ROOMPARADISE

Histologija
-skriptauredila: Marcela Kovačevid

sadržaj:
1: HISTOLOŠKE METODE................................................................................................................................2 2 : EPITELNO TKIVO ......................................................................................................................................6 3: VEZIVNO TKIVO .....................................................................................................................................14 5: HRSKAVICA ...........................................................................................................................................27 9: ŽILNI SUSTAV ........................................................................................................................................56 10: KRVNE STANICE ...................................................................................................................................62 11 : STVARANJE KRVNIH STANICA .................................................................................................................66 12 : IMUNOSNI SUSTAV ..............................................................................................................................69 13 : DIŠNI SUSTAV .....................................................................................................................................79 14: KOŽA.................................................................................................................................................86 15: MOKRADNI SUSTAV ..............................................................................................................................91 16: HIPOFIZA............................................................................................................................................97 17 : NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOČIDI, ŠTITNJAČA, EPITELNA TJELEŠCA I EPIFIZA ...........................100 18 : ORGANI PRIDRUŽENI PROBAVNOJ CIJEVI .................................................................................................107 19: PROBAVNI SUSTAV .............................................................................................................................114 20 : SPOLNI SUSTAV .................................................................................................................................121 21: dodatak - tablice………………………………………………………………...…………………………………………………….135

1

1: HISTOLOŠKE METODE
> PRIPRAVLJANJE TKIVA ZA PROUČAVANJE MIKROSKOPOM
- fiksacija – potrebno za priređivanje trajnih preparata da se izbjegne razgrađivanje tkiva enzimima (autoliza) ili bakterijama i sačuva njegov fizički ustroj i molekularni sastav može se izvesti kemijskim ili rjeđe fizikalnim (smrzavanje) metodama pri kemijskoj fiksaciji tijelo se obično uroni u otopinu tvari koje stabiliziraju ili križno povezuju tkivne bjelančevine – fiksativi može se izvršiti i intravaskularnom perfuzijom, tj.ubrizgavanjem fiksativa u krvožilni sustav organa, tada fiksativ brzo dospijeva u unutrašnjost tkiva puferirana izotonična otopina 4%-tnog formaldehida (formalin) – jedan od najboljih fiksativa za rutinski svjetlosnu mikroskopiju formaldehid i glutaraldehid reagiraju s aminoskupinama tkivnih bjelančevina fiksacijsko djelovanje glutaraldehida je pojačano jer je on dialdehid koji križno povezuje bjelančevine za istraživanje ultrastrukture elektronskim mikroskopom potrebna je dvostruka fiksacija:  puferirana otopina glutaraldehida, i zatim  puferirana otopina osmijeva tetraoksida (čuva i boji lipide i bjelančevine) - uklapanje ili impregnacija– tkivo se može rezati tek nakon uklapanja u neko čvrsto sredstvo sredstva za uklapanje su parafin i neke čvrste smole parafin se redovito upotrebljava za svjetlosnu, a smole i za svjetlosnu i elektr. mikroskopiju pripremni postupci : dehidriranje i prosvjetljavanje kod uklapanja u parafin, otapalo koje zamjenjuje etanol(za dehidraciju) je obično ksilol  za vrijeme prožimanja otapalom tkivo postane prozirno (prosvjetljavanje) kad je tkivo potpuno prožeto otapalom stavlja se u otopljeni parafin u termostatu na 58-60C pod utjecajem topline otapalo ispari i svi se prostori u tkivu ispune parafinom kada se izvadi iz termostata tkivo prožeto parafinom se stvrdne kada se tkivo uklapa u plastične smole:  također se prvo dehidrira u etanolu, zatim se prožme otapalom za određenu vrstu plastike  etanol i druga otapala se poslije zamijene otopljenom plastikom koja se stvrden pomodu polimerizatora koji uzrokuje križno povezivanje zatim rezovi mikrotomom se izravnaju na površini tople vode i prenesu na predmetno staklo na kojem se poslije boje - bojenje – vedina histoloških boja ponaša se poput kiselih ili bazičnih spojeva koji imaju afinitet za stvaranje elektrostatskih vezova s ioniziranim radikalima u tkivima primjeri bazičnih boja : toluidinsko i metilensko modrilo, i hematoksilin  bazofilni sastojci tkiva :  oni koji sadržavaju kiseline (nukleinske kiseline, glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini) kisele boje (orange G, eozin, kiseli fuksin) oboje acidofilne tkivne sastojke kao što su mitohondriji, sekretna zrnca i kolagen trikromi (malloryeva i massonova mješavina boja) vrlo dobro prikazuju jezgru i citoplazmu, a osmi toga različito oboje kolagen i glatko mišidje 2

sastoji se od mehaničkog i optičkog dijela . često se primjenjuje i impregnacija tkiva metalima kao što su srebro i zlato (osobito za živčano tkivo) > SVJETLOSNI MIKROSKOP .svjetlost nastavla u valovima koji titraju u jednoj ravnini .transmisijski – velika mod razlučivanja (u praksi 3 nm = do 400 000 puta povedanje) djeluje na osnovi pojave da elektromagnetsko polje otklanja snop elektrona kao što staklene lede lome svjetlosne zrake snop elektrona se proizvodi zagrijavanjem metalne niti (katode) u vakuumu anoda je metalna ploča s otvorom u sredini 3 .i transmisijski i scanning se temelje na uzajamnom djelovanju elektrona i sastojaka tkiva . a ne povedava razlučivanje > MIKROSKOPI S FAZNIM KONTRASTOM I S DIFERENCIJALNOM INTERFERENCIJOM . jer leda u okularu samo povedava sliku dobivenu objektivom.prolazno svjetlo .optički dio sastoji se od tri sustava leda : kondenzor – skuplja i fokusira svjetlo objektiv – povedava osvjetljenu sliku predmeta i prenosi je do lede okulara okular – još više povedava sliku i prenosi je do mrežnice oka.omogudava veoma točno fokusiranje na sasvim tanku ravninu unutar stanice ili histološkog reza > FLUORESCENCIJSKI MIKROSKOP .prikladno za promatranje živih stanica . osobito ako se promatra u polariz.za prikazivanje kolagena prikladan je boja pikrosirijus.mikroskopiranje s faznim kontrastom temelji se na činjenici da svjetlo mijenja brzinu i smjer prolazedi kroz stanične i izvanstanične sastojke s različitim indeksima loma (svijetlije ili tamnije) .fluorescentne boje: primjer je akridin-oranž koji se veže za DNA i RNA > ELEKTRONSKI MIKROSKOP .omogudava prepoznavanje tvorba građenih od vrlo pravilno poredanih molekula .polarizator (prvi filtar).nomarskijeva diferencijala interferencija – naizgled 3D slika > POLARIZACIJSKI MIKROSKOP .2 μm (slike povedane 1000-1500 puta) ovisi o ledama u objektivu. do fotografsek ploče ili do detektora u kameri ukupno je povedanje umnožak vlastitih povedanja objektiva i okulara .analizator (drugi filtar) – glavna os okomita na os prvoga pa svjetlo ne može prodi osim ako između njih nije neko tkivo koje skrede svjetlost tako što uzrokuje otklon svjetlosnih valova što dolaze od polarizatora > KONFOKALNI MIKROSKOP .fluorescencija –ako se neke tvari obasjaju svjetlošdu određene valne duljine.maksimalna mod razlučivanja je 0.svijetlu konrastno bojenje –kad se pojedinosti na rezovima označe nekim precipitatom osim bojenja tkiva bojama. one same odašilju svjetlost vede valne duljine .neki optički uređaji omogudavaju promatranje neobojenih stanica i histoloških rezova .ovaj mikrosk koristi UV-svjetlo. a stanice odašilju svjetlost iz vidljivog dijela spektra .

za tu svrhu služe različiti postupci koji se najčešde zasnivaju na specifičnim kemijskim reakcijama ili na jakom uzajamnom afinitetu za povezivanje među makromolekulama .scanning – omogudava dobivanje naizgled 3D slike stanica.ioni – primjenom metoda kod kojih kao rezultat kemijske reakcije nastaje tamni netopljivi proizvod .razdvajanje i izoliranje organela i drugih sastojaka stanica i tkiva djelovanjem centrifugalne sile zbog svojih različitih koeficijenata sedimentacije > HISTOKEMIJA I CITOKEMIJA .metode za određivanje različitih tvari u tkivnim rezovima .nukleinske kiseline – Feulgenova reakcija kojom se DNA oboji crveno . u suspenziji ili na petrijevom stakalcu > FRAKCIONIRANJE STANICE .slika se projicira na ekran . tkiva i organa u njemu snop elektrona ne prolazi kroz sam preparat nego klizi po površini (skenira ju) elektronski snop pogađa veoma tanku metalnu prevlaku koja je prethodno nanesena na površinu preparata i koja odbija elektrone prikazuje samo površinu predmeta za promatranje unutrašnjosti treba se izvesti kriofraktura > AUTORADIOGRAFIJA .primarna stanična kultura – kultura izoliranih stanica mehanički ili djelovanjem enzima. koja sadržava molekulu koja prima vodik i precipitira se kao netopljivi obojeni talog  za prikazivanje sukcinat-dehidrogenaze u mitohondrijima peroksidaze – izaziva oksidaciju nekih supstrata s prijenosom vodikovih iona na vodikov peroksid pa nastaje molekula vode  prikladno fiksirani tkivni rezovi inkubiraju se u otopini koja sadržava vodikov peroksid i 3.3diaminoazobezidin 4 .metoda proučavanja bioloških zbivanja primjenom radioaktivnosti na tkivnim rezovima > STANIČNA I TKIVNA KULTURA .bjelančevine – u pravilu se ne mogu prikazati specifične bjelančevine osim imunocitokemijom no mogu otkriti enzimi manje ili više specifično u tim se metodama najčešde rabi sposobnost enzima da reagiraju sa specifičnim kemijskim vezovima fosfataze – enzimi koji se nalaze posvuda u tijelu  cijepaju vez između fosfatne skupine i alkoholnog ostatka u fosforiliziranim spojevima  obojeni netopljivi proizvod reakcije na fosfataze obično je olovni fosfat ili olovni sulfid  često se primjenjuju za prikazivanje lizosoma dehidrogenaze – ulanjaju vodik s jednog supstrata i prenose ga na drugi  prikazuju se inkubiranjem rezova nefiksiranog tkiva u otopini supstrata.

moraju se obilježiti .karboksilne ili sulfatne) su PAS-pozitivni glikozaminoglikani i kiseli glikoproteini vrlo su kiseli jer sadrže mnogo karboksilnih i sulfatnih skupina.hibridizacija – međusobno povezivanje dvaju pojedinačnih lanaca nukleinskih kiselina koji se međusobno prepoznaju ako su komplementarni 5 . za prikazivanje membranskih molekula . koja se zasniva na oksidaciji 1.faloidin – specifično reagira sa aktinom.2-glikolnih skupina u šederima u aldehidne ostatke  oni se schiffovim reagensom oboje u različitim tonovima ljubičaste boje  glikogen i neutralni glikoproteini (nemaju kis.. skupina.protein A – za prikazivanje imunoglobulina .za prikazivanje mikrofilamenta .polisaharidi i oligosaharidi – mogu se prikazati periodi acid-Sciff (PAS-reakcijom).imunocitokemija – reakcija između antigena i njegovog specifičnog protutijela jest izrazito specifično uzajamno djelovanje među molekulama za prikazivanje specifičnih bjelančevina pomodu obilježenih protutijela . zato pokazuju jak afinitet prema bazičnoj boji alcijanskom modrilu .lektini – vežu se za ugljikohidrate.lipidi – najbolje se mogu prikazati bojama koje se otapaju u lipidima sudan IV i sudan-crnilo > NA OSNOVI UZAJAMNOG AFINITETA .

te može imati s jedne ili s obje strane lamine dense i svijetli sloj : lamina rara ili lucida – uglavnom je građena od :  kolagena tipa IV.Bazalne lamine Sve epitelne stanice koje leže na podlozi od vezivnog tkiva imaju na svojoj bazalnoj plohi sloj izvanstanične tvari koji se naziva bazalna lamina – vidi se samo elektronskim mikroskopom Sastoji se od lamine dense ( gusti sloj od nježne mreže tankih vlakanaca).od velike važnosti su i slobodne stanice u tjelesnim tekudinama kao npr. sekrecija.njihov gusti oblik uvjetuje gusti smještaj u slojevima ili skupinama stanica . apsorpcija.organi su izgrađeni od parenhima i strome  Stanice parenhima čine temelj funkcije organizma. a stroma mu daje potporu  Vezivno tkivo izgrađuje stromu organa s izuzetkom mozga i kralježnične moždine . ili izdužen . masne i schwannove stanice retikularna lamina.uzdužna os jezgre uvijek je usporedna s glavnom osi stanice .mogu biti cilindrične. vezivno.osnovne funkcije epitelnih tkiva jest prekrivanje i oblaganje slobodnih površina.bazalna lamina usko povezana s retikulinskim vlaknima (proizvode ih stanice vezivnog tkiva) funkcije :  selektivna barijera  utječe na staničnu polarnost 6 . mišidne. podražljivost i kontraktilnost > OBLICI I ZNAČAJKE EPITELNIH STANICA . ovalan. masnih i schwannovih stanica bazalna lamina je zapreka koja ograničava ili regulira prenošenje makromolekula između vezivnog i drugih tkiva nalazi se i između epitela smještenih jedan uz drugi (pludne alveole i bubrežni glomeruli) sastojke bazalne lamine izlučuju same epitelne. oko mišidnih. kubične i pločaste.organi  tkivo  stanice i molekule izvanstaničnog matrixa .  glikoproteina laminina i entaktina te  proteoglikana (heparan sulfat proteoglikan nazvan perlekan) s vanjske ( s donje) je strane pričvršdena uz vezivno tkivo sidrenima vlakancima izgrađenim od posebne vrste kolagena tipa VII nalazi se i na mjestima gdje druge vrste stanice dodiruju vezivno tkivo  npr. u limfi i krvi . mišidno i živčano . a oblik jezgri može biti kuglast.Čovjekovo tijelo se sastoji samo od 4 osnovne vrste tkiva: epitelno.2 : EPITELNO TKIVO Opdenito o tkivu .

a uz to i tvorbe koje omoguduju komunikaciju među stanicama Prema funkciji :  Pričvrsni spojevi – zonulae adherentes. lamina ili bazalne i retikularne lamine .sinapse) Čvrsti spojevi ili zonule occludentes  nalaze se pri samom vrhu stanice  Elektronskim mikroskopom ta ograničena područja imaju pteroslojan izgled  Kriofrakturom se vide kao grebeni i brazde međusobno povezani u mrežastu strukturu  broj grebena ili brazda razmjeran je propusnosti epitela :  manje veznih mjesta  veda propusnost za vodu i otopine  pa je osnovna funkcija stvaranje čvrste barijere.međustanični spojevi nalaze se u vedini tkiva.bazalne membrane svjetlosnim mikroskopom vidljiv PAS. stanica (paracelularni put) u bilo kojem smjeru (od površine prema bazi i obrnuto)  formira funkcionalne odjeljke unutar slojeva stanica zonula adherens smatra se da služi povezivanju susjednih stanica  prisutnost brojnih aktinskih mikrofilamenata – koji se ugrađuju u ploču guste tvari na citoplazmatskoj strani spojnog dijela membrane  potječu od završne mrežice – tvore ju aktinski mikrofilamenti. ali su najizraženiji u epitelnom tkivu epitelne stanice vrlo su čvrsto povezane pa su za njihovo razdvajanje potrebne razmjerno jake mehaničke sile.  To čvrsto povezivanje omoguduju kadherini . hemidezmosomi i dezmosomi  Nepropusni spojevi – zonule occludentes  Komunikacijski spojevi – tijesni spojevi i ( kem. jer nastaje stapanjem dviju baz. lamine .porodica transmembranskih glikoproteina koji gube svoja adhezivna svojstva u odsutnosti kalcija Povezivanju služe i međustanični spojevi – mjesta adhezije. intermedijarni filamenti i spektrin 7 . koja sprječava protok tvari između epit. u bubrežnim glomerulima i u pludnima alveolama deblja je od baz.pozitivni sloj koji se nalazi ispod svakog epitela.     prilagođava proliferaciju i diferencijaciju stanica putem čimbenika rasta potiče stanični metabolizam djeluje na prersspodjelu proteina u priležedoj staničnoj membrani što utječe na signalni prijenos i služi kao putokaz tijekom stanične migracije vjerojatno sadržava i poruku potrebnu za uzajamno djelovanje među stanicama (ponovna inervacija mišidnih stanica) prisutnost bazalne lamine oko mišidne stanice nužna je za uspostavljanje novih mišidnoživčanih spojeva (motorička ploča) . ali i brtvila koja spriječavaju prolaženje tvari kroz međustanični prostor (paracelularni put). Adhezija je izražena u epitelnim tkivima koja se izložena silama rastezanja i tlaka.

pogotovo oni koji blokiraju oksidativnu fosforilaciju. građena od glikoproteina zbog kojih je PAS-pozitivna . nakupljanjem podjedinica koje su difuzno razmještene u staničnoj membrani  … pov.tijesni spoj ili nexus blisko postavljene susjedne stanične membrane  može se nalaziti bilo gdje na lateralnim plohama mnogih epitelnih stanica  nalaze se u gotovo svim tkivima sisavaca osim u skeletnom mišidnom tkivu  bjelančevine tijesnog spoja – koneksini – tvore heksamere s hidrofilnom središnjom porom (konekson). a za usporedbu tijesni spojevi su oko 2nm)  s unutrašnje strane membrane stanice nalazi se pričvrsna ploča – kružna nakupina guste tvari. prekriveni staničnom membranom.Mikrovili citoplazmatski izdanci . u hemidezmosomu ploču izgrađuju integrini  porodica transmembranskih proteina koji su receptori za molekule izvanstaničnog matrixa (laminin i kolagen tipa IV) > SPECIJALIZIRANE TVORBE NA STANIČNOJ POVRŠINI . Ca2+ u stanici ili pad pH citoplazme  zatvaranje kanala… dezmosom ili macula adherens  složena ovalna tvorba smještena nasuprot druge iste takve na površini susjedne stanice  tu su membrane ravne i međusobno razmaknute nešto više od uobičajenih 20 nm (>30.gusto zbijeni mikrovili prekriveni glikokaliksom dobro se vide i svjetlosnim mikroskopom kao tzv. vidljivi elektronskim mikroskopom mikrovile prekriva glikokaliks –  fina vlaknasta ovojnica. koju izgrađuju najmanje 12 bjelančevina  u epit.u svojoj unutrašnjosti sadržavaju skupine aktinskih mikrofilamenata koji su s nekoliko drugih bjelančevina križno povezani međusobno. stanicama u nju su usidrene skupine citokeratinskih intermed. taj hidrofilni kanal povezuje citoplazme dviju susjednih stanica  omoguduju prolaženje čestica molekularne mase manje od 1500 Da iz jedne u drugu stanicu (hormoni. ali i sa staničnom membranom 8 .filamenata koji se tu savijaju i vradaju u citoplazmu činedi tvorbe poput sigurnosne igle  funkcija: osiguranje čvrste povezanosti među stanicama  intermedijarne filamente koji se vežu za dezmosome u NEepitelnim stanicama izgrađuju proteini dezmin ili vimentin hemidezmosomi :  na dodirnoj površini između nekih epitelnih stanica i njihove bazalne lamine  dok u dezmosomu pričvrsna ploča sadržava uglavnom kadherine. te ioni)  primjer je srčani mišid. četkasta ili prugasta prevlaka . cAMP. GMP. mogu spriječiti stvaranje novih spojeva ili prekinuti one koji ved postoje  novi spojevi mogu nastati bez sinteze bjelančevina. u kojem tijesni spojevi omoguduju usklađene otkucaje srca  mogu se uspostaviti između prethodno odvojenih stanica  inhibitori mijene tvari.

Stereocilije dugi. u obliku kanala  sekrecijski dio  odvodni kanali endokrine žlijezde nemaju odvodnih kanala. njihovi se proizvodi nakupljaju i odvode do mjesta djelovanja krvlju.Pokrovni epitel tkiva u kojima su stanice poredane u slojeve i pokrivaju vanjsku površinu tijela ili šuplje tvorbe u tijelu . razgranani mikrovili . a u sredini sadržavaju jedan par mikrotubula koji okružuje još devet parova mikrotubula. Znojnice žlijezde uvijek nastaju od pokrovnog epitela proliferacijom njegovih stanica i urastanjem u vezivo te njegovom daljnjom diferencijacijom egzokrine žlijezde zadržavaju vezu sa pokrovnim epitelom od kojeg su nastale. svi mikrotubuli postavljeni su usporedno sa osi trepetljike trepetljike polaze od bazalnih tjelešaca građena kao centrioli  elektronskim mikroskopom se vide kao guste tvorbe smještene na apikalnoj strani stanice. neposredno ispod stanične membrane izvor energije za gibanje trepetljika je ATP bičevi u čovječjem tijelu postoje samo u obliku repa spermija. a ne sustavom kanala  1: žl izgrađene od nakupina stanica poredanih u međusobno povezane tračke. pred.Žljezdani epitel izgrađuju ga stanice specijalizirane za proizvodnju tekudeg sekreta molekule koje de se izlučiti iz stanice obično se pohranjuju u malim mjehuridima omeđenim membranom koji se nazivaju . među kojima teku široke krvne kapilare – nadbubr. nepokretni izdanci epitelnih stanica kanalida epididimisa i duktusa deferensa to su zapravo dugi.Trepetljike i bičevi izduženi. mnogo su dulji od trepetljika > VRSTE EPITELA . pohranjivati i izlučivati :  bjelančevine .režanj hipofize  2: žl u kojima stanice oblažu mjehuride ili folikule ispunjene amorfnom tvari – štitnjača 9 . pokretljivi izdanci na slobodnoj površini epitelnih stanica obavijene su staničnom membranom.. epitelna tjelešca.žl.obično se prema građi i funkciji dijele u : pokrovni i žljezdani epitel .gušterača  lipide – nadbubrežna žlijezda i žlijezde lojnice  složene spojeve ugljikohidrata i bjelančevina – žlijezde slinovnice  sve tri tvari : mliječna žlijezda  slaba biosintetska aktivnost ( prijenos tvari iz krvi u lumen žlijezde) – žlij..sekretna zrnca stanice žljezdanog epitela mogu proizvoditi.

a jetre i gušterače sporo u mnogoslojnim i višerednim epitelima dijele se stanice u zametnom sloju.p  Najčešde u mnogoslojnom pločastom epitelu .Inervacija vedina epitelnih tkiva vrlo je dobro opskrbljena osjetnim živčanim završetcima iz spletova u lamini propriji . ostvaruju se kemijskim glasnicima egzokrina sekrecija u gušterači ovisi ostimulaciji hormonima sekretinom i kollecistokininom žlijezde slinovnice su uglavnom pod utjecajem živčanog sustava 10 . u nekim fiziološkim i patološkim stanjima pušači ( višeredni cilindrični s trepetljikama koji oblaže bronhe  mnogoslojni pločasti) kronični nedostatak vitamina A ( epitel bronha i mokradnog mjehura  u mnogosl ploč) može se pojaviti i u vezivnom tkivu ali ondje je reverzibilna .Obnavljanje epitelnih stanica stalno obnavljanje mitozom epitel crijeva se obnavlja brzo. što zahtijeva potrošnju energije receptori za kemijske glasnike smješteni su na bazolateralnim dijelovima stanične membrane u epitelnim stanicama specijaliziranim za apsorpciju integralni proteini apikalne stanične membrane su enzimi koji dovršavaju razgradnju molekula koje se apsorbiraju .Kontrola aktivnosti žlijezda živčana i endokrina kontrola . te prolaze kroz bazalnu laminu i ulaze u epitelne stanice preko njihove bazalne i lateralne plohe.prema načinu na koji sekrecijski proizvodi izlaze iz stanice (ekstruzija)  Merokrine  Holokrine  Apokrine mnogostanične žlijezde obično imaju vezivnu čahuru i pregrade > OPDA BIOLOGIJA EPITELNIH TKIVA . svaki tjedan.Metaplazija preobrazba jedne vrste epitela u drugu. dodirnu plohu između ep i l.tkiva u epitelu pov.ispod pokrovnog epitela koji oblaže šuplje organe nalazi se – lamina proprija Sloj vezivnog tkiva koji je bazalnom laminom povezan s epitelom Služi kao potpora epitelu Povezuje ga sa susjednim tkivima o Papile – izbočine vez.Polarnost epiteli imaju slobodnu ili apikalnu plohu i bazalnu plohu koja leži na bazalnoj lamini krvne žile obično ne ulaze u epitel pa sve hranjive tvari moraju izadi iz kapilara u lamini propriji ispod epitela. koji sadržava matične stanice najbliže bazalnoj lamini .

kloridi i voda slijede pasivnom difuzijom čvrsti spojevi zabrtvljuju apikalne dijelove stanica u različitim epitelima prijenos iona i popratni protok tekudine može tedi u suprotnim smjerovima (npr. nezrela sekretna znca se odvajaju od g.Stanice koje prenose ione sve stanice imaju sposobnost aktivnog transporta unutrašnjost stanice je električki negativna u odnosu na izvanstanični okoliš natrijevu pumpu aktivira Mg2+ neke epitelne stanice upotrebljavaju natrijevu pumpu za prijenos natrija kroz epitel u smjeru od vrha prema bazi : .i vode prate natrijeve ione u stanicu bazalne površine tih stanica višestruko su nabrane. žučnom mjehuru. s okruglom jezgrom postavljenom u sredini i dobro izraženom polarnošdu u bazalnom dijelu. jednakomolarne količine Cl.sekretne cijevi žlijezda slinovnica  transcelularni transport slobodna površina stanica proksimalnih bubrežnih kanalida je propusna za Na+ da bi se održala električna i osmotska ravnoteža.stanice proximalnog i distalnog kanalida u bubregu i . baza  apex)  u crijevu. i na uvrnudima bazalnog dijela membrane se nalazi Na/K-ATP-aza . stapanje membrana je složeno i kontroliraju ga proteini 11 . te su stanice intenzivno bazofilne  jer je u tom dijelu smještena hrapava endoplazmatska mrežica u apikalnom području nalazi se dobro razvijen golgijev kompleks i sekretna zrnca bogata bjelančevinama i omeđena membranom u stanicama koje proizvode enzime. itd – apex  baza  plexus koroideus i cilijarno tijelo – baza  apex .serozne stanice acinusne stanice gušterače i doušne žlijezde višekutnog ili piramidnog oblika. Apex  baza.stanice koje prenose tvari pinocitozom prijenos makromolekula kroz staničnu membranu jednoslojni pločasti epitel koji oblaže krvne žile i limfne kapilare (endotel) ili trbušne šupljine (mezotel) pinocitotski mjehuridi nalaze se napovršini stanice i u citoplazmi prenose u oba smjera .. ispod jezgre. proximalnim zavijenim kanalidima bubrega.te bazalni nastavci ulaze jedni među druge te tvore brojne interdigitacije među susjednim stanicama. sekretnim cijevima žlijezda slinovnica. sekretna zrnca ispunjena enzma se nazivaju zimogena zrn. ali i na lateralnim plohama među uvrnudima mebrane okomito su smješteni i mitohondriji koji osiguravaju ATP za aktivno izbacivanje Na+ iz bazalnog dijela stanice.cisterna i gube vodu te postaju gušda  zrela sek zrn sadržaj se izbacuje egzocitozom.

dišnom i spolnom sustavu) prisutnost brojnih. želudcu.viskozni. vežu mnogo vode i čine sluz .. noradrenalin ili 5hidroksitriptamin mnoge od tih stanica imaju sposobnost primanja prethodnika amina i dekarboksilacije aminokiselina  Pa se označavaju akrnimom APUD (amine precursor uptake and decarboxylation) neke od njih se boje solima srebra pa se nazivaju argentofilne ili argirofilne no sve one ne nakupljaju prekursore amina pa se naziv APUD postepeno zamjenio sa nazivom DNES DNES stanice su derivat embrionalnog živčanog sustava i mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama ili drugim citokemijskim tehnikama za prikazivanje specifičnih amina neke DNES su parakrine jer proizvode kemijske glasnike koji reguliraju funkcijju susjednih stanica uglavnom bez prisutnosti krvožilnog sustava apudomi – tumori koji nastaju od DNES stanica koje izlučuju polipeptide .Mioepitelne stanice sadržavaju ih neke žlijezde (znojnice. te u štitnjači i hipofizi su među epitelnim stanicama razasute i endokrine stanice sadržavaju polipeptidne hormone ili biogene amine : adrenalin.mucine ( u apikalnom dijelu stanice) jezgra je obično smještena uz bazu stanice koja je bogata hrapavom ER i (i mitohondriji su tu negdje) golgijev kompleks –smješten neposredno iznad jezgre. suzna i mliječna) one obuhvadaju žlijezdane acinuse. velikih i svijetlo obojenih zrnaca koja sadržavaju izrazito hidrofilne glikoproteine. te sadržavaju i intermedijarne filamente koji pripadaju citokeratinskoj skupini (epitelnog su podrijetla) funkcija : kontrakcijom potpomažu istjecanje sekreta prema van 12 . žlijezdama slinovnicama.Difuzni neuroendokrini sustav (DNES) u probavnom.stanice koje izlučuju sluz vrčasta stanica ( u crijevu. odlično razvijen podatci dobiveni autoradiografijom :  bjelančevine se sintetiziraju od aminokiselina u hrapavoj endoplazmatskoj mrežici u baz dijelu  monosaharidi se dodaju bjelančevinskom lancu s pomodu enzima glikoziltransferaza. elastični i skliski zaštitni gel . oko odvodnih kanala su postavljene uzdučno smještene su između bazalne lamine i bazalnog dijela sekrecijskih stanica ili stanica odvodnih kanalida tijesnim spojevima i dezmosomima povezane su međusobno i s epitelnim stanicama njihova citoplazma sadržava brojne aktinske mikrofilamente i miozin. slinovnice. smještenih u endoplazmatskoj mrežici i golgijevom kompleksu  kada se mucini ispuštaju iz stanice. tzv. dišnom i mokradnom sustavu .

.karcinom – zlodudni tumor stanica epitelnog podrijetla .Stanice koje proizvode steroide nalaze se u različitim organima u tijelu (testis. jezgra postavljena u sredini  Acidofilne  Citoplazma. jajnik.adenokarcinom – zlodudni tumor koji nastaje od žljezdanog epitela 13 . nadbubrežna žlijezda) endokrine stanice specijalizirane za sintezu i izlučivanje steroida s hormonskim djelovanjem značajke :  Višekutne su ili okrugle . a ne lamelarne pregrade – (koje su uobičajene u mitohondrijjima epitelnih stanica  glavno mjesto proizvodnje nergije za staničnu funkciju  sadrže enzime za cijepanje postraničnog lanca u kolesterolu i proizvodnju pregnenolona. te za sudjelovanje u daljnjim reakcijama nastajanja steroidnih hormona  sinteza ster horm je rezultat bliske suradnje glatke endopl mrežice i mitohondrija . estrogene i progesterone  mitohondriji u njima sardžavaju tubularne. te sadržava vrlo bogatu glatku endoplazmatsku mrežicu – koja sadržava enzime potrebne za : sintezu kolesterola od acetata i drugih spojeva te za pretvaranje pregnenolona proizvedenog u mitohondrijima u androgene. obično ispunjena masnim kapljicama.

fibronektin…  o njima ovisi čvrstoda i krutost međustanične tvari tako da se vežu za integrine (bjelančevinske receptore na površini stanica) i na druge sastavnice međustanične tvari . aponeuroze.glavni sastojak je međustanična tvar . kondenziran kromatin  acidofilnu citoplazmu. te služi i kao skladište hormona koji kontroliraju rast i diferencijaciju stanice . ovalna je i velika. tijekom cijeljenja rane nastaje miofibroblast vezivno tkivo ima sposobnost regeneracije kada su tkiva uništena upalom ili oštedenjem 14 .  manju.  Obilna i nepravilno razgranata citoplazma  Jezgra se boji blijedo. izgrađuju : tetive. tamnu i izduženu jezgru .također služi kao posrednik između stanica i krvi.vezivna tkiva potječu od mezenhima – embrionalno vezivno tkivo koje stvaraju izduljene mezenhimske stanice .3: VEZIVNO TKIVO .osnovna tvar – izrazito hidrofilni i viskozni kompleks anionskih makromolekula  glikozaminoglikani i proteoglikani i multiadhezivnih glikoproteina sa sposobnošdu višestrukog vezanja  laminin. vlakana i osnovne tvari . proteoglikane i adhezivne glikoproteine  sintetiziraju sastojke međustanične tvari fibroblast – aktivna stanica.vlakna – uglavnom kolagena. s malo hrapave ER fibroblasti također sudjeluju u sintezi čimbenika rasta koji utječu na stanični rast i diferencijaciju u vezivnom tkivu odraslih. elastin.od njega se razvijaju i mišidne. samo po potrebi fibroblasti imaju glavnu ulogu u cijeljenju rane . GA je dobro razvijen fibrocit.fibroblast u mirovanju – manji je od fibroblasta i vretenasta je oblika  Ima manje produžetaka.sastoji se od različitih bjelančevinskih vlakana i osnovne tvari . glikozaminoglikane. krve stanice i endotel krv žila > STANICE VEZIVNOG TKIVA . stijenke nekih organa te izgrađuju i stromu . preko koje se izmjenjuju hranjive i otpadne tvari . čahure organa i moždane ovojnice također čine vezivne pregrade (trabekule). rijetko se dijele. vidi se jezgrica  Citoplazma obiluje hrapavom ER .nosilac oblika i ustroja.Fibroblasti sintetiziraju kolagen.građeno od : stanica.

i mogu preživjeti mjesecima tijekom preobrazbe monocita u makrofag :  Stanica se poveda i poveda se sinteza bjelančevina u njoj  Poveda se i GK.prostori nastali oštedenjem tkiva kojih se stanice ne dijele ispunjavaju se vezivnim tkivom koje stvara ožiljak . fibroblasti. ekscentr smještena bubrežasta jezgra dobro razvijen GK.Makrofazi : mononuklearni fagocitni sustav sposobnost fagocitoze nepravilna površina s naborima. mikrotubuli i mikrofilamenti se umnože posebni nazivi : kupfferove u jetri. mnogo lizosoma i izraženu hrapavu ER potječu od nezrelih stanica u koštanoj srži koje se dijele i nastaju monociti koji najprije ulaze u krv. astrociti i epitelne stanice štitne žlijezde također su i sekrecijske stanice – izlučuju mnoge enzime. Tkivni makrofazi mogu se u vezivnom tkivu umnažati razasuti su posvuda u tijelu i nalaze se u vedini organa životni vijek im je dug. mnociti prolaze kroz stijenku venula i kapilara u vezivno tkivo gdje sazrijevaju i poprimaju morfološka obilježja makrofaga. a ističu se tvorbe koje sadržavaju prethodnike posrdenika histamina i proteoglikana glavna uloga mastocita je pohrana kemijskih posrednika kemijske reakcije metakromazija –  Svojstvo nekih bazičnih anilinskih boja da neke tvari oboje u tonu različitom od svog tona  Npr. izaziva kontrakciju glatkog mišidja (vedinom u bronhiolima)  neutralne proteaze  eozinofilni kemotaktički faktor anafilaksije (ECF-A) –privlači eozinofile krvi 15 . ljubičasto-crveno umjesto plavo  zrnca mastocita su metakromatska zbog sadržaja kiselih radikala na glikozaminoglikanima drugi sastojci zrnaca mastocita su :  histamin – izaziva pojačanu propusnost krvnih žila. a lizosomi. kolagenazu. Touidinsko modrilo. i citokine . mikroglija u cns-u. langerhansove u koži. tu funkciju u drugim uvjetima mogu vršiti i endotelne stanice. : langerhansova stanica). izdancima i udubinama.Mastociti ovalne ili okrugle stanice vezivnog tkiva citoplazma je ispunjena bazofilnim zrncima sadržaj sekretnih zrnaca je nejednolikog izgleda. osteoklasti u kostima u patološkim stanjima :  epiteloidne stanice : nastaju povedavanjem i raspoređivanjem makrofaga u nakupine nakon odgovarajudeg podražaja  multinuklearna orijaška stanica : stapanje nekoliko makrofaga makrofazi su također i predočne stanice (tipičan pr. proširuje krvne kapilare. npr.

zbog obilne hrapave ER GK i centrioli – smješteni jukstanuklearno. cum calore et dolore. međusobno se povežu antigenom  aktivira se adenil-ciklaza i dolazi do fosforilacije nekih bjelančevina  istodobno Ca2+ ulazi u stanicu  dolazi do unutarstaničnog stapanja specifičnih zrnaca i egzocitoze njihovog sadržaja  fosfolipaze djeluju na membranske fosfolipide tako da nastaju leukotrieni  ekstruzija sadržaja ne ošteduje stanicu koja preživljava i sintetizira nova zrnca .pripravcima je blijed jezgra smještena ekscentrično gust.nisu pohranjeni u citoplazmi. taj dio citoplazme na histol.Masne stanice stanice vezivnog tkiva specijalizirane za pohranu neutralnih masti ili za proizvodnju topline . ovalne stanice citoplazma – bazofilna.također otpuštaju i : …leukotriene .izazivaju spore kontrakcije glatkog mišidja molekule koje otpuštaju mastociti djeluju lokalno na parakrini način u vezivnom tkivu postoje dvije populacije mastocita : mastociti vezivnog tkiva (u koži i trb šuplj. krupno zrnat heterokromatin (brojčanik sata) malobrojne u vedini vetivnih tkiva nastaju od B-limfocita sintetiziraju protutijela .(tvar anafilaksije spore reakcije SRS-A) .Plazma-stanice velike. + functio laesa 16 . nego nastaju od fosfolipida stanične membrane i oslobađaju se neposredno nakon odgovarajudeg podražaja u izvanstanični prostor . rec. koje cirkuliraju u krvi.  zbivaju se ubrzo nakon ulaska antigena u senzibiliziranu osobu proces izlučivanja iz mastocita:  molekule IgE vežu se za površinske receptore  nakon ponovnog izlaganja antigenu. molekule IgE na pov. prolaze kroz stijenku venula i kapilara te ulaze u tkiva gdje se umnažaju i diferenciraju površina mastocita sadržava specifične receptore za IgE oslobađanje kemijskih posrednika pohranjenih u mastocitima pomaže alergijske reakcije poznate kao trenutačne reakcije preosjetljivosti . tkivo iz krvnih žila dijapedezom (kroz stijenku kapilara i postkapilarnih venula) dijapedeza povedana tijekom upale klasični znakovi upale ( Celsus) : rubor et tumor.Leukociti migriraju u vez.) i mastociti sluznice ( u sluznici crijeva i u pludima) potječu od prastanica u koštanoj srži.

tetive. filtracija. – embrionalna koža. retikulinska i elastična . tetiva. dokazuje se imunohistokemijski) tip IX.potpomaže funkciju kol tipa I tip XI. – epiteli.. – sve bazalne membrane. – fetalna tkiva. – hrskavica.održava građu rastegljivih organa tip V.sustav elastičnih vlakana (elastična. kemotaksiju i fagocitozu kad se leukociti jednom nasele u vezivno tkivo više se ne vradaju u krv ( izuzetak su limfociti) > VLAKNA . kost. elauninska i oksitalanska) . potpora epitelima. krvne žile. koža.kolageni – porodica proteina. i . staklovina. tip XII. udružen s kol tipa II.upala započinje oslobađanjem kemijskih posrednika upale koji povedavaju protok krvi i propusnost krvnih žila. II i III .posteljica. koja čine trostruku uzvojnicu tipovi I. mišid.postoje dva sustava : . . i bazalnoj lamini jedna od najrasprostranjenijih bjelančevina u tijelu (30% težine) na temelju građe i funkcije :  vlaknasti ili fibrilarni – elektronski mikroskop. dentin. – fetalna koža i tetive . glatkim mišidima. .otporan prema tlaku tip III. molekula oblika križa kolagen koji formira mrežu . vlakanca tip I. kosti.udružuju se u mikrovlakanca koja se slažu u vlakanca (vodikov i hidrofobne veze) poprečnu ispruganost kolagenih vlakanaca uvjetuje djelomično preklapanje usporedo naslaganih molekula tropokloagena. 17  .tri glavne vrste : kolagena.osnovni sastojak bazalne lamine tip IV..izdužene tvorbe nastale polimerizacijom bjelančevina .potpomaže funkciju kolagena tipa II  kolageni udruženi s vlaknastim kolagenima (ne vidi se. – hrskavica . tip XIV. – hrskavica. . 2D  križna mreža  kolagen koji formira sidrena vlakanca tip VII. hrskavici.otporan prema vlaku tip II. kost . – koža.sustav kolagenih vlakana (kolagena i retikulinska). staklovina . prolin i hidroksiprolin sadržava dvije aminokiseline koje su karakteristične samo za njega : hidroksiprolin i hidroksilizin tropokolagen – bjelančevinska jedinica koja polimerizacijom tvori kolagena vlakanca  sastoji se od tri polipeptidna (alfa) lanca. – koža. . čija je najvažnija uloga – strukturna među različitim tipovima najvažniji su oni u : koži. udružen s kolagenom tipa I. čahure organa. veže glikozaminoglikane. često udružen s tipom I. intersticij . povezuje kolagena vlakna s bazalnom laminom sposobnost sinteze kolagena imaju mnoge vrste stanica glavne aminokiseline koje izgrađuju kolagen su : glicin .

povedana elastičn kože. česta iščaš. pa propada vezivno tkivo.Tipovi I i III – vlakanca se udružuju u vlakna Tip I – vlakna se mogu udružiti u snopove Tip IV – ne stvara ni vlakanca ni vlakna. koje katalizira enzim lizil-oksidaza Obnova kolagena izrazito je spor proces. prokolagen-peptidaze.hidroksilaza . on formira mrežu Biosinteza kolagena tipa I  Stvaranje polipeptidnih lanaca na poliribosomima vezanim na hrapavu ER . Hidroksiprolinske skupine pridonose stabilnosti trostruke uzvojnice stvarajudu vodikove veze među polipeptidnim lancima  Kolagena vlakanca se spontano udružuju u kolagena vlakna. na primjer u ligamentima i tetivama tamo je jako stabilan. oni prelaze u cisterne kao molekule preprokolagena . ali u parodontalnom ligamentu izmjena kolagena je brza Da bi se obnovio prvo se mora zargraditi što započinje djelovanjem kolagenaze. srčana insuficijencija  Progresivna sistemska skleroza – preveliko nakupljanje kolagena  Keloid – ograničena izbočina na koži nastala zbog prekomjernog stvaranja kolagena u ožiljku  Skorbut – nastaje manjkav kolagen. pri tome se odbacuje signalni peptid pa nastaje prokolagen  Hidroksiliranje lizina i prolina nastupa nakon što se te aminokiseline ugrade u polipeptidne lance dok je on još vezan za ribosome i čim dosegne određenu minimalnu dužinu ( enzimi : peptidil prolin. te npr zamjena samo jedne aminokiseline (glicina) .  Kolagena vlakna tipa I  Najbrojnija su vlakna vezivnog tkiva 18 . i pritom važnu ulogu imaju proteoglikani i glikoproteini  Čvrstoda vlakanca povedava se stvaranjem kovalentnih poprečnih veza između tropokolagenskih molekula. zglobova. spontani prijelomi. jer je askorbinska kiselina kofaktor za prolin-hidroksilazu  Ehlers-Danlos tip IV – pogrešna transkripc ili translacija tipa III. prsnude eyeball  Ehlers-Danlos tip VII – ↓ aktiv. i dalje idu nespecifične proteaze Bolesti :  Osteogenesis imperfecta – mutacije gena za α1 ili α2 polipeptidni lanac. Prokolagen se u tom obliku prenosi iz stanice u izvanstanični okoliš  Izvan stanice : prokolagen –peptidaze odcjepljuju reg peptide. nastaje tropokolagen koji se može udruživati u polimerna kolagena vlakanca. ↑ pokretlj. te čine molekule prokolagena topljivima i spriječavaju njihovo udruživanje u vlakanca prije nego napuste stanicu. prsnude aorte i/ili crijeva  Ehlers-Danlos tip VI – pogrešno hidroksil lizina . i peptidil lizin-hidroksilaza)  Glikoziliranje hidroksilizina slijedi nakon hidroksiliranja  Svaki sintetizirani alfa-lanac ima na amino i na karboksilnom kraju dodatne peptide – registracijski peptidi – osiguravaju ispravno udruživanje alfa-lanaca u trostruku uzvojnicu.

argirofilna vlakna PAS-pozitivna (velike količine šedera vezanih na ova vlakna. maternica i slojevi glatkog mišidja u probavnom sustavu) . elauninska i oksitalanska Razvijaju se u tri uzastopne faze U početnom stadiju oksitalansko vlakno se sastoji od snopova tankih mikrovlakanaca koja sadržavaju različite glikoproteine od kojih je vrlo velika molekula fibrilin  pripada porodici proteina nužnih za odlaganje elastina (poremed u građi fibrilina izaziva fragmentiranost u građi μ-vlakanaca)  Oksital. lužinama. te crveno sirijus.crvenilom .jetra. izgrađena uglavnom od kolagena tipa III povezanog s drugim tipovima te glikoproteinima i proteoglikanima U nekim organima čine prostranu mrežu Impregniranjem srebrnim solima oboje se crno.   Dvolomna u polariziranom svjetlu Mezenterij – sastoji se od tankog središnjeg sloja vezivnog tkiva. djelovanju proteolitičkih enzima  lako ga hidrolizira elastaza iz gušterače 19 . koji je s obje strane obložen jednoslojnim pločastim epitelom. a zeleno Massonovom trikromnom metodom. endokrine žlijezde) u kojima čine mrežu oko epitelnih stanica Mali promjer i rahli raspored retikulinskih vlakana omoguduju stvaranje gipke mreže u organima koji mijenjaju svoj oblik i veličinu (aretrije. retikulumu krvotvornih organa i u parenhimskim organima (jetra. 6-12%) Slabo dvolomna Osobito brojna u glatkom mišidju. boje se ljubičasto eozinom. endoneuriju. slezena .retikulinska vlakna – Izrazito tanka. elastična vlakna na vlak reagiraju rastezanjem Proelastin –  okrugla bjelančevina koju proizvode fibroblasti vezivnog tkiva i glatke mišidne stanice krvnih žila  polimerizira u elastin –  amorfni glikoprotein sličan gumi koji prevladava u građi zrelih vlakana  otporan je prema kuhanju. plavo Malloryjevom. mezotelom Promatrana svjetlosnim mikroskopom.vlakna  nalaze se u suspenzijskom aparatu oka i dermisu kože gdje je sustav elastičnih vlakana povezan s bazalnom laminom U sljededem stadiju između oksitalanskih mikrovlakanaca odlažu nepravilne nakupine bjelančevine elastina pa nastaju elauninska vlakna  Nalaze se oko žlijezda znojnica i u vezivu kože (dermis) Tijekom tredeg stadija elastin se sve više nakuplja dok ne zauzme cijelo središte vlakana koja su još samo na periferiji okružena tankim slojem mikrovlakanaca  elastična (najbrojnija) Dok su oksitalanska vrlo otporna na istezanje.sustav elastičnih vlakanaTri vrste vlakana : elastična. kiselinama. kolagena su vlakna acidofilna.

 Ne postoji samo u obliku vlakana nego i u obliku oknatih (fenestriranih ) membrana (elastične lamine) u stijenci krvnih žila Bolesti :  Marfanov sindrom – mutacije u genu za fibrilin . ravni glikozaminoglikanski lanci su kovalentno vezani za središnji bjelančevinski lanac. najzastupljeniji u hrskavici sindekan i fibroglikan : stanični površinski proteoglikani. osobito na epitelnim stanicama vežu mnoge čimbenike rasta (TGF. koje se sastoje od :  uronske kiseline i heksozamina heksozamin može biti : glukozamin ili galaktozamin.jedan od najvažnijih proteoglikana u međustaničnoj tvari.glikozaminoglikani – Nekada : kiseli mukopolisaharidi Ravni su polisaharidni lanci sastavljeni od disaharidnih jedinica. S izuzetkom hijaluronske kiseline . Hunterov sindrom. hondroitin-sulfat.proteoglikani – Vrlo hidrofilni i djeluju kao polianioni. rastegljiv. tkiva rastegljiva zbog manjka elastina i slabog pružanja otpora silama rastezanja. na koji su vezana četiri osnovna glikozaminoglikana : dermatan-sulfat.β. čimbenik rasta transformacije fibroblasta) sinteza počinje sintezom bjelančevinskog lanca na hrapavoj ER. a uronska k : glukuronska ili iduronska kis. te viskozna i djeluje kao zapreka ulaženju stranih čestica u tkiva i kao mazivo  . svi ostali glikozaminoglikani su u zrelom obliku donekle sulfatirani Prevladava ugljikohidratni dio (80 – 90 % težine) jako hidrirane molekule sa slojem vode oko sebe sastoje se od središnjeg bjelančevinskog lanca.bezbojna i prozirna. a završava u GK u kojem se obavlja i sulfatiranje razgradnja se zbiva u različitim stanicama i ovisi o prisutnosti više lizosomskih enzima nedostatak specifičnih hidrolaza u lizosomima : Hurlerov sindrom. s kojim tvore molekulu proteoglikana . glikoziliranje počinje ved u ER.jako hidrirana složena mješavina glikozaminoglikana. mogu na sebe vezati velik broj kationa ionskim vezama Osim hijaluronske kiseline. proteoglikana i multiadhezivni glikoproteini . ali sadržava i posebne aminokiseline : dezmozin i izodezmozin (nastaju od 4 lizina) one učvršduju elastin križnim vezama i omoguduju mu reverz. česta ruptura aorte > OSNOVNA TVAR . također sadrži mnogo glicina i prolina. Sanflippov sindrom i Morquiov sindrom 20 .ispunjava prostore između stanica i vlakana vezivnog tkiva . keratan sulfat i heparan-sulfat u hrskavici se molekule proteoglikana vežu za lanac hijaluronske kiseline pa tvore još vede molekule – proteoglikanske agregate kisele grupe na proteoglikanima omoguduju vezanje na bazične aminokiselinske skupine u molekuli kolagena agrekan .

kao i zbog začepljenja limf. vinkulin i talin .žila nametnicima ili tumorskim stanicama .osim osnovne tvari u tkivu postoji i mala količina tkivne tekudine koja je po svojem sadržaju iona i tvari koje difundiraju slična krvnoj plazmi .edem – histološki se očituje kao pov. dok osm tlak raste zbog progresivnog povedanja konc.na vodu u kapilarama djeluju dvije sile : hidrost. ugljikohidratni dio glikoproteina je često razgranat fibronektin –  sintetiziraju ga fibroblasti i neke epitelne stanice  ima posebna vezna mjesta za stanice. Bjelančevina. povezuju stanice sa kolagenom.međudjelovanje stanica i izvanstanične tvari ostvaruje se putem staničnih površinskih molekula.integrini –  iz porodice transmembranskih proteina. žile ili smanjenja protoka ven. koji je posljedica kontrakcije srca i koji istiskuje vodu kroz stjenke kapilara i kol.može nastati zbog začepljenja vene.krvi (npr. pa se voda vrada u kapilaru kad je osm vedi od hidrostatskog .može se pojaviti i zbog kroničnog gladovanja kao posljedica smanjene koncentracije bjelančevina u plazmi i smanjenog kol-osm tlaka .u normalnim uvjetima voda prolazi kroz stijenke kapilara u okolna tkiva na arterijskom kraju kapilara zbog hidrostatskog tlaka koji je na tom mjestu vedi od kol-osm.  također su povezani s citoskeletnim aktinskim mikrofilamentima  u uzajamnom djelovanju integrina.sadržava malo bjelančevina plazme male mol.. kolagen i glikozaminoglikane  posrednik u prianjanju i migraciji stanica  formira mrežu u međustaničnom prostoru mnogih tkiva laminin –  sudjeluje u prianjanju epitelnih stanica za bazalnu laminu . prostora između sastojaka vezivnog tkiva zbog nakupljanja vode .količina vode koja se vrada manja je od one koja izlazi iz kapilara .osmotski tlak stvaraju uglavnom bjelančevine plazme. tlak krvi.te zbog povedanja propusnosti endotela krvnih kapilara 21 .-osmotski tlak krvne plazme. međustanične tvari i citoskeleta kao posrednici sudjeluju neke unutarstanične bjelančevine : paksilin. međutim on postepeno pada duž stijenke prema venskom kraju.mase koje difundiraju kroz stijenku kapilara kao posljedica hidrostatskog tlaka krvi . fibronektinom i lamininom. kongestivno zatajenje srca). dok se osmotski tlak iona i tvari male molekularne mase poništava zbok podjednake koncentracije izvan i unutar krvnih žila . receptora za izvanstanični matrix .voda koja ostaje u vezivnom tkivu vrada se u krv limfnim žilama . limf.multiadhezivni glikoproteini – tvari koje imaju bjelančevinsku osnovu za koju se vežu ugljikohidrati bjelančevinski dio prevladava. koji privlači vodu natrag u kapilare .

gipko. pa su zato vrlo otporna na istezanje  Tetive . whartonova sluz Nalazi se i u pulpi mladog zuba 22 . usporedo postavljenih elastičnih vlakana Prostor između njih zauzimaju tanka kolagena vlakna i splošteni fibroblasti Obilje elastičnih vlakana daje tkivu žutu boju i veliku elastičnost Žuti ligamenti kralježnice i suspenzijski ligament penisa . dobro prokrvljeno. tkivom što sadržava krvne žile i živce. te u žlijezdama i sluznicama gdje čini podlogu epitelnim stanicama  Najbrojnije stanice su fibroblasti i makrofazi. otporno na djelovanjemehaničkih sila u bilo kojem smjeru  Formirano – snopovi kol vlakana poslagani pravilno  Kol vlakna poslagana usporedno sa fibroblastima kao odgovor na trajno djelovanje sile u jednom smjeru. koji su obavijeni rahlim vez.retikularno tkivo – Čini 3D mrežu koja pruža potporu stanicama Poseban je oblik rahlog vezivnog tkiva koje se sastoji od retikulinskih vlakana. u seroznim ovojnicama peritonelane i pleuralne šupljine.prostore i fagocitozom odstranjuju antigene i ostatke raspadnutih stanica . tvori podlogu epitelnim tkivima i obavija limfne i krvne žile  Nalazi se u papilarnom sloju vezivnog dijela kože.elastično tkivo – Sastoji se od snopova debelih. fagoc. u potožnom tkivu. ali ima i ostalih vrsta stanica vezivnog tkiva  Ima pretežno kolagenih. elastičnih i retikulinskih vlakana  Nježne je građe..vezivno tkivo u užem smislu – Rahlo –  Vrlo prošireno tkivo koje ispunjava prostore između grupa mišidnih stanica i vlakana.> VRSTE VEZIVNOG TKIVA . . slabe otpornosti na mehaničke sile Gusto –  Izrazito prevladavaju kolagena vlakna. snopovi) skupljaju se u sek. izvana je tetiva obavijena ovojnicom od gustog vezivnog tkiva. sustava koje nadgledaju spori protok tvari kroz sinus. blisko pridruženih uz retikularne stanice koje su zapravo specijalizirani fibroblasti Tvori okosnicu građe i posebnu mikrookolinu hematopoetskih i limfnih organa duž vlakana raspoređene su i stanice mononukl. a stanica ima malo  Neformirano – kolagena vlakna poslagana u snopove koji nemaju pravilnog rasporeda  Korijum ili dermis.snopovi kolagenih vlakana u tetivi (prim.sluzavo tkivo – Sadržava mnogo osnovne tvari sastavljene vedinom od hijaluronske kiseline Sadržava malobrojna vlakna a stanice su vedinom fibroblasti Glavni sasstojak pupkova tračka .

1: GUSTO NEFORMIRANO VEZIVNO TKIVO 2: TETIVA – UZDUŽNO 3: TETIVA – POPREČNO 23 .

triglicerida sintetiziranih u jetri i dovedenih do masnog tkiva u obliku VLDL.Građeno je od stanica koje u potpuno razvijenom obliku u svojoj citoplazmi sadržavaju jednu veliku kapljicu žute masti . a 20-25% u žena normalne težine ) najvede spremište energije u tijelu . pa sudjeluje u toplinskoj izolaciji tijela pomaže učvršdivanju organa u njihovim položajima > BIJELO (UNILOKULARNO ) MASNO TKIVO – . slabo razvijene cisterne hrapave ER i slobodne poliribosome Tanki rub citoplazme oko kapljice mast sadržava mjehuride glatke ER . jer su manji . kolesterola i fosfolipida .lipoproteini vrlo male gustode –  imaju razmjerno više lipida u svojem površinskom sloju.Nalazi se po cijelom tijelu osim u vjeđama.Stanice : pojedinačno su okrugle. ali u tkivu su zbijene pa su poligonalne Sploštene jezgre potisnute uz rub stanice Najdeblji rub citoplazme oružuje staničnu jezgru i sadržava GK. te sintezom triglicerida od slobodnih masnih kiselina i glicerola iz glukoze u samim masnim stanicama .Nepotpuno je podijeljeno u režnjide vezivnim tkivom koje sadržava dosta krvnih žila i živaca .Ona dolazi do masnih stanica u obliku hilomikronskih triglicerida .4: MASNO TKIVO posebna vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice (adipociti) jedan od najvedih organa u tijelu (15-20 % u muškaraca. kalorijska vrijednost im je veda ( 9. nešto mikrotubula i mnogobrojne pinocitotske mjehuride Kapljice masti su okružene intermedijarnim filamentima vimentina Svaka masna stanica okružena je bazalnom laminom .Boja varira i potječe od karotenoida raspršenih u masnim kapljicama .Masne kiseline u tim stanicama potječu od masti iz hrane . mitohondrije. sastavljenog pretežno od triglicerida i malo kolesterolskih estera okruženih stabilizacijskim slojem apolipoproteina.Hilomikroni –  tjelešca nastala u crijevnim epitelnim stanicama i apsorbirana u krvnu plazmu i limfu mezenterija  sastoje se od središnjeg dijela.3 kcal/gramu) osjetljivo je na živčane i hormonske utjecaje slabo vodi toplinu. u obliku triglicerida trigliceridi – nisu tako gusti kao glikogen . 24 . penisu. mošnjama i čitavoj uški osim u resici .Retikulinska vlakna isprepletena u mrežicu obavijaju svaku masnu stanicu i sve ih međusobno ujedinjuju .

  imaju različite apolipoproteine na površini te za razliku od hilomikrona sadržavaju više kolesterolskih estera u odnosu na trigliceride .kad se tkivo podražuje noradrenalinom (postgangl simp živč vlakna) . mezenterijskih i retroperitonealnih nakupina masno tk u rukama.masne stanice mogu sintetizirati masne kiseline od glukoze. nakon takvih razdoblja bijelo masno tkivo izgubi sve svoje lipide i postaje tkivom koje sadržava poligonalne ili vretenaste stanice s malo masnih kapljica . živčani završetci se nalaze samo unutar stijenki krvnih žila. adipociti nisu direktno inervirani oslobađanje neurotransmitera noradrenalina aktivira lipazu osjetljivu na hormone . s pomodu adenil-ciklaze se aktivira enzim – lipaza osjetljiva ne hormone (triglicerid –lipaza) enzim razgrađuje molekule triglicerida. nogama i retroorbitalnim masnim jastučidima.djeluje vedinom u hipotalamusu tako što smanjuje unos hrane i povedava iskršt energije . ali pri tome mogu poslužiti specifični bjelančevinski prenosioci .kad je organizmu potrebna mobilizacija lipida. inzulin ubrzava taj proces.unutar adipocita masne kis reagiraju sa međuproizvodom metabolizma glukoze glicerolfosfatom pa nastaju trigliceridi koji se pohranjuju u kapljicama triglicerida.lipoprotein-lipaza) leptin – sudjeluje u regulaciji količine masnog tkiva u tijelu. Prijelaz masnih kiselina kroz citoplazmu u masnu kapljicu nije sasvim razjašnjen .hilomikroni i VLDL – hidroliziraju se pomodu lipoprotein-lipaze na luminalnoj (unutrašnjoj) površini stijenke krvnih kapilara masnog tkiva. smještene na površini masnih kapljica relativno netopljive masne kiseline prenose se serumskim albuminom u druga tkiva glicerol koji je topljiviji.tjednu trudnode 25 . ostaje slobodan. Najprije se mobiliziraju lipidi iz potkožnih .masno tkivo ima također sekrecijsku ulogu sintetizira nekoliko molekula koje se šire krvlju i ostaju pričvršdene za endotel kapilara koje se nalaze oko masnog tkiva (npr. otporno je i na duže gladov.histogeneza bijelog masnog tkiva masne se stanice razvijaju od lipoblasta koji potječu od mezenhima sliče fibroblastima. a stimulira i ulazak glukoze u masne stanice te povedava sintezu lipoprotein-lipaze . te ga preuzima jetra . te uzimanju hrane .simpatički dio autonomnog živčanog sustava bogato inervira i bijelo i smeđe masno tkivo u bijelom masnom tkivu. Taj se enzim sintetizira u masnoj stanici i prenosi se do membrane endotela kapilare . ali imaju sposobnost nakupljanja masti u citoplazmi kapljice masti su najprije odvojene jedna od druge. ona se ne zbiva ravnomjerno u svim dijelovima tijela. ali se ubrzo stapaju u jednu vedu kap lipoblasti ili nezrele masne stanice koje sadržavaju više od jedne kapljice masti nazicaju se adipociti u multilokularnoma stanju spremišta masti se počinju nakupljati u 30. Mitohondriji i glatka ER aktivno sudjeluju pri ulasku i pohranjivanju lipida.

bez prolaska kroz sustav ATP-sintetaze u kuglastim jedinicama mitohondrija  Zato se energija stvorena protokom protona ne upotrebljava za sintezu ATP-a nego se rasprši kao toplina .„hibernacijska žlijezda“ .u čovjeka važno u prvim mjesecima nakon rođenja jer proizvodi toplinu i tako štiti novorođenče od hladnode .tumori masnog tkiva :  Lipomi – dobrodudni od bijelog  Liposarkomi – zlodudni od masnih stanica (rijetki u ljudi) 26 . zbijene su u nakupine koje su obilno opskrbljene krvnim kapilarama .smeđa boja je posljedica prisutnosti velikog broja krvnih kapilara i mnogobrojnih mitohondrija (koji sadržavaju obojene citokrome) . gdje ima nediferenciranih mezenhimskih stanica nakon rođenja prehrambeni i drugi utjecaji dovode do povedanja broja adipocita. okruglu jezgru.stanice smeđeg masnog tkiva primaju neposrednu simpatičku inervaciju.Histogeneza smeđeg masnog tkiva  Mezenhimske stanice od kojih to tkivo nastaje slične su epitelu prije nego počinju nakupljati mast . omoguduje povratni protok protona koji su prije prešli u međumembranski prostor. povisuje se temperatura tkiva i zagrijava se krv koja protiče kroz njih Proizvodnja topline se povedava jer mitohondriji u stanicama sadržavaju termogenin u unutrašnjoj membrani  Transmembranska bjelančevina.nakon rođenja nove masne stanice se razvijaju oko malih krvnih žila.stanice su višekutnog oblika i manje su od stanica bijelog masnog tkiva Njihova citoplazma sadržava velik broj kapljica masti različite veličine. .funkcija u životinja i  čovječjih bebi : ako su izloženi hladnodi.tračcima vezivnog tkiva podijeljeno je u režnjide koji su bolje ograničeni od onih u bijelog masnog tkiva . te mnogobrojne mitohondrije s mnogo dugih grebena . jer mu stanice sliče epitelnima.podsjeda na endokrinu žlijezdu. živčani podražaji u tkivo oslobađaju noradrenalin koji aktivira u masnim stanicama lipazu osjetljivu na hormone i ubrzava hidrolizu triglicerida u masne kiseline i glicerol Oslobođene masne kiseline metaboliziraju se uz povedanu potrošnju kisika i popratno stvaranje topline. nakon tog razdoblja njihov se broj više ne povedava > SMEĐE (MULTILOKULARNO) MASNO TKIVO .

makromolekulama koje su povezane s kolagenim i elastičnim vlaknima . su obavijene perihondrijem  u njemu ima mnogo vlakana kolagena tipa I i fibroblasta  iako stanice unutrašnjeg sloja perihondrija sliče fibroblastima.hondrociti su smješteni u šupljinama međustanične tvari – lakunama .sve tri vrste hrskavice su avaskularne i hrane se tekudinom iz perihondrija ili iz sinovijske tekudine u zglobnim šupljinama. ali mogu se nadi količine i 9. te ublažavanju udaraca i klizanju unutar zglobova te tako omoguduje pokretanje kostiju . dušnik.sadržava međustaničnu tvar bogatu glikozaminoglikanima i proteoglikanima.međustanična tvar – pretežito sadržava kolagen tipa II. 10.u odraslih : na zglobnim površinama pokretnih zglobova. NEMA perihondrija i održava se difuzijom kisika i hranjivih tvari iz sinovijske tekudine  sve hijaline hrskavice. i 11 40% suhe težine hijaline hrskavice sastoji se od kolagena uloženog u amorfnu. bronhi) i na ventralnim krajevima rebara.čvrstoda hrskavice ovisi o elektrostatskim vezama između kolagenih vlakana i postraničnih lanaca glikozaminoglikana u sastavu proteoglikana matrixa . . grkljan.metabolička aktivnost hondrocita vrlo je malena .poseban oblik vezivnog tkiva s čvrstom međustaničnom tvari .bitna za rast i razvoj dugih kostiju prije i poslije rođenja .u embriju služi kao privremeni skelet . osim zglobne. nemaju ni limfnih žila ni živaca .služi kao potpora mekim tkivima.najrasprotranjenija. na mjestu gdje se ona spajaju s prsnom kosti u epifiznim pločama .perihondrij –  ovojnica građena od gustog vezivnog tkiva koja poput čahure okružuje hrskavicu na vedini mjesta i odvaja je od tkiva koje podupire hrskavica  sadržava krvne žile potrebne za prehranu hrskavice. čvrsto hidriranu Mtvar koja sadržava proteoglikane i glikoproteine 27 . u stijenci vedih dišnih putova (nos. te limfne žile i živce  zglobna hrskavica koja prekriva koštane površine pomičnih zglobova.5: HRSKAVICA .sastoji se od stanica hondrocita i obilne međustanične tvari koja se sastoji od vlakana i osnovne tvari . to su zapravo hondroblasti koji se lako diferenciraju u hondrocite > HIJALINA HRSKAVICA .

a njihov indeks loma je približno jednak indeksu osnovne tvari u koju su uložena Proteoglikani hrskavise sadržavaju hondroitin-4-sulfat . te tako čine proteoglikanske agregate koji su povezani s kolagenom Velika količina vode vezane negativnim nabojima glikozaminoglikana služi za ublažavanje udaraca ili kao biomehanička opruga Važan sastojak je i glikoprotein hondronektin – makromolekula koja se specifično veže za glikozaminoglikane i kolagen tipa II. brzo umnažanje i okupljanje u guste nakupine  hondroblasti Imaju bazofilnu citoplazmu bogatu ribosomima  Odvajanje hondroblasta sintezom i odlaganjem Mtvari Diferencijacija hrskavice teče od sredine prema površini Mezenhim na površini diferencira se u perihondrij . teče i u epifiznim hrskavicama dugih kostiju te unutar zglobne hrskavice  Omoguduje enhondralno okoštavanje kosti Apozicijski rast – diferencijacijom stanica perihondrija u hondrocite Sinteza Mtvari pridonosi rastu hrskavice 28 . hidrokortizon i estradiol Rast hrskavice najviše ovisi o somatotropinu. a malo kolagena . hondroitin-6-sulfat i keratan-sulfat koji su kovalentno vezani za središnji bjelančevinski lanac Do 200 takvih proteoglikana je nekovalentno vezano za duge molekule hijaluronske kiseline. sadržava mnogo glikozaminoglikana .rast Intersticijski rast – mitotskom diobom hondrocita. hipofiznom hormonu rasta koji djeluje tako da potiče sintezu somatomedina c u jetri koji djeluje izravno na hrsk stanice stimulirajudi njihov rast . posredujudi u prianjanju hondrocita za Mtvar Teritorij – hrskavična međustanična tvar koja neposredno okružuje svaki hondrocit. zbiva se samo u ranim fazama stvaranja hrskavice. skradivanje izdanaka.Na običnim histološkim pripravcima kolagena vlakna se ne mogu razabrati jer je prisutan u obliku vlakanaca submikroskopskih dimenzija.hondrociti Na periferiji hijaline hrskavice hondrociti su položeni usporedo sa površinom i duguljasti su U unutrašnjosti su okrugli i mogu se nalaziti u skupinama od najviše 8 stanica koje su nastale mitotskom diobom jednog hondrocita – izogene skupine Izlučuju kolagene i ostale molekule Mtvari Troše malo kisika Stanice hijaline hrskavice metaboliziraju glukozu uglavnom anaerobnom glikolizom u kojoj je konačni proizvod mliječna kiselina Debljina hrskavice je ograničena zbog difuzije Hormon rasta .histogeneza Potječe od mezenhima :  Izravna diferencijacija mezenhimskih stanica : zaobljivanje. a usporavaju je kortizon. tiroksin i testosteron ubrzavaju sintezu sulfatiranih glikozaminoglikana.

često se slažu u duge nizove međusobno odvojene grubim vlaknima kolagena tipa I .uvijek je udružena sa gustim vezivnim tkivom. epiglotisu i malim hrskavicama grkljana .ima perihondrij > VEZIVNA HRSKAVICA .. u svakom sloju snopovi teku pod pravim kutom prema snopovima susjednih slojeva  Velika elastičnost Nucleus pulposus –  Nastaje od ostataka korde dorzalis i  sastoji se od nekoliko okruglih stanica uloženih u amorfnu viskoznu tvar koja je bogata hijaluronskom kiselinom i kolagenim vlakancima tipa II 29 .nalazi se između trupova dvaju kralježnjaka za koje je pričvršdena svezama . u stijenci vanjskog zvukovoda.ima obilježja i gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice . hvatištima nekih sveza za hrskavičnu površinu kostiju i u simfizi stidne kosti .nema perihondrij > INTERVERTEBRALNA PLOČA .sastoji se od dva dijela : hrskavični annulus fibrosus i polutekudi nukleus pulposus koji ublažava udarce između dva susjedna kralješka Annulus fibrosus U vanjskom sloju je građen od gustog vezivnog tkiva  Najvedi dio građen je od slojeva vezivne hrskavice koji se međusobno preklapaju.sadržava hondrocite razmještene pojedinačno ili u izogenim skupinama . sadržava i gustu mrežu tankih elastičnih vlakana .nalazi se u intervertebralnim pločama. oštedena se hrskavica teško obnavlja i to samo djelomično > ELASTIČNA HRSKAVICA .Mtvar je pretežno acidofilna jer sadržava mnogo kolagenih vlakana tipa I . jedno tkivo prelazi u drugo . u slušnoj trubi (eustachijeva cijev).degenerativne promjene – Sklona Azbestna degeneracija – nakupljanje nenormalnih debelih kolagenih vlakanaca .nalazi se u uški.osim kolagena tipa II.regeneracija Obavlja ju perihondrij Osim u male djece.često se postupno nastavlja na hijalinu .

1: HIJALINA HRSKAVICA 2: VEZIVNA HRSKAVICA 3: ELASTIČNA HRSKAVICA 30 .

koštanog matrixa i tri različite vrste stanica : osteocita . a citoplazma im je bazofilna Kad se smanji aktivnost. reže i oboji > STANICE KOŠTANOG TKIVA . splošte se i smanji im se bazofilija Kad se potpuno okruži tek izlučenim matrixom postaje osteocit smješten u lakuni od koje se pružaju kanalidi u kojima se oko izdanaka osteocita nalazi malo neovapnjelog matrixa Polarizirane su stanice Sastojci matrixa izlučuju se na staničnoj površini koja se dodiruje sa starijim koštanim matrixom pa nastaje osteoid  sloj novog .to mineralizirano tkivo daje osnovu za mehaničku i metaboličku funkciju skeleta . proteoglikane i glikoproteine ) Nužni su i za ugrađivanje anorganskih sastojaka u matrix Uvijek smješteni na površini koštanog tkiva. svaka lakuna sadržava samo jedan osteocit Izdanci susjednih osteocita međusobno se dodiruju tijesnim spojevima preko kojih hranjive tvari dolaze u stanice 31 .osteoblasti Sintetiziraju organske sastojke koštane Mtvari ( kolagen tipa I.s lakunama i kanalidima dekalcinirana kost  omoguduje promatranje stanica i organskog dijela matrixa  kost fiksirana uobičajenim fiksativima  mineral se odstranjuje u otopinu koja sadržava kelator kalcija (npr. pa se izmjena tvari tvari između osteocita i kapilara ostvaruje povezanošdu stanica kroz koštane kanalide – uske cilindrične prostore koji prolaze kroz matrix i sadržavaju citoplazmatske osteocita . osteoblasta i osteoklasta . EDTA)  dekalcinirano tkivo se potom uklapa. ali se može temeljito proučavati matriks.osteociti Smješteni su u lakunama između lamela matrixa.specijalizirano vezivno tkivo izgrađeno od međustanične ovapnjele tvari.endost i periost . poredani u nizu Tijekom intenzivne sinteze kubičnog su do prizmatičnog oblika. još neovapnjelog matriksa između sloja osteoblasta i prethodno stvorene kosti Ta apozicija kosti završava se nakon toga odlaganjem kalcijevih soli u novostvoreni matriks .metaboliti ne mogu difundirati kroz ovapnjeli matrix kosti.6 : KOŠTANO TKIVO .metode proučavanja – izbrusak  brušenje pločica kosti brusnim materijalom  stanice ne ostanu sačuvane.unutrašnju i vanjsku površinu svih kosti oblaže sloj vezivnog tkiva koji sadržava osteogene stanice .

a sadržava i bikarbonate.periost – Sastoji se od vanjskog sloja kolagenih vlakana i fibroblasta Sharpeyeva vlakna – snopovi kolagenih vlakana koja iz periosta prodiru u koštani matriks i povezuju periost s kosti Unutrašnji sloj periosta sadržava mnogo sploštenih stanica sličnih fibroblastima koje se mogu dijeliti mitozom i diferencirati u osteoblaste  osteoprogenitorne stanice (koštane prastanice) 32 .glavne funkcije p i e su prehrana košt tkiva i trajna opskrba novim osteoblastima . kalij i natrij . magnezij. često razgranani izdanci koji odlaze od površine aktivnih osteoklasta kojom osteoklasti dodiruju koštani matrix Dio citoplazme oko nabranog ruba naziva se svijetla zona bogata aktinskim filamentima koja ne sadržava organele Ta je zona mjesto adhezije ostwoklasta za koštani matrix Izlučuju kolagenazu i druge enzime koji aktivno prenose ione u izvanstanični prostor (supcelularni prostor).oko 50% suhe težine matriksa – anorganska tvar najviše ima kalcija i fosfora.Izmjena nekih molekula između osteocita i krvnih žila obavlja se i putem male količine izvanstanične tvari koja se nalazi između osteocita i koštanog matrixa Splošteni su imaju oblik badema. te se oko kristala nalazi sloj vode i iona olakšava izmjenu iona između kristala i tjelesnih tekudina . sa 5 do 50 pa i više jezgara Na mjestima gdje se kost razgrađuje leže unutar enzimatski nagrizenih uleknuda u koštanom matriksu  howshipove lakune Nastaju stapanjem stanica koje potječu iz koštane srži Nabrani rub – Čine ga nepravilni . nakon njihovog propadanja.hidratacijska ljuska – ioni na površini hidroksiapatita su hidratirani. matrix se resorbira . mnogo oskudniju hrapavu ER i GK te zgusnuti kromatin jezgre Svojim metabolizmom održavaju koštani matrix. u kojem razgrađuju kolagen i otapaju kristale kalcijevih soli Citokini i hormoni reguliraju aktivnos osteoklasta Sadržavaju receptore za kalcitonin i tiroksin NEMAJU receptore za paratiroidni hormon > KOŠTANI MATRIKS .osteoklasti Vrlo velike pokretne stanice s mnogo izdanaka.organsku tvar čine : kolagen tipa I i amorfna osnovna tvar. citrate.osteopetroza – teške i mramorne kosti u osteoklastima nedostaje nabrani rub i poremedena je razgradnja kosti . koja sadržava proteoglikanske agregate i nekoliko specifičnih strukturnih glikoproteina koji su vjerojatno odgovorni za početak ovapnjenja koštanog matriksa > PERIOST I ENDOST .

izgrađena od mineraliziranog matriksa s malo kolagenih vlakana mlađi osteoni imaju šire kanale. nezrelo ili vlaknato i Sekundarno .epifize – krajnja proširenja dugih kosti izgrađena od spužvaste kosti prekrivene tankim slojem kompaktne kosti .sekundarno koštano tkivo – kolagena vlakna poredana u lamelama koje teku usporedno jedna s drugom ili su raspoređene koncentrično oko krvožilnog kanala haversov sustav ili osteon – cijeli sustav koncentričnih koštanih lamela oko kanala koji sadržava krvne žile.usporedno s uzdužnom osi dijafize  vanjske osnovne ili kružne lamele. u ležištima zuba i na mjestima hvatišta nekih tetiva Tanka kolagena vlakna su raspoređena nepravilno.dijafiza – cilindrični srednji dio.endost – Prekriva sve unutrašnje površine šupljina u kosti Izgrađuje ga jedan sloj osteoprogenitornih stanica i vrlo malo vezivnog tkiva > VRSTE KOŠTANOG TKIVA . nakon prijeloma i u drugim reparacijskim procesima Trajno ostaje na vrlo malo mjesta. cementna tvar. Ugrađuju 3H-timidin  Imaju važnu ulogu u rastu i cijeljenju . izgrađena od kompaktne kosti sa samo malo spužvaste kosti s unutrašnje strane. -ima ih više od unut. njih ne okružuju koncentrične lamele lakune s osteocitima nalaze se između a katkada i unutar lamela u kompaktnoj kosti lamele su pravilno raspoređene u:  haversove sustave. svaki je kanal obložen endostom granicu svakog haversovog sustava čini istaložena amorfna . živce i rahlo vezivno tkivo. nalaze se ispod periosta  unutrašnje osnovne ili kružne lamele i  intersticijske ili prijelazne lamele – ostatci osteona razgrađenih tijekom rasta i pregradnje kosti 33 .po mikroskopskoj građi koštano tkivo se može podijeliti na : Primarno. npr. jer svaki osteon nastaje uzastopnim odlaganjem lamela poečevši od periferije prema središtu haversovi su kanali povezani međusobno i sa periostom i koštanom srži poprečnim ili kosim volkmannovim kanalima .primarno koštano tkivo – Prvo koštano tkivo koje se pojavljuje tijekom embrionalnog razvoja. . oko koštane sržne šupljine . u blizini šavova među pločastim kostima lubanje. ima manju količinu minerala. te vedi broj osteocita . zrelo ili lamelarno .

tako na ostatcima ovapnjele hrskavice nastaje primarno koštano tkivo što ujedno čini i primarno središte okoštavanja  u kasnijim fazama pojavljuju se u središtu svakog epifiznog hrskavičnog proširenja sekundarna središta okoštavanja  širenjem primarnog i sekundarnog središta okoštavanja stvara se sržna šupljina ispunjena koštanom srži  kada koštano tkivo . budude dijafize.žilama prolaze u ovo područje koštane prastanice.nastaje na dva načina : Intramembransko okoštavanje –  izravna mineralizacija matriksa koji su izlučili osteoblasti  tako nastaje vedina pločastih kostiju. i počinju sintetizirati eozinofinli koštani matriks . a osteoblasti koji se u njemu nađu postaju osteociti  u središtu okoštavanja istodobno nastaje nekoliko gredica  u vezivno tkivo koje ostaje između koštanih gredica prodiru krvne žile i nediferencirane mezenhimske stanice od kojih nastaju stanice koštane srži Enhondralno okoštavanje –  odlaganjem koštanog matriksa na mjestu prethodnog hrskavičnog matriksa  Uglavnom kratke i duge kosti  Enhondralno okoštavanje duge kosti :  Prvo koštano tkivo nastaje intramembranskim okoštavanjem u prerihondriju koji oblaže središnji dio hrskavične osnove  Tako u dubokim slojevima perihondrija nastaje šuplji koštani cilindar – koštani ovratnik  U slijededoj fazi zbog hipertrofije i programirane smrti hondrocita propadaju hondrociti u hrskavičnom modelu budude kosti  Ostaju proširene lakune koje su odijeljene trodimenzionalnim pregradama od ostataka ovapnjeloga hrskavičnog matriksa  Slijededa faza započinje u središnjem dijelu hrskavičnog modela. nastalo u sekundarnim središtima okoštavanja ispuni epifizu. hrskavično tkivo ostaje ograničeno na dva mjesta :  zglobna hrskavica -traje cijelog života. ne sudjeluje u rastu kosti u duljinu  epifizna ploča –odgovorna je za rast kosti u duljinu  nakon zatvaranja epifiza kosti više ne mogu rastu u duljinu. a zbiva se na sploštenim zgusnudima mezenhima  na isti način nastaju kratke i debljaju se duge kosti  okoštavanje započinje diferencijacijom skupine mezenhimskih stanica u osteoblaste  nastaje koštani matrix koji zatim ovapnjuje. one proliferiraju i od njih nastaju osteoblasti  oni se nanižu u neprekinuti sloj na ovapnjelom bazofilnom hrskavičnom matriksu. ali je rast u širinu i dalje mogud 34 .> HISTOGENEZA . u koji krvne žile prolaze kroz otvore koje su u koštanom ovratniku izdubli osteoklasti i prodiru u ovapnjeli hrskavični matriks  S krv.

tkiva između šavova te na vanjskoj površini kosti . rast dugih kostiju u duljinu zbiva se proliferacijom hondrocita epifizna hrskavice na epifiznoj strani. dok istodobno hondrociti na dijafiznoj strani ploče hipertrofiraju i propadaju. iako su tada promjene mnogo sporije. umjereno ovapnjele lamele mogu mnogo lakše vezati i oslobađati kalcij spori : ovisi o hormonima o PTH – potiče osteoklaste koji resorbiraju koštani matriks i oslobađaju kalcij  primarno djeluje na receptore osteoblasta koji prestaju stvarati kost i počinju izlučivati čimbenik stimulacije osteoklasta 35 .ovapnjenje – započinje odlaganjem kalcijevih soli na kolagena vlakanca ovaj proces potiču proteoglikani i glikoproteini koji imaju jak afinitet prema kalciju ovapnjenje potpomače alkalna fosfataza koju proizvode osteoblasti . stanice i oštedeni matriks preiost i endost u blizini mjesta prijeloma snažno proliferiraju te nastaje stanični infiltrat enhondr. resorbirani matrix ograničen je na uske pregrade među hondrocitima zona ovapnjele hrskavice – hondrociti propadaju. odlaže se hidroksiapatit.dakle . ondje se koštane prastanice diferneciraju u osteoblaste .rast kosti se ostvaruje djelomičnom resorpcijom prije stvorenog tkiva i istodobnim stvaranjem nove kosti brzinom vedom od brzine resorpcije .kosti lubanje rastu zbog periostalnog stvaranja košt. mineraliziraju se pregrade zona okoštavanja – enhondralnim okoštavanjem nastaje koštano tkivo . i propadaju koštane stanice makrofazi odstranjuju ugrušak.. nastaje ugrušak u neposrednoj bllizini loma razgrađuje se koštani matriks.prijelom – krvarenje iz oštedenih krvnih žila.istodobno stvaranje i odstranjivanje (remodeliranje ) koštanog tkiva zbiva se i u kostima koje rastu i tijekom života. ovaj proces nije u svezi s rastom kosti ???? .epifizna hsrkavica se može podijeliti u pet zona : zona mirovanja – hijalina hrskavica s nepromijenjenim hondrocitima zona umnažanja – hondrociti se brzo dijele i slažu u stupove usporedne s uzdužnom osi kosti zona hipertrofične hrskavice – hondrociti su veliki s mnogo glikogena u citoplazmi. okoštavanjem u vezivnom tkivu na mjestu frakture nastaje primarno koštano tkivo tijekom zacijeljivanja nepravilne gredice primarnog koštanog tkiva privremeno međusobno povezuju ulomke prelomljene kosti te nastaje koštani kalus primarno k tk kalusa se postepeno resorbira i nadomješta sekundarnim > METABOLIČKA ULOGA KOSTI . a njihov matrix ovapni . prodiru u šupljine koje su zauzimali hondrociti.kalcij se mobilizira iz koštanog tkiva na dva načina : brzim i sporim mehanizmom brzi : kalcijevi ioni se prenose s kristala hidroksiapatita u intersticijsku tekudinu i odatle u krv o ovo se zbiva u spužvastom koštanom tkivu o nezrele . i iintramembr.krvne kapilare i osteoprogenitorne stanice nastale mitotskim diobama u periostu.

zglobovi nepokretni.prednji režanj hipofize sintetizira hormon rasta koji potiče jetru na izlučivanje somatomedina što ima sveukupni učinak na rast. symphysis pubis .povedanje količine hormona rasta u odraslih dovodi do akromegalije zbog rasta u širinu .a druge makrofazima 36 .dijele se na diartroze (pomični) i sinartroze (nepomični) . ograničena pokretljivost. kosti povezane međukoštanom svezom koja je izgrađena od gustog vezivnog tkiva. inhibira osteoklaste .prema vrsti tkiva : sinostoze – kosti povezane koštanom svezom. u starijih osoba kosti lubanje sinhondroze – kosti povezane hijalinom hrskavicom. osobito rast epifizne hrskavice . na koju djeluju na vrlo složen način – utječu na vrijeme pojavljivanja i na razvoj središta okoštavanja i ubrzavaju zatvaranje epifiza .nedostatak tiroksina u djece izaziva kretenizam i patuljasti rast > ZGLOBOVI .diartroza – zglobna čahura okružuje zatvorenu zglobnu šupljinu što sadržava zglobnu tekudinu synovia (zgl tek): dijalizat krvne plazme s velikom koncentracijom hijaluronske kiseline koju stvaraju stanice sinovijske ovojnice o olakšava klizanje zglobnih ploha. primjer : epifizna ploča.o kalcitonin – inhibira resorpciju matriksa. jedne su slične fibroblastima . te opskrbljuje hranjivim tvarima i kisikom zglobnu hrskavicu kolagena vlakanca postavljena su u obliku gotičkih lukova koji prenose sile tlaka zglobna čahura obično se sastoji od dva sloja : vanjski ili vlaknasti i unutrašnji ili sinovijski kojeg oblažu dvije vrste stanica. u odrasla čovjeka prvo rebro za prsnu kost sindezmoza – ograničena pokretljivost.androgeni i estrogeni stimuliraju stvaranje kosti.

1: KOST, POPREČNO, IZBRUSAK

2: DEZMALNO OKOŠTAVANJE

3: ENHONDRALNO OKOŠTAVANJE

37

7: ŽIVČANO TKIVO I ŽIVČANI SUSTAV
- dvije su osnovne funkcije živčanog tkiva nastale stvaranjem, prepoznavanjem i integriranjem poruka, a to su : održavanje unutrašnje sredine organizma unutar normalnih vrijednosti (tj.krvni tlak, koncentracija O2 i CO2, pH, razina glukoze i hormona u krvi) osiguravanje i usklađivanje svih oblika ponašanja s okolinom (hranjenje, reprodukcija, obrana, komunikacija s drugim jedinkama)

> RAZVOJ ŽIVČANOG SUSTAVA
- živčano se tkivo razvija od embrionalnog ektoderma - poticaj za diferencijaciju daje chorda dorsalis koja se nalazi ispod njega - neuralna cijev je osnova za cijeli središnji živčani sustav s neuronima , stanicama glije, ependimskim stanicama i epitelnim stanicama koroidnog spleta - neke stanice lateralno od neuralnog žlijeba čine neuralni greben one podliježu opsežnim migracijama i daju osnovu za najvedi dio perifernog ž sustava i brojne druge tvorbe:  kromafine stanice srži nadbubrežne žlijezde  melanociti kože i potkožnog tkiva  odontoblasti  stanice pije mater i arahnoideje  osjetni neuroni moždinskih i spinalnih ganglija  postganglijski neuroni simpatičkih i parasimpatičkih ganglija  schwannove stanice perifernih aksona  satelitske stanice perifernih ganglija - distalni dio aksona obično se grana i čini završno razgranjenje - svaki ogranak tog razgranjenja završava proširenjem na slijededoj stanici i zove se završno odebljanje (bouton), koje s drugim neuronima ili stanicama tvori sinapse - stanično tijelo pseudounipolarnih neurona nije uključeno u prenošenje podražaja, premda sintetizira brojne molekule uključujudi i neurotransmitere koji se prenose prema perifernim vlaknima  nalaze se u spinalnim ganglijima (osjetni gangliji, smješteni u stražnjim korjenovima spinalnih živaca) i u vedini kranijalnih ganglija - vedina neurona u tijelu je multipolarna - bipolarni neuroni – nalaze se u kohlearnom i vestibularnom gangliju, te u mrežnici i njušnoj sluznici

> TIJELO STANICE
ili perikarion, dio je neurona bez staničnih nastavaka to je ponajprije hranidbeno (trofičko) središte premda može i primati podražaje živčane stanice s dvije jezgre nalaze se u simpatičkim i osjetnim ganglijima kromatin je fino raspršen što je odraz pojačane sintetske aktivnosti tih stanica vrlo razvijena hrapava ER raspoređena u nakupine paral cisterna,izmđ kojih ima mnogo poliribosoma  nisslova tjelešca
38

- GK nalazi se samo u perikarionu - mitohondriji su razasuti po cijeloj citoplazmi perikariona, a posebno su brojni u aksonskim završetcim - neurofilamenti – obilno su zastupani u perikarionima i staničnim nastavcima, - impregnirani srebrom čine nerurofibrile - neuroni sadržavaju i mikrotubule - neuroni katkad sadržavaju uklopine pigmenata kao što je lipofuscin koji je neprobavljeni ostatak razgradnje lizosoma

> DENDRITI
- obično su tanki i dijele se poput grana stabla, te postaju sve tanji, za razliku os aksona koji su cijelom dužinom podjednako debeli - primaju brojne sinapse i predstavljaju glavno mjesto primanja i obrade signala na neuronu - sastva citoplazme sličan je onom u perikarionu osim što dendriti NEMAJU GK - vedina sinapsa koje pristupaju neuronima smještena je na dendritskim spinama koje predstavljaju prvo mjesto obrade sinaptičkih signala koje prima neuron  sastavljeno je od bjelančevina i pričvršdeno je za unutrašnju stranu postsinaptičke membrane  imaju sposobnost morfološke plastičnosti kojoj temelj čini citoskeletna bjelančevina aktin važna za razvoj sinapsa i njihovu funkcionalnu ulogu u odraslih

> AKSONI
cilindrični nastavak stanice polaze od kratkog područja piramidna oblika , aksonskog brežuljka aksolema - stanična membrana aksona, a sadržaj aksoplazma inicijalni segment – dio aksona između aksonskog brežuljka i početnog dijela mijelinske ovojnice  to je mjesto gdje na neuron pritječu različiti ekscitacijski i inhibicijski podražaji koji se algebarski zbrajaju, pa se tako odlučuje hode li se akcijski potencijal širiti dalje ili nede  tu se nalazi više vrsta ionskih kanala koji su važni za stvaranje i širenje promjene električnog potencijala - eventualni ogranci na aksonu su kolateralni ogranci - citoplazma aksona sadržava malo mitohondrija, mikrotubule i neurofilamente te nekoliko cisterna glatke ER - odsutnost poliribosoma i hrapave ER pokazuje da održavanje aksona ovisi o perikarionu, ako se akson presiječe , njegov periferni dio degenerira i odumre - makromolekule i organele koje se sintetiziraju u tijelu stanica neprekidno se prenose duž aksona anterogradnim prenošenjem do njegovih završetaka:  sporo prenošenje : bjelančevine i mikrofilamenti  intermedijarno prenošenje : mitohondriji  brzo prenošenje : tvari sadržane u mjehuridima potrebne aksonskom završetku za prenošenje neurotransmitera  bjelančevina kinezin – vezan za vezikule - retrogradnim prenošenjem: neke molekule i tvari unesene endocitozom do tijela stanice, uključujudi viruse i toksine  bjelančevina dinein prisutna u mikrotubulima
39

nakon toga kalij difuzijom napušta akson. a potom i kalijeve kanale . otvaraju se ionski kanali i ulazi izvanstanični Na+ što mijenja potencijal u mirovanju od -65 na +30 mV .međutim. glad. membranski potencijal vrada se na -65 mV te se završava akcijski potencijal .neurotransmiteri .mjesto funkcionalnog kontakta među neuronima ili između neurona i drugih efektornih stanica .> MEMBRANSKI POTENCIJALI .takvo se ionsko stanje promijeni u nekoliko milisekunda otvaranjem kalijevih kanala te se povisi koncentracija unutarstaničnog kalija ???? . a nastao pražnjenjem presinaptičkih mjehurida ponovno se prerađuje endocitozom tako unesene membrane spajaju se s glatkom ER presinaptičkog odsječka i mogu se ponovno iskoristiti za stvaranje novih sinaptičkih mjehurida neki se neurotransmiteri sintetiziraju u prsinaptičkom odsječku i potom se koriste enzimima i prekursorima koji su dospjeli aksonskim prenošenjem neuropeptidi – imaju važnu ulogu u nadzoru osjedaja i nagona kao što su : bol. veselje. ili pak započinju kaskadu drugih glasnika sintetiziraju se u tijelu stanice višak membrane nakupljene u presinaptičkom području.lokalni anestetici su hidrofobne molekule koje se vežu na natrijeve kanale i tako inhibiraju prijenos natrija.aksolema pumpa Na+ izvan aksoplazme tetako održava koncentraciju Na+ .akcijski se potencijal širi duž membrane i taj elektr.kad akcijski potencijal stigne do kraja aksona. potencijal od +30 mV zatvara Na kanale te aksolema postaje za taj ion ponovno nepropusna . on potakne pražnjenje pohranjenog neurotransmitora koji stimulira ili inhibira drugi neuron ili stanicu .kada se podraži neuron.su tvari koje vezane za receptorski protein otvaraju ili zatvaraju ionske kanale. ved mijenjaju osjetljivost neurona na sinaptičku stimulaciju ili inhibiciju neki se neuromodulatori kao što su neuropeptidi ili steroidi stvaraju u živlanom tkivu.zadada je sinapse pretvorba električnog signala presinaptičke stanice u kemijski signal koji djeluje na postsinaptičku stanicu . poremedaj otvara Nakanale u slijedu. dok su drugi steroidi u krvi 40 .koncentracija K+ se zadržava na nekoliko puta višoj razini unutar stanice nego u izvanstanič prostoru .sva ta zbivanja traju vrlo kratko i zauzimaju vrlo mala područja membrane .zbog toga postoji razlika potencijala kroz aksolemu od -65 mV s negativnim nabojem u unutrašnjosti u odnosu na okolinu  membranski potencijal u mirovanju . a time i akcijski potencijal > SINAPSA .unutrašnjost stanice postaje pozitivna u odnosu na izvanst okoliš što se označava kao početak akcijskog potencijala ili impulsa . žeđa i spolni nagon .neuromodulatori – kemijski glasnici koji ne djeluju direktno na sinapse.

> GLIJA-STANICE I ŽIVČANA AKTIVNOST . VIP i TRH) mijenjaju sastav izvanstaničnog okoliša i tako utječu na aktivnost i opstanak živčanih stanica.u mozgu sisavaca glija-stanice su 10 puta brojnije od živčanih stanica . difuzijom ili endocitozom s pomodu specifičnih receptora na presinaptičkoj membrani. što uzrokuje ulazak kalcija te potakne egzocitozu sinaptičkih mjehurida neurotransmiteri otpušteni egzocitozom djeluju na receptore smještene u postsinaptičkom dijelu što uzrokuje prolaznu električku aktivnost (depolarizaciju ) postsinaptičke membrane  takve se sinapse nazivaju ekscitacijske jer njihova aktivnost stvara impulse na postsinaptičkoj membrani kod nekih sinapsa međudjelovanje neurotransmiter-receptor ima suprotan učinak jer dolazi do hiperpolarizacije bez prenošenja živčanog impulsa  inhhibicijske sinapse jednom upotrrebljeni neurotransmiteri brzo se uklanjaju enzimskom razgradnjom.oligodendrociti stvaraju mijelinsku ovojnicu koja ima zadadu električne izolacije neurona u središnjem ž sustavu ..schwannove stanice smještene oko aksona u perifernom ž sustavu . jer apsorbiraju višak neurotransmitora i oslobađaju metaboličke i neuroaktivne molekule postoje naznake da astrociti prenose iz krvi do neurona sastojke bogate energijom.osiguravaju mikrookoliš.kemijske sinapse – vedina sinapsa kemijska tvar posreduje u prijenosu živčanog impulsa živčani impuls nakratko otvara kalcijeve kanale u presinaptičkom završetku. u bijeloj tvari 41 . aminokiselinske (GABA) i peptidne receptore (natriuretski peptid. prikladan živčanoj funkciji . endoteline.one okružuju tojelo stanice i njezine nastavke . ANG II.astrociti zvjezdolike su stanice koje imaju brojne duge izdanke sadržavaju snopove intermedijarnih filamenata izgrađenih od glijalnog fibrilarnog kiselog proteina povezuju neurone s kapilarama i pijom mater uz svoju potpornu ulogu sudjeluju u kontroli ionskog i kemijskog okoliša živčanih stanica astrociti in vitro posjeduju adrenergične . da metaboliziraju glukozu do laktata koji opskrbljuje neurone međusobno su povezani tijesnim spojevima te čine mrežu koja prenosi informacije vlaknasti – oskudni dugi nastavci.električne sinapse : pomodu tijesnih spojeva prenose ionske signale kroz presinaptičku i postsinaptičku membranu živčani signal se prenosi neposredno mali broj .

mikroglija malene su. oligodendrocite.kora malog mozga ima tri sloja :  vanjski molekularni  srednji – purkinjeove stanice  unutrašnji – zrnati . u obliku perivaskularnih nožica koje okružuju endotel kapilara  pretpostavlja se da služe za prijenos molekula i iona iz krvi do živčanih stanica  nalaze se i na vanjskoj površini središnjeg ž sustava.u tom se području stvaraju sinapse . dendrite i početne nemijelinizirane dijelove aksona te glija-stanice . Na mjestu oštedenja središnjeg ž s. astrociti proliferiraju i stvaraju neku vrstu ožiljkastog tkiva .prednji rogovi sive tvari kralj moždine sadržavaju motoričke neurone kojih aksoni čine prednje korijenove spinalnih živaca . rahlo vezivno tkivo i masno tkivo 42 . gdje čine jedan neprekinuti sloj.bijela tvar – sadržava : mijelinizirana i nemijelinizirana vlakna.ne sadržava vezivno tkivo. vlaknaste astrocite i mikroglija stanice .siva tvar – sadržava : tijela živčanih stanica. moždine uglavnom imaju trepetljike koje pridonose gibanju likvora . građena od gustog vezivnog tkiva.protoplazmatski – mnogo kratkih ogranaka.siva tvar kore velikog mozga ima 6 slojeva .dura mater – vanjska moždana opna. izdužene stanice s kratkim nepravilnim nastavcima jezgre su im izdužene i imaju gusti kromatin fagociti razvijaju se od prekursorskih stanica u koštanoj srži sudjeluju u upalnom procesu i cijeljenju središnjeg ž s te stvaranju i otpuštanju neutralnih proteaza oksidativnih radikala kada su potaknuti mikroglije gube svoje nastavke i postaju fagociti i djeluju kao predočne stanice izlučuje brojne imunoregulacijske citokine > SREDIŠNJI ŽIVČANI SUSTAV . prošir. pa je mekan. koje je sraslo s pokosnicom lubanje odvojena je od pokosnice kralježnjaka epiduralnim prostorom  sadržava: vene s tankom stijenkom. gelu sličan organ  . nalaze se u sivoj tvari najbrojnije glija stanice neki imaju završ izdanke.ependimske stanice epitelne stanice kubična oblika koje oblažu ventrikule mozga i središnji kanal kralj.stražnji rogovi – primaju osjetna vlakna neurona spinalnih ganglija > MOŽDANE OPNE .

od arachnoidee je odvojena uskim subduralnim prostorom unutrašnja površina svih dijelova tvrde ovojnice i vanjska površina tvrde ovojnice kralj možd obložene su jednoslojnim pločastim epitelom mezenhimskog podrijetla . prostori pia mater nestaje prije nego što krvne žile prijeđu u kapilare krvne su kapilare u središnjme žs poptuno prekrivene nastavcima neuroglija .barijera krv-mozak – funkcionalna je barijera koja spriječava prelaženje nekih tvari iz krvi u mozak zasniva se na smanjenoj propusnosti krvnih kapilara mozga čvrsti međustanični spojevi koji osiguravaju neprekinutost endotela tih kapilara citoplazme endotel.arachnoidea – dva dijela : o sloj u dodiru s durom mater o sustav trabekula koje taj sloj spajaju s pijom mater (šupljine tvore subarahnoidni prostor koji ima ulogu hidrauličnog jastuka) subarahnoidni prostor komunicira s ventrikulima mozga kroz neparni medijalni otvor i parne lateralne otvore sastoji se od vezivnog tkiva bez krvnih žila površine su obložene istim epitelom kao i dura arahnoidne resice : izdanci arahnoidee koji prolaze kroz otvore na duri mater i ulaze u sinuse. prostor .glavna funkcija je stvaranje likvora > CEREBROSPINALNA TEKUDINA . a i pinocitotskih mjehurida ima vrlo malo + produženi nastavci neuroglija-stanica > KOROIDNI SPLET . tkivo od ozljeda .sastoji se od vezivnog tkiva pije mater prekrivenog jednoslojnim kubičnim ili niskim cilindričnim epitelom. a funkcija im je resorpcija likvora u krv venskih sinusa .ventrikule. ž s kroz tunele koje oblaže pia mater. ventrikula i djelomično u zidovima lateralnih ventrikula . subarahnoidni i perivask. koji ima značajke stanica što prenose ione . stanice i 2-5 limfocita po mililitru) . a nazivaju se perivask. središnji kanal kralj moždine. koji čvrsto prianja uz piju mater te čini fizičku barijeru između periferije i središnjeg ž s. stanica ne sadržavaju fenestracije.pia mater – rahlo vezivno tkivo s mnogo krvnih žila premda je smještena sasvim blizu živčanog tkiva.nalazi se u krovu 3. a i štiti živč.nema limfnih žila u ž sustavu 43 .potpuno ispunjava možd.sadržava samo malu količinu krutih tvari (bjelančevine i odljušt.žile prodiru u sred. ne dodiruje ni živčane stanice ni vlakna između pije i neurona nalazi se tanki sloj nastavaka neuroglije. koja odvaja središnji žs od likvora piju mater oblažu pločaste stanice mezenhimskog podrijetla krv.sastoji se od nabora pije mater koji strše u unutrašnjost ventrikula . prekriveni su endotelnim stanicama vena.važna je za metabolizam sred ž s. i 4.

svaki ganglij služi kao mjesto ulaska ili izlaska dvaju različitih živaca . potporu im čini stroma organa gdje se nalaze obično sadržavaju multipolarne neurone također fina nisslova tjelešca neuroni autonomnih ganglija obavijeni slojem satelitskih stanica > AUTONOMNI ŽIVČANI SUSTAV .nemijelinizirana živčana vlakna nemaju ranvijerovih čvorova. te nemaju ovojnicu za razliku od aksona u perifernom žs . nemaju vezivne čahure.njegova je funkcija da pojedine aktivnosti tijela prilagodi održavanju trajnog unutrašnjeg okoliša 44 . te ima i važnu ulogu u zaštititi od oštedenja .autonomni gangliji – izgledaju kao lukovičaste izbočine autonomnih živaca neki su smješteni unutar nekih organa.smjer ž impulsa određuje vrstu ganglija : osjetni ili autonomni . pa zato Perin.kontrolira glatke mišide. a ulazi i među snopove živčanih vlakana te obavija svaki pojedini snop  perineurium koji čine slojevi sploštenih stanica sličnih epitelu .anatomski i funkcionalno se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog sustava .tvorbe obično jajolika oblika povezane sa živcima i obavijene gustim vezivnim tkivom .u svakom sloju perineurija te su stanice svojim krajevima povezane čvrstim spojevima.unutar perineuriuma teku aksoni obavijeni schwannovim stanicama i međusobno odijeljeni vezivnim tkivom.živci imaju vanjsku vlaknastu ovojnicu građenu od gustog vezivnog tkiva – epineurium.osjetni – primaju aferentne impulse koji odvode do središnjeg ž s ganglijske stanice okružene mrežom vezivnog tkiva koja se odvaja od vezivne čahure sadržavaju pseudounipolarne stanice dvije vrste : spinalni i kranijalni spinalne ganglije izgrađuju veliki neuroni s izraženim nisslovim tjelešcima.> PERIFERNI ŽIVČANI SUSTAV . okruženi brojnim malim glija-stanicama  satelitske stanice . koje se naziva endoneurium  sastoji se od tankog sloja retikulinskih vlakana koje vjerojatno stvaraju schwannove stanice . tvori zapreku za prolaženje vedine makromolekula.schmidt-lantermanov zarez – sastoji se od citoplazme schwannove stanice koja nije za vrijeme stvaranja mijelina potisnuta na periferiju .bazalna lamina oko schwannove stanice je kontinuirana > GANGLIJI . jer su susjedne schwannove stanice u nizu priljubljene jedna uz drugu i čine neprekinuti sloj .ima ih mnogo u središnjem žs gdje teku među izdancima neurona i glija-stanica. posebno u stijenkama probavnog sustava  intramuralni gangliji. izlučivanje nekih žlijezda i učestalost srčanih kontrakcija .

neurom – može biti izvor spontane boli . schwannove stanice i ciljne stanice .srž nadbubrežne žlijezde je jedini organ koji prima preganglijska vlakna vedina se stanica nakon useljenja u žljezdu diferencira u žljezdane. a sakrospinalni : 2.od zrelih živčanih stanica ne nastaju tumori jer se one ne dijele . a ne u ganglijske stanice . povedanje volumena perikariona i pomicanje jezgre prema rubu stanice .makrofazi : stvaraju interleukin 1 koji stimulira schwannove stanice na izlučivanje tvari što pospješuju rast živčanih vlakana .parasimpatički sustav – ima svoje jezgre u srednjem mozgu.meduloblastomi – tumori od nezrelih živčanih stanica 45 .simpatički sustav – jezgre smještene u torakalnom i lumbalnom dijelu kralj moždine gangliji simpatičkog sustava čine paravetebralni lanac i spletove smještene blizu utrobnih organa kemijski posrednik postganglijskih vlakana je noradrenalin kojeg izlučuje i srž nadbubr.stupovi schwannovih stanica . produženoj moždini i sakralnom dijelu kralježnične moždine živci : moždani : 3. srce i egzokrine žlijezde) završecima živčana vlakna koja otpuštaju acetilkolin nazivaju se kolinergička .plastičnost ž tkiva – stvaranje novih sinapsa koje djelomično nadoknade oštedenu funkciju . vlakana (koja napuštaju cns) i ganglija (duž vlakana) .regeneracijske procese – kontroliraju čimbenici rasta iz porodice molekula neurotrofina  stvaraju ih neuroni..sastoji se od skupine ž stanica (u cnsu). 9 i 10. i 4 i postgangl i pregangl vlakna otpuštaju acetilkolin koji se lako aktivira acetilkolinesterazom > DEGENERACIJA I REGENERACIJA . glija-stanice. 3.nastali proliferacijom nakon uklanjanja distalnog dijela živca .kromatoliza : nestajanje nisslove tvari. smanjenje bazofilije citoplazme. 7. žlijezde  adrenergička vlakna inerviraju znojnice i krvne žile skeletnog mišidja .acetilkolin – kemijski posrednik prisutan u sinaptičkim mjehuridima u svim preganglijskim i postganglijskim parasimpatičkim (koja dosežu glatke mišide.

1: VELIKI MOZAK 2: MALI MOZAK 3: KRALJEŽNIČNA MOŽDINA 46 .

4: PERIFERNI ŽIVAC 5: CEREBROSPINALNI GANGLIJ 6: VEGETATIVNI GANGLIJ 47 .

ustroj skeletnih mišidnih vlakana – tamnije pruge – A – pruge (anizotropne.građeno je od snopova vrlo dugih.ovalne jezgre – nalaze se obično na periferiji vlakna.svjetlija zona koja se nalazi u sredini A-pruge.5 μm u mišidu sisavaca svaka sarkomera sadržava dvije trijade. koji se djelomično prekrivaju I-pruga se sastoji od tankih filamenata koji nisu prekriveni debelima H-pruga.hiperplazija – se ne pojavljuje ni u skeletnom ni u srčanom mišidu nego samo u glatkom u kojem stanice nisu izgubile sposobnost umnažanja mitozom .dvolomne u polariziranom svjetlu) svijetlije pruge – I.pruge (izotropne – ne mijenjaju polarizirano svjetlo) Z-crta. embrionalnih mišidnih stanica (mioblasta) s jednom jezgrom u jedinstvenu masu citoplazme s mnogo jezgara (sincicij) .8: MIŠIDNO TKIVO .vedina miš. cilindričnih vlakana s mnogo jezgara koja pokazuju optičku pojavu poprečne ispruganosti citoplazme . po jednu na svakoj granici A i I-pruge sarkoplazma – ispunjena dugim cilindričnim snopovima filamenata koji se nazivaju mišidna vlakanca (miofribrile) koji se sastoje od lančano nanizanih sarkomera ispruganost – lateralno poklapanje sarkomera u susjednim miofibrilama A-pruga se sastoji od debelih filamenata i dijelova tankih filamen. ispod stanične mebrane .mišidna vlakna – nastaju stapanjem nezrelih. u opuštenom mišidu je duga oko 2. područje postraničnih spojeva između susjednih debelih filamenata  glavna bjelančevina je kreatin-kinaza – katalizira prijenos jedne fosfatne skupine iz fosfokreatina na ADP i tako osigurava opskrbu za ATP-om 48 . je podrijetla.stanica mezoderm. odgovara području sastavljenom samo od štapidastih dijelova molekule miozina M-crta – u sredini H-pruge.dijeli I-prugu na dva dijela sakomera – najmanji funkcionalni odsječak mišidnog vlakna. a diferencira se izduživanjem i sintezom bjelančevina > SKELETNO MIŠIDNO TKIVO . nalaze se u vezivnom tkivu gdje su i limfne žile .ustroj skeletnog mišidnog tkiva – mišidna vlakna naslagana u pravilne snopove okružene epimizijem  vanjska ovojnica od gustog vezivnog tkiva koja obavija cijeli mišid  od epimizija idu tračci vezivnog tkiva koji obavijaju snopove – perimizij  svako mišidno vlakno okružuje sloj vezivnog tkiva – endomizij građen uglavnom od bazalne lamine i retikulinskih vlakana jedna od najvažnijih uloga vezivnog tkiva jest mehanički prijenos sila nastalih kontrakcijom mišidnih vlakana. između susjednih Z-crta.(vrlo je česta u maternici) .građeno je od diferenciranih stanica koje sadržavaju kontraktilne bjelančevine . jer se ona najčešde ne protežu od jednog do drugog kraja mišida kapilare u mišidima imaju neprekinutu stijenku.

 s glavicom su udružena 4 laka lanca tanki i debeli filamenti povezani su poprečnim mostidima – glavica molekule miozina i kratki odsječak njezina štapidastog dijela .sakroplazmatska mrežica i sustav poprečnih cjevčica –  depolarizacija membrane sarkoplazmatske mrežice. koji teku preko podjedinica aktina. započinje na specijaliziranom mišidno-živčanom spoju na površini mišidnog vlakna  u vedim mišidnim vlaknima širenje depolarizacijskog podražaja dovodi do kontrakcijskog vala u kojem se periferne miofibrile kontrahiraju prije nego miofibrile smještene u sredini  T-tubuli – poprečne cjevčice koje služe za osiguranje ravnomjerne kontrakcije o cjevasta uvrnuda sarkoleme čine složenu mrežu cjevčica koje anastomoziraju na razini granice između A. a debeli se uglavnom sastoje od miozina aktin  dug nitast polimer sastavljen od dviju niti kuglastih monomera ovijenih jedan oko drugog u obliku dvostruke uzvojnice  strukturna nesimetričnost svih molekula G-aktina  kada se molekule G-aktina polimeriziraju u F-aktin. zbog koje se oslobađaju ioni kalcija iz cisterna ER-a u unutrašnjosti. sposobnost za enzimatsku hidrolizu ATP-a i sposobnost vezanja za aktin. mrežice o taj specijalizirani kompleks koji čine t-tubul i dva postranična dijela sarkoplazmatske mrežice naziva se trijada 49 . pokazuju suprotni polaritet na svakoj strani Z-crte  smatra se da bjelančevina α-aktinin (glavni sastojak Z-crte). pričvršduje aktinske filamente za ovo područje. TnC i TnI. troponin i miozin tanki filamenti su građeni iz prve tri.inhibira reakciju aktina i miozina  pričvršdena je za posebno mjesto na svakoj molekuli tropomiozina miozin  mnogo vedi kompleks  može se rastaviti na dva jednaka teška lanca i dva PARA lakih lanaca  mali kuglasti izdanci na jednom kraju svakog teškog lanca čine glavice. vežu se odostraga prema naprijed. činedi filament s izrazitom polarnosti  svaki monomer G-aktina sadržava mjesto za vezanje na miozin  aktinski filamenti koji su okomito pričvršdeni na Z-crtu. a α-aktinin i dezmin međusobno povezuju susjedne sarkomere pa tako omoguduju poravnavanje miofibrila tropomiozin  duga tanka molekula građena od dva polipeptidna lanca  vežu se međusobno prednjim krajem za stražnji i tako tvore filamente. tropomiozin.glavne bjelančevine su aktin. koje imaju mjesta za vezanje ATP-a.i I-pruge svake sarkomere o uz svaki t-tubul s obje strane prianjaju proširene završne cisterne sarkoplazm. duž vanjskih rubova žlijeba koji čine dva spiralno zavijena filamenta aktina  u tankim filamentima : 1 tropomiozin – 7 G-aktina i 1 kompleks troponina troponin  kompleks od tri podjedinice: TnT.

ATP se cijepa na ADP i Pi i oslobađa se energija dolazi do deformiranja ili savijanja štapidastog dijela miozina s glavicom što poteže aktin preko miozinskog filamenta pa se tanki filament uvlači dublje u A-prugu stari aktinsko-miozinski spojevi popuštaju tek nakon što se za miozin veže nova molekula ATP-a. živci granaju se u vez.mehanizam kontrakcije – .skrati se zbog prodiranja tankih filamenata u A-prugu H-pruga – suzi sejer tanki filamenti gotovo potpuno prekriju debele . to potiče oslobađanje kalcija pa započne ciklus kontrakcije 50 .inervacija – mijelinizirani mot. snažna. acetilkolin se oslobodi iz aksonskog završetka u sinaptičku pukotinu i veže se za acetilkolinske receptore na sarkolemi spojnih nabora vezanje transmitera povedava propusnost sarkoleme za natrij pa dolazi do depolarizacije membrane depolarizacija započeta na motoričkoj ploči širir se po površini mišidnog vlakna duboko u njegovu unutrašnjost kroz sustav poprečnih cjevčica na svakoj trijadi depolarizacijski signal prijeđe u sarkoplazmatsku mrežicu.kontrakcija . kalcija dovoljno velika. mijenja se prostorni raspored triju podjedinica troponina i uvlači molekulu tropomiozina dublje u žlijeb aktinske uzvojnice. tada se glavica miozina vrada u prvobitni položaj i priprema za sljededi kontrakcijski ciklus ako nema ATPa kompleks aktin miozin postaje stabilan i to je uzrok trajne mišidne ukočenosti koja nastaje nakon smrti (rigor mortis) kontrakcija koja dovodi do potpunog prekrivanja tankih i debelih filamenata nastavlja se sve dok se ne uklone ioni kalcija. kad se depolarizacija membrane završi sarkoplazmatska mrežica djeluje kao sustav za odvođenje kalcija koji se aktivno vrada u cisterne pa kontrakcija nestaje . a hidroliza je vrlo spora miozinu je potreban aktin kao kofaktor za brzo cijepanje ATP-a i oslobađanje energije u relaksiranom mišidu miozin se ne može vezati za aktin . pa se na kuglastim monomerima aktina otkriva vezno mjesto za miozin pa se aktin može vezati za glavicu miozinske molekule tokom vezanja kalcijevih iona za TnC miozin-ATP se pretvara u aktivni kompleks kao rezultat vezanja glavice miozina za G-aktinsku podjedinicu tankog filamenta. isprekidana i obično pod utjecajem volje .je brza. tkivu perimizija gdje svaki živac daje nekoliko ogranaka na mjestu inervacije akson gubi mijelinsku ovojnicu i završava proširenjem koje je utisnuto u uleknude na površini mišidnog vlakna  motorička ploča tu je akson prekriven tankim slojem citoplazme schwannove stanice kad akcijski potencijal dosegne motoričku ploču.nastaje uzajamnim djelovanjem tankih aktinskih i debelih miozinskih filamenata u stanju relaksacije ATP se veže za mjesta ATP-aze na miozinskim glavicama. oni se vežu na TnC. a kompleks troponin-tropomiozin ponovno prekrije vezno mjesto za miozin I-pruga . jer su vezna mjesta za glavice miozina na molekulama aktina pokrivena kompleksom troponin-tropomiozin na F-aktinskom filamentu međutim kad je konc.

može se regenerirati iako se jezgre ne mogu mitotski dijeliti. IIB i IIC  IIB.  bogata su sarkoplazmom koja sadržava mioglobin (daje tamnocrvenu boju).umjesto da se stope u sincicijska mišidna vlakna. smještene ispod bazalne lamine koja okružuje svako zrelo mišidno vlakno nakon ozljede ili nekih drugih podražaja proliferiraju i stapaju se u nova skeletna mišidna tkiva > SRČANO MIŠIDNO TKIVO . smještenim u matriksu mitohondrija.svaka srčana mišidna stanica ima samo jednu ili dvije blijedo obojene jezgre koje se nalaze u sredini 51 . vezivna ovojnica obavija nekoliko velikih snopova kolagenih vlakana koja prelaze u kolagena vlakna mišidno-tetivnog spoja  osjetni živci ulaze u vezivnu ovojnicu . a više od ostalih ovise o glikolizi kao izvoru energije .mišidno vreteno i golgijev tetivni organ svi popr-prugasti mišidi u tijelu čovjeka sadržavaju proprioreceptore koji se nazivaju miš vretena  sastoje se od vezivne čahure. srčane stanice tvore složene spojeve među svojim izduljenim izdancima .podjela skeletnih mišidnih vlakana: vlakna tipa I –  spora.stanice unutar niza. često se granaju i svojim ograncima se vežu za stanice susjednih nizova . isprepletenih tako da omoguduju karakteristični val kontrakcije .tijekom ranog embrionalnog razvoja.najbrže djeluju. gdje otkrivaju promjene dužine ekstrafuzalnih mišidnih vlakanai prenose tu informaciju u kralježničnu moždinu golgijevi tetivni organi – sudjeluju u propriocepciji tako što otkrivaju razlike u napetosti tetiva  u tetivama.pa je srce građeno od sustava zbijenih snopova stanica. u blizini hvatišta mišidnih vlakana.  acetat se zatim oksidira u clk. za to su zadužene satelitske stanice vretenaste stanice . a energija se pohranjuje u obliku ATP-a ..  kontrakcija im je dugotrajna.energetski sustav  lako dostupna energija pohranjena je u obliku ATP-a i fosfokreatina  kemijska energija može se crpsti i iz zalihe glikogena  mišidno tkivo dobija energiju za razgradnju glukoze i masnih kiselina te ju pohranjuje u ATP i fsfkr  masne kiseline razgrađuju se na acetate enzimima β-oksidacije. koja okružuje prostor ispunjen tekudinom u kojoj se nalaze intrafuzalna vlakna  više osjetnih živčanih vlakana ulazi u mišidno vreteno. stanice splanhničkog mezoderma u stijenci primitivne srčane cijevi poredaju se u nizove . a  energija u njima nastaje oksidacijskom fosforilacijom masnih kiselina vlakna tipa II –  brzo se isprekidano kontrahiraju  sadržavaju manje mioglobina (svijetlocrvena)  dijele se na IIA.

atrij ventrikul – razlike i sličnosti raspored miofilamenata jednak u obje vrste mišid atrija ima mnogo manje T-tubula.prisutnost tamno obojenih poprečnih crta koje prolaze kroz nizove srčanih mišidnih stanica u nepravilnim razmacima  prijelazne ploče – spojni kompleksi na dodirnim plohama susjednih srčanih mišidnih stanica . pa srčani mišid ima dijade  sarkoplazmatska mrežica nije tako dobro razvijena i nepravilno prolazi između miofilamenata. ali ih ima i u lijevom A.ima sposobnost regeneracije samo u djetinjstvu .oko mišidnih stanica nalazi se endomizij koji sadržava bogatu mrežu krvnih kapilara . ventrikulu i na nekim drugim mjestima u tijelu  natriuza i diureza  antagonist ADHu i aldosteronu 52 .zrnca pigmenta lipofuscina .. i omoguduju signalu za kontrakciju da se poput vala širi iz stanice u stanicu .sustav T-tubula i sarkopl. te budu pohranjene u srčanim stanicama u obliku triglicerida glikogena ima malo . zato nema jasno odijeljenih snopova miofibrila . glavni su izvor energije srca. koji zauzimaju 40% ili više volumena citoplazme odraz potrebe srčanog mišida za stalnim aerobnim metabolizmom masne kiseline koje do srčanih mišidnih stanica prenose lipoproteini.spojevi unutar prijelazne ploče:  fasciae adherentes  najistaknutije na poprečnim dijelovima ploče  služe kao pričvrsna mjesta za aktinske filamente završnim sarkomera  polu-Z-crte  macule adherentes  također na poprečnim dijelovima  mehanički povezuju srčane stanice i sprječavaju njihovo razdvajanje  tijesni spojevi  na postraničnim dijelovima  omoguduju stalan protok iona među stanicama zbog čega se nizovi ponašaju poput sincicija. a ne na razini A-I spoja t-tubuli obično povezani samo s jednim postraničnim proširenjem cisterne sarkoplazmatske mrežice.uz oba pola jezgre  najbrojnija u desnom atriju. mrežica u srčanim miocitima nisu tako pravilno raspoređeni  t-tubuli su brojniji i vedi u mišidima klijetke nego u skeletnom mišidu nalaze se na razini Z-crte.srčane miš. a i stanice su manje zrnca omeđena membranom koja sadržavaju ANP. stanice sadržavaju mnogo mitohondrija.

aktinski i miozinski filamenti nemaju parakristalni ustroj kao u poprečno-prug mišidima. a svaka je obavijena bazalnom laminom i mrežom retikulinskih vlakana . a jezgra postane nabrana i ima izgled vadičepa . miozin se fosforilira.intermedijarni filamenti – dezmin (skeletin) – glavna bjelančevina int.u kontrahiranom glatkom mišidu rubovi stanica su nazubljeni. nego se snopovi miofilamenata koso križaju kroz stanicu i čine rešetkastu mrežu  ti se snopovi sastoje od tankih (aktin + tropomiozin) i debelih (miozin) .kontrakcija –  započinje ulaženjem kalcija u stanicu  međutim miozin glatke mišidne stanice stupa u uzajamno djelovanje s aktinom samo kad mu je laki lanac fosforiliran  kalcij čini kopleksni spoj sa kalmodulinom. cisterne hrapave ER. neispruganih stanica. kada razina cAMPa poraste aktivira se kinaza lakog lanca miozina. koji aktivira kinazu lakog lanca miozina ( enzim potreban za fosforilaciju )  kontrakciju i relaksaciju mogu kontrolirati hormoni koji djeluju preko cAMP.visceralni glatki mišidi – stanice povezane brojnim tijesnim spojevima povezanost s živcima relativno oskudna djeluju kao sincicij 53 . i GK . filamenata u svim glatkim mišidima vimentin – dodatni sastojak u glatkom mišidju krvnih žila .građeno od izduljenih. slobodni ribosomi. koja prenose silu kontrakcije na susjedne glatke mišidne stanice i mrežu retikulinskih vlakana oko njih .sarkoplazmatska mrežica slabo razvijena.dvije vrste gustih tjelešaca – jedna su vezana za staničnu membranu jedna slobodna u citoplazmi oba sadržavaju α-aktinin i zato su slična Z-crtama u poprečno-ispruganim mišidnim vlaknima f: i tanki i intermedijarni filamenti pričvršdeni su za gusta tjelešca.> GLATKO MIŠIDNO TKIVO .nema t-tubula . sastavljena od zatvorenog sustava membrana (sl kao skel) .blizu površine : pinocitotski mjehuridi . a stanica se kontrahira estrogeni povisuju razinu cAMPa progesteron spušta .u trudnodi se glatke mišidne stanice znatno množe i narastu .med.uz polove jezgre : mitohondriji.

koje obično sintetiziraju fibroblasti . elastin i proteoglikane.. izvanstanične sastojke.ima sposobnost aktivne regeneracije mitozom 1: SKELETNO MIŠIDNO TKIVO. POPREČNO 54 .sintetiziraju : kolagen.višejedinični glatki mišidi – obilno su inervirani i mogu se vrlo točno i stupnjevito kontrahirati mišidi u šarenici oka . glatki se mišid aktivira spontano.imaju i adrenergičke i kolinergičke živčane završetke . pa njegova opskrba živcima ima funkciju mijenjanja aktivnosti a ne započinjanja . UZDUŽNO 2: SKELETNO MIŠIDNO TKIVO.kada nedostaje živčani podražaj.

T.3: SRČANO M. – POPREČNO 5: GLATKO M.T. – UZDUŽNO I POPREČNO 55 . – UZDUŽNO 4: SRČANO M.T.

vrste kapilara – neprekinute ili somatske kapilare  nemaju otvore. na tim se mjestima tijekom up.posebno važna kao mjesto izmjene tvari između krvi i okolnih tkiva. i u normalnim okolnostima i za vrijeme upale > KAPILARE . u vez.opna tanja od stanične membrane i koja nema troslojnu građu jedinične membrane  bazalna lamina neprekinuta  nalaze se u tkivima u kojima se odvija brza izmjena tvari između tkiva i krvi : bubrezi. procesa gubi tekudina pa nastaju edemi . poneku cisternu hr ER.periciti – mezenhimske stanice s dugačkim citoplazmatskim izdancima. stan. sustava oblaže jednoslojni pločasti epitel nazvan endotel . ali bez dijafragme  glomerul bubrega  krv je od tkiva odijeljena samo debelom i neprekinutom bazalnom laminom isprekidane sinusoidne kapilare  vijugav tok i mnogo vedi promjer što usporava protok krvi  endotelne stanice čine isprekidani sloj i odvojene su jedna od druge širokim prostorima  u citoplazmi endotelnih stanica ima mnogo fenestra bez dijafragme 56 . mitohondr i sl ribos) spojevi tipa zonula occludens. tkivu. egzokrin žlijezdama i živčanom tkivu  pinocitotski mjehuridi fenestrirane ili visceralne kapilare  veliki otvori u stijenci koji su zatvoreni dijafragmom. kapilare i postkapilarne venule) .st.mikrocirkulacija – (arteriole. miozin i tropomiozin nakon oštedenja tkiva. venula su najslabiji. i limfn. koje nepotpuno okružuju endotelne stanice na različitim mjestima duž kapilara i postkapilarnih venula okruženi vlastitom bazalnom laminom koja se može spojiti s bazalnom laminom endotelnih stanica imaju sposobnost kontrakcije – sadrže aktin.unutrašnjost svih dijelova krvožil.9: ŽILNI SUSTAV .povezuju vedinu endot. periciti se umnažaju i stvaraju nove krvne žile i vezivne stanice te tako sudjeluju u procesu cijeljenja .stijenku kapilare čini jedan sloj endotelnih stanica (1-3 stanice na poprečnom presjeku) na vanjskoj površini tih stanica obično se nalazi bazalna lamina koju izlučuje sam endotel na mjestu gdje je smještena jezgra stanice se izbočuju u lumen kapilare njihova citoplazma sadržava malo organela (mali GK. te omoguduju različitu propusnost za makromolekule .spojevi među endot. fenestre  nalazi se u svim vrstama mišidnog tkiva. crijeva i endokrine žlijezde fenestrirane kapilare.

one se dalje granaju u kapilare sužavanje metarteriola regulira protok krvi kroz kapilare kada tkivu nije potreban protok krvi kroz cijelu kapilarnu mrežu .ukupni promjer kapilara oko 800 puta je vedi od promjera aorte .arteriole se granaju u manje žile metarteriole koje su okružene isprekidanim slojem glatkih m stanica. koži ruku i nogu kada se žile u sklopu art-ven anastomoze stegnu sva krv mora prolaziti kroz kapilarnu mrežu kada se opuste dio krvi teče neposredno u venu umjesto kroz kapilare .arterijsko-venske anastomoze. odvaja ju od medije  izgrađena od elastina  ima otvore koji omoguduju prolaz tvarima što hrane stanice duboko u stjenci žile  ima valovit izgled na histološkim rezovima tunica media  čine ju koncentrični slojevi spiralno poredanih glatkih mišidnih stanica  prostore između njih popunjava različita količina elastičnih vlakana i lamela. trombina i drugih u biološki nedjelotvorne sastojke lipoliza lipoproteina enzimima smještenim na površini endot. noradrenalina.zajednička svojstva i opdi plan građe tunica intima  sastoji se od jednog sloja endotelnih stanica koje prekrivaju subendotelni sloj građen od rahlog vezivnog tkiva s ponekom glatkom mišidnom stanicom  unutrašnja elastična membrana – završni vanjski sloj intime. proteoglikana. a kroz kapilare oko 0. slezena) . otopljenih tvari i makromolekula između krvi i tkiva . makrofazi su smješteni ili između endotelnih stanica ili s njihove vanjske strane  bazalna lamina je isprekidana  uglavnom u jetri i u krvotvornim organima (koštana srž. prostaglandina. te glikoproteina  tanja vanjska elastična membrana – u arterijama odjeljuje mediju od tunike adventicije tunica adventicija  uglavnom od kolagenih vlakana tipa I i elastičnih vlakana  postepeno prelazi u okolno vezivno tkivo organa kroz koji žila prolazi 57 . vazokonstriktivni čmbenici. te dušični oksid koji je čimbenik relaksacije > KRVNE ŽILE VEDEG PROMJERA .protok krvi kroz kapilare reguliraju živčani i hormonski podražaji .3 mm/s . retikulinskih vlakana. stanica na trigliceride i kolesterol proizvodnja vazokativnih tvari kao što su endotelini.zbog svoje tanke stijenke i polaganog protoka. serotonina.brzina protoka krvi kroz aortu prosječno je 320 mm/s.omoguduju arteriolama da se izravno isprazne u venule brojne u skeletnom mišidu.tkiva s intenzivnim metabolizmom imaju gustu kapilarnu mrežu . kapilare su najpogodnije mjesto za izmjenu vode.ostale funkcije endotelnih stanica : pretvorba ANG I u ANG II pretvorba bradikinina.

vasa vasorum i živce velike elastične arterije  aorta i njezini veliki ogranci koji sudjeluju u održavanju protoka krvi  žudkaste boje zbog velike količine elastina u mediji  intima je deblja nego u mišidnim arterijama  unutrašnja elastična membrana postoji . dok se u venama nalaze u adventiciji i u mediji. u pravilu ne ulaze u mediju arterija. koji difundira do glatkih mišidnih stanica i pokrede cGMP sustav unutarstaničnih glasnika > ARTERIJE . brojnija u venama nego u arterijama  arteriole. one služeublažavanju velikih promjena tlaka tijekom rada srca  između elastičnih lamela se nalaze glatke m stanice. ali je gustoda njihove inervacije manja nego u arterijama  otpuštanje noradrenalina iz ovih živaca uzrokuje vazokonstrikciju  arterije skeletnih mišida inervirane su i kolinergičkim živcima koji uzrokuju vazodilataciju acetilkolin potiče endotel na stvaranje dušikova oksida. proteoglikani i glikoproteini  tunica adventicija relativno slabo razvijena 58 .. membrana.vasa vasorum –  u velikim žilama. ali se ne ističe jer sliči elastičnim vlaknima u sljededem sloju  medija se sastoji od koncentrično poredanih diskontinuiranih elastičnih lamela. a medija je sastavljena od jednog ili dva kružno poredana sloja glatkih mišidnih stanica bez vanjske elas membrane male arterije  (u knjizi nije točno naznačena )  vede od arteriola  tunika medija malo deblja i vedi lumen  i u arteriolama i u malim arterijama tunika adventicija je vrlo tanka mišidne arterije srednjeg promjera  mogu kontrolirati dotok krvi stezanjem ili opuštanjem glatkih mišidnih stanica medije  subendotelni sloj deblji nego u arteriola  jasno izražena unutrašnja elastična membrana  tunica media može imati do 40 slojeva glatkih mišidnih stanica koje se isprepledu sa različitim brojem elastičnih lamela. retikulinskim vlaknima i preoteoglikanima  u vedim mišidnim arterijama prisutna vanjska elastična membrana  adventicija se sastoji od vezivnog tkiva. te sadrži limfne žile. ret vlakna.elast. kojih se broj povedava s godinama.na osnovi svoje veličine dijele se na : arteriole  relativno uzak lumen  subendotelni sloj vrlo tanak  u vrlo malim arteriolama nedostaje unut. kapilare i venule koje se obilno granaju unutar adventicije i vanjskog dijela medije .inervacija –  gusta mreža nemijeliniziranih simpatičkih živčanih vlakana (vazomotorički živci) s noradrenalinom kao neurotransmiterom.

pa arterijska stijenka popušta i znatno se širi . glomusi  nalaze se u vrhovima prstiju. serotonin i adrenalin  vedina živaca karotidnog tjelešca su aferentna vlakna  aortna tjelešca slična  osjetljiva su na : nisku razinu kisika.koronarne arterije su najsklonije aterosklerozi .značajke aterosklerotskih promjena : točkasto zadebljanje intime.aneurizma – kad je medija arterije oslabljena zbog prirođene mane.karotidni sinusi – lagana proširenja unutrašnjih karotidnih arterija sadržavaju baroreceptore koji otkrivaju promjene krvnog tlaka u tom je području medija tanja intima i adventicija bogate su živčanim završetcima . umnažanje glatkih mišidnih stanica i međustanične tvari vezivnog tkiva te odlaganje kolesterola u glatkim mišidnim stanicama i makrofazima . bolesti ili ozljede. pri bazi nokta i u uškama  arteriole nakon prolaska kroza vezivnu ovojnicu glomusa gube unutrašnju el membranu. a stječu debelu mišidnu stijenku i mali lumen sve su bogato inervirane > POSTKAPILARNE VENULE I KAPILARE     sudjeluju u izmjenama koje se zbivaju između tkiva i krvi tunika intima venulá je građena od endotela i vrlo tankog subendotelnog sloja medija se u malim venulama može sastojati samo od pericita koji imaju sposobnost kontrakcije (postkapilarne ili pericitske venule) venule mogu utjecati na tok krvi u arteriolama jer izlučuju vazoaktivne tvari koje difundiraju kroz stijenku arteriola 59 . visoku koncentraciju CO2 i niski pH krvi .arterijsko-venske anastomoze – sudjeluju u regulaciji krvnog protoka uz te neposredne spojeve postoje i složenije strukture.tijekom starenja – jednoliko zadebljavanje intime ..karotidna tjelešca –  djeluju kao kemoreceptori osjetljivi na razinu ugljičnog dioksida i kisika u krvi  bogati fenestriranim kapilarama koje okružuju stanice tipa I i II tip II – potporne stanice tip I – sadržavaju brojne mjehuride s tamnim središtem koje sadržavaju dopamin.

distalno postaju vede od ostalih srčanih mišidnih stanica i svojstvena su izgleda 60 . ali se njihovi citoplazmatski izdanci granaju u raznim smjerovima činedi mrežu  u njemu započine A-V snop koji se grana prema objema klijetkama  čine ga stanice slične onima u čvoru.srčani zalisci : gusto vezivno tkivo (kolagena i elastična vlakna) i sa svake strane sloj endotela baze zalistaka – pričvršdene za fibrozne prstenove srčanog skeleta .srčani (fibrozni ) skelet – središnje vezivno područje srca.endokard – odgovara intimi krvnih žila sastoji se od jednog sloja pločastih endotelnih stanica smještenih na tankom subendotelnom sloju rahlog vezivnog tkiva koji sadržava elastična i kolagena vlakna te nešto glatkih mišidnih stanica . živci i ogranci provodnog sustava srca (purkinjeove stanice) . živce i živčane ganglije masno tkivo koje u pravilu okružuje srce nakuplja se u ovom sloju .epikard – serozna ovojnica srca koja predstavlja visceralni list perikarda čini ga jednoslojni pločasti epitel ispod kojeg se nalazi tanki sloj vezivnog tkiva subepikardijski sloj sadržava vene. stanica i obilnim vez. a imaju debelu adventiciju te često sadržava uzdužne snopove glatkih mišidnih stanica velike vene sadržavaju iznutra zaliske – čini ih vezivno tkivo bogato elastičnim vlaknima. imaju dobro razvijenu intimu.> VENE vedina vena može se svrstati u male i srednje velike vene intima obično ima takni subendotelni sloj koji može i nedostajati medija se sastoji od tankih snopova glatkih mišidnih stanica isprepletenih s retikulinskim vlaknima i nježnom mrežom elastičnih vlakana adventicija građena od kolagenih vlakana. medija je tanja sa nekoliko slojeva miš. dobro je razvijena velike vene nalaze se u blizini srca.) čvorovi atrioventrikularni čvor  smješten u pretklijetki  mišidne stanice AV čvora sliče onima u SA čvoru . koji s obje strane oblaže endotel > SRCE .ritmički sustav . služi kao osnova zalistaka te kao mjesto na kojem se pričvršduju srčane mišidne stanice izgrađen od gustog vezivnog tkiva njegovi glavni dijelovi : septum membranaceum. trigona fibrosa i annuli fibrosi .subendokardijski sloj –sloj vezivnog tkiva koji povezuje subendotelni sloj endokarda i miokard u njemu se nalaze vene. tkivom.

 nazivaju se purkinjeove stanice i sadržavaju jednu do dvije centralno smještene jezgre.limfne ž imaju građu sličnu građi vena samo tanju stjenku i nedostaje im jasna granica između slojeva 1: KRVNE ŽILE 2: SRCE 61 . citoplazmu bogatu mitohondrijima i glikogenom  te stanice prolaze kroz subendokardijski sloj i ulaze u miokard ventrikula  tijesni spojevi omoguduju usklađeno djelovanje mišidnih stanica provodnog sustava sinusatrijski čvor  također u pretklijetki  čini ga nakupina promijenjenih srčanih mišidnih stanica  one su vretenasta oblika. manje su od atrijskih mišidnih stanica i sadržavaju manje mišidnih vlakanaca > SUSTAV LIMFNIH ŽILA .limfne kapilare – jedan sloj endotela i isprekidana bazalna lamina .

1-6 mil/μL kod muškaraca erotrociti promjera vedeg od 9 μm nazivaju se makrociti.kis.globulini. β i γ.bojenje krvnih stanica – krvni razmazi se rutinski boje posebnim mješavinama crvene i plave boje ove mješavine sadrže i azure boje koje su korisne za bojenje azurofilnih dijelova stanice > ERITROCITI nemaju jezgru i ispunjeni su hemoglobinom bikonkavni oblik osigurava eritrocitu velik omjer površ prema vol. krv se centrifugiranjem razdvaja u slojeve koji odražavaju raznolikost njezina sastava . te eritrocitima također omoguduje savitljivost membrane potrebnu prilikom velikih promjena oblika tijekom prolaženja kroz kapilare . lipoproteini te protrombin i fibrinogen anorganske soli 0.sastav plazme – vodena otopina koja sadržava tvari velike i male relativne molekularne mase (do 10% volumena) bjelančevine plazme zauzimaju 7%  glavne bjelančevine : albumini.bolest srpastih stanica – uzrokuje ga točkasta mutacija gena za β-lanac hemoglobina valin umjesto glutaminske kiseline 62 .9% volumena organski sastojci (am. trombociti i leukociti).skupljena i antikoagulansima očuvana od grušanja.9-5.bududi da crvene krvne stanice nisu krute viskoznost krvi ostaje niska .acidofilni. prolazedi kroz stijenke venula i kapilara ove stanice ulaze u tkiva gdje vrše svoju obrambenu ulogu .10: KRVNE STANICE . 33%-tna otopina hemoglobina + enzimi glikolitičkog i heksozamonofosfatnog puta metb glc . 50% proteina i 10% ugljikohidrata oko polovice tih proteina premošduje lipidni dvosloj pa se nazivaju integralni membranski proteini spektrin – je jedan od proteina citoskeleta (periferni) koji se veže za unutrašnju površ membrane eritr spaja nekoliko sastojaka membrane s ostalim elementima citoskeleta stvarajudi mrežu koja podupire eritrocite. zaobljeni su i neaktivni. lipoproteini ) : 10% .ugrušak sadržava formirane sastojke (eritrociti. hormoni.proziran. olakšavajudi time izmjenu plinova normalna koncentracija eritrocita u krvi je 3.leukociti kruže kroz tijelo krvožilnim sustavom i sve dok plivaju krvlju. a od njega se odvaja žuta tekudina –serum . žudkast i pomalo viskozan nadsloj je plazma . crven je i čine ga eritrociti neposredno iznad njega: bijeli do sivkasti leukocitni sloj (1% volumena krvi) leukocite pokriva tanki sloj trombocita koji se ne vidi prostim okom . α.formirani sastojci krvi razdvajaju se na dva jasno raspoznatljiva sloja: donji : 42-47% volumena krvi u cjevčici za određivanje hematokrita. a oni promjera manjeg od 6 μm mikrociti anicitoza –prisutnost visokog postotka eritrocita različitih veličina stanična membrana eritrocita sadrži 40% lipida. vitamini.5 milijuna/μL kod žena i 4.

i vrše uloge svojstvene samo granulocitima o azurofilna zrnca – boje se grimizno i predstavljaju lizosome jezgra ima dva ili više režnjeva završno diferencirane stanice koje se ne dijele.granulociti – dva tipa zrnaca : o specifična zrnca – vežu neutralne.hipokromna anemija – normalan broj stanica.nasljedna sferocitoza – eritrociti kuglasta oblika.oni ne sintetiziraju hemoglobin bududi da nemaju ni jezgru ni druge organele za sintezu bjelančevina > LEUKOCITI nisu stalni dio krvi jer odlaze u tkiva gdje vrše različite funkc. ali su malena.neutrofili 60-70% leukocita u krvi jezgra im je podijeljena na 2-5 režnjida povezanih tankim tračcima kromatina specifična zrnca najbrojnija. pa ne sintetiziraju mnogo bjelančevina GK i hrapava ER slabo su im razvijeni posjeduju malo mitohondrija te ovise vedinom o glikolizi sadržavaju glikogen i mogu djelovati u područjima siromašnim kisikom. kisele ili bazične sastojke boja. ribosome i brojne citoplazmatske enzime .povedava se viskoznost krvi .izvor energije u eritrocitima je glukoza koja se anaerobno razgrađuje do laktata . ako ih je broj povedan vjerojatno se radi o odgovoru na bakterijsku infekciju 63 . te ih na kraju vedina odumire apoptozom izlaze iz venula i kapilara prolazedi između endotelnih stanica u vezivno tkivo dijapedezom limfociti se vradaju u krv.retikulociti – mlađi eritrociti imaju nekoliko zrnaca ili mrežaste tvorbe u citoplazmi normalno čine oko 1% ukupnog broja crvenih krvnih stanica povedani broj retikulocita pokazuje da postoji povedana potreba za prenošenjem kisika sazrijevajudi crvene krvne stanice gube mitohondrije. pa ih makrofazi izdvajaju i razaraju u nekim slučajevima povezana je s nepravilnosti na spektrinu kirurško odstranjenje slezene dovodi do poboljšanja zbog odstranjenja velikog dijela makrofaga . recirkuliraju prema vrsti zrnaca i obliku jezgre : granulociti (polimorfonuklearni leukociti) i agranulociti (mononuklearni leukociti) . sadržavaju i azurofilna zrnca nezreli neutrofili koji su tek ušli u optok imaju nesegmentiranu jezgru u obliku potkovice. poput onih zahvadenih upalom . ali one sadržavaju smanjenu količinu hemoglobina .

diferenciraju se u makrofage 64 . ali postoji mogudnost da i inače. nisam sigurna. ali sadržavaju različit broj azurofilnih zrnaca jezgra okrugla ili udubljena . a hm…u ovom slučaju je posljedica prisutnosti heparina . ako u posebnim okolnostima prijeđu u vezivno tkivo mogu potpomagati djelovanje mastocita u brzoj reakciji preosjetljivosti (možebit zbog histamina kojeg spec zrnca također sadrže) . bubrežasta i obično smještena ekscentrično. ali se obično slabo vidi. ima nekoliko mitohondrija. ved su prethodnici satnica mononuklearnog fagocitnog sustava nakon što prođu kroz kapilarnu stijenku i uđu u vezivno tkivo. a boje se eozinom specifična zrnca sadržavaju kristalnu jezgru (internum) koja se zove glavna bazična bjelančevina koja ima ulogu u ubijanju crva nametnika eozinofilija – povezana sa alergijskim reakcijama i helmintijazom u tkivima se eozinofili nalaze u vezivnom tkivu ispod epitela bronha.eozinofili 2-4% leukocita u normalnoj krvi otprilike iste veličine kao neutrofili i jezgra im je podijeljena u dva režnjida sjajna specifična zrnca koja su velika i izdužena.primjena 238 str) .agranulociti – nemaju specifičnih zrnaca. probavnog sustava. jedna do dvije jezgrice kromatin je rahliji nego kod limfocita citoplazma je bazofilna i često sadržava sitna azurofilna zrnca oskudna hrapava ER.limfociti čine porodicu kuglastih stanica veliki limfociti smatraju se stanicama koje su aktivirane specifičnim antigenima citoplazma malih limfocita lagano je bazofilna. maternice i rodnice te u okolini crva nametnika kortikosteroidi uzrokuju brzi pad broja eozinofila . poliribosomi i mnogo malih mitohondrija. mali GK te slobodne poliribosome . oskudna je i može sadržavati nekoliko azurofilnih zrnaca. jer je prekrivena specifičnim zrncima specifična zrnca oboje se metakromatski bazičnom bojom iz uobičajene mješavine boja metakromazija –mijenja se nijansa upotrebljene boje.u žena se neaktivni x-kromosom pojavljuje kao privjesak u obliku bubnjarskog štapida na jednom režnjidu jezgre koji se ne vidi kod svih neutrofila u krvnom razmazu aktivno fagocitiraju bakterije i druge male čestice (medic.bazofili manje od 1% leukocita u krvi jezgra je podijeljena u nepravilne režnjide. GK na staničnoj površini – mikrovili i pinocitotski mjehuridi monociti u krvi nisu završno diferencirane stanice.monociti nastaju u koštanoj srži jezgra im je ovalna.

uloga trombocita: prvobitno nakupljanje (primarna agregacija) . miozina i ATPa odstranjivanje ugruška .u obojenim krvnim razmazima često se nalaze u nakupinama . te rijetke mitohondrije i čestice glikogena gusta tjelešca (delta-zrnca) – sadržavaju ione Ca. molekule aktina i miozina…bla bla . preuzimaju i pohranjuju serotonin alfa zrnca – fibrinogen. bjelančevina lambda-zrnca – sadržavaju samo lizosomske enzime .trombociti u čepu otpuštaju adhezivni glikoprotein i ADP grušanje krvi . trombocitni čimb.granulomera – sadržava različita zrnca obavijena membr.svaki trombocit ima rubnu svijetloplavu.sadržavaju sustav kanala koji je povezan s uvrnudima njihove stanične membrane .diskoidni ulomci stanice bez jezgre . pirofosfat.> TROMBOCITI .zbog uzajamnog djelovanja aktina.duž ruba trombocita prolazi marginalni snop mikrotubula .nastaju odvajanjem djelida citoplazme velikog poliploidnog megakariocita koji se nalazi u košt.stvara se trombocitni čep naknadno nakupljanje (sekundarna agregacija) .nastanak fibrina koji stvara mrežu vlakana kojom budu uhvadene krvne stanice pa nastaje tromb stezanje ugruška .. tromb. prozirnu zonu –hijalomeru i središnje područje koje sadržava grimizna zrnca.pomodu proteolitičkog enzima plazmina koji nastaje aktiviranjem plazminogena aktivatorom plazminogena koji stvara endotel 65 .unutar hijalomere nalazi se gusti tubularni sustav. a naziva se granulomera . srži . rasta te nekoliko drugih spec.

u košt. IR diferencirane vrste stanica dok druge ostaju matične stanice . nezrele stanice stvaraju samo zrele krvne stanice .nakon rođenja i tijekom djetinjstva. u kojima se od njih razvijaju razl. granulocitopoeza.kada se stvore nužni uvjeti okoline. monocitopoeza i megakariocitopoeza . mon. sliče velikim limfocitima dok se prastanice mogu dijeliti i stvarati nove prastanice i nezrele stanice.pluripotentne hematopoetske matične stanice od njih se razviju sve krvne stanice one proliferiraju i od njih nastaje:  jedna stanična loza od koje de nastati limfne stanice i  druga loza od koje de nastati mijeloične satnice koštane srži – gran. eritrociti. čimbenici koji potiču kolonije ili hematopoetini 66 . pa neke od njihovih kderi postaju specifične. blasti) koje prvi put imaju morfološka obilježja onih stanica u koje de se razviti matične satnice iprastanice ne mogu se morfološki raspoznati.11 : STVARANJE KRVNIH STANICA . srži nastaju i stanice koje se sele u limfne org.CFC – stanice koje stvaraju kolonije .hematopoetske matične stanice mogu se izolirati na temelju fluorescentno obilježenih protutijela koja se vežu za specifične stanične antigene .nastajanje i razvijanje spomenutih stanica . razvoj krvnih stanica ovisi o čimbenicima koji utječu na proliferaciju i diferencijaciju stanica  čimbenici rasta. eritr i megakariociti tijekom svog ranog razvoja limfne stanice izlaze iz koštane srži i naseljavaju se u limfnim čvorovima.matične stanice su pluripotentne stanice koje se mogu trajno dijeliti. ČIMBENICI RASTA I DIFERENCIJACIJA – . slezeni. vrste limfocita > MATIČNE STANICE.matične stanice nastaju u krvotvornim hematopoetskim organima .u najranijim razdobljima embriogeneze krvne stanice nastaju od mezoderma žumanjčane vrede .mikrookolinu – stvaraju stanice strome krvotvornih organa koje proizvode nuždan izvanstan matrix .eritropoeza .malo kasnije jetra i slezena služe kao privremeni krvotvorni organi .a u drugom mjesecu razvoja započinje okoštavanje središta ključne kosti i stvaranje koštane srži u njoj . granulirani leukociti.razvoj krvnih stanica ovisi o prisutnosti prikladnih uvjeta mikrookoline i čimbenika rasta .prastanice i nezrele stanice proliferacijom pluripotentnih mat stanica nastaju st kderi s ograničenom razvojnom sposobnošdu  unipotentne ili bipotentne prastanice od koji nastaju nezrele stanice (prekusorske satnice. timusu i ostalim perifernim nakupinama limfnog tkiva gdje proliferiraju i diferenciraju se u limfocite . monociti i trombociti nastaju od matičnih stanica u koštanoj srži .

tijekom sazrijevanja eritrocita volumen se smanjuje.eritropoetin – potiče sintezu mRNA za globin . a jezgrice postaju manje sve dok postanu nevidljive svjetlosnim mikroskopom. ortokromafilni eritroblasti (normoblasti ). polikromafilni eritroblasti.tijekom rasta djeteta vedi dio koštane srži prelazi u žutu . promjer jezgre se smanjuje . a kromatin se zgušnjuje sve dok jezgra ne poprimi piknotski izgled i izbaci se iz stanice .do ulaženja retikulocita u krv treba približno 7 dana . željezo. žuta koštana srž može se postupno pretvoriti u crvenu .crvena koštana srž sastoji se od strome.postepeno se smanjuje broj poliribosoma.mitohondriji i ostale organele postepeno isčezavaju . bazofilni eritroblasti. folna kiselina i vit B12 .za sazrijevanje eritrocita potrebni su : hormon eritropoetin. sadržava fibronektin.diferencijacija – -proeritroblasti . laminin i proteoglikane te tvar koja povezuje stanice – homeonektin sinusoidne kapilare oblaže kontinuirani sloj endotelnih stanica  stijenka im je pojačana izvana diskontinuiranim slojem retikularnih stanica i rahlom mrežom retikulinskih vlakana osnovne funkcije :  stvaranje krvnih stanica  razaranje crvenih krvnih stanica  i nakupljanje željeza ( u makrofazima) koje nastaje razgradnjom hemoglobina . hematopoetskih tračaka i sinusoidnih kapilara stromu izgrađuje trodimenzionalna mreža retikularnih stanica i nježna mrežica retikulinskih vlakana u kojoj se nalaze krvotvorne stanice i makrofazi izvanst matrix osim kolagena tipa I i III.osnovni proces tijekom sazrijevanja je sinteza hemoglobina i oblikovanje eritrocita .koštana srž kao ishodište za matične stanice drugim tkivima specijalizirane stanice koje nastaju od vlastitih matičnih stanica koštane srži imaju velik diferencijacijski potencijal te se od njih razviju različite specijalizirane stanice koje ne potiču imunosni odgovor > SAZRIJEVANJE ERITROCITA .u nekim stanjima kao što su obilno krvarenje ili hipoksija. retikulociti i eritrociti 67 .> KOŠTANA SRŽ .potrebno je 3-5 staničnih dioba da od proeritroblasta nastane zreli eritrocit .zrela stanica je ona koja se diferencirala toliko da može izvršiti sve svoje specifične funkcije . a istodobno se povedava količina hemoglobina u citoplazmi .crvena ili hematogena i žuta koštana srž u koje boja ovisi o velikom broju masnih stanica .

od njega nastaju tri poznate vrste granulocita prvi znak diferencijacije mijelocita je pojava specifičnih zrnaca ovi neutrofilni.sazrijevanje granulocita – mijeloblast – najnezrelija prepoznatljiva stanica mijeloičnog niza.proteini koji se pakiraju u spec i azuro zrnca nastaju na hrapavoj ER i GK tijekom dva stadija prvo nastaju azurofilna zrnca .boje se bazičnom bojama po wrightu ili giemsu onda nastaju specifična zrnca koja sadržavaju različite proteine s obzirom na vrstu granulocita . rahlog kromatina s vidljivim jezgricama monociti – sadržavaju mnogo hrapave ER i velik GK zreli monociti ulaze u krv.limfocititijekom sazrijevanja kromatin postaje gušdi. s velikom jezgrom. vide se jezgrice promijelocit.čv. a broj specifičnih zrnaca se znatno poveda . tamo su oko 8h i onda odlaze u vez. bazofilni i eozinofilni mijelociti sazrijevaju tako da im se jezgra zgusne. limfocita migriraju u timus gdje poprimaju obilježja T-limfocita i odatle naseljavaju specifičan područja perifernih limfnih organa B-limfociti nastaju u koštanoj srži i odatle migriraju dalje limfoblast –prva velika stanica. s bazofilnom citoplazmom. jezgrice se slabije raspoznaju i stanice se smanjuju specifični receptori koji se mogu dokazati tehnikama imunoflorescencije limfociti u optoku krvi nastaju uglavnom u timusu i perifernim limfnim organima (slez. tkivo gdje sazrijevaju u makrofage 68 .bazofilna citoplazma i azurofilna zrnca.> GRANULOPOEZA .monociti – monoblast je determinirana prastanica koja se svojim izgledom ne razlikuje niš posebno od mijeloblasta diferencijacijom nastaje promonocit – velika stanica. promijelocitnog i neutrofilno-mijelocitnog stadija razvoja ok ovo sranje o nekim odjeljcima imaš na 259oj stranici intenzivna mišidna aktivnost ili primjena adrenalina uzrokuju premještanje neutrofila iz rubnog odijeljka u cirkulacijski odjeljak i tako stvaraju privid neutrofilije glukokortikoidi – povedavaju mitotsku aktivnost preteča neutrofila u koštanoj srži i dovode do povedanja broja neutrofila u krvi neutrofilija može nastati nakon oslobađanja velikog broja neutrofila iz odjeljka pohrane u srži > SAZRIJEVANJE LIMFOCITA I MONOCITA . l.kinetika stvaranja neutrofila – oko 11 dana potrebno za nastanak u normalnim uvjetima zbiva se pet mitotskih dioba tijekom mijeloblastičnog. tonz) sve prastanice limfocita potiču iz koštane srži neki od tih relativno nediferenc. pa onda prolimfociti – nemaju površinskih antigena .

aktiviraju komplementski sustav. silama  dva karboksi-terminalna dijela teških lanaca.stečena – odgovor započinje sporije.povedanje limfnih čvorova.slezena. ne ovisi o prethodnom susretu sa stranom česticom  glavne stanice u toj vrsti reakcije. te stanicama zaraženim virusima te ih ubijaju (t-limfociti ili T-stanice) humoralna imunost – protutijela (glikoproteini u krvi) koji inaktiviraju ili uništavaju strane tvari . visoko specifičan i ima sposobnost memorije. skupinu bjelančevina plazme što uzrokuje razgradnju mikroorganizma  aktiviranje sustava komplementa potiče fagocitozu bakterija i drugih stranih čestica  neutrofilni leukociti i makrofagi imaju receptore za Fc-područje protutijela IgG vezanog za antigen. nespecifič. nabrojniji razred  izgrađuju ga 2 jednaka L lanca i 2 jednaka T lanca povezana disulf vezama i nekov.prirođena – brz odgovor. pa protutijelo može priljubiti čestice uz fagocitne stanice IgG –  75%. koje se ne nalaze samo u limfnom tkivu ved i u drugim organima .protutijela proizvode plazma stanice koje su nastale od B-limfocita imunosna reakcija može biti prirođena ili stečena . stranim stanicama. pojedinačni čvoridi. pa je slijededi put brži i učinkovitiji specifičnost humoralnog imunosnog odgovora određuju antigenske determinante ili epitopi specifičnost staničnog im odgovora.uglavnom je posljedica proliferacije B-limfocita i njihove diferencijacije u plazma-stanice koje izlučuju protutijela .osnovne vrste imunosnih reakcija – u staničnoj imunosti – imunokompetentne stanice reagiraju s mikroorganizmima.određuju mali peptidi udruženi s molekulama glavnog kompleksa tkivne podudranosti (MHC) na staničnoj membrani predočnih stanica .tu dozrijevaju limfociti .protutijela – važna funkcija : sposobnost specifičnog prepoznavanja epitopa te signaliziranja ostalim čimbenicima imunosnog sustava da se radi o stranom napadaču kojeg treba odstraniti neka protutijela mogu aglutinirati stanice i istaložiti topljive antigene antigeni koji se vežu za IgG ili M. crvuljak i Peyerove ploče u ileumu – periferni limfni organi – tu proliferiraju i završavaju svoju diferencijaciju . granulociti i stanice mononuklearnog fagocit sustava. te predočne stanice. i nazivaju se Fc-fragmenti 69 .fagociti i prirodnoubilačke stanice .koštana srž i timus – primarni ili središnji limfni organi. tonzile. uglavnom putem signalnih proteina nazvanih citokini . nastaju i protutijela  odgovor je učinkovitiji. lako kristaliziraju. limfni čvotovi.stanice limfnog sustava djeluju međusobno i s ostalim stanicama drugih organa.izgrađuju ga organi i slobodne stanice (limfociti .12 : IMUNOSNI SUSTAV . jer u ovoj reakciji osim stanica koje sudjeluju u prirođenoj.

potiču diferencijaciju B-stanica u plazma-stanice  citotoksične i – mogu putem 2 mehza djelovanja uništiti strane st ili st zaražene virusom  proizvode bjelančevine perforine koje stvaraju otvore na stan mem – raspadanje  ubijaju stanicu aktivirajudi neke gene za apoptozu  memorijske T-stanice – brzo reagiraju nakon ponovnog unošenja antigena i potiču stvaranje citotoksičnih T-stanica mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama zbog različitih markera na površini 70 . a sekrecijski dio sintetiziraju epitelne stanice sluznice čini 10% serumskih imunoglobulina i obično postoji u obliku pentamera zajedno sa IgD to je glavni imunoglobulin koji se nalazi na površini B-limfocita ta dva razreda nalate se u dva oblika : vezani na membranu i slobodni u optoku krvi IgM učinkovit u aktiviranju komplementskog sustava obično postoji kao monomer ima veliki afinitet prema receptorima stanične membrane mastocita i bazofila neposredno nakon što ga izluče plazmea-stanice. . dišnih i mokradnih putova. razlikuju se po slijedu aminokiselina i odgovorna su za veliku specifičnost jedini imunoglobulin koji prolazi kroz placentalnu barijeru. .2% sveukupnih imunoglobulina nalazi se na staničnoj membrani B-limfocita i sudjeluje u njihovoj diferencijaciji  IgM    IgE     IgD –   . kolostrumu. na površini mastocita ili bazofila nastaje kompleks antigen-protutijelo.Fab-fragmenti. dok su za T-limfocite specijalne mlekule (TCR) B-stanice čine 5-10% limfocita u optoku od nekih aktiviranih B-stanica ne nastanu plazma stanice nego : memorijske B-stanice T-stanice – čine 65-75% limfocita u optoku  poznate su tri glavne podvrste :  pomagačke. veže se za te stanice i zapravo nestaje iz krvne plazme prilikom ponovnog susreta s antigenom koji je uzrokovao njegov nastanak.B-limfociti i T-limfociti – za B-limfocite receptori su imunoglobulini.  IgA –    četiri amino-terminalna odsječka – dva od lakih i dva od teških. koji dovodi do stvaranja i oslobađanja nekoliko biološki aktivnih tvari. ulati u optok krvi fetusa i štiti novorođenče od infekcije nalazi se u malim količinama u krvi najviše ga ima u suzama. heparin. sekretu nosa. slini. bronha. prostate i sluzi rodnice u sekretima se nalazi kao dimer nazvan sekrecijski IgA koji se satoji od dviju molekula monomernog IgA povezanih polipeptidnim lancem proteinom J. kao što su histamin. leukotrieni i anafilaksijski faktor kemotaksije eozinofila tako nastaje alerg. te proteina nazvanog prijenosni ili sekrecijski dio koji je otporan prema mnogim enzimima IgA-monomere i protein J izlučuju plazma stanice u sluznici probavnih.reakcija u kojoj sudjeluju IgE i antigeni koji potiču njegovo stvaranje koncentracija u krvnoj plazmi 0. crijeva.

odbacivanje transplantata uglavnom je posljedica aktivnosti prirodnoubilačkih stanica i citotoksičnih T-limfocita koji prodiru u presadak i uništavaju transplantirane stanice . makrofazi..citokini – nadziru visoku složenost imunosnog sustava peptidi ili glikoproteini male molekularne mase koji reguliraju i stanične i humoralne mehanizme uglavnom ih sintetiziraju stanice imun.dendritičke stanice – hvataju i obrađuju antigene .MHC I (virusi.B ni T. lipide . parakrino i endokrino kemotaksini ili kemokini – potiču nakupljanje leukocita na mjestu upale 71 . sustava (makrofazi. fibroblasti) interleukini –aktiviraju leukocite. te ih potiču na umnažanje i diferencijaciju limfokini – proizvode ih limfociti monokini – proizvode ih monociti mogu djelovati autokrino.kompleks tkivne podudarnosti – imunosni sustav razlikuje vlastito od tuđega uglavnom s pomodu molekula na staničnoj površini MHC.nalazi se samo na predočnim stanicama MHC II ulaze u endosomsko-lizosomski sustav gdje s obrađenim antigenima stvaraju komplekse.molekule čine unutarstanični sustav koji na staničnoj membrani predočuje T-limfocitima kompleks MHC i obrađenog antigena. ali i ostale vrste stanica (endotelne.prirodnoubilačke stanice ili NK – limfociti koji nemaju površinske antigene ni za limfocite. MHC. polisaharide i mnoge male molekule pomagački limfociti CD4+ stupaju u interakciju s peptidima udruženim s s molekulama razreda MHC II citotoksični CD8+ . napadaju stanice zaražene virusima ili tumorske stanice bez prethodne stimulacije .predočne stanice nalaze se u vedini tkiva nastaju u koštanoj srži i čine heterogenu populaciju stanica u njih se ubrajaju : dendritičke stanice. dok B-limfociti mogu izravno prepoznati i reagirati na proteine.I ne prolaze kroz taj sustav > TRANSPLANTACIJA ORGANA .u krvi ih ima 10-15 % . epidermalne langerhansove stanice i B-limfociti obrađuju antigen izražavaju razred II MHC-kompleksa T-limfociti prepoznaju samo peptide udružene sa MHC-molekulama. neke bakterije i protozoe) . dok slobodni antigeni aktiviraju izravno B-limfocite MHC I – nalazi se na svim stanicama MHC II. peptide. leukociti).

tako da se vežu na receptore susjednih makrofaga.kora – sastoji se od :  brojne populacije T-limfocita.. ispune se zrncima keratohijalina i citokeratinskim filamentima i katkada ovapne inače sadržava iste stanice kao i kora 72 . a zatim ih odstranjuju makrofazi  mali ih broj migrira u srž i ulazi u optok krvi kroz stijenku venula . fibroblasta i limfocita te ih potiču na sintezu tvari koje sprječavaju proizvodnju virusa čimbenik tumorske nekroze –potiče ekspresiju adhezijskih molekula. izaziva apoptozu ciljnih stanica i izaziva povišenu tjelesnu temperaturu kao posljedicu sistemskog učinka .opsonizacija. nepoznata funkcija  koncentrične naslage sploštenih epitelnih retikularnih stanica koje degeneriraju. što olakšava fagocitozu i njihovo razaranje o stvara kompleks koji ošteduje bakterijsku membranu . izlučivanje kemokina iz makrofaga. potpuno razvijen u mladosti .srž – sadržava mnogo epitelnih retikularnih stanica sadržava i hassalova tjelešca – značajka tog područja.ima dvojako embrionalno podrijetlo. za koje postoje receptori na makrofazima.  raspršenih epitelnih retikularnih stanica i -(zvjezdolike.bolesti imunosnog sustava – alergijska reakcija imunodeficijencija (cualquier cosa :) autoimunosna bolest (T-limfociti napadaju vlastite antigene) > TIMUS . sa svjetlom ovalnom jezgrom. za razliku od ostalih limfnih organa (potiču samo od mezenhima) limfociti u njemu nastaju od mezenhimskih stanica koje useljavaju u epitelnu osnovu nastalu od endoderma 3. sadržavaju snopove citokeratinskih vlakanaca)  nešto makrofaga boji se tamnije jer sadržava mnogo malih limfocita.interfoni –glikoproteinski c. ždrijelne vrede .limfoepitelni organ smješten u medijastinumu.komplementski sustav – skupina od 20 proteina sintetiziranih uglavnom u jetri funkcija : o neke njegove molekule. međusobno su povezane dezmosomima. koje proizvodi bilo koja stanica zaražena virusima. oblažu površinu bakterija. i 4.oblaže ga vezivna čahura koja prodire u parenhim i dijeli ga na režnjide .  oni proliferiraju u nezrele T-limfocite koji se u njoj gomilaju.svaki se režnjid sastoji od tamnog područja –kore i središnjeg svijetlog –srži . vedina ih u kori propada apoptozom.

a izlaze limfne žile i vene .čine niz uzastopnih filtara. okrugli. a brojni su u prsnoj i trbušnoj šupljini. preponi.  neki dijelovi peyerovih ploča i  periarterijski omotači u bijeloj pulpi slezene u timusu se stvaraju različiti proteinski čimbenici rasta koji potiču proliferaciju i diferencijaciju T-limfocita parakrinim načinom izlučivanja adrenokortikosteroidi – smanjenje broja limfocita i brzine njihovih dioba pa dolazi do atrofije kore ACTH.histofiziologija – s obzirom na tjelesnu masu.  arteriole/vezivne pregrade. mitotski se dijele. koji teku usporedo s vez. pa on nije filtar za limfu ima malo odvodnih limfnih žila koje se nalaze u stijenci krv žila.vanjska kora – na površini vanjske kore nalazi se supkapsularni sinus koji je s vanjske strane omeđen čahurom. a nakon puberteta započinje njegova involucija u sisavaca su glavna područja ovisna o timusu:  parakortikalne zone limfnih čvorova.ali i izravno u srž pa primaju ove što dolaze iz kore  venule kapilare timusa – nefenestrirane i imaju vrlo debelu bazalnu laminu.hilus –ulaze arterije i živci.limfocita koij reagiraju s antigenima. parenhim duž granice kore i srži.ima isti učinak jer potiče aktivnost kore nadbubrežne žlijezde muški i ženski spolni hormoni – također potiču involuciju timusa. duž velikih žila vrata. kastracija ima suprotan učinak > LIMFNI ČVOROVI . bubrežasti organi izgrađeni od limfnog tkiva .raspoređeni su po tijelu duž toka limfnih žila . srž . pregradama izgrađena je od mreže retikularnih stanica i vlakana unutar koje se nalaze B-limfociti u limfnom tkivu kore nalaze se okrugli limfni čvoridi s mnogo B. ret. koji su važni u obrani organizma protiv mikroorganizama i širenja tumorskih stanica .prokrvljenost – short : arterije /vezivna čahura. a s unutrašnje vanjskom korom  ispunjava ga rahla mreža makrofaga.učahureni su.izgrađen od vanjske i unutrašnje kore te srži . stanica i vlakana  povezan je sa sržnim sinusima putem intermedijarnih sin. veziv. kapilare /kora. osobito su neprpusne za proteine i sprječavaju vedinu antigena u optoku da prodru u koru timusa gdje nastaju T-limfociti u srži nema krvno –timusne barijere NEMA dovodnih limfnih žila. povedavaju i nastaju imunociti .velike bazofilne stanice s izraženom jezgricom 73 .nalaze se u pazuhu. osobito u mezenteriju . tkivu pregrada i čahure . najbolje je razvijen neposredno nakon rođenja.čahura – obavija svaki limfni čvor i šalje pregrade u njegovu unutrašnjost ..

agamaglobulinemija – nema B-stanica. male vene nastaju u limfnim čvoridima i izlaze u hilusu .histofiziologija – protokom limfe kroz limfne čvoride. ni humoralni ni stanični odgovor .srž – izgrađuju je sržni tračci – razgranati izdanci unutrašnje kore  sadržavaju B-limfocite i nešto plazma stanica  odijljeni su sržnim (moždinskim) limfnim sinusima –  nepravilni prostori koji sadržavaju limfu  kao i supkapsularni i intermedijarni prostori djelomično su obloženi retikularnim stanicama i makrofazima  retikularne stanice i vlakna često premošduju sinuse poput rahle mrežice .udružena imunodeficijencija – nema ni B ni T stanica . limfa koja nastaje u tkivima mora protedi barem kroz jedan čvor prije nego što uđe u optok krvi .kružni tok (recirkulacija limfocita): komunikacijski sustav – ajmo redi neka vrsta nadgledavanja kakvo je imunosno stanje u tijelu limfociti napuštaju limfne čvorove odvodnim limfnim žilama i konačno dospiju u optok krvi sva limfa stvorena u tijelu vrada se u krv limfociti se vradaju u limfne čvorove tako što napuštaju krv kroz posebne krvne žile – postkapilarne venule ili venule s visokim endotelom (nema ih u slezeni) 74 . ali ima mnogo T-limfocita . NEMA humoralnog odgovora .limfni i krvni optok – aferentne limfne žile – prolate kroz čahuru svakog čvora i izlijevaju limfu u subkapsularni sinus otuda limfa teče kroz intermedijaren sinuse u unutrašnjost čvora u sržne sinuse složena građa sinusa usporava tok limfe kroz čvor i tako olakšava makrofazima i dendritičkim stanicama razgradnju stranog materijala limfu skupljaju iz srži eferentne limfne žile u hilusu limfnog čvora zalisci imfnih žila omogudiju jednosmjeran protok limfe kapilarna mreža – nastaje od malih arterija koje prodiru u limfne čvorove u hilusu.DiGeorgeov sindrom – nedostaje T-ovisna zona – unutrašnja kora. odstranjuju se strane čestice i limfa se pročišdena vrada u optok krvi bududi da su čvorovi raspoređeni po čitavom tijelu.neki limfni čvoridi sadržavaju u svojem središtu svijetlu zonu – zametno središte koje sadržava stanice u diobi i mnogo imunocita od kojih de se razviti plazma-stanice koje sintetiziraju protutijela . NEMA staničnog odgovora .unutrašnja kora – nastavlja se na vanjsku i sadržava malo limfnih čvorida ikli ih uopde nema.

oni su okruženi crvenom pulpom.optok krvi – arterije prolazedi kroz hilus granaju se u trabekularne arterije koje iz trabekula ulaze u parenhim gdje ih odmah okružuje omotač T-limfocita (periarterijski limfni omotač).> SLEZENA .važan imunosni krvni filtar i organ koji stvara protutijela . ali mnogo aktivnih makrofaga  sadržava obilje krvnih antigena te tako ima važnu ulogu u imunosnoj aktivnosti slezene 75 . ulaze u trabekule i tvore trabekularne vene koje ne posjeduju vlastitu mišidnu stijenku ved njihovu stijenku tvori veziv tkivo trabekule . u kolima centralna arterija zauzima ekscentričan smještaj tijekom prolaska kroz bijelu pulpu centralna se arterija grana u brojne radijalne ogranke koji opskrbljuju okolno limfno tkivo nakon što napusti bijelu pulpu centralna se arterija grana u ravne kistaste aretriole o neke kistaste (penicillatae) arteriole imaju blizu svoga završetka omotač od retikularnih stanica.bijela pulpa – izgrađuje ju limfno tkivo koje okružuje centralne arterije i limfne čvoride nanizane duž periarterijskog limfnog omotača limfne stanice koje okružuju centralnu arteriju uglavnom su T-limfociti koji tvore PALO u limfnim čvoridima nalaze se uglavnom B-limfociti između bijele i crvene pulpe nalazi se marginalna zona s brojnim sinusima i rahlim limfnim tkivom koje sadržava malo limfocita (B).obilje fagocita i njihov bliski dodir s krvlju – obrana protiv mikroorganizama koji prodru u krv . od čahure odlaze brojne trabekule koje provode živce i arterije u pulpu slezene vene parenhima i limfne žile trabekula napuštaju slezenu u hilusu .pulpa slezene – na reznoj plohi nefiksirane slezene vide se bijele pjege u parenhimu – limfni čvoridi koji čine bijelu pulpu.pulpa slezene ne sadržava limfnih žila . limfnih stanica i makrofaga žile se dalje nastavljaju kao obične arterijske kapilare koje vode krv u sinuse crvene pulpe iz sinusa krv teče u vene crvene pulpe koje se udružuju. a te se žile nazivaju centralne arterije ili arterije bijele pulpe limfocitna ovojnica (bijela ovojnica) – duž svojega toka zadebljava tvoredi mnogo limfnih čvorida. tkivom bogato krvlju crvena pulpa promatrana mikroskopom izgrađena je od izduženih tračaka slezene  – billrothovi tračci – koji se nalaze između sinusa .vezivno tkivo trabekula i čahure sadržava samo malo glatkih mišidnih stanica . u hilusu.obavijena čahurom od gustog vezivnog tkiva od koje odlaze trabekule dijele parenhim ili pulpu slezene na medijalnoj površini slezene. makrofage i stanice koje predočuju antigen .najveda nakupina limfnog tkiva u organizmu.slezenu kao i ostale limfne organe izgrađuje mreža retikularnog tkiva. nastanak aktiviranih limfocita . koje sadržava limfne stanice.

smještena u gornjem dijelu stražnje stijenke ždrijela oblaže ju višeredni prizmatični epitel s trepetljikama.tonzile proizvode limfocite od kojih mnogi prožimaju (infiltriraju) epitel .crvena pulpa – izgrađuju je slezenski tračci i sinusi slezenske tračke izgrađuje nježna mreža retikulinskih vlakana (kolagen III) i stanica. plazma –stanice i sastojci krvi (erotrociti. pojava mijeloičnog tkiva izvan košt srži razgradnja eritrocita – u tračcima slezene makrofazi fagocitiraju i razgrađuju dijelove eritrocita. globin se hidrolizira do amkis. naječešde sa zametnim središtima svaka tonzila sdržava 10-20 epitelnih uvrnuda koja zadiru duboko u parenhim   tonzilarne kripte –sadrže odljuštene epitelne stanice. a hem u bilirubin obrana organizma – B i T –limfociti. mokradni i spolni sustav – česta mjesta prodiranja mikroorganizama u sluznici i podsluznici tih sustava u svrhu zaštite nalaze se limfni čvoridi i difuzno limfno tkivo u nekim sustavima ono tvori uočljive tvorbe poput tonzila i peyerovih ploča u tankom crijevu koža također sadržava mnogo stanica imunosnog sustava (limfocite. fagociti . Fe se transferinom prenosi krvlju u košt srž.nepčane tonzile – (2) smještene su u postraničnim stijenkama usnog dijela ždrijela ispod mnogoslojnog pločastog epitela nalazi se difuzno limfno tkivo koje sadržava limfne čvoride. tipičan za dišni sustav.smještene su u ustima i ždrijelu i nazivaju se nepčana. predočne stanice. ali u bliskom dodiru s njim . trombociti i granulociti) . ali ima i područja s mnogoslojnim pločastim epitelom izgrađena je od nabora sluznice i sadržava difuzno limfno tkivo i limfne čvoride NEMA kripte. + makrofazi..ždrijelna tonzila – neparna. te prelaze u crvenu pulpu. langerhans.LIMFNO TKIVO PRIDRUŽENO SLUZNICAMA probavni. ulaze u lumen sinusa i tako postaju sastojcima krvi  mijeloična metaplazija – npr u leukemiji. ždrijelna i jezična tonzila . dišni.histofiziologija – stvaranje limfocita –nastaju u bijeloj pulpi slezene. i njezina čahura je tanja od čahure nepčane tonzile adenoidne vegetacije – predstavljaju hipertrofiju ždrijelne tonzile kao posljedicu kronične upale 76 . žive i mrtve limfocite i bakterije  kod gnojne upale kripte su ispunjene gnojnim čepidima čahura tonzile izgrađena je od gustog vezivnog tkiva.organi izgrađeni od nakupina nepotpuno očahurenog limfnog tkiva koje se nalazi ispod epitela početnog dijela probavnog sustava. limfociti T i B. stanice) > TONZILE . makrofage. koje odjeljuje limfno tkivo od okolnih tvorba – zapreka širenju tonzilarne infekcije .

LINGUALIS 77 .jezična tonzila – manja je od nepčane i ždrijelne smještena je na korijenu jezika sastoji se od nakupina limfnih čvorida (jezični folikuli) prekrivenih mnogoslojnim pločastim epitelom koji ulazi u plitke kripte 1: TONSILA PALATINA 2: TONSILA PHARYNGEA 3: KORIJEN JEZIKA SA T..

4: TIMUS 5: LIMFNI ČVOR 6: SLEZENA 78 .

apikalni smještaj mitohondrija  vrčaste . koji se nazivaju spužvasta tijela  periodična razdoblja zatvaranja(zadebljanje sluznice jer se spužvasta tijela svakih 20-30 minuta ispune krvlju na jednoj strani nosne šupljine) smanjuju protok zraka.pov epitela(mat st)  male zrnate stanice – sadrže brojna zrnca s gustim središtem.respiracijski epitel – najvedi dio provodnog dijela oblaže višeredni cilindrični epitel u kojem su brojne vrčaste stanice  resp ep tipičan respiracijski epitel sastoji se od 5 vrsta stanica  cilindrične stanice s trepetljikama . nosni dio ždrijela. prelazi u respiracijski epitel . a  gornju oblaže specijalizirani njušni epitel u lamini propriji nosnih školjki nalaze se veliki spletovi vena.izdanka – nosne školjke  srednja i donja prekrivene su respiracijskim epitelom.nosne šupljine – dvije šupljine odvojene nosnom pregradom a lateralnog zida svake od njih izbočuju se tri košt..alveole – specijalizirane vredaste tvorbe.spužvasta tijela mogu jače zadebljati složeno ustrojen žilni sustav  u svakoj šupljini krv teče odostraga prema naprijed  u svakoj petlji luka tok krvi je suprotan smjeru protoka udahnutog zraka te se zrak koji ulazi djelotvorno zagrijava u protustrujnom mehanizmu 79 . grkljan. dušnik. apikalno smještene kapljice sluzi bogate glikoproteinima  četkaste stanice (cilindr s brojnim μvilima).predvorje – koža s vanjske površine nosa ulazi u nosnice i oblaže prednji dio predvorja na unutrašnjoj površini nosnica nalaze se žlijezde znojnice i lojnice.13 : DIŠNI SUSTAV . ne protežu se do lum. pripadaju DNESu > NOSNA ŠUPLJINA . pa se respir.obično se dijeli na dva područja : provodni dio o nosna šupljina. te vibrissae koje zaustavljaju vede čestice iz udisanog zraka u predvorju epitel gubi svoj oroženi sloj i na prijelazu u nosne šuplj. bazalno : afr ž završetci/osjetni receptori  bazalne (kratke ) stanice – leže na baz lam. bronhi. bronhioli i završni bronhioli respiracijski dio o respiracijski bronhioli.. alveolarni hodnici i alveole .sastoji se od vanjskog predvorja i unutrašnjih nosnih šupljina .epitel može oporaviti od isušenja  zbog alergijske reakcije i upale. koje izgrađuju najvedi dio pluda glavna mjesta izmjene kisika i ugljičnog dioksida između udahnutog zraka i krvi .

te također i sloj sluzi u nosnoj šupljini koja osim što zadržava onečišdenja. rešetnici i klinastoj kosti obloženi su stanjenim respiracijskim epitelom s malo vrčastih stanica lamina proprija sadržava samo malo malih žlijezda i neposredno ulazi u pokosnicu sluz izlučena u sinuse otječe u nosne hodnike djelovanjem trepetljika na epitelnim stanicama sinusitis – i bronhitis sastavni su dijelovi sindroma nepokretnih cilija > NOSNI DIO ŽDRIJELA .. okrugle. krikoidna i najvedi dio aritenoidnih) manje hrskavice su elastične (epiglotis. sadržavaju svijetložuti pigment koji daje boju njušnoj sluznici  bazalne stanice – tvore jedan sloj. u lamini propriji ima mnogo mukoznih i seroznih žlijezda.njuh – njušni rececptori nalaze se u njušnom epitelu tu je višeredni cilindrični epitel sastavljen od tri vrste stanica:  potporne stanice . gdje čine sinapse s neuronima njušnog režnja mozga u lamini propriji ispod njušnog epitela nalaze se bowmanove žlijezde  njihov sekret čisti cilije i na taj način omogudava primanje novih mirisnih podražaja . a blizu površine nalazi se i gusta mreža krvnih žila i vibrissae vrše svoju funkciju.povezuje ždrijelo s dušnikom .na slobodnoj površini mikrovili. gornjoj čeljusti.epiglotis – strši s ruba grkljana u ždrijelo cijela jezična strana i dio grkljanske uz vršak obloženi su mnogoslojnim pločastim epitelom 80 .spojevima sa njušnim stanicama. čunjaste  njušne stanice – bipolarni neuroni između bazalnih i potpornih stanica  njihov apikalni kraj (dendriti) završava zadebljanjem s kojeg polaze cilije  cilije – dugačke i nepokretne i smatraju se neposrednim receptorima koji stvaranjem receptorskog potencijala reagiraju na mirisne tvari. kuneiformna. zajedno sa sekretima žlijezda vlaži pridošli zrak > PARANAZALNI SINUSI šupljine koje slijepo završavaju u čeonoj kosti. a služe i kao zalistak koji sprječava ulaženje progutane hrane ili tekudine u dušnik. malene. povezani međustan. kornikulata i vrhovi aritenoidne) imaju potpornu ulogu. te sudjeluju i u stvaranju zvukova pri govoru .u lamini propriji smješteno je nekoliko grkljanskih hrskavica vede hrskavice su hijaline (tiroidna.u dijelu koji dodiruje meko nepce obložen je respiracijskim epitelom > GRKLJAN . vlaži i zagrijava da bi mogla obavljati te funkcije sluznica provodnog dijela pokrivena je specijaliziranim respiracijskim epitelom. te znatno povedavaju receptorsku površinu  aferentni aksoni njušnih stanica udružuju se u male snopove usmjerene prema središnjem živč sustavu.prilagođavanje zraka uvjetima okoliša –kondicioniranje prije nego što uđe u pluda udahnuti se zrak čisti.

u kojima se odvodni kanali otvaraju u lumen bronha i u lamini propriji i između epitelnih stanica ima mnogo limfocita.bronhi – svaki se primarni bronh 9-12 puta dihotomički grana i svaki je ogranak tanji.otvoreni dio potkovičastih hrskavica okrenut je prema stražnjoj plohi dušnika . ispod kojega se u lamini propriji nalaze brojne serozne žlijezde donji par čine prave glasnice. potpuno okružuju lumen poput prstena smanjenjem promjera bronha hrskavični se prsteni zamjenjuju odijeljenim pločicama ili otočidima hijaline hrskavice ispod epitela.fibroelastična sveza i snopovi glatkih mišidnih stanica vežu se za perihondrij i premošduju slobodne krajeve hrskavica . u lamini propriji. a mišid omoguduje njegovo suženje > BRONHALNO STABLO . sluznica bronha je po građi slična sluznici dušnika hrskavice bronha su nepravilnijeg oblika. što se najbolje vidi u fetusa.primarni bronhi imaju približno jednaku histološku građu kao dušnik .obložen tipičnom respiracijskom sluznicom .prema bazi grkljanske strane taj epitel prelazi u višeredni cilindrični s trepetljikama ispod epitela nalaze se mješovite seromukozne žlijezde .ispod epiglotisa sluznica stvara dva para nabora koji strše u lumen grkljana gornji par čine lažne glasnice.epitelom.te su tvorbe okružene gustim vezivnim tkivom s kojim tvore korijen pluda .epitelom.vestibularni nabori. sadržavaju vokalne ligamente i vokalne mišide > DUŠNIK . dok su u odraslih pregrade često necjelovite . nalazi se mišidni sloj koji se sastoji od ukriženih snopova spiralno poredanih glatkih mišidnih stanica  oni postaju izraženiji u stijenci provodnih cijevi nadomak respiracijskog područja.ploč.dušnik se dijeli na dva primarna bronha koji ulaze u pluda u području hilusa. gdje ulaze arterije. sve dok ne dosegne oko 5 mm osim po rasporedu hrskavica i glatkih mišida. te brojne mješovite žlijezde koje izlučuju rijedak sekret .svaki je režnjid obrubljen tankom pregradom vezivnog tkiva.sveza sprječava pretjerano širenje lumena. lamina proprija – bogata je elastičnim vlaknima i sadržava mnogo mukoznih i seroznih žlijezda.u lamini propriji smješteno je 16 do 20 hijalinih hrskavica. a izlaze vene i krvne žile . obložene tipičnim resp. obložene mogude sa mnogosloj. ima i limfnih čvorida koji su osobito brojni na mjestima grananja bronhalnog stabla 81 .

osim što je njihova stijenka isprekidana brojnim vredastim alveolama u kojima se izmjenjuju plinovi oblaže ih kubični epitel s trepetljikama i clarinim stanicama.alveole vredaste izbočine resp. a svaki se atrij otvara u dvije ili više alveolarnih vredica rubove otvora atrija. te elastična i kolagena vlakna čine jedinu potporu hodnika i njegovih alveola otvaraju se u atrije. hodnika i alveol. međustanični matriks i stanice 82 . promjera oko 200 μm pludima daju spužvastu strukturu najčešde svaka stijenka odijeljuje dvije susjedne alveole.mišidima bronha i bronhiola upravljaju vagus i simpatički ž sustav podraživanje vagusa – smanjuje promjer. alveolarnih vredica i alveola okružuje gusta i složena mreža elastičnih i retikulinskih vlakana . a simpatikusa suprotno .respiracijski bronhioli – svaki završni bronhiol dijeli se na dva ili više respiracijskih bronhiola koji čine prijelaz između provodnog i respiracijskog dijela sluznica im je jednako građena kao sluznica završnih bronhiola. pa se zato naziva interalveolarni zid  interalv. elastična i kolagena vlakna.alveolarni hodnici – -cijevi koje nastaju tolikim umnožavanjem broja alveola (koje se otvaraju prema distalnom kraju u respiracijske bronhiole). da nestaju razmaci među njima epitel : stanjeni pločasti alveolarni epitel na distalnom kraju alveolarnoh hodnika nestaju glatke mišidne stanice. alveol. koji se na rubu alveola nastavlja u pločasti alveolarni epitel (alveolarne stanice tipa I) pri samom kraju respiracijskih bronhiola trepetljika više nema ispod epitela još ima glatkih mišidnih stanica i elastičnih vlakana . imeđu kojih su smještene kapilare. vredica.pregrada se sastoji od dva tanka sloja pločastog epitela.bronhioli – intralobularni zračni putovi promjera 5 mm ili manje nemaju u sluznici ni hrskavice ni žlijezda pojedinačne vrčaste stanice nalaze se samo u epitelu njihovih početnih dijelova epitel :  u vedim bronhiolima: višeredan cilindričan s trepetljikama  postaje niži i jednostavniji sve dok ne postane jednoslojan cilindričan s trepetljikama  u manjim završnim bronhiolima : kubičan koji sadržava i clarine stanice  clarine stanice u apikalnom dijelu sadržavaju sekretna zrnca i izlučuju proteine sadržavaju posebna područja – neuroepitelna tjelešca – sadržavaju sekretna zrnca i primaju kolinergičke živč završetke  vjerojatno imaju funkciju kemoreceptora koji odgovaraju na promjenu sastava plinova  čini se da su uključeni u obnavljanje epitela nakon oštedenja lamina proprija  uglavnom se sastoji od glatkih mišida i elastičnih vlakana .. bronhiola.

sinteza surfaktanta u slučajevima respiracijskog distres sindroma se može potaknuti terapijskom primjenom glukokortikoida . bez fenestra brojni pinocitotski mjehuridi u sploštenom dijelu . smješteni su u vezivnom tkivu oko velikih krvnih žila i u popludnici alveolarni makrofazi koji unutar sloja surfaktanta čiste slobodnu površinu epitela. glikozaminoglikane i bjelančevine  izlučuju se na apikalnoj površini stanice  nastaje surfaktant . često na samoj površini alveola brojni makrofazi ispunjeni česticama ugljena i prašine. ostatak su stanice tipa II organele su skupljene oko jezgre smanjujudi barijeru krv-zrak pinocitotski mjehuridi povezane dezmosomima i čvrstim spojevima glavna uloga je stvaranje najtanje mogude barijere koja lako propušta plinove . makrofazi i fibroblasti barijera krv-zrak :  površinska prevlaka (surfaktant) i citoplazma alveolarnih stanica  spojene bazalne lamine blisko smještenih alveolarnih i endotelnih stanica i  citoplazma endotelnih stanica .mjehuridima odgovaraju lamelarna tjelešca  sadržavaju fosfolipide. prenose se do ždrijela gdje budu progutani 83  . oblažu 97% površine alveola.stanice tipa II razasute su između stanica tipa I s kojima su povezane dezmosomima i čvrstim spojevima okrugle su i obično smještene u skupinama od 2-3 tamo gdje se alv. .stanice tipa I ili pločaste alveolarne stanice potpuno sploštene. leukociti.oslobađanje CO2 iz H2CO3 katalizira enzim karboanhidraza koji se nalazi u crvenim krvnim stanicama.endotelne stanice kapilara – endotel kapilara neprekinut.kapilare i vezivno tkivo čine intersticij u kojem se nalaze : bazalna membrana. nalaze se u alv.u fetalnom razvoju surfaktant se javlja u posljednjim tjednima trudnode .pregradi.pludni makrofazi – -stanice s prašinom. i površinske monomolekularne fosfolipidne prevlake sastavljene uglavnom od dipalmitoil fosfatidilkolina i fosfatidilglicerola . stijenke sastaju pod kutom leže na bazalnoj membrani i dio su epitela isto podrijetlo kao i ove gore nadoknađuju mitotskom diobom obe populacije na histološkim preparatima – pjenušav izgled.sloj surfaktanta sastoji se od vodenastog donjeg sloja koji sadržava bjelančevine.

alveolarne pore – na interalveolarnoj pregradi. smještene su pojedinačno u parenhimu.emfizem – kronična pludna bolest. kad napuste režnjid.pleura – serozna opna koja obavija pluda sastoji se od dvaju listova : parijetalnog i visceralnog koji prelaze jedan u drugi u području hilusa oba lista se sastoje od mezotelnih stanica koje leže na rahlom sloju vezivnog tkiva što sadržava kolagena i elastična vlakna elastična vlakna visceralne pleure nastavljaju se na elastična vlakna u pludnom parenhimu . nešto dalje od dišnih putova.krvne žile pluda – pludna arterija grana se u pludima pratedi bronhalno stablo.limfne žile pluda – teku uz bronhe i pludne krvne žile ima ih i u interlobularnim pregradama i sve se ulijevaju u limfne čvorove u području hilusa  duboka mreža površinska mreža – limfne žile u visceralnoj pleuri nema ih oko završnih dijelova bronhalnog stabla ispod razine alveolarnih hodnika . prate bronhalno stablo prema hilusu hranidbene žile prate bronhalno stablo i raspoređuju krv po najvedem dijelu pluda.regeneracija alveolarnog epitela – udisanje NO2 izaziva propadanje vedine stanica koje oblažu alveole. kod koje dolazi do proširenja dijelova pluda distalno od bronhiola i propadnja alveolarnih stijenki razvija se postepeno.. pa dolazi do velikog porasta broja dioba preostalih stanica tipa II . sve do respiracijskih bronhiola. gdje anastomoziraju s malim ograncima pludnih arterija .hodnika tvore kapilarnu mrežu u interalveolarnoj pregradi. na razini alv. Obavijene su tankim slojem vezivnog tkiva i ulaze u interlobularne pregrade. a posljedica mu je respiracijska insuficijencija najvedu uzrok je pušenje . povezuju lumene susjednih alveola kroz njih se izjednačuje tlak u alveolama ili omoguduje kolateralni protok zraka kod začepljenja bronhiola .dugotrajno pušenje uzrokuje pretvorbu respiracijskog epitela u mnogoslojni pločasti epitel prvi korak u njegovoj kasnijoj diferencijaciji u tumor 84 . venule koje nastaju od kapilarne mreže.

1: DUŠNIK 2: PLUDA 85 .

keratinom 86 .tjednu intrauterinog života na jagodicama prstiju. ali sadržava i tri posebne. izdanci korijuma.dermatoglifi – pojave se u 13.tonofibrile  ulaze u male stanične izdanke koji na vrhovima završavaju polovic.14: KOŽA . dezmosoma  imaju važnu ulogu u povezivanju stanica i sprječavanju njihova ljuštenja zrnati sloj (stratum granulosum )  sastoji se od 3-5 slojeva višekutnih stanica čija je citoplazma ispunjena grubim bazofilnim keratohijalinskim zrncima (histidin i cistin)  lamelarna zrnca – pražnjenjem svog sadržaja stvaraju sloj koji sadržava lipide koji djeluje kao vezna tvar među stanicama. oroženih stanica bez jezgara.sastoji se uglavnom od oroženog mnogoslojnog pločastog epitela. žlijezde znojnice i lojnice .orožene epitelne stanice nazivaju se keratinociti .ispod korijuma se nalazi subcutis ili hipodermis ili potkožno tkivo rahlo vezivno tkivo koje može sadržavati režnjide masnog tkiva – panniculus adiposus ne smatra se dijelom kože. rahlo spaja kožu s podlogom i odgovara površinskoj fasciji .sastoji se od : epidermisa – epitelni sloj ektodermalnog podrijetla korijuma – sloj vezivnog tkiva mezodermalnog podrijetla . a citoplazma se sastoji uglavnom od gusto zbijenih filamenata uloženih u elektronski gustu amorfnu tvar  još se vide dezmosomi rožnati sloj (stratum corneum)  15-20 slojeva sploštenih. sprječava prodor stranih tvari i ima ulogu brtvila svijetli sloj (stratum lucidum)  prozirni. kojima je citoplazma ispunjena optički dvolomnim vlaknastim skleroproteinom. s jezgrom u sredini i  citoplazmom ispunjenom snopovima filamenata . langerhansove stanice i merkelove stanice . ova prva dva temeljni sloj (stratum basale)  sastoji se od jednog sloja bazofilnih cilindričnih ili kubičnih stanica koje leže na bazalnoj membrani na granici između korijuma i epidermisa  dezmosomi na lateralnim i gornjim plohama  hemidezmosomi u bazalnom dijelu stanične membrane.papile.epidermalni derivati – dlake. epidermalni grebeni .idudi od korijuma prema površini – slojevi epidermisa malpighijev sloj/ stratum germinativum. manje vrste stanica : melanocite. nokti. tanki sloj jako sploštenih eozinofilnih stanica mnogo je izraženiji u debeloj koži  organele i jezgre više se ne vide. povezuju sa bazalnom laminom  sadržava matične stanice – osiguravaju neprekidno obnavljanje epidermisa  intermedijarni keratinski filamenti nazubljeni sloj (stratum spinosum)  sastoji se od kubičnih ili nešto sploštenih stanica. a kasnije se prošire cijelom volarnom površinom stopala i šake > EPIDERMIS . ulaze među izbočine epidermisa.

 nakon oroženja stanice se sastoje samo od vlaknastih i amorfnih bjelančevina te zadebljane stanične membrane i nazivaju se rožnate stanice .langerhansove stanice – uglavnom u nazubljenom sloju epidermisa i čine 2-8% epidermalnih stanica podrijetlom iz koštane srži mogu vezati antigene i predočiti ih limfocitima . prenosi se u lumen hrapave ER i nakuplja u mjehuridima koji nastaju u GK  stadij I – mjehurid je obavijen membranom. u njemu počinje djelovati tirozinaza  stadij II – mjehurid/melanosom. melanin je uložen u bjelančevinski matriks  stadij III – zbog nakupljanja melanina slabije se razaznaje struktura filamenata  stadij IV – zrelo melaninsko zrnce vidljivo svjetlosnim mikroskopom. mnogo mitohondrija. a melanin poptuno ispunjava mjehurid  unose se u keratinocite temeljnog i nazubljenog sloja . koji se nakon niza preinaka pretvara u melanin  tirozinaza nastaje na ribosomu.4-dihidroksifenilalanin (dopa). poprečne pruge.u čovjeka pomanjakanje kortizola iz kore nadbubrežne žlijezde. a zatim u dopakvinon. koje se nalaze ispod ili između stanica temeljnog sloja i u folikulima dlaka potječu od stanica neuralnog grebena dugački nepravilni izdanci. Posljedica je pojačana pigmentacija kože kao kod addisonove bolesti .vitiligo – degeneracija i nestajanje melanocita . usporedno poredani filamenti. i kratke cisterne hrapave ER pričvršdeni su samo za bazalnu laminu hemidezmosomima boju kože određuje između ostalog i količina melanina i karotena.melanociti – specijalizirane stanice epidermisa. broj krvnih žila u korijumu i boja krvi koja u njima teče eumelanin – tamnosmeđi pigment kojeg stvaraju melanociti feomelanin – pigment koji se nalazi u riđoj kosi i sadržava cistein sinteza melanina  važnu ulogu ima enzim tirozinaza – pretvaranje tirozina u 3. ali u citoplazmi imaju malena gusta zrnca(čiji sastav ??:) slobodni živč završetci tvore na bazi merkelovih stanica prošireni završni disk služe kao osjetni mehanoreceptori 87 . potiče povedano stvaranje adrenokortikotropnog hormona. dobro razvijen GK.merkelove stanice – najčešde u debeloj koži dlana i tabana sliče epidermalnim epitelnim stanicama.

nema parasimpatičke inervacije. lamina reticularis.anagen – razdoblje rasta. njih dvije tvore bazalnu membranu . do polovice duljine folikula su kubične.vezivno tkivo koje podupire epidermis i povezuje ga s potkožnim tkivom . sadržava brojne papile.najvažniji glikozaminoglikan kože je dermatan-sulfat .orožene tvorbe. na dnu bulbusa nalazi se – papila dlake. te prema površini prelaze iz vodoravnih u uspravne unutrašnja ovojnica korijena -najperifernije stanice bulbusa. ali bogata simpatička .slojevi – srž .između temeljnog sloja epidermisa i papilarnog sloja korijuma uvijek se nalazi bazalna lamina . tu se nalate fibroblasti i druge stanice vezivnog tkiva kao što su mastociti i makrofazi. ima i leukocita.gusta mreža krvnih i limfnih žila .stanice korijena.mreža vlakana elastičnog sustava . folikula dlake.najdeblji na leđima .ispod bazalne lamine nalazi se fina mreža retikulinskih vlakana.posljednje stanice folikula dlake koje se diferenciraju. uz papilu je tanja. gusto zbijene vretenaste stanice kutikula . velike .korijum je oko folijkula gušdi i čini vezivnu ovojnicu musculus arrector pili povezuje tu ovojnicu s papilarnim slojem korijuma 88 .povedvj i pojačavaju dermo-epidermalni spoj . sadrži i sidrena vlakanca retikularni – deblji i sastoji se od gustog vezivnog tkiva.stanice središnjeg dijela korijena iz vrh papile. početni dio dlake.tijekom embrionalnog razvoja određuje diferencijaciju epidermisa iznad sebe . nastale od uvrnuda epidermisa.korijum se sastoji od dva sloja: papilarni – građen od rahlog vezivnog tkiva. uglavnom kolagen tipa I. koja sadržava kapilarnu mrežu bitnu za održavanje folikula .i sastoji se od stanica koje odgovaraju zametnom sloju epidermisa .vakuolizirane i umjereno orožene st kora .staklasta membrana – hijalini staklasti sloj bez stanica koji nastaje zadebljanjem bazalne lamine odvaja folikul dlake od korijuma . za tim postaju cilindrične. te žlijezde znojnice i lojnice . pa zato ima mnogo vlakana i manje stanica nego papilarni sloj . a učahureni Vater-pacinijeva. Meissnerova i Krauseova tjelešca djeluju kao mehanoreceptori > DLAKE .folikuli dlaka.površina mu je vrlo nepravilna. koji u razdoblju rasta ima završno proširenje – bulbus dlake.korijen dlake – čine epidermalne stanice koje obuhvadajju papilu . prolazna je tvorba i njezine stanice nestaju iznad razine žlijezda lojnia vanjska ovojnica korijena -nastavlja se na epidermalne stanice i blizu površine ima sve slojeve epidermisa. katagen i telogen – razdoblja mirovanja . jako orožene.u korijumu i u potkožnom tkivu : slobodni i učahureni receptori slobodni obuhvadaju ruffinijeve završetke.> KORIJUM .

koje se nalaze na dorzalnoj površini svake dist. urea. Oroženi sloj tog nabora čini eponychium ili kutikulu .epitel kožnog nabora. NaCl. a stanice se ispune manim kapljicama i raspadnu se. koje leže na bazalnoj lamini.ploče građene od oroženih epitelnih stanica. jednostavne zavijene tubulusne žlijezde kojima se odvodni kanali otvaraju na površini kože  odvodni kanal oblaže dvoredni kubični epitel sekrecijski dio žlijezde leži u korijumu.ležište nokta – sastoji se samo od temeljnog i nazubljenog sloja. NH3 i mokrkis  količina natrija mnogo je manja nego u krvi jer ga apsorbiraju epitelne stanice odvkanala  tekudina u lumenu sekrecijskog dijela ultrafiltrat je krvne plazme inerviraju ga kolinergički živčani završetci apokrine ili mirisne – nalaze se u pazuhu. bazalni dio ima invaginacije (prijenos soli i vode) znoj – nije viskozan i sadržava malo bjelančevina. sadrže sekretna zrnca sa glikoproteinima  svijetle – nemaju sekretnih zrnaca. koji se najčešde izlijeva u gornji dio folikula dlake u nekim područjima kao što su glans penis i glans klitoridis. tako nastaje loj(sebum) holokrine žlijezde lojnice počinju izlučivati u 5.žlijezda lojnica – smještene u korijumu na gotovo cijeloj površini tijela nema ih u koži bez dlaka.žlijezde znojnice – rasprostranjene po gotovo cijeloj koži merokrine.> NOKTI . a okružuju ga mioepitelne stanice  građen od dvije vrste stanica:  tamne – ne dodiruju bazalnu laminu. falange . koji prekriva korijen nokta. diferenciraju se i ispune alveole okruglim stanicama koje u citoplazmi sadržavaju mnogo masnih kapljica  njihove se jezgre postepeno skvrčavaju. ne sudjeluje u stvaranju nokta . sploštenih epitelnih stanica.mj embrionalnog razvoja pod kontrolom je androgena . glavni sastojci : voda. one proliferiraju.epitel ploče nokta izrasta iz matice nokta > KOŽNE ŽLIJEZDE .korijen nokta – proksimalni dio nokta skriven u žlijebu nokta . kanal se otvara neposredno na površinu epidermisa alveole su građene od bazalnog sloja nediferenciranih. na dlanovima i tabanima alveolarne žlijezde običnose nekoliko alveola otvara u kratki odvodni kanal. sastoji se od uobičajenih slojeva epidermalnih stanica. u području oko prsne bradavice i oko anusa vede su od ekrinih žlijezda znojnica 89 .

razina subkutisa 90 .uzdužno 2: KOŽA GLAVE – poprečno . njihovi odvodni kanali se otvaraju u folikul dlake sekret viskozan adrenergički živčani završetci mollove žlijezde na rubovima vjeđa i ceruminozne žlijezde vanjskog zvukovoda – modificirane su žlijezde znojnice slične apokrinima 1: KOŽA GLAVE .smještene u korijumu i potkožnom tkivu.razina korijuma .

od te količine 124 se apsorbiraju u bubregu.15: MOKRADNI SUSTAV .u čovjeka se srž sastoji od 10-18 čunjastih ili piramidnih tvorbi. okruženog epitelnom čahurom dvostruke stijenke.nefron – bubrežno tjelešce.sastoji se od kore i srži .1-4 miliujuna nefrona . koje obuhvadaju kapilare glomerula  oni izravno dodiruju bazalnu laminu  ulaze jedni među druge umeđujudi filtracijske pukotine  susjedne povezuje debela opna koja tako premošduje filtrac. te izlazi mokradovod.ima konkavan medijalan rub –hilus. aktivnom i pasivnom apsorpcijom.bubrežna nakapnica – dijeli se u dva ili tri velika bubrežna vrča. pukotinu  podociti sadrže snopove aktinskih filamenata pa imaju sposobnost kontrakcije između fenestriranih endotelnih stanica kapilara glomerula i podocita koji pokrivaju njihove vanjske površine – nalazi se bazalna membrana  odjeljuje mokradni prostor od krvi u kapilarama  nastala je stapanjem bazalnih lamina kapilara i podocita  lamina densa –fizički filtar. dist. imaju stanični trup. i sekrecijom . a samo oko 1 mL dospijeva u mokradovode kao mokrada ( u 24 h nastaje oko 1500 mL mokrade) > BUBREG .  svaki od njih ima brojne sek.sudjeluje u održavanju homeostaze : filtracijom.sabirne cjevčice i cijevi (neki autori ih ne smatraju dijelovima nefrona) funkcionalan jedinica bubrega . prox. te . sržnih piramida . izdanke/ nožice. a obje lamine rare – barijera naboju vanjski list čini vanjsku granicu bubrežnog tjelešca i zove se parijetalni list Bowmanove čahure  sastoji se od jednoslojnog pločastog epitela s bazalnom laminom i tankog sloja retikulinskih vlakana  na mokradnom polu epitel se mijenja u jednoslojni kubični ili niski cilindrični 91 .oba bubrega stvaraju oko 125 mL filtrata u minuti.bubrežno tjelešce i filtriranje krvi – sastoji se od klupka krvnih kapilara (glomerul).stanice unutrašnjeg lista. tanki i debeli krak henleove petlje. ulaze i izlaze krvne i limfne žile. i konveksnu lateralnu površinu .od osnovice svake piramide prodiru u koru usporedni tračci cjevčica – sržni tračci . od kojega odlazi nekoliko primarnih izdanaka.zavijeni kanalid. od svakog od njih polazi nekoliko malih ogranaka – mali bubrežni vrčevi . zavijeni kanalid. gdje ulaze živci. neparnog mokradnog mjehura i mokradne cijevi . nazvanom glomerularna/ Bowmanova čahura unutrašnji list čahure (visceralni) obavija kapilare glomerula  znatno se mijenja tijekom embrionalnog razvoja  podociti .sastoji se od parnih bubrega i mokradovoda.

tanki dio silaznog kraka. udružuju se s lizosomima u kojima se makromolekule razgrađuju. a monomeri se vradaju u optok krvi  bazalni dijelovi imaju brona uvrnuda i laterlane interdigitacije sa susjednim stanicama  natrijeva pumpa  aktivni prijenos iona u živom organizmu imaju širok lumen i okruženi su peritubularnim kapilarama u njemu započinju apsorpcija i ekskrecija apsorbira iz filtrata svu glukozu i aminokiseline te oko 85% NaCl i vode.3 L/min endotelne stanice glomerularnih kapilara su fenestrirane.2 -1. uz fosfat i kalcij voda prolazi pasivno difuzijom u smjeru osmotskog gradijenta izlučuje kreatinin iz olazme u filtrat kao i strane tvari unesene u organizam (para-aminohipurnu kiselinu i penicilin) . ali bez tanke opne koja premošduje otvore ostalih fenestriranih kapilara endotelnim stanicama i podocitima glomerularne kapilare priključuju se i mezangijske stanice  prianjaju iz nihove stijenke  imaju sposobnost kontrakcije  sadržavaju receptore za ANG II  kad se receptori aktiviraju glomerularni protok je smanjen  sadržavaju receptore i za natriuretski čimbenik koji relaksira mezangijske stanice i povedava protok krvii djelotvornu površinu raspoloživu za filtriranje  daju glomerulu strukturnu potporu  sintetiziraju međustaničnu tvar  vrše endocitozu  uklanjaju normalne i patološke molekule koje su se zadržale unutar glomer baz membr na žilnom polu izvan glomerula nalaze se ekstraglomerularne mezangijske stanice koje su dio jukstaglomerularnog aparata . tanki dio uzlaznog kraka i debeli dio uzl kraka debeli su krakovi po građi vrlo slični distalnom zavijenom kanalidu u vanjskom dijelu srži debeli dio silaznog kraka naglo se suzi i nastavlja kao tanki približno 1/7 nefrona smještena je blizu kortikomedularne granice – jukstamedularni nefroni 92 .proksimalni zavijeni kanalid – kubični ili niski cilindrični epitel proksimalnog zavijenog kanalida duži je od distalnog zavijenog kanalida stanice ovog kubičnog epitela imaju acidofilnu citoplazmu zbog brojnih mitohondrija  sa slobodne plohe stanice polaze brojni mikrovili koji čine četkastu prevlaku  velike stanice. a izlazi odvodna arteriola  i mokradni pol od kojega polazi proksimalni zavijeni kanalid protok krvi kroz oba bubrega iznosi 1. pa svaki popr presjek sadržava samo 3-5 okruglih jezgri  pinocitotski mjehuridi na apikalnom kraju stanice.henleova petlja – debeli dio silaznog kraka.tubularna sekrecija .ta dva lista zatvaraju mokradni interkapsularni prostor u koji se kroz stijenku kapilara i visceralni list filtrira tekudina (glomerularni filtrat) svako bubrežno tješce ima : žilni pol gdje ulazi dovodna arteriola.

ali je cijeli uzl. vedina ih u bazalnom području ima GK uz prisutnost aldosterona u dovoljno visokoj koncentraciji.kanalidu vrši se izmjena iona. tlaka krvi .kanalida postaju cilindrične (macula densa).najvažniji za stvaranje gradijenta hipertoničnosti u intersticiju srži koji utječe na koncentraciju mokrade za vrijeme njezina prolaženja kroz sabirne cijevi. a izlučuju ioni kalija (i vodika)  nedostatak aldosterona – addisonova bolest (pretjerani gubitak natrija mokradom) izlučuje u mokradu i vodik i amonijeve ione .jukstaglomerularni aparat – uz samo bubrežno tjelešce tunika medija dovodne arteriole ima promijenjene glatke mišidne st  te JG-stanice imaju citoplazmu ispunjenu sekretnim zrncima.kraka petlje potpuno je propustan za vodu. umetnute ili interkalirane st. u dist.krak za nju nepropustan u debelom dijelu uzlaznog kraka NaCl izlazi iz kanalida aktivnim prijenosom to u intersticiju srži dovodi do stvaranja gradijenta hipertoničnosti potrebnog za koncentriranje mokrade osmotski tlak intersticija na vrhovima sržnih piramida oko 4 puta je vedi od osm.. nakon kratkog toka postaje zavijen jednoslojni kubični epitel nemaju četkastu prevlaku ni apikalne kanalide stanice su plosnatije i manje od onih u prox.zav.distalni zavijeni kanalid – debeli uzlazni krak petlje ulazi u koru. granice među stanicama se jasno vide u sabirne cijevi u kori dolaze pod pravim kutom odvodni kanalidi iz svakog sržnog tračka. imaju složena uvrnuda bazalnog dijela membrane udružena s mitohondrijima priliježe uz žilni pol svog nefrona na dodirnom mjestu promijeni se i dovodna arterija i distalni kanalid  jukstaglomerularno područje – stanice dist. apsorbira se natrij. te obilnu hrapavu ER i GK  izlučevine JG stanica sudjeluju u održavanju krvnog tlaka  izlučuju renin….sabirne cijevčice i cijevi – manje sabirne cijevčice obložene su kubičnim epitelom na putu kroz srž njihove stanice postaju više sve do cilindričnih stanice se boje blijedo uobičajenim bojama (malo organela) u sabirnim cijevčicama i cijevima kore vide se i tamno obojene. (angiotenzinogen – bjelančevina plazme)  u području JG-stanica dovodnoj arterioli nedostaje elastična membrana 93  . dugog sil i uzl tankog dijela i debelog uzlaznog kortikalni nefroni – imaju vrlo kratke tanke silazne dijelove i NEMAJU tankih uzlaznih dijelova sudjeluje u zadržavanju vode u organizmu tanki dio sil. a to je osnova sposobnosti bubrega da stvara hipertoničnu mokradu  imaju vrlo duge heleove petlje koje se protežu duboko u srž. cijevi djeluje pod utjecajem arginin vazopresina ili ADH koji izlučuje neurohipofiza .zav. one se sastoje od kratkog debelog silaznog kraka. oni imaju glavnu ulogu u koncentriranju mokrade epitel sab.

a do vanjskog ušda mokradne cijevi u žena .mišidni slojevi u bubrežnim vrčevima. nešto kolagenih vlakana i uglavnom u srži. vrlo hidriranu osnovnu tvar bogatu proteoglikanima žljezdane stanice nađene u srži nazivaju se intersticijske stanice  u citoplazmi sadrže kapljice lipida  sudjeluju u sintezi prostaglandina i prostaciklina > MOKRADNI MJEHUR I MOKRADNI PUTOVI jednaka osnovna histološka građa od bubrežnih vrčeva do mokradnog mjehura stijenka mokradovoda postaje sve deblja što se ovaj više približava mokradnom mjehuru sluznica tih organa sastoji se od prijelaznog epitela i lamine proprije od veziv. kada mokradovod dosegne mokradni mjehur rasporede se uzdužno mišidni snopovi u stijenci mjehura teku u svim smjerovima.vasa recta – od odvodnih arteriola iz jukstamedularnih nefrona silazni krak petlje čini kapilara kontinuirane stijenke uzlazni krak petlje – kapilara s fenestriranim endotelom sadržavaju krv filtriranu kroz glomerule i opskrbljuju srž hranjivim tvarima i kisikom ne uklanjaju visoki osmotski gradijent nastao u intersticiju djelovanjem tankkkih dijelova Henpet . a površinske stanice se splošte . nakapnici i mokradovodima raspoređeni su spiralno. a također mu pripadaju i ekstraglomerularne mezangijske stanice ili lacis stanice ANG II – povisuje krvni tlak sužavanjem arteriola i stimuliranjem izlučivanja aldosterona .kad je epitel rastegnut ima samo 3 ili 4 sloja. tkiva različite gustode oko lamine proprije nalazi se gusti splet glatkih mišidnih stanica prijelazni epitel mokradnog mjehura sastoji se u mlohavom stanju od 5 ili 6 slojeva stanica stanice na površini su okrugle.mokradni putovi prekriveni su izvana adventicijom osim gornjeg dijela mokradnog mjehura koji je prekriven potrbušnicom (serozom) 94 . često su poliploidne .površinske stanice imaju u staničnoj membrani posebna područja u obliku debelih ploča. ali se poveda u srži sadržava malo vezivnog tkiva s fibroblastima.macula densa i JG-stanice zajedno čine JG-aparat. koja su odijeljena uskim trakama tanje membrane ova područja čine osmotsku barijeru između mokrade i tkivnih tekudina čuvaju se u citoplazmi praznog mjehura .intersticij bubrega – prostor između mokradnih kanalida te limfnih i krvnih žila zauzima vrlo malen volumen u kori. sve dok se ne približe vratu mjehura gdje se mogu jasno razlikovati tri sloja unutrašnji uzdužni postaje kružan oko prostatičnog dijela mokradne cijevi u muškarca dok se u žena protež sve do vanjskog ušda srednji sloj završava na vratu mjehura vanjski uzdužni nastavlja sve do kraja prostate.

mokradna cijev – u muškarca – prostatički dio – odvodni kan prostate.kora 95 .dijelu .u žene epitel : mnogoslojni pločasti s područjim višerednog cilindričnog 1: BUBREG .. oko tog dijela je sfinkter od skeltenih mišidnih vlakana – vanjski sfinkter spongiozni dio – u spužvastom tijelu penisa. ali vedinom u spong. prijelazni epitel membranski dio – mnogoslojni ili višeredni cilindrični epitel. distalno – fosa navicularis littreove žlijezde – mukozne žlijezde duž cijele mokradne cijevi. epitel višeredan i ciindričan s dijelovima mnogoslojnog pločastog epitela. verumontanum sa utriculusom prostaticusom i ejakulacijskim kanalima.

3: MOKRADOVOD 4: MOKRADNI MJEHUR 96 .

opskrba krvlju – dvije skupine arterija koje potječu od unutrašnje karotidne arterije odozgo desna i lijeva gornja hipofizna arterija: opskrbljuju eminenciju medijanu i držak  tvore primarni kapilarni splet fenestriranih kapilara  one se udružuju u vene koje se u adenohipofizi ponovno raspu u sekund. sustavom treda skupina : proteini i glikoproteini koje stvaraju stanice pars distalis i oslobađaju ih u sekundarnu kapilarnu mrežu portalnog sustava  ova kap mreža okružuje sekrec. kasnije se ta vreda odvoji od usne šupljine.hipofizni sustav – tri mjesta koja stvaraju i otpuštaju tri vrste hormona prva skupina : peptidi koje stvaraju nakupine sekr. koji proizvode beta-stanice smještene u otočidima autokrina sekrecija. port.16: HIPOFIZA . kapilarni splet  taj hipofizni portalni sustav vrlo je važan za regulaciju funkcije stanica adenohipofizenosi neurohormone od eminencije medijane do adenohipofize odozdo desna i lijeva donja hipofizna arterija: opskrbljuju neurohipofizu i malim dijelom držak . hip. a dijelom od živ sustava živčani dio nastaje kao izbočina dna diencephalona koji raste dolje poput drška što ostaje povezan s mozgom usni dio nastaje kao vredasta izbočina ektoderma na krovu primitivne usne šupljine embrija i raste prema gore -rathkeova vreda. njezin prednji zid zadeblja.  aksoni tih neurona prenose hormone do svojih završetaka u neurohipofizi druga skupina : peptidi koje stvaraju neuroni dorzomedijalne.zbog dvostrukog podrijetla sastoji se od dvije žlijezde : neurohipofize i adenohipofize .hipotalamo. i paraventr.tijekom embr.primjer: različite vrste stanica koje izlučuju IGF – čimb rasta sličan inzulinu >  HIPOFIZA . tako da se šupljina rathkeove vrede smanji na usku pukotinu . : supraopt.jez. razvoja hipofiza se razvija dijelom od ektoderma usne šupljine. ventromedijalne i infundibularne jezgre hipotalamusa.  prenose ih aksoni koji završavaju u eminenciji medijani. gdje ih skladište i otpuštaju u kapilarnu mrežu  od eminencije medijane do adenohipofize se prenose prim. neurona hipotal. endokrine stanice i odvodi hormone u krvotok 97 .hormoni – molekule koje u organizmu djeluju kao kemijski glasnici otpuštaju ih endokrine stanice koje udružene u nakupine ili tračke tvore endokrine žlijezde endokrine stanice smještene su neposredno uz kapilare koje primaju izlučene hormone i prenose ih i raspoređuju ih po organizmu primjer parakrine sekrecije : hormon gastrin – putem kratkih kapilara dolazi do specifičnih želudanih žlijezda fundusa želudca te ih potiče na sekreciju solne kiseline jukstakrina sekrecija –stanice izlučuju hormone u međustanični prostor i djeluju difuzijom na susjedne ciljne stanice  primjer : langerhansovi otočidi u kojima stanice izlučuju somatostatin koji neposredno inhibira izlučivanje inzulina.

glatkih mišida malih arterija i arteriola 98 .vazopresin – izlučuje se na poticaj povišenog osmotskog tlaka krvi glavni mu je učinak povedanje propusnosti za vodu na stanice sabirnih kanalida bubrega mokrada u kanalidima postaje hipertonična zbog apsorpcije vode u visokim dozama podiže krvni tlak pospješujudi kontr. a pohranjuju se u eminenciji medijani –hipotalamički hormoni koji oslobađaju (koliko sam skužila i inhibiraju). Kada se oslobode dospijevaju u pars distalis putem primarnog i sekundarnog kapilarnog spleta  izravni učinak hormona stimuliranih endokrinih stanica na oslobađanje peptida iz eminencije medijane i pars distalis pars tuberalis (kranijalni režanj)  okružuje infundibulum neurohipofize  vedina stanica u pars tuberalis izlučuje gonadotropine  raspoređene su utračcima duž krvnih žila pars intermedia  razvija se iz dorzalnog dijela rathkeove vrede  u čovjeka je to rudimentarno područje građeno od tračaka blijedih bazofilnih stanica. druge ih uopde nemaju. specifične obilno razgranjene glija-stanice. mikroskopom  aktivnost stanica u pars distali kontrolira nekoliko mehanizama:  peptidni hormoni koji se sintetiziraju u nakupinama neurosekrecijskih stanica u hipotalamusu. čine oko 25% volumena neurohipofize . koje sadržavaju mala sekretna zrnca .adenohipofiza – pars distalis (prednji režanj)  tračci i nakupine stanica uz koje teku krvne kapilare  stanice stvaraju hormone koje pohranjuju u sekretnim zrncima  malobrojni fibroblasti proizvode retik..neurohipofiza – sastoji se od pars nervosa i infundibuluma u pars nervosa nema žljezdanih stanica i ona se sastoji od nemijeliziranih aksona sekretnih neurona supraoptičke i paraventrikularne jezgre hipotalamusa neurosekretna zrnca prenose se u pars nervosa gdje čine nakupine herringova tjelešca aksoni otpuštaju zrnca u brojne fenestrirane kapilare u pars nervosa i dalje u optok krvi neurosekretna tvar se sastoji od dva hormona koji su peptidi:  ADH (vedinom iz supraoptičkih) i oksitocin (vedinom iz paraventrikularnih)  svaki od njih je vezan za vezni protein neurofizin pituiciti – stanice neurohipofize. vlakna za potporu tračcima žljezdanih stanica  oko 75% mase hipofize  kromofobne i kromofilne (bazofilne i acidofilne) stanice  među kromofobnim se razlikuju dvije populacije : jedne imaju malo zrnaca. to su vjerojatno nediferencirane i folikularne  dugi razgranani izdanci folikularnih stanica čine potpornu mrežu za druge stanice  vedinom svaka stanica proizvodi jedan hormon osim gonadotropne (2 hormona)  stanice koje izlučuju razl horm mogu se razlikovati samo imunocitokemijom i el.

1: HIPOFIZA 99 .

a vjerojatno i reticularis izlučuju glukokortikoide : kortizon i kortizol  sudjeluju u regulaciji metabolizma ugljikohidrata. ŠTITNJAČA. LANGERHANSOVI OTOČIDI. stanice su mnogo manje te sadržavaju zrnca lipofuscina hormoni kore : glukokortikoidi. EPITELNA TJELEŠCA I EPIFIZA > NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA . potječe od mezoderma potrbušnice crvenkasto-smeđi središnji sloj – srž nadbubr žlijezde. masti i bjelančevina u tim dvjema zonama proizvode se i male količine androgenih hormona (uglavnom dehidroepiandrosteron). a pretvorba u pregnenolon u mitohondr.  enzimi za sintezu progesterona i deoksikortikosterona od pregnenolona su u glatkoj ER  a oni koji sudjeluju u pretvorbi deoksikortikosterona u aldosteron su u mitohondrijima 100 .opskrba krvlju – nekoliko arterijskih ogranaka čini ispod čahure splet iz kojeg izlaze tri skupine žila: arterije čahure. raspoređene u gusto zbijene okrugle ili polukružne nakupine okružene krvnim kapilarama  zona fasciculata. te arterije srži (uđu najprije u koru) pa se srž opskrbljuje krvlju iz dva izvora: arterijskom krvlju preko medularnih arterija i venskom krvlju preko kortikalnih arterija medularne se arterije zajedno sa kortikalnima ulijevaju u medularne vene koje se udružuju u nadbubrežnu venu endotel – vrlo je tanak i isprekidan fenestrama koje su premoštene tankom opnom  leži na neprekinutoj bazalnoj lamini . arterije kore(ulijevaju se u kapilare srži).stanice raspoređene u nepravilne tračke međusobno povezane u mrežu.cilindrične ili piramidne stanice. stanice su višekutne i sadrže kaplice lipida (spongiociti)  zona retikularis. smješten na gornjem polu bubrega. ponajprije aldosteron zona fasciculata.stanice razmještene u ravne stupove s jednim ili dva niza u svakome. a između njih teku kapilare.čahura građena od gustog vezivnog tkiva šalje u unutrašnjost žlijezde tanke vezivne pregrade.opdi histološki izgled tipičan je za endokrinu žlijezdu. ispod nje dva dva koncentrična sloja žljezdanog tkiva: žuti periferni sloj – kora nadbubrežne žlijezde. uložena u masno tkivo .kora – tri koncentrične zone koje u čovjeka nisu oštro ograničene:  zona glomerulosa. od stanica koje su se iselile iz neuralnog grebena i od kojih potječu i stanice simpatičkih ganglija . u kojoj su stanice kore i srži nakupljene u tračke duž krvnih kapilara .17 : NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE.parni organ. a možda i malo estrogena sinteza kolesterola od acetata zbiva se u glatkoj ER. mineralokortikoidi i androgeni hormoni zona glomerulosa izlučuje mineralokortikoide.

kromogranine (vezni proteini za kateholamine).srž nadbubr. adrenalin ili noradrenalin  sadržavaju i ATP. uzrokuje hiperglikemiju i prolazna povišenja krvnog tlaka 101 . i peptide slične opijatima oko 80% kateholamina u nadbubrežnoj veni čini adrenalin sve stanice srži nadbubrežne žlijezde inerviraju kolinergički završetci pregang simp neurona stanice srži nalaze se u paraganglijima (difuzni izvor kateholamina) te u razl. 11-betahidroksiandrostendion i testosteron  DHEA i androstendion imaju slab učinak.fetalna ili privremena kora – između srži i tanke kore. koji ulaze u optok krvi majke . od kojeg nastaju i postganglijski neuroni simp i parasim ganglija parenhimske stanice srži mogu se smatrati modificiranim postganglijskim simpatičkim neuronima koji su za vrijeme embr razvoja izgubili dendrite i aksone i postali sekrecijske stanice zrnca sadržavaju jedan od kateholamina. žlijezde – sastoji se od višekutnih žlijezdanih stanica raspoređenih u tračke ili nakupine okružene mrežom retikulinskih vlakana između susjednih tračaka smještena je gusta mreža krvnih kapilara. a ima i nešto parasimpatičkih ganglijskih stanica parenhimske stanice srži nastaju od neuralnog grebena. aminokiselina i ugljikohidrata  potiču glukoneogenezu i glikogenezu  izvan jetre imaju suprotno ili kataboličko djelovanje na periferne organe – smanjuju sintetsku aktivnost i pospješuju razgradnju bjelančevina i lipida  smanjuju broj limfocita u optoku i tako prigušuju imunosno odgovor  vedina ih sudjeluje i u prenošenju iona  kortizol ima protuupalno djelovanje na bijele krvne stanice i imunosupresivna svojstva zbog supresivnog djelovanja na citokine mineralokortikoidi  djeluju uglavnom na distalne bubrežne kanalide. utrobnim organima feokromacitom – tumor stanica srži nadbubrežne žlijezde.glukokortikoidi  u jetri pospješuju ugradnju i uporabu masnih kiselina. na žlijezde slinovnice i znojnice u kojima potiču apsorpciju natrija  mogu povedavati koncentraciju kalija i smanjivati koncentraciju natrija u mišidima i moždanim stanicama dehidroepiandrosteron  jedini spolni hormon koji se u fiziološki značajnim količinama nalazi u kori nadbubr žlijzd  kora izlučuje male količine drugih androgenih hormona : androstendion. koji se u placenti pretvaraju u aktivne androgene i estrogene hormone. dopamin β-hidroksilazu (pretvara dopamin u noradrenalin). njihovo djelovanje dolazi do izražaja u drugim dijelovima organizma nakon konverzije u testosteron . na sluznicu želudca. prilično debela sa stanicama raspoređenim u tračke poslije rođenja se stanjuje funkcija : izlučivanje sulfatiranih konjugata androgenih hormona.

izlučuje više hormona .trikromatskim bojenjima prikazuju se acidofilne (alfa) i bazofilne (beta) stanice .nastaje tijekom ranog embrionalnog razvoja od endoderma kranijalnog dijela probavne cijevi . a sastoji se od dva režnja spojena isthmusom .folikularne stanice mogu biti kubične.smještena je u vratu ispod grkljana.glukoze u krvi sekr. B.A-stanice smještaj : na periferiji stvaraju glukagon  glikogenoliza.B-stanice smještaj : središnje područje.funkcija: sinteza hormona tiroksina i trijodtironina . lipoliza.D i F stanice . u sredini imaju nepravilni kristal inzulina vezanog za cink .gušterača čovjeka ima više od milijun otočida koji su razmjerno gušde raspoređeni u repu .svaki otočid se sastoji od svijetlo obojenih višekutnih ili okruglih stanica raspoređenih u tračke. a u lumenu sadržavaju želatinoznu tvar koloid . B i D stanica .D-stanice stvaraju somatostatin  lokalnim parakrinim djelovanjem inhibira izlučivanje drugih hormona lang-otočida .simp i parasim živč završetci izravno dodiruju oko 10% A.okrugli mjehuridi koje oblaže jednoslojni epitel. između kojih je umetnuta mreža fenestriranih krvnih kapilara .i žljezdane stanice i krvne žile inerviraju vegetativna živčana vlakna . povisuje konc.glukoze u krvi zrnca su nepravilna. ima ih najviše oko 70% stvaraju inzulin  snižava konc.F-stanice stvaraju pankreasni polipeptid > ŠTITNA ŽLIJEZDA .primjenom imunocitokemije mogu se razlikovati A. zrnca su pravilna s gustim središtem. pločaste ili niske cilindrične .tijesni spojevi vjerojatno služe za prijenos ionskih promjena .cushingov sindrom – prekomjerno stvaranje glukokortikoida connov sindrom – prekomjerno stvaranje aldosterona addisonova bolest – zbog razgradnje kore > LANGERHANSOVI OTOČIDI .žlijezda se smatra manje aktivnom ako su folikuli u prosjeku obloženi pločastim epitelom 102 . tkiva gušterače . okružena svijetlim područjem ispod granične membr . vlakana i odvaja ga od susjednog egz.okruglaste nakupine endokrinih žljezdanih stanica uloženih u egzokrino tkivo gušterače .svaki otočid obavija tanka čahura od retikulin.tkivo štitne žlijezde grade folikuli.

sinteza tireoglobulina – sinteza bjelančevina na hrapavoj ER. čija se količina povedava zbog niske razine joda 3. T4. dugačke mitohondrije i velik GK brojna malena zrnca koja sadržavaju hormon – kalcitonin  glavni učinak: sniženje razine kalcija u krvi zbog inhibicije resorpcije kosti  poticaj za izlučivanje kalcitonina : povišenje koncentracije kalcija u krvi .gusta mreža krvnih i limfnih kapilara okružuje svaki folikul . obavijajudi ih nježnim.otpuštanje T3 i T4 na poticaj TSH.sinteza i sekrecija hormona štitnjače – u njoj se pohranjuje velika količ. ali T3 djeluje brže i snažnije tiroksin – stimulira disanje i oksid. folikularne stanice endocitozom unose u sebe koloid.endotelne stanice krvnih kapilara su fenestrirane . unošenje jodida iz krvi – vrše folikularne stanice putem membr. aktiviranje jodida – oksidiranjem pomodu peroksidaze te se prenosi u šupljinu folikula ionskim nosačem pendrinom 4. izgrađenim pretežno od retikulinskih vlakana . što znači da ovisi o sintezi mRNA povedavaju apsorpciju ugljikohidrata iz crijeva i reguliraju metabolizam lipida utječu i na rast i razvoj živčanog sustava tijekom fetalnog života 103 .epitel štitne žlijezde leži na bazalnoj lamini .obavijena čahurom od rahlog vezivnog tkiva koja u unutrašnjost parenhima šalje pregrade koje se postepeno stanjuju i dosežu do svih folikula. prot.sinteza i nakupljanje (lol) 1. DIT i MIT se oslobađaju u citoplazmu slobodni T3 i T4 prolaze kroz bazolateralni dio i otpuštaju se u kapilare MIT i DIT se ne izlučuju u krv jer se njihov jod uklanja djelovanjem jodotirozin dehalogenaze T4 prevladava (90%). koji se unutar endocitotskih mjehurida razgrađuje lizosomskim enzimima peptidne veze između jodidnih nastavaka i tireoglobulina se prekinu. fosforil. u mitohondrijima. proizvoda sekrecije. nosača -Na-J sunosač.posebna vrsta stanica u štitnoj žlijezdi jesu parafolikularne ili C-stanice koje mogu biti uključene u folikularni epitel i li čine odvojnene nakupine između folikula nešto su vede i slabije obojene od folikularnih stanica imaju malo hrapaveER. što katalizira peroksidaza .. to nakupljanje se obavlja u izvanst koloidu koloid štitne žlijezde sastoji se od glikoproteina tireoglobulina . a smanjuje toplinom i stresnim poticajima . neformiranim vezivnim tkivom. jodiranje tirozinskih ostataka vezani na tireoglobulin u koloidu. dodavanje ugljikohidrata u ER i GK i oslobađanje gotovog proizvoda iz sekretnih mjehurida u lumen 2. a T3.glavni regulator anat i funkc stanja štitne žlijezde je TSH potiče sintezu hormona izaziva pojačan porast folikularnog epitela te smanjenje folikula i količine koloida u njima izlučivanje TSH se povedava izlaganjem hladnodi.

hiperparatireoidizam – snižena razina fosfta u krvi povišena razina kalcija u krvi. smještene iza štitne žlijezde. a gubitak kalcija u kostima povedan broj osteoklasta i brojne koštane ciste – osteitis fibrosa cystica . koja u žlijezdu šalje pregrade parenhim epitelnih tjelešaca sastoji se od dvije vrste stanica : glavnih i oksifilnih glavne stanice sadržavaju nepravilna zrnca koja sadržavaju PTH acidofilna zrnca oksifilnih stanica su zapravo mitohondriji s brojnim grebenima s odmicanjem dobi.PTH – veže se na receptore osteoblasta te ih tako potiče na stvaranje čimbenika koji stimulira osteoklaste povedava broj i aktivnost osteoklasta povisuje koncentraciju kalcija u krvi što povratno smanjuje proizvodnju PTH snižava koncentraciju fosfata u krvi povedava i apsorpciju kalcija iz probavnog sustava .kalcitonin – iz štitnjače ima suprotan učinak : inhibira resorpcijsko djelovanje osteoklasta i otpuštanje kalcija snizuje konc.hipoparatireoidizam – uzrokuje povišenje koncentracije fosfata u krvi i sniženje konc kalcija u krvi kosti postaju gušde jače i mineralizirane to stanje uzrokuje spastičke kontrakcije skeletnih mišida i generalizirane konvulzije (tetanija)  te simptome izaziva prevelika podražljivost živčanog sustava zbog nedostatka kalcijevih iona u krvi bolesnici se liječe kalcijem i vitaminom D 104 . kalcija u krvi i pospješuje osteogenezu . a donje od trede vrede mogu se nadi u medijastinumu gdje leže uz timus (donja ep tjelšca i timus od iste ždrj vrede) svako epitelno tjelešce uloženo je u čahuru od vezivnog tkiva. zbog nedostatka joda može biti posljedica basadovljeve ili gravesove bolesti ili egzolftamične strume  razina TSH ispod normalne . obično u čahuri štitnjače razvijaju se od ždrijelnih vreda – gornje žlijezde od četvrte.hipertireoza – zbog povedanog izlučivanja TSH.. što često dovodi do patološkog odlaganja kalcija u nekim organima poput bubrega i arterija. žljezdane se stanice zamjenjuju masnim stanicama .hipotiroidizam – miksedem mogu je izazvati autoimunosne bolesti (hashimoto) > EPITELNA TJELEŠCA četiri su male žlijezde.

gdje okružuju tračke stanica i folikule. serotonin i još neke stvari .pokriva ju pia mater od koje polaze pregrade vezivnog tkiva (s krvnim žilama i nemijeliniziranim ž vl) i ulaze u tkivo epifize.> EPIFIZA . iznad krova diencephalona s kojim je povezana kratkim drškom .pinealociti – blijeda bazofilna citoplazma. OTOČIDI 105 . čunjast organ na stražnjem kraju trede moždane komore. među kojima su najbrojniji pinealociti i astroglija-stanice .u odraslih osoba slošten.astroglija-stanice – sadržavaju mnogo intermedijarnih filamenata 1: NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA 2: LANG.sastoji se od nekoliko vrsta stanica. formirajudi nepravilne režnjide . jasno izražene jezgrice proizvode melatonin.

3: ŠTITNA ŽLIJEZDA 4: EPITELNA TJELEŠCA 5: EPIFIZA 106 .

sa širokom bazom koja leži na bazalnoj lamini.uz mnogo malih žlijezda slinovnica smještenih unutar stijenke usne šupljine. a prema kraju višeslojni cilindrični epitel glavni odvodni kanal svake žlijezde slinovnice otvara se u usnu šupljinu gdje je obložen neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom 107 . postoje i tri para velikih žlijezda slinovnica : doušna. jezgre okrugle povezane međustaničnim spojevima u kuglastu nakupinu –acinus s lumenom u sredini .u sustavu odvodnih kanalida žljezdani se dijelovi nastavljaju u prijelazne cijevi obložene niskim kubičnim epitelnim stanicama. podčeljusna i podjezična žlijezda . sa ovalnim jezgrama uz bazu stanice imaju osobine stanica koje izlučuju sluz sadržavaju glikoproteine (vedinom mucini) najčešde udružene u tubule .mioepitelne stanice – smještene s unutrašnje strane bazalne lamine žljezdanih dijelova(košaraste) i prijelaznih cijevi koje predstavljaju početak sustava odvodnih kanala (leže usporedno s dužinom kanala) glavna funkcija : sprječavanje širenja žlijezdanih dijelova za vrijeme izlučivanja zbog povišenja intraluminalnog tlaka .serozne stanice – obično su piramidna oblika. citoplazma bazofilna imaju osobine polariziranih stanica koje izlučuju bjelačevine.18 : ORGANI PRIDRUŽENI PROBAVNOJ CIJEVI > SLINOVNICE . nekoliko takvih kratkih kanalida udružuje se u sekretne cijevi prijelazne i sekretne cijevi nazivaju se isto i intralobularni kanalidi sekretne cijevi ulijevaju se u vede kanale koji su smješteni u vezivnim pregradama koje odjeljuju režnjide – interlobularni ili ekskrecijski kanali  u početnom dijelu ih oblaže višeslojni kubični. bogata kolagenim vlaknima . mehaničku i zaštitnu ulogu: vlaži i podmazuje sluznicu usne šupljine i unijetu hranu. započinje razgradnju ugljikohidrata i lipida djelovanjem amilaze i jezične lipaze te izlučuje zaštitne tvari kao što je imunoglobulin IgA.režnjide tvori žljezdani parenhim sastavljen od žljezdanog dijela i sustava razgrananih kanala odvojeni su vezivnim pregradama koje potječu od čahure žljezdani dio sastoji se od dvije vrste žljezdanih stanica (seroznih i mukoznih) i od mioepitelnih . lizozim i laktoferin također ima ulogu pufera čini zaštitni sloj na zubima pomodu bjelančevina bogatih prolinom koje vežu kalcij .mukozne stanice – obično kubična do cilindrična oblika.velike žlijezde slinovnice obavija vezivna čahura.egzokrine žlijezde proizvode slinu koja u ustima ima probavnu.

stanice egzokrinog dijela koje čine acinuse sintetiziraju.glandula parotis – ragranana acinusna žlijezda. obično putem mirisa ili okusa.glandula submandibularis – tubuloacinusna žlijezda.početni dijelovi prijelaznih cijevi ulaze u sam lumen acinusa taj intraacinusnih dio prijelaznih cijevi oblažu centroacinusne stanice s blijedom citoplazmom prijelazne cijevi ulijevaju se u vede interlobularne kanale obložene cilindričnim epitelom . pohranjuju i izlučuju enzime sliči doušnoj žlijezdi.egzokrini dio izlučuje : voda i ioni proteaze : tripsinogeni 1.2 i 3 proteaza E himotripsinogen kalikreinogen proelastaze 1 i 2 prokarboksipeptidaze A1.. žlezdani dio samo od seroznih stanica sekretna zrnca sadržavaju mnogo bjelančevina s jako izraženom aktivnosti amilaze koja je odgovorna za hidrolizu unesenih ugljikohidrata probava se nastavlja u želudcu prije nego što želučani sok zakiseli hranu vezivno tkivo sadržava mnogo plazma stanica i limfocita (kao i u drugim žlijezdama slinovnicama) plazma-stanice izlučuju IgA koji se spaja sa sekrecijskim dijelom i kao takav u slini je otporan na djelovanje enzima .obavijena je tankom vezivnom čahurom koja u nju šalje pregrade i dijeli je na režnjide .langerhansovi otočidi (nakupine endokrinih epitelnih stanica) -sintetiziraju hormone .acinuse okružuje bazalna lamina koju učvršduje nježna ovojnica od retikulinskih vlakana . egzokrina i endokrina žlijezda koja proizvodi probavne enzime i hormone . B1 i B2 108 . a razlika je ta što nema sekretne cijevi i ima Lang-otočide . građena od mukoznih i seroznih stanica ali ovdje prevladavaju mukozne.mješovita.parasimp podraživanje. a serozne su prisutne samo u obliku seroznih polumjeseca koje izlučuju lizozim > GUŠTERAČA . njezin žljezdani dio sadržava i mukozne i serozne stanice prevladavaju serozne (90%) brojna uvrnuda lateralne u bazalne membrane uz kapilare sekret seroznih stanica ima slabo amilolitičko djelovanje stanice koje u podčeljusnoj žlijezdi čine serozne polumjesece izlučuju lizozim neke satnice acinusa i prijelaznih cijevi u velikim žlijezdama slinovnicama izlučuju i laktoferin koji veže željezo – potrebno za rast bakterija .ima također gustu mrežu krvnih kapilara važni za izlučivanje . izaziva obilno izlučivanje vodenastog sekreta s relativno malo organskih sastojaka .glandula sublingualis – također razgranana tubuloacinusna žlijezda. A2.simp podraživanje – mala količina ljepljive sline bogate organskim tvarima (suha usta) .

. vena i jetrena art.jetreni režnjid – veda građevna jedinica jetre režnjidi se dodiruju gotovo cijelom dužinom pa je teško odrediti granice među njima u nekim perifernim područjima odvojeni su vezivnim tkivom .također ima važnu ulogu u prozvodnji bjelančevina plazme kao što je albumin i drugi bjelanč.na izlučivanje gušterače utječu sekretin (mnogo tek i bikarbonata.kroz portalnu venu ne dolaze jedino hilomikroni koje uglavnom prenose limfne žile . i vagus > JETRA . i na kraju se izlijeva u jetreni kanal hepatociti su u jetrenom režnjidu raspoređeni zrakasto i složeni poput opeka  usmjerene su od periferije režnjida prema njegovu središtu i međusobno anastomoziraju sinusoidne kapilare – teku u prosotrima između ploča  nepravilno proširene žile.oslobađanje zimog. apsorbirane u probavnoj cijevi.neutr kis kašu). kolecistokinin (malo tekudine.drugi po veličini organ u tijelu i najveda žlijezda . obrađuju i pohranjuju za uporabu u drugim dijelovima tijela . živci i krvne žile (arteriola i venula). okružuje ju i podupire nježna ovojnica retik vlakana  građene jedino od isprekidanog sloja fenestriranih endotelnih stanica  od hepatocita ih dijeli isprekidana bazalna lamina i subendotelni disseov prostor u koji strše mikrovili s površine hepatocita  krvna plazma neposredno oplakuje površinu hepatocita  osim nedotelnih stanica. vene i vene slezene žučni kanal – obložen kubičnim epitelom  odvodi žuč sintetiziranu u parenhimskim stanicama – hepatocitima. malo enzima. .prekrivena tankom vezivnom čahurom –glissonova čahura.  ta su područja kiernanovi portalni prostori smještena na uglovima režnjida  u jetri čovjeka oko svakog režnjida nalazi ih se 3-6 arteriola – ogranak jetrene arterije. sadržava krv iz truncusa coeliacusa abdominalne arterije venula – ogranak portalne vene.vedina njezine krvi potječe iz portalne vene (70-80%). sadrži krv iz gornje i donje mezent.amilaza lipaze :triglicerid lipaza. nosači . sadržavaju i makrofage – kupfferove stanicesmješteni na luminalnoj površini endotelnih stanica razgradnja starih eritrocita i hemoglobina 109 . koja postaje deblja u hilusu u hilusu u jetru ulaze port. limfne žile.žuč – egzokrini sekret jetre i važna za probavljanje lipida . zrnaca). mnogo enzima. gdje se javlja fina mreža retikulinskih vlakana  koja je ležište za hepatocite i endotelne stanice sinusoida jetrenih režnjida . kolipaza i karboksil ester hidrolaza fosfolipaza A2 nukleaze : deoksiribonukleaza i ribonukleaza . a manji dio iz jetrene arterije . u kojem se nalaze žučni kanalid.organ u kojem se hranjive tvari. a izlaze desni i lijevi jetreni kanal i limfne žile žile i kanali okruženi su vezivnim tkivom cijelom svojom dužinom sve do portalnih prostora između jetrenih režnjida.

izlučivanje bjelančevina vezanih uz imunosne procese te razgradnja bakterija koje slučajno uđu u portalnu krv kroz debelo crijevo čine oko 15% jetrenih stanica vedina ih je smještena u periport podr rež  u disseovom prostoru itove stanice. konjugacija – procesi potrebni za inaktivaciju ili detoksikaciju različitih tvari prije nego se izluče iz tijela često sadržava i glikogen lizosomi hepatocita važni su za izmjenu i razgradnju citoplazmatskih organela velik broj peroksisoma  oksidacija suvišnih masnih kiselina  razgradnja vodikovog peroksida koji nastaje spomenutom oksidacijom  razgradnja suvišnih purina u mokradnu kiselinu 110 . a drugim dijelom s površinama susjednih hepatocita susjedni hepatociti svojim dodirnim plohama omeđuju tanki cjevasti prostor koji je po svojoj funkciji žučna kapilara  neposredno uz kanalid stanične su membrane međusobno povezane čvrstim spojevima. neke neutralizira. ima i dosta tijesnih spojeva.hepatocit – višekutna oblika vrlo svestrana stanica. fibrinogen. te se na njezinim poliribosomima stvara nekoliko bjelančevina (albumin. koji su kao mjesta međustaničnog komuniciranja važni za usklađeno fiziološko djelovanje hepatocita  na periferiji žuč ulazi u žučne kanalide ili heringove kanale koji su obloženi kubičnim stanicama  nakon kratka toka kanali prelaze granične hepatocite režnjida i ulijevaju se u žučne kanale u portalnim prostorima koji su obloženi kubičnim ili cilindričnim epitelom i uloženi u vezivno tkivo. metilacija. sadrže lipidne nakupine bogate vitaminom A  primanje.  Hrapava ER tvori bazofilna tjelešca. pohrana.opskrba krvlju – portalni venski sustav vena porte  portalne venule (interlobul)  raspodjelne venule  ulazne venule  sinusoide  središnja ili centrolobularna vena sublobularna vena 2(+) jetrene vene donja š vena arterijski sustav jetrena arterija  interlobularne arterije  jedne opskrbljuju portalne kanale a druge: ulazne arteriole  sinusoide . a neke samo prenosi citoplazma eozinofilna uglavnom zbog velikog broja mitohondrija i nešto glatke ER jednim dijelom svoje površine svaki hepatocit je preko disseova prostora u odnosu sa stijenkom sinusoida. ima egzokrinu i endokrinu funkciju. sintetizira i pohranjuje neke tvari. otpuštanje retinoida  sinteza i izlučivanje nekoliko bjelančevina međustanične tvari i proteoglikana  izlučivanje čimbenika rasta i citokina  regulacija promjera lumena sinusoida kao odgovor na djelovanje razl regulatora . na kraju tvore desni i lijevi jetreni kanal ima obilnu i glatku i hrapavu ER.stanice koje pohranjuju masti. protrombin)  u glatkoj ER događaju se oksidacija.

fosfolipide.transferaze. kolesterol i bilirubin oko 10% žučnih kiselina sintetizira se u glatkoj ER hepatocita konjugacijom žučne kiseline (koju jetra sintetizira od kolesterola) s aminokiselinom glicinom ili taurinom bilirubin koji nastaje raspadanjem hemoglobina.tubuloacinusne mukozne žlijezde blizu odvodnog kraja proizvode najvedi dio sluzi u žuči 111 . jer hepatociti primaju. stvara se u mononulkearnom fagocitnom sustavu i prenosi u hepatocite  u glatkoj ER hepatocita. mijenjaju i izlučuju sastojke krvi u žučne kapilare  osim vode i elektrolita žuč sadrži i : žučne kiseline.stijenka se sastoji od sluznice koju čine jednoslojni cilindrični epitel i lamina proprija.može pohraniti 30-50 mL žuči . sloja glatkog mišičja s perimuskularnim vezivnim tkivom i seroze . te izaziva brz razvoj glatke ER  > ŽUČNI KANALI .epitelne stanice imaju mnogo mitohondrija. izlučuju malu količinu sluzi .zajednički jetreni kanal se spaja s odvodnim kanalom žučnog mjehura u zajednički žučovod koji se ulijeva u dvanaesnik .sva tri kanala obložena su sluznicom građenom od jednoslojnog cilindričnog epitela itanke lamine proprije koju okružuje slabo razvijen sloj glatkog mišidja koji postaje deblji u blizini dvanaesnika i u njegovoj stijenci tvori oddijev sfinkter > ŽUČNI MJEHUR .sudjelovanje u sintezi kolesterola. glikoproteina (transferina) i lipoproteina izlučivanje žuči je egzokrina funkcija hepatocita. hidrofobni bilirubin se konjugira s glukuronskom kiselinom u bilirubin-glukuronid koij je topljiv u vodi i i zlučuje se u žučne kapilare glukoneogeneza mjesto deaminacije aminokiselina pa nastaje urea barbiturati pojačavaju sintezu glukuronil. žučnih kiselina i nekih lipida važnih za stvaranje mijelina GK su također brojni  u njima nastaju lizosomi  završava se biosinteza bjelančevina plazme.

1: GLANDULA PAROTIS 2: GLANDULA SUBMANDIBULARIS 3: GLANDULA LINGUALIS 112 .

4: GUŠTERAČA S DVANAESNIKOM 5: JETRA 6: ŽUČNI MJEHUR 113 .

sharpeyeva vlakna – kolagena vlakna parodontalnog ligamenta složena u snopove koji ulaze i u alveolarnu kost i u cement te ih međusobno povezuju . diš.zubna pulpa – rahlo vezivno tkivo .tanki unutrašnji/kružni i vanjski/uzdužni sloj gl miš st podsluznica – gušde vezivno tkivo s mnogo krvnih i limfnih žila i živčanim spletom meissneri.odontoblasti –izlučuju organsku međustaničnu tvar dentina tomesova vlakna – nastavci odontoblasta koji okomito ulaze u dentin .prijelazni prostor između usne šupljine. a korijen prekriva cement . te višerednim cilindričnim epitelom s trepetljikama i vrčastim stanicama uz nosnu šupljinu .obloženo neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom u dijelu koji se nastavlja na jednjak.gottliebov epitelni spoj – veže se za zubnu caklinu ovojnicom i podsjeda na bazalnu laminu > JEDNJAK .četiri glavna sloja : sluznica – sastoji se od :  pokrovni epitel.cement –sličan kosti ali nema koštane kanale.cijevi.parodontalni ligament (periodontium ili pokosnica zubne alveole) – gusto vezivno tkivo sa snopovima kolagenih vlakana koja čvrsto povezuju zubni cement s koštanim zidom zubne alveole .živčani splet auerbachi te krvne i limfne žile seroza – sastoji se od jednoslojnog pločastog pokrovnog epitela. u vezivnom tkivu između mišidnih slojeva. sustava i prob. može sadržavati žlijezde i limfno tkivo mišidni sloj – glatke mišidne stanice koje teku spiralno.krunu prekriva caklina.u stijenci ždrijela smještene su tonzile . povezuje nosne šupljine s grkljanom . lamele i krvne žile deblji u području vrška korijena gdje se nalaze cementociti .  lamina proprija i – izgrađuje ju rahlo vez tkivo bogato krvnim i limfnim žilama i glatkim mišidnim stanicama.mezotel i tankog sloja rahlog vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim žilama te masnim stanicama > ŽDRIJELO .obložen neoroženim mnogoslojnim pločastim epitelom .u lamini propriji građenoj od gustog vez tkiva ima mnogo malih mukoznoh žlijezda slinovnica periferno od sluznice smješteni su poprečno isprugani kružni i uzdužni mišidi ždrijela > ZUBI I PRIDRUŽENE TVORBE .19: PROBAVNI SUSTAV > OSNOVNA GRAĐA PROBAVNE CIJEVI .u submukozi se nalaze nakupine malih mukoznih žlijezda – žlijezde jednjaka 114 . a katkad sasržava žlijezde i limfno tkivo  muskularis mukoze .caklina – 96% minerala (uglavnom hidroksiapatiti). 1% organska (amelogenini i enamelini) i 3% vode proizvode ju stanice ektodermalnog podrijetla izlučuju je ameloblasti – koji imaju na vrhu tomesov nastavak koji sadržava sekretna zrnca .

> ŽELUDAC .organ s vanjskim i unutrašnjim izlučivanjem . jamice oblaže jednosl.pilorus – želučane jamice vrlo duboke.fundus i korpus – lamina proprija puna želučanih žlijezda vrat ovih žlijezda sastoji se od nediferenciranih. u njih se otvaraju piloričke žlijezde (sluz i lizozim) između mukoznih stanica piloričkih žlijezda umetnute su gastrinske stanice D-stanice – somatostatin > TANKO CRIJEVO . glavnih(pepsinogen i lipazu) i enteroendokrinih (serotonin) OBLOŽNE  citoplazma je izrazito eozinofilna  na vrhu stanice duboka kružna udubina stanične membrane – intracelularni kanalid  proizvode solnu kiselinu  karboanhidraza  izlučuje u kanalid KCl  H/K pumpa mijenja K+ za H+  unutrašnji čimbenik .glavne uloge : nastavak probave ugljikohidrata dodavanje kiseline progutanoj hrani pretvaranje hrane radom mišida u viskoznu masu početak probavljanja bjelančevina pomodu pepsina također proizvodi želučanu lipazu koja uz jezičnu lipazu probavlja trigliceride . obložnih i mukoznih stanica bazalni dio od obložnih.sluznica – kerckringovi kružni nabori – niz stalnih polumjes ili spiralnih nabora koji se sastoje od sluznice i podsluznice. smješten u peritonealnoj šupljini.razgranane tubulusne žlijezde (kardijalne. ostatak je advetic.lamina proprija građena od rahlog vezivnog tkiva protkanog glarkim mišidnim i limfnim stanicama .. blizu želudca .epitel u kojem sve stanice izlučuju lužnatu sluz . najbolje su razvijeni u jejunumu 115 . prekriven serozom.sluz izlučuju i kardijalne žlijezde jednjaka koje se nalaze u lamini propriji sluznice donjeg dijela jednjaka. ali postoje i obložne stanice koje proizvode HCl .samo je završni dio jednjaka. želučane i pilorične) otvaraju se u želučane jamice . cil.kardija – na prijelazu jednjaka u želudac sluznica sadržava kardijalne žlijezde vedina žljezdanih stanica proizvodi sluz i lizozim. apsorpcije hranjivih sastojaka i endokrine sekrecije . želudca i žel.slobodnu povr.mjesto završnog probavljanja hrane.

limfne žile crijeva započinju slijepo u sredini resica (središnji hilusni sinus) > DEBELO CRIJEVO .lamina proprija . makrofazi i velik broj limfocita u sluznici i posluznici (GALT) .u početnom dijelu dvanaesnika podsluznica sadržava nakupine razgrananih.ima manje kripata i nema tenije 116 .u intraperitonealnim dijelovima sa seroze vise male izrasline građene od masnog tkiva – appendices epiploicae .građena od rahlog vezivnog tkiva sa žilama. povedava im se broj prema ileumu. koje se otvaraju u crijevne žlijezde (lieberk. izlučuju disaharidaze i peptidaze  vrčaste – ima ih manje u dvanaesniku. s jajolikom jezgrom u baz dijelu. zavijenih tubulusnih žlijezda – brunnerove duodenalne žlijezde.kripte)  njihove stanice su mukozne i izlučuju izrazito lužnati sluzavi sekret . kripte  matične stanice  apsorpcijske stanice – visoke.crijevne žlijezde su duboke.u vanjskoj uzdužnoj naslazi glatke mišidne stanice skupljene su u tri debele trake – taeniae coli . oblikovanje fekalne mase i proizvodnja sluzi .crijevne resice – epitel + lamina proprija između baza resica otvaraju se jednostavne tubulusne žlijezde –crijevne žl ili lieberk.glavne uloge: apsorpcija vode. a oblaže ih epitel. koji uz apsorpcijske stanice sadržava mnogo vrčastih i malo enteroendokrinih stanica .dobro razvijeno limfno tkivo GALT .nema resica .vedina se Peyerovih ploča nalazi u ileumu . cilindrične. egzokrine su stanice sa sekretnim zrncima u apikalnoj citoplazmi. columnae rectales morgagni > CRVULJAK .ima sluznicu bez nabora osim u završnom rektalnom dijelu .u analnom dijelu sluznica čini niz uzdužnih nabora. proizvode mucine koji hidrirani i međusobno povezani čine sluz  panethove – u bazalnom dijelu crijevnih žlijezda. živč vl i gl miš st . izlučuju lizozim  enteroendokrine M-stanice – specijalizirane su epitelne stanice koje se nalaze iznad nakupina limfocita u peyerovim pločama  brojne udubine bazalnog dijela stanične membrane koje tvore jamice u koji ma se nalaze intraepitelni limfociti i predočne stanice  mogu endocitozom primati antigene i prenositi ih do makrofaga i limfocita ispod sebe  bazalna membrana ispod njih je isprekidana prva linija zaštite : IgA druga linija : međustanični čvrsti spojevi treda linija : plazma-stanice. na slobodnoj plohi –četkasta prevlaka koja se sastoji od gusto zibjenih mikrovila (mikroresice – stanična membrana koja obavija snop aktinskih filamenata.

1: USNA 2: VRŠAK JEZIKA 3: TVRDO NEPCE 4: MEKO NEPCE 117 .

5: RAZVOJ ZUBA – rani stadij 6: RAZVOJ ZUBA – kasni stadij kape 7: RAZVOJ ZUBA – stadij zvona 8: ZUB U ALVEOLI 118 .

9: JEDNJAK

10: ŽELUDAC – fundus

- intestinalizacija sluznice u fundusu

11: ŽELUDAC – pilorus

119

12: TANKO CRIJEVO - jejunum

- ileum

13: DEBELO CRIJEVO

14: CRVULJAK

120

20 : SPOLNI SUSTAV
a) MUŠKI SPOLNI

> TESTIS
- prozvodi hormone i spermije - obavijen debelom čahurom od gustog vezivnog tkiva – tunica albuginea - medijastinum testis – zadebljanje tunice albuginee na stražnjoj površini testisa, od kojeg vezivne pregrade odlaze u unutrašnjost jezgre i dijele testis na režnjide - svaki testis sadržava 1-4 vrlo zavijena sjemenska kanalida uložena u mrežu rahlog vezivnog tkiva bogatog krvnim i limfnim žilama, živcima i intersticijskim (Leydigovim) stanicama - sjemeni kanalidi proizvode spermije, a intersticijske stanice izlučuju androgene testisa - razvijaju se retroperitonealno, u stražnjem zidu trbušne šupljine - zbog migracije u smjeru skrotuma svaki je testis obavijen seroznom vredom tunicom vaginalis koja potječe od potrbušnice - sjemenski kanalidi – proizvode spermije svaki testis sadržava 250 do 1000 sastoje se od ovojnice, građene od vezivnog tkiva, dobro izražene bazalne lamine i složenog zametnog ili sjemenskog epitela  sjem.epitel sastoji se od dviju vrsta stanica :  sertolijeve ili potporne i  stanice koje čine spermatogenetsku lozu – poredane u 4-8 redova, njihova je funkcija proizvodnja spermija svaki sjemenski kanalid oblaže složeni višeslojni epitel vlaknasta tunica propria koja obavija sjemenski kanalid, sastoji se od nekoliko slojeva fibroblasta  unutrašnji sloj koji prianja uz bazalnu laminu, sastoji se od sploštenih mioidnih stanica koje imaju svojstva glatkih mišidnih stanica velik dio prostora između sjem.kanalida zauzimaju intersticijske stanice zavijeni su , a započinju slijepim suženjem na medijastinalnom kraju se suzuju i nastavljaju u kratke odsječke –  ravne kanalide koji povezuju sjem. kanalide s mrežom međusobno povezanih kanala obloženih niskim epitelom –rete testis  smještena u vezivnom tkivu medijastinuma i povezana s glavom epididimisa s 10-20 odvodnih kanalida (ductuli efferentes) - spermatogeneza – proces nastajanja spermija započinje s primitivnom spol.stanicom spermatogonijom - smještena uz baz.laminu epitela  počinje se mitotski dijeliti u pubertetu, stvarajudi uzastopne naraštaje stanica koje :  ili ostaju nediferencirane pa se dalje dijele – spermatogonije A  ili se tijekom uzastopnih mitotskih ciklusa diferenciraju u spermatogonije tipa B  prastanice koje de se diferencirati u primarne spermatocite (44 + xy)i 4 N DNA
121

 -- najvede stanice spermatogenetske loze ubrzo nakon diferenc. spermatocite ulaze u profazu prve mejotske diobe koja traje oko 22 dana prvom mejotskom diobom nastaju manje stanice : sekundarne spermatocite (22 + x ili y) i 2 N  teško ih zapaziti, jer su kratka vijeka, s vrlo kratkom interfazom i brzo ulaze u drugu mejotsku diobu koja je identična mitozi  diobom svake sek.spermatocite nastaju dvije spermatide (23 krom) i 1 N – haploidne, jer između prve i druge mejotske diobe nema S-faze (sinteza DNA)  oplodnjom se ponovno uspostavlja normalan diploidan broj - spermiogeneza – završni stadij stvaranja spermija, proce kojim se spermatide pretvaraju u spermije ovaj proces se zbiva bez diobe stanice nastaje akrosom, jezgra se zgušnjava i izdužuje, razvija se rep i gubi se najvedi dio citoplazme tri faze :  golgijeva faza – u GK nagomilavaju se malena PAS-pozitivna proakrosomska zrnca koja se poslije stapaju u jedno vede akrosomsko zrnce koje se nalazi unutar akrosomskog mjehurida obavijenog membranom. Centrioli se pomiču na položaj nasuprot akrosomu i započinje se oblikovati aksonema repa  akrosomska faza – širenjem akrosomskog mjehurida nastaje akrosom koji sadržava nekoliko hidrolitičkih enzima i to hijaluronidazu, neuraminidazu, kiselu fosfatazu i proteazu koja djeluje slično tripsinu  akrosom je specijalizirani oblik lizosoma  ovdje se okrene prednji pol jezgre tako da aksonema strši u lumen,razvija se rep  faza dozrijevanja – odbacuje se suvišna citoplazma te ju fagocitiraju sertolijeve stanice, a spermiji se otpuštaju u lumen kanalida - spermiji se prenose do epididimisa u testisnoj tekudini koju izlučuju sertolijeve stanice i rete testis ova tekudina sadržava steroidne hormone, bjelančevine, ione, i bjelančevinu koja veže androgen udruženu s testosteronom - od stadija spermatogonije do stadija spermija protekne 64 dana. - ciklus sjemenskog epitela – asinkronost spermatogeneze u sjemenskim kanalidima - sertolijeve stanice – dijelom obavijaju stanice spermatogenetske loze bazom prianjaju uz bazalnu laminu a vrhom često strše u lumen sjem.kanalida imaju obilnu glatku ER, nešto hrapave ER, dobro razvijen GK te brojne mitohondrije i lizosome idužena jezgra često im je trokutasta oblika s malo heterokromatina na baz.dijelu svojih lat.površina međusobno su povezane čvrstim spoj. činedi barijeru krv-testis  spermatogonije su smještene u bazalnom odjeljku ispod ove barijere  adluminalni odijeljak- odjeljak iznad  kada se na spermatidama razviju repovi oni u čupercima strše s vrhova sert. stanica povezane su i tijesnim spojevima imaju nekoliko funkcija :  potpora, zaštita i regulacija prehrane spermija u razvoju  fagocitoza
122

ductuli efferentes – kub. ali su napredniji satdiji zaštideni zbog čvrstih spojeva . i limf. pleksus pampiniformis i živce 123 . kanalide sa rete testis koja se nalazi u medijastinumu (kubični epitel) .kanalidima proizvodnja anti-Mullerova hormona – uzrokuje nestajanje mullerovih kanala u muških fetusa barijera krv-testis – zbog fenestriranih kapilara velike molekule i tvari prolaze do spermatogonija.ductus epididymidis – vrlo zavijena cijev koja s okolnim vezivnim tkivom i krvnim žilama čini tijelo i rep epididimisa višeredni cilindrični epitel glatke mišidne stanice stereocilije na cilindričnim stanicama fagocitoza i probava rezidualnih tjelešaca koja se odbacuju tijekom spermatogeneze . sluznica tvori uzdužne nabore u najvedem dijelu : višeredni cilindrični epitel sa stereocilijama lamina proprija bogata elastičnim vlaknima tvori dio sjemenske vrpce koja još sadržava arteriju testisa. nediferencirane mezenhimske stanice.odvodni spolni kanali u testisu – tubuli recti.sjemenovod – ravna cijev s debelom mišidnom stijenkom koja se proteže od epididimisa do prostatičkog dijela mokradne cijevi uzak lumen. krv. sjemenovod i mokradna cijev .FSH – djeluje na sertolijeve stanice stimulirajudi adenilat-ciklazu i tako povedava količinu cAMPa. te takođe potiče sintezu i izlučivanje ABP-a (bjel.intersticij testisa – mjesto gdje se proizvode androgeni prostore između sjemenskih kanalida testisa ispunjava vezivno tkivo sa živcima. koja veže androgen  veže se s testosteronom i prenosi ga u lumen kanalida) . a estrogen i progesteron ju inhibiraju .spermatogeneza može tedi samo na temp. nižoj od tjelesne .   izlučivanje – tekudinu i pod kontrolom FSH i testosterona izlučuju i bjelančevinu koja veže androgen i služi za koncentriranje testosterona u sjem.tubuli recti – povezuju sjem.testosteron stimulira spermatogenezu. žilama kapilare su fenestrirane vezivno tkivo se sastoji od različitih vrsta stanica kao što su fibroblasti. rete testis i ductuli efferentes – vode tekudinu i spermije u ductus epididymidis .ductus epididymidis. te intersticijske ili leydigove > SPOLNI KANALI U TESTISU .stanice bez trepetljika koje se izmjenjuju sa kub.LH – djeluje na intersticijske stanice i stimulira ih na proizvodnju testosterona .stanicama sa trepetljikama > ODVODNI SPOLNI KANALI . mastociti i makrofazi.svaku arteriju testisa obavija gusti splet vena – plexus pampiniformis – sustav za izmjenu topline .

prostata i bulbouretralne žlijezde .sjemenski mjehuridi. sadržava tvari za aktiviranje spermija – fruktoza. bogatom glatkim mišidnim stanicama.dva cilindra – corpora cavernosa penis – smještena su dorzalno. 70% volumena žlijezde  prijelazna – odatle potiče vedina benignih hiperplazija prostate obavijena fibroelastičnom. inozitol.corpora cavernosa – pokrivena su čvrstim slojem gustog vezivnog tkiva.tri cilindrične mase erektilnog tkiva i mokradna cijev . vezivnom čahurom. naravno tu su i pregrade u lumenu žlijezda – prostatički kamenci . koji izlučuje sluz koja djeluje kao sredstvo za podmazivanje mokradne cijevi u vezivnim pregradama nalaze se skeletna mišidna vlakna i glatke mišidne stanice > PENIS .prepucij – nabor kože koji u svojoj unutrašnjosti sadržava vezivno tkivo s glatkim mišidnim stanicama u unutrašnjosti nabora i u koži koja prekriva glans ima žlijezda lojnica .cijevi penisa i izlučuju sluz .littreove žlijezde – nalaze se cijelom dužinom mokr. a u području glansa penisa prelazi u mnogoslojni pločasti . prostaglandini i nekoliko bjelančevina. citrat. a tredi koji je smješten ventralno.tunica albuginea 124 . kanalu se priključuje sjemenski mjehurid i zajedno tvore ductus ejaculatorius mišidni sloj završava nakon ampule > PRIDRUŽENE SPOLNE ŽLIJEZDE . žudkast.prostata – skup od 30-50 razgranjenih tubuloalveolarnih žlijezda odvodni kanali otvaraju im se u naravno mokradnu cijev kubični ili višeredni cilindrični epitel žljezdane dijelove okružuje obilna fibromuskularna stroma sadržava tri jasne zone :  središnja –oko 25% žlijezde  periferna – glavno mjesto nastanke karcinoma. okružuje mokradnu cijev i naziva se corpus spongiosum uretre on se na svom kraju širi tvoredi glans penis .sjemenski mjehuridi – sluznica ima nabore i obložena je višerednim cilindričnim epitelom sa mnogo sekretnih zrnaca lamina proprija obiluje elastičnim vlaknima tanki sloj glatkih mišidnih stanica sekret: ljepljiv. 70% ejakulata .najvedi dio mokradne cijevi u penisu obložen je mnogoslojnim cilindričnim epitelom.bulbouretralne žlijezde – cowperove žlijezde proksimalno od membranskog dijela mokradne cijevi u koji se prazne tubuloalveolarne žlijezde s jednoslojnim kubičnim epitelom. na njezinom završnom kraju.ima ampullu gdje je epitel deblji i vrlo nabran.

arterijska opskrba potječe od unutraš.grananjem dubokih arterija nastaju nutritivne arterije( opskrbljuju trabekule kisikom i hranjivim tvarima) i arterije helicine (neposredno se ulijevaju u kavernozne prostore) . pudend..između arterija helicina i dorzalne arterije postoje art-ven anastomoze 1: TESTIS I EPIDIDIMIS 2: DUCTUS DEFERENS 125 .art koje daju ogranak za duboke i dorzalne art penisa .kavernozna tijela penisa i mokradne cijevi građena su od erektilnog tkiva – tkivo s velikim brojem venskih prostora obloženih endotelnim stanicama i odijljenih trabekulama koje se sastoje od vlakana vezivnog tkiva i glatkih mišidnih stanica .

3: PENIS 4: PROSTATA 5: GLANDULA VESICULOSA 126 .

mjeseca oogonije počinju ulaziti u profazu prve mejotske diobe.ispod ovog sloja je kora gdje prevladavaju jajni folikuli s oocitama koji su uklopljeni u vez. velika i sadrži veliku jezgricu  mnogo mitohondrija.rast folikula – potiče hormon FSH kojeg izlučuje hipofiza rast oocite najbrži je tijekom prvog dijela rasta folikula kada ona dosegne svoj navedi promjer poveda se jezgra kao i broj mitohondrija.jajni folikuli – sastoji se od oocite okružene jednim ili s više slojeva folikularnih stanica ili granuloza-stanica folikule koji nastaju tijekom fetalnog života : primordijalni folikuli. ER hipertrofira. tkivo kore stroma kore sastavljena je od karakterističnih fibroblasta vretenasta oblika. koji na hormonske podražaje odgovaraju drugačije od ostalih fibroblasta . granuloza stanica i fibroblasta strome  (male skupine primordijalnih folikula s tim započinju) . te diobe su vrlo intenzivne početkom 3.mjeseca embrion.oocite atrezija –degenerativni proces tokom kojeg nestaje vedina primarnih oocita  jajnici u pubertetu sadržavaju oko 300 000 oocita  nastavlja se tijekom generativnog razdoblja žene tako da u dobi od 40-45 godina ostaje oko 8000 oocita bududi da generativno razdoblje žene traje 30-40 godina ukupno se oslobodi samo oko 450 jajnih stanica . a GK se pomaknu tik ispod pov.srž – sadržava gustu mrežu krvnih žila unutar rahlog vezivnog tkiva .stanice folikularne stanice umnažaju se mitozom i čine jedan sloj kubičnih stanica  jednoslojni primarni folikul 127 .epitel : jednoslojni pločasti ili kubični epitel potrbušnice (zametni epitel) .mjeseca vedina oogonija se pretvorila u prim.ispod njega je sloj gustog vezivnog tkiva – tunica albuginea .života mala populacija spolnih prastanica putuje od žumanjčane vrede do osnove spolnih žlijezda (gonada) u gonadama ove se stanice dijele i pretvaraju u oogonije. okružuju ih sploštene folikularne stanice  do 7.započinje rast folikula :promjena oocite.razvoj – oko 1. nekoliko GK i cisterna ER bazalna lamina obavija folikularne stanice i označava granicu između folikula i okolne strome početkom pubert. čine primarne oocite obavijene samo jednim slojem sploštenih folikularnih stanica nalaze se u površnom sloju kore jezgra oocita blijeda jer kromosomi nisu spiralizirani.nema oštre granice između kore i srži .b) ŽENSKI SPOLNI > JANICI . koja se zaustavlja u diplotenom stadiju i ne nastavlja se dalje u druge stadije mejoze  primarne oocite.

ulazi u krvne žile i raspoređuje se po tijelu teka eksterna – sastoji se od vezivnog tkiva koje je vedinom raspoređeno u slojeve fibroblasta koji okružuju teku internu. granica između njih dvije nije oštra zreli. glikozaminoglikane. diferenciraju se i čine teku folikula  taj se sloj zatim diferencira u teku internu i eksternu stanice teke interne imaju svojstva stanica koje proizvode steroide (glatka ER. te za vrijeme puberteta i trudnode .atrezija folikula – propadaju folikularne stanice i oocita.og dana u 28-dnevnom ciklusu 128 . prilikom ovulacije napušta jajnik zajedno sa jajnom stanicom fibroblasti strome neposredno uz folikul. a njihove ostatke uklanjaju fagociti mogu započeti atreziju u bilo kojem stadiju razvoja granuloza-stanice se prestanu dijeliti. koji može potrajati duže vrijeme posebno je izražena – neposredno prije rođenja. nekoliko bjelančevina (uljučujudi bjelančevine koje se vežu za steroide) te mnogo ster. hormona  mali prostori koji sadržavaju ovu tekudinu stapaju se i granuloza stanice se reorganiziraju oblikujudi veliku šupljinu antrum  sekundarni ili antralni folikuli cumulus oophorus – nakupina koju čine granuloza stanice tijekom reorganizacije corona radiata – granuloza stanice okupljene oko oocite. preovulacijski ili graafov folikul  debela teka  granulozni sloj se stanjuje.a i odijeljene su bazalnom membranom  u sloju gran-stanica nema krvnih žila za vrijeme rasta folikula estrogen se vrada u stromu koja okružuje folikule.ovulacija – prsnude zrelog folikula i oslobađanje oocite koja dospijeva u ampularni kraj jajovoda oko 14. a oocita propadne u kasnijem stadiju u folikul ulaze fibroblasti i stvaraju ožiljak od kolagena.folikularne stanice nastavljaju se umnažati pa nastaje mnogoslojni folikularni epitel ili granulozni sloj. jer folikul raste . mitohodrije s cjevčicama i brojne kapljice masti)  proizvode androstendion koji se prenosi do granuloza stanica  bogato prokrvljena granuloza-stanice – pod utjecajem FSH. odvajaju se od bazalne lamine. čije su stanice povezane tijesnim spojevima (neksusi)  višeslojni primarni ili preantralni folikul  oocitu okružuje zona pellucida za vrijeme rasta folikula (zbog povedanja broja i veličine granuloza-stanica) dolazi do nihova pomicanja u dublja područja kore između folikularnih stanica počinje se nakupljati folikularna tekudina (liquor foliculi)  sadržava sastojke plazme i izlučevine folikularnih stanica. sintetiziraju enzim aromatazu – pretvara androstendion u estrogen  granica je oštra jer se gran-stanice i stanice teke interne morfološki razlikuju.

često ostaju kao izolirane stanice ili u manjim skupinama duž strome kore i nazivaju se intersticijske stanice stimulirane LHom.poticaj za ovulaciju : porast koncentracije LH hormona. povedava se i protok krvi kroz jajnik  bjelančevine plazme istječu kroz stijenke kapilara i postkapil.sekrec.sve to čini središnji dio žutog tijela granuloza st. a drugi prolazi kroz stijenku maternice i otvara se u njezinu unutrašnjost . ishemije i smrti nekih stanica pojava stigme. vazopresin i kolagenaza granuloza-st proizvode hijaluronsku kiselinu i razmiču se slabi stijenka folikula zbog razgradnje kolagena u tunici albuginei.jedan im se kraj (infundibulum) otvara u peritonealnu šupljinu pokraj janika.zbog prestanka krvi na tom mjestu.  imaju svojstva stanica koje izlučuju steroide. stijnka folikula postaje prozirna prva mejotska dioba završava neposredno prije ovulacije  jedna od sekundarnih oocita zadržava gotovo svu citoplazmu  druga postaje prva polocita odmah nakon izbacivanja prve polocite jezgra oocite započinje drugu mejotsku diobu koja se zaustavlja u metafazi . dok su prije izgledale kao satnice koje luče bjelančevine st. aktivno izlučuju steroidne hormone > JAJOVOD . stanice teke interne. i 2. venula pa nastaje edem  lokalno se oslobađaju prostaglandini. parne mišidne cijevi .slobodni kraj jajovoda.)  lamina proprija građena od rahlog vezivnog tkiva debeli mišidni sloj od glatkim miš stan.žuto tijelo (corpus luteum) – privremena endokrina žlijezda koju tvore granuloza-stanice i stanice teke interne reorganizacijom nakon ovulacije nalazi se u kori jajnika folikul splasne i stijenka mu se smežura.raspoređen u dva sloja (un. ulazi nešto krvi.intersticijske stanice – za vrijeme atrezije folikula. koji izlučuje hipofiza kao odgovor na visoku razinu estrogena u krvi koju proizvode folikuli u rastu nekoliko minuta nakon porasta razine LH.s trepetljik. koje se nazivaju fimbriae . nastaje krvni ugrušak koji se postepeno odstranjuje.teke interne – daju osnovu za teka-luteinske stanice.  jednoslojan cilindrični epitel i (dvije vrste stan.stijenku jajovoda čine tri sloja : sluznica – nabrana. obrubljen je prstolikim resicama. slične su ovima gore ali manje krvne žile urastaju u unutrašnjost žutog tijela i čine bogat krvožilni splet pod utjecajem LH stanice počinju izlučivati progesteron i estrogen (ostalo znaš i ne da mi se pisati) .uzd) seroza – visceralna potrbušnica 129 .vrlo pokretljive. histamin.kružni i vanj.: 1.sposobn. se povedaju – čine 80% parenhima žutog tijela i nazivaju se granuloza-luteinske st.

i 4. a enzimi razgrađuju kolagen . veoma se mijenja tijekom menstruacije arkuatne arterije teku na periferiji srednjih slojeva miometrija.sastoji se od proširenog tijela koje u području unutrašnjeg ušda prelazi u cerviks .  aktivno sintetiziraju kolagen nakon trudnode.dio tijela maternice u obliku svoda naziva se fundus .st propadnu.st. neke glatke miš.fol. koje dovode krv u zonu funkcionalis . od njih se odvajaju dvije vrste arterija za opskrbu endometrija krvlju :  ravne arterije. vlakna uglavnom građena od kolagena tipa III može se podijeliti u dvije zone :  zona basalis – lamina proprija i početni dio žlijezda maternice. proliferacijska i sekrecijska proliferacijska. a čine ga stanice s trepetljikama i jednostavne cilindrične žljezdane stanice žljezdani epitel sličan epitelu na površini vezivno tkivo lamine proprije ima mnogo fibroblasta i obilnu osnovnu tvar.menstruacijski ciklus – faze ciklusa : mestruacijska.> MATERNICA . koje opskrbljuju zonu basalis i  spiralne arterije. – uglavnom uzdužno  srednji slojevi sadržavaju vede krvne žile tijekom trudnode – intenzivan rast kao posljedica hipeplazije i hipertrofije mnoge glatke miš.endometrij – sastoji se od epitela i lamine proprije u koju su uložene jednostavne tubulusne žlijezde epitel : jednoslojan cilindričan. imaju značajke stanica koje izlučuju bjelančevine.tri sloja: seroza ili adventicija ovisno o dijelu maternice myometrium endometrium – sluznica maternice . folikularna ili estrogenska faza  traje oko 10 dana  nakon menstruacijske faze sluznica maternice je relativno tanka  brzi rast male grupe jaj.stijenka maternice . vedinom ostaje nepromijenjena tijekom menstruacije  zona functionalis – ostatak lamine proprije. žlijezde i površinski epitel.miometrij – najdeblji sloj maternice čine snopovi glatkih mišidnih stanica odijeljeni vezivnim tkivom i raspoređeni u 4 neoštro ograničena sloja  u 1. neke se stanje. kada im se razvije teka interna počinju izlučivati estrogene  estrogeni djeluju na endometrij dovodedi do proliferacije stanica i obnove endometrija izgubljenog tijekom menstruacije  jednoslojni cilindrični epitel 130 .

koji de ga tijekom trudnode zaštititi i hraniti endometrij doživljava velike promjene : fibroblasti lamine proprije se povedavaju.og dana nakon ovulacije embrij je potpuno uronjen u endometrij. a oko 9.sekrecijska ili luteinska faza  započinje nakon ovulacije. pa količina estrogena i progesterona u krvi brzo opada  nekoliko cikličkih kontrakcija spiralnih arterija.stanice koje nastaju diobom zigote u sredini morule nastaje šupljina ispunjena tekudinom  blastocita – stadij u kojem zametak stiže u maternicu blastomere se poredaju u perifernom sloju – trofoblast. korionski kortikotropin.dana. i dolazi do ishemije koja dovodi do nekroze njihove stijenke i dijela funkcionalnog sloja endometrija  krvne žile u području izvan kontrakcije prsnu pa počne krvarenje  dio funkcionalnog sloja endometrija se odijeli. i majčina dijela – decidua basalis kroz bazalni dio decidue arterijska krv ulazi u intervilozne prostore. žuto tijelo spontano prestane djelovati 10-12 dana nakon ovulacije.implantacija. dok se manji broj blastomera skupi unutar šupljine – embrioblast ili embrionalni čvorid (4 ili 5 dan nakon ovulacije) implantacija započinje oko 7. te humani korionski somatomamotropin koji potiče izlučivanje mlijeka i stimulira rast 131 .placenta – sastoji se od fetalnog dijela – chorion. oblik im postane višekutan i dobivaju svojstva stanica koje izlučuju bjelančevine  decidualne stanice. a čitav endometrij – decidua decidua se može podijeliti na tri dijela :  decidua basalis – između embrija i miometrija  decidua capsularis – između embrija i lumena maternice  decidua parietalis – preostali dio . stanice trofoblasta izlučuju HCG. a ostatak se skvrči zbog gubitka intersticijske tekudine . koji se nalaze unutar placente. koji stimulira žuto tijelo da nastavi izlučivati progesteron koji djeluje na žlijezde maternice da se prošire i postanu zavijenije . i rezultat je djelovanja progesterona koji izlučuje žuto tijelo  progesteron dodatno potiče žljezdane stanice  epitelne stanice počinju nakupljati glikogen ispod jezgre čija se količina kasnije smanjuje  spiralno zavijanje žlijezda  progestron inhibira kontrakcije glatkih mišidnih stanica menstruacijska faza  ako izostane oplodnja oocite. estrogeni i progesteroni.endometrij u trudnodi ako dođe do implantacije. zaustavlja se dotok krvi.proizvodi hormone: HCG. korionski tireotropin. a iz njih prima vensku krv endokrini je organ. decidua i placenta – oplodnja u lateralnoj tredini jajovoda dok se zigota pasivno pomiče prema maternici započinje njezino brazdanje uzastopnim diobama nastaje zbijena nakupina stanica morula – obavijena zonom pelucidom i otprilike jednake veličine kao oplođena oocita blastomere.

ali ima i malo kružnih snopova .pod utjecajem estrogena epitel sintetizira mnogo glikogena .stanica.oko mišidnog sloja nalazi se ovojnica od gustog vezivnog tkiva s mnogo debelih elastičnih vlakana spaja rodnicu s okolnim organima > MLIJEČNA ŽLIJEZDA .sloj rodnice sastoji se uglavnom od uzduž. koji se svaki zasebno otvara na bradavici .lamina propria sluznice.građena od rahlog vezivnog tkiva ukojem ima mnogo elastičnih vlakana.bakterije rodnice razgrađuju glikogen i stvaraju mliječnu kiselinu .u sluznici rodnice uglavnom nema osjetnih živčanih završetaka . snopova gl. cilindrični dio maternice epitel – jednoslojan cilindričan i izlučuje sluz malo glatkih mišidnih stanica i sastoji se vedinom od gustog vezivnog tkiva vanjska strana cerviksa koja strši u lumen rodnice.stanica veda hidratacija vezivnog tkiva uzrokuje povedanje dojki prsna bradavica – izvana prekrivena oroženim mnogoslojnim pločastim epitelom koji se nastavlja na epidermis okoline 132 ..razvoj mliječne žlijezde – prije puberteta – mliječne žlijezde se sastoje od odvodnih kanala s nekoliko ogranaka i njihovih završnih proširenja. limfocita i neutrofila .15-25 režnjeva složene tubuloalveolarne građe kojim je funkcija izlučivanje mlijeka .miš. proliferiraju u trudnodi i izlučuju vište sluz ta se sluznica ne mijenja tijekom menstruacijskog ciklusa > RODNICA . a sastoji se od tri sloja : sluznice.svaki režanj koji je od susjednih režnjeva odvojen gustim vez. koji proksimalno brzo prelazi u mnogoslojni cilindrični ili kubični epitel  odvodni kanali i kanalidi su obloženi jednoslojnim kubičnim epitelom i prekriveni su gusto poredanim slojem mioepitelnih stanica u vezivnom tkivu koji okružuje alveole ima limfocita i plazma.mnogoslojan pločast epitel .stijenka rodnice ne sadržava žlijezde.sinus lactiferi dojke se povedaju zbog nakupljanja masnog i vezivnog tkiva. mišidnog sloja i adventicije .obložena mnogoslojnim pločastim epitelom u sluznici : mukozne cervikalne žlijezde koje se obilno granaju.miš.vrat maternice – donji. kanalom – ductus lactiferus.stanice mogu sadržavati malu količinu keratohijalina . dok se između režnjeva nalazi gusto vezivno tkivo s manje stanica  sinusi lactiferi su na svojim vanjskim otvorima obloženi mnogoslojnim pločastim epitelom. te pojačanog rasta i grananja odvodnih kanalida pod utjecajem povedanog izlučivanja estrogena jajnika žljezdani režanj (lobus) –  razvije se na krajevima najmanjih kanalida koji se ulijevaju u terminalni kanal  izgrađuje ga rahlo vezivno tkivo bogato stanicama.tkivom s mnogo masnog tkiva zapravo je žlijezda za sebe s vlastitim odv.

progesteron.epitel bradavice leži na sloju vezivnog tkiva bogatom glatkim mišidnim stanicama sadržava mnogo osjetnih živčanih završetaka .tijekom trudnode i laktacije – rast mliječnih žlijezda tijekom trudnode posljedica je sinergističkog djelovanja nekoliko hormona od kojih su najvažniji : estrogen.epitelne stanice proizvode mlijeko  lipide i proteine proizvode žljezdane stanice 1: JAJNIK 2: JAJOVOD 3: MLIJEČNA ŽLIJEZDA 133 . tkiva u odnosu prema parenhimu značajno se smanji za vrijeme dojenja. prolaktin i placentalni laktogen relativna kolličina vez.tkiva strome i masn.

4: UTERUS DJEVOJČICE 5: PREDMENSTRUALNI UTERUS 6: RODNICA 134 .

zametni epitel jajnika. epitel bubrežnih kanalida… a) s trepetljikama: jajovod. ali uvijek ostaje mnogoslojni . u usnoj šupljini. folikularni epitel štitne žlijezde. jednjaku. ČVOR + SLEZENA + postojanje kore i srži marginalni sinusi hassallovo tjelešce malpighijevo tjelšce venski sinusi posebne karakteristike + + retikulum građen od epitelnih st. sjemenovod PRIJELAZNI EPITEL epitel koji mijenja debljinu. epitel stražnje površine rožnice a) oroženi. limfociti infiltriraju površni epitel epitel crijeva s Mstanicama + + sržni sinusi + + T-područje u periarterijskom limfnom omotaču 135 . endotel. dio muške i ženske mokradne cijevi a) bez trepetljika: dijelovi odvodnih kanala egzokrinih žlijezda b) s trepetljikama: dišni sustav c) sa stereocilijama: ductus epididymidis.TABLICE TABLICA 1: raspored različitih tipova pokrovnog tkiva PLOČASTI 1: jednoslojni 2: mnogoslojni mezotel. mokradovod. žučni mjehur 2: mnogoslojni 3: višeredni spojnica vjeđe. rodnici. mokradni mjehur TABLICA 2: diferencijalna dijagnoza limfnih organa TIMUS površni epitel čahura + TONZILA + + (udubljena površina epitela djelomično okružena vezivom) PEYEROVA PL. maternica b) bez trepetljika: prob.21: DODATAK . na prednjoj površini rožnice KUBIČNI CILINDRIČNI jednoslojni 1: jednoslojni epitel malih odvodnih kanala žlijezda.nakapnica bubrega. epitel kože b) neoroženi. cijev od ulaska u želudac do kraja debelog crijeva. + (epitel crijeva) - LIMF.

serozna.. TABLICA 4: diferencijalna dijagnoza pojedinih odsječaka probavne cijevi i žučnog mjehura odsječak ŽELUDAC.musc.TABLICA 3: diferencijalna dijagnoza nekih žlijezda žlijezda gl. rijetki interlobularni i intralobularni kanalidi bez inter i intra kanalida pos. kratke žlijezde brunnerove žlijezde u podsluznici ŽELUDAC. duboke žlijezde duboke žel. uski lumen odvodni sustav dobro razvijen. razgranana. bez mioepitelnih stanica egzokrini dio pankreasa odvodni sustav slabije razvijen nego u par. vedi broj interlobularnih i intralobularnih odvodnih kanalida (razlika prema egzokrinoj gušterači) dobro razvijen. karakteristike brojne masne stanice i ogranci n.facialisa gl. PILORUS DVANAESNIK JEJUNUM ILEUM COLON CRVULJAK ŽUČNI MJEHUR + + + - 136 . uski lumen serozni polumjeseci u vezivnom tkivu vedi broj slobodnih stanica. jamice. parotis sekrecijski dio serozni acinusi. FUNDUS resice kripte + + + + + vrčaste st. seromukozna tubulusna. langerhansovi otočidi. lacrimalis tubulo-acinusna. seromukozna serozni polumjeseci gl. submandibularis tubulo-acinusna. pogotovo mastocita centroacinusne stanice. bez podsluznice nakupine limfnih čvorida posebne karakteristike plitke želučane stanice. relativno širok lumen serozni acinusi. ali manji broj inter i intralobularnih kanalida u odnosu na par. + + + + + velike nakupine limfnih čvorida nedostaje drugi sloj t.sublingualis gl.

TABLICA 5: diferencijalna dijagnoza nekih šupljih organa organ JEDNJAK epitel mnogoslojni pločasti. neoroženi prijelazni t. često prisutne gartnerove ciste pojedinačne. male mukozne žlijezde JAJOVOD jednoslojni cilindrični sa trepetljikama ŽUČNI KANAL jednoslojni cilindrični malo gl. karakteristike -lamina musc.žlijezde u posluznici MOKRADOVOD URETRA SJEMENOVOD dvoslojni cilindrični.presjeku zajedno s drugim strukturama funiculusa spermaticusa tanki. mišidnih stanica 137 . razgranani nabori sluznice.m. pri kraju mnogoslojni dvoslojni cilindrični sa stereocilijama venski sinusi u lamini propriji često na pop. . muscularis unutrašnji kružni i vanjski uzdužni bolje izražen unutrašnji sloj od vanjskog nema prepoznatljivih slojeva dobro izražena s unutrašnjim uzdužnim. srednjim kružnim i vanjskim uzdužnim slojem relativno gusta mišidna vlakna u kružnom sloju pos.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful