ZBORNIK RADOVA PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

ISSN 1512-9195
ZBORNIK RADOVA PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI Godite 6, br. 6, decembar 2008. Zbornik izlazi godinje Izdava PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI Za izdavaa Refik ati Redakcija Refik ati Memnuna Hasanica Damir Kuki Mirjana Maarevi Indira Meki Hazema Nitovi Kemal Subai eljko kuljevi Devad Zei Odgovorni urednik Muhamed Arnaut Lektor i korektor Amina Pehli Tehniki urednik Izet Pehli

UNIVERZITET U ZENICI PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI

ZBORNIK RADOVA
PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

Zenica, decembar 2008.

UVODNA RIJE
Raznolikim tematskim sadrajima ovogodinji broj Zbornika radova Pedagokog fakulteta u Zenici daje vidljiv doprinos akademskoj zajednici ne samo na Zenikom univerzitetu nego i znatno ire. Radovi koji su nali svoje mjesto na stranicama ove prepoznatljive publikacije zasigurno e privui panju italake publike razliitih naunih i strunih opredjeljenja, jer su rezultat istraivanja i sagledavanja pojedinih zanimljivih pitanja iz oblasti pedagogije, komunikologije i filologije, te filozofije, kulture i umjetnosti, kao i historije matematike i prava djeteta . Na polju pedagokih tema znatieljnici e dobiti odgovore na neke dosad nedovoljno osvijetljene probleme. Rad pod nazivom Kooperativno uenje u nastavi prirode i drutva, autora Refika atia i Almire Sarvan, rezultat je zanimljivog istraivakog projekta, koji svojim rezultatima otkriva mogue puteve kooperativnog naina uenja u nastavi prirode i drutva i pokazuje vidljive prednosti u odnosu na klasini pristup, to je ohrabrujua injenica za daljnji razvoj i primjenu ovih metodikih pristupa u razrednoj nastavi. O obiteljskom odgoju i roditeljstvu, te posmatranje vrijednosnih orijentacija na razini tri generacije mogue je sagledati u istraivakom radu Relacije izmeu obiteljskih odnosa i preferiranja vrijednosnih orijentacija autora Amela Alia. Uspjeh uenika u koli u kontekstu kategorija linosti, kvaliteta ivota i slobodnog vremena osvjetljava se u Ispitivanju varijabli koje bitno determiniraju kolski uspjeh, interesantnom i pronicljivom radu autora Izeta Pehlia, koji istraivakim rezultatima otvara mogunost planiranja odgojnoobrazovnog rada s ciljem postizanja dobrog usjeha uenika. Sliku aktuelnog problema savremenog drutva o adolescenciji i identitetu daje nam rad Odnos adolescenata prema roditeljima, autorica Vahdete ati i Amele Mrkonji. Studiozan rad koji nosi naziv Tjelesni i zdravstveni odgoj u devetogodinjem odgoju i obrazovanju, autorice Mirjane Maarevi, istie realnu potrebu
5

adekvatne zastupljenosti tjelesnog i zdravstvenog odgoja osobito u periodu razredne nastave. Komunikoloku problematiku u domenu odnosa medija i politike, naroito kod mlaih generacija, sagledava i prezentira Damir Kuki u tekstu Politike i medijske (dis)funkcije. Amela urkovi i Vesna Salaj prevele su interesantno poglavlje za komunikologe i medijske znalce Znaaj uloga praktiara u teoriji odnosa s javnostima, knjige Teorija odnosa s javnostima II, autora Carla Botana (George Mason University) i Vincenta Hazletona (Radford University). Filoloke teme su raznolike. Metode i postupci u nastavi osnova itanja i pisanja, studijski je rad autorice Hazeme Nitovi, koji nam otkriva mogue inovativne metodske postupke u rjeavanju veoma kompleksnih pitanja poetnog itanja i pisanja u razrednoj nastavi. Sagledavanje jezike tvorbene problematike i tvorbenih modela, prije svega, u dva jezika, jednom germanskom i jednom junoslavenskom, uradila je autorica Memnuna Hasanica u radu Prefiksalno-sufiksalni obrazac tvorbe glagola u njemakom i b/h/s jeziku. O irem pojmu konceptualne leksikografije u Bosni zainteresirani italac moe se upoznati u Prilogu konceptualnoj leksikografiji u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu (14631878), radu autora Adnana Kadria. U kulturi govora kao veoma kompleksnoj i opsenoj nauno-strunoj oblasti na svim nivoima obrazovanja postoje raznovrsne forme za prezentiranje razliitih informacija i sadraja i oni su obraeni u studijskom radu Muhameda Arnauta pod nazivom Oblici izraavanja u kulturi govora. Opi osvrt na diplomatiku analizu vakufname Hadi Alije, sina Musaa iz Sarajeva, dala je autorica Edina Solak u studijskoj analizi koja nosi naziv Strukturalne osobitosti, jezik i stil vakufname. Dosadanja poimanja kategorije uzroka kao specifine sintaksiko-semantike kategorije i jednog od rijetkih adverbijalnih znaenja mogu se sagledati u istraivakoj studiji Alice Arnaut Uzrok kao granina kategorija. Zenaida Meco otkriva neobine frazeoloke kategorije u Konceptualnoj analizi smrti na primjeru pjesme ''Modra rijeka'' Maka Dizdara. O problemu enklitika govori nam rad Amine Pehli Poloaj enklitika u bosanskom jeziku.

Razmatranje filozofskih rasprava antikih pojavnosti epistemologije Kirenske kole i relativizma Protagore otkriva nam studija Kirenska epistemologija eljka kuljevia. Kritika moderne kao kritika ivotnog stila je jedno specifino itanje Simmelove filozofije kulture autora Spahije Kozlia. O temama mondijalizacije i dekonstrukcije kranstva kod francuskog filozofa pie Bernard Harba u radu Od razdjelovljene do globalne zajednice ili o (raz)ograivanju monoteizma. Faruk Kozi istie kategoriju zajednitva kao jedno od osnovnih obiljeja religija i tu postavku obrazlae u svom radu pod nazivom Zajednitvo kao princip religija. Muzika djelatnost franjevaca interesantan je studijski rad autorice Indire Meki u kome se sagledava interes franjevaca za muziku od vremena dolaska u Bosnu i Hercegovinu do 1914. godine. Muris Bajramovi u radu Postmodernistiki roman u Bosni i Hercegovini osvjetljava bosanskohercegovaki roman novoga vremena koji odslikava neposredno stanje drutva i njegove kulture. Platonov odnos prema pjesnitvu u ''Dravi'' inovativno je vienje Ibnela Ramia u vezi sa Platonovim odnosom prema umjetnosti, naroito prema pjesnitvu. Na stranicama Zbornika nalaze se zanimljive teme za ljubitelje matematike. Devad Zei otkriva dosad nepoznate injenice iz povijesti i u radu pod nazivom Razvoj matematike u Bosni i Hercegovini istie nedostatak historijske grae iz rimskog i srednjevjekovnog perioda, dok iz kasnijih razdoblja postoje brojni dokumenti koji su jo uvijek nedovoljno proueni i obraeni. O zlatnom rezu kao savrenstvu proporcionalnosti govori Amir Suljii u zanimljivom i pronicljivom radu koji nosi naziv Zlatni rez kao strukturni elemenat estetskog odgoja, gdje autor upuuje nastavnike na ovaj fenomenoloki pristup kada sagledavaju sklad i razmjer, proporciju i odnose veliina. O pravima djeteta govori vie radova. Emina Huseinspahi analizira Konvenciju o pravima djeteta kao izvor prava djeteta i pravni osnov za zatitu djece od nasilja. Adnan Durakovi je autor rada pod nazivom Neki aspekti problema prikupljanja saznanja vezanih za eksploataciju i nasilje nad djecom i mladima. O negativnim drutvrenim pojavama kod najmlae populacije prezentira nam injenice Nezir Pivi u radu Maloljetnika

delinkvnencija s posebnim osvrtom na stanje u ZDK. Porodica i brak, te meusobni odnosi branih partnera razmatraju se u radu Institut branog ugovora u porodinom pravu FBiH autorice Aide Daferovi. Doprinos Veljke Pakvalina prouavanju prolosti Zenice osvrt je Ikbala Coge na ulogu i znaaj djela ovog istaknutog bosanskohercegovakog arheologa. Radovi objavljeni na stranicama VI broja Zbornika Pedagokog fakulteta u Zenici temama i sadrinom ilustruju i svjedoe ovogodinju istraivaku i spisateljsku produkciju autora koji su ovom prilikom dali svoj osobni doprinos pojedinim naunim oblastima. Istraivanja i analize, te rasprave i drugi prilozi odgovori su na odreena pitanja. Jesu li i u kojoj mjeri ti odgovori adekvatni i potpuni, ostaje na itaocima zainteresiranih tema da prosuuju. Urednik

Pedagoke teme

Pedagoke teme

Refik ati & Almira Sarvan

KOOPERATIVNO UENJE U NASTAVI PRIRODE I DRUTVA

Saetak Kooperativno uenje samo je jedan od moguih puteva kojima se moe krenuti u budunost kolstva. Pokazuje iznimne prednosti i vrlo malo nedostataka, to je znanastveno potvreno brojnim istraivanjima. Velika raznolikost, mogunost primjene i brojnost kooperativnih metoda predstavlja najvee bogatstvo ovakvog naina uenja. Cilj ovog istraivanja je bio ispitati stavove nastavnika i uenika o primjeni kooperativnog uenja u nastavi prirode i drutva, te ispitati postoji li statistiki znaajna razlika u procjeni aktivnosti u dva razliita nastavna pristupa kod djece mlae kolske dobi, te koji pristup i u kojoj mjeri doprinosi porastu socio-emocionalnih kompetencija uenika. U istraivanju je obuhvaeno 40 nastavnika iz dvije osnovne kole, i to: 20 nastavnika iz O Musa azim ati i 20 nastavnika iz O Skender Kulenovi iz Zenice. Uzorak uenika sainjavalo je 40 uenika petog razreda devetogodinjeg kolovanja iz O Musa azim ati, podrune kole u Blatui. Rezultati istraivanja su pokazali kako nastavnici i uenici imaju pozitivne stavove o primjeni kooperativnog uenja u nastavi prirode i drutva, te kako uenici pokazuju veu angairanost i razvijenost socioemocionalnih kompetencija na asovima sa kooperativnim pristupom u odnosu na klasini pristup. Kljune rijei: kooperativno uenje, priroda, drutvo, socio-emocionalne kompetencije

UVOD O kooperativnom (saradnikom) uenju govorimo onda kada uenici rade zajedno, u parovima ili malim grupama, da bi ostvarili zajedniki zadatak, istraili zajedniku temu ili nadogradili uzajamne spoznaje, stvorili nove ideje, nove kombinacije ili jedinstvene inovacije. Kooperativno uenje se zasniva na ideji da e uenici lake otkriti i razumjeti sloene pojmove ukoliko imaju priliku da meusobno razgovaraju o onome to ue. Pokazuje se da oni koji
11

imaju priliku da ue na ovakav nain, ue bre i lake, a znanje im je dugotrajnije. Postoji mnogo razliitih naina kooperativnog uenja. Veliina grupa moe da varira, a lanovi bi trebalo da budu razliiti po sposobnostima. Grupe se mogu formirati samo za odreenu vjebu na asu, ali mogu da ostanu zajedno kao grupa nekoliko nedjelja ili ak mjeseci. Obino, potrebno je prethodno nauiti neke specifine vjetine koje e pomoi da se dobro radi zajedno, kao to su aktivno sluanje, davanje dobrih objanjenja, ukljuivanje drugih u aktivnosti. Upravo ovo su neke od kljunih dugoronih dobiti: uenje i razvijanje socijalnih vjetina i sposobnosti da se radi u timu i da se sarauje vjetine koje se danas izuzetno cijene na tritu rada. U nastavnom procesu, uitelj i uenici meusobno su povezani pripremanjem nastave, radom i vrednovanjem rezultata koji su dobiveni radom. Uitelj je u neprestanoj interakciji s uenicima. On odabirom razliitih oblika i metoda rada nastoji nastavni proces uiniti kvalitetnijim, raznolikijim, sadrajnijim i primjerenim dobi uenika s kojima radi. Brojne pedagoke situacije, karakteristine po broju sudionika, pridonose ostvarivanju ciljeva odgoja i obrazovanja koji se odnose na kognitivni, afektivni i psihomotorni razvoj. 1 Demokratsko drutvo zahtijeva i kolu u kojoj je nastava orijentirana prema ueniku i upravo u takvoj koli mogua je primjena savremenih didaktikih strategija koje uenike ukljuuju i osamostaljuju u nastavnom procesu. Paradigma demokratskog obrazovnog procesa je ERR sistem (Evokacija, Razumijevanje znaenja, Refleksija) u kojem je odjelotvoreno interaktivno i saradniko uenje. ERR sistem je djelotvoran obrazovni proces, u kojem kroz evokaciju, razumijevanje znaenja, refleksiju, primjenom strategija aktivnog uenja, uenik ui na vlastitom iskustvu, razumije naueno i vlastitim rijeima, u novim situacijama, primjenjuje naueno.2 Lyman Lawrenc definira kooperativno uenje kao strategije uenja djece u malim skupinama uz pomo pozitivne interakcije. Odvijaju se u uionicama gdje se odvijaju rasprave i prikazi tih

Bognar, Matijevi, Didaktika, kolska knjiga, Zagreb, 1993, str. 463. Berti, D. i Kraovec-Salaj, D.: Interaktivno i suradniko uenje u nastavi prirode i drutva u okviru ERR sustava, Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu, 1 (2), 2000, str. 335-343.
2

12

Pedagoke teme

rasprava. Upravo te rasprave imaju trajne pozitivne posljedice na obrazovanje djece. 3 Johnson & Johnson kooperativno uenje navode kao niz strategija usistemljenih tako da omogue djelotvorno stjecanje akademskih znanja i vjetina, te socijalnih vjetina. Za osnovni princip dobrog uenja navode dobro motiviranu skupinu, koja ima jasno postavljen zadatak i pravila po kojima e se ponaati pri rjeavanju zadataka. Svi lanovi skupine su odgovorni za uspjeh skupine, ali i za svoj vlastiti uspjeh unutar skupine. Prema Anduradha A. Gokhaleu, pojam kooperativno uenje predstavlja instrukcijsku metodu u kojoj uenici raznih razina znanja ue zajedno u malim grupama. Uenici su sami odgovorni za svoje uenje kao i za uenje ostalih. Uspjeh jednog lana skupine pomae drugom da bude uspjeniji. Postoje uvjerljivi dokazi, tvrdi isti autor, da kooperativni timovi postiu vee razine miljenja i zadravaju informacije dulje od onih koji rade individualno. Podijeljeno uenje daje uenicima priliku sudjelovati u raspravi, preuzimati odgovornost za vlastito uenje, a razmjena ideja ne samo da poveava interes meu sudionicima ve unapreuje i kritiko miljenje. Razvijanje i uvjebavanje sposobnosti kritikoga razmiljanja, prosuivanja i zakljuivanja, vana je sastavnica temeljnih zadaa preobrazbe kolstva. 4 Abrami i saradnici (1995, prema Klarin, 1998) metodu kooperativnoga uenja definiraju kao metodu u kojoj uenici rade zajedno u skupinama u kojima se potie pozitivna meuovisnost, a pozitivna meuovisnost razvija se tako da se potie individualna odgovornost za vlastito uenje i aktivno sudjelovanje u rjeavanju zadataka. U stotinama studija potvreno je da, u odnosu na individualno, kooperativno uenje pokazuje znatno bolje rezultate, bez obzira na predmet uenja i dob onih koji ue. Snyder i Sulivan ne podupiru popularno uvjerenje da kooperativno uenje postie bolje rezultate od individualnoga, to nisu uspjeli dokazati na socijalnom i afektivnom planu, a nisu mogli niti negirati vee zadovoljstvo uenja kooperativnom metodom. 5
Romi, S. (2002). Kooperativno uenje u poetnim razredima osnovne kole. Zbornik Uieljske akademije u Zagrebu, Vol. 4, br. 1, str. 256-272. 4 Mijatovi 2000. 5 Klarin, M: Utjecaj poduavanja u malim kooperativnim skupinama na usvajanje znanja i zadovoljstvo studenata, Drutvena istraivanja, 7, 4/5, 639656. 13
3

Eric Jensen u svojoj knjizi Super nastava za saradniko uenje kae: Suradniko uenje aktivan je proces uenja u kojem se njeguju akademske i socijalne vjetine kroz interakciju uenika, individualnu odgovornost i pozitivnu meuzavisnost.6 Kooperativno uenje u nastavi prirode i drutva Savremeno organizirana nastava prirode i drutva treba brinuti o svim etapama nastavnog procesa (uvod ili pripremanje, obrada novih nastavnih sadraja, vjebanje, ponavljanje i provjeravanje njegove djelotvornosti) i najdjelotvornijem vremenskom ustrojavanju nastavne djelatnosti, kako bi se izbjegla jednolinost rada i ostvarila zanimljivost, raznolikost rada u kojem do potpunog izraaja moe doi stvaralatvo uitelja i uenika. 7 Naalost, iako smo svi svjesni brzih promjena u naem drutvu, ogromnog napretka nauke i naunih dostignua, nastava je u naim kolama u velikoj mjeri tradicionalna. Tradicionalna nastava je kombinacija nastavnikovog izlaganja i demonstriranja nastavnih sredstava. U ovom obliku nastavnog rada uoavamo dominaciju verbalnih metoda, kao i dominantan status nastavnika koji prua gotove informacije, uz visok stupanj voenja (dirigiranja) uenikog spoznajnog procesa i nedovoljnu aktivnost uenika.8 Pri preobraaju tradicionalnog pristupa nastavi u savremeni, potrebno je uiniti mnoge pomake. Tako se savremeni pedagozi slau da se tradicionalna nastava zamijeni sa savremenijom, u kojoj e umjesto uiteljeva izlaganja preovladavati otkrivanje uenika, umjesto uiteljeva pouavanja samostalni rad uenika, umjesto izlaganja problema samostalno ili grupno rjeavanje problema, umjesto jednoumlja divergentno, stvaralako miljenje itd. 9 Jedan od naina moderniziranja nastave prirode i drutva jeste primjena kooperativnog uenja. Upoznavajui se sa osnovnim karakteristikama kooperativnog uenja, nije teko zakljuiti da

Jensen, Eric: Super-nastava, Zagreb: Educa, 2003, str. 34. De Zan, I.: Metodika nastave prirode i drutva, kolska knjiga, Zagreb, 2000, str. 135. 8 Andri., Z.: Autoindividualizirani rad u nastavi, kolske novine, Zagreb, 1989, str. 109. 9 De Zan, I.: Metodika nastave prirode i drutva, kolska knjiga, Zagreb, 2000, str. 127.
7

14

Pedagoke teme

ovakav pristup nastavi moe nai svoje mjesto u skoro svim nastavnim predmetima. Ve se due vrijeme u odgoju i obrazovanju raspravlja o vanosti stjecanja praktinoga i konceptualnoga znanja nasuprot usvajanju injeninoga znanja. Da bi se mogli dobro koristiti steenim informacijama, uenici moraju znati vjeto primijeniti skup umijea praktinoga miljenja, koje im omoguuje da se djelotvorno koriste informacijama. Ueniko odluivanje, oblikovanje miljenja, rjeavanje problema, saradniki rad, uenje kako uiti iz raznih izvora, te kreativno integriranje ideja i informacija mora se uvijek smatrati dijelom sadraja nastavnih programa i nikad ne odvajati od sadraja. Od izvanrednoga je znaaja da kola naui djecu kako treba promatrati i misliti, jer uenik ne usvaja samo znanje ve i naine i puteve kako se znanje stie, uenik usvaja nain rada.10 Na obrazovni sistem preteno je usmjeren na enciklopedijska, a ne funkcionalna znanja. Nastavni sadraji su preoptereeni mnotvom podataka i enciklopedijskih sadraja, a nastava se najee izvodi putem predavanja. Razvoj obrazovanja treba biti usmjeren i prema razvijanju sposobnosti promatranja, kritikog razmiljanja, prosuivanja i logikog zakljuivanja. Unapreivanjem kvaliteta uenja i pouavanja, potaknut e se uenici na sistemsko i aktivno uenje, a uitelji na primjenu savremenih nastavnih metoda. Moderna nastava zahtijeva primjenu raznovrsnih metoda, naina i oblika rada, to nam kooperativno uenje sa svojim raznovrsnim i veoma prilagodljivim strategijama moe pruiti. Primjena savremenih metodikih postupaka u nastavi prirode upuuje na iskustveno i istraivako uenje i pouavanje uz pomo zornih nastavnih sredstava. Treba primijeniti metodike modele rada koji su djelotvorni i primjereni razvojnim mogunostima uenika, njegovim interesima i potrebama, ali i sklonostima i metodikom znanju te kreativnosti uitelja. Ovakav pristup pridonosi da uenici naue: kako djelotvorno uiti i kritiki misliti, kako doi do informacije te je kritiki razmotriti, procijeniti i upotrijebiti, i kako samostalno razmiljati i postupati u skladu sa svojim razmiljanjem. 11
10

Mereddith, K. S., Steele, J. L. i Temple, C. (1998): Suradniko uenje, Otvoreno drutvo, Hrvatska, Zagreb, 1998. 11 Vodi kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard za osnovnu kolu, 2005. 15

Nivoi uenike kooperacije Najee primjenjivani nivoi ili vidovi realizacije kooperativnog uenja u nastavi prirode i drutva su: nastavni pristup kooperativnog uenja baziran na odjeljenju; nastavni pristup kooperativnog uenja baziran na malim grupama, podgrupama ili timovima; nastavni pristup kooperativnog uenja baziran na parovima. Iako rijetko pominjano u literaturi u najirem smislu uenika kooperacija obuhvata i cijelo odjeljenje. Na ovom niovou mogu se primjeniti razliite nastavne metode koje podravaju kooperativno uenje, kao to su panel diskusije, brainstorming i sl. Naravno da nije nuno da na cijelom asu koji se realizira kooperativnim pristupom, budu zastupljene metode pogodne za cijelo odjeljenje. Naprotiv, ove metode su pogodne za odreene etape rada, kao to su: pauze prilikom izlaganja iskoritene za diskusije i aktivno ukljuenje uenika, za uvoenje u neku temu ili problem, prilikom razgovora nakon tek prezentirane teme u cilju diskutiranja, postavljanja pitanja, pa i meusobne pomoi oko gradiva koje je tek izloeno. Sljedei nivo uenike kooperacije o kome emo ovdje govoriti jeste pristup baziran na radu u parovima. O koritenju ovog naina rad u nastavi ovih oblasti nalazimo u naoj didaktikoj i metodikoj literaturi vrlo siromana teorijska i praktina iskustva. Dugo se smatralo da ovaj rad nije nita drugo do rad sa najmanjom grupom. Rad u parovima (tandem) predstavlja prelazni modalitet od individualnog ka sloenijim oblicima rada. Moemo rei da je rad u parovima inovirajui oblik rada u savremenoj nastavi ovih oblasti. Radei u paru uenici se bolje sporazumijevaju, klima za rad je povoljnija, aktivnost uenika je maksimalna, jer ih povratna informacija jo vie podstie na aktivnost, uenik se osposobljava da svoj rad uporeuje, da strpljivo slua sagovornike. Sam zajedniki rad im je prirodniji i laki jer udruuju znanja, snage i sposobnosti itd. Ovaj rad ima i neke nedostatke, kao to je ogranienje saradnje, mogunost pojave rivalstva, vie vremena je potrebno za dobijanje povratne informacije o radu uenika i sl. Rjeenje treba traiti u shvatanju para kao privremenog oblika

16

Pedagoke teme

zajednikog rada na nekom zadatku ili dijelu zadatka, na odreenom izvoru znanja. U nastavi prirode i drutva, s obzirom na uzrast uenika i prirodu i sadraj nastavnog gradiva, rad u parovima se najee koristi u vidu instruktivnog rada i zajednikog rada u paru Instruktivni rad u paru pomae nam, prije svega, da odgovorimo na potrebe i sposobnosti tzv. specifinih uenika u razredu. Skoro svako odjeljenje danas ima one uenike koji na prvi pogled odskau od ostalih, bilo da su nadareni ili su sa odreenim potekoama u savladavanju gradiva. Ueniki parovi mogu biti formirani na osnovu razliitih kriterija: nadareni i manje sposobni uenici, par nadarenih uenika i par manje sposobnih uenika, parovi prema interesiranju, polno razliiti ili identini parovi, parovi prema slinosti temperamenta, stilova uenja i sl. Posebno pogodni sadraji za ovaj rad u nastavi prirode i drutva su oni koji imaju dosta novih termina, injenica, podataka, pravila, definicija, sadraja koji iziskuju rad na karti, praenje odreenih pojava i praktinu primjenu odreenih znanja. Zajedniki rad u paru u nastavi prirode i drutva najefikasnije se primjenjuje na sadrajima gdje se koristi demonstriranje (predmeti, modeli, crtei, slike, fotografije, ogledi, karte i sl.), kada se radi na tekstu, odgovor na data pitanja i opis procesa, pojava i stanja, gdje je preteno zastupljena verbalna aktivnost (uenici meusobno razgovaraju, dogovaraju se, izgrauju ili zauzimaju odreeni stav). Metodiki postupak podrazumijeva zajedniki rad u svim etapama (zajedniko planiranje, rad i procjenjivanje rada). Ovisno od prirode nastavnih sadraja, ovaj vid uenike kooperacije moe se organizirati tako da: Svaki par u odjeljenju radi isti zadatak, Svaki par u odjeljenju radi poseban zadatak, Grupa parova radi isti zadatak, npr. ogledi o svojstvima zraka, gdje pojedine grupe parova rade razliita svojstva pomenute varijante se mogu kombinirati. Za sastavljanje parova navode se razliiti kriteriji: mjesto sjedenja, dogovor uenika, slobodan izbor pojedinaca, uspjeh, sposobnost, karakteristike linosti i sl. Prilikom sastavljanja parova nastavnik treba da poene od toga koji e oblik rada u paru primijeniti. Interakcijski odnosi i komuniciranje u paru i meu parovima, kontakti sa nastavnikom, planovima para u parovima veoma su

17

znaajni. U cilju postizanja veeg uspjeha u primjeni kooperativnog uenja, nastavnik treba da na ovom nivou osposobljava uenike za ovaj rad, priprema, organizira, prati, usmjerava i analizira. Metodiki postupak bi bio sljedei.: priprema uenika, upoznavanje sa zadacima parova, rad parova, izvjetavanje parova i zavrni rad. Ovaj vid uenike kooperacije primjenjiv je u svim etapama rada i najpotpunije rezultate dat e u kombinaciji sa ostalima vidovima kooperacije. Posljednji nivo uenike kooperacije o kome emo govoriti jeste onaj koji se realizira u grupama jednog odjeljenja. Kooperativno uenje se odvija kada male grupe uenika koncentrirano rade na zajednikom zadatku koji se moe rijeiti samo saradnjom svih lanova grupe, ali to se ne dogaa samo po sebi. Da bi grupa uenika postala tim koji ui, potrebno je promijeniti ulogu uitelja, uenika ali i sam cilj uenja. Primarni cilj uenja vie ne moe biti usvajanje nastavnih sadraja, ve sluiti se tim sadrajima, uiti kako uiti i kako prezentirati naueno. Umjesto osoba koje samo daju informacije, uitelji trebaju osmisliti i upravljati ukupnim procesom pouavanja. Umjesto da budu pasivni primatelji informacija i sadraja, uenici trebaju preuzimati odgovornost za proces savladavanja sadraja i za zajedniki rad s drugim uenicima kako bi se nauili sluiti tim sadrajima. Grupni rad pretpostavlja sjedenje uenika u manjim grupama od 3 do 6 uenika. Najbolje su grupe od 4 uenika jer je tu komunikacija esterosmjerna.12 Sastav grupa moe biti stalan ili promjenjiv. Djecu moemo grupirati: grupe djece slinih sposobnosti, grupe djece razliitih sposobnosti, sluajan izbor djece u timove. Uenje u grupama (u literaturi susreemo i naziv tim) pretpostavlja zajedniko sjedenje manje grupe uenika, ali time se nuno ne dogaa timsko uenje. Timsko uenje se dogaa onda kad uenici jednog tima zajedniki rade na rjeavanju specifinih zadataka kojima je cilj saradniko postizanje uspjeha. Oni pri tome razmjenjuju ideje, pomau jedni drugima, uvaavaju se.
12

Desforges, CH. /2001, str. 145-161 18

Pedagoke teme

Kako je ovaj vid uenike kooperacije najraireniji u praksi, o njemu emo vie govoriti i u narednim dijelovima ovog rada. Ovdje emo jo spomenuti da na osnovu specifinosti nastavnih sadraja, materijalne opremljenosti kole, sposobnosti uenika, raspoloivosti nastavnog vremena i drugog, nastavnik odreuje ustrojstvo rada u skupinama. Tako e za rad u grupama nastavnik izabrati nastavne sadraje iz neposrednog uenikog ivota i okruenja (kole, mjesta, obitelji), sadraje koji povezuju teoriju i svakidanji ivot, sadraje o prirodnim i drutvenim pojavama koje uenici mogu s lahkoom pratiti i biljeiti. U radu u grupama uenici mogu uspjeno spoznavati samo one pojave koje mogu bez veeg napora motriti, opisati, dokazati, pokazati i prikazati ostalim uenicima u razredu.13 Modeli organiziranja kooperativnog uenja u nastavi prirode i drutva Najeci socijalno-radni oblici koji su u funkciji prezentiranja saradnikog uenja jesu rad u paru i rad u skupinama (grupama, timovima). Grupni rad, timski rad, timsko-saradno uenje, kooperativno uenje u skupini samo su razliiti nazivi istog sadraja. Grupnim radom uenika potie se razvoj uenja saradnje i uenja rada u skupini. On omoguuje misaone razmjene koje potiu razumijevanje. Sam pojam rad u paru pokazuje da uenici medusobno zajedno rade i pri tome zajedno ue jedan od drugoga. U radu nije vano samo sticanje znanja, tj. nije vano samo to se ui nego i kako se ui. Osnovna bit ovog naina rada je u tome da svaki od uenika treba da bude aktivan. Jedan uenik potie i kontrolira rad drugog uenika, ali istodobno kontrolira i svoje djelovanje. Parovi se u razredu najee odreuju prema rasporedu sjedenja, ali takoer ovise i o sadraju, te ciljevima nastave. Rad u paru se moe organizirati u okviru svih nastavnih predmeta. Uenici mogu zajedno: postavljati probleme, prikupljati informacije, izraditi plan rjeavanja, rjeavati i provjeravati rjeavanje problema.
13

De Zan, I.: Metodika nastave prirode i drutva, kolska knjiga, Zagreb, 2000, str. 247. 19

Rad u uenikom paru primjenjuje se uglavnom u raznim etapama rada, a veoma rijetko tokom cijele aktivnosti. Uspjeno se kombinira sa ostalim vidovima uenike kooperacije, to emo posebno objasniti opisujui razliite organizacione strukture rada kooperativnog uenja u nastavi prirode. Dananja praksa u razredu pokazala je da iako djeca sjede po grupama, ne rade timski niti saraduju na izradi kolskih zadataka, nego je i taj rad individualiziran. Razlog tome je u uiteljevom postavljanju zadataka pred uenika. Uobiajena praksa grupnog rada u kolama je prikazana na sljedeim slikama.

Slika 1: Individualno rjeavanje razliitih zadataka

Na slici 1 prikazana je situacija u kojoj uenici koji sjede u istoj grupi rade razliite zadatke (a, b, c, d). Sljedea situacija isto nije rijetka u naim kolama, a predstavlja rad uenika koji sjede u istoj grupi, a rade na istim zadacima (sl. 2).

U oba sluaja izostala je saradnja meu uenicima i za ovakav rad ne moemo rei da ukljuuje kooperativni rad. Prema

20

Pedagoke teme

tome, nije dovoljno da uenici samo sjede u grupama, ve je neophodno pokrenuti interakciju izmeu njih. Navest emo jo neke situacije u nastavnoj praksi koje se mijeaju sa kooperativnim pristupom ili gdje je pogreno primijenjen kooperativni rad. Naime, nije rijedak sluaj da se u odgojno-obrazovnoj praksi pojavi nedovoljno jasna slika kooperativnog uenja ili kooperacije uope. Najee je rije o mijeanju ili nedovoljno jasnom razgranienju pojma kooperativnog uenja sa sljedeim pojmovima: rad u malim grupama, diferencirana nastava, individualizirana nastava, socijalizacija. U odnosu na tradicionalno shvaen i i primjenjivan rad u malim grupama kooperativno uenje ima svoje autentine odlike, te stoga sljedee nastavne situacije ne mogu biti svrstane u kooperativno uenje: nastavna situacija u kojoj uenici rade za istim stolom na individualnim zadacima; nastavna situacija u kojoj uenici rade na individualnim zadacima i pri tome sposobniji uenici pomau manje sposobnim; nastavna situacija u kojoj jedan uenika radi sve, dok su ostali uenici u grupi pasivni i uglavnom se oslanjaju na rad aktivnog uenika; nastavna situacija grupnog rada uenika u kojoj nastavnik esto i gotovo u potpunosti rukovodi uenikim radom i daje vrlo striktna upustva za rad i gdje ne dolazi do istinske uenike kooperacije; nastavna situacija u kojoj kod uenika nisu razvijene socijalne vjetine otvorene i efikasne komunikacije, i u kojoj ne dolazi do istinske razmjene uenikih miljenja i ideja, te vienja i usaglaavanja rjeenja problema na kojem uenika grupa radi; nastavna situacija u kojoj uenici rade timski, ali znaju da e nastavnik ocjenjivati njihov rad individualno. U navedenim situacijama, koje su vrlo karakteristine za tradicionalno shvaen rad u malim grupama i koji moemo vidjeti u nastavnom procesu, uoava se neefikasnost i nedovoljan nivo aktivizacije svih uenika u odjeljenju. U tim sitacijama uoljiva je aktivnost svega nekolicine uenika, dok ostali uenici ostaju pasivni i uglavnom kupuju gotovo znanje. Za takve sitacije

21

kaemo da se nije istinski pokrenuo proces uenja i najee se deava da su usvojena znanja mehanika, bez razumijevanja, sa niskim stepenom funkcionalnosti. To svakako nee pozitivno uticati i doprinijeti ostvarenju ciljeva kooperativnog uenja, kao to su visok nivo uenikih postignua, formiranje pozitivnog odnosa ka odreenom nastavnom gradivu, razvoj kritikog miljenja uenika i sl. Posljednja u nizu gore navedenih nastavnih situacija u kojoj uenici rade timski, ali znaju da e nastavnik njihov rad vrednovati individualno, u literaturi se naziva jo pseudo-grupni rad. Ovako organizirana nastava dovodi do toga da pojedini lanovi grupe ostale doivaljvaju kao rivale i deava se da jedni druge nastoje blokirati u uenju, to se manifestira skrivanjem informacija, te nejedinstvenim i meusobnim nepovjerenjem. Pseudo-grupni rad teti uenikom procesu uenja, optereuje ih i izvjesno vodi ka loijim postignuima nego kad uenici rade samostalno. Uitelji bi se trebali potruditi te stvoriti organizaciju razreda koja e poticati uenike interakcije s ciljem meusobne saradnje. Saradnju i interakciju medu djecom moemo potaknuti uvoenjem saradnikih grupa. U daljnjem tekstu predstavit emo nekoliko modela saradnikih grupa, odnodsno naina organiziranja rada uenika u nastavi prirode i drutva. Grupa Slagalica (Aronson, 1978 prema Neville Bennett, 2001) ematski je prikazana na slici 3.

U ovoj vrsti saradnike grupe zadatak je podijeljen na onoliko dijelova koliko ima lanova u grupi. Svako dijete radi na jednom dijelu zadatka, a zadatak ne moe biti rijeen dok svi uenici uspjeno ne rijee svoje pojedinane zadatke. Kada su svi dijelovi

22

Pedagoke teme

zadatka rijeeni. mogue je spojiti dijelove slagalice. Saradnja u ovoj vrsti grupa jeste u samom zadatku, a takoer i odgovornost svakog pojedinog uenika. Druga vrsta grupa naziva se grupno istraivanje (Johnson i Johnson, 1975 prema Neville Bennett, 2001) ili model zajednikog produkta.

U ovoj vrsti grupa djeca moraju meusobno saraivati kako bi rijeili neki zadatak. Njihovo djelovanje treba biti nekako koordinirano. U poetku, u niim razredima uitelj moe uenicima podijeliti uloge poput: predsjedavajui, sekretar, posmatra, izvjeta, mjera vremena i dr., dok u viim razredima, kada su djeca iskusnija, mogu im se dati i vea zaduenja. Osim pomenutih modela organizacione strukture kooperativnog uenja pomenut emo i piramidalni model, sferni model i model hobotnice. Piramidalni model podrazumijeva vieslojnost timskog rada u pogledu uenike komunikacije, kao i nivoa na kojima se kooperacija ostvaruje. Rad se odvija kroz tri nivoa uenike kooperacije, poevi od kooperacije u uenikim parovima, emu moe prethoditi individualni rad, pa do kooperacije na nivou tima ili manje grupe. Sferni model organizacione strukture kooperativnog uenja slian je predhodnom, s tom razlikom da se timski zadatak segmentira iskljuivo na dva dijela na kojima rade ueniki parovi u prvoj fazi rada, dok se u drugoj fazi prelazi na timski rad na nivou cijele grupe. Ovdje je u sutini primjenjen princip slagalice. Model hobotnice je model koji je usmjeren na ueniku kooperaciju na viim nivoima, tj. na nivou tima ili manje grupe i na
23

nivou cijelog odjeljenja. Model je izuzetno pogodan za obrade veih tematskih cjelina, ali isto tako i prilikom sagledavanja odreenog pojma ili problema sa vie aspekata. Izbor naina struktuiranja rada prilikom kooperativnog uenja zavisi od nastavnika, tj. od njegove procjene efikasnosti i podobnosti odreenog modela za pojedino nastavno gradivo, te od samog tipa nastavnog asa. Vanost pravilno postavljene strukture rada pozitivno utie na: podizanje nivoa uenike koncentracije, usmjerenost na timski zadatak, na razvoj komunikacijskih vjetina i na bolja postignua. Strategije kooperativnog uenja u nastavi prirode i drutva Jeannie L. Stele, Kurtis S. Meredith, Charles Temple, Scott Walter u djelu itanjem i pisanjem do kritikog miljenja daju prikaz velikog broja strategija saradnikog uenja koje se mogu koristiti u svim etapama nastave14. Ovdje emo navesti samo one koje se mogu uspjeno implementirati u razrednu nastavu, odnosno primijeniti na satima nastave prirode i drutva. Grozdovi Grozdovi su jedna od strategija koja potie uenike da slobodno i otvoreno razmiljaju o nekoj temi. Mogu se koristiti i u fazi evokacije i u fazi refleksije, dakle mogu potaknuti razmiljanje prije obrade teme, a mogu posluiti i kao nain ponavljanja obraene teme te kao nain stvaranja novih spoznaja i veza. Koraci u stvaranju grozdova: napisati kljunu rije ili frazu u sredini papira, zapisivati rijei ili fraze koje padnu na pamet u vezi s temom, tokom prisjeanja pojmova i njihovog zapisivanja povezivati pojmove za koje se smatra da se mogu povezati, zapisati to vie pojmova sve dok ne istekne vrijeme ili dok ideje ne presue. Kako su opisali autori Prirunika, grozdovi su fleksibilna strategija. Mogu se oblikovati individualno ili grupno. Kao grupna aktivnost mogu posluiti kao okosnica za grupne ideje, to omoguuje uenicima dodir s asocijacijama i vezama koje su drugi uenici izvukli iz primjera.

14

Temple, C., Steele, L. J., Kurtis, S. M.: itanjem i pisanjem do kritikog miljenja, COI Step by step, Sarajevo, 2003, str. 11. 24

Pedagoke teme

Reciprono pouavanje Reciprono pouavanje omoguuje da se svi uenici nau u ulozi nastavnika i vode druge kroz tekst. Obavlja se u grupama od 4 do 7 uenika. Svi uenici imaju isti tekst i izmjenjuju se kao nastavnici. Uloga nastavnika trai od uenika da izvri pet zadaa. Nakon to uenici proitaju odlomak (u sebi), uenik u ulozi nastavnika treba: saeti to je proitao, smisliti nekoliko pitanja o odlomku i dobiti odgovore na njih od drugih uenika, razjasniti problem u vezi s kojim drugi uenici nisu sigurni, predvidjeti to e biti reeno u sljedeem odlomku, zadati svima da proitaju sljedei odlomak i prozvati sljedeeg uenika koji preuzima ulogu nastavnika. Misli, razmijeni, spari Ova je strategija brza aktivnost saradnikog uenja koja od uenika trai da razmiljaju o tekstu i da im kolege pomau u oblikovanju ideja. Moe se ponavljati nekoliko puta tokom itanja ili predavanja. Na pitanja koja je nastavnik pripremio unaprijed uenici daju svoj odgovor. Tada se podijele u parove i razmjenjuju odgovore pokuavajui dobiti odgovor koji ukljuuje ideje u paru. Slagalica Saradnika struktura slagalice je u tome da lanovi neke saradnike grupe postanu strunjaci u odreenom polju neke teme. Razred je podijeljen u grupe (matine skupine). Tema koja se prouava podijeljena je na 4 dijela. Unutar matine skupine uenici su podijeljeni, npr. brojevima (jedinice, dvojke, trojke, etvorke). Svi uenici dobijaju neki dio teksta. Sada se svi uenici kojima je dodijeljen isti broj premjetaju u ekspertnu skupinu. Oni zajedno rade na istom dijelu teksta i postaju eksperti iz tog dijela. Ekspertna skupina prouava svoju podtemu i planira efikasne naine za pouavanje vanim informacijama u svojim matinim grupama kada se vrate u njih. Po zavretku uenici se vraaju iz ekspertnih skupina u matine skupine i pouavaju ostale uenike sadraju. lanovi matinih skupina trebali bi zapisivati sva pitanja koja imaju veze s bilo kojim dijelom teksta. Ta bi pitanja trebalo uputiti grupnom ekspertu koji je odgovoran za taj dio.

25

Razmisli u paru, razmijeni Pred uenike se postavi neki problem ili pitanje o kojem oni individualno razmisle, a zatim u paru razmijene svoje miljenje. Ovo je brza i jednostavna tehnika saradnikog uenja koja se moe primijeniti na veinu sadraja. Odlina je za poetak razgovora. Kolo-naokolo Kolo-naokolo je saradnika aktivnost u kojoj se jedan papir i olovka redom usmjeravaju od lana do lana grupe. Jedan sudionik zapie neku ideju i poalje papir i olovku ueniku s lijeve strane. Taj uenik dopie neto svoje ve zapisanoj ideji i poalje papir dalje. Postoji i usmena inaica ove tehnike. Svaki lan grupe usmeno priopava svoju ideju na kruan nain. Oluja ideja (Brainstorming) Oluja ideja je tehnika kreativnoga miljenja u kojoj se nabrajaju i zapisuju rjeenja nekoga problema, a slui za stvaranje velikoga broja ideja. Svaki uenik u skupini mora se truditi da d to vie prijedloga koji se ne kritiziraju i ne odbacuju, bez obzira koliko su dobri, razumni i izvedivi. Tek u kasnijim fazama provodi se ralamba svakoga odgovora, odbacivanje neprihvatljivih i zadravanje dobrih rjeenja. 15 Prema Ozbornovoj definiciji (osniva ove metode Aleks Ozborn) modana oluja je metod kojim grupa ljudi pokuava da nae reenje za odreeni problem tako to sastavlja listu spontano nastalih ideja. Svoju primjenu nala je i u koli/obrazovanju koristi se, naprimjer, u edukativnim radionicama u izradi grupnih projekata, kao i drugih oblika grupnog rada, ali moe biti veoma korisna i u individualnom radu. Modana oluja je, prije svega, zgodna za generiranje novih, originalnih i neobinih ideja. Osnovna postavka se zasniva na tome da razliiti pojedinci sa razliitim iskustvima i znanjima drugaije pristupaju problemu, kao i da se ideje hrane drugim idejama. Svaka modana oluja treba da pone nekim konkretnim pitanjem. Cilj je potom iznijeti to vie ideja (prve su esto kliei), bez ikakve cenzure i vrednovanja. Svaka ideja je dobro dola, ma koliko djelovala iaeno ponekad se pokae da upravo takve ideje budu
15

udina-Obradovi, M., Teak, D.: Mirotvorni razred, Znamen, Zagreb, 1995, str. 143. 26

Pedagoke teme

najkorisnije. Ideje ne treba obrazlagati, objanjavati niti braniti, jer je u ovoj fazi svaka kritika, neodobravanje, primjedba zabranjena. Treba sve vrijeme ostati pozitivan. Svakako, neko iz grupe treba da bude zaduen da zapie sve iznijete ideje, inae e mnoge biti izgubljene. Tek kada se sve ideje iscrpe, moe se prei na druge faze potrage za kreativnom idejom, kao to su analiza, vrednovanje, selekcija itd. Tek tada dolazi vreme za argumente, logiku, znanje. Jo jedna dobra strana ove tehnike je to to je jako zabavna, to pokree veliku energiju u grupi i poboljava atmosferu i odnose u grupi. Ovo vai u sluajevima kada se proces dobro vodi, a za to je najbolji uitelj sama praksa. Stablo budunosti Stablo budunosti je kooperativna metoda uenja s mnogo varijacija. Svaki uenik na zajednikom stablu ima svoju granu na koju se kasnije dodaju listovi ili cvjetovi na kojima se piu ideje, prijedlozi ili ralanjuje neki aktuelni problem, posljedice tog problema i rjeenja istog. Ova metoda moe se kombinirati s olujom ideja. Radionike aktivnosti Pedagoka radionica, kao specifian oblik grupne interakcije, sa svojim glavnim obiljejem krunom komunikacijom, omoguava naine rada koji su usmjereni na osjetilne, emocionalne i moralne, a ne samo intelektualne funkcije djeteta i proces, te ne samo na ishod ili rezultat procesa.16 Kako se radi o skupnim oblicima rada, raspored sjedenja napravljen je uglavnom kao sjedenje u krugu. Prostor u sredini kruga je prazan i slui za izvoenje zajednikih djelatnosti (kretanje, crtanje, pisanje i sl.). Svaka se radionica u pravilu sastoji od pripravnih, izvedbenih i zavrnih djelatnosti. Pripravne i zavrne djelatnosti poeljno je raditi u zajednikom krugu (u krugu su svi ravnopravni, nema hijerarhije, olakana je komunikacija i djeca su vie upuena jedna na druge), a izvedbene uenjem u paru i malim skupinama. Izvedbene djelatnosti vezane su uz temu koja se obrauje i najvie se rade u parovima i malim skupinama. Nakon svake aktivnosti slijedi refleksija kakvi su uinci onoga to uimo na sudionike,
16

Uzelac, M., Bognar, L., Bagi, A.: Budimo prijatelji-pedagoke radionice za djecu od 6-14 godina, Zagreb, Slon, 1994, str. 56. 27

gdje svatko treba dobiti prostora da iskae svoje misli, elje ili osjeaje i imati pravo na razliito miljenje. Zavrne djelatnosti uglavnom se rade u zajednikom krugu, na kraju susreta, a vezane su uz neku igru ili pjesmu, ples i sl. Voditelj ne smije postavljati puno pitanja ili protivrjeiti, ve poticati uenike da eksperimentiraju idejama, objanjavaju i nadopunjuju svoje rezultate, skiciraju svoje ideje, otkrivaju to je poznato, a to nepoznato. Voditelj treba to due zadravati uenikovu znatielju i nagaanje, jer te djelatnosti produbljuju inventivno i razvijaju kritiko miljenje. Valja stvarati kooperativnu klimu i uenike uvijek poticati na nove djelatnosti i saradnju. esto se moe uti da su za rasprave i odluivanja zadueni odrasli. Naravno, to djeca onda tako i prihvate i teko ih je kasnije nauiti mogunosti izbora, a to je vaan korak i osnovica za donoenje odluka. Najvanija posljedica primjene rasprave u nastavnoj komunikaciji nikako nije samo kreiranje odreenih znanja u uenikim glavama nego razvijanje najkvalitetnijeg naina miljenja i osjetljivosti na probleme, poticanje, navikavanje i pouavanje uenika monologu razgovoru sa sobom, postavljanju pitanja sebi, razvijanju kritinosti i valjanog zakljuivanja, razvijanja vjetine samospoznavanja i jaanja samopouzdanja. Osim frontalne rasprave, osobite prednosti u nastavi ima rasprava u grupama. Jedan nain za njezino provoenje jesu tzv. buzz groups (buzzzujati), u kojima se razred podijeli u grupe po 3-5 uenika. Nastavnik otvara problem, motivira uenike na razmiljanje te zadaje pitanja koja treba prodiskutirati. Tada puta uenike da raspravljaju u grupama samostalno, bez njegove intervencije. Nakon nekoliko minuta, kada se zujanje stia, glasnogovornici grupa kratko iznose zakljuke rasprave. Ovakvim se nainom rasprava ne ograniava na razgovor nastavnika uvijek s istim, aktivnijim uenicima i, to je naroito vano, razvija se pojaana interakcija meu uenicima. Ona potie ravnopravnost lanova grupe pa oslobaa komunikaciju, potie razmjenu primitivnih koncepata jezikom uenika i pridonosi veoj razini razumijevanja sadraja i razvoju kreativnoga miljenja. Takva rasprava potie i razvija saradnju meu uenicima pa oni doista mogu mnogo nauiti u razgovoru s drugim uenicima. Grupna diskusija zahtijeva od uenika pojanjavanje i izraavanje svojih stajalita te sluh za gledita drugih. Najpoznatije
28

Pedagoke teme

strategije su arobni mikrofon", " koncentrini krugovi" i "slaem se ne slaem se". arobni mikrofon Skupina sjedi u krugu u sredini kojega je arobni mikrofon. Tko eli diskutirati uzima mikrofon i samo on moe govoriti, ostali sluaju i gledaju govornika. Kada govornik zavri, vraa mikrofon u sredinu kruga i diskusija se nastavlja istim sistemom. Koncentrini krugovi Razred se podijeli u dvije jednake skupine koje formiraju dva koncentrina kruga, unutranji i vanjski. Unutranji se krug okrene prema vanjskom, tako da je svatko suoen sa svojim partnerom s kojim e diskutirati. Nakon nekoliko minuta vanjski se krug rotira ulijevo, tako da je svaki uenik suoen s nekim drugim. Taj se postupak rotacije ponavlja, bilo s istim pitanjima za diskusiju ili novim. Slaem se ne slaem se Na podu uionice nacrta se kredom ili trakom crta. Lijeva strana predstavlja jako slaganje s onim o emu se raspravljalo, desna jako neslaganje. Od uenika se trai da stupe na mjesto koje predstavlja njihov stav. Kada su u pitanju mlaa djeca moe se ubaciti i opcija nisam siguran.17 METOD Cilj istraivanja je ispitati stavove nastavnika i uenika o primjeni kooperativnog uenja u nastavi prirode i drutva, te ispitati postoji li statistiki znaajna razlika u osobnoj procjeni aktivnosti u dva razliita nastavna pristupa kod djece mlae kolske dobi, te koji pristup i u kojoj mjeri doprinosi porastu socioemocionalnih kompetencija uenika. U istraivanju smo nastojali da dobijemo odgovore na sljedea pitanja: Da li nastavnici primjenjuju kooperativno uenje u nastavi PiD i u kojoj mjeri?, Koje su metode koperativnog uenja najzastupljenije u njihovom radu?, Koje su prednosti kooperativnog pristupa u nastavi PiD uvidjeli?, Koje tekoe imaju prilikom
17

Navedene strategije u saetom obliku preuzete iz prirunika itanjem i pisanjem do kritikog miljenja. 29

primjene kooperativnog uenja u nastavi PiD?, Koje su promjene u pogledu motivacije, komunikacije i rezultata uenja uoili kod uenika kao posljedicu primjene kooperativnog uenja?, Da li postoji statistiki znaajna razlika u osobnoj procjeni aktivnosti uenika u dva razliita nastavna pristupa (kooperativnog uenja i direktnog pouavanja) u nastavi prirode i drutva kod djece mlae kolske dobi?, U kojoj mjeri primjena kooperativnog pristupa doprinosi porastu socio-emocionalnih kompetencija uenika?, U kojoj mjeri primjena koopertivnog uenja utie na smanjenje negativnih posljedica nastave (trema, strah, nezadovoljstvo zbog neuspjeha...). S obzirom na cilj istraivanja, tehnike i instrumentarij koji emo koristiti, kao osnovna metoda istraivanja upotrijebljena je empirijska neeksperimentalna metoda ili tzv. Servej metoda. Ova metoda je najpouzdanija za dobijanje iskrenih miljenja i pouzdanih stavova. U istraivanju jo je upotrebljavana metoda teorijske analize i analitiko-deskriptivni metod. U istraivanju emo koristiti anketu za nastavnike, koja sadri posebno odabrana pitanja u skaldu sa ciljevima, zadacima i hipotezama istraivanja. Za uenike je odabran upitnik za samoprocjenu aktivnosti. Upitnik se sastoji od 27 pitanja, od kojih su 4 posebno namijenjena za kooperativni pristup (realiziran metodom slagalice) i nee biti vrednovana prilikom analize upitnika za direktan pristup. Od uenika se trailo da procijene svoju aktivnost na satu uz primjenu deskriptivno- numerike skale od pet stupnjeva Likertova tipa. U radu e se kao tehnika koristiti anketiranje, skaliranje i rad na prouavanju pedagoke dokumentacije koji e nam pomoi da na osnovu analize dostupne literature i pedagoke publikcije sagledamo problem primjene kooperativnog uenja u nastavi prirode i drutva, te da uoimo prednosti i tekoe primjene ove nastavne strategije u naim kolama. U istraivanju je obuhvaeno 40 nastavnika iz dvije osnovne kole, i to 20 nastavnika iz O Musa azim ati i 20 nastavnika iz O Skender Kulenovi iz Zenice. Uzorak uenika sainjava 40 uenika petog razreda devetogodinjeg kolovanja iz O Musa azim ati, podrune kole u Blatui (Vd iVe). Istraivanja su provedena krajem oktobra 2008.

30

Pedagoke teme

ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAIVANJA Rezultati ispitivanja nastavnika U naem istraivanju ispitali smo stavove 40 nastavnika: 20 nastavnika iz Osnovne kole Musa azim ati i 20 nastavnika iz Osnovne kole Skender Kulenovi. Ukoliko posmatramo uzorak nastavnika prema godinama iskustva u nastavi (radnom stau) stanje je sljedee: 20% njih ima do 10 godina iskustva, 55% izmeu 10 i 20 godina, njih 12,5% izmeu 20 i 30 godina i njih 12,5% preko 30 godina iskustva. Rezultati su prikazani u grafikom prikazu koji slijedi.
pregled anketiranih nastavnika prema godinama iskustva
preko 30 od 20-30 preko 30

do10 god 1 2 3 4 od10-20

Grafikon 1: Grafiki prikaz nastavnika prema godinama iskustva Na pitanje iz ankete Primjenjujete li kooperativno uenje u nastavi prirode i drutva? ispitanici su se izjanjavali zaokruivanjem jednog od ponuenih odgovora. Slijedi grafiki prikaz i interpretacija.
Primjenjujete li kooperativno uenje u nastavi PiD

30 25
broj nastavnika 15

20 10 5 0 1
esto

2
ponekad rijetko

Grafikon 2: Grafiki prikaz stavova nastavnika o uestalosti primjene kooperativnog uenja

31

Kao to vidimo iz grafikkog prikaza, 75% nastavnika izjasnilo se da esto primjenjuju kooperativno uenje u nastavi prirode i drutva, a 10 nastavnika izjasnilo se da ponekad koriste kooperativno uenje u nastavi. Za odgovor rijetko nije se izjasnio ni jedan ispitanik, to nas navodi na zakljuak da je kooperativno uenje veoma zastupljeno u nastavi prirode i drutva. Na pitanje Vai uenici pokazuju veu motivaciju za rad kada primjenjujete kooperativni pristup nastavi? ispitanici su se izjanjavali zaokruivanjem jednog od ponuenih odgovora. Slijedi grafiki prikaz i interpretacija.
Miljenja nastavnika o motivaciji uenika u kooperativnom pristupu

35 30 25 broj 20 nastavnika 15 10 5 0

1
esto

2
ponekad rijetko

Grafikon 3: Grafiki prikaz stavova nastavnika o motivaciji uenika u kooperativnom pristupu Vidimo da je 80% nastavnika miljenja da su uenici esto motiviraniji za rad na asovima kada se primjenjuje kooperativno uenje, dok se 15% nastavnika izjasnilo da su njihovi uenici ponekad motiviraniji, a samo 2 nastavnika su miljenja da njihovi uenici rijetko pokazuju veu motiviranost za rad zbog kooperativnog pristupa. Rezultati pokazuju da su nastavnici u znatnoj veini (80%) miljenja da kooperativni pristup poveava motiviranost njihovih uenika za rad. Na tree anketno pitanje Vai uenici slobodnije i otvorenije komuniciraju kada primjenjujete kooperativni pristup na nastavi prirode i drutva? ispitanici su se izjanjavali zaokruivanjem jednog od ponuenih odgovora. Slijedi grafiki prikaz i interpretacija.

32

Pedagoke teme
Miljenja nastavnika o slobodi i otvorenosti komunikacije uenika u kooperativnom pristupu 35 30 25 broj 20 nastavnika 15 10 5 0

1
esto

2
ponekad rijetko

Grafikon 4: Grafiki prikaz stavova nastavnika o slobodi i otvorenosti komunikacije uenika Kao to vidimo iz priloenih rezultata 85% nastavnika izjasnilo se da su njihovi uenici otvorniji i slobodniji u komunikaciji, dok samo 10% nastavnika je miljenja da je ponekad uenika komunikacija slobodnija i otvorenija, a samo 5% nastavnika smatra da je to rijetka situacija. Na anketno pitanje Vai uenici pokazuju bolje rezultate u uenju kada primjenjujete kooperativni pristup, nego kada ih pouavate klasinim metodama? ispitanici su se izjanjavali zaokruivanjem jednog od ponuenih odgovora. Slijedi grafiki prikaz i interpretacija.
Miljenja nastavnika o postizanju boljeg uspjeha uenika u kooperativnom pristupu 25 20
broj 15 nastavnika

10 5 0 1
esto

2
ponekad rijetko

Grafikon 5: Grafiki prikaz stavova nastavnika o postizanju boljeg uspjeha uenika Kao to vidimo prema priloenim rezultatima 60% nastavnika smatra da kooperativni pristup esto utie na poveanje uspjeha u uenju, dok 30% nastavnika smatra da se bolje znanje ponekad
33

deava kao posljedica kooperativnog uenja, a 10% nastavnika smatra da je to rijetko. Na pitanje Navedite koje metode kooperativnog uenja najee primjenjujete u nastavi PiD? ispitanici su mogli dati vie odgovora. Slijedi grafiki prikaz i interpretacija.
Najee koritene metode u kooperativnom uenju
intervju u tri koraka razmisli/spari/razmijeni grupno istraivanje

slagalice

oluja ideja

Grafikon 6: Grafiki prikaz stavova nastavnika o najee koritenim metodama Rezultati su pokazali da je najee koritena metoda Razmisli/spari/razmijeni (38 puta navedena), zatim grupno istraivanje (24 puta navedeno), te metod slagalice, koju su ispitanici naveli 22 puta. Neto rjee koritene metode, prema naim ispitanicima su: oluja ideja (18) i intervju u tri koraka (8). Ispitanike smo zamolili da navedu prednosti primjene kooperativnog pristupa u nastavi PiD. Slijedi grafiki prikaz i interpretacija.
Prednosti kooperativnog pristupa u nastavi PiD
efikasna komunikacija 32

bolja motivisanost

smanje straha od neuspjeha 24

34

26 28 poveanje saradnje i prijateljstva slobodnije izraavanje

Grafikon 7: Grafiki prikaz stavova nastavnika o prednostima kooperativnog pristupa Ispitanici su naveli sljedee prednosti: efikasna komunikacija (80% ispitanika), smanjenje straha od neuspjeha (60% ispitanika),
34

Pedagoke teme

bolja motivacija za rad (85% ispitanika), poveanje saradnje i prijateljstva (70% ispitanika), te slobodnije izraavanje (65% ispitanika). Sedmo anketno pitanje je bilo Navedite koje tekoe imate prilikom primjene kooperativnog pristupa u nastavi PiD. Ispitanici su naveli jednu ili vie tekoa, dok su neki smatrali da nemaju tekoe prilikom primjene kooperativnog pristupa u nastavi PiD. Slijedi grafiki prikaz i interpretacija.
Tekoe u primjeni kooperativnog uenja u nastavi PiD materijali za rad 16 20

NPiP prostor 24 1 2 3 4 5 6

26 brojnost 10 odjeljenja nema tekoa 8 ocjenjivanje

Grafikon 8: Grafiki prikaz stavova nastavnika o tekoama u primjeni kooperativnog pristupa Rezultati istraivanja su pokazali da u potekoe koje imaju nastavnici prilikom primjene kooperativnog pristupa u nastavi PiD ispitanici istiu sljedee: brojnost uenika (65% ispitanika), materijale (40% ispitanika), Nastavni plan i program (50% ispitanika), prostor (60% ispitanika), ocjenjivanje (20% ispitanika), a 25% ispitanika je izjavilo da nema tekoa. Rezultati istraivanja stavova uenika Istraivanje je obuhvatilo 40 uenika petog razreda devetogodinjeg kolovanja iz O Musa azim ati (dva odjeljenja po 20 uenika). Vd je upitnik somoprocjene ispunjavao nakon sata Moje okoline realiziranog primjenom kooperativnog uenja (metodom slagalice), a Ve, koji je istu nastavnu jedinicu ivotne zajednice mora iz Moje okoline realizirao direktnim pouavanjem.

35

Upitnik je sastavljen od 27 tvrdnji vezanih za aktivnosti uenika na nastavnom satu. Uenici su trebali da procjene svoju aktivnost na satu uz primjenu deskriptivno-numerike skale od 5 stupnjeva Likertova tipa. Tvrdnje zastupljene u upitniku bile su vezane za tremu na satu i mogui strah uenika od rada u grupi, podjele odgovornosti tokom usvajanja nastavnih sadraja (koja u kooperativnom uenju za direktnu posljedicu ima i odgovornost za uspjeh cijele skupine), meusobno postavljanje pitanja, interes uenika za nastavni sadraj, meusobno uvaavanje osobnih stajalita uenika te procjenu rezultata i aktivnosti cijeloga razreda ili grupe od strane pojedinog uenika. Poseban naglasak je stavljen na komunikaciju i procjenu pozitivne meuzavisnosti uenika kao vanih faktora na kojima se temelji najvii oblik interakcije u nastavi saradnja. Procjenjujui vlastitu aktivnost, uenici, koji su sudjelovali u saradnikom obliku nastave metodom slagalice, na tvrdnjama: 5 Osjeala sam se vanom, 14 S lakoom sam izlagala svoj dio zadatka, 16 Osjeala sam se vanom to sam dio uspjenog tima, 21 Lahko smo se dogovorili o izlaganju, imali su mogunost vrednovati vlastito postignue i uspjenost saradnje unutar ekspertnih timova. Rezultati u narednoj tabeli prikazuju prosjene vrijednosti aktivnosti uenika Vd odjeljenja postignutih saradnikim (kooperativnim) pristupom metodom slagalice. U tabeli 1 koja slijedi istaknute su najvie postignute aritmetike sredine uenikih odgovora. Kao to vidimo, najbolje prosjene rezultate u saradnikom uenju uenici su postigli na tvrdnjama: 14. S lahkoom sam izlagao/la svoj dio zadatka (4. 94), 12. Pomagao/la sam drugima (4. 89), 12. Bilo mi je zanimljivo (4. 84),

36

Pedagoke teme

Tvrdnje 1. Poticao/la sam druge 2. Osjeao/la sam odgovornost 3. Saraivao/la sam sa drugovima 4. Davao/la sam primjedbe 5. Osjeao/la sam se vanim kada sam se vratio/la u matinu skupinu 6. Osjeao/la sam tremu* 7. Sluao/la sam druge 8. Postavljao/la sam pitanja 9. Bilo mi je jasno to trebam uiniti 10. Bio/la sam znatieljan 11. Bilo mi je zanimljivo 12. Pomagao/la sam drugima 13. Uvaavao/la sam prijedloge drugih 14. S lahkoom sam izlagao svoj dio zadatka 15. Isticao/la sam se osobito 16. Osjeao/la sam se vanim to sam dio uspjenog tima 17. Osjeali smo zajedniki uspjeh 18. Skretali smo s teme 19. Razgovarali smo o uinjenom 20. Svi smo podjednako pridonijeli 21. Lahko smo se dogovorili o izlaganju 22. Postavljali su mi pitanja 23. Ostali su me sluali 24. Davali smo nove prijedloge 25. Postavljali smo poticajna pitanja 26. Osjeali smo meusobno povjerenje 27. Osjeali smo zajedniku odgovornost

Aritmetika sredina 4. 10 3. 80 4. 78 3. 63 3. 89 1. 96* 4. 57 3. 42 4. 73 4. 73 4. 84 4. 89 3. 52 4. 94 2. 63 3. 84 4. 78 2. 16 4. 00 4. 47 3. 78 3. 31 2. 78 4. 31 2. 89 4. 10 4. 52

Zatim slijede isto tako visoko procijenjene tvrdnje 3 i 17 (4. 78): 3. Saraivao/la sam sa drugovima, 17. Osjeali smo zajedniki uspjeh, Tvrdnje 9 i 10 postigle su rezultat od 4. 73, a one glase: 9. Bilo mi je jasno to trebam uiniti, 10. Bio/la sam znatieljan/na. Nita manje zanemarljive su i ostale tvrdnje sa aritmetikom sredinom iznad 4, a to su tvrdnje 1, 7, 19, 20, 24, 26 i 27. Istaknut emo i rezultat tvrdnje 8 (Imala sam tremu) koja je ovdje obrnuto vrednovana i iznosi 1. 96.

37

U tabeli 2 prikazani su rezultati prosjenih vrijednosti aktivnosti uenika Ve odjeljenja postignutih direktnim pouavanjem (frontalni pristup).
Tvrdnje 1. Poticao/la sam druge 2. Osjeao/la sam odgovornost 3. Saraivao/la sam sa drugovima 4. Davao/la sam primjedbe 5. Osjeao/la sam se vanim kada sam se vratio/la u matinu skupinu 6. Osjeao/la sam tremu* 7. Sluao/la sam druge 8. Postavljao/la sam pitanja 9. Bilo mi je jasno ta trebam uiniti 10. Bio/la sam znatieljan 11. Bilo mi je zanimljivo 12. Pomagao/la sam drugima 13. Uvaavao/la sam prijedloge drugih 14. S lahkoom sam izlagao svoj dio zadatka 15. Isticao/la sam se osobito 16. Osjeao/la sam se vanim to sam dio uspjenog tima 17. Osjeali smo zajedniki uspjeh 18. Skretali smo s teme 19. Razgovarali smo o uinjenom 20. Svi smo podjednako pridonijeli 21. Lahko smo se dogovorili o izlaganju 22. Postavljali su mi pitanja 23. Ostali su me sluali 24. Davali smo nove prijedloge 25. Postavljali smo poticajna pitanja 26. Osjeali smo meusobno povjerenje 27. Osjeali smo zajedniku odgovornost Aritmetika sredina 3. 16 4. 10 3. 55 2. 16 2. 44 3. 44 2. 16 4. 22 3. 83 4. 22 2. 61 2. 94 3. 16 3. 88 1. 78 3. 05 2. 72 3. 05 4. 12 2. 88 3 3. 89 4. 16 Ukupan broj uenika 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20 20

Tvrdnje 5, 14, 16 i 21 nisu vrednovane za skupinu koja je sudjelovala u tradicionalnoj nastavi, jer se pitanja odnose na odjeljenje Vd, koje je primjenjivalo metodu slagalice. Najbolji prosjeni rezultati u direktnom pouavanju uenika dobiveni su na tvrdnjama: 9. Bilo mi je jasno ta trebam uiniti (4. 22), 11. Bilo mi je zanimljivo (4. 22), 27. Osjeali smo zajedniku odgovornost (4. 16), 23. Ostali su me sluali (4. 12),

38

Pedagoke teme

2. Osjeao/la sam odgovornost (4. 10). 16. Iz podataka je jasno vidljivo kako je ukupno 13 (13+1)18 tvrdnji saradnikog oblika uenja ocijenjeno prosjenom ocjenom 4 ili iznad 4, dok je prema rezultatima direktnog pouavanja sa ocjenom 4 ili vie od 4 ocijenjeno samo 5 tvrdnji, uz napomenu da su prosjene ocjene i tih tvrdnji slabije od ocjena saradnikog uenja. U prilog tvrdnjama o snanom uticaju saradnikog oblika uenja na stvaranje pozitivne meuzavisnosti meu uenicima govori vrlo visoka prosjena ocjena tvrdnje 17. Kao dodatne potvrde ovih navoda jesu tvrdnje 26 i 27, kojima su sudionici saradnikog oblika nastave pokazali kako su najvee dobiti ovakvog oblika nastave zajedniki uspjeh, odgovornost i meusobno povjerenje koje nastaje kao prirodna posljedica saradnje. Saradnja meu uenicima poboljala je i unaprijedila razinu interakcije, to je vidljivo iz tvrdnje 24, te tvrdnji 7 i 23, koje daju zakljuiti kako se osim povjerenja istie i motivacija koja je osnova svakoj aktivnosti uenika na nastavnom satu. Posebnu panju treba posvetiti tvrdnjama 20 i 16, jer one pokazuju da uenici ne istiu svoj osobni doprinos, ve prednost daju zajednitvu i postignuu skupine. Uenici Ve koji su sudjelovali u frontalno-tradicionalnom obliku nastave najviom su ocjenom vrednovali tvdnje 9 i 11. Tvrdnja 9 je odabrana, vjerovatno, to je prije i tokom nastave uenicima vrlo jasno objanjeno ta trebaju raditi, a vrednovanje tvrdnje 11 trebamo prihvatiti sa napomenom da je zanimljivosti nastave zasigurno pridonijela i upotreba savremenih tehnikih sredstava (projektor, prezentacija). Da u ovom razredu postoji meusobno povjerenje i odgovornost skupine kao cjeline, pokazuju visoke prosjene ocjene tvrdnje 27. Tvrdnja 2 (osjeao/la sam odgovornost) je jedna od znaajnijih u uporeivanju tvrdnji sa najviim prosjenim ocjenama aktivnosti uenika na satu, izmeu saradnikog i frontalnotradicionalnog pristupa. Iako su uenici iz Vd, koji su sudjelovali u saradnikom uenju ocijenili ovu tvrdnju sa 3. 80, ona je viom ocjenom vrednovana od uenika Ve i to ocjenom 4. 10. Objanjenje se moe pronai u injenici da su uenici Ve neke svoje zadatke
18

Viom ocjenom procijenjena je i tvrdnja 14, koja nije vrednovana u u odjeljenju Ve, zbog ega smo stavili oznaku 13+1. 39

rjeavali samostalno, ne saraujui s ostalim uenicima iz razreda, to poveava osjeaj individualne odgovornosti. Poseban osvrt treba dati na tvrdnje 5, 14, 16 i 21, koje su u upitniku za provjeru aktivnosti uenika vrednovane i odnose se samo na odjeljenje koje je sudjelovalo u saradnikoj nastavi metodom slagalice. Tvrdnje su sljedee: 5. Osjeao/la sam se vanim kada sam se vratio u skupinu (3. 89), 14. S lahkoom sam izlagao/la svoj dio zadatka (4. 94), 16. Osjeao/ la sam se vanim to sam dio uspjenog tima (3. 84), 21. Lahko smo se dogovorili o izlaganju (3. 78). Navedene tvrdnje su postavljene kako bi se stekla mogunost za vrednovanje posebnih obiljeja saradnikog uenja, usko vezanih za samu metodu slagalice. Uenici su na tvrdnjama 5, 14, 16, 21 procjenjivali vlastitu aktivnost i aktivnost tzv. ekspertnih ili strunih skupina karakteristinih za metodu slagalice. Kao to vidimo, sve 4 tvrdnje su ocijenjene visokim ocjenama. Rezultat tvrdnje 5 ukazuje na visoku razinu samopouzdanja i sposobnosti koja je nastala kao rezultat rada u saradnikim strunim skupinama, to pokazuju rezultati tvrdnje 14 i 16. Jedina tvrdnja koja je trebala da ispita postojanje osjeaja treme, straha i nesigurnosti u uenika bila je tvrdnja 6 (Osjeao/la sam tremu), koja je obrnuto vrednovana, pa je manja prosjena vrijednost znaajnija. I ova tvrdnja je pokazala prednost saradnikog uenja nad frontalno-tradicionalnim u smanjivanju moguih negativnih efekata nastavnog procesa na aktivnost uenika, to zasigurno jesu strah i manjak samopouzdanja. Znaajnost razlike prosjenih rezultata aktivnosti uenika Vd i Ve odjeljenja dobivenih uz primjenu testa predznaka, uz p=0. 05 Na osnovu dobivenih rezultata, predstavljenih u tabeli 3 koja slijedi, uz N=21 i p=0. 05, moemo zakljuiti da je razlika izmeu saradnikog oblika pouavanja i direktnog pouavanja znaajna kada se radi o aktivnosti uenika na satu.

40

Pedagoke teme

Redni broj tvrdnje 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27.

Saradniko uenje AS 4. 10 3. 80 4. 78 3. 63 3. 89 1. 96* 4. 57 3. 42 4. 73 4. 73 4. 84 4. 89 3. 52 4. 94 2. 63 3. 84 4. 78 2. 16 4. 00 4. 47 3. 78 3. 31 2. 78 4. 31 2. 89 4. 10 4. 52

Tradicionalna nastava AS 3. 16 4. 10 3. 55 2. 16 2. 44 3. 44 2. 16 4. 22 3. 83 4. 22 2. 61 2. 94 3. 16 3. 88 1. 78 3. 05 2. 72 3. 05 4. 12 2. 88 3 3. 89 4. 16

Predznak tvrdnje + + + / + + + + + + + / / + 0 + + / + + + 0 + 0

Predznak tvrdnje: + u korist saradnikog uenja - u korist tradicionalne nastave 0 nema razlike / nije vrednovano ZAKLJUAK Prema dobijenim rezultatima, koji nam govore da se ak 75% ispitanika izjasnilo da esto koristi metode kooperativnog uenja, a 25% se izjasnilo da ih upotrebljava ponekad, dok se za opciju rijetko nije izjasnio nijedan ispitanik, moemo zakljuiti da je potvrena naa prva podhipoteza. Rezultati istraivanja pokazali su da su ispitanici kao najee koritene metode naveli: metodu misli/spari/razmijeni, zatim

41

metodu slagalice, metodu intervjua u tri koraka, metodu grupnog istraivanja, metodu oluje mozga. Od pomenutih metoda prednjai metoda misli/spari/razmijeni sa 95%, zatim grupno istraivanje, koju je navelo 60% ispitanika, dok je oluja ideja navedena kod 45% ispitanika kao najee upotrebljavana. Metodu slagalice, kao najeu metodu navelo je 55% ispitanika, dok je metodu intervju u tri koraka navelo 20% ispitanika. Iz navedenih rezultata vidimo da su najee koritene metode odabrane kod veeg broja ispitanika i da su raznovrsne, kako po aktivnostima koje se u njima izvode, tako i po mogunostima primjene u pojedinim etapama nastavnog sata. Navedeni rezultati upuuju nas na zakljuak da nastavnici upotrebljavaju razliite metode kooperativnog uenja, ime je potvrena i druga podhipoteza. Posmatrajui dobivene rezultate na tri pitanja ankete za nastavnike moemo zakljuiti sljedee: da su nastavnici miljenja da njihovi uenici esto pokazuju veu motivaciju (80%), slobodniju i otvoreniju komunikaciju (85%) i da postiu bolji uspjeh (60%). Na osnovu ovih pokazatelja potvrena je i trea podhipoteza. Nastvnici su naveli veliki broj prednosti kooperativnog pristupa u nastavi PiD i to: motiviranost uenika za rad (85%), poveana komunikacija (80%), poveanje saradnje i prijateljstva (70%), smanjenje straha od neuspjeha (60%), slobodnije izraavanje (65%). Veliki procenat navedenih prednosti kooperativnog pristupa u nastavi PiD navodi nas na zakljuak da je i etvrta podhipoteza potvrena. Prema dobivenim rezultatima nastavnici su kao potekoe prilikom realizacije kooperativnog uenja naveli brojnost odjeljenja (26%), prostor (24%), preobimnost nastavnog plana i programa (20%), materijal za rad (16%), ocjenjivanje kooperativnog uenja (8%), dok je 18% nastavnika navelo da nema tekoe prilikom primjene kooperativnog uenja. Kako vidimo, sve tekoe koje su navedene u veem procentu (brojnost, prostor, NPiP, materijal za rad) su organizacione prirode, i njihovo rjeavanje ne zavisi od nastavnika ve od odgovarajuih nadlenih institucija. Prema navedenom zakljuujemo da je peta hipoteza potvrena. Da postoji znaajna statistika razlika izmeu saradnikog i direktnog pouavanja u korist saradnikog uenja kada se radi o aktivnosti na satu pokazali su dobiveni rezultati u tabeli 3, uz N=21 i p=0.05.

42

Pedagoke teme

Na osnovu rezultata upitnika, dobivenih samoprocjenom uenika, potvrdile su se tvrdnje kako su najvee dobiti od saradnikog oblika uenja velika razina osjeaja zajednikog uspjeha, zajednika odgovornost i meusobno povjerenje, koje nastaje kao prirodna posljedica saradnje. Saradnja je poboljala i unaprijedila razinu interakcije (tvrdnje 24, 7, 23), to nas navodi na zakljuak da se osim poveanja uzajamne meuzavisnosti, povjerenja istie i poveanje motivacije. Uenici prednost daju zajednitvu i postignuu skupine, a ne istiu svoj osobni interes. Uenici su sve pomenute tvrdnje procijenili visokom ocjenom 4 ili veom, to nas upuuje na zakljuak da, i prema miljenju uenika, kooperativno uenje doprinosi porastu nekih aspekata socioemocionalnih kompetencija, a ranije smo naveli slina miljenja nastavnika. Prema tome, potvrena je i sedma podhipoteza. Na temelju rezultata istraivanja moemo zakljuiti da: Nastavnici i uenici imaju pozitivne stavove o primjeni kooperativnog uenja u nastavi PiD; Uenici pokazuju veu angairanost i razvijenost socioemocionalnih kompetencija na asovima sa kooperativnim pristupom u odnosu na klasini pristup. Kooperativno uenje samo je jedan od moguih puteva kojima se moe krenuti u budunost kolstva. Pokazuje iznimne prednosti i vrlo malo nedostataka, to je znanastveno potvreno sa brojnim istraivanjima. Velika raznolikost, mogunost primjene i brojnost kooperativnih metoda predstavlja najvee bogatstvo ovakvog naina uenja. LITERATURA Abrami et al. (1995). Classroom connections, London: Harcourt Brace. Andri., Z. (1989). Autoindividualizirani rad u nastavi, Zagreb: kolske novine. Bai, J., Hudina, B., Koller-Trbovi, N., iak, A. (1994). Integralna metoda Prirunik za odgajatelje i strune suradnike predkolskih ustanova, Zagreb: Alinea. Berti, D. i Kraovec-Salaj, D. (2000). Interaktivno i suradniko uenje u nastavi prirode i drutva u okviru ERR sustava, Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu, 1 (2). Bognar, L., Matijevi, M. (1993). Didaktika, Zagreb: kolska knjiga.

43

Cartwright, D. & Zander, A. (1956). Group dynamics: research and theory, New York: Row, Peterson and Co. Cohen, E. (1994). Designing groupwork: startegies for the heterogenious classroom, New York: Teacher Colleague, Columbia University, Cota Bekavac, M. (2002). Istaraivanja suradnikog uenja, Zagreb: Napredak. udina-Obradovi, M., Teak, D. (1995). Mirotvorni razred, Zagreb: Znamen. De Zan, I. (2000). Metodika nastave prirode i drutva, Zagreb: kolska knjiga. De Zan, I. (2000). Metodika nastave prirode i drutva, Zagreb: kolska knjiga. Desforges, C. (2001). Uspjeno uenje i pouavanje, psihologijski pristupi, Zagreb: Educa. Goleman, D. (1998). Emocionalna inteligencija, Beograd: Geopoetika. Graves, B. & Graves, M.F. (1997). Kooperativno uenje, u: Didaktiki putokazi, br. 7, Zenica: Pedagoki zavod i Pedagoka akademija. Graves, B., Graves, F., M. (1997). Kooperativno uenje, u: Didaktiki putokazi, br. 7, Zenica: Pedagoki zavod i Pedagoka akademija. Jensen, E. (2003): Super-nastava, Zagreb: Educa. Johnson, D. W., Johnson, R. T. & Holubec, E.J. (1994). Cooperationin the Classroom, Edina, MN: Interaction Book Co. Johnson, Johnson & Holubec. Structuring cooperative learning: lesen plans for teachers, Edina: Interaction Book Company. Johnson, R. & Johnson, D. (1989). Cooperation and competetion, Edina, MN: Interaction. Kegan, S. (2001). Group Grades Are Pointless, Spring, Online Magazine. Klarin, M: Utjecaj poduavanja u malim kooperativnim skupinama na usvajanje znanja i zadovoljstvo studenata, Drutvena istraivanja, 7, 4/5 Klippert, H. (2001). Kako uspjeno uiti u timu, Zbirka praktinih primjera, Zagreb: Educa. Mesch, D., Johnson, D.W. & Johnson, R. (1988). Impact of pozitive interdependence and academic group contigentiens on achievement, Journal of Social Psychology,
44

Pedagoke teme

Petz, B. (1985). Osnovne statistike meode za nematematiare, Zagreb: SNL. Romi, S. (2002). Kooperativno uenje u poetnim razredima osnovne kole. Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu, Vol. 4, br. 1, Sharan, S. (1980). A group investigation method of cooperative learning in the classroom, Provo, UT: Brigham Young University Press. Slavin, R. E. (1990). Student team learning: A practical guide to cooperative learning, Washington, Dc: Nacional Education Association. Suzi, N. (1999). Interaktivno uenje, Banjaluka: Ministarstvo prosvjete Republike Srpske. evkui, S. (1993). Kooperativno uenje razredu, Zbornik instituta za pedagoka istraivanja, br. 25, Beograd: Institut za pedagoka istraivanja. evkui, S. (2003). Kreiranje uslova za kooperativno uenje, Beograd: Institut za pedagoka istraivanja. evkui, S.: Teorijske osnove i perspektive kooperativnog uenja, Zbornik instituta za pedagoka istraivanja, br. 27 (138-157), Beograd: Institut za pedagoka istraivanja. Temple, C., Steele, L. J., Kurtis, S. M. (2006). Kooperativno uenje i planiranje nastavne jedinice i ocjenjivanje, Sarajevo: COI Step by step. Temple, C., Steele, L.J., Kurtis, S. M. (2003). itanjem i pisanjem do kritikog miljenja, Sarajevo: COI Step by step. Temple, C., Steele, L.J., Kurtis, S.M. (2006). Kooperativno uenje i planiranje nastavne jedinice i ocjenjivanje, Sarajevo: COI Step by step. Terharad, E. (2001). Metode pouavanja i uenja, Zagreb: Educa. Uzelac, M., Bognar, L., Bagi, A. (1994). Budimo prijatelji pedagoke radionice za djecu od 6-14 godina, Zagreb: Slon. Vizek-Vidovi, Benge Kletzien, S., Cota Bekavac, M. (2002). Aktivno uenje i ERR okvir za pouavanje, Zagreb: Forum za slobodu odgoja. Walsh, B. (2004). Kurikulum za prvi razred osnovne kole: Stvaranje razreda usmjerenog na dijete, Zagreb: Puko otvoreno uilite Korak po korak. Yager, S., Johnson, D. & Johnson, R. Oral discussion, group to induvidual transfer and achievement in cooperative learning groups, Journal of Educational Psihology, Vol. 77.
45

COOPERATIVE LEARNING IN THE NATURE AND SOCIETY CLASSES Summary Cooperative learning is only one of the potential roads our education can take. It has been shown to have exceptional advantages and few disadvantages, which has been confirmed by extensive research in the field. The diversity, prospects for application and the numerousness of cooperative methods is the greatest potential of such a method of learning. The research is aimed at examining the views the teachers and students have of the application of cooperative learning in the Nature and Society Classes, establishing whether there is a statistically significant difference in the evaluation of the activities in two distinct approaches of teaching younger age children, as well as exploring which approach contributes to the increase in the socio-emotional competence in children and to what extent. The research has involved forty teachers in two primary schools as follows: twenty teachers employed with the Musa azim ati Primary School and twenty teachers employed with the Skender Kulenovi Primary School. The sample consisted of forty students attending the fifth grade of the nine-year primary education in a subsidiary of the Musa azim ati Primary School in Blatua. The results of the research have shown that both the teachers and students have positive attitudes towards cooperative learning in the Nature and Society classes and that the students are more involved and the degree of their socio-emotional competencies is higher in classes where cooperative approach was applied as opposed to the classic approach.

46

Pedagoke teme

Amel Ali

RELACIJE IZMEU OBITELJSKIH ODNOSA I PREFERIRANJA VRIJEDNOSNIH ORIJENTACIJA

Saetak Cilj ove studije predstavlja pokuaj da se kroz istraivanje pripadnika tri generacije unutar obitelji ustanovi na koji nain razliite unutarobiteljske varijable utjeu na preferiranje vrijednosnih orijentacija. Budui da kljune unutarobiteljske varijable ine sociopedagoki faktori obiteljskog ivota, predmet istraivanja je bio da se ustanovi povezanost preferiranja vrijednosnih orijentacija unutar obitelji, na razini tri generacije, u odnosu na generacijsku pripadnost unutar obitelji, te povezanost sa nekim od obiljeja socio-pedagokih faktora obitelji sa prisutnou najznaajnih socijalizatorskih varijabli, kako izmeu razliitih generacija, tako i unutar promatranih generacijskih skupina. Na ovaj nain su obuhvaeni ne samo kljuni sociokulturni faktori obiteljskog ivota vani za prijenos vrijednosti, ve je izvren uvid i u prisutnost socijalizacijskih faktora i agenasa na tri generacijska stratuma unutar ispitivanih obitelji, te tipski definiranih obitelji meusobno. U istraivanju je koritena kombinacija kvalitativne i kvantitativne paradigme, a sve u vezi sa prirodom problema i prikupljenih podataka. U okviru statistike obrade podataka primjenjene su mjere utvrivanja znaajnosti razlika vrijednosnih preferencija na vie linija grananja promatranog uzorka: urbanoruralno, polna pripadnost, ocjene kvaliteta ivota, socioekonomskog statusa i nivoa obrazovanja. Koriteni su statistiki postupci za utvrivanje razlika izmeu podgrupa obuhvaenih istraivanjem i povezanosti varijabli ukljuenih u istraivanje, pri emu je koritena prikladna parametrijska i neparametrijska statistika u skladu sa raspoloivim podacima. Kljune rijei: odgoj, obitelj, roditeljstvo, generacije, vrijednosne orijentacije

47

UVOD Obitelj poimamo kao jednu od najznaajnijih institucija koja je najblia poimanju ovjeka. Kao to nema obitelji bez ovjeka, tako se ne moe ni govoriti o ovjeku bez obitelji i njezinih surogata. Ipak, iako je obitelj jedno od najstarijih vidova zajednitva i institucionalnih tvorevina ovjeka, jo uvijek se ne moe govoriti o jasno definiranim teorijskim okvirima obiteljskog djelovanja. Prema veini autora koji su se bavili ovom oblau, ve ova, do kraja nedovoljno teorijski uokvirena stvarnost, dovoljnim je razlogom i javljanja razliitih klasifikacija varijabli obiteljskog ivota. Tako priklanjanje odreenoj teoriji i pristupu izuavanja obitelji, te odnos prema shemi povezanosti varijabli obiteljskog ivota, u bitnome odreuje, ne samo razumijevanje unutarobiteljskih odnosa, ve i poziciju obitelji unutar drutva. I najpovrniji teorijski pristup istraivanja obitelji nuno bi trebao uvaiti slijedeih nekoliko injenica: obitelj je dijelom drutvenog i kulturnog sistema, ali se ne moe prouavati identinom analogijom kakva se primjenjuje u prouavanju drugih drutvenih grupa; obitelj je mjesto primarnih ljudskih odnosa, primarne socijalizacije, prvih odgojnih uticaja koji su posve autentini i neponovljivi; istraivanje obitelji se ne moe zadovoljiti njezinom interakcijom unutar drutvenih okvira, ve podrazumijeva i poniranje u dubinu odnosa izmeu njezinih lanova; te, obitelj ima svoj sistem i unutarnju dinamiku. Analogno prethodnom, ako ovjek ostaje stalnom preokupacijom i predmetom prouavanja, onda je to, svakako, i obitelj. Kao i u sluaju neponovljivosti, jedinstvenosti i univerzalnosti svakog ljudskog bia, tako i u sluaju obitelji moemo izvesti zakljuak o bogatstvu varijeteta i zasebnih specifinosti koje obiljeavaju svaku obitelj ponaosob. Za tu e jedinstvenost Ekermen (1987, str. 374) ustvrditi: Ne postoje dve porodice koje su iste, kao to ne postoje ni dve iste individue. Postoje neki oblici porodine dinamike koji su, kao i kod individualne dinamike, svojstveni ivotnom razvoju svih porodica. No, i pored te injenice, obitelj e u radovima mnogih istraivaa dosta dugo biti promatrana kao zbir individuuma, izmeu kojih se uspostavljaju uzrono-posljedine veze. Analogno prethodnom zakljuku, bogatstvo obiteljskih varijeteta, uvjetovat e i posvemanju raznolikost unutarobiteljskih odnosa i

48

Pedagoke teme

psihosocijalnopedagokih ishoda koje takva raznolikost proizvodi. Meutim, takvo razumijevanje obitelji mogue je samo onoliko koliko doputamo da svaka obitelj bude promatrana kao jedinstveni mikrokosmos drutva, svojevrsni zasebni svemir specifinih odnosa, koja nastaju i funkcioniraju ba tako, zahvaljujui i raznolikosti individua koji je ine. Odreenje sociopedagokih faktora obiteljskog ivota Prema Paali-Kreso (2004), obitelj je nemogue razumjeti ukoliko je tretirana kao prosti zbir pojedinaca. Tako e se tek uvoenjem sistemskog pristupa u prouavanju svih unutarobiteljskih procesa (prvo u biologiji, potom u medicini, a zatim i u drutvenim znanostima) postaviti iri okviri za shvatanje obitelji kao eko-sistema. Upravo je jednom od temeljnih nakana i ovog istraivanja da kljune varijable obiteljskog ivota promotri u njihovoj vezi sa transgeneracijskim prijenosom vrijednosti i vrijednosnih orijentacija. Sukladno Bronfenbrenerovoj teoriji (1997) sve obiteljske varijable mogue je razvrstati na makro, mezo i mikro nivou, pri emu varijable na makro i mezo nivou predstavljaju izvanobiteljske varijable, dok su one na mikro nivou unutarobiteljske varijable. U unutarobiteljske varijable Bronfenbrener ubraja socio-pedagoke faktore obiteljskog ivota: - socio-kulturni inioci obiteljskog ivota; - dominantni odgojni stil obitelji; - odgojna atmosfera u obitelji; - socio-psiholoka obiljeja odnosa u obitelji (emocionalna klima i slino). Pobrojana obiljeja unutarobiteljskog ivota mogue je dodatno operacionalizirati, pa smo se za teorijski i empirijski dio ovog istraivanja opredijelili detaljnije baviti: socioekonomskim statusom (da li se radi o dobrostojeoj, prosjenoj ili loe ekonomski situiranoj obitelji), kvalitetom komunikacije izmeu lanova obitelji, odgojnom atmosferom (preferiranje razvijanja odreenih osobina kod djece), roditeljskim stilovima i tipovima djece, procjenom kvaliteta ivota, procjenom radnih stilova, usporedbom preferiranih vrijednosti, obiaja i slino. Pored nabrojanih Bronfenbrenerovih unutarobiteljskih varijabli, u ovom istraivanju uvaili smo i varijable definirane od strane Hofmana i Lipita (1969), a koji nude shemu uzronog niza

49

pri mjerenju varijabli obiteljskog ivota. Niz uzronosti prema ovim autorima ine: a) ivotna pozadina roditelja (historija obrazovanja i rani odnos sa njihovim roditeljima prethodna generacija), b) sadanja obiteljska situacija (kultura, socijalni status, zanimanje, lokacija urbano-ruralno-poluurbano, fizike odlike doma), c) sastav obitelji (veliina obitelji, redoslijed raanja djece), d) line karakteristike roditelja (psiholoke karakteristike roditelja koje nisu direktno upravljene ka roditeljskoj funkciji preferencija vrijednosti, socijalni stavovi, filozofija ivota), te e) line karakteristike djeteta mlaa generacija (stupanj obrazovanja i obrazovne preferencije, vrijednosne preferencije, filozofija ivota i tenja ka osnovnim potrebama). Za definiranje varijabli posluili smo se i istraivanjem Paali-Kreso (1979), pri emu se pogodnim inilo uvaavanje: zanimanja i obrazovnog nivoa roditelja, socio-ekonomskog statusa, regionalne pripadnosti (gradselo), vrijednosni sistem, pedagoka atmosfera u obitelji, ravnopravno tretiranje muke i enske djece, te nivo aspiracije roditelja prema kolovanju djeteta. Uporeujui unutarobiteljske varijable unutar sheme uzronog niza propitane su povezanosti sociopedagokih faktora obiteljskog ivota i preferiranja vrijednosnih orijentacija. Zato su nam za takve nakane empirijske naravi, bili neophodni i odreeni teorijski nalazi, ali i dosadanje studije koje su dale doprinos boljem razumijevanju ovih fenomena. Opredjeljenje za sociopedagoke faktore obiteljskog ivota, obiteljske vrijednosti i preferiranje vrijednosti i vrijednosnih orijentacija, ovo istraivanje zadrava na nivou unutarobiteljskih varijabli, ali i u teorijskom smislu povezuje sa simbolikointerakcijskom orijentacijom u pristupu prouavanja obitelji. Okosnicu ove orijentacije predstavlja Cooleyeva teorija o primarnim grupama, koje su odgajateljice ljudske prirode jer se u njima odvija neposredna interakcija i jer se lanovi u njima ue primarnom iskustvu (Golubovi, 1981, str. 43). U okviru ove teorije, Georg Mead govori o simbolikoj interakciji individua u primarnoj grupi, na osnovu koje se formira socijalno ja i individualno ja. Teorija simbolikog interakcionizma uvaava i slijedee injenice: ljudi ne reagiraju na podraaje, ve na osnovu
50

Pedagoke teme

znaenja koje pridaju odreenoj situaciji; predmeti, osobe i situacije posjeduju za sve osobe koje pripadaju odreenoj skupini zajedniko znaenje koje je utvreno pravilima; na osnovu subjektivnog znaenja svaka osoba interpretira opa pravila ponaanja; te, nesigurnost u znaenje neke situacije dovodi do gubitka orijentacije u praktinom djelovanju (Konig-Zedler, 2001). Obitelj se, tako, izuava kao sistem dimakih interpersonalnih odnosa, koju Hill naziva arenom linosti koje su interakciji, Kirkpatrick dramom sa nizom stalno aktivnih promjenjljivih uloga, a Sheldon Stryker govori o tenji da se principi ljudskog djelovanja i ponaanja istrae kroz prouavanje ovjeka na sopstvenom nivou. Obiteljski odnosi i preferiranje vrijednosnih orijentacija Na pitanje o tome ta se treba podrazumijevati pod obiteljskim vrijednostima, Golubovi (1981) nudi razdiobu na vrijednosti koje odreuju poeljni tip obiteljske organizacije i obiteljskih odnosa, te na vrijednosti kojima se odreuje poeljan tip linosti. Dodatno operacionalizirana, ova dva sistema obiteljskih vrijednosti podrazumijevaju: a. vrijednosti koje odreuju poeljni tip obiteljske organizacije i obiteljskih odnosa: - vrijedosti kojima se odreuju seksualni odnosi suprunika i drugih lanova obitelji - vrijednosti kojima se izraava shvatanje o braku i obitelji - vrijednosti vezane za tip distribucije uloga u obitelji - vrijednosti koje odreuju tip distribucije autoriteta - vrijednosti u vezi sa roditeljstvom - vrijednosti koje odreuju principe odgajanja - vrijednosti koje odreuju odnos prema obitelji orijentacije (roditeljskoj) i drugim srodnicima a. vrijednosnim sistemom kojim se odreuje poeljan tip linosti obuhvaene su one vrijednosti koje se odnose na karakter linosti Na odabir vrijednosnih orijentacija znaajno e utjecati i pripadnost odreenoj kulturi, budui da roditelji u vlastitu obitelj unose kulturalne standarde i vrijednosne orijentacije koje su prihvatili u vlastitoj kulturi, ali i koje su prihvaene od prethodne generacije.

51

O tome kako prethodna generacija i kulturalni milje utjeu na prijenos vrijednosti i vrijednosnih orijentacija, postoje brojni istraivaki uvidi. Meu brojnim pitanjima koja su istraivana jo od 50-tih godina prolog stoljea u podruju teorije kulture i razvoja linosti, Kon (1991) izdvaja i problem uzajamne povezanosti izmeu opeg nivoa zahtjeva prema djeci i karaktera vrijednosnih orijentacija odgovarajueg drutva. U tom smislu, uzrono-posljedina vezanost izmeu ovih varijabli istraivana je i kroskulturalno, u emu je jedan od najveih doprinosa onaj kojeg je dao Murdock, osniva dva glavna sistema za uvanje i klasifikaciju etnografskih podataka. Jedan od najobimnijih depoa kroskulturalnih podataka je onaj koji se uva na Univerzitetu Yale, Sjedinjene Amerike Drave19, a koji sadri preko pola miliona stranica tampanog teksta razliitih istraivanja o raznim vidovima ivota skoro 200 svjetskih kultura20. U svom obimnom kroskulturalnom istraivakom projektu pod nazivom Projekat est kultura, u kojima su se koristili opservacionim metodama, John i Beatrice Whiting nastojali su da poveu intra i kroskulturalne pristupe uporeujui ponaanje djece, kako sa onom iz iste zajednice, tako i sa ponaanjem djece iz drugih zajednica. Analizirajui razliite sisteme obiteljskih vrijednosti oni su ustanovili kako djeca odgajana u sloenijim kulturama imaju vie pokazatelje prema skali zavisnosti/dominantnosti i nie prema skali brige/odgovornosti, nego djeca koja su odgajana u prostim kulturama. Za djecu koja su odgajana u drutvima sa mononuklearnom strukturom domainstva zapaen je vei stupanj prijateljstva, srdanosti i nii nivo autoritarno-agresivnog ponaanja, nego djeca koja su odgajana u sloenim obiteljima, sa neto zamrenijim sistemom obiteljskih vrijednosti (Kon, 1991, str. 68). U ovim istraivanjima posebno se pokazala vanom struktura obitelji. U sloenim obiteljima u kojima je glava obitelji morao ostvariti autoritet na najmanje tri generacije, mogunost ispoljavanja agresije prema nierangiranim lanovima obitelji je bila neograniena. Zbog toga se, u nemogunosti otpora glavnom autoritetu, esto deavalo
19

Regionalna kartoteka ljudskih odnosa (Human Realtions Area Files) zapoeta je jo 1937. godine. 20 Da bi olakali pristup podacima, Murdock i White e 1969. godine objaviti Standardni kroskulturalni uzorak, sastavljen od 186 kultura, dok je jo jednostavniji za koritenje, izraen na osnovu HRAF-a, Etnografski atlas, iji se podaci periodino objavljuju u asopisu Ethnology jo od 1962. godine. 52

Pedagoke teme

transponiranje agresije i sile na one slabije i nie pozicionirane u sloenoj obiteljskoj hijerarhiji, to je obezbjeivalo kontinuitet prijenosa agresivnosti uvijek na one mlae i slabije. Nasuprot sloenim, nuklearna i nezavisna obitelj ispoljavala je daleko manje autoritarnosti, jer nisu bili izloeni pritisku i potrebi odranja autoriteta i poretka obiteljske strukture po svaku cijenu. Ovakvi nalazi su samo potvrdili da razlike u sredinama uenja trajno oblikuju i razlike u socijalnom ponaanju mlaih generacija. U kojoj mjeri je roditeljski stil povezan sa odabirom vrijednosnih orijentacija djece govore i brojne druge studije. McKinney (1973) je pokuao ustanoviti povezanost odabira vrijednost i ljudskog ponaanja, pa je na uzorku od 774 studenta ispitivao 95 ajtema vezanih za ponaanje na petostepenoj skali od potpuno poeljnih do potpuno nepoeljnih. Ajtemi su dobijeni nakon to je studentima prethodno data prilika da sami odrede poeljne oblike ponaanja popunjavajui nedovrene reenice tipa bio bih postien kada bih... ili ponosan sam na sebe kada.... Devet faktora je proisteklo iz ovog istraivanja, od kojih su za razmatrani problem posebno vana tri: prvi je vezan za akademsko postignue, drugi za interpersonalne odnose, a trei za intrapersonalni odnos. Rezultati su empirijski potvrdili tezu o osnovnoj klasifikaciji odabira vrijednosti povezanih sa ljudskim ponaanjem, pri emu odabir vrijednosti razotkriva usmjerenost prema sebi, na jednoj, ili opim, moralnim i prosocijalnim tendencijama u ponaanju, na drugoj strani: 1. egocentrine vrijednosti (self-oriented values) 2. socijalne vrijednosti (social, other-oriented values) Prve vrijednosti su one koje su zasnovane na uenju prosocijalnog ponaanja, i one su preskriptivne (propisujue, odreujue), ili kako bi trebalo, kako treba vrijednosti. Druge su proskriptivne (osuujue, zabranjujue), zasnovane na pedagokoj logici kako ne bi trebalo ili kako ne treba, primarno antisocijalne i usmjerene ka sebi. Obje orijentacije povezane su direktno sa procesom odgajanja i socijaliziranja. U zavisnosti od toga na kojoj pedagokoj logici roditelji istrajavaju, razvijat e se i usmjeravati i vrijednosna orijentacija kod djece, orijentacija usmjerenosti ka sebi ili orijentacija koja ukljuuje i druge.

53

Nagrada Vrijednosna orijentacija nagraivanje i odgoj Preskriptivna pedagoka Za ispravno postupanje logika (kako treba) Proskriptivna pedagoka Za ne injenje logika (kako ne treba) pogrenog (loeg)

Kazna kanjavanje Zato to se nije postupilo ispravno Zato to se postupilo neispravno

Tabela 1: Vrijednosne orijentacije u odgoju i dvije pedagoke logike (prema McKinney, 1973) U prvoj orijentaciji i pedagokoj logici roditelji stavljaju akcenat na kako treba i ispravnost u postupcima. Zbog toga takvi roditelji i u postupcima nagraivanja i kanjavanja potenciraju ispravnost. Druga orijentacija akcentira neispravnost, zbog ega se kroz lavirajui proces tenzija od prezaposlenosti priom o grekama, malo ili nikako ne govori o ispravnosti. McKinney (1971) je pouzdanost ove klasifikacije provjeravao i ranije, u jednoj studiji na uzorku od 67 sudenata, iji zadatak je bio da dovre 28 reenica. Jedna polovina reenica odnosila se na pozitivnu (zadovoljan/na sam sobom kada..., i moji bi roditelji bili zadovoljni kada...), a druga polovina na negativnu orijentaciju (moj otac se naljuti kada..., i naljutim se na sebe kada...). Na ovaj nain se dobila konstanta u odreivanju dimenzije poticaja (nagrada versus kazna). Skorovi za ajteme su rasporeeni na slijedei nain: 1. pozitivni poticaj a. preskriptivni: ako ispitanik navede da bi bio nagraen za neto to bi uradio/la (moj otac je zadovoljan mnome kada...sluam savjet, ili zadovoljan/a sam sobom kada...uradim dobro ispit) b. proskiptivni: ako ispitanik navede da bi bio/la nagraen/a zbog ne injenja neega (moj nastavnik mi vjeruje kada... ne varam na ispitu) 2. negativni poticaj a. preskriptivni: ako ispitanik navede da bi se negativni rezultat odrazio kroz nepoduzimanje neeg poeljnog (moj otac se naljuti na mene kada... ne uim) b. proskriptivni: negativni rezultat kao posljedica neega to je loe uinjeno (moj nastavnik se razoara kada... zakasnim na nastavni sat) Individualni skorovi su pokazali da svako tendira jednu dimenziju vrijednosne orijentacije i pedagoke logike.

54

Pedagoke teme

Olejnik & McKinney (1973) su takoer ispitivali orijentacije u vrijednostima i ponaanju i roditelja i djece. Ispitujui stupanj dareljivosti (dijeljenje slatkia) na uzorku od 78 etverogodinjih maliana, klasificirali su ih na dareljive i nedareljive. Ustanovili su kako dareljiva djeca pokazuju mnogo veu preskriptivnu vrijednosnu orijentaciju nego nedareljiva djeca. Takoer, pokazalo se kako roditelji dareljive djece mnogo vie tendiraju preskriptivnoj orijentaciji i pedagokoj logici ta treba initi u nagraivanju i kanjavanju djece. Na ovaj nain potvreno je kako odabir jedne od pedagokih logika u procesu odgajanja ima za posljedicu i razvoj aktivnih crta volje, ali i vii stupanj altruizma. Nadalje, budui da je koritena metoda mjerenja ponaanja, ovo istraivanje je ukazalo na povezanost izmeu vrijednosne orijentacije i trenutnog ponaanja djece, te povezanost izmeu ponaanja i prihvatanja odreenih vrijednosti. Ove rezultate Rokeach je povezao sa podjelom vrijednosti iz tabele krajnjih i srednjih vrijednosti u predvianju budueg ponaanja i profesionalnog angamana pojedinaca. Svi rezultati istraivanja navedeni u prethodnom odijeljku potvruju, ne samo povezanost roditeljskog stila sa preferiranjem vrijednosnih orijentacija ve i etnografski nalazi ukazuju da se pri promatranju unutarobiteljskih odnosa uvijek mora uvaiti i kulturoloka osnova. Obitelj se tako jo jednom potvruje kao prostor najraznovrsnijih varijacija interpersonalnih odnosa, od ijeg e utjecaja zavisiti i socioemocionalno funkcioniranje budue odrasle osobe. METOD ISTRAIVANJA Istraivanje povezanosti obiteljskih odnosa i preferiranja vrijednosnih orijentacija predstavlja pokuaj da se kroz promatranje pripadnika tri generacije unutar obitelji ustanovi na koji nain razliite unutarobiteljske varijable utjeu na kontinuitet prijenosa vrijednosnih orijentacija. Budui da kljune unutarobiteljske varijable ine sociopedagoki faktori obiteljskog ivota: socioekonomski status, procjena kvaliteta ivota, odgojna atmosfera, specifine vrijednosti, te obiaji, predmet istraivanja, shodno prethodnim teorijskim postavkama i nalazima, bio je da se ustanovi povezanost preferiranja vrijednosnih orijentacija unutar obitelji, na razini tri generacije, u odnosu na generacijsku pripadnost unutar obitelji, te povezanost sa nekim od obiljeja socio-

55

pedagokih faktora obitelji sa prisutnou najznaajnih socijalizatorskih varijabli, kako izmeu razliitih generacija, tako i unutar promatranih generacijskih skupina. Na ovaj nain su obuhvaeni ne samo kljuni sociokulturni faktori obiteljskog ivota vani za prijenos vrijednosti ve je izvren uvid i u prisutnost socijalizacijskih faktora i agenasa na tri generacijska stratuma unutar ispitivanih obitelji, te tipski definiranih obitelji meusobno. Generalna pretpostavka od koje se krenulo u ovom istraivanju jeste da postoji znaajna povezanost izmeu specifinih sociopedagokih faktora obiteljskog ivota i preferiranja vrijednosnih orijentacija. Imajui u vidu da se izmeu dva kljuna konstrukta i veza koje postoje izmeu njih otvaraju i brojni drugi kanali meusobne razmjene i djelovanja, neophodno je bilo sagledati i druge veze koje rezultiraju izvjesnim promjenama kvaliteta u oba ispitivana podruja. Nezavisne varijable u istraivanju obuhvataju kvaliteti vezani za ispitanike i obitelji u okviru njihovih bio-socijalnih karakteristika: spol, demografska pripadnost, pripadnost jednoj od tri generacije unutar obitelji, trenutni ekonomski status, sloenost obitelji (nuklearna nasuprot proirenoj obitelji), te zateeni dominantni modeli roditeljstva (autoritarni, autoritativni, permisivni). Na osnovu prethodno ponuenih teorijskih nalaza, mogue je uvidjeti kako su odgojni ishodi roditeljskog djelovanja uvijek bili u direktnoj vezi sa razliitou uloga koje u tradicionalnoj, ali i savremenoj obitelji ispunjavaju otac i majka. Model mukarca i ene, te priprema za preuzimanje takvih uloga u ivotu, uvijek se odvija kroz jasnu diferencijaciju spolnih pozicija u obitelji, zbog ega je nuno i u ovom istraivanju uoiti mogue slinosti i razliitosti na liniji spolnog grananja uzorka. Zavisne varijable obuhvaene su procjenom kvaliteta ivota, preferiranjem pasivnih nasuprot aktivnim crtama volje (u istraivanju oznaeno pojmom preferirane osobine), te preferiranjem vrijednosnih orijentacija. Kvalitet ivota razotkriva atribucijsku, ali i vrijednosnu komponentu procjene ivota. Zbog toga je bilo vano ustanoviti u kojoj mjeri insistiranje na odreenom modelu roditeljstva odreuje i atribucijsku, ali i vrijednosnu dimenziju kvaliteta ivljenja, i to kroz pet dimenzija: kvalitet ivota na planu tjelesnog zdravlja, kvalitet ivota bazinih potreba, kvalitet ivota mentalnog funkcioniranja, procjene finansijskog kvaliteta ivota, te kvalitet socijalnog funkcioniranja.
56

Pedagoke teme

Provjeru povezanosti preferiranja vrijednosnih orijentacija odluili smo sprovesti putem Rokeacheve liste terminalnih vrijednosti, ne samo zbog injenice da je to jedna od najee koritenih lista vrijednosti u dosadanjim istraivanjima ve i zbog toga to se u teorijskom i istraivakom dijelu rada na ovu listu vrijednosti snano oslanjaju McKinneyeva istraivanja o dvije pedagoke logike s kojima je povezan odabir vrijednosnih orijentacija, a koje smo nastojali dovesti u vezu i sa preferiranjem liste osobina (pasivnih nasuprot aktivnim) za ta uporite nalazimo u istraivanjima McKinneya (1971, 1973, 1980). Treba naglasiti i to, da smo prilikom odabira Rokeacheve liste terminalnih vrijednosti listu proirili i sa jo dvije vrijednosti: novac i rad, s ciljem to jasnije diferencijacije individualistikih, kolektivistikih i humanistikih vrijednosti, te tragove te diferencijacije prepoznati u odgovorima ispitanika. U okviru statistike obrade podataka primijenili smo mjere utvrivanja znaajnosti razlika vrijednosnih preferencija na vie linija grananja promatranog uzorka: urbano-ruralno, polna pripadnost, ocjene kvaliteta ivota, socioekonomskog statusa i nivoa obrazovanja. Koristili smo statistike postupke za utvrivanje razlika izmeu podgrupa obuhvaenih istraivanjem i povezanosti varijabli ukljuenih u istraivanje pri emu je koritena prikladna parametrijska i neparametrijska statistika (T-Test, Pearsonov koeficijent korelacije, faktorska analiza, Mann Wittney test i sl.) u skladu sa raspoloivim podacima. Uzorak je stratificirani sluajni uzorak koji obuhvata tri generacijska stratuma unutar 90 sluajno odabranih obitelji na teritoriju opine Zenica. Unutar promatranog uzorka na osnovu dobijenih podataka izvrili smo nekoliko linija grananja uzorka (na osnovu generacijske pripadnosti, urbano-ruralno, polna pripadnost, nivo obrazovanosti), te su rezultati dobijeni istraivanjem uporeivani na razini generacijskih razlika i slinosti, pri emu se teilo dosezanju eksplanacije na razini povezanosti. Generacije unutar uzorka smo podijelili na slijedei nain: prvom generacijom smo oznaili najmlae ispitanike, koji najveim dijelom pripadaju srednjokolskoj i strudentskoj populaciji, te jo uvijek nisu zasnovali vlastitu obitelj i ive u zajednikom domainstvu sa roditeljima;

57

 drugu generaciju ine roditelji prve generacije, osobe koje su ostvarile branu zajednicu, ali ija djeca jo uvijek nisu stupila u brak i nemaju vlastitu djecu; trea generacija predstavlja najstariju, generaciju djedova i nana/baka. Pozivajui se na Eriksonovu teoriju psihosocijalnog razvoja, mogli bismo rei kako se prva generacija nalazi uglavnom u petoj i na poetku este faze razvoja (psiholoka kriza u terminima identiteta nasuprot rasapu identiteta, te intimnost nasuprot osamljenosti), druga generacija u sedmoj fazi (plodnost nasuprot zastoju), dok se trea generacija nalazi u osmoj fazi (integritet nasuprot oajanju). U ovom istraivanju koristili smo slijedee instrumente: Upitnik o socioekonomskom statusu Upitnik o unutarobiteljskim varijablama Upitnik o roditeljskim stilovima Upitnik o tipovima djece Upitnik o subjektivnoj procjeni kvaliteta ivota Upitnik o radnim stilovima Upitnik o preferiranju vrijednosnih orijentacija (modificirana lista Rokeachevih terminalnih vrijednosti) U okviru istraivanja zanimala nas je i pouzdanost skala, to je uinjeno korelacijom ajtem-total u okviru svake podskale. Vrijednosti ovih korelacija izraene su alfa-koeficijentom:
Skala Roditeljski stilovi Tip djeteta Procjena kvaliteta ivota Rokeacheva lista terminalnih vrijednosti Lista preferiranih osobina Alfa-koeficijent 0,81 (1. generacija) 0,85 (2. generacija) 0,79 (3. generacija) 0,75 (1. generacija) 0,75 (2. generacija) 0,80 (1. generacija) 0,86 (2. generacija) 0,82 (3. generacija) 0,92 (sve tri generacije) 0,81 (1. generacija) 0,86 (2. generacija) 0,85 (3. generacija)

Tabela 2: Pouzdanost skala izraena alfa-koeficijentom

58

Pedagoke teme

NAJZNAAJNIJI REZULTATI ISTRAIVANJA Polazei od kljunih postavki sistemske teorije21 (Bronfenbrener, 1997; Olson & DeFrain, 2004), te istraivakih nalaza Milton Rokeacha (1968, 1973)22, Diane Baumrind (1991)23 i McKinneya (1971, 1973, 1980), pretpostavili smo kako stilovi roditeljstva (autoritarni, autoritativni i permisivni), insistiranje na odreenoj pedagokoj logici (preskriptivna vs. proskriptivna), te
21

Jo je Ekerman ustvrdio kako smo cijelog ivota dijelom neke obitelji, ali i da se ne moe pomoi pojedincu ukoliko u tu terapiju ne ukljuimo cjelokupnu obitelj. U pokuaju da se prevaziu ogranienja i slabosti brojnih teorija koje su se bavile prouavanjem obitelji, J. Bowlby je u svojim ranim radovima poeo upozoravati na jednostranosti u izuavanju obitelji, naime, ustanovljeno je kako brojna istraivanja pretjerano insistiraju na samoj jednoj ili drugoj strani funkcioniranja obitelji (kao u sluaju strukturalista, funkcionaista ili predstavnika simbolikog interakcionizma), zapostavljajui preesto brojne druge varijable koje su se suptilno uvlaile u prostor obitelji, oblikujui odnose i, posredno ili neposredno, odreujui unutarobiteljsku dinamiku. Prema sistemskoj teoriji, ni sami odnosi i pojedinane sudbine lanova obitelji ne mogu se izolirano promatrati, budui da sve to se deava jednom lanu, izravno utjee i na druge lanove obitelji. Zbog toga su neki autori skloni ustvrditi kako je koncept sistemske teorije bio obiljejem funkcioniranja obitelji u mnogim kulturuma, hiljadama godina prije negoli se na ovaj nain teorijsko-praktino obitelj poela izuavati. Tako naprimjer, Carolyn Attneave, profesorica psihologije, istraiva i potomak indijanskih starosjedilaca u SAD, tvrdi kako su ameriki starosjedioci imali ugraen koncept sistemske teorije u svoju plemensku i obiteljsku svakodnevnicu. Takva praksa je podrazumijevala ukljuenje svih lanova ue i ire zajednice u rjeavanje problema svojih lanova. Etnopedagoki reeno, i u naim krajevima nije nepoznata izreka da cijelo selo dijete odgaja i podie. 22 Rokeach (1968) kae da je vrijednost dugotrajno vjerovanje, da je odreeni nain ponaanja ili krajnji cilj egzistencije lino i drutveno preferabilan u odnosu na suprotni ili obrnuti nain ponaanja, ili krajni cilj egzistencije. Rokeach (1973) pravi klasifikaciju vrijednosti po empirijskim principima. On nalazi da postoje dvije osnovne funkcije vrijednosti: a. instrumentalne vrijednosti se odnose na naine ponaanja i njihove podgrupe su moralne vrijednosti i vrijednosti kompetencije ili samoaktualizirajue vrijednosti b. terminalne vrijednosti prezentiraju ciljeve ljudske egzistencije i dijele se na personalne, intrapersonalne i socijalne, odnosno interpersonalne. Personalne su orijentirane ka vlastitom JA, dok su socijalne orijentirane ka drutvu. 23 Jedan od najznaajnijih doprinosa u podruju razumijevanja roditeljskog ponaanja i stilova roditeljstva, dala je Diana Baumrind23, a koja je na osnovu prouavanja predkolske djece i njihovih roditelja, ustanovila kako se roditeljsko ponaanje moe uglavnom opisati kroz tri stila, i to: autoritarni, autoritativni (demokratski) i permisivni, te da se vrlo rijetko mogu javiti jo dva, najneuspjenija stila: odbijajui i indolentni. 59

ostali faktori obiteljskog ivota, odreuju uspjenost prijenosa vrijednosti kao i preferiranja razliitih vrijednosnih orijentacija. Da bi ustanovili povezanost modela roditeljstva sa kasnijim preferiranjem vrijednosnih orijentacija, bilo je neophodno provjeriti mogue korelacije izmeu roditeljskih stilova i tipova djece. Izvod iz korelacijske matrice za varijable roditeljskih stilova i tipova djece na sve tri generacije pokazao je kako buntovni tip djeteta znaajno korelira sa permisivnim roditeljstvom (r= 0,256; p= .001), kooperativni tip djeteta sa autoritarnim roditeljstvom (r= 0,258; p= .000) i autoritativnim roditeljstvom (r= 0,370; p=.000), dok je kod pasivnog tipa djeteta korelacija prisutna sa autoritarnim (r= 0,422; p=.000), autoritativnim (r= 0,210; p=.005), te permisivnim roditeljstvom (r= 0,299; p= .000). Rezultati potvruju kako se pasivni tip djeteta moe prilagoditi svakom modelu roditeljstva, to je, svakako, i bilo za oekivati. Korelacija izmeu permisivnog modela i buntovnog djeteta na nivou p<0,01 upuuje na zakljuak kako labave roditeljske veze s djetetom i izostanak direktnijeg voenja i upuivanja u norme i vrijednosti moe izazavati probleme na planu socijalnog i emocionalnog razvoja djeteta, to potvruju i nalazi Diane Baumrind. To se posebno prepoznaje u podatku kako kooperativni tip djeteta korelira na nivou p<0,01 sa autoritarnim i autoritativnim modelom, ali ne i sa permisivnim roditeljima. Interaktivni grafiki prikaz, linearno promatrano, pokazao je da je porast autoritarnosti pozivitivno povezan sa porastom pasivnog tipa djeteta, autoritativni roditeljski stil pozitivno je povezan sa kooperativnim tipom djeteta, dok je iz tree relacije dobijen podatak o pozitivnoj povezanosti permisivnog stila roditeljstva i pasivnog tipa djeteta. U podruju procjene kvaliteta ivota najznaajnijim varijablama pokazali su se regionalna pripadnost, socio-ekonomski status, te povoljna unutarobiteljska atmosfera. Rezultati koji govore o povezanosti roditeljskih stilova i procjene kvaliteta ivota ukazuju na znaajnu povezanost na nivou 0,01, kao i na nivou 0,05 izmeu ispitanika koji su dobili najvie skorove na skali autoritativnog roditeljskog stila i procjene svih faktora kvaliteta ivota. Ta e se povezanost u sluaju autoritarnog roditeljskog stila prepoznati samo u sluaju procjene kvaliteta finansijskog (r=0,170; p=.005) i socijalnog funkcioniranja (r=0,187; p=.002), dok permisivni roditeljski stil nije u korelaciji niti sa jednim od faktora kvaliteta ivota.
60

Pedagoke teme

Dobijeni rezultati dijelom potvruju navode Diane Baumrind o efektima izloenosti modelima roditeljstva, ukazujui jo jednom kako se autoritativni roditeljski stil pokazuje najpoeljnijim u podruju socijalnog i emocionalnog razvoja. Izvod iz korelacijske matrice pokazao je kako ispitanici koji su dobili najvie skorove na skali kooperativnog tipa djeteta znaajno koreliraju sa procjenom svih faktora kvaliteta ivota. Kod buntovnog tipa, korelacija je prisutna u odnosu na kvalitet bazinih potreba (r=0,172; p=.021) i ta je korelacija signifikantna na nivou 0,05, dok kod pasivnog tipa u odnosu na bazine potrebe (r=0,194; p=.009), i kvaliteta ivota finansijska (r=0,177; p=.018). Kao to preferiranje autoritativnog roditeljstva najpovoljnije utjee na socijalni, emocionalni i kognitivni razvoj djeteta, tako su i povoljne karakteristike tog razvoja prepoznatljive u korelacijama izmeu kooperativnog djeteta i procjena kvaliteta ivota. Ispitivanje povezanosti pedagokih logika i razvoja aktivnih i pasivnih crta volje, te moguih ishoda u smislu preferiranja individualistikih i prosocijalno orijentiranih vrijednosti potvrdio je kako iskljuivo autoritativni roditeljski stil utjee na uravnoteen razvoj aktivnih i pasivnih crta volje, te prua ansu za zdrav i izbalansiran rast, omoguavajui osobama izloenim takvom modelu roditeljstva normalno socijalno i emocionalno funkcioniranje. Istodobno, rezultati ukazuju na injenicu kako je autoritarnost usmjerena iskljuivo na razvoj pasivnih crta volje, pri emu, u sluaju naeg istraivanja, dominira crta poslunosti, dok autoritarnost i permisivnost, ne samo da ne podstiu razvoj aktivnih crta volje, ve ih primjetno i koe. To posebno dolazi do izraaja u sluajevima negativne korelacije sa osobinama istrajnosti i samostalnosti. Takvi stilovi roditeljstva, oito je, podstiu razvoj zavisne i nesamostalne linosti, pa se jo jednom potvruje i kako su u ovakvom tipu socijaliziranja djeteta prisutni postupci prilagoavanja koji su direktnim uzrokom razvoja nesamostalnosti, izbjegavanja odgovornosti, podlonosti autoritetu, nesigurnosti, kolebljivosti, straha, povuenosti, perfekcionizma i slino. Usporedba tipova djece i preferiranih osobina ukazala je na uravnoteenost izmeu aktivnih i pasivnih crta volje i kod kooperativnog tipa djeteta, na osnovu ega se moe zakljuiti da se preferiranje prosocijalnih vrijednosti najlake i najprirodnije ostvaruje u obiteljima koje razvijaju nezavisne linosti, gdje se kroz autoritativne strategije doputa djeci da sami donose odluke, aktivno ih usmjeravajui i pomaui u tome, to za posljedicu ima izgradnju
61

obiteljskih odnosa u terminima timskog, kooperativnog i meusobnog pomaganja. Pri tome bi se, na osnovu rezultata todnosa, moglo dodati kako povoljnije uvjete za razvoj aktivnih crta volja imaju obitelji u kojima roditelji u veoj mjeri postupaju u skladu sa preskriptivnom pedagokom logikom. Za razvoj aktivnih crta volje pokazali su se bitnim i varijable socio-ekonomskog statusa, regionalne pripadnosti, te u neto manje znaajnoj mjeri struna sprema roditelja (uporediti sa Kreso, 1979) i zastupljenost generacija u obitelji (dvogeneracijska i trogeneracijska obitelj). Ovaj zadnji podatak u opreci je sa nalazima Whitinga (prema Konu, 1991), prema kojima sloenost obiteljske organizacije i patrijarhalni karakter utjee na stupanj srdanosti i otvorenosti kod djece, pa s tim u vezi i na preferiranje socijalno orijentiranih vrijednosti. Na osnovu istraivanja McKinneya (1971, 1973), vidjeli smo kako insistiranje na jednoj od pedagokih logika izravno utjee na razvoj aktivnih ili pasivnih crta volje, ali isto tako i na profiliranje vrijednosne orijentacije. Zato nas je u ovom dijelu istraivanja zanimalo da li i u kojoj mjeri postoje korelacije izmeu roditeljskih stilova, tipova djece i preferiranih osobina (aktivne vs. pasivne crte volje). Na cjelokupnom uzorku se pokazalo kako, kao i u sluaju vrijednosnih orijentacija, najvie korelacija postoji izmeu varijabli autoritativnog roditeljstva i prerefiranih osobina. Tako na sve tri generacije zapaamo ujednani broj korelacija na nivou p<0,01 izmeu autoritativnih roditelja i pasivnih crta volje: strpljivost (r=0,268; p=.000), marljivost (r=0,213; p=.000) i poslunost (r=0,248; p=.000), te podjednakog broja aktivnih crta volje: inicijativnost (r=0,166; p=.007), ponos (r=0,183; p=.003) i dostojanstvo (r=0,168; p=.006). Na cjelokupnom uzorku autoritarnost korelira na nivou p<0,01 jedino sa pasivnom crtom poslunost (r=0,197; p=.001), dok se na nivou p<0,05 pojavljuje negativna korelacija sa istrajnou (r= -0,138; p=.025). Permisivnost kao stil roditeljstva, zanimljivo je, ne korelira pozitivno niti sa jednom od preferiranih osobina, dok se zapaa jedino negativna korelacija sa osobinom samostalnosti (r= -0,127; p=.038). Negativna korelacija, kada je u pitanju permisivnost, pojavljuje se i na prvoj generaciji kod osobine istrajnosti (r= -0,292; p=.005), te na treoj generaciji kod samostalnosti (r= -0,260; p=.014).

62

Pedagoke teme

Ovakvi rezultati idu u prilog tezi kako iskljuivo autoritativni roditeljski stil utjee na uravnoteen razvoj aktivnih i pasivnih crta volje, te prua ansu za zdrav i izbalansiran rast, omoguavajui osobama izloenim takvom modelu roditeljstva normalno socijalno i emocionalno funkcioniranje. Istodobno, rezultati ukazuju na injenicu kako je autoritarnost usmjerena iskljuivo na razvoj pasivnih crta volje, pri emu, u sluaju naeg istraivanja, dominira crta poslunosti, dok autoritarnost i permisivnost, ne samo da ne podstiu razvoj aktivnih crta volje, ve ih primjetno i koe. To posebno dolazi do izraaja u sluajevima negativne korelacije sa osobinama istrajnosti i samostalnosti. Najvaniji dio istraivanja bio je fokusiran na usporedbu prethodnih varijabli sa razlikama i slinostima u preferiranju vrijednosnih orijentacija. Izvod iz korelacijske matrice za varijable roditeljskih stilova i vrijednosnih orijentacija pokazao je kako se najvie korelacija na nivou p<0,01 zapaa kod ispitanika koji su dobili najvie skorove na skali autoritativnosti. Kada je u pitanju cjelokupan uzorak, preferiranje autoritativnosti korelira, moglo bi se rei, uravnoteeno, sa gotovo svim vrijednostima prosocijalne i individualistike orijentacije. Korelacija na nivou p<0,01 u sluaju preferiranja autoritarnog stila zapaa se samo sa vrijednou svijet ljepote (r=0,231; p=.000), dok se korelacija na nivou p<0,05 pojavljuje kod vrijednosti linog zadovoljstva (r=0,155; p=.011), mudrosti (r=0,124; p=.045) i novca (r=0,124; p=.044). Kod preferiranja permisivnosti korelacija na nivou p<0,01 se pojavljuje jedino kod vrijednosti svijet ljepote (r=0,171; p=.005), kao i kod preferiranja autoritarnog stila, dok se korelacija na nivou p<0,05 zapaa kod vrijednosti uzbudljiv ivot (r=0,146; p=.017). Vrlo je znaajno da se kod permisivnosti pojavljuje negativna korelacija sa vrijednou line sree (r= -0,132; p=.031), to bi se moglo dovesti u vezu sa labavijim emocionalnim vezama koju permisivni roditelji uspostavljaju sa djecom. Ovakvi rezultati idu u prilog nalazima Baumrindove (1991) i McKinneya (1973), prema kojima proskriptivna pedagoka logika, ali i slabije veze izmeu roditelja i djece uglavnom doprinose razvoju ja-orijentiranih, odnosno individualistikih vrijednosnih orijentacija, dok preskriptivna pedagoka logika, odnosno autoritativno roditeljstvo, najpovoljnije utjee na preferiranje prosocijalnih vrijednosnih orijentacija i openito, povoljniji socioemocionalni razvoj djece. Oito je kako se na temelju prethodnih rezultata mogu nagovijestiti i neki mogui pravci buduih istraivanja, a koje bi
63

valjalo razvijati u podruju: vanobiteljskih utjecaja, utjecaja modela roditeljstva na razvoj radnih stilova, utjecaj prisutnosti religijskog faktora na funkcioniranje obitelji, te povezanost modela roditeljstva, tipova djece i petofaktorskog modela linosti. ZAKLJUAK Analiza istraivanja povezanosti preferiranja vrijednosnih orijentacija unutar obitelji sa povezanou nekih od obiljeja sociopedagokih faktora obitelji, kako izmeu razliitih generacija, tako i unutar promatranih generacijskih skupina, omoguava izdvajanje najvanijih naunih rezultata: korelacije izmeu roditeljskih stilova i tipova djece ukazuju na znaajnu komplementarnost izmeu autoritarnog modela roditeljstva i pasivnog tipa djeteta, dok se, linearno promatrano, porast na skali autoritativnosti odraava na proporcionalan porast preferiranja kooperativnog ponaanja djece; funkcionalnost obitelji ne moe se iskljuivo vezivati za potpune obitelji naprotiv, podatak da djeca iz obitelji rastavljenih roditelja u statistiki znaajno veoj mjeri preferiraju aktivne crte volje ukazuje na razvoj odreenih strategija prevazilaenja i kompenziranja objektivnih tekoa odrastanja uz jednog roditelja, to utjee na pojavu mehanizama koje mogu voditi ka aktiviranju unutarnje neovisnosti i autonomnog djelovanja; u podruju procjene kvaliteta ivota najznaajnijim varijablama pokazali su se regionalna pripadnost, socio-ekonomski status, te povoljna unutarobiteljska atmosfera. Rezultati koji govore o povezanosti roditeljskih stilova i procjene kvaliteta ivota ukazuju na znaajnu povezanost izmeu autoritativnog roditeljskog stila i procjene svih faktora kvaliteta ivota, na osnovu ega se moe zakljuiti kako autoritativni model roditeljstva i dalje ostaje jednim od najvanijih prediktora uravnoteenog psiho-socijalno-emocionalnog razvoja djece; ispitivanje povezanosti pedagokih logika i razvoja aktivnih i pasivnih crta volje, te moguih ishoda u smislu preferiranja individualistikih i prosocijalno orijentiranih vrijednosti potvrdilo je kako iskljuivo autoritativni roditeljski stil utjee na uravnoteen razvoj aktivnih i pasivnih crta volje, te prua ansu za zdrav i izbalansiran rast, omoguavajui osobama izloenim takvom modelu roditeljstva normalno socijalno i emocionalno funkcioniranje. Istodobno, rezultati ukazuju na injenicu kako je

64

Pedagoke teme

autoritarnost usmjerena iskljuivo na razvoj pasivnih crta volje, pri emu, u sluaju naeg istraivanja, dominira crta poslunosti, dok autoritarnost i permisivnost, ne samo da ne podstiu razvoj aktivnih crta volje, ve ih primjetno i koe. To posebno dolazi do izraaja u sluajevima negativne korelacije sa osobinama istrajnosti i samostalnosti; usporedba tipova djece i preferiranih osobina ukazala je na uravnoteenost izmeu aktivnih i pasivnih crta volje i kod kooperativnog tipa djeteta; najvaniji dio istraivanja bio je fokusiran na usporedbu prethodnih varijabli sa razlikama i slinostima u preferiranju vrijednosnih orijentacija. Izvod iz korelacijske matrice za varijable roditeljskih stilova i vrijednosnih orijentacija pokazao je kako se najvie korelacija zapaa kod ispitanika koji su dobili najvie skorove na skali autoritativnosti. Kada je u pitanju cjelokupan uzorak, preferiranje autoritativnosti korelira, moglo bi se rei, uravnoteeno, sa gotovo svim vrijednostima prosocijalne i individualistike orijentacije; Opi zakljuak na osnovu dobivenih rezultata mogao bi se saeti u svojevrsnu preporuku kako autoritativan roditeljski model i primjena preskriptivne pedagoke logike mogu biti najboljim prediktorom kvalitetnog prijenosa, ali i profiliranja prosocijalnih vrijednosnih orijentacija. Takva orijentacija predstavlja najpovoljniju bazu za uravnoteen razvoj aktivnih i pasivnih crta volje, te viu razinu kvaliteta ivota na svih pet podruja procjene. Povoljna unutarobiteljska atmosfera od posebnog je znaaja i za prevazilaenje eventualnih razliitosti u definiranju vrijednosti koje preferira obitelj i specifino kulturno naslijee na jednoj, te drutvo kao iri sistem koji obavija obitelj, na drugoj strani. U ovakvim obiteljima najbezbolnije se, oito je, prevazilaze i napetosti izmeu tradicije i progresa, kao dvije osnovne komponente kulture. LITERATURA Allport, G.V. (1991). Sklop i razvoj linosti. Bugojno: Katarina. Amato, P.R., Booth, A. (1996). A prospective study of divorce and parent-child relationships. Journal of Marriage and the Family, 58, 356365.

65

Baumrind, D. (1991). The influence of parenting style on adolescent competence and substance abuse. Journal of Early Adolescence, 11 (1), 5695. Baumrind, D. (1995). Child Maltreatment and Optimal Care-giving in Social Contexts. New York: Garland. Bengston, V.L. et al (2005). How Families Still Matter: A Longitudinal Study of Youth in Two Generations. In: Skolnick, A.S., Skolnick, J.H. (13th Ed.) (2005). Family in Transition. Boston: Pearson Education, Inc. Bogdan, R.C., Biklen, S.K. (eds.) (1998). Qualitative Research For Education. 3rd ed., Allin and Bacon. Bringa, T. (1997). Biti musliman na bosanski nain. Sarajevo: DANI. Bronfenbrener, J. (1997). Ekologija ljudskog razvoja. Beograd: ZZUINS. Chaney, D. (2003). ivotni stilovi. Beograd: Clio. Davis, J. (1997). People of Mediterranean: an essay in comparative social anthropology. London: Routledge & Kegan Paul. Ekerman, N. (1987). Psihodinamika porodinog ivota. Titograd: Grafiki zavod. Erlich, V.S. (1971). Jugoslovenska porodica u transformaciji. Zagreb: Liber. Golubovi, Z. (1981). Porodica kao ljudska zajednica. Zagreb: Naprijed. Good, W.J. (2004). The Theoretical Importance of the Family. In: Skolnick, A.S., Skolnick, J.H. (13th Ed.) (2005). Family in Transition. Boston: Pearson Education, Inc. Goody, J. (1983). The Development of the Family and Marriage in Europe. Cambridge: Cambridge University Press. Hangi, A. (1990). ivot i obiaji muslimana. Sarajevo: Svjetlost. Hofman, L.V., Lipit, R. (1969). Merenje varijabli porodinog ivota. U: Baldwin, A. L. (1969). Prirunik o istraivakim metodama dejeg razvoja Beograd : Vuk Karadi. Jones, S.G. (eds.) (1997). Virtual Culture. London: SAGE Publications Ltd. Kon, I.S. (1991). Dete i kultura. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.

66

Pedagoke teme

Knig, E., Zedler, P. (2001). Teorije znanosti o odgoju, Zagreb: Educa. Kreso, A. (1979). Problemi osnovnog vaspitanja i obrazovanja i porodica. Sarajevo: Fakultet politikih nauka. Levi-Strauss, C. (1999). Tuni tropi. Beograd: Zepter. Levi-Strauss, C. (2005). Stacionarna i kumulativna povijest. U: Neimarlija, H. (2005). Socioloke teme i perspektive. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka. LeVine, R.A. (2003). Chilhood Socialization: Comparative Studies of Parenting, Learning and Educational Change. The University of Hong Kong: Comparative Education Research Centre. McGraw, P. (2004). Family First. New York: FREE PRESS. McMillan, J.,H. (1992). Educational Research. Harper Collins, Pub., New York. McKinney, J.P. (1971). The Development of Values prespective or prospective? Human Development, 14, p. 71-80. McKinney, J.P. (1973).The Structure of Behavioral Values of College Students. The Journal of Psychology, 85, p. 235 244. McKinney, J.P. (1980). Moral Development and the Concept of Values. In: Windmiller M, Cambert M, Turiel, E. (1980). Moral Development and Socialization. Boston:Ally and Bacon INC Mead, M, Heyman, K. (1965). Family. New York: The Macmillan Company. Mertens, M.,D. (1998). Research Methods In Education And Psychology. SAGE Publications, London. Musabegovi, N. (1997). Ruralno-urbani antagonizmi i moderni svijet. Sarajevo: FEB D.D. Newman, K.S. (2005). Family Values Against the Odds. In: Skolnick, A.S., Skolnick, J.H. (13th Ed.) (2005). Family in Transition. Boston: Pearson Education, Inc. Olson, D.H., DeFrain, J. (2003). Marriages and Families: Intimacy, Diversity and Strengths. New York: McGraw-Hill Companies. Paali-Kreso, A. (2000). Rano uenje: ili uenje u funkciji uveavanja kapaciteta mozga.. Sarajevo: Centar za obuku i obrazovne inicijative Step by step.
67

Paali-Kreso, A. (2004). Koordinate obiteljskog odgoja. Sarajevo: Je. Pejatovi, A. (2005). Obrazovanje i kvaliteta ivota. Beograd: Institut za pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Rokeach, M. (1968). Beliefs, attitudes, and values. San Francisco: Jossey-Bass, Inc., Publishers. Rokeach, M. (1973). The Nature of Human Values. New York: The Free Press. Slatina, M. (2005). Od individue do linosti. Zenica: Dom tampe. Strauss, A., Corbin, J. (1998). Basics Of Qualitative Research. London: SAGE Publications.

68

Pedagoke teme

Summary This research represents an attempt to determine in what way different variables of one family influence the preferences of the value orientations through observing three generations of one family. Since the main variables of a family consist of sociopedagogical factors of family life, the aim of the research, in accordance to the theoretical hypotheses and results, has been to determine the correlation between the preference of the value orientations of three generations of a family as compared to generational appertain within a family as well as correlation with certain characteristics of socio-pedagogical factors of a family together with the presence of the most significant social variables between different generations but also within the observed generation groups. In this sense, it is not only the main sociocultural factors of the family life which are important for value transmissions that were being taken into consideration but also the insight into the presence of socialization factors and agents on three strata of generations within the observed families and reciprocally between the families described according to their types has been made. Within methodological framework, the combination of qualitative and quantitative paradigm has been used in this research and all related to the nature of the problem and the collected pieces of information. Within the scope of statistic information processing, the standards of establishing the significance of differences in the value preferences on more levels of the sample have been used, as well as appropriate parametrical and non-parametrical statistics in relation to the information available. Key words: nurturance, family, parenting, generations, value orientation

69

70

Pedagoke teme

Izet Pehli

ISPITIVANJE VARIJABLI KOJE BITNO DETERMINIRAJU KOLSKI USPJEH

Saetak Cilj ovog rada je ispitati kolski uspjeh uenika, te povezanost faktora koji ga bitno odreuju. U radu su predstavljeni opi pokazatelji o kolskom uspjehu, predstavljen je odnos subjektivne procjene kvaliteta ivota i kolskog uspjeha, odnos dimenzija linosti prema Ajzenkovoj skali i kolskog uspjeha, odnos ivotnih stilova i kolskog uspjeha, te povezanost kolskog uspjeha i naina koritenja slobodnog vremena. Uzorak sainjava 300 uenika, po jedno odjeljenje prvog razreda i po jedno odjeljenje treeg razreda gimnazija iz Zenice, Travnika, Kaknja, Visokog i Zavidovia. Uzorak je ujednaen, odjeljenja su birana metodom sluajnog izbora. Rezultati istraivanja su instruktivni za planiranje i programiranje odgojno-obrazovnog rada s uenicima u cilju postizanja boljih kolskih rezultata. Kljune rijei: kolski uspjeh, linost uenika, kvalitet ivota, ivotni stilovi, slobodno vrijeme

UVOD Kao to je sluaj i sa ostalim ivotnim sferama, tako se i u odgojno-obrazovnom procesu evaluira uspjenost njegovog provoenja i analiziraju odgojno-obrazovni ishodi. Tako se krajnji ueniki uspjeh u odgojno-obrazovnom procesu ne smatra samo njegovim individualnim uspjehom i uspjehom kole kao institucije u kojoj se taj proces odvijao, nego se smatra i dijelom uspjeha socijalnog okruenja i drutvene zajednice. U nizu znaajnih pitanja sagledavanja odgojno-obrazovnog rada u koli svakako je uspjeh uenika u uenju i mogunost podsticanja razvoja uenika i unapreivanja odgojno-obrazovnog rada u cjelini. U nama dostupnoj literaturi najee se naglaava kako postoje mnogobrojni faktori koji utjeu na uspjeh uenika u koli, te da se njihov utjecaj moe analizirati sa razliitih aspekata. Ipak, postoji saglasnost veine autora da se svi faktori koji imaju

71

utjecaj na uspjeh uenika u koli ili na uspjeh u pojedinim nastavnim predmetima mogu kalisificirati u tri iroke grupe: faktori koji proizilaze iz djelovanja ire i/ili ue socijalne sredine na pojedinca, faktori koji proizilaze iz linih karakteristika nastavnih kao ocjenjivaa i faktori koji proizilaze iz osobina uenika. Socijalno okruenje kao faktor kolskog uspjeha U psiholkoj i pedagokoj praksi poznato je da sredinski faktori imaju veliki utjecaj kako na uspjeh u odgojno-obrazovnom radu tako i na cjelokupan razvoj linosti pojedinca. Faktori ireg socijalnog okruenja na kolu utjeu posredno kao posljedica drutveno-politikih i socio-kulturnih promjena u drutvu. Tokom tih promjena konstituiran je novi drutveni poredak koji je definirao i uspostavio i nove drutvene odnose, to se neminovno odraava i na ponaanje ljudi, njihove stavove i uvjerenja, odgojno-obrazovnu djelatnost i u konanici i na odnos uenika prema nastavi i kolskom uspjehu openito. Uspostavljanjem novog drutveno-politikog i ekonomskog sistema promijenjen je i sistem oficijenlnih drutvenih vrijednosti koje bitno odreuju vrijednosti pojedinaca, a u kontekstu predmeta naeg bavljenja bitno utjeu na vrijednosti roditelja, uenika i nastavnika. Analiza socijalne situacije i njenog utjecaja na odgojnoobrazovno djelovanje pokazuje da se ovi faktori mogu analizirati prema posljedicama koje proizilaze iz utjecaja socijalnih okolnosti na ponaanje pojedinaca i grupacija na druge pojedince i grupacije, ali i sa aspekta utjecaja pojedinaca i grupa na socijalnu situaciju (Krneta, 2000, str. 23). Nae ire i ue socijalno okruenje u novije vrijeme znaajno se izmijenilo: uspostavljeni su procesi nacionalnog homogeniziranja i izraeno je vraanje tradicionalnim korijenima, religijskoj tradiciji i ortopraksi, to se ne samo odrazilo na koncepciju kolskog sistema nego i na realizaciju odgojnoobrazovnih ciljeva. Izmijenjeni ambijentalni uvjeti, odreeni aktuelnom socijalnom situacijom, determiniraju vrstu i intenzitet utjecaja na pojedince, njihove vrijednosti, socijalne stavove i ponaanje, to se neminovno odraava i na efikasnost i efektivnost odgojnoobrazovnog rada i utjecaja. Olport (1969) to objanjava utjecajem

72

Pedagoke teme

sredinskih faktora s naglaskom da kultura linost oblikuje tako to joj nudi ve gotova i provjerena rjeenja za razliite ivotne probleme, a koje namee socijalni kontekst. Kada kaemo da je socijalno okruenje faktor koji utjee na kolski uspjeh, onda, prije svega, mislimo na to da ueniki kolski uspjeh bitno odreuje i status uenika u socijalnom okruenju, kod nastavnika, roditelja i vrnjaka. Poznato nam je da se esto na osnovu dobijenih ocjena i kolskog uspjeha vri i promocija pojedinca u njegovom socijalnom okruenju. Pored toga to je kolski uspjeh sastavni dio pedagoke i psiholoke klime u koli, on je vaan faktor i dalje uenikove promocije i njegove samopercepcije, te moe imati dalekosene posljedice na sveukupni razvoj njegove linosti. Kada je u pitanju socijalno okruenje kao faktor kolskog uspjeha, moemo oekivati da povoljniji socijalni uvjeti pozitivno djeluju kako na kolski uspjeh uenika u koli tako i na njegovo sveukupno socijalno funkcioniranje. Nastavnik kao faktor kolskog uspjeha Sasvim je razumljivo da je nastavnik kao dominantni, a esto i jedini, faktor ocjenjivanja bio veoma esto predmet prouavanja mnogih autora, to je rezultiralo velikim i raznovrsnim saznanjima. U pedagokim i psiholokim istraivanjima najei predmet istraivanja i prouavanja bili su problemi subjektivnosti nastavnika. To je aktuelno i danas, jer subjektivno ocjenjivanje znanja i postignua uenika u koli ima dominantno mjesto. Istraivanjima je ustanovljeno da na kolski uspjeh utjeu brojni faktori koji nemaju bliske veze sa znanjem uenika. To su faktori greke nastavnika, koje umanjuju valjanost, objektivnost i druge bitne karakteristike svake ocjene. Po veini analitiara, najea greka nastavnika je haloefekat, koji se manifestira u tendenciji da se razvijenost pojedinanih osobina ili akcija pojedinca ocjenjuje u skladu sa opim stavom ili prema ocjeni jedne dominantne karakteristike. Nastavnik neopravdano iznosi zakljuke o konkretnim pojedinanim odgovorima uenika na osnovu opeg utiska o njihovom fizikom izgledu, porijeklu i postignutim prethodnim kolskim rezultatima. Istraivanja su pokazala da je lina jednaina nastavnika esta greka u ocjenjivanju. Naime, lina svojstva nastavnika u

73

velikoj mjeri mogu utjecati na objektivnost u ocjenjivanju. Tako su nastavnici i dobili epitete strogi, blagi i umjereni s obzirom na kriterij koji imaju u ocjenjivanju. U dosadanjim istraivanjima sagledavan je utjecaj spola, strunih kompetencija, zadovoljstva poslom, radnog iskustva, stavova prema ocjenjivanju, ivotnog doba, emocionalne stabilnosti i drugih varijabli linosti nastavnika na objektivnost u ocjenjivanju. Naravno, pored navedenih, na objektivnost ocjenjivanja utjeu i drugi faktori: rapoloenje, zdravstveno stanje, zamor, odnos uenika prema nastavniku, opa ispitna klima i dr. U stistemu kolskog ocjenjivanja esta je i logika greka. Nastavnici misle da uz dobru ocjenu iz matematike logino ide i dobra ocjena iz fizike, ili da je uz dobro poznavanje maternjeg jezika logino i dobro poznavanje stranog jezika, iako situacija moe biti suprotna, jer uenik ne mora dobro znati oba nastavna predmeta. Greka kontrasta u ocjenjivanju se javlja kada nastavnik na osnovu prethodnog ispitivanja, a u nedostatku objektivnog kriterija, formira kriterij na osnovu kojeg procjenjuje ostale radove i aktivnosti. Ispitivanja su pokazala da, u tom sluaju, redoslijed izlaska na ispit moe biti presudan za ispitanika, jer isti odgovor nee biti ocijenjen na isti nain ako je slijedio poslije odlinog ili loeg odgovora. esta greka u ocjenjivanju je i prilagoavanje kriterija nivou grupe. Evidentno je da neki nastavnici u slabijim odjeljenjima imaju blai kriterij, te na taj nain isto znanje na razliit nain tretiraju i ocjenjuju. Osnovni razlog takvog pristupa nastavnika jeste tenja da ravnopravno distribuiraju ocjene u svim odjeljenjima kako bi se, to je mogue vie, uskladili s raspodjelom slinoj normalnoj raspodjeli. Pored navedenih faktora bitno je sagledati i niz drugih karakteristika nastavnika: kako se poloaj nastavnika u drutvu odraava na mogunosti zadovoljavanja personalnih i profesionalnih potreba i kako to utjee na odnos prema nastavi i ocjenjivanju; kakva je motiviranost nastavnika za profesiju i podsticanje uenikog razvoja umjesto rutinskog obavljanja posla;

74

Pedagoke teme

pedagoko-psiholoka osposobljenost, koja se manifestira kroz poznavanje metoda, tehnika i instrumenata za objektivno ocjenjivanje. U sagledavanju faktora koji proizilaze iz karakteristika nastavnika i koji utjeu na objektivnost u ocjenjivanju i kolski uspjeh analitiari su panju usmjerili na faktore koji proizilaze iz profesionalnog odnosa nastavnika i slabosti koje iz njega slijede, uz podrazumijevanje da nastavnik tei da objektivno procjenjuje postignua uenika i uspjeh u koli. Meutim, pored toga, na uspjeh uenika u velikoj mjeri utjee i spremnost nastavnika da pokloni ocjenu nekim uenicima pod razliitim pritiscima (naprimjer: veza i poznanstva), ili kao znak saaljenja na okolnosti u kojima uenik ivi. Linost uenika kao faktor kolskog uspjeha Poznato je da u dominantno subjektivnom ispitivanju i ocjenjivanju znanja uenika u koli u velikoj mjeri utjeu i individualne karakteristike uenika. O tome su raena brojna istraivanja. Njihov prvi cilj bio je utvrivanje odnosa izmeu ope inteligencije, sposobnosti za uenje i kolskog uspjeha. Istraivanja usmjerena na prognoziranje kolskog uspjeha u najveoj su mjeri utemeljena na ispitivanju intelektualnih sposobnosti. Kasnije se pokazalo da se uspjenost prognoze poveava kombiniranjem intelektualnih sposobnosti uenika sa njihovim motivacionim i drugim karakteristikama linosti. Radonji (1966) istie da se testovi inteligencije esto koriste kao indikatori sposobnosti uenja i posredno kao indikatori prognoze kolskog uspjeha. Ajzenk (Eysenck, 1977, str. 2) istie da su razliita istraivanja iz ove oblasti panju usmjerila na dvije generalizacije: ini se da emocionalnost, strepnja ili neurotinost (istraivai je razliito nazivaju) negativno utjee na uspjeh u prvom i drugom razredu, tako da emocionalna i djeca sa jaom strepnjom postiu slabiji uspjeh od emocionalno stabilne, na fakultetskom nivou ovaj odnos se obre tako da uspjeniji studenti pokazuju znatno vei stepen neurotinosti i introverzija potpomae dobar uspjeh u srednjoj koli i na fakultetu, dok su introverti, po svemu sudei, u nepovoljnijem poloaju.

75

Ajzenk i Kukson (1969) smatraju da introverti obino nose atribut dijete koje se kasnije razvija, iako vei dio radova potie iz laboratorije, a ne iz uionice, a zasnovan je na Halovoj teoriji uenja. Katelova istraivanja (Cattell, 1966, 1972) dovela su do uvjerenja da faktori linosti i motivacije dovode do variranja i postignua uenika. Postignue uenika u koli mogue je poveati ako se ukljue mjere linosti i mjere motivacije, jer one utjeu na variranje unutar postignua uenika. Njegova istraivanja pokazuju da na uspjeh u uenju bitno utjeu: radoznalost, self sentiment, superego, savjesnost, nepokolebljivost, ispunjavanje obaveza, razvijena motivacija postignua, razvijene navike, pozitivni stavovi prema uenju, nagrada, potkrepljenje. Takoer, potvruju da na kolski uspjeh utjeu: introverzija ekstraverzija, prilagoenost anksioznost, nezavisnost potinjenost, slaba izgraenost morala jaka izgraenost morala. Kvaev sa saradnicima (1977) u istraivanjima je ustanovio da zadovoljenje tri grupe potreba (1. potreba za sigurnou; 2. potreba za ugledom presti, uspjeh, samopotovanje; 3. potreba za afirmacijom elja za samoostvarenjem), po Maslovu, znaajno utjee na kolski uspjeh. Ove potrebe su se manifestirale kao motiv radoznalosti, motiv postignua i motiviranosti i kreativno istraivako uenje. Mladenovi (1999), istraujui dimenzije kognitivnog prostora linosti uenika srednjih kola razliitog kolskog postignua, odnosno utvrivanjem slinosti i razlika meu uenicima koji su postigli razliit kolski uspjeh, ustanovio je da postoje statistiki znaajne razlike s obzirom na anksioznost i sebinost, a da ne postoje statistiki znaajne razlike s obzirom na neuroticizam, povjerenje u ljude i lukus kontrole. U mnogim prouavanjima pouzdano je utvreno da izmeu postignua uenika u testovima inteligencije i kolskog uspjeha uenika postoji pozitivna i znaajna korelacija sa stepenom povezanosti 0,50; te da se i korelacija izmeu rezultata uenika u testovima inteligencije i njihovog uspjeha u testovima znanja kee oko 0,50 (Grgin, T., 2001, 82-88). Brojna istraivanja pokazuju da su vana tri momenta za razvijanje motiva za postignuem: dosljedno naglaavanje i razvijanje samostalnosti i nezavisnosti u vezi sa postizanjem ciljeva, kojima e se dijete moi istaknuti pred drugom djecom i izvravanje
76

Pedagoke teme

zadataka kojima e se pokazati ko je bolji i ko ima vie uspjeha od drugih; relativno rano postavljanje razliitih i dosta tekih zadataka, manifestirajui istovremeno zadovoljstvo nakon postignutog uspjeha u rjeavanju zadataka i manifestirajui nezadovoljstvo zbog neuspjeha; posebnu ulogu ima utjecaj majke u postavljanju relativno visokih oekivanja s njene strane i manifestiranje zadovoljstva i ljubavi kad se ti zadaci uspjeno ispune (Rot, 1972, str. 243). Novija istraivanja pokazuju da su ekstravertne djevojice i introvertni djeaci pokazali bolji uspjeh nego introvertne djevojice i ekstravertni djeaci. Utvreno je, takoer, da uspjeno uenje ne ometaju samo ranije steene navike, ve i da motivacija moe biti znaajna smetnja, jer izaziva ponaanje koje moe bitno utjecati na proces dolaska do obrazovnog cilja. METOD Od istraivakih metoda koriteni su metod teorijske analize i servej-metod. Kada su u pitanju tehnike istraivanja, u istraivanju smo primijenili tehnike anketiranja, skaliranja i testiranja. Od istraivakih instrumenata koriteni su: Upitnik o socio-ekonomskom statusu i uspjehu u koli, Skala sudova o koritenju slobodnog vremena, Upitnik o kvalitetu ivota, Skala ivotnih stilova (vrijednosnih orijentacija) i Ajzenkov test linosti EPQ. Uzorak u naem istraivanju sainjava 300 uenika gimnazija iz pet gradova u Federaciji BiH (Zenica, Travnik, Kakanj, Visoko i Zavidovii). Uzorak je ujednaen. U svakom gradu ispitivano je po jedno odjeljenje prvog razreda (30 uenika) i po jedno odjeljenje treeg razreda (30 uenika), izabrano metodom sluajnog uzorka. Ako uzorak posmatramo iz ugla spola, onda moemo konstatirati da su uzorak sainjavale 202 (67,3%) osobe enskog i 98 (32,7) osoba mukog spola. Sveukupno istraivanju je podvrgnuto 12 istraivakih grupa (odjeljenja 1. i 3. razreda gimnazije) sa po 30 ispitanika, od ega je svih 360 ispitanika korektno ispunilo sve upitnike sadrane u bateriji. Trajanje ispunjavanja upitnika nije bilo vremenski ogranieno, a u svim je odjeljenjima, sa razlikama u nekoliko minuta, obavljeno u toku jednog nastavnog sata.

77

REZULTATI ISTRAIVANJA Opi pokazatelji o kolskom uspjehu Istraivanjem smo nastojali ustanoviti kakav je kolski uspjeh ispitanika. Ispitivali smo kakav su uspjeh postigli u prethodnom razredu, kakav na proteklom polugoditu, te kakvim su se uenikom smatrali u trenutku provoenja ispitivanja.
uspjeh prethodni
200

uspjeh na polugodistu
200

100

100

Frequency

Frequency

0 3.00 4.00 5.00

0 2.00 3.00 4.00 5.00

uspjeh prethodni

uspjeh na polugodistu

sadanji uspjeh
200

100

Frequency

0 2.00 3.00 4.00 5.00

sadanji uspjeh

Grafikon 1: Grafiki prikaz kolskog uspjeha u prethodnom razredu, na polugoditu i u toku provoenja ispitivanja Hi-kvadrat test razlike distribucije frekvencija odgovora za varijablu prethodni uspjeh, ukazuje na postojanje statistiki znaajne razlike (x2=72,060; p=.000) u distribuciji odgovora za varijablu prethodni uspjeh, pri emu je statistiki znaajna razlika u distribuciji ocjena od 3-5. Kada je upitanju uspjeh u prethodnom razredu, u rezultatima je vidljivo da je 39 (13.0%) ispitanika postiglo dobar uspjeh; 102 (34.0%) ispitanika vrlo dobar; te 159 (53.0%) ispitanika odlian uspjeh.

78

Pedagoke teme

40 30 20 10 0 1 2 3 4 5 3 - dobar 4 - vrlo dobar 5 - odlican

1Zenica, 2Travnik, 3Kakanj, 4Visoko, 5Zavidovii

Grafikon 2: Grafiki prikaz kolskog uspjeha u prethodnom razredu (pregled po gradovima) Hi-kvadrat test razlike distribucije frekvencija odgovora za varijablu uspjeh na polugoditu, ukazuje na postojanje statistiki znaajne razlike (x2=119,493; p=.000) u distribuciji odgovora za varijablu uspjeh na polugoditu, pri emu je statistiki znaajna razlika u distribuciji ocjena od 2-5. Posmatramo li uspjeh na polugoditu, u rezultatima je vidljivo da su 22 (7.3%) ispitanika postigla dovoljan uspjeh; 71 (23.7%) ispitanik je postigao dobar uspjeh; 151 (50.3%) ispitanik vrlo dobar; te 56 (18.7%) ispitanika odlian uspjeh. Oit je pad uspjeha u odnosu na uspjeh u prethodnom razredu. Interesantno je da u Kaknju i Zavidoviima nijedan ispitanik nije postigao dovoljan uspjeh, a najvei broj sa dovoljnim uspjehom na polugoditu je u Zenici (15). Najvei broj odlinih uenika meu ispitanicima na polugoditu je bilo u Kaknju, a u tom gradu se biljei i najblai pad u uspjehu u odnosu na uspjeh u prethodnom razredu.
40 30 20 10 0 1 2 3 4 5 2 - dovoljan 3 - dobar 4 - vrlo dobar 5 - odlican

1Zenica, 2Travnik, 3Kakanj, 4Visoko, 5Zavidovii

Grafikon 3: Grafiki prikaz kolskog uspjeha na polugoditu (pregled po gradovima)

79

Hi-kvadrat test razlike distribucije frekvencija odgovora za varijablu sadanji uspjeh, ukazuje na postojanje statistiki znaajne razlike (x2=149,093; p=.000) u distribuciji odgovora za varijablu sadanji uspjeh, pri emu je statistiki znaajna razlika u distribuciji ocjena od 2-5. Posmatramo li stavove uenika o njihovom uspjehu u toku provedenog ispitivanja, a koji se zasnivaju na postignutom uspjehu iz pojedinanih predmeta od poetka drugog polugodita, u rezultatima je vidljivo da 5 (1.7%) ispitanika smatra da postie dovoljan uspjeh; 70 (23.3%) ispitanika postie dobar uspjeh; 154 (51.3%) ispitanika vrlo dobar; te 71 (23.7%) ispitanik odlian uspjeh.
40 35 30 25 20 15 10 5 0

2 - dovoljan 3 - dobar 4 - vrlo dobar 5 - odlican

1Zenica, 2Travnik, 3Kakanj, 4Visoko, 5Zavidovii

Grafikon 4: Grafiki prikaz kolskog uspjeha u toku provoenja ispitivanja (pregled po gradovima) Na osnovu stavova uenika o njihovom sadanjem kolskom uspjehu (uspjehu u toku provoenja ispitivanja) moe se konstatirati poboljanje u ukupnom kolskom uspjehu u odnosu na uspjeh na polugoditu. Poboljanje je evidentno, razliito srazmjerno, u svim gradovima.

80

Pedagoke teme

250 200 150 100 50 0 2 3 4 5

Maternji jezik Matematika Fizika Hemija Biologija Historija Geografija Likovna kultura

1Zenica, 2Travnik, 3Kakanj, 4Visoko, 5Zavidovii

Grafikon 5: Grafiki prikaz kolskog uspjeha po predmetima (cijeli uzorak) Rezultati istraivanja pokazuju stavove ispitanika o uspjehu u prothodnom razredu. Stanje po pojedinim predmetima je sljedee: Maternji jezik: 17 (5.7%) ispitanika je izjavilo da je zakljuna ocjena bila dovoljan (2), 74 (24.7%) ispitanika dobar (3), 76 (25.3%) ispitanika vrlo dobar (4) i 133 (44.3%) ispitanika odlian (5); Matematika: 87 (29.0%) ispitanika je izjavilo da je zakljuna ocjena bila dovoljan (2), 58 (19.3%) ispitanika dobar (3), 81 (27.0%) ispitanika vrlo dobar (4) i 74 (24.7%) ispitanika odlian (5); Fizika: 76 (25.3%) ispitanika je izjavilo da je zakljuna ocjena bila dovoljan (2), 63 (21.0%) ispitanika dobar (3), 78 (26.0%) ispitanika vrlo dobar (4) i 83 (27.7%) ispitanika odlian (5); Hemija: 19 (6.3%) ispitanika je izjavilo da je zakljuna ocjena bila dovoljan (2), 64 (21.3%) ispitanika dobar (3), 75 (25.0%) ispitanika vrlo dobar (4) i 142 (47.3%) ispitanika odlian (5); Biologija: 21 (7.0%) ispitanik je izjavio da je zakljuna ocjena bila dovoljan (2), 53 (17.7%) ispitanika dobar (3), 68 (22.7%) ispitanika vrlo dobar (4) i 158 (52.7%) ispitanika odlian (5); Historija: 9 (3.0%) ispitanika je izjavilo da je zakljuna ocjena bila dovoljan (2), 38 (12.7%) ispitanika dobar (3),
81

75 (25.0%) ispitanika vrlo dobar (4) i 178 (59.3%) ispitanika odlian (5); Geografija: 4 (1.3%) ispitanika je izjavilo da je zakljuna ocjena bila dovoljan (2), 40 (13.3%) ispitanika dobar (3), 83 (27.7%) ispitanika vrlo dobar (4) i 173 (57.7%) ispitanika odlian (5); Likovna kultura: 9 (3.0%) ispitanika je izjavilo da je zakljuna ocjena bila dovoljan (2), 17 (5.7%) ispitanika dobar (3), 40 (13.3%) ispitanika vrlo dobar (4) i 234 (78.0%) ispitanika odlian (5). Najvei broj ispitanika ima zakljunu ocjenu odlian (5) iz Likovne kulture, a najvei broj ispitanika ima zakljunu ocjenu dovolja (2) iz Matematike. Interesantno je i da analiziramo najmanji i najvei broj ocjena dovoljan (2) iz predmeta pojedinano: iz Maternjeg jezika nijedan ispitanik u Kaknju nema ocjenu 2, dok je ima 6 ispitanika u Zavidoviima; iz Matematike vei broj ima ocjenu 2: najmanje ih je u Zenici (12), a najvie u Visokom (25); iz Fizike vei broj ispitanika ima ocjenu 2: najmanje ih je u Zavidoviima (12), a najvie u Visokom (27); iz Hemije jedan ispitanik u Travniku ima ocjenu 2, dok je u Zenici i Kaknju ima po 7 ispitanika; iz Biologije nijedan ispitanik u Kaknju nema ocjenu 2, dok je u Zenici ima 10 ispitanika; iz Historije nijedan ispitanik u Kaknju, Visokom i Zavidoviima nema ocjenu 2, dok je u Travniku ima 8 ispitanika; iz Geografije nijedan ispitanik u Zenici, Kaknju i Zavidoviima nema ocjenu 2, dok je u Travniku i Visokom imaju po 2 ispitanika; iz Likovne kulture po jedan ispitanik iz Zenice i Visokog ima ocjenu 2, dok je u Zavidoviima ima 6 ispitanika. Nakon to smo vidjeli rezultate istraivanja kolskog uspjeha u prethodnom razredu, na prvom polugoditu i u momentu provoenja istraivanja, interesantno je vidjeti stavove ispitanika o najvanijem i najteem predmetu za cijeli uzorak i pregled po gradovima pojedinano. Ispitanicima smo ponudili osam predmeta (Maternji jezik, Matematika, Fizika, Hemija, Biologija, Historija,

82

Pedagoke teme

Geografija i Likovna kultura) i dali im zadatak da ih rangiraju po stepenu vanosti i teine za njih.
50 40 30 20 10 0 1 2 3 4 5 Maternji jezik Matematika Fizika Hemija Biologija Historija Geografija Likovna kultura

Grafikon 6: Grafiki prikaz stavova ispitanika o najvanijem kolskom predmetu (pregled po gradovima) Ukoliko posmatramo stavove ispitanika o najvanijem predmetu za cijeli uzorak, moemo konstatirati da stanje rangiranih predmeta po vanosti za ispitanike izgleda ovako: 1. Maternji jezik (141 47.0%), 2. Matematika (61 20.3%), 3. Historija (27 9.0%), 4. Biologija (23 7.7%), 5. Fizika (22 7.3%), 6. Geografija (11 3.7%), 7. Hemija (8 2.7%) i 8. Likovna kultura (7 2.3%).
35 30 25 20 15 10 5 0 1 2 3 4 5 Maternji jezik Matematika Fizika Hemija Biologija Historija Geografija Likovna kultura

Grafikon 7: Grafiki prikaz stavova ispitanika o najteem kolskom predmetu (pregled po gradovima) Ukoliko posmatramo stavove ispitanika o najteem predmetu za cijeli uzorak, moemo konstatirati da stanje rangiranih predmeta po teini za ispitanike izgleda ovako: 1. Matematika (141 47.0%), 2. Fizika (61 20.3%), 3. Hemija (27 9.0%), 4. Maternji jezik (23 7.7%), 5. Biologija (22 7.3%), 6. Historija i Geografija (po 3 1.0%) i 7. Likovna kultura (7 2.3%). Ovdje neemo analizirati rangiranje predmeta po vanosti po gradovima, ve emo samo iznijeti najzanimljivije segmente.

83

Da je maternji jezik najvaniji predmet smatra najvei broj ispitanika u Travniku (37) i Visokom (41). Interesantno je da nijedan ispitanik u Zenici, Travniku i Visokom Hemiju ne smatra najvanijim predmetom. Da je matematika najtei predmet smatra najvei broj ispitanika u Visokom (32) i Zavidoviima (32). Interesantno je da nijedan ispitanik u Visokom Hemiju ne smatra najteim predmetom, nijedan ispitanik u Visokom i Zavidoviima Historiju ne smatra najteim predmetom, nijedan ispitanik u Zenici, Visokom i Zavidoviima Geografiju ne smatra najteim predmetom, te nijedan ispitanik u Zenici, Travniku i Kaknju Likovnu kulturu ne smatra najteim predmetom. Odnos subjektivne procjene kvaliteta ivota i kolskog uspjeha Kvalitet ivota u naem radu definiran je na osnovu teorijskog koncepta i upitnika samoprocjene kvaliteta ivota koji diferencira etiri subskale: tjelesno zdravlje, mentalno zdravlje, socijalno funkcioniranje i ekonomska strana kvaliteta ivota. U naem istraivanju provjerili smo odnos unutar dimenzija kvaliteta ivota.
80

60 soc. f unkcioniranje ekonomska strana 40 mentalno zdravlje ekonomska strana mentalno zdravlje 20 soc. f unkcioniranje tjelesno zdravlje ekonomska strana 0 tjelesno zdravlje soc. f unkcioniranje tjelesno zdravlje -20 -20 0 20 40 60 80 mentalno zdravlje

Skater dijagram 1: Prikaz odnosa unutar dimenzija kvaliteta ivota Iz skater dijagrama 1 vidljivo je da porast na jednoj dimenziji kvaliteta ivota prati porast na svim dimenzijama kveliteta ivota koncept harmonizacije linosti. Dimenzija kvalitet ivota socijalno funkcioniranje statistiki znaajno pozitivno korelira sa dimenzijom ekonomska strana kvaliteta ivota (r=.537, p=.000), dimenzija mentalno zdravlje statistiki znaajno pozitivno korelira sa dimenzijom ekonomska
84

Pedagoke teme

strana (r=.465, p=. 000), dimenzijom socijalno funkcioniranje (r=.592, p=. 000), dimenzija tjelesno zdravlje statistiki znaajno pozitivno korelira sa dimenzijom socijalno funkcioniranje (r=.571, p=. 000) i dimenzijom mentalno zdravlje (r=.469, p=. 000). Teorijsku elaboraciju posljednja znaajnost ima u konceptu viestruke refleksije tjelesnog odgoja (Ili, M., Sportska pedagogija).
5,5 5,0

4,5

4,0

3,5

skolski uspjeh ekonomska strana

3,0

skolski uspjeh soc. f unkcioniranje skolski uspjeh

2,5

2,0 1,5 -20 0 20 40 60 80

mentalno zdravlje skolski uspjeh tjelesno zdravlje

Skater dijagram 2: Prikaz odnosa kolskog uspjeha i subskala kvaliteta ivota Iz skater dijagrama 2 vidljivo je da rast na dimenziji kolskog uspjeha prati rast na svim dimenzijama kvaliteta ivota. Pedagoka psihologija ukazuje na formativne mogunosti motiva aspiracije koji je usko povezan sa kolskim uspjehom. Varijabla kolski uspjeh ne korelira statistiki znaajno sa dimenzijom ekonomska strana ivota (r=.035, p=.551), sa dimenzijom kvalitet ivota socijalno funkcioniranje (r=.054, p=.347), sa dimenzijom kvalitet ivota mentalno zdravlje (r=.094, p=.103) niti sa dimenzijom kvalitet ivota tjelesno zdravlje (r=.571, p=.000). Rezultati istraivanja su pokazali sljedee: T-test za varijablu kvalitet ivota tjelesno zdravlje nije pokazao statistiki znaajnu razliku u odnosu na kolski uspjeh izmeu mladih koji vie i manje pozitivnim procjenjuju dimenziju kvalitet ivota tjelesno zdravlje;

85

 T-test za varijablu kvalitet ivota mentalno zdravlje pokazao je da mladi koji pozitivnije procjenju dimenziju kvalitet ivota mentalno zdravlje statistiki znaajno pokazuju bolji sadanji kolski uspjeh nego mladi koji manje pozitivnim procjenjuju aspekt kvalitet ivota mentalno zdravlje; T-test za varijablu kvalitet ivota socijalno funkcioniranje pokazao je da mladi koji pozitivnije procjenjuju varijablu kvalitet ivota socijalno funkcioniranje statistiki znaajno pokazuju bolji sadanji kolski uspjeh nego mladi koji manje pozitivnim procjenjuju kvalitet ivota socijalno funkcioniranje; T-test za varijablu ekonomska strana kvaliteta ivota nije pokazao statistiki znaajnu razliku u odnosu na kolski uspjeh izmeu mladih koji vie i manje pozitivnom procjenjuju ekonomsku strana kvaliteta ivota. Na osnovu navedenih rezultata istraivanja moemo konstatirati da je djelimino potvrena naa prva radna hipoteza, u kojoj smo pretpostavljali da postoji statistiki znaajna povezanost izmeu subjektivne procjene kvaliteta ivota i kolskog uspjeha, budui da se pokazala statistika znaajnost na dvije subskale mentalno zdravlje i socijalno funkcioniranje sa kolskim uspjehom, a na dvije subskale tjelesno zdravlje i ekonomska strana kvaliteta ivota nije postojala statistiki znaajna povezanost sa kolskim uspjehom. Meta-istraivanja potkrepljuju rezultate ovog istraivanja: uspjenost socijalnog funkcioniranja je pozitivna prognostika varijabla niza aspekata svakodnevnog funcioniranja. Takoer, Bronfenbrenerov ekoloki pristup bi mogao znaajno razjasniti povezanost socijalnog funkcioniranja i kolskog uspjeha.

86

Pedagoke teme

Odnos dimenzija linosti prema Ajzenkovoj skali i kolskog uspjeha

30

20

10

Psihoticizam skolski uspjeh Neuroticizam skolski uspjeh Ekstraverzija

0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0 5,5

skolski uspjeh

Skater dijagram 3: Prikaz odnosa dimenzija linosti na Ajzenkovoj skali i kolskog uspjeha Iz skater dijagrama 3 vidljivo je da porast na dimenzijama Ajzenkove skale linosti prati pad na varijabli kolski uspjeh. Dimenzija psihoticizam korelira negativno statistiki znaajno sa varijablom kolski uspjeh (r=-.199, p=.001). Sa varijablom kolski uspjeh ne korelira statistiki znaajno dimenzija neuroticizam (r=-.078, p=.177), niti sa dimenzijom ekstraverzija Ajzenkove skale linosti (r=-.111, p=.056).
30 Ekstraverzija Likovna kultura Ekstraverzija Geograf ija Ekstraverzija 20 Historija Ekstraverzija Biologija Ekstraverzija Hemija 10 Ekstraverzija Fizika Ekstraverzija Matematika Ekstraverzija 0 0 1 2 3 4 5 6 Maternji jezik

Skater dijagram 4: Prikaz odnosa dimenzija linosti na Ajzenkovoj skali i kolskog uspjeha iz pojedinih predmeta

87

Iz skater dijagrama 4 vidljivo je da porast na dimenziji ekstraverzija Ajzenkove skale linosti prati pad na varijabli kolski uspjeh iz svih predmeta. Dimenzija ekstraverzija korelira negativno statistiki znaajno sa kolski uspjehom u Maternjem jeziku (r=-.118, p=.041), Fizici (r=-.129, p=.025) i Biologiji (r=-.121, p=.037). Dimenzija ekstraverzija ne korelira statistiki znaajno sa kolski uspjehom u Matematici (r=-.096, p=.098), Hemiji (r=-.105, p=.068), Historiji (r=-.022, p=.702), Geografiji (r=-.004, p=.950) i Likovnoj kulturi (r=-.002, p=.972). Rezultati T-testa su pokazali da: ne postoji statistiki znaajna povezanost ekstraverzije i kolskog uspjeha; mladi koji u manjoj mjeri pokazuju sklonost ka psihoticizmu pokazuju statistiki znaajno bolji uspjeh nego mladi koji u veoj mjeri pokazuju sklonost ka psihoticizmu; mladi koji u manjoj mjeri pokazuju sklonost ka neuroticizmu postiu statistiki znaajno bolji kolski uspjeh nego mladi koji u veoj mjeri pokazuju sklonost ka neuroticizmu. Na osnovu navedenih rezultata istraivanja moemo konstatirati da je djelimino potvrena naa sedma radna hipoteza, u kojoj smo pretpostavljali da postoji statistiki znaajna povezanost izmeu dimenzija linosti prema Ajzenkovoj skali i kolskog uspjeha, budui da se pokazala statistiki znaajna povezanost psihoticizma i neuroticizma sa kolskim uspjehom, a nije se pokazala statistiki znaajna povezanost ekstraverzije i kolskog uspjeha.

88

Pedagoke teme

Odnos ivotnih stilova i kolskog uspjeha

6

4 Popularnost uspjeh na polugodist 3 Utilitarni stil uspjeh na polugodist 2 Saznajni stil uspjeh na polugodist Altruisticki stil 1 uspjeh na polugodist Porodicni stil 0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0 5,5 uspjeh na polugodist

4 Orijentacija na moc uspjeh na polugodist 3 Religijsko-tradic. uspjeh na polugodist 2 Hedonisticki stil uspjeh na polugodist Prometejski aktiv. 1 uspjeh na polugodist Egoisticki stil 0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0 5,5 uspjeh na polugodist

Skater dijagram 5: Prikaz odnosa ivotnih stilova i kolskog uspjeha na polugoditu Iz skater dijagrama 5 vidljivo je da porast na varijabli kolski uspjeh na polugoditu prati pad na porodino sentimentalnom stilu, altruistikoj orijentaciji, orijentaciji na popularnost, egoistikoj orijentaciji, prometejskom aktivizmu, hedonistikoj orijentaciji i religijsko tradicionalnom stilu. Iz skater dijagrama je, takoer, vidljivo da porast na varijabli kolski uspjeh na polugoditu prati porast na saznajnom stilu, utilitarnom stilu, i orijentaciji na mo. Varijabla kolski uspjeh na polugoditu korelira pozitivno statistiki znaajno samo sa orijentacijom na popularnost (r=.124, p=.032). Varijabla kolski uspjeh na polugoditu ne korelira statistiki znaajno sa porodinim sentimentalnim stilom (r=-.011, p=.853), altruistikom orijentacijom (r=-.084, p=.147). saznajnim stilom (r=.088, p=.130), utilitarnim stilom (r=.033, p=.574), egoistikom orijentacijom (r=-.099, p=.088), prometejskim aktivizmom (r=.060, p=.298), heodnistikom orijentacijom (r=-.102, p=.076), religijsko tradicionalnim stilom (r=-.010, p=.868) i orijentacijom na mo (r=.053, p=.358) Rezultati T-testa pokazali su da:

89

 uspjeh u prethodnom razredu nije pokazao statistiki znaajnu povezanost niti sa jednim ivotnim stilom: mladi koji pokazuju odlian kolski uspjeh na polugoditu pokazuju statistiki znaajno vei stepen orijentacije ka saznajnom stilu, te manji stepen orijentacije ka popularnosti i hedonistikom stilu, nego mladi koji pokazuju dobar kolski uspjeh; mladi koji pokazuju vrlodobar kolski uspjeh na polugoditu pokazuju statistiki znaajno manji stepen orijentacije ka altruistikom stilu, nego mladi koji pokazuju dobar kolski uspjeh; mladi koji pokazuju odlian sadanji kolski uspjeh pokazuju statistiki znaajno manji stepen orijentacije ka altruistikom stilu i orijentaciji na popularnost, nego mladi koji pokazuju dobar kolski uspjeh; mladi koji pokazuju odlian sadanji kolski uspjeh pokazuju statistiki znaajno manji stepen orijentacije ka prometejskom aktivizmu, nego mladi koji pokazuju vrlodobar kolski uspjeh. Na osnovu navedenih rezultata istraivanja moemo konstatirati da postoji djelimina statistiki znaajna povezanost izmeu ivotnih stilova i kolskog uspjeha. Povezanost kolskog uspjeha i naina koritenja slobodnog vremena
5,5

5,0

4,5

4,0

3,5

3,0

sadanji uspjeh pozitivno koritenje uspjeh na polugodist

2,5

2,0 1,5 -2 0 2 4 6 8 10 12 14

pozitivno koritenje uspjeh prethodni pozitivno koritenje

Skater dijagram 6: Prikaz odnosa kolskog uspjeha i pozitivnog koritenja slobodnog vremena

90

Pedagoke teme

Iz skater dijagrama 6 vidljivo je da porast na varijabli pozitivno koritenje slobodnog vremena prati pad na dimenzijama prethodni uspjeh i uspjeh na polugoditu, a porast na dimenziji sadanji uspjeh. Varijabla pozitivno koritenje slobodnog vremena ne korelira statistiki znaajno sa prethodnim uspjehom (r=-.065, p=.258), sa uspjehom na polugoditu (r=-.033, p=.574), niti sa sadanjim uspjehom (r=.038, p=.509). Rezultati T-testa pokazali su da: T-test za ispitivanje razlike izmeu kategorija uzorka u odnosu na rekodirano pozitivno koritenje slobodnog vremena nije pokazao statistiki znaajnu povezanost izmeu kolskog uspjeha i pozitivnog koritenja slobodnog vremena; mladi koji pokazuju odlian kolski uspjeh pokazuju statistiki znaajno veu sklonost ka pozitivnom koritenju slobodnog vremena, nego mladi koji pokazuju vrlodobar kolski uspjeh; T-testa za ispitivanje razlike izmeu kategorija uzorka u odnosu na sadanji uspjeh nije pokazao statistiki znaajnu povezanost sadanjeg kolskog uspjeha sa pozitivnim koritenja slobodnog vremena. Ingrid Brdar i Darko Lonari su uradili istraivanje na temu suoavanje s akademskim stresom i aktivnosti u slobodnom vremenu. Cilj istraivanja je bio ispitati da li uenici mogu biti klasificirani u grupe zavisno od toga kako provode slobodno vrijeme i ispitati odnos izmeu strategija suoavanja s akademskim stresom i naina provoenja slobodnog vremena. Dobivena su etiri klastera ispitanika: uenici koji najvie slobodnog vremena provode u zabavi (najstarija grupa koja ima najgori kolski uspjeh i najnii rezultat na strategiji rjeavanja problema); uenici koji svim aktivnostima u slobodno vrijeme posveuju najmanje vremena (mlai uenici boljeg kolskog uspjeha, kada dobiju lou ocjenu najmanje trae socijalnu podrku i najmanje se oslanjaju na strategiju zaboravljanja); uenici koji najvie slobodnog vremena provode u itanju knjiga i odlascima u pozorite (stariji uenici prosjenog kolskog uspjeha, skloni traenju socijalne podrke od

91

prijatelja i roditelja i nisu skloni zaboravljanju loe ocjene); uenici koji su najmanje skloni socijalno nepoeljnim oblicima zabave, a najvie vremena provode u sportskim aktivnostima (najmlai uenici sa najboljim kolskim uspjehom, u svim strategijama suoavanja s akademskim stresom, osim emocionalnih reakcija, imaju najvii rezultat (Brdar, I, Lonari, D., 2004). U navedenom istraivanju je, takoer, vidljiva povezanost kolskog uspjeha i naina koritenja slobodnog vremena. ZAKLJUAK Naglaavanje da socijali faktori, kao i samo socijalno okruenje, mogu utjecati na kolski uspjeh uenika nije novina, jer se u psiholokoj i pedagokoj teoriji i nastavnoj praksi nedvosmisleno potcrtava da faktori iz socijalnog okruenja permanentno djeluju kako na razvoj linosti od roenja tako i na organizaciju i rezultate ukupnog odgojno-obrazovnog procesa. Djelimino je potvrena hipoteza u kojoj smo pretpostavljali da postoji statistiki znaajna povezanost izmeu subjektivne procjene kvaliteta ivota i kolskog uspjeha, budui da se pokazala statistika znaajnost na dvije subskale mentalno zdravlje i socijalno funkcioniranje sa kolskim uspjehom, a na dvije subskale tjelesno zdravlje i ekonomska strana kvaliteta ivota nije postojala statistiki znaajna povezanost sa kolskim uspjehom. Djelimino je potvrena hipoteza u kojoj smo pretpostavljali da postoji statistiki znaajna povezanost izmeu dimenzija linosti prema Ajzenkovoj skali i kolskog uspjeha, budui da se pokazala statistiki znaajna povezanost psihoticizma i neuroticizma sa kolskim uspjehom, a nije se pokazala statistiki znaajna povezanost ekstraverzije i kolskog uspjeha. Potvrena je hipoteza u kojoj smo pretpostavljali da postoji statistiki znaajna povezanost izmeu ivotnih stilova i kolskog uspjeha, budui da se pokazala djelimina meusobna statistiki znaajna povezanost. Djelimino je potvrena hipoteza u kojoj smo pretpostavljali da postoji statistiki znaajna povezanost izmeu kolskog uspjeha i pozitivnog koritenja slobodnog vremena, budui da se pokazalo da samo mladi koji pokazuju odlian kolski uspjeh pokazuju

92

Pedagoke teme

statistiki znaajno veu sklonost ka pozitivnom koritenju slobodnog vremena. Rezultati istraivanja mogu posluiti kao osnova u planiranju odgojno-obrazovnog rada, to bi bila i aplikativna dimenzija ovog istraivanja i to bi mu priskrbilo akcijsku dimenziju i osnailo njegov znaaj. LITERATURA Brdar, I., Lonari, D. (2004): Suoavanje s akademskim stresom i aktivnosti u slobodnom vremenu uenika, Drutvena istraivanja 74, god. 13, br. 6, str. 953-1230, Zagreb: Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar. ejni, D. (2003): ivotni stilovi, Beograd: Clio. Eysenck, H.J. (1972): Linost i uenje, pregledno predavanje odrano na skupu Recent Advences in Learning Psychology u Frascati, 25-30. Furlan, I. (1984): Primijenjena psihologija uenja, Zagreb: kolska knjiga. Gossen, D. i Anderson, J. (1996): Stvaranje uvjeta za kvalitetne kole, Zagreb: Alinea. Grgin, T. (2001): kolsko ocjenjivanje znanja, Jastrebarsko: Naklada Slap. Ili, M. (2003): Pedagogija sporta, Banja Luka: Centar za sport. Krsti, D. (1990): Uenje i razvoj, Savremena Administracija, Beograd Kvaev, R. i dr. (1977): Sposobnost linosti i uenje, Psihologija 1/1977, Beograd. Mladenovi, U. (1999): Neke konativne dimenzije linosti uenika razliitog kolskog postignua, saoptenje na seminaru Promjene u obrazovanju, Beii, Banjaluka: Republiki pedagoki zavod. Radonji, S. (1966): Mjerenje sposobnosti uenja, Zbornik Filozofskog fakulteta, knjiga 9/2, Beograd. Radonji, S. (1987): Psihologija uenja, Beograd. Rot, N. i Havelka, N. (1972): Izrada skale za ispitivanje oblika nacionalne vezanosti, IV Kongres psihologa Jugoslavije, Ljubljana Wood, D. (1995): Kako djeca misle i ue, Zagreb.

93

TESTING VARIABLES THAT ESSENTIALLY DETERMINE SCHOOL ACHIEVEMENT Summary The aim of this work is to examine students school achievement, and the correlation of factors that essentially determine that achievement. The work has presented: a general indicators of school achievement; the relation between subjective evaluation of life quality and school achievement; the relation between aspects of personality according to Eysencks scale and school achievement; the relation between life-styles and school achievement, and the relation between school achievement and ways of spare time utilization. The research sample consists of 300 students, a section of a class from the first and the third grade of gymnasiums in Zenica, Travnik, Kakanj, Visoko and Zavidovici. The sample is equalized, sections of the classes were selected randomly. The research results are instructive for planning and programming of educational work with the students with the aim of achieving better school results. Key words: school achievement, students personality, life quality, lifestyles, spare time

94

Pedagoke teme

Vahdeta ati & Amela Mrkonji

ODNOS ADOLESCENATA PREMA RODITELJIMA

Saetak Odnos adolescenata prema roditeljima danas predstavlja problem savremenog drutva. To je tema koja je posljednjih godina veoma aktuelna, i mnogo se o njoj istrauje i razgovara. Ovaj rad je pokuaj da se na osnovu pedagoko-psiholokih saznanja i mnogobrojnih istraivanja da jedna slika odnosa adolescenata prema roditeljima. U ovom radu iznesene su teorijske osnove i definirani osnovni pojmovi koji su usko povezani sa adolescencijom i roditeljstvom, analizirani su i interpretirani rezultati do kojih se dolo putem istraivanja. Nastojali smo istraiti kakav je odnos adolescenata i roditelja, njihovo povjerenje, iskrenost, vrijeme koje provode zajedno, kakva su miljenja i stavovi adolescenata o roditeljima, zatim da li su u konfliktu i obraaju li im se za pomo i da li i koliko razgovaraju sa roditeljima. Za prikupljanje podataka u ovom istraivanju koristili smo se anketom i anketnim listiem, koji su primijenjeni na 100 uenika Srednje turistiko-ugostiteljske kole u Tuzli. Kljune rijei: adolescencija, identitet, komunikacija, konflikti

UVOD Adolescentima, ini se, prijeti velika opasnost da budu svjedoci, rtve ili sudionici nasilja. Neki psihiki poremeaji poveavaju opasnost od nasilnog ponaanja adolescenata. I agresivno ponaanje i poremeaji u ponaanju ei su u deprimiranih adolescenata, pie Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry. Na Odsjeku za psihijatriju pri Michiganskome sveuilitu provedeno je istraivanje agresivnog ponaanja adolescenata s tekim depresivnim poremeajem (MDD). U ispitivanju su sudjelovala 74 adolescenta s dijagnosticiranim MDD-om u dobi od 13 do 17 godina. Agresivno ponaanje procijenjeno je standardnim skalama za mjerenje

95

agresivnosti. Ispitivanje je pokazalo da je u adolescenata s tekim depresivnim poremeajem visoka razina agresivnog ponaanja. Razina i tip agresije ne razlikuju se meu spolovima. Primijeene su velike razlike u izvjeima roditelja i adolescenata kad je rije o agresivnom ponaanju adolescenata. Oni su bili ee agresivni nego to su to roditelji primjeivali, posebice djevojke. Zbog zasad nepoznatih razloga, agresivno ponaanje vrlo je esto u deprimiranih adolescenata, a slini tipovi i razine agresivnosti oiti su i u deprimiranih mladia i djevojaka. Roditelji deprimiranog adolescenta esto nisu svjesni njegove agresivnosti izvan obitelji, posebice kad je rije o djevojkama.24 Prema modelu koji je razvila Baumrind (1971), roditeljska toplina i razumijevanje te nadzor i zahtjevi za odgovornim ponaanjem djece kljune su dimenzije roditeljstva. U radu se opisuju skale za mjerenje razliitih odgojnih postupaka (roditeljski nadzor, podrka, zajedniko odluivanje, ukljuenost u odgoju) koje je autorica adaptirala na temelju mjernih instrumenata koji se koriste u istraivanjima u okviru ovog teorijskog modela. Ukratko se opisuju rezultati istraivanja autorice i saradnika o povezanosti roditeljskih odgojnih postupaka sa stilovima provoenja slobodnog vremena i rizinim ponaanjem adolescenata. Istraivanja u kojima su sudjelovali uenici estih i sedmih razreda osnovne kole i srednjokolci dala su sline rezultate. Autoritativni stil roditeljstva zatitni je faktor u razvoju problema u ponaanju, konzumiranja opojnih sredstava i neuspjeha u koli, pri emu se osobito roditeljski nadzor pokazuje kao vana pozitivna dimenzija roditeljstva. Meutim, podaci pokazuju da je priblino samo 40% oeva i 50% majki srednjokolaca dobro upoznato sa svakodnevnim aktivnostima njihove djece. Isto tako, dosta roditelja djece stare svega 12 i pol godina malo zna o tome kako djeca provode slobodno vrijeme, tko su im prijatelji, gdje izlaze naveer, kako troe svoj novac i gdje su nakon kole. U uzorku mlaih adolescenata, slabiji roditeljski nadzor i manja roditeljska podrka povezani su s uestalijim problematinim ponaanjem u koli, devijantnim ponaanjem, eksperimentiranjem s puenjem i alkoholom. Vea angairanost roditelja u odgoju i nadzor povezani su s organiziranim provoenjem slobodnog vremena, a takva djeca postiu i bolji kolski uspjeh. Meu srednjokolcima, manji
Precepcija vlastite budunosti adolescenata kao zatitni imbenik, Kristina Urbanac Izvorni znanstveni rad; Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu. 96
24

Pedagoke teme

roditeljski nadzor povezan je sa slabijim kolskim uspjehom i eom upotrebom alkohola i droga. Uz slabiji nadzor oba roditelja, manja podrka roditelja istog spola znaajan je prediktor ee upotrebe droga. Neorganizirani stil provoenja slobodnog vremena (izlasci i zabave) povezan je s konzumiranjem alkohola i droge i slabijim kolskim uspjehom, a izvankolske aktivnosti, itanje i kulturne aktivnosti s boljim kolskim uspjehom meu adolescentima. Vei roditeljski nadzor povezan je sa strukturiranim slobodnim vremenom adolescenata, a slabija upuenost roditelja u svakodnevne aktivnosti djece povezana je s veom usmjerenou adolescenata na aktivnosti s vrnjacima. Rezultati navedenih istraivanja u skladu su s ostalim istraivanjima odnosa izmeu adolescenata i roditelja koja ukazuju na to da adolescencija nije razdoblje u kojem bi roditelji trebali biti manje angairani u odgoju. Naprotiv, to je razdoblje u kojem je i dalje vano da roditelji i djeca imaju bliske, ali i ravnopravnije odnose.25 Pojam adolescencije U savremenim koncepcijama razvoja linosti adolescencija se vie ne tretira kao prelazni period iz djetinjstva u zrelost, ve kao posebna i specifina faza u razvoju. Osnovni razlog za to je u injenici to je adolescencija uzrast u kojem se kod mladih deavaju znaajne tjelesne i psihike promjene koje su praene i specifinim promjenama u socijalnim manifestacijama sluaja. Zato je to ivotni period koji karakteriziraju posebni razvojni problemi te se, zbog njihovog znaaja, ovo smatra najznaajnijim a esto i najteim periodom u ivotu ovjeka. Poetak adolescentnog perioda je individualan i zavisi, s jedne strane, od biolokih i nasljednih faktora, a s druge strane, od prethodnog emocionalnog i socijalnog iskustva osobe. Individualne razlike u poetku adolescencije, variraju u rasponu od ak 3-4 godine. Za razliku od poetka adolescencije, koji nije mnogo sporan, zavretak adolescentnog perioda mnogo je neodreeniji. Psiholoki i socijalni aspekti zavretka adolescencije ostaju veoma nejasni i individualno razliiti. Adolescencija je period velikih tjelesnih promjena, burnih promjena u linosti adolescenata, posljedinih porodinih problema i promjena na nivou vrnjakih odnosa. Kulturni antropolozi Ruth Benedicht i Margaret Mead istiu da ponaanje pojedinca i njegovo
25

XIII. Dani psihologije u Zadru, Sazetci radova / Soric, Izabela (ed). Zadar: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zadru , 2002, 58-59. 97

sazrijevanje u velikoj mjeri zavisi o kulturnog konteksta u kojem on odrasta. M. Mead tako smatra da su burna deavanja u adolescenciji posljedica stava drutva prema pubertetu i da je adolescentno ponaanje zavisno od standarda date kulture. Ukoliko drutvo podstie pojedine aspekte razvoja, a lina i porodina dinamika ne prati ove drutvene tokove, onda moe da doe i do stresnih situacija za adolescenta. Ruth Benedicht zapaa da od kulturne sredine zavisi da li e razvoj biti kontinuiran ili diskontinuiran. U primitivnijim kulturama proces razvoja od djeteta prema odraslom nije toliko skokovit, ve tee vie kontinuirano.26 Razvoj identiteta adolescenata Formiranje identiteta zapoinje u ranim razvojnim fazama, u ranom odnosu izmeu djeteta i majke. U periodu adolescencije formiranje identiteta podrazumijeva integraciju raznovrsnih identifikacija iz dosadanjeg ivota, poev od identifikacije sa oba roditelja do identifikacije sa drugim znaajnim osobama u ivotu, identifikacije sa novoispoljenim seksualnim nagonima, novim sesualnim ulogama, sa emocionalnim obogaenjem, sa novim socijalnim ulogama i sl. Identitet predstavlja doivljaj sebe, doivljaj sopstvene linosti, doivljaj line istovjetnosti i kontinuiteta osjeanja, ivotnih ciljeva i namjera. Identitet odreuje sljedee dimenzije linosti: jedinstvenost, istovjetnost, kontinuitet, postojanje, istrajnost i pripadnost odreenoj sredini s kojom se dijeli zajednitvo. Formiranje identiteta u adolescenciji ukljuuje razliite procese: uspostavljanje doivljaja istovjetnosti, linu ideologiju i ivotnu filozofiju, prihvatanje line prolosti i uspostavljanje kontinuiteta u iskustvima, orjentaciju prema budunosti i uspostavljanje koherentnog sistema vrijednosti. Za formiranje identiteta posebno je znaajan tjelesni identitet u ijem su formiranju znaajne predstave o vlastitom tijelu. Ove predstave dominiraju u prvim godinama adolescencije, a kreu se od doivljaja o svom tijelu do kvaliteta doivljaja ekstremne runoe. esti su i negativni doivljaji dijelova svoga tijela. Predstava o sebi ili doivljaj o sebi obuhvata dva bitna pojma, a to je

26

Ivan Vidanovi, Duan Kolar., 2003. god., str. 107. 98

Pedagoke teme

sposobnost opisivanja samog sebe ( self-koncept ) i samopotovanje, odnosno samopouzdanje. Samosvjesnost se ispoljava kao osjetljivost na tue miljenje, preokupiranost spoljanjim izgledom kao i egocentrizam. Samovrednovanje i samopotovanje se odnosi na ona osjeanja koja adolescent vezuje uz doivljaj sebe. Globalno samopotovanje je uglavnom stabilno tokom perioda adolescensije, zavisno je od ranih razvojnih faza i s vremenom se poveava.27 Krize adolescencije Adolescentska kriza predstavlja najee manifestaciju konflikta adolescentnih razvojnih potreba koji ih ometaju. Faktori koji ometaju zadovoljenje razvojnih potreba adolescenata dolaze iz ue sredine adolescenata, pije svega iz porodice, kole, vrnjaka i takvi ometajui stavovi esto duboko pogaaju adolescenta. Adolescentska kriza predstavlja oblik sazrijevanja za koji adolescent nije uspjeno pripremljen u okviru svoje sociokulturne sredine. Adolescentska kriza je, prema nekim autorima, obino normalan razvojni fenomen, meutim, neki drugi autori pod pojmom adolescentske krize podrazumijevaju prolazne i reaktivne poremeaje prilagoavanja i probleme ponaanja, od kojih su neki ve u domenu psihopatologije. Od vie moguih klasifikacija kriznih strana u adolescenciji navodimo sljedee: Normativna kriza adolescent manifestira svoju povienu osjetljivost na sva deavanja u njemu samome i u njegovoj okolini i u tom periodu osjeanje identiteta je u krizi, a tu prolaznu krizu nazivamo normativnom krizom. Ova kriza nije psihiki poremeaj, jer ne dovodi do osiromaenja i ne troi psihiku energiju, pa prema tome obino ne dovodi do funkcionalnih smetnji. Ovaj krizni period razrjeava se u velikoj mjeri spontano tokom vremena, uz odgovarajuu podrku od strane roditelja i ostalih sredinskih inilaca. Kriza ( konfuzija ) identiteta je kriza normalnog razvoja u adolescenciji, a oznaava kompleksan psiho-bio socijalan razvojni fenomen, od kojeg zavisi kvalitet ivota budue odrasle osobe. Kriza identiteta predstavlja proces osmiljavanja sebe i svijeta oko sebe, a njeni konflikti mogu da doprinesu razvojnom procesu i intrapsihikom kvalitetu u kasnijem ivotu. Osobe u krizi identiteta
27

Ivan Vidanovi, Duan Kolar., 2003. god., str. 116-118. 99

ne mogu da donose odluke o vanim ivotnim pitanjima, o svojoj ulozi u drutvu, o vrijednosnim sistemima, o izboru parntera, izboru profesije i sl. Kriza identiteta zavisi od prolosti, odnosno od identifikacionih uzora u djetinjstvu, ali i od novih uzora koji se nude u mladosti. Kriza autoriteta odnosi se na sukob sa osobama, najee su to roditelji, ali i nastavnici. Za krizu autoriteta i uopte za nastanak adolescentne krize od velikog je znaaja i stav roditelja, a taj stav je karakteriziran neadekvatnom strepnjom roditelja i njihovom sumnjom u sebe, tako da ovakvi roditelji pri ulasku njihove djece u adolescenciju razvijaju visok stepen anksioznosti. Roditelji su zato esto veoma rezervirani u pogledu veza adolescenata sa vrnjakom grupom, koja je po njihovom miljenju neadekvatna i opasna. Od znaaja za adolescentnu krizu jeste i emocionalna ili realna odsutnost jednog od roditelja uz preveliku angairanost drugog roditelja. Pored sukoba sa spoljanjim autoritetom, adolescent dolazi i u sukob sa samim sobom preispitujui neke svoje dosadanje line karakteristike i uporeujui ih sa novim uzorima u spoljnom svijetu. Preispituje se i sistem vrijednosti i uporeuje sa sistemom vrijednosti roditelja, vrnjaka i svijeta u kojem ivi. Adolescent mora da kroz krizu realizira neke sutinske line promjene, koje bi pomogle uvrenju identiteta. Kriza seksualnosti nastaje zbog konflikta izmeu potrebe za zadovoljenjem naraslih seksualnih impulsa, koje treba uskladiti sa ostvarenim seksualnim identitetom i realnih zabrana i ogranienja koje postavlja drutvena sredina. Kriza se manifestuje kroz razliite forme asketskog ponaanja ili pak, suprotno tome, kao slobodno seksualno ponaanje i sklonost promiskuitetu. Asketizmom adolescenti odbacuju nagonske impulse i sva zadovoljstva koja iz njih proizilaze, a nije rijetko ni samokanjavanje. Drugi opet pretjerano erotizuju odnose i ponaaju se promiskuitetno. Hipohondrija je esta u adolescentskom periodu, a manifestira se u formi strahova za svoje tjelesno zdravlje strah od odreenih tjelesnih oboljenja, najee po ivot opasnih, kao to je karcinom i AIDS. Pored osjeanja krivice hipohondrije od znaaja je i doivljaj line bezvrijednosti i nepovjerenja u svoje tijelo, a kasnije se nepovjerenje protee i na odnos.

100

Pedagoke teme

Uloga roditelja kao odgajatelja adolescenta Po svojoj prirodi i drutvenoj funkciji roditelji su odgajatelji. Osjeaj majinstva i oinstva upuuje roditelje da se brinu o djeci i da ih odgajaju. Roditelji su nesebini i ulau ogromne napore da djeca postignu eljene rezultate i da se pravilno odgajaju. Najvaniji odgajatelj u ranom djetinjstvu je majka. Nakon tri godine dolazi osamostaljivanje djeteta i tada se javlja uloga oca kao odgajatelja. Meutim, oba roditelja nadopunjuju svoju brigu prema djetetu. Zbog toga je veoma bitno da oba roditelja odgovorno i nesebino prihvate svoje odgojne funkcije i da ih obavljaju svjesno. Da bi to mogli, roditelji i sami moraju biti dobro odgojeni, moraju biti potpuni ljudi, kako je isticao J. J. Rousseau. Roditelji treba da posjeduju plemenite ljudske kvalitete: estitost, potenje, iskrenost, ljubaznost, privlanu vedrinu, optimizam, strpljivost, radinost, dosljednost, pravednost, da se kulturno ponaaju, da su tjelesno i duhovno zdravi, da posjeduju ljubav i brigu za djecu. Dijete sve vidi i osjea i to duboko proivljava. Savjete i rijei roditelja dijete rado prihvata i trudi se postupati prema eljama roditelja. Uspjeh i snaga odgojnog djelovanja obitelji zavisi od roditeljskog autoriteta. Poto roditelji ne posjeduju potrebno znanje, vjetinu, javljaju se brojne pogreke i to: oslobaanje od tekoa i obaveza, pretjerana strogost, pruanje djetetu apsolutne slobode, dijete je centar obitelji i odgajanje djece kako su i njih njihovi roditelji odgajali.28 Ako je roditelj drutven, voli drutvo, esto je sa prijateljima, rodbinom, prima goste, ako obilazi bolesne prijatelje i dijete e voljeti sve to. Sve probleme e pokuati da rijei sa prijateljima, to e ga initi sretnijim. I kulturni razvoj zavisi od toga koliko je roditelj kulturno uznapredovao; ukoliko se roditelj kulturno ponaa, ima pravilno razvijene kulturne i higijenske navike i dijete e slijediti takav primjer. Ako roditelj ne voli rad, kasni na posao, ljuti se kad mora da radi neki posao i dijete e se ljutiti kada treba da ui, nee voljeti uenje niti bilo kakav rad.

28

R. Tomi, I. Osmi, E. Kari, 2006. god., 125-127. 101

Intelektualni razvoj roditelja je takoer bitan. Ukoliko su roditelji skloni intelektualnom radu i kod svog djeteta e rano razviti ljubav prema knjizi, a tko voli knjigu taj voli i uenje.29 Sukobi se obino javljaju oko jednostavnih stvari, kao to je obavljanje svakodnevnih obaveza, finansije ili izgled. Takoer, este su nesuglasice i oko obiteljskih odnosa, kole, razgovaranja na telefon, izlazaka, ljubavnih izlazaka, prijatelja i seksualnog ponaanja. Adolescenti osjeaju konstantnu napetost izmeu potrebe da ostanu bliski sa svojim roditeljima i shvaanja da mogu biti nezavisni od njih. Tokom adolescencije mladi ljudi prolaze kroz razdoblje individualizacije, razvijaju vlastiti identitet i oblikuju vlastite stavove, odvojene od roditeljskih. To je normalan proces odrastanja. Takoer, adolescenti poinju uviati da roditelji nisu uvijek u pravu, to se naziva "deidealizacija roditelja". Sve su to posljedice promjena u nainu miljenja koje se odvijaju tokom adolescencije. Tada miljenje adolescenata postaje apstraktnije i loginije, te oni postaju vie zainteresirani za koncepte kao to su pravda i prava. Te promjene u nainu miljenja omoguuju adolescentima da preispituju roditeljski autoritet i stavove. Sukob izmeu roditelja i djece obino se temelji na razliitim nainima na koje roditelji i njihova djeca razumiju i definiraju obiteljska pravila i dogaaje. Adolescenti esto smatraju da bi veliki broj stvari trebao biti pitanje osobnog. METOD Cilj ovog istraivanja je ispitati, istraiti i kritiki analizirati odnos roditelja i adolescenata, njihovo povjerenje, iskrenost, vrijeme koje provode zajedno, miljenja i stavove adolescenata o roditeljima, zatim da li su u konfliktu i obraaju li im se za pomo i da li i koliko razogovaraju sa roditeljima. Cilj je operacionaliziran kroz zadatke: Ispitati da li adolescenti imaju povjerenja u svoje roditelje, Ispitati da li adolescenti razgovaraju sa roditeljima, Utvrditi da li su adolescenti iskreni u razgovoru sa roditeljima, Istraiti koliko vremena adolescenti provode sa roditeljima, Ispitati da li se adolescenti obraaju roditeljima za pomo, Utvrditi da li su adolescenti u konfliktu sa roditeljima, Ispitati zato postoje konflikti adolescenata
29

R. Tomi, S. Arnautovi, A. Franca, E. Avdibegovi, B. Huremovi, 1999. god. 37-40. 102

Pedagoke teme

sa roditeljima, Istraiti kojem od roditelja se adolescenti ee povjeravaju, Utvrditi kakvi su stavovi adolescenata o ponaanju i ulozi roditelja, Ispitati da li je ovaj problem vaan adolescentima. U osnovi, ovo istraivanje je preteno empirijsko. Polazi od iskustava adolescenata, te na osnovu dobivenih rezultata daje se sud o moguim uzrocima ovog problema. S obzirom na vrstu pedagokog istraivanja i na sam problem istraivanja koristili smo sljedee istraivake metode: analitikodeskriptivna metoda, metoda teorijske analize i servej istraivaki metod. Da bi se dolo do konkretnih podataka koji su bitni za ovaj istraivaki rad od tehnika istraivanja koristili smo sljedee: anketiranje i sreivanje i statistiku obradu podataka. Instrument u ovom istraivanju je anketni upitnik konstruiran za namjeru ovog istraivanja. Anketni upitnik se sastoji od 15 pitanja, i to pitanja otvorenog i zatvorenog tipa. Cilj konstruiranja ovog upitnika je da dobijemo adekvatne podatke za ovo istraivanje. U uvodnom dijelu instrumenta kratko je obrazloen cilj istraivanja kao i sadraj problema koji se istrauje. Pitanja su formulirana jasno, razumljivo i jednostavno. Nastojali smo osigurati spremnost ispitanika da sudjeluju u istraivanju tako to smo im usmeno objasnili vanost samog istraivanja. Populaciju ine uenici Srednje turistiko-ugostiteljske kole, od kojih je izabran uzorak od 100 uenika od prvog do etvrtog razreda. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAIVANJA Rezultati istraivanja su pokazali da je od 100 ispitanika 30% ispitanika ogovorilo da ima povjerenja u roditelje, 30% djelimino, dok se 40% ispitanika izjasnilo da nema povjerenja u svoje roditelje.

103

45 40 35 30 25 20 15 10 5 0
c) D je lim n o D a a ) b ) N e

Grafikon 1: Grafiki prikaz stavova ispitanika o povjerenju u roditelje Rezultati x testa na stupnju slobode od 0,5 pokazali su da postoji statistiki znaajna razlika izmeu dobivenih i oekivanih frekvencija.
45 40 35 30 25 20 15 10 5 0

Grafikon 2: Grafiki prikaz stavova ispitanika o kvalitetu komunikacije s roditeljima Na pitanje o kvalitetu komunikacije s roditeljem broj pozitivnog i negativnog odgovora je izjednaen, dok je 20% ispitanika odgovorilo da djelimino imaju dobru komunikaciju sa roditeljima. Hi kvadrat iznosi 10 i rezultati su statistiki znaajni.

c) D je lim n o

D a

a)

b)

N e

104

Pedagoke teme

35 30 25 20 15 10 5 0 1 2 3 4 a) Razgovaraju sa mnom b) Svoje probleme rjeavam sam-a c) Nemaju vremena za to d) Zajedniki nalazimo prava rjeenja

Grafikon 3: Grafiki prikaz stavova ispitanika o reakciji roditelja na postojei problem Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 3 vidljivo je da sa 23% ispitanika roditelji razgovaraju kada imaju problem, 30% njih probleme rjeavaju sami, 17% ispitanika se izjasnilo da njihovi roditelji nemaju vremena za to, a 30% ispitanika je odgovorilo da probleme rjeavaju zajedniki. Hi kvadrat iznosi 3.7 , a podaci su statistiki znaajni na stupnju slobode od 0.5.
50 45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 a) Da b) Ne c) Ovisi o emu razgovaramo

Grafikon 4: Grafiki prikaz stavova ispitanika o iskrenosti u razgovoru sa roditeljima Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 4 vidljivo je da 45% ispitanika nije iskreno u razgovoru sa roditeljima, 22% ispitanika su se izjasnila da su uvijek iskreni, dok je njih 23% izjavilo da to ovisi o temi razgovora. Hi kvadrat iznosi 0.9 i na stupnju slobode od 0.5 rezultati su statistiki znaajni.

105

80 70 60 50 40 30 20 10 0 a) Da b) Ne c) Ponekad

Grafikon 5: Grafiki prikaz stavova ispitanika o vremenu roditelja da ih sasluaju Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 5 vidljivo je da 68% ispitanika misli da roditelji nemaju uvijek vremena da ih sasluaju, 10% njih su sasluani kada je potrebno, dok je 22% ponekad sasluano. Hi kvadrat iznosi 16.01 i na stupnju slobode od 0.5 rezultati su statistiki znaajni.
45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 a) 2 sata dnevno b) 3 sata dnevno c) ____ sati dnevno d) ne provodim vrijeme sa roditeljima

Grafikon 6: Grafiki prikaz stavova ispitanika o vremenu koje provode s roditeljima Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 6 vidljivo je da 42% ispitanika dnevno provodi tri sata sa roditeljima, 38% dva sata, a 20% ispitanika ne provodi vrijeme sa roditeljima. Hi kvadrat iznosi 10.01 i na stupnju slobode od 0.5 rezultati su statistiki znaajni.

106

Pedagoke teme

80 70 60 50 40 30 20 10 0 a) Da b) Ne c) Ponekad a) Da b) Ne c) Ponekad

Grafikon 7: Grafiki prikaz stavova ispitanika o povjeravanju roditeljima Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 7 vidljivo je da se 70% ispitanika ne povjerava roditeljima, 15% to ini, a 15% to ini ponekad.
50 45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 a) Da b) Ne c) Nisam siguran- na

Grafikon 8: Grafiki prikaz stavova ispitanika o postojanju konflikta sa roditeljima Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 8 vidljivo je da je 45% ispitanika esto u konfliktu sa roditeljima, 25% ne, a 30% nije sigurno. Hi kvadrat iznosi 9. 55 i na stupnju slobode od 0.5 rezultati su statistiki znaajni.
80 70 60 50 40 30 20 10 0 a) Da b) Ne c) Nisam siguran- na

Grafikon 9: Grafiki prikaz stavova ispitanika o razlogu sukoba sa roditeljima

107

Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 9 vidljivo je da je kao razlog sukoba sa roditeljima 70% ispitanika odgovorilo da je to zbog neslaganja u miljenjima, 10% se ne slae s tim, a 20% ispitanika smatra da je to ponekad uzrok sukoba. Hi kvadrat iznosi 16.42 i rezultati su statistiki znaajni na stupnju slobode od 0.5.
70 60 50 40 30 20 10 0 a) Da b) Ne c) Ne znam a) Da b) Ne c) Ne znam

Grafikon 10: Grafiki prikaz stavova ispitanika o glavnom nedostatku roditeljskog odgoja Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 10 vidljivo je da 60% ispitanika smatra da je glavni nedostatak roditeljskog odgoja slaba komunikacija, 20% ispitanika se protivi, a 20% se izjasnilo da ne zna. Hi kvadrat iznosi 11.67 , a na stupnju slobode od 0.5 podaci su statistiki znaajni.
60 50 40 30 20 10 0 a) Da b) Ne c) Ponekad

Grafikon 11: Grafiki prikaz stavova ispitanika o tome da li su ljuti to roditelji nemaju vremena za njih Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 11 vidljivo je da se 50% ispitanika ljuti zbog toga to roditelji nemaju vremena za njih, 20% se ne ljuti zbog toga, a 30% ponekad. Hi kvadrat iznosi 10. 33 i na stupnju slobode od 0.5 rezultati su statistiki znaajni.

108

Pedagoke teme

60 50 40 30 20 10 0 a) Da b) Ne c) Nisam siguran-na

Grafikon 12: Grafiki prikaz stavova ispitanika o tome da li potuju roditelje Na pitanje da li potuju roditelje potvrdno je odgovorilo 30% ispitanika, negativno 20%, a 50% ispitanika nije sigurno. Hi kvadrat iznosi 10. 33 , a na supnju slobode od 0.5 rezluati su statistiki znaajni.
45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 a) majci b) ocu c) ne povjeravam se roditeljima

Grafikon 13: Grafiki prikaz stavova ispitanika o povjeravanju roditeljima Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 13 vidljivo je da se 40% ispitanika ee povjerava majci, 30% ocu, a 30% se uopte ne povjerava roditeljima. Hi kvadrat iznosi 9. 16 , a na stupnju slobode od 0.5 dobiveni podaci su statistiki znaajni.
40 35 30 25 20 15 10 5 0 1 2 3 4

Grafikon 14: Grafiki prikaz stavova ispitanika o ponaanju i ulozi roditelja

109

Iz rezultata istraivanja predstavljenih u grafikonu 14 vidljivo je da 35% ispitanika ima pozitivan stav o ponaanju i ulozi roditelja, 30% negativan, a 35% ispitanika nema stava o tome. Hi kvadrat iznosi 9. 05 i podaci su statistiki znaajni na stupnju slobode od 0.5.
80 70 60 50 40 30 20 10 0 a) vaan b) nebitan c) ne zanima me

Grafikon 15: Grafiki prikaz stavova ispitanika o vanosti problema konflikta s roditeljima Da je problem konflikta s roditeljima vaan izjasnilo se 70% ispitanika, 15% smatra da je nebitan, a 15% ispitanika ovaj problem ne zanima. Hi kvadrat iznosi 14.77, a na stupnju slobode od 0.5 rezultati su statistiki znaajni. ZAKLJUCI Iz istraivanja koje je sprovedeno aprila 2008. godine, a koje se odnosilo na odnos adolescenata prema roditeljima, dolo se do sljedeih zakljuaka: Pretpostavili smo da adolescenti nemaju povjerenja u roditelje: Rezultati su pokazali da adolescenti nemaju povjerenja u roditelje, to moemo shvatiti kao jednu od negativnih strana njihovog odnosa. Pretpostavili smo da adolescenti ne razgovaraju dovoljno sa roditeljima: Rezultati su pokazali da se komunikacija adolescenata sa roditeljima nalazi na nekoj granici, nije u potpunosti dobra, ali isto tako nije ni u potpunosti loa. Pretpostavili smo da adolescenti nisu uvijek iskreni u razgovoru sa roditeljima: Rezultati su potvrdili da adolescenti nisu uvijek iskreni u razgovoru kao i to da njihova iskrenost mnogo ovisi o temi tazgovora, to nam govori o moguem uzroku problema.

110

Pedagoke teme

Pretpostavili smo da adolescenti ne provode dovoljno vremena sa roditeljima: Rezultati su potvrdili da provedeno vrijeme sa roditeljima nije dovoljno. Pretpostavili smo da probleme adolescenti rjeavaju sami: Rezultati su pokazali da se 70% adolescenata ne obraa roditeljima kada ima problem, a iz pitanja 6 u anketnom listiu saznajemo da 30% ispitanika probleme rjeavaju sami, to nam potvruje hipotezu da adolescenti svoje probleme rjeavaju sami. Pretpostavili smo da su adolescenti u konfliktnoj situaciji sa roditeljima: Rezultati su pokazali da se 45% ispitanika izjasnilo da jeste u konfliktnoj situaciji sa roditeljima, a njih 30% nije sigurno, dok samo 25% ispitanika nije u konfliktu sa roditeljima. Pretpostavili smo da konflikti postoje zbog neslaganja u miljenjima: Rezultati su to potvrdili, jer je 70% ispitanika odgovorilo da su uzrok konflikta neslaganja u miljenju, takoer iz drugih odgovora saznajemo da su mogui uzroci i loa komunikacija (60% ispitanika), zatim to roditelji nemaju dovoljno vremena (50%) i to 30% adolescenata ne potuje roditelje, a njih 50% nije sigurno da li potuje roditelje. Pretpostavili smo da se adolescenti ee povjeravaju majci. Rezultati su to potvrdili, jer se 40% ispitanika izjasnilo da se povjerava ee majci. Iz literature moemo saznati da je to sluaj zato to se oca uglavnom adolescenti plae i posmatraju ga kao strogog autoriteta, stoga e se prije za pomo obratiti majci. Pretpostavili smo da su stavovi adolescenata negativni o ponaanju i ulozi roditelja: Hipoteza nije potvrena jer 35% ispitanika ima pozitivan stav o ponaanju i ulozi roditelja, 30% negativan, a 35% ispitanika nema stava o tome, to je pozitivan i vaan uslov za rjeenje problema izmeu adolescenata i roditelja. Pretpostavili smo da je problem konflikta s roditeljima znaajan adolescentima: Rezultati su to potvrdili, jer se 70% ispitanika izjasnilo da je problem konflikta s roditeljima vaan, to nam govori da adolescenti imaju elju da neto uine i da izbjegnu te konflikte sa roditeljima. Iz dobivenih rezultata proizilazi da adolescenti nemaju povjerenja u roditelje, da nisu iskreni, ne provode dovoljno

111

vremena sa roditeljima, probleme pokuavaju rjeavati sami, zatim u konfliktnoj su situaciji sa roditeljima i to kao rezultat neslaganja u miljenjima. Stoga se postavlja pitanje i da li je potrebno uope postavljati pitanje o njihovom odnosu sa roditeljima. Da li je potrebno kriviti samo roditelje za probleme koje imaju sa adolescentima? Zakljuujemo da veliku odgovornost o loem odnosu s roditeljima nose i adolescenti, mada moemo istai i greke roditelja, koje se odnose na nedostatak vremena, prezaposlenost ili u nekim sluajevima nerazumijevanje. Mada je jedna od svjetlijih taaka injenica da je ovaj problem vaan adolescentima, moemo zakljuiti da ele rjeiti konflikte s roditeljima i ivjeti u skladnim odnosima s njima. Mislim da je potrebno sagledati, prije svega, sopstveno ponaanje, objektivno analizirati injenice i tek onda djelovati! LITERATURA Balahovi, Z. (1981): Porodica kao ljudska zajednica, Zagreb: Naprijed. Bratani, M. (1993): Mikropedagogija, Zagreb: kolska knjiga. ati, R. (2003): Porodina pedagogija, Zenica: Pedagoki fakultet. Jovanovi, P. (1997): Roditelji i dete, Panevo. Pedagoka enciklopedija I, 1989. Pedagoka enciklopedija II, 1989. Soric, I. (ed). (2002): XIII. Dani psihologije u Zadru, Sazetci radova, str. 58-59, Zadar: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Stevanovi, M. (1996): Odgoj u obitelji i koli, Pula. imlea, P. (1971): Pedagogija, Zagreb. Tomi, R., Arnautovi, S., Franca, A., Avdibegovi, E. i Huremovi, B. (1999): Upoznajte nas bolje. Tuzla. Tomi, R., Franca, A., Arnautovi, S., Ilikovi, M. i Kasumovi, Lj. (2007): Ako nas upoznate biemo sretniji, Tuzla. Tomi, R., Osmi, I. (2006): Didaktika, Tuzla. Tomi, R., Osmi, I., Kari, E. (2006): Pedagogija, Tuzla. Urbanac, K.: Precepcija vlastite budunosti adolescenata kao zatitni imbenik, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu. Vidanovi, I., Kolar, D. (2003): Mentalna higijena, Beograd.

112

Pedagoke teme

THE RELATIONSHIP BETWEEN ADOLESCENTS AND PARENTS Summary The relationship between adolescents and parents has become a problem in the modern society. It is a burning issue, much discussed and explored in the recent years. This paper is an attempt to give an overview of the adolescent-parent relationship based on knowledge in pedagogy and psychology and extensive research. The paper presents the theoretical background and defines the basic terminology closely related to adolescence and parenting. Additionally, it analyses and interprets the results the research has shown. Our aim has been to explore the relationship between adolescents and parents, their mutual trust, sincerity, the quality time, the opinions and views adolescents have of their parents, potential conflicts, and assistance seeking from parents by adolescents, as well as the extent to which children communicate with their parents. The information used in the paper has been collected by means of interviews and questionnaires that involved a hundred students attending the Tourist-Catering Secondary School in Tuzla. Key words: adolescence, identity, communication, conflicts

113

114

Pedagoke teme

Mirjana Maarevi

TJELESNI I ZDRAVSTVENI ODGOJ U DEVETOGODINJEM ODGOJU I OBRAZOVANJU

Saetak Kod planiranja i programiranja nastave za devetogodinji odgoj i obrazovanje iz oblasti tjelesnog i zdravstvenog odgoja prioritetni cilj je ouvanje i unapreenje zdravlja djece. Da bi ostvarili ovaj prioritetni cilj, obaveza i dunost institucija koje su provodile reformu u osnovnoj koli sa osmogodinjeg na devetogodinje obrazovanje i uveli inkluziju jeste da prate realizaciju te reforme i omogue samoevaluaciju institucija, reguliraju standarde i norme, uvode metode i postupke ocjenjivanja kvaliteta nastavnog osoblja, kontroliraju metode i postupke provjera i praenja sposobnosti i znanja uenika. Kreiranje novog sistema obrazovanja i novog koncepta nastavnog plana i programa kao jednog od njegovih kljunih komponenti treba uskladiti u svim oblastima nastavnog procesa svakako na temelju kvalitetne prakse u Evropi, ali sagledavajui uvjete u naim kolama gdje te planove i programe realno moemo realizirati. Slijedei princip usklaenosti obrazovanja s razvojnim karakteristikama i stadijima razvoja djece i mladih, obavezno osnovno obrazovanje treba razviti kroz prikladne sadraje planova i programa, dobre materijalne uvjete i struno voenje. Umjesto nastavnih planova i programa usmjerenih na sadraje, na ono to bi nastavnici trebali predavati, potreba je, a za odgoj i obrazovanje presudno, nastavne planove i programe usmjeriti na ono ta e uenici dobiti, ta e znati i umjeti praktino primjeniti. U takvoj strategiji potrebno je primjeniti nove bitno drukije alate. U kreiranju novog sistema odgoja i obrazovanja osnovno devetogodinje obrazovanje neminovno je istai da u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja treba dosta toga promjeniti. To se prvenstveno odnosi na pedagoke institucije i generalni stav o postojanju vanih i manje vanih predmeta. Za intelektualce koji se bave procesom odgoja i obrazovanja treba postojati irina spoznaje o potrebi djeteta kao centra

115

zbivanja, kao subjekta, a ne objekta na kojem e se hipotetski dokazivati subjektivne vanosti. Treba upoljavati nastavni kadar koji e zbog specifinosti predmeta struno i kvalitetno planirati i programirati sadraje, a kvalitetna/adekvatna realizacija sadraja direktno je vezana i za materijalne uvjete koji su u kolama to se tie nastave tjelesnog odgoja jako loi. Nastava se izvodi u neadekvatnim prostorima uionica, dvorita, a sredstva za realizaciju nastavnog procesa su minimalna. Zbog ciljeva koji prvenstveno utiu na zdravlje djece i formiranje cjelovite linosti tjelesni i zdravstveni odgoj je jedno od prioritetnih podruja odgoja za djecu nieg kolskog uzrasta, pa je nedopustivo da je u praksi tako marginiziran.

UVOD kola kao institucija predstavlja svjesno i planskoprogramirano djelovanje odraslih na djecu i kao takva treba da omogui i podstie zdrav rast i razvoj, stvaralaku djelatnost djeteta uenika u cilju svestranog formiranja linosti. Glavna zadaa u kolstvu, pogotovo u niem uzrastu, jeste poveati vrijeme i stvoriti uvjete za realizaciju kvalitetnih sadraja pa i iz oblasti tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Zbog nedvojbene vrijednosti ovog predmeta propuste i greke treba ispraviti, a ne zanemarivati ih. Svako planiranje organiziranog uticaja drutvene sredine, a posebno pedagokog rada iziskuje struan timski rad i nosi veliku odgovornost. Ako u sistemu kolstva nemamo zajedniku strategiju i realno ne sagledamo propuste koji su napravljeni, ne sagledamo sve faktore koji su bitni za realizaciju, a kreirmo planove i programe, ili adekvatnije reeno uzimamo i kopiramo od drugih, pravimo greku ije su posljedice nepopravljive. Od posebnog je znaaja injenica da djeca sada kreu u kolu sa est godina. Provedena je reforma u kojoj se veina onih koji realiziraju planove i programe iz pojedinih predmeta ne snalazi. Nekad iz opravdanih, a nekad i neopravdanih razloga u praksi imamo haotino stanje. Osnovna istina je to, da u jednom ivotno-vremenskom periodu uestvujemo svi mi. Teimo znanjima, sposobnostima, ali ne na tetu djeteta i njegovog zdravlja i stoga treba da primjenjujemo takvu strategiju koja e imati trajnu vrijednost.

116

Pedagoke teme

Svrha, namjera, cilj Konkretnom analizom trenutnog stanja u praksi devetogodinjeg odgoja i obrazovanja preko Odsjeka razredne nastave, koji je u funkciji istog, dolo se do spoznaje da se propusti i greke koje su uoene moraju korigirati da ne bi imali trajne posljedice. Princip na kojem se zasniva sadraj tjelesnog i zdravstvenog odgoja je prioritetno briga za biopsihosocioloko zdravlje. Tom principu je sve podreeno, jer svako drutvo tei da ima zdravu, radno i struno spremnu, kreativnu, zadovoljnu populaciju. Trajnim planskim i sistemskim kvalitetnim djelovanjem kroz nastavu tjelesnog i zdravstvenog odgoja koja treba biti prilagoena razvojnim karakteristikama djeteta mogunosti su velike, vrijednosti neprocjenjive. U programiranju procesa bavljenja kineziolokom aktivnou izbor sadraja i realizacija meuovisne su operacije. Izborom sadraja postavlja se pitanje ta vjebati, kako bi se direktno uticalo na linost djeteta. Djeca ne mogu shvatiti smisao i vrijednosti, ako oiglednim sredstvima ne osjete uticaj i djelovanje. Da bi ouvali, njegovali i unaprijedili zdravlje u svoj svojoj sloenosti moraju se uzeti adekvatna sredstva, a sredstva iz ove oblasti su razni oblici kinezioloke aktivnosti. Neadekvatni sadraji, formalno realizirani nemaju svoju svrhu ni cilj. Nedavno smo na Pedagokom fakultetu u Zenici napravili istraivanje na temu: Realizacija plana i programa nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u korelaciji sa nastavnim sredstvima. Egzaktnim podacima dolo se do poraavajuih i kontradiktornih spoznaja. Po plansko programskoj strukturi koja je propisana zakonom nastava tjelesnog i zdravstvenog odgoja zastupljena je sa najmanje70 sati godinje, tj. sa 2 sata sedmino. U praksi se nastava realizira svega 20% od planiranih 100%, ako konstatiramo da se nastava izvodi u uionici u kojoj nema uvjeta da se program odradi. Tada uitelji improviziraju i time ne ostvaruju cilj nastave. Od ukupnog fonda sati u uionici moglo bi se realizirati samo 10% nastave sa adekvatnim temama, recimo ciklusi sa temama iz plesa, narodna djeija kola i teme koje su u vezi sa muzikim odgojem. Druge programirane cikluse realno uitelji ne mogu realizirati u uionici.

117

S druge strane, oni uitelji koji jedan as izvode nastavu u adekvatnom prostoru sali navode da nemaju nastavna sredstva za realizaciju, pa se svodi na isto. Neka djeca nikad nisu radila program tjelesnog i zdravstvenog odgoja, a uobiajena praksa jeste da uitelji puste djecu da se sama igraju. Djeca se igraju, a edukatori pasivno stoje sa strane. Iz tako formalno, nestruno organizirane nastave ne moe se oekivati kvalitetan ishod. Da elementarne igre nemaju svoje mjesto u programiranoj nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja potvruju same definicije igre. Rije igra upotrebljava se za raznovrsne djelatnosti. Za razliku od proizvodne djelatnosti, od rada, igra je djelatnost u slobodnom vremenu, van egzistencijskog rada. Kao takva ne moe se primjeniti u koli. Fridrich Schiler kae da je to besciljno troenje suvine energije. Herbert Spenser kae da su to suvine akcije koje se nagonski deavaju u odsustvu pravih akcija, da je to simulirana akcija, oponaanje realnih akcija. Karl Groos kae da je to nagonsko vjebanje i aktivnost bez ozbiljne namjere da e to postati bitno docnije i za ivot. To je aktivnost odvojena od realnog, praktinog ivota individue. Roger Callois kae da je to slobodna, izdvojena, neizvjasna, neproduktivna, regulirana, fiktivna aktivnost. Pogreno je tumaiti da se na nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja sa djecom igra, jer se ni na asovima iz drugih predmeta, sa istom djecom, niko ne igra. Trebamo znati da i tjelesni odgoj ima svoju strukturu sata (uvodni, pripremni, glavni i zavrni dio), ima metodiko-didaktike oblike (jednostavne i sloene), ima metode, principe i koristi raznovrsna sredstva. Primjenjujui sve metodiko-didaktike principe koristei strunost i kreativnost i najsloeniji zadaci mogu se pretvoriti u igru u kojoj treba da se zna uloga uitelja kao aktivnog, a ne pasivnog promatraa. Pitamo se ta bi djeca nauila iz drugih predmeta da uitelj pasivno promatra realizaciju sadraja. Elementarna igra po svom karakteru moe se nekad uzeti kao sredstvo da se podigne emocionalna krivulja i to u uvodnom dijelu asa. Nikako ne moe trajati cijeli as. Postoje i sportske igre koje se kroz nastavu pogreno tretiraju i nerijetko primjenjuju u nastavnom sadraju (da se djeci lopta i oni igraju nogomet, koarku, odbojku). Ni ovakav vid igre ne ispunjava ciljeve i zadatke nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja, pogotovo ne kod nieg kolskog uzrasta. Koristiti sportsku igru kao sadraj, isto je to i traiti da dijete ita, a niste ga nauili slova. Iz sportske
118

Pedagoke teme

igre mogu se uzimati osnovni elementi, koji e biti sredstvo da se u sprezi sa razvijenim motorikim sposobnostima ide ka motorikom dostignuu koje se kasnije ispoljava kao sportska igra. Nerijetko evidentno je i to da za vrijeme asova tjelesnog i zdravstvenog odgoja uitelji rade drugi predmet. Pitamo li se ta je cilj ovakvog stava i neodgovornog rada. Gdje je kontrola, ko vodi brigu i u praksi provjerava, ta se sve radi kroz ovu nastavu? Kako djeca dobiju ocjenu iz tjelesnog i zdravstvenog odgoja? Najvjerovatnije nekakvom matematikom kalkulacijom. Na poetku istraivanja, prethodno spomenutom, konstatirano je da je nastava iz tjelesnog i zdravstvenog odgoja 100% realizirana, ali samo na papiru. U praksi, zakljuak je da sadraji nastave iz tjelesnog i zdravstvenog odgoja nisu adekvatni, da je realizacija formalna, da nema materijalnih sredstava i da se nastava izvodi u neplaniranim prostorima. Dakle, namjera ovog tiva bila je da se realno sagledaju nedostaci, a cilj je pokuati te nedostatke ukloniti. U domenu svojih nadlenosti, oni koji su odgovorni, valjda e biti potaknuti ovim tivom, treba da djeluju i tako stvore uvjete da se nastava tjelesnog i zdravstvenog odgoja struno, kvalitetno realizira. Ponovo treba naglasiti da as tjelesnog i zdravstvenog odgoja ima svoju strukturu. Opi odgojni cilj ostvaruje se u jedinstvu i meusobnoj tijesnoj povezanosti sa ostalim vidovima odgoja. Radi se o jednom sloenom procesu, u kojem su tijelo i pojedine tjelesne manifestacije polazna taka, tj. baza, a generalni je cilj usmjeren ka razvoju cjelovite biopsihosocijalne linosti. Dakle, teimo da pozitivno utiemo na tijelo i um, odnosno na sve dimenzije psihosomatskog statusa kao multidimenzionalnog sistema, da bi ovjek mogao da se izrazi i potvrdi kao zdrava, stvaralaka slobodna linost. Da bi se ostvario cilj, pred tjelesni odgoj postavlja se niz konkretnih zadataka, koji treba da su usklaeni sa potrebama uenika, kao i objektivnim potrebama drutva. Treba imati u vidu da se u procesu pedagokog rada zadaci ne postavljaju i ne rjeavaju izolirano, odnosno nezavisno jedan od drugog. To je nemogue, jer tjelesne vjebe i specifini zadaci koji slue kao osnovno sredstvo uvijek djeluju na ovjeka u cjelini. Da bi mjere koje se poduzimaju u tjelesnom odgoju bile to odreenije, navodi se shematska podjela zadataka: 1. bioloki zdravstveno-higijenski i
119

2. pedagoki odgojno-obrazovni. U vezi s biolokim zadacima neophodno je da se procesom tjelesnih aktivnosti (vjebanjem), kineziolokom aktivnou u cjelini stimuliraju rast i razvitak organizma, odnosno da se strunim doziranjem i adekvatnim izborom tjelesnih zadataka (vjebi, elemenata) stvaraju odgovarajui podsticaji koji e osigurati pravilan tjelesni razvitak uenika. Pored normalnog razvoja morfolokih karakteristika neminovno se utie i na razvoj funkcionalnih sposobnosti organizma, tj. posebno na sistem organa za disanje i sistem organa za krvotok. Specifinosti ovih organa upozoravaju na optimalno optereenje pri izboru sredstava. Iz ovog, naravno, ne moemo iskljuiti ni uticaj na ostale sisteme organa, jer rad jednog organa razvija i stimulira rad drugog. Kroz poticaj na pravilan funkcionalni rad cijelog sistema organa djelujemo na zdravlje u cjelini. Za ostvarenje navedenih zdravstvenih zadataka neminovno je poznavanje pojedinih oblasti iz anatomije, fiziologije i psihomotorike. Vano je napomenuti da higijenske navike ne smijemo zanemariti, jer su i one ogledalo naeg bia. Osim navedenih biolokih zadataka u procesu tjelesnih aktivnosti, treba da se rjeava i itav niz pedagokih zadataka (odgojno obrazovnih). Sticanje znanja iz oblasti kineziologije je irok pojam. Postavljeni odreen i konkretan motorni zadatak uvjetuje angairanje i normalnu funkciju aparata za kretanje koji je u direktnoj vezi sa nervnim sistemom. Sistemskim vjebanjem aparata za kretanje ili lokomotornog aparata (miii, kosti, zglobovi) doprinosi se da se steena znanja usavravaju i da se rjeavaju kompleksniji motorni zadaci. Za rjeavanje kompleksnijih zadataka treba nam vea tjelesna sposobnost (funkcionalne i motorike sposobnosti). Naravno, sve ovo ne bi bilo izvodljivo bez kognitivnih dimenzija odgovornih za prijem, dekodiranje, zadravanje i transformaciju informacija. Ako savladavamo kompleksnije motorike zadatke imamo vie kineziolokog znanja te vii nivo funkcionalnih i motornih sposobnosti, a sve to nam daje informaciju o zdravstvenom stanju organizma. Ovdje moramo pojasniti jednu stvar, a to je da se u izboru obrazovnog zadatka mora voditi rauna o zrelosti uenika i da se zadatak prilagoava dijagnostikom inicijalnom stanju uenika.
120

Pedagoke teme

Stoga, za pojedine uenike najjednostavniji zadatak moe biti sloen i kompleksan. Dakle, polazimo sa razliitih nivoa, idemo ka generalnom cilju, ali potujemo potrebe i mogunosti svakog uenika. Akcent je na tome kako je zadatak uticao na uenika, a ne kako je uenik zadatak izveo. S druge strane, kada su u pitanju specifine vjebe moramo voditi rauna i o tome kako uenik vjebu izvodi i kako ona na njega utie. Od posebnog je znaaja da se istakne odgojna funkcija. Planirani sadraji trebaju biti tako organizirani da zaista doprinose formiranju i uvrivanju moralnih oblika i karakternih osobina kod uenika. Da bi se ovo postiglo, potrebno je pored biolokih i obrazovnih zadataka rijeiti i vie odgojnih zadataka. Uticati na osobinu volje; neu, ne mogu, ne smijem zamijeniti u praksi sa hou, mogu, smijem; uticati na karakter i svjesnu disciplinu, pozitivan odnos prema radu, suvjebau, materijalnim dobrima. SISTEM TJELESNOG ODGOJA U KOLI Oblici rada Za ostvarivanje optimalnog obima kinezioloke aktivnosti, od koje se mogu oekivati dovoljno snani poticaji za odvijanje transformacionih procesa, u sistemu tjelesnog odgoja u koli trebaju biti ukljueni brojni i raznovrsni oblici rada. U naim kolama oblici rada koriste se za uenike od VdoVIII razreda, dok se za djecu nieg kolskog uzrasta ne primjenjuju. U obrazovanju dominira razredno satni sistem i on ve due vrijeme pokazuje tendenciju kvantitativne redukcije nastavnog plana kole odnosno velikog fonda sati svih nastavnih predmeta. Dok se ne pronau sistemska rjeenja, bar to se tie fonda sati i dnevne optereenosti djece iz svih nastavnih predmeta, nerealno je oekivati da se fond sati tjelesnog odgoja poveava. ak i kada bi se fond sati poveao za 1 sat, to ne bi bilo ni blizu dovoljno da se ostvare visoko postavljeni ciljevi ovog odgojnog podruja. Rjeenje problema u tjelesnom odgoju mladih je, svakako, u to potpunijoj realizaciji sistema tjelesnog odgoja u koli. Sistem se istie brojnim oblicima nastavne aktivnosti, ijom primjenom bi se nedjeljna angairanost uenika poveala na 46 sati organizirane kinezioloke aktivnosti, to je i realna potreba djece. Takvom organizacijom kompenziralo bi se optereenje djece u cilju nenaruavanja njihovog zdravlja. U sistemu tjelesnog odgoja svaki

121

oblik rada ima svoj specifikum, svoju formu, svoj ambijent i svoju organizaciju. To je svakako prednost jer su i sadraji potpuniji, kreativniji, kompleksniji, a samim tim zadovoljavaju ire potrebe djece. Na temelju dosadanje prakse, pored sata, kao osnovnog oblika rada, drugi oblici rada koji bi se trebali i mogli realizirati u sistemu tjelesnog odgoja u samoj koli su: 1) kolsko sportsko drutvo sekcija (sportski trening, sportsko rekreativna aktivnost), 2) sportska natjecanja, 3) dopunska nastava za korektivno vjebanje, 4) izleti, logorovanja. SAT TJELESNOG ODGOJA Osnovni oblik organizacije nastave sa uenicima, a pod rukovodstvom edukatora (uitelja, nastavnika) jeste sat tjelesnog odgoja. To je temeljna varjativna vremenska jedinica nastavnog rada. Sistemskim realiziranjem nastavnih sati stvaraju se bitne pretpostavke za smiljeno i plansko djelovanje na transformacione procese u brojnim dimenzijama strukture linosti uenika. Sat tjelesnog odgoja je vremenski, sadrajno, spoznajno i psihiki zaokruena didaktika cjelina i jedna od karika u lancu nastavnih sati u toku procesa kolovanja. Edukator (uitelj, nastavnik) planira, organizira i izravno realizira sistem nastavnih sati u saradnji sa uenicima. Ova okolnost ini nastavnu aktivnost svrsishodnom i predstavlja elementarni uvjet za realizaciju nastavne jedinice, odnosno zadataka nastavnog sata. Svaki sat treba da ima svoju vlastitu, posebnu strukturu uvjetovanu razliitim faktorima, zbog brojnih moguih kombinacija kineziolokih operatora, njihovog redoslijeda i meusobnih odnosa, trajanja i povezanosti strukturnih komponenata. Zbog toga se ne moe tolerirati praksa, kada se bez obzira na navedene i druge razloge, uporno primjenjuje isto artikuliranje sata (elementarna igra i drugi improvizirani sadraji), to dobiva formu bezveznosti i besmislenosti sata tjelesnog odgoja. OPA STRUKTURA NASTAVNOG SATA Opa struktura nastavnog sata, koncipirana je tako da okvirno omoguava prilagoavanje vremenske artikulacije

122

Pedagoke teme

potrebnom redoslijedu postupaka, zahtijeva i ponaanja, ali i usklaivanje sa fiziolokim i didaktikim zahtjevima koji proizlaze iz same prirode i karaktera nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja (postupnost optereenja, oporavak, izbor operatora i organizacije, sukcesivna integracija faza nastavnog sata, intenzifikacija aktivnosti, racionaliziranje itd.) U svakodnevnoj pedagokoj praksi sat tjelesnog odgoja najee predvia etiri kompozicijske cjeline ili etiri faze, koje oznaavaju tzv. vremensku strukturu sata, sa odgovarajuim sadrajima kinezioloke aktivnosti uz optimalnu, svrsishodnu, i efikasnu strunu organiziranost samog sata. Takva klasina struktura nastavnog sata sadri: 1. uvodnu fazu nastavnog sata 10%, 2. pripremnu fazu nastavnog sata 20%, 3. osnovnu (glavnu) fazu nastavnog sata 60%, 4. zavrnu fazu nastavnog sata 10%. Podjelu sata tjelesnog odgoja ne treba prihvatiti kruto, formalno i ablonski. Na temelju strunosti, dugogodinjeg iskustva, poznavanja i uvaavanja prirode i osobenosti uenika edukator moe efikasno da artikulira nastavni sat. 1. Sredstva uvodnog dijela sata Zadaci koji se daju u uvodnom dijelu sata tjelesnog i zdravstvenog odgoja obojena su kontroliranom emocionalnou koja se manifestira veselou, elanom, razdraganou, zadovoljstvom i sl. Po pravilu, sva odabrana sredstva primjenjuju se na dinamian nain. Svi zadaci trebaju biti jednostavni. Poznate motorne strukture su u funkciji podizanja fiziolokog optereenja. Tjelesna kretanja koja se komponiraju u uvodnom dijelu sata odreena su mehanikim, vremenskim i prostornim elementima i izvode se prema tipiziranim modelima koji su uenicima od ranije poznati ili se neposredno po prikazu nastavnika mogu zadovoljavajue oponaati. Najee se kao sredstvo uvodnom dijelu sata uzimaju prirodni oblici kretanja. Postoji oko 20 naina kretanja po tlu, ali etiri osnovna sredstva uvodnog dijela sata su hodanje, tranje, puzanje i skokovi. Hodanje u uvodnom dijelu sata ima iroku mogunost primjene iako su mu funkcionalni uinci relativno skromni, te se stoga u sadraju ovog dijela najee stavlja iza tranja i skokova sa svrhom odmora, pauze i relaksacije. U posebnim zahtjevima

123

neobavezno hodanje slui i kao posebni "organizaciono-motoriki status odjeljenja" u kojem se objanjavaju slijedei motoriki zadaci ili daju kritiki osvrti i ispravke prethodnih zadataka, a hoda se da bi se odrala dinamika. Mada se pod hodanjem obino podrazumijeva dvononi hod, treba imati u vidu da ova vrsta lokomocija moe biti obavljena i sa tri i sa etiri oslonca o tlo, i to kako nogama tako isto i rukama prema tlu. Posebne varijante dvononog hoda dobijaju se postavljanjem odreenih zahtjeva za zauzimanje u hodu odreenih poloaja tijela. Podgrupe hodanja: Prva podgrupa dobija se posebnim zahtjevima koji obuhvataju: a) poloaj tijela u odnosu na stopala uspravan hod sa usponom na prste, standardni uspravan hod na cijelim povrinama stopala, hod u pounju i hod u unju. b) poloaj slobodne noge pri uspravnom hodu opruena, u prednoenju, zanoenju, odnoenju i savijena u koljenu u prednoenju i odnoenju. c) poloaj trupa je nagnut: naprijed, nazad, ustranu lijevo i desno. Kod hodanja sa razliitim zadacima u odnosu na tijelo ruke su: slobodne (bez zahtjeva), u odruenju, predruenju, uzruenju, zaruenju (pruene ili savijene u laktu), ruke su dlanovima fiksirane o neki dio glave trupa ili nogu, ruke su u nekom odreenom poloaju ili u promjeni dva ili vie poloaja, sa akama u razliitim poloajima. Druga grupa zahtjeva odnosi se na pravac (putanju) kretanja pa se tako javljaju hodanja ije linearne projekcije na tlu imaju slijedee forme:

124

Pedagoke teme

prava linija stopalo ispred stopala, stopalo do stopala (naprijed i bono), cik-cak linija, stopalo preko stopala, luna linija sa prethodnim kombinacijama, "zmijolika linija", zatvorena kriva linija. Trea grupa zahtjeva su hodanja koja se meusobno razlikuju prema smjeru kretanja: hodanje naprijed, hodanje nazad, hodanje bono lijevo, hodanje bono desno. etvrta grupa zahtjeva izraava odnos uzdunih osa stopala pri njihovom dodiru sa tlom: hodanje sa prirodnim punim stopalom kroz raskorak, divergencijama u zglobu kuka, s pruenim i savijenim nogama u koljenima kroz raskorak, hodanje sa paralelnim stopalima, kroz raskorak, hodanje sa konvergentnim stopalima. Peta grupa zahtjeva odnosi se na veliinu povrine stopala kojom se dodiruje tlo: hodanje na cijeloj povrini stopala, hodanje na spoljnim ivicama stopala, hodanje na unutranjim ivicama stopala, hodanje na petama, ostali neanalogni dijelovi stopala kojima se tijelo oslanja o tlo. esta grupa zahtijeva poseban odnos otisaka (projekcije) stopala na tlu i linije kretanja: hodanje po liniji, hodanje preko linije. Stvarni broj varijacija hodanja, kojima se moe, zajedno sa ostalim kretanjima, komponirati uvodna faza sata, moe se sagledati ako se svi navedeni zahtjevi iz est grupa meusobno ukrste i tada se dostie cifra od vie stotina varijanti hodanja. Tranje je, shodno njegovim fiziolokim karakteristikama, osnovni kretni sadraj uvodnog dijela sata. Sva ostala tjelesna kretanja koja se izvode u ovoj fazi sata, bila ona prirodni ili

125

izvedeni oblici, samo su dopune ili pauze u tranju, odnosno koriste se prema potrebama doziranja fiziolokog optereenja. Kod tranja, moe se varirati skoro po istim zahtjevima koji su opisani kod hodanja. Time se dobija neogranien broj "jedinica tranja" kojima se komponira uvodni dio sata. Dakako da se ovdje mora voditi rauna o tome u emu se tri i kakva je podloga po kojoj se tri. Jedan poseban osnov variranja tranja jeste brzina kretanja. Ubrzanja i usporenja tranja karakteristina su za sve oblike rada organizacije uvodnog dijela sata. Trajanje ubrzanja i usporenja tranja moe biti regulirano: vremenski (do slijedeeg ugovorenog znaka nastavnika, ili gonga posebnog satnog mehanizma), linearno (od jedne do druge take, duinom jedne do druge linije), predmetno (optravanje oko sprava, rekvizita, uenika). Puzanje se, kao kretni sadraj prvog dijela sata, primjenjuje najee kao "pauza" poslije hodanja, tranja i skokova. Kada se daje zadatak puzanja povrina sale ne bi trebala biti hladna i pranjava. Ako se radi na otvorenim vjebalitima povrina treba da bude po mogunosti travnata. Kao pomicanje puzanje ne mora biti uvijek izvoeno bukvalno po tlu, ve se moe puzati i po uzdignutim horizontalnim povrinama: strunjae, klupe, daske, stolovi, sanduci, razapeta atorska platna i sl. Variranje osnovne vrste puzanja (povlaenje po tlu grudima i stomakom) moe biti uinjeno, najprije, s obzirom na veliinu povrine nogu, ruku i naroito prednje strane trupa koja je u neposrednom kontaktu sa tlom. Druga podgrupa varijacija puzanja dobija se posebnim programiranjem redoslijeda premjetanja ruku i nogu pri puzanju. Obino se ovaj redoslijed ne uvjetuje, ali se dijelovi mogu pomicati pojedinano i unakrsno (prirodni mehanizam), zatim pojedinano prvo ruke, pa posebno noge. Zahtjev se moe postaviti za simultanim premjetanjem obje ruke i potom obje noge ili simultano obje ruke ili obje noge i jedna ruka itd. Trea grupa puzanja se dobije ako se zahtijeva iskljuenje iz kontakta sa tlom jednog ili vie udova.

126

Pedagoke teme

Drei se striktno etimologije rijei "puzanje", pod ovom vrstom lokomotornog kretanja trebalo bi podrazumijevati samo ona pomicanja po tlu kod kojih je trup uenika okrenut svojom prednjom stranom prema tlu. Meutim, ako se uzme neto iri pristup, pod "puzanjem" se mogu podrazumijevati sva pomjeranja pri kojima se po tlu kotrlja ili rotira, povrinom bilo kojeg dijela tijela. Tako se dobiju jo dvije grupe za komponiranje uvodnog dijela sata, a to su rotacije preko boka i puzanje na leima. Kombinacijom ovih oblika puzanja dobija se relativno veliki broj specifinih oblika kretanja, koja ne trebaju trajati dugo i uvijek treba voditi rauna o podlozi po kojoj se pue. Skokovi kao specifina vrsta kretanja esto su sastavni, ali naglaeni dio zadatka tranja, koji se daje u uvodnom dijelu sata, poto je i samo tranje jedan niz dvoskoka. Postoje dvije osnovne grupe skokova: pojedinani skokovi i nizovi skokova. U zavisnosti od toga da li se projekcija putanje teita tijela skakaa na tlu pri skoku javlja kao taka ili kao prava linija svaka od ove dvije grupe moe se podijeliti na: skokovi uvis i skokovi u dalj. Variranje ovih skokova vri se davanjem posebnih zahtjeva koji se usmjeravaju na: poloaj ruku, poloaj trupa, poloaj nogu, fazu pripreme za skok i na trenutak odvajanja tijela od tla (odraz), fazu leta i fazu doskoka. Svi navedeni zahtjevi odreuju tzv. nain skoka i u kolskoj praksi tjelesnog vjebanja najee se sreu zahtjevi za poloajima i ulogom nogu u fazi odraza i doskoka. Iz ovog proizlazi da razlikujemo: skokove na jednoj nozi, skokove na obje noge i kombinacije odraza i doskoka na jednu ili obje noge.

127

Kod skokova u nizu posebnim postupkom postavljanja zahtjeva takoer se mogu dobiti raznovrsne mogunosti za primjenu u uvodnim vjebanjima, gdje varira: broj jedinica (skokova) u nizu, vertikalna i horizontalna komponenta putanje teita tijela pri skoku, smjer skoka, nain (forma) skoka i dr. Kombiniranjem hodanja, tranja, puzanja, skokova i ostalih oblika kretanja dobije se jedan veliki izbor sredstava za uvodni dio sata. Ovi oblici kretanja, tj. vjebe mogu se koristiti zavisno od formacije: individualno, u paru, u troje, u grupama od 56 uenika, u vrsti, u koloni, u krugu i slino. Kroz osnovne oblike, tj. individualno izvoenje zadataka moe se primijeniti u slijedeim kombinacijama sredstava uvodnog dijela sata: 1. Tranje sa promjenom ritma i smjera na odreeni znak, 2. Tranje sa startom iz odreenih poloaja: iz unja, sjeda, leanja. Ve navedene vjebe u uvodnom dijelu sata mogu se kombinirati sa nastavnim pomagalima i tako se dobija jedan jo vei opus vjebi za ovaj dio sata. Nastavna pomagala koja se adekvatno mogu primjeniti u cilju ostvarenja zadataka uvodnog sata su: lopte, vijae, vedske klupe i strunjae. Osim ovih postoje i druga pomagala koja se mogu koristiti u ovom dijelu sata, ali se vodi rauna o zadatku i uenicima. Meu ta pomagala spadaju: pojedine gimnastike sprave, vedske ljestve itd. Vjebe sa loptom Za ove vjebe potrebno je imati dovoljno lopti za svakog uenika ili barem jedna lopta na dva uenika, tj. par. Vjebe se tako mogu bre odvijati pa se postie potreban nivo intenziteta. Lopta kao nastavno pomagalo u uvodnom dijelu sata najee se koristi u kombinacijama sa hodanjem, tranjem i
128

Pedagoke teme

skakanjem kao osnovnim prirodnim oblicima kretanja, ali se prave kombinacije tako da i lopta ima svoju ulogu, a ne samo da se dri u ruci. Vjebe sa vijaom Ove vjebe u uvodnom dijelu sata sprovode se tek onda kada uenici savladaju osnovnu tehniku rada sa vijaom. Poeljno je imati dovoljno vijaa za svakog uenika, tako da svi uenici budu zaposleni u toku vjebanja. Vijae su veoma efikasne ako se kombiniraju sa prirodnim oblicima kretanja i vjebama za fleksibilnost. Vjebe na vedskoj klupi Ove vjebe su uglavnom koncentrirane na skokove na klupu, preko klupe, tranja po klupi, itd. Neke od vjebi su: 1. Hodanje ili tranje preko klupe, 2. Hodanje u kombinaciji sa drugim zadacima, 3. Pretravanje uzdu po klupi, 4. Sunoni skokovi preko klupe, 5. Skokovi preko klupe sa osloncem o ruke. Vjebe na strunjaama Strunjae kao nastavno pomagalo uglavnom se koriste kao ublaavajua podloga za vjebanje na tlu. Meutim, one se mogu koristiti i kao razliite prepreke koje treba preskakati ili zaobilaziti. Vjebe se uglavnom izvode kao vjebe sa vedskom klupom. 1. Preskakanje strunjaa u nizu s jedne na drugu nogu 2. Sunono preskakanje strunjaa Posebnu ulogu strunjae imaju kod puzanja i kotrljanja, kao izolator od hladne, tvrde i "prljave" povrine vjebalita. 2. Sredstva pripremnog dijela sata Nakon to je odgovarajuim aktivnostima podstaknut rad srano-sudovnog sistema i respiratornog sistema u uvodnoj fazi sata, sada se odabranim vjebama nastavlja rad na pojaanim funkcionalnim sposobnostima, te se stvaraju optimalni fiziomehaniki uvjeti za funkcioniranje aparata za kretanje u jednom reimu, koji se i kvalitetom tjelesnog kretanja razlikuje od

129

uobiajenog. Aerobne vjebe nalaze svoje mjesto u svakom tipu sata tjelesnog odgoja, s obzirom da je njihova funkcija, izmeu ostalog, u formiranju i kvalitetnom usavravanju aparata za kretanje, to podrazumijeva i njihov uticaj na razvijanje i usavravanje temeljnih motornih funkcija koje su u slubi ukupnog motornog potencijala. Svaka vjeba karakteristina je po pokretima i osnovnim stavovima koji se ponavljaju, pa tako ine ponavljajui ciklus cijele vjebe, dijelova, ili etape zadanog kretanja. Nadalje, sve promjene kretanja ostvaruju se u ciklusu sinhroniziranim pokretima, koji se izvode odreenim logikim redoslijedom potujui zakonitosti i principe. Zavrni poloaj vjebe, istovremeno je polazni poloaj iste, ponavljajue vjebe. Da bi aerobne vjebe imale uticaj na funkcionalne sposobnosti i aparat za kretanje, izvode se u nekom ritmu. Najefikasnije su kada se izvode uz muziku, gdje se individualno i spontano odreuje broj ponavljanja. Ritam se najee namjerno odrava ili mijenja u toku vjebanja ili promjena iz jedne u drugu vjebu, u zavisnosti kakvi su nam ciljevi i potrebe za svakog uenika. Veliine koje se mijenjaju u vjebama jesu obim i intenzitet vjebanja. Obim vjebanja uvjetovan je trajanjem kretne aktivnosti, te stanjem aparata za kretanje i funkcionalnim sposobnostima, motiviranou i intenzitetom. Intenzitet vjebanja zavisi od frekvencije ponavljanja cijele vjebe i brzine izvoenja cjelovite kretne strukture. Podjela aerobnih vjebi miine aktivnosti prema fiziolokom uticaju Prema fiziolokom uticaju dijele se na: a) vjebe za istezanje, b) vjebe za jaanje i c) vjebe labavljenja. Podjela aerobnih vjebi miine aktivnosti prema nainu koritenja sprava Prema koritenju sprava, nastavnih pomagala i ureaja vjebe moemo dijeliti na: a) vjebe bez sprava, tzv. proste aerobne vjebe, b) vjebe sa spravama i

130

Pedagoke teme

c) vjebe na spravama. Prema uticaju na pojedine dijelove tijela vjebe moemo podijeliti na: a) vjebe ramenog pojasa i ruku, b) vjebe trupa i c) vjebe karlinog pojasa i nogu. Smisao primjene aerobnih vjebi miine aktivnosti Suvremeni nain ivota sa dosta negativnih faktora nesumnjivo ima negativan uticaj na rast i razvoj kolske mladei. Naraslim kolskim zahtjevima, te esto neodmjerenim optereenjima djece, prekida se uroeni djeiji dinamini stereotip i nameu se statike aktivnosti, preteno u sjedenju. Takva tjelesna neaktivnost uzrokuje razna odstupanja u zdravlju, to se manifestira prvenstveno nepravilnim dranjem tijela, poremeajima vida, rastrojstvom nervnog sistema, smanjuje se otpornost organizma prema bolestima. Gore navedeni i drugi loi uticaji, dakle, smanjuju sposobnosti i oteuju aparat za kretanje, a posebno i ostale organe i sisteme organizma. Djeca su izdrljiva, ali u dinamikim radnjama. Da bi ispunili sve zadatke i obaveze, statinog karaktera, koje im nameu odrasli, treba im 47 55 sati sedmino, to je nerealno, ako uzmemo da je za odrasle radna sedmica 42 sata. Ovakva optereenja neminovno vode ka negativnim posljedicama, prvenstveno na dranje tijela koje je indikator njihovog zdravlja. Nadalje, statika angairanost neminovno vodi poveanju potkonog masnog tkiva gojaznosti, to opet smanjuje kretne sposobnosti i naruava ope zdravlje. Kod sjedenja tijelo je u stanju labilne ravnotee, jer se centar teine tijela nalazi iznad osnove i sputa se im se izvri pokret unaprijed. Kod kolske djece taj centar je relativno visoko smjeten, izmeu 9 i 10 prljena, tako da minimalno naginjanje aktivira spoljne sile, sile gravitacije, koje ga nastoje izbaciti iz ravnotee. to je naginjanje vee ravnotea je vie poremeena. Samim tim dolazi do zamaranja, a usljed toga zauzima se najudobniji i najlaki poloaj tijela koji je obino nepravilan. Privikavanjem na takve stavove, nepravilne, postepeno se javljaju deformacije na kimenom stubu. Dakle, neaktivnost jednih grupa miia i statika optereenost drugih grupa miia uzrokuje uope

131

opadanje snage ispod dozvoljenog minimuma. S druge strane, neumjerena aktivnost muskulature izaziva stalno povean tonus, to kao posljedicu ima neekonomino miino djelovanje i prijevremenu pojavu zamora, to umanjuje i intelektualnu radnu sposobnost (panju, pamenje). Ako su promjene nastale u dranju tijela, promjene e nastati u funkcioniranju i radu unutranjih organa i cijelog organizma. U pokuajima da se ublae ili potpuno otklone takvi tetni uticaji na organizam koji raste i koji se razvija znaajno i efikasno sredstvo je tjelesna vjeba koja je u planskoj i sistematskoj nastavi tjelesnog odgoja, sadraj pripremnog dijela sata. Ona se moe prema potrebi namjenski birati i prilagoditi specifinim nedostacima, odnosno potrebama uenika. Danas se u svijetu kao potreba namee poveanje fonda sati nastave tjelesnog odgoja, pogotovo za nie kolske uzraste, a kroz to nezamislivo je da se sat realizira bez aerobnih vjebi. One imaju prioritetan zadatak da utiu na aparat za kretanje, na harmonian razvoj tijela, te da otklanjaju eventualne deformitete. U tavim okolnostima frekvencija vjebanja se poveava, a odgovornost za vlastiti razvoj postaje sve prisutnija, to se esto manifestira eljom da se razvoj sposobnosti prati, podizanjem razine vjebanja i samodiscipline. Sutinski smisao vjebi je stvaranje navike za njihovom svakodnevnom primjenom. Vjebe imaju zadatak da posredstvom jaanja i usavravanja aparata za kretanje potaknu razvoj i podizanje opih tjelesnih sposobnosti i radnog potencijala uenika. Putem specifinih vjebi, znaajno se doprinosi usavravanju motornih i motorinih sposobnosti, posebno u okolnostima njihove intenzivne primjene, to se istovremeno odraava na sposobnosti racionalnog koritenja pokreta. Vjebe e biti najdjelotvornije ako se izvri odgovarajui izbor u odnosu na potrebe uenika i ako se sistematski i pravilno izvode potujui odreene zakonitosti i principe u njihovoj primjeni. Meutim, i pored svih vrijednosti, vjebe nemaju univerzalni karakter, bar to se tie rada na asu, jer se rade u pripremnom dijelu sata koji vremenski kratko traje. Zbog svojih vrijednosti mogu se stavljati u glavne dijelove sata, pogotovo ako je rad u uionici. U kolskoj praksi, nije rijedak sluaj da se u toku cijelog sata forsiraju elementarne igre, to je

132

Pedagoke teme

neopravdano. Daleko efikasnije i primjerenije je takve sadraje zamijeniti sa aerobnim vjebama. Organizacija pripremnog dijela sata Uvjetovana je brojnim faktorima i okolnostima. Neki od tih faktora su: prostor, broj uenika, raspoloivi rekviziti, potrebe uenika, kao i kvalitetne spremnosti nastavnika da korektno i iznijansirano sprovede pedagoki postupak. Bez obzira na vrste ili slobodnije formacije svi uenici moraju biti ispred edukatora u njegovom vidnom polju, dovoljno daleko da se ne umanjuje efekat komunikacije. U odnosu na prostor i broj uenika formacije mogu biti u dvije i tri vrste, polukrug, krug ili slobodna formacija. Kada je napravljen izbor formacija, pristupa se realizaciji vjebi i tu nastavnik, kroz demonstraciju pokazuje kretno tehniku umjenost i sposobnost motiviranja djece, te pokazuje svoje stvarne pedagoke kvalitete. On je izravno odgovoran za efikasnost i uspjenost u izvoenju: za kvalitetan uticaj vjebi na organizam. Znai mora poznavati specifine tehnike, kao i uticaj svake vjebe na grupe ili izolirani mii. Isto tako mora voditi rauna o dinamici izvoenja frekvencije i broju ponavljanja, koje ne smije biti nametnuto u smislu brojanja, nego e uvaavati individualne mogunosti djece. Evidentno je da se uenici meusobno znaajno razlikuju po brojnim osobinama relevantnim za uticaj vjebe na organizam. Razlike su u masi i visini tijela, pokretljivosti fleksibilnosti, osjeaju za prostor, ritam i tempo, izdrljivosti, koordinaciji, snazi i motivaciji. U takvim okolnostima insistirati na istovremenom vjebanju u zajednikom ritmu i tempu je nerazumno i bez smisla za uenika koji svoje kapacitete i osobine nije u stanju da u potpunosti prilagodi. Doziranje vjebe brojanjem po komandi unosi monotoniju, besmislenost vjebanja, zatupljivanje osjeaja sputanosti i dosadu. Nastavnik umjesto da komanduje i broji treba da motivira i da se orijentira na kontrolu kvaliteta izvoenja vjebi. Paljivim promatranjem uoava se eventualna tipina greka (vei broj uenika radi istu greku). U tom sluaju, dok demonstrira, nastavnik vraa poetni poloaj ili daje takav poloaj koji ispravlja greku. Nastavlja sa radom uz bri ritam i vei broj ponavljanja da bi djeca mogla dalje pratiti ispravnost vjebe i ponavljati istu, svojim ritmom i frekvencijom ponavljanja. Kada procijeni da svi rade pravilno i da je broj

133

ponavljanja za svakog optimalan i uinkovit prelazi na sljedeu vjebu. Treba voditi rauna da se daju takve vjebe koje imaju uticaj na kompletnu miinu muskulaturu. Dakle, treba dobro poznavati koji poetni poloaj stavlja u funkciju koje grupe ili izolirani mii. Rukovodei se tim zadravamo aktivnost tih grupa, a ukljuujemo u rad nove grupe ili izolirani mii. Na taj nain vjebe imaju kontinuitet, a u pravilnim kombinacijama, sa dobrim doziranjem i intenzitetom daju kvalitetan uticaj na organizam. Izmeu pojedinih vjebi ne treba praviti pauze, a u momentu kada rade novu vjebu (njima nepoznatu), istovremeno, dok edukator demonstrira, uenici zauzimaju poetni poloaj te vjebe, uz stalno govorenje i upozoravanje na korektnosti izvedbe. U toku rada individualnog ritma i tempa edukator treba konstantno raditi i pri tome, sluiti se dodatno rijeima: dobro radite, moemo li malo bre, izdrite jo malo, vi to moete i sve one motivirajue rijei koje vuku uenika da radi to bolje i ispravnije. Uoene nepravilnosti korigiraju se jasno i dovoljno glasno da uenici uju. Dakle, edukator bodri, ispravlja, savjetuje, zahtijeva i potie uenike na savjesniju i intenzivniju aktivnost. Svojim dobro intoniranim zahtjevima, vedrinom, sugestivnou, bodrenjem, a nadasve dobrim izborom vjebi i perfektnom demonstracijom stvara povoljnu klimu i dobro raspoloenje sa ciljem da se aerobne vjebe za miinu aktivnost prihvate kao efikasno sredstvo i da se sa zadovoljstvom rade. 3. Sredstva glavnog dijela sata Najvanije polazite u vrednovanju sata tjelesnog odgoja je uspjenost organizacije glavnog dijela sata. Globalni program i plan nije univerzalan, jer uvjeti u kojima se nastava treba realizirati nisu isti, a trebali bi biti u svim kolama. Dakle, nastavnik mora imati "univerzalno" znanje da bi u uvjetima u kojima on radi napravio izbor nastavnih tema koje e omoguavati ispunjenje ciljeva nastave. Izbor sadraja, operatora, sredstava, metoda, raznovrsnost izbora oblika organizacije, dozvoljavaju nastavniku da iskae svoje metodike kvalitete i pedagoki stav. Organiziranje ovog dijela sata je veoma kompleksno i trai temeljitu pripremu nastavnika, koji primarno uzima u obzir mnogobrojne inioce.

134

Pedagoke teme

4. Sredstva zavrnog dijela sata Klasifikacija Sadraj ovog dijela sata zavisi od teine i intenziteta glavnog dijela sata. Da bi se ostvario, kako opi, tako i specifini zadatak IV dijela sata, nastavnik bira adekvatna sredstva, koja su najee takva da obezbjeuju smirenje organizma. Dakle, cilj rada u zavrnom dijelu sata je da se fizioloke i psiholoke funkcije svedu na stanje kako je bilo prije poetka sata. Izbor kineziolokih operatora i djelatnosti je, prije svega, znaajan sa stajalita njihove dinaminosti, pa, prema tome, svako postupno smanjivanje kinezioloke aktivnosti vodi nas u zavrnu fazu sata. Vremenski, ovaj dio sata u odnosu na druge dijelove traje 810 % ukupnog vremena trajanja sata. Svrsishodno je primjeniti ove sadraje: 1) Hodanje uz laganu muziku sa akcentom na disanje, 2) Lagane plesove, 3) aljive igre, 4) Skrivanje predmeta, 5) Vjebe preciznosti bez kretnog angairanja, 6) Igre refleksa i snalaljivosti, 7) lgre panje, pamenja, pogaanja i discipline, 8) Igre samosavladavanja, 9) Igre za razvoj orijentacije, 10) Streing (istezanje).

135

136

Komunikologija

Komunikologija

Damir Kuki

POLITIKE I MEDIJSKE (DIS)FUNKCIJE

Saetak Politika funkcija medija ima multidimenzionalan karakter. Javnom mnijenju, a posebno mladim ljudima, ova funkcija medija slui da kvalitetno i odgovorno uestvuju prilikom kreiranja i sprovoenja politikih odluka. Ako je ova funkcija medija zapostavljena ili deformirana, onda politiki kontekst, odnosno politike odluke postaju problematine, nedemokratske i pogrene. Kljune rijei: mediji, politika, stereotipi, mladi, funkcija, kultura

* * *
Ne samo komunikolozi i teoretiari medija nego i strunjaci iz razliitih drugih oblasti priznaju kako je uloga masovnih medija u savremenom drutvu zaista velika. Prouavanje masovnih medija i njihovih funkcija, odnosno obrazovanje za medije i razvijanje kritikog diskursa postali su obavezni dio dananjih edukacijskih procesa. Prisustvo masovnih medija i njihov utjecaj iz dana u dan se poveavaju tako da se stvarnost i medijska realnost sve vie prepliu. Utjecaj masovnih medija primjeuje se, prije svega, u politikoj sferi. Dokaze za to dobili smo i prilikom najnovije predsjednike kampanje u SAD, u kojoj je novi predsjednik Barack Obama pobijedio zahvaljujui novom konceptu ponuenom putem novih medija novim ljudima. Obamin novi koncept prepoznao je potrebe mladih ljudi i ljudi kojima pripada budunost, a oni su, upravo pod utjecajem supermodernih medija, odluili mijenjati svoj identitet. Budui identitet mladih u SAD nastoji sruiti tradicionalne stereotipe i traiti drugaije odgovore kada su u pitanju status manjina, seksualna opredjeljenja, pa ak i pitanja abortusa i eutanazije. Sve su to pitanja koja se u sadrajima (post)modernih medija mogu iitati od muzikih spotova, reklama, pa do reality programa i televizijskih politikih govora. Ljudi kolovani uz nove

139

medije, predodreeni da budu graani umreenog svijeta, dali su svoj glas za novi politiki koncept poslije kojeg nita vie nee biti isto. Mediji imaju nekoliko svojih funkcija od kojih je jedna od najbitnijih ona politika. Ova funkcija je mijenjala svoju formu tokom vremena, ali u sadrajnom smislu ostala je prisutna i bitna sve do modernog doba koje se ne moe zamisliti bez elektronskih medija. Savremena politika komunikacija i politika socijalizacija realiziraju se uz pomo medija koji, s druge strane, politiku i politike odluke ine javnim, te otvorenim za kritiku i procjenu. Ipak, postavlja se pitanje kako danas funkcionira kompleksna politika uloga masovnih medija, odnosno kakav je znaaj politike funkcije masovnih medija u procesu kreiranja politike kulture, posebno kada je rije o mladim. Ova pitanja su naroito interesantna sa stanovita deavanja u Bosni i Hercegovini, ali i u Evropi, gdje je, za sada, nezamislivo da pripadnik druge nacije ili druge vjeroispovjesti dobije vodeu javnu/politiku poziciju u sredini koja je odreena nekim veinskim identitetom (nacionalnim, vjerskim, rasnim). Mediji i politika Promjene spram vlastitih identiteta nastale, izmeu ostalog, usljed primjene i razvoja elektronskih medija, direktno su omoguile da pvi put SAD dobije predsjednika crne boje koe, ali i da razliiti pojedinani i drutveni identiteti dobiju svoje legitimno mjesto u javnom/politikom prostoru irom svijeta. Borba manjina ili posebnih identiteta za vlastitu poziciju u drutvu postavila je otvoreno pitanje tom drutvu koliko je ono zaista moderno i tolerantno. Modernost, u ovom kontekstu, oznaava spremnost drutva da prihvati sve razliitosti i kroz upotrebu najsavremnijih tehnolokih sredstava, pa tako i masovnih medija, zadovoljava potrebe svojih graana bez obzira na te razliitosti. Ta modernost podrazumijeva i zainteresiranost za medijskim obrazovanjem i razvijanjem medijske kulture, to poiva na nekoliko elemenata. Prvi od njih je veoma ubrzan razvoj elektronskih medija i komunikacijskih tehnologija, te visok stepen svakodnevne konzumacije medija i medijskih sadraja. Drugi razlog jeste znaaj masovnih medija u procesu kreiranja drutvenog konteksta, to znai da mediji bitno utjeu na stvaranje sistema vrijednosti. Mediji

140

Komunikologija

mogu da afirmiraju/negiraju odreene vrijednosti iz drutvene i kulturoloke matrice, te da im daju bitnu politiku konotaciju. Mediji uestvuju u svakodnevnoj selekciji dogaaja koji su vani za javnost na odreenom prostoru, pa tako mediji utjeu na formiranje javnosti/javnog mnijenja, ali i na stvaranje kriterija za vrednovanje pojedinih dogaaja, procesa i linosti. Znaaj medija se ogleda i kroz injenicu kako se moderni graanin ne moe zamisliti bez informativne komponente koja je, vie od drugih drutvenih komponenti, povezana sa osnovnom funkcijom masovnih medija. Glavna funkcija masovnih medija jeste upravo informativnost i bez nje je neostvariv, kako moderni medijski prostor, tako i javna sfera djelovanja i uee graana u demokratskim i javnim procesima. Informiranost graana i javnog mnijenja, te kvalitet tog procesa, direktno utjeu i na proces donoenja javnih odluka i uspjenost djelovanja cjelokupnog drutvenog sistema to znai da mediji mogu znatno doprinijeti u kreaciji javnog mnijenja kako bi ono bilo racionalno, odgovorno i efikasno na dobrobit itave zajednice. Tako se kod teoretiara medija istiu neke od karakteristika masovnih medija i razlozi zbog kojih je potrebno prouavati njihove sadraje, funkcije i utjecaje. Mediji postaju sredstva pokazivanja i oni instrumentaliziraju djelovanje informacije koje mediji alju podrazumijevaju irenje i ubrzanje, pa je jasno da mediji mogu podsticati sauestvovanje (kreiranje medijskih poruka podstie i emocionalno uestvovanje) i prouzrokovati modifikaciju predstava (Gone, 1998, 96-97). Upravo je tu komponentu i znaaj masovnih medija prepoznao i autor Lin Masterman navodei odakle danas proizilazi osjeaj hitnosti neophodnog medijskog obrazovanja (Gone, 23). U tom kontekstu su potencirani sljedei razlozi (Gone, 23): - visoka potronja medija i prezasienost do koje stiemo; - ideoloki znaaj medija, posebno imajui u vidu reklame; - pojava informacionog rukovoenja u preduzeima (vladini uredi, politike partije, ministarstva); - narastajui prodor medija u demokratskim procesima (izbori su medijski dogaaj); - narastajui znaaj vizuelne i informacione komunikacije u svim domenima;

141

- oekivanja mladih da budu obrazovani tako da mogu da razumiju svoje doba; - nacionalni i meunarodni porast privatizacije svih informacionih tehnologija (kada informacija postane proizvod, njena uloga i njene osobine se mijenjaju). Mediji svojom politikom funkcijom uspostavljaju javnost, pa se slobodno moe rei kako politika javnost moe postojati samo sa javnim odailjanjem informacija o politikom procesu. Masovni mediji kreiraju javnu scenu na kojoj se identificiraju i predstavljaju drutveni problemi i konflikti pri emu su oni ponueni javnosti za procjenu i odluivanje. Na toj javnoj sceni artikuliraju se i izraavaju miljenja, stavovi, potrebe i interesi razliitih socijalnih grupa. Politika funkcija masovnih medija veoma je bitna u modernim drutvima sa objavljivanjem politikih programa, projekata, stavova, prijedloga, zahtjeva, ciljeva politikih subjekata, tek se stvara javna sfera politike komunikacije; to pokree javnu raspravu, formiranje miljenja, ukljuivanje alternativnih programa i stavova (Vreg, 1991, 56). Ovom svojom funkcijom masovni mediji direktno uestvuju u procesu etabliranja i irenja politike kulture. U okviru politike funkcije medija pojavljuje se i funkcija kritike, odnosno funkcija javne kontrole politikog prostora i politike moi.1 Ova medijska funkcija je usmjerena na kritiku i nadzor vlade, vladajuih i opozicionih grupa, politikih stranaka, sindikata, preduzetnika, ukratko, politike i ekonomske elite, svih drutvenih institucija te javnih radnika u svim oblastima drutvenog ivota (Vreg, 57). Vanost politike funkcije masovnih medija moemo prepoznati u veini teorija koje prouavaju medijsku kulturu tokom 20. i na poetku 21. vijeka. Tako i frankfurtska kola, britanski studiji kulture i postmoderne teorije medijske kulture potenciraju da je funkcioniranje masovnih medija neodvojivo od politikog konteksta i od politike komunikacije. Frankfurtska kola, koju je grupa autora pokrenula tokom tridesetih godina prolog vijeka kombinirajui politiku ekonomiju medija i studije drutvenih i ideolokih efekata masovne kulture, smatra da su medijski proizvodi jednaki industrijskim proizvodima.
1

O ovome vidjeti i Bauer, Helmut (1997): Sloboda medija i javno mnijenje. OsijekZagrebSplit: Pan liber.; str. 56. 142

Komunikologija

To znai da masovna kultura slijedi industrijsku kulturu koja, kao takva, ima za cilj da obezbijedi ideoloki legitimitet postojeih centara politike moi. Britanske studije kulture nastojale su kulturu posmatrati s kritikog i multidisciplinarnog aspekta. Ovaj studij je kulturu pozicionirao u okviru teorije drutvene produkcije traei oblike kojim se kultura i njeni produkti koriste za ostvarivanje ideoloke (i svake druge) dominacije u drutvu. Istovremeno britanski studiji kulture pokuavali su analizirati kulturu i kao drutvenu komponentu kojom se moe pruiti otpor dominaciji i utjecajima centara moi. (Post)moderne kritike metode razvijaju jedan sveobuhvatan pristup analize medijske kulture. Taj multikulturalistiki metod podrazumijeva upotrebu prijanjih ideolokih kritikih diskursa, ali i modernu procjenu shvatanja sukoba izmeu generacija, mukaraca i ena, feminista i antifeminista, globalista i antiglobalista, tako da on ne ostaje na prevazienoj ravni meuklasnog konflikta. Politika praksa nastoji uspostaviti prevlast pojedinih politikih grupa a u tom procesu svoju funkciju ima i medijska kultura na toj premisi postmoderne teorije prepoznaju da medijska kultura stvara predstave koje bi trebalo da omogue slaganje sa odreenim politikim stanovitima, te s ciljem da navedu lanove drutva na prihvatanje odreene ideologije kao poeljnog redoslijeda stvari. Stereotipne slike Mediji kroz svoju politiku funkciju daju mogunost graanima da budu kvalitetno informirani o javnim pitanjima, te da na osnovu toga donose racionalne i strateke javne odluke. Istovremeno, mediji omoguavaju da njihovi korisnici usvajaju odreene elemente savremene politike kulture, te da svojim djelovanjem direktno utjeu na rad politikih institucija kao neka vrsta javne i odgovorne drutvene savjesti. Uloga medija, na taj nain, postaje veoma bitna u savremenom drutvu posebno kada je rije o potrebama mladih ljudi da rjeavaju svoje probleme. Ovo postaje jo izraenije u situaciji kada je sve vei stepen apstinencije mladih ljudi na izborima i uopte u politikom ivotu (moda su izuzetak

143

posljednji predsjedniki izbori u SAD-u) kako u razvijenim tako i u zemljama u tranziciji. Meutim, iako je evidentan znaaj medija i njihova kompleksna politika uloga, kao i njihova uloga u kreiranju (post)modernih fleksibilnih identiteta, trebamo utvrditi i odreene trendove koji pokazuju da politika funkcija medija ne mora biti njihova dominantna aktivnost. Osim toga, ti trendovi ukazuju i na injenice prema kojima mediji o politikim temama govore potencirajui senzacionalizam, eksces, pa ak i svojevrsnu apolitinost. U tom kontekstu primjetno je kako mediji, ak i oni javnog karaktera, sve vie emitiraju elemente zabavnog programa raste minutaa posveena razliitim zabavnim sadrajima (muzike, sportske emisije, kvizovi, sapunice, sitcomi), a skrauje se vrijeme posveeno ozbiljnim, politikim i javnim temama.2 Zabava i povrnost postale su dominantne karakteristike TV sadraja ime je, na odreeni nain, promovirana slika poeljnog ponaanja koje je okrenuto potronji, dokolici, zabavi i samo na prvi pogled apolitinosti. Mediji esto stvaraju stereotipnu sliku mladih, to doprinosi svojevrsnoj apatinosti i defetizmu mladih ljudi, kada je u pitanju njihovo uestvovanje u javnom i politikom prostoru. Dva glavna medijska stereotipa o mladim ljudima jesu: youth as fun (mladost kao zabava) i youth as trouble (mladost kao nevolja). Iako su ovi stereotipi iskrivljeni i preuveliani, njihova konotativna mo je snana. Upravo oko ova dva stereotipa kreirana je ikonografija mladih, koja je bila kljuni motiv za konstruiranje dominantnih interpretacija drutvenih fenomena (Ozgerbi, 2005, 559). Tako je bilo od vremena kada je britanska tampa pedesetih godina 20. vijeka upozoravala na novu opasnost neprilagoene mladie koji nose specijalnu odjeu i bune se protiv bilo kakvog oblika discipline, zatim u doba kada su mediji osuivali ponaanje i oblaenje rockera, modsa i hipika, pa do modernih vremena kada su na loem glasu mladi koji pripadaju generaciji X ili koji se tetoviraju i imaju body-piercing.
2

O ovome vidjeti: Televizija u Evropi: regulativa, politika i nezavisnost. Monitoring izvjetaj 2005. Budapest: Open Society Institute, EU Monitoring and Advocacy Program Network Media Program 144

Komunikologija

S druge strane, medijska slika o mladima kao onima koji se samo zabavljaju, oblikovala se tokom pedesetih i ezdesetih godina prolog vijeka, da bi posebnu formu dobila krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina. Slika mladih kao tinejdera, koji vrijeme i novac troe na zabavu i nove proizvode, svoju potvrdu dobila je u programima i sadrajima medija, poput Youth Lifestyle, gdje se krajem osamdesetih veliao ivotni stil mladih, odnosno nova etika potronje i uspeha koja generie odrivi ekonomski razvoj kulture preduzetnitva (Ozgerbi, 572). Medijska predstava o mladim ljudima kao monim potroaima i hedonistima (youth as fun), ipak, u osamdesetim i devedesetim godinama prolog vijeka nije bila toliko prisutna i snana kao ona koja je egzistirala unutar diskursa blagostanja 50tih i 60-tih godina. Nezaposlenost, opadanje studentskih prihoda, loiji status mladih, doprinio je promjeni medijskog lika mladog ovjeka koji od bogatog protagoniste iz serije poput Beverli Hils 90210 postaje otuenim i neprilagoenim mladiem iz filma Trainspoting. Promjene su se nastavile pa su mediji poetkom novog milenija kreirali drugaiji pristup mladim osobama. Mediji su odustali od instrumentalizacije dva glavna stereotipa (mladi kao problem, mladost kao zabava), a umjesto njih pojavio se jedan dvosmislen i otvoren niz slika mladih. Naime, televizija, muzika, moda, filmska industrija sve manje su fokusirani na potrebe ljudi odreenih generacijskom pripadnou, a sve vie su okrenuti afinitetima potroaa i njihovim razliitim stanjima duha. To znai da medijske slike mladih vie nisu oblikovane iskljuivo u skladu s generacijskom pripadnou, nego, prije svega, u skladu sa elementima koji karakteriziraju odreeni nain ivota. Pojam mladih u medijima vie se ne odnosi na precizno profiliranog gledaoca koji prati odreenu vrstu programa. Taj pojam u medijima oznaava opredjeljenje gledaoca, njegov stav, njegovo specifino ponaanje koje, bez obzira na njegove godine, moe odgovarati mladalakom duhu i mladalakom nainu ivota. Ova medijska, socioloka i kulturoloka promjena, utjecala je na pozicioniranje mladih ljudi kao novih potroaa i dijela populacije od kojeg se trai oponaanje modnih i medijskih uzora. Dokolica, uivanje i konzumacija postaju modeli poeljnog ponaanja pri emu se apolitinost nudi kao dokaz da je samo kontinuitet aktuelne politike i podravanje tog kontinuiteta
145

ispravan politiki stav. Upravo ovako koncipirana apolitinost ima izuzetno ispolitizirane ciljeve. Mogunost da se kroz medijsku socijalizaciju, izmeu ostalog, kreiraju i vlastiti identiteti jeste neto to na pozitivan nain obiljeava savremeno doba. Meutim, ukoliko ne postoji etablirano javno mnijenje, te mediji koji kvalitetno ispunjavaju svoju politiku funkciju, veoma je teko oekivati da e mladi ljudi samostalno znati i moi rjeavati svoje i javne probleme. Mediji tako, s jedne strane, omoguavaju da graani budu informirani i sposobni da donose i kontroliraju realizaciju javnih odluka. Ali, isto tako, mediji mogu da promoviraju odreeni sistem vrijednosti prema kojem je javni i politiki angaman neto to je zamorno, dosadno i suvino. U takvoj situaciji, esto pobjeuje politika anahronog, staromodnog, pa i netolerentnog koncepta. Takva politika suprotstavlja se otvorenim i pluralnim tendencijama; ona se nastoji zatvoriti i slijediti vlastitu logiku postojanja. Unutar takvih politikih koncepcija veina je ta koja, u potpunosti, odreuje ta su prioriteti u svim oblastima i u svim pitanjima, ak i u onim koji se odnose na odreene manjine. Takva logika nema razumijevanja za drugaije identitete, potrebe i afinitete, pa se postavlja netolerantno prema drugim nacijama, vjerama, rasama. Upravo je takav koncept doivio poraz na posljednim predsjednikim izborima u SAD-u. Uz pomo modernih medija, veliki broj graana, posebno mladih, nije pristao iskljuivo na ulogu potroaa i nekog ko samo uiva u modi i medijskom spektaklu, nego je insistirao na mogunosti da iskae svoje potrebe i zahtjeve bez obzira na svoju boju koe, seksualno opredjeljenje ili etnike korijene. To moe biti pouan primjer ostatku svijeta, a imajui u vidu nedavnu prolost i sumornu stvarnost, moe biti izuzetno znaajan i za Bosnu i Hercegovinu. ZAVRNA RAZMATRANJA Masovni mediji imaju veoma izraenu politiku funkciju. To se manifestira kako kroz njihov utjecaj na kreiranje novih i fleksibilnih identiteta tako i kroz proces informiranja javnosti o politikim temama, te kroz uspostavu svojevrsne javne kontrole i nadzora nad djelovanjem politikih subjekata. Mediji u savremenom drutvu preuzimaju veliku ulogu u procesu

146

Komunikologija

socijalizacije, formiranja javnog mnijenja i etabliranja politike kulture. Meutim, mediji istovremeno realiziraju i drugu funkciju, zabavno-rekreativnu, koja svojim sadrajem privlai veu panju recipijenata na taj nain mediji osvajaju odreenu poziciju na medijskom tritu i ostvaruju svoj profit. U okviru ove funkcije mediji promoviraju vrijednosti koje insistiraju na potronji, dokolici, modi i zabavi, a mladi ljudi se esto prikazuju na stereotipan nain. Takav nain djelovanja medija, te takvo prikazivanje mladih i njihovih potencijala, ima svoje politike konotacije iako, na prvi pogled, preferira svojevrsnu apolitinost i udaljavanje od javnih i politikih problema. Takva vrsta djelovanja ne doprinosi kvalitetnom informiranju niti procesu uspostave odgovornog javnog mnijenja sposobnog da uspjeno rjeava politika pitanja. U toj situaciji, aktivnosti medija su itekako politizirane, jer onemoguavaju detaljniji kritiki uvid u politike procese, uz afirmiranje odreene strukture poeljnih vrijednosti. Poseban problem predstavlja injenica da mladi prihvataju takvu vrstu djelovanja i usvajaju one obrasce ponaanja koji preferiraju ideologiju zabave i statusa quo. Posljedica toga preutno je prihvatanje svih onih nepravilnosti, oblika diskriminacije, netolerantnosti i konflikata koji dobijaju svoj legitimitet u drutvu. A takvo drutvo, posebno kada su u pitanju mladi ljudi, ne moe stvoriti uslove za kvalitetan razvoj. LITERATURA Brigs, Adam; Kobli, Pol (2005): Uvod u studije medija. Beograd: Clio; Ozgerbi Bil: Mladi, str. 557-575. Debre, Reis (2000): Uvod u mediologiju. Beograd: CLIO. Fabos, B., Christopher, M., Campbell, R. (2002): Media and Culture. An Introduction to Mass Communication. New York Boston: Bedford/St. Martin,s. Bauer, Helmut (1997): Sloboda medija i javno mnijenje. Osijek ZagrebSplit: Pan liber. Gone, ak (1998): Obrazovanje i mediji. Beograd: CLIO. Kelner, D. (2004): Medijska kultura. Beograd: CLIO. Kora, Nada (1992): Vizuelni mediji i saznajni razvoj djeteta. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.

147

Manovi, Lev (2001): Metamediji izbor tekstova. Beograd: Centar za savremenu umetnost. Open Society Institute EU Monitoring and Advocacy Program (2005): Televizija u Evropi: regulativa, politika i nezavisnost. Monitoring izvjetaj. Summary Political function of media has a multidimensional character. It serves public opinion and young people especially, for responsible and quality participation in the political decision making and implementation. If this media function is neglected or deformed, then political context, i.e., political decision-making becomes problematic, undemocratic and wrong. Key words: media, policy, stereotypes, young people, function, culture

148

Komunikologija

Amela urkovi & Vesna Salaj

ZNAAJ I ULOGA PRAKTIARA U TEORIJI ODNOSA S JAVNOSTIMA

(Poglavlje 5)
Autori: David M. Dozier i Glen M. Broom, San Diego State University Prireeni tekst je prijevod s engleskog jezika odabranog Poglavlja 5 pod naslovom Znaaj i uloga praktiara u teoriji odnosa s javnostima grupe autora Davida M. Doziera i Glena M. Brooma sa San Diego State Univerziteta. Ovo poglavlje je sastavni dio knjige pod naslovom: Teorija odnosa s javnostima II, grupe autora Carla Botana sa George Mason Univerziteta i Vincenta Hazletona sa Radford Univerziteta, izdavaa Lawrence Erlbaum Associates, London i Mahawah (New Jersey), 2006. god. Odabir za prijevod Poglavlja 5 proistekao je iz posebno izraenog interesa strunjaka komunikologije.

* * *
Organizacijske uloge su apstrakcije, konceptualne skice koje saimaju najbitnije karakteristike svakodnevnog ponaanja lanova organizacije. U odnosima s javnostima organizacijska uloga praktiara je najvie istraivano podruje posljednjih godina (Pasadeos, Renfro i Hanily, 1999). Ovakav povean interes za uloge praktiara djelomino je nastao zbog znaaja ovog koncepta prema irokom spektru strunih i organizacijskih primjera i njihovih rezultata. U ovom poglavlju emo objasniti koncept uloga praktiara i tipologija koje se koriste za klasificiranje uloga praktiara. Ispitat emo alternativne pristupe mjerenju uloga praktiara. Takoer emo dati pregled nekoliko feministikih kritika o istraivanju uloga i zatim ispitati pristrasnosti i pretpostavke koje su prikazane u naem vlastitom istraivanju uloga. Zatim emo postulirati teoretski model uloga praktiara i relevantna struna pitanja na

149

nivou analize pojedinca, istiui vane teoretske probleme vezane za ovaj nivo analize. Da bismo razrijeili ove potekoe, postavit emo model koji se odnosi na ulogu funkcije odnosa s javnostima na nivou organizacijske analize, koji preporuujemo kao korisnu heuristiku za dalja istraivanja. Pojasnit emo neke normativne implikacije koje proizilaze iz promjene nivoa analize, pri emu smatramo da takva promjena eliminira naoko normativno degradiranje kreativnog, umjetnikog rada koji obavljaju komunikacijski tehniari, a to je organizacijska uloga koju uglavnom obavljaju ene. U zakljuku predlaemo plan sa etiri take za budua istraivanja uloga, pri emu akcenat stavljamo na trenutnu istananost mjerenja uloga, na nove studije o ulozi eksperata, budue studije obavljanja uloga i zadovoljstva na poslu, kao i neprekidnog istraivanja nejednakosti u plaama meu spolovima kao funkciji preuzimanja uloga i mogunostima izbora uloga. TUMAENJE KLJUNIH KONCEPATA Za Katza i Kahna (1966, 1978) uloge su najvanije za razumijevanje organizacija. Nakon istraivanja Lintona (1936), Newcomba (1950), Parsonsa (1951) i Mertona (1957), Katz i Kahn su smatrali da se organizacije najbolje mogu razumjeti kao otvoreni sistemi koji objedinjuju postupke i dogaaje ljudi povezanih ponaanjima i trenutnim meusobnim odnosima. Pojedinci u organizacijama rasporeeni su po uredima i funkcijama, kao to su potpredsjednik za korporativne komunikacije ili specijalista za audiovizualnu produkciju. Ured je mjesto u organizacijskom prostoru, locirano na temelju njegovih odnosa sa drugim uredima i sa organizacijom kao cjelinom. Od praktiara, koji sjedi u tom uredu, oekuje se odreeni skup ponaanja. Ured definira skupove ponaanja na relativno statian i formalan nain. Organizacijska uloga se, s jedne strane, definira kao ponavljajue aktivnosti pojedinca, koje su u odgovarajuem meuodnosu sa ponavljajuim aktivnostima drugih, da bi se dobio predvidiv rezultat (Katz & Kahn, 1978, str. 189). Stoga se uloge mogu zasebno promatrati indukcijom promatranih ponaanja, kao i dedukcijom teoretskih oekivanja.

150

Komunikologija

Uloga ponaanja se ne odvija u drutvenom/organizacijskom vakumu; oekivanja koja proizilaze iz uloga prenose se na organizacijske sudionike kroz slanje i primanje uloga. Slanje uloga je drutveni proces pri kojem relevantni uredi u organizaciji propisuju i zabranjuju ponaanja koja definiraju oekivanja uloga za pojedinca koji sjedi u svom uredu. Sa posebnom panjom na uloge praktiara odgovarajui uredi ukljuuju sudionike dominantnih koalicija tj. one lanove organizacija koji imaju kolektivnu mo u odreivanju stratekih koraka i promjene organizacione strukture (Robbins, 1990, str. 251). Uloge oekivanja, skup ponaanja kako ga vide pojedinci u uredima, posebno su vane kada se uloge praktiara ne poklapaju sa ulogama dominantne koalicije. Uloge oekivanja openito reflektiraju saznanja koja se odnose na uloge drugih, modificirane dojmovima o sposobnostima i karakteru pojedinca u uredu (Katz & Kahn, 1978, str. 190). Po tradicionalnom konceptu u istraivanju uloga praktiara, uloga se tretira i mjeri na nivou analize pojedinca, kao karakteristika praktiara. Meutim, iz rezultata Studije kvaliteta (Dozier, Grunig & Grunig, 1995; J. Grunig, 1992; Grunig, Grunig & Dozier, 2002) priozilazi da je uloga odjela za odnose s javnostima izuzetno vana u sveobuhvatnoj teoriji uloga praktiara. To znai da dominantne koalicije imaju uloge oekivanja svojih odjela za odnose s javnostima, koje se na razliite naine saopavaju odjelu. Odjeli za odnose s javnostima zauzvrat preuzimaju uloge kao odjeli u organizacijama, koje nemaju nuno komunikaciju jedan naprama jedan u pojedinanim ulogama profesionalaca. Na primjer, razliiti lanovi odjela za odnose sa javnostima mogu biti s vremena na vrijeme ukljueni u tim za strateko planiranje izmeu odjela organizacije, mada strateko planiranje nije dio njihovih pojedinanih dnevnih uloga. Uistinu, cijela uloga odjela moe biti vea nego zbir svih pojedinanih uloga preuzetih od strane praktiara koji ine taj odjel. Organizacione uloge u odnosima s javnostima Istraivanje uloga koje je objavio Glen Broom 1970-ih godina (Broom & Smith, 1978, 1979) imalo je za cilj da razvije
151

tipologiju uloga praktiara, koja bi adekvatno predstavila mnotvo dnevnih aktivnosti praktiara u odnosima s javnostima. Broom je praktiare promatrao kao konsultante dominantnih koalicija, pri emu svaka vrsta uloge osigurava poseban oblik podrke. U poetku je Broom razvio pet uloga, ali je nakon probnog testa smanjio taj broj na etiri. Izvodei zakljuke iz drugih izvora, Broom je definirao strunjaka za propise kao priznatog strunjaka od strane organizacije za sva pitanja koja se odnose na odnose s javnostima (Broom, 1982; Broom & Smith, 1978, 1979; Cutlip & Center, 1971; Newsom & Scott, 1976). Vrlo slino tradicionalnom odnosu doktora i pacijenta i strunjak za propise daje preporuke prema kojma se ravna dominantna koalicija. Broom je koristio strunu literaturu (Kurpius & Brubaker, 1976; Waltno, 1969) da osmisli pojam uloge komunikacijskog facilitatora. U svojoj meuulozi komunikacijski facilitatori duboko su umijeani u proces, oni obavljaju monitoring i rade na poboljanju kvaliteta i kvantiteta informacija koje se izmjenjuju izmeu dominantne koalicije i kljunih javnosti. Broom je osmislio pojam facilitatora za proces rjeavanja problema kao faktora koji pomae dominantnim koalicijama da sistematski analiziraju i rijee probleme odnosa s javnostima za potrebe organizacije. Elementi ove uloge su uzeti iz teorije i razvoja organizacije (Baker & Schaffer, 1969; Schein, 1969). etvrta uloga je ona koju obavlja tehniar za komunikacije. U ovoj ulozi praktiar osigurava tehnike usluge i proizvodi popratne materijale koji su potrebni za realiziranje programa odnosa s javnostima, koje je pripremio neko drugi. Broom je praktiare koji obavljaju ovu ulogu opisao primarno kao novinare unutar organizacije, koji su angairani od drugih medijskih kua zbog njihovih medijskih veza i proizvodnih vjetina koje posjeduju.

152

Komunikologija

TABELA 5.1 Faktor optereenja za stavke uloge menadera prema anketama Amerikog drutva za odnose s javnostima (PRSA) iz 1979. i 1991. god. Prosjek 1979. 1991. .84 .83 .81 .83 .80 .82 .84 .85 .80 .83 .76 .80 .74 .74 .71 .73 .71 .70 .67 .53 .57 Opis stavke

.81 .79 PF .79 .82 .79 .75 .75 .73 .73 .72 .70 .64 .57 .57 .77 .76 .75 .74 .73 .73 .70 .61 .61 .56

Planiram i dajem preporuku za aktivnosti za rjeavanje problema sa odnosima s javnostima PF Dijagnosticiram probleme odnosa s javnostima i objanjavam ih drugima u organizaciji PF S obzirom na moje iskustvo i obuku drugi me smatraju ekspertom organizacije za rjeavanje problema sa odnosima s javnostima EP Radim kao katalizator u donoenju odluka menadmenta Na sastancima sa menadmentom istiem potrebu praenja sistematsk og procesa planiranja odnosa s javnostima PF Preuzimam odgovornost za uspjeh ili promaaj mog programa odnosa s javnostima organizacije EP Izvjetavam menadment o reakcijama javnosti na organizacijsku politiku, procedure i/ili aktivnosti CF Vodim rauna o tome da me drugi u organizaciji smatraju odgovornim za uspjehe i promaaje programa odnosa s javnostima EP Potiem uee menadmenta kada donosim vane odluke o odnosima s javnostima PF Radim sa menaderima na poveanju njihovih vjetina u rjeavanju i/ili izbjegavanju problema sa odnosima s javnostima PF Kada radim sa menaderima na poslovima odnosa s javnostima, izloim u glavnim crtama alternativne pristupe rjeavanju problema PF Donosim odluke o komunikacijskoj politici EP Izvjetavam o rezultatima ispitivanja javnog mnijenja u cilju informiranja menadmenta o miljenjima razliitih javnosti CF Kreiram mogunosti za menadere da uju stavove razliitih internih i eksternih javnosti CF Obavljam komunikacijske revizije s ciljem da identificiram komunikacijske probleme izmeu organizacije i razliitih javnosti CF

Identificiranje konceptualne uloge za svako mjerenje: EP, ekspert koji propisuje; PF, procesni facilitator; CF, kommunikacijski facilitator.

153

Dihotomija menader tehniar Pratei eksperimente u uionici Broom je 1979. proveo sistematsku anketu uzorka lanova Amerikog drutva za odnose s javnostima (Public Relations Society of America (PRSA)) (Broom, 1982). Otkrio je da su tri uloge, koje je inicijalno shvatio kao posebne, na operativnom nivou jako korelirale (str. 20). Mada uloge strunjaka za propise, komunikacijskog facilitatora i facilitatora za proces rjeavanja problema koncepcijski ostaju zasebne uloge, praktiari pokazuju tendenciju ka izvravanju ovih triju uloga simultano u njihovom svakodnevnom poslu. Meutim, tri koncepcijske uloge ne koreliraju sa ulogom komunikacijskog tehniara. Broomova istraivanja su potakla Doziera (1983, 1984. c) da provede analizu istraivakog faktora na podacima dobivenim iz anketa triju praktiara, iz kojih je induktivno generirao pojam koji je nazvao ulogom komunikacijskog menadera. Faktor strukture se pokazao vrlo stabilnim kroz brojne studije razliitih populacija praktiara (npr. PRSA, Meunarodno udruenje poslovnih komunikatora itd.) a i kasnije tokom vremena. Tabela 5.1 predstavlja saetak faktora optereenja za dvije ankete lanova PRSA, koje su provedene u razmaku od 12 godina. Komunikacijski menader izvrava odreene aspekte uloga eksperta za propise, facilitatora za proces rjeavanja problema i komunikacijskog facilitatora. Oni koji obavljaju ulogu komunikacijskog menadera donose odluke o komunikacijskoj politici i polau odgovornost sebi i drugima za uspjeh ili promaaj programa o odnosima s javnostima. Uloga komunikacijskog menadera ukljuuje dominantne koalicije u proces sistematinog planiranja i slui kao katalizator za donoenje odluka. Takvi praktiari takoer pomau u komunikaciji izmeu dominantne koalicije i javnosti kroz informiranje menadmenta o reakcijama javnog mnijenja na oraganizacijske politike, procedure i/ili aktivnosti. Uloga komunikacijskog tehniara nastala je iz analize faktora najveim dijelom na nain kako ju je Broom inicijalno operacionalizirao (vidi tabelu 5.2).

154

Komunikologija
TABELA 5.2 Faktor optereenja za stavke uloge tehniara prema anketama Amerikog drutva za odnose s javnostima (PRSA) iz 1979. i 1991. god. Prosjek 1979. 1991. .83 .74 .64 .63 .63 .55 .82 .77 .72 .67 .61 .50 .83 .70 .55 .58 .65 .59 Opis stavke

Bavim se tehnikim aspektima proizvodnje materijala za odnose s javnostima TECH Proizvodim broure, letke i druge publikacije TECH Odravam kontakte s medijima i sastavljam press saopenja TECH Sastavljam materijale za odnose s javnostima u kojima su prezentirane informacije o pitanjima vanim za organizaciju TECH Pripremam fotografije i grafike za materijale za odnose s javnostima TECH Ureujem i/ili kontroliram gramatike i pravopisne greke u materijalima razliitih autora unutar organizacije TECH

Identificiranje konceptualne uloge za svako mjerenje: TECH, komunikacijski tehniar.

Dominantna uloga Rezultati na skalama menadera i tehniara mogu se usporediti za odreene analitike svrhe, pri emu su praktiari klasificirani ili kao preteno menaderi ili kao preteno tehniari, ovisno o veem rezultatu uloge. Dominantna uloga je operativni indikator da je komunikator ili preteno menader ili prvenstveno tehniar, ovisno o aktivnostima uloge, koje se najee obavljaju. Dominantna uloga se moe odrediti usporedbom stavki koje ine uloge menadera i tehniara, pripisujui status dominantne uloge onoj koja ima vei reziultat. Drugi pristup je da se usporede rezultati faktora dviju uloga tamo gdje se rezultati uloga najprije normaliziraju. Dominantna uloga se pripisuje veem rezultatu od dvaju faktora, kada se dobije podjela na 50/50 u broju praktiara klasificiranih preteno kao menaderi ili preteno kao tehniari.3 Bez obzira na metodu koja se koristi u operacionalizaciji dominantne uloge, ova dihotomija dozvoljava da se status uloge
Normalizacija prouzrokuje ovu podjelu na 50/50. Za svaku raspodjelu broja bodova po ulogama praktiar moe postii rezultat ispod srednje vrijednosti, srednju vrijednost ili iznad srednje vrijednosti. Kada se uzme vei od dva normalizirana broja bodova, da bi se odredila dominantna uloga, dobivena dihotomija ima tendenciju da se jednako razdvoji izmeu onih uloga gdje dominiraju tehniari i onih gdje dominiaraju menaderi. 155
3

praktiara reducira na njegovu najjednostavniju strukturu. Operativno gledano, ova varijabla dozvoljava odreene statistike analize (npr. F-test). Meutim, upotreba dominantne uloge nije bez posljedica, jer se time gubi bogatstvo nijansi, koje postoji u izvornoj skupini uloge sa 24 stavke. Svaki praktiar obavlja odreene aspekte uloga menadera i tehniara, kao i sve etiri izvorne konceptualne uloge. Nadalje, sam skup uloga je pojednostavljenje nizajuih i kompleksnih organizacijskih aktivnosti koje praktiari obavljaju svaki dan. Meutim, pojednostavljenje ponaanja uloge praktiara slui vanoj nomotetskoj svrsi. Cilj koritenja apstrakcija, kao to su, npr., organizacijske uloge, jeste da se osigura djelomian opis i objanjenje ponaanja praktiara kroz iroki spektar organizacionog okvira, kao i da se testiraju odnosi izmeu indikatora uloge i pretpostavljenih sluajeva iz prolosti i posljedica primjene uloge. Prednost takvog pojednostavljenja najbolje se ocjenjuje njihovim doprinosima teoriji, obrazovanju i praksi u odnosima s javnostima. U istraivanjima odnosa s javnostima etverostrani i dvostrani pravac tipologija uloga praktiara pokazali su se iznimno efikasnim i stimulirajuim za debatu u intelektualnim krugovima (vidi Acharya, 1983; Ahlwardt, 1984; Anderson, Reagan, Summer & Hill, 1989; Anderson & Reagan, 1992; Broom, 1982, 1986; Broom & Dozier, 1985, 1986; Broom & Smith, 1978, 1979; Creedon, 1991; Culbertson, 1991; Dozier, 1981, 1983, 1984.a, 1984.b, 1984.c, 1986, 1987, 1988.a, 1988.b, 1989, 1990, 1992, Dozier & Broom, 1995; Dozier, Chapo & Sullivan, 1983; Dozier & Gottesman, 1982; Ferguson, 1979; Johnson & Acharya, 1982; Johnson, 1997; Lauzen, 1990, 1991, 1992, 1993, 1994, 1997; Lauzen & Dozier, 1992; Leichty & Springston, 1996; Morton, 1996; Pasadeos, Renfro & Hanily, 1999; Piekos & Einsiedel, 1990; Serini, Toth, Wright, & Eming, 1997, 1997; Sullivan, Dozier, & Hellweg, 1984, 1985; Toth & Grunig, 1993; toth, Serini, Wright, & Emig, 1998). Dvosmislenost uloga Suradnici u uredima nisu pasivni recipijenti uloga poslanih poruka (Katz & Kahn, 1978). Umjesto toga lanovi organizacije aktivno grade svoje uloge iz mnotva poruka koje primaju o tome to se od njihovog ureda oekuje, umanjeno posljedicama koje protiu kroz odgovaranje ili neodgovaranje na odreene uloge

156

Komunikologija

poslanih poruka. Dvosmislenost uloga je stepen do kojeg su poslane poruke o ulogama i posljedicama, koje slijede, nejasne ili nedosljedne. Ahlwardt (1984) predoio je dokaze da su uredi za odnose s javnostima u Amerikoj mornarici predmet visokog nivoa dvosmislenosti uloga, jer uloga koju alju dominantna koalicija i direktni nadreeni moe biti u neskladu sa oekivanjima profesionalne uloge oficira, steene kroz formalno obrazovanje ili profesionalna udruenja. Dvosmislenost uloga moe prouzrokovati tenzije i nesigurnost, ali isto tako osigurava odreeni nestalan prostor ka selektivnoj primjeni ponaanja uloga na strateki i proaktivni nain, proces nazvan primjena uloga. Primjena uloga je koncept slian dobivenoj ulozi, osim to vie naglaava suradnika u uredu kao aktivnog, promiljenog agenta koji je u stanju da primjeni ponaanja uloge izvan onih koje su primijenile dominantne koalicije. Culbertson (1991, str. 54), na primjer, smatra da je uloga tehniara visoko kodificirana i ponavljajua, dok aspekti procesa facilitiranja uloge menadera dozvoljavaju istananu primjenu uloge. Ovo, s druge strane, dozvoljava komunikatorima da koriste primjenu uloga kao sredstvo definiranja i ponovnog definiranja funkcije odnosa s javnostima. ALTERNATIVNI PRISTUPI MJERENJU ULOGA PRAKTIARA Dva istraivaka pravca su se bavila konceptom uloga praktiara u organizaciji. Kod prvog pravca su osnovne pretpostavke istraivanja uloga prihvaene; meutim, koritene su alternativne strategije Broomovoj skupini uloga sa 24 stavke u cilju operacionalizacije i mjerenja uloga praktiara. Drugi pravac istraivanja dovodi u pitanje nekoliko vanih prepostavki istraivanja uloga. Ovaj drugi pravac izraava vanu kritiku istraivanju uloga. Ni jedna diskusija o teoriji uloga praktiara ne bi bila kompletna bez osvrta na ove alternativne teoretske okvire i alternativne operacionalizacije kao i kritiku koja je posredno izraena i u jednim i u drugim. Razliite strategije mjerenja uloga Broomova skupina od 24 stavke mjera uloge praktiara (Dozier & Broom, 1995) intenzivno se koristi za mjerenje uloga praktiara. Ova skupina stavki koristi se radi operacionalizacije

157

etiri uloge kako ih je izvorno zamislio Broom (Broom, 1982; Broom & Smith, 1979), zatim kroz dihotomiju dviju uloga koje je predloio Dozier (1983), ili kroz oba ova koncepta. Meutim, neki su znanstvenici operacionalizirali uloge praktiara upotrebom pojmova alternativne uloge i strategija mjerenja. Fergusonova (1979) je izgradila cjelokupnost primjene aktivnosti praktiara kroz dat pregled odgovarajue literature, kao i ispitivanjem anketa koje su proveli praktiari u odnosima s javnostima. Nakon to je eliminirala dupliranja, smanjila je svoj skup mjerenja na 45 stavki. Mjernom strategijom Fergusonova (1979, str. 3) je nastojala operacionalizirati norme uloga praktiara u odnosima s javnostima postavljajui pitanje u kojoj mjeri je odgovarajua ili prava svaka aktivnost koju obavlja praktiar. Po Katzu i Kahnu (1978) takve aktivnosti uloga mogu se opisati kao dobivene uloge, oekivanja koja se povezuju sa uredom praktiara u organizaciji, a kako ih vidi sam praktiar. Kao takve, ove mjere nisu direktni indikatori primijenjenih uloga ponaanja, mada mogu jako korelirati sa primjenom uloga. U skorijem periodu su Berkowitz i Hristodulakis (1999) razvili skupinu od 13 stavki radi operacionalizacije normi ili idealnih rjeenja koji se odnose na rad u odnosima s javnostima. Ove norme su proizale iz diskusija o aktivnostima i funkcijama o odnosima s javnostima kod Cutlipa, Centera i Brooma (1994). lanovi ogranka kampusa Amerikog drutva studenata za odnose s javnostima zamoljeni su da ispune upitnike u okviru anketiranja koje su sami proveli. Nadalje, grupa pitanja je poslana grupi PRSA lanova u oblinjem gradu. Podaci su podvrgnuti klasterskoj analizi, pri emu je specificirano dvo-klastersko rjeenje. Prvi klaster je oznaen kao orijentacija menadmenta, pri emu je visoka vrijednost stavljena na konsultantski menadment za donoenje odluka. Drugi klaster je oznaen kao orijentacija tehniara, pri emu je visoka vrijednost stavljena na ovjeku iz naroda i, s obzirom na odnose s javnostima, prevashodno kao kreativna aktivnost. Grupu od 10 stavki sastavio je Guth (1995) za mjerenje uloge tehniara. Neke stavke su sline Broomovim stavkama za tehniara (npr. pisanje novinskih izvjetaja, izrada fotografija); ostale su znatno drugaije (npr. pisanje diktata, nemogunost dobivanja otkaza osim u sluaju naruavanja politike organizacije). Sainjen je i indeks od 20 stavki za ulogu menadera. Unutar grupe stavki bila su ukljuena mjerenja slina Broomovim mjerama za ulogu
158

Komunikologija

eksperta za propise (npr. razvija organizacijsku politiku), ili za ulogu facilitatora za proces rjeavanja problema (npr. savjetuje druge o pitanjima odnosa s javnostima), kao i za ulogu komunikacijskog facilitatora (npr. obavlja poslove glasnogovornika organizacije). Ostale stavke su bile upadljivo drugaije (npr. stoji na usluzi generalnom direktoru, ima privatni ured, ima VSS). Wright (1995) u svom istraivanju predstavio je intenzivno promatranje 148 viih komunikacijskih direktora; svi su bili lanovi Drutva Arhur Page, profesionalne organizacije za praktiare na viem nivou. Wright smatra da postoji trea glavna uloga za odnose s javnostima komunikacijski direktor, koju uglavnom obavljaju korporativni vii potpredsjednici koji su direktno odgovorni generalnim direktorima (Wright, 1995, str. 181). Leichty i Springston (1996) koristili su Broomovu (1982) grupu od 24 stavke koje su nadopunili sa 14 dodatnih stavki koje su adaptirane iz literature o organizacionom graninom opsegu. lanovi Vijea za odnose s javnostima Alabame ispunili su 137 upitnika. Nakon to su podvrgnuti analizi istraivakih faktora, pojavilo se osam faktora sa vlastitim vrijednostima veim od 1,0. Meutim, dva faktora su se sastojala od samo dvije stavke, za koje je reeno da ih je teko interpretirati. Faktor 2 se sastoji od etiri stavke koje odgovaraju faktoru uloge menadera (vidi Dozier & Broom, 1995); ni jedna od 14 stavki graninog opsega se nije jako oslanjala na ovaj faktor. Faktor 6 se sastojao od etiri mjerenja uloga tehniara iz Broomove grupe, bez veeg optereenja za bilo koju od 14 dodatnih aktivnosti graninog opsega. Rezultati faktora dobiveni su iz svakog upitnika za svaki od osam faktora. Nadalje, rezultati faktora su podvrgnuti nizu klasterskih analiza. Rjeenje od pet klastera smatralo se boljim od drugih rjeenja i predstavljeno je kao: interni suradnici, generalisti, vanjski suradnici, tradicionalni menaderi i suradnici koji stanuju izvan grada. Toth, Serini, Wright i Emig (1998) su proveli ankete sa velikim brojem uzoraka PRSA lanova, i to 1999. (N = 1,027) i 1995. (N = 678). Grupa uloga sa 17 stavki upotrijebljena je u obje ankete, koristei sline ili identine stavke poput Broomove tipologije sa etiri uloge, ukljuujui uloge eksperta za propise (npr. donoenje odluka o komunikacijskoj politici), uloge facilitatora za proces rjeavanja problema (npr. savjetodavni menadment), i uloge komunikacijskog facilitatora (npr. sastanci sa klijentima/direktorima), kao i mjerenja komunikacijskog tehniara (npr. pisanje, urednitvo, pisanje poruka). Podaci za ene i
159

mukarce predstavljali su faktor koji se u obje ankete odvojeno analizirao. Istraivaki faktor analize podataka iz 1990. je rezultirao sa dva faktora i za mukarce i za ene; ova dva faktora su bila jako slina faktorima uloga menadera i tehniara. Faktori su postali manje razliiti kada je provedena ista analiza sa podacima iz 1995. sa mnogo stavki koje su zauzimale nii faktor opereenja nego u 1990. Analiza istraivakog faktora razotkrila je trei faktor u podacima iz 1995, a to je faktor koji je Toth sa grupom autora interpretirao kao faktor profila agencije. Stavke sa visokim optereenjem na faktor profila agencije ukljuivale su sljedee: sastanci sa sebi ravnim kolegama, sastanci sa klijentima/direktorima, evaluacija rezultata programa, obavljanje korespondencije, obavljanje telefonskih poziva. Neka razmiljanja o mjerenjima uloga S obzirom da su uloge apstrakcija mnotva aktivnosti komunikatora u njihovom svakodnevnom poslu, odreivanje pojmova i mjerenje uloga je samim tim problematino. U istraivanju uloga u odnosima s javnostima obmino se koriste kvantitativne metode, uzimajui stavke iz pregleda literature (npr. hipotetsko deduktivni pristup) s ciljem da se izgrade nomotetski modeli za pojanjenja. Ove pretpostavke su sastavni dio mnogih istraivanja uloga odnosa s javnostima. Unutar ovako iroko postavljenih pretpostavki analiza faktora ili anliza klastera, kao orua za reduciranje podataka, dodatno se oteava istraivaki posao. U analizi istraivakog faktora, broj faktora se poneto poveava kao funkcija niza analiziranih stavki. U potvrdnoj analizi faktora i analizi klastera smanjenje podataka je isforsirano. U svakom sluaju ne postoji pravi broj uloga, niti pravi nain da ih se izmjeri. Teoretski govorei, isto induktivni pristup mjernjima dizajniranih uloga vodi u beskonano nazadovanje. Kako se nove stavke dodaju ili oduzimaju od skupine stavki, to se pojavljuju nova analitika rjeenja faktora ili klastera. Ove nove mjere ne dozvoljavaju direktnu usporedbu s rezultatima iz ranijeg istraivanja, jer razlike izmeu studija mogue lee u teoretski zanimljivim pitanjima, ili moda jednostavno odslikavaju razlike u operacionalizaciji sa malo teoretskog unosa. Nadalje, oslanjanje na mjerenja uloga svojstvenih nekoj osobi ne moe se ustanoviti kroz presjek studija.

160

Komunikologija

Meutim, vanija je teorijska korist razliitih mjerenja uloga. Kako je odreeni pristup mjerenju uloga doprinio naem razumijevanju odnosa s javnostima? Sigurno je da je Broomova grupa uloga sa 24 stavke kao i dihotomija menader tehniar najveim dijelom doprinijela novom razumijevanju o tome kako se uloge odnose na mnotvo zanimljivih strunih i drutvenih pitanja. Istovremeno, evolucija komunikacije kao profesije znai da je za izvornu skupinu uloga sa 24 stavke vjerojatno potrebno stalno inoviranje kroz intenzivno promatranje svakodnevnih aktivnosti komunikatora. Diskusija o operacionalizaciji uloga sadri uu kritiku istraivanja uloga u odnosima s javnostima. Meutim, istraivanje uloga takoer podlijee iroj kritici u smislu njenih teoretskih pretpostavki. KRITIKE ISTRAIVANJA ULOGA Kritike istraivanja uloga u odnosima s javnostima proteu se od metodolokih do ideolokih. Poevi od najue metodoloke kritike neki smatraju (Leichty & Springston, 1996; Toth & Grunig, 1993, Toth et al., 1998) da dihotomija uloge menader tehniar previe pojednostavljuje kompleksnost primjene uloga. Korektivne strategije ukljuuju koritenje Broomove izvorne tipologije sa etiri pravca i proirenje broja stavki (Leichty & Springston, 1996), kao i praenje presjeka optereenja i odvojene analize faktora komunikatora ena i mukaraca (Toth & Grunig, 1993; Toth et al., 1998). Culbertson (1991) preporuuje dalje istraivanje u procesu primanja i primjene uloga prije nego iskljuivo fokusiranje na primjenu uloga. ira kritika istraivanja uloga je sadrana u liberalnoj i radikalnoj feministikoj teoriji. Creedon je prvi dao sveobuhvatnu kritiku istraivanja uloga iz ove perspektive 1991. Drugi znanstvenici, kao to su Toth i Grunig (1993), Hon (1995) i Toth et al. (1998), dali su svoj doprinos i omoguili dalja obrazloenja ove kritike. Ova kritika ima pet vanih elemenata koji su relevatni za teorije uloga praktiara. Prvi element, osporivo je da spol istraivaa (pogledi na svijet ugradili su svoju socijalizaciju u odnosu na mukarce i ene) utie na to koja istraivaka pitanja e znastvanici smatrati vanim i kako e istraivati ta pitanja. Ova prespektiva nije samo svojstvena feministima, ve ona odslikava i pretpostavke koje preferiraju intenzivna promatranja, vrijednost subjektivnosti, odnos

161

izmeu znanstvenika i onih koji su predmet izuavanja, kao i idiografsko modeliranje i razmiljanje. Ove pretpostavke se podudaraju sa onima koje nalazimo u etnografiji (Fetterman, 1998; Rossman & Rallis, 1998). Pomalo kao posljedica prvog drugi element ukljuuje nain kako mukarci i ene, koji izuavaju uloge, pri tome trae razliite stvari, pronalaze razliite informacije u podacima i tumae rezultate na razliite naine. Na primjer, Dozierova tipologija uloga menadera i tehniara je homogenizirala i dihotomizirala znaaj posla u struci (Creedon, 1991, str. 78). Creedon kae da su ene koje izuavaju uloge pronale vezu i aktivnosti kod donoenja odluka od strane tehniara, dok muki istraivai ove aktivnosti smatraju dijelom uloge menadera. Trei element koji ini vei dio istraivanja uloga pridaje veu noramtivnu vrijednost ulozi menadera nego ulozi tehniara, devalvirajui tako rad koji najvie obavljaju ene u odnosima s javnostima. Takva sklonost prema ulozi menadera proizilazi iz muke socijalizacije da da prioritet hijerarhiji i kategorizaciji. Nadalje, teorija otvorenih sistema omoguava iru paradigmu u koju je ugraena teorija uloga. Strukturalne/funkcionalne pretpostavke teorije otvorenih sistema, s druge strane, tretiraju konflikte kao problematine, a ne kao potencijalno oslobaajue. Feministika kritika dovodi u pitanje ova normativna opravdanja za sklonost ulozi menadera. etvrti element: Strategije za smanjenje spolne diskriminacije prema enama praktiarima (npr. Dozier, 1998. c) esto tretiraju organizacijske predrasude kao konstantu i time zakljuuju da se ene mijenjaju (npr. vie istraivati, preuzimati uloge menadera) tako da mogu prevazii institucionalne mehanizme spolne diskriminacije. Ova tendencija odraava status quo u predrasudama strukturalnog/funkcionalnog u organizacijskoj teoriji. Radikalna feministika kritika takvog liberalnog jaanja jeste da je rtva okrivljena (Creedon, 1991, str. 73) za njeno stanje. Nadalje, od ena se trai da preuzimaju ulogu menadera unutar postojeih diskriminacijskih stuktura svrstavajui se u redove mukih stereotipa (mo i kontrola) (Hon, 1995, str. 33). Peti element: Liberalno jaanje koje je podlono daljem istraivanju uloga (jer se odnosi na diskriminaciju spolova) nikad ne osporava primjere priviligije i marginalizacije svojstvene pretpostavkama modelu otvorenih sistema organizacija ili liberalnog pluralistinog modela drutva kao cjeline (Hon, Grunig,
162

Komunikologija

& Dozier, 1992). Centralno pitanje je manifest o nejednakoj raspodjeli moi u organizacijama i u drutvu. Nadalje, prema ovoj kritici, rjeenje za nejednakosti moi u organizacijama i u drutvu nije u tome da se mo ponovo distribuira. Prema miljenju L. Gruing (1992) osnaivanje je mnogo korisniji koncept. Osnaivanje znai raspolaganje sa moi kao u igri pozitivnog zbira to je suprotno nagomilavanju ili gubljenju moi u igri nultog zbira. Hon (1995) napisala je plan za osnaivanje ena u odnosima s javnostima, spajajui liberalne feministike taktike sa radikalnom feministikom strategijom u cilju promjene organizacije i drutvenih sistema u kojima ove organizacije rade. Feministika kritika ima vaan udio u teoretiziranju uloga praktiara. Odnosi s javnostima u Americi profesija je gdje su ene u veini. Prema podacima Ureda za zapoljavanje SAD-a (2005) od 133.000 praktiara ene ine 61% zaposlenih u SAD-u (imenovane kao specijalisti za odnose s javnostima od strane Ureda za zapoljavanje). Teorija uloge praktiara se ne moe odvajati od pitanja spolova i diskriminacije meu spolovima unutar radne snage. Istovremeno, sakupljena je znaajna vrijednost dizajniranjem nomotetskih modela pojanjenja, baziranih na apstraktnim konceptima uloga praktiara, kao i na drugim kljunim konceptima. Mada ovaj pristup istraivanju moe biti u suprotnosti sa etnografskim prepostavkama usaenim u vei dio feministike kritike, ovaj odjeljak eli izgraditi nomotetsko objanjenje, ali da istovremeno vodi rauna o legitimnim zabrinutostima etiri feministike kritike i ukljui tu kritiku u normativnu teoriju. PRISTRASNOST, REFLEKSIJA I PRETPOSTAVKE Na cilj u graenju teorije ovdje je da se da pozitivistiki nomotetski model uloga praktiara u organizacijama. Kao pozitivistika teorija ona nastoji objasniti ono to je vjerojatnije od onoga to bi trebalo biti. Kao nomotetski model ona eli identificirati nekoliko korisnih koncepata i njihovu povezanost, dajui pri tome djelomina objanjenja uloga praktiara u veini ili svim organizacijama. U tom smislu nijanse bilo koje uloge praktiara u bilo kojoj organizaciji nisu nikada u potpunosti objanjene. Meutim, uprkos naem cilju i mi imamo nae vlastite normativne pristrasnosti koje nesumnjivo utiu na izgradnju ovih modela. Kako je to uobiajeno u etnografiji, dozvolite da i mi ovdje pojasnimo nae vlastite identificirane normativne pristrasnosti.

163

Prvo, kao bivi praktiari i sadanji nastavnici u ovom polju smatramo da su odnosi s javnostima profesija na uzlazu. Po iroj definiciji (npr. Cutlip, Center, & Broom, 1999; Gruning & Hunt, 1984) uvrtavamo odnose s javnostima u menadmentsku funkciju; stoga je uloga menadera centralni aspekt u funkciji odnosa s javnostima. Meutim, kako je ranije reeno (Creedon, 1991) ova hijerarhijska sklonost prema ulozi menadera moe imati neeljeni efekat degradacije uloge tehniara, to moda stvara predrasudu prema poslu koji disproporcionalno obavljaju ene praktiari u odnosima s javnostima. Drugo, smatramo da su interne operacije i donoenje odluka u organizacijama same po sebi politike prirode, odnosno da je orijentacija prema organizacijskoj teoriji najbolje predstavljena kroz perspektivu kontrole moi. Smatrajui to, ne odbijamo korisnost okoline kod organizacijske teorije. Istina je da je funkcija graninog opsega, koju obavljaju praktiari, vana vrijednost koju oni donose stratekom donoenju odluka. Meutim, nestalne i prijetee okoline postaju vane onima koji odluuju samo do onog stepena do kojeg se ti uvjeti okoline smatraju vanim u subjektivnim pogledima na svijet donosioca odluka. To znai da su pritisci iz okoline vani za strateko odluivanje samo kada donosioci odluka te pritiske oznae vanima. Perspektiva kontrole moi pomae u izgradnji teorija koje se odnose na efektivnost odjela unutar odnosa s javnostima. Uzimajui u obzir nedovoljna sredstva, donosioci odluka u organizacijama smatraju takve doznake kao igre sa nultim zbirom. U tom smislu osnaivanje nije tako korisno za nomotetska pojanjena kao to je to koncept moi u tradicionalnoj definiciji. Meutim, koncept osnaivanja od sutinske je vanosti ako uzmemo u obzir normativne aspekte teorije uloga u odnosima s javnostima. Tree, smatramo da je diskriminacija spolova u radu s odnosima s javnostima vano tekue pitanje praktiara, nastavnika i znanstvenika kod ove profesije u kojoj dominiraju ene. U veem dijelu naeg istraivanja o ulogama (Broom, 1982; Broom & Dozier, 1985, 1986; Dozier, 1987, 1988.c, Dozier & Broom, 1995; Dozier, Chapo, & Sullivan, 1983) dokumentirani su uzorci diskriminacije spolova. Ukidanje diskriminacije spolova kao takve i openito svih drugih oblika diskriminacije na radnom mjestu su napori koje podravamo i vrijednosti kojih se drimo. Meutim, smatramo korisnim izgradnju i testiranje pozitivistikog nomotetskog modela, kao prvi korak, a nakon toga
164

Komunikologija

izgradnju normativnog modela. U tom smislu prvo pristupamo spolu kao vanom konceptu u opisu i pojanjenju ponaanja uloga praktiara bez obzira na to to bi trebalo da bude. Oito je da, jer inimo koliko moemo, neemo s punim uspjehom moi razdvojiti to stvarno jeste od onog to bi trebalo biti. Meutim, teimo za ovim prvim, to emo prikazati u sljedeem odjeljku. U kasnijem dijelu poglavlja vratit emo se normativnoj teoriji. TEORETSKI MODEL INDIVIDUALNIH ULOGA PRAKTIARA Model prikazan na slici 5.1 objedinjuje rezultate razliitih studija o ulozi praktiara u zadnjih 25 godina u jedinstveni teoretski model na nivou analize pojedinca. Ovaj model govori o rezultatima Broomove i Dozierove ankete sa lanovima PRSA iz 1991. (Dozier & Broom, 1995). Ovaj model locira uloge praktiara u smjeru modela o sluajevima iz prolosti i njihovim posljedicama.

Struna uloga menadera i obavljanje te uloge Na slici 5.1 struna uloga menadera i primjena te uloge smatraju se tijesno povezanim, ali zasebnim konceptima. Strunost je pretpostavka za preuzimanje uloga potreban, ali ne i dovoljan uvjet za preuzimanje uloge. Dok je obavljanje uloge iroko izuavano, s jedne strane, (Anderson, Reagan, Sumner, & Hill, 1989; Anderson & Reagan, 1992; Broom, 1982; Broom & Dozier, 1985, 1986; Broom & Smith, 1978, 1979; Dozier, 1981, 1983, 1984.a, 1984.c, 1988.c, 1990; Dozier & Broom, 1995; Ekachai, 1995; Johnson & Acharya, 1982; Lauzen, 1992, 1994; Lauzen &

165

Dozier, 1992, 1994; Morton, 1996; Piekos & Einsiedel, 1990; Sullivan, Dozier, & Hellweg, 1984, 1985; Tam, Dozier, Lauzen, & Real, 1995; Toth, Serini, Wright, & Emig, 1998), to je strunost uloge rjee izuavana kao odvojeni koncept, s druge strane (Dozier, Grunig, & Grunig, 1995; Grunig, Grunig, & Dozier, 2002). Kada je potrebno da menader kao strunjak obavlja svoju ulogu, mogunost primjene te strunosti moe biti ograniena nizom faktora, ukljuujui i pogled na svijet dominantne koalicije. Ako top menaderi u organizaciji izjednae odnose s javnostima sa publicitetom, kao funkcijom tehnike podrke odlukama koje su donijeli drugi, onda strunost menadera nee nuno znaiti automatsku primjenu uloge menadera. Kako emo kasnije detaljno prikazati, dominantne koalicije esto trebaju neki dogaaj kao katalizator budilicu da iskoriste strunost menadera koja ve postoji (ili je treba dodati) u odjelu za odnose s javnostima. Kako se vidi iz rezultata Studije kvaliteta (Dozier, Grunig, & Grunig, 1995; Grunig, Grunig, & Dozier, 2002), struna uloga menadera sastoji se od dvije empirijske i pojmovno zasebne komponente. Administrativna strunost menadmenta ukljuuje neophodne kompetencije da razvije ciljeve i potciljeve programa, pripremi budet za rad odjela i upravlja odgovorima organizacije na razna ptianja. Strateka strunost menadmenta ukljuuje kompetencije da bi usmjerila istraivanje o evaluaciji, koristila istraivanje za segmentiranje javnosti i izvrila snimanje okoline. Oba tipa strunosti od sutinske su vanosti za efikasan menadment funkcije odnosa s javnostima. Profesionalno iskustvo i strunost uloge menadera Koji faktori pomau pojedinim praktiarima da steknu razne kompetencije za obavljanje uloge menadera? Ranija istraivanja su pokazala da je profesionalno iskustvo kljuna odrednica strunosti uloge menadera i kasnijeg obavljanja uloge mendaera. to se tie obavljanja menaderske uloge, godine profesionalnog iskustva su odgovarale 31% razliitosti u obavljanu uloge menadera u Broomovoj studiji PRSA lanova iz 1979. (Broom, 1982) i 18% razliitosti u obavljanju uloge menadera iz ankete PRSA lanova 1991. (Dozier & Broom, 1995). Profesionalno iskustvo je uzeto kao polazna taka da doprinese kako strunoj ulozi menadera tako i obavljanu uloge menadera, mada odnos izmeu njih nije direktno testiran u

166

Komunikologija

ranijem istraivanju. Kroz profesionalno iskustvo praktiari ue neophodne vjetine da razviju administrativnu strunost menadera, koja se moda moe nadomjestiti formalnim obrazovanjem i kroz sudjelovanje u strunim radionicama za dalje usavravanje. Strunost stratekog menadmenta moe se stei uglavnom kroz formalno obrazovanje, ali profesionalno iskustvo daje kljune sposobnosti tamo gdje se strateko znanje stavlja na kunju. Nadalje, profesionalno iskustvo uzeto je i kao doprinos direktnom obavljanju uloge menadera neovisno o strunosti uloge. Prema perspektivi kontrole moi iskusni praktiar moe preuzeti ulogu menadera jednostavno zato to potrebe okoline to nalau. U kvalitativnoj fazi Studije kvaliteta praktiari sa tradicionalnim (tehnikim) obrazovanjem i profesionalnim iskustvom ponekad su bili primorani preuzeti nove odgovornosti menaderske uloge, kada je kriza okoline ili neki dogaaj zahtijevao da neko preuzme odgovornost. Formalno obrazovanje i strunost uloge menadera Za one koji poduavaju odnose s javnostima doprinos formalnog obrazovanja strunosti uloge menadera i obavljanju te uloge donekle je razoaravajua okolnost. Godine 1979. formalno obrazovanje je vrlo malo doprinijelo procesu obavljanja uloge menadera (u manje od 1% ustanovljenog odstupanja koje nije bilo statistiki znaajno) u Broomovoj (1982) PRSA anketi. U anketi PRSA lanova iz 1991. formalno obrazovanje je doprinijelo obavljanju uloge menadera sa oko 2% odstupanja (Dozier & Broom, 1995). Naa je pretpostavka da mjerenja formalnog obrazovanja u odnosima s javnostima nisu dovoljno fokusirana. Pitali smo ispitanike u PRSA anketama provedenim 1979. i 1991. koliko je godina formalnog obrazovanja praktiar zavrio poslije srednje kole. Ako je ispitanik zavrio koled, pitali smo ga u emu se specijalizirao. Teoretski model prikazan na slici 5.1 naglaava obrazovanje koje se posebno odnosi na obavljanje uloge menadera. Tvrdimo da veliki dio formalnog obrazovanja u oblasti odnosa s javnostima favorizira tehnike kompetencije koje su od kljunog znaaja za poetni nivo rada u odnosima s javnostima. Specijaliziranje u srodnim podrujima (npr. novinarstvo, dranje govora) prua jo manje mogunosti za strateko i admistrativno

167

usavravanje uloge menadera. Kvalitetnija mjerenja bi se fokusirala na specifinim kursevima, radionicama i seminarima koji se bave specifinim sposobnostima uloge menadera. Nadalje, kao to je prikazano na slici 5.1, odnos izmeu formalnog, relevantnog obrazovanja i obavljanja uloge menadera nije direktan. Bolji teoretski model dokazuje da relevantno obrazovanje doprinosi strunosti uloga menadera (i u administrativnom i u stratekom smislu). Organizacione nunosti, artikulirane u okviru kontrole moi, odreuju stepen do kojeg e strunost uloge menadera biti iskoritena u praksi. Strunost operativnog istraivanja i strunost uloge menadera Na slici 5.1 strunost operativnog istraivanja tretira se kao konceptualno odvojeno podruje specijaliziranog znanja. To je zato to je takva vrsta strunosti relativno deficitarna meu praktiarima u oblasti odnosa s javnostima (Grunig , Grunig & Dozier 2002), ali je ipak od sutinske vanosti za strunost uloge stratekog menadmenta (u poreenju sa operativnim menadmentom). U kontekstu odnosa s javnostima operativno istraivanje je definirano kao snimanje okruenja i strunost programske procjene. Istraivanje pokazuje da operativno istraivanje u oblasti odnosa s javnostima obuhvata raspon od formalnih aktivnosti snimanja (npr. formalna istraivanja, ankete, revizije) do neformalnih tehnika (neformalni razgovor sa terenskim osobljem, telefonski razgovori sa javnostima da se odri kontakt, neformalna provjera reakcija na posebne dogaaje itd.). Isto tako, programska evaluacija varira od naunih evaluacija (npr. mjerenja stava javnosti prije i poslije), do evaluacije uzorka (npr. stalna analiza sadraja medijskih izvjetaja), pa sve do neformalnih evaluacija (npr. praenje i oslukivanje reakcija na PR programe). Prethodne studije pokazuju da praktiari koji obavljaju ulogu menadera koriste veliki raspon tehnika snimanjea i evaluacije, ali su jako ogranieni vremenom, budetom i /ili sofisticiranou zahtjeva donosioca odluka u organizaciji (Austin, Pinkleton, & Dixon, 2000; Broom & Dozier, 1990; Dozier, 1986, 1987, 1990; Dozier, Grunig, & Grunig, 1995; Grunig, Grunig, 1995; Grunig, Grunig & Dozier, 2002; Hon, 1997, 1997). Meutim, Lindenmann (2001) je tvrdio da se vremenska i budetska ogranienja mogu prevazii racionalnom, kreativnom upotrebom niskobudetnih istraivakih opcija.

168

Komunikologija

Kljuni deficitarni resurs koji praktiari donose sa sobom u domen stratekog planiranja jeste specijalizirano znanje o najznaajnim javnostima i mogui uinak izbora stratekih odluka na odnose s javnostima, to predstavlja klju prevazilaenju spomenutih ogranienja. Kao to smo ve rekli (Broom & Dozier, 1990; White & Dozier, 1992), takvo operativno istraivanje nije korisno dominantnoj koaliciji osim ako praktiar moe prevesti informaciju dobivenu snimanjem i evaluacijom u informaciju koja ima smisla za druge menadere i koja moe pojasniti implikacije moguih opcija u donoenju odluka. Operativno istraivanje i dvosmjerna komunikacija U Grunigovim modelima odnosa s javnostima (1976, Grunig, & Grunig, 1992) koncept operativnog istraivanja je uklopljen u dvosmjerne simetrine i dvosmjerne asimetrine modele. Dok praksa asimetrinog odnosa s javnostima eli manipulirati sa javnostima tako da bi bila u skladu sa onim to organizacija praktiara eli postii u igri nultog rezultata, to simetrini odnosi s javnostima trae uzajamno korisne rezultate koji mogu odrati stabilne dugorone odnose u igri pozitivnog rezultata. Jedan od zanimljivih nalaza Studije kvaliteta (koji je takoer spomenut u ranijem istraivanju) jeste da se i simetrine i asimetrine vrijednosti meusobno prepliu u igri pomijeanih motiva, unutar kojih organizacije i javnosti trae dovoljno dobra rjeenja za konflikte ili svae unutar skale moguih opcija koje su Dozier, Grunig, Grunig (1995) nazvali zonom u kojoj svi pobjeuju. Na taj nain kvalitetni odnosi s javnostima obuhvataju tenju za sticanjem taktike prednosti (asimetrina orijentacija) koja ne ugroava stabilnost dugoronih odnosa na dobrobit obiju strana unutar simetrinog pogleda na svijet. Od 1995. istraivaki tim Studije kvaliteta nastavio je dublje analizirati prividni paradoks visokih pozitivnih korelacija simetrinih i asimetrinih modela jednih prema drugim i prema ukupnom kvalitetu. Na osnovu analize podataka Studije kvaliteta tim je zakljuio da dvosmjernu komunikaciju treba mjeriti kao dimenziju odvojenu od simetrije i asimetrije (Grunig, Grunig, Dozier, 2002). Jedan od razloga to simetrine i asimetrine vrijednosti pozitivno koreliraju uz one koje su date ranije je to ove vrijednosti takoer ukljuuju mjerenja dvosmjerne komunikacije (npr. formalna i neformalna operativna istraivanja).

169

Izraenost dvosmjernog asimetrinog modela u okviru Faktora kvaliteta moda ima vie veze sa istraivakim aktivnostima, koja su mjerena indeksom, nego sa asmetrinom svrhom tog istraivanja. Dvosmjerna komunikacija znai da funkcija odnosa s javnostima djeluje kao oi i ui organizacije i kao njeni oficijelni glas. Kao i kod ljudskog tijela ukljueni su razliiti organi i bitne su razliite kompentencije. Kada snimanje i evaluacija obuhvate puni raspon formalinih i neformalnih prethodno opisanih tehnika, operativno istraivanje zatvara komunikacijski krug i ini ovaj proces dvosmjernim. Znaaj strunosti uloge menadera U Studiji kvaliteta (J.Grunig. 1992; Dozier, Grunig & Grunig, 1995; Grunig, Grunig, & Dozier, 2002), mjerenja strunosti uloge menadera bila su ukljuena u veliki broj stavki koje su pridodane odjelu za odnose s javnostima. efovi odjela su procjenili specjaliziranu strunost i raspoloivo znanje u svojim odjelima kako bi primijenili niz profesionalnih aktivnosti. Kada su svi podaci iz Studije kvaliteta saeti u jedinstveni Faktor kvaliteta (putem faktorske analize), strunost uloge menadera i vjetine dvosmjerne komunikacije zauzele su prvo mjesto u odnosu na znaaj kvaliteta. Ovo kljuno znanje predstavlja veliki dio odstupanja unutar Faktora kvaliteta. Strunost uloge menadera pokazala je najvee optereenje unutar Faktora kvaliteta (optereenje =.72), iz koje je odmah slijedila strunost u dvosmjernoj simetrinoj komunikaciji (optereenje =.72) kao i strunost u dvosmjernoj asimetrinoj komunikaciji (optereenje =.64). Spol, radni sta i profesionalno iskustvo Rana istraivanja uloga (Broom, 1982) pokazala su da je primjena konceptualnih komponenti uloge menadera bila nia za ene praktiare, kada se ta primjena usporedi sa njihovom primjenom uloge tehniara.4 Naredna istraivanja su pokazala da segregacija uloge moe posluiti kao mehanizam pri emu su ene koje rade na poslovima odnosa s javnostima plaene manje od mukaraca (Dozier, Chapo,& Sullivan, 1983; Dozier, 1988.c).
Oznaka enskog spola na slici 5.1 donekle je proizvoljna, a upotrijebljena je da pojasni znaenje kretanja koeficijenta. 170
4

Komunikologija

Zbunjujui faktor je to profesionalno iskustvo kao i godine rada u slubi kod sadanjeg poslodavca igraju ulogu u odreivanju odnosa izmeu spola i obavljanja uloge menadera. Uistinu, transformacija odnosa s javnostima od profesije kojom su dominirali mukarci 1960-ih godina (Smith, 1968), kada su samo etvrtina praktiara bile ene, do profesije kojom dominiraju ene sredinom 1980-ih, pa i vie od 61% ena u 21. vijeku rezultirale su sa velikim razlikama u profesionalnom iskustvu mukaraca i ena praktiara. Prilikom usporedbe obavljanja uloge menadera, relativno neiskusne ene su stavljene u usporedbu sa relativno iskusnim mukarcima. Meutim, nivo obavljanja uloge menadera (u usporedbi sa obavljanjem uloge tehniara) za ene je ostao na niskom nivou, ak i kada je profesionalno iskustvo bilo statistiki kontrolirano. Kao to je ve u najkraem reeno (Dozier & Broom, 1995), ovaj uzorak je tokom vremena opadao. U PRSA anketi iz 1979. postojao je znaajan negativni odnos izmeu ene i obavljanja uloge menadera, nakon to su godine slube i profesionalno iskustvo statistiki kontrolirani (Dozier & Broom 1995, str. 14). Do 1991. niska stopa obavljanja dominatne uloge menadera od strane ena bila je beznaajna, onda kada su godine slube i profesionalno iskustvo statistiki kontrolirani (str. 16). Iako je u anketi iz 1991. bilo tee ostvariti znaajne pokazatelje zbog manje veliine uzorka, kretanje koeficijenta za spol u obavljanu dominatne uloge menadera iznosilo je samo .08, to je manje od 1% utvrenog odstupanja u obavljanju dominantne uloge menadera. U 1991. nie stope obavljanja dominantne uloge menadera od strane ena su u velikoj mjeri objanjene razlikama u profesionalnom iskustvu i broju godina rada u slubi. Meutim, do sada je neadekvatno analizirana uloga koju pauza u profesionalnom poslu (na krae ili produene vremenske periode) i honorarni profesionalni rad igraju kod razlika u spolovima u obavljanju uloge menadera. Nadalje, nije provedeno istraivanje o odnosu izmeu spola i strunosti uloge menadmenta. Studija kvaliteta sugerira da je strunost uloge menadera snaan koncept, ali se podaci prikupljeni u Studiji kvaliteta bave strunou odjela za odnose s javnostima, a ne strunou pojedinaca, kao jedinicom analize. U odsustvu empirijske podrke model na slici 5.1 nije odredio razlike u spolovima kod stunosti uloge menadera. U 1998. ene su inile veliku veinu magistara (62%) i malu veinu doktora nauka (53%)
171

u oblasti novinarstva i masovne komunikacije (Becker et al., 1999). Zasnovano na istorijskoj distribuciji ena prema specijalizaciji u masovnoj komunikaciji, procenti su mnogo vei za oblast odnosa s javnostima. Ono to nije poznato na osnovu tako prikupljenih podataka jeste da li postdiplomske i doktorske titule u oblasti masovne komunikacije i odnosa s javnostima znae da nosioci ovih titula zaista imaju vie znanja o potrebnoj strunosti koja se trai za obavljanje uloge menadera. Jasno je da su o tome potrebna dalja istraivanja. Obavljanje uloge menadera i strateko odluivanje Rezultati istraivanja pokazuju snanu vezu izmeu obavljanja uloge menadera i uea u stratekim procesima u organizacijama. U PRSA anketi iz 1979. kretanje koeficijenta izmeu obavljanja uloge menadera i uea u stratekom odluivanju iznosilo je.35, sa poveanjem na .40 u anketi provedenoj sa istom populacijom u 1991. Ovo je odnos od kljunog znaaja, prikazan na slici 5.1, zato to povezuje obavljanje uloge menadera sa kljunim profesionalnim rezultatom ueem u stratekom odluivanju. Tvrdimo da praktiari ne mogu djelotvorno obavljati svoju funkciju ako ne uestvuju u stratekom odluivanju za izbor dugoronih ciljeva, u obavljanju neophodnih aktivnosti i raspodjeli resursa (Robbins, 1990). Ovo je vano iz sljedeih razloga: 1. Odnosi sa kljunim birakim tijelom su esto definirani stratekim odlukama organizacije. Grunig i Hunt (1984) smatraju da se javnosti obino stvaraju kao posljedica organizacionog ponaanja, ukljuujui i strateko odluivanje. 2. Uzajamno korisni, reciproni odnosi s javnostima esto zahtijevaju od organizacija da iniciraju strateke akcije kao pretee stratekim porukama i medijima koji se esto pogreno smatraju sutinom odnosa s javnostima. Strateka akcija se definira kao djelovanje koje mijenja organizacijske politike, procedure, proizvode, usluge i ponaanje. Da bi se to uradilo praktiar mora imati pristup onima u organizaciji, koji imaju mo da donose strateke odluke, a to je dominantna koalicija.5

Iz normativne perspektive strateke akcije su ograniene samo na one koje su drutveno odgovorne. 172

Komunikologija

3. Praktiari koriste formalne i neformalne mehanizme snimanja okruenja i evaluacije programa odnosa s javnostima kako bi pomogli s informacijama pri stratekom odluivanju, i tako prevazili prepreke u tom domenu. Takvo prikupljanje informacija nema nikakvu vrijednost za organizacije ako praktiari te informacije ne mogu uiniti pristupanim svojoj dominantnoj koaliciji u razumljivoj formi, i to onda kada se donose strateke odluke. Plaa Na individualnom nivou analize teoretski model na slici 5.1 odreuje tri direktne veze izmeu plae i faktora koji joj prethode: profesionalnog iskustva, obavljanja uloge menadera i uea u stratekom odluivanju. Profesionalno iskustvo je postavljeno tako da pozitivno utie na plau, ak i nakon to su obavljanje uloge menadera i uea u odluivanju statistiki kontrolirani. Obavljanje uloge menadera je postavljeno tako da pozitivno utie na plau, ak i kada je uee u odluivanju statistiki kontrolirano. Historijski gledano plaa ima tendeciju poveanja sa profesionalnim iskustvom u veini kategorija zanimanja, ak i bez promjene u uredu organizacije (npr. unapreenje) ili uloge. Obavljanje uloge menadera odraava priznatu strunost i odgovornost za uspjeh ili neuspjeh programa odnosa s javnostima. Kao takve, dominantne koalicije su postavljene tako da poveaju plau praktiara kao funkcije obavljanja uloge menadera, uz nagraivanje tako zaposlenih koji pruaju dragocjene usluge svojim organizacijama. Ova nagrada se uz dodatnu nadoknadu dobiva za uee u stratekom odluivanju, s obzirom da obavljanje uloge menadera ukljuuje i administrativne i strateke sposobnosti. Uee u stratekom odluivanju podrazumijeva da je praktiar lan dominantne koalicije bilo na formalnoj ili neformalnoj osnovi. Kao takvi, praktiari koji su de facto lanovi dominantne koalicije, spadaju u najvrednije zaposlenike u organizacijama. Sve prikazane veze sa plaom su konzistentne sa ranijim istraivanjem, ukljuujui ankete PRSA anova iz 1979. i 1991. (Dozier & Broom, 1995).
Meutim, kao pozitivistiki model, strateke akcije se moraju definirati kao svi koraci koji se poduzmu untar organizacije kako bi se uticalo na odnose sa kljunim javnostima, bez obzira na to da li su te akcije simetrine ili asimetrine. 173

Slika 5.1 prikazuje nejednostavan i direktan odnos izmeu plae i spola. Znaajno kretanje koeficijenta izmeu spola i plae u PRSA anketi iz 1979. (beta = .25) palo je skoro do nule (beta = .03) u anketi sa istom populacijom 1991. (Dozier & Broom, 1995). To ne znai da se sve razlike u plaama izmeu mukaraca i ena mogu objasniti profesionalnim iskustvom, obavljanjem uloge menadera i ueem u odluivanju. Sekundarnom analizom podataka PRSA analize iz 1991. otkrili smo da razlike u plaama ovise o fazi enine karijere. Konkretno govorei, otkrili smo znaajnu razliku u plai izmeu mukaraca i ena od 9 do 18 godina profesionalnog iskustva, to je sredina u njihovim karijerama. Kada su ove grupe zasebno analizirane, mukarci su u prosjeku zaraivali 63.460 $ (po kursu dolara 1991). ene su zaraivale samo 48.480$, ili oko 76% onoga to su zaraivali mukarci F = 4,56, d.f. = 1,51, p < .05. Ove brojke odraavaju plae nakon to su uticaji profesionalnog iskustva, obavljanje uloge menadera i uea u odluivanju statistiki kontrolirani. Znaajne razlike u plaama izmeu mukaraca i ena nisu pronaene kod skupina od 0 8 godina i od 19 + godina profesionalnog iskustva. Zadovoljstvo poslom Ako pretpostavimo da praktiari u odnosima s javnostima ele napredovati u karijeri od uloge tehniara, s kojom se zapoljavaju, do funkcije menadera, onda bi se moralo predoiti znaajano pozitivno kretanje koeficijenta izmeu obavljanja uloge menadera i zadovoljstva poslom. To nije sluaj na slici 5.1. Iako prethodno istraivanje pokazuje da je uee u procesu odluivanja na nivou uprave menadmenta u pozitivnoj vezi sa zadovoljstvom na poslu, to ne vrijedi za obavljanje uloge menadera kada je uee u procesu odluivanja statistiki kontrolirano. injenica je da je panel studija PRSA lanova iz 1979. i 1985. pokazala da su tehniari koji su nastavili obavljati tu ulogu prvenstveno tokom estogodinjeg perioda izuavanja, pokazivali najvee poveanje zadovoljstva poslom. Kada je u pitanju zadovoljstvo poslom tehniari, koji su napredovali do funkcije menadera (u najveem broju sluajeva), ostvarili su puno manji porast (manje od polovine) tokom istog perioda (Broom & Dozier, 1986). Anketa i naknadna Studija kvaliteta o praktiarima, koju su napisali Dozier i Gottesman (1982) pokazala je jaku vezu izmeu kreativnih i umjetniki nadarenih praktiara i obavljanja uloge

174

Komunikologija

tehniara. Kao to je definirano strukturom faktora kvaliteta, kreativan umjetniki nadaren praktiar preferira spontane, intuitivne i kreativne aspekte u praksi. Ovi praktiari ele imati vie udjela u odluivanju na nivou organizacije, ali bi vie voljeli veinu svog vremena provoditi kreiranjem poruka. U skorije vrijeme McGoon (1993) je napisao izvjetaj o rezultatima neformalne ankete putem faksa. Veina ispitanih praktiara navela je da preferira pisanje, ureivanje i izradu publikacija, te ostale aktivnosti u obavljanju uloge tehniara. Samo 11% njih izjavilo je da im se sviaju poslovi rukovoenja odjelom za odnose s javnostima. Samo 2% je odabralo rad sa top menadmentom kao omiljenu radnu aktivnost. Kada su upitani ta bi eljeli raditi za deset godina, odgovori su sadrali sljedee: biti pisac koji ivi od prodaje autorskih prava na najprodavaniju knjigu za djecu, ivjeti u Italiji i pisati knjige, biti na plai, posjedovati vlastiti staklenik i ivjeti u Francuskoj i raditi kao profesor engleskog jezika. Zoch, Patterson i Olson (1977) su anketirali praktiare u kolskim okruzima June Karoline; ispitanici su rangirali kreativnost kao jedan od pet faktora koji su vaniji za zadovoljstvo na poslu od plae. Dozier i Gottesman (1982) nisu pronali nikakvu vezu izmeu spola i uvjerenja kreativnih umjetniki nadarenih praktiara. Meutim, veliina njihovog uzorka bila je isuvie mala da bi se mogli predstaviti pouzdani dokazi. Ako je spol zaista povezan sa vrijednosnim sistemom kreativnih umjetniki nadarenih praktiara, onda feministika kritika Creedona koja se odnosi na istraivanje uloga, dobija novo znaenje. ene su moda predmet segregacije time to je status njihove prvenstvene uloge tehniara manje moan i to su njihova radna mjesta manje plaena, a kao to je ve reeno u drugim istraivanjima (Dozier, 1998. c; Dozier, Chapo, & Sullivan, 1983). S druge strane, ene moda same biraju ulogu tehniara u veem broju, zato to trae zadovoljstvo na poslu koje poiva na kreativnim i umjetnikim aspektima njihovog posla. U anketi univerzitetskih studenata koji se pripremaju za karijeru u odnosima s javnostima uz upotrebu nacionalnog uzorka PRSA lanova, Farmer i Waugh (1999) su otkrili da se ene koje se specijaliziraju za odnose s javnostima ne razlikuju znaajno od mukaraca u njihovoj elji da donose strateke odluke u komunikacijskoj politici, preuzimaju odgovornost za uspjeh ili neuspjeh PR programa, budu organizacijski strunjaci u odnosima sa
175

javnostima, planiraju i upravljaju budetima, i savjetuju vii menadment. Meutim, ene su znaajno vie nego mukarci pokazivale elju da planiraju i realiziraju posebne dogaaje, vode korespondenciju, uspostavljaju kontakte sa medijima i realiziraju tehnike kreativne aspekte odluka koje donose drugi. Nalazi Farmera i Waugha su u skladu sa naim vlastitim istraivanjem. ene rjee od mukaraca obavljaju ulogu menadera, ali je ova razlika mala i esto zanemarljiva nakon to je profesionalno iskustvo statistiki kontrolirano. Meutim, ene puno ee obavljaju ulogu tehniara nakon to se statistiki kontrolira profesionalno iskustvo. U skladu sa naom analitikom strategijom koritenja dominantne uloge, Farmer i Waugh bi najvjerovatnije otkrili da ene koje se specjaliziraju za odnose s javnostima prvenstveno preferiraju ulogu tehniara, dok mukarci prvenstveno preferiraju ulogu menadera. Ove preferencije uloga meu univerzitetskim studentima indirektno podupiru vezu izmeu spola i preferencija koje se odnose na kreativne umjetnike aspekte PR rada. Odsustvo razlika u spolovima, koje se odnose na elju za obavljanjem uloge menadera, konzistentno je sa ranijim istraivanjem koje pokazuje da je zadovoljstvo na poslu (meu zaposlenim praktiarima) u pozitivnoj vezi sa ueem u stratekom odluivanju, ali ne sa obavljanjem uloge menadera, nakon to je uee u procesu odluivanja strateki kontrolirano (vidjeti sliku 5.1). Ovo se takoer poklapa sa nalazima Doziera i Gottesmana (1982) da praktiari koji su kreativno i umjetniki nadareni ele biti ukljueni u proces odluivanja, ali istovremeno ne vjeruju da e imati vee unutarnje zadovoljstvo ako napreduju na korporativnoj ljestvici. U svakom sluaju status uloge tehniara i praktiara koji su kreativno umjetniki nadareni predstavlja ozbiljno profesionalno pitanje. Normativna preferencija za obavljanje uloge menadera implicitno degradira posao velikog broja praktiara koji obavljaju prvenstveno ulogu tehniara, od kojih su veina ene. Ovaj problem se, meutim, moe rijeiti ako se uloga odnosa s javnostima razmatra na organizacionom a ne na nidividualnom nivou analize.

176

Komunikologija

MODEL OBAVLJANJA ULOGE NA NIVOU ORGANIZACIJE Slika 5.2 preuzima koncept uloge praktiara i transformira ga na nivou analize unutar odjela i organizacije. Ova transformacija uloga praktiara na meso nivou odraava odreene aktivnosti oko uloga praktiara provedene u Studiji kvaliteta (Dozier, Grunig, & Grunig, 1995; Grunig, Grunig, & Dozier, 2002). Model na slici 5.2 je predstavljen kao proces u toku sa sugestijama za njegov dalji razvoj koji se razmatra na kraju ovog poglavlja. Model je kruni, pri emu se kljuni koncepti tokom vremena promatraju kao interaktivni, sa rezultatima unutar vremena 1, koji slue kao inputi u vremenu 2. Ovi mehanizmi su oslikani unutar kruga ponude potranje i kruga kontrole moi na slici 5.2.

Tri naizgled nevezana rezultata iz Studije kvaliteta stimuliraju stvaranje teoretskog modela na slici 5.2 . Prvo, kvalitativni dio studije trai da se odredi na koji su nain odlini odjeli odnosa s javnostima postali odlini. U nizu sluajeva top komunikatori i lanovi dominantnih koalicija pominjali su i govorili o nekoj vrsti krize koja bi funkciju odnosa s javnostima gurnula u centar panje. Ovo ukljuuje industrijske krize irokih

177

razmjera kao to su izlijevanje nafte na Aljasci sa Exxon Valdeza i curenju plina u Bhopalu u Indiji, kao i krize vezane za pojedine organizacije, kao to je suprostavljanje izgradnji nuklearne elektrane. U svakom od ovih sluajeva inilo se da je organizacijama bio potreban katalizirajui dogaaj koji bi prethodio brzom redefiniranju funkcija odnosa s javnostima u organizacijama. Takve krize su dovodile dominantne koalicije u situaciju da koriste prednosti neiskoritenih talenata u svojim postojeim odjelima za odnose s javnostima ili da zapoljavaju dodatne praktiare i savjetnike u cilju jaanja funkcije odnosa s javnostima. Drugo, studije sluaja su takoer otkrile na koji nain su nastali odjeli za odnose s javnostima, nakon to bi katalizirajui dogaaj pruio mogunost takvim odjelima da se bave svojim poslom. Ovo nastojanje je predstavljeno krugom ponude potranje, to je detaljnjije opisano u drugim studijama (Dozier, Grunig & Grunig, 1995). U sutini, predstavnici odjela za odnose s javnostima okupljaju se za stolom prilikom stratekog odluivanja u vrijeme krize. Ako funkcija odnosa s javnostima dobro obavlja svoj posao (npr. znaajano pomae u bitnim stratekim pitanjima), onda organizacija ostvaruje eljene rezultate. Dominatne koalicije priznaju ove eljene rezultate, te nakon toga mijenjaju svoju percepciju o odnosima s javnostima i onome to ta funkcija moe uraditi. To dovodi do poveanih oekivanja dominantnih koalicija da odnosi s javnostima dadnu znaajan doprinos stratekim odlukama. Tree, Studija kvaliteta sugerira da su strunost uloge menadera i strunost u domenu operativnog istraivanja (kao to je pokazano u Grunigovim dvosmjernim modelima) najvaniji atributi odlinih odjela za odnose s javnostima (Grunig, Grunig, & Dozier, 2002). Meutim, strunost uloge tehniara takoer visoko korelira sa strunou uloge menadera, strunou operativnog istraivanja i sveukupnim kvalitetom. Kako bi ovo teoretski imalo smisla, perspektiva kontrole moi obezbjeuje korisnu heuristiku. Kada efikasni odjeli za odnose s javnostima proizvode eljene strateke rezultate za organizacije, perspektiva kontrole moi sugerira neku vrstu quid pro quo u odnosu na raspodjelu deficitarnih resursa. Odjeli za odnose s javnostima koji proizvode eljene strateke rezultate za dominantne koalicije mogu manevrirati kako bi pribavili deficitarne resurse odjelu za odnose s javnostima.
178

Komunikologija

Dok se kod dominantnih koalicija malo cijene tehniari ili kreativni umjetniki nadareni praktiari, to se efikasni odjeli za odnose s javnostima jako cijene. Prema Studiji kvaliteta, odjeli sa potrebnom strunou za obavljanje uloge menadera i provoenje operativnog istraivanja takoer pribavljaju najbolje kreativne umjetnike talente. Krug kontrole moi opisuje reciproni sistem nagraivanja za kvatitet u odnosima s javnostima. Iako se nagrade dobivaju za postizanje eljenih stratekih rezultata, tvrdimo da takvi rezultati poivaju na kvalitetu u implementaciji programa kao i planiranja. Unutar kvalitetnih odjela za odnose s javnostima ljudi sa razliitim talentima i sposobnostima rade zajedno na planiranju, implementaciji i evaluaciji programa odnosa s javnostima. Nema potrebe da svi zaposleni u odjelu za odnose s javnostima obavljaju ulogu menadera ili provode operativno istraivanje. U stvari, najbolji odjeli mogu biti oni u kojima se menaderi i tehniari jasno razlikuju i u kojima mogunosti za napredovanje u karijeri praktiarima na razliite naine omoguavaju da ostvare zadovoljstvo na poslu. Imajui to na umu, razmotrite implikacije normativnih modela praktinih primjera odnosa s javnostima. KA INKLUZIVNOM NORMATIVNOM MODELU PRAKSE U ODNOSIMA S JAVNOSTIMA Literatura o odnosima s javnostima kao profesiji u usponu naglaava praksu kao menadersku funkciju u organizacijama. Najvaniji prirunici za uvodne kurseve o odnosima s javnostima (npr. Cutip, Center, & Broom, 1999; Grunig, & Hunt, 1984) posebno definiraju odnose s javnostima kao funkciju menadmenta. Prirunik Drucka i Hieberta (1979) predoio je strategiju profesionalnog napredovanja, koja pretpostavlja napredovanje praktiara od dominantnih uloga tehniara na poetku karijere do uloga menadera nakon sticanja veeg profesionalnog iskustva. To, naravno, znai da pojedini praktiari koji ne napreduju do uloga menadera ostaju, uglavnom, na poetnim aktivnostima od manjeg znaaja. Kao to su zapazili razliiti feministiki kritiari, to degradira posao koji veina ena najee obavlja u ulozi praktiara. Mi smo za ovo, vjerovatno, jednako krivi kao i Druck i Hiebert. Naa prva zajednika publikacija za akademski asopis, u kojoj smo naveli rezultate panel studije PRSA lanova iz 1979. i 1985, objavljenja je pod naslovom Unapreenje uloge na naslovnoj

179

stranici asopisa za odnose s javnostima. U retrospektivi, ova naizgled degradacija tehnike uloge nikada nije bila osobne prirode. Umjesto toga ona je odraavala nedostatak preciznosti odgovarajueg nivoa analize za razmatranje kljunih normativnih pitanja. Istina, odnos s javnostima jeste funkcija menadmenta. Da bi bili kvalitetni, odjeli za odnose s javnostima moraju imati strunjake koji bi obavljali ulogu menadera i provodili operativno istraivanje (snimanje okruenja i programsku evaluaciju). Da bi bili kvalitetna, funkcija odnosa s javnostima mora biti prisutna, bilo formalno ili neformalno, kada dominantna koalicija pravi strateke odluke koje utiu na odnose s javnostima. Kako bi ostvario svoje mjesto u procesu stratekog planiranja odjel za odnose s javnostima mora unijeti deficitarne i jedinstvene resurse u proces odluivanja. To esto ukljuuje strunost odjela u pogledu onoga to se deava u okruenju organizacije. Meutim ovi imperativi za funkciju ili odjel ne podrazumjevaju da svaki pojedini praktiar mora biti menader. Ako je opseno istraivanje u ovom podruju tano (Dozier & Gottesman, 1982; McGoon, 1993), mnogi praktiari u odnosima s javnostima cijene kreativno umjetnike aspekte svog rada. Iako oni ele da budu ukljueni u proces odluivanja, ovi praktiari ne ele biti menaderi. Niti bi to trebali biti. Kao to Studija kvaliteta jasno pokazuje, najbolji odjeli za odnose s javnostima podupiru visoke nivoe kako strunosti menadera tako i tehniara. Odjel za odnose s javnostima koji dobro funkcionira najbolje se moe razumjeti ako se posluimo metaforom ljudskog mozga i njegove dvije razliite hemisfere (Springer & Deutsch, 1998). Lijeva hemisfera favorizira logike, analitiki poredane zadatke koji se obino povezuju sa menaderskom funkcijom; desna hemisfera favorizira subjektivne, simultane, i sintetike aktivnosti koje se povezuju sa kreativnom proizvodnjom stratekih poruka. Isto kao to ljudski mozak najbolje funkcionira kada obje hemisfere rade zajedno na rjeavanju problema tako isto funkcioniraju i efikasni odjeli za odnose s javnostima. S obzirom da su mnogi zaposleni praktiari prikriveni pisci, pjesnici i umjetnici (McGoon, 1993), i s obzirom da veina najkvalitetnijih odjela ima visok nivo kreativnih sposobnosti (Grunig, Grunig, & Dozier, 2002), moramo razmiljati konstruktivno o paralenim putevima karijere za one koji zadovoljstvo na poslu crpe kroz strateki menadment odnosa s javnostima i onima koji
180

Komunikologija

zadovoljstvo crpe iz umjetnikih aktivnosti (oblast odnosa s javnostima). Takoer trebamo konstruktivno razmiljati o nainu na koji se ove dvije orijentacije prema odnosima s javnostima mogu integrirati u efikasan odjel. Kako bi bio efikasan i kreativan, umjetniki nadaren praktiar ne moe funkcionirati u stratekom vakumu stvarajui kreativne proizvode koji su sami sebi cilj. Umjesto toga, na kreativni rad se putem uzajamno korisnih odnosa izmeu lanova odjela mora gledati kao na sredstvo za postizanje cilja, koje je relevantno za strateke ciljeve programa. Isto kao to efikasni odjeli za odnose s javnostima moraju omoguiti gostoljubivo radno okruenje za kreativne, umjetniki nadarene praktiare, isto tako se moraju razmotriti i potrebe ena zaposlenih u struci. U Studiji kvaltiteta organizacije sa najboljim odjelima za odnose s javnostima tkaoer su imali jasne politike koje zabranjuju seksualno uznemiravanje i diskriminaciju, pri emu se tako stvara radno okruenje koje podrava ene, i osnivaju mentorski programi za ene (Dozier, Grunig, & Grunig, 1995). S obzirom da su odnosi s javnostima profesija u kojoj dominiraju ene, onda je i efikasnost odjela za odnose s javnostima direktno povezana sa odnosom prema enama u organizaciji. Raznolikost unutar odjela za odnose s javnostima, kada su u pitanju odnosi meu spolovima i ulogama menader/tehniar, lake je prepoznati kao prednost kada se menaderske definicije funkcije odnosa s javnostima ne primjenjuju neadekvatno na pojedinca. Kreativan, umjetniki rad praktiara, bilo mukaraca ili ena, trebao bi biti priznat i nagraen za doprinos odlinom planiranju i realizaciji stratekih programa odnosa s javnostima. PLAN ZA BUDUE ISTAIVANJE ULOGA Nakon etvrt vijeka istraivanja organizacijskih uloga praktiara, potrebna su dalja istraivanja. Predlaemo slijedee: 1. Nastaviti sa inoviranjem metoda za mjerenje uloga, ali izbjegavati neogranieno vraanje na poetak. Kako se odnosi s javnostima budu razvijali kao profesija i kako se studije o ulogama praktiara budu izuavale od strane drugih drava osim SAD-a i Kanade, mjerenja uloga u odnosima s javnostima moraju ostati dinamine. Istovremeno ne smijemo dozvoliti da nas nae statistike metode ugroavaju. Zato to se redefinicija uloge praktiara esto zasniva na istraivakoj faktorskoj analizi promjenjivih skupina komponenti, dok otkrivanje novih uloga

181

donekle postaje tautoloko. Po svojoj induktivnoj prirodi, faktorska analiza tipino generira nove faktore (uloge) kada se razliite komponente dodaju u prvobitnoj korelacijskoj matrici. Novootkriveni faktori bi prije mogli predstavljati umjetnike eksponate analitike procedure koja se koristi, nego bitne teortske doprinose. Takve nove uloge je teko usporediti sa studijama u kojima se koristila Broomova originalna skupina od 24 stavke. Korisniji pristup jeste da se nove skupine mjerenja uloga tretiraju kao odvojeni koncepti u svrhu analize, te da ih se onda stavi u korelaciju sa originalnom skupinom stavki (vidi tabele 5.1 i 5.2). Na ovaj nain mogu se napraviti direktana poreenja izmeu novih i starih mjerenja uloga. 2. Mjeriti strunost uloge menadera kao odvojeni koncept i otkriti odakle dolazi ta strunost. Kako je reeno u Studiji kvaliteta, saznanje o tome kako se obavlja uloga menadera bitnije je za kvalitet odnosa s javnostima nego stvarna realizacija ponaanja u okviru tih uloga od strane efa odjela. Nadalje, strunost uloge menadera ne bi se trebala smatrati atributom pojedinca; umjesto toga, strunost uloge menadera je atribut odjela za odnose s javnostima. Meutim, kako bi izali izvan okvira Studije kvaliteta, podaci se moraju prikupiti od svih lanova odjela za odnose s javnostima, zatim se moraju objediniti, da bi predstavljali atribut odjela. To je jedini nain pomou kojeg moemo empirijski utvrditi gdje unutar odjela poivaju sposobnosti za specifine uloge. Ovaj smjer istraivanja ima bitne implikacije na analizu spola, uloga, donoenja odluka, plaa i zadovoljstva poslom. Objedinjeni podaci pokazuju da ene praktiari pohaaju postdiplomske studije u veem broju nego mukarci. Meutim, ene takoer ine veinu praktiara. Postavlja se stoga empirijsko pitanje o tome da li ene posjeduju veu strunost uloge menadera nego mukarci. Ako ene posjeduju veu strunost uloge menadera, onda se nai teoretski modeli (vidi slike 5.1 i 5.2) moraju ponovo razmotriti. 3. Analizirati kreativnog, umjetnikog praktiara i praktiara kao stratekog menadera u smislu profesionalne uloge i zadovoljstva poslom. Zadovoljstvo poslom i organizacione uloge su koncepti kojima nije poklonjena zasluena panja. Po svemu sudei, vanjsko zadovljstvo poslom (npr. naziv radnog mjesta, uee u odluivanju, plaa) moda je vee za one praktiare koji obavljaju ulogu menadera. Meutim, dokazi sugeriraju (Broom & Dozier, 1986; Dozier & Gottesman, 1982; McGoon, 1993) da mnogi praktiari crpe veliko unutarnje zadovoljstvo za obavljanje
182

Komunikologija

kreativnih i umjetnikih aspekata uloge tehniara. Kao profesija, odnosi s javnostima moraju obezbjediti odrivu karijeru unutar koje e i kreativni, umjetniki nadareni praktiar, kao i praktiar kao strateki menader postii vanjsko i unutarnje zadovoljstvo od svog rada. Velika studija trendova PRSA lanova iz 1990. i 1995. (Seriini et al. 1997; Toth et al., 1998) pokazala je da mukarci i ene crpe zadovoljstvo poslom u odnosima s javnostima na razliite naine; meutim, specifian odnos izmeu obavljanja uloge i zadovoljstva poslom nije testiran. 4. Nastaviti izuavati odnose izmeu spolova, plaa i uloga. U naoj studiji trendova PRSA lanova iz 1979. i 1991. (Dozier & Broom, 1995), otkrili smo da su mnogi od oitih uzoraka diskriminacije na liniji spol plaa iz 1979. znaajno opali do 1991, sa razlikama u plaama i ulogama koje su u velikoj mjeri ovisile o razlikama u spolovima u profesionalnom iskustvu. Tada smo upozorili da se ne radi previe ovakvih promjena. Izraeni uzorci u plaama su se zadrali u 1991, sa enama koje su zaraivale 76% od plaa mukaraca sa jednakim profesionalnim iskustvom. Meutim, ovaj efekat je bio specifian za srednje godine njihovog profesionalnog radnog vijeka (praktiari sa 9 18 godina radnog iskustva). Prethodnim istraivanjem o plai, odnosima spolova i uloga nije adekvatno izmjereno kakav efekat prekid u karijeri ima na plau i obavljanje uloge. Ono to znamo na osnovu opsenih istraivanja jeste da je obavljanje uloge menadera u pozitivnom odnosu prema plaama nakon to je profesionalno iskustvo statistiki kontrolirano. Takoer znamo da ene prvenstveno obavljaju ulogu tehniara ak i nakon to je profesionalno iskustvo statistiki kontrolirano. Meutim, istraivai nisu izmjerili niti analizirali nain na koji odabiri uloge koja se obavlja utiu na plau, i da li spol utie na mogunost izbora uloge koju neko obavlja.

183

184

Filologija

Filologija

Hazema Nitovi

METODE I POSTUPCI RADA U NASTAVI OSNOVA ITANJA I PISANJA

Saetak Integracijskim pristupom uenju itanja i pisanja uspostavlja se vra veza izmeu glasa i slova, kombiniraju se glasovi, dijelovi rijei i reenice, uspostavlja se semantika veza izmeu rijei i reenica unutar teksta. Kombinacijom analitikih i sintetikih metoda povezuju se razliite operacije, kao to su: ralanjivanje reenica na rijei; slaganje rijei u nove reenice; ralanjivanje rijei na slova / glasove; slaganje slova / glasova u slogove i nove rijei. Savremena literatura, koja tretira problem itanja i pisanja, kao i brojni meunarodni projekti ne nude znaajnija metodska inovativna rjeenja u nastavi itanja i pisanja.

* * *
Meu teoretiarima i uiteljima praktiarima prisutan je razliit pogled na primjenu metoda i postupaka rada u nastavi osnova itanja i pisanja. U strunoj literaturi, koja se bavi problemom itanja i pisanja, pominju se brojne metode rada, ali danas preovladavaju dva pristupa osnovama itanja i pisanja, koji su bazirani na dva temeljna odnosa prema jezikim sadrajima, to su analitiki, sintetiki i analitiko-sintetiki pristup. Istina, danas se ove metode pojavljuju u kombinaciji sa drugim metodama koje doprinose cjelovitijem razumijevanju proitanog. U sintetikom pristupu uenju itanja i pisanja polazi se od slova / glasa pa se taj metodski postupak naziva i elementarnim, jer polazi od najmanjih jezikih jedinica sa naglaenim fonolokim i grafikim aspektom, odnosno uspostavljanjem veze izmeu glasa i slova, te spajanjem slova / glasova u slogove i krae rijei. Mnogi teoretiari smatraju da se savladavanje tehnike itanja i pisanja realizira na tetu potpunijeg razumijevanja proitanog.1 Primjedbe
"U istraivanju provedenom 1961. godine Schmalohr utvruje da se u petom razredu osnovne kole sposobnosti itanja uenika koji su uili prema analitikoj metodi i onih koji su uili prema sintetikoj metodi izjednaavaju", Ruth 187
1

ovoj metodi rada odnose se i na odabir kratkih rijei koje djeca brzo naue, ali koje ne pobuuju njihovo interesiranje. Osnovni nedostatak sintetike metode rada jeste i u prenaglaenom insistiranju na slovima i glasovima kao da su to osnovne jedinice koje su nosioci znaenja rijei.2 Analitike metode, ili analitiki pristup, kako se u nastavnoj praksi sve ee definira, pojavljuju se u sklopu cjelovitih metoda koje polaze od smisla rijei i reenice. I analitike metode rada pojavljuju se pod raznim nazivima, a najpoznatije su metode cjelovitih rijei i metode cjelovitih reenica. U analitike metode rada svrstava se i globalna metoda koja ulazi u sastav cjelovitih metoda i koja je u bliskoj vezi sa analitikim metodama rada. U analitikim metodama rada polazi se od rijei i reenice, koje se ralanjuju, te se na taj nain dolazi do glasa i slova. U praksi se najee polazi od globalnog itanja kraih reenica iz kojih se kasnije izdvajaju pojedine rijei, a onda se dolazi do slova i glasova. U analitikom pristupu esto se nalaze nizovi rijei koji su nastali dodavanjem ili oduzimanjem slova poetnoj rijei. Pogreno bi bilo protumaiti da se jezika analiza temelji iskljuivo na nizovima rijei i reenica, jer bi takav postupak kod djece izazivao dosadu i ne bi ih motovirao. Kvalitetnom razvijanju jezike analize, koja je bitan preduvjet za uenje itanja i pisanja, doprinose jezike igre, rimovane rijei, pronalaenje, dodavanje, oduzimanje i zamjena slova i slogova u rijeima. U jezikoj analizi polazi se od cjeline rijei i reenice, pa se uzimaju rijei i reenice koje su bliske djeijem iskustvenom nivou. Veina teoretiara se slae s tvrdnjom da je vizuelni kriterij znaajan pri izboru jezikih sadraja. Reenice moraju biti kratke, jednostavne, prilagoene jezikoj analizi. Ni u jednoj nastavnoj oblasti nije bilo toliko oprenih miljenja i toliko rasprava vezanih za metode rada i nastavne postupke kao u nastavi osnova itanja i pisanja. Te rasprave ni

GMBEL: Erstleseunterricht, Entwvicklungen Burgbcherei denzen Erfahrungen, Cornelsen Scriptor Verlag, Frankfurt, str. 212 215. 2 H. Mller (1964) istraivao je sposobnost itanja kod djece koja su uila itati prema sintetikoj i prema analitikoj metodi. Poslije drugog razreda autor je utvrdio da bolje itaju ona djeca koja su uila itati prema sintetikoj metodi. Ona djeca koja su uila prema analitikoj metodi postiu bolje rezultate u brzini itanja, ali se slabije snalaze u razumijevanju teksta. U etvrtom razredu sposobnosti su gotovo izjednaene. 188

Filologija

danas nisu sasvim okonane i pored brojnih empirijskih istraivanja u ovoj oblasti.3 Nastava koja je usmjerena na savladavanje osnova itanja i pisanja ima zadatak da osposobi uenike za itanje, pisanje i razumijevanje proitanog. U predbukvarskoj fazi rada uenici se pripremaju za uenje itanja i pisanja slova. U ovoj fazi rada akcenat je na razvoju govora i grafomotorikim predvjebama koje slue za koordinaciju pokreta. Predmetno podruje elementarne pismenosti u nastavnoj praksi ne realizira se svugdje na isti nain. Najee se prvo ue velika i mala tampana slova, a zatim velika i mala pisana slova. itanje i pisanje su neodvojivi procesi, ue se istovremeno; istina, na ovaj nain je neto usporen proces uenja itanja i pisanja, ali je usvajanje itanja i pisanja temeljitije i sistematinije, djeca veu slova, pravilno itavaju i itaju s razumijevanjem. Pri prvom susretu sa kolom uenici primaju informacije sluajui govor uitelja, govor svojih vrnjaka i ostalih sa kojima komuniciraju. esto se kae da se uenik tek u koli susree sa uzornim govorom sluajui govor uitelja i njegove upute vezane za kultiviran govor. Uenik u prvi razred donosi govor sredine u kojoj je ivio, taj govor nerijetko odudara od standardnog jezikog izraza. Uenik e kasnije uiti pravilan izgovor u okviru govornih vjebi i ostalih usmjerenih aktivnosti. Dok uenici sluaju uitelja i ostale uesnike u razgovoru, oni usvajaju nova znanja i razvijaju komunikacijske sposobnosti. Govorom se oblikuju i iskazuju misli.

U ovom kontekstu znaajno je istaknuti faze itanja koje je sa psiholokog aspekta posmatrala M. udina Obradovi u knjizi Igrom do itanja, kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 17. i 18. Autorica je istakla etiri faze u procesu uenja itanja 1) Faza cjelovitog prepoznavanja. U ovoj fazi radi se o globalnom itanju cijele rijei, gdje je prisutna logografska strategija, za razliku od abecedne strategije jer se ovdje cijela napisana rije shvata kao znak za rije koju izgovaramo. 2) Faza poetnog glasovnog ralanjivanja. U ovoj fazi dijete obraa panju na slova i glasove koji tvore rijei. 3) Faza prevoenja slova u glas. U ovoj fazi dijete prepoznaje slovo i zamjenjuje ga u glas. 4) Faza prevoenja grafikih u glasovne jedinice. U ovoj fazi dijete je osposobljeno za cjelovito itanje, a kad naie na nove nepoznate cjeline u stanju je da ih brzo slovno i glasovno ralani. 189

Za uspostavljanje adekvatnog odnosa prema govornoj razvijenosti uenika prvog razreda osnovne kole uitelj mora imati uvid u sposobnosti artikulacije glasova, te sposobnosti artikulacije manjih i veih govornih cjelina, kako bi mogao planirati adekvatan pristup svakom ueniku. Uitelj e posebnu panju poklanjati onim uenicima i grupama uenika iji govor odstupa od standarda, te uvjebavati one elemente standardnog jezika koji se razlikuje od govornih elemenata jezikog izraza. PROGRAMSKA PODRUJA I KOMUNIKACIJSKI GOVORNI KONTEKST itanje se realizira onom brzinom koja odgovara brzini govora. Pri itanju je veoma vano da uitelj uvaava individualne sposobnosti uenika, te mogunost analize i reprodukcije proitanog sadraja. Na ovom uzrastu znaajne su vjebe vizuelne i akustine identifikacije glasova / slova; rijei; zvukova, te usavravanje preciznosti u diferencijaciji i imenovanju sadraja koje su vidjeli i uli. Povezivanje programskih podruja u komunikacijski govorni kontekst ostvaruje se raznim vjebama koje mogu imati identinu polaznu osnovu (slika, tekst, reenica, govorna situacija, film itd.), ali i razliito usmjerenje: jeziko, stilsko i gramatiko. U prvom razredu osnovne kole otklanjanje tekoa u govoru, itanju i pisanju predstavlja proces. Gramatika pravila su za uenike ovog uzrasta jo uvijek apstraktno podruje s obzirom na konkretnost kao osnovno obiljeje miljenja estogodinjaka. I podruje knjievnosti je u funkciji usavravanja tehnike itanja, razumijevanja sadraja i ostalih segmenata, a u skladu sa zahtjevima programske strukture. Stepen razvijenosti pamenja, miljenja i emocionalne zrelosti kao i stepen lingvistikog razvoja utiu na percpepciju i recepciju knjievnog teksta, te ukupnim vrijednostima djeluje poticajno na sve navedene aspekte, posebno na rjenik, jezike i kulturoloke aspekte, senzibilitet i doivljajno-spoznajni intenzitet u procesu komunikacije i u procesu usvajanja i usavravanja itanja i pisanja. Zbog toga je znaajno da su svi sadraji ovog predmetnog podruja u funkciji osnova itanja i pisanja. Da bi se postigao

190

Filologija

temeljni cilj u nastavi osnova itanja i pisanja, trebalo bi insistirati na onim vjebama koje e uticati na usavravanje tehnike itanja i pisanja (diktat s komentarom, izborni diktat, diktat s predsusretanjem pogreaka, objanjeni diktat, izborni, stvaralaki diktat...). to se tie integriranja sadraja u jedinstvenu cjelinu i s jedinstvenim ciljem, to su jo prije pola stoljea zagovarali Svetozar Ignjatovi, Slobodan imovi, Milan Janjui, Desanka Janjui, ivojin i Marija orevi, Todor Lili i Duan Jovanovi.4Pomenuti autori navode: "Planiranje rada u itanju mora biti usko povezano sa planiranjem rada u gramatici i pismenim vjebama".5 U predmetnom podruju osnova itanja i pisanja, (spoznajno podruje znanje) akcenat je na prepoznavanju glasa u inicijalnoj, medijalnoj i finalnoj poziciji, te razlikovanju pojmova glasa i slova, rijei od reenice, uspostavljanju logikog slijeda u nonsensnom iskazu i prepoznavanju humora u govoru, razgovoru i tekstu. Zahtjevi koji se odnose na podruje itanja usmjereni su na pravilno itanje i razumijevanje proitanog, a iz podruja dikcije postavljen je zahtjev unoenja elemenata izraajnosti u itanje. U prvoj fazi vano je da uenici savladaju pravilnu artikulaciju, ist izgovor svih glasova. Taj tip itanja Svetozar Ignjatovi naziva "artikulaciono itanje".6 U procesu ovog itanja stvaraju se odgovarajui uvjeti za razlikovanje pojedinanih slinih glasova i razlikovanje rijei sa razliitim akcentom, razlikovanje melodije, ritma, trajanja, visine i jaine govora. U igrama sluanja i diskriminacije trebalo bi razlikovati pravo i preneseno znaenje rijei. U ovoj fazi rada vano je insistirati na izgovoru onih rijei ije je znaenje uvjetovano afrikatskim parovima ( ; d; ; d). Proiruje se mogunost koritenja govornih igara koje su pogodne za vjebanje diskriminacije (zagonetke, brzalice, brojalice ...). Kada je u pitanju ovaj uzrast razvoj artikulacije glasova ve se stabilizira, tako da e se artikulacija vjebati samo sa onim uenicima koji budu imali problema sa pojedinim glasovima. Petogodinjaci/estogodinjaci tee izgovaraju glasove: lj, r, nj, ,
Svetozar Ignjatovi i ostali: Nastava maternjeg jezika u osnovnoj koli prirunik i privremeni udbenik za uenike uiteljskih kola, Beograd, 1956. 5 Isto, str. 74. 6 op.c, str. 79. 191
4

, , d, pa je potrebno planirati vjebe artikulacije sa grupom uenika. U procesu uenja itanja i pisanja trebalo bi adekvatnim metodama raditi na bogaenju rjenika, proirivanju znanja o predmetima i pojavama iz okoline. Djeca usvajaju tane nazive i izraze o onome to vide, uju i posmatraju. U okviru jezike i socijalne komunikacije vano je predvidjeti raznovrsne oblike nastavnog rada koji podrazumijevaju sve jezike i socijalne aspekte i dinamizme (rad u paru; kooperativni rad; frontalni rad; individualni rad; igraonice mataonice; igraonice priaonice...) Od komunikacijskih postupaka u praksi se istie: posmatranje, sluanje, doivljavanje, izraavanje, razgovor, imitacija, prianje, prepriavanje, opisivanje (perceptivni i doivljajni nivo), te igra kao situacija, postupak i sredstvo. Kreativni pristup nastavi osnova itanja i pisanja ostvaruje se na relaciji uenik nastavna jedinica uitelj. Na osnovu programske dinamike uitelj definira temu razgovora, priprema materijal za govorne aktivnosti, stvara pogodnu atmosferu za razgovor, podstie kreativnu energiju, pobuuje interes i osjeanja, razvija kreativno miljenje. Da bi se sve ovo moglo realizirati, neophodno je odabrati adekvatnu motivaciju. Motivacija je najkreativniji dio asa, ona povezuje nastavnu jedinicu sa iskustvenim nivoom uenika. U okviru motivacione pripreme vanu ulogu imaju nastavna sredstva, iskustva i spretnost uitelja. Verbalna motivacija ostvaruje se putem teksta, prie. Neverbalna motivacija najee se zasniva na situacijskoj motivaciji. Vizuelna motivacija se ostvaruje pomou slike predmeta, bia, pojava, slike dogaaja, niza slika koje predstavljaju dogaaj, ilustrirane razredne slovarice, razredne slovarice i slogovnice bez ilustracija, uenike slovarice i slogovnice, aplikacije, kartoni rijei, filmovi, glina, plastelin, lutke i modeli predmeta. Asocijacijska motivacija realizira se u vidu poticaja na odreenu rije. Kombinacija uenikih govornih aktivnosti sa pokretima dijelova tijela (fiziki pokreti, ritmika gimnastika, pantomima) upotreba pomonih sredstava za razvoj govora, te isticanje kljunih rijei u temi daju dobre rezultate u fazi pripreme za nastavu itanja i pisanja. Formiranjem kraih reenica i njihovim oblikovanjem u manje cjeline, sluanjem, vjebanjem sluha, polilokim
192

Filologija

govorenjem, pojedinanim govorenjem, te kombinacijom pokreta i govora uenike uvodimo u improviziranu dramsku situaciju. Igra je osnovni oblik rada u predbukvarskoj i ranoj bukvarskoj fazi. Metoda igre je osnovna metoda u kojoj imamo spoj govornog, ritmikog i likovnog. Razgovor u nastavi osnova itanja i pisanja esto ima motivacijski cilj i slui kao uvod nekoj temi. Sloeniji tip razgovora je heuristiki. Ovaj tip razgovora nije iskljuivo reproduktivnog karaktera, nego se uenici podsticajnim pitanjima dovode do nove spoznaje i sami otkrivaju problem. Taj razgovor moe biti improviziran, razgovor telefonom, dramatizacija teksta i govorenje stihova. METODA SITNIH KORAKA U NASTAVI ITANJA I PISANJA U posljednjem desetljeu u nastavi itanja i pisanja poinje se primjenjivati STEP BY STEP projekat zasnovan na teorijama L. Vigotskog, E. Eriksona i J. Pijagetam. Posebno se insistira na opremanju uionica i radnih prostora koji odgovaraju potrebama uenika u procesu "aktivnog uenja". Ovaj projekat gradi se na metodologiji i konceptu naslijeenom iz predkolskog odgoja i obrazovanja. Program se realizira uz uee porodice i drutvene sredine. Nastava je osmiljena kroz angairanje u centrima aktivnosti. Po tvrdnji zagovornika Step by step programa inovacija se ogleda u pruanju mogunosti svakom djetetu da napreduje prema vlastitim sposobnostima, potrebama i interesiranjima. Pokretai i zagovornici ovog projekta istiu znaaj rada u malim grupama, uenici aktivno sudjeluju u procesu istraivanja, spoznavanja i otkrivanja. Uenje je organizirano u centrima aktivnosti koji predstavljaju male stimulativne laboratorije za "aktivno uenje". Na ovaj nain, smatraju autori projekta, djeci se prua mogunost izbora, poveava se motivacija za rad i zadovoljstvo u procesu uenja. Koperativno uenje podstie bolje razumijevanje razliitosti, te razvija osjeaj za zajednitvo i pripadanje grupi, odjeljenju. Sadraji se povezuju u cjelinu koja omoguava dugotrajnija i upotrebljivija znanja i vjetine, poveava ishode uenja i podstie uenike na samostalno uenje.

193

Prisustvo odraslih u uionici pomae uenicima da crpe znanje iz vie izvora. U okviru ovog projekta govor, itanje i pisanje su meusobno povezani, a u ovom procesu nastavnici i uenici zamiljeni su kao saradnici, partneri. Navedeni uvjeti su put ka djelotvornom uenju. Oni mogu posluiti za planiranje i programiranje nastavnog procesa, ali i za stvaranje atmosfere u kojoj e uenici uiti itati i pisati. Osnove itanja i pisanja podrazumijevaju sticanje umijea koje se ostvaruje u sredini ispunjenoj tampanim materijalom. Zagovornici uenja itanja i pisanja po Step by step projektu smatraju da se najbolje savladavaju slova ako su djeca okruena slovima i ako kompletna atmosfera u uionici prua zadovoljstvo i ima svrhu. Savladavanje itanja i pisanja ne moe se posmatrati izolirano od sluanja i govora. Neka djeca dolaze u kolu sa bogatim govornim potencijalom, a druga imaju oskudna saznanja iz te oblasti. Nauiti itati i pisati za dijete znai ui u svijet odraslih, odnosno nauiti jezik svoga okruenja.7 Osnovni cilj uenja itanja i pisanja po Step by step programu je da dijete, uzrasta od est i sedam godina, ovu znaajnu aktivnost usvaja kao igru i zabavu, te da nalazi radost u itanju i pisanju u oputenoj atmosferi, da ispoljava interes prema didaktikom materijalu za razvoj pismenosti, te da razvija govor i vjetinu sluanja kroz razgovor. Dijete od est godina pokazuje smisao za humor i moe ispriati originalne prie, moe se prisjetiti sadraja prie koju je ulo i moe je prepriati. Po miljenju zagovornika rada po Step by step programu za osnovnu kolu nastoji se pomoi djeci da postignu svoj puni potencijal s ciljem razvijanja kvaliteta tenog itanja. itanje se ui vjebanjem. Kada su djeca zadubljena u itanje, ona shvataju kako su ove dvije predmetne cjeline povezane. Prilikom vjebanja itanja, uenici se pripremaju za pisanje. Da bi podsticali itanje, uitelji uenicima daju prigodne tekstove. Poslije itanja potrebno je angairati vie uenika da prepriavaju bajke, basne, prie i da odigraju pojedine interesantne likove. Da bi se uenici zainteresirali za interpretaciju potrebno im
Step by step Centar za obrazovne inicijative: Stvaranje uionica u kojima dijete ima centralnu ulogu (6 7 godina), str. 139. 194
7

Filologija

je ponuditi vizuelno-stimulativne ilustracije koje bi uticale na pojaavanje interesiranja za sadraj koji su sluali. METODE UENJA ITANJA I PISANJA PO STEP BY STEP PROGRAMU Metode uenja itanja po ovom programu zavise od stilova uenja, od intelektualne spremnosti uenika, spretnosti nastavnika i njegovog iskustva, te opremljenosti kole. Step by step program nudi uiteljima nekoliko metoda meu kojima se istie: FONIKI METOD koji se poeo primjenjivati 1890. godine, a koji se odnosi na glas i slovo kada se jezik, koji djeca ue, temelji na fonetskom pravopisu. METOD POGLEDAJ IZGOVORI u nastavi se primjenjuje od 1930. godine. Ovaj metod se odnosi na vizuelno memoriranje rijei. Kada djeca raspolau fondom vie od 20 rijei, mogu primjenjivati to znanje u okviru ovog metoda. Ovdje je problem to se rijei pamte izdvojeno, tekst je reduciran. Metod formiranja reenica U okviru ove metode posebno se iskoritava kolska tabla na koju uenici postavljaju kartice sa rijeima po odreenom redoslijedu i tako sastavljaju reenice. Ova metoda nije pogodna za jezike sa sloenom deklinacijom. LINGVISTIKI PRISTUP uenja itanja pojavio se pedesetih godina. U okviru ovog metoda upotrebljavaju se rijei koje se slino izgovaraju, a razliito piu (maka taka znaka; kost gost). Ukoliko se od ovih rijei kreira nonsensna reenica, ili tekst, potrebno ju je osmisliti i ponuditi u vezanom tekstu. Metoda usmjerena na itanje U okviru ove metode sva djece imaju isti tekst, nastavnik postavlja pitanja i nastoji od uenika saznati lino zapaanje vezano za tekst. Pristup jeziku u cjelini Ova metoda ima centralno mjesto u Step by step programu. Zagovornici uvoenja ovog programa istiu da je metod pristupa jeziku u cjelini nedavno uveden, te da je veoma popularan na Zapadu. Po ovom metodu uenici ue itati tako to su okrueni
195

priama, pjesmama, rimovanim stihovima i drugim tampanim materijom. Tekstovi se posebno paljivo biraju, moraju zadovoljiti sve edukacijske elemente ovog uzrasta. Tekstovi su uvrteni u "Veliku knjigu" koja je svim uenicima dostupna u toku rada. Svaku proitanu rije nastavnik pokazivaem dotakne. Djeca itaju zajedno poliloki. Pored ove "velike knjige" esto se koriste i "male knjige", a fonike lekcije se daju kao mini lekcije, zavisno od situacije i potrebe. Metodom pristupa jeziku u cjelini insistira se na: sadraju i znaenju; integriranju itanja i pisanja; usmjeravanju uenika na samostalno itanje. Uitelj esto zapie rije ispod crtea, a uenik ita sliku rijei participacijskim itanjem. Metoda dopunjavanja teksta Prema ovom nainu itanja i pisanja uenik popunjava prazno mjesto u datom tekstu. Ovaj nain uenja itanja i pisanja zasniva se na uenikoj procjeni onoga to ita. Holistikim pristupom najbolje se podrava Step by step program u nastavi itanja. Ovaj pristup podrazumijeva pozitivno okruenje, poznavanje sposobnosti svakog uenika s ciljem individualizacije u procesu uvjebavanja itanja. U Step by step programu tei se individualiziranom pristupu s ciljem prilagoavanja uenja nivou razvoja uenika. U predslovnoj fazi uenici razgovaraju, razmiljaju i istrauju. Od uenika se zahtijeva da uestvuju u razgovoru o smislu prie. Na ovaj nain nastavnik moe procijeniti koji postupci itanja odgovaraju svakom ueniku. Koje e postupke nastavnik odabrati za svakog uenika zavisi od nivoa razvoja i intelektualnog napretka svakog uenika. Uitelj prati napredak svakog uenika, biljei nova postignua, unosi zapaanja i komentare. Zabiljeke pomau nastavniku da prati napredovanje uenika, ali i da popuni praznine u razvoju uenikog znanja. U ovom programu uloga nastavnika, u procesu uenja itanja i pisanja, sloena je i veoma raznovrsna. Nastavnici su pomagai i kreatori nastavnog procesa. Oni organiziraju rad u velikim i malim grupama, ali se, prema potrebi, angairaju i u radu s pojedincima.8

Nekada su uitelji koji rade po Step by step programu imali asistenta, u realizaciji raznih aktivnosti, ali su tokom vremena, iz finansijskih razloga, asistenti iskljueni iz ovih odjeljenja. 196

Filologija

Pristalice Step by step programa smatraju da uenici imaju vlastite naine pismenog komuniciranja. Neka djeca u predbukvarskoj fazi, u okviru grafomotorikih predvjebi, crtaju prije pisanja, druga djeca ele vidjeti rije, a ostali prije pisanja modeliraju slovo, slue se raznim manipulativnim materijalom, neka djeca prije nego bilo to napiu ele ispriati priu. Vano je savladati djeiji jezik, snimiti vokabular djeteta prije nego to ponemo s uenjem pisanja. Po modelu Step by step programa itanju i pisanju bi trebalo pristupiti na individualiziran nain uvaavajui pisanje kao sredstvo komunikacije, te razumijevanje spone izmeu govora i pisanja. Sadraj programa, metode rada postupci pri usvajanju grafike strukture u ovom programu nisu jasno naznaeni. Po novom metodu, u Step by step programu, djeca uenju pisanja ne pristupaju na klasian nain.9 Uenje pisanja nije ogranieno na odreeno slovo, uenik pie prema linim interesiranjima, sam bira ta e pisati ne obraajui puno panje na gramatiku.10 Pisanje se razvija, a djecu je vano ohrabrivati u procesu pisanja. Po klasinim metodama uenje itanja i pisanja odvija se planski i sistematski. U Step by step programu, na poetku kolske godine estogodinjaci i sedmogodinjaci mogu izgovarati samo poetne suglasnike. Zatim e dodavati zavrni glas i ostale glasove koje uju. Za nastavnika je vano da zabiljei da je, ukoliko se u ovoj fazi insistira na ispravnom sricanju slova, sadraj potisnut u drugi plan.11 U procesu uenja itanja i pisanja po Step by step programu ne insistira se na tome kako e djeca sjediti dok piu, kako e izloiti grupi ono to su napisali, te kako e sve to biti vrednovano. U svemu ovome uitelj je koordinator, ali i onaj koji poduava umijeu pisanja, on pomae da djeca uspostave vezu izmeu itanja i pisanja, te svakodnevnog praktinog ivota. On ima ulogu da osmisli okruenje u kojem e uenici raditi, da prirpema adekvatan didaktiki materijal, ui djecu da sarauju, slobodno iznose svoje miljenje, stavove, pomae im da steknu u

Kate Burke Walsh Step by step: Stvaranje uionica u kojima dijete ima centralnu ulogu (6 7 godina), str. 148. 10 Isto. 11 Isto, str. 150. 197

sebe povjerenje. Ueniko okruenje mora biti tako ureeno da odgovara razliitim stilovima uenja i fazama razvoja pismenosti. "Potrebno je da postoje sastajalita za veliku grupu; mali prostori za tihe aktivnosti koje pojedinci mogu iskoristiti u vrijeme kada itaju i piu. Papir i olovke (ili ostala sredstva za pisanje) treba da budu dostupni u svakom od centara aktivnosti kako bi se uenici podsticali da spontano pristupe pisanju".12 Kreatori Step by step programa navode nekoliko mogunosti ureenja prostora za aktivnosti itanja i pisanja. "Izloite abecedu/azbuku (slovnik velikih i malih slova) po prostoriji. Ili, male trake papira na kojima je prikazana abeceda/azbuka mogu biti zakoene na vrh svake klupe. Ovo odgovara nivou razvoja estogodinjaka i sedmogodinjaka kod kojih se javlja kratkovidnost, te imaju potekoa da vide slova koja su udaljena". Kada savladaju slova, uenici u RADIONICI ZA PISANJE vjebaju pisanje u raznim oblicima. Prepisuju male tekstove koji ih interesiraju. Neki od uenika mogu prepisati samo nekoliko rijei. Svaki pokuaj prepisivanja i pisanja uitelj e podsticati i hrabriti kod uenika. Na kraju radionice o pisanju uenici se okupljaju u grupu kako bi razmijenili iskustvo, pokazali radove. Neko e proitati svoj rad, a neko dijete e zatraiti pomo uitelja, ili nekog uenika koji je bolje ovladao tehnikom itanja i pisanja. Poslije ovih aktivnosti uitelj procjenjuje ono to su uenici uradili. Procjenjivanje se vri svakodnevno. Uitelj prati napredovanje uenika i biljei podatke o svakom ueniku. Na osnovu rezultata uenikih postignua on modificira svoju nastavnu praksu kako bi izaao u susret potrebama svakog djeteta. Pri realizaciji ovog projekta roditelji imaju vanu ulogu kao partneri u planiranju, implementaciji i evaluaciji aktivnosti koje su vezane za itanje i pisanje. Partnerstvo sa porodicom zasniva se na ulozi roditelja u ivotu djeteta. Roditelji kontinuirano komuniciraju sa uiteljem i drugim strunim osobljem u koli. Pregledaju portofolije, zajedno sa uiteljem i pedagogom uestvuju u sastavljanju individualnog plana, imaju mogunost da prisustvuju ili uestvuju u svakodnevnim aktivnostima u uionici prema prethodnom dogovoru sa uiteljem. Nastavnik uvaava roditelje, prihvata ih kao vane partnere u svim segmentima rada, pri savladavanju itanja i pisanja, uvaava
12

Isto, str. 151. 198

Filologija

individualne karakteristike roditelja, redovno komunicira s roditeljima, poziva ih da mu pomognu u raznim segmentima nastave, organizira razliite naine zajednikog druenja, izlete, posjete, okupljanja. Nastavnik donosi vane odluke zajedno sa roditeljima.13 USITNJENI CILJEVI POTISKUJU SADRAJNU DIMENZIJU Nastavnik planira rad u skladu sa propisanim kurikulumom, daje djeci mogunost da ostvare svoje pune potencijale u oblasti itanja i pisanja. Predmetno podruje itanja i pisanja logiki integrira, omoguavajui uenicima da znanje stiu smisleno dovodei ga u vezu sa stvarnim ivotom. Za itanje i pisanje postavljaju se jasni i mjerljivi ciljevi i zadaci kojima se odreuje ta e uenici znati i ta e sve razumjeti nakon uenja, detaljno se propisuju ciljevi koje bi trebalo ostvariti. Ciljevi se formuliraju u obliku niza specijalnih sposobnosti koje proizilaze iz globalnog cilja. Ponekad se ovako formulirani ciljevi shvataju kao dobro razraena hijerarhijska struktura u okviru koje se opisuju sposobnosti, koje bi trebalo razviti, te nain mjerljivosti tih sposobnosti.14 Usitnjavanjem ciljeva u nastavi uenja itanja i pisanja potiskuje se sadrajna dimenzija, odnosno sadrajna dimenzija je znatno zanemarena. U predmetnom podruju Step by step programa, a i u programskoj strukturi itanje i pisanje se odvaja od ostalih podruja. U savremenim poetnicama za devetogodinje obrazovanje vidljivi su pokuaji da se integrira podruje itanja i pisanja sa ostalim podrujima nastave maternjeg jezika.15

Autor Step by step programa sastavili su posebnu ek-listu za samoprocjenu nastavnika za standarde kvaliteta. 14 U kolama Federacije ovaj program je poeo ulaziti 1996. godine. Znaaj ovog programa i njegovi rezultati u nastavi poetnog itanja i pisanja nisu dovoljno valorizirani. Tako se ne moe tano procijeniti ta je nastava radom po Step by step programu dobila, a ta je izgubila. Mnogi praktiari misle da se ovakvim radom vie gubi nego to se dobiva, da umjesto pedagoke oputenosti imamo pedagoku anarhiju. 15 Vidjeti Prvanku Hazeme i Ibre Nitovia, Bosanska rije, Sarajevo, 2005. i Slovodar Hazeme i Ibre Nitovi, Bosanska rije, Sarajevo, 2005. 199

13

Program koji se ostvaruje nizom usitnjenih koraka (korak po korak) ograniava slobodu djetetu i mogunost da napreduje prema svojim sposobnostima. Nije sloboda ako dijete prelazi iz "centra" u "centar", da bi biralo aktivnosti prema interesiranju i ako se ne uklapa u kolski sistem obaveza.16 To je samo prividna briga o slobodi uenika, ovakav nain rada esto zamara uenike, stvara dosadu kod njih, a o mogunostima i individualizaciji teko je u ovom kontekstu uope govoriti. Neki metodiari vrlo ozbiljno upozoravaju na opasnost od takve metodike koja ne odgovara ni uenicima ni uiteljima.17 Biva uiteljica i profesor metodike Ruth Gmbel naglaava da se nastava uenja itanja i pisanja ne smije ostvarivati dogmatskim slijedom metodikih postupaka jer ako "su ciljevi u nastavnim programima i udbenicima ostvareni u sitnim koracima uitelju i ueniku bit e teko iskoraknuti iz zadatog smjera".18 Profesorica Ruth smatra da metodika "sitnih koraka" (korak po korak) odgovara uiteljima poetnicima, ali im uitelj ovlada nastavnim umijeem, ovakav usitnjeni pristup itanju i pisanju poinje ga sputavati. Nastavni planovi i programi treba da budu postavljeni varijantno i da slue kao mogui primjer, a nikako kao obavezujui normativni dokument. Metodika "sitnih koraka" mogla bi posluiti djeci koja imaju smetnje u razvoju, u specijalnim kolama, ili u okviru posebnih programa u eventualnoj implementaciji inkluzivnog obrazovanja. Mnogi metodiari kritizirali su uenje itanja i pisanja metodom "korak po korak". Posebno je otre primjedbe ovoj metodi rada izrekao Hans Brgelmann. Govorei o potekoama u nastavi itanja i pisanja, on kae: "Mi djeci govorimo da je itanje zabavno, da e oni to rado initi, da je itanje vano, ali su nai postupci nosioci sasvim drugaijih poruka. Svi mi uitelji, roditelji, vlada, drutvo kao cjelina kao da govorimo djetetu dvije stvari. Prvo: 'Ako te mi ne natjeramo da ita, nikada nee nauiti itati. Ali, mi emo te ve natjerati! Drugo: itanje je tako teko i komplicirano, a ti si tako glup da nikada nee nauiti i zato emo
Mnogi praktiari kojima je nametnut rad po ovom programu esto ovaj sistem rada definiraju pedagokim anarhizmom. 17 Nije rijedak sluaj da uitelji dre asove iz podruja itanja i pisanja i matematike po klasinom programu, a sadraje ostalih predmeta realiziraju po Step by step programu. 18 Ruth Gmbel: Erstlesennterricht Entwicklungen Tendenzen Erfahrungen Cornelsen Skriptor Verlog, Frankfurt, 1993, str. 228. 200
16

Filologija

ti mi to davati malo pomalo u sitnim koracima kao to slijepca vode neravnim puteljkom'".19 Brgelman je veoma sarkastian kada govori o ovom metodu rada. On iznosi jednu metodiku poalicu kojom aludira na metodu "sitnih koraka" i kae: "Na izlobi novih izuma jedna firma predstavlja automatsku mainu za ianje. Izvana je maina slina kapi (haubi) za suenje kose, a u unutranjosti te maine nalaze se sitni noevi koji se kruno kreu. Posmatrajui taj izum jedan posjetilac je pomalo skeptino prokomentirao: 'Ali kako e ta maina funkcionirati jer glave su ipak razliite veliine?' Izlaga je odgovorio posjetiocu: 'Dragi gospodine, one su razliite samo prvi put'".20 Brgelmann smatra da metodika "sitnih koraka" moe se primjenjivati u radu s onim uenicima koji imaju potekoa u uenju i koja zaostaju u intelektualnom razvoju. SVE LUCIDNE IDEJE OSUENE SU NA PROPAST U posljednje vrijeme brojni ameriki strunjaci pokuavaju da, putem raznih projekata (Step by step, kole prijatelji djece; Aktivno uenje) afirmiraju metodu "sitnih koraka", neformalne drame i tome slino. Kod nas nisu obaveljna kvalitetna istraivanja djelotvornosti i nedjelotvornosti didaktikog materijala koji se nudi u procesu uenja itanja i pisanja pomou ovih metoda. Brojni nefunkcionalni i nedovoljno procijenjeni materijali vie odvlae panju djece od nastavne sutine i time usporavaju proces uenja itanja i pisanja. Kreatori ove metode obrazovnoj javnosti nude i prirunike koji ne prolaze instituciju recenziranja, a rijetko se ko za njih zainteresira iz institucija koje kreiraju obrazovnu politiku u Bosni i Hercegovini.21
Hans Brgelmonn: Kinder auf dem Weg zur Schrift, Libele Bottighofen, 1992, str. 164. 20 Hans Brgelmann: Die Schrift entdecken, Faude Verlog Konstanz, 1989, str. 25. 21 U januaru 1995. godine profesorski kadar i studenti na postdiplomskim studijima sa Univerziteta u Pitsburgu su, u saradnji sa UNICEF-om, angairani na projektu aktivnog uenja. Na poetku programa, Robert Fuderic, predstavnik UNICEF-a i Lynn Cohen vodili su radionice, kako bi grupama uitelja i edukatora u BiH predstavili aktivno uenje. Do kraja 1995. godine pitsburski edukatori su napisali materijal za Prirunik o aktivnom uenju. Materijal aktivnog uenja je namijenjen da pomogne uenicima da se ukljue u kolsku tematiku, tako da svome uenju mogu dati puni lini smisao. Edukatori 201
19

Razni projekti koji se bave pouavanjem nastavnika metodama uenja itanja i pisanja primjenjuju se u susjednim zemljama, ali su rezultati njihovog rada insititucionalno kontrolirani. Ministarstvo prosvete Republike Srbije oglasilo se povodom Projekta "Aktivno uenje" koje je u osnovnim kolama realizirao Institut za psihilogiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, pod rukovodstvom Ivana Ivia u saradnji sa Ministarstvom prosvete Republike Srbije i Crne Gore, a uz finansijsku pomo UNICEF-a. O priruniku i projektu "Aktivno uenje", autora Ivana Ivia, Ane Peikin, Slobodanke Jankovi, Svetlane Kijevanin22 iznijeli su miljenje dr. Milka Andri, savjetnik Ministarstva za nastavu srpskog jezika, i prof. dr Milija Nikoli. Pored niza primjedbi koje su iznijeli ovi vrsni strunjaci zakljuak se svodi na neizostavna nauna i struna preispitivanja ovog projekta. Prof. dr. Milija Nikovi, nesumnjivo jedan od najveih metodikih autoriteta na junoslovenskim prostorima, ovaj projekat je nazvao metodolokom utopijom. U ovom projektu, po miljenju prof. dr. Milije Nikolia "neopravdano se raskida sa proverenim stvaralakim dostignuima u savremenoj nastavi i zanemarena je injenica da veina nastavnika ne moe ni da zamisli sebe i svoje uenike bez uzajamne stvaralake interakcije, svestrane radne motiviranosti i linog afirmiranja svih uenika u nastavi".23 Prof. dr Milija Nikoli smatra da su sve "lucidne ideje osuene na propast",24 te da autori prirunika Aktivno uenje u vie prilika postupaju eklektiki i iluzionistiki: umeju da zamute tamo gde su stvari, u sutini, jasne i bistre".25

su tvrdili da ova vrsta iskustva moe kreirati dublje i postojanije uenje. Kroz svoje aktivnosti uenici razvijaju jak i izotren osjeaj za rezonovanje. U malim grupama uenici su u mogunosti da sarauju i ue jedni od drugih, kao i sam uitelj. Aktivno uenje moe, takoer, podrati proces oporavljanja, izgradnjom zajednica uenja, koje pomau ueniku da nae smisao izvan haotinog ivotnog iskustva. Glavno obiljeje aktivnog uenja jeste potencijal kojim uenici stiu osjeaj za kontrolu svog intelektualnog i emotivnog ivota. 22 Ivan Ivi i ostali: "Aktivno uenje", Institut za psihologiju, Beograd, novembra 1997. godine. 23 Danica Vukievi: Miljenje o Projektu "Aktivno uenje" u nastavi srpskog jezika i knjievnosti upueno Ministarstvu prosvete Srbije, 9.3.1998. 24 Isto. 25 Prof. dr. Milija Nikoli: Miljenje o priruniku Aktivno uenje, upueno Ministarstvu prosvete Republike Srbije, 20.3.1998. 202

Filologija

U okviru metoda poetnog itanja i pisanja istie se i metoda ruskog psihologa D.B. Eljkonjina koja je usmjerena na "neophopdnost upoznavanja djeteta sa glasovnom materijom jezika".26 Ova metoda zanemaruje druge metode bazirane na slaganju slova, slogova ili ispisanih rijei, ona je usmjerena na glasovnu materiju jezika (glasovi i njihov redoslijed), tek poslije toga se panja obraa na slova i njihovo znaenje. Uenik, u poetnim etapama itanja, kontrolira sebe koliko je tano neto proitao na osnovu glasovnog sastava rijei, vie nego na osnovu razumijevanja proitanog.27 S obzirom na injenicu da djeca rije razlikuju po znaenju, a ne po zvuanju, onda je opravdano razmiljanje na kakve e probleme naii uitelji kada sa perceptivne i zvune analize budu prelazili na znaenjski nivo rijei. Poznato je da uenici brzo naue glasove i slova, ali problemi nastaju kada ih treba da pretoe u znaanjski nivo. Eljkonjinova metoda mogla bi se upotrebljavati u okviru kombiniranih metoda jer "raspoznavanje glasova i sposobnost njihovog izdvajanja u rijeima je uvjet da se kasnije izbjegne njihovo izostavljanje prilikom pisanja".28 itanje i pisanje je sloena operacija sa psiholokog, fiziolokog i lingvistikog aspekta i vano je da se planira primjena jasnih i provjerenih metoda rada. LITERATURA Andrilovi,V.; udina,M.: Psihologija uenja i nastave, kolska knjiga, Zagreb, 1985. Babi,G.: Polivalentna primjena metoda u obrazovanju, Svjetlost Sarajevo, 1980. Buljubai-Kuzmanovi V.: Mogunosti naputanja obrade slova i dosadanjih oblika rada u nastavi poetnog itanja i pisanja, Napredak, Zagreb,1993. Burke-Walsh, K.: Stvaranje uionica u kojima dijete ima centralnu ulogu (6-7 godina), Centar za obrazovne inicijative, Sarajevo, 1996.
26

Emil Kamenov Pero Spasojevi: Metodika nastavnog rada, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo, 2003, str. 122. 27 Isto, str. 123. 28 Isto, str. 123. 203

udinaObradovi, M.: Igrom do itanja, kolska knjiga Zagreb, 1996. Ivi,I.;Pekin,A.;Jankovi,S.;Kijevovin,S.: Aktivno uenje, Institut za psihologiju, Beograd, 1997. Leki,.: Metodika razredne nastave, Nova prosveta, Beograd,1993. Marinkovi,S.: Metodika kreativne nastave srpskog jezika i knjievnosti, Kreativni centar, Beograd, 1995. Mller, C.: Didaktike teorije, Eduka, Zagreb, 1994. Nitovi,H.; Nitovi,I.: Prvanka, Bosanska rije, Sarajevo, 2004. Nitovi, H.; Nitovi,I.: Slovodar, Bosanska rije, Sarajevo, 2005. Nitovi,H.; Nitovi,I.: Razigrani slovodar, Bosanska rije, Sarajevo, 2005. Nikoli, M: Metodika nastave srpskohrvatskog jezika i knjievnosti, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1988. Vigotski,L: Miljenje i govor, Nolit, Beograd,1983.

204

Filologija

Memnuna Hasanica

PREFIKSALNO-SUFIKSALNI OBRAZAC TVORBE GLAGOLA U NJEMAKOM I B/H/S JEZIKU

Saetak Prefiksi mogu imati viestruka znaenja, no, za sufikse se to ne bi moglo kazati. Prefiks kao kategorija poznaje polisemiju, a dosadanja literatura biljei da sufiksi nemaju tu funkciju, ali na osnovu nekoliko navedenih primjera moglo bi se zakljuiti da i sufiksi mogu imati semantiku modifikaciju. Kod prefiksalno-sufiksalne tvorbe derivacioni morfem ini kombinaciju od prefiksa i sufiksa dakle diskontinuirani tvorbeni morfem kombinatorni cirkumfiks. A / hrabar / -iti + kombinatorni cirkumfiks / o....bes...iti / obeshrabriti = postati bez volje N / snaga / -iti + kombinatorni cirkumfiks / o...bes...iti / obesnaiti = postati slab, ostati bez snage N / ast / -iti + kombinatorni cirkumfiks / o...bes....iti / obeastiti = ostati bez asti Navedeni glagoli u smislu kategorije akcionalnosti (leksikosemantike) kategorije oznaavaju liiti onoga ili ostati bez onoga to znai osnovna imenica ili pridjev. Kljune rijei: akcionalnost-aktionsart, aspekt, cirkumfiks, derivacija, diminutivnost, iterativnost, kombinatorni morfem, morfem, prefiks, sufiks, perfektivnost

* * *
U tvorbi glagola u njemakom i B/H/S jeziku osnovni naini tvorbe su: prefiksalna, sufiksalna i prefiksalno-sufiksalna tvorba. Tvorbeni morfem koji stoji ispred glagolske osnove zove se prefiks. Prefiks modificira leksiko znaenje osnovne rijei, dakle, glagol ne mijenja vrstu rijei. Prefiksalna tvorba je najei tvorbeni nain kod glagola. Tvorbeni modeli su specifinost svakog jezika. Upotrebom prefiksa i sufiksa stvaraju se karakteristini tipovi rijei koji nose zajedniko tvorbeno znaenje. Kod sufiksalne tvorbe (pa i kod

205

prefiksalne) postoje tvorbeni modeli za pojedine vrste rijei: za imenice, pridjeve, glagole, npr.: - od imenica: herbst-(en), tag-(en), weihnacht-(en), berlin(ern) itd. - od pridjeva: albern - od glagola: tip liegen > legen Putem sufiksacije, kao tvorbenim procesom, u njemakom jeziku se uglavnom tvore imenice i pridjevi i deset puta manji broj glagola (Wellmann 1973 : 407). U njemakom jeziku stoji veoma mali broj sufiksa na raspolaganju za tvorbu glagola. Zanimljivo je da sufiksi utiu na semantiku funkciju glagola vrei njihovu modifikaciju, utiui prevashodno na kategoriju aktionsart (akcionalnost), u smislu izraavanja stepena glagolske radnje ponavljanja, umanjenja, iterativnosti, jaine njenog toka itd. Izvjestan broj autora razlikuje kod sufiksalnog tipa tvorbe glagola dva tvorbena elementa, a to su: a) isti glagolski morfem (-en), koji uestvuje uglavnom u tvorbi glagola i kao tvorbeni morfem kod tvorbe 1. i 3. lica mnoine prezenta i b) formanti, koji se mogu nai izmeu sufiksa (-en) i glagolske osnove: -l-, -el-, -ig-, -ier, -isier-. Ondje gdje se verbalizirani morfem neposredno pojavljuje na osnovu i nema glasovne grupe (-el; -l-; -el-; -ig-, -ier-, -isier- itd.), te zbog njihovog nedostatka u fonologiji i morfologiji i oznaavamo kao nulti morfem . To je posebno karakteristino kod glagola koji su izvedeni od imenica: Rahmen > rahmen; Rntgen > rntgen. Kod prefiksalno-sufiksalnih tvorenica kao derivacioni morfem spajanje vri, tj. fungira kombinacija koju ine prefiks i sufiks. Dakle, rije je o diskontinuiranom tvorbenom morfemu. Slobodni morfem biva najee kombinovan s nekim vezanim morfemom (afiks) u izvedenicu (derivat) inae tipian model tvorbe za B/H/S jezik i nita manje za njemaki jezik, posebno danas; vezani morfem podrazumijeva kategoriju, kod nas nerijetko udomaenu kao nastavak, a sree se i kao sufiks, odnosno afiks, bez jasne diferencijacije. Rije je, meutim, o jednoj posve heterogenoj kategoriji koja podrazumijeva dvije razliite ravni: a) tvorbena afiks (prefiksi i sufiksi) i b) kategorijalna flekseme (Fleischer, W. / I. Barz 1991:24).

206

Filologija

Kategorijalna ravan implicira tvorbenu, jer ova imenuje vrstu rijei, bilo da je ona po obliku simpleks ili tvorbena konstrukcija koja kao takva ima svoja kategorijalna obiljeja, markirana upravo fleksemama. Sam simpleks ili tvorbena konstrukcija slui u tom okruenju kao osnova ili baza, ili tanije kao korijen. Vezani morfemi se ponaaju kao i slobodni morfemi mogu da razlikuju polisemiju i homonimiju, dakle da imaju obiljeje stukturalnosti, ali za razliku od slobodnih, vezani morfemi ne mogu da fungiraju samostalno poput tvorenica, ili bar ne da se sa ovom preklapaju. Obiljeje strukturalnosti kod vezanih morfema ili se previa ili jo uvijek nije dovoljno jasno dovedeno u vezu sa odgovarajuim slobodnim, odnosno meusobno razliitim vezanim morfemima, to bi odgovaralo dananjem stanju stvari u lingvistici, posebno u derivatologiji kao njenoj poddisciplini. Vezane tvorbene morfeme (afikse) savremena derivatologija uglavnom dijeli na prefikse i sufikse, sve u zavisnosti od pozicije koju takav morfem zauzima u odnosu na bazu (simpleks ili tvorenicu). U B/H/S jeziku prefiksalno-sufiksalna tvorba znatno je manje plodna od prefiksalne i sufiksalne. Kod navedenog tipa tvorbe sudjeluju sljedei prefiksi i sufiksi: - prefiksi: o-, po-, pod-, pre-, u-; - sufiksi: -nu(ti), -je(ti), -i(ti), -a(ti). Od navedenih sufiksa, valja kazati, da je samo sufiks -i(ti) dosta produktivan. Pomou sufiksa -nu(ti) + nastaju svreni glagoli, npr. od tvrd > otvrdnuti postati tvrd ogluhnuti, ovrsnuti, omrznuti. Glagoli tvoreni sufiksom -je(ti) znae dobiti osobinu koju ima osnovna rije, obino pridjev, rjee imenica. U tvorbenom procesu sudjeluju prefiksi o-, ob- i po-. Primjer od pridjeva kao osnovnog morfema i prefiksa o- te -je(ti) nastaju primjeri tipa: zelen > ozelenjeti, postati zelen; sijed > osijedjeti; star > ostarjeti, te od imenica: bol > oboljeti, okorjeti itd. Takoer, u navedenom procesu tvorbe glagola uestvuju prefiksi: o-, ob-, poo-, pod-, pre-, u-, koji markiraju sljedee tipove znaenja: uiniti onim to znai pridjev u svojoj osnovi: crn > ocrniti uiniti crnim; postati onakvim to znai pridjev u svojoj osnovi: elav > oelaviti postati elav, mrav > omraviti itd.

207

Afiksi (prefiksi i sufiksi), dakle, imaju dvojaku funkciju u odnosu na bazu ili osnovu (simpleks ili tvorenicu): a) Funkciju sintaksike transpozicije i b) Funkciju semantike modifikacije. Funkcija sintaksike transpozicije podrazumijeva promjenu vrste rijei, to je najei sluaj, uz istovremenu promjenu semantike klase, to je sluaj kod sljedeih primjera u sistemu prefiksalnosufiksalne tvorbe, gdje se mogu pojaviti sljedei derivacioni modeli: 1) Prefiks + tvorbena imenika osnova + sufiks -igen: N / Nachricht / + cirkumfiks / be............igen / V benachrichtigen N / Macht / + cirkumfiks / er............igen / V ermchtigen N / Schade / + cirkumfiks / ent.........igen / V entschdigen N / Gewalt / + cirkumfiks / ver.......igen / V vergewaltigen N / Hand / + cirkumfiks / ein........igen / V einhndigen N / Nacht / cirkumfks / ber.........igen / V bernchtigen N / Absicht / + cirkumfiks / be.......igen / V beabsichtigen Glagoli be-nachricht-igen = obavjetavati er-mcht-igen = ; ent-schd-igen = ; ver-gewalt-igen = ; ein-hnd-igen = uruiti; ber-ncht-igen = prenoiti; be-absicht-igen = namjeravati dobivaju znaenje osnovne leksike korijenske jedinice sa pozitivnom konotacijom. 2) Prefiks + tvorbena pridjevska osnova + sufiks -igen: A / schn / + cirkumfiks / be......igen / V beschnigen A / unrein / + cirkumfiks / ver......igen / V verunreinigen Glagoli be-schn-igen = uljepati, uljepavati; ver-unreinigen = zamazati, oneistiti, isprljati dobivaju znaenje osobine, svojstva pridjeva. 3) Prefiks + imenika osnova + sufiks ern: N / Bild / + cirkumfiks / be..........ern / V bebildern N / Ort / + cirkumfiks / er...........ern / V errtern N / Loch / + cirkumfiks / zer.......ern / V zerlchern N / Stadt / + cirkumfiks / ver........ern / V verstdtern N / Volk / + cirkumfiks / ent.........ern / V entvlkern N / Volk / + cirkumfiks / ber........ern / V bervlkern Glagoli be-bild-ern = opremiti slikama, ilustrovati slikama; er-rt-ern = razmatrati, raspravljati; pretresati; zer-lch-ern = izbuiti, izreetati; ver-stdt-ern = poprimati obiljeje grada; ent-

208

Filologija

vlk-ern = liiti naroda da ne bude vie naroda na odreenoj teritoriji; ber-vlk-ern = preplaviti narodom u smislu da bude previe naroda na odreenoj teritoriji, dobivaju znaenje osnovne leksike jedinice sa negativnom konotacijom. Ono to valja primijetiti je takoer znaajno pojavljivanje fonetsko-fonoloke promjene dobivanja Umlaut/preglasa/mutacije kod glagola koji imaju vokal sposoban da mutira, a to su vokali a, u, o. 4) Prefiks + pridjevska osnova + sufiks -ern: P / gewiss / + cirkumfiks / ver..........ern / V vergewissern ver-gewiss-ern = uvjeriti se u neto 5) Prefiks + imenika osnova + sufiks -eln: N /Ast / + cirkumfiks / ver.........eln / V versteln N / Heim / + cirkumfiks / an......eln / V anheimeln ver-st-eln = granati se; an + heim-eln = prijati, goditi, podsjeati na dom 6) Prefiks + imenika osnova + sufiks -ieren: um-firm-ieren = preoblikovati u firmu N / Firma / + cirkumfiks / um..........ieren / V umfirmieren Najfrekventniji diskontinuirani kombinatorni tvorbeni morfem jeste be . . . -igen. Znaenje motiviranih glagola zavisi od meusobne povezanosti prefiksa, tvorbene osnove i sufiksa. Sintaksiki posmatrano, takvi glagoli mogu realizirati razliitu reeninu strukturu, od koje je najizraenija dopuna u akuzativu. * Viele Touristen bervlkern den Ort. = Mnogi turisti preplavljaju ovo mjesto / dolaze u ovo mjesto. Rije je dakle o cirkumfiksu (diskontinuiranom ili kombinatornom morfemu) ber...ern te imenici das Volk = narod. Navedeni glagol zahtijeva, sintaksiki posmatrano, istu reeninu strukturu u oba jezika, dopunu subjekta i akuzativa. U smislu kategorije aktionsart podrazumijeva previe dolazaka turista. Dakle, konkretno znaenje pojedinih tvorbenih elemenata navedenog glagola. *Was beabsichtigt er mit dieser uerung? = ta on namjerava sa ovim iskazom? Glagol beabsichtigen je tvoren be........igen i imenike osnove Absicht. pomou cirkumfiksa

209

U smislu kategorije aktionsart glagol beabsichtigen oznaava imati namjeru obavljanja neke radnje. LITERATURA Babi, S. (1986). Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, Zagreb, JAZU/Globus. Duden, (2005). Die Grammatik, Unentbehrlich fr richtiges Deutsch, neu-Dudenverlag, MannheimLeipzigWien Zrich. Duden. Das Bedeutungswrterbuch, Wortbildung und Wortschatz, (2006), Dudenverlag, MannheimLeipzigWienZrich. Engel / Mrazovi (1986). Kontrastive Grammatik, Deutsch Serbokroatisch, Novi Sad. Fleischer, Wolfgang / Barz, Irmhild (1995), Wortbildung der deutschen Helbig, Gerhard / Joachim Buscha (1996). Deutsche Grammatik, 17. Auflage, LeipzigBerlinMnchen. Jahi, Devad (1999). kolski rjenik karakteristine leksike bosanskog jezika, Zenica. Klein, H. G. (1974). Tempus, Aspekt, Aktionsart, Tbingen: Niemeyer. Wellmann, H. (1975). Deutsche Wortbildung: Typen und Tendenzen in der deutschen Gegenwartssprache 1. Das Verb, Dsseldorf.

210

Filologija

ZUSAMMENFASSUNG Prfixe knnen verschiedenartige Bedeutungen haben, aber fr Suffixe knnte man das nicht sagen. Prfix als Wortkategorie kann Polysemie haben aber in der bisherigen Literatur konnte man das nicht finden, dass sie eine solche Funktion haben. Auf Grund der oben angefhrten Beispiele knnte man zusammenfassen, dass Suffixe auch semantische Funktion haben. Bei den prfikxalsuffixalen Bildungen fungiert also Derivationmorphem eine Kombination aus Prfix und Suffix also ein diskontinuierliches Wortbildungsmorphem. Adj / mutig / -en + diskontinuierliches Wortbildungsmorphem / Zirkumfix / ent.......en entmutigen N / Ehre / -n + diskontinuierliches Wortbildungsmorphem / Zirkumfix / ent.......n entehren N / Kraft / -en + diskontinuierliches Wortbildungsmorphem / Zirkumfix / ent.......en entkrften Die oben angefhrten Verben als semantische Funktion der Aktionsart bezeichnen negative Bedeutung im Sinne j-n einer Sache berauben; j-m etwas entziehen. Schlsselwrter: Aktionsart, Aspekt, Zirkumfix, Derivation, diminutiv,iterativ, diskontinuierliches Wortbildungsmorphem, Morphem, Prfix, Suffix, perfektiv.

211

212

Filologija

Adnan Kadri

PRILOG KONCEPTUALNOJ LEKSIKOGRAFIJI U BOSNI U OSMANSKOM PERIODU (1463-1878)29

1. Uvodne napomene U naem radu bavit emo se irim pojmom konceptualne leksikografije u Bosni koja obuhvata i konceptualno strukturirane tezauruse ope leksike kao i terminoloke konceptualne tezauruse. U nauci postoje tendencije razluivanja pojmova leksikografija i terminografija.30 Opa leksikografija, prema toj podjeli, preferira semasioloki (znaenjski) kriterij opisa rijei, gdje se opisuje spektar znaenja odreene rijei, dok terminografija preferira onomasioloki (nominalizirajui) pristup u kojem odreeni koncept odreuje pravo znaenje jezike oznake. Leksikografija ukljuuje i emotivni pristup, dok terminografija samo priznaje emocije u okviru odreenoga koncepta terminologizacije rijei. Ipak, terminografija je, openito govorei, samo podvrsta leksikografije i ak ima, sa filozofsko-onomasiolokoga aspekta, dosta dodirnih taaka sa opom konceptualnom leksikografijom.
Rad je bosanska varijanta izlaganja (The Phenomenon of Conceptual Lexicography in Ottoman Bosnia) na meunarodnom simpoziju CIEPO 18, odranom u Zagrebu krajem mjeseca augusta 2008. godine. Engleska varijanta rada bit e objavljena u zborniku radova sa spomenutog simpozija. 30 Po toj strogoj podjeli, leksikografija se bavi fokusiranjem na rijeima, dok se terminografija nastoji fokusirati na termine unutar odreenih strunih ili naunih oblasti i disciplina. Leksikografija prihvata arbitrarnost (arbitrariness) jezikoga znaka, dok terminografija nastoji ustanoviti principe designacije i koncepte na osnovu kojih funkcioniraju pravila imenovanja pojmova i pojava u svijetu koji nas okruuje. Leksikografija nastoji sauvati i definirati najiru upotrebu rijei, dok se terminografija bavi usko specijaliziranom upotrebom odreene rijei. Leksikografija je, prema dr. Maritti Alberts, deskriptivna po svojoj naravi, dok je terminografija preskriptivna i nastoji suziti znaenje odreene lekseme na osnovu znaenja rijei unutar odreenog, poznatog koncepta koji je u osnovi izvoenja svakog novog znaenja. 213
29

Naime, terminografija je zapravo istodobno i jedna grana konceptualne leksikografije, budui da se i termini niu prema odreenom generikom, hijerarhisjkom ili asocijativnom principu povezivanja leksema. Ona se bavi sistemom simbola i jezikih znakova u okviru odreene oblasti ivota. Terminografija uvijek podrazumijeva odreeni mentalni koncept imenovanja i povezivanja leksema, isto kao i opa konceptualna leksikografija. "Mentalni koncept" je princip povezivanja znaka, oznaenog i definiranog pojma. Temeljne onomasioloke principe terminografije prepoznajemo i u opoj konceptualnoj leksikografiji, kao to se vidi i na primjeru "konceptualnih" tezaurusa, terminolokih tezaurusa, poetiziranih rjenika i orijentalnih "metaleksikografskih" komentara (arhova) na poetizirane i "konceptualno ustrojene" rjenike / tezauruse u Bosni u osmanskom periodu uprave (1463-1878). 2. Kraa historija leksikografije u Bosni u osmanskom periodu (1463-1878) U periodu osmanske uprave u Bosni (1463-1878) sreemo se s velikim brojem rjenika: a)jednojezinih;31 b)dvojezinih);32 c)trojezinih;33 d)etverojezinih.34 Krajem 15. i poetkom 16.

Konceptualni jednojezini rjenici na arapskom jeziku uglavnom su iz oblasti teologije, odnosno vjerskih znanosti (rjenici terminologije tefsira, hadisa, manje poznatih rijei iz Kurana itd.). 32 Vrlo su brojni i anonimni dvojezini arapsko-turski rjenici (Lugat- 'ArabiTrki (R. 1619), Kamus- 'Arabi-Trki (R. 2621; R. 2327; R. 5837; R. 4917; R. 5145; R. 5893; R. 6125; R. 5851; R. 6198; R. 7737; R. 7788; R. 7800; R. 6305; R. 919), Mufid'l-Mstefidin (R. 2051) itd. Slino je i sa tursko-bosanskim i bosansko-turskim dvojezinim rjenicima. Tursko-bosanski rjenici uglavnom su pedagoko-didaktike naravi (Lugat- Trki-Bosnevi; GHB. R. 7704; R. 7791; R. 7789; R. 7744; R. 7695; R. 6191; R. 6213). Od kraja 19. stoljea sve ee Lugat- Trki / Trke Bosnevi / Bonaka. Od bosansko-turskih rjenika u Bosni u osmanskom periodu najpoznatiji je bio stihovani rjenik Makbul-i Arif (GHB. R. 2865; R. 6294; R. 7795; R. 7738; R. 2961; R. 3376; R. 7798; R. 7720) Muhameda Hevaija Uskufija iz Tuzle. 33 Kao to je rjenik bosansko-arapsko-turski Lugat- Bosnevi-Arebi-Trki (R. 7797) i njemu slini rjenici. Rjenici arapsko-perzijsko-turski potvruju uporedno bavljenje nekih ljudi u Bosni tekstovima na sva tri orijentalna jezika. Od arapsko-perzijsko-turskih rjenika najpopularniji u Bosni je, prema broju sauvanih primjeraka u bibliotekama, bio rjenik Subha-i Sibyan Muhameda b. 214

31

Filologija

stoljea otvaraju se prvi mektebi i medrese u bosanskim kasabama i gradovima. U 16. stoljeu dolazi do poveanja broja stanovnika, snanijeg procesa islamizacije stanovnitva i poveanja broja pismenih ljudi. Zbog potreba novog obrazovanja, upravo spomenuto stoljee oznaava poetak tradicije djeijih i pedagoko-didaktikih rjenika / tezurusa openito.35 Poetizirana leksikografija poinje krajem 16. stoljea i traje do 19. stoljea. Uporedo se razvija i terminoloka konceptualna leksikografija i svojevrsni komentari (erhovi) i terminolokih i poetiziranih rjenika.36 Jedan od najstarijih enciklopedijskih rjenika na nekom od orijentalnih jezika u Bosni jeste veliki leksikon arapskog jezika Assihah fi al-luga, iji je autor Abu Nasr Isma'il b. Hammad alGawhari al-Farabi (umro 393/1002, poetkom 11. stoljea). Prepis rjenika koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (R. 346-355) potjee iz 13. stoljea (u ponedjeljak 17. dumadelahira 687/1288. godine). Leksikon ima deset tomova i alfabetski je ustrojen, sa dosta primjera i sa posebno biranom leksikom. Ima jo prijepisa istog leksikona i skraenih verzija (muhtasara) iz 16. vijeka (R. 661; R. 4059; R. 3814). Treba napomenuti da je u leksikografiji na Mediteranu najprije dolo do susreta arapske leksikografske tradicije sa leksikografijom drugih mediteranskih evropskih zemalja. To nam pokazuje i konceptualni etverojezini arapsko-grkoAhmeda er-Rumija el-Bosnevija (GHB. R. 6690; R. 5887; R. 4183; R. 5886; R. 1350; R. 7640; R. 4195; R. 4705; R. 5378; R. 7198). 34 Kao to je rjenik Lugat- Arebi-Trki-Farsi-Bosnevi (GHB. R. 2204) i njemu slini. 35 Inae, najpoznatiji autorizirani pedagoko-didaktiki konceptualni arapskoturski rjenici u Bosni su: Cenahu's-Sibyan (R. 2992) od Osmana Dumhura iz Viegrada, rjenik Lugat- Elfaz- Kuraniyye (R. 7806), iji je autor Ebu Bekr b. ejh Muslihudin el-Bosnevi, potom Ad-durra al-mudiyya fi'l-luga at-Turkiyya (R. 5798), koje je napisao Salih b. Muhamed, zatim rjenik Lugat- Lami'i elebi (R. 2051), iji autor je Lamii Mahmud elebi i rjenik Seh Zeban (R. 2051) autora ejha Ahmeda. 36 U Gazi Husrev-begovoj biblioteci mogue je nai pokoji kratki konverzacioni rjenik Italijansko-turski / Trke-talyanca Lugat (GHB. R. 5538). Takvi rjenici su uglavnom depnog formata i nisu alfabetski ustrojeni, ve vie tamatski i po trgovakome registarskom konceptu, koji se vie oslanja na odreeni tip konverzacije nego na odreenu misaonu oblast. Takoer, zanimljivi su spiskovi odreenih vrsta rijei u pokojoj gramatici latinskog jezika pisanoj na osmanskom turskom jeziku Latinceden Terceme Gramatika (GHB. R. 5667; fol. 163). 215

latinsko-ilirski rjenik-herbarij Liber de Simplicibus, rjenik botanike terminoloke leksike sastavljen negdje sredinom 15. stoljea. Autor je Niccola Roccabonelle.37 Perzijska i turska leksikografska tradicija dolaze do izraaja znatno kasnije, sa uvoenjem osmanskog obrazovnog sistema u spomenute zemlje i krajeve. Treba napomenuti i da biljeke o uvakufljenjima i kupovini rjenika daju vrlo korisne podatke za prouavanje svakodnevnog ivota u Bosni u osmanskome periodu. Na osnovu sauvanih primjeraka rukopisa rjenika u Bosni moe se donekle pretpostaviti koji su se rjenici najvie koristili u obrazovnim institucijama. Kao i u ostalim dijelovima Osmanskog carstva, i u Bosni su se koristili slini rjenici. Najpoznatiji stihovani perzijsko-turski rjenik je bio rjenik Ibrahima ahidija. Najee koriteni arapsko-turski rjenici u osmanskim obrazovnim institucijama u Bosni, prema sauvanim primjercima rjenika u arhivima i rukopisnim bibliotekama, jesu sljedei: (i) Lugat- Feriteolu;38 (ii) Al-ahtari fl-luga;39 (iii) Lgat- sm-i Allah / Lugat- Allah Tanr;40 (iv) Al-irad fil-luga;41 (v) Tercmans-Sihah;42 (vi) Lugat- Mnteha;43 (vii) Mirkatl-luga;44 i (viii)Unvan.45 Od bosansko-turskih rjenika u Bosni je najpopularniji bio stihovani rjenik Makbul-i Arif Muhameda Hevaija Uskufija. Turskobosanski rjenici uglavnom su anonimni. Vokalizirani turskobosanski rjenici donekle su zanimljivi i za prouavanje izgovora turskog jezika u bosanskim medresama.

37

Nikoli-Hoyt, Anja (2004:60) Konceptualna leksikografija: prema tezaurusu hrvatskoga jezika, Zagreb. 38 GHB. R. 5345; R. 2162; R. 5568; R. 2593; R. 2974; R. 5630; R. 7803; R. 5561; R. 7745; R. 1653; R. 7805; R. 4287; R. 2051; R. 7393. 39 GHB. R. 7562; R. 4780; R. 3868; R. 727; R. 6568; R. 7394; R. 171; R. 7560; R. 4192; R. 3787; R. 6093; R. 7566; R. 125; R. 6701; R. 5627; R. 7565; R. 202; R. 150; R. 591; R. 4419; R. 7563; R. 4838. 40 GHB. R. 7393; R. 5737; R. 2839; R. 5536; R. 7747; R. 7743; R. 4348; R. 5511; R. 6220; R. 7156; R. 5224; R. 7801; R. 6305; R. 7792. 41 GHB. R. 5551; R. 2760; R. 624; R. 1105; R. 1364; R. 1625; R. 2711; R. 4030; R. 4830; R. 4200; R. 4457; R. 7642; R. 7808. 42 GHB. R. 1085; R. 1531; R. 1619; R. 2342; R. 7561; R. 4835; R. 5799. 43 GHB. R. 5770; R. 1382; R. 2105; R. 4737; R. 5737; R. 2531. 44 GHB. R. 5568; R. 7742; R. 6532; R. 2658; R. 4155; R. 1269; R. 650; R. 919. 45 GHB. R. 5345; R. 7393. 216

Filologija

3. Klasini osmanski obrazovni sistem i "konceptualna" leksikografija u Bosni Literatura na orijentalnim jezicima u Bosni stie posredstvom klasinog osmanskog obrazovnog sistema Obrazovni sistem u bosanskim medresama podrazumijevao je podjelu na tri vrste znanosti: a) teoloke discipline: tefsir, hadis, kelam, fikh i ostale; b) matematike, praktine: aritmetika, algebra, geometrija, astronomija i muzika; c) prirodoslovne: medicina, fizika, hemija, botanika, zoologija, mineralogija, geologija, poljoprivreda i geografija. KONCEPT klasinog osmanskog obrazovnog sistema daje temeljni okvir za razvijanje leksikografije u Bosni u osmanskom periodu, od druge polovine 15. stoljea do poetaka 19. stoljea. Pojednostavljeno govorei, orijentalno-islamski kulturoloko-civilizacijski unverzum u leksikografiji preslikava se kroz sljedeu univerzalnu tematsku hijerarhiju opisa i/ili redanja leksema u rjenicima: 1. Bog, Sveta Knjiga; 2. Poslanik (vjerska tradicija); 3. vjera i vjerozakon, propisi vjere; 4. svakodnevna leksika. 4. Vrste konceptualnih rjenika / tezaurusa Konceptualne tezauruse na orijentalnim jezicima u Bosni u osmanskom periodu uvjetno moemo podijeliti na sljedee vrste: 1. ope konceptualne rjenike / tezauruse; 2. tematske konceptualne rjenike / tezauruse; 3. terminoloke konceptualne rjenike / tezauruse; 4. poetizirane konceptualne rjenike / tezauruse. Ad. 1. Opi konceptualni rjenici / tezaurusi Opi konceptualni rjenici ili tezaurusi brojni su i oni okupljaju lekseme koje se koriste u razliitim oblastima ivota. Veina turskobosanskih rjenika ubraja se u ope konceptualne rjenike / tezauruse. Ono to objedinjava lekseme u takvim rjenicima nije tematski ili alfabetski ustroj, ve prepoznatljiva hijerarhija vrijednosti u osmanskom obrazovnom sistemu i svakodnevnom ivotu muslimana u Bosni u osmanskom periodu, hijerarhija koja se preslikava kroz rjenike.

217

Ad 2. Tematski konceptualni rjenici / tezaurusi Za ilustraciju tematski koncipiranih rjenika / tezaurusa u Bosni u osmanskom periodu, elimo skrenuti panju na dva rjenika: (i) Cenahu's-Sibyan Osmana Dumhura; (ii) anonimni Lugat- ArebiTrki-Bosnevi (R. 2204). (i) CENAHU'S-SBYAN (1713.) Osmana Dumhura iz Viegrada;46 Djelo je napisano 11. dumadel-ahira 1125 / 1713. godine u medresi Misrija hadi Ismaila na Atmejdanu u Sarajevu. U uvodnom dijelu arapsko-turskog rjenika Osman Dumhur objanjava razlog zato je napisao rjenik.47 Rjenik Osmana Dumhura u prvom dijelu je tipini konceptualni Vocabularium popis rijei prema odreenoj ideji ili temi. Na poetku se nalaze "najodlinije, najprobranije rijei": Bog, Milostivi, poslanik, Objava itd. Slijede poglavlja koja objanjavaju neke temeljne pojmove u medresama, zatim poglavlja koja su "tematski" ustrojena: Poglavlje o biljkama i itima, o ivotinjama, o divljim pticama, o ljudima, o dijelovima ljudskog tijela, o jelu, o vou, o drveu, o oruu, o oruju, o bolestima, o brojevima. Drugi dio rjenika ima alfabetski raspored rijei, gdje se u odvojenim redovima biljee imenske i glagolske lekseme. Na kraju je interesantna vjeba za studente.48 (ii) LUGAT-I AREB-TRK-BOSNEV (GHB. R. 2204), anonim; Rjenik poinje bismillom, u skladu sa tradicijom. Zatim se navodi na tri jezika ime Boije, naziv za Poslanika, meleke / anele, slijedi vjerska terminologija koja se sree u svakodnevnom ivotu muslimana, osnovni pojmovi iz islamskog obredoslovlja i
GHB. R. 2992. "...vidio sam kako su mnogi uenici u nae doba slabi i ne poznaju jezika; ue fikh, a ne znaju znaenja, te su na taj nain oni bili uzrokom pisanju ovog rjenika. Ja sam Boijom pomou i njegovom uputom zapoeo da im skupim rjenik koji e sadravati rijei rairene, koje se upotrebljuju kod uenih. Tako sam ovaj rjenik sabrao iz Sahihul-muhtara, Muntehaba i neto iz rjenika Ismulah i rjenika Ferite". Vidi: Handi, Mehmed (1940-41) "Dumhur Osman i njegov arapsko-turski rjenik Denahus-sibjan", El-Hidaje, godina IV. 48 Ibid.
47 46

218

Filologija

dogmatike, osobine ljudi, nazivi za dijelove ljudskoga tijela. Nazivi poglavlja su sljedei: Beyan- vasf- insan / Objanjenje opisa ovjeka (6a); Beyan-l-ard ve ma fiha / O zemlji i onome to je na njoj (7b); Beyan Evsafi-l beyti ve Esasihi / O opisima kue i pokustva (8a); Beyan-l Mekulat / O jelima (10b); Esmau uhur / Imena mjeseci (18a); Esma l-arat / Pokazna imena/ zamjenice (18b); Esma l-mevsulat / Odnosna imena (18b) itd. Na kraju rjenika nalazi se mali priruni popis gramatikih pojmova sa pokojim primjerom. Tradicija pisanja tematskih bosansko-turskih i tursko-bosanskih rjenika nastavlja se i nakon odlaska Osmanlija iz Bosne.49 Ad 3. Terminoloki konceptualni rjenici / tezaurusi50 Od bosanskih terminolokih arapsko-turskih konceptualno ustrojenih rjenika dosta je onih koji se bave opom vjerskom terminologijom, ali i administrativno-pravnom terminologijom koja se sree u slubenoj korespondenciji.51 Posebnu panju privlae rjenici termina iz tesavufskog strunog registra. U 16. stoljeu Ali Dede Mostari u stihu daje zanimljiva objanjenja najee koritenih tesavufskih termina. Katkada detaljnija objanjenja tesavufskih termina prelaze granice uobiajenih leksikografskih enciklopedijskih djela i prerastaju i posebnu vrstu djela u komentare rjenika, u kojima se nastoji objasniti semantika "konceptualna matrica" na osnovu koje se u tesavufu "selektiraju lekseme" koje treba da iskau neku sloeniju apstraktnu filozofsko-tesavufsku
Jedan od poznatijih autora takvih tematski organiziranih tezaurusa je Ibrahim Edhem Berbi. Svoje leksikografske priloge daju je u dodatku svoje kontrastivne dvojezine bosansko-turske gramatike Bonaka-Trke Muallimi : Bosanski Turski Uitelj (1893). 50 Rjenici koji se bave strunim registrom odreene oblasti uvijek su predmet konceptualne leksikografije i oni uvijek moraju slijediti koncept / ideju odreene struke u imenovanju pojmova / termina. Konceptualna leksikografija podrazumijeva pisanje rjenika iz odreenih oblasti, terminolokih lista i spiskova rijei, leksikografske priloge u kojima se na asocijativnoj ili hijerarhijskoj osnovi objedinjuju lekseme unutar istoga koncepta / ideje. Prepoznatljiva je terminoloka konceptualna matrica koja objedinjuje lekseme unutar iste strune oblasti. Neprepoznavanje koncepta na osnovu kojeg se pie rjenik uvodi probleme razumijevanja implicitnog znaenja leksema u mikrostrukturi svakog konceptualnog rjenika. 51 Npr. Ilm-i inada mustamel olan lugatlar GHB. R. 7001. 219
49

ideju. U naem radu elimo skrenuti panju na leksikografske priloge Abdullaha Salahudina Bonjaka Salahija iz 18. stoljea. Objanjenja pojmova koja daje Abdullah Salahi primjer su onomasioloke konceptualizacije tesavufskih termina u leksikografskom smislu. Panje vrijedni su terminoloki leksikografski prilozi u djelima Osmana b. Abdulmenana Bonjaka, jednog od najznaajnijih prevodilaca evropskih udbenika iz prirodnih nauka na turski jezik u 18. stoljeu. Godine 1751. preveo je sa latinskog djelo Geographia Generalis in Qua Affectionnes Generalles Telluris Explicantur (Terceme-i Kitab- Corafya) od Bernharda Vareniusa i jo nekoliko slinih knjiga iz botanike i slinih znanosti. Neke nazive navodi na nekoliko jezika: latinskom, arapskom, turskom i bosanskom jeziku. Ad 4. "Poetizirani" konceptualni rjenici / tezaurusi Za istraivae leksikografije na Balkanu jedan od najinteresantnijih fenomena jeste fenomen pisanja poetiziranih rjenika u Bosni. To je zanimljiv fenomen sa nekoliko aspekata: a) u povijesti leksikografije junoslavenskih naroda rijetki su "rjenici u stihu";52 b) rjenici su jasno koncipirani i kao leksikografsko djelo i kao knjievno djelo; c) na poetku stihovanih rjenika autori rjenika biraju lekseme prema zadatim hijerarhijskim obrascima klasine osmanske "semantike kulturoloke vertikale" u kojima se ogleda orijentalno-islamski pogled na svijet; d) odabir leksema u poetiziranim rjenicima podrazumijeva i potivanje pravila klasine osmanske retorike i stilistike, ali i predstavlja neku vrstu "individualnog poetskog eksperimenta" u kojem autor / pjesnik nastoji slagati lekseme koristei se s najmanje desetak klasinih osmanskih aruz-metrikih formi; e) odabir leksema u stihovanim rjenicima vri se i prema pravilima "tematske kulturoloke horizontale", tako da su lekseme u stihovima najee povezane semantikim
Osobito je zanimljiv bosansko-turski rjenik Makbul-i Arif Muhameda Hevaija Uskufija. 220
52

Filologija

odnosima hiponimije i meronimije (kao da je u podlozi poetskog teksta neka vrsta tematskoga rjenika); f) odabir leksema u stihovanim rjenicima uvjetovan je i pravilima metrike, tako da se u redanju leksema esto javljaju neke neoekivane semantike praznine, to ini rjenik zanimljivim sa stilskog aspekta; g) autor u potrazi za individualnim izrazom esto koristi i neke "supstandardne" lekseme, argo izraze i vulgarizme, to rjenik dodatno ini neobinim; h) zbog praenja pravila rime, autor esto napravi transpoziciju leksema u finalnom dijelu stiha. Jedan od najpopularnijih stihovanih rjenika u Bosni bio je rjenik Tuhfe-i ahidi Ibrahima ahidija, a jedan od neobinijih rjenika je Tuhfe-i Vehbi od Sunbulzade Vehbija. Prilino popularan je bio i rjenik Lugat- Feriteolu.53 Od stihovanih bosanskih rjenika izdvojit emo sljedee: (i) Tuhfe-i Manzume Osmana b. Husejna Bonjaka; (ii) Makbul-i Arif Muhameda Hevaija Uskufija iz Tuzle; (iii) Subha-i Sibyan Muhameda b. Ahmeda er-Rumija Ebu-l-Fadla el-Bosnevija; (iv) Lugat- Elfaz- Kuraniyye Ebu Bekra b. ejha Muslihudina elBosnevija. TUHFE-I MANZUME (1583.) stihovani tezurus / rjenik Osmana b. Husejna Bonjaka; Osman sin Husejnov Bonjak napisao je 1583. godine perzijsko-turski rjenik u formi mesnevije i naslovio ga kao Manzume / Pjesma. Iz pedagoko-didaktikih razloga u rjeniku je navodio razliite metriko-stilske obrasce i primjenjivao ih u svom rjeniku, pratei i odgovarajua pravila rime i odabira leksema. U formi mesnevije napisao je uvodni dio koji ima 42 bejta / distiha, odnosno 88 stihova. Sa 19 poetskih odlomaka (poglavlja) i uvodnim dijelom rjenik Pjesma ukupno ima 168 bejtova / distiha, odnosno 336 stihova. U djelu je unutar istih stihova na osmanskom objanjeno znaenje perzijskih leksema (ukupno 805).
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu ima i rjenika koji se sastoje od biranih leksema iz nekog klasinog knjievnog djela. Takav je i rjenik tekih rijei Mkilat- ahname (R. 7746) u Firdusijevoj ahnami alfabetski ustrojeni. Ovakvi rjenici sa drugog aspekta pribliavaju neko djelo iz klasine knjievnosti na nekom od orijentalnih jezika. 221
53

(i)

U posebnim dodacima autor rjenika Osman sin Husejnov Bonjak objanjava i neka vanija gramatika pravila koja se odnose na perzijske lekseme. Djelo sadri i jedan broj figura i tropa unutar uvodnih stihova54. Rukopis koji analiziramo nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu (R-3451). Osobito nas zanima uvodni dio Manzume / Pjesme Osmana sina Husejna Bonjaka, koji poinje sljedeim stihovima: 1. Bismillhir-Rahmnir-Rahm La ilhe illalhl-Kerm U ime Boga Milostivog Samilosnoga Nema nikog osim Boga Plemenitoga Sips u minnet Ol Hallk- pka Ki al fehm dni virdi hka Hvala i zahvala tom Stvoritelju istome Koji prahu podari pamet, razumijevanje i znanje Ol Alm itdi insna lugt O dur hka viren nutk u hayt Taj Sveznajui uini da je rije za ovjeka On je taj to prahu Govor i ivot dariva Osman b. Husejin Bonjak objanjava znaaj rjenika za savladavanje razliitih nauka. Koncepcija rjenika podsjea na rjenik Ibrahima ahidija. (ii) MAKBUL- ARF (1631) Muhameda Hevaija Uskufija iz Tuzle; Bosansko-turski rjenik Makbul-i Arif napisan je po ugledu na rjenik Ibrahima ahidija. Rjenik Makbul-i Arif napisan je 1631. godine. Uvod ima 102 bejta (204 stiha). U uvodu se opisuje odluka da se sastavi rjenik od rijei iz bosanskog (Bosnaca) i turskog jezika. Zanimljiva je Hevaijeva konstatacija u uvodnim stihovima: Bosnalar olur iri bekamet ri bil hem lugatlarn begayet Kako su Bonjaci krupna stasa
54

Ahmet Atill entrk Ahmet Kartal (2004:314) niversiteler in Esk Trk Edebiyat Tarihi. Ankara. 222

Filologija

Znaj da su im tako i rijei krupne Slijedi 13 poglavlja u razliitim metrima, uz autorov zavretak Rjenika. Rjenik po stilskim osobitostima podsjea na ostale pedagoko-didaktike alhamijado pjesme Muhameda Hevaija Uskufija pisane arapskim grafemama na bosanskom jeziku. Rjenik nije za djecu. Svako poglavlje je koncipirano kao manja semantiki zaokruena pjesma, sa latifom duhovitom izrekom ili poslovicom na kraju poglavlja. Rjenik je, dakle, neka vrsta pjesnikove asocijativne prie o odreenim skupinama rijei. Nekad je veza meu rijeima tematska, nekad asocijativna, nekad ih vee iskljuivo rima, a nekad kao da se niu rijei koje u irem meronimijskom krugu grade sliku odreenog pojma ili dogaaja. Uskufi nastoji unijeti originalnost u Rjenik tako to bejtove (distihe) obino otpoinje leksemama iz razliitih tematskih oblasti. Meutim, esto se asocijativno "prebacuje" u druge tematske oblasti i mijenja gramatike kategorije leksema na temelju samo njemu poznatog "koncepta". I itatelj koji zna turski i itatelj koji zna bosanski osjeti "taj koncept" i vezu meu leksemama, ali je teko moe odrediti ako je pokuava odrediti na temelju sadanjih leksikografskih teorija i pravila moderne leksikografije i leksikologije. Razlog je jednostavan: Samo iri konceptualni okvir za strukturu Rjenika jeste pisana narodna Tradicija na osmanskom turskom i na bosanskom jeziku, dok se kao glavna stilistika tehnika sastavljanja rjenika uzima osmanska aruz-poetika i neka vrsta implicitne narativne "folklorne poetske koine" tipine za odreene vrste bosanske alhamijado poezije i hibridnih poetskih formi na granici pedagoko-didaktike i erotizirane narodne "saz poezije" u Osmanskome carstvu. Zato je rjenik Makbul-i Arif Muhameda Hevaija Uskufija zanimljiv i za knjievnoteorijske i za folklorne i za lingvostilistike studije. SUBHA- SBYAN (1624) Muhameda b. Ahmeda erRumija Ebu-l-Fadla Bosnevija; Rjenik Subha-i Sibyan Muhameda b. Ahmeda Er-Rumija Bosnevija je stihovani arapsko-turski rjenik. O njemu je ve (iii)

223

opirno pisao Atabey Kl.55 Rjenik je, prema nekim izvorima napisan 1033 / 1624,56 a prema nekim 1063 / 1652-53. godine. Rjenik ima 2100 arapskih leksema, oko 250 perzijskih i oko 1150 turskih leksema. Poetak je slian kao i u rjenicima Osmana b. Husejna Bonjaka i Muahmeda Hevaija Uskufija, u skladu sa tradicijom konceptualnih poetiziranih tezaurusa u Osmanskom carstvu: Nam- Hoda zikr idelm ibtida Menzil-i maksuda Odur rehnuma Spomen otponimo imenom Boga Do eljenoga odredita On je pokazatelj puta ... Muhamed b. Ahmed Bosnevi objanjava zato je pisao rjenik za djecu (Subha-i Sibyan). Rjenik po koncepciji i sadraju poglavlja podsjea na rjenik Ibrahima ahidija i rjenik Osmana b. Husejna Bonjaka.

Subha-i Sibyan, Muhamed b. Ahmed er-Rumi Ebu-l-Fadl Bosnevi (GHB. R. 6690)

Vidi detaljnije: Kl, Atabey (2006) ''Trke-Arapa Manzum Szlklerden Subha-i Sibyan. nceleme (1)'', Turkish Studies / Trkoloji Dergisi - 2, 2006. 56 Uzun, Tacettin (2002) Arapa-Trke Szlklerin ncs Sayilan Subha-i Sibyn, Nsha, yl II, say: 6. 224

55

Filologija

LUGAT-I ELFAZ-I KURANYYE (GHB. R. 7806); autor Ebu Bekr b. ejh Sejful-hak ibn Muslihudin elBosnevi; Nakon kraeg sadraja, slijedi prozni uvod i poglavlja u stihovima. U poglavljima Ebu Bekr Bosnevi tumai pojedine rijei iz odreenih kuranskih sura. Nekada se tumae fraze, a nekada samo po jedna rije. Rijei su slagane prema redoslijedu kuranskih poglavlja. Uporedo se daje, u biljekama ispod i pored rijei, ui kontekst upotrebe odreene lekseme koja se stihom objanjava u osnovnom tekstu Rjenika. U 397 bejtova (794 stiha) daje se znaenje 1432 kuranske rijei i izraza. d) Fenomen komentara (erhova) rjenika u bosanskoj leksikografiji Tradicija pisanja komentara na rjenike ili konceptualne tezuruse preuzeta je iz osmanske pisane tradicije. Komentar Klliyat- Abi Beka (GHB. R. 184) zapravo je veliki enciklopedijski rjenik koji u pojedinim objanjenjima dobija formu komentara rjenika, sa posebnim osvrtom na semantiku i etimologiju pojedinih rijei. esto se navode primjeri da se ilustrira znanje nekih rijei. Daje se opis grafijske slike lekseme, ope napomene o gramatikom obliku rijei, kao i napomene o leksemama koje se koriste u odreenoj naunoj oblasti. Na isti nain je koncipiran i vietomni enciklopedijski rjenik Sihahulluga (R. 346). Taj rjenik ima dosta stihova kojima se potkrepljuje znaenje odreene lekseme, ali i dosta primjera iz razgovornog stila. Rijei se objanjavaju navoenjem njihova znaenja unutar odreenih sintagmatskih ili reenikih konstrukcija. Jako puno je izreka i citata poznatih osoba iz klasine orijentalno-islamske filoloke tradicije. Tumae se lekseme iz ajeta, iz hadisa, iz predisamske poezije, iz djela arapskih klasika, iz razliitih naunih oblasti. Hijerarhijski je ustrojen prema orijentalno-islamskome konceptu ivota. erhove / komentare na odreene lekseme daje i Ali Dede Mostarac, zatim Abdullah Bosnevi Abdi i Sari Abdullah Bosnevi. Katkada svoje komentare daje i Nevesinjac abanzade, koji tumai teke rijei iz Mesnevije Delaluddina Rumija. Komentar djelo Hulle-i Manzume erh-i Tuhfe-i ahidi ejha
225

(iv)

Juje Mostarca (R. 635) na rjenik Tuhfe-i ahidi Ibrahima ahidija sadri osnovne elemente klasinog osmanskog komentara rjenika, ali nije ni stilski niti znanstveno blizu slinog komentara istoga djela koji nam se nudi u djelu erh-i Tuhfe-i ahidi (R. 1386) autora Ahmeda Hatema Bjelopoljaka. Stil Hatema Bjelopoljaka je jako dobar, jezik prefinjen. U uvodnom dijelu svoga komentara Ahmed Hatem iskazuje elju da teke misli predoi jasnim izrazom, objanjava metodu koju je koristio prilikom pisanja svoga komentara na rjenik Ibrahima ahidija, daje definicije nekih knjievnih pojmova koje sreemo u njegovom djelu, kao i objanjenja nekih termina iz osmanske aruz-metrike. U uvodnome dijelu Ahmed Hatem Bjelopoljak pokree pitanje izgovora izafetskog hemzeta u perzijskim genitivnim konstrukcijama koje prelaze u osmanski turski jezik, odnosno da li se ita izmeu konstituenata genitivne veze kesra ili fetha. Spomenuta pitanja su aktualna i danas, kako u iranistici tako i u osmanistici. Komentari (erhovi) stihovanih rjenika predstavljaju produkte klasine orijentalne retoriko-filoloke tradicije u najirem smislu. Prouavanje konceptualne leksikografije u Bosni u osmanskom periodu na primjeru rukopisnih rjenika pokree dosta zanimljivih pitanja za bosanskohercegovku turkologiju. Meu takva pitanja ubrajaju se pitanja suodnosa semantike i formalne strukture razliitih rjenika / tezaurusa, odnosno da li se studije o konceptualnoj leksikografiji trebaju baviti formalnim strukturalnim odnosima ili, pak, znaenjskim i kulturoloko-civilizacijskim vezama meu leksemama. Po naem miljenju, oba aspekta su vana za studije o povijesti konceptualne leksikografije u osmanskoj Bosni.

226

Filologija

Summary A lot of lexicographical conceptual glossaries, lists of words and various dictionaries of encyclopaedic character were written during the Ottoman rule over Bosnia. Unlike to the lexicographical tradition in Dalmatia, the alphabetical conceptualized dictionaries in Bosnia during the Ottoman rule have occurred very rarely. However, regardless of that fact, numerous works in the area of conceptual lexicography in Bosnia during the Ottoman rule introduced many questions of cultural-civilization character such as: who has wrote those terminological dictionaries and professional-technical conceptualized lists of words and why, are those dictionaries result of act of copying (istinsah) or are there even some elements of originality inside them. There are two phenomena that attract the attention of every researcher in the field of lexicography during the Ottoman rule over Bosnia: a) phenomenon of "poetized" conceptual lexicography (glossaries in verse); b) phenomenon of writing of commentary (sharh) of that time exemplar glossaries and dictionaries (the commentators are the writers from Bosnia). We assume that these two phenomena in 16th and 17th century (glossaries in verse and commentaries of glossaries) are the phenomena in South-Slavic and Ottoman lexicographical tradition that deserve particular cultural overview and critical analysis.

227

228

Filologija

Muhamed Arnaut

OBLICI IZRAAVANJA U KULTURI GOVORA

Saetak Edukacija nastavnika za profesionalno obavljanje humanog i plemenitog posla odgajanja i obrazovanja buduih generacija veoma je zahtjevan i sloen zadatak, koji se ostvaruje programskim sadrajima pojedinih studijskih oblasti, osobito u formama i sadrajima kulture govora. To je veoma kompleksna i opsena nauno-struna oblast, koja prua buduim edukatorima velike mogunosti ispoljavanja njihovih kreativnih sposobnosti, naroito ukoliko upoznaju sve potencijalne oblike izraavanja. Ovaj rad ukazuje na neiscrpno bogatstvo izraajnih sredstava, bilo u pisanoj formi, ili pak na govornom planu. On treba da inicira i potakne kako sadanje tako i budue edukatore na svim nivoima odgoja i obrazovanja da otkrivaju osobenosti pojedinih oblika izraavanja i da njihove pozitivne vrijednosti primjenjuju u svojim metodikim aktivnostima prilikom odgajanja i obrazovanja novih generacija mladih, koji ulaze u zaarani svijet knjige i zagonetnost ivota, to stoji pred njima. Oblici izraavanja su mnogobrojni i raznovrsni. Klasificiraju se na razliite naine prema kriterijima koje odreuju pojedini autori. U ovom radu prezentiraju se slijedei oblici izraavanja: reprodukcija, naracija, deskripcija, informativni oblici, rasprava i mjeoviti oblici. Kljune rijei: kultura govora, oblici izraavanja, edukacija

PROGRAMSKA STRUKTURA KULTURE GOVORA I OBLICI IZRAAVANJA Kultura govora je studijska oblast na nastavnim fakultetima, koja je prijeko potrebna razliitim profilima buduih edukatora na svim nivoima odgajanja i obrazovanja (predkolski odgoj, osnovna i srednja kola, visoko obrazovanje). Ona sadri veoma raznoliku programsku strukturu i omoguava konzumentima da ovladaju vrijednosnim i naunim istinama o teorijskim spoznajama jezika i njegovim praktinim govornim realizacijama u neposrednoj ivotnoj realnosti. Nastava kulture govora prua znanja i saznanja iz sfere informacija i komunikacija, otkriva vrednote svih strukturnih segmenata standardnog jezika (fonetsko-fonolokih,
229

leksiko-morfolokih, stilistiko-sintaksikih). Ova studijska oblast prua mogunost da se spozna fenomen govora i javnog govornog nastupa (priroda, karakteristike, realizacija govora) u razliitim profesionalnim i ivotnim situacijama, da se otkrije stilogenost razliitih figurativnih jezikih kategorija. Istovremeno, da se u lingvistikoj retrospektivi posmatraju termini grafija i knjiga i njihov doprinos razvoju drutvenih komunikacija meu ljudima. Povrh svega navedenog, kultura govora obuhvata i sve oblike izraavanja, njihove pojedinane specifinosti, komunikativnu i drutvenu funkciju, te vanu edukativnu komponentu prevashodno u ranoj fazi odgoja i obrazovanja, u predkolskom periodu i razrednoj nastavi. U formi kulture izraavanja zastupljeni su razliiti oblici jezikog i govorno iskaza i izraza. Oni se nalaze u samom temelju programskih sadraja nastave jezika i knjievnosti u razrednoj nastavi od I do V razreda devetogodinje osnovne kole. To je i razumljivo, jer bez jasne i osmiljene komunikacije ne mogu se ostvariti ni osnovni odgojni i obrazovni zadaci razredne nastave, kao ni oni na svim kasnijim nivoima educiranja. Zbog toga je prioritet i stalna nastavna obaveza da se uenici sistematski i kontinuirano osposobljavaju za funkcionalnu meusobnu komunikaciju, kako u pisanoj formi tako i na govornom planu, primjereno programskoj strukturi kulture izraavanja i uzrasnoj dobi uenika. Za to su predvieni raznovrsni oblici pisanog i govornog vjebanja iz oblasti kulture izraavanja. Oblici izraavanja mogu biti raznovrsni. Klasifikacije pojedinih teoretiara, svaka na svoj nain, prezentiraju i razvrstavaju te mnogobrojne oblike izraavanja. Ovdje se daje jedan pokuaj sistematskog informativno-metodikog izlaganja pojedinih oblika izraavanja u kulturi govora. To su slijedei oblici: reprodukcija, naracija, deskripcija, informativni oblici, raspravljanje, mjeoviti oblici. 1. Reprodukcija sadraja Reprodukcija sadraja ili prepriavanje je reprodukcija sadraja teksta, filma, pozorine predstave ili drugih isprianih i prezentiranih sadraja. Reprodukcija podrazumijeva memoriranje bitnih tokova dogaaja, uoavanje uzrono-posljedinih veza i odnosa na bazi analize, uporeivanja, sinteze i zakljuivanja. Reproduktivno prepriavanje je reprodukcija proitanog i vienog u svim elementima, podudarna je sa kazivanjem u tekstu ili u

230

Filologija

drugom sadraju. Produktivno prepriavanje je kada se u toku reprodukcije neto dodaje ili oduzima, odnosno kada se transformiraju bitni elementi u strukturi sadraja. Osnova za prepriavanje su sadraj, likovi i forma (jezik, stil i kompozicija). Imaju razliite vrste prepriavanja: na osnovu detaljnih pitanja, uopenih pitanja, zajednikog plana, uz samostalno sastavljanje plana, bez plana, saimanjem teksta itd. 2. Naracija Naracija ili prianje je najei oblik izraavanja. To je saopavanje dogaaja koji su se dogodili subjektu, neposredno, njemu lino. Prianje je iznoenje stvarnog dogaaja ili doivljaja. Dogaaj pria oevidac, a doivljaj uesnik. Prianje sadri: mjesto, vrijeme, likove (glavne i sporedne), dogaaj i tok radnje. U prianju se kombiniraju elementi koji su rezultat objektivnog posmatranja linih osjeanja posmatraa i pripovjedaa sa potrebom iznoenja cjeline prie (poetak, sadraj, zavretak). Prianje treba biti ivo, dinamino i plastino. Podrazumijeva izlaganje injenica na subjektivan nain. Prianje ima radnju, dogaaj i pokret. Red izlaganja moe biti hronoloki, retrospektivni i kombinirani. Priati se moe u prvom i treem licu (gledite). U toku prianja prikazuju se mjesto, vrijeme, uesnici, a ostvaruju se tok i kulminacija. Prianje moe biti dinamino i statino. Odreena ivost postie se adekvatnim izborom rijei, osobito glagolima i glagolskim vremenima. Postoje razliite vrste prianja: prianje dogaaja u nizu slika, u slici, na osnovu tematskih rijei, datim poetkom itd.; zatim prianje doivljaja. 3. Deskripcija Deskripcija ili opisivanje je vrsta izraavanja, kazivanje koje je sloenije od prianja i prepriavanja. Opis je sistematsko izlaganje osnovnih osobina predmeta, bia i pojava na osnovu neposrednog i posrednog posmatranja i doivljavanja. To je aktivnost kojom vieno i doivljeno transformiramo u verbalne iskaze koji odraavaju ne samo pojedinana svojstva predmeta opisa nego i same pojmove. U osnovi opisa stoji razvijen dar zapaanja i bogat rjenik. Ima vie vrsta opisivanja. Moe biti objektivni, racionalni ili realistiki opis, koji sadri uee miljenja i misaonih operacija, tanost i korektnost u prikazivanju bez emocija. Zatim postoji subjektivni, emocionalni, slikoviti ili

231

literarni opis, u kojem se ostvaruje uee mate i osjeanja, lini doivljaj posmatranog sadraja, slikovito opisivanje, ivo, zanimljivo i dinamino opisivanje. Opisuje se sve to se moe vidjeti i doivjeti: predmeti, radnje, pokreti, stanja; pojave ili zbivanja u prirodi; kao i bia (ljudi, ivotinje). 4. Informativni oblici izraavanja Izvjetavanje Izvjetavanje je oblik izraavanja kojim se tano informira o dogaaju ili stanju ili situaciji. Ne obuhvaa emotivno uee izvjetaa. To je objektivan prikaz situacije, stanja, karakteristika posmatranih predmeta, ljudi i dogaaja. Izvjetavanje podrazumijeva dobro poznavanje injenica odnosno podataka, objanjenja o predmetu izvjetavanja, obrazloenje, dokaz, zakljuak. Treba odgovoriti na pitanja: ko, ta, gdje, kada, kako, zato, koliko itd. Neophodno je znati terminologiju iz oblasti kojoj pripada predmet posmatranja. Sutinu izvjetavanja ine: predmet ili sadraj, oblik ili forma, aktuelan i pravovremen sadraj, jeziki i stilski dotjeran, brzo dostavljen onome kome je upuen. Moe biti pisan popularnim, naunim ili strunim rjenikom. Ima vie oblika izvjetavanja. Vijest Vijest je najjednostavniji i osnovni oblik informiranja, koji treba da odgovori na pitanja: ko, ta, kad, gdje, kako, zato. Treba biti tana, zanimljiva, aktuelna, kratka i jasna. Izbor leksike uslovljen je tematikom iz koje se uzima sadraj. Mnogobrojni su primjeri u dnevnoj tampi i drugim medijima (radio, televizija). Obavijest Obavijest ili oglas je kratko izvjetavanje u kojem se daju podaci o tome ko, koga i o kome ili emu obavjetava. Sadraj obavijesti zavisi od broja podataka koji se u njemu navode. Obavijest je kratka kao i vijest, i odgovara na ista pitanja, i to istim redoslijedom, dok u vijesti to nije potrebno. Obavijest sadri i ilustracije, razliita slova, podvuene ili zaokruene rijei i slino.

232

Filologija

Izvjetaj Izvjetaj je proirena vijest. Ima podatke kao u vijesti, zatim objanjenje i komentar dogaaja, odnosno predmeta vijesti, te zakljuak. Prije pisanja izvjetaja vri se sakupljanje tanih i objektivnih podataka. Prema predmetnom sadraju izvjetaji mogu biti raznovrsni, to znai da predmet odreuje vrstu izvjetaja pa moe biti novinski, vremenski, ljekarski, bankarski. Izvjetaj je oblik saopenja koji je neposredno vezan za predmet o kojem se govori ili pie. Izvjeta mora da pie ili podnosi izvjetaj veoma objektivno i realno, bez emocija i pekulacija. injenice moraju biti jezgovite i potpune. Novinski izvjetaj Novinski izvjetaj ili lanak ima elemente vijesti i izvjetaja. U kompozicionoj strukturi prvo je postavljen problem na koji se skree panja. Zatim slijedi navoenje argumenata, injenica i podataka radi ilustracije predmeta o kojem se govori. Na kraju je zakljuni stav, sud, miljenje. U novinskom lanku ili izvjetaju izraen je lini stav. U fizionomiji prepoznaju se nadnaslov, naslov, podnaslov, meunaslov, potpis autora. Saetak Saetak ili rezime je oblik izvjetaja u kojem se italac obavjetava o sadraju naunog ili strunog rada. italac saznaje koja je tema obraena, to su bitne idejne odrednice rada, do kakvih rezultata je autor doao. To su smjernice za itanje rada i fokusiranje na kljune dijelove u njemu. Prikaz Prikaz je kritiki izvjetaj o umjenikom djelu, knjievnom ili pozorinom, likovnom ili muzikom. Objavljuje se i veoma je zastupljen u asopisima i zbornicima, dnevnim ili nedjeljnim novinama. Piu ga strunjaci za odreenu oblast. Izrazito je zahtjevan oblik izvjetavanja. Mora biti objektivan i aktuelan, odnosno napisan odmah nakon izlaenja djela, naprimjer knjige iz tampe. Prikaz treba napisati struno i kvalitetno.

233

Reportaa Reportaa je sloen i zahtjevan oblik, sadri prianje, opisivanje, dijalog, portretiranje i slino, prisutni su lirski elementi, subjektivnost, umjetniki ton i stil. U korijenu ovoga pojma je termin report, to znai izvjetaj. Moe se rei da je reportaa izvjetaj sa neposrednog mjesta aktuelnog dogaanja. Feljton Feljton je novinski lanak, s jedne strane, kritiki intoniran, a, s druge strane, to je tekst popularno-naunog, drutvenog ili literarnog karaktera, napisan ivo i duhovito. Autor feljtona je feljtonist. 5. Raspravljanje Raspravljanje je oblik kulture izraavanja u kojem se ostvaruje istraivaki odnos prema pojavama u okolnom svijetu. Zastupljene su sloene misaone aktivnosti: analiza, sinteza, komparacija, izdvajanja, apstrakcija, generalizacija. Lieno je emocionalne obojenosti, jer se trae podaci, injenice, objektivan pristup datim podacima, jasni pojmovi i logiki slijed misli. Ima vie vrsta raspravljanja. Rasprava Rasprava ili traktat je nauno djelo, opis vei nego lanak. U njoj se ostvaruje uzrono-posljedini slijed razvoja misli. Stil je jednostavan, bezlian, utemeljen na razumu, rijei su dobro odabrane, reenice su bez sintaksikih lomova. Tema se u raspravi izlae, objanjava, dokazuje, zakljuuje. Iznose se stavovi za i protiv, daju se argumenti, navode citati, odnosno miljenja drugih, i utvruju zakljuci sa stavovima i preporukama. Sve je podreeno znanju (injenicama) te logikom i argumentiranom prezentiranju. Razvija se misao o nekom aktuelnom dogaaju. Rasprava se razvija u dijelovima. Prvo se postavlja teza ili problem, slijedi dokazivanje teze ili rjeavanje problema, a onda dolazi potvrivanje ili odbacivanje teze. U raspravi teza se dokazuje citatima i napomenama (dopunska objanjenja).

234

Filologija

Nauni rad Za naunoistraivaki rad treba imati dara i prirodnu predispoziciju, s jedne strane, i biti upuen u nain i njegove metode, s druge strane. Izrada naunog rada sadri pojedine etape: izbor teme, prikupljanje i obradu grae, organizaciju i raspored grae, redigovanje rukopisa, tehniku obradu i tampanje djela, recenziju i odbranu teze (doktorska i magistarska teza). Jezik naunog rada treba da ima jasnou i jednostavnost, prirodnost, odmjerenost i konciznost, upotrebu adekvatnih rijei (bogat fond rijei, raznolikost) i izraza, pravilan odnos prema upotrebi stranih rijei, koherentnu reenicu (logian odnos dijelova u njoj), raznolikost u reenici, dobro ureen paragraf ili stav (misaonu cjelinu od vie reenica u loginom odnosu). Rad treba da bude gramatiki i ortografski pravilno napisan. Nauni rad treba da ima odmjereno izlaganje, da se ne unosi u rad ono to nije u vezi sa temom, da se ne pretrpava beznaajnim pojedinostima, ne ponavlja ono to je ve reeno, ne objanjava ono to je razumljivo; treba da ga obiljee jedinstvo i sklad, adekvatno isticanje i originalnost, pravilno rasuivanje. Biljeka Biljeka je nauni ili struni rad u kojem se ue obrauje neko pitanje sa navoenjem nekog karakteristinog i novog podatka. lanak lanak je nauni ili struni rad u kojem se raspravlja o nekom manjem pitanju, o jednoj strani veeg pitanja, ili se daje opi pogled na neko pitanje (prikaz knjievnog djela, ocjena kompozicije romana itd.). Studija Studija je rasprava veeg obima, govori o krupnijem pitanju, ulazi dublje u ocjenu pitanja. Potrebna su prethodna ira i dublja ispitivanja predmeta i paljivo prikupljanje materijala.

235

Monografija Monografija je studija koja se bavi samo jednim cjelovitim ili specijalnim naunim ili strunim problemom. U njoj se tei to iscrpnije izloiti predmet koji se ispituje. Ogled Ogled ili esej je vrsta raspravljanja u kojoj su zastupljeni i misao i emocija. Vie je knjievnoumjetnika tvorevina sa subjektivnim shvaanjem i duhovitim iznoenjem sadraja. Tematski je veoma raznovrsna i bogata sagledava nauni ili knjievni problem, kulturni ili duhovni aspekt i slino. Problem se razmatra sa svih strana i prodire se u sutinu pitanja. Bitna obiljeja ogleda su izrazita subjektivnost prema pojavi koja je predmet teme, velika inventivnost (tenja da se pojava sagleda na neuobiajen nain), jak priliv specifinih pojedinosti i odsustvo naune aparature i argumentacije. Svaka injenica javlja se kao lina, doivljajna ili emocionalna. Kompozicija ogleda je raznolika, uvjetovana je prirodom teme i sposobnostima pisca. Slobodan pristup kompoziciji omoguava upotrebu razliitih stilskih sredstava i ispoljavanje bogate jezike grae. Paralela Paralela je raspravljanje u kojem se povlae paralele izmeu dvije pojave ili dva i vie tekstova. Anotacija Anotacija je saeto prikazivanje jednoga djela. Daje se kratko obiljeje djela. Utemeljena je na trenutnim impresijama. Mora biti ubjedljivo napisana, istiu se specifinosti teme i ideje, umjetnike vrijednosti i znaaj djela. Javlja se u listovima i asopisima. Recenzija Recenzija je potpuniji prikaz, analitiko-kritiki pristup djelu. Sadraj se temeljito analizira, otkriva se pieva ideja, obrazlae se tema sa aspekta aktuelnosti, iznose se dokazi za svaku tvrdnju, odnosno tezu, sagledava se jezik i njegova upotreba. Na kraju se daje sud ili miljenje, zakljuak o djelu i preporuka da li je djelo za objavljivanje. Recenzija je ocjena, odnosno ona doprinosi
236

Filologija

tome da li e djelo biti objavljeno ili ne. Autor djela ima mogunost da izvri korekcije (dopune, izmjene, poboljanja) prema sugestijama recenzenta. U recenziji se daju podaci o rukopisu djela i autoru, o djelu, navodi se struktura djela, analiza i kritika svakoga njegovog dijela, te preporuke i prijedlog. Kritika Kritika je raspravljanje u kojem se daje prikaz ili ocjena nekoga djela na osnovu analize i prosuivanja dijelova i sadraja teksta. Kritika se bavi djelom kao pojavom. Otkriva vrijednosti djela, donosi sudove i ocjene, koji mogu utjecati na dalji razvoj oblasti kojoj pripada. Kritiar je pisac kritike. Diskusija Diskusija je rasprava u kojoj se iznose razliita miljenja o nekom predmetu s namjerom da se utvrdi istina. Iznoenje novih podataka o predmetu doprinosti da se on potpunije sagleda. Polemika Polemika je rasprava u kojoj se iznose suprotna miljenja od onih koja su ve data. Polemiar navodi svoja miljenja i daje dokaze. Polemika treba da uvaava autora. Polemika je vid diskusije u kojoj su suprotna miljenja jae izraena. Njen cilj je da se neki problem rijei ili potpunije osvijetli. Stil polemike je iv, ubjedljiv, esto i emocionalno obojen, ponekad retorian. Komentar Komentar je naknadno tumaenje i objanjenje o nekom pitanju. U njemu se iznosi potpuniji osvrt, daju primjedbe o vrijednosti injenica na kojima se zasniva dokaz i nain kako se to provodi. Referat Referat je oblik raspravljanja o odreenom problemu pri emu se iznosi i lini stav. Referat se odnosi na jedno odreeno pitanje, na konkretnu taku gledita, odreeni aspekt pojave, ue gledanje na problem.

237

Predavanje Predavanje je vrsta rasprave koja se moe usmeno izlagati ili itati. Vremenski je ogranieno. Raznovrsno je po sadrini. To je vid verbalne komunikacije na javnom skupu. 6. Mjeoviti oblici izraavanja Pismo Ljudi piu pismo jedni drugima da bi se sporazumjeli o neemu (upuuju razliite vijesti, informacije, novosti itd.). Svako pismo ima odgovarajuu strukturu: podatke o onom ko pie, uvod, glavni dio, zavretak i potpis. U gornjem desnom uglu pie se mjesto i datum onoga ko pie pismo. Slijedi sadraj pisma. Forma je uvjetovana vrstom pisma (da li je privatno ili poslovno pismo). Pisma koja se piu u svakodnevnoj komunikaciji imaju ustaljen poetak (Dragi Dino!). Iza rijei kojima se obraamo pie se zarez ili znak uzvika. Pismo se obino nastavlja u slijedeem redu i prva rije iza obraanja pie se velikim poetnim slovom. Lina zamjenica vi pie se velikim poetnim slovom. Na prednjoj strani koverte pie se adresa primaoca (ime i prezime, mjesto, ulica, broj kue ili stana). Na poleini koverte pie se adresa poiljaoca. Pisati treba itko, uredno, bez jezikih greaka. Privatna pisma piu se rukopisom, poslovna pisma se tampaju (na maini, raunaru). estitka estitka je oblik izraavanja radosti, elje i drugih pozitivnih osjeanja. Njome se iskazuje radost za postignuti uspjeh, izraava se, takoer, elja povodom blagdana, sveanosti, jubileja, proslava, roendana. estitka treba biti iskrena, dobronamjerna i povezana sa stvarnim eljama. Ona ima svoj naslov, kratak sadraj (elje koje se izraavaju) i potpis poiljaoca. Razglednica i dopisnica Razglednica je fotografija nekoga grada, znamenitosti, prirode, koja je na poleini. Ima slobodan prostor na kojem se pie kratak tekst, adresa primaoca i potpis poiljaoca. Razglednica se alje sa nekog putovanja i boravka u odreenom mjestu. Dopisnica ima isti oblik kao razglednica, nema fotografiju, u istoj funkciji je kao i pismo. Treba je pisati sadrajno i kratko,

238

Filologija

stilski dotjerano komuniciranja. Telegram

uredno.

Danas

je

prevazien

nain

Telegram ili brzojav je pisani oblik izraavanja koji se alje u hitnim sluajevima i u posebnim prilikama. Pie se saeto i kratko, na obrascu koji se obrauje putem pote. Telegram se moe slati i posredstvom telefona. Molba i alba Molba je oblik izraavanja kojim se trai ili moli neto od nekoga. Pie se kratko, dokumentirano i ubjedljivo. Predmet molbe se formulira na poetku. Ona mora biti dovoljno obrazloena da bi je primalac bolje shvatio i povoljnije rijeio. Na kraju slijedi zahvala, datum i potpis. Neke molbe se i taksiraju. Molba ima svoje dijelove. U lijevom gornjem uglu pie se ime i prezime te adresa poiljaoca. Ispod toga, prema sredini lista, stavlja se ime i adresa primaoca molbe. Ispod te adrese pie se predmet molbe. Poslije toga se prelazi na saeto pisanje, iznoenje odreenih pojedinosti, potreba i elja, te argumentirano obrazlaganje. Na kraju slijedi zakljuak da se ostaje u uvjerenju da e se molbi udovoljiti, pri emu se upuuju rijei zahvalnosti. Poslije napisanog, na donjoj desnoj strani, pie se molilac i stavlja se potpis. Na lijevoj strani pie se mjesto i datum. alba je oblik izraavanja odreenog prigovora zbog nerijeenog pitanja ili problema. Pie se u istoj formi kao i molba, samo to je sadraj drukiji, suprotan. Poziv Poziv je pisani oblik izraavanja kojim se neko poziva radi nekoga sastanka, skupa itd. Poziv mora biti kratak i saet, mora sadravati sve podatke za onoga koji se poziva. Treba biti estetski oblikovan, jeziki uredan. Sadri tri dijela: uvod, glavni dio i zavretak. Uvod treba da sadri ko poziva i kome je poziv upuen. Glavni dio sadri sve podatke vane za onoga koji se poziva. Podaci se navode saeto i pregledno: mjesto, vrijeme, razlog, dodatna objanjenja. Zavrni dio sadri zahvalnost za odziv na poziv, datum i potpis pozivaoca.

239

Javni skup Verbalna komunikacija ostvaruje se na razliitim javnim skupovima. Ima ih vie, razliiti su po formi i sadraju. Konsultacije su krai sastanci na kojima se izvri brza razmjena miljenja, daju se savjeti. Sastanci su najei oblici sastajanja veeg broja ljudi. Potrebne su prethodne pripreme, osmiljen sistem komuniciranja tokom sastanka i praenja izvrenja zakljuaka. Sjednice su povremeni skupovi grupe poslovnih ljudi na kojima se donose odluke za pojedina podruja poslovanja. Konvencije i konferencije predstavljaju susret veeg broja strunjaka za pojedine oblasti drutvenog djelovanja i poslovanja. Simpozij je masovni sastanak naunika, strunjaka ili poslovnih ljudi s ciljem sticanja novih znanja i razmjene miljenja. Kongres je najmasovniji oblik sastanka iz odreene specijalnosti i struke. Model svih navedenih oblika javnog sastajanja i komuniciranja je sastanak koji sadri slijedee elemente: pripreme, dnevni red, uvodno izlaganje, diskusiju, formulaciju zakljuaka i zapisnik. Pripreme sastanka mogu biti tehnike, osobne, pripreme za izlaganje. Tehnike pripreme podrazumijevaju odreivanje dana, datuma, vremena i mjesta sastanka, utvrivanje imena i funkcija uesnika, rezervaciju i ureivanje prostorija, odreivanje zapisniara i osoblja koje e primati uesnike. Pozvani treba da prime poziv na vrijeme. Prije sastanka mora se provjeriti tehnika ispravnost ureaja. Osobne pripreme podrazumijevaju pripreme svih sudionika sastanka: voditelja, zapisniara i drugih. U toku sastanka treba voditi usmjerenu i konstruktivnu diskusiju te uiniti da diskutanti budu dovoljno disciplinirani. Pripreme za izlaganje su pripreme izlagaa, da se dre pravila rada i toka sastanka, te da govore ono to je u vezi sa temom. Dnevni red sastanka treba biti jasno i precizno formuliran, ne bi trebao biti opiran. Uvodno izlaganje prezentira se na poetku sastanka. Ono obuhvaa problematiku koja e se razmatrati. Poeljno je da bude adekvatno, odmjereno i kratko. Diskusija je tok sjednice u kojem uesnici iznose svoja miljenja i daju prijedloge, savjete i sugestije za rjeavanje pitanja

240

Filologija

koja su predmet rasprave. Uee u diskusiji treba biti vremenski ogranieno i ne treba govoriti ono to nije u vezi sa temom. Formulacija zakljuaka je zavrni in sastanka. Nakon diskusije donesu se konkretni zakljuci koji obavezuju odreene subjekte da ubudue, u planiranim rokovima, rade na izvravanju zadataka koji su dati u zakljucima. Zapisnik je dokumenat o odranom sastanku. Ima svoju vrijednost jer slui kao izvor informacija. Sadri kompletan tok sastanka, evidenciju o svemu to je uraeno i kazano. U njemu treba da bude zabiljeeno ko je odrao sastanak, mjesto, vrijeme, broj prisutnih i odsutnih, ko je predsjedavao, utvren dnevni red, imena izlagaa referata i diskutanata, te njihove diskusije, zakljuke u vezi sa svakom takom (zadatak, obaveze, zaduenja, nosioci zaduenja, rokovi, potpis zapisivaa i voditelja sastanka, kao i vrijeme zavretka sastanka. Poslovno pismo Poslovna komunikacija zasniva se velikim dijelom na poslovnom dopisivanju. Pisano komuniciranje trai jasan i nedvosmislen iskaz, jednostavan jezik, sintaksiku i pravopisnu tanost, te ekonomian sadraj. Izbjegavaju se kiene forme (uvod, zavretak), ali se, ipak, savremeno poslovno pismo odlikuje i odreenim ljubaznim frazama koje izraavaju potovanje prema poslovnom partneru (poruka je uokvirena obaveznim standardima pisane kurtoazije). Poslovno pismo poinje uobiajenom ljubaznom formulom (Potovani urednie!). Uvod ine prve rijei u pismu i njegov zadatak je da se osnovni sadraj pisma dovede u vezu s osnovnom namjerom poruke. Poruka je bit pisma i zauzima glavni ili sredinji dio teksta i najvaniji je dio u procesu pisanog komuniciranja. Mora biti zato izraena jasnom i nedvosmislenom formulacijom. Zakljuak treba da utvrdi, odnosno da naglasi sr sadraja i da da zakljuni ton pismu. U novom redu slijedi pozdrav s potpisom. Pismo se pie uredno i itko na memorandumu ustanove. alje se u originalu i kucano mainom ili na raunaru. Pismo ne treba biti dugo. Bonton nalae da primalac odgovori na pismo. Poslovno pismo treba biti kvalitetno i stilski dotjerano, savremeno dizajnirano sa odreenim odgovarajuim formama koje su primjerene sadraju i prirodi poslovanja. Neophodno je tano i

241

uredno napisati ime i prezime primaoca i poiljaoca, te tane adrese. Elektronska pota Savremeni oblici pisanog poslovnog i privatnog komuniciranja ostvaruju se putem elektronske pote (email porukama). To je omoguio nagli i snani razvoj raunara, jer se posljednijh decenija informatika tehnologija iri zauujuom brzinom. Internet je danas realnost i komunikacija se ostvaruje uspjeno i brzo bez obzira na udaljenost. Programi olakavaju obavljanje poslova na profesionalan nain u svim sferama ovjekove djelatnosti. Poslovna komunikacija Slubena ili poslovna komunikacija ostvaruje se putem pisama, molbi, albi, elektronske pote (email porukama), internetom. Komunikacija se moe, takoer, ostvariti u vidu novane uputnice ili ekovne uplatnice kada se ostvaruje izvravanje finansijskih obaveza, zatim konkursom i prijavom na konkurs za prijem na posao, na studij, te potranjom i ponudama u trinoj i ekonomskoj komunikaciji, kao i putem reklame i propagande. Konkurs i prijava na konkurs Konkurs ili natjeaj je pisani oblik komuniciranja kojim ustanove i poslodavci putem natjeaja trae potrebno struno ili drugo radno osoblje. Zainteresirani kandidati prijavljuju se na konkurs dostavljanjem prijave sa prilozima, odnosno potrebnim dokumentima. Prijava je prvi susret sa kandidatom za neko radno mjesto. Zato ona treba biti uredno, itko i koncizno napisana. Bitne su injenice o kandidatu i one treba da budu iznesene na pregledan i jednostavan nain. Prijava treba biti kucana na kvalitetnom papiru, potrebno je naglasiti bitne formulacije i rijei, ne smije biti greaka (stilskih i pravopisnih). Prijava obavezno treba da sadri podatke o kandidatu: ime i prezime, adresu, godinu i mjesto roenja, kolsku spremu, radno iskustvo, znanje i vjetine (jezika pismenost, poznavanje stranih jezika, rad na raunaru itd.), nagrade i priznanja, slobodne aktivnosti, preporuke i slino. U prijavi treba da budu dati tani podaci dokazani prilozima (diploma, preporuka, potvrda itd.).
242

Filologija

Oblici izraavanja u kulturi govora U kulturi govora nalazi se znaajno programsko podruje koje sadri pojedine oblike izraavanja. To su forme koje svojim sadrajem omoguavaju spoznaju vrijednosti neposrednog komuniciranja meu ljudima. Javni nastupi, bilo u pisanoj formi, bilo govorom, zatim razni skupovi i drugi oblici meusobnog susretanja ljudi od znanja i umijea, prilika su da pojedinci ispolje svoje kreativne sposobnosti i vjetine. Pojedini oblici izraavanja zaista su drutvena neophodnost i potreba, koji doprinose meusobnom razumijevanju. Budui edukatori na nastavnikim fakultetima stjeu znanja iz kulture govora i upoznaju se sa raznolikou i bogatstvom oblika izraavanja. Upoznaju vrednote pojedinih oblika reprodukcije sadraja, naracije, deskripcije, informiranja, raspravljanja i mjeovitih formi izraavanja. To im omoguava da mlade generacije ue kvalitetnom pisanom obliku izraavanja, te uspjenom govornom nastupu. LITERATURA Arnaut, M, 2007, Kultura govora, interna skripta za studente, Pedagoki fakultet, Zenica. Bellenger, L, 1992, Umijee komuniciranja, I izdanje, Svjetlost, Sarajevo. ekli, V, 1962, Vjetina pisanja, Rijeka. op, M, 1975, Pismene vjebe i sastavci, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb. Hubijar, Z, 1996, Metodika nastave kulture izraavanja u mlaim razredima osnovne kole, Pedagoka akademija US, Sarajevo. Ili, P, 1983, Od slova do eseja, Sarajevo. Jovanovi, S, 1972, Renik knjievnih izraza, BIGZ, Beograd. Katni-Bakari, M, 2001, Stilistika, Nauna i univerzitetska knjiga,, Sarajevo. Mladenov, M, 1980, Novinarska stilistika, Nauna knjiga, Beograd. Osredeki, E, 1995, Poslovno komuniciranje, Naklada Edo, Zagreb. Peruko, T, 1971, Materinski jezik u obaveznoj koli, VI izdanje, Pedagoko-knjievni zbor, Zagreb. Rui, , 1978, Osnovi kulture govora, Beograd.

243

Stevanovi, M, 1988, Teorija i praksa u nastavi usmenog i pismenog izraavanja, Deje novine, Gornji Milanovac. ivkovi, D, 1985, Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti, Beograd.

FORMS OF EXPRESSION IN THE CULTURE OF SPEECH Summary In the culture of speech there is a significant programming area that contains certain forms of expression. Those are forms that allow with their content knowledge of the value of direct communication between people. Public performances, either in written form, whether voice, and various gatherings and other forms of mutual encountering of knowledgeable and skillful people, are chance that individuals bespeak their creative abilities and skills. Certain forms of expression are really a social necessity and need, which contribute to mutual understanding. Future educators acquire knowledge from culture of speech and acquaint with the diversity and richness of forms of expression on colleges. They acquaint values of certain forms of reproduction facilities, narration, description, informing, discussion and mixed forms of expression. That allows them to teach the young generations about quality writing form of expression, and the successful verbal performance.

244

Filologija

Edina Solak

STRUKTURALNE OSOBITOSTI, JEZIK I STIL VAKUFNAME

Saetak Kao primjer za analizu odabrana je jedna sarajevska vakufnama iz 17. stoljea, Vakufnama hadi Alije, sina Musaa. Pod naslovom Opi osvrt na diplomatiku analizu vakufname: Strukturalne osobitosti, jezik i stil ukazano je na temeljne strukturalne elemente u diplomatikoj obradi ove vrste dokumenata, a u analizi se fokusiralo i na sprecifinosti jezika i stila, pri emu se posebna panja posvetila administrativnopravnoj registarskoj leksici vakufname. Ipak, nije zanemarena ni njena knjievno-umjetnika vrijednost, koja se ogleda u rimovanju i ritmizaciji reenice u dokumentu propisanog administrativno-pravnog sadraja, pri emu dolazi do izraaja sposobnost sastavljaa tog dokumenta da suhoparne injenice iz teksta kroz rimovanu prozu uini lake itljivim i dopadljivim. Kljune rijei: strukturalne osobitosti, jezik, stil, knjievno-umjetnika vrijednost, rimovanje, ritmizacija reenice

* * *
Jezik Vakufname hadi Alije, sina Musaa iz Sarajeva, napisane 1610. godine, nosi uobiajene pravopisne osobitosti osmanskog turskog jezika s kraja 16. i s poetka 17. stoljea. Katkada se u pisanju ogleda i upotreba velariziranih vokala u genitivnim konstrukcijama i nekim derivativnim sufiksima, koja je esta u tekstovima na kraju 16. i na poetku 17. stoljea u itavome Carstvu, a kasnije se dugo odrala u zapadnorumelijskim dijalektima Turaka, kao i u izgovoru turskoga jezika kod obrazovanog muslimanskog sloja stanovnitva u nekim gradskim sredinama na podruju zapadnoga Balkana. I sam jezik, strunjacima za stare dokumente, na stanovit nain potvruje da se radi o tekstu koji jeste nastao poetkom 17. stoljea. ak bi se mogle istraivati i eventualne lokalne osobitosti tog jezika. No, budui da se radi o tekstovima koji su, prije svega, administrativno-pravne naravi, iako sadre i brojne elemente knjievno-umjetnikog i tzv.

245

sakralnog funkcionalnog stila, treba imati na umu i sljedee u obrazovnom sistemu, osobito u strunim kolama za kadije, uio se i nain pisanja odreene vrste administrativno-pravnoga dokumenta. Tako se, naprimjer, razlikuje stil i jezik openito u fermanima i beratima, s jedne strane, i u drugim dokumentima koji nisu pisani u visokopozicioniranim dravnim institucijama u Osmanskome carstvu. To je sasvim logino, jer je drukiji nain obraanja sultanu i velikim vezirima, a drukiji prijateljima ili, pak, potinjenima. O tome se razvila itava znanost vezana za korespondenciju i pisanje dopisa i razliitih administrativnopravnih dokumenata. Vakufnama je specifina i po svome stilu pisanja. Naime, vakufnama je temeljno pravni dokument, ali u razliitim periodima pisanja vakufnama je esto mjesto susreta razliitih funkcionalnih stilova. Kao to to dobro naglaava Durakovi (2007:159)57, u klasinom periodu orijentalno-islamske kulture bilo je uobiajeno strukturalno dopunjavanje razliitih anrova u jednom djelu, kao i isprepletenost razliitih funkcionalnih stilova i anrova. Tekst je imao opu funkciju odgoja (adab) to se ogledalo podjednako i u znanstvenim djelima i u djelima administrativno-pravne naravi. elimo naglasiti da su neke bosanske vakufname imale formu pravih rukopisnih knjiga, kao to je, naprimjer, Vakufnama Dervipae Bajezidagia i jo neke. Dervi-paina vakufnama, osim citata iz svetog teksta, ima i jako puno biranih stihova razliitih pjesnika. Katkada po svome tekstovnome tkanju podsjea na klasina arapska djela, u kojima se stihovima pokuava prozni tekst uiniti to zanimljivijim itateljima. Mi se, prije stilske analize, prvo moramo usmjeriti na temeljnu odliku vakufname kao pravno-historijskoga dokumenta. Ta osobitost vakufname jeste injenica da se ona ubraja u onu vrstu teksta koja je precizno obiljeena administrativno-pravnom registarskom leksikom. Od terminoloke registarske leksike nabrojat emo najvanije termine, koji odreuju osnovni karakter vakufname kao pravno-historijskoga dokumenta. To je sljedea, najea terminoloka leksika: VAKIF ili dobrotvor osoba koja dobrovoljno izuzima odreeni dio svoje imovine za ope dobro;

57

Durakovi, Esad (2007:159-175) Gazi Husrev-begova vakufnama za medresu u Sarajevu, Prilozi za orijentalnu filologiju 56/2006, Sarajevo. 246

Filologija

MEVKUF uvakufljena i iz individualnog posjeda dobrovoljno izuzeta pokretna ili nepokretna imovina; VAKUFNAMA isprava ili zadubinska povelja koja sadri oitovanje volje dobrotvora, imenovanje zadubinske imovine, nain kako e se s njom upravljati i u ta e se troiti, imena svjedoka itd.; MUTEVELLI upravitelj vakufa, a imenuje ga sam vakif ili drugi nadleni organ; NAZIR osoba koja nadzire nain raspolaganja vakufskom imovinom; DABI osoba koja je zadubinskom poveljom ili drugim aktom nadlenog organa, imenovana da ubire vakufske prihode; AKARAT uvakufljena nepokretna imovina, kao to su: livade, vonjaci, zgrade i sl.; MUSEKKAFAT uvakufljene nekretnine koje imaju krov, kao to su: kue, duani, musafirhane itd.; MENKULAT svaka pokretna imovina, kao to su: novac, knjige, odjea i sl.; SRF VAKUF isti vakuf, tj. zadubina koja je odreena u iste vjerske ili humanitarne svrhe; EVLADIJET VAKUF porodini vakuf. Prihode od uvakufljenja imovine koriste vakifovi nasljednici, a jedan dio vakufska uprava. Nakon izumiranja mukih vakifovih potomaka, svi prihodi odlaze vakufu; MUKATA izdavanje pod zakup vakufskog zemljita, odnosno prodaja vazdunog prostora iznad vakufskih povrina na kojima zakupac moe da sagradi graevine ili zasadi razne nasade i postaje njihovim vlasnikom, dok zemljite ostaje svojina vakufa; IDARE izdavanje vakufske imovine na koritenje treim licima uz plaanje odreene najamnine. Iznajmljivanje se vri putem javne licitacije; IDARATEJN VAKUF izdavanje vakufskih nekretnina pod zakup na due vrijeme uz dvije najamnine: prva, koja je mnogo vea i uzima se unaprijed, i druga, koja je simbolina i plaa se krajem svake godine; EVKAF-I MAZBUTA vakufi ija je namjena jasno odreena zadubinskom poveljom, ali se tokom vremena, silom prilika, izmijeni prvobitna namjena i vakufski prihodi se ponu troiti u svrhe koje nisu vakufnamom predviene;

247

EVKAF-I GAJRI MAZBUTA vakufi kojima upravlja mutevelija i on odreuje u koje se svrhe mogu troiti vakufski prihodi. ISTIBDAL zamjena vakufske imovine u sluaju kad postoji bojazan da bi ona mogla propasti. Tada se, uz dozvolu kadije, imovina moe zamijeniti ili ak i prodati, pod uslovom da se za taj novac kupi druga imovina koja e sluiti kao vakuf. Dakako, uz spomenute termine sreu se i brojni drugi termini pravno-historijske naravi. Meutim, poto se ti termini odnose najee na funkcioniranje drugih pravnih institucija i ne odnose se izravno na funkcioniranje vakufa, mi emo takve termine objanjavati u samom tekstu koji se analizira, ili u podnonim napomena ili, pak, u kraem popisu manje poznatih rijei ili termina na kraju rada. Na osnovu termina i nazivlja za neke pojmove izvan institucija uvakufljavanja, a koji se sreu u vakufnamama, mogu se katkada istraivati i ostali aspekti drutvenog ivota u sredinama gdje su nastajale vakufname. Na osnovu vakufnama koje nam daju podatke o popravkama odreenih objekata saznajemo da li je neku mahalu pogodila kakva prirodna nepogoda (poplava i sl.) ili nepogoda neke druge vrste (poar, ruenje, neprijateljski napad). Iz imena potpisnika vakufnama saznajemo o tome kad je i ko je u odreenom kraju predstavljao drutvenu elitu ili skupinu ljudi kojima se u drutvu vjerovalo i ija rije se prihvatala kao pravni argument. tavie, saznajemo i podatke o tome kako su neke ene uvakufljavale ne samo objekte nego i knjige, to je zanimljivo za ruenje stereotipa o nepismenosti ena u vrijeme feudalne osmanske vlasti u Bosni. Osim navedenih podataka, u vakufnamama katkad sreemo i detalje koji su interesantni sa isto kulturolokog aspekta, a ne samo pravno-historijskoga, kao to je primjer uvakufljavanja i opisivanja naina kako e se na najbolji nain koristiti prirodna dobra i ukraavati i poumljavati odreeni posjedi, to donekle ukazuje i na razvijen odnos vakifa-legatora prema prirodnom okoliu. Takvi su primjeri u vakufnamama gdje se posebno definira izdvajanje sredstava za odravanje grobalja, esama i drvoreda. Osobita panja se u nekim vakufnamama posveivala odravanju bai i koritenju vode za navodnjavanje zemljita kako bi zemlja davala vie usjeva. Neki vakufi su zapravo bili temelj za nastanak brojnih gradskih vodovoda, kako u Bosni tako i u ostalim pokrajinama Osmanskoga carstva. Nakim vakufnamama su precizirane mjere zatite od poplava u proljee kad se topio snijeg.
248

Filologija

Ima primjera u vakufnamama gdje se izriito trailo da se jedan dio prihoda izdvaja da se prehrane i zbrinjavaju make i psi lutalice.58 Osim sredstava za imarethane, neke vakufname su precizirale i izdvajanje sredstava za odravanje javnih gradskih toaleta u veim mjestima. Nekim vakufnamama su predviena sredstva da se djeca koja pohaaju sibjan mektebe, pa ak i starija djeca, izvode u proljee u prirodu i da se u prirodi organiziraju djeiji teferii.59 U nekim vakufnamama nalaze se biljeke i nazivi za razliita zanimanja koja su bila prisutna u erijatskim sudovima (kadija, naib, muhzir, mubair, muavir, katib, hadim i sl.), ali se sreu i nazivi za zanimanja odreenih zanata u gradskim sredinama (obino kad su neki zanatlije svjedoci ina uvakufljavanja u sudnici). Dakle, administrativno-pravni registar precizniji je termin za opis jezika vakufnama nego administrativno-pravni anr, uglavnom zbog same funkcije vakufname kao pravno-historijskoga dokumenta, iako se katkada vakufnama moe prouavati u okviru ireg pojma nego to je to registar. Kada analiziramo vakufnamu, prije svega, tekstu prilazimo kao tekstu sa prepoznatljivim pravnim diskursom. Ono to je opa osobitost pravnog diskursa to je i osobitost vakufname kao pravnog dokumenta. Postoje dvije osnovne osobine u domeni zakonodavstva, a to su: a) izvjesnost i b) odgovarajua pravna fleksibilnost. Svaki pravni jezik odreenog dokumenta, ukljuujui tu i bosanske vakufname, podrazumijeva:
O ovome je napisano dosta radova u razliitim asopisima u Turskoj, a brojni podaci dostupni su irem itateljstvu ak i na internetu. 59 Vidi detaljnije u: Ayverdi Ekrem Hakk, Fatih Devrinde stanbul Mahalleleri, Vakflar Dergisi, IV., Ankara 1958, 250-261; Ate Ibrahim, Hayr ve Sosyal Hizmetler Asndan Vakflar, Vakflar Dergisi, XV. Ankara, 1982; Ate Ibrahim, Kanun Sultan Sleyman'n Su Vakfiyesi, Ankara, 1987; Doan Muzaffer, Osmanl Devrinde stanbul Baheleri, Vakflar Dergisi, IV, Ankara, 1958; Ergin Osman, Trkiye'de ehirciliin Tarihi nkif, stanbul; Fatih Suldan Mehmed II. Vakfiyesi, (h.861/M.1456) stanbul, 1938; Kunter Halim Baki, Vakfiyelerin Tarih ve Sosyaloji Bakmndan nemi, lk Dergisi, VI., Ankara, 1936; Mftzde Esat Bey, stanbul Medreseleri Sebilrreat, 1341, XXI; ztrk Nazif, Menei ve Tarihi Geliimi Asndan Vakflar, Ankara, 1983; Racynski Edward, 1841'de stanbul ve anakkale'ye Seyahat, eviren: Kemal Turan, st. 1980; eker Mehmet, slamda Sosyal Dayanma Messeseleri, Ankara, 1984; eker Mehmet, Fetihlerle Anadolu'nun Trklemesi ve slmlamas, stanbul, 1973; Sungurbey smet, slm Hukukunda Hayvanlar Yararna Vakflar ve Vakf Mevzuatmzdaki nemli Bir Eksiklik, VII. Vakf Haftas, Ankara, 1990.
58

249

formuliranje onoga to je predmet dokumenta, reguliranje i tumaenje odredbi. S obzirom na vakufnamu kao posebnu vrstu dokumenta, moe se govoriti i o definiranju nekih osobina jezika vakufname, kao to su: a) specifinost, tj. Discrete features; b) predvidljivi postupci, inovi, pojave i jeziki obrasci na razini komunikacije i leksikogramatike. Kada se ele analizirati knjievnoumjetniki aspekti upotrebe pravnog jezika, osobito u vakufnamama koje imaju i elemente knjievno-umjetnikoga funkcionalnog stila, esto se sree sa odreenim unaprijed oekivanim pretpostavkama o naravi jezika vakufname. Tako se obino pretpostavlja da vakufname predstavljaju niz zaokruenih cjelina koje se meusobno stilski razlikuju. Jezik vakufnama moe sadravati i brojne proirene ponavljajue konstrukcije kojima se eli neto posebno naglasiti. One vakufname koje imaju naglaenu crtu kao pravni dokument, posebno one iz kasnijeg vremena, esto sadre vrlo neobine sintaksike strukture tipine za pravni jeziki diskurs. Stil vakufname varira od strogo ustaljenih konstrukcija pravne naravi do visokostiliziranog pompeznog jezikoga izraza. Meutim, od zahtjeva koji se moraju ispuniti prilikom sastavljanja vakufnama treba imati na umu sljedee: preciznost, jasnou i razumljivost irim drutvenim slojevima, nedvosmislenost, sveobuhvatnost, bezlinost, dekontekstualnost ako to situacija zahtijeva ili pak kontekstualizacija ako se njome objanjava konkretna namjera zakonodavca (vakifa / legatora), navoenje uobiajenih pravnih termina sa ve svima poznatim znaenjem i slubenim tumaenjem. Jezik vakufname, i to treba naglasiti, jeste konvencionalizirani jezik koji je ovjeren dotadanjom pravnom praksom u oblasti uvakufljavanja, bez obzira da li se ugovor o uvakufljavanju (vakufnama) sastavljao u ime institucije ili pojedinca (pravnog ili fizikog lica). Nekada se ini da je jezik vakufname svakodnevni govor zbog svoje razumljivosti, dok se u nekim vakufnamama toliko jezik iskomplicira da se stvara dojam da se radi o posebnom jeziku, specifinom samo za tu vrstu dokumenata. Takva neujednaenost ne iskljuuje koherentnost i koheziju pisanoga teksta koji je osnova za potpisivanje i ovjeravanje spomenutoga dokumenta. Tumaenje jezika esto stvara mogunost za odreene pravne praznine u tekstu vakufname koje se nastoje dodatno precizirati napomenama vakifa (legatora) za objanjenje i otklanjanje moguih neeljenih situacija. S obzirom na leksiku, vakufname imaju i opu i specifinu terminologiju, posebnu sintaksu reenice, ali i strukturu poglavlja
250

Filologija

od kojih se sastoje. Tekstualna organizacija vakufname zavisi esto od samog vakifa ili sastavljaa vakufname. Neke vakufname istodobno predstavljaju i precizan pravni dokument ali i uspjeno umjetniko djelo, sa izgraenim jezikom i vrlo zanimljivom upotrebom jezika koja se pribliava upotrebi jezika u knjievnoumjetnikim djelima. U vakufnamama se esto opisuje i sam predmet uvakufljavanje: ta se uvakufljava, sa preciznom deskripcijom uvakufljenoga dobra, ali se istodobno opisuju i pretpostavljene dinamine situacije koje iziskuju odreenu pravnu regulativu koja se nudi uz opis iste. Vrlo je zanimljiva taka gledita koja se u vakufnami pomjera zavisno od toga na koje se autoritete vakif poziva prilikom definiranja odreene pravne radnje ili situacije. Jezik i sadraj vakufname mora biti logian i u skladu sa postojeom pozitivnom sudskom praksom u oblasti uvakufljavanja. Za razrjeavanje pretpostavljenih pravnih situacija vakif se poziva na odreena pravna vrela: izvore iz postojee pravne prakse u islamskom pravu, na postojee situacije i presude (kao primjer za navoenje pravnoga lijeka), kao i na prethodne zapise i sudske biljeke koje tretiraju odreeno vakufsko dobro ili situaciju uvakufljavanja. Osnovna funkcija vakufname, kako se vidi na osnovu analize gotovo svakog teksta te vrste dokumenta, jeste propisivanje i reguliranje odreenog postupka uvakufljavanja, kao i propisivanje pravnog ponaanja onih koji su zadueni za sprovedbu pravnoga dokumenta u drutvenoj praksi. Vakufnama, bez obzira na stil, tei nekoj vrsti strukturalne sistematinosti. Definicije su prilino jasne i nedvosmislene, oslanjaju se na izvore erijatskog prava. Uvodni dijelovi, datumi, preambule, ovjere, potpisi i peati sastavni su dio performativnog ina ozakonjivanja. Zakonski propisi u vakufnamama imaju: definiciju, sadrajni dio (substantive), proceduralni dio i hijerarhijsku strukturalnu podjelu (sekcije, podsekcije, paragrafe ili sline sistemske strukturalne elemente). Uz osnovne propise esto se donose dopune na odreene propise, prema volji i slobodnoj elji vakifa (legatora). Glavna obiljeja vakufname kao zakonskoga teksta jesu: performativnost i modalnost. Obino se koriste performativne forme (s obzirom na..., ukoliko se... i sl. konstrukcije uz upotrebu konjunktiva), a od modalnih glagola: treba, moe, smije, ne smije, mora itd. Od termina sree se opa terminologija, zatim specifina terminologija, sekundarne leksiko-terminoloke jedinice i na kraju
251

mnotvo prepoznatljivih ponavljajuih formulacija i administrativno-pravnih konstrukcija. Katkada se pri diplomatikoj i filolokoj analizi sreemo i sa tzv. izvanjezikim i sa tekstualnim (kontekstualiziranim) znaenjem odreenih dijelova vakufname. Specijalizirani registarski vokabular i prepoznatljiva konceptualizacija semantikih polja u vakufnami glavni su preduvjet za analizu i razumijevanje vakufname kao pravno-historijskoga dokumenta. Treba poznavati i razliite sintaksike korelacije kako bi se to jasnije shvatilo ono to je osnovni tekst propisa, a to je kontekstualizirano tumaenje vakifa (legatora) u samom tekstu vakufname. Povremeno se sreu i neke subjektivne odredbama vakifa (legatora), to se esto odraava i na sam jezik vakufname. Pretpostavljene situacije koje se definiraju u tekstu vakufname (pravne fikcije) moraju se temeljiti na odreenim pravnim izvorima i pozitivnoj sudskoj praksi. Glavni dio vakufname najveim svojim dijelom tematizira sadraj vakufname i on prvi upada u oi prilikom analize svake vakufname. Tekst vakufname mora jasno i nedvojbeno iskazivati namjeru vakifa (legatora). Bez obzira na cilj vakufnama kao pravnog dokumenta, a to je, prije svega, iskazivanje jasne namjere vakifa, u brojnim vakufnamama se sreemo sa dugakim reenicama, sa estim nominaliziranim konstrukcijama, ponavljanjima, neoekivanim napomenama kojima se definiraju odreene pravne restrikcije / ogranienja, umetnute reenice koje utjeu na sintaksiki diskontinuitet teksta (pisane radi dodatnog pojanjenja, spreavanja nerazumijevanja teksta i vieznanosti i sl.). este su i nezgrapne ponavljajue konstrukcije kojima vakif neto pokuava bolje pojasniti, kao i konstrukcije uobiajene gotovo u svim vakufnamama. Sreu se i dopunske informacije o provoenju ili primjeni odreenoga propisa iz teksta vakufname. Ipak, za bolji uvid u jezik vakufname treba se osvrnuti i na ope osobitosti jezika vakufnama iz klasinog perioda Osmanskoga carstva. Naime, u brojnim bosanskim vakufnamama iz 16. i 17. stoljea primjetna je optimalno naglaena poetska funkcija jezika. Na poetku vakufname sree se i neka vrsta rime i razliito distribuirani udari ritma. Autor se poigrava sinonimijom, metaforama, aluzijama, raznolikim sintaksikim paralelizmima. Uzvienim stilom autor vakufname izraava uzvienost svojih osjeanja i nakanu da svoje djelo ini u ime Boga. Rima i ritmizacija teksta nain su da se ta namjera postigne. Na taj nain,
252

Filologija

formira se posebna vrsta sakralnog administrativno-pravnog funkcionalnog stila. Vakufname odlikuje i neka vrsta sakralne citatnosti, kada se autor poziva na izvore islama, na Kur'an i hadis. Gradacija je prisutna u duim uvodnim invokacijama vakufnama. IZVORI Kadi, Muhamed Enveri, Trh-i Enver, Gazi Husrev-begova biblioteka, 7301-7328. Vakufnama hadi Alije, sina Musaa, iz Sarajeva, prepis: Istorijski arhiv u Sarajevu. LITERATURA Durakovi, Esad (2007:159-175) Gazi Husrev-begova vakufnama za medresu u Sarajevu, Prilozi za orijentalnu filologiju 56/2006, Sarajevo. Grupa autora (1996:279-382) Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XVII stoljee), Prilozi za orijentalnu filologiju 44-45, Sarajevo. Kunter, Halim Bak (1938) Trk Vakflar ve Vakfiyeleri zerine Mcmel Bir Etd, Vakflar Dergisi - I, Ankara. Klai, Bratoljub (2004) Rjenik stranih rijei, Zagreb. abanovi, Hazim (1973) Knjievnost muslimana BiH na Orijentalnim jezicima, Sarajevo. kalji, Abdullah (1985) Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo. Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985.

253

Summary As a sample for analysis, a Sarajevo 17th-century vakufnama was selected. The section titled General Review of the Vakufnama Diplomatic Analysis: Structural Features, Language and Style spotlights the basic structural elements in the diplomatic treatment of such a document, and the analysis focuses on the language and style specificities; special attention has been paid to the vakufnama administrative-legal lexis. However, its literary-artistic merits have not been neglected, which is reflected in the rhyming and sentence rhythm in the document of prescribed administrative-legal content. Here the document deviser's ability is revealed in making monotonous facts in the text easier and pleasing to read as the rhymed prose. Key words: Structural Features, language, style, literary-artistic merits, rhyming and sentence rhythm.

254

Filologija

Alica Arnaut

UZROK KAO GRANINA KATEGORIJA

Saetak Uzrok predstavlja jedno od rijetkih adverbijalnih znaenja kome je u lingvistici do sada posveena znaajnija panja. Ovim radom nastojat e se ukazati na neka dosadanja poimanja kategorije uzroka, s posebnim osvrtom na uzrok kao specifinu sintaksiko-semantiku kategoriju ije znaenje vrlo esto granii sa nekim drugim adverbijalnim znaenjima. Zbog takve prirode uzroka, razvilo se i nekoliko razliitih semantikih tipova ove znaenjske kategorije, o kojima e, takoer, biti rijei. Kljune rijei: adverbijalna znaenja, uzrok, kauzalnost, znaenjska interferencija, semantiki tipovi uzroka

* * *
U bosanskome jeziku postoje razliita adverbijalna znaenja kojima se precizira glagolska radnja. Tako se razlikuju kategorije mjesta, vremena, naina, namjere, uzroka, posljedice, uvjeta, popratne okolnosti, sredstva, drutva i sl. Sve ove kategorije mogu se izraziti razliitim sintaksikim jedinicama, od priloga, preko padenih i prijedlono-padenih konstrukcija, do cijelih reenica. O uzroku se u naoj literaturi do sada pisalo u razliitim kontekstima. Milo Kovaevi je u Uzronom semantikom polju dao najobuhvatniji pregled kategorije uzroka. Bavljenje ovom kategorijom u drugim kontekstima svodi se uglavnom na uzgredno spominjanje u okviru bavljenja nekim drugim lingvistikim problemima. Kauzalnost predstavlja podruje interesantno mnogim naukama. Ona je najvanija karika u lancu sveopte uslovljenosti i meuzavisnosti predmeta i pojava realnog svijeta i osnovni princip ovjekova saznanja (Kovaevi, 1988:5). Rjenika pojanjenja uzroka i kauzalnosti uglavnom se poklapaju. U Reniku srpskohrvatskoga knjievnog jezika Matice srpske i Matice hrvatske, te u Rjeniku stranih rijei Bratoljuba Klaia i Enciklopedijskom rjeniku lingvistikih naziva Rikarda Simeona kauzalnost (kauzalitet, uzronost) predstavlja uzajamnu vezu

255

uzroka i posljedice. S druge strane, uzrok kao pojam predstavlja pojavu koja izaziva neku drugu pojavu kao svoju prirodnu posljedicu. Jezika kauzalnost nije gramatikalizirana (bar ne u uem smislu), budui da se direktno ne izraava istim morfolokim kategorijama. Uzrok u jeziku najpreciznije se odreuje razliitim sintaksikim jedinicama, i to: uzronim padenim besprijedlonim i prijedlonim sintagmama, reenicama sa subordiniranim uzronim klauzama asindetskog ili sindetskog tipa, uzrono upotrijebljenim glagolskim prilozima, uzronim predikatskim apozitivom, uzronim zamjenikim prilozima i prilonim izrazima, te sintagmama sa uzronim prilozima pridjevskog porijekla. Ove sintaksike kategorije navodi Kovaevi (1988) a prihvata i odobrava ih Pranjkovi (2001), ali uz manji prigovor reenicama sa subordiniranim uzronim klauzama asindetskog tipa. Kada se uope govori o izraavanju uzroka klauzama u sloenim reenicama, ne smijemo se strogo ograniiti samo na zavisne klauze, jer se uzrono-posljedini odnos moe izraziti i sloenim reenicama sa koordiniranim kopulativnim klauzama. (v. Arnaut, 2006). Prvu klasifikaciju uzroka uope dao je jo Aristotel, ukazavi na etiri osnovna tipa : 1. causa materialis (materijalni uzork); 2. causa efficiens (pokretaki uzrok); 3. causa formalis (formalni uzrok); 4. causa finalis (uzrok kao svrha). Danas se samo za drugi Aristotelov tip uzroka, causa efficiens, zadrao termin uzrok, dok se o preostala tri govori kao o materiji, formi i cilju. Jo se u ovoj Aristotelovoj podjeli uzroka nalaze korijeni semantikog preplitanja uzroka sa nekim drugim kategorijama. Sam Aristotel prednost je davao tipu causa finalis, jer je smatrao da je sve uzrokovano nekom svrhom. Tu lei bliskost kauzalnosti i cilja, odnosno namjere. Pranjkovi (2001:22) smatra da svaki cilj podrazumijeva neki uzrok, iz ega se razvilo i specifino znaenje finalnog uzroka (tugovati za izgubljenim). Cilj se moe interpretirati i kao uslonjeni uzrok, budui da uvijek predstavlja posljedicu ovjekove elje ili htijenja. U skladu s tom interpretacijom svaka se ciljna klauza moe vrlo jednostavno transformirati u uzronu navoenjem glagola elje ili htijenja (Otila je da kupi knjigu Otila je jer eli kupiti knjigu). Upotrebom jezikih
256

Filologija

modela koji su ili istovremeno i uzroni i ciljni, ili su, pak, kontekstualno predodreeni, moe se, takoer, ukazati na uzronociljnu interferenciju. U bosanskom jeziku semantiko preklapanje uzroka i cilja ogleda se i u vrlo estoj pogrenoj upotrebi prijedloga zbog i radi, gdje zbog primarno znai uzrok, a radi namjeru. Meutim, veoma esto njihova upotreba nije uvjetovana tim njihovim predodreenim primarnim znaenjima. Kategorija uzroka bliska je i kategoriji uslova, odnosno pogodbe. Uzrok predstavlja dio uslova, a samim tim i njegovu posebnu vrstu. U skupu nunih uslova koji su dovoljni za ostvarenje jedne pojave uzrok predstavlja jedan znaajan element. S druge strane, na jezikom planu, uslov predstavlja jo uvijek neostvareni uzrok, miljeni uzrok. Jezike jedinice kojima se iskazuje povezanost uzroka i uslova jesu zavisne klauze sa veznikom ako (ako se vidite, pozdravi je), genitiv sa prijedlogom bez (bez muke nema nauke), te glagolski prilozi (itajui, neto e i nauiti). Uzrok se jednostavno moe dovesti u vezu i sa obrnutim uslovom, ime pokazuje bliskost sa kategorijom dopusnosti, odnosno koncesivnosti. Dovoenjem u vezu obrnutog uzroka i njegove posljedice proizilazi da je koncesivnost, zapravo, posljedica obrnuta onoj koju je zadao eksplicirani uslov (nije mu sueno zbog ubistva = iako je poinio ubistvo, nije mu sueno). Na taj nain se koncesivnost moe posmatrati kao podvrsta kauzalnog odnosa. Sutina njihovog suodnosa lei u injenici da postoji neto to istovremeno uslovljava realizaciju posljedice, ali i spreava djelovanje ekspliciranog uzroka. Data posljedica u stvarnosti mora imati i neki uzrok, mada on nije jeziki ekspliciran nego se podrazumijeva, omoguavajui na taj nain podvoenje koncesivne pod kauzalnu vezu. Dakle, postoji jedan jeziki ekspliciran uzrok i jeziki eksplicirana posljedica koji nisu u izravnoj uzronoposljedinoj vezi (iako oni nisu doli, mi smo se dobro zabavili). Eksplicirana posljedica je realizirana u stvarnosti, mada joj eksplicirani uzrok nije stvorio uvjete za to. Zbog toga se koncesivnost smatra negacijom kauzalnosti. Govori se o kauzalnom osnovu jezike koncesivnosti, ne samo na logiko-semantikom nego i na formalnojezikom planu, pri emu se kauzalnost pokazuje manje sloenom od same koncesivnosti (v. Kovaevi, 1992). Kategorija dimenzionalnosti najstarija je u jeziku a obuhvata dvije mjerljive kategorije: prostornost (lokalnost) i vrijeme (temporalnost). Iz ovih dviju primarnih kategorija razvile se se i
257

ostale, nedimenzionalne kategorije koje nose apstraktna obiljeja, a meu koje spadaju modalnost, finalnost, partitivnost, kauzalnost, kumulativnost, instrumentalnost, limitativnost i dr. Vidimo da je i kauzalnost, takoer, meu nedimenzionalnim kategorijama pa ne udi to je bliska i sa mjesnim i sa vremenskim znaenjem. Tako se primarno mjesne jedinice mogu pronai u svim semantikim tipovima uzroka. ak se i primarno mjesni prijedlozi oslobaaju u nekim kontekstima tog svog znaenja, dobijajui novo, uzrono znaenje. Tu se najprije govori o prijedlonopadenim konstrukcijama lokativa (izgubiti se u mraku, drhtati na vjetru), instrumentala (nestajati pod vlagom, trgnuti se pred puanim zrnom) i genitiva (bjeati od zla, pobjei ispred straara). Budui da se vremensko dimenzionalno znaenje razvilo iz mjesnog, mjesni prijedlozi, kontekstualno predodreeni kao vremenski, upravo preko te vremenske upotrebe mogu dobijati i uzrono znaenje. Uoavaju se prijedlono-padene konstrukcije genitiva (trgnuti se kod te rijei, izbjegavati nakon kazne), akuzativa (doi na poziv), instrumentala (ieznuti sa smru) i lokativa (alostan pri rastanku, ostati bez krova u naletu tajfuna). Neto slabija, ali nikako zanemariva, jeste i nainskouzrona interferencija. Na nju ukazuju prilozi pridjevskog porijekla, koji istovremeno izraavaju uzrok i kvalitet glagolske radnje ili stanja (skoiti uasnuto, odgovoriti bijesno), prijedlonopadena konstrukcija akuzativa (stii uz odobrenje), genitiva (govoriti iz navike) i lokativa (initi po obiaju), dativ sa prijedlokim izrazom zahvaljujui/blagodarei, zahvaljujui tome to (ii po planu zahvaljujui preduzimljivosti), te zavisna klauza s veznikom time to (time to se oslobodio pritiska, doprinio je napretku). Zbog specifinosti uzronog znaenja moemo govoriti o nekoliko semantikih tipova uzroka, o kojima govore i Kovaevi i Pranjkovi. Prvi tip uzronog znaenja jeste pravi uzrok, uzrok efektor, odnosno izaziva. On ukazuje na elementarnu uzronu vezu u kojoj se elementi X i Y nalaze u neposrednom odnosu, gdje se Y javlja kao spontana, nesvjesna posljedica djelovanja elementa X koji je, prema tome, nuan i sasvim dovoljan uvjet za realizaciju elementa Y. Ovaj tip uzroka osnova je kauzalnosti uope, tako da ga i svi ostali tipovi uzroka u manjoj ili veoj mjeri podrazumijevaju. Jezika jedinica za iskazivanje uzroka efektora jeste genitiv sa prijedlogom od. Uz uzrok efektor visok stepen frekvencije biljei i uzrok razlog, koji ukazuje na stanja, situacije i okolnosti kao pomagae u
258

Filologija

javljanju uzroka efektora i uzroka motiva. To su, zapravo, pratei elementi i ve realizirani uvjeti kojima je u potpunosti predodreena posljedica. Zbog toga je uzrok razlog, zapravo, pasivni uzrok ija je svrha da obrazloi i argumentira posljedicu. Ovaj tip uzroka je najiri, kako misaono, tako i jeziki, te se kao takav izraava svim tipovima uzronih sintaksikih jedinica. Uzrok povod smatra se podvrstom uzroka razloga, ali se, ipak, ostvaruje kao zaseban uzrok, predstavljajui samo jednu kariku u lancu uzroka koji dovode do jedne posljedice. Sam po sebi on je nedjelujui uzrok, budui da uz druge uzroke samo potpomae realizaciju posljedice, koja bi se ionako desila, ali ne u tom trenutku. Ovaj uzrok iskazuje se prijedlokim izrazom povodom/u povodu. Naredni tip uzroka vezuje se za posljedice svjesnog tipa i naziva se uzrok motiv. On podrazumijeva neko psiholoko stanje ili vanjski stimulus, a karakteristian je po tome to su i uzrok i posljedica uvijek u sferi istog lica. Osnovna forma iskazivanja ovog tipa uzroka jeste genitiv sa prijedlogom iz. Uzrok kao osnova prema kojoj se izvodi neki zakljuak ili prema kojoj se vri neka radnja naziva se uzrokom kriterija. Najee se pojavljuje uz tzv. glagole zakljuivanja, a iskazuje se sintagmama s prijedlokim izrazom na osnovu/temelju, te zavisnim uzronim klauzama s veznikom na osnovu toga to. Zakljuuje se da je kauzalnost veoma sloena kategorija koja u sebe inkorporira irok spektar razliitih tipova uzroka. To rezultira i injenicom da se uzrona kategorija ne moe posmatrati kao samostalna i nezavisna kategorija. Uzrono znaenje isprepleteno je sa drugim adverbijalnoodredbenim znaenjima, to i nije iznenaujue, budui da je sam jezik splet mnotva jezikih jedinica koje izraavaju razliite znaenjske kategorije. Manji broj tih jezikih jedinica strogo je predodreen za izraavanje samo jednog znaenja. Veina jezikih jedinica kontekstualno je uslovljena, tako da se preplitanje znaenjskih kategorija javlja kao logina i oekivana posljedica. LITERATURA Arnaut, Alica, Uzrono-posljedine kopulativne reenice, Zbornik radova Pedagokog fakulteta u Zenici, IV/2006. Grupa autora, Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb, 1995.

259

Jahi, Devad; Halilovi, Senahid; Pali, Ismail, Gramatika bosanskoga jezika, Dom tampe, Zenica, 2000. Katii, Radoslav, Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika, HAZU, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002. Klai, Bratoljub, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1978. Kovaevi, Milo, Uzrono semantiko polje, Svjetlost, Sarajevo, 1988. Kovaevi, Milo, Kroz sintagme i reenice, Svjetlost, Sarajevo, 1992. Pranjkovi, Ivo, Druga hrvatska skladnja, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2001. Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika, MS i MH, Zagreb, 1969. Rjenik bosanskog jezika, Institut za jezik, Sarajevo, 2007. Simeon, Rikard, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, MH, Zagreb, 1969. Stevanovi, Mihailo, Savremeni srpskohrvatski jezik II, Nauna knjiga, Beograd, 1974.

CAUSALITY AS BORDERING CATEGORY Summary Causality is a very complex category, which incorporates a wide range of different types of causes. That result with fact that the causal category may not be looked as autonomous and independent category. Causal significance is interwoven with other adverbial meanings, which is not surprising since language itself is combination of multitude of linguistic units which express various semantic categories. A small number of these linguistic units are strictly deterministic for the expression of only one meaning. Most linguistic units are contextually qualified, so that interweaving of semantic categories appears as a logical and expected result.

260

Filologija

Zenaida Meco

KONCEPTUALNA ANALIZA SMRTI NA PRIMJERU PJESME MODRA RIJEKA MAKA DIZDARA

Saetak Iako se konceptualna, kao i komponencijalna analiza ne bavi poetskom metaforom smatrajui je predmetom istraivanja teorije knjievnosti, neki knjievnoumjetniki tekstovi mogu se iskoristiti za konceptualizaciju odreenih pojmova. Tako je pjesma Modra rijeka Maka Dizdara svojevrsna konceptualna analiza pojma smrti, koja ima dosta dodirnih taaka s konceptualizacijom smrti uope, i prua prihvatljiv scenarij za ovaj pojam, ime se uspostavlja interakcija izmeu lingvistike i teorije knjievnosti jer, kao to lingvistika moe koristiti odreena saznanja iz teorije knjievnosti (o metafori i metonimiji npr.), tako i teorija knjievnosti moe koristiti odreene pojmove iz lingvistike za interpretaciju knjevnoumjetnikih tekstova. Kljune rijei: konceptualna analiza, konceptualizacija, metafora, domen, scenarij, frame

* * *
Konceptualna analiza, kao moderna, javlja se kao reakcija na komponencijalnu analizu koja se dugo vremena koristila kao jedini metod analize znaenja leksema, a sukob izmeu konceptualista i komponencijalista ogleda se prvenstveno u poimanju metafore: dok je konceptualisti tretiraju kao pojmovnu kategoriju (u okviru kognitivne lingvistike), dotle je komponencijalisti tretiraju kao leksiku kategoriju60 (u okviru leksikologije). Meutim, ni jedni ni drugi ne uzimaju u obzir metaforu kao stilsku figuru, smatrajui da ona pripada teoriji knjievnosti: Metafora kao stilska figura nije opteprihvaena i u
Konceptualisti prilaze znaenju rijei iz ireg konteksta jer znaenje tretiraju kao izvanjeziku pojavu koja se onda odraava i u jeziku, dok konceptualisti posmatraju znaenja kao svojinu odreenih leksema, dok ona znaenja koja nisu leksikalizirana i ne izuavaju (v. Dragievi 2007:150). 261
60

tome se sastoji njen efekt na primaoca poruke. Leksika metafora pak jeste opteprihvaena. Ne postoje drugi nazivi za krilo aviona, korito reke, nogu stolice. Metafora kao stilska figura spada u sredstva za postizanje originalnog, nesvakidanjeg, ivopisnog izraavanja. Ona je najuzvieniji oblik ispunjavanja metaforike matrice s kojom ivimo, pomou koje mislimo i govorimo. Meutim, da nema metafore kao stilske figure, bila bi ugroena samo umetnost (pre svih knjievnost), a bez leksike metafore bila bi ometena naa sposobnost da razumevamo. (Dragievi 2007:149). Osim to se iz ovakvog razgraniavanja metafore na pojmovnu, leksiku i poetsku, gotovo hijerarhijski, moe zakljuiti da se knjievnost kao umjetnost u kognitivnom procesu javlja u logikom slijedu kao vrhunac razvoja miljenja i jezika, neminovna sublimacija svakodnevnih procesa miljenja i govorenja, isto tako moe se zapitati zato je poetska metafora, za razliku od pojmovne i leksike, ostala neiskoritena u analizi znaenja, i to iz vie razloga: I lingvistika se, kao i teorija knjievnosti, naroito poststrukturalistika, bavi prouavanjem teksta, samo na razliite naine pa, ako se ve teorija knjievnosti prihvatila prouavanja teksta u irem smislu rijei, zato bi se onda lingvistika odrekla prouavanja onoga to pripada predmetu izuavanja teorije knjievnosti, naroito ako imamo u vidu da se nauka o jeziku dugo vremena bavila upravo i iskljuivo jezikom knjiga? Svaka podjela nastala je iz potrebe za sistematizacijom velikog broja razliitih elemenata koji se ele prouavati. Ako je ve napravljenja podjela metafore na pojmovnu, leksiku i poetsku, i ako su se za pojmovnu opredijelili konceptualisti, za leksiku komponencijalisti, emu onda slui poetska metafora u leksikologiji? Pitanje je, zapravo, gdje je granica izmeu svakodnevnog i poetskog jezika, izmeu uobiajenog i umjetnikog? Svjedoci smo da postoje ljudi koji umiju s rijeima bolje nego neki drugi, pa bi se njihova svakodnevna konverzacija dobrim dijelom mogla uvrstiti u poetsku upotrebu jezika. Ako se ti ljudi jo nau i u medijima, oni mogu postati kreatori novih jezikih metafora koje

262

Filologija

vremenom prestaju biti obiljeene i postaju uobiajene61. I osim toga, zar krilo aviona, korito rijeke i noga stolice, ako ih posmatramo s aspekta teorije knjievnosti, nisu odline metafore? Jezika djelatnost je sama po sebi kreativan proces u kojem uestvuju ljudi, ali se jezik donekle ponaa i kao samostalan entitet, birajui nekako od mnotva svakodnevno ponuenih mogunosti one koje e zadrati naspram onih koje e proi bez traga. Pri tome, estetska vrijednost, koja se u jeziku mjeri koliinom zaudnosti i osobinama dosjetke, predstavlja jedan od bitnih faktora za opstanak odreenih novonastalih leksema i izraza. A dobra dosjetka se uglavnom i zasniva na metafori, pored metonimije (up. Freud 1979). Zato teorija knjievnosti, koja prouava upravo estetsku vrijednost teksta nimalo ne smeta lingvistici da prouava znaenja (i) na poetskim tekstovima, koji su, kao to je ve reeno, dijelom dio svakodnevne upotrebe jezika. Ovo se naroito odnosi na konceptualnu analizu koja za odreenje pojmovne metafore koristi upravo metafore koje su estom upotrebom prele iz poetski obiljeenog u neobiljeen nain izraavanja62. Poto je za odreenje koncepta jednog pojma potreban to je mogue vei broj primjera, mislim da ukljuivanje i knjievnoumjetnikih tekstova moe samo pomoi, naroito ako su u pitanju poznati tekstovi istaknutih pisaca. Tako za konceptualnu analizu smrti moemo uzeti u razmatranje pjesmu Modra rijeka Maka Dizdara. Konceptualna analiza, inae, znaenje analizira preko pojmovne metafore, pojmovne metonimije i tipinog scenarija koji su mehanizmi konceptualizacije, tj. obrazovanja pojmova na osnovu ovjekovog fizikog, ulnog, emocionalnog i intelektualnog iskustva o svijetu koji ga okruuje. Drugim rijeima, mi apstraktne pojmove doivljavamo preko konkretni(ji)h pojmova kojima smo
Neki Sarajlija je, na primjer, za vrijeme rata, pripadnike srpske vojske koja je s okolnih brda i planina drala Sarajevo pod opsadom, u jednom trenutku zgodno nazvao branima, aludirajui pri tome na njihov fiziki poloaj, kao i na njihov primitivizam, ali taj se naziv toliko ustalio da i danas, ako biste upitali nekog Sarajliju da vam kae ta znai bran(in), njemu bi prvo palo na pamet etnik, a sigurno vie niko ne koristi tu leksemu da oznai ovjeka koji inae ivi u brdima, to je njeno primarno znaenje. 62 Na primjer, konceptualizacija lekseme ivot odvija se preko pojmovne metafore putovanje: Tamo sam gde elim da jesam u ivotu. Ja sam na ivotnoj raskrsnici. On je mnogo toga proao u ivotu. On e daleko dogurati. (Dragievi 2007:90) 263
61

svakodnevno okrueni, pa ivot razumijevamo preko putovanja (v. nap. 3), raspravu preko borbe (Nikad nisam pobijedio u raspravi s njim. Tvoje tvrdnje su neodbranjive...) i sl. (Dragievi 2007:89). Meutim, iste mehanizme koriste i knjievnici, naroito pjesnici objanjavajui neku emociju ili apstrakciju, oni stvaraju metafore koje odslikavaju ono ta je pisac htio rei. Tako i Mak Dizdar u svojoj Modroj rijeci smrt konceptualizira na sljedei nain: Strukturne metafore: SMRT JE RIJEKA: Nikto ne zna gdje je ona; ima jedna modra rijeka SMRT JE TAMA: tma i tmua SMRT JE (NEIZLJEIVA) BOLEST: neprebolna SMRT JE TIINA: gdje pijetlovi ne pjevaju / gdje se ne zna za glas roga SMRT JE TAJNA: malo znamo al je znano; iza uma iza boga Orijentacione metafore: SMRT JE DALEKO: iza gora iza dola / iza sedam iza osam SMRT JE GORE: preko mornih preko gorkih / preko gloga preko drae / preko ege preko stege / preko slutnje preko sumnje SMRT JE IROKA: iroka je (...) sto godina iroka je SMRT JE DUBOKA: duboka je (...) tisu ljeta duboka jest SMRT JE DUGAKA: o duljini i ne sanjaj Ontoloke metafore: SMRT JE DIO PUTOVANJA: valja nama preko rijeke Domen smrti prema Maku bio bi ivot, i to ivot shvaen kao neogranieno trajanje jer smrt, kao modra rijeka, nije krajnji cilj putovanja nego samo jedan njegov dio: valja nama preko rijeke, pa se, prema tome, ovaj domen uklapa u tipinu shemu staze (v. Dragievi 2007:93), a ujedno predstavlja i frame, jer Mak dosljedno predstavlja smrt u ovoj pjesmi kao samo jedan, mada teak i bolan, dio vjenog ivota. Scenario koji bi se na osnovu ove pjesme mogao napraviti bio bi, dakle, sljedei: a) o njoj se nita ne zna: ima jedna modra rijeka; Nikto ne zna gdje je ona b) ali svi znaju da postoji: malo znamo al je znano c) jer je oduvijek postojala: iroka je duboka je / sto godina iroka je / tisu ljeta duboka jest / o duljini i ne sanjaj
264

Filologija

d) svi misle o njoj da je daleko i da e doi mnogo kasnije: iza gora iza dola / iza sedam iza osam; iza devet iza deset e) ipak svi neminovno idu prema njoj: i jo hue i jo lue f) na putu do nje ekaju nas mnoge potekoe: preko mornih preko gorkih / preko gloga preko drae g) i mnoge oprene (ali teke) situacije: preko ege preko stege h) katkad vjerujemo u nju, a katkad ne: preko slutnje preko sumnje i) vremenom je postajemo svjesni i to u nama izaziva loe raspoloenje: i jo dublje i jo jae j) pa stoga ne elimo govoriti o njoj: iza utnje k) i ne elimo vidjeti da je ona tu: iza tmae l) plaimo se da neemo doekati jutro: gdje pijetlovi ne pjevaju m) a ako i doekamo jutro, onda se plaimo da neemo doekati veer: gdje se ne zna za glas roga n) to nas dovodi do toga da vie nismo sposobni razmiljati o njoj: i jo hue i jo lue / iza uma iza boga o) bojimo je se: tma i tmua neprebolna p) ali e nam se morati desiti na kraju: valja nama preko rijeke Ako pokuamo usporediti smrt u Modroj rijeci s konceptualizacijom smrti uope, nai emo dosta dodirnih taaka: SMRT JE TAMA: Prekrila ga je vjena tama. SMRT JE (NEIZLJEIVA) BOLEST: Izgubio je svoju posljednju bitku s boleu. Osjetio je da mu dolazi vakti-sahat. SMRT JE TIINA: Zauvijek je utihnuo njegov glas. SMRT JE TAJNA: Zakoraio je u nepoznato. Orijentacione metafore: SMRT JE DALEKO: Ostavio je svijet iza sebe. SMRT JE GORE: Oni su sad na nebu. SMRT JE IROKA: Otiao je u vjena lovita. SMRT JE DUBOKA: On lei u hladnoj rupi. SMRT JE DUGAKA: Proao je kroz tunel prema svjetlosti. Ontoloke metafore: SMRT JE DIO PUTOVANJA: Poveo ih je u sigurnu smrt. Preselio je na ahiret.

265

I domen smrti kao jedan dio vjenog ivota, tj. prekretnica, prelazak u drugi, vjeni dio postojanja, nije naravno samo Makova ideja nego ideja svih religija, a i scenario, premda moda malo vie razraen, poklapa se s raznim fazama razmiljanja o smrti tokom ovjekovog ivota postajemo je svjesni jo kao mala djeca i ne razumijemo je, jedno vrijeme ne mislimo o njoj, naroito u vrijeme uspona i nakon postignutih uspjeha, s tim da o njoj sve vie poinjemo razmiljati kako se blii starost, a to kako se, ako se uope mirimo s njom, individualna je stvar. Naravno, smrt se konceptualizira i na druge naine (SMRT JE PRESUDA: Bio je osuen na smrt; SMRT JE ENTITET: Smrt ga je zatekla u krevetu itd.), ali ideja ovog teksta i nije bila da objasni koncept smrti uope, nego da pokae kako se i poetske metafore mogu koristiti u prouavanju znaenja, posebno u konceptualnoj analizi, a ne moe se ne primijetiti da bi konceptualna analiza mogla nai i primjenu u knjievnosti u interpretaciji pojedinih tekstova. LITERATURA Cvetkovi, Katarina (2003), Metaforika konceptualizacija: Analiza glagola vizuelne percepcije, Jezik, drutvo, saznanje: Profesoru Ranku Bugarskom od njegovih studenata, Filoloki fakultet, Beograd, str. 197-215. Dizdar, Mak (1996), Kameni spava, Sarajevo Publishing, Sarajevo Dragievi, Rajna (2007), Leksikologija srpskog jezika, Zavod za udbenike, Beograd Frojd, Zigmund (1979), Dosetka i njen odnos prema nesvesnom, Odabrana dela Zigmunda Frojda, knj. 3, Matica srpska, Novi Sad Radi-Dugonji, Milana (1999), Konceptualna analiza imena srce u ruskom i srpskom jeziku, Re. Smisao. Saznanje (studija iz leksike semantike), Filoloki fakultet, Beograd, str. 204-211. Rasuli, Katarina (2003), Konceptualizacija drutva pomou vertikalne dimenzije, Jezik, drutvo, saznanje: Profesoru Ranku Bugarskom od njegovih studenata, Filoloki fakultet, Beograd, str. 239-257. Risti, Stana (1999), Konceptualizacija nekih rei iz sfere duhovnosti nosilaca srpskog jezika, Re. Smisao. Saznanje (studija iz leksike semantike), Filoloki fakultet, Beograd, str. 155-169.

266

Filologija

Summary The Mak Dizdar's poetry Modra rijeka is designed as a small conceptual analysis of the concept of death, which can be seen from conceptual metaphor, domains, frames, schemes and scenarios that this poetry creates. The conceptualisation of death in this poetry coincides with the conceptualisation of death at all, which testifies to the fact that, contrary to habitually practice, literary texts also can be taken into consideration in conceptual analysis, as well as the conceptual analysis can be used in the interpretation of literary texts.

267

268

Filologija

Amina Pehli

POLOAJ ENKLITIKA U BOSANSKOM JEZIKU

Saetak U radu se, na odreenom korpusu tekstova (iz literature, razgovornog i novinarskog stila), nastojalo utvrditi kakav je poloaj enklitika u bosanskom jeziku, i to vezano za odreena pitanja: da li je obiljeje bosankog jezika umetanje enklitika unutar vrstih semantikih spojeva (ime i prezime, zvanini nazivi), izmeu dijelova kongruentnih/nekongruentnih imenikih sintagmi, te da li enklitike obavezno dolaze iza predikata ukoliko ne stoje iza prve naglaene rijei u reenici (u prvoj akcenatskoj cjelini). Kljune rijei: enklitika, bosanski jezik, vrsti semantiki spojevi, kongruentni/nekongruentni atribut, predikat, akcenatska cjelina

U gramatikama63, enklitike se obino definiraju kao rijei koje nemaju vlastiti akcenat pa se u izgovoru naslanjaju na rijei ispred sebe, s kojima ine akcenatsku cjelinu, npr. sjdio je, sekat e me, donsi mi, prvario te, he li, poruj vam i sl. Zatim se nabrajaju enklitike: Glagolske enklitike: a) nenaglaeni oblici prezenta glagola jesam: sam, si, je, smo, ste, su; b) nenaglaeni oblici prezenta glagola htjeti: u, e, e, emo, ete, e; c) nenaglaeni oblici aorista glagola biti: bih, bi, bi, bismo, biste, bi; Zamjenike enklitike: a) nenaglaeni oblici linih zamjenica: me, te, ga, je, nj, ju, nas, vas, ih, mi, ti, mu, joj, nam, vam, im; b) nenaglaeni oblici povratne zamjenice: se, si;
63

* * *

Vidi: Jahi Halilovi Pali, Gramatika bosanskoga jezika, str. 126; Ibrahim edi, Osnovi gramatike bosanskog jezika, str. 64-65. 269

 Upitna rijeca li64. Budui da se enklitike izgovorno veu za druge rijei, istie se da njihov razmjetaj u reenici nije slobodan. Stoga se navode pravila poloaja enklitika65: 1. Enklitike ne mogu doi na poetku reenice: *Im dosaujem, ve ispravno je Dosaujem im;66 2. Enklitike ne mogu doi ni neposredno iza u reenicu umetnutih dijelova: *Oni, bez obzira ta su uinili, e sigurno odgovarati, nego ispravno je Oni e, bez obzira ta su uinili, sigurno odgovarati ili Oni, bez obzira ta su uinili, sigurno e odgovarati; 3. U naelu, enklitike stoje iza prve naglaene rijei u reenici: On je nju volio, Oni su bili uenici generacije; 4. Svojstvo enklitika da se pomjeraju koliko god je mogue prema poetku reenice esto dovodi do njihovog umetanja meu dijelove kongruentnih i nekongruentnih imenikih sintagmi, pa ak i tako vrstih spojeva rijei kakvi su imena i prezimena, razliiti nazivi i sl.: Naa e ljubav biti tiha..., Te su mu rijei treperile u uima..., Stjepan je Tomaevi posljednji bosanski kralj, Brzi e voz uskoro stii na stanicu; 5. Kad ne stoje iza prve naglaene rijei, enklitike se smjetaju neposredno iza predikata:67 A kadija Harun Riim stao je u podne pred mene i rairio obje ruke; 6. U sloenim reenicama enklitike uobiajeno stoje neposredno iza svih veznika (nezavisnih i zavisnih), izuzev veznika i i a: Nagradite ga, ali mu ne vjerujte. 7. Kad vie enklitika dolazi zajedno, njihov je redoslijed strogo utvren:
Ovdje bi trebalo navesti i rijecu se; Uporedi: Jahi Halilovi Pali, n.d., str. 262. 65 Uporedi: Jahi Halilovi Pali, n.d., str. 470-472; Ibrahim edi, n.d., str. 196-197. 66 Glagolska enklitika je moe doi na poetku upitne reenice i tad je naglaena: J li ona dola? Uporedi: Jahi Halilovi Pali, n.d., str. 272. 67 Glagolska enklitika takoer je dio predikata, meutim, ovdje se enklitika posmatra izvan predikata. Takav je pristup i u ovom radu. Takoer, u radu se nije ulazilo u problematiku sloenosti predikata. 270
64

Filologija

a) na prvom je mjestu upitna enklitika li: Da li smo sami ovdje; b) glagolske enklitike stoje ispred zamjenikih, izuzev glagolske enklitike je: Bili bismo vam zahvalni, doktore; On mu ga je oteo; c) kod vie zamjenikih enklitika, enklitika u dativu stoji na prvom mjestu (ispred enklitike u genitivu ili akuzativu): Nije mi ga nestalo; d) ispred glagolske enklitike je zamjenika enklitika je zamjenjuje se enklitikom ju: udan predosjeaj digao ju je iz kreveta; e) glagolska enklitika je izostavlja se iza enklitike se: A vojnik se i dalje primicao stenjui. Meutim, po nekim miljenjima obiljeje bosanskog jezika nije umetanje enklitika unutar vrstih semantikih spojeva, kakvi su ime i prezime, razliiti nazivi i sl.; kao i da enklitike ne stoje nuno iza predikata ukoliko ne dou iza prve naglaene rijei u reenici.68 U ovom radu, nastojalo se utvrditi kakvo je doista stanje u praksi (u literaturi, u medijima, u razgovornom stilu69). Panja je usmjerena na pravila pod rednim brojem 4 i 5.

* * *
Graa je uzimana iz literature, novinarskog i razgovornog stila. Literatura: Srpskohrvatski jezik, Ajanovi Minovi; Osnovi gramatike bosanskog jezika, Ibrahim edi; Gramatika bosanskoga jezika, Jahi Halilovi Pali (Uvod, Fonetika i fonologija Jahi; Morfologija, Tvorba rijei Halilovi; Sintaksa Pali); Pismo (asopis za jezik i knjievnost), br. II/1 tekstovi autora koji su pisali rasprave i lanke iz oblasti jezika, na bosanskom jeziku: Rani bilingvizam: za i protiv, Enisa Kafadar; Ekavska zamjena dugog jata u
Uporedi: Midhat Rianovi, Totalni promaaj, str. 172-175; Ibrahim edi, n.d., str. 196-197. 69 Pod razgovornim stilom ovdje se misli na govor usmenu realizaciju jezika, za koju je bitno da nije bila izloena lektorskim intervencijama. Uporedi: Jahi Halilovi Pali, n.d., str. 65-66; Midhat Rianovi, n.d., str. 5-6; 271
68

govorima Tenja i Maglaja prema popunjenim kvestionarima Pitanja o govoru prostoga naroda iz 1897. godine, Refik Buli; Jeziki karakter pjesme Aiklijski elif ba u kontekstu novotokavske folklorne koine i redigiranja njezine jezike izvornosti, Alen Kalajdija; Znaenje prijedloga ... be u perzijskom jeziku i njegovi prijevodni ekvivalenti u bosanskom jeziku, enita Imamovi-Haveri; Prilog klasifikaciji glagolskih vremena u perzijskom jeziku, Sabaheta Gaanin; O restriktivnim i nerestriktivnim relativnim reenicama u arapskom jeziku, Elma Dizdar; Leksike deformacije i nove tvorenice u prii Quattro figlie ebbe e ciascuna regina Carla Emilija Gadde, Jasmin Dindo; Novinarski stil (mediji): Dnevni avaz, Preporod; FTV, Hayat, BHT1; Razgovorni stil: razgovor uivo, emisije na televiziji.

* * *
U radu je praen poloaj enklitika u bosanskom jeziku vezano za: umetanje enklitika unutar vrstih semantikih spojeva kakvi su imena i prezimena i zvanini nazivi, umetanje enklitika izmeu dijelova kongruentnih/nekongruentnih imenikih sintagmi i smjetanje enklitika neposredno iza predikata ukoliko ne dou iza prve naglaene rijei. I. Umetanje enklitika unutar vrstih semantikih spojeva kakvi su imena i prezimena i zvanini nazivi (npr. Stjepan je Tomaevi posljednji bosanski kralj, Filozofski je fakultet u Sarajevu obiljeio...)70 Ovakva umetanja nisu obiljeje jezika u navedenoj grai. II. Umetanje enklitika izmeu kongruentnih/nekongruentnih imenikih sintagmi Ovakva umetanja nisu obiljeje:
70

dijelova

Ova pojava ea je u hrvatskom jeziku, u kojem stroga norma trai postavljanje enklitika iza prve rijei u sintagmi (Ivan je Peri doao iz Osijeka). Ostvarenja koja nastaju tim postupkom svojstvena su visokom stilu hrvatskog standardnog jezika, ali ne i razgovornom stilu, koji najee stavlja enklitiku iza prve sintagme u reenici (Ivan Peri je doao iz Osijeka). (Udier, Sanda Lucija, Poloaj glagolskih enklitika u nastavi hrvatskoga kao stranoga jezika za poetnike, Lahor 1 (2006), lanci i rasprave, str. 63.

272

Filologija

Razgovornog stila; Takoer, nisu obiljeje teksta pojedinih autora: edi, Jahi, Gaanin, Dindo; Rijetka su u: Novinarskom stilu: Preporod: Znanstvena je injenica, na koju su ukazali jo Kardiner, Linton (1939), da, bez obzira na diferencirane posebnosti, postoje...; Kod nekih autora takoer su rijetka: Ajanovi Minovi: Sa svim ovim u neodvojivoj je vezi nastanak naeg savremenog...; Kafadar: U ovom se tekstu definiraju...; Buli: Katastarski su planovi iz 1882. godine, ali se njima i danas slue...; Kalajdija: Ti se primjeri uoavaju u narednome nizu...; Imamovi-Haveri: ...ovaj se prijedlog uglavnom upotrebljava...; Dizdar: ...njegov je cilj odrediti pojam...; Dok su kod drugih autora ea: Halilovi: Rije moe imati vie morfemskih granica, a tvorbenih je avova koliko i tvorbenih granica..., U svakoj se jezikoj zajednici pojedini uzvici ustaljuju..., Glagolskim se nainom obiljeava odnos glagolskog sadraja prema stvarnosti...,U bosanskom su jeziku pomoni glagoli...; Pali: Vezani se tekstovi meusobno razlikuju po nainu na koji su ustrojeni, Zadatak je sintakse da istrai principe i pravila po kojima..., Najmanja je sintaksika jedinica rije. Na osnovu analiziranog, moe se rei da umetanje enklitika izmeu dijelova kongruentnih/nekongruentnih imenikih sintagmi u bosanskom jeziku nije esto, ali se javlja nije obiljeje razgovornog stila, kao ni teksta pojedinih autora, dok se u tekstu jednih autora javlja rijetko, a u tekstu drugih ee. III. Ukoliko enklitike ne dou iza prve naglaene rijei, dolaze neposredno iza predikata Iako enklitika esto stoji neposredno iza predikata (ukoliko ne stoji iza prve naglaene rijei), imamo i pojavu da se enklitika nae iza subjekta (ili nekog drugog konstituenta reenice) koji se

273

sastoji od vie naglaenih rijei (odnosno akcenatskih cjelina), a ispred predikata. To je redovna pojava u: Razgovornom stilu: Afirmacijski tim je navodio argumente..., panjolsku reprezentaciju sam gledao..., ...i u razgovoru s drugima sam osjetio da..., Oba posla mi se jako dopadaju...,Va prvi lan je rekao...; Takoer, kod nekih autora ova pojava je uobiajena: Jahi: Ti pokreti se nazivaju artikulacija glasova, Svaki od njih se javlja sa svojim fizioloko-akustikim svojstvima..., U bosanskome knjievnom jeziku ova dva suglasnika se razlikuju i u govoru i u pisanju; edi: Na toj svrsishodnosti se temelji komunikativna funkcija jezika, Na taj nain standardni jezik se izdvaja od drugih idioma..., Knjievna djela su pisana glagoljicom, irilicom, latinicom i arebicom...; Kafadar: ...a slina pojava se posljednjih godina deava i u Bosni i Hercegovini..., ...ovakva negativna oekivanja e se sama od sebe ispuniti..., Ovakvo ponaanje se moe objasniti strahom...; Imamovi-Haveri: Prijedlog ... be se upotrebljava za oznaavanje...; Gaanin: Ove enklitike se dodaju i na imenice ili pridjeve...;Ovaj glagolski oblik se koristi u pripovijedanju...; Glagolske forme u modernom perzijskom jeziku se sastoje od etiri gramatike jedinice...; Dindo: Na stilistikom planu, slinost namjera se prevodi u skoro... Dok drugi autori, u ovim sluajevima, nastoje enklitiku staviti iza predikata: Halilovi: Oblici neodreenog vida razlikuju se od oblika odreenog vida u nominativu..., Glagolski sadraj moe se ostvariti i kao..., Po treoj vrsti mijenjaju se glagoli s prezentskim nastavcima...; Pali: U bosanskom jeziku razlikuju se tri vrste reda rijei..., Osnovni red rijei zove se..., U punoznane rijei ubrajaju se...; Buli: Rukopisna zbirka uva se u Muzeju knjievnosti..., Broj rimokatolika rastao je...;

274

Filologija

Kalajdija: Epenteza glasa -h- dogaa se u primjeru..., U medijalnoj poziciji uoava se gubljenje ovoga glasa...; Mediji: Televizija enklitike se smjetaju uglavnom iza predikata: ustra rasprava vodila se..., Dom naroda usvojio je..., Vlada RS-a izdvojit e ..., Ova sjednica otvorena je ranije; a rijetko ispred predikata: Na samit u NATO-u su otputovali..., Dom naroda je usvojio...; Dnevni avaz stanje je slino kao na televiziji: Ovaj mladi voditelj okuao se..., Ovaj kviz raen je... (u testovima novinara enklitike su iza predikata, a u intervjuima koji su preneseni iz razgovornog stila, ispred predikata to govori da su tekstovi novinara lektorisani); Preporod stanje je slino kao u razgovornom stilu (tj. enklitika je esto ispred predikata): Okrugli sto je moderirao ..., Prva sesija je ukljuila referate koji su govorili..., Samo neto oko 3% vakufa je zadralo taj status... Iz navedenog je evidentno da enklitika, ukoliko ne doe iza prve naglaene rijei, ne dolazi uvijek iza predikata kod pojedinih autora i u pojedinim medijima javlja se i ispred predikata, odnosno iza nekog od reeninih konstituenata kojeg ini sintagma. Pa ak i kod autora koji nastoje postupiti po pravilu i enklitiku staviti iza predikata javljaju se odstupanja, npr.: Halilovi: Tvorbeni av redovito se poklapa s granicom morfema..., U prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi tvorbeno znaenje tvorenice istodobno se izraava i prefiksom i sufiksom...; Pali: Vezani tekstovi opisivanja znaajno se razlikuju i od vezanih tekstova raspravljanja i od vezanih tekstova pripovijedanja, U tekstovima ove vrste vano je potovati logiki slijed pojava i meu njima uspostaviti uzronoposljedine odnose, U tekstovima pripovijedanja tema se takoer razvija postupno, Spomenuta tri tipa vezanog teksta rijetko se pojavljuju u istom vidu... itd. Naime, u prethodnim primjerima moe se primijetiti da enklitika stoji iza subjekta kojeg ini jedna akcenatska cjelina, a ispred predikata: U tekstovima pripovijedanja tema se takoer

275

razvija postupno; kao i da enklitika stoji i iza adverbijalne odredbe za nain, a ispred predikata: Vezani tekstovi opisivanja znaajno se razlikuju i od vezanih tekstova raspravljanja i od vezanih tekstova pripovijedanja. Ovi primjeri svjedoe da pravilo po kojem enklitike, ukoliko ne stoje iza prve naglaene rijei, dolaze neposredno iza predikata nije doreeno, tj. treba ga dopuniti. Meutim, ovaj rad nije imao za cilj definiranje potpunih pravila o poloaju enklitika u bosanskom jeziku za takav posao neophodna je iscrpna analiza. Ova analiza poloaja enklitika u bosanskom jeziku upuuje da neki autori (npr. Halilovi, Pali) u svome tekstu imaju odreeniji razmjetaj enklitika nastoje enklitiku staviti u poziciju u kojoj e se sa sigurnou izgovorno vezati za naglaenu rije ispred (te s njom initi akcenatsku cjelinu), to i jeste odlika enklitika, a ne za narednu naglaenu rije jer bi enklitika, u tom sluaju, postala proklitika. Slino je stanje i u pojedinim medijima: televizija, Dnevni avaz. S druge strane, neki autori (npr. Jahi, edi), kao i pojedini mediji (Preporod) imaju slobodniji razmjetaj enklitika, slino razgovornom stilu; ZAKLJUAK Na osnovu analiziranog moe se zakljuiti sljedee: Umetanje enklitika unutar vrstih semantikih spojeva, kakvi su imena i prezimena i zvanini nazivi, nije obiljeje bosanskog jezika; Umetanje enklitika izmeu dijelova kongruentnih/nekongruentnih imenikih sintagmi u bosanskom jeziku nije esta pojava, ali se ponekad javlja nije obiljeje razgovornog stila, kao ni teksta pojedinih autora, u tekstu jednih autora javlja se rijetko, a u tekstu drugih ee. Ako enklitika ne doe iza prve naglaene rijei, ne dolazi uvijek iza predikata kod pojedinih autora i u pojedinim stilovima moe se nai i ispred predikata, odnosno iza nekog od reeninih konstituenata kojeg ini sintagma. ak i kod autora koji nastoje postupiti po pravilu i enklitiku staviti iza predikata pravilo se ne moe dosljedno primijeniti. Stoga, pravilo po kojem

276

Filologija

enklitika, ukoliko ne stoji iza prve naglaene rijei, stoji iza predikata treba dopuniti; Neki autori (npr. Jahi, edi), kao i pojedini mediji (Preporod) imaju slobodniji razmjetaj enklitika, slino razgovornom stilu; dok drugi autori (npr. Halilovi, Pali) imaju odreeniji razmjetaj enklitika te nastoje enklitiku staviti u poziciju u kojoj e se sa sigurnou izgovorno vezati za naglaenu rije ispred (te s njom initi akcenatsku cjelinu), a slino je i u pojedinim medijima (Televizija, Dnevni avaz); Naime, namee se zakljuak da, u bosanskom jeziku, postoje dva pristupa u tretiranju enklitika: jedan je obiljeje biranog izraza enklitika obavezno stoji iza naglaene rijei s kojom je u akcenatskoj cjelini (to i jeste osnovno obiljeje enklitike); razmjetaj enklitika znatno je odreeniji pa je i stil pisanja sa ovakvim pristupom krui; drugi je blizak razgovornom stilu enklitika moe doi i ispred naglaene rijei s kojom ini akcenatsku cjelinu (to je obiljeje proklitike); razmjetaj enklitika je slobodniji pa je stoga i stil pisanja sa ovakvim pristupom jednostavniji i prirodniji. IZVORI Literatura: Minovi, M. i Ajanovi, M. (1981). Srpskohrvatski hrvatskosrpski jezik. Sarajevo: Svjetlost, Sarajevo: Zavod za udbenike i nastavna sredstva. edi, Ibrahim (2001), Gramatika bosanskog jezika, Sarajevo: Institut za jezik. Jahi Halilovi Pali (2000), Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe. Pismo asopis za jezik i knjievnost (2004), br. II/1, Sarajevo: Bosansko filoloko drutvo. Novinarski stil (mediji): Dnevni avaz (14. mart 2008, br. 577), Preporod (1. april 2008, br. 7/873); FTV, Hayat, BHT1; Razgovorni stil: razgovor uivo, emisije na televiziji.

277

LITERATURA Jahi Halilovi Pali (2000), Gramatika bosanskog jezika, Zenica: Dom tampe. edi, I. (2001), Gramatika bosanskog jezika, Sarajevo: Institut za jezik. Rianovi, M. (2003), Totalni promaaj (prikaz Gramatike bosanskoga jezika D. Jahia, S. Halilovia, I. Palia), Sarajevo: TKD ahinpai. Udier, S. L. (2006), Poloaj glagolskih enklitika u nastavi hrvatskoga kao stranoga jezika za poetnike, Lahor 1, lanci i rasprave, str. 61-68

POSITION OF ENCLITICS IN BOSNIAN LANGUAGE

Summary In this paper, in a certain number of texts (from the literature, talkative and journalistic style), we tried to determine what is the position of enclitics in Bosnian language, especially related to the specific questions: whether it is a characteristic of Bosnian language inserting the enclitics into steady semantic compounds (name and surname, official names), and between parts congruent/noncongruent noun compounds and whether enclitics must follow the predicate if they do not follow the first stressed words in a sentence (in the first accentual entirety ). Key words: enclitic, Bosnian language, steady compounds, congruent/noncongruent predicate, accentual entirety semantic attribute,

278

Filozofija, kultura, umjetnost

Filozofija, kutura, umjetnost

eljko kuljevi

KIRENSKA EPISTEMOLOGIJA
Saetak Postoji malo dokaza koji bi odredili pravu prirodu veze izmeu epistemologije Kirenske kole i Protagorinog relativizma. I u antikim i u modernim diskusijama, vienja ove veze su, dobrim dijelom, disperzna. Smatrajui da su Ciceron i Euzebije, odnosno Aristoklo, preuveliali razliku, Zeller dozvoljava da su, u afirmisanju subjektivnosti svih naih utisaka, njihova uenja identina. I George Grote smatra da je njegovo uenje u osnovi jednako Protagorinom ovjek je mjera svih stvari.... Pozivajui se na tradiciju, Guthrie smatra da su Aristip i kirenjani bili epistemoloki vie skeptini od Protagore (to e rei da su mislili da se ak i manje moe znati), ali su ontoloki bili manje skeptini, po tome to oni ne bi s njim ili do kraja u poricanju postojanja stvarnosti izvan nas samih. U svakom sluaju, danas je najee prihvaeno Mannebachovo gledite prema kojem niti je dokazano niti je, ak, vjerovatno da su kirenjani slijedili Protagoru. Kljune rijei: kirenjani, epistemologija, path, kompsoteroi

* * *
Iako je veza izmeu epistemologije Kirenske kole i protagorejskog relativizma, kako u antikim tako i u modernim vremenima, esto propitivana, postoji malo dokaza koji bi odredili pravu prirodu ove veze. Ako samo o osjeajima moemo biti sigurni (Euseb. Fr. 211 A i B, 212), onda se, takoer, Aristipu moe pripisati skeptina teorija znanja, a to se dobro slae sa etikom neposrednog senzualnog uitka. Napominjui da Kirenska kola vue porijeklo iz Sokratovog uenja, Sext Empirik je ovako objanjava: mi bez mogunosti greke shvatamo svoja osjeanja, raspoloenja ili osjete, ali ne moemo nita znati o njihovim uzrocima. Moemo tvrditi da posjedujemo osjet slatkoe ili bjeline, ali ne da je taj osjet proizveden predmetom koji je sladak ili bijel. Raspoloenje koje postoji u nama ne otkriva nam nita vie nego samo sebe (Math. 7, 190 i dalje, fr. 217). Osim halucinacija, Sext, kao i Plutarh (Adv.Col. 1120 b i dalje, fr. 218), navode kao dokaz patoloka stanja u kojima med moe proizvesti osjet gorine ili se,
281

pak, oboljelom oku sve moe initi obojeno crvenim.1 I Euzebije je govorio o onima koji su slijedili Aristipa, govorei da samo osjeaji daju sigurnost i, nadalje, sljedbenicima Metrodora i Protagore koji kae da se ne smije vjerovati niemu osim tjelesnim osjetima (fr. 211 A). S druge strane, imamo Ciceronovu pokuajnost razlikovanja ovih dviju epistemologija: Protagorina prosudba je jedna stvar, da je ono to se svakom ovjeku ini za njega istina, a druga od Kirenjana, koji misle da se o niem ne moe suditi osim unutarnjim pokretima (Ac.pr. 2, 142, fr. 213 A). U mjeri u kojoj se moemo osloniti na tradiciju, kae Guthrie, razlika dostie do tog da su Aristip i kirenjani bili epistemoloki vie skeptini od Protagore. Mislili su da se, ak, i manje moe znati, ali su ontoloki bili manje skeptini, po tome to oni ne bi s njim (Protagorom, op.) ili do kraja u poricanju postojanja stvarnosti izvan nas samih.2 Bez obzira na oskudnost podataka, Hegel u Vorlesungen ber die Geschichte der Philosophie zna da Protagora nije samo uitelj koji pouava druge, kao to su to bili drugi sofisti i eristiari. On je za njega jedan dubok, temeljan mislilac, filozof koji je razmiljao o sasvim optim osnovnim odredbama. Ona Protagorina izjava, na poetku Ruilakih govora, da je ovjek mjera svih stvari: onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu (Plat. Theaet. 152 a; Diels, fr. 1), izazvala je kod potonjih buru polemika, koje traju i dan-danas; naime, razumijevanje i interpretiranje tog stava kree se od odobravanja, do potpunog odbacivanja.3 ime je odreeno ovakvo Protagorino gnoseoloko antropologiziranje i u emu je njegova odsudnost i poticajnost? Uticaji atomistikog uenja o subjektivnosti ulnih osjeanja kao i Heraklitovog neprekinutog kretanja vie su nego evidentni. Kako postoje dvije vrste kretanja, aktivno objekta i pasivno subjekta koji opaa, tek iz njihovog susreta proizilazi sam in opaanja stvari. Nita ne postoji nezavisno
W.K.C. Guthrie Povijest grke filozofije, 477. Raspoloenja ili osjeti su, takoer, opisani (od Cicerona, vidi fr. 213 A) kao unutarnji pokreti ili smetnje, permotiones intimae. 2 Ibid, 478. 3 Taj stav, izreen parmenidovskim jezikom, uperen je protiv dotadanje kozmologije i znai: pravo i dotad neprestano traeno bie nije neka supstancija prirode, nego sam ovjek. Kad se mijenjaju stvari, iskustva, pa i vlastiti osjeaji, ostaje samo ovjek, a otuda su i stvari, ustvari, samo onakve kakve mu se, s vremena na vrijeme, trenutano pojavljuju. Svaki akt naeg saznanja pretpostavlja ovjeka u kome se taj akt vri i svaka stvar koja se saznaje, saznaje se samo u odnosu na ovjeka (IHE, 181). 282
1

Filozofija, kutura, umjetnost

od nae svijesti, per se, nego uvijek i samo u odnosu prema svijesti koja to opaa. Ili, svaki objekat jeste objekat izvesnog subjekta i svaki subjekat percipijent izvesnog objekta. Prema tome, oevidno je da stvari postoje samo relativno, pros ti, samo u odnosu prema subjektu koji opaa.4 Ta posvemanja subjektivnost Protagorina stava za Hegela je jedna znaajna rije, ali ona, u isto vrijeme, ima dva znaenja: a) moe da bude svaki ovjek prema svojoj naroitoj osobenosti, tj. sluajan ovjek i(li) b) apsolutna mjera jeste samosvjesni ovjekov um, ovek prema svojoj umnoj prirodi i svojoj optoj 5 supstancijalnosti. Ako se taj stav uzme u onom prvom znaenju, kako kae Hegel, dolazimo do tzv. ravog smisla sofistike koji je, inae, (pre)dominantan u povijesti filozofije. U tom sluaju, sofistima se mora uiniti zamjerka iz razloga to su za kriterij uzeli ovjeka prema njegovim sluajnim svrhama, to oni jo nisu uvideli razliku izmeu subjektivnog interesa prema njegovoj osobenosti i njegovog interesa prema njegovoj supstancijalnoj umnosti.6 Ako za Protagorinog ovjeka, koji je mjera stvari, hegelijanska umnost nije jedina zbiljnost, onda njegovo ovjeije bivanje i ljudska mjera nisu lieni te iste umnosti. On je i osjetilan, iskustven ovjek, to je tako ingeniozno shvatio Kant u Kritici istog uma, od koje, nuno, (za)poinje svako spoznavanje. Ovaj isti stav javlja se kod Sokrata i Platona, kae Hegel, ali u irem znaenju: kod njih je ovjek mjera po tome to misli, to daje sebi neku optu sadrinu.7 Ne vide svi u Protagorinoj teoriji saznanja prost gnoseoloki subjektivizam ili, naprosto, ekstremni individualizam. Za Victora Brocharda u njoj je izloen objektivni ili realistiki relativizam,8 dok Lass u tome vidi subjekt-objektivizam ili korelativizam koje
Ibid, 182. Hegel Istorija filozofije, 29. 6 Ne kae Hegel sluajno ako se taj stav uzme u onom prvom znaenju..., ime, onda, u prvi plan izbija sofistika ravost i nedovoljnost. On nigdje u Vorlesungen..., eksplicitno, ne kae da je to Protagorina gnoseoloka pozicija u smislu da Protagora pod tim razumije sluajnog ovjeka. Da je tome tako, onda Hegel ne bi, uope, razmatrao sofistiku mogunost ovjeka kao supstancijalne umnosti. 7 Ibid, 100 101. 8 V. Brochard tudes de philosphie ancienne et de philosophie moderne, Paris, 1912, 23 33.
5 4

283

je on uzeo kao osnovu svoga gnoseolokog korelativizma i filozofskog pozitivizma.9 Kao da i Protagorina tvrdnja da imaju dva govora o svakoj stvari, a jedan je drugom suprotan (D.L. IX, 51), izaziva smutnju i potpuno razliita interpretacijska dohvatanja. Po jednima to je kolski primjer relativiziranja, drugi smatraju da se to, ipak, da objektivno zasnovati, dok je za tree to Platonova pretencioznost, antisofistinost po svaku cijenu. No, posluajmo samog Aristokla (Platon) koji u Teetetu, na Sokratova usta, kae ovo: Sokrat: Vjerovatno je da mudar ovjek ne govori gluposti. Povedimo se, dakle, za njegovim nainom rasuivanja! Zar nije gdjekad, kad pue isti vjetar, jednome od nas hladno, a drugome nije, jednome je hladno malo, a drugome veoma mnogo? Teetet: Dabogme. Sokrat: Da li emo onda vjetar sam po sebi nazvati hladnim ili ne hladnim ili emo vjerovati Protagori da je hladan za onoga kojemu je hladno, a za onoga kojemu nije hladno nije hladan? Teetet: I zaista. Sokrat: Zar se i ne ini tako jednome i drugome? Teetet: Da. Sokrat: Izraz ini se znai li percipira? Teetet: Znai. Sokrat: Pojava, dakle, i percepcija kod toploga i svega takvoga je jedno te isto. Kako naime svatko osjea tako se svakome i ini da jest. (152 b-c). Spor oko tumaenja ove izreke, kae Copleston, pokrenuo je pitanje o tome da li stvari (hremata) treba razumjeti iskljuivo kao predmete ulnog opaanja ili njihovo znaenje treba proiriti i na podruje vrijednosti. Kako sam nije u stanju da o tom pitanju podrobno raspravlja, tumait e to, priklanjajui se Platonu, u individualistikom smislu i to s obzirom na ulno opaanje.10 Kada bi za jednu istu vodu jedan rekao da je hladna, a drugi topla, Protagora bi primijetio da nijedan od te dvojice ne grijei: voda jeste topla s obzirom na ula jednog, i jeste hladna s obzirom na ula

E. Lass Idealismus und Positivismus, Bd I, Berlin, 1879, 183 ss, Bd III 2, 3, 4 i Neue Untersuchungen ber Protagoras, Vierte...f. wiss. Phil. VIII (1884), 479 497. 10 Koplston Istorija filozofije (Najpoznatiji sofisti), BIGZ, Beograd, 1988, 125 (predg. i prevod S. unji). 284

Filozofija, kutura, umjetnost

drugog.11 Tom tvrdnjom se mislilo na nepotpunost opaanja, a nikako u smislu, kako to iznosi Aristofan u Oblakinjama (122 ss), da je Protagori stalo samo do toga da nepravilna stvar ili tvrdnja trijumfuje. On je, dakle, svoje uenike uio da o svakoj stvari govore suprotno, afirmativno i negativno, tj. da znaju ne samo ono ime svaku stvar mogu braniti nego i ono ime bi je drugi mogli pobijati. Razumije se da se takvim vjebanjem otrila snaga miljenja u uenika i, u tom smislu, Protagora je uticao na Euripida, Tukidida, ak i na Sokrata i Platona. Da li i na Aristipa iz Kirene? Kao to smo rekli, paralelom izmeu epistemologije Kirenske kole i protagorejskog relativizma bavili su se i antiki i moderni mislioci, mada, nekako, plono i neargumentovano do kraja. Tako Ciceron smatra da postoje razliita gledita u odnosu na kriterij istine: Jedan kriterij je Protagorin koji smatra da ono to neka osoba vidi je istinito za tu osobu, a drugi je kirenski, koji vjeruje da kriterijum uopte ne postoji osim najintimnijih osjeanja; sljedei je Epikurov, koji itav kriterijum smijeta u ula, u primarne pojmove stvari i u uivanje. S druge strane, Platon je vjerovao da cijeli kriterijum istine i same istine lei samo u miljenju i umu, odvojen od vjerovanja i ula (Cic. Luc. 142 [T 4 c]). Slino rezonuje i Euzebije, dramaturki smjetajui na stadion filozofe najrazliitijih orijentacija, na kojem se oni gimnastiki takmie. Tu su, izmeu ostalih, pironovci koji su proglasili da meu ljudima nije nita shvatljivo, zatim, kola Aristipa koji shvatljivim dri path, te kola Metrodora i Protagore koji smatraju da moramo vjerovati samo osjeajima tijela (Euseb. XIV, 2. 4-7 [T 8]). Osim sugerisanja da zajedniki stavovi ovih doktrina lee u njihovom antiracionalizmu, njihovim empirikim elementima i naglaavanju znaaja ula, u istraivanju znaaja razlika dalje se ne ide. Kao da su ogranienja u antikim svjedoenjima djelimino odgovorna za injenicu da postoji velika raznolikost i u pogledima modernih istraivaa o vezi Protagore i njegovih pristalica sa Kirenjanima.12 U tom smislu, postoji jedna grupa tumaa koji se, pokuavajui da odrede vezu
11

Kada su Protagori prigovarali da su geometrijski stavovi isti za sve, on je odgovorio da u pravoj ulnoj stvarnosti nema nikakvih geometrijskih linija niti krugova, tako da se ne pojavljuje spomenuta tekoa (Arist. Metaph. B2, 997 b 32 998 a 6). 12 Voula Tsouna McKirahan The epistemology of the Cyreanic School, University Press, Cambridge, 1998, 124 125. 285

izmeu relativizma Protagore i epistemologije kirenjana, koncentriu na prvi dio Platonovog dijaloga Teetet (152 a 160 c). Prvo pitanje za raspravu, u ovom sluaju, jeste da li su pogledi platonskog Protagore, naroito oni koji su pridodati suptilnijim filozofima (hoi kompsoteroi), historijski i filozofski vezani za kirensku epistemologiju.13 Veina istraivaa, koja pripada ovoj grupi, slau se da epistemologija kirenjana veoma slii protagorejskim sastojcima tajne doktrine u Teetetu uz pretpostavku da, ako bi se metafiziki elementi ovog drugog mogli nekako smjestiti unutar konteksta kirenske doktrine, tada ne bi bilo velike prepreke u prepoznavanju ovih dviju teorija.14 Kao da postoji namjerna mistika koja obavija doktrinu suptilnijih filozofa: to je skrivena istina (155 e), niz misterija (mustria: 156 a) prema kojima se samo poetni mora sluati (155 e). Ovo moe znaiti da ne postoje takvi filozofi, kao i da postoji stvarna grupa ljudi, ali im Platon ne moe dati ime, jer, ako su kompsoteroi filozofi etvrtog vijeka prije nove ere, Sokrat ih ne bi mogao znati. Teorija suptilnijih filozofa predstavljena je u vezi sa Teetetovim drugim pokuajem da odredi ta je znanje (epistm), u kojem se ono definie kao percepcija ulima (aisthsis). Ta teza se upotpunjuje sa druge dvije doktrine i to, prvo, Protagorinom da je ovjek mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu i onih koje nisu da nisu (152 a); ona se, pak, po Sokratu svodi na tvrdnju da kao to se svaka stvar ini meni, za mene, i ini tebi, za tebe, ti i ja smo ovjek (152 a). Drugo, postoji Heraklitova teorija koja tvrdi da ne postoji nita to je samo po sebi samo jedna stvar: nita to bi mogao znati ili bilo koja vrsta stvari... Ono to je, doista, tano jeste: stvari o kojima prirodno kaemo da jesu su u procesu da budu kao rezultat kretanja, promjene i mijeanja jednih sa drugim. Mi smo u krivu kada kaemo da ove jesu, poto nita nikad nije, nego sve e biti (152 d-e). Dakle, na pitanje ta je znanje?, eksplicirana je
13

Tri su vodee interpretacije, po McKirahanovoj, o toj temi: 1) Kompsoteroi su historijski prepoznatljiva kola, kirenjani, a teorija koja je razvijena i, potom, oborena u prvom dijelu Teeteta, verzija je kirenske teorije (Schleiermacher Platons Werke, II, I, 183 ff; Dmler (1889), 173 ff i Mondolfo 1953 i 1958); 2) Kompsoteroi nemaju historijsku referencu i doktrina koju Platon (pri)dodaje ovim misliocima je njegova vlastita ideja (Burnet 1914, Cornford 1935 i W. D. Ross 1951) i 3) Ova materija se ne moe rijeiti zbog neuvjerljivih dokaza: Natorp 1890, takoer, brojnu bibliografiju o ovoj temi u Giannantoni 1958, 129 145 (Biljeka 2). 14 Ibid, 125. 286

Filozofija, kutura, umjetnost

trostrukost odgovora: znanje percepcije ulima, protagorejsko gledite koje brani relativnu istinu o pojavama i verzije Heraklitove metafizike o vjenom kretanju. Upravo metafizika tvrdnja da se sve kree slui suptilnijim filozofima kao krucijalno polazite da objasne fenomen percepcije ulima (Theaet. 156 a-157 c). Prema ovom ulomku, njihova misterija jeste odbijanje nezavisnog postojanja primalaca i primljenih objekata ili osobina, i u njihovom zamjenjivanju sa procesima koji su primaoci i primljeni objekti ili osobine samo u momentu percepcije.15 Po kirensku epistemologiju, tri su vane implikacije ove doktrine. Prvo, nijedan primalac i nijedan objekat koji se prima nemaju identitet koji opstaje izvan momenta percepcije. Bolesni Sokrat je drugaiji percipijent od zdravog Sokrata, a percepcija vina koju Sokrat ima kada je bolestan drugaija je od one kada je dobro (159 c). Drugo, Heraklitova analiza percepcije ini da je svaka percepcija neki dogaaj koji je privatan za primaoca, u smislu da je to ona bit koja je lino moja (160 c), to pripada samo meni i ne bi moglo pripadati nikom drugom. Privatnost percepcije je, kae Tsouna, uglavnom vezana za tezu ontoloke relativnosti percepcija o pojedinanim primaocima: Poto je ono to na mene djeluje za mene, i ni za koga drugog, ja sam, takoe, taj koji ga prima i niko drugi (160 c).16 Tree, percepcije su uvijek poznate primaocu zbog toga to su one dogaaji koji su mu privatni. Moja percepcija tano za mene, jer je uvijek percepcija one biti koja je lino moja (ts ems ousias); i ja
Usvajajui, openito, Burnyeatovu analizu filozofskog relativizma, Tsouna kae da percepcija nekog objekta koji posjeduje odreenu osobinu, npr. bijelog kamena, deava se kao rezultat sparenosti kretanja koja nastaju u prostoru izmeu organa ula i objekta koji je srazmjeran sa organom ula. Sa strane primaoca, ono to je generirano jeste organ ula koji prima neto u tom trenutku, npr. gledanje oka. Sa strane stvari koja se prima, ono to je generirano jeste objekat koji posjeduje osobinu koja je postala od kontakta organa ula sa neim srazmjernim s njim, npr. ono to jeste je bijeli kamen. 16 Irwin u svom tekstu Aristip naspram zadovoljstva, takoer, koristi ovaj argument. Na osnovu Heraklitove teorije, Platon kae (158 e 5-6) da ni jedna osoba ne moe istrajati dok je bolesna ili zdrava. On se oslanja, kao to je to radio i Epiharm, na argument od promjene ka unitenju i zamjeni (158 e 7 159 b 10). Po Irwinu, ovaj argument izgleda ovako: 1. Ako x i y nisu slini, onda su x i y razliiti, neidentini (159 a 4-6); 2. Sokrat kada je bolestan i Sokrat kada je zdrav nisu sline osobe (159 b 2-9) i 3. Prema tome, bolesni Sokrat i zdravi Sokrat su razliiti, oni nisu iste osobe (159 c 4-6). T.H. Irwin Aristippus against happiness, Monist, Jan. 91, Vol. 74 Issue 1 (1991), p 11. 287
15

sam sudija, kao to kae Protagora, stvarima koje su, ono to su, za mene i stvari koje nisu, ono to nisu (160 c). Upravo gledite da je znanje neijeg utiska nepogreivo, podrava Teetetovu tvrdnju da percepcija ulima i samo percepcija ulima garantuje znanje.17 Na epistemolokom nivou, moe izgledati da je kirenska teorija slina doktrini kompsoteroi po tome to iskljuuje mogunost dobijanja objektivnog znanja (problem sa kojim se suoavaju moderne verzije relativizma i subjektivistikih teorija). Kao kompsoteroi i kirenjani tvrde da je path i samo path, to to obezbjeuje znanje i izvjesnost. U Teetetu, pitanje ima oblik da li je protagorejski relativizam kompatibilan sa postojanjem odreenih vrsta znanja...?18 Sudei da je teza suptilnijih filozofa o neidentitetu presudna u relativizaciji svih percepcija i znanja, zanimljivo je pitanje da li su kirenjani bili odani toj tezi. Poto izvori ne daju direktne dokaze o ovom stavu, zanimljivo je Tsounino vienje kirenske analize percepcije sa subjektivnog stanovita. Poto oni proglaavaju tanim i nespornim samo path koji se dobijaju od percepcije osobina, mogli bismo onda zakljuiti da se oni path, koji nastaju od nae percepcije objekata, smatraju manje vjerodostojnim i podlonim opovrgavanju. Razlog epistemoloke ranjivosti ove druge kategorije path, mogao bi biti taj da oni ukljuuju pretpostavke o kolekcijama ili gomilama razliitih utisaka: naprimjer, path u obliku zida ukljuuje brojne pretpostavke i sudove oko toga kako sakupiti pojedinani path bijelog, dva i po metra visokog, mirnog, hladnog itd. Takoer, mnogo problema moe nastati u vezi sa kolekcijama koje se odnose na postojanje objekata i njihovog neprekinutog identiteta u vremenu...19 Dakle, ako pretpostavimo da Kirenjani
Kada Teetet kae da je znanje pravo shvatanje(h aleths dksa epistm), onda je Bonjak u pravu kad to ovako prevodi, a ne, kao nekolicina autora (Apelt: die wahre Meinung, Fowler: true opinion), naprosto pravo mnijenje. Razlog za to je to u dijalogu Teetet Platon daje jasnu definiciju termina doxa (190 A), iz ega proizilazi da ono znai i miljenje u smislu da se vjeruje da je tako kako se kae. Takoer, to je miljenje koje neko ima o drugom, pa stoga doxa znai i glas, slovo i ugled. U latinskom se doxa prevodi sa opinio i ima vie znaenja: mnijenje, miljenje, nagaanje. 18 Tsouna navodi i jedan Aristokleov odlomak [T 5] u kojem on tvrdi da je kirenjanski subjektivizam previe uzak ili previe irok da bi bio konzistentan, a da se poimanje patha mora ubrojiti u stvarno znanje (Ibid, 129). 19 U okviru tzv. Argumenta rasta, svako poveanje ili smanjenje subjekta koji se sastoji od kolekcije kvalitativno identinih komponenti, ukljuuje gubitak identiteta tog subjekta i postajanje bitka novog. 288
17

Filozofija, kutura, umjetnost

analiziraju nau percepciju o objektima u odnosu na kompleksne path (tj. gomilu utisaka na koje se primjenjuju izrazi kao to je zid), te da smatraju ove path manje pouzdanim od path jedne osobine, moe izgledati da to znai da oni primaju k znanju probleme koji se tiu kolekcija i stoga da oni sumnjaju na vremenski identitet objekata i primalaca podjednako.20 Meutim, kako ne postoje direktni dokazi o ovome, mogue je zapitati se i drugaije. Ne mora biti tana teza da su se kirenjani bavili sa (samo) dvije podgrupe path: path kvaliteta koji su evidentni i neoborivi i path objekata koji su epistemoloki ranjivi. Stoga nema mjesta hipotezi da nepouzdanost path koji dolazi od stvari, zid ili hrpa meda, samo zbog injenice da oni sadre sudove o kolekcijama razliitih utisaka. tavie, postoje dokazi da su kirenjani razmiljali o primaocima kao relativno solidnim entitetima: Aristokle kojeg je citirao Euzebijus (XIV 18. 32 [T 5]) i Sextus (M VII 197-8 [T 6 b]) potvruje kirensko vjerovanje da svaka osoba ima odreenu fizioloku konstituciju koja do neke nepoznate mjere odreuje prirodu path. Na taj nain, stabilnost i kontinuiranost tijela i perceptualnog aparatusa svakog primaoca moe se suprotstaviti sa prolaznom prirodom njegovih doivljaja. To moe, takoe, obezbijediti stanje primaoevog identiteta u vremenu; path svakog primaoca se deava u odreenom tijelu, a ovo tijelo se moe smatrati stanjem vremenskog identiteta primaoca.21 Bez obzira to Aristip nije smatrao da memorija (mnm) prolih uitaka nije prikladna moralnom cilju (Athen. Deipn. XII 544 a b), ne moe ga se smatrati neeudaimonistom. Naprotiv.22 Ako i etike doktrine veine kirenskih filozofa odreuju jednovremenski uitak sadanjosti kao moralni cilj, oni ipak pridaju etiku vanost i neemu to, bez ostatka, nije to: srei i dostignuu sretnog ivota. Dokaz je to da kirenjani definiu sreu u kompozicionim oblicima, kao odreenu kolekciju pojedinanih uitaka koji zadravaju osobine svojih dijelova i, drugo, da priznaju da moralni inilac shvata sebe kao moralno proirenu osobu koja doivljava mnoge odreene uitke i, kao njihov rezultat, osjea se

20 21

V.T. McKirahan The epistemology of the Cyrenaic..., 131 132. Ibid, 132 133. 22 Za razliku od Irwina i Annasa, Tsouna u lanku The Socratic origins of the Cynics and Cyrenaics, 380, tvrdi da je Aristip Stariji bio isti eudaimonist. 289

dobro.23 Dakle, srei se moe i treba teiti, ne odbacujui jednovremeni uitak koji, ipak, ne traje cijeli ivot. Srea kao odreena kolekcija i moralni cilj, zahtijeva da se u toku neijeg ivota mnogo puta postigne potpuna ispunjenost dobrim. I, na kraju, da zakljuimo. Iako postoji neto vjetako u antikim i modernim diskusijama koje porede kirenske poglede sa dvjema drugim doktrinama, vienja su, poneto, disperzna. Smatrajui da su Ciceron i Euzebije (odnosno Aristoklo) preuveliali razliku, Zeller (Ph. d. Gr. 350 f.) dozvoljava da su u afirmisanju subjektivnosti svih naih utisaka njihova uenja identina. I George Grote (Plato, III, 560) smatra da je njegovo uenje u osnovi jednako Protagorinom ovjek je mjera svih stvari.... Pozivajui se na tradiciju, Guthrie smatra da su Aristip i kirenjani bili epistemoloki vie skeptini od Protagore (to e rei da su mislili da se ak i manje moe znati), ali su ontoloki bili manje skeptini, po tome to oni ne bi s njim ili do kraja u poricanju postojanja stvarnosti izvan nas samih.24 U svakom sluaju, danas je najee prihvaeno Mannebachovo gledite prema kojem niti je dokazano niti je, ak, vjerovatno da su kirenjani slijedili Protagoru.

Ako je kirensko gledite da je uivanje sada potpuno ispunjenje dobra, ono je konzistentno i sa stremljenjima prema drugim stvarima. Doivljavanje uitka sada znai da ja imam sve to trebam da potpuno ostvarim dobro sada: proli i budui uici tome nita ne doprinose. Ali, ovo ne znai da je to jedina stvar o kojoj trebam brinuti (Dijelom sadrana na istom mjestu, Biljka 35). 24 W.K.C. Guthrie Povijest grke filozofije, cit. izd., 478. I kod Epikura, o istini i neistini stvarnosti ne odluuje um, nego ulna opaanja, jer ula, prije svega, tvore pojam istinitog, to vidi svud i pobiti se ne mogu (Lucr. De rer. nat. IV, 480 485). Oslanjajui se na materijalnosenzualistiki element Demokritove gnoseologije, postavlja (samo) tri mjerila za istinu: 1) ulno opaanje, 2) prolepsa ili anticipacija, tj. slika kojoj je prethodilo opaanje i 3) osjeanja. Kao Demokrit i Nausifan, i Epikur, u svojoj Kanonici, ulno opaanje objanjava kao fine materijalne otiske ili sliice koje se otkidaju od predmeta, izvanrednom lahkoom lete po vazduhu i kroz praznine ulaze u nae ulne organe i tu izazivaju odraaje spoljanjeg svijeta (D.L. X 46 s). Prema ovom gnoseolokom aposteriorizmu, istina se sastoji u slaganju naih misli s objektivnom stvarnou, koja se u nama odraava posredstvom ula: Ako se bude borio protiv svih ulnih opaanja, nee ti ostati nita na to se moe pozvati pri ocjenjivanju onih opaanja koja proglaava za lana (Osnovne misli Epikurova uenja, XXIII; D.L. X 146). Vidjeti, takoer, M.N. uri Epikuron ivot, njegovo uenje i njegova kola (Uvod) XI XII; u Epikur Osnovne misli, Poslanica Herodotu i Poslanica Menekeju, Kultura, Beograd, 1959. 290

23

Filozofija, kutura, umjetnost

LITERATURA Gutrie, W. K. C. (2006), Povijest grke filozofije, Naklada Juri, Zagreb. Hegel, G.V.F (1983), Istorija filozofije II, BIGZ, Beograd. Brochard, V. (1912) tudes de philosophie ancienne et de philosophie moderne, Paris. Lass, E. (1897) Idealismus und Positivismus, Berlin (takoer, Neue Untersuchungen ber Protagoras, Vierte... f. Wiss. Phil. VIII) Koplston, F. (1988), Istorija filozofije (Najpoznatiji sofisti), BIGZ, Beograd. McKirahan, V. T. (1998) The Epistemology of the Cyrenaic School, University Press, Cambridge (takoer, lanak The Socratic origins of the Cynics and Cyrenaics (1994), Cornell University Press, Ithaca and London). Irwin, T. H. (1991) Aristippus against happiness, Monist. Epikur (1959) Osnovne misli, Poslanica Herodotu i Poslanica Menekeju, Kultura, Beograd (takoer, M. . uri, Epikurov ivot, njegovo uenje i njegova kola (Uvod), XI-XII). THE EPISTEMOLOGY OF CYRENAIC Summary There are little available evidence which could determine the meaning of the link between Cyrenaic epistemology and Protagoras relativism. Both in antique and modern discussions this hypothesis is dispersive and non-conclusive. Zeller claims that Cicero, Eusebius and Aristocles of Messene emphasized discrepancy regarding the above mentioned link, but in spite of discordance their teachings are identical in the affirmation of subjectivity of all our impressions. George Grote shares the same philosophical insight into deep concordance of seemingly antagonist teachings. Protagoras concept is well known; man is the measure of everything.. Bearing in mind tradition Guthrie considers Aristippus and Cyrenaics (epistemologically speaking) less skeptical because they will not ultimately deny the reality (the external world) out of personal (human) scope. In any case Mannebach point of view is largely accepted in philosophical circles; namely that its neither proved nor even probable that Cyrenaics followed Protagoras.

291

292

Filozofija, kutura, umjetnost

Spahija Kozli

KRITIKA MODERNE KAO KRITIKA IVOTNOG STILA Jedno itanje Simmelove filozofije kulture
Saetak Ako bismo kod Georga Simmela traili oslonac u kojem njegova filozofija najjasnije dolazi do izraaja, onda bi to, bez sumnje, bio pojam kulture i fenomeni koji stoje na relaciji subjektobjekt ili duaduh. Simmel je vie nego kategorian kada kae da je duh druga ljudska instancija, ali instancija takve prirode da producira vlastite tvorevine koje nastavljaju egzistirati u osebujnoj samostalnosti nezavisno od njenog tvorca. Kljune rijei: kultura, moderna, ivotni stil, tehnika, povijesni duh

* * *
Napetost kulture Georg Simmel vidi kao suprotstavljenost subjekta tvorevinama duha: umjetnosti, znanosti, moralu, pravu, religiji..., a ta diskrepancija je prisutna kao kontinuirani slijed privlaenja, odbijanja, stapanja ili nedodirljivosti, pa razloge za tragediju ljudske kulture trebamo traiti upravo u ovim formalnim suprotnostima: subjektu, koji je neumoran, ali vremenski konaan i njegovim produktima koji su jednom stvoreni, nepokretni ali bezvremenski valjani. Usred tog dualizma, kae Simmel, opstoji ideja kulture, no ona nije nikakav ideal koji bi se mogao imenovati nego se radi o neprekidnom stvaranju koji svoj uzrok ima u formativnom nagonu. Prva formalna odredba pojma kulture je vidljiva u prevazilaenju samooblikovanja, odnosno zatvorenosti subjekta, jer je pojedinana egzistencija nuno upuena na kulturu i njene

293

proizvode, ona je u biti suoblikovanje kao put od zatvorenog jedinstva kroz razvijeno mnotvo do razvijenog jedinstva25 Kako se onda odvija ovaj, nikada zavreni, ciklus? Tvorevine kulture, odnosno objektivnog duha, stalne su stanice pojedinane egzistencije koje se nalaze na putu njene vlastitosti, i, kao takve, one su nuno ukljuive u nju samu, jer ivot svojom dinamikom tjera na samodovrenje, ali to samodovrenje nije mogue bez tvorevina koje su mu istovremeno formalno strane. Kultura je, stoga, sinteza dva napeta ali korelativna elementa: subjektivne strane due i objektivnog duhovnog proizvoda i tu je, podvlai Simmel, temelj metafizikog znaenja kulture kao povijesne tvorevine i to takve tvorevine u kojoj pojam subjekta svoj smisao ima iskljuivo u objektu i obrnuto. U ovom simbiotikom odnosu vie je nego oita nakana prevladavanja tog krutog, zadnjeg dualizma koji je dijalektiki vidljiv kao poputanje pred snagom objektivnog duha kako bi se ostvarila vlastita duhovnost s jedne, te potvrdila mo kulture s druge strane. Dok, dakle, proizvod naprosto objektivnih moi moe biti samo subjektivno vrijedan, proizvod subjektivnih moi je, naprotiv, za nas objektivno vrijedan.26 Zato se kultura moe definirati kao individualno sazrijevanje koje je ostvarivo iskljuivo prihvatanjem objektivnih vrijednosti koje su, naravno, nadosobnog karaktera i izvan subjekta. Simmel problem kulture nastoji i strukturalno objasniti razumijevajui je kao vrijednost u nekom predmetnom nizu s tom razlikom to je na ovaj nain mogue najilustrativnije objasniti i dvije negativnosti povijesnog duha. Prva je, smatra on, ravnodunost ili odbojnost spram predmetnih sadraja kulture, a druga priin ili lana uvjerenost u univerzalno vaenje pojedinih kulturnih dostignua, koja je najvidljivija, kako Simmel kae, u prezrelim i umornim epohama. Potencirajui kulturu kao sintezu, ali ne sintezu kao najneposredniji oblik jedinstva nego kao dinamini odnos subjekta i objekta u kojem se podrazumijeva ralanjenost ovih sastavnica, on nas postepeno uvodi u najnapetija promiljanja moderne.
25

Georg Simmel: Kontrapunkti kulture, Zagreb, 2001. godine, preveo Kiril Miladinov, str. 25. 26 Ibidem, str. 31. 294

Filozofija, kutura, umjetnost

Tragedija kulture nastupa kada se poremeti sinteza subjektivnih stremljenja i objektivnih dostignua, odnosno kada je na djelu dokidanje jedne od ovih dinaminih sastavnica. To je od presudne vanosti za razumijevanje kulture kao mosta27 kojim subjekt ostvaruje svoja stremljenja. Vrlo esto se kao primjer kulturolokog uzora u modernom vremenu uzima primjer antike kulture kao dovrene zatvorenosti, ali ona ne moe biti model primjenjiv pulsiranju i uurbanosti tempa naeg razvoja, pa je, stoga, nuno tragati za novim vrijednosnim osloncima. Kriza moderne je vidljiva u sve veem neslaganju objektivnih dostignua sa sadrajima i stremljenjima subjektivnog duha, jer proklamiranje ideje slobode (Hegel) nije u saglasnosti sa idealima prosvjetiteljstva. Bez obzira na lanu uvjerenost u napredak na djelu je neslaganje pojedinih empirijskih sadraja subjektivnog i objektivnog razvoja, ili, kako bi to rekao Manfred Frank tenja i nastojanje za vaenjem slika svijeta, pozitiviteta tradicije, totaliteta upuuje nas na neodrivost metafizikih postavki svijeta.

Pojam mosta se u Simmelovom opusu metaforiki vrlo esto pojavljuje, i to kao bitna odlika njegovog esejistikog stila pisanja. David Frisby smatra da je Simmelov stil najlake analizirati putem dva njegova eseja koja su, inae, prva prevedena na engleski jezik, a radi se o esejima Bridge and Door (Brcke und Tr), koji je objavljen 1909. godine i The Picture Frame (Der Bildrahmen), objavljen 1902. godine. I jedan i drugi upuuju na njegovu specifinu formu iskaza. Teme razdvajanja i spajanja, daljine i blizine, granica i njihovog ponovnog otvaranja prisutne su u velikom broju Simmelovih drugih radova (preveo S.K.). U nekom mislu one su dimenzije njegovog objanjenja procesa interakcije, naprosto su centralno mjesto njegove sociologije kao izuavanja formi drutvene interakcije ili drutvenosti ali takoer i njegove filozofije, zakljuuje Frisby. Zanimljivo je Frisbyjevo poreenje eseja Bridge and Door sa Heideggerovim kasnijim esejem Building Dwelling Thinking i njegove rasprave o tome ta ini stvar, odgovarajui na to pitanje rijeima da most moda slui kao primjer za nae refleksije kao neke vrste cjelovitog propitivanja meuodnosa prostora i stanovanja. Uporedi: David Frisby: Introduction to the Simmel Texts, Theory, Culture & Society, 1994. godine, broj 11, str. 1, dostupno u elektronskoj verziji na: http://tcs.sagepub.com . 295

27

Tu se, dakle, in dovrenja a to e rei ujedno i kraja zapadnoevropske duhovnosti ne sagledava kao prosvjetljenje (ne kao osvjetljenje sebe samoga) nego kao sumrak bogova.28 U tom smislu pojam metafizika ustvari oznaava svojevrstan sistem zasnivanja smisla i utjehe zapadnoevropske tradicije. Odgovori na ova pitanja, koja se u filozofiji postavljaju unazad dvije i pol hiljade godina, a koja nude zadovoljenje potrebe za smislom svodili su se nekada na ideju, nekada na boga, a nekada na supstancu ili subjekt. U sreditu svih ovih odgovora je postojanje jednog natulnog svijeta.29 Otkad ovjek sam sebe vidi kao ja, odnosno otkad sebe postavlja kao objekt, konstatira Simmel, objektivirajue ja ne pripada vie samo njemu, ono je istovremeno i sadraj nekih drugih svjetova, ali istovremeno se ja oblikuje na jedan specifian nain, jer vanjski svjetovi zahvaaju ja kako bi ga ukljuili u sebe oblikujui ga sada prema svojim zahtjevima. Na ovom mjestu Simmel preciznije analizira upravo tu stranu kulture koju on na vie mjesta naziva predmetnom kulturom (sachliche Kultur).30 Kultura je jedan specifian proces kojim subjektivne energije stiu objektivaciju, koja je nakon toga nezavisna o stvaralakom procesu, ali, to je vrlo bitno kod Simmela ona se na jedan poseban nain vraa, odnosno ponovo ukljuuje u subjektivne procese kako bi se dovrio njihov sredinji bitak. Meutim, uvijek postoji opasnost gubljenja ovog metafizikog kontinuiteta, koji je, povijesno, vidljiv u gotovo svim kulturama, a njegovim gubljenjem dolazi do tragedije kulture. Elemente ovog kulturolokog diskontinuiteta Simmel vidi kao
Manfred Frank: Conditio Moderna, Novi Sad, 1995. godine, preveo Tomislav Beki, str. 69. 29 Smrt ovoga svijeta za Nietzschea, naprimjer, znai da je zapadnoevropska filozofija kao platonizam i kao hrianstvo dola do svoga kraja, da su izblijedjele njene zalihe tumaenja i davanja smisla. Vrijednosti dosadanjeg svijeta, odnosno Zapada, ispostavile su se kao nitavne, pa u tom smislu on uvodi pojam obezvreivanja vrijednosti kao puta kojim je zapadna tradicija krenula. Iako Simmel analizi moderne prilazi esto iz gotovo neoekivanih uglova, koji na prvi pogled izgledaju bezazleno vie je nego oito da je i on, pod uticajem Friedricha Nietzschea, na tragu prevladavanja zatvorenog i univerzalistiki koncipiranog metakursa. Sudei prema Simmelovom razumijevanju kulture i njenih dostignua jasno je da on otvara novi put, odnosno puteve, kojima treba ii moderna misao. 30 Uporedi: Georg Simmel: Persnliche und sachliche Kultur, u: Neue Deutsche Rundschau, 1900. godine, broj 7. 296
28

Filozofija, kutura, umjetnost

istupanje objektivnog duha iz svojega podreenog znaenja pri emu se rue mostovi preko kojih je iao njegov put kultiviranja. Ovaj proces Simmel primjeuje prvo u sferi drutvene podjele rada, to e biti temelj njegovih sjajnih eseja o fenomenima svakodnevnog. S druge strane, pitanje prisilnog uticaja tehnike na pojedinca, odnosno prirodnoznanstvene logike objekata protee se u svim njegovim spisima o kulturi. Opasnost tehnike je prema Simmelu u njenom bijegu iz domena neposredne upotrebe, a vrlo esto se manifestira kao tehniki niz koji sam od sebe trai dovrenje, koje, s druge strane, pojedincu nije potrebno i koje na koncu esto rezultira besmislenim potrebama. Slino je i u domenu filologije u kojoj se opasnost manifestira kao mikrologija, pedanterija i obrada nebitnoga, odnosno u formi metodolokog praznog hoda koji je disproporcionalan stremljenjima kulture. U mnogim naukama zbog toga nastaje takozvano nebitno, suvino znanje kao zbroj metodiki besprijekornih spoznaja koje se ne mogu napadati sa stajalita apstraktnog pojma znanja, ali su ipak otuene od pravog svrnog smisla sveg istraivanja31. Osim kritike tehnike, Georg Simmel dodue bez dublje elaboracije gotovo emotivno napada konvencionalnost sve veeg broja znanstvenih radova koji su, mogue je, zavjera kaste uenjaka s ciljem neobino produktivne samooplodnje znanstvenog duha, iji su proizvodi ipak neplodni u unutranjem smislu i s obzirom na svoje daljnje djelovanje32. Kriza modernog drutva na ovoj ravni je, stoga, rezultanta pokoravanja tehnike njenoj vlastitoj logici, spoznatljivoj u formama profinjenja, usavrenja i produkcije, ali radi se iskljuivo o formama njezina usavrenja. Pitanja o znanosti i tehnici kod Martina Heideggera e kasnije biti usko povezana sa njegovim pitanjem o filozofiji kao metafizici, odnosno pitanju o bitku u okviru kojeg se nauka interpretira kao
31

Georg Simmel: Kontrapunkti kulture, Zagreb, 2001. godine, preveo Kiril Miladinov, str. 44. 32 Ibidem, str. 45. Bez obzira na utemeljenost ovakvog stava, koji se svakako da braniti, mogue je razloge za Simmelovu kritiku, u prvom redu znanstvene metodologije, traiti i u injenici da je njegova karijera bila u znaku velikog broja tekoa 1881. godine mu je odbijena doktorska disertacija, a kasnije je imao problema kada je trebao biti promoviran za privatnog docenta. I u jednom i u drugom sluaju njegovi znanstveni radovi su ocijenjeni kao nedostatni, neitki, ne prate temu, i tako dalje. 297

specifikum novoga vijeka i gdje se ona transformira u tehniku gospodarenja prirodom. Vidljivo je, pritom, da Heidegger pledira na ustajanje protiv apsolutiziranja znanosti i njenog dogmatiziranja. Kada je njegovo promiljanje tehnike u pitanju on je mnogo decidniji. Novi vijek je, prema njemu, epoha opasnosti ili, kako on to slikovito opisa noi jedne beskrajne zime. Naravno, ovdje se ne radi ni o kakvom bjeanju od tehnike sudbine svijeta i prizivanju prirodnog stanja, nego, slino Simmelu, bit krize kulture treba traiti u njoj samoj, odnosno kao vid raskrivanja bia33. Kada Simmel na vie mjesta kae da objektivni duh nema duu, te da se kultura ima razumijevati kao sinteza subjekta i njegovih ostvarenja, gotovo da je uputio Martina Heideggera u sjajnu analizu pitanja tehnike, meutim, Heidegger ide dalje kada, ne zadravajui se iskljuivo na instrumentalnom odreenju tehnike (kao, uostalom, i Simmel), dolazi do pojma aletheia, pitajui se to bit tehnike ima sa otkrivanjem. Sve. Jer, na otkrivanju se temelji svako pro-iz-voenje.34 Na djelu je, smatra Simmel, imanentna logika objektivnog duha da se samodovrava i u kojoj se zadaa subjekta svodi iskljuivo na objektivizirano slijeenje i sluenje tehnici.35
Heideggerova je namjera da pitanjem o tehnici uputi upravo na bitnost razlikovanja tehnike od njezine sutine. Dok postavlja ovo pitanje njemu je na umu otvaranje radi oslobaanja od povrnog , ali i opasnog prilagoavanja, odnosno sluenja. Stoga kod Heideggera i jeste od presudne vanosti razlikovanje instrumentalnog i antropolokog, koje na najgori nain ovjeka izruuje tehnici, od sutinskog razumijevanja tehnike, koja bit tehnike metatehniki trai iza nje same. Ona je, zato, put miljenja, kao po-stav (das Ge-stell), koji predstavlja onu vrstu raskrivanja istine, koja vlada u sutini moderne tehnike i sama nije nita tehniko (Heidegger). Po-stav je, tako, povijesna sutina, ili raskrivanje koje se ne zbiva s one strane ljudskog djelanja, ali nije ni jedino njime odreen. Na gotovo slian nain i Simmel i Heidegger postavljaju pitanje koji su to modusi stupanja ovjeka u slobodne odnose prema tehnici. Odgovarajui na to pitanje i jedan i drugi ine otklon od instrumentalnog i antropolokog odreenja, dok Heidegger govori o udesu (Geschick) raskrivanja, koje u sebi krije opasnost krivog shvaanja neskrivenog, dotle Georg Simmel govori o tehnici koja krije opasnost razilaenja ljudi i stvari. 34 Martin Heidegger: Kraj filozofije i zadaa miljenja, Zagreb, 1996. godine, preveo Josip Brki, prema izvorniku Die Frage nach der Technik, str. 227. 35 Simmelova misao je, ini se, vremenom bivala sve poticajnija, posebno za istraivanje modernih fenomena svakodnevlja. Predmetna kultura, kako Simmel oznaava tehnologiju, danas se, uistinu, smatra produetkom naih ula i moi 298
33

Filozofija, kutura, umjetnost

Tehnologija sama stvara probleme za koje nam, na prvi pogled, nudi rjeenje. Ona nam nudi rjeenje tipa sve to je potrebno jest jo malo tehnologije. Bit tehnike i tendencije tehnologije, odnosno predmetne kulture podstakli su Scotta Lasha da dovede u vezu Simmelov Lebenswelt sa informatikim dobom. Tako, smatra Lash, Simmelova socijalizacija u informatikom dobu postepeno prerasta u mediatizaciju u kojoj je intersubjektivnost na distanci upravo zahvaljujui mediatizaciji kao savremenoj tehnologizaciji.36 Moderna kultura sve vie biva povezana sa egzotikom, dok je, s druge strane, njenu funkcionalnost sve tee razabrati, to je posebno zanimljivo u sferi takozvanih mas-medija. Zasienost slikama i mnotvom informacija televizija na primjer, prijeti naem osjeaju za stvarnost. Pobjeda predmetne kulture, o kojoj Simmel govori, uoljiva je u brisanju distinkcije izmeu realnog i imaginarnog, odnosno, ona nas dovodi do estetske halucinacije stvarnosti (Baudrillard). Ta halucinacija u prvi plan istie bitnost stila i senzacije, a informacije o proizvodima predmetne kulture sve manje bivaju vezane uz sami proizvod, a sve vie uz takozvani ivotni stil. ovjek modernog doba ne izraava se vie na nain tradiranog modela, nego i putem do tada zanemarenih fenomena kao to su modni stil, nakit, objed, i tako dalje, to je za Simmela neiscrpan izvor inspiracije. No, razloge za ovu kob kulture nikako ne treba traiti u tehnici, odnosno objektu, nego, kako to Simmel slikovito opisa unitavajue sile koje su usmjerene protiv nekog bia izviru iz najdubljih slojeva samog tog bia (podvukao S.K.). Ova situacija se na stil modernog ivljenja manifestira kao razilaenje stvari i ljudi, odnosno kao izmicanje objektivnog duha i uzmicanje ovjeka. Po svojoj biti kultura bi trebala predstavljati stvaralatvo prema ljudskoj slici i prema svrsi koja joj je zadana, meutim, ono to danas ispunjava na ivotni prostor u obliku produkata tehnike jeste uspon objektivnog duha ali kultura pojedinaca, bar u viim
ovjeka. Meutim, ona u konanici, na to nas upozorava Georg Simmel, otupljuje i atrofira upravo te moi ovjeka. 36 Uporediti: Scott Lash: Lebensoziologie: Georg Simmel in the Information Age, u: Theory Culture Society, 2005. godine, broj 22. Dostupno u elektronskoj verziji na: http://tcs.sagepub.com/cgi/content/abstract/22/3/1. 299

staleima, nipoto nije napredovala u jednakoj mjeri, tovie u mnogo emu je nazadovala.37 Pod oitim uticajem Karla Marxa Simmel krizu kulture nastoji sagledati i kroz pojam alijenacije koja se javlja sa drutvenom podjelom rada, odnosno odvajanjem proizvoda od njegovog tvorca.38 Ta diferencijacija izmeu subjektivnog rada i objektivnih uvjeta rada u modernoj kapitalistikoj ekonomiji za razliku od umjetnikog stavaralatva u kojem je subjekitvna aktivnost neodvojiva od samog djela i u kojem je djelo zrcalo i izraz osobe, dovela je do postvarenja rada kao bilo koje robe. Tako rad gubi svoju subjektivnu sutinu kao stvaralatvo i biva niveliran sa svim ostalim proizvodima. Da je proizvod rada kapitalistike epohe objekt s odlunim bitkom-za-sebe, vlastitim zakonima kretanja, karakterom koji je stran samom subjektu koji ga proizvodi, to e postati najupadljivije ondje gdje je radnik prisiljen kupovati proizvod svojega vlastitog rada ako ga eli imati.39 Alijenacija stoga u sve veoj mjeri pospjeuje krizu moderne kulture i ona se postepeno protee u intimu i stil svakodnevnog ivota, a upravo to svakodnevlje za Simmela je neiscrpan izvor koji, s jedne strane otvara novo polje filozofskog promiljanja i, s druge, gotovo edukativno upuuje na zamke objektivne kulture i njenih produkata40. Otuenje, kao produkt drutvene podjele rada,
Georg Simmel: Kontrapunkti kulture, Zagreb, 2001. godine, preveo Kiril Miladinov, str. 52. 38 Emile Durkheim smatra da je uslov prave spoznaje drutvene podjele rada postupanje s njom kao sa objektivnom injenicom, koja se moe posmatrati i uporeivati, jer je mogue da e rezultati istraivanja biti opreni linim impresijama. U tom smislu on upuuje na Simmelovo djelo Sociale Differenzierung. Uporediti: Emile Durkheim: O podjeli drutvenog rada, Beograd, 1972. godine, preveo Boidar Markovi, str. 89. 39 Ibidem, str. 58. 40 Na ovu edukativnu komponentu Simmelovih radova pronicljivo upuuje Donald N. Levine u lanku Simmel as Educator: On Individuality and Modern Culture. On, naime, ovaj stav brani trima argumentima: prvo, Simmelova analiza modernog drutva, koji, na prvi pogled promovira ljudsko blagostanje, drugo, kritika pojava koje negativno utiu na humanitet, i tree, Simmel edukativno upuuje na modele koji e biti u funkciji suprotstavljanja tim tetnim pojavama. Uporedi: Donald N. Levine: Simmel as Educator: On Individuality and Modern Culture, u: Theory, Culture & Society, 1991. godine, broj 8, str. 99, dostupno u elektronskoj verziji na: http://tcs.sagepub.com . 300
37

Filozofija, kutura, umjetnost

svakako nije Simmelov originalan stav, nego jedna dosta dobra interpretacija Marxove analize modernih drutvenih odnosa. Uzme li se u obzir cjelokupni opus Karla Marxa, ini se da su na Simmela najvie uticali Marxovi rani radovi koji, svojim konceptom praksisa i alijenacije, radikalno upuuju na preokret u interpretaciji i razumijevanju problema humanizma, koji jeste centralni problem filozofskog diskursa s kraja 19. stoljea, problem koji stoji na razmeu tradicionalne i kritike teorije.41 Na irem filozofskom planu Simmel smatra da je Marxovo shvatanje fetikog karaktera robe samo poseban sluaj ope sudbine svih sadraja kulture, kao to je i u sluaju procesa tehnoloke specijalizacije, koji sve dublje zahvata moderno drutvo, samo specifina forma ispoljavanja sudbine cjelokupne kulture, a to je da ono to ovjek stvara i to je namijenjeno iskljuivo njemu, postepeno zadobija samostalnu egzistenciju u obliku predmetne kulture i potinjava se imanentnoj logici razvitka. Ili, drugaije reeno, elementi kulture se otuuju od njenog zadatog cilja i tu Simmel nalazi tragediju kulture, jer ona postepeno raa upravo ono to e je unititi, odnosno ono to e je u konanici liiti smisla. Naravno, Karl Marx problemu humanizma pristupa s pozicija zakonitosti moderne nacionalne ekonomije i ona se ogleda u tome da radnik postaje siromaniji s poveanjem proizvodnje bogatstva, odnosno, rad je jeftinija roba ukoliko je vie stvori. Ili, sa poveanjem vrijednosti svijeta stvari raste obezvreivanje ovjekova svijeta u upravnom razmjeru. Rad ne proizvodi samo robe; on proizvodi sebe sama i radnika kao robu, i to u razmjeru u kojem uope proizvodi robe42.

Vrijeme u kojem je Simmel stvarao bilo je svojevrsna pozornica teorijskih parova koji su na razliite naine dovodili u vezu moderno drutvo sa dotadanjom tradicijom. Tako se u socijalnoj filozofiji s kraja 19. stoljea uveliko govorilo o Tnniesovom Gemeinschaft vs. Gesellschaft, Tokvilovom aristokratsko vs. Demokratsko, feudalizam vs. kapitalizam Karla Marxa, tradicionalno vs. racionalno kod Maxa Webera, kod Emila Durkheima jasna je razlika izmeu organske i mehanike solidarnosti, i, na koncu ruralno vs. urbano kod Georga Simmela. O ovim vrijednosno-teorijskim odnosima na vrlo zanimljiv nain pie Karel Turza. Pogledati: Karel Turza: Luis Mamford. Jedna kritika modernosti, Beograd, 1998. godine. 42 Karl Marx Friedrich Engels: Rani radovi (sedmo izdanje), preveo Stanko Bonjak, Zagreb, 1985. godine, str. 246. 301

41

Kriza humanizma se, iz ove ravni, upravo gleda kao obestvarenje, odnosno otuenje. Nietzscheanski reeno, tako je poelo i tako se ostvarilo veliko zapadno evropsko zbivanje pomraenja smisla, koje je, nastojei da pouzdanja prenoena s generacije na generaciju kao bajke o spasenju u koje se samo vjerovalo, pretoi u zalihe znanja, neoekivano i takorei protiv volje dovelo do uklanjanja kategorije vrijednosti kao takve. Simmel zato upozorava na kontinuitet razaranja humanizma koje traje stoljeima time to kao jedinu vaeu instancu doputa ono-za-sebe. Kriza kulture se u modernoj epohi odvija u vie stadija. Kod Descartesa, Kanta i Hegela ona je jo u fazi kada zamiljena kao jedan apsolut, koji potrebu za utemeljenjem, ranije zadovoljenu od strane religije, moe da zadovolji samo pojaanom racionalnou upuuje na usud zapadne filozofije kao njenog dovrenja, to je paradigmatino uoljivo kod Friedricha Nietzschea i Martina Heideggera. Zato bi se kritika moderne u najkraem mogla svesti na sagledavanje neodrivosti ontoteolokih spekulacija koje se javljaju u zapadnoj tradiciji od stare Grke do naeg doba, a pojam ontoteoloki trebao bi se tumaiti kao stav da je pojavno, odnosno predmetni svijet, slika Boga ili pak neeg drugog, zavisno od toga kako se imenuje taj najvii princip svijesti. Moderna je, takoer, iskljuivo filozofska tradicija Zapada, a metafizika njeno ontoloko okrilje u kojem razlaui teonomski kosmos postaje u konanici transcendentno beskunitvo (Lukacs) ili u obliku evropskog nihilizma kao najneprijatniji od svih gostiju (Nietzsche). Nije, stoga, sluajno to Simmel kritici moderne pristupa i iz sociolokog ugla, jer ovaj ugao upravo dozvoljava jednu novu irinu traganja za fenomenima modernog drutva. Konstatirajui da se Georg Simmel danas esto spominje kao utemeljitelj moderne sociologije, Mirjam Brgi u jednoj monografskoj studiji pod nazivom Die Moderne im Verstndnis von Georg Simmel43 analizi Simmelova djela pristupa s pozicije razumijevanja njegove kritike istorizma, s jedne strane, i, s druge komparirajui Simmelove radove sa opusom Karla Marxa i Maxa Webera analize novane privrede i fenomena metropolisa, koji su Simmela intenzivno okupirali i inspirirali. Slijedei Maxa Webera i
43

Mirjam Brgi: Die Moderne im Verstndnis von Georg Simmel, Soziologisches Institut der Universitt Zrich, Zrich, septembar 2003. godine. Dostupno u elektronskoj verziji na: http://www.socio.ch/sim/index_sim.html. 302

Filozofija, kutura, umjetnost

Karla Marxa, Simmel se fokusira upravo na fenomene novca i ivotnog stila u velegradu, smatra Brgi, gledajui na njih kao na proizvode moderne industrije. Ali Simmelovi su opisi povrine svakodnevnog ivota, koji idu nasuprot cirkulaciji, razmjeni, potronji i nalaze se s one strane klase, roda ili etniciteta44. S druge strane, njegov ukupan opus treba razumijevati kao doprinos prevladavanju krize historizma na poetku novog milenija pa stoga Brgi potencira bezvremenost i nadvremenost Simmelovih radova. Reinterpretirajui Davida Frisbya, ona podvlai njegov stav da je Simmelova teorija Moderne prvenstveno analiza savremenosti. U njegovom eseju Die Grossstdte und das Geistesleben Brgi nalazi da je najjasnije izraen cilj Simmelovog istraivanja, a to je otkrivanje veze izmeu individua i nadindividualnih sadraja ivota. Zato Simmel bit moderne, prema Mirjam Brgi, ne nalazi u historijskoj pozadini, nego u analizi specifinih ispoljenja modernog ivota, odnosno kulture. Za Davida Frisbya je zato Simmelovo razumijevanje moderne napetost izmeu individualnih stremljenja i objektivnih kulturnih sadraja u modernom drutvu, ili vanjski svijet je dio unutranjeg svijeta (Die Aussenwelt wird Teil der Innenwelt.)45. Najilustrativniji primjer redukcije kvalitativnih odreenja na kvantitativna jeste svakako novac kao paradigma depersonalizacije. Ona je je faktum moderne, njena se racionalnost predoava kroz uticaj novanog sistema, a sama biva iskljuivo raunska. Svijet na ovaj nain postaje veliki egzemplar rauna, objektivna kultura kvalitete nastoji svesti na odnos brojeva, a novac je pritom najdjelotvorniji (i njegova je depersonalizirajua uloga najintenzivnija) u sferi dominacije objektivne kulture nad subjektivnom. Novac je, kae Simmel u uvodu svoje Filozofije novca, samo sredstvo ili primjer za predstavljanje odnosa izmeu najspoljnijih, najrealistinijih, najsluajnijih pojava i najidejnijih potencija bivstvovanja, najdubljih strujanja pojedinanog ivota i povijesti46.
44 45

Ibidem, str. 10 (prevod S.K.). Uporediti: David Frisby: Georg Simmel Theorie der Moderne, u: Dahme, Heinz-Jrgen/Rammstedt, Otthein (Hg.): Georg Simmel und die Moderne. Neue Interpretationen und Materialien. Frankfurt am Main, Suhrkamp, str. 19 . 46 Georg Simmel: Philosophie des Geldes, 7. Auflage, Berlin, Duncker & Humblot, 1977. godine, str 7. 303

Zato je on, kao simbol vrijednosti, pandam bivstvu ili sveobuhvatna forma i kategorija slike modernog svijeta. Novac, kao jednu od tri bitne odrednice Simmelovog razumijevanja moderne, podvlai i David Frisby47. Na vie mjesta u svojoj Filozofiji novca Simmel drutveni karakter novca uporeuje sa paukom koji tka jednu posebnu vrstu drutvene mree i koji u savremenom kontekstu poprima supstancijalnu socijalnu funkciju. No, sama vrijednost novca je neto to ne prebiva u sadraju postojeeg iju vrijednost ocjenjujemo, pa, samim tim, ona je s onu stranu prirodnog. Ona je, podvlai Simmel, gotovo sinonimna bivstvu i zbog toga je uporediva ba kao obuhvatna forma i kategorija slike svijeta. Ona stoga ne predstavlja svojstvo stvari nego svojevrstan sud o njima koji je neodvojiv dio subjekta, bez obzira da li se radi o empirijskom ili transcedentnom u stvarima. Da bi predmet bio vrijedan nuno ga je razdvojiti od stopljenosti sa subjektom, jer on dobije vrijednost tek razdvajanjem, a ona je (vrijednost), opet, tek mogua u odnosu izmeu potrebe i uivanja, koji sami po sebi nisu nikada vrijednost, pa je zato Simmelova teorija novca na jedan poseban nain kritika novca kao nivelatora, ali i simbola bezlinosti moderne.48 Neurastenija, koju u svojim interpretacijama Simmelove filozofije spominju David Frisby i Mirjam Brgi, kao vid otuenja ovjeka i krize kulture, pojavljuje se prvenstveno u velikim gradovima i to u situacijama kada dominacija tehnike uzrok zamjenjuje posljedicom, odnosno, ona je neka vrsta nervozne dinamike individualiteta u ivotu velikog grada (Brgi). Ona se u velegradu manifestuje i kao blaziranost spram ivota, naglaava Simmel u eseju Die Grossstdte und das Geistesleben.
David Frisby Simmelovu bit Moderne sagledava kroz tri centralna pitanja: iskustva velegrada, konsekvence novane privrede i neurasteniju. Neurastenija (od gr. nervna elija i slabost) u literaturi, posebno psiholokoj, predstavlja vrstu aktuelne neuroze koju karakteriu napetost, brzo umaranje, nervoza, itd., a u tumaenju Davida Frisbya ona predstavlja napetost i neku vrstu izgubljenosti modernost ovjeka. Uporediti: David Frisby: Fragmente der Moderne: Georg Simmel Siegfried Kracauer Walter Benjamin, Rheda-Wiedenbrck: Daedalus, 1989. godine. 48 Da novac poprima spekulativnu prirodu vrlo jasno se pokazalo i u savremenom dobu, odnosno u informatikoj eri kada se javlja bitna razlika izmeu finansijskog i industrijskog kapitala. Dok vrijednost industrijskog kapitala vremenom opada, finansijski kapital biva sve rentabilniji i obimniji od opticaja robe. Time je novac lien svake materijalne reference. 304
47

Filozofija, kutura, umjetnost

Atrofija individualnoga zbog hipertrofije objektivne kulture razlog je ljute mrnje koju propovjednici krajnjeg individualizma, prije svih Nietzsche, gaje prema velegradovima, ali i jedan od razloga zato ih upravo u velegradovima tako strasno vole, zato se upravo stanovniku velegrada ine navjestiteljima i iskupiteljima njegove posve nezadovoljene enje.49 Pojedinac osamnaestog stoljea je, prema njemu, zateen politikom, agrarnom i religijskom napetou, koja je u konanici rezultirala nametanjem nepravednog oblika i ve odavno nepravedne nejednakosti, ali i liberalnim zahtjevom za prevazilaenje takve skuenosti. Zato se uz liberalizam, koji promovira jednakost (itaj istost) kasnije javlja potreba za razlikom, koja je, smatra Simmel, rezultat drutvene podjele rada, jer vrijednost se ne orijentira prema opem ovjeku, nego se radi o kvalitativnoj jedinstvenosti i nezamjenjivosti. U velegradovima se kontinuirano odigrava preplitanje i suprotnost ovih koncepata ili modela: s jedne strane modela koji jednakost razumijeva aritmetiki (1=1=1=1), i ona je posljedica prosvjetiteljskog napada na vjetake razlike koje su rezultat klasnog drutva, te modela koji pravi razliku izmeu slobode i jednakosti, potencirajui pritome razliitost.50 Simmel gotovo paradigmatino opisuje sutinu moderne kao manifestaciju ivota na razmeu individualnih stremljenja i bunog sjaja nauno-tehnolokog doba, smatra David Frisby, pri emu je sigurnost pojedinca zamijenjena lanim osjeajem bogatstva i uzbuenja. Ovaj svojevrstan nemir se najintenzivnije manifestuje u urbanoj sredini, a njene su ekstremne posljedice rezultat rastezanja novane privrede. Ne iznenauje, stoga, Simmelovo slaganje sa miljenjem da je psiholoki temelj stanovnika velegrada intenzivnija ivotna

49

Georg Simmel: Die Grostadt. Vortrge und Aufstze zur Stdteausstellung, u: Jahrbuch der Gehe-Stiftung Dresden, 1903. godine, broj 9. 50 Pojmove slobode u jednakosti na vrlo zanimljiv nain Paul Blanquard elaborira u kontekstu povijesti grada. Pogledati: Paul Blanquard: Kroz istoriju grada do novog drutva, Beograd, 2003. godine, prevela Dragana Lukaji. Bitno je napomenuti da u cijelom tekstu Blanquard u gotovo identinoj ravni sa Simmelom razmatra fenomene velegrada, to upuuje na zakljuak da je Blanquard pod oitim Simmelovim uticajem, bez obzira to ga u spomenutom djelu ne citira. 305

nervoza, koja u cjelini utie na promjenu spoljanje i unutranje stimulacije.51 Za savremene teoretiare gradovi svakako jesu zatitni znak savremenosti, njeno ishodite i fundamentalna supstanca. Urbano simbolizuje s jedne strane civilizacijski presti52, ali s druge strane, oni su nerijetko predmet vrlo strogih, i osmiljenih kritika. Franois-Marie Arouet Voltaire je u postojanju gigantskih gradova vidio simptom i uzrok stagnacije i pada kulture dok su za Oswalda Spenglera gradovi osnovni konstituenti civilizacije, koji e dovesti do kraha kulture Zapada i njegove propasti. I mnotvo drugih mislilaca kritikovali su velike gradove kao mjesta dekadencije, raspada i nestajanja kulture. Zajedniki imenitelj svih tih kritika je uvjerenje da u tim gradovima mase vode parazitski ivot i nomadsku egzistenciju, grad je mjesto haotinog i nekreativnog ivljenja, vjetaka, mehanika i stereotipna antiteza prirodi, organskom u kulturi. Nije teko uoiti da su sve te kritike danas podjednako aktuelne, bez obzira na opa mjesta dosadnih apologija gradskog. Kriza moderne iz perspektive velegrada izvire iz zahtjeva individue za ouvanje osobnosti, odnosno vlastitosti, kada velegrad pritie pojedinca upravo supremacijom kolektiviteta, spoljne kulture i moderne tehnike i to je posljednja modifikacija borbe s prirodom koju primitivni ovjek mora voditi za svoju tjelesnu egzistenciju53. Ovakva borba slijed je oslobaanja ovjeka koje je otpoelo u 18. stoljeu pozivom na oslobaanje od svih povijesno stvorenih sputanosti u dravi i religiji, potom stoljee kasnije u formi zahtjeva za slobodom kao specijalizacijom ovjeka i njegova rezultata u podjeli rada, da bi na kraju 19. stoljea

David Frisby: Georg Simmel: First Sociologist of Modernity, u: Theory Culture Society, 1985. godine, broj 2, str. 49. Dostupno u elektronskoj verziji na: http://tcs.sagepub.com . 52 Urbanitet Hegel vidi kao suprotnost zatvorenim patrijarhalnim zajednicama, u kojima je dominirala mitska svijest. Osim toga, on je suprotnost istonjakim despotijama, gdje je vladalo ropstvo i neprosvijeenost. Antiki urbanitet Hegel opisuje kao mjesto gdje se iskazuje slobodan i svjetski ovjek. U starogrkom polisu ostvarivala se ideja pozitivne slobode", koju je u svojoj politikoj i pravnoj filozofiji posebno razvio Georg Wilhelm Friedrich Hegel. 53 Georg Simmel: Kontrapunkti kulture, Zagreb, 2001. godine, preveo Vjeran Katurani, str. 137. 306

51

Filozofija, kutura, umjetnost

nietzscheanskim pozivom na otpor protiv niveliranja i troenja u drutveno-tehnikom mehanizmu velegrada dosegla svoj vrhunac. Jedan od najotrijih i najpromiljenijih kritiara grada i, indirektno, takozvane modernosti uope, bio je Lewis Mumford, autor obimne studije Grad u historiji". On ukazuje na fatalno gaenje ljudskosti" svojstveno ivotu u modernom gradu. Takoer, on kritiki govori o miljeu nestabilnog, nekoherentnog, nasumce disperzovanog megalopolisa".54 Prema Oswaldu Spengleru, za metropolu se ne vezuje narod nego masa: umjesto naroda individualnog po svojim osobinama... naseljava je novi tip ovjeka: to je novi nomad, parazit, elemenat bezobline i fluktuirajue mase, smatra Spengler55. Teoretiari koji se bave fenomenima urbanog se, uglavnom, slau da je moderni grad u krizi. Rjee se nagovjetava injenica da su uzroci te krize inherentni gradu, te da su, stoga interne i egzogene prirode. Iz toga proizilazi jedno epistemoloki vano pitanje: da li su, naime, urbanitet i humanitet u odnosu meusobne disjunkcije? Struktura urbanog u odnosu na subjektivitet dejstvuje gravitaciono, i ispoljava se pored toga i izvjesni, da tako kaemo, centrifugalni princip ili naboj. To znai da dolazi do elektrolitikog" odvajanja svega to je suvino ili nepotrebno sa stanovita upodobljavanja entitetu grada, pukog funkcioniranja, i poeljne sistemske konstrukcije svedrutvenog bivstvovanja. Sve ono to je, dakle, ljudsko, odvie ljudsko", kao da je nepotrebno i smetajue u postizanju neke morbidne simbioze subjekta i objekta, ovjeka i grada. Tako, u gradu implicitno dolazi do intrapsihikog prestrukturiranja (mahom nesvjesnog), do desubjektivizacije ovjeka. Tu, upravo u gradu, ivi markuzeovski jednodimenzionalni ovjek. S druge strane, u megalopolisu se ciljevi duhovnog razvoja linosti supstituiraju eksternim, drutveno nametnutim ciljevima. Deava se zamjenjivanje univerzalnog socijalnim, unutranjeg spoljanjim itd. Dolazi do invertiranog i pervertiranog razvoja, koji, zapravo, skriva injenicu da stvarnog, duhovnog i psiholokog uzrastanja de facto nema. Transcendencija se mijenja ili imitira
54

Uporediti: Lewis Mumford: Grad u historiji: njegov postanak, njegovo mijenjanje, njegovi izgledi, Zagreb, 1968. godine, preveo Vladimir Ivir. 55 Uporediti: Oswald Spengler: Propast zapada obrisi jedne morfologije svjetske povijesti, Zagreb, 1998. godine, preveo Dimitrije Savi 307

socijalizacijom. Izgleda kao da odrasti u konkretnoj praksi znai osposobiti se za funkcioniranje u formativnim konfiguracijama gradskog. I tako se, pored ostaloga, stie do fenomena hiperstimulacije i infantilne regresije56. U gradu je pojedinac izloen neprestanoj ulnoj agresiji, ne samo auditivnoj, pa su gradske konstante brzina, buka i bijes. Pod neprekidnim naponom visokog stepena, ula se brzo zamaraju, a duh se prirodno brani zatvaranjem", ili autoamputacijom". Psiholoka osnova na kojoj se javlja tip velegradskih individualnosti je intenziviranje ivanog ivota koje proizlazi iz brzih i neprekidnih izmjena vanjskih i unutarnjih dojmova.57 Zbog svega ovoga odbrambeni mehanizam za stanovnika velegrada je, prema Simmelu, stvaranje organa kojim se u bezbroj varijacija ovjek titi od iskorijenjenosti, pa, umjesto srcem, moderni ovjek velegrada na agresiju produkata kulture i socijalizacije reagira na njih u bitnom uz pomo razuma. Njega Simmel definira i kao racionalnost koja je u funkciji zatite pojedinca od nasilnosti velegrada. U njima su uvijek bila sjedita novane privrede, a ona i vladavina razuma najdublje su povezani, pa se racionalnost vrlo esto manifestuje kao bezobzirna okrutnost. Zbog mnotva podraaja, na koje pojedinac uistinu ne moe uvijek reagirati s energijom koja bi im bila primjerena pojavljuje se blaziranost kao neka vrsta otupjelosti, ne na nain da se one ne opaaju, nego da su ustvari nitavne. Blaziranome se stvari pojavljuju u jednako mutnoj i sivoj nijansi i nijedna nije dovoljno vrijedna da bi se pretpostavila drugoj.58 Georg Simmel ispravno primjeuje da bi urbani pojedinac bio iznutra smrvljen i zapao u nezamislivo duevno stanje kada bi emocionalno reagirao na svaku osobu sa kojom dolazi u kontakt. Zato je oekivana fragmentarna priroda gradskih odnosa, u kojima
Pojmovi hiperstimulacija i infantilna regresija jesu pojmovi koji se u literaturi pojavljuju poetkom druge polovine 20. stoljea, a oznaavaju atrofiju predmetne kulture. Kod hiperstimulacije rije je o konzumaciji kulturnih dostignua od strane jo nezrelih osoba (npr. pornografski sadraji dostupni djeci), dok se infantilna regresija odnosi na vraanje na ve prerasle elemente kulture (npr. odrasli i PC igrice). 57 Georg Simmel: Kontrapunkti kulture, Zagreb, 2001. godine, preveo Vjeran Katurani, str. 137. 58 Ibidem, str. 142. 308
56

Filozofija, kutura, umjetnost

se ulazi u povrne i parcijalne veze, radije nego da se bude duboko povezan sa cjelovitom linou. Maks Veber je, s druge strane, traei najadekvatniji kriterij za definiranje grada, ovaj oznaio kao otvoreno naselje tijesno priljubljenih kua, koje sainjavaju tako iroku jedinstvenu skupinu, da se u njemu ne javljaju uzajamni i lini odnosi stanovnika, karakteristini za susjedstvo"59. U velegradskoj zajednici biti stranac znai akceptirati prirodni i trajni odnos. U teoriji grada smatra se i to da moderni grad stvara novi tip osobe, modulnog ovjeka. Posmatra gradskog ivota, gotovo in nivo, moe da izuava tu famoznu depersonalizaciju" ovjeka. Nestajanje subjekta se ne odigrava u nekoj apstraktnoj ravni, u nekom teorijskom metaprostoru, ve in concreto, ponajvie u samom gradu. Suprotno tome, grad bi trebao da bude mjesto dezalijenacije, zajednitva i rehumanizacije, ali to bi trailo da doe u sukob sa samim sobom, sa sopstvenim najosnovnijim konceptom. Najdublji problemi modernog ivota izviru iz zahtjeva pojedinca da sauva samostalnost i osobitost svoga ivota od nadmoi drutva, onog povijesno naslijeenoga, vanjske kulture i tehnike ivota to je posljednja modifikacija borbe s prirodom koju primitivni ovjek mora voditi za svoju tjelesnu egzistenciju. Ako je 18. stoljee pozvalo na oslobaanje od svih povijesno stvorenih sputanosti u dravi i religiji, moralu i privredi, kako bi se neometano razvijala izvorno dobra priroda koja je jednaka u svim ljudima; ako je 19. stolee uz puku slobodu zahtijevalo specijalizaciju oveka i njegova rezultata u podjeli rada, to ini pojedinca neusporedivim i koliko je to mogue neophodnim, ali ga time utoliko vie upuuje na nadopunjavanje pomou svih drugih; ako je Nietzsche u sputavanju sve konkurencije vidio uslov za potpun razvoj pojedinaca u svemu tome djelovao je isti osnovni motiv: otpor subjekta niveliranju i troenju u drutveno-tehnikom mehanizmu.
59

Uporediti: Max Weber: Protestantska etika i duh kapitalizma , s njemakog preveo Niko Milievi, Sarajevo, 1989. godine. Ovdje je bitno naglasiti da je Max Weber uputio svojevrsnu zahvalu Georgu Simmelu, upravo zbog njegovog doprinosa istraivanju fenomena drutva s kraja 19. stoljea, te poticaja koji je inspirirao i Maxa Webera. U tom smislu pogledati: Max Weber: Die 'Objektivitt sozialwissenschaftlicher und sozialpolitischer Erkenntnis i ber einige Kategorien der verstehenden Soziologie, Gesammelte Aufztze zur Wissenschaftslehre (Tbingen: J.C.B. Mohr/Paul Siebeck, 1922), str. 146, 1. 403, 1. 309

Ako velegradski tip stanovnika koji se, naravno, javlja u gotovo bezbroj individualnih modifikacija sebi stvara organ kojim se titi od iskorijenjenosti kojom mu prijete strujanja i diskrepancije njegove spoljne sredine: umjesto srcem, on reagira na njih u bitnome uz pomo razuma kojemu intenziviranje svijesti koje je proizveo isti uzrok, pribavlja duevne prerogative; time je reakcija na one pojave premjetena u najmanje osjetljiv psihiki organ koji je najudaljeniji od dubina osobe. Ta racionalnost, prepoznata kao zatita subjektivnog ivota od nasilnosti velegrada, grana se u mnogim pojedinanim pojavama i zajedno s njima. Kakva je onda sudbina modernog ovjeka, pita se Simmel. Ovo pitanje on postavlja u svjetlu nadolazeeg nazora, kako opisuje rezultantu susreta Arthura Schopenhauera i Friedricha Nietzschea, susret koji bi, kao prevazilaenje kuita ispranjenim od ivota, to je njegov naziv za modernu kulturu, trebao usmjeriti miljenje u 20. stoljeu. Na tom tragu treba posmatrati i stil kojim on pie, jer esejistikom formom, koju u znaajnoj mjeri preuzima od Nietzschea, sama filozofija pristaje uz dramu kulture. Esej nastupa umjesto sistemskih teorija Hegelovog tipa, i on je svojevrstan pledoaje za individualno iskustvo i stav prema svijetu. On se, u ovome svjetlu, ne treba gledati iskljuivo kao na literarnu formu, on svojom dinamikom tei prevazii forme tradicionalnog miljenja koje logocentriki nastoje prirodu traiti iza nje same. Zato je esej u stanju da, na nain opiranja filozofskoj represiji, raskriva dramu modernog ovjeka svedenog na sudionika agresivnog samopostvarenja. Naravno, polje u kojem Simmel najintenzivnije pokuava odgovoriti na pitanje o sudbini Zapada svakako jeste kultura. U jednom kraem spisu pod nazivom Die Zukunft unserer Kultur on upravo pokuava predvidjeti budunost nae kulture. Prva rije koju on spominje u tom spisu jeste pesimizam i ona provejava cijelim tekstom. Pesimizam s kojim se ini da veina dubljih duhova promatra sadanje stanje kulture ima svoju osnovu, koliko ja mogu vidjeti, u sve irem rascjepu izmeu kulture stvari i kulture ljudi.60 Bunt modernog ovjeka je zato izraz njegove neslobode koja je

60

Georg Simmel: Die Zukunft unserer Kultur, u: Frankfurter Zeitung, 14. aprila 1916. godine 310

Filozofija, kutura, umjetnost

rezultat represije predmeta i institucija, te je, ovim oduzimanjem unutarnjeg jedinstva, ovjek osuen na sebe samoga. Nijedna kulturna politika ne moe dokinuti tu traginu diskrepanciju subjektivne i objektivne kulture, odnosno kulture ljudi i kulture stvari, pesimistiki zakljuuje Georg Simmel svoju raspravu o budunosti zapadne kulture. Djeliminu utjehu on, dodue, vidi u smanjivanju ekspanzije tehnolokih dostignua kako bi se pojedincima dao prostor za njihovo subjektivno kultiviranje, jer ovjek jedini naposlijetku tvori definitivnu vrijednost tih sadraja. LITERATURA Blanquard, P., 2003, Kroz istoriju grada do novog drutva, Beograd, prevela Dragana Lukaji; Brgi, M., 2003, Die Moderne im Verstndnis von Georg Simmel, Soziologisches Institut der Universitt Zrich, Zrich; Durkheim, E., 1972, O podjeli drutvenog rada, Beograd, preveo Boidar Markovi; Frisby, D., 1985, Georg Simmel: First Sociologist of Modernity, u: Theory Culture Society, broj 2; Frisby, D., 1989, Fragmente der Moderne: Georg Simmel Siegfried Kracauer Walter Benjamin, Rheda-Wiedenbrck: Daedalus; Frisby, D., 1994, Introduction to the Simmel Texts, Theory, Culture & Society, broj 11; Frisby, D., 1989, Georg Simmel Theorie der Moderne, u: Dahme, Heinz-Jrgen/Rammstedt; Heidegger, M., 1996, Kraj filozofije i zadaa miljenja, Zagreb, preveo Josip Brki; Lash, S., 2005, Lebensoziologie: Georg Simmel in the Information Age, u: Theory Culture Society, broj 22; Levine, D., 1991, Simmel as Educator: On Individuality and Modern Culture, u: Theory, Culture & Society, broj 8; Marx, K., Engels, F., 1985, Rani radovi (sedmo izdanje), preveo Stanko Bonjak, Zagreb; Mumford, L., 1968, Grad u historiji: njegov postanak, njegovo mijenjanje, njegovi izgledi, Zagreb, preveo Vladimir Ivir; Simmel, G., 1900, Persnliche und sachliche Kultur, u: Neue Deutsche Rundschau,broj 7;

311

Simmel, G., 1903, Die Grostadt. Vortrge und Aufstze zur Stdteausstellung, u: Jahrbuch der Gehe-Stiftung Dresden; Simmel, G., 1977, Philosophie des Geldes, 7. Auflage, Berlin, Duncker & Humblot; Simmel, G., 2001, Kontrapunkti kulture, Zagreb, Jesenski i Turk; Turza, K., 1998, Luis Mamford. Jedna kritika modernosti, Beograd; Weber, M., 1922, Die 'Objektivitt sozialwissenschaftlicher und sozialpolitischer Erkenntnis , Tbingen: J.C.B. Mohr/Paul Siebeck; Weber, M., 1989, Protestantska etika i duh kapitalizma, s njemakog preveo Niko Milievi, Sarajevo

312

Filozofija, kutura, umjetnost

Bernard Harba

OD RAZDJELOVLJENE DO GLOBALNE ZAJEDNICE ILI O (RAZ)OGRAIVANJU MONOTEIZMA

Saetak U ovom radu autor se bavi temama mondijalizacije i dekonstrukcije kranstva kod francuskog filozofa Jean-Luc Nancya. Tema stvaranja svijeta zauzima jedno od najvanijih mjesta u opusu djela ovog mislioca. Polaznu taku u njegovom radu predstavljaju Heideggerova i Derridina kritika klasine metafizike kroz pojam razlike (ontoloka ili tekstualna), koje Nancy postavlja kao osnov za miljenje svijeta, mondijalizacije, samo-stvaranja itd. Termin mondijalizacija je francuski adkevat engleskoj rijei globalizacija, meutim ona kod Nancy ima ontoloko znaenje, i to stvaranja svijeta. Kljune rijei: smisao, biti-sa, mondijalizacija, suplementacija, dekonstrukcija, Jean-Luc Nancy, Jacques Derrida, Martin Heidegger

* * *
Diskusija oko problema globalizacije je danas veoma iva. Bez obzira to se ona duboko vee za ekonomsku, socioloku i, na kraju, politiku teoriju, ona nije zaobila ni filozofski diskurs, posebice podruje postmoderne i dekonstrukcijske misli. Jedan od najvanijih radova u tom polju napisao je francuski filozof JeanLuc Nancy ija analiza mondijalizacije iz ontolokog rakursa otvara jednu novu optimistinu (ne zasigurno u Leibnizovom smislu) perspektivu promiljanja svijeta. Problem mondijalizacije je nastavak Nancyeve prie o razdjelovljenoj zajednici. Razdjelovljenu zajednicu Nancy shvaa kao zajednicu bez sutine, zajednitva, svrhe ili cilja i onu koja naposljetku ne potpada pod neki vii identitet. Dakle, ona je bezgranian prostor singulariteta koji se oprostoruju, zauzimaju prostor, djeluju i dolaze u kontakt u prostoru. Zajednica singulariteta uvijek je u procesu dokidanja sebe kao djela i na taj se nain moe razumjeti samo kao

313

zajednica bez granica, rubova, ograda itd. Stoga Nancy posee za pitanjem mondijalizacije da bi razmotrio probleme politikog, stvaranja svijeta, suvererniteta i naposljetku globalnu prirodu zajednice. Za Nancya zajednica nije ni nacija ni narod u smislu da ne postoje granice niti ogranienja zajednice. Rije je o tome da se slika svijeta oslobodi metafizikih okvira. Stoga je nuno ishodite zajednice svijet sam. Biti zajedno znai biti u svijetu. Ako se zajednica shvaa kao bezgranian prostor singulariteta koji se oprostoruju, onda je nezaobilazno zajednicu promatrati iz jednog mondijalnog ili globalnog ugla. Nancy otpoinje svoju analizu mondijalizacije konstatacijom da je svijet izgubio sposobnost da stvara svijet,61 na taj nain dijagnosticirajui izvjesnu metafiziku sliku izvora svijeta kao neeg vansvjetovnog. Svojom dijagnozom Nancy nas upuuje na svojevrsno dovrenje i okonavanje stvaranja svijeta. Ako se svijet mislio kroz izvjesnu dimenziju svrhe i cilja onda se mislio teleoloki i uvijek iz perspektive dovrenja i njegovog kraja. Nancyeva osnovna namjera je prevladavanje teleoloke ili, pak, eshatoloke slike po kojoj svijet ima neku predeterminiranu logiku tijeka samostvaranja. Pored toga, Nancy insistitra na svojevrsnoj imanentnoj razini miljenja svijeta. Po rijeima ovog autora onaj ko kae od sada svijet odbacuje svako utjecanje nekom drugom svijetu ili van svijetu62. Dakle, misliti svijet znai misliti ovaj tu svijet, bitak u svijetu, singularitet itd. Rije je o tome da miljenje svijeta odbacuje bilo kakve metafizike pretpostavke o uzroku ili stvaranju svijeta. Nancy insistira na miljenju svijeta u njegovoj imanenciji. Vratiti se miljenju svijeta bez transcendencije znai, dakle, pratiti imanentnu logiku njegovog proizvoenja. Svijet proizvodi sebe, on je sebe-proizvoenje. Ovdje je rije o deteologizaciji i deteleologizaciji svijeta. Miljenje metafizike je povlaivalo relaciju subjekt objekt (svijet koji se misli). Nancy naprotiv govori o svijetu-subjektu.63 Sam svijet je subjekt koji sebe stvara/misli. Miljenje mondijalizacije64 je miljenje svjetskosti
61

Jean-Luc Nancy, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, 14. 62 Ibid., str. 20. 63 Ibid., str. 31. 64 Ovdje bih uputio na rad Jacquesa Derride Foi et savoir, u kojem pie o procesu mondijalatinizacije. Naime, rije je o pojmu (koji je Sammuel Weber preveo kao globalatinizacija) koji oznaava dominaciju latinske (zapadne) kulture i jezika u stvaranju svijeta. 314

Filozofija, kutura, umjetnost

svijeta ili postajanja svijeta svijetom. Objektivizacija svijeta je nemogua jer sam svijet je samostvaralaki. Nancy zapravo slijedi na izvjestan nain Marxov koncept revolucije koja e pojedine individue osloboditi stega kapitalizma, lokalnih i nacionalnih ograda i dati im mogunost ulaska u stvarne veze kao i sticanja sposobnosti da se koriste svestranom proizvodnjom cijele zemaljske kugle.65 Kao to smo vidjeli, Nancy odbacuje bilo kakvu mogunost predoavanja objektiviranja svijeta. On ju poredi sa teleolokom dimenzijom koja svijet shvaa kao viziju. Prema Nancyu, vizija ili predodba svijeta je naznaka naela ili kraja svijeta.66 Nije rije da se svijet objektivizira kao spoznajni objekt, ve je svijet sam subjekt vlastitog stvaranja, koje nema cilj, svrhu ili kraj. Smisao svijeta je svijet sam. Nancy to objanjava slijedei Heideggerovu analizu odnosa bitka i Nita: Ako smo mi na svijetu, ako postoji bitak na svijetu, tj. ako postoji svijet, onda postoji smisao...Ne bavimo se vie pitanjem: `zato postoji neto` uope, ve odgovorom `postoji neto i to samo ini smisao`.67 Nancy odbacuje ideju po kojoj svijet posjeduje ili ima smisao. Smisao je svijet sam. Smisao to smo mi.68 Svijetom ne dirigira naelo, princip niti on djeluje prema nekom cilju. Nancy prije svega insistira na ponovnom miljenju monoteizma koje u bitnom obiljeava zapadnjaku kulturu. U tom smislu, temeljno pitanje je stvaranje svijeta. Svijet nastaje ex nihilo, ali to ex nije stvaranje iz nekog drugog svijeta ili onkraj ili s onu stranu svijeta, ve, prije svega, to oznaava da se svijet stvara iz nita. Nita nije negacija materije, ono je uslov uprisutnjavanja svijeta. Razlika svijeta i nita nije razlika izmeu transcendencije i imanencije. Rije je o svojevrsnoj transimanenciji. Nancy, miljenjem imanencije svijeta, zapravo priziva Heideggerovo i Derridino miljenje razlike. Heideggerovo temeljno polazite u razmatranju Bitka je Nita. Klasina filozofija je u tumaenju bitka polazila od samog bia i na taj nain ostajala u okvirima metafizikog miljenja. Bitak se, prema Heideggeru, treba razumijevati kao Nita dok se bie shvaa kao ono to ispunjava to Nita. Polazite za razumijevanje ontoloke strukture svijeta je
Jean-Luc Nancy, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, str. 16. 66 Ibid., str. 35. 67 Jean-Luc Nancy, The Sense of the World, University of Minesota Press, 1997, str. 7 68 Jean-Luc Nancy, L`oubli de la philosophie, Galile, 1986, str. 94. 315
65

razlika, razlika izmeu Nita i tubitka. Nita kao drugost bia je veo bitka.69 Bitak je Nita koje tubitak ispunjava. Heidegger govori o ontolokoj razlici kao razlici koja stoji u osnovi svega. Ontoloka razlika je razlika svih razlika. Ona je ireducibilna. Nije rije o tome da se sve svede na bitak ve, prije svega, na razliku. Jacques Derrida preuzima Heideggerovu ideju i modificira je kroz gramatoloku razliku. Meutim, kod Derride nije rije o sputanju ontoloke dimenzije miljenja na neku lingvistiku ravan, ve o konstituciji smisla kroz ireducibilnu rAzliku grafema. Dakle, prema Derridi, ontoloka razlika je u osnovi gramatoloka. Kao primjer za to navodi difference i differance, koje se razliito piu a isto itaju. Razlika izmeu njih je gramatoloka, dakle tekstualna.70 Stoga se prema Derridinim rijeima razina konstitucije smisla treba svesti na gramatoloki nivo. U osnovi svega stoji tekstualna razlika koja je razlika svih razlika i koja stoji prije Heideggerove ontoloke razlike. Samo upisivanje jeste uvijek uprisutnjavanje razlike. Za razliku od Heideggera i Derride, Nancyevo miljenje razlike odnosi se prije svega na miljenje porijekla kao nita i svijeta kao neega to samo sebe stvara. Dakle, svijet je uvjet postojanja. U Nancyevoj ontologiji rije je o razlici nita i svijeta singulariteta. Stoga trebamo ponovo otvoriti svaku moguu bitku za svijet, to jest oblikovati suprotno od globalnosti nepravde na temelju ope ekvivalencije.71 Nancy shvaa bitak kao prijelaz, i to iz nita u bie. Prije razlika kao to su: prisustvo/odsustvo, pojavljivanje/iezavanje stoji prijelaz iz nita u bie. Bitak svijeta je stvar koja je prela iz nita.72 Poetni impuls stvaranja, koji proizlazi iz nita (ex nihilo) jeste diseminacija ko-egzistencije. Sam svijet je svijet onog su subitka (Mitsein). Kao takva koegzistencija nije dana niti je konstruirana. Ona se deava u mondijaliziciji svijeta, kao diseminaciji tog ko egzistencije. Nancyevu tezu moemo pratiti ako preuzmemo Derridinu logiku i to kroz proces dekonstruirianja klasine metafizike. Naime, svijet kroz proces svog samostvaranja uprisutnjuje nita drugo do koegzistenciju. Mondijalizacija svijeta, tj. svjetskost ili
Martin Heidegger, Kraj filozofije i zadaa miljenja, Naprijed, Zagreb, 1996, str. 124. 70 Jacques Derrida, Differance u: Marges de la philosophie, Minuit, Paris, 1972. 71 Jean-Luc Nancy, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, str. 59. 72 Ibid., str. 86. 316
69

Filozofija, kutura, umjetnost

osvjetovljavanje svijeta nije nita drugo do ustrajno samostvaranje zajednike egzistencije. Koegzistencija je dar, tj. mogunost da se bude izmeu dvoje ili izmeu nas. Nancyevo razmatranje pitanja stvaranja svijeta nastavlja se priom o kranskom stvaranju u djelu La declosion, u kojem otvara niz pitanja koja stvaranje svijeta svode na proces dedivinizacije ili deteologizacije. Kranska pria o stvaranju obiljeena je najavom kraja svijeta. Dakle, sam diskurs stvaranja je po sebi eshatoloki. Samim time to kroz vlastitu priu najavljuje vlastiti kraj, kranstvo samo sebe dekonstruira. Izvorna struktura kranstva je objava vlastitog kraja.73 Svijet je stvoren iz rijei koje najavljuju i objavljuju. Stvaralaka rije (logos, verbum) je performativna, svojim oglaavanjem/upisivanjem ona objavljuje poetak i kraj. Rije stvara tijelo (Verbum caro factum) inkarnirajui u njega duhovnu sutinu. Problem koji Nancy ima vezan je sa penetracijom rijei u tijelo. Po njegovom miljenju rije postaje tijelom74. Rije ne dolazi iz van (au-del) ona je tijelo. Dakle, stvaralaka rije nije van, ona je u samom svijetu. Ona postaje svijetom. Kranstvo se samo u sebi dekonstruira zbog svoje ehatoloke strukture. Svijet se samo-stvara. Rije je o tome da je svijet nedovren, odnosno da je u ustrajnom procesu svog razdjelovljenja. Mondijalizacija znai misliti svijet izvan mimetike logike deriviranja, oponaanja neeg idealnog koje je van svijeta. Mimezis je ovdje suplementacija, nadopuna svijeta.75 Svijet je nadopuna samog sebe. Drugim rijeima, mimezis ne postoji budui da je predimenzioniran u nadopunu. Metafiziko oponaanje je zapravo samo-sebe-stvaranje. Kranska metafizika je u svojoj osnovi, u svom poetnom impulsu stvaranja kada je rije stvorila meso oborila svoje ograde i samu sebe dokinula. Metafiziku ovdje moramo u najstroijem smislu shvatiti kao logiku binarnih opozicija (ideja/pojavnost, metafiziko/fiziko...), kao izvjesno privilegovanje apstraktnog i duhovnog nad pojedinanim, konkretnim i tjelesnim. Rije i tijelo, simboliko i realno su kod Nancya u svojevrsnoj Lacanovskoj hijazmi. Ne postoji prvenstvo jednog nad drugim, ve samo njihova hijazma vorite duhovnog i tjelesnog. Kada govorimo o svijetu rije je samo o hijazmi. Povlaenje (ili pak smrt) bogova ne znai privilegiranje razuma
73 74

Jean-Luc Nancy, La dclosion, Galile, 2005, str. 217. Ibid., str. 126. 75 O logici suplementacije ili nadopune, pogledati Philippe Lacoue-Labarthe, L`imitation des modernes, Gallile, 1986. 317

(prosvjetiteljstvo) niti, pak, umjetnosti (Nietszsche) ve, prije, davanje smisla ili osmiljavanje svijeta. Smisao inherentan metaBogo-uzroku je postao bestemeljan/obesmiljen (ab-sens). Smisao je samo neto to se dijeli meu nama. Povijest racionalnosti uostalom kao i povijest teologije je povijest nedostatka. Razum je uvijek trebao ludilo, shizofreniju i elju kao svoju alternativu iliti dopunu.76 Drugim rijeima, racionalizam budui da je u svojoj osnovi nedostatan nije dokinuo religijsko niti je religijsko dalo konanu istinu o stvaranju svijeta. Poetak svijeta obiljeava ontoloki nedostatak. Taj nedostatak je sadran u nepostojanju kraja. Proizvoditi znai dopunjavati svijet, odgaati (differer) njegovo konano odjelovljenje, njegov kraj. Upravo odgaanje kraja je injenje svijeta svijetom. Nancy pod proizvodnjom smatra stvaranje smisla. Smisao se producira u zajednici. Ne postoji neki fiksirani smisao, on se stvara u dijeljenju. Smisao je uvijek sa ili ko egzistencije. Prva crta stvaranja svijeta je da ono stvara biti-sa.77 Biti-sa nastaje iz nita (ex nihilo). Dakle, ono nije dato niti prethodi naoj egzistenciji. Sa je u osnovi nae egzistencije. Ovdje Nancy strogo prati Heideggerovu filozofiju egzistencijalnog zajednitva po kojoj temeljna karakteristika Daseina (tubitak) je Mitsein (subitak). Nitavnost (ex nihilo) poetka je svojevrsna bestemeljnost smisla. Ono to Nancy zahtijeva jeste povratak pitanju svijeta kao svijetu smisla. Nancyeva ko-egzistencijalna analitika mondijalizacije je vraanje problemu biti-sa kojem prethode samo nitavnost i bestemeljenost. Ako je metafizika bila miljenje temelja, onda je miljenje mondijalizacije jedan ponor bez dna. Raz-ograditi (descloture) metafiziko miljenje znai analizirati rub, granicu, prostor izmeu. Dakle, analizirati nita. To nita je sa nae egzistencije. To sa je razvlaivanje eksproprijacija smisla. Smisao ne pripada nikome. To izvlaivanje jeste raskidanje sa politikom identiteta. Smisao se dijeli i samim time zajednika sutina nije neto to prethodi zajedniptvu ve neto to to sa proizvodi. Biti na svijetu, biti zajedno, znai biti bez sutine.
Moda najvaniju kritiku racionalistikog ograivanja od drutvenih devijacija poput ludila, elje, bolesti poduzeli su Gilles Deleuze i Flix Guattari Anti-Oedipus, University of Minesota Press, 1983. i Michel Foucault, Historie de la folie l`ge clasique, Gallimard, 1972. 77 Jean-Luc Nancy, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, str. 94. 318
76

Filozofija, kutura, umjetnost

Nancy u svom razmatranju mondijalizacije slijedi Heideggerove i Derridine analize posebno njihove koncepte razlike (ontoloke i tekstualne). Meutim, Nancy u razmatranju ontoloke razlike i stvaranja svijeta inzistira na pitanjima solidarnosti, koegzistencije i naposljetku samokonstitucije ljudskog roda. Sputajui razinu pitanja o bitku sa metafizike na imanentnu, Nancy nam ukazuje da u osnovi ljudske egzistencije stoji izvjestan pluralizam. Ta mnotvo jeste (bestemeljni) temelj na kojem se otkriva naa uvijek ve zajednika egzistencija. LITERATURA Deleuze, Gilles i Flix Guattari Anti-Oedipus, University of Minesota Press, 1983. Derrida, Jacques, Marges de la philosophie, Minuit, Paris, 1972. Foucault, Michel, Historie de la folie l`ge clasique, Gallimard, 1972. Heidegger, Martin, Kraj filozofije i zadaa miljenja, Naprijed, Zagreb, 1996. Kern, Andrea i Christoph Menke (Hg.), Philosophie der Dekonstruktion, Suhrkamp, 2002. Lacoue-Labarthe, Philippe, L`imitation des modernes, Gallile, 1986. Nancy, Jean-Luc L`oubli de la philosophie, Galile, 1986. Nancy, Jean-Luc, La dclosion, Galile, 2005. Nancy, Jean-Luc, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004. Nancy, Jean-Luc, The Sense of the World, University of Minesota Press, 1997.

319

Summary In this article, the author deals with the subjects of mondialisation and deconstruction of Christianity in the work of French philosopher Jean-Luc Nancy. Topic creation of the world takes one of the most significant places in the opus of this thinker. Starting point in his work represent Heideggers and Derridas critiques of classical metaphysics through the notion of difference (ontological or textual) which Nancy sets as the basis for thinking the world, mondialisation, self-creation, etc. The term mondialisation is the French adequate to the English globalization, but in Nancy it has ontological meaning, that of creation of the world. Key words: sense, being-with, mondialisation, supplementation, deconstruction, Jean-Luc Nancy, Jacques Derrida, Martin Heidegger

320

Filozofija, kutura, umjetnost

Faruk Kozi

ZAJEDNITVO KAO PRINCIP RELIGIJA

Saetak U prouavanju religije postoje razliiti pristupi i pogledi znaajni su historijski pristup, psiholoki pristup, socioloki pristup, fenomenoloki pristup, strukturalistiki pristup i teoloko tumaenje svijeta. Nijedan od navedenih pristupa ne daje potpunu definiciju i sliku religije kao sloenog fenomena koji postoji, opstaje kroz vijekove. Pojam religije u sebi sadri daleko vie nego to bi mogla izraziti neka definicija. Zajednitvo je jedno od osnovnih obiljeja religija. BiH je drava u kojoj su se susrele razliite kulture i svjetske religije. Kljune rijei: profano, sveto, sinkretizam, multikulturalnost, tolerancija, dijalog ekumenizam,

Osnovni pojmovi o religiji ovjek posmatra svoju oklolinu, svijet u cjelini i trai svoje mjesto u njemu. To je pogled na svijet ili slika svijeta. ovjek traga za smislom raanja, ivota, umiranja i smislom svijeta. Odrekao bi se sebe ako ne bi traio smisao. Zato se nameu pitanja: ta je ovjek, odakle dolazi i kuda ide? ta je svrha, smisao i cilj ivota? Koji je put ka pravoj srei? To su samo neka pitanja na koje su odgovore pokuavale nai kroz historiju i vrijeme brojne generacije ljudi. Kad ljudi iz neke slike svijeta izvuku zakljuke za svoj nain voenja ivota, kad iz zajednikih predstava o vrijednostima i ciljevima normativno oblikuju svoj ivot, zapoinje religija. Ljudi svih rasa, nacija, naroda, etnikih manjina slijede jednu od ivih religija i obraaju se Bogu. U Bosni i Hercegovini postoje rijei vjera i religija, kojima se oznaava isti pojam. Rije vjera je domaa i upotrebljava se vie u obinom govoru. Pojam religija potie iz latinskog jezika (religio, od religare povezivati, okupljati) sistem vjerovanja, etikih vrijednosti i postupaka kojim ovjek izraava svoj odnos prema svetom, odnosno Bogu ili Boanstvu. Rije religija koristi se
321

vie u strunim i naunim krugovima. Do sada ne postoji jedinstvena definicija kojom bi se obuhvatilo znaenje ovog pojma niti svih religija u svijetu. Veina ljudi pod religijom podrazumijeva sistem vjerovanja, rituale, praksu i bogosluenje u ijem sreditu je svijest o jednom vrhovnom biu, jednom Bogu ili Boanstvu. Ona se moe posmatrati iz objektivnog i subjektivnog aspekta. Ona je u objektivnom smislu skup nazora, pravila i uredaba kojim se izraava religioznost, odnosno ona je skup religioznih dogmi, obreda, rtvenih djelovanja i molitava u kojima subjektivno spoznata zavisnost nalazi svoj objektivni odraz. Ona ima tri sastavna dijela: nauk, moral i kult. Kad se gleda subjektivno, religija je ljudski stav preko kojega se potvruje zavisnost o viim silama, Boanskoj sili u ivotnom djelovanju. Ona ima i drugu stranu, nosi u sebi neto opasno, jer moe prerasti u zanesenost i fanatizam. Religiju je dobro gledati izvorno onakvom kakva jeste, osloboenu politikih zloupotreba i reimskih stega. Religiju esto definiraju kao vjerovanje u duhovna bia. Ona povezuje ovjeka i njegovog Tvorca. Kroz historiju i vrijeme religija je bila snaan faktor ljudskog postojanja na planeti Zemlji. U svim veim mjestima nae planete postoje vjerski objekti ili hramovi, koje zovemo Boije kue na Zemlji. Razlog obraanja Boanstvu je zajedniki kod pripadnika svih religija: to je spas na ovom prolaznom i na buduem vjenom ivotu. Sljedbenici brojnih religija vjeruju da se spas postie injenjem dobrih dijela i klonjenjem od loih dijela. Za dobra dijela bit e nagraeni rajskim blaenstvom, a za zla djela dobit e kaznu u paklu. Vjernicima vjera daje odgovore na brojna ivotna pitanja: U emu se sastoji smisao ivota i ta je konana sudbina ljudskog ivota? Koje obaveze i odgovornosti ima ovjek prema drugim ljudima, prema samom sebi i prema Bogu? Veina religija ima svoje svete tekstove, a najpoznatija sveta pisma su Vede za Hinduse, Biblija za Jevreje i krane i Kur'an za muslimane. Pored navedenih svetih knjiga postoje tekstovi slinog znaaja koje su napisali ljudi, a njihovi pripadnici ih smatraju svetim. Svaka od religija ima svoju doktrinu, rituale, moralni kodeks i svete prie. U odnosu na egzistenciju Boga ili Boanstva, ljudi se dijele na teiste ili vjernike, ateiste ili nevjernike, racionaliste i agnostike, koji smatraju da se postojanje Boga ne moe dokazati, ali ni osporiti. Oko 77% svjetske populacije stanovnitva iskazuje svoju religijsku pripadnost.

322

Filozofija, kutura, umjetnost

Veina religija su uglavnom teistike. Najvanija ateistika religija je konfucijanizam. Monoteizam je vjerovanje u jednog Boga. Religije koje ue o postojanju vie boanstava nazivamo politeistikim, a takve su bile religije antike Grke i Rimskog carstva. Religije u kojim postoji svijest o jednom Bogu, ali se uz Njega, oboavaju i druga boanstva, koja imaju funkciju posrednika do Boga, zovemo henoteistikim. Takva je bila murika religija Arabljana prije poslanika Muhammeda. U ovu grupu bismo mogli svrstati i hinduistiku religiju, iji sljedbenici vjeruju u vrhovnu mo zvanu Brahman, a istovremeno oboavaju mnogo drugih bogova i boanstava. Ima religija iji sljedbenici smatraju ljude bogovima. U Egiptu takvu su poziciju imali faraoni. Do kraja Drugog svjetskog rata Japanci su svoje careve smatrali boanstvima. U taoizmu neki su ljudi poslije smrti proglaavani bogovima ili boanstvima. U komunizmu lideri partije su slavljeni kao boanstva, klanjalo im se za ivota i poslije smrti. Svaka religija pomae ovjeku da bude bolji i moralno savreniji. Religije imaju svoj moralni kodeks ili vjersku etiku, koji se odnose na moralna uenja i vrijednosti, a imaju zajednike ciljeve, da ljude uine boljim, moralnijim i humanijim. Ovaj kodeks propisuje odnos prema Bogu, prema ljudima, prema samom sebi, prema prirodi. Definicijom religije bave se iz razliitih aspekata, strunjaci razliitih disciplina: sociolozi, historiari, antropolozi, teolozi, psiholozi. Zato bi se izuavanje religija u drutvenim naukama moglo podijeliti u nekoliko osnovnih pristupa: historijski, psiholoki, socioloki, fenomenoloki, strukturalistiki, filozofski i teoloki. Postoje znaajne razlike u okviru ovih pristupa fenomenu religije, a esto se kombiniraju, podudaraju ili isprepliu kod mnogih autora. Historijski pristup. Ako elimo razumjeti religiju, moramo znati njenu historiju i porijeklo, pa je sutina ovog pristupa da se smisao religije trai u njenoj historiji. Historijski pristup pretpostavlja da je neka religija objanjena samim time to je istraena njena historija. Osnovni problem ovog pristupa jeste to objanjenje ivih religija nikad nije potpuno. Novi dogaaj moe donijeti promjenu, promijeniti predstave i sliku o toj religiji. Historijska metoda koritena je da bi se objasnili mitovi i vjerovanja najveih religija, kao to su mitovi o Mojsiju, Isusu i Budi.

323

Psiholoki pristup. Psiholoke teorije polaze od toga da religija predstavlja projekciju duboko usaenih ili nesvjesnih sukoba. Frojdovo objanjenje religije ostalo je najuticajniji izraz ovog pristupa. Za Frojda religija je univerzalna opsesivna neuroza ovjeanstva. Mnoga psiholoka istraivanja religije naglaavaju funkciju religije kao simbolikog projektovanja nesvjesnog psiholokog sukoba ili stresa. Socioloki pristup. U sociolokom izuavanju religije postavljaju se pitanja: kakve su njene drutvene funkcije, kako religija utie na ponaanje ljudi, kakav je njen odnos prema drugim drutvenim institucijama, slabi li ili raste njen uticaj u savremnom svijetu, kakva je uloga religije u procesu drutvenih promjena? Iz sociolokog ugla religija se moe definirati kao skup simbola koji izazivaju osjeanje oboavanja ili strahopotovanja, a povezani su sa ritualima (obredima ili ceremonijama, naprimjer slubom Boijom) u kojim sudjeluju zajednice vjernika. Emil Dirkem je utvrdio da religija ima integrativnu funkciju u manjim drutvima u kojim je itav ivot proet religijom. Za Maksa Vebera nijedno objanjenje drutva nije potpuno bez ozbiljnog izuavanja religije kao kljunog elementa. On je izuavao svjetske religije kako bi utvrdio nain na koji religijska etika utie na ponaanje ljudi. Interesirao ga je uticaj religije na nastanak kapitalizma. Karl Marks je isticao konzervativni karakter religije i da je ona opijum za narod. Fenomenoloki pristup govori o tome da postoje mnogi opisi religija. Fenomenoloki pristup je nastao kao reakcija na ve navedena stajalita. Dakle, ovaj pristup se protivi reduciranju religije samo na socioloka, psiholoka i historijska objanjenja. Umjesto da nam omogue ispravno razumijevanje religije, oni je svode na drutvene, psiholoke ili historijske injenice. Ono to fenomenologe razdvaja od ostalih pristupa jeste pretpostavka da je religija simboliki izraz svetog (vrhunska vrijednost), a suprotnost svetom je profano (svakodnevno, uobiajeno, svjetovno). Sveto je vrhunska vrijednost za vjernike, za neke vjernike je to predmet, mjesto, ivotinja, bie. Strukturalistiki pristup. Novu pojavu u izuavanju religije predstavlja strukturna analiza, koja se zasniva na savremenoj lingvistici, a oznaavaju je i kao granu semiologije, nauke o znacima. To je sistemska analiza, a naglasak je na analizi odnosa termina ili jedinica u nekom religijskom sistemu. Ovaj pravac

324

Filozofija, kutura, umjetnost

nastoji da opie i objasni onu nesvjesnu podstrukturu koja se podrazumijeva u funkcioniranju religije.78 Teoloko tumaenje svijeta govori o tome da je Bog tvorac svijeta, ive i neive prirode, da je on uputio Objave ljudima preko svojih odabranih poslanika u kojima su sazdana univerzalna naela ivljenja i morala, u odnosu prema Bogu i vjeri, prema drugim ljudima i ivim stvorenjima koja su Njegov dar. Ovo tumaenje je u osnovi objavljenih religija. Teoloko tumaenje govori o tome da je svijet ustrojen od strane neke vie inteligencije koja djeluje prema unaprijed postavljenom cilju. Ljudi koji vjeruju smatraju da je svijet stvoren Boijom voljom i da on utie na njihove ivote. Religijom ovjek eli spoznati Onoga koji ga je stvorio, koji dri konce njegove egzistencije, zatim tajnu smrti i svijeta poslije nje. Dakle, nastoji spoznati smisao postojanja. Nijedan od navedenih pristupa ne daje potpunu definiciju i sliku religije kao sloenog fenomena koji postoji i opstaje kroz vijekove. Mnogi autori nastoje da prebrode problem definiranja, pokuavaju rei ta religija jeste, a ta ona nije. Pojam religije u sebi ukljuuje daleko vie nego to bi to mogla izraziti neka definicija. Mnogi su pokuali dati to prikladniju definiciju, ali se religija ne iscrpljuje ni u jednoj ogranienoj definiciji ve svaku nadilazi. Religija je postala dio kulturne batine ovjeanstva. Ona je ovjekov pokuaj da nae posljednji smisao ivota i stvari u nadzemaljskim silama, kako bi se na taj nain spasio. Zato se zalaemo za svjetovni i interdisciplinarni pristup prouavanja religije. Zajednitvo religija Zajednitvo kao princip religija moemo razumjeti kao opisnu tvrdnju, a istovremeno i kao normativni zahtjev. Historijsko promatranje religija pokazuje da je zajednitvo njihovo osnovno obiljeje. Zajednitvo religija nije neka popratna i prolazna pojava. To vai za sve religije, a posebno judaizam, kranstvo i islam. Ove najpoznatije monoteistike religije postoje samo kao zajednitvo. ovjek je otvoren prema religiji i sa njom je u emocionalnom i intelektualnom odnosu. Ovi pojedinani kvaliteti dolaze do izraaja tek u suivotu sa drugim i razliitim ljudima.

78

Enciklopedija ivih religija, NOLIT Beograd, 2004, str. 579-581. 325

Monoteistike religije su objavljene religije, ne treba ih gledati samo kao bitan dio zajednitva. Ne treba ih gledati kao religijsku pratnju religijskog ivota ljudi. Religije preko svojih objavljenih normi upravljaju zajednitvima. Instanca ovog upravljanja se ne nalazi u samom zajednitvu, ve postoji neovisno o njemu. Preko bezuvjetnog zahtjeva za apsolutizmom, religije uvezuju prirodnu religioznost ljudi sa voljom Stvoritelja. Iz toga proizilazi, da su izjave religija o zajednitvima ljudi ne samo opisne, ve i normativno zakonodavne. Judaizam, kranstvo i islam su objavljene religije koje iz Objava izvode zakone za zajedniki ivot ljudi na Zemlji. Ukoliko pojam zakona promatramo kao sistem postavljanja granica, u kojem se ponaanje i djelovanje ljudi moe i treba slobodno razvijati, onda tekstovi Objava, kakvi su predajom sauvani, sadre samo osnovna naela za stvaranje zakona. Ovo samo je posebna mudrost Objava, koju ljudi preuzimaju kao obavezu prilikom oblikovanja svog ivota. To znai da su zakoni uvijek ljudska djela koja se, gledano sa stanovita religija, moraju mjeriti prema osnovnim naelima Objava. Dakle, ljudski zakoni trebaju biti u skladu sa Objavama. Izmeu objavljenih osnovnih naela religija i zakona, naina djelovanja i ponaanja ljudi u zajednitvima mogu postojati bitne razlike. Ljudi su ti koji treba da donose dobre zakone i stvore dobre uslove za ivot. Razlike u zakonima razliitih zajednitava ne mogu se objasniti kroz razliitost Objava, ve su one uvjetovane razliitostima zakonodavstva i interpretacije zajednitva. Uoavanjem i spoznajom razlika izmeu Objave i stvarnog ljudskog ureenja, moemo spoznati da ljudska briga za zajednitva u formi drave, nacije, entiteta ili naroda moe imati posljedice. Samo po sebi zajednitvo nije uvijek bezuslovno dobro, a na ljudima je da stvore dobro, perspektivno i prosperitetno zajednitvo i da sprijee loe. Moe se uzeti u obzir historijska perspektiva stvaranja zajednitva u religijama. Zajednitvo je suprotnost iskljuivosti i netoleranciji. Zajednitva se ne definiraju samo preko zajednikog ivota ljudi, a zasigurno ne preko jednostavnog biti zajedno kao naprimjer kad se dvoje ljudi sluajno nau u liftu. Tek ukoliko se lift zaglavi poveavaju se anse za stvaranje neke vrste zajednitva. Ljudi koji su zaglavljeni u liftu, povezani zajednikom sudbinom, razvijaju zajedniko mi jer imaju isti problem. Pri tome, oni razvijaju svijest o unutra i vani: Mi koji
326

Filozofija, kutura, umjetnost

smo unutra i oni koji su vani. Stvaranje povijesno nastalih zajednitava objanjava se samo djelimino na primjeru s liftom. Zajedniko primjeru u liftu i povijesno nastalim zajednitvima je kategorija mi. Zajednitva su ljudske grupacije koje su razvile svijest o mi. Razvijenom svijeu one se mogu razlikovati izmeu onoga to je vani i to je unutra, izmeu pripadnosti i nepripadnosti pojedinaca, izmeu domaih i stranaca. Svijest o mi i svijest o pripadnosti i nepripadnosti nastaje i na viim nivoima manjih zajednica koja su u sklopu veih, ili u porodicama, u sklopu opina, regija, kantona i entiteta. U osnovi zajednitva lee velike anse za stvaranje neeg zajednikog sa mnogo povjerenja, a istovremeno i iskljuivanjem drugih, onih koji ne pripadaju zajednitvu postoji mogunost velike opasnosti od postizanja suprotnog efekta nepovjerenja, netrpeljivosti i neprijateljstva. Upravo historija religijskih zajednica pokazuje da su one esto vodile ili bar pratile ovo mi ka nepovjerenju i neprijateljstvu i time krile Objave koje su trebale biti proslijeene ljudima. U mnogim tekstovima svetih spisa stoji da Objave svojim naelima nalau ljudima princip zajednitva kao princip mira i povjerenja. Ovo je jednostavno shvatiti imajui u vidu injenicu da sve tri monoteistike religije u svojim pozdravima koriste rije mir: alom, Selam, Pax vobiscum, Mir s tobom ili narodni pozdrav Hvaljen Bog, Pomae Bog kao najvii oblik pozdrava. Pri tome se uvijek radi o miru unutar i izvan mi. Tako u Kur'anu stoji: O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali (49,13). U ovoj reenici je, bez sumnje, sadrana izjava da stvaranje zajednica ne slui udaljavanju, ve meusobnom zbliavanju. I jevrejsko poimanje odabranog naroda moe se tumaiti kao njegov zadatak irenja monoteizma u svijetu. Ovo se odnosi na injenicu da je jevrejski narod, historijski gledano, bio prvi narod koji je dobio ovaj zadatak, po emu se istie najduom tradicijom. Ovo obiljeje nalazi svoj izraz u kranstvu i islamu u obuhvaenosti jevrejske tradicije. Savez Jahve s Izraelom nije zasnovan na ekskluzivnosti, nego na svjetskom zadatku, da vjerom u jednog Boga budu uzor drugim ljudima. Zato moemo prepoznati da religije, i pored razliitih oblikovanja religijskog samopoimanja, obiaja i interpretacije svijeta, imaju isti zadatak. Prema tome, zadatak nosilaca monoteizma u svijetu je donoenje mira cijelom svijetu, jer je to njegova bit. Ukoliko se slijede teologije judaizma,
327

kranstva i islama, borba u monoteizmu moe biti usmjerena samo protiv vlastite slabosti, sumnje u svemo jednog Boga. To znai da se svaki ovjek mora boriti protiv svoje slabosti krenja mira i da se svaka zajednica mora boriti protiv naruavanja mira s drugim zajednicama. Na kraju ostaje najvii cilj: mirom stvoriti mir i uvati ga, a to je velika obaveza, izazov za sve generacije. To u odnosu zajednitava znai: stvoriti zajednitvo mira uzajamnim poklanjanjem panje, kooperacijom, tolerancijom i dijalogom. Jasno je vidljivo da se prilikom odreivanja ovog teita mora uzeti u obzir i povijest rata u Bosni i Hercegovini. Imamo pravo iznositi lina stajalita o ulozi religijskih zajednica u proteklom ratu. Cilj je da uenici i studenti spoznaju da, s tim u vezi, postoje razliita shvatanja, pogledi, miljenja, iskustva. Ovdje se ne radi o ispravnom ili pogrenom, nego o tome da postoje razliita shvatanja, stajalita i ugao gledanja. Demokratski je nauiti podnositi razliita shvatanja i miljenja. Demokratski ambijent podrazumijeva sposobnost za ozbiljno razumijevanje drugih i uoavanje zadatka religijskih zajednica u svemu tome, polazei od svojih izvora vjere. Uenici, studenti, nastavnici i graani moraju, prije svega, prepoznati gdje dolazi do zloupotrebe religije u politike svrhe. Drutvo u Bosni i Hercegovini jo e se dugo vremena nalaziti u veoma osjetljivom procesu novog stvaranja zajednitava. Svaki korak i pokret meusobnog pribliavanja mora se izvoditi briljivo i s razumijevanjem situacije u kojoj se nalaze drugi. Bitan aspekt su instrumenti kojima se stvaraju zajednitva u religijama. Radi se o blagdanima i slavljima u godinjem ritmu. Savremena sredstva komuniciranja probudila su u svim ljudima osjeaj zajednitva, sliku svijeta kao jedinstvene porodice. Pojedinane religije nale su se pred opasnou sinkretizma, i prisiljene su na traenje svog identiteta u naglaenoj tenji identifikacije s ostalim religijama. S druge strane, religija je izazvana problemom ateizma, koji u sebi ukljuuje meuljudsku solidarnost, to je bitna karakteristika nekih religija. Razumijevanje zajednitva je neto to nam daje karakteristiku ivih religija, savremene civilizacije i kulture. Religija dotie najdublju ovjekovu stvarnost i zato se u njoj nalazi najvie dostojanstvo. U religiji je prisutno znanstveno istraivanje prirode, umjetniko stvaranje i uivanje u ljepoti, etiko i moralno oblikovanje pojedinca i zajedice. Religija je ono to je sveto, udesno, utjeno i ivotvorno.
328

Filozofija, kutura, umjetnost

Sveta pisma razliitih religija u poetku su naglaavala borbu ovjeka s njegovim vlastitim zlim stranama, kako Biblija tako i Kur'an, a ne vanjske ratove. To se kasnije zanemarivalo i krivo interpretiralo. Sad postoje tenje da se stvoreno etiko zajednitvo religija suprotstavi propadanju vrijednosti nae egoistine civilizacije. Zato postoje zajednike molitve za mir, ivot i zemlju, a moe se dodati molitve za skladan zajedniki ivot, toleranciju i dijalog meu razliitim narodima, kulturama, civilizacijama i religijama. Ovom se moe dodati prekinuti nasilje i reakcije na nasilje. Potrebno je nasilju oduzeti temelj rjeavanja problema, voditi miroljubivi dijalog meu dobronamjernim pripadnicima razliitih religija i kultura. Vano je uvaavati religijske razlike i razlike u kulturama, a to se esto zanemaruje. Svako nametanje ugroava zajednitvo. Perspektiva svijeta jeste u zajednitvu, toleranciji, multikulturi i dijalogu. Drave koje to uvaavaju imaju bolji prosperitet i razvoj. O ivotu u zajednici, koliko je ona raznolika ui se u porodici, kroz obrazovni sistem, kroz medije. Poznavati druge religije, tradicije, kulture, obiaje, praznike, pozdrave neto je to se ui kroz ivot, a to je i potreba savremenog ovjeka. Usvojiti te principe i vrijednosti nuno je i potrebno, jer ga namee tempo savremenog ivota globalizacijom kao svjetskim procesom i spoznajom da svi pripadamo jednoj raznovrsnoj zajednici ljudi na Zemlji. Religije nas ue da je raznolikost i razliitost Boiji dar. Uz sav taj veliki uticaj koji religije imaju na ljude kao da se negdje pogrijeilo u slijeenju izvornih Objava i poslanika. Mirotvorstvo ljudi i bratski odnosi meu njima temelj je gotovo svih religija. Samo vjerovanje da je jedan Bog, Stvoritelj i da smo svi Njegova djeca trebalo bi nas initi braom i sestrama. Zato religije nisu uspjele u prenoenju te poruke, teko je objasniti. Kao da se u cijelom svom nastojanju za dominacijom u ljudima izgubila elja za prenoenjem poruke zajednitva. irenje ratovima i sukobljavanjima sa drugim ljudima, koji predstavljaju razliitost miljenja, treba biti prolost. Ba ta razliitost je ljepota ovog svijeta. Sadanje vrijeme jasno ocrtava nain na koji religije djeluju. Prava demokratska katolika i demokratska islamska drava nikad se ne bi trebale sukobiti, jer i jedna i druga religija propovijedaju toleranciju i zajednitvo. U zemljama gdje veina graana pripada jednoj od religija, najvie se kre prava one druge religije u elji da ona nestane sa tog prostora. Zbog toga bi religije trebale spajati, a ne razdvajati ljude, do konanog trenutka kad e
329

na Zemlji zavladati mir, bratstvo i zajednitvo. Zajednitvo nije nova religija, ve ljudska potreba i budunost. Raznovrsnost kultura, naroda, rasa, religija, etnikih manjina treba shvatiti kao bogatstvo. Neki to zovu bogatstvo razlika u zajednitvu. Zajednitvo u kranstvu znai zajednitvo vjernika s Bogom i meu njima samima; postie se djelovanjem Duha Svetoga i sakramenata, naroito krtenja i euharistije. Uzor tog zajednitva je zajednitvo Oca, Sina i Duha Svetoga. U katolikoj crkvi posebno se istie zajednitvo vjernika s pastirima (akonima, prezbiterima i biskupima), a iskljuenje iz crkvenog zajednitva (ekskomunikacija) i zabrana uestvovanja u euharistiji je teka kazna. Zajednitvo razliitih kranskih zajednica ostvaruje se ekumenizmom. U kranstvu ekumenizam oznaava nastojanje oko pomirenja, saradnje, zbliavanja i jedinstva kranskih crkava. Zajednica u religijama oznaava sljedbenike neke religije, okupljenost oko religijskog uenja, etikog sistema, vjersku zajednicu i religijsku zajednicu. lanom zajednice postaje se u nekim religijama roenjem, a u drugim slobodnim opredjeljenjem (budizam, kranstvo, islam). Starohebrejska i jevrejska zajednica naziva se kahal, kranska zajednica je crkva, islamska zajednica je umma, a budistika zajednica je sangha. Meureligijski dijalog odnosi se na sve religije, a ekumenizam (zajednitvo razliitih kranskih zajednica) jeste dijaloki napor unutar kranskih crkava i njime se naglaava ravnopravan dijalog meu kranskim konfesijama.79 Kranska religija razgranala se na vie konfesija: katolicizam, pravoslavlje, protestantizam, monofizitizam, nestorijanizam. Svrha meureligijskog dijaloga jeste da se doprinese mirnom suivotu i meusobnom razumijevanju religijskih i konfesijskih zajednica. Zato je meureligijski dijalog usmjeren na upoznavanje drugih religija uz ouvanje vlastitoga religijskog i duhovnog identiteta. Taj dijalog pretpostavlja osnovne stavove: jedinstvo ljudskog roda, potrebu za sveopim ljudskim spasenjem i prisutnost boanskog u ljudskom ivotu. Da bi se ostvarilo takvo zajednitvo i dijalog potrebno je iskljuiti predrasude, prozelitizam i netoleranciju. Zato je potrebno prihvatiti otvorenost, drugog, razliitog, istog ili slinog nama i razumjeti njegovu tradiciju, obiaje, religiju.80
79

Opi religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2002, str. 1041. 80 Isto, str.564. 330

Filozofija, kutura, umjetnost

U historiju se meureligijski dijalog pojavljivao ondje gdje su se susretale razliite religije, jer se tu osjeala potreba za zajednitvom, suivotom, tolerancijom i dijalogom (temeljno naelo ekumenskog djelovanja). Bosna i Hercegovina ima Meureligijsko vijee. Postoji potreba za unutarreligijskim i meureligijskim dijalogom. Takoer, postoji potreba za promoviranjem interkulturalnog dijaloga, respektiranja razliitosti i ljudskih prava. Vijekovne karakteristike BiH su zajednitvo, komiluk i tolerancija. Vie od tolerancije je dijalog, koji nema alternativu. Religijska raznovrsnost i razliitost nije izvor sukoba, ali moe biti razlog saradnje. Biti razliit je uslov za uvaavanje i potivanje. U interesu bolje budunosti potrebno je apostrofirati i isticati pozitivne primjere zajednitva i tolerancije. Bez dijaloga nema suivota, a bez suivota nema budunosti. Zajednitvo u BiH Bosna i Hercegovina je drava u kojoj je ostvaren susret razliitih kultura i svjetskih religija i moe se rei da je to susret Orijenta i Zapada. To bi bilo preusko odreenje ako se ima u vidu bogatstvo i mnogostrukost dodira i ispreplitanja razliitih kultura na ovim prostorima. Analize pokazuju da je sinkretizam (spajanje, proimanje, pribliavanje, sjedinjavanje razliitosti) i multikulturalnost (saivljavanje razliitih kultura u istom podneblju) u BiH, jedan od rijetkih modela koegzistencije u Evropi i svijetu. BiH ima kulturni kod ili kulturnu ifru zajednikog ivota. Sljedea karakteristika je vjerska i kulturna tolerancija. Zajedniki i skaladan ivot funkcionirao je u poslednjih pet vijekova. Odnosi vjerske i kulturne tolerancije razvijali su se i stvarao se tipino bosanski kulturni kod koegzistencije razliitih religija i kultura. U svim veim gradovima prepoznatljivi su bili elementi zajednikog ivota i tolerancije. Sinkretiki procesi bili su dominantno obiljeje u Bosni i Hercegovini. Ona je primjer egzistencije razliitih naroda u kulturnom, religijskom i nacionalnom pogledu. Ta razliitost je njeno bogatstvo i rezultat historijske tolerancije (trpeljivost, popustljivost, snoljivost), mogunosti zajednikog ivota u zajednici sa mnotvom razliitosti. To je oblikovala historija i vrijeme. Skladan zajedniki ivot naruavan je razliitim konfliktima i ratovima sa strane. Bosna i Hercegovina je drava tri konstitutivna naroda (Bonjaci, Srbi, Hrvati), tri svjetske monoteistike religije

331

ili etiri konfesije. Konstituisana je multinacionalno, multireligijski i multikulturalno. Ponovna reafirmacija zajednikog ivota, tolerancije, dijaloga i vraanja povjerenja je u toku. U svijetu ima drava koje imaju sloeniji problem za zajedniki ivot, jer imaju vie razliitih naroda, rasa, etnikih manjina, religija, doseljenika koji govore razne jezike. Takav primjer su Sjedinjene Amerike Drave u kojim to zajednitvo efikasno funkcionira. I Evropa ini jednu raznovrsnu zajednicu. Budunost Bosne i Hercegovine je u vijekovnom kulturnom kodu, njenoj multikulturalnosti, zajednikom, meusobnom uvaavanju, potivanju razliitosti, toleranciji i dijalogu. Religije i religijske zajednice mogu vie doprinjeti boljem funkcioniranju, toleranciji i vitalnosti zajednitva. To je u interesu zajednikog i opeg dobra. Principi svjetskih religija Trajne diskusije o pitanju da li je zahtjev ljudskih prava na univerzalnu vanost opravdan, dovelo je do pokreta koji je u dijalogu sa svim religijama i kulturama razradio zajednike osnovne vrijednosti za sve ljude. Putokaz ovog razvoja bio je Parlament svjetskih religija, koji je 1993. godine81 nakon dugih pregovora zasjedao u ikagu i koji je donio Povelju o svjetskom ethosu.82 Svijet prolazi kroz veliku krizu, krizu globalne ekonomije, ekologije i politike. Osjea se nedostatak vizije, politika paraliza, brojni problemi, vostvo bez dalekovidnosti i pronicljivosti, osjeaja za opu dobrobit. To je navelo entuzijaste, vizionare da potrae odgovor za savremene izazove u svijetu. Etiko postoji u uenju religija o svijetu i ono moe pobijediti globalnu krizu. Ta etika ne obezbjeuje rjeenja za sve velike probleme u svijetu, ali prua moralnu osnovu za bolji globalni poredak. Osnova ovih nastojanja za vrijednostima koje bi bile priznate od strane svih ljudi, u svim kulturama i religijama svih vremena, nalazi se u maksimi koja ini sr svake etike tzv. zlatnom pravilu. Na njemu se zasnivaju sve poznate etike i ono stvara osnovu za legitimno djelovanje pojedinaca, grupa, drava i zajednica drava. Zlatno pravilo kae da se sa drugima treba
81

Principi globalne etike, Revija slobodne misli, KRUG 99, broj 37, Sarajevo, juli septembar 2002, str. 43-49. 82 Deklaracija je usvojena na II Parlamentu svjetskih religija, iji je incijator Hans Kng ikago, 04.09.1993. 332

Filozofija, kutura, umjetnost

susretati onako kako bi htjeli da se drugi susreu sa nama. To je princip star hiljadama godina u mnogim religijama i etikim tradicijama ovjeanstva i glasi: to ne eli initi sebi, ne ini ni drugima! Ili, reeno u pozitivnom smislu: to eli initi sebi, ini i drugima!83 To bi trebalo da znai neopozivu i bezuslovnu normu u svim oblastima ivota, u porodici, zajednici, rasama, nacijama i religijama. Pod globalnom etikom ne misli se na globalnu ideologiju ili jednu unificiranu religiju, pored svih postojeih religija, ili dominaciju jedne nad drugim. Pod globalnom etikom podrazumijevamo konsenzus osnovnih vrijednosti, trajne standarde i line stavove. S obzirom da stare i nove etnike, nacionalne, drutvene, ekonomske i religijske tenzije prijete izgradnji mirnog, demokratskog svijeta, ovjeanstvu je potrebna vizija ljudi koji ive zajedno u miru, etnikih grupacija i religija koje dijele zajedniku odgovornost za brigu o Zemlji. Ta vizija poiva na nadi, ciljevima, idealima, standardima. Principi globalne etike, za pojedince, organizacije, zajednice, drave i religije, nalaze se u religijama i tradicijama koje pruaju etiku koja je uvjerljiva i praktina za sve ljude koji su religiozni ili nisu. U veini religija svijeta nalazimo etiri antike upute za ljudsko ponaanje, a to su etiri neopozive direktive: a) zalaganje za kulturu nenasilja i potovanje ivota, b) zalaganje za kulturu solidarnosti i pravednog demokratskog poretka, c) zalaganje za kulturu tolerancije, ivota i istinoljublja i d) zalaganje za kulturu jednakih prava i partnerstva izmeu mukaraca i ena.84 Vjerske slobode Ustav bive SFRJ iz 1974. godine istakao je da je ispovijedanje vjere slobodno i da je to privatna stvar ovjeka.85 Vjerske zajednice bile su odvojene od drave i bile su formalno slobodne u vrenju vjerskih sloboda i vjerskih obreda.Vjerske zajednice su mogle osnivati kole samo za kolovanje sveenika. Zloupotreba vjere i vjerske djelatnosti u politike svrhe smatrana je protivustavnom djelatnou. Vjerske zajednice u granicama odreenim zakonom, imale su pravo svojine na nepokretnosti. Religija je bila na margini drutvenih zbivanja. Povratak religije na
83 84

Principi globalne etike, n.d., str. 45. Principi globalne etike, n.d., str. 44-49. 85 Ustav SFRJ iz 1974, lan 174. 333

drutvenu scenu izazvao je mnogo problema. Religija treba zauzeti mjesto i ulogu u drutvu koja joj objektivno pripada. U prethodnoj dravi ateisti su favorizovani. Ustav Bosne i Hercegovine Aneks 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma navodi brojna prava, a meu njima pod g) slobodu misli, savjesti i vjere.86 Prava i slobode iz Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno e se primjenjivati u BiH. Oni imaju prioritet nad svakim drugim zakonom. Ustavom BiH zabranjen je svaki oblik diskriminacije po bilo kom osnovu pa i vjerskom. Ustav Federacije BiH kae da e osigurati najvee standarde meunarodno priznatih prava i sloboda. Zabranjuje sve oblike diskriminacije, pa, izmeu ostalog, i u vezi vjere ili uvjerenja. Sve osobe unutar Federacije BiH uivaju prava, a meu temeljnim slobodama se, izmeu ostalog, navodi sloboda vjere, ukljuujui privatni i javni vjerski obred.87 Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima u lanu 18 kae: Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, ovo pravo ukljuuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu da ovjek bude sam bilo u zajednici s drugima, javno ili privatno, manifestira svoju vjeru ili uvjerenje putem nastave, ispovjedanjem vjere i obavljanja obreda. Radi lakeg razumijevanja moemo vjerske slobode podijeliti u tri grupe: a) sloboda pojedinanog iskazivanja vjere, b) sloboda kolektivnog iskazivanja vjere i c) sloboda posebnih vjerskih tijela. U lanu 18 Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima (ICCPR) kae se koja prava spadaju u meunarodno prihvaeni minimalni standard, a obuhvaaju: slobodu bogosluenja ili okupljanja i odravanje mjesta koje slui za te potrebe vjernika; slobodu proizvodnje, sticanja i upotrebe predmeta i materijala povezanih sa obredima vjere ili uvjerenja; sloboda traenja i primanja dobrovoljnih finansijskih i drugih priloga od pojedinaca i institucija; sloboda obrazovanja, imenovanja, izbora religijskih voa u skladu sa standardima religija; sloboda potovanja dana odmora i proslava praznika i sveanosti u skladu s vlastitom vjerom ili uvjerenjem; vjerska sloboda na radnom mjestu, pravo na molitvu, pravila odijevanja,
Aneks 4, lan II, u Zbirci ustava Bosne i Hercegovine, Slubeni list BiH, Sarajevo, 1977. 87 Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ope odredbe, lan 2. 334
86

Filozofija, kutura, umjetnost

nonje i ishrane; sloboda okupljanja, udruivanja radi bogosluenja; sloboda izraavanja vlastitog uvjerenja; sloboda da se promijeni ili napusti vjera; pravo na vjersko obrazovanje djece. Vjerske slobode odnose se na uivanje navedenih sloboda pojedinaca i njihovo kolektivno izraavanje i uivanje. Tako i zajednice vjernika moraju uivati slobodu okupljanja i udruivanja. Posebna tijela koja se uspostavljaju iz vjerskih razloga uivaju slobodu. Naprimjer, ustanove za bogosluenje ili obavljanje molitvi, obrazovne institucije koje se bave vjerskim pitanjima i nevladine organizacije. U prava posebnih tijela spadaju: sloboda organizovanja i odravanja odgovarajuih dobrotvornih ili humanitarnih organizacija, sloboda pisanja, izdavanja i irenja odgovarajuih publikacija u tom podruju, sloboda uenja vjere ili uvjerenja na mjestima primjerenim za to. Zabranjena je diskriminacija i netolerancija na vjerskoj osnovi, a pod time se podrazumijeva svako razlikovanje, iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prednosti na osnovu vjere ili uvjerenja. Nije dozvoljena diskriminacija u porodici, preduzeu, kantonu, distriktu, entitetu i dravi. Moe se rei da monoteistike religije na direktan ili indirektan nain tretiraju pitanje zajednitva i ljudskih prava. U gledanju na razvoj ljudskih prava u religijama ima razlike. Izvori ljudskih prava mogu se nai u hinduizmu i budizmu, konfucijanizmu, te u svetim knjigama Bibliji i Kur'anu. Jevreji, krani i muslimani pokazali su zanimanje za ljudska prava. Zakljuak Pored svih osporavanja, razliitih definiranja i izuavanja, religija opstaje. Uglavnom preivljava svoje kritiare. Kad se gleda izvorno, njeno bitno obiljeje je zajednitvo. Razumijevanje zajednitva je neto to nam daje karakteristiku ivih religija, savremene civilizacije i kulture. Religija dotie najdublju ovjekovu stvarnost i zato se u njoj nalazi najvie dostojanstvo. Sad postoje tenje da se ve stvoreno etiko zajednitvo religija suprotstavi propadanju vrijednosti nae egoistine civilizacije. Zato postoje zajednike molitve za mir, ivot i zemlju, a moe se dodati molitve za skladan zajedniki ivot, toleranciju i dijalog meu razliitim narodima, kulturama, civilizacijama i religijama. Ovom se moe dodati da se prekinu nasilja i reakcije na nasilja. Potrebno je nasilju oduzeti temelj rjeavanja problema, voditi

335

miroljubivi dijalog meu dobronamjernim pripadnicima razliitih religija i kultura. Pri tome je vano uvaavati religijske razlike i razlike meu kulturama, a to se esto zanemaruje. Svako nametanje ugroava zajednitvo. Razliitost je ljepota ovog svijeta i vremena u kojem ivimo. Perspektiva svijeta jeste u zajednitvu, toleranciji, multikulturi i dijalogu. ini se da se izgubila elja za prenoenjem poruke zajednitva, ali to ne bi trebalo biti pravilo. LITERATURA Cvitkovi Ivan, Religije savremenog svijeta, (drugo izdanje), DES, Sarajevo, 2002. Cvitkovi Ivan, Sociologija religije, DES Sarajevo, Sarajevo, 2004. itanka ljudskih prava, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2001. Elijade Mira, Sveto i profano, KZ Novog Sada, 1986. Elijade Mira, Vodi kroz svetske religije, Narodna knjiga, Beograd, 1997, str. 13-21. Enciklopedija ivih religija, NOLIT, Beograd, 1990. Enes Kari, Ljudska prava u kontekstu islamsko-zapadne debate, Pravni centar, Fond otvoreno drutvo BiH, Sarajevo, 1995. Entoni Gidens, Sociologija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2005. Gerhard J.Belinger, Veliki leksikon religija: 670 religija, crkvi i kultova, pokreta sa religioznim pogledima na svet i drutvo, kao i religijsko-filozofskih kola, LENTO, DOBRA, Beograd, 2004. Hamilton Malkom, Sociologija religije, Clio, Beograd, 2003. Judeizam i ljudska prava, (priredio Elizar Papo), Pravni centar Fonda otvoreno drutvo BiH, Sarajevo, 1998. Lati Demaludin, Svjetske religije: prirunik za nastavnike i uenike 1. i 2. razreda srednjih kola, Bosanica print, Sarajevo, 1999. Leksikon temeljnih religijskih pojmova: idovstvo, kranstvo, islam, Prometej, Zagreb, 2005. Ljudska prava i Katolika crkva: dostojanstvo osobe i temeljna ljudska prava u nauavanju Katolike crkve Zbornik radova znanstvenog skupa odranog u Sarajevu 27-29. travnja 2000. (priredio Velimir Blaevi), Pravni centar, Sarajevo, 2000.

336

Filozofija, kutura, umjetnost

Meunarodni dokumenti iz oblasti ljudskih prava, Dio 1 i 2, Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1995. Opi religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea , Zagreb, 2002. Principi globalne etike, Revija slobodne misli, KRUG 99, broj 37, Sarajevo, juli septembar 2002. Sadikovi, azim, Evropsko pravo ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo, 2001. Temelji moderne demokratije izbori deklaracija i povelja o ljudskim pravima (1215-1989), (priredio Duan Mrenovi), Nova knjiga, Beograd, 1989. Tolerancija i tradicija, Forum Bosnae, br. 9-10, Sarajevo, 2000. Trebor Lini, Istorija religije Istoka i Zapada, (etvrto izdanje), Srpska knjievna zadruga, Beograd, 2000. Ustav SFRJ iz 1974, Slubeni list SFRJ, Beograd, 1988. Vukomanovi Milan, Religija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2004. Zbirka ustava Bosne i Hercegovine, Slubeni list BiH, Sarajevo 1977.

337

COOPERATION AS A PRINCIPLE INSIDE RELIGIONS Summary Definisanjem religije iz razliitih uglova bave se strunjaci razliitih disciplina. U drutvenim naukama ima nekoliko osnovnih pristupa izuavanju religija: historijski, psiholoki, socioloki, fenomenoloki, strukturalistiki, filozoski i teoloki. Raznolikost je ljepota ovog svijeta. Zajednitvo je jedan od najznaajnijih principa savremenih religija. Perspektiva svijeta je u zajednitvu, toleranciji, multikulturi i dijalogu. Drave koje to uvaavaju imaju bolji prosperitet i razvoj. U interesu bolje budunosti potrebno je isticati pozitivne primjere zajednitva i tolerancije. Historijsko iskustvo govori da BiH ima kulturni kod ili ifru zajednikog ivota. Defining religion from different angles is a task which concerns experts from different disciplines. In humanistic sciences there are several basic research approaches to religion: historical, psychological, sociological, fenomenological, structural, philosophical and theological. Variety makes the beauty ofthe world. Communion is one of the most important principles of modem religions. The world perspective is contained in the communion, tolerance, multi culture and dialogue. The states which respect these principles enjoy better prosperity and development. It is in the interest of a better future to accentuate positive examples of communion and tolerance. The experience from the history tells us that BiH has a cultural code for coexistence.

338

Filozofija, kutura, umjetnost

Indira Meki

MUZIKA DJELATNOST FRANJEVACA (od dolaska u Bosnu i Hercegovinu do 1914. god.)

Saetak Niti o jednom periodu bosanskohercegovake historije (i religijske i prosvjetne i kulturne) ne moe se istraivati i izlagati istraeno, a da se ne govori o franjevcima, i to od perioda njihovog dolaska na nae prostore XIII stoljea. Dolaskom iz Italije, Njemake i panije u Bosnu su donijeli kulturne tekovine razvijenih evropskih sredina, koje su, s obzirom da su uglavnom bili iz redova domaeg stanovnitva, na specifian nain dovodili u vezu sa kulturom ovog tla i znatno doprinijeli da njihovo napredno poimanje kulture i pedagogije, uz potivanje, isticanje i njegovanje tradicije, dobije iroku primjenu.

Uslovi dolaska franjevaca u Bosnu i Hercegovinu Franjevci su doli u Bosnu na poziv srpskog kralja Stevana Dragutina (12881292), kojega je njegov zet, ugarsko-hrvatski kralj Ladislav IV (12721290) pozvao u svoje kraljevstvo, davi mu kao svom vazalnom vojvodi banovinu Mavu, Usoru i Soli.88 Prvi franjevci potjeu iz kulturno razvijenih sredina: Njemake, Italije i panije. Priznavi vrhovnitvo Katolike crkve Dragutin je, preko barskog arhiakona Marina, izvijestio papu Nikolu IV (12881292) da su u Bosni mnogi zaraeni krivovjerjem, te je zatraio od njega nekoliko ljudi koji poznaju jezik bosanskog kraja, kako bi radili na iskorjenjenju krivovjerja. Dragutinov izvjetaj se u stvari odnosio na istoni dio Bosne, koja je bila pod njegovom upravom, ali ne i na ostali dio Banovine, kojim je upravljao ban Stjepan Kotroman (12871313/19). Papa je, vidjevi spremnost Stevana Dragutina da sarauje s Katolikom crkvom u suzbijanju krivovjerja, ubrzo zatraio od
88

Krasi Stjepan: Djelovanje dominikanaca u srednjem vijeku, iz StudieVrhbosnensia 4: Kranstvo Srednjovjekovne Bosne, radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja bosanske biskupije /10891989/, priredili: elimir Pulji i dr. Franjo Topi, Vrhbosanska visoka teoloka kola, Sarajevo, 1991, str. 197. i 198. 339

vrhovnog starjeine franjevakog reda da poalje dva redovnika neporona ivota, obdarena znanjem i vjeta u ophoenju s ljudima, a zbog poduzimanja istraivake djelatnosti protiv krivovjeraca. Te je ljude Papa preporuio Stevanu Dragutinu, koji im je ujedno trebao i pomoi u njihovom misionarskom radu. Potreba za novim misionarima u Bosni, pored dominikanskih, koji su tamo ve djelovali, bila je utoliko vea to je krivovjerje, potisnuto iz Bosne, poelo potajno pruati korijenje u drugim okolnim zemljama, pa je Papa Bonifacije VIII (29. aprila 1298. god.) franjevcima povjerio inkvizitorsku slubu ne samo u Bosni, nego i u Srbiji, Rakoj, Hrvatskoj i Istri. Slino je postupio i papa Ivan XXII (13161334), nakon to su se za vrijeme dinastijskih borbi u Ugarsko-Hrvatskom kraljevstvu vjerske prilike u Bosni dodatno pogorale. Sluba glavnog istraitelja vjere u Bosni povjerena je franjevcu Fabijanu iz ibenika, nekadanjem provincijalu Hrvatske provincije /Provincia Slavoniae/. Ovo povjeravanje inkvizitorske slube franjevcima dalo je povoda nezadovoljstvu dominikanskih misionara, jer su fra Fabijan i njegovi saradnici, pozivajui se na pisma pape Nikole IV i Bonifacija VIII, tvrdili da je Sv. Stolica iskljuivo njima povjerila inkvizitorsku slubu, te su poeli istiskivati dominikance.89 Ovaj konflikt, koji je i za papu predstavljao krajnje neugodan spor, za prevlast u obavljanju inkvizitorske slube izmeu franjevaca i dominikanaca, okonan je pismom od 16. marta 1330. god. i to tako to je Papa zaduio zadarskog nadbiskupa Ivana de Butuana i splitskog nadbiskupa Ivana da do blagdana Sv. Mihaela (29. septembra 1330. god.), poalju k njemu u Avignon predstavnike obiju strana u sporu, sa svim ispravama prijanjih papa u vezi s tim predmetom. Papina presuda nije sauvana, ali se iz dogaaja koji su uslijedili moglo zakljuiti da je bila donesena u korist franjevaca, jer se glavnina dominikanskih misionara posve povukla iz Bosne.90 Franjevci su potisnuli dominikance i dijelom korigirali njihov nain djelovanja. Umjesto potpune latinizacije kranstva u Bosni
89

Dominikanci su takvo tumaenje smatrali krajnje neprihvatljivim, jer su oni u Bosnu doli sto godina prije, takoer na papin poziv, i sami su djelovali u tom periodu. 90 Njima se, nakon toga, u sauvanim dokumentima gubi svaki trag u Bosni sve do sredine XV stoljea, kada se ponovo vraaju, ali ne iz Ugarske nego iz Dubrovnika. 340

Filozofija, kutura, umjetnost

napravili su sintezu izmeu domaeg i zapadnoevropskog, te, ustvari, izgradili jednu vrstu neetabliranog katolianstva, koje nije ni bogumilstvo, ali ni feudalno etablirana crkvenost. Najuoljivije djelovanje franjevaca na Balkanskom poluotoku za vrijeme osmanske uprave bilo je u Bosni i Hercegovini. Upravo tu je, prije dolaska Turaka, osnovana franjevaka vikarija (1339/40), koja je u XV stoljeu irila svoje djelovanje od Karpata i Crnog mora do Jadranskog mora.91 Ope i specifine karakteristike, te sutina djelovanja franjevaca na naim prostorima, opisana je i sadrana u velikom broju historijskih knjiga i historijske grae uope. Navodimo jedno od razmiljanja o njihovoj ulozi u ivotu i radu bosanskog, posebno hrvatskog puka, a koje je izrekao posmatra prolosti bosanskih franjevaca fra Radoslav Glava: Nema naroda ija bi povijest i sudbina bila tako uzko skopana ma skojom institucijom, kao to je prolost hrvatskog naroda kroz vie stoljea sa franjevakim redom. Slavonija, Dalmacija, a osobito Bosna i Hercegovina, to su zemlje o ijoj prolosti od 4 - 5 stoljea nije mogue ni stranice napisati, a da se ne susretne s Franjevcima, kao glavnim imbenicima i nosiocima glavnih uloga.92 Franjevci su unutar svoga naroda, ne samo svojom izobrazbom nego i drutvenim i ekonomskim statusom, bili daleko iznad prosjeka. Oni su o sebi i o svom narodu puku, kojeg su pastorizirali, imali detaljne podatke, te su tako mogli vrlo dobro pratiti rast ili pad svoje zajednice, a za istraivae su ti podaci od neprocjenjive vrijednosti. Bosanski franjevci su svojim bitnim obiljejima i organizacijom bili stalno usmjereni na svijet, koji su sainjavali: kranska Evropa, rimska crkvena organizacija i ira franjevaka zajednica. Moglo bi se zapravo rei da je egzistencija bosanskih franjevaca bila trajno traenje ravnotee u neuravnoteenim vremenima i okolnostima.93 Osnovne

91

Pandi, dr. Bazilije: Franjevaki misionari u tursko doba, zbornik radova sa znanstvenog skupa Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991. , Samobor, 1994, str. 95. 92 Prema djelu: fra Jeleni, dr. Julijan: Kultura i bosanski franjevci, I svezak, Sarajevo, 1912, str. 5, a navedeni citat je iz zbornika radova sa znanstvenog skupa Sedam stoljea bosanskih franjevaca 12911991, str. 233, autora dr. Joze Dambe: Povijest mentaliteta jedan historiografski pristup fenomenu bosanskog franjevatva. 93 Dambo, dr. Jozo, n.d., str. 244. 341

karakteristike ivota i djelovanja franjevaca u Bosni nalaze se u dvije ikone s likovima Andjela Zvizdovia i Peregrina Saksonca. 94 Kulturno-prosvjetna djelatnost franjevaca Franjevci su svojim dolaskom iz kulturno razvijenih zemalja, kao to su: Italija, Njemaka i panija, u Bosnu donijeli bogate kulturne tekovine razvijenih evropskih sredina ali su, kada se govori o kulturno-prosvjetnoj ulozi franjevaca, veoma znaajne i okolnosti da se oni regrutuju iz redova domaeg stanovnitva, velikim dijelom sa sela, to ih ini bliskim sa narodom. Kao najpoznatije linosti meu njima spominju se fratri: Aneo Zvizdovi, poznat kao tolerantan i uspjean pregovara, koji je djelovao u periodu Mehmeda II Osvajaa i Peregrin Saksonac, diplomata dinastije Kotromania. Jedno od najbitnijih obiljeja franjevake egzistencije jeste i u kontekstu dva kontrastna, ali uslovljena pogleda i primjera iz njihove kulturne prakse: pitanje odnosa puke kulture, iz koje su franjevci potekli i visoke kulture, u kojoj su oni svojom naobrazbom participirali. Oni su svojom naobrazbom, intelektualnim horizontom i otvorenou predstavljali elitu svoga naroda, narod im je to i bezrezervno priznavao, izmeu ostalog i stoga to su rezultati njihove naobrazbe bili kulturna i obrazovna djelatnost, koja je doprinosila razvoju cijelog naroda puka, imala je, dakle, iroku praktinu primjenu. Od dolaska u Bosnu franjevaki red je, kada je rije o kulturnom ivotu hrvatskog stanovnitva, gotovo iskljuivi nosilac i organizator svih zbivanja, od elementarne pismenosti do razvijenijih vidova kulturnog djelovanja: muzika, kolstvo, slikarstvo, tamparstvo, knjievnost. Ve smo u ranijem poglavlju naveli kako je u najstarijem dokumentu o ljudskim pravima u historiji Ahdnamom Fatih Sultan Mehmeda iz 1463. god. reeno da se bosanskim sveenicima ukazuje velika panja, te njima i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje i pritiska, napadanja i vrijeanja ni njihovog ivota, ni njihovih bogomolja i imetka. Samostani su predstavljali, u tadanjim okolnostima i uslovima, kulturno-prosvjetne centre za hrvatsko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini. Tako su pojedini samostani, u skladu sa
94

Daja, dr. Sreko M.: Svijet politike i franjevatvo u Europi 14. stoljea, zbornik radova sa znanstvenog skupa, str. 35. 342

Filozofija, kutura, umjetnost

naobrazbom fratra i njegovim smislom za iri prosvjetni rad u narodu, predstavljali istinska i znaajna kulturna sredita: Fojnica, posebno za vrijeme fra Ivana Jukia, Kreevo u vrijeme fra Grge Martia, Mostar u vrijeme fra Frana Milievia, Sutjeska u vrijeme fra Stjepana Markovia, Tolisa u vrijeme fra Martina Nedia.95 Kao istaknuta sredita religijskog, obrazovnog i kulturnog djelovanja u periodu osmanske uprave istiu se: Fojnica, Kreevo, Kraljeva Sutjeska i Mostar. U kasnijem periodu osmanske uprave, tanije 1859. god., takvo sredite bilo je i Livno i Gua Gora, a od 1874. god. osnivaju se samostani i u Tolisi i Plehanu. U vrijeme osmanske uprave bosanska vikarija bila je podijeljena na samostane pod Turcima i samostane u slobodnim zemljama: od 1514. god. postojala je Vikarija Bosne Srebrenike i Vikarija Bosne Hrvatske. Vikarija Bosne Srebrenike imala je 12 samostana: Zvornik, Srebrenica, Olovo, Sutjeska, Fojnica, Kreevo, Rama, Konjic, Mostar, Ljubuki, Zaostrog i Makarska.96 Poetkom XVII stoljea bosanska franjevaka provincija imala je 17 samostana. Jedan od najznaajnijih oblika kulturnog ivota, u kojem su vodeu ulogu imali franjevci, bile su kole i rad na opismenjavanju stanovnitva. kole su osnivane uz samostane, i bez obzira to ih ne moemo spominjati u kontekstu dananjeg znaenja kolske institucije, jer i nema veliki broj podataka koji ukazuju da su ih pohaali i drugi osim polaznika za potrebe crkve, one ipak predstavljaju prava ognjita pismenosti, ne samo za one koji su ih pohaali nego i za najbliu okolinu samostana gdje su egzistirale. Veoma je zanimljivo pismo jednog vatikanskog emisara koji izvjetava u XVII stoljeu da je u Bosni naao vie pismenih nego u zadarskoj nadbiskupiji.97 Za potrebe vlastitog obrazovanja, pored kolovanja u domaim samostanima, bosanski franjevci su odlazili na vie teoloke kole u Italiju i Austro-Ugarsku, te filozofska uilita u Naicama, akovu, Velikoj Baji i Gradici. Tako je provincijal fra Luka Dropulji poslao u Be fra Matu Krstievia s molbom da se
Papi, Mitar: Tragom kulturnog nasljea, Sarajevo, 1976, str. 111. Pandi, dr. Bazilije: Franjevaki misionari na Balkanu u tursko doba, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Sedam stoljea bosanskih Franjevaca 12911991, Samobor, 1994, str. 96. 97 Prema fra Jeleni Julijanu bosanski redodravnik fra Ante Gabeljak uputio je pismo Vjeroplodnici 06. februara 1685. god. i u njemu kae da u Bosni ima vie ena i obana koji znaju itati i pisati, to e se jedva nai u zadarskoj nadbiskupiji.
96 95

343

broj pitomaca iz Bosne povea, emu je i udovoljeno, te je u prvoj polovici 19. stoljea veliki broj studenata studirao u Beu (nekad ih je bilo i do 35).98 U periodu osmanske uprave cjelokupno duhovno stvaralatvo hrvatskog naroda bilo je posredno ili neposredno vezano za katoliku crkvu, a to ujedno znai za franjevaki red. Gotovo svi oblici umjetnosti: slikarstvo, arhitektura, skulptura i muzika, ispoljavani su u crkvama i samostanima. Domai hrvatski slikari i graevinari bili su zadueni za graevine i njihovo dekoriranje, ponekad uz pomo slikara, kipara i drugih umjetnika iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i posebno Dubrovnika. Franjevake osnovne i srednje kole Kada govorimo o pedagokoj djelatnosti franjevaca potrebno je istai da su prve savremenije organizirane osnovne kole otvarane poetkom XIX stoljea. U ovim kolama nastavu su izvodili iskljuivo franjevci, a pri kraju osmanske uprave i redovi asnih sestara milosrdnica.99 kole su, po svom programu, obuhvatanju djece i organizaciji nastave, imale svjetovni karakter i kao osnovu nastavni plan i program kao u Hrvatskoj i Slavoniji. Prva kola asnih sestara osnovana je u Sarajevu (1871), zatim u: Mostaru (1872), Docu kod Travnika, Banja Luci (1872) i Livnu (1874), dok je prva, savremeno organizirana osnovna kola, osnovana u selu Tolisi, a osniva je bio fra Ilija Starevi, a poslije ove osnivaju se sline kole i u drugim mjestima, tako da je broj kola pri kraju turske uprave iznosio oko 54.100 U Fojnici, Kreevu i Kraljevoj Sutjesci radile su tri kole, koje su smatrane gimnazijama, iako programski nisu bile na nivou gimnazija, a uglavnom su sluile kao nastavna priprema za one franjevce, koji su odluili daljnje kolovanje nastaviti van Bosne i Hercegovine. Osim isto vjerskih kola u samostanima, u drugoj polovini XIX stoljea pri kraju osmanske uprave, osnovane su i
Valjan, dr. Velimir: Filozofsko-teoloko obrazovanje u Bosni Srebrenoj - s posebnim naglaskom na 19. i 20. stoljee, navedeni znanstveni skup iz Samobora 1994, str. 221. 99 Prema navedenom djelu fra Julijana Jelenia, str. 339346, drube milosrdnica su postojale u Sarajevu, Derventi, Banjluci, Lijevnu i Fojnici. 100 Prema jednom izvjetaju upuenom austrijskom konzulu (1853) radile su osnovne katolike kole u: Kreevu, Fojnici, Docu kod Travnika, Varcaru, Jajcu, Livnu, Skoplju Bugojnu, Ulicama, Tolisi i Vareu, te se navode jo 22 mjesta, meu kojima i Sarajevo, gdje bi trebalo otvoriti nove kole. 344
98

Filozofija, kutura, umjetnost

tri male realke: u Sarajevu (1865), Livnu (1855) i Fojnici. U Livnu / Lijevnu je radio uitelj iz Dalmacije Ivan Ljubenkov, dok je u Sarajevu prvi uitelj bio Franjo K. Franjkovi iz Vinkovaca, a po njegovom odlasku fra Jako Mari. Putem tabele prikazane su franjevake osnovne kole u 3 okruja:
Vrsta kole: OSNOVNA Broj OKRUJE kole Sutjeko 1. posavsko 2. 3. 4. 5. Fojniko 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 1. Mjesto kole Iznajmljena kua u Kr. Sutjesci Iznajmljena kua u Tuzli Stara kola u Tolisi Novosagraena kola u Vidovicama Od upljana sagraena kola u Vidovicama U Lijevnu U Skoplju U Jajcu U Varcaru U Docu kod Travnika U Brestovskom U Fojnici U Kreevu Uitelj-ica Fra Domin Brki jedna katolkinja Fra Bla Petrovi Fra Bartol Krajinovi Fra Stjepan Juri Fra Franjo uri Fra Lovro Vuci Fra Andrija Jurievi Fra Franjo Franjkovi Fra Ilija Katavi Fra Filip Kuni Fra Josip Tuci Fra Ivo kori Broj uenika 50 29 55 37 35 46 43 36 63 40 35 52 47

Kreevsko

Vano je napomenuti da je putem tabele predstavljen Izvjetaj / Izvjee o osnovnim kolama od 09. novembra/studenoga 1854. god., koji predstavlja ne samo prikaz djelotvornosti bosanskih franjevaca na polju osnovnog kolstva, nego i solidnu bazu za potporu osnivanja novih kola. Franjevci su posveivali veliku panju muzikom obrazovanju, crkveno pjevanje je bilo najvaniji dio crkvene muzike, te je bilo veoma vano da uitelji pjevanja budu to

345

struniji, da bi kod uenika razvili interes za muziku umjetnost i pjevanje u crkvi.101 Samostani su obino imali klavire, a crkve orgulje. U kolama se pjevanje poduavalo uz harmonij ili violinu. Crkveno pjevanje se uilo prije ili poslije mise nedeljom, a bilo je i zahtjeva da se u okviru reforme crkvenog pjevanja tri puta sedmino prakticira pjevanje u grupama (od 1520 uenika). Ovo pjevanje je imalo poseban akcenat na obrazovanju govora u vezi sa formiranjem glasa, buenju i razvoju sluha i osjeaja za ritam, razvoju muzikog vaspitanja na osnovama harmonije, te formiranju muzikog ukusa. Franjevake osnovne kole prestale su sa radom 1883. god. U narednoj tabeli predstavljen je izvjetaj/izvjee o osnovnim kolama od 10. septembra/rujna 1855. god.:
Vrsta kole: OSNOVNA OKRUJE Sutjeko posavsko Broj kole 1. 2. 3. 4. 5. 6. 1. 2. 3. 4. 5. 1. Mjesto kole Vare D.Tuzla Tolisi Domaljevac Vidovice Ulice Fojnica Skoplje Lijevno Jajce Dolac Kreevo Broj uenika 73 18 53 43 63 30 32 18 67 32 64 56

Fojniko

Kreevsko

Naredna tabela donosi pregled franjevakih osnovnih kola u 1877. god., dakle na kraju vladavine osmanske uprave. U njoj su navedena imena uitelja osnovnih kola iz tog perioda. S obzirom na injenicu da su franjevci posveivali veliku panju muzikom obrazovanju, pjevanju i sviranju, moemo realno pretpostaviti da su navedena imena franjevaca-uitelja u okviru svojih pedagokih i

U rukopisu Svatenjak, koji je priredjivao O. fra Angjeo Nui, nalazi se podatak da je u Mostar 1876. god. dopremljen prvi klavir, a fra Nui je uveo praksu poduavanja djece u sviranju misa i drugih hrvatskih pjesama i pjevanju uz klavir prema Ferovi, dr. Selma: Teorija i praksa muzikog vaspitanja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1991, str. 15. 346

101

Filozofija, kutura, umjetnost

vjerskih dunosti dali svoj doprinos i u razvoju muzike djelatnosti, naobrazbe i kulture.
SAMOSTANI Kraljeva Sutjeska KOLE - OSNOVNE Kr. Sutjeska Vare Tuzla Ulice Fojnica 102 Busovaa Jajce Podmilaje Varcar Dobretii Bugojno Skoplje Kreevo Kreevo Sarajevo Teanj Lijevno Gua Gora Lijevno Dolac Oraje Peine Buii Vitez Zenica Varcar Dubica Potoani Foa Tolisa Vidovice Domaljevac Tremonica Dubrave Banjaluka Gradika Biha UITELJI Fra Domin Dugonji Fra Domin Franjkovi Fra Pavao Pavlovi Fra imo Oroli Fra Bono Kalamut Pomo. fra Mijo Batini Fra Mijo Duji Nadzornik fra Anto Kneevi isto isto isto Fra Petar Jazvi Fra Pavao Mandi Fra Anto Androevi Fra Anto Vili - kateheta Fra Jako Mari Fra Luka Kriti Fra Andrija Tomi Pomo. fra Pavao Kovaevi Fra Ilija Gjebi Fra Franjo Omrenovi Fra Marijan Tuzlani Fra Mijo Ilijaevi Fra Anto uri Fra Filip Dujmui Fra Nikola Mandi Fra Jozo Juri Fra Ilija Oroli Fra Ilija Damjanovi Fra Mato Prgi Fra Jako Boi - kateheta Fra Marijan Janji Fra Andrija Petrovi Fra Ilija Benkovi Fra Matija Mikovi Fra Ivo Gjebi Fra Filip ero Fra Nikola Franji

Fojnica

Plehan

Tolisa

Petrievac

Osnovna kola u Fojnici je u poetku radila kao osnovna, ali se zadnjih godina rada postepeno pretvarala u realku. 347

102

Iz navedenog djela dr. fra Julijana Jelenia saznajemo podatak koji ide u prilog ranije navedenog kako se u Lijevnu zna da je pokojni fra Andrija Tomi uio svoje uenike hrvatske narodne pjesme: Oj Slavonci i Hrvati, Boe ivi, Mi smo brao hrvatskoga sinci plemena i druge. Osim franjevaca i asnih sestara u kolama su radili i svjetovni uitelji: u Lijevnu Jerko Abramovi (18681869), Josip Torbarina, Marko Galinovi (18721873), u Sarajevu Franjo K. Franjkovi (18651869), a u Docu Boo Vuksanovi (18701873). Osim osnovnih kola, kola sestara milosrdnica i realki, u periodu osmanske uprave franjevci su osnovali i gimnazije. Prema nekim izvorima do njihovog osnivanja i reformiranja dolo je zbog problema koji su se pojavili oko kolovanja bosanskih franjevaca u dravnim hrvatskim i ugarskim gimnazijama: veoma slab nadzor, povremeni nedostatak profesora i sl., te da bi po zavretku gimnazija bosanski franjevci mogli nastavljati kolovanje u italijanskim, hrvatskim i ugarskim bogoslovnim zavodima. Jedan od franjevaca, koji je sticao teoloku i muziku naobrazbu u inostranstvu, bio je i Mato Banjaluanin, s pravim imenom fra Matthaeus Bartl, koji je vjerovatno bio njemake ili eke narodnosti i ivio u drugoj polovini XVII stoljea, te je bio jedan od prvih u nizu stranaca koji su uestvovali u izgraivanju bosanskohercegovake muzike kulture i to ne samo kao uitelji, nego i kao kompozitori i dirigenti. 103 Posebno je za ovaj period znaajno ime reformatora fra Stjepana Marijanovia, koji je u svom djelu: Systema litterarium directione scholarum provinciae bosnensis deserviens proveo reformaciju franjevakih gimnazija. U ovom djelu fra Marijanovi govori o nunosti i koristi stalnog kolskog sustava, prema kojem kolsku godinu dijeli na dvije epohe ili dva semestra: I (prvi) semestar poinje iza Male Gospe (8. septembra) i traje do kraja februara, a II (drugi) semestar poinje iza iste srijede i traje do 1. augusta, dok odmor traje samo 8 dana. Velika se panja pridaje djelatnosti uitelja, koju moe obavljati samo sposobna osoba. Zanimljivo je da se u ovim pravilima nalae da se uenici oslobode od hora (osim kandidata za tu muziku djelatnost), da im to ne bi oduzimalo potrebno vrijeme za nauke.

Pozaji, Mladen: Razvoj horske muzike u Bosni i Hercegovini, Jugoslovenska muzika revija ZVUK, br. 2, Sarajevo, 1977, str. 53. 348

103

Filozofija, kutura, umjetnost

U franjevakim samostanskim gimnazijama muzika naobrazba bila je zastupljena uglavnom kroz predmet Pjevanje. U franjevakoj gimnaziji u Visokom nastava Pjevanja bila je planirana za I, II, III i IV razred sa po dva asa sedmino, a u franjevakoj gimnaziji u irokom Brijegu pjevanje se izuavalo od I V razreda (po dva asa sedmino). Nadbiskupska velika gimnazija u Travniku bila je II osmorazredna srednja kola u Bosni i Hercegovini i u njoj se Pjevanje prakticiralo kao neobavezan predmet, tri puta sedmino. Ova gimnazija je posjedovala i svoj orkestar, koji je najee nastupao u gimnazijskoj dvorani, a koja je 1901. god. preureena, da bi pozornica mogla biti podeena za orkestar. Hor ove kole je bio muki i mjeoviti i izvoene su dvoglasne i etveroglasne pjesme. Osim svjetovnog njegovalo se i najvanije crkveno pjevanje. Instrumentalni fond kole inila su tri harmonija, dva klavira, rog, piston i druge trube, frule, klarineti, pozaune i gudai. Pravo ime ove gimnazije bilo je Velika nadbiskupska gimnazija travnika i nadbiskupsko djeako sjemenite. Nastavnici su bili uglavnom sveenici, ali se kasnije zapoljavaju i svjetovna lica. Nastavni kadar je bio veoma obrazovan i mnogi su bili aktivni saradnici poznatih svjetskih naunih asopisa, a veliki broj nastavnika-sveenika je imao titule doktora egzaktnih nauka. Za irenje mree kola, ali i za cjelokupan kulturni ivot hrvatskog stanovnitva u tom periodu, najvie su bili zasluni fra Ivan Frano Juki i fra Grga Marti. Pored njih znaajni stvaraoci i aktivisti, koji svojim radom njeguju temeljne tradicije franjevake kulturne akcije i knjievnosti, narodne orijentacije i bosanskog patriotizma, bili su: fra Marijan unji, fra Martin Nedi, fra Petar Bakula i fra Anto Kovaevi.104 Fra Ivan Frano Juki (Banja Luka, 1818 Be, 1857) pismenost je stekao u Fojnikom samostanu, daljnje kolovanje nastavio je u Zagrebu, te studij u Maarskoj. Fra Juki je upravo i bio u sreditu svih naprednih kulturnih i prosvjetnih aktivnosti, koje su vezane za prvu polovinu XIX stoljea: osnivanja prvih kola za djecu kranske religije i pokretanje mnogih kulturnih i prosvjetnih inicijativa. Uz sve ove djelatnosti uvijek je isticao snana patriotska osjeanja za Bosnu i potrebu dobrih odnosa meu njenim stanovnitvom, bez obzira na vjersku pripadnost. Bosnu je
Lovrenovi, dr. Ivan: Unutarnja zemlja kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1999, str. 126. 349
104

doivljavao kao bogato i plodno, ali neobraeno podruje. Posebnu pogodnost u periodu njegovog djelovanja ini dokument Gilhanski hatierif iz 1839. godine kojim se, poslije Ahdname, stvaraju jo povoljniji politiki uslovi u okviru turske uprave: garantuje sloboda linosti, pravo kolovanja svim stanovnicima u okviru Uprave, bez obzira na vjersku pripadnost, pravo na sticanje imanja i pravo uea u Upravi.105 Pored kola, koje je osnovao i u nekima od njih i radio kao uitelj, fra Juki je bio i pokreta i osniva velikog broja kulturnih i naunih institucija u Bosni. Vrijeme u kojem je djelovao nazvao je vijekom prosvjete u kome se zavode uiteljita i stvaraju uionice. Kao osniva i predava radio je u koli u Varcar-Vakufu (sadanjem Mrkonji-Gradu), koju je osnovao 1849. god. i koja je bila jedna od prvih svjetovnih kola tog vremena na naim prostorima.106 U Bosni je pokrenuo prvi asopis (1850) pod nazivom Bosanski prijatelj, skupljao je arheoloke raritete i oformio svoju arheoloku zbirku, za koju je rekao: elim metnuti poetak Bosanskom muzeju, ako to ne moe biti to u nastojati da doe u slavnjanske ruke.107 Radio je i na ostvarivanju ideje prvog kulturnog drutva Kolo bosansko i napisao je prvu historiografsko-geografsku sintezu Zemljopis i poviestnica Bosne. Fra Grga Marti (18221905) uglavnom se, pored sveenike slube, bavio drutveno-politikim pitanjima i literarnim stvaralatvom. Ali ni njegov angaman u osnivanju i razvoju mree kola nije zanemarljiv. Fra Grga se pojavljuje kao redaktor neke vrste malog kolskog zakona iz 1854. god., putem kojeg su regulirana gotovo sva pitanja vezana za rad kola: finansiranje, udbenici, ispiti i sl. U ovim propisima nalazi se i prva rejonizacija katolikih kola u Bosni i Hercegovini, te su predviena tri kolska nadzornika: za Posavinu, Krajinu i kole u srednjoj Bosni. Jedan od lanova ovih propisa nalagao je potrebu da se daroviti i posebno inteligentni mladii alju na vie kole u Zagreb, Be i Carigrad.

Prema Imamovi dr. Mustafi Hatierif od Gulhane proglaen je 3. novembra 1839. god. 106 Lovrenovi, dr. Ivan, n.d., str. 127. 107 Prema Papi Mitru fra Juki je veoma zamjerio jednom kuprekom fratru to je neki bosanski raritet poklonio francuskom konzulu. 350

105

Filozofija, kutura, umjetnost

Kao pedagog fra Grga je radio u samostanskoj koli u Kreevu i to kao profesor raznih klasa, u periodu od tri godine. Na osnovu inicijative i akcije fra Grge i preporuke tadanjeg valije Osman-pae Topala, upuene u Carigrad, osnovana je (1865) kola u Sarajevu, uz veliku materijalnu donaciju iz Carigrada i svih domaih upravnih i gradskih struktura i vjerskih zajednica. kolu su pohaali i mladii i djevojke, bez obzira na vjersku pripadnost.108 Uila su se oba pisma i italijanski jezik.109 Fra Grga je, po osnovanju ove kole, napravio i nova kolska pravila o organizaciji kole i nastave: nastavni plan kole, organizacija kolske godine, odravanje ispita, upotreba udbenika, finansiranje kole i sl. Prvi uitelj u ovoj koli bio je Franjo Frankovi iz Vinkovaca, koji je bio jedan od prvih svjetovnih uitelja u franjevakim katolikim kolama. Fra Grgina kolska pravila po prvi put donose propisane kolske kvalifikacije za uitelje, u kojima se kae da uitelj mora da ima svjedodbu svoga osposobljenja. Pravilo o ispitima je donijelo obavezu javnosti ispita u koli, pred visokim slubenim licima. kola je imala tri razreda i trajala je do kraja osmanske uprave. Fra Grga je bio i inicijator dovoenja asnih sestara iz Zagreba, radi otvaranja enskih katolikih osnovnih, a kasnije i srednjih kola, najprije u Sarajevu, a poslije i u drugim mjestima. Od tog perioda, tanije 1871. god., poinje redovno kolovanje djevojica iz katolikih porodica u Sarajevu, a kasnije u Docu kod Travnika, Derventi, Zenici, Tuzli, Bihau, Banjoj Luci i drugim mjestima. Fra Grga je brinuo i o finansiranju ovih kola. U vrijeme kada je odlazila osmanska uprava u Bosni i Hercegovini je bilo 35 katolikih osnovnih kola koje su odravali franjevci. Dolaskom Austro-Ugarske uprave u Bosnu fra Grga je preao u Kreevo i od tada se uglavnom bavio onim kolama, koje su namijenjene kolovanju mladih sveenika. Te kole su imale novi kolski sistem, koji je osnovao fra Stjepan Marjanovi. kole su programski bile na nivou nie gimnazije, neke od njih su vremeno postale pune gimnazije, u poetku su se u njima kolovali
Prema nastavnom planu i programu kola je odgovarala tadanjim osnovnim kolama, sa proirenim programom iz nekih predmeta, kao to su strani jezici, ali je ipak spadala u kategoriju realki. 109 Italijanski jezik je bio u trgovini u iroj upotrebi, a i kola je dobivala znatnu materijalnu pomo od italijanske vlade. 351
108

iskljuivo katolici koji su se spremali za poziv sveenika, a kasnije su primale i ostalu katoliku djecu, te djecu drugih religija. Fra Grga je djelovao u jednoj takvoj koli u Kreevu, koja se kasnije preselila u Guu Goru kod Travnika, a zatim u Visoko, gdje se razvila u punu franjevaku gimnaziju i sjemenite. Godine 1871. u Vilajetskoj tampariji tampan je Poetni zemljopis za katolike uionice u Bosni, iji je autor bio fra Grga. Za cjelokupnu djelatnost, a posebno iz oblasti nauke i umjetnosti, fra Grga Marti je odlikovan ordenom gvozdene krune III reda Der Orden der eisernen Krone III Classe 17. decembra 1894. god. Fra Grga Marti je ovo visoko priznanje dobio na prijedlog kotarskog predstojnika Mollinarya i zajednikog ministra finansija Kallaya, koji je upuen Zemaljskoj vladi 27. oktobra 1894. godine.110 Muzika djelatnost franjevaca Muzika-kulturna djelatnost franjevaca uglavnom je bila vezana za bogosluenje. Pjevanje je u franjevaca, u bosanskoj vikariji i u Bosni i Hercegovini uope (po dolasku franjevaca na ove prostore), bilo sastavni dio liturgije, koja je prakticirana na latinskom jeziku, ali na nain da se dijelovi koji se na glas govore ili pjevaju (poslanice, Evanelje, vjerovanje i slino) i na latinskom i na hrvatskom govori ili pjeva.111 Pjevanje je bilo Grgurevo, ali su se sluili i raznim drugim nainima pjevanja, u skladu sa karakteristikama krajeva iz kojih su franjevci dolazili.112 Muzika je, uz druge umjetnosti, u periodu osmanske uprave, veoma zanimala bosanske franjevce, to se moe vidjeti iz mnogobrojnih muzikih izvora i dokumenata koji se jo nalaze u franjevakim bosanskim samostanima. U Franjevakom samostanu u Kraljevoj Sutjesci nalaze se misne molitve i pjesme s notama, te rukopisna kolska knjiga o muzici Regulae cant.plani pro incipientibus. Ova knjiga ima dva dijela, autor je Fr. Matheus Bartli a Felsu Dios, vel a Bagna luca, sribebat 1687, a iza naslova i
Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, redaktor Risto Besarovi, Arhiv BiH - Sarajevo, 1968, str. 267278. 111 Fra Jeleni, dr. Julijan: Kultura i bosanski franjevci I svezak, Sarajevo, 1990, str. 107. 112 Prema fra Jeleni Julijanu i pjev koji se nalazi u Misalu, a potjee iz kraja XIV ili poetka XV stoljea i nalazi se u franjevakom samostanu na Koruli, vjerovatno je samo varijacija pjevanja nekih franjevaca. 352
110

Filozofija, kutura, umjetnost

autorovog imena nalazi se teoretsko uputstvo za poetnike u sviranju i pjevanju na italijanskom jeziku i pisano gotikim slovima. Pored ovog autora spominje se i fra Marijan Al(j)ini, sa muzikim djelom iz 1694. god., zatim fra Andrija Imoanin, koji je bio poznat kao pjeva cantor praeclarus. Franjevci koji su se bavili muzikom djelatnou bili su i dirigenti horova samostanskih crkava, a pjevanje je bilo uglavnom prema osnovama Psalterium Romanum, koji je 1724. god. izdao u Mlecima Nikola Pezzana i Graduale Romanum, koji je Pezzana izdao 1730. god. U ovom periodu su Franjevci, koji su se kolovali u Toskani Italija, adaptirali i na nae prostore donijeli dananji nain pjevanja misnih molitava, Evanelja i Poslanica.113 Osnovne karakteristike tretmana muzike kod franjevaca jesu da je muzika sluila buenju i njegovanju, ne samo religioznih, nego i nacionalnih osjeaja i tradicije. Mnogi franjevaki samostani predstavljaju riznicu muzikog blaga kao svjedoanstva bogate djelatnosti franjevaca na naim prostorima. Jedno od tih djela jeste i muziko djelo nepoznatog autora i nepreciznog datuma nastanka 1827. ili 1857. god., pod nazivom Unesosce u kuciczu Boxiu sklad i nacin Czarkovnoga pripivagnia kako ga pako josc.........izitri veliki Gargur. Ovaj vrijedni muziki primjerak vlasnitvo je franjevakog samostana u Kraljevoj Sutjesci, jer ga je kupio, vjerovatno poslije smrti autora, upravitelj samostanskog hora fra Mijo Pavlovi i napisano je za samostansku kolsku omladinu, koju su pouavali pjevanju upravitelji samostanskih horova ili posebni uitelji.114 Upravitelji horova bili su ujedno i uitelji omladine u pjevanju. Tako Slubeni zapisnik Bosne Srebrene iz 1829. god. nalae upraviteljima franjevakih horova da svake nedelje, barem po jedno sakupljaju mlade i pouavaju je u Grgurevu pjevanju. Upravitelji samostanskih horova sabirali su i prepisivali za horove potrebni notni materijal, tako da gotovo svi samostani imaju razne prepisane zbirke. Neki od franjevaca horskih upravitelja bili su posebno zasluni za njegovanje i razvoj muzike djelatnosti:

113 114

Fra Jeleni, dr. Julijan, n. d., str. 248. Fra Jeleni, dr. Julijan, n. d., str. 582. 353

 Fra Filip Ljubas autor zbirke: Varia Kyrie,Gloria, Credo, koju je 1853. god. prepisao u Bolonji i 1872. god. uredio za Guogorski samostan; Fra Stjepan Marijanovi autor zbirke: Missae novissimae sanctorum, koja je zavrena 1846. god.; Fra Vice Vici pedagog, orgulja, zborovoa i kompozitor, koji je najvei dio svoje sveenike djelatnosti obavljao u Fojnici; Pored navedenih franjevaca kao horski upravitelji djelovali su i: Mijo Pavlovi (Michael Pavlovich), Jozo Bari, Grgo Kotromani, Aneo Galvoevi, Petrus Franich, Petar Tomi, Ilija Tvrtkovi, Ivo Kotari, Stipe Tometinovi, Ivo Tvrtkovi Senjo i Andrija Buzuk, te orguljai: Pavao Alaupovich, Stipo Soldi i Pavao Putljievi. Potrebno je istai da je znatan broj franjevaca bio veoma svestran u bavljenju muzikom, jer su bili i: kompozitori (ili su prireivali crkvena djela za izvoenje), horski upravitelji, orguljai i muziki pedagozi. Muzika djelatnost franjevaca svakako je umnogome obogaena poetkom XIX stoljea, kada je 5 samostana u BiH dobilo i svoje prve orgulje: samostan u Fojnici 1801. god. (ove orgulje su bile prve u BiH), dok su 1804. god. orgulje nabavljene i za samostan u Kreevu, zatim u Guoj Gori 1860. god., te u Kraljevoj Sutjesci 1865. god. i Tolisi 1896. god. Bosanskohercegovaki franjevci su, u januaru 1887. god., u Sarajevu pokrenuli svoj mjeseni asopis Glasnik Jugoslavenskih franjevaca, iji je prvi urednik bio fra Jerko Vladi, vjerouitelj na Sarajevskoj gimnaziji. Od 1895. god. list je dobio naziv Glasnik franjevaki, a urednici su bili: I. Struki, A. Brkovi i Jeronim Vladi. Prvi podatak o bosanskoj umjetnikoj muzici upravo je vezan za franjevce i datira iz 1687. god. kada je fra Matthaeus (Mateus) Bartl, u hronikama spominjan kao Mato Banjaluanin, izdao knjiicu Regule kantus plani pro incipientibus, to u prevodu znai Pravila crkvenog pjevanja za poetnike. Ova knjiica je pisana na italijanskom jeziku i sadri pjesme na latinskom i naem jeziku. Slinu knjiicu sedam godina kasnije izdao je fra Marijan Al(j)ini, a 1827. god. nepoznati autor.115
115

Pozaji, Mladen: Muzika u Bosni i Hercegovini do osloboenja, lanak koji je objavljen 1953. godine kao pisana radio emisija, a koji je priredio 354

Filozofija, kutura, umjetnost

Iako u ovom izlaganju o najpoznatijim franjevcima u Bosni i Hercegovini u periodu turske i austrougarske uprave za neke od njih nismo naveli njihovu linu muziku djelatnost, jer nismo pronali takve podatke, a to opet ne znai da se (i) oni i takvom djelatnou nisu bavili, moemo sa sigurnou rei, iz onog to smo o njima i njihovoj djelatnosti pronali i naveli, uz franjevce koji su bili istaknuti horski upravitelji, kompozitori i orguljai, da su svi oni svojim pionirskim, ali krupnim koracima u osnivanju i razvijanju kolstva i muzike djelatnosti u Bosni i Hercegovini, dali veliki doprinos. I u njihovoj sveenikoj praksi, kao i u pedagokoj i muzikoj djelatnosti, kroz kole koje su u nastavnom programu imale predmet pjevanje a koje su franjevci osnivali i u njima radili, kao i kroz razliite vidove i oblike iznimne i bogate muzike djelatnosti, nalazili smo namjere i nastojanja franjevaca da svojim linim i kolektivnim zalaganjem naprave i afirmiraju vrijednosti, koje iz ovovremenskog sagledavanja predstavljaju istinsku riznicu duhovnog blaga nae zemlje. ZAKLJUAK Franjevaki samostani su bili kulturno-prosvjetni centri, istinska kulturna sredita, i to: Fojnica u vrijeme fra Ivana Jukia, Kreevo u vrijeme fra Grge Martia, Mostar u vrijeme fra Frana Milievia, Sutjeska u vrijeme fra Stjepana Markovia, Tolisa u vrijeme fra Martina Nedia. Franjevci su osnivali osnovne kole, u kojima su i izvodili nastavu uz izvjestan broj svjetovnih uitelja, a pri kraju osmanske uprave nastavu su izvodile i asne sestre milosrdnice. Posebno su njegovali crkveno pjevanje, isticali su vanost strunosti uitelja pjevanja, obuavali su svoje uenike i sviranju na klaviru i orguljama. Osnivali su i franjevake gimnazije, u kojima se predmet pjevanje izuavao u etiri razreda (u nekim i u pet razreda) i te gimnazije su imale svoje orkestre i nastavni kadar od kojih su mnogi bili doktori egzaktnih nauka. Franjevci su bili ne samo pedagozi nego i kompozitori (fra Marijan Al(j)ini), dirigenti (fra
avlovi dr. Ivan za asopis Muzika, god.V, br.2 (18), juli-decembar 2001. god., str. 7. 355

Filip Ljubas i fra Stjepan Marijanovi), kantori (fra Andrija Imoanin), autori mnogih knjiga o muzici i pedagokih asopisa (fra Mateus Bartl-Mato Banjaluanin i fra Marijan Al(j)ini. Njihova bogata djelatnost predstavlja istinsko i neprocjenjivo kulturno i pedagoko blago Bosne i Hercegovine. LITERATURA Daja, Sreko M, Svijet politike i franjevatvo u Europi 14. stoljea, u: Karamati, M. (ur.), Zbornik radova. Znanstveni skup Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991, Sarajevo, 1820. 4. 1991, Samobor: Franjevaka teologija Sarajevo, 1994. Dambo, Jozo, Povijest mentaliteta jedan historiografski pristup fenomenu bosanskog franjevatva, u: Karamati, M. (ur.), Zbornik radova. Znanstveni skup Sedam stoljea bosanskih franjevaca 12911991, Sarajevo, 1820. 4. 1991, Samobor: Franjevaka teologija Sarajevo, 1994. Ferovi, Selma, Teorija i praksa muzikog vaspitanja i obrazovanja u BiH, Sarajevo: Veselin Maslea, 1991. Ferovi, Selma, Novi pristup muzikom nasljeu BiH kroz udbenike, Naa kola, 1996. Jeleni, Julijan, Kultura i bosanski franjevci , I, Fototip izdanja iz 1912, Sarajevo: Svjetlost, 1990. Jeleni, Julijan, Kultura i bosanski franjevci, II, Fototip izdanja iz 1915, Sarajevo: Svjetlost, 1990. Lovrenovi, Ivan, Unutarnja zemlja - kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb: Durieux, 1999. Pandi, Bazilije, Franjevaki misionari na Balkanu u tursko doba, u: Karamati, M. (ur.), Zbornik radova. Znanstveni skup Sedam stoljea bosanskih Franjevaca 1291-1991, Sarajevo, 1820. 4. 1991, Samobor: Franjevaka teologija Sarajevo, 1994. Papi, Mitar, Tragom kulturnog nasljea, Sarajevo: Svjetlost, 1976. Pozaji, Mladen, Razvoj horske muzike u Bosni i Hercegovini, u: Jugoslovenska muzika revija ZVUK, br.2, Sarajevo, 1977. Pozaji, Mladen, Muzika u Bosni i Hercegovini do osloboenja, priredio avlovi, I., Muzika, V, 2001.
356

Filozofija, kutura, umjetnost

Pulji, elimir i Topi, Franjo, Kranstvo Srednjovjekovne Bosne radovi simpozija povodom 9 stoljea spominjanja bosanske biskupije /10891989./, Studia Vrhbosnensia 4, Sarajevo: Vrhbosanska visoka teoloka kola, 1991. Valjan, Velimir, Filozofsko teoloko obrazovanje u Bosni Srebrenoj s posebnim naglaskom na 19. i 20. stoljee, u: Karamati, M. (ur.), Zbornik radova. Znanstveni skup Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991, Sarajevo, 1820. 4. 1991, Samobor: Franjevaka teologija Sarajevo, 1994.

357

Summary None of the Bosnian historic periods (religious, educational nor cultural) can be researched nor displayed something that has already been researched, without mentioning the Franciscans from their arrival to our territory-18th century. Coming from Italy, Germany and Spain in Bosnia they brought in the cultural attitudes of the developed European surroundings. Regarding their local origin, they connected very specifically those attitudes with Bosnian culture and enormously contributed to wide-spread applying of their advanced attitude to culture and pedagogy with respect, emphasis and cultivation of tradition. The Franciscans monasteries were cultural-educational centers, truly cultural centres like as: Fojnica at the time of fra Ivan Juki, Kreevo at the time of fra Grga Marti, Mostar at the time of Frano Milievi, Sutjeska at the time of fra Stjepan Markovi, Tolisa at the time of fra Martin Nedi. The Franciscans founded primary schools, where a certain number of theological teachers taught and also the nuns at the end of Ottoman Authority. The choir singing was specially cultivated. They emphasised the importance of singing teachers qualifications, they taught their students playing the piano and the organ. They also founded the Franciscans grammar schools where singing as the subject was taught in four grades (in some grammar schools in five grades). Those grammar schools had their own orchestras and high educated teaching staff (some of the teachers had PhD titles). The Franciscans were not only pedagogists but composers as well (fra Marijan Al/j/ini), conductors (fra Filip Ljubas and fra Stjepan Marjanovi), cantors (fra Andrija Imoanin), the authors of some music books and pedagogical magazines (fra Mateus Bartl-Mato Banjaluanin and fra Marijan Al/j/ini). Their rich activity presents true and precious cultural pedagogical treasure of Bosnia and Herzegovina.

358

Filozofija, kutura, umjetnost

Muris Bajramovi

POSTMODERNISTIKI ROMAN U BOSNI I HERCEGOVINI

Saetak U radu se koriste metode poststrukturalizma, najprije dekonstrukcija, zatim komparativna i hermeneutika metoda. Cilj rada je dovesti u vezu romanesknu produkciju XX i XXI stoljea sa stanjem kulture u BiH. Postmodernistiki roman nije simplificirana knjievna vrsta. On, zapravo odslikava jedno stanje, stanje postmoderne. Time se u postmodernistikom romanu njeguje vie tipova znanja, koja su antimodernistiki koncipirana. S druge strane, postmodernistiki roman se naslanja na mreu citata iz niza diskursa: filozofskih, lingvistikih, historiografskih, kulturolokih i drugih. Ulazei u dijalog sa brojnim diskursima i pokuavajui da proizvede znaenja svijeta koji odslikava, postmodernistiki roman je nerijetko modeliran kao fragmentizirana hibridna struktura. Kakvi su to aspekti u bosanskohercegovakom romanu i kako se ta slika u odnosu lokalno globalno zrcali na kulturu/kulture u Bosni i Hercegovini? Naelno, roman e biti posmatran u sasvim novom konceptu, oznaen kao roman razlike, roman subjekta i roman stanja. U okviru rada pokuano je dovoenje u vezu slike stanja i bosanskohercegovakog drutva (a samim tim i drutvene zajednice) u okviru tri navedena primjera. Rad e kontekstualizirati mjesto kulture/kultura u Bosni i Hercegovini, i to iz ugla postmodernistikog romana, odnosno savremene knjievne produkcije. Kao zakljuak namee se injenica, da, bez obzira na naelno odslikavanje svijeta u postmodernizmu, postmodernistiki roman zrcali sliku stanja bosanskohercegovake stvarnosti i kulture, to e biti pokazano na reprezentativnim primjerima.

UVOD Ne postoji konsenzus o tome ta je to postmoderna ili ta je to postmodernizam. Pluralnosti teorijskih stavova u informatikom svijetu najbolje govore o stanju postmoderne. Razliiti teoretiari
359

umjetnosti, historiari umjetnosti ili filozofi, razliito piu o pitanju razlike izmeu postmoderne, postmodernizma, postpostmodernizma, pa ak i postmoderniteta. U ovakvom stanju teko je precizno odrediti ili odslikati sliku stanja postmodernistikog romana. Ipak u romanesknoj grai postoji nekoliko osnovnih strujanja, koje u svom haotinom kretanju unutar svoje i ka drugim kulturama, daju odreeni smisao i znaenje. Cilj ovog rada je pratiti ta haotina kretanja i pokuati mapirati njihove puteve kroz virtuelni svijet umjetnosti, odnosno knjievnosti, ali i dovesti ih u konkretnu vezu sa stvarnim svijetom, kulturom/kulturama i pojedincem koji se susree sa Drugim. STANJE POSTMODERNISTIKOG ROMANA Sveprihvaeno miljene u dananjim humanistikim naukama jeste da vlada postmoderna, odnosno postmodernizam. Neodredljiv i sveobuhvatan, postmodernizam je uspio da se, bez neke specifine i odreene definicije implementira u mnoge sfere drutvenog ivota. Njegovo polje djelovanja nije samo ogranieno na umjetnosti, kao to su slikarstvo, knjievnost, ili arhitektura, ve se diskurs postmodernizma spominje i u medicini, sportu i slino. Postmodernizam, kau teoretiari, ne znai nita i znai sve (Gellner 2000 ), postmodernizam je najprije pluralistiki pravac, odnosno stanje u kojem kolaju odreena znaenja, odnosno znaenja koja se proizvode. Takoer, pojam postmoderne je globaliziran i danas je ujednaen svugdje u svijetu. Prvi bosanskohercegovaki roman javlja se u periodu vladavine Austro-Ugarske. Od tada, sa izvjesnim kanjenjem, postoje poetiki modeli romantiarskog i realistikog romana, nakon ega slijedi faza modernistikog romana. No, bez obzira na ubrzani razvoj, ak i u doba modernizma prisutno je kanjenje u odnosu na zapadnoevropsku modernu. No, i tada pojava prvog romana, poslije ega se moe nesmetano pratiti njegov razvoj i dalje do danas, znaio je bitne promjene za kulturu i identitet jednog naroda. Danas je slika bitno drugaija. Bosanskohercegovaki roman je preao put od prosvjetiteljskog preko simbolikog do semiotikog romana (Kazaz 2004), odnosno romana postmoderne. Danas ne postoji kanjenje u odnosu na svjetsku knjievnu scenu. Postmodernsitiki bosanskohercegovaki roman javlja se sedamdesetih godina. Od ovog momenta moemo pratiti razvojnu

360

Filozofija, kutura, umjetnost

liniju postmodernistikog romana, koji u sebe involvira cjelokupnu poetiku postmodernizma, otvorenosti ka dijalogu i susretanju s Drugim. Naalost, postmodernizam je u bosanskohercegovakoj knjievnosti zaivio tek sa krvavim ratnim sukobima. Rat je tako neminovno pronaao mjesto i u knjievnosti. On se tematizira na vie naina i u vie poetikih linija, od kojih je najvanija poetika svjedoenja, koja direktno komunicira sa kulturom pamenja. Novi put koji se pokazuje jeste slika identiteta koji sebi nee dozvoliti ponavljanje zla. Barem se nadamo. Ratnim pismom, kao dijelom svoje poetike piu Tvrtko Kulenovi, Zlatko Topi, Irfan Horozovi, Nedad Ibriimovi, Devad Karahasan, Sead Mahmutefendi, Ivan Lovrenovi, Nenad Velikovi. Svi oni u vrijeme ratnih sukoba piu i objavljuju svoja djela. I nakon rata, postoji itav niz pisaca koji, uz vremensku distancu, piu o ratu i ratnim deavanjima: Goran Samardi, Muharem Bazdulj, Zilhad Kljuanin, Jasna ami, Hazim Akmadi i drugi. Bitno je istai da se ratno pismo javlja u svim knjievnim rodovima, i da je u korpusu bonjake knjievnosti najzastupljenije u oblasti romana. U ratnom pismu realiziraju se razliiti poetiki obrasci: ono predstavlja dokumentaristiku knjievnost, nerijetko sa autobiografskim elementima. To je postmimetika knjievnost, koja utemeljuje novu vrstu poetike, koju oznaavamo kao poetiku svjedoenja. U ratnom pismu se, u okviru bosanskohercegovake knjievnosti moe pratiti prijelaz iz poetike modernizma u poetiku postmodernizma, te nakon promjene poetike uoljiva je i poetika tranzicijske knjievnosti. I ovaj turi pregled ratnog pisma govori o modelima razvoja i paradigme kulture, koja se, eto, ostvaruje u knjievnosti relativno brzo. Postoji itav niz autora i itav niz romana koji su uspjeno koristili strategije, ali i taktike metafikcije u svojim romanima. Okrenuta samoj sebi, i naravno propitujui tekst i tekstualnost, metafikcija postaje pravim osvjeenjem u romanesknom iskazu. Specifikum je to da se, kako nam je romaneskna produkcija Bosne i Hercegovine pokazala, metafikcija moe koristiti bez obzira na temu. Dakle, ona je prisutna u svim generacijama postmodernistikih pisaca, bez obzira na njihov knjievni stil ili diskurs. Ipak, slijedei logiku postmodernistike poetike u
361

involviranju teorijskog diskursa sa knjievnim djelom, metafikcija je najuoljivija i najbolje inkorporirana kod onih autora koji dijele poziciju knjievnog teoretiara i knjievnika. Bosanskohercegovaka knjievnost vie ne kasni za zapadnoevropskom. Da li je za to zasluan razvoj novih tehnologija, u kojim je svijet postao svima dostupan, transparentan i nadasve mali, ili razvoj potroakog drutva, u kojem su pisci svjesni da trebaju tritu ponuditi zanimljiv tekst, koji e se lako itati? Naime, nalazimo se u svijetu globalizacije, u kojem prelaenje prostora ne predstavlja nikakav problem. Naprimjer, putopis kao knjievni anr odavno je na marginama knjievnih stvaranja. Razlog tome je jednostavan i lei u razvoju novih tehnologija i pojava interneta. Danas svaki pojedinac, koji se iole razumije u virtualni svijet moe pronai na internetu podatke o nekad egzotinim mjestima i graevinama koje su bile tema putopisaca. Svijet je, pojavom avioprijevoza postao mali, jer se za 18 sati moe stii u bilo koji dio svijeta. Na isti nain, dolo je do brzog i relativno kvalitetnog susreta meu kulturama i meu knjievnostima. Pisci vie ne piu samo za svoje trite. Oni su, u svijetu globalizacije, sa par podataka ispisanim u nepreglednom virtualnom svijetu interneta odmah postali internacionalni, svjetski pisci. Razvoj tehnologija je omoguio njihovo iitavanje svugdje u svijetu. Jedna od karakteristika postmoderne jeste razvoj potroakog drutva ili drutva konzumerizma, u kojem jedina vrijednost postaje ekonomski profit. Tako je i knjiga postala robom i proizvodom koji se treba plasirati na tritu. Stoga pisci, ako ele profitirati, odustaju od teke knjievnosti, velikih formi i diskursa koji zahtijevaju uenog i knjievno obrazovanog itaoca. Moda je stoga u posljednje vrijeme esta pojava kratkih formi romana, koje nude brzo iskustvo (poput kakvog fast food restorana koji nudi brzu hranu), ali koji knjievnoteorijski ne ine vrijednost. Meutim, bez obzira na nae miljenje, injenica je da takvi romani uspijevaju i da imaju iroku italaku publiku. Prilagoavanje publici u svijetu postmoderne je takoer i u sve veoj pojavi forme kratke prie. itaoci vie ne ine neku vrstu elite koja ima mnogo vremena za iitavanje velikih romana. Dananjem itaocu treba iluzija da ita. I da to radi brzo, jer svakodnevni ritam je sve bri. Dakako, to se moe postii i veoma zahtjevnom formom kratke prie.

362

Filozofija, kutura, umjetnost

Poto je danas sve roba, tako je i knjievno djelo roba. Ako pisac ne ponudi tivo koje e prihvatiti iroka italaka publika, onda slobodno moe svoje pero (danas svoj laptop) da odloi u ladicu. Zahtjevi publike i njen ukus, koji je uvijek u mrei odreenih znaenja i u dijalogu vie kultura i kulturalnih kodova, sa ne ba pretjeranim estetskim i etikim naelima, primarni su u odreivanju vlastitog diskursa. Ako se, pak, pisac odlui da ne odgovori zahtjevima publike, onda e doivjeti jedno izdanje i sigurno osjeanje da e njegovo djelo iitavati samo oni kojima je to posao knjievna kritika. Zapaeni su romani koji odslikavaju condition postmoderne, naravno uz savremeni poetiki, metafikcijski diskurs, i to u svim njegovim pojavnim oblicima. Smatramo da oni zapravo odslikavaju stvarno stanje postmoderne. Ovi romani su redefinirali tradiciju i krenuli drugim putevima, koji su u okvirima poetaka postmoderne, u BiH bili pod naroitim utjecajem Selimovia i Andria. Takve se tradicije ovi romani ne odriu, ali pokazuju da postoji i drugi nain, razliit od ova dva, veoma znaajna pisca. POSTMODERNA KNJIEVNOST I POSTMODERNISTIKI ROMAN Za karakteristine aspekte, i time, definicije postmoderne knjievnosti Miko uvakovi (uvakovi 1995) smatra da su to: -Zasnivanje kritike, metaanalize i dekonstrukcije velike modernistike knjievnosti i njene teorije. Pri tome je dominantna teorija knjievnosti u okvirima postrukturalistike produktivne i spekulativne teorije; Ovaj stav se vie moe primijetiti kao openita osobina autora u realiziranju postmodernistike poetike. Veina bosanskohercegovakih pisaca nakon ezdesetih godina zasnivaju neki od oblika kritike modernistike knjievnosti. Naroit iskorak pri tome je u redefiniranju tradicije unutar nacionalnih okvira knjievnosti. Pored prve generacije postmodernista, druga generacija u potpunosti zasniva kritiki odnos spram modernizma i teorija moderne, i njenih filozofskih ideja. -Uvoenje intertekstualnosti. Postmoderni umjetniki tekst, naglaava uvakovi, nema autonomna estetika znaenja; Intertekstualnost je u bosanskohercegovakom romanu ustaljena praksa. Nekoliko romasnijera je uspjelo da u svojim tekstovima napravi intertekst (Tvrtko Kulenovi, Irfan Horozovi,

363

Zilhad Kljuanin, Devad Karahasan). Drugi su se, pak, sluili nekim od teorija citatnosti (Nenad Velikovi, Nedad Ibriimovi,Vitomir Luki i Dario Luki). -Postmoderna knjievnost egzistira kao biblioteka, zbirka, ili mnotvo razliitih jednako vrijednih jezikih igara; Ovakvi stavovi babilonske biblioteke potjeu od Borgesove proze. U bosanskohercegovakoj knjievnosti ovu ideju realiziraju Nedad Ibriimovi, Devad Karahasan i Tvrtko Kulenovi, recimo u zbirci pria Tragom crne ui. U okviru junoslavenske interliterarne zajednice u hrvatskoj knjievnosti postoji niz pisca koji realiziraju poetiku koju zasniva Borges, a u srpskoj je najpoznatiji Danilo Ki. -Postmoderna knjievnost je pluralistika u tom smislu to: istovremeno i jednako postoje razliite knjievnosti (visoka i popularna; nacionalna i internacionalna i transnacionalna; savremena i historijska) ili kako pie Eptein: Postmodernizam brie opoziciju izmeu elitistike i masovne kulture. (Eptein 1998:51) Niz je djela koja pokuavaju da poetiki i smisleno izvedu dijalog izmeu trivijalne i visoke knjievnosti. Pisci pokuavaju da postupkom hibridizacije realiziraju ovu ideju. Meutim, deava se da se njihovi romani onda rasplinu u niz uvoenih diskursa, i na kraju predstavljaju hibrid hibrida. Kao poetiki izveden primjer hibrida istiem agovev Hard-core, kao niz pria koje uspjeno ukidaju granice trivijalne i visoke knjievnosti, i koji intermedijalno ulaze u dijalog sa filmskim diskursom, ali i diskursom stripa, a koji ipak uspijevaju predstaviti dio svijeta i ovjeka u njemu. Jo jedan uspjean, a ujedno pionirski poduhvat, jeste zbirka pria Ti si moja p. Zilhada Kljuanina koja modelima frajerske proze i trivijalizacije anra uvodi erotiku u bosanskohercegovaku knjievnost. -Ne postoje vrste granice izmeu umjetnikih disciplina, knjievnih rodova i anrova. Pisci pri tome mijeaju ili ukidaju granice izmeu anrova. Tako Karahasan u Istonom diwanu mijea filozofski diskurs islamske filozofije sa detektivskim anrom. Ili Tvrtko Kulenovi u Istoriji bolesti mijea biografski anr i romaneskni anr sa radiodramom. Pri tome je promijenjena i granica rodova: dramski tekst je u proznom, zatim se ubacuje i lirski, a u okviru ukidanja granica u romanu se mogu nai i knjievnoznanstvene vrste kao to je esejiziranje u prozi Zdenka Leia. Slian primjer pronalazimo u
364

Filozofija, kutura, umjetnost

romanu Vlade Mrkia Istono od zapada, gdje se tekst stilski mijea sa novinarskim, odnosno urnalistikim. -Ukazuje se na pojmove razlike (differance, fr.) i razlikovanja (differant, fr.) kao bitnih odrednica postmoderne kulture, knjievnosti i knjievnog teksta. Postmoderno knjievno djelo jeste i mimezis razlika i raskola, odnosno heterogenosti i nekonzistentnosti historijskih izraza i reprezentacija; -U postmodernoj je izvedena kritika pojma originalnosti kao izvornog impulsa stvaranja; Ova teza je naroito izraena u romanima u kojima se realiziraju metafikcionalne strategije. Originalnost je elja modernih pisaca. Postmodernistiki pisci se oslanjaju na ideju aleksandrijske i vavilonske biblioteke, i na itav skup citata iz kojih realiziraju i vlastite tekstove. Postmodernistika knjievnost ne tei originalnosti ve naglaava citatnost. -Utvrivanje ekletikog karaktera knjievnog teksta; -Utvrivanje odnosa arbitrarnosti: od znaka do drutvenih odnosa; Usuujemo se rei da je veina postmodernistikih pisaca ovoga svjesna, naroito u modelima ratnog pisma. Znaci u arbitrarnom sistemu uvijek imaju de sausserovski odnos oznaitelja i oznaenog. Postmodernistika knjievnost ukazuje na ove odnose i propituje njihovu vezu. Zakljuak je da se znaenje proizvodi unutar odreene kulture. Na ovom mjestu bismo istakli Horozoviev roman Berlinski nepoznati prolaznik, u kojem je upravo prikazan sudar znakova ratne traume i berlinskog ivota, gdje se znakovi bore za prevlast unutar svijesti glavnog lika. Istim postupkom Horozovi se posluio i u romanu Sluajni ovjek, u kojem se tano pokazuje ta znai promjena znakova i znaenja u okvirima novonastalih drutvenih odnosa. -Ukidanje velike naracije; Ukidanje velike naracije postalo je ope mjesto u veini bosanskohercegovakih postmodernistikih romana, barem kada se govori o velikim nacionalistikim i/ili ideolokim naracijama, ili ukidanja velike naracije socijalizma. Pri tome je zanimljivo postaviti pitanje kuda ide postmodernistiki roman u Bosni i Hercegovini? Da li e pisci reagirati na pojavu novih velikih naracija, ili e pokuati dekonstruirati dominantne ideologije? Ukidanje velike naracije je, u bosanskohercegovakom postmodernistikom romanu, teklo postepeno. Ne postoji niti jedan roman, koji na direktan nain, u knjievnoumjetniki oblikovanom
365

diskursu govori o raspadanju jedne ideje i ideologije. Meutim, postoji itav niz romana koji ukidaju veliku naraciju ideolokog diskursa, na indirektan nain ili zauzimajui relativistiku poziciju marginaliziranog. Za primjere moemo navesti romane ehid, Kazanova u savezu komunista, Istoriju bolesti, ahrijarov prsten. Dakle, ako se direktno ne kritizira ili ukazuje na ideologinost jednog diskursa (u ovim romanima to je uglavnom obraun sa socijalizmom), onda se uvode, postupcima fokalizacije, mali glasovi, koji suprotstavljeni Velikoj prii, daju svoje vienje stvari. Ili to ini subjekat koji ne pristaje na ideologizaciju, ili ne pristaje na novi oblik ideologije, pa se gubi u mnotvu mogunosti za uspostavljanje identiteta, kao u Berlinskom nepoznatom prolazniku, ili Jesenjoj violini. -Specifine procedure u proizvodnji knjievnog teksta, kao to su: citatnost, kola, montaa, bricoulage, fragmentizacija, fraktalizacija, simulacija, mimezis mimezisa, hipertekstualnost, dekonstrukcija kao arheologija znanja, proizvodnja simptoma kao ukazivanje da tekst nije samo artefakt, i tekstualna produkcija kao arbitrarna medijska proizvodnja i upotreba aktuelnog ili historijskog tekstualnog znaenja. -Subjekt knjievnog teksta nije bioloki i psiholoki subjekt pisca koji pie tekst; Najbolji primjer za to je pozicija pripovjedaa ehida u istoimenom romanu Zilhada Kljuanina. -Kritika logocentrizma, gdje se tekst identificira sa pismom i pisanjem; Ova teza navodi na misao o praznom oznaitelju. Postmodernistiki pisci u svojoj skepsi ne poteuju ni jezik kao grau za svoje stvaranje, pa se u jednom momentu mogu zapitati da li je i jezik, kao skup znakova i oznaitelja koji postaju proizvoljni, moe opisati stanje u kojem se nalazi jedno drutvo i subjekt koji je isto tako bitno omeen i odreen jezikom i jezikim praksama, koje se razliito realiziraju. U junoslavenskoj interliterarnoj zajednici taj kontekst ovisi od kulture kojoj pisac pripada. Jedini takav primjer skepse u jezik, koji se moe realizirati na bezbroj naina u sintaksiki ispravnim reenicama, ali znaenjski ispraznim jeste u romanu Boja kune grae Selima Arnauta. Pri tome se uoavaju simbolini odnosi knjievnost kao kue, a graa kao jezika. Konkretna graa je razliita, ali je razliita i njena boja, koja varira, u zavisnosti od vremenskih uslova, naprimjer. Tako je i u ovom romanu. U mnotvu lijepo sroenih reenica, mi ne moemo da
366

Filozofija, kutura, umjetnost

opiemo ili objasnimo stanje ljudi u ratnoj situaciji. Umjesto toga mi to stanje samo nasluujemo, kao to nasluujemo i boju kune grae, iju boju nikada ne moemo sa sigurnou odrediti. -Postmodernistiki tekst je potencijalno mogui knjievni i umjetniki svijet. Ova mogunost se, skoro u pravilu, realizira u metafikcijskim romanima. Postmoderna knjievnost realizira moi smrti knjievnosti i roenja knjievnosti kao umjetnosti. I ponovo, ali na simbolikoj ravni, ova ideja smrti romana i romana poslije romana realizira se u metafikcijskim romanima. Iz svega napisanog uoavamo da se, barem u poetikom smislu, knjievni teoretiari slau oko toga ta jeste, odnosno ta bi trebala biti postmodernistika knjievnost. Moemo se sloiti sa Mikom uvakoviem kada kae da je svaka definicija postmodernistike knjievnosti (...) tek definicija za specifinu upotrebu i posebne fragmentarne sluajeve tekstualne produkcije (uvakovi 1995). Takav jedan individualistiki pristup je uvijek dobar u kritikom diskursu postmodernistike knjievnosti. Meutim, bitno je naglasiti da su, barem neke od ovih navedenih definicija postmodernizma, posredno ili naporedno, utjecali na knjievnost, a samim tim i na postmodernistiki roman. Stanje koje zatiemo u romanesknoj produkciji XXI stoljea zrcali gore navedeni pokuaj definiranja. POSTMODERNO ZNANJE I POSTMODERNISTIKI ROMAN Postoje etiri oblika postmodernoga znanja, koji nam se ine bitnim i u definiranju postmodernistikog romana. Prema OraiToli (Orai-Toli 2005) to su: radikalni nominalizam negacija i pranjenje svih pojmova, ideja, smislova i same mogunosti sustavnih teorija; ludistika apokaliptika, krajologija i smrtologija (endizam) proglaavanje kraja ideja i institucija koje su obiljeile modernu kulturu; umjereni ili kulturoloki konstruktivizam ideje, prakse, identiteti, institucije smatraju se drutvenim konstruktima, tj. kulturnim tvorbama;

367

 radikalni ili ontoloki konstruktivizam nema nieg to nije drutveni konstrukt, sve je tekst, sve je kultura. Pisci koji su se nali u drutvenom kontekstu tranzicije i postratnog perioda, na podruju bive Jugoslavije, imali su pred sobom itavo polje za eksperimentiranje, ali i mogunost da uspostave temelje novoj koncepciji znanja. Zijev koji je nastao raspadom socijalizma, krvavim ratovima na podruju Balkana donio je, uz patnju i postmodernu. U sluaju tzv. ratnog pisma, pisci su se donekle oslonili na realistiko opisivanje i prikazivanje krvavih zbivanja i tragedije, ali su u tom sluaju na poetiki nain otkrivali vlastitu poziciju i poziciju subjekta teksta. Nerijetko se pisci slue metafikcijom da ne bi bili anahroni. Ukazivanje na konstruktivizam je, dakle, bio na nivou tekstualne produkcije, a ne na prikazivanju stvarnosti. Referirajui na ratne dogaaje i linu tragediju bosanskohercegovaki pisci su, u okviru svojih romana, pribjegavali umnoavanju moguih svjetova, i na taj nain su izbjegli ideologiziranosti diskursa. Oni, zapravo, postavljaju ontoloka pitanja koja navodi Brian McHale (McHale 1987). S druge strane, postratna proza pribjegava dokumentarizmu i autobiografizmu kako bi dobila pravo legitimiteta nad istinom i zbiljom. Tipovi znanja nisu kanonizirani. Danas pisci, uglavnom, realiziraju etvrti tip postmodernog znanja. Svjesnost o jeziku kao tvorevini za umjetniko kazivanje, izmeu ostalog, zauzima bitnu poziciju. Ova svjesnost vodi ka autorefleksivnosti, igri oznaiteljima, dekonstrukciji i metatekstualnosti.116 Pisci sada stvaraju pravila dok piu, poigravaju se sa tekstom, ulaze u zone intertekstualnosti, muzealnosti i aleksandrizma, gdje svaki tekst nuno zalazi u drugi tekst i odreuje ga, s jedne strane, a s druge strane (intertekstualno i/ili intermedijalno), ulazi u komunikaciju sa drugim tekstovima. U takvoj poziciji javlja se i posebna vrsta proze, koja se oznaava kao samosvjesna proza, koja na posredan ili neposredan nain daje komentare o mimezi procesa pisanja, ili se odnosi kritino prema samoj sebi, ili pak pravi igru u izjednaavanju lika sa piscem, a onda i sa autorom djela. Ujedno se na taj nain promatraju odnosi/problemi stvaranja umjetnikog djela. Pri tome,

Metatekst treba razlikovati od metaproze ili metafikcije. Detaljnije objanjenje pojma metateksta potraiti u knjizi Retorika tekstualnosti (MoranjakBambura 2003) 368

116

Filozofija, kutura, umjetnost

tekst je svjestan svoje artificijelnosti to zorno pokazuje. To je metafikcija, odnosno metaproza. POSTMODERNSTIKI ROMAN KAO ROMAN RAZLIKE... Da bi se dijalog uspostavio, nuna je razlika. I u svakodnevnom govoru ta se razlika oituje na nivou komunikacijskog kanala Ja/ne-Ja, ili na odnosu dva (su)govornika, kao subjekta govora. Pogotovo se ova razlika dijaloga oituje na nivou diskursa. Razlika je igra razlika, tragova razlika, razmaka i razmicanja, kojima se elementi odnose jedni prema drugim. (uvakovi 1995:134) Ili: Budui da pisanje kao mrea razlika prethodi govoru, oznaeno se beskonano pomie i odgaa proizvodei na svakoj postaji nove razlike. (Biti 1997:332) Nasuprot tome, miljenje razlike polazi od obostrane ovisnosti lanova opreke tj. i jedan i drugi lan ini konstruktima njihova meusobnog odnosa. (Biti 1997:332) Nasuprot derridijanske razlike, koja je dijalogina i prijemiva, jer svima daje podjednako ravnopravne pozicije starta, stoji lyotardovski raskol ili nesvodiva razlika, kao rasprava izmeu najmanje dvije strane koja ne bi mogla pravedno da se razrijei, poto nedostaje pravilo rasuivanja na obje argumentacije. (Liotar 1991:5) To to je jedna argumentacija legitimna, ne znai da druga nije. Ako bismo, meutim, isto pravilo rasuivanja primenili na obe, da bismo njihov raskol razreili kao da je u pitanju spor, jedna od njih pretrpela bi nepravdu. (Liotar 1991:5) Danas su u modi razlike kao i individualni feeling pojedinca. (Lypovetski prema Bajtal 2007:164) No, igra i dijalog koji razlika promie jesu bitne odlike i postmodernistikog romana, bilo da se radi o prvoj fazi postmoderne (laka, estetska, zaigrana) (Orai-Toli 2005:43), ili druge faze postmoderne (teka, politika, simulakralna) (OraiToli 2005:43), koja utemeljuje virtualno doba i globalnu kulturu. Postmodernistiki roman stoga pie razliku. On jeste mjesto razlike117 i dijaloga, bez obzira o koje se etiri faze postmodernog

Ova e se razlika pokuati pratiti u bosanskohercegovakom romanu, propitujui ga u odnosu na postmodernistiki roman na Zapadu, unutar interliterarne junoslavenske zajednice, ali i u odnosu na poetika naela postmodernizma i njihove konkretne realizacije kod pojedinih pisaca. Pri tome, 369

117

znanja radi (Orai-Toli 2005:62), ime se precizno odslikava stanje ovjeka u postmodernom stanju globalnog sela (McLuhan). Pri tome ne mislim na postmodernistike pripovjedne postupke lahke knjievnosti (Solar 1995), ve na uspostavljanje razlike. Tako bi se u bosanskohercegovakoj knjievnosti uspostavljala razlika u odnosu na: razaranje socijalistike ideologije; poetiku socrealizma i poetiku modernizma; semantiku teksta; svijest o jeziku (razaranje knjievnog jezika); pitanje identitetske pozicije unutar globalizacijskih procesa; poimanje istine i historije, odnosno razlika u odnosu na shvatanje historiografske metafikcije; odnos spram tradicije; realizaciju ratnog pisma; teorijsku upuenost u svijet romana, u koji spadaju metaprozni aspekti, odnosno znanje o njima. Na mjestu ove razlike ui emo u dijalog sa knjievnim tekstovima. Ne ulazei u nacionalne okvire kulturu u bosanskohercegovakoj knjievnosti promatrat u kao postmodernu, izbjegavajui bilo kakvo nacionalno odreivanje autora, pazei pri tome na feeling pojedinca. ... I ROMAN SUBJEKTA Poto je postmodernistika kultura zapravo kultura pojedinca, ona je time pluralistika. Pozicija pisca je isto tako pluralizirana, a ako zauzima pluralistiku decentraliziranu postmodernistiku poziciju, onda on ujedno odbija/reflektira sve forme ideologizacije teksta i pri tome pokazuje da je istina i historija dostupna iz vie vizura, da postoji vie tipova razvijanja narativne forme i vie tipova pripovjednih tehnika. Pri tome se tei da se ukine svaki oblik centralizacije, ali da ujedno ne nastane neki novi centar. To sada vie nije donkihotovska pozicija jurianja na vjetrenjae i odnosa spram romana, ve je to pozicija linosti (Hamva 1996), ali ne ni linosti koliko subjekta, decentriranog subjekta koji je lien utopistike ideje o vlastitom spasenju. Ta
uz uoenu razliku, panja e naroito biti usmjerena ka trendu metafikcije i odnosa spram modernistike paradigme u bosanskohercegovakoj knjievnosti. 370

Filozofija, kutura, umjetnost

potraga je zavrena sa Proustom. To je sada decentrirani subjekt, lacanovski, foucaoultovski subjekt. To je subjekt koji paradoksalno podgrijava teze o vlastitoj smrti, ali ipak opstaje zahvaljujui teoriji. Hamvaevu tezu da je roman forma linosti tako moemo osavremeniti i rei da je roman forma subjekta, i to subjekta razlike koja se oituje u jeziku, (ideologiji?), a zatim i u tekstu. Roman, koji je prema Hamvau forma linosti, on je ujedno i forma ovjeanstva, i obrnuto. Roman subjekta nije vie forma ovjeanstva nego individue, koja je decentralizirana i pokuava da se pronae u nizu glasova oko nje. Tih glasova ima mnotvo. Za primjer moemo navesti romane poput ehida Zilhada Kljuanina, Istorije bolesti Tvrtka Kulenovia, Zezanje Salke Pirije Seada Mahmutefendia, Slinog ovjeka Irfana Horozovia i druge. Pri tome je forma ispovijedanja i nade u spasenje linosti zamijenjena autorefleksijom. Bez tih karakteristika roman se degradira i ne moemo ga oznaiti kao postmodernistiki. Na kraju su, kao takvi, markirani i izolirani slijedei autori, za koje smo smatrali da ine samo jezgro (kanon nam je preteka rije) bosanskohercegovake knjievnosti: Tvrtko Kulenovi, Zilhad Kljuanin, Zdenko Lei, Nedad Ibriimovi i Devad Karahasan. Smatramo da njih peterica ine to jezgro bosanskohercegovake knjievne scene, i to iz vie razloga: oni dosljedno realiziraju poetiku postmodernizma u skladu sa njenim etiko-estetskim naelima i zahtjevima plurala; njihovi tekstovi se nalaze izmeu teorije i prakse stvaranja, ak i kada je to prikriveni narcistiki oblik jezikog ili dijegetskog porijekla; oni ubacuju u svoja djela naela poetike svjedoenja, ratnog pisma, ali i osavremenjavaju izraz unosei i elemente nove osjeajnosti; njihovi romani fungiraju kao romani razlike, dijalogini su u Bahtinovom smislu te rijei; svi su uspjeli da u okviru svojih proznih opusa naprave intertekst; savremenost svojih romana pokazuju teorijsko osvijeteni tekstovi samosvjesne metafikcijske proze; tee da demaskiraju ideologije; kvalitet njihovih ostvarenja pokazuje i zainteresiranost svjetske publike da se njihovi romani prevode na svjetske

371

jezike, to je danas, u svijetu globalizacije posebna vrijednost. LITERATURA Biti, Vladimir (1997), Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica Hrvatska, Zagreb Eptein, Mihail (1998), Postmodernizam, Zepter world book, Beograd Gellner, Ernest (2000), Postmodernizam, razum i religija, Jesenski i Turk, Zagreb Kazaz, Enver (2004), Bonjaki roman XX vijeka, Zoro, Sarajevo Zagreb Liotar, an-Fransoa (1991), Raskol, Knjiarnica Zorana Stojanovia, Novi Sad McHale, Brian (1987), Postmodernist fiction, Methuen, New York, London Moranjak-Bambura, Nirman (2003), Retorika tekstualnosti, Buybook, Sarajevo Orai-Toli, Dubravka (2005), Muka moderna i enska postmoderna, Ljevak, Zagreb uvakovi, Miko (1995), Postmoderna (73 pojma), Alfa, Beograd Bajtal, Esad (2007), Nacionalizam:apologija podanitva Razlika 1314, Tuzla Hamva, Bela (1996), Teorija romana, Studentski kulturni centar, Beograd Solar, Milivoj (1995), Laka i teka knjievnost, Matica hrvatska, Zagreb

372

Filozofija, kutura, umjetnost

Summary This paper is based on the poststructuralistic methods of deconstruction, as well as comparative and hermeneutic method of approach. There is no consensus about the actual meaning of the postmodern art or the postmodernism. Thus, we strove to present you with various interpretations of the postmodern art and the postmodernism given by different literary theoreticians, critics and philosophers. Afterwards we made an attempt to relate this pluralism to the postmodernist novel, as well to the state of culture in BiH. In fact, we drew the conclusion that the novel depicts the state of postmodern art and that it is not in any way a simplified type of literature. In general, we looked at this novel from a completely different vantage point and defined it as a novel of difference, a novel of subject and a novel of condition. It actually reflects a single condition, the condition of postmodernism. Therefore, different types of knowledge, mainly orientated in an antimodernist way, could be found in postmodernist novels. On the other hand, the postmodernist novel leans on the variety of quotations from a number of discourses philosophical, linguistic, historiographic, cultural and many others. By having a dialogue with various discourses and in an attempt to produce a meaning of the world it reflects, a postmodernist novel was often created as a fragmented hybrid structure. This paper has aim to picture this condition and to reflect it to the culture in BiH

373

374

Filozofija, kutura, umjetnost

Ibnel Rami

PLATONOV ODNOS PREMA PJESNITVU U DRAVI

Saetak Namjera nam je meu brojnim temama otvorenim u ovom izuzetno kompleksnom djelu - osvijetliti stav pisca prema umjetnosti, a posebno pjesnitvu, koje predstavljaju neke od najvanijih izraza ljudske duhovnosti. Centralno pitanje kojim emo se baviti jeste pitanje kakav je, uistinu, bio odnos Platona prema pjesnitvu, na osnovu onoga to je iznio u Dravi? Da li je Platon, zbilja, protiv pjesnitva, da li ga prezire, ili ima odreen stav prema tom pitanju ovisno od cilja kojem tei i konteksta u kojem to pitanje razmatra? Razmotrit emo neke dijelove Drave koji o tome govore, te ih uporediti sa drugim djelima u kojima se Platon dotie tog pitanja. Konano, cilj ovoga rada nije dati konane odgovore, niti se drsko uputati u donoenje konanih sudova o Platonu i njegovim idejama, ve pokuati ponuditi svoje vienje i, eventualno, mogue pojanjenje za neke stavove o ovom pitanju koje itamo na stranicama Drave, i oko kojih se dvoumimo. Kljune rijei: Platon, Drava, pjesnitvo

PLATON IVOT I DJELO Platon je zasigurno jedan od najznaajnijih filozofa u povijesti ovjeanstva i jedno od najznaajnijih imena i linosti u bogatom naslijeu od antike Grke. Kako smatra Bertrand Rasel, on i Aristotel bili su najutjecajniji od svih filozofa, ''antikih, srednjovekovnih i savremenih; a od njih dvojice, Platon je bio taj koji je imao vei uticaj na kasnija vremena. Ovo kaem iz dva razloga: prvi je, to i sam Aristotel proistie iz Platona; drugi, to su hrianska teologija i filozofija, barem do XIII veka, bile vie platonovske nego aristotelovske. Zato se, u istoriji filozofske misli, mora Platonom i, u neto manjoj meri, Aristotelom, baviti daleko

375

potpunije nego bilo kojim od njihovih prethodnika ili naslednika''.118 Rodio se u prvoj polovini 427. godine pr.n.e. S obzirom ne injenicu da je pripadao jednoj od najuglednijih porodica u socijalnom i politikom smislu, Platon je imao priliku da bude briljivo odgajan i obrazovan. Najpresudniji, najdublji i najtrajniji utjecaj na Platona izvrio je Sokrat, kojeg je upoznao u svojoj dvadesetoj godini. O znaaju poznanstva sa Sokratom svjedoi i injenica da je Platon, pred samu smrt, kao najveu milost sudbine slavio, ''to to se, prvo, rodio kao ovjek, drugo, to se rodio kao Helen, i tree to je njegovo roenje palo u doba Sokratovo''.119 Jedan od najznaajnijih elemenata i vidova Platonovog doprinosa filozofiji bilo je osnivanje Akademije u Likeju, oko 387. god., u kojoj je pouavao mlade ljude ne samo iz Helade filozofiji, nauci i opem obrazovanju, pripremajui ih za dravnu slubu. Zabiljeeno je da su meu uenicima bile i dvije ene! Akademija je djelovala stoljeima nakon Platonove smrti, sve do 529. godine nove ere, kad ju je nasilno zatvorio car Justinijan. Do danas nije sauvan hronoloki popis Platonovih djela. Osim toga, jo je u antiko doba izraena sumnja u vjerodostojnost svih etrdeset est sauvanih spisa koji se pripisuju Platonu. Ve je i Diogen Laert, navodei popis Platonovih djela, te spise podijelio na prave, neprave i neizvjesne.120 Danas je prihvaeno miljenje da u Platonovu zborniku (Corpus Platonicum) postoji trideset i est autentinih spisa. Postoji vie kriterija za njihovu podjelu, a Milo N. uri dijeli ih prema fazama u Platonovom filozofskom razvitku na etiri skupine: mladalaki spisi (Ijon, Odbrana Sokratova, Kriton, Hipija manji, Lahet, Trasimah, Harmid, Eutifron, Lisid); prijelazni spisi (Protagora, Hipija vei, Eutidem, Kratil, Meneksen, Alkibijad I, Gorgija, Menon); spisi pune zrelosti (Gozba, Fedon, Drava, Fedar); pozni spisi (Parmenid, Teetet, Sofist, Dravnik, Fileb, Timej, Kritija, Zakoni i Dodatak Zakonima). Osnovu Platonove filozofije ini idealizam, tj. shvatanje da apsolutnu i pravu stvarnost predstavljaju ideje kao predmeti
Bertrand Rasel, Istorija zapadne filozofije, Narodna knjiga ''Alfa'', Beograd, 1998, 116. str. 119 Milo N. uri, Istorija helenske etike, BIGZ, Beograd, 1976, str. 317. 120 Branko Bonjak, Grka filozofija, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983. god., str. 95. 376
118

Filozofija, kutura, umjetnost

pojmovnog i pravog saznanja, a predmeti ulnog saznanja predstavljaju relativnu stvarnost.121 Platonova filozofija moe se podijeliti na tri dijela, kako se dijelila jo u Akademiji, dijalektiku, fiziku i etiku. Etika, opet, obuhvata tri uenja: uenje o najviem dobru, kao najviem cilju moralne aktivnosti, uenje o vrlini, kao dobru ostvarenom u ovjeku pojedincu i uenje o dravi, kao dobru ostvarenom u drutvenom ivotu.122 Za nas je ovdje posebno znaajna Platonova politika ili socijalna etika, tj. njegovo uenje o ureenju drave, koje je u najveoj mjeri sadrano u njegovom moda i najznaajnijem djelu Dravi. PLATONOVA DRAVA Ovo Platonovo djelo, po mnogima, predstavlja njegov najznaajniji spis i vrhunac njegove filozofije. ''Starohelenski svet nije mogao ostaviti lepe i monumentalnije svedoanstvo svoje mudrosti nego to je Platonova Drava i Platonova filozofija uopte'', kae dr. Veljko Kora u predgovoru beogradskog izdanja ove knjige.123 ''Drava je najsadrajniji i najvaniji izvor za poznavanje Platonove filosofije, jer se u njoj, pored teorijskopolitikog, nalazi i njegovo gnoseoloko, psiholoko, etiko, estetiko i pedagoko uenje. Po shvatanju, po izvoenju, po obilju misli, ona je ne samo najvelianstvenije i najoriginalnije delo Platonovo, jer se u njemu, kao u ii, sastaju svi zraci njegova genija, nego i jedan od najviih stvaralakih uzleta u istoriji helenske filosofije uopte'', tvrdi Milo N. uri.124 I Branko Bonjak kae da je Drava najvanije Platonovo djelo, u kojem su iznijeti njegovi glavni pogledi na etiku, estetiku, spoznaju, politiku i kozmologiju.125 Struktura Platonove Drave Drava je pisana u formi dijaloga, kojeg vodi Sokrat, kao zastupnik autorovih stavova, sa Glaukonom, Polemarhom, Trasimahom, Adeimantom i Kefalom.
121 122

Milo N. uri, Istorija helenske etike, BIGZ, Beograd, 1976, str. 332. Milo N. uri, Istorija helenske etike, BIGZ, Beograd, 1976, str. 334. 123 Platon, Drava, Kultura, Beograd, 1966, str. V 124 Milo N. uri, Istorija helenske etike, BIGZ, Beograd, 1976, str. 347. 125 Vidi u: Branko Bonjak, Grka filozofija, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983. god., str. 100. 377

Samo djelo sastoji se od deset knjiga, koje se mogu, opet, podijeliti na tri dijela, odnosno cjeline. Prvi dio otprilike do kraja Knjige pete sastoji se od tumaenja idealne zajednice. Drugi dio Knjiga esta i Knjiga sedma bave se definicijom rijei filozof. Trei dio sastoji se uglavnom od rasprava o raznim vrstama postojeih ustava te njihovim vrlinama i manama.126 O sadraju Drave Drava je, vjerovatno, nastala kao posljedica Platonove neostvarene ambicije da uestvuje u politikom ivotu svoga vremena. Kako smo ranije vidjeli, on je imao skoro sve uvjete za to: ugled, aristokratsko porijeklo, drutvenu i ekonomsku mo porodice, porodine i druge veze s vladajuom strukturom, ak i poziv da se ukljui u politiki ivot Atine tog doba. Meutim, nedostajali su mu politika pragmatinost, odsustvo etikog kodeksa, beskrupuloznost i druge osobine neophodne za bavljenje politikom, kako u onom vremenu, tako i danas. Zbog svega ovoga, silnog razoarenja u politiko djelovanje savremenika, ne samo protivnika, nego i svojih politikih istomoljenika i prijatelja, Platon je poeo razmiljati i razmatrati mogunost osnivanja idealne drave, dravne zajednice zasnovane na apsolutnoj pravednosti, to je rezultiralo nastankom njegovog najznaajnijeg djela, Drave, iji je drugi naslov O pravednosti. Platon, tako, svoje promiljanje poinje od razloga zbog kojih nastaje jedna drava ''zato to svako od nas nije sam sebi dovoljan nego trai jo mnogo ta''.127 On, dalje, govori o udruivanju ljudi u zajednicu i o postojanju razliitih drutvenih klasa, ovisno o tome kakvu ulogu imaju i za ta su prirodno i genetski predodreeni. Govori i o podjeli zaduenja unutar dravne zajednice i nainima za to kvalitetnije obavljanje postavljene zadae, te o razliitim aspektima funkcioniranja drave, da bi, konano, doao i do razmatranja vanih politikih, moralnih, etikih i isto filozofskih pitanja. Na kraju, sav dijalog ide ka tome da se ponudi odgovor na pitanje u emu se sastoji pravednost i kako ju je mogue ostvariti u okviru jedne dravne zajednice? Odgovor na to pitanje Platon i daje to je mogue u okvirima idealno ureene drave, za koju on sam nudi model.
Bertrand Rasel, Istorija zapadne filozofije, Narodna knjiga ''Alfa'', Beograd, 1998, str. 119. 127 Isto, str. 53. 378
126

Filozofija, kutura, umjetnost

O PJESNITVU U DRAVI Platon u Dravi govori o pjesnitvu na vie mjesta. Njegovo razmatranje brojnih pitanja, u manjoj ili veoj mjeri, dotie se i pjesnitva. Osim ilustracija za neke od svojih stavova koje daje u obliku pria, mitova, ili legendi, on na etrdeset i etiri mjesta u svojoj Dravi doslovno navodi stihove razliitih pjesnika, a u prvom redu Homera, Hesioda i Eshila. Ipak, Platon se znaajnije bavi pjesnitvom i pjesnicima u dva navrata u drugoj i treoj knjizi Drave, kad govori o konceptu odgoja i obrazovanja, te u njenoj desetoj knjizi, kad progovara o samoj sutini pjesnitva. Pjesnitvo u kontekstu odgoja i obrazovanja u idealnoj dravi Nakon to na samom poetku svoje rasprave Platon odlui pitanje pravednosti razmatrati na primjeru ustrojstva dravne zajednice, on uoava potrebu za podjelom stanovnitva na tri razliite klase. Jedna od najvanijih klasa, koja treba osigurati neometano postojanje i funkcioniranje drave, jeste klasa vojnika, tj. uvara. Da bi se pripadnici ove klase pripremili za njihov vaan zadatak, neophodan je briljivo smiljen i organiziran sistem odgoja i obrazovanja, kojem oni trebaju biti podvrgnuti. Platon smatra da se odgoj i obrazovanje uvara trebaju sastojati iz dva dijela: fizikog odgoja tijela, odnosno gimnastike, i muzikog odgoja due.128 Ovdje, naravno, pojmove muzike i gimnastike treba shvatiti ire od dananjeg njihovog poimanja. ''Muzika obuhvata sve to je u slubi muza, a gimnastika sve ono to je povezano s fizikim vebama i dobrim zdravstvenim stanjem. Muzika je gotovo isto toliko irok pojam, kao oblast koju mi nazivamo kultura, dok je gimnastika neto iri pojam od onog to nazivamo atletikom.''129 On smatra da ogoj najprije treba poeti s muzikom, tj. da prvo treba odgajati duu mladog ovjeka. Za muziki odgoj najvanije je pjesnitvo, tj. prie i pjesme koje se kazuju djeci, jer iz njih ona spoznaju ivot. Zato treba posebnu panju obratiti na to ta kazivati tim mladim i njenim biima. Zbog toga Platon trai da pjesnici budu nadzirani i da se posebno povede rauna o pjesmama koje e biti koritene u odgoju
Vidi u: Platon, Drava, Kultura, Beograd, 1966, str. 64. Bertrand Rasel, Istorija zapadne filozofije, Narodna knjiga ''Alfa'', Beograd, 1998, str.119 -120.
129 128

379

mladih ljudi: ''ini se, dakle, da najpre moramo nadzirati pesnike, i da treba odvojiti ono to su dobro sroili, a to nisu odbaciti. Odabrane prie daemo dadiljama i preporuiemo majkama da ih priaju deci i da priama vie neguju njihove due nego njihova tela rukama. A od pria koje se danas pripovedaju mora se najvei deo izbaciti.''130 Na ovaj nain Platon uvodi cenzuru u sadraj pjesama koje e biti koritene za odgoj i obrazovanje mladih. Pjesme u kojima se govori o sukobljavanju meu ljudima treba preutjeti, makar te informacije bile istinite.131 Cenzura se odnosi i na pjesme i prie o sukobima meu bogovima: ''To to je sin vezao Heru i to je otac bacio sa neba Hefesta, kad je ovaj hteo da odbrani majku koju je on tukao, pa onda borbe bogova o kojima je Homer pevao, te se prie ne smeju primiti u dravu pa bilo da su ispevane u alegoriji ili bez nje. Deko, naime, ne moe prosuditi ta je slika, a ta nije, ve ono to u to doba starosti primi u sebe ostaje u njemu tako vrsto da se vie ne moe izbrisati i ne moe promeniti. Zato treba nastojati da ono to najpre uje bude zaista najlepe od svega to je ispevano i da neguje kod njih vrlinu.''132 Razlog za cenzuru je jasan mladim ljudima ne smiju se pokazivati negativni primjeri, bilo da je rije o nedolinom ponaanju ljudi ili bogova. Platon uspostavlja i kriterije koji svojim sadrajem moraju ispunjavati pjesme i prie da bi bile dozvoljene. Naprimjer, zlo ne potjee od bogova, jer oni donose samo dobro. Bog nije uzrok svega to postoji, ve samo dobra. Od bogova ne dolazi krivda ljudima, i bog ne moe biti kriv ni za iju nesreu. Bogovi ne smiju biti prikazivani kako mijenjaju svoj oblik, ak ni u neto bolje i ljepe. Takoer, majke ne smiju plaiti svoju djecu priama o bogovima koji nou tumaraju i pokazuju se u raznim oblicima, i to iz dva razloga: prvo, jer time hule na bogove, i drugo, da time djecu ne bi nainile kukavicama.133 Prema tome, posebnu panju treba posvetiti prikazivanju bogova. Na poetku treeg dijela ''Drave'' Platon govori kako kod mladih uvara treba razvijati vrline, posebno hrabrost, i ne spominjati prie ili pjesme u kojima se govori o suprotnom. Tako, ne treba govoriti o strahotama onog svijeta, kako se mladii ne bi
130 131

Isto, str. 65. Isto, str. 66. 132 Isto, str. 66. 133 Isto, str. 70. 380

Filozofija, kutura, umjetnost

plaili smrti, jer oni ''treba da se vie boje ropstva nego smrti''134. U dozvoljenim pjesmama ne smije biti bilo ega to bi moglo uvare dovesti do toga da postanu mlitavi i slabi.135 Junaci se ne smiju prikazivati kako plau i uzdiu: ''Mi bismo onda s pravom izbrisali sva naricanja slavnih ljudi i ostavili ih enama, i to ne onim jakim enama, i slabunjavim mukarcima, tako da bi se mladii za koje kaemo da ih odgajamo za branioce zemlje stideli da ine neto slino.''136 Kao to ne tuguju i ne nariu, bogovi u pjesnikim djelima ne smiju biti prikazivani ni kako se pretjerano smiju. To ne prilii ni ljudima s dostojanstvom. Kako je istina visoko cijenjena, bogovima i ljudima ne prilii ni lagati, osim u korist drave. uvari moraju biti posluni nadreenim, umjereni u svemu i ne smiju pretjerano udovoljavati tijelu u hrani, piu i drugim tjelesnim potrebama. uvari ne smiju biti ni lakomi, potkupljivi, niti gordi prema bogovima. Takoer, u pjesmama i priama junaci ili djeca bogova ne smiju biti nedolino prikazivani. Osim toga, ne smije se govoriti o nepotenim a sretnim ljudima, ili o potenim i pravednim a istovremeno nesretnim.137 Platon ovim eli afirmirati pozitivne osobine i utjecati na mlade uvare da, slijedei pozitivne primjere, i sami nastoje kod sebe podsticati ove vrline. Na drugoj strani, on iz pjesnikih djela uklanja nedoline dijelove kako mladi uvari ne bi slijedili negativne primjere, ili se njima koristili kao izgovorom da i sami ine negativnosti. Platon progovara i o dijelovima pjesme rijeima, melodiji i ritmu. On odbacuje tubalice, jer ''one ne koriste ak ni enama, koje takoe treba da su odvane, a kamoli ljudima. (...) Ono to najmanje dolikuje uvarima, to je pijanstvo, a isto i mlitavost i lenost''.138 Na kraju, Platon dolazi i do cenzure u muzici, o emu govori i Bertrand Rasel: ''Lidijsku i jonsku muziku treba zabraniti, prvu jer izraava tugu, drugu jer razgaljuje. Treba dozvoliti samo dorsku (za hrabrost) i frigijsku (za uzdrljivost). Dozvoljeni ritmovi moraju biti jednostavni i takvi da izraavaju hrabar i skladan ivot.''139
Isto, str. 74. Isto, str. 74. 136 Isto, str. 75. 137 Isto, str. 77-81. 138 Isto, str. 90. 139 Bertrand Rasel, Istorija zapadne filozofije, Narodna knjiga ''Alfa'', Beograd, 1998, 121. str.
135 134

381

Mjesto pjesnitva u idealno ureenoj dravi Iako se pjesnitva Platon doticao vrlo esto, jo od poetka ''Drave'', podrobno se njime bavei u okviru koncepta obrazovanja i odgoja u idealnoj dravi, on mu se konano vraa u posljednjem dijelu ovoga filozofskog djela, Knjizi desetoj. Nakon to su ''nau dravu i u mnogim drugim pogledima izgradili savreno'', Platon se vraa pjesnitvu i o njemu ozbiljno promilja, analizirajui ima li pjesnitvo mjesta u jednoj idealno ureenoj dravi. I, ma koliko to bilo neoekivano od jednog od najglasovitijih predstavnika naroda koji je udario temelje pjesnitvu i knjievnoj umjetnosti, Platon ve u prvim reenicama Knjige desete Drave uzvikuje kako pjesnitvo u tako idealno ureenu dravu ne treba primiti!? Kao da se takvom stavu zaudie i njegovi sagovornici u tom dijalogu, pa ga priupitae za pojanjenje, a on im odgovori: ''Sve se to meni ini opasno za razum svih onih slualaca koji nemaju u sebi protivlek u stvarnom saznanju istinitog sveta.''140 I, uistinu, ta je navelo Platona da pjesnitvo progna iz svoje idealne drave? Da bismo odgovorili na to pitanje trebamo najprije razmisliti ta je cilj Platonov, u njegovoj Dravi, ali i filozofskom promiljanju uope. O tome lijepo govori Veljko Kora u predgovoru Dravi: ''Platonu je jedini cilj da savlada relativizam saznanja i da se iznad ogranienosti ula uzdigne do nepromjenjivih ideja.''141 Platon, dakle, eli doi do Istine, koja je sakrivena u svijetu nepromjenjivih ideja. To je za njega apsolutna stvarnost. Sve ono, pak, to vidimo u pojavnoj stvarnosti, koja je za njega relativna stvarnost, predstavlja samo odraz, privid, ili sjenu, tih vjenih ideja. to se, pak, pjesnitva tie, ono predstavlja tek sliku, ili odraz te relativne stvarnosti. Stoga, ako je Istina sadrana u svijetu apsolutnih ideja i pojmova, a pojavna stvarnost predstavlja odraz tih vjenih i apsolutnih ideja, pjesnitvo koje odslikava svijet relativne stvarnosti nalazi se tek na treem mjestu od istine! Zato, pjesnitvo ne samo da ne moe pribliiti nam tu apsolutnu stvarnost, nego nas svojom podraavalakom ulogom jo dodatno udaljuje od cilja, tj. od istine. Pjesnitvo i umjetnost uope ne
140 141

Platon, Drava, Kultura, Beograd, 1966, str. 328. Isto, Predgovor, str. XIX 382

Filozofija, kutura, umjetnost

podraavaju pojmove, ve samo njihov izgled: ''Onda je svaka umetnost koja podraava daleko od istine i to je, kako se ini, sve to ona moe da izrazi, jer od svake stvari obuhvata samo jedan mali deo i to samo njen izgled (sliku). Tako, na primer, slikar crta obuara ili stolara i ostale radnike, a da se pri tom nita ne razume u njihovu umetnost. Ali ako je slikar dobar, on e stolarevom slikom, koju izdaleka pokazuje, moi da prevari decu i nerazumne ljude, pa e kod njih stvoriti verovanje da je zaista stolar.''142 Umjetnost, dakle jer stoji na treem mjestu od istine samo iskrivljava viziju i zamagljuje nam pogled, ''jer je ono o emu ona pevaju samo slika (privienje) a ne stvarnost''.143 Pjesnik lijepo pjeva ili govori, ali je daleko od istine i ne razumije sutinu stvari: ''Zar onda neemo tvrditi da su svi pesnici, poev od Homera, samo podraavaoci slika istinske vrline i svega onoga o emu pevaju, a da se istine i ne dotiu, nego, kao to smo ve rekli: slikar pravi obuara, upravo samo njegovu sliku, a da pri tom o obuarima nita ne zna i pravi je za one koji se u to i sami nita ne razumeju, nego gledaju samo na boje i oblike?''144 Osim to je daleko od istine, od pjesnitva nema nikakve praktine koristi. Platon navodi kako pjesnici spremno govore o ljekarskoj vjetini, o zakonodavstvu i voenju ratova, ali primjeuje da niti jedan, uprkos svome slatkom govoru, nije uspio izlijeiti bilo koga, uspostaviti neko pravedno dravno ureenje ili izvojevati kakvu sjajnu pobjedu! Osim toga, umjetniku, tj. podraavaocu, ni samom nije jasna predstava o predmetu podraavanja: ''Podraavalac, dakle, nee imati ni pravilne predstave ni razumevanja o upotrebljivosti ili neupotrebljivosti predmeta koje podraava. (...) Ali e on ipak podraavati i nee znati koliko je jedna stvar rava ili dobra, pa e je predstavljati tako da ona nerazumnoj gomili izgleda dobra.''145 Pjesnici, dakle, podraavaju, iako ne znaju sutinu onoga to podraavaju niti ih je briga za to! Prema tome, oni su neozbiljni. A, to je najgore, svojim djelovanjem mogu stvoriti zbrku u ljudskim duama: ''...i oigledno sve to stvara potpunu zbrku u naoj dui. Ali toj naoj slabosti due odgovara slikanje u perspektivi, zatim

142 143

Isto, str. 332-333. Isto, str. 333. 144 Isto, str. 335-336. 145 Isto, str. 337-338. 383

vetina opsenarstva i arobnjatva i mnoge druge sline vetine.''146 Umjetnost, dakle, djeluje na naa ula i obraa se onome dijelu nae due koji je daleko od razuma.147 A to, svakako, ne ide u prilog onome ko se upravlja prema razumu i ko tei mudrosti i istinitosti. Stoga: ''Podraavanje je, dakle, neto ravo, vezano za neto ravo i stvara neto ravo.''148 Osnovni razlozi za protjerivanje pjesnitva iz idealno ureene drave jesu u slijedeem: ''Tako emo i za pesnika koji podraava rei da on time to udovoljava nerazumnom delu due koji ne razlikuje vee od manjeg, nego jedno i isto sad dri za veliko, a sad, opet, za malo, i time to slika slike koje su veoma daleko od istine, stvara u svakoj pojedinoj dui ravo dravno ureenje. (...) Isti takav uticaj ima pesnitvo i na ljubavni ivot, i na nprasitost i na sve poude nae, na oseanja radosti i bola, a sve to, kako mi kaemo, prati nae radnje. Ono gaji i zaliva ono to bi trebalo da se osui, ono nam odreuje za gospodare ono to bi trebalo da nam bude sluga, ako hoemo da budemo bolji i sreniji mesto gori i nesreniji. (...) Onda neka se kae da smo ga, zato to je takvo, s punim pravom isterali iz drave. Na to nas je nagnao razum.''149 Zbog svega reenog, Platon presuuje da pjesnitvu nema mjesta u njegovoj idealnoj i savreno pravednoj dravi. DA LI JE PLATON, UISTINU, PROTIVNIK PJESNITVA? ''Platon je pjesnitvo prognao iz 'svoje drave' dok se ne nae razlog za njegov povratak. Tom razvikanom misaonom odlukom i svojom Dravom uope pobuuje i danas poprilinu zlovolju kako kod pjesnika tako i kod demokratsko misleih, a gdjegdje i ak neto cininog odobravanja kod kritikih intelektualaca koji si tu i tamo neto priute.''150 Pobuivali neiju zlovolju ili ne, Platonovi stavovi o pjesnitvu izreeni u Dravi nerijetko su doivljavani i interpretirani kao osuda pjesnitva i umjetnosti uope. ak i relativno dobri poznavaoci Platonovog djela i filozofskog miljenja, poevi najee od srednjokolskih profesora, lahko su
Isto, str. 338. Isto, str. 339. 148 Isto, str. 339. 149 Isto, str. 342. i 344. 150 Andrina Tonkli-Komel, O pomjerenosti filozofije (Oko entuzijazma i ironije kod Platona), Odjek, Sarajevo, jesen-zima 2005.
147 146

384

Filozofija, kutura, umjetnost

bili skloni ustvrditi da se Platon, protjeravi ga iz svoje idealne drave, pobunio protiv pjesnitva i izrazio negativan stav prema ovom vidu djelatnosti ljudskoga duha. Meutim, i prilino povran uvid u Platonov ivotopis i u njegovu zaostavtinu, ak i na stranicama Drave, prua nam dovoljno elemenata da makar ozbiljno posumnjamo u ovu tvrdnju. Dobro je poznato kako je Platon ve od rane mladosti imao priliku i uvjete za kvalitetno obrazovanje. Uei o raznim oblastima nauke i umjetnosti, vrlo rano se susreo sa muzikom, slikarstvom, a posebno pjesnitvom. O tome svjedoi i Milo N. uri: ''Platonova umetnika obdarenost izrazila se najpre u pesnikim pokuajima: u ditirambima, melici i tragediji, ali od tih radova, osim malog epskog odlomka, nije se nita sauvalo, jer ih je pesnik, pod jakim utiskom Sokratove linosti spalio. (...) Ipak se sauvalo nekoliko epigrama, koji su ispevani tek u poznije doba. Mada je Platon docnije iao i dalje, te je iz svoje drave gonio Homera, tragediografe, kao i slikare i uopte sve, po njegovu sudu tetne, umetnike podraavaoce, opet on nije mogao izgnati iz sebe umetnika, jer sva njegova dela po nadahnuu, obliku i stilu nose umetniko obeleje.''151 Da Milo N. uri nije usamljen u ovakvom razumijevanju Platonova odnosa prema pjesnitvu svjedoi i predgovor koji je Veljko Kora napisao za beogradsko izdanje prijevoda Drave, gdje na vie mjesta stoji: ''Platon je svoje misli kazivao pesnikim stilom, a dijalog je smatrao najlepim i najpodesnijim oblikom knjievnog izraza. (...) I Drava je napisana u obliku dijaloga. Iako moda nema one umetnike vrednosti koju ima Gozba, ili Fedar, ipak sjajno ilustruje kako su se u Platonu sjedinili pesnik i mislilac, i koliko Platon ulae truda da da svojim delima udahne ivot i lepotu. (...) Platon nije bio samo filozof velikog pesnikog nadahnua.... (...) Zamisao Drave, kao i cela Platonova moralno-politika filozofija, esto nam se prikazuje kao poetsko matanje. (...) U Dravi Platon istupa istovremeno i kao filozof i kao umetnik...''152 Platon u vie svojih djela govori o pjesnitvu, kao to je sluaj u Ijonu, gdje u nekoj vrsti satire kritizira Ijona, hvalisavog rapsoda iz Efesa. I pored kritike Ijona, jasno se moe zakljuiti da Platon izuzetno cijeni pjesnitvo i pjesnike, priznajui im boansko
Milo N. uri, Istorija helenske etike, BIGZ, Beograd, 1976, str. 316. Platon, Drava, Kultura, Beograd, 1966, Predgovor, str. XIV-XXI (podvukao I.R.)
152 151

385

nadahnue: ''Jer pesnik je naroito bie: on je lak, krilat i sveten, i ne moe pevati pre nego to bude ponesen zanosom.... Kako oni, dakle, ne stvaraju svoja dela i mnoge lepote ne ne kau o stvarima zanatski, kao ti o Homeru, nego u bojem zadahnuu...''153 Pjesnici su, ak, tumai bogova: ''Jer ini se da nam je bog, da se ne bismo kolebali, na njemu najvie pokazao da te lepe pesme nisu ljudske ni ljudsko delo, nego boanske i boansko delo, i da pesnici nisu nita drugo nego tumai bogova...''154 Ako bismo pomislili da su navedeni argumenti za tvrdnju kako Platon nije protiv pjesnitva zastarjeli, s obzirom da pripadaju poecima njegova filozofskog djelovanja, i na osnovu naina kazivanja u samoj Dravi moemo naslutiti kakav je bio odnos Platona prema pjesnitvu. Sam nain izlaganja Platonovih filozofskih pogleda na stranicama Drave u dijalokom obliku predstavlja jasnu naznaku ta on misli o pjesnitvu i kakva je snaga pjesnikog naina izlaganja. Ne treba dugo lutati da bi se pretpostavilo zato je Platon, umjesto suhoparnog i monotonog izlaganja svojih stavova o ureenju drave, odabrao dijalog vie imaginarnih lica kojima u usta stavlja svoje rijei i nedoumice koje one ostavljaju. Pored oblika kazivanja, Platon se nerijetko slui i razliitim stilskim sredstvima stilskim figurama, pjesnikim slikama, itavim priama kojima nastoji to slikovitije izraziti svoju filozofsku misao. Osim samog naina kazivanja i esto spominjanje pjesnitva i pjesnika, navoenje njihovih misli, izreka ili citata da bi se potkrijepio vlastiti stav ak i onda kada se ne tie direktno pjesnitva govori o Platonovoj vezanosti za ovu vrstu umjetnosti. Ranije smo spominjali kako je na stranicama Drave Platon naveo etrdeset i est citata iz djela antikih pjesnika, ponajvie Homera, Hesioda, Eshila i drugih. Ako bismo sve navedeno zanemarili, i na stranicama Drave i to onim dijelovima u kojima Platon odbacuje pjesnitvo, ili ga ograniava na tano odreenu mjeru i ulogu moemo nai toliko primjera koji potvruju da Platon, ipak, nije protiv pjesnitva i da uvaava maginu mo ove vrste umjetnosti. Kad govori o pjesnitvu u kontekstu odgoja mladih vojnika i uvara, Platon nije protiv pjesnitva uope, nego samo protiv onih dijelova u kojima bi mladii mogli pronai loe uzore i koji bi, po
153 154

Platon, Ijon, Kultura, Beograd, 1970, str. 11. Isto, str. 12. 386

Filozofija, kutura, umjetnost

njegovom miljenju, mogli loe utjecati na odgoj mladih ljudi. On iz isto pragmatinih razloga propisuje da neki dijelovi, ili itave pjesme, budu izostavljeni, ne poriui pritom njihovu umjetniku vrijednost. Tako, na samom poetku Knjige tree, govorei o nepoeljnim pjesnikim sadrajima, on veli: ''Zamoliemo, dakle, Homera i druge pesnike da se ne ljute to ta i slina mesta briemo, ne zato to nisu pesnika, ili to mnogi ne bi hteli da ih sluaju, nego ba zato to, ukoliko su pesniki uspelija utoliko manje treba da ih sluaju i mladii i ljudi koji moraju biti slobodni i koji treba vie da se boje ropstva nego smrti.''155 Sam nain na koji govori o pjesnitvu, gotovo pravdajui se Homeru i drugim pjesnicima jer izostavlja njihove pjesme i prie, i molei ih, na neki nain, za razumijevanje, govori o dubokom uvaavanju pjesnitva i pjesnika. Kada, neto kasnije, govori o negativnim osobinama i moguem utjecaju podraavanja, on gotovo zabranjuje tu vjetinu, ali ipak priznaje da postoje ljudi posebno nadareni i vjeti u podraavanju i odaje im priznanje: ''A kad bi u nau dravu doao ovek tako okretan da bi mogao primati sve te oblike i da bi mogao podraavati sve stvari, pa kad bi nam taj ovek hteo pokazati sve svoje vetine i recitovati svoje pesme, onda bismo mu mi ukazali boansku poast, kao da je svetac koji zasluuje divljenje, ali bismo mu ipak rekli da kod nas u dravi ne postoji takav ovek i da ne sme ni postojati i poslali bismo ga u neku drugu dravu poto bismo prethodno izlili mnogo mirisa na njegovu glavu i ovenali ga vunenim vrpcama. I mi bismo se ipak koristili svojim ozbiljnijim iako ne tako prijatnim pesnikom i pripovedaem, koji bi nam kazivao izreke valjanih ljudi i koji bi govorio prema onim naelima koja smo postavili u poetku, kad smo poeli vaspitavati ratnike.''156 Prema tome, ovjeku koji savreno podraava bit e ukazana posebna ast, ali e biti upuen u neku drugu sredinu, jer njegova umjetnost ne odgovara krajnjem cilju i namjeri idealnog dravnog ureenja. A zar bi takva poast bila ukazivana nekome ko nije cijenjen ili do ije se vjetine posebno ne dri? ak i u Knjizi desetoj, u kojoj Platon protjeruje pjesnitvo iz svoje drave, moemo nai potvrde za tvrdnju da on nije protiv pjesnitva kao takvog, nego zbog toga to se ne uklapa u koncept idealne i potpuno pravedne drave. On u ovom dijelu iznosi razlog za odbacivanje pjesnitva, ali, istovremeno, i odaje priznanje
155 156

Platon, Drava, Kultura, Beograd, 1966, str. 74. Platon, Drava, Kultura, Beograd, 1966, str. 89. 387

Homeru: ''Moram to da kaem, iako me ljubav i potovanje koje od detinjstva gajim prema Homeru spreavaju da govorim. Izgleda, naime, da je on prvi uitelj i voa svih ovih lepih tragiara. Ali nijednog oveka ne smemo ceniti vie nego istinu. ''157 I dalje Platon priznaje ljepotu pjesnitva, ali i iznosi razloge protiv njega: ''i mora se sa njima sloiti da je Homer najvei pesnik i prvi meu tragiarima, a ipak mora znati da u dravu smemo primiti samo onaj deo pesama koji obuhvata himne bogovima (...) Jer, ako u pesmama primi i zabavnu Muzu, onda e u dravi, umesto zakona, (...) umesto razuma, dakle, zavladati radost i bol kao da su kraljevi.''158 Takoer, on veli: ''I ti, prijatelju moj, podlee arima poezije, i to najvie kad je posmatra zajedno sa Homerom, zar ne? (...) A inae je sa nama kao sa zaljubljenima i, kao to se oni, iako s mukom, ipak uzdravaju od svoje nekadanje ljubavi koju ne smatraju vie korisnom, tako se i mi klonimo ljubavi prema poeziji (...) Mi bismo se, dodue, radovali kad bi se ona pokazala kao najbolja i istinita; ali sve dotle dok ona ne bude u stanju da se brani, dotle je smemo samo sluati (...) da takvu poeziju ne smemo smatrati ozbiljnom, niti da ona dodiruje istinu i da je dostojanstvena i ozbiljna (...) ako slualac hoe da u svojoj dui sauva onaj red i ono ureenje, mora se nje uvati.''159 Prema navedenome, Platon ne porie umjetnost, njenu vrijednost niti ljepotu, ali je smatra opasnom po razumni dio due, te, da bi se sauvao red u ovjeku i u dravi, odluuje da je protjera iz svoje dravne zajednice. Na koncu, i samo razmatranje ovoga pitanja, te posveivanje tolike panje ovom problemu, dovoljno govori o Platonovom odnosu prema umjetnosti, a posebno pjesnitvu. ZAKLJUAK Na samom poetku utvrdili smo da se Platon kroz cijelu Dravu dotie pjesnitva i u svojim razmatranjima mnogih pitanja citira pjesnike, meu kojima najvie cijeni Homera. U djelu se nalaze i etrdeset etiri citata iz raznih pjesnikih djela. Meutim, Platon se posebno pjesnitvom bavi u dva navrata kad govori o

157 158

Isto, str. 328. Isto, str. 344. 159 Isto, str. 345-346. 388

Filozofija, kutura, umjetnost

konceptu obrazovanja u svojoj dravi, i na kraju knjige, kad govori uope o mjestu pjesnitva u idealnoj dravi. Govorei o odgoju i obrazovanju mladih uvara drave, Platon istie potrebu odgoja due i odgoja tijela, koji moraju biti usklaeni. Posebno je vaan odgoj due, u kojem pjesnitvo igra vanu ulogu. U tom smislu, Platon uvodi cenzuru u pjesnitvo i zahtijeva da se briljivo biraju pjesme i prie koje e biti itane mladiima, kako bi oni iz njih mogli crpiti samo pozitivne primjere, te uiti o vrlinama. Sve negativnosti, poput sukoba meu ljudima i bogovima, primjerima kukaviluka, gramzivosti, bilo kakve neumjerenosti ili nedostojanstvenog ponaanja, Platon stogo zabranjuje. Kada govori o samome pjesnitvu na kraju knjige, Platon iznosi stav da pjesnitvo i pjesnike, kao i sve predstavnike mimetike umjetnosti, treba odstraniti iz drave, jer oni svojim djelovanjem ometaju ljude i zajednicu u dostizanju osnovnog cilja istine i pravednosti. Platon ne porie snagu umjetnosti, ali joj zamjera to to utjee na nerazumni, tj. ulni dio due. Osim toga, ona ne predstavlja apsolutnu stvarnost, ak ni relativnu koja je samo odraz apsolutne stvarnosti nego se u odnosu na istinu nalazi tek na treem mjestu. Ovakav stav prema pjesnitvu izraen u Dravi mnoge je naveo da ustvrde kako je Platon ustao protiv pjesnitva. U posljednjem dijelu ovoga rada mi nudimo argumente kojima opovrgavamo takvu tvrdnju i istiemo da Platon duboko potuje pjesnitvo, uvaava Homera i druge pjesnike, ali zbog specifinih razloga koje iziskuje uspostava idealne i pravedne drave, on ne moe dopustiti znaajnije postojanje pjesnitva u takvoj dravnoj zajednici. LITERATURA Bonjak, Branko, Grka filozofija, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983. god. uri, Milo N., Istorija helenske etike, BIGZ, Beograd, 1976. Platon, Drava, Kultura, Beograd, 1966. Platon, Ijon, Kultura, Beograd, 1970. Rasel, Bertrand, Istorija zapadne filozofije, Narodna knjiga ''Alfa'', Beograd, 1998.

389

Tonkli-Komel, Andrina, O pomjerenosti filozofije (Oko entuzijazma i ironije kod Platona), Odjek, Sarajevo, jesenzima 2005. Summary The intention is to us - among the many topics open in this extremely complex work - spotlight writer attitude toward art, especially poetry, which represent some of the most important expressions of human spirituality. Central question which we will deal with is the question what was Platos relationship toward poetry, on the basis of what he brought in the State? Whether it is Plato, indeed, against poetry, whether he despises it, or has a certain attitude toward this issue depending on the objective and context in which this question is considered? We will consider some parts of States who speak about it, and compare them with other works in which Plato tackles the issue.

390

Historija matematike

Historija matematike

Devad Zei

RAZVOJ MATEMATIKE U BOSNI I HERCEGOVINI

Saetak U radu je prikazan historijski razvoj matematike u razliitim epohama Bosne i Hercegovine. Prvi znaajan period je osmanski, koji pripada islamsko-orijentalnom kulturnom i naunom krugu. Sauvani su srednjovjekovni matematiki rukopisi na arapskom jeziku, koji govore o karakteru matematike u osmanskom vremenu u Bosni i Hercegovini. Drugi znaajan period je kraj 20. stoljea, koji karakterizira otvaranje univerziteta i fakulteta na kojima se izuava matematika a time se odvijaju i istraivake djelatnosti koje su doprinijele da bosanskohercegovaka matematika postane prepoznatljiva.

1. Arapska matematika u Bosni i Hercegovini Teko je govoriti o historiji matematike u Bosni i Hercegovini jer je vrlo malo do sada zabiljeenog, sauvanog i prouavanog. Posebno je to sluaj s graom iz rimskog perioda, a zatim srednjovjekovnog. Zasigurno, postoje dva vremenska razdoblja u povijesti Bosne i Hercegovine sa sauvanim i poznatim dokumentima koji mogu posluiti za rekonstrukciju matematike iz tih fragmentarnih perioda. Prvo od tih razdoblja je osmanski period Bosne i Hercegovine, iz kojeg je sauvan znaajan broj matematikih rukopisa na arapskom jeziku i sa matematikom orijentalno civilizacijskog kruga kome je pripadala i Bosna tog doba, a znaaj te matematke u svjetskim civilizacijskim krugovima dovoljno je poznat. U vremenu od XV stoljea do sredine druge polovine XIX stoljea formirane su brojne biblioteke, privatne i javne, a koje su sadravale orijentalne rukopise iz razliitih oblasti znanosti. Najznaajnija bosanskohercegovaka biblioteka u vrijeme turske vladavine, koja nije gubila primat ni u austrougarskom periodu, jeste Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, koju je osnovao Gazi Husrev-beg zakladnicom za medresu 1537. godine.
393

Biblioteka je posjedovala i jo uvijek posjeduje dosta turskih, arapskih i perzijskih rukopisa iz oblasti svih znanosti a samim tim i iz oblasi egzaktnih znanosti. Isto tako biblioteka uva i djela bosanskohercegovakih autora koji su stvarali na orijentalnim jezicima. Bonjaci koji su pisali matematika djela u vrijeme Osmanlija uglavnom su se kolovali u Istanbulu i iza sebe su ostavili izvjestan broj matematikih djela koja se uglavnom uvaju po bibliotekama u Turskoj. Najznaajniji su: 1) Nasuh ibn Ali as-Salaki al-Matraki (umro 1583), roen u Bosni, matematiar i radio je u Istanbulu. Napisao je slijedea matematika djela: i) Damal al-hussab fi kamal al-hisab /Ljepota raunanja i savrenstvo aritmetike/, ii) Umda al-hisab fi farud al-makdira bi-l-kullijjat /Oslonac aritmetike u pretpostavci svih veliina/, iii) Kan-anijja fiilm al-hisab /Posveeno Kananu (knjiga) o aritmetici/. 2) Muhammad ibn Musa al-Bosnavi (umro 1636), iz Bosne, matematiar. Napisao je matematiko djelo pod nazivom: i) Risala fi dizr al-asamm /Komentar o gluhom (iracionalnom) korijenu/. 3) Darwi Husam Bonaq, iz Bosne, iza sebe je ostavio matematiku raspravu na turskom jeziku pod nazivom: i) Lumat al-fawaid /Odsjaj koristi/. 4) Ahmed Hatem Bjelopoljak (umro 1754), ije je puno ime Hatam aih Ahmad Qadi-zade Aqowali, iz Bosne, iza sebe je ostavio matematiko djelo: i) arh Al-Luma fil hisab /Komentar Odsjaj znanosti matematike/.1

G. P. Matvievskaja, B. A. Rozenfeljd, Matematiki i astronomi musulmanskogo srednevekovja i ih trudi (VIIIXVII vv.), kniga 2, Nauka, Moskva, 1983, str. 422, 472, 487, 562, 569, 595 i 643. 394

Historija matematike

To je komentar na djelo al-Luma od Ahmada ibn Haima (umro 1412). U Bosni je u sklopu kolskog obrazovanja izuavana matematika pa su, u to vrijeme, biblioteke bile obezbjeivane znaajnim matematikim rukopisima nastalim u razliitim periodima razvoja arapske matematike. Ta djela koja su se izuavala u Bosni govore i o karakteru matematike koja se tu njegovala u vrijeme Osmanlija. Poslije burnih perioda najvea sauvana zbirka matematikih rukopisa nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Orijentalni rukopisi iz matematike koji su sauvani u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu2 su: 1. ihab ad-Din Abu-l-Abbas Ahmad ibn Muhammad ibn Imad ibn al-Haim al-Faradi (13551412) rodio se u Kairu, predavao matematiku u medresi Salahija u Jerusalimu, umro u Jerusalimu. Prijepisi njegovih matematikih djela iz 1550. godine na arapskom jeziku a koji su sauvani u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu su: i) Nuzha an-nuzzar fi-l-hisab /Zadovoljstvo promatranja u aritmetici pojma gubar (cifra)/, R-2440/1, ii) Al-Wasila fi ilm al-hisab /Pomo u aritmetici/, R-2440/3, iii) Al-Mugni fi-l-dabr wal-muqabala /Dovoljno o al-dabr wal-muqabala/, R-2440/4, iv) Al-Musri muhtasar al-Mumti fi arh /Brzo skraena zanimljivost u komentaru o al-dabr wal-muqabala/, R-2440/5, v) Risala fi ilm al-hisab /Traktat o znanosti aritmetike/, R2440/7.

O tome vidi: S. Bali, Kultura Bonjaka, drugo izdanje, Zagreb, 1994, str. 84 85. i A. Ljubovi i S. Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1995, str. 103 104. 2 Popis je napravljen na osnovu linog uvida. O ovome vidi: Islamski kalendar i astronomija, priredio dr. Enes Kujundi, El-kalem, 1991, str. 29 36 i 8891. i G. P. Matvievskaja, B. A. Rozenfeljd, Matematiki i astronomimusulmanskogo srednevekovja i ih trudi (VIII XVII vv.), kniga 2, Nauka, Moskva, 1983, str. 579584, 643, 422423, 569, 487, 472474. 395

2. ams ad-Din Muhammad ibn Araf al-Husaini as-Samarkandi al-Maragi (druga polovina XIII stoljea), iz Samarkanda i autor mnogih djela iz podruja filozofije, teologije, logike, prava, matematike i astronomije. Radio je u maraginskoj opservatoriji AtTusija. Njegovo najpoznatije djelo je Akal at-tasis /Ponuda dokaza/ koje sadri matematiku, prirodne znanosti i filozofiju. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je prijepis njegovog djela: i) Akal at-tasis /Ponuda dokaza/, prijepis je iz 1721. godine, R623/1. 3. ams ad-Din Muhammad ibn Mubarakah Mirak al-Buhari alHaravi (umro oko 1340), vjerovatno rodom iz Buhare. Napisao je komentar na djelo Akal at-tasis /Ponuda dokaza/ od ams adDina as-Samarkandija. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je prijepis njegovog djela: i) arh Akal at-tasis /Komentar o Ponuda dokaza/, prijepis je iz 1476. godine, R-2526. 4. Salah ad-Din Musa ibn Muhammad ibn Mahmud Kazi-zade arRumi (13601437), rodom iz Burse, sin sudije (kazi-zade), radio u Samarkandu. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je prijepis njegovog djela: i) arh Akal at-tasis /Komentar o Ponuda dokaza/, R-1889. 5. araf ad-Din Jahia al-Amriti al-Azhari al-Ansari (druga polovina XVI stoljea), pjesnik i matematiar. Napisao matematiko djelo u stihovima pod nazivom Al-Manzuma fi-lhisab /Poema o matematici/. U Gazi Husrev-begov biblioteci je prijepis njegovog djela: i) Al-Manzuma fi-l-hisab /Poema o matematici/, R-1749. 6. Hasan ibn Abu Talib zvani Abu Mahasin al-Baihaki alHorasani, autor nije registriran ni u istonim ni u zapadnim izvorima. Napisao je matematiko djelo Muhtasar fiilm al-hisab. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci se nalazi prijepis njegovog djela: i) Muhtasar fi ilm al-hisab /Osnove matematike/, prepisao Imad ibn Muhammad al-Dili 1340. godine. Za sada je jedini registrirani primjerak u svijetu.

396

Historija matematike

7. Baha ad-Din Muhammad ibn Husain al-Amili (15471622), roen u Balbeku, uio u Iranu, bio je eih-al-islam pri dvoru aha Abaza I u Isfahanu. Poznati je matematiar, astronom i filozof. Napisao je matematiko djelo Hulasa al-hisab /Sutina matematike/ koje je postiglo veliku popularnost u vremenu od XVII do XIX stoljea. O tome svjedoe mnogobrojni prijepisi koji se uvaju u razliitim svjetskim bibliotekama. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci se, isto tako, nalazi nekoliko prijepisa njegovog djela: i) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, prepisiva je nepoznat i prijepis je iz 1678. godine, R-467, ii) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, prepisiva i godina prijepisa su nepoznati, R-2551, iii) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, prepisao hadi Osman ibn hadi Omer 1664. godine, R-1418, iv) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, prijepis je iz 1723. godine i prepisiva je nepoznat, R-1660/4, v) Hulasa al-hisab /Sutina matematike/, tampano u Istanbulu 1851. godine, O-3494. 8. Umar b. Ahmad al-Mai al-illi (XVIIXVIII stoljee), filozof, matematiar i astronom. Napisao je komentar na djelo od alAmilija. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je sauvan prijepis njegovog djela: i) arh ar-risala al-bahayya fil-hisab /Komentar na djelo Sutina matematike/, R-551. 9. Abd ar-Rahim ibn Abi Bakr al-Marai (umro 1636), turski matematiar. Napisao je komentar na djelo Sutina matematike. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je sauvan prijepis njegovog djela: i) arh al bahayya fil-hisab /Komentar na djelo Sutina matematike/, R-1463. 10. Ramadan b. Ali Husayn al-Gazuri. Napisao je komentar na djelo Sutina matematike. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je sauvan prijepis njegovog djela: i) Risala fil-hisab /Komentar o matematici/, R-1478/1. 11. Risala fi bayan arqam al-hindi /Komentar o indijskim ciframa/, autor i godina nastanka nepoznati, R-1466/1.

397

12. Karaoz Abdulah, napisao matematiko djelo o osnovnim principima matematike i raunovodstva. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci je njegov rukopis: i) Risala fil al-hisab /Komentar o matematici/, R-3493. 1.1 Opis rukopisa R-998 Zbirka pod registarskim brojem R-998 (na koricama je oznaka T-998 to predstavlja trezorski primjerak) sastoji se od dva rukopisa. Prvi rukopis je matematiko djelo pod nazivom Muhtasar fi ilm al hisab, a drugi rukopis je djelo iz oblasti astronomije pod nazivom Kitab fi ilm an-nudum. Oba djela je napisao Hasan ibn Abu Talib zvani Abu Mahasin al-Baihaki al-Horasani. Zbirka ima 270 listova, koji su dimenzija 23x16/17x11/. Pismo je nash tadwini i svaki list ima 17 redova. Papir je arapskog (istonog) porijekla izraen od pamuka i konoplje, deblji, ukastotamne boje. Mastilo je crne boje, izuzetno dobrog kvaliteta, neporozno na dodir sa vodom. Naslovi poglavlja i znaajnije rijei pisani su krupnijim slovima. Brojevi, take i ukrasni elementi su pisani crvenim mastilom. Po marginama ima neto komentara koji su pisani rukom istog prepisivaa. Listovi su sa kustodama. Rukopis djela iz matematike pod nazivom Muhtasar fi ilm al hisab ima 137 listova. Naslov djela nije eksplicitno naveden, dok se ime autora nalazi na prvom listu. Djelo se zavrava kolofonom u kome stoji biljeka prepisivaa: Zavreno pisanje etvrtak 10. dumad el-ula godine 741, Imad ibn Muhamed el-Dili. Neka Allah oprosti njemu i njegovim roditeljima. /Vidjeti list 136/ Prema tome djelo je prepisano 2. novembra 1340. godine. U dostupnim izvorima, kako zapadnim tako i istonim, nije evidentiran ni autor ni naziv djela. Na kraju zbirke nalaze se etiri zatitna lista novijeg datuma, umetnuta naknadno prilikom posljednjeg korienja. Povez je polukoni, novijeg datuma. O ovome je konsultirana sva relevantna literatura a o tome biljee i katalogisti Gazi Husrev-begove biblioteke koji su na prednjoj strani napisali konstataciju o jedinstvenosti ovog rukopisa. Rahmetli prof. dr. Naza Tanovi-Miller meu prvima je skrenula panju na ovaj rukopis. asopis Radovi matematiki, u izdanju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, na naslovnim

398

Historija matematike

stranama vol. 1 no. 1, vol. 3 no. 1, vol. 6 no. 1 i vo. 7 no. 1 (od 19851991) prezentirao je 18, 82, 98. i 90. stranu ovog rukopisa. Urednitvo asopisa je dalo osnovne podatke o rukopisu. G. P. Matvievskaja, B. A. Rozenfeljd Mogue da su posjetili Sarajevo? Prof. dr. Fuat Sezgin, direktor Instituta za povijest arapskoislamskih znanosti u Frankfurtu, obavijestio me je da u biobibliografskim izvorima nije naao ime ovog autora. Rushdi Rashid Histoire des sciences arabes, Paris. (Bez odgovora). Preko interneta sam ostvario najuspjeniju komunikaciju sa znanstvenicima iz Irana. Posebno sa Muhammadom Bagheriem koji je direktor History of Science Department in Encycloaedia Islamica Foundation u Teheranu i profesor povijesti matematike na arif Tehnolokom Univerzitetu u Teheranu. Njegovi saradnici su pronali astronomski rukopis u Mehedu i dostavili mi kopiju opisa iz kataloga gdje je navedeno to djelo. Isto tako su provjerili i druge kataloge razliitih biblioteka i konsultirali su Ahmada Manzavija, poznatog katalogistu rukopisa u Iranu. Bagheri je isto tako provjerio Loghatnamaie Dehkoda (Dekhoda rjenik) i Zaria ila tasanif al-shia od Agha Bozorog Teherania. Podatke o Hasanu Abu Talibu nisu pronali. Posljednja pretraivanja preko interneta omoguila su da se ustanovi da postoji jo jedan prijepis astronomskog djela a koji se uva u biblioteci Astani Kodse Razi u Mehedu u Iranu i vodi se pod registarskim brojem MS12138 pod nazivom Tuhfei Raidija. U katalogu biblioteke, vol. 10, str. 2627, navedeno je: Tuhfei Raidie (12138). Ovo je kratka knjiga o nauci astronomije, djelo Hasana ibn Abu Taliba zvanog Abu Mahasin al-Baihaki. Sadri uvod (u tri poglavlja) i tri glave (svaka u nekoliko poglavlja). U naem primjerku fali list koji sadri poetni dio. Prepisao Nevruz Ali ibn Ehudin Muhamed al-Kazvini et-Tbrizi, datum: utorak, 18. Ramazan 1074. godine (mart 1663). Redova 15, 70 listova i 25X16. U oba rukopisa nedostaje poetak i to kod onog koji se uva u Mehedu samo poetni dio, a kod onog koji se uva u Sarajevu nedostaje skoro itavo prvo poglavlje uvodnog dijela. Naime, od prvog poglavlja sauvana je samo posljednja strana. Uporeivanjem zavretaka oba rukopisa dolo se do zakljuka da je u pitanju isto astronomsko djelo. Meutim, moe se primjetiti da je prijepis iz Meheda prepisan 1663. godine, dakle 323 godine poslije prijepisa koji se nalazi u Sarajevu. Prema tome, moe se

399

zakljuiti da su se djela Hasana ibn. Abu Taliba prepisivala u dosta velikom vremenskom intervalu. Sigurno se moe tvrditi da je Hasan ibn. Abu Talib ivio u Baihakiu (Horasan) i da je bio iitski musliman kao i veina iz te oblasti. U matematikom djelu pominje velikog matematiara Abur-Raihana al-Birunija (9731048). Prema tome nije mogao ivjeti prije XI stoljea. Prijepis matematikog djela koje se uva u Sarajevu je iz godine 1340. Prema tome, on je mogao ivjeti u vremenu od XI pa do prve polovine XIV stoljea. 2. Moderna matematika u Bosni i Hercegovini Drugi fragment povijesti matematike u Bosni i Hercegovini jeste period poslije Drugog svjetskog rata i koji traje i danas. Ovdje emo se koncentrirati na podatke o naunom radu bosanskohercegovakih matematiara u drugoj polovini XX stoljea. Teko bi bilo cjelovito opisati povijesni tok poslijeratne matematike s obzirom da tu nisu ukljueni svi matematiari koji i dalje daju svoj doprinos dananjoj matematici. Bez obzira na ove momente, i na moda oskudnost podataka o pojedinim matematiarima, do kojih se moglo doi, ipak, u ovakvom prikazu biva raspoznatljiva bosanskohercegovaka matematika ak u svjetskim krugovima. Ovaj naslov neka bude mali doprinos pisanju povijesti BiH matematike. Izmeu dva svjetska rata, u Bosni i Hercegovini teko je govoriti o naunom radu iz oblasti matematike. Moe se govoriti o nekoliko udbenika koje su iza sebe ostavili pojedini srednjokolski profesori matematike. U to vrijeme nije na ovim prostorima djelovao nijedan matematiar koji je bio doktor nauka. Poslije Drugog svjetskog rata situacija se znatno poela mijenjati. Otvaranje velikog broja kola zahtijevalo je i odgovarajui kadar. Za kolovanje kadra iz matematike osnovane su najprije vie pedagoke akademije u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli, sa grupom matematika fizika. Godine 1950. u Sarajevu je osnovan Filozofski fakultet koji je imao studijsku grupu matematika fizika. Poetkom 1961. godine iz Filozofskog fakulteta se izdvaja Prirodno-matematiki odsjek u samostalnu instituciju Prirodno-matematiki fakultet sa Odsjekom za matematiku. Tada je u Bosni i Hercegovini bilo est fakulteta, tri visoke kole i jedna via kola na kojima se predavala matematika. Na tim fakultetima radilo je 15 nastavnika matematike i nekoliko asistenata, od kojih su 8 bili doktori matematikih nauka.

400

Historija matematike

Prvi doktor matematikih nauka iz Bosne i Hercegovine, promoviran 1953. godine na Sorboni, bio je Mahmut Bajraktarevi. Ostali doktori su bili: Leonida Lui, efkija Raljevi, Boo Popovi, Manojlo Maravi, Milenko tekovi, Branislav Marti i Mato Bri Kosti. Pored ovih matematiara, krae vrijeme, na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu radili su dr. Vojislav Avakumovi i dr. Bogdan Bajanski. Do 1961. godine naunim radom bavilo se 10 matematiara, a broj objavljenih naunih radova prelazio je 50. Poslije 1961. godine osnivaju se novi fakulteti i druge kole gdje se predavala matematika. Na Odsjeku za matematiku pokree se 1966/67. postdiplomski studij. Razvijaju se novi univerzitetski centri, pored Sarajeva, u Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru. Nagli porast broja fakulteta sa nastavom matematike uvjetovao je i porast broja matematiara koji su bili sposobni da preuzmu nastavu matematike na tim fakultetima. S time stasaju mladi matematiari koji se ukljuuju u nauni rad. Tako se ve 1979. godine u Bosni i Hercegovini naunim radom iz oblasi matematike bavilo vie od 30 matematiara. Broj objavljenih radova kretao se oko 300, od kojih je veina bila objavljena u asopisima ex Jugoslavije, a prilian broj i u stranim asopisima. Posebno je plodan bio period 19841992. godine. Hronika asopisa Radovi matematiki, jedinog bosanskohercegovakog naunog asopisa s meunarodnom recenzijom, iz godine u godinu biljei kvalitativni i kvantitativni porast naune aktivnosti u svim matematikim centrima BiH. To se ogleda u rastu broja publikacija, naunih izlaganja, kolokvija, gostovanja uglednih stranih matematiara, uspostavi trajnijih istraivakih seminara, studijskim boravcima naih matematiara na vodeim svjetskim univerzitetima, sve do pojave da se inostrani istraivai odluuju da provedu akademsku godinu i due na svom usavravanju na Odsjeku za matematiku u Sarajevu. Tako, u martu 1992. na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu veoma pozitivnu ocjenu dobija doktorska disertacija kineskog matematiara Li Haizhonga, sada redovnog profesora Tsinghua University u Pekingu, koju je od septembra 1990. radio pod mentorstvom prof. dr. Muharema Avdispahia na Odsjeku za matematiku. Rat u Bosni i Hercegovini, od 1992. godine, uvjetovao je stagnaciju u naunom radu matematiara i veliki odliv kadra koji je obezbjeivao nastavu iz matematike na razliitim fakultetima gdje se predavala matematika. U posebno tekom poloaju naao se vodei centar. Zavretak rata omoguio je ponovno intenzivnije
401

ukljuivanje u naune tokove i uzdizanje novog nastavnog kadra koji danas predaje na razliitim univerzitetima i fakultetima. Za ouvanje kontinuiteta naune djelatnosti u periodu 19922003, posebno je bio zanaajan mentorski rad prof. dr. Muharema Avdispahia (6 doktora matematikih nauka, 6 magistara), prof. dr. Mustafe Kulenovia, sada na University of Rhode Island (3 doktora, 1 magistar) i akad. prof. dr. Fikreta Vajzovia (2 magistra). U Bosni i Hercegovini danas postoji osam univerziteta i to: Univerzitet u Sarajevu, Univerzitet u Banjoj Luci, Univerzitet u Tuzli, Univerzitet "Demal Bijedi" Mostar, Sveuilite u Mostaru, Univerzitet u Bihau, Univerzitet u Istonom Sarajevu i Univerzitet u Zenici. Matematika se predaje na tehnikim fakultetima, ekonomskim, biotehnikim, farmaceutskim, pedagokim i prirodno-matematikim. Odsjeci za matematiku postoje na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu, Prirodnomatematikom fakultetu u Tuzli, Pedagokom fakultetu Sveuilita u Mostaru, Pedagokom fakultetu u Bihau, Prirodnomatematikom fakultetu u Banjoj Luci, Filozofskom fakultetu u Istonom Sarajevu. Pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici ima Odsjek matematike i informatike. U Bosni i Hercegovini na razliitim univerzitetima radi oko 70 matematiara u razliitim zvanjima. Udruenje matematiara Bosne i Hercegovine primljeno je u Evropsko matematiko drutvo 1994. godine, a Bosna i Hercegovina je postala 65. lanica Internacionalne matematike unije na Generalnoj skuptini u Shangaiu augusta 2002. godine. Nakon prekida u izlaenju asopisa Radovi matematiki uzrokovanog ratom, odlaskom najveeg dijela redakcije i iznoenjem u inostranstvo pripremljenog materijala za brojeve koji su trebali biti objavljeni 1992. godine, od 1997. postepeno se ponovo uspostavlja potrebna dinamika u pojavljivanju novih volumena. Do zakljuivanja ovog rukopisa izala su etiri nova volumena i prvi broj petog. U Banjoj Luci je tokom rata pokrenut asopis Bulletin of Society of Mathematicians Banja Luka. Veina bosanskohercegovakih matematiara istraivaa nauno je radila, i danas radi, u fundamentalnim matematikim oblastima kao to su matematika analiza, algebra, teorija vjerovatnoe i slino. Posebno su zapaeni radovi iz oblasti funkcionalnih jednadbi, iterativnih nizova teorije sumabilnosti, kvalitativne teorije diferencijalnih i diferentnih jednadbi, realne i
402

Historija matematike

Fourierove analize, polugrupa operatora, teorije prstena. U svjetskoj bazi podataka Mathematical Reviews American Mathematical Society (AMS) registrirano je, do sada, 550 objavljenih radova bosanskohercegovakih matematiara. U ovaj broj ukljueni su samo oni matematiari koji trenutno ive i rade u Bosni i Hercegovini kao i BiH matematiari koji nisu vie meu ivim. Ovi nauni radovi su tampani, najveim dijelom, u asopisima ex Jugoslavije, a jedan dio radova objavljen je u vodeim internacionalnim matematikim asopisima. Takoer o velikom broju, od 550 registriranih, objavljeni su prikazi u poznatim svjetskim referativnim asopisima, kao to su: Mathematical Reviews (SAD), Matematieskij urnal (Rusija) i Zentralblatt fr Mathematik (Njemaka). Rezultati izvjesnog broja matematiara iz BiH uli su u poznate monografije, bilo da su ti radovi samo citirani bilo da su pojedini rezultati detaljno izloeni. Matematiari iz Bosne i Hercegovine, u zadnjih 5 decenija, uestvovali su sa naunim saopenjima na vie kongresa. Drali su nauna ili struna predavanja u razliitim institucijama vani i u zemlji. Izvjestan broj svjetskih matematiara u svojim radovima su citirali neke bosanskohercegovake matematiare. Iz ovih konstatacija je jasno da su bosanskohercegovaki matematiari prisutni i aktivno uestvuju u razvoju matematike. Njihov nauni doprinos bivao je prepoznatljiv svojom originalnou, pa je taj krug naunika ponekad bivao okarakteriziran atributom sopstvene kole. Sigurno da se taj krug matematiara kontinuirano razvijao, prevashodno, na Odsjeku za matematiku Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu. Posljednji rat (19921996), kao to je reeno, doprinio je stagnaciji ukupnog naunog rada u Bosni i Hercegovini. Sada je situacija drugaija. Obnovljen je postdiplomski studij, intenzivirana meunarodna saradnja, otvoreni novi odsjeci za matematiku na drugim univerzitetima. Time je omogueno podizanje mlaeg kadra i njihovo ukljuivanje u nauni rad. Izuzetan je doprinos openitom razvoju matematike u Bosni i Hercegovini onih matematiara koji sada nisu meu ivim. Meu njima su: Bajraktarevi Mahmut, Raljevi efkija, Marovi Manojlo, Marti Branislav, Finci Kalmi, lakovi Semiha, Vujakovi Duan, Tanovi-Miller Naza i Belagi Amer.U kratkim crtama, u tekstu koji slijedi, opisan je razvojni put i nauni doprinos u oblastima matematike Bajraktarevi Mahmuta, prvog doktora matematikih nauka, rano umrle profesorice Naze MillerTanovi i vrlo mladog matematiara Amera Belagia, koji je
403

nesretno nastradao u SAD. Svakako, izdvajanje ovih znaajnih linosti, koje su doprinijeli razvoju matematike u Bosni i Hercegovini, nee umanjiti onaj znaaj koji su imali svi ostali matematiari. BAJRAKTAREVI MAHMUT (19091985) roen je u Sarajevu, a umro u Bugojnu. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Sarajevu, gdje je maturirao 1929. godine. Diplomirao je matematiku na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1933. godine. Od 1934. godine do kraja Drugog svjetskog rata bio je nastavnik gimnazije u Sarajevu. Poslije rata bio je profesor gimnazije i Vie pedagoke kole u Sarajevu. Doktorat matematikih nauka stekao je 1953. godine na Sorboni, disertacijom: Sur certaines suites itres (O izvjesnim iteriranim nizovima). Bio je predava, zatim docent i vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a potom vanredni i redovni profesor Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu, lan Naunog drutva BiH i ANUBiH. Recenzirao je znatan broj naunih radova objavljenih u ediciji Radovi Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, koju je niz godina uspjeno ureivao i koja je u tom periodu jedna od najvrednijih i najredovnijih akademijskih edicija, vrlo znaajna za razvitak i afirmaciju bosanskohercegovakih matematiara. Bio je prvi glavni i odgovorni urednik asopisa Radovi matematiki. Koristan je bio njegov rad u Odjeljenju prirodnih i matematikih nauka ANUBiH, iji je sekretar bio u jednom periodu. Kao dugogodinji predsjednik Komisije za nauni rad na Odsjeku matematike, znaajno je doprinio organiziranijem pristupu naunom radu kod nas. Veliku je aktivnost pokazao u Drutvu matematiara, fiziara i astronoma BiH, kao i u Savezu drutava matematiara, fiziara i astronoma Jugoslavije. Poznati su i njegovi radovi pedagoko-didaktikog karaktera. Napisao je veliki broj recenzija za udbenike, prirunike i zbirke zadataka namijenjene osnovnim i srednjim kolama, odnosno fakultetima, te saraivao u izradi planova i programa za nastavu matematike i fizike u osnovnim i srednjim kolama. Stalno i intenzivno bio je ukljuen u razne vidove matematikog ivota. Odigrao je presudnu ulogu u cjelokupnom razvitku matematike u BiH. Nauno interesiranje Bajraktarevia i odgovarajui uspjeni nauni rezultati ostvareni su, u prvom redu, u oblasti funkcionalnih jednaina, osobito onih koje stoje u vezi sa odreenim sredinama, a zatim u oblasti iterativnih nizova i teorije sumabilnosti. U
404

Historija matematike

Mathematical Reviews AMS registrirano je 56 njegovih objavljenih naunih radova. Ovi radovi su pobudili zapaeno interesiranje domaih i stranih matematiara. Veliki dio njih, pored povoljne ocjene u meunarodnim referativnim asopisima, dobili su istaknuto mjesto u nekoliko svjetskih monografija, npr., u Itogi nauki i tehniki, Matematieskij analiz, Tom 12 (1974), u monografijama Janosa Aczela, Mareka Kuzme, D. S. Mitrinovia i drugih. Njegovi radovi o uopenim sredinama dali su podsticaj za dalja istraivanja u kojima su uestvovali nai i inostrani matematiari. Rezultate svojih istraivanja izlagao je na vie domaih i stranih matematikih skupova. Drao je predavanja na Matematikom institutu u Beogradu, na Matematikom institutu Akademije nauka Sovjetskog Saveza u Moskvi i na Univerzitetu u Debrecinu. Nekoliko radova Bajraktarevia odnosi se na nizove dobijene iteracijom. Oni se nastavljaju jedan na drugi. Ispituje se konvergencija odreenih iterativnih nizova i granine funkcije tih nizova dovode se u vezu sa rjeenjima raznih funkcionalnih jednaina, odnosno sistema funkcionalnih jednaina. Bajraktarevievi rezultati dobijeni na taj nain predstavljaju modifikacije, odnosno poboljanja rezultata nekih drugih autora, Morgana, Varde (Warda), Fulera (Fuller), Korkina i Beneta (Bennet). Radi primjera, navodimo samo neke radove: O konvergenciji niza (xn) iji su lanovi definisani jednainom xn+1 = f(xn) (Glasnik matematiki, fiziki i astronomski, 6, Zagreb, 1951); Sur une gnralisation de certaines suites itres. (French) Acad. Serbe Sci. Publ. Inst. Math. 12 1958 27--38. MR0102674 (21 #1463). U njegovoj doktorskoj disertaciji izneseni su sistemski i u najoptijoj formi rezultati dobijeni u nekim prethodnim radovima. Veliki broj njegovih radova odnosi se neposredno na funkcionalne jednaine, ili su sa njima povezani na ovaj ili onaj nain. est radova se odnose na integro-funkcionalne jednaine. On se oslanja na ote teoreme o fiksnim takama i promatra integro-funkcionalnu jednainu vrlo opeg tipa i dokazuje postojanje jedne klase neprekidnih rjeenja, a pod stroim uslovima i postojanje jedinstvenosti neprekidnog rjeenja. Ispituje neke integrofunkcionalne jednaine nekih stranih matematiara, gdje postie izvjesna uopenja. Na ovu problematiku odnose se, izmeu ostalih, radovi: Sur une quation intgro-fonctionelle rsoluble sans limitation. (French) Glasnik Mat.-Fiz. Astronom. Drutvo Mat. Fiz. Hrvatske Ser. II 14 1959 169--176. MR0126642 (23 #A3938); Sur
405

les solutions de certaines quations fonctionnelles et intgrales. (French) Publ. Inst. Math. (Beograd) (N.S.) 4 (18) 1964 147--155. MR0174885 (30 #5076); O reenijah nekatoryh funkcional'nyh uravnenij (O rjeenjima nekih funkcionalnih jednaina, Matematieskij sbornik 66 (108), Moskva, 1965). Posveena je velika panja funkcionalnim jednainama raznih tipova u velikom broju Bajraktarevievih radova. Raspravljaju se potrebni i dovoljni uslovi za odreeno rjeenje jednaine. Ti radovi stoje u tijesnoj vezi sa odgovarajuim radovima niza stranih i domaih autora. Najznaajniji radovi se odnose na razne vrste sredina. Obrauju se osnovni problemi jednakosti, homogenosti i karakterizacije sredina. I ovi su radovi povezani sa nizom radova stranih autora. Bajraktarevi se bavio raznim pitanjima vezanim za teoriju sumabilnosti, gdje je postigao vane rezultate. Kao istaknuti nauni i nastavni radnik, bitno je doprinio razvoju matematike u Bosni i Hercegovini. Pisao je radove o razvoju matematike u Bosni i Hercegovini, meu kojim su poznati: Pregled razvoja matematike u Bosni i Hercegovini, Matematika biblioteka, Beograd /1963/, 20, 101105; Istorijski osvrt na dosadanji razvojni put naunih istraivanja u matematici u Bosni i Hercegovini, ANUBiH, Posebna izdanja XLVI, Odjeljenje prirodnih i matematikih nauka knj. 7, Savjetovanje o naunom radu u oblasti matematike, Sarajevo, 15. 12. 1978, Sarajevo /1979/, 1127; Referat o naunom radu u oblasti matematikih nauka u Bosni i Hercegovini, ANUBiH, Savjetovanje Fundamentalna i primijenjena istraivanja u nauci i strategija naunog razvoja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo /1980/, januara 1980, 3343. Dobio je razna priznanja i znaajne nagrade. I danas je dosta citiran u novim tekstovima a koji govore o fraktalima. Posebno je citiran njegov rad Sur une equation fonctionnelle /Glasnik Mat. Fiz. i Astr., Hrvatska, 12(3):201205, 1957/. Navodi se funkcija u koja zadovoljava jednakost u ( x) = O( x, (u o g1 )( x),..., (u o g r )( x)) a na kojoj je radio Mahmut Bajraktarevi. Koritena literatura Radovi, knjiga LXVI, povodom 70-godinjice ivota Bajraktarevia. Iz: Dr. Ernest Stipani, Putevima razvitka matematike, Vuk Karadi, Beograd, 1988, str. 357259.

406

Historija matematike

Osobni uvid u dosije Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu: Prijava prof. dr. Mahmuta Bajraktarevia na konkurs od 23. novembra 1980. godine na predmet Teorija funkcija na Odsjeku za matematiku. http://citeseer.nj.nec.com/context/1389365/0 TANOVI-MILLER NAZA (19382001) roena je u Sarajevu, gdje je zavrila osnovno i srednje obrazovanje, a studij na Elektrotehnikom fakultetu u Zagrebu. Radila je neko vrijeme u Termonuklearnom istraivakom centru Energoinvesta u Sarajevu, da bi narednih sedam godina ivjela, radila te pohaala doktorski studij u Chicagu, USA. U periodu 19621965. bila je istraiva u Rauland Research Department, Zenith, Chicago, izmeu 1965. i 1968. asistent na Department of Mathematics, Illinois Institute of Technology, a naredne akademske godine i predava na Department of Mathematics, De Paul University. Doktorat iz oblasti matematikih nauka stekla je na Illinois Institute of Technology u maju 1969, odbranivi disertaciju Mnoitelji nekih prostora nizova, pod mentorstvom Guenthera Goesa. Na Odsjeku za matematiku i Odsjeku za fiziku predavala je Uvod u matematiku, Matematiku analizu I i II, Elementarnu geometriju, Kompleksnu analizu, Fourierovu analizu; na postdiplomskom studiju matematike: Opu topologiju, Topoloke vektorske prostore, Teoriju sumabilnosti, Prostore nizova, Modernu Fourierovu analizu. Vodila je jednogodinje naune seminare: Banachove algebre, Fourierova analiza i sumabilnost, Konvergencija po takama Fourierovih redova, te sa prof. dr. M. Avdispahiem viegodinji seminar iz Harmonijske analize. Bila je mentor tri magistarska rada i jedne doktorske disertacije. Kao gostujui profesor na Loyola University of Chicago 1986/87, University of Michigan at Ann Arbor 1993. i 1994, University of Tennessee at Chattanooga 1995, 1996 i 1997, predavala je niz kurseva iz kalkulusa, linearnu algebru, obine diferencijalne jednaine, kompleksnu i vektorsku analizu, Laplaceovu transformaciju. Na poetku istraivake karijere, primjenom znatnog matematikog aparata, rijeila je nekoliko otvorenih problema iz oblasti elektronske optike i teorije mikrotalasa, a odgovarajui ureaji su se dugi niz godina primjenjivali u Zenith, Chicago i Space Research Center, Texas. Jedan od tih radova, u koautorstvu

407

sa A. Wolski, realiziran u saradnji sa Los Alamos Laboratories, saopen je na skupu IEEE u Washingtonu 1965. Od tad do danas svjetske baze podataka registrirale su 28 naunih radova Naze Tanovi-Miller iz oblasti iste matematike, u 15 razliitih meunarodnih asopisa iz deset zemalja. Uestvovala je sa svojim referatima na preko dvadeset meunarodnih naunih konferencija, te izlagala rezultate na desetinama univerziteta irom svijeta. U matematikom opusu Naze Tanovi-Miller mogu se raspoznati tri cjeline. Prvom krugu bi, uz disertaciju, pripadalo 6 radova objavljenih u Radovima Odjeljenja prirodnih i matematikih nauka Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u periodu 19731980, dva rada u Glasniku matematikom (Zagreb), jedan u Publ. de l'Inst. Math. (Beograd), te zajedniki rad sa Muharemom Avdispahiem u njemakom asopisu Analysis 1983. Radovi se bave raznim pitanjima iz teorije sumabilnosti: mnoiteljima odreenih prostora nizova (faktorima zbirljivosti), apsolutnom sumabilnou, jakom sumabilnou, jakom regularnou, relacijama inkluzije meu kompozicijom matrinih transformacija koju je, kao poopenje jake sumabilnosti, uvela prof. Tanovi-Miller, do izuavanja spektara nenegativnih trouglastih matrinih transformacija. Bosanquet, Peyerimhoff, Borwein, Cass, Kuttner, Kumar, Aljani, Beckmann, Rhodes neki su od matematiara iji su raniji rezultati bili osnovom i poopeni ovim istraivanjima. Nakon toga, interes prof. Tanovi-Miller okree se ka druga dva kruga: primjenama sumabilnosti u prouavanju Fourierovih i uope trigonometrijskih redova, te pitanjima integrabilnosti najprije trigonometrijskih, a zatim i Walshovih redova. Umjesto o dva kruga, moda bismo slikovitije mogli govoriti o jednoj elipsi s dva arita. Neka poopenja teorema Fejer-Lebesgua u Boll. Unione matematica Italiana 1982. i On a paper of Bojani and Stanojevi u Rendiconti Cir. Mat. Palermo 1985. indikatori su tog preusmjeravanja interesa. Prvo arite se oblikuje oko mogunosti koje prua Hyslopov pojam jake konvergencije. Jaku konvergenciju trigonometrijskih i Fourierovih redova Naza Tanovi-Miller prouava u radovima u Acta Math. Hungar. 1983. i 1986. i J. Math. Anal. Appl. 1990. U tri zajednika rada, u Acta Math. Hungar. 1990, 1991. i Acta Scientarum Mathematicarum (Szeged) 1995, sa maarskim matematiarem Szalayem, koji se bavi apsolutnom konvergencijom
408

Historija matematike

indeksa p>1, ispituju se meusobne veze dva koncepta, Banachovi prostori apsolutno odnosno jako konvergentnih Fourierovih redova i duali tih prostora. Projekt prof. Tanovi-Miller kod zajednikog jugoslovensko-amerikog fonda obiljeen je plodnom saradnjom dva zrela matematiara koja su svoj nauni put poela dvadesetak godina ranije kao doktorandi na Illinois Institute of Technology. S Martinom Buntinasom, u seriji od pet radova, Naza Tanovi-Miller vraa se izuavanju sumabilnosti funkcionalno-analitikim tehnikama ope teorije prostora nizova, i nalazi veoma uspjene veze sa pitanjem integrabilnosti. Jo nerijeeni problem karakterizacije klasa integrabilnosti trigonometrijskih redova ima dugu i bogatu historiju koja ukljuuje klasine rezultate o kosinusnim redovima Kolmogorova, Szidona, Fomina, Telyakovskog do najnovijih iz 1993. Aubertina i Fourniera. U zajednikom radu s M. S. Ramanujan u Acta math. Hungar. 1998, N. Tanovi-Miller je dalje poopila Kellogovo proirenje teorema Hausdorff-Younga. Od 1992. do 1994. bila je i jedan od urednika Mathematical Reviews, odgovoran za oblasti teorije sumabilnosti, Fourierove analize, teorije aproksimacija i dijela oblasti: parcijalne diferencijalne jednadbe. Redakcije asopisa Glasnik matematiki (Zagreb), Publicationes de l'Institute Mathematique (Beograd), Radovi ANU BiH, Proc. Amer. Math. Soc., Indiana Mathematical Journal, Michigan Journal of Mathematics, anagairale su je kao recenzenta. Godine 1996. i 1997. uestvovala je u organizaciji Meeting of the South-East Section of the Amer. Math. Soc., kao i konferencije iz realne analize na University of Tennessee (Chattanooga) uz podrku National Science Foundation. Godine 2001. uestvovala je u organizaciji i prve bosanskohercegovakohrvatske konferencije iz analize, odrane u Bihau. Godine 1985. svjetlo dana je ugledao prvi broj meunarodnog naunog asopisa Radovi matematiki Odjeljenja prirodnih i matematikih nauka Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odsjeka za matematiku Prirodnomatematikog fakulteta i tadanje Sekcije za matematiku Drutva matematiara, fiziara i astronoma BiH. asopis je nastao iz edicije Radovi Odjeljenja prirodnih i matematiki nauka. Naza TanoviMiller je od poetka bila izvrni urednik, a od 1997. glavni urednik Radova matematikih. Hronika asopisa, uredno registrujui relevantne naune aktivnosti u oblasti matematike u Bosni i Hercegovini, pojedinane
409

i institucionalne, poticajno je djelovala na sve bosanskohercegovake matematiare, na matini Odsjek, kao i na pokretanja kolokvija i seminara u Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli. Za svoj nauni doprinos Naza Tanovi-Miller 1985. je dobila Republiku nagradu za nauku Veselin Maslea. Napisala je knjigu A Testomony of a Bosnian, o ratu u Bosni, izdatu u januaru 2001. godine od strane Texas A&M University. Koritena literatura Nekrolog Nazi Tanovi-Miller, prof. dr. Muharem Avdispahi, Amfiteatar Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu, Novembar 2001. Prof. dr. Naza Tanovi-Miller Nekrolog, Harry Miller, Radovi matematiki, Vol. 10, No 2, Sarajevo, 2001. BELAGI AMER (19591997) U planinama Colorada (USA) tragino je nastradao 24. juna 1997. godine prof. dr. Amer Belagi, jedan od najveih matematiara Bosne i Hercegovine. Amer Belagi roen je u Sarajevu 7. 4. 1959. godine. Osnovnu i srednju kolu je zavrio u Sarajevu. Tokom srednje kole skrenuo je panju na sebe osvajajui tri puta zaredom medalje na meunarodnim matematikim olimpijadama. Zavrio je matematiku na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu 1981. godine sa maksimalnom prosjenom ocjenom. Od jeseni 1981. godine pa sve do 1985. godine, pohaao je postdiplomski studij matematike na University of Wisconsin (Madison, Wisconsin, USA). Godine 1985. odbranio je doktorsku disertaciju pod rukovodstvom prof. Mary Ellen Rudin, jedne od najveih svjetskih autoriteta za teorijsko-skupovnu topologiju. Objavio je niz naunih radova iz oblasti teorijsko-skupovne topologije. Zadnjih nekoliko godina predavao je na George Mason University (Fairfax, Virginia, USA). Njegova prerana smrt je onemoguila daljnji rad jednog velikog bosanskohercegovakog matematiara. Iako je oblast njegovih prouavanja bila teorija skupova i topologija, Amer Belagi je dobro vladao i ostalim granama matematike. Dobro se snalazio u teoriji brojeva, kombinatorici, analizi, logici i geometriji. Na primjer njegov rezultat u radu Partitions of vector spaces, Proc. Amer. Math. Soc. 110 (1990) 491493, nije u vezi sa topologijom. U tom radu on odgovara na pitanje: Ako je skup realnih brojeva podijeljen na kontinuum prebrojivih podskupova, da li postoji

410

Historija matematike

Hamelova baza koja se sijee sa svakim od ovih skupova najvie jednom? Amer je pokazao da takva Hamelova baza postoji za svaku datu particiju skupa R ako i samo ako ne vai hipoteza kontinuuma. On je objavio svoja istraivanja iz razliitih aspekata teoretsko-skupovne topologije. Njegov najvei interes je bio vezan za pitanja oko produkta i normalnosti. Dao je najvei doprinos literaturi vezanoj za Dowker prostore. U radovima: A Dowker product, Trans. Amer. Math. Soc. 292 (1985) 519530, Another Dowker product, Topology Appl. 36 (1990) 253264. i Yet another Dowker product, Topology Appl., 56 (1994) 3543, Amer Belagi koristei teoretsko-skupovne hipoteze kao to je diamondsuit i sloene tehnike naao je proizvod prostora X i Y takav da je X x Y Dowker prostor koji je normalan i nije prebrojivo parakompaktan. Ove konstrukcije su teke i njegova su istraivanja bila visokog dometa. Njegov pregled Normality in product, The work of Mary Ellen Rudin, Frank Tall editor, Annals of the New York Academy of Sciences v. 705 (1993) 1746, o normalnosti u produktima je veoma dobar primjer izlaganja u matematikim radovima. U martu 1998. godine na George Mason University, Fairfax, VA, USA, odrana je konferencija 1988 Spring Topology and Dynamics gdje je Mary Ellen Rudin prezentirala matematiku Amera Belagia. I drugi matematiari su bili ukljueni u diskusiju o Amerovoj matematici. Amer Belagi je bio izvanredan stvaralac, izlaga i uitelj matematike, ali prerana smrt je osujetila daljnje mogunosti ovog mladog i izuzetnog bosanskohercegovakog matematiara. Koritena literatura In memoriam Prof. dr. Amer Belagi, Triangle, Matematiki asopis za uenike i nastavnike osnovnih i srednjih kola, Vol. 1 (1997) No. 3, Sarajevo, Oktobar 1997, str. 130. http://at.yorku.ca/t/o/p/c/38.htm (A memorial for Amer Beslagic by Ronnie Levy) http://atlas-confereces.com/c/a/a/s/02.htm

411

DEVELOPMENT MATHEMATICS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary The paper has shown historical development of mathematics in different epoches of Bosnia and Herzegovina. The first significant is the Ottoman period and which belongs to Islamicoriental culture and scientific circle. Are preserved medieval mathematical manuscripts in Arabic language and who speak about the character of mathematics in the Ottoman period in Bosnia and Herzegovina. The second significant period is the end of the 20th century which characteristic that the opening of universities and faculties where they study mathematics, and thus taking place and research activities that have contributed to the BosnianHerzegovina mathematics become recognizable.

412

Historija matematike

Amir Suljii

ZLATNI REZ KAO STRUKTURNI ELEMENAT ESTETSKOG ODGOJA

Saetak Pojam zlatnog reza predstavlja podjelu ravanske ili prostorne figure u takvoj razmjeri da se kompletna figura odnosi prema veem njenom dijelu kao vei dio prema manjem dijelu. Ljepota, sklad i harmonija monumentalnih graevina, umjetnikih djela, pisanih ili slikovnih umjetnina naslijeenih od neimara i umjetnika raznih vremenskih razdoblja, kojima se i danas divimo, lei u skladu proporcionalnih odnosa. Sutina ljepote za oko sastoji se u vienju granica spajanja racionalnog i oiglednog, a tu granicu postavlja podjela po zlatnom rezu. U ovom radu, matematikim jezikom ispriat emo priu o zlatnom rezu, odnosno o zlatnom presjeku. Koji god naziv upotrijebili on je zlatni.

* * *
Malo je bilo vizionara u 19. vijeku koji su mogli predvidjeti ovakav razvoj nauke i tehnike u 20. vijeku. Dramatian razvoj nauke i tehnike nastvlja se i u prvoj dekadi 21. stoljea. Sa razliitih mjesta ujemo miljenja da vaspitno-obrazovne ustanove nisu spremno doekale nagli tehnoloko-tehniki skok. Kao rezultat nametnutog tempa ivota, u svim sferama ljudske djelatnosti, javlja se fenomen pomanjkanja atraktivnosti i ljepote u vaspitnoobrazovnom procesu, one ljepote koja na razne naine putem naih ula dopire do nae kognitivnicije stvara svijest o ljepem i funkcionalnijem realnom svijetu oko nas. Neemo se baviti uzrocima i posljedicama deficita estetskog pa i etikog u naim kolama. Ponudit emo jedno zrno ili jednu kap koji mogu doprinijeti da u konanosti odgoja vidimo ovjeka sa razvijenijim senzibilitetom za prepoznavanje ljepote i harmoninosti kojim obiluje svijet koji ga okruuje. injenica je "da se djeca pametna raaju" te da i prije polaska u kolu vei broj njih poznaje elementarne raunske operacije, tehniku pisanja, crtanja itd., to predstavlja veliki ponos i
413

zadovoljstvo roditelja. Meutim, neformalno uenje koje dominira u predkolskom razvoju u mnogome doprinosi kvalitetnom i atraktivnom razvoju kognitivnih sfera u djeijem mozgu. kole u formi i sa zadacima, kao i nainima na koje te zadatke realiziraju, nastavljaju da djeiju matu oblikuju na nain koji je, najveim dijelom, osloboen kreativnosti, estetskog razmiljanja, pravilnih i razmjernih relacija. kole bi morale da stave pred sebe, kao prioritetan zadatak, razvoj kognitivnih uenikih struktura usmjerenih ka ljepoti vienja i percepcije, konstruktivnog i pragmatinog razmiljanja, formiranje mate koja e nastaviti put ka visinama u svim sferama ljudskog djelovanja. Pojmovi brojevi, slova, horizontalno, vertikalno, omjer, raunske operacije kod djece su zasnovane na memoriranju i reprodukciji, te tako usvojene ne mogu biti plodno tlo za razvoj kreativnog miljenja i snalaljivosti u nepoznatim situacijama sa kojima se sukobljavamo u svakidanjem ivotu. Drugim rijeima, veina djece polaskom u kolu ve je u startu osuena na prepreke koje su, voljom odgajatelja u predkolskom odgoju, u kognitivne djeije strukture ve utisnute. U samom startu treba uzeti ne samo kao preporuku ve kao obavezu svim uposlenicima u vaspitnoobrazovnim organizacijama, da sklad i razmjeru, proporciju i odnose dviju ili vie veliina na svakom mjestu istiu sa posebnim naglaskom na zlatni rez kao savrenstvo proporcionalnosti. Pojam zlatni rez ve u startu asocira na podjelu koja zahtijeva poseban pristup da bi elementi podjele percepcijom u naim kognitivnim sferama formirali slike neega lijepog i funkcionalnog. Sa aspekta matematike, zlatni rez predstavlja podjelu neke veliine u omjeru kojem odgovara broj pribline numerike vrijednosti od 1,61803398874... Zato pribline? Odgovor lei u injenici da se do navedenog broja dolazi priblinim vaenjem drugog korijena iz broja pet, te se dobijena vrijednost sabere sa brojem jedan da bi se rezultat na kraju podijelio sa brojem dva. Kako je korijen iz broja pet iracionalan broj (iji je decimalni razvitak beskonaan, bez kraja) to se za faktor - fi (phi), ije je uee u zlatnom rezu nezaobilazno, kae da ima priblinu, gore djelimino navedenu vrijednost. Sa aspekta matematike do opisanog postupka koji opravdava

414

Historija matematike

numeriku vrijednost faktora dolazi se na sljedei nain: A

x

C
y

Sl. 1 Podjela dui u omjeru zlatnog reza Neka je [AB] = (x+y) proizvoljna du uz [AC]=x i [CB]=y. Bez obzira na izbor mjesta take C omjer izmeu navedenih dui mora postojati, no mi pretpostavimo da je poloaj take C takav da vrijedi sljedea razmjera: (x+y) : x = x : y Rjeavajui se navedene proporcije, sukladno definiciji, dolazimo do relacije: xy + y2 = x2 odnosno - x2 +xy +y2 = 0 D = b2 4ac D = y2 + 4y2 D = 5y2 b D x1,2 = 2a

y 5 y2 x1,2 = 2 y + y 5 x1 = 2 y y 5 x2 = odnosno 2
x1 = x2 = y 1 5

y 1+ 5

2 Kako x1 i x2 predstavljaju mjerne brojeve dui, te kao takvi ne mogu biti negativni, zakljuujemo da rjeenje x1 nije odrivo. Rjeenje x2 predstavlja algebarsku vrijednost sa ulogom faktora zlatnog reza.

415

predstavlja 2 klju pri konstrukciji pravougaonika ije e stranice biti u zlatnom omjeru. Tako, npr., ako elimo konstruirati zlatni pravougaonik ija je jedna stranica x = 7 cm, onda emo drugu stranicu y nai koristei navedeni obrazac, te imamo: y= y=

U aplikativnom smislu relacija x2 =

y 1+ 5

(1 + 5 ) 7

2 (1 + 2, 24 ) 7

5 2, 236 ...

2 22, 65 y= 2 y = 11,32 Dakle, u naem primjeru, dui ije su duine 7 cm i 11,32 cm zlatni su dijelovi dui ija je duina 18,32. Zamislite (ili nacrtajte) pravougaonik ije su stranice 7 cm i 11,32 cm i divite se ovom pravougaoniku ljepotanu. Gdje traiti korijene zlatnog reza? Da li se zlatni rez prvo pojavio u Euklidovoj geometriji ili moda ranije. Da li je zlatni rez produkt takozvane intuitivne geometrije, a tek kasnije formalne geometrije? Odgovor na ova i slina pitanja dat emo na indirektan nain. Ljepota, sklad i harmonija monumentalnih graevina, umjetnikih djela, pisanih i crtanih tragova naslijeenih od strane egipatskih neimara i umjetnika svoju kakvou i ljepotu mogu da zahvale skladu proporcionalnih odnosa koji su koriteni u gradnji, pismu, kao i ostalim umjetnikim djelima, a ija se proporcionalnost uglavnom zasniva na zlatnom rezu, iako, barem po pisanim tragovima, za zlatni rez Egipani nisu ni znali, ali su ga koristili. Dakle, zlatni rez kao matematiko-strukturalni pojam datira jo iz vremena egipatske kulture. Sklad i ljepotu Egipana nastavljaju da primjenjuju Grci poevi od Pitagore, Platona te Euklida koji prvi jasno formulira pojam zlatnog reza kao posljedicu odnosa tri dijela duine u kojoj se vei dio dui odnosi prema manjem dijelu isto kao kompletna du prema veem dijelu.

416

Historija matematike

Sa aspekta matematike, ako bismo na dui AB izabrali taku C, tako da se du AB odnosi prema veem dijelu AC isto kao vei dio prema manjem dijelu CB, onda kaemo da smo du AB podijelili zlatnim rezom. Normalno, ovdje se namee pitanje, kako najjednostavnije izabrati mjesto taki C na dui AB? Dijelei du AB redom na 3, 5, 8, 13, 21, 34... dijela, te u prvoj podjeli taku C obiljeimo na kraju drugog dijela, u drugoj podjeli taku C obiljeimo na kraju treeg dijela, u treoj podjeli na kraju petog dijela itd., drugim rijeima u svakoj sljedeoj podjeli dui AB taka C treba da ima poziciju na kraju dijela koji predstavlja prethodnik navedenog niza. Dijelei du AB na to vei broj dijelova, te dijelei sljedbenik sa prethodnikom, pribliavamo se broju 1,61803398874, koji predstavlja numeriku vrijednost omjera veliina koje ine zlatni rez. Shodno navedenom, u kolskim sveskama, kao i knjigama gdje se nalaze horizontalne linije namijenjene za pisanje, udaljenost izmeu vanjskih linija je uglavnom trinaest milimetara, a udaljenost srednje linije od donje je pet milimetara, tako da je sauvano naelo zlatnog reza, tj. vrijedi razmjer ili proporcija: 13:8 = 8:5.
D F C H

ED

Sl. 2 Jedna od konstrukcija zlatnog pravougaonika Zlatni pravougaonik moemo pomou estara i ravnala konstruirati na sljedei nain: poslije konstrukcije kvadrata (ABCD), spajanjem sredita stranica AB i CD, isti podijelimo na dva jednaka pravougaonika, a zatim iz take E koja predstavlja polovite stranice AB kvadrata ABCD, koristei estar, spustimo dijagonalu EC pravougaonika EBCF na polupravu EB i dobivamo
417

take G koja je vrh zlatnog pravougaonika AGHD (vrh H pravougaonika jednostavno konstruiemo!). Ni malo nas ne ude miljenja uenika Pitagorine kole koji su (prirodnim) brojevima pripisivali nadnaravna svojstva i mo. Slijedei primjer pokazuje kako se prirodnim brojevima mogu opisati i takvi odnosi kakvi su utkani i u zlatnom rezu. Niz brojeva 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34... inae nosi ime Fibonaijev niz, a naelo formiranja tog niza se svodi na injenicu da su prva dva lana tog niza jedinice, a svaki lan niza je, poevi od treeg lana, jednak zbiru dva prethodna lana. Kolinik izmeu svakog lana i njegovog prethodnika daje priblinu vrijednost faktora -fi, tako da je kolinik brojeva 34 i 21 jednak 1,619. Nesumnjivo, najvei peat zlatnom rezu pripisuje se Pitagori, tom grkom genijalcu, koji je prvi uoio sklad i povezanost matematike, muzike i mehanike. Mehanika i muzika, udno ali tano, zakoni matematike u zakonima prirode, sakriveni, ali postoje. Svijet u nama i oko nas nije haotian, on je ureen po zakonima prirode i zakonima matematike i u svemu uestvuje zlatni rez kao nadreeni red ili nadreena struktura. Pria o zlatnom rezu ne bi bila dovrena ako se ne bi spomenule ravanske i prostorne figure koje su nam, ne sluajno, za oko zapele. Sva istinska ljepota i sklad lei upravo u njihovoj konstrukciji ija je proporcionalnost stranica ostvarena uz uee broja faktora fi. Navodimo samo nekolicinu figura koje, svojom konstrukcijom, predstavljaju sklad izmeu racionalnog i proporcionalnog. Pravougaonik ije su stranice a i b, za koje vrijedi a:b = (a+b):a, zatim zvjezdasti peterougao, takve konstrukcije da svaka od pet dui, koje formiraju zvjezdasti peterougao, dijeli dvije od preostalih dui po zlatnom rezu, zatim piramida u Egiptu, Crkva Notre dam u Parizu, kao i ostala mnoga monumentalna djela u arhitekturi, slikarstvu, kiparstvu, muzici, modernom dizajnu koja i dan-danas prkose vremenu i prostoru, svoju ljepotu i sklad mogu da zahvale zlatnom rezu, kojeg su stari neimari racionalno primjenjivali ne ulazei u matematike aspekte, ve kao prepoznatljivu prirodnu harmoniju.

418

Historija matematike

Sl. 3 Arhimedova spirala u zlatnom pravougaoniku Nema sumnje, koloriranjem, priroda i ljudi daju stvarima i slikama privlanu ljepotu, i tu boje igraju vrlo znaajnu ulogu. Ono to se relativno malo istie, to se moe uzeti kao karakteristika ne malog broja odgojno-obrazovnih ustanova, jeste zanemarivanje estetskih dimenzija formi iz kojih uenik crpi znanje o injenicama. O znaaju razmjera u formi slikovito nam kazuje konstrukcija na slici 3, na kojoj se da uoiti da u ljepoti koju oko registruje ne igra kljunu ulogu spektar boja ve, u prvom redu, sklad dimenzija zlatnog pravougaonika i Arhimedove spirale pravokutnika.
Literatura

Suzi, N. (2005). Pedagogija za XXI vijek. Banja Luka: TTCentar. Ghyka, Matila, (1977). The Geometrie of art and Life. New York. Herz-Fischler, Roger, (1998). A Mathematical History of the Golden Number, New York, Dover. Pacioli, Luca, (1889). Divina Proportione, latinski tekst s njemackim prijevodom, C.Winterberg (Hg.), Wien, Deni, G. (2006). Papagajeva teorema. Beograd: Geopoetika.

419

Summary

The expression golden cut is a division of two-dimensinal or three-dimensinal figures in a proportion that total figure refers to its larger part as the larger one refers to the smaller one. The beauty and harmony of the monumental buildings, works of art, inherited treausres of art ( writen or painted) from the builders and artists of various periods which still fascinate us, lies in the harmony of propotional relations. The essence of the visual beauty is the ability of seeing the border of joining rational and vived, and border is the result of division by the golden cut. In this paper we are going to tell the story about the golden cut i.e. about the golden section in the maths language. Whichever expression we use, it is the golden one

420

Prava djeteta

Prava djeteta

Emina Huseinspahi

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA IZVOR PRAVA DJETETA I PRAVNI OSNOV ZA ZATITU DJECE OD NASILJA
Saetak

Nasilje nad djecom nije nova pojava. S tim u vezi, oblici u kojima se javlja, kao i metodi koji ga omoguavaju poprimili su zapanjujue razmjere irom svijeta. Ekonomski razvoj, razvoj turizma i novih informativnih tehnologija, ali i siromatvo, oruani sukobi i kriza vrijednosti, predstavljaju okvir za porast svih oblika nasilja. Pa ipak, blagovremeni drutveni odgovor na nasilje, posebice ono koje se provodi nad djecom, u velikoj mjeri moe da ublai njegove posljedice i omogui njegovu prevenciju. Svako dijete ima pravo na zatitu od svakog oblika nasilja. Drave su danas odlune u namjeri da u okviru svojih jurisdikcija i u saradnji sa drugim dravama preduzmu pravne i druge mjere s ciljem da se sprijei nasilje nad djecom, kazne uinioci i omogui kvalitetna rehabilitacija i reintegracija djece rtava nasilja. U tom smislu, njih ak 192 potpisale su i ratificirale Konvenciju o pravima djeteta, koja predstavlja najvii autoritet u oblasti meunarodnog prava djeteta i pravni osnov za donoenje nacionalnih zakona koji jame ostvarivanje temeljnih prava djeteta i njihovu zatitu od nasilja. Ovaj rad predstavlja prilog raspravi o nasilju nad djecom uz isticanje bitnosti i pravnog znaaja Konvencije o pravima djeteta, te uticaja koji je ista izvrila na promoviranje ideje o znaaju prava djeteta i razvoj politike i sistema pravnih mjera drava ugovornica, iji je osnovni cilj spreavanje svih oblika nasilja nad djecom.
Kljune rijei: Konvencija o pravima djeteta (1989), zatita djece od nasilja, Fakultativni Protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, djeijoj prostituciji i djeijoj pornografiji

423

UVOD

Ideja o izdvajanju posebnih prava djeteta iz korpusa ljudskih prava, kao i promjena stava u odnosu na nosioce tih prava javila se nakon Drugog svjetskog rata. Od tada pa do danas doneseni su brojni meunarodni dokumenti, meu kojima je posebno znaajna Konvencija o pravima djeteta, kojom su normativno uobliena i univerzalno prihvaena temeljna prava djeteta i koja predstavlja osnov za zatitu djece od svih oblika nasilja. Prvi znaajniji meunarodni dokumenti u kojima se moe nai osnov za zatitu djece od nasilja, posebice od eksploatacije svake vrste, jesu Meunarodna konvencija o suzbijanju trgovine enama i djecom iz 1921. godine i Konvencija Meunarodne organizacije rada br. 29 o prinudnom radu iz 1930. godine. Veliki znaaj ima i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1949. godine te Haka konvencija o zatiti djece i saradnji u oblasti meunarodnog usvojenja iz 1993. godine. Pa ipak je Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine uz Fakultativni protokol o prodaji djece, djeijoj prostituciji i pornografiji najvii autoritet u oblasti meunarodnog prava djeteta. Ovo iz razloga to se ista odnosi iskljuivo na djecu kao posebno osjetljivu grupu i sadri katalog prava koja su im priznata, ali nadasve iz razloga to predstavlja pravni osnov za donoenje nacionalnih zakona drava ugovornica koji jame ostvarivanje djeijih prava i njihovu zatitu od nasilja.
1. KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA IZ 1989. GODINE 1.1. Karakter Konvencije

Konvencija o pravima djeteta usvojena je na Glavnoj skuptini Ujedinjenih naroda 20. novembra 1989. godine. To je prvi pravni dokument u kojem se djetetu pristupa kao titularu nosiocu prava, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zatitu.1 Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta iz 1959. godine koja je snabdjevena tek moralnom snagom, Konvencija o pravima djeteta je akt koji ima snagu zakona i u tom smislu obavezuje drave ugovornice na potivanje njenih odredbi. Ona je jedinstvena jer je: a) sveobuhvatna i jedina koja osigurava graanska, politika, ekonomska, socijalna i kulturna prava djece; b) univerzalna te se primjenjuje na svu djecu, u svim situacijama, u gotovo cijeloj
1

Dan, Olwes, Nasilje nad djecom, kolska knjiga, Zagreb, 1998, str. 28. 424

Prava djeteta

zajednici naroda i c) holistika, to znai da zagovara nedjeljivost, meusobnu ovisnost i jednaku bitnost temeljnih prava djeteta.2 Specifinost Konvencije ogleda se i u tome to se u njoj po prvi put utvruje univerzalno prihvaena definicija temeljnih prava djeteta. To je dokument o ljudskim pravima sa najvie ratifikacija3 i prvi meunarodni dokument u oblasti ljudskih prava koji u potpunosti obuhvata glavne tradicionalne grupe ljudski prava i to: ekonomska, socijalna, kulturna, politika i graanska.
1.2. Sadraj Konvencije

Konvencija o pravima djeteta podijeljena je na preambulu i tri dijela. Preambula sadri osnovne principe Ujedinjenih nacija i specijalne odredbe relevantnih meunarodnih instrumenata o ljudskim pravima. Ona potvruje da je djeci, usljed njihove osjetljivosti, potrebna posebna zatita i briga pri tom istiui primarni znaaj i ulogu obitelji. Osim toga, u preambuli se reafirmiraju neophodnost pravne i svake druge zatite djeteta, bitnost potivanja kulturnih vrijednosti zajednice iz koje dijete potie i vitalna uloga meunarodne saradnje u zatiti prava djeteta.4 Prvi dio Konvencije sadri katalog prava5 koja se priznaju djetetu, te odredbe kojima se stranama ugovornicama nalae preduzimanje mjera za ostvarivanje prava iz Konvencije i potivanje najviih standarda u ovoj oblasti, kako na meunarodnom tako i na nacionalnom planu. Sukladno predmetnim odredbama, prava djeteta su uzajamno povezana i ostvaruju se u svjetlu primjene

Konvencija o pravima djeteta, Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei, Alinea, Zagreb, 2001, str. 3-4. 3 Do 2005. godine Konvenciju o pravima djeteta ratificirale su 192 drave. Jedina drava koja nije ni potpisala niti ratificirala Konvenciju je Somalija. 4 Detaljnije vidi u: Jasna, Baki-Mufti, Sistem ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo, 2002, str. 310. 5 Katalog djeijih prava obuhvata: pravo na ivot, pravo na opstanak i razvoj djeteta, pravo na lino ime i dravljanstvo, pravo djeteta da zna ko su mu roditelji i da uiva njihovu zatitu, pravo na ouvanje identiteta, pravo na slobodu izraavanja, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, pravo na slobodu udruivanja i okupljanja, pravo na socijalnu sigurnost, pravo na ivotni standard primjeren djetetovom fizikom, duevnom, duhovnom, moralnom i drutvenom razvoju, pravo na obrazovanje, pravo na odmor, pravo na igru, pravo na zatitu od svih oblika nasilja i dr. Vidi: Konvencija o pravima djeteta, lanovi 1-41, Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei, Alinea, Zagreb, 2001, str. 8-25. 425

temeljnih naela Konvencije.6 Valja istai i to da je uivanje prava djeteta nemogue bez donoenja odgovarajuih propisa, mjera za ostvarivanje prava i mjera za zatitu djeteta u sluajevima povrede istih. U tom smislu Konvencija o pravima djeteta predstavlja pravni izvor za kreiranje nacionalnih zakonodavstava sa kojima ini osnov za razvoj politike i izradu strategije o zatiti djece od nasilja. U drugom dijelu Konvencije sadrane su odredbe kojima se temeljno razrauju obaveze strana ugovornica i ureuju osnivanje i rad Komiteta za prava djeteta tijela nadlenog za nadzor nad provoenjem Konvencije7, dok odredbe treeg dijela Konvencije reguliraju pitanja potpisivanja, ratifikacije, pristupanja, stupanja na snagu, stavljanja rezervi, izmjena, otkazivanja i deponovanja ovog meunarodnog dokumenta.8 Djeija prava sadrana u Konvenciji, prema svojoj prirodi dijele se na: a) prava preivljavanja koja osiguravaju djetetu zadovoljavanje temeljnih potreba za njegov ivot i opstanak. To su, prije svega, pravo na ivot, pravo na prehranu, pravo na odgovarajui ivotni standard, pravo na adekvatan smjetaj, pravo na zdravstvenu zatitu i dr.; b) razvojna prava osiguravaju djetetu najbolji mogui rast i razvoj. To su: pravo na obrazovanje, pravo na igru, pravo na slobodno vrijeme, pravo na kulturne aktivnosti, pravo na informiranje i pravo na slobodu miljenja i izraavanja; c) zatitna prava koja svako dijete tite od: zloupotrebe, zapostavljanja, izrabljivanja, djeijeg rada, izbjeglitva, uea u oruanim sukobima, alkohola, duhana i svih vrsta droga, i d) prava sudjelovanja koja omoguuju djetetu aktivno sudjelovanje u svom okruenju regionalnom / nacionalnom / svjetskom, i koja ga pripremaju za aktivnog graanina u budunosti (pravo na slobodu izraavanja i udruivanja). Zahvaljujui injenici postojanja Konvencije o pravima djeteta svako dijete je formalno-pravno zatieno od nasilja. Meutim, stvarnost i injenino stanje stvari potpuno su drukiji. Jer, danas je nasilje nad djecom u svim njegovim oblicima gotovo sveprisutno. Ovo se naroito odnosi na ekonomsko nasilje nad djecom i eksploataciju kao njegov pojavni oblik koja, imajui u
Naelo nediskriminacije, naelo dobrobiti, naelo ivota i razvoja i naelo aktivnosti, isto, str. 6-7. 7 lanovi 42-45, isto, str. 26-28. 8 lanovi 46-54, isto, str. 29-31. 426
6

Prava djeteta

vidu rasprostranjenost, uestalost kao i metode koje je omoguavaju, sve ee ima transnacionalni karakter i podrazumijeva postojanje organiziranih kriminalnih grupa i mrea. I mada Konvencija o pravima djeteta sadri odredbe koje se direktno i indirektno odnose na eksploataciju i koje svakom djetetu jame zatitu od iste, eksploatacija, posebice prodaja djece, djeija prostitucija i pornografija odavno su poprimili svjetske razmjere. To je bio i osnovni razlog za usvajanje Fakultativnog protokola uz Konvenciju o prodaji djece, djeijoj prostituciji i djeijoj pornografiji.9
2. FAKULTATIVNI PROTOKOL UZ KONVENCIJU O PRAVIMA DJETETA O PRODAJI DJECE, DJEIJOJ PROSTITUCIJI I DJEIJOJ PORNOGRAFIJI

Fakultativni protokol uz Konveciju o prodaji djece, djeijoj prostituciji i pornografiji usvojen je 25. maja 2000. godine. Za razliku od Konvencije o pravima djeteta koja sadri katalog prava djeteta i jami zatitu djece od svih oblika nasilja, Fakultativni protokol uz Konvenciju je specifian s obzirom da se njegove odredbe odnose iskljuivo na ekonomsko nasilje nad djecom u smislu njihovog eksploatiranja kroz prodaju, prostituciju i pornografiju. S tim u vezi, Protokol u normativnom dijelu definira prodaju djece i djeiju prostituciju i pornografiju te zahtijeva od drava ugovornica da ta djela inkriminira, a njihove poinioce krivino gone.10 Osim toga, Protokol nalae da se djeca rtve prodaje, prostitucije i pornografije tretiraju humano, uz potivanje njihovih ljudskih prava i da im se omogui rehabilitacija i
Nevena, Vukovi-ahovi, Eksploatacija djece sa posebnim osvrtom na Fakultativni protokol uz Konvenciju o prodaji djece, djeijoj prostituciji i djeijoj pornografiji, Save the Children Norway, Sarajevo, 2006, str. 38-47. 10 U smislu Protokola, prodaja djece znai bilo koju radnju ili transakciju kojim bilo koje lice ili grupa lica prebacuje neko dijete nekom drugom za novanu ili bilo koju drugu naknadu; djeija prostitucija znai koritenje djeteta u seksualnim aktivnostima za novanu ili neku drugu naknadu; djeija pornografija znai bilo kakvo predstavljanje, bilo kojim sredstvom, nekog djeteta ukljuenog u stvarne ili simulirane eksplicitne seksualne aktivnosti ili bilo kakav prikaz dijelova tijela nekog djeteta koji mogu da izazovu seksualno uzbuenje, lan 2. Protokola, vidi u: Nevena, Vukovi-ahovi, Eksploatacija djece sa posebnim osvrtom na Fakultativni protokol uz Konvenciju o prodaji djece, djeijoj prostituciji i djeijoj pornografiji, Save the Children Norway, Sarajevo, 2006, str. 40. 427
9

reintegracija u drutvo.11 Sukladno odredbama Protokola svaka drava ugovornica obavezna je u svoje krivino zakonodavstvo ugraditi zabranu prodaje djece, djeije prostitucije i pornografije. Nacionalna krivina zakonodavstva treba da sadre i listu inkriminiranih radnji i aktivnosti, bez obzira da li su uinjene u zemlji, inostranstvu, individualno ili organizirano. Takoer, drave su obavezne izraditi studije o nasilju nad djecom, obezbijediti obuku profesionalaca koji rade sa djecom, raditi na podizanju svijesti i edukaciji sa ciljem spreavanja i eliminacije nasilja nad djecom, ojaati mjere kojima bi se podstaklo prijavljivanje sluajeva nasilja nad djecom i obezbijediti staranje, te puni fiziki i psihiki oporavak djece koja su bila rtve nasilja. Dakle, osim zbrinjavanja djece koje su rtve nasilja i kanjavanja poinioca, cilj svake uspjene politike u ovoj oblasti jeste i prevencija, pa je posve opravdano to se od svake drave ugovornice ovog Protokola oekuje da u tom pravcu i djeluje. Jer, djelovanje dravnih institucija, u najboljem interesu djece, na stvaranju okruenja koje e omoguiti zatitu djece od nasilja i jaanje poloaja djece u drutvu jedan je od uslova koji je mogue ispuniti samo onda kada institucije koje su ukljuene u aktivnosti zatite djece, poboljaju svoju saradnju i razviju zajedniki sistem praenja problema nasilja u kojem se u sreditu panje nalazi dijete.
3. ZAKLJUAK

Nesumnjivo je da Konvencija o pravima djeteta i Fakultativni protokol uz Konvenciju o prodaji djece, djeijoj prostituciji i pornografiji predstavljaju najvii autoritet u oblasti meunarodnog prava djeteta i pravni osnov za donoenje nacionalnih zakona koji jame ostvarivanje temeljnih prava djeteta i njihovu zatitu od nasilja, no jednako je nesumnjivo i to da postoje i drugi meunarodni dokumenti u kojima se moe nai osnov za zatitu djece od nasilja i koji, zajedno sa naprijed navedenim predstavljaju meunarodnopravni okvir zatite djece od nasilja. To su prije svega, Meunarodna konvencija o suzbijanju trgovine enama i djecom (1921), Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1949), Konvencija o suzbijanju trgovine licima i eksploatacije prostitucije drugih (1949), Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1963), Meunarodni
11

lan 8. Protokola, isto, str. 43-44. 428

Prava djeteta

pakt o graanskim i politikim pravima (1966), Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966), Haka konvencija o zatiti djece i saradnji u oblasti meunarodnog usvojenja (1993), Konvencija Meunarodne organizacije rada o zabrani rada djece i neposredne akcije za ukidanje najteih oblika djeijeg rada (1999) i Protokol UN-a o spreavanju, suzbijanju i kanjavanju trgovine ljudima, posebno enama i djecom, kao dopuna Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (2000). Ovaj korpus meunarodnog prava ljudskih prava najiri je okvir za zatitu ljudi od nasilja s obzirom da svaki navedeni dokument, izmeu ostalog, sadri i odredbe koje su primjenjive na zatitu ljudi (i djece kao posebno osjetljive skupine) od nasilja. Bitno je istai i to da svi navedeni meunarodni dokumenti imaju obavezujui karakter. S tim u vezi, svaka drava ugovornica obavezna je u okviru svoje jurisdikcije i u saradnji sa drugim dravama preduzeti pravne i druge mjere u cilju njihove provedbe, posebice u onom dijelu koji regulira problem nasilja nad djecom. U tom smislu osim harmonizacije i implementacije zakona koji reguliu zatitu djece od nasilja, drave su obavezne izraditi i omoguiti primjenu nacionalne strategije za borbu protiv nasilja nad djecom. Ovo iz razloga to ista predstavlja poetnu fazu u stvaranju sistemske i metodoloke osnove za rad na problemima zlostavljanja djece, bez koje je suzbijanje nasilja nemogue. Pa kad se sve to uzme u obzir, ne moe se izbjei zakljuak da je uspjena provedba meunarodnih instrumenata za zatitu od nasilja, u prvom redu Konvencije o pravima djeteta i Fakultativnog protokola uz Konvenciju mogua samo onda kada donoenje nacionalnih zakona koji reguliraju ovaj problem i razvoj sistema pravnih mjera iji je cilj zatita djece od nasilja, prati usvajanje i primjena nacionalnih strategija za borbu protiv nasilja. To je ono emu svaka drava ugovornica treba teiti, jer samo se na taj nain obezbjeuje zatita djece od nasilja i potvruje svrsishodnost i pravni znaaj Konvencije o pravima djeteta i Fakultativnog protokola uz Konvenciju.
LITERATURA

Baki-Mufti, J. (2002): Sistem ljudskih prava, Sarajevo: Magistrat

429

Fakultativni protokol uz Konvenciju o prodaji djece, djeijoj prostituciji i djeijoj pornografiji (2000), dostupno na: www.unicef.org/crc/index_protocols.html Konvencija o pravima djeteta iz 1989, Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei, Alinea, Zagreb, 2001. Olwes, D. (1998): Nasilje nad djecom, Zagreb: kolska knjiga Vukovi-ahovi, N. (2006): Eksploatacija djece sa posebnim osvrtom na Fakultativni protokol uz Konvenciju o prodaji djece, djeijoj prostituciji i djeijoj pornografiji, Sarajevo: Save the Children Norway
Summary

Violence against the children isn't a new phenomenon. According to that fact, its display forms and methods which enable it, overcame the worldwide dimensions. Economical development, development of tourism and informative technologies as well as poorness, wars and value crisis, make a base for increasement of all kinds of violence. But still, the right time answer to violence, esspecially the ones against the children, can lessen its consequences and provide its prevention. Today, the States are strong-minded that inside of their jurisdictions and cooperating with other States, undertake all legal and other measures to stop violence against the children. According to that, 192 States has ratificated Convention on the Right of the Child which is the highest authority in the field of the International Child Law and the legal base for adoption of the national laws which guarantee realization of the fundamental rights of the child. This work is the contribution to the debate over violence against the children and it highlights the legal importance of the Convention on the Right of the Children and its Optional Protocol on the sale of Children, Child prostitution and Child pornography and the influence that those documents have made on development of a sistem of legal measures. Key words: Convention on the Right of the Child, Child protection from violence, Optional Protocol on the sale of Children, Child prostitution and Child pornography

430

Prava djeteta

Durakovi Adnan

NEKI ASPEKTI PROBLEMA PRIKUPLJANJA SAZNANJA VEZANIH ZA EKSPLOATACIJU I NASILJE NAD DJECOM I MLADIMA
Saetak

Otvorenost drutva i seksualna sloboda omoguili su da se seksualno eksplicitan materijal veoma lahko nae na dohvat ruke maloljetnicima i djeci. Pornografija je naturalistiko opisivanje, najee detaljistiko i bez mjere, golog spolnog ina, bluda i bludnika, opscenih i lascivnih situacija u svrhu uspjeha i/ili zarade. Internet i njegovi sadraji gotovo bez kontrole postaju dostupni ovoj kategotriji lica u pogledu navedenih sadraja. Posebna opasnost dolazi od mogunosti ugroavanja i zloupotrebe kategorije maloljetnika i djece od strane punoljetnih, ali i maloljetnih lica koja putem ovih informacionih medija ele da ostvare odreene seksualne kontekste. Iskoritavanje maloljetnika na internetu ne vri se na nain kako je to bilo uobiajeno za sekusalno iskoritavanje do pojave informacione tehnologije. Ovo iskoritavanje nema one nasilne popratne oblike koje je ranije karakteriziralo takve oblike nedoputenog ponaanja. U ovom sluaju imamo odreeni stepen dobrovoljnosti i participacije i same rtve, bilo prevarno bilo voljno.
Kljune rijei: internet, nasilje, pornografija, maloljetnici, djeca, krivino pravo.

1. Uvod

Otvorenost drutva i seksualna sloboda omoguili su da se seksualno eksplicitan materijal veoma lahko nae na dohvat ruke maloljetnicima i djeci.

431

Pornografija je naturalistiko opisivanje, najee detaljistiko i bez mjere, golog spolnog ina, bluda i bludnika, opscenih i lascivnih situacija u svrhu uspjeha i/ili zarade.12 Internet i njegovi sadraji gotovo bez kontrole postaju dostupni ovoj kategoriji lica u pogledu navedenih sadraja. Posebna opasnost dolazi od mogunosti ugroavanja i zloupotrebe kategorije maloljetnika i djece od strane punoljetnih, ali i maloljetnih lica koja putem ovih informacionih medija ele da ostvare odreene seksualne kontekste. Igranje uloga i kreiranje identiteta kao temelj on-line interakcije malen dio drutvenosti utemeljen na Internetu, a ini se da ta praksa gotovo iskljuivo obuhvaa adolescente. Adolescenti doista jesu ljudi u procesu otkrivanja svog identiteta, eksperimentiranja s njime, otkrivanja to zapravo jesu ili bi eljeli biti, dajui nam tako fascinantno polje istraivanja za 13 razumjevanje konstruiranja identiteta i eksperimentiranje. Prema znakovitom modus operandiju izvrenja ovih djela, neke osobe su zainteresirane samo za konverzaciju, dok neke pokuavaju ii i dalje od toga i ostvariti fizike kontakte sa zatienom kategorijom lica u zakonskom smislu odredbe KZFBIH. Upravo anonimnost koju internet prua daje izvanrednu priliku za zloupotrebu od strane raznih grabljivaca. S druge strane, pristup raunarskim sistemima je od strane policijskih slubi posebna istrana radnja koja je dosta restriktivno postavljena u ZKP-u. Do dokaza se moe i doi pretresom pokretnih stvari kao to je raunar i mediji koji se po prirodi stvari koriste.
2. Istraivanja vezana za zloupotrebu interneta i digitalnih medija

Iskoritavanje maloljetnika putem interneta ne vri se na nain kako je to bilo uobiajeno za sekusalno iskoritavanje do pojave informacione tehnologije. Ovo iskoritavanje nema one nasilne popratne oblike koje je ranije karakteriziralo takve oblike nedoputenog ponaanja. U ovom sluaju imamo odreeni stepen dobrovoljnosti i participacije i same rtve, bilo prevarno bilo voljno.
12 13

Modly D., Korajli N., Kriminalistiki rjenik, Teanj, 2002. str 463. Castells M., Interent galaksija, razmiljanja o Internetu, poslovanju i drutvu, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, 2003, str. 133. 432

Prava djeteta

U istraivanju14 koje je sprovedeno telefonskim putem pokazalo se da su u 19% sluajeva ispitanci imali kontakte putem interneta i bilo je naznaka sekusalnog konteksta, ali nisu bili uznemiravajui za njih. Svega 5% ispitanika izjavilo je da je imalo uznemiravajui kontakt preko raunara, dok je 3% izjavilo da je imalo pokuaje forsiranog i nasilnog uspostavljanja kontakta s njima putem telefona, mailom ili potom.

Izvor: Finkelhor D., Kimberly J. M., Wolak J., Online Victimization: A Report
on the nation's Youth, NATIONAL CENTER FOR MISSING AND EXPLOITED CHILDREN & CRIMES AGAINST CHILDREN RESEARCH CENTER, June 2000

Kada se ispitivanjem pokualo saznati koliko su uistinu tinejderi i djeca na internetu uspostavili prijateljstva sa odraslima, pokazalo se da je samo u 3% sluajeva uspostavljen odnos baziran na istim interesima, kao to su video igrice ili slini sadraji i to je bilo uglavnom sa znanjem roditelja. U samo 0,4 % ispitivanog uzorka maloljetnicima je ponuena prilika i pomo da se sastanu sa odraslima i to sa naznakama seksualnog konteksta.
14

Prema: Finkelhor D., Kimberly J. M., Wolak J., Online Victimization: A Report on the nation's Youth, NATIONAL CENTER FOR MISSING AND EXPLOITED CHILDREN & CRIMES AGAINST CHILDREN RESEARCH CENTER, June 2000.

433

Prema istom istraivanju, djevojice su dva puta vie bile meta seksualnih predatora u odnosu na djeake, i dvije treine te populacije je starije od 14 godina.

Izvor: Prema: Finkelhor D., Kimberly J. M., Wolak J., Online Victimization: A
Report on the nation's Youth, NATIONAL CENTER FOR MISSING AND EXPLOITED CHILDREN & CRIMES AGAINST CHILDREN RESEARCH CENTER, June 2000.

34% ponuda putem interneta za sekusalnim fizikim odnosima dolazilo je od odraslih lica, pri emu je najvei broj seksualnih grabljivaca u dobnoj granici 18-25 godina. Dvije treine ukupnog broja lica koja su pokuala internetom ostvariti seksualne kontakte ili neke druge seksualne kontekste i sama su maloljetnici. Samo jedna treina od ukupnog broja poziva na seksualne odnose inicirana je od strane osoba enskog spola. Najznaajnije je to to ukoliko je putem interneta i dolo do uspostavljanja odreenog seksualnog konteksta, nikada ili vrlo rijetko je dolazilo do fizikog kontakta izmeu osoba. Modus operandi se sastoji ili od chata ili od razmjene ili slanja pornografskih fotografija. Djeca i maloljetnici se interesiraju ili su radoznali u pogledu seksualno eksplicitnog materijala, to poinioci ovih kaznenih djela vjeto koriste. Mnogi od njih putem moderne digitalne i informatike opreme mogu biti iskoriteni i bez direktnog fizikog kontakta, a samo neki od poinilaca pokuavaju da unutar uspostavljenih cyber veza stupe ili u fiziki kontakt ili da saznaju to je vie mogue podataka o rtvi.

434

Prava djeteta

National Center for Missing and Exploited Children's dala je odreene instrukcije unutar kojih se mogu prepoznati karakteristike u ponaanju zatiene grupe koje indiciraju da se radi o pornografskom materijalu ili moguim kontaktima: Roditelji ili staratelji mogu nai eksplicitni seksualni materijal na raunaru ili drugim medijima, kao to su mobiteli, mediji koji slue kao eksterne memorije. Dijete ostaje do kasno nou radei za raunarom i pri ulasku roditelja ili drugih osoba naglo mijenja sadraj ekrana. Posebno je znaajno to to lica koja koriste internet za seksualnu zloupotrebu koriste chat i web kamere. Mogue je da seksualni grabljivac poalje odreene materijale ili pak u konverzaciji sa djetetom ili maloljetnikom insistira na stajalitu o priodnosti odnosa maloljetnika i odraslih lica. Ukoliko je dijete kroz internet komunikaciju dalo odreene informacije o identitetu, mail adresu ili telefonski broj, mogue je da na ovim oblicima komunikacije budu registrirani u vidu poziva na telefonu, ili mail porukama podaci o identitetu poinioca. Mogue je da dijete prima i odreene darove, poklone i novane iznose. Dijete moe u toku kontakata sa poiniocem biti iskoriteno i izmanipulirano odreenim problemima koji postoje u njegovoj porodici ili iroj sredini u kojoj se nalazi. Savjeti roditeljima su: Periodino pregledati sadraj raunara ili internet stranica koje je dijete koristilo, pregledati sadraj telefonskog aparata i poziva koje je dijete napravilo ili poziva koji su mu bili upueni. Otvoreno sa djetetom razgovarati o opasnostima koje predstavljau seksualni napasnici i o nainima na koje oni djeluju. Sa djetetom se treba druiti dok je na mrei ili koristi raunar i traiti od njega da nam pokae njegove omiljene web stranice, drati raunar u zajednikim prostorijama.

435

 Biti informiran o tome da li dijete koristi raunar kod prijatelja u koli ili internet klubu i kakva je tu zatita od slinih opasnosti, Dijete treba poduiti da se nikada ne izlae u cijelosti ili svoje lice na netu, da ne daje broj telefona, ili line podatke i adresu niti alje bilo kakve svoje fotografije.
3. Neki aspekti krivinopravne zatite maloljetnika i djece od zloupotrebe i metode prikupljanja saznanja vezanih za eksploataciju maoljetnika i djece

Krivinopravna zatita maloljetnika od seksualne ekploatacije je, ili bi trebala rezultirati, zabrinutou javnosti zbog opasnosti koje ta djela predstavljaju, stavova i iskustava rtava nasilja i nadlenih tijela. Praktina iskustva u ovoj oblasti i priroda djela i manifestiranje posljedica upravo pokazuju potrebu za ovakvim zajednikim djelovanjem. U veini vladinih institucija (policija, medicinske ustanove, savjetovalita) koje se bave ovim problemom postoje specijalizirani odjeli i lica, a pored njih mogu postojati i specijalizirane nevladine organizacije koje se bave rtvama seksualnog nasilja. Poseban problem u ovoj oblasti jeste da nikada ne postoje iskljuivo isti sluajevi seksualne eksploatacije maloljetnika i djece ili pornografska zloupotreba, nego su povezani sa drugim irim kategorijama nasilja ili socijalnopatolokih ponaanja ukljuujui i krivina djela. Saznanja za njih su razliita, kao i naini istrage koji se provode zavisno od tipa nedozvoljeneog ponaanja koje je u fokusu interesiranja policije i drugih tijela (silovanje, problem sa drogom, prostitucija, krvni delikti i nasilje itd.). U osnovi za ovu vrstu zloupotrebe mladih nastoje se podijeliti odgovornosti, jer postupanje mora biti interagencijsko (policija, zdravstvo, nevladin sektor...) i multidisciplinarno (policija, tuilac, psiholog...), a specifinost postupanja vidljiva je i u odredbama ZKP-a FBIH. Seksualna eksploatacija najee u krivinim zakonicima zemalja podrazumijeva djela u vezi sa: djeijom prostitucijom, djeijom pornografijom, internet kontaktima sa seksualnim grabljivcima.

436

Prava djeteta

Mladi ukljueni u prostituciju najee su povezani sa drugim krivinim djelima kao to je droga ili su djeca ulice bez toplog doma. To su osobe koje su ili bile maltretirane, ili se radi o djeci iz razbijenog doma ili se deavalo rodoskrvnue (incest), ili su rtve klasinog silovanja. U deliktu silovanja, prema M. Singeru u 70 % sluajeva rtve i poinitelji su se od ranije poznavali. (...) rtve silovanja su po Gruzinov-Milovanovi (1990) , u 44 % sluajeva maloljetnici, 22% u dobi 18-30 godina, 12 % izmeu 30 -45 godina , 13 % od 45-60 godina, te 9% iznad 60 godina. R. Wright i D.J. West (cit. Po D. Modly-ju), preko 86% rtava silovanja pripada starosnoj grupi ispod 25 godina. Prema tome radi se o ogromnom procentu zaista mladih rtava, neopreznih, neiskusnih, naivnih...15 to se tie seksualne eksploatacije, kod nas je to regulirano krivinim zakonom i obavezom prijavljivanja krivinih djela poinjenih prema djeci i maloljetnim licima od strane zdravstvenih i obrazovnih ustanova i lica koja rade sa djecom. U ovom sluaju postoje mogunosti da se i kao poinilac i kao rtva nau maloljetne, a ne samo odrasle osobe. Kaznenim zakonom Federacije zabranjeno je distribuiranje i pokazivanje pornografskih sadraja i materijala maloljetnim licima, kao i angairanje takvih lica za snimanje istih. Meutim, po prirodi stvari, maloljetna lica i djeca u savremenim uslovima ivota i dostupnosti digitalnih kamera, mobitela sa kamerama u mogunosti su da izrauju i dou do ovakvih sadraja. Kada se ovome dodaju i materijali sa seksualnim sadrajima koji su u legalnoj prodaji na kioscima u tampanom obliku, video materijalu ili digitalnim medijima, veoma je teko ispotovati ovakve zakonske odredbe. to se tie djeije pornografije podrazumijeva se da sadraj tih materijala ima u sebi seksualni odnos bilo eksplicitan ili implicitan. Ovaj sadraj u sebi moe biti audio, video, fotografski ili grafiki, elektronske proizvodnje, a neki zakonici kao posebnu inkriminaciju, odnosno radnju izvrenja navode i kompjutersku konekciju u vezi sa djeijom pornografijom.

Ramljak A. ,Medicinska kriminalistika, Sarajevo, Fakultet Kriminalistikih nauka, 1999, str. 393. 437

15

Ukoliko se radi o pojedinanim sluajevima, to je nadlenost lokalnih organa, dok se organizirana prostitucija i pedofilski pornografski lanci trebaju istraivati kao organizirani kriminal. Osnovna uloga svih agencija jeste u tome da se obezbijedi razmjena informacija koje su usmjerene na otkrivanje djela, poinitelja, kao i iznalaenje najbolje mogue solucije za rtvu radi njenog vraanja u normalni tok ivota. U savremenom drutvu nain izvrenja krivinog djela najee i najlake se vri kompjuterom, koje je pogodno sredstvo za uvanje, izradu, modificiranje i razmjenu ovakvog sadraja. U praksi se deava da su mladi, kao i odrasli, usljed raznih kontakata nainili odreene fotografije ili filmske snimke koji izmaknu iz posjeda onoga ko ih je nainio i na taj nain postanu predmet manipulacije ili zloupotrebe od drugih njima poznatih osoba sa kojima su stupali u takve kontakte, ili njima sasvim nepoznatih osoba. U svakom sluaju, pored psiholokih neki maloljetnici i djeca imaju i fizike traume nastale usljed konatakata i seksualne zloupotrebe od strane odraslih ili maloljetnika, a stepen tete se uveava sa protokom vremena. Pomo na sanaciji psiholokih i somatskih povreda koju bi eventualno mogli traiti oteeni nije u nadlenosti policije i tuilatva niti oni imaju stune kadrove za to, za razliku od nevladinog sektora i zdravstvenih i socijalnih vladinih institucija koje tu mogu dosta pomoi. Identifikacija vunerabilnih grupa i profila potencijalnih poinitelja moe se kretati od mentalno zdravih osoba koje nemaju izgrane obrasce ponaanja, opreznost i odgovornost do mentalnih i emocionalnih poremeaja u vezi sa seksualnim nagonom i irim socijalnim kontekstom, elje i spremnosti da se nanose ozlijede na emocionalnom ili fizikom planu. Dugo je javnosti trebalo da prihvati postojanje seksualno zlostavljane djece, djece seksualiziranog ponaanja i mladih ljudi (adolescenata) koji svojim seksualiziranim ponaanjem zlostavljaju druge. Ovi posljednji zauzimaju znaajan postotak u SAD-u; na njih se odnosi 20-50% svih seksualnih delikata, 17% svih uhienja za nasilno silovanje te 17% svih uhienja za druga seksualna djela, ne ukljuujui prostituciju. Polovicu sluajeva koji se odnose na uznemiravanje djece ine maloljetnici. enske osobe mlae od 18 godina snose odgovornost za 1% prisilnih seksualnih odnosa i 7% svih maloljetnih uhienja za seksualne prekraje, ne raunajui
438

Prava djeteta

prostituciju (Chaffin i sur., 2003).16 Seksualni napad nije psihijatrijski poremeaj, ve prije poremeaj ponaanja koji moe imati patoloko obiljeje. Opravdano je pretpostaviti da ovjek stvara erotske prikaze otkako je poeo risati i pisati, dok se pornografija bliska dananjoj razvila s prostitucijom, kao dio prilagodbe mukaraca na drutvenu regulaciju seksualnosti. Ipak, pornografski sadraji postupno postaju dijelom masovne kulture tek u XIX. stoljeu, a iroko dostupni, uz pomo prave industrije visokodiferenciranih masovnih proizvoda, unatrag nekoliko desetljea. Do tada su uglavnom povlastica bogatih i monih drutvenih skupina, poneto radi cijene, no poglavito iz moralistikih razloga.17 Analiza i presjek sadraja pokazali su da se na web stranicama pornografski materijal i seksualni kontekst kojem maloljetnici i djeca mogu imati pristup, odnosno da sudjeluju javlja u obliku: eksplicitnih pornografskih stranica koje promoviraju porno materijale, filomove i fotografije modela ili njihovih lanova, pri emu materijal moe biti potpuno uslovljen plaanjem ili djelimino dostupan u vidu fotografija, videoklipova, pria, a za kontakte sa lanovima potrebno se ulaniti ili platiti izvjesne sume novca, posebnih seksualnih oglasa koji mogu biti slobodni ili dostupni samo za lanove, ukljuujui tu pored heterosekusalnih opcija i razne homoseksualne, lezbijske, swingerske i grupne opcije, opih oglasa sa rubrikama: lini kontakti, dopisivanje, brak i slino, foruma sa tim topicima, eskort agencije. Stranice sa ovakvim sadrajem ogradile su se doputajui ulaz na njih uslovno, uz potvrdu o punoljetnosti (18 godina), kao i
16

Mren- Luca J., Adolescent seksualni nasinik, Zagreb, Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba, Listopad 2005, str 2. 17 Landripet I., Utjecaj pornografije na seksulano nasilje u Hrvatskoj: Analiza javnih kriminalnih statistika , DRU. ISTRA. Zagreb, God.. 16 (2007), br. 12 (87-88), str. 269-293, str. 270.

439

napomenama da se radi o eksplicitnom erotskom ili pornografskom kontekstu, te se moral kao kategorija i lina i socijalna vrijednost upravo svakog pojedinca ispituje na ovom testu. Upravo to i jeste problem sa djecom i maloljetnicima. Vidljivo je detaljnijim pregledom gore navedenih oblika sadraja interneta da se pored linih kontakata koji se ostvaruju ovim putem realizira i itav lanac reklamiranja prostitucije i iskoritavanja lahkomislenih ljudi kroz razne oblike prevara. Prevare i drugi oblici iskoritavanja i krivinih djela najee se ne prijavljuju, a najei razlog je u tome da se rtve stide i boje prezira okoline, pa ute o tome. Maloljetnog seksualnog nasilnika definiramo kao mladu osobu (muku ili ensku) od 13 do 18 godina starosti (u stranoj literaturi, dok u Hrvatskoj prema l. 2 Zakona o sudovima za mlade: 'Maloljetnik je osoba koja je u vrijeme poinjenja djela navrila etrnaest, a nije navrila osamnaest godina ivota, a mlai punoljetnik je osoba koja je u vrijeme poinjenja djela navrila osamnaest, a nije navrila dvadeset i jednu godinu ivota.') (Narodne novine, 111/ 97) koja se uputa u seksualno ponaanje koje drutvo smatra neprimjerenim (npr. silovanje). Seksualni prekraji ukljuuju i prisilne i neprisilne seksualne radnje ukljuujui oralnu, vaginalnu ili analnu penetraciju (penisom, rukom ili predmetom). Seksualni napad moe ponekad ukljuiti oblike ponaanja kao to su seksualno dodirivanje ili udvaranje, te takozvane nedodirne prekraje poput ekshibicionizma i voajerizma te uestalih i ponavljajuih opscenih telefonskih poziva. Zakonski se djeca smatraju premladom da bi se mogla samovoljno ukljuiti u seksualnu aktivnost. Stoga se svaka seksualna interakcija izmeu adolescenta i mlaeg djeteta (razlike od 5 godina nadalje) smatra prekrajem bilo da se koristi sila ili ne.18 Kod primanja prijave o zloupotrebi maloljetnika prethodno planiranje je klju, a ono se bazira na prethodnim informacijama o historiji zloupotrebe i uznemiravanja. Tu se pojavljuju, kao i u svakom radikalno novom koraku moralne i pravne zatite s jedne strane brojni problemi interpretacije teksta o zatitama (kakav je bio sluaj snimke golog djeteta umjetnikog fotografa u Zagrebu) i, s druge strane, neka
18

Mren- Luca J., Adolescent seksualni nasinik, Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba, Zagreb, Listopad 2005, str. 3, 4.

440

Prava djeteta

pretjerivanja koja su uobiajena kod uvoenja novih zabrana protiv dugostoljetno postojeih prekraja. O ovome posljednjem se zacijelo radi kad je, da spomenem samo jedan aspekt pretjerivanja, u pitanju dio lanka 197 a. Kaznenog zakona: 'Tko u raunalnom sustavu ili na medijima za pohranu raunalnih podatak, posjeduje pornografske sadraje...'. On nam se ini, uzet sam za sebe, jedna neopravdana inkriminacija, jer takvo posjedovanje pornografskog sadraja s djecom ili maloljetnicima u 'seksualno eksplicitnom ponaanju ili...', ne mora nuno biti neto to bilo koga oteuje, pa ni konkretno uslikane maloljetnike, ukoliko je rezultat samo neije radoznalosti ili ak nastrane sklonosti za pornografijom. Da bi ta 'radnja posjedovanja' bila opravdano pravno inkriminirana, ona bi trebala biti ili dio dokazane pripreme, ili dio dokazanog seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Sam po sebi, taj in moemo okvalificirati kao moralno ili obiajno problematian, pa prema naim uvjerenjima i kao 'perverzan', ali ako se on odvija iskljuivo u privatnosti poinitelja i bez ikakvih daljnjih dodira i drugih posljedica za neko konkretno dijete, ono nije drutveno opasno u mjeri koja je potrebna da bude pravno kazneno djelo. Nadalje, in se ne moe pravniki ukljuiti ni u postojeu kaznenu instituciju pripreme kaznenog djela, jer da bi ovakav in bio priprema kaznenog djela pedofilije trebalo bi pored njega jo utvrditi barem jedan uvjerljivi dokaz da onaj koji posjeduje pornografske sadraje s maloljetnicima planira i neke druge spolne radnje s maloljetnicima. Sigurno zbog osjetljive prirode samog subjekta zatite koji ne samo, kao to rekoh, nije bio priznavan kroz povijest kao rtva, nego je pri tome jo uvijek odvie psihiki krhak i izloen toliko da u njegovoj obrani imamo prevelike oi od straha. Tako da se onda ponaamo i prema prostom posjedovanju pornografskih sadraja o djeci ili maloljetnicima kao prema nekoj spremnosti da se pree i na djela fizikog ugroavanja te populacije, odnosno kao na spremnost da se ti pornografski materijali uine dostupni nekim maloljetnicima to bi bilo, kad bi se ostvarilo zaista drutveno opasno djelo. Ali to drutveno opasno djelo treba dokazati, a ne smije se presumirati. 19
Matijani V., Gledanje snimaka nije zloin Nikola Viskovi, profesor na Splitskom pravnom fakultetu, govori kako se progon pedofila pretvorio u dravno zadiranje u privatnost, 26. oujka, 2008. http://www.kontrapunkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=article&sid=55985 441
19

U KZFBIH u l 211. KZFBIH nalazi se odredba 'Iskoritavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije' kod kojega je radnja alternativno odreena i to kao snimanje djeteta ili maloljetnika, zatim posjedovanje, uvoz, prodaja, rasparavanje ili prikazivanje snimljenog materijala, a kao poseban oblik je i navoenje djeteta ili maloljetnika na uestvovanje u pornografskoj predstavi. (...) Kriminaliziranjem navedenih djelatnosti predvia se kanjavanje svake amaterske i komercijalne proizvodnje i distribucije djeijeg pornografskog materijala.20 Ili u krivinom djelu l. 212 KZFBiH 'Upoznavanje djeteta sa pornografijom' Ovo krivino djelo ini onaj ko djetetu proda, prikae ili javnim izlaganjem ili na drugi nain uini pristupaim spise slike, audiovizulene i druge predmete pornografskog sadraja ili mu prikae pornografsku predstavu.21 Sluajevi zloupotrebe djece i sudski procesi imaju za posljedicu pojavljivanje djece i maloljetnika kao uesnika u postupku. Posebno oteavajui aspketi u krivinom postupku je taj da su policajci, tuioci i sudije ovisne o rezultatima rada strunjaka psihologa i drugih koji rade sa zloupotrijebljenom djecom. Kod istraivanja iskoritvanja djece i omladine fokus je na obavljanju intervjua, odnosno sasluanja i prikupljanju materijalnih dokaza. Kod sasluanja, odnosno razgovora sa djetetom potrebno je izbjei stvaranje kontaminiranog stava kod djeteta, odnosno maloljetnika putem sugestivnih pitanja. Kroz odredbe ZKPFBiH moemo vidjeti kako na zakonodavac regulira ovu problematiku: lan 362. Primjena odredbi prema djeci Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme uinjenja krivinog djela nije navrio etrnaest godina ivota, krivini postupak e se obustaviti i o tome e se obavijestiti organ starateljstva. lan 363. Obazrivo postupanje (2) Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naroito pri njegovom ispitivanju, organi koji uestvuju u postupku duni su postupati obazrivo vodei rauna o duevnoj razvijenosti,
Tomi Z., Krivino pravo II posebni dio, Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2007, str. 126. 21 Tomi Z., Krivino pravo II posebni dio, Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2007, str. 127. 442
20

Prava djeteta

osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika, kako voenje krivinog postupka ne bi tetno utjecalo na razvoj maloljetnika. lan 96. Osobe koje ne mogu biti sasluane kao svjedoci Ne moe se sasluati kao svjedok: d) maloljetna osoba koja, s obzirom na uzrast i duevnu razvijenost, nije sposobna shvatiti znaaj prava da ne mora svjedoiti. lan 99. Nain sasluanja, suoenje i prepoznavanje (3) Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet, trait e se od njega prvo da ih opie ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa e mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja, i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to mogue zajedno s predmetima iste vrste. lan 100. Tok sasluanja svjedoka (4) Prilikom sasluanja maloljetne osobe, naroito ako je ona oteena krivinim djelom, postupit e se obazrivo, da sasluanje ne bi tetno utjecalo na psihiko stanje maloljetnika. Ako je to potrebno, sasluanje maloljetne osobe izvrit e se uz pomo psihologa, pedagoga ili druge strune osobe. (5) Oteenog krivinim djelom nije doputeno ispitivati o njegovom seksualnom ivotu prije izvrenog krivinog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno na takvom iskazu ne moe se zasnivati sudska odluka. (6) S obzirom na ivotnu dob, tjelesno i duevno stanje ili druge opravdane interese svjedok se moe sasluati putem tehnikih ureaja za prijenos slike i zvuka na nain da mu stranke i branitelj mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog ispitivanja moe se odrediti struna osoba. lan 279. Posebna pravila o dokazima u sluajevima seksualnih delikata (1) U postupku se ne mogu koristiti kao dokazi injenice koje se odnose na ranije seksualno ponaanje oteene strane i njene seksualne predispozicije. (2) Izuzetno od stava 1. ovog lana moe se u postupku koristiti dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili drugi materijalni dokazi potiu od druge osobe, a ne od optuenog.

443

(5) Zahtjev, pratea dokumentacija i zapisnik sa sasluanja uvaju se zapeaeni u posebnom omotu, osim ako sud ne odredi drugaije. Osoba koja obavlja razgovor sa maloljetnikom, odnosno sa djetetom rtvom mora da ima jednostavnu tehniku, kako bi pojednostavio razgovor i razbio etiri zida napetosti22 koja postoje u ovakvim razgovorima. Prava faza je faza u kojoj se osoba koja obavlja razgovor upoznaje i predstavlja maloljetniku, odnosno djetetu. Druga faza je kada osoba koja obavlja razgovor, trai informacije o dijelovima tijela djeteta, odnosno o odreenim podrujima na tijelu maloljetnika, odnosno djeteta. Trea faza je kada osoba koja obavlja intervju, od djeteta trai infomacije o incidentu ili uznemiravanju u slobodnom iskazu ili kao specifinom fazom u uzimanju iskaza. etvrta faza u djetetovom iskazu je kada dijete ili maloljetnik nije dao specifine informacije, ali i dalje tvrdi da je bilo uznemiravanja, ili se vidi da dijete daje lane informacije, onda se pristupa obnavljanju faze pitanja iji cilj je utvrditi detalje koji idu u prilog djetetove prie ili protiv nje. Prvi zid se razbija upoznavanjem roditelja djeteta, odnosno staratelja koji ga je doveo na intervju, a zatim i djeteta, tako to mu se prilikom prvog upoznavanja postavljaju pitanja i doputa mu se da odgovori. Sam pristup mora biti topao i prijateljski, i prije negoli se pree na sam razgovor o uzenemiravanju, odonosno iskoritavanju djeteta, potrebno je napraviti jedan razgovor na temu koja nije sama vezana za dogaaj. Ovaj dio razgovora obavlja se u prisustvu roditelja, ime se stvara osjeaj povjerenja i uklanja eventualna napetost i barijera izmeu uesnika. Kad je prirodna napetost popustila, moe se zatraiti od roditelja da napuste sobu za razgovor, ali se prije nego roditelji to uine, trai doputenje od djeteta. Roditelji mogu sam tok razgovora pratiti na ekranu koji je povezan sa kamerom u prostoriji. U lanu 104 ZKPFBIH kae se da se saluanje svjedoka moe snimati audio-vizuelnim sredstvima u svim fazama
Vidi vie: Lawrence W. D., The Essentials of Child Abuse Investigation and Child Interviews, IPT, Volume 3, 1991.
22

444

Prava djeteta

postupka. Sasluanje se mora snimiti u sluajevima kada se radi o maloljetnim licima koja nisu navrila esnaest godina ivota i koja su oteena krivinim djelom, kao i ako postoje osnove za strah da se svedok nee moi sasluati na glavnom pretresu. Druga faza je znaajna jer se nakon steenog povjerenja trai od djeteta, odnosno maloljetne osobe da identificira vlastitim rjenikom dijelove tijela i specifina podruja tijela, ali pri tome valja voditi rauna da se ni na koji nain taj razgovor ne dovede u vezu sa eventualnim poiniteljem i dijelovima tijela koje je on dirao. Dijete treba pustiti da samo kae nazive dijelova tijela, i pri tome ne treba iznositi nikakve stavove o tome ta je dobro, a ta ne. Ako se ele djetetu postaviti pitanja o intimnim dijelovima tijela, potrebno je koristiti pitanja kao: Koje dijelove tijela pokriva kupai kostim? ili Koje dijelove tijela koristite kad idete u kupatilo?23 Mogu se koristiti crtei ili lutka na kojoj se mogu pokazivati dijelovi tijela. U teoj fazi ispitiva nastoji saznati detalje o navodnom ili stvarnom incidentu. Neka djeca su voljna dati potrebne informacije, dok neka nisu ili nisu to u mogunosti zbog stanja u kojem se nalaze. Takvoj djeci potrebno je dati vremena i dopustiti da se oslobode napetosti i odmore, nakon ega se moe prei u ponavaljanje postupka. Jedna od metoda koja se moe koristiti jeste da se kae djetetu da ispria dogaaj kao da ga gleda na filmu ili kao kroz kameru. Jako je vano da ispitiva ne kontaminira sjeanje djeteta, odnosno da ga ne stavi pod sugestiju unosei u razgovor informacije koje su radnici policije ili druge osobe dale ili prikupile. U etvrtoj fazi nastoje se utvrditi detalji kako bi se otklonile nedoumice koje mogu nastati, jer dijete nije bilo takvog kapaciteta da opie detalje samo, ili zato to postoje kontradiktornosti i neke netanosti. U ovoj fazi, nije dobro odmah na poetku djetetu sugerirati da se radi o lanoj izjavi, ak i ako je to vidljivo, jer se blokira komunikacija. Ako postoje nesaglasja u pogledu izjava i detalja
Vidi vie: Lawrence W. D., The Essentials of Child Abuse Investigation and Child Interviews, IPT, Volume 3, 1991.
23

445

koji su navedeni u razgovoru sa djetetom, treba razgovarati i pitati dijete zato je to tako. Dijete treba i pitati zato je reklo neistinu. Na kraju, ukoliko dijete istrajava na neistini, moe se direktno suoiti sa injenicama, ali mu treba dopustiti da zadri vlastiti stav. Jako je bitno imati na umu da djeiji govor, odnosno termini i izrazi nisu ujedno i povezani sa znaenjem koje im oni pridaju. U razgovoru uvijek treba dati djetetu priliku da odgovara otvorenim odgovorima, nikad sa da ili ne. Naime, to omoguava da se izbjegnu sugestibilna pitanja i odgovori, odnosno daje se djetetu prilika da iznese vie detalja. Uspjeh cjelokupne istrage u kojoj je dijete ili maloljetnik bila rtva ili svjedok dogaaja ovisi prije svega od sposobnosti da se iz drugih izvora prikupe informacije i materijalni dokazi, dok e rad sa djetetom biti uspjeniji ukolio se poznaje psihologija i specifinosti razvoja djeteta, kao i nain obavljanja intervjua i razgovora sa djetetom, koji treba biti sniman video ili audio ureajima. Za uspjeno djelovanje u sluajevima seksualnog, fizikog, psihikog zlostavljanja i iskoritavanja djece i omladine potreban je multidisciplinaran pristup. Policija, tuilatvo, sud, odnosno, u irem smislu, organi represije, nadlene medicinske i kolske ustanove, roditelji, kao i nevladin sektor trebaju kroz saradnju obezbijediti poveanje uzajamne informiranosti u vezi specifinog pogleda na stvari svakog od uesnika u krivinom postupku i pomoi rtvi u ozdravljenju. Ovim se obezbjeuje bolja komunikacija i poveanje uzajamnih vjetina i sposobnosti.24 Naglasak nije samo na otkrivanju samog krivinog djela i poinioca u sluajevima zloupotrebe ili nasilja nad mladima i djecom. Prije svega, naglasak mora biti na zatiti i pomoi rtvi i stvaranju mogunosti da druga tijela mogu pomoi psihikom i tjelesnom ozdravljenju osobe.

24

Vidi: Apache County Childrens Justice Project - MULTIDISCIPLINARY PROTOCOL FOR THE INVESTIGATION OF CHILD ABUSE, Developed by the Apache County Youth Council An Arizona Non-profit Corporation,Created June 2004. 446

Prava djeteta

LITERATURA

Apache County Childrens Justice Project MULTIDISCIPLINARY PROTOCOL FOR THE INVESTIGATION OF CHILD ABUSE, Developed by the Apache County Youth Council An Arizona Non-profit Corporation, June 2004 Landripet I., Utjecaj pornografije na seksulano nasilje u Hrvatskoj : Analiza javnih kriminalnih statistika , DRU. ISTRA. Zagreb, God.. 16 (2007), br. 1-2 (87-88), str. 269293 Lawrence W. D., The Essentials of Child Abuse Investigation and Child Interviews, IPT,Volume 3, 1991. Ramljak A.,Medicinska kriminalistika, Sarajevo, Fakultet Kriminalistikih nauka, 1999. David F., Kimberly J. M., Janis W., Online Victimization: A Report on the nation's Youth, NATIONAL CENTER FOR MISSING AND EXPLOITED CHILDREN & CRIMES AGAINST CHILDREN RESEARCH CENTER, June 2000. Modly D., Korajli N., Kriminalistiki rjenik, Teanj, 2002. Mren- Luca J., Adolescent seksualni nasinik, Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba, Zagreb, Listopad 2005 Castells M., Interent galaksija, razmiljanja o Internetu, poslovanju i drutvu, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, 2003. Tomi Zvonimir, Krivino pravo II-posebni dio, Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2007. Zakon o krivinom postupku FBIH, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 35/03. Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 36/03. Matijani V., Gledanje snimaka nije zloin Nikola Viskovi, profesor na Splitskom pravnom fakultetu, govori kako se progon pedofila pretvorio u dravno zadiranje u privatnost, 26. oujka 2008. http://www.kontrapunkt.info/modules.php?op=modload&name=News&file=art icle&sid=55985 National Center for Missing and Exploited Children's, http://www.missingkids.com/missingkids/servlet/PageServlet ?LanguageCountry=en_US&PageId=218

447

448

Prava djeteta

Nezir Pivi

MALOLJETNIKA DELINKVENCIJA S POSEBNIM OSVRTOM NA STANJE U ZE-DO KANTONU

Saetak Maloljetnika delinkvencija, njegovi uzroci, najuspjenija sredstva za njihovo suzbijanje u sreditu su panje kriminalne politike. Maloljetnika delinkvencija je u mnogim zemljama u porastu. Ova injenica je, svakako, zabrinjavajua kad se zna koliki znaaj ima mlade za razvoj svake zemlje. Pored toga, vrlo esto maloljetni delinkventi pokazuju visok stepen okrutnosti i bezobzirnosti, to je svakako zabrinjavajui simptom u karakteru tih mladih ljudi. Pitanje uzroka maloljetnike delinkvencije posmatran je iz razliitih uglova bioloke, psiholoke, socioloke i psihopatoloke teorije, koje, svaka sa svog aspekta, pokuava da objasni uzrok ove drutveno negativne pojave. Maloljetnika delinkvencija je u velikom obimu prisutna i u BiH. Upravo posljednja deavanja oko uslonjavanja sigurnosne situacije u BiH uslovljena su poveanim ueem maloljetnika u vrenju tekih krivinih djela. Analizom maloljetnike delinkvencije u Federaciji BiH i kantonima primjeene su promjene u obimu i strukturi kriminaliteta, sa posebnim akcentom na vrenje tekih krivinih djela, to ranije nije bilo karakteristino za ovu populaciju. Kljune rijei: maloljetnika delinkvencija, krivino djelo, kriminalitet, delinkvent, prevencija

1.Uvod

Maloljetnika delinkvencija je postala centralni problem kako BiH tako i regiona. Danas, u savremenim uvjetima, ivot mladih mnogo je sloeniji. Konstantno su izloeni pritisku negativnih politikih i kulturnih tendencija, koja utjeu na njihov nain miljenja i djelovanja. Mladi moraju rijeiti mnoge ivotne zadatke i u raznim podrujima postii odreene rezultate. Razumijevanje delinkvencije mladih i uope njihovih sukoba sa drutvom, mogue je samo razumijevanjem puteva i procesa njihovog sazrijevanja i socijalizacije. Maloljetnika delinkvencija

449

je dio socijalne patologije i asocijalnih ponaanaja mladih, koja ukljuuju brojna devijantna ponaanja, kao to su skitnja, nerad, prostitucija, alkoholizam, narkomanija, naputanje porodice i kole, razni oblici drskog i agresivnog ponaanja.25 Mladost je posredstvom sredstava masovnih komunikacija suoena s grubom realnou, kao to su ratovi, diktature, dravni terorizam, teror uope, klasni i rasni sukobi, to takoer, moe biti dodatni impuls za njihovo agresivno ponaanje. Maloljetnik kao linost razlikuje se od zrelog i odraslog ovjeka. On ima niz osobina koje imaju svoju osnovu u biolokim i sociolokim karakteristikama same maloljetnike dobi.
2.Pojam maloljetnike delinkvencije

Delinkvencija (tal. delinque pogrijeiti, initi krivina djela) obino oznaava ukupnost u pravnom sisitemu zabranjenih djela delikata (kod nas su to krivina djela, prekraji, privredni prestupi i disciplinske krivice).26 Pod pojmom maloljetnike delinkvencije podrazumijeva se svako ponaanje pojedinaca ili grupa mladih koje je protivdrutveno, odnosno drutveno neprihvatljivo, tj. kojim se kre pravne ili moralne norme odreenog drutva i koje, kada je drutveno vidljivo, izaziva spontano ili organizirano drutveno reagiranje u namjeri da se zatite drutvena dobra i vrijednosti, a i sami akteri takvog ponaanja. Ovakvo definiranje pojma maloljetnike delinkvencije preklapa se sa pojmom maloljetnike delinkvencije u irem smislu, koja podrazumijeva tekoe u odgoju i sitna kanjiva djela mladih (kao neposlunost, bjekstva od kue i iz kole, skitnja, opijanje i sl.), koja se pojavljuju kao tipini mladalaki bunt protiv svijeta odraslih27, ali je povezana i sa pojmom maloljetnike delinkvencije u uem smislu, koji podrazumijeva ponaanje djece i maloljetnika (uzrast 7-18 godina) koja su kanjiva u krivinim zakonima i koja bi, da su izvrena od punoljetnih bila oznaena kao kriminalitet.28 Za oznaavanje delinkvencije u irem smislu ranije se upotrebljavao termin predelinkvencija, meutim, u novije vrijeme se insistira na njegovom naputanju iz nekoliko razloga. Prije
25 26

Bai, F.: Kazneno pravo. Opi dio. Zagreb, 1998, str. 492. Ignja tovi, .: Kriminologija. Beograd, 2005, str. 21. 27 Ibidem. 28 Glueck, S and E.: Unraveling Juvenile Delinqency. Cambridge, 1950, str. 13. 450

Prava djeteta

svega, u odnosu na spoljni svijet, nikakvog delinkventnog ponaanja i nema, a djeca i maloljetnici se upotrebom izraza preddelinkvent nepotrebno igou i tako olahko guraju u delinkvenciju i kriminalitet.29 Definiranje pojma maloljetnike delinkvencije razlikuje se izmeu pojedinih zemalja, a najvie se ogledaju u tome: koji se oblici ponaanja po zakonu smatraju delinkventnim, koji je raspon uzrasta mjerilo dobi koje dolazi pod udar zakona i kakve su mjere propisane za odgovarajue propuste.30 Maloljetnici su osobe od navrene etrnaeste do navrene osamnaeste godine. Osobe koje nisu navrile etrnaest godina nisu u krivinopravnom smislu maloljetnici ve djeca.31
3. Uzroci maloljetnike delinkvencije

Postoji vie teorija koje su pokuale objasniti uzroke prijestupnikog i kriminalnog ponaanja mladih. U najopijem, mogue ih je podijeliti na etiri grupe. To su: bioloke, psiholoke, socioloke i psihopatoloke teorije, koje zloin objanjavaju svaka iz svog ugla, naglaavajui utjecaje onih faktora koji su inherentni njihovim naunim orijentacijama.32 Bioloke teorije nastanak delinkventnog ponaanja objanjavaju biofizikim faktorima: specifinom fizikom konstitucijom, odlikama gena, tj. hromosomskim anomalijama, te specifinostima neurotransmitera. Delinkventno ponaanje vezano ja za tzv. psihobiogram po Kremeru, koji ukljuuje bioloka svojstva pojedinca (nasljeeni koeficijent inteligencije, tjelesnu

Schneider, H.: Kriminologie. Berlin, 1987, str. 83. eparovi, Z.: Kriminologija i socijalna patologija. Zagreb, 1987, str. 170. 31 Granice maloljetstva su odreene na razliit nain: l. 17. Krivinog zakona NR Kine odreuje se da se krivina odgovornost stie sa navrenih 18 godina. Osobe uzrasta od 14-18 godina se blae kanjavaju, ali ako namjerno uine ubistvo ili namjerno nanesu tetu drugome ili uine silovanje, razbojnitvo, trgovinu opojnim drogama, paljevinu, eksploziju ili trovanje, tada podlijeu krivinoj odgovornosti. l. 121. Grkog krivinog zakona kao djecu smatra osobe uzrasta do 12 godina, mlae maloljetnike 1217 godina, starije maloljetnike 17-21 godina. l. 122-8. Francuskog krivinog zakona krivinopravna sposobnost se stie sa 13 godina, a osobe od 13-18 godina smatraju se maloljetnicima. 32 Opali, P., Ljubii, M.: Istraivanje veze izmeu materijalnog statusa i psihopatolokih obeleja maloletnih prestupnika i njihovih roditelja. Stanje kriminaliteta u Srbiji i pravna sredstva reagovanja II dio. Beograd, 2008, str.131.
30

29

451

konstituciju), slino Lombrozovom opisu, podrazumijevajui i neka psihobioloka obiljeja.33 Psiholoke teorije istiu znaaj osobina linosti i procesa njihovog formiranja u ranom djetinjstvu. Nastanak delinkventnog ponaanja objanjava se procesom uenja, obiljejima inteligencije ili specifinim elementima porodinih konstelacija. Tipini predstavnik ove teorije je psihoanalitika teorija koja je izvrila veliki utjecaj na kriminologiju, stavljajui naglasak na otkrivanje predispozicija na kriminalno i prestupniko ponaanaje u ranom djetinjstvu, kao i na prepoznavanje nesvjesne motivacije kriminalnih djelatnosti (nesvjesno osjeanje krivice kojeg se uinilac oslobaa injenjem krivinog djela). Osnovna postavka osnivaa psihoanalize Sigmunda Freuda je svrsishodnost ovjekovog ponaanja, njegov teleoloki karakter.34 Socioloke teorije objanjavaju kriminalitet utjecajem drutvenih inilaca. Tako subkulturna teorija antisocijalno ponaanje tumai postojanjem sukoba unutar i/ili izmeu kultura kojima pripadaju prestupnici, dok teorija diferencijalne asocijacije istie znaaj socijalne sredine kao moderatora u uenju devijantnog ponaanja. Teorija anomije sklonost ka delinkventnom ponaanju vidi kao posljedicu neusaglaenosti izmeu drutveno proklamiranih ciljeva i dozvoljenih sredstava za njihovo postizanje. Psihopatoloki pristup je odavno prisutan u sociologiji kriminaliteta, a koji se zadrao do dananjih dana. Kao najei faktori kriminalnog odnosno prestupnikog ponaanja navode se sljedea psihopatoloka stanja: psihoze (organske, psihotina ponaanja kod upale ili povrede mozga, epilepsije, izofrenija, paranoja, manino-depresivna psihoza), zavisnost od droga, alkoholizam, neuroze (fobije, histerije, prisilne ili opsesivnokompulzivne neuroze, oligrofenija i psihopatija. Posebna panja posveena je u novije vrijeme alkoholizmu i zavisnostima od raznih vrsta supstanci, koji su u velikoj mjeri prisutni kod maloljetne populacije.

33 34

Mlaenovi, R.: Kriminologija. Sarajevo, 2001, str. 134. Ignjatovi, .: Kriminologija. Beograd, 2005, str. 170.

452

Prava djeteta

4. Statistika maloljetnike delinkvencije u ZE-DO kantonu 35

U periodu 2003-2007. godine na podruju ZE-DO kantona izvreno je 17096 krivinih djela za koje je prijavljeno 11093 poinilaca, od kojih su 965 ili 8,72% maloljetnici. Ovo nam pokazuje da uee maloljetnika u strukturi krivinih djela za navedeni period iznosi 8,72%, pri emu je u 2003. godini za poinjena krivina djela prijavljeno 198 maloljetnika ili 10,07%, u 2004. godini prijavljeno je 207 maloljetnika ili 9,26%, u 2005. godini 176 maloljetnika ili 8,71%, u 2006. godini 201 maloljetnik ili 8,38% i u 2007. godini uee maloljetnika u injenju krivinih djela iznosi 193 maloljetnika ili 7,89% od ukupnog broja prijavljenih poinilaca krivinih djela. U pomenutom periodu maloljetnici su prijavljeni za sljedea krivina djela: Krivotvorenje novca 6 poinilaca, Ubistvo 4 poinioca, Ubistvo u pokuaju 1 poinilac, Navoenje na samoubistvo 1 poinilac, edomorstvo 1 poinilac, Teka tjelesna povreda 32 poinioca, Lahka tjelesna povreda 15 poinilaca, Uestvovanje u tui 3 poinioca, Obljuba nad maloljetnom osobom 2 poinioca, Silovanje 1 poinilac, Bludne radnje 3 poinioca, Spolni odnoaj s djetetom 2 poinilaca, Ugroavanje sigurnosti 5 poinilaca, Neovlatena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga 1 poinilac, Posjedovanje i omoguavanje uivanja opojnih droga 15 poinilaca, Kraa 232 poinioca, Teka kraa 467 poinilaca, Oteenje tue stvari 35 poinilaca, Oduzimanje tue pokretne stvari 2 poinioca, Krivino djelo krae, utaje ili prevare 14 poinilaca,
35

Statistiki podaci o maloljetnikoj delinkvenciji preuzeti su iz evidencije MUP-a ZE-DO kantona. 453

Razbojnika kraa 2 poinioca, Razbojnitvo 21 poinilac, Iznuda 1 poinilac, Prikrivanje 4 poinioca, Paljevina 2 poinioca, Zloupotreba osiguranja 1 poinilac, umska kraa 1 poinilac, Oteenje ili unitenje spomenika kulture i zatienih objekata prirode 1 poinilac, Unitenje ili oteenje vanih privrednih objekata ili javnih naprava 5 poinilaca, Izazivanje ope opasnosti 11 poinilaca, Teka krivina djela protiv sigurnosti javnog prometa 3 poinioca, Pomo uiniocu pri uinjenju krivinog djela 3 poinioca, Lano prijavljivanje 6 poinilaca, Davanje lanog iskaza 1 poinilac, Spreavanje slubene osobe u vrenju slubene radnje 3 poinioca, Napad na slubenu osobu u vrenju poslova sigurnosti 4 poinioca, Nasilniko ponaanje 11 poinilaca, Nedozvoljeno dranje oruja ili eksplozivnih materija 6 poinilaca, Povreda groba ili lea 13 poinilaca, Uee u grupi ljudi koje spreavaju slubenu osobu u vrenju slubene radnje 1 poinilac, Ostala krivina djela prema KZ FBiH 23 poinioca. Na podruju FBiH u 2007. godini za poinjenje krivinog djela prijavljeno je 17530 poinilaca od ega je 1727 maloljetnika ili 9,85% od ukupnog broja prijavljenih lica. Od 1727 prijavljenih maloljetnika, prijavljena su 193 maloljetnika za krivina djela koja su poinili na podruju Zeniko-dobojskog kantona, to procentualno iznosi 11,7% u odnosu na ukupan broj prijavljenih maloljetnih poinilaca krivinih djela na podruju Federacije.

454

Prava djeteta Tabelarni pregled izvrenih krivinih djela i prijavljenih maloljetnika za period 2003-2007. godine, kao i procentualna zastupljenost maloljetnika u vrenju krivinih djela u odnosu na ukupan broj prijavljenih poinilaca krivinih djela: Ukupan broj Prijavljenih lica 1965 2234 2020 2398 2446 11063 Broj prijavljenih maloljetnika i njihovo uee u ukupnom krim. 198 207 176 201 193 965 Procenat prijavljenih maloljetnika i njihovo uee u ukupnom krim. 10,07% 9,26% 8,71% 8,38% 7,89% 8,72%

PERIOD

Broj Krivinih djela 2942 3584 3168 3554 3848 17096

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. UKUPNO

Uporedna analiza strukture krivinih djela u kojima uestvuju maloljetnici pokazuje nam za 2007. godinu odreene specifinosti koje jasno ukazuju na poveano uee maloljetnika u vrenju tekih krivinih djela te na poveanje obima i strukture maloljetnikog kriminaliteta. Najbitnije specifinosti zapaene iz uporedne analize maloljetnike delinkvencije u FBiH i Zeniko-dobojskom kantonu za 2007. godinu, kao i specifinosti maloljetnike delinkvencije iz 2007. godine u odnosu na ranije godine odnose se na sljedee: Na podruju FBiH u 2007. godini za poinjena ubistva meu prijavljenim poiniocima nalaze se i dva maloljetnika i oba su prijavljena za ubistvo poinjeno u Zeniko-dobojskom kantonu. Tokom 2004, 2005. i 2006. godine u Zenikodobojskom kantonu nije prijavljen nijedan maloljetnik za vrenje ubistva, to ukazuje da u novije vrijeme problem maloljetnike delinkvencije postaje sve vei, jer zadire u vrenje najteih krivinih djela te iziskuje preduzimanje najhitnijih mjera na suzbijanju porasta maloljetnike delinkvencije. Za poinjene spolne delikte odnosno krivina djela protiv spolne slobode i morala prijavljena su etiri maloljetnika na podruju FBiH od kojih su dva prijavljena maloljetnika za krivina djela poinjena u
455

Zeniko-dobojskom kantonu i to 1 maloljetnik za krivino djelo silovanje i drugi maloljetnik prijavljen za bludne radnje. Za krivina djela iz oblasti zloupotrebe opojnih droga, odnosno za posjedovanje i omoguavanje uivanja opojnih droga, prijavljena su 24 maloljetnika na podruju FBiH, od kojih su etiri prijavljena maloljetnika za krivina djela poinjena u Zenikodobojskom kantonu. Za poinjena krivina djela razbojnitvo na podrju FBiH prijavljeno je 66 lica od kojih je 14 ili 21,2% prijavljenih maloljetnika za razbojnitvo poinjeno u naem kantonu. Specifinost za krivino djelo razbojnitvo ogleda se u tome to je u 2007. godini za ovo krivino djelo na podruju ZE-DO kantona prijavljeno 14 maloljetnika, to je duplo vie od broja prijavljenih maloljetnika za ovo krivino djelo u odnosu na prethodne etiri godine (ukupno sedam maloljetnika za 2003, 2004, 2005. i 2006. godinu). Ovo je jasan pokazatelj poveanog uea maloljetnika u vrenju ovog tekog krivinog djela. Brojano i procentualno najvee je uee maloljetnika u vrenju raznih vrsta tekih kraa meu kojima dominiraju provalne krae u stanove, poslovne objekte i vozila. Na podruju FBiH u 2007. godini za ovo krivino djelo prijavljena su 622 maloljetnika od kojih je 98 ili 15,75% prijavljenih maloljetnih delinkvenata za teke krae poinjene u Zeniko-dobojskom kantonu. Specifinost maloljetnike delinkvencije u novije vrijeme jeste poveanje obima i strukture maloljetnikog kriminaliteta, odnosno proirenje maloljetnike delinkvencije u pogledu broja krivinih djela i prijavljenih maloljetnika. Prisutna je tendencija poveanja broja primarnih maloljetnih delinkvenata, odnosno onih koji se prvi put ukljuuju u injenje krivinih djela, te tendencija izraenog poveanja maloljetnikog recidivizma, odnosno porast broja maloljetnih delinkvenata koji su ranije inili krivina djela. Takoer, prisutno je proirenje maloljetnike delinkvencije u pogledu vrste krivinih djela, gdje je prisutna tendencija poveanog

456

Prava djeteta

injenja najteih krivinih djela usmjerenih protiv najvanijeg zatitnog objekta ivota ovjeka. Na osnovu prethodnih statistikih pokazatelja, moe se dati generalna konstatacija da se posljedica maloljetnike delinkvencije ogleda u poveanju obima i strukture maloljetnikog kriminaliteta sa posebnim akcentom na vrenje tekih krivinih djela, to ranije nije bilo karakteristino za ovu populaciju. Ova konstatacija u najveoj je mjeri pogodovana injenicom da procesuiranje maloljetnika ne moe da ostvari svoju svrhu zbog nemogunosti da se poslije izricanja krivine sankcije prema maloljetnicima pristupi i njenom izvrenju. Razlog tome je nedovoljna angairanost nadlenih dravnih organa na preduzimanju aktivnosti oko reforme maloljetnikog krivinog pravosua i obezbjeenja smjetajnih kapaciteta, odnosno ustanova raznih tipova za resocijalizaciju i preodgoj maloljetnih poinilaca krivinih djela, kako bi se postigla svrha izricanja sankcija i ujedno moralna rehabilitacija maloljetnih delinkvenata te neutralizirala pojava odnosno mogunost nove viktimizacije. Radi preglednosti navedenih podataka dat je tabelarni i grafiki prikaz broja prijavljenih maloljetnih delinkvenata, odnosno uea maloljetnika u vrenju krivinih djela na podruju ZE-DO kantona za period 2003-2007. godine, kao i tabelarni i grafiki prikaz stanja maloljetnike delinkvencije po svim kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Tabelarni prikaz broja prijavljenih maloljetnih delinkvenata u ZE-DO kantonu za period 2003-2007. godine

PERIOD 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. UKUPNO

Broj prijavljenih maloljetnika i njihovo uee u ukupnom krim. 198 207 176 201 193 965

457

Grafiki prikaz broja prijavljenih maloljetnih delikvenata na Kantonu za period 2003.-2007. godina 210 205
Broj prijavljenih maloljetnika

200 195 190 185 180 175 170 165 160

2003. 2004. 2005. Period 2006. 2007.

Tabelarni prikaz broja prijavljenih maloljetnih delinkvenata po kantonima za 2006. i 2007. godinu.

NAZIV KANTONA

Livanjski kanton Sarajevski kanton Zapadnohercegovaki kanton Hercegovako-neretvanski kanton Srednjebosanski kanton Bosansko-podrinjski kanton Zeniko-dobojski kanton Tuzlanski kanton Posavski kanton Unsko-sanski kanton

PERIOD 2006. 2007. 71 114 421 398 34 17 61 89 185 146 15 15 201 193 491 505 77 61 174 189

458

Prava djeteta

Grafiki prikaz broja prijavljenih maloljetnih delikvenata po kantonima za 2006. godinu

600

500

400

300

200

100

0
Livanjski kanton Sarajevski kanton Zapadno hercegovaki kanton Hercegovako neretvanski kanton Srednje bosanski kanton Bosansko podrinjski kanton Zenikodobojski kanton Tuzlanski kanton Posavski kanton Unsko sanski kanton

Grafiki prikaz broja prijavljenih maloljetnih delikvenata po kantonima za 2007. godinu

600 500 400 300 200 100 0
nt on nt on to n on sk ik an to n ka nt ka nt Li va nj sk ik an bo sa ns ki rin js ki sk i vs ki je v Tu zla n Po sa Sa ra po d sa U ns ko ns ki ka nt ka ka on on

nj e

Sr ed

Iz prezentiranih prikaza moe se vidjeti da je stanje maloljetnike delinkvencije najnegativnije izraeno u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu. ZE-DO kanton je na treem mjestu po broju prijavljenih maloljetnika u injenju krivinih djela. Potrebno je istai da je na naem kantonu evidentiran izvjestan broj krivinih djela koji su uinili maloljetnici koji imaju prebivalite u drugim kantonima, to ukazuje na to da su maloljetni

Bo sa

459

ns ko

delinkventi postali jako pokretni i da mijenjaju mjesta u svrhu injenja krivinih djela.
5. Viktimizacija ili nasilje nad maloljetnicima

Za razliku od svega prethodno navedenog, gdje su maloljetnici analizirani kao aktivni subjekti, odnosno uesnici u vrenju krivinih djela, potrebno je dati jedan kari osvrt na maloljetnike kao objekte, odnosno rtve krivinih djela sa elementima nasilja, a prvenstveno krivinih djela protiv spolne slobode i morala te krivinih djela protiv braka, porodice i omladine. U toku 2007. godine na podruju ZE-DO kantona podneseno je Kantonalnom tuilatvu 15 izvjetaja u kojima su oteeni, odnosno rtve maloljetna lica. Svi izvjetaji koji su podneseni Kantonalnom tuilatvu protiv izvrilaca krivinih djela a ije su rtve maloljetnici, odnose se na krivina djela "protiv spolne slobode i morala" i to: jedno krivino djelo "silovanje u pokuaju", dva krivina djela "rodoskrvnue", dva krivina djela "silovanje", pet krivinih djela "bludne radnje", dva krivina djela "spolni odnoaj s djetetom", jedno krivino djelo "zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnikom" izvreno nad dvije osobe, dva sluaja u kojima je svaki uinilac uinio po dva krivina djela "spolni odnoaj s djetetom" i "bludne radnje", od kojih su u jednom sluaju dva krivina djela izvrena nad jednom osobom, a u drugom sluaju nad dvije osobe. Pored navedenog u toku 2007. godine na podruju ZE-DO Kantona prijavljeno je 246 sluajeva "nasilja u porodici" od kojih su u 31 sluaju oteeni odnosno rtve maloljetna lica. Ovi podaci nam ukazuju na to da su maloljetne osobe u dananjem drutvu u velikoj mjeri viktimizirane i izloene prvenstveno spolnom i porodinom nasilju. S tim u vezi namee se konstatacija da drutvo mora preduzimati mjere ne samo na preveniranju maloljetnike delinkvencije kao aktuelnom problemu dananjice, ve i na spreavanju svih vidova nasilja nad maloljetnicima i djecom sa

460

Prava djeteta

posebnim teitem na spreavanju spolnog i porodinog nasilja, kojima je ova populacija najvie izloena.
6. Zakljuak

Statistiki pokazatelji ukazuju na injenicu da se maloljetnika delinkvencija promijenila po svom obimu i strukturi krivinih djela, sa posebnim akcentom na injenicu u vrenju tekih krivinih djela kao to su ubistvo i imoviska krivina djela. Takoer, primijetno je poveanje uea maloljetnih delinkvenata koji prvi put ine krivino djelo, kao i recidivista. Razlog ovome, prije svega, treba traiti u potrebi obezbjeenja smjetajnih kapaciteta ustanova raznih tipova za resocijalizaciju i prevaspitavanje maloljetnih poinilaca, kako bi se postigla svrha izricanja sankcija sa aspekta specijalne prevencije i moralne rehabilitacije maloljetnih poinilaca. Maloljetnici nisu samo aktivni izvrioci krivinih djela. Oni su esto i rtve krivinih djela, prije svega, rtve spolnog i porodinog nasilja. S obzirom na to, potrebno je da centri za socijalni rad formiraju specijalizirane timove za rad na spolno baziranom nasilju i nasilju nad djecom, te da se putem istih osigura poseban mehanizam zatite za ugroene grupe, kao to su djeca bez roditeljskog staranja ili djeca razdvojena od svojih roditelja. Pored navedenog, neophodno je preduzeti i niz drugih mjera kako bi se sprijeilo da maloljetnici budu izvrioci i rtve krivinog djela. Izmeu ostalog neophodno je preduzeti sljedee mjere: Potreban je ulazak u obrazovne ustanove sa osmiljenim treningom iz ove oblasti namijenjen djeci, uenicima, prosvjetnim radnicima i roditeljima, kako bi se izgradila njihova svijest o pogibljenosti maloljetnike delinkvencije; Neophodno je ukljuiti sve nevladine organizacije da stupe u kontakt sa Savjetodavnim odborom mladih koji postoje na svim nivoima vlasti u BiH, kako bi bili ukljueni u donoenje odluka koje utiu na njihove ivote, te da im se prui prilika da izraze svoje miljenje, elje u skladu sa osnovnim ljudskim pravima i slobodama; Mediji bi trebali jo vie govoriti o ovim temama i djelovati edukativno na najiru populaciju u cilju senzibilizacije drutva za zalaganje protiv nasilja;

461

Razviti sveobuhvatnu strategiju podizanja javne svijesti graana o prirodi, obimu i ozbiljnosti maloljetnike delinkvencije, koja, kako smo vidjeli, sve vie ukljuuje tee oblike krivinih djela, kao to su ubistva, s ciljem promovirananja i zatite osnovnih ljudskih prava i sloboda Briga o djeci i mladima u osnovnim i srednjim kolama, koja podrazumijeva aktivno uee strunih osoba psihologa, a u onim koloma gdje ne postoje takva lica neophodnost angairanja istih s ciljem pruanja pomoi i savjeta uenicima, uz aktivno uee roditelja u cilju preventivnog suzbijanja ve otkrivenih devijantnih ponaanja kod takvih osoba.
LITERATURA

Bai, F.: Kazneno pravo. Opi dio. Zagreb, 1998. Glueck, S and E.: Unraveling Juvenile Delinqency. Cambridge, 1950. Ignjatovi, .: Kriminologija. Beograd, 2005. Mlaenovi, R.: Kriminologija. Sarajevo, 2001. Modly, D., Korajli, N.: Kriminalistiki rjenik. Teanj, 2002. Opali, P., Ljubii, M.: Istraivanje veze izmeu materijalnog statusa i psihopatolokih obeleja maloletnih prestupnika i njihovih roditelja. Stanje kriminaliteta u Srbiji i pravna sredstva reagovanja II dio. Beograd, 2008. Petrovi, B., Jovaevi, D.: Krivino/kazneno pravo Bosne i Hercegovine. Opi dio. Sarajevo, 2005. Ramljak, A., Halilovi, H.: Viktimologija. Sarajevo, 2004. Ramljak, A., Petrovi, B.: Viktimoloki pojmovnik. Sarajevo, 2005. Schneider, H.: Kriminologie. Berlin, 1987. eparovi, Z.: Kriminologija i socijalna patologija. Zagreb, 1987.

462

Prava djeteta

Aida Daferovi

INSTITUT BRANOG UGOVORA U PORODINOM PRAVU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Saetak Brani ugovor je ugovor posebne vrste, kako zbog naina svog nastanka, tako i zbog trajanja i naina prestanka, ime mu opravdano pripada vie mjesta u pravnoj teoriji. Jedan od razloga zato to nije tako jeste i taj, to ovaj institut poinje da se primjenjuje u pravnoj praksi relativno kasno, tek donoenjem Porodinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, ime je prekinuta viedecenijska praksa krutog zakonskog brano-imovinskog reima u naem zakonodavstvu. S druge strane, i budui brani partneri se vrlo rijetko, barem na ovim prostorima, odluuju na sklapanje ovakvih kontrakata, doivljavajui ih kao akte nepovjerenja prema buduem supruniku, tako da ove predrasude za posljedicu imaju mali broj zakljuenih branih ugovora. Osvjetavanje u tom smislu predstavlja podizanje nivoa obavijetenosti o pozitivnim stranama ovog pravnog posla. Brani ugovor predstavlja preventivu potencijalnim nesuglasicama imovinskog karaktera, ime se poveava stabilnost jedne brane zajednice i smanjuje broj razvedenih brakova. Ukoliko bi do razvoda braka ipak dolo, brani ugovor predstavljat e potedu branih partnera od dugotrajnih, skupih, iscrpljujuih rasprava o diobi zajednike imovine, te e time posredno uticati i na ouvanje dobrih meuljudskih odnosa meu njima, to je svakako nezanemariv efekat branog ugovora, pogotovo ako bivi suprunici imaju zajedniku maloljetnu djecu. U radu e se dati osvrt na historijske institute koji su prethodili branom ugovoru, zatim na osnovne elemente ugovora koji su istovremeno i porodino-pravnog i obligaciono-pravnog karaktera. Ukazat e se na osnovne razlike u odnosu na druge pravne poslove, naroito u vezi forme, ogranienja slobode ugovaranja suprunika, posebnosti svrhe (kauze), broja subjekata ugovora, kao i na nedostatnosti zakonskog reguliranja ovog instituta u naem pravu, koju Porodini zakon FBiH tretira samo u jednom svom lanu. Kljune rijei: brak, ugovor, imovina, porodica, imovinskopravni odnos, brani partneri

463

1.Uvod

Imovinski odnosi lanova porodice jesu pravni odnosi koji postoje izmeu branih i vanbranih partnera, te izmeu roditelja i djece, a tiu se imovine kao specifine kategorije koja je regulirana kako opim odredbama graanskog prava tako i posebnim odredbama naeg pozitivnog zakonodavstva iz oblasti porodinog i branog prava. Pravna priroda ovih odnosa uslovila je da se u Porodinom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine36 izvri kategorizacija istih, u vidu normiranja instituta brane steevine, branog ugovora, odgovornosti branih partnera za obaveze prema treim licima, preko normiranja imovinskih odnosa vanbranih partnera, roditelja i djece te trokova trudnoe i poroaja vanbranog djeteta. Karakteristika naeg ranijeg branog prava bila je dominantna i obavezna primjena zakonskog imovinskog reima. Meutim, slijedei primjer modernih zakonodavstava, i na zakonodavac ponovo uvodi institut branog ugovora, to branim partnerima daje stanovitu slobodu ureenja imovinsko-pravnih odnosa, a samim tim i mogunost derogiranja zakonskog reima. Odredbama lana 251. Porodinog zakona propisano je da brani partneri mogu imati branu steevinu37 i posebnu imovinu. Brana steevina predstavlja imovinu koju su brani partneri stekli radom za vrijeme trajanja brane zajednice, te prihode iz te imovine, zatim poklone treih osoba uinjene za vrijeme trajanja brane zajednice, ukoliko drugaije ne proizilazi iz namjene
Porodini zakon Federacije BiH objavljen je u Slubenim novinama FBiH, br. 35/05, a stupio je na snagu 20. 06. 2005. godine. 37 Brana steevina je termin uveden novim Porodinim zakonom FBiH, umjesto ranijeg naziva za ovaj institut (zajednika imovina branih drugova). Intencija zakonodavca mogla bi se traiti u potrebi da se naglasi specifinost samog naina i vremena sticanja imovine u braku, a time i odnosa koji povodom nje nastaju. Brana steevina stie se radom, s izuzetkom prihoda koji ulaze u tu imovinu, bez obzira na to kako su steeni (plodovi, zakupnina, kamata, pokloni treih lica, ukoliko drugaije ne proizilazi iz namjene poklona). U pogledu drugog elementa opredjeljujueg za njeno sticanje, bitno je istai da se ona stie za vrijeme trajanja braka, odnosno faktike zajednice mukarca i ene. S druge strane, zajedniko vlasnitvo, kao oblik vlasnitva nad stvari koja pripada dvjema ili vie osoba (zajedniari), tako da njihovi udjeli nisu unaprijed odreeni, ali su odredivi, ve je normirana kategorija u Zakonu o vlasnikopravnim odnosima Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br. 6/98). Opirnije o zajednikoj imovini branih drugova u: Babi, Ilija, Komentar Porodinog zakona, JP NIO Slubeni list SRBiH, Sarajevo, 1990, str. 276. 464
36

Prava djeteta

poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona moe zakljuiti da je poklonodavac elio uiniti poklon samo jednom od branih partnera, dobitak od igara na sreu, te prihode od intelektualnog vlasnitva ostvarene za vrijeme trajanja brane zajednice. Posebnu imovinu predstavlja imovina koju brani partner ima u asu sklapanja braka, kao i ona imovina koju brani partner stekne po drugom pravnom osnovu, razliitom od onog propisanog u spomenutom lanu.38
2. Nastanak i razvoj instituta branog ugovora

U starom Rimu lini i imovinski odnosi suprunika razlikovali su se u zavisnosti od toga u kojoj vrsti brane zajednice oni ive. Tako, brak s manusom znaio je za enu gubitak statusa lica sui generis (ukoliko je imala taj status), ona je potpadala pod muevljevu vlast, odnosno vlast njegovog paterfamilijasa. Time bi sva njena imovina koju je imala prije zakljuenja braka, pripala njenom muu, odnosno njegovom paterfamilijasu, a sve ono to bi stekla za vrijeme trajanja braka, pa ak i ono to bi naslijedila, postajalo je imovinom mua (paterfamilijasa). U sluaju da brak prestane razvodom, koju mogunost je rimsko pravo predvialo, ali samo za supruga, i doe do spora oko imovine nakon to je brak razveden, primjenjivala se pretpostavka da sve to ena ima, dobila je od svog mua (presumptio Muciana). Brak bez manusa, karakteriziran gotovo potpunim odsustvom forme neophodne za zakljuenje braka s manusom, gotovo je u potpunosti uinio suprunike ravnopravnim, kako u njihovim imovinskopravnim, tako i u linim odnosima. Sklapanjem braka, ena je zadravala status lica koji je imala prije zakljuenja braka,
Odredbe lana 251. Porodinog zakona FBiH treba ire tumaiti. Tako autor Zeevi Enver u posebnu imovinu suprunika svrstava: stvari za linu upotrebu, stvari pribavljene sredstvima iz posebne imovine, prihodi od posebne imovine, djevojaku opremu, imovinu steenu za vrijeme odvojenog ivota suprunika, potraivanja iz obligacionopravnih odnosa, nagrade, stipendije i slina primanja, graevinski objekat preteno izgraen prije zasnivanja brane zajednice. U branu steevinu svrstava sljedee stvari, prava i obaveze: stvar uzeta na kredit, imovina steena na osnovu ugovora o doivotnom izdravanju ili na osnovu kupoprodajnog ugovora, uveana vrijednost brane steevine i posebne imovine suprunika, prihodi od te imovine, namirnice i druge potrone stvari, plaa suprunika, vrijednosni papiri, dobici od igara na sreu. (Zeevi, E., Porodinopravni odnosi, Centar za edukaciju i pruanje pravnih usluga Logos, Sarajevo, 2005, str. 76-81) 465

te je i imovinom upravljala i raspolagala sukladno svom statusu. Njena kako steena tako i naslijeena imovina, pripadala je i dalje njoj, odnosno njenom starjeini, ukoliko se radilo o licu alieni iuris. Ovakav imovinski reim nije mogao poluiti sporom oko podjele imovine suprunika nakon prestanka braka razvodom, koje pravo je sada bilo priznato i eni. Preteama branog ugovora svakako treba pridruiti ustanove miraza i predbranog poklona (donatio ante nuptias), s obzirom na predmet, subjekte i dejstvo ovih pravnih poslova. Miraz, kao imovina koju je ena unosila u brak, bio je vid finansijskog doprinosa supruge, odnosno njene porodice u izdravanju domainstva. Kao zakonski instrumenti zatite imovinskih prava ene ustanovljavaju se praksa zakljuivanja posebnih ugovora (cautio rei uxoriae), kojima se mu obavezuje vratiti miraz svojoj bivoj supruzi u sluaju razvoda braka, zabrane otuenja odreenih nepokretnosti koje su dio miraza, te tuba za povraaj miraza (actio uxoriae).39 Sredstvo obezbjeenja za povraaj miraza bila je i takozvana preutna hipoteka na imovini mua. Donatio ante nuptias darivan je od strane vjerenika, odnosno njegovog paterfamilijasa u svrhu ekonomskog obezbjeenja ene ukoliko brak prestane razvodom ili smru mua. U poetku, poklon je prenoen u vlasnitvo ene samim inom njegove predaje, da bi kasnije automatski prelaz svojine nad obeanom stvari bio naputen i zamijenjen obeanjem mua da e poklon postati vlasnitvo ene ukoliko doe do razvoda braka, a u sluaju smrti, eni bi pripalo samo pravo uivanja na stvarima poklona, dok sam poklon pripada djeci. Davanje poklona u doba Justinijana bilo je uslovljeno istovremenim davanjem miraza, srazmjerom vrijednosti poklona i miraza, dok je sam poklon ostajao u imovini mua uz zabranu otuenja stvari koje ine poklon. U srednjem vijeku lini i imovinski odnosi branih partnera bili su pod potpunom ingerencijom crkvenog prava, a neravnopravnost suprunika bila je osnovna karakteristika branih odnosa tog vremena. Brani reim u kome supruzi nisu priznavana nikakva imovinska prava nije ni mogao pogodovati nastanku
Tuba actio rei uxoriae predstavljala je efikasniji vid zatite imovine ene koju je ona dala kao miraz u odnosu na stipulatornu tubu, koja je do vremena Augusta bila najee sredstvo povraaja miraza, budui da se ova potonja mogla podnijeti samo ako je postojalo obeanje mua da e po prestanku braka razvodom vratititi miraz, pa on to obeanje ne ispuni. ire: Stojevi, Dragomir, Rimsko privatno pravo, Savremena administracija, Beograd, 1985, str. 100-103. 466
39

Prava djeteta

instituta branog ugovora ija je osnovna karakteristika sporazumno ureenje meusobnih imovinskih odnosa suprunika, tako da se brani ugovor u pozitivnim zakonodavstvima zemalja kontinentalnog prava javlja tek sa donoenjem graanskih zakonika XIX stoljea. Sloboda suprunika u veini ovih zakonika, ograniena je njihovom obavezom da, srazmjerno svojim mogunostima, doprinose zajednikom domainstvu, te uvanju, vaspitanju i izdravanju zajednike djece. Veina zakonskoimovinskih reima ovog doba, bila je kreirana prema potrebama imunijh slojeva graana u cilju ekonomskog obezbjeenja suprunika u sluaju da doe do razvoda braka. Tako su i odredbe branog ugovora, jednom ustanovljene, bile nepromjenjive, za razliku od modernih pravnih sistema u kojima je sloboda ugovaranja, uz stanovita ogranienja, uslovljena pravnom prirodom braka, imperativ za opstojnost pravnog posla.
3. Osnovne karakteristike ugovora i pretpostavke za njegovu punovanost

Kako je ve naglaeno, brani partneri slobodni su ugovorom urediti svoje imovinske odnose, odstupajui na taj nain od zakonskog reima imovine, ime su istovremeno ispotovana naela autonomije volje i ravnopravnosti suprunika kao ugovornih strana. Sloboda ugovaranja imovinskog reima karakteristina za na, a i za veinu savremenih pravnih sistema, ograniena je potrebom zatite interesa treih lica koja stupaju u obligacionopravne odnose sa jednim ili oba suprunika. Iz navedenog se da zakljuiti da je brani ugovor institut kako porodinog tako i obligacionog prava, te je neophodno osvrnuti se na njegove osnovne karakteristike. Kao ugovorne strane u ovom pravnom poslu mogu se pojaviti samo budui ili aktuelni brani partneri. Naravno da oni, kao i drugi ugovarai, pojedine pravne radnje mogu poduzimati i posredno, putem zakonskog zastupnika ili punomonika, u kojem sluaju dolazi do primjene odredbi Zakona o obligacionim odnosima40 o punovanosti tako zakljuenih poslova.41

Zakon o obligacionim odnosima objavljen je u Slubenom listu RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94, a izmjene i dopune ovog zakona sadrane su u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima (Slubene novine FBiH, br. 29/03) 467

40

Druga karakteristika ovih ugovora jeste vrijeme njihovog zakljuenja. Naime, oni se mogu zakljuiti kako prije sklapanja braka tako i u toku samog trajanja braka. Ukoliko se zakljui prije braka, ovaj ugovor ima odlono dejstvo, odnosno smatra se da je zakljuen pod suspenzivnim uslovom. Brani ugovor je u osnovi obligaciono-pravni ugovor, na koji se, uz sve njegove posebnosti primjenjuju pravila obligacionog prava. I pored toga, ovaj pravni posao ne smije biti u suprotnosti sa naelima i imperativnim propisima porodinog prava. Primjera radi, branim ugovorom ne moe se brani partner odrei prava na izdravanje od strane drugog branog partnera, koje mu je garantirano zakonom. Nadalje, ovaj pravni posao mora ispunjavati ope pretpostavke za punovanost, na prvom mjestu mora postojati saglasnost volja ugovornih strana o bitnim elementima ugovora. Bitne elemente ovog ugovora nije odredio zakon pa e stranke u svakom konkretnom sluaju svojom saglasnom voljom iste odreivati. Predmet obavezivanja u ugovoru mora biti odreen ili odrediv, mogu i doputen. Kauza ugovorne obaveze42 kod branog ugovora mora postojati i biti doputena. U pravilu kod obligacionih ugovora svrha obavezivanja je postizanje nekog ekonomskog cilja, a svrha branog ugovora je definiranje imovinskih odnosa branih
Inae, u svim pitanjima imovinskog karaktera koja nisu regulirana odredbama porodinog zakonodavstva supsidijarno se primjenjuju norme opeg graanskog prava. Primjera radi, Porodini zakon FBiH, u odredbi lana 253. eksplicitno propisuje da se na branu steevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ukoliko zakonom nije odreeno drugaije. 42 Kauza ugovorne obaveze ima znaenje razloga za preuzimanje obaveze. U pravilu, radi se o preuzimanju obaveze ugovorima, ali u obzir dolazi i preuzimanje obaveze jednostranim pravnim poslovima. Kauza obaveze primjenjuje se samo u sluaju da se radi o obveznopravnim ugovorima, dok kod drugih vrsta ugovora pravni subjekti ne preuzimaju obaveze, tako da kod njih kauza ugovorne obaveze ne moe postojati i ne moe biti pretpostavka valjanosti ugovora. Kauza ugovora je tipizirana je svrha ugovora koja je objektivno odreena, dok je kauza obaveze odreena subjektivno. U smislu postojanja i valjanosti ugovora, ispravnije bi bilo koristiti izraz kauza obaveze, jer je smisao iste povezati razloge preuzimanja obaveze sa nastankom ili valjanou nekog pravnog posla. Budui da pojam kauze ugovora ne uzima u svakom sluaju u obzir razloge zbog kojih pojedina ugovorna strana preuzima obavezu, pa svaka pojedina vrsta ugovora ima jednu kauzu i neovisno o tome to svaka ugovorna strana preuzima obavezu iz razliitih razloga, kauza ugovora prikladnija je za druge svrhe, recimo kao kriterij za klasifikaciju razliitih vrsta ugovora. (Niki, Saa, Kauza obveze i srodni instituti u poredbenom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta sveuilita u Zagrebu, 56 (4) , str. 1057- 1102, 2006). 468
41

Prava djeteta

partnera radi jednostavnije podjele brane steevine u sluaju da brak prestane razvodom. Jedan od uslova za punovanost ovog pravnog posla jeste i poslovna sposobnost ugovornih strana, koja se u naem pravnom sistemu stie sa navrenih 18 godina ivota. Meutim, tumaenjem odredbe lana 15. Porodinog zakona FBiH, posredno se da zakljuiti da svojstvo ugovaraa ima i osoba koja je s navrenih 16 godina ivota sklopila brak, uz prethodno odobrenje suda dato nakon provedenog vanparninog postupka.43 Za zakljuenje nekih ugovora zahtijeva se posebna forma. Tako je za brani ugovor potrebna notarska forma jer je odredbom lana 258. stav 2. Porodinog zakona FBiH propisano da isprava (o ugovoru) bude notarski obraena. Notarska obrada isprave prema lanu 70. Zakona o notarima44 znai da je isprava u cijelosti sainjena od strane notara u skladu sa odredbama lana 74. do 89. tog zakona ime se dokazuju u ispravi unesene izjave, koje su ugovorene strane dale pred notarom i sa kojim su se svojim potpisima saglasile. Meu pravne poslove za iju punovanost ovaj zakon propisuje notarsku obradu isprave spada i ugovor o reguliranju imovinskih odnosa izmeu suprunika (lan 73. stav 1. taka 1. Zakona o notarima). Na ovaj ugovor primjenjuju se osim pravila obligacionog prava koja su naprijed pomenuta i ona o manama volje, zastupanju, nitavosti i ruljivosti i sl.
4. Predmet ugovora

Predmet branog ugovora jesu odnosi koji nastaju meu branim partnerima povodom brane steevine kao suvlasnike imovine. Porodini zakon FBiH nije preuzeo ranija pravila45 po kojima je brana steevina bila zajedniko vlasnitvo suprunika na
Radi se o izuzetku od pravila da se poslovna sposobnost stie s navrenih 18 godina ivota. U vanparninom postupku sud cijeni opravdanost razloga za sklapanje braka maloljetne osobe koja je navrila 16 godina ivota, nakon ega ona stie tzv. sposobnost za sklapanje braka (emancipacija) koja je u tom sluaju pravno izjednaena sa poslovnom. Prestankom braka razvodom prije nastupanja punoljetstva, takva osoba ostaje poslovno sposobna. 44 Zakon o notarima objavljen je u Slubenim novinama Federacije BiH, br. 45/02. 45 Raniji propisi koji su tretirali institut zajednike imovine branih drugova bili su sadrani u Porodinom zakonu SR Bosne i Hercegovine (Slubeni list SRBiH, br. 21/79 i 44/89), odnosno Republike Bosne i Hercegovine (Slubeni list RBiH, br. 6/94 i 13/94), ija je primjena prestala stupanjem na snagu Porodinog zakona FBiH. 469
43

nepodijeljenim stvarima tako da njihov udio unaprijed nije bio odreen, ali je bio odrediv, zavisno od doprinosa svakog od njih, pri emu se vodilo rauna ne samo o plai i zaradi suprunika ve i o pomoi jednog suprunika dugome, o radu u domainstvu i porodici, o brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom vidu rada i saradnje u upravljanju, odravanju i poveanju zajednike imovine. Udio svakog suprunika u zajednikoj imovini nije postojao ni kao idealni niti kao realni, ve se utvrivao njenom diobom (sporazumno ili u sudskom postupku). S obzirom na pravnu prirodu zajednike imovine suprunika, prava i obaveze povodom te imovine bila su jednaka. Upravljanje i raspolaganje imovinom vrili su zajedniki i sporazumno, a pravni posao kojim bi jedan suprunik otuio ili opteretio zajedniku imovinu bez saglasnosti drugog, nije bio punovaan. Budui da se nije radilo o suvlasnitvu, niti jedan od suprunika nije mogao raspolagati svojim udjelom za koji je smatrao da mu pripada, a u zemljinoj knjizi, do momenta diobe, mogli su se upisivati kao vlasnici imovine sa neodreenim udjelima u istoj. Iz odredbe lana 252. stav 2. Porodinog zakona FBiH proizilazi da brani ugovor moe regulirati drugaiji, nejednaki obim, odnosno visinu suvlasnikih dijelova u branoj steevini suprunika. Poto su oni suvlasnici u branoj steevini i kao takvi imaju ovlatenje na suposjed i sukoritenje te imovine, branim ugovorom mogu odrediti da neke stvari iz brane steevine posjeduje i koristi jedan od suprunika, a druge da posjeduje i koristi drugi suprunik, odnosno da ta ovlatenja vre na neki drugi nain. Nadalje, brani ugovor moe sadravati sporazum suprunika o upravljanju stvarima koje ine branu steevinu, izmeu ostalog i odredbe o odreivanju upravitelja imovine, davanju stvari iz brane steevine u zakup, zasnivanju hipoteke ili stvarne slunosti na istoj i slino. U odnosu na novana sredstva koja e sainjavati branu imovinu, suprunici mogu odrediti dio koji e troiti za tekue potrebe brane zajednice, a ostatak da ostavljaju kao depozit. Isto tako, mogu je sporazum o investicijama u toku trajanja brane zajednice, nainu upotrebe posebne imovine itd. Brani ugovor moe sadravati i klauzulu o diobi brane steevine, vremenu i nainu diobe, ustupanju suvlasnikog dijela jednog suprunika drugom i isplati novane naknade za ustupljeni dio. Mogue je da brani ugovor sadri i klauzule o meusobnim poklonima i vraanju poklona za sluaj razvoda ili ponitenja braka.
470

Prava djeteta

5. Sloboda ugovaranja u branom imovinskom reimu

Pitanje slobode ugovaranja u brano-imovinskim odnosima zasluuje posebnu panju. Naelo autonomije volje kod ugovaranja podrazumijeva da se ugovorne strane slobodno opredjeljuju na zakljuenje nekog ugovora, za lice s kojim e ga zakljuiti, za njegovu sadrinu, formu, modifikacije meusobnih prava i obaveza, te nain prestanka pravnog posla. Meutim, sloboda ugovaranja, iako iroko postavljena, nije ni apsolutna ni neograniena. Pravni poredak doputa slobodu ugovornog ureenja odnosa, ali s druge strane predvia i garnicu do koje se ona moa protezati. Ovo se moe objasniti potrebom drutva da dopusti i omogui slobodno ispoljavanje volje odreenih subjekata, ali i da vodi rauna o opim normama zajednice koje se ne mogu prepustiti individualnoj arbitrarnosti i proizvoljnosti. Pravni i moralni poredak izraz je ope potrebe jedne pravnoorganizirane zajednice i slui kao garancija upravo individualnoj volji i njenom ispoljavanju. Zato i norme koje predstavljaju opeusvojena pravila ponaanja do stepena njihove imperativnosti, ne mogu biti naruene voljom stranaka. Te norme izraavaju ope i zajednike interese, pa i interese samih ugovornih strana. Problem slobode volje uope, pa i ugovorne slobode, nije u njenom odstranjenju, ve u osjeanju mjere kako uskladiti zahtjeve sadrane u potrebi slobode individualne aktivnosti i neophodne potrebe za zatitom opih intelektualnih materijalnih dobara jedne zajednice. Rjeenje u ovom smislu ne moe biti proizvoljno odreeno od zakonodavca, ve je uslovljeno stepenom razvoja drutvene sredine i uticajem razliitih nepravnih inilaca. Razliitost ovih inilaca je oigledna u razliitim pravnim sistemima kao i granice kojima se obiljeavaju polja slobode ugovaranja i slobode reguliranja spornih odnosa meu strankama.46 Ogranienja slobode ugovaranja kod branih ugovora mogu se podijeliti na opa ogranienja, karakteristina za sve ugovore i posebna, koja proizilaze iz prirode ovih pravnih poslova. Ope ogranienje znai da je sloboda ugovaranja limitirana obavezom potovanja prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiaja. Posebna ogranienja kod zakljuenja branih ugovora odnose se na injenicu da su porodini odnosi dominantno regulirani normama
Petrovi, Slobodan, (2006) Sloboda ureivanja obveznih odnosa i javni poredak, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 56, Poseban broj, str. 401-424. 471
46

imperativnog karaktera, odnosno na injenicu da je dravna prisila mnogo prisutnija nego kod obligacionih odnosa, usljed ega su subjekti porodinih odnosa u velikoj mjeri ogranieni u disponiranju svojom voljom pri zakljuenju pravnih poslova meusobno. Brani partneri ne mogu izmeu sebe zakljuiti ugovor koji je protivan prirodi njihovih linih i imovinskih odnosa, odnosno prirodi braka. Tako je u teoriji, ali i u praksi bilo zastupljeno stanovite po kojem se nedoputenim smatrao ugovor o doivotnom izdravanju zakljuen izmeu suprunika, jer iz prirode braka, ali i iz kogentnih odredaba naeg i uporednog pozitivnog prava proizilazi jasna zakonska obaveza izdravanja izmeu branih partnera, ako jedan od njih nema dovoljno sredstava za ivot ili ih ne moe ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne moe zaposliti (lan 224. Porodinog zakona FBiH).47 Meutim, ima i stanovita prema kojima ovakva zabrana dovodi u neravnopravan poloaj suprunika primaoca izdravanja u odnosu na svako drugo lice koje bi sa njim zakljuilo ugovor. Naime, svaki drugi ugovornik mogao bi da na imovini primaoca izdravanja stekne pravo vlasnitva, a to pravo njegov brani partner, zbog zabrane zakljuenja ovog pravnog posla, ne bi mogao da ostvari. Jedan od razloga koji idu u prilog doputenosti zakljuivanja ugovora o doivotnom izdravanju meu suprunicima jeste i to to se ovim ugovorom obezbjeuje njega i pomo licima koja imaju dovoljno imovinskih sredstava, a koja se prenose u vlasnitvo davaoca izdravanja, po pravilu, tek nakon smrti primaoca izdravanja. Na temelju navedenih argumenata, kao i injenice da Porodini zakon izriito ne zabranjuje zakljuenje ovih ugovora meu suprunicima, moe se smatrati da se takvi ugovori ipak nee smatrati nitavnim ukoliko u konkretnom sluaju doe do njihovog sklapanja. Pri preduzimanju pravnih poslova, osobe u braku moraju voditi rauna o svojim, na zakonu zasnovanim, pravima i dunostima, jer sama injenica da izmeu njih postoje lini i imovinski odnosi koje oni ne mogu mijenjati svojom voljom predstavlja ogranienje slobode ugovaranja.

47

Mladenovi, Marko, Porodino pravo, IP Zavet, Beograd, 1995, str. 186. 472

Prava djeteta

6. Prestanak branog ugovora

Kako je ranije pomenuto, brani ugovor je izraz saglasne izjave volja ugovornih strana, tako da se u pogledu naina njegovog prestanka primjenjuju odredbe Zakona o obligacionim odnosima kojima se reguliraju pitanja prestanaka dvostranih ugovora uope.48 Ovaj pravni posao moe prestati sporazumom branih partnera, odnosno buduih suprunika. Kako je jedan od uslova za punovanost ovog ugovora njegova pismena forma, postavlja se pitanje da li se taj uslov mora ispotovati i kod prestanka ugovora. lanom 68. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za odreeni sluaj zakonom predvieno neto drugo, ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zakljuenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi. Prema tome, i brani ugovor mogao bi biti raskinut neformalnim sporazumom ugovornih strana, osim u sluaju kad se ovaj pravni posao odnosi na nepokretnosti. Naime, iako Porodini zakon FBiH to eksplicitno ne propisuje, naelo publiciteta mora biti ispotovano i kod branih ugovora koji se odnose na nepokretne stvari, a u cilju zatite treih savjesnih lica. Shodno tome, obavezno je konstatiranje ovakvog pravnog posla u zemljinim knjigama kako bi trea lica bila upoznata sa imovinskopravnim statusom nekretnine koja je predmet branog ugovora. Da bi raskid ovakvih branih ugovora imao zemljinoknjino dejstvo, moraju se ispuniti svi formalni uslovi koji su bili neophodni za njihovo zakljuenje. Ugovornim stranama pripada i pravo da odredbama ugovora predvide situacije u kojima mogu jednostrano raskinuti pravni posao, ime bi se izbjegli sporovi o tome postoji li pravo na jednostrani raskid ili ne, odnosno sporovi o pravnim posljedicama takvog raskida. Prema lanu 133. Zakona o obligacionim odnosima, ako poslije zakljuenja ugovora nastupe okolnosti koje oteavaju ispunjenje obaveza jedne strane, ili ako se zbog takvih okolnosti ne moe ispuniti svrha ugovora, a u oba sluaja je oigledno da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i da bi takav ugovor bilo nepravino odrati na snazi, strana kojoj je oteano ispunjenje obaveze moe zahtijevati da se takav
Odredbama lanova od 124-139. Zakona o obligacionim odnosima propisani su naini i uslovi prestanka dvostranih ugovora zbog neispunjenja ugovorne obaveze i promijenjenih okolnosti. 473
48

ugovor raskine. Promijenjene okolnosti mogu da se odnose na promjenu visine prihoda branih partnera, roenje djeteta, zakonsku obavezu jednog od suprunika da izdrava roditelje, i slino. Prilikom zakljuenja ugovora stranke imaju u vidu odreene okolnosti koje postoje u tom trenutku i u skladu s tim odreuju elemente obaveza koje preuzimaju. Kad je rije o obavezama koje dospijevaju neko vrijeme nakon zakljuenja ugovora ili o obavezama sa trajnim, odnosno sukcesivnim prestacijama, prilikom zakljuenja ugovora uzima se u obzir i predvidivi razvoj situacije u vezi sa okolnostima koje su bitne za sudbinu obaveza. Radi se o okolnostima koje se u pravilu nalaze izvan uticaja stranaka, a utiu na vrijednost njihovih obaveza ili na odnos vrijednosti uzajamnih prestacija, na nain i uslove ispunjenja, na ostvarenje svrhe koju ugovor ima za stranke i sl. Ukoliko se od zakljuenja ugovora do dospjelosti ove okolnosti promijene na nain koji bitno utie na poloaj neke od stranaka, ostvaren je temeljni uslov za primjenu odredaba o raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Pri tome nija bitan ni izvor ni vrsta dogaaja koji je uzrokovao promjenu okolnosti. Stoga, Zakon o obligacionim odnosima ne navodi, ak ni primjera radi, dogaaje koji mogu dovesti do promjene okolnosti koja opravdava primjenu klauzule rebus sic standibus, to je sasvim opravdano. Naime, naglasak je na izmjeni okolnosti koje su postojale u trenutku zakljuenja ugovora, odnosno na injenici da stanje u trenutku ispunjenja nije ono koje je ugovorna strana u trenutku zakljuenja ugovora razumno mogla oekivati, a ne na dogaaju koji ih je uzrokovao. Ovo posebno stoga to se promjena okolnosti moe sastojati i u nenastupanju dogaaja koji se po redovnom toku stvari oekivao. U svakom sluaju, okolnosti se moraju promijeniti nakon zakljuenja ugovora. Okolnosti koje su postojale u momentu zakljuenja ugovora, bez obzira da li su stranci u konkretnom sluaju bile poznate, ne mogu biti osnova za primjenu pomenutih pravila Zakona o obligacionim odnosima.49 Osim to moe biti raskinut, ovaj pravni posao moe se i ponititi iz razloga propisanih u lanu 103. Zakona o obligacionim odnosima. Na osnovu ove odredbe proizilazi da bi brani ugovor mogao biti poniten ukoliko nije sklopljen u formi propisanoj zakonom, ako sadri odricanje jednog od suprunika od prava na
49

Opirnije u: Petri, Silvija, (2007), Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti prema novom Zakonu o obveznim odnosima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, v. 28, br. 1, str. 107-155. 474

Prava djeteta

izdravanje ili se njime izigravaju zakonom definirane obaveze izdravanja roditelja prema djeci, ako bi imao elemente zelenakog ugovora. Mane volje, te nedoputen osnov branog ugovora, takoer su razlozi za njegove ponitenje. Ponitenje ugovora moe traiti i povjerilac ije je potraivanje dospjelo za isplatu, a njegov dunik je nakon nastanka dunikog odnosa zakljuio brani ugovor, ijim je odrebama onemoguio povjeriocu da naplati potraivanje. Ukoliko doe do prestanka braka (razvodom ili smru suprunika), ovaj ugovor ne proizvodi pravno dejstvo u odnosu na budua prava preuzeta ugovorom. Ali prenosiva imovinska prava koja proizilaze iz ovog pravnog posla prelaze na nasljednike preminulog suprunika, ili ih preuzimaju povjerioci radi naplate svojih potraivanja iz nekog prethodnog pravnog posla. Stupanjem na snagu tog budueg pravnog posla nasljednici i povjerioci preminulog suprunika, koji svoja potraivanja nisu mogli da namire iz posebne imovine dunika, gube pravo na namirenje prilikom diobe zajednike imovine, to je posljedica pretvaranja ovog oblika imovine u posebnu imovinu branih partnera. Meutim, oni su ovlateni da svoja prava ostvaruju u ostavinskom postupku.
7. Zakljuci

Poimanje branog ugovora kao pravnog posla kojim brani partneri mogu urediti svoje imovinsko-pravne odnose na nain koji odstupa od zakonskog reima, temelji se na savremenom shvatanju institucije braka kao oblika svojevrsnog partnerstva meu suprunicima. Povijesno, razlozi sklapanja ovakvih ugovora bili su razliiti, uglavnom oslikavajui nastojanja bogatih pojedinaca da zatite svoju imovinu od ekonomski slabijeg suprunika, ili pak da zatite interese djece iz ranijeg braka. Vremenom, u svjetlu drutveno-socijalnih promjena ka jaanju poloaja ene u svim segmentima ivota, kad se i razvod braka poinje shavatati i prihvatati ivotnom injenicom, znaaj ugovornog reguliranja imovinskih odnosa suprunika uzima svoj puni zamah. Branim partnerima daje se mogunost da slobodno definiraju ove odnose, da odrede uloge koje e svaki od njih u tom odnosu imati, ime je

475

pomjerena granica njihovog slobodnog disponiranja u oblasti za koju je karakteristian reim imperativnih zakonskih normi. 50 Kao jedno od najdelikatnijih postavlja se pitanje pravne prirode branog ugovora. Moe li se taj pravni posao podvesti pod ugovore obligaciono-pravnog karaktera, ili se radi o specifinom ugovoru porodinog prava? Uslovi koji moraju postojati u momentu zakljuenja ovog ugovora istovjetni su onima koji su neophodni za punovanost ostalih ugovora graanskog prava, kao i uslovi za prestanak istog. Ono to brani ugovor ini specifinim, u prvom redu, jeste njegovo mjesto u normativnom sistemu. Za razliku od drugih obligaciono-pravnih ugovora reguliranih odredbama Zakona o obligacionim odnosima, brani ugovor reguliran je odredbama Porodinog zakona. Nadalje, krug lica koja ga mogu zakljuiti suen je samo na brane partnere, aktualne ili budue, a u pogledu vremena kad se taj ugovor moe zakljuiti, Zakon propisuje da to moe biti prilikom sklapanja braka kao i bilo koje vrijeme u toku trajanja brane zajednice. Posebnost ovog kontrakta jeste i kauza ugovorne obaveze. Dok je kod veine obligaciono-pravnih ugovora svrha obvezivanja ugovornih strana opredijeljena prvenstveno ekonomskim ciljem, razlog za preuzimanje obaveze kod zakljuenja branog ugovora sadran je u namjeri preciznog definiranja i razgranienja imovinskih prava suprunika koja proizilaze iz branog odnosa, voena svijeu o mogunosti prestanka tog odnosa razvodom, ime bi se posredno pojaala sigurnost suprunika u braku. I pored nesumnjivih prednosti ovog instituta, njegova primjena u praksi je, barem kod nas, zanemarljiva. Stoga bi trebalo raditi na osvjetavanju buduih generacija u tom smislu, ime bi se dugorono postigli pozitivni efekti, koji bi se naroito ogledali u predupreenju dugotrajnih, skupih i frustrirajuih parnica za podjelu brane steevine, te shodno tome i rastereenju organa pravosudnog sistema u prilog naelima efikasnosti i ekonominosti sudskog postupka, a naroito u pojaanoj zatiti interesa djece roene u braku.

50

Sanford N. Katz, (1998) Marriage as Partnership, Resarch paper No. 199801, Boston College Law School, p. 6. 476

Prava djeteta

LITERATURA

Babi, I., (1990): Komentar Porodinog zakona, Sarajevo: Slubeni list SRBiH. Babi, I., (1961): Porodino pravo, Beograd: Slubeni list SFRJ. Mladenovi, M., (1995): Porodino pravo, Beograd: IP Zavet. Niki, S., (2006): Kauza obveze i srodni instituti u poredbenom pravu, Zagreb: Pravni fakultet sveuilita u Zagrebu. Petri, S., (2007): Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti prema novom Zakonu o obveznim odnosima, Rijeka: Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci. Petrovi, S., (2006): Sloboda ureivanja obveznih odnosa i javni poredak, Zagreb: Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu. Stojevi, D., (1985): Rimsko privatno pravo, Beograd: Savremena administracija, Beograd. Stanford N. Katz, (1998): Marriage as Partnership, Boston: Boston College Law School. Stanojevi, O., (2000): Rimsko pravo, Sarajevo: Magistrat. Tralji, N., Bubi, S., (2004): Porodino pravo, II izdanje, Sarajevo: Magistrat. Zeevi, E., (2005): Porodinopravni odnosi, Sarajevo: Logos. Porodini zakon, Slubene novine FederacijeBiH, br. 35/05. Zakon o notarima, Slubene novine Federacije BiH, br. 45/02. Zakon o obligacionim odnosima, Slubeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94. Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima, Slubeni list SFRJ, br. 43/82.

477

478

Osvrti

Osvrti

Ikbal Cogo

DOPRINOS DR.VELJKE PAKVALINA (1926-2008) PROUAVANJU PROLOSTI ZENICE

Saetak Ovaj kratki rad ima za cilj osvijetliti ulogu i znaaj djela istaknutog bosanskohercegovakog arheologa dr.Veljke Pakvalina, koji je jula ove godine preminuo u Sarajevu. Dr. Pakvalin je u svojoj, skoro, pedesetogodinjoj strunoj i naunoj karijeri istraivao antiku historiju i arheologiju Bosne i Hercegovine pa time i Zenice. Rad tretira upravo Pakvalinov doprinos istraivanju zenike prolosti antikoga perioda arheolokim istraivanjima provedenim 1959. i 1968. godine te kasnijim sintetskim radovima o ilirskom plemenu Dezitijata, gdje je, izmeu ostaloga, govorio i o zenikom podruju. Kao izvor saznanja koritena je bibliografska graa (knjige, asopisi, lanci) te arheoloka i muzejska dokumentacija (inventarne knjige, fotografije, izvjetaji). Kljune rijei: arheologija, istraivanja, Zenica, arheoloki nalazi, antika

* * *
U julu ove godine napustio nas je, jedan od posljednjih arheologa-istraivaa starije generacije1, doktor sc.Veljko Pakvalin. Iako nije bio roeni Bosanac, skoro cijeli znanstveni opus izgradio je prouavajui probleme antikog perioda na tlu Bosne i Hercegovine. Roen je 1926. godine u mjestu Betina, na otoku Murteru (R Hrvatska). Nakon zavrene osnovne kole i gimnazije, otiao je u akovo na studij teologije i filozofije, ali isti je napustio te diplomirao na studiju arheologije 1954. u Zagrebu. Po stjecanju diplome, doao je u BiH i poeo raditi kao kustos arheolog u

Pod ovim pojmom podrazumijeva se generacija istraivaa poput dr. E. Paalia, akademika A. Benca, dr. . Baslera, dr. I. remonika, dr. I. Bojanovskog, akademika B. ovia i dr. Z. Maria, koji su bili i ostali temeljne figure u istraivanju bosanskohercegovake arheologije druge polovine XX stoljea. 481

Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu, gdje je radio sve do 1992. godine. Doktorirao je 1984. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu sa tezom Sepulklarni spomenici rimskog doba s podruja Bosne i Hercegovine. Naalost, ova obimna studija do danas nije integralno objavljena. Osim rada u Zemaljskom muzeju, radio je i kao saradnik Centra za balkanoloka istraivanja ANUBIH u Sarajevu te je bio lan redakcije recentnog znanstvenog asopisa Godinjak, koji izdaje Centar za balkanoloka istraivanja ANUBIH.2 Zanimljivo je primjetiti da je dr. Pakvalin, u skoro 50 godina, koliko je bio prisutan u strunoj i naunoj javnosti i literaturi Bosne i Hercegovine3 ali i bive Jugoslavije, svoje polje djelovanja uglavnom fokusirao na podruje istraivanja ilirskih plemena antikog doba i njihovog odnosa spram rimske uprave na tlu BiH te ostataka rimske materijalne kulture (vjerski kultovi, arhitektura, grobna mjesta i sl). Posljednja vea bibliografska jedinica koju je objavio, jeste knjiga Kranstvo kasne antike u zaleu Salone i Narone, tampana i promovirana u Sarajevu 2003. godine.
Antike slike zenike prolosti

Kao kustosa i istraivaa centralne bosanskohercegovake muzejske institucije, angairao ga je Fikret Ibrahimpai4 da, kao ef arheolokog tima, provede sistematsko arheoloko iskopavanje u okolici Zenice 1968. godine.
Ove podatke sam dobio od kolegice M. Fori sa Balkanolokog instituta iz Sarajeva. 3 Prvi struni rad pod nazivom Nalaz sa gradine Hrvaani kod Banja Luke, GZM BiH, N.s., sv. XII, objavljuje jo daleke 1957. godine. Osim ovoga rada, Pakvalin je objavio desetine strunih i naunih radova koji su se ticali antikih kultova na tlu BiH, potom organiziranja rimske uprave na ilirkoj teritoriji prvih stoljea nove ere, potom rezultata istraivanja pojedinih epigrafskih, arhitektonskih i drugih nalaza irom BiH i dr. 4 Fikret Ibrahimpai (1927-1998) bio je prvi i dugogodinji direktor Muzeja grada Zenice. Njegovom zaslugom Zenica je 1966. godine dobila Zaviajnu muzejsku zbirku koja je 1968. prerasla u Muzej grada Zenice. Godine 1970, otvorena je i prva stalna arheoloka postavka sa depoima u prostoru dananje zgrade medrese. Upravo je materijal koji je iskopao i istraio V. Pakvalin postao dio arheolokoga fundusa dananje stalne arheoloke postavke, koju svi graani Zenice imaju priliku vidjeti od septembra 2007. 482
2

Osvrti

Prije ovih aktivnosti, dr. Pakvalin je 1959. godine u selu Stranjani kod Zenice obavio arheoloko iskopavanje antikih grobnica (pri emu je otkrio dvije antike grobnice na svod), a rezultate je objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja.5 Nakon to su obezbjeena finansijska sredstva i ekipiran struni tim, poela su istraivanja terena u vremenu od augusta do septembra 1968. godine u selu Putovii, na udaljenosti oko 7 km od centra grada. Tom prilikom, na lokalitetu Dvorita i Ograja, lokalizirana je rimska terma sa prateim arheolokim prilozima. Prve rezultate Pakvalin je publikovao u recentnom beogradskom asopisu 1968. godine.6 Na istraivanom podruju, lokalizirana su tri arhitektonska objekta, koje je Pakvalin definirao kao objekti A, B i C.7

Dva od tri podna mozaika pronaena u Putoviima Objekat C, dr. Pakvalin je definirao kao rimsku termu to je, veoma esto, indikator da je na odreenom prostoru (dananje
V. Pakvalin, Dva nalaza kasnoantikih grobova na svod i kratak osvrt na dosadanje nalaze tih grobnih kamera na teritoriji BiH, GZM BIH, N.s., arheologija, sv. XIV, Sarajevo 1959, str. 149-162. 6 Vidjeti V. Pakvalin, Dvorita-Ograja-rimske graevine u Putoviima kod Zenice, Arheoloki pregled br. 10, Beograd 1968, str. 158. 7 V. Pakvalin, Antiki nimfej u Putoviima kod Zenice, GZM BIH, arheologija, N.s., knjiga XXXIV, Sarajevo 1979, str. 57. 483
5

naselje Putovii i ira okolica) postojalo neko vee antiko naselje municipij.8 Na kraju svojih istraivanja, koja, naalost, nikada nisu nastavljena, dr. Pakvalin je izveo i nekoliko zakljuaka. Konstatirao je da je na podruju dananjih Putovia bilo naselje i krajem eljeznoga doba9, da postoji kontinuitet od nekoliko stoljea ivota na tom podruju, zatim da je podruje Zenice, s obzirom i na druge otkrivene antike nalaze, bilo jedno od znaajnijih centara antikoga perioda, a da je ivot naselja u Putoviima prestao dolaskom Slavena krajem VI ili poetkom VII stoljea. U radu koji je objavio 1990. godine10, Pakvalin je svoje teze proirio i na moguu pripadnost stanovnitva u dananjim Putoviima i irem zenikom podruju (prostor na kojem je ivjelo ilirsko pleme Dezitijata) panonskom etnikom krugu, a zata postoje elementi u arheolokom materijalu kao i u navodima antikog historiografa Strabona u njegovom djelu Geografija (knj.VII, cap. 3). Ipak, Pakvalin upozorava da se samo novim i sveobuhvatnijim arheolokim istraivanjima moe pokuati znanstveno potvrditi Strabonova vijest i stanje materijalne kulture na terenu. Neophodno je napomenuti da je prilikom istraivanja u podruju Putovia pronaeno i mnotvo ulomaka rimske keramike (tu su i primjerci fine crvene keramike terra sigilata), potom ulomci antikoga stakla, fragmenti dekorativne arhitektonske plastike, potom dijelovi hipokausta, tri podna mozaika i dr11.

V. Pakvalin, Arheoloko nalazite Ograja u Putoviima kod Zenice, GZM BIH, N.s., sv.45, Sarajevo 1990, str. 69. 9 Ovu tvrdnju temeljio je na osnovu ostataka pronaene pei za topljenje rude i ulomaka keramike koji pripadaju mlaem eljeznom dobu. 10 V. Pakvalin, Arheoloko nalazite Ograja u Putoviima kod Zenice, GZM BIH, N.s., arheologija, knjiga 45, Sarajevo 1990, str. 35-92. 11 Sav pronaeni materijal, kao i pratea dokumentacija, pohranjen i su u fundus Muzeja grada Zenice. 484

Osvrti

Kapitel i akroterij sa lokaliteta Putovii

Umjesto zakljuka

Na kraju, moemo rei da je doprinos dr. Veljke Pakvalina za izuavanje bosanskohercegovake antike arheologije i historije bio izuzetno plodan i znaajan. To se dakako odnosi i na istraivanje zenikog kraja u rimsko doba. I ne samo u smislu arheolokih i historijskih istraivanja i kasnijih interpretacija ve i u razvijanju muzeologije i muzeografije. Ne smije se zaboraviti da materijal, koji je Pakvalin pronaao, danas krasi vitrine stalne arheoloke postavke zenikog muzeja. Taj, danas muzejski materijal, stanovnicima Zenice prikazuje ivot ljudi u davna vremena i potvruje kontinuitet stanovanja na ovom podruju od antike do danas. Moemo rei samo veliko hvala, i poeljeti da nove generacije arheologa nastave putem dr. sc. V. Pakvalina u otkrivanju nepoznatih stranica bosanskohercegovake a posebno zenike prolosti.
IZVORI

Dokumentacija arheoloke zbirke Muzeja grada Zenice

LITERATURA

Pakvalin, V., Dva nalaza kasnoantikih grobova na svod i kratak osvrt na dosadanje nalaze Tih grobnih kamera na teritoriji BiH, GZM BIH, N.s., sv. XIV, Sarajevo 1959. Pakvalin, V., Antiki nimfej u Putoviima kod Zenice, GZM BIH, N.s., sv. XXXIV, Sarajevo 1979.
485

Pakvalin, V., Arheoloko nalazite Ograja u Putoviima kod Zenice, GZM BIH, N.s., sv. 45, Sarajevo 1990.

Summary

This short writing aims to represent the role and significance of work of distinguished Bosnian-Herzegovinian archaeologist Dr Veljko Paskvalin who passed away on July this year in Sarajevo. Dr Paskvalin, in his fifty-year professional and scientific career, was researching antique history and archaeology of Bosnia and Herzegovina, and also Zenica itself. This writing is about Paskvalins contribution to the research of history of Zenica in antique period and archaeological excavations in 1959. and 1968., and later synthetic works on Illyrian tribe of Daesitiates, in which, among all, he writes about Zenica region. Bibliographic units (books, magazines, articles) with archaeological documentation and museum documentation were used as reference.

486

SADRAJ
UVODNA RIJE .................................................................................... 5

PEDAGOKE TEME Refik ati & Almira Sarvan

KOOPERATIVNO UENJE U NASTAVI PRIRODE I DRUTVA ... 11

Amel Ali
RELACIJE IZMEU OBITELJSKIH ODNOSA I PREFERIRANJA VRIJEDNOSNIH ORIJENTACIJA........................................................ 47

Izet Pehli
ISPITIVANJE VARIJABLI KOJE BITNO DETERMINIRAJU KOLSKI USPJEH................................................................................. 71

Vahdeta ati & Amela Mrkonji

ODNOS ADOLESCENATA PREMA RODITELJIMA ........................ 95

Mirjana Maarevi
TJELESNI I ZDRAVSTVENI ODGOJ U DEVETOGODINJEM ODGOJU I OBRAZOVANJU .............................................................. 115

KOMUNIKOLOGIJA Damir Kuki

POLITIKE I MEDIJSKE (DIS)FUNKCIJE....................................... 139

Amela urkovi & Vesna Salaj

ZNAAJ I ULOGA PRAKTIARA U TEORIJI ODNOSA S JAVNOSTIMA ..................................................................................... 149

FILOLOGIJA Hazema Nitovi

METODE I POSTUPCI RADA U NASTAVI OSNOVA ITANJA I PISANJA............................................................................................... 187

Memnuna Hasanica
PREFIKSALNO-SUFIKSALNI OBRAZAC TVORBE GLAGOLA U NJEMAKOM I B/H/S JEZIKU.......................................................... 205

487

Adnan Kadri
PRILOG KONCEPTUALNOJ LEKSIKOGRAFIJI U BOSNI U OSMANSKOM PERIODU (1463-1878).............................................. 213

Muhamed Arnaut
OBLICI IZRAAVANJA U KULTURI GOVORA ............................ 229

Edina Solak
STRUKTURALNE OSOBITOSTI, JEZIK I STIL VAKUFNAME .... 245

Alica Arnaut
UZROK KAO GRANINA KATEGORIJA........................................ 255

Zenaida Meco
KONCEPTUALNA ANALIZA SMRTI NA PRIMJERU PJESME MODRA RIJEKA MAKA DIZDARA................................................... 261

Amina Pehli
POLOAJ ENKLITIKA U BOSANSKOM JEZIKU........................... 269

FILOZOFIJA, KULTURA, UMJETNOST eljko kuljevi

KIRENSKA EPISTEMOLOGIJA ........................................................ 281

Spahija Kozli
KRITIKA MODERNE KAO KRITIKA IVOTNOG STILA............. 293

Bernard Harba
OD RAZDJELOVLJENE DO GLOBALNE ZAJEDNICE ILI O (RAZ)OGRAIVANJU MONOTEIZMA ........................................... 313

Faruk Kozi
ZAJEDNITVO KAO PRINCIP RELIGIJA........................................ 321

Indira Meki
MUZIKA DJELATNOST FRANJEVACA ....................................... 339

Muris Bajramovi
POSTMODERNISTIKI ROMAN U BOSNI I HERCEGOVINI ...... 359

Ibnel Rami
PLATONOV ODNOS PREMA PJESNITVU U DRAVI ................. 375

HISTORIJA MATEMATIKE Devad Zei

RAZVOJ MATEMATIKE U BOSNI I HERCEGOVINI .................... 393

Amir Suljii
ZLATNI REZ KAO STRUKTURNI ELEMENAT ESTETSKOG ODGOJA............................................................................................... 413

PRAVA DJETETA Emina Huseinspahi

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA IZVOR PRAVA DJETETA I PRAVNI OSNOV ZA ZATITU DJECE OD NASILJA .................... 423

Durakovi Adnan
NEKI ASPEKTI PROBLEMA PRIKUPLJANJA SAZNANJA VEZANIH ZA EKSPLOATACIJU I NASILJE NAD DJECOM I MLADIMA ........................................................................................... 431

Nezir Pivi
MALOLJETNIKA DELINKVENCIJA S POSEBNIM OSVRTOM NA STANJE U ZE-DO KANTONU ........................................................... 449

Aida Daferovi
INSTITUT BRANOG UGOVORA U PORODINOM PRAVU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.......................................... 463

OSVRTI Ikbal Cogo

DOPRINOS DR.VELJKE PAKVALINA (1926-2008) PROUAVANJU PROLOSTI ZENICE ............................................ 481

489