aktivno fagocitiraju bakterije i druge male čestice (medic. oskudna je i može sadržavati nekoliko azurofilnih zrnaca. ali postoji mogudnost da i inače.bazofili manje od 1% leukocita u krvi jezgra je podijeljena u nepravilne režnjide. GK na staničnoj površini – mikrovili i pinocitotski mjehuridi monociti u krvi nisu završno diferencirane stanice. diferenciraju se u makrofage 64 .monociti nastaju u koštanoj srži jezgra im je ovalna. probavnog sustava. ved su prethodnici satnica mononuklearnog fagocitnog sustava nakon što prođu kroz kapilarnu stijenku i uđu u vezivno tkivo. a hm…u ovom slučaju je posljedica prisutnosti heparina .

svaki trombocit ima rubnu svijetloplavu.zbog uzajamnog djelovanja aktina.nastaju odvajanjem djelida citoplazme velikog poliploidnog megakariocita koji se nalazi u košt.nastanak fibrina koji stvara mrežu vlakana kojom budu uhvadene krvne stanice pa nastaje tromb stezanje ugruška .uloga trombocita: prvobitno nakupljanje (primarna agregacija) . miozina i ATPa odstranjivanje ugruška .stvara se trombocitni čep naknadno nakupljanje (sekundarna agregacija) .. te rijetke mitohondrije i čestice glikogena gusta tjelešca (delta-zrnca) – sadržavaju ione Ca.granulomera – sadržava različita zrnca obavijena membr. trombocitni čimb.trombociti u čepu otpuštaju adhezivni glikoprotein i ADP grušanje krvi . srži . molekule aktina i miozina…bla bla . prozirnu zonu –hijalomeru i središnje područje koje sadržava grimizna zrnca.unutar hijalomere nalazi se gusti tubularni sustav.diskoidni ulomci stanice bez jezgre . a naziva se granulomera .> TROMBOCITI . bjelančevina lambda-zrnca – sadržavaju samo lizosomske enzime .pomodu proteolitičkog enzima plazmina koji nastaje aktiviranjem plazminogena aktivatorom plazminogena koji stvara endotel 65 . preuzimaju i pohranjuju serotonin alfa zrnca – fibrinogen.sadržavaju sustav kanala koji je povezan s uvrnudima njihove stanične membrane .u obojenim krvnim razmazima često se nalaze u nakupinama . pirofosfat.duž ruba trombocita prolazi marginalni snop mikrotubula . tromb. rasta te nekoliko drugih spec.

blasti) koje prvi put imaju morfološka obilježja onih stanica u koje de se razviti matične satnice iprastanice ne mogu se morfološki raspoznati.11 : STVARANJE KRVNIH STANICA . monocitopoeza i megakariocitopoeza . vrste limfocita > MATIČNE STANICE.eritropoeza . IR diferencirane vrste stanica dok druge ostaju matične stanice .matične stanice nastaju u krvotvornim hematopoetskim organima .a u drugom mjesecu razvoja započinje okoštavanje središta ključne kosti i stvaranje koštane srži u njoj . granulocitopoeza. razvoj krvnih stanica ovisi o čimbenicima koji utječu na proliferaciju i diferencijaciju stanica  čimbenici rasta. mon. granulirani leukociti. pa neke od njihovih kderi postaju specifične. monociti i trombociti nastaju od matičnih stanica u koštanoj srži . slezeni.nastajanje i razvijanje spomenutih stanica . eritr i megakariociti tijekom svog ranog razvoja limfne stanice izlaze iz koštane srži i naseljavaju se u limfnim čvorovima. sliče velikim limfocitima dok se prastanice mogu dijeliti i stvarati nove prastanice i nezrele stanice.CFC – stanice koje stvaraju kolonije .nakon rođenja i tijekom djetinjstva. nezrele stanice stvaraju samo zrele krvne stanice .prastanice i nezrele stanice proliferacijom pluripotentnih mat stanica nastaju st kderi s ograničenom razvojnom sposobnošdu  unipotentne ili bipotentne prastanice od koji nastaju nezrele stanice (prekusorske satnice. eritrociti. ČIMBENICI RASTA I DIFERENCIJACIJA – . timusu i ostalim perifernim nakupinama limfnog tkiva gdje proliferiraju i diferenciraju se u limfocite .hematopoetske matične stanice mogu se izolirati na temelju fluorescentno obilježenih protutijela koja se vežu za specifične stanične antigene .u najranijim razdobljima embriogeneze krvne stanice nastaju od mezoderma žumanjčane vrede . čimbenici koji potiču kolonije ili hematopoetini 66 .u košt. u kojima se od njih razvijaju razl.mikrookolinu – stvaraju stanice strome krvotvornih organa koje proizvode nuždan izvanstan matrix .kada se stvore nužni uvjeti okoline.matične stanice su pluripotentne stanice koje se mogu trajno dijeliti. srži nastaju i stanice koje se sele u limfne org.malo kasnije jetra i slezena služe kao privremeni krvotvorni organi .pluripotentne hematopoetske matične stanice od njih se razviju sve krvne stanice one proliferiraju i od njih nastaje:  jedna stanična loza od koje de nastati limfne stanice i  druga loza od koje de nastati mijeloične satnice koštane srži – gran.razvoj krvnih stanica ovisi o prisutnosti prikladnih uvjeta mikrookoline i čimbenika rasta .

promjer jezgre se smanjuje . polikromafilni eritroblasti. ortokromafilni eritroblasti (normoblasti ).mitohondriji i ostale organele postepeno isčezavaju .osnovni proces tijekom sazrijevanja je sinteza hemoglobina i oblikovanje eritrocita .koštana srž kao ishodište za matične stanice drugim tkivima specijalizirane stanice koje nastaju od vlastitih matičnih stanica koštane srži imaju velik diferencijacijski potencijal te se od njih razviju različite specijalizirane stanice koje ne potiču imunosni odgovor > SAZRIJEVANJE ERITROCITA .za sazrijevanje eritrocita potrebni su : hormon eritropoetin. a jezgrice postaju manje sve dok postanu nevidljive svjetlosnim mikroskopom.potrebno je 3-5 staničnih dioba da od proeritroblasta nastane zreli eritrocit . folna kiselina i vit B12 .do ulaženja retikulocita u krv treba približno 7 dana . sadržava fibronektin.tijekom rasta djeteta vedi dio koštane srži prelazi u žutu .crvena ili hematogena i žuta koštana srž u koje boja ovisi o velikom broju masnih stanica . a istodobno se povedava količina hemoglobina u citoplazmi . laminin i proteoglikane te tvar koja povezuje stanice – homeonektin sinusoidne kapilare oblaže kontinuirani sloj endotelnih stanica  stijenka im je pojačana izvana diskontinuiranim slojem retikularnih stanica i rahlom mrežom retikulinskih vlakana osnovne funkcije :  stvaranje krvnih stanica  razaranje crvenih krvnih stanica  i nakupljanje željeza ( u makrofazima) koje nastaje razgradnjom hemoglobina .u nekim stanjima kao što su obilno krvarenje ili hipoksija. a kromatin se zgušnjuje sve dok jezgra ne poprimi piknotski izgled i izbaci se iz stanice .zrela stanica je ona koja se diferencirala toliko da može izvršiti sve svoje specifične funkcije . retikulociti i eritrociti 67 . hematopoetskih tračaka i sinusoidnih kapilara stromu izgrađuje trodimenzionalna mreža retikularnih stanica i nježna mrežica retikulinskih vlakana u kojoj se nalaze krvotvorne stanice i makrofazi izvanst matrix osim kolagena tipa I i III. žuta koštana srž može se postupno pretvoriti u crvenu . bazofilni eritroblasti.> KOŠTANA SRŽ .crvena koštana srž sastoji se od strome.eritropoetin – potiče sintezu mRNA za globin . željezo.tijekom sazrijevanja eritrocita volumen se smanjuje.diferencijacija – -proeritroblasti .postepeno se smanjuje broj poliribosoma.

bazofilna citoplazma i azurofilna zrnca. od njega nastaju tri poznate vrste granulocita prvi znak diferencijacije mijelocita je pojava specifičnih zrnaca ovi neutrofilni. bazofilni i eozinofilni mijelociti sazrijevaju tako da im se jezgra zgusne.limfocititijekom sazrijevanja kromatin postaje gušdi. tamo su oko 8h i onda odlaze u vez.kinetika stvaranja neutrofila – oko 11 dana potrebno za nastanak u normalnim uvjetima zbiva se pet mitotskih dioba tijekom mijeloblastičnog.monociti – monoblast je determinirana prastanica koja se svojim izgledom ne razlikuje niš posebno od mijeloblasta diferencijacijom nastaje promonocit – velika stanica.čv. tonz) sve prastanice limfocita potiču iz koštane srži neki od tih relativno nediferenc. s velikom jezgrom. tkivo gdje sazrijevaju u makrofage 68 . s bazofilnom citoplazmom. rahlog kromatina s vidljivim jezgricama monociti – sadržavaju mnogo hrapave ER i velik GK zreli monociti ulaze u krv. limfocita migriraju u timus gdje poprimaju obilježja T-limfocita i odatle naseljavaju specifičan područja perifernih limfnih organa B-limfociti nastaju u koštanoj srži i odatle migriraju dalje limfoblast –prva velika stanica. l.boje se bazičnom bojama po wrightu ili giemsu onda nastaju specifična zrnca koja sadržavaju različite proteine s obzirom na vrstu granulocita . jezgrice se slabije raspoznaju i stanice se smanjuju specifični receptori koji se mogu dokazati tehnikama imunoflorescencije limfociti u optoku krvi nastaju uglavnom u timusu i perifernim limfnim organima (slez. vide se jezgrice promijelocit.> GRANULOPOEZA .proteini koji se pakiraju u spec i azuro zrnca nastaju na hrapavoj ER i GK tijekom dva stadija prvo nastaju azurofilna zrnca .sazrijevanje granulocita – mijeloblast – najnezrelija prepoznatljiva stanica mijeloičnog niza. promijelocitnog i neutrofilno-mijelocitnog stadija razvoja ok ovo sranje o nekim odjeljcima imaš na 259oj stranici intenzivna mišidna aktivnost ili primjena adrenalina uzrokuju premještanje neutrofila iz rubnog odijeljka u cirkulacijski odjeljak i tako stvaraju privid neutrofilije glukokortikoidi – povedavaju mitotsku aktivnost preteča neutrofila u koštanoj srži i dovode do povedanja broja neutrofila u krvi neutrofilija može nastati nakon oslobađanja velikog broja neutrofila iz odjeljka pohrane u srži > SAZRIJEVANJE LIMFOCITA I MONOCITA . a broj specifičnih zrnaca se znatno poveda . pa onda prolimfociti – nemaju površinskih antigena .

te stanicama zaraženim virusima te ih ubijaju (t-limfociti ili T-stanice) humoralna imunost – protutijela (glikoproteini u krvi) koji inaktiviraju ili uništavaju strane tvari . pa protutijelo može priljubiti čestice uz fagocitne stanice IgG –  75%.12 : IMUNOSNI SUSTAV .osnovne vrste imunosnih reakcija – u staničnoj imunosti – imunokompetentne stanice reagiraju s mikroorganizmima.stečena – odgovor započinje sporije.uglavnom je posljedica proliferacije B-limfocita i njihove diferencijacije u plazma-stanice koje izlučuju protutijela . nabrojniji razred  izgrađuju ga 2 jednaka L lanca i 2 jednaka T lanca povezana disulf vezama i nekov. jer u ovoj reakciji osim stanica koje sudjeluju u prirođenoj.povedanje limfnih čvorova.protutijela – važna funkcija : sposobnost specifičnog prepoznavanja epitopa te signaliziranja ostalim čimbenicima imunosnog sustava da se radi o stranom napadaču kojeg treba odstraniti neka protutijela mogu aglutinirati stanice i istaložiti topljive antigene antigeni koji se vežu za IgG ili M.slezena.fagociti i prirodnoubilačke stanice . visoko specifičan i ima sposobnost memorije. te predočne stanice.protutijela proizvode plazma stanice koje su nastale od B-limfocita imunosna reakcija može biti prirođena ili stečena .prirođena – brz odgovor. skupinu bjelančevina plazme što uzrokuje razgradnju mikroorganizma  aktiviranje sustava komplementa potiče fagocitozu bakterija i drugih stranih čestica  neutrofilni leukociti i makrofagi imaju receptore za Fc-područje protutijela IgG vezanog za antigen.stanice limfnog sustava djeluju međusobno i s ostalim stanicama drugih organa. uglavnom putem signalnih proteina nazvanih citokini . silama  dva karboksi-terminalna dijela teških lanaca. crvuljak i Peyerove ploče u ileumu – periferni limfni organi – tu proliferiraju i završavaju svoju diferencijaciju . nastaju i protutijela  odgovor je učinkovitiji. granulociti i stanice mononuklearnog fagocit sustava. pojedinačni čvoridi. tonzile. i nazivaju se Fc-fragmenti 69 .tu dozrijevaju limfociti .koštana srž i timus – primarni ili središnji limfni organi. pa je slijededi put brži i učinkovitiji specifičnost humoralnog imunosnog odgovora određuju antigenske determinante ili epitopi specifičnost staničnog im odgovora. stranim stanicama. ne ovisi o prethodnom susretu sa stranom česticom  glavne stanice u toj vrsti reakcije. aktiviraju komplementski sustav.izgrađuju ga organi i slobodne stanice (limfociti . limfni čvotovi.određuju mali peptidi udruženi s molekulama glavnog kompleksa tkivne podudranosti (MHC) na staničnoj membrani predočnih stanica . lako kristaliziraju. koje se ne nalaze samo u limfnom tkivu ved i u drugim organima . nespecifič.

slini. crijeva.Fab-fragmenti. leukotrieni i anafilaksijski faktor kemotaksije eozinofila tako nastaje alerg. .B-limfociti i T-limfociti – za B-limfocite receptori su imunoglobulini. bronha. koji dovodi do stvaranja i oslobađanja nekoliko biološki aktivnih tvari. kolostrumu. veže se za te stanice i zapravo nestaje iz krvne plazme prilikom ponovnog susreta s antigenom koji je uzrokovao njegov nastanak.2% sveukupnih imunoglobulina nalazi se na staničnoj membrani B-limfocita i sudjeluje u njihovoj diferencijaciji  IgM    IgE     IgD –   .reakcija u kojoj sudjeluju IgE i antigeni koji potiču njegovo stvaranje koncentracija u krvnoj plazmi 0. kao što su histamin. . dok su za T-limfocite specijalne mlekule (TCR) B-stanice čine 5-10% limfocita u optoku od nekih aktiviranih B-stanica ne nastanu plazma stanice nego : memorijske B-stanice T-stanice – čine 65-75% limfocita u optoku  poznate su tri glavne podvrste :  pomagačke.potiču diferencijaciju B-stanica u plazma-stanice  citotoksične i – mogu putem 2 mehza djelovanja uništiti strane st ili st zaražene virusom  proizvode bjelančevine perforine koje stvaraju otvore na stan mem – raspadanje  ubijaju stanicu aktivirajudi neke gene za apoptozu  memorijske T-stanice – brzo reagiraju nakon ponovnog unošenja antigena i potiču stvaranje citotoksičnih T-stanica mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama zbog različitih markera na površini 70 . a sekrecijski dio sintetiziraju epitelne stanice sluznice čini 10% serumskih imunoglobulina i obično postoji u obliku pentamera zajedno sa IgD to je glavni imunoglobulin koji se nalazi na površini B-limfocita ta dva razreda nalate se u dva oblika : vezani na membranu i slobodni u optoku krvi IgM učinkovit u aktiviranju komplementskog sustava obično postoji kao monomer ima veliki afinitet prema receptorima stanične membrane mastocita i bazofila neposredno nakon što ga izluče plazmea-stanice. sekretu nosa. heparin. prostate i sluzi rodnice u sekretima se nalazi kao dimer nazvan sekrecijski IgA koji se satoji od dviju molekula monomernog IgA povezanih polipeptidnim lancem proteinom J. te proteina nazvanog prijenosni ili sekrecijski dio koji je otporan prema mnogim enzimima IgA-monomere i protein J izlučuju plazma stanice u sluznici probavnih. razlikuju se po slijedu aminokiselina i odgovorna su za veliku specifičnost jedini imunoglobulin koji prolazi kroz placentalnu barijeru. dišnih i mokradnih putova. na površini mastocita ili bazofila nastaje kompleks antigen-protutijelo.  IgA –    četiri amino-terminalna odsječka – dva od lakih i dva od teških. ulati u optok krvi fetusa i štiti novorođenče od infekcije nalazi se u malim količinama u krvi najviše ga ima u suzama.

B ni T.dendritičke stanice – hvataju i obrađuju antigene ..nalazi se samo na predočnim stanicama MHC II ulaze u endosomsko-lizosomski sustav gdje s obrađenim antigenima stvaraju komplekse.MHC I (virusi.prirodnoubilačke stanice ili NK – limfociti koji nemaju površinske antigene ni za limfocite. dok B-limfociti mogu izravno prepoznati i reagirati na proteine. leukociti).kompleks tkivne podudarnosti – imunosni sustav razlikuje vlastito od tuđega uglavnom s pomodu molekula na staničnoj površini MHC. lipide .molekule čine unutarstanični sustav koji na staničnoj membrani predočuje T-limfocitima kompleks MHC i obrađenog antigena.u krvi ih ima 10-15 % .citokini – nadziru visoku složenost imunosnog sustava peptidi ili glikoproteini male molekularne mase koji reguliraju i stanične i humoralne mehanizme uglavnom ih sintetiziraju stanice imun.I ne prolaze kroz taj sustav > TRANSPLANTACIJA ORGANA . sustava (makrofazi. neke bakterije i protozoe) . parakrino i endokrino kemotaksini ili kemokini – potiču nakupljanje leukocita na mjestu upale 71 .predočne stanice nalaze se u vedini tkiva nastaju u koštanoj srži i čine heterogenu populaciju stanica u njih se ubrajaju : dendritičke stanice. dok slobodni antigeni aktiviraju izravno B-limfocite MHC I – nalazi se na svim stanicama MHC II. MHC. polisaharide i mnoge male molekule pomagački limfociti CD4+ stupaju u interakciju s peptidima udruženim s s molekulama razreda MHC II citotoksični CD8+ . peptide. napadaju stanice zaražene virusima ili tumorske stanice bez prethodne stimulacije . fibroblasti) interleukini –aktiviraju leukocite. ali i ostale vrste stanica (endotelne. te ih potiču na umnažanje i diferencijaciju limfokini – proizvode ih limfociti monokini – proizvode ih monociti mogu djelovati autokrino. epidermalne langerhansove stanice i B-limfociti obrađuju antigen izražavaju razred II MHC-kompleksa T-limfociti prepoznaju samo peptide udružene sa MHC-molekulama. makrofazi.odbacivanje transplantata uglavnom je posljedica aktivnosti prirodnoubilačkih stanica i citotoksičnih T-limfocita koji prodiru u presadak i uništavaju transplantirane stanice .

interfoni –glikoproteinski c. i 4. ždrijelne vrede .opsonizacija. vedina ih u kori propada apoptozom.bolesti imunosnog sustava – alergijska reakcija imunodeficijencija (cualquier cosa :) autoimunosna bolest (T-limfociti napadaju vlastite antigene) > TIMUS . što olakšava fagocitozu i njihovo razaranje o stvara kompleks koji ošteduje bakterijsku membranu . fibroblasta i limfocita te ih potiču na sintezu tvari koje sprječavaju proizvodnju virusa čimbenik tumorske nekroze –potiče ekspresiju adhezijskih molekula. oblažu površinu bakterija.ima dvojako embrionalno podrijetlo.limfoepitelni organ smješten u medijastinumu. sadržavaju snopove citokeratinskih vlakanaca)  nešto makrofaga boji se tamnije jer sadržava mnogo malih limfocita. izlučivanje kemokina iz makrofaga. za razliku od ostalih limfnih organa (potiču samo od mezenhima) limfociti u njemu nastaju od mezenhimskih stanica koje useljavaju u epitelnu osnovu nastalu od endoderma 3.komplementski sustav – skupina od 20 proteina sintetiziranih uglavnom u jetri funkcija : o neke njegove molekule. nepoznata funkcija  koncentrične naslage sploštenih epitelnih retikularnih stanica koje degeneriraju. međusobno su povezane dezmosomima..oblaže ga vezivna čahura koja prodire u parenhim i dijeli ga na režnjide . potpuno razvijen u mladosti . a zatim ih odstranjuju makrofazi  mali ih broj migrira u srž i ulazi u optok krvi kroz stijenku venula . tako da se vežu na receptore susjednih makrofaga.svaki se režnjid sastoji od tamnog područja –kore i središnjeg svijetlog –srži .  oni proliferiraju u nezrele T-limfocite koji se u njoj gomilaju. koje proizvodi bilo koja stanica zaražena virusima.  raspršenih epitelnih retikularnih stanica i -(zvjezdolike. ispune se zrncima keratohijalina i citokeratinskim filamentima i katkada ovapne inače sadržava iste stanice kao i kora 72 .srž – sadržava mnogo epitelnih retikularnih stanica sadržava i hassalova tjelešca – značajka tog područja.kora – sastoji se od :  brojne populacije T-limfocita. izaziva apoptozu ciljnih stanica i izaziva povišenu tjelesnu temperaturu kao posljedicu sistemskog učinka . za koje postoje receptori na makrofazima. sa svjetlom ovalnom jezgrom.

učahureni su. najbolje je razvijen neposredno nakon rođenja.nalaze se u pazuhu. okrugli.vanjska kora – na površini vanjske kore nalazi se supkapsularni sinus koji je s vanjske strane omeđen čahurom. srž .velike bazofilne stanice s izraženom jezgricom 73 . kapilare /kora. bubrežasti organi izgrađeni od limfnog tkiva . stanica i vlakana  povezan je sa sržnim sinusima putem intermedijarnih sin. koji su važni u obrani organizma protiv mikroorganizama i širenja tumorskih stanica .limfocita koij reagiraju s antigenima.prokrvljenost – short : arterije /vezivna čahura.izgrađen od vanjske i unutrašnje kore te srži . veziv. koji teku usporedo s vez. a brojni su u prsnoj i trbušnoj šupljini. kastracija ima suprotan učinak > LIMFNI ČVOROVI . ret.ima isti učinak jer potiče aktivnost kore nadbubrežne žlijezde muški i ženski spolni hormoni – također potiču involuciju timusa. a s unutrašnje vanjskom korom  ispunjava ga rahla mreža makrofaga.čine niz uzastopnih filtara.hilus –ulaze arterije i živci. osobito u mezenteriju . povedavaju i nastaju imunociti .  arteriole/vezivne pregrade. preponi.histofiziologija – s obzirom na tjelesnu masu. osobito su neprpusne za proteine i sprječavaju vedinu antigena u optoku da prodru u koru timusa gdje nastaju T-limfociti u srži nema krvno –timusne barijere NEMA dovodnih limfnih žila. a nakon puberteta započinje njegova involucija u sisavaca su glavna područja ovisna o timusu:  parakortikalne zone limfnih čvorova.raspoređeni su po tijelu duž toka limfnih žila . parenhim duž granice kore i srži.ali i izravno u srž pa primaju ove što dolaze iz kore  venule kapilare timusa – nefenestrirane i imaju vrlo debelu bazalnu laminu. duž velikih žila vrata.  neki dijelovi peyerovih ploča i  periarterijski omotači u bijeloj pulpi slezene u timusu se stvaraju različiti proteinski čimbenici rasta koji potiču proliferaciju i diferencijaciju T-limfocita parakrinim načinom izlučivanja adrenokortikosteroidi – smanjenje broja limfocita i brzine njihovih dioba pa dolazi do atrofije kore ACTH. tkivu pregrada i čahure . mitotski se dijele. pa on nije filtar za limfu ima malo odvodnih limfnih žila koje se nalaze u stijenci krv žila. a izlaze limfne žile i vene . pregradama izgrađena je od mreže retikularnih stanica i vlakana unutar koje se nalaze B-limfociti u limfnom tkivu kore nalaze se okrugli limfni čvoridi s mnogo B..čahura – obavija svaki limfni čvor i šalje pregrade u njegovu unutrašnjost .

kružni tok (recirkulacija limfocita): komunikacijski sustav – ajmo redi neka vrsta nadgledavanja kakvo je imunosno stanje u tijelu limfociti napuštaju limfne čvorove odvodnim limfnim žilama i konačno dospiju u optok krvi sva limfa stvorena u tijelu vrada se u krv limfociti se vradaju u limfne čvorove tako što napuštaju krv kroz posebne krvne žile – postkapilarne venule ili venule s visokim endotelom (nema ih u slezeni) 74 .limfni i krvni optok – aferentne limfne žile – prolate kroz čahuru svakog čvora i izlijevaju limfu u subkapsularni sinus otuda limfa teče kroz intermedijaren sinuse u unutrašnjost čvora u sržne sinuse složena građa sinusa usporava tok limfe kroz čvor i tako olakšava makrofazima i dendritičkim stanicama razgradnju stranog materijala limfu skupljaju iz srži eferentne limfne žile u hilusu limfnog čvora zalisci imfnih žila omogudiju jednosmjeran protok limfe kapilarna mreža – nastaje od malih arterija koje prodiru u limfne čvorove u hilusu.histofiziologija – protokom limfe kroz limfne čvoride.srž – izgrađuju je sržni tračci – razgranati izdanci unutrašnje kore  sadržavaju B-limfocite i nešto plazma stanica  odijljeni su sržnim (moždinskim) limfnim sinusima –  nepravilni prostori koji sadržavaju limfu  kao i supkapsularni i intermedijarni prostori djelomično su obloženi retikularnim stanicama i makrofazima  retikularne stanice i vlakna često premošduju sinuse poput rahle mrežice . NEMA staničnog odgovora .udružena imunodeficijencija – nema ni B ni T stanica . ali ima mnogo T-limfocita . ni humoralni ni stanični odgovor .neki limfni čvoridi sadržavaju u svojem središtu svijetlu zonu – zametno središte koje sadržava stanice u diobi i mnogo imunocita od kojih de se razviti plazma-stanice koje sintetiziraju protutijela . limfa koja nastaje u tkivima mora protedi barem kroz jedan čvor prije nego što uđe u optok krvi . male vene nastaju u limfnim čvoridima i izlaze u hilusu .agamaglobulinemija – nema B-stanica. NEMA humoralnog odgovora .DiGeorgeov sindrom – nedostaje T-ovisna zona – unutrašnja kora. odstranjuju se strane čestice i limfa se pročišdena vrada u optok krvi bududi da su čvorovi raspoređeni po čitavom tijelu.unutrašnja kora – nastavlja se na vanjsku i sadržava malo limfnih čvorida ikli ih uopde nema.

koje sadržava limfne stanice.obilje fagocita i njihov bliski dodir s krvlju – obrana protiv mikroorganizama koji prodru u krv . u hilusu. limfnih stanica i makrofaga žile se dalje nastavljaju kao obične arterijske kapilare koje vode krv u sinuse crvene pulpe iz sinusa krv teče u vene crvene pulpe koje se udružuju. tkivom bogato krvlju crvena pulpa promatrana mikroskopom izgrađena je od izduženih tračaka slezene  – billrothovi tračci – koji se nalaze između sinusa . a te se žile nazivaju centralne arterije ili arterije bijele pulpe limfocitna ovojnica (bijela ovojnica) – duž svojega toka zadebljava tvoredi mnogo limfnih čvorida. ulaze u trabekule i tvore trabekularne vene koje ne posjeduju vlastitu mišidnu stijenku ved njihovu stijenku tvori veziv tkivo trabekule .slezenu kao i ostale limfne organe izgrađuje mreža retikularnog tkiva. ali mnogo aktivnih makrofaga  sadržava obilje krvnih antigena te tako ima važnu ulogu u imunosnoj aktivnosti slezene 75 .optok krvi – arterije prolazedi kroz hilus granaju se u trabekularne arterije koje iz trabekula ulaze u parenhim gdje ih odmah okružuje omotač T-limfocita (periarterijski limfni omotač).vezivno tkivo trabekula i čahure sadržava samo malo glatkih mišidnih stanica .pulpa slezene – na reznoj plohi nefiksirane slezene vide se bijele pjege u parenhimu – limfni čvoridi koji čine bijelu pulpu.važan imunosni krvni filtar i organ koji stvara protutijela .> SLEZENA . oni su okruženi crvenom pulpom.pulpa slezene ne sadržava limfnih žila .najveda nakupina limfnog tkiva u organizmu. nastanak aktiviranih limfocita . makrofage i stanice koje predočuju antigen . u kolima centralna arterija zauzima ekscentričan smještaj tijekom prolaska kroz bijelu pulpu centralna se arterija grana u brojne radijalne ogranke koji opskrbljuju okolno limfno tkivo nakon što napusti bijelu pulpu centralna se arterija grana u ravne kistaste aretriole o neke kistaste (penicillatae) arteriole imaju blizu svoga završetka omotač od retikularnih stanica.bijela pulpa – izgrađuje ju limfno tkivo koje okružuje centralne arterije i limfne čvoride nanizane duž periarterijskog limfnog omotača limfne stanice koje okružuju centralnu arteriju uglavnom su T-limfociti koji tvore PALO u limfnim čvoridima nalaze se uglavnom B-limfociti između bijele i crvene pulpe nalazi se marginalna zona s brojnim sinusima i rahlim limfnim tkivom koje sadržava malo limfocita (B).obavijena čahurom od gustog vezivnog tkiva od koje odlaze trabekule dijele parenhim ili pulpu slezene na medijalnoj površini slezene. od čahure odlaze brojne trabekule koje provode živce i arterije u pulpu slezene vene parenhima i limfne žile trabekula napuštaju slezenu u hilusu .

. i njezina čahura je tanja od čahure nepčane tonzile adenoidne vegetacije – predstavljaju hipertrofiju ždrijelne tonzile kao posljedicu kronične upale 76 . ždrijelna i jezična tonzila .crvena pulpa – izgrađuju je slezenski tračci i sinusi slezenske tračke izgrađuje nježna mreža retikulinskih vlakana (kolagen III) i stanica. ulaze u lumen sinusa i tako postaju sastojcima krvi  mijeloična metaplazija – npr u leukemiji. fagociti . predočne stanice. trombociti i granulociti) . makrofage. tipičan za dišni sustav. smještena u gornjem dijelu stražnje stijenke ždrijela oblaže ju višeredni prizmatični epitel s trepetljikama. mokradni i spolni sustav – česta mjesta prodiranja mikroorganizama u sluznici i podsluznici tih sustava u svrhu zaštite nalaze se limfni čvoridi i difuzno limfno tkivo u nekim sustavima ono tvori uočljive tvorbe poput tonzila i peyerovih ploča u tankom crijevu koža također sadržava mnogo stanica imunosnog sustava (limfocite. koje odjeljuje limfno tkivo od okolnih tvorba – zapreka širenju tonzilarne infekcije . ali u bliskom dodiru s njim . Fe se transferinom prenosi krvlju u košt srž. a hem u bilirubin obrana organizma – B i T –limfociti.nepčane tonzile – (2) smještene su u postraničnim stijenkama usnog dijela ždrijela ispod mnogoslojnog pločastog epitela nalazi se difuzno limfno tkivo koje sadržava limfne čvoride. langerhans. + makrofazi.LIMFNO TKIVO PRIDRUŽENO SLUZNICAMA probavni. žive i mrtve limfocite i bakterije  kod gnojne upale kripte su ispunjene gnojnim čepidima čahura tonzile izgrađena je od gustog vezivnog tkiva. limfociti T i B. dišni. globin se hidrolizira do amkis. te prelaze u crvenu pulpu.tonzile proizvode limfocite od kojih mnogi prožimaju (infiltriraju) epitel .ždrijelna tonzila – neparna. pojava mijeloičnog tkiva izvan košt srži razgradnja eritrocita – u tračcima slezene makrofazi fagocitiraju i razgrađuju dijelove eritrocita.organi izgrađeni od nakupina nepotpuno očahurenog limfnog tkiva koje se nalazi ispod epitela početnog dijela probavnog sustava. naječešde sa zametnim središtima svaka tonzila sdržava 10-20 epitelnih uvrnuda koja zadiru duboko u parenhim   tonzilarne kripte –sadrže odljuštene epitelne stanice. stanice) > TONZILE . ali ima i područja s mnogoslojnim pločastim epitelom izgrađena je od nabora sluznice i sadržava difuzno limfno tkivo i limfne čvoride NEMA kripte.histofiziologija – stvaranje limfocita –nastaju u bijeloj pulpi slezene. plazma –stanice i sastojci krvi (erotrociti.smještene su u ustima i ždrijelu i nazivaju se nepčana.

LINGUALIS 77 .jezična tonzila – manja je od nepčane i ždrijelne smještena je na korijenu jezika sastoji se od nakupina limfnih čvorida (jezični folikuli) prekrivenih mnogoslojnim pločastim epitelom koji ulazi u plitke kripte 1: TONSILA PALATINA 2: TONSILA PHARYNGEA 3: KORIJEN JEZIKA SA T..

4: TIMUS 5: LIMFNI ČVOR 6: SLEZENA 78 .

a  gornju oblaže specijalizirani njušni epitel u lamini propriji nosnih školjki nalaze se veliki spletovi vena. prelazi u respiracijski epitel .spužvasta tijela mogu jače zadebljati složeno ustrojen žilni sustav  u svakoj šupljini krv teče odostraga prema naprijed  u svakoj petlji luka tok krvi je suprotan smjeru protoka udahnutog zraka te se zrak koji ulazi djelotvorno zagrijava u protustrujnom mehanizmu 79 .izdanka – nosne školjke  srednja i donja prekrivene su respiracijskim epitelom. alveolarni hodnici i alveole .13 : DIŠNI SUSTAV . bazalno : afr ž završetci/osjetni receptori  bazalne (kratke ) stanice – leže na baz lam.nosne šupljine – dvije šupljine odvojene nosnom pregradom a lateralnog zida svake od njih izbočuju se tri košt. te vibrissae koje zaustavljaju vede čestice iz udisanog zraka u predvorju epitel gubi svoj oroženi sloj i na prijelazu u nosne šuplj. pripadaju DNESu > NOSNA ŠUPLJINA . pa se respir..alveole – specijalizirane vredaste tvorbe. bronhi.pov epitela(mat st)  male zrnate stanice – sadrže brojna zrnca s gustim središtem. koje izgrađuju najvedi dio pluda glavna mjesta izmjene kisika i ugljičnog dioksida između udahnutog zraka i krvi .. grkljan.respiracijski epitel – najvedi dio provodnog dijela oblaže višeredni cilindrični epitel u kojem su brojne vrčaste stanice  resp ep tipičan respiracijski epitel sastoji se od 5 vrsta stanica  cilindrične stanice s trepetljikama . koji se nazivaju spužvasta tijela  periodična razdoblja zatvaranja(zadebljanje sluznice jer se spužvasta tijela svakih 20-30 minuta ispune krvlju na jednoj strani nosne šupljine) smanjuju protok zraka. bronhioli i završni bronhioli respiracijski dio o respiracijski bronhioli. apikalno smještene kapljice sluzi bogate glikoproteinima  četkaste stanice (cilindr s brojnim μvilima).sastoji se od vanjskog predvorja i unutrašnjih nosnih šupljina . apikalni smještaj mitohondrija  vrčaste .epitel može oporaviti od isušenja  zbog alergijske reakcije i upale.predvorje – koža s vanjske površine nosa ulazi u nosnice i oblaže prednji dio predvorja na unutrašnjoj površini nosnica nalaze se žlijezde znojnice i lojnice. ne protežu se do lum.obično se dijeli na dva područja : provodni dio o nosna šupljina. nosni dio ždrijela. dušnik.

sadržavaju svijetložuti pigment koji daje boju njušnoj sluznici  bazalne stanice – tvore jedan sloj. čunjaste  njušne stanice – bipolarni neuroni između bazalnih i potpornih stanica  njihov apikalni kraj (dendriti) završava zadebljanjem s kojeg polaze cilije  cilije – dugačke i nepokretne i smatraju se neposrednim receptorima koji stvaranjem receptorskog potencijala reagiraju na mirisne tvari.u dijelu koji dodiruje meko nepce obložen je respiracijskim epitelom > GRKLJAN . a služe i kao zalistak koji sprječava ulaženje progutane hrane ili tekudine u dušnik. gornjoj čeljusti. vlaži i zagrijava da bi mogla obavljati te funkcije sluznica provodnog dijela pokrivena je specijaliziranim respiracijskim epitelom.njuh – njušni rececptori nalaze se u njušnom epitelu tu je višeredni cilindrični epitel sastavljen od tri vrste stanica:  potporne stanice . rešetnici i klinastoj kosti obloženi su stanjenim respiracijskim epitelom s malo vrčastih stanica lamina proprija sadržava samo malo malih žlijezda i neposredno ulazi u pokosnicu sluz izlučena u sinuse otječe u nosne hodnike djelovanjem trepetljika na epitelnim stanicama sinusitis – i bronhitis sastavni su dijelovi sindroma nepokretnih cilija > NOSNI DIO ŽDRIJELA . u lamini propriji ima mnogo mukoznih i seroznih žlijezda. malene.epiglotis – strši s ruba grkljana u ždrijelo cijela jezična strana i dio grkljanske uz vršak obloženi su mnogoslojnim pločastim epitelom 80 . te također i sloj sluzi u nosnoj šupljini koja osim što zadržava onečišdenja.spojevima sa njušnim stanicama. gdje čine sinapse s neuronima njušnog režnja mozga u lamini propriji ispod njušnog epitela nalaze se bowmanove žlijezde  njihov sekret čisti cilije i na taj način omogudava primanje novih mirisnih podražaja . te znatno povedavaju receptorsku površinu  aferentni aksoni njušnih stanica udružuju se u male snopove usmjerene prema središnjem živč sustavu.prilagođavanje zraka uvjetima okoliša –kondicioniranje prije nego što uđe u pluda udahnuti se zrak čisti. kornikulata i vrhovi aritenoidne) imaju potpornu ulogu.na slobodnoj površini mikrovili.. zajedno sa sekretima žlijezda vlaži pridošli zrak > PARANAZALNI SINUSI šupljine koje slijepo završavaju u čeonoj kosti.u lamini propriji smješteno je nekoliko grkljanskih hrskavica vede hrskavice su hijaline (tiroidna. okrugle. a blizu površine nalazi se i gusta mreža krvnih žila i vibrissae vrše svoju funkciju. te sudjeluju i u stvaranju zvukova pri govoru . povezani međustan.povezuje ždrijelo s dušnikom . krikoidna i najvedi dio aritenoidnih) manje hrskavice su elastične (epiglotis. kuneiformna.

primarni bronhi imaju približno jednaku histološku građu kao dušnik .dušnik se dijeli na dva primarna bronha koji ulaze u pluda u području hilusa.epitelom. sve dok ne dosegne oko 5 mm osim po rasporedu hrskavica i glatkih mišida. lamina proprija – bogata je elastičnim vlaknima i sadržava mnogo mukoznih i seroznih žlijezda. a izlaze vene i krvne žile .sveza sprječava pretjerano širenje lumena. obložene tipičnim resp.vestibularni nabori.u lamini propriji smješteno je 16 do 20 hijalinih hrskavica. u kojima se odvodni kanali otvaraju u lumen bronha i u lamini propriji i između epitelnih stanica ima mnogo limfocita. obložene mogude sa mnogosloj.te su tvorbe okružene gustim vezivnim tkivom s kojim tvore korijen pluda . ima i limfnih čvorida koji su osobito brojni na mjestima grananja bronhalnog stabla 81 .otvoreni dio potkovičastih hrskavica okrenut je prema stražnjoj plohi dušnika . sluznica bronha je po građi slična sluznici dušnika hrskavice bronha su nepravilnijeg oblika.ispod epiglotisa sluznica stvara dva para nabora koji strše u lumen grkljana gornji par čine lažne glasnice. gdje ulaze arterije.obložen tipičnom respiracijskom sluznicom .epitelom. dok su u odraslih pregrade često necjelovite .fibroelastična sveza i snopovi glatkih mišidnih stanica vežu se za perihondrij i premošduju slobodne krajeve hrskavica . potpuno okružuju lumen poput prstena smanjenjem promjera bronha hrskavični se prsteni zamjenjuju odijeljenim pločicama ili otočidima hijaline hrskavice ispod epitela.svaki je režnjid obrubljen tankom pregradom vezivnog tkiva. u lamini propriji. što se najbolje vidi u fetusa. nalazi se mišidni sloj koji se sastoji od ukriženih snopova spiralno poredanih glatkih mišidnih stanica  oni postaju izraženiji u stijenci provodnih cijevi nadomak respiracijskog područja. a mišid omoguduje njegovo suženje > BRONHALNO STABLO .prema bazi grkljanske strane taj epitel prelazi u višeredni cilindrični s trepetljikama ispod epitela nalaze se mješovite seromukozne žlijezde . ispod kojega se u lamini propriji nalaze brojne serozne žlijezde donji par čine prave glasnice.bronhi – svaki se primarni bronh 9-12 puta dihotomički grana i svaki je ogranak tanji. te brojne mješovite žlijezde koje izlučuju rijedak sekret .ploč. sadržavaju vokalne ligamente i vokalne mišide > DUŠNIK .

hodnika i alveol. da nestaju razmaci među njima epitel : stanjeni pločasti alveolarni epitel na distalnom kraju alveolarnoh hodnika nestaju glatke mišidne stanice.pregrada se sastoji od dva tanka sloja pločastog epitela.alveolarni hodnici – -cijevi koje nastaju tolikim umnožavanjem broja alveola (koje se otvaraju prema distalnom kraju u respiracijske bronhiole). pa se zato naziva interalveolarni zid  interalv. vredica. imeđu kojih su smještene kapilare. te elastična i kolagena vlakna čine jedinu potporu hodnika i njegovih alveola otvaraju se u atrije. a svaki se atrij otvara u dvije ili više alveolarnih vredica rubove otvora atrija. osim što je njihova stijenka isprekidana brojnim vredastim alveolama u kojima se izmjenjuju plinovi oblaže ih kubični epitel s trepetljikama i clarinim stanicama. promjera oko 200 μm pludima daju spužvastu strukturu najčešde svaka stijenka odijeljuje dvije susjedne alveole.alveole vredaste izbočine resp.bronhioli – intralobularni zračni putovi promjera 5 mm ili manje nemaju u sluznici ni hrskavice ni žlijezda pojedinačne vrčaste stanice nalaze se samo u epitelu njihovih početnih dijelova epitel :  u vedim bronhiolima: višeredan cilindričan s trepetljikama  postaje niži i jednostavniji sve dok ne postane jednoslojan cilindričan s trepetljikama  u manjim završnim bronhiolima : kubičan koji sadržava i clarine stanice  clarine stanice u apikalnom dijelu sadržavaju sekretna zrnca i izlučuju proteine sadržavaju posebna područja – neuroepitelna tjelešca – sadržavaju sekretna zrnca i primaju kolinergičke živč završetke  vjerojatno imaju funkciju kemoreceptora koji odgovaraju na promjenu sastava plinova  čini se da su uključeni u obnavljanje epitela nakon oštedenja lamina proprija  uglavnom se sastoji od glatkih mišida i elastičnih vlakana . a simpatikusa suprotno . elastična i kolagena vlakna. bronhiola. alveol. koji se na rubu alveola nastavlja u pločasti alveolarni epitel (alveolarne stanice tipa I) pri samom kraju respiracijskih bronhiola trepetljika više nema ispod epitela još ima glatkih mišidnih stanica i elastičnih vlakana .mišidima bronha i bronhiola upravljaju vagus i simpatički ž sustav podraživanje vagusa – smanjuje promjer.respiracijski bronhioli – svaki završni bronhiol dijeli se na dva ili više respiracijskih bronhiola koji čine prijelaz između provodnog i respiracijskog dijela sluznica im je jednako građena kao sluznica završnih bronhiola. alveolarnih vredica i alveola okružuje gusta i složena mreža elastičnih i retikulinskih vlakana . međustanični matriks i stanice 82 ..

makrofazi i fibroblasti barijera krv-zrak :  površinska prevlaka (surfaktant) i citoplazma alveolarnih stanica  spojene bazalne lamine blisko smještenih alveolarnih i endotelnih stanica i  citoplazma endotelnih stanica .stanice tipa II razasute su između stanica tipa I s kojima su povezane dezmosomima i čvrstim spojevima okrugle su i obično smještene u skupinama od 2-3 tamo gdje se alv. prenose se do ždrijela gdje budu progutani 83  .oslobađanje CO2 iz H2CO3 katalizira enzim karboanhidraza koji se nalazi u crvenim krvnim stanicama. oblažu 97% površine alveola. često na samoj površini alveola brojni makrofazi ispunjeni česticama ugljena i prašine.endotelne stanice kapilara – endotel kapilara neprekinut.sloj surfaktanta sastoji se od vodenastog donjeg sloja koji sadržava bjelančevine. glikozaminoglikane i bjelančevine  izlučuju se na apikalnoj površini stanice  nastaje surfaktant . . bez fenestra brojni pinocitotski mjehuridi u sploštenom dijelu .sinteza surfaktanta u slučajevima respiracijskog distres sindroma se može potaknuti terapijskom primjenom glukokortikoida .kapilare i vezivno tkivo čine intersticij u kojem se nalaze : bazalna membrana. leukociti.stanice tipa I ili pločaste alveolarne stanice potpuno sploštene. ostatak su stanice tipa II organele su skupljene oko jezgre smanjujudi barijeru krv-zrak pinocitotski mjehuridi povezane dezmosomima i čvrstim spojevima glavna uloga je stvaranje najtanje mogude barijere koja lako propušta plinove . stijenke sastaju pod kutom leže na bazalnoj membrani i dio su epitela isto podrijetlo kao i ove gore nadoknađuju mitotskom diobom obe populacije na histološkim preparatima – pjenušav izgled.u fetalnom razvoju surfaktant se javlja u posljednjim tjednima trudnode .pludni makrofazi – -stanice s prašinom. i površinske monomolekularne fosfolipidne prevlake sastavljene uglavnom od dipalmitoil fosfatidilkolina i fosfatidilglicerola .pregradi. nalaze se u alv. smješteni su u vezivnom tkivu oko velikih krvnih žila i u popludnici alveolarni makrofazi koji unutar sloja surfaktanta čiste slobodnu površinu epitela.mjehuridima odgovaraju lamelarna tjelešca  sadržavaju fosfolipide.

dugotrajno pušenje uzrokuje pretvorbu respiracijskog epitela u mnogoslojni pločasti epitel prvi korak u njegovoj kasnijoj diferencijaciji u tumor 84 . povezuju lumene susjednih alveola kroz njih se izjednačuje tlak u alveolama ili omoguduje kolateralni protok zraka kod začepljenja bronhiola . gdje anastomoziraju s malim ograncima pludnih arterija .pleura – serozna opna koja obavija pluda sastoji se od dvaju listova : parijetalnog i visceralnog koji prelaze jedan u drugi u području hilusa oba lista se sastoje od mezotelnih stanica koje leže na rahlom sloju vezivnog tkiva što sadržava kolagena i elastična vlakna elastična vlakna visceralne pleure nastavljaju se na elastična vlakna u pludnom parenhimu . venule koje nastaju od kapilarne mreže..regeneracija alveolarnog epitela – udisanje NO2 izaziva propadanje vedine stanica koje oblažu alveole.alveolarne pore – na interalveolarnoj pregradi. nešto dalje od dišnih putova. pa dolazi do velikog porasta broja dioba preostalih stanica tipa II .hodnika tvore kapilarnu mrežu u interalveolarnoj pregradi. smještene su pojedinačno u parenhimu.limfne žile pluda – teku uz bronhe i pludne krvne žile ima ih i u interlobularnim pregradama i sve se ulijevaju u limfne čvorove u području hilusa  duboka mreža površinska mreža – limfne žile u visceralnoj pleuri nema ih oko završnih dijelova bronhalnog stabla ispod razine alveolarnih hodnika .krvne žile pluda – pludna arterija grana se u pludima pratedi bronhalno stablo. Obavijene su tankim slojem vezivnog tkiva i ulaze u interlobularne pregrade.emfizem – kronična pludna bolest. prate bronhalno stablo prema hilusu hranidbene žile prate bronhalno stablo i raspoređuju krv po najvedem dijelu pluda. kod koje dolazi do proširenja dijelova pluda distalno od bronhiola i propadnja alveolarnih stijenki razvija se postepeno. sve do respiracijskih bronhiola. a posljedica mu je respiracijska insuficijencija najvedu uzrok je pušenje . kad napuste režnjid. na razini alv.

1: DUŠNIK 2: PLUDA 85 .

rahlo spaja kožu s podlogom i odgovara površinskoj fasciji . langerhansove stanice i merkelove stanice . epidermalni grebeni . dezmosoma  imaju važnu ulogu u povezivanju stanica i sprječavanju njihova ljuštenja zrnati sloj (stratum granulosum )  sastoji se od 3-5 slojeva višekutnih stanica čija je citoplazma ispunjena grubim bazofilnim keratohijalinskim zrncima (histidin i cistin)  lamelarna zrnca – pražnjenjem svog sadržaja stvaraju sloj koji sadržava lipide koji djeluje kao vezna tvar među stanicama. a kasnije se prošire cijelom volarnom površinom stopala i šake > EPIDERMIS .papile. manje vrste stanica : melanocite.dermatoglifi – pojave se u 13. ali sadržava i tri posebne. s jezgrom u sredini i  citoplazmom ispunjenom snopovima filamenata . oroženih stanica bez jezgara. ulaze među izbočine epidermisa. ova prva dva temeljni sloj (stratum basale)  sastoji se od jednog sloja bazofilnih cilindričnih ili kubičnih stanica koje leže na bazalnoj membrani na granici između korijuma i epidermisa  dezmosomi na lateralnim i gornjim plohama  hemidezmosomi u bazalnom dijelu stanične membrane. nokti. a citoplazma se sastoji uglavnom od gusto zbijenih filamenata uloženih u elektronski gustu amorfnu tvar  još se vide dezmosomi rožnati sloj (stratum corneum)  15-20 slojeva sploštenih.ispod korijuma se nalazi subcutis ili hipodermis ili potkožno tkivo rahlo vezivno tkivo koje može sadržavati režnjide masnog tkiva – panniculus adiposus ne smatra se dijelom kože. tanki sloj jako sploštenih eozinofilnih stanica mnogo je izraženiji u debeloj koži  organele i jezgre više se ne vide. izdanci korijuma. sprječava prodor stranih tvari i ima ulogu brtvila svijetli sloj (stratum lucidum)  prozirni.orožene epitelne stanice nazivaju se keratinociti . kojima je citoplazma ispunjena optički dvolomnim vlaknastim skleroproteinom.sastoji se uglavnom od oroženog mnogoslojnog pločastog epitela.sastoji se od : epidermisa – epitelni sloj ektodermalnog podrijetla korijuma – sloj vezivnog tkiva mezodermalnog podrijetla .tonofibrile  ulaze u male stanične izdanke koji na vrhovima završavaju polovic.epidermalni derivati – dlake.tjednu intrauterinog života na jagodicama prstiju. povezuju sa bazalnom laminom  sadržava matične stanice – osiguravaju neprekidno obnavljanje epidermisa  intermedijarni keratinski filamenti nazubljeni sloj (stratum spinosum)  sastoji se od kubičnih ili nešto sploštenih stanica.14: KOŽA . žlijezde znojnice i lojnice . keratinom 86 .idudi od korijuma prema površini – slojevi epidermisa malpighijev sloj/ stratum germinativum.

potiče povedano stvaranje adrenokortikotropnog hormona. a melanin poptuno ispunjava mjehurid  unose se u keratinocite temeljnog i nazubljenog sloja . koje se nalaze ispod ili između stanica temeljnog sloja i u folikulima dlaka potječu od stanica neuralnog grebena dugački nepravilni izdanci.4-dihidroksifenilalanin (dopa).u čovjeka pomanjakanje kortizola iz kore nadbubrežne žlijezde. Posljedica je pojačana pigmentacija kože kao kod addisonove bolesti . koji se nakon niza preinaka pretvara u melanin  tirozinaza nastaje na ribosomu. poprečne pruge. ali u citoplazmi imaju malena gusta zrnca(čiji sastav ??:) slobodni živč završetci tvore na bazi merkelovih stanica prošireni završni disk služe kao osjetni mehanoreceptori 87 . u njemu počinje djelovati tirozinaza  stadij II – mjehurid/melanosom. dobro razvijen GK. melanin je uložen u bjelančevinski matriks  stadij III – zbog nakupljanja melanina slabije se razaznaje struktura filamenata  stadij IV – zrelo melaninsko zrnce vidljivo svjetlosnim mikroskopom.langerhansove stanice – uglavnom u nazubljenom sloju epidermisa i čine 2-8% epidermalnih stanica podrijetlom iz koštane srži mogu vezati antigene i predočiti ih limfocitima . mnogo mitohondrija. nakon oroženja stanice se sastoje samo od vlaknastih i amorfnih bjelančevina te zadebljane stanične membrane i nazivaju se rožnate stanice . a zatim u dopakvinon. i kratke cisterne hrapave ER pričvršdeni su samo za bazalnu laminu hemidezmosomima boju kože određuje između ostalog i količina melanina i karotena.merkelove stanice – najčešde u debeloj koži dlana i tabana sliče epidermalnim epitelnim stanicama. usporedno poredani filamenti. prenosi se u lumen hrapave ER i nakuplja u mjehuridima koji nastaju u GK  stadij I – mjehurid je obavijen membranom.vitiligo – degeneracija i nestajanje melanocita .melanociti – specijalizirane stanice epidermisa. broj krvnih žila u korijumu i boja krvi koja u njima teče eumelanin – tamnosmeđi pigment kojeg stvaraju melanociti feomelanin – pigment koji se nalazi u riđoj kosi i sadržava cistein sinteza melanina  važnu ulogu ima enzim tirozinaza – pretvaranje tirozina u 3.

orožene tvorbe. koja sadržava kapilarnu mrežu bitnu za održavanje folikula . velike .najdeblji na leđima .korijum se sastoji od dva sloja: papilarni – građen od rahlog vezivnog tkiva.> KORIJUM . uglavnom kolagen tipa I. katagen i telogen – razdoblja mirovanja . za tim postaju cilindrične.u korijumu i u potkožnom tkivu : slobodni i učahureni receptori slobodni obuhvadaju ruffinijeve završetke. te prema površini prelaze iz vodoravnih u uspravne unutrašnja ovojnica korijena -najperifernije stanice bulbusa.staklasta membrana – hijalini staklasti sloj bez stanica koji nastaje zadebljanjem bazalne lamine odvaja folikul dlake od korijuma . lamina reticularis. ima i leukocita. koji u razdoblju rasta ima završno proširenje – bulbus dlake.gusta mreža krvnih i limfnih žila . Meissnerova i Krauseova tjelešca djeluju kao mehanoreceptori > DLAKE .i sastoji se od stanica koje odgovaraju zametnom sloju epidermisa .između temeljnog sloja epidermisa i papilarnog sloja korijuma uvijek se nalazi bazalna lamina .ispod bazalne lamine nalazi se fina mreža retikulinskih vlakana.povedvj i pojačavaju dermo-epidermalni spoj . njih dvije tvore bazalnu membranu .stanice korijena. ali bogata simpatička .nema parasimpatičke inervacije. nastale od uvrnuda epidermisa. pa zato ima mnogo vlakana i manje stanica nego papilarni sloj . do polovice duljine folikula su kubične. te žlijezde znojnice i lojnice .slojevi – srž .najvažniji glikozaminoglikan kože je dermatan-sulfat .folikuli dlaka. sadrži i sidrena vlakanca retikularni – deblji i sastoji se od gustog vezivnog tkiva.mreža vlakana elastičnog sustava . prolazna je tvorba i njezine stanice nestaju iznad razine žlijezda lojnia vanjska ovojnica korijena -nastavlja se na epidermalne stanice i blizu površine ima sve slojeve epidermisa.stanice središnjeg dijela korijena iz vrh papile. gusto zbijene vretenaste stanice kutikula .površina mu je vrlo nepravilna. a učahureni Vater-pacinijeva. uz papilu je tanja. tu se nalate fibroblasti i druge stanice vezivnog tkiva kao što su mastociti i makrofazi. folikula dlake.vezivno tkivo koje podupire epidermis i povezuje ga s potkožnim tkivom .korijen dlake – čine epidermalne stanice koje obuhvadajju papilu . početni dio dlake. jako orožene. na dnu bulbusa nalazi se – papila dlake.anagen – razdoblje rasta.korijum je oko folijkula gušdi i čini vezivnu ovojnicu musculus arrector pili povezuje tu ovojnicu s papilarnim slojem korijuma 88 .vakuolizirane i umjereno orožene st kora .posljednje stanice folikula dlake koje se diferenciraju.tijekom embrionalnog razvoja određuje diferencijaciju epidermisa iznad sebe . sadržava brojne papile.

ležište nokta – sastoji se samo od temeljnog i nazubljenog sloja.korijen nokta – proksimalni dio nokta skriven u žlijebu nokta . one proliferiraju. NaCl. jednostavne zavijene tubulusne žlijezde kojima se odvodni kanali otvaraju na površini kože  odvodni kanal oblaže dvoredni kubični epitel sekrecijski dio žlijezde leži u korijumu. u području oko prsne bradavice i oko anusa vede su od ekrinih žlijezda znojnica 89 . bazalni dio ima invaginacije (prijenos soli i vode) znoj – nije viskozan i sadržava malo bjelančevina.žlijezde znojnice – rasprostranjene po gotovo cijeloj koži merokrine. sastoji se od uobičajenih slojeva epidermalnih stanica.mj embrionalnog razvoja pod kontrolom je androgena . a stanice se ispune manim kapljicama i raspadnu se. sploštenih epitelnih stanica. tako nastaje loj(sebum) holokrine žlijezde lojnice počinju izlučivati u 5. falange . urea.žlijezda lojnica – smještene u korijumu na gotovo cijeloj površini tijela nema ih u koži bez dlaka. diferenciraju se i ispune alveole okruglim stanicama koje u citoplazmi sadržavaju mnogo masnih kapljica  njihove se jezgre postepeno skvrčavaju. Oroženi sloj tog nabora čini eponychium ili kutikulu . koje leže na bazalnoj lamini. kanal se otvara neposredno na površinu epidermisa alveole su građene od bazalnog sloja nediferenciranih. sadrže sekretna zrnca sa glikoproteinima  svijetle – nemaju sekretnih zrnaca. glavni sastojci : voda.> NOKTI . a okružuju ga mioepitelne stanice  građen od dvije vrste stanica:  tamne – ne dodiruju bazalnu laminu.ploče građene od oroženih epitelnih stanica. koje se nalaze na dorzalnoj površini svake dist. koji se najčešde izlijeva u gornji dio folikula dlake u nekim područjima kao što su glans penis i glans klitoridis. koji prekriva korijen nokta.epitel kožnog nabora.epitel ploče nokta izrasta iz matice nokta > KOŽNE ŽLIJEZDE . na dlanovima i tabanima alveolarne žlijezde običnose nekoliko alveola otvara u kratki odvodni kanal. NH3 i mokrkis  količina natrija mnogo je manja nego u krvi jer ga apsorbiraju epitelne stanice odvkanala  tekudina u lumenu sekrecijskog dijela ultrafiltrat je krvne plazme inerviraju ga kolinergički živčani završetci apokrine ili mirisne – nalaze se u pazuhu. ne sudjeluje u stvaranju nokta .

razina subkutisa 90 .smještene u korijumu i potkožnom tkivu. njihovi odvodni kanali se otvaraju u folikul dlake sekret viskozan adrenergički živčani završetci mollove žlijezde na rubovima vjeđa i ceruminozne žlijezde vanjskog zvukovoda – modificirane su žlijezde znojnice slične apokrinima 1: KOŽA GLAVE .razina korijuma .uzdužno 2: KOŽA GLAVE – poprečno .

te izlazi mokradovod. pukotinu  podociti sadrže snopove aktinskih filamenata pa imaju sposobnost kontrakcije između fenestriranih endotelnih stanica kapilara glomerula i podocita koji pokrivaju njihove vanjske površine – nalazi se bazalna membrana  odjeljuje mokradni prostor od krvi u kapilarama  nastala je stapanjem bazalnih lamina kapilara i podocita  lamina densa –fizički filtar. nazvanom glomerularna/ Bowmanova čahura unutrašnji list čahure (visceralni) obavija kapilare glomerula  znatno se mijenja tijekom embrionalnog razvoja  podociti . neparnog mokradnog mjehura i mokradne cijevi . od svakog od njih polazi nekoliko malih ogranaka – mali bubrežni vrčevi .zavijeni kanalid. zavijeni kanalid. te . tanki i debeli krak henleove petlje. i sekrecijom . a samo oko 1 mL dospijeva u mokradovode kao mokrada ( u 24 h nastaje oko 1500 mL mokrade) > BUBREG .sudjeluje u održavanju homeostaze : filtracijom.1-4 miliujuna nefrona . prox.sastoji se od kore i srži .sabirne cjevčice i cijevi (neki autori ih ne smatraju dijelovima nefrona) funkcionalan jedinica bubrega . izdanke/ nožice.stanice unutrašnjeg lista. gdje ulaze živci.od osnovice svake piramide prodiru u koru usporedni tračci cjevčica – sržni tračci . od kojega odlazi nekoliko primarnih izdanaka.  svaki od njih ima brojne sek.bubrežno tjelešce i filtriranje krvi – sastoji se od klupka krvnih kapilara (glomerul). od te količine 124 se apsorbiraju u bubregu.15: MOKRADNI SUSTAV . aktivnom i pasivnom apsorpcijom. i konveksnu lateralnu površinu . okruženog epitelnom čahurom dvostruke stijenke. koje obuhvadaju kapilare glomerula  oni izravno dodiruju bazalnu laminu  ulaze jedni među druge umeđujudi filtracijske pukotine  susjedne povezuje debela opna koja tako premošduje filtrac. ulaze i izlaze krvne i limfne žile.nefron – bubrežno tjelešce.u čovjeka se srž sastoji od 10-18 čunjastih ili piramidnih tvorbi.oba bubrega stvaraju oko 125 mL filtrata u minuti. imaju stanični trup. dist.sastoji se od parnih bubrega i mokradovoda.ima konkavan medijalan rub –hilus.bubrežna nakapnica – dijeli se u dva ili tri velika bubrežna vrča. sržnih piramida . a obje lamine rare – barijera naboju vanjski list čini vanjsku granicu bubrežnog tjelešca i zove se parijetalni list Bowmanove čahure  sastoji se od jednoslojnog pločastog epitela s bazalnom laminom i tankog sloja retikulinskih vlakana  na mokradnom polu epitel se mijenja u jednoslojni kubični ili niski cilindrični 91 .

henleova petlja – debeli dio silaznog kraka. uz fosfat i kalcij voda prolazi pasivno difuzijom u smjeru osmotskog gradijenta izlučuje kreatinin iz olazme u filtrat kao i strane tvari unesene u organizam (para-aminohipurnu kiselinu i penicilin) . a izlazi odvodna arteriola  i mokradni pol od kojega polazi proksimalni zavijeni kanalid protok krvi kroz oba bubrega iznosi 1. tanki dio silaznog kraka.ta dva lista zatvaraju mokradni interkapsularni prostor u koji se kroz stijenku kapilara i visceralni list filtrira tekudina (glomerularni filtrat) svako bubrežno tješce ima : žilni pol gdje ulazi dovodna arteriola.proksimalni zavijeni kanalid – kubični ili niski cilindrični epitel proksimalnog zavijenog kanalida duži je od distalnog zavijenog kanalida stanice ovog kubičnog epitela imaju acidofilnu citoplazmu zbog brojnih mitohondrija  sa slobodne plohe stanice polaze brojni mikrovili koji čine četkastu prevlaku  velike stanice. pa svaki popr presjek sadržava samo 3-5 okruglih jezgri  pinocitotski mjehuridi na apikalnom kraju stanice. ali bez tanke opne koja premošduje otvore ostalih fenestriranih kapilara endotelnim stanicama i podocitima glomerularne kapilare priključuju se i mezangijske stanice  prianjaju iz nihove stijenke  imaju sposobnost kontrakcije  sadržavaju receptore za ANG II  kad se receptori aktiviraju glomerularni protok je smanjen  sadržavaju receptore i za natriuretski čimbenik koji relaksira mezangijske stanice i povedava protok krvii djelotvornu površinu raspoloživu za filtriranje  daju glomerulu strukturnu potporu  sintetiziraju međustaničnu tvar  vrše endocitozu  uklanjaju normalne i patološke molekule koje su se zadržale unutar glomer baz membr na žilnom polu izvan glomerula nalaze se ekstraglomerularne mezangijske stanice koje su dio jukstaglomerularnog aparata . udružuju se s lizosomima u kojima se makromolekule razgrađuju. a monomeri se vradaju u optok krvi  bazalni dijelovi imaju brona uvrnuda i laterlane interdigitacije sa susjednim stanicama  natrijeva pumpa  aktivni prijenos iona u živom organizmu imaju širok lumen i okruženi su peritubularnim kapilarama u njemu započinju apsorpcija i ekskrecija apsorbira iz filtrata svu glukozu i aminokiseline te oko 85% NaCl i vode. tanki dio uzlaznog kraka i debeli dio uzl kraka debeli su krakovi po građi vrlo slični distalnom zavijenom kanalidu u vanjskom dijelu srži debeli dio silaznog kraka naglo se suzi i nastavlja kao tanki približno 1/7 nefrona smještena je blizu kortikomedularne granice – jukstamedularni nefroni 92 .2 -1.3 L/min endotelne stanice glomerularnih kapilara su fenestrirane.tubularna sekrecija .

oni imaju glavnu ulogu u koncentriranju mokrade epitel sab.zav..kraka petlje potpuno je propustan za vodu. cijevi djeluje pod utjecajem arginin vazopresina ili ADH koji izlučuje neurohipofiza . ali je cijeli uzl.distalni zavijeni kanalid – debeli uzlazni krak petlje ulazi u koru. vedina ih u bazalnom području ima GK uz prisutnost aldosterona u dovoljno visokoj koncentraciji. a izlučuju ioni kalija (i vodika)  nedostatak aldosterona – addisonova bolest (pretjerani gubitak natrija mokradom) izlučuje u mokradu i vodik i amonijeve ione . dugog sil i uzl tankog dijela i debelog uzlaznog kortikalni nefroni – imaju vrlo kratke tanke silazne dijelove i NEMAJU tankih uzlaznih dijelova sudjeluje u zadržavanju vode u organizmu tanki dio sil.kanalidu vrši se izmjena iona. imaju složena uvrnuda bazalnog dijela membrane udružena s mitohondrijima priliježe uz žilni pol svog nefrona na dodirnom mjestu promijeni se i dovodna arterija i distalni kanalid  jukstaglomerularno područje – stanice dist.kanalida postaju cilindrične (macula densa). tlaka krvi .sabirne cijevčice i cijevi – manje sabirne cijevčice obložene su kubičnim epitelom na putu kroz srž njihove stanice postaju više sve do cilindričnih stanice se boje blijedo uobičajenim bojama (malo organela) u sabirnim cijevčicama i cijevima kore vide se i tamno obojene. granice među stanicama se jasno vide u sabirne cijevi u kori dolaze pod pravim kutom odvodni kanalidi iz svakog sržnog tračka. one se sastoje od kratkog debelog silaznog kraka.najvažniji za stvaranje gradijenta hipertoničnosti u intersticiju srži koji utječe na koncentraciju mokrade za vrijeme njezina prolaženja kroz sabirne cijevi. u dist. te obilnu hrapavu ER i GK  izlučevine JG stanica sudjeluju u održavanju krvnog tlaka  izlučuju renin…. umetnute ili interkalirane st. nakon kratkog toka postaje zavijen jednoslojni kubični epitel nemaju četkastu prevlaku ni apikalne kanalide stanice su plosnatije i manje od onih u prox.krak za nju nepropustan u debelom dijelu uzlaznog kraka NaCl izlazi iz kanalida aktivnim prijenosom to u intersticiju srži dovodi do stvaranja gradijenta hipertoničnosti potrebnog za koncentriranje mokrade osmotski tlak intersticija na vrhovima sržnih piramida oko 4 puta je vedi od osm. a to je osnova sposobnosti bubrega da stvara hipertoničnu mokradu  imaju vrlo duge heleove petlje koje se protežu duboko u srž. (angiotenzinogen – bjelančevina plazme)  u području JG-stanica dovodnoj arterioli nedostaje elastična membrana 93  . apsorbira se natrij.zav.jukstaglomerularni aparat – uz samo bubrežno tjelešce tunika medija dovodne arteriole ima promijenjene glatke mišidne st  te JG-stanice imaju citoplazmu ispunjenu sekretnim zrncima.

površinske stanice imaju u staničnoj membrani posebna područja u obliku debelih ploča. sve dok se ne približe vratu mjehura gdje se mogu jasno razlikovati tri sloja unutrašnji uzdužni postaje kružan oko prostatičnog dijela mokradne cijevi u muškarca dok se u žena protež sve do vanjskog ušda srednji sloj završava na vratu mjehura vanjski uzdužni nastavlja sve do kraja prostate. a površinske stanice se splošte .vasa recta – od odvodnih arteriola iz jukstamedularnih nefrona silazni krak petlje čini kapilara kontinuirane stijenke uzlazni krak petlje – kapilara s fenestriranim endotelom sadržavaju krv filtriranu kroz glomerule i opskrbljuju srž hranjivim tvarima i kisikom ne uklanjaju visoki osmotski gradijent nastao u intersticiju djelovanjem tankkkih dijelova Henpet .intersticij bubrega – prostor između mokradnih kanalida te limfnih i krvnih žila zauzima vrlo malen volumen u kori. nakapnici i mokradovodima raspoređeni su spiralno. često su poliploidne .kad je epitel rastegnut ima samo 3 ili 4 sloja. kada mokradovod dosegne mokradni mjehur rasporede se uzdužno mišidni snopovi u stijenci mjehura teku u svim smjerovima. ali se poveda u srži sadržava malo vezivnog tkiva s fibroblastima. tkiva različite gustode oko lamine proprije nalazi se gusti splet glatkih mišidnih stanica prijelazni epitel mokradnog mjehura sastoji se u mlohavom stanju od 5 ili 6 slojeva stanica stanice na površini su okrugle.mišidni slojevi u bubrežnim vrčevima. a također mu pripadaju i ekstraglomerularne mezangijske stanice ili lacis stanice ANG II – povisuje krvni tlak sužavanjem arteriola i stimuliranjem izlučivanja aldosterona .mokradni putovi prekriveni su izvana adventicijom osim gornjeg dijela mokradnog mjehura koji je prekriven potrbušnicom (serozom) 94 . a do vanjskog ušda mokradne cijevi u žena .macula densa i JG-stanice zajedno čine JG-aparat. nešto kolagenih vlakana i uglavnom u srži. koja su odijeljena uskim trakama tanje membrane ova područja čine osmotsku barijeru između mokrade i tkivnih tekudina čuvaju se u citoplazmi praznog mjehura . vrlo hidriranu osnovnu tvar bogatu proteoglikanima žljezdane stanice nađene u srži nazivaju se intersticijske stanice  u citoplazmi sadrže kapljice lipida  sudjeluju u sintezi prostaglandina i prostaciklina > MOKRADNI MJEHUR I MOKRADNI PUTOVI jednaka osnovna histološka građa od bubrežnih vrčeva do mokradnog mjehura stijenka mokradovoda postaje sve deblja što se ovaj više približava mokradnom mjehuru sluznica tih organa sastoji se od prijelaznog epitela i lamine proprije od veziv.

mokradna cijev – u muškarca – prostatički dio – odvodni kan prostate.dijelu . ali vedinom u spong. oko tog dijela je sfinkter od skeltenih mišidnih vlakana – vanjski sfinkter spongiozni dio – u spužvastom tijelu penisa. verumontanum sa utriculusom prostaticusom i ejakulacijskim kanalima. prijelazni epitel membranski dio – mnogoslojni ili višeredni cilindrični epitel. epitel višeredan i ciindričan s dijelovima mnogoslojnog pločastog epitela..u žene epitel : mnogoslojni pločasti s područjim višerednog cilindričnog 1: BUBREG . distalno – fosa navicularis littreove žlijezde – mukozne žlijezde duž cijele mokradne cijevi.kora 95 .

3: MOKRADOVOD 4: MOKRADNI MJEHUR 96 .

port. razvoja hipofiza se razvija dijelom od ektoderma usne šupljine.zbog dvostrukog podrijetla sastoji se od dvije žlijezde : neurohipofize i adenohipofize .hipotalamo.  prenose ih aksoni koji završavaju u eminenciji medijani. : supraopt. endokrine stanice i odvodi hormone u krvotok 97 . kapilarni splet  taj hipofizni portalni sustav vrlo je važan za regulaciju funkcije stanica adenohipofizenosi neurohormone od eminencije medijane do adenohipofize odozdo desna i lijeva donja hipofizna arterija: opskrbljuju neurohipofizu i malim dijelom držak .hipofizni sustav – tri mjesta koja stvaraju i otpuštaju tri vrste hormona prva skupina : peptidi koje stvaraju nakupine sekr. tako da se šupljina rathkeove vrede smanji na usku pukotinu .tijekom embr. njezin prednji zid zadeblja.primjer: različite vrste stanica koje izlučuju IGF – čimb rasta sličan inzulinu >  HIPOFIZA . hip. neurona hipotal.opskrba krvlju – dvije skupine arterija koje potječu od unutrašnje karotidne arterije odozgo desna i lijeva gornja hipofizna arterija: opskrbljuju eminenciju medijanu i držak  tvore primarni kapilarni splet fenestriranih kapilara  one se udružuju u vene koje se u adenohipofizi ponovno raspu u sekund. ventromedijalne i infundibularne jezgre hipotalamusa. gdje ih skladište i otpuštaju u kapilarnu mrežu  od eminencije medijane do adenohipofize se prenose prim.  aksoni tih neurona prenose hormone do svojih završetaka u neurohipofizi druga skupina : peptidi koje stvaraju neuroni dorzomedijalne.hormoni – molekule koje u organizmu djeluju kao kemijski glasnici otpuštaju ih endokrine stanice koje udružene u nakupine ili tračke tvore endokrine žlijezde endokrine stanice smještene su neposredno uz kapilare koje primaju izlučene hormone i prenose ih i raspoređuju ih po organizmu primjer parakrine sekrecije : hormon gastrin – putem kratkih kapilara dolazi do specifičnih želudanih žlijezda fundusa želudca te ih potiče na sekreciju solne kiseline jukstakrina sekrecija –stanice izlučuju hormone u međustanični prostor i djeluju difuzijom na susjedne ciljne stanice  primjer : langerhansovi otočidi u kojima stanice izlučuju somatostatin koji neposredno inhibira izlučivanje inzulina. kasnije se ta vreda odvoji od usne šupljine. koji proizvode beta-stanice smještene u otočidima autokrina sekrecija.16: HIPOFIZA . a dijelom od živ sustava živčani dio nastaje kao izbočina dna diencephalona koji raste dolje poput drška što ostaje povezan s mozgom usni dio nastaje kao vredasta izbočina ektoderma na krovu primitivne usne šupljine embrija i raste prema gore -rathkeova vreda.jez. sustavom treda skupina : proteini i glikoproteini koje stvaraju stanice pars distalis i oslobađaju ih u sekundarnu kapilarnu mrežu portalnog sustava  ova kap mreža okružuje sekrec. i paraventr.

Kada se oslobode dospijevaju u pars distalis putem primarnog i sekundarnog kapilarnog spleta  izravni učinak hormona stimuliranih endokrinih stanica na oslobađanje peptida iz eminencije medijane i pars distalis pars tuberalis (kranijalni režanj)  okružuje infundibulum neurohipofize  vedina stanica u pars tuberalis izlučuje gonadotropine  raspoređene su utračcima duž krvnih žila pars intermedia  razvija se iz dorzalnog dijela rathkeove vrede  u čovjeka je to rudimentarno područje građeno od tračaka blijedih bazofilnih stanica. glatkih mišida malih arterija i arteriola 98 . vlakna za potporu tračcima žljezdanih stanica  oko 75% mase hipofize  kromofobne i kromofilne (bazofilne i acidofilne) stanice  među kromofobnim se razlikuju dvije populacije : jedne imaju malo zrnaca.adenohipofiza – pars distalis (prednji režanj)  tračci i nakupine stanica uz koje teku krvne kapilare  stanice stvaraju hormone koje pohranjuju u sekretnim zrncima  malobrojni fibroblasti proizvode retik.vazopresin – izlučuje se na poticaj povišenog osmotskog tlaka krvi glavni mu je učinak povedanje propusnosti za vodu na stanice sabirnih kanalida bubrega mokrada u kanalidima postaje hipertonična zbog apsorpcije vode u visokim dozama podiže krvni tlak pospješujudi kontr. to su vjerojatno nediferencirane i folikularne  dugi razgranani izdanci folikularnih stanica čine potpornu mrežu za druge stanice  vedinom svaka stanica proizvodi jedan hormon osim gonadotropne (2 hormona)  stanice koje izlučuju razl horm mogu se razlikovati samo imunocitokemijom i el. mikroskopom  aktivnost stanica u pars distali kontrolira nekoliko mehanizama:  peptidni hormoni koji se sintetiziraju u nakupinama neurosekrecijskih stanica u hipotalamusu. specifične obilno razgranjene glija-stanice. a pohranjuju se u eminenciji medijani –hipotalamički hormoni koji oslobađaju (koliko sam skužila i inhibiraju). koje sadržavaju mala sekretna zrnca .. čine oko 25% volumena neurohipofize .neurohipofiza – sastoji se od pars nervosa i infundibuluma u pars nervosa nema žljezdanih stanica i ona se sastoji od nemijeliziranih aksona sekretnih neurona supraoptičke i paraventrikularne jezgre hipotalamusa neurosekretna zrnca prenose se u pars nervosa gdje čine nakupine herringova tjelešca aksoni otpuštaju zrnca u brojne fenestrirane kapilare u pars nervosa i dalje u optok krvi neurosekretna tvar se sastoji od dva hormona koji su peptidi:  ADH (vedinom iz supraoptičkih) i oksitocin (vedinom iz paraventrikularnih)  svaki od njih je vezan za vezni protein neurofizin pituiciti – stanice neurohipofize. druge ih uopde nemaju.

1: HIPOFIZA 99 .

ispod nje dva dva koncentrična sloja žljezdanog tkiva: žuti periferni sloj – kora nadbubrežne žlijezde. stanice su mnogo manje te sadržavaju zrnca lipofuscina hormoni kore : glukokortikoidi.  enzimi za sintezu progesterona i deoksikortikosterona od pregnenolona su u glatkoj ER  a oni koji sudjeluju u pretvorbi deoksikortikosterona u aldosteron su u mitohondrijima 100 .kora – tri koncentrične zone koje u čovjeka nisu oštro ograničene:  zona glomerulosa. stanice su višekutne i sadrže kaplice lipida (spongiociti)  zona retikularis.čahura građena od gustog vezivnog tkiva šalje u unutrašnjost žlijezde tanke vezivne pregrade. od stanica koje su se iselile iz neuralnog grebena i od kojih potječu i stanice simpatičkih ganglija . a vjerojatno i reticularis izlučuju glukokortikoide : kortizon i kortizol  sudjeluju u regulaciji metabolizma ugljikohidrata. u kojoj su stanice kore i srži nakupljene u tračke duž krvnih kapilara . smješten na gornjem polu bubrega. EPITELNA TJELEŠCA I EPIFIZA > NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA . te arterije srži (uđu najprije u koru) pa se srž opskrbljuje krvlju iz dva izvora: arterijskom krvlju preko medularnih arterija i venskom krvlju preko kortikalnih arterija medularne se arterije zajedno sa kortikalnima ulijevaju u medularne vene koje se udružuju u nadbubrežnu venu endotel – vrlo je tanak i isprekidan fenestrama koje su premoštene tankom opnom  leži na neprekinutoj bazalnoj lamini . a pretvorba u pregnenolon u mitohondr.parni organ. raspoređene u gusto zbijene okrugle ili polukružne nakupine okružene krvnim kapilarama  zona fasciculata.opdi histološki izgled tipičan je za endokrinu žlijezdu.stanice raspoređene u nepravilne tračke međusobno povezane u mrežu. masti i bjelančevina u tim dvjema zonama proizvode se i male količine androgenih hormona (uglavnom dehidroepiandrosteron).cilindrične ili piramidne stanice. LANGERHANSOVI OTOČIDI. mineralokortikoidi i androgeni hormoni zona glomerulosa izlučuje mineralokortikoide. ponajprije aldosteron zona fasciculata. ŠTITNJAČA. a između njih teku kapilare.17 : NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE. potječe od mezoderma potrbušnice crvenkasto-smeđi središnji sloj – srž nadbubr žlijezde.opskrba krvlju – nekoliko arterijskih ogranaka čini ispod čahure splet iz kojeg izlaze tri skupine žila: arterije čahure.stanice razmještene u ravne stupove s jednim ili dva niza u svakome. a možda i malo estrogena sinteza kolesterola od acetata zbiva se u glatkoj ER. uložena u masno tkivo . arterije kore(ulijevaju se u kapilare srži).

koji ulaze u optok krvi majke . i peptide slične opijatima oko 80% kateholamina u nadbubrežnoj veni čini adrenalin sve stanice srži nadbubrežne žlijezde inerviraju kolinergički završetci pregang simp neurona stanice srži nalaze se u paraganglijima (difuzni izvor kateholamina) te u razl. od kojeg nastaju i postganglijski neuroni simp i parasim ganglija parenhimske stanice srži mogu se smatrati modificiranim postganglijskim simpatičkim neuronima koji su za vrijeme embr razvoja izgubili dendrite i aksone i postali sekrecijske stanice zrnca sadržavaju jedan od kateholamina. a ima i nešto parasimpatičkih ganglijskih stanica parenhimske stanice srži nastaju od neuralnog grebena. njihovo djelovanje dolazi do izražaja u drugim dijelovima organizma nakon konverzije u testosteron .glukokortikoidi  u jetri pospješuju ugradnju i uporabu masnih kiselina. uzrokuje hiperglikemiju i prolazna povišenja krvnog tlaka 101 . prilično debela sa stanicama raspoređenim u tračke poslije rođenja se stanjuje funkcija : izlučivanje sulfatiranih konjugata androgenih hormona. koji se u placenti pretvaraju u aktivne androgene i estrogene hormone. 11-betahidroksiandrostendion i testosteron  DHEA i androstendion imaju slab učinak. dopamin β-hidroksilazu (pretvara dopamin u noradrenalin). adrenalin ili noradrenalin  sadržavaju i ATP. aminokiselina i ugljikohidrata  potiču glukoneogenezu i glikogenezu  izvan jetre imaju suprotno ili kataboličko djelovanje na periferne organe – smanjuju sintetsku aktivnost i pospješuju razgradnju bjelančevina i lipida  smanjuju broj limfocita u optoku i tako prigušuju imunosno odgovor  vedina ih sudjeluje i u prenošenju iona  kortizol ima protuupalno djelovanje na bijele krvne stanice i imunosupresivna svojstva zbog supresivnog djelovanja na citokine mineralokortikoidi  djeluju uglavnom na distalne bubrežne kanalide. utrobnim organima feokromacitom – tumor stanica srži nadbubrežne žlijezde.srž nadbubr.fetalna ili privremena kora – između srži i tanke kore. na sluznicu želudca. na žlijezde slinovnice i znojnice u kojima potiču apsorpciju natrija  mogu povedavati koncentraciju kalija i smanjivati koncentraciju natrija u mišidima i moždanim stanicama dehidroepiandrosteron  jedini spolni hormon koji se u fiziološki značajnim količinama nalazi u kori nadbubr žlijzd  kora izlučuje male količine drugih androgenih hormona : androstendion. kromogranine (vezni proteini za kateholamine). žlijezde – sastoji se od višekutnih žlijezdanih stanica raspoređenih u tračke ili nakupine okružene mrežom retikulinskih vlakana između susjednih tračaka smještena je gusta mreža krvnih kapilara.

F-stanice stvaraju pankreasni polipeptid > ŠTITNA ŽLIJEZDA . a sastoji se od dva režnja spojena isthmusom .cushingov sindrom – prekomjerno stvaranje glukokortikoida connov sindrom – prekomjerno stvaranje aldosterona addisonova bolest – zbog razgradnje kore > LANGERHANSOVI OTOČIDI . B. pločaste ili niske cilindrične .svaki otočid obavija tanka čahura od retikulin.trikromatskim bojenjima prikazuju se acidofilne (alfa) i bazofilne (beta) stanice . B i D stanica .B-stanice smještaj : središnje područje.primjenom imunocitokemije mogu se razlikovati A. u sredini imaju nepravilni kristal inzulina vezanog za cink .tkivo štitne žlijezde grade folikuli. lipoliza.D i F stanice .i žljezdane stanice i krvne žile inerviraju vegetativna živčana vlakna .glukoze u krvi sekr.nastaje tijekom ranog embrionalnog razvoja od endoderma kranijalnog dijela probavne cijevi .funkcija: sinteza hormona tiroksina i trijodtironina . između kojih je umetnuta mreža fenestriranih krvnih kapilara .gušterača čovjeka ima više od milijun otočida koji su razmjerno gušde raspoređeni u repu .D-stanice stvaraju somatostatin  lokalnim parakrinim djelovanjem inhibira izlučivanje drugih hormona lang-otočida .tijesni spojevi vjerojatno služe za prijenos ionskih promjena .folikularne stanice mogu biti kubične.okrugli mjehuridi koje oblaže jednoslojni epitel.okruglaste nakupine endokrinih žljezdanih stanica uloženih u egzokrino tkivo gušterače . povisuje konc. vlakana i odvaja ga od susjednog egz. ima ih najviše oko 70% stvaraju inzulin  snižava konc.žlijezda se smatra manje aktivnom ako su folikuli u prosjeku obloženi pločastim epitelom 102 . okružena svijetlim područjem ispod granične membr .izlučuje više hormona .svaki otočid se sastoji od svijetlo obojenih višekutnih ili okruglih stanica raspoređenih u tračke. zrnca su pravilna s gustim središtem. a u lumenu sadržavaju želatinoznu tvar koloid .glukoze u krvi zrnca su nepravilna.simp i parasim živč završetci izravno dodiruju oko 10% A.smještena je u vratu ispod grkljana.A-stanice smještaj : na periferiji stvaraju glukagon  glikogenoliza. tkiva gušterače .

sinteza tireoglobulina – sinteza bjelančevina na hrapavoj ER.otpuštanje T3 i T4 na poticaj TSH.posebna vrsta stanica u štitnoj žlijezdi jesu parafolikularne ili C-stanice koje mogu biti uključene u folikularni epitel i li čine odvojnene nakupine između folikula nešto su vede i slabije obojene od folikularnih stanica imaju malo hrapaveER. dodavanje ugljikohidrata u ER i GK i oslobađanje gotovog proizvoda iz sekretnih mjehurida u lumen 2. što katalizira peroksidaza .sinteza i sekrecija hormona štitnjače – u njoj se pohranjuje velika količ. aktiviranje jodida – oksidiranjem pomodu peroksidaze te se prenosi u šupljinu folikula ionskim nosačem pendrinom 4. T4. prot. dugačke mitohondrije i velik GK brojna malena zrnca koja sadržavaju hormon – kalcitonin  glavni učinak: sniženje razine kalcija u krvi zbog inhibicije resorpcije kosti  poticaj za izlučivanje kalcitonina : povišenje koncentracije kalcija u krvi . obavijajudi ih nježnim. neformiranim vezivnim tkivom. DIT i MIT se oslobađaju u citoplazmu slobodni T3 i T4 prolaze kroz bazolateralni dio i otpuštaju se u kapilare MIT i DIT se ne izlučuju u krv jer se njihov jod uklanja djelovanjem jodotirozin dehalogenaze T4 prevladava (90%). to nakupljanje se obavlja u izvanst koloidu koloid štitne žlijezde sastoji se od glikoproteina tireoglobulina .obavijena čahurom od rahlog vezivnog tkiva koja u unutrašnjost parenhima šalje pregrade koje se postepeno stanjuju i dosežu do svih folikula.endotelne stanice krvnih kapilara su fenestrirane .epitel štitne žlijezde leži na bazalnoj lamini . a smanjuje toplinom i stresnim poticajima . unošenje jodida iz krvi – vrše folikularne stanice putem membr. proizvoda sekrecije. folikularne stanice endocitozom unose u sebe koloid. fosforil. a T3. ali T3 djeluje brže i snažnije tiroksin – stimulira disanje i oksid.glavni regulator anat i funkc stanja štitne žlijezde je TSH potiče sintezu hormona izaziva pojačan porast folikularnog epitela te smanjenje folikula i količine koloida u njima izlučivanje TSH se povedava izlaganjem hladnodi. čija se količina povedava zbog niske razine joda 3. izgrađenim pretežno od retikulinskih vlakana . što znači da ovisi o sintezi mRNA povedavaju apsorpciju ugljikohidrata iz crijeva i reguliraju metabolizam lipida utječu i na rast i razvoj živčanog sustava tijekom fetalnog života 103 . jodiranje tirozinskih ostataka vezani na tireoglobulin u koloidu.gusta mreža krvnih i limfnih kapilara okružuje svaki folikul . koji se unutar endocitotskih mjehurida razgrađuje lizosomskim enzimima peptidne veze između jodidnih nastavaka i tireoglobulina se prekinu.sinteza i nakupljanje (lol) 1.. u mitohondrijima. nosača -Na-J sunosač.

.hipoparatireoidizam – uzrokuje povišenje koncentracije fosfata u krvi i sniženje konc kalcija u krvi kosti postaju gušde jače i mineralizirane to stanje uzrokuje spastičke kontrakcije skeletnih mišida i generalizirane konvulzije (tetanija)  te simptome izaziva prevelika podražljivost živčanog sustava zbog nedostatka kalcijevih iona u krvi bolesnici se liječe kalcijem i vitaminom D 104 .hipertireoza – zbog povedanog izlučivanja TSH.kalcitonin – iz štitnjače ima suprotan učinak : inhibira resorpcijsko djelovanje osteoklasta i otpuštanje kalcija snizuje konc. koja u žlijezdu šalje pregrade parenhim epitelnih tjelešaca sastoji se od dvije vrste stanica : glavnih i oksifilnih glavne stanice sadržavaju nepravilna zrnca koja sadržavaju PTH acidofilna zrnca oksifilnih stanica su zapravo mitohondriji s brojnim grebenima s odmicanjem dobi.hiperparatireoidizam – snižena razina fosfta u krvi povišena razina kalcija u krvi.PTH – veže se na receptore osteoblasta te ih tako potiče na stvaranje čimbenika koji stimulira osteoklaste povedava broj i aktivnost osteoklasta povisuje koncentraciju kalcija u krvi što povratno smanjuje proizvodnju PTH snižava koncentraciju fosfata u krvi povedava i apsorpciju kalcija iz probavnog sustava . žljezdane se stanice zamjenjuju masnim stanicama .hipotiroidizam – miksedem mogu je izazvati autoimunosne bolesti (hashimoto) > EPITELNA TJELEŠCA četiri su male žlijezde. što često dovodi do patološkog odlaganja kalcija u nekim organima poput bubrega i arterija. kalcija u krvi i pospješuje osteogenezu . zbog nedostatka joda može biti posljedica basadovljeve ili gravesove bolesti ili egzolftamične strume  razina TSH ispod normalne . obično u čahuri štitnjače razvijaju se od ždrijelnih vreda – gornje žlijezde od četvrte. a gubitak kalcija u kostima povedan broj osteoklasta i brojne koštane ciste – osteitis fibrosa cystica . smještene iza štitne žlijezde. a donje od trede vrede mogu se nadi u medijastinumu gdje leže uz timus (donja ep tjelšca i timus od iste ždrj vrede) svako epitelno tjelešce uloženo je u čahuru od vezivnog tkiva.

formirajudi nepravilne režnjide . gdje okružuju tračke stanica i folikule. serotonin i još neke stvari .sastoji se od nekoliko vrsta stanica.pokriva ju pia mater od koje polaze pregrade vezivnog tkiva (s krvnim žilama i nemijeliniziranim ž vl) i ulaze u tkivo epifize. među kojima su najbrojniji pinealociti i astroglija-stanice . iznad krova diencephalona s kojim je povezana kratkim drškom . čunjast organ na stražnjem kraju trede moždane komore. jasno izražene jezgrice proizvode melatonin.> EPIFIZA .astroglija-stanice – sadržavaju mnogo intermedijarnih filamenata 1: NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA 2: LANG.pinealociti – blijeda bazofilna citoplazma.u odraslih osoba slošten. OTOČIDI 105 .

3: ŠTITNA ŽLIJEZDA 4: EPITELNA TJELEŠCA 5: EPIFIZA 106 .

citoplazma bazofilna imaju osobine polariziranih stanica koje izlučuju bjelačevine.mukozne stanice – obično kubična do cilindrična oblika. nekoliko takvih kratkih kanalida udružuje se u sekretne cijevi prijelazne i sekretne cijevi nazivaju se isto i intralobularni kanalidi sekretne cijevi ulijevaju se u vede kanale koji su smješteni u vezivnim pregradama koje odjeljuju režnjide – interlobularni ili ekskrecijski kanali  u početnom dijelu ih oblaže višeslojni kubični.uz mnogo malih žlijezda slinovnica smještenih unutar stijenke usne šupljine.velike žlijezde slinovnice obavija vezivna čahura. podčeljusna i podjezična žlijezda . bogata kolagenim vlaknima . mehaničku i zaštitnu ulogu: vlaži i podmazuje sluznicu usne šupljine i unijetu hranu. postoje i tri para velikih žlijezda slinovnica : doušna. započinje razgradnju ugljikohidrata i lipida djelovanjem amilaze i jezične lipaze te izlučuje zaštitne tvari kao što je imunoglobulin IgA.egzokrine žlijezde proizvode slinu koja u ustima ima probavnu. sa širokom bazom koja leži na bazalnoj lamini. a prema kraju višeslojni cilindrični epitel glavni odvodni kanal svake žlijezde slinovnice otvara se u usnu šupljinu gdje je obložen neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom 107 .serozne stanice – obično su piramidna oblika. sa ovalnim jezgrama uz bazu stanice imaju osobine stanica koje izlučuju sluz sadržavaju glikoproteine (vedinom mucini) najčešde udružene u tubule . lizozim i laktoferin također ima ulogu pufera čini zaštitni sloj na zubima pomodu bjelančevina bogatih prolinom koje vežu kalcij .18 : ORGANI PRIDRUŽENI PROBAVNOJ CIJEVI > SLINOVNICE .u sustavu odvodnih kanalida žljezdani se dijelovi nastavljaju u prijelazne cijevi obložene niskim kubičnim epitelnim stanicama.režnjide tvori žljezdani parenhim sastavljen od žljezdanog dijela i sustava razgrananih kanala odvojeni su vezivnim pregradama koje potječu od čahure žljezdani dio sastoji se od dvije vrste žljezdanih stanica (seroznih i mukoznih) i od mioepitelnih .mioepitelne stanice – smještene s unutrašnje strane bazalne lamine žljezdanih dijelova(košaraste) i prijelaznih cijevi koje predstavljaju početak sustava odvodnih kanala (leže usporedno s dužinom kanala) glavna funkcija : sprječavanje širenja žlijezdanih dijelova za vrijeme izlučivanja zbog povišenja intraluminalnog tlaka . jezgre okrugle povezane međustaničnim spojevima u kuglastu nakupinu –acinus s lumenom u sredini .

a razlika je ta što nema sekretne cijevi i ima Lang-otočide . egzokrina i endokrina žlijezda koja proizvodi probavne enzime i hormone . njezin žljezdani dio sadržava i mukozne i serozne stanice prevladavaju serozne (90%) brojna uvrnuda lateralne u bazalne membrane uz kapilare sekret seroznih stanica ima slabo amilolitičko djelovanje stanice koje u podčeljusnoj žlijezdi čine serozne polumjesece izlučuju lizozim neke satnice acinusa i prijelaznih cijevi u velikim žlijezdama slinovnicama izlučuju i laktoferin koji veže željezo – potrebno za rast bakterija ..langerhansovi otočidi (nakupine endokrinih epitelnih stanica) -sintetiziraju hormone .acinuse okružuje bazalna lamina koju učvršduje nježna ovojnica od retikulinskih vlakana .glandula sublingualis – također razgranana tubuloacinusna žlijezda. a serozne su prisutne samo u obliku seroznih polumjeseca koje izlučuju lizozim > GUŠTERAČA . B1 i B2 108 .parasimp podraživanje. A2.obavijena je tankom vezivnom čahurom koja u nju šalje pregrade i dijeli je na režnjide .mješovita.2 i 3 proteaza E himotripsinogen kalikreinogen proelastaze 1 i 2 prokarboksipeptidaze A1.glandula parotis – ragranana acinusna žlijezda. obično putem mirisa ili okusa. pohranjuju i izlučuju enzime sliči doušnoj žlijezdi.ima također gustu mrežu krvnih kapilara važni za izlučivanje .stanice egzokrinog dijela koje čine acinuse sintetiziraju. izaziva obilno izlučivanje vodenastog sekreta s relativno malo organskih sastojaka . žlezdani dio samo od seroznih stanica sekretna zrnca sadržavaju mnogo bjelančevina s jako izraženom aktivnosti amilaze koja je odgovorna za hidrolizu unesenih ugljikohidrata probava se nastavlja u želudcu prije nego što želučani sok zakiseli hranu vezivno tkivo sadržava mnogo plazma stanica i limfocita (kao i u drugim žlijezdama slinovnicama) plazma-stanice izlučuju IgA koji se spaja sa sekrecijskim dijelom i kao takav u slini je otporan na djelovanje enzima .simp podraživanje – mala količina ljepljive sline bogate organskim tvarima (suha usta) .početni dijelovi prijelaznih cijevi ulaze u sam lumen acinusa taj intraacinusnih dio prijelaznih cijevi oblažu centroacinusne stanice s blijedom citoplazmom prijelazne cijevi ulijevaju se u vede interlobularne kanale obložene cilindričnim epitelom .egzokrini dio izlučuje : voda i ioni proteaze : tripsinogeni 1.glandula submandibularis – tubuloacinusna žlijezda. građena od mukoznih i seroznih stanica ali ovdje prevladavaju mukozne.

vedina njezine krvi potječe iz portalne vene (70-80%). okružuje ju i podupire nježna ovojnica retik vlakana  građene jedino od isprekidanog sloja fenestriranih endotelnih stanica  od hepatocita ih dijeli isprekidana bazalna lamina i subendotelni disseov prostor u koji strše mikrovili s površine hepatocita  krvna plazma neposredno oplakuje površinu hepatocita  osim nedotelnih stanica. i vagus > JETRA . kolecistokinin (malo tekudine.amilaza lipaze :triglicerid lipaza.također ima važnu ulogu u prozvodnji bjelančevina plazme kao što je albumin i drugi bjelanč.prekrivena tankom vezivnom čahurom –glissonova čahura. koja postaje deblja u hilusu u hilusu u jetru ulaze port. u kojem se nalaze žučni kanalid. obrađuju i pohranjuju za uporabu u drugim dijelovima tijela . nosači . sadržava krv iz truncusa coeliacusa abdominalne arterije venula – ogranak portalne vene.  ta su područja kiernanovi portalni prostori smještena na uglovima režnjida  u jetri čovjeka oko svakog režnjida nalazi ih se 3-6 arteriola – ogranak jetrene arterije. vene i vene slezene žučni kanal – obložen kubičnim epitelom  odvodi žuč sintetiziranu u parenhimskim stanicama – hepatocitima. mnogo enzima. zrnaca).. vena i jetrena art. sadrži krv iz gornje i donje mezent. . a manji dio iz jetrene arterije . apsorbirane u probavnoj cijevi.neutr kis kašu).žuč – egzokrini sekret jetre i važna za probavljanje lipida . i na kraju se izlijeva u jetreni kanal hepatociti su u jetrenom režnjidu raspoređeni zrakasto i složeni poput opeka  usmjerene su od periferije režnjida prema njegovu središtu i međusobno anastomoziraju sinusoidne kapilare – teku u prosotrima između ploča  nepravilno proširene žile.kroz portalnu venu ne dolaze jedino hilomikroni koje uglavnom prenose limfne žile .drugi po veličini organ u tijelu i najveda žlijezda . kolipaza i karboksil ester hidrolaza fosfolipaza A2 nukleaze : deoksiribonukleaza i ribonukleaza . sadržavaju i makrofage – kupfferove stanicesmješteni na luminalnoj površini endotelnih stanica razgradnja starih eritrocita i hemoglobina 109 . malo enzima. a izlaze desni i lijevi jetreni kanal i limfne žile žile i kanali okruženi su vezivnim tkivom cijelom svojom dužinom sve do portalnih prostora između jetrenih režnjida. živci i krvne žile (arteriola i venula).jetreni režnjid – veda građevna jedinica jetre režnjidi se dodiruju gotovo cijelom dužinom pa je teško odrediti granice među njima u nekim perifernim područjima odvojeni su vezivnim tkivom .oslobađanje zimog.organ u kojem se hranjive tvari. gdje se javlja fina mreža retikulinskih vlakana  koja je ležište za hepatocite i endotelne stanice sinusoida jetrenih režnjida . limfne žile.na izlučivanje gušterače utječu sekretin (mnogo tek i bikarbonata.

na kraju tvore desni i lijevi jetreni kanal ima obilnu i glatku i hrapavu ER. pohrana. metilacija. sadrže lipidne nakupine bogate vitaminom A  primanje. ima egzokrinu i endokrinu funkciju. ima i dosta tijesnih spojeva. neke neutralizira. koji su kao mjesta međustaničnog komuniciranja važni za usklađeno fiziološko djelovanje hepatocita  na periferiji žuč ulazi u žučne kanalide ili heringove kanale koji su obloženi kubičnim stanicama  nakon kratka toka kanali prelaze granične hepatocite režnjida i ulijevaju se u žučne kanale u portalnim prostorima koji su obloženi kubičnim ili cilindričnim epitelom i uloženi u vezivno tkivo. protrombin)  u glatkoj ER događaju se oksidacija.izlučivanje bjelančevina vezanih uz imunosne procese te razgradnja bakterija koje slučajno uđu u portalnu krv kroz debelo crijevo čine oko 15% jetrenih stanica vedina ih je smještena u periport podr rež  u disseovom prostoru itove stanice. a drugim dijelom s površinama susjednih hepatocita susjedni hepatociti svojim dodirnim plohama omeđuju tanki cjevasti prostor koji je po svojoj funkciji žučna kapilara  neposredno uz kanalid stanične su membrane međusobno povezane čvrstim spojevima. te se na njezinim poliribosomima stvara nekoliko bjelančevina (albumin.opskrba krvlju – portalni venski sustav vena porte  portalne venule (interlobul)  raspodjelne venule  ulazne venule  sinusoide  središnja ili centrolobularna vena sublobularna vena 2(+) jetrene vene donja š vena arterijski sustav jetrena arterija  interlobularne arterije  jedne opskrbljuju portalne kanale a druge: ulazne arteriole  sinusoide . a neke samo prenosi citoplazma eozinofilna uglavnom zbog velikog broja mitohondrija i nešto glatke ER jednim dijelom svoje površine svaki hepatocit je preko disseova prostora u odnosu sa stijenkom sinusoida. otpuštanje retinoida  sinteza i izlučivanje nekoliko bjelančevina međustanične tvari i proteoglikana  izlučivanje čimbenika rasta i citokina  regulacija promjera lumena sinusoida kao odgovor na djelovanje razl regulatora . konjugacija – procesi potrebni za inaktivaciju ili detoksikaciju različitih tvari prije nego se izluče iz tijela često sadržava i glikogen lizosomi hepatocita važni su za izmjenu i razgradnju citoplazmatskih organela velik broj peroksisoma  oksidacija suvišnih masnih kiselina  razgradnja vodikovog peroksida koji nastaje spomenutom oksidacijom  razgradnja suvišnih purina u mokradnu kiselinu 110 . fibrinogen.  Hrapava ER tvori bazofilna tjelešca.stanice koje pohranjuju masti.hepatocit – višekutna oblika vrlo svestrana stanica. sintetizira i pohranjuje neke tvari.

žučnih kiselina i nekih lipida važnih za stvaranje mijelina GK su također brojni  u njima nastaju lizosomi  završava se biosinteza bjelančevina plazme. sloja glatkog mišičja s perimuskularnim vezivnim tkivom i seroze . glikoproteina (transferina) i lipoproteina izlučivanje žuči je egzokrina funkcija hepatocita.epitelne stanice imaju mnogo mitohondrija. hidrofobni bilirubin se konjugira s glukuronskom kiselinom u bilirubin-glukuronid koij je topljiv u vodi i i zlučuje se u žučne kapilare glukoneogeneza mjesto deaminacije aminokiselina pa nastaje urea barbiturati pojačavaju sintezu glukuronil. jer hepatociti primaju.stijenka se sastoji od sluznice koju čine jednoslojni cilindrični epitel i lamina proprija. kolesterol i bilirubin oko 10% žučnih kiselina sintetizira se u glatkoj ER hepatocita konjugacijom žučne kiseline (koju jetra sintetizira od kolesterola) s aminokiselinom glicinom ili taurinom bilirubin koji nastaje raspadanjem hemoglobina. fosfolipide. mijenjaju i izlučuju sastojke krvi u žučne kapilare  osim vode i elektrolita žuč sadrži i : žučne kiseline. izlučuju malu količinu sluzi .zajednički jetreni kanal se spaja s odvodnim kanalom žučnog mjehura u zajednički žučovod koji se ulijeva u dvanaesnik .sudjelovanje u sintezi kolesterola. stvara se u mononulkearnom fagocitnom sustavu i prenosi u hepatocite  u glatkoj ER hepatocita. te izaziva brz razvoj glatke ER  > ŽUČNI KANALI .može pohraniti 30-50 mL žuči .transferaze.tubuloacinusne mukozne žlijezde blizu odvodnog kraja proizvode najvedi dio sluzi u žuči 111 .sva tri kanala obložena su sluznicom građenom od jednoslojnog cilindričnog epitela itanke lamine proprije koju okružuje slabo razvijen sloj glatkog mišidja koji postaje deblji u blizini dvanaesnika i u njegovoj stijenci tvori oddijev sfinkter > ŽUČNI MJEHUR .

1: GLANDULA PAROTIS 2: GLANDULA SUBMANDIBULARIS 3: GLANDULA LINGUALIS 112 .

4: GUŠTERAČA S DVANAESNIKOM 5: JETRA 6: ŽUČNI MJEHUR 113 .

mezotel i tankog sloja rahlog vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim žilama te masnim stanicama > ŽDRIJELO . 1% organska (amelogenini i enamelini) i 3% vode proizvode ju stanice ektodermalnog podrijetla izlučuju je ameloblasti – koji imaju na vrhu tomesov nastavak koji sadržava sekretna zrnca . diš.cijevi.prijelazni prostor između usne šupljine.odontoblasti –izlučuju organsku međustaničnu tvar dentina tomesova vlakna – nastavci odontoblasta koji okomito ulaze u dentin . sustava i prob.krunu prekriva caklina.obložen neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom .parodontalni ligament (periodontium ili pokosnica zubne alveole) – gusto vezivno tkivo sa snopovima kolagenih vlakana koja čvrsto povezuju zubni cement s koštanim zidom zubne alveole .četiri glavna sloja : sluznica – sastoji se od :  pokrovni epitel. lamele i krvne žile deblji u području vrška korijena gdje se nalaze cementociti .živčani splet auerbachi te krvne i limfne žile seroza – sastoji se od jednoslojnog pločastog pokrovnog epitela.tanki unutrašnji/kružni i vanjski/uzdužni sloj gl miš st podsluznica – gušde vezivno tkivo s mnogo krvnih i limfnih žila i živčanim spletom meissneri.caklina – 96% minerala (uglavnom hidroksiapatiti). u vezivnom tkivu između mišidnih slojeva. može sadržavati žlijezde i limfno tkivo mišidni sloj – glatke mišidne stanice koje teku spiralno. a katkad sasržava žlijezde i limfno tkivo  muskularis mukoze . te višerednim cilindričnim epitelom s trepetljikama i vrčastim stanicama uz nosnu šupljinu .u submukozi se nalaze nakupine malih mukoznih žlijezda – žlijezde jednjaka 114 . a korijen prekriva cement . povezuje nosne šupljine s grkljanom .sharpeyeva vlakna – kolagena vlakna parodontalnog ligamenta složena u snopove koji ulaze i u alveolarnu kost i u cement te ih međusobno povezuju .u stijenci ždrijela smještene su tonzile .cement –sličan kosti ali nema koštane kanale.obloženo neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom u dijelu koji se nastavlja na jednjak.  lamina proprija i – izgrađuje ju rahlo vez tkivo bogato krvnim i limfnim žilama i glatkim mišidnim stanicama.19: PROBAVNI SUSTAV > OSNOVNA GRAĐA PROBAVNE CIJEVI .u lamini propriji građenoj od gustog vez tkiva ima mnogo malih mukoznoh žlijezda slinovnica periferno od sluznice smješteni su poprečno isprugani kružni i uzdužni mišidi ždrijela > ZUBI I PRIDRUŽENE TVORBE .zubna pulpa – rahlo vezivno tkivo .gottliebov epitelni spoj – veže se za zubnu caklinu ovojnicom i podsjeda na bazalnu laminu > JEDNJAK .

blizu želudca .samo je završni dio jednjaka. najbolje su razvijeni u jejunumu 115 . apsorpcije hranjivih sastojaka i endokrine sekrecije .epitel u kojem sve stanice izlučuju lužnatu sluz .sluz izlučuju i kardijalne žlijezde jednjaka koje se nalaze u lamini propriji sluznice donjeg dijela jednjaka.razgranane tubulusne žlijezde (kardijalne. jamice oblaže jednosl..sluznica – kerckringovi kružni nabori – niz stalnih polumjes ili spiralnih nabora koji se sastoje od sluznice i podsluznice. želudca i žel. ali postoje i obložne stanice koje proizvode HCl . > ŽELUDAC . obložnih i mukoznih stanica bazalni dio od obložnih.fundus i korpus – lamina proprija puna želučanih žlijezda vrat ovih žlijezda sastoji se od nediferenciranih. cil. u njih se otvaraju piloričke žlijezde (sluz i lizozim) između mukoznih stanica piloričkih žlijezda umetnute su gastrinske stanice D-stanice – somatostatin > TANKO CRIJEVO .slobodnu povr.pilorus – želučane jamice vrlo duboke. ostatak je advetic. smješten u peritonealnoj šupljini.glavne uloge : nastavak probave ugljikohidrata dodavanje kiseline progutanoj hrani pretvaranje hrane radom mišida u viskoznu masu početak probavljanja bjelančevina pomodu pepsina također proizvodi želučanu lipazu koja uz jezičnu lipazu probavlja trigliceride . glavnih(pepsinogen i lipazu) i enteroendokrinih (serotonin) OBLOŽNE  citoplazma je izrazito eozinofilna  na vrhu stanice duboka kružna udubina stanične membrane – intracelularni kanalid  proizvode solnu kiselinu  karboanhidraza  izlučuje u kanalid KCl  H/K pumpa mijenja K+ za H+  unutrašnji čimbenik .organ s vanjskim i unutrašnjim izlučivanjem . želučane i pilorične) otvaraju se u želučane jamice .lamina proprija građena od rahlog vezivnog tkiva protkanog glarkim mišidnim i limfnim stanicama .kardija – na prijelazu jednjaka u želudac sluznica sadržava kardijalne žlijezde vedina žljezdanih stanica proizvodi sluz i lizozim.mjesto završnog probavljanja hrane. prekriven serozom.

koje se otvaraju u crijevne žlijezde (lieberk. kripte  matične stanice  apsorpcijske stanice – visoke. columnae rectales morgagni > CRVULJAK . egzokrine su stanice sa sekretnim zrncima u apikalnoj citoplazmi. povedava im se broj prema ileumu.dobro razvijeno limfno tkivo GALT . na slobodnoj plohi –četkasta prevlaka koja se sastoji od gusto zibjenih mikrovila (mikroresice – stanična membrana koja obavija snop aktinskih filamenata. živč vl i gl miš st . koji uz apsorpcijske stanice sadržava mnogo vrčastih i malo enteroendokrinih stanica .u analnom dijelu sluznica čini niz uzdužnih nabora.vedina se Peyerovih ploča nalazi u ileumu . s jajolikom jezgrom u baz dijelu.u početnom dijelu dvanaesnika podsluznica sadržava nakupine razgrananih.ima manje kripata i nema tenije 116 .kripte)  njihove stanice su mukozne i izlučuju izrazito lužnati sluzavi sekret .lamina proprija .u intraperitonealnim dijelovima sa seroze vise male izrasline građene od masnog tkiva – appendices epiploicae .crijevne resice – epitel + lamina proprija između baza resica otvaraju se jednostavne tubulusne žlijezde –crijevne žl ili lieberk.građena od rahlog vezivnog tkiva sa žilama. a oblaže ih epitel. zavijenih tubulusnih žlijezda – brunnerove duodenalne žlijezde. makrofazi i velik broj limfocita u sluznici i posluznici (GALT) .glavne uloge: apsorpcija vode. oblikovanje fekalne mase i proizvodnja sluzi . proizvode mucine koji hidrirani i međusobno povezani čine sluz  panethove – u bazalnom dijelu crijevnih žlijezda.limfne žile crijeva započinju slijepo u sredini resica (središnji hilusni sinus) > DEBELO CRIJEVO . cilindrične. izlučuju lizozim  enteroendokrine M-stanice – specijalizirane su epitelne stanice koje se nalaze iznad nakupina limfocita u peyerovim pločama  brojne udubine bazalnog dijela stanične membrane koje tvore jamice u koji ma se nalaze intraepitelni limfociti i predočne stanice  mogu endocitozom primati antigene i prenositi ih do makrofaga i limfocita ispod sebe  bazalna membrana ispod njih je isprekidana prva linija zaštite : IgA druga linija : međustanični čvrsti spojevi treda linija : plazma-stanice.ima sluznicu bez nabora osim u završnom rektalnom dijelu .nema resica .u vanjskoj uzdužnoj naslazi glatke mišidne stanice skupljene su u tri debele trake – taeniae coli .crijevne žlijezde su duboke. izlučuju disaharidaze i peptidaze  vrčaste – ima ih manje u dvanaesniku.

1: USNA 2: VRŠAK JEZIKA 3: TVRDO NEPCE 4: MEKO NEPCE 117 .

5: RAZVOJ ZUBA – rani stadij 6: RAZVOJ ZUBA – kasni stadij kape 7: RAZVOJ ZUBA – stadij zvona 8: ZUB U ALVEOLI 118 .

9: JEDNJAK

10: ŽELUDAC – fundus

- intestinalizacija sluznice u fundusu

11: ŽELUDAC – pilorus

119

12: TANKO CRIJEVO - jejunum

- ileum

13: DEBELO CRIJEVO

14: CRVULJAK

120

20 : SPOLNI SUSTAV
a) MUŠKI SPOLNI

> TESTIS
- prozvodi hormone i spermije - obavijen debelom čahurom od gustog vezivnog tkiva – tunica albuginea - medijastinum testis – zadebljanje tunice albuginee na stražnjoj površini testisa, od kojeg vezivne pregrade odlaze u unutrašnjost jezgre i dijele testis na režnjide - svaki testis sadržava 1-4 vrlo zavijena sjemenska kanalida uložena u mrežu rahlog vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim žilama, živcima i intersticijskim (Leydigovim) stanicama - sjemeni kanalidi proizvode spermije, a intersticijske stanice izlučuju androgene testisa - razvijaju se retroperitonealno, u stražnjem zidu trbušne šupljine - zbog migracije u smjeru skrotuma svaki je testis obavijen seroznom vredom tunicom vaginalis koja potječe od potrbušnice - sjemenski kanalidi – proizvode spermije svaki testis sadržava 250 do 1000 sastoje se od ovojnice, građene od vezivnog tkiva, dobro izražene bazalne lamine i složenog zametnog ili sjemenskog epitela  sjem.epitel sastoji se od dviju vrsta stanica :  sertolijeve ili potporne i  stanice koje čine spermatogenetsku lozu – poredane u 4-8 redova, njihova je funkcija proizvodnja spermija svaki sjemenski kanalid oblaže složeni višeslojni epitel vlaknasta tunica propria koja obavija sjemenski kanalid, sastoji se od nekoliko slojeva fibroblasta  unutrašnji sloj koji prianja uz bazalnu laminu, sastoji se od sploštenih mioidnih stanica koje imaju svojstva glatkih mišidnih stanica velik dio prostora između sjem.kanalida zauzimaju intersticijske stanice zavijeni su , a započinju slijepim suženjem na medijastinalnom kraju se suzuju i nastavljaju u kratke odsječke –  ravne kanalide koji povezuju sjem. kanalide s mrežom međusobno povezanih kanala obloženih niskim epitelom –rete testis  smještena u vezivnom tkivu medijastinuma i povezana s glavom epididimisa s 10-20 odvodnih kanalida (ductuli efferentes) - spermatogeneza – proces nastajanja spermija započinje s primitivnom spol.stanicom spermatogonijom - smještena uz baz.laminu epitela  počinje se mitotski dijeliti u pubertetu, stvarajudi uzastopne naraštaje stanica koje :  ili ostaju nediferencirane pa se dalje dijele – spermatogonije A  ili se tijekom uzastopnih mitotskih ciklusa diferenciraju u spermatogonije tipa B  prastanice koje de se diferencirati u primarne spermatocite (44 + xy)i 4 N DNA
121

 -- najvede stanice spermatogenetske loze ubrzo nakon diferenc. spermatocite ulaze u profazu prve mejotske diobe koja traje oko 22 dana prvom mejotskom diobom nastaju manje stanice : sekundarne spermatocite (22 + x ili y) i 2 N  teško ih zapaziti, jer su kratka vijeka, s vrlo kratkom interfazom i brzo ulaze u drugu mejotsku diobu koja je identična mitozi  diobom svake sek.spermatocite nastaju dvije spermatide (23 krom) i 1 N – haploidne, jer između prve i druge mejotske diobe nema S-faze (sinteza DNA)  oplodnjom se ponovno uspostavlja normalan diploidan broj - spermiogeneza – završni stadij stvaranja spermija, proce kojim se spermatide pretvaraju u spermije ovaj proces se zbiva bez diobe stanice nastaje akrosom, jezgra se zgušnjava i izdužuje, razvija se rep i gubi se najvedi dio citoplazme tri faze :  golgijeva faza – u GK nagomilavaju se malena PAS-pozitivna proakrosomska zrnca koja se poslije stapaju u jedno vede akrosomsko zrnce koje se nalazi unutar akrosomskog mjehurida obavijenog membranom. Centrioli se pomiču na položaj nasuprot akrosomu i započinje se oblikovati aksonema repa  akrosomska faza – širenjem akrosomskog mjehurida nastaje akrosom koji sadržava nekoliko hidrolitičkih enzima i to hijaluronidazu, neuraminidazu, kiselu fosfatazu i proteazu koja djeluje slično tripsinu  akrosom je specijalizirani oblik lizosoma  ovdje se okrene prednji pol jezgre tako da aksonema strši u lumen,razvija se rep  faza dozrijevanja – odbacuje se suvišna citoplazma te ju fagocitiraju sertolijeve stanice, a spermiji se otpuštaju u lumen kanalida - spermiji se prenose do epididimisa u testisnoj tekudini koju izlučuju sertolijeve stanice i rete testis ova tekudina sadržava steroidne hormone, bjelančevine, ione, i bjelančevinu koja veže androgen udruženu s testosteronom - od stadija spermatogonije do stadija spermija protekne 64 dana. - ciklus sjemenskog epitela – asinkronost spermatogeneze u sjemenskim kanalidima - sertolijeve stanice – dijelom obavijaju stanice spermatogenetske loze bazom prianjaju uz bazalnu laminu a vrhom često strše u lumen sjem.kanalida imaju obilnu glatku ER, nešto hrapave ER, dobro razvijen GK te brojne mitohondrije i lizosome idužena jezgra često im je trokutasta oblika s malo heterokromatina na baz.dijelu svojih lat.površina međusobno su povezane čvrstim spoj. činedi barijeru krv-testis  spermatogonije su smještene u bazalnom odjeljku ispod ove barijere  adluminalni odijeljak- odjeljak iznad  kada se na spermatidama razviju repovi oni u čupercima strše s vrhova sert. stanica povezane su i tijesnim spojevima imaju nekoliko funkcija :  potpora, zaštita i regulacija prehrane spermija u razvoju  fagocitoza
122

svaku arteriju testisa obavija gusti splet vena – plexus pampiniformis – sustav za izmjenu topline .ductus epididymidis – vrlo zavijena cijev koja s okolnim vezivnim tkivom i krvnim žilama čini tijelo i rep epididimisa višeredni cilindrični epitel glatke mišidne stanice stereocilije na cilindričnim stanicama fagocitoza i probava rezidualnih tjelešaca koja se odbacuju tijekom spermatogeneze .stanicama sa trepetljikama > ODVODNI SPOLNI KANALI . nižoj od tjelesne .FSH – djeluje na sertolijeve stanice stimulirajudi adenilat-ciklazu i tako povedava količinu cAMPa. kanalide sa rete testis koja se nalazi u medijastinumu (kubični epitel) .sjemenovod – ravna cijev s debelom mišidnom stijenkom koja se proteže od epididimisa do prostatičkog dijela mokradne cijevi uzak lumen.ductus epididymidis. rete testis i ductuli efferentes – vode tekudinu i spermije u ductus epididymidis . i limf.LH – djeluje na intersticijske stanice i stimulira ih na proizvodnju testosterona .   izlučivanje – tekudinu i pod kontrolom FSH i testosterona izlučuju i bjelančevinu koja veže androgen i služi za koncentriranje testosterona u sjem.kanalidima proizvodnja anti-Mullerova hormona – uzrokuje nestajanje mullerovih kanala u muških fetusa barijera krv-testis – zbog fenestriranih kapilara velike molekule i tvari prolaze do spermatogonija. ali su napredniji satdiji zaštideni zbog čvrstih spojeva . sluznica tvori uzdužne nabore u najvedem dijelu : višeredni cilindrični epitel sa stereocilijama lamina proprija bogata elastičnim vlaknima tvori dio sjemenske vrpce koja još sadržava arteriju testisa.ductuli efferentes – kub. pleksus pampiniformis i živce 123 .intersticij testisa – mjesto gdje se proizvode androgeni prostore između sjemenskih kanalida testisa ispunjava vezivno tkivo sa živcima. krv.tubuli recti – povezuju sjem. koja veže androgen  veže se s testosteronom i prenosi ga u lumen kanalida) . nediferencirane mezenhimske stanice. mastociti i makrofazi. sjemenovod i mokradna cijev .spermatogeneza može tedi samo na temp.odvodni spolni kanali u testisu – tubuli recti.testosteron stimulira spermatogenezu. žilama kapilare su fenestrirane vezivno tkivo se sastoji od različitih vrsta stanica kao što su fibroblasti.stanice bez trepetljika koje se izmjenjuju sa kub. a estrogen i progesteron ju inhibiraju . te intersticijske ili leydigove > SPOLNI KANALI U TESTISU . te takođe potiče sintezu i izlučivanje ABP-a (bjel.

naravno tu su i pregrade u lumenu žlijezda – prostatički kamenci . citrat. 70% ejakulata .ima ampullu gdje je epitel deblji i vrlo nabran.tri cilindrične mase erektilnog tkiva i mokradna cijev . a u području glansa penisa prelazi u mnogoslojni pločasti . prostaglandini i nekoliko bjelančevina. na njezinom završnom kraju. koji izlučuje sluz koja djeluje kao sredstvo za podmazivanje mokradne cijevi u vezivnim pregradama nalaze se skeletna mišidna vlakna i glatke mišidne stanice > PENIS .bulbouretralne žlijezde – cowperove žlijezde proksimalno od membranskog dijela mokradne cijevi u koji se prazne tubuloalveolarne žlijezde s jednoslojnim kubičnim epitelom. vezivnom čahurom. inozitol.corpora cavernosa – pokrivena su čvrstim slojem gustog vezivnog tkiva. bogatom glatkim mišidnim stanicama. okružuje mokradnu cijev i naziva se corpus spongiosum uretre on se na svom kraju širi tvoredi glans penis . a tredi koji je smješten ventralno. sadržava tvari za aktiviranje spermija – fruktoza.cijevi penisa i izlučuju sluz .tunica albuginea 124 .sjemenski mjehuridi – sluznica ima nabore i obložena je višerednim cilindričnim epitelom sa mnogo sekretnih zrnaca lamina proprija obiluje elastičnim vlaknima tanki sloj glatkih mišidnih stanica sekret: ljepljiv. prostata i bulbouretralne žlijezde . kanalu se priključuje sjemenski mjehurid i zajedno tvore ductus ejaculatorius mišidni sloj završava nakon ampule > PRIDRUŽENE SPOLNE ŽLIJEZDE . 70% volumena žlijezde  prijelazna – odatle potiče vedina benignih hiperplazija prostate obavijena fibroelastičnom.prostata – skup od 30-50 razgranjenih tubuloalveolarnih žlijezda odvodni kanali otvaraju im se u naravno mokradnu cijev kubični ili višeredni cilindrični epitel žljezdane dijelove okružuje obilna fibromuskularna stroma sadržava tri jasne zone :  središnja –oko 25% žlijezde  periferna – glavno mjesto nastanke karcinoma.dva cilindra – corpora cavernosa penis – smještena su dorzalno.littreove žlijezde – nalaze se cijelom dužinom mokr.najvedi dio mokradne cijevi u penisu obložen je mnogoslojnim cilindričnim epitelom.prepucij – nabor kože koji u svojoj unutrašnjosti sadržava vezivno tkivo s glatkim mišidnim stanicama u unutrašnjosti nabora i u koži koja prekriva glans ima žlijezda lojnica . žudkast.sjemenski mjehuridi.

arterijska opskrba potječe od unutraš.kavernozna tijela penisa i mokradne cijevi građena su od erektilnog tkiva – tkivo s velikim brojem venskih prostora obloženih endotelnim stanicama i odijljenih trabekulama koje se sastoje od vlakana vezivnog tkiva i glatkih mišidnih stanica . pudend.art koje daju ogranak za duboke i dorzalne art penisa ..između arterija helicina i dorzalne arterije postoje art-ven anastomoze 1: TESTIS I EPIDIDIMIS 2: DUCTUS DEFERENS 125 .grananjem dubokih arterija nastaju nutritivne arterije( opskrbljuju trabekule kisikom i hranjivim tvarima) i arterije helicine (neposredno se ulijevaju u kavernozne prostore) .

3: PENIS 4: PROSTATA 5: GLANDULA VESICULOSA 126 .

b) ŽENSKI SPOLNI > JANICI .razvoj – oko 1.jajni folikuli – sastoji se od oocite okružene jednim ili s više slojeva folikularnih stanica ili granuloza-stanica folikule koji nastaju tijekom fetalnog života : primordijalni folikuli.ispod njega je sloj gustog vezivnog tkiva – tunica albuginea . nekoliko GK i cisterna ER bazalna lamina obavija folikularne stanice i označava granicu između folikula i okolne strome početkom pubert. čine primarne oocite obavijene samo jednim slojem sploštenih folikularnih stanica nalaze se u površnom sloju kore jezgra oocita blijeda jer kromosomi nisu spiralizirani. a GK se pomaknu tik ispod pov.nema oštre granice između kore i srži .rast folikula – potiče hormon FSH kojeg izlučuje hipofiza rast oocite najbrži je tijekom prvog dijela rasta folikula kada ona dosegne svoj navedi promjer poveda se jezgra kao i broj mitohondrija.oocite atrezija –degenerativni proces tokom kojeg nestaje vedina primarnih oocita  jajnici u pubertetu sadržavaju oko 300 000 oocita  nastavlja se tijekom generativnog razdoblja žene tako da u dobi od 40-45 godina ostaje oko 8000 oocita bududi da generativno razdoblje žene traje 30-40 godina ukupno se oslobodi samo oko 450 jajnih stanica .srž – sadržava gustu mrežu krvnih žila unutar rahlog vezivnog tkiva .epitel : jednoslojni pločasti ili kubični epitel potrbušnice (zametni epitel) . okružuju ih sploštene folikularne stanice  do 7. velika i sadrži veliku jezgricu  mnogo mitohondrija. ER hipertrofira. te diobe su vrlo intenzivne početkom 3.ispod ovog sloja je kora gdje prevladavaju jajni folikuli s oocitama koji su uklopljeni u vez. mjeseca oogonije počinju ulaziti u profazu prve mejotske diobe.mjeseca embrion. koja se zaustavlja u diplotenom stadiju i ne nastavlja se dalje u druge stadije mejoze  primarne oocite. tkivo kore stroma kore sastavljena je od karakterističnih fibroblasta vretenasta oblika.stanice folikularne stanice umnažaju se mitozom i čine jedan sloj kubičnih stanica  jednoslojni primarni folikul 127 .mjeseca vedina oogonija se pretvorila u prim. koji na hormonske podražaje odgovaraju drugačije od ostalih fibroblasta . granuloza stanica i fibroblasta strome  (male skupine primordijalnih folikula s tim započinju) .života mala populacija spolnih prastanica putuje od žumanjčane vrede do osnove spolnih žlijezda (gonada) u gonadama ove se stanice dijele i pretvaraju u oogonije.započinje rast folikula :promjena oocite.

og dana u 28-dnevnom ciklusu 128 . a oocita propadne u kasnijem stadiju u folikul ulaze fibroblasti i stvaraju ožiljak od kolagena.ovulacija – prsnude zrelog folikula i oslobađanje oocite koja dospijeva u ampularni kraj jajovoda oko 14. jer folikul raste . preovulacijski ili graafov folikul  debela teka  granulozni sloj se stanjuje. koji može potrajati duže vrijeme posebno je izražena – neposredno prije rođenja. a njihove ostatke uklanjaju fagociti mogu započeti atreziju u bilo kojem stadiju razvoja granuloza-stanice se prestanu dijeliti. prilikom ovulacije napušta jajnik zajedno sa jajnom stanicom fibroblasti strome neposredno uz folikul. glikozaminoglikane. odvajaju se od bazalne lamine. nekoliko bjelančevina (uljučujudi bjelančevine koje se vežu za steroide) te mnogo ster. ulazi u krvne žile i raspoređuje se po tijelu teka eksterna – sastoji se od vezivnog tkiva koje je vedinom raspoređeno u slojeve fibroblasta koji okružuju teku internu. čije su stanice povezane tijesnim spojevima (neksusi)  višeslojni primarni ili preantralni folikul  oocitu okružuje zona pellucida za vrijeme rasta folikula (zbog povedanja broja i veličine granuloza-stanica) dolazi do nihova pomicanja u dublja područja kore između folikularnih stanica počinje se nakupljati folikularna tekudina (liquor foliculi)  sadržava sastojke plazme i izlučevine folikularnih stanica. sintetiziraju enzim aromatazu – pretvara androstendion u estrogen  granica je oštra jer se gran-stanice i stanice teke interne morfološki razlikuju. diferenciraju se i čine teku folikula  taj se sloj zatim diferencira u teku internu i eksternu stanice teke interne imaju svojstva stanica koje proizvode steroide (glatka ER. te za vrijeme puberteta i trudnode .folikularne stanice nastavljaju se umnažati pa nastaje mnogoslojni folikularni epitel ili granulozni sloj. mitohodrije s cjevčicama i brojne kapljice masti)  proizvode androstendion koji se prenosi do granuloza stanica  bogato prokrvljena granuloza-stanice – pod utjecajem FSH. hormona  mali prostori koji sadržavaju ovu tekudinu stapaju se i granuloza stanice se reorganiziraju oblikujudi veliku šupljinu antrum  sekundarni ili antralni folikuli cumulus oophorus – nakupina koju čine granuloza stanice tijekom reorganizacije corona radiata – granuloza stanice okupljene oko oocite. granica između njih dvije nije oštra zreli.a i odijeljene su bazalnom membranom  u sloju gran-stanica nema krvnih žila za vrijeme rasta folikula estrogen se vrada u stromu koja okružuje folikule.atrezija folikula – propadaju folikularne stanice i oocita.

žuto tijelo (corpus luteum) – privremena endokrina žlijezda koju tvore granuloza-stanice i stanice teke interne reorganizacijom nakon ovulacije nalazi se u kori jajnika folikul splasne i stijenka mu se smežura.sekrec. slične su ovima gore ali manje krvne žile urastaju u unutrašnjost žutog tijela i čine bogat krvožilni splet pod utjecajem LH stanice počinju izlučivati progesteron i estrogen (ostalo znaš i ne da mi se pisati) . a drugi prolazi kroz stijenku maternice i otvara se u njezinu unutrašnjost .: 1.jedan im se kraj (infundibulum) otvara u peritonealnu šupljinu pokraj janika.  jednoslojan cilindrični epitel i (dvije vrste stan.sposobn. aktivno izlučuju steroidne hormone > JAJOVOD . nastaje krvni ugrušak koji se postepeno odstranjuje. i 2. parne mišidne cijevi .)  lamina proprija građena od rahlog vezivnog tkiva debeli mišidni sloj od glatkim miš stan.uzd) seroza – visceralna potrbušnica 129 . ulazi nešto krvi.poticaj za ovulaciju : porast koncentracije LH hormona. ishemije i smrti nekih stanica pojava stigme. često ostaju kao izolirane stanice ili u manjim skupinama duž strome kore i nazivaju se intersticijske stanice stimulirane LHom. obrubljen je prstolikim resicama. stijnka folikula postaje prozirna prva mejotska dioba završava neposredno prije ovulacije  jedna od sekundarnih oocita zadržava gotovo svu citoplazmu  druga postaje prva polocita odmah nakon izbacivanja prve polocite jezgra oocite započinje drugu mejotsku diobu koja se zaustavlja u metafazi .s trepetljik.zbog prestanka krvi na tom mjestu. koji izlučuje hipofiza kao odgovor na visoku razinu estrogena u krvi koju proizvode folikuli u rastu nekoliko minuta nakon porasta razine LH.intersticijske stanice – za vrijeme atrezije folikula.teke interne – daju osnovu za teka-luteinske stanice. dok su prije izgledale kao satnice koje luče bjelančevine st. venula pa nastaje edem  lokalno se oslobađaju prostaglandini. histamin. vazopresin i kolagenaza granuloza-st proizvode hijaluronsku kiselinu i razmiču se slabi stijenka folikula zbog razgradnje kolagena u tunici albuginei.vrlo pokretljive.  imaju svojstva stanica koje izlučuju steroide.raspoređen u dva sloja (un. povedava se i protok krvi kroz jajnik  bjelančevine plazme istječu kroz stijenke kapilara i postkapil.sve to čini središnji dio žutog tijela granuloza st.slobodni kraj jajovoda.kružni i vanj.stijenku jajovoda čine tri sloja : sluznica – nabrana. stanice teke interne. koje se nazivaju fimbriae . se povedaju – čine 80% parenhima žutog tijela i nazivaju se granuloza-luteinske st.

menstruacijski ciklus – faze ciklusa : mestruacijska.sastoji se od proširenog tijela koje u području unutrašnjeg ušda prelazi u cerviks .  aktivno sintetiziraju kolagen nakon trudnode.tri sloja: seroza ili adventicija ovisno o dijelu maternice myometrium endometrium – sluznica maternice . vlakna uglavnom građena od kolagena tipa III može se podijeliti u dvije zone :  zona basalis – lamina proprija i početni dio žlijezda maternice.> MATERNICA .st propadnu. veoma se mijenja tijekom menstruacije arkuatne arterije teku na periferiji srednjih slojeva miometrija. proliferacijska i sekrecijska proliferacijska.endometrij – sastoji se od epitela i lamine proprije u koju su uložene jednostavne tubulusne žlijezde epitel : jednoslojan cilindričan. vedinom ostaje nepromijenjena tijekom menstruacije  zona functionalis – ostatak lamine proprije. neke glatke miš. kada im se razvije teka interna počinju izlučivati estrogene  estrogeni djeluju na endometrij dovodedi do proliferacije stanica i obnove endometrija izgubljenog tijekom menstruacije  jednoslojni cilindrični epitel 130 . od njih se odvajaju dvije vrste arterija za opskrbu endometrija krvlju :  ravne arterije. – uglavnom uzdužno  srednji slojevi sadržavaju vede krvne žile tijekom trudnode – intenzivan rast kao posljedica hipeplazije i hipertrofije mnoge glatke miš. žlijezde i površinski epitel.st. neke se stanje. imaju značajke stanica koje izlučuju bjelančevine.fol.dio tijela maternice u obliku svoda naziva se fundus .stijenka maternice . i 4. koje dovode krv u zonu funkcionalis . a enzimi razgrađuju kolagen .miometrij – najdeblji sloj maternice čine snopovi glatkih mišidnih stanica odijeljeni vezivnim tkivom i raspoređeni u 4 neoštro ograničena sloja  u 1. koje opskrbljuju zonu basalis i  spiralne arterije. a čine ga stanice s trepetljikama i jednostavne cilindrične žljezdane stanice žljezdani epitel sličan epitelu na površini vezivno tkivo lamine proprije ima mnogo fibroblasta i obilnu osnovnu tvar. folikularna ili estrogenska faza  traje oko 10 dana  nakon menstruacijske faze sluznica maternice je relativno tanka  brzi rast male grupe jaj.

te humani korionski somatomamotropin koji potiče izlučivanje mlijeka i stimulira rast 131 . korionski kortikotropin. i dolazi do ishemije koja dovodi do nekroze njihove stijenke i dijela funkcionalnog sloja endometrija  krvne žile u području izvan kontrakcije prsnu pa počne krvarenje  dio funkcionalnog sloja endometrija se odijeli. decidua i placenta – oplodnja u lateralnoj tredini jajovoda dok se zigota pasivno pomiče prema maternici započinje njezino brazdanje uzastopnim diobama nastaje zbijena nakupina stanica morula – obavijena zonom pelucidom i otprilike jednake veličine kao oplođena oocita blastomere. a iz njih prima vensku krv endokrini je organ.implantacija.stanice koje nastaju diobom zigote u sredini morule nastaje šupljina ispunjena tekudinom  blastocita – stadij u kojem zametak stiže u maternicu blastomere se poredaju u perifernom sloju – trofoblast. koji de ga tijekom trudnode zaštititi i hraniti endometrij doživljava velike promjene : fibroblasti lamine proprije se povedavaju. zaustavlja se dotok krvi.placenta – sastoji se od fetalnog dijela – chorion. a čitav endometrij – decidua decidua se može podijeliti na tri dijela :  decidua basalis – između embrija i miometrija  decidua capsularis – između embrija i lumena maternice  decidua parietalis – preostali dio .endometrij u trudnodi ako dođe do implantacije. dok se manji broj blastomera skupi unutar šupljine – embrioblast ili embrionalni čvorid (4 ili 5 dan nakon ovulacije) implantacija započinje oko 7.dana.sekrecijska ili luteinska faza  započinje nakon ovulacije. stanice trofoblasta izlučuju HCG. korionski tireotropin. koji se nalaze unutar placente. žuto tijelo spontano prestane djelovati 10-12 dana nakon ovulacije.og dana nakon ovulacije embrij je potpuno uronjen u endometrij. oblik im postane višekutan i dobivaju svojstva stanica koje izlučuju bjelančevine  decidualne stanice. koji stimulira žuto tijelo da nastavi izlučivati progesteron koji djeluje na žlijezde maternice da se prošire i postanu zavijenije . i majčina dijela – decidua basalis kroz bazalni dio decidue arterijska krv ulazi u intervilozne prostore. a ostatak se skvrči zbog gubitka intersticijske tekudine . pa količina estrogena i progesterona u krvi brzo opada  nekoliko cikličkih kontrakcija spiralnih arterija.proizvodi hormone: HCG. i rezultat je djelovanja progesterona koji izlučuje žuto tijelo  progesteron dodatno potiče žljezdane stanice  epitelne stanice počinju nakupljati glikogen ispod jezgre čija se količina kasnije smanjuje  spiralno zavijanje žlijezda  progestron inhibira kontrakcije glatkih mišidnih stanica menstruacijska faza  ako izostane oplodnja oocite. a oko 9. estrogeni i progesteroni.

kanalom – ductus lactiferus. dok se između režnjeva nalazi gusto vezivno tkivo s manje stanica  sinusi lactiferi su na svojim vanjskim otvorima obloženi mnogoslojnim pločastim epitelom. te pojačanog rasta i grananja odvodnih kanalida pod utjecajem povedanog izlučivanja estrogena jajnika žljezdani režanj (lobus) –  razvije se na krajevima najmanjih kanalida koji se ulijevaju u terminalni kanal  izgrađuje ga rahlo vezivno tkivo bogato stanicama. koji se svaki zasebno otvara na bradavici .oko mišidnog sloja nalazi se ovojnica od gustog vezivnog tkiva s mnogo debelih elastičnih vlakana spaja rodnicu s okolnim organima > MLIJEČNA ŽLIJEZDA .mnogoslojan pločast epitel . cilindrični dio maternice epitel – jednoslojan cilindričan i izlučuje sluz malo glatkih mišidnih stanica i sastoji se vedinom od gustog vezivnog tkiva vanjska strana cerviksa koja strši u lumen rodnice.miš.vrat maternice – donji.miš.15-25 režnjeva složene tubuloalveolarne građe kojim je funkcija izlučivanje mlijeka .bakterije rodnice razgrađuju glikogen i stvaraju mliječnu kiselinu .sinus lactiferi dojke se povedaju zbog nakupljanja masnog i vezivnog tkiva.sloj rodnice sastoji se uglavnom od uzduž. snopova gl.obložena mnogoslojnim pločastim epitelom u sluznici : mukozne cervikalne žlijezde koje se obilno granaju.svaki režanj koji je od susjednih režnjeva odvojen gustim vez.razvoj mliječne žlijezde – prije puberteta – mliječne žlijezde se sastoje od odvodnih kanala s nekoliko ogranaka i njihovih završnih proširenja.pod utjecajem estrogena epitel sintetizira mnogo glikogena . proliferiraju u trudnodi i izlučuju vište sluz ta se sluznica ne mijenja tijekom menstruacijskog ciklusa > RODNICA . a sastoji se od tri sloja : sluznice.lamina propria sluznice.stanica..tkivom s mnogo masnog tkiva zapravo je žlijezda za sebe s vlastitim odv. ali ima i malo kružnih snopova .u sluznici rodnice uglavnom nema osjetnih živčanih završetaka .stanice mogu sadržavati malu količinu keratohijalina .stijenka rodnice ne sadržava žlijezde.građena od rahlog vezivnog tkiva ukojem ima mnogo elastičnih vlakana. koji proksimalno brzo prelazi u mnogoslojni cilindrični ili kubični epitel  odvodni kanali i kanalidi su obloženi jednoslojnim kubičnim epitelom i prekriveni su gusto poredanim slojem mioepitelnih stanica u vezivnom tkivu koji okružuje alveole ima limfocita i plazma.stanica veda hidratacija vezivnog tkiva uzrokuje povedanje dojki prsna bradavica – izvana prekrivena oroženim mnogoslojnim pločastim epitelom koji se nastavlja na epidermis okoline 132 . mišidnog sloja i adventicije . limfocita i neutrofila .

tkiva strome i masn. prolaktin i placentalni laktogen relativna kolličina vez. tkiva u odnosu prema parenhimu značajno se smanji za vrijeme dojenja.epitelne stanice proizvode mlijeko  lipide i proteine proizvode žljezdane stanice 1: JAJNIK 2: JAJOVOD 3: MLIJEČNA ŽLIJEZDA 133 . progesteron.tijekom trudnode i laktacije – rast mliječnih žlijezda tijekom trudnode posljedica je sinergističkog djelovanja nekoliko hormona od kojih su najvažniji : estrogen.epitel bradavice leži na sloju vezivnog tkiva bogatom glatkim mišidnim stanicama sadržava mnogo osjetnih živčanih završetaka .

4: UTERUS DJEVOJČICE 5: PREDMENSTRUALNI UTERUS 6: RODNICA 134 .

mokradni mjehur TABLICA 2: diferencijalna dijagnoza limfnih organa TIMUS površni epitel čahura + TONZILA + + (udubljena površina epitela djelomično okružena vezivom) PEYEROVA PL. maternica b) bez trepetljika: prob. žučni mjehur 2: mnogoslojni 3: višeredni spojnica vjeđe. ali uvijek ostaje mnogoslojni .21: DODATAK . ČVOR + SLEZENA + postojanje kore i srži marginalni sinusi hassallovo tjelešce malpighijevo tjelšce venski sinusi posebne karakteristike + + retikulum građen od epitelnih st. mokradovod. u usnoj šupljini. epitel bubrežnih kanalida… a) s trepetljikama: jajovod. zametni epitel jajnika. endotel. cijev od ulaska u želudac do kraja debelog crijeva. jednjaku. na prednjoj površini rožnice KUBIČNI CILINDRIČNI jednoslojni 1: jednoslojni epitel malih odvodnih kanala žlijezda. folikularni epitel štitne žlijezde.nakapnica bubrega. rodnici. epitel kože b) neoroženi.TABLICE TABLICA 1: raspored različitih tipova pokrovnog tkiva PLOČASTI 1: jednoslojni 2: mnogoslojni mezotel. epitel stražnje površine rožnice a) oroženi. sjemenovod PRIJELAZNI EPITEL epitel koji mijenja debljinu. dio muške i ženske mokradne cijevi a) bez trepetljika: dijelovi odvodnih kanala egzokrinih žlijezda b) s trepetljikama: dišni sustav c) sa stereocilijama: ductus epididymidis. + (epitel crijeva) - LIMF. limfociti infiltriraju površni epitel epitel crijeva s Mstanicama + + sržni sinusi + + T-područje u periarterijskom limfnom omotaču 135 .

karakteristike brojne masne stanice i ogranci n. bez mioepitelnih stanica egzokrini dio pankreasa odvodni sustav slabije razvijen nego u par. + + + + + velike nakupine limfnih čvorida nedostaje drugi sloj t.sublingualis gl. parotis sekrecijski dio serozni acinusi. duboke žlijezde duboke žel. serozna. razgranana. submandibularis tubulo-acinusna. uski lumen serozni polumjeseci u vezivnom tkivu vedi broj slobodnih stanica. relativno širok lumen serozni acinusi. seromukozna serozni polumjeseci gl. kratke žlijezde brunnerove žlijezde u podsluznici ŽELUDAC. FUNDUS resice kripte + + + + + vrčaste st. langerhansovi otočidi. vedi broj interlobularnih i intralobularnih odvodnih kanalida (razlika prema egzokrinoj gušterači) dobro razvijen.TABLICA 3: diferencijalna dijagnoza nekih žlijezda žlijezda gl. PILORUS DVANAESNIK JEJUNUM ILEUM COLON CRVULJAK ŽUČNI MJEHUR + + + - 136 . TABLICA 4: diferencijalna dijagnoza pojedinih odsječaka probavne cijevi i žučnog mjehura odsječak ŽELUDAC. jamice.facialisa gl. bez podsluznice nakupine limfnih čvorida posebne karakteristike plitke želučane stanice. seromukozna tubulusna. lacrimalis tubulo-acinusna.musc. uski lumen odvodni sustav dobro razvijen. rijetki interlobularni i intralobularni kanalidi bez inter i intra kanalida pos.. pogotovo mastocita centroacinusne stanice. ali manji broj inter i intralobularnih kanalida u odnosu na par.

TABLICA 5: diferencijalna dijagnoza nekih šupljih organa organ JEDNJAK epitel mnogoslojni pločasti. .žlijezde u posluznici MOKRADOVOD URETRA SJEMENOVOD dvoslojni cilindrični. karakteristike -lamina musc. razgranani nabori sluznice. srednjim kružnim i vanjskim uzdužnim slojem relativno gusta mišidna vlakna u kružnom sloju pos.presjeku zajedno s drugim strukturama funiculusa spermaticusa tanki. pri kraju mnogoslojni dvoslojni cilindrični sa stereocilijama venski sinusi u lamini propriji često na pop. male mukozne žlijezde JAJOVOD jednoslojni cilindrični sa trepetljikama ŽUČNI KANAL jednoslojni cilindrični malo gl. mišidnih stanica 137 . muscularis unutrašnji kružni i vanjski uzdužni bolje izražen unutrašnji sloj od vanjskog nema prepoznatljivih slojeva dobro izražena s unutrašnjim uzdužnim. neoroženi prijelazni t.m. često prisutne gartnerove ciste pojedinačne.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful